close

Enter

Log in using OpenID

Biti žena - Hortus Mentis

embedDownload
zrelostspecijal
napisala: egli ilić
Fotografije: mare milin
Ž
šminka: Martina knapić; na ani vidan: šal, 69,90, h&m; majica, 249 kn, mango
ene koje žele biti jednake muškarcima nemaju
vlastitih ambicija, jednom je izjavio američki
pisac, psiholog i aktivist Timothy Leary. Na
takvu su ga izjavu naveli brojni pokreti od druge polovice dvadesetog stoljeća, čiji je cilj podržati žene u
procesu osvještavanja te osnaživanju njihove uloge u društvu.
Mnogi od tih pokreta nastoje to ostvariti izjednačavanjem
žena s muškarcima u svim segmentima, zastupajući stav da
su razlike među spolovima zapravo naučene te da one suštinski ne postoje. Međutim, takvim stavom, kao i time što same
aktivistice izražavaju sumnju u stvarnu vrijednost autentičnih ženskih kvaliteta, ne samo da se ne osnažuju žene, nego
se pridonosi daljnjem potiskivanju naše ženstvenosti.
Premda su nam neke razlike doista usađene odgojem,
mnoge su od njih i urođene. One nisu samo biološke, nego
Bitižena
Prigrlite svoje ženske kvalitete i razvijajte ih - one
čine svijet boljim. Svako desetljeće u ženinu životu
donosi nova blaga. Četiri žene različite dobi otkrivaju
u čemu je tajna njihove ljepote, snage i mudrosti
Blagost, suosjećanje i suradnja
autentične su ženske karakteristike
kojima treba dopustiti da se izraze
se odražavaju i u načinu razmišljanja i doživljavanja svijeta,
kako se postavljamo prema životnim izazovima i u mnogim
drugim segmentima. Te razlike ne predstavljaju naše slabosti, kojih bismo se trebali sramiti ili ih odbaciti. Naprotiv,
upravo se u njima i krije naša snaga. One u sve unose dinamiku, a bez njih ni sam život ne bi bio moguć. On doslovce i
nastaje jedino kada muška i ženska energija djeluju zajedno,
stoga je ženska energija, upravo ovakva kakva jest, savršena
i nezamjenjiva.
Poput vode
Za razliku od muškog principa koji je vrlo usmjeren te
djeluje brzo i snažno poput vatre, rušeći pritom sve barijere na koje nailazi na svom putu do cilja, ženska ih energija
listopad
17
zrelostspecijal
Pripremila: Anita Marić
egidaegida
Fotografije: Anita Marić
Svaka revolucija, pa tako i ova, kojom
vješto zaobilazi. Ona djeluje poput vode. Treba joj
vremena da se pokrene, no kada djeluje, blaga je i
prilagodljiva i zato s lakoćom nalazi put do cilja, a da
pritom nikoga ne povrijedi. Zbog svoje sposobnosti da
druge ljude osjete na najdubljem nivou, žene će i intuitivno znati kada je, primjerice, pravo vrijeme za izlaganje neke ideje, kako je predstaviti da bude svima prihvatljiva
ili pak kako nešto neugodno izreći na konstruktivan način.
Upravo će zbog toga žene mnogo lakše osvajati simpatije
drugih, lakše će se povezivati s ljudima, a samim time puno
će lakše u onome što rade dobivati podršku drugih. One će
često znati što drugi misle da to i ne kažu, osjetit će kada im
netko laže ili kada nešto oko njih nije kako treba. Te informacije koje hvataju mimo svojih pet osjetila pomoći će im
da donesu ispravne odluke ili da sebe i druge poštede brojnih
problema ili neugodnosti.
Da bismo našle svoje mjesto pod
suncem i bile cijenjene, mnoge od
nas svoju su emotivnost pokušale
zamijeniti muškim kvalitetama
Kada se ženski princip odražava na zdrav i autentičan
način, žene u svojem djelovanju neće ići protiv interesa ili
potreba drugih. Upravo zbog toga će u proces odlučivanja
puno češće uključivati i druge ljude, bit će spremnije za dijalog i suradnju ili za traženje rješenja na pola puta. No ako
zajednički interes ne postoji, ako njihovo djelovanje na bilo
koji način šteti drugima ili ako ih u onome što rade ne prati
dobar osjećaj, one će, za razliku od muškaraca, mnogo lakše
od svega odustati. Često će biti spremne žrtvovati i kratkoročne ciljeve kako bi sačuvale harmoniju te dugoročnu
stabilnost i postojanost. Premda se ova ženska osobina ponekad doživljava kao slabost, iskustvo pokazuje da se upravo
na takvim kvalitetama i temelji dugoročno održivi razvoj. U
korporativnom sektoru u posljednje je vrijeme sve popularniji takozvani transakcijski, ženski stil vođenja koji se temelji
na spomenutim osnovama, a korporacije koje ga primjenjuju
dokazano bilježe dugotrajnije uspjehe i manje su osjetljive
na tržišne turbulencije. S druge strane, i države koje su vo-
18
listopad
đene na taj način (poput, primjerice, Finske ili Švedske) politički su mnogo stabilnije, bilježe manje društveno raslojavanje, veće stope gospodarskog rasta te općenito veći stupanj
društvenog blagostanja.
No da bi sve te autentične kvalitete ženske energije došle
do izražaja, bitna je sloboda u njihovu izražavanju jer se u
protivnom one neće odraziti u svim svojim potencijalima, a
nerijetko će prijeći i u svoju suprotnost. Žene će postati ćudljive i hirovite, teško će se pokretati i kada bi trebale, a nedostajat će im i asertivnosti, ustrajnosti i usmjerenja. Ponekad
će čak zaboravljati i na vlastite potrebe ili će u ostvarivanju
svojih potreba pribjegavati manipulacijama. Dugoročno će
to rezultirati golemim nezadovoljstvom i frustracijom, koje
će se odražavati kroz razne oblike (auto)destruktivnog djelovanja.
Muška povijest
To se i događa jer su sve žene, u većoj ili manjoj mjeri,
prisiljene na potiskivanje svoje ženstvenosti. Naime, oduvijek se ženski princip smatrao manje vrijednim u odnosu na
muški. Cijela naša povijest obilježena je muškim osvajačkim
pohodima, a ispisana je i muškim perom, stoga ne začuđuje što su muške vrline hrabrosti, ustrajnosti, usmjerenosti i
snage na razne načine u njoj slavljene. No kvalitete blagosti,
suosjećajnosti, zajedništva i suradnje, kao autentične ženske
kvalitete, povijest kao da je odbijala prepoznati na pravi način, a često su te kvalitete smatrane i dokazom slabosti. O
navodnoj muškoj nadmoći stoljećima pišu utjecajni filozofi i
znanstvenici - od Aristotela, preko Descartesa i Nietzschea
sve do Freuda, što je i pomoglo da se takav mit održi tisućama godina. Na njemu je izgrađena kompletna naša civilizacija te je toliko duboko ukorijenjen u naše sustave da nam
i danas na razne načine određuje razmišljanje, ponašanje i
cijeli život, premda toga često nismo ni svjesni.
Ženama kao da je zabranjeno da to doista i budu. Od malih nogu usađivano nam je uvjerenje da nismo dovoljno dobre
takve kakve jesmo, zbog čega se istinski nismo ni mogle zavoljeti, pa se i kao odrasle katkad osjećamo loše u svojoj koži
ili osjećamo krivnju i sram a da ni same ne znamo zašto. Da
bismo bile prihvaćene, nesvjesno smo još kao djevojčice znatan dio sebe odbacile, a time i dobar dio svoje ženstvenosti.
Nerijetko smo, da bismo bile cjenjenije ili čak zaslužile svoje
mjesto pod suncem rezervirano za muškarce, svoju blagost,
suosjećajnost i emotivnost svjesno ili nesvjesno pokušale zamijeniti muškim kvalitetama, a na to nas i danas potiču ra-
zni pokreti koji nas pokušavaju izjednačiti s muškarcima. No
kada ženstvenost zamijenimo muškim kvalitetama, obično
više ne odražavamo kvalitete nijednog principa, nego se stalno selimo iz krajnosti u krajnost - kao da ni same ne znamo
gdje pripadamo. Ako na taj način i ostvarimo ono što smo
zacrtale i tako uspijemo zaslužiti poštovanje društva, nećemo
ga naći u sebi i nećemo uspjeti naći svoj mir. Jer, potiskivanje
vlastite prirode uvijek je bolno, a kada to činimo, bez obzira
na to iz kojeg razloga, same sebe razaramo iznutra.
Ženska priroda
Svaka revolucija, pa tako i ova, kojom se pokušavaju osnažiti žene osuđena je na propast ako pravu i istinsku (r)evoluciju prije toga nismo proveli u sebi. A da bi se ona doista i dogodila, potrebno je pronaći ženu u sebi i prigrliti je
skupa sa svim njezinim kvalitetama, a ne je potiskivati. U
autentičnim ženskim kvalitetama se i krije sva naša snaga.
Tek kada živimo svoju ženstvenost u stanju smo izraziti sve
svoje potencijale. Jedino smo takve i privlačne kao žene te
takve postajemo savršene kao ljudska bića. Tek kada živimo
svoju autentičnu žensku prirodu, možemo biti istinski sretne
te usrećivati i druge oko sebe.
Kako su žene u oslobađanju svoje individue suočene s nizom izazova koji su muškarcima nepoznati te ih najčešće
nisu u stanju ni razumjeti, psihoterapeutkinja Anne Wilson
Schaef ističe da bi se ženama u psihoterapijskom procesu
trebalo pristupati drukčije nego muškarcima. Naime, klasičan psihoterapijski pristup, koji ne vodi računa o ženskoj
specifičnosti te raznim oblicima povijesnih uvjetovanosti,
mogao bi čak dovesti do suprotnog efekta od željenoga - do
osnaživanja muškog principa te daljnjeg potiskivanja ženstvenosti. Zato će u takvome radu posebno učinkoviti biti
oni pristupi koji podržavaju ženski princip. U duhovnosti se
ženski princip vezuje uz naše nesvjesno, a taj dio nas najviše
komunicira bojama, slikama i simbolima. Samim time sve
terapije koje se temelje na tome, kao što su terapija slikanjem, crtanjem ili pak kromoterapija, pomažu nam da brže
iz sebe izbacimo potisnute sadržaje i tako lakše oslobodimo
ženu u sebi.
Prema taoističkoj mudrosti život je pokret jer se u inerciji
uma ili tijela ništa ne događa. Ženama je zbog veće povezanosti s tijelom tijekom rada na sebi pokret iznimno važan.
Kada, primjerice, tijekom plesa ili drugih oblika ritmičnoga
gibanja oslobodimo svoje mentalne kočnice te se u potpunosti prepustimo ljepoti pokreta, u stanju smo razriješiti i
se pokušavaju osnažiti žene osuđena
je na propast ako prije toga nismo
proveli istinsku (r)evoluciju u sebi
najdublje i najbolnije povrede, otpustiti blokiranu energiju
i transformirati je u konstruktivne emocije, a da najčešće i
ne znamo što se u tom procesu događa. Pri tome će najučinkovitiji biti upravo oni plesovi koji se koncentriraju na
pokrete u drugom energetskom centru, predjelu reproduktivnih organa (trbušni ples, ples oko šipke i slično). Naime,
to je ujedno i centar naše ženstvenosti jer upravo u njemu
dolazi do lomljenja životne energije na mušku i žensku. Dok
plešemo, s tijelom se pokreće i naša ženska energija, koja je
kod većine žena upravo u tom dijelu tijela uspavana. Zahvaljujući takvim pokretima, dodatno osvještavamo tijelo, a time
i svoju senzualnost i seksualnost, učimo voljeti sebe kao ženu
te razvijamo samopouzdanje i samopoštovanje. Jednostavno
- učimo biti slobodne.
Intiman put
Proces otkrivanja žene u sebi prekrasan je i za svaku ženu
vrlo intiman put. On je nalik povratku kući nakon dugo godina izbivanja. Pa, unatoč tome, taj put nije nimalo lagan.
Hvatamo se ukoštac s nizom ograničavajućih programa koji
su nam tisućama godina utiskivani u podsvijest i koje zato
nije jednostavno ni osvijestiti ni odbaciti. On je težak i zato
što se, slaveći ženu u sebi, konfrontiramo i s vrijednostima
cijele civilizacije na kojoj smo izrasli, koja ni sama ne otpušta
svoje mitove i privilegije tako jednostavno.
Pa ipak, rijetka povijesna razdoblja u kojima su autentične ženske kvalitete bile priznate te integrirane u društveni poredak (poput razdoblja neolitika) pokazala su mnoge
dobrobiti takvog pristupa, ne samo za pojedince, nego i za
društvo u cjelini - ljudi su više vodili brigu jedni o drugima
te su živjeli u miru, harmoniji i blagostanju. Upravo su to
kvalitete koje današnjem svijetu nedostaju i čiji je poredak
zbog svih negativnih manifestacija dominantnosti muške
energije postao neodrživ. No, prema predviđanjima drevnih
civilizacija i drevnih zapisa (primjerice Maja i Veda), to bi
se uskoro trebalo promijeniti. Prema njihovim kalendarima,
polako ulazimo u eru u kojoj će autentični ženski princip, sa
svim dobrobitima i kvalitetama, pomoći da se svijet u kojem
živimo uravnoteži i tako postane ljepše i ugodnije mjesto za
život nego što je to danas.
listopad
19
egidaegida
Pripremila: Anita Marić
Fotografije: Anita Marić
Pripremila: Anita Marić
egidaegida
egidaegida
Fotografije: Anita Marić
zrelostspecijal
Tridesete...
Ana Vidan (33), predsjednica Uprave Laura Filia
olim sebe u tridesetim godinama jer je sve napokon
na svome mjestu - od ljubavi, posla, samopouzdanja. U dvadesetima se ipak
još istražuješ, pun si nedoumica, nesigurnosti, a kada počnu tridesete, nekako je sve
staloženije i jasnije.
Danas ozbiljnije shvaćam brigu za
sebe i svoje tijelo, ipak je istina da u tridesetima treba redovito voditi računa o
svome tijelu. Nakon što sam prije gotovo dvije godine rodila kćerkicu, suprug
i ja u uživamo u šetnjama Maksimirom
i gradom s našom kćerkicom i igranju u
dječjim parkovima te se šalimo da tako
održavamo liniju. Redovno pohađam i
satove Power Platea na koje idem prije
posla jer sam nakon treninga puna elana
za radni dan te se veselim igranju i šetnji
s kćeri kada se vratim kući. Power Plate je
idealan jer riječ je o tridesetominutnim
treninzima, a rezultati su odlični.
Majčinstvo u tridesetima
Uživala sam u svojoj trudnoći te se
nakon rođenja kćeri osjećam ispunjeno.
Iako okolina govori da je bolje što prije
roditi dijete jer je sve lakše kad si mlađi,
smatram da majčinstvo u tridesetima
bolje jer sada točno znam što želim i posvećujem se djetetu s izgrađenom osobnošću, karijerom i brakom. Naravno da
mi nakon rođenja djeteta nedostaje još
nekoliko sati dnevno za samu sebe, ali
uspijevam se bolje organizirati i mnogo
više ubaciti u 24 sata. Zahvalna sam što je
Laura dobro dijete od rođenja i što imam
pomoć majke koja je u mirovini pa je
Ponosnasamnasvoju
prirodnocrvenukosu.Zbog
njeseosjećamposebnom
20
listopad
listopad
20
21
listopad
čuva te sam se vrlo brzo mogla vratiti na
posao. Tvrtka u kojoj radim je obiteljska
i radim sa svojim ocem pa sam smatrala
svojom odgovornošću biti cijelo vrijeme prisutna. Na sebi najviše volim kosu
jer sam prirodno crvenokosa. Nema nas
puno takvih pa se uvijek osjećam posebnom. Kad sam bila djevojčica, često su mi
se smijali i govorili mi da sam „kuruzna ili
pirga“, ali mene to nije diralo jer smo mi
crvenokosi rijetki i time se ponosim.
Danas puno
ozbiljnijeshvaćam
briguzasebeisvoje
tijelo
Danas me svi pitaju na koga imam crvenu kosu, a odgovor je - na tatine brkove.
Iako sam potajno priželjkivala da mi kći
također bude crvenokosa, Laura je ispala plavušica, ali tko zna, možda će drugo
dijete imati kosu na mene. A što se tiče
prvih bora, volim ih jer su one prirodan
tijek starenja. Za njegu lica koristim samo
Sisleyjeve preparate, dnevnu i noćnu kremu te obavezno kremu protiv bora oko
očiju bez koje ne mogu zamisliti buđenje
ili odlazak na spavanje. Ako imate dobru
frizuru i osmijeh, nitko vas neće ni pitati
koliko imate godina.
listopad
21
zrelostspecijal
Pripremila: Anita Marić
egidaegida
Fotografije: Anita Marić
Četrdesete...
MARE MILIN (40), fotografkinja
ođena sam prije 40
godina, zadnjeg dana
zime, proljeće je bilo
u zraku. Možda me
baš taj datum odredio
kao osobu koja uvijek iznova cvjeta i
regenerira se dolaskom toplih dana. I
svaki put na drugi način, ovisno o odlukama koje donosim. Volim se uspoređivati s japanskim cvatom trešnje,
makar utopistički.
Moja obitelj su, s jedne strane, snažne žene koje nikad ne stare duhom,
a tijelo ih u tome prati. Tu izdvajam
moju nezaboravnu baku Nevenku
(nomen est omen) koja je, vjerovali ili
ne, imala čvrsto tijelo sa 90 godina jer
je bila neizmjerno fizički aktivna, iskričavog duha i znatiželjne ćudi. S druge
strane je moja mama Lilijana i žene iz
njezine obitelji s velikom unutarnjom
energijom, nježnom, blistavom kožom lica, senzualnošću i čulnošću, dušama koje se oduševljavaju poezijom
i ljepotom.
mala pamentna
U meni je sukus te oprečne genetike, ali koja se ipak nadopunjuje jer
svaki događaj na koji reagiram čulno,
ponekad i pretjerano, patnjom, ne
postara me, nego nadahne na kreaciju te se stvaranjem pomlađujem. Kao
curicu nitko me nije obasipao komplimentima vezanim uz ljepotu, bila sam
“mala pametna”. Patila sam za tim da
budem lijepa i popularna. Nitko nije
bio popularan zbog pameti. Kasnije
su govorili da sam posebna.
Moja mama na komodi drži moje
slike iz dokumenata negdje od moje
13. godine nadalje. Promijenila sam
nebrojeno puno frizura, boja kose,
22
listopad
stilova. Znatiželjna sam i ekscentrična, tražim se svake sekunde života. Moja težina se tijekom godina
mijenjala mnogo puta, ali to nije
ostavilo neki trag na meni, hvala
genetici na elastičnoj koži. Moje tijelo i lice brzo pamte dobro kojim
ih obasipam, a to se dobro, kako
starim, događa sve češće. Pazim na
sebe. Svako dobro djelo učinjeno
tom krhkom sklopu opaža se odmah
ili vrlo brzo. Smatram se sretnicom
zbog toga. Znam što mi odgovara, a
to je plivanje s perajama koje u samo
tri tjedna fenomenalno oblikuje
noge, sunce, vježbanje dva-tri puta
tjedno i prehrana koja čini čuda za
mene - prehrana po krvnim grupama. Puno proteina i zelenja. Celulit
je netragom nestao otkad tvrdoglavo jedem “svoju hranu”. U eri geliranih noktiju moji su prirodni i ljepši
nego ikada. Ne pušim, svakodnevno
uzimam vitamine B i C, ponekad kalcij i to je to.
Moj bivši dugogodišnji dečko znao
me zvati Marija Mazarija. Koža mog tijela i lica je suha. Dakle “pacanje” je redovito. Sama pravim ulja koja stavljam
na kožu cijelog tijela, bez iznimke, nakon svakog tuširanja, znajući koja su
bazna, a koja eterična dobra za što.
Eterična ulja stavljam čak i u Vichyjevo
ulje za kožu koje je pravi blagoslov. Na
lice i vrat obavezno ide serum i preko
njega krema bogate strukture, moja u
sebi sadrži gljivu kombucha.
samo broj na papiru
Moj je život buran i brz, puna sam
energije, živim stihijski, nikada ne
planiram jer planiranje u mom slučaju donosi razočaranja, a to ne že-
Osobasamkoja
cvjetaregeneri
i
ra
sesdolaskom
toplih dana
lim. Svojih okruglih 40 godina doživljavam kao brojku tek kad je vidim
napisanu na papiru. Nemam odnos
prema brojkama, samo prema osjećaju, iako me noću, dok dugo razmišljam prije spavanja, ponekad
preplavi osjećaj panike konačnosti
i protoka vremena. Biološki satovi,
bivše veze i prekidi, moj posao i neizvjesnosti koje nosi, život solerice,
neprospavane noći, provodi u zadimljenim prostorima, razni hedonizmi, sve se to roji u mojoj glavi i tijelu,
dolazi i prolazi golemom brzinom.
Smatram se ljepšom nego u mojim dvadesetima, tridesetima. Za
mene, moje četrdesete jesu tridesete. Ma kakve tridesete, dvadesete!
Lice mi je dobilo neki konačan oblik,
modiglianijevski, na koji sam ponosna jer je rijedak, moja prirodno
smeđa kosa me napokon veseli kao
pravi odabir za mene, bora imam
vrlo malo, to su one karakterne, tatine, one oko očiju vidim samo kada
sam umorna. Pokoji prištić me podsjeti na to da sam po hormonima
žensko. Skrušeno priznajem, volim
spavati. Spavanje je moj porok, ali
ne slučajno. Moje se tijelo tijekom
sna najbolje oporavlja od svega. Još
kad bih se sretno zaljubila, gdje bi
mi bio kraj.
Kakva slika Doriana Graya... ne, hvala.
Teškimedogađaji
nepostarajunego
menadahnu
nakreaciju,a
stvaranjemse
pomlađujem
listopad
23
egidaegida
Pripremila: Anita Marić
Fotografije: Anita Marić
Pripremila: Anita Marić
egidaegida
zrelostspecijal
Fotografije: Anita Marić
Pedesete...
Jasminka Miknić (54), glavna urednica magazina Vjenčanja
ijepa nas sjećanja
određuju i imati ih u
obilju jedino je čovjekovo istinsko blago.
U najtežim trenucima moguća su slamka spasa za koju
se možete uhvatiti kako biste jedrili na
brodu zvanom život.
djevojčica u meni
Sjećam se malene, ozbiljne djevojčice i njezina pogleda na divlje, tamnoljubičaste perunike koje su izrastale iz
kamenog procjepa i na bijele sunovrate opojnog mirisa, na raskošne crvene
pelargonije u posudama na kamenom zidu s kojeg se pružao pogled na
more, jednog tihog ljetnog dana koji
je samo mogao parati zvuk bumbara i
pčela, na bijele morske kamenčiće različitih oblika u kristalnoj zelenoplavoj
vodi, na prve tratinčice. Sve su to slike
mojega djetinjstva. Mama u lanenoj
ružičastoj haljini s osmijehom na licu
i sestra u tihoj, koncentriranoj igri slaganja kućica od nekih ostataka daski.
Prvi koraci moga brata. Moj dolazak u
Zagreb i odrastanje u đačkom domu u
Klaićevoj, prve pahuljice snijega, moj
prvi odlazak s tatom u hotel Esplanade Zagreb jednog poslijepodneva na
čaj uz veliki okićeni bor. Kiša i lišće po
asfaltu probudile su i prve spoznaje o
tuzi i nostalgiji.
Srećom, danas u mojoj gotovo
55. godini života stanuje ona ista
djevojčica koja je spoznala da lijepe slike djetinjstva i sigurnost roditeljskog doma i obitelji mogu nadvladati svaku nevolju. Sve te slike
koje me prate poput sjene izađu baš
onda kad im se najmanje nadam i
kada su mi najpotrebnije.
Danas kažu da su pedesete nove
tridesete pa sam se prisjetila opisa
Životdonosinepredvidljivedogađaje
skojimasemoramonositiibrzo
učiti.Trebaživjetikorakpokorak
24
listopad
listopad
24
25
listopad
tridesetogodišnjih djevojaka iz knjige Derviš i smrt Meše Selimovića koji
je napisao: „Mlade djevojke zamišljaju život i vjeruju riječima... znaju
vrijednost svega što gube i dobivaju i uvijek imaju svoje razloge, koji
mogu biti čudni, ali su rijetko naivni.
Njihove zrele oči su slobodne i kada
se obaraju, neugodno otvorene, i
kada se skrivaju trepavicama. Najne-
Svakodesetljeće
dalo mi je
dodatnusnagu
ugodnije je što znamo da one znaju
više nego što pokazuju i da nas mjere svojim neobičnim mjerilima, koje
teško saznajemo. Njihova neobmanuta radoznalost, što zrači i kad se
skriva, zaštićena je njihovom neprikosnovenošću, ako to samo hoće. A
mi pred njima nismo zaštićeni ničim.
Uvjerene u svoju snagu, koju ne koriste, držeći je kao sablju u koricama,
ali im je ruka uvijek na balčaku... bez
razloga ponosno na svoju nekorisnu
snagu. Ta luda spoznaja samouvjerenosti toliko je uvjerljiva da djeluje i
kad preziremo. Ostaje strah u čovjeku, i pored pouzdanja, u neku nepoznatu mogućnost, u neku vradžbinu,
u neku tajnu silu Iblisovu.“
bez velikih planova
Gotovo da je sve tako samo s jednom razlikom - da sada već pomalo
naborana ruka postaje oslonac za
mlađe i postaje snažnija za nemoć-
ne. Svako desetljeće pohranilo je u
meni neko novo iskustvo i osjećaje
te mi dalo dodatnu snagu za sve
nevolje. U ranim pedesetim godinama suočila sam se s teškom bolešću
moje majke. Naša obitelj više nema
velikih planova. Plan je samo biti
praktičan u novim uvjetima života,
prihvatiti neizvjesnost i biti sretan
sada i ovdje jer smo dobili snagu i
mogućnost spoznaje ljepote borbe
za život najdraže osobe. Socijalizacija s drugim obiteljima koje imaju
iste ili slične probleme može malo
pomoći. U obitelji ne smije biti predbacivanja što se trebalo napraviti da
se to ne dogodi, nismo mogli ili znali
predvidjeti.
Život donosi nepredvidljive doga­
đaje s kojima se moramo nositi i
brzo učiti. Imamo pravo na ljutnju
i pitamo se zašto. Odgovora nema,
preostaje nam samo živjeti korak po
korak, dan po dan.
lijepo sjećanje
Mali razgovor i kava s prijateljicama,
dobro obavljen zadatak s kolegicama,
lijepa pjesma ili knjiga, pospremanje
doma, stručak cvijeća na stolu, kratka
šetnja po parku, osmijesi mojih triju
nećaka samo su sitnice koje moj život
i život moje obitelji čine velikim.
I na kraju sve tuge koje su se vezale
uz moju dob i jesenje kiše, uz voljenu
osobu, vruće kestenje i čašu vina u
maloj kuhinji pretvaraju se u radost.
U radost koja će se jednog dana pretočiti u lijepo sjećanje. I kažem kao u
Belanovoj pjesmi:
...uvijek idem onom stranom
gdje me sunce grije
i uvijek samom sebi kažem
lijepi moj živote
srce mi se smije...
listopad
25
z
r ei dl o
eg
a es gt isdp ae c i j a l
Pripremila: Anita Marić
Fotografije: Anita Marić
Pripremila: Anita Marić
egidaegida
Fotografije: Anita Marić
Šezdesete...
BISERKA RAJKOVIĆ SALATA (65),
direktorica i glavna urednica magazina Zagreb moj grad
oljela sam svaku dekadu svog života, u
svakoj sam uživala
punim plućima, a
sada sam, s navršenih 65 godina, postala mnogo mirnija i počela se više
brinuti o sebi. Pažljivije osluškujem
potrebe svoga tijela i prilagođavam
mu se više nego prije.
Volim svoj mir
Nekad sam mislila da je poslijepodnevni san gubitak vremena, a sada
spavam kad osjetim potrebu. Izbirljivija sam i kad su u pitanju poslovne
obaveze, preferiram svoj mir i volim
provoditi vrijeme sa svojim psićem
Samyjem. Možda zato što sam postala
mirnija, više uživam u malim stvarima,
zalasku sunca, dobroj večeri, partiji tenisa, šetnji parkom, čaši šampanjca...
Vjerujem da na tajni moje vitalnosti
mogu zahvaliti roditeljima, na dobrim
genima te svojoj veseloj naravi i stilu života. Nikad nisam bila ni mama,
ni baka, a svaka majka zna da žena
26
listopad
bez djece drukčije živi. U svojoj glavi
osjećam da nemam ni 60, još mislim
da mogu sve. Igram tenis sa ženama
koje su puno mlađe od mene i moram
priznati da nitko od njih ne vjeruje da
imam toliko godina. Zbog problema s
kralježnicom sport mi je i dalje važan.
Mnogo plivam, svako jutro vježbam te
s prijateljicama hodam po Sljemenu i
Maksimiru. Pazim i na prehranu, uvijek
jedem svježe namirnice, puno voća i
biljnih čajeva. Dugo sam živjela u Italiji, pa obožavam tjesteninu i teško mi
je odreći se finih umaka, ribe ili čaše
vina. Volim maziti i paziti svoje tijelo
pa si svaki tjedan priuštim masažu, a
povremeno odem i u saunu, u čemu
neizmjerno uživam. Dosta se bavim
sobom, ali ne radi ljepote - nego radi
održavanje zdravlja i vitalnosti.
što nosi sutra
Tek sam nakon 60-e počela osjećati da starim. Četrdesete su mi u
naslijeđe ostavile sijede pa otad bojim kosu, menopauza mi je donijela
nekoliko kilograma viška, a sada mi
najviše smeta što trebam naočale za
čitanje i neprestano ih negdje tražim!
No volim svoje godine, svoje bore,
one su dokaz da sam živjela - i plakala i smijala se. Treba živjeti u svakom
trenutku jer nikad ne znaš što te čeka
sutra, ali nikad nauštrb drugoga.
Volimsvojegodine,svojebore,onesu
dokazdasamživjela-iplakalai
smijalase.Trebažijetiusvakomtrenu
Vjerujemdanatajnimoje
vitalnostimoguzahvalitisvojoj
veselojnaraviistiluživota
listopad
27
Author
Document
Category
Uncategorized
Views
2
File Size
1 725 KB
Tags
1/--pages
Report inappropriate content