close

Enter

Log in using OpenID

Bliskost - Sretan dan

embedDownload
Bliskostspecijal
K
Pripremila: Anita Marić
voditeljica radionica za osobni rast i vlasnica centra Sretan dan
Pada mi na pamet jedan događaj.
Četiri godine pohađala sam školu za
psihoenergetske terapeute Snowlion u
Francuskoj. Na početku četvrte godine
profesor i vlasnik škole pozvao je sve
studente u veliku predavaonicu kako bi
ih obavijestio da se rastaje od supruge.
Činilo se kao da mu je malo neugodno
(oni su nas poučavali kako razumjeti sebe
i druge te rješavati probleme) i na neki se
način opravdavao: „Pokušali smo sve, ovo
već traje mjesecima, razgovarali smo, išli
na bračne terapije, primijenili sve metode, ali nije uspjelo...“ Dok je to govorio,
4
studeni
Fotografije: Anita Marić
Sanja Plavljanić-Širola: u braku 24 godine
oliko ste puta čuli
negativne „duhovite“ primjedbe o
braku? „Brak, misliš mrak?“ Ili: „Oni koji su vani žele ući,
a oni koji su unutra žele pobjeći van.“ Ili
pak: „Momačka večer – posljednja večer
na slobodi“. I sve slično tome. Zašto su
se uvriježile takve negativne misli i izjave o braku? Zašto sve više ljudi izlazi iz
braka? Mislim da je negdje nešto pošlo
krivo.
Kako smo kao djeca zamišljali brak?
Osim u svakodnevnom životu, u kojem
smo promatrali brak svojih roditelja i ljudi koji nas okružuju, postojali su brakovi
u bajkama. Bajke su uvijek imale sretan
kraj, a on je često bio upravo vjenčanje
glavnih junaka. Sjećate li se sreće u svom
malom srcu dok ste čitali, ili vam je netko čitao, kako Pepeljuga sva blista dok se
udaje za svojeg princa? Pa Snjeguljica,
Trnoružica,...? I tako su sretno živjeli
zauvijek. Jesu li nas bajke pogrešno odgojile? Mislim da nisu. Brak treba i može
biti velika životna radost, prepoznavanje
dvaju srca, zajedništvo dviju duša, potpora, snaga, prihvaćanje, utjeha, bogatstvo
različitosti i nadopunjavanja. I znam
puno sretnih brakova. U čemu je njihova
tajna? A zbog čega neki brakovi postanu
nesretni?
biće ljubavi
egidaegida
pred očima mi se pojavila jasna, opipljiva
slika: ljubav između dvoje ljudi doista je
poput nekog zasebnog bića, neke prekrasne životinje, koju su zajednički stvorili energijom svojih srca. I dok god je ta
životinja živa, veza može prebroditi sve
probleme. Ako ona bude ranjena i to na
vrijeme shvatimo, možemo se potruditi
da je izliječimo. Ali ako dopustimo da ta
prelijepa životinja umre, tada više nema
povratka i, što god učinili, koju god metodu primijenili, nećemo je moći vratiti
u život. Životinja naših profesora bila je,
nažalost, mrtva.
I poslije sam često razmišljala o toj usporedbi. Ne kaže se uzalud da se između
dvoje ljudi rodila ljubav – to zajedničko
biće. Ono je dragocjeno i trebamo ga čuvati i njegovati.
kriza kao učiteljica
Svaki je brak drukčiji, kao što je i svatko od nas drukčiji, a u svakom braku,
kao i u životu, ima boljih i lošijih dana,
sretnih i nesretnih trenutaka, istih i različitih mišljenja. Ali svim sretnim brakovima zajedničko je jedno – partneri su
znali sačuvati svoje biće ljubavi. A kad je
ljubav sačuvana i na prvome mjestu, supružnici se jedno prema drugome odnose s toplinom, poštovanjem i podrškom.
Imaju razumijevanja za mane i zahvalni
su za vrline.
I sama sam u braku već 24 godine. Suprug i ja smo se upoznali na fakultetu.
Oboje smo studirali arhitekturu i bili na
istoj godini, ali „prepoznali“ smo se tek
pred kraj studija. Do tada sam ja imala
dečka, a on djevojku – svi smo bili na
istom fakultetu i svi smo se poznavali.
Suprug i ja bili smo potpuno različiti – ja
sam bila štreberica koja je dolazila na sva
predavanja i vježbe i tresla se pred ispite,
a on je radije igrao tenis i izlazio nego
slušao predavanja, ali pritom je ležerno
polagao ispite. Iako mi je u jednom trenutku pokazao svoje simpatije, meni se
činilo da smo potpuno nemoguć spoj.
Ali Svemir je slagao svoje kockice, pa
smo se jednoga ljeta slučajno susreli na
moru, a zatim se posložilo još niz slučajnosti, sve dok ja nisam popustila i dopustila da me ponesu osjećaji.
I tako sam se našla u vezi koja mi se
činila nestvarno lijepom. Odjednom, kao
da više nismo mogli jedno bez drugoga,
kao da smo uletjeli u neki vlastiti ružičasti oblak koji je posvuda išao s nama.
U mom srcu nije bilo nimalo dvojbe da
je to osoba s kojom želim biti do kraja
života. A sve te različitosti činile su moj
život bogatijim. Vjenčali smo se nakon
tri godine, ubrzo poslije diplome. Uskoro
nam se rodio prvi sin, a nakon tri i pol
godine i drugi. Kad gledam unatrag, tijekom te prve godine braka bila sam još
prilično djetinjasta i zaigrana, u mnogim
stvarima možda i naivna. Ali, kad bih to
ponovno prolazila, ne bih ništa mijenjala
jer mislim da u 20-ima i treba takav biti.
Sjećanje na moje 30-e puno je obaveza: gradnja kuće, razne aktivnosti djece,
puno projekata i posla. Čini mi se da smo
u tom razdoblju suprug i ja pomalo zanemarili našu životinjicu, očekujući da će
se ona hraniti sama. Gledajući unatrag,
sada znam koliko je važno odvajati vrijeme za zajedničke trenutke, bez obzira
na obaveze – naći vremena za ručak udvoje, vikend samo za dvoje, mirnu večer
za razgovor. Jer ako zanemarimo našu
zajedničku životinjicu, ona će zavapiti –
bračnom krizom.
Iz iskustva znam da je svaka kriza
učiteljica, pa je tako i s bračnim krizama. Kroz što god prolazimo, koliko god
nam bilo teško, pritom sigurno učimo
neku važnu životnu lekciju, postajemo
snažniji i dobivamo važne nove uvide o
sebi i drugima. Često tek nakon što zapadnemo u krizu, jedno drugom kažemo sve što nas muči, tišti i što nam smeta. Uglavnom tek tada znamo odvojiti
važno od nevažnoga. Naša je životinjica
preživjela krizu 40-ih i, nakon razdoblja
posta, ponovno je zdrava i bucmasta. I
bogatija za mnoga iskustva.
Ako bih nekom mladom paru
trebala dati kratak savjet za sretan
brak, to bi bio ovaj: Izražavajte jedno drugome jasno svoje želje, potrebe i osjećaje, ali nikada, baš nikada
ne prigovarajte i ne kritizirajte! Ne
očekujte da vaš partner bude nešto
što nije i ne očekujte da bude kao vi.
Prihvatite svojeg partnera/partnericu
kao zasebno biće s vlastitom životnom svrhom i dopustite mu da radi
ono što voli i ne radi ono što ne voli.
Popis zahvalnosti
Život je prekratak da bismo kinjili
jedni druge ili sami sebe. Radije budimo jedno drugom kolačić kojem se uvijek iznova radujemo. Muškarci i žene
su različiti, ali svima su esencijalno
potrebni ljubav, podrška, prihvaćanje
i poticaj. Upravo bi to bračni partneri
trebali svakodnevno dobivati jedno od
drugoga. Ja to u svojem braku dobivam,
a mislim da i dajem.
Svatko bi mogao navesti svoj popis
stvari po kojem zna da nakon mnogo
godina braka još uvijek voli svojeg partnera. Evo mojeg popisa...
- Svaki se put razveselim njegovu glasu
kad me nazove telefonom.
- S njim mogu pričati baš o svakoj temi.
- Radujem se svakoj zajedničkoj jutarnjoj kavi.
- Kad se odmaramo zagrljeni, najradije
bih tako ostala satima.
- Još uvijek mi najljepše miriše.
- Kad mi se odnekud javi i kaže da se
dobro zabavlja, meni je drago.
- Zajednički odlazak na tržnicu meni je
zabavna avantura.
- Nitko ne kuha tako fino kao moj muž.
- Još se uvijek znamo šaliti i smijati...
I ima još puno toga. Napišite popise
na kojima ćete navesti sve ono na čemu
ste zahvalni: popis vrlina, popis lijepih
trenutaka, popis izraza ljubavi... i svega
toga bit će još i još.
studeni
5
Author
Document
Category
Uncategorized
Views
0
File Size
287 KB
Tags
1/--pages
Report inappropriate content