Tomislav Bradić, Hrvatska

Tomislav Bradić, Hrvatska
Nema me. Mobitel mi je stišan, ne
odgovaram na mejlove, ne provjeravam
fejsbuk. Ne javljam se prijateljima, jedva
da se čujem i s obitelji. Ne postojim u
'stvarnom' svijetu.
Ali me itekako ima i itekako postojim – na
moru. A ono je apsolutno i traži te cijelog.
Tako te i prihvaća. U potpunosti. I tek
kada mu se potpuno predaš, daje
neizrecivo mnogo. Da sišeš život s
njegovog samog izvora. Moćna je to droga.
PROLJEĆE 2014
Predstavljamo ANA-ine pomoćne instruktore
ANA svake zime školuje
kandidate za pomoćne
instruktore jedrenja.
Preduvjet su uspješno
završeni svi stupnjevi
ANA-inog školovanja za
jedriličarske vještine,
položena C kategorija,
te preporuka voditelja
baze škole.
Academia Navalis Adriatica
www.anasail.com
Godinama se vode rasprave tko bi trebali biti i kakvi bi trebali
biti instruktori škole jedrenja. Jasno je da oni nisu najbolji
regatni jedriličari, niti su samci kojima je cilj oploviti svijet, jer
zadatak je instruktora socijalan i pedagoški - prenijeti
jedriličarsko znanje nekome koga ta vještina zanima. Cilj
svakog instruktora je - demistificirati jedrenje i što je možda i
važnije, demistificirati razumijevanje samoga mora. More,
naime, nije sila koja išta ima protiv nas, ljudi. More je slana
voda koja se pod utjecajem vjetra nekamo valja, valovima.
Niti nas napada, niti nas hoće potopiti. Instruktorima je cilj
naučiti početnike, ili one manje iskusne, da se s tom silom
odnose s poštovanjem, i da se toj sili suprotstavljaju u
granicama vlastitog iskustva. Bitno je shvatiti vlastite granice.
Ne morske, svoje. Upravo zato, jer riječ je o otkrivanju
najosobnijih iskustava, među kandidatima za instruktore škole,
koje često nazivamo pomoćnim instruktorima, najčešće su
ljudi tjerani nemirom i znatiželjom, koji se bave, u najmanju
ruku, neobičnim, ne tako čestim zanimanjima. U brizi da se
ljudi što brže i bolje upoznaju s osnovnim tehnikama jedrenja,
oni isto tako nastoje da jedrenje ne postane samo obična
tehnička vještina, poput vožnje automobila, već da u jedrenju
ljudi pronađu zadovoljstvo koje ispunja smisao života …
Želimo vam predstaviti upravo takve mlade ljude, njihov
doživljaj ANA-e, jedrenja i života. Ovog puta, naše kolege
Tomislava i Borisa školovane na internoj obuci za pomoćne
instruktore tijekom zime i proljeća 2014.
Jedino moćnije od toga je izraz na licima ljudi kada im se, nakon početnih dva, tri
dana nesnalaženja pa i straha na jedrilici, otvori sva ljepota i jednostavnost
jedrenja. I kada gotovo instinktivno, bez previše razmišljanja, počnu pravilno
upravljati brodom. Kao da, nakon mnogo muke, izađu iz čahure i prvi puta
slobodno zamahnu krilima.
Toga u teoriji jedrenja nema niti im to mogu objasniti, ma koliko se trudio. To,
jednostavno, moraju osjetiti. Moja privilegija je da im u tome pomognem i da to
imam priliku doživjeti kada se dogodi. A svatko je drugačiji i ima svoj ritam. Što i
od mene zahtijeva prilagodbu svakome ponaosob.
Za sada mi ide odlično. I zato obožavam biti instruktor jedrenja u ANA-i.
Kada sam se prošle godine intenzivno počeo baviti jedrenjem, nisam ni slutio da
ću nakon samo godinu dana ja biti taj koji će ljudima prenositi tu 'ovisnost'.
Prošao sam ni sam ne znam koliko tečajeva u ANA-i i pročitao brdo literature o
jedrenju, ali nekako mi je uvijek falilo još znanja i još iskustva.
Sada, nakon prvih nekoliko odrađenih tečajeva kao instruktor, mogu reći da se to
pokazalo točnim. Ne mislim pritom da sam bio nespreman ili da sam napravio
neku veliku grešku. Ne. Bilo je to sjajno iskustvo, a i polaznici su bili zadovoljni.
Točnim se, naime, pokazalo to da ću jedrenje, bez obzira na sve prikupljeno
znanje i iskustvo, učiti cijeli život i da će mi uvijek faliti još. A mnogo puta sam,
od iskusnijih, čuo da najviše naučiš kad kreneš sam. I to se također pokazalo
istinitim. Trebalo je, dakle, probiti led.
Pa kad već sam nisam bio sasvim siguran, tu su bili moj mentor i još mnogo toga, ukratko alfa i omega
ANA-ine baze u Jezerima, Živko Matutinović, bez čije podrške i 'amena' se sve ovo o čemu pišem ne bi ni
dogodilo i direktor ANA-e, Gordan Smadilo, koji mi je od početka davao pravi vjetar u jedra. Oni su bili
sigurni da ja to mogu.
A ono čega sam, unatoč sumnjama, bio itekako svjestan bilo je da kada jednom preuzmem odgovornost za
posadu i brod i k tome 'potpišem' da ću provesti program škole, nema natrag. Bila je to ona situacija – ili
jesi, ili nisi.
Jedrenje, naime, ne trpi predomišljanje, ni bilo kakve izljeve. Kako je ispravno zaključio jedan polaznik –
jedrenje je digitalno, ili je jedinica ili nula. Dodao bih samo da nekada i taj izbor može biti preširok. Jer,
koliko god ti bilo teško u određenoj situaciji moraš, i to najčešće brzo, donijeti odluku. I, naravno, bolje ti je
da je dobra.
Ne mogu reći da nije bilo nekih nespretnosti i nesnalaženja, kao i stresa, ali odluke su bile dobre, a prava
potvrda je stigla negdje treći dan prvog tečaja iz usta polaznice: „Ja sam u svakoj situaciji mirna i bezbrižna
jer si ti tu. I uvijek si tako smiren“. Jedva sam se suzdržao da mi se osmjeh ne razlije po licu i da ne
urliknem: „To te ja pitam!“.
No, kao što rekoh, jedrenje ne trpi izljeve. Dodao bih da mi to uopće nije 'dignulo' ego, nego dalo pravu
dozu samopouzdanja, ali istovremeno i poštovanja prema moru i elementima. Svaki novi dan je sve to
samo učvrstio, odluke su bile brže i sigurnije, a vidik se neslućeno širio. Kako sam 'zelen' imao sam potrebu
o sve mu tome razgovarati s nekim iskusnijim, ali za to nije bilo vremena ni prilike.
A onda sam se, dan nakon posljednjeg tečaja, nakratko našao nasamo sa Živkom. Koji je samo rekao:
„Bilo je dobro i ljudi su bili zadovoljni“. Vjerujte, u tu kratku rečenicu stalo je sve o čemu sam proteklih
tjedana htio razgovarati. A i shvatio sam zašto Živko nije čovjek od previše riječi. Jer, iako se ovdje iz
petnih žila trudim to učiniti, to se ne može opisati. To se mora probati.
Tomislav Bradić je pomoćni instruktor u ANA-i te vlasnik i autor bloga Sailosophy.
Boris Milenković, Slovenia
Many years ago, by strange coincidence, I was on a phone with a guy who I never have seen. We've
never met. He said to me: Your aura is blue… It's like the sea… This is where you have to be. When
you are at the sea, you are in peace. In peace with yourself, with whole world. This is where you
belong.
Where to start this story about me and the sea..? I could say »I loved the sea from times when I was
just a kid… spending every summer at the coast, walking by town ports and marinas, watching ships,
motorboats, sailing boats… watching the mysterious horizont on the hot evenings, wondering how it
would be to sail out, set course to unknown destination, and just go where winds would take me…«
It's all true, it was like that… however I have a feeling that it has all begun even earlier. I was born in
Ljubljana, on the mainland, so this could not be the case. But after long and serious conversation with
my parents all I had to do was just a simple calculation, what was happening many many years ago,
in the end of June, just nine months before I was born, on the island of Hvar… hmmmm… now we are
getting somewhere… or maybe it has all begun even earlyer…
So there I was, a little kid, enjoying summertime at the seaside, spending all the winters dreaming
about coming back. I grew up, finished all the schools, got a steady job… dreaming about coming
back… Periods of time that I had a chance to spend at the coast got shorter and shorter… a dream was
moving further and further away…
A strange course of events took care that three years ago I found myself at marina Jezera, island of
Murter, at ANA sailing school. Overexited I arrived to my destination about three hours earlier, having
enough time to smell the sea, see the little village of Jezera, see the marina, set my feet on the sailing
boats, smell the sea… I was finally there, about to fulfill my dreams, it was really happening . At that
moment a little trigger inside my mind said »click… I like it here… I would love to spend more time
here«
Taking a basic one week course of sailing, I must say, changed my life forever. Meeting new people,
students and instructors, who are here at this place for the same reason: they love the sea.
Theory lessons every day were short but effective. We got all the information we needed before we
sailed out. Everyone got all the instructions what to do when acting their roles on different positions of
the boat. It was all clear. And we were sailing for real. Turn into wind, main up, turn to close hauling,
stop engine, bear away… jib up, luff up, ready to tack… tack, bear away, change positions… repeat,
and again and again and again… Every day was a new experience, a new beginning, a new end. How
could I ever get enough of it?
So there I was, 2 months later, taking part of the advanced course, cruising style. After one more month, I
was at advanced course learning advanced sailing techniques. And just to make sure, I was attending the
regata Jabuka course before the end of that year. I started sailing, my dreams were coming real.
Now I know I was lucky enough to find school with such instructors, I call them all friends today. People who
love what they do and who share all they know about the sailing, along with their passion. Meeting them one
by one a little trigger in my mind said »click… this is It, this is the way it should be… this is the way I want to
do it…« Ivan, whose basic course instructions were so rich with information and so clearly demonstrated.
Zvone, entertaining and easy as cruising in the summertime should be. Josko, funny and thorough at the
same time, whose instinctive actions and reactions are so valuable and interesting to learn from. Živko, head
of instructors, his words are full of sailors wisdom and expirience. And Damir, who gave me most exciting
sailing week in Kornati islands, and true recognition that I can do it. Of course there are other people who I
sailed with, and each one of them gave me some bit of experience and knowledge of sailing. I say thank you
to all of them.
And there are other instructors that you will meet when you come to our sailing school. Each of them carries
experience, knowledge and wisdom that previous generations of instructors passed on to them. And along
with our passion for sailing we are willing to pass it on to you. Because we are sailing every day. And we will
never get enough of it.
Boris was born in Ljubljana, Slovenia, where he lives now. After many years of working for a bank and IT
company he dedicated his life to help and teach other people. He works as a bioenergy therapyst and healer
with his group BIOQUANTUM. He is black belt in martial arts (former karate instructor).

Download Report