KUBA ( prosinac 2013. / siječanj 2014. )

KUBA ( prosinac 2013. / siječanj 2014. )
Kako se odlučismo za put na Kubu? Htjele smo malo drugačije zimske praznike, a budući da volimo
more, plivanje,sunce, općenito da nam je toplo,bez puno prtljage, haljinice, japanke , bilo je odlučiti
između Kube i Tajlanda. Kuba je pobijedila, jer je osobno meni puno interesantnija zbog žive glazbe
španjolskog podrijetla pomiješanom sa afričkim ritmovima,zbog plesa ( salse,cha-chacha,merengue,rumbe,mamba, son,guarache... ),htjeli smo doživjeti Kubu još za vrijeme Castra. Need I
say more? Odlučile smo same organizirati putovanje. Odmah smo kupile karte,a onda je slijedilo sve
ostalo u vezi organizacije putovanja. Nije bilo teško, nabavile smo vodič, razgovarale s ljudima koji su
već bili na Kubi,uzele njihove kontakte, pročitale forume,rezervirale smještaj u Havani za prvih 5
dana i to je to. Sad samo dočekati dan leta.
A taj dan je došao 27.12.213. Letile smo iz Zagreba – Frankfurt – Havana. Let iz Frankfurta trajao je
oko 11 sati. Sletivši u Havanu, trebalo je najprije promijeniti novac. Nevjerojatnih sat vremena
čekanja u redu, jer svi putnici moraju razmijeniti novac, ne možeš s aerodroma bez pesosa,treba
platiti taxi. Sva sreća,ubili smo vrijeme pričajući s dvije cure iz Zagreba,razmijenili smo kontakte i
dogovorile druženje. BTW,s njima smo se tih 15 dana stalno susretale,jer nam je plan puta, višemanje,bio isti.
Onda smo uhvatile taxi ( što nije teško,jer te pronađu sami), unaprijed dogovorile cijenu ( što smo
naučile čitajući forume ),25 CUC-a ( inače, na Kubi sve košta 25CUC-a, a onda se naučiš cjenkati),
vožnja do Havane( 30ak minuta ),do našeg smještaja kod gdina Raudela. Tamo smo se našle sa
ostatkom naše Kuba ekspedicije, našim prijateljima koji su putovali iz Pariza. Piće, i u krevet. Trebalo
se dobro odmoriti.
Sutradan se pješke krenulo u obilazak Havane,sva sreća imamo dobru kondiciju i svi volimo šetati,pa
oko toga nije bilo puno rasprave. U Havani smo proveli 5 dana,dobro se našetali, lijepo jeli, uživali u
svakodnevnim svirkama uživo, što na ulici, što po restoranima, naplesali se, naučili salsu i ostale
kubanske plesove, probali sve moguće koktele s rumom, 2 vrste njihovih piva (Bucanero i
Crystal),upoznali puno interesantnih ljudi...
dočekali Novu godinu uz večeru, ples i Buena Vista Social Club. Neprocjenjivo!!! A važno je
napomenuti i to da smo 29.12. također bili na večeri i plesu uz Buena Vista u Cafe Taberni Benny
More. Imali smo stol odmah do bine, došli jako gladni i jedva smo čekali nešto pojesti ( jastog, kozice,
riba, juka, riža,...),al' kad je bend zasvirao! Kakva hrana!? Njih 20 na bini nama ispred nosa svira
Chan,chan, a meni leptirići u stomaku,suza suzu goni, noge se odsjekle,sva sreća da sam sjedila,
inače bih sigurno pala. Oborili me s nogu! Sorry,al' riječima se ne može opisati kako sam se tada
osjećala. Mogu shvatiti možda samo oni koji istinski vole, shvaćaju glazbu.Treba doživjeti. U životu se
nisam tako osjećala. Kakva noć!
Valja spomenuti činjenicu da Havana nema plaže. Ali ako se sjedne na autobus koji sa Trga Central
ide svakih 45minuta,možete otići do Playas del Este, duge 9 km, podijeljene na nekoliko dijelova, mi
smo išli na Tropicoco plažu,sve su to turističke plaže. Do Tropicoca se stigne za 40 minuta
autobusom.
Nakon Havane, 1.1. u 13 sati smo sjeli na Viazul bus ( turistički autobus,klimatiziran, možda čak i
previše,jer smo oblačili još jedan duži rukav ),uputili se u Trinidad. 6 sati vožnje. Najprije sam mislila
da gubimo vrijeme putujući tako preko dana, ali kasnije se to uspostavilo baš dobrom solucijom, jer
smo se uspjeli odmoriti od prethodne večeri,uživati u scenama koje smo gledali kroz prozor,
nevjerojatno zelenim krajolicima, životinjama koje su vani na ispaši: konji,krave, koze,ovce, ( zato
im je meso drugačijeg okusa nego naše, puno ukusnije, u životu takvo ukusno meso nisam jela! )...put
je prošao brzo, a u Trinidadu nas je dočekala gazdarica Nayrobi sa nevjerojatnom večerom ( jastog,
kozice,juka, pečene banane...).
U Trinidadu smo planirali ostati 2 dana, ostali smo 4. Pravi kubanski pitoreskni grad,sa prizemnim
kućama u raznim bojama,cesta je popločena kaldrmom,konja ima na svakom koraku,trgovaca koji sa
štandova viču da im pogledamo robu: originalne suvenire rađene od drveta,kože, kačkane haljine,
kožne sandale,instrumenti,svašta! ( takvih štandova ima po cijeloj Kubi, ne samo u Trinidadu ).
Trgovci koji znaju da je Hrvatska bila dio Jugoslavije, znaju nabrojati sve zemlje bivše Juge; znaju za
Dražena Petrovića,Tonija Kukoča,Matu Parlova...BTW, kubanci jako vole igrati bejzbol,to im je
nacionalni sport! Grad u kojem smo opet dobro jeli, pili, slušali vrhunske izvedbe lokalnih muzičara,
plesali salsu sa lokalnim momcima i naučili još zgodnih caka u plesu. A imali smo i sat salse, točnije 2
sata salse, sa pravim profesorom plesa, gdinom Juliom, koji je na svaku grešku u koracima reagirao:
No, amigo, No!! Bez osmijeha na licu. I nije nam dao da se slikamo na satu  I nećemo ga nikad
zaboraviti. 
Najpoznatija plaža u Trinidadu je Playa Ancon,tu smo proveli par popodneva i susreli Ivu i Jelenu, cure
s aerodroma,koje smo opet jednu večer susreli i u noćnom klubu Ayalo ( pećina Ayalo pretvorena u
noćni klub, ali samo za strane goste ). Zatim nas je gazdarica Nayrobi uputila na plažu Piscine
Naturale, nije toliko razvikana kao Ancon, ali lijepa, manja plaža na kojoj more stvarno izgleda kao
bazen sa plitkom bistrom vodom.
Iz Trinidada smo odradili izlet u Cienfuegos i Santa Claru. Imali smo vozača za taj dan, gdin
Arturo,učitelj TZK,koji dodatno još radi kao vozač, jer plaća učitelja na Kubi je 10ak pesosa. Tužno!
Svugdje smo podcijenjeni. Činjenica.
Cienfuegos je jedna od glavnih kubanskih luka, smještena u području gdje se uzgajaju šećerna trska,
duhan i kava. Upisan na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Americi 2005. godine. Povijesno
središte je koncentrirano oko središnjeg trga Plaza de Armas koji je produljen sa zapadne strane
1830-ih. Oko njega se nalaze upravne zgrade, crkva, carinarnice i sl. Prošetali smo gradom 1,5 sat.
Zatim smo krenuli za Santa Claru,u posjet muzeju i mauzoleju Che Guevare. Edukativno i zanimljivo.
A onda nas je Arturo odveo kupiti kubanske cigare ( Cohiba – koju je pušio Castro i njegovi prijatelji
po politici, inače su i najskuplje, zatim Monte Cristo, pa Partagas, a onda sve ostale... ).
Slijede 2 fotografije iz Cienfuegosa i treća iz Santa Clare ( muzej Che Guevare ).
Posjetili smo i Valle de los Ingenios,plantaže šećerne trske,koje su od 1988.g. na UNESCO-vom popisu
svjetske baštine . Ime znači dolina šećerana.Riječ je o tri povezane doline koje zauzimaju 270 km2 na
kojima je radilo preko 30 000 robova. Većina pogona je u ruševnom stanju, ali ima i nešto
očuvanih,kao plantaža Manaca Iznaga – vlasnikov dom, toranj i naselje robova. Na toranj visok 45 m
smo se popeli. Zvono je najavljivalo početak i kraj radnog dana te vrijeme jutarnje, podnevne i
večernje molitve (jedine pauze).
Pogled s tornja
Nakon Trinidada, dogovorili smo se s našim raspjevanim vozačem Arturom da nas vozi sve do
Guardalavace,ali na tom putu smo stali,proveli popodne i večer u gradu Camagueyu. Treći po veličini
na Kubi. Namjerno je isplaniran sa labirintom zavojitih, slijepih ulica i nepravilnih raskršća koja su
vodila do nejednakih trgova, kako bi se lakše obranio od napadača. Postoji samo jedan izlaz iz grada
kako bi se eventualni napadači mogli zatočiti u gradu. Zar nije ludo? Upisan je na UNESCO-v popis
mjesta svjetske baštine u Americi 2008.g. Poznat i kao "Grad znanja" zbog mnogih važnih škola u
gradu, prije svega mnogih srednjih škola i Sveučilišta Camagüey i Pedagoškog fakulteta José Martí.
E, tu smo opet sreli cure i proplesali noć. Sva sreća da smo Artura poslali spavati, jer da je bio s
nama, ne znam kako bi nas vozio do Guardalavace sutradan.
U Guardalavaci smo se našli s dragim Sarajlijom koji živi u Kanadi, a Kuba mu je kao dom, jer često
dolazi s obitelji i ima dosta kubanskih prijatelja koje smo i mi imali priliku upoznati. Predivni ljudi kod
kojih smo jeli kao doma, i osjećali se kao da smo sa svojima. Jeli, pili, pjevali, smijali se,Bože, koliko
ljudi i pozitivne energije na jednom mjestu. I opet ćemo to ponoviti. Hvala ti, Srle!
A Guardalavaca je pravi plažni resort,gradić u kojem se nalazi hotel, nekoliko zgrada u kojima se može
naći Casa particular, tj.privatni smještaj,ima par plažnih barova i to je to. Plaža, plaža ... i plaža. E, tu
smo se baš odmorili 3 dana. Ali i kulturno uzdizali: posjetili smo rekonstrukciju Indijanskog sela i
sudjelovali u obredu, a nakon toga otišli na plažu.
Otišli smo i do parka prirode Cayo de Naranjo, do delfinarija,gdje smo za 50CUC-A kupili ulaz za šou s
dupinima i morskim lavovima, a za još 50 CUC-a plivali s dupinima. I za još 20 CUC-a odradili 3 točke.
Plati i zaboravi! To je definitivno bio vrh iskustava na Kubi! I ostvarenje jednog od mojih snova. Koja
sreća! Pretvorih se u dijete opet. Slike sve govore...Ženka dupina zove se Dana i ima 20 godina. 
Nakon Guardalavace, iz Holguina smo letjeli nazad za Havanu. Let nam je bio ujutro u 8, a momcima
u 8.30. Nismo letjeli istom kompanijom. Nebitno. Trebalo se ustati to jutro u 4, da bi se uputili prije 5
autom ( old tajmerom ) u Holguin, da bi se čekirali na vrijeme. Mi u 6 na aerodromu, kad
ono...zaključan! I dođe teta s ključem negdje iza 6, i upali ona svjetla po aerodromu ( nije velik),
uključi klimu ( smrzli se, čarape navlačili ), i dođe tu još par kolega, i sjednu oni za šalter,uključe TV u
boji i krene Check in. Ali....naš let kasni, nećemo krenuti u 8, nego u 10! :0 Ništa, šta je, tu je,momci
odoše u 8.30,nas dvije ostale,pomirile se s činjenicom da ćemo izgubiti još dva sata čekajući i
smrzavajući se na aerodromu ( obukle i pulovere ). Čekiraju nas oko 9 i sad čekamo negdje gore na
katu da dođe 10 sati. Sa tog kata vidimo i taj naš avion. Približava se 10 sati, ali kod aviona još nikoga
nema. I dođe 10 sati, kad i cisterna s gorivom. Pa onda naša prtljaga. Ukrcali smo se na avion tek iza
10.30. Ma znali smo mi za kubansku: Ne žuri, nije priša! Pripremili smo se mi na to...i naletili na
busove koji kasne ( onaj s plaže u Havani...redovito u kašnjenju ),ali...uf! Žali Bože potraćenog
vremena.
Eto nas nazad u Havani, posljednji dan, malo smo tužni, ali opet nam drago što smo bogati za još
jedno divno iskustvo on the road. Sutradan putujemo nazad (u 18.30 let Havana-Frankfurt – Split ),
koristimo vrijeme do zadnjega : još jedno plivanje, još jedno uzaludno nadanje da će bus stići na
vrijeme...i dođe 16 sati kad nas gazda Leonardo vozi u svom moskviću do aerodroma. A te priče! Svi
su nam rekli da na aerodrom treba doći 3 sata ranije. Mi,poučeni iskustvom iz Holguina, odlučismo
ipak krenuti 2,5 sata prije. Ukrcamo stvari,sjednemo se u moskvić i krenemo. Na vrijeme. Kad
Leonardo vadi neke vizitke i nešto objašnjava na španjolskom ( ne zna engleski, majka mu je
prof.engleskog, pa smo sa ženom komunicirali preko telefona kad smo bili kod njega...ja na jednoj
slušalici, on na drugoj...mama na drugoj strani...simultani prijevod ). Kako mi ne znamo baš
španjolski, shvatimo da nam hoće reći da taj plik vizitki želi podijeliti na aerodromu i da će mu u
tome pomoći prijatelj Raul. Skrene on s puta i kaže: Dos minutos! No Problema! Ok. Dođemo do
Raula, njega nema. I tako smo 10 minuta čekali Raula da siđe, preznojile se od muke,treba doći na
aerodrom na vrijeme. I krenemo mi, Leonardo na nizbrdici vozi u leru, pa u vožnji pali auto, svi nas
pretječu,kad on zapita ( na španjolskom, mi kao razumijemo ): Na kojem ste terminalu? Mi
odgovorimo da smo na Terminalu 1. Muk. Raul i Leo razgovaraju na španjolskom. Da je to terminal za
lokalne letove. Mi se pogledamo. Pa lijepo nam piše na papiru. I dođemo na taj terminal,Leo nam
pomogne s prtljagom i raspita se. Moramo na Terminal 2. Vraćaj prtljagu u moskvić, sjedaj, guraj
moskvić u rikverc,jer ne može sam, i vozi, Leo,najbrže što možeš! Mi na Terminal 2, kad ono još
čekiraju. Prošlo je 17 sati kad smo došle na Check in. Uf! A lijepo nam je Leonardo rekao: Ma, nema
problema, ovo je Kuba, ovdje sve kasni! Dok smo čekali ukrcavanje,a prošlo je 18, na displayu je još
pisalo Check-in! Nevjerojatno!
Ipak smo na vrijeme sve odradile, let je bio ugodan, 10 sati do Frankfurta, i odmah za Split, bez
čekanja na aerodromu. Glatko!
Kuba je Must see destinacija. Sve na Kubi, ljudi, iako te gledaju kao hodajućeg dolara , srdačni
su,pomoći će ti, koliko im god bilo teško,uvijek imaju osmijeh za tebe, glazba predivna, vrhunski
glazbenici ,prekrasni muškarci i žene ( više muškarci, nego žene ), hrana najbolja koju sam dosad jela,
prirodni sokovi od guave,papaje, ananasa,naranče( iako im agrumi nisu do koljena našima ),jastozi,
kozice,riba, govedina, svinjetina,janjetina ,piletina,jaja, maslac, svježe mlijeko ...Sve eko proizvodnja.
Lijepo je doći doma, ali mi već gledamo kako ćemo nazad na Kubu opet. 
CUBA , by Helena Decovski
KUBA
-najveći i najzapadniji otok u Velikim Antilima, na ulazu u( Meksički zaljev, okružen Karipskim morem
i Atlantskim oceanom
-na sjeveru – SAD i Bahami; zapad – Meksiko; jug – Kajmansko otočje i Jamajka; jugoistok – Haiti
-otok je dug 1250 km, širok 35 – 190 km
-11 milijuna 200 000 stanovnika; 51% mulati, 37% bijelci, 11%crnci, 1% Kinezi
-Valuta: 1 EUR = 1,23 CUC
HAVANA
-
2,1 mil. stanovnika
-
grad se dijeli na 3 glavna područja: Habana Vieja, Centro Habana i Vedado
HABANA VIEJA ( Stara Havana )
-
preko 900 građevina povijesne važnosti
od 1982.g. na UNESCO-vom popisu svjetske baštine; gradski povjesničar Eusebio Leal
Spengler, uz pomoć UNESCA i stranih investitora, radi na obnavljanju
4 glavna trga: Plaza Vieja, Plaza de la Catedral (barokna katedrala, pročelje Borrominijevo),
Plaza de Armas (antikvarijat na otvorenom i Museo de la Ciudad), Plaza de San Francisco de Asis
(bivši franjevački samostan i crkva – danas koncertni prostor i muzej)
Statua El Cabalero de Paris – lutao Havanom 1950ih, pričajući prolaznicima svoje filozofije i
viđenja života, religije, politike i aktualnih događanja; poludio nakon boravka u zatvoru 1920ih; bavio
se svakojakim poslovima
CENTRO HABANA
El Capitolio – sjedište vlade sve do nakon revolucije 1959.g., danas Akademija znanosti i
sjedište treće najveće skulpture u zatvorenom na svijetu – La Estatua de la Republica
-
Real Fabrica de Tabacos Partagas ( Tvornica duhana )
-
Parque Central – skulptura Jose Martia
-
Gran Teatro de la Habana – kazalište i sjedište nacionalnog baleta
-
Hotel Inglaterra – najstariji hotel u Havani, 1856.g.
-
Museo Nacional de Bellas Artes (oko 50 muzeja u Havani)
Museo de la Revolucion (+paviljon Granma – ime jahte kojom su iz Meksika stigli Castro i 81
revolucionar 1956.g.)
-
Prado (prometnica)
El Barrio Chino (Chinatown) – prvi Kinezi su stigli 1840ih kako bi popunili prazninu u radnoj
snazi nakon što je prestala trgovina robljem
VEDADO
centar za zabavu i noćni život; također središte financijskih institucija, raznih firmi i ureda, te
Universidad de la Habana
-
Hotel Nacional – 50ih g. bio pravi Las Vegas-style casino
-
Hotel Riviera – mafijaško okupljalište
-
Habana Libre – nekoć Hilton, nakon revolucije promijenio ime
Edificio Focsa – 1956.g., stambena zgrada, u tom trenutku druga najveća betonska građevina
svoje vrste na svijetu
Plaza de la Revolucion – sjedište kubanske vlade; Ministerio del Interior (Che Guevara;
Camillo Cienfuegos je na susjednoj zgradi); Teatro Nacional de Cuba; Biblioteca Nacional Jose Marti ;
Memorial a Jose Marti – 138,5m visok spomenik sa 17m mramornom statua samog Josea, muzejem i
129metarskim vidikovcem; Jose Marti – nacionalni junak, filozof, pjesnik, esejist, novinar, teoretičar,
koji uvijek piše o slobodi i demokraciji, zovu ga i apostol kubanske neovisnosti
-
Necropolis Cristobal Colon – jedno od najvećih groblja u Amerikama, gotovo 1 mil grobnica
-
Malecon – morski zid, 8km; sastajalište
-
Playas del Este – duge 9km
TRINIDAD
-
savršeno očuvano španjolsko kolonijalno naselje, jedno od najljepših na Karibima
-
od 1988.g. na UNESCO-vom popisu svjetske baštine zajedno s Valle de los Ingenios
-
prepoznatljiv po živopisnim fasadama svojih prizemnica i ulicama popločanim kaldrmom
-
tijekom 19.st. središte proizvodnje šećera
Plaza Mayor – glavni trg na kojem su: Museo Historico Municipal, Iglesia Parroquial de la
Santisima Trinidad, Museo Romantico, Museo de Arquitectura Trinitaria...
-
Museo Nacional de la Lucha Contra Bandidos – žuti zvonik
Valle de los Ingenios – ime znači dolina šećerana; tri povezane doline koje zauzimaju 270
km2; središte proizvodnje šećera od kasnog 18. do kraja 19.st.; preko 30 000 robova; većina pogona
je u ruševnom stanju ali ima i nešto očuvanih; plantaža Manaca Iznaga – vlasnikov dom, toranj i
naselje robova; toranj je visok 45 m, zvono je najavljivalo početak i kraj radnog dana te vrijeme
jutarnje, podnevne i večernje molitve (jedine pauze)
Santeria – religija zapadno-afričkog i karipskog porijekla u kombinaciji s katoličanstvom; velik
utjecaj na razvoj glazbe, plesa i rituala
CIENFUEGOS
-
250km od Havane, 150 000 stanovnika
-
Ime znači sto vatri; zovu ga i Biser Juga
-
Centar trgovine šećera, kave i duhana
-
Od 2005.g. – povijesni centar je na UNESCO-voj listi svjetske baštine
-
Parque Jose Marti
-
Palacio de Valle
SANTA CLARA
-
220 000 stanovnika
-
Centralni trg – Parque Vidal
Vlak – 1958.g. – Che i 18 revolucionara skrenuli vlak iz tračnica – potez koji označava pobjedu
revolucije
Monumento Ernesto Che Guevara – muzej i mauzolej; statua je iz 1987. I obilježava 20 god.
Cheovog ubojstva; 1997.g. ostaci Che-a i 17 revolucionara donešeni iz Bolivije u mauzolej
CAMAGUEY
-
321 000 stanovnika, treći najveći grad
-
2008. g. povijesni centar – UNESCO
-
Izrazito katolički grad
-
Grad glinenih posuda (simbol grada)
-
Labirint ulica – da bi se lakše obranio od napadača
-
Plaza San Juan de Dios
-
Iglesia de Nuestra Senora de la Merced – crkva na fotkama

Download Report