SPVH bilten-6 LISTOPAD konacno.pdf

NA PERONU
br.6 Zagreb, listopad 2010.
SPVH
U Zagrebu, 01. listopada 2010.
Otvoreno pismo Ministarstvu mora, prometa
i infrastrukture, te upravljačkim strukturama
društava nastalih podjelom jedinstvenih HŽHrvatskih željeznica
Poštovani,
u ugodnom okruženju turističkog kompleksa „Medena“ pokraj Trogira, u sjeni borova i tamarisa,
održane su 16. i 17. rujna 2010. u organizaciji
SPVH-a sportske igre. Kao gosti, ali i učesnici
pridružili su nam se ponovo kolegice i kolege iz
Poljske, Slovenije, Slovačke, Bosne i Hercegovine.Uz igru i zabavu radilo se i razmjenjivala su
se dragocjena iskustva, kao i različiti pogledi na
gotovo identične probleme. Možemo sa zadovoljstvom konstatirati da su igre u potpunosti uspjele. I ove, kao i prethodnih godina pozive smo
pravovremeno uputili i nadležnom Ministarstvu
kao i upravljačkim strukturama Holdinga. Nažalost, bez rezultata. Naprosto nas se bojkotira.
Pokušajmo dokučiti i objasniti razloge. Osnove
ljudskog društva, pa tako i ponašanja su norme.
Postoje tehničke, zakonske... norme, ali i norme
ponašanja, takozvane kulturno – civilizacijske norme: ne pljujemo na pod, jedemo nožem i vilicom, poštujemo tuđe vrijeme, pozdravljamo se na
ulici... Dva su razloga nepoštivanja ovih normi:
prvi je nepoznavanje istih – primitivizam, a drugi je bahatost – gordost, čime pojedinac ili grupa
želi dokazati superiornost nad masom, običnim
pukom, narodom. Žele nam poručiti: nismo mi
jednaki. Podsjetimo se, gordost – bahatost, oholost je i jedan od smrtnih grijeha. Slijedeće što želimo dokučiti su interesi. Koji je interes bojkota?
Sindikat je socijalni partner koji prvenstveno štiti
interese zaposlenih. No, očito nas se doživljava
kao interesnu grupu koja je uvjetno rečeno „neprijatelj“ kojega treba po svaku cijenu izbjegavati
i kloniti ga se. Pogledajmo sada drugu stranu
medalje. Pragmatični makijavelizam nam sugerira da neprijatelja treba stalno držati na oku, biti
mu blizak kako bi ga bolje upoznali i kontrolirali.
Ako pak pogledamo rejting upravljačkih struktura koji se temelji na crnim kronikama ne vidimo
valjani interes u stvaranju ili produbljivanju neprijateljstava. U životu je dobro stvarati prijatelje,
a nipošto neprijatelje. Neprijatelja ima dovoljno
i nije ih potrebno tražiti i stvarati. Pogledamo li
interese iz političkog kuta onda nipodaštavanje
širokog izbornog tijela baš i nije osobito mudro.
Izbori su za godinu dana. I na kraju moramo se
osvrnuti i na ostale oblike ljudskog ponašanja.
Opijenost vlašću i stvaranje super ega može
znatno iskriviti sliku stvarnosti, a time i definirati
naš odnos prema toj „stvarnosti“. Razni oblici infantilnog ponašanja tipa „neću se igrati s vama„
također su mogući kao i osobni animoziteti...
Ne želimo dalje spekulirati. To je područje rezervirano za psihologe i psihijatre. Bez obzira na razloge bojkota prijeđimo na suštinu, na ono zbog
čega smo ovo pismo i uputili: Društvima nastalim
podjelom jedinstvenih Hrvatskih željeznica predstoje značajne reforme provođenjem kojih trebamo postati puno, puno efikasniji. Moramo postati
konkurentni. Čeka nas dug i nimalo lak posao i
toga trebamo biti svjesni. Svaki od nas, počem
od Ministarstva, preko uprava i sindikata, pa do
svakog pojedinca morat će dati svoj doprinos.
Ne moramo se voljeti i biti prijatelji, ali moramo
biti svjesni da nas čekaju problemi koje ćemo morati zajedno rješavati. Nećemo imati iste stavove
i mišljenja, branit ćemo svoje interese i interese
svojih članova, svađat ćemo se, ljutiti jedni na
druge... Sve je to život. Ako nismo u stanju zajedno popiti kavu, pogledati se u oči i u sjeni tamarisa
i borova otvoreno i civilizirano porazgovarat, vrlo,
vrlo teško ćemo zajedno trasirati efikasnu HŽ
Infrastrukturu, HŽ Cargo, HŽ Putnički prijevoz, HŽ
Vuču vlakova koji su zalog budućnost svih nas.
Zato, razmislimo malo o vlastitim postupcima i
upitajmo se koliko se dobro poznajemo.
S poštovanjem!
sindikat
pr metnika
vlakova hrvatske
VLADA REPUBLIKE HRVATSKE
gđa. Jadranka Kosor, predsjednica
Predmet: Nabava službene i zaštitne
odjeće u HŽ Infrastrukturi d.o.o.
Uprava HŽ Infre u akciji
Poštovana Predsjednice
obraćamo Vam se zbog problema koji na žalost sa upravom HŽ Infrastrukture d.o.o. i resornim ministarstvom ne
možemo riješiti. Radnici HŽ Infrastrukture d.o.o. već nekoliko godina nisu opskrbljivani zaštitnom i službenom odjećom, što za posljedicu ima i sve veći broj ozljeda na radu.
Pravdanje uprave HŽ Infrastrukture d.o.o. je da ne mogu
provesti natječaj.
Upozoravali smo i inspektore zaštite na radu pozivajući se
na članak 43. stavak 1. i članak 109. Zakona o zaštiti na
radu. Inspektori su izdali rješenja, a uprava HŽ Infrastrukture d.o.o., koja je u ovom slučaju odgovorna, novčanu
kaznu je vjerojatno platila novcima iz državnog proračuna.
Ne razumijemo tu logiku, jer zaštitnu odjeću sukladno ZOZNR moraju nabaviti.
Kako se i Vi i Vlada RH zalažete za oporavak domaće proizvodnje molimo Vas da
Vlada RH kao vlasnik HŽ Infrastrukture d.o.o., posreduje putem resornog ministarstva, kao i Ministarstva gospodarstva u iznalaženju najpovoljnijeg domaćeg ponuđača, na sličan način kao što je riješena nabavka službenih i zaštitnih odora u MUP i
MORH.
Uzmemo li u obzir da su velika državna poduzeća poput HŽ Infrastrukture d.o.o.
potencijalni zamašnjaci oporavka ciejlokupnog hrvatskog gospodarstva vjerujemo
da bi Vaša žurna inicijativa djelomično pomogla i posrnuloj tekstilnoj industriji poput
Kamenskog i slično.
Kako se vremenski uvjeti svakim danom pogoršavaju, a radnici su bez bilo kakve zaštitne odjeće ne možemo jamčiti održavanje željezničkog prometa. Molimo da žurno
posredujete u rješavanju problema.
Ne trebamo odgovor, nego pomoć u rješavanju ovog problema.
Lijep pozdrav.
SINDIKAT INFRASTRUKTURE HŽ
SINDIKAT ŽELJEZNIČARA
SINDIKAT HRVATSKIH ŽELJEZNIČARA
SINDIKAT PROMETNIKA VLAKOVA HRVATSKE
broj: A/80-10/2010.
U Zagrebu, 05. listopada 2010.
mr.sc. Kruno Kovačević, glavni inspektor
Poštovani gospodine Kovačević, obraćamo Vam se
zbog problema koji na žalost sa upravom HŽ Infrastrukture d.o.o. i resornim ministarstvom ne možemo riješiti.
Radnici HŽ Infrastrukture d.o.o. već nekoliko godina nisu
opskrbljivani zaštitnom i službenom odjećom, što za posljedicu ima i sve veći broj ozljeda na radu. Pravdanje
uprave HŽ Infrastrukture d.o.o. je da ne mogu provesti
natječaj. Upozoravali smo i inspektore zaštite na radu pozivajući se na članak 43. stavak 1. i članak 109. Zakona
o zaštiti na radu. Inspektori su izdali rješenja, plaćene su
kazne, no ništa se nije promijenilo. Radnici su naprosto
Državni inspektorat Republike Hrvatske
Petračićeva 4,
Zagreb 10 000
predmet: Zamolba za sastanak
bez službene i zaštitne odjeće i obuće. Kako se vremenski
uvjeti svakim danom pogoršavaju, a radnici su, kao što rekosmo, bez bilo kakve zaštitne odjeće i obuće, ne možemo
jamčiti održavanje željezničkog prometa.
Molimo Vašu pomoć na način da Vas na sastanku
konkretno izvijestimo o stanju, te potaknemo na zakonitu aktivnost.
Molimo da predložite termin (u najskorije vrijeme) za
održavanje od nas traženog sastanka.
13. Međunarodni sportski susret SPVH – Trogir 2010
Sindikat Prometnika vlakova Hrvatske i ove je godine u Trogiru organizirao svoje 13. međunarodne
sportske susrete. Put Trogira krenuli smo u srijedu
15.
rujna iz svih
krajeva
Hrvatske
sa Zagreb
Glavnog
kolodvora
vlakom br.
825, negdje iza 23
sata. Slijedila je noćna vožnja Ličkom prugom, uz kartanje
i pjesmu, a iskrcali smo se u Kaštel Starom odakle
smo autobusima nastavili put do turističkog naselja
“Medena”
u Segetu
Donjem.
Na susretu je ove
godine
bilo prisutno gotovo
400 članova SPVH,
a pridružili
su nam se članova Sindikata prometnika vlakova
iz Poljske (Związek Zawodowy Dyżurnych Ruchu
PKP) predvođenih predsjednikom Sindikata gospodinom Aleksandrom Motykom, te članovi Sindikata železniškega prometa iz Slovenije na čelu sa
njihovim predsjednikom gospodinom
Damjanom Rakom.
Ove godine s nama
su po prvi puta kao
gosti prisustvovali
predstavnici
Sindikata prometnika
vlakova iz Slovačke (Odborová asociácia výpravcov a dispečerov) predvođeni predsjednikom gospodinom Jozefom Chovanecom i
kolege iz Samostalnog sindikata izvršnog osoblja
područje infrastrukture
željeznica FBiH, predvođeni zamjenikom predsjednika
gospodinom
Igorom Bobanom.
Svi naši članovi i gosti
raspoređeni su bez nervoze i žuči u smještajne
kapacitete hotela “Medena”, a sportska natjecanja
održala su se u četvrtak i petak na sportskim borilištima unutar hotelskog kompleksa. Natjecanje u
malom nogometu održalo se na dva malonogometna terena, a natjecalo se je 11 ekipa. Voditelj natjecanja bio je Josip Tirić, predsjednik podružnice Rijeka. Pobjednici u nogometu su članovi podružnice
Knin, drugi su bili gosti iz Slovenije, dok su dečki iz
podružnice Split osvojili treće mjesto. Titula najbolje
strijelca turnira pripala je Alenu Đeriću iz Sindikata
železniškega prometa iz Slovenije, a za najboljeg
golmana izabran je Ivica Kero iz podružnice Knin.
Odbojku na pijesku vodio je dopredsjednik podružnice Koprivnica Mario Grbešić, a natjecalo se 16
ekipa. Prvi su bili „kombinirani“ karlovčani Dalibor
Kovačić i Damir Poljak, drugi dečki iz Virovitice
Petar Matić i Goran Karačić, a treći su bili Slavko
Čerkezović i Miroslav Tkalčec iz podružnice Koprivnica. Natjecanje u beli vodio je predsjednik podružnice Međimurje Neven Topolnjak, a pobjednik
se tražio između 36 prijavljenih ekipa. Ekipa Operative 1. u sastavu Josip Njegovec i Željko Škvorc
osvojila je
prvo mjesto, drugi
su bili Andrija Herceg i Mirko
Papec
–
ekipa Operativa 2., a
treći Slavica Tomić i Dobro Nedinić iz podružnice
Virovitica. Za natjecanje u pikadu prijavilo se 38
natjecatelja. Sva tri pobjednička mjesta mirnom su rukom i sigurnim okom osvojili dečki iz podružnice
Split i to: 1. Zlatko Pranjić, 2. Davor Plejić, 3. Ivica Kabić. Natjecanje u pikadu vodio je predsjednik podružnice Varaždin Dražen Lihtar. Predsjednik podružnice Karlovac Željko Vukelić vodio je natjecanje u
šahu, gdje se je natjecalo 14 natjecatelja. Prvo mjesto osvojio je Vinko Frančeščević iz podružnice Banova Jaruga. Viceprvak je Pero
Perić iz podružnice Moravice, dok je treće mjesto pripalo međimurcu Ivanu Sokaču. Stolni tenis odigrao se
pod vodstvom predsjednika
podružnice Knin Krešimira
Belaka, a natjecalo se 13
ekipa. Prvo mjesto osvojili
se Krešimir Belak i Dražen
Jurković iz podružnice Knin.
Drugo mjesto pripalo je Zlatku Lukini i Dragutinu Kocijanu iz podružnice Zabok, dok
su treći bili ekipa Međimurja
Pero Vukoje i Ivan Hegediš
- Hego. Potezanje užeta vodio je predsjednik podružnice
Virovitica Zlatko Rakijašić , a
natjecalo se 8 ekipa. Nakon
dugogodišnje
dominacije
ekipe iz Ploča ove su godine
međimurci bili zaista superiorni pobijedivši u svim potezanjima glatko sa 2:0. Drugi
su bili momci iz Koprivnice,
a treći ekipa iz podružnice
Karlovac. Ukupnim pobjednikom ovih sportskih susreta
sa 18 osvojenih bodova proglašena je podružnica Knin
kojoj je tom prilikom pripao
prijelazni pehar. U petak,
nakon završetka svih natjecanja, priređena je svečana
večera na kojoj su uručena
odličja. Pozdravnim riječima
svim prisutnima obratili su
se sindikalni predstavnici iz
Slovačke, Bosne i Hercegovine, Slovenije i Poljske. Naš
predsjednik Marko Gašpar
zahvalio je na sudjelovanju, a posebno je srdačno pozdravio goste iz susjednih i prijateljskih zemalja,
te čestitao svim sportašima na ostvarenim sportskim rezultatima. Posebno je istaknuo važnost sportskog i natjecateljskog duha, te važnost zajedništva svih naših članica i članova. Gašpar je pobjednicima
uručio su priznanja i odličja. Nakon govora i proglašenja nastavio se svečani program uz muziku i ples
do kasno u noć. Hotel smo napustili u subotu ujutro, te smo se vlakovima iz Splita uputili prema svim
krajevima Lijepe Naše. Osim naših članova i spomenutih Međunarodnih predstavnika – naših dragih
gostiju, našem su se susretu, svečanoj večeri – proglašenju odazvali predstavnici Sindikata željezničara
Hrvatske – Zoran Maršić, Sindikata strojovođa Hrvatske – Nenad Mrgan i Sindikata tehničkog pregleda
vagona i vlakova – Ilija Kuprešak, te kolega Mato Mišić iz Sindikata infrastrukture HŽ koji su sa nekoliko
riječi također pozdravili sve prisutne. Organizacijski Odbor SPVH na susrete je pozvao i naše resorno
ministarstvo, upravu HŽ – Holdinga, predsjednika uprave HŽ – Infrastrukture, izvršnog direktora Prometnih
poslova, šefove svih Prometnih sekcija… Pozivu sindikata koji predstavlja gotovo 2000 radnika HŽ Infrastrukture d.o.o. odazvao se samo šef Prometne sekcije Split. To i više no jasno govori o poštivanju socijalnih
partnera i socijalnom dijalogu.
Neven Topolnjak
Što je dobro znati
Što ne želimo znati
Podsjetimo se latinskih sentenci o istini: istina je
gorka – veritas amar est i istina izaziva mržnju – veritas odium parit. Svi se često zaklinjemo u istinu, tragamo za istinom pri čemu tražimo „naše“ istine, istine
koje nam idu u prilog. Istine koje želimo čuti. Posebno
smo osjetljivi na istine o nama samima. Ispričat ću
dvije istinite priče koje su vrlo poučne:
Priča prva.
Klinac u školi je imao pred kraj škole 5-6 jedinica i
došla majka da se raspita za sina. Nastavnik, ne
želeći je povrijediti (poznaju se) je izjavio: „gospođo
Vaš sin definitivno nije štreber.“ To je istina koju
želimo ćuti.
Priča druga.
Autoru ovog teksta poznanica se požalila kako sin u
školi ima dosta jedinica. Komentar je u najboljoj namjeri bio slijedeći: „gospođo Vaš sin je ili lijen ili malo
teže shvaća ili oboje.“ Epilog: i danas nakon dosta
godina spomenuta gospođa ne pozdravlja autora
ovog teksta. Očito, ova istina nam ne paše. Kvari nam
sliku o nama samima.
Mnoge stvari ne želimo čuti: kuharica da su joj loši
kolači, vinogradar da mu je kiselo vino, šofer da ne
vozi baš najbolje auto, ne volimo čuti da se ne razumijemo u nogomet, da nemamo pojma o politici, alkoholičar ne želi čuti da pije, kockar da kocka i gubi…
Ne volimo nikakvu kritiku i želimo zadržati iluzije vlastitu, sliku o nama samima. Kako je istina iz druge
priče vrlo neugodna dijelimo si petice iz matematike,
medalje za kisela vina, uvjeravamo se kako smo pametniji od „amera“… Zapravo, bolje od nas mrzimo i nastojimo ih omalovažavati, a lošije preziremo
i sprdamo se. Ukoliko nam netko i pokuša ukazati
na to kakvi smo - vrijeđamo se. Tipičan primjer je
nedavni izvještaj IBRD-a koji nam jednostavno ukazuje da smo nedovoljno obrazovani i bez radnih navika. A sada za čitaoce jedan mali test da vidimo
možemo li podnijeti malo istine o nama samima:„
… Uz to će doći i težnja za vlašću po svaku cijenu i
održavanje na vlasti svim mogućim sredstvima, jer je
vlast i u ovoj sredini ostala vodeća društvena vrijednost. K ovome treba dodati i pomanjkanje autokritike i
vlastito precjenjivanje, a podcjenjivanje i netolerancija
spram protivnika, slabo razvijen osjećaj odgovornosti
i pomanjkanja smisla za sitan, discipliniran rad, zatim pomanjkanje humanih osjećaja, gramzivost za
materijalnim sredstvima, silu kao glavno sredstvo
vladanja, prevaru kao društveno dozvoljen način
ponašanja. I konačno, u ovoj će sredini biti naročito naglašene društvene razlike i privilegije, koje
će davati snažan poticaj pojedincima u težnji da
se ističu i da vode… …Međutim gradovi uglavnom
predstavljaju zapadnoeuropsku kulturu i civilizaciju,
a seoski element iz plemenske kulture unosi u njih
svoja shvaćanja, svoje navike i psihološke osobine, koje u mnogim pravcima odstupaju od mjerila
postavljenih od Zapada… Prepoznajemo li se? Ako
ima i radoznalih preporučam da pročitaju kompletan tekst:
Tomašić Dinko, Društveni razvitak Hrvata (1937) ,
Hrvatsko sociološko društvo – naklada Jesenski i
Turk, Zagreb, 1997.
u skretanje by nenad katanich
SUZA ZA ZAGORSKE BREGE
U SKRETANJE
Iako tema nije Zagorje, ali se bojim da će i ono
uskoro doći na red, a u glavi mi se samo vrti ova
pjesma Zvonka Špišića…Ako ste se nadali da slijedi drugi dio priče o meni kao uspješnom menadžeru koji je riješio višak zaposlenih na HŽ-u i koji sada
rješava problem ukidanja pruga – ništa. Moram Vas
razočarati.
Ovaj put tuga. Jedna izreka kaže da je seljak propao
kada proda svoju zemlju i postane nadničar, „bezemljaš“. I onda što reći – kada smo kapitulirali? Tri
pruge su nam zatvorene, niti jedna nova nije otvorena. I nikom ništa. I dokle smo došli kao željeznica
za 150 godina? Postali smo astmatičar koji jedva
diše. Koji se nalazi u zagušljivom zraku, punom
smoga, tj. nelojalnih konkurenata i okruženja koje
marginalizira željeznicu. Počevši od medija, koji
nemalu lijepe riječi za željeznicu. Nekada zaista s
pravom, zbog nemara ili bahatosti nas željezničara, a uglavnom neobjektivno i „navijački“: „zločesti“
vlak zgazio nedužnog čovjeka koji se mirno šetao
po pruzi, vlak je uvije naletio na cestovno vozilo (s
naglaskom n a l e t i o, što insinuira krivicu), a što je
vozač polomio brklju i sl. nikom ništa. To je normalno. Vlak zapeo u snijegu, željeznica ovo , željeznica ono… To se ne može samo nazvati prirodnom
težnjom medija za senzacionalizmom. Zatim guba
percepcija da je željeznica neadekvatan, nepouzdan, neproduktivan prijevoznik koji skupo košta i
nema perspektive. Tako da je se treba što prije riješiti. Osloboditi prostor za „prave“ prijevoznike. Kao
npr. u Splitu gdje pruga kroz splitski tunel proglašena lokalnom II reda. (to je valjda jedina najniže rangirana pruga koja je u isto vrijeme i dvokolosječna).
Ako ćemo tako postaviti stvari, to je istina. Kao i astmatičar koji neće preživjeti u okolini gdje zrak zagađen, bez obzira koliko je pametan, vrijedan i moralan čovjek. I što nama željošima preostaje osim
pustiti suzu za milim nam pokojnikom, koji nas je
prerano napustio (tek je prešao stotu, a onaj „unski“
niti toliko), neshvaćen, ponižen, osramoćen…. Zar
je zaista moralo završiti tako? Kao pasionirani zalju-
bljenik u željeznicu, to mi je nepojmljivo. Pogotovo
što u zapadnim zemljama, na koje se volimo pozivati, pruge se ne ukidaju, a na autoceste se uvode
vinjete i ograničenje prometa. Npr. u Austriji jedna
planinska željeznica postoji voljom i entuzijazmom
lokalne zajednice kao turističko – komercijalna i to
zamislite, potpuno profitabilna i privatna. U Japanu,
u jedno dokumentarnom filmu prikazana je parna
željeznica za turističke potrebe sa šest parnih lokomotiva koje voze vlakove na inače elektrificiranim
prugama. Mladići koji su dobili posao strojovođa i
ložača na tim lokomotivama koje traže puno održavanja i rada - kažu da im je to posao iz snova ! I
ostalo osoblje je zadovoljno svojim poslom, a i parnjače zarađuju. U BiH sam na fotkama foruma željeznice.net vidio da su organizirali turistički vlak na
„unskoj“ pruzi i to s jednim „pulmanom“ i „platonom“
na kojem je prilagođena ograda i postavljeni stolovi
kao na terasi u restoranu. Putujući vrtni restoran. A
kod nas to je nemoguće i neisplativo. A zainteresiranih ima sigurno. Ako nigdje drugdje a ono na forumu željeznice.net, na primjer. Navedeni forumaši
su vjerojatno učinili više nego hrpa zadužena za
promidžbu i marketing. I nitko da im kaže hvala, a
kamoli da ih angažira kad već nema volje, smisla i
želje kod onih koji to mogu. Jedino mi preostaje da
pustim „suzu za zagorske brege…“ i 150 godina
željeznice u Hrvatskoj i nadam se boljem…