close

Enter

Log in using OpenID

- Franjevci

embedDownload
župni
župa i samostan
Presvetoga Trojstva, Karlovac
list
godina
IV, broj 23 - prosinac 2012.
Sancto Ioseph autem vir eius cum esset iustus et nollet eam traducere voluit occulte
ŽUPNI
LIST
župe i samostana Presvetoga Trojstva
Godina
IV
Broj
23
Prosinac 2012.
Cijena
3 kn
Izdavač:
Župa Presvetoga Trojstva, 47 000
Trga bana Josipa Jelačića 7
Broj računa:
240000-1101424067
Tel: 047/615 950
Internet stranica:
http.//www.franjevci-karlovac.hr
E-mail: [email protected]
Suradnici:
p. Bogdan Cvetković, Damir Jelić, Vesna Beg,
Dubravka Beljan, Jasna Požar, Ante Slavić,
Zvonimir Gerber
Glavni i odgovorni urednik:
p. Franjo Tomašević
Fotografije:
Zvonimir Gerber (naslovnica, adventski vijenac i
božićne jaslice), fra Josip Župan
Naslovnica:
Gradske jaslice. Dvorište Trgovačkougostiteljske škole.
Grafički urednik:
fra Josip Župan
Tisak:
Tiskara “JUSTAMENT”, Karlovac
Sadržaj
Lauretanska kapela..................4
Zvona.......................................6
Oče naš....................................9
Naš adventski vijenac............13
KUD sv. Ana Vučjak.............14
Pastoralna događanja.............15
Christi autem generatio sic erat cum esset desponsata mater eius Maria Ioseph
dimittere eam haec autem eo cogitante ecce angelus Domini
antequam convenirent inventa est in utero habens de Spiritu
Čestit Božić !
O tpočeli
smo
G odinu
vjere .
Sv. Otac želi da je što više doživimo i živimo. Podastro nam je i Pismo s naslovom „Porta fidei – vrata
vjere“. Želio sam tragom tih razmišljanja i podastiranja o „vjeri“ vidjeti što kažu naše božićne pjesme. I
dao sam si truda i pročitao sve božićne pjesme. Za čudo
da nigdje nisam naišao na riječ „vjera“, ali se svakako osjeća koliko su minula stoljeća u „vjerničku dušu
hrvatskoga čovjeka“ utkala istinu vjere i to se očito vidi
i u božićnim pjesmama. Zanimljivo da sam u pjesmi
„Klanjam ti se, Kraljiću“ našao „vjerno služiti“. I kad
zapravo dublje promatramo trebamo se vratiti u tu
istinu „vjerno služiti“. Komu? Kristu! Ali nam često
izmiče „vjerno služenje“.
U drugu nedjelju Došašća slušasmo kratki odlomak iz
Lukina Evanđelja. Sv. Luka donosi proroštvo Izajino
i snažan naviještan Ivana Krstitelja: „Pripravite put
Gospodinu; poravnite mu staze! “ (Lk 3,4)
To treba i danas čuti i slijediti:„Pripravite put …
poravnite mu staze! Zašto? Kome? Isusu da dođe u
nas. To je smisao obraćenja. A mi se često gubimo
u moralističkom naporu oko obraćenja. Dakako,
obraćenje nam je uvijek potrebno. Međutim, obraćenje
nije cilj. Cilj je Isus. Cilj je susret s Isusom. Cilj
je doživljaj njegove prisutnosti. Cilj je dopustiti Njegov zahvat u tajnu našega života.
Kada povjerujemo Isusu, tada će se dogoditi obraćenje.
Tada će se dogoditi preobražaj. Tada ćemo shvaćati
potrebu molitve. Tada ćemo biti spremni učiniti „nešto
lijepo za Isusa“, ali u svom bližnjemu.
I postavlja se pitanje: Vjerujem li Isusu?! Isus kaže slijepima: „Vjerujete li da to mogu učiniti?“(Mt 9,28). Jesmo
li uočili: Isus traži vjeru u Njega, a ne o Njemu. Slijepci znaju da je to Isus. On traži „vjeru u njima za
Njega“ - da on to može učiniti. To je važno pitanje i
za nas: Ne vjerujem li u Isusa, nego vjerujem li Isusu?
Vjeruješ li da On može nešto s tobom učiniti? To je
„vjera Isusu“. Svi mi vjerujemo da se Isus rodio u
Betlehemu i da je Bog, ali vjerujem li Isusu. Možda
će netko reći igra riječi. Sloboda zaključivanja. Smijem dodati: Da vjeruješ Isusu, ne bi ništa bilo preče i važnije
od susreta s Isusom u misnom i sakramentalnom događanju.
„
“
S tobom želim živjeti.
Tebi vjerno služiti
U špiljici betlehemskoj
Pak u slavi nebeskoj
Klanjam ti se , Kraljiću - Božićna
Podržao bi svako dobro i u našem Gradu, osobito vjerničko
događanje – klanjanje, biblijski sat, adventski vijenac, žive
jaslice, Izložbe…
Ja želim vama i sebi za ovaj Božić, ali i ubuduće – dar
vjere Isusu! To je doista veliki dar. A mi se često
gubimo u materijalnim darivanjima. Trebamo pronalaziti načine kako se duhovno darivati. Ovih dana
sam ponovo došao do jednog zapisa iz televizijskoj
intervjua Majke Terezije. U tom intervju žestoko su
navalili: „Vi volite siromaštvo i to je dobro. Ali kako stojite
s bogatstvom Vatikana i Crkve?“ Reakcija Majke Terezije
bila je tipična. Ona je usmjerila pogled sugovorniku
i rekla:„Gospodine, vi niste sretni. Nešto vas ljuti,
nemate mira“. Zatim je slijedila velika preneraženost.
Nezbunjena je nastavila: „Vi morate imati vjere!“
– „A kako da dobijem vjeru?“, upitao je taj. „Treba da
molite.“ - „Ne znam moliti“. – „Onda ću ja to za vas
učiniti. Ali pokušajte jednom svojim bližnjima darovati koji
osmijeh. Osmijeh je kao dodir. On u naš život sa sobom
unosi nešto od Božje stvarnosti“.
Iz božićne pjesme „Čestit svijetu“ uzeli smo pridjev
„čestit“ u čestitanju Božića, pa kažemo „Čestit Božić“.
Koliko razumijemo taj pridjev „čestit“ i što nam on
znači? Da ne idem u široka tumačenja. On znači i
čest, i slavan, i sretan. Božić je stoga „čestit dan“,
u isto vrijeme i sretan, i slavan, i čest…, pa se godimice,
učestalo obnavlja i slavi.
U misi Polnoćke ponovo ćemo čuti: „Jer, dijete nam se
rodilo, sin nam je darovan; Savjetnik čudesni, Bog silni, Otac
vječni, Knez mira“(Iz 9,5).
Da li se moglo kraće, jednostavnije, upečatljivije
navijestiti Istinu - Isusa?! Ta Istina je navještena od
proroka Izaije, a mi je živimo, ali si uvijek iznova treba
podsvijestiti.
Kroz ove misli želim svima vam u ime zajednice
nas patar i časnih sestara od „čudesnog Savjetnika
i Kneza mira“ doista čestit Božić i blagoslovima
obasutu Novu 2013. godinu.
p. Franjo Tomašević
Župni list prosinac 2012.
Lauretanska kapela
K
arlovačku tvrđu, a s njome i grad,
osnovao je 1579. nadvojvoda Karlo Habsburški da bude uporište u
protuturskim ratovima. U prvom
planu iz 1579. po kojem počinje gradnja tvrđave,
u građevnom bloku središnjeg trga naznačeno
je mjesto buduće crkve. Već 1581. podignuta
je župna crkva Presvetog Trojstva, prva zidana
zgrada u Zvijezdi. U njoj je svjetovni kler vodio
pastvu. Godine 1641. karlovački general Vuk
Frankopan Tržački molio je od kralja Ferdinanda III. dopuštenje da franjevci u Karlovcu
mogu podići samostan. Kralj je molbu odobrio.
Slijedeće godine 1642. franjevci Bosanskohrvatske provincije nastanili su se u gradu, u nekoj
privatnoj kući. Godine 1657. preuzeli su fran
Župni list prosinac 2012.
jevci službu vojnih kapelana u karlovačkoj tvrđi.
Zagrebački biskup pismom od 31. kolovoza 658. dozvolio je franjevcima preuzimanje uprave karlovačke župe Presvetog Trojstva i gradnju samostana.
Generalpukovniku barunu Herbardu Auerspergu povjerena je godine 1652. Hrvatska
i morska granica prema Turcima. Zapovijedao je iz karlovačke tvrđave. Porijeklom iz
obiteljskog dvorca Turjak – Auersperg kraj
Ljubljane, saznao je da je 1633. franjevcima
Bosansko – hrvatske provincije predana pastva
na hodočasničkom svetištu Loretske kapele
– u današnjem Nazarju – te da uz nju podižu
veliku crkvu i samostan. Zato je general Herbard nakon dolaska franjevaca u Karlovac dao
“
Bl. Alojzije Stepinac je
kao austrougarski vojnik
1917. od 1918. u Karlovcu
često molio u Loretskoj
kapeli franjevačke crkve
do nogu Marijina kipa.
“
podići zavjetnu Lauretansku kapelu 1660. uz
desnu stranu župne crkve Presvetog Trojstva. Dobročinitelj Lauetanske kapele umro je
28. travnja 1668. u Zagrebu a pokopala ga je
njegova supruga Ana Elizabeta, baronesa iz
Moscona u kripti crkve Svete Katarine u Zagrebu. Postavljena je spomen ploča. Podignuta
Loretska kapela u Karlovcu veličinom i oblikom odgovara Nazaretskoj kućici u Loretu.
Gorički arhiđakon u kanonskom pohodu 1668.
spominje Lauretansku kapelu jako ukrašenu. U velikom požaru 1692. Izgorjele su sve zgrade
u Karlovačkoj tvrđi. Posve je izgorjela i crkva sa
samostanom. Ostala je samo zidana Lauretanska kapela. U njoj je bilo bogoslužje do izgradnje nove crkve Presvetog Trojstva u Karlovcu.
Godine 1700. u Lauretansku kapelu postavljen
je kip Crne Gospe, koja 1775. dobiva raskošno
rezbareni okvir. Godine 1777. spominje se u
kapeli Lauretanske Gospe oltar Blažene Djevice
od navještenja. U 18. stoljeću se spominje
Bratovština Svete Nazareteske kuće. Kapela ima
svoje proštenje 25. ožujka U zapisu od 1818.
označeno je da je duga 8,43 a široka 4,71 metra.
Franjevac Franjo Prokopije Godler oslikao
je 1876. kapelu Gospe Lauretanske. Godine
1895, radi podizanja crkvenog krovišta za jedan
i pol metar, krov nad Lauretanskom kapelom
napravljen je samostalno i prekrivenom limom.
U 18. stoljeću se spominje Bratovština Svete
Nazaretske kuće. Bl. Alojzije Stepinac je kao
austrougarski vojnik 1917. od 1918. u Karlovcu često molio u Loretskoj kapeli franjevačke
crkve do nogu Marijina kipa. Kod zadnje
obnove godine 1958. Loretska Kapela je
proglašena „Zavjetno svetište Gospe Loretske“.
p. Bogdan Cvetković
Župni list prosinac 2012.
Z
Z
v o n a
vončići su zasigurno jedna od popijevki čije nam note dozivaju u sjećanje
slavlja Božića u djetinjstvu. Zvončići,
tj. zvona najčešća su ikonografija božićnih
čestitki, njima ukrašavamo prostore za božićne
blagdane, također služe i kao ukras božićnom
drvcu. Tolika prisutnost zvona i zvončića daje
nam povoda da razmislimo uopće o značenju
zvona. Sama riječ zvono je praslavenska i staroslavenska, a označava glas. Često rabimo pridjev
zvonko kako bi smo označili jačinu i boju glasa. Također, kažemo i zvati nekoga. Osjećamo
unutarnju povezanost između zvona i pozivanja. Zvuci zvona što dopiru do nas s crkvenih
tornjeva pozivaju nas molitvu, pozivaju nas 3
puta dnevno na Anđeoski pozdrav ili Angelus,
pozivaju nas da barem na trenutak ostavimo
ono što činimo i u postati svjesni Božje prisutnosti. Iznimno lijepo o zvonima progovorio je
mons. Ivan Šaško pomoćni zagrebački biskup
u propovijedi povodom blagoslova obnovljenog zvonika i zvona u župi BDM u Mahičnom
koja gotovo cjelovita slijedi u nastavku teksta:
Župni list prosinac 2012.
« I. Među najgovorljivijim znakovima koji izvanjski upućuju na prepoznavanje crkava
svakako su zvonici i zvuk zvona. Zvonici
daju sliku nekomu mjestu; urezuju se u naše
doživljaje, postaju orijentiri i u nama bude ljepotu pronađenosti, topline, pripadnosti.
I dok zvonici arhitektonski određuju neki
prostor i ostaju u našemu pogledu, zvuk zvona
važan je znak koji seže dalje od zvuka. On poziva vjernike na molitvu; on objavljuje događaje
u vjerničkoj zajednici; dijeli radost i tugu; postaje glazbom i izražava ono što riječi ne mogu.
Zvona nemaju samo ulogu obavješćivanja, jer
to se danas može ostvariti drugim sredstvima.
Ona su, s jedne strane, kulturološki izražaj, ali
su to ponajprije zato što su u našoj kršćanskoj
zajednici dodir otajstva.. Zbog toga danas, kada
je u vašoj župi klanjanje Presvetomu oltarskom
sakramentu, želio povezati zvona i euharistiju.
II. Zvuk zvona se može mjeriti u njegovoj
akustičkoj vrijednosti, ali njegovo značenje je
dublje od fizički mjerljivoga zvuka. Taj zvuk dira
vjernike; po tom zvuku spoznajemo značenje
koje obuhvaća cijeli naš život. Odakle nam to
značenje? Upravo iz središta vjerničkoga života
– iz euharistijskoga slavlja, iz svete mise.
U našemu liturgijskom prostoru – izvana i iznutra – sve bi trebalo govoriti o otajstvu
Božje ljubavi u Isusu Kristu i o otajstvu našega
vjerničkog zajedništva, o Crkvi. U konačnici,
svaki nas crkveni zvon upućuje na otajstvo euharistije, na neizrecivu povezanost neba i zemlje koju nam je Bog darovao u Kristovu tijelu i
krvi, prisutnima pod prilikama kruha i vina.
U zvuku zvona mi vjernici svakoga
dana, a osobito nedjeljom, živimo navještaj
i ispovijed vjere. Zvoni se redovito triput u
danu, povezujući u našoj duši Krista i Mariju,
anđeoski pozdrav Onoj koja je prihvatila biti
Majkom Spasitelja svijeta.
Zvono zvoni ujutro, naviješta novi dan,
zoru i buđenje svjetla, Kristov dolazak na zemlju i njegovo uskrsnuće, kao Sunce bez zalaska.
Zvoni u podne, kada se u središtu našega dana
susrećemo s otajstvom Utjelovljenja, s Marijinim prihvaćanjem Božje Riječi, prisutne na svim
putovima čovjeka. Zvoni navečer, da bismo
znali da je Bog s nama u svim trenutcima, osobito onima koji su obilježeni tamom i trpljenjem. Uvečer zvukom zvona zahvalno sabiremo
misli, prinosimo Bogu svoje poslove i svoje
bližnje i molimo da zemaljske brige ne otežaju
naše srce.
III. Zvonici nam pogled usmjeruju prema nebu,
da ne zaboravimo Boga, a zvon se razliježe
zemljom, među našim domovima, da bismo
mi taj zvuk, ljubavlju prema bližnjima nosili u
sadašnjemu životu.
Kada čujemo zvon, povezujemo događaj Kristova dolaska među nas i njegove trajne prisutnosti u euharistiji. Nije slučajno da se tijekom
euharistijskoga slavlja, kada se moli središnja
molitva i izgovaraju riječi ustanovljenja,
oglašavaju crkvena zvona. Ona cijelomu mjestu
i okolici svraćaju pozornost na bitno i najvrjednije u životu, na Božju prisutnost, Boga koji
nam se daje za hranu, da bismo živjeli vječnost.
Zbog toga možemo reći da je zvon crkvenih
zvona odjek vječnosti, Božji glas za vjernike i
navještaj za one koji ne vjeruju.
Nekomu će se činiti kao običan zvuk.
Mi ćemo reći – neobičan zvuk. Sličnomu onomu što se događa u euharistiji, gdje se čini da
je euharistijski kruh tek običan kruh, a za nas
je hrana besmrtnosti, sam Bog postao Tijelom, najsvetiji dar, bez kojega vjernik ne može
živjeti; koji daje da vjernici – kako nam je Isus
rekao u Evanđelju – žive uvijeke (usp. Iv 6, 51).
Po toj hrani ostajemo u Bogu i Bog u nama.
To je ono što samo vjera dohvaća; to je ono što
zbunjuje nevjernike; to je ono što prihvaćamo
ili ne prihvaćamo…
“
„
Zvon crkvenih
zvona odjek vječnosti,
Božji glas za vjernike
i navještaj za one koji
ne vjeruju.
IV. Zvona, braćo i sestre, imaju svoj poseban
zvuk. I premda naizgled jednaka tolikima po visini tona, u posebnosti ozračja i smještaja, uvijek čuvaju vlastitost. Većinom prepoznajemo s
kojega se zvonika razliježe zvon. Zvuk zvona
ne može zamijeniti zvuk i govor vjerničkoga
srca i vjerničkih ruku. Bez žive zajednice; bez
vjernika koji nose Radosnu vijest, svako je
crkveno zvono, ma koliko glasno bilo, zapravo
nijemo i tužno.
Živimo u kulturi u kojoj se olako otklanja od kršćanskih značenja i od povijesnoga
spomena. Čitanje iz Knjige Ponovljenoga zaŽupni list prosinac 2012.
kona i nas poziva. „Sjećaj se svega puta kojim
te Gospodin, Bog tvoj, vodio po pustinji ovih
četrdeset godina da te ponizi i iskuša i dozna
što ti je u srcu… da ti pokaže kako čovjek ne
živi samo o kruhu“, nego o svakoj Gospodinovoj riječi. Drago mi je da ovdje u vašoj župi živi
ta osjetljivost za Boga i za Crkvu, za prošlost i
sadašnjost, za nove naraštaje. Uređujući dom
svoje vjerničke zajednice pokazuje se puno više
od materijalne obnove.
Tako su i zvona svjedočanstvo o ljudima koji žive od Božje riječi, od euharistije,
koji osjećaju – u svim svojim nesavršenostima
i ljudskim slabostima – da je svaki življeni trenutak Božji, ta da kršćani posvećuju vrijeme
produžujući bogoslužje u svoje svakidašnje trenutke i poslove.
V. U gradskim sredinama, s različitim
kulturološkim i religijskim osjetljivostima, pojedinci u zvuku zvona čuju samo buku. Netko
će pak reći da su prošla vremena kada je zvono bilo simbol kršćanskoga društva (societas
christiana), ali mi znamo da u Hrvatskoj upravo zvonici i zvona govore o našemu identitetu.
Sjetimo se puta kojim nas je Bog vodio; sjetimo
se da su neprijatelji s posebnim žarom gađali
crkvene tornjeve i zvonike, da ih se ne vidi, da
im se oduzme glas.
No, cilj je zapravo bio puno dublje – da
se ne vide hrvatski kršćani, da se uništi katolička
memorija; da se ne čuje glas vjernika, da nam se
oduzme prepoznatljivost. A zašto? Koji je razlog strahu pred Bogom koji se dopustio poniziti do smrti na križu svoga Sina?
Znamo da za našu vjeru nije odlučujuće
hoćemo li imati zvonike i zvona; znamo da
kršćanski zvuk živi tamo kamo se može doprijeti samo ako se zadire u srce. No, izražaj naše
vjere stoljećima gradi kulturu prisutnosti ljubavi
i poštivanja čovjeka i stvorenoga svijeta. I zato,
kada se ne može doprijeti do srca, jer se do njega nije doprlo niti kopljem na Golgoti, izravno
Župni list prosinac 2012.
se poseže za onim što je srcu drago, najdraže,
pokušavajući oslabiti ljubav. Puno smo toga
prošli; osjetili mržnju i silu. Zato se radujemo
glasu kojim ne želimo nikomu smetati, nego
razvijati zajedništvo koje kao vjernici gradimo
kao Božje kraljevstvo.
VI. U mnoštvu drugih zvukova, u onome što
se zove ‘akustičkom zagađenošću’; u buci prijevoznih sredstava, zabave, glasne i preglasne
promidžbe svake vrste, zvuk zvona nosi u sebi
odmjerenost i značenje; posjeduje ritam izmjene slavljenja i rada, pjesme, govora i tišine. Taj
znakoviti zvuk čovjeka liječi od rastresenosti,
nemira i izgubljenosti. Kao što u noći i magli
zvuk s tornja vraća sigurnost da smo na pravome putu, tako u život vraća smisao.
Sigurno i vi poznajete mnoštvo pjesama,
misli i slika vezanih uz zvona i zvonike. Oni su
sastavni dio našega življenja. Po njima ćete prepoznavati vremena u danu, snagu crkvenoga
zajedništva i vrijednost Kristovoga dara svijetu. Ona će biti putokaz u lutanjima i snaga u
malodušnosti.
U njihov zvon stanu i rođenja i umiranja; i vjenčanja i sprovodi; oluje i zalasci sunca;
u njima se zrcali radost sunčanoga jutra i jecaj
vjetrovitih noći; u njima žive požari i nevremena; dolasci i odlasci. Ona su pratitelji i primatelji;
domaćini i gosti. Zvona su srasla s nama; postala dio kulture. Ona nisu buka ili neugodnost.
Njihov obredni zvon može smetati, samo onoliko koliko smeta Božja prisutnost i prisutnost
ljudi koji vjeruju u dobrotu Isusa Krista(...)».
(propovijed izrečena 22. rujna 2012.g u župi BDM - Mahično)
† mons. Ivan Šaško
tekst priredio i napisao uvod:
fra Josip Župan
Oče naš
je molitva koja spaja nebo i
zemlju. Čim izustimo Oče, uspostavljen je intiman odnos s nekim tko nam je blizak. Uspostavljen
je kontakt. Razgovor. Druga riječ naš, upućuje na odnos čovjeka u
zajednici. Naš uključuje u sebi moj intiman odnos, ali isprepleten sa
svim ostalim odnosima. Već u drugoj riječi Otac nas upućuje da ga
možemo spoznati jedino u zajednici. Prepoznati ga u braći i sestrama. Ljudski rečeno, zemaljski, Oca svi razdjeljujemo. Nebeski; Otac
nas sve ujedinjuje u sebi. Prva riječ naznačuje uspravan (okomit)
odnos, a druga otvara vodoravne perspektive.
Očev spomen budi uspomene iz djetinjstva. Visoki nanosi
snijega i noćna igra vatre na zidovima prije spavanja. Zasićen miris
jelovine i okus trešnje koja je rasla pred kućom. Stvara se obiteljsko
ozračje. Upravo po vlastitim roditeljima, ocu i majci, ulazimo u Očevu
molitvu. Izmireni s roditeljima, ljudima i sami sa sobom ulazimo u
prostranstva mira u molitvi. Ocu prinosimo sve krivnje, strahove,
boli i zahvale. Zahvaljujemo preispitujući kakvi smo očevi, majke,
supružnici, sinovi, kćeri, braća, sestre, susjedi i kakvi smo na poslu;
kako se obraćamo ljudima.
Često obraćanje vlastitom ocu dječja je osobina. U toj komunikaciji oca i sina otkrivamo identičan prostor za kominiciranje s
nebeskim, zajedničkim Ocem. Stariji rjeđe komuniciraju s vlastitim
očevima. Posebno u novijim vremenima u kojima se obitelji odvajaju
i žive zasebno. Dakle, možemo naučiti od djece kako razgovarati s
Ocem. Nije li jasno izrečeno da je na poseban način u djeci Kraljevstvo nebesko?
Uzor otac je sveti Josip. Slavljen kao uzoran otac i istovremeno uzoran radnik. Vrijedno je divljenja pratiti uspjeh
uravnoteženja obitelji s pozivom. Sveti Josip je zahvalan i ponizan.
Zamislimo kako proživljava svakodnevna čuda. Gleda svoga Sina i
zahvaljuje Njegovu i svome Ocu; Ocu našemu.
U obraćanju Ocu, po kome smo stvoreni, Otac se nalazi
već u nama. Veliko zlo može čovjeka obuzeti, ali ne može izbrisati
Oca u njemu. Nemojmo suditi ljude i time priječiti Oca u njima i u
nama samima. Jer, naši su sudovi grubo ograničeni. Dopustimo da se
dogodi čudo u svakom čovjeku jer ono ne ovisi o Ocu. Ovisno je samo
o nama samima jesmo li ga spremni izmoliti, dopustiti i prepoznati.
Koji jesi na nebesima
Sunca. Ostao sam postrani da ne pokvarim trenutak. Iskreno rečeno,
ostao sam postrani jer nisam znao kako pomiriti suprotna stajališta.
Činilo se da ću ipak trebati ući u prostor igre, ma kako to prošlo, kad,
uključio se onaj najšutljiviji dječačić i opalio kako je Mjesec zapravo
Nebeska Zemlja! Svi su se složili i dalje nastavili crtati.
Ostao sam postiđen. Formalno znanje koje je racionalno
utemeljeno mnogokad je konačno. Ono što izvire iz čista srca otkriva
nebesku beskonačnost. Oče naš koji jesi na nebesima, prepoznajemo
te na zemlji, na asfaltu u nevinosti dječjeg crteža.
Sveti se Ime Tvoje
Sintagma Sveti se ime tvoje usmjerenje je za ljudsko djelovanje.
Jasan znak. I svetost i ime su znak. Putokaz koji nas orijentira. U
hrvatskome jeziku korijen riječi svet u nekim je riječima koje nas
mogu dovesti do začudnih odnosa i otkrića: svetost, svjetlost i svijet.
Svijet je riječ koja opisuje sve izvan nas, makrokozmos,
i sve u nama, tj. mikrokozmos. Svijet u sebi zrcali međuljudske odnose. Svi su ti odnosi na istoj razini. Ja se mogu obraćati tebi, ti njoj,
ona njima... Ljudski odnosi su vodoravnog karaktera bez obzira na
sve naše različitosti. Posebno ako ih promatramo u kontekstu molitvenoga sveti se ime tvoje. Današnji svijet svijet je komparacija.
Uspoređujemo automobile, kuće, ljepotice, ekonomsku snagu, vojnu
silu, sportske potencijale, odijevanje... Svako uspoređivanje u sebi
krije okidač natjecateljskih poriva. Najrazličitije kompeticije govore
da je poželjno, dapače, čak bitno, biti prvi, najbolji, najbrži, najdalji,
najprecizniji, najviši, najstariji, najjači, najmlađi, najveći, najmanji, najljepši... Komparacija okida kompeticiju. Uspoređivanjem se
pokreće luda brzina natjecanja. Svi želimo pobijediti prosječnost.
I tako zaboravljamo da je naša istost po Ocu, i u Ocu, ono
što nas čini posebnima, a ne prosječnima. Svatko je od nas original.
Izvoran. Božji otisak. Ali, negativna strana uspoređivanja baca nas
u tamne prostore oholosti i zavisti. Pa, tako, ja imam novu liniju
automobila, a ti nemaš. Zbog toga sam ja bolji od tebe. Postajem ohol.
Ali, u isto vrijeme, moj susjed ima novu liniju boljeg automobila.
Zbog toga je susjed bolji od mene. Na taj način postajem zavidan.
Gotovo da ne postoji oholost koja u sebi ne krije zavist i obrnuto. Na
ovom banalnom, ali živom, primjeru usporedbe automobila krije se
zaborav vlastite izvornosti. Ranjeni zavišću i ohološću kopni nam
samopouzdanje. Teško da nam novi automobili mogu izgraditi samoKoji jesi potvrđuje Očev bitak. Jesi je jedna od mnogih pojavnosti pouzdanje. Pouzdanjem u Oca gradi se samopouzdanje.
glagola biti, tj. izričaj koji govori o bitku. Na nebesima otkriva pros- Svjetlost je riječ iz iste obitelji. Svjetlost je spasonosna.
tor Očeva bitka. Množinski oblik kao da želi izreći da nije samo na Čovjek vidi kuda i kamo ide. Svijeća je simbol mnogih fenomena. Ona
nebu nego na svim nebima, tj. na nebesima. Ulazak u molitvu spoj najavljuje Kristovu nazočnost. Božje oprisutnjenje. Sunce nas grije.
je zemlje s nebom ili, bolje rečeno, nebesima. Kako je Otac u nama, Stvara život. Metafora svjetionika izrazito je jaka slika spasonosne
u našem najdubljem dijelu srca, koje je uvijek čisto i nedirnuto, svjetlosti. Svijet je more kojim plovimo. Vodoravna logika svih naših
naše nebo spaja se s vlastitom maticom, svim nebesima. Takav spoj odnosa. Svjetionik je uspravljen prema nebesima. Uspravna logika
neba i nebesa koji se ostvaruje molitvom, i u molitvi, postavlja nas u našega spasenja. More je s tisuću lica. Pamtimo ludo more koje šušti
sjedinjenje s Ocem. Tada istinski živimo samo taj trenutak u kojem se i divlja. Pjeni se u olujnim noćnim satima. Probija se svjetlost svjeprošlost, sadašnjost i budućnost sjedinjuju u vječnosti trenutka.
tionika.
Vraćao sam se s posla iz gimnazije i promišljao genijal- Najtamniji dio godine vrijeme je mjeseca prosinca. Malo
nost srednjoškolaca. Prolazio sam pokraj vrtića gdje su se igrala je sunca. Prosinac nam govori da sunčeva svjetlost ipak prosine.
djeca upravo vrtićke dobi. Crtala su kredom po asfaltu. Proljetno Sredinom prosinca sijemo pšenicu na blagdan svete Lucije. Latinski
poslijepodne. Bilo ih je šestero. Dječak je na nebu, nebesima, primi- lux izražava svjetlo. Ljudska čežnja za rađanjem svjetlosti izražava
jetio još aktivno Sunce. Pokazao ga je ostalima. Djevojčica je na su- se u vrijeme najduljih noći u godini. Otajstvo Isusova rođenja rađa
protnoj strani nebesa pokazala već primjetan Mjesec. Zapodjenula se jedinstvenom svjetlošću koja je spasonosna u najvećem mraku kalživa rasprava. Dok je Sunce, nema Mjeseca. A dok je Mjesec, nema endarske godine! Božićna svjetlost pobjeđuje mrak te tamne noći, ali
Župni list prosinac 2012.
i svih budućih naših noći.
U uzburkanom svijetu vodoravnoga mora često se ne
možemo orijentirati. Noć je, a i danju su visoki valovi. Uspravna
logika svjetionika koji stremi prema nebesima pruža nam nadu u
spasenje. Svjetlost pokazuje svetost.
Dođi kraljevstvo Tvoje
Dođi kraljevstvo tvoje izričaj je prošnje. Molba da nas posjeti
društveno uređenje gdje Krist kraljuje. Na zemlji postoje različita
kraljevstva. Mnogih više nema. Na najvećem vrhuncu vlastitoga
prosperiteta i slave počela su se, neobjašnjivo, sama izjedati. Do
propasti. O nebeskom se kraljevstvu uvijek govori u jednini. To
kraljevstvo je savršeno i nije djeljivo!
U vrijeme Kristova rođenja carevao je moćni August. Njegova moć bila je izrazita. U političkom kontekstu sagledavati Kristovo rođenje ne dovodi do ikakvoga zaključka koji bi bio razumljiv.
Rođenje Krista kao Kralja nimalo nije kraljevsko. Otac i majka ne
mogu naći konačište. Isus se kao Kralj rađa u štalici! Siromašno je
povijen. Domaće životinje su u blizini. Grubi pastiri prenose vijest da
se Kralj rodio. Dolaze se pokloniti spasitelju. Sve se zbiva u prostoru
koji je stran. Rođenje nije u vlastitoj kući. Današnja rođenja koja
se dogode izvan bolnice u medijskom prostoru poprimaju senzacionalna obilježja. Kraljevska rođenja su popraćena protokolarnim
obvezama u raskoši. Isusovo rođenje je izvan doma u siromaštvu.
Ljudski gledano, prepuni smo očekivanja i predrasuda.
Predrasude su omeđene prijašnjim sudovima. Očekivanja skrivaju
vlastite potisnute želje. Tko bi od ljudi, bez nebeske poruke, prepoznao u Kristovom rođenju Kralja? Svjesni smo snage današnjih
careva. U žutim časopisima rubrike su koje nas izvješćuju što je
novo na različitim kraljevskim dvorovima. Servira nam se vanjština
kako bismo zaplovili u glamuroznu okolinu. Svjetla arene masovnih medija traže od nas da si sami zašećerimo perspektivu. Tako
je nariktano da nas vlastiti fokus dovodi do točke u kojoj postajemo
Pepeljuge. Vjerujemo u bijele konje, prinčeve i cipelice.
Materijalno izobilje je karakteristično. Kraljevske obitelji
funkcioniraju u materijalnoj neovisnosti, ma što to značilo. Moć
je različita. Mogućnost nametanja vlastite volje drugima sve više
je izražena kod paralelnih kraljeva. Različiti centri ekonomskih
i političkih moćnika, tj. mogućnika, kraljuju. Danas, kao i ranije,
imamo kraljeva i kraljeva. Samo Isusovo rođenje događa se u vrijeme cara Augusta. Ipak, veličanstvenom događaju ubrzo nakon
rođenja nazoče sveta Tri Kralja.
U izrazito cijenjenom djelu dramske umjetnosti Shakespearovom Hamletu ritmično se izmjenjuju scene koje prikazuju
različite maske koje navlačimo na svoja lica. Igramo određene uloge
svakodnevno. Glumimo. Glumimo sami sebi. Namjerno izričem kako
mi glumimo jer se nije teško prepoznati u pojedinim licima bez obzira
što je kraljevski dvor prostor igre. Kraljević Hamlet sluša lažni duh
vlastita oca koji traži osvetu. Uzoran kraljević s pregrštom vrlina i
najboljim namjerama iza sebe sije smrt do smrti. Čitava drama postavljena je u antagonizmu s temeljnim kršćanskim načelima; osveta
i ubojstvo, a ne oprost. Na kraju drame svi padaju mrtvi. Prikazuje
se kako životne maske odjeljuju čovjeka od spoznaje kraljevstva nebeskoga.
Uvijek se valja vratiti iskonu. Na izvorištu tražiti čistoću objašnjenja.
Riječ, jer je bila u početku, tj, jezik, odgovaraju na sva pitanja.
Potrebno je samo u šutnji i tišini osluškivati. Pipati jezično bilo. Car
August je imao mnoštvo materijalnih dobara; bio je imućan. Krist
Kralj se rodio kao stranac u siromaštvu. Ostajem i danas začuđen i
istinski zadivljen shvativši značenje riječi bogat. Osobe koje imaju,
materijalno, imućne su. Bog je u korijenu riječi bogat! Bogati su ljudi
ispunjeni Duhom Svetim!
Budi volja Tvoja
Budi volja tvoja oprečan je stav ljudskome izričaju bit će moja volja.
Božja volja postaje akterom, tj. subjekt koji je aktivan. Čovjek je postavljen u podređeni položaj; od subjekta postaje objektom. Njegova
volja je u trpnom stanju. Razgovarao sam s mnogima, a posebno
s intelektualcima. Religioznima, vjernicima, agnosticima i ateistima. Težak je ovo zahtjev koji je većini neprihvatljiv, nerazumljiv
i nelogičan. A najveći je paradoks činjenica što budi volja tvoja nije
uopće Božji zahtjev nego naša prošnja. Mnogi se pitaju zašto ići tim
putem?
Odgovor je jednostavan. Svi mi gajimo osjećaj topline
prema djetinjstvu. Vedrina dječjega smijeha ispunja naš dom, naš
zavičaj. Sigurnost prepuštenosti u tuđe ruke ispunjena je mirom.
Spokoj vlada u čistom dječjem srcu. Blizina roditelja, djedova i baka,
braće i sestara ili bilo koje starije i bliske osobe pruža nam osjećaj
voljenosti. Voljenost je ljubav. Biti u volji Očevoj, znači biti voljen.
Duboko u mom srcu neizbrisivo su utisnuti trenutci iz djetinjstva.
Zimska vožnja vlakom iz Gorskoga kotara u Liku. Veliki snijeg na
crnogorici. Zvukovi vjetra, a mi u toplom kupeu u kojem smo od
sjedala napravili krevete. Dan se pretapa u noć. Izbrisana je granica
između imaginarnoga prostora dječje igre i bajkovite okoline.
Dijete se predaje u ruke svojih roditelja i uživa u
bezbrižnosti. Predanje. Budi volja tvoja uspostavlja isti odnos. Ja,
dijete Očevo, predajem se u Tvoje ruke, u Tvoju volju i moje brige
se tope u predanju Tebi. Zemaljski odnos roditelja i djeteta samo se
preslikava u nebeski odnos Oca i Njegovih kćeri i sinova.
Čistoća dječjega srca odrastanjem biva izložena svijetu.
Postajemo ranjeni. Skrivamo rane navlačeći različite životne maske.
Muči nas krivnja. Strah nas je neuspjeha. Zarobljeni smo različitim
očekivanjima drugih ljudi. Zatvaramo se u vlastite nemirne hodnike. Uspoređujemo se s drugima u nebitnim stvarima. Ulazimo
u verbalna natjecanja potvrđujući vlastiti ego. Trač nas zaljulja i
preuzima. Branimo se napadajući grubim ironijama. U rijetkim trenutcima samoće pokušavamo se sastati sami sa sobom. Pokušavamo
se sastaviti razbacani i rastrgani. Izlaze nam ususret nevjerica, očaj
i beznađe, bezvoljnost i mržnja.
Budi volja tvoja nije kontradikcija ljudskoj slobodi. Sasvim suprotno, ulazak u Očevu volju izraz je ljudske slobode. Biti u
Očevoj blizini suočavanje je s vlastitom istinom, s vlastitim ranama.
Očeva blizina liječi. Pročišćava naša srca i vraća nas u djetinjstvo, u
majčinu utrobu. Opiranje Očevoj volji čini nas bezvoljnima. Opiranje
nas otvara grijehu.
Izraz nekritičnoga nametanja vlastite volje najčešće je
proizvod nedorečenoga ega. Ego crpi vlastitu energiju hraneći se
ohološću. Predanje u tuđu volju uvijek je oplemenjeno poniznošću.
Ponizni vjeruju drugima. Otvoreni su za nove staze. Vjera u Boga
čini ih bogatima. Vjerom u Oca razvijaju povjerenje u ljude. Vlastiti
razum ne odbija neobjašnjivo. Dopušta se čudo i divljenje savršenosti.
Poniznost se odlikuje zahvalnošću i vedrinom. Ni tamno pamćenje
oče
10
Župni list prosinac 2012.
ni neukrotiva mašta ne mogu zacrniti vedrinu nade. Dvije Bogoslovne kreposti, vjera i nada, dovode nas do treće; ljubavi. Sjetite se
ljudi koji o dobru dobro govore i mirno rade. Motivirani su i druge
lakoćom motiviraju. Djeluju u ljubavi i s ljubavlju. Prepuni su volje.
Vole ljude u svojoj blizini. Vole jer su pristali biti u volji Očevoj.
Kako na nebu tako i na zemlji
čežnju za domovinom, i domom, do glavobolje. Pritisak je rasao jer
nije bilo prozračno. Nije se dalo disati punim plućima. Hrvatski
jezik prepoznaje riječ dah koja je istoga korijena kao i glagol disati.
Kada čovjek ode u nebo, zna se reći da je izdahnuo. Disati, dah i duh
riječi su istoga korijena. Zamislite – rosa, kiša, duga, snijeg, vjetar,
Sunčeva toplina, zrak i Duh Sveti spajaju Nebo i Zemlju.
Prestanak disanja označava zemaljsku smrt. Dišući
unosimo
Duh
Sveti u sebe. Živimo. Budimo svjesni da ni jedan udisaj
Kako na nebu tako i na zemlji izriče sve naše razgovore sa Svevišnjim,
nije
naša
volja.
Sjetimo se izvorišta – Boga. Slavimo svaki trenutak
sve naše molitve. Vodoravna zemaljska logika življenja obilježena je
jer
se
po
Duhu
Svetome
u čovjeku događa sjedinjenje Neba sa Zemlmeđuljudskim odnosima. Zemlja je tjelesna. Naši odnosi su uvijek
jom.
ograničeni jer nikada ne postižu savršenstvo bezgraničnosti. Težimo
uspravnost Neba zapiknuti u blato naših kretanja. U opreci neba i Kruh naš svagdanji daj nam danas
zemlje molimo ostvarenje istosti, ili što veću sličnost, zemlje s nebom.
U ljepoti hrvatskoga jezika jedna me igra riječi uvijek iznova za
Razgovarao sam s prijateljem oprečnih političkih divljuje. U trećem licu jednine prezenta pomoćnoga glagola biti, i to
promišljanja. Pričali smo o životu i relativnosti stavova. Dobro je naglašenoga oblika, a to je jest, krije se jedna od jezičnih mogućnosti
razgovarati, a da različitosti nisu prepreka širenju horizonta. Odnos koja nije ostvarena, ni ostvariva, ali je genijalna. Kada bismo od
između nas odisao je radošću. U mnogim činjenicama otkrivali smo toga oblika pokušali napraviti infinitivni oblik, on bi glasio jesti!
različite motive. On je jako srcu primao nepravdu koja se događa Zadivljujuće! Da bismo ostvarili, tj. potvrdili, vlastiti bitak (biti),
u našoj blizini. Pitao me je zašto takvi ljudi idu naprijed i kada će potrebno je jesti. Uvijek dok razmatram jezične dubine, spoznajem
zavladati pravednost? Odgovorio sam da će zavladati pravda kada se ljudsku nemoć obuhvatiti materinji jezik. Konačno, u početku bijaše
Nebo spusti na zemlju. Bio je zbunjen. Mislio je da se šalim. Njemu riječ...
je taj odgovor bio apsolutno demotivirajući. A ja sam bio iskren. Kruh naš svagdanji daj nam danas. Kruh je metaforična
I odgovor me u potpunosti motivira da činim što je od mene, a da jezična figura koja se zove sinegdoha. Sinegdoha izražava jedan
dopustim Ocu da čini što je do mene, ili Njegova volja.
specifični dio koji predstavlja cjelinu. Tako kruh sinegdohično
Dopustiti čudu da se dogodi sva je tajna ljudskoga življenja. izražava čitavo jelo i piće koje je dnevno čovjeku potrebno za život.
Naša očekivanja pritišću nas i kradu nam slobodu. Još više nas Naš označava mene (ja) u zajednici. Djeca vole jesti u velikom
opterećuju očekivanja drugih ljudi. Ljutimo se na tuđe nepravde koje društvu. Otvara im se apetit. Djeluje zajedništvo i obiteljsko ozračje.
nas nesvjesno isuviše zaokupe. Iscrpe nam energiju. Sami počnemo Posebno i nezaobilazno mjesto zauzima nedjeljni ručak. Okuplja se
činiti nepravdu drugima. Iz straha proizlaze sitne neiskrenosti obitelj uz objed. Poseban trag u meni ostavlja lomljenje pogače. Kruh
koje nas udaljuju od ljudi. Neiskrenosti se nasele u nama i rađaju u lomljenju može biti isključivo za zajednicu, tj. naš je. Dijeljenje
krivnjom. Sami se pred sobom želimo opravdati; sami sebe lažemo. lomljenoga kruha čini nas Kristolikima i kruh se pokazuje u euStavljamo različite maske i glumimo. I tako zatvaramo vrata čudu. haristijskom obliku. Svagdanji označava beskonačnost i dnevnu
Bog djeluje uvijek čudesno. Dakle, čudo ovisi samo o čovjeku; otvara ponovljivost molitve. Daj nam danas zvuči kao disanje.
li srce da se ostvari.
U ovom dijelu molitve na poseban način propituje se
Još mi živi u nosnicama miris ljetnoga pljuska. Skinuli naša zahvalnost. Prepuni smo problema. Nismo sigurni u vlastite
smo se u kupaće gačice i bosonogi trčali po toplom asfaltu i nato- postupke ili smo presigurni pa nedostatno slušamo sugovornike.
pljenoj travi do rijeke Mrežnice. Sakrili smo se u toplom tijelu rijeke. Opterećeni različitim normama i zadatcima, koje si sami zadajemo,
Pljusak je utišavao pa pojačavao kao da čuje djetinje prošnje. Vjetar vidimo samo ono što tek treba učiniti. Ne vidimo da nam je darovan
se igrao s pljuskom i pravio zavoje na zrcalnoj rječnoj površini. Nitko kruh koji jedemo. Darovano nam je zdravlje kako bismo mogli djeloviše nije gledao vlastitu simpatiju u buđenju njezinih ljepota. Sve vati na vlastitom poslu. A koliki ljude ne rade?
nas je zavela jedinstvena ljepota. Svi smo bili jedno u prirodnom Parabola o najamnicima u vinogradu izrazito je poučna.
savršenstvu. I dok je naša zanesenost odlazila zajedno s blagom Gospodar pogađa plaću sa svim radnicima kako smatra da je
kišicom koja je rosila, paralelno se počela graditi veličanstvena najbolje. On odlučuje bez obzira tko je kada započeo raditi. On mjeri
duga. Duga je spajala naše riječno tijelo s jedinstvenim nebom.
učinke rada. A mi, ko ljudi, mjerimo se međusobno. Uspoređujemo. I
I danas u meni živi ljepota djetinjstva. Zaiskre trenutci nezahvalni često gledamo za tuđi stol zaboravljajući vlastiti kruh.
u kojima se spojilo nebo s netaknutim nebom u našem srcu. Kako Kruha nema bez rada. Rad označava ispravnost ljudna nebu tako i na zemlji svi smo živjeli, a da nismo bili svjesni. skoga djelovanja i življenja. Rad uspostavlja zdrave međuljudske
Kako na izvorištu, tako i na ušću, moglo bi glasiti jedno od mnogih odnose. Ugledanje u Boga kao svjetionik koji nas usmjerava radu
razumijevanja otajstva naše molitve. S neba nam dolazi čistoća kao daje smisao. Uspravlja ga. Osovljuje. Dakle, rad koji je uspravan, tj.
bistri planinski potok, kao rosa, kao snijeg, kao vjetar. Izvor je Bog. osovljen, jest radost. Rad i os. A radost se znakovito očituje u RadosČovjek je ušće koje ponekad u sebe prima daleko od izvora. Popiti noj vijesti, tj. Bibliji. Još jedno čudo materinjega jezika.
vodu s izvorišta čovjeku daje osjećaj pripadnosti majci zemlji. Osjećaj Letio sam preko nekoliko draga i livada uskim puteljcima
zajedništva s Ocem.
do rođakinje. Nisam još bio školarac. Svakodnevno je pekla domaći
Nebo je prozračno. U njemu je zrak. Doživio sam velegrad- kruh. Uvijek se smijala mojim dolascima. Jedva sam malo oprao
ske trenutke u kojima se magla udružila sa smogom i raspalila moju ruke i dobio svoj okrajak još toploga kruha. U mnogim blagodatima
naš
Župni list prosinac 2012.
11
različitih obroka prepoznajem moj dječački kruh. Kao momci vraćali
smo se s rukometnih utakmica ili izlazaka. Znali smo oko ponoći
sačekati topli kruh i peciva. Sjedili bismo, jeli i pričali. Voljeli smo se.
Kruh nas je ujedinjavao. Danas prepoznajem da smo bili ujedinjeni
u Tvoje tijelo. I da si sjedio do mene dok sam jeo moj dječački okrajak.
I otpusti nam duge naše kao što i mi otpuštamo dužnicima našim
Prijatelj mi se tužio na ljude s kojima radi. Za jednoga je rekao da
je kriminalac. Drugi je zavidnik jer želi njegovo radno mjesto. Treći
ga mrzi iz njemu nepoznatih razloga. Četvrta mu podmeće klipove.
Sumnja u urotu jedne skupine ljudi gdje smo samo oruđe u njihovim
rukama. Meni zamjera što nisam nešto poduzeo da ga zaštitim. Moja
rukovodeća pozicija daje mi snagu djelovanja. Sumnja i u mene. Svi
ti ljudi mu žele zlo i on njima vraća nazad istom mjerom. Još mi je
izrekao da Bog vidi kako nije prvi počeo i kako ispravno postupa.
Zahvalio sam se Gospodinu što prijatelj u meni prepoznaje
osobu kojoj se ipak može povjeriti. Nasmijao sam se i rekao mu da
me podsjeća na Hrvate. Desetak nacija krivimo za našu neostvarenu državnost. A prava istina je da smo samo mi odgovorni što smo
državnost tako dugo čekali. Ako su svi oko tebe problematični krivci
i sumnjivci, tada je problem samo u tebi. Spomenuo sam mu da Bog
u ovoj zavrzlami teško da može djelovati u njegovu korist jer i otpusti
nam duge naše kako i mi otpuštamo dužnicima našim!
Sjetimo se da nam je Otac dao sve što se može dati. Podario
nam je vlastiti život. I to jedinstven i neponovljiv u cjelokupnoj povijesti čovječanstva. Nad ovom činjenicom valja zastati i zamisliti se!
Od postanka svijeta do njegova kraja ja sam jedinstven i neponovljiv.
Otac nam je dao sve, a od nas traži samo opraštati drugim ljudima.
Moje prvo razumijevanje i otpusti nam duge naše kako i
mi otpuštamo dužnicima našim bilo je usmjereno na novčana dugovanja. Razgovarao sam s djecom. Slično razumijevaju. Jednom me je
sin upozorio da jedan lik iz crtića ne nastupa kako molitva kaže. To
je dobar početak razumijevanja jer je upečatljiv. Vremenom ga samo
treba proširiti na ukupnost ljudskoga življenja.
Matematički razložen ovaj dio molitve prepoznaje jednu
konstantu i dvije varijable. Bog je uvijek konstanta jer nam je život
darovao pa svojim milosrđem sve i oprašta. Otpušta dugove. Prva
varijabla smo mi. Molimo Gospodina da nam oprosti na isti način
kako i mi otpuštamo dužnicima našim. Druga varijabla su ljudi koji
nas okružuju. To su dužnici naši. Jasno i čvrsto je postavljena relacija
opraštanja. Bog nam oprašta istom mjerom kako mi opraštamo ljudima! I nije problem u Bogu što nam ne može sve oprostiti. Problem
je u nama što nismo oprostili našima i dostatno otvorili srce Božjem
djelovanju. Pjesnici izriču kako prvo treba terete odbaciti da bismo
lebdjeli.
Poučeni smo biblijskim pričama o bacanju kamena na
grešnicu, gledanju trunke u bratovom oku, a neviđenju balvana u
vlastitom i suđenju drugim ljudima. Teško je oprostiti ljudima kada
nam čine zlo. Teško je priznati da smo sami bili zli. Ne znamo kako,
ali dogodi se da teško ranjavamo ljude koje volimo. Meni pomaže
težiti u svakoj ženi gledati Bogorodicu i u svakom muškarcu prepoznati Isusa. U takvim situacijama kažem si da je u svakom
čovjeku sveti dio božanske osobnosti. Zlo koje djeluje iz ljudi prema
meni trudim se odvojiti od Božje jezgre u ljudima. Osim toga, svjestan sam činjenice da sam veći dužnik Bogu no što ljudi duguju meni.
12
Župni list prosinac 2012.
Sve navedeno izrazito mi olakšava praštanje. Često odričemo pravo
drugim ljudima, a sebi dopuštamo upravo ono što nas kod drugih
smeta. U tim trenutcima samo se sjetimo relacije u kojoj smo s istim
ljudima vezani pupčanom vrpcom različitih odnosa po kojima nas
upravo Svevišnji prepoznaje. Konačno, ljubav prema Bogu očituje se
u odnosu prema ljudima.
I ne uvedi nas unapast nego izbavi nas od zla
I ne uvedi nas u napast nego izbavi nas od zla završna je molitvena molba dvostruko usmjerena. Molimo neulazak u napast i izbavljenje od zla. A tako se bezazleno napast probija i otvara prostor
zlu. Sjedimo opušteni s bliskim ljudima. Negdje po strani je uključen
neki medij. Putem poluinformacija izvučenih iz konteksta krećemo
komentirati ljude. Negativna vijest lagano nas prima u zagrljaj. Od
komentiranja do suđenja i srditosti zagrljaj se pretvorio u smrtonosno gušenje. Prevalili smo put od napasti do grijeha.
Hrvatska riječ napast vidljiva je i lako razumljiva u
riječima napad i pasti. Napasti nas napadaju i mi padamo. Napasti
su okidači različitih grijeha. Grijeh je manifestacija zla. Različiti
oblici oholosti, škrtosti, bludnosti, zavisti, neumjerenosti u jelu i pilu,
srditosti i lijenosti prikriveni su koprenama dobrih djelovanja. Poroci, različite moći, ekonomske snage i nelogična slava podbočena
sustavima masovnih medija otvaraju ogromne prostore u kojima su
napadi i padovi svakodnevica. Puštamo se iluziji da nas vodi. Nakon
nekog vremena ne razaznajemo zbilju od iluzije. U ljudskim je dubinama narušena ravnoteža.
Promatram mlade ljude kako su željni dokazivanja. Iz
materijalnih utemeljenja crpe snagu. Vanjski oblici pojavnosti ih
preuzimaju i pružaju im zadovoljstvo. Ono iz čega se hrane, a to
su materijalna dobra, postaje otrov njihovoj čistoći. Ako još imaju
doticaja s medijskim prostorom, njihova nesreća dobiva ogromno
ubrzanje. Nepoznati postaju zvijezde uzdignuti što više kako bi pad
bio što spektakularniji. Napasti napadaju i pad je neizbježan. Ipak,
u svakom padu Bog nas podiže i uspravlja. I nema tog zla koje nije
poučno!
Razumijevanje u politici pokazuje se dvojako. Čujem
političare kako kažu da nisu bili potaknuti političkim motivima u
djelovanju. Politička djelatnost je toliko negativna da i sami političari
bježe u časnost vlastitih motiva djelovanja. Zar je politička djelatnost nečasna čak ako je možda i relativno visok postotak političara
nečastan? Politika je služenje zajednici, polisu. Služenje ljudima. Za
mene je politika služenje Kristu za dobrobit zajednice. Dakle, i to su
politički motivi. Ista djelatnost, a potpuno suprotno poimanje.
Politička djelatnost je poziv koji traži svetost. Raspolaganje općim dobrom, koje je dano političarima, u ime čitave zajednice velika je odgovornost. Ista je odgovornost u bilo kojoj drugoj
djelatnosti. Raspodjela materijalnih dobara posredstvom moći i pod
medijskim reflektorima plodonosno je polje za djelovanje napasti.
Stari naučitelji Crkve govorili su o potrebi ljudske nenavezanosti na
materijalna dobra. Nenavezanost daje čovjeku slobodu u kojoj može
jasnije razlučivati dobro od zla. Ne pada lako pod napadima napasti.
I zlo se ne prima.
Konačno, samo je jedna dilema. Služiti Bogu ili bogatstvu?
Biti bogat ili biti imućan? Može li se biti i bogat i imućan? Nemojmo
zaboraviti da je u temelju riječi bogatstvo upravo Bog!
Damir Jelić
a
Naš adventski vijenac
dventski vijenac u
našem gradu postavljen je u sklopu
izložbe jaslica koja će se
moći pogledati u periodu od 13. 12. do 7. 1. u
Radićevoj i Tomislavovoj
ulici i u dvorištu Trgovačkoug. škole. Ideja božićnih
jaslica je nikla pod krovom
Franjevačkog samostana
od vjernika koji se u njemu
okupljaju.
Ona je plod jednog duljeg
humanitarnog rada koji se
u suradnji sa paterima i
časnim sestrama razvio do
tematskih izložbi. Sve do sada učinjeno je dobro
prihvaćeno i obuhvaća velik broj sudionika. U
ovom radu sudjeluju: Franjevački samostan, Grad
Karlovac, škole, vrtići, domovi, udruge, poduzeća,
kulturno umjetnička društva, obrtnici, trgovine,
pojedinci, vjeroučenici, glazbenici…
Svima je stalo do toga da nam Grad bude lijep,
privlačan, da se u njemu svatko dobro osjeća, da u
njemu svi dostojanstveno žive.
Ciljevi izložbe su unijeti radost i božićni ugođaj u
naš grad i pomoći bližnjemu u potrebi.
Na ovaj način ostvaruju se lijepe stvari kroz timski
rad, a tako je nastao i adventski vijenac u Karlovcu
Zahvaljujemo svima koji su na bilo koji način
uključeni u realizaciju ovih božićnih događanja.
Vesna Beg
Simbolika adventskog vijenca
Adventski vijenac Čine dva temeljna simbola:
krug ili prsten od zimzelenog granja i četiri svijeće.
Krug koji nema ni početak ni kraj shvaća se kao simbol Vječnosti, Božjeg života koji nema ni početak ni
kraj, te znak Božje vjernosti zadanim obećanjima. U
nekim kulturama svaka svijeća simbolizira određenu
krjepost: vjeru, nadu, ljubav, radost a potpuno
paljenje svijeća znak je neposredne blizine Božića.
Prvi adventski vijenac na svijetu napravljen je 1833.
godine u domu za siromašnu djecu u Hamburgu
(Das Rahe Haus -Trošna kuća). Odgojitelj Johan
Henrich Wichtern (1808. – 1881.) okupio je 1833.
siročad s ulice, te im u jednoj staroj, trošnoj, kući
ponudio novi dom. Svake je godine za vrijeme
Došašća sa svojim štićenicima organizirao trenutke
molitve. Želeći svojim Štićenicima učiniti Došašće
što ljepšim, radosnijim dosjetio se da od prvog dana
prosinca svakim danom za vrijeme molitve upale
jednu svijeću. Wichtern je stavljao svijeće na veliki
drveni vijenac, koji bi na Božić zasjao poput velikog svjetlosnog kruga s 24 svijeće: 20 malih crvenih
za dane u tjednu i 4 velike bijele za svaku nedjelju
Došašća. Svake godine u Došašću obavljali su ovaj
kratki obred. Kako se za vrijeme molitve na vijenac
stavljala i palila svijeća, taj su trenutak počeli nazivati
pobožnost sa svijećama. Oko 1851. drveni su vijenac počeli ukrašavati zimzelenim grančicama. Tako se
vremenom umjesto drvenog počeo plesti vijenac od
zimzelenog granja. Taj se običaj počeo širili na sve
okolne zemlje, da bi se krajem 19. st. prešlo na 4
svijeće, za 4 adventske nedjelje.
Nakon 1. svjetskog rata, točnije 1925.g. pojavio se
adventski vijenac u Kolnu, 1930. u Munchenu.
Stariji će se sjetiti da kod nas nije bilo toga vijenca.
Znatnije se proširio i udomaćio uspostavom slobodne, nezavisne Republike Hrvatske. Adventski
vijenac nije samo, ili ne bi smio biti, samo lijepi cvjetni aranžman, u ovo oštro i tmurno zimsko doba.
On na poseban način okuplja ukućane, župljane i
sve upravlja u određenom smjeru. Podsjeća nas da
netko dolazi, potiče da Čekamo tog velikog Gosta.
Pripremimo za Njegov dolazak svoje srce a ne samo
crkve, domove, trgove…
Dubravka Beljan
Župni list prosinac 2012.
13
N
KUD sv. ANA
a poticaj tadašnjeg predsjednika Vijeća
Mjesnog odbora Zagrad-Kalvarija-Vučjak
Ivana Gotovca i prof. Jelice Crnković pri
Mjesnom odboru je 12. ožujka 1995. godine u prostoru kapele sv. Ane na Vučjaku osnovana Sekcija
žena (okupila je 70-ak žena) sa zadaćom očuvanja
kulturnog blaga našega kraja. Iduće godine, točnije
02. ožujka 1996. godine, Sekcija žena MO-a prerasta u KUD “Sv. Ana - Vučjak” s ciljem njegovanja i promicanja izvorne narodne kulturne baštine.
Danas KUD broji 70 članova, odraslih i djece, od
kojih je 50 aktivno. Rad društva odvija se kroz folklorno-pjevačku, tamburašku i dječju sekciju. Sve
ove aktivnosti odvijaju se pod voditeljskim palicama: Štefice Požar kao voditeljice folklorne i dječje
sekcije, Vesne Zaborski, voditeljice pjevanja i Ivana
Božičevića, voditelja tamburaša. Društvo je dobilo
ime po kapeli sv. Ane koja je u selu sagrađen 1984.
godine. Njeguje izvorni folklor Vučjaka, Kalvarije,
Zagrada i okolice, a izvornost dolazi do izražaja u
pjesmi, plesu, nošnjama i običajima. Posebnost je
obilježavanje blagdana sv. Ane (krajem srpnja) za
koji tradicionalno priređuje u Vučjaku prošćenje
uz kulturno-umjetnički program, a početkom listopada svake godine organizira tradicionalnu kestenijadu. Od osnutka do danas društvo još obnavlja
običaje paljenja uskršnjeg “krisa”, Jurjeva, obilazak
ladarica “krisnica”, košnje, žetve, pranja robe na
zdencu, dio svadbenih i božićne običaje. U društvu
je od osnutka do danas djelovalo oko 120 članova.
Društvo je predstavljalo Karlovačku županiju na
mnogim našim i međunarodnim smotrama folklora. U povodu 10. obljetnice društva, KUD “Sv.
Ana - Vučjak” održao je svečani koncert 29. travnja
2006. u Gradskom kazalištu “Zorin dom”. U povodu 15. obljetnice društva, dana 06.05.2011. godine
u Gradskom kazalištu “Zorin dom”, društvo je
prijateljima, donatorima i svim ljubiteljima izvorne
narodne baštine poklonilo svečani koncert pod nazivom “A haj’mo se veseliti”. Društvo isprva nije
imalo vlastiti prostor, već probe održava u privatnoj kući u prostoriji od samo 16 četvornih metara.
Zahvaljujući podršci mons. Marijana Radanovića
i uz odobrenje Duhovnog stola Zagrebačke nadbiskupije, od 1997. koristi podrumske prostorije
kapele sv. Ana na Vučjaku (uz uvjet da održava
okoliš i prostor kapele). Dobiveni prostor (dvorana
14
Župni list prosinac 2012.
od oko 110 četvornih metara i pomoćne prostorije)
je postupno uredilo uz pomoć donacija i dobrovoljnim radom članova. Kako su članovi društva
vrijedni sakupljači oruđa i ostalih pomagala gospodarskog života oformili su zbirku koja prezentira
način života, odijevanja, privređivanja i umijeća
žitelja naselja Vučjak. S obzirom da se zbirka nalazila na tavanima i u podrumima kuća članova, te
joj je prijetilo propadanje 2007. godine voditeljica
društva Štefica Požar svoju višegodišnju želju i ideju da se izgradi etno kuća iznosi članovima društva
i novoizabranoj predsjednici Jasni Požar. Ideja je
naišla na plodno tlo i od tada počinje ostvarenje
zajedničkog sna, odnosno započinje zajednički rad
svih članova na Projektu “Preseljenje stare drvene
hiže, uređenje etno kuće i postavljanje zavičajne
zbirke”. Grad Karlovac nam predaje na korištenje
zemljište u svome vlasništvu, kraj crkve sv. Ane, za
izgradnju etno kuće. Zemljište, veoma zapušteno,
uz mar i zalaganje svih članova i mještana Vučjaka
očišćeno i pripremljeno za zemljane radove - etno
kuće. Grad financira izradu prizemlja. Puno je sudionika u izvedbi ovoga plana. Svi su registrirani
u našim zapisima. Krajem 2012. godine etno kuća
sa zavičajnom zbirkom dobila je završni sjaj, te je
otvorena za posjetitelje. U zavičajnoj zbirci se nalaze različiti oblici keramičkih i drvenih posuda,
alati za obradbu drva, za obradbu zemlje, tkalački
stan sa priborom i pomagalima za izradu tekstila,
škrinje različitih veličina i namjena, kosljini, ladice,
postelje, zipke, stol, klupe, košare, te vrijedni oblici
tekstilnog rukotvorstva.
Jasna Požar
Pastoralna događanjA
Duhovne okrijepe:
 Svete mise - u obične dane: jutarnja u 8 h (petkom i u 9 h; nema kroz sedmi i osmi mjesec),
večernja u 18 h (od 01.04. – 01.10. 2013. mise su u 18,30 h);blagdanom u 8, 9 i 18 h (ljeti u 18,30 h);
nedjeljom u: 7,30; 9; 10,30 i 18 sati (ljeti u 18,30 h). Dom umirovljenika „ Sv. Antun“ subotom u 17 h.
Misne nakane primaju se:
ü Od 01.prosinca 2012. za siječanj, veljaču i ožujak u 2013.
ü
Od 01. ožujka 2013. za travanj, svibanj i lipanj
ü Od 01.lipnja 2013. za srpanj, kolovoz i rujan
ü Od 01.rujna 2013. za listopad, studeni i prosinac






Ispovijed prije svake sv. mise (u vrijeme mise se ne ispovijeda).
KRUNICA je uvijek pola sata prije večernje mise
POBOŽNOST SV. ANTUNU svakog utorka prije večernje mise.
POBOŽNOST SRCU ISUSOVU svakog prvog petka prije mise
POBOŽNOST ČUDOTVORNOM KRIŽU svakog prvog petka poslije mise
Klanjanje pred Presvetim:
ü
nakon večernje mise: svakog četvrtak
ü
svakog osamnaestog u mjesecu za nerođenu djecu („treće srce“)
ü
svakog dvadeset i prvog u mjesecu s našim časnim sestrama za proglašenje
blaženom njihove utemeljiteljice Majke Klare Žižić.
Poželjno je da što više skupina organiziraju klanjanje, kao što to čini franjevački svjetovni Red
(drugi četvrtak), sestre od Bezgrešne i „treće srce“.
Svibanjske pobožnosti prije večernje mise: krunica (počinje svećenik); lit. Majci Božjoj i molitva…
Tijelovska procesija 30.05. 2013. u 10 sati. Način će biti naknadno objavljen!
Listopadske pobožnosti prije večernje mise: krunica (počinje svećenik); lit. Majci Božjoj i molitva…
Trodnevnice: ü Uzvišenje sv. Križa (11.-13.09.2013.)
ü Sv. Franji Asiškom (1.-3.10. 2013.)
ü Sv. Elizabeti Ugarskoj (14.-16.11. 2013.)
 Hodočašća: ü Macelj (Krapina-Đurmanec) 02.06. 2013. (krećemo u 14 h)
ü Marija Bistrica 29.06. 2013. (subota)
ü Trsat 31.08. 2013. (subota)
ü Međugorje … (u listopadu, naknadno ćemo objaviti)
ü Ludbreg: … (naknadno ćemo objaviti)
Redoviti susreti:
 SRIJEDA: biblijski sat poslije večernje mise (misa u 18 h). Prvi susret u 2013.godini je u srijedu
6. veljače 2013. godine.
 UTORAK: pjevanje Veliki Zbor u 19,30 h
 PETAK: Frama u 20 sati.
 SUBOTA: ministranti u 10 sati
Mali Zbor „Zvjezdice“ u 11 sati.
Susret / vjeronauk za 4.5. i 6. raz. svake prve subote u 11 h.
Župni list prosinac 2012.
15




Povremeni susreti:
 SUSRET ZA KRŠTENJE – ponedjeljak pred prvu subotu u mjesecu nakon večernje mise.
 SUSRET ČITAČA povremeno kroz Oglas u crkvi i na internetu.
 SUSRET ŽPV-a i ŽEV-a svaka drugi ponedjeljak u parnom mjesecu. Bit će u Oglasima.
 FSR: klanjanje drugi četvrtak u mjesecu, poslije Božanski časoslov.
Skupština zadnja subota u mjesecu
 CENAKUL: svake prve subote u 15 sati (misa, molitva, klanjanje…)
 SUSRET ČLANOVA OBITELJSKOG PASTORALA povremeno.
 UREDNIČKO VIJEĆE ŽUPNOG LISTA povremeno.
 CARITAS: srijedom 17-18 sati.
 Pastoral pojedinih grupa – umirovljenici, med. sestre (po dogovoru)
 Roditeljski sastanci povremeno (po dogovoru)…
Vjeronauk za djecu:
 UTORAK: Sedmi (7) raz. utorkom svaki drugi tjedan. Oš “Braća Seljan“: 7.b i 7.c od 9.00 do
9.35 sati. 7.a od 9.50 do 10.25 sati. Oš “Dragojla Jarnević“: 7.a i 7.b od 10.30 do 11.05h. 7.c u 15.00h.
Prvi susret u 2013.godini je u utorak 12. veljače 2013. godine.
 SRIJEDA: Prvopričesnici (u 9 ili 15 h) i drugi (2) razred (u 10 ili 16 h). Prvi susret u 2013.
godini je u srijedu 6. veljače 2013. godine.
 ČETVRTAK: Krizmanici. Oš “Braća Seljan“: 8.a i 8.b u 9.00 ili 15.00h; 8.c u 9.40 ili 15.45h.
Oš “Dragojla Jarnević“: 8.a u 10.30 ili 16.30h; 8.b u 9.00 ili 15.00h; 8.c u 10.00 ili 16.00h. Prvi susret
u 2013.godini je u četvrtak 7. veljače 2013. godine.
 PRVA SUBOTA u mjesecu u 11 sati djeca: 4, 5 i 6 razredi obiju škola.
Rad župnog ureda:
Od ponedjeljka do petka: 9-11 i 16-17,30 sati,
subotom: 9-11 sati.
Hitni posjet bolesnika u svako doba.
Sve informacije na tel. 615-950 .
Krštenje
SUSRET ZA KRŠTENJE – ponedjeljak pred prvu subotu u mjesecu nakon večernje sv.
mise (sv. misa zimi u 18 h; ljeti u 18,30 h) u župnom uredu.
Na susret ili pouku dolaze roditelji i kumovi. Poželjno je da dolaze i uža rodbina i članovi kršćanske
zajednice.
KRŠTENJA su: svake prve subote u mjesecu u 10 i 30 sati i svake treće nedjelje u mjesecu pod
misom u 10 i 30 sati.
Krštenje prijaviti bar mjesec dana prije. Ponijeti Rodni list djeteta, a kumovi i Potvrdu da mogu
kumovati, ako nisu iz naše župe.
16
Župni list prosinac 2012.
Zašto krstiti dijete? Svaki se čovjek rađa u istočnom grijehu. Taj grijeh se briše u sakramentu krštenja.
Zašto željeti da se dijete krsti nedjeljom u vrijeme svete mise? To je želja Crkve. Stoji: „Da se osvijetli vazmeni značaj krsta, preporučuje se da se sakrament obavi u vazmenom bdijenju ili nedjeljom,
kada se Crkva spominje uskrsnuća Gospodinova!“ (Obrednik krštenja str. 17)
U tom smislu dobro je razmotriti što piše evanđelist Luka: „Kad se krstio sav narod, krstio se i Isus.
I dok se molio, rastvori se nebo, siđe na nj Duh Sveti u tjelesnom obličju, poput goluba, a glas se s
neba zaori: “Ti si Sin moj, Ljubljeni! U tebi mi sva milina!” (Lk 3,21-22)
Zapazimo: Kad se krstio Isus? „Kad se krstio sav narod“! A mi želimo, negdje u kutu, bez vjerničke
zajednice. Kada je sišao Duh Sveti? „Dok se molio“! Zar ne opažamo važnost molitve. A događa se
da roditelji i kumovi niti se mole za taj čin, niti se ispovjede prije krštenja svog djeteta, a žele da
dijete primi milost Kristovu, da postane član Crkve i dijete Božje.
Vjenčanje
Neće mi se zamjeriti što ću iznijeti jedno dugogodišnje zapažanje. U dosta slučajeva sam
primijetio da je mladencima više stalo i više misle na svoje goste i večeru, a manje na sakrament
kojega primaju, jer se traži određeni sat i bez sv. mise. Dobiva se dojam da im je vjenčanje u crkvi
samo dobra prilika za okupljanje gostiju i da se vidi bogato ukrašena vjenčanica i slikanje. Koliki
uzvanici čekaju vani dok svrši čin vjenčanja, a onda dolaze u crkvu čestitati, a pred crkvom bacaju
rižu. Čudno da mnogi ne sudjeluju u najsvečanijem činu vjenčanja. Ispada mi to kao kad bi došao
osobi na sprovod i čekao da ga pokopaju, a tada bi došao do groba ostavio cvijeće i otišao.
Pa, tu često dolaze i neukusno i za taj sveti prostor nedolično obučeni i mladenci i svatovi. To je
oskvrnjivanje svetog prostora i vrijeđanje vjerničkog osjećaja (Još čudnije što mnogi tako - oskudno obučeni - tvrde kako su veliki kršćani i kulturne osobe!). Osobe u kazalište dolaze pristojnije
obučeni, negoli mnogi vjernici u crkvu. Nerijetko se vidi žvakaća guma u ustima i mobitel u ruci.
Željeli bi da se to ne događa u ovom svetom crkvenom prostoru. Zato smo odlučili upozoriti i dati
do znanja na neka ponašanja, vladanja i što je potrebno pripremiti/učiniti za vjenčanje.
Nakon što ste rezervirali mjesto slavlja i uskladili termin vjenčanja sa svojima potrebno je:
 Javiti se župniku bar mjeseci dana prije vjenčanja radi Postupka (zaručnički ispit) za ženidbu.
 Ako niste kršteni u našoj župi potrebno je donijeti: Krsni (i slobodni) list, koji ne smije biti stariji od 6 mjeseci.
 Prije vjenčanja potrebno je obaviti Tečaj priprave za ženidbu i donijeti Potvrdu da je obavljen.
Tečaj se može obaviti i u drugim mjestima, gdje živite.
 Ako već niste civilno vjenčani trebate donijeti i Potvrdu iz ureda državne uprave (2. zelena lista).
 Po jednu fotografiju (3,5x3,5) za obiteljsku knjižicu.
 Što se tiče kićenja crkve treba se obratiti sestri sakristanki.
 Crkva izričito preporuča vjenčanje pod misom, ako to netko ne želi ili ne shvaća tu potrebu, može se
vjenčati u drugo vrijeme. Ljeti zadnje u 17 sati, zimi u 16,30 sati. Ili poslije večernje mise. Zašto? Svakodnevno
se moli krunica i često su određene pobožnosti pola sata prije mise (Ljeti su mise u 18,30 h; zimi u 18 h).
 Navještaj vjenčanja stoji na Oglasnoj ploči (od nedjelje do srijede).
 Taksa vjenčanja je određena, ali ima „dodataka“ to se čini u dogovoru sa župnikom.
 Taksu plaćaju mladenci na drugom susretu sa župnikom.
 Ako želite da tijekom vjenčanja sviraju orgulje trebate se dogovoriti sa orguljašem naše crkve
gosp. Tomom Perkovićem (mob.098396260)
 Od zaručnice očekujemo da u crkvi bude pristojno odjevena ili barem zaogrnuta.
Župni list prosinac 2012.
17
 U crkvi se može slikati samo u vrijeme Obreda. Službeni fotograf se treba s vama, u nekim od
susreta, pojaviti u župnom uredu.
 Mladenci ulaze i izlaze skupa. Može ih dočekati pater. Iz crkvenog prostora ispraćaju ih
crkvena zvona i čestitanja su pred crkvom. Zadržimo dostojanstvo svetoga prostora.
 Molimo da ne dopustite da se prilikom vašeg izlaska iz crkve bacaju latice cvijeća, riža i
slično, jer su to poganski simbol plodnosti.
 Mladenci, koji se vjenčavaju unutar tri mjeseca, imat će jedan zajednički susret sa župnikom.
TEČAJ PRIPREME ZA BRAK
U ŽUPI DUBOVAC
(tel.417-031).
Hvala što ćete se držati ovih uputa.
Tel. 047 / 615-950
(p. Franjo mob. 098 / 527-457)
Glazbeni sastav
TOTUS TUUS
Kontakt:
095/197 60 50 - Dubravaka
098/869 950 - Željko
092/176 56 86 - Željka
091/289 00 92 - Matija
S provod
Kršćani imaju pravo na kršćanski sprovod. Što se podrazumijeva pod „kršćanin“? Da je aktivni član svoje kršćanske zajednice. Da redovito ide na svetu misu i prima sakramente (osim
ako je rastavljen ili crkveno gledano živi nedopustivu vezu). Moramo znati u smrtnoj opasnosti i u
teškoj bolesti, kada je čovjek na samrti, padaju “sve ograde” tako da se i takav može i treba pomiriti
s Bogom u sakramentu ispovijedi, pričesti i bolesničkom pomazanju. Zaista je čudno da tražimo
svećenika da prisustvuje sprovodu, a dotični nije nikakvu vezu imao sa svojom župom i svećenikom,
pa ni onu najminimalniju blagoslov kuće ili stana.
A što se tiče primanja sakramenata? Kako čudne izjave znamo reći: „Znate, naglo je umro!“ Ili:
„Nismo računali da će umrijeti?“ Ili: „Znate on/ona se bojao(-la) smrti!“
Svaka je smrt nagla. I nije riječ o primanju sakramenata na samrti, nego što se neke osobe godinama ne ispovijedaju, a tvrdit će se: Kako su veliki kršćani i da vjeruju u Boga! Po čemu se to dokazuje „veliko“ i „vjera“?
Svećenika se može potražiti da dođe podijeliti sakramente u svako doba dana i noći.
Ne želimo nikome uskratiti kršćanski sprovod, ali o svemu ovome treba dobro promisliti. Vjerujem da ne želite
da svećenik bude samo „parada“ na sprovodu, a to jest, ako dotični nije primao sakramente i blagoslov kuće?
Prije nego dolazite prijaviti smrt voljene osobe u župni ured – javite se u poduzeće Zelenilo. Izbjegavajte dolaženje nedjeljom da se upiše sahrana, naročito ne dopodne kada su svete mise, jer i
svećenici se trebaju pripremiti za misno događanje. Što se tiče sahrane: sahrana se prijavljuje u radnom vremenu župnog ureda. Ili se može dogovoriti telefonom na broj: 615-950.
18
Župni list prosinac 2012.
Knjižara “Narodne
Čestit Božić
novine”
kroz
božićne jaslice !
OŠ “Dragojla Jarn
ević”
ra
u
Trgovina M
Franjevački samostan (kin
. Dućan)
inović
Obitelj Milaš
ječenja
bolničkog li v. Veronika”
ju
ci
a
iz
n
a
m
“S
e
hu
Udruga za i Karlovačke županij
ca
ov
rl
a
K
ce
dje
Franjevački
in. Dućan)
samostan (k
Vrtić Karlovac
OŠ “Braća
Franjevački samostan (kin. Dućan)
Seljan”
Mercury d.
o.o.
ac
Vrtić Karlov
Udruga ob
Vjeronaučna grupa Svetišta sv. Josipa
pod vodstvom vlč. Dragutina Gereca
itelji pogin
ulih hr vats
kih branit
elja
Knjižara “N
arodne
novine”
lon “Gerber”
Frizerski sa
mika d.o.o.
Ilovac-Kera
Franjevačk
i samostan
(kin. Dućan
)
Udruga osob
a s invaliditet
om Karlova
čke županije
ka škola
- ugostiteljs
Trgovačko
zalj”
bilitaciju “O
a
h
e
r
a
z
r
Centa
“Pod Sta
rimi Kro
vovi“
Vrtić Karlo
vac
Franjevački samostan (kin. Dućan)
Dom za odgoj djece i mladeži Karlovac
Trgovačk
o-ugostite
ljska ško
la
Franjev
ački sam
ostan (J
oker)
titeljska škola
Trgovačko - ugos
ajska ptica”
vačke županije “R
lo
ar
K
a
am
oć
šk
te
s intelektualnim
Udruga za osobe
Herak D
ražena
(jedne
jaslice)
i Štefica
Pavlako
vić (dvo
je
jaslice)
Author
Document
Category
Uncategorized
Views
0
File Size
3 790 KB
Tags
1/--pages
Report inappropriate content