Isus naπa
sudbina
Wilhelm Busch
Sadræaj
O piscu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .5
Bog - da, ali Ëemu Isus? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .7
©to je smisao mog æivota? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .21
Nemam vremena!
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .33
Pozor! Opasno po æivot! . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .47
©to uËiniti?
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .61
Zaπto to Bog dopuπta? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .75
Naπe pravo na ljubav . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .89
copyright: rijeÊ iskrene, PuπÊine
Moæe li Ëovjek razgovarati s Bogom? . . . . . . . . . . . . . .101
Jednostavno ne mogu vjerovati! . . . . . . . . . . . . . . . . . . .113
Kako uæivati u æivotu ako nas pritiπÊu
pogreπke i krivnja?
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .127
Kako uæivati u æivotu kad mi drugi idu na æivce?
. . . . .141
Sve se treba promijeniti, ali kako? . . . . . . . . . . . . . . . . .153
Bez mene, molim! . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .165
Postoji li sigurnost u religiji? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .175
Je li krπÊanstvo privatna stvar?
. . . . . . . . . . . . . . . . . . .189
Kada Êe doÊi “smak svijeta”? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .203
Kakva je korist od æivota s Bogom? . . . . . . . . . . . . . . . .219
O piscu
Wilhelm Busch je bio jedan od najpoznatijih i najpopularnijih
njemaËkih navjestitelja Radosne vijesti, prije i nakon Drugog svjetskog rata. Njegov neposredan i iskren naËin iznoπenja istine privlaËio
je tisuÊe ljudi koji su ga dolazili sluπati.
Njegova predavanja i knjige u kojima snaæno, ali jednostavno, donosi
odgovore na najumjesnija ljudska pitanja, mogu prihvatiti mladi i stari,
bogati i siromaπni, πkolovani i neobrazovani ljudi s ulice.
Ro?en 1897. godine u Wuppertal-Elberfeldu u NjemaËkoj, mladost
provodi u Frankfurtu na Majni, gdje zavrπava srednju πkolu. Tijekom
Prvog svjetskog rata sluæi u njemaËkoj vojsci gdje, iako mlad, nosi Ëin
poruËnika. Na bojiπtu, susreÊe æivog Spasitelja i svoj æivot predaje
Bogu. Taj radikalni korak promijenio je smjer njegova æivota i utjecao
na æivote tisuÊa ljudi u narednim godinama.
Po svrπetku rata studira teologiju u Tübingenu, a nakon toga prihvaÊa
duπobriæniËku sluæbu: najprije u Bielefeldu, potom u rurskom podruËju
i, napokon, u Essenu. Ondje je sve do smrti vodio rad s mladima.
Tijekom sluæbe mnogo je putovao po NjemaËkoj i drugim europskim
zemljama propovijedajuÊi posvuda Boæju rijeË.
BuduÊi da je prihvatio strog, beskompromisan stav NjemaËke sluæbene
crkve protiv upletanja Hitlerova reæima u æivot crkve i nije se bojao
otvoreno iskazivati svoju vjeru, nacisti su ga nekoliko puta zatvarali.
Po svrπetku Drugog svjetskog rata Wilhelm Busch joπ jedanput
zapoËinje raditi kao putujuÊi evangelizator. Godine 1966., nakon nekoliko desetljeÊa neumorna i predana rada, njegov ga Gospodar pozva k
sebi.
Bog - da, ali Ëemu Isus?
Stari æupnik poput mene, koji je Ëitav æivot radio u velikim gradovima,
tijekom godina neprekidno sluπa jedne te iste “bisere”. Jedan od njih
je: “Kako Bog moæe sve to dopustiti?” Drugi opet glasi: “Kajin i Abel
bijahu braÊa. Kajin je ubio Abela. Odakle onda Kajinu æena?” A jedan
od najdraæih mi je ovaj: “Gospodine Busch, vi uvijek govorite o Isusu.
To je prekrasno! No, uopÊe nije vaæno kojoj religiji pripadaπ. Glavno
je imati strahopoπtovanje pred Sveviπnjim, Nevidljivim.”
To zvuËi logiËno, nije li tako? Stoga moj veliki zemljak Goethe (on je
tako?er iz Frankfurta) reËe: “OsjeÊaj je sve, ime je samo zvuk i dim ...”
Nije vaæno govorimo li o Alahu, Budi, Sudbini ili ‘Vrhovnom BiÊu’,
vaæno je u neπto vjerovati. Fanatizam je precizno odrediti svoju vjeru.
Tako misli barem pedeset posto ljudi - nije li tako?
Joπ se uvijek sjeÊam jedne starije gospo?e koja mi je jednom rekla:
“Ah, gospodine æupniËe, opet vi sa svojom priËom o Isusu! Nije li sâm
Isus rekao: ‘U kuÊi Oca moga ima mnogo stanova’? Ondje ima mjesta za sve!” - Dragi prijatelji, to je strahovita pogreπka!
Jednom sam se zatekao u berlinskoj zrakoplovnoj luci Tempelhofer
Feld. Da bi se moglo uÊi u zrakoplov, najprije treba proÊi pregled
putovnica. U redu ispred mene stajao je neki visok i snaæan Ëovjek;
kao da ga joπ uvijek vidim pred sobom - dvometraπ s golemim putnim
pokrivaËem pod rukom. Svoju je putovnicu pruæio sluæbeniku. Ovaj
mu odgovori: “Samo trenutak! Vaπa putovnica viπe ne vrijedi!” Na to
mu taj gospodin odvrati: “Nemojte biti tako sitniËavi. Glavno je da
imam putovnicu.” - “Ne,” odluËno mu objasni sluæbenik, “glavno je
imati valjanu putovnicu!”
Upravo je tako i s vjerom. Nije dovoljno samo imati vjeru - pa kakva
god bila. Svatko na svoj naËin vjeruje u neπto. Nedavno mi netko reËe:
“Vjerujem da bi se od kilograma govedine mogla napraviti dobra
juha.” I to je vjera - svoje vrste! Ne radi se o tome da imate nekakvu
vjeru, veÊ o tome da imate ispravnu vjeru. Vjeru s kojom moæete æivjeti i kad sve krene nizbrdo, koja vam pomaæe u velikim iskuπenjima -
7
vjeru s kojom se moæete suoËiti i sa smrÊu. Smrt je, naime, najveÊa
kuπnja za ispravnost naπe vjere.
Postoji samo jedna prava vjera s kojom se dade ispravno æivjeti i
ispravno umrijeti - vjera u Gospodina Isusa Krista, Sina Boæjega. Sâm
je Isus rekao: “Mnogo je stanova u kuÊi moga Oca.” Ali, postoje samo
jedna vrata u te Boæje stanove: “Ja sam vrata! Tko u?e kroza me, bit Êe
spaπen.”
Isus - on je vrata! Dobro znam da ljudi to ne vole Ëuti. Oni satima
mogu raspravljati o Bogu. Jedan Boga predoËuje ovako, a drugi onako;
ali o Isusu se ne moæe raspravljati jer samo vjera u Isusa, Sina Boæjega,
spaπava i donosi blaæenstvo! Samo je s takvom vjerom moguÊe æivjeti
i umrijeti!
Jedan moj doæivljaj pokazuje kako ta vjera ljudima izgleda smijeπnom.
Jednom, prije dosta godina, πeÊuÊi Essenom naioh na dvojicu
muπkaraca, najvjerojatnije rudara. Kad sam prolazio pokraj njih, jedan
me pozdravi: “Dobar dan, gospodine æupniËe!” Okrenuh mu se i upitah: “Odakle se poznajemo?” Tada se ovaj nasmija i reËe drugome:
“To ti je æupnik Busch. - Pravi frajer!” - “Hvala!” odgovorih. -“Da,
dobar momak”, nastavi on, “ali pomalo lud!” - “Lud? Ta zaπto?” upitah ozlojeeno. Tada on ponovi: “Stvarno, æupnik je pravi momak.
Samo, stalno govori o Isusu!” - “»ovjeËe,” odvratih iznenaeno,
“nisam ja lud! Za sto godina bit Êeπ u vjeËnosti. Tada Êe sve ovisiti o
tome jesi li upoznao Isusa. O njemu ovisi hoÊeπ li biti u paklu ili u raju.
Reci mi, poznajeπ li Isusa?” - “Vidiπ”, smijuÊi se prozbori onaj svome
kolegi, “opet poËinje!”
Da, to je upravo ono od Ëega æelim zapoËeti! U Bibliji postoji jedan
stih koji æelim staviti na sâm poËetak svog izlaganja. Taj stih glasi:
“Tko ima Sina Boæjega, ima æivot.” Na vjeronauku ste nauËili neπto o
Isusu, ali to ne znaËi da ga imate. “Tko ima Sina Boæjega” - zapazite
ovu rijeË “ima” - “ima æivot” - ovdje i u vjeËnosti! - “Tko nema Sina
Boæjega, nema æivota!” To kaæe rijeË Boæja! Jeste li Ëuli izreku: “Tko
ima - ima!”? Isto znaËenje ima i navedeni biblijski stih. Stoga bih vas
htio uvjeriti da prihvatite Isusa i predate svoj æivot u njegove ruke. Æivot bez njega je ruπevina!
8
1. Isus je Boæje otkrivenje
Kad mi tko kaæe: “Ja u Boga vjerujem, ali zbog Ëega trebam Isusa?”
odgovorim mu: “To je glupost! Bog je nevidljivi Bog. Bez Isusa ne
moæemo znati baπ niπta o Bogu!”
Ljudi mogu izmisliti svog vlastitog Boga, primjerice “dragog Boga”
koji neÊe jednog pravog Nijemca ostaviti na cjedilu, barem ne tako
dugo dok pije samo pet krigli piva na dan! Alah, Buda - to su samo
projekcije naπih æelja. - Ali pravi Bog? Bez Isusa ne moæemo znati
niπta o Bogu. Isus nam otkriva Boga. Bog je siπao k nama u osobi Isusa
Krista.
Pojasnit Êu to pomoÊu jedne slike. Zamislite neprovidni zid magle. Iza
toga zida skriven je Bog. BuduÊi da ljudi ne mogu æivjeti bez njega,
poËeli su ga traæiti. Pokuπali su se probiti kroz maglu. To su pokuπaji
raznih religija. Sve su religije, naime, Ëovjekovo traganje za Bogom i
svima je zajedniËko jedno: sve su se izgubile u magli i nisu bile kadre
pronaÊi Boga.
Bog je skriveni Bog. To je vrlo dobro razumio Ëovjek po imenu Izaija
kad je iz dubine srca kriknuo: “Gospodine, ne moæemo doÊi k tebi. O,
da razdreπ nebesa i sieπ k nama!” I, zamislite, Bog je Ëuo taj krik!
Prodro je kroz gustu maglu i doπao k nama - u osobi Isusa Krista! Bog
nam je doπao onoga dana kad su aneli pjevali nad betlehemskim poljanama: “Danas vam se rodio Spasitelj! Slava Bogu na visini!” A sada
nam Isus govori: “Tko vidi mene, vidio je Oca!” Bez Isusa nisam znao
niπta o Bogu. On je jedina osoba od koje mogu primiti pouzdanu spoznaju Boga! I kako onda netko moæe reÊi: “Ja mogu i bez Isusa!”?
2. Isus je spasonosna ljubav Boæja
Jednom me intervjuirao neki novinar. Upitao me: “Zbog Ëega odræavate ovakve sastanke?” Odgovorih mu: “To Ëinim zbog toga jer se
bojim da ljudi ne odu u pakao.” Na to se on nasmije i reËe mi: “Takvo
mjesto ne postoji!” Ja mu odvratih: “To vi kaæete! Za sto Êete godina
znati jeste li u pravu bili vi ili Boæja rijeË, Biblija. Recite mi”, nastavih,
“jeste li ikada osjetili strah od Boga?” - “Ne!” odgovori on. “Dragog
se Boga nitko ne treba bojati!” Tada sam mu objasnio: “»ak i onaj s
9
povrπnim znanjem o Bogu mora znati da ne postoji niπta straπnije no
πto je on - sveti i pravedni Bog, Sudac naπih grijeha. - Mislite li da Êe
on jednostavno prijeÊi preko vaπih grijeha? Vi ga nazivate ‘dragim
Bogom’, no Biblija ne govori tako. Biblija za njega kaæe: ‘Straπno je
upasti u ruke æivoga Boga.’ ”
desnom takoer. Ali pogledajte Ëovjeka u sredini. - Vidite li ga? Eno,
onog Ëovjeka s krunom od trnja na glavi? - Sina æivoga Boga!
Jeste li se ikad uplaπili pred Bogom? Ako niste, tada niste joπ ni poËeli
uviati strahovitu stvarnost Boæje svetosti i uæasnu stvarnost svojega
grijeha. Ali kad se poËnete bojati Boga, upitat Êete se: “Kako mogu
opstati pred Bogom?” Osobno vjerujem da je najveÊa glupost naπeg
doba to πto se viπe ne bojimo Boæjeg gnjeva. Kad neki narod prestane
ozbiljno shvaÊati æivoga Boga i njegov gnjev protiv grijeha, to je znak
zastraπujuÊeg otvrdnuÊa.
Zbog Ëega je pribijen na kriæ? - Kriæ je oltar, ærtvenik Boæji, a Isus je
“Jaganjac Boæji koji oduzima grijehe svijeta” i izmiruje nas s Bogom.
Tako dugo dok ne pronaete Isusa, ostajete pod Boæjim gnjevom makar to poricali. Samo oni koji dolaze k Isusu mogu biti u miru s
Bogom jer “na njega pade kazna - radi naπeg mira.”
Profesor Karl Heim mi je jednom prigodom pripovijedao o svom
boravku u Pekingu. Ondje su ga odveli na neko brdo na Ëijem je vrhu
stajao oltar koji su nazivali “nebeskim oltarom”. Objasnili su mu da se
u takozvanoj “noÊi pomirenja” to brdo ispuni stotinama tisuÊa ljudi
koji nose svjetiljke. Tada bi se popeo i car - u to je doba Kinom joπ
vladao car - te prinio ærtvu pomirenja za svoj narod. I dok mi je to
objaπnjavao, reËe: “Ti su pogani znali πto je gnjev Boæji i da se Ëovjek
treba pomiriti s Bogom.” Nasuprot tome civilizirani zapadnjak misli
kako moæe govoriti o “dragome” Bogu i da Êe Bog biti zadovoljan
njime tako dugo dok plaÊa crkveni porez!
PoËnimo se radije ponovno bojati Boga! Svi smo mi sagrijeπili! - Vi
niste? - Ne zavaravajte se, svakako jeste!
Jednom kad se ponovno nauËimo bojati Boga, zapitat Êemo se: “Kako
izbjeÊi Boæji gnjev? - Tko Êe nas spasiti?” Tek kad poËnemo postavljati ta pitanja, otvorit Êe nam se oËi te Êemo razumjeti da je Isus oslobaajuÊa ljubav Boæja! - “Bog æeli da se svi ljudi spase”, kaæe Biblija,
ali on ne moæe biti nepravedan. Bog ne moæe grijeh ostaviti nekaænjenim. I to je razlog zbog Ëega je dao svoga Sina - za spasenje i
pomirenje.
Poite u mislima sa mnom do Jeruzalema. Izvan grada nalazi se brdo
na kojem su se okupile tisuÊe ljudi. Visoko nad glavama puka uzdignuta su tri kriæa. »ovjek na lijevom kriæu je poput nas - greπnik. Na
10
O glavo krunisana kojoj se rugo’ svijet. / O glavo puna rana, a na njoj
trnov splet. / O Ëelo s kog’ je teko’ u muci krvav znoj, / ja te se sada
sjeÊam i teπkih rana broj.
Prikazat Êu vam to jednostavnim primjerom. U Prvom sam svjetskom
ratu bio topnik. Topovi su nam sa strane bili zaπtiÊeni metalnim πtitnicima. Jedanput smo ostali na prvoj borbenoj crti bez zaπtite
pjeπaπtva, a napali nas tenkovi. Meci neprijateljskog pjeπaπtva poput
tuËe su udarali po πtitnicima. Na sreÊu, πtitnici bijahu dovoljno jaki te
smo ostali netaknuti. U tom sam trenutku pomislio: “Da sada ispruæim
ruku izvan πtitnika, meci bi je odmah rastrgnuli i bio bih izgubljen,
zacijelo bih iskrvario. Ali ovdje iza πtitnika sam siguran!”
To je upravo ono πto je Isus postao meni. Dobro znam da bih bez Isusa
bio uniπten na Boæjem sudu. Osim toga, bez Isusa ne bih nikada mogao
dobiti mir u srcu - bez obzira πto Ëinio. Bez Isusa ne mogu umrijeti bez
smrtnoga straha pred onim πto me Ëeka. Bez Isusa idem ravno u vjeËnu
propast. VjeËna smrt nedvojbeno postoji - priËekajte i vidjet Êete! Ali
kad stojim u zaklonu Isusova kriæa, zaπtiÊen sam kao i onda iza
ËeliËnog πtitnika. Sa sigurnoπÊu znam da je on moj Otkupitelj! Moj
Spasitelj! - Da, Isus je oslobaajuÊa ljubav Boæja!
Jeste li veÊ Ëuli ove rijeËi: “Bog æeli da se svi ljudi spase.” Zato je i dao
svoga Sina - za spasenje, za otkupljenje. Dao ga je i za vas! Nemajte
mira sve dok ne dobijete taj Boæji mir - sve dok ne budete spaπeni!
3. Isus jedini moæe rijeπiti najveÊe æivotne probleme
Znate li koji je najveÊi problem naπeg æivota? Stariji, naravno, odmah
pomisle na æuË, bubrege ili neπto od Ëega upravo boluju. Kod mladih
11
je to “deËko” ili “djevojka”. Svatko ima nekakve svoje probleme. No,
vjerujte mi, najveÊi naπ problem u æivotu jest naπa krivnja pred
Bogom.
Mnogo sam godina radio s mladima pa sam uvijek traæio nove slike
kako bih im lakπe objasnio tu istinu. Jednu bih htio upotrijebiti i ovdje.
Svojim bih sluπateljima rekao: “Zamislite da od roenja nosimo æeljezni prsten oko vrata. Svaki put kad sagrijeπim, na nj biva zavarena
jedna karika. Imao sam prljave misli - jedna karika. Bio sam zloËest
majci - jedna karika. Loπe sam govorio o drugima - joπ jedna karika.
Proveo sam dan bez molitve i ponaπao se kao da Boga nema - joπ
jedna. Bio sam nepoπten, lagao sam - joπ jedna karika ...”
Sada pokuπajte zamisliti duljinu lanca koji vuËemo za sobom! To je
lanac naπe krivnje. Taj lanac, naravno, ne moæemo vidjeti, ali takva je
stvarnost naπe krivnje pred Bogom. Naπa je krivnja golema i mi je
vuËemo za sobom ma gdje iπli.
»esto sam se pitao zaπto ljudi nisu sretniji i zadovoljniji. Izgleda da
imaju sve uvjete da budu sretni, ali jesu li zaista sretni? - Oni to nikako
ne mogu biti! Ne mogu jer za sobom vuku teπki lanac vlastite krivnje!
- I nitko im ga ne moæe skinuti, nijedan propovjednik, sveÊenik ili pak
aneo. Ni Bog im ga ne moæe jednostavno skinuti jer je pravedan “»ovjek æanje ono πto je sâm posijao.”
Ali tu je Isus! On je jedini koji moæe rijeπiti naπ najveÊi æivotni problem. On je umro za moje grijehe. Svojim je æivotom platio za njih.
Zato je sposoban skinuti lanac krivnje s mene. - On je jedini koji to
moæe!
Iz vlastita iskustva mogu reÊi da je pravo osloboenje znati da su ti grijesi oproπteni. VeÊe osloboenje Ëovjek ne moæe iskusiti u æivotu. I ne
samo da to iskustvo mijenja æivot, nego i smrt. Vi stariji Êete to dobro
razumjeti: jedno je umrijeti sa spoznajom da su ti grijesi oproπteni, a
drugo otiÊi u vjeËnost noseÊi sa sobom svu svoju krivnju. - To mora da
je uæasno!
Znam neke koji su cijelog æivota govorili: “Ja sam dobar. Ja sam
pravedan.” Jednog Êe dana umrijeti i ostaviti i posljednju prijateljsku
12
ruku da bi otkrili kako laa njihova æivota, zahvaÊena strujom
vjeËnosti, plovi u susret Bogu. Sa sobom neÊe moÊi ponijeti niπta: ni
“kuÊicu”, ni bankovni raËun, ni πtednu knjiæicu - samo svoju krivnju.
Eto, tako Êe se Ëovjek pojaviti pred Bogom. - Uæasno! No takva je
ljudska smrt.
I kad kaæu: “Pa tako svi umiru!” - onda svi i umiru tako! - Ali ti ne
trebaπ umrijeti tako! Isus ti nudi oproπtenje grijeha! To je najveÊe
osloboenje πto postoji.
Bilo mi je osamnaest godina kad sam iskusio oproπtenje grijeha. Moj
se lanac krivnje prekinuo i otpao. Tada se dogodilo ono πto kaæe pjesma: “... izgubljen greπnik bio sam, sad spaπen sam i ja ... Sad srce moje
sretno je i ne plaπi se veÊ. Od straha oslobodi me, milosti Boæje RijeË.”
Æelja mi je da i ti iskusiπ Boæje oproπtenje. Pribliæi se Isusu! UËini to
joπ danas! On te oËekuje. Reci mu: “Gospodine, moj je æivot iskvaren
i ispunjen grijehom. Uvijek sam to izbjegavao priznati i sebe prikazivao u najboljem svjetlu. Sada donosim pred tebe sve svoje grijehe.
Æelim vjerovati da tvoja krv moæe isprati svu moju krivnju.” Oproπtenje grijeha je neπto divno. Ne oklijevaj!
U sedamnaestom stoljeÊu æivio je u Engleskoj Ëovjek imenom John
Bunyan. Zbog svoje vjere proveo je mnoge godine u zatvoru. (Ah,
neke se stvari nikad ne mijenjaju! Nakon rijeËi Boæje, zatvor je neπto
najstalnije na svijetu.) U zatvoru je Bunyan napisao izvrsnu knjigu
koja se i danas rado Ëita. U njoj je æivot krπÊanina prikazao kao opasno putovanje puno pustolovina. Knjiga, naime, govori o Ëovjeku koji
je æivio u gradu zvanu Propast. Odjednom ga obuzeo nemir pa reËe:
“Ovdje niπta ne valja. Nemam mir u duπi. Nesretan sam. Moram
odavde!” Svoj je nemir podijelio sa æenom koja mu odgovori: “Malo
si napet, treba ti odmor.” To mu nije nimalo pomoglo, nemir je ostao.
Jednoga dana konaËno zakljuËi: “Nema mi druge, moram napustiti
ovaj grad!” - i pobjeæe. Nakon nekoliko koraka postao je svjestan kako
mu je na leima priËvrπÊen velik teret. Htio ga se rijeπiti, ali nije
mogao. ©to je dalje odmicao, teret je bivao sve teæi. Naposljetku je veÊ
jedva hodao. S velikim se naporom popeo planinskim putom. Teret je
postao nesnoπljiv. Odjednom se, zamaknuvπi iza zavoja, nae pred
13
kriæem. VeÊ na izmaku snaga, sruπi se u podnoæju kriæa, Ëvrsto ga obujmi rukama i podiæe pogled na raspetog Isusa. Istog trena osjeti kako
mu se teret odvojio s lea i uz buku i lomljavu otkotrljao u provaliju.
radost i ona, prepoznavπi uskrsloga Gospodina, uskliknu:
“Gospodaru!” Utjeπila se jer je znala: “Isus je dobri Pastir; æiv je i tu
je sa mnom!”
Ova priËa krasno prikazuje ono πto Ëovjek doæivljava kad se pribliæi
kriæu Isusa Krista. To opisuje i ova pjesma: Kod kriæa Kristova zora
me obasja, / slijep bijah ali sada, gle, vidim ja. / Kad u æivot svoj Isusa
primam, / hosana, tada blaæen mir imam.
Vidite, zbog toga æelim imati Isusa. Trebam nekoga tko Êe me uzeti za
ruku! Mene je æivot bacio u tamne dubine. Zbog svoje sam vjere
proveo mnogo vremena u nacistiËkim zatvorima. Bilo je trenutaka kad
sam mislio: “Preostaje mi joπ samo korak do mraËnog kraljevstva ludila, odakle se ne moæe natrag.” Tada bi mi priπao Isus i opet bi sve bilo
dobro. To vam mogu osobno potvrditi.
Ja imam oproπtenje grijeha jer je moj Spasitelj trpio umjesto mene. S
mene je skinut lanac krivnje. Mog tereta viπe nema. Nitko osim Isusa
ne moæe dati takav dar - oproπtenje svih naπih grijeha.
4. Isus je dobri Pastir
Vjerojatno ste veÊ iskusili kako je grozno biti sam i kako je æivot tada
prazan. U svojoj ste osamljenosti shvatili: “Neπto u mom æivotu
nedostaje. - Ali πto?” ReÊi Êu vam πto: nedostaje vam æivi Spasitelj!
Upravo sam objasnio da je Isus umro na kriæu kako bi platio za naπe
grijehe. »ujte ovaj biblijski stih: “Na njemu je bila kazna radi naπega
grijeha.” Mrtvog su ga skinuli s kriæa i poloæili u grob isklesan u stijeni. Na otvor groba postavili su golemi kamen. Da bi bili potpuno sigurni, rimski je upravitelj naredio da se grob zapeËati, a pred ulaz
postavi straæa. Pretpostavljam da neki od straæara bijahu prekaljeni ratnici koji su se borili po svim zemljama ondaπnjeg poznatog svijeta:
Galiji, Germaniji, Aziji, Africi. Tijela su im vjerojatno bila nagrena
od rana zadobivenih u borbama ... U osvit treÊeg dana po Isusovoj
smrti stajahu pred grobnicom sa πtitovima na rukama, kopljima u
desnicama i kacigama na glavama. U rimskog se legionara zaista
moglo pouzdati kad je bio na straæi! No Biblija kaæe: “... aneo
Gospodinov sie s neba, pristupi te odmaknu kamen.” - I Isus izie iz
groba! To je bilo tako zastraπujuÊe da su straæari popadali po zemlji
kao mrtvi.
Nakon nekoliko sati susreo je Isus siromaπnu djevojku. Za nju Biblija
kaæe da je ranije bila opsjednuta sa sedam demona koje je Isus istjerao
iz nje. To je jutro bila sva u suzama. Isus joj prie; no ona se, kad ga
ugleda, ne sruπi od straha. Upravo obrnuto, njezina se tuga pretvori u
14
U zatvoru sam proveo jednu noÊ kad je izgledalo da se otvorio sam
pakao. Tog su dana nacisti doveli ljude koje su vodili u koncentracijski logor. Ljude bez ikakve nade, dijelom kriminalce, dijelom nevine
ljude - Æidove. Te su noÊi, sjeÊam se dobro, bila je subota, srca tih ljudi
bila ispunjena dubokim oËajem. Odjednom su svi poËeli urlati iz svega
glasa. Ne moæete zamisliti taj prizor. Cijela je zgrada bila puna oËajnika koji su jaukali i lupali po zidovima i vratima Êelija. Straæari su bili
nervozni i pucali piπtoljima u strop te trËali od Êelije do Êelije udarajuÊi slijeva i zdesna koga su stigli. Ja sam sjedio u svojoj Êeliji i mislio: “Ovako Êe jamaËno biti u paklu.” Kako je neopisiv bio taj prizor.
U tom mi trenu nadoe misao: “Isus! On je ovdje!” - Govorim vam
ono πto sam doæivio u tome trenutku. Tada tiho, sasvim tiho, zazvah
ondje u svojoj Êeliji: “Isuse! Isuse! Isuse!” - Za tri minute sve je utihnulo.
Razumijete li? Zazvao sam ga. To nijedan Ëovjek nije mogao Ëuti,
samo On - i demoni su morali odstupiti! Tada, iako je bilo strogo
zabranjeno, glasno zapjevah: “Isuse, prijatelju moj, melem srca mog;
Isuse, ukras si moj. O, kako dugo srce moje za tobom Êe Ëeznuti ...”
Svi su uhiÊenici mogli Ëuti pjesmu. Straæari nisu rekli ni rijeË πto glasno pjevam. “... Od oluje se mogu uzdrmati i temelji svijeta, kraj mene
Isus je moj!” - Dragi prijatelji, ondje sam osjetio πto znaËi imati æivog
Spasitelja.
Jednom Êemo svi morati, ta govorio sam veÊ o tome, proÊi kroz veliku
nevolju, kroz gorko iskustvo smrti. Jednom mi je netko pristupio s
rijeËima: “Vi æupnici uvijek plaπite ljude s priËama o smrti!” Ja mu na
15
to odgovorih: “Time zaista ne trebam nikoga plaπiti, toga se svi bojimo!” No kakvo Êe olakπanje biti kad tamo, u trenutku smrti, budemo
mogli prihvatiti ruku Dobroga Pastira! Govore mi, i to je istina, da se
“... Ëovjek danaπnjice manje boji umrijeti negoli æivjeti. Æivot je
grozan, gori od smrti!” Ali, dragi prijatelji, postoji neπto bolje - æivot
sa Spasiteljem!
Ispripovijedat Êu vam jedan dogaaj koji sam Ëesto uzimao kao ilustraciju. Nevjerojatan je, ali istinit. U Essenu sam upoznao nekog industrijalca,
jednog
od
onih
dareæljivih.
- “Gospodine æupniËe”, reËe mi, “dobro je πto djecu uËite dobru. Evo
vam Ëek na sto maraka za vaπ rad.” Kad sam ga upitao kako on stoji s
vjerom, hitro mi je odgovorio: “Pustite to, gospodine æupniËe; znate, ja
imam vlastiti svjetonazor ...” - Razumijete li to? Bio je to dobar Ëovjek,
ali udaljen od Boga kao Mjesec od Sirijusa.
Nedugo nakon tog susreta vjenËavao sam jedan mladi par. To ponekad
i nije baπ ugodno u naπim velikim, praznim crkvenim zgradama.
Uoπe mladenci s desetak svatova. Sjedili su kao izgubljeni u toj golemoj crkvi. Jedan od svjedoka bio je i moj dareæljivi industrijalac.
Zaista sam se saæalio na tog Ëovjeka. Stajao je ondje u elegantnom
fraku, s cilindrom u ruci. Jednostavno nije znao kako se ponaπati u
crkvi. S lica mu se Ëitalo pitanje: “Trebam li kleknuti, ili se prekriæiti?
©to sada trebam uËiniti?” Pokuπao sam mu pomoÊi da se opusti. Uzeh
mu cilindar iz ruke i odloæih ga sa strane. Tada zapjevasmo. On nije
imao pojma kako pjesma ide, ali je pokuπao pjevati s ostalima. Moæete li sebi predoËiti tog gospodina? »ovjeka koji se inaËe tako
dobro snalazi u svijetu!
Tada se zbilo neπto neoËekivano. Mlada je inaËe bila pomoÊnica u
bogosluæjima za djecu pa je tridesetak djevojËica odluËilo pjevati na
njezinu vjenËanju. Smjeπtene visoko gore na galeriji, svojim su slatkim
glasiÊima poËele pjevati djeËje pjesme: “Isusova sam ovËica, radujem
se uvijek tom’, Pastiru mom’ ljubljenom ...” Svrnuo sam pogled na
svog prijatelja i zaËudio se: “©to je tom Ëovjeku? Je li bolestan?”
TresuÊi se sagnuo je glavu i prekrio lice rukama. Prva mi je pomisao
bila: “Neπto mu se dogodilo! Moram hitno pozvati lijeËnika!” No tada
sam shvatio da on nezaustavljivo plaËe. “... Pastiru mom ljubljenom,
16
koji me krijepi,” pjevale su dalje djevojËice, “koji me ljubi, koji me
zna i mojim me imenom zove. Pod njegovom palicom blagom ja izlazim i ulazim, i neizrecivo slatku paπu nalazim ...” - Sjedio je ondje taj
Ëovjek, veliki industrijalac - i plakao! Odjednom sam shvatio πto se
dogodilo u praznoj crkvi. Taj Ëovjek je, zacijelo, sam sebi rekao: “Ova
djeca imaju neπto πto ja nemam - Dobroga Pastira. Ja sam samo jadan
i izgubljen Ëovjek!”
Ni vi, tko god bili - muπko ili æensko - neÊete daleko stiÊi u æivotu ako
zajedno s tom djecom ne moæete reÊi: “Radujem se πto pripadam stadu
Isusa Krista i imam Dobroga Pastira.” - Bez njega dalje ne moæete!
Zaπto ne biste donijeli æivotnu odluku koja bi te rijeËi uËinila i vaπima?
Zaπto vjerujem u Isusa? Zato πto je on Dobri Pastir, moj najbolji prijatelj i æivi Spasitelj.
5. Isus je Knez æivota
Prije mnogo godina organizirao sam omladinski kamp u
Böhmerwaldu. Po svrπetku kampa kad je mladeæ otiπla, morao sam
ostati joπ jedan dan i priËekati auto koji Êe poslati po mene. NoÊ sam
proveo u lovaËkom dvorcu koji je nekoÊ pripadao nekom kralju. U to
je doba ondje stanovao samo πumar. Zgrada je bila u poluruπevnom
stanju. U njoj nije bilo Ëak ni struje, ali je imala vrlo veliku dnevnu
sobu s kaminom. Kad je naloæio vatru u kaminu, πumar mi pruæi
svjetiljku i zaæeli laku noÊ. Vani je bjesnila oluja, a kroz kroπnje jelki
oko kuÊe lijevala je kiπa: pravo vrijeme i mjesto za dobar krimiÊ.
Upravo te noÊi nisam imao kod sebe niπta za Ëitanje. Tada na rubu
kamina pronaoh nekakvu knjiæicu. Polako sam je poËeo listati pod
treptavim svjetlom petrolejke. Mislim da neπto groznije nikada nisam
Ëitao! Na njezinim je stranicama neki lijeËnik izlijevao svoj gnjev protiv smrti. Stranicu za stranicu nizali su se ovakvi odjeljci: “O, smrti,
neprijatelju ljudskoga roda! Tjedan sam se dana muËio iz tvojih kandæi
iπËupati jedan ljudski æivot i kad sam veÊ pomislio da sam ga spasio,
stala si kraj njegove postelje i otela mi ga s prezrivim osmjehom - i sav
moj trud bijaπe uzaludan. Ja mogu izlijeËiti Ëovjeka, ali znam da je sve
17
uzalud - uvijek dolaziπ ti sa svojom πakom od kostiju! O, smrti, ti varalice, neprijatelju!”
I dalje je tako na svakoj stranici davao oduπka svojoj mrænji prema
smrti. Tada sam naiπao na najgori odjeljak: “O, smrti, kraju svega!” i
doslovce je nastavio ovim rijeËima: “O, prokleta! Kad bi zaista bila
kraj svemu! Kad te pogledam, pretvaraπ se u znak pitanja. Tada se
pitam je li smrt zaista kraj? - A πto ako nije?”
To je to! No ja vam mogu reÊi da sa smrÊu nije svemu kraj! Isus koji
najbolje zna sve o tome, rekao je: “©irok je put πto u propast vodi, a
uzak je put koji vodi u æivot.” Na nama je da, dok smo joπ na Zemlji,
donesemo ispravnu odluku. Zato se ja radujem jer imam Spasitelja koji
mi daje æivot - ovdje i sada. Imam Spasitelja koji jest æivot i koji vodi
u æivot. To je razlog zbog kojeg ovu poruku volim govoriti drugima.
je napisao to pismo. »itajuÊi ga, pomislih: “Kako je veliËanstveno to
πto se jedan mladiÊ viπe ne boji smrti samo zato πto poznaje Isusa!” Da, Isus je Knez æivota. On svojima daje nepokolebljivu nadu u vjeËni
æivot!
U doba Tridesetgodiπnjeg rata napisao je Paul Gerhard ove stihove:
Svoj Êu æivot samo pronijeti kroz ovaj svijet, / al’ u tom neprijateljskom πatoru ne mislim æivjet. / Putovima svojim putujem, u
Domovinu πto vode, / gdje Otac Êe tjeπit me moj.
Od sveg vam srca æelim da i vi moæete ovako proputovati kroz ovaj
svijet.
Zaπto trebam Isusa? - Zato jer sve, apsolutno sve, ovisi o tome hoÊu li
ga upoznati!
Za Prvog svjetskog rata tjednima sam bio kod Verduna gdje se tada
vodila jedna od najveÊih bitaka. Izmeu rovova leæale su hrpe leπeva.
Kasnije se cijelog æivota nisam mogao osloboditi tog uæasnog zadaha
raspadajuÊih leπeva. I svaki put kad vidim spomenik s natpisom: “Pali
za domovinu”, osjetim taj zadah Verduna, smrad mrtvih tijela. I kad
pomislim da za sto godina viπe neÊe biti nikoga od nas, zaguπuje me
taj isti, uæasni miris smrti. OsjeÊate li ga i vi?
Ipak, u tom smrtnom svijetu postoji Jedan koji je uskrsnuo od mrtvih!
On je rekao: “Ja æivim i vi Êete æivjeti! Vjerujte u mene! Doite k
meni! Pokajte se! Postanite moji! Povest Êu vas u æivot!” Nije li to
Ëudesno? Kako æivjeti u tom svijetu smrti bez Spasitelja koji jest æivot
i koji vodi u vjeËni æivot?
Ovih sam dana Ëitao jedno staro pismo koje je profesor Karl Heim dao
tiskati. To je pismo nekog vojnika, krπÊanina, koji je poginuo u Rusiji
za vrijeme Drugog svjetskog rata. U tom pismu piπe otprilike ovako:
“Ovdje je jezivo! Kad Rusi zapucaju ‘Staljinovim orguljama’ (kaÊuπe,
lanseri protupjeπaËkih raketa. Op. prev.), sve nas obuzme panika. I ta
hladnoÊa! Taj snijeg! Jezivo! - Ali ja se ne bojim! Bit Êe prekrasno kad
poginem: u trenutku Êu uÊi u blaæenstvo. Prestat Êe muka i ja Êu vidjeti moga Gospodina licem u lice. Utonut Êu u njegov sjaj ... Ne, neÊe
mi biti æao ako ovdje poginem!” To mu se i dogodilo nedugo nakon πto
18
19
©to je smisao mog æivota?
Jednoga dana nazvao me u Essenu neki tvorniËar. Djelovao je vrlo
uznemireno. - “Gospodine æupniËe, doite odmah k meni!” reËe mi.
Poæurih koliko sam mogao. DoËekao me rijeËima: “Sin mi se ustrijelio!” ... Poznavao sam mladiÊa. Bio je student i imao sve πto bi mu srce
poæeljelo: bio je zdrav, zgodan, mlad i bogat. VeÊ je dugo imao vlastiti auto i nije bio upleten ni u kakve mladalaËke nepodopπtine. I taj
mladi Ëovjek ispalio je sebi metak u usta! U oproπtajnom je pismu
napisao: “Ne vidim nikakva smisla nastavljati æivjeti. Moj æivot je bez
smisla!” - Zaista potresno!
Pitanje o smislu naπeg æivota od goleme je vaænosti. Ono je tako vaæno
zato πto raspolaæemo samo jednim æivotom! Jeste li ikada razmiπljali o
tome πto znaËi imati jedan jedini æivot? - Jedanput Êete morati dobro
promisliti o tome!
U osnovnoj πkoli nisam bio baπ dobar u matematici. Moj uËitelj jednostavno nije razumio kako dolazim do rezultata. Kad bih napisao
zadaÊu, on bi mi ponekad, pokazavπi sasvim otvoreno kako malo cijeni
moje umijeÊe pronalaæenja krivih rezultata, iscrtao biljeænicu crvenom
tintom. Biljeænica mi je izgledala grozno. Kad bi veÊ bila dobrano
crvena, bacio bih je; ponekad dok joπ nije ni bila dokraja ispisana, i
kupio novu, lijepu i Ëistu. Tako sam mogao ponovno zapoËeti pisati.
Kad bi samo Ëovjek mogao uËiniti tako sa svojim æivotom! Vjerujte mi
da milijuni ljudi, u trenutku kad im smrt pokuca na vrata, pomisle: “O,
kad bih mogao joπ jedanput krenuti od poËetka! Sve bih uËinio
drugaËije!” Biljeænicu je lako kupiti i poËeti pisati od poËetka, ali sa
æivotom to nije moguÊe!
Imamo samo jedan æivot! Kako je uæasno kad ga zaprljamo krivim
naËinom æivljenja! Imamo samo jedan æivot - ovozemaljski - ako ga
izgubimo, izgubili smo ga za svu vjeËnost. Shvatite ozbiljno to πto vam
govorim - radi se o æivotu i smrti!
Jutros je pokraj hotela u kojem sam odsjeo protutnjilo veliko krdo
krava. - “Kako su krave sretne,” pomislih, “uopÊe ne trebaju
21
razmiπljati zbog Ëega su na svijetu. Tu je sve jasno: moraju davati mlijeko ljudima i na koncu im posluæiti za hranu.” - ShvaÊate li πto mislim? Æivotinja ne treba razmiπljati o smislu æivota. Po tome se Ëovjek
razlikuje od æivotinje. Naæalost, mnogi æive i umiru, a da se nikada
nisu zapitali: “Zbog Ëega ja, u stvari, æivim?” Izmeu takvih ljudi i æivotinja nema razlike. Udaljenost izmeu Ëovjeka i æivotinje je vrlo
mala. »ovjeka Ëini Ëovjekom to πto razmiπlja i pita se: “Zaπto sam
ovdje?” - Zaista, zaπto sam Ëovjek? Zaπto postojim?
1. Povrπni i nepromiπljeni odgovori
Dragi prijatelji, zastraπujuÊe je koliko je povrπnih i nepromiπljenih
odgovora na pitanje: “Zaπto æivim?” Prije mnogo godina imao sam priliku na jednome mjestu Ëuti sve te povrπne i ishitrene odgovore. Bilo
je to 1936. godine, dakle u doba Hitlerova TreÊeg Reicha. Neki su me
studenti iz Münstera zamolili da razgovaram s njima o temi: “©to je
svrha mog æivota?” Otvoreno su mi rekli da ne æele Ëuti propovijed,
nego samo razgovarati o toj temi. - “Dobro,” rekoh, “onda poËnimo! ©to je smisao mog æivota? Zaπto æivim?” Ustane jedan mladiÊ i reËe:
“Ja æivim zbog svog naroda. To je neπto poput stabla i lista. List je
niπta, stablo je sve. Ja postojim zbog svog naroda!” - “Lijepo,” odgovorih mu, “a zbog Ëega postoji stablo, zbog Ëega postoji narod?” Nastala je tiπina. To nije znao. Nije znao odgovor na to iskonsko pitanje. Jednostavno ga je zanemario. Tada im rekoh: “Dragi prijatelji,
takvim odgovorima vi jednostavno izbjegavate to vaæno pitanje!”
“©to je smisao mog æivota? Zbog Ëega æivim?” upitah ponovno. Drugi
mladiÊ objasni: “Ja postojim da bih ispunio svoju duænost!” “»ovjeËe,” rekoh mu, “pa to je smijeπno! ©to je moja duænost? Dræim
da je moja duænost propovijedati vam Boæju rijeË - evanelje. Mathilda
Ludendorff pak misli da je njezina duænost poricati Boæje postojanje.
- ©to je onda duænost?”
Jednom mi neki visoki dræavni sluæbenik reËe: “Gospodine æupniËe,
neka ovo ostane meu nama. Od jutra do veËeri samo potpisujem
dokumente, ali da svi oni izgore, svijet bi i dalje postojao. Æao mi je
πto sam svoje vrijeme i energiju posvetio takvom besmislenom poslu.”
- ©to je onda duænost?
22
U doba TreÊeg Reicha tisuÊe esesovaca poubijali su stotine tisuÊa
ljudi. Kad su ih nakon rata doveli na sud, branili su se rijeËima: “Samo
smo izvrπavali svoju duænost. Bilo nam je zapovjeeno.” Vjerujete li
da je Ëovjekova duænost ubijati druge ljude? Ja u to ne mogu vjerovati.
I joπ rekoh studentima: “©to je bît svega? ©to je moja duænost? Tko mi
to moæe reÊi? - Izgleda da smo opet na samom poËetku.” MladiÊi
poËnu razmiπljati. Tada jedan ustane i ponosno reËe: “Ja potjeËem iz
stare aristokratske obitelji. Mogu vam nabrojati sve pretke unatrag
πesnaest naraπtaja. Veliko je moje rodoslovlje! Nije li pokuπaj da nastavim graditi tu lozu dovoljno vrijedna æivotna zadaÊa i razlog zbog
kojeg se isplati æivjeti?” Na to sam mu jedino mogao odgovoriti:
“»ovjeËe, kad netko ne zna zbog Ëega je æivjelo proteklih πesnaest
naraπtaja, bez ikakve je vrijednosti osnivati sedamnaesti!”
Tako je mnogo povrπnih i nepromiπljenih odgovora. U nas se Ëesto u
novinama mogu proËitati osmrtnice. Iz jedne od njih izdvojio sam ovu
groznu izreku: “Samo je rad bio tvoj æivot, nikada nisi mislio na sebe.
MuËiti se za svoju obitelj bila ti je najuzviπenija duænost.” - Je li vam
to poznato? Svaki put kad Ëitam takvo πto, uhvatim se za glavu i
pomislim: “Pa to je osmrtnica za konja!” - Nije li tako? Konj mora
samo raditi. Ne vjerujem da je bît Ëovjekova postojanja samo rad. To
bi zaista bilo bijedno. Ako bi jedini cilj naπeg æivota bio: “Samo je rad
bio tvoj æivot”, tada bi bilo najbolje oduzeti si æivot veÊ u desetoj godini æivota. - To je uæasno! Ne, ni to nije smisao naπeg æivota.
Jedan mi drugi student tada reËe: “Vidite, ja Êu postati lijeËnik. NeÊe
li to πto Êu moÊi spasiti ljudski æivot biti vrijedno æivljenja?” - “To je
lijepo,” prihvatih, “ali ako ne znate zbog Ëega Ëovjek æivi, tada je
besmisleno pokuπavati spasiti mu æivot. Tada mu je bolje dati injekciju od koje Êe umrijeti.” Nemojte me krivo shvatiti, ja nisam rekao da
ljudima treba davati smrtonosne injekcije. Ono πto mislim jest da
odgovor koji je dao student medicine nije stvarno rjeπenje naπeg problema - pitanja o smislu æivota.
Okruæen tim studentima bio sam potresen spoznajom kako uËeni ljudi
(i danas) æive ne znajuÊi zbog Ëega su, u stvari, na svijetu. Moæda Êete
se i vi, kao i oni, malo ljutiti na moj naËin govora. Ja bih, naravno,
23
mogao rabiti uglaenije izraze i mnogo stranih i uËenih rijeËi, ali vi
biste zacijelo zaspali nakon pola sata. A buduÊi da se toga straπno
bojim, nastavit Êu radije govoriti ovako kako govore prosjeËni ljudi. U
redu?
Vidite, kad proete kroz ono πto smo mi tada prolazili u NjemaËkoj,
nije ni Ëudo da na takva pitanja dobijete odgovor kakav sam ja dobio
od tih studenata u Münsteru: “Æivot uopÊe nema dublji smisao. »ista
je sluËajnost πto sam se rodio. Nema u tome nikakva smisla. Najbolje
je uËiniti jedno - uæivajmo æivot koliko god moæemo.”
To je vjerojatno najveÊe iskuπenje kroz koje mora proÊi Ëovjek koji
poËinje razmiπljati o smislu æivota: “Moj je æivot apsurdan. Bez ikakva je smisla. Da se moji roditelji nisu uzeli, ne bih bio ni zaËet, ni
roen. »ista je sluËajnost πto postojim. U osnovi, moj je æivot potpuno
liπen smisla.” I ako takav Ëovjek ima teæak æivot, u tom je trenutku
jako blizu samoubojstvu. “»emu æivjeti kad je sve samo sluËajnost i
besmisao? - Bolje je ubiti se!” Jeste li znali da u Zapadnoj NjemaËkoj
viπe ljudi oduzme sebi æivot, nego πto ih strada u prometnim
nesreÊama? Znate li da su pedeset posto samoubojica ljudi mlai od
trideset godina? - To je potresno svjedoËanstvo naπeg doba: ne vidimo
viπe smisao æivota!
»esto sam razgovarao s ljudima koji bi mi rekli: “Æivot je tako besmislen. Odbacit Êu ga. Potroπit Êu ga u uæicima ili pak poËiniti samoubojstvo.” Ja bih tada upitao: “Ali πto ako æivot ima smisla? Ako zaista
postoji smisao, a vi proæivite kao da ga nema? ©to Êe onda, na kraju
svega, biti s vama?”
U Bibliji postoji jedan stih koji bi nas trebao ispuniti strahom. On
glasi: “Ljudima je odreeno samo jedanput umrijeti - potom dolazi
sud!” »ovjek mora znati taj biblijski stih da bi se ozbiljno zapitao:
“Zaπto æivim?” Ne moæemo jednostavno umrijeti i doÊi na sud Boæji
ako smo zanemarili smisao svog æivota! Je li pitanje sada jasnije?
2. Tko nam moæe dati odgovor?
Tko nam na cijelom svijetu moæe odgovoriti na pitanje: “Zaπto
æivim?” - Tko? - Crkva? - Ne! - SveÊenik? - Ne! On je u istom poloæa-
24
ju kao i mi. - Znanstvenici? - Filozofi? Ni oni nam ne mogu dati
odgovor na pitanje: “Zaπto æivim?” - Ne postoji nitko drugi tko bi nam
mogao reÊi zaπto æivimo, osim onoga koji nas je stvorio, a to je Bog!
Upotrijebit Êu jednu pomalo smijeπnu ilustraciju: “Jednoga dana ulazim u prostoriju u kojoj neki mladiÊ prtlja neπto sa æicama i æaruljicama. ‘»ovjeËe,’ upitah ga, ‘kakav to paklenski stroj izraujeπ? ©to Êe to
biti?’ On mi je, naravno, objasnio, no moram priznati da baπ niπta
nisam razumio. U sebi sam pomislio: ‘Nitko ne moæe shvatiti πto Êe to
biti, samo onaj tko to izrauje moæe reÊi πto Êe biti i Ëemu Êe sluæiti.’
” - Tako je i s naπim æivotom. Samo onaj koji nas je stvorio moæe reÊi
zaπto nas je stvorio. To znaËi da odgovor na pitanje: “Zaπto æivim?”
moæemo dobiti samo otkrivenjem - Bog nam ga mora reÊi! Da veÊ
nisam marljivi prouËavatelj Biblije, sâmo to pitanje potaknulo bi me na
Ëitanje. Nalazim da je nepodnoπljivo ne znati zaπto sam na ovom
prokletom svijetu. - »ini li vam se izraz “prokleti svijet” malo pretjeranim? On se nalazi u Bibliji. Kad biste mogli provesti samo pola
godine sa æupnikom iz velikog grada, znali biste πto mislim kad tvrdim
da je svijet pod uæasnim prokletstvom. Da nisam dobio odgovor kroz
Boæje otkrivenje, ne bih mogao izdræati u ovome svijetu.
Bog nam u Bibliji odgovara na pitanje o smislu æivota. To je razlog
zbog kojeg je Biblija tako nevjerojatno vaæna. Znam neke koji, praveÊi
se vaænima, govore: “Ja ne Ëitam Bibliju!” Na to im mogu odgovoriti
samo jedno: “Tada vam sa svom sigurnoπÊu mogu reÊi da joπ nikada
niste razmiπljali o pitanju: ‘Zaπto æivim?’ ” No glupost je straπno
raπirena bolest. Da je prate bolovi, Ëitav bi svijet odzvanjao bolnim
jaucima!
U jednoj Êu vam reËenici saæeti πto nauËava Biblija: Bog nas je stvorio da mu budemo djeca! - Kao πto se otac æeli “vidjeti” u svome sinu,
tako je i Bog stvorio ljude da mu se “suobliËuju”. Bog æeli da budemo
njegova djeca - djeca koja s njim razgovaraju i s kojima on moæe razgovarati; djeca koja ga vole i koju on voli.
Molite li se ikada? Kako se osjeÊa otac s kojim sin godinama ne progovori ni rijeËi? - »ovjek koji se ne moli, ne razgovara sa svojim
nebeskim Ocem! Bog æeli da budemo njegova ljubljena djeca koja s
25
njime razgovaraju i ljube ga. - To je svrha naπeg postojanja! Pritom ne
mislim na crkvu, dogme, religiju, ni bilo πto drugo. Ja govorim o
æivome Bogu. O Bogu koji vas je stvorio da budete njegovo dijete! Jeste li njegovo dijete?
Poimo korak dalje: mi trebamo biti djeca Boæja, ali po naravi to
nismo. Na samom poËetku Biblije piπe da je Bog stvorio Ëovjeka “na
svoju sliku” - po svom obliËju. Dalje nastavlja Biblija s opisom velike
katastrofe. »ovjek je bio stvoren kao potpuno slobodno biÊe i kao
takav se pobunio protiv Boga! Uzeo je “zabranjeno voÊe”, πto je
znaËilo: “Æelim biti neovisan! Mogu æivjeti i bez Boga!” - ShvaÊate li
to? Adam nikada nije sumnjao u Boæje postojanje. On se samo htio
rijeπiti Boga: “Æivjet Êu onako kako ja hoÊu!”
Moram vam ispripovijedati o jednom susretu. Nedavno me neki Ëovjek
kog sam sreo na ulici zapitao: “ÆupniËe Busch, vi uvijek govorite o
Bogu no ja ga ne vidim. Recite mi kako mogu pronaÊi Boga?”
Odgovorih mu: “Dobro me posluπajte! Zamislite da postoji ureaj s
pomoÊu kojeg je moguÊe kretati se kroz vrijeme, prevaljujuÊi tisuÊe
godina u proπlost ili buduÊnost. PomoÊu tog vremeplova mogu se
vratiti na sam poËetak povijesti ËovjeËanstva. Jedne veËeri tako pooh
na πetnju Edenskim vrtom. - Vjerojatno vam je poznata pripovijest o
Ëovjekovu Padu? - I eto, tamo kraj jednog grma sretoh Adama - prvog
Ëovjeka. ‘Dobra veËer, Adame!’ pozdravih ga. ‘Dobra veËer, æupniËe
Busch!’ odzdravi mi on. - ‘»udiπ se πto me vidiπ?’ upitah ga i objasnih
mu kako sam stigao u Eden. - ‘Izgledaπ mi zamiπljen,’ reËe Adam
potom, ‘πto te muËi?’ - ‘Znaπ,’ odgovorih mu, ‘upravo razmiπljam o
pitanju koje mi je postavio jedan Ëovjek, a to je: Kako mogu pronaÊi
Boga?’ »uvπi to, Adam se glasno nasmija i objasni mi: ‘UopÊe nije
problem pronaÊi Boga! On je ovdje! Budite iskreni, æupniËe Busch,
ono πto vas zaokuplja u stvari je pitanje kako se Boga rijeπiti. Problem
je u tome πto ga se nije moguÊe rijeπiti!’ ”
Je li Adam u pravu? - Bog je ovdje! - »ovjek ga moæe pronaÊi - ali ga
ne æeli! Kad se malo osvrnem na povijest ljudske misli, vidim πto smo
sve poduzimali u posljednja tri stoljeÊa ne bismo li se oslobodili Boga
- ali nismo uspjeli! Dragi prijatelji, svi vi u naËelu vjerujete da Bog
postoji, ali mu ne pripadate! »inite ono πto i veÊina ljudi - zamrznuli
26
ste to pitanje. Ne poriËu njegovo postojanje, ali mu ni ne pripadaju!
Nisu Boæji neprijatelji, ali mu nisu ni prijatelji. I tako ostavlja Ëovjek
nerijeπenim najveÊi problem svog æivota.
Neki je πvicarski lijeËnik u svojoj knjizi napisao da Ëovjek koji ne
rjeπava velika æivotna pitanja sâm postaje duπevna rana, trauma. I govori: “Mi, zapadnjaci, bolujemo zbog Boga. Ne poriËemo ga, ali mu ni
ne pripadamo. Da, ne æelimo ga. Stoga smo i bolesni - zbog Boga.” - I
ja dijelim to miπljenje.
Neki govore: “Suvremenog Ëovjeka ne zanima Bog!” Na to mogu jedino odgovoriti: “Onda se suvremenom Ëovjeku loπe piπe!” I ja sam
suvremen Ëovjek, ali se zanimam za Boga - i ne smatram se baπ zastarjelim. Ali kad se Ëovjek danaπnjice ne zanima ozbiljno za svoje
spasenje, tada je to zaista loπe!
Opet Êu se posluæiti jednostavnom slikom. Zamislite mladog
kuharskog uËenika. Jednoga dana glavni kuhar izjavi: “Njega kuhanje
uopÊe ne zanima!” - “Pa πto ga zanima?” upitah. “Pop-glazba i djevojke”, odgovori njegov πef. - “Trebali biste se i vi spustiti na njegovu
razinu”, rekoh mu, “pa odsad razgovarati s njime samo o ploËama i
djevojkama.” - “Ne, nee,” nastavi πef, “ako momka ne privlaËi kuhanje, tada je izabrao pogreπno zanimanje!”
Naπ je poziv - biti djeca Boæja. Ako se suvremeni Ëovjek ne bavi
miπlju kako biti dijete Boæje, pogrijeπio je u odabiru zanimanja. Pod
takvim je okolnostima beskorisno raspravljati s njime o svemu
moguÊem i nemoguÊem πto njega sluËajno zanima. Ono πto mu se
mora reÊi jest: “Postat Êeπ pravim Ëovjekom tek kad postaneπ dijete
æivoga Boga!”
3. Boæji odgovor na najvaænije pitanje
Ponavljam: mi po naravi nismo djeca Boæja - ali smo na svijetu zato da
to postanemo! Zbog toga nam se za æivota mora neπto dogoditi. Svrha
ovog poglavlja nije da vas malo zabavi, nego da pomogne vama koji
traæite smisao æivota.
27
Dakle, mi nismo djeca Boæja: ne ljubimo Boga, krπimo njegove
zapovijedi, baπ nas briga za njega, ne molimo se - osim u nevolji, tek
tada ga se sjetimo. Zato je najvaænije pitanje naπeg æivota: “Kako
postati djetetom æivoga Boga?” Sada bih vam najradije dao papir i
olovku i rekao: “Napiπite kako se, po vaπem miπljenju, postaje djetetom Boæjim!” Netko bi napisao: “Tako da budem dobar!” Drugi pak:
“Tako da vjerujem u Boga!” - Ali sve to nije dovoljno! Na pitanje
“Kako da postanem dijete æivoga Boga?” nije odgovoreno.
Odgovor na to najvaænije pitanje mogu dobiti jedino kroz otkrivenje ili
objavu. To znaËi da mi sâm Bog mora reÊi kako da postanem njegovim djetetom. Nema sveÊenika koji bi mi to mogao reÊi; jedino Biblija
daje sasvim jasan odgovor koji glasi: Samo po Isusu! - Kad dolazim k
Isusu, srce mi bræe proradi, ubrza mi se puls; tada sam kod cilja svog
æivota. - Da, æelim li postati dijete Boæje, to mogu jedino po Isusu!
U Bibliji postoji stih koji, prevede li se doslovce s izvornog jezika,
glasi otprilike ovako: “Isus je doπao iz Boæjeg svijeta u ovaj naπ svijet.” Danas Ëesto Ëujemo tvrdnje da Biblija sadræi zastarjelo i prevladano shvaÊanje stvarnosti. Kao ono: gore je Nebo, dolje je Zemlja.
- To je glupost! Biblija to ne nauËava. Ona o Bogu govori ovako:
“Okruæujeπ me sa svih strana.” To je neπto sasvim drugo. To znaËi da
bi, makar se skrio i pod zemlju, Bog bio i ondje. Biblija nauËava ono
πto mi danas nazivamo “viπedimenzionalnim shvaÊanjem svijeta”.
Æivimo u trodimenzionalnom svijetu u kojem postoje: duljina, visina i
πirina - ali osim njih postoji joπ dimenzijâ. Bog prebiva upravo u jednoj drugoj dimenziji. On je vrlo blizu - nadohvat ruke. On hoda s
vama! On vas je vidio na vaπim bezboænim putovima ... Ali mi nikako
ne moæemo probiti “zid” koji nas odvaja od te Boæje dimenzije. Samo
Bog to moæe. On je to i uËinio i doπao k nama u osobi Isusa Krista!
Novi zavjet govori o Isusu: “K svojima doe,” - ta sav svijet njemu pripada! - “ali ga njegovi ne primiπe.” To je povijest evanelja sve do
danas. Isus je doπao, a Ëovjek mu je zalupio vrata: “K svojima doe,
ali ga njegovi ne primiπe.” Time je, u stvari, morao nastupiti kraj
Boæjem odnosu s ljudima, ali, hvala Bogu, to nije kraj priËe. Sveto
pismo nastavlja: “A svima koji ga primiπe dade vlast da postanu djeca
28
Boæja.” Dakle, primajuÊi Isusa Ëovjek postaje dijete Boæje; jer: samo
“onima koji ga primiπe dade vlast da postanu djeca Boæja.”
Za Prvog svjetskog rata bio sam mladi Ëasnik i æivio daleko od Boga.
No tada mi se dogodilo da sam otkrio tu istinu i predao svoj æivot
Isusu, to jest primio Isusa. To je iskustvo u potpunosti izmijenilo moj
daljnji æivot, ali nijednog trenutka nisam poæalio. Po Isusovoj volji
morao sam proÊi kroz mnoge teπkoÊe. Po njegovoj sam volji bio i u
zatvoru. Isto sam tako zbog njega bio u mnogim opasnostima. Ali da
imam joπ stotinu æivota, od onog trena kad bih poËeo razmiπljati svojom glavom, prihvatio bih se stiha: “A svima koji ga primiπe dade vlast
da postanu djeca Boæja.” Tek bi tada moj æivot imao smisla - tek kad
bih bio dijete Boæje!
Bez obzira πto sam: sveÊenik ili smetlar, direktor ili bravar, domaÊica
ili uËiteljica - moj æivot dobiva smisao tek onog trenutka kad postanem
dijete Boæje. Morate, dakle, primiti Isusa! Tada Êete pronaÊi smisao
æivota! - Samo tada!
Zanimljivo je prouËavati likove iz Novoga zavjeta. Ondje je, na primjer, zapis o jednoj æeni Ëiji je æivot bio straπno greπan. Zvala se Marija
Magdalena. Æalosno je πto je jedina aluzija na njen prijaπnji æivot ta da
je “bila opsjednuta sa sedam zloduha”. (Osobno poznajem neke koji su
opsjednuti s dvanaest zloduha!) Mora da joj je æivot bio uæasan: robovala je nagonima. Jadna je æena, zacijelo, straπno patila provodeÊi
takav besmisleni æivot. Tada je u njezin æivot uπao Isus, Spasitelj, Sin
Boæji - i istjerao –avla iz nje. - Samo on to moæe! - On je to i uËinio!
Od tog je trenutka ta æena pripala Isusu. Njezin æivot viπe nije bio bez
smisla.
Nedugo nakon toga doæivjela je Isusovo raspeÊe i smrt. Toga je dana
obuze silan strah: “Opet poËinje stari, besmisleni æivot.” U osvit
treÊega dana po raspeÊu, kleËala je u vrtu blizu Isusova groba i plakala.
Doπavπi do groba, utvrdi da je prazan. Golemi kamen πto je zatvarao
ulaz u grob bio je odmaknut, a Isusova tijela viπe nije bilo: zato je i
plakala. Mogu je dobro razumjeti. Da ja danas izgubim Isusa, to bi me
odvelo u ponor besmislenosti prijaπnjeg æivota. Da, zaista je razumijem: “Nema mog Spasitelja. Moj je æivot opet besmislen!” - Odjednom
29
je iza sebe zaËula neki glas: “Marijo!” Okrenula se i ugledala njega Isusa - Uskrsloga! Kao da pred sobom vidim taj prizor: umjesto suza
oËaja niz obraze joj potekoπe suze radosti i sreÊe: “Rabbuni!
Gospodine moj!” kliknula je od radosti.
Primjer te æene jasno mi pokazuje da nam ne treba neka velika filozofija za odgovor na pitanje o smislu æivota. I najneukijem je Ëovjeku
jasno: “Moj je æivot besmislen! Zaπto uopÊe æivim?” U trenutku kad je
Marija Magdalena primila Isusa, bilo je rijeπeno pitanje smisla njezina
æivota - postala je djetetom æivoga Boga i u njezin je æivot uπlo svjetlo!
Upravo vas zato molim: primite Isusa! On vas Ëeka! PoËnite govoriti s
njime. On vam je blizu! Bilo bi veliËanstveno da prvi put u æivotu
zavapite: “Gospodine Isuse! Moj je æivot besmislen. Doi k meni kao
πto si doπao k Mariji Magdaleni!”
Kada primimo Isusa, u naπem æivotu nastaje veliki obrat: on nam daje
da imamo udjela u njegovoj smrti i na taj naËin umire naπ stari Ëovjek.
Tako se nanovo raamo u potpuno novi æivot kao djeca æivoga Boga.
On tada daje svoga Duha koji mijenja naπe teænje i naËin razmiπljanja.
- Primite Isusa i sve Êete to spoznati kroz vlastito iskustvo!
ki æivot i tjelesna smrt, nego vjeËni æivot i vjeËna smrt! - Gospodin Isus
govori: “Evo stojim na vratima i kucam. Ako tko Ëuje moj glas i otvori
vrata, uÊi Êu k njemu i veËerati s njim - i on sa mnom.” To isto
Gospodin Isus govori i nama: “Gle, stojim pred vratima tvog æivota. Otvori ih! Tvom Êu æivotu dati smisao!”
Jednom mi je priπao neki sedamdesetogodiπnji rudar i ispripovijedao
mi ovo: “Kad mi je bilo sedamnaest godina, bio sam na jednoj evangelizaciji i osjetio kako Isus kuca na moja vrata. Ali tada rekoh u sebi:
‘Ako ovo ozbiljno shvatim i prihvatim, smijat Êe mi se svi prijatelji.
Ne, ne mogu to uËiniti!’ I pobjegao sam odande.” Nastavio je pripovijedati: “Sada mi je æivot protekao. Ostario sam. Sada shvaÊam da je
moj æivot bio promaπaj jer tada nisam otvorio vrata Isusu!”
Dragi prijatelji, imamo jedan jedini æivot. Pitanje “Zaπto æivim?” od
æivotne je vaænosti. Bog je na to pitanje odgovorio savrπeno jasno.
Odgovor je u raspetom i uskrslom Kristu.
I sada stoji Isus pred vaπim vratima i kuca. Otvorite mu srce. - Nikada
neÊete poæaliti!
U proπlom je stoljeÊu æivio u Westfaliji postolar po imenu Rahlenbeck.
Nazivali su ga “PijetistiËki pastor” jer je s velikom poboænoπÊu i
ozbiljnoπÊu slijedio Isusa. Bio je vrlo duhovan i blagoslovljen Ëovjek.
Jednom ga je posjetio neki mladi æupnik. U razgovoru mu Rahlenbeck
reËe: “Gospodine æupniËe, vaπ studij teologije nije vam nikakvo jamstvo da ste dijete Boæje. Morate primiti Spasitelja!” Na to mu æupnik
odgovori: “Imam ja Spasitelja. Njegova je slika okaËena na zidu moje
radne sobe.” Stari Rahlenbeck mu odgovori: “Da, Spasitelj na zidu je
tih i miran, ali ako ga primite u svoje srce i æivot, bit Êe ondje mnogo
buke!” - Od srca vam æelim da doæivite tu prekrasnu buku: kad umire
sve staro i kad Ëovjek kao dijete Boæje moæe slaviti Oca koji je na
nebesima jer zna zaπto je na svijetu; kad kao dijete Boæje moæe Ëastiti
nebeskog Oca svojim djelima, rijeËima i mislima.
To πto vam govorim nije nekakva vjerska ludost ili osobna zamisao
jednog æupnika: vaπ æivot i vaπa smrt ovise o tome - ne samo zemaljs-
30
31
Nemam vremena!
Kad pozovem ljude na svoje predavanja, Ëesto odgovore rijeËima:
“Nemam vremena!” Neπto sliËno doæivio sam u ljeËiliπtu gdje sam bio
odsjeo. Za objeda bih sjedio suËelice jednom starijem Ëovjeku s kojim
sam se dobro slagao. “Taj zna uæivati!” mislio bih ponekad vidjevπi ga
s kakvim tekom jede ili se opuπteno izleæava na suncu. No, silno me
æalostilo to πto su se naπi razgovori uvijek vrtjeli oko povrπnih stvari.
Netko bi se upitao: “Pa πto je loπe u tome?” Stvar je u tome πto sam
uvjeren da je Bog najveÊa stvarnost u æivotu. Onog trenutka kad sam
shvatio kako je veliku stvar uËinio Bog, on je u potpunosti izmijenio
sav moj æivot; jer: “Bog je tako ljubio svijet da je dao svoga jedinoroenog Sina da ne pogine ni jedan koji u nj vjeruje, veÊ da ima
æivot vjeËni.”
ZastraπujuÊe je promatrati nekoga kako iz dana u dan jednostavno
zanemaruje Boæje spasenje. To je oËito bio sluËaj s mojim susjedom za
stolom. Pitam se kako Êe se on osjeÊati kad ga Bog pozove pred svoje
lice?
Jedno sam mu poslijepodne poklonio knjiæicu koju sam napisao.
“Izvolite, proËitajte ovo! To su pripovijesti o doæivljajima s Bogom.
PronaÊi Êete u njoj vaænih stvari za razmiπljanje!” - I πto se dogodilo?
»ovjek mi srdaËno zahvali i reËe: “Ovdje sam na oporavku ... pa
moæda Êu kod kuÊe pronaÊi malo vremena da proËitam vaπu knjiæicu!”
- i odloæi je. Bio sam tuæan. Taj Ëovjek nikada neÊe imati toliko vremena kao ovdje u ljeËiliπtu. On, u stvari, nije æelio odvojiti vrijeme za
Boga. Opasno je tako se odnositi prema Bogu. Zbog toga moramo
neπto viπe reÊi o toj temi.
1. »udnovato stanje
Zaπto, zapravo, nikada nemamo vremena? Prije svega htio bih vam
skrenuti pozornost na Ëudnu situaciju koju nikad nisam mogao shvatiti i koju ni jedan Ëovjek ne moæe objasniti.
Kada je prije stotinu godina trgovac iz Stuttgarta htio sklopiti posao u
Essenu, pet bi mu dana trebalo da poπtanskom koËijom stigne do
33
Essena i iduÊih pet dana za povratak. To znaËi: deset dana voænje.
Pretpostavimo da je dva dana utroπio na sklapanje poslova. Tako je
proπlo skoro pola mjeseca. Danas svaki poslovni Ëovjek za tu istu stvar
samo nazove telefonom - i uπtedi dvanaest dana. No, ipak imam dojam
da ni jedan od poslovnih ljudi koje poznajem nema uπteenih dvanaest
dana. - Upravo suprotno! Svi govore: “Nemam vremena!” - Kako je to
moguÊe?
U Bibliji je opisano kako je –avao odveo Isusa na vrlo visoku goru s
koje se vidjelo nadaleko. “Razmaknu zastor” i u duhu pokaza Isusu sva
bogatstva i raskoπ ovoga svijeta. Tada mu reËe: “Sve Êu ti ovo dati ako
padneπ niËice te mi se pokloniπ jer je meni predano i dajem kome ja
hoÊu.” Ovo je jedno od onih mjesta u Bibliji koja me silno uzbuuju
jer se Gospodin Isus uopÊe nije suprotstavio tim –avlovim rijeËima.
Drugim rijeËima, priznao je da –avao, Sotona, vlada svijetom.
Nekada, kad bih kao dijete odlazio posjetiti djeda i baku u ©vapski
Alb, put od Elberfelda do Uracha bio je prava pustolovina. Danas tamo
prometuje Trans-European Express koji taj put prevali za samo pet
sati. SudeÊi po tome, vjerojatno danas ljudi imaju viπe slobodnog vremena!
Kaæem vam, Ëovjek je slijep i priglup ako ne shvaÊa da postoje sile
tame! Tu prvenstveno mislim na one koji su ærtve poroka. Jedne je
noÊi navratio do mene direktor nekog poduzeÊa. Bio je supijan, ali joπ
uvijek bistre glave. StojeÊi pred vratima, reËe mi: “Pomozite mi, sam
si ne mogu pomoÊi. Moram piti!” Zamislite koliko je samo ljudi koji
vape u dubini srca: “Moram!” - Pa tko onda tu zapovijeda? Zamislite
se malo nad bijedom danaπnjeg svijeta i neÊe vam biti teπko zakljuËiti
da je Biblija u pravu kad kaæe da postoje “sile tame”. Kako inaËe
objasniti sve πto se dogaa na svijetu?
Nekad se radilo πezdeset pa i viπe sati na tjedan, danas se radi otprilike
Ëetrdeset sati - i nitko nema slobodna vremena! - Kako je to moguÊe?
Ili postavimo stvar ovako: danas se Ëini sve da bi nam æivot bio lakπi.
Moja je majka svaki dan proËitala Ëetiri poglavlja iz Biblije i joπ imala
vremena moliti za svoje drage. Tada joπ nisu postojali strojevi za pranje rublja i ostali elektriËni kuÊanski ureaji. Skrbila se za osmero djece.
Joπ se nisu nosile sintetiËke Ëarape, veÊ onakve koje je trebalo krpati,
a ona je ipak svaki dan imala vremena proËitati Ëetiri poglavlja iz
Biblije! - Imate li vi za to vremena? Ne, vi nemate toliko vremena! Pa
kako je to moguÊe?
ShvaÊate li? UËinjeno je sve da bismo uπtedjeli vrijeme, a nitko nema
vremena. Moæete li to objasniti? Puno sam o tome razmiπljao, no to je
gotovo nemoguÊe shvatiti. Bit Êu iskren: postoji samo jedno objaπnjenje. Znam da to ljudi ne vole Ëuti, ali za drugo ne znam: u pozadini
svega stoji netko tko nas podbada! Jedan koji brine za to da ljudi nemaju vremena! Netko tko poput krotitelja lavova neprestance puca biËem
i dræi ljude zauzetima! Upravo to tvrdi Biblija: taj netko postoji! Taj
netko je - –avao!
Nedavno mi jedan Ëovjek reËe kako je “raπËistio s krπÊanstvom”. Na to
mu odgovorih: “UËinili ste veliku pogreπku! –avao ima vlast nad
vama. On Êe vas uniπtiti!” Na to se pak on nasmija i reËe mi: “–avao?
Pa –avao ne postoji!”
34
Ili pomislite malo na seksualnu razuzdanost suvremenog Ëovjeka.
Poznavao sam jednog gospodina koji je imao divnu obitelj i draæesnu
æenu. Taj se jednoga dana predao Ëarima neke svoje namjeπtenice.
Otiπao sam ga posjetiti i pritom mu rekao: “»ovjeËe, vi uniπtavate svoj
æivot i æivot svoje obitelji. Postat Êete ruglo svojoj djeci!” - I kao da joπ
uvijek vidim kako taj direktor, industrijalac, sjedi preda mnom i govori: “Gospodine æupniËe, ne mogu napustiti tu djevojku; ne mogu!” Ne osjeÊate li u tome djelovanje sila tame?
Poznati engleski pisac Sommerset Maugham napisao je knjigu koju je
nazvao: “O ljudskom robovanju” (Of Human Bondage). Knjiga govori
o tome kako ljudi æele biti zarobljeni. Samo se sjetite, vi stariji, kako
ste bili podloæni Hitleru! “Vjerovao sam da su dva puta dva dvadeset!
Vjerovao sam u to jer je tako rekao Führer (Voa)!” - OsjeÊate li sile
tame na djelu? OsjeÊate li postojanje –avla?
Veliki njemaËki pisac Goethe napisao je fantastiËnu dramu “Faust”.
BuduÊi da ste danas (veÊinom) svi naobraæeni, pretpostavljam da poznajete to djelo. Jedan od glavnih likova drame je djevojka Gretchen.
Ona je Ëista, nevina djevojka koju je netko zaveo. Njezin brat, u nam-
35
jeri da osveti nju i njezinu Ëast, gubi æivot u dvoboju s njezinim zavodnikom. Kasnije kad zavodnik dolazi k njima, Gretchen daje majci
popiti sredstvo za spavanje od kojeg ova umire. Potom Gretchen raa
dijete koje ubija; isto kao πto ljudi i danas ubijaju joπ neroenu djecu.
- Kakvu uæasnu krivnju svaljuju na sebe! I na koncu mlada djevojka
odgovorna za tri ubojstva - bratovo, majËino i djetetovo - izgovara ove
potresne rijeËi: “©to me na to prisili, o Boæe! A bilo je tako dobro! Ah,
bilo je tako lijepo!” - Gothe nije bio glup. U “Faustu” je jasno prikazao
da je tijekom cijele priËe –avao imao prste u igri!
Kao æupnik u velegradu neprestance sluπam takve priËe. I zato, kad mi
netko doe i kaæe da –avao ne postoji, ne mogu odoljeti a da ga ne
zapitam: “Iz koje vi, u stvari, selendre dolazite?” - iako dobro znam da
je –avao i tamo itekako aktivan.
Naæalost, prisiljen sam priznati –avolsku stvarnost i u æivotima pravih krπÊana kad ih vidim kako su slijepi u prepoznavanju vlastitih
pogreπaka. Takva je, primjerice, bila jedna æena, egocentriËna do sræi.
Svoju je snahu muËila tako da je jadnica skoro poludjela. Ni najmanje
nije bila svjesna zla koje Ëini. - A bila je poboæna!
Vi, poboæni, molite Boga da vas oslobodi vlasti tame! Shvatite da
Ëovjek nikako ne moæe objasniti svijet oko sebe ako ne razumije
Ëinjenicu da postoji –avao; da postoji sila tame koja djeluje s toËno
odreenim ciljem - da nas neprekidno dræi zauzetima! Zato i nemamo
vremena. –avao koristi svaku moguÊu situaciju kako bi nas sprijeËio
da pronaemo slobodno vrijeme za razmiπljanje - razmiπljanje o tome
da postoji osloboenje od robovanja sili tame!
2. Prekrasna stvarnost
Da, postoji naËin oslobaanja! Dragi prijatelji, kako se radujem πto
imam ovakvu lijepu vijest! Na karnevalima u NjemaËkoj sudjeluju
komedijaπi koji najËeπÊe izvode gluposti. »esto sam se pitao πto oni
misle o svojim πalama kad se naveËer vrate u svoje sobice i skinu
πminku. Ako su iskreni prema sebi, vjerojatno priznaju: “Svoj novac
zaraujem govoreÊi gluposti i prostote.” Zbog toga se zacijelo osjeÊaju
bijednima pred samim sobom. - A kako sam ja sretan πto mogu gov-
36
oriti o toj prekrasnoj stvarnosti, o tome da postoji osloboenje od vlasti
tame!
Jednom je apostol Pavao ovako opisao krπÊanski stav: “Bog nas je
izbavio od vlasti tame i prenio u kraljevstvo svog ljubljenog Sina u
kome imamo izbavljenje njegovom krvlju.” Dakle, krπÊanski stav nije:
biti krπten, firman ili plaÊati crkveni porez. KrπÊanin je onaj Ëiji je
æivot potpuno izmijenjen, netko tko je potpuno osloboen vlasti tame
i kome je dan novi æivot u kojem vlada novi Gospodar!
Da bih to ilustrirao, moram vam ispriËati neπto πto sam Ëuo od svog
prijatelja, misionara u Berlinu. On je pomagao nekom Ëovjeku, robu
alkohola. Takve je “okove” vrlo teπko slomiti. Jednog se dana taj
Ëovjek ponovno strahovito opio. Porazbijao je sav namjeπtaj u kuÊi i
istukao æenu. Doznavπi to, misionar ga ode posjetiti. Bilo je pet poslije podne. Naπao ga je gdje sjedi u blagovaonici i pije kavu. Kraj njega
je sjedio njegov sin, djeËarac od pet godina. Moj ga prijatelj ljubazno
pozdravi i upita: “Opet je sve poπlo nizbrdo?” Na to Ëovjek zaπkripa
zubima i skoËi sa sjedalice. Bez rijeËi se uputi u drugu prostoriju i vrati
s uæetom za suπenje rublja. Bez rijeËi poËe vezivati sina za sjedalicu.
Misionar pomisli: “©to sad to znaËi? Zar je joπ pijan?” »ekao je da vidi
πto Êe Ëovjek uËiniti. Ovaj priveza maloga i zauzla uæe. Tada mu vikne:
“Ustani!” Dijete poËe plakati i jaukati: “Ne mogu!” Pijanac se okrenu
misionaru s bolnim izrazom na licu i reËe mu: “»uli ste: ‘Ne mogu!’
Tako je i sa mnom, ni ja ne mogu!” - Kako je potresno to: “Ni ja ne
mogu!” Tada misionar posegnu rukom u dæep i izvadi noæiÊ. Ne
mareÊi za πtetu, prereza novo uæe za suπenje rublja i mirnim glasom
naredi djetetu: “Ustani!” DjeËak ustane i misionar se okrene pijancu:
“Evo, pogledajte!” - “Da,” reËe ovaj, “kad ste prerezali uæe!” Na to
misionar odgovori: “Dobro me posluπajte! Doπao je Jedan koji æeli
prerezati svu uæad koja nas veæe - Isus!” Svijet je pun onih koji to
mogu potvrditi zajedno s piscem ove pjesme:
Sputao me teæak teret: grijesi tiπte, krivnja, sram.
Ali tad me Isus taknu i sada posta drukËije sve.
On me taknu! Da, on me taknu! O, kako radujem se sad!
37
Neπto se zbilo i sad ja znam: on me taknu i oslobodi me!
Prekrasna stvarnost jest da postoji osloboenje od vlasti tame!
3. Bit stvari
©to je bit ove teme? - Osloboenje koje se zbiva kroz Isusa. Zato vam
æelim govoriti o Isusu. A kad mogu govoriti o Isusu, tada govorim o
onom najvaænijem u svom æivotu.
Jednom za boravka u New Yorku, pozvali su me u neki crnaËki klub.
Vjerojatno vam je poznato da tamo vlada rasna netrpeljivost. No u
predvorju toga kluba na postolju stoji mramorni kip. OËigledno je da
kip ne predstavlja crnca pa me zaËudilo kako to da su crnci ondje
postavili kip Ëovjeka koji nije njihove rase i boje koæe. Upitah stoga
jednog crnog gospodina koji je prolazio onuda: “Prijatelju, tko je taj
Ëovjek?” Nikada neÊu zaboraviti ono πto je uslijedilo. Taj je Ëovjek
stao uz kip i sveËano mi objasnio: “To je Abraham Lincoln, moj osloboditelj!”
U Bibliji postoji jedan stih koji govori o neËem Ëudnovatom, a glasi:
“Zakon Duha oslobodio nas je zakona grijeha i smrti.” Ovdje na
Zemlji na djelu su prirodni zakoni. Podignemo li rupËiÊ u vis i ispustimo ga, on Êe, po zakonu gravitacije, pasti zbog utjecaja sile teæe. To je
neπto πto se ne da promijeniti. Ali ako ga prije toga uhvatim rukom,
neÊe pasti na tlo. To znaËi da se sila teæa poniπtava ako se na nju djeluje silom jaËom od nje. Svi smo mi po naravi pod vlaπÊu zakona grijeha i smrti. Svi mi padamo, kotrljamo se u vjeËnu propast. Dobro nam
je to znano. Sada sve ovisi o tome da se uplete neka jaËa sila i zaustavi
naπe padanje. To je jedini naËin da se zaustavimo! Tu jaËu silu dao
nam je Bog u osobi Isusa Krista - za naπe izbavljenje, za osloboenje.
- ShvaÊate li to? Isus je oduzeo svu moÊ –avlu! I mi moæemo odsada
æivjeti novim æivotom slobode, u sili Duha Svetoga πto nam ga je
darovao Isus!
Jedno je nadasve Ëudnovato: svijet se nikako ne moæe rijeπiti Isusa.
Znate li zaπto? Netko reËe da je Isus poput stranog tijela u ovome svijetu, a to je istina. On jest strano tijelo - s Neba! - Pa tko je taj Isus?
38
Prije svega moram naglasiti da je ono najvaænije u æivotu - upoznati
Isusa. Nemojte, molim vas, informacije o Isusu traæiti u nekakvim
Ëasopisima. Ne dajte se zavesti od onih koji Isusa uopÊe ne poznaju.
Samo nam Novi zavjet moæe dati pravu informaciju o tome tko je Isus.
Luther, veliki reformator, ovako je na temelju Biblije definirao Isusa:
“Istinski Bog, roen od Oca u vjeËnosti i istinski Ëovjek, roen od djevice Marije.” - Istodobno Bog i Ëovjek! U njemu se sastaju Nebo i
Zemlja!
Isus je “istinski Ëovjek”!
Plakao je na Lazarovu grobu. Mislim da se moæda i smijao kad je svojim uËenicima rekao: “Pogledajte ptice nebeske! Niti siju, niti æanju,
niti sabiru æitnice i vaπ ih nebeski Otac hrani!” Da, kao da ga vidim
kako se smjeπka, moj dragi Spasitelj: “Drski vrapËiÊi! Baπ ih briga za
sve, a ipak su siti i debeli!” - O, kako je divan taj Ëovjek Isus!
Zapisano je da je nakon Propovijedi na gori nahranio pet tisuÊa ljudi.
- Pet tisuÊa muπkaraca, osim æena i djece! Kad bismo mi otposlali æene
s naπih krπÊanskih sastanaka, koliko bi nas ostalo? A koliko se ljudi
okupilo sluπati Isusa? - Pet tisuÊa muπkaraca, osim æena i djece! On
nije imao razglas. Kakav glas mora da je imao Isus! - Ah, bio je fantastiËan!
Jedan od najdojmljivijih prizora iz Novoga zavjeta je onaj kad rimski
upravitelj Poncije Pilat predaje Isusa na biËevanje. Isusu su na glavu
stavili vijenac ispleten od trnja. Lice mu je bilo obliveno krvlju i
popljuvano, a lea sva izudarana. Drugim rijeËima, bio je ljudska
ruπevina. U takvu je stanju Isus izveden pred okupljenu svjetinu. - Pilat
prvo pogleda njega pa narod. Pokazavπi na Isusa, potreseno izjavi:
“Evo Ëovjeka!” Luther je to preveo: “Pogledajte, kakav Ëovjek!”
Doslovce to znaËi: “Pogledajte, to je Ëovjek!” Pilat je tim rijeËima u
stvari rekao: “Vidjeh veÊ mnogo dvonoæaca, ali to mahom bijahu gladni vukovi, krvoloËni tigrovi, lukavi lisci, koËoperni pijetlovi i ... da,
naravno, majmuni; ali Isus, to je Ëovjek!” Pilatu je moglo i pobjeÊi:
“Isus je Ëovjek kakvi bismo svi mi trebali biti!”
Nedavno mi netko reËe: “Isus je bio Ëovjek poput nas.” Na to mu
odvratih: “Isus je bio Ëovjek, ali ne takav kakvi smo mi sada, nego
39
kakvi bismo trebali biti!” Isus je bio Ëovjek kakvi mi trebamo biti;
onakav kakvima nas je Bog zamislio. Kad vam tko kaæe da je Isus bio
Ëovjek poput nas, vi ga zapitajte: “Jesi li ti poput Isusa?”
Isus je “istinski Bog, roen od Oca u vjeËnosti”!
O tome bih mogao govoriti satima, no radije Êu vam opisati dogaaj
kad je na Genezaretskom moru oluja zahvatila laicu u kojoj su bili
Isusovi uËenici. BrodiÊ je zaËas bio preplavljen vodom. Jedro im se
slomilo. - “Pravog mornara to ne moæe uplaπiti!” tjeπili su se; a bilo je
meu njima i iskusnih mornara. Ali strah se, na kraju, uvukao u njihova srca pa u panici povikaπe: “Gdje je Isus?” - “Evo ga, spava na
krmi!” PotrËaπe prema krmi dok im je voda prπtala pod nogama i
poËnu ga tresti ne bi li ga probudili: “Gospodine, tonemo!”
Gotovo mogu zamisliti Isusa kako se penje na palubu - u samo srce
oluje! Mi bismo uvijek htjeli da je Isus zakljuËan u naπim pitomim
crkvama, no on ide u samo srediπte oluje! - Znate li to? Izgledalo je da
Êe ga oluja pomesti s palube, ali je on samo ispruæio ruku i gromkim,
moÊnim glasom, naredio podivljalu moru: “Umiri se!” Istog se trenutka more smirilo i raziπli se oblaci!
Kada sam taj dogaaj prepriËavao svojoj djeËici, upita me jedno od
njih: “I grmljavina je prestala?” - “Da,” potvrdih, “prestala je i grmljavina!” - Zasjalo je sunce! UËenici su pali na koljena s rijeËima:
“Kakav je to Ëovjek!? Taj Ëovjek nije poput nas!” Ubrzo su naπli pravi
odgovor na to pitanje: Isus je Bog koji je postao Ëovjekom!
Ipak, ono πto me najviπe dira jest vizija Isusa Krista koji visi raspet na
kriæu. Na kriæu je on u potpunosti “Bog i Ëovjek”. Æelio bih vam ga
predoËiti, njega koji visi ondje s krunom na glavi - ali s krunom
poruge! Snaæne su ruke prikovane Ëavlima. Spustio je glavu i umro. O, Ëelo, s kog je teko u muci krvav znoj, ja te se sada sjeÊam i teπkih
rana broj!
Sjetite se Isusa! Ostanite stajati pred njim i pitajte se: “Zaπto je visio
na kriæu?” - Pitajte se tako dugo dok ne pronaete ovaj odgovor: “Na
kriæu me oslobodio moÊi tame! Ondje me oslobodio vlasti –avla!”
40
Svojom ærtvom na kriæu Isus nas je oslobodio vlasti tame.
PoistovjeÊujuÊi se putem svoje vjere s raspetim Isusom, moæete shvatiti i sa svom sigurnoπÊu prihvatiti istinu da ste na tom kriæu bili
osloboeni vlasti tame i postali slobodno dijete Boæje. Viπe ne postoji
razlog zbog kojeg biste dopuπtali –avlu da vas muËi. Zbog Kristova
djela na kriæu moæete biti potpuno sigurni u ovo: “–avao je pobijeen!
Isus je jaËi! Raspeti me Isus otkupio da bih postao slobodno dijete
Boæje!”
Zaboravite sve besmislene suvremene teorije! Pokuπajte shvatiti pravu
stvarnost! Mi moæemo i trebamo postati slobodnom djecom Boæjom!
Bog je ispunio sve potrebne uvjete za to u Isusu koji je bio raspet i
uskrsnuo - za nas!
Znam da, kad se poËne priËati “o Bogu”, mogu doæivjeti velike neugodnosti. Zbog Ëega je tako? Vidite, svi smo mi poput izgubljena sina
o kome piπe u Bibliji. On je napustio svoj dom i oca; ali dok je æivio
daleko od oËinskog doma, postao je vrlo nesretan. Rado bi se bio vratio kuÊi k svome ocu, ali se plaπio. Zbog Ëega se plaπio? Zbog toga jer
se mnogo toga nakupilo izmeu njega i oca!
Tako je s mnogima, boje se pristupiti Bogu jer misle: “Toliko se toga
nakupilo izmeu mene i Boga pa ne postoji viπe niπta zajedniËkog
izmeu nas.” - U tome su potpuno u pravu! Oni su, naravno, pod
vlaπÊu tame i ne mogu imati nikakvo zajedniπtvo s Bogom! Tek kad
nas Isus spasi od vlasti tame i uËini djecom Boæjom, tek tada on uklanja ono πto se isprijeËilo izmeu Boga i nas! To je upravo ono πto je
uËinio na kriæu. Zato tek kod njega moæemo naÊi oproπtenje grijeha.
Jasno, samo raspeti Spasitelj daje oproπtenje grijeha! To je potvrdio
apostol Pavao rekavπi: “Bog nas je izbavio od vlasti tame i prenio u
kraljevstvo svog ljubljenog Sina.” Po naravi smo svi mi pod vlaπÊu
–avla. Isus, Boæji Sin, spasio nas je i pri tome nam poklonio
oproπtenje grijeha.
Dragi prijatelji, zato nam je Bog i dao ovo vrijeme kojim raspolaæemo
- da bismo prihvatili osloboenje u Isusu!
41
4. O jednome koji takoer nije imao vremena
Htio bih vam ispriËati o jednom Ëovjeku koji takoer nije imao vremena. O njemu je zapisano u Novom zavjetu. Bio je vrlo utjecajan, a
u doba u koje se zbiva taj dogaaj bio je rimski upravitelj. Zvao se
Feliks, a to je prekrasno ime. Feliks znaËi “sretan”, to jest, SreÊko.
Æena mu se zvala Druzila. Pod njegovu je vlast bio predan zatvorenik
imenom Pavao.
Jednoga dana kad je Feliks imao neπto slobodna vremena, reËe on svojoj æeni: “Æeno, hajde sa mnom da malo ispitamo tog Pavla!” I tako
odoπe u sudnicu i uz veliku pompu sjedoπe na poËasna mjesta. Zdesna
i slijeva bili su im postrojeni legionari. Tada pred njih dovedoπe
zatvorenika. - “Govori, Pavle, zbog Ëega si ovdje?” reËe Feliks svome
zatvoreniku. Dobivπi dopuπtenje da govori, Pavao zapoËe svoju
veliËanstvenu obranu. - O, kad bih ja mogao govoriti poput njega!
Kako je Pavao govorio, atmosfera u sudnici postajala je sve ozbiljnijom. - Odjednom se osjetila prisutnost æivoga Boga!
Dok je Pavao govorio o pravednosti koja treba krasiti suca, Feliks je
shvatio da Pavao to govori o njemu. U mislima se sjetio svih nepravednih presudâ koje je izrekao zbog mita. Potom Pavao nastavi govoriti o
ËistoÊi, na πto se Druzila zapanji u sebi: “»ovjeËe, u kojem to vremenu
æivi ovaj!?” Kad je Pavao nastavio rekavπi: “Bog æeli da budemo
pravedni i provodimo moralno Ëist æivot!” - postade oboma vruÊe.
Nastavivπi svoju priËu, Pavao je govorio o Boæjem sudu i o tome kako
Ëovjek moæe izgubiti vjeËni æivot. Na to Feliks skoËi i reËe: “Samo
trenutak, Pavle! Lijepo je to πto si nam ispriËao i sigurno je iznimno
vaæno. Kad smognem vremena, opet Êu te dozvati k sebi - ali sada
nemam vremena!” I naredi da ga odvedu. - On viπe nikad nije imao
vremena!
Bojim se da nam se, kad nemamo vremena dopustiti Bogu da nam govori o pravednosti, ËistoÊi i posljednjem Sudu, dogaa isto πto i Feliksu.
Tako nam je neugodno suoËiti se s Boæjom stvarnoπÊu, nije li tako? ©to
tada Ëinimo? PotrËimo u kino pogledati kakav film ili ukljuËimo televizor. Drugim rijeËima, radije odaberemo atmosferu koja nas ne uznemiruje - i tako sve ostaje po starom!
42
Nije li straπno kad o neËijem æivotu moramo reÊi: “Sve ostaje po
starom - i to uvijek!” Dolazi Sin Boæji i kaæe: “Gle, sve novo Ëinim!
Opraπtam vaπu proπlost! Svojom vas smrÊu otkupljujem da biste mogli
uÊi u kraljevstvo Boæje! Dajem vam Svetoga Duha da postanete novi
ljudi!” - a mi na to kaæemo: “Hvala, ne trebam!” - i sve ostane po
starom!
Ima “krπÊana” za koje je krπÊanstvo veÊ dugo mrtvo jer nisu imali vremena mijenjati se pa je u njih sve ostalo po starom. Dragi prijatelji,
tako bih htio da s vama sve bude drukËije. Æelim vam ono najbolje πto
postoji: da kod vas ne ostane po starom, veÊ da sve postane novo kroz
Isusa Krista.
5. O jednome koji ima vremena
Tako dugo dok ste pod Sotoninom vlaπÊu, bit Êete pritisnuti i nikada
neÊete imati vremena, no ja poznajem Jednoga koji ima vremena za
vas! To je Isus, Spasitelj, Uskrsli!
Neke se æene æale: “Muæ nikada nema vremena za mene.” Muπkarci se
tuæe: “Æena nikada nema vremena za mene.” Roditelji se æale: “Naπa
djeca uopÊe nemaju vremena za nas.” Djeca pak se æale: “Roditelji
nikada nemaju vremena za nas.” - »ujte ovo: Isus ima vremena! Isus
ima vremena za nas!
Za me je to potpuno novo otkriÊe, neπto πto sam tek nedavno shvatio.
Proπli sam tjedan imao neke probleme koje vam sada ne bih htio
potanko iznositi. Bio sam tako potiπten da mi je æena rekla: “Tako si
nesnosan, ali mogu te razumjeti!” Na to sam pocrvenio i otrËao u
πumu. Ondje sam u miru govorio sa svojim Spasiteljem: “Gospodine
Isuse, moram ti ispriËati sav svoj jad ...” Sve sam mu ispriËao, a on si
je uzeo vremena da me pomno sasluπa. Dva su sata proπla kao trenutak. Tada sam otvorio Novi zavjet i svaka rijeË koju sam proËitao kao
da mi je bila osobni Boæji odgovor! Kako sam sretan otiπao kuÊi!
Otkrio sam neπto potpuno novo - Isus ima vremena za mene!
U Novom zavjetu postoji jedna divna pripovijest. Kraj puta je sjedio
slijepac i prosio. U ruci je dræao drvenu posudu koju je pruæao svaki
43
put kad bi tko proπao kraj njega. Tada bi povikao: “Udjelite milostinju!” Jednom je kraj njega prolazila velika skupina ljudi. Slijepac
pomisli: “©to je sada ovo? Prolazi li to neka procesija ... ili vojska?”
KonaËno upita jednog od prolaznika: “©to se dogaa?” Ovaj mu
odgovori: “To Isus prolazi!” Odjednom slijepcu sinu. O Isusu je veÊ
Ëuo; o da, i vjerovao je da je Isus Sin Boæji. Zato povika: “Isuse, Sine
Boæji, pomozi mi! Smiluj mi se!” No ljudi su bili pomalo nervozni pa
mu rekoπe: “Ne deri se! Htjeli bismo Ëuti πto Isus govori.” Slijepi je
ipak i dalje vikao: “Isuse, Sine Boæji, smiluj mi se!” Joπ je jaËe vikao,
na πto mu ljutito zaprijete: “Dobit Êeπ batine ne umukneπ li!” PrijeteÊa
je masa neπto vrlo opasno, ali se slijepac nije dao zaustaviti: “Isuse,
Sine Boæji, smiluj mi se!”
Da sam ja bio ondje i da je mene upitao, objasnio bih mu: “Gledaj,
moraπ to razumjeti. Isus je na svom putu prema Golgoti. Ondje Êe
umrijeti za cijeli svijet. Svijet je inaËe zbog svojih grijeha na putu u
vjeËnu propast. Isus Êe taj problem svijeta rijeπiti tako da sav njegov
grijeh preuzme na sebe. Na taj Êe nam naËin osigurati mir s Bogom.
Potom Êe pobijediti smrt i uskrsnuti. Upravo se zbiva neπto vaæno, ne
moæeπ se joπ i ti sada gurati.” Ali slijepac je vikao iz svega glasa:
“Isuse, Sine Boæji, smiluj mi se!” I sada dolaze jedne od najljepπih
rijeËi Novog zavjeta: “Isus se zaustavi ...” Kako sam Ëesto bio u
iskuπenju moliti: “Ah, Gospodine Isuse, æurim na tako vaænu sjednicu,
nemam sada vremena zaustavljati se zbog bilo koga!” Ali, Biblija govori: “Isus se zaustavi te reËe: ‘Zovnite ga!’ ” - Isus koji je na putu
rjeπavanja najozbiljnijeg svjetskog problema, ima vremena za slijepog
prosjaka. Toliko mu znaËi jedan Ëovjek!
»uo sam jednom nevjerojatnu priËu. Tonuo neki brod, a stjuard je
trËeÊi hodnicima vikao: “Svi na palubu! Brod tone!” Naravno, otrËao
je i do kuhinje. Ondje je kuhar mirne duπe pekao piliÊe - “Prvo moram
izvrπiti svoju duænost!” reËe i nastavi peÊi piliÊe! - Tako je i potonuo
sa svojim piliÊima. Jednako reagiraju i ljudi danaπnjice: “Isus? To je
zastarjelo! Ne zanima me! Nemam vremena!” - I tako, bez Isusa, tone
svijet u pakao!
Mislim da najprije moramo uËiniti ono najvaænije. Ako nam Bog nudi
spasenje, tada je apsolutno najvaænije to spasenje i primiti! Zaπto ne
biste sada kleknuli pred Isusom i ponovili mu rijeËi ove pjesme?
Ti trpje za me mnogo, na kriæu raspet æiv;
ti krvlju grijeh moj plati, a ja sam bio kriv.
I sad se kajem gorko, kajem se duπom svom.
Smiluj se Kriste, Spase, smiluj se grijehu mom!
Ne skreni oka svoga, ne odbij vapaj moj;
na pokajnika greπnog ne izlij ukor svoj.
Sad oprost iπtem, Boæe, u ovaj sveti Ëas;
mir daruj srcu mome i duπi mojoj spas.
Toliko vrijedite i vi u Isusovim oËima! Znate li joπ koga na cijelome
svijetu kome toliko vrijedite? A vi joπ uvijek nemate vremena za
njega!? Mora da vas je –avao zaista potpuno zaslijepio ako to ne
uviate!
44
45
Pozor! Opasno po æivot!
Dobro znate da danas ljudi viπe ne umiru kao nekada - u postelji, stari
i siti æivota. Danas se umire u nesreÊama ili od infarkta. Nekad su ljudi
æivjeli po devedeset godina, potom bi legli u postelju i umrli. Danas
viπe nije tako. Danas eksplodira zrakoplov nad oceanom i pogine
osamdeset ljudi. Autobus se surva niz liticu - πezdeset mrtvih. U nekoj
tvornici neπto eksplodira - opet mrtvi. Ljudi masovno ginu u rudnicima. Svakih nekoliko desetljeÊa izbije neki veÊi rat. Za Prvog svjetskog
rata poginulo je samo na njemaËkoj strani dva milijuna ljudi; u iduÊem
se ratu ta brojka popela na pet milijuna. Istina je, æivimo u neprestanoj
æivotnoj opasnosti.
Kad malo treznije razmislim o svemu tome, nameÊe mi se misao da
zaista nemamo mnogo izgleda umrijeti u miru, u svojim posteljama. Zamislite πto bi bilo da vam se veËeras u deset sati dogodi kakva
nesreÊa. To bi se lako moglo dogoditi, nije li tako? Gdje biste tada bili
u jedanaest sati? Jeste li o tome veÊ razmiπljali?
1. Ozbiljnost situacije
Moram vam ispriËati neπto πto mi je ispriËao moj djed, a on je znao
fantastiËno priËati: Neki je mladiÊ doπao svom starom ujaku i rekao
mu: “UjaËe, Ëestitaj mi! Danas sam maturirao!” - “Izvrsno,” reËe mu
ujak, “evo ti dvadeset maraka pa si kupi neπto lijepo za nagradu. No,
reci mi, πto namjeravaπ dalje?” - “Dalje?” zamisli se mladiÊ. “Mislim
da Êu na fakultet. Htio bih postati pravnik.” - “Lijepo,” nastavi ujak, “a
potom?” - “Potom Êu neko vrijeme biti pripravnik na sudu.” - “Dobro,”
reËe ujak, “a nakon toga?” - “Nakon toga Êu postati Ëlanom pokrajinskog suda.” - “Fino, a πto onda?” nastavi s pitanjima ujak. - “No, ujaËe,
onda Êu si naÊi æenu i zasnovati obitelj.” - “Baπ lijepo,” nastavi ujak,
“a onda?” - “Pa nadam se da Êu onda postati vrlo utjecajan sudac ili
javni tuæitelj.” - “Dobro,” i dalje Êe ujak, “a onda?” - “Onda Êu, ujaËe,”
mladiÊ je veÊ polako postajao nervozan, “onda Êu u mirovinu.” “Dobro, a poslije toga?” neumoljivo Êe ujak. - “No onda Êu dobivati
dobru mirovinu pa Êu sagraditi nekakvu kuÊicu i saditi jagode.” “Lijepo, a πto onda?” i opet Êe ujak. MladiÊ je veÊ postajao pomalo lju-
47
tit: “Nakon toga Êu valjda umrijeti!” - “A tako,” reËe ujak, “a onda?”
Viπe mu nije bilo do smijeha. Obuzeo ga strah: “Tada Êu umrijeti - i
πto bi onda moralo biti?” - “No, i πto Êe biti onda???” upita ujak. “UjaËe,” odgovori mladiÊ, “ o tome joπ nikad nisam razmiπljao.”
- “©to?” reËe ujak. “Maturirao si, a glup si da ne vidiπ dalje od nosa?
Ne bi li trebao Ëovjek kome je Bog dao razum misliti malo dalje od
toga? - ©to Êe se dogoditi nakon toga?” - Tu mladiÊ brzo odgovori:
“UjaËe, pa nitko ne zna πto dolazi nakon smrti!” - “To nije istina, dragi
moj,” reËe ujak, “postoji netko tko savrπeno toËno zna πto Êe biti s
Ëovjekom nakon njegove smrti. To je Isus! On je rekao: ‘©irok je put
koji vodi u propast, a uzak je put koji vodi u vjeËni æivot.’ Nakon smrti
dolazi Boæji sud. »ovjek moæe biti izgubljen ili spaπen!”
Moram vas upozoriti da nije dovoljno isplanirati æivot samo do groba.
»ovjek se mora upitati: “A πto dolazi nakon toga?” Mladima s kojima
sam radio Ëesto bih objaπnjavao: “Kad trebam dati popraviti cipele,
tada ne idem automehaniËaru. AutomehaniËari su dobri deËki, ali se ne
razumiju u cipele. Cipele nosim na popravak postolaru! Ali, kad mi se
pokvari auto ne idem k postolaru, nego automehaniËaru. Kad æelim
kupiti kruha, ne idem u mesnicu, k mesaru. Mesari su isto dobriËine,
ali se uopÊe ne razumiju u pravljenje kruha. Kad zaæelim kruha, idem
pekaru. Kad mi pukne vodovodna cijev, nazovem vodoinstalatera. ZnaËi, uvijek potraæim struËnjaka!” Ali kad æelimo saznati πto dolazi
nakon smrti, tada pitamo ovog ili onog, ili se jednostavno oslonimo na
vlastito razmiπljanje. Ne bismo li za odgovor na vaæno pitanje “©to
dolazi nakon smrti?” morali potraæiti struËnjaka? Tko je struËnjak za
tu temu? - Samo je jedan struËnjak! Sin Boæji koji je doπao s drugog
svijeta; onaj koji je i sâm bio u kraljevstvu smrti. On je umro na kriæu
i opet oæivio. On dobro zna πto dolazi nakon smrti! On je rekao: “Ti
moæeπ otiÊi u pakao - ali moæeπ i doÊi u Nebo!” I kad bi me danas
dvadeset pet znanstvenika uvjeravalo da je sa smrÊu svemu kraj, rekao
bih im: “Svaka Ëast vaπim silnim titulama, ali vi niste struËnjaci na tom
podruËju. Vi, naime, niste joπ nikada bili s onu stranu æivota. No, ja
poznajem Jednog koji je bio ondje - Isusa. Ono πto on govori potpuno
je razliËito od vaπeg shvaÊanja.”
48
Ljudi danas æive s opasnim shvaÊanjima. Ponaπaju se kao da je smrt
kraj svega, ili kao da Êe automatski iÊi u Nebo jer su krπteni i pokopani
uz nazoËnost sveÊenika. No, uvjeravam vas da Êe pakao biti pun ljudi
koje su krstili i pokopali sveÊenici! - Shvatite da se nalazite u vrlo
ozbiljnoj æivotnoj opasnosti. Prije ili kasnije, svi Êemo se morati pojaviti na Boæjem sudu!
Moram vam otvoreno reÊi da je upravo moje razmiπljanje o Boæjem
sudu razlog πto sam postao krπÊaninom. Kao mladiÊ nisam ni sanjao da
Êu jednoga dana stajati za propovjedaonicom i propovijedati. Tijekom
Prvog svjetskog rata bio sam mladi Ëasnik u pukovniji koja je imala
vrlo velike gubitke. Bio sam poput ostalih Ëasnika, ni bolji ni gori od
njih, ali da mi je tada netko rekao: “Ti Êeπ jednoga dana propovijedati
u crkvi”, puknuo bih od smijeha. U to doba æivio sam daleko od Boga.
Otac me jednom upitao: “Zar ti ne vjerujeπ u Boga?” Moj je odgovor
bio: “Nisam toliko glup da tvrdim kako Bog ne postoji, potrebna je
velika doza gluposti da bi netko bio ateist, ali”, rekoh, “dosad joπ
nisam sreo Boga pa me on nimalo ne zanima.”
Nedugo nakon tog razgovora s ocem sjedio sam s prijateljem, takoer
mladim poruËnikom, u nekakvu jarku uz cestu nedaleko Verduna. Bilo
je to za njemaËke ofenzive u Francuskoj. »ekali smo zapovijed za
napad i priËali proste viceve (oni koji su bili u ratu znaju dobro πto
govorim). IspriËao sam jedan zaista prost vic i, na moje Ëuenje, prijatelj se uopÊe nije nasmijao. - “Kutscheru, zaπto se ne smijeπ?” upitah
ga. U tom se trenutku sruπio na stranu - bio je mrtav! Sitna krhotina
granate pogodila ga je toËno u srce.
Ostao sam kraj prijateljeva mrtvog tijela ne shvaÊajuÊi πto se dogodilo. ©aleÊi se rekoh: “Dragi moj, kako si neuljudan; otiπao si, a da ti
nisam stigao do kraja ispriËati vic!” Istog me trenutka obuze misao:
“Gdje je on sada?” - I kao da se ponovno vidim u onom jarku, kad me
ispunilo svjetlo zasljepljujuÊe poput bljeska eksplozije atomske
bombe: “On sada stoji pred svetim Bogom!” Tada me obuze sljedeÊa
misao: “Da sam sjedio na njegovu mjestu, πrapnel bi pogodio mene i
sada bih ja stajao pred svetim Bogom!” Ne pred nekakvim “Gosponom
bogom”, veÊ pred Bogom koji je otkrio svoju volju Ëovjeku i dao mu
49
svoje zapovijedi; zapovijedi koje sam ja sve prekrπio - kao πto ste ih
prekrπili i vi!
Ima ljudi Ëiji grijesi vriπte do neba, a koji ipak kaæu: “Ja Ëinim dobro i
ne bojim se Boga!” - Nemojte sami sebi lagati! Ja sam u tom trenutku
znao: “Prekrπio sam sve Boæje zapovijedi! Da me sada pogodi metak,
istog bih trena stao pred Boga!” I joπ mi je neπto bilo savrπeno jasno:
“Tada bih zacijelo otiπao u pakao!” ... Dolazak vojnika s konjima prekinuo je tijek mojih misli. - “Naprijed!” Ëula se zapovijed i ja se popeh
na konja. Ondje u jarku ostao je leæati moj mrtvi prijatelj. Po prvi put
nakon mnogo godina sklopio sam ruke na molitvu i izrekao ove rijeËi:
“Dragi Boæe, ne daj da poginem sve dok ne budem siguran da neÊu iÊi
u pakao!”
Kasnije sam otiπao vojnom sveÊeniku i upitao ga: “Gospodine, πto trebam uËiniti da ne odem u pakao?” Odgovorio mi je: “Gospodine
poruËniËe, prvo moramo pobijediti! Pobijediti! Pobijediti!” - “Vi ni
sami to ne znate!” odvratih mu.
Nije li potresno πto tisuÊe mladih ljudi odlaze u smrt, a da zaista nema
nikoga tko bi im rekao kako se spasiti? - I to u jednom “krπÊanskom”
narodu! I ja bih vjerojatno bio pao u oËajanje da mi jednoga dana nije
doπao u ruke Novi zavjet. Joπ se uvijek sjeÊam gdje sam ga naπao - u
nekoj francuskoj seljaËkoj kuÊi u pozadini bojiπnice. - “Novi zavjet!”
pomislih. “U njemu sigurno piπe πto mi je Ëiniti da ne izgubim vjeËni
æivot!” PoËeo sam Ëitati nasumce, malo tu, malo tamo, jer baπ nisam
poznavao tu knjigu. Pogled mi se zaustavio na jednoj reËenici: “Isus
Krist je doπao na svijet spasiti greπnike.” To me pogodilo poput munje.
- “Greπnike?” - to sam bio ja i nitko mi to nije trebao reÊi.
HoÊete li konaËno i vi priznati pred Bogom i ljudima: “Ja sam
greπnik!” - Prestanite s laænim samoopravdavanjem! - Meni u tom
trenutku nije trebao nikakav sveÊenik, bilo mi je savrπeno jasno da sam
greπnik. NajveÊa mi je æelja bila da budem spaπen! Nisam bio baπ na
Ëistu πto to u stvari znaËi. Razumio sam jedino da biti “spaπen” znaËi
iziÊi iz stanja u kojem sam bio i pronaÊi mir s Bogom. “Isus Krist je
doπao na svijet da spasi greπnike”, kaæe Sveto pismo. - Ako Isus to
moæe uËiniti, tada ga svakako moram pronaÊi!
50
Moje je traganje potrajalo joπ nekoliko tjedana. Traæio sam nekoga tko
bi mi mogao pokazati Isusa, ali nisam naπao nikoga. Tada sam uËinio
neπto πto bih vam svima æelio preporuËiti da uËinite. Jednom kad smo
opet napredovali prema francuskim poloæajima, zatvorio sam se u
neku seljaËku kuÊu blizu koje smo zastali. KuÊa je bila skoro uniπtena
i napuπtena, ali je jedna soba ostala netaknuta. U bravi je bio kljuË.
Uπavπi zakljuËah, padoh na koljena i rekoh: “Gospodine Isuse! U
Bibliji piπe da si doπao od Boga kako bi ‘spasio greπnike’. Ja sam
greπnik. Ne mogu ti obeÊati niπta u vezi buduÊnosti jer imam jako loπu
narav, ali ne bih htio biti baËen u pakao ako me ustrijele. Stoga te
molim, Gospodine Isuse, obuzmi me cijeloga. UËini sa mnom πto
æeliπ!”
Nije bilo nikakva treska i niπta se osobito nije dogodilo, ali kad sam
iziπao iz te kuÊe, znao sam da sam pronaπao Gospodina, Gospodina
kojemu otada pripadam. Od onda, iz dana u dan - a bilo mi je osamnaest godina - sve viπe i viπe shvaÊam u kakvoj opasnosti æive ljudi.
»ovjek æivi bez oproπtenja grijeha! - ©to je s vaπim grijesima? Jesu li
vam oproπteni? Kako Êete proÊi na Boæjem sudu?!
»ovjek æivi, a da se nije pomirio s Bogom - neobraÊeno! Ljudi su
krπÊanski “obojeni”; naizgled jesu krπÊani, a u nutrini im bijedno,
jadno, nemirno i nepokajano srce!
Dobro Ëujte ovo: Bog ne æeli da itko od nas ode u pakao! Ne, on to ne
æeli! “Bog æeli da se svi ljudi spase i dou do spoznanja istine.” Zato
je i poslao svog Sina. Ali, dragi prijatelji, tada i mi trebamo doÊi k
Isusu. Moramo mu pripasti. Ovo, kako se “krπÊanski svijet” odnosi
prema Bogu i spasenju po Isusu, ne moæe iziÊi na dobro. Od toga me
obuzima jeza. - Razumijete li to? Nalazimo se u velikoj æivotnoj opasnosti jer nezaustavljivo idemo u susret Boæjem sudu!
U mojoj je omladinskoj skupini bio jedan dragi mladiÊ. Neko je vrijeme redovito dolazio na naπa prouËavanja Biblije. Bilo je to u doba
Hitlerova TreÊeg Reicha. Jednog se dana morao ukljuËiti u nacistiËku
πkolu pa je prestao dolaziti na naπa prouËavanja. Viπe ga nisam viao.
Ipak, jednog se dana skoro sudarismo. - “Dobar dan, Günther!” pozdravih ga. - “Heil Hitler!” uzvrati mi on. “Kako si, Günther?” nastavih.
51
“VeÊ te dugo nisam vidio na naπim sastancima!” On se ispravi i objasni mi: “Moja deviza glasi: ‘»inim pravo i ne bojim se Boga!’ Ako u
mom æivotu postoji neπto πto nije u redu, tada Êu za to odgovarati
Bogu. Ali meni nije potreban nikakav ærtveni jarac, Isus, da bi umro za
mene!”
U duhu vidim milijune muπkaraca i æena koji misle poput njega:
“»inim pravo i zato sam pravedan. Za svoj æivot i postupke mogu
odgovarati Bogu!” Dragi prijatelji, ja se ne æelim pozivati na svoju
pravednost pred Bogom jer znam da se upravo pri pozivanju na svoju
pravednost nalazim u najveÊoj æivotnoj opasnosti. Sa svom sigurnoπÊu
moæete raËunati da Êemo svi doÊi pred Boæji sud! Zato vas i æelim upozoriti da pomno promislite kako æivite i kakvi Êete doÊi pred Boæji sud!
Umjetnik Ernst Barlach je tijekom svoje karijere izradio prekrasne
kipove. Osim toga napisao je kazaliπni komad koji je nazvao: “Plavi
Boll”. Glavni junak je Plavi Boll, zemljoposjednik uvijek pomalo plav
u licu. Jednom je taj, nakon πto je dobro objedovao i napio se, doπao
na glavni gradski trg u doba najveÊe popodnevne vruÊine. Zaustavio se
pred crkvom na Ëijim su vratima bila izrezbarena Ëetiri anela kako
puπu u trublje. Kad ih je ugledao, priËinilo mu se da su aneli æivi i da
trubljenjem najavljuju: “Sada dolazi ËovjeËanstvo na Boæji sud!”
Barlach je doslovce zapisao ove rijeËi: “Iziite iz grobova, vi mrtvi!
Bez isprike! Iziite!” Tada je Plavi Boll poËeo shvaÊati: “Bogu ne
mogu umaÊi! Jednom Êu morati stati pred njega sa svom svojom bijednoπÊu!”
Duboko u sebi svi znamo da sa svom svojom samopravednoπÊu
neÊemo daleko stiÊi. Sud Êe Boæji obuhvatiti cijeli svijet! Tada Êe sva
naπa pravednost biti poput voska u peÊi za taljenje! - Dobro mi je poznato kako ljudi danas nerado sluπaju ovu poruku. Kad im govorim:
“Ako se ne obratite Isusu, iÊi Êete u pakao!” smiju mi se i odgovaraju:
“Pakao? Kakvo je to srednjovjekovno shvaÊanje? Pakao ne postoji!”
Kad to Ëujem, uvijek se sjetim πto sam doæivio jedanput za vrijeme
Drugog svjetskog rata. Poπao sam nekome u posjet i kad sam veÊ bio
na putu, poËeo je zraËni napad. PotrËao sam u prvo skloniπte i priËekao
prestanak uzbune. Iziπavπi iz skloniπta, nastavio sam put i stigao u dio
52
grada kamo sam naumio poÊi. Tu nijedna kuÊa nije bila poruπena! No
kad sam uπao u Ëetvrt, utvrdio sam da je dvadesetak kuÊa potpuno
napuπteno. Pomislih: “Mora da sanjam! Sve su kuÊe Ëitave, a ljudi kao
da su u zemlju propali!” HodajuÊi tako, sretoh Ëovjeka iz civilne
zaπtite i upitah ga: “Zaπto su svi otiπli?” On mi ne odgovori niπta, veÊ
me povede u jednu od zgrada i dovede do prozora. Tada sam shvatio
πto je na stvari: sve su kuÊe poredane uokrug jedne livade na kojoj je
leæala golema zrakoplovna bomba, velika kao kotao parne lokomotive
- “Neeksplodirana bomba?” upitah. - “Ne,” odgovori Ëovjek, “nije to
neeksplodirana bomba! To je bomba s vremenskim upaljaËem!” Bile
su to vrlo rafinirane bombe. One ne bi eksplodirale prigodom pada,
nego pet ili deset sati kasnije. ObiËno bi eksplodirale nakon πto ljudi
iziu iz skloniπta. - “Zbog toga su se svi sklonili”, nastavi Ëovjek. “»ujete li kako otkucava?” Nevjerojatno, zaista se moglo Ëuti otkucavanje vremenskog upaljaËa. Bomba je mogla eksplodirati svakog
trena. - “Doite,” pozva me, “ovdje nije sigurno!” Vratili smo se dio
puta i pronaπli zaklon za sluËaj da bomba eksplodira. Tada sam
ugledao smijeπan prizor: jato vrabaca doletjelo je i spustilo se na travu
blizu bombe. Jedan se spustio baπ kraj upaljaËa. Povikah: “Bjeæite,
vrapci, opasno je!” Izgledalo mi je kao da su vrapci odvratili: “Ha, ha!
Mi smo napredni. Tko joπ danas vjeruje u bombe? Nema tu nikakve
opasnosti!”
Isto tako ponaπaju se i ljudi danaπnjice! Bog je veÊ dovoljno ozbiljno
govorio naπem narodu putem svoje RijeËi, Biblije, i kroz nevolje za
koje je dopustio da nas snau. - Sin Boæji je doπao, nastradao na kriæu
i uskrsnuo od mrtvih. Zbog toga bi svatko trebao shvatiti da postoji
Bog koji je stvaran i svet! I kad nakon svega toga doe netko i kaæe:
“U opasnosti ste! Morate traæiti spasenje za svoje duπe!” ljudi se smiju
i govore: “Ha! Ha! Tko joπ vjeruje u takvo πto!?”
I Biblija ponekad moæe biti ironiËna. Ateizam, poricanje Boæjeg postojanja, spomenut je u Bibliji jednom jedinom reËenicom: “Bezumnik
reËe u srcu: ‘Nema Boga’.” Na taj naËin Biblija govori o ateizmu. Nadam se da vi ne pristajete uz tako smijeπan svjetonazor kao πto je
ateizam!
53
2. Izbavljenje
Bog je veÊ jedanput udario ovaj svijet teπkom kaznom. Tada je bio
spaπen samo jedan Ëovjek zajedno sa svojom obitelji. Zvao se Noa.
Njega je Bog uputio da sagradi korablju, veliku lau, kako bi izbjegao
uniπtenju. Je li vam poznata pripovijest o potopu? Ako nije, moæe vas
biti stid - nemojte nikome reÊi da je ne znate! UoËi samog dolaska suda
Boæjeg, potopa, zapovjedio je Bog Noi: “Ui u korablju ti i sva tvoja
obitelj!” Nakon πto je Noa uπao, Bog je za njim zatvorio vrata.
Svijet je na sigurnu putu da se susretne s pravednim Boæjim sudom. Na
sreÊu, postoji laa s kojom to moæemo izbjeÊi: milost πto nam je
ponuena u Isusu Kristu. On je iz Boæjeg svijeta doπao na naπ bijedni
svijet i umro za nas na kriæu!
Ako je Bog dopustio da njegov Sin umre tako okrutnom smrÊu, onda
je i spasenje ostvareno po toj smrti dostatno za spasenje najveÊeg
greπnika. Isus je uskrsnuo od mrtvih i poziva nas k sebi po Svetome
Duhu. - Isus je laa spasenja!
Isto kao πto je Bog nekada rekao Noi: “Ui u korablju ti i sva tvoja
obitelj!” tako i sada po ovim mojim rijeËima potiËe i vas: “Ui u milost
Isusa Krista! ZakoraËi u milost Boæju! Prekini sa svime πto te zadræava! Reci Spasitelju: ‘Dolazim pred tebe kao veliki greπnik.’ Sve svoje
grijehe ostavi podno njegova kriæa! Vjeruj da je njegova krv bila prolivena za tebe! Reci mu: ‘Gospodine, predajem ti sav svoj æivot!’ ”
Koliki idu na Boæji sud potpuno neobraÊeni i nezaπtiÊeni! Ipak, Boæja
je milost na raspolaganju svakome tko je æeli primiti vjerom. A
vjerovati jest: iskoraËiti iz podruËja Boæjeg gnjeva i zakoraËiti u
podruËje milosti Isusa Krista. Taj korak nije djeËja igra. Taj korak je
izbavljenje iz æivotne opasnosti!
Poznati misionar na Novoj Gvineji, Albert Hoffman, ispripovijedao mi
je jedan dogaaj koji nikada nisam zaboravio. Ja sam mu, naime,
rekao: “Brate Hoffman, u svom krπÊanskom æivotu podnosim teπku
borbu. Nije lako, pa ni jednom pastoru, pripadati Isusu u ovakvom svijetu koji sluæi –avlu.”
54
“Rado bih ti neπto ispripovijedao”, poËe on. “Na Novoj smo Gvineji
imali obiËaj pouËavati vjeri Papuance koji su htjeli postati krπÊanima.
To im je pomagalo da ispravno upoznaju Isusa Krista. Onda bismo
jedne nedjelje pokrstili sve koji su to zaiskali. Za tu je zgodu uvijek
prireeno veliko slavlje na koje bi doπli i mnogi pogani. No ono
najzanimljivije zbivalo se veËer prije krπtenja. Te bi veËeri, naime, bila
naloæena velika vatra. Kandidati za krπtenje pristupali bi vatri, noseÊi
na rukama ono Ëime su se do tada koristili u πtovanju poganskih
boæanstava: predmete za Ëaranje, kipiÊe poganskih bogova i amajlije.
Pristupivπi vatri, bacali bi u razbuktali oganj sve te znakove svog
prijaπnjeg æivota.”
“Jednom sam promatrao neku mladu æenu koja je takoer priπla vatri
s punom rukom kipiÊa i amajlija. U trenutku kad je sve to htjela baciti u vatru, zastane zagledavπi se u plamen. Sigurno je pomislila: ‘S time
su æivjeli moji preci. S tim je predmetima povezan sav moj proπli æivot.
Ne, ne mogu se odvojiti od toga!’ Okrenu se i poe natrag, ali mora da
joj je u tom trenutku nadoπla druga misao: ‘Ali tada ne mogu pripadati
Isusu!’ Stoga se ponovno vrati i zakoraËi tri koraka prema vatri. Ali
izgleda da se ponovno nije mogla odvojiti od svojih stvari jer se opet
vratila. Tada joj prioh”, nastavi priËati misionar Hoffman, “i rekoh
joj: ‘Vidim da ti ovo teπko pada. Razmisli joπ jedanput o tome. Moæeπ
se ponovno prijaviti kad bude sljedeÊe krπtenje.’ Æena je razmiπljala
samo trenutak, okrenula se i brzim koracima uputila prema vatri,
bacila stvari u plamen i bez svijesti se sruπila na tlo.”
Nikada neÊu zaboraviti πto mi je Hoffman rekao na kraju: “Vjerujem
da samo onaj tko je doæivio stvarno obraÊenje, moæe razumjeti
uzbuenje te æene.”
Dragi prijatelji, potrebno je stati samo jedan korak da bi se uπlo u lau!
Iziite iz æivotne opasnosti i predajte se u ruke Isusu. No znajte da taj
korak nije djeËja igra. Taj je korak prekid sa svekolikim proπlim æivotom. Jeftinije ne moæete proÊi: “Æivotu je cijena previsoka!” kaæe
Sveto pismo.
Uvijek me raæalosti kad vidim koliki su, usprkos svim upozorenjima,
na putu u vjeËnu propast! Bog to ne æeli! Bog æeli da se spasite! Zato
55
je i poslao svog Sina. Njegov je Sin platio za sve vaπe grijehe. Ono πto
sada trebate jest: spoznati svoju krivicu i vjerom prihvatiti da je Isus
platio umjesto vas!
Kada su me jednom u doba Hitlera opet pozvali u Gestapo, morao sam
priËekati u nekoj prostoriji s policama. Na tim je policama bilo
mnoπtvo uvezanih dokumenata. Iz svakog je sveska virio papiriÊ na
kojem je pisalo neËije ime; na primjer: “Meier, Karl”, “Schulze,
Friedrich ...” »ekanje mi se uËinilo beskrajnim pa zahvalih Bogu πto
ne moram provoditi dane meu svim tim dokumentima. Kako mi je
postalo dosadno, poËeh Ëitati imena na dokumentima. “Meier, Karl;
Schulze, Friedrich ...” Odjednom proËitah: “Busch, Wilhelm”! - Pa to
je neki spis o meni! Odjednom su mi police prestale biti dosadne ondje je bio moj dosje! Gorio sam od znatiæelje da vidim πto piπe u
njemu. Obuzela me straπna æelja da vidim πto su frajeri napisali o meni,
no nisam se usudio poduzeti taj rizik i zaviriti u spis. Sjedio sam i dalje
na svome mjestu tresuÊi se na pomisao: “Tu je moj dosje!”
Vidite, tako mi je bilo i u vezi s kriæem Isusa Krista. Bilo je razdobljâ
u mom æivotu kad mi niπta nije bilo dosadnije od krπÊanstva. Viπe od
vjere bilo mi je zanimljivije viriti u kriglu punu piva - sve do trenutka
kad sam uvidio πto, zapravo, znaËi kriæ Isusa Krista. - “Pa tu se radi o
mom dosjeu! To ima veze s mojom krivicom i mojim spasenjem!”
Otada mi je Isusov kriæ neπto najzanimljivije πto postoji.
O, uprite pogled u Ëovjeka s krunom od trnja! On je veliki izbavitelj!
Na golgotskom kriæu ostvareno je vaπe i moje osloboenje od grijeha!
Ono pripada i vama, Ëak ako to joπ ni ne znate.
3. Iz smrti u æivot
Kad mi mislima prolaze rijeËi: “Pozor!” - “Opasno po æivot!” “Stani!” - “»ovjeËe, obrati se!” - “Potraæi svog Spasitelja!” tada
pomislim: “U æivotnoj opasnosti moæe biti samo netko tko je æiv!” Kad
se autobus surva u provaliju i poginu svi putnici, tada oni viπe nisu u
æivotnoj opasnosti.
Æelim vam reÊi da se nalazite u æivotnoj opasnosti da nikada ne
pronaete æivot. U opasnosti da “mrtvi” proæivite ovaj æivot i,
56
konaËno, da kao mrtvi budete odbaËeni! Opasnost koju primjeÊujem u
vaπim æivotima jest to da ste jednostavno propustili primiti æivot.
Biblija kaæe: “Tko ima Sina, ima æivot; tko nema Sina Boæjega, nema
æivota!”
Nedavno sam sreo jednu gospoicu, uËiteljicu stranih jezika iz Berlina.
- “Oprostite mi, gospoice,” rekoh joj, “jedan si æupnik moæe dopustiti da ponekad bude malo neuËtiv. HoÊete li mi, molim vas, reÊi koliko
vam je godina?” Mlade se gospoice uglavnom ne pita za godine, ali
starom se æupniku ne zamjera ako si uzme toliku slobodu. - Ona mi bez
oklijevanja odgovori: “Osam!” - “Samo trenutak,” rekoh iznenaeno,
“kako to osam?! PouËavate tri strana jezika, a imate samo osam godina?!” Ona se nasmija i objasni mi: “Prije osam godina pronaπla sam
Isusa. Tek sam tada poËela æivjeti. Prije toga bila sam mrtva.” Bio sam
zadivljen: “To je prekrasno reËeno!” Tada mi je navela ovaj biblijski
stih: “Tko ima Sina Boæjega, ima æivot. Tko nema Sina Boæjega, nema
æivota.” Nastavila je priËati: “Vidite, prije dok nisam imala Spasitelja,
nisam imala ni pravi æivot. Tada sam æivjela samo da bih zaraivala
novac i zabavljala se, ali to nije bio æivot!”
Doista, tko slobodnom odlukom svoje volje ne prihvati Isusa, taj ni ne
posjeduje æivot. - Da, bez Isusa nemamo pojma πto je æivot! Samo onaj
tko ima Sina Boæjega ima i æivot!
Prije mnogo godina posjetio me jedan mladiÊ. - “©to bi ti?” upitah ga.
- “Ne znam ni sam”, odgovorio je. - “Znam samo jedno: æivot koji
vodim, nije æivot!” Iznenaen tim rijeËima, upitao sam ga: “Zaπto?
Kao strojobravar imaπ dobar posao i zaraujeπ mnogo novca!” - “To
nije æivot!” nastavi on. “To uopÊe nije æivot! Ponedjeljkom sam
bravar, utorkom bravar, srijedom bravar, Ëetvrtkom bravar, petkom
bravar; u subotu nogomet, u nedjelju djevojke i kino; ponedjeljkom
sam ponovno bravar, utorkom bravar, srijedom bravar, Ëetvrtkom
bravar, petkom bravar; u subotu nogomet, u nedjelju djevojke i kino ...
to zaista nije æivot!” - “DeËko,” rekoh mu, “imaπ pravo. Velika je stvar
πto shvaÊaπ da to nije æivot! ReÊi Êu ti πto je æivot: u mom je æivotu
nastala strahovita promjena. Zbilo se to kad me pronaπao Isus koji je
umro i uskrsnuo za mene. Postao je moj Spasitelj koji me pomirio s
57
Bogom. Kad sam to shvatio, dao sam mu svoje srce. Otada imam
æivot!” - I taj je mladiÊ tada pronaπao æivot!
Nedavno sam ga ponovno sreo u Freiburgu. - “No,” upitah ga, “kako
je? Imaπ li sada æivot?” Odgovorio mi je radosno: “Da, ovo je zaista
æivot!” Danas je on vrlo radostan Ëovjek. Vodi jednu omladinsku biblijsku skupinu za prouËavanje Biblije i dovodi ljude k Isusu. U Isusu je
pronaπao æivot.
Tako dugo dok dopuπtate da vam izmiËe æivot koji je u Kristu, u strahovitoj ste æivotnoj opasnosti! To je ono kad ste Ëuli neπto o
krπÊanstvu, ali joπ niste pronaπli Spasitelja!
Nedavno je jedan moj prijatelj, trgovac, pozvan na kuÊnu zabavu kod
nekog tvorniËara. Taj pak ima lijepu vilu usred prekrasnog parka. Na
zabavi se okupilo stotinjak gostiju. Usred vreve nae se moj prijatelj s
domaÊinom i u razgovoru mu reËe: “»ovjeËe, kako ste sretni! Æivite
kao kakav kralj! Imate prekrasan posjed, veliku tvornicu, lijepu æenu,
krasnu djecu!” Na to mu ovaj odgovori: “Imate pravo, dobro mi ide.”
No, odjednom s gotovo smrtnom ozbiljnoπÊu doda: “Ali me nemojte
pitati kako je ovdje, unutra” i pokaza na svoje srce.
Kad prolazim ulicom, Ëesto pomislim: “Kada bi ljudi bili iskreni sami
sa sobom, svi bi stali i poËeli vikati: ‘Ne pitajte kako mi je u srcu!’ ” U njihovim srcima nema mira. Njihove ih misli optuæuju i uznemiruju. Srce im je ispunjeno krivicom.
Samo nas jedna osoba moæe izlijeËiti, a to je Bog. On vidi svu naπu
bijedu! Sami po sebi ne moæemo doÊi k Bogu, ali je on u svojoj velikoj
ljubavi doπao k nama u osobi Isusa Krista. Ta divljenja vrijedna poruka koju vam æelim predati, glasi: “Bog je tako ljubio svijet ...” - Ja svijet ne bih mogao ljubiti; ja bih pretukao æeljeznim πinama taj svijet pun
prljavπtine, zla i gluposti. Ipak ga je Bog i takva uzljubio! Pri toj
Ëinjenici staje svaki razum: “Bog je tako ljubio svijet te je dao svog
jedinog Sina, Isusa, da svatko tko prihvati tu ljubav ne bude izgubljen,
veÊ da ima æivot.” - Recite mi πto je joπ Bog trebao uËiniti za vas, osim
πto je dopustio da njegov Sin umre, kako biste vi na osnovu njegove
smrti imali æivot?
58
Jedanput nakon propovijedi pristupi velikom engleskom propovjedniku Charlesu Haddonu Spurgeonu neki mladiÊ i reËe: “Gospodine
propovjedniËe, u pravu ste. I ja moram pronaÊi tog Ëovjeka s Golgote
i postati dijete Boæje. Jednoga Êu se dana i ja obratiti.” - “Jednoga
dana?” upita Spurgeon. - “No da, kasnije.” - “Kasnije? Zaπto ne
danas?” Pomalo postien, mladiÊ mu objasni: “Ja bih zaista htio biti
spaπen i stoga Êu se jednoga dana obratiti Isusu, ali bih prije toga htio
joπ malo uæivati æivot.” Na te se rijeËi Spurgeon nasmija i reËe:
“MladiÊu, niste baπ previπe ambiciozni. Ja se ne bih baπ zadovoljio
time da malo uæivam æivot. Ja ne æelim samo malo od æivota. Ja æelim
æivot. U Bibliji su zapisane Isusove rijeËi (i pokaza mu to mjesto): ‘Ja
sam doπao da ... imaju æivot i da ga imaju u izobilju.’ ”
Kada doem do kraja ovakve propovijedi, uvijek me muËi neugodan
osjeÊaj jer mislim: “Moæda nisi ljudima dobro objasnio!” Dopustite mi
stoga da joπ jedanput ukratko ponovim: Bog je dopustio da Isus umre
na kriæu za nas, izgubljene i proklete greπnike, da bismo mi - danas i
ovdje - mogli imati æivot. I kad se sutra probudim, mogu pjevati od
radosti πto sam dijete Boæje jer u njemu imam æivot! - Jeste li Ëuli? Isus
je doπao da bismo veÊ ovdje na Zemlji mogli imati æivot, a u vjeËnosti
bili oËuvani od Boæjeg suda i imali vjeËni æivot. S tom spoznajom
moæemo radosni koraËati svojom æivotnom stazom.
Dopustite mi joπ jednu ilustraciju. Bilo je to jedne veËeri u prosincu.
Padala je susnjeæica i puhao vjetar. Bilo je hladno. Ulicom su prolazila dva muπkarca. Jedan od njih nije imao kaput, samo je ovratnik sakoa
podignuo da ga πtiti od vjetra. Izgledalo je da mu je svejedno πto je sav
mokar. Bilo mu je svejedno kamo ide jer nije imao doma! Tako veÊina
ljudi luta svijetom. Oni nemaju pred sobom nikakav cilj.
- ©to je s vama? Kamo vi idete? Bezboæni njemaËki filozof Nietzsche
napisao je u jednoj svojoj priËi: “... jadan onaj koji nema doma!” Imate li vi vjeËni dom?
Tada je naiπao i onaj drugi Ëovjek. Prolazio je kroz to isto nevrijeme,
isto blato, istu kiπu, isti snijeg; ali on je pjevuπio neku pjesmu i hodao
sigurnim, Ëvrstim korakom. Zaπto? Nedaleko odatle naziralo se svjetlo njegova doma! Ondje je njegova kuÊa! U njoj je toplo! Njemu nevri-
59
jeme nije previπe smetalo. - Tako prolaze svijetom ljudi koji pripadaju
Isusu i u njemu imaju æivot - sada i u vjeËnosti!
©to uËiniti?
Bog je rekao Noi: “Ui u korablju!” I ja vas molim: pronaite neko
tiho i mirno mjesto - Isus Êe biti ondje. Moæete razgovarati s njim.
Recite mu πto vam je na srcu.
Svakodnevno primam hrpu pisama sa svakojakim pitanjima. U jednom
pismu koje sam nedavno primio, postavljeno mi je sljedeÊe pitanje: “Je
li to πto nauËavate vaπe vlastito miπljenje ili uËenje vaπe crkve?” Na to
mogu jedino odgovoriti: “Ono πto ja nauËavam jest nauk Biblije!”
Potaknut tim pitanjem razmiπljao sam dalje: “Budete li sluπali miπljenje æupnika Buscha, ubrzo Êete se razoËarati. Od toga neÊete imati preveliku korist. Vi morate sluπati glas Isusa Krista! Isus je ”dobri Pastir”
i vi morate sluπati njegov glas! Sve u svemu, ja vam u svojoj slabosti
jedino mogu pomoÊi da Ëujete Isusov glas, glas “dobroga Pastira” naπe
duπe. I sada kad poËinjemo temu: “©to uËiniti?” osobito je vaæno
dopustiti da vam govori sam Isus. Trebate Ëuti njegov, a ne moj glas.
Jedanput me netko zapitao: “Mogu li porazgovarati s vama o vjeri?” “Zaπto?” upitah. “Nije potrebno razgovarati sa mnom, veÊ izravno s
Isusom!” - UËinite i vi tako!
1. Prekinite sa svojom otrcanom nevjerom!
BuduÊi da sam dugo godina bio æupnik u velikom gradu, nasluπao sam
se svakojakih prigovora protiv biblijske poruke. Takvi su prigovori veÊ
toliko otrcani da vas prije svega molim, za vaπe dobro: prekinite sa
svojom otrcanom nevjerom!
Tijekom Drugog svjetskog rata, uz svoju uobiËajenu sluæbu pastora za
mladeæ, neko sam vrijeme radio kao duπobriænik u jednoj velikoj bolnici. Jednog sam dana zastao pred vratima neke privatne bolesniËke
sobe s namjerom da pokucam i uem, kad dugim hodnikom dotrËa
mlada medicinska sestra i uzbueno mi reËe: “Gospodine æupniËe,
molim vas da ne ulazite u tu sobu!” - “Zaπto?” upitao sam. - “Zato πto
je gospodin koji tu leæi izriËito zabranio da ga posjeÊuje bilo kakav
pastor! On osobito ne æeli da ga vi posjetite! Izbacit Êe vas van!”
Pritom mi pokaza natpis na vratima na kojem sam proËitao ime jednog
poznatog poslovnog Ëovjeka, ime koje sam poznavao iz njegove
reklame. - “Sestro,” rekoh joj, “moji su æivci poput ËeliËnog uæeta!” i
pokucah. - “Naprijed!” zaËu se snaæan muπki glas i ja uoh u sobu. U
postelji je leæao stariji gospodin sijede kose. - “Dobar dan!” pozdravih. “Ja sam æupnik Busch.” - “O,” reËe bolesnik, “o vama sam veÊ
mnogo Ëuo. Uite, moæete me nakratko posjetiti!” - “Ljubazno od
vas!” rekoh s radoπÊu, no on brzo doda: “Ali vas molim da me ostavite
60
61
na miru s vaπim krπÊanstvom!” - “Onda nemam sreÊe,” dodah s osmjehom, “upravo sam o tome htio govoriti s vama!” - “IskljuËeno!”
poviËe i poËe uzbueno mahati rukom kao da me tjera iz sobe. - “Ne
dolazi u obzir! S time sam odavno prekinuo! Dok sam bio dijete
roditelji su me prisiljavali naizust uËiti psalme. Kad nisam znao, dobio
bih batine. Kad sam odrastao, prihvatio sam svjetonazor u kojem
glavnu ulogu imaju Darwin, Häckel i Nietzsche!”
Na te sam rijeËi pocrvenio u licu! Naæalost, ja se vrlo lako uzbudim. “»ujte, stari gospodine!” rekoh mu. “Da mi jedan πesnaestogodiπnjak
veli kako je prihvatio Nietzschea za svog duhovnog vou, nasmijao
bih se i pomislio: ‘No da, to je prolazno. Shvatit Êeπ ti veÊ da viπe ni
suvremeni filozofi ne vjeruju u svoje negdaπnje proroke.’ Ali kad mi
jedan stari Ëovjek kao vi, koji je veÊ na rubu vjeËnosti, kaæe neπto
takvo - tada je to uæasno! Vi ste nasmrt bolesni! Zar biste se htjeli
pojaviti pred Bogom s takvim besmislicama? Ta molim vas!”
Iznenaeno je gledao u mene. OËito nije bio naviknut da mu se
obraÊaju takvim tonom. Tada mi nadoe misao: “Stani! U bolnici ne
smijeπ ovako eksplodirati! Tu se moraπ blago ponaπati!” Odjednom
sam se straπno saæalio nad tim jadnim Ëovjekom. Umirio sam se i
objasnio mu da, usprkos njegovu prvotnu odbijanju, Isus æeli biti i njegov “dobri Pastir”. Duboko je uzdahnuo: “Da, to bi bilo lijepo! Ali πto
uËiniti s ovim mojim svjetonazorom? Trebam li potpuno odbaciti sve
u πto sam vjerovao cijelog svog æivota? - “Naravno!” rekoh mu radosna srca. “Dragi gospodine, odbacite sve πto vam neÊe trebati u
vjeËnosti! Odbacite sve i to radije danas nego sutra! S vaπim otrcanim
uvjerenjima nije moguÊe ispravno æivjeti, a ni blaæeno umrijeti. I kad
to uËinite, bacite se u raπirene ruke Sina Boæjega koji je za vas umro i
otkupio vas. Taj Êe Spasitelj biti i vaπ Spasitelj!” Uto ue sestra.
ZaËudila se vidjevπi nas kako povjerljivo razgovaramo. Dala mi je
znak rukom da je proπlo vrijeme za posjet. »vrsto sam stisnuo starËevu
ruku i napustio sobu. Nikada nisam saznao je li prihvatio moj savjet umro je iste noÊi!
Straπno me potresa spoznaja da naobraæeni ljudi prolaze kroz æivot
voeni idejama Darwina, Häckela i Nietzschea, Ëija ih otrcana nevjera
dovodi u opasnost da izgube vjeËni æivot. Zato vas prije svega æelim
62
zamoliti: odbacite sve otrcane temelje na kojima zasnivate svoju nevjeru! Vaπa otrcana nevjera ne vrijedi ni novËiÊa! U Bibliji piπe: “Jedan
je Bog, jedan je posrednik izmeu Boga i ljudi - Ëovjek Krist Isus.”
Poznavao sam Ëovjeka kojeg sam u sebi nazivao “Prugasti” jer je uvijek nosio prugasti pulover. Æena mu je poginula u bombardiranju. Dva
su mu sina takoer poginula u ratu. Jadnik! Jednom sam ga doπao posjetiti. Nisam joπ ni uspio sjesti, kad zapoËe: “Gospodine æupniËe, samo
mi nemojte govoriti niπta o krπÊanstvu! Kroz toliko toga sam veÊ
proπao da viπe ne mogu vjerovati. Previπe toga sam proæivio. Moæete
mi priËati πto hoÊete, ja viπe ne vjerujem!” Na to se nasmijah i rekoh:
“Mogu to i misliti! No, recite mi, gospodine ‘Prugasti’,” u stvari se on
zvao drukËije, “vozite li se ikada vlakom?” - “Svakako!” odgovori. “Pretpostavljam onda”, nastavih, “da svaki put prije no πto uete u vlak
odete do lokomotive i zahtijevate od vlakovoe da vam pokaæe
vozaËku dozvolu?” - “Nee! Nee!” bio je njegov odgovor. “Æeljeznici
se moæe vjerovati da zapoπljava vlakovoe koji ...” - “©to?” prekinuh
ga. “I vi ulazite u vlak, a da se niste uvjerili zna li onaj tip u lokomotivi voziti? Bez ikakva jamstva povjeravate svoj æivot tim deËkima?! Gospodine ‘Prugasti’, povjeriti svoj æivot nekome ja nazivam vjerom!
Od sada viπe nikad nemojte reÊi: ‘Ja uopÊe ne vjerujem!’ Radije recite:
‘Ja uopÊe ne vjerujem - osim æeljeznici!’ ” - “Da ...” zausti on. “Gospodine, odlazite li vi u ljekarnu?” nastavih s pitanjima. - “Da,”
reËe, “Ëesto imam glavobolju. U ljekarni nabavljam praπak protiv
glavobolje.” - “No, gospodine ‘Prugasti’,” nastavih, “onda vam je
vjerojatno poznato da ljekarnici ponekad zabunom izdaju bolesnicima
otrov umjesto lijeka. Vi vjerojatno praπak protiv glavobolje dajete ispitati prije nego ga popijete?” - “Ne, gospodine æupniËe,” bio je njegov
odgovor, “jedan izuËeni ljekarnik dobro poznaje svoj posao. Ta on se
neÊe prevariti.” - “©to?” zaËudih se opet. “Vi popijete praπak, a da ga
prethodno niste dali na ispitivanje? Vi samo tako povjeravate svoj
æivot ljekarniku? Vi s povjerenjem popijete njegov lijek? - E, to ja
nazivam vjerom! Dragi gospodine ‘Prugasti’, nemojte viπe nikad reÊi:
‘Ja uopÊe ne vjerujem!’ radije recite: ‘Ja uopÊe ne vjerujem - osim æeljeznici i ljekarniku! ”
63
I tako mu nastavih redati primjer za primjerom. Na koncu sam ga uvjerio. Tako sam imao prigodu posvjedoËiti mu: “Vidite, jednog je dana
u moj æivot doπao netko poslan od Boga, netko tko je uskrsnuo od
mrtvih. Na svojim rukama nosi oæiljke od Ëavala koji mi pokazuju da
me ljubio do smrti. Nitko na cijelom svijetu nije za me uËinio toliko
kao Isus! Nitko nije dostojan tolikog povjerenja kao Isus! - Vjerujete
li da je Isus ikada slagao?” - “Ne!” odgovori on. - “Vidite, ja ne bih
prihvatio svjedoËanstvo ni od kojeg Ëovjeka, osim od Isusa! Kad sam
spoznao tu Ëinjenicu, rekao sam: ‘Odsada svoj æivot povjeravam
Isusu!’ ” - “Zar je to tako jednostavno?” upita me. - “Da, to je tako jednostavno, gospodine ‘Prugasti’! Vrlo jednostavno! Vi vjerujete u sve i
svaπta, vjerujete svakome osim onome kome se stvarno moæe
vjerovati. Njemu ne æelite vjerovati! Odbacite otrcane osnove svoje
nevjere i predajte svoj æivot Gospodinu Isusu!”
Na jednom velikom skupu mladih rekao sam: “Dajem milijun maraka
onome tko mi prona?e nekoga tko je poæalio zato πto je primio Isusa u
æivot!” Ja tih milijun maraka nemam, ali sa svom sigurnoπÊu mogu reÊi
da na svijetu nema takvoga. No, upoznao sam dosta onih koji su
poæalili πto to nisu uËinili!
Stoga se πto prije rijeπite svoje otrcane nevjere! Vjerujte Onome koji je
uËinio sve za vas! To je neπto osobno izmeu njega i vas. Pronaite
neko mirno, skrovito mjesto i zazovite ga: “Gospodine Isuse, od danas
ti æelim pripadati!”
2. Rijeπite se svoje nevjerojatne samopravednosti
U Bibliji piπe: “Sigurna je rijeË i zasluæuje punu vjeru: Krist Isus doe
na svijet da spasi greπnike.” Mnogi se, kad Ëuju taj stih, osjete
pogoenim pa kaæu: “Ali ja nisam greπnik! Nisam poËinio nikakav
zloËin!” Takvima æelim reÊi: To ste slagali! To Êete jednoga dana
morati ponoviti pred licem Boæjim. HoÊete li i njemu reÊi: “Ja nisam
greπnik! Nisam prekrπio ni jednu tvoju zapovijed!” - HoÊete li mu to
moÊi reÊi?
64
»ujte me vi koji ste ispunjeni takvom nevjerojatnom samopravednoπÊu
koju ste sami izgradili i æivite kao da je s vama sve u redu! - To nipoπto
nije u redu, to ne vrijedi niπta!
Prije mnogo godina razgovarao sam s jednim dvadesetogodiπnjakom i
taj razgovor nisam nikada zaboravio. Sreli smo se nakon duæeg vremena pa sam mu rekao: “Dragi Heinz, viπe te ne viam na naπim sastancima za mladeæ i prouËavanjima Biblije!” Na to on odgovori: “Pa
znate, gospodine æupniËe, u meuvremenu sam malo promislio o
svemu. Vi neprestano govorite o Isusu koji je umro za greπnike, ali
meni ne treba ærtveno janje koje bi platilo za moje grijehe. Ako sam
neπto krivo uËinio i ako postoji Bog, ja Êu zbog tog svog djela znati
stati pred njega. Smijeπno mi je da bih ondje trebao nekakvog
Spasitelja koji je umro za mene!” Ja odvratih: “Dobro, dragi prijatelju!
Ti Êeπ se pred svetim Bogom pozvati na pravo. To moæeπ uËiniti, bez
daljnjega! Moæeπ odbaciti Isusa i reÊi: ‘Pozivam se na Boæje pravo!’
Ali, dragi moj, nek’ ti bude jasno jedno: u Francuskoj se sudi prema
francuskom pravu, u Engleskoj prema engleskom pravu, a pred
Bogom - po Boæjem pravu! Dragi moj, nadam se da nisi prekrπio ni
jednu jedinu Boæju zapovijed, inaËe Êeπ biti izgubljen! - Do vienja!”
“Samo trenutak,” reËe, “pa nije valjda Bog tako sitniËav!?” - “Nego
πto?” odvratih ja. “Kako ti zamiπljaπ Boga?! Zamisli da sam dobro i
ispravno proæivio pedeset godina i tada tri minute krao. To se sazna i
mene izvedu pred sud. Stojim pred sucem i objaπnjavam mu:
‘Gospodine suËe, ne budite tako sitniËavi! ©to znaËi ako sam tri minute
krao u odnosu na pedeset ispravno proæivljenih godina! Tko bi mogao
biti tako sitniËav da me sad kazni zbog toga, gospodine suËe!?’ Moæeπ li si to predoËiti? - Na takvo πto sudac bi mi odgovorio: ‘Samo
trenutak! Ja nisam ni spomenuo vaπih pedeset ispravno proæivljenih
godina, veÊ one tri minute u kojima ste krali! Zakon vas osuuje zbog
te tri minute!’ - Kad tako postupa jedan zemaljski sudac, koliko li Êe
stroæe postupiti Bog?”
Mislite da vi niste optuæeni pred Bogom? Mislite li da vama ne treba
oproπtenje grijeha? Mislite da niste greπnik? - Odbacite svoju nevjerojatnu samopravednost i potraæite Gospodina koji je umro za vaπe grijehe i umjesto vas platio za njih na kriæu. Primite ga u svoj æivot,
65
ispovjedite mu svoje grijehe i recite: “Gospodine, predajem ti sebe i
svu svoju nepravednost! Æelim primiti tvoju milost! Operi me svojom
krvlju!”
3. Poduzmite odluËan korak
PoËetkom Hitlerova reæima upoznao sam jednog visokog nacistiËkog
sluæbenika. Takve su mladi nazivali “lametaπima” jer su im odore bile
okiÊene uskim metalnim vrpcama, imitacijom srebra i zlata, pa su
izgledali poput pauna. Uπao sam u njegov ured tresuÊi se od straha jer
sam dobro znao da nacistiËki reæim nimalo ne voli pastore. ZaËudo, taj
me Ëovjek nije izbacio, nego je prijateljski sasluπao πto sam mu imao
reÊi. Kad smo zavrπili, rekoh mu: “»ujte, rijetko mi se dogaa da me
tko od vaπih kolega primi ovako prijateljski. Zato bih vam se htio osobito zahvaliti! BuduÊi da ste bili tako ljubazni sa mnom, htio bih vam
darovati neπto veliko. Htio bih vam reÊi svoju poruku: ‘Bog je tako ljubio svijet te je dao svog jedinoroenog Sina da ne pogine ni jedan koji
u nj vjeruje, veÊ da ima æivot vjeËni.’ ” - Na trenutak me pogledao i
rekao mi: “Ne trebate mi niπta dalje govoriti. Moji su roditelji bili
poboæni i vjerni ljudi. Vaπa mi je poruka poznata joπ od djetinjstva, ali
...” uzeo je veliki, neispisani list papira, stavio ga na stol, uzeo olovku
u ruku i povukao crtu od vrha do dna lista: “Vidite, gospodine æupniËe,
ja znam sve o tome. Znam da bih, ako hoÊu biti spaπen, trebao samo
prijeÊi granicu, granicu poput crte koju sam ovdje povukao. Trebao bih
uËiniti samo jedan korak preko crte koja me razdvaja od Boga. Ja sam
vrlo blizu,” pritom stavi prst do crte, “vrlo blizu granice; ali ono πto mi
preostaje jest uËiniti sljedeÊi korak!” I tada, malo postien, reËe: “Ali
mi to moj poloæaj u druπtvu ne dopuπta!”
Otiπao sam od njega tuæna srca. Proπlo je veÊ mnogo godina otkako je
umro. Njegov ga druπtveni poloæaj neÊe spasiti u vjeËnosti. Ali on je
ipak shvaÊao: “Ako æelim uÊi u kraljevstvo Boæje, trebam uËiniti samo
jedan korak preko granice.”
4. Prekinite s poznatim grijesima
Poznam jednog Ëovjeka koji ima ljubavnicu. Jednom kad sam ga sreo,
rekoh mu: “Vi æivite u grijehu! Æena vam je zbog toga nesretna! Zbog
toga Êete zavrπiti u paklu!” Na to mi on odgovori: “To πto velite je glupost! Dopustite da vam objasnim kako stvari stoje. Moja me æena ne
razumije ...” I tada mi ispriËa cijelu priËu; no uvidio sam pritom da
dobro zna jedno: “Grijeh je to πto Ëinim!”
»esto Ëujem da ljudi koji su u svai govore: “On (ona) je zapoËeo
svau!” Postoje samo svae koje je zapoËeo onaj drugi. Nitko nije prvi
zapoËeo svau, nije li tako? Uvijek zapoËinju oni drugi. No, neπto bih
vam rekao: U Boæjim je oËima svaa ozbiljna poput umorstva! Zaπto
ne prekinete svau? Pitate: “Pa πto da Ëinim?” ReÊi Êu vam: Prestanite
Ëiniti jasno prepoznatljiv grijeh! - Da se samo na trenutak zaustavite,
naËinite kratku stanku u æivotu i zapitate se: “©to ne valja u mom æivotu? S Ëime ja to, u stvari, moram prekinuti?” Budite bez brige, saznat
Êete to savrπeno jasno! Mislite li da Êe vam Isus dati svoju milost ako
i dalje nastavite svjesno grijeπiti? U Bibliji Bog poruËuje: “Obratite
(pokajte)
se!
- Sjetite se, izgubljeni je sin napustio svoj stari æivot.
K Isusu moæete doÊi ovakvi kakvi jeste: optereÊeni i nevjerni; ali tada
morate prekinuti s onime πto vas vuÊe u vjeËnu propast, a za πto dobro
znate da je grijeh!
U mnogim pismima koja svakodnevno primam uvijek mi iznova piπu:
“To πto vi govorite je preteπko! To i to nije grijeh!” Tada poËnu nabrajati ono πto ja nikada nisam rekao. Pritom otkrivam da se naπe savjesti
bune protiv toga da Isus vlada naπim æivotima. - Znajte dobro da ne
moæete zadobiti æivu vjeru i biti u njoj ako nemate hrabrosti potpuno
predati svoj æivot Isusu, tako da to bude potpuni prekid s djelima s
kojima i morate prekinuti. Prestanite Ëiniti ono πto jasno prepoznajete
kao grijeh!
Imate li vi hrabrosti poduzeti taj jedan korak? Isus vas Ëeka raπirenih
ruku! Poduzmite taj odluËujuÊi korak preko granice koja vas odvaja od
Boga - u Isusove raπirene ruke!
66
67
5. Razgovarajte s Bogom
6. »itajte Bibliju!
Znate li se moliti? Vjerojatno znate sroËiti nekoliko poboænih reËenica,
ali znate li moliti? Znate, neki imaju takvu predodæbu o tome πto znaËi
moliti, da bi mi se od toga podigla kosa na glavi kad bih je joπ imao.
Na koji naËin Bog razgovara s ljudima? - On govori kroz Bibliju! Zato
morate neizostavno poËeti Ëitati Bibliju! Moæda Êete reÊi: “Bibliju
danas viπe nitko ne Ëita!” na πto vam, na æalost, moram priznati da ste
u pravu.
Nedavno sam posjetio jednu obitelj. DomaÊica mi ponosno reËe: “I mi
smo dobri krπÊani. - Klarice, doi malo ovamo!” pozva svoju Ëetverogodiπnju kÊerkicu. “Ti se znaπ lijepo moliti, moli se malo da te æupnik
Ëuje!” DjevojËica je poËela moliti, a ja je brzo prekinuh: “Stani dijete!
- Gospoo, za ime svega, nemojte to viπe Ëiniti!” - To nije molitva!
Molitva je razgovor sa æivim Bogom koji je uz nas u Isusu Kristu.
Molitva je kad mu izlijemo svoje srce. - Jeste li se ikada tako molili?
Engleski biskup Robinson napisao je groznu knjigu koju je nazvao:
“Bog je drukËiji”. U njoj, izmeu ostalog, piπe da suvremeni Ëovjek
uglavnom viπe ne zna moliti. U tome se potpuno slaæem s njim. - Ali
to ne znaËi da neπto nije u redu s molitvom, veÊ sa suvremenim
Ëovjekom! Ne nalazite li i vi da je tako? Ono s Ëime se ne slaæem jest
biskupova teorija da bi cijelo krπÊanstvo trebalo potpuno preurediti jer
suvremeni Ëovjek viπe ne zna moliti. Na to bih dodao: “Bolje bi bilo
da suvremeni Ëovjek nauËi moliti!”
Pokuπajte jedanput riskirati pa se pomolite! Jednostavno recite:
“Gospodine, daj da te pronaem!” ili: “Gospodine, spasi me!” ili:
“Gospodine, pomozi mi pronaÊi pravu vjeru!” ili: “Gospodine, oprosti
mi grijehe!” - Samo veÊ jednom poËnite! Molitva vam u poËetku neÊe
baπ zvuËati veliËanstveno kao u sveÊenikâ koji mole ËitajuÊi iz
molitvenika. UopÊe nije potrebno veliËanstveno moliti ako smo tek
poËeli pravilno razgovarati sa æivim Bogom. Samo vi zapoËnite; veÊ
Êete, kad doe vrijeme, nauËiti moliti!
Vjera je æivi odnos izmeu mog Gospodina i mene i ako je to tako, tada
taj odnos neÊe biti bez razgovora. Ja razgovaram s njim - i on razgovara sa mnom!
Kada doem nekome u kuÊu, Ëesto mi kaæu: “Da, gospodine æupniËe,
mi imamo Bibliju iz 1722. godine, koja je pripadala joπ naπoj prabaki!” I tada skinu s police taj golemi muzejski primjerak koji sasvim
sigurno nitko ne Ëita! S duænim poπtovanjem prema staroj Bibliji, ja im
ipak kaæem: “Kupite mali Novi zavjet!” - Danas veÊ postoje takvi koji
su manji od moje πake. Neka su izdanja vrlo privlaËna. Kupite neko
suvremeno izdanje da biste ga dobro razumjeli. Potom odredite vrijeme u koje Êete ga svaki dan moÊi Ëitati. »itajuÊi, jednostavno
sluπajte: kroz te Êe rijeËi Isus govoriti s vama! Zacijelo Êete naiÊi na
mjesta koja neÊete razumjeti; nemojte se muËiti s takvim mjestima,
nego mirno nastavite Ëitati. Ovako ja to uvijek objasnim svojim
mladim sluπateljima: “Jednom mi je pripovijedao neki farmer iz
Brazila kako je doπao do obradive zemlje. Dio zemljiπta na kojem se
naselio bio je obrastao praπumom. Posjekao je drveÊe, uklonio stijene
i iskopao panjeve. Jednog je dana, kad je teren veÊ bio potpuno
oËiπÊen, upregao u plug dva vola i pokuπao orati. Kad je izorao tri
brazde, plug mu zape za skrivenu stijenu. ©to sad uËiniti? OtiÊi u kuÊu
po dinamit i raznijeti stijenu zajedno s plugom i volovima? Ne!
Povukavπi plug malo unatrag, zaobiπao je stijenu i nastavio orati. Kad
je zavrπio s oranjem, pogledao je njivu; nije izgledala baπ najurednije,
ali on svejedno posija sjeme i pobere urod. SljedeÊe je godine bilo
malo lakπe orati negoli prethodne. Tada je ponovno iskopao i uklonio
nekoliko stijena neπto i kamenja pa je bilo mnogo bolje. Kod treÊeg je
oranja iπlo joπ lakπe.” - Tako i vi Ëitajte Bibliju; no najvaænije je da je
poËnete Ëitati! Kad naie neπto πto ne razumijete, ostavite to za kasnije. Samo nastavite Ëitati!
Na samom poËetku Novog zavjeta, nakon poduæeg popisa imena
Isusovih predaka, naiÊi Êete na stih koji kaæe za Isusa: “... jer Êe on
izbaviti narod od grijeha njegovih.” ReÊi Êete: “Pa ovo razumijem! To
se odnosi na mene!” - Dopustite Bogu da vam govori na taj naËin dok
68
69
Ëitate Bibliju. Svaki dan odvojite vrijeme za Boæju rijeË. »ineÊi to,
molite ovako: “Gospodine, prosvijetli me! Daj da i ja razumijem tvoje
poruke! Prosvijetli mi srce, um i duπu!” - I joπ neπto: nemojte dopustiti da vam netko ocrnjuje Bibliju! Biblija je veliËanstvena knjiga. Nema
knjige aktualnije i uzbudljivije od nje!
Jednom prigodom za Prvog svjetskog rata, kao mlad vojnik kod
Verduna, bio sam u izvianju. Bila je veËer i sumrak se spustio. Sjedio
sam tako na rubu nekakve jaruge i odjednom, kroz prazninu meu
drveÊem, ugledao kako uskim πumskim putom nedaleko odatle
“klopara” neprijateljeva pokretna poljska kuhinja. Nismo uopÊe ni
pomiπljali da bi tim putom moglo proÊi nekakvo vozilo. Ta poljska
kuhinja koja nije mogla priËekati potpuni mrak, otkrila je neπto vaæno:
tuda prolazi neprijateljeva linija opskrbe! Ako poljska kuhinja moæe
proÊi kroz taj uski prolaz izmeu drveÊa, onda tuda moæe prolaziti i
opskrba za pjeπaπtvo; tada je to lak prolaz i kolonama vojnika koji nose
streljivo u neprijateljski logor! - To je bila vaæna neprijateljeva
strateπka linija! - I πto smo onda uËinili? Mislite li da smo poπtedjeli
πumski put? Baπ suprotno: cijelu smo noÊ granatama zasipali taj uski
prostor!
Biblija je takoer linija opskrbe, put za prolaz poπiljki “hrane i streljiva” koje Bog πalje krπÊanima. A Sotona je dovoljno pametan da tu liniju uËini predmetom svojih napadaja. Stoga je Biblija izloæena
neprekidnim napadajima. Mladi Ëovjek koji se baπ ne moæe podiËiti
inteligencijom kaæe: “Bah! Glupa knjiga!” Najpametniji se profesori
trude dokazati da je Biblija samo jedna od knjiga koje su napisali ljudi.
U jednoj su namjeri svi oni jedinstveni: izloæiti Bibliju snaænoj paljbi!
Jednom mi se neki Ëovjek potuæio: “Meni Boæja rijeË izgleda tako
mrtva. Htio bih biti spaπen, ali mi njegova rijeË baπ niπta ne govori.”
Na to sam mu odgovorio: “Molite Boga da vam dade Duha Svetoga!
Molite svaki dan pa ako treba i Ëetvrt godine: ‘Gospodine, daruj mi
Duha Svetoga da mogu razumjeti tvoju rijeË i da mogu imati æivu
vjeru!’ - Vjerujte mi, Bog Êe sasvim sigurno odgovoriti na vaπu
molitvu!”
70
7. Sluπajte propovijedanje Boæje rijeËi!
Potraæite sredinu u kojoj Êete moÊi sluπati jasnu Boæju rijeË. Danas,
naæalost, ima mjesta na kojima se propovijeda “razvodnjena” Boæja
rijeË. Tamo ja ne bih odlazio gubiti vrijeme. Ne zanima me “limunada”, veÊ “vino radosti” evanelja Isusa Krista! NeÊe vam trebati puno
da prepoznate propovijeda li se negdje Ëisto evanelje, radosna vijest,
ili neπto sasvim drugo. SreÊom, posvuda ima pastora, propovjednika i
vjernika koji dobro poznaju evanelje i znaju ga protumaËiti. Pronaite
takve ljude i sluπajte Boæju rijeË! Druæite se s takvima koji od srca æele
sluπati.
Nedavno mi jedan Ëovjek reËe: “Znate, ja sam osobenjak. Ne volim se
baπ druæiti s drugima!” Nisam mu mogao drukËije pomoÊi pa sam mu
rekao: “Vi nikada neÊete zadobiti æivu vjeru ne poËnete li se druæiti s
drugim krπÊanima i ne dolazite li onamo gdje se propovijeda Boæja
rijeË!”
Za kraj bih vam htio ispriËati o jednoj starici koju sam poznavao. Ta je
stara gospoa odigrala veliku ulogu u mom æivotu. Upoznao sam Ëak
trojicu inæenjera koji su uz njenu pomoÊ stekli vjeru u Isusa Krista.
ZakljuËio sam da kroz tu æenu snaæno djeluje sila Boæja pa sam je
stoga otiπao posjetiti. Bila je udovica, a muæ joj je za æivota bio rudar.
Radovala se πto sam doπao pa mi je ispriËala kako je uzvjerovala.
Ranije je æivjela u jednom zaselku koji je danas veÊ spojen s Essenom.
Jednom je proËitala u novinama da Êe u Paulus-Kirche (Pavlova crkva.
Op. prev.) biti posveÊena dva nova æupnika. Rekla je prijateljicama:
“Poite sa mnom u crkvu!” Krenuπe za Essen preËacima kroz polja.
Put do Paulus-Kirche bio je vrlo dug. Kad su stigle, crkva je veÊ bila
dupkom puna pa su morale stajati iza svih posjetitelja. Jedan od æupnika kojeg su tada posvetili, Julius Damman, kasnije je postao vrlo
utjecajan u gradu.
Ovako mi je prepriËala taj dogaaj: “Julius Damman se tada prvi put
popeo za propovjedaonicu. Propovijed je zapoËeo rijeËima Ivanova
evanelja: ‘Bog je tako ljubio svijet da je dao svog jedinoroenog Sina
da ne pogine ni jedan koji u nj vjeruje, veÊ da ima æivot vjeËni.’ Tada
se nagnuo naprijed i rekao: ‘Od stotina tisuÊa Boæjih rijeËi iz Biblije,
71
ni jedne se ne bojim kao rijeËi izgubljen. »ovjek moæe biti zauvijek
izgubljen, a to je kad Bog okrene svoje lice od njega - to je pakao!
drveÊa ...” Tada im kaæem: “Æena o kojoj sam vam priËao ne bi nikada naπla æivu vjeru da nije otiπla tamo gdje se propovijeda Boæja rijeË!”
“Stajala sam ondje u toj golemoj crkvenoj zgradi, tada sam joπ bila
djevojËica, i od cijele njegove propovijedi Ëula samo to. I kao kad
odjednom bljesne munja, odjeknule su u meni rijeËi: ‘I ja sam izgubljena! Ja nemam mir Boæji! Moji grijesi nisu oproπteni! Ja nisam Boæje
dijete! - Izgubljena sam!’ KuÊi sam otiπla kao u nekom snu. Nakon tri
dana otac me upitao: ‘Nisi li moæda bolesna?’ ”
Ima joπ mnogo odgovora na pitanje: “©to uËiniti?” Mislim da sam vam
najvaænije rekao, ali osjeÊam kako je neizmjerno vaæno da vam na
kraju ukratko ponovim ono najvaænije.
Pokuπala je objasniti roditeljima πto joj se dogodilo. Oni su na to rekli:
“Ti si luda! Oboljela si na æivce!” Nikome nije mogla objasniti svoj
smrtni strah saæet u rijeËima: “Izgubljena sam!” - “»etiri sam tjedna,”
priËala je dalje stara gospoa, “tumarala po kuÊi nesposobna za bilo
kakav posao. Tada sam proËitala u novinama: ‘Æupnik Damman
ponovno propovijeda.’ ProËitavπi to opet sam krenula na onaj naporni
put od Stoppenberga do Essena. Cijelim sam se putom molila ponavljajuÊi u sebi stih jedne pjesme.”
Nije, zapravo, odluËujuÊe ono πto mi uËinimo, iako je i to vrlo vaæno.
OdluËujuÊe je ono πto je za nas uËinio Bog u Isusu Kristu! To je ta
radosna vijest koju vam trebam navijestiti: “Isus je uËinio sve - za
svakoga!” On je doπao k nama. On je umro za nas. On je uskrsnuo za
nas. On nas zastupa u Boæjem kraljevstvu. On je dobri Pastir koji sve
Ëini za svoje stado. Psalmist zapoËinje dvadeset treÊi psalam rijeËima:
“Gospodin je pastir moj, ni u Ëemu ja ne oskudijevam ...” I tada nastavlja nabrajati kako taj dobri Pastir bezgraniËno mnogo Ëini za njega.
- Od svega vam srca æelim da i vi moæete zajedno s njime reÊi:
“Gospodin je moj pastir!”
U takvu je stanju doπla do Paulus-Kirche gdje je Damman veÊ propovijedao. I opet je sve bilo puno ljudi. Nije naπla mjesto za sjesti pa je
ponovno morala stajati iza sviju, na samom kraju dvorane. Joπ se
jedanput pomolila u sebi istim onim rijeËima koje je ponavljala putem
do crkve. Otvorila je pjesmaricu i potraæila pjesmu oznaËenu na ploËi,
pjesmu koju je upravo trebalo pjevati. Na svoje silno iznenaenje,
uvidjela je da je to ista ona pjesma Ëije je rijeËi ponavljala kao svoju
molitvu. Pomislila je: “Zacijelo Êe se neπto dogoditi kad svi zapjevaju
ovu pjesmu!” - Æupnik Damman se popeo za propovjedaonicu i
proËitao rijeËi iz Ivanova evanelja: “Ja sam vrata. Tko ue kroza me,
spasit Êe se. Amen.”
“Bilo je to tek drugi put da sam u toj crkvi i opet nisam Ëula niπta osim
te reËenice, no u trenutku mi je sve postalo jasno: uskrsli Isus je vrata
u æivot! - Proπla sam kroz ta vrata. Nisam Ëula viπe niπta od propovijedi, ali to mi je bilo sasvim dovoljno. - Uπla sam u æivot!”
»esto obiËavam ispriËati tu pripovijest onima koje sreÊem, onima koji
mi kaæu: “Ah, ja ne odlazim u crkvu! Ne mogu podnijeti onaj zrak.
Radije odem u πumu gdje pjevaju ptice, a vjetar πuπti u kroπnjama
72
73
Zaπto to Bog dopuπta?
Na svijetu se dogaaju strahote! Jednom sam u Essenu prelazio preko
ulice, Ëini mi se da je to bilo 1937. godine, kad mi je u susret doπao
πesnaestogodiπnji djeËak kojeg sam poznavao s naπih omladinskih sastanaka. Izgledao je sav rastrojen pa sam ga upitao: “©to ti se dogodilo?” Odgovorio je: “Na silu su me odveli u bolnicu i sterilizirali jer mi
je majka Æidovka. Kad sam se vratio kuÊi, roditelja viπe nije bilo!”
Nikada ih viπe nije vidio. Oca su mu uhitili, a majku odveli u
Auschwitz! DeËka sam spasio organiziravπi mu bijeg u Nizozemsku,
odakle je pobjegao u Ameriku. Nikada neÊu zaboraviti tog nesretnog
djeËaka i njegove rijeËi: “Mene su odveli u bolnicu i sterilizirali jer mi
je majka Æidovka. Kad sam se vratio kuÊi, mojih roditelja viπe nije
bilo!”
Nebrojeno sam puta viao sliËno. Zbog takvih se dogaaja raaju u
ljudskim mislima pitanja: “Pa gdje je onda Bog, zar ne vidi? Zaπto πuti
na sve to? Zaπto Bog dopuπta zlo?”
U Kölnu je neki luak uletio u osnovnu πkolu i bacaËem plamena
pobio dvanaestero djece! Opet nam se nameÊe pitanje: “Gdje je bio
Bog? Zaπto je to dopustio?”
SjeÊam se jedne mlade æene koja je imala rak. Polagano je umirala u
straπnim mukama. Za sobom je ostavila oæaloπÊenu djeËicu. Tko je
proæivio takvo πto, zacijelo se pita gdje je bio Bog i zaπto je to dopustio. Mnogi bi nam mogli ispriËati sliËne priËe i na koncu, s pravom,
postaviti to isto pitanje.
Naπ omiljeni pisac, Friedrich Schiller, napisao je pjesmu koju je nazvao: “Pjesma radosti”. U njoj je i ovaj stih: “BraÊo, nad zvjezdanim
πatorom sigurno stanuje ljubljeni Otac!” No danaπnji Ëovjek sklon je
reÊi: “BraÊo, nad zvjezdanim πatorom ne stanuje nikakav ljubljeni
Otac!” Kad tko poËne tako razmiπljati i kad se u njemu pojavi pitanje:
“Gdje je Bog? Zaπto to dopuπta? Zaπto πuti na sve strahote? vjerojatno
Êe doÊi do toËke kad Êe mu se u umu pojaviti opasne sumnje da Bog
75
moæda ni ne postoji! Moæda ni Nebo ne postoji? Moæda je ateizam ipak
u pravu?
Dragi prijatelji, onaj u Ëijem se umu pojave takve misli trebao bi se
uplaπiti. Bilo bi uæasno kad bi bila istina da Bog ne postoji. Tada bismo
mi ljudi bili poput æivotinja. Bili bismo sami i napuπteni - poput
izgubljene djece koja viπe ne mogu pronaÊi put kuÊi. - Da Bog ne postoji?! - Bilo bi to uæasno!
Kada mi netko kaæe: “Ja sam ateist!” ja mu odgovorim: “Nemate
pojma πto ste time rekli! - Da ne postoji niπta iznad nas?! Da smo
napuπteni?! Da smo sami jedan s drugim?!” Ne postoji niπta gore za
ljude no πto je Ëovjek, nije li tako? Stari su Rimljani imali izreku:
“Homo homini lupus” πto znaËi: “»ovjek je Ëovjeku vuk” - uæasno!
Ne moæete zamisliti kako mi Ëesto kao pastoru postavljaju pitanja:
“Kako je to Bog mogao dopustiti? Zaπto Bog πuti na sve to?” BuduÊi
da me to Ëesto pitaju, htio bih sada na to odgovoriti. Ali prije svega
znajte da ja nisam Boæji ministar unutarnjih poslova. On mi nije povjerio svoje planove. Osim toga, pomalo je glupo postavljati takva
pitanja - kao da bismo mi mogli razumjeti Boga! Jednog dekana ili
vrhovnog crkvenog poglavara joπ bih mogao razumjeti, ali Boga teπko
da Êu pravilno razumjeti. Bog je u Bibliji rekao: “Moje misli nisu vaπe
misli i moji putovi nisu vaπi putovi.” To je dovoljno jasno, nije li tako?
1. Krivo postavljeno pitanje
Glede pitanja: “Zaπto to Bog dopuπta?” ili “Zaπto Bog πuti?” htio bih
naglasiti da je krivo postavljeno. Postavljeno je, naime, na ovaj naËin:
u sudnici na suËevoj sjedalici sjede gospoa Schulze ili æupnik Busch.
Na mjestu za optuæenika sjedi Bog. Tada mu kaæemo: “Optuæeni Boæe,
kako moæeπ dopustiti da se sve to dogaa? Zaπto πutiπ kad se dogaa
zlo?” - Da vam iskreno kaæem: Bog koji bi nas pustio da sjedimo na
sudaËkoj sjedalici, a on da sjedi na optuæeniËkoj klupi - takav Bog ne
postoji!
Imao sam dvadeset sedam godina kad sam kao mladi pastor doπao u
Essen. U to je doba izbio veliki rudarski πtrajk koji je uznemirio
duhove. Jednom sam prolazio trgom nasred kojeg je na sanduku stajao
76
neki Ëovjek i æustro govorio okupljenima. Spominjao je gladnu djecu,
niske nadnice i nezaposlenost. Kad me spazio i prepoznao, doviknu
mi: “Ha, evo popa! - Doi malo ovamo!” - Tako “ljubazan” poziv
nisam mogao odbiti. Odazvah se i pooh k njemu. Ljudi su se razmaknuli da me propuste do govornika. Naπao sam se usred stotinjak
rudara. Nije mi baπ bilo ugodno u duπi jer me na fakultetu nisu
pripremili za takve situacije.
“»uj me, pope!” zapoËe Ëovjek. “Ako postoji Bog, u πto ja nisam siguran, ali moæda nekakav postoji, kad umrem, stat Êu pred njega i reÊi
mu:” - tada je zaurlao - “ ‘Zaπto si dopuπtao da ljudi umiru na
bojiπtima? Zaπto si dopuπtao da djeca gladuju, a jedni bacaju jelo i æive
u izobilju? Zaπto si dopuπtao da ljudi umiru od raka? Zaπto? Zaπto?’
Tada Êu mu reÊi: ‘Boæe, gubi se! - Nestani!’ ” »ovjek je ogorËeno
urlao. Tada sam i ja poËeo vikati: “Tako je! Dolje s takvim bogom!
Dolje s takvim bogom!”
On odjednom umuknu. ZaËueno me upita: “Samo trenutak, pa vi ste
pastor! Ne moæete vikati: ‘Dolje s takvim bogom!’ ” Na to mu ljutito
odgovorih: “Sluπaj! Bog pred kojeg bi ti mogao doÊi na ovakav naËin,
bog na kojeg moæeπ ovako urlati i koji bi ti dopustio da ga izvedeπ pred
sud kao optuæenika, a ti da staneπ pred njega kao sudac - takav bog
postoji jedino u tvojoj maπti. O takvom bogu mogu i ja zajedno s
tobom reÊi: ‘Dolje s takvim Bogom!’ Dolje s takvim budalastim
Bogom kojeg moæemo optuæivati, odbacivati ili prihvaÊati - kako nam
se veÊ svidi! Takav Bog ne postoji! Ali reÊi Êu ti jedno: postoji stvarni
Bog, razliËit od onoga kako ga ti zamiπljaπ. To je Bog pred kojim Êeπ
ti stajati kao osuenik, pred kojim neÊeπ moÊi ni usta otvoriti. Postoji
samo Bog koji Êe tebe pitati: ‘Zaπto me nisi proslavljao? Zaπto me nisi
prizivao? Zaπto si æivio neËistim æivotom? Zaπto si lagao? Zaπto si
mrzio? Zaπto si se svaao? Zaπto si ...?’ - To Êe te on pitati. Tada Êe ti
rijeË zastati u grlu! NeÊeπ mu moÊi dati ni jedan odgovor! - Ne postoji Bog kojemu bismo mi mogli reÊi: ‘Gubi se!’ Ali postoji æivi Bog koji
je stvaran i svet; koji bi i nama jednom mogao reÊi: ‘Nestani! Gubi se!’
”
Kada Ëujete kako ljudi predbacuju Bogu: “Kako Bog to moæe dopustiti? Zaπto Bog πuti?” recite im: “Takav budalasti bog koji bi nam dopus-
77
tio da ga optuæujemo i predbacujemo mu, moæe biti samo plod naπe
maπte! Postoji jedino sveti i pravedni Bog koji optuæuje i vas i mene!”
Jeste li dosad poπtovali sve Boæje zapovijedi i ni jednu prekrπili?
Dobro promislite! Bog se nimalo nije πalio kad je ljudima dao svojih
deset zapovijedi. Dakle, optuæenici smo mi - ne Bog!
2. Boæja πutnja je njegova osuda
“Zaπto Bog πuti?” nije besmisleno pitanje. Bog zaista Ëesto πuti. Boæja
je πutnja za nas najstraπnija osuda.
Uvjeren sam da postoji pakao. No pakao sigurno nije onakav kakva ga
se prikazuje na naboænim slikama - mjesto na kojem –avao peËe
greπnike na raænju i sliËne glupe izmiπljotine. Umjesto toga, ja vjerujem da Êe pakao nastati onda kad Bog prestane govoriti ljudima. Ondje
Êete ga moÊi zazivati i moliti mu se; ondje Êete moÊi vriπtati, ali vam
on viπe neÊe odgovarati! Ruski pisac Dostojevski je rekao: “Pakao je
mjesto gdje Bog viπe ne svraÊa pogled.” Mjesto gdje smo zauvijek
ostavljeni sa svojom krivnjom; mjesto gdje smo zaista napuπteni od
Boga. - Da, Boæja πutnja je njegova osuda. Kad Bog πuti, pakao
poËinje veÊ ovdje na Zemlji.
Ilustrirat Êu vam to jednom biblijskom pripovijeπÊu. Tamo gdje je
danas Mrtvo more, nekada su bila dva grada: Sodoma i Gomora. Za
ono su doba ti gradovi bili prava kulturna srediπta. Njihovi stanovnici
nisu poricali Boæje postojanje, a vjerojatno je ondje bilo i sveÊenikâ.
Iako su vjerovali u Boga, nisu ga ozbiljno shvaÊali. Sjetili bi ga se tek
prigodom vjenËanja ili pokopa, dok bi u ostale dane zaboravljali da
uopÊe postoji. Osim toga, pogazili su sve njegove zapovijedi.
U Sodomi je æivio jedan poπten Ëovjek koji se zvao Lot. On je πtovao
Boga i upozoravao sugraane: “Ne moæete se tako nemarno odnositi
prema Bogu! Nemojte misliti da moæete grijeπiti ako vas on odmah ne
kaænjava! ©to tko sije, to Êe i æeti!” - “Ah, ne zafrkavaj!” odgovarali bi
mu. “Nisi ti propovjednik! Prestani govoriti takvu glupost: ‘©to tko
sije, to Êe i æeti’!”
78
No jednoga dana, u samu zoru, odvevπi prije toga Lota iz Sodome,
zapljuπti Bog s neba ognjem na Sodomu i Gomoru. Mi koji smo
preæivjeli savezniËka bombardiranja u Drugom svjetskom ratu, dobro
znamo kako to izgleda. Ali Bog to moæe uËiniti i bez zrakoplova.
Mogu zamisliti kako su ljudi skakali iz postelja i vikali: “U podrum, u
podrum!” OtrËali su u podrum gdje je zaËas postalo neizdræivo vruÊe.
Viπe se nije moglo disati pa su vikali: “Moramo van!” Tada su istrËali,
ali je vani na sve strane pljuπtao oganj i sumpor. Jadni ljudi, van nisu
mogli, a u podrumima ih je guπio vreli zrak.
Tako to opisuje Biblija. Ja sam zamislio joπ neke situacije (to ne piπe
u Bibliji) koje su se mogle dogaati u podrumima u kojima su se, natjerani nesreÊom, okupili razliËiti ljudi. Bilo je tu svakojakih: mlada
æena iz visokog druπtva koja je dragog Boga ostavila zbog nekog
muπkarca, stariji gospodin koji je po okusu mogao prepoznati svaku
vrstu vina. Ni on nije imao niπta protiv dragog Boga, ali mu je bilo svejedno πto Bog æeli od njega. U podrumu su se naπli jedan kraj drugog:
ljubazni ljudi, lojalni i poπteni graani, vjerni platiπe poreza ... Svaki je
od njih bio mali svijet za sebe - kao πto su ljudi i danas.
U podrumu je, dakle, bilo neizdræivo vruÊe. Htjeli su van, ali nisu
mogli, oganj je sve proædirao kao u paklu. Tada ih obuze jeza. Debeli
gospodin reËe: “Ljudi, Lot je bio u pravu: Bog zaista postoji!” Æena iz
visokog druπtva doda: “Sada nam samo jedno moæe pomoÊi: moramo
se moliti! Tko zna moliti?” Prvi put u æivotu podigli su ruke na molitvu
(u antiËko doba molilo se podignutih ruku). »ule su se rijeËi:
“Gospodine, smiluj se! Sagrijeπili smo! Prezirali smo te! PoËuj sada
naπu molitvu! Znamo da si Bog koji ljubi, znamo da si milostiv!
Molimo te, Gospodine, smiluj nam se!”
Ali glasa niotkuda! »uo se samo prasak i pucketanje vatre. Ruke se
spustiπe. ©ake se u grËu skupiπe: “Boæe, zaπto πutiπ?!” ... Odgovora
niotkuda! I dalje se Ëulo samo divljanje vatrene stihije. Sada su mogli
moliti ili psovati, bilo je svejedno - Bog viπe nije odgovarao!
Postoji granica do koje neki Ëovjek, grad ili narod moæe doÊi. To je
granica ravnoduπnosti prema æivomu Bogu. Kad se ona prijee, Bog
79
viπe ne odgovara. Upravo je ta Boæja πutnja bila najjezivija kazna za
Sodomu i Gomoru - Bog im nije viπe imao πto reÊi!
I kad danas vidim svoj narod kako se ravnoduπno odnosi prema
Boæjim istinama, Boæjim zapovijedima i njegovu Sinu, sav se najeæim.
Moæda Êete baπ vi doæivjeti da molite i psujete, a Bog vam viπe neÊe
imati πto reÊi.
U Bibliji su zapisane i ove Boæje rijeËi: “Zvao sam vas, ali se ne odazvaste.” - »ovjeËe, zaπto πutiπ kad te Bog zove?!
3. Ne moæemo Ëuti ako smo predaleko
Kada imamo osjeÊaj da nas Bog ne Ëuje, moæda smo mi predaleko od
njega! - Nedavno mi je priπao jedan mladiÊ i rekao: “Gospodine
Busch, idete mi na æivce! Neprestance govorite o Bogu. SluËajno se
sretnemo na ulici i veÊ poËinjete priËati o Bogu. Ja Boga ne mogu ni
Ëuti ni vidjeti, pa gdje on to govori? Ja ne Ëujem niπta!” Ja ga na to upitah: “MladiÊu, znaπ li priËu o izgubljenom sinu?” - “Pa otprilike”, reËe
on. - “To ‘otprilike’ nije niπta! Sada Êu ti je ispriËati.”
“Bogati zemljoposjednik imao je dva sina. Jedan od njih bio je, kako
se ono kaæe, gotovan. Bilo mu je ‘skuËeno’ i dosadno kod kuÊe.
Jednoga dana reËe on ocu: ‘Stari, daj mi moj dio nasljedstva. Isplati me
jer æelim u svijet!’ Otac mu dade πto je zatraæio i on se zaputi u bijeli
svijet. Nakon nekog vremena sazna otac da je potroπio sve svoje imanje provodeÊi æivot razvratno. - I sami znate kako je u velikim gradovima lako potroπiti novac. Nakon toga dolaze glad i nezaposlenost.
Ostavπi bez novca, mladiÊ se naπao u beznadnom poloæaju i na
posljetku zavrπio meu svinjama - kao Ëuvar. U Izraelu su svinje smatrali neËistim æivotinjama. Biti Ëuvarem svinja za jednog je Izraelca
bilo neπto najsramotnije πto mu se moglo dogoditi. Kako je glad bivala
sve æeπÊa, mladiÊ je bio radostan kad je mogao ukrasti rogaËe koje su
davali svinjama i napuniti svoj æeludac. Ondje viπe nije mogao Ëuti
oËeva glasa. Bio je predaleko. Izgubljeni je sin mogao reÊi: ‘Ne Ëujem
oËev glas!’ - naravno da ga nije Ëuo!
Dopustite da ovdje umetnem neπto πto ne piπe u Bibliji kako bih vam
lakπe objasnio svoj stav. - Sjedi tako taj bjegunac kraj svinja i ljuti se
na svojega oca. Optuæuje ga: ‘Kako samo moæe dopustiti da mi je tako
loπe!? - To bi mogla biti i slika danaπnjeg svijeta. Ljudi su napustili
Boga pa je na njih navalila bijeda i nevolja; i zato sada viËu: ‘Kako
Bog to moæe dopustiti?! Zaπto πuti na sve to!?’
No, Isus je drukËije ispriËao tu priËu. U jednom trenutku ovaj je doπao
k sebi i rekao: ‘Koliki najamnici moga oca obiluju kruhom, a ja ovdje
umirem od gladi! Ustat Êu, poÊi svome ocu i reÊi mu: OËe, sagrijeπih
Bogu i tebi ...’ - Diæe se i krenu svome ocu! - Dok je joπ bio daleko,
opazi ga otac i saæali se. PotrËa pred njega, pade mu oko vrata i izljubi ga, a sin mu reËe: ‘OËe, sagrijeπih Bogu i tebi ...’ - Otac ga je grlio
i naredio slugama: ‘Brzo, donesite odijelo, ono najbolje, i odjenite ga!
Stavite mu na ruku prsten, a na noge sandale!’ - Tek je sada dobro Ëuo
oËev glas. - To πto ti ne moæeπ Ëuti Boæji glas, znaËi da si predaleko od
njega! Moraπ se obratiti i to vrlo dobro znaπ!” rekoh tom mladiÊu.
Ljudi mogu otiÊi vrlo daleko od Boga - sve do svinja - slikovito
reËeno. Toga sam bio itekako svjestan u doba mog bezboænog æivota,
kad sam bio poruËnik za Prvog svjetskog rata. Mislio sam: “Ta vrijeme
mi je da se obratim!” - Znate, joπ nisam sreo nekoga tko u sebi nije
znao tu Ëinjenicu: “Moram se obratiti!”
Svi mi znamo tu Ëinjenicu: “Moram se obratiti!” Ako osjeÊate da se
morate obratiti, zaπto to ne uËinite? - Obratite se! Tek Êete tada Ëuti
OËev glas!
4. Moramo posluπati posljednju Boæju rijeË
Sada vam æelim reÊi ono najvaænije: kad imate osjeÊaj da Bog πuti,
morate potpuno posluπati njegovu posljednju rijeË. U Bibliji, u
poslanici Hebrejima, piπe: “Bog koji je nekoÊ u mnogo navrata i na
mnogo naËina govorio ocima preko proroka, na kraju, to jest u ovo vrijeme, govorio nam je po Sinu ...” - Znate li tko je taj “Sin”? To je Sin
Boæji - Isus Krist!
Isus! - Srce mi zakuca jaËe i puls mi se ubrza kad mogu govoriti o
Isusu. - Isus je, kao πto Bog tvrdi za njega, RijeË Boæja koja je postala
80
81
Ëovjekom. RijeË koja je “tijelom postala i nastanila se meu nama”.
Kad mi izgovorimo rijeË, ona izlazi iz naπih usta kao dah. Bog je jednu
RijeË pretvorio u tijelo - u Isusa! - Isus je posljednja Boæja rijeË!
Isusa. - Ne, nije stao pred Isusa! Bacio se pred njim u praπinu i sa suzama u oËima ispriËao Spasitelju sav svoj jad: “Moj je æivot pokvaren i
oneËiπÊen! Isuse, ako hoÊeπ, moæeπ me oËistiti. Pomozi mi!”
Jeste li Ëuli izraz “moja zadnja rijeË”? - Pretpostavimo da æelim prodati kravu. - Ne bojte se, ne prodajem nikakvu kravu; samo pretpostavimo. - Koliko vrijedi jedna krava? Ja ne znam. Recimo tisuÊu
maraka. Na to mi vi kaæete: “Ne dam viπe od tri stotine!” - “Ali takva
krava vrijedi tisuÊu dvjesto maraka!” objaπnjavam ja. Tada vi ponudite
Ëetiri stotine. Ja nastavljam: “TisuÊu i sto!” I tako se pogaamo sve
dok ne kaæem: “Dobro! Osam stotina maraka! To je moja zadnja
rijeË!” I buduÊi da ja nisam πeprtlja, ostat Êemo na toj svoti i viπe je
neÊemo mijenjati.
Jeste li znali da se uniπteni Ëovjek i Spasitelj kad-tad moraju sresti? To
Êe se svakako dogoditi: trebamo doÊi sa svojim jadom pred Isusa!
Kako bi bilo da odbacite svoju “religiju” i donesete svoj jad pred
Isusa?
Isus je posljednja Boæja rijeË. Ako njega ne prihvatite, Bog vam viπe
nema πto reÊi. - Razumijete li to? I kad se ljudi æale: “Bog ne govori!
Zaπto Bog πuti?” - ja im odgovaram: “Bog vam viπe nema πto reÊi ako
ne æelite prihvatiti njegovu posljednju rijeË!” - Vi morate prihvatiti
Isusa! Vi ga moæete primiti! DrukËije ne ide!
»esto sretnem ljude koji mi kaæu: “Ja vjerujem u dragog Boga, ali
zbog Ëega trebam Isusa?” »ujte Bibliju, ona kaæe da je Isus utjelovljena RijeË Boæja - njegova posljednja rijeË upuÊena nama!
Jednom dok je Isus pouËavao, oko njega se okupilo mnoπtvo.
Odjednom ih obuze nemir. Zavikali su i poËeli se razmicati. Isus je
prekinuo svoj govor i upitao: “©to se dogaa?” Dogodilo se neπto uæasno: meu okupljene je doπao gubavac. - Znate li tko je gubavac? To je
Ëovjek koji se æiv raspada. Guba je uæasna: gnoj nagriza uπi, nos i
usnice. Izgleda tako straπno da onaj tko to vidi moæe pasti u nesvijest.
Zato su gubavci bili prisiljeni æivjeti u divljini, daleko od svakog ljudskog naselja. Nipoπto nisu smjeli meu ljude - a taj je gubavac doπao
meu mnoπtvo okupljeno oko Isusa!
»uo je o Isusu i meu to mnoπtvo dovela ga je velika Ëeænja: “Æelim
vidjeti Spasitelja!” Svi su se sklanjali s puta i vikali: “Bjeæi! Gubi se!”
Pograbili su kamenje ne bi li ga uplaπili, ali se on nije dao otjerati.
Mogu zamisliti kako je kroz gomilu nastao prolaz jer su svi uzmicali.
Tako je prolazio kao nekom pustom uliËicom, sve dok nije stao pred
82
I tako je taj jadni gubavac pao niËice pred Isusa s rijeËima: “Ako
hoÊeπ, moæeπ me oËistiti!” Tada se dogodilo neπto prekrasno. Isus se
povukao jedan korak pred tom ljudskom ruπevinom i rekao: “HoÊu!
Ustani! OËisti se!” - Ali ne, on to nije uËinio! Isus je poπao jedan korak
prema gubavcu i poloæio ruke na njegovu raspadajuÊu koæu! Ljudi su
sa zgraæanjem povikali: “Gubavca se ne smije doticati!” Biblija ovako
izvjeπÊuje: “Isus pruæi ruku i dotaknu ga ...” Nikakva prljavπtina nije
Isusu odvratna! Nema jada koji bi bio prevelik za njega! Poloæio je
ruke na gubavca! Da sam umjetnik, naslikao bih Isusove ruke na
izobliËenu, raspadajuÊem gubavËevu licu. - Takav je Isus: najËudesniji Ëovjek svih vremena! - Ako ni za vas nitko ne mari, nitko vas ne
treba; zamolite Isusa da stavi ruke na vas. On Êe vam reÊi: “Ja sam te
kupio, ti si moj!” - Ako ste nagriæeni gubom grijeha a vaπ æivot pun
neËistoÊa, Isus Êe poloæiti svoje ruke na vas i reÊi vam: “OËisti se!”
U Isusu nam je darovana ljubav Boæja koja moæe otkloniti sav naπ jad,
grijehe, prljavπtine i bolesti. Isus je utjelovljena RijeË Boæja! »emu
ljudi govore: “Zaπto Bog πuti?” - Nije li nam Bog progovorio dovoljno
jasno i dovoljno ljubazno?
Taj isti Isus, nadugo nakon dogaaja s gubavcem, bio je poloæen na
kriæ. Æeljeznim su mu klinovima probili ruke i noge i prikovali ga.
Tada su podigli kriæ, a oko njega se okupila razjarena svjetina. Rimski
su vojnici grubo odbijali ljude od raspetog. - Doite sa mnom, probijmo se kroz tu svjetinu i stanimo i mi pod kriæ! Pogledajte njega,
raspetog Krista! - O, glavo okrunjena, kojoj se rug’o svijet. O, glavo
puna rana, a na njoj trnov splet. O, Ëelo s ko’g je tek’o u muci krvav
znoj, ja te se sada sjeÊam i teπkih rana broj. - Pogledajte ga! Pitajte ga:
“Zbog Ëega tu visiπ?” - “Ja ovdje visim”, odgovara on, “jer si ti sagri-
83
jeπio. Ili Êeπ ti platiti za svoje grijehe u paklu, ili Êu ja ovdje platiti za
tebe. Jedan od nas mora platiti! Ja Êu to uËiniti umjesto tebe - ti samo
vjeruj u mene!”
NaveËer su Isusa poloæili u grob isklesan u stijeni i na ulaz dokotrljali
teπku kamenu ploËu. Ispred ulaza straæarili su rimski vojnici. TreÊi dan
nakon pokopa, joπ za mraka, najednom bljesne kao da je u blizini
eksplodirala atomska bomba! Svjetlo je bilo toliko silno da su straæari,
koji nisu bili neki histeriËni slabiÊi, popadali u nesvijest. Posljednje πto
su vidjeli bio je prizor Isusovog veliËanstvenog izlaska iz groba!
Ovo πto vam pripovijedam nije nikakva bajka. To govorim jer znam da
je Isus uskrsnuo od mrtvih. - Isus, koji je umro za vas, æiv je i danas!
Ne postoji ljudsko biÊe za koje on nije umro. Isus je æiv i zove vas kao posljednja RijeË Boæja! Najvaænije pitanje jest: hoÊete li ga primiti u svoj æivot?
“Zaπto Bog πuti?” - Dragi prijatelji, Bog ne πuti. On govori, a RijeË mu
se zove: Isus! To ime je ljubav, milost i milosre.
Proæivio sam uæase u nacistiËkim zatvorima i za bombardiranja. »esto
se sjetim jednog od najuæasnijih trenutaka. Kad sam jedanput za
savezniËkih bombardiranja bio doveden u neko dvoriπte, zastao mi je
krik u grlu. Preda mnom se pruæao uæasan prizor. Poredano na tlu leæalo je osamdesetak mrtvih tijela koje su otkopali iz bombom uniπtenog
skloniπta. VeÊ sam viao uæasne prizore na bojiπtima u Prvom svjetskom ratu, ali je taj bio najuæasniji. Ovdje nisu leæali mrtvi vojnici, veÊ
tijela staraca, æena i - djece. DjeËice, Ëijih sam se mrπavih tijela
nagledao tijekom tog dugog rata.
Djeca! Kakve su ona imala veze s tim besmislenim ratom? I dok sam
stajao tamo meu svim tim leπevima, mojim se srcem razlegao krik:
“O, Boæe, gdje si? Zaπto πutiπ na sve ovo?” U tom su se trenutku u
mome duhu pojavile rijeËi iz Biblije: “Bog je tako ljubio svijet da je
dao svog jedinoroenog Sina ...” Mora da mi je sam Bog objavio te
rijeËi u trenucima dubokog oËaja. Odjednom sam pred sobom, u mislima, ugledao Golgotski kriæ na kojem je Bog ostavio svog Sina - da
iskrvari za nas!
84
UopÊe ne razumijem Boga. Ne razumijem zaπto je toliko toga dopustio. - No, sreÊom, postoji njegov znak, spomenik, svjetionik njegove
ljubavi. To je kriæ Isusa Krista. Ako Bog “nije poπtedio vlastita Sina,
nego ga predao za sve nas, kako nam neÊe dati i sve ostalo s njime?”
Tako je rekao apostol Pavao i to je istina. Kad pod Kristovim kriæem
naem mir s Bogom, sve mi postaje jasno i nemam viπe nikakvih
pitanja.
Dok su moja djeca bila mala, nisu prihvaÊala sve πto sam Ëinio, ali su
se pouzdavala u mene: “Tata Êe to dobro napraviti!” Kad naem mir
Boæji pod kriæem Isusa Krista, i ja se mogu pouzdati u nebeskog Oca.
Sve πto on Ëini, ispravno je. Najvaænije je stoga prihvatiti, primiti tu
posljednju Boæju RijeË - Isusa Krista!
5. Boæja πutnja moæe donijeti radost
Satima se moæe raspravljati o tome zaπto Bog dopuπta ovo ili ono. No
pitanje postaje zaista aktualno tek kad se radi o neËemu osobnom, nije
li tako? - Nedavno mi je neka mlada djevojka rastrojena izgleda rekla:
“Viπe mi se ne æivi!” Ne znam u kojem ste vi stanju, ali vam æelim reÊi
neπto u vezi s vaπim æivotnim problemima. NeÊete postiÊi apsolutno
niπta pitajuÊi neprestano: “Zaπto? Zaπto? Zaπto?” Radije se pitajte:
“Zbog Ëega? U koju svrhu?”
Kada sam prije nekoliko desetljeÊa joπ sluæbovao kao æupnik u jednome rudarskom kraju, dogodilo se neπto straπno. Jednom je rudaru,
naime, pala stijena na lea i slomila mu kraljeænicu. Zbog toga mu je
bio oduzet donji dio tijela i nije bilo nikakve nade u ozdravljenje ili u
poboljπanje. - Uæasno!
Otiπao sam ga obiÊi, ali vam mogu reÊi da je to bio najstraπniji posjet
u koji sam ikad iπao. Kod unesreÊenog su se okupili prijatelji. Na stolu
su bile boce rakije. On je sjedio u pokretnim kolicima. Kad sam uπao,
snaæno je povikao: “Ti, crna ptico, ostani vani! Gdje je bio tvoj Bog
kad mi je pala stijena na lea?! Zaπto je Bog tada πutio?” I tada poËe
psovati. Bilo je kao u paklu. Bez rijeËi sam se pokupio odande.
Meu rudarima sam imao nekoliko prijatelja i njima sam sutradan na
biblijskom prouËavanju za muπkarce ispripovijedao taj muËni doæivl-
85
jaj. Nakon tjedan dana opet smo imali takav sastanak. Baπ kad sam htio
zapoËeti sastanak, na vratima se pojavio Ëovjek u invalidskim kolicima. Moji su ga prijatelji rudari pozvali na sastanak i on se odazvao. Ne
znam jesu li πto razgovarali s njim, ali mislim da nisu.
Tako je on te veËeri sjedio preda mnom i sluπao propovijed koju sam
zapoËeo rijeËima: “Bog je tako ljubio svijet da je dao svog jedinoroenog Sina ...” Govorio sam o Isusu, posljednjoj RijeËi Boæjoj
koju moramo Ëuti i potom slijediti: “... da ne pogine ni jedan koji u nj
vjeruje, veÊ da ima æivot vjeËni.” - Taj je Ëovjek sluπao te rijeËi! Prvi
put u æivotu Ëuo je o Isusu! Odjednom je ugledao Svjetlo - spoznao je!
I da ne duljim, za tri mjeseca i on je postao dijete Gospodina Isusa. Ne
mogu vam reÊi kako se sve izmijenilo u njegovu æivotu. U stanu su
zavladali red i ËistoÊa. Ondje gdje su nekad odzvanjale psovke, Ëule su
se pjesme o Isusu. Stari su ga prijatelji napustili, ali je stekao nove.
Nestale su i boce rakije - na stolu je sada leæala Biblija. Æena i djeca
bili su kao preporoeni.
bih mogao pronaÊi njegova Sina, Isusa Krista. Po Isusu sam postao
radosno dijete Boæje. Zato mu i æelim zahvaliti za svoju nesreÊu!”
Tada je rekao neπto πto mi se neizbrisivo usjeklo u pamÊenje: “Bolje
mi je uzetu pripadati Isusu i biti dijete Boæje, nego s obje zdrave noge
biti baËen u pakao!”
Nikada neÊu zaboraviti kako je to rekao: “Bolje mi je uzetu pripadati
Isusu i biti dijete Boæje, nego s obje zdrave noge biti baËen u pakao!”
- “Dragi moj Amsele,” rekoh mu, “vidiπ li kakve ti je straπne probleme
Bog poslao. U poËetku si se pravdao: ‘Gdje je bio Bog? Zaπto Bog
πuti?’ a sada si shvatio zaπto je Bog dopustio to πto ti se dogodilo. On
te htio dovesti do Isusa da bi te Isus mogao dovesti k njemu!”
Ne valja pitati: “Zaπto?” nego: “Zbog Ëega? U koju svrhu?” Vjerujem
kako sve teπkoÊe u naπem æivotu postoje samo zato da bi nas Bog po
svome Sinu Isusu mogao privuÊi k sebi!
Posljednji put posjetio sam ga nedugo prije njegove smrti. Taj mi je
posjet ostao u neizbrisivu sjeÊanju. On je imao lijepo ime, zvao se
Amsel. NeÊe se ljutiti πto ga ovdje spominjem po imenu, on je sada u
vjeËnosti. - “Amsele,” upitah ga, “kako je?” - “Ah,” reËe, “otkad je
moj æivot pripao Isusu, otkad su mi oproπteni grijesi i Boæje sam dijete,
otada je u mom domu ...” zastao je na trenutak i nastavio, “otada mi je
svaki dan kao Badnjak.”
Lijepo je to sroËio za jednog rudara, zar ne? Onda je rekao neπto divno
πto nisam nikada zaboravio. Rekao je: “Busch! OsjeÊam da Êu uskoro
umrijeti.” - Bili smo na “ti” jer smo u meuvremenu postali dobri prijatelji. - “Tada Êu proÊi kroz vrata i stati pred Boga”, nastavi on. “I kad
tada, u vjeËnosti, budem stajao pred Boæjim prijestoljem, past Êu preda
nj niËice i zahvaliti mu - πto mi je slomio kraljeænicu.”
“Amsele!” prekinuh ga zapanjeno. “©to to govoriπ?” - “Dobro znam
πto govorim”, nastavi on. “Vidiπ, da mi se to nije dogodilo, da me Bog
jednostavno pustio i dalje æivjeti onakvim bezboænim æivotom, zacijelo bih svoj æivotni put zavrπio u paklu, u vjeËnom prokletstvu. Bog je
u svojoj spasonosnoj ljubavi dopustio da mi se slomi kraljeænica kako
86
87
Naπe pravo na ljubav
Ovu sam temu inaËe naslovio: “Moæe li ljubav biti grijeh?” a govori o
pitanju spolnosti i odnosu meu spolovima, Ëime smo svi jako zaokupljeni.
1. Nesaglediva opasnost
Nevjerojatna Ëinjenica naπeg doba jest to da u povijesti naπe civilizacije ljudi nikada nisu toliko patili od osamljenosti. A opet, ljudi joπ
nikada nisu bili tako povezani kao danas. Premalo je reÊi “povezani”,
bolji je izraz “stisnuti kao srdele”. Uza sve to, Ëovjek je osamljeniji no
ikad!
Jedan mi πesnaestogodiπnjak reËe: “Nemam nikoga na svijetu!” - “Ne
govori gluposti”, rekoh mu, “pa imaπ valjda oca!” - “Ah, stari!” odgovori mi. “On dolazi kuÊi u pet sati, malo proguna, pojede neπto i opet
ode.” - “A πto je s mamom?” - “Ah, ona ima posla preko glave. Nema
ona vremena za mene!” - “A πto je s prijateljima u πkoli?” - “Nisu to
nikakvi prijatelji! Nemam nikoga kome bih se mogao povjeriti!”
Eto, to su rijeËi jednog πesnaestogodiπnjaka! Ali takva osamljenost ne
postoji samo meu djecom. Udate æene Ëesto æive uæasno - osamljene
uz svoje muæeve. I obratno, æena Ëesto nema pojma Ëime joj se bavi
muæ. - I to se onda naziva brakom! - I tako postajemo sve osamljeniji.
Kad suvremeni “filozofi” govore o osamljenosti, svi naÊule uπi.
»ovjek vapi za rjeπenjem problema osamljenosti. No u tome postoji
jedan problem: to traæenje izlaska iz osamljenosti najËeπÊe je povezano
s najsnaænijom silom koja djeluje u naπim æivotima - sa spolnim
nagonom. Tu nastaju veliki problemi: petnaestogodiπnjak traæi djevojku koja Êe ga izbaviti od osamljenosti; ozbiljan, oæenjen muπkarac
koji je straπno osamljen uz svoju æenu, poËne odræavati vezu sa svojom
tajnicom misleÊi da Êe ga ona izbaviti od osamljenosti; mladi student,
jedan od jedanaest ili dvadeset tisuÊa studenata nekog sveuËiliπta, ali
ipak strahovito osamljen, poËne se druæiti sa studenticom, takoer jako
osamljenom.
89
Bijeg od osamljenosti u svim ovim sluËajevima povezan je s
najmoÊnijim nagonom u æivotu - spolnim nagonom. Zbog toga je
danaπnji svijet opËinjen seksom.
To πto Ëovjek izbavljenje od osamljenosti traæi u seksu, uzrok je
bogaÊenju filmskih producenata i pisaca. Danas je nemoguÊe snimiti
film bez barem jedne scene u postelji! Teπko je pronaÊi suvremeni
roman bez barem jednog preljuba.
nosti nema nikakve veze s poimanjem dobra i zla. Uzmite, na primjer,
suvremene filmove: poljubac u prvom planu ... spuπta se zastor i kroza
nj se naziru sjene muπkarca i æene u spolnom odnosu. Takva je scena
samo dio filma i nitko se zapravo ne pita je li to dobro ili zlo.
©to je zlo, a πto dobro? Da bismo mogli odgovoriti na to pitanje,
moramo postaviti jedno drugo: “Tko, zapravo, zna πto je dobro, a πto
zlo? Tko nam to moæe reÊi?”
Jedna mi mlada djevojka reËe: “Gospodine æupniËe, mi danas imamo
potpuno drukËije shvaÊanje nego πto su ga imali naπi djedovi. Mi
imamo novi moral, novu etiku!” Na te bih joj rijeËi skinuo πeπir da sam
ga imao na glavi. - “Svaka Ëast!” rekoh, ali kad je netko tako dugo kao
ja duπobriænik u velegradu, tada se viπe ne moæe vjerovati njezinim
rijeËima. Iz iskustva znam da su takve rijeËi samo lijepa vanjπtina
unutar koje se krije nesaglediva opasnost. MladiÊi i djevojke koji æive
u mutnim odnosima, u duπi su nedorasla djeca - kao i supruænici koji
prikrivaju svoje preljube ili se rastaju. - To je golema opasnost i svima
nam je dobro poznata. Ja, naime, ne govorim o “drugima”, ja govorim
o nama!
Jednom mi je doπao neki mladi par. Ona je bila jako naπminkana, a on
mi je djelovao kao vrlo nestabilna osoba, prsti su mu bili poæutjeli od
puπenja. Na samom poËetku razgovora rekoh im: “Na deset kilometara
se vidi πto se s vama dogaa!” - “Nema tu niËeg loπeg, gospodine
æupniËe!” objasni mi malena. -"Stani malo," prihvatih, “tko moæe reÊi
je li to u redu ili nije?” Zaista, tko ima pravo reÊi πto je dobro, a πto
zlo?
2. U Ëemu je opasnost?
Sada smo doπli do vrlo vaæne toËke. Ako postoji æivuÊi Bog koji je
Gospodar ovoga svijeta, onda je on taj koji Êe nam reÊi πto je dobro, a
πto zlo! Ako Boga nema, slobodno Ëinite πto vam je volja! Ako je tako,
ne vidim ni razloga da bi se zbog tete Amalije morali ponaπati
drukËije. Tu se svatko suoËava s pitanjem: “Ima li Boga ili nema?”
Znam neke koji æive u svakovrsnoj moralnoj prljavπtini, ali kaæu “Ja
vjerujem u Gospona Boga!” - Glupost! Ako Bog postoji, onda je njegova volja ono πto vrijedi na polju spolnosti. Zato se morate odluËiti.
Boga moæete izbaciti iz svog æivota, ali Êete zbog toga i vi umrijeti! Ne
moæemo planirati æivot tako da do Ëetrdeset pete æivimo bez Boga, a
kad ostarimo odjednom odluËimo biti poboæni. To ne ide! - “Traæite
Boga dok se joπ moæe naÊi!” govori Biblija. Ona ne kaæe: “Traæite kad
se vama svidi.” Ponavljam joπ jedanput: Ako Boga nema, moæete æivjeti kako hoÊete; ali ako Bog postoji, on je taj koji Êe reÊi πto je dobro,
a πto zlo. To je logiËno, nije li?
Opasnost je u Ëinjenici da mi viπe ne znamo πto je dobro, a πto loπe.
Mnogi tvrde da danas imamo nova shvaÊanja glede spolnosti, ali sve
ostaje po starom: grijeh nije bajka, grijeh je stvarnost! Nakon svakog
poËinjenog grijeha poveÊa mi se teret u savjesti; a to nije utvara, to je
stvarnost! Opasnost je to πto se viπe ne zna πto je dobro, a πto loπe.
Postavit Êu vam nekoliko izazovnih pitanja: Je li spolni odnos prije
braka neπto dobro ili loπe? Je li preljub u naruπenom braku potreba - ili
neπto loπe? Je li lezbijstvo (spolni odnos dviju æena) grijeh ili nije? Je
li homoseksualnost (spolni odnos dvojice muπkaraca) neπto loπe ili
nije? Je li razvod braka neπto dobro ili loπe?
- ©to je u stvari zlo, a πto dobro?
TisuÊe nas romana æeli uvjeriti kako seks nema niπta s poimanjem
dobra i zla, nije li tako? Loπe je biti nedruæeljubiv, ali podruËje spol-
90
Crkva? - Ne! Ja joj se ne bih nikad pokorio. - Tko nam moæe reÊi πto
je dobro, a πto zlo? - Moja teta Amalija? Ili pak moja savjest? - “Ja slijedim unutarnji glas!” kaæu neki. - Hm, hm, tu se nalazite na skliskom
terenu. Zaista, tko nam moæe reÊi πto je dobro, a πto zlo?
91
A ja vam kaæem: Bog postoji! Bog æivi! Pitate li me kako to mogu
tvrditi s tolikom sigurnoπÊu, moj je odgovor: “Jer se objavio u Isusu
Kristu!” Ovo dobro upamtite: otkad je Isus doπao, svaka ravnoduπnost
prema Bogu i poricanje njegova postojanja jest neznanje ili neprijateljstvo prema njemu! - Bog postoji! BuduÊi da on postoji, on je taj
koji Êe nam reÊi πto je dobro, a πto loπe! Moæete ga odbaciti i reÊi mu:
“Mi imamo drukËije poimanje morala!” - no ako to uËinite, jamËim
vam da Êete jednog dana stati pred Boga i dati mu raËun za svoj æivot!
- U stvari, golemo je olakπanje kad netko shvati da Bog jedini moæe
reÊi πto je dobro, a πto zlo. U svojoj nam je rijeËi, Bibliji, to dovoljno
jasno rekao. Jednom me neki Ëovjek zapanjeno upitao: “Zar zaista piπe
takvo πto u Bibliji?” Odgovorio sam mu: “Da, i takvo πto piπe u Bibliji!
U njoj je Bog savrπeno jasno izrazio svoje poimanje dobra i zla u spolnosti.
3. ©to kaæe Bog?
a) Bog dopuπta spolne odnose
Pjesnik Tucholsky napisao je pjesmu u kojoj kaæe otprilike ovo: “Od
pojasa prema gore sam krπÊanin, a od pojasa nadolje sam poganin.” Kakva je to glupost! Biblija kaæe: “I stvori Bog Ëovjeka. Muπko i æensko stvori ih.” - Bog nas je stvorio s naπom spolnoπÊu, zato i govorimo
tako otvoreno o tome. Nije to nikakva tabu tema. Bog me stvorio kao
muπkarca - kao i vas muπkarce koji ovo Ëitate. Pa budimo muπkarci, a
ne πeprtlje! Bog je stvorio i vas æene, samo budite i vi prave æene!
OËajni pokuπaji nekih æena da budu poput muπkaraca, ili obratno,
bolesni su i neprirodni. ShvaÊate li? Budite prave æene! Budite pravi
muπkarci! “Stvori Bog ljude - muπko i æensko stvori ih” - a ne nekakav
treÊi spol!
Bog nema niπta protiv naπe spolnosti i mi nemamo pravo to izvrtati. To
svakome mora biti jasno. Joπ je u doba stvaranja Bog odluËio da bude
tako. Ali mi smo pala stvorenja. Svijet nije viπe onakav kakvim ga je
Bog stvorio. Zato je Bog odluËio zaπtititi tako vaæno i osjetljivo
podruËje naπeg æivota, naπu spolnost.
92
b) Bog πtiti spolnost pomoÊu braka
Brak je Boæji naËin zaπtite naπe spolnosti i on nije samo obiËan
druπtveni sporazum, nego Boæja uredba. Jedan ameriËki psihijatar,
inaËe nekrπÊanin, napisao je opseænu knjigu na tu temu i iznio: “Nikad
na tu temu nije napisano neπto πto bi se moglo usporediti s onime πto
piπe u Bibliji: ‘I stvori Bog Ëovjeka - muπko i æensko stvori ih’.” I nastavlja: “Ja nisam krπÊanin, ali kao psihijatar tvrdim da je brak upravo
ono πto Ëovjek treba.” Dobro ste razumjeli: istinski brak - ne sedmi,
osmi, deveti ili deseti “brak”, kako to obiËavaju holivudske filmske
zvijezde! Uzeti te “brakove” za primjer joπ je jedna od ludosti naπeg
doba. To moæe odvesti samo u duboko razoËaranje. Bog je ustanovio
instituciju braka, ali braka koji se temelji na ljubavi i vjernosti.
Joπ bih rekao neπto o braËnoj zajednici. - Drage æene, da biste bile
dobre æene, nije dovoljno samo dobro kuhati muæu i priπivati mu dugmad. A i vi, muπkarci, znajte da nije brak samo da æeni predate plaÊu,
a dalje vas viπe niπta ne zanima. Brak mora biti izbavljenje od osamljenosti! Vi, oæenjeni, kakav je vaπ brak? Moæda biste trebali malo
porazgovarati i upitati jedno drugo: “Kamo smo mi to zaπli? Brak bi
nam trebao biti izbavljenje od osamljenosti!” - “Nije dobro”, rekao je
Bog u poËetku, “da Ëovjek bude sam; napravit Êu mu pomoÊnicu.” Brak je izbavljenje od osamljenosti!
Ispripovijedat Êu vam neπto πto mnogo govori. Jedanput, kad sam joπ
bio djeËak, roditelji su dopustili sestri i meni da poemo s njima na
svadbu k rodbini u Stuttgart. Tada sam prvi put bio na vjenËanju i sve
mi je bilo jako zanimljivo. KoËijom smo se prevezli u crkvu i kasnije
se vratili u hotel na svadbeni objed. Na posljednjoj stranici jelovnika
koji su stavili pred nas, pisalo je: “Ledena bomba”. Sestra i ja smo
sjedili za stolom i nestrpljivo Ëekali samo taj sladoled. Ali sladoled nije
stizao beskrajno dugo jer je jedan “striËek” dræao podulji govor. Taj
nam je govor bio uæasno dosadan. Nakon njega govorio je joπ jedan
“striËek”, no njegov mi je govor ostao duboko urezan u sjeÊanje. Htio
se malo naπaliti pa je rekao: “Dragi uzvanici! Kaæu da na Nebu postoje dvije stolice pripravljene za muæa i æenu koji ni sekundu nisu
poæalili πto su uπli u brak - ali te su stolice i dan danas prazne!” U tom
ga trenutku netko prekinu. Bio je to moj otac koji se podigao i preko
93
stola povikao majci koja je sjedila na drugoj strani prostorije: “Mama,
te stolice Ëekaju na nas!”
Bio sam dijete i nisam razumio dublji smisao tih rijeËi, ali je mojim
srcem prostrujala ugodna toplina πto pripadam tom domu. - Je li i vaπ
brak takav? Upravo takvim ga je Bog zamislio!
Na mojoj je svadbi jedan moj stari prijatelj odræao lijep govor za
stolom. Govorio je o stihu iz Knjige Postanka u kojem Bog kaæe: “Nije
dobro da Ëovjek bude sam: naËinit Êu mu pomoÊnicu kao πto je on.” “Ne gospodaricu”, reËe on, “koja Êe vladati nad njime. Ne robinju koja
Êe puzati pod njegovim nogama. Ne nekakav predmet koji Êe on moÊi
odbaciti. Bog je muπkarcu stvorio pomoÊnicu kao πto je i on sam.”
Bio sam duboko dirnut kad je moj otac na srebrnom piru pogledao
mamu i rekao joj: “U tih dvadeset pet godina postajala si mi svakim
danom sve draæa!” Tada sam pomislio na sve one brakove u kojima su
supruænici dvadeset pet godina gledali kako se hlade odnosi meu
njima. - Uæasno! Ima mnogo supruænika koji bi trebali jedno drugom
reÊi: “»uj, moramo pokuπati joπ jedanput od samog poËetka!”
- To je moguÊe! Zaista je moguÊe!
c) Bog æeli Ëistu mladeæ
Mnogi mladi kaæu: “Ne mislim se joπ æeniti.” ©to vi mislite o tome?
Mnogi misle da mogu Ëiniti πto hoÊe, ali Bog æeli Ëednu mladeæ. Znam
da to danas mnogima zvuËi smijeπno, ali zar mislite da se Bog ravna
po modi? To nisam ja izmislio, tako tvrdi Boæja rijeË.
U Bibliji je zapisana pripovijest o mladiÊu koji se zvao Izak. Jednog je
dana njegov otac poslao slugu u daleku zemlju da pronae æenu za
Izaka. MladiÊ je svake veËeri izlazio u polje na molitvu jer je vjerovao
da je Bog taj koji Êe mu pronaÊi æenu. Iako nije poznavao djevojku
koju Êe mu Bog odabrati, svejedno joj je bio vjeran.
I vi, mladiÊi, koji joπ ni ne pomiπljate na æenidbu, budite uvjereni da Êe
vam Bog u pravo vrijeme pronaÊi pravu djevojku. Toj djevojci veÊ
sada trebate biti vjerni! Ili obratno: djevojke, budite vjerne iako joπ
nemate pojma koga Êe vam Bog dati za muæa! Tako to nauËava Biblija.
Bog æeli Ëistu mladeæ!
94
Jednom mi je neki psihijatar rekao: “Uvjeren sam da djevojka u osnovi
moæe istinski ljubiti samo jedanput. Samo je jedanput njezino srce
istinski predano voljenom muπkarcu. Nakon πto je djevojka imala, recimo, sedmoricu ljubavnika, ona je ‘zagaena’ za brak. Udala se za sedmog, a neprestance razmiπlja o prvom kojeg je voljela.” - “Vrlo zanimljivo,” rekoh mu, “vi psihijatri doπli ste do istog zakljuËka koji se
nalazi u Boæjoj rijeËi.”
ReÊi Êu vam sasvim otvoreno: predbraËni spolni odnosi, lezbijstvo,
homoseksualnost, preljub (vanbraËni spolni odnos) i razvod braka sve su to grijesi! - Grijesi zbog kojih Êete odgovarati pred licem
Boæjim!
4. Kako izbjeÊi opasnost?
U Bibliji je zapisan jedan prekrasan i potresan dogaaj: Isus, Sin æivoga Boga, po obiËaju je bio okruæen mnoπtvom ljudi. Odjednom se
zaËula strahovita vika. Ljudi su se razmaknuli i napravili prolaz.
Razjarena gomila - sveÊenici i svjetina - gurali su k Isusu zgodnu
mladu æenu. Nije mi je teπko zamisliti onako raπËupanu i poluobnaæenu. Dovukli su je pred Isusa s rijeËima: “Gospodine Isuse, ovu
smo zatekli s nepoznatim muπkarcem u samom Ëinu preljuba. Boæja
zapovijed nalaæe da se preljubnike kamenuje. Ti si, Isuse, uvijek tako
milosrdan, ali se sigurno neÊeπ usprotiviti Boæjoj volji. Æelimo da
upravo ti osudiπ ovu æenu na kamenovanje!” Isus pogleda mladu æenu
i odgovori: “Da, Bog to shvaÊa vrlo, vrlo ozbiljno. Prema Boæjem
Zakonu ona je zasluæila smrt.” Licima ljudi proπao je val zadovoljstva.
Neki su veÊ pograbili kamenje (preljubnike se u Izraelu kaænjavalo
kamenovanjem). No, Isus ih zaustavi: “Samo malo! Neka prvi baci
kamen onaj tko je potpuno bez grijeha - u mislima, rijeËima i djelima!”
Tada se Isus sagnu i poËe pisati po pijesku. Baπ me zanima πto je pisao,
ali nam to u Bibliji nije ostalo zapisano. Nakon nekog vremena on se
uspravi kad, gle, svi se raziπli! Samo je joπ æena stajala pred njim. U
Bibliji piπe da su poËeli odlaziti jedan po jedan, poËevπi od najstarijih.
Sada pitam sve vas: Biste li vi prvi bacili kamen na tu æenu kad biste
bili potpuno bez grijeha, bilo u mislima, rijeËima ili djelima? Biste li
95
mogli prvi baciti kamen? - Zar nitko od vas?! Pa onda smo svi mi samo
gomila greπnika. Da, upravo to smo mi - greπnici!
Vidite, ti su ljudi napravili veliku greπku. Svi su se raziπli jer ih je savjest optuæivala, a morali su uËiniti upravo suprotno. Trebali su reÊi:
“Gospodine Isuse, naπe je mjesto kraj ove æene. Ti je nisi osudio,
pomozi i nama!”
Ja ne znam nikoga drugog osim Isusa tko bi nam mogao pomoÊi da
izbjegnemo opasnosti na podruËju spolnosti. Kad to tvrdim, kaæem to
kao netko tko je i sam doæivio da mu je Isus pomogao. Kad ja govorim
o Isusu, ne govorim o nekakvim teorijama. On je postao Æivotom mog
æivota i ostao to sve do ovog trenutka. Osobno sam doæivio kakav je
Isus Spasitelj i to na dva naËina:
a) Isus opraπta grijehe
Ne postoji pastor, sveÊenik ili aneo koji bi vam mogao oprostiti grijehe. Prva neËista misao i svaki vaπ pad nepopravljivi su grijesi, a sa
svojim grijesima idete u vjeËnost, na Sud Boæji; dakako, ako prije toga
ne pronaete Isusa i priznate mu svoje grijehe. Isus Êe vam oprostiti jer
on jedini moæe opraπtati grijehe.
Doite u duhu pred Kristov kriæ i recite: “Isuse, donosim ti grijehe
svoje mladosti. Ispovijedam ti sve svoje promaπene ljubavne veze. Ne
æelim niπta skrivati pred tobom.” Tada podignite pogled na Raspetoga
i recite mu: “Isuse, vjerujem da je tvoja skupocjena krv prolivena i za
moje grijehe. Vjerujem da si ti umro za mene. Oprosti mi sve moje grijehe, oËisti mi srce i nastani se u njemu.” - Biblija kaæe: “Krv Isusa
Krista, Sina Boæjega, Ëisti nas od svakoga grijeha.”
Bilo mi je sedamnaest godina kad su me pozvali u vojsku. Nije teπko
pretpostaviti πto mi se tada dogodilo. Æivot u takvoj sredini oneËistio
je moju mladu duπu. Odjednom sam se probudio prljav i upitao se:
“Tko Êe me osloboditi mog greπnog æivota?” Tada sam shvatio: “Isus
je taj koji Êe izbrisati moju proπlost! Isus je taj koji Êe mi oprostiti grijehe!” - Obratio sam mu se i viπe ne mogu æivjeti bez njega.
Na jednom velikom skupu u Düsseldorfu govorio sam o tome kako
Isus, kad nam daje oproπtenje grijeha, briπe i naπu greπnu proπlost. Kad
96
je skup zavrπio, a ljudi nagrnuli na izlaz, ugledao sam visokog naoËitog
muπkarca kako se kroz gomilu probija prema meni. ZaËas je stajao
preda mnom sav zadihan i upitao me: “Je li istina ono πto ste rekli,
naime, da postoji oproπtenje grijeha?” - “Da,” odgovorih mu, “hvala
Bogu πto postoji. Zbog toga i æivim!” On nastavi: “Ja sam psihijatar.
Vidite, meni dolaze mnogi duπevni bolesnici. Svi oni imaju komplekse, ali ne znaju od Ëega boluju. VeÊinom su to stari grijesi kojih se
viπe ne mogu ili ne æele sjetiti. Mnogo vremena potroπim s njima ne
bih li im nekako dovukao u svijest te stare doæivljaje pohranjene
duboko u podsvijesti. Ali to je sve πto ja mogu. Ja Ëovjeka mogu
dovesti samo do toga da na svjetlo dana iznese stare grijehe: laæi,
svae, nemoralnost ... Stoga sam Ëesto razoËaran pa razmiπljam: ‘Kada
bih nekako mogao izbaciti tu krivnju iz Ëovjeka!’ Zato vas i pitam,
gospodine Busch, postoji li zaista netko tko moæe izbrisati grijehe? Je
li to zaista istina?” Joπ mu jedanput radosno potvrdih: “Hvala Bogu,
postoji!” Iznova sam shvatio kako je znaËajna i nevjerojatna poruka
Novog zavjeta: Isus opraπta grijehe!
b) Isus nas oslobaa svih spona
Jednom sam rekao nekoj mladoj, zgodnoj tajnici: “Gospoice, vi ste na
putu u pakao! Veza koju imate sa svojim πefom je neπto grozno!
Nemojte Ëiniti nesretnim tog Ëovjeka i njegovu obitelj!” Odgovorila
mi je s bolnim izrazom na licu: “Ne mogu prekinuti s njime! Volim
ga!” - “Da,” nastavih, “ali Ëovjek ima æenu i djecu! Vi ste zaista okrutni!” Ona opet reËe: “Ne mogu prekinuti s njim!” Iz tih sam rijeËi osjetio da je silno muËi ta veza, ali ona nema snage prekinuti. Radovalo me
πto sam joj mogao reÊi: “Vidite, okove grijeha teπko je raskinuti i mi
nemamo snage za to, ali u Bibliji piπe: ‘Ako vas Sin Boæji oslobodi,
zaista Êete biti slobodni.’ - Zazovite Isusa! On moæe raskinuti takve
veze!”
Ja volim pjevati ovu pjesmu: “Dolazi Isus, sad pucaju veze; on uæad
smrti raskida na dvoje!” - Nebrojeno sam puta tijekom svoje sluæbe
vidio kako se raskida “uæad smrti”: “On, Sin Boæji, on oslobaa; u Ëast
on pretvara sramotu i grijeh - dolazi Isus, sad pucaju veze!”
97
Da bismo se oslobodili ropstva spolnom nagonu i izbjegli patnju, svi
mi, i stari i mladi, trebamo Spasitelja. I sami moæete iskusiti prekrasno
i stvarno osloboenje koje daje Isus! - Trebate Spasitelja, inaËe vas
oËekuje bijedan æivot!
5. Svijet je gladan “agape” ljubavi
Moram joπ neπto dodati ovoj temi. Mnoge stare djevojke kaæu: “VeÊ
mi je Ëetrdeset godina, a joπ me nitko nije oæenio. ©to sa mnom?” Ja
sam uvjereni pacifist, a to sam postao kad sam vidio nevolju ovakvih
djevojaka. U Drugom svjetskom ratu poginulo je pet milijuna mladiÊa,
a to znaËi da je pet milijuna djevojaka bilo liπeno najveÊe sreÊe u æivotu: usreÊiti nekog muπkarca. To znaËi da je pet milijuna djevojaka u
naπem narodu bilo osueno da same idu svojom æivotnom stazom.
Trebam li naÊi neki jaËi razlog protiv rata? Je li vam jasno u kakvoj se
muËnoj situaciji naπlo tih pet milijuna njemaËkih djevojaka? Muπkarci
koje su one htjele usreÊiti, ostali su leæati na bojiπtima.
Takvim djevojkama æelim poruËiti: “Drage djevojke, nemojte sada
krasti ono Ëega ste liπene i tako grijeπiti! Nemojte razarati tue
brakove! To je golema opasnost i iskuπenje za naπ narod.” - “Da, a πto
nam je Ëiniti?” pitate me. Moj je odgovor: “Ako vas je zapala takva
sudbina, pomirite se s njom. Ne morate biti nuæno nesretne ako niste
udate!”
Biblija govori o jednoj neudatoj æeni koja se zvala Tabita. Æivjela je u
gradu Jopi, danaπnjoj Jaffi. Kad je umrla, pozvali su apostola Petra koji
se sluËajno naπao u tome gradu. Kad je uπao u sobu gdje je leæalo njeno
mrtvo tijelo, silno se zaËudio. PenjuÊi se stubama, mislio je:
“Vjerojatno Êu pronaÊi tu staru djevojku samu na smrtnoj postelji!” ali je soba bila puna ljudi! Bila je ondje jedna udovica koja reËe:
“Tabita mi je saπila ovu haljinu!” Prisutni slijepac doda: “Bio sam tako
osamljen. Tabita mi je dolazila u posjet svake nedjelje od tri do Ëetiri
sata, i provela taj sat u razgovoru sa mnom. To su bili najsvjetliji trenuci u mom æivotu!” Ondje su sjedila i mala djeca, takva kojoj se joπ cijedi iz nosa, i hvalili je: “Mi smo siroËad. Nitko se nije brinuo za nas.
Tada je doπla Tabita i preuzela skrb nad nama!” Odjednom Petru sinu:
98
“Tabita je imala bogatiji æivot negoli bilo koja udata æena koja je s vremenom uza svog dosadnog muæa postala puna gorËine!”
U njemaËkom jeziku postoji samo jedna rijeË za ljubav. U grËkom postoje tri, a Novi je zavjet napisan na grËkom jeziku. Ljubav o kojoj smo
govorili u ovom poglavlju na grËkom se naziva “eros”. Od nje dolazi
naπa rijeË “erotika”. Postoji joπ jedna rijeË za ljubav, a to je “agape”.
To je ljubav Boæja, ljubav koju mogu predavati drugima. Mladim bih
djevojkama htio poruËiti neka prihvate svoju situaciju i ispune svoje
æivote “agape” ljubavlju! Svijet je æeljan upravo te vrste ljubavi.
Trebam li joπ jedanput ponoviti? Bog bez sumnje zna πto je dobro, a
πto zlo! Bog od mladeæi zahtijeva moralnu ËistoÊu i vjernost u braku.
Ako iz bilo kojeg razloga ne moæemo zasnovati braËnu zajednicu, tada
trebamo prihvatiti situaciju u kojoj se nalazimo.
6. Ljubav na koju nemamo nikakvo pravo
Na koncu bih htio joπ jedanput govoriti o Isusu. Naslov koji sam
odabrao za ovu temu bio je: “Naπe pravo na ljubav!” Moram vam joπ
reÊi kako postoji jedna ljubav na koju mi nemamo nikakvo pravo,
ljubav koju moæemo primiti iskljuËivo kao dar. To je ljubav Isusa
Krista.
IspriËat Êu vam jedno osobno svjedoËanstvo. Bio sam u nacistiËkom
zatvoru zbog svoje vjere. Posjetio me zatvorski sveÊenik i rekao mi:
“Ovaj put imate vrlo malo izgleda da iziete odavde.” Potom je otiπao.
Ponovno sam ostao sam u toj tijesnoj Êeliji. Visoko na zidu bio je uski
otvor kroz koji je prodiralo malo svjetla. Bilo je hladno i smrzavao sam
se. Ah, cjelokupna atmosfera bila je uæasno hladna. Uhvatila me nostalgija za æenom, djecom, mojim uredom, mladima s kojima sam radio;
upravo u to doba vodio sam mladeæ.
Sjedio sam tamo bez nade da Êu ikada biti osloboen. Kad se spustila
noÊ, obuzeo me krajnji oËaj. Ne znam jeste li ikada u nekoj æivotnoj
situaciji doæivjeli pravo oËajanje. U tom trenutku u moju je Êeliju uπao
Gospodin Isus! On je æiv! On moæe prolaziti kroz zakljuËana vrata. To
je i uËinio, doπao je i prikazao mi svoju smrt na kriæu, gdje je umro za
mene greπnika. »uo sam njegove rijeËi u uhu: “Ja sam dobri Pastir.
99
Dobri Pastir daje svoj æivot za ovce.” U tom trenutku iz Isusovih ruku
poteËe mojim tijelom takva struja boæanske ljubavi da sam to jedva
podnio. Jedva mi je srce izdræalo.
Shvatio sam da je to ljubav koju mi nismo zasluæili, ljubav na koju
nemamo nikakvo pravo, ljubav koju nam samo Bog moæe dati kao dar.
- Bog i vama nudi tu ljubav! Zaπto dopuπtate da vas mimoilazi rijeka
Boæje ljubavi? On je æeli uliti u vaπe srce!
Moæe li Ëovjek razgovarati s
Bogom?
U NjemaËkoj se prepriËava ova anegdota: U jedno je πvapsko selo
doπla skupina akrobata. Glavna toËka njihova programa bilo je hodanje po uæetu. Na trgu su razapeli uæe za predstavu koja se trebala odræati
te veËeri. Kraj uæeta je prolazila æena s djetetom. Dijete upita: “Mama,
mogu li ljudi hodati po tom uæetu?” - “Mogu, ako znaju,” odgovori
majka, “ali ja ne mogu!”
1. Moæe onaj tko zna kako!
- Da, moæe se ako se zna kako! Ali mnogi od nas moraju priznati zajedno s djetetovom majkom: “Ali ja ne znam!”
- Naravno da Ëovjek moæe razgovarati s Bogom! Moæete razgovarati
sa svojim susjedom, kako onda ne biste mogli sa æivim Bogom? On je
tu! Ali, znate li vi uopÊe razgovarati s Bogom?
Kao dijete nauËio sam ovu pjesmicu: “U nebu daleko, gdje aneli lete,
ondje dragi je Bog ...” Pritom sam mislio: “Onda nema smisla moliti
mu se jer ne mogu vikati tako glasno da bi me on mogao Ëuti tamo
daleko na nebu.” A i Rusi su doπli do pametnog zakljuËka kad su rekli:
“Lansirali smo rakete u svemir. Da ima Boga, dosad bismo ga veÊ
morali sresti.”
Mnogim ljudima takoer nije jasno pa pitaju: “Da, zaista, gdje je Bog?
Daleko na nebu? Tamo gore? Na kojoj visini? Na sto kilometara?
TisuÊu kilometara?”
Htio bih vam razjasniti ovo: U Bibliji ne postoji izraz “daleko na
nebu”, veÊ Biblija nauËava neπto sasvim drugo. Ona govori o æivome
Bogu: “... on nije daleko ni od jednoga od nas.” Na drugome mjestu
govori: “S lea i s lica ti me obuhvaÊaπ, na mene si ruku svoju stavio.”
To moæemo razumjeti tek kad shvatimo da naπa osjetila mogu pojmiti
samo trodimenzionalni svijet. Ali ovo oko nas nije sve πto postoji. Bog
je u jednoj drugoj dimenziji, ali u isto vrijeme i kraj nas. Kad sagri-
100
101
jeπite, on stoji kraj vas - i πuti! Neki ljudi veÊ imaju iza sebe Ëetrdeset
ili pedeset godina æivota. Grijeπili su sve to vrijeme pred licem Boæjim
- a on je samo πutio.
Zaista - Ëovjek moæe razgovarati s Bogom! Ali to je isto kao i s
plesaËima na æici: moæe ako zna kako! Ipak, veÊina ljudi danaπnjice
mora priznati: “Ali ja ne znam!” Budite iskreni sami sa sobom: vi se
ne moæete moliti. Moliti se moæe samo onaj tko to zna. Problem je u
tome πto vi ne znate!
Jedna od najalarmantnijih pojava u naπem stoljeÊu jest ta da smo izgubili sposobnost moljenja. Time smo izgubili i sposobnost vjerovanja.
Poznati pisac Franz Werfel napisao je roman koji je naslovio:
“Pronevjereno nebo”. U romanu ima jedna reËenica koju neÊu zaboraviti dokle god se budem bavio ljudima. Ona glasi: “Osobita znaËajka
suvremenog doba jest metafiziËko oglupljenje ljudi.” Pojmom
“metafiziËko” oznaËavaju se vjeËne, duhovne stvari, koje su stvarnost,
ali u jednoj drugoj dimenziji. “MetafiziËko oglupljenje” znaËi da Êe
Ëovjek biti zaglupljivan tako dugo dok dopuπta da radio, televizija,
ogovaranje, reklame, ideologije, politika, susjedi i radna sredina utjeËu
na njegova shvaÊanja; sve dotle dok mu ne oduzmu sposobnost prepoznavanja Boæjeg postojanja i razgovora s njime.
Moæe li Ëovjek razgovarati s Bogom? Mogao bi da nije toliko zaglupljivan u posljednjih sto godina!
Jedan πesnaestogodiπnjak ispriËao mi je svoj potresan doæivljaj. Bio je
prisilno mobiliziran i poslan u rat. Njegovu su bitnicu napali bombama. Kad je po prestanku napada prvi iziπao iz skloniπta, naiπao je na
Ëovjeka Ëije je tijelo bilo razneseno eksplozijom bombe. Htio mu je
pomoÊi, ali mu Ëovjek reËe: “Umirem. Viπe mi ne moæeπ pomoÊi.
Trebam samo nekoga tko bi se pomolio sa mnom. MladiÊu, moli sa
mnom!” Na to mu mladiÊ odgovori: “U Hitler-Jugendu nisam nauËio
moliti - samo psovati.”
Tada otrËa k Ëasniku i reËe mu: “Gospodine kapetane, doite brzo!”
Kapetan dotrËi i klekne uz umiruÊeg oko kojeg su se veÊ okupili i drugi
vojnici: “©to æeliπ, prijatelju?” - “Kapetane, umirem. Molite sa
102
mnom!” zamoli Ëovjek slabim glasom. - “Nebesa,” promrmlja
kapetan, “ne znam se moliti” i posla po poruËnika.
I stajali su tako okupljeni oko nesretnika, vojniËine, toliko sigurni u
sebe, struËnjaci za proste viceve i psovanje, a ni jedan od njih nije se
znao moliti. Ni jedan od njih nije bio u stanju izmoliti ni “OËe naπ”. MladiÊ mi reËe: “StojeÊi ondje i gledajuÊi sve to, zakleo sam se kako
Êe prvo πto Êu uËiniti kad prestane taj truli rat, biti da se nauËim moliti. Ne bih htio umrijeti bijedno kao onaj Ëovjek!”
U takvu se stanju danas nalazi ËovjeËanstvo. Bez obzira radi li se o
generalnom direktoru ili radniku, nema nikakve razlike: prvi je
prepametan da bi se molio, drugi je pak izloæen teroru slaboumlja. Viπe
ne znamo moliti. To je ta oËita katastrofa koju Franz Werfel naziva
“metafiziËko oglupljenje”. To je razlog zbog Ëega smo izgubljeni, te
nas i najmanji udarac moæe uniπtiti.
Za savezniËkih bombardiranja nalazio sam se u skloniπtima zajedno s
takvima koji su neprestance govorili o “konaËnoj pobjedi”, “divnom
Führeru” i “velikoj NjemaËkoj”. Ali kad su poËele padati bombe, ti
ljudi su odjednom umuknuli, a mi krπÊani molili smo i pjevali im
pjesme o Isusu da ih nekako utjeπimo. Oni sami nisu znali moliti. A
kad ljudi ne znaju moliti, onda je to ravno katastrofi!
Nedavno sam sreo inteligentnog, naobraæenog Ëovjeka koji mi je s
osmijehom objasnio: “Gospodine æupniËe, od molitve nema nikakve
koristi!” Na to se razljutih i odgovorih mu: “Ne govorite takve gluposti!” - “©to vam je?” zabezeknuto me upita. Odgovorih mu:
“PodsjeÊate me na Ëovjeka s amputiranom nogom koji kaæe: ‘Nema
nikakve koristi od skijanja!’ BuduÊi da ne moæe skijati, takav Ëovjek
ne moæe ni spoznati koja je ljepota u skijanju!”
O skijanju se moæe raspravljati, ali ne s Ëovjekom koji nema jednu
nogu, nije li tako? A kako je s nama? Mi ne znamo moliti, ali nas to ne
spreËava da kaæemo: “Molitva nema smisla!” U sluËaju kao πto je ovaj
izgubio sam poπtovanje za njemaËke intelektualce. I to ne bez osnove,
vjerujte mi. ©to smo bjedniji, to se pravimo vaænijim i pametnijim!
Kad bih vas samo mogao dovesti do toga da veËeras pronaete neki
103
tihi, mirni kutak i priznate sami sebi i Bogu: “Najlakπe πto jedan
krπÊanin moæe uËiniti jest: moliti - a ja to ne znam!”
Kada vidim u kakvo je mrtvilo zapao moj jadni narod, ispunja me
istovremeno ljutnja i srdæba. Najviπe me pogaa to s kojom se
nemarnoπÊu crkva odnosi prema ljudima kad se prema njima ponaπa
kao da joπ uvijek znaju moliti. Je li i kod vas ovako: za BoæiÊ dou u
crkvu i oni koji inaËe ne dolaze. Za boæiÊnog bogosluæja crkvena je
zgrada ispunjena do posljednjeg mjesta. I kad propovjednik kaæe, a to
me najviπe smeta: “Pomolimo se!” tada svi sklopite ruke i sagnete
glave. U tom bih trenutku najradije zaurlao: “Nemojte to Ëiniti! Ni
deset posto vas ne zna moliti! Svi vi samo glumite!”
Nisam li u pravu? Na crkvenim vjenËanjima Ëuju se iste rijeËi:
“Pomolimo se!” Na sprovodima isto tako: “Pomolimo se!” I stojite
tamo sa πeπirom u rukama i mislite da je molitva ako gledate u πeπir.
Na koncu odete u krËmu i napijete se!
Kada sam bio vojnik, joπ prije 1915. godine, obvezatno smo odlazili u
crkvu. Prije no πto bismo krenuli, narednik bi nam davao upute: “U
tiπini otiite do svojih mjesta. Kad doete na svoje mjesto, skinite
kacige s glave, ali nemojte odmah sjesti: lagano izbrojite do dvanaest
i tek tada sjednite!” Kad su ljudi vidjeli vojnike, sigurno su mislili:
“Kako se oni iskreno mole!” - A mi bismo samo brojali do dvanaest i
sjeli!
Uvjeren sam da, kad se na vjenËanjima i sprovodima kaæe: “Pomolimo
se!” - ljudi ne mole ni do dvanaest! Jako me rastuæi kad vidim kako se
pri tome nelagodno osjeÊaju jer su svjesni da to πto Ëine nije molitva.
Poznati istraæivaË srediπnje Afrike, David Livingstone, jedan od
najveÊih ljudi koji su æivjeli na ovom planetu, poznat po hrabrosti,
inteligenciji i uËenosti, ovako je otiπao u vjeËnost - svjetovni bi ljudi
rekli: umro. Putovao je sa svojim nosaËima, domorocima, srediπnjom
Afrikom. Jednog jutra nosaËi su spremali prtljagu i slagali πatore.
Samo je Livingstoneov πator ostao stajati: nisu ga htjeli uznemirivati
pri jutarnjoj molitvi. Svako je jutro obiËavao razgovarati sa svojim
nebeskim “Tuanom” - svojim Bogom. Ali ovaj je puta to predugo
potrajalo. KonaËno se voa nosaËa ohrabrio i zavirio u πator.
104
Livingstone je joπ bio na koljenima. »ekali su ga sve do podneva. Tada
konaËno odluËiπe sruπiti πator i sloæiti ga. On je joπ uvijek bio na koljenima - ali njegovo srce viπe nije kucalo.
Taj veliki duhovni Ëovjek umro je na koljenima. Bio je u molitvi kad
ga je njegov Gospodin pozvao k sebi. A jedan njemaËki malograanin
kaæe: “Molitva nema smisla!” - Moæe nas biti sram, umjesto da proplaËemo i kaæemo: “Ja ne znam moliti!” kaæimo: “Boæe, nauËi me
moliti!” Livingstone je znao moliti. On je umro na koljenima. Mi
umiremo u bolnicama uz pomoÊ injekcija za umirenje i protiv bolova.
Ne moæemo podnijeti smrt ako nas lijeËnik ne drogira. Livingstone
nije trebao nikakve injekcije. On je razgovarao s Bogom i tijekom razgovora preselio se u vjeËnost.
Kako je s molitvom u domovima? U mojem domu bilo nas je osmero
djece, a bijaπe ovako: jutrom bi se svi okupili na doruËak. Prvo bismo
otpjevali pjesmu “Jutarnji sjaj vjeËnosti”, ili “Slavi Boga”. Potom
bismo proËitali jedan odjeljak iz Biblije. Na koncu bi se otac pomolio.
I kad sam æivio bez Boga, nije me napuπtalo sjeÊanje na to kako se kod
kuÊe molilo. Iako sam sve to kao mladi Ëasnik odbacio i krenuo loπim
putovima, molitva mojih roditelja bila je poput jedra koje me vraÊalo
Bogu.
Odræavate li vi takve jutarnje poboænosti? Vi, muæevi, budite sigurni
da Êe vas Bog jednoga dana pozvati na odgovornost ako ne budete
ispravno upravljali svojom obitelji. Kako poËinje dan u vaπoj obitelji?
Pjevate li Bogu? ProËitate li neπto iz Biblije? Ne moæete se moliti? ©to
se dogodi kad vam djeca kaæu: “Tata, hoÊeπ li se svako jutro moliti s
nama?”
Jednom sam doæivio da me jedan uvaæeni gospodin iz Essena zamolio
da ga posjetim kod kuÊe. Kad sam doπao k njemu, naoh ga gdje sjedi
sa æenom. - “Danas se dogodilo neπto Ëudnovato”, reËe mi. “Moj petnaestogodiπnji sin bio je na vaπem biblijskom sastanku za mlade i kad
se vratio kuÊi, upitao me: ‘Zaπto se kod nas ne moli?’ Kad sam mu
objasnio da je to samo formalizam, da u tomu nema niËega, upitao me:
‘Tata, πto ti misliπ o Svetome Duhu?’ Na to sam mu rekao: ‘Pa niπta
105
ne mislim o tome!’ Tada mi je objasnio: ‘To i jest nesreÊa naπe obitelji.
Naπa obitelj treba oca koji Êe se moÊi moliti Svetome Duhu’”
Kad je zavrπio, upitah ga: “I πto ja sada trebam uËiniti? Æelite li da ukorim vaπeg sina jer je bio drzak prema vama?” - “Ne! Ne!” reËe.
“Mislim, ako je on u pravu, tada sam ja na krivu putu!” Na to mu
odgovorih: “Da, vi ste u krivu! Vaπ sin ima pravo.” - “Da,” reËe tihim
glasom, “toga se i ja bojim. ©to mi je Ëiniti?”
Taj je Ëovjek odjednom shvatio da je propustio obaviti svoju najvaæniju oËinsku duænost. Nije dovoljno svom djetetu kupovati odjeÊu i
brinuti se da ima πto jesti. Vi, oËevi, imate jednu daleko veÊu odgovornost! Znate li se moliti?
Kad razgovaram s danaπnjim ljudima, Ëesto uzimam razne primjere i
priËe da bih im lakπe objasnio duhovne istine. Duhovni je svijet neshvatljiv naπim umovima i tek kroz usporedbe moæemo mi ljudi razumjeti duhovne stvari. Meu pomorcima je postojala, a moæda joπ uvijek
postoji, priËa o “ukletom” brodu. To je brod na kojem nema æive duπe
i koji pluta, noπen vjetrovima i morskim strujama, svim morima svijeta. Tako se moæe dogoditi da ga na putu sretne neki drugi brod i s njim
pokuπa uspostaviti radio-vezu, ali s “ukletog” broda nema nikakva
odziva!
Mi smo poput tih ukletih brodova, a Bog je onaj koji pokuπava
uspostaviti vezu s nama. On pokuπava doÊi u vezu s nama kroz razna
naπa iskustva i doæivljaje - i to putem svoje rijeËi, Biblije. Ali mi mu
ne moæemo odgovoriti jer smo poput “ukletih” brodova!
Jednom sam Ëuo kako je neko dijete pitalo svoju majku: “Zaπto nas taj
Ëovjek za propovjedaonicom tako grdi?” Nadam se da me razumijete:
ja ne grdim nikoga, veÊ mi se srce kida od tuge kad vidim dokle je
doveden ovaj jadni narod; obrazovani ljudi, radnici, muπkarci i æene,
staro i mlado, ne znaju zazvati Boga koji je tu kraj njih.
Mnogi se ljudi smatraju “krπÊanima” ili pripadaju crkvi, ali ne znaju
moliti. Kad odlazim u kuÊne posjete, Ëujem svaπta, na primjer:
“Gospodine æupniËe, mi smo poboæni krπÊani. Moja majka poznaje i
æupnika Schulzea. Poznajete li ga i vi? Ne? Moja ga majka jako dobro
106
pozna!” Moj odgovor na to je: “Ako ne poznate Isusa, otiÊi Êete u
pakao zajedno sa svojim æupnikom Schulzeom. Ne radi se o tome poznajete li nekog propovjednika nego: znate li zazvati Isusovo ime, znate
li se moliti!” Molim vas, zapitajte se: “Znam li ja moliti? Molim li se?”
- Sami sebi odgovorite na to pitanje.
Sada Êete vjerojatno reÊi: “No, dobro, pastore Busch, recite nam radije kako nauËiti moliti?” - E, tu sam vas i htio dovesti!
2. Kako nauËiti moliti?
a) Krik nanovoroenog djeteta
Kako Ëovjek nauËi govoriti? Moæete li se sjetiti kako ste nauËili govoriti? Ne, toga se viπe ne moæete sjetiti! Ni ja se toga ne mogu sjetiti.
Ali ako æelite nauËiti moliti, morate to nauËiti od Boga. ReÊi Êu vam
πto to znaËi.
Gospodin Isus ispripovijedao je o dvojici muπkaraca koji su doπli
pomoliti se u crkvu. Jedan od njih bio je ugledan Ëovjek. Uspravna
hoda doπao je na samu sredinu crkve i zapoËeo moliti rijeËima: “Dragi
Boæe, hvala ti πto sam ja tako dobar Ëovjek!” Na te je njegove rijeËi
Bog zaËepio uπi. Mogao je priËati koliko mu drago - Bog ga ionako
viπe nije sluπao. I to se dogaa.
Drugi je bio pomalo sumnjiv tip. Rekli bismo “polukriminalac”. Bio je
crnoburzijanac, πvercer ili neπto sliËno. Biblija ga naziva “carinikom”.
Evo kako je on uπao u crkvu. Vjerojatno se bojao i ostao je stajati na
ulaznim vratima misleÊi: “NeÊu uÊi unutra! U krËmu, gdje je æiva
atmosfera, radije Êu uÊi nego ovamo.” Skoro se okrenuo prema izlazu,
kad se sjetio zbog Ëega je doπao. BezgraniËno je Ëeznuo za Bogom. Svi
mi bezgraniËno Ëeznemo za Bogom. »eznemo za povratkom kuÊi, k
naπem nebeskom Ocu! I zato se taj Ëovjek nije mogao okrenuti i otiÊi.
Ali ni unutra nije mogao. Sjetio se kako izgleda njegov æivot - grËevito
je stegnuo πake i rekao samo jednu reËenicu: “Boæe, milostiv budi
meni greπniku!” Biblija kaæe da je tada nebeska vojska poËela pjevati.
- Oæivio je jedan Ëovjek! Prvi krik u novom æivotu znaËi priznati Bogu:
“Boæe, sagrijeπio sam!”
107
Bio sam nazoËan kad mi se raao prvi sin. Kako se æena teπko
poraala, sjetio sam se Isusovih rijeËi: “Æena je æalosna kad raa jer je
doπao njezin Ëas ...” Mislio sam da moja ljubljena æena Ëiju sam glavu
pridræavao, neÊe moÊi podnijeti te bolove. Odjednom sam zaËuo
tanahni glasiÊ - dijete se rodilo! ZapoËeo je novi æivot! Taj glasiÊ nije
bio nikakav prekrasni pjev, ali kad sam ga zaËuo, skoro sam zaurlao od
uzbuenja i radosti, tako me to potreslo. Bio je to prvi krik novog æivota!
Vidite, prvi krik novog æivota od Boga jest kad netko konaËno doe do
svjetla spoznaje i kaæe: “Sagrijeπio sam! Boæe, milostiv budi meni
greπniku!” Sve vaπe litanije neÊe vrijediti ni pet para ako ne zapoËnete
novi æivot s tim krikom - plaËem duhovno roenog djeteta. Joπ nikada
nisam vidio dijete koje bi zapoËelo æivot tako da odmah po roenju
poËne dræati velike govore. Naprotiv, svako dijete zapoËelo je s
plaËem. - Ne postoji neki drugi put u kraljevstvo Boæje!
Jeste li i vi veÊ ispustili taj krik novoga stvorenja? - Ne? Tada se,
molim vas, povucite u osamu i zavapite Bogu! Dragi prijatelji, ne govorim ovo da bih vas zvao u crkvu, veÊ bih od svega srca htio da barem
nekolicina vas ne ode u pakao! Pakao je nemoguÊe izbjeÊi ako ne
uputite Bogu taj krik novoga æivota: “Boæe, sagrijeπio sam! Boæe,
smiluj se meni greπniku!”
Kada se izgubljeni sin vratio oËevoj kuÊi, prvo πto je rekao bilo je:
“OËe, sagrijeπih i Nebu i tebi.” U istom trenutku kad to priznate, Isus,
Boæji Sin, staje pred vas i kaæe vam: “Dragi moj, ljubljeni, ja sam umro
za tvoje grijehe! Ja sam platio umjesto tebe!”
b) Samo djeca Boæja znaju moliti kako treba
Nedavno sam sreo poznanika koji ima troje slatke djeËice: djeËaka i
dvije djevojËice. Dok mi se pribliæavao ulicom, vidio sam kako ga
djeËica sva u isti Ëas salijeÊu pitanjima. Otac se silno muËio dok im je
svima odgovarao. Prioh im i pozdravih, kako to veÊ obiËaj nalaæe:
“Dobar dan, gospodine! Dobar dan, djeËice!” - I πto se dogodilo?
Djeca su istog trenutka uπutjela. Nisam im bio poznat i to je bio dovoljan razlog da prestanu priËati. To mi govori da djeca mogu pravilno
razgovarati samo sa svojim ocem ili majkom. »im se pojavi netko
108
stran, ona prestaju razgovarati. - Tako se i mi moæemo pravilno moliti jedino ako smo postali djecom Boæjom! Ako nismo djeca Boæja, ne
moæemo ni moliti.
Ah da, mi smo “vjernici”, dobri “krπÊani”. Za svaki BoæiÊ doemo u
crkvu, ljubazno pozdravimo sveÊenika i pazimo da ne bismo pred njim
izustili kakvu krivu rijeË. Jednom je neki propovjednik rekao ljudima:
“Vi ste kao pokrπteni zeËevi!” Netko ga na to upita: “©to bi to trebalo
znaËiti?” On mu odgovori: “Uhvatiπ li zeca i krstiπ ga, otrËat Êe ti u
polje Ëim ga pustiπ iz ruku. Isto radite i vi: tek πto se krstite, veÊ bjeæite
natrag u svijet!” Dragi prijatelji, takvi ljudi niti znaju, niti pak mogu
moliti. Samo djeca Boæja znaju moliti kako treba i zbog toga se raduju!
Zato i vi morate postati djecom Boæjom! Po naravi to niste. Moæda ste
na neki naËin prihvatili krπÊanstvo, ali niste djeca Boæja. Novo ljudsko
biÊe postaje raanjem, dijete Boæje postaje se ponovnim raanjem nanovoroenjem. Morate postati dijete Boæje jer Êete tek tada biti
sposobni moliti. Da, djeca Boæja ne mogu æivjeti bez molitve. Molitva
je djeci Boæjoj kao disanje. DeËki s mojih biblijskih sastanaka Ëesto se
znaju πaliti pa jedan drugome dovikuju: “Ne zaboravi disati!” - A vi ni
ne znate duhovno disati! Djeci Boæjoj molitva je disanje; dakle, i vi
morate postati dijete Boæje!
Ukratko Êu vam reÊi kako se postaje djetetom Boæjim: samo kroz
Isusa! On je rekao: “Ja sam vrata. Tko ue kroz mene, bit Êe spaπen.”
On dolazi k vama kroz gustu maglu ovoga svijeta - Isus, Ëovjek s ranama od Ëavala na rukama. Dosad vas nije baπ osobito zanimao; sve πto
ste Ëuli o njemu zvuËalo vam je strano i glupo pa ste ga izbjegavali. On
vas je ipak potraæio i doπao k vama. Prepoznate li ga, recite mu:
“»ovjeËe iz druge dimenzije, Sine æivoga Boga, budi moj Spasitelj!”
Prvi korak koji moram poduzeti da postanem dijete Boæje jest prepoznati Isusa. Drugi je korak: s velikim ga povjerenjem prihvatiti. On
moæe urediti moj duhovni æivot, dati mi duπevni mir i oprostiti mi grijehe mladosti! Odjednom se zadobiva silno pouzdanje u Isusa. To je
povjerenje tako snaæno da je moguÊe potpuno prekinuti sa svojim
prijaπnjim naËinom æivota i predati svoj æivot u njegove ruke. To nazivamo obraÊenjem. To je bio odreeni trenutak i u mom æivotu kad sam
109
s osamnaest godina prekinuo svoj bezboæni naËin æivljenja i predao ga
u Isusove ruke. U tome mi nije pomogao nijedan Ëovjek. Ni ja vama
ne mogu pomoÊi u tome, sami to morate rijeπiti s Isusom. Donesite
Ëvrstu odluku i recite mu: “Uzmi moj æivot, Isuse, æelim da bude tvoj!”
Kad to uËinite, istog trena postajete dijete Boæje.
Uvjeravaju me neki da postoje i drugi naËini spasenja. - Pa pokuπajte
se vi onda spasiti na drugi naËin! Ja vam tvrdim da postoje samo jedna
vrata koja vode u kraljevstvo Boæje. Ta se vrata zovu - Isus! Isus je
umro i uskrsnuo za nas!
Kada postanete dijete Boæje, tada traæite Isusa. On je vas tako dugo
traæio i trudio se oko vas! Tada moæete i moliti: tek tada on Ëuje πto mu
govorite o vaπem jadu. Moæete mu izliti svoje srce kao dijete svome
ocu.
Ja sam veÊ star i u æivotu sam upoznao mnogo ljudi. BuduÊi da dobro
poznajem ljudsku narav, uvjeren sam da baπ svaki Ëovjek ima neke
svoje mraËne tajne skrivene u dubini srca. Kamo god poπli, one su uvijek s nama. Ali kad postanem dijete Boæje, tada mogu olakπati svoje
srce pred Isusom. Mogu otvoriti srce i povjeriti mu svoje najskrivenije tajne, svoju nedosljednost i greπne postupke. Mogu mu reÊi i ono πto
ne bih mogao povjeriti ni jednom ljudskom biÊu.
Elizabeti u Kanadi, od koje nemam nikakvih vijesti. Obuzela me briga
i osjeÊaj kao da me netko davi æeljeznim rukavicama. Onda sam poËela
moliti: ‘Gospodine Isuse, poπalji mi svoju rijeË! Ne mogu podnijeti
ovu brigu!’ Potom sam upalila svjetlo, uzela Bibliju i otvorila je.” (O,
blaæeni oni πto dræe Bibliju na noÊnom ormariÊu!) “Prva reËenica koju
sam naπla glasi: ‘Svu svoju brigu bacite na njega ...’ ” MajËino pismo
zavrπilo je radosnim rijeËima: “Svu sam svoju brigu stavila na njega,
ugasila svjetlo i bezbriæno zaspala!” - Tako moæe postupiti samo dijete
Boæje.
SjeÊam se, majka je jednog dana rekla: “SinoÊ sam bila tako umorna
da nisam imala snage ni pomoliti se. Samo sam rekla: ‘Laku noÊ, dragi
Spasitelju!’ ” Na to pomislih: “Tako trebaju djeca Boæja razgovarati sa
svojim Gospodinom! To je pravi naËin!” On zaista Ëuva svoju djecu.
Svaki dan i svaku noÊ moj je Spasitelj uza me; njegovo sam vlasniπtvo
i mogu se potpuno osloniti na njega.
Za jednog zajedniËkog ljetovanja nekoliko je mladiÊa pripovijedalo o
svom æivotu. Jedan osamnaestogodiπnjak reËe: “KrπÊanski sam odgojen, ali sam skoro odluËio sve odbaciti. Tada sam jednog dana, prije
nego sam krenuo na biblijski sastanak, rekao Isusu: ‘Gospodine Isuse,
ako mi veËeras ne progovoriπ, sve Êu odbaciti. Ja se bez tvog prosvjetljenja ne mogu nositi sa svojim problemima i æivotom u velegradu!’
- Kad sam se vraÊao s biblijskog prouËavanja, sve mi je bilo jasno! On
je Ëuo moju molitvu i osobno mi progovorio!” Ta me se ispovijest
duboko dojmila. U svojim sumnjama i razoËaranjima prizvao je Isusa
i dobio odgovor. Koliko Êemo mi, Boæja djeca, prije dobiti odgovor
ako zazovemo Boga!
Moja je majka æivjela u Hülbenu kod Uracha. Za vrijeme rata mi je
pisala: “Danas sam se probudila u tri ujutro. Mislila sam o svojoj djeci
na bojiπtu, o unucima, o vama u podruËju koje bombardiraju i o
110
111
Jednostavno ne mogu vjerovati!
1. Bez vjere je nemoguÊe æivjeti
Doista, to je neprikosnovena istina! Tko ne moæe vjerovati, teπkom Êe
se mukom probijati kroz æivot, a o vjeËnom æivotu da i ne govorimo!
Ne znam πto savjetovati takvima. Nevjernu se Ëovjeku ne moæe
pomoÊi. Htio bih vam objasniti zaπto.
Mi ne zamiπljamo da je Bog neki teoloπki pojam, misao, prirodna sila
ili neπto sliËno. Dragi prijatelji, Bog je osoba i zaista postoji i ispunjava sav svemir. Ako nisam u miru s Bogom i ako ne æivim po njegovoj
volji, dakle, ako nisam njegovo dijete, tada æivim izvan stvarnosti, a to
je vrlo opasno.
U Bibliji postoji psalam koji s takvom silom govori da je Bog stvaran
da ga je nemoguÊe zaobiÊi. U njemu su rijeËi: “Popnem li se u nebo,
ondje si.” AmeriËki astronaut Glenn jednom je izjavio da je i u kapsuli
svemirskog broda shvatio: Bog je i ovdje! “Popnem li se na nebo” ili
letim svemirom, “ti si i tu”! Zakopam li se u najdublju jamu rudnika,
tisuÊu metara u dubinu - i ondje Êu naiÊi na Boga! Psalmist je joπ
rekao: “Ako u podzemlje legnem i ondje si.”
Kada sam nedavno letio zrakoplovom za Kaliforniju, supruga mi je u
putnu torbu stavila papiriÊ na koji je napisala jednu reËenicu iz tog
psalma. Kad sam u Kaliforniji otvorio torbu, naπao sam ga i proËitao:
“Uzmem li krila zorina pa se naselim moru na kraj i ondje bi ruka tvoja
vodila.”
Bog je najveÊa stvarnost i buduÊi da je tako, Ëovjek ne moæe nekaænjeno proæivjeti svoj æivot zanemarujuÊi ga. Kad bih æivio kao da Boga
nema, krπeÊi sve njegove zapovijedi: razveo se, lagao, liπio roditelje
duænog poπtovanja, uskratio Bogu poπtovanje koje mu pripada, zaista
bih promaπio stvarnost æivota i ne bih se mogao uspjeπno nositi sa æivotom!
Pogledajte malo oko sebe. Ljudi jednostavno ne mogu pronaÊi izlaz iz
svojih problema, Ëak ni oni koji imaju novca u izobilju. U njihovim
113
duπama vlada velik nemir, privatni æivot im ne valja, kao ni odnosi u
obitelji. - Kako bismo i mogli ugodno æivjeti kad viπe ne moæemo
vjerovati? Bez vjere ne moæemo æivjeti dobrim æivotom! A kako je tek
kad pomislimo na smrt? Za sto godina neÊe biti ni jednoga od nas. Svi
Êemo do tada umrijeti.
Ako ste sada pomislili: “Nema niËega nakon smrti. Tada Êemo biti
mrtvi i to je sve!” - predloæio bih vam da dobro promislite hoÊete li
vjerovati vlastitu umu ili Boæjoj rijeËi, Bibliji. Kako Êete podnijeti smrt
kad se suoËite s Ëinjenicom da neizostavno trebate poÊi s ovoga svijeta i da od svega πto ste mukotrpno skupljali cijeli æivot neÊete moÊi
ponijeti baπ niπta! Moæda ste sagradili lijepu kuÊu; ja nisam, vi moæda
jeste. Ja imam lijepu knjiænicu. Morat Êu se rastati od svega πto sam
volio pa i od svojih dragih - niπta i nikoga neÊu moÊi povesti sa sobom.
Samo jedno Ëovjek nosi sa sobom u vjeËnost - svoju krivicu pred
Bogom. Zamislite ovo: leæite na samrti i odjednom vam doe misao:
“Idem i moram sve ostaviti - samo moji grijesi i prekrπaji, sve tamo od
djetinjstva, idu sa mnom pred lice svetog i pravednog Boga!” Kako
Êemo doÊi spremni na Sud Boæji bez vjere u Onoga koji opravdava
greπnike? Ne zaboravite: jednom Êemo svi stati preda nj!
Gospodin Isus, koji je inaËe tako milosrdan, jednom je rekao: “Ne
bojte se onih koji ubijaju tijelo” - iako se ja bojim takvih ljudi. Isus
kaæe za njih: oni su sitna riba! - “Ne bojte se takvih, veÊ se bojte onoga
koji moæe i duπu i tijelo pogubiti u paklu!” I neka vas zbog tih Isusovih
rijeËi podilazi jeza, to je stvarnost koja se ne moæe izbjeÊi.
Prije nekoliko godina æivio je u Norveπkoj znameniti profesor
Hallesby. Imao sam Ëast upoznati ga. Bio je to divan Ëovjek. Pravi,
uravnoteæeni, iskreni Norveæanin. Jednom je cijeli tjedan odræavao
radio-emisije na nacionalnom radiju. U jednoj je emisiji rekao neπto
πto je uzbudilo mnoge duhove. Rekao je: “Moglo bi vam se dogoditi
da veËeras mirno legnete u postelju, a sutra ujutro probudite se u paklu.
Moja je duænost upozoriti vas na tu opasnost!” Te su rijeËi pokrenule
buru prosvjeda diljem Norveπke - jer Norveæani sebe ubrajaju u “moderne ljude”. Jedan je novinar u najveÊim novinama u Oslu objavio
Ëlanak u kojem je napisao: “Nismo viπe u srednjem vijeku! Sramota je
da se jedna suvremena institucija kao πto je radio, upotrebljava za
114
promicanje takvih gluposti!” I, naravno, kad velike novine napiπu
neπto takvo, onda se i sve ostale priklone. Ubrzo su svekolikim tiskom
prohujali napisi: “Nismo viπe u srednjem vijeku! Kako jedan profesor
moæe govoriti o paklu?”
Ubrzo su s Radio Osla zamolili profesora Hallesbyja da popravi stvar.
I opet je on sjeo za mikrofon i rekao: “Trebam vam razjasniti tu spornu
stvar: Moglo bi vam se dogoditi da veËeras mirno legnete u postelju, a
ujutro se probudite u paklu. Moja je duænost upozoriti vas na tu opasnost!” To je bila kap koja je prelila Ëaπu. Sve su norveπke biskupe
poËeli ispitivati: “Postoji li pakao ili ne postoji?” I Ëasopis “Spiegel”
ukljuËio se u raspru i objavio Ëlanak pod naslovom: “Svaa o paklu u
Norveπkoj”. - Postoji li pakao? Naravno da postoji! Vjerujem da postoji zato πto je to rekao sam Isus. Ja bezostatno vjerujem Isusovim
rijeËima. On je znao mnogo viπe no svi mi pametni ljudi zajedno.
Ali, Boæja rijeË nauËava: “Bog æeli da se svi ljudi spase i dou do spoznanja istine.” Zato mi i govorimo o nuænosti vjerovanja jer je Bog
ljudima pokazao kako Ëovjek moæe blagoslovljeno æivjeti i blaæeno
umrijeti. Kako bismo inaËe iziπli na kraj s naπim æivotima kad ne
bismo mogli vjerovati? Kako otiÊi s ovoga svijeta ako viπe ne vjerujemo? Kako stati nespreman pred vjeËnog Boga?
Eto, zamislite da imate krasnu zlatnu ribicu. Jednoga dana pomislite:
“Ti jadni stvore, cijeli dan moraπ biti u toj hladnoj vodi! Htio bih ti
malo uljepπati æivot!” Izvadite je iz vode, obriπete ruËnikom i stavite u
lijep zlatan kavez. Onda joj sipate najbolju hranu; ne znam πto jedu
zlatne ribice - mravlja jaja ili neπto sliËno. Dakle, date joj najljepπa i
najdeblja mravlja jajaπca i kaæete joj: “Draga moja zlatna ribice, evo,
sad imaπ lijepi zlatni kaveziÊ, prekrasna mravlja jajaπca, svjeæ zrak!
Sad Êe ti biti super!” - Kako Êe zlatna ribica reagirati na vaπu skrb?
HoÊe li zahvalno mahnuti perajama i reÊi: “Hvala! Oh, hvala!” - Ne, to
sigurno neÊe uËiniti nego Êe se oËajniËki muËiti da doe do zraka i
divlje se trzati. I kad bi mogla govoriti, rekla bi vam: “Ne æelim tvoj
zlatni kavez, ne æelim ta tvoja mravlja jaja, æelim u svoju prirodnu
sredinu, æelim u vodu!”
115
Vidite, naπa prirodna sredina je Bog koji je stvorio nebo i Zemlju; pa i
nas. “Sav æivot iz tebe struji” poËetni je stih πvicarske himne. Bog je
naπa prirodna sredina! Tako dugo dok nemam mir s Bogom, guram
svoju duπu u zlatni kavez. Danaπnji Ëovjek daje svojoj duπi zabavu,
putovanja, najbolja jela, dobra vina - sve, a ipak se duπa otima i govori: “Ja to ne æelim! Æelim u svoju prirodnu sredinu, æelim mir s
Bogom!” Nemojte biti okrutni prema sebi! Srce vriπti u nama tako
dugo dok ne pronae mir u æivome Bogu! Kao πto riba æeli u vodu,
tako i naπa duπa æudi za Bogom koji je naπa prirodna sredina!
Kako da budete zadovoljni u æivotu kad viπe ne vjerujete? Na to vam
mogu samo reÊi da nikada neÊete biti zadovoljni ako ne povjerujete: ni
u æivotu, ni u smrti - ni u vjeËnosti!
Moæda Êete reÊi kako izgleda da veÊini ljudi dobro ide. Po mom
miπljenju, vrijeme Êe pokazati jeste li bili u pravu. Uzmite, na primjer,
Goethea. Bio je lijep, bogat, inteligentan, Ëak je postao i ministar ukratko: imao je sve. Na koncu æivota rekao je svom prijatelju
Eckermannu da svih sati istinske sreÊe koje je proæivio za æivota, kad
bi skupio sve zajedno, ne bi bilo ni za puna tri dana. - Goethe nije imao
mir! Ne, Ëovjek nema niπta od æivota ako nema vjeru!
2. Vaæno je imati pravu vjeru
Svaki Ëovjek ima nekakvu vjeru. Kad sam, joπ kao student, jednom bio
sâm kod kuÊe, neka je gospoa doπla u posjet mojoj majci. Majka nije
bila kod kuÊe pa joj rekoh: “Gospoo, mame nema kod kuÊe, morat
Êete se zadovoljiti s mojim druπtvom dok Ëekate.” - “Baπ ljubazno od
vas”, odgovori mi uljudno. Poπto se smjestila, zapita me: “A Ëime se
vi bavite?” Ja joj odgovorih: “Studiram teologiju.” - “©to?” upita iznenaeno. “Teologiju? Pa tko joπ danas vjeruje? NemoguÊe!” Tada stara
gospoa ponosno izjavi: “Mi imamo Goetheovu vjeru! KrπÊanstvo je
proπlost!” (To je bilo u Frankfurtu, gradu u kojem je æivio Goethe.)
BuduÊi da mi je takav razgovor bio muËan i nisam se htio svaati,
pokuπao sam promijeniti temu: “Draga gospoo, mogu li vas pitati
kako vaπe zdravlje?” »uvπi te rijeËi kucnula je nekoliko puta uzastopce
po stolu i brzo rekla: “Toi, toi, toi! Takvo πto se ne pita!” - “Oprostite,”
116
upitah, “πto znaËi:’Toi, toi, toi’?” - “To Ëuva od nesreÊe!” - “A, tako,
znaËi”, rekoh, “vi ste odbacili vjeru u æivoga Boga i umjesto u njega
vjerujete u ‘Toi, toi, toi’ i kucanje o drvo? No to je prava stvar! E, baπ
ste dobar posao napravili zamijenivπi onu vjeru za ovu!”
Svaki Ëovjek u neπto vjeruje, samo je pitanje je li to prava vjera, spasonosna vjera. Ljudi danaπnjice kaæu: “Glavno je u neπto vjerovati!” A
to neπto glasi: “Ja vjerujem u ‘Gospona Boga’!” - “Vjerujem u
Prirodu!” - “Ja vjerujem u Sudbinu!” - “A ja u Providnost!”
Dragi prijatelji, to nije niπta. Osnovno je imati pravu vjeru, vjeru koja
daje mir - mir s Bogom i mir u srcu. Potrebno je imati takvu vjeru koja
spaπava od pakla, a to mogu osjetiti veÊ u ovome æivotu jer mi je
donijela novi æivot. Ako to nije takva vjera, onda je bezvrijedna.
Nekad su mnogi vjerovali u NjemaËku, u “konaËnu pobjedu”, u Hitlera
... i πto je nastalo od svega toga!? - Ne Ëini li vam se da postoji i kriva
vjera?
Ako netko æeli primiti Boæje spasenje, mora imati pravu vjeru - a prava
je jedino vjera u Isusa, Sina æivoga Boga. Vjera u Isusa Krista! Ne
vjera u osnivatelja religije, takvih ima koliko hoÊete, veÊ u Isusa
Krista, Sina æivoga Boga.
U Bibliji je zapisana prekrasna pripovijest koja savrπeno pokazuje πto
je, u stvari, spasonosna vjera u Isusa Krista. Da biste je dobro razumjeli, pokuπajte se u mislima vratiti dvije tisuÊe godina unatrag, u grad
Jeruzalem. Od gradskih vratiju vodi put prema brdu koje se na hebrejskom zove Golgota - “Lubanjsko mjesto”. Pogledajte one ljude tamo
πto tako divljaËki urlaju! Pogledajte rimske vojnike koji bacaju kocku
za odjeÊu osuenika! Priimo bliæe. Na srednjem od tri kriæa visi Sin
Boæji - prikovan Ëavlima! Lice mu je krvavo od trnove krune Ëije mu
se bodlje zabiπe duboko u koæu. To Bog visi na kriæu. Zdesna i slijeva
njemu visi po jedan ubojica.
Odjednom se smraËilo. Pribliæila se smrt. Jedan od dvojice razbojnika
koji bijahu razapeti s njim, iznenada poËne vikati: “Hej, ti u sredini.
Rekao si da si Sin Boæji. Ako nisi laæac, tada sii s kriæa i pomozi mi!”
Lako je razumjeti njegovu reakciju. U smrtnome strahu Ëovjek kaæe
ono πto inaËe ne bi nikada rekao. Tada se oglasio i drugi razbojnik.
117
Okrenuvπi se svom prijatelju, ukori ga: “Zar se joπ uvijek ne bojiπ
Boga!?”
ostalo mu je jedino da zamoli Isusa: “Gospodine, sjeti me se kad doeπ
u svoje kraljevstvo!”
Tako to uvijek poËinje - priznanjem da je Bog svet i da Ëovjek zasluæuje njegovu osudu, koja je straπna. Kad su bombe padale po naπim
gradovima, ljudi su bili uæasnuti. Moæda je to krivica crkve, koja nije
ljudima rekla da Bog moæe biti i straπan; i da moæe okrenuti svoje lice
od ljudi i dopustiti da se na njih svali nesreÊa. - “Zar se ne bojiπ
Boga!?” pitao je razbojnik. I danas bi trebalo vikati ulicama naπih
gradova: “Zar se joπ uvijek ne bojite Boga?” Trebalo bi uÊi u tvornice
i urede, gdje ljudi preko “leπeva” svojih suparnika zarauju novac i
urlati: “Joπ uvijek se ne bojite Boga!?” Mladim ljudima koji æive u
bludu reÊi: “Joπ se uvijek ne bojite Boga?! Pa πto vi mislite? Jeste li slijepi?” Tako sve poËinje. Prvo je potrebno spoznati da je Bog svet i
straπan.
To je treÊi korak: razbojnik je povjerovao da ga Isus moæe spasiti zauvijek jer je umro umjesto nas sviju. Na njegovu vjeru Isus je odgovorio: “Zaista, kaæem ti, danas Êeπ biti sa mnom u raju!” - To je spasonosna vjera: postati svjestan Boæje svetosti, priznati da sam
izgubljen i kao jedini put spasenja prihvatiti Isusa koji je umro na kriæu
za moje grijehe. Bez te vjere vaπ æivot neÊe nikada biti istinski æivot!
S tom Êete vjerom dobiti æivot duhovnog obilja.
“Mi smo ovdje po pravdi jer primamo zasluæenu plaÊu za svoja djela”,
nastavi dalje razbojnik. To je drugi korak koji vodi k spasonosnoj
vjeri: razbojnik je priznao svoju greπnost.
Sretao sam mnoge koji su mi rekli: “Ja ne mogu vjerovati!” Pitao sam
ih: “Jeste li veÊ priznali Bogu da ste greπni?” - “Ne, ja Ëinim pravo i
Boga se ne bojim!” Na to sam uvijek odgovarao: “NeÊete spoznati tako
dugo dok se ovako zavaravate!” Do prave vjere, spasonosne vjere,
doÊi Êete tek kad grijeh nazovete pravim imenom; kad svoje predbraËne seksualne avanture nazovete bludom; kad izvanbraËne odnose
nazovete preljubom; kad laæ ne nazivate snalaæljivoπÊu; kad viπe ne
opravdavate svoju sebiËnost, veÊ priznate da ste sam svoj Bog - a to je
idolopoklonstvo. Dakle, ono drugo πto me dovodi k spasonosnoj vjeri
jest da svoje grijehe konaËno nazovem pravim imenom, stanem pred
Boga i kaæem mu: “Gospodine, zasluæio sam tvoju osudu!” Nevjerojatno je kako danaπnji Ëovjek uvjerava sebe: “Sve je u redu!”
Budite sigurni, Bog Êe nam jednom strgnuti maske s lica!
Ukorivπi svog prijatelja, razbojnik se obratio Isusu: “Ti nisi poËinio
nikakvu nepravdu. Zaπto visiπ ovdje s nama?” - u tom trenutku je shvatio: “Pa on visi tu zbog mene! On nosi moju krivicu!” Shvativπi to,
118
Neki su mi veÊ predbacili jednostranost. Moj odgovor na to jest:
“Oprostite, ali postoji samo taj naËin, samo taj put. Samo s takvom
vjerom mogu smisleno i sretno æivjeti i osloboen Suda Boæjega bez
straha umrijeti. Prava je vjera doÊi pred Boga kao greπnik i zamoliti ga
za oprost grijeha. Jasno, neizostavno moram vjerovati da je njegova
sveta krv prolivena i za moje grijehe; vjerovati da je Isus umro umjesto
mene!”
Htio bih da nikada ne zaboravite reËenicu: “Isus je umro za mene!”
Jutrom dok ustajete iz postelje neka odjekuje u vaπim mislima: “Isus je
umro za mene!” Na radnome mjestu, u nevoljama, neka vam misli
ispunja: “Isus je umro za mene!” Tada Êe vam Bog darovati svoju
milost, shvatit Êete da je Isus zaista umro za vas te stoga i vi moæete
biti Boæje dijete. U trenutku kad to shvatite veÊ ste neopazice zakoraËili u njegovo kraljevstvo! Isus je rekao: “Ja sam vrata. Tko ue kroz
mene, bit Êe spaπen.” - No postoje takvi, i nije ih malo, koji mi kaæu:
“Lijepo je to πto vi govorite, ali ja to jednostavno ne mogu vjerovati.
ZvuËite vrlo uvjerljivo, ali ja, naæalost, ne mogu povjerovati!” »etiri su
skupine ljudi koji imaju takav problem pa Êu na sljedeÊim stranicama
govoriti o njima.
3. Ljudi koji ne mogu vjerovati
a)... jer nisu religiozni
U prvoj su skupini oni koji mi govore: “Ne mogu vjerovati jer nisam
religiozan. Vama je, pastore, lako jer ste religiozan Ëovjek!” Ja im na
to odgovorim: “Ni ja nisam religiozan.” Bit Êu iskren: pridajem vrlo
119
malo vaænosti zvonjavi, kaenju i sliËnim stvarima. Drago mi je πto
sam posljednjih godina u Essenu uvijek propovijedao u dvorani u kojoj
je svirao samo zbor limene glazbe. U toj dvorani nije bilo orgulja ni
zvona i nimalo mi nisu nedostajali. Nemam niπta protiv toga, ali meni
to nije potrebno. Nisam ja baπ previπe religiozan!
U doba Sina Boæjega æivjelo je mnogo religioznih ljudi. Bilo je tada
pismoznanaca, sveÊenika, farizeja - sve sami religiozni ljudi.
Najliberalniji meu religioznim ljudima tog doba bili su saduceji. To
su bili takvi koji bi danas rekli: “Ja traæim Boga u prirodi.” U doba vladavine nacizma govorili su: “Bog se bori za nas.” Takvi, religiozni,
razapeli su Sina Boæjega. Isus se nije uklapao u njihovo poimanje
religije.
Postoje joπ potpuno nereligiozni ljudi: bludnici, πverceri - Biblija ih
naziva carinicima - radnici koji se muËe od jutra do mraka da bi
zaradili za svoj kruh svagdanji; poduzetnici poput Zakeja, koji su se
posvetili stjecanju novca ... To su bili potpuno nereligiozni ljudi, a baπ
su se oni priklonili Isusu! Kako je to moguÊe? Oni su dobro znali da
su greπnici i da im æivoti nisu u redu i da je Isus Spasitelj koji je doπao
uËiniti ih djecom Boæjom! Eto, takvi su mu povjerovali!
Gospodin Isus nije doπao uËiniti religiozne joπ religioznijima, nego je
doπao spasiti greπnike od duhovne smrti i pakla. Doπao je da bi
greπnici mogli postati djecom Boæjom! I kad mi ljudi kaæu da ne mogu
vjerovati jer nisu religiozni, mogu im samo reÊi: “Vi imate najveÊe
πanse da postanete djeca Boæja!” Mi smo greπnici i dobro to znamo ali Isus je umro za nas! Ponovit Êu: Isus nije doπao religiozne uËiniti
joπ religioznijima, veÊ izgubljene greπnike djecom æivoga Boga!
b) ... jer ne æele vjerovati
Druga su skupina oni koji kaæu: “Ja ne mogu vjerovati!” ali koji bi, da
su iskreni, morali priznati: “Ja ne æelim vjerovati!” Onog trenutka kad
doete k vjeri, sav Êe se vaπ æivot morati promijeniti - a vi to ne æelite!
Dobro znate da u vaπem æivotu niπta ne valja. Ali ako biste postali
Boæje dijete, morali biste doÊi na svjetlo. Ali ne, to ne æelite. Moæda
biste tada bili izloæeni podsmijehu svojih prijatelja. I πto bi rekli roaci
kad biste odjednom postali krπÊaninom? - Ne, onda radije ne!
120
Ako sluËajno sretnete nekoga tko vam kaæe: “Ja ne mogu vjerovati!”
neka vam bude jasno da je to samo drugi naËin da vam kaæe: “Ja ne
æelim vjerovati!”
U Bibliji je zapisano neπto potresno: Sin Boæji sjedio je na Maslinskoj
gori. Pred njim se prostirao Jeruzalem, okupan suncem. Na drugoj se
strani uzdizalo hramsko brdo na kojem je bio izgraen prekrasni Hram
kojem su se i pogani divili i ubrajali ga u sedam Ëuda antiËkog svijeta.
Sve se to pruæalo pred njegovim oËima u svoj svojoj ljepoti. Odjednom
su uËenici opazili da niz lice njihova uËitelja teku suze. Iznenaeno i
upitno ga pogledaπe. Æalosnim glasom Isus izgovori ove rijeËi:
“’Jeruzaleme, Jeruzaleme ... Koliko puta htjedoh skupiti tvoju djecu
kao πto kvoËka skuplja piliÊe pod svoja krila, ali vi ne htjedoste!’ Sada
ste pod Boæjom osudom; vaπ Êe grad biti razvaljen i opustoπen.”
To je jedna od najpotresnijih reËenica u Bibliji: “Ali vi ne htjedoste!”
Jeruzalemci su moæda govorili: “Mi ne moæemo vjerovati!” - a u stvari
nisu htjeli vjerovati!
Tko ne æeli, taj ni ne mora vjerovati! Je li tako? Po crkvama postoje
razne obveze, ali u kraljevstvu Boæjem vlada potpuna sloboda. Tko
æeli æivjeti bez Boga, ima potpuno pravo na to. Bog nam nudi svoje
prijateljstvo, ali mi ga moæemo odbiti. - Æelite li æivjeti bez Boga Moæete! - Æelite li æivjeti bez Boæjeg mira?
Æelite li krπiti Boæje zapovijedi? - I to moæete! - Æelite bludniËiti,
lagati, krasti? - Moæete! - Tko ne æeli Spasitelja kojeg je Bog poslao da
spasi greπnike, moæe ga slobodno odbaciti. Tko æeli iÊi u pakao - slobodno mu je! Kod Boga nema prisile. Samo neka vam bude jasno
jedno, na sebe Êete morati preuzeti posljedice svoje odluke. Bog vam
po Isusu nudi oproπtenje grijeha i mir sa sobom. Na to mu moæete reÊi:
“Nije mi potrebno! Ja to ne æelim!” Ako tako odluËite, tako Êe vam i
biti - ali nemojte misliti da Êete se pet minuta pred smrt obratiti i primiti ono πto vam je Bog Ëitav æivot nudio. Vaπe je pravo odbiti mir πto
vam ga nudi Bog po Isusu Kristu. Ako to odbijete, morat Êete Ëitavu
vjeËnost provesti bez Boæjeg mira, udaljeni od njegove prisutnosti - a
to je pakao!
121
Pakao je mjesto gdje se gubi svaki spomen na Boga. Ondje vas on neÊe
viπe pozivati k sebi. Ondje neÊete viπe moÊi promijeniti svoju sudbinu.
Tamo Êete se moæda htjeti moliti, ali viπe neÊete moÊi. Moæda Êete
htjeti zazvati Isusovo ime, ali ga se viπe neÊete ni sjeÊati. Ne trebate
prihvatiti ovu poruku. Moæete je odbaciti i odbiti da se obratite Isusu,
ali neka vam bude jasno da ste time izabrali pakao! Potpuno ste slobodni odabrati πto æelite!
“Ali vi ne htjedoste!” rekao je Isus Jeruzalemcima. Nije ih prisiljavao
na promjenu izbora, no to πto su izabrali bilo je uæasno!
c) ... jer su toliko toga proæivjeli
TreÊa su skupina oni πto govore: “Ne mogu vjerovati!” koristeÊi se jednim Ëudnim objaπnjenjem koje inaËe nikad nisam Ëuo od neke æene.
»udnovato, ali samo se muπkarci sluæe ovim izgovorom: “Gospodine
pastore, toliko sam toga proæivio da viπe ne mogu vjerovati!” Tada ih
upitam: “Pa πto ste to proæivjeli? I ja sam mnogo toga proæivio.”
Odgovor je najËeπÊe: “Pa ja ... ovaj ... toliko sam toga proæivio da viπe
ne mogu vjerovati!” To je reËenica koja se poput sablasti provlaËi
muπkim svijetom. U takvim se situacijama obiËno znam naπaliti s
muπkarcima i upitam ih: “Vjerujete li da je istina ono πto piπe u
voznom redu? Vjerujete li svakoj informaciji koju Ëujete od policajca?” - “Da!” - “Onda nemojte viπe govoriti: ‘Ja viπe ne vjerujem!’ radije recite: ‘Ja viπe ne vjerujem - osim onome πto piπe u voznom redu i
onome πto mi kaæe policajac!’ ” I moæete mu nastaviti nabrajati primjere kad vjeruje. Onda kaæem: “Vidite, u moj mraËni æivot pun grijeha
i prljavπtine, gluposti i pogreπaka, jednog je dana doπao Isus. Shvatio
sam da je on Sin Boæji i da ga je Bog poslao! Tada sam predao svoj
æivot Onome koji je toliko uËinio za mene - Isusu! I ako stvarno viπe
ne moæete vjerovati nikome i ni u πto, njemu koji je dao svoj æivot za
vas, njemu moæete vjerovati - kao i onome πto je rekao. Svima vjerujete osim Onome u kojega se zaista moæe imati povjerenja. U njemu se
joπ nitko nije razoËarao, a vi mu kaæete: “Ne!” To je smijeπno. I onda
kaæete kako ste tako mnogo proæivjeli. Niπta vi joπ niste proæivjeli!”
122
d) ... jer su se zbog neËega sablaznili
»etvrta skupina onih koji ne mogu vjerovati pomalo su komplicirani
ljudi. Oni ne mogu vjerovati jer su se, na primjer, sablaznili u crkvi.
ObiËno je to u vezi s nauËavanjem crkve.
Jednom mi je neka mlada studentica rekla: “Studiram prirodne znanosti.” - “Baπ lijepo,” rekoh, “no neπto ste me htjeli pitati?” - “Da,” odgovori, “gospodine pastore, sluπala sam jednu vaπu propovijed. OsjeÊam
da vi imate neπto πto bih i ja vrlo rado htjela imati, ali ne mogu
vjerovati. Znate, ne mogu prihvatiti sve crkvene dogme i uredbe; to mi
je kao da moram progutati snop suhe slame!” Nasmijah se i rekoh joj:
“Gospoice, ne trebate gutati slamu! Jeste li veÊ Ëuli neπto o Isusu?” “Da”, odgovori. - “No dobro, πto biste odgovorili kad bih vam kazao:
‘Isus je laæljivac!’” - “Ne,” reËe, “to ne vjerujem!” - “Vjerujete li onda
da je Isus govorio istinu?” - “Da,” odgovori, “to vjerujem!” Ja nastavih: “Gospoice, postoji li Ëovjek kojemu biste vi mogli reÊi:
‘Vjerujem da nikad nisi slagao’?” - “Ne!” reËe. “To ne bih rekla ni jednom Ëovjeku.” - “Vidite, gospoice,” rekoh joj, “iz svega πto ste rekli
proizlazi da vi veÊ vjerujete. Poklonili ste svoje povjerenje Isusu. To je
velika stvar. S time se poËinje. On je govorio istinu. Biblija kaæe: ‘A
ovo je vjeËni æivot, spoznati tebe, jedinog pravog Boga, i onoga koga
si poslao, Isusa Krista.’ Ne morate se uopÊe muËiti s crkvenim dogmama i uredbama.”
Iz magle ovoga svijeta netko vam se pribliæava. Sve jasnije i jasnije
prepoznajete na njemu rane od Ëavala i trnove krune, rane koje govore
da je on sve vaπe grijehe preuzeo na sebe i uzljubio vas ljubavlju
kojom vas nitko dosada nije ljubio.
Neka se vaπ pogled upre u Isusa sve dok mu ne kaæete iz dubine srca:
“Moj Spasitelj, moj Gospodin i Bog moj!” Vjerovati ne znaËi progutati
odreene dogme - jer je “pastor tako rekao” - vjerovati znaËi: upoznati
Isusa Krista!
“Ha,” kaæu neki, “ja ne mogu vjerovati jer æupnici ...” I tada mi
ispriËaju neke priËe o æupnicima koji su ih sablaznili. Jedan je imao
ljubavnu avanturu s nekom æenom. Drugi je pobjegao s crkvenim
novcem. Posvuda ima problematiËnih æupnika zbog kojih ljudi imaju
123
izgovor: “Zbog toga viπe ne mogu vjerovati!” - Na takve rijeËi pocrvenim jer dobro poznam sam sebe. Nisam pobjegao s crkvenim
novcem, ali kad bi me ljudi poznavali kao πto se ja poznajem, ne bi ni
mene uzeli za ozbiljno. ©to onda reÊi o tome?
Pozorno sasluπajte πto Êu vam reÊi. Nigdje u Bibliji ne piπe: “Vjeruj u
svog æupnika i bit Êeπ spaπen”; u Bibliji piπe: “Vjeruj u Gospodina
Isusa i bit Êeπ spaπen!” Æupnik nije - πto na æalost nije uvijek sluËaj jer
ima takvih koji ne vrπe svoju osnovno funkciju - niπta drugo doli
obiËni putokaz k Isusu! Putokaz ponekad moæe biti oπteÊen, nagnut i
pomalo ispran od kiπe, ali time ne prestaje biti putokaz. Jasno, upotrebljiv je tako dugo dok mogu vidjeti kuda on pokazuje. ©to se mene
tiËe, ja ne bih sluπao ni jednog æupnika koji nije putokaz k Isusu,
raspetom i uskrslom Sinu Boæjemu. Na putu prema cilju neÊu se ljutiti na putokaz koji nije baπ u najboljem stanju, ako mi pokazuje pravi
put i cilj. Moj je cilj doÊi do izvora milosti - do Isusa Krista.
c) »itajte Bibliju!
Odvojite barem Ëetvrt sata dnevno da biste bili nasamo s Isusom! Za
to vrijeme Ëitajte Bibliju i sluπajte πto vam Bog ima reÊi. - »itajte
naglas! - Tada podignite ruke i recite: “Gospodine Isuse, imam ti toliko
toga reÊi. Nisam zadovoljan svojim æivotom, pomozi mi!”
d) Potraæite zajedniπtvo krπÊana!
Potraæite ljude koji æele biti istinski krπÊani! Nemojte ostati sami.
Nema osamljenih putnika na putu prema Nebu. Potraæite zajedniπtvo s
krπÊanima koji idu istim putom!
Biste li htjeli stati pred Boga na Sudnji dan i reÊi mu: “Gospodine,
nisam primio tvoje spasenje ni oproπtenje grijeha jer æupnik nije bio
nizaπto!” Zar biste htjeli tako stati pred Boga? To me podsjeÊa na
djeËaka kome su se smrzle ruke pa reËe za svoga oca: “Tako mu i treba
kad mi nije kupio rukavice!” Ne, dragi prijatelji, krivo je kad netko
kaæe: “Ne mogu vjerovati!” Postoji jedna kolosalna reËenica u kojoj
Isus kaæe: “Tko æeli vrπiti volju mog Oca, znat Êe je li moj nauk od
Boga.” Pitanje je jedino u tome hoÊu li pripasti Bogu i posluπati njegove zapovijedi.
4. ©to uËiniti kad ne moæemo vjerovati?
a) Molite Boga za prosvjetljenje!
On je blizu vas. Recite mu: “Gospodine, daj mi vjeru. Boæe, prosvijetli
me!” Budite sigurni da Êe vas Ëuti!
b) Vjerujte da je prisutan!
Isus je tu! Povucite se u osamu i recite mu: “Gospodine Isuse, æelim ti
predati svoj æivot.” Tako sam i ja uËinio kad me u mojoj bezboænosti
obuzeo strah od Boga koji me i doveo do Isusa.
124
125
Kako uæivati u æivotu ako nas
pritiπÊu pogreπke i krivnja?
U Württembergu imaju izreku koja glasi: “Viπe nema πale!” Tim
rijeËima i ja æelim zapoËeti ovo poglavlje: “Dosta je πale!” - Ovo je
vrlo ozbiljno!
“Kako biti zadovoljni u æivotu kad nas neprestano pritiπÊu naπe
pogreπke i krivnje?” Moram vam odmah reÊi da zaista shvatite
doslovce ove rijeËi: “... kada nas pogreπke i krivnja neprestano
pritiπÊu”. Naπe nas pogreπke i krivnja zaista neprestance pritiπÊu. Zato
me osobito raduje πto mogu pisati o jednom daru koji Ëovjeka Ëini
duhovno bogatim i presretnim. To je neπto πto ne moæete nigdje kupiti, nigdje na cijelom ovom planetu. I da ste milijarder koji ovog trenutka moæe poloæiti na stol nebrojen novac, ne biste to mogli kupiti. Toga
se ne moæete dokopati ni vezama, iako je ono πto se danas ne moæe
kupiti ponekad moguÊe dobiti preko dobre veze. Krasotu o kojoj æelim
govoriti ne moæete dobiti, koliko god bile dobre vaπe veze i utjecajni
vaπi prijatelji.
Ne postoji ni moguÊnost da do toga doete sami: to se moæe primiti
samo kao dar. To neπto veliko i prekrasno o Ëemu æelim govoriti, neπto
πto se ne moæe kupiti ni dobiti po vezi, zove se - oproπtenje grijeha!
Moæda ste razoËarani sada kad sam vam otkrio o Ëemu se radi. Moæda
ste oËekivali da Êe to biti neπto sasvim drugo. Vjerojatno se pitate:
1. “Treba li to meni?”
Uvjeren sam da bi barem pedeset posto ljudi, kad bi ih se upitalo trebaju li oproπtenje grijeha, odgovorilo rijeËima: “Oproπtenje grijeha?
©to Êe mi to?”
Nedavno mi je neki mladiÊ rekao: “Æivimo u doba u kojem reklame
odreuju naπe potrebe. Naπi pradjedovi nisu ni znali za ævakaÊu gumu
i cigarete. Uzastopnim reklamama na televiziji, radiju i plakatima,
dovedeni smo do toga da, na primjer, viπe ne moæemo zamisliti æivot
127
bez cigarete. Prvo je stvorena potreba, a tada slijedi prodaja.” MladiÊ
nastavi: “Crkva radi to isto. Ona kaæe ljudima: ‘Treba vam oproπtenje
grijeha!’ - i onda im ga prodaje. Razumijete li me? Nama to ne treba,
ali vi u crkvama u nama pobudite potrebu da biste nam tako mogli prodati svoju ‘robu’!” Nije li tako? Da sada zaustavite nekoga na ulici i
kaæete mu: “Dobar dan! Kako se zovete?” - “Meier!” - “Gospodine
Meier, trebate li oproπtenje grijeha?” Gospodin Meier najvjerojatnije
bi odgovorio: “Bah! Ono πto ja trebam su dvije tisuÊe maraka, a ne
oproπtenje grijeha!”
Nije li mladiÊ bio u pravu? Bi li bilo moguÊe u nekome stvoriti potrebu koju on nikada nije imao i onda odgovoriti na nju biblijskim
naukom? - Moram vam reÊi da je to straπna pogreπka i grozna zabluda. Naπa najveÊa æivotna potreba je oproπtenje grijeha! Onaj tko tvrdi
da mu ne treba oproπtenje grijeha, zacijelo ne poznaje svetog i straπnog
Boga. Toliko se priËa o Boæjoj ljubavi da jednostavno viπe ne znamo
da je Bog, a to piπe u Bibliji, straπan Bog! Ono πto me πokiralo kad sam
se probudio iz greπnog æivota bila je spoznaja: Boga se treba bojati!
Onaj tko kaæe: “Ja ne trebam oproπtenje grijeha!” nema pojma o
æivome Bogu; o onome koji moæe i duπu i tijelo uniπtiti u paklu.
Nemojte se zavaravati, Ëovjek moæe zauvijek biti izgubljen! To kaæe
Isus, koji to svakako najbolje zna.
I da cijeli svijet kaæe: “Mi to ne vjerujemo!” - onda bi cijeli svijet
otiπao u vjeËnu propast! Isus zaista zna najbolje o svemu tome. On nas
je upozorio da ne bismo izgubili pravo na vjeËni æivot! Pa ipak se ljudi,
sa svim svojim grijesima, usude reÊi: “Nama ne treba oproπtenje grijeha! To crkva stvara potrebu koje, u stvari, u nama ni nema!” - Glupost!
Niπta nam nije potrebnije od oproπtenja grijeha!
Moram opet ispripovijedati jedan doæivljaj. Jednom sam govorio na
velikom skupu u prekrasnom Zürichu. Skup se odræavao u golemoj
kongresnoj dvorani. Sva su mjesta bila popunjena tako da su ljudi
morali stajati uza zidove. Dva su mi gospodina osobito upala u oËi jer
su se baπ lijepo zabavljali. Vidjelo se po njima da su na predavanje
doπli iz Ëiste radoznalosti. Jedan je od njih imao lijepu “kozju” bradicu.
Dopala mi se jer sam pomislio: “©teta πto ja ne mogu nositi takvu
bradicu!”
128
ZapoËevπi propovijed, Ëinio sam to tako da privuËem pozornost baπ te
dvojice. I zaista su sa zanimanjem sluπali. Ali tada sam spomenuo
“oproπtenje grijeha”. Istog trena kad sam to spomenuo, opazio sam
kako se gospodin s bradicom podrugljivo nasmijeπio i πapnuo neπto
svom prijatelju. Kao πto rekoh, bila je to golema dvorana. Obojica su
bila daleko od mene. Nisam mogao Ëuti πto je onaj rekao svome prijatelju, ali po njegovu izrazu lica nagaao sam πto je to moglo biti. Bilo
je to neπto poput: “Oproπtenje grijeha! TipiËna pastorska brbljarija!” I
moæda je pritom pomislio: “Pa nisam ja zloËinac! Meni ne treba
oproπtenje grijeha!” - I vi to mislite, nije li tako? - “Nisam ja zloËinac!
Ne treba meni oproπtenje grijeha!” - Pretpostavljam da je i on tako
mislio.
Odjednom me obuzeo bijes. Znam da pred Bogom nije u redu razbjesniti se, ali si nisam mogao pomoÊi. - “Samo trenutak!” rekoh. “Sada Êu
napraviti kratku stanku, a vi za to vrijeme odgovorite u sebi s ‘da’ ili
‘ne’ na pitanje koje Êu vam postaviti: ‘Æelite li se za cijelu vjeËnost
odreÊi moguÊnosti oproπtenja grijeha samo zato πto sada mislite da
vam oproπtenje grijeha ne treba? - Da ili ne?’ ” Pola minute su tisuÊe
sluπatelja, zajedno sa mnom, proveli u potpunoj tiπini. Odjednom sam
primijetio kako je Ëovjek s ‘kozjom’ bradicom problijedio i naslonio se
na zid. Toliko ga je to pogodilo! Vjerojatno je pomislio: “Sada,
doduπe, tvrdim: ‘Ja nisam zloËinac!’ Ali kad doe vrijeme da umrem,
kad viπe ne bude πale, tada bih ipak rado imao oproπtenje grijeha. Ne
bih ga se htio odreÊi za sva vremena.” Slaæete li se s njim ili ne?
Neke sam izreke za æivota Ëuo nebrojeno puta. Jedna je od njih: “Ne
Ëinim zlo i Boga se ne bojim!” Ali, zamislite, joπ nikad nisam Ëuo tako
govoriti nekoga mlaeg od Ëetrdeset godina. Mladi ljudi vrlo dobro
znaju da im je æivot ispunjen grijehom. Tek kad umrtvimo svoju savjest, dogodi nam se da nam izleti takva besmislica. I kad mi netko
kaæe: “Ne Ëinim zlo i Boga se ne bojim!” ja mu odgovorim:
“Vjerojatno imaπ oko Ëetrdeset godina. To πto tako govoriπ znaËi da
pomalo postajeπ senilan. ZnaËi da si potpuno umrtvio svoju savjest!”
Tako dugo dok nam savjest nije umrtvljena, sasvim pouzdano znamo
da niπta ne trebamo toliko kao oproπtenje grijeha!
129
Prije nekoliko godina zatekao se u Essenu ameriËki rock-pjevaË Bill
Halley. TisuÊe mladih skupilo se u Grugahalle sluπati Halleya i njegov
“band”. VeÊ tijekom prve pjesme poËeli su polako, ali sigurno,
uniπtavati dvoranu. Kasnije je izraËunato da je uËinjena πteta od πezdeset tisuÊa njemaËkih maraka. Jedan mi je mladi policajac rekao:
“Sjedio sam u prvom redu i morao sam se Ëvrsto uhvatiti rukama za
sjedalo da ne bih i ja sudjelovao u divljanju.”
Sutradan sam prolazio srediπtem grada i spazio trojicu mladiÊa koji su
mi izgledali kao da su i oni bili na sinoÊnjem koncertu. Prioh im i
pozdravih: “Dobar dan! Kladim se da ste sinoÊ bili na Halleyevu koncertu!” - “Naravno, gospodine pastore!” - “O,” zaËudih se, “zar se poznajemo? Baπ mi je drago! Objasnite mi, molim vas: ne mogu shvatiti
zaπto ste uniπtili dvoranu?” - “Ah, gospodine Busch, uËinili smo to iz
oËaja!” - “©to?” upitah. “Iz oËaja? Pa zbog Ëega ste bili oËajni?” - “To
ni mi sami ne znamo!” bijaπe njihov odgovor.
Poznati danski teolog i filozof Sören Kierkegaard ispriËao je svojedobno kako je kao dijete Ëesto izlazio s ocem u πetnju. Ponekad bi otac
zastao i zamiπljeno pogledao svog sina. Tako je bilo i jednom kad mu
je rekao: “Drago dijete, u tvojoj je nutrini prikriven oËaj.” Kad sam to
proËitao, pomislih: “Kad je netko Ëetrdeset godina æupnik u velegradu,
onda otkrije da je tako sa svakim ljudskim biÊem.”
Je li vam poznat taj nutarnji æivotni oËaj? ReÊi Êu vam odakle dolazi.
Poduzmimo malo istraæivaËko putovanje kroz naπa srca. Za to Êu
upotrijebiti jednu ilustraciju. Kao æupnik u rurskoj oblasti Ëesto sam se
spuπtao u rudnike. To je zgodno iskustvo. Dobijete radno odijelo,
stavite zaπtitnu kacigu na glavu, uete u dizalo i spustite se u dubinu;
na primjer, do osme razine. Moæe li se dublje? Moæe, ali dalje se nitko
ne spuπta jer je dolje “moËvara”. Ondje se skuplja sva voda koja
dotjeËe iz rudnika pa su rudari to mjesto s razlogom nazvali
“moËvarom”. Otkad æivim u Essenu, samo sam jedanput Ëuo da je
pukla sajla na dizalu. Tada se kabina dizala survala u dubinu - u
“moËvaru”. - Uæasno!
Ta “moËvara” u rudniku postala mi je prikazom nas ljudi. Svi znate da
u naπem æivotu postoji mnogo “razina”. Naizgled moæemo biti veseli i
130
odavati utisak da je s nama sve u redu, ali u naπoj nutrini je sasvim
drukËije. »ovjek se moæe smijati, a biti potpuno tuæan. Ponekad
moæemo izgledati kao da æivot shvaÊamo kao igru, no duboko u nama
- u naπoj duπi, u naπem srcu - skriven je duboki oËaj. Tako kaæu
lijeËnici i filozofi, tako kaæu psiholozi i psihijatri. O tome govore filmovi i romani. Nevjerojatno je kako se ponekad oËituju oËaj i strah.
Jedan psihijatar mi reËe: “Nemate pojma koliko mladeæi dolazi u moju
ordinaciju!” Ipak se veÊina ne pita odakle dolaze oËajanje i strah, veÊ
ih se pokuπavaju rijeπiti pomoÊu alkohola i droge. Mnogo bi bolje bilo
suoËiti se s istinom!
To da se u dubini ljudskog srca krije oËaj, nije suvremeno otkriÊe.
Nevjerojatno je da su pisci Biblije to tvrdili prije skoro tri tisuÊe godina. No Biblija nam, osim dijagnoze, otkriva i razlog zbog Ëega je tako.
Biblija kaæe da smo sve od Adamova pada u grijeh udaljeni od Boga i
da otada æivimo izvan svog elementa - a naπ prirodni element u kojem
trebamo æivjeti jest Bog! Biblija joπ kaæe da se mi, u stvari, bojimo
Boæjeg suda i odgovornosti za vlastite æivote. Ali najvaæniji uzrok
dubokog oËaja naπeg srca ipak ostaju naπi grijesi, naπa krivica pred
Bogom. To je najveÊi problem naπeg æivota, problem koji ne moæemo
sami rijeπiti. Toga smo itekako svjesni. Zato u naπim srcima i postoji
takav oËaj.
Trebamo li oproπtenje grijeha? Naravno da trebamo! Niπta ne trebamo
toliko kao oproπtenje grijeha! - A πto je grijeh? Grijeh je sve πto nas
odvaja od Boga. Mi smo se rodili kao greπnici. Dopustite da opet
uzmem jedan primjer:
Dijete roeno u Engleskoj za vrijeme Drugog svjetskog rata sigurno
nije imalo niπta protiv nas Nijemaca, ali je pripadalo protivniËkoj
strani. Tako smo i mi, po naravi, roeni na strani koja je protivna Bogu
- na ovome svijetu. Time smo od samog roenja odvojeni od Boga. Od
tada smo se joπ viπe odijelili od Boga; time πto smo izmeu njega i
sebe podignuli zid svojih grijeha. Svako krπenje Boæjih zapovijedi je
kao jedna cigla koju dodajemo tom zidu. Stoga je grijeh neugodna
stvarnost s kojom æivimo.
131
Moram vam ispriËati kako sam postao svjestan da je grijeh straπna
stvarnost i da se ni jedan grijeh ne moæe ispraviti. Imao sam divnog
oca s kojim sam bio u jako dobrim odnosima. Jednog sam dana bio u
sobici u potkrovlju i uËio za ispit, kad se odozdo zaËu poziv:
“Wilhelme!” Provirivπi kroz prozorËiË upitah oca koji me zvao: “©to
se dogodilo? Gdje gori?” - “Moram poÊi u grad”, reËe mi. “HoÊeπ li sa
mnom? U druπtvu je ljepπe!” - “Ali, tata,” rekoh mu, “upravo uËim za
ispit. Sad mi se baπ ne ide.” - “Onda idem sam”, odgovori mi otac.
»etrnaest dana nakon toga bio je mrtav. Tada je u nas joπ vladao obiËaj
da mrtvac do pokopa ostane u kuÊi. Mi sinovi ostali smo bdjeti pokraj
otvorena lijesa. Bila je tiha noÊ. Svi su spavali, a ja sam ostao sjediti
kraj otvorena lijesa. Odjednom se sjetih kako me prije dva tjedna otac
zamolio da ga pratim u grad - a ja sam ga odbio! Pogledah ga i rekoh:
“Ah, tata, moli me joπ jedanput! Ako hoÊeπ, iÊi Êu i sto kilometara s
tobom!” Njegova su usta ostala zatvorena. Odjednom sam shvatio: taj
moj mali propust je straπna stvarnost. Da na raspolaganju imam cijelu
vjeËnost, ne bih to mogao ispraviti.
©to mislite, koliko je grijeha u naπim æivotima, koliko propusta?! Kako
da budemo radosni kad nas grijesi i propusti neprekidno pritiπÊu? Bez
oproπtenja grijeha ne moæemo biti zadovoljni u æivotu! - A kad umremo? Kako Êe biti onda? Æelite li ponijeti svoje grijehe sa sobom u
vjeËnost? »esto sam razmiπljao kako Êe biti sa mnom. U mojim je godinama sasvim prirodno razmiπljati o tome. Za sada me joπ zadræava
jedna draga ruka, ali dolazi trenutak kad Êu je morati ispustiti. U tom
Êe trenutku brod mog æivota u tiπini doploviti pred Boga - pred njegovo lice!
Vjerujte mi, to je upravo tako, odjednom se naete pred njim! Sa svim
svojim grijesima, sa svim svojim propustima, pojavite se pred æivim,
svetim Bogom! Zaprepastit Êete se kad otkrijete: “Pa sa sobom sam
donio sav svoj grijeh i sve svoje propuste!” - Trebamo li oproπtenje
grijeha? Ne postoji niπta na ovome svijetu πto bi nam trebalo viπe od
oproπtenja grijeha! Ono nam je potrebnije od svagdanjeg kruha!
132
2. Gdje ga mogu pronaÊi?
Svoju pogreπku s ocem viπe nisam mogao ispraviti. Razumijete li to?
Mi nikako ne moæemo ispraviti svoju krivicu! Posljedice naπih
pogreπaka ostaju pred Bogom! UËinjeno je neπto πto Êe trebati platiti!
Isusov uËenik Juda prodao je svog Spasitelja za trideset srebrnih
novËiÊa. Kad je vidio πto je uËinio, sve mu je postalo jasno: “Pogrijeπio
sam. Uzmite natrag svoj novac. Æelim sve popraviti!” Slegnuli su
ramenima i odgovorili mu: “©to se to nas tiËe? To je tvoja stvar!” I vi
se moæete obratiti kome hoÊete, ali Êe vam svatko odgovoriti: “To je
tvoja stvar!”
No je li moguÊe da nam grijesi i propusti budu izbrisani i oproπteni?
Gdje to postoji? Tko nam moæe dati oproπtenje grijeha? - Dragi prijatelji, na to nam pitanje odgovaraju svi Boæji ljudi iz Biblije. Od
Knjige Postanka do Otkrivenja, biblijska je poruka jasna - oproπtenje
grijeha postoji! - Gdje? Poite opet sa mnom od jeruzalemskih vratiju
do brda Golgote. Ne obazirite se na okupljenu gomilu, niti na dvojicu
razbojnika. Ne obazirite se na rimske vojnike, pogledajte Ëovjeka
raspeta na srednjem kriæu. Tko je taj Ëovjek u sredini? On nije Ëovjek
poput nas. Jednom je stajao pred okupljenom svjetinom i rekao im:
“Tko mi moæe dokazati kakvu krivnju?” Tada se nije naπao nitko tko
bi mu se usudio reÊi rijeË. To se ne bi usudio pitati ni jedan od nas.
Tada su ga odveli pred rimskog upravitelja Pilata i æidovsko Veliko
vijeÊe. Ni oni nisu naπli niπta za πto bi ga osudili. - On nije jedan od
nas. Njemu ne treba oproπtenje grijeha. A ipak je visio na kriæu?! Tko
je taj Ëovjek? On ne potjeËe iz naπega svijeta, veÊ je doπao iz jedne
druge dimenzije, iz Boæjeg svijeta. Ja govorim o Isusu, Sinu Boæjem.
On visi na kriæu!? - Zaπto? - Zbog koga?
Dragi prijatelji, Bog je pravedan. On mora kazniti grijeh. On je naπe
grijehe stavio na Isusa, svoga Sina, i na Isusu ih osudio. - “Kazna je
bila na njemu radi naπega mira!” To je najveÊa poruka Biblije: Isus je
umjesto nas podnio Boæju kaznu za grijehe da bismo mi mogli imati
mir! Eto, tu je oproπtenje grijeha!
133
Gdje se mogu rijeπiti svojih grijeha? Gdje mogu dobiti mir s Bogom?
- Pod kriæem! - “Krv njegova Sina, Isusa Krista, Ëisti nas od svakoga
grijeha.” Neka nam Bog pomogne da prihvatimo tu Ëinjenicu!
Iz tiska je iziπla zanimljiva knjiga Amerikanca Williama L. Hulla. Bio
je to pastor koji je trinaest puta posjetio viπestrukog ubojicu Adolfa
Eichmana dok je ovaj bio u zatvoru. U Êeliji je vodio duge razgovore
s njim i pratio ga do vjeπala, gdje je smaknut. Bio je nazoËan Ëak i kad
je njegov pepeo baËen u Sredozemno more. Sadræaj svojih razgovora
s Eichmanom objavio je pod nazivom “Bitka za duπu”. Na poËetku
knjige piπe: “Moj je cilj bio spasiti tog straπnog greπnika da ne ode u
pakao. Potresno je kako je taj Ëovjek koji je, sjedeÊi za svojim pisaÊim
stolom, poslao u smrt milijune i uvukao svijet u uæasnu patnju, do
posljednjeg trenutka govorio: ‘Ne trebam nikoga tko bi umro za mene.
Ne treba mi oproπtenje grijeha. Ja to ne æelim.’ ”
Æelite li i vi iÊi Eichmannovim stopama i umrijeti na takav naËin? Ne? Ako ne æelite, tada se svim srcem obratite Isusu, Sinu Boæjemu,
koji nam jedini na svijetu moæe oprostiti grijehe; koji je umro za to da
bi svojom smrÊu platio sve πto smo mi skrivili!
Tijekom tih razgovora s Eichmannom, pastor Hull se bojao ponuditi
mu spasenje po krvi Isusa Krista. Moæe li, u stvari, takav Ëovjek dobiti
oproπtenje grijeha? - Da! - “Krv Isusa Krista, Sina Boæjega, Ëisti nas
od svih grijeha”, ali ga ja moram upoznati, zamoliti ga za oproπtenje i
Ëvrsto prihvatiti Ëinjenicu da je on platio za njih na kriæu. Tada Êe biti
kao πto kaæe pjesma: “Dragocjena Kristova krv, od grijeha Ëisti me!”
Biblija donosi brojne ilustracije da bi nam objasnila kako raspeti i
uskrsli Gospodin Isus opraπta grijehe. (Nadam se da znate kako Isus
nije ostao u grobu, nego je uskrsnuo nakon tri dana.) Uzmite za primjer jamca. Jamac je Ëovjek koji jamËi da Êe platiti moj dug ako ga ne
budem mogao podmiriti. Netko mora platiti! U æivotu je uvijek tako,
dug ne ostaje nenaplaÊen - netko ga uvijek mora platiti! Za svaki grijeh koji u æivotu poËinimo, obvezni smo Bogu. Biblija kaæe: “PlaÊa za
grijeh jest smrt.” Bog zahtijeva da æivotom platimo za svoje grijehe.
No tada dolazi Isus i odlazi u smrt za naπe grijehe da bismo mi mogli
imati æivot. On je naπ jamac pred Bogom. Preostaje vam samo dvoje:
134
ili Êete sami platiti za svoje grijehe - u paklu; ili Êete doÊi k Isusu i reÊi
mu: “Gospodine Isuse, æelim prihvatiti da si ti platio za moje grijehe!”
Ernst Gottlieb Woltersdorf u jednoj pjesmi reËe: Ostadoh bez rijeËi ...
/ tad jamac se pojavi / πto grijehe mi ponese. / Dug moj preuze na se /
i cijelog ga isplati. / Od gomile grijeha / ne osta ni trun!
Ta se istina moæe lijepo prikazati biblijskom slikom otkupnine.
Zamislite Ëovjeka koga su uhvatili trgovci robljem. On ne moæe
otkupiti sama sebe. Tada na trænicu robova doe ljubazni gospodin i
spazi izloæene robove. Srce mu zakuca jaËe i on upita: “Koliko vrijedi
ovaj rob? Æelim ga otkupiti da bude slobodan!” Od kojeg Êe trenutka
taj rob biti slobodan? - Od trenutka kad za njega bude isplaÊen i
posljednji novËiÊ. Gospodin Isus je na Golgoti platio i posljednji
novËiÊ! Ono πto vam preostaje jest prihvatiti to i reÊi: “Gospodine
Isuse, stavljam pred tebe sve svoje grijehe i vjerujem da si ti platio za
svaki moj grijeh.” - Isus otkupljuje! Isus oslobaa robove!
Philipp Friedrich Hiller pjeva: Grijesi su oproπteni. / To rijeË je æivota
/ izmuËenu duhu. / Jesu, u Isusovo ime!
Biblija donosi nove i nove slike, jedna od njih je i slika pomirenja. I
najzaostaliji divljak zna da mu je potrebno pomirenje. Zbog toga u
svim religijama postoje sveÊenici koji prinose nekakvu ærtvu pomirnicu. Ali Bog poznaje i priznaje samo jednu Ærtvu pomirnicu: “Evo
Jaganjca Boæjeg koji oduzima grijehe svijeta!” Mnogi su sveÊenici
prinijeli velik broj ærtava, no Isus je sveÊenik koji izmiruje s Bogom!
On je i ærtva po kojoj je moguÊe pomiriti se s Bogom. Samo nas on
moæe pomiriti s Bogom!
Albert Knapp u jednoj pjesmi reËe: VjeËno pred oËima mi prizor / kako
on, ko’ nijemo janje, / krvav sav i blijed, / na drvu kriæa visi tam’ .../ I
na me pomisli / kad kriknu: ‘Svrπeno je’!
SljedeÊa biblijska slika je pranje. Jedan je krπÊanin napisao drugome:
“On nas je uzljubio i svojom nas krvlju oprao od naπih grijeha.”
Poznata vam je priËa o izgubljenom sinu koji na koncu zavrπava u prljavπtini - meu svinjama. - Koliko je samo ljudi zavrπilo meu svinjama! Na to se moæe reÊi samo: πteta za njih! - Ali izgubljeni sin je doπao
135
k sebi i otrËao, onakav kakav je bio, kuÊi, u oËev zagrljaj. On se nije
prvo okupao, kupio odijelo i nove cipele. Doπao je onakav kakav je
bio. Tada ga je otac oËistio i dao mu novo odijelo. Mnogi misle da se
prvo moraju popraviti pa tek onda postati krπÊanima. To je katastrofalna zabluda. K Isusu moramo doÊi ovakvi kakvi jesmo: prljavi. A
kako je samo prljav i jadan naπ æivot! - Doite k Isusu onakvi kakvi
jeste! On Êe vas oprati i bit Êete Ëisti! On Êe uËiniti sve novo! - “Krv
Isusa Krista, Sina Boæjega, Ëisti nas od svakoga grijeha.” Tako to svjedoËi apostol Ivan. Tim rijeËima moæemo i mi posvjedoËiti!
Ne mogu vam sada navesti sve biblijske slike. Mislim da bi bilo
mnogo bolje da sami poËnete Ëitati Bibliju, tako da bolje upoznate
divnu poruku o oproπtenju grijeha.
Kako biti sretni u æivotu ako nas neprestano pritiπÊu naπi grijesi i prijestupi? To ne moæemo postiÊi sve dok se ne rijeπimo tog tereta, a tereta grijeha mogu se rijeπiti samo kad pronaem Isusa i kroz njega
doæivim oproπtenje grijeha! Tada nestaju naπi strahovi i onaj duboki
oËaj koji nas je do tada ispunjavao. Kad primite Isusa, bit Êe vam kao
da ste iziπli iz mraËnog podruma straha na proljetno svjetlo Boæje
milosti. To je ono πto vam æelim od sveg srca!
Dakle, trebamo li oproπtenje grijeha? Naravno! Gdje ga moæemo
dobiti? Kod Isusa: raspetog i uskrslog Spasitelja!
3. Kako dobiti oproπtenje?
Sada, nadam se, neki od vas misle: “To je prava stvar! Zacijelo je
prekrasno imati oproπtenje grijeha! Ali, kako doÊi do toga? Ni jedne
novine ne izvjeπÊuju o tome, ni jedan suvremeni roman ne donosi
neπto o toj temi, pa ni u filmovima joπ ne vidjeh da bi se govorilo o
tome. Kako doÊi do toga?”
Da, zaista, kako doÊi do toga? Tu ni jedan drugome ne moæemo biti od
velike pomoÊi. Najbolje da joπ danas potraæite neko tiho mjesto i
zazovete Isusa. - On je uskrsnuo i danas je æiv! - U Bibliji su oni koji
su postali vjernicima, opisani ovim rijeËima: “... svi koji su zazvali
Isusovo ime”.
136
UËinite i vi to: pozovite Isusa! - Je li vam poznat izraz ‘nazvati’?
Naziva se telefonom. A jeste li znali da vi imate izravnu vezu s
Isusom?! Ta je veza veÊ dugo mrtva! Imate izravnu vezu s Isusom, a
moæda je joπ nikada niste koristili! To je æalosno! - Pozovite ga sada!
Ne trebate dugo birati broj. Recite samo: “Gospodine Isuse!” - i on je
veÊ na liniji. On je veÊ tu! To je ono πto nazivamo molitvom!
A πto reÊi? Jednostavno mu recite sve πto vam je na srcu! Recite mu:
“Gospodine Isuse! U greπnim sam odnosima s jednim muπkarcem. Ne
mogu se sama osloboditi grijeha u kojem æivim. Ne mogu viπe æivjeti
u grijehu, pomozi mi, molim te!” - “Gospodine Isuse! Teπko mi je
preæivjeti mjesec s plaÊom koju zaradim na ovom radnom mjestu. Ne
znam kako drugi uopÊe mogu preæivjeti. Ne mogu viπe izdræati tu
neizvjesnost. Molim te, pomozi mi!” - “Gospodine Isuse! Nevjeran
sam æeni. Ne mogu se popraviti. Gospodine Isuse, pomozi mi!”
Razumijete li to? Na toj liniji Isusu moæete povjeriti ono πto ne moæete
ni jednom Ëovjeku. On vas sluπa. Olakπajte se! To je pravo
osloboenje. Recite mu sve svoje grijehe. Upitajte ga: “Gospodine
Isuse, onaj æupnik Busch reËe da tvoja krv Ëisti od svih neËistoÊa. Je li
to istina?” - Recite mu to. Nazovite ga joπ danas. PoËnite razgovarati s
Isusom putem linije koja se tako dugo nije upotrebljavala. Ostanite
stalno na vezi! Vi moæete razgovarati s njime. Pridruæite se ljudima
koji su “zazvali ime Isusovo”! - “Da,” reÊi Êete, “sve Êu mu reÊi, ali
neÊu Ëuti ni rijeËi od njega!” - Mogu vam reÊi da se varate! - Pazite,
sada Êu vam reÊi na kojoj liniji trebate govoriti s njim. Nabavite Novi
zavjet i Ëitajte ga. Kasnije Ëitajte Stari zavjet. Ali nemojte s njime
zapoËeti, preteæak je za poËetak. PoËnite s Novim zavjetom, s
Ivanovim evaneljem. Tada Ëitajte Lukino evanelje. »itajte evanelja
kao πto Ëitate novinska izvjeπÊa. Tada Êete shvatiti: “Pa to on govori!”
- Po tome se Biblija razlikuje od ostalih knjiga, po tome πto nam putem
te linije govori æivi Gospodin!
Jedan mi je Ëovjek rekao: “Kada æelim Ëuti Boga, odem u πumu.” Ja
mu na to odgovorih: “To je glupost! Kad ja idem u πumu tada sluπam
πum liπÊa, pjev ptica i æubor potoka. To je prekrasno. Ali mi πuma ne
moæe reÊi jesu li moji grijesi oproπteni, kako zadobiti Ëisto srce i jesam
li u Boæjoj milosti. To mi Bog moæe reÊi jedino kroz Bibliju.”
137
Odvojite barem petnaest minuta na dan za Isusa. Tada ga zazovite i sve
mu recite: “Gospodine, danas imam toliko toga vaænog obaviti. Sâm to
ne mogu privesti kraju.” - ShvaÊate li? Recite mu baπ sve! - Tada
otvorite Novi zavjet i proËitajte pola poglavlja. - “Gospodine Isuse!
Sada ti govori!” Odjednom Êe vam Bog poslati svoju rijeË. ReÊi Êete
sami sebi: “Pa to je za mene!” - Podcrtajte to. Najbolje da sa strane
napiπete i datum.
Jedanput sam, joπ kao mladiÊ, posjetio jednu veliku obitelj. Na glasoviru u salonu stajala je Biblija. Uzeo sam je u ruke i prelistao. Mnogi
su stihovi bili oznaËeni crvenom i zelenom bojom, a pokraj njih
ispisani datumi. Tada upitah: “Kome pripada ova Biblija?” - “Naπoj
Emi”, rekoπe mi ukuÊani. Pogledah Emu - i oæenih se njome! Takvu
sam djevojku htio za æenu! Djevojku koja je prihvatila da Isus govori
s nama putem te linije i nikako drukËije.
RazgovarajuÊi s ljudima velim im sve to, a oni uvijek reagiraju
rijeËima: “Ah, to je za stare bakice. U crkvama su sami starci.” Zato se
radujem πto sam u posljednjih trideset godina, tijekom kojih sam bio
pastor za mladeæ, upoznao mnoge mlade koji vam mogu potvrditi sve
ovo πto sam vam ispriËao: da postoji oproπtenje grijeha; da je moguÊe
razgovarati s Isusom i da on odgovara. Potraæite zajedniπtvo s takvima
koji su takoer imali doæivljaje s Isusom. Lako je pronaÊi ljude koji
zajedno s Isusom æele iÊi putom koji vodi u Nebo.
I sada Isus stoji pred vama i govori vam: “Doite k meni svi koji ste
umorni i optereÊeni jer vas grijesi i prijestupi neprestano pritiπÊu. Ja Êu
vam dati odmor! Ja vam mogu podariti oproπtenje grijeha!”
Pozli mi kad vidim kako se danas mnogi svaaju oko Biblije. Kaæu: “I
Bibliju su napisali samo ljudi” i joπ kojekakve gluposti. VeÊ mi je to
dosadno sluπati.
U Prvom svjetskom ratu neko sam vrijeme bio telefonist. Tada joπ
nismo imali beæiËnu vezu, veÊ male ureaje povezane æicom. Jednoga
dana morao sam do promatraËnice na nekom brdu. Ondje joπ nije bilo
nikakva zaklona pa sam legao na tlo dok sam spajao æice. Tada je
preko brda naiπao lakπe ranjeni vojnik. Viknuh mu: “»ovjeËe, lezi!
Otkrili su nas! Uskoro Êe zapucati!” On se bacio na tlo, dopuzao do
mene i rekao mi: “Lakπe sam ranjen; sada Êu kuÊi na oporavak ... hej,
pa ti imaπ stari aparat!” - “Da,” promrmljah, “stari model.” - “I kontakti su mu oπteÊeni!” - “Da,” potvrdih, “i kontakti su mu oπteÊeni.” “Gle, pa tu mu nedostaje jedan dio!” reËe on, a u meni zakipi. “ZaËepi! Nemam vremena sluπati tvoje kritiziranje! Moram uspostaviti
vezu!”
Isto je i s Biblijom. Ja æelim sluπati Isusov glas, a onda do?u neki i govore: “I Bibliju su napisali samo ljudi!” Na to mogu odgovoriti jedino:
“Umuknite! U njoj ja sluπam Isusov glas!” - Ne dajte da od vas prave
budale! Isus nam govori putem te linije! Traæite druπtvo takvih koji
æele iÊi istim putem!
138
139
Kako uæivati u æivotu kad mi
drugi idu na æivce?
Mislim da Êemo se svi sloæiti kako nam u svakodnevnom æivotu ljudi
Ëesto “idu na æivce”. Rijetki su dani kad nas nitko ne iritira. Usudio bih
se i reÊi da ne postoji Ëovjek kome drugi ne “idu na æivce”. To je neπto
uobiËajeno meu ljudima.
Nemojte misliti da samo nas æivciraju drugi - i mi idemo drugima na
æivce! Nisam li u pravu? O da, mi idemo jedni drugima na æivce! No,
ne svi. Moja mi æena, na primjer, ne ide na æivce; ali postoje drugi koji
me zaista iritiraju. - I vas? Pa naravno!
I tako jedni druge muËimo: u obitelji, u susjedstvu, na poslu - Ëak i u
krπÊanskim krugovima idemo jedni drugima na æivce. Cijeli svijet pati
od “ideπ-mi-na-æivce” sindroma. Ima takvih koji bi mogli reÊi: “Ne bih
imao nikakvih problema u æivotu kad pokraj mene ne bi bio taj i taj!”
Tada taj drugi nije samo trn u oku, nego trn u æivotu. I zato trebamo
razmiπljati o pitanju: “Kako biti zadovoljan u æivotu kad nam drugi idu
na æivce?”
Dragi prijatelji, to je inaËe samo dio jednog mnogo veÊeg problema od
kojeg pati ËovjeËanstvo. To je kao kad netko kaπlje, a zapravo ima
ozbiljnu infekciju na pluÊima. Tu ne pomaæu bomboni za iskaπljavanje. Takva se osoba mora podvrgnuti temeljitim pretragama i drukËijoj
terapiji! Mislim da je ta slika dovoljno jasna za objaπnjenje te pojave.
To πto jedni drugima “idemo na æivce” samo je znak da neπto ne valja
s ËovjeËanstvom. Razlog za to je mnogo dublji nego kad, na primjer,
kaæemo da je naπa susjeda “malo nepristojna”. Stoga æelim tu pojavu
postaviti u njezine prave okvire. Æelim vam pokazati da je “ideπ-mina-æivce” sindrom, simbol bolesti ËovjeËanstva.
1. Svijet u kojem æivimo
Svoj svjetonazor dugujem Bibliji i nalazim da je jedino ona dostojna
da na njoj temeljim neπto tako vaæno.
141
Biblija kaæe: Bog je stvorio svijet koji je bio savrπen. Adamu Eva nije
iπla na æivce, kao ni Adam Evi. U novostvorenom svijetu vladao je potpuni sklad. Ni æivi Bog nije iπao ljudima na æivce; naravno, ni oni
njemu. Svi su æivjeli u skladu: Bog i ljudi, kao i ljudi meusobno. Tada
joπ nije postojao nikakav jaz. Ali prema biblijskom izvjeπÊu, na
poËetku ljudske povijesti zbila se uæasna katastrofa. Biblija to naziva
Ëovjekovim padom. ReËeno je da je Ëovjek bio podvrgnut kuπnji. On,
naime, nije smio okusiti plod s odreenog stabla u Edenskom vrtu.
Bog mu je zabranio, ali njemu to nije dalo mira. Mogao je birati i
izabrao je zlo - neposluπnost. Kuπao je zabranjeno voÊe. U tom
trenutku je sve propalo: Ëovjek je pao u grijeh i dotadaπnji divni svijet
se izmijenio. Bog i ljudi prekinuli su meusobne odnose. Bog je istjerao Ëovjeka iz raja i na ulazu postavio kerubina s plamenim maËem
da Ëuva pristup stablu æivota. Od tada smo i mi odvojeni od Boga. Od
tada mi idemo Bogu “na æivce”, a Bog nama. Pokuπajte razgovarati s
ljudima o Bogu. ZaËas Êe postati nervozni: “Prestani s tom temom!
»ak ni ne znamo postoji li Bog!” - Izmeu Boga i nas je nepremostiva
provalija!
Tog su se trenutka raspali i dobri odnosi meu ljudima, πto se ubrzo
iskazalo na djeci Adama i Eve. U to doba ljudi su poËeli iÊi jedni drugima “na æivce”.
Bijahu dva brata. »esto se dogaalo da upravo braÊa teπko podnose
jedan drugoga. Kajin i Abel, braÊa o kojoj govorimo, bili su vrlo
razliËiti. Jednog je dana Kajin, zemljoradnik, kopao u polju. Putem
naie Abel. Mogu zamisliti kako se u Kajinu sve okrenulo: “Ne mogu
viπe gledati ovog slabiÊa!” Abel mu prie i reËe nekoliko rijeËi. Kajin
podiæe motiku i udari njome u lice koje je toliko mrzio. Doπao je k sebi
tek kad mu je brat beæivotno leæao pod nogama.
Dragi prijatelji, svi smo mi civilizirani i ne ubijamo jedni druge
motikama. Ali kad Ëitate novine, vidjet Êete da se takvo πto ipak
dogaa. Sjetite se samo velikih suenja nacistiËkim ratnim zloËincima.
U osnovi je to isti onaj Kajinov grijeh - mrzim ljude! I tako su poubijali stotine tisuÊa ljudi!
Kajin je doπao k sebi ugledavπi pred sobom mrtvog Abela. Malo se
uplaπio. No brzo se dosjeti: iskopao je jamu i u nju dovukao leπ,
prekrio ga zemljom, osvrnuo se i zakljuËio da ga nitko nije vidio. - Mi,
ljudi, Ëesto mislimo da se ono πto nitko nije vidio, nije ni dogodilo. ©to
mislite koliko samo mraËnih i straviËnih priËa nose ljudi u svojoj nutrini!
Kajin je pobjegao s mjesta zloËina. Postalo mu je neugodno i zabrinuo
se. Odjednom zaËu kako ga netko zove po imenu: “Kajine!” - “Tko bi
to mogao biti?” pomisli. - “Kajine!” Koæa mu se najeæila. Odjednom
je shvatio tko ga zove: æivi Bog! On je bio ondje kad je ubio Abela!
On je sve vidio! - “Kajine!!! Gdje ti je brat Abel?” - No Kajin se joπ
nije namjeravao predati: “Nisam ja dadilja svom bratu Abelu! Trebam
li ja biti Ëuvar svome bratu?” - “Kajine,” reËe Bog, “krv brata tvoga iz
zemlje k meni viËe!”
Ova pripovijest savrπeno jasno pokazuje kako je s Ëovjekovim padom
u grijeh sve propalo. Veze meu ljudima su pokidane: jedni drugima
idemo na æivce. Odnosi izmeu Boga i Ëovjeka su uniπteni. Bog je iπao
Kajinu na æivce, baπ kao πto i danas ide mnogima na æivce. Ali svojih
se bliænjih ne moæemo rijeπiti, kao πto se ne moæemo rijeπiti ni Boga!
Takav je svijet u kojem æivimo!
2. RijeËi ne pomaæu
ToËno, tu ne pomaæe razgovor. Osobito je od slabe pomoÊi razgovor o
“dragome Bogu”. Izmeu Boga i nas je zid, bolje reËeno - provalija.
Za rata, kad je zajedno s pola Essena gorjela i moja kuÊa, jedna æena
navali na mene viËuÊi: “Kako vaπ Bog moæe to dopustiti?” Odgovorih
joj: “Moj Bog to moæe. Moæda je Bog vaπ neprijatelj!”
Od pada u grijeh odnosi izmeu Boga i Ëovjeka su razoreni! Odvojeni
smo od Boga i od ljudi. I to je pravi razlog zaπto nam ljudi idu na æivce.
Ako imate susjedu koja vam ide na æivce, tada to potjeËe od Ëovjekova pada u Edenu. To znaËi da smo mi pali ljudi i da smo odvojeni od
Boga. Tu ne pomaæu nikakvi razgovori ni dobri savjeti.
Nedavno sam bio na πvicarskoj granici. Ondje je izvjeπen lijep plakat
s porukom: “Zajedno je bolje!” ProËitavπi to, pomislih: “Naravno! Ali
142
143
mi plakat neÊe nimalo pomoÊi kad mi netko ‘ide na æivce!’ ” - Ili poruka koju sam takoer vidio na jednom plakatu: “Budite ljubazni prema
drugima!” Amerikanci pak posvuda vjeπaju plakate na kojima piπe:
“Keep smiling!” - “Smijeπi se!” no to nimalo ne pridonosi da bi se
neπto u osnovi promijenilo u ljudskim odnosima! Nisam li u pravu? Ne, ne, rijeËi ne pomaæu!
SjeÊam se kako sam joπ kao mladi student teologije Ëesto posjeÊivao
jednu obitelj u kojoj su svi roaci bili u meusobnoj zavadi. Æivjeli su
u istome selu, ali su bili potpuno razjedinjeni. Na moje veliko iznenaenje, jedne sam ih veËeri uspio sve okupiti. Mnogim lijepim
rijeËima poticao sam ih na prekid neprijateljstava. Do jedanaest sati
naveËer svi su se pomirili i pruæili jedni drugima ruke. Bio sam tako
sretan da sam sebi rekao: “Ti Êeπ postati vrijedan pastor, dobro si
zapoËeo.”
Radosno sam otiπao kuÊi i tu noÊ osobito dobro prospavao. Drugog
jutra sreo sam jednu æenu od onih πto su se pomirili prethodne veËeri i
rekao joj: “Kako je sinoÊ bilo lijepo!” - “Lijepo?” zaËudi se ona mojim
rijeËima. “Zar ne znate πto se dogodilo?” Problijedio sam: “©to se
dogodilo?” - Kad su se vraÊali kuÊama, ponovno su se posvadili. Ta
nova svaa bila je gora od one prethodne! - Smijeπno vam je? Meni
nije bilo smijeπno. Odjednom sam shvatio uæasnu ozbiljnost Ëovjekova pada zbog kojeg smo u sukobu s Bogom i jedan s drugim. Ne, tu ne
pomaæu nikakvi razgovori.
»esto mi piπu: “Dragi gospodine pastore, u tom i tom mjestu imam
roake koji æive u meusobnoj zavadi. Biste li ih posjetili?” Takve prijedloge najËeπÊe odbijam jer dobro znam kako nema koristi otiÊi i
pokuπati ih miriti. Sjetite se samo ljudi koji vama idu na æivce. Mogao
bih vam dugo priËati o tome πto da uËinite, ali bi to bilo bez ikakve
koristi. To je tragiËno, iako je, kad malo bolje razmislimo, upravo
smijeπno.
Opet sam tako jednom posjetio neku obitelj. Sjedio sam s domaÊinom
kad je uπao njegov sedamnaestogodiπnji sin: neuredan, u iznoπenim
trapericama, poduæe kose ... Primijetio sam da otac samo πto nije
eksplodirao. - “Pogledajte ga!” reËe. “Samo ga pogledajte!” Otac je
144
inaËe bio vrijedan i poπten sluæbenik. Moæete zamisliti kako se u
njemu sve okrenulo kad je ugledao tog svog “huligana”.
Ili uzmimo, na primjer, jednu dragu majku, krπÊanku, koja je pomalo
staromodna i vrlo stroga. - KÊi joj se naπminkala. - “Kako mi ide na
æivce!” veli majka za kÊer. - “Kako mi ide na æivce!” rekla je kÊi za
majku.
Nije li posvuda tako? Sreo sam Ëovjeka koji se rastajao od æene. Rekao
sam mu: “Znate li da je razvod grijeh?” - “Gospodine pastore! Ide mi
na æivce kako moja æena srËe juhu!” odgovori on. - Nalazite li da je to
smijeπno? Ja mislim da je to straπno! Moæda mislite: “To su sitnice?”
- Sitnice? To su pokazatelji da je u doba Adamova pada svijet otpao od
Boga i da mi sada æivimo u palom svijetu - kao ljudi bez Boga!
To “ideπ-mi-na-æivce”, ponekad moæe izgledati vrlo ruæno. Poznajem
jednu mladu djevojku iz Essena koja boluje od multiple skleroze i koja
je potpuno paralizirana zbog te straπne bolesti. Stanuje u jednoj maloj
kuÊi. U stanu do nje æivi neki obijesni mladiÊ koji svake veËeri od pola
osam do jedanaest sati gleda televiziju i to uz najjaËu glasnoÊu. Jadna,
bolesna djevojka mora sluπati te zvukove koji joj dolaze kroz tanak zid
koji dijeli njihove stanove. VeÊ je molila Ëovjeka: “Molim vas, stiπajte
malo televizor!” no klipan je stavio joπ glasnije. Zamislite to! Tako je
iπlo iz godine u godinu, iz veËeri u veËer, iz sata u sat. - Takve smo mi
zvijeri! Da, baπ zvijeri! Moæete li zamisliti kako je jadnici taj Ëovjek
iπao na æivce? I njemu je, naravno, djevojka iπla na æivce. Vodili su
neprekidnu borbu kroz zidove, borbu koja im je æivot uËinila neizrecivo teπkim!
Jednom sam morao pripremiti sto pedeset firmanika. PoËeo sam tako
πto sam ih posjeÊivao u domovima. Æivjeli su u unajmljenim kuÊama.
U prvog bijaπe svaa u kuÊi, u drugog svaa u kuÊi, u treÊeg svaa u
kuÊi ... Jednoga dana, tijekom pouke, rekoh neka ustanu oni kod kojih
nema svae. Ustalo je samo troje ili Ëetvero. - “Jao,” rekoh, “pa zar je
u svih ostalih svaa?” - “Da”, bijaπe odgovor. - “Kako to da u vas
nema svae?” upitah ih. - “Mi æivimo sami!” odgovoriπe.
Tako stoje stvari. I kako onda biti sretan i zadovoljan, stvarati i
privreivati, uza sve te napetosti i nervozu u kojoj æivimo! Boli nas
145
kad nam neπto padne na nogu, ali kad nam tko neprestance ide na
æivce, tada je to nepodnoπljivo.
3. Bog nam æeli pomoÊi!
Kada vam ne bih imao reÊi niπta drugo od prije reËenog, ne bi bilo
smisla ni zapoËinjati ovu temu. Ali imam jednu nevjerojatnu novost za
vas: u svoj toj kaljuæi nervoze, napetosti i meusobnih netrpeljivosti,
pojavljuje se Bog sa svojim bezgraniËnim milosrem. »itav ovaj jadni
svijet leæi razgoliÊen pred oËima Boæjim, ali Bog ne ostaje po strani,
on nam æeli pomoÊi. On dolazi na Ëudesan naËin. To je poruka Biblije,
poruka koja oduzima dah. Bog je sruπio zid koji stoji izmeu njega i
nas i doπao k nama u osobi Isusa Krista!
Kada ljudi danaπnjice odbacuju evanelja kao nepotrebna, tada to ne
znaËi da su zaista nepotrebna, nego je to joπ jedan dokaz ljudske gluposti. - Zaπto? - Zato πto je Isus naπa jedina πansa! ©to bi joπ Bog trebao uËiniti, osim πto je sruπio zid koji nas je odvajao od njega i dao
nam svoga Sina koji nas moæe osloboditi od ovog neprirodnog naËina
æivota? Kad se u naπem æivotu pojavi Sin Boæji, situacija se potpuno
mijenja!
a) Isus nam daruje mir s Bogom
Htio bih naglasiti: u Isusu je sve povezano. Isus nije bio poput nas,
odvojen od Boga. Isus je Sin Boæji. Nedavno mi je netko rekao: “Isus
je bio Ëovjek kao i mi, niπta viπe od nas, osim πto je bio osnivatelj
religije.” Ja mu odgovorih: “Vi oËito mislite na neku drugu osobu. Ja
govorim o onome koji je rekao: ‘Vi ste od ovoga svijeta, ja sam s
Neba.’” - Da, ja govorim o njemu, o Sinu æivoga Boga koji je jedinstven i potpuno razliËit od nas; boæansko biÊe koje je doπlo na ovaj
izgubljeni i prokleti svijet. On nije odvojen od Boga. Njemu nitko ne
ide na æivce. Njemu ni Juda, koji ga je izdao, nije iπao na æivce. Isus je
do kraja ljubio Judu! Æelio bih da Isusov æivot gledate s ovog glediπta:
njemu nitko nikada nije iπao na æivce!
U Novom zavjetu je opisana prekrasna veËera koju je Isus posljednji
put pred smrti blagovao zajedno sa svojim uËenicima. Vjerojatno vam
je poznato da u to doba na Istoku nisu sjedili za stolom kao mi danas,
146
veÊ su leæali na tepisima oko niskog stoliÊa. Ne mogu si nikako
predoËiti kako su pritom mogli jesti. U svakom sluËaju mi danas ne
bismo mogli jesti leæeÊi i pritom koristiti noæ i vilicu. Ali oni su jeli
leæeÊi. Prije no πto bi polijegali oko stola, izuli bi sandale i oprali noge.
UËenici su toga dana dugo hodali s Isusom. NaveËer su bili jako
umorni pa su samo skinuli sandale i polijegali po podu. Mogu zamisliti kako je Petar pogledao Ivana i dao mu znak okom: “Netko mora
donijeti vodu i spuævu i oprati nam noge. Ti si najmlai pa bi to mogao
uËiniti! Ide mi na æivce kako se ti, Ivane, uvijek æeliπ izvuÊi!” Ivan je
slegnuo ramenima i pomislio: “Taj Petar mi veÊ ide na æivce. Uvijek
se okomljuje na mene jer sam najmlai. Mogao bi jednom i Jakov
donijeti vodu i spuævu i oprati nam noge!” A Jakov pomisli: “Zaπto bih
ja to morao? Ja sam od onih koje Isus najviπe ljubi. Neka Matej to
uËini!” U tom su trenutku jedan drugome poËeli iÊi na æivce, jer se
svaki ugibao onome πto je trebalo uËiniti.
Tada je ustao Isus. UËenici su se zapanjili: “NeÊe valjda on?!” - Da, on
Êe to uËiniti. Vratio se opasan ubrusom poput sluge, s posudom vode i
spuævom - i oprao noge svakom uËeniku. - I Judi! I Petru! I Ivanu! I
Jakovu! I Mateju! Ja bih joπ dodao: i meni! - To je Isus! U njemu je
silni Bog, a on ipak ljubi svakoga, pa i najmanjeg Ëovjeka.
Moram vam predoËiti Isusa onako kako ga ja vidim, kako visi na
Golgotskom kriæu! Htio bih da vas mogu odvesti do tog brdaπca
nedaleko od jeruzalemskih vratiju, gdje buËi svjetina; gdje stoje rimski bojovnici s kopljima u rukama, a ponad glava im se uzdiæu tri kriæa.
- Onog na srednjem kriæu vam æelim predstaviti! Onog s krunom od
trnja! Dragi prijatelji, na tom prokletom kriæu on umire za vas da bi vas
izbavio iz ove bijede gdje drugima idete na æivce; gdje sami sebi idete
na æivce i gdje jedni drugima idete na æivce. On umire da bi vas mogao
izvuÊi iz tog gliba i pomiriti vas s Bogom.
Æelite li da Bog odstrani sve πto se isprijeËilo izmeu njega i vas? Onda
doite pod Isusov kriæ. Taj Isus koji je umro za vas i koji je uskrsnuo
za vas, Boæja je ponuda mira. Odbacite sve svoje sumnje (a mnogo ih
je u vama) daleko od sebe! Bacite se u naruËje tom Isusu! Odbacite sve
negdaπnje greπne veze i svu svoju krivicu pred Isusove noge! MoÊi
147
Êete to ako samo podignete svoj pogled na Raspetoga. Dajte mu svoju
ruku i recite: “Æelim ti pripadati!” - u tom Êete trenutku zakoraËiti u
mir s Bogom.
Pavao je u poslanici Rimljanima napisao: “Opravdani vjerom u miru
smo s Bogom po naπem Gospodinu Isusu Kristu.” - Da, Isus je Boæja
ponuda mira. Prihvatite je! Kako je æalosno πto postoje mnogi koji su
Ëuli tu poruku, a ipak nikad nisu uπli u ponueni mir s Bogom. To je
straπno! Apeliram na vaπa srca! Apeliram na vaπe duπe! Prihvatite
Boæju ponudu mira dok je joπ vrijeme!
Danas sam razgovarao s nekoliko novinara. U razgovoru smo doπli do
pitanja postoji li danas neπto u πto je vrijedno vjerovati. Objasnio sam
im svoj stav: “ReÊi Êu vam otvoreno: nakon πto sam preæivio dva rata
i nacistiËki reæim, ne znam πto bih joπ mogao shvatiti ozbiljno.
Suvremeni ‘proroci’ i politiËari ni sami ne vjeruju onome πto govore.
Ni ja im ne vjerujem. Ne znam πto bih od svega πto postoji izmeu
neba i Zemlje mogao ozbiljno prihvatiti, osim Boæje ponude mira u
Isusu Kristu!” To je jedino πto joπ mogu ozbiljno prihvatiti. A to se
isplati!
Ako i vi pripadate onima koji kaæu: “Viπe niπta ne shvaÊamo
ozbiljno!” - evanelje je upravo ono πto trebate. Prihvatite Boæju
ozbiljnu ponudu mira u Isusu Kristu.
Isus obnavlja vezu izmeu Boga i Ëovjeka. Vaπ problem i bijeda je u
tome πto se moæda smatrate krπÊaninom jer ste prihvatili neke
krπÊanske stavove ili πto ponekad odete u crkvu, ali nemate mir s
Bogom! Kaæem vam: Isus je umro za vas i na sebe preuzeo svu vaπu
krivnju, tako da vi sada moæete kleknuti pred njega i reÊi mu:
“Gospodine, ja sam izgubljeni greπnik. Sada vjerujem u tebe. Primam
te u svoj æivot!” Tako moæete krenuti u novi æivot - u mir s Bogom!
b) Isus nam poklanja mir s bliænjima
Gdje se pojavi Isus, Ëovjek dobiva ne samo mir s Bogom, nego i mir
sa svojim bliænjima. Tek tada prestajemo jedni drugima iÊi na æivce.
Dobro upamtite jedno: neki od vas, Ëitatelja, moæda ste veliki krπÊanin,
ali samo tako dugo dok vam drugi ne idu na æivce. Ali to nije u redu!
148
Mogli biste reÊi: “Trebate poznavati onu ‘kozu’ - moju susjedu!” Na
to vam mogu odgovoriti: “Tako dugo dok je mrzite, neπto s vama nije
u redu. Kad Isus ue u naπ æivot, prestajemo biti osjetljivi i æivËani,
prestajemo biti kao ljudi oko nas koji neprekidno gube æivce!”
Vidite, gdje Isus prodre, poklanja mir s Bogom i mir s onima koji nam
idu na æivce. I kad vidite kako vam ljudi idu na æivce to je pouzdan
znak da trebate Isusa! InaËe vam niπta drugo ne moæe pomoÊi! U
takvim situacijama moæete uniπtiti æivce. Isus vam mora podariti mir s
Bogom i vi ga trebate primiti u sebe, tada viπe neÊete imati problema
s drugima!
Imam prijatelja koji æivi u krasnom stanu, ali ima jako nezgodnog
stanodavca koji je pohlepan za novcem. Prije nekog vremena napisao
je besramno pismo mom prijatelju: “Morate se ponaπati tako i tako! To
i to ne smijete Ëiniti! Toliko i toliko trebate platiti ...” - “Kad sam
proËitao pismo”, reËe mi prijatelj, “skoËio mi je tlak. Sjeo sam za
pisaÊi stol da mu napiπem odgovor. Odjednom se u mojim mislima
pojavila slika Isusa Krista koji je umro za mene - i za mog stanodavca.
Odloæio sam papir i pisaljku. Otiπao sam k gazdi i rekao mu: ‘»ujte, pa
zar mi trebamo ovako razgovarati? Obojica smo razumni ljudi! Zar ne
bismo mogli sjesti i ljudski porazgovarati? Vi ste mi zaista dragi i ne
vidim razloga zaπto bismo nas dvojica razgovarali na takav naËin.’ ”
Stanodavac je bio potpuno razoruæan tim rijeËima i nije zapodjenuo
svau. Danas su dobri prijatelji - “teπki” gazda i Isusov uËenik.
Poznajem jednog francuskog evangelizatora koji se zove Dapozzo.
Njemu je u koncentracijskom logoru teπko ozlijeena ruka.
Ispripovijedao mi je jedan svoj doæivljaj koji nikada nisam zaboravio.
IspriËao je: “Jednoga dana oko podneva, upravitelj logora u kojem sam
bio zatoËen posla po mene. Sproveden sam u sobu u kojoj je bio
postavljen stol, a na njemu samo jedan pribor za jelo. Tada je uπao
upravitelj. Bio sam jako gladan, zavijalo mi je u crijevima. Upravitelj
sjede za stol, a posluæitelji su mu, jedno za drugim, donosili Ëarobna
jela. Morao sam stajati u stavu mirno i promatrati ga. Pokazivao mi je
kako mu jelo godi, a ja sam umirao od gladi. Ali to nije bilo sve. Na
kraju je naruËio kavu. Pritom je stavio na stol jedan manji paket i rekao
mi: ‘Pogledajte πto vam je iz Pariza poslala supruga. KolaËe!’ Znao
149
sam kako je bilo teπko doÊi do hrane i koliko je moja æena morala πtedjeti da bi ih mogla ispeÊi. Upravitelj otvori paket i poËe ih jesti.
Zamolih ga: ‘Dajte mi bar jednog, neÊu ga pojesti, samo da me podsjeti na suprugu.’ Nasmijao mi se i pojeo ih sve do posljednjeg.” - Bio
je to jedan od trenutaka kad Ëovjeku mogu popustiti æivci i kad moæe
istinski zamrziti!
Dapozzo je nastavio doslovce ovako: “U sekundi mi posta jasno πto
znaËi: ‘Ljubav Boæja je izlivena u naπim srcima’ i mogao sam ljubiti
tog Ëovjeka. U sebi sam mislio: ‘Jadni ËovjeËe! Nemaπ nikoga tko bi
te ljubio. Okruæen si samom mrænjom! Koliko ja imam dobra kao
dijete Boæje!’” - Razumijete li to? Mogao ga je tamo zagrliti i izljubiti.
Viπe mu nije iπao na æivce. Upravitelj je skoËio sa stolice kao da je to
osjetio i otrËao iz prostorije!
Mislim da bi svijet bio drukËiji kad bih mogao ljubiti svoga bliænjega;
i to ne samo one simpatiËne veÊ i one “teπke”, opasne, pa i one koji mi
æele zlo. To Ëovjek ne moæe sam od sebe. To je Boæji dar. Dragi prijatelji, to nije jednostavno. Sâm sam to iskusio. Naime, kad Isus ue u
naπ æivot i podari nam mir s Bogom, æeli nam podariti i mir s bliænjima. U tome procesu pokazuje nam Isus ono πto dotad nismo
primjeÊivali: mi drugima viπe idemo na æivce nego oni nama! Otkad
poznajem Isusa, on mi je pokazao koliko sam bio nepaæljiv prema
drugima i pomogao mi da to promijenim.
Isus donosi najveÊu revoluciju na ovaj svijet, ali da bi se ona ostvarila, trebamo primiti njega u svoj æivot. Ne dopustite da ove moje rijeËi
ostanu uzaludne. Htio bih da moæete reÊi: “Pronaπao sam Isusa - i on
je pronaπao mene!”
Dapozzo ga je posjetio nakon rata. Ugledavπi ga, Ëovjek je problijedio:
“Æelite mi se osvetiti?” - “Da,” reËe mu, “æelim vam se osvetiti. Æelim
popiti kavu s vama. U autu imam tortu. Sada Êemo zajedno pojesti i
popiti!” »ovjek je bio istinski dirnut shvativπi kako netko tko je predan
Isusu viπe ne treba mrziti jer je osloboen toga da mu drugi idu na
æivce - jer je ljubav Boæja razlivena u njegovu srcu.
»esto Ëujem jadanje: “Tako sam usamljen. Nitko me ne voli!” Viπe to
ne mogu sluπati. Nalazim da je straπno glupo - oprostite na izrazu, ali
ja sam iz rurske oblasti, a tamo govorimo pomalo grubo - straπno je
glupo kad ljudi neprestance jadikuju: “Na svijetu nema ljubavi” - a
sami su santa leda!
Kad me obuzme takav osjeÊaj, pomislim: “I ja bih htio pruæiti ljubav
nekome.” I sjetim se da to ne moæemo. Naπe je srce neizrecivo
sebiËno. Postoje ljudi koje je lako voljeti jer su simpatiËni. Ali πto s
onima koji nam idu na æivce? SjeÊam se svog razgovora s jednim radnikom, komunistom, koji reËe: “Demonstrirali smo za teæake u ©angaju!” Na to mu odgovorih: “To je divno! A u kakvim ste odnosima sa
svojim susjedom?” Na to on planu: “Da ga sada sretnem, razbio bih ga
k’o kruπku!”
Vidite, “zapovijed”: “ljubi svoga daljnjega” nije tako teπko ispuniti, ali
“ljubi svoga bliænjega” je veÊ nemoguÊe teπko.
150
151
Sve se treba promijeniti, ali
kako?
U mojoj mladosti bili su popularni romani Maxa Eytha, koji je danas
veÊ zaboravljen. On je po profesiji bio inæenjer pa je i grau za svoja
djela uzimao iz povijesti tehnologije. Naziv jednog romana bio je:
“Profesionalna tragedija”. U njoj opisuje mladog inæenjera koji jednoga dana, kroz niz neobiËnih sluËajnosti, dobiva vrlo teπku zadaÊu.
Naime, trebao je sagraditi most preko jedne rijeke koja se na tom mjestu veÊ spajala s morem. To je, inaËe, vrlo teæak zadatak jer na takvu
mjestu djeluju plima i oseka. A tada, na samom poËetku tehnoloπkog
doba, Ëovjek joπ nije posjedovao suvremena sredstva.
MladiÊ je, dakle, poËeo graditi taj divovski most. Kad ga je dovrπio,
prireeno je sveËano otvorenje s glazbom i zastavama, uz nazoËnost
mnogih novinskih izvjestitelja. Dostojanstvenici su se provozali
vlakom preko mosta. Mladi inæenjer bio je u srediπtu pozornosti. Sve
su novine pisale o njemu. Postao je poznat. Ubrzo nakon toga u
Londonu je otvorio golemi projektni ured. Oæenio je djevojku iz
bogate obitelji i imao sve πto mu je srce poæeljelo.
Ipak je u njegovu æivotu postojala jedna straπna tajna, o kojoj je samo
njegova æena znala neπto malo. Naime, svake bi jeseni iπËeznuo iz
Londona. Otputovao bi do svog mosta. NoÊu, dok bi divljala oluja i
pljuπtala kiπa, stajao bi na mostu, umotan u kiπni ogrtaË i drhtao od
straha. OsjeÊao je kako oluja udara u nosaËe njegova mosta. Iznova je
proraËunavao jesu li nosaËi dovoljno snaæni i je li dobro proraËunao
koliki Êe pritisak vjetra most morati podnijeti. Kad bi proπle jesenske
oluje, vratio bi se ponovno u London. Tada je opet bio veliki Ëovjek
koji je imao vaænu ulogu u poslovnom æivotu grada. Nitko nije primijetio da je u njemu skriven golemi strah: “Je li most dobro sagraen?
Je li dovoljno snaæan?” Ta uznemirujuÊa pitanja bila su mraËna tajna
njegova æivota.
Max Eyth opisuje, i dalje potresnim stilom, kako je inæenjer jedne
noÊi, za vrijeme zastraπujuÊe oluje, iznova doπao na most sav ispunjen
153
strahom. Kroz mrak je ugledao vlak koji je upravo dolazio na most.
Vlak je proπao kraj njega i on se zagledao u svjetla posljednjeg vagona. Odjednom su svjetla iπËeznula u bijesu oluje. Znao je da je vlak veÊ
u dubini, meu podivljalim vodama. Most se uruπio na samoj sredini.
- Nije li to priËa o svakom Ëovjeku? Svi mi gradimo most svoga æivota. S vremena na vrijeme, kad naie neka besana noÊ, ili kad nas neπto
jako uznemiri, pojavi se strah u nama: “Jesam li, u stvari, pravilno
sagradio most svog æivota? HoÊe li se on zaista odræati pred olujama
koje nailaze u æivotu?” Tada jako dobro znamo da nije baπ dobro!
Most naπega æivota nije potpuno siguran!
ukazuje Biblija. Ja ne iznosim neke svoje zamisli i shvaÊanja, nego
vam prenosim ono πto govori Boæja rijeË. A Biblija donosi nevjerojatnu poruku od koje Êe vam zastati dah. Ona kaæe da je æivi Bog poslao
nekoga na naπ svijet, nekoga tko moæe izmijeniti sav naπ æivot! To nije
nitko drugi doli njegov Sin - Gospodin Isus Krist!
2. Sve se moæe promijeniti
1. Neπto ne valja
Dragi prijatelji, ne znam je li crkva kriva πto ljudi misle da je krπÊanstvo dosadno. Za me je poruka: Bog posla svog Sina Isusa na ovaj svijet kao jedinu πansu za nas - poruka od koje zastaje dah! Isus je izrekao
neπto nevjerojatno rekavπi: “Evo, Ëinim sve novo!” - On, i samo on,
moæe promijeniti ljude!
Susretao sam u æivotu mnoge ljude. Ponekad sam znao upitati: “Recite
mi, je li u vaπem æivotu sve u potpunom redu?” Joπ nisam sreo osobu
koja ne bi nakon kraÊeg razmiπljanja priznala: “Potpuno u redu? Nije!
Mnogo toga bi trebalo biti drukËije!” Ja, naravno, ne mogu reÊi gdje je
slaba toËka na vaπem mostu æivota. Ali vi sami vjerojatno najbolje
znate da bi mnoge stvari trebale biti drukËije! Zato ponekad donosimo
odluke: “Promijenit Êu se! Poboljπat Êu se na tom i tom podruËju!” Recite mi: vjerujete li zaista da se Ëovjek moæe promijeniti? Ne, Ëovjek
se u osnovi ne moæe mijenjati! Biblija to ovako opisuje: “Moæe li
Etiopljanin promijeniti koæu svoju? Ili leopard krzno svoje? A vi,
moæete li Ëiniti dobro, naviknuti da zlo Ëinite?”
Vidio sam pijance koje je Isus oslobodio robovanja alkoholu. SebiËne
starice koje su u svojoj sebiËnosti proklinjale sve ljude, postale su
drukËije i poËele misliti na druge. Muπkarci sapeti svojom bludnoπÊu,
bili su osloboeni jer Isus mijenja! Kad Isus ue u neËiji æivot, sve se
mijenja i postaje novo! To nije bajka. Mogao bih vam navesti mnoπtvo
istinitih primjera. I zato, kad veÊ dobro znamo da most naπeg æivota
nije potpuno u redu, trebamo Spasitelja koji nas moæe promijeniti.
Trebamo Gospodina Isusa - ne krπÊanstvo, veÊ Krista! ShvaÊate li? Mi
ne trebamo ni religiju, ni dogmu, ni crkvenjaπtvo, veÊ æivog Spasitelja.
- A on je tu! Njega moæete zazvati joπ ove veËeri i reÊi mu sve svoje
æivotne probleme, sav svoj jad.
Svijet je prepun moralnih pouka i preporuka, ali se ni jedan Ëovjek ne
moæe promijeniti sam od sebe. To su teπke rijeËi. OsjeÊam da su neki
ljudi koje susreÊem potpuno svjesni kako s njihovim æivotima neπto ne
valja. Kad im kaæem: “Vi jako dobro znate da most vaπeg æivota nije
u najboljem redu!” oni me upitaju: “Pa dobro, πto nam je onda Ëiniti?
Ne moæemo se mijenjati!” Tako je to: nepoπten ne moæe oËistiti svoje
srce. Laæljivci ne mogu postati iskrenima. Sebeljubac ne moæe samog
sebe uËiniti nesebiËnim. Moæda moæe iskazati trenutnu nesebiËnost, ali
u osnovi ostaje sebiËan kao i prije. Nepoπtenjak ne moæe biti poπten.
Da, velika je poruka koju imam. Dopustite mi da to razjasnim jednom
slikom. Nedavno sam proveo tjedan dana u Münchenu. U ljepote grada
Münchena spada i golemi park u srediπtu grada, poznati “Englischer
Garten”. BuduÊi da je moj hotel bio blizu parka, svako sam jutro
proπetao kroza nj. Na ulazu u park nalazi se drveni most kojim se
prelazi preko rjeËice. Lijevo od mosta je brana preko koje se prelijeva
voda i tvori vodopad. Ondje, ispod vodopada, jednog sam dana
ugledao kako veliki komad drveta poigrava na uzburkanoj vodi.
BuduÊi da sam imao vremena, zastao sam i gledao kako se to drvo
neprestance vrti u krug. Tu i tamo izgledalo je da Êe ga struja povuÊi
sa sobom iz magiËnog kruga, ali bi se opet vratilo u vrtlog. Kad sam
drugi dan doπao, drvo je joπ uvijek bilo tamo. Izgledalo je kao da se
Kada bih vas samo mogao bolje poznavati da vam mogu pomoÊi
pronaÊi gdje ne valja most vaπeg æivota! To je potresna istina na koju
154
155
neprestance pokuπava domoÊi rijeËne struje, ali ga je vrtlog uvijek
vraÊao na isto mjesto. Moæete li to zamisliti? - Onuda je protjecala æiva
struja, ali drvo se stalno okretalo u jednakim, beæivotnim krugovima!
Tako je i sa æivotima veÊine ljudi. Neprestance se vrte u istim starim
krugovima: isti grijesi, iste opasnosti, isto bezboπtvo, iste sumnje u
srcu. Uvijek ista svakodnevica, uvijek u istome krugu! - Ali postoji
jedno strujanje, æiva struja koja izvire kod Sina Boæjega, kod Isusa.
Isus je umro za nas na kriæu Golgote. Vjerujte mi, to πto je Bog dopustio da njegov Sin umre tako okrutnom smrÊu, neπto znaËi, iako vi to joπ
uvijek ne razumijete! Pokuπajte to sagledati duhovnim oËima! To mora
neπto znaËiti! Ne moæete tako olako prijeÊi preko toga! Morate se
barem malo pomuËiti da biste neπto shvatili!
Isus je umro, ali je treÊi dan ustao iz groba. Od Isusa je potekla struja
osloboenja! No mi smo poput onog drveta u “Englischer Gartenu”,
neprestance se okreÊemo u istim krugovima. GledajuÊi to drvo u
rjeËici, pomislih: “Potrebno ga je samo malo gurnuti i zahvatila bi ga
struja!” No nisam se to usudio uËiniti, jer mi nije bilo do kupanja.
Mi nismo komad drveta. Mi sami moramo uËiniti taj korak koji nas
moæe izvesti iz neprestane vrtnje i uvesti u oslobaajuÊe strujanje πto
dolazi od Sina Boæjega. Ali moram vam reÊi da taj korak morate
poduzeti sami! Ipak, ima takvih koji sasvim jasno osjeÊaju da je Bog
taj koji im pomaæe da taj korak poduzmu i zakoraËe iz starih, dosadnih
krugova, u struju slobode πto dolazi od Isusa.
3. Ovako ili onako
Apostol Pavao bio je prebaËen u zatvor u Cezareji. U tom je gradu bila
rezidencija rimskog upravitelja. Upravitelj se zvao Fest. Njemu jednoga dana dou u posjet judejski kralj Agripa i njegova æena Berenika.
Reknu mu: “Feste, Ëuli smo da imaπ uznika koji se zove Pavao. Htjeli
bismo ga malo posluπati.” I tako je jednog dana ponovno priredio
veliko suenje zanimljivom zatvoreniku Pavlu iz Tarza. Na suenje su
doπli svi vaæniji graani: vieniji Ëasnici, politiËari i sluæbenici. Uu
tako Fest, Agripa i Berenika i zauzmu poËasna mjesta. Oko zdanja
straæarili su rimski legionari. Sve je sliËilo velikoj paradi. -Tada su
156
uveli optuæenika Pavla i nakon nekoliko minuta scenarij se sasvim
izmijenio. Odjednom optuæenik viπe nije bio Pavao, veÊ cijelo druπtvo
koje se okupilo u dvorani. Odræao im je snaænu evangelizacijsku
propovijed nakon koje je njegovim sluπateljima bilo jasno sve o Isusu.
Ovaj put nije toliko govorio o njihovim grijesima i greπnom naËinu
æivota, nego im je opisao Sina Boæjega koji je rekao: “Tko je æedan,
neka doe k meni i neka pije.” - “Vi, koji ste æedni i gladni æivota, Ëije
su savjesti optereÊene krivnjom, vi koji ste ispunjeni strahom pred
smrÊu i Ëeænjom za Bogom, Ëujte ovu rijeË: Isus nam pruæa svoje ruke
i govori: ‘Doite k meni svi vi koji ste umorni i optereÊeni!’”
Tako im je govorio Pavao. Tako je pred njima uzvisio Gospodina
Isusa, uskrslog Mesiju koji mu se objavio na putu za Damask. Kad je
Pavao zavrπio, rijeË preuze upravitelj Fest: “Ti, Pavle, znaπ prekrasno
priËati, ali mislim da je ludost to πto govoriπ. Malo si se previπe zanio.”
- Fest nije niπta razumio. Biblija kaæe za neke ljude: “Srce im se
usalilo.” - Srca su im zarasla u salo! Ima takvih kojima su srca
“masna” pa im isklizne svaka Boæja poruka. Moæda se i vaπe srce
“usalilo”? Srce gospodina Festa sigurno jest. Ali s kraljem Agripom
nije bilo tako, on je zanijemio sluπajuÊi Pavlove rijeËi. Tada i on reËe
neπto πto me strahovito dirnulo: “Pavle, malo je nedostajalo da me
uvjeriπ, zamalo si me uËinio krπÊaninom.” - “Malo je nedostajalo” i
odustao je! Sve je ostalo po starom - kao i s onim drvetom u
“Englischer Gartenu” πto se vrtjelo u krug i opetovano vraÊalo u
svakodnevicu - u stari æivot - sve do smrti, sve do pakla!
Ostaje li i u vas sve po starom? Onda je Isus, πto se vas tiËe, umro uzalud. Tada je bespotrebno i uskrsnuo. Tada ni vi nemate oproπtenje, ni
slobodu, ni mir s Bogom. Nedostaje vam joπ samo jedan korak: “Malo
je nedostajalo da postanem krπÊaninom.” Potresno je to: ljudi koji se
nazivaju krπÊanima, a ipak nisu djeca Boæja; ljudi koji se smatraju
krπÊanima, a ipak su izgubljeni; ljudi koji se nazivaju i smatraju
krπÊanima, a ipak nemaju mir u srcima.
No postoji i i jedan svjetliji primjer. Apostol Pavao doπao je u grad
Filipe. Ondje je bilo svega: mjesta za zabavu, kazaliπte i svega πto grad
Ëini gradom. A kako u jednom pristojnom gradu mora postojati i
zatvor, ni grad Filipi nije bio iznimka. Zatvorom je upravljao negdaπnji
157
rimski Ëasnik koji je to mirno radno mjesto dobio moæda zahvaljujuÊi
staroj rani koju je zadobio u sluæbi. Jednoga dana tom tamniËaru (tako
ga naziva Biblija) dovedoπe dvojicu neobiËnih uhiÊenika, kakve joπ
nije imao u svom zatvoru: Pavla i njegova suputnika Silu. Ta su dvojica moÊno propovijedala u gradu. Njihovo je propovijedanje izazvalo
nemir meu puËanstvom, pa su gradski upravitelji naredili da ih se
iπiba i baci u zatvor.
Pavao i Sila bijahu, dakle, predani tamniËaru. - “Dobro ih Ëuvaj do
sutra!” glasila je zapovijed koju je primio. TamniËar, prava vojniËina,
odgovori na to: “Dobro Ëuvati? Razumijem! Izvrπit Êu vaπu naredbu!”
A imao je jednu Êeliju koja se nalazila ispod svih ostalih, po Ëijim je
zidovima tekla voda. U nju su uveli uhiÊenike i zakljuËali ih ne skinuvπi im okove.
Kad biste me upitali kakvu je vjeru imao taj Ëovjek, odgovorio bih: kao
i veÊina ljudi. On je vjerovao u “Gospona Boga”, najvjerojatnije u viπe
bogova. Znate, u Rimu su imali religiju koju ni sami nisu shvaÊali
previπe ozbiljno. - Kao i u nas!
No onda mu se dogodilo neπto tako Ëudno da to nije mogao zaboraviti cijelog æivota. Prvo je Pavao negdje oko ponoÊi zapjevao zahvalnicu
Isusu. »ini se da je trebalo proÊi toliko vremena, sve do ponoÊi, da prihvati to πto su tako nepravedno postupili s njim - okrutno ga iπibali i
neljudski zatoËili. To je neπto πto Ëovjek ne prihvaÊa tako brzo. No
Pavao se ubrzo dosjeti: “Mene je Isus, Sin Boæji, otkupio svojom
krvlju! Dijete sam Boæje! Ja imam mir s Bogom! I ovdje sam u njegovim rukama!” I tada su poËeli pjevati zahvalnicu. Sila mu se
pridruæio pjevajuÊi drugi glas, ili bas. - Bilo je prekrasno! I zatoËenici
su Ëuli pjesmu. Bili su to zvuci kakve joπ nisu Ëuli u tom zatvoru. Dragi
prijatelji i ja sam, kao uhiÊenik, upoznao mnoge zatvore. Ono πto se
moæe Ëuti u njima jest psovanje, urlanje i oËajanje zatvorenika i rika
Ëuvara. Kad sam jednom htio pjevati zahvalnicu Bogu, straæari su me
doπli sprijeËiti. Do danas su veÊ shvatili kako je opasno kad netko
pjeva Bogu, ali u doba kad se odvijala naπa pripovijest joπ nisu
shvaÊali.
158
Dakle Pavao i Sila su pjevali. To je, naravno, zaËudilo tamniËara:
“»ovjeËe, πto to oni pjevaju?” Napregnu sluh. “Pjevaju duhovne
pjesme! Pa zar joπ ima ljudi koji to shvaÊaju ozbiljno? I to ovdje u
zatvoru?! U ovoj rupi svakog brzo proe volja za pjesmom! A oni pjevaju o svome Bogu!”
TamniËar legne u postelju, no nije dugo spavao. Odjednom se sve
potrese. To je Bog uËinio. Otvoriπe se vrata na svim Êelijama i svi
zatvorenici bijahu osloboeni. TamniËar hitro skoËi iz postelje i brzo
navuËe odijelo. DotrËavπi do Êelija, spazi da su sva vrata otvorena:
“Jao, svi su mi zatvorenici umakli! Izgubit Êu sluæbu! Kakva sramota!
Sada sam gotov!” i htjede sebi oduzeti æivot. U tom trenutku Pavao
viknu: “Ne Ëini sebi nikakva zla! Svi smo ovdje!”
Biblija ne govori niπta o onome πto se odvijalo u njegovu umu, ali
izvjeπÊuje kako je u trenutku shvatio: “Postoji æivi Bog kojeg sam
odbacio svim svojim biÊem! Æivi Bog koji bi mene trebao odbaciti!
Æivi Bog koji zna za sve moje grijehe i prljavπtine koje sam poËinio za
æivota! Postoji æivi Bog - a ja sam izgubljen!” OtrËa do Pavlove Êelije
i drπÊuÊi se baci pred njega i Silu: “Gospodo, πto mi je Ëiniti da se
spasim?” Njegov æivot je bio poput onoga drveta u “Englischer
Gartenu” koje se neprestano vrti na istome mjestu. Sve uvijek ostaje po
starom. Ali sada je tamniËar shvatio svoje stanje i zavapio: “©to trebam
uËiniti da bih dosegnuo struju spasenja?”
Mi bismo mu vjerojatno odræali snaænu propovijed ili veliku moralnu
pouku. Moæda bismo rekli: “Prvo me izvuci odavde!” No Pavao mu je
rekao samo jedno: “Vjeruj u Gospodina Isusa pa Êeπ biti spaπen ti i tvoj
dom!” TamniËar nije znao mnogo o krπÊanstvu. Samo je naËuo da taj
Isus spaπava od Boæjeg gnjeva, suda, pakla i starog æivota. I u tom
trenutku primio je udarac koji ga je izbacio iz starog æivota u oslobaajuÊu struju spasenja i postao Isusovo vlasniπtvo. Biblija nastavlja
pripovijedati kako je oslobodio Pavla i Silu iz tamnice i oprao im rane,
Ëuo cijelu poruku o Isusu, prihvatio ga i krstio se te iste noÊi da bi
postao Isusov. Pripovijest zavrπava rijeËima: “Vrlo se veselio on i sav
njegov dom πto nae vjeru u Boga.” - Uplovio je u struju æivota i naπao
mir s Bogom!
159
Kod Agripe je bilo: “Malo je nedostajalo.” TamniËar iz Filipa prihvatio je udarac koji ga je odgurnuo u struju osloboenja. ©to Êete vi
odabrati?
4. Budite ozbiljni s Isusom!
“Sve se mora promijeniti, ali kako?” Prije svega, vaæno je upoznati
Isusa! Po svrπetku rata nazvao me ravnatelj jedne srednje πkole:
“Gospodine Busch, ovdje imam petnaest mladiÊa koji su poloæili
maturu za vrijeme rata, ali im to danas ne vrijedi. Joπ pola godine
moraju pohaati nastavu. To su negdaπnji poruËnici zrakoplovstva,
topniËki natporuËnici i neki niæi Ëasnici. Mislim da vam ne trebam reÊi
kako nemaju preveliku æelju ponovno sjesti u klupe. Biste li ih htjeli
poduËavati o religiji?” Pristao sam i pripremio prvu pouku.
Sjedili su preda mnom u svojim iznoπenim odorama: vojnici posivjeli
od barutnog dima. - “Dobar dan!” pozdravih. “Ja Êu vas pouËavati
religiju.” Joπ nisam zavrπio s uvodom kad jedan ustane i reËe: “Kako
je Bog mogao dopustiti takav grozni rat!?” Drugi se nadoveæe: “Gdje
je tu ljubav Boæja? On je πutio dok su plinom guπili milijune Æidova!”
I nastaviπe me obasipati takvim pitanjima.
KonaËno podigoh ruku i rekoh: “Samo trenutak! Zaletjeli ste se kao
slijepac u maglu. Nema smisla tako govoriti o Bogu! Bog je potpuno
skriven i nepoznat. On se otkrio samo na jedan naËin: u Isusu. Prije
nego nastavimo, prvo moramo znati tko je Isus. Draga gospodo, prije
nego nastavite raspru, morate prvo saznati neπto o Boæjem otkrivenju.
Time se trebamo baviti. SljedeÊi put donesite svoje Biblije.”
Donijeli su ih. Prvo smo proËitali: “U poËetku stvori Bog nebo i
zemlju.” »itali smo o Ëovjekovu padu i Boæjem sudu nad palim
ËovjeËanstvom. Osobito ih se dojmio biblijski stih: “OpaËina te tvoja
kaænjava, otpadniπtvo te tvoje osuuje. Shvati i vidi kako je teπko i
gorko πto ostavi Gospodina, Boga svojega.” - To je ono πto proæivljavaju narodi i pojedinci.
Tada smo Ëitali o Isusu. Bez daha smo proËitali o njegovoj smrti i
uskrsnuÊu. Taj mi je sat ostao u neizbrisivu sjeÊanju. Dok je jedan od
mladiÊa Ëitao, u uËionici je nastala tiπina. Stao nam je dah dok smo
160
sluπali o velikim djelima koja je Bog ostvario u Isusu. U njima je
nastala takva promjena da viπe nikad nisu zapoËinjali besplodne raspre
kao za prvog susreta. Nazivali su sebe krπÊanima, a nisu imali pojma o
æivome Bogu koji je doπao k nama u Isusu i uËinio sve za naπe spasenje!
Shvatite ozbiljno Isusa i njegov poziv! Isus je svojim uËenicima
ispriËao usporedbu o svadbenoj veËeri: “Jedan kralj priredi svadbenu
veËeru svome sinu. Svoje sluge posla po uzvanike: ‘Doite, sve je
spremno!’ Uzvanici se poËeli redom ispriËavati. Jedan reËe: ‘Rado bih
doπao, ali upravo sam sklopio velik posao; prezauzet sam pa nemam
vremena doÊi na veËeru.’ ” Drugim rijeËima, taj je Ëovjek rekao: “Vi
ste pastor. Vama je lakπe nego nama. Jedan poslovni Ëovjek nema
toliko vremena.” SljedeÊi se ispriËao: “Zaista zahvaljujem na pozivu,
ali tek sam se oæenio. Znate kako je, moram na medeni mjesec. Ne
mogu se sad baviti neËim drugim.” - Na posljetku nitko od pozvanih
nije doπao.
Pokuπao sam zamisliti te ljude kako su se osjeÊali poslije: “Skoro sam
otiπao na svadbu kraljeva sina, ali se neπto isprijeËilo pa nisam.” Kako je to æalosno!
Tako se dogaa veÊini: “Zamalo sam postao dijete Boæje, ali nisam.”
Da, zamalo ...! - Molim vas, ne propuπtajte prigodu, primite Isusa
vjerom! - Mnogi kaæu: “Imam ja svoju vjeru!” U πto sve nisu vjerovali
Nijemci za Hitlerova TreÊeg Reicha: u Fürera, u NjemaËku, u
“konaËnu pobjedu”, u tajno oruæje ... VeÊ smo vjerovali i u moguÊe i
u nemoguÊe. Ali nije dovoljno samo: “i ja imam nekakvu vjeru”, veÊ
moram imati mir s Bogom - a to mogu dobiti jedino po Isusu!
ReÊi Êu vam πto je vjera. Kao mladi pastor iπao sam propovijedati od
kuÊe do kuÊe u dijelu grada koji je bio na zlu glasu. U skoro svakoj
kuÊi pokuπali bi me se rijeπiti: “Ne æelimo niπta kupiti!” Ja bih obiËno
objasnio: “Ja vam ni ne æelim niπta prodati. Æelim vam neπto pokloniti! Ja sam pastor.” - “Ne treba nam pop!” odgovorili bi ljutito.
Jednog sam dana doπao u neki stan gdje me doËekao mladiÊ bijesna
lica. - “Dobar dan!” pozdravih ga. - “ ‘Dan!” odzdravi on. - “Ja sam
evangeliËki pastor” Stao je i zaurlao: “©to? Pop?! Samo mi je to tre-
161
balo! E, baπ to mi je nedostajalo! ... Gubi se! Ja viπe ne vjerujem!
Izgubio sam vjeru u ËovjeËanstvo!” Mora da je neπto ruæno doæivio.
Svejedno sam ostao. Rekao mu: “Evo vam ruka! I ja sam izgubio vjeru
u ËovjeËanstvo pa smo isti!” - “Kako to?” upita u Ëudu. “Kao pastor vi
biste morali uzdizati vjeru u ËovjeËanstvo!” - “Mislite?” odvratih.
“Æao mi je. Izgubio sam tu vjeru. Bio sam u ratu i kad se sjetim svih
onih bestidnosti i sve prljavπtine; i kako nitko nije mario za drugoga ...
ne, hvala, moja vjera u ËovjeËanstvo se raspala kao stara krpa!” - “Pa
dobro,” nastavi, “onda ne razumijem zbog Ëega ste pastor!” - “O,”
rekoh mu, “dobio sam novu vjeru koja je neuniπtiva!” - “Ha, baπ bih
htio znati kakva je to vjera.” Tada sam mu navijestio Isusovu Radosnu
vijest: “To je povjerenje u Isusa Krista koji je doπao na ovaj svijet kao
jedina πansa za nas!” - “Isus?” zaËudi se. “Pa to je krπÊanstvo! Mislio
sam da je s tim gotovo!” - “Nipoπto,” rekoh mu, “krπÊanstvo tek
zapoËinje ondje gdje ostale vjere prestaju!” - Zaista vam æelim da
moæete odbaciti sva svoja laæna uvjerenja i pronaÊi pouzdanje u Isusa!
Neposredno nakon rata nabavio sam stari Opel P 4 jer sam osobito
volio putovati. Bio je to pravi muzejski primjerak! Kad sam prvi put
“doklopotao” s mojim malim P 4, jedan prijatelj poviËe: “»uvaj glavu!
Pastor vozi auto! Sada Êemo morati posjeÊi sva stabla uz cestu!”
Ljutito mu odvratih: “Misliπ da ne znam voziti?” - “Kako da ne? Pa
imaπ vozaËku dozvolu!” naπali se. - “Ui pa Êu te provozati!” pozvah
ga. - “Ne, radije ne bih! Joπ nisam napisao oporuku”, nastavi on. Tada
naie moja æena. - “Izvoli, æeno, ui”, rekoh joj. Ona bezbriæno ue u
auto - i joπ je æiva! U trenutku kad je napustila Ëvrsto tlo i sjela kraj
mene, povjerila mi je svoj æivot. UËinite i vi tako s Isusom: povjerite
mu svoj æivot bez straha da Êe vam se dogoditi neπto loπe!
Nedavno sam Ëitao o potresnom dogaaju koji se za Drugog svjetskog
rata zbio u Staljingradu. Grad je bio potpuno okruæen ruskim postrojbama i upravo se spustio posljednji njemaËki zrakoplov koji je
odræavao vezu s pozadinom. U nj su smjestili ranjenike. Kad je bio
pun, doπlo je joπ vojnika - lakπi ranjenici i polusmrznuti vojnici. Svi su
htjeli u zrakoplov, ali viπe nije bilo mjesta. Tada su se povjeπali po
njem, gdje god se tko mogao uhvatiti: za brave na vratima, stajni trap
... i zrakoplov je uzletio. Po spuπtanju nije bilo ni jednog od onih koji
162
su se pohvatali izvana. Otpuhnula ih je zraËna struja ili su im se smrzle ruke pa su popadali: spasili su se samo oni u zrakoplovu! Pomislih: “Evanelje Isusa Krista, Boæjeg Sina, koji je umro i
uskrsnuo za nas, jest poput tog zrakoplova. PomoÊu njega se moæe
izletjeti iz obruËa izgubljenosti. U njemu ima dovoljno mjesta, ali
mnogi nisu unutra; takvi koji se nisu pravilno ukrcali nego vise izvana.
Njima pripadaju oni πto idu u crkvu samo za BoæiÊ; oni koji su krπteni,
ali vjeruju u svakojake besmislice. Kad netko takav umre, onda ga pastor ili sveÊenik mora hvaliti kako je bio dobar Ëovjek - a cijeli je æivot
visio izvana. Budite sigurni da Êe svatko izvana biti otpuhnut odbaËen! Spaπen Êe biti samo onaj tko je unutra! - Jeste li vi unutra?
Pakao Êe biti pun takvih koji su znali o Isusu, ali nisu doπli k Njemu.
DoÊi k Njemu znaËi vjerovati u Njega. UËinite to ne gubeÊi ni trenutka! On je jedini kome moæete bez bojazni prepustiti svoj æivot!
U Lübecku postoji prekrasna stara crkvena zgrada, katedrala u kojoj se
iznad oltara nalazi poznata slika raspeÊa koju je u petnaestom stoljeÊu
naslikao Hans Memling. Kad je 1942. godine, neposredno po bombardiranju, katedrala bila u plamenu, jedan je nepoznati vojnik s nekoliko prijatelja prodro u njenu unutraπnjost i spasio sliku po cijenu
vlastita æivota.
Nedugo nakon rata propovijedao sam u Lübecku. Ondje sam sreo ravnatelja nekog muzeja koji mi reËe: “Kod mene u podrumu nalazi se
poznata Memlingova slika. Rado bih vam je pokazao ako je æelite
pogledati.” Naravno, nisam htio propustiti takvu prigodu. Siπao sam u
podrum s ravnateljem i jednim prijateljem. Slika je bila prekrasna:
jahaËi na konjima s kopljima u rukama, vojnici koji bacaju kocku,
svjetina, uplakane æene, farizeji podrugljiva izraza na licu ... a ponad
svih njih uzdiæu se tri kriæa.
GledajuÊi je, odjednom sam ugledao neπto Ëudnovato: usred sve te
guæve, toËno ispod Isusova kriæa, nalazila se Ëista, neoslikana
povrπina, prazan prostor. - “Zaista Ëudnovato”, primijetih, “da se u
svoj toj guævi nalazi jedno slobodno mjesto - i to toËno podno Isusova
kriæa. ©to je Memling time mislio reÊi?” Srednjovjekovni su umjetnici uvijek htjeli svojim slikama prenijeti neku poruku; bili su pravi
ekspresionisti. Tada mi prijatelj protumaËi: “Vjerujem da je htio reÊi
163
kako pod Isusovim kriæem postoji jedno slobodno mjesto. Tu se moæeπ
ti smjestiti!”
Bez mene, molim!
»esto sam razmiπljao o toj slici. Pod tim je kriæem smrt izgubila svoju
moÊ. U Isusovim ranama naπao sam osloboenje svojoj duπi. S tog
kriæa pruæa On ruke izgubljenim greπnicima ... Da, radostan sam jer
pod kriæem Isusa Krista, Sina Boæjega, postoji jedno mjesto za mene.
- To je mjesto slobodno i za vas! HoÊete li pustiti da ostane prazno
cijelu vjeËnost?
U svakom razdoblju postoje izreke kojima se koristimo u svim
moguÊim i nemoguÊim prigodama. Jedna od najpoznatijih kod nas je :
“Bez mene!” πto znaËi - “Nipoπto ne æelim!” Nju koristimo u svaama
da bismo povrijedili druge, a ponekad i sebe. Izreka “bez mene” inaËe
je po æivot opasna, ali moæe imati i veoma pozitivno znaËenje.
Pogledajmo zaπto.
1. Ne koristimo je kad treba
Vjerojatno ste Ëuli o Abrahamu, Ëovjeku Boæjem, o kome je veÊ na
poËetku Biblije zapisano: “Abraham povjerova Bogu i to mu se
uraËuna u pravednost.” Abraham je bio Ëovjek koji je jako dobro znao
koliki je greπnik. Æivio je u veoma prisnom odnosu s Bogom i ispovijedao mu svoje grijehe. Vjerom je prihvatio ponueno Boæje
oproπtenje.
Jednog se dana Abraham naπao u sukobu sa svojim neÊakom Lotom.
Biblija izvjeπÊuje da je Abraham bio “veoma bogat stokom, srebrom i
zlatom.” I Lot koji je iπao s Abrahamom “imaπe ovaca, goveda i
πatora.” No, “svaa je nastajala izmeu pastira stoke Abrahamove i
pastira stoke Lotove.” Zbog tih svaa oko paπnjaka nastala je napeta
situacija izmeu dvojice roaka. Vjerojatno vam je poznata ona izreka: “Narod bez æivotnog prostora!” kojom su nacisti zaludjeli
njemaËki narod i pokrenuli Drugi svjetski rat, πireÊi sebi æivotni prostor, to jest, uzimajuÊi teritorij drugima.
Svae izmeu Abrahamovih i Lotovih pastira postajale su sve æeπÊe.
Nakon svake svae dolazili bi svojim gospodarima i izvjeπtavali ih o
onome πto su im rekli ili uËinili njihovi protivnici. Stanje se iz dana u
dan sve viπe zaoπtravalo.
Zamislite, dragi prijatelju, da ste vi bili na Abrahamovu mjestu, a on je
inaËe bio mnogo stariji od Lota, πto biste vi uËinili? Da sam ja bio ujak
tom Lotu, rekao bih mu: “Kako se to tvoji pastiri ponaπaju prema
mojim slugama! Spakiraj se i briπi odavde!” Na to bi Lot odvratio:
164
165
“Nikada! I ja imam pravo biti ovdje. - Idi ti!” i svaa bi se razvukla u
nedogled.
jelo πto je jeo.” - I to bi najradije prepustio Josipu, ali Josip nije mogao
joπ i jesti umjesto njega!
U jednom je trenutku postojala golema opasnost od velike svae i
raskola izmeu Lota i Abrahama. I tada stari, poboæni Abraham, zazva
Boga u pomoÊ. Pogledavπi Lota pomisli u sebi: “Svaa? - Bez mene!
Nipoπto to ne æelim!” Stavi Lotu ruku na rame i reËe mu: “Dragi moj,
neka ne bude svae izmeu mene i tebe, ta mi smo braÊa!” i iznese mu
prijedlog kojim su taj problem rijeπili bez svae. “Svaa? - Bez mene,
molim!” bijaπe Abrahamov stav.
Josip je izrastao u zgodnog momka. OblaËio se vrlo ukusno. Tada ga
je uoËila gospodareva mlada æena, poganka. U palaËi u kojoj je æivjela
nije trebala raditi baπ niπta. Gospoa Putifar je imala robove koji su
obavljali sve πto je trebalo, a ona bi po cijele dane samo ljenËarila. A
“besposlica je poËetak svih porokâ.”
I vi ste veÊ moæda doæivjeli sliËno kad vas je netko izazivao. Jeste li
tada pomislili: “Svaa? - Bez mene!” Jeste li postupili tako? - Ne,
vjerojatno ste s veseljem prihvatili svau pa ste joπ i danas u svai s
tim i tim, ili pak sa susjedom. Koliko bi puta ta kratka izreka mogla
pomoÊi da izbjegnemo patnje, nemir i gorËinu. Gospodin Isus je rekao:
“Blago mirotvorcima.” Naπe krπÊanstvo vrijedi tako malo upravo stoga
πto u odluËnim trenucima ne kaæemo: “Svaa? Bez mene, molim!” zato πto tako bijedno zakaæemo u odluËnim trenucima.
Jednu drugu priËu osobito volim. Jeste li veÊ Ëuli prekrasnu biblijsku
pripovijest o mladom Josipu koga su vlastita braÊa prodala u ropstvo?
Kao rob odveden je u Egipat koji je tada bio na vrhuncu svog kulturnog razvoja. Na trænici robova kupio ga je neki bogati Ëovjek
imenom Putifar. Taj je gospodin imao mnoπtvo robova i velike kuÊe.
Josip je joπ za mladosti sklopio savez sa æivim Bogom. - Da, i to se
dogaa! MladiÊ je rekao Bogu: “Æelim ti pripadati!” No sada je bio
potpuno sam u Egiptu. Gledao je kako drugi robovi kradu i laæu. Nije
u tome sudjelovao. Naravno, ismijavali su ga. Zbog svega toga njegov
je gospodar stekao povjerenje u njega i povjerio mu odgovorne
duænosti.
Znate, ljudi ismijavaju krπÊane, ali se u njih moæe imati povjerenje jer
ne laæu niti kradu. I tako je mladiÊa Josipa, kad je odrastao, gospodin
Putifar postavio upraviteljem nad svim svojim imanjem. Biblija to tako
lijepo opisuje da se moram nasmijati uvijek kad to Ëitam: “I tako sve
svoje prepusti brizi Josipovoj te se viπe ni za πto nije brinuo, osim za
166
Ta je poslovica zaista istinita. Jednog dana ta æena “baci oko” na
Josipa i poËne ga zavoditi, a on se pravio kao da niπta ne vidi. Tada je
doπao onaj neugodni trenutak kad su gospoa Putifar i Josip bili sami
kod kuÊe. Odjedanput se naπla kraj njega obuzeta neobuzdanom
straπÊu. Uhvatila ga je za ogrtaË i zamolila: “Josipe, legni sa mnom!”
Biblija potresnom ljepotom opisuje kako je Josip, kratko promislivπi,
odgovorio: “Ni govora! Bez mene! - Preljub? Bez mene, molim!”
Vidite, tako mi govorimo. Ljudi Biblije govorili su ljepπe od nas. I
Josip se izrazio mnogo ljepπe. On je rekao: “Kako bih ja mogao uËiniti
takvu opaËinu i sagrijeπiti protiv Boga!” - Eto, to znaËi: “Bez mene”!
VeÊina odraslih, moæda i ti Ëitatelju, bili su veÊ u iskuπenju da poËine
grijeh preljuba, koji se danas viπe i ne naziva grijehom. Jeste li i ti u
takvoj situaciji rekao: “Bog me vidi! NeÊu to uËiniti! Bez mene!” Kako bismo se mi ponijeli na Josipovu mjestu?
Naæalost, mislim da nama u takvoj situaciji ne bi palo na um da trebamo reÊi: “Ni govora! - Bez mene!” Doduπe, postoji Boæja zapovijed
- biti Ëist u rijeËima i djelima, ali teπko da nam u takvim trenucima
pada na pamet to “bez mene”! No moram vam reÊi: Bog pamti sve grijehe koje svakodnevno Ëinimo. Grozno je kad se u odluËujuÊim
trenucima ne sjetimo te izreke! A to je najbolji naËin da izbjegnemo
grijeh i ne pogazimo Boæje zapovijedi. Æalosna znaËajka naπeg doba
jest: Boæje zapovijedi viπe ne vrijede.
Prigodom zareenja sadaπnjeg biskupa propovijedao sam na skupu
hanoverskih æupnika. Zamolili su me da govorim o temi: “©to nedostaje nama pastorima i naπim zajednicama?” Tijekom propovijedi rekao
sam: “Mogu vam reÊi samo jedno: svima nama nedostaje strah od
167
odlaska u pakao i svijest da Bog zaista ozbiljno shvaÊa vjeru i stoji iza
svojih zapovijedi. Ima jedan sjajan izraz, a glasi: ‘Bez mene!’ Kad nas
obuzme duh ovog doba pa se naemo u kuπnji da pogazimo Boæje
zapovijedi, tada kaæimo: ‘NeÊu!’ ili pak ‘Bez mene!’ ”
Biblija opisuje jedan Isusov doæivljaj u pustinji. Sin Boæji je ondje u
pustoπi, a kraj njega stane –avo. - Ne vjerujete u postojanje –avla? On
zaista postoji! Moæete biti potpuno sigurni u to! - Stoji tako –avao
kraj Sina Boæjega i pokazuje mu sva kraljevstva ovoga svijeta i njihovu raskoπ i govori: “Sve Êu ti ovo dati istog trenutka kad padneπ
niËice te mi se pokloniπ!” Sin Boæji je na taj prijedlog odgovorio:
“NeÊu! Cijeli se svijet moæe pokloniti pred tobom - ali ja neÊu!” No
Isus je to rekao mnogo ljepπe. On je rekao: “Gospodaru, Bogu svojemu, klanjaj se i njemu jedinom sluæi!”
Bilo bi dobro kad bi nam izreka “bez mene” naiπla uvijek u pravi
trenutak. ©teta je ne koristiti je baπ kad to treba!
2. Izgovaramo je kad ne treba
Mnogi na krivom mjestu i u krivo vrijeme govore: “Bez mene!” Preda
mnom je jedan, kako to znam reÊi, frajer. Ja mu kaæem: “»ovjeËe, πto
bi moglo biti od tebe kad bi predao svoj æivot Bogu!” - “NeÊu!” odgovara on. “Ne raËunajte na mene!”
Mi se ponaπamo prema Bogu kao ... Dopustite mi da upotrijebim jedan
primjer: lijeËnik mi je propisao svakodnevnu jednosatnu πetnju. Tako
sam nedavno u Essenu πetao poznatim putom pokraj Juæne æeljezniËke
postaje. Odjednom mi se nasred puta preprijeËio neki stari kauË.
Vlasnicima viπe nije trebao pa su ga pod okriljem noÊi jednostavno
dovezli i ostavili tu u parku: “Neka se gradska komunalna sluæba
pobrine i rijeπi ga se!” Mogu zamisliti kakva je bila povijest tog starog
kauËa. Vjerojatno su ga naslijedili od pokojne bake. Oni su mladi ljudi,
imaju suvremen stan sa suvremenim pokuÊstvom. - “©to uËiniti s tim
starim kauËem?” upitao je muæ. “Jednostavno se ne uklapa u naπ stil
æivota. I tko zna kakvih bi sve æivotinjica moglo biti u njemu. Najbolje
ga je baciti!” I tako su ga ostavili ondje gdje ja obiËavam πetati.
168
Na isti naËin postupa danas Ëovjek sa æivim Bogom. Bog se jednostavno ne uklapa u naπ naËin æivota. Ne uklapa se u naπe suvremeno,
pluralistiËko druπtvo. Ne uklapa se u mentalitet naπeg doba. ©to uËiniti
s Bogom? - Ostavimo “stari kauË” u crkvi! Ionako je cijeli tjedan
zatvorena.
Dragi prijatelji, æivi Bog nije nikakav stari kauË. Æivi Bog nije stari
namjeπtaj koji moæemo po svojoj volji izbaciti iz æivota jer je iziπao iz
mode. Imate li vi uopÊe pojma tko je æivi Bog? Vjerojatno je Crkva
kriva πto je Bog postao problem. Trebali bismo se najeæiti veÊ kod
samog izgovaranja rijeËi - Bog! A mi se skrivamo iza vela naπe ravnoduπnosti prema Bogu i govorimo: “Boæe, ne raËunaj na mene!”
Moram vam reÊi joπ neπto. Vidite, opÊenito se govori kako je Ëitav naπ
zapadni svijet bolestan; i to ne samo tjelesno, od raka i svih moguÊih
drugih bolesti, nego duπevno bolestan. Znate li kako nevjerojatno raste
broj depresivnih ljudi? Pametni ljudi se pitaju zbog Ëega je obolio naπ
stari kulturni svijet. Jedan πvicarski lijeËnik rekao je neπto vrlo pametno o tome: “Naπ je naraπtaj ozbiljno bolestan - zbog nedostatka Boga!”
Vidite, u srednjem vijeku ljudi su joπ raËunali na Boga. To potvruju
velike crkvene graevine. Ipak, i tada se Ëovjek pokuπavao rijeπiti
Boga. Marksizam jedan divovski pokuπaj da se ËovjeËanstvo oslobodi
Boga. »ovjek je Boga htio zamijeniti tehnikom i tako ga se rijeπiti.
Znanstvenici su poveli kampanju i proglaπavali: “Nema Boga!” Mase
su klicale: “Religija je opijum za narod!” I najgluplji klinac pitao se:
“Gdje bi onda Bog mogao biti” - i nastavio sisati palac. “Ja ga joπ
nisam vidio, znaËi nema ga!” - »ovjek se pokuπao rijeπiti Boga na
zaista “veliËanstven” naËin.
A znate li kako je danas? Znate li πto se dogodilo? - »ovjek se nije
rijeπio Boga! Joπ uvijek tragam za ateistom koji ima hrabrosti reÊi:
“Bog ne postoji! Boga viπe nema!” Ako takav igdje postoji, onda je
toliko glup da nitko ne shvaÊa ozbiljno njegove rijeËi. Utemeljitelj
suvremene atomske fizike, profesor Max Planck, kratko pred smrt
izdao je knjiæicu “Religija i prirodna znanost” u kojoj je napisao:
“Danas je nama znanstvenicima samo po sebi razumljivo da æivuÊi
Stvoritelj stoji na kraju svake spoznaje.” - Eto, nismo se rijeπili Boga!
169
Nedavno sam predavao u nekom gradiÊu u brdima. Kad sam jedne
veËeri iziπao iz crkve, pred ulazom je stajalo nekoliko mladiÊa, po
mom sudu dvadesetogodiπnjaka. - “Zaπto ne uete?” upitah. “Mmmh!” bijaπe njihov odgovor. - “To nije nikakav odgovor!”
odvratih. “Reci mi,” obratih se jednome od njih, “postoji li Bog?” “Ne znam!” odgovori on. Ja nastavih: “»ovjeËe, to je zastraπujuÊe! Ili
Bog postoji, i tada mu trebaπ pripadati, ili ne postoji; u tom sluËaju,
molim te, napusti Crkvu. Jesi li veÊ napustio Crkvu?” - “Nisam!” reËe.
Upitah drugog mladiÊa: “Postoji li Bog?” - “Da, ja vjerujem”, odgovori taj. - “O,” rekoh, “reci mi, vrπiπ li njegove zapovijedi?” - “Ne!”
glasio je njegov odgovor.
I tako sam ih sve redom pitao. Ni jedan od njih nije poricao Boæje postojanje, ali ni jedan nije imao volje ozbiljno predati svoj æivot Bogu; a
tako je posvuda. Kad doem nekome u posjet, muπkarci mi ponekad
kaæu: “Ja vjerujem u Boga, ali drugima ostavljam da idu u crkvu.” Razumijete li to? »ovjek ne poriËe Boga, ali mu ni ne pripada!
Pitanje o Bogu ostaje bez odgovora; a pitanja na koja ne znamo odgovora stvaraju komplekse u naπoj nutrini, duπevnu bolest koja uniπtava
Ëovjeka. Propadamo jer nemamo hrabrosti raπËistiti to s Bogom. - S
potpunom izvjesnoπÊu tvrdim da Êete duπevno propasti prije negoli
odete u pakao jer nemate hrabrosti pripadati Bogu - a ne moæete ga se
ni rijeπiti.
U svjetlu te porazne situacije nalazimo se mi, krπÊani, sa svojom spasonosnom porukom: porukom da je Bog prema kojem se odnosimo s
tako malo poπtovanja, sruπio zid koji nas je odvajao od njega i doπao k
nama u tijelu Isusa Krista. Dakle, boæanski Spasitelj doπao je na ovaj
svijet! I ne samo da je doπao, veÊ je za nas i umro na kriæu. ©to bi joπ
Bog trebao uËiniti za vas, osim πto je podnio muËeniËku smrt na kriæu?
Tada je, pobijedivπi smrt, veliËanstveno uskrsnuo od mrtvih i otvorio
put u æivot. A mi, πto mi kaæemo na to? - “To je jako lijepo i zanimljivo - ali nije za mene!” Od takve me nedosljednosti hvata muËnina,
jednostavno mi je zlo.
Joπ kao mladi æupnik u svom sam okrugu imao jednog radnika koji mi
se svaki put kad bih mu htio govoriti o Isusu, rugao i ismijavao me.
170
Kad sam ga upitao: “Kako Êete se suoËiti sa smrÊu?” odgovorio mi je:
“Vi, popovi, uvijek plaπite ljude s tom smrÊu! NeÊu ja to!”
Nije mu bilo ni Ëetrdeset godina kad je umro. Jedne me noÊi, pred
samu njegovu smrt, nazvala njegova æena. Poæurio sam k njima.
Naπavπi se kraj njegove postelje, rekoh mu: “Ovo je trenutak u kojem
te Isus posljednji put zove!” - Bilo je straπno. Pokuπavao je moliti, ali
nije mogao. »itao sam mu biblijske stihove, rijeËi milosti i utjehe, ali
mu to niπta nije znaËilo. NekoÊ je govorio: “NeÊu ja to!” Sada Bog viπe
nije htio njega! Umro je u velikom oËaju - bez mira Boæjega.
Zaklinjem vas, poËnite ozbiljno shvaÊati veliËanstvenu biblijsku
poruku: “Bog je tako ljubio svijet te je dao svog jedinoroenog Sina da
ne pogine ni jedan koji u nj vjeruje veÊ da ima æivot vjeËni.” - Ali Isus
je uËinio neπto viπe! On govori nevjerojatne rijeËi utjehe: “Evo, stojim
na vratima tvojega srca i kucam.”
Dragi prijatelji, na svijetu ima toliko vrsta krπÊana. Postoje takvi koji
misle da su krπÊani jer plaÊaju crkveni porez; dragi su to ljudi, ali uæasno dosadni. Postoje i krπÊani koji idu u crkvu samo na BoæiÊ. Ja ih
zovem “boæiÊnim krπÊanima”. Druga su vrsta krπÊana oni koji puπtaju
svoje æene u crkvu, ali sami nikada ne prelaze crkveni prag. - Straπno
jeftino krπÊanstvo! Ima i takvih krπÊana koji kaæu: “Ja sam krπten.” Baπ lijepo! Ali, ako je to sve ...! Postoje i takvi krπÊani koji su Ëuli rijeË
æivoga Boga: “Evo, stojim pred vratima i kucam. Ako tko Ëuje moj
glas i otvori vrata, uÊi Êu k njemu ...” - ali svejedno kaæu: “Pusti me na
miru! - Ne trebam te!” - Uæasno!
Kad kaæemo: “Gospodine Isuse, lijepo je biti malo krπÊaninom, ali potpuno se predati - to je ipak malo previπe. Nije to za mene!” Tako kaæemo: “NeÊu!” na potpuno krivom mjestu.
3. Postoji netko tko nije upotrebljavao te rijeËi
Taj netko je sâm Gospodin Isus. On je sasvim sigurno imao razloga
reÊi: “NeÊu! Bez mene, molim!” - ali nije. - Hvala Bogu da nije!
Dopustite da u vezi s tim ispriËam jednu priËu. Danski pisac Jacobson
napisao je dirljivu novelu: “Kuga u Bergamu”. Bergamo je gradiÊ u
171
Italiji, nedaleko Ravene. Nalazi se na brdu i do njega vodi samo jedan
kameniti put. U tom je gradiÊu, piπe Jacobson, u srednjem vijeku izbila kuga. - Straπno! Posmrtna su zvona danomice zvonila, a ljudi se
molili Bogu. Vapili su za pomoÊ, ali odgovora nije bilo. Kuga je joπ
jaËe bjesnila. Odjednom im je postalo svejedno. Rekoπe: “Bog je
mrtav!” Dokotrljavπi baËve iz podruma zapoËeli su veliku pijanku.
Ubrzo su se tako napili da su zapoËeli seksualno orgijati ne pazeÊi tko
kome pripada. Bila je to bakanalija, orgija oËaja. Danima su orgijali.
Bilo im je svejedno. Prepustili su se svojim strastima i porivima. »esto
bi se usred plesa netko sruπio dotuËen boleπÊu. Ostavili bi ga leæati
tamo gdje je pao. Orgija se nastavljala. - “Jedimo i pijmo, sutra Êemo
umrijeti!”
Jednog se dana iznenada zaustaviπe. ZaËuli su nekakvu pjesmu pa
pojuriπe na gradska vrata gdje ugledaπe procesiju pokajnika koji su
nailazili putom pjevajuÊi: “Kyrie eleison - Gospodine, smiluj se!”
Ispred sviju koraËao je mladi fratar noseÊi teæak drveni kriæ. Procesija
je tako stigla do gradskih vratiju gdje su stajali graani i previjali se od
smijeha: “Vi glupani! Ovdje je Bog mrtav! Prestanite sa svojim glupim
litanijama! Bog je mrtav! Doite, jedimo i pijmo, sutra Êemo ionako
umrijeti!”
Fratar koji je predvodio procesiju nije obratio pozornost na te rijeËi.
Poπao je naprijed sa svojim teπkim kriæem. Vrata crkve bila su otvorena jer je viπe nitko nije posjeÊivao pa je procesija mogla neometano
uÊi. Fratar nasloni kriæ na zid. Divlja, fanatiËna horda oËajnih i pijanih
graana uπla je za njima. Mesar divlja izgleda, opasan krvavom
pregaËom, popeo se na oltar, zgrabio pozlaÊeni kaleæ i zaurlao:
“Pijmo! Kod nas je Bog mrtav!”
Fratar blijeda lica stane za propovjedaonicu i kretnjom ruke pozva
ljude da se smire. Okupljeni se umiriπe oËekujuÊi πto Êe reÊi. U tiπini
koja je nastala Ëule su se rijeËi: “Neπto Êu vam ispriËati. Kad je sin
Boæji visio na kriæu i kad su mu ljudi zabili Ëavle u ruke i noge, narod
se takoer rugao, psovao i ismijavao ga. »ak su se i razbojnici, razapeti mu svaki s jedne strane, pridruæili rulji i rugali mu se. Tada sin
Boæji pomisli: ‘Zar moram umrijeti za te ljude koje moja smrt nimalo
ne dira?! Za to prljavo ËovjeËanstvo koje se viπe nikako ne moæe
172
popraviti?!’ Tada sin Boæji pomisli: ‘NeÊu! NeÊu!’ i svojom boæanskom snagom iπËupa Ëavle iz drveta, skoËi s kriæa, istrgnu svoju odjeÊu
iz ruku rimskih vojnika tako da se oni otkotrljaπe sve do podnoæja
Golgote. Odjene se i vrati na Nebo cijelim putem ponavljajuÊi: ‘NeÊu
umrijeti za takve ljude!’ - Kriæ je ostao prazan! I sada viπe ne postoji
izbavljenje, ni sreÊa, ni spasenje. Sada preostaju samo smrt i pakao!”
Tako je propovijedao taj fratar. Nastala je smrtna tiπina. Mesar je veÊ
ranije siπao s oltara. Stajao je pred propovjedaonicom, a kaleæ mu se
otkotrljao iz ruke. - “Ne postoji izbavljenje ni posveÊenje ...”
Odjednom mesar zakoraËi tri koraka prema fratru i poviËe oπtrim
tonom: “Ti, vrati Spasitelja na kriæ! Vrati Spasitelja na kriæ!”
Dragi prijatelji, fratar nije dobro ispriËao. Neπto najdirljivije je to da
Sin Boæji nije rekao: “NeÊu! Bez mene!” I moglo bi se reÊi kako on
visi na kriæu sve do danaπnjeg dana, iako ljudi kaæu: “Posao, uæici i sve
stvari ovoga svijeta vaænije su nam od naπeg spasenja.”
Taj Spasitelj, koji se ni danas ne prestaje zanimati za tebe, imao je potpuno pravo kazati: “NeÊu umrijeti za vas! »inite πto vas volja!”
Da sam ja bio Isus, pustio bih svijet neka ide u propast. Ali Isus, Sin
Boæji, Spasitelj, nije rekao: “NeÊu!” veÊ je otiπao u smrt za nas i sada
nas traæi da bi nas spasio! - Koliko dugo te joπ treba traæiti? Kada Êeπ
konaËno uvidjeti kako Isus æeli da budeπ njegov? Kada Êe ti se otvoriti
oËi da mu kaæeπ: “Moj iskupitelj! Moj izbavitelj!”
4. “Bez mene ne moæete uËiniti niπta”
Znate, kad kaæemo “bez mene” onda, na koncu, uvijek stoji uskliËnik.
Isus je jedanput rekao: “Bez mene” - ali bez uskliËnika. Cijela reËenica
glasi: “Bez mene ne moæete uËiniti niπta.” Moæete biti potpuno sigurni
da je to istina i da je sve πto Ëinite bez njega potpuno bezvrijedno u
odnosu na vjeËnost!
Jednog dana ugledao sam dvojicu djeËaka koji su se tukli na ulici.
Tada je naiπao treÊi pa je i on dobio batine. Dok sam im se spremao
pristupiti i razdvojiti ih, bio sam svjedokom potresna prizora. Mali,
onaj πto je naiπao, nekako se izvukao iz guæve. Iz oËiju su mu tekle
173
suze, a iz nosa krv. Kad se udaljio nekih pet koraka od one dvojice,
okrenuo se i povikao: “»ekajte samo, reÊi Êu vas mom starijem bratu!”
Tada sam zamijetio kako je odjednom sve bilo u redu. On ima starijeg
brata kome sve moæe reÊi i koji Êe mu pomoÊi. Pomislih: “Dragi moj
djeËaËe, kako je dobro πto imaπ starijeg brata!” Obuze me velika radost
πto i ja u Isusu imam velikog brata koji stoji uz mene! Kako je dobro
kad taj veliki brat moÊno stoji kraj svojih i podsjeÊa: “Bez mene ne
moæete uËiniti niπta.”
Postoji li sigurnost u religiji?
Ne postoji! Jedno je savrπeno jasno: u religioznosti nema nimalo izvjesnosti. “Religija” je po svojoj definiciji vjeËno traæenje Boga. To
znaËi da uz to traæenje nuæno idu postojani nemir i nesigurnost. Za razliku od toga, “evanelje” je neπto sasvim drugo. Evanelje je Boæje
traganje za nama. Stoga je bolje postaviti pitanje ovako: “Postoji li sigurnost, to jest izvjesnost u krπÊanstvu?”
Jedan je krπÊanin napisao prekrasnu pjesmu koja kaæe:
Uzmi æivot sebi moj, neka bude svagda tvoj.
1. NeËuvena neizvjesnost u vezi s Bogom
Uzmi dane moje sve, æivot moj nek’ slavi te.
Moram vam neπto reÊi: mi, ljudi danaπnjice, pomalo smo smijeπni.
»im nas negdje malËice zaboli, odmah trËimo lijeËniku i upitamo:
“Gospodine doktore, ovdje i ovdje me boli. ©to bi to moglo biti?”
»ovjek æeli toËno znati πto s njime nije u redu!
Zaπto ne bi i ti svom Spasitelju, koji je toliko uËinio za tebe, rekao:
“Gospodine Isuse, ne æelim viπe æivjeti bez tebe!”
Ili jedan drugi sluËaj. Obitelj traæi kuÊnu pomoÊnicu i jedna se djevojka javi na oglas. “Da,” objaπnjava joj domaÊica, “imat Êete svoju sobu
s toplom i hladnom vodom, televizor i hi-fi ureaj. Imat Êete i jedan
slobodni dan tjedno.” “To je u redu”, djevojka Êe, “ali ja bih rado htjela
znati koliko Êu zaraivati.” “No,” odvrati joj æena, “o tome Êemo se
dogovoriti drugom prigodom. Prvo bih htjela vidjeti kako radite.” “Ne,
ne,” usprotivi se djevojka, “pod tim uvjetima ne mogu prihvatiti posao.
VeÊ bih sada htjela znati koliko Êu zaraivati.”
Je li djevojka bila u pravu? Naravno, jest! Kad traæimo posao, tada je
jedno od najvaænijih pitanja: “Kolika je plaÊa?” ili “Kakav Êe biti moj
status?” Æelimo znati na Ëemu smo! U pitanju novca ne dopuπtamo
nikakvu neizvjesnost. Da, na svim podruËjima æelimo znati na Ëemu
smo, samo na najvaænijem podruËju, u naπem odnosu s Bogom,
dopuπtamo najnevjerojatniju neizvjesnost.
Prije mnogo godina vodio sam u Augsburgu niz sastanaka u πatoru
postavljenom na Plärreru, trgu na kojemu se odræavao godiπnji sajam.
Organizatori tih sastanaka doπli su na sjajnu zamisao. BuduÊi da su
subotom uveËer lokali bili prepuni, zakljuËili su: “Napravit Êemo sastanak u subotu naveËer - u ponoÊ.” To nismo objavili javno jer tada bi
svi dragi, radoznali krπÊani doπli na taj sastanak, a to smo htjeli izbjeÊi.
174
175
Moji su prijatelji u pola dvanaest krenuli automobilima i pokupili sve
“noÊne ptice” πto su izlazile iz lokala koji su se zatvarali u ponoÊ:
konobare koji su se vraÊali kuÊama i konobarice koje su zavrπile
naporni tjedan. Dugo su iskrcavali svoj “teret” pred ulazom u πator.
Kad sam se u ponoÊ popeo na podij, preda mnom je bio skup kakav
sam rijetko imao prigodu vidjeti. Neki su bili pomalo pripiti. Jedan od
takvih je sjedio toËno ispred mene; neki debeljko s polusaævakanom
cigarom u ustima i πeπirom kakav su moji deËki nazivali “lubenicom”.
Pomislih: “Nadajmo se da Êe sve biti dobro.” PoËeo sam govoriti. Kad
sam prvi put spomenuo rijeË “Bog”, debeljko s “lubenicom” mi
upadne u rijeË: “Bog ne postoji!” Svi se nasmijaπe. Ja se nagnuh s
propovjedaonice i upitah ga: “Jeste li potpuno sigurni da nema Boga?
Jeste li sto posto sigurni u to?” PoËeπe se po glavi tako da mu “lubenica” skoro pade na oËi, prebaci cigaru u drugi kut usana i konaËno reËe:
“No, pa ne postoji nitko tko to moæe znati sto posto.” Na te se rijeËi
nasmijah debeljku u lice i rekoh mu: “Ipak postoji! Ja to toËno znam!”
“Ma nemojte,” prihvati on, “odakle biste vi mogli znati neπto toËno o
Bogu!” Nato mu objasnih da od Isusa znam pouzdano da Bog postoji
i sve πto Ëovjek moæe shvatiti o njemu. Odjednom se cijeli skup
umirio.
Jeste li vi sigurni u vezi s Bogom? Pitam to one koji se smatraju
krπÊanima. Moæete li reÊi: “Mogao bih se zakleti da je izbrisana
optuænica s mojim grijesima i da je cijena u potpunosti isplaÊena”?
VeÊina bi, naæalost, odgovorila: “Nadam se!”
Smijeπno je to kad u vezi s Bogom i pogani i krπÊani æive u istoj
velikoj neizvjesnosti i sumnji. Kad bih proπao kroz grad i pitao ljude
koje sretnem putem: “Recite mi, vjerujete li da postoji Bog?” odgovorili bi mi: “Da, nekakav Bog postoji”. Kad bih nastavio s pitanjem:
“Pripadate li mu?” odgovorili bi mi: “Ne znam!” - Kakva neËuvena
nejasnoÊa i neizvjesnost u vezi s tako vaænim pitanjem!
Ovo πto Êu vam sada ispriËati doæivio je jedan moj mladi prijatelj. On
je student, a ljeti kad nema predavanja radi kao pomoÊni graevinski
radnik kako bi zaradio dæeparac. Jednog su dana njegovi kolege s posla
saznali za njegovu aktivnost u evaneoskoj omladinskoj grupi.
“»ovjeËe,” upitaπe ga, “ti odlaziπ k pastoru Buschu?” - “Da.” - Radnici
176
poËeπe namigivati jedan drugome. - “Onda sigurno svake nedjelje
odlaziπ u crkvu?” - “Naravno!” - “Svake nedjelje?” - “Da, svake nedjelje!” - “Svake nedjelje!? Jesi li poludio?!” - “Ne,” reËe, “kroz tjedan
odlazim i na biblijsko prouËavanje!” - “»ovjeËe, ti si zacijelo poludio!” - I tada poËeπe izlijevati svoj otrov: “Popovi zaglupljuju narod!”
- “KrπÊanstvo je zakazalo, iako je imalo na raspolaganju skoro dvije
tisuÊe godina!” - “Biblija je velika glupost!”
Ukratko, mladiÊ je bio izloæen groznom izrugivanju, ali je sreÊom
imao “debelu koæu” pa je sve nekako podnio. Kad su ‘deËki’ zavrπili,
reËe im: “Pa kad tako mislite o krπÊanstvu, pretpostavljam da ste
napustili crkvu.” Svi su zanijemjeli. Jedan stariji Ëovjek konaËno prekinu muk: “©to misliπ reÊi time: ‘napustili crkvu’? »ovjeËe, i ja vjerujem u Boga! Misliπ li kako si samo ti krπÊanin? I ja sam krπÊanin! - Ja
vjerujem u Boga!” Tada ga i ostali poËeπe napadati: “©to se praviπ
boljim od nas! I mi smo krπÊani! I mi vjerujemo u Boga!” Odjednom
su se uloge zamijenile. Sada su svi vikali u jedan glas: “I mi vjerujemo u Boga! I mi smo krπÊani!” Kad su zavrπili, moj ih prijatelj upita:
“Pa zbog Ëega me onda ismijavate?” Njihov je odgovor bio: “Ah, ideπ
nam na æivce! S tobom se ne moæe razgovarati!”
Razumijete li to? Odrasli ljudi, prekaljeni graevinari koji s lakoÊom
mogu popiti nekoliko boca piva, najprije su urnebesno ismijavali
krπÊanstvo da bi naposljetku rekli: “Samo trenutak, i mi smo krπÊani!”
- ©to kazati na to? Nije li to potresno?
»ovjek se prepuπta velikoj neizvjesnosti u vezi s Bogom i vjeËnoπÊu.
Tu se ponekad ponaπamo kao pogani, ponekad kao krπÊani: pola-pola.
Nisam li i pravu? Bojim se da veÊina vas æivi u istoj takvoj neizvjesnosti i nejasnoÊi!
2. Biblija govori o divnoj izvjesnosti
Sada Êete vjerojatno zaËueno upitati: “Dobro, gospodine Busch, ima
li krπÊanska vjera kakve veze s izvjesnoπÊu? Nije li ispravna ona
poπalica kako se u krπÊanstvu niπta ne zna, a sve se mora vjerovati?”
Nedavno je jedan Ëovjek izrekao joπ jedan u nizu bisera kojih sam se
za æivota dosta nasluπao: “Znate, jasno mi je kako su dva puta dva
177
Ëetiri, ali u krπÊanstvu se ne moæe niπta znati - jedino se mora
vjerovati.” I to je joπ jedno od shvaÊanja koje tvrdi da ne upotrebljavamo svoj razum, nego da moramo slijepo vjerovati u krπÊanske
istine. Takvo uvjerenje zastupa veÊina.
Netko bi mi mogao reÊi: “Ali, gospodine Busch, pa ni vi, krπÊani, niste
jedinstveni. Postoje katolici, evangelici i mnogi drugi. Kod evangelika
postoje joπ luterani, reformirani itd. Tko je onda u pravu?” »ini mi se
da je i sam tzv. krπÊanski svijet u osnovi uvjeren kako je krπÊanska
vjera neπto najneizvjesnije i najnesigurnije πto postoji. - Ali to je golema budalaπtina.
U stvari, tek iz Novog zavjeta moæemo nauËiti πto je krπÊanstvo. U
njemu je svaka stranica ispunjena ohrabrujuÊom izvjesnoπÊu! Vjerujte
mi, u to nema sumnje! Smijeπno je πto mnogi krπÊani æive u takvoj
neizvjesnosti. To nimalo ne dolikuje krπÊanstvu. Zaista ne! Cijeli Novi
zavjet ispunjen je izvjesnoπÊu koja silno zraËi.
NajveÊa izvjesnost je: Bog postoji! Ne nekakvo Vrhovno BiÊe,
Providnost, Sudbina ili “nekakav Bog”, veÊ æivi Bog, Otac Isusa
Krista. Odakle to znamo? Otvorite Bibliju na bilo kojem mjestu i
neÊete naiÊi na religijske probleme, nego na svjedoËanstvo: Bog æivi!
On se objavio u Isusu Kristu! »ovjek koji æivi bez Boga, æivi pogreπno
i bijedno.
U Bibliji postoji i sigurnost da me taj Bog, koji moæe uniπtiti sve narode i suditi svim ljudima u posljednji dan, ljubi æarkom ljubavlju. Nije
to nikakva pretpostavka, nego obeÊanje zapisano u osmom poglavlju
poslanice Rimljanima: “Siguran sam da nas neÊe ni smrt, ni æivot, ni
aneli, ni poglavarstva, ni sadaπnjost, ni buduÊnost, ni sile, ni visina,
ni dubina, ni bilo koje drugo stvorenje moÊi rastaviti od ljubavi Boæje
koja je u Isusu Kristu, Gospodinu naπemu.” Ljubav Boæja je doπla k
nama u Isusu! To ne pretpostavljamo, to zasigurno znamo. Gdje je
ljubav Boæja? On nas je ljubio u Isusu.
Isusovi sljedbenici pjevaju:
178
Kad mir mi nebeski proniËe svu grud,
ma prijetile bure il’ grom
ja ipak Êu pjevat u vjeri posvud’:
“Dobro mi je u Gospodu mom!”
Moj grijeh je oproπten, izbrisan dug moj.
Ta vijest pruæa mir srcu mom.
Na kriæu je Krist za me platio sve.
“Slavljen Bog!” kliËem sad duπom svom ...
Biste li i vi mogli pjevati ovu pjesmu? Imate li ikakvu predodæbu o
Ëemu ona govori?
Ljudi Biblije bili su potpuno sigurni da pripadaju Bogu. David reËe u
49. psalmu: “... moju Êe duπu Bog ugrabiti iz kandæi Podzemlja i
milostivo me primiti.” Nema tu: “Nadam se da Êu jednom biti spaπen”,
nego “Ja znam: bit Êu spaπen.” - Ili: “Bog nas je spasio od vlasti tame
i prenio u kraljevstvo svog ljubljenog Sina.” Isusovi su uËenici kroz
svog UËitelja doæivjeli korjenitu promjenu u æivotu - i znali su to!
»ujte πto govori jedan od njih: “Mi znamo da smo preπli iz smrti u
æivot.” “Mi znamo!” Moæete li i vi to reÊi? - Ili: “Njegov Duh svjedoËi
mome duhu: dijete sam Boæje.” UoËite to “jesam”!
Biblija je puna takve sigurnosti. Odakle onda naπem narodu ovakva
glupa izreka: “Dva i dva su Ëetiri, to mi je dobro znano, ali u
krπÊanstvu se ne moæe niπta znati zasigurno, veÊ se mora slijepo
vjerovati”? I ja dobro znam: dva i dva su Ëetiri, ali s daleko viπe sigurnosti znam da postoji Bog! Dobro znam, dva i dva su Ëetiri, ali joπ
bolje znam da nas Bog ljubi u Isusu Kristu. Oni koji su se obratili
æivome Bogu kaæu: “Znam, dva i dva su Ëetiri, ali joπ sigurnije znam
da sam postao dijete Boæje!”
Pitam vas, gdje je u danaπnjem krπÊanstvu moguÊe naiÊi na takvu sigurnost? - Gdje? Ne pokazuje li nam to koliko smo se udaljili od Biblije
i njezina nauka i kako je krajnje vrijeme da joj se vratimo? Odbacite
svoje povrπno krπÊanstvo! NeÊete imati nimalo koristi od toga ako
budete povrπni krπÊani. Prava je korist tek kad imate biblijski krπÊanski
179
stav. Tek to se isplati! Isplati se jedino imati sigurnost da postoji Bog
koji me ljubi æarkom ljubavlju i kojemu mogu pripadati. Niπta se drugo
ne isplati!
Ta sigurnost zraËi iz svih pjesama koje se pjevaju u zajednicama
krπÊana. Evo jedne od njih: Sretna sigurnost, Isus je moj! / Njemu sam
dao sav æivot ja svoj. / Baπtinik Spasa, sretan sam ja / - roen od Duha
i krvlju spran.
KrπÊanstvo nije lutanje u gustoj magli. Istinski krπÊanski stav je Ëvrsta
i snaæna sigurnost! Ili rijeËima pjesme:
U Kristu Ëvrst je temelj moj, / na Njeg’ oslanjam æivot svoj. / Sve drugo
brzo nestaje, / Krist Ëvrsta Stijena ostaje. / Tko u Njeg’ nadu poloæi, /
taj na pijesku veÊ ne gradi ...
Sigurnost u krπÊanstvu znaËi: objektivno znati da postoji Bog i da je
njegovo otkrivenje u Isusu istinito - pa makar i sav svijet odbacio istinu
da je Isus umro zbog pomirenja Boga i Ëovjeka, a potom uskrsnuo
kako bi spasio greπnike - Ëak i ako to nitko ne prihvati.
Sigurnost u krπÊanstvu jest kad znam da postoji Bog koji se objavio u
Isusu Kristu koji je umro i uskrsnuo. To znam jer sam spasonosnom
vjerom osobno prihvatio tu Ëinjenicu.
Makar deset tisuÊa profesora uvjeravalo mladog krπÊanina: “Isus nije
uskrsnuo!” on im mirne duπe moæe reÊi: “Cijenjeni deset tisuÊa profesora! Ja znam: moj Iskupitelj æivi!” Ma bio i cijeli svijet protiv njega,
vjernik moæe reÊi: “Ja znam zaπto vjerujem!” Kad biste mene zasuli
hrpom znanstvenih pretpostavki, odgovorio bih vam: “Ja znam bolje!”
I kad bi sav svijet bio u nedoumici, ja bih rekao: “Ja imam sigurnost!”
- Dragi prijatelji, tolika je sigurnost u krπÊanskoj vjeri koja je utemeljena na Bibliji.
3. Imate li vi sigurnost?
Zaista, posjedujete li vi takvu sigurnost? Ili vam nedostaje? Kad
kaæete: “Mislio sam do sada da sam krπÊanin, ali nisam. Viπe mi niπta
nije jasno!” tada nije bilo uzalud ovo πto sam dosad govorio.
180
SjeÊam se jednog krπÊanskog kampa za mladeæ u Nizozemskoj gdje
sam bio sa svojim deËkima. U dva sata noÊu netko pokuca na vrata
moje sobe. Otvorih vrata. Preda mnom je stajalo cijelo druπtvo u pidæamama. “©to æelite?” upitah ih. Jedan mi odgovori: “Vjerovali smo da
smo krπÊani, ali sada smo shvatili da to joπ nismo!” To ih je toliko
uznemirilo da su u noÊi, u dva sata, htjeli razjasniti to πto ih je tiπtalo.
Velika je stvar kad shvatimo kako smo, iako se nazivamo krπÊanima,
jako udaljeni od sigurnosti o kojoj govori Biblija.
Spurgeon, veliki engleski propovjednik po kojem je Bog uËinio silna
duhovna probuenja, jednom je to ovako izrazio: “Vjera je πesto Ëulo.”
Kao πto znate, mi posjedujemo pet osjetila pomoÊu kojih opaæamo
ovaj svijet. To su: vid, sluh, opip, okus i njuh. To je pet osjetila
pomoÊu kojih moæemo doæivljavati ovaj trodimenzionalni svijet.
»ovjek koji æivi samo uz pomoÊ tih pet osjetila, pita se: “Gdje je Bog?
Ne vidim ga. Ni Isusa ne vidim. Ne vjerujem ja u to!” ©esto Ëulo primamo tek kad nas Bog prosvijetli svojim Svetim Duhom. Tada moæemo ne samo gledati, sluπati, doticati, mirisati i kuπati, tada moæemo
spoznati jedan drugi svijet! Biblija kaæe: “A ovo je vjeËni æivot, spoznati tebe, jedinog pravog Boga, i onoga koga si poslao - Isusa Krista.”
Tu tek dolazi do izraæaja πesto Ëulo!
Nedavno sam u Essenu bio kod jednog vrlo uspjeπnog industrijalca.
Svoje je sjediπte imao u visokoj poslovnoj zgradi s koje se moglo vidjeti viπe od polovice grada. Poπto sam proπao kroz nekoliko Ëekaonica
i ureda, konaËno sam se naπao u njegovu uredu. Brzo smo zavrπili ono
zbog Ëega sam doπao. Tada smo zapodjenuli razgovor. On reËe:
“Zanimljivo je jednom imati i pastora u svom uredu!” - “Svakako,”
odgovorih mu, “to je zaista uzbudljivo!” On nastavi: “Recite mi jednu
stvar: poslije rata ponekad sam odlazio na neke teoloπke seminare, ali
sam stekao dojam da ...” - “Recite samo,” ohrabrih ga, “ja imam dobre
æivce!” - “Dobro, imao sam dojam”, reËe on, “da je krπÊanstvo neπto
vrlo nejasno. Vidite, nama su predavali o temama poput: ‘KrπÊanin i
privreda’, ‘KrπÊanin i razoruæanje’, ‘KrπÊanin i naoruæanje’, ‘KrπÊanin
i novac’, ‘KrπÊanin i njegova crkva’; ali nam nikad nitko nije rekao πto
uistinu znaËi biti krπÊaninom. Izgleda da ni oni sami to nisu znali!”
181
Sjedio sam u tom lijepom uredu i primio te rijeËi kao udarac u Ëelo:
“OËito je, ni oni sami nisu to znali!” - “O, vi grijeπite!” rekoh mu.
ZaËueno me pogleda i upita: “Moæete li mi vi reÊi πto je to biti
krπÊanin?” - “O, da,” odgovorih, “æelim vam na to jasno odgovoriti.
Nema tu niËeg nejasnog.” - “Ha,” reËe on pomalo podrugljivo, “jedni
kaæu, krπÊanin je netko tko nikad nije imao problema s policijom, a
drugi da je krπÊanin onaj tko je crkveno krπten i pokopan!” Ja nastavih:
“Gospodine generalni direktore, reÊu Êu vam πto znaËi biti krπÊaninom. - KrπÊanin je Ëovjek koji moæe iz dubine srca reÊi: ‘Vjerujem da
je Isus Krist istinski Bog, roen od Oca u vjeËnosti; i istinski Ëovjek,
roen od djevice Marije - moj Gospodin koji je izbavio mene, prokletog i izgubljenog Ëovjeka ...’ - Gospodine generalni direktore, i vi ste
‘proklet i izgubljen Ëovjek’!” - On kimnu. Razumio je. Priznao je. Da,
takvi smo mi. - “Dobro,” nastavih, “ ‘... koji je mene izgubljenog i
prokletog Ëovjeka izbavio, otkupio me od grijeha i oslobodio moÊi
–avla.’ - Gospodine direktore, ‘... oslobodio me od moÊi –avla’!” I
opet potvrdno kimnu. To mu je bilo poznato. Ja nastavih: “... ne ‘neËim
raspadljivim - srebrom ili zlatom, nego skupocjenom krvi Krista kao
nevina i bez mane Janjeta ...’ - da bih mogao postati njegovim vlasniπtvom.” - “Vidite, onaj tko moæe reÊi: ‘Ja pripadam Isusu, ja sam njegovo vlasniπtvo; on me otkupio svojom krvlju od grijeha, smrti i pakla.
U to sam siguran!’ - taj je krπÊanin, gospodine direktore.”
Na trenutak u uredu zavlada tiπina. Tada on prozbori: “Kako doÊi do
toga? - Kako da ja doem do toga?” Na to mu odgovorih: “Vaπa mi je
tajnica rekla da odlazite na odmor. Joπ danas poslijepodne poslat Êu
vam Novi zavjet. Ponesite ga sa sobom na odmor i proËitajte svaki dan
jedan dio Ivanova evanelja; Ëitajte i uz to molite. Eto, tako Êete doÊi
do toga.”
rekoh mu, “ja tako ne bih mogao æivjeti. Ja moram biti siguran da me
Bog prihvatio!”
Vi, nesigurni krπÊani, koji joπ ne znate postoji li Bog ili ne postoji. Vi
koji do zadnjeg novËiÊa znate svoje financijsko stanje, ali o Bogu ne
znate niπta - vi ni niste krπÊani! Prema uËenju Novog zavjeta krπÊani
su oni koji mogu reÊi: “Vjerujem da je Isus postao Gospodarom mog
æivota.”
Htio bih vam ispriËati jednu pripovijest koju ste vjerojatno veÊ Ëuli.
General Viebahn je ispripovijedao kako je na nekoj vjeæbi jahao
πumom, zakvaËio se za granu drveta ispod kojeg je prolazio i poderao
odoru. A jednom generalu ne priliËi jahati uokolo u poderanoj odori.
Kad je naveËer ujahao u selo u kojem se smjestio glavni stoæer, opazi
nekoliko vojnika gdje sjede na nekom zidiÊu. Zaustavi konja i upita:
“Je li tko od vas krojaË?” Jedan od vojnika se ispravi i reËe:
“Gospodine generale, ja sam KrojaË.” Tada mu general Viebahn
zapovjedi: “Odmah doite u moje sjediπte u krËmi ‘K janjetu’ zakrpati
mi odoru.” No vojnik odgovori: “Ne mogu vam to uËiniti.” “Kako ne
moæete? Pa vi ste krojaË!” - “Oprostite, gospodine generale”, reËe
ovaj, “moje je prezime KrojaË, ali nisam krojaË.”
PrepriËavajuÊi taj dogaaj, general Viebahn reËe: “To se moæe reÊi i za
mnoge krπÊane. Smatraju se krπÊanima, ali bi zapravo morali reÊi: ‘Ja
se samo nazivam krπÊaninom, ali u biti nisam krπÊanin.’”
O, kako je to zastraπujuÊe stanje! I kako je to opasno stanje, jer takav
Ëovjek uopÊe nije spaπen!
4. Kako se dolazi do sigurnosti?
KrπÊanski stav, kakav je otkriven u Novom zavjetu, jest sigurnost da
su objektivne istine ispravne i da ih se moæe prihvatiti subjektivnom
vjerom te tako biti spaπen! Imate li vi takvu sigurnost? Ja ne bih mogao
æivjeti kad ne bih bio siguran da me Bog prihvatio.
Vjerojatno me æelite pitati: “Kako steÊi takvu sigurnost?” Na to Êu vam
odgovoriti: “Molite Boga za to!” PoËnite redovito Ëitati Bibliju. Svaki
dan odvojite petnaestak minuta. Ali htio bih vam reÊi joπ neπto vrlo
vaæno. Do sigurnosti u vjeri ne dolazi se razmiπljanjem, nego putem
savjesti.
Jednog sam mladiÊa upitao: “Ljubiπ li ti Isusa?” - “Da”, odgovori on.
- “Znaπ li je li te on prihvatio? Jesi li njegovo vlasniπtvo?” - “Pa nisam
baπ siguran. Joπ se uvijek jako borim sa sumnjama.” - “»ovjeËe,”
Kada danas razgovaram s ljudima o krπÊanstvu, Ëesto mi kaæu:
“Gospodine pastore, ja, naæalost, ne mogu vjerovati. U Bibliji ima
182
183
toliko proturjeËja.” - “ProturjeËja?” upitam tada ja. - “Da, proturjeËja.
Evo, na primjer, u Bibliji piπe da su Adam i Eva imali dva sina, Kajina
i Abela. Kajin je ubio Abela te je tako ostao sam. No, kasnije piπe da
je otiπao u stranu zemlju i tamo sebi naπao æenu. Ali, ako su oni bili
jedini ljudi, onda on nije mogao naÊi æenu! Gospodine pastore, ja to ne
mogu razumjeti.”
Jeste li veÊ Ëuli tu priËu? Tom priËom Nijemci opravdavaju svoju nevjeru. Kad mi je netko ispriËa, obiËavam mu odgovoriti: “To je zaista
zanimljivo. Evo vam Biblija. Pokaæite mi gdje to piπe da je Kajin
otiπao u stranu zemlju i ondje si naπao æenu?” - Tada pocrvene. “Dobro,” nastavljam ja, “kada tako hrabro odbacujete Bibliju, uz Ëiju
su pomoÊ tisuÊe razumnih ljudi pristupili k vjeri; ako sebe smatrate
pametnijim od njih, onda ste je, vjerojatno, temeljito prouËili. Pokaæite
mi gdje to piπe!”
Uvijek ispadne da nemaju pojma. Tada im ja pokaæem mjesto gdje to
piπe u Knjizi Postanka. Tamo uopÊe ne piπe to πto tvrde, nego neπto
sasvim drugo: “Kajin ode ispred lica Jahvina u zemlju Nod, istoËno od
Edena, i ondje se nastani ... Kajin pozna svoju æenu te ona zaËe i rodi
...” Svoju je æenu doveo sobom. Tko je bila ta æena? Zapisano je
takoer da su Adam i Eva imali mnogo sinova i kÊeri. Ta je æena,
dakle, bila Kajinova sestra. Biblija jasno govori kako je Bog æelio da
sav ljudski rod nastane od jedne krvi. Zbog toga su se u poËetku braÊa
i sestre morali æeniti i udavati meusobno. Kasnije je Bog to zabranio.
Je li to dovoljno jasno?
Tada se takvoj osobi sva njezina teorija sruπi poput kule od karata.
Pitate se je li povjerovala? - Ni govora! Odmah ima spremno novo
pitanje: “Gospodine pastore, recite mi ...” - i nastavlja se isto. Stoga je
jasno: ja mogu nekome odgovoriti na sto tisuÊa pitanja, a on Êe i nakon
toga ostati u mraku kao πto je bio prije. Do vjere se ne dolazi putem
logiËkog razmiπljanja, veÊ putem savjesti.
Moj prethodnik u Essenu bio je Julius Dammann, pastor i propovjednik. Jednom mu je priπao neki mladiÊ i postavio pitanje o Kajinovoj
æeni i druga sliËna pitanja. Dammann odmahnu rukom i reËe:
“MladiÊu, Isus Krist nije doπao odgovarati na prepredena pitanja, veÊ
184
spasiti greπnike! Navratite k meni onda kad shvatite da ste jadan
greπnik.”
Ljudi s nemirnom savjeπÊu, takvi koji znaju da njihov æivot ne valja i
ne mogu umiriti svoju duπu, takvi mogu nauËiti kako vjerovati
Spasitelja. Razumsko Êe shvaÊanje doÊi kasnije.
Jednom sam doæivio neπto πto vam neizostavno moram ispriËati.
Jednog sam dana doπao u bolesniËku sobu u kojoj su leæala πestorica
muπkaraca. Kad uoh, prijateljski me pozdraviπe: “Ah, gospodine pastore, kako je dobro πto ste naiπli! Baπ imamo jedno pitanje za vas.” “O, baπ mi je milo,” odgovorih, “kakvo to pitanje imate za mene?”
Pretpostavljao sam da su mi pripremili jedno od onih pitanja u kojima
je prikrivena zamka. I jedan od njih upita: “Vi vjerujete da je Bog svemoguÊ?” - “Da, vjerujem!” - “Dobro, odgovorite mi onda, moæe li Bog
stvoriti kamen koji Êe biti tako teæak da ga ni on sâm neÊe moÊi
podiÊi?” PrimjeÊujete li u Ëemu je zamka? Da sam rekao: moæe, tada
Bog nije svemoguÊ; da sam pak rekao: ne moæe, opet bi ispalo da nije
svemoguÊ. - “Moæe li vaπ Bog stvoriti tako teæak kamen da ga ni sâm
ne moæe podiÊi?” Na trenutak sam razmiπljao kako mu to objasniti.
Shvatih koliko je glupo to pitanje pa ga, umjesto odgovora, upitah:
“MladiÊu, sada Êu ja vama postaviti jedno pitanje: ‘Jeste li proveli
besane noÊi pokuπavajuÊi pronaÊi odgovor na to pitanje?’ ” - “Besane
noÊi?” upita zaËuen. “Ne, nisam!” Nato mu ja objasnih: “Vidite, moje
je vrijeme previπe dragocjeno da bih ga mogao samo tako troπiti. Ja
vam mogu odgovarati samo na pitanja zbog kojih ljudi provode besane
noÊi. - MladiÊu,” nastavih, “recite mi ima li neπto zbog Ëega ne moæete
spavati?” Njegov je odgovor uslijedio neobiËno brzo: “Da, imam problem s djevojkom. Ona oËekuje dijete, a ne moæemo se vjenËati!” - “A
tako,” rekoh, “zbog toga ne moæete spavati. Moæemo onda govoriti o
tome!” - “Ali kakve to veze ima s krπÊanstvom?” zaËudi se. - “Varate
se,” rekoh, “pitanje o onom kamenu nema nikakve veze s krπÊanstvom.
Ali ovo s djevojkom ima! Vidite, vi ste sagrijeπili! Prekrπili ste Boæju
zapovijed kad ste imali spolni odnos s njom! Zato sada razmiπljate
kako se izvuÊi iz tog problema pomoÊu mnogo veÊeg grijeha,
pobaËaja. Zaglibili ste u grijehu i krivnji. Jedini vam je izlaz obratiti se
æivome Bogu, pokajati se i priznati: ‘Sagrijeπio sam!’ Tek tada Êe vam
185
Spasitelj moÊi pomoÊi.” Odjednom mu sinu: “Isus se zanima za moju
optereÊenu savjest! Isus mi moæe pomoÊi! On me moæe spasiti i
obnoviti moj uniπteni æivot!”
Vidite, prvo je pokuπao razumom, ali je sve πto je time dobio bila
obiËna glupost. Kad je pokuπao putem savjesti, odjednom mu je sve
postalo jasno. - Je li i vama jasno? Do sigurnosti spasenja ne dolazimo
kroz odgovore na prepredena pitanja, veÊ kroz dopuπtanje svojoj savjesti da doe do izraæaja. Tek onda kaæemo: “Sagrijeπio sam!” Tek Êe
vam se tada objaviti raspeti Spasitelj i primit Êete oproπtenje grijeha.
Postat Êete njegovo dijete. Put do toga prolazi kroz savjest, a ne kroz
razum.
Vidite, kad Ëovjek dolazi k sigurnosti spasenja, tada mora i neπto riskirati. Na crkvenim ste zgradama vjerojatno veÊ zamijetili obojene staklene prozore - vitraje. Kad takve prozore gledate izvana za lijepa dana,
izgledaju vam tako crni da jedva opaæate boje na njima. Ali kad uete
u crkvu, boje odjednom oæive. Isto je i s krπÊanskom vjerom, tako
dugo dok je promatrate izvana, ne moæete niπta shvatiti. Sve vam izgleda mraËno i dosadno. Morate uÊi ako æelite vidjeti pravu ljepotu
krπÊanstva! Morate se odvaæiti i preuzeti rizik susreta s Isusom!
Morate se predati Spasitelju, predati mu svoje povjerenje! Tada Êe sve
postati jasno i svijetlo! To je korak iz smrti u æivot. U trenutku Êete
razumjeti sve o krπÊanstvu.
Isus se molio jednom kad su ga sluπale tisuÊe ljudi. Odjednom je rekao
neπto grozno: “Ovakvi kakvi ste sada, ne moæete uÊi u kraljevstvo
nebesko! Morate se nanovo roditi! Vaπa narav, ni ona najbolja, nije
podobna za kraljevstvo nebesko!” Meu prisutnima je bilo i nekoliko
muπkaraca koji rekoπe: “Doite, idemo odavde! Taj Ëovjek pretjeruje!”
Tri su Ëovjeka napustila skup. To vidje πest æena koje rekoπe:
“Muπkarci odlaze. Doite, idemo i mi!” I æene odu. Vidjevπi to, neki
djeËaci rekoπe: “Muπkarci su otiπli. I æene su otiπle. Doite, onda
idemo i mi!” Na kraju se raziπao cijeli skup. To mora da je bilo straπno.
Zamiπljam kako bi bilo da ja propovijedam, a ljudi jedan po jedan
poËnu odlaziti. Odjednom se naem sam s nekolicinom najvjernijih
sluπatelja. - To se dogodilo Isusu. - Straπno! Odjednom je ostao sam.
186
TisuÊe su ga napustile dok je govorio. Nisu ga viπe htjeli sluπati. Ostala
su samo dvanaestorica apostola.
Da sam ja bio Isus, molio bih: “Ah, ostanite joπ malo! Nemojte me i vi
napustiti!” No, Isus je uËinio neπto drugo. Znate li πto je rekao? Rekao
je: “I vi moæete iÊi ako æelite!” U kraljevstvu Boæjem nema prisile.
Kraljevstvo Boæje je jedino kraljevstvo u kojem nema policije! U kraljevstvu Boæjem vlada sloboda izbora! - Izvolite, i vi moæete otiÊi!"
Tako je Isus rekao svojim uËenicima i oni su to prihvatili. Nije lako
ostati kad ode πest tisuÊa ljudi. I uËenici su skoro otiπli, pogotovo kad
je Gospodin rekao: “Izvolite, idite!” ©irom im je otvorio vrata: “I vi
moæete otiÊi! I vi moæete biti izgubljeni! I vi moæete æivjeti bezboæno!
I vi moæete odjuriti u pakao! UËinite kako æelite!” Petar je razmiπljao
samo trenutak: “Kamo poÊi? Kome? Proæivjeti svoj æivot radeÊi i
muËeÊi se poput konja ili u prljavπtini grijeha? A na kraju me Ëeka smrt
i pakao. Sve je to bezvrijedno!” Tada pogleda Isusa i sve mu je bilo
potpuno jasno: vrijedan je jedino æivot koji se proæivi s Isusom! Zato i
reËe: “Kamo da odemo, Gospodine Isuse? Ti imaπ rijeËi vjeËnoga æivota i mi vjerujemo i znamo - Ëujte, to je sigurnost! - ti si Krist, Sin
æivoga Boga. Ostat Êemo s tobom!”
Dragi prijatelji, tako se stjeËe sigurnost. Promisli se o razliËitim æivotnim putovima i zakljuËi: Isus je moja jedina πansa! - O, kako æelim da
i vi dobijete tu prekrasnu sigurnost da moæete reÊi: “Mi vjerujemo i
znamo: ti si Krist, Sin æivoga Boga.”
I na kraju bih htio reÊi joπ neπto vama koji ste tek zapoËeli koraËati u
vjeri. Predali ste svoje srce Isusu, ali vas ipak muËe sumnje pa mislite:
“Nemam sigurnost spasenja. Kako steÊi takvu sigurnost? Joπ uvijek je
mnogo grijeha u mom æivotu!” Takvim ozbiljnim duπama æelim reÊi:
“Mislite li da bi Ëovjek prvo trebao biti bezgreπan da bi mogao imati
sigurnost spasenja? Tada bismo morali Ëekati tako dugo dok ne odemo
na Nebo! Do svog posljednjeg dana, do posljednjeg daha, trebat Êemo
krv Isusa Krista za oproπtenje naπih grijeha!
Sjetite se priËe o izgubljenom sinu. On se vratio kuÊi i rekao:
“Sagrijeπih!” Otac ga je prihvatio i priredio veselje. A sada pokuπajte
zamisliti ovaj prizor: sljedeÊe jutro sinu nepaænjom padne πalica iz
187
ruke i razbije se. Kraj onih svinja zaboravio je kako se ponaπa za
stolom. Dakle, ispala mu πalica iz ruke. »uvπi kako πalica uz lomljavu
pada na pod, opsuje: “Prokleta πalica!”
Mislite li da ga je otac zbog toga izbacio iz kuÊe: “Van, gubi se natrag
k svojim svinjama!” ©to mislite, bi li tako postupio?
- Ne! Otac reËe: “U redu je, sine, dogodilo se!” Objasnio bi mu: “Dragi
sine, drugi put malo pripazi. PomoÊi Êemo ti dok ne nauËiπ odlagati
πalicu na stol. Kad ti se dogodi neπto takvo, strpjet Êemo se dok se
ponovno ne privikneπ na kuÊni red i odvikneπ od psovanja.” - Sigurno
ga ne bi poslao natrag k svinjama!
Vidite, kad se netko preda Isusu, odjednom otkrije neπto straπno: stara
narav joπ nije potpuno nestala i on joπ ponekad sagrijeπi! Ali kad vam
se dogodi kakav propust nakon obraÊenja, tada ne oËajavajte, veÊ
kleknite i molite ove tri reËenice. Prvo: “Hvala ti Gospodine πto ti joπ
uvijek pripadam!” Drugo: “Oprosti mi po svojoj prolivenoj krvi!” I
treÊe: “Oslobodi me moje stare naravi!” Ali prvo neka svakako bude:
“Gospodine, hvala ti πto ti joπ uvijek pripadam!”
Razumijete li! Sigurnost spasenja se sastoji u tome πto znam: “doπao
sam kuÊi”, u Boæji naruËaj, i sada se borim za svetost - kao onaj koji
Êe tu zauvijek ostati, a ne kao onaj kog Êe izbaciti svaki put kad posrne i koji se uvijek iznova mora vraÊati kuÊi. Takvi koji propovijedaju: “Spasenje treba zadobiti svaki dan iznova!” nauËavaju neπto uæasno. Moja djeca ne trebaju svaki dan doÊi pred mene i pitati me: “Tata,
moæemo li i danas biti tvoja djeca?” - Oni jesu moja djeca! A onaj tko
je postao dijete Boæje, to i ostaje. Takva osoba vodi borbu za
posveÊenje kao dijete Boæje. Zato od svega srca æelim da i vi zadobijete sigurnost da ste djeca Boæja!
Je li krπÊanstvo privatna stvar?
»esto Ëujem kako govore da je vjera privatna stvar! Je li to tako? Æelim
vas pitati je li krπÊanstvo privatna stvar? Ili joπ bolje: Jesu li krπÊanski
stavovi privatna stvar?
Prije no πto odgovorom na to pitanje, htio bih postaviti protupitanje.
Uzmimo, na primjer, kovanicu od pet maraka. ©to je ugravirano na
njoj? Broj pet ili orao? - Oboje! Kovanica od pet maraka ima dvije
strane. Isto je tako i s pitanjem je li krπÊanstvo privatna stvar? Odgovor
je - oboje! - Da i ne. Ispravna, æiva krπÊanska vjera ima dvije strane:
jedna je potpuno privatna, a druga javna. I gdje nedostaje jedna od
njih, neπto nije kako treba!
1. KrπÊanska je vjera potpuno privatna stvar
U pokrajini Ravensberg u proπlom je stoljeÊu æivio silan propovjednik
- Johann Heinrich Volkening. Kroz Volkeningove je propovijedi cijela
okolica Bielefelda doæivjela veliko duhovno probuenje. Jednog dana
Volkeninga pozvaπe k nekom bogatom seljaku. Taj je imao veliko
imanje i bio poznat kao poπten i marljiv Ëovjek. Na æalost, silno je
mrzio krπÊanske propovijedi. Njegov je problem bio u tome πto nije
htio priznati da je greπnik. On nije trebao Spasitelja koji je na kriæu
platio za njegove grijehe. Govorio je: “»inim dobro i Boga se ne
bojim.” - Kao πto rekoh, jednog su dana poslali po Volkeninga jer je
seljak bio nasmrt bolestan. Umirao je i htio posljednji put uzeti
Gospodnju veËeru, priËest.
Volkening ue u kuÊu. Bio je krupna stasa i imao je svijetlo plave oËi
koje su privlaËile paænju. Priπavπi postelji umiruÊega dugo ga je gledao
ne progovorivπi ni rijeËi. KonaËno prozbori: “Heinrich, jako sam
zabrinut zbog vas. Put kojim ste do sada iπli ne vodi u Nebo, nego
ravno u pakao.” Rekavπi to, okrenu se i ode. Bogatog seljaka obuze
bijes pa povika za njime: “I to mi je propovjednik! To li je krπÊanska
ljubav?”
Pala je noÊ. Teπko bolesni seljak leæao je budan. Savjest ga je muËila:
“Ne ideπ u Nebo, nego u pakao! ... ©to ako je, nakon svega, to istina?”
188
189
Sjetio se brojnih grijeha koje je poËinio. Nije proslavio Boga kao πto
je trebao. Ponekad je nekoga lukavo prevario. I iduÊih noÊi obuzimala
ga je smrtna strava. Silno se uznemirio. Odjednom je shvatio kako se
u njegovu æivotu nakupilo mnogo grijeha i da uopÊe nije dijete Boæje.
Sada se zaista htio obratiti. Nakon tri dana ponovno posla æenu po pastora: “Æeno, dovedi mi Volkeninga!”
Bilo je kasno naveËer. Volkening odmah doe. Seljak mu, vidno uznemiren, reËe: “Pastore, mislim da je krajnje vrijeme da se obratim!” “Da,” reËe Volkening, “πto smo stariji, to smo pametniji! Htjeli biste
se obratiti jer ste u nevolji, no to ne mora znaËiti da se istinski æelite
obratiti! Potrebno je neπto viπe od toga.” Rekavπi to, okrene se i ode.
Ovaj se put seljak zaista raæestio. I vi biste se razbjesnili na takvog pastora, nije li tako? Ne bi li bilo bolje da je ljubaznije govorio s bogatim
seljakom? Osim toga, izgledalo je da Êe ovaj uskoro umrijeti. Ali
Volkening je bio Ëovjek Boæji i znao je πto govori.
Proπla su joπ tri dana i seljaka je obuzeo u duboki oËaj. Znao je da mora
umrijeti i pitao se: “Gdje su u mom æivotu bili ljubav, radost, mir, strpljivost, ljubaznost, dobrota, vjera, srdaËnost, ËistoÊa ... ?” Cijeli je
æivot odbacivao Spasitelja koji je umro za njega. Odbacio je Onoga
koji mu je nudio svoju ljubav. Vidio je sebe na rubu pakla i zapao u
dubok oËaj. - “Æeno,” zamoli je, “pozovi pastora.” Ona mu odgovori:
“Ne idem viπe po njega! Ionako ti nije niπta pomogao!” - “Æeno, dovedi ga! Ja odlazim u pakao!” I æena pozove pastora. Kad je Volkening
doπao, pronaπao je u njemu Ëovjeka koji je shvatio biblijski stih: “Ne
varajte se, Bog se ne da ismjehivati! ©to tko sije, to Êe i æeti!”
Volkening privuËe stolicu postelji, sjedne do umiruÊeg i upita ga: “Ide
se u pakao, je li?” - “Da, ide se u pakao!” odgovori ovaj. Volkening
nastavi: “Heinrich, poimo zajedno do Golgote! Isus je umro i za
tebe!” I tada mu najljubaznijim rijeËima ispripovijeda kako Isus
spaπava greπnika. Ali prije toga mi sami trebamo shvatiti da smo
greπnici. Pritom moramo odbaciti krivi stav: “»inim pravo i Boga se
ne bojim!” Moramo prihvatiti gole Ëinjenice. Tek nas tada Isus moæe
spasiti! - Sada je seljak spoznao: “Isus je na kriæu umro za mene. Platio
je za moje grijehe! Samo mi On moæe dati pravednost koja vrijedi u
190
Boæjim oËima!” Prvi put u æivotu pravilno se pomolio: “Boæe, milostiv
budi meni greπniku! Gospodine Isuse, spasi me od pakla!”
Volkening se tiho digao i otiπao. Ostavio je Ëovjeka koji je prizivao
Isusa. Bio je spokojan, jer u Bibliji na tri mjesta piπe: “Tko zazove ime
Boæje, bit Êe spaπen.” Kad je sutradan doπao, naπao Ëovjeka koji je
imao mir s Bogom. - “Kako je, Heinrich?” upita ga. Heinrich ljubazno
odgovori: “Bog me prihvatio - po milosti!” - Dogodilo se Ëudo!
Vidite, tako je taj oholi seljak doæivio svoje nanovoroenje. A sada
Ëujte sljedeÊu priËu: Jedan je uËeni Ëovjek noÊu doπao k Gospodinu
Isusu i rekao mu: “Gospodine Isuse, htio bih raspravljati s tobom o
religijskim pitanjima.” Gospodin Isus mu odgovori: “Nema se tu πto
raspravljati! Ako se tko ponovno ne rodi, ne moæe uÊi u kraljevstvo
Boæje!” - “Kako?” upita Ëovjek. “Ne mogu ponovno postati malo
dijete i joπ jedanput uÊi u majËino tijelo da se ponovno rodim!” Isus je
svejedno ostao pri svome: “Ako se tko ne rodi od vode i duha, taj ne
moæe uÊi u kraljevstvo Boæje!” To je ta privatna strana krπÊanstva;
Ëovjek mora proÊi kroz uska vrata u æivot kako bi bio ponovno roen
kroz veliko Ëudo Boæje.
Nije to πto vam govorim neka isprazna teologija! Tu se radi o vjeËnom
spasenju. - Shvatite to zaista ozbiljno! Ne moæete raËunati na to da Êe
se nekakav Volkening naÊi kraj vas kad budete na samrti. Da biste
primili nanovoroenje trebate konaËno shvatiti da je Bog u pravu, vi
izgubljeni, a vaπe srce zlo. Da biste se mogli nanovo roditi, trebati
Ëeznuti za Isusom, jedinim Spasiteljem svijeta. Za novo roenje trebate priznati Spasitelju: “Sagrijeπio sam protiv Neba i protiv tebe!”
Novom roenju pripada i vjera: “Njegova me krv Ëisti od svakoga grijeha. On je platio za mene i podario mi pravednost pred Bogom.” Novo
roenje ukljuËuje i potpuno predanje Isusu. I, na posljetku,
nanovoroenje je kad vam Duh Sveti kaæe: “Sada si prihvaÊen!”
Biblija to naziva opeËaÊenjem. Bez nanovoroenja ne moæete uÊi u
kraljevstvo Boæje! Ali onaj tko je postao dijete Boæje moæe biti potpuno siguran da je na putu u Njegovo kraljevstvo. - Dragi prijatelji, da
se utapam i da me tko izvuËe na suho, tada bih, ponovno stupivπi na
tlo, mogao mirno disati i sasvim pouzdano znati da sam spaπen!
191
Vidite, to je privatna strana krπÊanske vjere. To je neπto πto svatko
mora proÊi potpuno sam i tako prijeÊi iz smrti u æivot. Kad se samo
prisjetim kako sam postao Isusov, moram priznati da je to zaista pravo
Ëudo. Æivio sam daleko od Boga ËineÊi sve vrste grijeha. No tada je u
moj æivot doπao Isus. Sada mu pripadam i æelim πto viπe ljudi upozoriti
na opasnost vjeËne propasti i dozvati ih k Isusu. Zaklinjem vas, nemajte mira sve dok ne proete kroz iskustvo nanovoroenja. Ne mirujte
tako dugo dok ne shvatite: “Isus je moj spasitelj i ja sam njegov!”
Ali nanovoroenje nije kraj, nego poËetak osobne krπÊanske vjere.
Tijekom cijelog krπÊaninova æivota, njegova Êe vjera biti osobne naravi. Ja sam od samog svog obraÊenja znao: “Odsada neizostavno
moram svaki dan sluπati glas svog Prijatelja!” Tako sam poËeo Ëitati
Bibliju. Danas ljudi, naæalost, misle da samo pastori Ëitaju Bibliju.
Nedaleko od moje kuÊe u Essenu je park. Jutrom rado odlazim tamo i
πetajuÊi Ëitam Bibliju. Pritom me ponekad promatraju ljudi koji stanuju u blizini parka. Nedavno mi jedan od njih reËe: “Promatram vas uvijek kad Ëitate svoj molitvenik.” Molitvenike inaËe Ëitaju katoliËki
sveÊenici. On nije ni pomislio da Ëitam knjigu koju isto tako moæe
Ëitati svaki laik. Nasuprot rasprostranjenu shvaÊanju da “to nije knjiga
za svakoga”, Bibliju zaista moæe Ëitati svatko!
Kad sam jednom bio na odmoru s mladim krπÊanima iz svoje biblijske
skupine, imali smo obiËaj joπ prije doruËka okupiti se na jutarnju
poboænost koja je trajala petnaestak minuta. Prvo bismo otpjevali neku
pjesmu, recimo: “SviÊe svjetlo vjeËnosti” i posluπali dnevno Ëitanje iz
kalendara. Na kraju bih im dao da proËitaju jedan biblijski odjeljak.
Tada bi svatko potraæio neko mirno mjesto i Ëitao tekst za sebe. To isto
kod kuÊe Ëine i oni koji su zapoËeli nov æivot s Isusom, oni koji su tek
poËeli æivjeti æivot vjere. To Ëine zato πto ne mogu æivjeti bez glasa
Dobroga Pastira i razgovora s njime. Molim vas, obnovite osobnu
stranu svog krπÊanstva - poËnite Ëitati Novi zavjet! Odvojite za to
barem petnaest minuta ujutro ili naveËer! I kad ponovno zaklopite
Novi zavjet, sklopite ruke i recite: “Gospodine Isuse, moram razgovarati s tobom! Danas moram obaviti toliko toga! Molim te, u svemu
mi pomogni! SaËuvaj me i od mojih omiljenih grijeha! Daj mi ljubavi
za druge! Daj mi Svetoga Duha!” - Molite! Razgovarajte s Isusom! On
192
je kraj vas! On vas Ëuje! To πto krπÊanin razgovara sa svojim
Gospodinom, pripada privatnoj strani krπÊanstva.
Nedavno sam jednom gospodinu koji je tek postao vjernikom, rekao:
“Svaki dan trebate provesti barem Ëetvrt sata nasamo s Isusom!” »uvπi
to, on mi odgovori: “Gospodine Busch, ja nisam pastor. Pastori imaju
dovoljno vremena za to. Ja nemam! Straπno sam zaposlen.” Ponovno
mu rekoh: “Pozorno me sluπajte! Jeste li ikada u potpunosti
posvrπavali sve svoje dnevne poslove?” - “Joπ nikad nisam to uspio!”
ReËe on. - “Vidite,” rekoh, “to je zato πto ne provodite tih petnaest
minuta s Gospodinom. Kad steknete naviku svakog jutra razgovarati s
Isusom i pritom proËitate nekoliko redaka iz evanelja i tada joπ jedanput molite, odjednom Êete doæivjeti kako Êe sve πto trebate obaviti taj
dan biti poput djeËje igre. Da, πto viπe posla imate, to viπe trebate tih
Ëetvrt sata s Gospodinom. Kasnije Êete tih Ëetvrt sata moæda produæiti
na pola sata kako biste imali vremena reÊi svom Spasitelju πto vam je
na srcu. Ali odjednom Êe sve biti bolje. Govorim vam iz iskustva.
Ponekad se i meni dogodi da propustim to dragocjeno vrijeme s
Gospodinom. Ustanem iz postelje - i veÊ zvoni telefon! Onda mi netko
doe u posjet. Cijeli sam dan æivËan. Niπta ne ide kako treba.
Odjednom se sjetim: ‘Pa danas uopÊe nisam razgovarao s Isusom! Ni
on nije imao prigodu prozboriti sa mnom! Nije ni Ëudo kako mi niπta
ne polazi za rukom!’” - Shvatite: tiho vrijeme provedeno s Isusom u
potpunosti spada u privatnu stranu krπÊanstva!
SljedeÊi dio privatne strane krπÊanstva jest ono πto Biblija naziva
svakodnevnim razapinjanjem tijela. U æivotu sam razgovarao s mnogo
ljudi Svi su se oni æalili na nekoga. Æene su se æalile na muæeve, muæevi na svoje æene, roditelji su se æalili na svoju djecu, djeca su se æalila
na svoje roditelje. Nisu ni shvaÊali da, kad kaæiprstom pokazuju na
nekoga drugog i kaæu: “On je kriv πto ja nisam sretan!” - u isto vrijeme
pokazuju na sebe! Pokuπajte uperiti svoj kaæiprst i pogledajte u kom
pravcu pokazuju ostali prsti.
Vjerujte mi, kad jednom poËnete provoditi Ëetvrt sata na dan s Isusom,
on Êe vam brzo otkriti kako ste sami odgovorni za svoje neuspjehe.
Brak vam ne valja zato πto ne æivite blizu Boga. Na poslu ne valja jer
193
ne hodite s Bogom. KrπÊani moraju uËiti kako svaki dan razapinjati
svoju narav.
“poskakuju kao telad” pred svojim Spasiteljem. Zbog Ëega mi to ne
moæemo? To je zbog toga πto nismo pravi krπÊani!
Htio bih podijeliti s vama jedno osobno iskustvo. Jednom sam proveo
osam dana odmora zajedno s pedeset svojih suradnika u omladinskom
misijskom radu u Essenu. Bilo je neopisivo lijepo. Bili smo tako sretni jedan s drugim, teπko vam to mogu opisati. Sve je bilo tako
blagoslovljeno. No, ipak je bilo i nekih teπkoÊa. Ali prije nego πto smo
posljednjeg dana proslavljali Gospodnju veËeru, dogodilo se to da
odjednom priosmo jedan drugome rijeËima: “Oprosti mi to i to!” Ja
sam morao priÊi trojici i reÊi svakome od njih: “Oprosti mi ono πto sam
ti juËer rekao!” Jedan mi je odgovorio: “Ali dobro ste mi rekli!” “Svejedno mi oprosti”, zamolih ga. Razumijete li to? »ovjeku mojih
godina nije lako poniziti se pred dvadesetogodiπnjim mladiÊem - ali
nisam imao mira dok to nisam uËinio.
SjeÊam se svoje drage majke. U njenom je æivotu bila oËita ta
nesputana ljubav prema Gospodinu. SjeÊam se i mnogih drugih koje
sam upoznao kao sretne krπÊane. Nadam se da Êu s godinama i ja stjecati sve viπe i viπe radosti u Gospodinu. No to znaËi kako evanelje
trebam shvatiti vrlo ozbiljno i ne smijem se zadovoljiti s “razvodnjenim” krπÊanstvom!
Kada budete imali “tiho vrijeme” s Isusom, nauËit Êete svakodnevno
razapinjati svoju narav i sve Êe oko vas biti lijepo! To se osobito
odnosi na privatnu stranu krπÊanstva. Ako ne znate niπta o tome, tada
vas molim - nemojte se nazivati krπÊaninom.
»esto, kad πetam gradom, razmiπljam: “Svi koje sreÊem smatraju se
krπÊanima jer vjerojatno plaÊaju crkveni porez. (U NjemaËkoj svaki
dræavljanin mora plaÊati porez crkvi. Op. prev.) Kad bih sada nekoga
zaustavio i upitao: ‘Oprostite! Jeste li vi krπÊanin?’ dobio bih odgovor: ‘Naravno! Nisam valjda hindus!’ Ako bih pak upitao: ‘Recite mi,
jeste li veÊ doæivjeli da niste mogli spavati od radosti πto ste krπÊanin?’
dobio bih odgovor: ‘Jeste li vi ludi?’ ” - Tako je to, krπÊanstvo bez
ikakve radosti! Ni traga radosti spasenja. Ali od trenutka kad doæivite
nanovoroenje, iskusit Êete πto znaËi: “Radujte se uvijek u Gospodinu!
Ponavljam - radujte se!”
Dragi prijatelji, nedavno sam svojim uËenicima proËitao prekrasnu
reËenicu iz Biblije koja glasi: “A vama koji se Imena mojeg bojite,
sunce pravde Êe granuti sa zdravljem u zrakama.” - To je Isus! To je
prekrasno! “... I vi Êete izlaziti poskakujuÊi kao telad na paπu.” - Kako
je to prekrasno opisano! Na æalost, rijetko nailazim na krπÊane koji
194
2. Javna strana krπÊanskog æivota
Javna strana krπÊanskog æivota sastoji se, u prvom redu, u pripadanju
zajednici krπÊana. Iznad svega je vaæno ovo: pravi se krπÊani
prikljuËuju onima koji takoer æele biti spaπeni!
Svake se nedjelje odræava bogosluæje. Zaπto ne odlazite na sastanak
crkve? Moæda Êete reÊi: “Ja u to vrijeme kod kuÊe sluπam krπÊansku
radio-emisiju ili Ëitam Bibliju, nije li to dovoljno?” - Vaπe je krπÊanstvo zaista jadno ako ne pribivate pravom bogosluæju u skupπtini
krπÊana! Nedjeljno bogosluæje je inaËe sastavni dio pravog krπÊanskog
æivota.
Otprilike tri stotine godina po Kristovu roenju zasjeo je na prijestolje
Rimskog carstva jedan izvanredan Ëovjek imenom - Dioklecijan. Bivπi
rob, Dioklecijan je, nakon osloboenja, silno napredovao te konaËno
postao vladarom velikog Rimskog carstva. U to doba krπÊanstvo se veÊ
jako raπirilo u svim dijelovima carstva. Dioklecijan je dobro znao da
su njegovi prethodnici progonili krπÊane. On to nije htio uËiniti,
rekavπi: “Nisam tako lud - progoniti najbolje ljude. Neka vjeruju u πto
hoÊe. Pod mojom vladavinom svatko moæe pripadati religiji kojoj
hoÊe.” Bilo je zaista neobiËno da jedan imperator zastupa takav stav jer
dobro je znano kako vladari opÊenito vole gospodariti ljudskim umovima.
No Dioklecijan je imao uza se jednog mlaeg Ëovjeka koji je bio
suvladar, a zvao se Galerije. Taj je Galerije trebao sjesti na prijestolje
po Dioklecijanovoj smrti. Jednog dana taj Ëovjek reËe Dioklecijanu
otprilike ovako: “»uj, Dioklecijane, kad krπÊani budu u veÊini, bit Êe
195
velikih nemira u carstvu. Oni, naime, neprestano govore o svome
kralju Isusu. Moramo poduzeti neπto protiv njih!” - “Ah,” odgovori
Dioklecijan, “pusti me na miru! Moji su prethodnici dvjesto pedeset
godina progonili krπÊane pa ih se ipak nisu mogli rijeπiti. ©to se mene
tiËe, ja Êu ih ostaviti na miru.” To je pametno rekao, ali ga Galerije nastavi nagovarati: “Da, ali krπÊani su neπto osobito. Za sebe govore da
imaju Svetoga Duha, a drugi da ga nemaju; i da Êe oni biti spaπeni, a
drugi ne. To su oholi ljudi. Moraπ uËiniti neπto protiv njih!” Dioklecijan se nastavio opirati Galerijevim prijedlozima, ali je ovaj bio
uporan i konaËno ga nagovorio. “Dobro,” reËe Dioklecijan, “ali Êemo
im samo zabraniti sastajanje.”
Objavljen je proglas u kojem je stajalo: “Svatko tko æeli moæe biti
krπÊanin, no krπÊani se ne smiju okupljati. Nepokoravanje ovoj naredbi kaznit Êe se smrÊu!” - Dakle, svatko je mogao biti krπÊaninom, ali
se krπÊani nisu smjeli okupljati na bogosluæja! Crkveni se starjeπine
sastali da prouËe situaciju: “©to uËiniti? Ne bi li bilo bolje pokoriti se?
Svatko moæe u svom domu Ëiniti πto æeli. Tu mu nitko neÊe niπta
uËiniti.” Vrlo je zanimljivo πto su na koncu zakljuËili: “ZajedniËko sastajanje na molitvu, pjevanje, propovijedi, sluπanje Boæje rijeËi i davanje dragovoljnog priloga - neizostavno spada u krπÊanstvo. Mi Êemo se
i dalje okupljati!” I zaista su se i dalje okupljali po zajednicama.
Galerije je likovao: “Vidiπ, Dioklecijane? Oni su dræavni neprijatelji!
Ne æele se pokoriti!” Tada je zapoËeo jedan od najsvirepijih progona.
Mnogi su se predali rekavπi: “I kod kuÊe se moæe biti krπÊaninom!
NeÊemo odlaziti na sastanke!” - i spasili su svoje æivote. Ali crkva je
rekla: “To su otpadnici. Tko ne dolazi na sastanke, taj je otpao od
vjere!”
To i danas treba reÊi krπÊanima. U danaπnjem krπÊanstvu ima mnogo
takvih otpadnika. Ondaπnji su krπÊani bili potpuno u pravu kad su se
odbili pokoriti carskom ukazu. U Bibliji je jasno reËeno: “Ne ostavljajmo, kako neki obiËavaju, svoga vlastitog sastanka!” Danas moramo
dodati: “kako skoro svi obiËavaju.” - Zato vas molim: ako æelite biti
spaπeni, pridruæite se onima koji sa svom ozbiljnoπÊu æele biti
krπÊanima! Mnogo je moguÊnosti da se negdje prikljuËite. Postoje
crkve - zajednice vjernika, kuÊne molitvene skupine i skupine mladih
196
koji prouËavaju Bibliju. Od srca vas molim - potraæite zajednicu u
kojoj Êete slaviti Boga!
Jednom mi neki Francuz reËe: “Netko voli jesti haringe, a netko voli
iÊi u crkvu.” - Ali ne, nije tako! To je mnogo ozbiljnije! Drugim
rijeËima, netko ide u pakao, a drugi se prikljuËi krπÊanima. - To je to!
Ako zaista æelite slijediti Isusa, otiite do svog æupnika i upitajte ga;
“Gdje se mogu prikljuËiti? Gdje mogu Ëuti joπ viπe o Isusu?” I otiite
ondje gdje se zaista moæe Ëuti o Spasitelju! Netko bi mogao reÊi: “Kod
nas nema takve zajednice!” Nije to nikakav izgovor, posvuda postoje
oni koji ljube Gospodina Isusa. Moæda ih je malo. »esto su moæda
naoko Ëudni - ali vaπe je krπÊanstvo mrtvo ako ne uzmete udjela u
krπÊanskim bogoπtovljima!
KrπÊansko okupljanje nije istinsko ako u njemu nije zastupljeno: pjevanje, sluπanje Boæje rijeËi, molitva i sabiranje dragovoljnog priloga.
To treba biti dio svakog krπÊanskog okupljanja. Tako su radili prvi
krπÊani i tako se oËituje novi æivot dobiven od Boga. - Postoji samo
jedna vrst krπÊanske vjere. To je vjera koja se oËituje u zajedniπtvu s
ostalim vjernicima. U Bibliji piπe “Mi znamo da smo preπli iz smrti u
æivot jer ljubimo braÊu.” To znaËi: onaj koga ne privlaËi zajedniπtvo s
drugim krπÊanima duhovno je mrtav!
Ne mogu zaboraviti poËetak moje pastorske sluæbe u Bielefeldu, gdje
sam u jednom gradskom okrugu sluæbovao kao pomoÊni pastor. Na
nedjeljna bogoπtovlja u mjesnoj crkvi okupljao se tek malen broj
vjernika. Tada je Bog dao da sam jedne subotnje veËeri do jedan sat
noÊu u komunistiËkom druπtvenom domu mogao raspravljati s “drugovima”, slobodnim misliocima. U jedan sat, domar nas je istjerao na
ulicu. Padala je kiπa. Prvi put u æivotu oko mene je bilo okupljeno stotinjak tvorniËkih radnika iz mog okruga. Stajali smo pod uliËnom
svjetiljkom. Oni su me ispitivali, a ja sam odgovarao. Dugo smo govorili o Isusu koji je doπao iz drugog svijeta. Mnogo smo govorili i o
tome kako su nesretni, kako nije istina da su bez grijeha, i da svi oni,
zapravo, vjeruju da postoji vjeËnost i Boæji sud. U dva sata rekoh:
“Ljudi, ja idem kuÊi. Ujutro, u pola deset, vodim bogosluæje. Znam da
biste i vi rado doπli kad se ne biste bojali jedan drugoga.”
197
Svi su oni inaËe bili iz Vestfalije. Preda mnom je stajao jedan radnik,
nazvat Êu ga B. U to je doba imao nekih trideset i pet godina, a bio je
pravi Vestfalac. - “Ja da se nekoga bojim?” uzbudi se on. “Ni govora!”
Ja nastavih: “Dobro, ËovjeËe, smiri se! U ponedjeljak Êe svi u tvornici
znati da si u nedjelju bio u crkvi. A ti se bojiπ toga!” - “Niπta se ja ne
bojim!” reËe joπ jedanput. Ja mu ponovno rekoh: “»ovjeËe, ti bi rado
doπao, ali ...” - “Dobro,” prekinu me, “doÊi Êu sutra ujutro, s pjesmaricom pod rukom!”
U nedjelju ujutro, dakle nekoliko sati kasnije, domarπira taj Vestfalac
hrabro proπavπi ulicama s pjesmaricom pod rukom i doe na bogosluæje. Svatko je u njegovoj Ëetvrti saznao za to. U ponedjeljak naveËer
doπao je k meni i rekao: “Imali ste pravo. U tvornici su bili straπno ljuti
πto sam iπao u crkvu. Ondje sam shvatio kakav je to teror. Mi viËemo:
‘Æivjela sloboda?’ a u stvari smo samo bijedni sluge drugima. Sve sam
to odbacio, ukljuËujuÊi i njihovu literaturu. PriËajte mi sada neπto viπe
o Isusu!”
To je bio prvi Ëovjek koji se obratio uz moju pomoÊ, a sve je poËelo
tako πto je doπao na bogosluæje u jadnu, malu zajednicu. Nedugo
nakon toga i drugi su slijedili njegov primjer. Bog je nastavio djelovati
i dao nam joπ mnogo duπa. Ali ono πto me tada zapanjilo bila je
Ëinjenica da su ti radnici donijeli æivotnu odluku tako πto su doπli k
nama - u zajedniπtvo s krπÊanima. - Preklinjem vas u ime spasenja vaπe
duπe - ja ne reklamiram crkvu, pastore ili zajednice i njihove voe. To
je mnogo ozbiljnije - radi se o vaπem spasenju! PrikljuËite se zajednici krπÊana!
I drugo πto spada u javnu stranu krπÊanskog æivota jest: Ustima priznati ono πto imamo u Kristu. Mi u NjemaËkoj zapali smo u smijeπnu
situaciju. Ljudi misle: “Ja plaÊam crkveni porez i zato pastori trebaju
preuzeti πirenje Boæje rijeËi. Mene se to viπe ne tiËe. ”Ponekad poæelim odbaciti sav taj glupi crkveni porez kako bi krπÊani, Kristovi
uËenici i uËenice, znali da navijeπtanje Isusa Krista nije samo duænost
pastora, veÊ i svih ostalih vjernika. Isusovo ime trebamo navijeπtati
ondje gdje jesmo, na poslu, u uredu, u πkoli ... Jeste li veÊ nekome
rekli: “Isus je æiv! - Psovati je grijeh! - Sramota je pred Bogom priËati
proste viceve!” - Jeste li veÊ nekome rekli: “Ja sam Isusov!” Tada Êe
198
nas ljudi poËeti sluπati. Neπto Êu vam reÊi: Tako dugo dok ne
smognemo hrabrosti drugima govoriti o naπem Spasitelju, tako dugo
nismo pravi krπÊani!
Isus reËe: “Tko mene prizna pred ljudima, njega Êu ja priznati pred
svojim Ocem nebeskim. Tko se mene odrekne pred ljudima, njega Êu
se i ja odreÊi pred svojim Ocem nebeskim.” Bit Êe uæasno kad ljudi,
krπÊani, dou na Boæji sud i kaæu: “Gospodine Isuse! I ja sam vjerovao
u tebe!” - a Isus Êe reÊi Bogu: “Ne poznajem ih!” - “Gospodine Isuse,
ali ja sam ...” - “Rekoh ti, ne poznajem te! Tvoj susjed nije znao da Êe
iÊi u pakao! Nikad ga nisi upozorio, iako si znao put u vjeËni æivot.
©utio si uvijek kad si trebao otvoriti usta i navijestiti svog Spasitelja!”
Tada Êete moæda odgovoriti: “Ali moja je vjera bila tako slaba!” Isus
Êe vam na to reÊi: “Tada si trebao navijestiti takvu slabu vjeru kakvu
si imao! Iako je tvoja vjera slaba, jak je Spasitelj kojeg si trebao navijestiti! U stvari ti nisi ni trebao navijeπtati svoju slabu vjeru, veÊ mene!
Idi od mene, ne poznajem te!”
“Tko mene prizna pred ljudima, njega Êu ja priznati pred mojim Ocem
nebeskim. Tko se mene odrekne pred ljudima, njega Êu se ja odreÊi
pred mojim Ocem nebeskim.” To je rekao Isus - a on ne laæe! Kada
Êemo smoÊi hrabrosti otvoriti usta i progovoriti Spasitelju?
Prije nekoliko tjedana propovijedao sam u jednom gradu u rurskoj
oblasti. Sastanke je organizirao jedan mladi automehaniËar, moj prijatelj Gustav. Taj je Gustav postao odan i vrlo uspjeπan Isusov svjedok
zahvaljujuÊi tome πto je u jednom sudbonosnom trenutku priznao Isusa
pred drugima. To se dogodilo u radionici, jednog ponedjeljka ujutro.
Radnici su priËali o tome πto je tko doæivio protekle nedjelje. Jedan
reËe: “Tako smo se napili, samo πto nam nije pivo teklo na oËi!” Drugi
je priËao o djevojkama. - “Gustave, a gdje si ti bio?” upita ga jedan.
Gustav je tada joπ bio uËenik. - “Ujutro sam bio na bogosluæju,”
odgovori mu, “a poslijepodne na biblijskom sastanku za mlade kod
æupnika Buscha.” Tada je slijedilo uobiËajeno zafrkavanje i ruganje.
Mali se uËenik osjeÊao uæasno glupo. Odjednom ga obuzela srdæba na
sve namjeπtenike i majstora koji mu se rugao. Pomislio je: “Zaπto bi
Ëovjek u takozvanom ‘krπÊanskom’ svijetu bez stida mogao priËati
svakakve sramote, a ne govoriti o Spasitelju?!” U tom je trenutku
199
odluËio pridobiti za Isusa sve ljude iz radionice. PoËeo je sa svojim prijateljima, uËenicima. GovoreÊi sa svakim pojedinaËno, rekao bi: “OtiÊi
Êeπ u pakao ako nastaviπ ovako æivjeti! Doi sa mnom na biblijsko
prouËavanje u naπu skupinu za mlade. Tamo Êeπ Ëuti o Isusu!”
Kad je nakon mature napuπtao radionicu, u njoj je vladalo potpuno
drugaËije ozraËje! Sâm sam se u to uvjerio. Svi su uËenici pristupili
naπoj biblijskoj skupini. Tri su se mehaniËara prikljuËila jednoj drugoj
krπÊanskoj skupini koja je okupljala mladeæ. U radionici viπe nitko nije
priËao proste viceve. Kad bi doπao tko novi i pokuπao s prljavim
priËama, upozorili bi ga: “©uti ËovjeËe, dolazi Gustav!” PoËeli su ga
poπtovati. Danas radi na prekrasnom radnom mjestu i vodi veliku
radionicu za popravak vozila. Bog ga je blagoslovio u svemu.
Joπ jedanput vas pitam: “Gdje su ti krπÊani koji imaju dovoljno
hrabrosti javno navijeπtati svog Gospodina?!” U stvari, duhovno
moæemo rasti tek ako to Ëinimo! Je li krπÊanstvo privatna stvar? - Ne!
Duæni smo navijestiti Isusa ljudima oko nas! Prekinite svoju bijednu
πutnju! Ako to ne uËinite, Isus Êe vas se odreÊi na dan Boæjeg suda!
Kad su u doba TreÊeg Reicha djeËaci iz moje skupine, u dobi od
πesnaest do sedamnaest godina, bili mobilizirani u radne grupe,
svakom bih poklonio malu Bibliju i rekao mu: “Sluπaj me pozorno!
Kad se prikljuËiπ svojoj radnoj skupini, tada odmah, prve veËeri, stavi
Bibliju na stol i Ëitaj je pred svima. To Êe biti kao da je pala bomba.
Ali drugi Êe dan sve biti u redu. Ako veÊ prvoga dana ne zauzmeπ pravi
stav, kasnije to viπe neÊeπ moÊi.”
I deËki su radili tako. Prvog bi dana Biblija veÊ bila na stolu! - “©to to
Ëitaπ?” - “Bibliju!” To bi uvijek odjeknulo poput ruËne bombe, jer u
njemaËkom krπÊanstvu svatko moæe Ëitati kakvo god smeÊe, samo ne
Bibliju. Tada se mom prijatelju Paulu (on se nije vratio iz rata) dogodilo da je sljedeÊeg jutra, otvorivπi svoj ormariÊ, ustanovio da nema njegove Biblije. Pogledao je uokolo i vidio kako se jedan djeËak smijulji.
Onda su se i drugi poËeli smijuljiti. - “Jeste li vi ukrali moju Bibliju?”
upita ih. - “Mmmh ...” - “Tko ima moju Bibliju?” - “Kod upravitelja
je!”
200
Paul je znao da Êe sada nastupiti teπkoÊe. NaveËer, nakon rada, potraæi
mirno mjesto i pomoli se: “Gospodine Isuse, potpuno sam sâm. Tek mi
je sedamnaest godina. Molim te nemoj me sada napustiti! Pomozi mi
da te mogu priznati pred drugima!” Potom otie do upraviteljeva ureda
i pokuca na vrata. - “Naprijed!” Upravitelj je sjedio za pisaÊim stolom.
Na stolu je leæala Paulova Biblija. - “©to hoÊeπ?” - “Gospodine
upravitelju, molim vas, vratite mi moju Bibliju. Ona je moje
vlasniπtvo.” - “Ah!” Uze Bibliju u ruke i poËne je listati. - “ZnaËi to je
tvoja Biblija?! Zar ne znaπ da je to vrlo opasna knjiga?” - “Znam,
gospodine upravitelju. Biblija je opasna i kad je zakljuËana u ormariÊu.
I onda izaziva nemir.” Bilo je to kao da je eksplodirala bomba.
Upravitelj se uspravi na stolici. - “Sjedni malo!” reËe Paulu. PoËeo je
priËati: “I ja sam jednom htio studirati teologiju.” - “I onda je gospodin
upravitelj otpao od vjere?” upita Paul.
Tada su zapoËeli srdaËan razgovor u kojem je Ëovjek od Ëetrdesetak
godina rekao djeËaku od sedamnaest godina: “Ja sam u biti vrlo nesretan, ali natrag ne mogu. Morao bih se odreÊi mnogo Ëega.” DjeËak
odgovori: “Jadni upravitelju! Ali Isus je vrijedan svakog odricanja!”
Upravitelj je djeËaka otpustio ovim rijeËima: “Ti si sretan Ëovjek!” “Naravno, gospodine upravitelju!” potvrdi Paul i povuËe se sa svojom
Biblijom. Nitko u logoru mu viπe nije rekao ni rijeË! - Ah, gdje su
krπÊani koji imaju hrabrosti ovako zastupati svoju vjeru?!
Je li krπÊanstvo privatna stvar? - Da! Nanovoroenje i æivot vjere
duboko su u srcu vjernika!
Je li krπÊanstvo privatna stvar? - Ne! KrπÊani se ukljuËuju u zajednice,
dolaze na bogosluæja, biblijske skupove za mladeæ, molitvene skupove
itd. KrπÊani ne πute, oni navjeπtaju svojega Gospodina. Svijet mora
zapaziti da je Bog po Isusu zapalio srca ljudima!
201
Kada Êe doÊi “smak svijeta”?
Nedavno sam razgovarao s jednim industrijalcem. Potapπao me po
ramenu i rekao: “Gospodine pastore, lijepo je to πto djecu uËite
dobru!” Na to mu odgovorih: “Bit Êu potpuno iskren, moram priznati
kako ne oËekujem previπe od toga. U Bibliji stoji da je ljudsko srce zlo
od same mladosti. Stoga ne vjerujem da tu opomene mnogo pomaæu.
Ja æelim neπto sasvim drugo.” - “©to biste onda vi htjeli?” - “Rado bih
da ta djeca, dok su ovdje na Zemlji, postanu vlasniπtvo Gospodina
Isusa, a u vjeËnosti djeca Boæja”, objasnih mu. - “Ah,” odgovori mi on,
“gospodine pastore, kakve su to rijeËi! Moramo biti realni i spustiti se
na zemlju!”
Nije li to mudro rekao? “Moramo se spustiti na zemlju!” Glasno sam
se nasmijao i upitao ga: “Na kojoj vi to Zemlji, u stvari, æelite ostati,
dragi moj gospodine direktore? Niste li joπ zamijetili kako se tlo pod
naπim nogama veÊ dugo trese?”
Nije potrebno postati direktorom da bi se zamijetilo kako je tlo pod
naπim nogama strahovito nesigurno. To je ono πto plaπi ljude
danaπnjice. Svi bi rado imali sigurnost, ali osjeÊaju kako je nigdje
nema. Jedan pohranjuje svoj novac u πvicarskoj banci, drugi gradi
bunker u Boliviji ... Nakon svega, mora negdje postojati sigurnost!
Ipak, svi mi osjeÊamo da je nigdje nema! Nije ni Ëudo πto se ljudi
danas u strahu pitaju: “©to Êe biti sa svijetom?” Jedna od znaËajki
naπega doba jest to πto se pitamo: “Kada Êe doÊi ‘smak svijeta’?”
Prije nekoliko godina pojavila se drama poznatog πvicarskog pisca
Durrenmatta, pod naslovom “FiziËar”. Komad zavrπava time πto jedan
fiziËar predvia mraËnu buduÊnost svijeta. Ne moæe se iskljuËiti
moguÊnost da Êe se jednog dana ËovjeËanstvo uniπtiti atomskim bombama. Autor zakljuËuje svoje djelo doslovce ovim rijeËima: “I radioaktivna Êe se Zemlja nastaviti besmisleno vrtjeti negdje u svemiru.”
Ta vizija opustoπenog svijeta koji se beskrajno, bez ikakva smisla,
okreÊe negdje u svemiru, izgleda vrlo stvarnom. Kad suvremeni pisac
na takav naËin govori o kraju svijeta, to svakako zavreuje naπu
pozornost. Ali ja ne vjerujem da Êe se to odigrati na takav naËin da
203
radioaktivna Zemlja nastavi lebdjeti svemirom. Kad bih to rekao piscu
Durrenmattu, on bi me zacijelo upitao: “Zbog Ëega mislite da neÊe biti
tako? LogiËno je da Êe doÊi do toga!” Na to bih mu objasnio: “Zato jer
u Bibliji piπe potpuno drukËije. Gospodin Isus je rekao da ljudska vrsta
neÊe nestati prije konaËnog kraja svijeta. ZnaËi, nije kako vi tvrdite,
iako ste vrlo blizu istini!” - Tu se, naravno, radi o tome kome vjerovati
u pogledu buduÊnosti: Isusu ili nekom suvremenom “proroku”?
Postoje dvije pogreπne metode u vezi s buduÊnoπÊu. Jedna je ona koju
je Joseph Goebbels objeruËke prihvatio. Sastoji se od toga da jednostavno zamislim neπto o buduÊnosti. Kao da ga joπ Ëujem kako govori:
“Za pet Êe godina njemaËki gradovi biti ljepπi nego ikada!” Dakle, ta
se metoda sastoji u projekciji slika vlastitih æelja na maglu koja prekriva buduÊnost. Osobito vjeπti u toj metodi su takozvani “Jehovini svjedoci”. Stariji se ljudi joπ sjeÊaju plakata koji su 1925. godine posvuda
bili nalijepljeni. Na njima je pisalo: “Milijuni ljudi koji sada æive, neÊe
umrijeti!” Ta je uzreËica doπla od “iskrenih istraæivaËa Biblije”. Tada
se poËelo umirati kao nikad dotad u cjelokupnoj povijesti svijeta. Ti,
koji su sebe nazivali “meunarodnim prouËavateljima Biblije”, jednostavno su u svojim umovima zamislili viziju divne buduÊnosti.
Kasnije, kad se njihovo proroËanstvo pokazalo laænim, promijenili su
ime u “Jehovini svjedoci”. I danas ti ljudi najvjerojatnije umiπljaju
neπto sliËno.
Druga kriva metoda jest kad se Ëovjek obraÊa vidovnjaπtvu. Moram
priznati da ne znam skoro niπta u vezi toga. Niti æelim znati niπta u
svezi s gatanjem, spiritizmom, viskovima, tarot kartama, horoskopom
i ne znam Ëime sve ne. Æelim vam reÊi zbog Ëega ne æelim znati baπ
niπta o tome. U Bibliji na nekoliko mjesta piπe: “Ovako govori
Gospodin: ‘ako se tko obrati na zazivaËe duhova i vraËare, ja Êu se
okrenuti protiv takva Ëovjeka i odstranit Êu ga iz svog naroda!’” Kako
je moja najveÊa æelja biti spaπen i pripadati Boæjem narodu, Ëuvat Êu
se od takvih stvari, pa vas stoga molim, u ime vaπeg spasenja, ako ste
na bilo koji naËin povezani s njima - prekinite s tom praksom. Potraæite
neko mirno mjesto i zazovite Isusa, priznajte mu taj grijeh i molite ga
za oproπtenje!
204
Ja sam odluËio vjerovati Bibliji, rijeËi Boæjoj. Prvi razlog zbog kojeg
vjerujem Bibliji jest taj πto ona nosi peËat autentiËnosti. Drugi je taj πto
biblijski ljudi sve πto govore zapoËinju rijeËima: “Tako govori
Gospodin!” - Da, postoji ispravan put kako saznati neπto o buduÊnosti.
Kada je Drugi svjetski rat bio na vrhuncu, meni je tajna policija
zabranila propovijedati u drugim gradovima. Bilo mi je zabranjeno
putovati izvan Essena. Iako sam svake veËeri odræavao biblijsko
prouËavanje u nekakvu podrumu, dok su vani padale bombe, imao sam
puno vremena na raspolaganju. To sam vrijeme upotrijebio za temeljito prouËavanje Ivanova Otkrivenja, posljednje biblijske knjige.
ProuËavajuÊi je, zakljuËio sam: “Ova je knjiga nevjerojatno aktualna!”
Stoga sam odluËio predati drugima dio onoga πto sam tada nauËio.
1. Isus ponovno dolazi!
Biblija sasvim jasno govori da se u srediπtu svekolikog krπÊanskog
iπËekivanja u vezi buduÊnosti nalazi jedan veliki dogaaj - slavni
dolazak Isusa Krista! Kad je Isus odlazio na nebo, njegovi su uËenici
stajali i gledali kako iπËezava u drugu dimenziju. U Bibliji piπe: “... i
oblak ga ote oËima njihovim.” Najedanput se kraj njih stvore dva
Ëovjeka u bijelom i rekoπe im: “Ovaj isti Isus koji je uznesen na nebo
izmeu vas, opet Êe se vratiti onako kako ste ga vidjeli da odlazi u
nebo!”
Isus ponovno dolazi! Jednog Êe dana Isus u svoj slavi prodrijeti iz
Boæje dimenzije u ovaj naπ trodimenzionalni svijet! To je krπÊanska
nada.
Moram vam ispriËati kako mi je ta, pomalo strana istina, postala potpuno jasnom. VeÊ je proπlo otprilike trideset pet godina otkako sam
kao mladi pastor doπao u Essen iz jednog rudarskog podruËja. Imao
sam svega dvadeset sedam godina. U mom je okrugu tada æivjelo
dvanaest tisuÊa rudara. Nijedan od njih nije htio ni Ëuti niπta o mojoj
poruci. Usred okruga nalazio se veliki pusti trg okruæen zgradama u
kojima su stanovali rudari. S jedne strane trga stajala je neka kuÊica. U
toj sam kuÊici uredio skromnu prostoriju u kojoj sam zapoËeo odræavati prouËavanja Biblije. Bilo je lijepo kad su ljudi poËeli dolaziti:
205
doπlo je nekoliko rudara (komunisti i slobodni mislioci) koji su htjeli
Ëuti πto to “pop” ima reÊi, nekoliko majËica s djecom, dva tri mladiÊa
... Smijeπno, ta mala zajednica koja je tek nastala, uznemirila je duhove
u cijelom okrugu. Uznemirivali su nas na svakom sastanku. Jednog su
nam dana polupali prozor. Zatvorili smo drvene kapke pa su poËeli
bacati kamenje. Drugi su put igrali nogomet s praznim limenkama
toËno pred naπim ulaznim vratima, tako da nismo mogli Ëuti ni vlastiti govor. Jednom su napravili prave demonstracije pred naπim vratima.
Trubili su i vikali kao na nogometnoj utakmici i pjevali: “Ne straπi nas
nikakvo viπe BiÊe. Ni Bog, ni kralj, ni puËki tribun izbavljati nas neÊe,
to moæemo uËiniti jedino mi sami.” A mi unutra pjevali smo: “Bog jest
ljubav jer on me spasi!” - To su bila vremena!
Jednog je dana bilo osobito loπe. Kao da je otvoren pakao i –avao
osloboen. I tada se dogodilo neπto Ëudesno. Odjednom je strahovito
lupilo po vratima i neπto teπko se zakotrljalo po podu. Pomislih:
“Sigurno su bacili bombu!” Potom sam Ëuo kako su otrËali. Srca su
nam prestala kucati. Vani je nastala grobna tiπina. Lagano sam otvorio
vrata i izvirio. Vani, u lokvi od prijaπnje kiπe, leæalo je veliko æeljezno
raspelo. Bilo mi je poznato. To su raspelo uzeli u obliænjem
katoliËkom domu za muπkarce i bacili ga na naπa vrata: “Evo vam
vaπeg Krista! U blato s njim!”
Bila je tamna noÊ u mjesecu studenom. Kiπilo je. Ondje u blatu leæao
je lik raspetog Krista. Stajao sam na tom oËajnom trgu okruæenom
stambenim zgradama i rudniËkim tornjevima. Iza mene je stajala mala
zajednica ljudi koji su drhtali od straha. A u blatu je leæala slika
raspetog Spasitelja! Pomislih: “Bog je imao tisuÊe razloga da prepusti
ovaj svijet na milost i nemilost samome sebi. - Ali ipak to nije uËinio,
nego je poslao je svoga Sina! Sin Boæji uËinio je neπto nevjerojatno:
preuzeo je naπe grijehe na sebe i dopustio da ga pribiju na kriæ.
Umjesto da ljudi padnu na koljena pred Spasiteljem i proslave ga, oni
uzimaju njegov lik i bacaju ga u blato. Tako Ëovjek pljuje u ruku koju
mu je Bog ispruæio kako bi ga spasio!”
Znate li da danas ljudi manje mrze Isusa?! Danaπnji ljudi viπe ga, u
stvari, ni ne mrze. Oni bez ikakva razmiπljanja, ispunjeni samopravednoπÊu, bacaju njegov kriæ u blato!
206
Tog me dana obuze blagi bijes. Mislio sam: “©to Êe Bog sada uËiniti?
Sada bi morala pasti vatra s neba!” No ipak nije bilo nikakve vatre s
neba. I dalje je padala kiπa. Lik raspetog Spasitelja i dalje je leæao u
blatu. Izdaleka se Ëuo podrugljivi smijeh. Smijali su mi se. Odjednom
me obuze misao: “NeÊe ostati ovako, neÊe se vjeËno izrugivati Sinu
Boæjemu koji je umro za svijet. NeÊe to tako ostati! Dolazi dan, i to je
apsolutno sigurno, kada Êe ovaj svijet koji ga je odbacio, uvidjeti da je
on bio jedina πansa nama ljudima i da je on Kralj svega svijeta. On Êe
ponovno doÊi - u slavi!”
Kada sam se te kiπne veËeri, okruæen braÊom iz zajednice, oËajnim
trgom i Kristovim likom u blatu, vraÊao u naπu prostoriju, prvi put sam
se istinski radovao biblijskoj poruci: “Isus ponovno dolazi!” Otiπao
sam za propovjedaonicu, otvorio Matejevo evanelje, 24. poglavlje i
proËitao: “... i vidjet Êe Sina ËovjeËjega gdje dolazi na oblacima
nebeskim s velikom moÊi i slavom.” Otada se nisam prestao radovati
tome.
Znate, kad vidim kako se rugaju mome Spasitelju - Spasitelju koji
oslobaa od smrti, opraπta grijehe, razveseljuje i blagoslivlja - tada se
radujem πto dolazi dan kada Êe s njega spasti odijelo sramote, a on se
objaviti u svoj svojoj slavi!
Kad sam prvi put doπao u veliki krπÊanski centar za mladeæ WeigleHaus u Essenu, na zidu sam vidio samo jednu sliku. U velikoj dvorani
u kojoj se okuplja po nekoliko stotina mladih ljudi, visi slika ponovnog
dolaska Gospodina Isusa Krista. U dnu slike nalazi se neki grad, a
iznad njega oblaci. U oblacima bijel konj. Na njemu jaπe on, Kralj, i
dræi podignutu ruku koja je bila probodena Ëavlom. GledajuÊi tu sliku,
rekoh svom prethodniku, æupniku Weigleu: “Kako to da si objesio
upravo ovu sliku? Nije li to pomalo neprikladno za omladinski centar?
Tu bih ja objesio neπto drugo!” On mi objasni: “Dragi brate Busch,
deËki su cijeli tjedan u uredima, πkolama, tvornicama i rudnicima. Kad
na tim mjestima posvjedoËe svoju vjeru u Gospodina Isusa, nailaze
samo na sarkazam i ruganje. Ako ne æele sudjelovati u grijesima svojih kolega, ismijava ih se i napada. Nije ni Ëudo πto su Ëesto
obeshrabreni. Kad ovdje sjede, ta im slika govori: ‘Isus je pobjednik i
pripada mu cijeli svijet.’”
207
Osobno sam u svom æivotu iskusio kako je Ëudesna ta nada. U doba
Hitlerova reæima bio sam uhiÊen nakon πto sam na jednom velikom
skupu u Darmstadtu govorio o Isusu. Posjeli su me u auto, na sjedalo
pokraj SS-Ëasnika. Oko nas su stajale stotine ljudi. Esesovac za
volanom dobio je zapovijed: “Vozi!” No, motor nije htio upaliti. To je
inaËe bio dobar auto, ali vozaË ga nije mogao upaliti. - “Hajde,
ËovjeËe, vozi!” zaurla Ëasnik, no motor nije htio upaliti. I tada, usred
razdraæene mase okupljene na crkvenim stubama, neki mladiÊ zapjeva
gromkim glasom: “Vlast je u Kristovoj ruci, svemir sluπa njegov glas.
On maË smrti slomi, prijestolje zla sruπi, pobjednik je on i ima vlast.
Krist vladar naπ, on ima vlast, pobijedio je tam’ na Golgoti. Krist
vladar naπ, ima svu moÊ, pobijedio je na Golgoti.”
Otpjevavπi to, mladiÊ se ponovno izgubi u mnoπtvu. Auto konaËno
upali i mi krenusmo. Tada rekoh Ëasniku: “Jadni ËovjeËe! Ja sam na
pobjedniËkoj strani!” Skupio se i promrmljao: “I ja sam nekad bio
ukljuËen u ‘KrπÊansko udruæenje mladih’.” - “A tako,” rekoh, “a sada
lovite krπÊane?! Jadni ËovjeËe, ne bih se htio mijenjati s vama!” I tako
smo stigli do zatvora. Meni se za to vrijeme otvorio pogled na drugi
Kristov dolazak. ©to je mraËnije vrijeme u kojem æivimo, to je vaænije iπËekivanje Isusova dolaska.
Vidite, taj Isusov dolazak u slavi bit Êe njegov treÊi dolazak na Zemlju.
Prvi je put doπao kad je postao Ëovjekom. Bilo je to u Betlehemu.
Nakon πto ga je Marija rodila, poloæen je u jasle. To je ono πto slavimo na BoæiÊ - ako joπ uopÊe znamo o Ëemu se radi. Sin Boæji postao
je Ëovjekom da bi nas uËinio djecom Boæjom i bio naπ brat.
Drugi Isusov dolazak zbiva se u duhu - sada, danas. On je rekao: “Evo
stojim pred vratima vaπih srca i kucam. Ako tko Ëuje moj glas i otvori
vrata, uÊi Êu k njemu.” Znate li zaπto propovijedamo o Isusu? Time mu
æelimo pomoÊi da moæe doÊi k vama. U Bibliji piπe: “A svima koji ga
primiπe dade moÊ da postanu djeca Boæja.” Morate mu otvoriti svoje
srce!
TreÊi njegov dolazak na zemlju bit Êe u slavi i vidjet Êe ga svako oko.
To je potpuno sigurno. Do tada Êe ËovjeËanstvo veÊ isprobati sve politiËke sustave: ustavnu monarhiju i apsolutnu monarhiju, predsjedniËku
208
demokraciju i narodnu demokraciju, diktaturu i tko zna πto sve ne. I
vidjet Êemo kako nam sve to nije donijelo mnogo dobra. Tada joπ mora
doÊi Isus, moj Kralj, i pokazati moæe li on vladati!
2. ©to prethodi Isusovu povratku?
Biblija kaæe da Êe svjetska povijest trajati joπ neko vrijeme. Ali tada Êe,
skoro neprimjetno, zapoËeti razdoblje u kojem Êe se svjetska povijest
nezaobilazno pribliæiti kraju. Za to Êu razdoblje rabiti jedan izraz koji
se nalazi u Bibliji. Ona to razdoblje naziva: “posljednja vremena”.
Biblija govori o dolasku doba sveopÊe zbrke, razdoblja u kojem Êe
Ëovjek biti nemoÊan rijeπiti svoje probleme. U to posljednje doba iziÊi
Êe na vidjelo ljudska zbunjenost i bespomoÊnost. Sâm je Isus obznanio
Ëetiri znaËajke tog doba. Rekao je da Êe se to vrijeme prepoznati po
politiËkoj zbrci. To je izrekao ovim rijeËima: “DiÊi Êe se narod protiv
naroda i kraljevstvo protiv kraljevstva.” Joπ nikada toliki (dobro
plaÊeni) diplomati nisu odræavali toliko skupih konferencija kao u naπe
doba. I nikada prije naπih dana nije se tako bezumno troπio novac za
naoruæanje. Novcem koji se troπi za atomsko oruæje mogli bi sagraditi
cijele velegradove i tako rijeπiti problem nedostatka stanova. Umjesto
toga govori se: “Moramo se naoruæati. I najmanja dræava treba imati
atomske bombe!” Usprkos svemu tome ËovjeËanstvo joπ nikada nije
toliko vapilo za mirom. Mi æelimo mir. Nitko ne æeli rat, ali se svi
luaËki naoruæavaju. Po tome Êe se prepoznati politiËki kaos posljednjeg doba.
SljedeÊa znaËajka koju je Isus spomenuo jest zbrka na gospodarskom
planu. To je izrazio rijeËima: “Bit Êe gladi.” Na zemlji inaËe uspijeva
dovoljno hrane za cijelo ËovjeËanstvo. Nikada joπ nije bilo toliko
uËenih ekonomista kao danas i svjetsko gospodarstvo joπ nikada nije
bilo tako savrπeno. No ipak, prema izvjeπÊu Ujedinjenih naroda, viπe
od polovice ËovjeËanstva nema dovoljno hrane. Zar nije moguÊe, u
jednom visokociviliziranom druπtvu u kojem ima dovoljno dobara,
nahraniti sve? Ali to jednostavno ne ide. Gospodarska zbrka nezaustavljivo raste.
209
TreÊa znaËajka posljednjeg doba u kojem Êe ËovjeËanstvo preplaviti
nerjeπivi problemi jest religijska zbrka. Isus je to ovako opisao: “ReÊi
Êe vam: Mesija je ‘ovdje’, ili ‘ondje’.”
Nedavno sam razgovarao s jednim mladiÊem koji mi reËe: “U πto na
kraju vjerovati? Postoje rimokatolici, grkokatolici, reformirani,
luterani, adventisti, metodisti, baptisti, pentekostalci, Jehovini svjedoci, pravoslavci, islam, budizam ... Ne znam πto vjerovati!” Na to se
nasmijah i rekoh mu: “MladiÊu, utjeπi se, nije to niπta, najgore tek
dolazi! Tako tvrdi Biblija.”
To je znak posljednjeg doba. –avao zavodi ljude jer se ne upravljaju
po rijeËi Boæjoj, a Bog to dopuπta. »uju se glasine: “Krist je ovdje,
Krist je ondje!” Religijska zbrka je zastraπujuÊa. »esto me, kad vidim
kako ljudi iz velegradova trËe od jedne do druge vjerske senzacije,
obuzme strah i drhtanje. Æelim vam reÊi da vas ni jedan evangelizator
ne moæe spasiti. Ako sami na pronaete Spasitelja, niπta vam neÊe
pomoÊi da dobijete vjeËni æivot!
Joπ je jedna, peta znaËajka posljednjeg vremena: raseljeni izraelski
narod opet Êe se okupiti u Palestini. To πto postoji dræava Izrael, za me
je jedan od najËudesnijih znakova vremena. Neki kaæu da to nije
nikakav znak. Kad sam se nedavno zaustavio na πvicarskoj granici,
ispred mene je stajao automobil s oznakom dræave Izrael. Pomislih:
“Ispunjavaju se biblijska proroËanstva! I automobilske tablice to
navjeπÊuju!”
Otac mi je ispriËao kako su 1899. godine Æidovima ponudili da se
nasele na Madagaskaru. Na to su Æidovi rekli: “Ne! Mi imamo samo
jedno obeÊanje: povratak u zemlju naπih predaka!” Cijeli je svijet mislio: “To se ne moæe dogoditi!” - Ali danas u Palestini postoji dræava
Izrael!
Dakle, posljednje je doba obiljeæeno time πto Ëovjek, usprkos
cjelokupnom napretku, postaje sve zbunjeniji i viπe ne moæe rjeπavati
svoje probleme. Ljudska je nemoÊ oËita. Ne mogu vam reÊi kako dugo
Êe trajati to razdoblje. Biblija nam ne donosi toËne podatke o tome.
Ona nas samo upozorava: “Bdijte!” Pavao je rekao o Isusovim uËenici-
210
ma: “Mi ne pripadamo onima koji spavaju. Mi smo trijezni i pripadamo danu.”
Kada to razdoblje ljudske izgubljenosti dosegne vrhunac, neposredno
prije Isusova povratka treba doÊi Antikrist - laæni Krist. To doba nazvat Êu: vrijeme kraja. Mi veÊ danas proæivljavamo zbrku posljednjeg
doba. Ta zbrka vapi za jednim autoritativnim Ëovjekom! Svijet veÊ
sada vapi za jednom snaænom osobom. I kad ljudska bijeda naraste do
najviπe toËke, doÊi Êe jedan velik Ëovjek koji Êe se nazvati izbaviteljem svijeta. Taj Ëovjek nije Krist, on je laæni Krist.
Biblija kaæe da Êe izroniti iz mora (more u Bibliji predstavlja narode).
Bit Êe diktator i zavladati svijetom. Mi ga nazivamo Antikristom. Pod
njegovim Êe se vodstvom ujediniti sve dræave svijeta. Taj dio ljudske
povijesti okarakteriziran je ljudskim prkosom prema Bogu. To Êe biti
posljednji pokuπaj svijeta da se izbavi uz pomoÊ politike i gospodarskih programa. Biblija zadivljujuÊe opisuje tu posljednju veliku
diktaturu. O tome govori u proroËkim slikama i vizijama. Tko to æeli
razumjeti, treba se prepustiti vodstvu Svetoga Duha. IspriËat Êu vam
kako Biblija govori o Antikristu, posljednjem silniku. Apostol Ivan
govori u proroËkom zanosu: “Na?oh se na obali mora. Potom opazih
gdje izlazi iz mora zvijer s mnogo glava na kojima su krune; s ustima
poput razjapljenih lavljih ralja.” - Kako razumjeti tu zapanjujuÊu
sliku?
More je slika svih naroda svijeta. Tko je bio na moru, zna kako je
nemirno. Nikad nije potpuno mirno. Tako ni narodi ne miruju, uvijek
je meu njima prisutan neki nemir. Posljednji Êe svjetski izbavitelj
iziÊi iz naroda. Svi svjetski politiËari u posljednjem stoljeÊu prikazivali
su se kao izbavitelji i svi su proiziπli iz naroda: mali Korzikanac
Napoleon; neznani kaplar iz prvog svjetskog rata Adolf Hitler; postolar Staljin ... Svi su oni bili samo Antikristovi prethodnici. Doπli su
odozdola, iz naroda. Narod je radosno klicao: “On je jedan od nas!”
Ali moj izbavitelj, Isus Krist, nije doπao iz mora naroda, veÊ iz Boæjeg
svijeta. - On je Sin æivoga Boga!
Antikrist je nazvan: zvijer. ©to to znaËi? Biblija kaæe: “Na svoju sliku
stvori Bog Ëovjeka.” ©to sam bliæe Bogu, to sam ËovjeËniji. ©to se viπe
211
Ëovjek udaljava od Boga, to postaje zvjerskiji. Veliki neprijatelj
krπÊanstva, Nietzsche, rekao je: “Najplemenitiji Ëovjek je plavokosa
zvijer”. Dobro je shvatio. Antikrist Êe biti Ëovjek koji Êe potpuno
odbaciti Boga. Okrenut Êe mu lea i zato postati poput æivotinje - zvijer bez srca!
On je zvijer “sa sedam glava”. ©to to znaËi? To znaËi da nije glup!
Ljudi Êe reÊi: “©to taj ima glavu!”
On ima usta “kao u lava”. To znaËi da Êe sav svijet ispuniti svojom
propagandom. U doba nacista vidjeli smo sliËnu propagandu kad su
posvuda treπtali zvuËnici i prenosili govore nacistiËkih glaveπina. O,
mogu zamisliti kako Êe Antikrist svojom besmislenom propagandom
preplaviti æivote ljudi!
Taj posljednji Ëovjekov pokuπaj - spasiti svijet bez pomoÊi pravog
Spasitelja, Gospodina Isusa, bit Êe od poËetka osuen na propast.
Ljudima Êe se nuditi izbavljenje bez pokajanja i obraÊenja i svi Êe
problemi biti rijeπeni. Rijeπit Êe se politiËki problemi jer Êe Antikrist
stvoriti svjetsko kraljevstvo. Bit Êe rijeπeni i gospodarski problemi. Svi
Êe dobiti bonove za hranu. Naravno, i religijski Êe problemi biti
rijeπeni: “Ja sam svjetski izbavitelj,” reÊi Êe Antikrist, “meni se
molite!”
Antikrist Êe sve tolerirati, samo ne svjedoËanstvo o istinskom
Spasitelju, Gospodinu Isusu Kristu. Zbog toga Êe on joπ jedanput
pokrenuti velike progone krπÊana
Jednom sam svojoj djeci priËao o tome. Na to moja mala kÊi poËe
plakati. - “Dijete,” upitah je, “zaπto plaËeπ?” JecajuÊi mi odgovori: “To
se moæe dogoditi bilo koji dan.” - “Da,” rekoh, “moæe!” - “©to Êe biti
ako ne ostanem vjerna Spasitelju?” Na to joj objasnih: “To bi bilo
straπno. Ali samo ti je jedno potrebno: ti mu veÊ od danas moæeπ biti
vjerna!”
To bi nas vrijeme moglo zateÊi nespremne. VeÊ sutra bismo se mogli
naÊi u njemu. Tada viπe neÊe biti moguÊnosti pronaÊi Isusa. Viπe neÊe
biti bogosluæja. Zvona Êe biti rastaljena i preraena u spomenike
Antikrista, a crkve pretvorene u muzeje u kojima Êe se izlagati
fotografije iz Antikristove mladosti.
Tada Êe ljudi plaËuÊi traæiti utjehu. Ali viπe neÊe biti nikoga da ih utjeπi
jer su odbacili jedinog Tjeπitelja - Isusa. Prorok Jeremija kaæe: “Jer ste
me odbacili, govori Gospodin, za vas viπe nema utjeπitelja.” Ljudi Êe
u svom oËaju biti prepuπteni na milost i nemilost jedan drugome.
Vjerujem da Êe krπÊani biti radosni pa makar se morali suoËiti i sa
smrÊu. Oni Êe u to straπno doba imati Tjeπitelja!
I sav Êe se svijet pokoriti Antikristu. Samo Êe krπÊani reÊi: “Mi te
neÊemo πtovati!” Svatko Êe morati nositi oznaku na Ëelu. Ali krπÊani
Êe reÊi: “Ne! Mi imamo Spasitelja, a to je Isus!” Tada Êe nastupiti progoni. U Bibliji stoji stih koji kaæe: “... nitko neÊe moÊi ni kupiti ni prodavati ako nema udaren æig.” ©vapski komentator Biblije, Auberlen,
prije sto pedeset godina piπe o tome: “Mi to joπ ne moæemo razumjeti,
ali kad se poËne zbivati - otvorit Êe nam se oËi.” No, mi moæemo
sasvim dobro razumjeti. Poznate su nam totalitarne dræave. Znamo πto
znaËi: taj i taj ne dobiva bonove za kruh ni radnu dozvolu. Moæe
vjerovati u πto hoÊe, ali on viπe nema domovinu niti ikakva prava. Da, veÊ nam se to dogaalo.
Uplaπile su me i Isusove rijeËi: “Ljudi Êe umirati od straha u oËekivanju onoga πto Êe zadesiti svijet.” U Ivanovu Otkrivenju piπe da Êe
Antikrist ispuniti svijet zvukom fanfara i zastavama. Pomislih: “Kako
to dvoje moæe iÊi zajedno? S jedne strane strah i iπËekivanje, a s druge
uspjesi.” Prema onome πto sam proæivio 1933. godine, znam da je
itekako moguÊe da svijet bude ispunjen poklicima slavlja, limenom
glazbom i zastavama, a opet pun straha i iπËekivanja pred onime πto
dolazi. - Ali u trenutku kad Antikrist bude na vrhuncu moÊi, u trenucima trijumfa, kad bude mislio da se zauvijek rijeπio Isusa, tada Êe se
Bog umijeπati! - Isus Êe ponovno doÊi u svoj svojoj slavi! Antikrist Êe
biti izgubljen. Isus Êe ga uniπtiti “dahom svojih usta”!
Kad sam to Ëitao, bio sam potresen pa sam pomislio: “Postoje ljudi
koji misle da je Biblija zastarjela. - Ne, nije Biblija zastarjela, naπi su
svjetonazori zastarjeli. Biblija nas vodi u buduÊnost.”
©to su vremena mraËnija, to oËitiji postaju zastraπujuÊi znakovi ljudskog oËaja i buduÊe Antikristove vladavine. Ali oni koji Ëitaju Bibliju
su ohrabreni jer oËekuju povratak Isusa Krista!
212
213
3. ©to Êe biti nakon Kristova povratka?
I o tome nam Biblija daje samo neke smjernice. Kao prvo, kaæe da Êe
Isus vladati tisuÊu godina kao kralj na ovom planetu. To je, takoer,
jedna od biblijskih slika koja znaËi da Êe Isus dugo vladati. Sve mi se
to savrπeno uklapa: prvo Êe postati oËitim beznadno stanje u kojem se
ljudi nalaze, potom Êe uslijediti posljednji ljudski pokuπaj da se spasi
svijet i naposljetku Êe zavladati moj Kralj! A on zna kako se vlada!
Idite malo u kuÊe u kojima vlada Isus. Da, veÊ danas postoje domovi
u kojima je Isus na vlasti. Ondje Êete veÊ na samom pragu osjetiti:
“Ovdje vlada drukËije ozraËje!”
Poznavao sam jedan mladi braËni par. Jednog mi dana on reËe: “Æelim
se predati Bogu. Dosad sam poricao njegovo postojanje. »esto sam
govorio protiv njega, ali viπe ne mogu æivjeti bez njega.” Tada je sve
iziπlo na vidjelo. Bio je razoËaran u braku. Objasnio mi je: “Htio sam
pokazati svijetu da i bez Boga brak moæe biti sretan.” - Ali sve je
potonulo. Prvo im je dijete umrlo i oni su se posvaali kraj njegova
mrtva tijela. Na koncu je priznao: “Bog je protiv nas. Predajem se!”
Pokop djeteta koji sam vodio bio je potresan. U sredini lijes s mrtvim
djetetom. S jedne strane on sa svojom obitelji, a nasuprot lijepa mlada
æena okruæena svojim roacima. Dva svijeta, dvije stranke - a izmeu
njih mrtvo dijete.
Potrajalo je viπe od godine dana dok i æena nije povjerovala u
Gospodina Isusa. SjeÊam se kako mi je jednog uskrπnjeg jutra
napisala: “On je uskrsnuo i u mojem srcu!” Tada su se ponovno
vjenËali. Joπ jedanput su krenuli od samog poËetka. InaËe su bili vrlo
samostalni i inteligentni, ali uza sve to ranije nisu uspijevali postiÊi
sklad. Sada im je postalo prekrasno.
On mi je to ovako opisao: “Prije je kod nas sve propadalo.” - “A zaπto
je sada sve u redu?” upitah ga. Odgovorio mi je nasmijana lica: “Zato
πto sada kod nas vlada Isus! Sada moja æena viπe ne govori: ‘Ja
vladam!’ Ni ja viπe ne govorim: ‘ja vladam!’ Umjesto toga, sada se
pitamo: ‘©to æeli Isus?’ I sve je u redu!” SluπajuÊi ga, padne mi na um
misao: “Ako je tako divno i prekrasno kad Isus vlada u neËijem domu,
214
kako li Êe tek biti kad zavlada na Zemlji?!” To tisuÊgodiπnje kraljevstvo biti Êe nezamislivo prekrasno.
Nakon πto Isus zavlada, taj Êe sretni svijet joπ jedanput biti iskuπan da
se vidi jesu li srca istinski izmijenjena. Tada Êe –avao biti doslovce
odvezan i bit Êe oËito kako se srca ljudi u osnovi nisu izmijenila i da je
ËovjeËanstvo ostalo kakvo je i bilo. Biblija nam govori da Êe tada ljudi
posljednji put ustati protiv Boga. Potom Êe doÊi kraj svijeta. SunËev
sustav Êe se raspasti. Nebo i Zemlja bit Êe uniπteni. Apostol dalje piπe:
“Zatim opazih veliko bijelo prijestolje i onoga koji je sjedio na njemu
... I opazih mrtvace, male i velike, gdje stoje pred Bogom ... I otvoriπe
se knjige ... I tko god se ne nae upisan u knjizi æivota, bî baËen u ognjeno jezero.”
Jednom me netko upitao: “Pa gdje Êe stajati prijestolje kad viπe niËega
ne bude?” Odgovorih mu: “To nije tvoja briga. Radije brini o tome
kakav Êeπ stati pred to prijestolje!” »ovjek moæe biti izgubljen. Bilo bi
mi draæe da u Bibliji ne postoji ta straπna istina. Ali u naπem æivotu
postoji ta grozna moguÊnost da budemo izgubljeni za cijelu vjeËnost!
Jedne se veËeri u nekom πkotskom dvorcu okupilo maleno druπtvo. Po
veËeri posjedaju oko kamina u kojem je gorjela vatra. RazgovarajuÊi o
svemu i svaËemu dou i do krπÊanstva. Jedan gost, stariji elegantni
gospodin, reËe domaÊici: “Prema vaπim rijeËima zakljuËujem da ste
krπÊanka. Vjerujete li zaista sve πto piπe u Bibliji?” - “Da!” - “I da Êe
mrtvi uskrsnuti?” - “Da!” - “I da Êe svi koji nisu zapisani u knjizi æivota otiÊi u pakao?” - “Da, i to vjerujem!” Gospodin tada ustane i
prijee preko dvorane. U jednom je kutu visjela krletka s papagajem.
Izvadi papagaja iz krletke i poe s njime prema kaminu kao da Êe ga
baciti u vatru. Preplaπena domaÊica skoËi i uhvati ga za ruku: “©to to
radite!? Jadna ptica!” Gospodin se na to nasmija. - “»ujte, vama je æao
jadne ptice, a vaπ takozvani Bog ljubavi bacit Êe milijune ljudi u pakao.
»udan je to Bog ljubavi!” Za trenutak zavlada tiπina, a onda gospoa
odgovori: “Grijeπite! Bog nikog ne baca u pakao. Mi svojevoljno
odlazimo u vjeËnu propast. Bog æeli da se svi ljudi spase!”
Biblija nam prikazuje potresnu sliku posljednjeg suda. Dat nam je opis
Boæje sudaËke stolice: “I opazih mrtvace, male i velike, gdje stoje pred
215
prijestoljem.” Ljudi se svim silama opiru toj poruci o Boæjem sudu:
“To nije istina!” Jednog mog mladog prijatelja upitao je prijatelj s
posla: “Vjerujeπ li ti zaista u Sudnji dan?” - “Da, vjerujem.” Ovaj mu
se naruga: “Ma daj! Koliko je ljudi danas na svijetu? I koliko ih je æivjelo do sada? Zamisli sada kako Êe svaki od njih biti suen pojedinaËno. Pomisli samo kako Êe to dugo trajati!” Na to mladiÊ odgovori
samo: “Kada doe taj trenutak, imat Êemo vremena u izobilju. NeÊemo
viπe imati niπta pred sobom.”
Da, Bog Êe imati mnogo vremena za nas. Time πto Êe nam suditi
svakom pojedinaËno, on nam posljednji put pokazuje da nas shvaÊa
ozbiljno. To je dokazao kad je njegov Sin umro umjesto nas. Ako vi i
ne shvaÊate ozbiljno svoj æivot i proæivite ga u grijehu i ispraznosti,
Bog sve to shvaÊa ozbiljno. To Êe se otkriti na Sudnji dan.
Biblijska vizija buduÊnosti zavrπava ovim rijeËima: “I vidjeh novo
nebo i novu Zemlju na kojoj prebiva pravednost.” I dalje Biblija
oslikava taj novi svijet rijeËima koje nadilaze naπe razumijevanje.
Jedno je potpuno jasno: “Bog je doπao do cilja. Oni, Ëija su imena
zapisana u knjizi æivota, nastavaju novi svijet. Oni su poput Boga,
poput Sina Boæjega. U tom svijetu nema policije, zatvora, sudova,
–avla; nema ratova, ni boli, ni grijeha, ni smrti!
ProËitajte sami prekrasnu dvadeset prvu i dvadeset drugu glavu knjige
Otkrivenja. To su inaËe nadnaravne slike koje nadilaze naπe shvaÊanje
jer mi poznajemo samo svijet grijeha, muke i smrti. - Ja æelim biti u
tom Boæjem svijetu! A vi?
4. Ili-ili
Joπ jedanput æelim istaknuti neπto vaæno. ©to duæe prouËavam prizore
posljednjih dogaaja iz knjige Otkrivenja, sve me viπe pogaa Ëinjenica da Êe na koncu postojati samo dvije rijeËi: spaπeni i izgubljeni. I kad
kaæete: “Nitko se viπe na cijelom svijetu ne obazire na Isusa!” ja vam
mogu odgovoriti samo ovo: “Onda Êe biti mnogo izgubljenih!” Naπi su
oËevi molili: “Znam, bit Êe malo spaπenih. Dopusti mi biti meu
njima!” - Na koncu Êe postojati samo spaπeni i izgubljeni!
216
Moj mi je prijatelj Paul Humburg jednom ispriËao: “Sanjao sam Sudnji
dan. »uo sam kako Isus tjera izgubljene od sebe: ‘Idite od mene,
prokleti!’ - Tako piπe u Bibliji! - Vidio sam kako odlaze pognute glave,
preplaπeni i oËajni. Tada sam zamijetio kako jedan pita drugoga: ‘Jesi
li i ti vidio?’ - ‘Da,’ odgovori ovaj, ‘i ja sam zamijetio: ruka koja nas
je tjerala bila je probodena! Bila je prikovana na kriæu i za nas, ali nas
nije bilo briga za to. Sada smo s pravom izgubljeni!’ ”
»ujete li? On je umro i za vas! UopÊe nema veze vjerujete li u neπto ili
ste ateist. Jedno morate znati: Isus je umro za vas! - Doite svome
Spasitelju! Ako kaæete: “Ali ja sam greπnik!” mogu vam odgovoriti
samo: “On traæi upravo greπnike! Drugih ni nema!” Kad netko tvrdi da
je dobar, tada laæe da se sve praπi. Ti koji kaæu da ne trebaju Spasitelja
najizgubljeniji su ljudi πto postoje. Toliko su izgubljeni da viπe ni ne
primjeÊuju kako su izgubljeni!
I na koncu joπ nekoliko rijeËi spaπenima. U biblijskom opisu buduÊeg
svijeta spominje se da je Novi Jeruzalem sagraen na dvanaest
divovskih dragulja koji mu sluæe kao temelj. Na tih dvanaest dragulja
napisana su imena dvanaestorice apostola, svjedoka evanelja Boæjeg.
Ja sam to ovako predstavio: na dragom kamenju piπe “Petar”, “Ivan”,
“Jakov” ... Na jednom dragulju piπe “Matej”. - Znate li tko je bio
Matej? - Veliki krijumËar i varalica! Kad je jednog dana sjedio uz svoj
prljavi posao, pozva ga Isus koji je onuda prolazio. ReËe mu: “Hajde
za mnom!” Levi, tako se prije zvao, ostavio je sve i krenuo za Isusom.
Doæivio je da Spasitelj umre za njega. Doæivio je njegovo uskrsnuÊe i
njegov povratak u nevidljivi svijet. Doæivio je i da Isus poπalje Svetoga
Duha.
Kasnije su mu prijatelji predloæili: “Toliko si toga proæivio s Isusom,
zapiπi to!” To je i uËinio. Tako je nastalo Matejevo evanelje po kojem
su milijuni ljudi pronaπli Isusa. Njegovo novo ime, Matej, zapisano je
na istaknutom mjestu u novome svijetu - ime tog pokvarenog klipana
kojega je Isus spasio!
Toliko je jaka milost Isusa Krista! Tako silno on spaπava!
Ista ta milost æeli zapoËeti svoje djelo u vama. Ne opirite joj se! Radi
se o vaπem spasenju - za sada i za svu vjeËnost.
217
Kakva je korist od æivota s
Bogom?
Naslov ove teme mogao bi se izreÊi i drugim rijeËima, na primjer:
“Isplati li se biti krπÊaninom?” Tu se uklapa i stih iz poslanice
Efeæanima koji glasi: “Neka bude hvaljen Bog, Otac Gospodina
naπega Isusa Krista - on koji nas blagoslovi svakim duhovnim
blagoslovom na nebesima u Kristu.” Ova reËenica na prekrasan naËin
govori o obilnom blagoslovu koji krπÊani imaju po Isusu Kristu. - Ali
prije no πto doemo do sræi teme, htio bih razjasniti neke pretpostavke.
1. Æivot s Bogom nije iluzija!
Da, æivot s Bogom nije autosugestija niti umiπljanje! Objasnit Êu vam
to: Pastor u velegradu susreÊe svakojake zanimljive ljude. Tako sam
nedavno sreo jednog mladiÊa i rekao mu: “»ovjeËe, πto bi moglo biti
od tebe samo kad bi predao svoj æivot Gospodinu!” “Ah, gospodine
Busch,” reËe mi, “spustite se s oblaka!” Je li vam je poznat taj izraz?
On je time htio reÊi: “Budite realni! Bog ne postoji!” Na to mu rekoh:
“»ovjeËe, ovo je neπto najnovije. To joπ nisam Ëuo!” On reËe: “Dobro
me sluπajte! Nekad su se ljudi osjeÊali bespomoÊnima kad su se
suoËavali s prirodnim silama pa su zamiπljali kako postoje isto takve
moÊne sile koje bi im mogle pruæiti pomoÊ. Njih su nazivali: Alah,
Bog, Jehova, Buda ... πto ja znam kako sve ne. U meuvremenu je
utvreno kako su to bile samo pretpostavke i da na nebu nema nikoga!”
Tako mi je taj mladiÊ odræao lijep govor. Kad je zavrπio, odgovorio
sam mu: “Ah, dragi moj, ali ti ne poznajeπ Isusa!” - “Isusa?” upita.
“Isus je samo jedan od utemeljitelja religije.” - “Nipoπto! Jako
grijeπiπ!” rekoh mu. “»iniπ uæasnu pogreπku, dragi moj! ReÊi Êu ti tko
je Isus. BuduÊi da poznajem Isusa, znam da Bog postoji! Bez Isusa ne
moæemo znati baπ niπta o Bogu!” Tada sam mu objasnio tko je Isus.
Tko je Isus? I vama bih to htio objasniti jednim primjerom.
219
Mnogo sam toga proπao u æivotu. Izmeu ostalog, Ëesto sam bio zatvaran. Ne zato πto sam neπto ukrao, veÊ zbog vjere. Za Hitlerova reæima nacisti baπ nisu voljeli pastore koji su kao ja radili s mladima.
Stoga su me zatvarali u grozne zatvore. Jednu sam kaznu odsluæio u
nekom osobito odvratnom zatvoru. Cijela je graevina bila od betona,
a zidovi su bili tanki da se moglo Ëuti kad netko kaπlje u Êeliji ispod ili
kad ne treÊem katu netko padne s leæaja. Osim toga, moja je Êelija bila
malena poput neke rupe.
Jednom su u Êeliju do moje doveli nekog Ëovjeka kojeg je uhitio
Gestapo. Bio je u uæasnom oËajanju jer sam noÊima sluπao njegov plaË
πto je dopirao kroz tanak zid koji nas je dijelio. Sluπao sam ga kako se
okreÊe na leæaju. »esto sam Ëuo njegovo priguπeno jecanje. Straπno je
sluπati muπkarca kad plaËe. Tijekom dana nam je bilo zabranjeno leæati
pa sam sluπao svog susjeda kako hoda po Êeliji: dva i pol koraka gore,
dva i pol koraka dolje - poput æivotinje u kavezu. Ponekad bi duboko
uzdahnuo. - A ja sam u svojoj Êeliji imao mir Boæji! Znate, Isus je
doπao u moju Êeliju! I kad sam Ëuo kako je moj susjed oËajan, pomislio sam: “Moram nekako do njega! Moram govoriti s njim! KonaËno,
ja sam duπobriænik!” Tada sam dozvao straæara i rekao mu: “»ujte, u
Êeliji kraj moje je jedan oËajnik. Poludjet Êe! Ja sam pastor, pustite me
k njemu. Htio bih govoriti s njim!” - “Pitat Êu nadreenog”, odgovori
mi straæar. Vratio se nakon sat vremena: “To je zabranjeno! Ne moæete
k njemu!” Tako i dalje nisam mogao vidjeti svog susjeda. A bio mi je,
tako reÊi, nadohvat ruke. Ne znam kako je taj Ëovjek izgledao; je li bio
mlad ili star. OsjeÊao sam samo njegov duboki oËaj. Moæete li si to
predoËiti?
Joπ sam jedanput stao pokraj zida i pomislio: “Kada bih samo mogao
poruπiti zid i otiÊi tom Ëovjeku!” Ali koliko god lupao, nije bilo
moguÊe probiti Ëvrsti zid.
Sad dobro posluπajte! Æivi Bog, Stvoritelj neba i Zemlje, nalazi se u
takvoj situaciji u kakvoj sam ja bio tada. Mi, ljudi, zatvoreni smo u
vidljivom, trodimenzionalnom svijetu, ali nam je Bog posve blizu.
Biblija kaæe: “S lea i s lica ti me obuhvaÊaπ.” Bog nam je nadohvat
ruke. Ali izmeu njega i nas isprijeËio se zid jedne druge dimenzije.
Kroz taj zid dopiru do Boæjeg uha svi jauci ovoga svijeta. On Ëuje pso-
220
vanje ogorËenih, plaË osamljenih, bol onih koji ispraÊaju svoje mrtve,
uzdisanje onih πto podnose nepravdu. Sve to dira Boæje srce, baπ kao
πto je mene dirnuo oËaj onog Ëovjeka iz susjedne Êelije.
Ali, zamislite, Bog moæe uËiniti ono πto ja nisam mogao. Jednoga dana
on je sruπio zid koji se isprijeËio izmeu njega i nas i doπao u naπ
vidljivi svijet - u svome Sinu Isusu! Razumijete li to? Bog je doπao k
nama u Isusu, Sinu Boæjem, u svu ovosvjetsku prljavπtinu i bijedu!
Otkad sam upoznao Isusa, znam da Bog postoji. »esto znam reÊi:
“Otkad je Isus doπao, poricanje Boæjeg postojanja je puko neznanje.”
Dakle, Isus je doπao rodivπi se u Betlehemu. Porastao je i postao
muπkarac. Na njemu se nije mogla vidjeti njegova boæanska slava, a
ipak je sve privlaËio k sebi. Ljudi su instinktivno osjeÊali: u njemu nam
je doπla Boæja ljubav i milost!
U doba kad je Isus æivio na Zemlji kao Ëlan izraelskog naroda, Kanaan
je bio pod okupacijom Rimljana. Oni su vjerovali u mnogo Bogova, ali
u stvarnosti nisu vjerovali ni u jednoga. GradiÊem Kafarnaumom
vladao je rimski stotnik komu se smrtno razbolio sluga kojeg je osobito volio. Pozvao je lijeËnike, ali ga oni nisu mogli izlijeËiti. Bilo mu
je jasno da sluga umire. Tada mu na um pade misao: “Toliko sam toga
Ëuo o tom Isusu. Moæda bi mi on mogao pomoÊi. Potraæit Êu ga!” I
tako taj nevjernik, poganin, poe potraæiti Isusa. Naπavπi ga, zamoli:
“Gospodine Isuse, moj je sluga bolestan. Moæeπ li mi ga ozdraviti?” “Da,” odgovori Isus, “poÊi Êu s tobom tvojoj kuÊi!” »uvπi to, stotnik
reËe: “Ah, nije potrebno da dolaziπ u moj dom. Kad ja nekome neπto
naredim, taj to odmah uËini. Ti samo trebaπ reÊi rijeË i moj Êe sluga
ozdraviti.” Drugim rijeËima, taj je poganski rimski Ëasnik rekao: “Ti
moæeπ nemoguÊe uËiniti moguÊim! Ti si Bog!” Tada se Isus okrenuo
mnoπtvu πto ga je slijedilo i objasnio im: “Takve vjere ne naoh ni u
Izraelu.” To znaËi: “Vjeru kakvu imaju ti ateisti, nisam naπao u cijeloj
crkvi.” Stotnik je shvaÊao: “U Isusu je Bog doπao k nama!” - Ali Isus,
Sin Boæji, nije doπao na ovaj svijet samo da bi iscijelio stotnikova
slugu te time obznanio i dokazao da Bog postoji. Htio je neπto viπe.
Doπao je da bi ljudi mogli dobiti mir s Bogom!
221
Vidite, od Boga nismo odvojeni samo zato πto æivimo u razliËitim
dimenzijama. Izmeu Boga i vas, izmeu Boga i mene, stoji zid. To je
zid naπih grijeha! - Jeste li ikada slagali? - Da? - Time ste postavili stijenu izmeu Boga i sebe! - Jeste li proæivjeli koji dan bez Boga, bez
molitve? - Da? - Joπ jedna stijena! - NeËiste misli, preljub, kraa, laæi;
da ne spomenemo i tisuÊe malih, naizgled nevaænih, stvari. Sve je to
krπenje Boæjeg zakona. Svaki naπ grijeh uzidan je u zid krivnje pred
Bogom! Svi smo mi zajedno podignuli taj zid koji odvaja ljude i Boga!
A Bog je sveti Bog! »im kaæem “Bog”, tada nehotice poteæem pitanje
svojih grijeha i krivica. Taj se problem obvezatno mora rijeπiti!
Bog naπe grijehe shvaÊa vrlo ozbiljno! Ima takvih koji misle: “Bog bi
se morao radovati πto ja joπ uvijek vjerujem u njega!” Ali to nije
dovoljno! I –avao vjeruje u Boga! On sigurno nije ateist. On jako
dobro zna da Bog postoji - ali on nema mir s Bogom!
Mir s Bogom mogu dobiti jedino kad je uklonjen zid krivnje koji me
odvaja od Boga, a to je razlog zbog kojeg je doπao Isus! On je sruπio
zid naπe krivnje! Zato je dopustio da ga pribiju na kriæ! Dobro je znao
da netko mora podnijeti Boæju kaznu za grijeh. Za njega je bilo: ili
ljudi - ili ja. Ili Wilhelm Busch ili Isus! Na kriæu je Isus Krist, nevini
Sin æivoga Boga, preuzeo moju osudu na sebe! - Ne samo moju, nego
i vaπu!
Ponovno bih vam htio opisati raspetog Gospodina Isusa; oslikati pred
vaπim oËima najljepπu sliku koju je svijet ikada vidio. Evo ga gdje visi
onaj o kome piπe u Bibliji: “Bog je svalio na nj sve naπe grijehe.” Onaj
koji je na svojim ramenima ponio teret svih ljudskih grijeha - naπih grijeha! Evo gdje visi onaj koji moæe neπto πto ne moæe nitko od nas. On
je uklonio sav teret naπih grijeha! - Morate proËitati o tome u Bibliji!
Na kriæu se obistinilo biblijsko proroËanstvo: “Na njega pade kazna zbog naπeg mira.”
U ©vicarskoj sam imao dobrog prijatelja s kojim sam Ëesto putovao.
Ponekad bismo ruËali u restoranu, a kad bi stigao raËun to je, naravno,
znaËilo: “Netko mora platiti! ... Tko ima deblji novËanik?” Naravno, ja
bih tada rekao: “Hans, plati ti! Iskaæi se malo!” - Jedan od nas
neizostavno je morao platiti. Netko mora platiti i za naπu krivnju pred
222
Bogom: za sve naπe grijehe i prijestupe! Ili Êete povjerovati u Isusa da
je on platio za vas - ili Êete to jednom morati sami platiti!
Vidite, zato mi je Isus tako vaæan! Zato ga se tako Ëvrsto dræim - jer je
platio umjesto mene! Svojim je æivotom platio za moje grijehe, ali nije
ostao u vlasti smrti.
Tri dana po Isusovoj smrti jedan je Ëovjek duboko razmiπljao. Pitao se:
“©to je sada s Isusom? Mrtav je. Svojim oËima vidio sam kako su ga
poloæili u grob uklesan u stijeni i navalili kamen na otvor. Je li zaista
bio Boæji sin?” Taj se Ëovjek zvao Toma. I dok je on joπ tako
razmiπljao: “©to je sada s Isusom?” doπli su njegovi prijatelji puni
radosti. - “»ovjeËe! On je æiv! Razvedri se! On je æiv! !” - “Tko je
æiv?” - “Isus!” - “To je nemoguÊe!” - “MoguÊe je! MoguÊe ! Vidjeli
smo njegov prazan grob. Kunemo ti se! I ... sreli smo se s njim!” - “To
je nemoguÊe”, mislio je Toma. “NemoguÊe je da netko ustane od
mrtvih. Ako je to istina, onda je on zaista Sin Boæji, tada je on sam
Bog!”
Ali Toma je bio skeptiËan. - “Toliko sam puta u æivotu bio prevaren.
Viπe ne vjerujem u ono πto ne vidim!” Jedanput kad sam putovao
vlakom, kondukterka s kojom sam razgovarao o Isusu reËe mi:
“Vjerujem samo ono πto vidim!” Isto tako, potpuno isto, razmiπljao je
i Toma. I on je svojim prijateljima rekao: “Dok ne vidim na rukama
njegovim znak od Ëavala i ne stavim ruke svoje u njegov bok, neÊu
vjerovati.” Apostoli su mogli razderati usta priËajuÊi mu, Toma bi
ponovo rekao: “Ne vjerujem!”
Nakon osam dana, apostoli opet bijahu zajedno. I Toma je bio s njima.
Odjednom se Isus pojavi meu njima i pozdravi ih: “Mir vama!”
Okrenu se Tomi i reËe mu: “Pruæi prst svoj ovamo: evo mojih ruku!
Pruæi ruku svoju i stavi je u moj bok te ne budi viπe nevjernik, veÊ
vjernik!” Tada se taj jadni, nevjerni Ëovjek spustio na koljena i zavapio Isusu: “Gospodin moj i Bog moj!”
Nadam se da sada razumijete πto mislim kad kaæem da æivot s Bogom
nije iluzija! Æivot s Bogom nije autosugestija! Bog nije neπto neodreeno kao πto neki zamiπljaju: “Negdje mora postojati nekakav Bog,
ali nitko ne zna kakav je.” - Ne! To da postoji stvarni æivot s Bogom,
223
zasniva se na Ëinjenici da je Sin Boæji doπao, umro i uskrsnuo za mene.
Zbog toga mogu sada sa svom sigurnoπÊu znati o Bogu. I ponovno
naglaπavam: æivot s Bogom nije nikakva autosugestija niti iluzija!
2. Kako zapoËeti æivot s Bogom?
»esto mi kaæu: “Gospodine Busch, vi ste sretnik. Imate neπto πto mi
nemamo.” Ja na to odgovaram: “Ne govorite gluposti! I vi to moæete
imati! Isus je ovdje i za vas!” I tada obiËno slijedi pitanje: “Kako mogu
poËeti æivjeti s Bogom?” Biblija na to odgovara jednom jedinom
reËenicom: “Vjeruj u Gospodina Isusa!” - O, kad bih vas mogao
dovesti do takve vjere! Da bih vas uvjerio, moram joπ jedanput objasniti πto u stvari znaËi “vjerovati”. Mnogi imaju krivo shvaÊanje o vjeri.
Netko, na primjer, pogleda na sat i kaæe: “Sada je toËno sedam i dvadeset. To znam sasvim sigurno.” Drugi, koji nema sat, kaæe: “Vjerujem
da je sedam i dvadeset.” Ljudi misle kako je “vjerovanje” neπto πto nije
potpuno sigurno, dakle, pretpostavka. Nije li tako? ©to znaËi
“vjerovati” kad Biblija kaæe: “Vjeruj u Gospodina Isusa Krista!”
Jednom sam prigodom odræavao predavanja u glavnom gradu
Norveπke, Oslu. U subotu ujutro htio sam odletjeti natrag u NjemaËku
jer sam drugi dan trebao govoriti u Wuppertalu. Sve je krenulo loπe
Ëim sam stupio nogom u zrakoplovnu luku: zrakoplov je zbog magle
kasnio jedan sat. Naposljetku smo uπli u zrakoplov za Kopenhagen,
gdje smo trebali prijeÊi u drugi zrakoplov. Kad smo veÊ bili nad
Kopenhagenom, pilot odjednom okrenu prema ©vedskoj. Preko razglasa nas je obavijestio da je Kopenhagen sav u magli i da se ne moæemo spustiti. Odletjesmo za Malmö. Malmö u ©vedskoj je posljednje
mjesto na svijetu u koje sam htio iÊi. ©to Êu tamo? Htio sam za
Düsseldorf i odande za Wuppertal! Sutra moram govoriti ondje!
KonaËno sletjesmo u Malmöu. I πto smo vidjeli: zrakoplovna luka
bijaπe prepuna ljudi. Zrakoplovi su joπ dugo slijetali jedan za drugim.
Malmö je bio jedini grad u kojemu nije bilo magle, stoga su se svi
zrakoplovi spuπtali u njegovu zrakoplovnu luku. Bila je razmjerno
malena pa u zgradi nije bilo mjesta za sjesti. »ekajuÊi ondje, sprijateljio sam se s jednim austrijskim trgovcem. Obojica smo se pitali:
“©to Êe se dogoditi? Moæda Êemo do jutra morati ovako stajati! Otpast
224
Êe nam noge od umora!” Svi su psovali i ispitivali, mrπtili se i gunali,
kao πto je to uobiËajeno u takvim trenucima. Odjednom se zaËu glas u
zvuËniku: “Jedan Ëetveromotorac leti prema jugu! Ne znamo hoÊe li
sletjeti u Hamburgu, Düsseldorfu ili Frankfurtu. Tko æeli na jug, neka
ue u zrakoplov!” Bilo je to pomalo nesigurno. Neka æena pokraj nas
poviËe: “Ja ne ulazim u taj zrakoplov! Bojim se!” Rekoh joj: “Draga
gospoo, pa ne morate uÊi! Nitko vas ne tjera ulaziti!” Moj
Austrijanac, viπe za sebe, reËe: “Hm, letjeti po takvoj magli! A joπ se
ni ne zna gdje Êe se spustiti!” U tom trenutku kad je jaukala, a i
Austrijanac me malo obeshrabrio, pokraj mene proe pilot u plavoj
odori. Zagledah se u njegovo smrtno ozbiljno i potpuno mirno lice.
Pogledavπi ga, pomislih: “Taj zna πto je odgovornost! Za njega to nije
nikakva igra!” Okrenuh se svom prijatelju, Austrijancu, i rekoh mu:
“»ovjeËe, ovome se moæemo povjeriti! Doite, idemo u zrakoplov!
Taj nije neki vjetrogonja!”
I uosmo u zrakoplov. Od trenutka kad smo napustili Ëvrsto tlo i uπli
u zrakoplov, predali smo se u ruke tom Ëovjeku. Ali uzdali smo se u
njega. Ja sam mu povjerio svoj æivot. Sretno smo sletjeli u Frankfurtu
i trebala mi je cijela noÊ da se vratim kuÊi. Ali stigao sam na cilj! To
znaËi “vjerovati”! Vjerovati znaËi: pouzdati se u nekoga, povjeriti mu
se.
Kako poËeti æivjeti s Bogom? - “Vjeruj u Gospodina Isusa Krista!” ToËnije reËeno: Ui k Isusu! Kad sam ulazio u onaj zrakoplov, imao
sam osjeÊaj da bi moj Austrijanac najradije uπao samo s jednom
nogom, a drugom ostao stajati na pisti. Ali to nije iπlo. Mogao je ili
ostati vani, ili svoj æivot potpuno povjeriti pilotu! Tako je i s Isusom.
Ne moæete s jednom nogom æivjeti bez Isusa, a s drugom stajati kod
njega. - To ne pali! Vjerovanje u Gospodina Isusa i æivot s Bogom
moguÊi su jedino ako mu u potpunosti predam svoj æivot. Moram mu
reÊi poput autora one pjesme: “Uzmi æivot sebi moj, neka bude svagda tvoj.”
U koga drugoga se pouzdati ako ne u Sina Boæjega? Nitko na svijetu
nije uËinio za mene toliko kao Isus! Toliko me ljubio da je za mene
umro na kriæu; i ne samo za mene, nego i za vas! Nitko nas nikada nije
ljubio kao on. Osim toga, on je ustao od mrtvih i sada je æiv: zaπto ne
225
povjeriti svoj æivot njemu koji je pobijedio smrt? Budale smo ako to ne
uËinimo! U trenutku kad predam svoj æivot Isusu, ulazim u æivot koji
dolazi od Boga. Pjesma koju osobito volim, kaæe: Predajem ti sve,
Isuse, / sve πto znam i πto imam. / Predajem ti sve, Isuse, / tijelo, duπu,
duha - sve. / Predajem ti sve, Isuse, / Ëini sa mnom πto æeliπ ...
Ah, kad biste i vi htjeli ovako reÊi Isusu!
Ako æelite predati svoj æivot Isusu i uÊi k njemu, ako mu æelite povjeriti svoje biÊe, recite mu to! On je tu! On je kraj vas! »uje vas! Recite
mu: “Gospodine Isuse, predajem ti svoj æivot!” Kad sam ja, dotada
bezboænik, doæivio obraÊenje i primio Isusa u svoj æivot, molio sam:
“Gospodine Isuse, predajem ti svoj æivot. Ne mogu ti obeÊati da Êu biti
dobar. Za to mi moraπ dati novo srce. Imam loπu narav, ali sve πto
jesam predajem tebi. Napravi neπto od mene!” To je bio trenutak kad
sam s obje noge uπao k Isusu i predao upravljaË svog æivota njemu koji
me otkupio svojom krvlju.
Tako se samo ulazi u æivot s Bogom. Æeli li tko napredovati u tom æivotu, tada treba neizostavno Ëiniti tri stvari: Ëitati Boæju rijeË - Bibliju,
razgovarati s Bogom - moliti, i druæiti se s djecom Boæjom - crkvom.
Ne moæete pripadati Isusu a da vas on uopÊe ne zanima. Trebate imati
Bibliju ili Novi zavjet i svaki dan provesti barem petnaest minuta
ËitajuÊi Boæju rijeË. Ono πto ne moæete razumjeti, jednostavno ostavite
za neko drugo vrijeme. ©to ËeπÊe budete Ëitali, napisano Êe vam postajati sve jasnije i Ëudesnije. Koliko se puta moje srce ispunilo neizrecivom radoπÊu πto pripadam divnom Spasitelju i πto ga mogu
navijeπtati drugima. Nije moguÊe imati æivot Boæji samo za se i ne
navjeπÊivati ga drugima.
Prvi zahtjev za krπÊanski rast je Ëitanje: prouËavanje Boæje rijeËi.
Drugi je - molitva. Isus vas Ëuje! Ne trebate mu dræati uzviπene govore. Dovoljno je moliti jednostavne molitve, poput jedne domaÊice:
“Gospodine Isuse! Danas mi je grozan dan: muæ je loπe volje, djeca me
ne sluπaju, trebam oprati hrpu rublja, trebam deset maraka ...
Gospodine Isuse, predajem ti sav svoj jad. Ispuni moje srce radoπÊu i
daj mi da proæivim ovaj dan kao Boæje dijete! Pomozi mi u svemu!
Gospodine Isuse, zahvaljujem ti πto se mogu pouzdati u tebe!”
226
Isusu mogu reÊi sve πto mi leæi na srcu - potpuno sve! Moæete se moliti i ovako: “Gospodine Isuse, pomozi mi da te bolje upoznam i sve viπe
ti pripadam!”
I treÊi dio æivota s Bogom jest zajedniπtvo s krπÊanima. Drugim
rijeËima, trebate se pridruæiti onima koji takoer æele pripadati Isusu.
Netko mi je nedavno rekao: “Ja æelim vjerovati, ali nikako ne uspijevam!” Savjetovao sam mu: “Nedostaje vam zajedniπtvo s krπÊanima!”
On na to reËe: “Ne sviaju mi se baπ svi ti ljudi!” - “Naæalost,” rekoh
mu, “tu onda nema pomoÊi. Ako oËekujete da Êete jednoga dana æivjeti s njima u Nebu, onda se veÊ sada morate pripremati za to! Dragi
Bog ne moæe sve krπÊane oblikovati tako da bi se vama sviali.”
Kao djeËak poznavao sam direktora jedne banke u Frankfurtu, starijeg
Ëovjeka koji mi je pripovijedao mnoge zgode iz svog æivota. Kad je
poloæio veliku maturu, otac mu reËe: “Evo ti toliko i toliko novaca.
Sada moæeπ proputovati sve europske glavne gradove.” Pokuπajte to
zamisliti: imao je samo osamnaest godina, a pruæila mu se tako divna
prigoda. Kome ne bi bilo drago da mu se pruæi tako neπto?
Stari bankar mi nastavi pripovijedati: “Znao sam jednu stvar: u velegradovima bih lako mogao upasti u grijeh. No ja sam htio pripadati
Isusu. Stoga sam ponio Novi zavjet. Svaki dan prije no πto bih napustio hotelsku sobu, htio sam Ëuti Isusov glas i govoriti s njim. A kad bih
doputovao u neki grad, obvezno bih potraæio krπÊane. Posvuda sam
nailazio na Isusove sljedbenike: u Lisabonu, Madridu, Londonu, u ...
Najteæe je bilo u Parizu. Ondje sam dugo traæio nekoga tko pripada
Kristu. KonaËno sam saznao za nekog postolara. - ‘On Ëita Bibliju!’
rekoπe mi.” I tako je mladiÊ otiπao posjetiti postolara. Uπavπi u njegovu
radionicu upita ga: “Poznajete li Isusa?” Postolarove oËi zasvijetliπe
umjesto odgovora. MladiÊ mu reËe: “Doπao bih do vas svako jutro i
mogli bismo zajedno moliti. Mogu li?” Toliko mu je bilo vaæno imati
zajedniπtvo s nekim tko uistinu æeli biti krπÊaninom.
Dakle, to sam htio razjasniti. Æivot s Bogom nije nikakva iluzija od
trenutka kad Isus ue u neËiji æivot. Kako poËeti æivjeti s Bogom? “Vjeruj u Gospodina Isusa Krista!”
227
3. Kakva korist od æivota s Bogom?
Dragi prijatelji, kad bih vam htio ispriËati πto Ëovjek ima od æivota s
Bogom i zajedniπtva s Isusom, morao bih vam govoriti πest mjeseci i
joπ ne bih zavrπio. Toliko se toga moæe reÊi!
Nikada neÊu zaboraviti πto mi je rekao otac pred smrt. Ovo su mu bile
jedne od posljednjih rijeËi: “Wilhelme, reci svim mojim prijateljima i
poznanicima kako me sretnim i blagoslovljenim uËinio Isus - u æivotu
i u smrti!” Znate, kad je tko na samrti, ne priËa kojeπtarije ili fraze. I
kad tko pred svoju smrt kaæe: “... kako me sretnim uËinio Isus - u æivotu i u smrti”, tada je to vrlo znakovito. - Kako Êe izgledati vaπe umiranje!
Kada sam kao mladi pastor sluæio u rurskoj oblasti, dogodilo mi se
neπto zanimljivo: Otprilike 1925. godine bio je prireen veliki skup na
kojem je jedan uËeni Ëovjek dva sata uvjeravao prisutne da Bog ne
postoji. Iznio je sve svoje znanje ne bi li nekako uvjerio nazoËne u
svoje pretpostavke. Dvorana je bila prepuna ljudi. Od dima se nije
moglo disati. Sa svih se strana Ëulo odobravanje: “Hurrra! Boga nema!
Moæemo Ëiniti πto nas volja!” Kad je govornik nakon dva sata napokon
zavrπio, voditelj skupa ustane i reËe: “Sada Êemo imati diskusiju.
Moæe se javiti tko god æeli neπto reÊi!” Naravno, nitko nije imao
hrabrosti javiti se. Svatko je mislio: “Tako uËenom Ëovjeku se ne moæe
nitko usprotiviti.” Sigurno je bilo mnogo onih koji se nisu slagali s
govornikom, ali tko bi imao hrabrosti popeti se na podij pred tisuÊu
ljudi.
Ipak, netko se javio za rijeË! Iz pozadine se prema podiju poËela probijati jedna starica s crnom kapicom na glavi, tipiËna istoËnopruska
bakica kakvih je mnogo u rurskoj oblasti. Voditelj je upita: “Bako, vi
biste htjeli reÊi neπto?” - “Da”, reËe baka, “htjela bih neπto reÊi!” “Onda morate doÊi ovamo na podij!” - “Bez brige, evo dolazim!” reËe
baka. Baπ hrabra æena!
Baka æustro doe do podija, pope se za govornicu i reËe: “Gospodine
govorniËe, dva sata ste govorili o svojoj nevjeri, sada dopustite meni
pet minuta govoriti o svojoj vjeri. Htjela bih vam reÊi πto je moj
Gospodin, moj nebeski Otac, uËinio za mene. Vidite, dok sam joπ bila
228
mlada, moj je muæ stradao u rudarskoj nesreÊi. Mrtvog su mi ga
donijeli kuÊi. Ostala sam sama s troje male djece. U to doba socijalna
pomoÊ nije bila nikakva. Mogla sam oËajavati kad sam ugledala mrtvo
tijelo svog muæa, no moj me Bog utjeπio kao πto me nitko na ovom svijetu ne moæe utjeπiti! Ono πto su mi ljudi govorili ulazilo je na jedno,
a izlazilo na drugo uho. Ali on, æivi Bog, potpuno me utjeπio! Tada mu
rekoh: ‘Gospodine, sada Êeπ ti morati biti otac mojoj djeci!’ (Zaista je
bilo dirljivo kako je starica to priËala!) Mnogih veËeri nisam znala gdje
smoÊi novac da sutradan nahranim djecu. Tada bih obiËno rekla svom
Spasitelju: ‘Gospodine, ti znaπ moju bijedu. Pomozi mi, molim te!”
Tada se starica okrenu govorniku i reËe: “On me nikad nije ostavio na
cjedilu. Bog je uËinio i neπto viπe od toga, poslao je svog Sina,
Gospodina Isusa Krista. On je umro za mene i uskrsnuo, svojom me
krvlju oËistio od svih mojih grijeha! - Da,” nastavila je, “sada sam
stara. Uskoro Êu umrijeti. I vidite, On mi je dao Ëvrstu nadu u vjeËni
æivot. Kad ovdje na Zemlji zaklopim oËi, otvorit Êu ih na Nebu jer pripadam Isusu. To je sve on uËinio za mene! I sada pitam vas, gospodine
govorniËe, πto je vaπa nevjera uËinila za vas?” Na te rijeËi govornik
ustane, potapπa baku po ramenu i reËe: “Ah, ne æelim oduzeti vjeru
tako staroj æeni. Vjera je dobra za stare ljude.”
Trebali ste biti tamo i vidjeti kako je bakica reagirala! EnergiËno je
odmahnula i rekla: “Nee, nee! Ne moæete me se samo tako rijeπiti!
Gospodine govorniËe, postavila sam vam jedno pitanje i molim vas
odgovorite mi na nj! Ja vam rekoh πto je moj Gospodin uËinio za
mene. Sada vi meni recite πto je vaπa nevjera uËinila za vas?” - Nastala
je neugodna tiπina. Baka je bila pametna æena ...
I kad se danas evanelje napada sa svih strana, nameÊe mi se pitanje:
©to, u stvari, ljudi imaju od svoje nevjere? Nemam dojam da su zbog
toga postali sretni i da imaju mir u srcu. - Upravo suprotno!
Kakva korist Ëovjeku od æivota s Bogom? ©to se mene osobno tiËe, ne
bih mogao æivjeti da nemam mir Boæji koji sam dobio od Isusa!
Postoje trenuci kad mi srce hoÊe puknuti. Danas sam Ëuo kako se u
susjedstvu dogodio nesretan sluËaj koji je dvije obitelji zavio u crno.
Ako sam dobro razumio, djecu im je pregazio auto. Nismo ni svjesni
229
kako nas brzo moæe snaÊi nesreÊa. Kad Ëovjeka nenadano zadesi zla
kob, odlazi s ovoga svijeta usprkos svim velikim rijeËima kojima se
opirao Boæjim pozivima. Sve πto tada moæe uËiniti jest ispruæiti ruku u
tamu i zavapiti: “Zar nema nikoga tko bi mi mogao pomoÊi?”
Vidite, u teπkim æivotnim situacijama dolazi do izraæaja kakvu korist
imamo od Isusa! Kad sam se oæenio, rekao sam svojoj æeni: “Æeno,
htio bih imati πest sinova i svi bi trebali svirati trublje.” Mislio sam
kako bi bilo lijepo imati puhaËki ansambl u kuÊi. Mi smo i dobili
πestoro djece: Ëetiri lijepe kÊeri i dva sina. Ali mojih sinova viπe nema.
Bog ih je obojicu uzeo na grozan naËin: prvo jednoga, a potom i drugoga. To nikako nisam mogao razumjeti. Cijeli sam æivot provodio
radeÊi s mladima, a moji vlastiti djeËaci.. Joπ se sjeÊam kako me, kad
sam primio vijest o smrti drugog sina, obuzeo osjeÊaj kao da mi je
netko zabio noæ u srce. Doπli su ljudi izraziti mi suÊut, ali mi njihove
rijeËi nisu prodrle do srca. Bio sam pastor za mladeæ i znao sam:
“VeËeras moram voditi sastanak i sto pedesetorici djeËaka govoriti
radosnu vijest Boæju.” - A moje je srce krvarilo! - ZakljuËao sam se u
sobu, pao na koljena i molio: “Gospodine Isuse, smiluj mi se, molim
te!” Tada sam otvorio Novi zavjet i proËitao: “Isus reËe: ‘Mir svoj
dajem vam!’ ” Znao sam da Bog uvijek dræi svoja obeÊanja. I tako sam
ga nastavio moliti: “Gospodine Isuse, ne mogu razumjeti zaπto si mi to
uËinio, ali molim te, daj mi svoj mir!” I on je to uËinio! - Zaista je
uËinio!
Jednom Êete ga i vi trebati. Tada vam ni jedan Ëovjek neÊe moÊi pruæiti utjehu. Kad vam nitko neÊe moÊi pomoÊi, cijenit Êete πto poznajete
Isusa koji vas je na kriæu otkupio svojom dragocjenom krvlju i
uskrsnuo od mrtvih. Tada Êe vam biti drago πto mu moæete reÊi:
“Gospodine, daj mi svoj mir!”
snaænu ruku i rekli mu: “Ti si me otkupio svojom dragocjenom krvlju
i oprostio mi sve grijehe!” Mogli biste umrijeti bez ikakva straha spaπeni!
Kakva korist Ëovjeku od æivota s Bogom? Nabrojit Êu vam:
- mir s Bogom
- radost u srcu
- ljubav prema Bogu i bliænjemu
- ljubav prema neprijateljima i svima koji mi idu na æivce
- utjeha u nesreÊi (tako da mi je svaki dan svijetao, makar bio usred
najveÊih patnji)
- sigurna nada u vjeËni æivot
- Sveti Duh
- oproπtenje grijeha
- strpljivost ... ah, ne mogu viπe nabrajati.
ZakljuËit Êu pjesmom koju osobito volim:
Sretna sigurnost, Isus je moj!
Njemu sam dao sav æivot svoj.
Baπtinik Spasa, sretan sam ja,
roen od Duha i krvlju spran.
To je moj æivot, pjesma je to,
hvaliti tebe, o Boæe moj!
Mir koji on daje, poput moÊne struje utjeËe u srce. To vrijedi i za
najteæi trenutak u naπem æivotu - kad se naemo na pragu smrti!
VeliËanstveno je imati spasenje! I vama æelim da dobijete to bogatstvo i tu sreÊu!
Kako Êete se ponijeti u trenutku smrti? Tada vam neÊe moÊi pomoÊi ni
jedan Ëovjek. Morat Êete pustiti i ruku osobe koju ste najviπe ljubili.
Kako Êe izgledati kad doete pred lice Boæje! Æelite li doÊi pred Boga
sa svim svojim grijesima? Ah, kad biste samo prihvatili Spasiteljevu
* Ovo je posljednje predavanje æupnika Buscha. Odræano je 19. lipnja
1966. u Saßnitzu na Rüggenu. Bog ga je pozvao k sebi po povratku s
te evangelizacije, 20. lipnja godine 1966.
230
231
232
233

“Riječ za tebe” - listić policijske kapelanije sv. Vida

23. Isusov odlazak Ocu – Put, Istina i Život za učenike

Broj 2 - Župa Gospe Loretske

MISNE NAKANE TIJEKOM TJEDNA .

Gkk-331-13 - Župa Kraljice svete Krunice

null

Misijske aktivnosti u župnim zajednicama u Godini vjere

ISPIT SAVJESTI - na temelju 5 korizm. nedj. B - Mpi

MISNE NAKANE TIJEKOM TJEDNA .

MOLITVENE CJELINE

Dossier: Klikovi jedini pokazatelj uspjeha