V
RUDOLFO FRANJ I N MA G J E R
ZAPISCi SA SELA
P R I P O V I J E S T I K N J I G A PRVA.
-h^oo
RUDOLfO FRnNJlH MFSGJER
z n p is c i s n se l f s * « « * * «
* * * * * « * « « « KHHGn P R v n
D RAGU TIN REN A RIĆ :
V IN JE T A I.
O D ISTOGA PISCA
„S/aviee“. Pjesme i pripovijesti za mladež. Sa slikama. Osiek, 1905. (Velika
osmina, str. 94.) U v e z a n o ............................................
K —'80
„¡Presadi". Pripovijesti i pjesme od njemačko-čeških omi. pisaca. Sa slikama.
Osiek, 1905. (Velika osmina, str. 68)Uvezano . . . .
K — 80
„¡Porivi . . .“. Epske i lirske pjesme. Knjiga prva. Osiek, 1905. (Mala osmina
str. 72.) B roširano............................................................ K
1'20
„Za cvjetne mladosti . .
Pripovijesti i pjesme za mladež. Osiek, 1906.
(Mala osmina, str. 126.) Uvezano................................. K —-80
Uvezano u platnene orig. k o ric e .................................
K
1-60
,,IC pjesmi i priči“. Antologija savremene hrvatske omladinske književnosti.
Osiek, 1907. (Leksikonski format, str. XlV-f-584. Sadržaje 264 iz­
vornih što pjesama, što pripovijesti od 92 autora, od kojih je
povrh toga priopćena biografija saprijegledom književnoga rada.)
Broširano...........................................................................
K 51—
Uvezano u platnene orig. k o ric e ..................................
K 7‘ —
„Sa sijela i prela“. Pjesme, priče i pripovijesti za mladež. Sa slikama. Zagreb,
1907. (Osmina, str. VIII+67.) Izdao o svom trošku i predgovor
napisao Franjo Bartuš. U v e z a n o ...............................
K —-80
„}Crvafska mladost“. Pjesme i pripovijesti za mladež. Knjiga prva.Osiek,
1907.
Napisali i izdali: Rudolfo Franjin Magjer, Franjo Sudarević i
Josip Žerav. Sa šest izvornih crteža od Rudolfa Valića. (Velika
osmina, str. 94.) Uvezano u plat. orig.korice . . . .
K l -—
,,3apisci sa se/a“. Pripovijesti. Knjiga prva*).
*
*
*
„¡Porivi . .
Epske i lirske pjesme. Knjiga druga(pod tiskom).
„5\ asadPjesme za mladež. Sa izvornim crtežima i akvarelima odVladimira
Becića (u rukopisu).
,,3/atni orasi“. Priče i pripovijesti za mladež. Sa izvornim crtežima i akvarelima
od Vladimira Becića (u rukopisu).
,,3apisoi sa se/a“. Pripovijesti. Knjiga druga (u rukopisu).
*) Sva ova Magjerova djela dobivaju se u knjižari: Radoslava Bačića
— Osiek, 1.
RUDOLFO FKANJIN MftGJčR * * * * *
ZAPISCI SA SELA
SH I Z V O R H I M
C RT EŽIM H ,
OSIEK, 1907. T I S H K 1 H n K L H D H
D R V O R E Z IM A
I
PRVE
P IJH M H
PO
HUT O TI-
FOTOQRHFSKIM
RRVflTSKE
DIOMIČKE
TISKARE
S N IM C IM A
OD: DRHGUTIHH
ČISTH DOBIT MHMlJEMJEHfi JE ZFS
REMHRIĆH
(KRIŽEVCI),
RU-
PODIGMUĆE STROSSMHYEROVOG
VHLIĆH ( P R M ) ,
VLH-
SPOM EM IKn U OSIEKU
DOLFH
D IM IR H
BECIĆH
(MONHKOV)
I JOSIPH
HHSCHHU-n (OSIEK)
CIJeMFt JE KNJIZI
BROŠ. K 1-50 n O R ia . UVEZ K 2-50
O v e crtice n a p is a o sarri u se o c u S ljivoševcinia (z. p. D onji M ih o lja c u
Slavoniji) tije k o m g o d . 1906.—7. i iste jo š g o d in e o b je lo d a n io u slijed ećim
č a so p isim a i n o v in a m a :
„ B a n o v a c “ (tjednik, P e trin ja );
,,F r u š k o g o r a c“ (tje d n ik ,u re g ju je V iktorija R isak o v ić-Ju g o v ić, P e tro v a r a d in ) ;
„ H r v a t s k a K n j i ž n i c a “, k n jig a p rv a (izd aje „ M a tica S lo v e n sk a “ u L ju b ­
ljani p o d u re d n ič tv o m D r. F ra n a I l e š ić a ) ;
,,N a r o d “ (tjednik, P o ž e g a ) ;
„ N a r o d n a O b r a n a “ (dnevnik, u re g ju ju Dr. V la d im ir K o v a če v ić i Dr.
F ra n jo P a p ra to v ić, O sie k );
„ O p ć i n s k i G l a s n i k “ (tjed n ik , Z a g r e b ) ;
„Osječki T je d n ik “ ;
„ O s v i t “ (tjednik, u re g ju je O ju ro D ž a m o n ja , M o s ta r);
„ P o b r a t i m “ (b e le tr.o m l.p o lu m je s e č n ik ,u re g ju je F e rd o Ž iv k o M iler, Z a g r e b ) ;
,,P r o s v j e t a “ (knjiž. z ab .-p o u č. b e le tr. p o lu m je se č n ik , u re g ju je E m ilij Laszo w sk y , Z a g re b ) ;
„ S a m o b o r s k i L i s t “ (lje to v ališn i p o lu m je se č n ik );
„ S v j e t l o “ (tje d n ik , V in k o v c i);
„ V j e s n i k ž u p a n i j e v i r o v i t i č k e “ (tje d n ik , O siek).
jKAUSKA I SVtUULISNA KNJIŽNIM
OSIJEK
871330888
SVEUČILIŠTE
^
JURJA STROSSMAYERA
U OSIJEKU
o
|
, SVEUČJUŠNA KNJIŽNICA
>; ' • - v n t a r a
3)ragi gospodine i prijatelju!
Čitao sam Vaše ,,3apiske sa se/a“, te Vam rado odgovaram.
Malene su to slike i različite vrijednosti, iz kojih se ali vidi Vaš prelijepi
dar za opisivanje situacija, raspoloženja, za druženje slikći iz spoljašnjeg i unu­
trašnjeg života.
Vanjskim obilježjem ovih crtica ističem kao Slovenac zadrugarstvo i ,,ki/jer“.
S)a li ima u ovom vanjskom obliku slavonskoga života i zdravu unutrašnju orga­
nizaciju? Vječna nevjernost u ljubavi i braku, nasilja vlastele i pijanstvo — to
su ,,slike sa sela“, dakle sama disharmonija, a malo koja crtica kaže svjetlo života.
3e/im, da se u svakom obziru diže Slavonija, koju ljubim baš tako kao
što Sloveniju.
Vašu crticu „Strn“, koju je objavila „Matica Slovenska“ za god. 1906.
u I. svesci ,,Xrvatske knjižnice“, citat će odsele i Slavonija. Zako bi uopće mo­
ralo da bude. Sto se čita u Slavoniji, moralo bi biti poznato i u Sloveniji
i obratno.
Vi ste svojim radom već mnogo doprinijeli i ovom kulturnom nastojanju,
kažući se time vrijednim zemljakom hrvatskoga vladike Sfrossmat/era.
Samo naprijed!
Vama od srca odani
Ljubljana, 25 . travnja 1907.
2)r. 7 ran J/ešić.
ZflPISCI SR S E L n
JO S IP n riSC H ftU :
QOD U ŠLJIVOŠEVCIMrV
D RñGUTIM R C H ñ R Ió
V IM JET n 4.
DJED I UNUK
S e l o pu sto i prazno . . .
Žuta
prašina
titra u zraku i na o n o j
bani, kada se stupa po o n o m
kam enom
pripeci sve g ore ta­
taracu,
što
se
pružio
tam o do nakraj zadnje potleušice. Nekako sve utihlo, kao m r t v o . . .
I.
—
—
Indi bilo to — —
A ’di bilo, dado, — a ? !
— — Č u t će š već, indi bilo to . . .
— opet će Mitro Mi-
trovićev i kao malo popostaju ći, da od ahne od umora. O n d a je
pogled ao važno svojim blijedim očima,
vrati
pažnju
maloga
Danila,
kimne
i sam o da što više na­
glavom
jedamput
dva
i:
Sinko, to ti j ’ o n o o p o d zem n o m kralju sa zvjezdanom krunom
na
glavi i vatrenom
bakljom
u ruci.
Da,
kralj velikoga carstva i velikoga blaga . . .
—
šta j ’n aša
crkva — š t a ? . . . sto
njegova. Pa istom o g ra d a !
d a; . . .
to ti j ’ bio
Pa ti j ’ taj imo kuću
takovih
i više
Nisu to tarabe, ni pleteno
’o š
bila
šiblje —
aja, to su t’ daske pa sve zlatom okovane, ’est, tako t ’ to. Bilo
to indi —
—
—
—
— — —
—
—
—
— _ _
Mali D anilo s lu ša o to isprva tako
sa zanimanjem,
da
da bi se pom ak n uo
je
znalo proteći
požudno,
po
tako mirno i
nekoliko sati, a on ni
na o n o j podrtoj h rastovo j klupi, koja je od
silnoga sjed jenja i izlizana i sjajna ko ona stakalca,
o n o m velikom svijećnjaku u srijedi crkve. G u ta o
što vise na
on svaku riječ,
svaki slog, svaki glas, a o čim a ni da trene. A d ad o sam o g u n g ja
onim krupnim i mekanim staračkim
g laso m i uvijek
—
a bilo
to u pripovijedanju vrlo č e sto — ponavlja s v o j : bilo to indi . . .
’est, tako t ’ to — — —
12
II.
Mitre Mitrovićev sprovodio zadnje dane u sina svoga i već
bio navičan na ono jednolično karanje i psovanje.
— Ajd, ajd stari . . . makni se ti s p u ta . .. šta tu d a n g u b iš . . .
Isprva je on znao po cijele sate radi toga
bilo, trti zakrvavljene oči
od
plača i ništa
bol i ono isprekidano jecanje bilo m u
U onoj začagjenoj sobici znao
i utjeha
on
prosuziti,
ne jesti.
gdje
Neopisiva
i melem i sve.
tako jadikovati, i samo
bi izlazio od prijeke nužde, kad bi ga piskutljivi glas snahe izvabio, da na što pripazi, ili glas crkvenoga zvona na jutarnju
misu. Tu bi njemu kao odlanulo. Zalazio uvijek u jedna klecala,
p o g n u o se nad onu hrastovu dasku, koja je bila sva natopljena
od voštanica, pa tek onda, kada je došao zvonar da zazvoni
podne, prenuo bi se Mitre kao od d u g o g a sna i sjetio se: treba
kući u kiljer. Rastanak od crkve bio m u teži već od doma. O naj
njegov nesigurni hod bivao
nekud sporiji i
što se više pribli­
žavao kući, to je sve više popostajao, samo da što kasnije
za­
korači preko praga svoje izbe.
Osama, pa ono rijetko njegovo druženje s ljudim a tako ga
preobrazilo, da nije društva nikada ni tražio . . . nije u sebi
osjećao ni želju, da s kim god
što i prozbori.
A ako bi ga tko
slučajno nagovorio, to su m u ona uvijek ista pitanja bila tako
nepoćudna, da nije ni odgovarao, već samo pogledao onim začugjenim staklenim očim a svojim, kim nuo nezadovoljno glavom
i ni ne osvrćući se pošao šutke dalje. Živio tako i život njegov
prolazio ututanj bez i jednoga vedroga dana u nepovrat. O n se
tako uživio sam u se, da m u nije
baš ništa.
bilo
svega toga ni žao . . .
S n uždio se i zam r’o već živ na
ovom svijetu i sam
sebi znao često re ći:
— E Mitre, Mitre . . . susto s’ i smirio se ko onaj kamen
tamo na drum u, koji se samo skotrlja s mjesta u vagaš, a onda
iskoči ispod točka ko na silu i smiri se dan dva. ’Est, duše mi
m o ’e, i ti s’ taki . . . Mitre, Mitre, u što t’ život,
kad nema za
te ljubavi ni mrva, a tol’ko si je želio pod svoje stare dane . . .
Tu bi ga sada spopalo ono i toplo i b olno ganuće,
od čega se i najledenije
srce
topi
i
oživljava.
ono nešto
O d m ah je stao
pomišljati na sina: Eto i on . . . ako su već drugi, da j ’ barem
drukčiji on. Pa barem časom. Al, da . . . nikad ni jednu milu,
nikad ni zere zahvalnosti, ništa . . . već samo — i Mitre prosuzi.
1'
s v e u C iu ’š r e"
JOSIPA JURJA STROSSMAVERA
U OSIJEKU
|
GRADSKA I S V E U Č IL IŠ fl^
KNJIŽNICA OSIJEK
ta k o je to bilo dan na dan. A bilo to drukčije
prije, ČToT<
je on bio još malo jači, pa uvijek dijelio i šakom i kapom. Svi
zadrugari, kao odsječeno, odbaciše ga sada pod stare dane kao
kakovu nepotrebnu stvar i nijesu o njemu vodili više ni računa . . .
čak i njegov jedinac A do. I da nije bilo u njega one žilavosti i
još dosta dobro sačuvanih
mišića, on bi smalaksao davno . * .
još tamo oko pedesetih* a evo njemu osvanula već i šesdeset i peta.
III.
N adošla tako i šezdeset i šesta.
rogjendan — taj dan zapisao je stari
Pa baš na
sam njegov
Mitre u svoju »pismaricu
bog o ljub n ih pisama« — sinuo svijetli trak u dojakošnjem njegovu
ž iv o t u : rodilo m u se unuče — Danilo.
Mitre
da
poludi
od
uzbugjenja.
Nikako
glavu. I dok su zadrugari veselo tu radosnu
mu
to ne će u
vijest
došaptavali
jedan d rugom u, dotle je Mitre tr’o ruku o ruku,
gladio osijedu
glavu i otirao čas oči od suza, a čas se opet smješkao i onako
sav razdragan sm ijuckao u po glasa sred onoga tijesnog kiljera.
Zaboravio Mitre sve, pa i o n u tugu svoju, i nakon onoga pr­
voga uzbugjenja pom išljao samo
Ado, kako će m u on
to
ujutro
na je d n o :
saopćiti.
što će
U
toj
njegov sin
neizvjestnosti
prolazili m u sporo sati i on je jedva dočekao zoru, pa da m ože
ući i pozdraviti svoje unuče.
— Apo, apo — o m oj . . .
— Sine — zajeca stari Mitre, ugledavši oko
pete, baš kad
je zvonilo jutarnje pozdravljenje, svojega Adu.
Svijetla zraka — drugi i novi život svanuo
od
toga dana
Mitri Mitrovićevu.
IV
Prolazili
dani i od
dvogodišnji dječarac.
m aloga
Danile
Kako je bilo preko
kući i svi zabavljeni, to je dječarac
postao
ljeta
lijep obijesni
m nogo
bio prepušten
posla u
sasma paski
djeda. O n je dijete kupao, hranio, tetošio, učio prve korake, prve
riječi — sve. A
onaj mali stvorak
prim anju i odrastao
primao je i primao i u tom
vitak i lijep kao
rana jedra
rumena
ruža.
Pa kad nadošli dani, gdje duša žegja onih slatkih priča, onda je
Mitre sjeo uz svoga D anila i poče o: Indi . . . bilo to — — —
A kad bi se dječarac um orio slušajući i padao u drijem i
usnuo, onda bi se ob ičn o Mitre bacio mišlju
u
prošlost
i ni-
14
kako d a dokuči, k ak o je u o n o b ije d n o n je g o v o s ta n je p a o ovaj
angjelak, koji m u ulio u d u š u n o v u s n a g u i n a p u n io g a tihom
s re ć o m i pravim s p o k o jstv o m . U ta k o v im ča so v im a sjetio se i
svo je sijede g lav e i kako je t o g a m n o g o v eć š to š ta p ro h u jilo
pre k o njega, i ev o sada, g d je se v eć prim iče konac, s a d a n a
d o m a k u živo ta eto tek o sjeća i ćuti o n o , što je toliko željkovao
— toplu, isk re n u i n e s e b ič n u ljubav, koju m u daje o v o n ev in o
djetence. 1 d v o s t r u k o m ljubavi p riv in u o bi Mitre sp a v a ju ć e g
D anila i cjelivao g a v ru ć e i d ra g a o d u g o . . . ah, d u g o .
V.
D o k je D anilo željkovao s a m o d jed ovih priča i n je g o v o
okrilje, dotle m u je d a n prolazio i b rz o i ni da bi m u n a n io
je d n u brigu. R e d o v ito su išli u crkvu, iz crkve kući, sjedjeli na
ono j p o d r to j klupi ili n a ledini u v o ć n ja k u , a za n e v re m e n a
u M itrinu kiljeru, g d je je dječarac p ro b o r a v io m alo ne sv u sv oju
prvu m lado st.
J e d n o g a d a n a zaželio mali D anilo d a ide m alo igrati s e u
s u sje d s tv o .
— D e d a d o , s a m o malo.
— Aja, nij’ o n o d r u g a r za te, aja
. . .
— Ali d a d o — — molio
Danilo jo š usrdnije. D ragi moj
jedini d a d o . . .
Mitri s e n a to raznježilo srce.
— Pa d o b r o ; ali s a m o malo.
— S a m o m alo . . . — i D anilo odm agli u s u s je d s tv o .
— N e k ide dite, nek uživa . . . m islio o n poslije toga.
M eg ju tim p r o š lo već d a v n o to m a o, a Danila n e m a n a tra g . . .
Sad bi već
m o g a o biti ovdi. Valjada se
zaigrao — — —
Z a nekoliko d a n a m o r a o Mitre sam p o Danila, da d o g je sa igre.
Mitre pla n u o . O n o to p lo ču v stv o ljubavi p retvorilo se u takim
č a so v im a u žalbu, kajanje, i o n je kru pnijim riječima uk o rio Danila.
— V i’š ti njeg a . . . kako
o n to sm ije . . . p a ti, D anilo,
za k o g a b i’ ja d a o svoj život . . . pa zar ti tako fališ
tvom
dadi, ti D anilo — ■—
— Ali d a d o , dragi moj d a d o . . . n e m ojte tak o . . . to
m e n e boli . . . i dijete zaplače s k ru š e n o .
Onda
je o p e t sv e bilo d o b ro .
Ti s u se prizori d o d u š e č ešće ponavljali, jer je D anilo b io o d
naravi živ dječarac, a i o n a n je g o v a m la d e n a č k a krv željela sebi
15
s r o d n u krv, ali to nije ipak zato sm anjilo o n o M itrino tiho sp o ko jstv o . S a m o o n d a , ka d a bi mali D anilo s ta o poslije tak o v e igre
pripovijedati, kako onaj n je g o v d r u g mali Petar z n a d e se penjati
p o najtan jem drvetu i n a js tr m ije m krovu, ili k ako je je d n o m jed an
d ru g i — V idoje — p re g a z io Karašicu, a o n d a n a d ru g o j strani
o d v e z a o m linarov č a m ac i d o v u k a o g a prijeko, n a m rš tio bi se
i s k u p io o b rv e i kao razljutio se n a Danila, da o n ta k o v o šta
pripovijeda.
— T o nij’ lipo, a j a ; djeca trebaju d a s ’ čedna, p a da ne
b a la n druju, v eć g o v o r e o lipim stvarim a i n e d a se sa m o jakare
i anjicaju. Aja . . . i d jed s ta o kao m ahati ru k o m , d a pokaže,
da o n to n e voli.
— T re b a b it’ k o d kuće, sv ršio Mitre.
— A ’ko ć ’ uvik i sjediti, ne m o g u to dica — Danilo će
o n a k o iz n e b u h a.
M itre je u to m o d g o v o r u , koji g a se n e u g o d n o dojm io,
ipak vidio s a m o istinu. O n je b io o sv je d o č e n , a k o je D anilo i
s a m o dijete, da je to p reviše, kad o n zahtijeva, d a čitav d a n čuči
uz njega. Ali o n o . n e š to u prsim a, o n o u srcu . . . Mitru je
bilo žao, da i drugi, b io tko m u d ra g o , uživa, a jo š više, da
dijeli ljubav s D a nilom . . . Ne, ne, D a nilo je moj, s a m o moj . . .
VI.
Približavala s e ta k o i s e d m a g o d in a Danili i dan, ka d a će
prvi p u t u školu, a Mitre obolio. Isprva se v u k a o o d o g n jišta
d o petnjaka, a kad m u se tijelo o s u lo g u b a v im krastam a, z a ­
b ra n io op ćinsk i liječnik s v a k o m u p ris tu p u n je g o v kiljer. H r a n u
i pilo stavljali su m u n a p r o z o r i sa m o katkad privirili z a drug ari
i n je g o v sin n a ok no, d a vide, što radi. M a lo g a Danilu n isu
pustili ni blizu, s a m o da n e bi u g ra b io i o n tu u ž a s n u bolest.
M eđu tim dječarac već više d a n a polazio školu, učio u knjigu,
a M itre o d boli p r o p a d a o i p a d a o u sve veću bijedu. Bio je
strpljiv u bolesti, ali o n a o s a m a . . . ta g a je ubijala. Pa onaj
mir i o n a d o s a d a
— — — —
—
—
—
— — —
T opli proljetni traci izvabili i M itra iz kiljera. P o t p u n ih
o s a m mjeseci čam io je o sa m lje n i d a n a s m u je liječnik dozvolio,
d a se sm ije prošetati b a š č o m , a i n e m a više o p a s n o sti, d a bi
se s n jega m o g la prenijeti na k o g a n je g o v a bolest.
T k o srećniji o d djeda s a m o g a ? O n je d o d u š e i pro tiv za­
b ra n e g o v o r io s A d o m i z a d ru g a rim a i p ro p itk iv a o za Danila,
16
p re m d a s njim nije ni j e d n o m m o g a o ni rijeccu d a p ro z b o ri.
Z a š to s u ria n je g a toliko pazili, to je z n a o d o b r o , i m a da su
imali p o t p u n o pravo, njem u je to ipak bilo žao, ali je m o rao
pregarati.
T o č n o poslije d e s e t sati eto Danila.
O na j svečani i lijepi proljetni m ir n a ru šio srd a č n i prekinuti
starački usklik i jecaj m a lo g a Danila. Š utke u zagrljaju d u g o su
uživali n a k o n o s a m mjeseci o n u to p lu ljubav i la g o d n o ćućen je
i tekar poslije p o d n e pred d v a sata, n a k o n veliko ga p rip o v ije ­
danja, o tiša o D anilo o d djeda i o p e t u školu.
Kada se poslije četiri sata p o v ra tio kući i s ta o m n o g o to g a
pripovijedati, d jed je i o n a k o oslab ljen i blijed s a m o g le d ao
on im m utnim očim a svojim i sa m sebi nije v je ro v a o . . . nije
m o g a o . N jem u se činilo, da je o n dijete, a D anilo o drasli čovjek,
koji je ste k a o svojim ž ivotom m n o g o isk u stv a i p o s t a o zreo i
p rista o čovjek, čija sv a k a vrijedi p o m je rov a zlata. K ada je zatim
D a nilo oz b iljno sta o pitati o nek ojim stvarim a djeda, čitati p o
»čitanci« i pisati sv oje z a daće — M itro M itrovićev uvidio je
jasn o , d a je izm eđu n jega i u n u k a n a s ta o veliki jaz, koji biva
sv e veći i kojega o n nikako više ne m o ž e smanjiti ni za mrvu.
— Ne, n e ; nij’ to više onaj moj mali D anilo . . . nije —
izusti jedva čujn o, a su z a k r u p n a spu zila m u niz n a v o r a n o lice.
A z a d ru g a ri u potaji g o v o r i l i :
— S k o ro će M itru sta r o s t srvati u g r o b . . . ’o ć e skoro.
R U D O L F VHL1Ć:
K R U ŠN A PEĆ.
STRN
P rip iče sunce . . .
O n a ž u ta ilovača — inače te šk a i h la d n a — raspu cala
u p o p rije k o i sve se runi u s ić u š a n prah, a o n o r a s p u c a n o zjalo
o d d a n a d o d a n a b iv a s v e šire, dublje.
Srpanjski je vrući d a n i o n a za p a ra ubija i lišće i cvijeće
. . . i čovjek rasteže u m o r n a uda, na koja kao d a je p a o veliki
teret, tišteći svo jo m te ž in o m i cijedeći znoj d o za d n je kapi . . .
A selo — o v o m a le n o selo, o k r u ž e n o k e s te n im a i lipovim
drve ć e m sa z a p ra še n im lišćem , miruje na svojoj iiovastoj g ru d i.
Ljudi g o to v o n e izlaze iz svojih klimavih kućica i začagjenih
kiljera, već leže ili sje d e
u k a k o v o m k u tu u d eb e lo m h la d u i
v o d e divan. Čavrljaju o o v o g o d iš n jo j žetvi i d o k se je d a n
tuži,
d o tle d ru g i zahvaljuje B o g u . . .
— l d ’ B o g a ti . . . ko b ’ n a m a n a d a v ’o — a ? 1 U rodilo
d o sta , k o l’ko i treba, p a fala B o g u . . . D o b r o j ’ i ne d o B o g
g o r e . . . eto.
— ’Est, tako j ’ to . . .
— Ima p ra v o . . .
— Baš tako . . . — o d sije č e n a p o k o n četvrti, a onaj s ta r­
kelja Tadija s a m o ž m iru c n e svojim škiljavim zelenim o č im a i
stane, o n a k o z a d ovo lja n sa m s o b o m i po vlagjivanjem z a d ru g a ra,
kimati n e k u d ko v a ž n o sv o jo m p ro sije d o m glavicom.
— Ja, ja — a . . . d o b r o j ’ tako i n e do s a m o B o g g o r e . . .
L ipo j ’ n am a, a d o b r o i previše. ’Est, d u š e m ’, e s t ’ . . . O n d a je
m alo u š u tio i zahv atio m lo h a v im u stim a sape, pa n a čas o d a h n u o .
— Ja, ja — a . . . o p e t će on. V iš ’ ti, de, kako j ’ o n o Tanasiji p a nje govoj babi Saveti . . . v i’š sa m o . A n ek ad prvi
g a z d a u selu . . . prvi. N ajbolje zato mir . . . d o b r o j ’ p a fala
B o g u — i starkelja završi. Nije m u se d a n a s više ni dalo, a
o v a m o o p e t o v a n e s n o s n a žega, a ta su ši grlo o d ra z g o v o ra i
18
n e da s l o b o d n o divaniti. Kao p o d o g o v o r u bivao ž a m o r o lje­
tini sve slabiji i čas se p rid ig n e j e d a n z a d ru g a r, pa o d e u svoj
kiljer, čas drug i i svi tako.
A s u n c e — o n o ra sp a ljen o s u n c e p r i p i č e ; zrak sve igra,
r a s p u c a n o zjalo zemlje biva sve šire i dublje, o n e stabaljke sve
s e savijaju i zako vrčavaju i d eru n a po la . . .
1.
T an asija V rbešić i n je g o v a zak on ita ž e n a Saveta pabirče
već o d jutra p o tugjoj strni i k u p e o n a k o d r h ta v o m i sla b u n ja v o m
ru k o m sv e vlat p o vlat . . . z r n o p o z rno.
Tanasija, bijel ko ovca, g rb a v ih legja jedv a se drži n a n o ­
gam a, a onaj znoj, koji se p o m ije š a o sa ž u to m p ra š in o m na
n a v o ra n o m n je g o v u licu i četinjastoj bradi, sve se cijedi niz uši
i šiju i ostavlja trag, ko voda, kada poslije p lju sk a d e re p o v r š i­
n o m zemlje. N je g o v e p o d e r a n e la n e n e g a ć e i k o šu lja sv e se
lijepe u z tijelo, a kako se s a g n u o d o zemlje, razgalila m u se
o pa lje n a legja, a k o sti rebara iskočile p rst daleko n a d k ožom .
Saveta, sla b u n ja v a starica, jo š sp orije se povlači za T anasijom. O n a njezina k re z u b a usta, p a lice, p o s u t o ž u to c rn im b r a ­
davicam a, pa o n a crnina, koja je o d n e v re m e n a već sasv im
pozelenjela — pravi bogalj. Svaki čas se uspravljuje, a o n d a
p o ra v n ja v a svoj o p r e g i brižljivo vadi iz n jega b o č ic u i — —
— T an a s ijo . . . ima ’o š malo, p a gu c n i . . . De, jal ć ’ da
u g in e m ko p a š č e o d te slabine. T a n a sijo — o h . . .
O n o n d a , da ne zakasne, p u sti i pabirčenje, p a hvata
za bocu.
A p a b irč e n je to ide s p o r o . . . jako lagano.
— Skupi ti o n a m a šin a (tu riječ je o s o b it o jakim g la so m
iz g o v a ra o ) sv ak u m rv u . . . sve. T a t ’ m a šin a — satrla ju n e ­
b e s a ! — ne da više čo e k u s ir o m a h u ni danuti, nika d a . . . ne
d a t ’ ona. V i’š, Saveto . . . d a vidim, k o l’ko s m o to g a nakupili
d an as.
Saveta p o k a ž e u o preg, a T a n a sija zakim a g lav o m . . .
— Ni za dva deci . . . ni za večeru. T r e b a 'o š d a s ’ kupi.
Ajd, b a b o , d e . . .
1 svaki k re n e n a d r u g u s tr a n u o n a k o b o s o n o g i p u n o g r e ­
b o tin a o d strni. A o n e s u h e sla m n a te vlati sve š u š te p o d n o g o m
i zad eravaju p o d k o ž o m i ranjave n o g e prokrvavljuju.
L
10
T anasija i Saveta klonu.
Saveta sjedne, a T a n a sija sa m o se t u p o za g le d a u o n u n e ­
p r e g le d n u ravan i z a s te n je g la s n o .
— N e m o g u v iše . . . d o s ta j ’za d a n as, n e m o g u . . .
— ’O š m alo . . . to nij’ ni za dva deci . . . šta j ’ to . . .
— so k o lio T anasija. P a o n d a m o ž e n a s d o s u tr a prestići A nd rišin
R ok oš, p a ć o ro lija . . . De, ’o š malo, ii’ n e će biti o d d u ć a n džije ništa.
O v e zad n je riječi k a n d a p o m o g o š e , i o n a se pridigne.
— D r a g o , d r a g o . . . T a n a sijo — o — T anasijo, p a p o d
stare d a n e . . . V i’š, v i’š . . . k a z ’la sa m ja te b i: nem oj, čoeče,
dirati u o n o , što n e u m ije m o mi, da, da. š to n ij’ za na š soj —
i b a b a p o č e la p o svojoj staroj navadi p re db acivati m u s a d a š n ju
n jih o v u bijedu. Nije o n o bilo za nas, p a eto . . . n e b ’ ni to
d a n a s bilo ’v ako . . . n e bi.
II.
A bila Saveta iz najvigjevnije ku ć e u selu. Dolazili m om ci
u s n u b o k e sa sviju stra n a i o d s v a k o g a soja, m a o n a htjede
T anasiju — —
— P a eto . . . š ta m ’ m ožete. N e ć ’ d r u g o g . . . ili u
bunar . . .
1 živjeli oni d o b r o . D jecu već othranili za ž e n id b u i udaju,
a o n d a d o š lo zlo u n jih o v u k u ć u . . . d o š lo raspadanje.
Sam T anasija više p uta k a z u je :
— 1 o n d a . . . o n d a neki o d n a ših ljudi o d o š e u Ameriku,
a g r u n t svoj dali b u d za što. De, ti, T a n asija . . . k u p ’ ti t o . . ' ,
pa d o b ’ ćeš jeftino . . . nudili oni. Ja e to im o diče, pa m islim :
b i ’ će to d o b r o za n ji’ . . . sa m o oda k le p ara — a ? ! — Bio
o n d a ’o š n a ž ivo tu onaj n a š upravitelj — n e vid io n ik ad a lice
n e b e s k o . . . ne v id io ! — pa m eni ra v n o u b r k : B a ć ’ T an a sijo ,
a k o tebi tre b a nov aca, s a m o ti k meni u općin u, pa koliko tebi
treba. D o b it ćeš ti iz » špark asine u d r u g e « n a svoj g r u n t uz
intereš o d sed a m forinti n a sto. Pa to ti na pet g o d in a , a o n d a
m o ž e š prolong irati . . . I tako t ’ ja d ig o n a svoj g r u n t — ko
d a i d a n a s g le d a m — pet hiljada forinti . . . pet hiljada. N ij’ to
šala . . . Zem lju sam razdilio m egju dicu i n a nji’ p rep iso , a
o n d a živio n ek o vrim e ko b u b r e g u loju. N ajstarija divojka dvi
nedilje d a n a zatim udata, o n a m oja dv a sina n a d a re n a g r u n t o m . . .
20
a ja, ja pet hiljada d u g a! Pa sinovi prodali svoju zemlju i o ’šli u
Ameriku. Nesretna ta Amerika ! O ’šli i — kažu — progutalo i’
vel’ko more. O ’šle moje nade, o ’šlo sve moje . . .
i tada je obično Tanasija
zaridao
ko
ljuta
O j — oj . . .
godina,
a
njegova
Saveta urlikala i bacala se od plaća na koljena i griz’la i čupala kosu.
— I onda . . . nekako oko šest miseci m orao
sam plaćati
kamate, pa ono za člana, šta 1’ je on o b ilo ? -- pa za nekake
uplatne dilove, a ovamo ni para, ni diče, ni grunta. Udarile zle
godine, velika skupoća, a općini daj opet porez, pašarinu, namet,
rabotu i . . .
1 tu počinje sada pravo stradanje njegovo. I dok su drugi
stjecali, proširivali svoj imutak, dotle
plodine toliko, da
namiri
nešto
je on
kamata
za
jedva
sm ogao
od
onaj
dug . . .
Ne
m ože ti ono od tako pedlja zemlja i samo s četiri ruke . . . ne
ide to nikako . . . govorio Tanasija
—
—
—
—
—
Bilo to lanjske godine u to d oba.
Nedjelja je . . .
Ljudi izmiljeli iz onih podrtina,
a
poslije
večernje
ravno
pred kuću. Tanasije i Savete. Skupilo se tu čitavo selo. Nastalo
guranje, metež. Sve nekoliko po nekoliko raspravljaju u
hrpi.
—
bilo
N ij' to trebalo biti . . .
soli u glavi . . .
ne b ’ do toga
ni
došlo,
da
j’
ne b ’, tako j ’ to.
I A ndro Koprivanac izbeči svoje bjelkaste oči i naškubi usne.
— Ne b ’ da, da . . . ko po dogovoru kim nu njih nekoliko,
a onda ušuti sve u toj hrpi.
A ndro se zamisli, pa će opet nešto da kaže.
Z n ao on, da
njegova, kao glavara sela, vrijedi za deset drugih, zato i premišljavaše dugo.
— Ja, tako t’ to . . .
pa uz taku ’oš dicu,
m oro Tanasija
propasti.
— M oro . . . m oro . . . odjekne povladjivanje.
— Pa ono njegovo žedno grlo . . .
(tu je
p odigao
glas)
— i to ga ubilo.
—
—
U bilo . . . tako je.
Rakija, pa ’oš špira. Nema tu danas one prave, ko prije.
Okrsti nju Joško pet puta, prije nego j ’ mi pijemo.
ulije po vode, kad slabo i
da s’ nakresao špire, pa s
— Valjda i ne sanja,
o d mlagjih, da i on nešto
A
Tanasiji
’nako plaća . . . A i sad — kažu —
babom hrče u kiljeru — —
da ć ’ doći gospoda — uplete se jedan
kaže.
21
Dotle je i m egju ženam a bilo živo.
— Čuješ, teto A n o . . .
— A?
— Kažu ljudi, da s ’ dužni šest hiljada . . . šest hiljada.
A Ana samo se podbočila, one tanke njezine podbočene
ruke čine se ko ručke od debeloga lonca . . .
—
Kako, šest hiljada . . .
deset hiljada i
—
šta j ’ to ? . . . Deset. . . je, je;
pet forinti imaju
oni duga u
Samo ako n ij’ i više .
šparkasi.
. . neka će krezuba.
—
A šta j ’ kod Joške —
Sta j ’ tamo za špiru, pa za kru’ ?
a ? . . . opet će važno tetaAna.
U to nastalo gibanje i žam or sc stao utišavati.
— Dolaze go spo da . . . e n o !
M ir i napeto iščekivanje.
Pisar Simo stao na to č ita ti: »O d p iso m slavne kr. kotarske
oblasti pod brojem . . . od . . . 190 . . . u k o r is t ......................
veresijske udruge u ...« i t. d. — i t. d . --------- i dražba započe.
Uz ono stereotipno: Tko da više? . . . Prvi put . . . drugi
put . . . samo se čulo potajno šaputanje i odgovaranje . . .
Još iste večeri sjedjeli Tanasija i Saveta onako m am urni od
špire, pa od potištenosti i sramote — šta li? — tamo na kraju
selskoga pašnjaka . . . D rugi su dan nekako izmolili, da smiju
noćivati kod nekih daljnih prijatelja i drugova, a onda stali ob i­
laziti od kuće do
gutljaj špire —
kuće i tu
i novi
kom adić
kruha,
tu
koji
filir,
pa
započe život
Popustila žega . . .
O n i prvi crvenotamni traci večernjega sutona padali,
Saveta i Tanasija pogagjali se Joškom za pabirčeno klasje.
-
G o sp o dar Joško . . .
a
daj barem tri. Sta j ’ za nas dvoje
samo dva deci . . .
Smilujte se, b i’ će sutra više . . .
Kad
su
potrošili
zasluženo,
— izm uca Saveta.
stali teturati
iza bašča,
da
gdjegod prenoće. Onako na po mrtvi od um ora i starosti jedva
su koračali po onoj ledini i pomicali se šutke naprijed. O dm icali
sporo i u onoj tami izgubili se ko dvije tamne sjene . . .
*
*
*
Saneno i m ekano zagrijavalo srpanjsko jutro. Išao sam po
svojoj navadi, da se naužijem svježega zraka i one svježosti tamo
p o d n o Papuka i Krndije.
22
Kako je noćas jaki pljusak pokupio dobrano prašinu i na­
punio jaruge do vrha vodom, veselo su ronile guske u onu
mutnu vodu i kljuvale po svojem perju.
Tamo iza bašća skupilo se više seljaka, pa vuku nešto iz
šamca.
Podjem onamo.
. . . A Tanasija i Saveta ležali su nakažena lica, a od one
žute zemlje i mulja sasvim zamusani i blatni. Ljudi nagagjali,
kako su se zagušili i dospjeli u ovu baru . . . dok se ono saneno jutro uozbiljilo i za čas navuklo na se gomilu kišnih oblaka
zatutnjilo gromornom tutnjavom --------
R U D O L P VHL1Ć :
BRVHO.
MJESEČEVO SVJETLO
Proljetna ljupka noć i prvi mjesečevi traci provirkuju iza gomilastih oblaka . . .
U malenom i tijesnom kiljeru pružila se na niskomu ležaju
pokrivena petarom sve do vrata ljepušasta Ajkica Lice joj sve
v^ć izblijedjelo i ko da se vora, a usnice poplavile, mlohave.
Zatvorila oči ko na silu na san, a onda pogledavala unaokolo
po onomu mraku. Prvi znaci groznice već su otezali klonula
uda, a ona zima, koja se tako nečujno uvlači i mili pod kožom,
razmahivala svoju moć sve jače i jače.
A vani se sterala proljetna ljupka noć Onu seosku tišinu
prekidao samo prekidani lavež pasa, kukurijek pijetla i nadugo
hrzanje i disanje marhe, koje je brujilo i treslo zastojanim uzduhom, ko kada šume oni brzojavni stupovi.
U pokrajnjem kiljeru plakala vremešna starica. Šćućurila se
slabašna, obučena u donje odijelo i podlaktila o zaslon postelje.
Ona tišina uzburkavala i nadimala još jače njene uzrujane grudi,
i ona je jecajući prisluškivala i prisluškivala : miče Ii se Ajkica
u svojoj postelji.
Je li joj bolje? Bi 1’ pošla do nje? Bi 1’ -----? !
Onda se sjeti večernjeg prizora, i da ju njena Ajkica ne će
da ima u sobi, pa zaniječe glavom i jecajući onim promuklim
glasom zavuče se pod perinu. Ona toplina, pa umor i starost
naskoro podvostručenom snagom staricu obuhvatiše, i ona se
sve slabije i slabije otimlje, trza, a onda ju onaj slatki umor
tako obuzme cijelu, da se oči sklope same i ona u onom dremuckanju samo se klanja i sagiblje glavu, dok napokon ne pre-
vagne na ma koju stranu i sanja onaj lijepi san mladosti, koji
joj u ovo doba često dolazi . . . sve dok ju koji hrapavi glas
ne trgne i baci opet u svagdanji ž i v o t ------Moglo je biti već oko jedanaeste u noći.
Ajkicu hvataše neki drijem, od kojega je neka ko pritajena
ruka odagnavala ono, što dolazi iza drijema. Njezino je lice
oblila laka rumen i ona je na po besvijesna gledala i čudila se,
kako je njezin kiljer rasvijetljen nekim lijepim svjetlom izrazite
boje, i pričinilo joj se, ko da nešto šušti, bruji, struže . . . Da
tu neugodnu šutnju tim šuškanjem zabašuri, na silu se okretala,
samo da postelja strugne, zaškripi. Htjela je već zovnuti i babu,
ali onda se sjetila odmah njezinih navika . . . pa pogotovo u
ovo zadnje vrijeme, i večernjeg prizora i — to je njezinu vatruštinu ko potpalilo — i ona se uzruja i ljutito namršti.
— Sita s’ već njenog trabunjanja . . . ne — ne — e .
Nikako.
.
Sada je zašutila na čas. A ono i opeta nešto ko zašušti
a njezine oči ko da se prevukle nekom gustom koprenom.
Htjela je da ih otvori, i borila se sama sobom, ali onaj šum, pa
ona ugodna umornost tako ju obuzela, da se nije mogla
ođhrvati . . . nije mogla, a borila se . . . borila jako — --------------- Mjesec — velik i pun i rasvijetljen mjesec
po­
molio se sav u sjaju iza oblaka i doplovio na lijepu čistinu
neba. Njegovo smiješljivo lice zaokružilo naokolo i na pregršti
bacalo blijedozlatne zrake; a ove su zašuštile i naglo padale po
velikoj zemlji, po poljanama seoskim i cvjetnim pašnjacima . .
Ajkica je odmah zamijetila i taj šum i šuškanje zraka, da
je to ono bajno mjesečevo svjetlo, radi kojega se i posvadila
sa svojom staricom Bajom. Sada joj budne žao, što ju je baš
danas otpravila od svoje postelje i rekla, da ne treba uz nju
bditi, a ni pričati o onim . . . da, kako mjesec ono, pa
— A1 eto . . . sadikar ja to gledam i čujem sve
Ju, Bože, ju — u — u . . .
i vidim.
Onaj zadnji glas izrekla je tako tiho, nekud ko bojažljivo.
— Samo da m’ ne bi čuo, samo . . .
Njeno čugjenje raslo ko kvas u koritu, pogotovo kada se
sve ono, što je ona dosele samo slušala iz ustiju stare Baje,
evo pred njenim očima obistinjavalo. Bila je čisto vesela, da je
25
sama i da samo ona to sve gleda i čuje. U ovoj neizvjesnosti
zakucalo joj srce jače, a grudi se nadimale i talasale od uzrujanosti . . .
— — A mjesec je svegj bacao širom one lijepe zrake,
i ono sitno poljsko cvijeće zakimalo i stapkom i rascvatenim
pupom i rosnim listom . . . Šum bijaše tako jak, da ie Ajkica
trzala se i čas pogledavala ovamo, a čas onamo. Nije mogla da
se dosta načudi, a opet je ona evo sve gledala cvijeće i
o
Bože, o Bože — i kako se to cvijeće pretvara u ljepušaste dje­
vojčice, na kojima sve dršće i trepti ona svilena bijela odjeća, a
ona zlaćana kosa sve šušti . . . šušti. I što je samo Ajkica
trepnula očima i onda ih otvorila : na onoj velikoj poljani ne
bijaše poljskoga cvijeća, već zbor vila, koje su koračale po zraku,
kao što ljudi običavaju po zemlji . . .
— Ju Bože, ju Bože . . . i uzdah čugjenja za uzdahom
tresao njezinim grudima, a onaj znoj sa čela i lica curio niz
obraze, za vrat i niz tijelo . . . Neobuzdano i veselje i veliki
strah obuhvaćali Ajkicu i u njoj se porodi velika čežnja :
— O da sam tamo i ja . . . o da sam i ja njihova druga. ..
-----— Zbor djevojaka podigao se i do mjeseca samoga,
i tu sve posjedale, a mjesec se njima na pozdrav smiješio, slatko
smiješio, a onda progovorio svečanim i krupnim glasom : O da
ste zdravo! O da ste zdravo !
Zbor vila djevojaka samo podcikne, a onda ko po dogo­
voru zapita mjeseca, kako će se danas pozabaviti. — Kako ?!
Ja ću vam pričali o onoj velikoj tajni . . . — Zar kako smo
ovamo dospjele ? ! — Da, da . . . kako ste postale moji podanici.
Od začugjenja Ajkica onijemila i nije ni prstom makla. U
njoj je rasla uz onu čežnju i znatiželja . . velika znatiželja.
— Pa kako to mjesec samo lipo divani ko gospoda! Pa
kaki mu je samo glas ! Ko da j’ okrugao, mekan i zvonak ko
ona zvonceta, kad zazvone u crkvi na podizanje. Kako j’ . . .
Tu je naglo prestala i samo da sasluša što pozornije svaku
mjesečevu riječ.
— — — Da, da . . . ah, one večeri! Ja sam vas dnevno
pozivao, a vi ste odlagale dan za danom, bile ste neodlučne. A
ipak vam je sada život mnogo i mnogo ljepši, mnogo i mnogo
ugodniji nego i najvećega bogataša, nego i najvećega dostojan­
stvenika tamo na onoj sićušnjoj zemlji, neznatnoj zemlji, gdje
jedino cvijeće — lijepo šareno cvijeće uživa u vječitoj ljepoti,
26
koju i mi uživamo. O kad bi nas ljudi pojmili, kada bi razumjeli
naš svijet priča — svi bi ostavili svoje
odaje,
svoje
zadušljive
odaje, koje im samo truju i. prikraćuju onako
kratki
život . . •
—
»Zadušljive
odaje . . . one
prikraćuju
i
onako
kratki
život« — tako j ’ kazo . . . baš tako. A ima i pravo, istina j ’ to
živa . . . ’est, duše
m ’ moje. Eto
i u m om
Ajkica je i nehotice opazila, i što je
kiljeru,
na to više
joj je jasnije bilo, da je njen kiljer p un
i tu . . .
pomišljala,
otrovne
odavde skoro ne pobjegne, da će morati umrijeti. U m rijeti!
je bila strašna za nju riječ, jer ona
još
to
zaduhe, i ako
želi živjeti,
evo
To
ovako
kao ovaj zbor djevojaka, ah, ovako . . .
— — — Sad gdje vas gledam u najljepšoj ljepoti, govorio
je dalje mjesec, gdje vidim vašu sreću, uživam,
u živ a te : Po danu biti ljepušasti
a znam da i vi
cvijet i gledati
i slušati
ljude
onako iz prikrajka, a noćom biti moji podanici i sprovoditi u
ovim nebeskim visinam a vaš lijepi život. A taj će trajati, dok je
svijeta i vijeka, i vi ne ćete nikada znati, sve dok
budete
moji
vjerni podanici, niti za tugu, niti za bol, niti za trpljenje . . . Da
pak m ožda još koju novu drugu privesti možete
reći ću vam,
a i vama je s lo b o d n o :
djevojačka duša, pa kada ono odbija
zvona, i um ije se u
potoku,
nad
Treba
p on oć
kojim
u
naše kolo,
samo
htjeti čista
zadnjim
blistaju
njezina je želja ispunjena onaj čas, i ljepši
joj
kucanjem
moji
život
traci —
sine, ona
je vaša druga — — —
— Treba samo
toku ’di s’ traci . . .
htjeti . . . p o n o ć . . . ’mit lice . . .
i eto . . .
Tresla se ko šiba na vodi, a niz njezino slabašno
cijedio
znoj.
Prvo
što joj
u po­
o B o že ! — i Ajkica se probudi.
bijaše,
zapita
se,
tijelo sve se
koliko
je
sati i
zaokruži kiljerom. Sav rasvijetljen, kao u svečano ruho zaogrnut
činjaše joj se prijatnijim,
a
kako
su traci
i titrali
i
sve jače
rasvjetljivali, Ajkica po nekoliko puta trene očim a, pa kad opazi,
da je tek po dvanaeste i da
na
nebu
plovi
svegj
on o
isto
smješljivo lice, koje kao da ju zove, — pridigne se sa postelje
i na brzu ruku prebaci na se nešto odijela, a zatim otvori prozor.
Vlažni i hladni noćni zrak nahrupi svom snagom, i Ajkica onako
srvana od bolesti zaljulja se lako, i da ne upane, suzdrži se i
zahvati za prozornicu. O n d a se sjeti svojega naum a i ne oklije­
vajući ni časak popne se na prozor, spusti oprezno dolje i
27
udari prijekim putem kroz baščine. Potrči jako, svegj ozirući se,
da ne bi udarila krivim putem
Sa crkvenoga tornja udari u to
oni m ukli udarci zatutnje unaokolo.
Ajkica se lecne.
tri četvrta
Sjeti se dalekoga
na
dvanaest, i
puta tam o
do
prvoga
potoka, što se vijuga iza državnoga drum a blizu šum e »Šikarice«, i u taj čas osjeti, kako ju ostavljaju sile, a po tijelu osjeti,
kako ju odjeća zebe. Korak joj bivaše tromiji, i ona se spotakne
i pane. Teškom m ukom pridigne se slabim rukama i klecajućim
nogam a potrči preko druma. Još nešto puta i ona skrene starop utino m
do
potoka, nad
kojim
je izdaleka
opazila
baš
onaj
traženi znak, gdje se m iješaju traci mjeseca sa pjenušastim lakim
talasićima potoka. O d radosti cikne i da će podvostručenom
silom zakoraknuti, ali sapa ju izda, noge klonu. Teška um ornost
sputavala ju u tijelu, i ona
oćutje i bol i probadanje
i kako joj dršću noge i kao da su
dršću, ljuljaju se i ne m ogu . . . ne
baci,
bim
u prsima
od same hrskavice: sve
m ogu naprijed, a da se
m ožda bi prst ruke m ogla zamočiti u talas potoka.
Uto se sa tornja oglase četiri jaka udarca: bim — bi m —
— bim . . .
— ’O š
samo
malo
vremena . . . ’oš
samo
malo.
Isuse,
odrine
nešto
p o m o g n i . . . sadikar m ’ samo pom ogni.
Ajkica se baci onako slabašna i prstim a se
naprijed . . .
Sa crkve
su
onda
odbijali krupniji
u d a rc i: bam,
bam, bam . . ., a ona je svegj zabušivala prste u mulj i p o m i­
cala se naprijed beovijesno, živući samo u čežnji, kako će za­
grabiti obim šakama o n u pjenušastu vodu sa svijetlim zlatožutiin
mjesečevim tracima i izliti sebi po licu.
Crkveni sat udarao je još preostale udarce, i prije no
je dvanaesti odje kn uo: Ajkica se naglo
tren zahvati pruženim rukama
talas
nogam a
vodu . . . M ukli udarac
uznemirene vode smiješali
se u čudan
naskoro nestalo u onoj mekoj proljetnoj noći,
što
odrine i u isti
zvona i
pljusak, ali ga
u kojoj
je
se p un
mjesec tako d o b ro ćud no smiješio . . .
❖
U svu
zoru, dok se u
Ajkičinoj
dva se seljaka zadovoljno smiješila.
— Eto j ’ tu . . . ko b ’ to reko.
kući strkaše
zadrugari,
28
— Ja, to t ’ je Bajino bajanje. U vik ti o n a p un ila toj
curi glavu, p a ko zna, d a j ’ nije m isec ko m is e č a rk u zagnjurio
u taj potok.
— Bilo sa d što bilo, a jd ’ da ju p o n e s e m o k u ć i ; pa kad
već 'v ako B o g do, b i ć ’ b a re m za n a s v iše i prida, a i veselije
karmine*) . . . ka rm ine — e.
I bilo tako.
RUDOLF YHLIC:
TIHO ZHKLOHISTE.
*) K armine — posm rtna čast u n ašeg a seljaka, kad m u je u kući
m rtvac. T oga dana tko m u dogje u kuću da „p ogleda m rtvaca“ b ude ponugjen rakijom , krkešim a (vrst kolača), pogačom i što je već pripravljeno za
tu zgodu.
BADNJAK
I s a d a se razgorio. P lam en je lizao o n e č v o ra ste kvrgetine i
u d u b in e , h ra s to v in a ra s p u c a v a la i n a v a n jsk o m dijelu kore, g d je
se jo š zelenio ma, kapale sitn e kapljice v o d e i cijedile se p o
p e p e lu banjka. O d č asa n a čas razgorila se klada jače i o n a čagjava k u h in ja rasvijetli o d o n o g a lijepoga c rv e n o g a p lam e n a i
ko p o lje p š a n a zavarava oči, a P era se od z a d o v o ljs tv a nasmiješi.
— T o m o ’e . . . sve to sazidale m o ’e ruke, m o ’i žuljevi.
P a nij’ ni ru ž n o . . . nije.
1 tak o je vatra gorila i pucketala, a p la m e n i lizao i sukljao
sve jače.
P era T a s a m e to v o d m a r a o se na n isk u tr o n o š c u b ez z a ­
slo n a i grijao ozeble n o g e i tr ’o ru k u o ruku.
— A — a . . . b io b a š vraški p o s a o . . . vraški.
O n e n jeg o v e c rn e oči zacakle i rašire se ko u mačka i
neka z lo ra d o s t p o m ije š a n a u g o d n im s a m o č u v s tv o m o d s ije v n e na
on im m režastim v o r a m a i Pera se od n e k o g a s la tk o g a u z b u g je n ja
p o m a k n e na stocu.
O n je bio uvjeren, d a će zato, što je tu kladetinu na taj
d a n u k ra o o d vlastelinstva poživiti za sta ln o jo š d e se ta k go d in a .
Istina, o n je d a n a s u ra n io d o k je još cijelo selo spav alo — al
što za t o ? M alo je p re trp io i o d p rita je n o g a o n o g a stra h a i
bojazni, koja čovjeka sv e golica p o koži, m re šk a ju i sitnim b o buljicam a o sip a v a . . .
— Ja al’ vridi .. . vridi za n e k o l’ko g o d in a življenja. A to s ’
b a š nigdi ne m o ž ’ kupiti . . . aja, D a s ’ m o ž e ugnjavili b ’ oni
tam o (on nije ničije im e sp o m in ja o ) . . . oni tam o. 1 s a m o b ’
o n i o n d a k a r ž i’li. A l’ ’v a k o : jo k valaj b r a c o ! Fige njim a i crve­
n o g a šipka. Fige bo m e. H a — a . . .
28
— Ja, to t’ je
Bajino
bajanje.
curi glavu, pa ko zna, da j ’ nije
u taj potok.
U vik
ti
ona
punila
toj
misec ko misečarku zagnjurio
— Bilo sad što bilo, ajd’ da ju
ponesem o
k u ć i; pa kad
već 'vako B og do, b ić ’ barem za nas više i prida, a i veselije
karmine*) . . . karmine — e.
I bilo tako.
R U D O LF YHLIC:
TIHO ZHKLOHISTE.
*) Karmine = posmrtna čast u našega seljaka, kad mu je u kući
mrtvac. Toga dana tko mu dogje u kuću da „pogleda mrtvaca“ bude ponugjen rakijom, krkešima (vrst kolača), pogačom i što je već pripravljeno za
tu zgodu.
B A D N JA K
I sada se razgorio. Plamen je lizao one čvoraste kvrgetine i
udubine, hrastovina raspucavala i na vanjskom dijelu kore, gdje
se još zelenio ma, kapale sitne kapljice vode i cijedile se po
pepelu banjka. O d časa na čas razgorila se klada jače i ona čagjava kuhinja rasvijetli
od
onoga
lijepoga crvenoga
plamena i
ko poljepšana zavarava oči, a Pera se od zadovoljstva nasmiješi.
— To m o ’e . . . sve to sazidale m o ’e ruke,
m o ’i žuljevi.
Pa n ij’ ni ružno . . . nije.
1 tako je vatra gorila i pucketala, a plamen i lizao i sukljao
sve jače.
Pera Tasametov odm arao
se na nisku
tronošcu
bez za­
slona i grijao ozeble noge i tr’o ruku o ruku.
— A — a . . . bio baš vraški posao . . . vraški.
O n e njegove crne oči
zacakle i rašire se ko u
mačka i
neka zloradost pom iješana ugo dnim sam očuvstvom odsijevne na
onim mrežastim voram a i Pera se od nekoga slatkoga uzbugjenja
pom akne na stocu.
O n je bio uvjeren, da će zato, što je tu
kladetinu
na
taj
dan ukrao od vlastelinstva poživiti za stalno još desetak godina.
Istina, on je danas uranio dok je još cijelo selo
što za to ? M alo
je pretrpio
i
od
spavalo — al
pritajenoga onoga
straha i
bojazni, koja čovjeka sve golica po koži, mreška ju i sitnim bobuljicam a osipava . . .
— Ja al’ vridi . . . vridi za nekol’ko g o d in a življenja. A to s’
baš nigdi ne m o ž ’ kupiti . . . aja, D a s’ m ože ugnjavili b ’ oni
tamo (on nije ničije ime spom injao) . . . oni tamo. I samo b ’
oni ondakar ž i’li. A l’ ’vako: jok valaj braco! Fige njim a i crve­
n oga šipka. Fige bome. H a — a . . .
30
Ona
pocrnjela
klada
sada
je
bila u
njezino pucketanje smiješalo se zvonkim
najdivljem
sm ijehom
plam u i
Pere. O naj
bezbrižni smijeh sladio i vedrio m u staračko lice i sada
ko
za
okladu ječio i odzvanjao, a ona prazna k u h in ja sam o odjekivala
m onotn o glas po glas, a od časa se i sama ko nasmiješi, kada
ju poljepša razbuknuti oganj sa svojim zam am nim crvenim
plam enom .
M ogla je biti po
na treću
poslije
podne
i
zim sko sunce m ililo polako p o onom zaplakanom
su lijeno i ko preko volje silazili po onom
ono
zubato
nebu, a traci
kvrgastom
granju i
drvlju i nad skoravitu ravan.
Pera ogrijan ostavi kuhinju pa se odšulja u sobu od ulice,
koja je gledala kroz jedno nahereno okance u ono nekoliko
potleušica iz kojih se crni dim , a same se bijelile
i caklile
od
sjajnog snijega.
Prostor taj pred
njegovom
kućom
mjerio on
više od pedeset zima, a uvijek našao kakovu
zabavljala duh.
očim a
već
koja
mu
sitnicu,
Danas je bila sva ta okolina pusta i prazna. N ekoliko ševa
sve bijele od inja skakutale i kljuvale kljunom
busaina. Katkada ovamo dolijeti
po
po
zam rznutim
koji češljugar, a onda
obično sletio i po koji vrabac i cijela ta družba
je
znala se usko­
mešati, dok najposlije nijesu odletile i ševe i češljugari, a banili
se bezobrazni vrapci.
To je Peru razljutilo i on je
—
u takovim
časovim a
planuo
E t’ i tu ima gospode . . . pa baš ta prokleta vrapčad. .
muktaši. E, da s’ ja . . . (što, to nije kazao) d ’o b ’ ja njim a već
po repu . . .
Pera, ja .
bi. Ja ’vako šu t’ pa trpi.
I ’di niko
ne će, tu ti,
. kad tako B og d ’o, a ljudi ne ć’ da promine.
U to dječarac od jedno pet god ina istrči saonicama na
ulicu. Bio je ljepušast i svijetle kose, koja je provirivala pod
crnom šubarom , a očiju plavih ko plaveš ljetni. Svoje je saonice
dovukao baš preko puta od Perine kuće prislonio nad šamcem,
ond a sjeo na nje, nogom odrinuo i igra započe. D olje u šamac
spuzio se ko munja, a onda je obilazio i vukao se lijevo do
najniže strmine, popeo gore i opet otišao na staro mjesto. Tu
je igru ponavljao onom vedrom djetinjom nebrigom ,
sav obeznanio . . . protrnio na tijelu . . .
a
Pera se
31
Nije on bio kruta srca, ali djecu
zato
baš
m ožda, što su m u činila kvara — to
nije rado gledao.
Ne
je on rado praštao,
već što je to njemu bilo u ovo nekoliko god ina kd prirogjeno.
Prije je
on bio ko lud za djecom. O n d a je služio u velikoj zadrugi i
kad je koja m lada snaša
htjela na
smetalo joj dijete, onda ako nitko nije
prelo ili u
kolo, a
htjeo — Pera je
prim io
službu dadilje. O n je onda povjereno m u čedo ljuljuškao onako
povijeno u koritancu dok je on o svojim malim
calo i veselo gukalo. Kada se rasplakalo,
očicama žmiru-
Pera odveže oprezno
one lanene uzice, izvadi dijete i ko pravi otac buška
iz ruku
i premeće
u ruku, nugja m u slatku krpicu sa zam otanim
izgriženim
kruhom
i bijelim šećerom, pa ne primi li — onda ga ljubi, tepa
mu, draga i sam slatko guče
. . .
— Ma, Pera, a šta s’ ti
vraga ne ž e n iš ? ! Ta
oca ko stvoren. Tvoja b ’ te žena blagosiljala
grobu . . . bi, duše m ’ m o ’e . . .
ti b ’ bio za
i kad
b’
bio
Tako su m u od dana u dan govorili, a Pera, ko da i
m uško, samo se sm ijulio na snaše.
u
nije
— N ij’ ’oš došlo m o ’e vrime.
— Pa kad će, ako n ij’ već sadikar?! Ta, et’ svršio s’ soldačiju, a već t’ bom e i trideseta na ledj’ma . . . že n ’ s’, Pera,
svaka ć ’ cura za te . . .
A Pera to sve čuo i ne
čuo. Bila
Boja, lijepa i ko mlijeko bijela lica,
o,nda u
zadrugi
a oči . . . O te
o č i!
neka
Te su
se oči upiljile d ubok o Peri u dušu i on je bio za Bojom ko lud
— N ju — nju — nju . . . Samo B oju — —
Njegova vedra narav ko propala u zemlju,
m u više išao od ruke.
Svuda je činio
kvara,
a i posao
postao
nije
sm ušen i
srnjao po kući šutke. Kad bi opazio Boju, zažario se u licu, on
se od neke vatruštine strese i bude m u ko djetetu kad se uplaši.
Ponikne glavom i kad bi se tek ono šuškanje odjeće ljepušaste
Boje tam o pod kiljerom
izgubilo,
pogleda
slatkoga prostruji njegovim tijelom . . .
za
on oživi.
njom,
a
nešio
Sada m u išlo
sve od ruke ko kakvom čarobnjaku. Veselo popijevao, obijesno
skakakao i govorio zadrugarim a kojekakove besmislene peckavice
sve dok nije ona čudna vatruština splinula od obijesti i dok
nije ohladio i postao i opeta nebrižan za sve. I čim je sada na­
stupilo dulje razdoblje i prolazilo više sati, a da nije m ogao
opaziti Boju — postajao nesnošljiviji Sm rknuo se i što g od je
radio — radio je preko volje.
32
D o s a d ilo to n a p o k o n starešini z a d ru g e .
— Ma, ljudi božji, taj n aš P e ra ko
d a nije čiste sov esti . . .
’N a k o — i on zavrti ru k o m p re d čelom — ’nako, ko da j ’ malo
s k r e n u o na d r u g u s tr a n u . . .
J o š is to g a d a n a o tk a ž e o n s lu ž b u Peri.
— D o b r o . . . pa i ć ’ ću. M a — P era se zamisli. U o z b i­
ljio se i ko sa sv im d ru g i P era n a g o v o ri sta re šin u .
— A kako b ’ bilo . . . ja bi s e ženio. D ajte m ’ Boju.
Starešina, n e n adajući se toj p ro sitb i ni u sn u , zakim a
č u d n o glavo m .
— ’O ć ’te — a ? !
— D o g j ’ sutra, pa ću t ’ k a z ’ti.
O v o je bio prvi d a n i p rv a noć, kada je P era u svo m ži­
v o tu osjetio,
što je to g o s p o d s t v o . 1 š to se dulje v u k lo to
o b e ć a n o d r u g o ju tr o — P era se osje ć a o p o tiš te n im , p ro stim
slu g a n o m .
— Sad vidim, da n is ’ ništa . . . b a š ništa. Ni ’voliko, k olik’
c r n o is p o d nokta.
D r u g o ju tro vijećao sta re š in a Bojom . P r e d o č io joj njezin
b u d u ć i život i d a ju je on prim io kao brat n je z in o g a p o k o jn o g a
oca, p a d a k ak o o n a želi, d a će o n tako i raditi. Njoj je d o d u š e
bila već i d v a d e s e t i šesta, al š to zato. Roditelji joj ostavili i
so k a i sm o k a , a kad je tog a, bit će svega. A n a p o k o n o n a je
iz g a z d in s k e kuće, p a će se već udati.
Kad je Boja čula, što želi Pera, zaplaka o d boli.
Starešina, d a se b e i nju izbavi iz n e u g o d n o g a po lo ž a ja
pre k in e r a z g o v o r i b rže p o ru č i Peri — da Boja ne će za n je g a
d a se u d a . . .
Po g o d i n e kasnije sa z id a o si Pera sv oju kućicu i svojim
p r ig o s p o d a r e n im n o v c e m ok u ć io , a vrijem e prolazilo i n je m u se
činilo kao d a sniva neki dug i san, a s a m o s e budi, kad treba
posijati, po žet, jesti i š to v eć svaki čovjek mora, d a se živi.
. . . O n d a je rijetko izlazio. Uživio s e s a m u se i nije
tr e b a o svijeta, a koliko je treb ao , lako je privredio. P rek o g o ­
din e is k o p a o p o koji z d e n a c i eto zimine. D a m u p r o g je vrijeme
po lazio je crkvu i tu sjedio u klecalam a sv e d o k ga nije z v o n a r
o p o m e n u o , d a će zaključati crkvu. U nedjelje ili sv e tk o v in e nije
iša o u crkvu, s a m o d a n e d o d j e
u n o d ir s ljudima.
— O v a k o s ’ niko ne b rin e za m e i n e z n a barem , kako m ’
je u du ši . . .
33
j e d n o g a d a n a sjedio u klecalama, a m o g lo je biti o k o po
na d v anaeste. V rata zaškripe, a dvije s n a š e d o n e s u iz s u s je d n o g a
sela dijete n a krštenje. P e ri p o sta lo n e u g o d n o . Skutrio se u
klecalama i jače z a b u š io misli u glavu, a oči ni da bi p o m a k a o
sa patrica.
U to je d o š a o i župnik.
Babica o n a k o m e k a n ič n o , tek što je pozdravila, z a p re d e svoj
obični razgovor, o d lu č n o i ja sn o , a klim a s a m o se stisla uz
k rstio n ic u i sva d r š ć e držeći n o v o ro g je n č e .
— M olim o n j e n o g a v e le č a s n o g a . . . to je dečko. Sin,
znate, m olim o . . . Boje M artinove, š to j ’ bila u v ašem selu u
P av o še v o j z a d ru g i . . .
— Boje M a rtin o v e . . . sin.
P e r a poblijedi ko krpa, p o k u p i š e š ir i patrice i n e osvrćući
se ni lijevo n i d e s n o s u n e k ro z vrata.
A kada je d o š a o u svoju s o b u , b a c io se na ra s p r o s tr tu
p etaru i zarid ao ko dijete. Suzio je i plakao, a u grlu sv e g r c a o . . .
g rc a o i tre sao se od plača.
S a d a je izlazio jo š regje i u crkvu nije
— tu je zam rzio i ni je d n o nije sm jelo m u
k a dšto, d a je s u s je d p o ru č io što p o d jetetu
zlo pro šlo . Pera ko p o b je s n io o d s r g jb e i
i istjerao.
više išao. A djecu
n a oči. D esilo se
—■ a to je o b ič n o
z g ra b io g a za šiju
— M arš . . . cuki . . . p a k a ž ’ tv o m u o c u ne k a m ’ p o
d erišćadi ništa ne p o ruč uje , jal’ ću te d ru gi p u t izbiti — —
*
*
*
Pera o d je d n o č p la n u o jače. Dijete o v o sa saonicam a, pa
p o m is a o na Boju uzavri n je g o v u krv. O n oćuti n e k u zvjersku
j a k o s t i p re p o z n a v ši u o n o m djetetu, d a je to nitko d ru g i već
Bojin sin, skoči o d p r o z o r a i maši se za jedek. N a b rz u ru ku
sp le te g a u troje i smisli p a k le n sk u o s n o v u .
— Izbit ću g a n a s m r tn o im e . . . ’oću, d u š e m ’ m o ’e, pa
m a — — izbit ću ga, ne k a z n a za Peru T asam etov a.
U tren
oka d o v u k a o dijete sa sa o n ic a m a n a
srijedi
sob e .
D ječak je g le d a o sav z a p la šen p r e d a se z a m rz n u tih
ručica
i sav c rv e n o d zim e u licu svojim lijepim plavim očima. Nije
znao, a ni slutio, š to taj surov i čovjek h o ć e s njime, z a š to g a
je o tr g a o i p o b u n io u igri.
34
— A — 4 . . . onako zlobno i pakosno progungja Pera i
stisne jače onaj ispleteni konop, a lijevom rukom
čakove lijeve ruke.
Dječarac podigne glavicu
i
onim
lijepim
svrne ko pitajući Peru: Što je ? Što ž e liš ? !
To djete — njegova nježnost — pa one
maši
se dje-
plavim
lijepe
očima
plave
oči
dječakove ko protresu Peru Tasametovu. O n zadršće . . . osjeti
neku toplu slabinu u tijelu i suzu na oku.
— Dite . . . slatko dite . . . de ogri’ s’ m alo .
. ’o š : ja
ć ’ ti dati — — i on pobrza i izvuče ladicu iz stola. Na,
malo kalotina . . . evo i medenjaka — — _ _ _ _ _ _ _
Na banjku buktio u divljem
praskao, plamen
plam enu
badnjak,
lizao i rasvjetljivao začagjenu
se steralo zim sko predvečerje i spuštalo meku
pucketao i
kuhinju, a vani
i
slatku
jinstvenu svetu večer . . .
R U D O L F V H LIĆ:
eto t’
U S N IJE G U .
—
ta-
SITA
O t k a d je T unja Vialić napustio svoj
dojakošnji
samotni
život
i podao se novom u, društvenijem, propadivo na očigled baš ko
i ostarjela voćka, koju baštovan — onako od
kad se već osuši s proljeća na drugo mjesto.
volje — presadi,
— N ij’to bilo za mene, pa eto . . .
D an dva nagovarao lijepo i obasipavao svoju
zdravom i hvalom i razgovorom,
ženu
i po­
samo da ugodi tom čeljadetu,
od kojega će ga tek smrt rastaviti na silu.
Nedjelju dana kasnije bio on sasma drugačiji.
Zašutio
ko
klada, ženi ni bijele, a dušu u se. Jutrom bi se d ugo valjuškao
po krevetu, tam o do devete, a onda zlovoljan ustao i stao obla­
čiti. O nako p o d buh lih
očiju od besanice i trom,
ko
da ga
ko
preko krsta odalamio, natezao one kajševe preko crvenih sukne­
nih obojaka i kolikogod se dugo i redio i oblačio, na njemu je
sve visjelo bez sklada i u najvećoj neurednosti.
Isprva ga to tako ozlojegjivalo, da je od onoga jaganjca
postao najveći i huljilelj i psovač. Nije štedio ni najveću sve­
tinju. Pa kad se malo stišala srčba, a prevladao razum, sam
stidio doduše svoga nedjela, ali ono čuvstvo
brige tako se u njemu
uvriježavalo,
da
se
odvratnosti i ne­
je on
kroz
po
sata i
opeta postajao ljutit, svaka ga sitnica uzrujavala i on planuo ko ris.
Sirota njegova žena,
koja je mislila u dom u Tunje Vialića
naći mir i poštovanje pod stare svoje
dane — naišla na zlo, pravo
prokletstvo. Istina, on njoj nije ma ni
jednu krupnu još dobacio,
ali to, što je on sam sebe izjedao, sam sobom psovao, grdio i
svagjao se, pa ona njegova šutnja, kad ga što zapita — to ju
je izjedalo i ona čim i malo samo odane od posla:
u kakvom budžaku pa prosuzi ko ljuta godina.
šćućuri se
36
Pa da se u to ne Upliće ostali
svijet,
bilo bi joj još kako
tako, ali on ne miruje, svaka sitnica kod njega naraste ko balvan
i zlo još veće gotovo. Pa onda dolazi čas jedna strina, pa drugi
deda, pa se to udara u divan, a svaki svršava jednini te istim,
stereotipnim svršetkom:
—
Tako
j’
Bog
’tio,
pa
de . . . šut’
pa
trpi.
B i’
ć’
bolje . . . ’oće.
— 'O ć ’da . . .
ali kada? Kada — a ? !
A Tunja Vialić samo ćutao i grizao one čekinjaste brkove.
*
Došla i korizma. Poklade rano prošle i još se držao snijeg.
1 dok obdan malo popušćalo,
po noći
se zamrzio
i
skoravilo
da
su dvije
ko kamen, a nova zim a udarila.
T unja Vialić ostario za ovo dvije nedjelje ko
godine dana.
— Bolestan brate . . .
to j ’ na njemu jehtika, a b i’ ć ’ da
ga i mora siše po noći.
San nikako da m u dogje na oči, već nekakove crne sanje,
pa ond a uvijek dolazi m u u glavu pokojna Ejica Martinova. Sva
je obučena u vjenčano
ruho, na glavi vijenac, pa ko da ga pre-
korava,
nešto baje, ma on to ne razumije i u onom polusnu sa
drugim
da kad
slikama tako ti se to njemu pred očim a sve ispremiješa,
se probudi, ne m ože
nikako da si u cijelosti predoči
cijelu sliku. To ga po staroj navadi uz običajnu
već
srčbu još
više rasplamti, a što m u je najneugođnije: glava m u se pričinja
velika ko bure,
a u
njoj
šum i
neki
bijes . . .
pa sve šum i i
trideset
godina — p o ­
bode . . . šumi.
Jutrom za jutrom sve gorje
*
Ejica M artinova bijaše
već
ravno
kojna. Bila je za života i lijepa i jedra i mlada ko kap rose, ma
hladna ko kamen, a odlučna i oštra, ko onaj mali okruglo-debeIjasti kamen, na kojem Talijan Tanatta brusi seoske britve.
A T unja Vialić vragoljast — obješenjak od glave do pete.
P a onda ono njegovo zadirkivanje u djevojke.
od dragosti i radovahu,
jer je on bio dečko
Nekoje se tom u
od
oka, a ovamo
p un i okrugao i lijep ko djevojka, im ućan, gazdinski jedinac, dok
su ostali mom ci ko badrljice i nekako neotesani, pa ih djevojke
samo od običaja moraju begenisati, kad babo i maja zagrmi :
37
— D rž’ se ti ’noga, pa ’noga, jal’ ne dam ti pod
A zapovijed roditelja,
to ti je u ženitbi
važnosti, već svi carski zakoni. A tek
kapa, koja se ni pred carem ne skida.
— Ta t’ mami cure, dok s’ ’oš
šamcevi . . . ta t’ mami ko čečelema.
svetije
šam ija!
u
i od veće
Ta
košuljici
šamiju.
zamamljiva
i
trčkaju po
Toj će one sve za volju učiniti . . . sve.
Ejica M artinova mislila drukčije. Ne zato, jer je ona htjela
na vijeke djevovati, već jer si je ona
ljepšom i svetijom,
već
što
to
ljubav
njezine
pom išljala
druge
danas vole ovoga, a sutra već drugoga
m nogo
običavaju,
koje
A najposlije se uda za
onoga, koji imade najviše zemalja i dogje prvi. S tim se ona
nije nikako m ogla sporazumiti. O n a je od naravi više razmišljavala, a ono, što je osjećala, nije tako u bescijenu povjeravala.
A to je baš bilo ono, što ju tugjilo od onih drugih djevojaka,
a mom ci se po
gotovo
ustručavahu ljubavnim
ponudam a,
da
joj se približe.
Jedini iu n ja .
Što je njemu
napokon
bilo
primiti
nekoliko
psovki,
pa
makar i ženskih bubotaka. Isprva to ni ne ide drugčije.
Najprije se cure stide, onda se srde i ljute, a poslije . . .
onda su t’ mekane ko vosak. Treba t’ to samo znati vrime —
1 T unja obješenjački migne, a
onda
opet
najposlije ne ašikuje ko paša sa svima.
u
zadirkivanje,
1 sve
—
dok
hoće, samo
ga
bježi Ejica, pa Ejica.
-- Č e k ’, čekaj . . .
b i’ ćeš već
i ti meklja . . .
Pa
onda
n is’ ja valjda kurjak, da ću te jiti (jesti), jal’ aždaja.
Udarili sada u smijeh i sprdnju i momci i djevojke, da je
on kukavica, da luduje za E jicom , a ona ga i ne gleda, prezire.
l unja planuo. Na Ejicu se pred m om cim a iskalio do zla
boga, a odlučio,
da će tako i njoj u lice.
Pa
kad ju
prvi put
susreo i htjede pred njom zakoračiti, pa da ju najprije sustavi i
zapriječi put preko brvna: Ejica stane sama O n o njezino hladno
lice poprim i neki zažareni izgled, oči, one lijepe crne oči zacakle
ko stakalce u crkvi i ošin u ga oštro.
— No, da s ’ posto već i ’ajduh
n is’
znala,
al’
sadikar
vidim. Sram t’ b ilo ! U m ojim si očim a od danaske — šuša . . .
Više od mjesec dana nije poslije toga prizora Tunja zalazio
ni m egju momke, ni ašikovao, nije posjećivao večernje sastanke,
ni kolo, ništa. Zavukao se i zabavio poslom , pa od kuće ni
i
38
makac. Ali zato u prsima. T u je kuhalo, vrilo. Svaka žilica mu
podrhtavala, a krv ključala i pekla ko žeravka Njemu je bilo
da poludi od čežnje i želje, da makar samo vidi Ejicu, pa da
mu oprosti.
— Ejice . . . vi’ š . . . molim te . . . oprosti . . . de.
— Ne ć ’ . . . ne mogu.
A Tunja onda gledao za njom, ko izgubljeni sin, i dok bi
drugi zafićuknuo i odagnao veselom mišlju taj mali neuspjeh,
on se stidno okrenuo, sakrio gdje na tavanu i plakao ko d ijete. .
plakao dugo i dugo, sve dok nije svu bol isplakao, a neka
ugodna slut i nada stala prišaptavati : Nemoj, bit će i to već
jednom drukčije . . . bit će
Drugi put isto tako
— Ejice . . . v i’ š . . . molim te . . . oprosti . . . de. Ubit ć ’
me tuga.
— Ne ć ’ . . . za sada ’ oš ne mogu.
— »Za sada . . . za sada« — Tako mi j ’ kaz’ la 1 Tunja da
iskoči iz kože od veselja. Preokrenuo se sasma, a i život mu
bio ljepši i ugodniji. Onda mu još češće dolazila pred oči lijepa
Ejica, njegovo se srce prelilo . . . prelilo od ljubavi. Nitko ne
bijaše sretniji od Tunje, pa kad ju treći puta zapitao, a ona
samo zatvorila one lijepe velike crne oči i — ne znajući ni sam
kako — osjetio njezinu mekanu ruku, kako podrhtava, kako
dršće u njegovoj ruci, a nešto slatko silazi i topli im i usne i
O vo je bio najljepši tren njegovoj mladosti, a najslagji one
večeri, kad mu je tihim i mekanim glasom prišapnula:
— Tunja . . . ti n is’ za mene više Tunja, v e ć : Tunjica.
E vo, da — i ona se maši za njegovom rukom i prenese nad
lijevu stranu grudi — ovo srce, to malo srce kuca samo za
tvo’ e . . . samo za tv o ’ e. I kuca’ će dok budeš i ostaneš ’ vaki,
ko sadikar . . . ’ oće.
Nedjelju dana kasnije, kad su se prvi puta navijestili 11
crkvi, pala Ejica u tešku i dugotrajnu bolju. Ljudi govorkali i
govorkali. Mnogi obijediše i sam oga Tunju, dok nije smrt uči­
nila svoje i Tunja ostao — bez svoje drage Ejice, za kojom je
mladovao do svoje pedesete godine života — — —
Isprva se to dopalo selu i odobravali mu riječju i činom,
a kada postao samovlasnik, stali već dodijavati s porukama, da
39
neka đogje u ovo pa ono selo na večeru, pa na ogled P a
onda, da to nije dobro, a i B o g kazni onakovo samotovanje.
Prijatelja i prijateljica imao ko gljiva iza kiše, ali on za to
haje i ne haje, ostao onakav kakav je bio za mladosti Ejice.
Jedino mu ostalo veselje: pomisao na Ejicu i jedna velika u s p o ­
mena, nekoliko vijenaca site*) koje je splela vlastitom rukom
njegova Ejica i kitila se njima na polnoćnoj misi. To je on
čuvao ko oko u glavi i pozatakivao za grede nad njegovom
posteljom. Pa kada je redio i pometao svoj kiljer. pazio je uvijek,
samo da se jako ne zapraši i usčuvao svoju uspomenu sve do
svoje starosti . . . sve do on oga dana, kada su ga ipak prijatelji
i prijateljice predobili za se i on se dao nagovoriti.
— Imaju oni donekle i pravo. Starost ide, a b i ’ će i sla­
bosti. Pa ondakar, ko će m’ i prigledat, ako ob olim ? Svaki će
grabiti sebi, a to j ’ šćeta velika . . . imaju pravo. Žena j ’ to
pametna, pa onda ona proživila ’voliko ko i ja sam, pa kad
budemo skupa, bi’ će nam ugodnije. Pa de, ’ oću.
1 tako se Tunja Vialić, onaj nekadašnji Tunjica pod stare
dane
oženio.
*
*
*
Kada se danas p r o b u d io : glava dvaput jače šumi, no jučer,
a pričinja mu se, i da je dvaput veća od najvećega bureta. U
licu pozelenio ko gušter, a oči krvave i mutne. Da si još jednom
dozove u pamet cijelu sanju prije nego će pogledati oko sebe:
zažmiri jako, a drhtavim prstima prekrije lice i zabuši u perinu.
I sve vidio iz nova.
Ejica došla u bjelini, vijencem na glavi, pozvala ga odlučno,
da se okani svega i da podje za njom. Pružila mu i ruku, a ta
je bila hladna ko pravi led. Oblilo g a čudno ču vstvo, zavrtila
besvijest i ko neko ludilo. Jed va je skupio toliko snage, da je
istrgao svoju ruku iz njezinih ledenih i jecajući odgovorio :
— P ust’ . . . pust’ m e; ne — ne ć\ . . . t — ti s ’ hladna.
— Hladna? J a ? Ja — tvoja E jic a ?! . . . Zar tako ti meni
— ti — 1 . . .
Onda ga odrinula s nevjere jako i zgrabila nekom nevid­
ljivom snagom sve svoje vijence od site spletene i udarila ga
u lice.
*) N arod zove sitom neku travu, od koje d jevojke vade vlaknasto srce,
a od n jega pletu vijenac, k ojega nose na glavi jedin o na polnoćnoj misi.
40
—
Na, eto t’ sadikar . . . to t’ je moje prokletstvo — i
isčeznula netragom.
Tunja Vialić drhtao svegj jako, zubi mu svi cvokotali i
jedva jedvice da se uvjeri o svemu, odgrne perinu, spusti ruke
s lica i pogleda plašljivo unaokolo . . .
Danje svjetlo rasvijetlilo cijeli kiljer onim zimskim još zubatim hladnim tracima, a cijelo njegovo posoblje, a najviše krevet,
bijaše zaista pun mrvica i sitnog praha, a grede na stropu prazne
i puste, samo gdjekoji strši kočić, na kojem su visjeli vijenci.
Sada je bio potpuno uvjeren, da je tu bila Ejica i da je
proklet do groba . . . proklet do groba.
R U D O L F YfSLIC:
vi nj irr n i.
DEDAK VANJ A
r iije tako ni star, koliko ga postarala tuga. Rijetko kada izlazi
na sokak ili ide malo na divan. Uvijek samo čuči i čuči kraj
banjka, pa ili dremucka iliprebire zrnca na patricama, dok poblijedjele usne šapuću ko na molitvu ili se zamisli
o boljim
prošastim vremenima, pa misli . . . misli. Znade ga tako i glava
zaboljeti u kojoj ko da nešto šumi i vrije ko kada zakuvava
voda u kotlu na onom začagjenom tronošku. Više puta se opet
a to je najčešće — šćućuri ko nakisli vrabac pa ni mukajet,
Šuti pa šuti. U takim časovima, a to biva obično kada ga dru­
žina i zadrugari izgrde, iskaraju, a za ništa i on zaplače, pa sve
se gnjavi u suzama, grca, stenje . . .
0 kako bi rada potužio se komu, razotkrio svoje boli, pa
pe mu bude lakše. Ali komu — kom u?! Njegovi paze na svaki
njegov kret, svaki korak. Ne smije ni u ambar, ni u smočnicu,
ni u štalu — nikuda. Kad bude podne i doba da se ruča ili
večera, dobace mu ko psu.
— Na, evo i tebi . . . ajd’ nosi pa jedi u tvome bugjaku...
1 dok tako kraj prostrtoga stola sjedi sva družina i veselo
čavrlja, on tamo u zapećku kuka osamljen i drobi mrvice kruha
i preko volje.
Što pojede, to je samo da se jede.
Ne osjeća
gladi, niti mu
hrana prijakao nekada, kada je znao i samo suhu
koricu tečno i sa slašću pojesti. Ovo što mu pružaju daju mu
jer moraju ma i preko srca, a baš to dedaka Vanju boli i peče.
Baš to mu je žao.
— Drago, drago . . . znao bi sam sebi govoriti. Zar je to
hvala i zafalnost meni, koji sam sve to stekao svojim rukama.
Ja sam i’ nji’o ko dičicu, prepisao svakomu dio po dio, pa
zar sada pod stare dane to mi je plata? Drago, drago . . .
42
N a d o š lo tako i lijepo pra m a lje tn o d oba.
J e d n o g a d a n a ra n o z o ro m s ta o se oblačiti Vanja. D ru žina
jo š u kiljerima hrkala u snu, a o n sjeo p a će moliti n a patrice.
P o ne k oliko p u t a o p e to v a o iste riječi i n e k u d sav z a o kup lje n
d ru g im mislima uvijek se z a b u n io i o n a k o n e sa b ra n p re sta o
moliti.
Č u d n e su d a n a s n jeg o v e misli Cijelu je n o ć p r o b d j e o i
sn o v a o , što inače nije običavao. I plakao je g o rk o , č e m e rn o . . .
Bilo m u ža o ov e kuće, g d je je u g le d a o svjetlo božje, g d je je
proživ io m la d o s t s v o j u ; ali o n je č v rs to odlu čio raskrstiti se
s n jo m e
— Idem, p o ć ’ ću u svit bili . . . k u d m e oči m oje dvi
vode. D ra g o , d ra g o , d a b a š p o d stare dane, al’ što
ć u ; ne
m o g u više p o d n a ša ti nji’o v u n e p r a v d u .
. ne m o g u .
N a ć ’ će
se valjda m ilo srd n ih ljudi, pa ne ć ’ umriti od gladi. T re b a sam o
zamoliti, tre b a . . . 1 V anja se rastuži jako, zaplače. P o s ta lo mu
te šk o ok o srca, tako jako, ko nikada d o se le u životu.
Nije ni
o pazio, da s u već i za d ru ga ri poustajali, da p ro la z e k u ć o m i da
g a svi n e ka k o č u d n o i n e o b ič n o p o s r d n im sm ije šk o m gledaju
i svegj jedan d r u g o m u z lo ra d o nam igivaju. V anja je k u p io iz
raznih u g lo v a s o b e tralje svoje, ostarjelu to r b u i već se m ašio
za n e k u štap in u, pa d a će izići.
— K uda ćeš — a ? !
— Idem.
— Kuda, a ? ! o te g n u to će i o p e ta jezičava jo š m lada
neka snaša.
I d o k se tako znatiželjna d ru ž in a stala kupiti o k o Vanje,
stajaše o n jo š čas dv a kolebajući, p o g le d a u n a o k o lo i s u z o m na
oku on će na o p r o š t a j u :
— O stajte s B o g o m ! . . . Idem . . . N e m o g u , eto . . .
ne m o g u ostati — —
— Pa idi.
— Baš ć e m o plakati . . . — javi se d ru g i piskuljivi glas.
Vanji da p u k n e srce. O n je p r e č u o pitanja i njihove
uvrede. Ali r a sta n a k od r o d n o g a dom a. O d svoje d je d o v in e . . .
T o boli, boli jako.
U to d o s k a k u ć e obijesni p e tg o d išn ji dječarac, pa će ra v no
d e d a k u svom e.
— D e d ’ Vanja ! D e d ’ V anja !
A o n ko d a je p re č u o cijeli svijet, pa i taj dječiji glasić.
43
— A l’ d e d ’ Vanja, b a ć ’ dragi . . .
V anje se obazre. Mali D am ja primi g a za ruku.
— Idem i ja s to b o m . S mijem li ? u p ita g la so m p u n
v ru ć e molbe.
D e d a k se o b ez n a n io . Srce m u se stislo n e n a d a n o jako i
on se kao lecnuo. Eto, gle, g o v o r io sam sebi, to dite . . . Da,
da; eto to m e ’o š jedino s u s re ć e milo i nudi svoju ljubav. I on
bi sa m n o m . U to se sjetio sv o je g a n a u m a , p a D am jine m olbe.
— N e m o ’š sinko, ti sa m n o m . Ja ć ’
u svit.
— U svit ? Pa sam, bez n o v a c a ?! . .
.
D e d a k s a m o p r o g u n g j a n e š to kao u neprilici i o ta re u
potaji n ek olik o k r u p n ih suza.
— Idem, sin ko
. . O b ija t’ ć ’ tu g je p ra g o v e , kad me, eto
vi’š i sam, u kući n e trpe, n e vole . . .
, — A l’ ja — d e d ’ V anja — ja — ja te b e — vo —v o — lim
— — i mali m u D am ja o b u h v a ti obim ru k a m a n o g e i sta n e
grčevito jecati: O stan i, n e — idi, ne m oj . . . ili — ja --- i —
ja —ć ’
— s t o — sto — — b o m — — — —
I d e d a k o s to o p e t u d o m u ; a ta z g o d a —- o n sam kaže
— d a m u je najmilija u s p o m e n a , jer je te noći u s n u o slatko
i
sp o k o jn o , a su tra d a n p o č e o živiti n e k u d kao lakše — novim
životom .
S a sm a se p o m la d io . . .
R U D O L F VHL1C:
ST U D IJA .
PRIJE VEČERNJE
Spustili se sunčani traci na ovo blato i mulj po cesti, i kao da
nije blato, već sjajno i hrpa do hrpe porasbacano neprozirno
stakalje. Utililo sve u tišini zimskoga života, kojeg budi od drijemeža ono jednolično kapanje rastopljenoga snijega niza podrti
trstikov ili slamnati krov. Sumorna seoska tišina . . . I kola
prolaze rjegje. Ako koja i nabasaju, pa skrenu kroz selo, onda
ono drndanje rasklimanih točkova postaje još nejasnije od lupe,
dočini velike vode sve kljačkaju i vagašem pišti i šumi.
Kvrcnulo upravo četvrt na dva i mukli tutanj odmah od­
jeknuo i dovabio dva derančića. Prvi nešto kudrave kose navukao
danas na se bijele flundre, koje, samo da se sagne, razpucale
bi uzduž i poprijeko.
— Ma —ta— a . . . o j ! . . . otegnuto će svojemu drugaru,
koji se šuljao uz crkvenu ogradu. Ma— ta— a . . .
A Mata onako bosonog, još u dugačkoj košulji samosukne
desnim rukavom i nekud ko lakši odskakuta cintoru.
— Zvonit ću ja — —
— A — ja ...
Došao u to treći.
— Ne budali; zvonit ću ja. Ada, koji bi i mogao ? — i
gurnuvši jednoga na jednu, a drugvga na drugu stranu, —
maši se užeta
I kad odbilo pola, a on stao
potezati za uže . . .
— Pu —p u —pust’ . . . ne — ne id’ . . . ček’ . . . branio se
ovaj od napasnika, koji ga smetahu kod zvonjenja. Ali ovi po­
čeli i opeta. Napokon ovoga to razbjesnilo i on gurne napadača
nogom, a ovaj na nenadani hitac ljosne na kamen i u tren oka
miješa se vrisak sa romonom mjedenoga zvona — —
45
— - - Bim — ham, bim .. . bam . . . .
— Tadajo, kako s’, k a k o ? . . . upita starkelja Gjakin, sve
popostajući na uskome taracu. Kako, ha? — zakima važno i
sjedne tik Tadaje.
Ovaj samo zažmiruca očima. Hu, hu . . . sipljivo zakašljuca
i samo strese glavom.
— Tako, tako . .. eto. Znaš, došla starost, pa valja, da s’
kajem za grihe — Gospodi Bože, došla . . . i on i opeta zarida
i rapavo zakašlje tako jako, da mu sve pucalo u grlu i šo’oonjilo
ko prazno bure . . .
U to se stalo približavati crkvi i drugo ljudstvo. Izmililo
iz onih mračnih stanova i sve po nekoliko stupa odmjereno,
teško. I dok obično jedan govori, drugi se izbadaju s kojekakovim prikrpama.
Tako će baš jedan:
— Gle, a— a —a . . . Zatim namigne na onoga starkelju:
V i’š ti onoga, vi’š . . . kako se samo uslinio od razgovora . . .
kako jako. A ni ne vidi onu grbu na legjima — —
— Kaka grba, ded’ Brugjo, kaka?! Zar ti ne vidiš, da to
nij’ ni grba, nij’ ništa. .. ada baš ni bele .. .
—
I d ’ ti, nisam ja tikva, već sida glava. Ne mislim ja grbu
ko što j’ bila u one deve od onih komendijaša, v e ć . . . hu,
hu .. . grba ti j ’ : ona njegova crna duša . .. crna ko u sotone
koža — Bože m’ mi prosti ! .. . . A sad ’oće, da j ’ opere. . . .
sada. Da bome. Trebaobi punu kacu sapunice, da s’ očisti i
voz češagija . . . A baš onu sirotu Soku spravio pod ledinu .. .
pod ledinu ko da i nije bila slika čovika, već pašče . . . E —
e . . . to ni Bogo ne prašta! . . . Nego ’oće I’ to da zazvoni
skoro na drugo — a?!
I jedva što je dorekao, zazvoni i opet onaj treći, a onu
dvojicu slabijih odgurne na stranu.
— ’Oš malo, ’oš malo ćemo s ’ podivaniti . . .
Čim je Brugjo to izrekao, a neki će opet da spomenu star­
kelju onoga, što divani Gjakinom.
— Sirota Soka . . . . eto što j ’ čovik . . . bila pa nij’, a on
se ’oš vuče i obija crkvene pragove ... a bila to cura ko jabuka
srčikova, ali smušena, svojeglava, čudna. Nikoga ni da pogleda,
već samo svog’ Tadaja pa Tadaja . . . A on gdje bolje tu dulje.
U Sokinog babe bila kuća masna, a u Tadaje brkovi suhi ko
46
čekinje u ježa . . . Eto tako j ’ to bilo.
a on u prosce Sokinima.
D ošlo i vrime
D an prije bio on
— Šta ?! izbeči ona.
Ti ’š me ostaviti
sada,
šta ? ! . . .
Šta s ’ dereš, to ti ne ć ’ hasniti . . .
da
poklada,
kod udane Gjenke.
pa
Soki —
ne m o ž ’ više . . .
Ti s’ žena, a meni treba cura —
— I njenog dade kesa — h a ? !
— A ne tvoj jezik. Dosta.
— Š ta ? ! . . . Zar tako ti meni poslije naše Ankice i Nike?
Žalosna t’ majka, a meni sramota
zgrabi tronožak i lupi svoga
ha?!
dragoga u
i otrčavši do banjka
čelo,
pa
u lice, i on
jedva odnijeo živu glavu . . . jedva. He — he — h e !
— K az’li to ljudi Soki. O n a s’ našla uvrigjena, aj’ u prkos
sviju ostala uz Tadaju. O d to doba malo
poblidila i ništa više.
A kad joj ja ono ’ednom kaz’o: Soko, ’oš s’ cura . .. ’oš
vrimena.
meni
Nemoj
da
ravno u lice:
zagrizeš . . . pogji
A
šta ti, Brugjo,
za
ima
drugoga . . .
jezik t’ otpo
Ona
da Bog
d o ! — mlatiš bajdava slamu, gdi t’ je glavurda tvoja — a ? ! . . .
D ruge nedilje bilo vinčanje, pozvali i mene, a ja, da ne uvridim
njezine, došo. Na taj dan njezin Tadaja nakreso se ko panj . . .
ni ruho sa sebe nije skinuo, a ni
pitao
za
snašu.
Da
umire
Soku kaz’l i : tak’ to biti mora, tako j ’ svuda kod svatova . . .
D va dana kasnije izmlatio kangjijom tako Soku, da j ’ odle­
žala dvi nedilje u krevetu. Nije
nekako oko Gjurgjeva,
bilo
a on nju
p o sli’ ni šest
opet
udri,
pa
nedilja,
baš
udri . . . O n a
sva poplavila, pa od sramote iz kuće ni makac.
— Id ’ od njega, ne daj se tući, n is’ ti pašče, a ni rabota
. . . b u d ’ pametna.
— A šta t’ misliš — a ? ! . . . Jezik ti otpo . . . ’di
t’ je
glavurda tvoja — a ?! . . . i ona stala sipati ko iz kabla onako
po svome. Bilo mi je žao . . . Sirota Soka . . .
da . . . čud na do zla
Boga. — Ko
da
onda
A l’
pametna, Ureko ju valjda njen Tadaja, pa m u nij’
a ni preko svoje volje. U reko!
Z lo
j ’ to
bila j ’ eto,
već nije
golem o,
ništa
bila ni
mogla,
veliko
zlo.
Nema tome lika . . . nema na svitu. O n a blidila i blidila i preko
noći usanula . . . Umrla bez
popa i bez sviće . . .
A on bio i
opet nakresan. N ju zakopali, a on se probećario, a kad
došao
iz carske službe — drugi čoek . . . sasma se prom inio. Ne pije,
ne puši, nikud ne skreće — samo
u crkvu . . . A l’ to
maže. Izjest’ će m u onaj crv srce. ’Oće,
ne p o ­
ljudi, vidjet ćete . . .
47
To ne prašta ni Bogo . . .
ne može, jer bi
svit podivljo,
ada,
kako bi to i bilo . . . kako ?
A starkelja G jakin svegj razgovarao s Tadajom
i onako i
nepazice odm agiiše u klecala.
Zato bijaše življe m egju drugama. G ovorile
jedna drugoj
namješta
šamiju,
poravnjuje
puno,
nabore na
a
sve
skutima,
zablaćene cipele briše o m okru ledinu i jedna drugu gleda, koja
je ljepša, deblja, u struku tanja, a u licu rum enija . . .
Pa kad ono zazvonilo na skup, pogjoše u crkvu. Prestao i
Brugjo i svi ----
1 dok je Tadaja u crkvi zurio u
Isukrsta, a
drhtavim rukama prevraćao kuglice na patricama i drhćućim beznagjem šaputao nekud ko uzrujan, p un trzaja blijedio i blijedio,
a duša ledila m u se ko kad se smrzava,
s krovova kuća, a ono jednolično kapanje
dotle
je
vani
kapalo
m utilo seosku tišinu
i miješalo se s brujanjem orgulju i glasovim a litanija . . .
G o lo drvlje otresalo sa sebe zadnje kapljice,
b udilo se na
novi život. A tamo pod ledinom sirota Soka nije o svemu tome
vodila ni računa, niti što znala
A m a baš ništa . . .
ni zere. Snivala vječni san. A za pokoj
duše vijala se molitva pokajnika.
R U D O L F V H LIC:
V IH JE T H 2.
U KVARU
)
S v jetina nahrupila na velika vrata. Za čas i ona sveta crkvena
tišina splinula, a ono guranje i žam or prigušenih riječi, šaputanja
i smijeha odjeknuo. Na protivnoj
strani
uz
kameni
tarac pred
školom, čekao već četnik lsaija i premetao iz ruke u ruku
onaj
drndavi općinski bubanj. Izbečio one zakrvavljene oči i spremio
se, da ureduje.
-— Burum — bum — bum — b urum b um . . .
— A — a ... . — važno otegne knez.
— Pa de već 'ednom
— Udri, Isa— i — o.
A on samo čeka, dok se malo smire. Ne osvrće se ni na
koga, već ravno preda se, pa onda tek što m igne
malo
očima,
zaokruži glavom u naokolo.
— Daje s’ na znanje . . .
-- Ne zvrndaj ti o n o l’ko, ’oću da čujem . . .
— Daje s’ na znanje — i četnik zagrmi jače, a glas zabruji
p un srčbe i lice m u se zacrveni jače.
Jedno petnaest koračaja uz crkvenu ogradu stajao Toinašev
Imra, pa naćulio ušesa
O d dosade grebao noktima o nu
zelenu
m ahovinu s hrasta, a petom lupkao po ilovači.
Dotle lsaija natezao službo-uljudni svoj proglas.
Imra prestao
noktim a
grebsti
i
nogom
lupkati
I što je
dulje onaj g u n g ja o i stao preplitavati jezikom o nepce, to je on
od sada bio ko na iglama. U glavi m u zašum ilo, a prsa samo
da ne puknu.
— Ljudi, — um ovao on — b i’ ć ’ to danas posli ve­
černje. Daje s’ na znanje — tako je četnika valjda naučio sam
49
naš notaroš . . . Ne b ’ on zno
tako pam etno započeti divan
sam od sebe. Da, da, i Imra sam sebe stao uvjeravati o svemu,
što je netom čuo od četnika uz bubanj. Poljar!
N ij’
to
šala biti u
takome selu,
di
He-he-he-e . . .
ima i m no go
gospode
i
bogati gazda. A1 ć ’ ja zasoliti onom štrik’ Taji, pa onoj grba­
voj
Mareni, pa . . .
— Nevoljo
jal si — — —
jedna, ’es ti
nakrenio
tom
tvojom
bučvom ,
— Nem oj b a —bo — branio se Imra ženi.
-
Šta n e m o j? !
De ti
eno —
da
i ona
jedva
smagala sapu. — Šta?! O pet naše guske zatvorili, opet, a ti tu
sam ko drvena Marija buljiš u te buse . . . ’Es ti krštena duša,
’es t i
II.
Kada je sutradan rano jutrom spremao jelo u torbu,
smi-
julio se ko mlada na brk gjuvegjije, sm ijulio i pošao iza baščina
staroputinom .
— Vrag živi, Boga mi ’est, ta moja baba. Pa kako sam ja
samo i m ogo juče zaboraviti na se i tako ostati zadnji od ljudi,
a da n is’ ni opazio, kad su mi pred nosom izm icali?
lsaija,
m alo
presto i divaniti, a ja ga
stala
i
on
zakoračio
nis’ čuo . . . E,
brže,
Pa oso i
pamet,
a očim a
stao
valjda
rezati
na
sve strane.
Hladni jutarnji vjetrić zujio tiho i polako svoju jednoličnu
pjesmu i samo je šturak katkada zapištao jače ili zašuštilo
tanko vlaće p un im klasovima,
ono
koje se i žutilo i caklilo od zore
i savijalo do zemlje.
Imra se podao svom dušom novom e
duvao u licu, a ipak ustrajno
zvanju.
koraca uskim
Sav se
gleda, gleda oštro i ni da trene. Više puta m u
se pričini, da
ugleda u čijem žitu nekoliko mladih prasica, ili koje pile,
on bliže, a to
iskoči
zec ili
za-
puteljcima, pa sve
prepelica. T oga
se
a kad
dotači — on
Imra — ne bi se usudio nipošto, ni za živu glavu.
— Nemoj, ti balvane, da s’ zaboraviš !
—• Ma, ženo, nisam
ja valjda poludio,
N ij’ to ni vridno za jednoga šugavoga
pa da me išpan.
zeca ili fazona
gubiti glavu, a ni mraziti se spajiji. Pa onda ja
ni ne smem, već samo naše.
(fazana)
ko poljar
toga
na-
50
U takovom razgovoru proveo je juče cijelo veče đo kasno
u noći i što je o tome više govorio,
to je ono
sam očuvstvo
bivalo sve jače i u njem u se uvriježio neki osobito jaki ponos,
da je on sada ko — najm anje — po notaroša. Slične misli vrzle
m u se i sada po glavi.
— Reda treba, reda . . .
Ali onda bi se sjetio
ili
bi
grbave
Marene i —
onda
on
po
starom
štrik’
laje
zaboravio
na
pravdu i na red — kako je on o b ičn o krstio zakon — i preko
reda sam sobom goropadio se na svoje neprijatelje. — Alaj ću
im zasoliti, ’oću, duše mi . . . znati će već oni, ko sam ja.
III.
Kroz
nahukano
okno prodirali
i m asno
srpanjski
traci
niskoj sobici. O n e začagjene
i zaprašeno
i prpošno
grede samo
maleno
prozcrno
igrali
po zadušljivoj
da ne
štropošću od
truleža, a oni raspucani zidovi — onako ko
tužno bulje u taj svježi život ljetnoga jutra.
klimavi
starci —
Suhonjava starica od jedno šesdeset godina prevraća se
na petari, a onaj njezin rapavi kašalj sve raskidano dršće i o d ­
bija se čudn o i sliči glasu umirućega, dok ona slama pod njom
šušti i krevet pucketa . . . pucketa.
Marena Pačarizova boluje
jedno
dvije nedelje
i
niti
što
jede, niti što ište Samo spava, a kada se probudi, bunca i —
dogje li k sebi — zovne svog Tom icu, kaže m u koji savjet i
opet usne, a plašljivi dječarac samo
zaplače ko ljuta godina.
se pom akne
na klupčici i
D anas se nekoliko puta probudila i stala u glas v ik a ti:
— Tomica — guske — gnjavi — ne daj — iš — iš — iš . . .
O n d a se smirila.
N akon četvrt sata trgnula se tako jako i onako sva oslab­
ljena skupila svu jakost, sjela na krevet,
oko sebe i mahati.
a
rukama stala
O k o devet sati probudila se i opeta, a
onda
tjerati
stala
otirati
smrtni znoj sa čela. U tijelu je podrhtavala, a srce samo da ne
pukne. Prisnilo joj se po drugi puta, da je gledala,
vija njezine guske.
kako
Bile su u kvaru i sad su poljareva
Imra
svojina.
— !mra, nemoj, oprosti, to je prvi puta, pazit’ ćemo. — I
stala usrdno moliti.
— Čekaj gade, sada š’ znati ko sam
poljar, ne praštam.
ja, če k a j! Ja
gazda,
51
I onda Imra Tomašev uzeo
zavrtio glavu, vratne kosti
gusku
po
gusku,
sve škripe, pucaju,
pa
a krv
svakoj
sve
šika.
Kada je zakrenuo glavu i zadnjoj guski, onda sve zgrnuo u hrpu.
— Imra, nemoj, tako t’ Isusa, dosta j ’ već t o g a !
A on okrutno nastavio šutke dalje.
svezao o stup gjerme, a onda
U hvatio
ju
za ruke i
rukom
onu
zgrušanu
zagrabio
krv, i stao joj rivati u usta tako d u g o , dok
da joj tijelo ledeni, a noge
nije
klecaju, jedva je
zavikati: — Brže, Tomica, ne daj,
— poljar — i onda se probudila.
stala
m ogla
osjećati,
kriknuti i
ne daj ni za Boga — guske
U onom prvom strahu pipala prstima oko ustiju, da li ima
zgrušene krvi, a onda stane pogledavati, gdje je ona hrpa
jenih gusaka. Maleni Tomica skočio
od
straha
u
u b i­
stranu i po
gledao zabezeknut na majku, ne znajući, što se to zbilo s njome.
I tek onda, kada je po treći put čuo mekani njezin
traži vode, ojunačio se i prišao k njezinom krevetu.
glas,
gdje
— T o m ic e !
O n a se silila da pita, a znatiželja ju gonila na to. Vidjelo
joj se na licu, da blijedi, one
drhtavaju jače.
sitne se oči
mute. a usnice
po­
— Ko j ’ sada poljar?
— Jučer ’oš, da, pa ja sam t’, majo, već
Imra. Znaš, onaj b ać’ Imra
Tomašev,
koji
kazo,
me
da j ’ b ać’
jednom
istuko
jako. Da, da, ti s’ majo, onda inatila njegovom Stanom.
Marena ušuti i zaškripi krnjotkami.
Tomica je još neko vrijeme čavrljao o Imri, kako su njega
juče izabrali u o pćini ljudi za poljara, pa kako je on rekao, da
će biti strog i da ne će nikom u oprostiti. U šutio je tek onda,
kada je Marena zaklapala oči. M islio je, da će usnuti, pa treba
da bude mir i da se šuti.
— Dakle je ipak on . . .
I ona se zamisli i u tim mislima
zdravija. Svaki kamečak uočila
usnulu uspom enu na Imru.
Marena
osjeti se ko pomlagjena,
i oživila u
O n d a je bio još
sebi
mlad, jako
davno
m lad,
ali u cjelosti nije se prom ijenio ni mrvu za ovo nazad preko
četrdeset godina. Istina, ne ašikuje više drugim djevojkama, ali
zato ona njegova pakosna
narav. Ta, ta . . . ta je ista.
O n a je
onda bila jedra djevojka i da je trebalo, skočila bi i u bunar za
Im rom , a on mrtvo puhalo, imao samo debelo za ušim a. Kad
bi otišao od njezine kuće — tobože svojoj — onda je obilazio
52
najpokvarenije zakutke i tamo se povlačio, pijančevao i dao, đa
mu isisavaju mladost. Udario ond a i u kartanje i dnevnu besanicu.
— M a Imra, ti s ’ p o d b u h o u očima.
— N ij’ to ništa.
— Al’ tvoje zdravlje, pa kako ć ’ to biti kašnje . . . nemoj
ti tako . . . n ij’ to dobro, a ni lipo. P a onda
da —
druge
mi
kažu,
— —
— Šta — a ? K až ’ samo, de !
—
Druge, znaš, — i M arena se nećkala kazati istinu.
Imro ju stao onda zaklinjati, da kaže.
— Pa ono, o nekakvoj, da zalaziš b a b i c i ------------Tu je prekinula tijek misli i rukom otrla
znoj s lica,
kao
da želi odagnati o n o dainje, radi če ga je patila i u potaji m n o g o
prolila suza, velikih ko grašak.
A znoj — onaj hladni znoj, curio joj niz lice i sada, gdje
je sjećan ja za mladih dana prispodabljala prosnivanim snom,
koji ju potresao do u dušu, zad ršće od boli, a u grudima stalo
s e ko da sve kidati
i ona
očuti
zaklapati, disala je sve tiše i tiše
ponovni
umor.
i sam o
su
one
O či se stale
tople
zrake
šuškale sijedom k oso m i p rp o šn o verale zadušljivom izbom.
IV.
M o g lo je biti pred pod n e . . .
Sunce
sve igra. Selo pu sto i prazno. Zapara
pripiče jako.
i nesnosna
Zrak
vrućina.
Ta­
bani sve g o re od ugrijanoga taraca, a zemlja puca i b u se se mrve.
Imra ide sred druma i tjera oveći ćo p o r gusaka, a batinom
zamahiva. O n a k o zaprašen pazi na svako guse, sam o da mu ne
bi k akogod umaklo, i sve d ršće od veselja. Cijelim
bire u glavi, koliku će udariti globu,
putem
im ne će dati ni malo, dok vlasnik ne d o g je prijaviti,
iskupiti.
U takovim mislima salijetavahu
pre­
pa koliko će to biti. Jesti
ga
na putu
da će ih
n ek o je
žene,
pogledavajući, da Ii možda nisu njihove guske, a Imra se na to
ni ne obazire, već sam o
koju gusku i kreće dalje.
goni,
zamahiva
O n aj zlobni
batinom,
sm ijeh
sve
odalami
mu se
po
toči
s usana, a ona pakost biva u duši sve jača i veća. T a k o prispije
i do svo je kuće.
T u ga je d očekao mali Tom ica. O n ak o plaho krao
dvorištu i tiho pozdravio.
— A — a, ti s ’ to, g adove !
se
po
53
T o m ica zaplače.
Imro s e sada u s to b o čio , pa stao vikati iz svega g la sa :
— Šta ’ š tu — h a ? G ovori, ja l’ ću te ’vako — i zamahne
batinom od glave do pete.
— M o . . . molim,
b a — b a ć ’ Imra — — —
—
Š t a ? ! Kaki b a ć ’
Imra, šta? — i on
stao se
goropaditi
na dijete.
U to došla njeg ov a Stana i stala grmiti po s v o m e :
—
N evoljo je d n a ! Jezik za z u b e !
Šta
to detence, a n is ’ ga ni pito, što ’oće . . .
s ’ dereš tol'ko
na
i rašt’ je d o š a ’ .
T o ali ovaj put nije pom oglo. Imra je
tako
uzbjesnio,
. ■
da
je batinom odalamio i Stanu i m aloga T o m icu .
— N abo lje — napolje — ja l’ ću vas — n a — p o — lje !
J a k vrisak i plač o d jekn u o pred Imrinom kućom, a on
on ako razg orop agjen sam o je udarao i n aganjao
pa kada ih d o b ra n o izmlatio
čo p o r gusaka,
tako, da je perje letilo
iz gusaka
širom po dvorištu ko snijeg, onda ih istjerao napolje,
— Na, pa sada i ’ nosi.
Ja
sam
s’
uzeo
svoju
plaću.
He-he-he-he-he-e — — —
*
Čopor
gusaka,
kvaru, pripadao je
k o je g
je
poljar
Imra
vlastnici — u to d oba
— M areni Pačarizovoj.
R U D O LF V flL IĆ :
STRH ŠILO .
T o m a še v
našao u
dana v eć
po k ojn o j
NA M A J U R U
M
arš ! N apolje! Jesi li razum io? Još samo danas, a sutra gledaj
da ideš . . . ni č a s a !
I on bijaše od toga
trena ništa, a do
malo
majura. O nak o pognute glave otetura jedva
do
sve saopći, a onda . . . o n d a ? ! . . .
zujanje
I ono
prije
kuće, da
gazda
tamo
i šumljenje
u glavi još jače m u raskidavaše starački mozak, a ona nagrešpana
koža sva se osula znojnim
znoja, unutrašnje muke.
bobuljicam a i sva oladila od leđnoga
Te iste večeri opraštao se njegovom kćeri kršni m om ak Aljo.
— G jeno . . .
Topla mjesečeva noć
oni blijedoliki traci
provlačila
se kroz
sve !se prepleću vršikom
lipino
granje, a
krošnja, koje ko
red kapa nanizano, šute i stoje, a blijedoliki traci samo se pre­
pleću . . . prepleću . . .
Jedra i puna plavušasta m om a nije ni zamijetila onaj njegov
drhtavi glas, p un neke pritajene čežnje i topline. O n a se zagle­
dala u dalj tajanstvene noći.
— O jeno . . . i opeta šane Aljo.
O n a se tržne. Sjetila se, što taj usklik ima da znači. Bujica,
potok suza prosuzi s njenih očiju. U grlu se kidali nerazumljivi
glasovi, od kojih se grudi nadim ahu jače, a ipak nije izustila
p o tpu nu riječ . . . ni jednu jedinu riječ. Pa kada je onako šutke
otišla da legne,
stala se prekoravati,
zašto
mu
nije
razotkrila
srce, zašto m u nije rekla, da njen apa nije učinio ama baš ništa,
što se ne smije, već samo ono. što je po savjesti bio dužan
učiniti? Što bi učinio i Aljo, da ima sedmero neopskrbljene djece,
kada se obitelji pom oći m ože —
—- —
■
—
55
Na složenim petarama dugo u noć prevraćao se s jedne
strane na drugu Aljo Andrijić. Nije to bio čovjek onako mekane
i tanke duše i srca, pa čim samo lagacno dune povjetarac, a
on da se skupi u klupko pa da cmindri ili jauče. Ali Ojena, ili
ko da . . .
ni sam nije
znao
što
bi to m oglo
biti, danas
preokrenulo. Kad je gledao njezino lice, pa one suze,
ga
a njemu
ko da je pucalo sve . . . baš sve. Inače je Aljo bio u ašikovanju
vedriji, po gotovo u društvu Gjene, koju je zavolio
onako
od
prave ljubavi. Pa da je što na stvari. Ali da, evo . . . Gospoštijino žito poželi u vrijeme i u redu spravili u kamare.
bijaše, jer još nije bio prispio stroj za vršenje, a
Posla ne
drugi bi
želi
ali nema ljudi. G azda od majura, da nešto zasluži, pošao za<*to
vrijeme drugom e u nadnicu, a gospoštijski išpan, pristav — šta
li je već? — d očuo zato i eto, da . . . A ovamo m u opet pri­
rasla
srcu Gjena.
Paze
se oni još
od
malena . . .
i Aljo ne
znajući ni sam kako, stao se sve više prevraćati i svijati u klupko.
Neki čudni bijes stao u njem u kipjeti, kuvati. O n o inače smješljivo lice stalo se mrgoditi i nabirati, a gnjev
svud
razmahivao
jače i jače . . . uvlačio se u svaku žilicu, koščicu.
U jutro stupio očitom voljom na posao, da koga nekoliko
puta odalami i da iskali svoju jarost.
Eto u to išpana.
— No, je su 1’ otišli?
— ’Esu.
— Čuješ, sinko . . .
— M olim pokorno . . .
— Ti si valjan m om ak . . . [Da; za neko
vrijeme
gazda. Ali p a zi! N ajprije: batine,
petforinti globa, a
zam jenik gospoštije m ane nogom
nekom važnošću
onda
budi
— i
i značenjem
— onda napolje. Jesi li r a z u m io ? !
— M olim pokorno . . .
Aljo da iskoči iz kože. Raskolačio oči, a od nenadane sreće
sav se tresao i stao previjati.
Po sata kasnije na mrtvo
ime izlupao je nekoga biroša,
koji m u stao i zaprljao olaštene čizme. A on krenuo zatim ravno
u prvo selo. Pred kućom seoskoga kneza malo popostane i
nakašlje se ko u neprilici, a tada ravno pred domaćina.
—
Štrik’ Marijane, hvaljen
— N a vike bio amin.
— Ja doša’ do vas, da . . ,
Is’s . . .
— Kako, sinko — a ?!
— Eto doša’ da . . . postao gazda . . .
— G azda?!
— Postao gazda, a sa . . . pa treba mi kućanica i . . .
eto mislio na vašu — — rado b ’ iz bolje kuće . . .
— E pa zdrav bio, pa evo ruke . . .
1 Aljo pio odmah i malu i veliku rakiju i za par dana
doveo kući svoju zakonitu ženu — -------------— — — —
A tamo čak u drugoj općini šćućurilo se devetoro čeljadi
oko banjka. Dok sitnija djeca bezbrižno trču na pletenoj asuri,
a starkelja otac kašljuca i pita sve kroz suze: Kako ćemo? Što?
Kuda? — dotle Gjena uzdiše potajno, toplo, pouzdano:
— Nemojte tako, apa, majo . . . doć’ će Aljo — znam ga
ja u dušu — pa će nam pomoći. ’Oće, dobra je srca . . . doć’
će on skoro.
o
o
©
VELIKI PETAK
O m su djeca otišla, slabunjava starica nekud ko osvježena,
pomlagjena i nekim tihim zadovoljstvom posjedne uz ognjište
na oniski hrastovi tronožak. Skrstila ruke, one drhtave i slabašne
žuljevite ruke, i samo je gledala danas onim zakrijesnulim očima,
a duša njezina, koja je do čas prije uživala sva upokojena, sada
je već stala podrhtavati i željkovati . . . Čežnja, ona tiha čežnja,
koja najprije tiho zakuca, a onda lagano izmili, već se po­
javljivala.
— Sam’ da s’ skoro povrnu . . . sam’ skoro.
1 starica sva zaokupljena svojom svagdašnjom mišlju, samo
da joj unučad donese kakovu radosnu vijest od njene kćeri,
zažmirucne nestrpljiva, pa samo da se svladava u iščekivanju,
poravna nabore na opregu i pomakne se na stocu
— ---Marena Petrina sprovodi tako dan za danom. Jučer je od
jutra rana kupila i tražila po cijeloj kući, premetala sve ladice
ormara, police, kiljer, što bi sve mogla poslati za okrepu svojoj
Plaveši. I onda je uzela zadnji svoj sitniš i kupila nešto malo
šećera, limunovih korica i »bab’ Mare roščića«, pa umijesila neku
vrst laganih krkeša. Marena je bila uvjerena, da će ti kolači
osvježiti njenu Plavešu, a kad će ih jesti, sve će se rastopiti u
usnama. Pa onda ono veselje, koje će proizvesti te milošće.
Istina, ona još nije sasvim ozdravila, ali karta, za koju je sama
Plaveša kazivala u pero, glasi doslovno: »Malo mi bolje, al još
58
nisam sasvim ozdravila. A 1 dat će Bog, pa ću vam ondakar i
opeta za koj dan pisati« . . . A taj dan imao je biti po njenu
računu sutra . . .
— Sutra ć ’ to biti zastalno.
I zato, čim svanulo jutro, otpravi ona sa zamotom »milošća«
unučad u susjedno selo, da zamole tamo u općini »kogagod od
gospode« a »’ oć to i pisar Šima« . . .
— V i’š vi’ š . . . on ć ’ tonajpriije. Ta naš je to čoek,
a i
ja s ’ ga nosala, dok ’oš bio
’ volicni . . . Sam' t’ njemu
daj
novac i o v ’ zamotano, pa ć ’ on već da napiše i onu cedulju i
da . . . on ć ’ to već o ’praviti u varoš Plaveši. S a m ’ kaž’ , da j ’
to za nju, on ondakar već zna, kako ć ’ . . . ajd, ajd . . . d e’ te,
dico — —
A kad su već bili malo odmakli, istrča za njima
Marena
— L ju b o je—e . . . Ilija— a . . .
Unučad stane.
—
C e k ’te . . . u općini
. . . oko četvrte .. . jal’ došo
kaki glas . . . karta .. . pismo. N ekat’ za to zaborav’ti . . . to j ’
važno. Plaveša m ’ obećala, baš danaske . . . indi —
i veseli dječaci stisnuše se jedan uz drugoga, pa udariše
najprije drumom, a ona skrenuše tamo na izmaku sela, kod one
drvene klade preko brvna poljskim putem do klenovog gaja.
Isprva su trčali ovam o onamo, preskakivali posijane lije žita i
vodne 'jarke, koji su odvodili suvišnu kišnicu. Uto već dospješe
do šipkovih džbunova, koji su raštrkano uzrasli na seoskom
pašnjaku i gdjegdje se osuli zelenjem. O vo je bilo prvo mjesto,
gdje su malo otpočinuli, otvorili svoje male torbice i rezali rez
za rezom on oga zbijenoga i kiselastoga raženjaka, i ko starci
udarili u divan.
— Baš sam ogladnio.
— Dobar je kru’.
— Pa ’ est.
Tu su malo ućutali
— A Lju b o-e . . .
— A — a?!
— Ma ko da j ’ malo nakiseo . . .
pa kisi.
59
— Ja . . . i Ilija zavrti glavom. — V i ’š, brate, da . . . to t’
’ vako biti i mora. T o ti j ’ . . . d a ; kako s ’ ono k a ž e ? To ti j ’
. . . no, sviju j' taki.
— N ij’ bome, ne; eto t’ kneževi. Oni iju
zemička — —
kru’ ko
da j ’
— Ej, kneževi . . . zato j ’ on ovdika glava, a naš apo j ’
u ’ meriki. Ja, pa kad on tamo zgrne ’ rpu dukata, vi 'ćeš ti, da
ć ’ mo i mi imati kru’ a ko kneževi. B i’ ć onda i gužvare, a ne samo
kiselice, sam ’ dok pošalje — — — sam ’ dok pošalje . . . ja, al
on ne šalje, već šuti. A v i’ š, Ljubo-e . . . to nij’ ni lipo. Nije
. . ada.
— Šta n i j e ? !
— Nije, da . . . O ’ šo u ’ meriku, maja s ’ razbolila, pa tamo
kuka u varoši, b a b ’ Marena uvikar plače, a on ne šalje vovaca.
Ne volim ga . . . ni o v ’ liko (i dječarac drcne nokat o nokat),
pa eto . . . Kaki j ’ to otac, koj’ s ’ za kuću ni ne brine . . .
kaki — a ? ! Bolji nam naš štrik’ Pavo, već ’ vaki . . . ’v a k i ------— ’ Vaki — apa . . . završi
će dalje.
lija, i oba se podignu,
Uto prispiju i u samu šumicu i opaze toranj
susjed n oga sela. Sa tornja izbijalo jedanaest sati
pa da
župne crkve
— ’ O š malo, pa ć ’ i podne . . . treba s ’ požuriti, jer oko
dvanaest kreće poštar iz općine. De, požuri, da prije 110 pozvoni,
stignemo na misto . . . de.
Dok je lija govorio, Ljuboje se ogledavao i pošao brže.
Č u vši riječ -podne- i »zazvoni« ko tržne se i sjeti današnjega
dana. On kao pametniji, pa još uzato «škular« znao je m nogo
više, nego i njegova baka, jer je znao u knjigu. Čitati doduše
još nije znao, ali poznavao je već slova, a to znači mnogo.
Zato i popostane naglo, a čelo namršti jače.
— Ne zvone danas p o d n e ... jok. Nije se zvonilo tu (u župi)
ni juče . . .
A kako kod n a s ? !
Kod nas . . . kod nas nij’ župnik, pa zvonar, znaš na­
šega andrljastog zvonara . . . On t’ juče zaboravio, što j ’ i
kako j ’, pa misto da j ’ čegrto, on zvonio. A l ’ dobit’ će on za
to. Platit’ će on to s k u p o : deset kruna »štrofa« . . . d eset!
60
Prošli i prve kuće
zidanice
—
sela, a onda
udarili
ravno
put
visoke
M olim o . . . ovo . . . poslati.
Debeljušasti upravitelj se nasmiješi dobroćudno i samo vikne:
- Sim o . . . de ovo zaprimi
i pošalji . . . D obro,
djeco,
dobro . . . Idite sad malo u crkvu, pa se tamo zabavite do
poslije podne, a onda se navrnite po »poštu« . . . po »poštu« —
D ošao
listovi i
napokon
popoldašnji poštar
i
razvezao špag,
karte se prospu. G o s p o d in upravitelj
a
letim ično progleda
nabrzo list za listom, a onda m u ko zapne oko na jednoj karti.
— Ha . . . evo, to je za vas. De, ovamo, vi mali Lacičani.
I dok su Ljuboje i Ilija nestrpljivo iščekivali, da im se uruči
pism o, pa da još prije mraka stignu u svoje selo, dotle je upra­
vitelj tnabrzo pročitao i bilo m u ko neugodno.
— Evo ta karta . . . kazat ćete
primarni liječnik i javlja,
kod
kuće, da
da je točno u . . . sati,
dana (bilo to jutros) umrla provigjena otajstvima
veša Šimunićeva. Dakle kažite baki:
ovo
toga
piše
i toga
um irućih
Pla-
Umrla Plaveša Šimunićeva
. . tako, a sada evo pa idite — —
Dječaci su još čas dva čekali, i dok je lija smješljivo
gledavao svakom u u oči, Ljuboje je protrnio
ponikao
—
u
čitavom
p o­
tijelu,
očima, a laka rumen oblila mu lice.
To . . .
to j ’
moja maja.
*
Vani je padao prvi
mračak, i dok
su
se dječaci
žurili i
nabrzo izmjenjivali korak za korakom, manji je Ilija svegj pripo­
vijedao i obijesno čavrljao.
— A l’ je ono lipo . . . jako lipo. Pa kako samo Isus leži u
sam om e cviću, a oko njega p u n o ...p u n o kandilaca.Pa to gori i
gori . . .
Pa k o l’ko tam o na onoj ponjavi ima p un o
krajcara. . .
kol’ ko puno.
Vani je padao sve gušći mrak. Starica
Marena
iščekivaše djecu i radosnu vijest, pa da li je
već
nestrpljivo
sada
prispio
onaj zam ot na žugjeno mjesto. A tamo u velikom gradu, baš u
to vrijeme, u jednoj osamljenoj
sagjen krasni
izagju kola.
perivoj,
dvokatnici, pred
škrinuše
zabravljena
kojom
željezna
je
po
vrata
i
61
Bila to crna mrtvačka kola, sa priprosto crno obojadisanim
lijesom, koja su krenula bez svećenika i ljudi put groblja. O n o
drndanje kotača po onom kamenitom
taracu odzvanjalo je za­
glušn om bukom i smiješalo se sa žam orom
bučno ga grada . . .
velikoga bučnoga grada, koji je uvijek puna
ciiika
i
pripravan,
da zapjeva svoju veselu i prpošnu pjesmu . . . pjesmu nebrige.
R U D O L F V flL IĆ :
PROPELO.
USKRSNA ZVONA
I one prve rumene i narančaste trake večernjega sutona, što
napunjavaju srce čovječje nekim lagodnim ćućenjem, koje titraju
u času svoga umiranja nekom ljepšom, izrazitijom bojom —
spuštale se iza rubova one tamne plaveti krševitih gora . . .
A oni oblaci — one brežaste gomile i one sitne pahuljice isprva
bijele, poslije zagasite i sive, odjednoč ko da su protkani zlatnim
koncim a... razilazile se, ko davni sanci kada se pomaljaju u duši
i splinu brzo ko i ona zadnja sunčana traka — i stali kupati u
vatri plama.
Muk, svečana tišina — — —
---- — Zapada sunce . . .
Kraj prozornoga okanca svegj čuči Damja. Onako zgrbljen
podlaktio se na sto, ispružio dugačke krake, a prste zabušio u
kudravu kosu. Zagledao se na ulicu i prije na one ljude. Za­
gledao se . . . a oni to već od jutra drljaju i ravnaju drum Oni
obijesni atovi sve poskakuju na onim pobijeljenim, tvrdim bu­
šama, pa kada zupci — oni gvozdeni šiljci, na one rasklimane
svoje zube nabodu komadinu žute ilovače sve puca i sva se
runi, a onaj lanac pod koji su upregnuti čilaši sve žbrenca,
zvekeče . . . zvoni i zvoni . . . zvoni ko srebreno zvonce prošastijeh ljeta.
Poslije nadošle djevojke . . . jedre, pune i mlade djevojke,
da pomeću drum i tarac do crkve. Onaj obijesni piskutljivi
smijeh, pa ono podcikivanje mladosti prvoga živoja i ono tala­
sanje nabreknutih grudi kroz one tijesne lanene košulje, pa onaj
tanki i vitki struk . . . one žive kukinjaste, crne, vatrene slavonske
63
oči i o — --- sve, sve je to stari Damja uočio iza onoga nahukanoga okanca, svemu je on posvetio ma i jednu misao samo
jedan oštri pogled i mnogo uzdisaja — šta li? — iz onih
tijesnih svojih i razdrtih prsiju.
Damja Kaladžija, stari nježenj'i vukao se ovo zadnje vrijeme
isprva iz kreveta do praga, malo do kućnih vratiju, a već dva
dana od petnjaka do uličnoga okanca. Sobu su mu morali gri­
jati — ma da je bio već vrući travanj, jeo nije skoro ništa,
govorio malo . . . Ali za to u glavi . . . tu j’ bio život. U duši
njegovoj — —
— Evo tu . . . baš ovdi, k6 da je malo na od grudnice...
vidi . . . tu »moj svit« — moje lipo mišljenje.
I dok su ga ostali zadrugari gledali puni tronuća i sami­
losti, on je svoju košćatu ruku turio u njedra i stao napipavati...
— A — a — a . . . evo ga . . . tu kuca. To . . . to ti j’
život i sve . . . Kad tu pukne i onaj: kuc, kuc, kuc . . . razdere
tanku kožicu — onda, ada i kako b’ drukčije bilo . . . onda
stane življenje, i onda ć’ Damja otegnuti papke . . . ’Oće, duše
m’ moje . . . ’oće — i on nekoliko puta, onom tupom nebri­
gom i nehajem, zakima prosijedom glavom . . . Onda ć’ barem
početi onaj drugi život na drugome svitu i onda . . . onda. —
To je naglasio velikom nadom i nekud ko trijeznije. One velike
oči raširiše se još jače, a ono, navorano lice stalo se rastezati
i stezati . . . blijediti, a one krvne žilice nabrekle i napunile se
krvlju . . .
Damja, da odahne malo, spusti se nuz okno i nasloni
razgrijanu glavu na prozornicu . . .
. . . A to se pred njim pružila ona ista ulica i one iste
kuće . . . sve isto, samo oni kestenovi nekud ko jako mladi,
još su privezani uz kolje i opleteni trnovim šibljem, da se blago
0 njih ne ošukiva. I crkva ista i onaj cintor i — ne, n e ; ono
uže od velikoga zvona
sasma novo . . . Sasma.
Zna
vrlo dobro. Kad on potegne i poskoči ono prvi put sa zemlje,
drugi kucaji idu već lakše i uže se ko samo provlači kroz onu
provrtanu hrastovinu i poteže veliko mjedeno zvono. Sve puc­
keta ona hrastovina i škripe oni debeli balvani, a zvono najprije
muklo zabrunda, onda zacijukme, pa kad se malo razčiste oni
prvi glasovi, onda zabruji . . . zatutnji . . . zaromoni . . . Bože
1 G ospode! . . . Onda zastruji ona pjesma nad pjesmami, onaj
slatki šapat, koji toliko
toga priča zvonaru Damji.
toDamja
64
— Hi — hi
hi, da, da . . . kroz
H i— hi . . . gospodina učitelja, no . .
nos će starkelja crkvenjak.
. vidi . . . taj
naš Damja,
t —t - t o
va — vam je dečko . . . Dečko, go —gospodina . . .
(malo je katkada m ucao) — b i’će to čoek, d — da m u ne ć ’
biti para . . . duka m’ i svi svetica . . . b i’ će to ’vako. — —
Dam ja to čuo i ne čuo. O n samo namršti čelo, skupi
obrve, pa za uže . . . poteže i sve m u se odzjapiva
i košulja i
raširuje uznojene grudi.
Č im odzvoni
p unom
korpom
pred n j u . ..
— Sele . . .
ju !
me
stane
kružiti
na glavi
očima,
hoće da
pa čim
koja
progje kraj
snašice, a kuda — a ? ! . . . V i’ti
. . . Pa de m ’ se nasm i’, de dušice . . .
— Id ’ ti do vraga . . . ’el g ja ’o saš’o u te
se, jal’ ć ’
te nogom . . . ’oću u
— —
reduša s
crkve,
kud
Dam ja
nje — j u !
...
ili: M an’
stignem.
M an’
še ti žena . . .
Bilo ali, kojim a se to dopalo, pa mjesto da požuri u polje,
stane se hincati s D am jom . K6 ne bi volio D am ju, kad je on pun
života, krupan i jedar ko ružica rana, a vitak ko pruće. Pa onda
ona njegova
kudrava
kosa i ona
on za to, pa i izrabljivao
nasmijena
usta . . .
svaku zgodu i u svako
kraćivao kratki život ug o dno m tom prom jenom
Danas ko da se zagledao u ono m ladu kestenje.
reduše, on odzvonio odavna i ni ne miče
Z nao
vrijeme,
pri­
E to idu
se sa onoga
crkve­
noga tornja. M noga snaša popostala i nehotice — nema Damje
. .
kako
to ? Pa
prije on
uvijek bio
pod cintorom i čekao
. . . na druge, a od juče, d a n a s ?! . . .
A Dam ja sve napinje oči kroz one drvene
pukotine i p o ­
gledava sa cintora tam o u jedno dvorište. Nikako da uoči ono,
što želi. U to odbilo na zvoniku pola na jedan, a tamo u onom
dvorištu zaškripi gjerma. Dam ja se trže. O n e žile na slijepočicama
iskočile na pol van, a one njegove oči ko da na
stale igrati. O d
uzrujanosti
stao
koga
onoga zaprašenoga zida u zvoniku i disati naglo i kao
se svaki dah kida u dvije pole.
A Marićeva Luca zasukala rukave
podvezala, pa sižu jedva do
se malo i stane otresati
strijele,
se nestrpljivo namještati
koljena . . .
sve iza
Pa
kraj
da
lakta, a
mu
skute
čim Luca uspravi
rublje u zraku, a ono iza
oplećka za­
bijeli nabreknuto kao ja g o d ic e : D am ji poteče vrela krv jače po
žilama, zakipi i on kao od obm am e kakove zatvori oči i šakom
65
uhvati se za
čelo,
pa
sve čeka . . . čeka . . .
ruho i zapjeva zvonkim
slavonsku pjesmu,
čiji
djevojačkim
A
Luce
glasom kakovu
o te g n u ti: o j ! . . . odjekne
akord i u onom drhtavom jeku
zaori na onoj
ispira
tugaljivu
kao
dalekoj
nujni
i nepre­
glednoj ravni čak tam o do Papuka . . . Odpjevavši nekoliko ki­
tica, zastane i baci pogled prema crkvi.
Dam ja poskoči kao ofuren i potegne lako za uže
m ukli kucaj otegnuto zabruji . . .
stane i kao zastigjena skupi
potoka . . .
i jedan
pa kada dopre do Luce,
skute, korito
i praćak, pa
će
ona
do
O d juče o p odne Dam ja drugi čovjek . . . prom ijenio se
od pete do glave, pa nikoga ni da bi pogledao . . . ni za živu
glavu. Susreo Lucu. N osila ona
snaše i bila reduša.
pred nju.
— Luce . . .
Kad
ručak
ona
da
u
će
polje mjesto
pokraj
njihove
crkve,
Damja
i on već htjede da vraguje s njome.
O n a samo što zarumeni do ušiju, zadršće od nenadanoga
napadaja i kao ljutita Dam ji u lice:
a ja
— lndi sve istina . . . živa istina o tebi, Dam ja . . . V i’š
n is’ ’tjela virovati ni za što . . . nikako.
O nd a se okrenula od njega i pošla nešto bržim
naprijed, a u potaji obrisala dvije krupne suze . . .
odm aglila tam o za jedno desetak kuća,
kao da želi ugušiti nešto
u
srcu,
okrene
korakom
Kad već
se na
zakorači još jače i
čelo, da je sve zašuštila ona vrana kosa i oni
Dam ja isprva malo od neprilike, a ovam o
ukrasni
D am ju i
namršti
cvjetići.
opet od stida
gnječio rub od kaputa, ogledao se na sve strane, pa i za Lučom,
a onda pošao kući, da malo prospava. Kako bijaše zemlja sva
vlažna od proljetnih kiša, a on kao zvonar ima samo brigu s
crkvom, povali se u svojoj sobi
na onu
slamnjaču i stane za-
klapati oči na san, da m u ne smeta sunce. Stao se i namještavati kao kvočka kad sjedi na jaji, još jače stiskati oči
m ože da
— ma ne
usne, već sve nešto kao šuška u glavi, a ovam o uvijek
Luca u mislima.
— Pa zašto ona meni ono reče — a ? . . .
Pa čim je više
stao misliti na nju i razglabati onaj cijeli razgovor, tim je bivao
kao smućeniji, zaboravniji. Tek pom isli na ovo, zaboravi što
hoće, a uvijek
samo Luca . . . pa Luca.
O n d a ga stalo i peći u prsima i bilo
m u ježao, eto
. . .
66
— N ij’ to ni lipo, da sam i nju o n a k o n a p o . . . B o g a
mi nij’.
Uz o v e holi i d u š e v n u b o r b u pojavilo s e : kajanje, o n o
p ra v o po k a jn ič k o kajanje.
— M o g a ’ sam joj k a z ’ti barem , da s ’ ne srdi, da nije o n o
ništa o d istine . . . indi . . . već šala, pa d a n e ć ’ više, ak’ to
o n a n e voli . . .
1 D a m ja č v rsto o d lu č io ne uvrijediti više Lucu, jer je to
djevo jk a p o š te n a , pa i o n a m u se mili, a o n e d r u g e n e će više
ni p o g le d a ti . . . Sam o da ju n e uvrijedi, da se n e bi žalostila.
M alo kasnije obilazio D am ja L u cin u k u ć u i p o g le d a v a o iz
daleka : vraća li se o n a kući. I o n ra v n o p red nju. M alo ga trnci
stali podilaziti p o čitavom tijelu i k o ra k p o sta ja o n e sig u ra n , š to
bliže b ijaše d o Luce. N a je d n o pet k oraka sm e o se i o n i o n a
tako jako, da su se i približili, a n isu ni pozdravili. O n je u
to m č a su bio tako n e s a b ra n i n eprip ravan, da je jedv a izustio
n jezino ime. O n d a p o č e o o n a k o o b ič n im p itanjim a o s a s m a
n e š to trećem u. N ajkasnije ipak p ro m u c a o , d a n e će v iše s nikim
vragovati, ni . . . da . . .
— Isu s a m ’ m o g a . . . L uce . . . sa m o t — te b e . . . ’O ć u
d u š e mi 'vako, k o što t ’ kažem. S a m o s ’ na m e n e srdi, ne
žalosti . . .
II.
Bilo tak o s k o r o svaki d ru g i dan.
— Č u ’eš, b a b o — stari će svojoj ženi, pa n a š e dite ba š
marljivo. V i’š ti n a š e cure. Pere t ’ o n a ko d a j ’ kaka sn aša, a
n e divojka . . .
— Ma vidi . . . s a m o j ’ n e š to ko slabija o v o n e k o l’ko
d a n a . . . P a uvik piva o n e pism e , što n ek ud a, ko d a su žalovite — a ? !
— N ij’ to ništa . . . piva cura, p a eto . . .
A kad tam o, p ere Luce n a p o to k u , a D am ja ispira. Pa da
o n a D a m j i : skoči u v o d u ! — o n bi i to. Sve bi o n sa d a za
svo ju Lucu. D ru gi čovjek . . . s a s m a se prom ijenio.
O n d a je d n o g a d a n a trebala o n a i o p e t doći o v a m o da
pere. D a m ja v eć čekao. S p u s tio se i mračak, a Luce nema. U
selu već govorili, d a nju miluje Damja, ali gd je je d a n a s, za što
nije došla, to nije nikako m o g a o d oznati. U veče iša o kući, a
o n d a o k o s e d m e u toranj. Z v o n io n e k u d p o la g a n o , ko p re ko
67
volje i svaki čas p o g le d a v a o u L ucino dvorište. T a m o se ra z a stro
mračak, n igdje n ikoga, n e m a ni Luce. Kad d o š a o kući, svi m u
stali z a b r n d e v a t i :
— Baca, ne valja t ’ p o s o . . . aja . . . Kako s ’ to d a n a s
z v o n io . . . ko d a si n o g a m a , a n e ru k a m a p o te z o — a ? ! . . .
A jd ’ ti ta k o v o m z von a rijom u tralje . . . u k o ko šinac.
D am ja na to ni bele, već u krevet, a u ju tro rano da zv on i
v eć o k o četvrte jutarnji p o zdrav .
1 o p e t n išta . . . nikako, d a d o z n a šta je L u čo m . . . D a
nije b o l e s n a ? — Ili se m o ž d a s r d i? — O pazili to njegovi, pa
poslali k ra d o m d o G ju ro k o v ih , d a pitaju, šta je Luci.
— Baš sa d a bio velečasni . . . isp o v id io ju. Č itavu n o ć
v o d a s a m o išla iz nje, a što p o j e ’ (pojede) p o v ra ć a . . . N o g e
joj već natiču . . . n e ć ’ d u g o . . . ’o š m a lo — — —
U to zavikne ž u p n i k :
— D a m — ja — a . . . D a m — ja — a . . .
— Evo, molim, n jez in o g a v e leč a sn o g a , p o k o r n o će i s lu ž ­
b e n o zvonar.
— Z v o n it ćeš veliko s a m o je d a m p u t . . . A jd ’ . . .
A D am ja s a m o se d u b o k o po kloni, n e k o m č u d n o m slu t­
n jo m z a d r š ć e i o d s k a k u ta na z v o n ik i zazvoni.
Z v o n io je kao uvijek ova za d n ja dv a dana, o tkako ne m a
Luce. S ada je već d o č u o , d a je b olesn a. O b o lio i on, p a m u se
ništa ne rači : ni jesti, ni da radi, ništa . . . Sam o šuti i preb ire
u glavi svaku riječcu, koju je č u o kad o d Luce, d o k d e s n o m
n eh a jn o p o te ž e uže i p o g le d a v a kroz o n e p u k o tin e . . . Isprva ne
bijaše n ik o g a u d voru , a o n d a se na glas z v o n a kupila d je č u r­
lija, pa — i D am ja kao d a ne vjeruje sam sebi . . . stale p rid o
laziti b a k e sa p atricam a i m olitvenikom . D am ja p u s tio uže,
izbečio oči, pa sam sebi jo š ne vjeruje, n e m o ž e . . .
O n a k o sav srvan, blijed kao k rp a i p o tiš te n p o š a o i o n da
vidi Lucu
A L uca ležala sva n a te č e n a i iskrivljena lica. Kad D am ja
d o š a o d o vratiju, zakivali Lucu, jer da je već stala kipiti . . .
O d to g a č asa p r e s ta o n je g o v život, a i n je g o v a zvonarija.
O d d a n a n a d a n stario i stario . . . i evo već sa š e s d e se to m na legjima o v o z a d n je vrijeme pov lačio se o d kreveta d o
o k a n c a . . . Baš sada, ovaj tren ček a še i o p e ta na uk op . D am ja
nije m o g a o ni da zakorači, već o s ta o kao u k u p a n k o d o v o g a
is to g a p r o z o r n o g a o k a n c a i čekao . . . č e k ao . . .
68
1 evo danas, poslije cijeloga dnevnoga drljanja ljudi, koji
su ravnali drum, a onda djevojke pometali i drum i tarac do
crkve, sada, gdje su mu pred očima izmicali oni mladi kesteni
sa koljem, stalo mu se pričinjati, da se svijet kupi, sprovod nje­
gove Luce kreće, a on stupa za lijesom, dok zvonovi tuže sve
jače, a talasanje glasova bruji i raznosi žalbu po cijelome selu.
Ljudiju nestaje polako, nekud se razilaze, zvonovi tutnje i on
ostaje sam i prati svoju Lucu, a ova stala dizati pokrov s li­
jesa i sazivati: D am —ja— a, D a m —ji — ce— e m o— oj . . . O n se
tom poznatom glasu obraduje i sav izvan sebe klone i p a d a ...
pada u njezin zagrljaj. — — —
1 kada su crkvena zvona navijestila sa crkvenoga tornja,
da počinje uskrsnuće, Damja je svegj snivao onaj — još do
sada nikad nespavani slatki sanak . . . sanak pun priča i
nepomućenoga mira.
Slavio je s Lučom uskrsnuće ljubavi.
---- — San drugoga života.
o
© o
TRI SLIKE
i.
¡utro . . . jesensko jutro drhturi nad blatnim slavonskim seocem i
one prve danje zrake — ko oni prvi traci varave nade, što bude
u bezutješnoj duši neku voljkost i lagodno ćućenje — prve
danje zrake provlačile se i po čagjavoj kuhinji.
Svježa Šimatina, ko reduša, zasukala rukave, a na glavu
prebacila okrajke bijelemarame
ipodvezala
skute do koljena.
Okretnija no inače potpirivala jena iverjepod tronoškom
vatru,
a onda pristavila da zavrije voda. Drugi su još u kiljerima dre­
muckali ili se otezali lijeno i zijevali na drugi još san.
A Svježa se požuri i stane redati, a uz to preoblačivati u
svečanije
ruho i kititi.
--------tru — tru — tru — u . . .
— A — a . . . zagungja neki opori glas.
— Svje—ža— a . . . odmah za tim.
A Svježa ni ne pitajuč što, niti ne iščekivaše kakov od­
govor. Skupi skute i ko zahvati ih desnom rukom, povuče za
uzicu od vratiju i otvori najprije kapiju, a onda pusti goveda
iz staja i otjera do čordaša.
U to žaškripe vrata i gazda zadruge zakorači do banjka.
— (ndi . . . a ti s’ narozala — a ? ! . . .
— Znaš, bać’ apo dragi . . . išla bi . . . pa da i ti . . .
ono — — —
—■Haju . . . haju . . . i stari samo klimbataše glavom, a
oči upiljio u vatru. Ni da bi se maknuo, a Svježa uzela opreg u
ruku pa sve bi nešto kazala, a ovamo ju ko strah i neka neod­
lučnost sputava u razgovoru i ona uzela kovrčati megj prstima
rubove odijela. U tom se užarila, a one crne i žive oči stale ko
70
poigravati i laki se smiješak prelije s usana. Govorila je otežući
i nesigurno.
— Pa de . . . da . . zapregneš . . . išla b’ do Šimata . . .
N is’ ga i ’nako vid’la već davno . . . tamo ’oš o Ojurgjevu ko
da . . . ada.
Vatra se na banjku razgorila i onaj prasak od časa na čas
uznemirivaše sumornu tišinu. Vani iz dvorišta čulo se muklo
dozivanje, psovke, drndanje oko orugja i pripremanja za posao,
pa onda pijuk gladne živadi i škripa i lupa vratiju od hambara.
Za čas i svi poustajali u Gjakovagjinoj zadruzi. Najviše i najjače
se razlijegao neki piskutljivi i reski glas neke stare gluhe bake,
koja je znala od rana jutra, pa sve do kasno u noć zapovijedati,
misleći, da i ostali ništa ne čuju.
Došla i baka u kuhinju.
— A kuda ti, gospo — a ? ! Kuda, de . . . a ’ko ć’ bit’
onda reduša, pa ’ko ć’ onda . . . juh Bože sveti, kaka j ’ danas
ta mlagjarija, pa samo da s’ roza i oko gjuvegije, jal’ na
godovno — — —
Svježa na sve ovo nije se ni osvrtala, a ni gazda, koji je
vadio lulu i nekim zahrgjalim čavlićem kopkao po zaostalom
ukrućenom duhanu, a onda preokreto i istreso lulu.
— De, apo . . . molim te . . . b i’ će t’ za dušu . . . o —
i Svježa prekine drhtaj svog glasa, a oko joj zasuzi.
— A šta j ’ opet b ilo ? Šta t’ je ? Pa —
—
— Šut’ babo! — — otresne gazda,koji je do sada za­
mišljeno i pogureno ćutao.
— Šut’ ti babo, n ij’ to poso za te ! izgovori jače, a onda
tiše nadoda: — A ti, Svježo . . . bi’ će t’ u volji. Istina j ’, da
b’ trebalo preoravati za letnik (grahorica), dok ’oš vrime dura,
al’ ovamo opet mogo b’ se pokvariti put, pa teško da b’ kašnje
u O sik do Šimata mogli. Idem ja da pripravim, a de ti nakup’
što za milošće, pa ’oć’mo onda još za rana. Ajde — de — e . . .
i gazda ode. A kad je bio već na dvoru, još je ponavljao one
zadnje riječi i tresao glavom : Mogo b’ se pokvariti put, al’
ovamo opet trebalo b’ preoravati, dok ’oš vrime ’vako dura . . .
II.
Podne . . . Po zraku se vuku one dosadne tanke niti
babjeg ljeta, zapnu o koje granje, a onda se otkinu i razvuku
lijeno dalje, i zapredivaju dalje . . . zapredivaju
71
Po nabijenoj staroputini poljskoga puta drndaju kola i sve
se ruše duboki vagaši. U dalji već crveni se i bijeli osječki
toranj nove crkve. Gazda nepomično sjedi, poteže uzde i šuti...
Iza sjedala na pokrovcu sjedi Svježa. Od silne trešnje pruža i
oteže ruke i nestrpljivo iščekuje, da već ta vožnja prestane, pa
da vidi svog Šimatu i teško joj je, što nije uza nju, već je
ovako prepuštena samovolji zadrugara, koji ju danomice salijetavaju i napastuju
. .. predbacuju, da se pretvara, a onamo opet
posao i vječiti pritajeni neki strah, da ne bi ko provalio u njezin
kiljer. I sto drugih misli sune joj u glavu.
— Sve ć’ ja to njemu kaz’ti, pa neka zna kako m’ je . . .
nek’ zna.
U tim mislima dospjeli i u tvrgju pred vojarnu. T u je iz­
lazilo i ulazilo mnogo vojnika sa šalicom i žlicom u ruci,
lukavo se posmijehivali i namigivali na Svježu, a ona i bać apa,
njen gazda, ravno megju vojnike da potraže Simata . . .
III.
Vraćali se kući . . . Gazda zadovoljan, što je i taj veliki
put smirio za jedno pet do šest mjeseci unaprijeda, a Svježa
sjedila i dozivajući si u glavu svaku njegovu riječ, njega cijeloga,
drvenila i tresla se od slatkoga uzbugjenja.
— Samo to t’ nije ništa . . . baš ništa. Bila sam u Osiku,
pa da s ’ šnjim nadivanim, a kad tamo nisam mu dospila kaz’ti
baš ništa . . . eto
A i on nekako ko zbunjen, postao šutljiv i
ko drugčiji . . .
— Tako t’ to bit mora . . . gungjao stari. Carski j ’ on
sadikar čoek. V i’š ima t’ on već i dvi zvizde, a ko frajt ne
smije t’ 011 bit brbljav ko baba . . . Sam’ kad s’ ga vidl’a, sad
j ’ bar mir. Znam ja kako j ’ to . . . bio sam i ja soldat . . . i
te kaki.
Kola su i dalje drndala, a oni lančići na šaragljama zvoncikali i udarali prpošno o lojtre.
— Samo kad sam ga vidl’a, pa kad me voli . . . pa kad
nm ništ’ ne fali . . . samo — i Svježa ko umirena poravnala se
na slami pokrivenoj pokrovceni, a ova zašuštila . . . zašuštila,
dok cijela kola pomicala se hitro naprijed i lančići zvoncikali . . .
zvoncikali . . .
72
E P I L O G .
Suton je padao i već se vukao lijeni mračak, kola od m i­
cala, a tamo u onim lijepim šum ovitim osječkim klasijatna svaki
zakutak oživio . . .
Na jednoj klupi sjedi dvoje i veselo čavrlja.
— Ta
znate, gospojice, ja sam sretan i — — —
U to vjetar tiho zafijuka . . .zafijuka:
fi — ju — u .
. .
Mračak je padao sve jače.
A glas onaj prvi govorio
slagje, sve slagje . . .
— Pa
je sve toplije, na silu ljepše i
sve
znate, gospojice — — —
— AliŠimata, ali — i ženski
vrisak uzm uti sanenu
tišinu.
A sterala se sve to tiša i tiša zvjezdana jesenska v e č e r...
večer obasjana sjajem m ladoga mjeseca.
RU D O LF V flLIĆ:
OGNJIŠTE.
JORG OVA NOVO CVIJEĆE
N a jo , N a — ja— a . . .
. . . To on, njezin Bata.
Pa onda, kada bi on onako još sla g je :
—
Najo . . . milo moje . . . kako ćem o onda — a ?! ’O ’š
ti ’nako, a ja . . . indi . . .
b i’ će to lipo. Znaš, ja ć ’ raditi dan
na dan . . . ’oću, tako mi — — — —
Nikako lo sada Naja,
kratku prošlost,
da
pronikne
i odgoneta
a ipak je sve to bilo . . .
živa
tu
i gola
Njoj se sve činilo, da ju okružuje neki čudni
tvrdi san,
to sanja na onim istim petaraina i istoj onoj
sobi, gdje
svoju
istina.
a
ona
je vi­
djela prvi puta njega cijeloga, Batu — baš njega.
M egjutim su rasklimana kola drndala, točkovi škripali i
padali iz vagaša u vagaš . . . O v o treskanje i zveket lanceva
bivaše sve jače, a ona lupa zaglušivala
obijesnih
ptičica.
Kočijaš
dremuckao
Naja se skutrila i šćućurila na hrpi
i šum u
na
sijena uz ono
tanih tralja. Sjedila ko ukopana i samo ono
tanje, pa ono nagibanje kola
sad
i cvrkut onih
pletenom
na
jednu,
malo
jednolično
a
drugu stranu trznulo bi ju i ko prodrm alo i ona
pogledala u naokolo sebe O n e velike
sjedalu,
sada
bi
a
zam o­
klimba-
opet
u taj
na
čas
svijetlo plave sanene oči
poprim ile bi izražaj neke duboke sjete i ovlažile se, a onda ko
da se napune nečim velikim i neizmjerno jakim, ko da je svjetlo,
zaiskre i zjenica se raširuje jače, a niz lice spuzi suza jedna, pa
dvije i . . . Naja stane maramicom otirati i oči i lice. O n d a
razastre maramicu na koljena i zabuši u nju svoju glavu, ko da
ništa ne želi vidjeti, da iščezne u tami s ovoga svijeta, da se
srva u ponor . . . D rndanje bi ju od svega toga prenulo.
Treskava ta vožnja potrajala samo još nekoliko časova i
kola skrenu s kamenitoga druma na staroputinu. Sada joj stala
i zadnja kućarica izmicati s očiju, pa oni visoki jablani, što okru­
žuju selsko groblje i drum i sve . . . Kada je prestalo ono
drndanje i zveka lanaca na kolima nije ni opazila. Tako ju ulju­
ljala sada ova tiha vožnja, da joj se činilo, ko da je u srcu
nešto lakše, a i ona bol stala jenjati . . . iščezavati nad pomisli,
da će u svoj rodni dom. Tu je Naja proživjela one prve svoje
dane . . još prije jedno šest mjeseci.
II.
jed n e večeri kimnuo važno i nekud ko svečano Najin apa,
Daja Mikiča, vlastelinski biroš. Sjedajući k večeri zaboravio se
i prekrstiti.
— C u ’ eš ženo . . .
— A — a ?!
— Nek naša cura ide malo pred kuću
. . malo, pa da s ’
podivanimo o nečem.
— Naja izišla onda sama Sjela onako jedra ko dren b o ­
son og a na klupčicu pred kućom pa se zagledala u onu dječur­
liju, što se hanjica i jakari oko majurgazdine kuće. Vrisak i
premetanje bivalo življe, a pusta igra popustila i prešla u hrvanje. Stišalo se to brzo. G azda samo što otvorio prozorno
okno i namrštio lic e :
— G ad ovi dječji . . . ko tu sve dreći ? ! . . . B i’ će globe
sve po pet kruna . . . je s ’ čuo — bitange . . . rrrr . . . — a
djeca širom
Pet kruna — kako to majur-gazda samo lako izusti. A i
bivalo tako Skrivi li tko što, 011 prijavi išpanu, a ovaj odmah
guli pa globi. Znala to djeca, pa ga se čuvali ko sotone, samo
da ocu ne ustegne od mjesečarine . . .
Proživjela to i Naja. Sam o ona bila tiha od naravi, a ovamo
opet otac ni čuti, da bi i ona megj djecu.
— Aja, toga ne rodi . . . dok je meni glava na ramenu
ne ć ’ toga biti aja . . . — go vorio Daja svojoj ženi . . . Ne ć ’
ja da mi dite strada, pa eto sramote . . . nikada.
Isprva bivalo to krivo Naji i ona smišljala, kako će da —
makar na časak samo — odmagli iz kuće, ali onda poslije privikla se tom samotovanju. I dok je njen apa vozio cijeli dan
75
ona velika biroška kola, na dugačkom tragu, a maja išla na
rabotu, dotle je ona čuvala kuću, spremala i šuškala po sobi,
gdje već šta bilo.
U tome i odrasla. Otkada je 11a svijetu, nijesu je vodili ni
na vašar, ni u selo, nikuda.
— Nek ona sidi kod kuće . . . indi. Dobra muzara s ’ nagje
i u štali, ada . . . ima ’ oš vrimena.
Druge djevojke sa majura ipak su više drugovale, družile
i ašikovale s momcima, ali Naja uvijek samo u kući, kod posla.
U tom samotovanju nalazila ona svoj svijet, sve svoje. P a kad
bi pukim slučajem uočila koju svoju vršnjakinju, a ova joj tada
stala pripovijedati, kako joj se mili onaj Gjurokov, a njezinoj
drugi opet Jerkov Ivica, pa kako su se oni već i poljubili i kako
su tamo u šljiviku — — —
— Z n a š : ne m ogu t’ sve ni k a z ’ti . . . stid me do preko
glave . . . Dan na dan ti oni ’ nako žive ko svoji i . . .
Naja samo onako naškubi zube ili stane gniječiti opreg, a
onda onako iznebuha:
— A ’ di t ’ maja tvoja V oja? . . . Je 1’ već natkala koji
aršin . . . Moj apa uvik dolazi kasno, a ja opet — —
— ld ’, boga ti, p ust’ da t’ sve kažem, onda reci ti što
’ oćeš, Najo . . .
Današnje predvečerje došlo joj zato ko rosa na ofureno
cvijeće. Grudi joj se na onom svježem zraku nadimahu i lakše
i brže, pa gledajući onu vrevu dječurlije zaželi si i nehotice
kaku odanu drugu, ali ne ko ona brbljuša Mare, što uvijek na­
klapa o momcima, pa i o onom . . . da, ne takovu, već povjer­
ljivu, njezinih misli, njezina soja.
Uto joj se stao primicati pristao stariji momak, na gazdinsku obučen. Išao je ko nesigurno i svaki čas se ogledavao,
a u ruci držao raspupalu i rascvatenu jorgovan ovu granu. Tjerao
njome dosadne komarce, a i prinosio cvijet k licu i pomirisavao ga.
Naji na prvi pogled svidi se pristali došljak. Bila je doduše
nenavična gledati
ovako skladno i
urednoga momka, jer majurs
su uvijek samo u šarenim platnenim zaprljanim gaćama, a tek
u
nedjelju obuku
čizme i prepašu
opreg. T o njoj za jednog
muškarca nije bilo ni lijepo, ni pristojno . . . nije joj se mililo.
A evo ovaj baš je zato svratio na sebe njezinu pažnju.
76
— Je 1’ tu Mikičeva k u ć a ? ! . . .
— ’Est.
Naja ga samo Ijubopitno pogleda, a onda opet stane pro­
matrati njegov
veća i veća.
vitki i lijepi stas.
Njezina
— Pa otkuda, ako sm'jem pitat’
izusti Naja
tako mekanim
glasom,
znatiželja bivaše
—
otkuda
da se
— a?! . . .
m om ak
zadovoljno
nasmiješio i ko p odbočio na desnu nogu, dok je lijevu
naprijed.
—
Iz sela . . .
sve
pružio
tu iz ’voga prvoga, pa ć ’ ravno ovam o na
majur . . . O n d a sjetivši se u brzo : A
je
s’ ti m ožda
N a—
na— a - ja ? ! . . .
Dotle u sobi njen apa
trijezno divaniti.
D aja
stao svojoj
O n e izragjene ruke
igrale
ženi
razlagati i
od
unutrašnje
su
vrućine, a oči žmiruckale i namigivale važno . . . jako važno.
—
Vrime j ’ tu i ko d ugo čeka dobro ne
onda ne ’asni
n i:
eto . . . Cura
ti j ’ ko
raspuzi po
»napsuj rana,
kvas, koji
banjku. Da, da . . .;
napsuj
preko
i
ugrabi . . . aja.
zarasla«1), ni bele,
noći
ukiseli,
prekipi i
trebazato požuriti, valaj
prilika j ’ došla, a i m om ku nema zabave . . .
evo
A što ovo govori
svit, to t’ baci u gnojnicu, i ak’ očeš baš u tralje . . .
ne treba
slušati svit, jer svit ti ne će dati
ne zara-
botaš . . . aja,
kruha, ako ga
ne rodi toga Pa onda nism o
ni
sam
mi više mladi,
a ni ruke gipke ko prije. Sko ć ’ doć i megj naše žile šuštavac2),
a onda rukom ni makac. A treba Naju spraviti pod šubaru . . .
— Treba indi . . .
ta dite nam je . .
I dok su stari prekrojavali, pala i večer i zamračila kućerak
i- sve . . . Starac zašutio, a njegova žena stala moliti patricu za
kućni blagoslov, da Naja bude valjana snaša . . .
— Ha . . . sjetio se odjednoć stari . . . zo vn i ti de Naju
unutra, jer ć ’ danas m ožda doći Žigošev Bata . . . Treba malo
i spremiti
—
—
—
— — —
—
—
— — —
—
Te noći nikako da usne Naja. Sve se prevraća
a ovaj opet škripi, ko da nije plaćen za posao
u krevetu,
Nikako ne će joj
sanak na oči. Prošla onam o već i jedanaesta, a njoj ko da je po
') Tako hrvatski narod u Slavoniji tješi onoga, s kojim sućustvuje, ako
se nada, da će ga minuti za stalno bol ili nevolja, koja ga je snašla.
Po narodnom bolest, od koje se osuše žile i mišičje ruku.
77
vijeka. Pa sve Bata, pa Bata . . . Isprva je mislila, da
šala, ali kad joj on sam rekao i pitao . . .
biti nikada . . . stala ona
tamo cura . . .
sama
govoriti.
je to sve
ne
m o ž ’ to
Ima
valjda i
i još lipših već što — i Naja žakrene, da će se
okrenuti na drugu stranu, a to
novo cvijeće . . .
drukčije . . .
—
sobom
ne ne;
Sad
je
zašušti
stala
i zamiriše —
drukčije
jorgova-
misliti . . . sasma
Da nij’ istina, ne bi on to meni dao . . .
I
ona
stala
ljubiti to svježe cvijeće. 1 čim ih je ćešće vrućim usnam a obasipavala,
tim joj se više uvlačio i u srce i u dušu, u nju cijelu njen Bata.
O n a je bila odjednom svijesna, da ona na Batu misliti mora,
to nešto, što ju na to sililo
da se ona tom u predala
a
bijaše tako ugodno, tako prelesno,
sva i još
jačim
čuvstvom
jutro, kada će on i opeta doći i donijeti joj cvijeća
iščekivala
—
—
—
O d m ah prvih dana govorio Bata svojoj ženi N a ji:
— Kakva s’ ti žena? . . . N it’ pjevaš, n it’ se veseliš — ni
ništa . . . Sam ’ tu čučiš . . . idem zato ja A ona je onim
ve­
likim očim a samo kradomice pogledavala Batu. O n d a bi ju spo­
pala neka odlučnost i ona bi jačim glasom rekla:
— Bata . .
i —
dragi
moj Bata . . .
ne idi od kuće
. . .
ne
di, nikuda od mene, ne i — — — — —
A Bata samo zakrene petom, pa lup sa
vratima. Kasno u
noć, kad bi se povratio kući i stao Naju zlostavljati,
ona ni da
pisne. To Batu još više razgoropadilo. D a pobjesni od srčbe.
Naja trpjela tako mjesec dana, a onda poručila kući. Njena
majka ravno svome Dajii stala rukama lamati.
— Jes’ ja rekla —
a ? ! Nisu ljudi
zabadava govorili:
virujte vi Bati . . . nij’ to čoek za Naju. N ij’ ni za koju
Ne
drugu:
Bata je ko pokojna m u m a ja : pakostan i tvrdoglav, a miluje [—
ko i njegov matori apa — udane žene . . . Žalosna m u
majka.
— N ij’ valjda baš tako . . . nij’ ni vrag tako crn ko —
—
— Uvik ti tako; uvik . . .
j’
A što t’ Dajo, i znaš
njoj sirotici . . . kuku meni.
I stari odlučiše: neka dogje Naja kući, pa
ist’ će i treće«.
Naja trpjela još četiri mjeseca,
<’di iju 1) dvoje,
a onda se spremila na put
i evo nakon tri sata drndanja došla kući . . .
’) jedu.
kako
Spremili ju opeta u onu istu postelju, u kojoj već dugo
nije odležala poslije nje ni živa duša.
Čudna je to bila za nju noć . . . duga i gluha, ko da je
vječnost bez njenoga Bate. Od časa jednog — otegli se po
cijeli sati i ona je zaplakala prvi puta glasno i jako, ko nikada
u životu . . .
U jutro rano premetala i pretresavala slamnjaču. Ona suha
slama, pa one ljušture od kukuruza sve su pucketale i runile se
ko mrvice pod njezinim rukama. Nije pretresla ni po slamnjače,
a to zašušti grana s nekoliko listića i požućelih suvih cvijetaka
— ona prva grana jorgovanovih cvijetaka.
Dugo i dugo stajala je nijema ko gromom ošinuta kraj
razrovane postelje i samo držala ono uvenulo cvijeće, dok ono
njezino sramežljivo lice stalo se mijenjati i mijenjati . . . oči,
one lijepo plave sanene velike oči stale se širiti i napunjavati
nečim velikim i neizmjerno jakim, ko da je svjetlo, zaiskre . . .
zjenica se raširi jako, a niz lice spuzi se jedna, po dvije i . . .
cijeli potok suza.
—
Ne mogu dulje . . . ne mogu bez svoga Bate . . . apa . . .
majo . . . ne mogu ni časa. Ja osićam . . . ćutim — — — tu
duboko u prsima j’ Bata . . . bez njega ne mogu . . . idem.
i još istoga jutra krenula Naja pješke s majura natrag u
svoje selo. Išla je sve bržim i bržim korakom, a tamo negdje
blizu onih jablanova, što megjaše oko malenoga groblja na
ulazu u samo selo, bigljisao je slavuj svoju neobično dugu i
punu čežnje — pjesmu ljubavi — — — —
ZELENA GRANČICA
K o kada se proreže konac i Bojica, sin Mitraje Petreševa, prorezao tek na po propupalu mladost, uozbiljio se ko starkelja
zašutio ko kamen . . . ko kamen, pa nikomu ni da pisne.
Pa kad ono Mitraje zagrmi:
— Bojica — a . . . nos’ to.
On nosi.
— Bojica — a . . . urad’ ovo.
On uradi.
1 dok starome Mitraji puca očinsko srce od Ijutine i boli,
Bojica hladan ko led a šutljiv ko stijena, samo ide i ide . .
radi i radi . . . i samo se čuje za njim ono hrapavo struganje
opanaka.
I tako teče dan za danom, nedjelja za nedjeljom, godina
za godinom, a Bojica uzrasao ravno ko svijeća, lice mu propupalo ko ruža, a nad punom se usnom osuo baršunasti i crni
mašak mekanih brkova . . .
— Momak . . . pravi momak. Ma sam’ da m’ nije prokleta
narav . . . Ta — ta ć’ i mene i njega strovalit u propast . .
’oče da
Mitraja izgubio svaku nadu. Napustio i dojakošnje zaba­
danje u sina i stao, da se navikava na svoju sudbinu. Osjećao,
da ga ta bol i to izjedanje i umara i da je onda ko slomljen u
tijelu, pa i on zašutio, ako i ne rado, na silu. Još da se je mo­
gao komegod izjadati onako do mile voije, bilo bi mu lakše.
Snašao bi lakše svoju tugu, a i dani bi brže prolazili. Ovako je
bio primoran ko kakav osamljenik samo zapovijeadti sinu u
80
poslu, i tako barem dati oduška samom sebi, a donjekle mu to
i nadomješćivalo razgovor i općenje s drugim ljudima. Da je
mlagji on bi makar i protiva volje Bojicu odvukao u kolo ili
na sijelo i mladovao; ludovao bi s njime — ali ovako, kud je
on starac od šesdeset godina pristao, pa još sam samcat, bez
žene, bez ikoga svoga?! — — —
Nije onda ni čudo, ako ga je tko zapitao, kako mu je, da
mu nije ni odzravio već ravno u lice zajecao, proplakao . . .
— Zlo, veliko zlo .
. .pa to svedan na dan gore, veće,
a pomoći ni od kuda. A sin Bojica . . . sin. On, da . . . Tu bi
mahnuo beznadno rukom i ušutio.
O
sinu nije govorio. To si je svaki u ostalom mislio, tko
god je staroga gazdu Mitraju poznavao.
— A kako b’ mu bilo lipo . . . kako lipo. Ž iv ’o b’ ko
bubreg u loju . . . i on i stari — — pa indi . . . i mlada. A
’vako šćeta . . . vel’ka šćeta. Stari ć’ zaklopit oči, mladi ostarit,
pa ć’ s’ ondakar neko posl’je njegove smrti dobro da s’ sm ije...
bome ’oće. V i’t ć'te vi to skoro . . . skoro, ja — — — — —
Svanulo jutro . . . lijepo zimsko pokladno jutro. Staroputina
se ukrutiia ko gvožgje, a onaj ulicom već trubi u rog.
— Bojica — a . . . pust’ blago.
Nitko se ne odziva.
Onda stari zovne nešto jače.
— Bojica — a . . . pust’ blago . . . žur’ s’, de.
Nema ni ovaj puta odgovora i stari sam, da mu blago ne
bi cijeli dan bilo zatvoreno, ode do staje i istjera na ulicu.
Onda ravno do kiljera Bojice. Nema ni tu njega. Postelja raspremljena, vidi se da je sinoć legao, a njemu ni traga. Stari protrne.
— Da s’ nij’ vrgo kud u zlo? Da nij ’ oš’o ? ! jao m eni...
I Mitraju zaokupe još crnje slutnje Nikako, da dokuči, što
bi bio uzrok sinovljem odsuću. To se nije još nikada dogodilo.
Prvi je to put u životu . . . prvi put. Ta zadnja pomisao
još ga više zabrinu i od odluči — mora, ta otac je, pitati
će koga u susjedstvu, jesu li mu vidjeli sina. Tek on u misli,
a ono dolazi kroz vrata sam Bojica. Malo mu poigravaju od
besanice oči, a inače na njemu nikakove promjene. Nije dospjeo
ni da običajnim pozdravom pozdravi oca.
Pretekao ga otac.
81
— ’Di s’ bio — a ?
Bojica samo stao uz oca, čas mu pogledao u oči, a onda
ponikao, pa ni da bi trenuo očima.
— ’Di s’ bio — ’di — kuda s’ — šta — a ? !
Bojica . . . stari Bojica
— Sprem’ štalu.
Sin ode, da sprema, a otac u kuhinju. Htio je da misli, ali
glava mu tako šumi, da nije znao ni sam, što se to oko njega
i u njegovoj kući zbiva.
Drugo jutro dogodio se isti prizor, a kad treće, jedva što
svanulo, Bojica pokuca ocu na vrata.
— ’Ko j ’ božji ? !
—
J a-
— Ja 1’ ti, Bojice — e . . . i stari otvori: a sin zakorači
nesigurno. Stao kraj vratiju i usnicom sve navlači čas na ovu,
a čas na onu stranu, pa da će nešto da prozbori.
— D oš’o, da t’ za— m —olim . . .
Mitraje ko da se okamenio. Kako je pritvorio za sobom
vrata i onako u gaćama sjeo na postelju i na noge samo pre­
bacio petaru a ruke skrstio — nije se ni pomakao. Stao mu i
dah, a srce iz prsiju samo da ne iskoči. Rumen . . . jaka ruinen
zažalila mu lice.
A sin je ko malo odahnuo i zahvatio više zraka.
— D a t ’ zamolim za tvoju pri— privolu i bla— bla —goslov...
— Sine . . . Bojice—e . . . m —moj . . .
Dalje nije više ni jedan smogao ni riječi . . . Otac je sina
zagrlio i vlastitim suzama umivao, a duša govorila duši d u g o ...
jako dugo . . .
Još istoga dana odjeo se stari Mitraje Petrešev u najljepše
ruho i otišao u snuboke za sina. Išao je lagan ko perce, a život
mu se pomladio . . .
. . . Ko zelena grančica.
R U D O L F V H L IĆ :
V I N J E T U III.
DJ ECH
I onda . . . onda je zavladao neprekidni
m uk i neka nesnosna
tišina. Bać’ Borjan — apa*) Vedre i O m orje — samo se ušetao
pa iz kuhinje u kiljer, a iz kiljera u sobu. N ikoga ni da pogleda.
Natukao šešir na oči, rukama se podlaktio i samo šeće, a s čela
sve curi jakim i debelim m lazom ledeni i smrtni znoj . . . Ali
to on ne osjeća. A i pada pod bijelu ogrlicu lanene
košulje. U
ovo nekoliko sati sav se prom ijenio. O n a njegova vedra i ve­
sela ćud ko rasplinuta, lice se snuždilo, put problijedila, a oči
od pritajenih suza podbuhle
N oge klecaju i bać’ Borjan
balvane, da ne pane.
i iskočile. 1 hod
se
češće
mu
podupire
i
je
tromiji.
suzdržava o
U pokrajnjoj sobi, kojoj prozori gledaju na ulicu, odmnijeva
prigušen plač . . . jecanje . . . ridanje Djevojčica od kojih jedva
osam godina leži nepom ično na stolu,
a sjajne sunčane
zrake,
koje se prepleću iza crvenih zastora, rasvjetljuju joj sićušno lice,
koje ko da se osulo nekim tihim i spokojnim zadovoljstvom . . .
smiješak djetinje nevinosti kruni joj odar — — — —
Na malenoj klupčici do stola čuči O m orja, a bakica nabra­
noga lica i koštunjavih ruku zabušila lice kod
samo jeca . . . isprekidano muca . . .
— Dite moje i željena kćerko . . . drago
n ogu
Vedre i
moje, miljenice
Vedro — — i naredni deseterac sve teče kroz suze, a
starica
nariče i nariče za izgubljenom unukom . A taj vapaj i jaukanje
dira u srce i prodire kroz kosti. 1 što
su
slabije
sunčani
uvlačili se u
zadušljivu
— starica je
sve jače ijače naricala, a onda stala ljubiti
*) otac.
traci
izbu, a sumrak padao ko nujna pjesma
Vedru
83
i opsipavati ju staračkim svojim toplim suzama. N jezino srce
p un o neizmjerne ljubavi k unučadi kidalo se i raspadalo u pr­
sima, a krv ključala ko mahnita.
O m orja je samo nepom ično čučila, a u dušu joj se uvlačio
neki čudni strah, koji joj se prikazivao pred
očim a ko
kakova
avet dugih ruku i vatrenih očiju, iz kojih sve suklja dim i vatra,
a padaju žeravke — pa sve to na nju, O m orju . . . A to p e č e .. .
peče . . . peče.
1 kad je bakica ponovno zajaukala m uklo i zabušila
u ruke na
sto
—
O m orja
skupi
svu
snagu,
pridigne
glavu
se
sa
klupčice i uz krik potrči iz sobe i zagrli apu.
— A — apa . . . m — moj . . . d — dr— a — gi . . . m — me—
m e —ne j ’ — stra . . . jako str— sira — —
Bać’ Borjan se tržne
u misli. Popostane naglo,
opazivši svoje dijete zgrabi ju brže za
a
onda
ruku. G ovorio je brzo,
isprekidano.
— Ništ . . . aja; neka s’ ti bojati . . . neka. Nema tu
koga . . . nema
ni
Lud-Bojove . . . Nij ’
u m r’o j' davno.
’Est,
duše
m’
on
moje . . .
Ne
više
ni
boj
ni­
živ . . .
se
ti . . .
jedinice — — — —
Dalje nije mogao. Ta riječ m u sputala grlo i on — onako
svegj držeći O m o rju za ruku — privine je na grudi, a one pri­
tajene suze provale ko bujica kakovoga
slapa. O n
je zaplakao
ko nikada još u životu i u suzam a sve grcao p oput utopljenika.
Po sata kasnije dozvao svoju staricu majku. O n o čas prije
isplakano lice poprim ilo oštar i odrješit izraz. Neka ljutina igrala
m u s ustiju.
— Majo . . .
A starica sam o p od buh lih očiju zabušila pred njim g la v u :
— Drago moje, miljenice V e d r o ---— Majo . .
zavikne jače, a onda ušuti naglo.
Osjetio je
ko da ga nešto bode po tijelu zato, što hoće da rastvori svoje
srce i d ušu ojagjenu pred svojom majom, kojoj ujedno želi, da
saopći jednu veliku i neobuzdanu želju, što ga m uči
to cijelo
popodne.
— Majo, i sada . . . — Borjan je drhtao ko šiba na vodi
i unaprijeda već osjećao neki tajni prikor i grižnju savjesti. —
Ja neć’ više da šutim . . . ne m ogu. Eto sada, tu . . .
Starica je na sve to samo naricala svoju tužaljku.
— Tu j ’ sada kraj svemu i što j ’ Vedra — —
84
— Vedra — a ? ! . . . Vedra m oja — —
Borjan se žestio.
— Ja, da j ’ ona
mrtva, to s* samo ti kriva .
. .
’esi
tvoje trabunjanje
o mrtvim
— Ja — ja — ja — a ? ! . . .
—
dušama,
’Esi . . . jal’ ne ti, već ono
pa o Lud-Bojovi .
. . Neka to
više . . . neka
to
bar
O m orji . . . jal’ ću ja da svisnem od tuge. ’O ć u , duše m ’ m o je ...
ta bol za Vedrom ubija m ’ žiće i svega mene . . . svega.
Starica je grozničavo saslušala
svoga
sina
do kraja . . .
svako slovce. Skutrila se još jače i onako ko utučena od nena­
danog prikora — zašutila ko kamen. Samo je katkada uzdahnula
tiho, onda onako nečujno
i nevidljivo
tu se nasloni na petnjake.
U pokrajnjoj sobi bać’ Borjan
odšuljala
se dalje
opeta
šetao iz
sobe
sobu, a onda u kiljer, a za njim
je bojažljivo
svegj se ozirala, da li
njom Lud-Bojova ..
ne ide za
Vedri i
u
tapkala O m orja i
.
•I.
A zapravo: Lud-Bojove nije
na
ovom e
svijetu nikada ni
bilo. Ali vjerovanje dječije, koje je uvijek posezavalo
za
onim ,
što je zamamljivo, nedokučivo i isprepleteno grozotam a, bilo je
tako jako, da su oni i vigjevali često Lud-Bojovu.
A bilo to najviše na dan
prije
školskoga
ispita.
Tada je
bio običaj, da prvi i drugi razred ide u polja i bere plaveša. O d
toga plaveša spleli bi učenici trećega i četvrtoga razreda duge
lance, a ovima okitili sve slike u školi i grede na stropu. Bila to
neobuzdana radost
mladeži.
A znali su oni po
kilometar,
po
dva i više ići daleko i brati to poljsko cvijeće, a katkada naba­
sati i na koju liju od svibnja mjeseca preostalih slatkih jagoda.
Bilo tako i danas.
Vedra i O m orja obukle svoje svečano ruho.
— Ajt, ajt . . . dičice moja. Samo p az’te,
da
Bojova . . .
po
i starici tekle običajne
riječi.
ne
b ’ Lud-
Pripovijedala im već
stoti put staru priču o Lud-Bojovi, pa kako
on
za
vrijeme
žetve obilazi po staroputinama, poljim a i sakriva se iza džbunova.
— — Pa uvati 1’ koje dite, onda j ’ zlo i naopako . . .
Crvene m u se oči zakrijese . . . zakrijese se ko ono ugalj kod
kovača, kad stane duvati ona kožnata mješina. Da, da . . . Pa
onda — onda t’ se oči užare — užare ko vatra na banjku . . .
1 onda suklja iz njih
gust
i
debeli
dim . . .
dim . . .
dim.
85
A jo — o— j on d a— a . . .
i bakica zalomi
rukama,
a
usta
skupi
nekud važno na daljnje pripovijedanje. — Z lo j ’ onda jako, nevigjeno j ’ to. Poslije dima, a
Lud-Bojova
već bilo, kog prije opazi. Poslije
dim a
onda
potrči
zafijukne
ko žv ižd u k , a onda — ajo— o — j — onda m u
mu
iz
za kim
iz
očiju
ustiju
padaju
žeravke ko krum piri velike, pa koga zafate, koga zafate . . . zlo
. . . naopako . . . Kazala m ’ to
moja
stara maja, da
take
že­
ravke usmrte svakoga, i onaj je onda Lud-Bojovina ’rana i što
on već ’oće . . .
— Što on već ’oće . . . uzdahnu djeca tiho, samo se p o ­
gledaju plaho i odu.
Bać’ Borjanova maja bila na glasu radi pričanja. Nije ona
d o duše znala m nogo toga, ali ono, što joj je, kako sama često
upliće u razgovor: kaz’la njena pokojna maja — pripovijedala
bi s nekim osobitim oduševljenjem. O n a se u takim časovima
uživila sama u se, iskrivljivala lice i izbečila oči, da je bila pravi
užas od pripovjedačice. Pa onda one njezine kretnje,
često
di­
zanje sa stoca, mahanje ruku, izm jenito mijenjanje glasa tako je
djelovalo na slušaoca, da bi se ovaj uživio u to carstvo priča
tako jako, da je vidio i ono, čega
Lud-Bojovu.
u
istinu
nema, kao
na pr.
Kako je bać’ Borjanova zadruga bila velika, družine m nogo,
Vedrom i O m o rjo m brinula se njegova starica maja. D ok su
djeca bila malena, dolazili su stariji na sijelo, a onda je ona
njim a pričala. Ali čim su njezine dvije unuke malo poodrasle
— cio svijet bio je za nju mrtav, nikoga ona nije tetošila ni
mazila, već samo svoje dvije unuke, ali i samo njim a pričala.
Sudrugari znali za to dobro. Najveća zavist bila baš u
zadruzi samoj, gdje je još bilo i druge djece. Tako je brat b ać’
Borjana, koji je bio gazda zadruge, imao sina Jerkicu. A taj
Jerkica bio veliki goso. Što je on htio, to je moralo biti. A inače
imao dobro i mekano srce.
Jednoga dana došao on, da se igra, Vedri i O m orji
je baš sjedila i djeci pričala. Č im je on
unišao, a ona
Bakica
ušutila.
D ošao on drugi put — a bilo isto tako ko i prvi put.
Jerkica postao znatiželjan.
— A čujete vi . . .
kazuje, a meni ne će ?!
h a;
a
što
vam
— Tako, da, o — — poče Vedra.
ono
bakica
uvijekar
86
— Hm . . . priča — — izlane Omorja. Priča o mrtvom
zvonaru, kako dolazi po ulje iz vječnoga svjetla, pa o LudBojovi, pa — — - Od to doba Jerkica umovao samo o Lud-Bojovi i često o
njemu sanjao. On si je njega zamišljavao i gledao ga ko kakvoga
dobroga čovjeka, koji ima tu navadu, da druge želi malo —
samo malo uplašiti . . .
Bez daljnje posljedice prolazili dani, i dok su Omorja i
Jerkica u školi bili živahni, obijesni, dotle je Vedra mučaljivo
sjedila i samo mislila. Svaki šušanj pobudio bi u njoj koju pri­
kazu, i ona se zgrozila.
Kod kuće ju otac radi toga često karao, a u takovim ča­
sovima znala bakica svoje gondže baš protivnim lijekom ušutkavati . . .
Obuka se svršila, a djeca veselo u redovima krenula po
plaveš. Kroz gaj pošli u polje «Garešnica«, koje se steralo puno
zlatoklasja na obronku Papuka i Krndije.
Povorka se sve više razrjegjivala i sve dvoje po dvoje kre­
nulo u plaveš. Vedra i Omorja klicale su obijesno i bile tamo
u društvu s Jerkicom.
A lipanjsko sunce baš je žarilo nad glavom. Sparina velika.
Zemlja sve puca i ona crna razrovina ilovače sve se runi pod
nogama.
Omorja zakrenula u oveći jarak pun titrica i plaveša, a
Vedra čuči u žitu pa trga.
— Lud-Bojo— va— a . . . Lud-Bojo— va— a . . .
Krik, pridušeni krik odjekne zatim, a u žitu nešto se ko
skotrlja i jaki šuštaj vlata zašušti još jače . . .
Još istoga sata donijeli su na nosilima Vedru i položili na
sto — — a mali Jerkica — svegj plačući jedva promucao kod
općinskoga poglavarstva, da on je htio samo malo uplašiti
Vedru.
Djeca — prava djeca . . .
STAN
Jedra Vidošićeva nogama gazila podložnik i natezala čvrste la­
nene niti razapete na dva vratila, i iglom hitro prebirala i uvlačila
crvenu vunicu. Hrastovi stan obliven od rasvijetljene svjetiljke
sjajio se sav izlizan od starosti i mnogeuporabe, a
kako je •
Jedra često natezala niti, da laglje prepliće vunicom,
toje pod­
ložnik lupao a vratila su škripala. I ničanice i pred njima drvena
bila lupkali su ustrajno, i cijelom sobicom odmnijevalo je drndanje, zaglušna buka i žamor, koji je prestajao samo onda, kada
bi Jedra na čas pregla za maramicom, pa da otare znoj sa čela,
ili pogledavala onom brižljivom materinskom skrbi na postelju
i malenu kolijevu, ili kada bi bacila pogled na one zelene petnjake — od starosti napola već raspucane, gdje je iza
zapećka
dremuckao njen apa, bać’ Kodaja.
A uvijek on tako, kad bi ona posjela uza
stan.
— Zašt’ i ti, bać apo ? Lez’ ragje, pa da s’ odmoriš.
Bilo obično oko dvanaeste u noći, kada je Jedra već poustala, zapalila svjetiljku i tkala do jutrenje.
Danas jeizuzetnu prekinula Jedra svoj dnevni red, i čim
se zamračilo, upali svjetlo, a djecu polijegala.
Bać’ Kodaja nije se ni izuo, već uzeo patrice u ruku, pa
sio u zapećak. Govorio onim staračkim drhtavim glasom, koji
je pun tvrde vjere i svete pobožnosti, raznosio naizmjence »očenaše« i »Zdrave Marije', pa umećao »otajstva*, a Jedra tkala...
tkala, i ko prijekornim i glasom zahvalne ljubavi i zabrinutosti
spomenula ocu, nek legne, pa neka se odmori.
— Neka bditi . . . star si, a starost treba počinka. De,
apo, bać’ dragi moj . . .
— Ne mogu, pa eto. ’Tio ja već i sam, ma kad zažmirim,
a menika sve dršće stan u očima i moram, dite, da i’ otvorim,
88
pa da t ’ g ledam , dite
m o ’e,
kako ti o n o ,
znala Bara — laka joj g ru d a crna b ila !
baš
ko
m o ja
što
j’
— baš ’nako. A ja t’ to
volim , pa m ’ se ni ne da u krevet i nije
mi
ni
teško.
Ko
da
s ’ m ladim , tako m ’ u duši.
L u p a je i dalje
razm ahivala, i vitlala i o n o
m alo
m irn o g a
u z d u h a p o sobi, a b a ć ’ K o da ja nastav io »k ru nicu«. M o lio je bez
o d m o ra i o n d a m alo o d a h n u o ,
kad
bi
svršio
koje
«otajstvo*.
O b ič n o je o n d a p o d u lje stao, zagledao se u sv o ju kćerku, a da
osvježi hrapavo i s u h o grlo, n a g n u o ć u p a k
sa
vodom
i onda
se ko nam jestio bolje na o n o m a lo krpa i nastavio.
D an a s nije d oče kao ni
da
svrši
prvo
m u d o šla p o k o jn a Bara u glavu, pa o n
»ra d o sn o «,
po
ne k o lik o
a
ono
p u ta
sve
je d n u te istu riječ b e sm isleno ponavlja.
—
B o že m ’ prosti, ko da sam zaborav io . . .
D ru g i pu t, pa treći
i opeta.
O nda
m o ta o patrice i objesio nad p o s u d o m
. . .
A pred o č im a u g leda o n e
»da
ne
griši«
— za ­
svete vode.
prve
svoje
dane,
kada
je
kao m la d o že n ja vancago m *) tesao p o o n o j hrastovini i istesivao
prečke pa stupove, izrezivao otegače,
cijepce,
vratila
trebalo, da sastavi stan, onaj isti stan, na kojem u
g o v a Jedra. A b io o n tada p u n z a n o sa i m ladenačk e
slavonske krvi, i već je p o nek olik o nedjelja prije
stan.
T ko
to g a
dana
nik a d a se p o k id a ti ne
kupi
ili
d o b ije
m ože, i kuća,
i
stan,
u
n joj
taj
kojoj
o n e tople
to g a
kako će o n sv oju že n u razveseliti sa n o v im stan om ,
dan sv. Lucije, jer on a je zaštitnica pregje
i što već
sada tke nje­
snatrio,
pa baš na
se
zagovara
postaje
je
taj
da n a unesen — p u n a je b la goslov a, a pregja, pa da
vječan
stan
toga
je baš ko
o n e p a u k o v e niti, ne p u ca i ne kida se nikada . . . baš nikada
B a ć’ K o da ja zagledao se preda se pa
ko
da
gleda,
kako
se Bara veseli, kako se rastapa o d suza i kako navlače iz šu p e
stan u p re d n ju so b u. T o g a da n a d o š lo je m n o g o i ž e n a i djece
i ljudi, pa se čude i razgledavaju p o sobi svaki k o m a d ić,
d io sa djelan oga stana, k o m u nem a zabave
n o k to m . . .
ni
k oliko
svaki
crno
pod
m a ni za dlaku.
Sada je za p o če o n jih o v lijepi
je pjevu ckao
po
sv om e p o lju, redio u anibaru i o k o svojega, a Bara u kući.
Pa
kad z a k iše o n e prve jesenske
—
život. O n
kiše i prestane v a n i svaki p o sa o
e o n d a je b a ć ’ K o d a ja sam o trpao
cjepanice u peć, a
*) vancagom naziva narod plosnatu sjekiru za tesanje.
lu p a
89
o d stana od zv a n jala je . . . od zv a n jala ko
v o n sk a
ponos
p o sk o č n ic a
u
k olu.
K o d a ji
— on, tvorac te korisne
lijepa
i
vatrena
to
b ilo
najm ilije, a
sprave,
koja
seljaka
sla­
b io i
i o b la či i
slu ži m u preko zim e p o koji k ru p n iš.
K odaja se tako razdrag ao u m islim a, da je i nehotice g la sn o
zakašljao, a o k o m u se o d neke
pritajene i slatke
drag osti
za-
krijesilo i ko orosilo.
O n d a se
zagledao oštrije
preda se, i ko da želi u č u d n u
tajnu p ro n ik n u ti, u o zbilji se. N ik a ko da d o k u či.
I danas
to jo š neriješena zagonetka, koja je u n je g o v u
mu
je
živ o tu
proizvela
takav preokret, da je prije ne g o što je trebalo ostario
za preko
dvadeset g o d in a , a n jego va je Bara prosijedila ko ovca.
O n se sam o sječa, kako je p ro tr’o oči oda sna, a vani su
vika i ža m o r jače potresavali k u ć o m ne g o i sam p lam en. G rede
su pucale, krov se
strop oštiv ao , i on
dijete, zg rab io
Jed ru
njega dijete, a
kad on zapitao za
i ju r n u o
brže, da
kroz
Baru,
mu
d im . .
rekoše
stan. Kao bez d u še otrča i preskoči p rag od
ne
strada
L ju d i
m u,
p rim ili
da
k uh in je,
izvlači
zažm iri i
ju rn e u sob u.
— Pust’ to . .. . neka . .
’oću . . . odi . . .
ne vridi . . . ja ć’ drugo . . .
G o v o r io je isp re k id an o i z g rab io za rukav Baru,
pa da će
ju izv ući iz sobe. A1 Bara ni makac.
—
Bez toga n ik u d . . . aja . . . n ik u d .
1 d o k m u nad
g la v o m
iskrile iskre,
nije preo stalo ino, već zgrabi u o n o m
pucale
grede, n jem u
sm rtn o m trzaju i bo ja zn i,
zagleda se p o d a se o n im za m a g lje n im očim a,
koje su tada g le ­
dale veft i ko osjećale, kako tvrda i košćata ruka sm rti i s u d b in e
ne da im živjeti, već o tim a i z a d n ju
koricu
k ruha
n e m ilo srd n o
i p a k o sn o .
K ada su izvukli na
stan, stro p o šta o se u
p o isječeni i ofureni o d to p lih varnica
divljem
p lam e n u
zadnji
ostatak
n jih o v a
r o d n o g a do m a , i o n i su stajali p o d vedrim n e b o m go li kao prst,
a u b ijeni i u tu če n i od nen ad an e bijede.
—
B ilo to s t r a š n o ... ja šta 'š — su d b in a, ’tio B o g ’ nako,
pa eto . . .
Sa crk ven oga tornja o d b ija lo jedanaest
sati. Jedra
se
po­
žurivala, a K o da ja se tresao ko o d vrućice i o k o m u se zakrvarilo o d boli. O n je gle d a o d o u sitnice, kako
p u s to i p ra zn o o k o njega,
je tada
kako je Jedra — još
b ilo
nejačko
sve
dijete
od
90
— plakala od zime, a kiša je lijevala ko iz kabla na njih sirotane
— bez rodnoga doma.
D rugi dan poslije toga prodao je polovinu
zemlje i kupio
d rugu kuću. N aprtio sebi duga na legja i nikako da se
Žetva jedva podm irila za
otrese.
kruh, a općina nemilosrdna.
Pa kad nadošla jesen, a ona zaplijenila sve za porez, pa i
stan . . . sve.
I došlo m nogo svijeta, cijelo selo.
Svi došli.
O n i stajali — njih troje — ispod
strehe,
a ona
gospoda
sve se bane po kući i nose i tovare na kola, pa da će odvesti.
Isprva je bać’ Kodaja m olio i zaklinjao
sm iluju, da će on platiti . . . neka se strpe.
go spodu, da
— Ne m ožem o . . . to se potražuje od nas p o d
— — od slavne oblasti — — na nalog slavne iste
pogledaj, tu piše . . . I kom isija razlagala, da oni to
se
brojem
— — Evo
moraju
učiniti, budući da je novčani zavod podigao tužbu, a sud
p u k a o : Ima se utjerati u roku od tri dana i obaviti javna dražba.
Bać’ Kodaja onijem io.
godišnja Jedra stisla se
uz
O či
maju
izbuljio
pa
i onijemio, a
deseto­
sve vrišti . . . vrišti,
što
ljudi od njih nose njihove stvari, a ni ne pitaju.
— De i’, drag’ apo, de, ne daj . . .
U to su natovarili selski panduri i zadnju stvar.
— Bara potrči do kola.
— To ne dam. pa ma . . .
ne dam.
I ona povuče naglo i stan spuzi s kola.
Priskoči povjerenik komisije.
— B u đ ’ pametna . . . to se mora.
— Ne dam, pa ma m ’ odm a ubili . . .
ne dam i
’ko
m’
blizu, oči ću m u iskopati . . . ’oću, duše m ’ !
Videći povjerenik, da se tu mora
sada
»službeno« p ostu­
pati, zapovjedi oštrim glasom, da se ureduje . . .
O naj andrljasti i pakosni redar jedva dočekao i onim
sarskim ručetinama odgurne Baru i ko ris
prebaci
uz
me­
pom oć
svoga druga stan, a kočijaš potjera konje.
— Da B og do — i Bara se spuzi
niz strehu
iskrivljenih
usna i zakrvavljenih očiju . . . blijeda i ukočena . . . bez života.
— Za Boga — — —
— M ajo — o — — —
91
Bać’ Kodaja prosuzi i čim je brže otirao oči, tim su suze
kapale sve brže. O n je gledao, kako su kola odmicala u nepo­
vrat, kuća pusta i prazna, a on sa Jedrom oplakuje i stvari i
Baru, koju od tuge izdadoše sile — — —
U to sa crkve odbijala dvanaesta. Z ag lušn a
buka i
lupa
stana naglo se prekine i Jedra se prekrsti glasno.
Bać’ Kodaja zurio u zapećku i kim ao staračkom glavom.
— Šta j ’, apo, šta j ’ za Boga opet?
O n se tržne i ko na silu rastrijezni:
— Eto, sitio
sam se . . . pokojne
zaglavila, a ti, eto . . . K6 da
t’
lipša
sadikar skrbiš eto
i za se i za dičicu,
apu . . . Pa eto . . . dalo m ’ se na žo
misli. A n i’ mi
ništa . . .
ništa.
Ne
Bare . . . kako j ’ jadno
sudbina. Udala
se, pa
za tvog m uža i tvog
za Barom . . . tako od
b o j’ se,
dite, Jedro . . .
draga moja Jedro.
*
Sutra dan proslavili su sv. Luciju ko najveću svetkovinu,
stan okitili martinjakom*) žutim , bijelim i crvenim, fuksijama
kasnim i šuškavcem.**) Jedra i bać’ Kodaja obukli se u svečano
ruho, upalili kandilce i cijeli dan svetkovali
u
Bare i hrastovoga — stana.
V LADIM IR B E C IC :
*) Kasno jesensko cvijeće slično »lijepoj Katu
**) Šuškavac = sunčanica.
spom en pokojne
zn odsuća
L je tn a i tiha noć . . . Blijede mjesečeve zrake prepleću se iza
onih mliječnih oblaka i šuškaju sočnim zaprašenim jabukovim
lišćem i samo lavež — onaj hrapavi i neugodni lavež pasa kida
ovu mekanu tišinu — — —
Katica Kostajina onako zaogrnjena u neku čupavu vunenu
m aram u — ko prava sablast — samo što se dotakla nekoliko
puta zemlje i ošuknula nogam a po prašini, preleti oprezno preko
puta iz vlastelinske kuće u svoj kiljer. Polako . . . sasma neopazice otvori vrata, pritvori naglo i baci
se
na
razastrto
ćebe.
Kako je bila još sva zažarena i topla u tijelu od strasnih cijelova
i zagrljaja, stala se premetati s jedne na drugu stranu i onako u
onom klonulom ug o dn o m čuvstvu, od kojega svaka žilica omlohavi, a ipak drhće i trepti i uzburkana krv smiruje se p o la k o ...
stala na silu zaklapati vjegje. Stiskala je kapke očiju a rukom
dragala uzburkane grudi . . .
A mekana i tiha ljetna noć
mjesečeve
zrake izrazitijom
uvlačila
blijedoćom
se u
selo,
dok
prodirale kroz
okanca i rasvjetljivale svaki ugao malene izbe.
U kiljeru
su
malena
Katice
— jedre i mlade snaše — bilo je tako tiho, tiho . . . da se je
čuo svaki njezin udisaj, svaki njezin dah, koji je izgarao od p ri­
tajene unutarnje vatruštine, koja i pali i peče i žeže . . .
—
Zašto to danas . . .
pa baš čitav bogovetni d a n ?
ć ’ to znati osim mene i njega — 'k o ? ! . . .
i naglije nestajalo ono lagodno i bezbrižno
I dok je sve više
čuvstvo, dotle se
’ Ko
93
uvlačio u njezinu dušu neki strah, koji ju
stao sputavati i njoj
se pričini ko da je m uha i uletjela u paučinu, a pauk sada, gdje
ju ima, stao brže još oko nje povlačiti one — ali ne tanane
svilene niti — već: jako, debelo laneno konoplje, pa
sada ona
otuda ni makac . . . nikuda.
U takovim m islim a postalo joj nesnosno u o;:oj zagušljivoj
sobici, osjećala je sve veći um or u čitavom u tijelu
i
odjednoč
pozlilo joj i opeta . . .
To ju dovede u časoviti očaj.
— Z a Boga . . . Isuse . . .
AF ako je ipak — a ? ! . . .
A
da
nisam — —
a —ko . . .
Ne,
ne . . .
— i ona klone.
O vako nepom ično, bez misli i bez osjećaja probdjela je
neko vrijeme. Ležala je onako razgaljenih prsiju, koje poigravahu
prpošno i čudno,
a kad
sjedne na postelji
i prebaci gojne
se osvijestila i prijašnja jakost povratila,
noge jednu
preko
druge, a
lice zabuši u oba dlana.
— Ne, ne .
j ’ onda . . .
. . AF
— i
snom uspavano
ako . . . p a — pa
nešto,
u
što je do
njezinoj
duši,
. . . ako i je . . . šta
sada ležalo mrtvo i tvrdim
stalo
se buditi
i ušutkavati
savjest. U zdiglo se nad sve i zavladalo cijelim njezinim b ić e m ...
Pa neka, neka . . .
šta m ’
ko
m ože
—
a ? ! . . . I Katica
ko
ljutita tresne petom o zaslon kreveta tako jako, da je zatutnilo
m uklo i odjeknulo jako. U nekoliko časaka prom ijenila se jako.
O n o se
vedro
lice
nam rgodilo
i
poprim ilo
nekakav
otresiti
izražaj i nešto, što je odagnalo svu njezinu žensku njež­
nost Ć u d joj postala opora i neosjetljiva, a čuvstvu kajanja
ni traga.
— Pa i čemu,
da
ubijam
pa treba, da s’ naužijem .
sama svoj živ o t?
. . tak’
tamo negdje u kasarni. Tamo
...
rade
M lada sam,
druge, atako i Kostaja
svi tako, sam ne on . . . O n
je g o s p o d ’n, pa n ij’ taki .
. . Kod
njega sve ljepše, a i sam nom
on milije . . . samo — —
tu prekine
naglo
i
nehotice
stane
svoje oblo tijelo ogledavati i u onom sumraku blijediti sve jače
i napinjati vid, da li će uočiti kakav sum njivi trag . . .
To ju sada stalo mučiti. I čim je više razmišljala o današ­
njemu danu, tim joj je dolazio u misli njezin Kostaja, za kojega
ona ne osjećaše više ni mrvu ljubavi niti samilosti, a ipak je
on njezin zakonito vjenčani m už Jedva je proteklo tri mjeseca
04
— tri cigla mjeseca, a tolika promjena . . . 1 ona se baci u
prošlost.
Bilo to baš nekoliko dana poslije Duhova — dan stavnje.
— Što ć’ ja onda . . . kuku mene . . . ak’ tebe uzmu na
tri godine . . . jadna moja majo
— Ne ć’ to biti, aja; . .
. nemoj golubice da s’ žalostiš!
Pusti’ će oni, kad ja kažem, da me boli u nogama. Ta ’oće . . .
valjda znadu za Boga i dušu . . .
,
U jutro rano krenuo kolima Kostaja sa ocem u grad. Katica udarila u plač, pa lije suze ko jesenska kiša. Oko dvanaest
sati eto oca bez Kostaje.
— A ’di
je — apo — šta j’ — K o—ko— stajom? . .
.
Šta j’ — kaž’
— apo — tako
t’ Boga .. .
A otac slegne samo ramenima, pa dalje ispreže konje.
Onda ga je ona onako grčevitim vriskom, ne mogavši
dulje čekati, podrrnala za rame i objesila mu se oko vrata.
— Apo, dragi moj apo . . . je 1’ da su ga — —
— ’Esu.
— Pa ipak?! . . .
— Ada.
Po sata kasnije imala cijela kuća s njome posla, da ju umire.
Jedan pazio na vrata, drugi čuvario gjermu, da ne bi u bunar,
a ona samo u plač, pa sve čupa kosu i razdire ruho. Tek predveče, kada se Kostaja povratio sa zakletve, smirila se nešto u
njegovom naručju.
1. kolovoza on je otišao. Isprva je Kostaja pisao češće, a
svaki put završio: Ak’ Bog da, do Božića s’ vidimo . . . Onda
ć’mo opet nekol’ko dana bit’ u ljubavi svoji. Orli i ljubi te
samo tvoj — Kostaja.
Vrijeme odmicalo.
Jedina utjeha bijaše joj pismo. Ona njezina jaka narav pri­
mirila se na oko, ali srce, ono sedamnaestgodišnje srce . . .
1 jedva počela berba, a ona — ne dobivši već više tje­
dana glasa iz grada — pogje sama jednoga jutra do svoga
Kostaje.
— Gad .
izusti glasno i
ko munja i od
— to je krivo,
. . gad i sto puta gad, gad . . . ga-ad . . .
sva razbješnjena na onom krevetu. Ona plane
nekadašnje tihe Katice postane ričuća lavica. To
da to . . . i ona se ponovno baci na jastuk
05
. . . U gradu je susrela Kostaja, a s njime nekakvu na
gradsko odjevenu, dobrano u godinama već, žensku. Njega je
jedva prepoznala u onom carskome odijelu. On se na brzu ruku
snašao i šapnuo svojoj pratilici samo nekoliko riječi, a ova se
uz cerekanje odstranila, dočim je Katica zabezeknuto samo
stajala.
— Kako j’ kod kuće? Kako ti? ’Oš skoro kući — e?!
Ona na sve ni mukajet. Nešto ju stegnulo u grlu, pa u
grudima i -- nije mogla. Šutila ko kamen i tako se s njime i
rastala. Kada se vraćala kući, stala je teturati ko pijana, a u
glavi sve šumi i vrije . . . samo da ne pukne. Kod kuće ispripovijedi na brzu ruku, da je Kostaja zdrav, da sve pozdravlja,
dok u njoj sve se kida i ledeni.
Poslije nekoliko dana eto pisma iz grada. Katica samo pre­
križi naslov i na drugoj strani napiše: »Podaj ti to onoj curendi, a ne meni !« Metne u drugi zamot i odšalje natrag. Drugi
put opet, a treći put opet. Poslije on nije ni pisao, a ona o tom
nikom ni bele . . .
Kad on tako, pa ć’ i ja — — —
Tako i bilo.
Jedne večeri, kada je bila u nadnici kod vlastelinstva, bila
isplata. Svi odoše po plaću, a ona zaostala još u poslu.
A mrak bivao sve gušći i veseli činovnik opazivši ju u
vrtu pogje ravno do nje. Išao je nesigurno i teturajući. Prepoznavši ju, zafićuka obijesno, a onda se čuo samo zvonki pijev
i refren neke slavonske pjesme, a on je zgodno upleo na koncu
kitice njezino ime: Katice . . . Katice . . .
Ona je stajala nepomično.
— Budi pametna . . . eto vidiš . . . ja — i on joj se sve
više približavao i jezik mu se zapletavao jače, a onaj topli dah
iz ustiju strujio je na mahove tako toplo . . . tako zamamljivo.
Ona je bila ko opojena. Ni rječcu nije danula, već je pošla
za njim . . . skrenula iz jednoga u drugi život — — — —
Sutradan ustala ko i obično sva ko satrvena i slomljena.
Oči joj bijahu podbuhle i široki crni kolobari pružili se do slijepočica, a pod srcem, duboko tarro pod srcem nešto joj šaptalo
zamamljivo i vuklo u onu vlatelinsku kuću . . . I što je više
96
gin uo dan i stalo se zamračivati,
to
se
ona
o sjećala — prerrt
majka od jedva nekoliko tek dana — življom i vedrijom. Pa kad
bi onam o o ko d esete u noći do njezinoga
kiljera dozujio
piskutljivi zvuk fićukp, on d a bi u njoj uzavrilo, krv bi šiknula iz
žila u glavu i projezdila
cijelim
tijelom, a velika, n eo bu zd an a
strast je sama otvarala vrata od kiljera — — — —
—
Šta
m’
’ko
m ože . .
. mlada sam.
Pa i
čemu,
ubijam sama s v o j ž iv o t? ! . . .
F ona ko munja preleti preko puta.
JO SIP HHSCHHU:
Sfi PHŠE.
da
GJUKA
K a d je bilo vrijeme da se po sije,
onda je o b ič n o d o šao u na­
rodnoj surki s kapom na giavi i zatražio
sjeme.
Na badnjak b ’
d onio malo pečenice kao milošće, a inače je rijetko
moj dom. J a sam ga d o d u še više puta pozivao, neka
čašicu razgovora, ali on ni blizu. Jed in o
dogje, jer imam s njim važnoga
odmah ravno preda me!
kada bih
divana, d o ša o
bi
zalazio u
d o g je na
poručio,
da
službeno i
— E to, poslali ste . . . indi evo me . . . Što zapovidate?
Ako sam trebao kola,
da će me poslužiti.
ond a bi on već unaprijeda
— Kako ja ne b ’ vas, g o s p o d ’ne . . . ada,
učitelja. ’O ć e G juka, o će . . .
o b eć a o
bom e,
našega
— Ali zastalno!
— Zastaln o . . .
— U pet sati želio bih
— U pet
pet sati . . .
sati.
V a ša
da krenemo.
želja
—
meni
ko
Svanulo. J a pripravio malo dobre kapljice,
čekam. O d b ija pet
sati. O tvorim
kapiju
zapovid . . .
o buk ao
i nestrpljivo
se,
U
pa
izgledam
G juku . . . Kola jo š nema, a ni glasa kakovome drndanju. Prošlo
već i po šesta, a G ju k e nema.
G juka, ali bez kola.
— Ajoj, g o s p o d ’ne . . .
— Sto je G juka, što se
Kad u neke o ko
sedme, — ide
a — jo j — —
d o go d ilo ?
— Zlo, g o s p o d ’ne, zlo . . . V e ć ako ćete, sitio se jutros,
kad sam k on je upregao, da nam valja po taracu, a konji
nisu
98
potkovani, pa stao obilaziti kovače, ali Ovi ne će pa ne će na dug,
a u me novaca nema . . .
A
što ćete,
eto, g o s p o d ’ne . . . zlo.
Već dajte mi jednu vorintu, pa ’oće kovačev kalfa; o d m a ’ ćemo
se voziti, ama ko sveti Ilija . . . ’Oćete 1’ — a ? . . .
Što sam m ogao ino
već da pristanem,
premda
sam
pod
tu ciienu m ogao dobiti i dvoja kola bez moljakanja.
*
A pio naš O juka — pio »ko guja«. Nije m u m nog o trebalo
i on se teturao ko rasklimani kotač. Pametniji u selu govorili
m u : Nem oj, b u d ’ pametan . . . Pij — ali pij ko čoek. Kad
znaš, da t’ dost, a ti nemoj
više,
čuvaj
svoje zdravlje . . . Al
G ju ka samo cm okne jezikom ko da guta špiru i op suje : Tentala
mu . . . a šta vi znate, kad je meni dosta . . . Ha — ha — h a ..
Tentala m u . . .
*
N adošao i mjesec srpanj. Ž ito
Ambari puni, a moj poličar O juka
urodilo, da ne m ože bolje.
poručio
mjeriti žito. Bijaše to tada, kad su m u
O Petrovu bio naime na vašaru, pa
po me,
bili već
vraćajući
da
dogjem
otkrojeni
dani.
se kući, zakrene
naglo s drum a na staroputinu, kola na jednu stranu prevagnu,
a kako je bio malo pripit, prevagne i on i padne pod konje bez
svijesti. Ljudi se strkali, posadili ga na kola i dovezli
kući.
ječili ga i bilo m u bolje poslije nekoliko
štono se kaže: vukao i jedva dizao pete.
on se —
D ošo ja k njemu i
izmjerili
njemu i još m u m oradoh dati dva
dana,
ali
mi žito. Pola meni,
a
Li­
pola
mjerova više za pozajm ljeno
sjeme. Obavili mi to sve u redu. Meni se prohtjelo odm ah pro­
dati moje žito, dok je još u cijeni, ali
nema kola, a
G juka
ne
će da vozi ni za živu glavu
— Ne m ogu, eto vidite:
traljav mi život, ne
vridi
ni
po
lule — —
Ja se snuždio otkle kola? A prodati moram, jer žito u ci­
jeni, a valaj treba i novaca . . .
— Dederte, G juka, poslužite me. Evo po mjerova.
Ali on — o da ste ga v id je li! — sav se
bjesnio ; stao preda me i raskolačio oči.
— Šta, zar
J o k ! A ja ! . . .
ja ? . . . Pa
i okrenuvši
usplahirio,
od vas . . . našega
raz­
učitelja . . .
se postrance kao da koga traži za-
9Q
Vikne: Toma, — Toma — ej! . . . Preži . . . ma
učiteljevo žito u mlin . . . Toma — ej — — —
’ocu
voziti
Kada smo natovarili jedno osamnaest punih vreća, stanem
ja smišljati, a gdje ću ja sjedjeti Z a sjedalo ne bijaše mjesta, a
sjesti onako na vreće nije mi se dalo. Poznaju me
gradu, a i — da budem iskren — bilo me stid . . .
A moj O juka sjeo već na jednu vreću
i pita:
tam o u
’O ć ’ mo li
- a?! . . .
— H oćem o — i meni ne bijaše druge, već i ja sio
njega na vreću. Kako mi je bilo pri duši,
Pa ono drndanje slijeva
nadesno . . .
možete
Ali
si
nuz
pomisliti.
i ja se sjetim
one:
Poklonitom u konju ne gledaj zube.
Prodao srećno i turio banke
u
džep, pa
ću kući.
G juka, da je žito u cijeni, naspomene, da ima pod
kolima i on jedno četiri vreće.
Č uvši
sijenom
na
G juka m udrovao ovako: ponijet ću, ne će on (učitelj) ni
znati, pa ako cijena niska — ne ću p ro d a ti; je li cijena dobra
— reći ću m u i prodati.
Tako i bilo.
Vraćajuć se kući, jadikovao moj G juka,
što
nije
više svojega žita, kad je sada dobra cijena, a bogzna,
do sutra pasti, i on kao ražljućen žvigne
bičem,
povezao
ne
će li
a čilaši
pote-
goše jače. D rn . . . drn . . . drn . . . samo je odzvanjalo m uklo,
a kad bi nabasali na kakovu
jarugu ili duboki
vagaš,
prevrnili
bi se oba u kolima i potresli i dušu. Ali ja sam se tješio: p o ­
služuje*) me . . . poklonjenom konju ne . . .
Došli mi natrag u selo. Ja čisto zaboravio,
dobro protresao, pa ga p o h v a lim :
da me onako
Evala vam, G juka, baš ste me pošteno poslužili.
Nego
(i zapitam onako od običaja) što sam vam d u ž a n ?
— A što mi date, — brzo će on preko m oga iščekivanja.
Ja sam se začudio. Kad sam m u ono prije vožnje ponudio, mal
da me nije ispsovao, a gle ti njega sada . . . M egjutim ja stisnuo
zube, m ašim se u džep i pružim m u krunu.
— Aja . . .
ne ćem o tako . . .
ne ćemo . . . Aja . . .
— Evo vam još jedna, i da pokažem, da me to srdi, isko­
čim iz kola. Ali on za m nom , pa će nježno i milo :
*) »poslužiti koga kolima« kaže naš hrvatski narod, kada koga besplatno
vozi. Roditelji školske djece osobitom radošću to čine svojemu učitelju.
— Oospod'ne . . . oprostite . . . Znate: taka su vrimena.
Ni brat bratu ne ć’ zabadava . . . taka s’ vrimena . . . i naklo­
nivši se duboko, skoči kao zec i potjera kud svoje čilaše . . .
Kad sam ga drugi put iza toga sreo, a ja ću da se
našalim:
— G ju k a !
— a - a?. . .
— Hoćete li me voziti u grad? Imam posla
— ’Oću . . . kako ne b ’ ja vas, našega učitelja . . . ’oću,
tako mi . . .
— A pošto ?
— Šta? . . . Š t a? . . . Zar j a? . . . Pa od Vas . . . o tentala mu . . . i on stao po
svome, da »gdje bi onmeni učinio
što, pa još za plaću — on, Gjuka — — — «
Tri mjeseca iza toga — bila baš subota — i po
mene
poručio Gjuka da dogjem, -pa da se pogodimo radi sjemena.
Vrijeme je, da se posije žito. On da je jako slab, pa ne može
do mene.
Moglo je biti oko devete, kad začujem da zvoni veliko
crkveno zvono . . . bim— bam, bim -bam , bim . . . Umro netko.
Pa baš tri puta. Mora da je odrasli muškarac, i ja upravim svoje
korake malenoj potleušici.
Um r’o Gjuka.
— Zar G ju k a ?! — i ja se obeznanim. Nisam htio vjero­
vati. 1 nehotice sjetim se zadnje zgode i bilo mi je žao, da
zaplačem.
. . Na odugačkom stolu ležao Gjuka ukočen, leden. Onaj
isti Gjuka sa posmjehom svegj na licu, ko da mi šapće: ’Oću ...
kako ne bi’ ja vas . . . našega učitelja . . . ’oću . . . Tomo,
e j ! . . . preži . . .
Od žene njegove dočuo sam, da ga udarila kap.
SOJ A
Sje ća se ko da je bilo jučer . . . eto: Ljeto, ono toplo ljeto
uvuklo se i u njegovu nisku, neznatnu kućicu. Sunce pripiče, a
okno samo da ne pukne od vrućine. A tekar prošla deveta o
jutru . . . deveta, a tolika zapara. Oni tanki sunčani traci, što
se motaju i igraju po užarenom uzduhu, provukli se i kroz
njegov zahukani prozorčić, pružili se preko hrpe jastuka i velike
perine, pa se žute . . . žute . . . — Bože i Gospode ! — ko da
je proliveno zlato. Baš tako.
Stalo u to odbijati s crkve pola na deveta, a naš Tuna
Tanadžija uzvrpoljio se i stao nemirno poigravati na nožnim
prstima . . . ko da je na iglama.
A vani lupaju s vrati. Šuškanje, šaputanje uznemirilo još
jače Tunu i on htjeo već da učini kraj toj neizvjesnosti, ali — —
— — Me — me — me — eee . . .
— A — a; dakle je došlo . . . i on porumeni preko ušiju.
Dakle je došlo . . . progungjao nekoliko puta očito zadovoljan
sam sobom. Sad samo što je ? Je li dečko (to je u ovo zadnje
vrijeme uvijek najprije mislio) ili je, ne, ne . . ili je — cura.
Pri tom je naškubio usne i sve čekao, da ga već jednom zovu,
pa bilo što mu drago, samo da zna. Ovako živjeti još po
dana . . . gjaba ti na svemu.
Prvo dijete ili kako je on običao reći: prva pokora.
Čuo Tuna, da se to isprva samo dere i vrišči, da sve zi­
dovi od kiljera pucaju. Pa treba to onda malo i pozibati, ako
’oš imati mira. He — he — he . . . Ali nij’ to ni šala biti dado,
102
pa kada odraste
ono
— onako
čevrljati: apa, apa . . .
na vatri
godina i po staro — pa stane
pa samo : apa . . . duša
rastapa od milja. — He
— he
ti se
— he ..
kovosak
.
— Tunice, Tunice T anadžija!
— A A baba
a? Šta j ’ ? Šta? ! ---Draga tek što je pružila
kroz otvoreno okance,
izvuče već glavu i odšantuca u kiljer.
— Tunice, Tunice T anadžija! . . .
samo je piskutljivo kli-
cala. O d ’ brže . . . o d ’ pa vidi . . . Tuni — ce . . .
A kad on unutra, a b a b ic a :
— Eto — i nam igne ko
u šali — eto, da . ,
. dobio s'
— curu . . . pa
baš curu.
Tanadžija došao ko u nepriliku. Nije mislio u tom u
ništa,
samo je gledao, kako
trenu
se ono u koritu nešto crveno ko
kuhani rak koprca, a kiljerom odzvanja vrisak
i plač . .
vrišči
vrišči, vrišči . . .
II.
Malena Soja rasla ko kopriva.
čije kući, a ona
Nije
on
ni
nekud od
taman
opazio,
silnoga
oko njega
Pa
kad
pa
ono T una
sve:
sasolda-
apa, apa, apa . . ..
kako to curče sve jače, ljepše, veće, a on
posla, pa i g o d in a stari, prelazi iz
godinu, a žena m u ne rodi sina, a
godine
u
ni cure.
Isprva m u bilo žao.
— Id ’ bolan, Tuno, . . .
eto ja dobio sina Mitru
To t ’ je
dečko, valaj ko dren . . .
Ili:
—
ti
Baja
Tanadžija,
moram
Nana rodila trećega . . .
mi maja.
Budne
1’ još
ti se pofaliti
. . . moram. Moja
pa što misliš, ada; sin opet, radosna
taki devet
— carska vreća dukata ne
fali . . . Boga mi — ne fali — — —
— — — — — -------
Nadošla i jesen . . . šestnaesta Sojina jesen.
Cure
u selu
oživile, postale nekud ko prave pravcate cure. A ona topla krv,
koja
u
prepleće
Pa
to
doba
šika
na crvenim usnam a i kroz tanane žilice,
po m liječnom obrazu — postala još
kad
osvane
subota,
pa da
se po
crvenija, toplija.
starom adetu pred
crkvom pom eće: prava graja, osinjak.
Nema toga momka, koji će da
se došulja do cura, pa da
ašikuje s njim a . . . nema ga, ne. Sam o Soja pomeće uz tarabu,
šuti, pa kad svrši ide ravno kući.
103
— Ma Sojo, šta t’ je? ’es ti ž iv a ? Ona, da pokaže, da joj
nije ništa, samo otpovrne onako na silu:
— Nemoj . . . ta n ij’baš tako . . . znaš . . .
— Je I’ valjda Niketa
— —
— Kaki N iketa! Nikica, Nikica, Nikica . . . G olub ica bila . . .
dušice . . . je 1’ tako, Sojko, a —a ? ! . . .
O n a se smela, pa brže kući.
V idio to i T una ako
i nosi na legjima trideset i šestu
— ma nije on još mlohavi
starac, da
ne
zna što j’to
se ono kaže — ljubezni, draga, dragi . . .
Postala
ona još tiša
u
nedjelju
poslije
večernje.
Druge
cure otišle u kolo, na razgovor,
na šetnju, a ona ravno k u ć i.. .
— Apa . . . apa, eto: žuri
se . . . dolaze . . . dolaze . . .
— I eto — ko da gleda — dolaze: stari Damja, pa nje­
gova žena Aga, i baš u najsvečanijem ruhu U maramici nose
nešto zam otano i nekud blijegji no obično
K ad Tuna čuo što
i kako —
— Sojo . . . Sojo . . . N o s’ rakije, n o s’ brže de, Sojo . . .
od radosti jedva divanio.
A onda
druge
nedjelje,
kada je ona sjedila uz gjuvegiju,
lijepoga Nikicu, pa sve ispod oka pogledavala na nj, na prsten,
pa Nikicu,
na onu
kucne, onda .
Njem u
se još
šamiju, koju
pripraviše
i sada smrači
zatetura i da ne upadne, hvata
čim dvanaesta od-
u očim a na toj
se grede,
pomisli,
on
petnjaka i što m u je
već najbliže.
Kad
dvanaesta odbijala, odbijala i Nikici zadnja . . . ud a­
rila ga kap.
Soja da poludi. I da nije bilo toliko gosti, ona bi ravno u
bunar ili u potok . . .
Ovako od sada: ni žena, ni djevojka.
O -o-O
T
O - O —O
T
c —o -o
T
— kako
KADH SE LJUBI
i.
K u p ili sijeno.
Tuna povlačio lijeno dugačke grablje i više prosipao,
već
što bi drvenim zupcim a sakupio.
Zega sunca već utihla i trebalo se požuriti, da se dogotove
bagljići.
— — Bagljići . . . ej, bagljići . . .
nisu ko lani. N isu ne . . . nisu
nikada.
i Tuni se sve činilo, da
Ko j ’
to
vidio
toliko
trpati u jedan, pa ’oš ’nako u ćo ško ve? . . . O d a h n u malo.
S onu stranu Karašice bilo je veselo.
Livada kućegospodara Koje Kovačevića, zvana
pružila se ko veliki nepregledni zeleni sag, utkan
»ciganica-,
šarenim
polj­
skim cvijećem, a korito bistre Karašice ko d a ju umiva. Zaglušna
vika obijesnih jedrih snaša, pa
grabalja preko busa
pri
stidljivih
sabiranju
sijena
djevojaka
i
struganje
odzvanjaše
sve jače.
Zastala bi, kada bi malo udarili u »važni« divan.
Tuna da baš ne zaostane u poslu, prignuo življe
i
kupio
brže. Za čas dostiže on i najbrže, a dotle nadošla i kola.
Isprva je prebirao misli samo o sebi. Šutio
je ko
kamen,
a srce m u samo da ne pukne i ne rastrga rasgaljena prsa.
krivajući bol potištenog
srca, kimaše tobože glavom ,
kao
Pri­
da
bagljići nisu ko lani.
— Nije, duše m ’ moje . . . nije pa — — izusti s uzdahom
glasno, samo da dade oduška svojoj bolnoj duši. Da ga je tko
zapitao zašto, ne bi znao odgovoriti. Šutio bi i dalje grčio pest
105
Z ašto ? To se on nikada ne pita, pa ni danas. N u u ovom času
osjeti, da dalje šutiti ne može.
— Nek oni kažu, što ’oče . . .
ne bilo
ih . . . Nisam
ja, ada, baš niko u kući. Kaz’ t ću ja i starom
u
ni
brk . . . ’oću,
boga mi . . . pa bio makar svemu kraj. Nek b ud e ! Što prije to
bolje. Č ekat’ dulje nit’ ’oću, n it’ m ogu.
boli . . . jako . . .
Nek
i oni
znadu,
tu — i Tuna se ko u besanicimaši
za lijevu stranu prsiju. Tu — tu boli . . . osićam,
da
rukom
da nešto vrije,
ključa . . .
—
—
Šta j ’, T uno . . . ?
T uno — a —
a . . . zaviknuše u
isto
vrijeme dvije
brbljave snaše.
— Jal’ pipaš tu — —
— O n u tvoju — —
— G o lu b icu A n g ju ? ! . . .
T una samo ošine okom jednu, pa drugu.
— No, T uno . . .
— A ’di j ’ A n g ja ? !
Kad su vigjele, da se on ljuti, a one
udri još
objesnije:
— Nemojte, da — — jezik vam — — da Bog
do — —
— Baš je lip bagljić — —
— Lipši j ’ već lane — —
Š to ? ! . . . Nije pa — — i Tuna od jarosti nije m ogao da saspe
na njih sve što je htjeo, već tresnu grabljam a o ledinu,
da
su
svi zupci poispadali, a držak p uknuo ko puška.
Nešto kasnije bilo m u žao, što je to učinio.
m oglo podnijeti, da učini nešto, što po
Srce m u nije
zakonu i pravdi božjoj
nije lijepo. Istina, i ženske su tom u donekle krive.
I T una d u ­
ševno rasejan, a od posla umoran, povuče se na obalu Karašice,
samo da ga obijesna mlagjarija još na veće zlo ne navede.
Kako je bio u zadnje doba razdražljiv
moća. G o d ila m u tim više
godila
mu
je
sa­
što u tom čitavom društvu ne bijaše
ono, za čim je žudio. Z n ao je dobro, da
s njim
zbijaju
šalu i
da m u se isprdavaju gdje samo m ogu. To ga boli — —
— Da, da . . .
o tom ne sm i’m ni da pisnem . . . potur-
čili bi me. A šta j ’ ona njim a skrivila — ona, m oja dobra dušica
Angja, koja valjda ni m uvu još uvridila nije Šta nju uvik lo l’ko
napadivaju? U h ! To —- o . . . ne — ne m ogu više, ne — —
I T una i opeta planuo. Vratne mu žile nabrekle, a uzavrela krv
106
stala sve igrati i paliti ko živa žeravka. Grudi mu se nadimale,
a podkrvne oči zakliještrile.
— O Angjo . . . Angjo . . .
Tuna se još neko vrijeme borio, a kada kola i radenici
kući krenuše, pogje i on za njima.
Približavao se selu i koracao teško, umorno. Promišljajući
0 današnjem danu, o radu, pa o sebi, sjećao se svegj Angje i
bilo mu je nekud neobično žao, što nije današnji dan ispao kao
ono lanjske godine.
Bagljići . . . ti su ga mučili i najviše podsjećali
na Angju.
— Da j' bila ona, bili lipši . . . bi, duše mi. A ’vako . . .
Sjeti se bolno brbljavih snaša, kako mu posprdljivo spomenuše
1 Angju i bagljiće . . .
II.
Tunin otac Kojo, kućegospodar najimućnije zadruge, prije
godinu dana, baš nekako u to doba, kupio sijeno. Rabote bilo
dosta al on htjeo da se pokaže darežljiv, pa će svojim zadru­
garima: Ljudi, sutra rano . . . Treba zasukati rukave, treba ura­
niti pred ranje. Treba da. Pa onda, ajde de . . . sirota j’ ona i
’nako, pa nek’ nešt’ zasluži. B it’ će nam za dušu, oće . . .
Zovni ti, de, Tuno . . . Angju Adamovu u nadnicu. Zovni ju,
da kupi s nama. Neka s’ i ona malo proveseli.
Tuni zaigralo srce. Gledao on rado Angju — ma ona ni­
koga, a najmanje njega — gazdinskog Tunu. Jednom joj sav
zbunjen istinski i slatko rekao: Angjo . . . nemoj tako . . . v i’š
. . . ja samo tebe . . . samo mi s’ ti . . . mi— liš . . . Angjo..
— Ne virujem . . . ne mogu. Ti s’ gazdinski, a ja sirota.
To ne mož’ nikad’ biti . . . i ne će. Ne, ne . . . branila se Angja
i protiva svoje volje.
Nemalo se začudila, kad ju pozvaše ko za sutra na ispomaganje. Ta vijest ju sasvim iznenadi, ali u prvi mah obradova.
Tuna sam došao po nju! Sutradan zorom, kada je trebala poći,
stala se skanjivati. Sjetila se prvog susretaja, pa ono o njegovom
soju i već htjede da ne ide Ali joj se opet pojavi onaj drugi
pritajeni slatki glas, koji joj govoraše: idi, idi . . .
I ona pošla.
Bila baš u istom redu, gdje i Tuna. Kupili su neutrudivo.
Tuni sve gorili obrazi, a oči samo da ne iskoče zaAngjom.
Govorio on s njome malo, ali za to tamo u grudima . . . Po ­
107
slije, kada se god sjetio toga dana, prostrujio bi kroz njegovo
tijelo neki rajski osjećaj . . . nešto, što mu je podavalo snagu
i novi život i u kojem mu se i najsuroviji čovjek činjaše ne­
dužan ko janje.
Drugčije bijaše u Angjinoj duši. Ona je bila čvrsto uvje­
rena, da i ako joj se i mili Tuna — od toga može biti samo
njoj ruglo i sramota, jer je ona siroče, neugledna, a on gazdinskog soja. On jedinac u Koje — onoga ponosnoga Koje, koji
znade često ići selom i govoriti: — Šta vi — a ? ! Ko može sa
mnom, da s' omjeri — a ? ! Ne rodi toga, aja . . . Kojo gazda
čoek . . . ’est, tako j’ to bilo i tako ć’ to biti . . . ’oče do
vika — — —
Oko podneva doušili starom Koji, da njegov Tuna, ko da
rado pogledava Angju i štono vele s njome ašikuje.
Za čudo ovaj put Kojo Kovačević samo se posprdno na­
smijao.
— Ha — ha — ha . . . pa zato j’ momak. Valjda ne će
u vranciškanere . . . Muško j’, pa neka.
Nu kada se malo dublje u tozamislio, namrčio čelo.
— Zar ona golotinja, o n a ----- pa u moga T u nu ... i on
smrsnuo kroz zube nekoliko krupnih, i da nije bilo oko njega
treznijih, bio bi odmah otjerao Angju. Svaku drugu samo ne
nju . . .
O svem tom nije znala Angja ništa. Ni onda, kada joj je
Tuna, na polasku a nebo se već bijaše osulo zvijezdama, stisnuo
krepkom svojom desnicom njezinu zdravu ruku.
— Angjo — duše mi, — moje mi maje . . . a glas mu
podrhtavaše, dok toplim dahom gukaše Angji svegj iste riječi:
Angjo . . voli me . . . Angjo, maje mi moje . . . vit’ ćeš ko
je vira, a ko nevira ! Angjo .
Ona je doduše, pomišljajući nasvoju odluku, odrješito
od­
bijala svaku njegovu, ali srce . . .
III.
Moglo je biti već oko deset sati, kadno je Tuna stigao
kući. Pomagači odoše davno kud koji, a zadrugari u svoje kiljere.
Stari Kojo čekao sina
— A — a . . . zar sada?!
Tuna pozdravi, pa će ko malo popostati na pragu. Osje­
tivši, da ga otac reže očima, ugje odlučno u kuću.
108
Kojo samo uzdigne glavu, pa se podlakti na stolu.
— Apo . . . ja . . .
— Indi ? ! A - a ?! . . .
— Ja više ne mogu — —
— A šta ti više ne mo’š ?! . .
.
Tuna zašuti na čas, a onda pocrveni do ušiju.
— Dajte mi Angju . . . bez okolišavanja odrješito izusti
Ja tako više ne ću i ne mogu — —
— Sta — a ?! . . . Ti — i . . . ? ! Kojo se digne sa klupe.
Ko gazda u ovoj kući, ’ko — a ? Kad ja jedanput za uvik —
bum . . . Kojo udari šakom po stolu — kažem: n e ! onda tako
mora biti. Ona golotinja ne ć! u moju kuću, dok je ove glave
na ramenu. Ne će, pa ma ispustio dušu . . . 1 približivši se
Tuni, stane ga kukastim kažiprstom lupkati po čelu: Nikada,
jes’ čuo, junače . . . Iz glave si izbi tu curendu, jal’ ću ja dru­
gačije — — N is’ ti samo paur čoek, već i gazdinski sin . . .
gazdinski!
Tuna ne odvrati ništa, već zgrabi šešir, da će van.
— Jok valaj . . . stan ’oš m alo! Eto . . . da . . . već ako
’ćeš, pa
ću — bud’ pametan, nis’ ti dite!
— pa ću t’isprositi
Mikićevu Baricu. Cura j’ to od oka . . . a i ne fali ni para ni
ru’a . . . puna ]’ kuća i dobar soj. Indi, Tuna, sad mi kaži po
d u ši! . . .
Tuna se zagledao u hrastove grede i pred suznom sjenom
ukaže mu se dražesno lišće Angje.
— Indi? . . . nestrpljivo upita otac.
Tuna se trgne.
— Ne ć’ ništa.
— Kako ništa? Kako — a ? ! . . . ’Es ti lud,smušen —
šta li? — i Kojo plane. A da šta bi ti — šta ?!
I dok je stari sve oštrije grmio, dohvati se Tuna vratiju i
umače
•i*
•«'
*
Lutao je ko bez glave. U prsima mu se ko nešto kidalo i
lomilo. Zaustavio se tek na drvenom mostu, koji vodi od paro­
mlina preko duboke strane Karašice. Tu se Karašica ko ulje
lijeno valja naprijed i požudno guta slabi titraj trakova zlaćanih
zvjezdica.
i 09
— Angjo . . . Angjo . . . odjeknu mu bolni glas. I bes.
svjesno se prislonivši o naslon mosta, odjednom se uprepasti.
Poskoči kao pomaman. Uzdrhtalim rukama tro si zamagljene
oči. Skoro da se smosta survao.
— Jest Angjo — ti s’ to . . . ti . . . — zajauka nesretni
Tuna, prepoznavši iz vode provirujuće ruke svoje Angje.
— Zoveš me u svoj zagrljaj, moja Angjo . . . Evo m e . ..
Još tužna jeka posljednjeg izdaha utopljenika razbijaše
noćnu tišinu, a valovi duboke vode podrhtavahu i šaputahu
dugo u noć neku čudnu priču o požrtvovnoj ljubavi -- — —
JO S IP H N SC H fSU :
vonnr-ncn.
DVIJE DRUGE
Skutrile se na onoj mokroj ledini uz jarak pa se šćućurile ko
u klupko od zime . . . Moglo je biti oko po na treću, a već se
uvlačio onaj nesnosni mir i lijeno vukao kroz selo, a za njim
padala ona ko zamućena i zagasita zimnja magla. Ševe obijesno
kljuvale po čvorastim grudama skoravitih busa na staroputini
voznoga puta, prebirale po rasipanom sijenu . . . i samo od
časa na čas odmnije onaj piskutljivi i reski ševin ćurlik 1<6 glas
sitnoga zvonceta, kada se naglo zazvoni, a onda opet ustoja se
monotona i nesnosna tišina, dok je ne prodrma i ne rastrese
nanovo ćurlik ili drndanje rasklimanih kola, kojih točkovi padaju
iz vagaša u vagaš — —
— Pa ’eF t’ ž o ? !
Čupava Bela samo kinine glavom, a onda se pomakne
na ledini.
-- Pa ’eP to baš ’nako i bilo? ’Nako, ko bać Roko što
baja — a ?!
Čupava Bela i opeta samo slušaše, a u malenoj glavici
premišljavaše. Silila se. da što bolje pronikne u svom istraži­
vanju, a onda će ona već sve to razjasniti Petri.
— Znadem ja to sve . . . sve.
1 ono o »ajduku« ? —
— ! ono o »ajduku» znam . . . indi. Ja s’ ga i vid’la . . .
’esam bome. Ala izgleda . . . ala izgleda. Ma kažem t’ : ko
spržena koka, ko da s’ peko. Kažu, da j’ to za ono prijašnje...
da ga j ’ sveti Antun.
— Ja. ja — a . . .
111
1 Petra sada samo povlagjivaše Beli, a ova se sve zacrvenjela i zažarila u licu od kazivanja. Onako usplahirenoj razvezao
joj se jezik i sipala riječi sve na pregršt.
— A pravo m’ buJi. Ko j’ vidio krasti tugje dobro . . .
krasti od sirota. Pravi j’ to ajduk, ko da i ni’ krštena duša.
— Ja, ja — a . . .
Magla bivala sve gušća, a ovo dvoje ni da se makne. I
dok je Bela pretresivala do u sitnice svaku stvarcu, Petra je
samo povlagjivala, a to je godilo pripovjedačici, i samo da joj
ugodi, stala potapšivati svoju drugu po ramenu i gladiti po licu.
— Kaz’t ću ja tebi sve
jauče ko ljuta godina, pa ne
A da j’ bio pametan, sve b ’
ni zere oplakivo uz petnjake
. . . i kak’ to bilo i kak’ sadikar
smije api ni na oči . . . ni blizu.
to drukčije bilo i ne b’ ništa . . .
ko kaki dedak. Ju — u — u . . .
Bela se nasmije od srca.
— Ja, ja — a . . . ju — u — u . . .
Sada nastane prigušeni i isprekidani smijeh.
— M — ma — j
ja — u — ju — u . . . (nije se
mogla suzdržati od smijeha) kaž — kažem t — ti — — ju —
u — u . . . Ček — čekaj, sam’ malo, dok s’ smirim. Sad
o ’ma . . . eto.
II.
Sa župne crkve odbijalo pet sati. Uz crkvenu ogradu šuljao
se Joša, dječarac od kojih osam godina, i u desnoj ruci nosio
limenu kanticu za petrolej. Išao u dućan. Putem se kadšto spotakao tako jako o neravni tarac, da je ona limena kantica sve
zazvečila. U takovom trenu mali zajaukne bolno i malo popostane, spusti kantu na zemlju i desnom rukom stane poravnjavati lijevu.
dine
Kad su ga Bela i Petra spazile, poskoče kao opureno s le­
i onako na po ozeble pogju mu u susret.
— Kako t’ — a?!
— Je P boli jako?!
Joša se samo nasmije ko preko volje.
zato
— Što b’ bilo, zašt’ da boli . . . ništa . . . eto. AP bilo
slatko ko ćećelema, jal ko alva . . . ada —— — — —
112
Mali Joša nosio već bijele plundre, povezao se lanenim
konopom , a oko vrata nosio vunenu maramu. A inače ga zvali
»ajduk«. Kad ga je zato
učitelj u školi
zapitao: zašto?
—
on
slegao ram enirm i onim buljatim očicama samo nam igao.
—
Z n a t’, g o s p o d ’ ne učitelju,
znat . . . to
Moj apa, istina j ’ to živa, on mene
j ’ bilo
’vako.
volio jako . .. jako. Sadikar
me više ne mari, a i udara kud stigne . . . ’est baš
’vako.
Tu
m ’ neki dan istuko na mrtvo ime, a nizašto N is ’ uradio ni bele.
Samo što s’ bio na pašnjaku i čuvo svinje,
a ono
t ’, m olim o
g o s p o d ’ne i čitelju, tam ’ blizu ambar od bogatog Tadaje Kuruzi
sve vire iza letava, a m o ’e svinje gladne. I onda ja u z ’o neko­
liko klipova, pa na’ranio svinje . . .
da s’ okrepe.
onda batinao. A pri’e me noso i drago
baš menika, i uvik dodavo:
i pivo
»Ajduče moj
E t’, zato me
lipu
pism u, pa
dragi« . . .
E t’ tako
t’, m olim o, to bilo — — —Jutros Joša uranio, pa čim otac
i maja otišli na posao —
on do banjka.
Kako je htio peći jaja, a bio dosta onizak, popne
se na banjak. Vatra buktila pod tronošcem, a u kotlu kipila
voda. Joša tek
što
povukao
vatraljem malo pepela, pa
p rž iti: — tronožak prevagne na nj,
ruka m u se
da će
oklizne
u
že-
ravku, a onda još prelije kotlom svu vodu po sebi . . .
— Je 1’ t’ b o li?!
— Kako t’ — a ?!
Joša se i
rukom privuče
opeta nasmije i spusti kantu na zemlju, a desnom
lijevu i odgrne rukav.
— E t’ na, pa vite .
— Jo — ooo — o
. .
— j ——
Bela i Petra se prestraše i k lik n u glasno.
— O d ’, ja to ne m ogu gledat’ . . .
— M e n ’ je m uka . . .
A Joša se nije ni ozirao
jevu ruku p u n u opeklina,
na njihove
drljica, a s nje visjela koža i meso
odijelu. O n je i sam sada
izjave Pružio
koja je izgledala
još
više
on
kao suha igola
li­
ba-
ko dronjci na poderanom u
se
junačio
svom
djelu, i
pom nije ogledavao ruku. Osjećao je doduše neiskazanu jaku bol
ali se tješio i sam sebe uvjeravao, da će to za koji dan
a onda će on i opeta pržiti jaja
proći,
113
— O tić ’ će to ko m uva kad o d le ti. . . ’oče da. A onda . . .
Joša i nehotice zaokruži okolo
zgrabi kantu sa zemlje i nešto
sebe, a onda Ijutito
smrsi kroz zube.
spusti ruku,
— Kukavice . . . pobjegle . . . val’ se boje . . .
*
*
❖
Kada je sutradan poslije podne stupio
razred, pred stolom stajala Bela i Petra.
mjesni
— M olim o, Joša C vangić ne ć ’ doći više
aja. Baš sadikar od ruke . . . b — baš . . .
po dogovoru.
i oboje
u
učitelj
školu .
prosuzi
u
. .
ko
Uto se otvore vrata i zvonar zamoli za jednoga dječaka.
— M olim , treba da zvoni »cincila.«*)
D RA GU T IN RE O T R IC
*) »Cincila« =
VINJETA 5.
m aleno crkveno zvono, ko jim se najavljuje smrt djeteta
DIJETE PRIRODE
O n a k o zam usan u licu i na rukama, a obučen samo u dugačku
hrapavu konopljenu košulju,
koja je bila
sva
iskrpana
crnim i
zagasite boje zakrpama — trčkao je iz kuće u kuću gologlav
i
bosonog. Puni obraščići rumenili se tu i tamo, a gdjegdje i
tamnjeli uznojene puti, na kojoj je od dana u dan sve to više
sjedala ona žutkasta prašina ilovače. O bijesni derančie, odrpanac,
mali brbljavi selski muktaš . . .
— Ti s ’ mala vuc’batina, slatki naš drišljo . . .
— N is’ to ja . . . a — a (to je izgovarao
reskim sitnim glasićem, a pri tom mahao debelim
otegnuto i
prstićima).
Ja s’ Kuzm-a . . . h a— a, da, da; . . . ’noga bać’ Saje pokoga
(pokojnoga) i strin’ Jerine G jene -- dite . . . indi.
— Ja, kad ti to ’vako lipo, onda š ’ d o b it’ kalotina. Na.
I tako je on obilazio od kuće do kuće. Kada se smračilo,
onda je, tamo gdje je bio, usnuo.
A što je napokon
njemu
i trebalo ? M alo — tek dobar
pedalj zemlje. Slamu si je on već sam izvukao iz plasta. U ljetu
je po gotovo njemu bilo lijepo. O n d a je bilo voća i na ulici —
jela dosta, a za spavanje lako. Pod jesen obilazio oko župnikova
oraha, kojega su se grane spustile sve preko ograde i velikoga
jarka. Tu je on po cijele dane kupio orahe, katkada
se zahitao
busom , da i sam kojega otepe, onda to sve skupio u košuljicu
(kao da m u je bila opreg), pa onaj, koji bi m u u zam jenu dao
m alo gužvare ili
ljicu oraha.
lepinje —
taj je dobio
oraha.
Punu
košu­
115
Da se odveć ne dugočasi, n ljetu je^trčkao po Karašici,
vijao selske guske, a inače poslije jakoga pljuska sio pred
jarak — ma koji — i mijasio od blata pogaču ili pravio ze­
mičke (to je bila za njega osobita vrst gužvare).
— Daj m, za orase parče gužvare, znaš ’nake ko jabuka
što j ’ velika, gore ožarita od furune, a doli ravna ko dlan, pa
bila od brašna. ’N aku t’ meni daj gužvaru.
ijem (jedem) i bez leba — a — a . . .
To t’
ja
ondakar
U zimi m u bilo teže. Vani hladno, blato, kaljuže. Karašica
zamrznuta, nema nikakovih putova, a on bez opanaka, pa to
zebe i hladi. Nije doduše Kuzm a bio od šećera, pa da se raspuzi
i od malo vode, ali kada se nema ništa na sebi osim izdrte ko­
šuljice — onda tu nema junaka. Pa barem da smije u školu.
Tamo lijepo toplo, a on je i onako uvijek snatrio, kako bi tamo
najradije i stanovao. O n doduše još nije bio u njoj, ali je često
zavirio kroz prozore i penjao se na zid, pa je vidio samo nešto
da m no g o toga visi po zidovima, a po sobi same dugačke klupe.
— A T b ’ se ja tam o sigro, pa naganjo s dicom. O n i M atom ,
što m ' uvikar psuje oca, onim bešenjakom (obejšenjakom ) Gjuricom, što m ’ nikad ne da
parče leba,
’noga cigu Šandora. E-e . . . ’noga
ni
ništa.
Pa
b ’ ja zaganjo
ondakar
preko svi’
sto klupa (on je mislio, da najmanje mora biti jedno sto klupa
u školi, kad u nju iz pet sela idu djeca i ženska i muška). Bi,
duše m ’, ’noga bi ja: cigan, cigan tulule — vodi babu u š k u le . ..
’Vako oni divane. A l ’ ’oću
ja
već jednom
njega za
šiju . . .
ciginu ti čergu -- —
*
*
*
O d malenoga Kuzm e izrasao lijepi školar.
Kad je bio dan upisa, došao on sam, dakako u većoj košulji.
— D o š ’ i ja, Kuzma, ’noga
bać’ Saje pokojnoge i — —
Sam ’ nemam para za tablicu, pa pisaljku . . .
To ć ’ ja tebi o d­
raditi . . . ’oš ?!
Sad je on oživio. Učitelj bio neki starkelja, grbav u legjima, a na nosu s crnim očalima. Nije bio oženjen (biti će, da
ga nijedna nije htjela), a vukao zvanje učiteljsko poslije svršene
opančarije iz blaženoga vremena (tamo prije jedno četrdeset, ako
nije samo manje za nekoliko
godina),
kad
je
još
bila
p la ć a :
116
dvanaest srebrnih cvanćiga na g o d in u i par čižam a sa kovrcas^
tim i ulaštenim sarama . . .
no da, i što još tko
od svoje mile
volje kao milošće donese.
K uzm a stupio već prvoga dana megju najbolje. U čio nije
— k6 ni druga djeca — ništa, već kad je trebalo učitelju naložiti
U kuhinji, trijebiti krumpire, donijeti lulu ili oprati zablaćene
čižme, pa nam očiti u otopljenu mast uljenice žižak — ej, tu je
Kuzm a bio
majstor.
U
zimi
je ostao preko
objeda
u
školi i
dijelio, od no sn o prim ao od drugoga kuhana jaja, skuhani
grah,
kojega su rezali »škljocom *, katkad i po koji krkeš*), a preko
noći spavao na školskoj klupi. Kad je bio pazitelj, onda je obično
istukao na mrtvo ime najprije Šandora, onda Matešu, pa G juricu ...
U trećem razredu više učitelj nije m ogao opstati s Kuzm om . O n ga predloži seoskoj gospodi školskim odbornicim a
(oni se nazivaju sami
»obornicima< još i dan
danas) na isklju­
čenje, a razlog je bio, što je upraviteljevog sina M ikicu izgrebao
noktim a po rukama i licu i postao
upraviteljeva mezimca,
koji
je,
opasan
nota
bene,
po
život
i sam
dragoga
htio
biti u
školi ono, što m u je otac u općini.
— Jok, b r a c o !
— Pif — paf — — samo je tutnjilo lijevo, pa desno. Mikica se previjao od boli, a K uzm ana nestalo,
u crnu zemlju. Nema ga, pa nema . . .
ko
da je propao
Isprva se to vodio veliki divan u selu o K uzm anu, a onda
ušutilo i selo i seljaci . . . na sijelu i na prelu.
— Biia m ’ duša laka, ako j ’ gdi
u
šljiviku, a ako
j ’ živ :
nek’ živi . . . neka.
*
*
*
O tkad sam u selu, imam čast poznavati, a i danas još —
inače
vrlo
važnu
ličnost,
barem
za
mene —
dopoldašnjega
poštara.
To
vam je maleni
čovuljak
od
jedno
četrdeset
belomusast u licu, a pod nosom strše jedno pet —
dlačica. O legjima — na čvrstom
lika kožna torba,
koju
brižljivo
izbockanom remenu visi ve­
štrik’ Ž ig o ša
vagjenja pisam a ključem zaključava.
*) Krkeš —- krhki kolač.
godina,
šest žut'h
poslije svakoga
117
Bio si je savijestan svojega zvanja i dolazio oko dvanaeste,
predao poštu, a tada zapitao:
no
— Treba 1’ te maraka, karata, mesa, šta iz
da, što već g o s p o d ’n zapovida . . .
apoteke, jal’. . .
1. studenoga godine 190 . . .
obično mijenja po-
(tada
štarska služba u manjem selu, ako
došao sav poguren i žalostan.
se
— E v’ sve šta j ’ bilo za vas . . .
se
isti na njojzahvaljuje)
pa fala . . . ja s’ danaske
zadnji puta . . . M oji . . . ne dadu za tu malu plaću . . . (d o ­
biva obično 20 K mjesečno, a mora danom ice dva puta prevaliti
kojih 18 kim), a ipak m en’ jako ž ’o.
*
'
*
*
Drugi dan došao drugi.
Lijep, živ
damnaest godina, a ko da je na iglama.
m om ak od
Pa
ja
jedno
njemu
jednu, — a on meni već dobaci deset pripravljenih.
se­
još
ni
A one oči
sve igraju čud n o i žegu i pale, dem onski dršću.
1 mi se pogodili. Posluživati će i mene redovito (premda
im am o jednoga, koji redovito služi za živež i ine stvari). I tako
to ide i danas, samo što se baš
najprijaznije ne gledam o.
mene kako tako, ali ja njega . . .
pa onda kao da se bojim
svoju kožu, a to je i slo b o d n o i dobro, dok
Bilo nazad nekoliko dana.
On
za
još ima vremena.
Nedjelja je . . . Prije
večernje.
Ja se zam otao u svoj ogrtač, pa u crkvu.
Pred ogradom stoji Žigoša.
— N o kako je, kako . . .
A on samo
prijazno
kim ne glavom , dok
Is’s i jedva i čuo. Ali onda se odjednom
kao
se
onaj »Falj’n
zažario i povuče
me za ogrtač.
— O o s p o d ’ne . . . g o s p o d n ’e.
V idio sam m u na licu, da mi ima nešto važnoga kazati.
— G o s p o d n ’e . . .
pa zar ’oš dolazi poštar u vašu kuću?
— Dolazi.
To ga je porazilo. Nije iščekivao jesni odgovor. To ga
uostalom nije ni najmanje smelo, već on progungja jače i ko
bojažljivo :
118
—
Pa taj juče ubio cigana . . . cigana Šandora . . . znat’
’noga iz našega ’atara.
Proburazio ga najpre . . .
a onda . . .
kažu, da ć ’ ga su dit’ na vešala . . . ako j ’ baš tako bilo.
j ’ revolverom iskido,
jal’
je
revolver
sam . . .
cilo
Onda
pleće i
cigo izd an ’o o ’ma. Prokleta j ’ to duša, taj K uzm a — —
Htio je još nešto kazati, ali je glas zvona
jačao Žigoša.
A ja sam toga dana drhtajućim
prstima
na
skup
nad ­
svirao večernjicu
i hvatao preko reda i mol i dur. Biti će, da sam se uzrujao . . .
D R H Q U T IH
R E H H R IC
VJN JET H 6,
PRVA K0M5INICA
B a k o , bako . . . mi njoj češće, a ona samo zakima važno gla­
vom i poravna crnu m aramu oko vrata.
— Idem . . . idem tamo Petroviševima, ada . . . i šta b ’
kod kuće uvikar, gdi samo brundaju i ’oće sa m nom da s’
inate . . .
Pa onda onaj podm ukli Mata . . .
lupača kad odraste i ’oće, vidjet ćete . . .
lima. Pa onda opet
to
ć ’ biti
taj ć ’ svrš't
na viša-
Imroš . . . o — o o o — o . . . kaž’te,
vas, vi našem meštru . . . Znate: Imroš
’oš
ide
u
školu, pa nek’ on njega malo pritegne . . . Znate . . .
se maši pod opreg, pa
izvuće
veliku
šarenu
otirati s iž e . Z nate: drago, drago . . . opet
me
prava
m olim
opetovnu
— i baka
maramu i stane
tuko . . .
’est
baš juče pred veće, pa ’oš sa bičem. Ne bilo m u im enu ni traga,
ni
glasa do krsnoga imena . . . ne bilo. I taj će s M atom
višala . . . sam ’ ako ne b ’ bilo ’oš gore — — —
— —
. .
na
—
. D ok ju nism o poznavali, mi sm o ju tješili i zapredali
razg o vo r:
— Pa biti će bolje, bako, strpite se . . .
Ali ona na to ko da i ne čuje.
I čim mi njoj više i ona nama.
Jednoga dana, a bilo to polovicom rujna. Mi u bašti, a iz
kom šiluka dopire isprekidano staračko zapom aganje i plač.
A
— D a nije baka ?
Jedva mi izrekli, a baka ravno našoj ogradi.
— Viš, eto baš
sadikar .
. tuko me M ato iImroš . . .
istina živa i ravna ko dlan. Jutros rano obojica bili u vašoj
120
bašti, pa tresli jabuke. N apunili p un
kiljer.
A m en’
oni od vas kradu. N ij’ to ni B ogu drago . . .
kaz’la, da ć’ to ja vama kaz’ti . . .
pa eto.
to ž ’o, da
I zato
sam
im
A i ’ nako ne čujem
skoro ništa, a sadikar me baš udario po uvu.
Baka nam se sažaliia. O nak o slabunjava već na prvi p o ­
gled učinila bi na svakoga svojom bijedom sućustveni utisak i
ma da čovjek ima od kamena srce, moralo bi se razmekšati nad
njezinom zlom kobi. M o žd a je to i bio uzrok,
da sm o
ju
od­
sele prijaznije susretali. Još iste večeri došla je i zamolila u nas
m alo tinte.
— To kažu, da pom aže od gluhoće, a ja
ni kad najveće zvono zvoni . . . ništa. A tinta,
ne čujem, ama
toć ’ pom oći,
samo ak’ imate . . .
Više puta znalo proteći po nedjelju dana, a naše bake
na blizu našoj kući. Njezini sadrugari
dašto
o tom e nisu
ni
vo­
dili brigu.
— Senuta j ’ baka . . .
— i žena kuće-gospodara
zadruge
m igne po nekoliko puta svojim živim očima. Šenuta j ’ ona i ni
vrag s njom e ne b ’ izišo na
kraj . . . ne m o ’š ti š njom e ništa,
kad to nije pam etno . . .
— Ali ipak, ona je stara, pa trebalo bi imati
kao
obzira, a
ne
vaš Mata i Imra . . .
— N i’ to tako, aja . . . baka j ’ gluva ko top, a djeca ko
djeca. A ona b ’ uvik isterivala pravdu . . .
e da bome, ne m o ž ’
toga biti i ne će . . .
A imala ta
vorio radi bake,
Jula jezik ko
britva.
Još jednu
da sam
prigo­
bilo bi trista vraga. Ja zato ućutao.
Baka je i nadalje snošljivo
gutala i gutala, a njezin dedak
kašljucao na klupi pred kućom i vukao se ko živi mrtvac.
— Sam ’ da njega nema . . . to j ’ m oja pokora, t o j ’ mene
ubilo — — A n ij’ on siroma
njen Tornja. To s’ guje . . .
sam ni kriv,
već
baš ta Jula i
ti znadu iz čoeka isisavati krv . . .
ti, ti . . .
Mi sm o dakako samo slušali. D a joj što i kažemo, što to
hasni, kad ona ništa ne čuje.
Uza svu njezinu tugu, ona je bila uvijek
katkada i raznježiti, a tada bi od m ilinja
znala
vesela. Znala
se
i zaplakati. Taj
plač nije ni najmanje sličio o n om u plaču, kada bi sva slomljena
znala doći da se potuži, kako ju Mata i Imroš tuče, ne, ne; taj
plač sličio je srebrenomu zvoncu, koje ko da za nečim žali, što
/
121
u istinu nije nikada ni
posjedovalo i kao da znade,
ćanje i dozivanje toga nečesa, za čime ono
gotovo sada, gdje koraca jednom nogom
žali,
u
da je sje­
uzaludno.
grob.
Po
1 kolikogod
nas je put vidjela, kako mi u ljubavi sprovodim o život
vedar i
pun nade u bolju budućnost, uvijek nas je pozdravila
sva raz­
dragana istom rečenicom. Na jedno deset koračaju
razdaleč,
ona
u
je već širila ruke i kao da će nas zagrliti.
— A n i’ ko
dvi golubičice . . . ko
dvi grlice
drago . . .
O n d a bi stala. O n o vedro staračko
čas,
vore iskoče jako, oko se zamuti i
da ju nešto ošinulo,
ona
se
. ..
Ej,drago,
lice naoblači se za
usnice poplave. I— ko
okrene naglo
i
izčezne
ispred
naših očiju.
A baš takovi susretaji dogadjali
su se često i to ju je ko
da odbijalo od nas. Mi sm o jasno vidjeli, da ju to još — ta
tugja sreća — jače rastužuje. Dakle u njoj još nije utihnuo onaj
plamen razžarene i vruće m la do sti? Dakle to još katkada plane?
— To j ’ otuda, što s ’ nisam naživila. Č o ek
moj prvi bio
već starac, a ja m lada cura, pa znate vi, kako j ’ tudikar onda —
A m oglo je baki biti već dobranih
osamdeset na legjima.
Ko djevojka imala dosta imetka, a nikoga tko bi s njom e ruko­
vodio. Julin otac kao neki najbolji prijatelj, nagovarao nju
gdje
je samo mogao, neka se ona priuda u njegovu kuću za njegova
brata Matasita.
— Bit će tudikar tebi lipo . . . živiti ćeš ko bubreg u loju.
— — A šta o n d a ? Šta s ’ ja znala, kako j ’ to
selu, kad su me moji roditelji odranili na
salašu
u
gd i
drugom
nema ni
žive duše . . .
1 tako se ona priuda svojim imetkom.
Kako je Matasita bio slabunjav i čovjek već u
držao svoju m ladu ženu ko
pticu u kavezu.
Nije
godinam a,
smjela ni
u
polje, ni na sokak, ni u crkvu — ni nikuda.
— A ja plači, pa plači . . . L ila sam suze ko
. meni nikada ni blizu. I to
s’ kaže onda,
da sam
gra’, a
bila
on
udata?
To — a ? ! . . .
O n d a je Matasita um ro. O d njegova
jedna za drugom
udavati i sve
brata kćeri
ostale u kući.
stale se
Zadrugara
bilo
više već zemlje. Matasitin brat Tamja stao sad oko nje milelaliti tako dugo, dok nije sav svoj imetak prepisala njegovim
kćerima uz uvjet, da žive s Tamjom doživotno u kući.
122
A sad nastala graja. D an na dan eto po ru k e od
će podići sud, ako s e ne rastanu, jer
ovako
popa, da
n e vjen ča n o
živjeti
po crkven om zakonu nije s lo b o d n o . Um iješala se o n d a i općina.
O na je sirota lila suze, a on starkelja T a m ja sm ijulio se u
potaji . . . smijulio i n a p o k o n p o s ta o g o s p o d a r nad njom
cijelom —
—
—
—
—
—
—
—
—
V e ć stao prsiti onaj krupni ponjavasti
—
—
—
—
sn ijeg i staroputina
selska raširila se u s am e kaljuže i mlake. Pram a gro b lju o dm icao
na kolim a mrtvački lijes, a kraj n jeg a čučila — baka.
Sjedila je
sv a nagrešp a n a , koju je život nem ilo izubijao, a da joj nije dao
okusiti ni m rve slasti . . .
J o š iste večeri d o š la
Tornju . . .
—
sva
zaplakana
B o g mu p o d o p o ko j
i stala
braniti
duši . . . Živila
sam
svoga
s njim
i M atasitom sa m o ’ nako, da s ’ kaže . . . Bila sam mu žena po
ričima . . . a l’ neka — — N ij’
Tornja
tom e
ni
kriv . . . nije.
Svit — ovaj svit i ljudi su krivi, a ne on . . . Nc, ne — —
Svit — ljudi su krivi . . , zvo n ilo mi d u g o jo š u ušim a . . .
jako du go.
D R fSG U T iri R E N H R IĆ
ZIMFS.
ko
ZAMRZNUTA BUSA
Vani
je
s n ije ž ilo
i reski
o n o g b o d ljik a v o g a i
L epu v e ć
po
vjetar s ip a o
s k ro v o v a s v e na hrpe
s k o ra v ito g a snijega i ledene iglice . . .
nekoliko
puta z o v n u š e , da dodje na večeru.
O n a je te po z ive k o pre slu šala i šu šk ala i nadalje po s vo m
m alenom
kiljeru,
premetala
iz
ruke
u
ruku
ve ć
po stoti put
iste predmete, slagala u ladice ormara, a o n d a opet šetala u z d u š
i poprijeko.
O naj lijeni mir i danas o n a d o v a ’o ita sveta
m n o g im a
tišini,
k oja se
činila zaista svetom , Lepi je bila kud i k am o n e s n o š -
Ijivija no u o b ičn e dane.
— Pa b a š dan as . . . danas, kada je
g o d iš n jic a
i
opeta
jedna n a ro g je n ja S p a s a — —
— Le
— po — o . . .
Le
—
po — o . . .
S ad a v e ć nije m o g la dulje otezati,
druge,
pa
da
mu se
z o v e sam starešin a
ne od a z ov e, bilo bi opet trista vraga. A
ćem u da bude, kada to s v e i o n ako ništa ne
stvari, kad joj to ne
za ­
bi prom jen ilo
na
bi išlo ni u džep, ni iz džepa . . .
— ’ Di s ’ ’ vak o d u g o . . . ’ di — i —
i?!
. . .
L e p a zahvati za kvaku od vratiju i iskorači.
— E v ’ . . . e v ’ ; . . . o ’ ma ć ’ ------Njezin
korak
p oprim io
neki
n e s ig u r n i i klecavi hod, po-
stajkivala i pom icala se tek od prijeke nužde, sileći se ko s a m o
onda,
kada
ipak p o g j e :
koga
tjeraju
na
silu, a
ovaj ne ć e ;
pa da o n d a
b u b n u g a u le g ja i on na silu zakorači .
. .
O naj puteljak preko dvorišta od kiljera do kuhinje o teg ao
joj se i on a je zaboravila, da stupa. Stane. S n ijež n e pahuljice
124
bockale
su
ju
po
licu i uvlačile
u pahuljastu, kovrčastu kosu
oko vrata i slijepočica, a vjetar je fijukao svoju zim sku
i uvlačio se pod kožu u svaku kost.
pjesm u
— Ma, tako t’ . . . šta s’ daš moliti — — Lepo — o . . .
O n d a se požurila i ode.
. . . Prednja soba bijaše rasvijetljena i žuta voštanica buk"
tila onim narančastim svjetlom i sipala sjaj po bijelo okrečenim
zidovim a.
One
ukrštavane
grede
na
stropu,
crne od starine, nakićene bijelim nitima site, po
onako izlizane i
gdjekuda i p o ­
zlaćenim bršljanovim listom, ovako rasvijetljene ko da se pomladiše svečano, a nijemo se cakle . . . cakle . . .
Lepa popostala uz petnjake.
M om čad
i ljudi veselo
nosili snopove slame i nestrpljivo
iščekivali pred vratima. O n d a su odbijali sati sa crkvenoga tornja i
zvono odm ah zatutnji na »Pozdravljenje« . . . Starešina otvori
vrata
i dok
mu u
jednoj ruci svijeća — drugom grabi slamu,
a ženskadija pripom aže i razastire po sobi.
Lepa se ni ne miče. G leda svojim crnim očim a ko ukočena
tu bezbrigu svojih vršnjakinja i čudn im posm jehom na usti.
Njoj se to činilo sve nekud čudnim i mislila, čemu oni to rade
danas, kad inače kubure svakojako ? Č em u Boga zavaravati, kad
dan
nad
dan
čuje iz
njihovih ustiju samo porugu, klevetanje,
kletve ?! . . .
Zadrugari se m egjutim nisu na Lepu ni osvrtali, već svaki
je radio
m ašinalno
svoj
posao
nekom brižljivošću i veseljem.
O či im igrale ko ona stakalca na crkvenom svijećnjaku, pa kada
starešina Ignjata zastrugnuo opankom po slami svi ućutali.
— Čestit vam B ožić i Nova godina b ila ! Svi živi i zdravi
i ja s v a m i!
Ignjata sve se zažario u licu, glas m u podrhtavao, a onda
zaokruži po družini p o b o žn o i nekim dostojanstvom .
— Bože daj — j . . . odjekne
ko dogovoreno i svi sklo-
piše ruke. I dok je reduša na crijepu donijela žeravki, posipavala
tam njanom i izm irnom
i onda
kadila,
dotle svi sklopiše ruke i
šaptali molitvu.
Ignjata je gungjao na pola glasno, a zadrugari samo držali
i spuštali usnice.
Poslije večere polijegali na slami, a oženjeni ljudi posjedali
oko stola i udarali u duraka.
125
Lepa po običaju odbrza u svoj kiljer.
O nak o
u postelju.
nehajna
Od
za sve, pobacala odijelo po stocu i legne
časa na čas posizala pod krevet i izvlačila sta­
klenu oku — nekoliko gutljaja — onda opeta oprezno zastrugne
onaj nabijeni pod i boca samo tucne uz zid.
Te
noći gutnula više no u obične dane i prespavala ■p o ­
noćku ko zaklana
*
*
A do
*
Ignjate Peroševa poslije
kartanja mjesto na p onoćku
ravno do Ojenkine Rosite.
—
A —
a . . .
golubice —
e . . .
Čestit
B o žić!
Jes’
sama samcata, jal ’oš ko u kući . . . Rosito, milice — a ? ! . . .
Ado
onda
ko oživio.
izvuče
hrpu
Ravno
pohiti Rositi i poljubi
pozlaćenih
ju u lice,
a
zatikača igala, medenih kolača
i
vijenac smokava.
— Pa to t’ menika . . . Ado.
— Ja . . . na i to.
I A do izvuče iz prsluku šarenu novčarku
sa nešto petaka
pozlaćenih zlatnom pozlatom.
— Ju — uh . . .
ju — uh . . .
Rosita ciknula glasno i baci se Adi oko vrata.
— S i d d e tudikar mi na krilo . . . de, ’vako
. ..
*
❖
Lepa
A dina
*
spavala čvrsto . . . slatko
i
sama u svome
kiljeru. Ostavljena . . . izgubljena — šta li?!
A dok joj je bilo oko sedam godina, ona je živila životom
lijepim i ako je bio pun briga i skrbi.
a mati
ko
da
je
bila od vajkada
Kuća bila puna čeljadi,
Otac
joj um ro
za rana,
nedotupavna i ćudi
imetka bilo nešto
i u krupnom ,
čudne.
samo
njena maja što drugi sagrade u mjesece, ona u po dana razruši.
Imala novaca
dosta, a
d u g ne plaćala
i svaki
ovamo
čas
kupovala
dolazila
u dućandžije na dug,
gospoda, pa zapisiju ovu
ili onu stvar, koja ne bijaše ni plaćena, a Lepa dijete —
godina.
Kroz jednu
g od in u
dana
sedam
nijesu više dolazila gospo d a u
kuću, da zapisuju predmeta, već je maja od zgode do zgode
dolazila iz općine zaplakanih očiju. Šutke sjedala uz banjak i
samo jaukala i dozivala
pokojnoga apu,
da
dogje po nju, pa
126
da joj olakša. Na Lepu se nije ni osvrtala, tek kad je trebala da
ide u dućan, oprezno ju opom enula, da prije, nego će poći,
neka ide u gostionicu, tamo nek promijeni novac u sitno i tim
da plati, što već treba da donese.
da
Jednoga dana i opeta došla sva zaplakana i saopćila Lepi,
će se sutra seliti iz ove kuće, tako su odredila gospoda, pa
da
će uzeti u najam kuću.
Pa
— O d sadikar nem am o ništa, a i to ć ’ da nam
neka. N i’ mi ni ž ’o . . . nek’,nek’ m untaju, bilo im
m untaju.
za dušu.
Lepa zaplače.
—
A
šta j ’ tebi,
to . . . Ne
ć ’m o
zašt’ ti da m ’
mi
skapati
cmindriš. Ni briga t’ za
od g la d i; . . . pobrinula s ’ ja i
za to . . .
—
A
kako
ć ’ ja — ja . . .
ka — kak — — i Lepa sve
m ucajuća prekinula u grčevitom plaću govor.
— Ma, Lepo —
ko prijekornim će glasom maja.
— Ka — kak’ ću s ’ ja onda u — ud ati?!
Majci
zakrijese
oči.
O n aj lukavi pogled očiju zasine jače,
a obrazi se ožari.
— Č u t ’, Lepo . . .
E t’ gle, tu u perini . . .
čut; . . . kaz’t ću
ja
tebika . . . oću.
tu.
Majka oprezno otkrije petaru i pokaže Lepi, gdje je sakrila
novac. To ć ’ ostati nama, ne zna to nitko . . . aja — — ---Kad
je
dočula
od
m nogo
toga
Lepi nastupila
same
maje.
godim ice
dvanaesta, onda je već sve znala i
Sve su im doduše prodali, ali maja je
nakupovala
na d u g
stvari, poplaćivala
nije nikada. O d kuće se d u g namirio, a njoj ostale stvari. A to
je dobro došlo. Prodala i to, a od gotovine plaćala stan i živ o ­
tarili . . ., a selo vjerovalo, da je ona spremila krišom m nogo
novaca
— — p unu perinu — — — _
_ — — —
_ _
—
—
Pa ti ne’š ? ? . . . A l’ s’ luda . . . luda, da.
L epa
nikako
da ponikne u misli svojih druga. Više puta
se prek onvala i sama uvjeravala, da je to zaista najveća ludost
ovako samotovati, dok druge
žive po
volji i uživaju.
Pa onda
ona vječna trzavica i neizvjestnost! To ju je izjedalo do dna srca.
A
bila
je
i
mlada i lijepa i jedra i puna . . . M nog i je
m om ak pogledavao na njezino okance
naužije
u
pustom
gledanju
i da
samo da
udovolji
ju vidi,
da se
vatrenoj želji, kad
zaključa i zavrije ona topla i crvena slavonska krv, koja sve pod
127
noktim a
zasvrbi jagodice i ruke same od
sebe kuštraju od uz-
budjenosti i kosu i m iluju tijelo . . .
Lepa
za
predbacivale
pustopašni,
sve
to nije
znala.
Ni onda, kada su joj druge
njezino svetačko samotovanje, pripovijedale njihov
već
od
dvanaeste godine život — ona nije vjero­
vala . . . nije smjela.
U vječnoj
im
rogjaci
ne
trpljenje, koje
borbi i brizi,
p om o gnu,
samo
ona
kako
kako
četiri
će sutra sprovesti dan, ako
će se
svršiti nihovo kukavno
zida znadu, dok pred svijetom
pokazuje se i ona i maja ko da plivaju u izobilju.
Najnesnosnije i n eugodno joj bijaše od onoga dana, otkad
se
dnevice
nalukavao
na
njihov
prozor gazdinskoga Ignjate,
sin Ado.
— Ne ć ’ ja da znam za n j ’, kad sm o sirote . . .
ne ć ’ da
se osram otim poslije svatova — —
— Id ’
ludo,
ne budali . . . Ako s’ ti sirota, ma s’ lipa i
— kako b ’ ono kaz’la — da,
ta . . . A do j ’ ko lud za tobom ,
pa ć ’ sve učinit za te . . . ’oče. A onda, kad j ’ već i blagoslov
tu, pa s’ pred oltarom — kad j ’ već došlo do toga, ondakar s’
ne boj . . . b it’će t’ lipo . . .
Lepa kolebala.
A
i tebi i meni, da.
kada je tajno dočula,
da je Ado veliki
lukavac i kobac, koji samo čeka i vreba . . . nije htjela ni da
čuje. O n joj sam ne bijaše uz to ni najmanje počudan,
premda
bijaše
već
biti
to
i lijep
mora —
i bogat.
ozbiljnog,
O n a si je želila druga — kad
trijeznog i sebi
ravnoga,
pa
makar s njime kidala čekićem on o kamenje za posipavanje druma.
U tom izčekivanju još rjegje izilazila iz kuće i više samotovala. Pa kad je slučajno uočila se kojim m om kom , protrnula
i zadrhtala ko šiba na vodi.
A do to odm ah to primijetio.
Pa kad je jednom opazio, kako je izašla iz Lepine kuće
njezina maja, pa skrenula staroputinom u drugo selo,
on ravno
u kuću.
— H valj’n I s ’s . . .
— A — am — men — —
Lepa zacrvenila do ušiju, a došavši Ado, onako prpošan i
pun vatre bliže do nje, osjeti kako joj krv stine, a srce prestaje
kucati. U taj tren zaželila samo jedno : biti obijestna, a uz to
hladna ko kamen, pa da ništa ne osjeća i da se nikoga ne boji,
već svi nje.
128
— Lepo . . . .
n e k ’ ta k o . . . e v o v i ’š . . .
ja . . .
i on
s e v r a g o lja s t o m aši n je iie ruke, a ta j e bila vrela i pe k la ko žeravka.
A o n j o j s v e s l a g j e g u k a o , š a p u t a o i o n a šu tk e , b e z i je d n e
riječi,
k o jo m
bi
pokazala, da j o j to ili g o d i ili n e g o d i —
pre-
p u š ć a v a la s e d r a g a n ju i s la t k o m m ilo v a n ju Ade.
A d o uzavrio. O / o n e p o k v a r e n o d je v o jč e p u n ih
ob ra z a , k o j e j o š n itk o n ije ta k n u o
o s i m n je g a ,
i
o k r u g lih
pričin ilo m u
se
ta k o slak o , ta k o k r a s n o , ta k o z a m a m ljiv o , da j e i n e h o t i c e z a ž e ­
lio, da b u d e s a m o n j e g o v a n a v ije k e . . .
—
B u d ’ m o ja , L e p o . .
b u d i!
L e p a p ro b lijed i.
D a k le je
istin a ?
On
me
u
istinu želi, v o l i ? S a m o m e n e
i hoće . . .
—
A n e m a 1’ b olji, lipši . . . b o g a ti ji h u selu , A d o . . .
—
E v ’ ru k e . . .
N ije
p ro šlo
ni
p o šten ja m ’ m o g a . . .
po
godine,
n e m ila p rizora. P r o v a lio ko o n a j
na o b la k e i cijelu o k o lic u
ti —
a u I g n ja t in o j
g u s ti
zad im i.
dim,
Odm ah
kad
s a m ti —
kući d o š l o d o
stane
p o s l ije
sukljati
prvih
dana
s u s r e ta le s ta rije s n a š e L ep u n e p o v je r l jiv o i k o p o s p r d n o . U p o ­
taji s u šaputali, a k atk ad a i g l a s n o g u n g ja l i
Lepi
u lice,
da
je
o n a p r o s ta k u š a , n ad u ta s v e tic a . . .
—
’ V a k o o n i m enika,
a
ti
š u tiš,
pa
ni
b ele . . .
i
ona
za p la če.
— Ja , šta m ’ b r ig a . . .
—
Ado —
—
A — a?! —
da.
Ado — o . . .
— N e m o j, ta k o
i A d o ra v n o, pa o d e
iz kiljera.
t ’ B o g a . . . o s ta n i . . .
ja s ’ b o ji m . . .
sam a s ’ . . . Ado.
L e p a za k o ra či, pa da ć e g a zadržati.
—
P u s t ’, id em . . .
—
D e, al prije . . . o b ra n i m e . . . m e n ’ ž ’o . . .
— Š t a ž ’o —
a ? ! Š u t ’ p a ćuti . . . e to .
A d o od e.
D ru gi dan isto,
nešto o
—
treći
o p et,
a
ovam o
z ad rugari
šaputali
R ositi, m la d o j udovi . . .
B leb etu še . . .
laž . . .lažete
Bog d o !
O n d a d o š a o Ig n ja t a i u k o r io L epu.
. . .
cr
—
—
—
da
129
— Ti s ’ im aš p o k o ra v a ti s ta r i ji m ’, a n e ’v a k o
s ’ tu i ’ n a k o o d m ilo sti, a o v e s ’ n a p u n ’li p u n u
d iv a n ’ti.
Kad j e d o š a o A d o , i L e p a s v a p o t iš t e n a da ć e g a
i izjadati s e, o n o n a k o t o p a o
jo š i vruć
od
Ti
k u ć u . . . indi.
zagrliti
R o s itin ih
cijelo va,
o d g u r n e L e p u i t e k na silu d o b a c i :
— N i s ’ ti za m e n e . . . aja. R o s i ta
živa k o
j’
d r u g č e ja ž e n a . . .
riba i n a s m i ja n i ’ usti, a i g a z d in s k a . . .
k o uplakani petak, pa o n d a ko š u š a . . . n i s ’
P o s a ta k a s n ije p o b a c a l a s v e stvari iz
Ja , a ti s ’ uvik
ti
za
mene . . .
kiljera i ko
b ijesn a
poletila iz k u ć e n e k o m d o s e lje n i k u , o d k o j e g a o d b j e g l a o d u d a ­
raca ž ena .
P o t r a ja lo n e k o lik o dana.
A d o p riz v a o u k u ć u
R ositu i neka
z lo ra d a
pu nila cijelu k uću, s v e d o o n o g a dana, d o k
p r i l o g L e p e . N ju d ove li o r u ž n ic i
o b a v i je s t
n ije
pukao
p o d silu natra g , a R o s i t u s r a ­
m o t n o istjerali iz Ig n ja tije v e k u ć e . —
— —
—
—
—
—
L e p a s a d živila p o s v o jo j m ilo j vo lji. R ad ila j e k o
i p o s t a r a la s e za o v o k ra tk o v r ije m e
p o tu . D r u ž in a s e n ije
na
n ju
ni
na­
sud u
i izg u b ila
ozirala,
Ado
svu
—
—
n a silu
s v o ju
zalazio
lje ­
k riš o m
R o s iti, a L e p a tratila v r ije m e i ž iv o t s e v u k a o kraj n je i p ro la z io
m o n o t o n o : p u n tu p e n e b r ig e , m rtvila . . .
N je z in ž iv o t sličio z a m r z n u to j b u s i,
k o jo j
b ija š e
s v e je d n o
. . . . s a s v i m s v e j e d n o : p a d n e li u v a g a š , p a s m r s k a ju
i
d ro b i oštri t o č a k ili s e ra s to p i na n jo j o n a v o d a ,
da
rasp u zi p o s n i je ž n o j
D R rtau T in r e h h r i ć :
mlaki u b la to . . . p rlja v o
a ona
i lo v a s t o
raz ­
se
b lato.
V IIiJE TH 2.
vojfiKušn
V ilja Jozetinova bijaše najstarija kćerka u kući. Kao ostale dje­
vojke u selu, tako je i ona više
sprovela u radu.
dana
svetkovala,
no
što
je
— Neka s ’ nam laduje . > .
Njezina ju majka svakome i svuda hvalila, da njezine ruke
vrijede zlata i bila čvrsto uvjerena, da je njezina Vilja djevojka,
kakovih je m alo u cijeloj općini.
— Pa i lipa j ’ ona jako$ jako . . .
O n a je uvijek zadnju riječ ponavljala, htijući tako što
jače
istaknuti veličinu i vrijednost onoga, što hvali ili kudi. O v o p o ­
tonje bijaše obično kada je govorila o drugim a.
— Pa ’est . . .
da, da. O n a njezina kosa. To j ’ prava m i­
lina, kad ju zapletem u raginice*) . . . m nogo, m nog o
a napreda ostavim redovnih zališoća**) . . .
raginica,
A da j ’ vidiš
samo
u tilu . . . Mliko, mliko samo . . . lipota.
II.
U dolu sela, dobrano udaljeno od Jozetine kuće, šćućurila
se jednoprozorna kućarica drvenim
vom . Kuća p un a
č e lja d i:
pet
dim njakom i slamnatim kro­
sinova,
dvije djevojčice
i otac
i majka — dva slabašna dedaka.
Mareta, ko gazda, ponosio se djecom, a od
mena um ovao, kako bi
on
svoje
dobro
nekoga vre­
unovčio, pa
da
pod
*) Tanke pletenice.
*) Redovi ili redovni zališoći naziva se sprijeda počešljana kosa u dje­
vojke, koju naš hrvatski narod znade vrlo lijepo valovito zakovrčati.
131
stare dane malo bolje proživi, a i djeca, da se toliko ne moraju
mučiti rabotama.
N u d io im ućnijim zadrugam a, da kupe, pa da ostane u ru­
kama dom aćih.
— Kupi, de
m en’ ’voliko ne treba.
— Skupo j’, m n ogo . . . imam t ’ ja dosta zemlje* a i šta
ć ’ mi više. I to t’ teško sve obraditi.
Pukim slučajem desio se tu neki risar i ubrzo pogodio.
— Hat . . . et — to . . . novci . . . odm a plati . . .
Ovam o-onam o i oni se sporazume. Po mjesesa kasnije
morao se Mareta seliti iz svojega doma, ustupiti svu zemlju kupcu,
a on uzeo za svoju obitelj
cijelu kuću u najam baš tik Jozetine.
III.
Jedva što je prošlo ono
nekoliko
Božića u novom dom u, nadošlo
nedjelja
vrijeme,
prije i poslije
kada mom ci
djevojke lijepim maramama za buduće šamije, pa
darivaju
sitnarijama za
kosu : pripinjačama, vislicama, cvjetićima, m ilošima*) . . .
Vilja je toliko toga dobivala,
da nije znala kuda bi s tim
stvarima. O n d a ono neprestano nadmetavanje
i narivavanje
sa
strane majka i rogjaka momaka, koji je počeše snubiti, sililo ju
dan na dan, da već jednom i ona
kaže
svoju
odlučujuću,
pa
da i ona imade mom ka kao i njezine druge, kom u će se povje­
ravati i — ašikovati.
Jerkov Šimata i Maretin Svilaja bijahu najozbiljnije buduće
gjuvegije. I dok je prvi bio uza svu svoju grdoću
bogate zadruge, Svilaja bijaše crne i kuštrave kose,
iz
odlične i
siromašno,
ali um iljato momče. O n o malo novca od prodane zemlje i kuće
trošilo se na stanarinu, namirivali dugovi, kupovao živež i ostale
potrebštine . . . trošilo se polako, ali ustrajno i tako, da je n ji­
hovo ime »gazda« od dana u dan iščežavalo ko i dim kada se
jače razgori zapretana vatra.
Kod Jerkovih bijaše sasvim drukčije.
Puna kuća,
svega u
izobilju.
T om u je osobito Valjina majka navraćala pažnju.
— Toga s’ ti drži . . . to vridi, a ne lipota . . . a ne lipota.
*) Pripinjače = umjetno cvijeće na igli nasagjeno; vislice = dugačke
kovne niti nasagjene na igli; cvjetići = raznoliko cvijeće (obično ružice)
nasagjene na igli ; miloši — cvjetni zatikači, koji se samo zatikavaju u kosu
povrh slijepočica.
— Proteklo jedva šest miseci . . . est . . . indi.
Crnom anjasti mladić samo kim ne nekoliko puta,
a
onda,
mljasnu.vši jezikom, koji se stao već zapletavati i udarati o nepce,
nastavi dalje nekim sladogorkim glasom i ko nebrigom . . .
— Pa to j ’ baš sadikar . . . ovaj čas. 1 to j ’ da se pripovida . . .
la- a . . .
Pa de, da s’ kucnem o . . . ž iv ’la sloboda . . . ž —živEj, diko
moja — a ej
— — — — — — — — —
Prisutni kod stola prihvate otegnuti refrem i onako na po
prom uklim glasom nastave dalje. Jedva što su i započeli pjevati,
već je prekinuo pregjašnji govornik, obučen na po po v o jn ič k i:
— E — hej . . .
de ’di
s’
ja
ono
presto
—
a?! . . .
Šest miseci — da . . . V i— vi— lja— a . . .
Vrata se od gostione otvore i unutra bane Vilja sva u crno
obučena.*)
— Svi— la— ja ! Pa t i—i? Kući . . .? !
— ’Est — ja — da.
*
*
*
Svilaja, pa ovaj odgovor porazio Vilju. O n a ostala sva zapanjenja. Bujica misli navali joj u glavu, koja je šum ila kao oni
brzojavni stupovi. U tom trenu
zove, što je — ne
bi
da ju
znala na
ništa
je tko
zapitao
odgovoriti.
kako se
Osjećala
je
isprva samo čuvstvo nekakvoga pritajenoga straha, da je m ožda
svemu tom u kriva ona sama i što ju je baš danas nosilo ovam o?
Ovaj korak poremetio njezin cijeli dojakošnji lijepi život, kojega
je htjela da se spravom nauživa.
1 dok je Svilaja i nadalje bučio nekakovima lupačama, koji
su svakoj njegovoj
samo
povlagjivali — Vilja je stajala
pri ulazu na istom mjestu. Kako je zakoraknula,
Izaći nije se usudila, jer bi se
k stolu nije imala
ona
odluči
lica.
Bilo
cijelo
joj
je
selo
čekati . . . čekati, m ožda ju
tako je ostala.
strkalo,
doduše
tko
svegj
vrlo
a
pristupiti
n eugodno i
izbavi
iz ovoga
neugodnoga položaja . . .
— A pred njezinom dušom prolazile slike i jasne i nejasne
uspom ene i sjećanja. I pričinilo joj se, da je opeta djevojka . . .
*) Kad m už ode u vojnike, onda žena gjasi t. j. nosi crninu
losti za njime.
od
ža­
133
jaka, lijepa i puna djevojka, a m om ci sve se jagme, sve obilaze
njezino okno.
— Pa de, kaž’ . . . dušice. Neka ’vako . . . ja ne m ogu
više . . .
ne m ogu. Poludit ću . . . ’oću, duše m ’ . . .
O n d a je došao glavom Svilaja . . . lijepi i crnooki
Svilaja.
— Volim te . . . V iljo . . . milo
m o ’e . . . ’oš bit m o ja?
Sirom a’ s ’ al poštena m ’ duša . . . poštena . . .
Ni njemu nije ništa odgovorila.
D ošao tada i treći i četvrti momak, peti i drugi još.
tko došao, tako je i otišao.
I dok su
druge
djevojke
Kako
potajno
samovale, uzdisale i
plakale — kraj V iljinoga prozora bilo uvijek
ašikgjija. Svi su nju
obožavali, svi joj
duši godi, a nešto
pritajenoga
udvaraše, a
u
njezinoj to
njoj raste . . . diže
se . . .
razbuktiva . . . Više puta se znalo dogoditi, da je njezina osora
od naravi ćud popustila, a to je osobito onda
bivalo,
kada je
razgovarala Svilajom, i njoj budne ko žao, da na njegove toliko
lijepih riječi ni ne odgovara.
—
za sada
Pa da m ’ kažem, da m ’ je mio, da — — ne, ne; bolje
’vako. 1 tada bi se i opeta ko predomislila, a siroma
Svilaja sve se svijao
od
ljubavne
boli
i
u
potaji
od
žalbe
otirao suze.
— Tvrda
s’
ko kamen . . . idem .
oću. A volim te ipak jako . .. jako . . .
ću
se . . .
U b i’ ću se .
. . u b i’
. . oću.
O v o ju kao potreslo.
—
Nem oj
tako t’ Boga . . . mil s’
— — — —
— Šta s’ kaz’la — šta?! De ’oš jednom — de, tako t’ —
Vilja se čisto zažarila u licu. Lijepa rumen prosu joj se
po punanim obrazima, a oči se ču d n o zakrijese, a u prsima ko
da se prolilo nešto ljupkoga, prelesnoga . . .
— — Neka ž i v i ! Pa indi, i moji neprijatelji i selo
i špan
i vojska — a . . .
Vilja se ko prene oda sna. Zaglušna ona vika od stola po ­
remetila joj redoslijed misli i njoj se pričinilo ko da je čula
neko poznato . . . m ilo ime. Na silu je potiskavala
tu nadošlu
pom isao i htjela da nastavi maštanje . . . ono o Svilaji . . . Pa
kako ga je dan na dan mučila, a on uvijek govorio, da će se
ubiti, dok nije jednoga dana itu u g o d n u zabavu prekinula
i...
Da, d a; bila na nadnici . . .prvi puta.
A on lijep,otmjen
gospodin. Pa kako je samo lijepo znao govoriti. Ljepše već se­
ljački m om ci. Pa ono . . . on o njegovo
lijepo
držanje.
Milota,
1
134
prava milota. Pa kad ju je potreptao po ramenima, pa podragao
po licu, pa . . . O kako mu je samo dah bio mirišljiv i ugodan.
Istina, ona je toga radi mnogo trpjela. Ali, što je napokon ono
roditeljsko psovanje i poruge prema onakvome užitku.
— Ha — ha . . . ala je onaj Šimata pucao od ljutine,: a
opeta Svilaja dvostruko me zavolio. Ko da gledam . . . Pa ona
bura, čitava galama . . .
— Njezina maja, otac i svi ukućani salijetali ju, da primi
jabuku od Šimate, a ona ne htjede.
— Ne ću, pa eto . . . gadan je.
— A — a . . . gospo . . . A bi 1’ gospod’na — a ?!
— Bi, pa bi; baš.
Šimata je Jerkov megjutim već u srcu svršio sa Viljom.
— Kad ona oko gospode, ondakar ja nju ne trebam. Jok.
Svilaja ko i prije, stari Svilaja. 1 čim su ga više odvraćali
od Vilje, on je više nju volio.
— Nju jal’ nikoju. Nju, pa ma kakva bila . . . eto.
U sebi je dakako drukčije mislio i nije se ni u snu mogao
sprijateljiti spomisli, da ona nije onakova, kakovu si on zamišlja.
1 zaprosio ju i — dobio.
Jedva što su prošle medene nedjelje, a Svilaju uzeše u
vojnike.
Nikako mu to nije išlo uglavu, da će on služiti caru, a
kod kuće ostaviti mladu snašu,
koja mu
seu ovo potonje vri­
jeme često tužila, da se osjeća
majkom .
. .
— Pust’ ženu, pa ondakar i dite . . . sve najmilije, a ja
tamo da kukam . . . ja . . .
Po cijele dane nije ništa ni jeo, ni razgovarao, već bi se
znao zavući na tavan i sakriti gdje u sijeno i samo plakati . . .
gorko, čemerno.
— Ne mog’ ja tamo . . . pa da pustim Vilju . . . milo
svoje . . . nju . . . ne mogu . . . nikako.
— — O ona . . . gad . . . pa ja . . . ja—a — Svilaja . . .
nikada . . . kad ju vidim . . . nako pokvarenu . . . ubi’ ću . . .
u— u—bi—ću . . .
Svilaja onda uzeo čašu, tresnio njom o pod da je sve
zvonilo. Tako je došao u razjarenost, da nije štedio ni svoje
drugove kod stola, koji ga jedva umiriše.
Vilja, koja je do sada nijemo sanjarila, uvidi, da Svilaja
nije više trijezan i da je morao saznati sve o načinu njezina
življenja za svoga odsuća i da se sada vraća kao vojnički
bjegunac namjerom, da nešto učini, nešto strašnoga, velikoga. . .
Problijedi ko krpa i nehotice se maši za kvaku . . . Oprezno i
okretno otvori vrata, a neka zlorada pomisao sune joj u glavu.
— Pokast’ ću ja tebi, a ne ti meni . . .
*
*
*
Kada su zatim stupili u gostionicu dva oružnika sa nataknutim bodovima i »u ime zakona« uapsili vojničkoga bjegunca
Svilaju Petražagju, — na suprotnoj strani seoskoga puta nasmi­
jala se paklenskim smijehom mlada snaša sva u crnini, a onda
ubrzo nestala iza krošnjatih kestenova, koji su tada šaputali
tugaljivu i strašnu priču nevjere i boli dugo . . . dugo u noći . . .
D R n a U T IH R EUHR IĆ :
VIH JETH 6.
MALI I MALA
U e k a j . . . te b e ć ’ već vučitelj . . . ’oće, d a — — — —
A Bojan, kad bi tak o n je g o v o ta c grm io, tre p ta o sve brže
i brž e o n im crnim vjegjama, a najposlije ud ario u čem erni jecaj
. . . sve g rc a o u suzam a.
U d o m u Boje bilo slično. Bez razlike d o b e i časti p o n a v ­
ljalo uvijek isto i s te re o tip n u prije tn ju :
— T a m o ć ’ o n te b e k a . . . ta m o . Bi’ ćeš ti m ek an ko
pam u k, s a m o d o k p a n e š u n je g o v e šake . . . sam o .
*
S u d b in a htje d e i o b o je d o s p je lo u istu k lupu. Sjediti o n a k o
p o taktu i a d e tu n ije su d o d u š e znali, a niti što je to disciplina.
B ojan ko dečki d ru gi o d m a h p ro n ik a o i d o š a o d o zaključka, da
je tu u školi m n o g o i m n o g o ljepše već u n je g o v o m d o m u , a
Boja, koja je o d naravi bila više tiha i mirna, čudila se d ob ro ti
učiteljevoj. O n a je d o se le bila u v jerena o p ro tiv n o m , ali o d
sada . . .
— S a sm a j’ to drugi čoek.
— Ja . . . indi — p otvrdi Bojan, p a da p o k a ž e svoj jog u n lu k skoči n a k lupu i k o n a c ko nca, prim jera r a d i : G o s p o d i n
učitelj uk o rio Bojana i d a m o ra za k a z n u ostati u z atv o ru do
d v a n a e s t sati. D va sata dulje, to ti je za tako va m ališa ko dvije
p r ije stu p n e g o d in e .
*
Svršila s e o bu ka. O b ije st i p r p o š n o s t zavlada u školi i
djeca v e selo sp re m a ju svoje stvari. Svi — sa m o B ojan se z g u r io
u klupi, čelo n am rštio , a neka o p o r o s t i bijesn a bol, koja ga
137
o sra m o ćiv ala i podregjiv ala u kazni p re d vršnjacim a, jo š jače
sje d n e na n je g o v e m lade grudi.
Svi se p o r e g ja š e u red i tre b a da p o g j u iz š k o lsk o g a
dvorišta.
Boja p o p o s ta n e . J o š je d n o m otrči i p o g le d a na o tv o r e n a
š k o lsk a vrata, p a na Bojana, a o n d a vrisne i p a n e u grčeviti plač.
— J o - o o o —j . . . jo— o o o - j m — m e n e —e . . .
— Što je d ije te ? Što je : za B o g a ? ! Pa ti si d o b r a c ura —
što j e ? ! . . .
A1 B oja s a m o ti se tre se u suzam a.
— M e n ’ ž ’o . . . B o jana . . . i — i — i ja b ’ . . . š —
s njime . . . u — u r e š tu — — — — — — — — — — —
P o lju b io sam to g a angjelka i žalio u to m času, što nijesam
i s a m dijete — onaj kažnjeni Bojan.
O b la ž e n o d je tin stv o !
R U D O L F V H LlC :
BRVNO.
KROZ GUSTO GRANJE .
A
pjesm a —
sjetna i tugaljiva i pu n a
to p lo g a
rala je tiho . . . s a s m a tiho, a n jez in e s u
vale. Bilo joj je, k an d a u njoj
oživljava
č u v s tv a
g ru d i
sv a k a
lako
pro d i­
p o d r h ta ­
žilica
od
n e š to
pre le sn o ga, što raste i buja. Ljetna je sparin a s v e v iš e nestajala,
a uvlačio se onaj debeli hlad pun mirisa o d
pokošene
o ta v e i
o s u š e n o g a strna. M ir — duboki i n ep o m u ć en i mir — kružio je
i sa m o su Dravini mutni vali žuborili s v o ju staru hladnu pje sm u
to d avn oj p ro šlo sti raskidane ob ale . . .
A p je sm a je drhtala toplo . . . tako toplo,
d o k je
rani refrem n a m a h o v e o d z v a n ja o n e š to slabije i
cijele p je sm e — —
marki­
ako toplije od
— — O j lakše, lakše — kroz g u s t o gran je . . .
*
*
*
Zlata —- Ijepu ša sto djevojče, je d ro i puno,
g o d in a, čija su p rs a bila n ešto razgaljena
— p ostajala
svp
nestrpljivija, zašutila
od
davno
od
osam naest
d a n a šn je
i s ad a
sparine
stala
kop­
kati po s u h o m e pijesku, a u d u š u stalo joj se uvlačiti n ešto ko
slutnja, strah i on a plah o p o g le d a v a la na selo.
— P a ’ di j ’ on d a n a s tako d u g o ? . . .
Pa onda:
— D a nij’ o v o . . . ne, ne . . .
nij’
. . .
i slutnja
se
za
ne m o ž ’ to b i t i --------- D a
slutnjom
redala.
O n a je
s va k u znala n ešto nadodati, što bi ja k o š ć u s v o jo m
d o d u š e na
znalo
u š u t­
kati svaki njoj n ep oć u d n i glas.
— D a n ij’ . . . ali . . . i o n a p o g je u su sret s v o m Kojici
d ragom .
139
Išla je lijeno i otezala svaki korak. D o š a v š i do mlina, koji
je bio na m e g ja š u k am en ito ga druma, k ren e natrag.
— V a ljd a će on oko lo, pa b ’ g a mim oišla. Da
m o ž d a v e ć tam o . . .
nij’ on
i laki sm ije šak prelije joj u s n e i o n a v e ­
s e lo i b rzo zatrepti vje gja m a, is p o d kojih s e krijesile velike crne
oči, koje su igrale o b ije s n o i p u n e
vatre . . . o n e
tople
vatre,
koja kad šikne i žeže i p e če i pali d o nokata . . .
K o jic e i opeta nije bilo.
Zlata se zamisli, a kako se crveni su to n ražario nad v o d o m ,
a onaj vrb ik zam račivao s v e više, s p o p a n e ju strah i o n a s v a
klonula na po od iščekivanja naumi poći u selo.
— N e ć ’ on dan as valjda ni doći. A šta b ’ to b i l o ? D a
nije . . . i dru g a, velika slutnja i straha i lju b o m o ra šaputala,
kak o je m o ž d a K o jic a ku da sk ren u o . . . o n a k o na stranu . . .
Z lata je d o d u š e
bila
čv rsto
u vjeren a o
n je g o v o j ljubavi,
da on ne m isi' ludovati u a šik o v a n ju
ko d ru g i momci, koji kad
koju curu zalude — o s ta v e i p o g ju drugoj. Ne, ne, to g a Kojica
onaj K o jic a Mitrajićevac, koji ve ć o d maloči zalazi
d v oriš te — ne će i ne sm ije učiniti sada,
g d je
za njega.
U to se prim icala neka sjena. Iz daljine
raskreb ečen ih
nogu
i "ruku,
a
što
bliže
spodoba.
— — T o j ’ on . . . K o jic a . . .
ona
se
sve
knjim a u
živi
sam o
činila
velikih
izrazitija
ljudska
i Zlata zažmiri od veselja
K a d a je otvorila oči — a to m račak bez o n o g a ru m e n og a
neba, p u n vlage, koja je dopirala od D rave,
zacrnio vrb ik i bez
— Kojice.
— — D a s ’ nije on tu ’ di
*
sakrio,
pa da me uplaši . . .
*
❖
N a u sko j stazi prer^ b a š č in a m a krikne Z la t a :
— J a — o — o — j o — o —j . . . za — B o — g a — a . . .
S a m o m uklo b ru n d a n je i hrkanje prekidao njezin krik.
— A — h a — a . . . kroz n o s
se stao ko buditi od d u g o g a
odvrati
iz jarka
sn a i o k ren e se teško
Kojica,
na
koji
d ru g u
stranu — — —
S p a v a o tako d o b ra n o jo š nekoliko sati, a o n d a se p ro ­
b u d io . Z a b la će n im rukam a otirao krmelje i žm irkao bojažljivo
od traka m la d o g a mjeseca. P rv o što mu b ija še : p o g le d a o ko
sebe. P rid ign e se, Z a k o rač i n esig u rn o,
klim avo.
A
gla v a
s am o
141
iza p ro z o rn o g a o k n a Z lata je u p o z n a la
K ojica šu lja iza b a ščin a
ravno k njoj.
odm ah,
I k o lik o g o d
da
se
ga
je
o d večeri željkovala i već o d lu č ila u sebi op ro stiti
mu
sada, g d je vidi kako koraca, p riv id i joj
svegj
se,
da
ga
to
on a
sve —
gleda
kraj o n o g a jarka. O n a je stala ko drvena i p ro b lije dila ko krpa.
V eć je p ru žila ruku i htjela zahvatiti k vaku pa da v ik n e :
—
K ojice . . . evo tu te čekam . . .
ja te v o lim
. . . v o lim
ne
bo j se ništa . . .
ja k o i o p ro s ti’ ću t’ sve
—
sa m ’
d o g ji
. . . ah d o g ji m o j K ojice, K oji — ce— e.
V eć se n a g n u la i
drh ta v o i p o ž u d n o
sk u p ila
p rilju b ljiv a li
je d n o m
se
ru k o m
g o jn o j
i
skute,
koji
m liječno j
su
n jezin oj
p u ti i d r u g o m otvarala p o la ko , a o n d a se trg n u la n a g lo . U n jo j
prekipi žestoki bijes i o n a
tresne,
o d rin e
nogom
vrata.
o d jek ne k roz sanen u tišin u , a o n a klo ne sva razgaljena
Lupa
na
na­
bijen i p o d . D rh ta la je ko šib a na v o d i i na p o m isli, da je njezin
K ojica b io s lu p a č a m a i p ijančevao
tam o . . .
tam o,
g d je
su
o n e pokvarene žen skinje, koje se dotep le b o g z n a o tk u d a i koje
se p ro d a ju za . . .
—
Pa valjda i o n
p o lju b io b ’ istim o n im
to biti više
. . .
s n jim a . . .
u sn a m a
a
sad
da
d o g je
k m eni
m o ja i . . . ne, ne . . .
n i— k a — d a — a
. . .
—
i jedv a što
ne
je
ć’
m o g la
o d a n u ti o d pritajene lju b a v n e bo li, zaškripi kvaka i K ojica
onako
teturajući i p o d b u h la lica ba n e na prag.
— Z lata . . . Z lata
m e — d e — n a — a . . . t n —m o - j a — a . . .
a onaj zagu šljiv i i n e u g o d n i za d a h o d ije la o d p ok v a re n o g a u z d u h a
i d im a g o stio n ic e i iz u stiju kiseljasti m iris o d špire i vina udari
ravno Z lati u lice.
U to m e trenu n jo j se Kojica p ričini tako o d u rn im i g a d n im .
S g n ju š a o jo j se i o n a ga prezirno p o g le d a i om jeri oštro. A o n
se ža rio i žario, lice m u
crvenilo,
a zam aglene
oči
stale
igrati
bije sn o . . . vatreno.
—
Z lata . . . Z l a — t a — a . . .
i
K ojica
drhtavim
ruk am a
n a g lo posegne, da ju o b u jm i i cjelune u s t a ---- zatetura n a g lo ,
o m a k n e n o g o m i skotrlja se ko k lu p ko .
Krik — jaki i bijesni krik
pun
b o li i žu ć i i u g u še n e
bavi, p a o n d a k otu ranje K ojice iz kiljera preko
lju ­
praga i za njim
lu p a vratiju, da je sve zatutnjilo , o d jek ne m u k lo , a o n d a m ir —
d u g i i n e p o m u ć e n i m ir . . . V ani se č u lo z lo v o ljn o g u n g ja n je i
142
kako se Kojica napreže i teško koraca preko busa iz dvorišta
na ulicu, a Zlata je stajala ko kip bez života, iza vratiju svojega
kiljera, sva utučena.
U njoj se kidala nit za niti i iščezavalo svako nježno osje­
ćanje, a uvlačilo oporo, tvrdo i ledeno, što napunja dušu nekom
nehajnošću, nebrigom . . .
Onako nijema stajala dugo, dugo . . . 1 onda je počelo
svanjivati i nebom puknuo široki i svijetli rez, koji je bivao sve
širi, veći.
Pijetli se obijesno javljali kričavim kukurijekanjem, život
zadrugara oživio, a onaj vrbik stajao pust i prazan — i ko opit
od jučerašnje pjesme.
A bila mu to jedina vedra uspomena, jer Zlata od toga
dana nije više ovamo zalazila.
'
'
SVEU Č ILIŠ TE
JOSIPA JU R JA STRO SSM AYERA
U O SIJEKU
.
|
|
GRADSKA I SVEUČILIŠNA
KNJIŽNICA OSIJEK
1
DRHGUTiri RENHRIĆ
VRBIK.
SADRŽAJ .
PROZA
Strana
Predgovor Dr. Frana 1 1e š i ć a . .
7
Djed i u n u k ......................................... 11
S t r n .........................................................17
Mjesečevo s v je t lo .................................23
B a d n j a k .................................................29
S i t a .........................................................35
Deđak V a n j a ......................................... 41
Prije večernje ......................................... 44
U k v a r u .................................................48
Na m u j u r u .............................................54
Veliki petak
.........................................57
Uskrsna zvona
.................... • . . 62
Tri s l i k e .................................................£9
Jorgovanovo c v ije ć e .............................73
Zelena g ra n č ic a .....................................79
D je c a ............................................
.8 2
S t a n ........................................................ 87
Za o d s u ć a ............................................ 92
O j u k a .................................................... 97
S o j a ....................................................... 101
Kada se l j u b i .......................................104
Dvije d r u g e ...........................................110
Dijete p r ir o d e ...................................... 114
Prva k o m š in ic a .................................. 119
Zamrznuta busa . ............................... 123
V o ja k u š a .............................................. 130
M ali i m a la .......................................... 136
Kroz gusto g r a n je .............................. 138
s> <s
ILUSTRACIJE
Strana
A n s c h a u Josip (Osiek):
God u Šljivoševcima . . . .
9
..................................... 96
Sa paše
V o d e n ic e ................................... 109
B e c i ć Vladimir (M onakov): S t a n ........................................ 91
R e n a r i ć Dragut. (Križevci): Vinjeta 1.......................................... 1
6
Vinjeta 3...................................
Vinjeta 4................................... 10
Vinjeta 5................................... 113
Vinjeta 6...................................... 118
Z i m a ........................................122
Vinjeta 2.................................. 135
Vinjeta 7.................................. 129
V r b ik ........................................... 152
V a 1i ć Rudolf (Prag):
Kukuruzi i t ik v ic e ......................... 3
Krušna p e ć ................................. 16
B r v n o ......................................... 22
Tiho z a k lo n iš te ......................... 28
U s n ije g u ..................................... 34
Vinjeta 1....................................... 40
S t u d ija ......................................... 43
Vinjeta 2........................................47
S tra šilo .........................................53
P ro p e lo ..........................................61
O g n j i š t e ..................................... 72
Vinjeta 3........................................ 81
B r v n o ....................................... 137
A
AA
A
AA
A
AA
PRETPLATNICI
Braka : Stipo Grgić knjižara.
Crkvenica : Milan L a s k a , Dragica Sova, Blagoje T. Nedić.
Djakovo: Vinko D e č a k , Pero Marinović, Pavo Kurtić, Josip Hefner, Marijan
pl. Hržić, Ivan Poljak, Ivan Huponja,
Albrecht,
Josip
Šalić,
Bartol
Mirko Krvarić, Pavo Šarić, Adam
Miletić,
Martin
W iget,
R udolf
Dostal,
Dane ml. Reiehsman.
D a lj : Pavao J o s i p o v i ć, Hrvatska čitaonica.
Feričanci: Mirko S e l j a n , Andrija Fišer.
Oraz : Rude F u r t i n g e r , Petar Gregorić, V ilim pl. Kušević, Mirko Bernaret,
Franjo Paar.
Gorica : Sonja Simčić.
Harkanovci: Ante Evetović.
Ivanić grad : Tom islav Domitrović.
Kaniža: Stjepan Jozanović.
Morović : Ivan Mikić.
Našice: 0 . Bruno Kovačević.
Osik-Lika: Ferdo Trtanj.
Osiek: Franjo L e m a r i é , Alois Brachfeld, Josip Wiesner, Josipa pl. Glembay
Franjo
Sudarevie,
Mato Matasić.
Fran V r b 1j a n č e v i é,
Zimmermann,
Ivan
Pevo
Pavošević,
Mihinič,
Geza
Krnié,
Mirko Barac,
Milan
ivan
ŠoStarić,
Abranovié,
Dr. Josip Belović, Gustav Kugler, Josip Vratislav, Ana­
stazija Novak.
Oriovac: Stjepan Pintarić.
Pakrac. Franjo Halamnek.
Punitovci-. Svetozar Manojlović.
Poclcrkavje; Josip T e r c i , Antun Bacher, Vladim ir Majstorović , Drag. Janji
Petrinja-, Zlata Kočonda.
Rieka : M. Barać.
Subotica: Dr. Vranje Sudarević.
Strašeman : Franjo Marinović.
Sisak : G. Čupak.
*) Imena sakupljača pretplatnika štampana su razmaknutim slovima.
Sarvaš: Dragutin Bartolović.
Šibenik'. Sijepan Z j a c i ć , Zvonim ir Rakomarić, Jeronim Sollyšik, Ivan Žepina,
Ivo Dulibić, Adam Babec, Viktor Bognolo, Alfred Frainc, Ivan Gumion,
Luka Ercegović, Jakov Gale.
Sušine— Gjugjenovac: Ferdo Me d e r , Ilija F. Maroević, Mato Pritišinac, Ivan
Mitrović, Imro Bachovar.
Šljivoševci: Stjepan PavSić, Marko Miletić, Oto Navratil (3).
Valpovo: Josip Mesić (2), Adam Koch, Marija Pelc, Jelisava Mihić, Hrvatska
čitaonica, Niža
pučka
škola:
Ivanovci,
V eliškovci
i Bocanjevci,
Stojšić, Josip Galinović, Ulilo Liebling, Dr. Filip Lazarus,
žinčić, Ivan Peteg, Pavo Šimić.
Ilija
Mihovil Bla-
Zagreb : Gjuro Trpinac knjižara, Ivan Trnski pukovnik.
Mirko Breyer knjižara.
Zemun-. Andro H e r z o g , Častnička knjižnica 3/28 domobr. Ibaona, Podčastnička knjižnica 3/28 domobr. baona, M. Fribec, Gj. Troha, Gj. Šimonović.
Varaž. Toplice : Stjepan Novak.
▲
AA
TTTT
T T
■
m.i'b
HhC-
,
7
¡907 .
\
j'ISAK i NAKLADA
j'RVE H R V A T S K E
)IONIČKE TISK A RE
U OS1EKU.
4

POEZIJA I PROZA - Gradska i sveučilišna knjižnica Osijek

File - DIOGEN plus

Križnica – Škola u karauli

Đurđice - Gradska i sveučilišna knjižnica Osijek

"U maniru zaboravljenih majstora racionalizma", Pogled #3

Poštovani, malo sam razmišljao prije nego sam

Kome je to preslatki “Jadrankin kolač”?

Cvatnja, Skučenost, Tmine

ovdje

K. Pintarić – Ljubav je sve

Untitled - Jovica Djurdjic

„Meni se sviđa, znaš kako ti je?!“- ko da si doma, eto kako mi je! Prvi

Mudre misli

WHFANZIN - west herzegowina fest

K L A S J E n a š ih ra v n i 7-8, 2010.

Astrološki priručnik

Legenda-o-ali-pasi