close

Enter

Log in using OpenID

bilten - Ekonomska i birotehnička škola Bjelovar

embedDownload
BILTEN
Bjelovar, 21. veljače 2014.
PODIJELIMO ZNANJE
2
IMPRESUM
Izdavač:
Ekonomska i birotehnička škola Bjelovar
Za izdavača:
Vojislav Kranželić, prof.
Voditeljica novinarske družine:
Snježana Bjelovarac - Hrestak, prof.
Novinari:
Ivona Štefanac, 2.a; Marina Đorić, 2.c; Anita Ježić, 2.c; Jelena Mesar, 2.c; Ana Pavić,2.c;
Katarina Varjačić, 2.c; Antonija Milaj,1.d; Magdalena Žabić,1.d
Fotografije:
Jan Ružić, 4.b
Grafičko uređenje biltena:
Snježana Bjelovarac - Hrestak, prof.
Lektura i korektura:
Alica Bačeković Pavelić, prof. i dipl. bibl.
Novinarska družina Ekonomske i birotehničke škole, Bjelovar
Poljana dr. Franje Tuđmana 9
43 000 Bjelovar
tel: 043/277-026
PODIJELIMO ZNANJE
UČENICI AUTORI I NAZIV NJIHOVIH PREZENTACIJA / RADIONICA
Karla Žufika, 1.d i Antonija Milaj, 1.d
IZRADA FILMA
Klara Čepo,1.d; Matija Margošić ,1.d;
DVD VATROGASCI
Marina Breški, 1.d
IZRADA POKLONČIĆA
Vjeran Babić, 1.d; Fran Zeman, 2.c; Domagoj
Antolić, 1.b; Filip Vadljević, 1.c; Filip Popović,
Komercijalna i trgovačka škola Bjelovar
BMX - AKROBACIJSKI BICIKLIZAM
3
PODIJELIMO ZNANJE
4
Petar Zgonjanin, 2.d
TRUBA
Tomislav Prka, 2.b
ANIIMACIJA- IZRADA STRIPOVA
Matea Miloš, 4.b; Anamarija Džolan, 4.b
ORIGAMI
Matej Ćurić, 3.a & co.
ŠKOLSKI BEND
PODIJELIMO ZNANJE
5
Josip Lukač, 3.a
TAMBURAŠI
Leo Loth, 4.d
HIP-HOP KULTURA
Ivana Pavlović, 2.d
VATROGASTVO
P
ć
Anamarija Pikivača, 4.d
AMERIKA
PODIJELIMO ZNANJE
6
Tibor Kovač, 2.b;. i Luka Vezmar, Gimnazija Bjelovar
RUKOMETNI SUCI
Dominik Majdandžić, 2.a
PLES
Ines Meštrić,3.b; Gabrijela Mrak, 3.b;
i Ivančica Futač, 2.b
KAZALIŠNA RADIONICA
Ivan Vinković, 3.b
LADARICE LADAJU
PODIJELIMO ZNANJE
7
IZRADA FILMA
Karla Žufika, 1.d i Antonija Milaj, 1.d
„Film je zamrznuta fontana misli“. Jean Cocteau
U svakoj izradi filma redatelj želi sve svoje ideje unijeti u
jedan film. Ali, to nije moguće. Za dobar film potrebna je
jedna, kvalitetna ideja.
U svojoj prezentaciji Karla i Antonija su nam objasnile što je
sve bitno za izradu filma.
Najvažniji dijelovi scene su: kamera - kako bi se sve moglo
snimiti i pogledati ponovno, reflektori - da bismo mogli
osvijetliti mjesto u kojem se odvija trenutna radnja, mali
televizor - da producent i/ili redatelj uvide što nije dobro
obavljeno i da promijene ono što trenutno ne valja i mikrofon
- kako bi mogao poboljšati glumčev govor. Na prosječnom
filmskom setu radi najmanje 50 ljudi, s tim da glumci nisu
ubrojeni.
Na prezentaciji smo pogledali tri kratka filma.
Prvi koji smo gledali je „Izlazak radnika iz
tvornice“ braće Lumière koji traje oko 2 minute.
Drugi film je bio „Surogat“, najpoznatiji crtani
film, izrađen 1961. godine, a za kojega je Dušan
Vukotić 1962. godine dobio Oscara. Njegovo je
trajanje 10 minuta.. Zatim smo gledali jednu
epizodu iz serije „La Linea“, koja je 1971. godine
izašla u svjetsku javnost i oborila ljude s nogu. I
nama je bila jako zanimljiva.
Karla i Antonija gledaju film, zajedno s publikom
Karla također izrađuje filmove. Do sada ih je izradila šest. Svaki film pojedinačno traje oko 6
minuta. Izradom filma Karla se počela baviti kada je bila u 6. razredu osnovne škole. Najčešći
programi koje koristi za izradu filma su: Windows Movie Maker, VirtualDub i AVS Video
Editor.
Zanimljivost i izrada svakog novog filma joj daju još više samopouzdanja pa se nadamo da
će ona postati sljedeći Jason Reitman, koji je snimio film „Young adult“ i osvojio mnoge
nagrade.
Ana Pavić, 2.c
PODIJELIMO ZNANJE
8
DVD VATROGASCI
Klara Čepo,1.d; Matija Margošić ,1.d
Znate li što napraviti u slučaju požara, poplave, prometne nesreće u kojoj su zarobljeni ljudi
kojima je potrebna pomoć? Upravo su nam o tome govorili Matija i Klara.
Članom dobrovoljnog vatrogasnog društva se postaje na
dobrovoljnoj osnovi, kako bismo naučili spriječiti požare,
poplave te kako pomoći unesrećenima u prometnoj
nesreći.
Vatrogasci su prvi koji pomažu unesrećenima. Njihov
zadatak je da gase požare, interveniraju u slučaju
poplava i prirodnih nepogoda, spašavaju ljude koji
stradavaju u prometnim nesrećama.
Klara nam je objasnila da je potrebno položiti ispite i
vatrogasne vježbe kako bismo postali profesionalni
vatrogasac, ali tek kada napunimo osamnaest godina.
Postoje
i
različita
natjecanja
članova
DVD-a. Na njima su
natjecatelji raspoređeni
prema
godinama
starosti, a natječu se u
različitim
vježbama.
Bitna
je
brzina,
spretnost i vještina. Vidjeli smo na prezentaciji kako to
izgleda kada se natječu djeca, mladež i odrasli.
Ovu prezentaciju su posjetili i reporteri s HRT-a. Snimali su
predavanje Matije i Klare, a na kraju su Klaru i intervjuirali.
Anita Ježić, 2.c
PODIJELIMO ZNANJE
9
IZRADA POKLONČIĆA
Marina Breški, 1.d
Pozvani ste na rođendan, a ne znate što pokloniti prijatelju?
Nemate baš novaca za neki skupi i savršeni poklon? Ne brinite,
našli smo rješenje.
Marina nam je pokazala kako vrlo
jednostavno napraviti savršeni
poklon za vama dragu osobu.
Maštovitim načinom i zanimljivom
idejom
možete
napraviti
neočekivano. Takav jednostavan
poklončić koji nekome darujete iz
ljubavi, izmamio bi svakome
osmijeh na lice.
Pomoću obične čaše i boja za oslikavanje stakla te jedne
svijeće napravili smo jednostavan svijećnjak ili vazu, po
vlastitome izboru.
Na prvi pogled izgleda komplicirano, no jedino što može biti
problem
je
ako
imate
nespretnu ruku, a za ostalo
vam treba slobodno vrijeme i
malo volje.
Ako nemate nikakav hobi, a
željeli biste raditi nešto kreativno u slobodno vrijeme, evo
vam ideje... Zabavno je i ne zahtijeva puno posla niti
materijala, a uveselit će svakoga kome ga poklonite.
Katarina Varjačić, 2.c
PODIJELIMO ZNANJE
10
BMX - AKROBACIJSKI BICIKLIZAM
Vjeran Babić, 1.d; Fran Zeman, 2.c; Domagoj Antolić, 1.b; Filip Vadljević, 1.c;
Filip Popović, Komercijalna i trgovačka škola Bjelovar
BMX su prije nazivali dječjim biciklom, dok mu
je danas ime Bycikle Motocross.
Akrobacijski biciklizam je ekstreman sport u
kojem je vrlo lako zadobiti lagane, ili u gorem
slučaju, teške ozlijede.
U Hrvatskoj je akrobacijski biciklizam vrlo slabo
raširen jer je teško naći sponzore i financijska
sredstva koja su potrebna za bavljenje tim
sportom.
U SAD-u i razvijenim europskim zemljama to je
vrlo popularan sport i puno razvijeniji, nego u
ostalim zemljama. Mislav Streicher je naš
najpoznatiji BMX-er i vrlo je uspješan u tome
što radi.
BMX biciklizam ima više disciplina. Neke od njih su: street (vožnja po ulicama), flat (vožnja
po ravnom), dirt (vožnja po stazama napravljenim od zemlje) i park (vožnja u skate parku)
Najpopularnija disciplina je street, ali svi profesionalni vozači BMX-a voze park jer se gotovo
sva natjecanja održavaju u skate parku.
Dečki su nam pokazali nekoliko videa u kojima je prikazana većina trikova koja se može
izvesti BMX-em, no vidjeli smo i padove, koje nije lijepo gledati.
Planirali su nam pokazati i svoje vještine vožnje, ali su zbog kiše od tog dijela morali odustati.
Filip Popović i Fran Zeman imaju svoju online BMX trgovinu „Eternity BMX“ gdje, ako vas
zanima akrobacijski biciklizam, možete naći sve potrebno.
Prezentatori vole ovaj ekstremni sport i bez obzira na sve što ih može snaći, spremni su
preuzeti rizik i uživati u vožnji i svim mogućim trikovima. Dečki su veoma uspješni u tom
sportu i iskreno se svi nadamo da će ostvariti sve ciljeve koje su si zacrtali.
Jelena Mesar, 2.c
PODIJELIMO ZNANJE
11
TRUBA
Petar Zgonjanin, 2.d
Petar je prezentaciju o svom instrumentu, kojega svira još
od malih nogu, započeo s poviješću trube te izgledom i
vrstama iste.
Saznali smo da postoje dvije najčešće varijante male trube
(trombetta ili tromba piccola) i visoke trube (sopran truba,
alt truba i bas truba).
Trubu su još u dalekoj povijesti upotrebljavali Asirci,
Egipćani, Grci, Rimljani i Židovi.
Isprva je truba bila dvorski
signalni instrument, a najstariji
primjerci europske prirodne
trube potječu još iz 16. stoljeća.
Također, bila je najpopularniji
instrument u baroku. 1818.
godine
truba
je
postala
kromatski instrument. Istaknuta je i u vojnoj glazbi za podizanje
zastava, obljetnice i sl. Truba je dio limenog sastava međimurske
narodne glazbe, a njezini svirači nazivaju se bandistima.
Trenutno su najpoznatiji bjelovarski trubači Fran Đerđ, Filip Đerđ,
Martin Čuković te Petar Zgonjanin.
Petar je prezentaciju završio sviranjem trube, a dao je priliku i
publici da zasvira.
Nitko od učenika nije imao hrabrosti stati pred publiku i pokušati
svirati, ali je profesorica Viviana Vuković to učinila. Isprva joj i nije
išlo pa je neuspjelim pokušajem nasmijala publiku. Uspjela je nakon drugog puta, za što joj je
publika oduševljeno zapljeskala.
Ivona Štefanac, 2.a
PODIJELIMO ZNANJE
12
ANIIMACIJA - IZRADA STRIPOVA
Tomislav Prka, 2.b
Jeste li ikada razmišljali o animacijama i kako one nastaju,
kako se stvaraju i zašto se netko uopće bavi njihovom
izradom?
Tomislav je u taj svijet ušao sasvim slučajno, kada ga je
profesor iz tehničke kulture pozvao na ploču da nacrta par
crteža. Profesor, zadivljen njegovim umijećem, potpisao je
ugovor s Tomislavom da će ga podučavati kako bi bio što
bolji. Dolaskom u srednju školu Tomislav je nastavio raditi
sam.
Za njega je izrada animacija i sreća i nesreća. On voli to što
radi, zato je to sreća, ali većinu vremena posvećuje
animacijama pa zapostavlja neke druge stvari, što baš i nije
dobro.
Napravio je i svoju animaciju koju nam je prikazao. Radi se
o mladiću koji se trudi biti s djevojkom, no ona ga uporno
odbija. Na kraju joj daje cvijet kojega ona prima i tada im se
srca spoje.
Tomislav kaže da se ljudi koji se bave izradom animacija zapravo jako malo bave ljudima oko
sebe. Povlače se u sebe i stvaraju svoj svijet, koji prikazuju kroz uratke.
Inspiracija su mu filmovi Dragon ball Z i Naruto te mnogobrojni crtići. Preko ljeta se
animacijama posvećuje i više nego što bi trebao. Smišlja kako će izgledati, a kada je napravi,
stavlja je na svoj blog, kojega imaju svi stvaratelji animacija.
Neki od besplatnih programa za izradu animacija su: Makromedia Flash, Anim8or, Muvizu,
Pivot. Da bi animacija bila što realnija, u prosjeku bi trebalo bili 24 do 30 sličica, a to se
postiže tako da se postojeća slika malo mijenja te se tako dobiva efekt pokreta ili neke
radnje.
Tomislavova misija je napraviti još puno dobrih animacija.
Marina Đorić, 2.c
PODIJELIMO ZNANJE
13
ORIGAMI
Matea Miloš, 4.b; Anamarija Džolan, 4.b
Origami je tradicionalna japanska vještina kreiranja modela od
papira. Odnosi se na savijanje papira u trodimenzionalne figure
životinja, ljudi, predmeta i apstraktnih oblika.
Origami se danas koristi u obrazovanju, znanosti i umjetnosti te je
inspiracija modnih i arhitektonskih kreacija.
Djevojke su nam pokazale kako je naizgled komplicirano, a
zapravo vrlo jednostavno napraviti razna “čuda“ od papira.
Matea se bavi izradom 3D origamija. Pomoću papira radi
nevjerojatne oblike za koje na
prvi pogled vidite da ih ne može
baš svatko napraviti.
Matea i Anamarija
Njezin interes za origamijem javio se zbog viška slobodnoga
vremena. Kasnije se počela baviti malo kompliciranijom
tehnikom - 3D origamijem, za koji je potrebna dobra volja,
spretne ruke i dosta papira. Napravila je veliki brod od oko
30 000 papira. Radila ga je tri mjeseca i vrlo je zadovoljna njime. Zajedno s profesoricama
B.Urh i V.Pavković-Dončević nagovorili smo Mateu da u našoj
školskoj knjižnici napravi izložbu svojih radova jer su zaista
nevjerojatni.
Za origami treba i ne treba puno. Na radionici smo radili
jednostavan origami. Na početku se bojiš da nešto ne
napraviš krivo i da neće izgledati lijepo. No, gledajući Mateu i
Anamariju kako pokazuju korak po korak, nije bilo
komplicirano.
profesorice, aktivni sudionici radionice
Koraci su jednostavni i nije ih teško savladati. Pomoću pet pravokutnih papirića napravili smo
cvijet, na koji su većina učenika veoma ponosni.
Žao nam je što je djevojkama ovo zadnja godina u našoj
školi i što buduće generacije neće moći vidjeti Mateina
remek djela.
No, kako naša škola nastoji potaknuti učenike da pokažu
čime se sve bave, ipak s nestrpljenjem već sada čekamo
idući projekt Podijelimo znanje.
učenici u stvaralačkom žaru
Katarina Varjačić, 2.c
PODIJELIMO ZNANJE
14
ŠKOLSKI BEND
Matej Ćurić, 3.a & co.
Na samom kraju ovogodišnjeg projekta „Podijelimo
znanje“ dečki iz benda „Pacova kašika“ su nas zabavili
poznatim pjesmama.
M. Ćurić, K. Koščak, M. Marinković i B. Kraljić su učenici
naše škole, dok je O. Padović naš bivši učenik.
Svaki od mladića svira neki instrument ili je vokal. M.
Ćurić - bubnjevi, M. Marinković - gitara, K. Koščak - gitara,
B. Kraljić - bas gitara, O. Padović - klavijature i vokal
benda.
Njihova ljubav prema glazbi je velika, što možemo
vidjeti na svim njihovim nastupima. Nastupi su uvijek
uspješni i publika je često na nogama. Probe imaju i
izvan škole, što možemo vidjeti i na YouTubeu. Vrlo
su duhoviti, a sviraju jako dobro. Bave se glazbom
već nekoliko godina, a na svakoj priredbi u školi
zabave nas odličnim nastupom.
Valja spomenuti da su počeli pisati i svoje vlastite
pjesme, koje se jako sviđaju učenicima EBB-a.
Dečki nas također potiču i na to da na svoje mobitele, mp3 i mp4 uređaje i na svu tehnologiju
koja nam je dostupna skidamo manje tzv. cajki, tj. da više osoba naše dobi sluša rock and
roll glazbu, jer će većina prepoznati neku „ cajku“ prije nego neku dobru pjesmu starog rocka,
što smo mogli vidjeti i na samom projektu.
Prezentirali su nam i nekoliko svojih pravila kojih se moraju pridržavati članovi benda:
1. Nikada bubnjaru ne daj novce od gaže
2. Ne očekuj od pjevača da nosi opremu
3. Žene gledaju samo gitariste
4. Prije koncerta, uvijek će nešto krepati
5. Sagriješi bludno
6. Poštuj publiku da bi i oni tebe
Nasmijali su nas i nekim slikama sa svojih proba,
na kojima smo vidjeli da se uvijek dobro
zabavljaju.
Na kraju bih poželjela uspjeh dečkima, da imaju
što više autorskih pjesama, da imaju još više
nastupa, te da se uz trud i rad probiju na hrvatsku
glazbenu scenu, što je vrlo lako moguće jer su
jaki i u pjevanju i u svirci. Dečki, sretno!
Jelena Mesar, 2.c
PODIJELIMO ZNANJE
15
TAMBURAŠI
Josip Lukač, 3.a
Tamburaški sastav „Ledina“ toliko dobro svira i
pjeva, da nitko od prisutnih nije mogao odoljeti
da barem ne zapjeva s njima, a hrabriji su i
zaplesali.
Ivan i Josip Lukač počeli su se baviti glazbom
davne 2006. godine. Ivan je tada išao u 3., a
Josip u 4. razred osnovne škole. U njihovo rodno
selo Kokinac došao je profesor iz glazbene škole
pa je većina djece, koja su u to vrijeme išla ondje
u školu, krenula su na satove sviranja narodnih
instrumenata. Mnogi od njih su odustajali, ali uporni su se doista posvetili glazbi.
Kasnije su se braća Lukač priključili KUD-u Bjelovaru, gdje su
svirali godinu dana , a onda su se prebacili u KUU „Ivan vitez
Trnski“ Nova Rača. Ondje su sreli Marina Grgića, koji je i danas
član Tamburaškog sastava Ledina. Četvrti član njihovog sastava
je Ivan Juretić
Tamburaški sastav „Ledina“ osnovan
je prije 3 godine. Željko Lukač,
Josipov otac, dao je ime sastavu.
Prvi nastup im je bio u Grubišnome
Polju.
„Ledinaši“ sviraju po mnogim javnim
i privatnim zabavama, u noćnim
klubovima i dr. za cijenu po
dogovoru. U početku karijere zarađivali su 400 kn po jednoj
večeri, a kasnije su bili pozivani čak i u Split, gdje su zaradili 6
000 kn u jednoj večeri...
U 2013. godini dečki su odsvirali 100 i nešto nastupa.
Najbolje su se proveli na djevojačkoj večeri u Koprivnici, dok
im je najveća zarada bila na moru, kada su u 8 dana zaradili
14 000 kn.
Nastupali su po mnogim noćnim klubovima kao što su: Zuma
(gdje je bilo oko 300 ljudi), Viktorija, Mustang, Klub... a bili su
i predgrupa Gazdama u Trojstvu. Na youtube-u imaju oko 10
videozapisa. Imaju i jednu vlastitu pjesmu s kojom su se
nadali sudjelovati na Glazbenom festivalu u Pitomači, ali nisu uspjeli.
Dosada su promijenili 3 basiste. Sadašnji basista je Ivan Lukač. Ivan Juretić svira bugariju,
Marin Grgić basprim 2 (brač 2. glas) , a Josip Lukač basprim 1 (brač 1.).
Antonija Milaj, 1.d
PODIJELIMO ZNANJE
16
HIP - HOP KULTURA
Leo Loth, 4.d
Hip-hop je kulturni pokret, koji je sastavni dio Leovog života.
On se već godinu i pola bavi repom. Uzori su mu Eminem,
General Woo, Target, Tupac Shakur. Na repanje ga je
potaknuo razvoj situacije oko nas i želja da svoja razmišljanja
prenese drugima.
Istaknuo je kako ne želi da ljudi misle da on samo izigrava
nekog repera i kako mu je to samo igra, da bi ispao važan
pred drugima, jer je taj njegov hobi otišao na neku drugu,
ozbiljniju stranu života.
Kako bi ova prezentacija bila što bolja i zanimljivija, Leo je
doveo i dva pomoćnika. Bjelovarski reper Fantom Ra i
Zvonimir Majer su pomogli Leu kako bi publici dočarali hiphop na što kreativniji i kvalitetniji način, te kako bi na kraju
učenike, pa i profesore, „digli na noge“.
Njihova se prezentacija zvala „Old school hip-hop“ ili točnije
„Old school rep“.
Hip-hop se prvi put javio 1970. godine u New Yorku, a počeo se razvijati 1979. godine. Osim
repa, u hip-hop spadaju još 4 elementa, a to su produkcija i proizvodna instrumentala (DJanje), break dance (poseban način plesa), grafiti koji nisu vandalizmi, nego umjetnost kojom
se prenosi određena poruka i beatbox. Beatbox je stvaranje glazbe pomoću ustiju, a poanta
je stvoriti zvuk što sličniji onom koji proizvodi neki instrument ili „skinuti“ ritam neke pjesme.
PostojI i hip-hop žargon, kao i hip-hop moda. Hip-hop žargon je neknjiževni govor koji ne
upotrebljava cijelo stanovništvo, nego određene skupine ljudi, a hip-hop moda se najčešće
sastoji od široke odjeće, marame ili šilterice te majice s kapuljačom.
Nakon prezentacije o osnovnim pojmovima hip-hopa te najpoznatijim stranim i domaćim
reperima, Leo je i „zarepao“.
Leo sam piše svoje pjesme, a svi koji su bili na prezentaciji imali su priliku čuti jednu od njih,
Molitvu, iz koje vam prenosimo jedan dio.
Svi znate kakva je situacija
Ne pomaže vam meditacija
Da dođete do mira
Sve dok narod loše bira
Da vlada dobro svira
Ne bi više bilo mina
Ne bi pis'o toliko rima da plate pošteno svima
Razmislite o ovom ovo nije rima samo da vam glava klima
Želim vam probudit razum pratite moju stazu
Vrijeme je da oni dobe kaznu iza mene svi koji se slažu.
Ivona Štefanac, 2.a i Magdalena Žabić, 1.d
PODIJELIMO ZNANJE
17
VATROGASTVO
Ivana Pavlović, 2.d
Mislite da je vatrogasac osoba koja samo gasi požare? Varate se.
Vatrogasac u opisu svoga posla obavlja još mnogo djelatnosti za koje
većina ljudi i ne zna. Zato nam je Ivana, zajedno sa svojom sestrom
Adelom, tijekom prezentacije pojasnila čime se vatrogasci bave.
Ivana je član DVD-a D. Šušnjara u kojem je
njezina sestra Adela nedavno dobila čin
tajnika.
U uvodnom dijelu prezentacije objasnila
nam je što sačinjava vatrogasnu odoru. To
su: majica, plava bluza i hlače, kapa te
Ivana u vatrogasnoj odori
crne cipele. Osim te, postoje i svečana i interventna odora.
Adela u svečanoj odori
Također, ne postoji samo jedna klasa vatrogasaca, već čak njih
osam. To su: vatrogasna mladež, vatrogasac, vatrogasac I. klase, vatrogasni dočasnik,
vatrogasni dočasnik I. klase, vatrogasni časnik, vatrogasni časnik I. klase, viši vatrogasni
časnik, viši vatrogasni časnik I. klase.
DVD D. Šušnjara sudjeluje na raznim natjecanjima koja se dijele u kategorije: općinska,
županijska, državna, ljetna ili zimska. No, da bi bilo pravedno, natjecanje se provodi prema
skupinama: žene „B“, žene „A“, muški „B“, muški „A“, 3/1A, mladež: prepreke, djeca:
brentače.
Ivana je u skupini žene „A“, koje nižu uspjehe. Bile su dva puta općinske prvakinje i
jedanput županijske. Sudjelovale su i na državnom natjecanju u Zadru, odakle su kući
ponosno ponijele srebro.
Zanimljivo je kako vatrogasne
skupine idu na natjecanja i izvan
države. Vatrogasci ne gase samo
požare, već pomažu u rješavanju
problema
izazvanih
drugim
elementarnim nepogodama s kojima
se susrećemo.
(Znate li da se u hitnom slučaju
vatrogasci moraju spremiti u 60
sekundi…)
Biti vatrogasac nije lako, no posao je častan i svatko tko se njime bavi ponosan je što može
pomoći drugima.
Katarina Varjačić i Marina Đorić, 2.c
PODIJELIMO ZNANJE
18
AMERIKA
Anamarija Pikivača, 4.d
Kako je dobro imati tetu koja živi u Americi, koja ti plati put i sve
što je potrebno, kako bi te vidjela.
Mislite da je lako otputovati u Ameriku? Varate se. Tri su načina
da tamo dođete: dobivanjem državljanstva, zelene karte ili vize.
Dobivanje vize su prva vrata koja morate otvoriti da biste
razmišljali o ostalim dvjema mogućnostima.
Nakon podnošenja zahtjeva za vizu (i hrpe
priloženih dokumenata), odlazite na razgovor
u američku ambasadu. Tamo rješavate
obrazac sastavljen od raznih pitanja,
uplaćujete određeni iznos, koji ovisi o tome
kakvu vizu tražite i nakon toga, odobren vam
je, ili nije, boravak u zemlji. Međutim, izdana
viza vam je samo potvrda da možete putovati, ali ne i da
možete ući u SAD. Nakon dolaska u Ameriku odlazite na kratak
razgovor, gdje vam dozvole ili ne dozvole ulazak u zemlju i gdje
vam mogu produžiti ili umanjiti vrijeme važenja vize.
Anamarijina teta se tamo preselila u vrijeme rata, kada su ljudi iz Bosne masovno odlazili.
Živi u Texasu, u predgrađu Dallasa koje se zove Plano. Tamo danas živi oko 8 000
bosanskohercegovačkih emigranata.
Je li Amerika savršena? Njezin odgovor na ovo pitanje je vrlo jasan. Amerika je savršena za
onoga tko želi raditi. Tada si možeš priuštiti blagodati koje ona nudi. Kao i svugdje, uz bolje
obrazovanje ide i bolji posao, kao i veća plaća, tako da treba ulagati u sebe. Nigdje, pa ni
tamo se ne dobije ništa gotovo, ali su veće mogućnosti da napreduješ i usavršavaš se.
Upoznala je Anamarija ljude koji su došli s različitih
strana svijeta i koje krasi raznolikost običaja i kultura, ali
koji su se dobro uklopili u američki način života. Hrana,
koliko je dobra, toliko je i loša. Kaže da je jela sve. Od
domaće hrane, brze, egzotične, do sasvim neobičnih
kombinacija. Inače, u Americi nemaju naviku kuhanja
preko tjedna jer rade, a hrana u restoranima je jeftina.
Zato većinom izlaze van na ručak. Vikendom su to
obično roštilji na jezeru ili izlazak negdje van.
Bila je i na Floridi, gdje su pješčane plaže kao iz bajke. I sam put je bio zanimljiv. Putovali su
automobilom (9 sati vožnje) i upoznali Mississippi, Alabamu, Louisianu, Georgiu te
naposljetku stigli na Floridu. Sedam dana odmora brzo je prošlo u hotelu uz plažu,
prodavaonice, klubove, suvenirnice. Od programa što je hotel nudio, najviše joj se svidjelo
kino na plaži.
U Americi je bila od 4. srpnja do 30. kolovoza i jedva čeka da opet krene na put.
Marina Đorić, 2.c
PODIJELIMO ZNANJE
19
RUKOMETNI SUCI
Tibor Kovač, 2.b; i Luka Vezmar, Gimnazija Bjelovar
Rukomet je sport u koji su se Luka i Tibor zaljubili, ali na
strani pravde. Oni su rukometni suci. Tom se aktivnošću
bave već tri godine.
U svojoj prezentaciji su nam objasnili hijerarhiju položaja
sudaca: nadzornik suđenja je najvažniji, a slijede
statističar, zapisničar i mjeritelj vremena.
Statističar je osoba koja se bavi postotcima, izračunom
golova i prekršaja igrača i najbolje je plaćen, što su dečki
posebno istaknuli.
Luka Vezmar je zapisničar, a Tibor Kovač mjeritelj
vremena.
Glavna je zapisničareva zadaća
briga o popisu igrača i pogodaka,
o ulasku igrača koji je došao
nakon početka utakmice i o ulasku
igrača u igralište koji nema pravo
nastupa.
Mjeritelj vremena se brine o vremenu igre, time-outu i vremenu
kazne isključenog igrača. Samo on, i ponekad nadzornik suđenja,
može prekinuti igru kada je to nužno.
Da bi postali rukometni suci, dečki su morali proći sudački tečaj, položiti sudački ispit i BIP
test koji traje 8 minuta.
Oprema koju svaki sudac mora imati je: dres (crni, žuti), kartoni (crveni, žuti), sat i zviždaljke.
Tijekom igre potrebne su dvije vrste suca: linijski - suci koji su izvan terena i paze na
prekršaje i suci u terenu - koji su s igračima u terenu i gledaju prekršaje koji su vidno
nedostupni linijskim sucima. Oni su tu kako bi igra tekla pošteno i bez varanja.
Tibor i Luka su nam objasnili i kako sudac ima
zadnju riječ. To znači da ako bilo tko govori
suprotno od onoga što sudac sudi, to se ne
uvažava, već riječ suca ostaje zadnja.
Na kraju prezentacije su nas pozvali da se
pridružimo njihovom zboru sudaca, a spremni su
nam pomoći i uputiti nas u sve ono što nam je
nepoznato.
Završili su izlaganje izrekom sudaca: „Prekršaj je kada ga sudac dosudi!“
Ana Pavić i Jelena Mesar, 2.c
PODIJELIMO ZNANJE
20
PLES
Dominik Majdandžić, 2.a i Mihaela Lukčić, Gimnazija Bjelovar
Ukoliko ste pozvani kao pratnja na maturalnu zabavu, a
ne znate plesati neke osnovne plesove, shvatit ćete da bi
ih ipak bilo dobro naučiti.
Dominik nam je kroz prezentaciju rekao nešto o
plesovima, a kasnije sa svojom plesnom partnericom
Mihaelom Lukić i pokazao kako to izgleda u praksi.
On se već osam i pola godina
profesionalno bavi plesanjem i
ide na natjecanja. U sustavu
natjecanja
natjecatelji
su
raspoređeni u starosne razrede prema godini rođenja.
Saznali smo da postoji više vrta plesova: ritualni, narodi (folklor),
klasični (balet), moderni (hip-hop) i športski plesovi, koji su nastali
prije 120 godina.
Plesovi se dijele i na standardne: engleski valcer, bečki valcer,
tango, slowfox i quickstep i latinoameričke plesove: cha, cha, cha, samba, rumba, paso
doble i jive. Svi se ovi plesovi razlikuju po plesnim koracima, pokretima tijela i načinu
odijevanja na natjecanjima.
Saznali smo o svakom plesu ponešto zanimljivo. Engleski valcer se još naziva i „kraljem“ ili
„kraljicom“ plesova. Tango je sastavni dio života građana Argentine. Postoje dvije vrste
tanga: tango engleskog stila, koji se pleše na natjecanjima i argentinskog stila, koji se pleše u
show plesovima.
Kod plesanja sambe ključno je gibanje kukovima. Označava „paradiranje“ partnera te se
pleše po krugu. Jive se smatra jednim od najtežih latinoameričkih plesova. 1968.godine je
uvršten u ovu skupinu plesova te postao peti ples na natjecanjima. Kažu da je rumba erotika
na podiju. Partnerica zavodi partnera te ga u većini slučajeva na kraju odbije.
Dominik i Mihaela
su nam otplesali
nekoliko plesova, a
uz
audio-video
snimke vidjeli smo i
kako izgleda plesno
natjecanje.
Na kraju smo i mi zaplesali. Naučili smo osnovni korak bečkog valcera, a dalje je na nama da
ga izvježbamo pa da na maturalnoj zabavi prvi ples otplešemo bez straha…
Anita Ježić, 2.c
PODIJELIMO ZNANJE
21
KAZALIŠNA RADIONICA
Ines Meštrić, 3.b; Gabrijela Mrak, 3.b; i Ivančica Futač, 2.b
Ines Meštrić je jedna od djevojaka koje su održale
kazališnu radionicu. Krenula je u kazalište početkom
prvog razreda srednje škole zbog toga što je bila
sramežljiva. Gluma joj je dosta pomogla da se oslobodi,
otvori i izrazi svoj stav. Do sada je glumila u tri
predstave, a četvrtu upravo uvježbava.
„Najdraža uloga mi je bila uloga zborovođe u predstavi
Medeja, koju još uvijek igram. Nisam imala neke uloge
koje nisam voljela...“, rekla je Ines.
U glumi je bitna improvizacija i snalažljivost svih
glumaca u određenim situacijama. Upravo zbog toga,
prije uključenja u kazalište, igraju se igre koje su nam
djevojke, uz pomoć bivšeg učenika naše škole, Brune
Marića (koji je također član kazališta), pokazale na radionici.
U bjelovarskom kazalištu, čija je
voditeljica
Margareta
Maja
Fabičević,
članovi
su
uvijek
dobrodošli. Ondje ima par skupina
podijeljenih po uzrastu. Kada je riječ
o biranju uloga, nije važno koliko je
godina netko u kazalištu, već
kvaliteta glume u određenoj ulozi.
Ivančica Futač se glumom bavi već
skoro šest godina, a potaknula ju je
znatiželja da isproba nešto novo.
Najdraža uloga bila joj je u predstavi Medeja gdje je glumila dadilju. Do sada je glumila u pet
predstava, a sada radi na dvije nove. Uloga čarobnjaka joj se nije svidjela, iako joj je bila
zabavna za glumiti. Kao i Ines Meštrić, Ivančica nema ozbiljnijih ciljeva što se tiče glume.
Iako u bjelovarskom kazalištu ima članova koji su upisali akademiju dramske umjetnosti, to
nije njena namjera.
Gabrijela Novak nije član kazališta, ali jako voli
glumu, pa je zato sudjelovala na radionici.
Da su djevojke odlično obavile svoj posao
pokazalo je veselo raspoloženje na radionici.
Učenici koji su došli bez okolišanja su prihvaćali
pravila i zadatke igara. Izvrsno smo se zabavili uz
igranje „Pauka i muhe“, „Igre koncentracije“ i
„Zrcala“...
Antonija Milaj, 1.d
PODIJELIMO ZNANJE
22
LADARICE LADAJU
Ivan Vinković, 3.b
Tko su ladarice? Zašto uopće pričamo o njima? Ladarice su
djevojke koje, najčešće na Ivanje, ladaju, tj. pjevaju
pripjevak mnogobrojnih svadbenih i ljetnih pjesama
Slavonije i baltičkih naroda.
Na Ivanje, kada slavimo imendan svih Ivana i Iva, selima
hoda pet, šest djevojaka koje, pjevajući pjesme, svakoj kući
žele dobro. Obučene su u bijelo ruho, nose više podsuknji,
obavezno bijeli fertun, (pregača) i vjenčić od cvijeća na glavi,
koji je najčešće izrađen od ivančica.
Po tradiciji, kada djevojke ulaze u kuću, ni jedan stanar te
kuće ne smije razgovarati s njima, a kamoli ih pozdraviti.
One stanare pozdravljaju pjesmom i kroz pjesmu im žele
dobro. Sa sobom nose košaru u koju se stavlja voće, jaja ili
bilo kakvi drugi proizvodi, kako bi im se moglo zahvaliti na
dobroj želji. Ako u toj kući živi mladić ili više njih po imenu Ivan, Ivo… oni u košaru stavljaju
novac u čast njihovom imendanu.
Uvijek postoje stanovnici u selu koji ne primaju ladarice u svoje kuće, a ni u dvorište. U tom
slučaju one pjevaju podrugljive i sramotne pjesme za tu kuću, kao što je npr.: „Ova kuća
grabova, u njoj ima vragova.“ Tada svi stanovnici izlaze na svoja kućna vrata i gledaju čiju su
to kuću ladarice izrugivale.
Za vrijeme obične nedjelje, kada se ide na misu,
djevojke najčešće oblače tri bijele podsuknje, preko
podsuknji oblače također bijele rubače (suknje do
pola lista) i stavljaju fertune, a na kraju dodaju malo
nakita, kao što su dukati i šamiju (rubac s cvijećem).
Zašto se oblače 3 podsuknje ispod rubača? „Što su
djevojke krupnije, to su zdravije.“
Njihove bake i mame, ali ponekad i djevojke same, šivaju i/ili štrikaju svoje ruho za nedjeljnu
misu, s decentnim ukrasima.
Kako bi djevojke svoje ruho izravnale, koristile su dijeglu ili tjeglu, tj. današnju peglu (glačalo).
Dijegla je teška kamena naprava u kojoj se stavlja vrući žar i s njime se 'pegla' odjeća.
Svake godine se pale i Ivanjski kresovi. To je običaj u kojemu se na jednu hrpu baci mnogo
granja i zapali. Oko vatre se pleše i pjeva. Kada se vatra malo smiri i smanji, tada je svi
odvažni ljudi pa čak i djeca, preskakuju radi bolje zabave. Nakon što ostane samo žar, on se
ohladi i stavlja se bolesnicima na prsa, kako bi se obranili od uroka. Ali to je samo mit, a zove
se copranje.
Uz dobru prezentaciju Ivan i njegova folklorna skupina su nam pokazali uobičajene plesove
koji se plešu u našemu kraju i otpjevali su nam pjesme koje ladarice pjevaju kada idu po selu.
Ana Pavić, 2.c
PODIJELIMO ZNANJE
23
BIVŠI UČENICI NAŠE ŠKOLE RADO NAM DOLAZE U POSJET,
NA ŠTO SMO JAKO PONOSNI
s lijeva na desno: Dijana Ramljak, Bruno Valpotić, Petra Mrgić, Luka Butković,
Emil Ružić, Lucija Kožar, Ivona Đurasek
Bruno Marić
Oliver Padović
Author
Document
Category
Uncategorized
Views
0
File Size
2 182 KB
Tags
1/--pages
Report inappropriate content