Bilten Župa Posavine

RIJEČ UREDNIKA
Iza nas je bilo burno vrijeme. Mjesec svibanj
ostat će dugo u sjećanju ljudi u Posavini, kad su
se oko 15 svibnja dogodile velike poplave. Teško
je opisati kakav je bio užas i strahota. Sve je bilo
apokaliptično i imalo je prizvuk svršetka svijeta i
svega onoga što je čovjek stvorio i napravio. Dovezao sam jedan šleper bijele tehnike i drugoga, ali to
je sve „kap u moru“ u odnosu na potrebe stradalih
od poplava. No, kako veli ona narodna „bilo i ne
ponovilo se više“.
Župa Pos. Mahala bila je počašćena „Božjim
okom“ koje je putovalo RH i BiH (u župi Mostar i
Pos. Mahala). U Pos. Mahali donio je župnik Ravlić iz Mostara, i ostalo je dva dana 12 i 13. kolovoza 2014. godine. Odakle je Očevo oko odvezao
opet Ravlić za Zadar u župu Puntamiku. Božje oko
POSAVSKA MAHALA
OBILJEŽILA KRIŽNI PUT
I STRADANJE HRVATA
TOGA KRAJA
Na području odžačke općine
u Posavskoj Mahali na lokaciji poznatoj kao Nuića groblje služena je
sveta misa za sve stradale u istom
danu, 25. svibnja 1945., njih oko
480, koji su ovdje ili nedaleko odavde poginuli. Od 19. travnja do 25.
svibnja 1945. godine poginulo je 3
375 ako se malo bolje prouči ova
cifra bi mogla doseći i preko 5000
osoba odžačkog odnosno podvučijačkog kraja. Misu na Nujića groblju
za sve pokojne predvodio je dr. sc.
Slavko Slišković, OP. Profesor na KBF
u Zagrebu uz župnika Ravlića i još
šest svećenika.
Prije sv. mise zaredala je procesija od župne crkve do „Nujića
groblja“ u dužini oko 300 m. Po dolasku na groblje bilo je polaganje
vijenaca sa strane: MZ – Posavska
Mahala, OV-Odžak, HDZ – 1990.,
HDZ – BiH, Udruga veterinara Domovinskog rata i Udruga Bosanskohercegovačkih Hrvata iz Zagreba.
Potom je izmoljena molitva za sve
poginule ovdje i uključeni su svi koji
putovalo je za razmatranje
vjernicima prigodom 100
godišnjeg jubileja Gospe
Šenštatske. Završno slavlje bilo je u Maloj Subotici
23.kolovoza 2014. godine. U
mjesecu kolovozu bio je susret duhovnih zvanja Derventskog dekanata, a 20.
rujna bit će susret duhovnih
zvanja Doborskog dekanata.
Prva subota u mjesecu Rujnu bit će, nakon 10
godina susret svih Ravlića u Kozici k. Makarske.
Sve što se radi, ide na veću slavu Božju.
su poginuli u poplavama
u ovome mjesecu u BiH,
RH i Srbiji, njih preko 50ak. osoba. Sve je na početku sv. mise pozdravio
vlč. Ivan Ravlić rekavši:
Ivan Ravlić, župnik u Pos. Mahali
„Ovo je dan zahvalnosti prema onima koji
zemaljskog zla, vlastodržaca i ubica
našeg naroda, a zaboravio istinu za
koju su oni poginuli. Istinu koja vapi
u nebo za pravdom, koje na ovome
svijetu nema ili je teško dostižna.
Oni, ovdje poginuli, krenuli su u
obranu obitelji, ovoga kraja, svoga
hrvatskoga naroda. „Što se krvlju
brani ne pušta se lako“, kako kaže
su dali svoj život za nas. Sjećaš li se
toga dana narode Hrvatski što se je
dogodio ovdje. Zar si možda zaboravio, pod pritiscima i strahovima
nasilnika i nasilja koji je uvijek kroz
dugu povijest činjen nad našim narodom. Zašto si prihvatio korov ovo-
pjesma. Slušamo na sve strane poniženje današnjih hrvatskih branitelja, a veličanje neprijateljski snaga,
onih koji su nam toliko zla nanijeli i
još uvijek nanose, pa i sa strane nekih naših političara. Molit ćemo se
za one koji su daleko od istine, da
dođu do istine. Zašto
smo često indolentni
prema svojim pokojnima, možda je razlog
naša stranačka podijeljenost, zbog koje
često zaboravimo svoje pokojne“, i nastavio je „Obilježavanje
ovoga memorijalnog
dana, spada u vrijeme,
kada smo pogođeni
velikim poplavama,
nezapamćenih u ovoj
regiji. Opet je veliko
migriranje krenulo na
štetu najviše hrvatskoga naroda. Pater
Slavko je u propovijedi naglasio: „Danas
razmišljamo o ovim
pokojnim, ne tugujemo, već smo ponosni
na njih koji su svoj život stavili na oltar domovine. Nisu sebe štedjeli da
bi mi živjeli. Taj svibanj 1945. kada
su oni na ovome mjestu masovno
ginuli, znali su zašto ginu, da nama
u polog ostave što znači žrtvovati se
za svoju domovinu. Išli su skoro svi
zajedno u smrt, jer su znali da je neprijatelj jači, želeći nama kazati, ako
nas nešto slično zadesi, da nemamo
puno izbora, već s oružjem braniti
svoje to je časno
i pošteno. Da li
ima razlika između onoga svibnja
1945. i ovoga svibnja danas. Neka
bitna razlika ne
postoji. Danas se
želi čovjek uništiti na drugi način:
poniziti ga, ostaviti ga bez posla,
uskratiti mu plaću,
oni koji su branili
ovu zemlju BiH i
RH njihova su prava pogažena i borci su omalovaženi“
naglasio je uz drugo propovjednik p.
Slišković.
lo slaviti sv. misa već je tek počelo
negdje 1996. godine. Još Bosna i
Hercegovina diše pomalo komunizmom, što se vidi na svakom kraju.
Ja ovdje u Pos. Mahali mislim podignuti spomenik, jer je ovo „drugi
Bleiburg“ svim poginulim ali neke
sile i snage smetaju, i ne drže vrijednim spomenik izgrađivati. No, ipak
mislim da ću uspjeti, jer već imam
ideju „Krist i ranjenik“ ranjenik je
stavio svoju ruku na Kristove noge,
a Krist je stavio svoju ruku na rame
ranjenika. Spomenik bolje reći reljef
od kamena bi koštao oko 50 000
KM. No i ovaj spomenik nije vrijedan tolikih žrtava i prolivene krvi, ali
je jedna simbolika za žrtve poginuli
za ovaj kraj i ovaj narod. Poslije sv.
mise nastavljeno je kratko druženje
uz objed svih svećenika, s. Petronile
Na svetoj misi bilo je nazočno
oko 550 osoba, jer je paralelno bila
sv. misa i kod „Burića štale“ u župi
Garevac, gdje je isto preko 244 osoba poginulo 1945. godine.
koja vodi pjevanje i hodočasnika iz
Zagreb, njih oko 50-ak koji su došli autobusom koji su došli busom
predvođeni gosp. Milom Stanićem
koji su odmah dali svoj financijski
dar za spomenik, jer su veliki podupiratelji spomenika.
U Pos. Mahalu na „Nujića groblje“ narod-vjernici rado dođu je su
tu ginuli iz cijele Bosanske Posavine
i uz Podvučijačkog kraja. Nije se odmah poslije 1990 godine ni smje-
2
Ivan Ravlić,
župnik u Pos. Mahali.
ŽUPA GRADAČAC PROSLAVILA
SV. ANTUNA PADOVANSKOG
Župa Pećnik proslavila je 21. lipnja svog zaštitnika sv. Alojzija Gonzagu. Po lijepom i ugodnom vremenu okupilo se pred
crkvom, gdje je slavljena sv. misa, oko 270 vjernika. Euharistijsko
slavlje predvodio je vlč. Marijan Orkić, župnik u Morančanima k.
Tuzle, u koncelebraciji sa 16 svećenika. Sve je na početku pozdravio domaćin vlč. Anto Perić, upravitelj župe, u prvom redu
svoje župljane Pećničane, te 50-ak njih koji su došli autobusom
iz Osijeka, gdje su se odselili, svećenike i vjernike iz susjednih
župa. Pjevali su vokalno osobe iz župe Pećnik. Pod sv. misom
uvedeni su u dužnost ŽEV (3) i ŽPV (6) župe Pećnik.
Propovjednik Marijan naglasio je u propovijedi vrijednost duhovnoga života ispred materijalnoga: „Blaženi Alojzije
rođen je 1568. godine, odmah je počeo smjerati ka duhovnom
životu, ugledajući se posebno u majku koja je bila izvanredno
pobožna. Otac je malog Alojzija htio odvratiti od njegove velike pobožnosti, jer mu je pripremao veliku svjetovnu i političku
karijeru. Alojzije je volio biti redovnik Družbe Isusove, a otac
je ipak, ako će biti svećenik želio da to bude dijecezanski. Alojzije je sebe već zamišljao sa položena tri zavjeta: poslušnosti,
čistoće i siromaštva i rano se opredjeljujući za misionarski život.
Alojzije je volio obilaziti bolesnike i ako je već kao mlad obolio
Svečanom sv. misom u 11s. koja je bila u crkvenom dvorištu
a predsjedao je mons. Ilija Janjić, kotorski biskup u koncelebraciji
sa 8 svećenika. Župa Gradačac proslavila je svoj drugotni patron,
na kojem se okupi više vjernika nego na sam patron sv. Marka.
Bilo je nazočno oko 220 vjernika, po dosta lijepom vremenu, uz
kratkotrajnu kišicu koja je došla kao blagoslov s neba. Pjevanje
je animirao zbor iz župe Oštre Luke-Bok. Sve je na početku sv.
mise pozdravio domaći župnik vlč. Ivo Kopić u prvom redu sve
župljane, vjernike iz susjednih župa, nazočne svećenike i dvojicu
pravoslavnih sveštenika iz manastira Dugih Njiva i Bijeljine.
U propovijedi biskup Ilija rekao je: „dolazim iz zaljeva svetaca koji su zagovornice vjernika toga zaljeva. Po Duhu Svetom čine
se velike stvari. Duh Sveti čini da zaboravimo našu negativnu
prošlost, da zaboravim da nisam bio dobar vjernik a trebao sam
to biti, nisam bila dobra majka a trebala sam biti. Trebamo danas
u ime ovoga svečara sv. Ante očistiti svoju nutrinu, koju čistim
prihvaćanjem Boga poput sv. Ante. Tako stvaramo nešto novo“
naglasio je biskup i nastavio „sv. Antunu se molimo za izguljenu
stvar, da li se molimo svecu ako sam izgubio Boga, milost njegovu, ako izgubim moral, ako sam u zavadi sa svojim susjedom ili
sa svojim najbližim u kući. Boljet će me ako mi je živinče slabo,
a ako mi je susjed bolestan nije me briga. Susjed mi zatraži novca na posudbu za lijekove, za bolnicu, ne želim čuti za to, a za
kafiće, alkohol, gostione imam. Ne može nam biti materijalno u
prvom planu, a često na žalost vidimo da je tako. Kada povratim
u svoj hram, u svoju dušu vjerske vrline onda sam čovjek ljudskog
identiteta i čovjek morala. Kad čitamo hagiografiju o svecima,
uočavamo da su sveci bili puni Božjeg duha. Neka nam sv. Antun pomogne da se očistimo. Ako to ne želim ja, to neće nitko na
mjesto mene učiniti, moram izbaciti sve smeće iz sebe. Trebamo
učiniti u sebi katarzu, promjenu na bolje. Iz toga će proizaći veća
povezanost među nama ljudima i vjernicima“ završio je mons.
Ilija Janjić.
na bubrege“, kazao je propovjednik i nastavio „tko ne haje za
spas bližnjeg svoga taj ne ljubi Gospodina Boga, jer neće da pronosi slavu imena Božjega. Alojzije je služio bližnjega, bolesnoga.
U vrijeme kuge 1591. u Rimu on je služeći kužne bolesnike sam
od teške bolesti obolio i to ga je stajalo mladoga života. Nitko ne
smije svoga bližnjega ocijeniti gorim od sebe, dapače, mora ako
je ikako moguće što više dobrim cijeniti ono što vidi da dobro
drugi čini. Sam Alojzije je rekao da je kraljevska kruna i plašt
prolazan, treba težiti za neprolaznim dobrima. Ako smo spremni
za bližnjega sve učiniti u najtežim kušnjama onda ljubimo Boga.
Da li mi ljubimo svoje bolesnike i starije ili bježimo od njih, želeći
možda da što prije završe tijek ovozemaljskoga života“ završio
je propovjednik.
Danas 2014. godine župa Pećnik ima oko 110 osoba u 82
kuće, koliko je imala skoro i 2001. godine. Župna kuća i crkva
su uglavnom solidno uređeni. Uglavnom su to starije i samačke
osobe u kućama. Vrlo malo ima mladih i djece. Rješenje bi bilo u
povratku obitelji i povećanju nataliteta, na čemu treba poraditi.
Danas župa Gradačac broji oko 310 vjernika u 162 obitelji.
Župni ured je sadašnji župnik malo doradio i preuredio. Župna
crkva je u dosta lijepom stanju. Gradačac se može pohvaliti, da
je udomio u vrijeme svibanjske poplave, kojom je poplavljeno
veći dio Bosanske Posavine, preko 500 osoba. U župi je pretežno
stariji živalj, s malo podmlatka, što je opća slika stanja duša i natalitete u većini župa Vrhbosanske nadbiskupije.
Ivan Ravlić,
župnik u Pos. Mahali.
3
PROSLAVLJEN PATRON U BIJELOM BRDU KOD DERVENTE
Žepče. Bilo je nazočno oko 800 vjernika. Sve je na početku sv.
mise pozdravio domaćin, župnik vlč. Goran Kosić, pozdravio je
cijeli Božji puk, domaće vjernike i one koji su došli iz RH i drugih
zemalja, sve hodočasnike, svećenike i razne folklorne grupe u
narodnim nošnjama koje su došle iz RH.
Propovjednik Marko Zubak naglasio je žrtvu svećenika
koju često puta obični vjernik ili ne vidi ili ne shvaća, analogno
sa sv. Ivanom Krstiteljem kojega također narod onoga vremena
nije u potpunosti razumio naglasivši: „ako svećenik vjenča na
stotine osoba, pokopa veliki broj vjernika, obiđe stotine bolesnika, pridigne klonule i nemoćne svojom riječju. Neće svećenik
čuti riječi pohvale, a kad se netko u braku rastavi, reći će taj me
i taj svećenik vjenčao i nisam imao sreće, ako dijete nije dobro
na vjeronauku, reći će tko mu predaje vjeronauk a ako su djeca
dobro neće to naglasiti. Ako ne stigne jednoga bolesnika, iz
bilo kojih razloga obići a stotine ih obiđe, reći će „vidi bolesnika
nije posjetio“. Često se ne vide dobra djela svećenika, dok se
negativna, ako ih ima, gledaju pod povećalom“, i nastavio je
propovjednik
„Ivan Krstitelj je svojim načinom života svjedočio za
superiornost duhovnih vrednota nad vrednotama ovoga svijeta. Zato su ga mnogi držali da je on Krist. Ivan je vjernim
izvršavanjem poziva Božjega u svom životu uzor svima nama
vjernicima. Razmišljanje o pozivu Ivana Krstitelja dovodi do
razmišljanja o našem kršćanskom životnom pozivu. Na to nas
potiče i sveta euharistija kojom slavimo herojsko svjedočenje
Kristovo koje nas potiče na kršćansko svjedočenje i jača nas u
njemu“ završio je propovjednik.
Po lijepom vremenu župa sv. Ivana Krstitelja u Bijelom
Brdu proslavila je svoga zaštitnika. Euharistijsko slavlje predslavio je mons. Pero Zeba, župnik u Cerniku riječka nadbiskupija, sin ovoga kraja, koji je ujedno proslavio 40-godišnjicu svoga
misništva, a pod sv. misom propovijedao je vlč. Marko Zubak,
rektor Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa u koncelebraciji sa 15 svećenika. Liturgiju je animirao pjevački zbor iz župe
Tokom rata 1992. godine srpski su ekstremisti do temelja
srušili katoličku crkvu a župni ured opljačkali i zapalili. Danas
ima lijepa podignuta crkva sa župnim uredom. Župa je 1991.
godine imala oko 2.200 vjernika, a 2001. samo 15 a danas 2014.
ima 40-ak kuća sa 51. vjernikom.
PROSLAVLJEN ZAŠTITNIK ŽUPE U POSAVSKOJ MAHALI
Ravlić, župnik rekavši da je danas prilično teško govoriti o Marijinom srcu ljudima koji nemaju ili imaju vrlo malo srca.
Propovjednik Pavo je naglasio da se danas Bog marginalizira nastavši „što nije u duhu BDM, njezina prečista Srca koje
nam pomažu prepoznati umjetnici koji na razne načine prikazuju
to Srce Djevice koje označuje samu „bit“ intimnu i jedinstvenu,
samo središte untarnjeg a ne vanjskoga života, koja je pokazatelj ljubavi kojim je ljubila Boga. To je srca Marije probodeno
mačem boli, kao je prorekao starac Šimun. Nama je pitanje
kako to Srce treba izgledati u našim obiteljima, koje bi se trebale
ogledati u dobrim djelima. Svojim grijesima mi u srce Bezgrešne
stavljamo trnje, zavijamo Srce u trnovu krunu, mjesto u cvjetnu
krunu, tako se poistovjećujemo da u našem životu bude samo
trnje grijeha i propusta. Srce čisto i bezgrešno daleko je od
nas. Ne treba to Srce biti izranjeno našim grijesima. Probajmo
napraviti vijenac-aureolu oko svoje glave od dobrih dijela i od
kreposnoga života“ završio je propovjednik.
Dana 28. lipnja župa Pos. Mahal proslavila je patron Srce
Marijino. U nazočnosti oko 140 vjernika po lijepom vremenu,
euharistijskom slavlju predsjedao je vlč. Pavo Kopić, župnik u
Čardaku, u koncelebraciji sa još 14 svećenika. Pjevanje je animirala s. Petronila Kovačević, stalna voditeljica pjevanja u župi,
dolazeći iz Dervente. Sve je na početku pozdravio vlč. Ivan
Danas 2014. godine župa broji oko 440 vjernika u 150-ak
obitelji. U župi se osjeti dobar trend izumiranja, jer je tri puta
više sprovoda nego li krštenja, odnosno rođenja.
4
PROSLAVLJEN PATRON U
BOSANSKOM ŠAMCU
Župa Bosanski Šamac proslavila je patron
Srca Isusova, u obnovljenoj i isušenoj crkvi poslije
velikih poplava koje su se
dogodile u ovome gradu i
u većem dijelu Bosanske
Posavine u mjesecu svibnju. Na sv. misi okupilo se
oko 300 vjernika a predsjedao je vlč. Marinko Filipović župnik iz Kopanice.
Pjevanje je animirala s.
Petronila Kovačević, milosrdnica iz Dervente. Sve je
na početku pozdravio domaći župnik vlč. Josip Janjić, a posebno je pozdravio vlč. dr. Petra Babića,
umirovljenog svećenika
koji živi u svojoj rodnoj kući u Prudu a ove
godine slavi 40 godina misništva, pozdravio je i ostale nazočne svećenike njih oko
14 koji su koncelebrirali pod sv. misom,
sve vjernike a posebno hodočasnike,
susjede preko rijeke Save u Slavonskom
Šamcu i druge koji su pridošli sa strane.
Propovjednik vlč. Marinko naglasio
je: „Bog je ljubav i iz ljubavi prema nama
probodeno mu je Srce. Nadbiskup Štadler
posvetio je sarajevsku katedralu na čast
Srca Isusova i narod u Bosni stavio je pod
zaštitu božanskog Srca Isusova. Isus slaveći Oca, otajstvo svoga spasenja objavljuje malenima, a to smo svi mi. Kako
ljubav Božju dijeliti s čovjekom i kako
čovjeka učiniti osjetljivim za Božju ljubav
koje je u svijetu sve manje? To se vidjelo u
proteklim nevoljama, poplavama doživjeli smo Boga posebno preko, nama nepoznatih ljudi, kad su jedni drugim pritjecali
u pomoć, ne pitajući za nacionalnost i za
vjeru. Ljudstvo je iznad nacionalnosti a
odražava se i preko vjere. Vidjeli smo veličinu maloga čovjeka. Budemo li tako do
kraja činili i svjedočili ne
moramo se bojati za vječni
život. Imajmo prema Bogu
dječje srce a prema sebi
sudačko srce“, rekao je
propovjednik, i nastavio:
„ U blagdanu Srca Isusova
slavimo blagdan Božje ljubavi, ljubavi zasvjedočene
Božjim velikim djelima u
svim razdobljima povijesti spasenja. Iz tih darova
Božje ljubavi proizlazi i
naša obveza da uzvratimo
ono što primamo: ljubav
za ljubav, srce za Srce. Ne
samo u pobožnim osjećajima i uzdasima nego u
djelima kao što i Bog svoju
ljubav iskazuje čudesnim
djelima prema pojedincima i svemu svojem narodu“. Amen.
Danas 2014. godine župa Bosanski
Šamac ima 60 kuća sa 80 vjernika. Crkva i
crkveni objekti othrvali su se poplavama
u mjesecu svibnju tekuće godine. Župa je
1991. godine imala 1.300 vjernika, a 2001
samo 110 vjernika. U župi je uglavnom samačko stanovništvo i starije osobe, takva
je situacija u većini župa.
Ivan Ravlić,
župnik u Pos. Mahali.
PATRON U ŽUPI KULINA KOD DERVENTE
postoje obraćenjem veliki
apostol i propovjednik naroda. Ono Isusovo „zašto
me progoniš“ došlo je do
Pavlova srca, koji mijenja
potpuno svoju temeljnu
opciju i ide spašavati duše.
Bog od čovjeka traži promjenu, samo se čovjek
teško mijenja, teško odriče
svoga „komoditeta“, svojih grijeha i ovozemaljskih
laskavosti. Svaki grijeh bilo
koje vrste je zatajenje Krista“ završio je propovjednik vlč. Marko.
Danas župa broji 10-ak vjernika, a ima 20 obnovljenih
kuća. Pretežno su svi starci. Godine 1991. imala je 950 vjernika,
a 2001. samo 15. Župna crkva kao i kuća su razorene 1992. godine u ratu. Danas 2014.godine ima lijepa i crkva i župna kuća.
Ova i slične župe, samo je pitanje vremena kada će izumrijeti u
Bosanskoj Posavini a ima ih, nažalost, lijep broj, samo ako se ne
dogodi Božje čudo.
Zaštitnika
župe
Kulina sv. Petra i Pavla,
proslavili su vjernici ove
župe na dostojan način. Glavno euharistijsko
slavlje predslavio je vlč.
Mrko Majstorović, ekonom u sjemeništu u Travniku, u koncelebraciji sa
11 svećenika, po lijepom
i veoma sunčanom vremenu. Svirao je i pjevanje
animirao gosp. Mato Marijić, rodom iz Kuline. Sv.
misi nazočilo je oko 500
vjernika. Na početku sve
je pozdravio upravitelj župe vlč. Goran Kosić, a posebno je pozdravio vlč. Matu Marijića, sina ovoga kraja, koji slavi 35. godina
misništva ove godine.
U propovijedi vlč. Marko naglasio je milosrđe i ljubav Božju, koja svaki grijeh oprašta, ako se vjernik iskreno kaje rekavši:
„ Od grešnoga Petra Isus čini velikoga Petra, koji se kajući stiže
do prvaka apostolskoga. Milosrđe Božje veće je od ljudskoga
tvrdokornoga srca“ i nastavlja „Pavao od progonitelja kršćana
5
Ivan Ravlić,
župnik u Pos. Mahali.
ARTIKLI IZ RATTERSDORFA – GRADIŠĆE DIJELJENI 15.7.2014.GOD.
Ime i prezime,
župa stalna
Nada Žarak
Bos. Šamac
Kod koga je stan.
u P. Mahali
JMBG i što je podigao(la)
Br. telefona
Došla iz Bos. Š., 0604979307112, usisivač, el. pegla, mikrovalKosovo Polje
na peć, suđa i sobnu lampu
065/710317
Ivo Dragić, G. Dubica, Vojskova
Anica Vilić, Pos.
Mahala
2004940123332, madrac 2x, roba, televiz.,
radio, hrana i peć na struju
031/765189
Marija Jelušić, G.
Dubica, Vojskova
Miro Kaurinović,
Pos. Mahala
0506943128325, televizija, stol i stolice, peć
strujna, ormar, hrane, odjeće
Jelena Pavić, Svilaj, Novi Grad
Miro Kaurinović,
Pos. Mahala
0805968128335, hrana, odjeća, obuća, stol
sa stolicama, električna peć
031/769214
Pero Brkić, D. Dubica, Zorice
Brica Bono, Pos.
Mahala
2504960128325, hrane, odjeće, obuće,
spavaća soba, televizija
031/765164
1609977123338, televizor, odjeća, obuća i
hrana
063/988670
Jurica Jurić, G. Du- Iz župe došao po
bica, Osječak
robu
031/769214
Stana Tadić, G.
Dubica, Osječak
Iz župe došla po
artikle
peć na struju, hrana, odjeća, obuća i madrac
031/765136
Kaja Petrić, Prud
U Prnjavoru
0508940126254, frižider, hrana, odjeća i
obuća
031/764699
Drago Mršo, G.
Dubica, Vojskova
Pudić Anto, Pos.
Mahala
1103964121252, frižider, televizor, sto sa
stolicama, 4 vrata, odjeće, obuće i hrane
063/378921
2107945121269, hrana, televizor, stol sa
stolicama i odjeće
031/764472
Anto Mašić i Ruža, Brica Zdenko, Pos.
Prud
Mahala
Mijo Musić, Prud
Jozo Barišić, Pos.
Mahala
1908954121254, televizor, krevet s posteljinom, hrane, mašina za suđe i mikrovalna
031/764603
Marko Lucić, G.
Dubica, Osječak
Došao iz G. Dub.
0210959123327, hrane
031/765152
Perica Andrijanić,
G. Dubica, Vojsk.
Došao iz župe
2305969123323, hrana, frižider, mikrovalna
peć i stolice za djecu
031/765262
Marko Andrijanić,
G. Dubica
Došao iz župe
Anto Lucić, G. Dubica, Osječak
Došao iz župe
0508938123326, hrana i odjeća
Mijo Vrljić
Jozo Pačak, Pos.
Mahala
3103939121255, hrana, odjeća i el. pegla.
031/764557
Ana Pušeljić, G.
Dubica
Marko Glavaš,
Pos. Mahala
231093912838324, hrane
063/414893
Mato Paradžik,
Prud
Iz župe došao
0210958121266, hrana, odjeća
063/360383
Vlč. Josip Janjić,
župnik u B. Šamcu
iz župe došao
stol sa stolicama, frižider, grijalicu, peć, suđa,
hrane, odjeće, kosilicu za travu, radni stol i
kopir-aparat.
063/411117
Nevena Zrakić, G.
Dubica
Tomo Kaurinović,
Pos. Mahala
hrana i odjeće
Ivanka Paradžik,
Prud
Marko Jurakić,
Pos. Mahal
0803963128326, radni stol, stolice, 2 vrata,
hrane, suđa, odjeće, šivaća mašina i još
nekih stvari
1111959123322, hrana, veš-mašina, usisivač,
031/765603
odjeća, obuća
6
Ruža Paradžik,
Prud
Marko Jurakić, Pos.
Mahala
2006942126259, stol i 6 stolica i hrane
Anto Dragić, G.
Dubica, Vojskova
Perica Tipura, Pos.
Mahal
1904961123321, frižider, odjeće, hrane.
063/821-885
Ankica Ankić, G.
Dubica
Došla iz župe
2502969126268, stol sa stolicama, hrana i
odjeća
031/765-555
Vlč. Ivan Ravlić,
župnik u P. Mahali
Pos. Mahala
Kata Paradžik,
Prud
Došla iz župe po
pomoć
uzeo je oko 110 knjiga na njemačkom jeziku,
031/769-013.
uglavnom beletristike i nešto znanstvenih.
3 madraca za krevete, nešto robe, suđa itd.
031/764-633
Sve je podijeljeno za 3 sata, bilo je oko 3 osobe na dijeljenju. Moguće je da su još neki odnijeli, ali nisu registrirani, jer se nisu prijavili zapisničaru koji je upisivao potrebne. Nije bilo nikakvih problema, sve je u najboljem
redu učinjeno. Robe i obuće je prilično ostalo, a sve je ostalo otišlo. Vidjelo se je da su ljudi potrebni bijele tehnike
i namještaja, bez čega također ne mogu. Rekao sam da mi robu i ne šalju, ali se opet dogodilo. Ovo je jedna mala
pomoć za ovaj kraj, jer su mnogi ostali bez namještaja i bijele tehnike prigodom poplave, u svojim domovima. No,
ostajem zahvalan vjernicima župa Rattersdorf i Manestof u Gradišću i župniku vlč. dr. Antonu Koliću.
Dana, 18. srpnja 2014. god.
Ivan Ravlić, župnik u Pos. Mahali.
RKT. ŽUPNI URED; DR. ANTON KOLIĆ; 7443 RATTERSDORF; HAUPTSSTRASSE 12
BR. 158/2014. GOD.; [email protected]
DAROVNICA
Župa Rattersdorf u Austriji u Gradišću daruje predmete navedene u ovom listu kao humanitarnu donaciju stradalima od poplava u Bosanskoj Posavini. Organizaciju i prijevoz donacije obavit će Rkt-župa Rattersdorf
o svome trošku. Šleper kojim se donacija prevozi Tip: IVECO, registarske oznake: O73-T-560/659-T-502 a vozač
je: Maršić Mladen. Vozit će u Bosnu i Hercegovinu na granični prijelaz Orašje. Primatelj je dužan besplatno ih
podijeliti krajnjim korisnicima prema svojoj evidenciji. Potvrđujemo da su predmeti od kojih se sastoji donacija
uglavnom polovni i rabljeni većim dijelom. Evo šta je u ovom momentu najpotrebnije:
•
15 kom. šporeti na struju i plin (gaz)
•
10 kom. male pećnice za kuhinju (Kleinbacköfen)
•
7 kom. pohištvo (Möbel) ko se još more hasnovati
•
50 kom. postelje; 30 kom. madrace,
•
20 kg. prašak za pranje
•
10 kom. stroji za pranje rublja
•
20 kg 10 lit. sredstva za higijenu
•
30 kg. muka; 20 kg. cukor
•
30 litara ulje za kuhane
•
paprika za kuhanje; Vegeta
• 16. ormara za rublje
• Keramike podne 30 m² .
Sveukupna vrijednost je 3.000.EU
Primatelj je Caritas Vrhbosanske Nadbiskupije, Nikole Šopa 50A, Bih – 71210 Sarajevo /Ilidža
Tel:
00387–33–544 688; Fax: 00387 - 33-544 687; [email protected] ; www.caritas-sarajevo.ba
Roba je humanitarnog karaktera i namijenjena je Rimokatoličkoj župi Posavska Mahala – Srce Marijino k.
Odžaka. Kontakt osoba je don. Ivan Ravlić, župnik u Pos. Mahali, br.tel: 00387–63–284-636
U Rattersdorfu, 12. srpnja 2014. god.
7
dr. Anton Kolić
Župnik u Rattersdorfu
STIGLA HUMANITARNA POMO∆
OD GRADIŠ∆ANSKIH VJERNIKA
Od svibnja mjeseca tekuće
godine, svi su pogledi uprte prema
Bosanskoj Posavini, koja je doživjela
katastrofalne poplave, kakve se ne
pamte. Ne znači, ako su pogledi
uprti, da je i adekvatna pomoć stigla ugroženima i poplavljenima.
Dobiva se dojam, slušajući sredstva
informiranja, da su svi dobili pomoć
i da je krenulo sa obnovom kuća,
obiteljskih objekata i svega što su u
kratkom vremenu vode rijeke Bosne
i Save uništile. Na terenu je situacija
posve drukčija i nepodnošljivija.
Narod se pita gdje su ti milioni
nestali i otišli, od obećanja ostvareno je vrlo malo.
Imajući u vidu ovakvu situaciju, organizirao sam u dogovoru sa
župnikom iz Gradišća vlč. dr. Antom
Dolićem, koji je župnik u Rattersdorfu i u Manestofu, jedan šleper,
ne robe i hrane koja je dovoljno
stizala, nego bijele tehnike, kreveta
i stolarije. Župnik Anton i vjernici
ovih dviju župa rado su se odazvali
i prikupili stvari sa velikim entuzijazmom i radošću. Skupljano je oko
10-ak dana. Svi su se u skupljanju
rado odazvali: Romi, Muslimani,
Gradišćanski Hrvati, Mađari, Aus-
trijanci i drugi. Ovo je sada ovome
narodu potrebno. Šleper je sretno stigao i roba je podijeljena 15.
srpnja tekuće godine, vjernicima
iz nekoliko župa odžačkoga kraja.
Posebno sam imao u vidu podijeliti
onima koji su zbog poplave morali
napustiti svoje župe i stanovali su u
župi Posavska Mahala, njih sam želio
priskrbiti i koliko toliko pripremiti
za budući i skori povratak na stara
ognjišta. Podržala me je Središnjica
Karitasa Vrhbosanske nadbiskupije
sa Stupa sa direktorom dr. Mirkom
Šimićem, preko kojeg sam uvezao
ovu vrijednu robu za potrebne. Ovo
je samo jedna " kap u moru“ potreba ovome narodu. Sve je podijeljeno, a bilo je oko devet tona stvari,
za nepuna tri sata. Mnogi su došli a
svi nisu ni dobili jer je sve malo za
velike potrebe. Planirat ću još ukoliko bude moguće ovih akcija, koordinirano s Karitasom, dovesti: svih
vrsta namještaja i bijele tehnike za
ove obitelji.
Kada se zađe u sela Bos.
Posavine i stupi se u kontakt sa
ugroženima od poplave, dobiva se
sasvim drugačija slika. Čuje se od
većine ljudi zapomaganje, ostavljen-
Sve vas skupa pozdravljam, a posebno naše krizmanike zbog kojih smo se okupili. Ovo je njihov dan,
naših mladih krizmanika. Ima ih 17-ero za krizmu. Oni
će danas primiti Duha Svetoga, koji će ih učiniti zrelijim
i trezvenijim za njihov mladenački život. Draga djeca,
prije su se više krizmena imena mijenjala, više nego
danas, uz znak promjene života, promjene temeljne
opcije svoga ponašanja. Bog je u Starom, a Isusu Krist
u Novom zavjetu pojedincima mijenjao ime. Želeći ga
usmjeriti Božjim, Kristovim putem. Dakle, mijenja se
ime da se zaboravi osobna ili loša prošlost a krene se
novim putem. Promjena imena bila je samo u svrhu
boljeg i moralnijeg života. U doba komunizma mijenjali
su imena udbaši, koji su radili protiv svoga naroda. Oni
su mijenjali da rade zlo, da ih se ne primijeti, kada rade
protiv svoga naroda, upravo su to najviše i najradije
činili i dok su radili protiv svoga naroda bili su najsret-
ost i ogorčenost u životu. Govore:
„neki su dobili i do tri puta po 500
EU, a netko nije dobio niti jednom“,
„dijeli se po prijateljskim i rodbinskim vezama“. Bilo mi je teško gledati
„orunjene“ pripremljene kuće za
obnovu a novčanih sredstava nema,
kuće bez poda, bez namještaja i ni
blizu onoga što treba jednoj obitelji
za prilično življenje. U svakoj se
kući čuje, koja je bila potopljena,
vrlo neugodan miris a neki spavaju i stanuju u takvim kućama, već
se priviknuli na neuobičajen miris.
Liječnici upozoravaju da u kućama
koje su bile potopljene, nije poželjno
uopće živjeti i do četiri godine. Ne
dostaje upućenosti i pripremljenosti
naroda na ovakve (ne)prilike, koji je
prepušten samom sebi.
Bilo bi dobro i preporučljivo
da se i među svećenicima naše nadbiskupije razreže po kategorijama
novčani prilog od prve kategorije
1000 EU npr. pa sukcesivno pada
novčani iznos do zadnje kategorije,
a također i u župama nepotopljenim da se i tu pokupi jedna cijela milostinja nedjeljom i pošalje u potopljene župe i krajeve.
niji. Klonite se takvih, koji ne žele svome narodu dobro
ne žele ni Crkvi, niti nikakvome duhovnome napretku.
Treba ih prepoznati i danas, a ima ih u svim staležima i
strukturama života.
Tu su krizmanice iz župa: Pos. Mahala, Svilaja i
Odžaka. Pa poz. i župnika iz Svilaja fra Petra Andrijanića.
Pozdravljam kumove krizmanika, njihove roditelje
i sve one koji su se radovali i raduju da su ovi mladi došli
do ovoga sretnoga dana kada će primiti darove Duha
Sv., poz. sve kolege svećenike a posebno pozdravljam
predsjedatelja ovoga misnoga slavlja i djelitelja sv. potvrde preč. monsinjora Luku Tunjića, generalnoga vikara
Vrhbosanske nadbiskupije koji je došao iz Sarajeva.
Dobro došao monsinjore i predajem Ti da predsjedaš
ovome euharistijskom slavlju.
Ivan Ravlić,
župnik u Pos. Mahali.
8
KRIZMA U POSAVSKOJ MAHALI 2014. GOD.
Dana, 19. lipnja 2014. godine
u župi Prečistog Srca Marijina u
Posavskoj Mahali 17-ero djece je
pristupilo sv. krizmi, koja je bila u
11,00 sati, a bio je četvrtak i svetkovina Tijelova. Krizmu je
podijelio mons. Luka Tunjić, generalni vikar Vrhbosanske nadbiskupije, jer je
biskup iz nekoga razloga u
tome bio spriječen, pa nije
mogao doći podijeliti sv.
Krizmu. Od 17-ero krizmanika, 11-ero je bilo iz
župe Pos. Mahala, 4-ero iz
župe Svilaj i dvoje iz župe
Odžak. Župnik vlč. Ivan
Ravlić je krizmanike dobro
pripremao, samo koliko
su oni znanja apsorbirali,
o tome se da pričati. Niti
jedan vjeronauk ne ide lako, pa tako
i ovaj pripreme za krizmu tražio je
napora i strpljivosti i s jedne i s druge strane.
Trebamo se svi razmisliti o
ovome broju krizmanika, jer je
nekada bilo peko 100 krizmanika,
okupljenih da prime pečat dara
Duha Svetoga. U današnje vrijeme
sv. krizmu mnogi ne shvaćaju ozbiljno. Lijep broj dobro ne savlada
znanje koje je pred njima prigodom
sv. krizme, većina njih prestaje dobrim dijelom ići poslije sv. krizme
na misu, sakramente i općenito
molitveni duh opadne. Misle da
je njihova obveza prema Crkvi sa
sv. krizmom završila, što niti malo
ne stoji. Naprotiv treba im krizma
biti stimulans za bolji rast u svojoj
vjeri. Pravi kršćani imaju obvezu
prema crkvi cijelog života, i nikada
se u molitvi ne smijemo umorit i
kloniti. Ružno je vidjeti, i na kraju
školske godine, djeca misle, a stariji
ih u tome i podržavaju, da s prestankom nastave u školi, ne treba se
ići ni na sv. misu, a ni ministrirati.
Oni koji bi trebali ministrirati, skupe se uz majku i ostanu u klupama,
a svećenik sam izlazi na oltar. Da je
to tako, ne osjećaju ni roditelji, niti
djeca da bi trebala biti kao
ministranti na oltaru. Žalosno je ako se netko mora
„vući za kosu“ da dođe na
sv. misu ili da ministrira.
Tada se postavlja pitanje i
djeci i roditeljima kolika je
i kakva je njihova vjera.
Dužni smo djecu našu
učiti o ljubavi i dobroti,
dijeljenju i praštanju. Jednoga dana kada starijih više
ne bude, vjera će naša ovisiti o mladim: sadašnjim,
jučerašnjim i sutrašnjim
krizmanicima. Svima je na
kraju župnik Ravlić zahvalio: krizmanicima u prvom redu, njihovim
roditeljima i kumovima, a posebno
se je zahvalio krizmatelju preč.
Mons. Luki Tunjiću, generalnom
vikaru, na kojem se vidjela radost
prigodom cijelog euharistijsko slavlja a posebno za vrijeme dijeljenja
sv. potvrde.
Ružica Jelkić,
učenica VII. razreda OŠ.
PEDESET GODINA BRAKA
IVE I MARIJE HERCEG
U srijedu 13. kolovoza 2014. godine
u župnoj crkvi Srca
Marijina u Posavskoj
Mahali služena je sveta
misa u 10 sati prigodom
50-godišnjice braka Ive
i Marije Herceg. Svetu
misu predvodio je, i
ovaj brak blagoslovio
je prigodom zlatnoga
jubileja, župnik iz
Pos. Mahale vlč. Ivan
Ravlić. Uz slavljenike
na proslavi je bila cijela
obitelj, djeca i unučadi,
bliža i daljnja rodbina i prijatelji.
Ivo i Marija stupili su u brak dosta
mladi i vjenčali su se u župi Potočani
1964. godine. Rodili su troje djece:
sina Peru i kćerke Ivanku i Jelenu, i
imaju još 7-ero unučadi. U pedeset
godina braka imali su dosta sretnih
trenutaka. Živjeli su u skladnom i
lijepom braku. Bilo je dosta žrtve,
9
odricanja a i problemi
ih nisu napuštali, koje
su uvijek lako prebrodili. Ovaj brak posebno
je krasila poniznost.
Nisu se dali u životnim
olujama i u stresnim
situacijama pokolebati.
Snagu su crpili u svojoj
vjeri molitvom i nadom
koja ih nikada nije napustila.
Poslije misnog
slavlja nastavljeno je
slavlje za obiteljskim
stolom za kojim se našlo oko 100njak gostiju i uzvanica uz župnika
Ravlića.
Dajana Tipura
SUSRET DUHOVNIH ZVANJA DERVENTSKOG DEKANATA
Susret duhovnih zvanja Derventskog dekanata, koji broji 160
svećeničkih i redovničkih zvanja održan je u subotu, 2. kolovoza u župi
Prečistog Srca Marijina u Foči kod
Doboja. Bio je to jedanaesti po redu
susret, koji se svake godine održava
u drugoj župi. Na početku je dvadesetak sudionika pozdravio domaći
župnik fra Jozo Gogić. Organizator
svih dosadašnjih susreta Ivan Ravlić,
župnik u Posavskoj Mahali, iskazao je
svoju radost što se i ove kao i prethodnih godina okupio tako lijep broj
Bogu posvećenih osoba, koji su rođeni u tom kraju, a za tu su prigodu
došli iz raznih krajeva Bosne i Hercegovine, Hrvatske i drugih država gdje
su na službi. On je istaknuo važnost
zajedništva, koje
je temelj života
svake zajednice,
a napose zajednice Bogu posvećenih osoba.
“Danas je zajedništvo uzdrmano
relativizmom,
sekularizmom i
globalizac ijom
svega s čime se
čovjek susreće.
Od toga nismo
izuzeti ni mi Bogu
posvećene osobe te smo upravo mi
više od drugih pozvani izrađivati to
zajedništvo, a ovi susreti u tome nam
puno pomažu“, naglasio je Ravlić dodavši kako svojim susretima ohrabru-
ju i vjernike koji u tim zadnjim ratom
opustošenim krajevima žive.
Prigodno predavanje na temu
Psihološki vid sedam glavnih grijeha
održao je fra Blažan Lipovac, župni vikar u župi Gornja Dubica. On je uka-
zao na posljedice koje iza sebe ostavljaju i duhovni i tjelesni grijesi. „Da
ne dođe do izljeva grijeha moramo
se vratiti počecima kršćanskog naviještanja, moramo uzeti evanđelje u
svoje ruke, čitati ga, razmišljati nad
njih, tražiti nadahnuće i pouku od
Boga i pomoć od zajednice. Pametno
i ozbiljno, zrelo i odgovorno moramo
tražiti pojašnjenje za sva pitanja što
nam ih nameće život u kršćanskoj
zajednici. Samo
ako problemu
pristupimo
u
duhu
Isusova
evanđelja sačuvat ćemo se od
grijeha“, ustvrdio
je predavač Lipovac. Nakon predavanja slijedilo
je euharistijsko
slavlje, koje je
predvodio Goran
Kosić, župnik iz
Bijelog Brda. Kako je toga dana bio
je i blagdan Gospe od anđela - Porcijunkula on je propovijedi govorio o
životu i djelu sv. Franje koji se nakon
radikalnog obraćenja odrekao svega
materijalnog i potpuno svoj život posvetio Bogu.
Ugodno je i radosno bilo potom
zajedničko druženje uz objed na kojem su sudionici iskazali svoju želju
da se susreti takve vrste ne prekinu,
nego da o to ubuduće postane tradicija, jer njihov dolazak u opustošenu Bosansku Posavinu, treba buditi
nadu u povratak i hrabriti one koji su
se vratili i tu žive. Susret je okupio
dvadesetak Bogu posvećenih osoba.
B. Lukačević
PREZIME GRGIĆ
Po tradiciji koju je zabilježio Krunoslav Draganić, Grgići su dio starog roda Brstilo. Brstile su po istoj tradiciji došli
iz Vrlike, pa se na Kupresu podijelili na Ćosiće, Paviće i Grgiće. Biskupski popis katolika 1768. godine bilježi Antu
Brstilića u Zloselima, a u maticama stare župe Skoplje, 1755. se spominje Grga Brstilić kao svjedok na jednom
vjenčanju u Osmanlijama. Ovo navodi Draganovića na zaključak da je ovaj Grga u stvari identičan s osobom koja
se u Odžaku spominje na popisu 1743. godine samo kao Grga, bez prezimena. To bi značilo da su Brstile doselili
na Kupres u ranom XVIII stoljeću. Predaja o porijeklu iz Vrlike je vjerojatno iskrivljena, jer tamo nema Brstila na
popisu katolika Splitske nadbiskupije 1725. godine. Brstile su u stvari starinom iz sela Medovdolac kod Imotskog.
Vjeko Vrčić navodi da se prvi put spominju 1686. u Kučićima kod Omiša kao izbjeglice iz Imotske Krajine. Nakon
oslobođenja Imotske Krajine od Turaka 1717., vraćaju se u Medovdolac. Mletački zemljišnik 1726. godine pokazuje da je harambaša Mijo Brstilović s 12 članova obitelji dobio određenu količinu zemlje u tom selu. 10
STOGODIŠNJICA SCHÖNSTATTA
dine mons. Josip Mrzljak, varaždinski biskup u koncelebraciju
nazočnih svećenika. Poslije ove proslave u Maloj Subotici, gdje
se nalazi glavno svetište Gospe schönstattske za Hrvatsku,
Božje oko putuje u glavno svetište u Urheiligtum (prasvetište)
u Schönstatt, gdje će se održati glavna svečanost od 18-20. listopada 2014. godine.
Ove 2014. godine Schönstattski pokret, koji je nastao u
Njemačkoj slavi 100 godina svojega djelovanja u svijetu. Utemeljitelj ovoga pokreta je o. Joseph Kentenich, koji je za svoj
cilj uzeo BDM kao odgajateljicu i voditeljicu i kao Majku „Triput
divnu“. Od 1914. godine, kada je nastao, do danas svoje grane
djelovanja pustio je u više zemalja kako Europe, tako i cijeloga
svijeta. Svečana proslava bit će u Schönstattu 18. listopada
2014. godine. Na veliko se članovi ovoga svjetovnoga pokreta
pripremaju za ovu veliku svečanost.
Očevo oko je i simbol Presvetoga Trojstva još od davnoga
16. stoljeća. Stoga schönstattovci u
cijelom svijetu s čežnjom očekuju
njegov dolazak. A značenje Božjeg
oka za nas je poruka milosrdnog
Boga Oca koji nas ljubi. Božje oko
je za nas simbol jednoga Boga koji
nije samo s one strane, već se na
ovome svijetu obraća ljudima na
razne načine. On nas gleda i interesira se za nas, koju istinu već
susrećemo u Starom zavjetu: „I milostivo ću svrnuti oči na njih“. Time
se izriče predivna istina da Bog
gleda s ljubavlju na svoj narod. A to
istovremeno znači „Jer dragocjen si
u mojim očima, vrijedan si i ja te ljubim“ i veli prorok (Iz. 43,4)
čuva te „ko zjenicu oka“. S tim simbolom koji označava brižnu
ljubav i vodstvo Boga Oca kroz čitavu povijest svi su pozvani na
jubilej 2014. godine u Prasvetište, gdje će se smjestiti Božje oko
nakon puta po Schönstattskim obiteljima oko cijeloga svijeta,
skoro po svim kontinentima.
Prigodom ovoga velikog jubileja članovi Schönstatta organizirali
su putanju simbola Bože providnosti „Očeva oka“ po Europi i svijetu, tako da je ovaj simbol Očeva
oka prošao veći broj zemalja širom
svijeta i u mjesecu kolovozu tekuće
godine putuje Očevo oko po RH i u
Bosni i Hercegovini. U Bosni i Hercegovini u Vrhbosanskoj nadbiskupiji
Bože oko bilo je u župi Pos. Mahala
k. Odžaka 12. i 13 kolovoza 2014.
godine kamo je došlo s puta Dubrovnik -Neum - Mostar. Iz župe Pos. Mahala Božje oko put je
nastavilo prema Zadru –Zagrebu - Bjelovaru da bi se skrasilo
23. kolovoza u Maloj Subotici k. Varaždina gdje će biti glavna
proslava Hrvatske schönstattske obitelji ovoga 100-godišnjeg
jubileja. Tu se priprema veliki program koji će trajati 23. i 24.
kolovoza tekuće godine. Glavno euharistijsko slavlje i ceremonije u Maloj Subotici predvodit će 23. kolovoza tekuće go-
100 GODIŠNJA PROSLAVA ŠENŠTATA U MALOJ SUBOTICI
Evo malo izvještaja o životu oko svetišta. Želim spomenuti kako je Međimurska zajednica iz Donjeg Vidovca proslavila
10 godina Hodočasničke Gospe u njihovom kraju. Lijepi broj
vjernika skupio se u njihovoj župnoj crkvi Sv. Vida kako bi se
obljetnica svečano proslavila. Najprije je svećenik
Pilaj služio svetu Misu, a
nakon svete mise bilo je
klanjanje pred Presvetim.
Cijelo klanjanje oblikovala
je članica hodočasničkog
kruga. U klanjanju smo se
zahvalili Isusu što nam je
dao Svoju Majku, spomenuli smo i djelovanje Majke Triput Divne u njihovoj
zajednici. Nakon sv. mise i
klanjanja u župnoj dvorani
imali smo također i zakusku
i druženje. Hvala zajednici
Donji Vidovec na divnom
oblikovanju proslave 10.-te obljetnice, ali ovim putem se i ja osobno zahvaljujem svim članicama Donjeg Vidovca koja se uvijek uključi u pomoć oko bilo kakvog događaja koji se održava
u Svetištu! Njima od sveg srca želim da ih Majka Triput Divna
uvijek vodi i da im jedino Isus bude njihov Put, Istina i život!
A sada da spomenem također i naš važan događaj koji
se zbio 23.08.2014 u našem Svetištu! Doista smo svečano i u
divnom raspoloženju proslavili 100.-ti rođendan Šenštatskog
pokreta te 100.-ti rođendan Majke Triput Divne, 5.godina
svetišta u Maloj Subotici i
dan Hodočasničke Gospe! Za
taj dan pripremali smo se u
trodnevnicama koje je vodio
p. Christoph Horn. Program je
svaki dan počeo isto, u 17:00
sati sv. Ispovijed, u 17:30-molitva krunice, u 18:00-sv.misa
i nakon mise klanjanje. Svaki
dan smo dotakli jednu temu,
pogled na naše srce, i pogled
na srce Majke Božje. Uvijek
je dobro iznova čuti takve
nagovore koji nas podsjete
kakvo je srce Majke Božje, a
kakva su naša srca. U petak
navečer nakon sv. mise nismo
imali klanjanje već čašćenje naše Marije Kraljice. Mnogo zajednica se uključilo u taj program u kojem su zajednice izvele svoje
molitve, recitacije, pjevanje... Bilo je zbilja predivno! U subotu
je okupljanje počelo nešto prije 10 sati. Na sam dan proslave
došao je velik broj hodočasnika iz svih krajeva Hrvatske i inozemstva! Svetu misu predvodio je naš Varaždinski biskup Josip
11
Vjerujem da nemamo dovoljan broj riječi kojima bismo zahvalili
i našem utemeljitelju za razvoj tako divnog djela. Bez o. Kentenicha ne bi bilo Šenštatske duhovnosti. Hvala Vam o. Kentenich
na tako divnom daru! Hvala i svim hodočasnicima koji su doputovali i sudjelovali na slavlju. Taj dan nas je Majka Božja još više i
jače povezala. Naša Šenštatska duhovnost je tako bogata, blago
i riznica iz koje nikada ne možemo dovoljno iscrpsti. Šenštat
nudi bezbroj rješenja za ovaj naš život i svijet u kojem živimo,
pomoć svakoj osobi i svakoj situaciji. Iz pogleda naše duhovnosti
svaka žrtva je zapravo plod. Hvala o. Kentenichu i Majci Božjoj
za njihov odgoj! Mnogi vjernici su sada prvi puta bili u našem
svetištu, i već sutradan su svjedočili ono što su doživjeli! Bogu
hvala za to! Neka nas Majčica i dalje odgaja, iako je ponekad taj
odgoj i bolan, ali budimo hrabri i izdržimo jer na koncu, sve je
to za naše dobro. Neka Isus doista bude i naš prijatelj, kako smo
čuli u nedjelju 24.08.2014 u nagovoru p. Christopha, Isus je moj
osobni prijatelj, moj osobni brat! Koliko smo povezani sa Isusom
– osobno? I za to molimo Majko Božju da nam pomogne u tome.
Mrzljak. U popodnevnim satima počeo je program sa slavljem.
U tom programu molili smo se Očevom oku, klanjali se Presvetom, spomenuli smo se svih naših duhovnih doprinosa, sve
lige i projekti su sudjelovali u tome. Svaka liga zahvalila se Majci Božjoj na svoj način, ali također su joj darovali i poklone za
Njezin rođendan. Spomenuli smo se i naših pokojnih članova
koji su sklopili savez ljubavi i koji su svojim životima u mnogome
doprinijeli za rast i razvoj našeg pokreta na našem području.
Hvala s. Ramoni što je osmislila sav program i tekst za to slavlje!
Za Majčin rođendan darovali smo joj 3 velika balona u obliku
srca koja smo pustili u zrak – u jednom trenutku su ta tri balona bila u obliku trokuta, baš kao naše Očevo oko! Biskup Josip
Mrzljak je blagoslovio i naše Hodočasničke Gospe, i sam je rekao
kako je to njemu čast što može blagosloviti naša Hodočasnička
svetišta! A za kraj smo ispalili konfete u obliku srca, i svi koji su
bili na tom slavlju mogli su sa sobom uzeti nekoliko srca! Bila
je to jedna divna rođendanska proslava u kojoj vjerujem svatko
tko je bio tamo prisutan, mogao doživjeti blizinu Majke Božje,
osjetiti – Ona je ovdje, Ona je tu, upravo sada, upravo sa mnom.
SUSRET SVIH RAVLIĆA
IZ CIJELOGA SVIJETA
Priprema se susret svih Ravlića, gdje ih god ima, širom svijeta, na dan 6. rujna
2014. godine u s. Kozica kod Makarske ili
kod Vrgorca. Zašto
je ovaj skup baš u
Kozici? Zato što se
pretpostavlja da su
svi Ravlići, gdje ih
god ima u svijetu,
otišli iz s. Kozica u
razne krajeve, među
prvima u BiH, pa su
se onda „rasuli“ po
cijelom svijetu. Ovo
je treći susret po
redu, za koji držim
da će biti najmasovniji. Prvi je bio 2003., drugi je bio 2004. godine i evo pripremamo treći. Dolazak je oko 9 sati u Kozicu, u 10 sati bit
će prigodni referat ili predstavljanje knjige II. proširenog
izdanja „Ravlići jučer i danas“ od vlč. Ivana Ravlića. Knjiga
će imati oko 250 stranica. U 11 sati bila bi sv. misa u župnoj crkvi sv. Ilije Proroka u Kozici, kojoj će predsjedati vlč.
Ivan Ravlić, župnik u Posavskoj Mahali k. Odžaka i koncelebrirat će vlč. Stjepan Ravlić župnik u župi Raskrižju u Mostarsko-duvanjskoj i Trebinjsko-mrkanjskoj biskupiji. Od
Ravlića u duhovnim zvanjima imaju i 3 redovnice: s. Zdravka Ravlić u Tuzli, s. Ružica Ravlić u Križevcima i s. Majda
Ravlić u Njemačkoj. Poslije sv. mise bit će zajedničko druženje svih uz ručak i ugodan razgovor. Nadamo se da će
biti najmanje 250 osoba plemena Ravlića na tom susretu.
Zadnje 2004. godine okupilo se blizu 150 osoba. Neki su
na tom susretu lili suze radosnice da smo se okupili u tako
IVANA MIKAC
lijepom broju. Kada se nađe isto
prezime na jednom mjestu, onda
se ima što razgovarati,
bolje reći nikada priči
nema kraja.
Po mojem mišljenju Ravlića u svijetu
ima blizu 3000 osoba.
Ima ih na svim kontinentima, u RH ima
ih u svakoj županiji, u
Makarskoj ima ih najviše oko 90-ak obitelji.
Puno ih ima u Zagrebu,
Osijeku, Sl. Brodu, Rijeci, Splitu a prije rata
u BiH bilo ih je najviše
u Derventi. Mislim da
danas u Derventi nema
niti jedna obitelj Ravlića.
Ravlići su zaposleni skoro u svim strukama i mnogi su
se dobro snalazili i snalaze, vrijedni su i radišni. Ovaj susret
upravo ima zadatak da nas zbliži, da budemo povezaniji
među sobom, onima koji su siromašniji i na tome moramo
dogovor postići da im se pritekne u pomoć, posebno bolesnima a siromašnima da se zbrine sve što je potrebno.
Pleme Ravlića je poznato od 14 st. a možda i prije, koje je
imalo svoj grb, a pokazali su se junaci pod Vrgorcem za
vrijeme Turaka.
Pri RH registrirani smo kao „Udruga Ravlića“, tako da
imamo pravo na financijsku potporu prigodom susreta,
kulturnih djelatnosti, i dr. Imamo i svoj statut kojega se
svi moraju pridržavati. Mislim da je rijetko kome uspjelo,
okupiti veći broj jednoga plemena na istom mjestu.
12

Download Report