2. Edukacija - EU Mobilnost - Hrvatska udruga za školovanje pasa

Edukacija
Bijeli štap – kada
moguće postaje stvarno
fotografija 2
2. Edukacija
Budući da ovo kompleksno i odgovorno zanimanje
u Hrvatskoj do sada nije bilo verificirano, Hrvatska udruga za
školovanje pasa vodiča i mobilitet učinila je povijesni iskorak
izradom standarda i programa osposobljavanja instruktora
orijentacije i mobiliteta osobama oštećena vida kako bi ovu
socijalnu uslugu učinila konkurentnom na tržištu rada. Vodeći
se načelima cjeloživotnog učenja i obrazovanja odraslih,
Obrtničko učilište Zagreb u suradnji s Udrugom izradilo je
kurikulum i provelo proceduru verifikacije ovog zanimanja
pri Agenciji za strukovno obrazovanje i obrazovanje odraslih
i Ministarstvu znanosti obrazovanja i sporta RH.
Edukacija O&M instruktora kroz projekt “Razvoj usluga
mobilne podrške za slijepe osobe u Hrvatskoj“ od samih
je početaka predstavljala veliki izazov za sve sudionike.
To nije teško shvatiti ako razumijemo potrebu sveobuhvatnosti
osmišljavanja, organizacije i provedbe ovako dugotrajne
i sadržajno bogate edukacije kojoj je konačni cilj bio
beskompromisna kvaliteta koja osigurava slijepim osobama
neovisniji i aktivniji, a time zadovoljniji i kvalitetniji život. Kako
bi polaznici edukacije stekli dovoljno znanja, konzultativnoinstruktivna nastava organizirana je u više nastavnih cjelina
koje su se logično nadovezivale jedna na drugu dajući
polaznicima mnogo informacija neovisno jesu li polaznici
posjedovali predznanja ili ne.
8
Nastavna cjelina
Broj sati
Teorija
Vježbe
Ukupno
1.
Biopsihosocijalne specifičnosti osoba oštećena vida
20
-
20
2.
Okviri i pretpostavke psihosocijalne rehabilitacije
20
-
20
3.
Psihološka pomoć i podrška osobama oštećena vida
40
-
40
4.
Inicijalna procjena klijenta i kreiranje individualnog programa
orijentacije i mobiliteta te vještina svakodnevnog življenja
30
25
55
5.
Metodički postupci i tehnike obuke orijentacije i mobiliteta te
vještina svakodnevnog življenja
120
150
270
6.
Sredstva i oprema te prilagodba unutarnjeg i vanjskog
prostora za potrebe provođenja orijentacije, mobiliteta i
vještina svakodnevnog življenja
40
45
85
7.
Zakonske pretpostavke osamostaljivanja osoba oštećena
vida
10
-
10
SVEUKUPNO
280
220
500
Tablica 1.
Prikaz nastavnih cjelina prema programu
osposobljavanja O&M instruktora.
Rb.
9
Mira Sajković: “Program osposobljavanja instruktora orijentacije i mobiliteta
osobama oštećena vida osmišljen je kroz 280 sati teorijske i 220 sati praktične
nastave. U okviru tih 500 sati edukacije, polaznici su stekli kompetencije
neophodne za uspješno obavljanje poslova i zadataka instruktora:
• Uvid u prihvaćanje gubitka vida i prisutnih ograničenja, ali i preostalih
sposobnosti te pružanje podrške u cilju osnaživanja i poticanja na aktivniji
pristup vlastitom životu
• Procjena mogućnosti, potreba i interesa korisnika za osposobljavanje za
samostalno kretanje te vještine svakodnevnog življenja na temelju uvida
u medicinsku i socio-anamnestičku dokumentaciju te inicijalna procjena
slijepe osobe
• Procjena stanja stresa te pružanje potrebne psihološke pomoći i podrške
korisniku te njegovoj obitelji u okviru stečenih znanja
• Primjerena komunikacija s korisnicima i njihovim obiteljima, te stručnim
suradnicima uz primjenu etičkih načela u radu
• Izrada individualnog plana i programa rada iz oba područja programa rada
• Razvijanje profesionalnog odnosa, kreativnosti, fleksibilnosti i ustrajnosti u
radu kroz ostvarivanje međusobnog povjerenja i odgovornosti
• Provedba djelotvorne obuke, prilagođene karakteristikama i mogućnostima
pojedinca te zahtjevima okoline
• Savjetovanje kod nabavke tiflotehničkih pomagala uz izradu taktilnih karata
s ciljem stvaranja mentalnih mapa prostora
• Vođenje individualne evidencije o radu i napretku svakog korisnika
• Provedba evaluacije obuke iz područja orijentacije i mobiliteta i vještina
svakodnevnog življenja s osobama oštećena vida
• Primjena zakona i protokola u radu sa osobama oštećena vida
• Edukacija i senzibilizacija lokalne društvene zajednice.”
10
10
Tijek edukacije
Na temelju verificiranog programa, Udruga je oglasila
prijavu kandidata za osposobljavanje O&M instruktora
osobama oštećena vida, te se na oglas prijavilo ukupno 38
osoba. Temeljem selekcijskih kriterija i intervjua, odabrali
smo 15 kandidata od kojih je njih 13 uključeno u edukaciju.
Uz polaznike iz Zagreba, troje ih je bilo iz Siska, te jedna
polaznica iz Koprivnice. Polaznici su bili različite životne
dobi, vrste i razine obrazovanja, kao i radnog iskustva, što je
utjecalo na dinamiku i tijek nastavnog procesa.
Edukacija
Bijeli štap – kada
moguće postaje stvarno
Praktični
dio nastave
provodio se
u realnim
prometnim
uvijetima.
Valentina Nemet, prof. defektolog, dugogodišnje iskustvo
u radu sa slijepim i slabovidnim osobama na područjima
različitih edukacija i provođenja rehabilitacijskih programa za
slijepe korisnike u Centru za odgoj i obrazovanje Vinko Bek;
uža specijalnost - provođenje obuke za orijentaciju i mobilitet,
višegodišnje provođenje vježbi sa studentima iz kolegija
peripatologije na ERF-u, sudjelovanje na različitim projektima
brojnih udruga slijepih.
Mira Sajković, prof. defektolog-rehabilitator, dugogodišnje
iskustvo u provođenju programa orijentacije i kretanja,
svakodnevnih i socijalnih vještina te opismenjavanja na
brajevom pismu u Centru za odgoj i obrazovanje Vinko Bek,
iskustvo u osmišljavanju i izvođenju vježbi i predavanja iz
područja vještina svakodnevnog življenja studentima ERF-a,
te vježbi iz područja orijentacije i kretanja, iskustvo u kreiranju
i izvođenju projekata u nevladinim orgnizacijama.
Lidija Arambašić,
dr.sc.,
psiholog,
dugogodišnje
predavačko iskustvo na fakultetu (Filozofski fakultet
u Zagrebu, Studijski centar socijalnog rada Pravnog fakulteta
u Zagrebu, Medicinski fakultet u Zagrebu, Filozofski fakultet
u Sarajevu), više od 20 godina iskustva u vođenju različitih
edukacija u nevladinom sektoru, 12 godina intenzivnog
i izravnog praktičkog angažmana u području uspostave
i provedbe psiholoških kriznih intervencija, bogato iskustvo
u vođenju supervizije psihosocijalnog rada stručnjaka različitih
pomagačkih zanimanja u vladinom i nevladinom sektoru.
Tko su bile
edukatorice?
11
11
• Orijentacija i mobilitet slijepih
• Vještine svakodnevnog življenja
• Psihologija.
Tijekom ove edukacije polaznici su stekli znanja i vještine
kojima znaju i mogu identificirati potrebe, mogućnosti
i interese korisnika s oštećenjem vida kreirajući i provodeći
niz testova inicijalnih procjena. Nadalje, naučili su planirati
i osmisliti te provesti individualnu obuku iz područja orijentacije
i mobiliteta te vještina svakodnevnog življenja, planirati
kao i predvidjeti optimalne trase kretanja, prilagoditi prostor
i pomagala te komunicirati na primjeren način s korisnicima
i pružiti im osnovnu psihološku podršku kako bi umanjili prisutan
stres uzrokovan gubitkom vida. Naučili su aktivno sudjelovati
u kreiranju različitih promotivnih i drugih edukativnih materijala.
Iz područja psihologije u edukaciju su uključene teme koje su
važne ne samo u procesu poučavanja slijepe osobe novim
vještinama svakodnevnog življenja i brige o sebi, već su bitne
i tijekom razdoblja primjene, odnosno održavanja naučenoga.
Općenito govoreći, riječ je o četiri tematske cjeline:
komunikacija i rješavanje konflikata, pružanje psihološke
podrške korisnicima i njihovim obiteljima, motiviranje
korisnika na aktivno sudjelovanje u procesu psihosocijalne
rehabilitacije i proces gubitka i tugovanja.
„Kako bih
prevladala
osobni strah,
vježbala sam
hodanje po
stepenicama
s povezom
na očima u
poznatom
kućnom
okruženju čak
dva dana!“
12
U okviru nabrojanih skupina
tema obrađene su sljedeće
specifične psihološke teme:
komunikacija,
povjerenje
i otpori, izlaženje na kraj
s teškim ljudima, sukobi
i
njihovo
ublažavanje/
rješavanje, stres i načini
suočavanja sa stresom,
gubitci i podrška u procesu
tugovanja.
Kako bi polaznicima na što kvalitetniji način približili
programske cjeline, nastava je organizirana u skladu
s najsuvremenijim zahtjevima edukacije, što uključuje
korištenje suvremenih računalnih tehnologija, praćenje video
i ostalih materijala, dostupnost svih materijala u tiskanom
i digitalnom obliku i sl.
Edukacija
Bijeli štap – kada
moguće postaje stvarno
Edukacija je obuhvaćala tri glavna područja:
Uz metode usmenog izlaganja i metode razgovora često se
primjenjivala i metoda demonstracije, metoda praktičnog
rada te metoda diskusije koja je uključivala svakog polaznika
direktno u problematiku.
Praktični dio nastave iz područja orijentacije i mobiliteta odvijao
se u prirodnim prometnim uvjetima, u početku vježbajući
s povezom na očima, a kasnije i sa slijepim osobama kao
korisnicima usluge.
“Kao
što
je
vidljivo
iz
pregleda
kompetencija,
osim specijalističkih znanja i
vještina iz područja orijentacije
i
mobiliteta
te
vještina
svakodnevnog življenja, proces
obuke korisnika odvija se kroz
interakciju nekoliko važnih,
ustvari, neizbježnih činitelja/
utjecaja. To su instruktor
orijentacije i mobiliteta, slijepa
osoba, njezina uža i šira obitelj,
njezin egzosustav (socijalno
okruženje, okolinski utjecaji),
te njezin makrosustav (kultura
i subkultura u kojoj slijepa
osoba živi). Zbog navedenih
razloga, nije moguće očekivati
veliku uspješnost poučavanja
slijepe osobe bez poznavanja
temeljnih psiholoških principa
povezanih
s
djelovanjem
pojedinca, obitelji i užih ili
širih
društvenih
skupina.
Konkretno govoreći, u procesu
poučavanja i učenja izravno
sudjeluju instruktor orijentacije
i mobiliteta te slijepa osoba, a
povremeno i članovi uže i šire
obitelji slijepe osobe. Svi oni u
taj proces unose svoje osobine
ličnosti, sposobnosti, postojeća
znanja i vještine, stavove,
uvjerenja, vrijednosni sustav
itd. Usto, na proces učenja
djeluju i činitelji povezani s
međusobnim
interakcijama
između spomenutih pojedinaca.
Konačno, valja imati na umu
da je projektom predviđeno
poučavanje kasnije oslijepljelih
osoba, a radi njihova što
većeg osamostaljivanja. To
je važno istaknuti jer ljudi
poznijih godina, prirodno, već
posjeduju dugogodišnje i zato
teško promjenjive navike. Sve
to posao instruktora orijentacije
i
mobiliteta
čini
iznimno
složenim i zahtjevnim.”
Lidija
Arambašić
13
“Instruktor
O&M
svojim
profesionalnim
znanjem
i
vještinama omogućuje slijepim
osobama da, ovisno o svojim
objektivnim
mogućnostima
i realnim željama, postanu
neovisne u kretanju određenim
trasama, realni u procjenama
prostorno-vremenskih
sklopova,
osposobljeni
za
primjenu
različitih
tehnika
korištenja dugog bijelog štapa u
različitim uvjetima, te da pritom
zadrže ili razviju primjerenu
sigurnost i brzinu u kretanju
koja će omogućiti učinkovito
kretanje.”
Ovako zaokruženo osposobljavanje čiji je rezultat dvanaest
certificiranih stručnjaka na području programa orijentacije
i mobiliteta te vještina svakodnevnog življenja, predstavlja
iskorak prema novim mogućnostima osposobljavanja,
zapošljavanja i konkurentnosti na tržištu rada.
Edukacija
Bijeli štap – kada
moguće postaje stvarno
Valentina
Nemet
Također, ovo pruža novu nadu slijepim osobama da bez
obzira na vrijeme gubitka vida, starosnu dob ili životno
okruženje (gradska ili ruralna područja) imaju mogućnost
dobiti kvalitetnu obuku kojom će ostvariti svoju samostalnost
i neovisnost.
Praktične vježbe iz područja vještina svakodnevnog življenja
organizirane su u Centru za rehabilitaciju Silver, kao
suradničkoj instituciji na projektu.
Nastava psihologije od polaznika je zahtijevala visoku razinu
interakcije s predavačem, obogaćena iskustvenim vježbama
u kojima su mogli prepoznati brojne životne situacije te kako
da se, kao budući stručnjaci, s njima nose u radu sa slijepim
osobama.
Po završetku šestomjesečnog osposobljavanja za instruktora
orijentacije i mobiliteta osobama oštećenog vida organizirana
je i provedena završna provjera stručnih znanja u pisanom
i usmenom obliku, ali i praktičnom radu na terenu u realnim
prostorno-vremenskim uvjetima s potencijalnim korisnicima.
Na ispitima su polaznici pokazali visoku razinu teorijskih
znanja uključujući razumijevanje orijentacije u prostoru,
tehnike kretanja slijepih, sposobnost prenošenja informacija
kao i motiviranost za rad u ovom području.
Polaznica
edukacije
14
„Tijekom studija edukacijske
rehabilitacije, stekla sam široka
teorijska znanja i praktična
iskustva vezana za osobe s
invaliditetom općenito. Osobno
područje
interesa
nekako
mi je uvijek bilo vezano uz
rad sa slijepim i slabovidnim
osobama. Više kolegija o
osobama s oštećenjem vida,
Svečanost
dodjele
certifikata
prvoj
generaciji
instruktora
orijentacije
i mobiliteta
održana je
24. srpnja
2014. godine
u ZgForumu
u Zagrebu.
uključujući i one vezane za
orijentaciju i mobilitet, bilo je
razmješteno tijekom 5 godina
studija. Edukacija za instruktora
orijentacije i mobiliteta, koju je
organizirala Udruga, pružila mi
je izvrsnu priliku da znanja uže
i šire vezana uz ovo područje
obnovim i učvrstim kroz dodatno
praktično iskustvo.“
15
Bijeli štap – kada
moguće postaje stvarno
Priča korisnika
Odabir instruktorica
Prateći razvoj polaznika tijekom edukacije od početka pa
sve do završnih ispita, stručni tim Udruge je, u suradnji
s edukatoricama, imao težak zadatak izbora triju O&M
instruktora koji će u narednih šest mjeseci rada u pet hrvatskih
županija obučiti 30 slijepih i visoko slabovidnih osoba za
kretanje uz pomoć bijelog štapa te ovladavanje vještinama
svakodnevnog življenja.
Kriteriji koji su nas vodili do izbora instruktora:
• profesionalnost
• etičnost
• fleksibilnost
• razvoj kompetencija
• spremnost rada na terenu
• vozačka dozvola…
Tri odabrane instruktorice su Mladena Funtek, Renata
Jerković i Iva Toš. Nepoznati uvjeti koji su ih očekivali na
terenu, zahtijevali su temeljitu pripremljenost. Kako bi to
osigurali, stručni tim Udruge osmislio je trodnevne pripremne
radionice u uredu Udruge kojima su instruktorice dobile
detaljne informacije o projektu, ciljevima i predviđenim
aktivnostima, kao i dodatnu edukaciju za rad s korisnicima.
Taj dio edukacije odnosio se najvećim dijelom na provedbu
intervjua s korisnicima, individualne potrebe korisnika, načine
motiviranja i profesionalnog ophođenja. Također, instruktorice
su provele inicijalne intervjue sa slijepim zaposlenicama
Udruge, te su analizirani i drugi alati ključni za provedbu
aktivnosti obuke korisnika na terenu (dnevnik rada, mjesečni
i završni izvještaji, individualni plan aktivnosti). Po završetku
radionica, instruktorice su uvidjele da se nalaze pred velikim
profesionalnim izazovom, ali su istovremeno pokazale
spremnost da se uspješno nose sa svim uvjetima koji ih
očekuju.
Instruktorica
O&M
16
„Za vrijeme obrazovanja na
fakultetu i osposobljavanja
za instruktora orijentacije i
mobiliteta često su naglašavane
profesionalne karakteristike koje
su potrebne za ovo zanimanje.
Iz iskustva rada na terenu,
kod sebe prepoznajem porast
strpljenja i empatije, što mi
pomaže u mom profesionalnom
radu s osobama s oštećenjem
vida.“
Mirjana Haramina duhovita
je i ponosna gospođa koja
je u protekla dva mjeseca
napravila ogromnu promjenu
u svom životu – nakon osam
godina, prvi put rasklopila
je bijeli štap i krenula na
obuku. Upustila se u avanturu
samostalnog kretanja ulicama
Petrinje, od trgovine i ljekarne
pa sve do tržnice:
“Motivirala me samostalnost.
Nisam izlazila iz dvorišta
od straha da se neću znati
vratiti, a onda još i osjećaj
da te svi gledaju, a ti trebaš
pogoditi gdje je cesta, gdje je
šljunak, gdje je ravno. Meni je
uvijek kriva cesta! Sada sam
se osamostalila u toj mjeri
da nemam strah i da me nije
briga tko me gleda.“
Iako je članica udruge duži
niz godina, za gospođu
Mirjanu ona je dobila smisao
tek kad se otvorio Dnevni
centar slijepih. Kroz druženja
s članovima i zajedničke
aktivnosti - od dramske
i tkanja do psihološkog
savjetovanja i kuhanja kave,
Mirjana je na neki način bila
izazvana da se suoči sa
strahom od bijelog štapa i
samostalnog kretanja
„Nisam se ni trudila, štap sam
imala šest godina, no nisam
ga niti jednom izvadila. A
onda sam krenula u udrugu.
Često sam bila na tkanju, na
glini, znali smo pjevati, zezati
se. Oni me dovezu autom i
vrate. Jedna gospođa stalno
mi je zvocala: ″uzmi štap,
gdje ti je štap…“, i onda
sam jednoga dana uzela
štap iz ormara, na čemu sam
joj zahvalna, a predsjednik
udruge Danko, pozvao me da
krenem na obuku.“
Za Mirjanu ključno je bilo
prevladati osjećaj srama od
prihvaćanja bijelog štapa,
kao i osjećaj da se time na
neki način priznaje poraz,
odnosno prijelaz u stanje
sljepoće, iz vrlo komplicirane
i promjenjive slabovidnosti.
No, nakon što je Mirjana
uspješno
nadvladala
tu
ključnu unutarnju prepreku,
nikakva joj vanjska, fizička
ili društvena prepreka više
nije predstavljala problem.
U tome joj je uvelike pomoglo
jasno vođenje instruktorice
Ive s kojim je prošla niz trasa.
„Iva je izuzetna. Kada nešto
ne štima - reći će mi. Puno
mi je pomogla. Danas sam se
sjetila da bih mogla ići kupiti
zelje i bilo mi je draže da idem
sama jer je moj muž ponekad
nervozan, upozorava me da
ne fulam, pa se ja još više
zmotam. Tako sam lepo
otišla van do dućana, kupila
zelje, na povratku sam naišla
na jedan šaht, a onda fulala
drugi. Susjed me pitao idem
li doma, pa sam se vratila i
našla kuću… Ja se oko toga
ne sekiram.“
Mirjana je odlučila da će,
čim prođe klizavica i zima,
krenuti u redovne šetnje i to
najčešće sama kako bi se
bolje koncentrirala:
„Šetat ću po gradu, ići ću
u sjemenaru, u moja dva
dućana, do frizerke, do lota,
do centra, crkve i placa.
Mogla bih i do pošte, ona
je na lijevoj strani, a ako ne
prepoznam zebru - imam jezik
pa ću pitati. Na početku sam
bila sva zgrčena - uz desnu
ruku u kojoj mi je štap i lijeva
mi je ruka bila zgrčena, toliko
sam se trebala koncentrirati.
Sada sam puno sigurnija.
Meni su moje trase dovoljne.
Rekla sam i sinu – doći ću ti u
posjetu, sjest ću na autobus
pa za Zagreb. Kada dođem
pitat ću gdje je taksi. Više mi
to nije nikakvo opterećenje.“
Mirjana je odlučna nastaviti se
samostalno kretati, pri čemu
ima podršku muža s kojim živi
i troje djece koja često dolaze
u posjetu. Ipak smatra da bi
bilo važno da i ukućani prođu
obuku. Tada bi bolje razumjeli
kako je to kretati se bez vida,
čime bi se smanjila i njihova
briga, ali i naučili bi davati
upozorenja koja su razumljiva
ili nisu pretjerano zahtjevna
tj. kritična. Njihova podrška
je dragocjena, posebice
muževljeva:
„Trebala bih se više šetati,
i on me na to nagovara, a
kada mi se ne da, on mi kaže:
“Mici, vodim te na sladoled!”
- i ja sam odmah za!“
Mirjana se nada da će udruga
nastaviti sa svojim raznolikim
programima,
posebno
s
dramskom
grupom,
kreativnim radionicama i
izletima. Mogućnost posudbe
audio knjiga iz sisačke
knjižnice mnogo joj znači.
Puna optimizma, u očekivanju
proljeća, Mirjana poručuje
drugima koji se dvoume:
„Važno je za sve koji su
još slabovidni da krenu na
obuku dok još nešto vide. Sa
štapom je lakše i bolje – ljudi
te vide, zaobići će te i pomoći
će ti. I baš vas briga što drugi
misle! Zadovoljna sam svojim
životom - svoj križ ne bih dala
nikome, na njega sam se
naučila i moj je!“
17