21
2 LJUDI:
3 PROJEKCIJA:
4 DVORANA/1. DIO:
1
5 DVORANA/2. DIO:
2
3
IRMA: U KOJOJ MJERI OSJEČAŠ
ODGOVORNOST TJ. STOJIŠ IZA DOTIČNOG
PROJEKTA DOK SI NA SCENI INERPRET
I NE POTPISUJEŠ AUTORSTVO? DA LI TO
VARIRA OBZIROM NA POJEDINE PROJEKTE?
→ Pro
voka
cija
njego
r
a
đ
anja
vim s
ideje
egme
za ne
razm
nt
k
im
is
i
li
b
a
mo m
u
. Ideje
dući
ožem
proje
budu
se jav
kt nij
ćeg p
o zak
ljaju
e
r
lj
o
k
li
u
je
n
a
č
ništa
d
e
kta. T
iti da
aran
im se
intim
emu
nije s
proce
najm
koja
no. T
asvim
s i lje
anje
zn
t
o
a
e
p
la
m
s
n
s
o
e
lu
/
a
t
o
znao
a ovo
damo
osob
že bit
čajno
no iz
o čem
g kor
i i ba
i to v
da na
bilo k
aka u
vljen
u toč
rlo č
m je
o
je
p
e
n
je
r
s
b
o
a
t
t
g
a
o
o
v
“g
š
o je u
talno
razlo
u sas
ovoriš
ta ide
ga tič
tome
vim č
apstr
” kroz
ja “pa
e, ko
udn
aktn
da n
la n
pro
im
p
e
o
a
je
k
m
v
a
k
p
o
la
t
a
t
k
form
damo
met”.
i zbo
olnos
om. N e, zanima
g čeg
tima
totaln
→ Da
, pos
a to
om
. Ali
kle,
os
t
o
r
k
v
a
a
p
r
a
im
v
d
a
r
d
lj
v
iš baš
te se
a
i
bolje
kora
ti pit
t
n
k
o njim
ic
a
a
n
b
a
o
i
ja
t
d
i na n
bio p
. To m
ređen
a
rona
ačin
ože, i
način
ći tem
kako
uop
.
b
ć
u
i
e
z
n
nala/
e mo
z
r , bit
n
a
a
o
stati
i
iza to
ga tj.
6 DVORANA/3. DIO:
IRMA O TASKU
Pisati o vlastitom radu nije baš jednostavno. Obzirom da je jedna od
uloga TASK-a (prema objašnjenju njegove kreatorice Martine Granić)
i indirektna prezentacija načina koreografskog rada autora, odlučila
sam postaviti pitanja plesačima s kojima sam surađivala na najmanje
3 projekta. To su Zrinka Šimičić, Sonja Pregrad, Zrinka Užbinec i Pravdan Devlahović. Smatram da su oni kompetentni govoriti o mom
radu te da će se putem njihovih odgovora moći dobiti cjelovitija slika
načina na koji radim na projektima. Stoga im hvala na odgovorima.
IRMA: ŠTO SMATRAŠ SPECIFIČNO U RADU
NA MOJIM PROJEKTIMA OBZIROM NA
DRUGE AUTORE S KOJIMA SI DO SADA
SURAĐIVALA/SURAĐIVAO?
7 IZVEDBE:
TASK : Interaktivni časopis za plesnu izvedbenu umjetnost, godina 2011, broj 02. Svaki broj TASK-a je predložak/kroj za izradu vlastitog projekta odnosno plesne predstave u 7 koraka. Koraci su zadani i poželjno je da ih slijedite ali na vama je kreativna sloboda da ih interpretirate na vlastiti način. Oni su jednaki kostur projekata koji će biti izrađeni po vašem viđenju pa će i samim time biti zanimljivo svjedočiti razliku stvaralačkog rada među onima koji će izraditi projekt do kraja i priložiti
ga kao gotovo izvedbeno djelo. TASK-ova je ove (2011.) godine 3 i svi uradci će se izvesti u sklopu Platforme mladih koreografa te na taj način zaživiti i biti prezentirani javnosti. Na ovaj način koreografi sudjeluju u zajedničkom projektu i dobivaju priliku i prostor za prezentaciju vlastitog rada. Svaki od 7 koraka TASK-a je tematski povezan sa člankom na istoj stranici kako bi čitatelj/korisnik izravno povezao sistematiku plesnog rada opčenito i dobio uvid u viđenje izrade projekata dotičnog
koreografa koji zadaje zadatak/TASK. Naime svaki TASK zadaje pojedini hrvatski koreograf prezentirajući na taj način svoj dosadašnji rad, a jednako tako i rad svojih kolega i cijelokupne plesne umjetnosti kroz članke vezane za korake. TASK je časopis u formi plakata jer jer se u sklopu festivala održava izložba gdje će ispod svakog TASK-a biti izloženi vaši priloženi projekti te će se na taj način dobiti izravna usporedba, vaših različitih (a možda i istih) razmišljanja, stilova i viđenja plesne izvedbene umjetnosti, na jednom mjestu. UPUTE: Slijedite korake i razradite vlastiti projekt te prijavite vaše sudjelovanje na TASK – PLATFORMI MLADIH KOREOGRAFA 2011. IMPRESSUM: Autori: Martina Granić, Sonja Pregrad, TALA (Task je idejno razrađen i nastao kao studentski rad Martine Granić na Studiju dizajna AF, na na drugoj godini 2009/2010 studentske godine). Dizajn/prijelom: Martina Granić, Nikola Đurek i Damir Bralić (mentori), Studij dizajna, 2. godina (2009/2010., kolegij
Tipografija), HVALA: Nini Bokanu, Aleksanri Jenevi Imfeld, Damiru Braliću. Tisak: Ars kopija d.o.o.
PRILOŽENI MATERIJALI:
DATUM PRIJAVE:
E-MAIL AUTORA:
IMENA IZVOĐAČA:
IME AUTORA:
1 IDEJA:
TASK / INTERAKTIVNI ČASOPIS ZA PLESNU IZVEDBENU UMJETNOST / 2011. ZAGREB
PITANJA SURADNICIMA — SONJA PREGRAD, ZRINKA ŠIMIČIĆ, ZRINKA UŽBINEC
PITANJA SURADNICIMA — PRAVDAN DEVLAHOVIĆ, ZRINKA ŠIMIČIĆ, SONJA PREGRAD
PITANJA SURADNICIMA — ZRINKA ŠIMIČIĆ, ZRINKA UŽBINEC, PRAVDAN DEVLAHOVIĆ
CITAT IZ KNJIGE „POETIKA SUVREMENOG PLESA“, LAURENCE LOUPPE
CITAT IZ KNJIGE „POETIKA SUVREMENOG PLESA“, LAURENCE LOUPPE
PITANJA SURADNICIMA — ZRINKA ŠIMIČIĆ, PRAVDAN DEVLAHOVIĆ, SONJA PREGRAD, ZRINKA UŽBINEC
CITAT IZ KNJIGE „POETIKA GLAZBE U OBLIKU ŠEST PREDAVANJA“ IGOR STRAVINSKI
22
Zrinka Šimičić:
“Materijali uglavnom nastaju na
slijedeći način: daješ verbalnu uput (koja se
najčešće odnosi na kvalitetu kretanja; način kretanja, ponekad
na situaciju) koju potom plesač “otjelovi” (kroz improvizaciju ili koreografiju). Nakon toga slijedi zajednički rad tebe i plesača na razumijevanju, razvijanju, usavršavanju materijala. U predstavama u
kojima sam sudjelovala nije bilo učenja od tebe unaprijed koreografiranog plesnog materijala već su svi, pa i grupni materijali, kretali iz
individualnih interpretacija određenog zadatka.
Vrlo često (osobito u recentnijim radovima) na sceni su pored
plesača prisutni i muzičari, likovni umjetnici ili drugi suradnici. Velika pažnja posvečuje se detaljima, kako u tretmanu plesa i pokreta
tako i u promišljanju scenografije, svjetla, rekvizita.”
Sonja Pregrad:
“Pitanja o temi rada koja nam često postavljaš unaprijed i koja traže
jezično oblikovanje naših asocijacija, slika i mišljenja o temi specifični
su u tvom radu. Kao i to da se kasnije materijal pokreta gradi iz
fizičkog doživljaja pojedinih riječi.
Zrinka Užbinec:
“Mislim da postoji nekoliko specifičnosti koje možda nisu rezervirane
isključivo za tvoj rad, ali su uvijek prisutne i važne te na različite
načine upletene u realizaciju i mišljenje tvojih projekata.
Čini mi se da biraš ljude/izvođače kroz to da prepoznaješ njihove tebi
zanimljive kvalitete, što samo po sebi nije specifično, ali imam osjećaj
kao da ti imaš specifičan način 'lovljenja' - opisivanja i promišljanja
tih kvaliteta opet u jeziku.
Zatim imaš jednostavnost u artikulaciji strukture predstave. Struktura je sažeta, nekako uvijek nosi fizičke materijale i daje im najvidljivije
moguće mjesto.
I specifičan je tvoj interes za pokret, strpljenje spram procesa
proučavanja tebi zanimljivih detalja, uokviravanje – kako ti to zoveš
– pisanje-pokreta u sekvencu ne po principu neke stereotipne plesnosti ili tehnike, nego otkrivajući te male kvalitete, promjene, karaktere…”
Prije svega, čini mi se da je velika pažnja autorice usmjerena na
proizvodnju plesa i specifičnost njegova razvoja iz neke prvotne
autoričine ideje, inspiracije ili želje za stvaranjem predstave. U tom
procesu generiranja plesnog materijala uvijek se ostavlja prostor
interpretu da ponudi svoja rješenja, a da se pritom pri svakom novom ponavljanju zadrži preciznost, ne izgube detalji, finoća izvedbe
i kvaliteta pokreta.
Nadalje, s obzirom na to da se ples unutar kolektiva s kojim već dulje
vrijeme radim dominantno proizvodi kroz strukturiranu improvizaciju, misaoni i tjelesni zadatak kojeg plesač proizvodi i rješava na licu
mjesta, uvijek mi bude izazovno u tvojim projektima proizvoditi
“napisan” ples; ples u kojem glava i ostatak tijela pamte svaki pa i
najmanji pokret, koji je pritom i ponovljiv, gradeći tako fiksnu koreografiju. Neobično je i izazovno svakom novom izvedbom tražiti nova
rješenja i nove fokuse pažnje unutar takvog, vrlo definiranog okvira.
Pravdan Devlahović:
“Odgovornost interpreta je interpretacija. Dakle na njemu je kako
će iznijeti ideju autora pred publiku. Kada gledaju rad, gledatelji bi
trebali o nečemu razmišljati. Upravo u tom polju mislim da leži moja
odgovornost. Kako idealnije interpretirati ponuđenu autorovu ideju i
potaknuti publiku na razmišljanje...”
CITAT IZ KNJIGE: IGOR STRAVINSKI
“POETIKA GLAZBE U OBLIKU ŠEST
PREDAVANJA“
NAZIV PROJEKTA:
1
2
3
4
5
6
7
→ Čin
i se d
a je g
ispalo
otovo
onak
i da je
o kak
sada
tivno
o si za
“pred
opisiv
mišlja
stava
ati pr
la/za
pretim
” u ru
o
je
mišlja
kt. N
kama
a i su
a
o na p
piši š
radnic
onih
svake
to, ka
očetk
koji je
ima k
slijed
k
u. → N
o
o
uživo
ji
i
e
su za
zašto
će izv
apiši
zreli t
izvod
jedno
si nap
edbe
tekst
e bud
e. Po
s
u
r
t
v
a
najav
o
r
v
e
malo
b
s
ila/na
uvijek
ti te k
om z
sputa
e
za pro
čuda
asluž
pravio
orekc
živa i
vali u
n osje
ni da
gram
ije u p
izazo
o
ovom
v
a
ćaj da
je pro
j proje
i
robe.
vna o
z
a
neuo
novin
jekt u
je sad
k
Kolik
nima
t
.
bičaje
→ Ne
are. N
pravo
o god
to “to
koji je
nom
z
emoj
a
t
p
b
a
”, iako
u
iz
o
k
proce
ta “pr
ravi z
av ka
vode
koris
možd
edsta
kav je
.→M
su stv
ahva
t
iti cit
a i nij
liti se
olim
va” ig
.
aranja
→
a
te, ne
G
e
ledaj
te jav
n
rala m
a
.
moj d
s
vojst
svaku
i mi s
ožeš
eskrip
ven n
e i isp
iz
je
v
d
e
ačin s
orađiv
dbu i
ričaj m
vim in
zapis
ati, u
i kolik
uj kor
savrš
tero su t
ekcije
avati
i ovi k
i održ
te prij
oraci
avati
e
bili od
je da
pomo
dobro
ći a k
oliko
su te
Skrećem vam pažnju na ovu presudnu činjenicu: razmotrite s jedne
strane svjestan napor i strpljivu organizaciju što je zahtijeva skladanje
umjetničkog djela. Nesrazmjer između dužnosti osobe koja komponira i prava onih koji prosuđuju njegov rad je ogroman.”
Sudbina djela u krajnjoj instanci ovisi, dakako, o ukusu te mijenama
raspoloženja i navada publike; ukratko, o tome što publika voli. Ali sudbina djela ne ovisi o sudu publike kao da je riječ o presudi bez priziva.
Funkcija suca pretpostavlja kodeks sankcija kojim puko mnijenje ne
raspolaže. I sasvim je nedopušteno, po mom mišljenju, postaviti publiku za suca tako što će joj se povjeriti zadatak da donese presudu o
vrijednosti djela. Sasvim je dovoljno to što publika odlučuje o njegovoj konačnoj sudbini.
dem netko tko 'autorski doživljava', a ti si ta koja oblikuješ. Kad sam
'iskorištena' na način da imam osjećaj da mi je takav interes aktiviran
zapravo se kao izvođač osjećam super (imam to kad osjetim da se
bavimo pokretom dubinski ili kompleksno).”
Zrinka Šimičić:
“Ne.”
4
5
→ Od
abir s
vojih
jekt
in
t
,
e
v
r
e
p
li
reta i
kim d
surad
kako
jelom
nika
bih ih
nos
v
io
r
m
lo
c
i
o
budu
vorno
je važ
gla/m
će kr
an se
st za
ogao
eacij
gme
cijelu
us
d
e
m
o
n
.
n
t
O
b
je
o
s
u
č
r
v
siti k
duću
ekuje
avati
akog
rajnje
stvar
toko
se da
proje
treba
m pr
. → Ti
odluk
kta je
ljud
ju
o
i
z
s
e
c
k
r
a
i
.
e
o
s
držat
o
N
s
ji
u
s
a
aravn
sudje
oba o
ti ljud
nasta
koji n
i flek
luju u
o da
d ko
i, iak
nka i
ije uje
sibiln
se va
o nis
je se
pro
tok
d
o
n
s
je
u
š
t
o
o
o
inter
k
z
m
m
k
č
i
t
a dob
e
a
inter
u
eđus
kuje
o ti u
igran
daju
prete
pret is
robit
obni
da po
ja pro
potp
svoje
i sura
ishod
odno
tog t
unos
stavi
jekt
pov
dn
s
a
a
j.
t
ik
je
o
i
m
.
b
n
e
k
o
r
N
u
e
ij
o
v
d
te si o
duće
o
n
e na
ir un
ra ba
govo
je, ra
isto t
sceni
g pro
utar
dgov
zirati
rni za
spolo
ako
k
je
k
o
o
n
t
a
p
k
r
ž
je
i
i
a
d
r
t
iv
s
n
oa
g
a
k
i
o
a
.
reativ
ta/ta
proje
ćeš u
st i st
→ Sto
pitan
j koja
kt bu
smje
rplje
nom
ga, u
je za
n
r
d
/
š
i
a
o
je
k
e
t
k
v
v
o
o
o
a
ig
o
ji
n
s
t
m
r
i
u
s
s
a
in
n
t
o
b
p
r
o
t
.
u
a
r
si od
erpre
ojekt
→ Po
š oni
ktivn
govlast
u prih
te i s
izabr
om d
urad
itom
ani i
ijalo
vati
n
g
n
u
a
ik
u
e
fi
lo
o
e
n
t
g
phod
e da
itetu
te
u kor
obije
ni za
i u sk
eogra
s n
b
la
t
u
f
r
d
a
a
d
–
u
u
a
proje
e
ću kr
utora
ea
kta p
proje
o
m
kta
no iz
aberi
svoje
ciju.
IRMA: DA LI SE PONEKAD OSJEĆAŠ
AUTORSKI ISKORIŠTEN (U NEGATIVNOM
KONTEKSTU) KROZ PROCES STVARANJA
NEKOG MOG PROJEKTA?
Zrinka Šimičić:
“Volim tvoj odnos prema radu i prema plesačima. Mislim da znaš što
radiš i zašto (gledajući teme i problematiku kojima se baviš u predstavama); zanima te tijelo i pokret na sličan način na koji zanima i mene;
smatram da sam sudjelujući u tvojim predstavama kao plesačica
puno dobila i dosta od tebe naučila.”
Sonja Pregrad:
“Moja želja za suradnjom s tobom proizlazi iz toga što dijelim tvoj interes prema radu s pokretom i proizlazi i iz toga da sam bila pozvana
u tvoje projekte.”
20
Isto tako, mislim da je specifičnost tvog rada i u tome da odabiri tema
uvijek na neki način nose u sebi notu društvene angažiranosti, neke
autoričine poruke društvu, tj. kontekstu u kojem živimo i djelujemo.”
IRMA: DA LI I ZAŠTO SMATRAŠ VAŽNIM
SVAKODNEVNU FIZIČKU PRIPREMU TOKOM
RADA NA MOJIM PROJEKTIMA?
NA KOJI NAČIN TI TAKVA VRSTA RADA
MOŽE SLUŽITI POSLIJE ZAVRŠETKA
PROJEKTA?
8
9
13
Zrinka Šimičić:
“Smatram da zajedničko zagrijavanje prije probe interprete stavlja
u drugačiju vrstu koncentracije i zajedništva, nego individualno zagrijavanje. Nadalje, ti plesačima nudiš određeni tip treninga vodeći
računa o tipu fizičkog (i mentalnog) rada koji slijedi. I konačno, tvoji
treninzi su vrlo kvalitetni, u posljednje vrijeme bazirani na Feldenkrais metodi, i mislim da svaki plesač može kroz njih dobiti nešto što će
ponijeti dalje.”
Zrinka Užbinec:
“Tjelesna priprema je svakako važna plesaču. Na posljednja dva projekta koja sam radila s tobom priprema za probu imala je svoj konkretan značaj; rad na karakterističnoj percepciji tijela i odnosa u njemu
na nekim finim, malim i ponekad nevidljivim razinama, no s nekom
specifičnom kvalitetom. Naime, imala sam priliku intenzivnije zaviriti u svijet Feldenkrais metode i nisam ju pustila ni nakon završetka
projekta, dapače.”
→ Ma
štanje
, prav
i re
lj
a
e
li
n
z
je
acije
biljež
proje
kvali
aka i
kta. →
tete
stva
z
r
Z
a
b
a
n
o
m
je me
g koji
može
ntaln
h si ih išljaj slike
š pon
ih slik
, scen
udit
iza
b
b
i
a
k
a
e
r
š
a
a
,
n
t
la
o
s
o želi
o
kice
/izab
izvođ
vog p
proje
š rad
rao.
ački iz
rojek
proje
iti. →
kta s
Zamiš
ta in
azo
kt
R
k
a
v
lj
a
.
o
,
a
→
z
n
n
j
r
k
a koji
R
adi u
na ko
retnim tuitivni su
azgo
napiš
pitnik
način
ji nač
varaj
vodič
i prve
inerp
o iza
in ti
sa s
ih s
te
re
z
e
a
v
t
n
b
o
im
d
budu
is
e
r
n
a
z
a
t
i
tke t
a
a
n
a tem
odgo
. Zam
obila
oj tem im suradn
ći rad
j. upu
a mo
zna s
varaju
išljaj
icima
i i ma
i ljud
te za
že tic
prisu
pona
svoje
ob
ob
ilo
ek
s
z
m
u
t
v
a
o
ir
iz
n
d
a
iz
t
ji
o
im
a
m
i,
u
k
a
m
ć
o
ćem
na po
što t
bran
e biti
eđu z
g od
post
na
p
o
e
t
č
r
a
iz
a
n
e
o
e
z
in
v
misli
a
m
v
a
t
je
i
o
k
e
s
k
u
n
k
r et
u
đ
c
o
p
t
ji
e
a
b
s
u
n
r
h
n
č
v
u
,
k
a
i,
ih
t
d
o
r
očno
e i nji
etna
osob
ućeg
jasno
njego
prob
no ka
pitan
hove
znač
a tok
proje
odred
voj te
i ili n
ja o n
oig
om p
kta
mi
i ka
r
i
e
u
k
o
r
ji
it
ip
v
p
h
r
a
d
n
a
o
r
.→D
eme
zlozim te što im
e upu
vrsta
vom
obro
proje
viđen
te i z
tjeles
a zbo
kta i
pročit
adat
ju pr
ne p
g ko
p
k
o
r
a
r
ji
e
ip
b
ij
j
h
z
le
e
o
r
a
e
d
matik
s
m
v
p
g
a
o
o
e
k
č
v
je
e
etak
ore i
e tem
izved
najpo
prob
na a
be.
e
željn
aud
teme
ija
v
i
lj
o
p
u
r
a
o
n
n
brini
jih
i. → O
se da
bziro
je
m
o
n
na sv
a
akod
nevn
o
14
MOŽEŠ LI OPISATI JEDNU ANEGDOTU
TOKOM SURADNJE SA MNOM KOJA ILUSTRIRA
DUH RADA NA POJEDINOM PROJEKTU.
6
IRMA: DA LI TVOJ DUGOGODIŠNJI
ANGAŽMAN I SURADNJA SA MNOM OVISI
O UMJETNIČKIM, OSOBNIM AFINITETIMA
ILI MOŽDA O NEČEM TREĆEM?
CITAT IZ KNJIGE LAURENCE LOUPPE
„POETIKA SUVREMENOG PLESA“
“Koreograf mora sve pronaći u sebi samome i u drugome u jednom
specifičnom odnosu. Uspostava toga odnosa već je uostalom posao “komponiranja”. U tome je čudo i izazov plesnog stvaralaštva:
povlačiti niti iz nevidljivog, otjeloviti ono što ne postoji, “oživiti nevidljive slike” govorila je Mary Wigman. Neki će reći: pokret je medij, tijelo je instrument. No postavlja se pitanje kakav pokret i kakvo tijelo.
Vidjeli smo da ni pokret ni tijelo ne postoji a priori, prije kinezičkih
osjeta koji ih utemeljuju. Koreograf ima zadatak iznaći tijelo (ili
→ Ma
štanje
barem odabrati među već oblikovanim i osviještenim
, pr
i
a
r
e
v
a
lj
e
li
nje b
zacije
tijelima tjelesnost u skladu sa svojom
ilježa
proje
kvali
ka i s
kta
te
zamisli).”
.
t
t
e
v
→
a
z
Z
r
bog k
anje
amiš
ponu
ojih s
ment
ljaj s
diti k
like,
i ih iz
alnih
ao
s
a
c
s
iz
b
e
želiš
li
r
v
n
k
a
o
e
a
la
đačk
, skic
novo
/izab
radit
i izaz
e pro
g pro
rao. Z
i. → R
ov. →
jekta
na k
jekt
azr
am
a
iš
o
R
a
d
ji
s
lj
a
in
i
a
z
n
k
u
t
gova
j na k
ačin
onkr
pitnik
uitivn
raj sa
etnim
ih se
oji na
zada
i su v
o iza
ista t
tke t
čin ti
svim
bran
iner
odič
j.
e
p
s
o
m
t
u
u
r
e
j
e
p
r
a
t
t
a
n
u
e
i ljud
im
dnicim oni odgov
može
ezao
mi i m
te za
a. Za
e koji
bilaz
araju
svako
ticat
ailom
aob
mišlj
na sp
će bit
i, što
obzir
udu
go
aj s
im
po
d
o
v
ć
i
p
č
o
t
o
n
e
iz
n
e
o
o
m
m
je
a
a
t
v
s
z
k
tavi k
ođač
izme
na te
sceni,
a njih
proje
izabr
u svih
a
đu za
o
m
a
k
t
o
n
ja
n
p
t
u
o
s
u
k
e
r
s
č
o
b
o
r
,
n
no zn
etna
inerp
bno k
o nje
uduć
ba to
misli
o odr
pitan
govo
ači ili
rete
eg pr
kom
ao i g
edi k
i njih
j tem
ojekt
ja o n
pripr
akva
ne it
rupn
i
e
d
a
ji
v
e
i
m
.
h
t
r
o
→
u
e
s
o
e
t
r
p
vom
što im ove
a tjele
azloz
Dobr
proje
ute i
viđen
o pro
ima z
kta i
zada
sne
mož
ju
p
p
č
t
b
e
it
k
r
r
š
o
p
ip
ij
e
a
g
e
r
j odg
reme
za po
oblem
kojih
svake
ovore
četak
je na
baš t
atik
izve
e
jp
i
d
o
p
n
t
b
o
r
e
a
e
o
ž
m
.
eljnij
ba u
a tem
e pro
a
d
e
v
je
i
lj
o
p
k
u
r
o
ta,
a
brini
njih n
ni. →
se da
apiši
Obz
ir
p
je
o
rve
m
o
na sv
na bu
akod
duć
i
n
rad
e
v
no pr
isutn
a na
Pravdan Devlahović:
“Jednom prilikom tijekom proba za predstavu Mi-Nous, povrijedio
sam vratnu kralježnicu. Bila je to lakša povreda, ništa neuobičajeno
za plesače... Dakle nakon što sam osjetio da me ukliještilo u vratu,
legao sam se u jedan blagonaklon položaj za kralježnicu i razmišljao
o tome kako mi se to dogodilo. Tada si mi prišla i pitala me koliko
mogu pomicati oči desno i lijevo od neutrale pozicije (pogleda ispred sebe). Probao sam i zaključio kako mi i mali pomak oka u desnu
stranu uzrokuje bol u vratnoj kralježnici. Na to si rekla: “Evo, sada bar
imamo dokaz da su (i) oči direktno konektirane preko živčanog sustava na pokret rotacije glave!”
Sonja Pregrad:
“Način na koji bih ja razvijala temu koju si nam predložila stavljam na
stranu, jer ulazim u poziciju iz koje pokušavam razumjeti i pronaći što
je i na koji način tebi zanimljivo o toj temi. To je za mene izvođačka
pozicija u suradnjama s tobom (uglavnom i inače), gdje mislim da ti
od mene tražiš da u procesu imenovanja (riječima i pokretom) bu-
19
Fotografirao Anta Antić
FOTOGRAFIJE
IRMA: DA LI SURADNJA TEBE KAO
INERPRETA U MOJIM PROJEKTIMA UTJEČE
NA TVOJ OSOBNI AUTORSKI RAD?
AKO DA, KAKOI ZAŠTO?
18
→ Pop
riman
je kon
mena
tura p
za pr
rojek
obe p
ta na
dan m
otroš
javlju
ožda
i na t
je da
i
vz. pr
neko
finoj
je “pre
olaze
liko p
izrad
dstav
.→ N
uta i
i
n
a” u z
a
akon
traži
preciz
proje
avršn
defin
ritam
kta, p
nosti
oj faz
iranja
,
r
p
s
ič
v
o
a
a
i tj. u
v
j mu š
oblik
kog s
e
s
z
t
n
ruktu
ic
finali
ovan
a
e
t
o
s
i
t
i
u
re, re
a
zaciji.
k
nutra
vnog
ja svje
ako r
doslije
→ Tre
segm
šnju lo
adite
tla. →
da sc
ći dio
. Defin
enta
g
Izbor
ik
ena,
u
proba
proje
djela
irajte
i se d
od po
kta. →
, otpr
a si u
kojeg
likovn
četka
ilike 1
završ
A
s
o
k
t
s
e
o
t ili at
do kr
n
r
5% od
noj fa
a
a
d
p
iš
ravili.
mosf
aja pr
s
zi pro
cjelok
a
s
vjetlo
eru d
Osta
olazi
jekta
upno
vi si v
jela i
m
kroz “
bar n
p
g vre
o
obzir
r
z
p
e
o
redst
m
ekolik
v
i
e
om n
dizajn
n
a
avu”
z
o
a
a želj
dana
e
r
dva dijela:
r
s
a
a
vaki
d
s
e i mo
na de
vjetla
na sc
taljim
gućn
eni pr
na pr
jedan čvrsti, fiksni
osti z
a, na
ije sa
obe u
ajedn
me ja
neko
o don
vne iz
liko fa
dio koji nema previše odstupanja; taj
esite
vedb
za
odluk
e.
e o vr
je zajednički koreografu i interpretu. Ne mije-nja se.
sti
Fiksiran je. Služi kao referentna točka za izvedbu. Ovaj pak drugi dio,
više pripada interpretu. On ga stvara u prostoru između ovih fiksiranih
dijelova i čini ga svojim. E sada, što je taj prvi dio delikatnije izrađen –
to je i prostor interpreta delikatniji i samim time čini izvedbu finijom u
detaljima.”
Pravdan Devlahović:
“Ne bih kazao da se biti interpret u tvojim projektima razlikuje od tog
pojma općenito. Bar za mene. Interpretu je važno da u radu sa
koreografom jasno odkomunicira ono što se i
kako interpretira. Svaka izvedba
bi trebala imati
“Čim završi svoje umjetničko djelo, stvaratelj nužno osjeća potrebu
da svoju radost podijeli s prijateljima. Posve prirodno, nastoji uspostaviti kontakt sa svojim bližnjim, koji u ovom slučaju postaje njegov slušatelj. Slušatelj reagira i postaje partner u igri koju je započeo
stvaratelj. Ništa manje, ništa više. To što je partner slobodan prihvatiti ili odbiti sudjelovanje u igri ne daje mu automatski pravo da u njoj
bude sudac.
Zrinka Šimičić:
“Znači sebe, svoje iskustvo, doživljaj i fizičkost staviti u službu problematike kojom se predstava bavi; znači pokušati biti kreativan s ponuđenim
uputama i, premda ti s plesačima radiš tako da istakneš njihovu individualnost i specifičnost, interpret znači nastojati bit samom sebi uvijek
iznova drugačiji i zanimljiv (teško!).”
IRMA: OPIŠI U NEKOLIKO REČENICA ŠTO
ZNAČI BITI INTERPRET U MOJIM
PROJEKTIMA.
16
Pravdan Devlahović:
“Kao specifičnost rada s tobom izdvojio bih delikatnu predanost tijelu
kao osnovnom interpretativnom alatu. Tebi su pokret i ritam ti koji
čine okosnicu rada na kreaciji izvedbe.”
17
1, 2, 3, 22: “Mi-Nous” (na fotogr. Pravdan Devlahović, Nikolina Bujas Pristaš).
4, 5: “Neka čudna vrsta” (na fotogr. Irma Imerzo).
6, 7: “Foto-plession” (na fotogr. 6: Sonja Pregrad, 7: Zrinka Šimičić).
8, 9: Nizovi fotografija iz filma “Trisolistice” (na fotogr. 8: Silvia
Marchig, 9: Roberta Milevoj).
10, 11, 12, 20: “Vizita” (na fotogr. 11: Zrinka Šimičić, 12: Sonja Pregrad,
Silvia Marchig, Drako Darko, 20: vizual predstave).
13, 14, 15, 16: “Eurovizija” (na fotogr. 13: Pravdan Devlahović, Nikolina
Bujas Pristaš Pravdan Devlahović, Nikolina Bujas Pristaš).
17: “Sve za 10 kn”,
18, 19: “Odijelo ne čini čovjeka” (na fotogr. 18: Zrinka šimičić, Pravdan
Devlahović, Nikolina Bujas Pristaš, 19: Zrinka Šimičić).
21: “U našem gradu” (na fotogr. 21: Zrinka Šimičić).
Zrinka Užbinec:
“Hm... Mislim da mi trenira percepciju i koncentraciju na tijelo, na detalje
i preciznost u pokretu. Isto tako, čini mi se da kroz suradnju s drugima i
interpret i autor mogu bogatiti svijest o vlastitom radu i odlukama koje
donose. Jer bez obzira od koga na nekom projektu dolazila inicijalna
ideja, ako se tijekom procesa odgovara refleksijom o vlastitoj poziciji
unutar projekta i svjesno pridonosi modifikaciji te ideje, onda i interpret
aktivno sudjeluje u stvaranju predstave i pritom uči o vlastitim stavovima i odlukama.”
Sonja Pregrad:
“Fizički rad, istraživanje i učenje ostaju u mom tijelu kao informacije ili
kao fizičke misli koje se dalje misle. Također mi iz rada s tobom ostaje
znatiželja prema lakoći pisanja pokreta i građenja sekvence.”
Upravo odnos između pogleda drugog i tijela, te onog što se u plesnom djelu oblikuje, otvara koreografsko polje. Otuda proizlazi krhkost jedne tako složene mreže zrcalnih pogleda, i na planu narcizma.
Pa ipak, nema sredine u kojoj bi se “unutarnja publika” odstranila
lakše nego u plesnoj skupini, što ne znači da se zanemaruje susret
s “pravom” publikom, uključujući i onu koja bi, ponukana tajnim
i vrlo starim supstitucijama, mogla zastupati arhaičan “sud” o
umjetničkim postavkama i tjelesnoj prisutnosti. Vidjet ćemo da su
kriteriji čitljivosti i empatijske projekcije sastavni dio plesnog čina.”
“Iako je koreografski čin, i u (djelatnoj) formulaciji njegove zamisli, zajedničko djelo s višestrukim odjecima, postoji jedan, često
nepoželjan partner, slijepi putnik brojnih umjetničkih projekata:
“unutrašnji gledatelj”, koji određuje i mijenja oblike u ime javnog mnijenja, za vrijeme stvaranja djela, noseći u sebi kriterije konsenzusa.
Michel de M’Uzan najbolje definira taj “pogled” koji je sastavni dio nas
često nama unatoč te koji je u stanju podrediti stvaraoca i njegovu
ekipu zakonima susretljivosti: primatelj, koliko opasan toliko i neophodan (za izlazak iz narcističkog kruga neproduktivne regresije),
ono što psihoanalitičar zove “unutrašnjom publikom”, navodno predstavlja pogled roditelja kojeg dijete želi zavesti kako bi bilo voljeno. Ta
je situacija u plesu opasna, kako za plesača tako i za gledatelja, čim
je tijelo to koje se izlaže, pokazuje (kad je riječ o plesaču), te stimulira
kinestezijom (kad je riječ o gledatelju).
CITAT
“POETIKA SUVREMENOG PLESA”
→ Ko
ntinu
iran s
mate
vako
dnev
rijala
ni rad
, i sam
mena
jezik
u dvo
za pr
“pred
rani,
o
stave
be po
uklju
O sva
” pa je
čujuć
troši
kom
na st
i i fizič
vrijem
m
aterij
varan
ku pr
e da p
mate
alu ra
je kon
iprem
rijali t
ropoz
z
k
m
u inte
r
ič
icije p
e
is
u i na
tnih m
li na
proje
rpret
ostaju
koji n
koji n
a
kta k
t
a, uk
e
r
ijala il
ačin.
sve k
ačin o
omun
azuje
onkre
Razm
i scen
n
da ih
ic
k
na po
o
ir
respo
ati, b
t
is
a
n
ne uv
li
ije. →
k
tencij
a
o
k
ez po
t
n
o
o
e
d
m
d
Drug
b
ir
e
al i sm
i pom
a s tv
e zaš
š prek
dilaže
zvuk
i dio p
to bi
o
a
jernic
asno
lo
jo
neka
nja. →
m
d
roba,
to pu
o
p
e bud
b
u pro
oni b
o
il
P
č
a
a
otpril
etnom
blika
/dobio
raleln
ces i d
udu b
ućih
ike 60
treba
o
izved
id
u
ez rit
a
d
g
e
e
t
r
jom.
i njiho
finira
u
la i ht
%
b
benih
ma i m
od cje
o
scens
Razm
j scen
jela g
vo po
lokup
elodij
ki “ko
ograf
isli da
ledat
stoja
nog v
e. Rit
stur”
i, kak
iju, ko
nje n
li
s
mičn
e
resamo
e ide
voj se
tebe
stime
ost i m
na št
g pro
i izvo
publi
i zvuk
etu m
elodio
đ
je
c
a
i
k
č
o
a
t
e
a.
ko su
braća
i dalje
aterij
znost
š i što
ti oni
ala ko
traži
dobiv
potre
im že
je s in
u sam
eni
bni iz
liš pu
terpr
om p
tem o
oprav
etima
okret
vog
danih
u, te
stvar
razlo
nizan
ate. →
ga. P
ju sce
Ako k
azi
na u c
oristiš
jelinu
glazb
.
IZ KNJIGE: LAURENCE LOUPPE
u ili
15
Izdvajam ovu anegdotu jer mislim da lijepo ilustrira predanost tijelu i
kvalitetama pokreta, tako specifičnih za tvoj rad.”
7
10
11
12