OBAVIJESTI Blagdan Blažene djevice od gore Karmela – Gospe Karmelske svečano ćemo proslaviti u našoj kapeli Presvetog Srca Isusova 16. srpnja 2013. u 18:30. Tom prilikom skupina vjernika primit će škapular i tako se pridružiti Škapularskoj bratovštini. Nakon svete mise nastavit ćemo druženje uz domjenak. Na blagdan svetog Ilije 20. srpnja, svi nositelji Zajednice šlapulara karmelskih i laika članovi imaju priliku za potpuni oprost, uz redovite uvjete koje određuje Crkva: sakramentalna ispovijed, sveta pričest i molitva na nakanu Svetog Oca. Prvi susret Zajednice karmelskih laika u jesen bit će 10. rujna 2013. u 20:00. OSNUTAK ZAJEDNICE KARMELSKIH LAIKA U STRMCU U subotu 13. travnja 2013. u naša karmelska obitelj obogaćena je još jednom Zajednicom karmelskih laika Božanskog Srca Isusova. Zajednicama u Zagrebu, Hrvatskom Leskovcu, Slavonskom Brodu i Splitu pridružila se i Zajednica u Strmcu. Članovi Zajednice karmelskih laika okupljali su se u strmečkom samostanu posljednjih sedam mjeseci na zajednička druženja, molitvu i predavanja s. Anice Marije koja je započela i inicirala osnutak Zajednice u Strmcu. Novim članovima pridružili su se i već pridruženi članovi koji su svoje karmelsko putovanje započeli u Zajednici karmelskih laika Zagreb. Posebnost ovog osnutka bila je prisutnost Majke Angeline i svih članica vrhovnog vijeća koje su uveličale ovo naše slavlje. Posebno su bili počašćeni novi članovi kojima je ovo bio jedinstveni događaj i radostan susret koji će im ostati u trajnoj uspomeni. Osnutak je započeo svečanim euharistijskim slavljem u našoj kapeli Presvetog Srca Isusova, koje je predvodio o. Dario Tokić OCD. U svojoj propovijedi ohrabrio je nove i stare članove Zajednice i podržao ovaj način okupljanja oko redovničkih zajednica koje su otvorene da budu škole molitve i koje vjernicima nude mjesto susreta s Bogom i prijateljevanja s Njim. Nakon Euharistije svi prisutni okupili su se u dvorani gdje je održana osnivačka skupština tijekom koje je s. Kristina Pišković, provincijalna poglavarica, svečano proglasila Zajednicu karmelskih laika u Strmcu osnovanom. Zatim su u Zajednicu karmelskih laika primljena 23 člana koji su izricanjem svečanog obećanja potvrdili da žele „služiti Bogu i Crkvi u duhu karizme Karmela Božanskog Srca Isusova“ po uzoru na Blaženu Djevicu Mariju i svetog Josipa. Da su postali članovi Zajednice karmelskih laika potvrdili su i znakovi pripadnosti Zajednici: karmelski grb i spomen-sličica. Zajedništvo među Zajednicama karmelskih laika posvjedočeno je i prisutnošču voditeljica Zajednica u Zagrebu, Splitu i Slavonskom Brodu koje su novim članovima predale znakove pripadnosti. Obnovom obećanja pridruženi članovi iz Zajednice u Zagrebu postali su članovi novoosnovane Zajednice. Nakon svečanog primitka novih članova, pristupilo se biranju vodstva Zajednice. Na početku su se predstavili kandidati predloženi za vodstvo. To su bila iskrena sjedočanstva svakodnevnog življenja vjere i povezanosti s Karmelom. Neki svoje…on će srušiti tvoj zid... Ponovo misa u kapeli, svečana, blagdan je Srca Isusova, divan svečenik, nisam još u životu bio na takvoj misi…kaže, otvorite svoja srca da Isus ulije u njih ljubavi iz Srca svojega…ma bih Gospodine, ali u njemu nema mjesta, sve je zauzeto svjetskim ispraznostima, nemaš gdje uliti…ipak se nađe malo mjesta, očistih ga na brzinu, i On mi ulije nešto svoje Ljubavi..koliko je moglo stati…i bi to mnogo…. I otada više ništa nije isto….prvi put na Misi u čast Srca Isusova, i odmah mi duša sve razumje….javim prijatelju „zid se klima“….ma ne samo klima mora pasti. I pao je…od Duhovskog bdijenja do Srca Isusova, u tako kratkom periodu, je li moguće…da ljudima možda nije, ali Bogu je sve moguće. Jer Isus me voli, znam to, govorio sam ranije da se osjećam kao čovjek koji stoji na rubu strme litice i treba da skoči dolje…u ambis… ma tko će skočiti, nema većeg iskoraka u životu, za to je potrebna nadljudska snaga, ostaviti sve svoje strahove i zablude, važnost, snažnost, i prepustiti se Njemu, što god se dogodilo…gotovo četrdeset godina idem u crkvu…nikad nisam imao hrabrosti skočiti sa svoje litice, bio sam zadovoljan postojećim stanjem, lizanja sladoleda preko stakla, gledanja torte u izlogu…i sad odjednom moj svijet se opasno ljulja na toj litici…..moj dobri pratitelj kaže..skoči, ne boj se…ali time ostavljam sve svoje dosadašnje sigurnosti, kakve takve ali ipak sigurnosti…no odluka je donesena…skačem pa što bude..ako želiš Gospodine da se razbijem, neka se razbijem, ako ne ti ćeš me dočekati…tu dilemu zna samo onaj ko je već skakao…..i padam padam…i shvatim da sam skočio u samo Presveto Srce Isusovo…ne u ambis, ono me dočekalo, mene „tvrde šije“ koji kalkulira i provjerava nisu li sve kockice uvijek na svom mjestu…u Srce me primi…kolika je ljubav tvoja Gospodine..ah tko ju može razumjeti… Uskoro će završiti prvo polugodište sastanaka u zajednici….mnogi mi već nisu strani, mnogima i ja više nisam stran…privikli su se na mene…pa i časna mi se već nasmješila….je li to moja zajednica? Poželio sam primiti Škapular…neznam baš najbolje što je to….ali ne može biti loše….ta ne bi mi Onaj koji me dočekao kod skoka sa litice dao nešto loše…želim ga....izgubio sam onaj strah od predavanja… Sad mogu reći radosno…čini Gospodine što hoćeš…nije me briga…kad bolje pogledam cijeli si me život vodio i štitio, vidio ja to ili ne, vodi, ravnaj, čini što hoćeš….imam potpuno povjerenje u tvoj Put.i Tebe, i u majku Tvoju…koju preko tebe upoznajem, koja me spašava i privodi k vjeri…i nema više potrebe za slaganjem „kockica“…ti si ta glavna kocka, kamen ugaoni..dođi Gospodine Isuse. karmelićanin srcem Kapela, iznad podruma, Sveta Misa, sjedim u zadnjem redu….već sam prisutan u zajednici neko vrijeme, svojevrsna priprava onih koji će uskoro primiti Škapular (što je to)… pjesma, a volim pjevati,počinje jedna za koju sam čuo, ali zaboravio „ Idem evo me o Gospodine, bit ću uza te…“ zaista lijepa pjesma, pjevam ju koliko znam, budi nešto toplo oko srca….idem li ja Gospodine kad me zoveš?...ah kao da me i zoveš. Nekoliko dana kasnije na Misi u drugoj crkvi, slušam i pjevam odabrane pjesme.. kažem si…oh kako bi bilo lijepo da čujem onu pjesmu od neki dan…kako je ono išla…zaboravih. I zborpočne pjevati upravo tu pjesmu. Idem u tu crkvu godinama, nikad ju nisu pjevali..a sad zašto baš sad? Nitko ne zna što osjećam…uzbuđenje oko srca…je li to Gospodine za mene…zoveš li me doista…? Ostat ću neko vrijeme u grupi, ne osjećam poseban čar, jedino neka slutnja da će možda nešto biti. Tko zna….opet podrum , svečano osnivanje Zajednice karmelskih laika, primanje Škapulara….oduvijek sam izbjegavao takve stvari, …pa imam Boga, što će mi sve to uz njega…on je dovoljan. Zapravo bio je to strah koji vučem kroz cijeli život od predavanja sebe u volju Gospodnju. Znaš ti to Gospodine dobro, ta ti me stvori iz ničega, udahnu život u moju dušu…tko me bolje poznaje od tebe….ali opet,ako se predam onda više nisam gospodar situacije….to je nešto što ne volim. Vidim radosna lica, časne iz vodstva cijelog reda, došle su da uveličaju svečanost….ah svečanost koja ide pokraj mene…ne znam pravo ni jesam li član svega toga. Ostajem na površini kao promatrač, nije li tako najsigurnije. Zašto ne prekinem s tim? Već sam tu mjesec-dva sve isto kao i prije, smješkam se poznanicima, par lijepih riječi, i to je to. Možda bi bilo najbolje pošteno reći da odustajem….ali nemir je već ušao u srce…Idem na Duhovsko klanjanje, prvi put u životu, da vidimo i to…osjećam da se nešto događa…do sada su Duhovi bili jedan od „svetaca“..dođu i prođu…no nešto se događa, atmosfera je puna Duha..sve je lijepo ( sjetim se ..dođi tamo je lijepo)….još jedino nedostaju plameni jezici nad glavama…prvi Duhovi koje sam „doživio“. I zapali ti Gospodine plamen nad glavom mojom, plamen svoga Duha, zapali onu prvu iskru, nužnu da zagrije moje srce…da se počne otapati led na srcu „solidnog katolika“ koji redovno ide na mise i čak dvaput se godišnje ispovijeda… Nije više bilo povratka…osoba koja me uputila me ohrabruje…idi nastavi…Isus ti se nasmješio… Isus te voli…mene?...da zauvijek…on te čeka…ne boj se. Ali Gospodine, to je tako teško, ne mogu se odreći sebe, nemam hrabrosti…zid je predamnom visok i jak, ne možeš ga obići ni preskočiti, jedino srušiti. Oh pomozi mi Gospodine, što ću ja bijedan sam, ta cijeli život sam ravnam svoje staze, no daljene mogu…moj dobri prijatelj kaže, moli se Isusu, on nikad ne ostavlja od kandidata rado se sjećaju početaka i osnutka našeg samostana u Strmcu i prvih sestara koje su ovdje djelovale. U tajnom glasovanju izabrane su četiri članice vodstva. Za voditeljicu Zajednice izabrana je gospođa Ankica Jelenc. U vodstvo Zajednice izabrane su i s. Anica Marija i s. Viktorija kao predstavnice sestarske zajednice. I osnutak Zajednice i primitak novih članova i izabrano vodstvo – sve su to bili razlozi za radosno čestitanje koje je slijedilo nakon izbora koje je preraslo u radosno druženje i slavlje zbog ovog radosnog događaja. Svoju čestitku članovima i cijeloj Zajednici izrekla je Majka Angelina: „Čestitam Vam na vašoj odluci da nam se kao pridruženi članovi pridružite u življenju karmelske duhovnosti.“ Zadaću Zajednice karmelskih laika sažela je u jednu sržnu rečenicu: „Zajedno ćemo jačati Crkvu i spašavati duše za Krista.“ Njezine su riječi duboko odjeknule u našim srcima i ohrabrile nas za nastojanja da karmelskom duhovnošću obogatimo mjesto i kraj u kojem živimo i djelujemo. Nakon Majke Angeline, svoje srdačne čestitke izrekle su voditeljice drugih Zajednica: Renata Krajina, Tatjana Horvat i Antonija Martić i svojim riječima potvrdile obiteljski duh koji sve članove povezuje u jednu, čvrstim vezama molitve i međusobne ljubavi povezanu, obitelj. Svoje čestitke izrekao je i župnik župe Sveta Nedelja vlč. Marijan Kušenić koji je izrazio svoj ponos i radost što na području župe postoji i jedna ovakva zajednica nadahnuta karmelskom duhovnošću. Pohvalio je i ohrabrio aktivno sudjelovanje u životu župe i uključivanje karmelskih laika u sve aktivnosti i akcije vezane uz župu. Izrazio je nadu i molitvu da naša Zajednica postane blagoslov za cijelu župu i poticaj za sve župljane. Zahvaljujemo Majci Angelini i njezinom vijeću za njihovu prisutnost među nama u ovom radosnom događaju i za lijepe riječi ohrabrenja i poticaja. Radujemo se što je pred nama vrijeme u kojem će Zajednica karmelskih laika u Strmcu još bolje upoznavati našu duhovnost i rasti u ljubavi prema Gospodinu i u prijateljevanju s Njim. Neka nas u tome prati zagovor Blažene Djevice Marije i svetog Josipa. KRATKI OSVRT NA OSNIVANJE ZAJEDNICE KARMELSKIH LAIKA STRMEC 13. 4. 2013. Ja sam Verica Hrvoj i članica sam Bratovštine karmelskog škapulara, što znači da sam u udruženju vjernika koji žele više tj. teže savršenstvu ljubavi u ovom svijetu u duhu karmelskog reda. Za mene je primanje škapulara bio prekrasan dar, posebni milosni znak, znak posvete Blaženoj Djevici Mariji od Gore Karmela, znak spasenja, znak zaštite i vječni savez s Marijomi način da se preko Blažene Djevice Marije upozna ljepota križa i nauči nasljedovati Krista. Jako sam malo znala o Karmelu. kroz kratko vrijeme od s. Leticije saznali smo osnovne stvari prije primanja škapulara koje je bilo na blagdan Srca Isusova. Nisam ni sanjala da ću postati i član Zajednice karmelskih laika. duhovnost Karmela me toliko dirnula da sam htjela odjednom saznati sve o osnovateljici Karmelićanki Božanskog Srca Isusova, Mariji Tereziji od svetog josipa. Onda dolazi sestra Anica Marija koja otvara sve prozore, vrata pa i krov samostana sestara za nas laike. Brzo smo se zbližili, počeli su sastanci i druženja kako bismo se sve više upoznali. Sestra Anica Marija nam je spomenula da postoje Zajednice karmelskih laika u Zagrebu, Slavonskom Brodu, Hrvatskom Leskovcu i Splitu. Nakon toga i mi smo odmah bili spremni da se i kod nas osnuje jedna Zajednica. Još nas je više potaknulo i to što smo među nama imali članove koji su pripadali Zajednici karmelskih laika u Zagrebu. Na poticaj s. Anice Marije i našom oduševljenošću, do osnutka je došlo jako brzo. Taj dan, 13. travnja 2013. bit će zauvijek upisan u naša srca. Svečanu svetu predvodio je p. Dario Tokić, karmelićanin. Posebna radost bila je prisutnost naše Majke M. Angelinei njzinog vijeća koje su došle proslaviti s nama ovaj lijepi događaj. Slavlje su uzveličali i dragi gosti iz Zajdnica karmelskih laika iz Zagreba, Slavonskog Broda i Hrvatskog Leskovca, naši karmelski mladi, članovi naših obitelji i prijatelji. Kasnije nam se pridružio i naš župnik Marijan Kušenić koji nas je ohrabrio rekavši da se ponosi nama i da je lijepo živjeti u župi koja ima tako dobru zajednicu laika. Potaknuo na još jače uključivanje u aktivnosti župske zajednice. Zahvalna sam s. Anici Mariji jer sam preko nje upoznala i zavoljela duhovnost karmelskog reda. Naučila sam što je Karmel – Bog i ja. Tim je riječima sve rečeno. Prepustiti se Bogu i pustiti duhu Svetom da te vodi. Tada možeš uživati u životu, u ljepoti, u istini, ljubavi i tišini. Boh je ljubav, On čeka odluku da se prepustiš i da On onda može učiniti sve. O našoj zajednici mogu samo ponoviti ono što kaže naša himna: Zajedništvo to je prekrasno: moliti, služiti, živjeti radosno. Neka nam u mislima uvijek budu i riječi naše Blaženice: Boga u svima gledati, Bogu u svima služiti, Boga u svima ljubiti. S ovom zajednicom započeo je jedan novi život, novi put, put k Bogu, k ljubavi i k povjerenju. Neka se te riječi blažene Marije Terezije od svetog Josipa ostvare i u životu svakog člana nove Zajednice karmelskih laika u Strmcu. Verica Hrvoj PISMO ZAJEDNICI - SVJEDOČANSTVO Uistinu si velik Gospodine i svake hvale dostojan veoma. Velika je tvoja snaga i mudrosti tvojoj nema mjere. I hvaliti te želi čovjek, sićušan djelić tvoga stvorenja, čovjek koji svuda sa sobom nosi svoju smrtnost, koji nosi sa sobom svjedočanstvo svog grijeha i svjedočanstvo da se oholima protiviš….pa ipak te želi hvaliti čovjek, sićušan djelić tvoga stvorenja. ( sv. Augustin, Ispovjesti) Draga karmelska zajednico, Držim da vas mogu zvati draga, iako se još uvijek u sebi osjećam „nepridruženim članom“ tek promatram gdje sam i što je zapravo ta zajednica i gdje sam ja u svemu. Zašto sam tu, među vama…ah tko će to znati, čudnovati su puti Gospodnji, čudnovati i nepredvidljivi smjerovi „lahora Duha Svetoga“ koji puše gdje i kako hoće. Kad je i kako zapuhao po obrazu moje duše, teško je reći, „slučajan“ susret na cesti, sa osobom koju jedva poznaješ, slučajan mail…onako na slijepo, koji prolazi…..“dođi tamo je lijepo i dobro…vidjet ćeš“. Odazvati se ili ne, srce je već godinama otvrdnulo, ta što se još može dogoditi novo u životu solidnog katolika, koji redovito „ide“ na misu, dvaput se godišnje ispovijeda, koji nema nekih grijeha, ima uredan život, obdržava zapovijedi Božje…..otići ili ne….no Duh u tijelu se već uznemirio…ma idem, da vidim to „lijepo i dobro“, prošao sam dosta toga u životu, znat ću što i kako… Evo me , u podrumu Karmela, prvi put sam tu, neke od vas poznam, većinu vidim prvi puta, ne osjećam se baš ugodno, vidim radosna lica, ali radost već davno ne stanuje u mom srcu, strano mi je sve. Sjedim i čekam što će biti….nepoznata časna skakuće amo-tamo, priča li priča, vidim da se svi već razumiju i da su dulje zajedno…slušam ušima…srce je negdje zaostalo…zapravo čekam kraj. srcu praznina-nema Marije. Kaže mi, ide uskoro u Međugorje. Dobro, pozdravi Gospu, kažem, pomoli se za mene. Naravno da hoće. Tog dana, vozim se autom kad vidim stiže poruka na mobitel: na Brdu sam, molim za tebe. Gospa te pozdravlja… i prođe mi taj čas nekakav čudan osjećaj tijelom. Gospa baš mene pozdravlja… Pa nisam ja mislio ništa posebno kad sam rekao da ju pozdravi. I odjednom suze navriješe na oči, meni koji nikad ne plačem, suze teku od neke dragosti. Ne znam ja ni sam što se događa, moram stati uz rub ceste. Snažan osjećaj struji tijelom, nov, nepoznat… Gospa me pogledala, mene koji sam ju cijeli život ignorirao, koji sam bježao od nje, ali koja nije bježala od svog djeteta kakvo god bilo. I bila je to prva klica odluke: uzeti njen škapular, predati se pod njenu zaštitu… prvi puta poželjeh nešto takvo. Ponovo karmelska zajednica. Kažem časnoj: hoću i ja škapular. Zapisujem se, odluka je pala iako još nisam posve načisto s tim, no nutarnji glas mi govori: uzmi, to je od Gospe. I dođe dan kad će biti primanje škapulara. Sad znam da se to kaže „oblačenje“. Već sam siguran da to želim i to ne onako samo uzeti… Gospa je već priredile srce. Večer prije oblačenja, odlazim na ispovijed jer želim ga primiti čist. Postim taj dan… zatim ispovijed, idem pokoru izmoliti. Put me odvede kod oltara blaženog Alojzija Stepinca. Nakon par rječi pokore odjednom se otvori srce, bujica suza navre od neke sreće, radosti, ne znam opisati taj osjećaj. Jedva izrekoh pokoru, ali suze ne staju. Gledam da me tko ne vidi…pričest…gledam u Presveto. Suze i dalje idu…ah što mi se to događa Isuse? Jedva nekako dočekah kraj Svete Mise. Po prvi put na kraju mise stadoh pred Gospin kip i kažem joj: Gospe moja, sutra ću obući tvoj škapular. Hvala ti što si me milosno pogledala, hvala ti za dar suza. Ma to može biti samo tvoj dar meni koji to ničim nisam zaslužio, od tebe pored koje sam prolazio cijeli život kao da ne postojiš… ah Gospe…dobra mati moja… i ne ostavljaš neposlušnu djecu…skupljaš ih pod svoj plašt bez obzira na njihovu neposlušnost. I suze tekoše niz lice i ja se ne stidjeh svojih suza…. To veče sam duhovno primio škapular…idući dan je bila formalnost..lijepa svečanost u Karmelu, čestitke, pjesma, druženje. Poljubih škapular kod dodjele i rekoh si…sad te oblačim za svagda…sa mnom ćeš i u grob…sad sam i ja karmelićanin..istina laik…ali Karmel je u srcu…srce određuje.. sve je u srcu…i ja sam u srcu moje Gospe…i ne odvajam se više od Nje. A i ona je sad trajno u mom srcu, kao što je i škapular stalno kraj srca. Znam da je to samo znak nečeg dubljeg u meni, ali ne običan znak, više je to od znaka. To mi je sigurnost u nevolji, sumnji, teškoći. Sjetim ga se, dodirnem, poljubim i osjetim da su Gospa i njena zaštita stvarno tu. I molim svako veče obveznu molitvu…i više. Jer neće proći puno vremena, doći će i ona subota kad će Gospa doći i održati svoje škapularsko obećanje. Jer ona drži do svojih obećanja. I ne zovem ju više samo Gospa, odnedavno u mom srcu stanuje još ljepša riječ: Mama…ne majka…Mama, ona dobra mama koja skuplja svoju odbjeglu djecu kao kvočka piliće pod svoje skute, pod zaštitu svog moćnog plašta. I nema u meni više starog straha. Ma predajem ti Gospe svoje srce…ma ne samo srce, cijelog sebe. I hvala ti za ljubav kojom me obasipaš, za darove koje si mi dala, za osjećaj slobode svoga djeteta, za bezuvjetnu ljubav, za onaj milosni pogled koji liječi…Mama ja sam tu…i nikuda više ne idem… Mamin sin Interni časopis Zajednice karmelskih laika Strmec listopad (2), 2013. SVJEDOČANSTVO SVETA MALA TEREZIJA, 1. LISTOPADA Mala Terezija ili, punim redovničkim imenom sveta Terezija od Djeteta Isusa i Svetog Lica, proglašena je svetom 1925. godine. Uz svetog Franju Ksaverskog, ona je druga zaštitnica misija i zaštitnica Francuske. Na 15. svjetskom danu mladih 1997. godine u Parizu, bl. Papa Ivan Pavao II. postavio ju je za uzor mladima današnjice, a te iste godine o 100. obljetnici njezine svetačke smrti Ivan Pavao II. proglasio ju je naučiteljicom Crkve. Ona je tako treća žena Crkve naučiteljica u povijesti Crkve i 33. po redu. Tim proglašenjem ostvarile su se nezine riječi: “U srcu Crkve ja ću biti ljubav”. Tko se prvi put susreće sa svetom Malom Terezijom i koji od nje nije ništa pročitao mogao bi misliti da se pretjeruje i preuveličava ta svetica koja je u 24 godini napustila ovaj zemaljski život bez nekog velikog životnog iskustva. Možda se netko od vas i pita: Što može reći – ona nama ljudima današnjice, koji živimo jedno stoljeće nakon nje, ta mlada redovnica iz svoga klauzurnog samostana, koja je živjela zatvorena devet godina u strogoj klauzuri karmelićanskog samostana gradića Lisieux-a u koji je ušla sa 15 godina i iz kojega nije više prekoračila praga sve do svoje smrti. Kada je riječ o svetoj Maloj Tereziji stojimo pred jednim fenomenom. To je fenomen svetosti, duhovne veličine, ali u ljudskoj običnosti, neznatnosti, stojimo pred jednom tajnom ljudskog bića koje je bilo sve predano i prožeto Bogom do heroizma a da su to i oni najbliži oko nje jedva primjećivali. Bog joj je podario izvanredne naravne darove i sposobnosti: jaka inteligencija i veliko pamćenje; već od najranije mladosti pokazuje osjećaj za umjetnost, za književnost, lijepo izražavanje. Zahvaćena Božjim svjetlom i Božjom ljubavlju, i samu sebe i sve oko sebe promatrala je i doživljavala drukčije nego običan čovjek: sebe je doživljavala kao od Boga najljubljenije biće, a druge je toliko voljela da je bila spremna sve učiniti i sve pretrpjeti za njih. Sama priznaje da su joj njezine želje zadavale pravo mučeništvo. Tražila je svoje mjesto u Crkvi. Tražila je kako će na najdjelotvorniji način učiniti najviše za Boga i za ljude. Odgovor na svoja traženja našla je u Svetom Pismu. Čitala je Prvu Pavlovu poslanicu Korinćanima: “Hvalospjev ljubavi”. Tada je uzviknula: "O Isuse, moja Ljubavi! Moje zvanje je ljubav!" Kao da je rekla: Odsada je moj život ljubav! Pa neka vam riječi ove svetice bude poticaj da bude te i vi u Crkvi ljubav, nada u oći, a svojim životom i življenjem potaknete svoje bližnje na ljubav, vjeru i odanost Bogu, Crkvi i rimo - katoličkojim uvjerenjima. Pa neka vam riječi ove svetice bude poticaj da bude te i vi u Crkvi ljubav, nada u patnji i poteškoći, a svojim životom i življenjem potaknete svoje bližnje na ljubav, vjeru i odanost Bogu, Crkvi i rimo - katoličkojim uvjerenjima. (preuzeto s interneta) Draga djeco! I danas mi Svevišnji daje milost da sam s vama i da vas vodim prema obraćenju. Svakom danom ja sijem i pozivam vas na obraćenje, da budete molitva, mir, ljubav, žito koje umirući rađa sto- struko. Ne želim da se vi, draga djeco, kajete za sve ono što ste mogli a niste htjeli. Zato, dječice, iznova s poletom recite: „Želim biti znak drugima“. Hvala vam što ste se odazvali mom pozivu. ( Gospina poruka, 25.8.2013. ) Draga karmelska zajednico, Prošlo je već više od dva mjeseca kako oko vrata nosim dva „komadića krpica na uzici“ i uz njih malu medaljicu. Još nije bilo ni jedne sekunde da bar jedno od njih nije bilo na vratu, bar jedno. Bit će da je to nešto važno kad se od toga ne odvajam. Zapravo vrlo važno, jer držati svo vrijeme nešto na sebi mora da je značajno, nešto što se ne skida ni kad se čovjek posve razodjene. Da jako je to važno. No priča o tome je počela davno, još kad bijah „pravi katolik“ koji je sve držao pod kontrolom pa i svoju „vjeru“ ….i Boga… Stajao sam u kući jednih prijatelja u Rijeci i gledao u zid, zapravo u nešto što je ličilo na diplomu. Uramljena potvrda ili nešto slično tome. I razmišljao o napisanom. Pisalo je otprilike: “posvećujem sebe i svoju obitelj presvetom Srcu Marijinu“ Tekst i sveta slika, nečiji potpis, čak možda i žig, donešeno iz Rima sa nekog hodočašća. Gledao sam u to i cijelo moje biće je odbijalo ono što je pisalo. Grozio sam se i od pomisli da bih ja mogao nekome tako predati svoj život… nekome nepoznatom. Ma znao sam ja tko je Marija, čuo sam i za štovanje Njena Srca no to su za mene bile tek periferne stvari vjere, pučke pobožnosti…tako... od ljudi koji nisu posve dokučili vjeru, kao ja na primjer. Mišljah tad: pa imam Boga, treba li još išta uz njega? Nisam o tome govorio nikome… to mi je bilo miljama daleko od srca, a i tko bi me razumio. Sjedim u Brezovici na klupi ispred karmelske crkvice, „svetac“ je Gospa Karmelska. Očekujemo početak svete mise… Žena mi kaže: ja bih se upisala u škapularsko bratstvo. Evo tu su rekli da se može pristupiti i dobiti škapular. Hoćeš li i ti? A što ti je to škapular, pitam… Već sama riječ mi je čudna, nekako odbija. I žena mi ukratko pojašnjava što je to. Hvala, odgovaram ja. Samo ti uzmi. Ja sam „ozbiljan čovjek“ (to mi je uzrečica kad se nekome podsmjehujem na njegova djela ili mišljenje). Mislim u sebi: ma što ću se ja upuštati u nešto tako sumnjivo. Još mogu dušu izgubiti u tim stvarima. A vjeru sam tako teško našao i to u srednjim godinama. Misa završava, žena ostaje još neko vrijeme da primi škapular…nešto potpisuje… i idemo doma. Karmelska zajednica u Strmcu… Stojim u uglu prostorije i gledam: dio članova prima škapular. Nešto sam čuo o tome, no nisam bio siguran o čemu je točno riječ, novi pojmovi, zajednica, bratstvo, škapular, medaljica... Želim li ja to…? Ma sve je nejasno… I sam sam sebi nejasan što tu tražim. Kažu bit će još na jesen ponovo ….ma da vidjet ću do jeseni… možda… Razmišljam o Gospi. Pa ja ju uopće ne poznam! Istina, moljah tu i tamo krunicu..pa bio sam u njenim svetištima. U Međugorju čak tri puta…pa svejedno, kao da ne postoji u mom životu, mom srcu… Cijeli život prolazim pokraj nje, što kažu „kao pored turskog groblja“ Razgovarah iza toga s jednom znanicom na tu temu…pojasnila mi je što je škapular, što predstavlja. Razumjeh, ali u OBAVIJESTI Zbog kateheza za odrasle u župi koje se održavaju utorkom, promijenjen je dan susreta Zajednice karmelskih laika. Od sada će susreti, umjesto utorkom, biti srijedom u 20:00. Zadnji susret Zajednice karmelskih laika u ovoj godini održat će se 11. prosinca 2013. u 20:00 sati. Gost predavač je p. Niko Bilić. Subotom uoči svake nedjelje došašća u našoj će se kapeli održavati molitvene večeri kao priprava za Božić. Prva molitvena večer održat će se u subotu 30. studenog 2013. u 19:00 sati s temom „Gospodin obećava mir narodu svome!“ Pozovite i članove vaših obitelji i prijatelje! RASPORED ZORNICA srijeda u kapeli u Strmcu u 6:00 četvrtak u župnoj crkvi u 6:00 subota u župnoj crkvi u 6:00 Prvi susret u novoj godini održat će se u srijedu 8. siječnja 2014. u 20:00. Humanitarna akcija u došašću! Na zadnji susret ZKL Strmec, 11. 12. 2013., možete donijeti hranu, slatkiše, higijenske i kućne potrepštine. Time ćemo razveseliti siromašnije obitelji s brojnom djecom na našem području! Ako poznajete obitelji u potrebi, osamljene i starije kojima je potrebna pomoć, možete javiti voditeljici ZKL-a Ankici Jelenc ili sestrama! Ivan od Yepesa, budući Ivan od Križa rodio se 24. lipnja 1542. god. U Fontiverosu. Djetinjstvo je proveo u siromaštvu i oskudici, a svoju mladost u teškom radu kao bolničar kod bolesnika oboljelih od zaraznih bolesti. Tu je kod isusovaca dobio vrsno školsko obrazovanje. Godine 1563. stupa u karmeličanski samostan u Medini de Campo. Nakon novicijata studira teologiju i filozofiju u Salamanci, na jednom od tada najznačajnijih europskih sveučilišta. Potkraj svojeg studija Ivan se upoznaje sa sestrom Terezijom Avilskom, koja je već prije nekoliko godina poduzela obnovu karmelićanki. U to vrijeme traži oduševljenika koji bi se prihvatio reforme muškog ogranka toga strogog reda. Srodne duhovne osobe, iako po godinama različite njoj je bilo 52 godine, a njemu 25 dišući istim Kristovim duhom, nalaze zajednički jezik i međusobno povjerenje. Tako Ivan 1567. godine iz obuvenih prelazi u bosonoge karmelićane i postaje Ivan od Križa. Duhovan, školovan i poletan Ivan otvara samostane, ali život mu je bio pun kušnji i patnji, ogovaran, nepravedno utamničen, proganjan kao zločinac, mučen, bičevan ne odustaje od svojeg obnoviteljskog nauma, bježi iz zatvora u Toledu. Njegova teologija i pjesništvo stopili su se u mističnost, posebnu karizmu kojom je služio na dobro svojoj zajednici. Dobar dio Ivanovih spisa izgubljen je ili uništen. Umro je 14. prosinca 1591. godine. U samostanu u Ubedi u dobi od samo 49 godina, nakon teške bolesti. Svetim ga je proglasio papa Benedikt XIII 1726., a crkvenim naučiteljem Pio XI 1926. Poznat je ne samo kao crkveni naučitelj već i kao najveći mističar u Crkvi.Objavljena djela na hrvatskom jeziku su: Uspon na goru Karmel, Tamna noć, Duhovni spjev, Živi plamen ljubavi, Kraći spisi, Misli, Duhovna nauka Ivana od Križa, raznih izdavača. Majko Karmelska O Majko od gore Karmela hvala ti što si me u srce primila. Plaštem si me svojim zaogrnula i oko vrata škapular mi stavila. O Majčice ljubljena, od srca ti hvala što si u srcu svome mjesta mi dala, udomila si me kao dijete svoje zato je radosno uvijek srce moje. Tvoje oči milostivo me prate, zato Gospodinu zahvaljujem za te. milosrdno srce što si meni dala, Majko ljubljena, od srca ti hvala. Škapular oko vrata uvijek nosim, sa tobom se, majko, ponosim. Taj milosni znak je savez s tobom i žudnja moja samo za Bogom. Sveta Terezijo, zagovornica nam budi da ljubimo Krista i sve što nam nudi. Nudi nam mir, milost i ljubav svoju, a mi se preporučamo u molitvu tvoju. O sveta Terezijo, moliti nas nauči, o svetosti svojoj ti nas pouči. „Isuse moj, Spasitelju, molim Te, predajem ti se, volim te, jer ti si Bog moj i sve moje!“ – to su Terezijo, molitve tvoje! Verica Hrvoj "O Isuse, moja Ljubavi..napokon sam našla svoje zvanje, moje zvanje je LJUBAV! Da, našla sam svoje mjesto u Crkvi i to si mi mjesto dao Ti, o moj Bože! U srcu Crkve, svoje Majke, bit ću Ljubav.. Tako ću biti sve, tako će se ostvariti moj san!" Verica Hrvoj Mala Terezija Tereziji Avilskoj O sveta Terezijo iz grada Avile, s neba nas gledaju Tvoje oči mile. Svaki dan na molitvu nas pozivaš jer veliku ljubav Kristovu imaš. U doba hrvatskog narodnog i književnog preporoda Petar Preradović je istaknuo vječnu istinu u sonetu „Ljudsko srce“: „Ljudskom srcu uvijek nešto treba, zadovoljno posve nikad nije...“ Nekoliko misli Sv. Ivana od Križa U predvečerje svog života bit ćeš pitan o ljubavi. Nauči ljubiti Boga onako kako On želi da ga se ljubi i napusti svoj način djelovanja i gledanja. August Šenoa u pjesmi „Budi svoj!“ navodi: „Oj, budi svoj! Ta Božji ti je zamet, A Bog sve mrzi što je laž i varka. I neka ti je vazda vedra pamet. I srce vrelo, duša čista žarka!“ Otac hrvatske književnosti, Marko Marulić pjesmom „Molitva suprotiva Turkom“ podsjeća: „Samo Bog može nas spasiti od nevolje svojom moći bezgraničnom.“ Prije stotinjak godina pjesnik Antun Branko Šimić je zapisao: „Čovječe, pazi da ne ideš malen ispod zvijezda“ Koliko je čovjek malen i neznatan, danas je očito više nego prije jer u svojoj prolaznosti, kada upozna Boga, blagoslovljen je vjerom koja je izvjesna po sv. Ivanu od Križa. Svjetlost, mir, ljubav i sreću donose riječi iz pjesme Vladimira Nazora: „Svijet je lijep, a život dar je s neba.“ Voljela bih kada bi svako biće moglo osjetiti Božju blizinu jer bi tada sve bilo drugačije. Cijeli svijet bi bio bolji, a naša domovina preporođena. Blaženi Alojzije Stepinac je zapisao: „Jake i sretne Hrvatske nema bez jakih, fizičkih i moralno zdravih i zadovoljnih hrvatskih obitelji.“ Zato mi ne preostaje ništa drugo nego zazvati psalam 141.: „Pošalji Duha svojega, Gospodine i obnovi lice zemlje!“ Karmelsko srce Duša treba uvijek težiti; ne onome što je lakše, nego onome što je teže; ne onome što je ukusno, nego onome što je nema okusa; ne onome što je ugodno, nego onome što je manje ugodno; ne odmoru, nego umoru; ne višemu, nego nižemu; ne utjesi, nego onome što utjeha nije; ne skupljem i dragocjenijem, nego priprostijem i neuglednijem; ne da želi nešto, nego da ne traži ništa; ne da traži bolju stranu onoga što postoji, nego goru i da čezne za siromaštvom i lišenošću od svega što postoji na svijetu radi ljubavi Isusa Krista! Korištena literatura: - Duhovna nauka Ivana od Križa (KIZ) - Misli (Verbum) - Tamna noć Reinhard Körner (Teovizija) Ankica Jelenc mirne savjesti nije moguće normalno i sabrano živjeti i donositi važne životne odluke. Zajednicu karmelskih laika u Strmcu na dan 13. studenoga 2013. godine u srijedu u 20 sati pohodio je p. Niko Bilić član Družbe Isusove, docent Filozofskog fakulteta Družbe Isusove u Zagrebu i Zajednicu karmelskih laika obogatio svojim predavanjem o Božanskom srcu. Srce je središte i sažetak osobe. Isusovo Srce označava Isusovu povezanost s nama. U Njegovu Srcu pronalazimo poziv: „Dođite! Učite“ (Mt 11,28.29) U Isusovo se Srce skrila sva njegova skrb za naše duše. Isusovo nas srce upozorava da vjera nije samo skup vjerskih istina koje bi trebalo pohraniti u pameti, nego je kultura srca. Vjera znači imati povjerenja jer vjera nije samo vjersko znanje, nego zahvaća u dubinu ljudske osobe i dolazi do srca. Obilježava naše stavove i ponašanje, naše osjećaje i odluke. Crkvena predaja pamti tumačenje: „Credo est cordo“ vjerovati znači srce dati. Srce je po Svetom pismu bit čovjekova, središte osobnosti. Ono je sjedište misli i odluka. Iz knjige proroka Jeremije: „Ljudsko scre postaje Božja bilježnica“ Živo srce po proroku Ezekielu mora zamijeniti kameno, treba biti obnovljeno i čisto. Kroz zanimljivo tumačenje p. Nike Bilića svatko je dužan očistiti svoje srce i proniknuti do istine koja oslobađa i pročišćuje savjest jer bez Moje svjedočanstvo Poseban dojam na mene su ostavile riječi sv. Terezije Avilske: „Neka te ništa ne uznemiri, neka te ne plaši, sve je prolazno; strpljivom podnošenju sve je dostižno. Tko ima Boga, ni u čem ne oskudijeva.“ Otkad pripadam Zajednici karmelskih laika, svjedočim Božju blizinu i svoj rast u vjeri, osobito nakon primanja karmelskog škapulara na dan Gospe Karmelske. Karmel je u mom srcu i zahvalna sam časnim sestrama karmelićankama Božanskog Srca Isusova koje s puno ljubavi pomažu nama laicima da spoznamo ljubav i milost Božju. Svaki me se susret duboko dojmi i oplemeni moje biće. Teško pronalazim riječi kojima bih mogla opisati sve što osjećam. Pred nama su svakog dana različite kušnje i izazovi kojima nimalo lako odgovoriti. Toliko je beznađa, straha, boli, patnje, nemira i suza koje samo Božji blagoslov i milost mogu izliječiti, utješiti i ohrabriti. Nadahnjuju me pjesnici koji su svoju vjeru izražavali kroz svoj kršćanski svjetonazor poput europskog humanista Jurja Šišgorića, Šibenčanina, koji u stihovima elegije ističe još u 15. st.: „Za te, o vjero, mi sveta, za te, o mili moj dome, Život žrtvujem svoj...“ OBAVIJESTI Zbog kateheza za odrasle u župi koje se održavaju utorkom, promijenjen je dan susreta Zajednice karmelskih laika. Od sada će susreti, umjesto utorkom, biti srijedom u 20:00. U subotu 14. prosinca slavimo blagdan svetog Ivana od Križa. Svetu misu u 17:30 predslavit će župnik Marijan Kušenić. Nakon svete mise bit će primanje škapulara. Prvi susret u novoj godini održat će se u srijedu 8. siječnja 2014. u 20:00. sOd srca zahvaljujemo za donaciju u hrani, kućnim i higijenskim potrepštinama koje ćemo odnijeti siromašnim obiteljima! Ako poznajete obitelji u potrebi, osamljene i starije kojima je potrebna pomoć, možete javiti voditeljici ZKL-a Ankici Jelenc ili sestrama! Sretan i blagoslovljen Božić svim članovima Zajednice karmelskih laika, svim nositeljima škapulara, prijateljima i obiteljima! Neka Vas radost Božića nadahnjuje i prati i u novoj 2014. godini! Vodstvo ZKL-a, župnik Marijan Kušenić i sestre PREDATI SVE Sva ona težina puta je prošla. I naporan dan u Betlehemu i uzaludna potraga za smještajem. Nađena je špilja i pretvorena u najsvetiji hram. Promatram sliku, toliko jednostavnu, a tako veličanstvenu. Spasitelj, Bog – tu ispred mene u kolijevci. Spava, miran i tih, nježan, skoro rekoh, kao dijete. On jest dijete, koliko god to bilo neshvatljivo ljudskom umu 21. stoljeća. Ali baš u tom današnjem danu 21. stoljeća, pokušavam oživjeti taj događaj koji se dogodio kad od svih tih silnih stoljeća nije bilo ni traga. Padam na koljena pred Djetetom i osjećam kako sve u meni treperi jer um nikako da poveže veličanstvenog Boga, Spasitelja silnog, Onoga koji na se uzima moje grijehe i daje za me otkupninu, s ovim malim, tek rođenim bićem, okruženim majkom i ocem koji jedini naslućuju tajnu, dok je svi mi, ponekad jače, ponekad slabije, vjerujemo. A srce? Srce je raznježeno i već se odavna otopilo pred nježnošću jednog Djeteta i spremno je obećati mu sve, baš sve što Mali zaželi. Ne razmišlja srce u ovom času da će doći trenuci kad ovo Dijete više neće biti dijete i da će kad-tad zaželjeti sve. Hoću li i jesam li spremna dati sve? I to onda kad i On preda sve – kad bude krvav i izranjen, kad drvo na kojem leži više ne budu jaslice nego križ, kad više neće spokojno ležati na majčinim rukama, nego s križa gledati u svjetinu i tražiti prijateljski pogled? Hoćemo li, srce moje, tada biti spremni dati sve? Tako razmišljam tu pred slikom jaslica. Danas mi one ozbiljno progovaraju i želim svjesno čuti njihov govor. Tvrd je to govor, čut će Dijete jednom kad odraste. Ali takvim govorom progovaraju jaslice. Pred nježnošću i ljepotom, prepoznajem Te, Dijete. Tako nježan i tako lijep bit ćeš i na križu. Daj mi snage da Te i onda takvog prepoznam. I da predam sve. s. M. Viktorija Sanjković Advent Godina se brzo približava kraju, što se u crkvi zbiva, mnogi i ne znaju. Znaju da ubrzo treba kupiti bor, staviti ga na nešto vidljiviji otvor. Drugi ga trebaju više vidjeti, jer se pred njima ne smije stidjeti. U svjetlu lampica i kiću nema moći, vjernici dragi, vrijeme je da otvorite oči. Mala Terezija o Božiću: „Trebalo je da dragi Bog učini malo čudo da bih ja postala velika u jedan čas, i to je čudo učinio na nezaboravni dan Božića. Te je sjajne noći, koja obasjava slatkoću Presvetog Trojstva, Isus, slatko Isus dolazi, Bog nam ga šalje Djetešce od jednog sata, da grešnim putem ne idemo dalje. pretvorio noć moje duše u Advent je vrijeme za pripremanje duše, bujicu svjetla… Te noći, kad je ne dopusti da grijesi sasvim te sruše. U čistoj duši mir i ljubav vlada, ne boj se nikad nikakvog pada. Ako i padneš, brzo ćeš se dići, „Isuse moj, oprosti!“, veselo kliči! Zbog tebe se Isus u štalici rodi da riječ njegova po svijetu se plodi. Ne žali, čovječe, svoga truda, širi ljubav, mir i vjeru posvuda. Za ovaj advent pripremi srce čisto, a obitelj u ljubavi pripremi isto. Radosno dočekajte svoga Boga, na veselje i sreću srca svoga! Verica Hrvoj htio da postane slab i da trpi za moju ljubav, On me je učinio jakom i hrabrom, naoružao me svojim oružjem, i poslije te blagoslovljene noći nisam nijednom bila poražena u boju, nego sam naprotiv išla od pobjede do pobjede i počela, da tako kažem, ‘stupati putem diva.’“ OBAVIJESTI Odredište zajedničkog hodočašća u 2014. godini je Gabela Polje, kod naših sestara Karmelićanki BSI i Međugorje. Polazak je 28. ožujka 2014. u petak u 22:30 iz Strmca.Povratak je planiran u nedjelju oko 23:00 h. Skuština Zajednice karmelskih laika Strmec održat će se 12. travnja 2014. u Strmcu. Očekujemo sve pridružene članove, sve nositelje škapulara, prijatelje Karmela i sve zainteresirane za karmelsku duhovnost. Toga dana u Zajednicu karmelskih laika bit će primljeni novi članovi i zajedno ćemo proslaviti prvu obljetnicu osnutka Zajednice u Strmcu. Prijave zainteresiranih za pridruživanje Zajednici karmelskih laika primamo okvirno do 22. ožujka 2014. Molbu za primitak možete dobiti kod sestara. Susret budućih pridruženih članova održat će se 9. travnja 2014. u 20:00 h. Humanitarna akcija uoči Uskrsa! Na susrete ZKL Strmec možete donijeti hranu, slatkiše, higijenske i kućne potrepštine. Budući da se pomoć skuplja tijekom cijele korizme, vodite računa o tome da hrana bude trajna. Time ćemo prije Uskrsa razveseliti obitelji skromnog imovinskog stanja i s brojnom djecom na našem području! Ako poznajete obitelji u potrebi, osamljene i starije kojima je potrebna pomoć, možete javiti voditeljici ZKL-a Ankici Jelenc ili sestrama! MILOSRDAN ZAGOVOR SVETOG JOSIPA Kako kaže sveta Terezija Avilska da Bog daje svakom svecu da može isprositi od Boga posebne milosti, a sveti Josip može isprositi svaku milost. Zato tko ga moli s pouzdanjem bit će mu darovane izvanredne i brojne milosti. Tako sam se i ja odlučila častiti svetog Josipa na poseban način. Uslišao mi je mnoge molbe i dao velike milosti. A jedna jako važna milost je da sam shvatila da je crkva prebivalište Božje i da se u njoj treba usmjeriti na molitvu s Bogom. Kada moliš da promisliš tko si ti, a tko je Onaj kome se moliš. Kako sa prijateljicom puno razgovaram o Crkvi i o svetom Josipu, zamolila me da joj kupim knjižicu „30 dana pobožnosti na čast svetog Josipa“. Kad sam se vraćala iz knjižare svetog Antuna Bakačevom ulicom, razmišljajući o toj knjižici i prijateljici, začujem uz sebe tihi glas: „Gospođo, molim za kruh.“ Stanem, vratim se natrag, pogledam čovjeka i posumnjam u njega da je možda alkoholičar ili drogeraš. Vidim, ima lijepo, čisto lice – znači nije to u što sam sumnjala.On gleda u pod, a ja ga pitam: „Kako to da prosite kruh?“ Čovjek, kojemu ne znam ni ime, odgovori mi da je radio u građevinarstvu, to je propalo i sada mora prositi na ulici za sebe i za ženu. Pomislim, jadan ti i tvoja žena. A ja nisam ni svjesna kakvu milost imam da mogu pomoći tom čovjeku. Stavljam novčanik natrag u torbicu i ugledam knjižicu s molitvama svetom Josipu te pomislim kako je i ovom čovjeku potrebna pomoć ovog sveca. Pružajući mu knjižicu kratko mu objasnim o kakvoj je knjizi riječ i okrećem se natrag prema knjižari jer i moja prijateljica danas željno očekuje svoj primjerak. Vraćajući se istim putem natrag, ponovno susrećem neznanca od malo prije. Čovjek mi se ponovno obraća riječima: „Gospođo, od kako ste mi dali tu knjižicu, više ne prosim, nego mi ljudi prolazeći kraj mene daju bez da ih ja molim. Sami mi daju novac.“ Odgovorim mu: „Znači, povjerovali ste, niste nevjerni Toma. Ne možete ni zamisliti što će se sve lijepo vama dogoditi kroz ovih 30 dana, budete li molili s pouzdanjem.“ Tri tjedna nakon ovog događaja, prolazim istom ulicom i ponovno susrećem čovjeka. Pružam mu novac, uz pitanje: „Još prosite?“ On mi odgovori: „Gospođo, ja i moja žena zajedno se molimo svaki dan svetom Josipu, ali ne za novac nego za dijete. Sedam godina se liječimo i ja i žena i ništa. A sada otkad se molimo svetom Josipu, žena je zatrudnjela. Znate, mi smo podstanari, živimo od 800 kuna socijalne pomoći.“ Kad sam čula te riječi, nisam mogla progovoriti, jer moja želja je bila da si nađe posao i da ne mora prositi na ulici. A njemu je važnija obitelj. Sama sebi govorim: drugi imaju auto, kuću, novac, a obitelj im je na zadnjem mjestu. Taj čovjek nema ništa, a obitelj mu je na prvom mjestu. Nakon tog susreta, često sam hodala tom ulicom, ali neznanca više nikad nisam srela. Vjerujem da mu je sveti Josip isprosio od Isusa posao da može prehraniti svoju obitelj. Sveti Josipe, i ja te molim za tog čovjeka, da mu ispuniš sve njegove molitve. Ima još mnogo dobrih ljudi kojima je potreban tvoj zagovor. Pokaži i njima moć svoga zagovora. Tvoja štovateljica Zajednica karmelskih laika Božanskog Srca Isusova (ZKL BSI) zajednica je vjernika laika pridruženih članova redovničke zajednice sestara Karmelićanki Božanskog Srca Isusova. Biti pridruženi član znači biti dionik milosti i karizme Karmela Božanskog Srca Isusova i kao laik je živjeti u ovome svijetu po uzoru utemeljiteljice bl. Marije Terezije od sv. Josipa. Laici pridruženi članovi Karmela BSI pozvani su na: ostvarivanje osobnog poziva na svetost u vlastitom staležu i okolnostima život i svjedočenje u duhu i zajedništvu poslanja Karmelićanki BSI prema geslu blažene utemeljiteljice M. Marije Terezije od sv. Josipa: „Boga u svima gledati, Bogu u svima služiti, Boga u svima ljubiti.“ služenje Crkvi molitvenim životom, apostolskom djelatnošću i brigom za spas svakog čovjeka Žive duhovni život i zajedništvo: vrednujući Euharistiju kao vrhunac i središte kršćanskog života tražeći prijateljsku povezanost s Bogom u duhu Karmela BSI upoznavajući duhovnost i poruke karmelskih svetaca: bl. Marije Terezije od sv. Josipa, sv. Terezije Avilske, sv. Ivana od Križa, sv. Terezije od Djeteta Isusa, sv. Edith Stein, bl. Elizabete od Presvetog Trojstva i drugih živeći vjeru u prisutnosti Božjoj koja obilježava svakidašnjicu života kroz pobožnost Srcu Isusovu nastojeći svoja srca usklađivati po Božjem nježnom i brižnom Srcu koje je izvor i nadahnuće svakodnevnog služenja i apostolskog rada rado obavljajući pobožnost prvih petaka u mjesecu, a uoči prvog petka razmatrajući Muku Gospodinovu njegujući obiteljsko zajedništvo po uzoru na karmelske zajednice te međusobno dijeleći radosti i boli života mjesečno se okupljajući na molitvenom i duhovno-edukativnom susretU jednom godišnje obavljajući zajedničku duhovnu obnovu i hodočašće svakodnevno moleći za svećenike, umiruće i pokojne dnevno moleći molitvu Zdravo Kraljice na nakane članova Njihov apostolat je: praćenje i promicanje nauka Crkve prema svojim mogućnostima sudjelovanje u karitativno - misijskom djelovanju i zadaćama Crkve (briga za vjerski život bližnjih, angažman u župnoj zajednici, kućne misije, volonterstvo, karitas, pomaganje misija…) promicanje vrijednosti braka, podupiranje kršćanske obitelji u odgoju, njihovim brigama i zadaćama pomaganje mladima oko otkrivanja životnog poziva OBAVIJESTI DUHOVNA OBNOVA Zajednice karmelskih laika Strmec održat će se u Pešćenici pokraj Siska u subotu 21. lipnja 2014. Duhovnu obnovu predvodi vlč. Branimir Motočić. Autobus polazi ispred kapele svetog Nikole u Strmcu u 7:30. Ostale obavijesti možete dobiti kod sestara. Isuse blaga i ponizna srca, SVETKOVINA PRESVETOG SRCA ISUSOVA Trodnevnica uoči svetkovine održat će se u utorak 24.6., srijedu 25. 6. i četvrtak 26. lipnja 2014. u kapeli Presvetog Srca Isusova u Strmcu. Svaki dan u 18:00 sati pobožnost Srcu Isusovom i sveta misa u 18:30. Svetkovinu Presvetog Srca Isusova svečano ćemo proslaviti u našoj kapeli u Strmcu u petak 27. lipnja 2014. u 18:30 svečanim euharistijskim slavljem koje predvodi p. Milan Loić, lazarist. Sljedeći susret Zajednice karmelskih laika Strmec bit će 9. srpnja 2014. u 20:00 sati! Blagdan Gospe karmelske proslavit ćemo u srijedu 16. srpnja 2014. u 18:30 sati. Nakon svete mise bit će zajedničko druženje! učini srce moje po srcu svome! MOLITVA PRESVETOM TROJSTVU Ovogodišnje zajedničko hodočašće svih Zajednica karmelskih laika u Hrvatskoj odvelo nas je put Gabela Polja i Međugorja. Zajednice iz Zagreba, Hrvatskog Leskovca, Slavonskog Broda, Splita i Strmca 28. i 29. ožujka 2014. provele su dva dana ispunjena milostima u marijanskom svetištu. Donosimo svjedočanstva dviju hodočasnica. HODOČAŠĆE U MEĐUGORJE O, kako su divni putovi kojima k tebi dolazim... Žudnja za Međugorjem tinja u srcu godinama. Časne Anica i viktorija objavljuju datum 28.3.2014. Poziv odbijam jer je taj datum jako važan u našem životu. Treba proslaviti suprugov jubilarni rođendan. Šutim. Strah me i spomenuti da se ide u Međugorje. O, kako su divni putovi... Tog istog dana gledam dokumentarni film o Međugorju. Osjećam da to nije slučajno. Drhtim! Nešto me tjera da tu mogućnost barem spomenem. I tada slijedi iznenađenje: Idemo, pa to je tvoja želja već godinama, čujem suprugov glas. Nekoliko dana prije puta pojavljuje se strepnja, nevjerica. Bezbroj pitanja vrti se u glavi. Žrtvuje li se zbog ljubavi, da se ispuni moja želja? Hoće li izdržati dugi put? Kako će prihvatiti da mu svjećice na torti zamjene molitva i tiha duhovna glazba? Opet strah, u grču sam! Šutim, strepim... Dolazimo k Mariji. Iako žarko molim, preplavljuje me osjećaj nemira. Iako umorna, ne odustajem. Klanjam se Kristu. S jutarnjim sunčevim zrakama dolazi milost, potekoše suze i znala sam: bijaše slijep, a sada vidi. Najljepše riječi odzvanjaju mojim ušima: Ovo je najdragocjeniji dar u mom životu. Znala sam da odsad krećemo loviti srca na moru života, a naša mreža bit će riječ Božja prava. Hvala ti, Marijo! Hvala ti, Kriste! Hodočasnici O moj Bože, Trojstvo kojem se klanjam, pomozi mi da u cijelosti sebe zaboravim, da bih se usredotočila na tebe, nepokretna i mirna, kao da bi mi duša već bila u vječnosti. Neka ništa ne uspije pomutiti moj mir niti učiniti da izađem od tebe, o moj Nepromjenjivi, nego da me svaki tren uranja sve više u dubinu Tvoga Otajstva. Smiri moju dušu, učini je svojim nebom, svojim predragim prebivalištem, mjestom svoga počinka. Da te nikad ne bih ostavila samoga, nego da cijela budem tamo, potpuno budna u svojoj vjeri, sva u klanjanju, potpuno prepuštena tvom stvarateljskom djelovanju. O moj ljubljeni Kriste, raspeti iz ljubavi, htjela bih biti zaručnica tvoga Srca, htjela bih te pokriti slavom, htjela bih te ljubiti dok ne umrem. Ali ćutim svoju nemoć, i moli m te da »me obučeš u sebe«, da poistovjetiš moju dušu sa svim kretnjama svoje duše, da me utopiš, da me zauzmeš, da se sa mnom zamijeniš, kako moj život ne bi bio drugo nego ižarivanje tvoga života. Dođi u mene kao Klanjatelj, kao Obnovitelj i kao Spasitelj. O vječna Riječi, Riječi moga Boga, želim provesti svoj život slušajući te, želim postati savršeno poučljiva da sve naučim od tebe. Zatim, preko svih noći, svih praznina, svih nemoći, želim uvijek ostati u Tebe zagledana i ostati u tvojoj velikoj svjetl osti. O moja Zvijezdo ljubljena, očaraj me kako više ne bih mogla izaći iz tvoga zračenja. Izgarajući plamenu, Duše ljubavi, »siđi na mene«, kako bi se u mojoj duši dogodilo utjelovljenje Riječi, da mu ja budem dodijeljeno čovještvo u kojem bi On obnovio cijeli svoj Misterij. I ti, Oče, prigni se nad svoje jadno malo stvorenje, »pokrij ga svojom sjenom«, i nemoj u njemu gledati drugo nego »Ljubljenoga u kojega si postavio sve svoje miline«. O moja Trojice, moje sve, moje blaženstvo, bezgranična samoćo, bezdane u kojem se gubim, prepuštam se Vama kao plijen. Pohranite se u meni da bih se ja pohranila u vama, išče3kujući da nadođe u vašoj svjetlosti motrenje bezdana vaših veličajnosti." blažena Elizabeta od Presvetog Trojstva Jednu siromašnu činovničku obitelj pratila je godinama svakovrsna bijeda. Siromašnu majku sa šestero djece samo je štovanje Presvetoga Srca Isusova sačuvalo od očaja. Onda se i ona razboli. Liječnik izjavi da joj više nema pomoći. Istoga dana vratio se iz ureda i otac, njezin muž, sav uzrujan, jer je izgubio službu. Kad je još čuo za liječnikovu izjavu, zatvori se u sobu. Nakon kratkoga vremena, žurno je izišao iz kuće. U sobi je ostavio pismo u kojemu moli djecu da mu oproste što si je odlučio oduzeti život, jer ne može više snositi udarce sudbine. Najstariji sin, koji je slutio da otac ne misli dobro, našavši pismo odmah potrči za njim. Kad ga je sustigao, molio ga je neka se vrati kući. Ali sve je bilo uzalud. Na kraju prihvati sin oca za ruku i kaže mu sa suzama: "Oče, samo jednu riječ! Zar si zaboravio da ima jedno Srce, koje kuca ljubazno i samilosno za potištene i žalosne? Srce koje nam može pomoći i u ovoj nevolji. Srce koje zove k sebi sve koji su umorni i opterećeni, očajni i tjeskobni. Pođi, oče, s pouzdanjem k tome Srcu, u njegovo te Ime molim, vrati se kući. Sve će biti kako Bog hoće!" Ove riječi potresle su oca i uklonile su očaj iz njegove duše. Suznih očiju rekao je: "Hajdemo, sinko, kući!" Srce Isusovo je pomoglo. Njegova milost je pobijedila. Njegovo Srce je tako dobro da uvijek pomaže. Majka je ubrzo ozdravila. Otac je ponovno dobio službu i posve se promijenio. Nakon dvadeset godina opet je primio svete Sakramente. I svakoga prvog petka i svakoga Marijinog blagdana primao je svetu Pričest. Sveta misa bila mu je najveća svetinja u životu. Bez misnih milosti nije više mogao živjeti. Velike su bijede Ijudske, duboke poput oceana. Poput žeravice teške rane peku Ijudska srca. Često nas snalaze razne kušnje i napasti. Ponekad nas spopadne žalost ili čak očaj. Možda zbog naših grijeha ili grižnje savjesti. U svim tim i sličnim potrebama s velikim pouzdanjem pohrlimo milosrdnom i predobrom Srcu Isusovu. Kleknimo pred njegovim Svetohraništem, jer on je onaj koji oslobađa i krijepi, tješi i liječi i sve spašava. Ne zaboravimo, ako je to što molimo njemu na slavu, a za naše duhovno dobro, tj. spasenje, bit ćemo uslišani. "Isus Krist je isti jučer, danas i u vječnosti!" (Hebr. 13,8). Isus i danas prolazi ovim svijetom čineći dobro!I Izvor:„Primjeri potiču i privlače, hrabre i opominju“, fra Petar Ljubičić DVANAEST OBEĆANJA SRCA ISUSOVA Koncem XVII. stoljeća božanski je Spasitelj odabrao redovnicu Margaretu Alacoque (Alakok). Mnogo puta joj se sam ukazao i učio je kako treba štovati njegovo Presveto Srce, dao joj upute i zapovijed kako da proširi tu pobožnost. U jednome ukazanju Isus je rekao: »Moje Božansko Srce je tako puno ljubavi prema ljudima da nije više u stanju zadržati taj plamen. Pomozi mi da plamen moga Srca obasja sve ljude i dadne im potrebne milosti.« Godine 1675. došlo je do važna ukazanja u kapeli Pohođenja. Margareta ugleda Isusa koji joj naloži neka se zauzme da se na petak nakon tijelovske osmine uvede blagdan Srca Isusova. Iako je bila izložena najvećim protivljenjima i okrivljavanjima, sa svim se žarom posvetila širenju pobožnosti u čast Srcu Isusovu. Ljubav prema Presvetomu Srcu Isusovu, posve naravno, potiče i u našemu srcu želju i nastojanje da svoje srce uskladimo s njegovim Srcem. Time pobožnost Srcu Isusovu postaje najuzvišenija i najdjelotvornija škola kršćanskoga posvećenja i svetosti. To je ujedno i glavni plod te pobožnosti. Uz taj nadnaravni plod pobožnosti obvezao se Spasitelj da će štovatelje svoga Presvetog Srca obasuti i s mnogim drugim nadnaravnim i naravnim milostima. O njima govore ova »Obećanja Srca Isusova«. Isus ih je više puta i u raznim zgodama očitovao sv. Margareti Mariji, a ona ih je u svojim spisima zabilježila. Iz njih proizlazi da Isus obećava onima koji budu štovali njegovo Presveto Srce ove duhovne i vremenite blagodati: 1. Dat ću im sve milosti koje su im potrebne u njihovu staležu. 2. Unijet ću mir u njihove obitelji. 3. Tješit ću ih u svim njihovim patnjama. 4. Bit ću im sigurno utočište za života, a osobito na času smrti. 5. Izlit ću obilje blagoslova na sve njihove pothvate. 6. Grješnici će naći u mome Srcu izvor i beskrajno more milosrđa. 7. Mlake će duše postati revne. 8. Revne će se duše uzdići do velike savršenosti. 9. Blagoslovit ću i kuće gdje bude izložena i čašćena slika moga Presvetog Srca. 10. Svećenicima ću dati dar da taknu i najtvrdokornija srca. 11. Imena onih koji budu širili ovu pobožnost bit će upisana u mome Srcu i neće se nikada izbrisati. 12. Svima koji se budu pričestili na prvi petak tijekom devet mjeseci uzastopce obećavam milost pokore na samrti: oni neće umrijeti u mojoj nemilosti ni bez sakramenata. Moje će im Srce biti sigurno utočište u posljednjemu času. SRCE ISUSOVO... Jedina moja ljubavi, smiri me! Najdraža moja pjesmo, razveseli me! Vedrino mojih dana, razbistri me! Sunce životvorne milosti, ogrij me! Riječi mudrosti života, pouči me! Obilje blagog milosrđa, pomiluj me! Prebistri studenče Božji, operi me! Balzame preteških dana, iscijeli me! Žitnico rajskog obilja, nahrani me! Izvore djevičanskog vina, napoji me! Svjetlo nevinosti, obasjaj me! Putnicima neugasiva zvijezdo, vodi me! Plameni žaru ljubavi, zapali me! Čvrsti stožeru čovječanstva, učvrsti me! Ogrado sigurna i neprobojna, brani me! Glasu najboljeg savjeta, prati me! Milino posvećenih duša, opoji me! Pećino nježnih golubica, sakrij me! Odrazu sjajne ljepote, ispuni me! Prijestolje kraljevstva neba, osvoji me! Otvoreno utočište pokajnika, spasi me! Svadbeno ruho moje, zaogrni me! Luko u olujama života, zaštiti me! Kruno neba i zemlje, ovjenčaj me! Vječni raju moj, primi me zauvijek! Amen ! TO JE MOJA MAJKA! Odrasla sam i odgajana u vjeri, pod očevim okriljem i ljubavlju. Kao dijete ostala sam bez majke jer je ona izabrala put u životu bez svoje djece. Bilo mi je teško i osuđivala sam je, ali danas, kad sam i sama iskusila kako se teško zvati mamom (a eto, već sam i baka), vjerujem da nije znala ili nije imala hrabrosti boriti se kroz životne oluje i biti uz svoju djecu. Nije bila poput naše nebeske Majke koja zna za sve naše boli i patnje... i koja nas nikad ne ostavlja same. Tako, neki dan me iznenadio poziv: Ideš s nama u Međugorje? Baš ja? Pozvana sam? I baš je mene izabrala da joj dođem? Možda zato jer zna da sam iskusila što znači biti ostavljeno dijete pa me želi primiti. Bila sam tako sretna i ponosna pred taj put! Krenuli smo na hodočašće Zajednice karmelskih laika. Bilo je to ugodno druženje sa dragim nam časnama i ostalim putnicima. Ipak, jedna rečenica koju je časna izrekla duboko me se dojmila: „više ništa iza Međugorja neće biti isto...“ Tada nisam razumjela što to znači, ali kad smo se približavali Međugorju, emocije su me svladale... Više nisam vladala svojim osjećajima. Sve mi je bilo novo, neistraženo... Put na podbrdo mi se činio kao spas svim mojim bolima i životnim ranama koje me neprestano okružuju. Molit ću za svoju obitelj... Nadala sam se da će sve boli nestati u Majčinom pogledu i njezinoj milosti. Ali, ništa od toga se nije dogodilo! Nije me čula. Naišla sam na zid, jednu ravnu crtu preko koje nema dalje. Tisuću misli i pitanja u meni... zašto? Možda nisam trebala biti pozvana? Ili te nisam dostojna? Ili sam toliko ranjena grijehom pa me nećeš primiti? A odgovora nema! Samo tišina i pokoja suza koja krišom izviri pokazujući moju iskrenu bol. Tužna sam krenula dolje. Molili smo u grupi krunicu za sve naše potrebe. A ja sam se osjećala izgubljeno. I kad smo došli do mjesta gdje se Gospa prvi put ukazala i kad sam ugledala plavi križ, duša mi je počela drhtati, treperiti... Položila sam svoju ruku u ruku svoje drage osobe kraj sebe da svjedoči tome. Hvala ti, Bože... Majka me dotakla, nije me zaboravila, čula me je, ona me voli! Hvala ti, Marijo, što si me uzela u krilo. Hvala ti što imaš milosti i snage za svu svoju dječicu. Hvala ti što sam spoznala da tvoju ljubav i zaštitu treba živjeti, dijeliti i svjedočiti. Zbogom, doći ću ti opet! I sad kad me obuzela svakodnevnica i dočekale opet nove kušnje i bolesti u mojoj obitelji, ja osjećam mir... I baš kao što je časna rekla, iza Međugorja više ništa neće biti isto. Sad znam što to znači jer ja sam drugačija. Čvrsto sam vezana za nit na haljini Majke Marije koju smo zajedno tkale molitvama i koja će me zauvijek uz nju držati i čuvati moju obitelj. Ne bojim se više... Prepuštam se Bogu! Veliko hvala časnama što su nas, sa toliko radosti povele na put Majci Božjoj i što su nam usadile temelje Karmelske zajednice. Nadam se da ćemo ih vjerom i molitvom redovito zalijevati. Hvala i zato što su nam omogučile da odškrinemo vrata i provirimo u svijet dragih nam časnih sestara u Gabela Polju. Hvaljen isus i Marija!
© Copyright 2024 Paperzz
