close

Enter

Log in using OpenID

Akbar Eydi - Mulla Sadra

embedDownload
Akbar
EYDI
ODGOVORI NA PITANJA
Izbor sa web-stranice Fondacije
Akbar Eydi
2
2
ODGOVORI NA PITANJA
1
Urednik
Munib Maglajlić
Likovno oblikovanje
Tarik Jesenković
Akbar Eydi
ODGOVORI
NA PITANJA
Izbor sa web-stranice
Svezak 1
Prijevod s perzijskog
Ibrahim Avdić
Ertan Basarik
Arman Berberac
Fondacija “Mulla Sadra” u Bosni i Hercegovini
Sarajevo 2009.
Dova
1. Pitanje
Šta da učim da bi mi se želja, ako Bog da, ostvarila?
Odgovor
Kur’an Časni sasvim jasno kaže: Pozovite Me, Ja ću vam se odazvati! (Mu’min, 60)
S druge strane, navodi i uvjete da bi dova bila uslišana. Riječ je o samo dva uvjeta:
1. Ozbiljno tražiti,
2. Samo od Boga tražiti.
Treba biti ozbiljan u traženju i biti svjestan da je samo Allah Taj Koji uslišava i
odgovara, te prekinuti nadu u sve drugo mimo Allaha. A kada te robovi Moji za Mene
upitaju, zaista sam Ja blizu, odazivam se molbi molitelja kad Me zamoli. Zato neka se
oni pozivu Mome odazovu i neka vjeruju u Mene, ne bi li napredovali. (Bekare, 186)
Dakle, osnovni uvjet svake dove jeste poricanje svega mimo Allaha i okretanje prema Uzvišenom Bogu. Druga stvar jeste nadati se ispunjenju i krajnje
ozbiljno i uporno tražiti od Boga.
Međutim, u isto vrijeme treba, u skladu sa zakonima Stvaranja, svaku potrebu potraživati sasvim određenim imenom od lijepih Božijih imena. Naprimjer, za ozdravljenje koristiti ime Šafi, tj. Onaj Koji liječi, a ne koristiti naprimjer ime Mumit, tj. Onaj
Koji daje smrt. Za isplatu duga treba dozivati riječima Ja Rezzak, tj. O Ti Koji opskrbu
daješ, a ne koristiti ime i ne dozivati s Boga imenom Ja Kabidu, tj. O Ti Koji sužavaš!
Čovjek se treba osamiti, a najbolja osama je kada čovjek svoje srce isprazni
od drugih te sa čistim nijetom iskrenim govorom traži od Boga ispunjenje svoje
potrebe. Sasvim sigurno, Allah će takvom čovjeku pomoći i odazvati mu se.
2. Pitanje
Želim samo da pohvalim vašu stranicu, kao i odgovore koje ste veoma detaljno
dali na neka moja ranije postavljena pitanja. Molim Vas da napišete nešto više o
tome kad čovjek usmjeri svu svoju nadu i želju na Milostivog Allaha. Da li postoji
neka knjiga koja govori baš na tu temu i šta od literature o ovome preporučujete?
5
Odgovor
Zahvalni smo na Vašim pohvalama i izražavanju dobrohotnosti prema drugima i ujedno molimo Allaha da Vama i svima onima koji se kreću ka shvatanju
Istine i ka ostvarenju duhovnosti, podari zdravlje i dug život pun blagodati, te
da milost Božija obuhvati sve ljude svijeta.
U vezi sa Vašim pitanjem, osvrnimo se najprije na riječi “kad čovjek usmjeri
svu svoju nadu i želju na milostivog Allaha” u vezi s kojim Vam možemo kazati
da je ovo bio cilj svih Božijih poslanika i nebeskih knjiga. Također, ovo je zapravo suština i razlog Stvaranja. Kada Kur’an govori o stvaranju čovjeka, ukazuje
kako su meleci postavili Uzvišenom pitanje: “Zar ćeš postaviti za halifu na Zemlji nekoga ko će smutnju širiti i krv proljevati?” Jer, ukoliko je razlog Stvaranja
ibadet, veličanje i slavljenje, oni to već čine. Odgovor Uzvišenog je bio sastavljen
iz dva dijela, najprije sažeti, a zatim podrobni. I pouči Adema imenima svim, zatim ih predoči melecima i reče im: Obavijestite me o imenima ovim, ukoliko znate...
(Bekare, 30-31) Drugim riječima, poučio je Adema svim imenima (šta se podrazumijeva pod poučavanjem imenima i šta zapravo ta imena podrazumijevaju,
to je posebna tema koja bi trebala biti objašnjena), da bi potom upitao meleke
o njima. Oni nisu bili u stanju odgovoriti i rekoše: Mi ne znamo više od onoga
što Si nas Ti naučio, a zatim učiniše sedždu pred Ademom. Iz navedenih ajeta se
zaključuje da je njihovo pitanje bilo usmjereno na ibadet, dok Božiji odgovor
ukazuje na spoznaju i poučavanje.
Također, u posljednjem ajetu sure Talak Časni Kur’an objašnjava da je suština Stvaranja i spuštanja nebeskih Knjiga u upoznavanju čovjeka sa Božijim
svojstvima: Allah je Taj Koji je sedam nebesa i isto toliko zemalja stvorio; spustio
je naređenje među njih – kako zakone Stvaranja, tako i šerijatske zakone - da
biste znali da je Allah svemoćan i da Allah znanjem Svojim sve obuhvata! Ukoliko
čovjek dosegne ovaj cilj, dakle, ukoliko shvati znanje i moć Božiju, sve njegove
idejne, moralne i praktične teškoće biće riješene. Saobrazno rečenom, objavljivanje Kur’ana i svih nebeskih knjiga je u svrhu predočenog cilja. Naravno, to ni
u kom slučaju ne znači da se treba napustiti Dunjaluk, već sasvim suprotno od
toga: treba izgraditi Ovaj svijet i živjeti radi Boga. Živjeti radi Boga znači oživjeti
u sebi hiljade i hiljade Božijih svojstava i imena poput znanja, moći, milosti,
ljubavi, čuvanja tajni, opraštanja, pokrivanja nedostataka, prelaska preko tuđih
grešaka... Upravo zbog ovoga je rečeno da je robovanje zbilja čija suština je postizanje Gospodarevih svojstava. Čovjek koji je svjestan Boga nikad neće lagati,
6
nikad neće ogovarati, neće nikoga oklevetati, neće tuđe nedostatke objelodaniti.
Ne samo da ne čini nasilje i nepravdu, već je stalno u borbi protiv nasilja i nepravde. On je iskren, častan i milostiv. Samilostan i lijepog morala. S lahkoćom
prelazi preko tuđih uznemiravanja. Poput Jusufa, a.s., koji nakon što je stigao do
moći, i nakon što su okolnosti dovele do toga da njegova rođena braća, koja su
mu nanijela zlo, dođu pred njega da traže pomoć, i nakon što su ga prepoznala
počinju se izvinjavati, a on ih prekida, govoreći im: “Nemojte se koriti, Allah će
vam oprostiti, On je najmilostiviji.” On na ovaj način jednom rečenicom oprašta
četrdeset godina prognanstva, muke, patnje, zatvora, odvojenosti od najbližih.
Čovjeku koji je svjestan Boga osobine su poput osobina Božijeg poslanika,
s.a.v.a., za kojeg Časni Kur’an kaže: Zaista ti imaš uzvišen moral. On je poput
Imama Ehli-bejta. Neko je uputio ružne riječi na račun majke četvrtog imama.
Ali Ibn Husejna, a on je u odgovoru rekao: “Bože, ukoliko je ovo što je rekao
tačno, oprosti joj, ukoliko je netačno, oprosti mu.”
Što se tiče preporuke za literaturu, ukoliko nam kažete s kojim jezicima se
služite, moći ćemo Vam bolje izaći u susret.
Molimo Uzvišenog da Vam pomogne i učini Vas uspješnim, a Vi u ovim odabranim mjesecima molite Boga za sve ljude, i ne zaboravite ni nas u “Mulla Sadri”.
Na kraju, sjetimo se Božijih riječi: Spomenite Me, spomenut ću vas. Kada Allah
spomene, to znači uputu, to znači pomoć, uzimanje za ruku i upoznavanje s
Pravim putem. Biti svjestan Boga znači poštovati zakone Stvaranja, a u sklopu
zakona Stvaranja su i zakoni vjere. Poštovati prava ljudi, pomagati siromašne i
lišene. U današnje vrijeme najveće siromaštvo je siromaštvo kulture, morala i
vjere. Ukoliko budete u mogućnosti lijepim riječima i istinitim govorom zapaliti svijeću pred zalutalom karavanom čovječanstva, učinili ste najveći spomen
Boga. Danas je mladi naraštaj u traganju za Istinom izložen strahovitoj invaziji
neobavezujuće (ne)kulture.
Molite Boga da Vas učini svjetiljkom upute ljudima i da Vam obasja grudi
svjetlom spoznaje i Svojom ljubavlju. Amin.
3. Pitanje
Da li pomaže dova upućena Allahu dž.š. u kojoj Ga molimo za ljubavne probleme?
Ako molimo da se udamo za određenu osobu, da li postoji ikakva šansa da se to ispuni?
7
Odgovor
Dova je jedno od sredstava za povezivanje čovjeka sa Uzvišenim Gospodarom, koja svakako ima svoje posebne uvjete. Prirodno je da je naklonost između
muškarca i žene jedan od zakona postojećeg svijeta koji je Uzvišeni Gospodar
uspostavio, tako da se ljubav muškarca prema ženi ili obratno, ukoliko je u svojim okvirima, ubraja u čovjekove prirodne potrebe. Molba Bogu za stupanje u
brak sa nekom određenom osobom, ne samo da nema nikakve prepreke, već je
i poželjna, jer je brak jedan od važnih činilaca koji sprječavaju čovjeka da čini
grijeh i da krši zakon. Upravo zbog toga Poslanik, s.a.v.a., je rekao: “Ko stupi u
brak sačuvao je pola vjere, pa neka se trudi da sačuva i drugu polovinu.”
U skladu sa ovim, dova za svako dozvoljeno djelo ne samo da je dobra, već je
i potrebna, a brak spada u ona djela kojima je Bog zadovoljan i koja se ubrajaju
u pravila i sunnet Poslanika, tako da je moliti i učiti dovu za to poželjno. Da
Allah primi Vašu dovu, a i mi se molimo da stupite u brak s voljenom osobom
i da Vam brak bude sretan, te pomoću njega osigurate Božije zadovoljstvo i
zadovoljstvo Božijeg poslanika i da kroz njega dođete do plodova koji vode bogobojaznosti i služenju vjeri.
4. Pitanje
Esselamu alejkum, poštovani. Moje pitanje glasi:
Da li je dozvoljeno upućivati Allahu, dž.š., dove za ozdravljenje ako bolesnik boluje od teže, izlječive bolesti i kada je najbolje vrijeme za dovu. Hvala.
Odgovor
Dova je jedan od zakona Stvaranja kojeg je Uzvišeni Bog uspostavio radi posebnih učinaka i tragova. Nema nikakve razlike između dove za teške bolesti ili za
obične stvari. Naravno, učiti dovu ne znači nužno i dobiti odgovor na nju. Međutim, ukoliko su uvjeti dove ostvareni kod onoga koji je uči, sigurno da će biti
odgovoreno. Uvjeti dove, kako nam to Kur’an (Bekare, 186). Bekare navodi jesu:
1. ozbiljno, odlučno traženje,
2. traženje samo od Boga.
8
Dakle, da čovjek u svom traženju bude ozbiljan i da polaže nade jedino i
samo u Boga, a ne da Njega stavi uz ostale stvari.
S obzirom na činjenicu da Allah ima neograničenu moć, za Njega ništa nije
nemoguće. Kada je hazreti Zekerijja ugledao hranu na sofri čiste i bezgrješne
djevojke, tj. hazreti Merjem, začudio se i upitao je: “O Merjem, odakle ti ta
hrana?” Ona mu odgovori: ”Od Boga, jer Bog kome god hoće daje ono šta On
želi.” Ovaj lijepi odgovor pomogao mu je da shvati jednu veliku istinu. Stoga s
krajnjom ozbiljnošću i samo od Boga zatraži da mu podari dijete, uprkos tome
što su normalni uslovi i prirodni zakoni davali do znanja da je to nemoguće.
Međutim, Zekerijja je sa potpunom odlučnošću, usredsređeno i samo od Boga
zatražio ispunjenje te njegove želje. Uzvišeni Gospodar mu je prihvatio dovu i
podario sina po imenu Jahja.
Što se tiče vremena učenja dove, najbolje vrijeme je u zoru i sredinom noći,
nakon obaveznih namaza, nakon davanja milostinje sirotinji i nakon obavljanja
dobrog djela, a od svega je najvažnije da onaj koji uči dovu bude u stanju da ne
polaže nade ni u šta mimo Allaha, dž.š. Iskreno molim Uzvišenog Gospodara da
prihvati dove i odgovori na potrebe Vama i svim Svojim robovima.
5. Pitanje
Drago mi je što mogu da Vam pišem. Ja sam iz Kosova, imam sina koji mnogo
plače kad ga ostavim u obdaništu. On u obdaništu plače, a ja moram na posao.
Voljela bih da mi kažete dovu, da se molim da mi ne plače dijete u obdaništu, jer
ne mogu više da izdržim. Molim se Allahu da se navikne i da ne plače više. Da
Allah bude s Vama i sa svima. Čekam odgovor, hvala unaprijed.
Odgovor
Draga, cijenjena sestro, Uzvišeni Bog je ljudima podario um i razum za upravljanje njihovim životima. Ako bi se po navedenom pitanju obratila valjanom psihologu, on bi sa nekoliko pitanja ustanovio razloge plača djeteta. Pokušajte djetetu
objasniti da ćete doći po njega, da će mu biti lijepo u igri sa drugom djecom itd.
Ukoliko bismo mi svoje vanjske aktivnosti izvršavali kako treba, Uzvišeni
Bog bi nam pomagao u tome.
9
6. Pitanje
Često u našim knjižarama nalazim razne vrste zbirki dova, pa me zanima trebam li
se truditi da učim dove na arapskom jeziku ili mogu svoju komunikaciju s dragim
Bogom vršiti kako sam i navikao, na svom jeziku. Ovdje mislim na svakodnevno
obraćanje Bogu, gdje Mu se obraćam na svom jeziku. Jasno mi je da namaz i ostali
propisani ibadeti trebaju biti na arapskom.
Odgovor
Saobraćanje i komunikacija sa Uzvišenim Gospodarom predstavlja onu stvar
koja je položena u fitret bića svakog čovjeka. Zato jedna mudrost kaže: “Puteva
prema Bogu je isto onoliko koliko je duša ili osoba.”
Svaka osoba u svojoj nutrini ima mogućnost da uspostavi kontakt sa svojim
Gospodarom. Prema tome, općenito govoreći, svi ljudi, na svakom jeziku i u
svim uvjetima, mogu komunicirati sa Uzvišenim Bogom i iskazivati svoje želje
i tajne. Kako kaže Mevlana Dželaluddin Rumi, najuzvišenija veza se može uspostaviti između Slavljenog Gospodara i njegovih robova, kao i između samih
Božijih robova.
Koliko li je samo Hindusa i Turaka koji zbore istim jezikom,
a koliko li je samo Turaka koji su jedni drugima stranci!
Mevlana ovim hoće kazati da postoji mnoštvo Turaka koji se srcem međusobno ne razumiju, a s druge strane postoji i mnogo Turaka koji se srcem razumiju iako ne govore istim jezikom. Veza srcā je zbiljska veza, a ne jezička.
Jezik zemljaka, jezik je tuđinca,
Jezik srca iz različitih zemalja – isti je jezik.*
Prema tome, dova se može upućivati na svakom jeziku i na bilo koji način se
može tražiti od svoga Gospodara. Ali, obzirom na činjenicu da su Božiji poslanici i evlije smatrali da je dova jedno od najjačih sredstava za stizanje do cilja, da
ne bi svaka osoba na svoj način izražavala svoje želje, bolje je da se njena forma
preuzme od velikana vjere, te da se moli na onaj, poseban način na koji su se oni
izražavali, čime se postiže punina i cjelovitost dove. Shodno navedenom, učenje
dova je praksa koja je potpuno utemeljena i koja je na najbolji način predstavljena od strane časnog Poslanika islama, njegovih časnih ashaba i Ehli-bejta. Zato
* Mesnevija, prvi svezak, str. 1205, 1207.
10
se treba, korak po korak, upoznavati sa smislom i značenjima dova i njihovih
duhovnih sadržaja.
Treba imati na umu da upućivanje dova na arapskom jeziku znači držati se
osovine vahdeta, jer je upravo arapski jezik jedan od uvjeta opstojnosti vjere i
prepreka unošenju anarhije i nereda u obredoslovlju islama.
Da Vas Uzvišeni Bog uputi da stignete do Istine, spoznate stvarni smisao dove,
te da svoje tajne i svoje potrebe uspijete prenijeti na valjan način svome Gospodaru.
7. Pitanje
Željela bih znati da li postoji namaz ili dova za ostvarenje želje. Moja želja je da
ostvarim brak. Hvala.
Odgovor
Ukoliko neko želi da lakše dođe do braka i potomstva, treba tri dana uzastopno
postiti i svaku večer pred spavanje (ove tri večeri nakon posta) proučiti 21 put 74.
ajet sure Furkan, a zatim zatražiti od Uzvišenog Gospodara svoju želju, te otići na
spavanje. Svakog mjeseca ponoviti ovaj postupak i želja će se, Ako Bog da, ostvariti.
8. Pitanje
Postoji li dova za ženidbu?
Odgovor
Pitanje mi nije sasvim razumljivo, jer je nepotpuno. Jedino što mogu učiniti
jeste da molim da Allah olakša pitanje ženidbe, da nađeš suprugu koja će ti biti
najbolji saputnik i za tebe predstavljati dobro i Ovoga i Onoga svijeta i da to
bude što je prije moguće.
Kada se u Kur’anu govori o ispunjavanju neke potrebe, ukazuje se da je potrebno traženje oprosta od grijeha (istigfar), jer su sve naše tegobe, i materijalne,
11
i duhovne, i tjelesne, i duševne, posljedica nepostupanja u skladu sa obavezama. Napuštanje grijeha i traženje oprosta grijeha predstavljaju povratak fitretu i čovječnosti, odnosno tevhidu i pobožnosti. Jasno je da se pobožnost i
robovanje Bogu ne ogledaju samo u obavljanju namaza i postu, već to znači
predati se i pokoriti Božijim zakonima i slijediti Poslanikov sunnet (naravno,
neki od tih zakona su post i namaz). Dakle, čednost i čist život predstavljaju
činioce koji čovjeku osiguravaju da ostvari svoje duhovne i materijalne potrebe. Svakako, trebamo znati i to da je bit materijalnog svijeta utemeljena na
suprotnostima i sukobu. To znači da pobožan čovjek neće imati prepreka, već
da će oslanjanjem na Boga i čišćenjem duše od raznih zaprljanja, te ljudskim
ponašanjem prevladati teškoće i tako biti daleko od brojnih nevolja. U svakom
slučaju, neka ti Bog pomogne da se nađeš i ustraješ na putu čovječnosti, fitreta
i monoteizma.
9. Pitanje
Koje dove ili sure je dobro učiti da, inšallah, rodim dijete, jer sam u braku 24
godine. Selam.
Odgovor
Poštovana sestro, iz sveg srca gajimo nadu u Božiju dobrotu i milost i da će
Vaša potreba biti zadovoljena i iskreno se nadam da ćemo ubrzo čuti radosnu
vijest da Vam je želja ispunjena.
U isto vrijeme poklanjam Vam nekoliko savjeta, da bi Vam se duša smirila a
i da bi se na Vašem srcu otvorila nova vrata nade u Boga.
A. Upravljanje stvorenim svijetom u ruci je Milostivog Upravitelja
Ukoliko iskrenog srca, sa razumom i razmišljanjem budemo vjerovali da je
naš stvoritelj Bog, Čije su Znanje, Moć i Milost bezgranični, u tom slučaju ćemo
uvijek biti ispunjeni nadom u Njegovu milost, i bit ćemo radosni i zadovoljni
Njegovim odredbama koje se šire u našim životima. Zato što je Moćan - to znači
da može, a zato što je Milostiv - to znači da će dati. Ukoliko pak ne bude dao,
to je zato što je On i Mudri.
12
To je poput primjera kada milostiva majka izmiče hranu ispred svoga djeteta
jer zna da mu ona ne prija ili da mu je usljed neke bolesti trenutno štetna. To
znači da prvenstvo u majčinom držanju i postupanju ima korist o kojoj njeno
dijete ne zna ništa i u tom trenutku ne razumije zašto ona tako postupa. Zato ne
bismo trebali biti tužni ukoliko nam On nešto ne bude dao.
B. Nekad je bolje nemati nego imati
Budemo li obratili pažnju na život i djela velikog broja ljudi, pomislit ćemo: Kamo
sreće da se nikada nisu ni rodili, jer tada ne bi ovaj divni svijet zagadili svojim moralnim
i tjelesnim bolestima, i ne bi stvorili onoliki broj različitih teškoća, boli i nevolja!
Časni Kur’an kaže: a možda vi ne volite neku stvar a ona je dobro za vas, a možda
vi volite neku stvar a ona je zlo po vas, Allah zna a vi ne znate. (Bekare, 216) Uzvišeni Gospodar određuje koristi svojih robova u skladu sa njihovom ličnošću, jer
mi ljudi ne znamo tajne skrivenog svijeta. Tačno je da vi niste čuli dječiji plač – a
nadamo se da ga uskoro čujete i da Vam Allah ispuni želju – ali, s druge strane,
niste ni čuli, ni ispustili uzdah koji se ispušta u brojnim porodicama u trenucima
kajanja zbog ponašanja vlastite djece. Da li biste bili zadovoljni djetetom koje bi
– ne dao Bog! - bilo ovisno o drogama? Ili ne – dao Bog! – da imate nesposobno,
retardirano ili pak dijete koje ima neki od stotine vrsta nedostataka?
C.Sredstvo za kontakt sa Uzvišenim Bogom
Zar mi ne volimo imati djecu radi postizanja užitka na ovom kratkotrajnom
svijetu? Zar ih ne želimo učiniti svojim nasljednicima, i zar ne želimo da ostanu kao
dobro djelo nakon kraja našeg života? Ukoliko je izneseno tačno, u tom slučaju ovo
neposjedovanje je postalo razlog Vašeg kontakta s Bogom i to Vam je u dušu ulilo
mnogo životne nade. Na taj način Vaše ruke potrebe uvijek su okrenute Bogu. Koji
užitak je veći od toga, koja vrijednost je dugotrajnija od te? Zato budi radosna i budi
zahvalna Bogu i sretna što znaš da te On, kao Stvoritelj svjetova voli!
D. Korištenje modernim naučnim postignućima
Svakodnevno, naučna dostignuća i otkrića bivaju bolja i naprednija, zato ako
Bog da i to može biti povod Vaše sreće, pa da i Vi postanete majka, i to ne samo
jednog djeteta već nekoliko djece. Moja je sestra također, tek nakon 32 godine
strpljenja, iščekivanja i dova upućenih Bogu, prije dvije godine postala napokon
majka. Zato nemojte zanemariti obraćanje ljekarima i stručnjacima, jer Allah je
Onaj Koji stvara uzroke.
13
E. Korištenje dovom
Jedan od oblika pomoći koje Uzvišeni navodi u 52. ajetu sure Hud, jeste sljedeće: O narode moj, molite Gospodara svoga da vam oprosti, i pokajte Mu se, a On
će vam slati kišu obilnu i dat će vam još veću snagu, uz onu koju imate, i ne odlazite
kao mnogobošci! Iz ovog se ajeta sasvim jasno može se razumjeti da je traženje
oprosta od grijeha i čišćenje od njih jedno od sredstava Božije milosti.
Jedna od stvari koja se ubraja u okretanje i obraćanje Allahu jeste pomaganje
ubogih i sirotih ljudi. Vi biste trebali, u mjeri svojih mogućnosti, s nijetom postizanja svoje potrebe, čestitim i obrazli sirotim ljudima pomagati i – ako Bog
da! – Allah će zadovoljiti Vašu potrebu. Dakle, jedna nadasve korisna stvar, mnogo moliti Boga za oprost (činiti istigfar), a druga stvar pomagati sirotinji – ovo
su najbolja sredstva i najbolje dove koje se mogu uputiti.
S nadom u Boga, očekujemo da čujemo radosnu vijest od Vas. Selam alejkum i neka je sa Vama milost Božija.
10.Pitanje
Poštovani gospodine, esselamu alejkum. Zamolio bih Vas da mi kažete šta treba
učiti ako želiš da nešto ostvariš u životu. Da malo objasnim šta ustvari želim:
Kada sam imao 22 godine, čekajući autobus na jednoj sporednoj stanici u
Srebreniku, nakon 10 minuta ugledao sam jednu ženu u zelenom odjelu kako
ide prema meni. Otprilike, žena srednjih godina. Kada je došla na stanicu
upitala se sa mnom. Onda smo počeli razgovarati, ustvari – ona je mene sve ispitivala, a ja sam odgovarao. Međutim, pošto je ovo bilo ratno stanje, autobusa
nije bilo već duže vremena. Onda je ona predložila da krenemo pješice, što sam
i prihvatio. Rekao sam joj da ionako idem na liniju u Brčko i da mi je potrebno
društvo. Prilikom našeg pješačenja imao sam toliko vremena da joj kažem sve
o sebi. Ovo je prije svega jedna dobra i ugledna muslimanka koja mi je mogla
biti majka. Međutim, kad sam joj rekao šta me ustvari muči, ona mi je rekla da
trebam da “učim” 40 dana određene dove i sure iz Kur’ana i da će mi se želja
ostvariti. Ali ja sam to zaboravio dok sam bio na ratištu, zbog izuzetno jakih
agresorskih napada na naše položaje u Dizdaruši. Kasnije sam pokušavao da
pronađem tu ženu, ali bez uspjeha. Iako mi je rekla gdje živi i kako se zove i navela članove svoje porodice koje sam ja lično poznavao, svi su mi rekli da niko
nikad nije čuo za nju. Sad trenutno živim sa svojom porodicom u Americi, pa
14
Vas molim da mi odgovorite šta se sve treba učiti da bi se želja ostvarila. Da
Vas Allah uputi na Pravi put.
Unaprijed se zahvaljujem, esselamu alejkum.
Odgovor
Uz selame i želje za uspjeh Vama i Vašoj porodici. Odgovor na ovo pitanje daje
Uzvišeni Bog u 9. ajetu sure Isra: Zaista ovaj Kur’an upućuje k onome što je najpostojanije, i donosi radosnu vijest vjernicima koji čine dobra djela da ih čeka nagrada velika.
Drugim riječima, ova Knjiga osvjetljava i vodi ka sreći i Ovoga i Onoga svijeta.
U skladu s rečenim, ukoliko čista i iskrena nijeta (namjere) u ime Boga istrajno uzmete Kur’an za podršku i vodiča u svom životu, obratite mu se i sprijateljite se s njim, provodeći u njegovom proučavanju najmanje po jedan sahat
dnevno, sasvim sigurno da će Vam Allah pomoći. Časni Kur’an smatra neophodnim posjedovanje razumnog razmišljanja i planiranja u životu. Kur’an je
knjiga upute. Kur’an je knjiga života. Djelo pod naslovom Kur’an u islamu, od
autora Allame Tabatabaija, nedavno je izišlo iz štampe, vjerovatno će ubrzo biti
i na našoj web-stranici. Zamolio bih Vas da je s pažnjom pročitate, da biste se
upoznali s vrijednostima Kur’ana i načinom na koji ona upućuje.
Uzvišeni Bog daje u Kur’anu obećanje da će čovjeka koji se trudi i zalaže na
Božijem putu sigurno uputiti i povesti pravim smjerom: One koji se budu zarad
Nas zalagali Mi ćemo, sigurno, putevima našim uputiti; a Allah je zaista sa dobročiniteljima! (Ankebut, 69)
Molim Uzvišenog Boga za pomoć i uputu i Vama i svim muslimanima i
cijelom čovječanstvu. Primite naše tople selame, i ukoliko imate pitanja, sa zadovoljstvom ćemo nastojati da Vam odgovorimo.
11.Pitanje
Htjela bih da znam, naravno uz dužno poštovanje. Ja nisam islamske vjeroispovijesti, što mislim da nije ni važno. Čitala sam dosta, skoro sve sa vašeg sajta i vrlo
mi je interesantno i lijepo. Da li bih mogla da zamolim, ukoliko Vi smatrate da je
to u redu, da mi pošaljete dovu za zaštitu protiv uroka i protiv straha. Nešto sam
pročitala, ali nisam sigurna da li je to ispravno. Molim Vas odgovor i još jedan
veliki pozdrav za sve. Hvala.
15
Odgovor
Najbolja dova/molitva koja postoji protiv uroka i straha jeste pouzdanje i
oslanjanje na Boga, te jačanje volje, jer je sa stanovišta psihologije, kao i sa stanovišta monoteističkih religija dokazano da padanje pod uticaj bića koja okružuju čovjeka ima izravnu vezu sa snagom volje i duhovnom energijom dvaju
bića (čovjeka i toga drugog bića). Ukoliko se Vi oslanjate na Stvoritelja svjetova
i vježbom i razmišljanjem učinite jakom svoju moć volje i vjerovanja, bit ćete
očuvani od svih uroka i svakoga straha.
A Vama, poštovana, najljepša hvala na ukazanom povjerenju i optimizmu koji
gajite prema nama, te ukoliko eventualno želite o ovoj temi možemo podrobnije
govoriti.
12.Pitanje
Otvorila sam radnju, ali nemam posla. U početku je bilo pošlo, ali sada nikako,
skoro da niko ne ulazi u nju. Mislim za sebe da sam pobožna osoba. Koju dovu
da proučim?
Odgovor
Kao prvo, moramo znati da je materijalni i prirodni svijet sam po sebi takav
da ima uspone i padove, umanjivanja i uvećavanja, a ovo pitanje se tiče prirodnog svijeta. Kao drugo, moguće je da je to Božiji ispit, koji će se položiti sa
strpljenjem i oslanjanjem na Boga. Kao treće, moguće je da ne poznajete način
trgovanja, pa biste trebali istražiti i upitati stručnije osobe po ovom pitanju.
U svakom slučaju, sa stanovišta Kur’ana, ako čovjek živi čisto, sigurno će ga
obuhvatiti Božija milost: a onome koji se Allaha boji, On će izlaz naći. i opskrbit
će ga odakle se i ne nada; onome koji se u Allaha uzda, On mu je dosta (Talak, 2-3)
Ajeta o ovom ima mnogo.
U islamskim predajama vidimo da se za povećanje opskrbe preporučuje pokajanje i traženje oprosta, ostavljanje grijeha i – prihvatiti se spominjanja Allaha.
Također, činiti dobro i biti na usluzi roditeljima.
Zabilježeno je da je neki čovjek ušao u džamiju Allahova Poslanika, dok je Poslanik držao govor narodu. Obratio se Poslaniku rekavši: “O Božiji Poslaniče! Siromašan
16
sam, šta bih trebao učiniti?” Poslanik ga upita: “Imaš li majku?” “Ne” – odgovorio je.
“Da li imaš oca?” “Da” – odgovorio je. Poslanik mu na to reče: “Idi i služi svome ocu,
a za majku traži oprost od Allaha. Sigurno će ti život krenuti ka boljem.” Siromah se
okrenuo i na izlazu iz džamije, Poslanik ga je obradovao Allahovom milošću.
Znači, oslanjanje na Allaha, traženje opskrbe od Njega, razmišljanje i iznalaženje odgovarajućih načina, sigurno će otvoriti vrata opskrbe.
S nadom da ću od Vas primiti radosne vijesti.
13.Pitanje
Esselamu alejkum. Željela bih znati da li postoji dova za ostvarenje želje. Moja
želja je da mi se vrati jedan momak, koji mi se jako sviđa, da s njim ako Bog da
osnujem porodicu.
Odgovor
Uzvišeni Gospodar je Ispunjivač želja, Onaj Koji odgovara na pozive i dove.
Kada dova bude upućena zbog istinske potrebe i iz dubine srca, s nadom u Boga,
a ne u nekog drugog i započeta i završena sa selamima i blagoslovima Muhammedu i njegovoj porodici, bit će na nju odgovoreno, ako Bog da.
Ali, u ovom posebnom slučaju bolje je da ono o čijim tajnama izvršavanje ne
znate od Boga ne tražite, već tražite od Boga dobro i sreću. Pa tako, ako u ovom
slučaju ima za Vas dobra i sreće – bit će ostvareno.
14.Pitanje
Može li čovjek molitvom da ozdravi i izliječi se od bilo koje bolesti?
Odgovor
Da bi odgovor na ovo i njemu slična pitanja postao jasan, obavezno treba
obratiti pažnju na nekoliko važnih stvari. Ukoliko se te stvari shvate na ispravan
17
način, u tom slučaju može se ispravno koristiti dovom i učiniti je velikim pomagačem u životnim pitanjima i duhovnog i materijalnog vida.
A. Dova – zbilja stvorenoga svijeta,
B. Svaka zbilja stvorenoga svijeta određena je granicom Božijeg određenja,
C.Upoznavanje sa ustrojstvom i zbiljama svijeta jeste uvjet za njihovo korištenje.
U vezi sa prvom tačkom Časni Kur’an se obraća plemenitom Poslaniku islama, s.a.v.a.: A kada te robovi Moji za Mene upitaju, zaista Ja sam blizu, odazivam
se molbi molitelja kad Me zamoli. Zato neka se oni pozivu Mome odazovu i neka
vjeruju u Mene, da bi bili na Pravom putu. (Bekare, 186) Na drugom mjestu
se kaže: Reci: “Allah vam ne bi poklonio pažnju da nema molitve vaše, a vi što ste
porekli, pa ubrzo ćete vidjeti rezultat toga.” (Furkan, 77)
Opća poruka ovih ajeta je sljedeća: ukoliko se čovjek obrati dovi/molitvi, te
pozove svoga Boga, Bog će se odazvati njegovoj dovi i dati mu odgovor. Ukoliko
se, međutim, ne posveti i ne obrati dovom, ukoliko porekne zbilje svijeta, u tom
slučaju kod Boga nema nikakvog ugleda niti vrijednosti, tako da će njegovom
postojanju ili nepostojanju biti jednako pristupano, a vrlo brzo će dobiti i odgovor na svoju prostotu i neodgojenost.
Dakle, načelno gledano dova, skrušenost pred Bogom, jedan je od zakona
stvorenoga svijeta, koji ima svoju pozitivnu vrijednost. Njeno neuvažavanje tretira se i kao neuvažavanje zbilje svoga vlastitog postojanja, što dovodi do ravnoteže vrijednosti suprotnih polova, tj. postojanja i nepostojanja. Drugim riječima,
u takvom stanju nema više pomoći koja bi ga pratila ovim svijetom.
Vrste dova
Dova se može podijeliti na tri vrste, od kojih svaka ima svoj poseban učinak.
Dova jezikom
Čovjek traži nešto od Boga iz čiste navike, pri čemu niti je srce prisutno, niti
je on, ukoliko bi mu dova bila primljena, spreman prihvatiti to što traži.
Dova srcem
Čovjek, zaista, cijelim svojim bićem traži nešto od Boga i srce mu traži ono
što jezik izgovara.
Dova sa sposobnošću prihvatanja
Riječ je o slučaju kada čovjek ima mogućnost i spremnost za prihvatanje
odgovora na upućenu dovu. Drugim riječima, da u sebi ima pripremljen teren
da primi ono što traži od Boga.
18
Želimo li ove tri razine dove pretočiti u opipljiv primjer, možemo govoriti
o čovjeku koji želi pozvati prijatelja kod sebe na kahvu. Jednom prilikom se to
dogodi iz navike, kada mu izleti “Hajde na kahvu”, dok u istom trenutku uopće
nije za to da mu se prijatelj odazove, ili pak nije ni svjestan šta je rekao. Drugi
put je ozbiljan, kada kaže: “Hajde bujrum, da pijemo kahvu.” U oba slučaja moguće je da prijatelj prihvati ili ne prihvati poziv. Nekad se domaćin domaćinski
pripremi, i tek onda ozbiljno i s poštovanjem poziva prijatelja u goste. U ovom
slučaju prijatelj se sigurno odaziva.
Isto tako, bolesnik obavi sve ono što je prema ljudskom i naučnom pogledu
dužan obaviti: odlazi u ambulantu, odlazi u apoteku, uzima propisane lijekove,
i onda prilikom uzimanja lijekova moli Boga: “Bože, učini da ovi lijekovi budu
djelotvorni i korisni, pa da ozdravim.”
Dakle, princip dove i traženja od Boga jedna je od zbilja stvorenoga svijeta,
koja ima svoje posebne učinke i tragove. Dova je jedan od zakona Stvaranja, pa
kao što u materijalnom svijetu imamo zakon Zemljine teže, koji ima svoje posebne učinke i ulogu i čija upotreba i korištenje zahijeva posebne i tačne uvjete,
na isti taj način širom stvorenog svijeta rasprostrt je zakon dove i otklanjanja
potreba stvorenjima posredstvom Gospodara svjetova. Dova ima svoje posebne
tragove i učinke, čije je korištenje uvjetovano određenim stvarima. To da je svaka
zbilja svijeta data u vlastitim, određenim mjerama i okvirima od Uzvišenog Gospodara, jasna je stvar i Kur’an o njoj govori. U u 21. ajetu sure Hidžr se kaže: I
ne postoji ništa čije riznice ne posjedujemo, a od toga Mi spuštamo samo u određenoj
mjeri. Na drugom mjestu se kaže: Allah je svakoj stvari mjeru odredio. (Talak, 3)
Dakle, sva bića su ograničena Božijim određenjem i prirodno je da imaju posebne učinke, a njihovo korištenje uvjetovano je posebnim pravilima.
Dova je također jedan od zakona čiji je okvir ograničen, uvjeti posebni, a
način upotrebe jasan. Kada je dova jedan od zakona svijeta, prirodno je da će
imati posebne odnose uticanja i padanja pod uticaj ostalih zakona. U skladu s
rečenim, trebamo znati da se dova ne može učiti za sve stvari i na svaki način te
da se ne može njome koristiti pod svim uvjetima, već i ona također ima uvjete i
njeno primanje zavisi od njihovog ispunjavanja.
Treća važna stvar koju treba uzeti u obzir jeste da je potrebno poznavanje
zakona Stvaranja, između ostalog i zakona dove, da bi se njome moglo koristiti.
Ukoliko ne znamo značenje dove, ukoliko ne znamo kako obaviti dovu, ako ne
poznajemo njene uvjete i pravila, sasvim je prirodno da se ne možemo dovom
okoristiti niti se možemo nadati potvrdnom odgovoru.
19
Stvoreni svijet utemeljen je na potrebama i stvorenja stvorenoga svijeta jedino dovom i traženjem od Gospodara mogu ostvariti svoje potrebe, bilo da se ta dova odvija
verbalnim jezikom ili jezikom stanja. Ustrojstvo svijeta je određeno i precizno, što
znači da se za postizanje bilo čega treba ići određenim putem. Za gašenje žeđi treba
uzeti vodu, za utoljenje gladi treba uzeti hranu, za spas od bolesti treba se obratiti ljekaru. Međutim, u isto vrijeme treba znati da je Bog Onaj Koji vodi daje moć gašenja
žeđi, hrani moć da utoli glad. Moguće je da im ta njihova svojstva oduzme ili da kao
prepreku njihovoj svrhovitosti postavi neki drugi zakon. Dakle, to što voda gasi žeđ
dešava se Božijom dopuštenjem i vatra kada gori, gori Božijom dozvolom.
Značenje istinske dove je u tome da shvatimo da kada se krećemo prema postojećim uzrocima i činiocima u svijetu prirode zbog poboljšanja stanja i podmirenja bilo koje potrebe ili rješavanja tegobe, nijedan od tih činilaca, niti uzroka
nije samostalan i neovisan, niti je neograničen. Noge nam se kreću prema tim
uzrocima, ali duše i srca su nam usmjereni prema Bogu, jer je samo On neovisan
i samostalan po Svojoj Biti, Čiji su moć, prodornost i djelotvornost neograničeni. Dakle, ovakva dova liječi svaku tegobu.
Ako se pod dovom misli na uobičajenu izgovorenu molbu, ili na zapisivanje
ajeta i dova na papir – iako je i to u svojim granicama djelotvorno, sigurno nije
lijek za svaku bol, niti spas za svaku potrebu, zbog toga što je Allah, dž.š., stvoreni svijet uspostavio na određenim zakonima i On neće poništiti Svoje zakone
i poredak. Također, nije nam dao dozvolu ni da samo riječima tražimo ono što
nam treba, ili izlječenje od onoga što nas boli, a da se ne pomognemo prirodnim
činiocima, tj. da se ne obratimo ljekaru.
Također, ni metod Poslanika, ni Božijih evlija, ni Imama ne dopušta nam takvo
šta. Zato su i oni, iako su cijelim bićem bili okrenuti Bogu, i samo Boga vidjeli kao
Apsolutni uzrok, Neovisnog po svojoj Biti, sa svim ovim vjerovanjima išli u susret
običnim stvarima i materijalnim uzrocima. U ratu, za ostvarenje prevlasti nad neprijateljem u potpunosti su se koristili materijalnim činiocima – nekad su pobjeđivali, a
nekad bi bili poražavani, te bivali i šehidi. Molim Boga za pomoć svima.
15.Pitanje
Esselamu alejkum. Da li je dozvoljeno od Allaha tražiti da izliječi od težih oboljenja kao što su tumori, napadi epilepsije i sl? Hvala i selamun alejkum.
20
Odgovor
Da li je Bog, Koji je od početka pa do vječnosti stvorio Ovaj svijet, nemoćan da izlijeći teža oboljenja? Zar nije hazreti Isa, a.s., liječio slijepe od rođenja,
liječio teža oboljenja, pa čak i oživljavao mrtve?! A to znači - kada jedan od
Božijih robova može da učini pobrojano, zašto sam Stvoritelj ne bi mogao to
učiniti?
Allame Tabatabai u svome tefsiru Kur’ana El-Mizan navodi predaju iz Sujutijevog tefsira Durru-l-mensur, koju Mu’az bin Džebel prenosi od Allahovog
poslanika, s.a.v.a.: “Da je vaša spoznaja Boga ispravna spoznaja, tada biste mogli
svojim dovama i traženjima od Boga i brda pomjeriti.” (El-Mizan, sv. 2, tumačenje 186. ajeta sure Bekare)
A to znači da je kod Uzvišenog i Silnoga Boga ništavno i beznačajno ono
što se nama čini velikim, jer Božije djelo je i samo Njegovo stvorenje, koje svoje
postojanje i savršenstvo crpi iz biti Uzvišenoga Boga.
Stoga Kur’an kaže: Njemu se mole oni koji su na Nebesima i na Zemlji. (Er-Rahman, 29) Sve ono što je na Nebesima i Zemlji, a i sama Nebesa i Zemlja neprekidno
Ga mole i pitaju, a i sam Uzvišeni je rekao: “Zovite Me da bih vam odgovorio.”
Ono što je važno kod dove je predano i uporno traženje. Nema razlike da li je
to izlječiva ili neizlječiva bolest, da li je velika ili mala. Za Boga, Koji nije poput
nas, nema razlike da li je nešto malo ili veliko.
U svakom slučaju, poželimo da Bog podari svim bolestima izlječenje. A Vi
činite dovu, jer On zna šta Mu je činiti.
16.Pitanje
Selam! Najprije želim da Vam se zahvalim na odgovoru koji ste mi dali prije nekog
vremena, jer mi je zaista pomogao da shvatim i uvidim neke stvari. Zato želim da
Vam postavim još jedno pitanje, a tiče se pronalaska posla. Ustvari, da li postoji
neka sura ili nešto slično što se uči da bi se lakše i brže našao posao?
Hvala unaprijed na odgovoru.
Odgovor
U vezi s ovim pitanjem ukazat ću na nekoliko stvari:
21
Zakonitost svijeta
Bog je Svijet ustanovio na temelju zakona. To znači da ukoliko se želi stići do nekog cilja, mora se ići posebnim putevima koji vode prema posebnim ciljevima. Nemoguće je obaviti posao, a ne držati se zakona koji omogućava njegovo obavljanje.
Priprema ambijenta i mogućnosti
Jedan od zakona stizanja do željenog cilja jeste priprema sebe i svojih mogućnosti za ono šta se želi. Naprimjer, kada neko postigne visoku stručnost na
nekom polju, ljudi kojima treba takav stručnjak će kada čuju za njega – prije ili
kasnije – počet će da mu se obraćaju. Dakle, pripremanje sebe znači korištenje
zakonima stvorenog svijeta.
Takvaluk, bogobojaznost jedan je od zakona stvorenoga svijeta
Jedan od zakona Stvaranja jeste i takvaluk, koji podrazumijeva poštivanje zakona Stvaranja. Jedan od tih zakona jeste da se čovjek, uz napor i zalaganje u sticanju
opskrbe, osloni i pouzda u Boga, te da ozbiljno i krajnje uvjereno od Boga traži da
mu otvori one puteve za koje on ne zna. U vezi sa rečenim se u suri Bekare, u 186.
ajetu, kaže: A kada te robovi Moji za Mene upitaju, Ja sam, sigurno, blizu: odazivam
se molbi molitelja kad Me zamoli. Zato neka oni pozivu Mome udovolje i neka vjeruju
u Mene, da bi bili na pravom putu. Dakle, Allah dž.š. kaže da se ovo dešava kada
samo od Njega traže, kada se odazovu pozivu i počnu iskreno vjerovati u Njega.
Ovaj ajet ukazuje na neophodnost Božijeg odgovora na traženje Njegovog roba.
S druge strane, u 3. ajetu sure Talak, kaže se: Opskrbit će ga odakle se i ne nada;
onome koji se u Allaha uzda, On mu je dovoljan. Dakle, svakog trenutka i na svakom mjestu možemo i trebamo isprazniti svoje srce od vezanosti i oslanjanja na
bilo koga i na bilo šta mimo Allaha, a zatim na temelju potpune uvjerenosti u
Božiju neograničenu moć i uz potpunu sigurnost u odgovor i ispunjenje dove i
potrebe, moliti Gospodara da nam tegobe budu riješene.
Budimo uvjereni u stizanje do cilja. Naravno, u ajetu su postavljena dva uvjeta prihvaćanja dove: Samo i samo od Boga tražiti, te biti ozbiljan u dovi i siguran
u odgovor.
Jedan pjesnik poručuje posredstvom svojih stihova da čovjek koji ima samo
jedno srce, ali koje je raskomadao na stotinu srca i posijao ga na stotine strana,
treba da sve te dijelove prikupi i da se vrati u stanje jednoga srca. Ne treba da se
usmjerava na sto strana, nema potrebe nadati se i oslanjati na druge.
22
Potrebno je s uzvišenom, čistom iskrenošću tražiti od Boga opskrbu. Tek
ukoliko ne bude udovoljeno onome što se traži, pa onda se žali na Nas, i reci:
“Bože, zašto mi nisi dovu primio i zašto Si mi nadu uskratio?” Dakle, temelj
dove je ozbiljno i odlučno traženje, te priprema terena.
Mi se, također, molimo za Vas i za sve muslimane svijeta, da svima bude dato
ono što im je potrebno.
S nadom u radosnu vijest stizanja do željenog i do svega onoga šta od Boga
tražiš, i to što prije. Amin, Rabbe-l-alemin.
17.Pitanje
Da li mi možete preporučiti neke provjerene dove ili sure za brak, za moju sestru?
Ona je lijepa djevojka, ali nema sreće u ljubavi, ne znam šta je, Allah zna. Pomozite, ako možete.
Odgovor
Učenje dova i traženje nečega od Uzvišenoga Boga je ono što i On sam traži
od Svojih robova. U tom smislu je i obećao odgovor i ispunjenje: a vaš Gospodar
je rekao: “Pozovite Me i odazvat ću vam se!” (Gafir, 60) Ili: a Allahova su imena
lijepa, pa Ga njima i dozivajte! (A’raf, 180)
Međutim, u suri Nuh u navode se u ajetima izrazi koji pojašnjavaju razloge neuslišavanja dova ili naše poteškoće. Jedan od njih je i grijeh, odnosno neposlušnost
Bogu, i prelaženje preko Njegovih granica i narušavanje prava drugih.
Zatražite oprost od Gospodara vašeg, On zaista mnogo prašta. Poslat će vam
oblake koji će da vas obaspu, i pomoći će vas dajući vam imetak i djecu. (Nuh,
10-12)
Iz ovih ajeta se može vidjeti da neki grijesi uzrokuju lišavanje čovjeka mnogih
Božijih blagodati, a naročito u imetku i djeci.
Zato možemo zaključiti sljedeće:
1. Kašnjenje braka Vaše sestre možda je dobro za nju samu, koja će ako Bog
da, strpljenjem i čednošću stići do traženog dobra.
2. Možda je i oslanjanje na ljepotu uzrokovalo zaboravljanje na Uzvišenog
Boga i njegove zakone, kao i misao da je samo ljepota dovoljna za dobrog
23
bračnog druga. Oslanjanjem na Uzvišenog Boga i vraćanjem Njemu, postoji nada otvaranja vrata Božije milosti prema njoj.
3. Zamislite se zašto je ona dospjela u nezavidan položaj? Zar ga nije moguće
riješiti promjenom društvenog i moralnog ponašanja?! Znači, ne postavljajući prevelike uslove za brak i koristeći se ovim ajetima, najbolji put su
dova te traženje oprosta i klonjenje grijeha.
Nadam se da ćemo sa oslanjanjem na Uzvišenog Boga u bliskoj budućnosti
čuti dobre vijesti o njenoj udaji.
18.Pitanje
Dova za ženidbu.
Odgovor
Ova sintagma mi nije jasna, jer je nepotpuna. Jedino što mogu učiniti jeste
da molim da Allah olakša pitanje ženidbe, da nađeš suprugu koja će ti biti najbolji saputnik i predstavljati za tebe dobro i Ovoga i Onoga svijeta i da to bude
što je moguće prije.
Kada se u Kur’anu govori o ispunjavanju neke potrebe ukazuje se na okolnost
da je to traženje oprosta od grijeha (istigfar), jer su sve naše teškoće i tegobe, i materijalne, i duhovne, i tjelesne, i duševne posljedica nepostupanja u skladu sa našim
obavezama. Istigfar i napuštanje grijeha predstavljaju povratak fitretu i čovječnosti,
tevhidu i pobožnosti. Jasno je da se pobožnost i robovanje Bogu ne ogledaju samo u
obavljanju namaza i posta, već znače predati se i pokoriti Božijim zakonima i slijediti
Poslanikov sunnet.
Dakle, čednost i uredan život predstavljaju činioce koji pomažu čovjeku da
stigne do svojih duhovnih i materijalnih potreba.
Naravno, trebamo znati i to da je bit materijalnog svijeta utemeljena na sukobu i suprotnostima. To znači da se ne misli na okolnost da pobožan čovjek
neće imati teškoća, već da će oslanjanjem na Boga i čišćenjem duše od moralnih
i drugih zaprljanja, te ljudskim ponašanjem prevladati prepreke i tako biti daleko od brojnih nevolja. U svakom slučaju, neka ti Bog pomogne da se nađeš i
ustraješ na stazi čovječnosti, fitreta i monoteizma.
24
Abdest i gusul
1. Pitanje
Zanima me da li je valjan abdest koji se uzme sa dvije šake (dakle, posipanje s dvije
šake, ne mislim na broj sipanja vode po licu, već dvije sastavljene šake prosuti po
licu – da bi se obuhvatilo cijelo lice). I također, zanima me da li je sipanje po licu
i rukama dovoljno ili je vadžib dlanom preći preko lica. Hvala.
Odgovor
Ono što je u abdestu uvjet jeste da se voda sa nijetom abdesta polije po svim
potrebnim mjestima. Ovo je moguće učiniti na dva načina (sa stanovišta učenjaka sljedbenika Ehli-bejta, a.s.).
a) Da se cijelo lice potare rukom, ili
b) Da se lice opere potapanjem, tj. s nijetom abdesta lice će se potopiti u
vodu u fontani ili u tekuću vodu, tako što će potapanje započeti s čelom,
a završiti izvlačenjem brade iz vode. U ovom slučaju potiranje lica rukom
nije potrebno. Također, ovaj propis se odnosi i na ruke.
Ali ako se vodom poliju lice ili ruke, tada je potrebno da ih se potare rukama
da bi se uvjerio da nigdje nije ostalo suho mjesto.
2. Pitanje
Pitanje je vezano za abdest: Zanima me da li žena ima abdest, ako konstantno ima
bijelo pranje? Zbog ovog uzimam abdest za svaki namaz.
Odgovor
Sa stanovišta ehli-bejtskog fikha devet stvari kvare abdest:
1. Mokraća (ako se mokri, pa makar samo jednu kap, svojevoljno ili ne).
2. Velika nužda.
25
3. Puštanje vjetra.
4. Spavanje (ono stanje u kojem čovjekova čula gube aktivnost, pa niti vidi,
niti čuje).
5. Sve ono što dovodi do gubitka razuma, poput pijanosti, gubitka svijesti,
ludila i slično.
6. Hajz i nifas (mjesečnica kod žena).
7. Sve ono zbog čega gusul postaje obavezan (poput polucije – bez obzira da
li je u snu ili na javi, svojevoljno ili nehotice, te intimnog odnosa).
Na osnovu ove podjele, bijeli sekret koji se javlja zbog prehlade i upala ne
kvari abdest, tako da ga nema potrebe zbog toga obnavljati.
Kada je riječ o pravilima u vezi sa ovim pitanjem na osnovu sunijskog fikha,
obratite se službi za šerijatska pitanja pri Rijasetu islamske zajednice.
O abdestu i gusulu, također, vidi:
Odgovor 6, u poglavlju Post,
Odgovor 11, u poglavlju Halal i haram,
Odgovor 12, u poglavlju Brak.
26
Namaz
1. Pitanje
Esselamu alejkum, braćo muslimani. Zanima me sljedeće: Zašto na jednom rekatu
činimo dvije sedžde? Ako može u ime Allaha da mi odgovorite, jer ne znam.
Odgovor
U vezi s razlozima ili filozofijom ahkama, tj. propisa, poštovani brate, moram istaći nekolike stvari. Načelno gledano, neophodno je da dolaze poslanici,
i to zbog racionalne nemoći ljudi da stignu do apsolutne istine. Dakle, umna i
misaona moć čovjeka nema toliki kapacitet da bi mogla otkriti svoj ljudski cilj,
kao ni put stizanje do cilja.
Veliki svjetski intelektualac, učenjak i mudrac, Ibn Sina, govoreći o filozofiji
poslaničkog prisustva među ljudima između ostalog kaže: “Zbog toga što čovjek
nema toliku intelektualnu snagu za odbijanje svih prijetnji i za priskrbljivanje
svih potreba, neophodno je da živi u društvenom modelu života, da bi na osnovu razmjene, trgovine i saradnje došlo do međusobnog potpomaganja. Neophodan činilac u međuljudskim odnosima jeste pravednost, koja jamči ispravnost i
razmjene i odnosa. Također, mora postojati i zakon koji će jamčiti provođenje
pravde – u suprotnom, pravda bi predstavljala zakon bez potpore. Svakako da
zakon treba biti propisan rukom Onoga koji jedini zaslužuje da mu se bude pokorno i poslušno. On treba imati moć nadnaravnosti (mudžize) koje se temelje
upravo na tome da zakone donosi od Boga. S druge strane, dobročinitelj, pokoran i pošten čovjek treba biti nagrađen od strane Zakonodavca, dok prekršitelj
zakona i nepošten čovjek trebaju biti kažnjeni.
Dakle, spoznaja Onoga koji daje nagradu i Koji kažnjava je neophodna. Da
bi čovjek stalno sebe smatrao odgovornim pred Zakonodavcem, mora postojati
neki činilac koji će spriječiti Njegovo zaboravljanje i zanemarivanje. Upravo zbog
ovoga Uzvišeni je propisao ibadet kao obavezu, određujući njegov izgled. Učinio
je obaveznim ponavljanje ibadeta, da bismo neprekidno bili prisutni u Božijoj
blizini. Rezultat stalnog opetovanja ibadeta jeste očuvanje pravde koja je jamac
čovjekovog života. (El-Išarat ve tanbihat, svezak III, glava IX, poglavlje IV)
27
Dakle, ibadet predstavlja put ka cilju, a put i cilj jedino Bog poznaje. U nekim se hadisima govori o razlozima nekih od propisa, međutim, nemoguće je
da znamo svaki razlog do u detalje, mada općenito i sigurno znamo da postoje
razlozi i da se iza njih kriju tajne i kada bi nam se one otkrile, shvatili bismo o
čemu je riječ. Zbog toga što je Allah, s.v.t., tako odredio – a Allah je Mudar – bez
ikakve sumnje propisi imaju korist za onog ko ih prakticira, kao i za društvo.
Ako je nešto zabranjeno, sigurno da se u njemu nalazi nešto negativno i štetno,
kako za počinitelja tako i za društvo u kojem on živi.
Riječ mudar ukazuje da onaj ko je njome opisan svoja djela čini na temelju mudrosti, a mudrost znači da se svaka stvar radi iz nekog jasnog i razumnog povoda. Slično kao kada bismo rekli da je neki dizač tegova snažan.
Ova rečenica u sebi podrazumijeva da on tegove diže zahvaljujući svojoj
snazi. Ili kada bismo upitali pacijenta zašto radiš u skladu s receptom, te uzimaš lijekove rekao bi: “Zato što mi je ljekar tako kazao.” Kada kaže ljekar, ne
misli ukazati na neku određenu ličnost, već cilja na znanje i specijaliziranost
koja se ovom riječju podrazumijeva. On dakle razmišlja na sljedeći način:
zbog toga što su ovaj recept i lijekovi koji su mi na njemu propisani rezultat
specijalističkog znanja i upućenosti, sasvim je sigurno da će biti korisno
postupati u skladu s njim, iako ja sada nisam u detalje upućen u te koristi.
Značenje bolesnikovog priznanja “nisam upućen u detalje tajnovitosti veze
između lijekova i bolesti”, ne želi ukazati kako je naučni put stizanja do istog
znanja pred njim zatvoren, već želi kazati da se on nije odlučio za sticanje
takve vrste i znanja, te specijaliziranje.
Sa propisima je sličan slučaj. Ako bismo upitali poslanike ili Božije evlije
zašto je neki propis takav kakav jeste, zašto naprimjer jedan ruku’, četiri rekata,
zašto dva rekata za sabah namaz, zašto dvije sedžde – oni bi nam ukazali i najsitnije detalje razloga, svu filozofiju i suštinu uspostave takvih propisa, kao što se
u određenim hadisima ili ajetima i ukazuje na neke od mudrosti koje se kriju u
propisima. Međutim, nemoguće je očekivati da nam se ukaže na sve pojedinačne
koristi i razloge koji se kriju u propisima, (ne zato što ih je nemoguće nabrojati,
već zato što nemamo moć da ih shvatimo) kao što se bolesniku ne daje detaljno
naučno objašnjenje i razlog propisivanja recepata, jer to izlazi iz okvira profesionalne upućenosti pacijenta.
Da i vama i nama Allah pomogne u izvršavanju Njegovih propisa, da nam pomogne da shvatimo koristi i filozofiju zakona i spoznaje i Dunjaluka i Ahireta.
28
2. Pitanje
Molila bih Vas za odgovor na jedno pitanje. Naime, gledajući razne internet stranice
primijetila sam da se na nekima razlikuje čin obavljanja namaza na šiijski i sunijski,
dok neke stranice govore da je sve jednako osim što se kod učenja Fatihe razlikuje
položaj u držanju ruku. Na nekim stranicama piše da je razlika također kod 3. i
4.rekata i da ima još mnogo razlika, pa Vas molim da mi napišete detaljno koje su
razlike. Hvala am puno unaprijed na izdvojenom vremenu i neka Vas Allah nagradi.
Odgovor
U načelu i glavnim stupovima namaza razlika ne postoji. Naprimjer, svih pet
islamskih mezheba imaju pet obaveznih namaza, koje čine dva rekata sabah namaza,
četiri rekata podne namaza, četiri rekata ikindije, tri rekata akšama i četiri rekata jacije. Svi mezhebi smatraju obaveznim čistoću, tj. abdest, te okretanje prema kibli.
Što se tiče razlika u propisima, kako nisam detaljno upoznat sa različitim
mezhebima, na Vaše pitanje odgovorit ću samo u vezi šiijskog mezheba. Vadžibi
namaza su sljedeći:
– učenje Fatihe sa bismillom, nakon čega se uči cijela sura, naprimjer sura
Ihlas i ona također sa bismillom,.
– zikr na ruku’u, poput tri puta subhanallah ili minimalno jedanput subhane rabbijel azimi ve bi hamdihi.
– zikr je obavezan i na dvjema sedždama i to tri puta subhanallah ili minimalno jedanput subhane rabbijel e’ala ve bi hamdih.
– na kijamu, tj. dok se u namazu stoji ruke su spuštene, ne preklopljene.
– sedžda se mora obaviti ili na zemlji ili na nečemu što raste iz zemlje (ne
može biti ono što se koristi u ishrani, za odjeću ili prostirku).
– Na trećem i četvrtom rekatu namaza koji ih imaju, može se proučiti ili
Fatiha ili minimalno jednom proučiti subhanallahi velhamdulillahi ve la
ilahe illallahu vallahu ekber. Neki fakihi smatraju obaveznim da se ovaj
zikr prouči tri puta.
– na prvom sjedenju namaza koji imaju više od dva rekata, obavlja se tešehud, na kraju namaza slijedi također tešehud gdje se na kraju prouči
esselamu alejkum ve rahmetullahi čime namaz biva završen.
Neki ukazuju da prije nego li se izgovori ovaj selam treba reći, ali nije obavezno: Esselamu alejke ejuhennebiju ve rahmetullahi ve berekatuhu, zatim esselamu
alejna ve ala ibadillahissalihin.
29
Napominjem činjenicu da svi šiijski fakihi imaju fetvu kojom ukazuju da
ukoliko uvjeti budu takvi da upotreba mohra (komadića ukalupljene zemlje),
kamenčića, drveta ili neke biljke, izaziva raskol u islamskom ummetu, obaveznost prestaje i sedžda se može obaviti i na tepihu.
Zbog toga je Imam Homeini donio fetvu da je u danima Hadža, zbog velike
koncentracije vjernika sa svih strana svijeta na jednom mjestu, među kojima je
veliki broj i onih koji nisu upoznati sa suštinom mohra, i ukoliko će njegova
upotreba negativno djelovati na vahdet, tj. jedinstvo islamskog ummeta – on
je haram, dakle, zabranjeno je koristiti ga. Ova fetva ukazuje na izvanrednu
važnost islamskoga ummeta. Sasvim je jasno da se ne smije pod izgovorom očuvanja jedne grane na čistom islamskom stablu – ne dao Bog – udarati sjekirom
po njegovom korijenu.
Musliman je razuman čovjek, a svaki razumni čovjek zna da nikada jedno
načelo neće biti žrtvovano zarad propisa. U knjizi Usulu Kafi prenosi se od Hazreti Sadika da je svojim sljedbenicima rekao: “Svaki od vas koji zarad očuvanja
vahdeta islamskoga ummeta i sljedbenika Muhammeda, s.a.v.a., obavi namaz iza
brata muslimana (iz ehli sunneta) kao da je klanjao u džematu iza Poslanika.” S
očuvanjem vahdeta popravljaju se stvari među muslimanima, i vraća se islamska
čast i dostojanstvo. Raskolima i podvajanjem jedino se umnožavaju i rastu problemi, kako islamskog svijeta tako i svih mezheba pojedinačno. U tom slučaju
muslimani su svakim danom zaostaliji i jadniji.
Kur’anski ajeti naglašavaju ovo pitanje: Svi se čvrsto užeta Allahova (Kur’ana)
prihvatite, i ne razjedinjujte se. Ponizno molim Uzvišenog Allaha da svima pomogne
u radu na jedinstvu, časti i ponosu muslimana.
3. Pitanje
Selam, poštovani Profesore,
Mnogo Vam hvala na svim dosadašnjim odgovorima, smatram Vas vrlo mudrim i učenim čovjekom elhamdulillah. Moje pitanje bi bilo sljedeće:
Svako u životu napravi neku grešku koja se tiče izbora, ili se nekad nalazi u situaciji
da ne zna šta je dobro ili loše za njega. Na internetu sam pronašla da postoji posebni namaz koji se zove istihara ili tako nešto, žao mi je ako pogriješim u nazivu.
Možete li mi reći kako se on čita? Ne znam kako da postupim i nalazim se na
30
velikoj raskrsnici u životu, te bi htjela biti blizu Allaha kako bi me izveo na Pravi
put. Puno Vam hvala, i ne obraćajte pažnju na ljude koji kritikuju vašu stranicu,
nisu oni krivi što ne vide...
Selam, i neka Vas Allah lijepo nagradi.
Odgovor
Prije svega da se i mi zahvalimo Vama što nas svojom ozbiljnošću i dobrim
pitanjima bodrite na rad, te molimo Boga da Vam da još više snage i pomogne
Vam u radu.
Što se pak Vašega pitanja tiče, moram Vam reći da ukoliko u životu budemo
uzeli u obzir nekoliko stvari uvijek ćemo biti uspješni. Uzvišeni Allah voli ljude.
Nije ovdje po srijedi nekakav formalizam, u smislu da je to dobro kazati ako
ništa za podizanje morala. Ne, ovo je jedna zbilja s punim značenjem. Ukoliko
Bog voli čovjeka to znači da će cio sistem stvorenoga svijeta biti na raspolaganju onome koga On voli. Za primjer ću navesti ono što se zbilo sa Musa, a.s.
Uzvišeni kaže Musau – pogledaj kako ti mičem prepreke sa puta. Ukazuje mu,
također – tvoj i Moj neprijatelj te je uzeo iz vode, neprijateljstvo je iziskivalo da
te ubije, ali, Ja sam aktualizirao svoju ljubav prema tebi i on se prošao namjere
ubistva. Kur’an je pun ovakvih primjera, kao što ih najzad ima i u životu kada
ljudi bivaju obasuti Božijom dobrotom i izbavljeni iz problema. Dakle, za izbavljenje iz problema potrudimo se da se usmjerimo prema Bogu i istini, jer kada to
učinimo osvjedočit ćemo da svaki problem za čovjeka ima ulogu škole koja mu
donosi hiljade dobara, jer: Zaista s mukom je i last.
Čovjek na raspolaganju ima sredstva upute
Čovjek je biće koje ima i općenitu i posebnu uputu Božiju. U suri Ta-Ha, u
50. ajetu, kaže se: Gospodar naš je Onaj Koji je svemu potpunu stvorenost dao, a
zatim ga uputio. Ukoliko se na trenutak osamimo i s pažnjom osmotrimo svoj
život i ishod svakog djela, Bog će nam pokazati dobro i istinu. Više od 300 ajeta
u Kur’anu govori o razumu, znanju, razmišljanju i sličnim pojmovima, što nam
na najbolji način ukazuje na značaj razmišljanja zarad stizanja do upućenosti i
do svoga cilja. Dakle, ukoliko se oslonimo na sebe i svoj razum uzmemo kao Božije svjetlo, vodilju i uputitelja za svoj život, sigurno ćemo pronaći put, i sigurno
ćemo između dva, pa i stotinu puteva i mogućnosti naći svoj cilj, jer to je Božiji
zakon u čovjekovom životu, jednako kao i zakon stvaranja. Nije moguće da Bog
31
stvori čovjeka, i to da ga stvori zbog određenog cilja, ali da mu ne da na raspolaganje sredstva pomoću kojih će stići do tog cilja. Dakle, trudimo se da što više
koristimo svoj razum da bismo našli put, jer kada ga nađemo i kada prepoznamo
cilj, stizanje do njega je lahko.
Svijest o Bogu i traženje pomoći od Boga.
Jedno od sredstava upute jeste i pažnja usmjerena prema Bogu i traženje
pomoći od Njega. U posljednjem ajetu sure Ankebut se kaže: One koji se budu
zarad Nas zalagali Mi ćemo, sigurno, putevima našim uputiti. Allah je zaista sa
dobročiniteljima! Dakle, zbog bliskosti s Allahom i stizanja do Njega, nema drugog puta osim ibadeta i bogobojaznosti prožete spoznajom. Što je svijest i pažnja
veća, veća je i Božija uputa.
postupnost Približavanja Bogu
Stvar koju uvijek trebamo imati na umu jeste da se spoznaja Boga i približavanje Bogu dešava postepeno, tako da koraci trebaju da se čine smireno, ali
postojano. Treba znati gdje zakoračiti, da se ne bi dogodilo poklizavanje i pad.
Svijetli govor
Hazreti Musa ibn Džafer je na dan be’sata, tj. na dan kada je Muhammed
postao Poslanik, što predstavlja najveći blagdan čovječanstva, učio jednu dovu.
U njoj ima divnih dionica koje rasvjetljavaju dijelove Vašeg pitanja. Između
ostalog, on kaže: “Bože, zaista putnik ka Tebi ima kratak put. Shvatio sam da
je najbolja poputnina na putu ka Tebi ozbiljna odluka i volja kojom Tebe bira.”
Dakle, poštovana sestro, svjesno i s čvrstom odlukom, koja je ispunjena s
ljubavlju prema Bogu, digni ruku potrebe k Njemu i iz dubine srca Ga pozovi,
sigurno da ćeš čuti potvrdan odgovor – bez imalo sumnje, vidjet ćeš Njegovu
uputu i pomoć. Bog je čovjeku bliži od njegovog vlastitog srca. Od samog čovjeka je milostiviji prema čovjeku. Sva bića na svijetu su pod Njegovom upravom,
a i Vama će On pomoći u izabiranju najboljeg i najbližeg puta i uputiti Vas.
pitanje istihare namaza
Bivanje Gospodarom od Boga iziskuje da uputi čovjeka, a uputa na općenit
način se očituje kroz sljedeće stvari:
32
Razum
Ukoliko čovjek bude umješan, na ispravan način analizira stvari i bude se
kretao pomoću svjetlosti znanja – stići će do rezultata.
Objava i vjera
Onaj koji vjeruje u Boga zna da je smisao prisustva poslanika i Božijih knjiga
među ljudima uputa. Vjera pomaže da razum doživi procvat. Objava pomaže da
čovjekova misao postane čovjekov vodič.
Savjetovanje
Jedan od načina čovjekove upute jeste korištenje stavovima drugih ljudi. Hazreti Ali kaže: “Ko se savjetuje sa ljudima, on zapravo sudjeluje u njihovom
znanju.” Ukoliko čovjek ne bude mogao da se okoristi spomenutim stvarima i
da donese odluku, tada dolazi na red istihara. Kako se razumije iz oblika riječi
istihara znači: tražiti hajr, tj. dobro, i okretati srce prema Allahu. Kako se prenosi, istihara namaz se obavlja na ovaj način:
Napravi se šest komadića papira. Na tri papirića se napiše: Bismillahirrahmanirrahim, hajretu minallahi el-Aziz el-Hakim. If’al. Što znači: U ime Allaha, Svemilosnog, Milostivog, Dobro se traži od Allaha, Moćnog i Mudrog. Uradi. Na druga tri
papirića napisati isto, s razlikom da se na kraju umjesto if’al, napiše la tef’al, tj. ne
radi. Izmiješati papiriće i staviti ih ispod sedžade. Klanjati dva rekata. Nakon namaza moliti Boga da nam da hajr, tj. sreću i dobro. Nakon toga uzmu se tri papirića ispod sedžade. Ukoliko sva tri budu sa if’al, tj. uradi, to je dobar znak. Ukoliko
sva tri budu sa ne radi, onda je loše to učiniti. Ukoliko dva budu sa radi a jedan ne
radi, treba izvaditi još dva papirića. Ukoliko prevagnu papirići sa porukom radi,
dobro je, a u suprotnom nije. Tekst ne mora biti na arapskom jeziku.
Na kraju, moj savjet i Vama i svim čitaocima ovih redaka je da oslanjanjem
na Boga i pod okriljem razuma ojačamo svoju volju, da se što više koristimo
razumom, i da svoj život osvijetlimo tim od Boga datim svjetlom.
Trebamo se čuvati da ne zapadnemo u sumnju i dilemu, jer ne postoji štetnije
opasnosti od opasnosti prevladavanja sumnjičavosti i nesigurnosti u životu. Dakle, ukoliko razuman čovjek dođe u situaciju dileme između dvije štete, izabrat
će onu koja je manja. Svakako da je šteta stalne dileme u životu najveća šteta i
najveća opasnost koja pogađa kvalitet čovjekovog života.
Molim Uzvišenog Allaha da iz dana u dan budete sve uspješniji. Nadamo se
da će Allahova milost opkriliti sve Njegove robove.
33
4. Pitanje
Jako mi je drago da ste aktivni, neka Uzvišeni Vaš trud mnogostruko nagradi,
amin. Postao sam sljedbenik Ehli-bejta, a.s. Da li mi je dozvoljeno da klanjam i
dalje u džamiji kao sunija ili moram klanjati kako to znamo iz škole Ehli-bejta a.s.
(spuštenih ruku i sedžda na kamenu) Kao što znate da danas vehabije (haridžije)
unose veliku smutnju i razdor u džamije. Ne bih volio da budem upadljiv u oku
drugih klanjača, radi jedinstva muslimana. Ima dosta ljudi kojima će to biti smutnja, pa sada ne znam kako da postupam. Čekam Vaš odgovor.
Zanima me još jedno pitanje. Možete li nam reći šta je za nas Bošnjake sevabnije: čitati Kur’an na arapskom ili na bosanskom jeziku? Ja sam svjestan da je Kur’an
lijek za dušu i da ga treba učiti napamet. Čak i Kur’an o tome govori. Ali mislim
da je poenta Kur’ana viša razmišljanje o ajetima. Kod nas Bošnjaka je praksa učiti
na arapskom, pa iako ništa ne razumijemo, ipak smo svjesni da je to dobro. Mislim
da ste shvatili moje pitanje. Hvala unaprijed. Selami i dove i salavat.
Odgovor
Što se tiče Vašeg pitanja, da bi istina bila razjašnjena, moram ukazati na nekolike tačke, iako će zbog toga odgovor biti malo duži.
1. Sloboda u islamu
Časni Kur’an, dokaz vjere svakog muslimana i ponos svakog čovjeka, na takav način pristupa slobodi misli i razmišljanja da jednostavno ne postoji škola
ni ideologija, niti bilo koji borac za slobodu koji se mogu približiti tom stepenu
te predložiti nešto slično. Da bismo dokazali ovu tvrdnju, navest ćemo nekoliko
kur’anskih ajeta.
Sura Tevba, 6. ajet: Ako te neki mnogobožac zamoli za zaštitu, ti ga zaštiti da bi
saslušao Allahove riječi, a potom ga otpremi na mjesto pouzdano za njega, zato što su
oni narod koji ne zna. Ovaj ajet govori o mnogobošcima koji su prekršili dogovor
o primirju i trenutno su u ratu s muslimanima. Pored toga što Uzvišeni traži
gnušanje prema mnogobošcima koji krše dogovor i njihovu krv, imetak i čast
smatra bezvrijednim, ipak, kaže da ukoliko se među njima nađe neko ko želi čuti
riječi Istine, pruži mu zaštitu, da bi ostvario svoju želju. Ukoliko Istinu ne prihvati, u tom slučaju trebaš ga otpratiti do za njega sigurnog mjesta. Ukoliko se
nakon toga priključi ostalima, onda je poput njih i može se protiv njega ratovati.
34
Otkud ovakvo pravilo? Zbog toga što cilj Kur’ana i vjere nije u tome da
se ostvari vanjska pobjeda, već je cilj doći do duhovne, misaone pobjede i
uspjeti uputiti čovjeka prema vjeri u Jednog Boga. S obzirom da su mnogobošci neznalice, treba im dati priliku da spoznaju istinu. Ovaj ajet spada u
čvrste kur’anske zakone koji važe do kraja svijeta i kao takav je uvijek važeći i
izvršiv što znači da se ubraja u vjerske, kur’anske i poslaničke neophodnosti.
Sura Isra, 15. ajet: A Mi nijedan narod nismo kaznili dok poslanika nismo
poslali!
Dakle, prije nego se pošalje poslanik nikoga se ne kažnjava, ali ako se i pored znanja, ljudi iz inada suprotstave Istini s namjerom da je unište, svakako
da ćemo ih kazniti, te zato što su prepreka i smetnja na poslaničkom putu Mi
ćemo ih ukloniti. Vidimo da je u skladu s Kur’anom put spasa za čovjeka uputa
i objašnjenje istine i rasvjetljavanje misli, a ne rat, nemir i sl. Svakako, ukoliko neko poželi uništiti istinu svjesno i samovoljno, u tom slučaju neizostavno
pravilo je džihad, tj. odbrana, i u takvoj situaciji treba se naći na polju odbrane
istine. Pored ovog, ajet ukazuje i na to da pretpostavka i sumnja nisu dovoljni
argumenti za principe vjere, već se na tom planu mora ići naučnim i argumentiranim putem. Ovo znači da slijeđenje i povođenje na planu principa vjere nije
dozvoljeno, već se mora stići do sigurnog uvjerenja, a ne povoditi se za nekim da
bi se zadovoljila forma.
Sura Nedžm, 28. ajet: ...slijede samo pretpostavke, a pretpostavka istini uopće
ne koristi.
Zato obraduj robove Moje koji riječi s razumijevanjem slušaju i slijede najbolju; oni su oni koje je Allah uputio i oni posjeduju elbab, tj. suštinu znanja.
(Ez-Zummer, 18)
Ovaj časni ajetu bivanje Božijim robom, korištenje Božijom uputom i bivanje razumnim, zasniva na znanstvenoj raspravi i razgovoru.
Dakle, Kur’an prihvata tri načela prilikom susreta s ljudima, a poštovati ova
načela zapravo znači imati Božiju uputu.
Prvo načelo: Slušati dobro kada neko govori i dobro razumjeti šta je rečeno.
Drugo načelo (koje se nalazi skriveno u dva spomenuta ajeta): Analiza i međusobno poređenje onoga što se čulo.
Treće načelo: Između onoga što je rečeno i ponuđeno slijediti najbolje. Trebaju li sljedbenici islama i Kur’ana čiji je metod ovakav, međusobno imati
sukobe i svađe?! Zašto? Zašto? Zašto?
35
2. Sedžda na pločici
Sada ću Vam poštovani brate ukazati na neke segmente iz života Božijega
poslanika, a o čemu se govori u priznatim hadiskim zbirkama, da bismo znali
da ovo nije novotarija, i da sunijski alimi i velikani i sljedbenici Ehli-bejta daju
fetvu u skladu s tim.
Ahmed ibn Hanbel i Museddid
Ova dvojica prenose od Džabira ibn Abdullaha Ensarija da je rekao: “Podne
namaze sam klanjao s Poslanikom i uzimao sam šaku kamenčića da bi se ohladili
u ruci, koristeći ih zbog velike toplote za činjenje sedžde.” (Sunen Ebu Davud,
svezak I, Kitabus-sallat, str. 100, broj 338; Sunen En-Nesai, Kitabut- tatbik, broj
1071; Ahmedov Musned...)
Isti ovu predaju donosi Bejheki u Sunenu-l-kubra, svezak II, str. 105, a nakon
nje kaže: “Da je sedžda bila dozvoljena na odjeći koja se nosi, to je sigurno bilo
lakše nego hlađenje kamenčića u ruci i njihovo korištenje za sedždu.”
Žalba Poslaniku i njeno neuvažavanje
Prenosi se od Ibn El-Ereta: “Požalili smo se Poslaniku na užarenost kamenčića
na koje spuštamo čelo i dlanove ruku na sedži, međutim, on to nije uvažio.” (Sahih Muslim, Kitabu-l-mesadžid, broj 981. i 982; Sunen En-Nesai, Kitabu-l-mevakit, broj 493, Sunen Ibn Madže, Kitabu salat, broj 667; Ahmedov Musned...)
“Nisam vidio da je stavljao nešto između sebe i zemlje” (Ahmedov Musned,
broj 2317, Ebu Davudov Sunen, Kitabu salat, broj 1108.)
Ibn Abbas
Ibn Abbas kaže: “Poslanik, s.a.v.a., je rekao: ‘Nema namaza za onog ko ne
položi nos na zemlju, kao što položi čelo.”
Riječi nekih ashaba i velikana
– Abdul-Kerim Ebu Umejje kaže: “Stigla je do mene vijest da je Ebu Bekr
Es-Siddik obavljao namaz na zemlji tako da ju je doticao.”
– U knjizi Fethu-l-Bari – Daru-l-muferreke, svezak I, str. 410. kaže se da je
Mesruk uvijek kada bi plovio na brodu nosio sa sobom kamenčiće da bi
na njima obavljao sedždu u namazu.
– Ahmed u Musnedu prenosi preko Ebu Hurejre da je jednoga dana Ebu
Džehl rekao ljudima: “Da li Muhammed pred vama spušta glavu na
36
zemlju? Rekoše: “Da.” On reče: “Kunem se Latom i Uzatom, da ga vidim da tako učini nogom bih mu nagazio vrat ili bih mu lice natrljao
zemljom.” Došao je na mjesto gdje je Poslanik klanjao i htio mu je nogu
staviti na vrat. Međutim, vratio se lica pokrivenog rukama. Upitaše ga:
“Šta ti je, uvijek kad mu se približiš, dođeš s rukama na licu?” On reče:
“Između mene i njega vidim vatreni kanal, strah i užas, te mnogo krila.”
Poslanik je rekao: “Da mi je prišao, meleci bi ga raskomadali.” (Sahihu-lMuslim, Sifatu-l-kijame, broj 5005; Ahmed, Musned...)
Očito je da navedenim hadisima ne želimo otvoriti fikhsku raspravu, jer to je
dužnost učenjaka specijaliziranih na polju fikha, već iz ovih hadisa želimo saznati
šta su radili Poslanik i njegovi ashabi – u najmanju ruku, na razini mustehab-djela,
te da se ovoj temi pristupi na način koji neće iritirati, niti dovesti do raskola u ummetu Muhammeda, s.a.v.a. Posebno ne u vremenu kada su uvjeti islamskog svijeta
takvi da muslimani – više nego ikada – imaju potrebu za jedinstvom.
Na kraju ovog dijela navest ću ono šta se prenosi od hazreti Sadika, da bismo
vidjeli kako klanjanje na pločici ne samo da nema prizvuka idolatrije, već je
suprotno njoj – predstavlja uklanjanje od idolopokloničkih djela, okrenuto u
smjeru monoteizma, tj. tevhida. Hišam je rekao Imamu Sadiku: “Obavijesti me
o onome na čemu se sedžda može činiti, a na čemu ne.” Imam reče: “Sedžda je
dozvoljena samo na zemlji i na onome što iz zemlje raste, osim onoga što služi
za ishranu i odjeću.” Hišam reče: “Šta je razlog tome?” Imam reče: “Sedžda je
skrušenost i poniznost pred Uzvišenim i Moćnim Bogom.” Zato nije dozvoljeno
da se čini na onome što se jede ili što se odijeva, jer su osobe privržene Dunjaluku robovi hrane i odjeće, a klanjač na sedždi čini ibadet Boga, pa mu nije
dozvoljeno da sedždu obavlja na onim stvarima koje obožavaju ljudi predani
Ovom svijetu, kojima se ohole i za koje se vežu. Dakle, ako sljedbenici Ehli-bejta
slijede Poslanikov sunnet, te svoje čelo na sedždi stavljaju na zemlju to je zbog
udaljavanja od dunjalučara i onih koji su prevareni, a ne zato da bi – da Allah
sačuva! – veličali zemlju, a ne Boga.
3. Neophodnost vahdeta (jedinstva)
Zbog toga što je pitanje jedinstva islamskog ummeta kur’anska neophodnost, koja se ne može porediti ni sa čim drugim, fakihi sljedbenika Ehli-bejta
dali su fetvu da ukoliko korištenje mohra biva razlog raskola i nesloge u Ummetu, onda ga ne treba koristiti, i dozvoljeno je klanjati bez mohra u safovima
37
sa ostalom braćom muslimanima. Takav namaz je ispravan. U fikhu Ehli-bejta
pravilo je da svaki punoljetni musliman koji nije dostigao stepen specijaliziranosti u fikhskim propisima mora da se obrati jednom živućem fakihu,
tj. mudžtehidu koji je osposobljen da izdaje fetve, te da postupa u skladu sa
njegovim fetvama. Vi također, poštovani brate, morate odabrati jednog od
živućih mudžtehida koji imaju knjigu svojih praktičnih fetvi, tj. risalu, te u pitanjima ahkama postupati u skladu sa njima. Neka Vas Uzvišeni Allah nagradi
i sve ljude vodi Putem pravim.
Što se tiče Vašeg drugog pitanja – o učenju Kur’ana, moram Vam reći da je
Kur’an potvrda i dokaz našeg vjerovanja na Ovom svijetu, te mjerilo prihvatanja
ili odbijanja naših djela. Dakle, svako djelo nas muslimana na polju uvjerenja
ili morala imat će vrijednost tek kada bude u skladu sa Kur’anom. Upravo kao
što ste i Vi ukazali, Kur’an je lijek koji iscjeljuje dušu. To je Knjiga života. Zato
se mora razumjeti i naučiti. S njom se treba biti prisan i blizak, dan i noć. U
suprotnom, na Sudnjem danu će Poslanik, s.a.v.a., uzviknuti: O Gospodaru moj,
zaista moj narod zapostavi ovaj Kur’an. (Furkan, 30.)
Moramo početi od čitanja na arapskom jeziku, nakon toga polahko se upoznavati sa komentarom Kur’ana, da bismo uspjeli i mogli da u okrilju Kur’ana
živimo kao muslimani i da umiremo kao muslimani, te da - uz Božiju pomoć
- budemo proživljeni kao muslimani. Razmišljanje, bez sumnje, ima neuporedivo višu nagradu od samoga čitanja. Međutim, da li znate koje razmišljanje i
o čemu? Prirodno je, reći ćete, razmišljanje o vrijednosti Kur’ana, o njegovim
ajetima, lijepim i naprednim propisima. Dakle, Kur’an je tema i materijal za
razmišljanje. Ukoliko budemo mogli samo učiti iz Kur’ana, o čemu ćemo u tom
slučaju razmišljati? O onome što ne poznajemo?! Ukoliko ste čitajući prijevod
Kur’ana razmišljali i došli do nekih zaključaka. Sigurno da Vam je neko rekao, ili
ste se možda i sami zapitali kako možete biti sigurni da prijevod odgovara onome
što Kur’an želi kazati. Čim se susretnete s ovom sumnjom, sve ono što ste do
tada zaključili pada u vodu.
Za jednog muslimana je neophodno osposobiti se za učenje iz Kur’ana, to
presuđuju i vjera i razum. Također, kao što zbog postizanja ovosvjetskih koristi
učimo strane jezike, trebamo se odvažiti na to da za postizanje vječnih koristi
naučimo Kur’an i steknemo minimalno znanje arapskog jezika. U suprotnom,
stanje muslimana će uvijek ostati kakvo jeste.
Ne smijemo zanemariti činjenicu da ukoliko se zadovoljimo čitanjem prijevoda i to postane uvriježena praksa, neće dugo potrajati pa će oslonac islama
38
i činilac jedinstva početi da važi kao još jedna tačka razmimoilaženja, jer su
pojmovi svakog jezika vezani samo za taj jezik. Misao, osjećaji, govor i običaji
bilo gdje na svijetu trebaju da se temelje na Kur’anu, kako bismo mogli reći:
ova misao je islamska misao, te da bismo mogli ustanoviti da li su neki običaj,
tradicija ili narodni osjećaj usklađen sa vjerom ili nije. Ovaj sud će biti ispravan
tek kadakada osnova bude Kur’an, a ne različiti prevodi sa svojim različitim stilovima. U svakom slučaju, upoznavanje sa Kur’anom je temelj svih vrijednosti i
svih misli, to ni po koju cijenu ne smijemo smetnuti sa uma.
Da Vas Uzvišeni Allah pomogne u svemu, i u materijalnom, i u duhovnom
životu.
5. Pitanje
Da li može da bude imam osoba koja ne može da padne na sedždu, odnosno osoba
koja je invalid?
Odgovor
Ukoliko je džematlija također invalid koji ne može pasti na sedždu, tada nema
nikakve smetnje. Međutim, ukoliko je džematlija tjelesno zdrav, u tom slučaju
ne može klanjati za osobom koja ne može učiniti sedždu, ne može stojeći obaviti
namaz ili ne može ispravno obaviti ruku’. Također, ukoliko kiraet, tj. učenje
Kur’ana imama nije ispravno, ne treba klanjati za takvim. Svakako, treba imati
na umu da ovo nije u namjeri ponižavanja invalida, već to samo pokazuje koliko
islam daje značaj namazu u džematu i uvjetima koje imam treba ispuniti.
Da Uzvišeni i nas i Vas učini od onih koji su istinski obavljači sedždi.
6. Pitanje
Jako je lijepo vidjeti da se neko bavi pitanjima islama i da pružate priliku da nađemo odgovore za sve što nas ineteresuje. Moje pitanje bi bilo:
U čemu se ogleda spajanje namaza podne-ikindija, akšam-jacija? To je zaista
jako praktično... ali koji je razlog?
39
Odgovor
Uz selame i želju za Vaš uspjeh,
Pitanje spajanja dva namaza je toliko prisutno u hadisima da je Muslim u
knjizi Sahihu-l-Muslim između ostalog odvojio i poglavlje pod naslovom Poglavlje o spajanju dva namaza kada čovjek nije na putu (Sahihu-l-Muslim, sv. II).
Dakle, riječ je hadisima koji govore o spajanju namaza podne i ikindija ili akšam
i jacija, i to onda kada čovjek nije putnik.
1. Sejjid Ibn Džubejr prenosi od Abbasa: “Poslanik s.a.v.a., je klanjao podne
i ikindiju zajedno (spojeno) i akšam i jaciju zajedno, u stanju kada nije
bilo ni straha, niti je bio na putu. (Sahihu-l-Muslim, sv. II, Knjiga o namazu putnika)
2. Također, prenosi se da je Ebu Zubejr rekao: “Seid je prenio od Ibn Abasa
da je Poslanik u Medini podne i ikindiju obavio spojeno, bez postojanja
kakvog straha ili da je bio na putu. Upitao sam Seida, zašto je to uradio.
Reče: ‘I ja sam isto to pitao Ibn Abbasa, a on je odgovorio: ‘Poslanik je
želio da nikoga iz svoga ummeta ne dovede u teškoće.’” (Sahihu-l-Muslim, sv. II – Knjiga o namazu putnika) Isto se, uz drugačiji lanac, prenosi
od Ibn Abbasa, u istoj knjizi. Također, Džabir Ibn Zejd prenosi od Ibn
Zijada da je Poslanik u Medini klanjao sedam i osam rekata – tj. podne i
ikindiju, akšam i jaciju.
Muslim prenosi od Abdullah ibn Šekika da je jednog dana Abbas nakon ikindije održao hutbu, sve dok nije Sunce zašlo i zvijezde se pojavile. Ljudi povikaše:
‘Namaz, namaz!’ Jedan čovjek iz Benu Temima iza ljudi povika: ‘Namaz, namaz’,
a Ibn Abbas mu se obrati: “Je li to ti hoćeš da me naučiš sunnetu Poslanikovom?”,
a zatim reče: “Vidio sam Poslanika da je spojio namaze podne i ikindiju, također
namaze akšam i jaciju.” Abdullah Ibn Šekik kaže: “Ove Ibn Abasove riječi ostavile
su u meni traga i otišao sam kod Ebu Hurejre i upitao ga o tome, a on mi je potvrdio Ibn Abbasove riječi.” (Sahihu-l-Muslim, sv. II, Poglavlje o namazu putnika)
Buhari u Sahihu kaže: “Čuo sam Džabira Ibn Zejda kako prenosi od Abdullah Ibn Abbasa da je rekao: ‘Klanjao je Poslanik sedam zajedno (akšam i jaciju)
i osam zajedno (podne i ikindiju).’” (Sahihu-l-Buhari – Poglavlje o namaskom
vremenu, sv. I; i Fethu-l-Bari, broj 529) Isto ovo prenosi se od Abdullah Ibn
Omera i Ebu Ejjuba i Ibn Abasa.
Hadisi na ovu temu su brojni pa bi njihovo navođenje oduzelo i vremena i
prostora. Klanjati dnevne namaze u pet vremena je mustehab. Ali to ne znači
40
da njihovo spajanja kvari namaz ili da je to možda novotarija. Dogodilo se da se
zbog učestalog ponavljanja stekao dojam da je to vadžib.
Ovaj primjer sličan je udaranju sabljom, koje je postalo običaj jednog broja
šiija, iako velik broj alima izdaje fetvu da je to zabranjeno. Međutim, neki se
oglušuju o riječi učenjaka, pa slijede svoja osjećanja – ako nećemo reći da je možda prisutna ruka neprijatelja islama, koja na taj način želi umanjiti čast islama i
muslimana, a nametnuti nelogično uvjerenje i ponašanje. Na temelju onoga što
nam se u hadiskim tekstovima i u Kur’anu izričito kaže – islam nije vjera teškoća, pa ukoliko neko to želi može svoje namaze klanjati u pet vremena, a ukoliko
želi – može i na način kako ih je Poslanik ponekad obavljao. U svakom slučaju,
oba načina su Poslanikov sunnet. Da nam Allah svima dā dobar kraj.
7. Pitanje
Da li pristalice džaferijskog mezheba klanjaju teravih-namaz uz Ramazan?
Odgovor
Sa stanovišta učenja Ehli-bejta, u Ramazanu se klanja hiljadu mustehab (dobrovoljnih) rekata namaza. Njihovo obavljanje se tiče pojedinca i oni se ne klanjaju u džematu. Obavljaju se po sljedećem sistemu:
Od početka Ramazana do 20. noći svaku noć se klanja po 20 rekata
(20 × 20 = 400), dok se 19., 21., i 23. noći na 30 redovnih dodaje po 100 rekata
(3 × 130 = 390). Ostale noći, od dvadesete do posljednje noći Ramazana svaku
noć se klanja po 30 rekata (7 × 30 = 210). To ukupno iznosi 1000 rekata nafile,
tj. teravih-namaza, s tim da je 100 rekata u 3 svete noći odvojeno od 20 i 30
rekata koji se klanjaju u ostalim noćima.
Ističemo da se ovih hiljadu rekata ne ubraja u obavezne farz-namaze i upravo
zato nije preporučeno njihovo obavljanje u džematu.
Postoji 11 rekata noćnog namaza i također podnevske, ikindijske, akšamske i
jacijske nafile, koje ukupno iznose 34 rekata dnevno. Ukoliko se saberu sa rekatima farza noćnih i dnevnih namaza, ukupno iznose 51 rekat.
Može se reći da postoje 100 vrsta nafila-namaza. Obavezni su sljedeći namazi:
dnevni namazi, ajet namazi (koji se klanjaju za vrijeme zemljotresa i pomračenja
41
Mjeseca i Ssunca), dženaza-namaz umrlom, nadoknađujući namazi koje obavlja najstariji sin za umrlog oca, kao i namazi za koje se neko zavjetuje da će ih
obaviti.
8. Pitanje
Pročitao sam da namaz u džematu ima 27 puta veću nagradu. Pošto sam poslovan
čovjek i borim se da klanjam sve namaze u njihovo vrijeme, ali kako sam u pokretu
činim to na raznim mjestima i često sam, zbog okruženja u kojem se krećem pa me
zanima, pa me zanima da li je meni uskraćena puna nagrada namaza?
Odgovor
Kao što ste kazali, namaz u džematu posjeduje veliku vrijednost i sevap mu je
mnogo veći od onoga što ste Vi istakli (27 puta). Ali, to što ste stalno poslovno
zauzeti, a nastojite namaz otklanjati u prvom njegovom vremenu, pokazatelj je
vrline i vrijednosti, u dva pogleda:
a. Sam časni Poslanik islama kazao je: “Onaj ko čini trud i ulaže napor radi
prikupljanja opskrbe svojoj porodici (da ne bi bio ovisan o drugima) je
poput borca na Božijem putu.”
b. Kao što to sugerira izreka Božijeg poslanika, s.a.v.s.:“Vjernikov nijet je
bolji od njegovog djela.“
Sama Vaša želja da obavljate namaz u džematu, što životni uvjete ne dozvoljavaju, ako Bog da, ishodit će da Vam Uzvišeni Bog podari nagradu džematskih
namaza. Neka Vas Uzvišeni Bog obaspe svojim blagoslovima i učini Vaš život
uspješnim u svakom pogledu, te da Vam omogući da budete sudionici u sevapima onih koji klanjaju zajednički namaz, a da se pri tom njima ništane uskrati.
9. Pitanje
Selam alejkum, dragi šejh Eydi. Mi Vas poznajemo jer imamo vaše knjige ovdje u
Kosovu, iako ne razumijemo, jer bosanski nije naš jezik, ali vidimo ih na stolu kada
42
tetka čita i vidimo Vašu sliku. Zamolili smo našu tetku da prevede na bosanski
naše pitanje, iako nam je ona objasnila neke stvari oko našeg pitanja, ali mi nismo
zadovoljni odgovorom i ona nam je preporučila da se obratimo Vama. Molim Vas
da nam odgovorite.
Moja sestra Merva ima 15 godina i pokrivena je već 3 godine. Ja, Muhsin
imam 12 godina. Naši roditelji klanjaju od kada mi znamo, mi smo također počeli
da klanjamo, sve pravila znamo, nikad ih nismo učili, ali to smo naučili dok smo ih
prakticirali zajedno sa mamom i babom, dok oni klanjaju itd. Problem je u tome
što mi ne osjećamo radost ili bolje reći, nas ne privlači namaz, ali mi klanjamo
samo radi toga što naša mama posebno insistira na tome, i podsjeća na to. Iskreno,
neki put i ne klanjamo, a posebno sabah-namaz nam je teško... Želimo da nam
objasnite što običnije i da razumijemo, kad klanjamo namaz da se obradujemo
isto kao kad volim kad igram video igre, internet ili kao kad moja sestra voli da
bude na chatu... Ja sam iskren i znam da me razumijete. Puno Vam hvala. Ljubim
Vam ruku i molim Allahu da imate dug život, jer moja tetka mnogo lijepo priča
o Vama. Selam.
Odgovor
Prije nego započnem sa odgovorom, želim čestitati vašim roditeljima što su
vam odabrali tako lijepa imena, koja sa sobom nose veliko značenje. Muhsin
znači onaj koji čini dobra djela, dobročinitelj, a Merva je ona koja je jaka ličnost
i koja je velikodušna i plemenita. Eh, sada kada smo vidjeli kako lijepa imena
nosite, moram vam reći, Merva, Muhsine, vi ste sebi u svome pitanju dali i odgovor. Rekli ste da niste upoznati sa propisima namaza, a niste nigdje ni išli da
biste to naučili.
Recite mi, da ne znate kako se radi s kompjuterom i da niste nigdje naučili
kako se igraju igrice, kako biste uživali u njima? Da je tako, vi ne biste znali ni
kako se uključuje kompjuter, niti biste znali instalirati igricu, niti biste znali
kako se priključuje na internet ili kako se čatuje. Kada to ne biste znali, i kada
biste čak odlazili kod svojih drugova i drugarica, a oni vas pozivali da se idete
igrati na kompjuteru ili čatovati vi biste rekli da ne možete, niste raspoloženi,
bole vas oči... Zašto? Zato što ne znate, a stid vas je da kažete da ne znate. Ali
sada, kada znate, tražite prijatelje i s njima igrate igrice i čatujete. Na ovaj način
uživate i pravite se malo važni, jer znate, jer niste zaostali...
Dragi Muhsine, dobročinitelju, i ti najljepši cvijetu Merva, velikodušna,
morate malo da naučite i propise i pravila o namazu. Trebate se upoznati sa
43
razlozima namaza, sa koristima namaza, i tako ćete polahko dok klanjate da primijetite koliko je to korisno i kako postajete bliski s namazom i počinjete ga voljeti.
Kada si s nekim prijatelj – ti ga i voliš. Evo, naprimjer, da spavate i mama vas
probudi i kaže vam: zove vas taj i taj prijatelj, sigurno je da biste odmah ustali iz
kreveta, umili se, obukli i pozvali ga u sobu kod sebe, da malo popričate. I kada bi
vam prijatelj rekao “Neću da ti smetam” sigurno biste rekli: “Ma kakvo smetanje,
pa gdje ćeš mi, bolan, smetati, šta ti je? Pa ti si mi prijatelj.” Dakle, vas dvoje trebate da se upoznate s namazom, da ga naučite, i tako će vam namaz postati prijatelj,
a on je dobar prijatelj za život i na Ovom i na Onom svijetu. Namaz vam pomaže.
U namazu izgovarate riječi: ve ijjake neste’in, tj. O Bože, samo i samo od Tebe pomoć
tražimo.
Namaz ti govori: Muhsine, postaješ čovjek, moraš stati na svoje noge, moraš
s velikim zadovoljstvom i sa potpunim edebom stati pred Boga, pred Stvoritelja
svjetova, trebaš s Njim pričati. Od Njega pomoć tražiti. Moliti se za druge ljude.
Ti moraš sam da pređeš svoj životni pravac, zato i učiš: ihdines-siratal mustekim,
tj. uputi nas Pavim putem. Koga nas? Pa i mene, i moje roditelje, i porodicu, i sve
muslimane, i sve ljude svijeta uputi Pravim putem. Dakle, ti trebaš polahko da
igraš ulogu u svojoj sudbini, kao i da imaš ulogu u sudbinama drugih ljudi.
Namaz je ibadet, koji čovjeku pomaže da postane uredan i discipliniran. U
namazu je veoma važna stvar planiranje vremena. Ukoliko čovjek ne zna cijeniti
i planirati vrijeme, on je gubitnik. Kada ne bi koristio i planirao vrijeme koje je
potrebno za školu, sigurno bi zaostao za svojim drugovima u razredu. Ako ne bi
pripremao predmet iz kojeg ima ispit, noć prije ispita bio bi uplašen i uznemiren. Namaz je duhovni trening i moralna vježba, koja čovjeku daje otpornost i
čvrstinu u teškim životnim prilikama. Ne dozvoljava da čovjek “pukne” i doživi
poraz.
Namaz na neki način daje do znanja da imaš svoj autoritet. Da znaš ko si.
Daješ do znanja da si prijatelj sa Bogom. Da te Bog voli i da ti voliš Boga. Da si
prijatelj Poslaniku i da ga voliš. Upravo zato, pred kraj namaza izgovaraš: Esselamu alejke ejjuhennebijju ve rahmetullahi ve berekatuhu, što znači: Selam alejk, o
Poslaniče, i nek je Božija milost i blagodat s tobom.
Jesi li primijetio da izgovaraš riječi Esselamu alejke, to jest: Tebi sigurnost i mir?
Ko je u ovim riječima? Kome to svaki dan po nekoliko puta nazivamo selam?
Upravo nam namaz, malo po malo, otkriva ko su ti prijatelji koje selamimo,
upravo se posredstvom namaza upisujemo u skupinu Božijih prijatelja. Vi sva44
kodnevno sa namazima dajete do znanja da ste još uvijek u toj skupini i Vi im
nazivate selam. Oni će vam jednoga dana odgovoriti i predstaviti vam se.
Uzimanje abdesta je davanje obavijesti o muslimanskoj općoj higijeni. To
je također čišćenje duše od lošeg morala, izjava da se želiš držati daleko od ljudi
koji nemaju svoju ličnost i lične vrijednosti. Drugim riječima, kažeš: Ne volim
one ljude koji su uprljani stvarima kao što su laž, ogovaranje, mržnja, kleveta,
gaženje tuđih prava i klonim se onih ljudi koji ne održavaju vanjsku higijenu.
10.Pitanje
Selamun alejkum brate, ako možete da mi odgovorite šta je Muhammed, a.s, klanjao nakon što se vratio sa Miradža.
Molim Vas da mi ovo objasnite malo detaljnije.
Odgovor
Ima mnogo toga o čemu komentatori Kur’ana govore iznoseći predaje i ukoliko bismo sve željeli navesti, oduzelo bi nam mnogo vremena. Međutim, ono
što je u vezi sa namazom rečeno, može se svesti na sljedeće:
Kada je Poslanik uzdignut na Miradž i kada je stigao do mjesta gdje niko
stigao nije, rečeno mu je: “Ahmede! Priđi izvoru Sad i operi dijelove tijela kojima
činiš sedždu, očisti se i obavi namaz svome Gospodaru.” Poslanik je učinio ono
šta mu je Bog naredio, prišao je izvoru i uzeo abdest, jedan temeljiti, izvanredni
abdest. Zatim je stao pred Uzvišenog, Slavljenog Gospodara. Bog mu naredi
da započne s namazom. On, izgovorivši tekbir, započe namaz. Bi mu naređeno: Muhammede, uči Bismillahirrahmanirrahim i suru Fatihu. On je učinio
tako. Zatim mu bi naređeno da pobroji Božija svojstva, tj. da prouči Bismillu i
suru Ihlas. Poslanik je i to proučio. Tada mu naredi da po proučenoj suri kaže:
Kezalikallahu rabbi (Takav je Allah, moj Gospodar). Zatim mu Allah naredi
da učini ruku’. Rekao mu je da na ruku’u prouči: Subane rabbijel azimi ve bi
hamdihi. On tako i učini. Zatim mu se naredi da ustane s ruku’a. On se podiže i
stade uspravno pred Bogom. Stiže naredba: “Muhammede! Učini sedždu svome
Gospodaru.” Poslanik tri puta pade svojim licem na sedždu. Stiže naredba: Reci:
Subhane rabbijel e’ala ve bi hamdih. On je to učinio tri puta. Stiže naredba da
45
sjedne, i on sjede. On je spomenuo Uzvišenost svoga Svevišnjeg Gospodara, pa
je bez da je stigla naredba sam od sebe pao na sedždu, i ponovio isti zikr tri puta.
Stiže naredba da ustane. On se potpuno ispravi.
Uzvišeni Bog mu naredi: Muhammede! Uči ono što si učio na prvom rekatu.
On je obavio sve kao i prvi put, sve do sedžde, gdje je slavio Svevišnjost Božiju.
Nakon druge sedžde bi mu rečeno da podigne glavu, jer: “Allah te je učinio da
imaš siguran korak. Sada posvjedoči da, osim Mene, nema boga i da je Muhammed Božiji poslanik; da će Sudnji dan nastupiti i da u to nema nikakve sumnje
te da će Allah proživjeti sve umrle. Reci: Allahumme salli ala Muhamme ve ala
Ali Muhammed kema salejte ve barekte ve terahhamte ala Ibrahime ve ala Ali Ibrahime inneka hamidun medžid. Allahumme tekabbel šefa’atuhu fi ummetihi verf’a
deredžeteh. (Bože, blagoslovi Muhammeda i Muhammedovu porodicu, kao što
Si blagoslovio i obasuo blagodatima i smilovao se Ibrahimu i njegovoj porodici,
jer Ti Si hvaljen i slavljen. Bože, prihvati šefaat njegov u njegovom Ummetu i
uzdigni njegov položaj).”
Poslanik je proučio sve ovo po redu. Uzvišeni zatim zovnu: “Muhammede!”
Poslanik okrenu lice svome Gospodaru i s potpunim poštovanjem reče: “Esselamu alejk.” Uzvišeni odgovori: “Ve alejke selam, o Muhammede. Mojim blagodatima si stekao snagu za robovanje i tako mi Moje nepogrješivosti, učinit ću te
Svojim Poslanikom i miljenikom.”
Ovo je dakle namaz kojeg je Poslanik obavio u prisustvu Božijem. Sam Miradž je veoma široka tema. Postoje hadisi koji su dugi i detaljni i komentatori
Kur’ana pri tumačenju ajeta o Miradžu obično citiraju te hadise. Postoji potreba
da sve to bude razmotreno preciznim istraživačkim i naučnim pregnućem, da bi
se ispravni i tačni hadisi odvojili od onih koji to nisu, prihvatajući one koji su u
skladu s Kur’anom, a odbacujući one koji to nisu.
11.Pitanje
Evo već duže vremena razmišljam da Vam se javim i postavim neka pitanja, pa
se predomislim, jer se razmišljajući mnoge stvari razbistre, a ima ih koje se ne
razbistre, pa nastave da tište i stežu u grudima, a ljudska fitra je takva da ne trpi nedoumice. Inače, poodavno sam Vam, ako se sjećate, postavio pitanje u vezi knjiga
koje su kod našeg imama Mehdija, mir neka je njemu i njegovim potomcima. Prije
nego što postavim svoja pitanja, samo da kažem da sam ovog i prošlog ljeta navraćao u redakciju i pokupovao gotovo sve što imate na prodaju i hvala Uzvišenom
46
Allahu u ovim knjigama ima puno znanja i jako su vrijedne. Ja sam čovjek koji
živi u inostranstvu i zanima me na koji način da ja imam svog merdža taklid i da
postavljam pitanja za stvari koje ne mogu da razumijem? Ja imam Vašu knjigu
Propisi obredoslovlja, pa pošto sam je pročitao pitam se da li je ona dovoljna, ili da
Vi budete ta karika koje će da pokuša odgovoriti na neke nedoumice?
Naprimjer, u vezi naklanjavanja namaza, ja sam do tridesete godine živio u neznanju u jednoj sredini i porodici gdje nisam spoznao islam, mada sam imenom bio
musliman, već sam od sredine i rodbine odvraćan od vjere. Koliko sam odgovoran za
to doba? Ja moram da kažem da ja već naklanjavam koliko mogu, ali naporno radim,
pa ne znam koliko ću uspjeti. Zatim sam saznao da moram naklanjati i za oca i majku koji, nažalost, zbog raznih okolnosti ne klanjaju (otac klanja ponekad), ako oni
presele prije mene. To meni izgleda gotovo nemoguće, dakle između 20 i 30 hiljada
namaza. Kako da dajem hums i kome – mislio sam da je to ratna dobit.
Inače, što se tiče čisto fikhskih pitanja, halala i harama, normalno je da u njima
čovjek pita kada nešto ne zna, ali je i normalno i prirodno da i njih sam izučava i
razmišlja o njima. Posto sam ja Bošnjak, kada sam počeo izvršavati vjerske obaveze,
knjige koje su mu bile dostupne bile su ehli-sunnetske, pa sam svoje obaveze i vjerovanja uskladio sa njima, da bih kasnije uvidio da osjećam naklonost ka mezhebu
u kome su izvor vjere i upute, pored Kur’ana Časnog i čisti Poslanikovi potomci,
alejhimuselam. Ako je to tako u oblasti vjerovanja imitiranje zabranjeno, onda i po
pitanju praktičnih ljudska priroda zahtijeva objašnjenje i razumijevanje. Ne znači
valjda imati merdža taklida samo za može – ne može. Ako sam nešto naprimjer
prije radio zasnovano na nekom znanju, onda da bih to promijenio onda to također mora biti utemeljeno na nekom znanju ili dokazu.
Naprimjer, zašto, ako se svežu ruke u namazu, namaz je batil? Ako se opere tri
puta u abdestu namaz je batil? Jer je to haram. Ja kada sam postavio pitanja u vezi
nekih radnjih u namazu (Etehijatu, zašto se ne izgovara), zabrani jedenja riba bez
krljušti, odgovoreno mi je da bi se to shvatilo mora se dugo izučavati fikh, da bih
shvatio mudrost nekog propisa (ovo je u prenesenom značenju). To razumijem,
ali zašto istovremeno kad odgovaramo drugima od spajanju namaza i sedždi na
pločici dajemo podrobno objašnjenje iz hadisa? Ja smatram također, ako hoćemo
da ostvarimo jedinstvo ovog Ummeta, moramo obratiti pažnju kako prezentujemo fikh, jer ako se govori u eksplicitnim formama, onda mi govorimo našoj braći
sunnitima da je njihov namaz batil jer vežu ruke i da uzimaju nepravilno abdest.
Znam ljude koji su osjetili naklonost ka slijeđenu šiitskog mezheba, ali su neke
fikhske nejasnoće kod njih napravili zemljotres u dušama, pošto nisu dobili objašnjenje. U mojoj familiji, naprimjer, imao sam poteškoća da objasnim zašto ćemo
da čekamo malo duže kad iftarimo. Naprimjer, bilo je teško da ne učim Etehijatu,
a vidio sam da ima mnogo hadisa gdje se o tome govori od Poslanika s.a.v.s, a i
47
mojoj čeljadi da to isto objasnim, a ja nisam od onih koji voli utjerivati nekog u
nešto.
Ja radim u drugom gradu, koji nije moj vatan i koji je udaljen oko 50 km.
Nije mi putovanje zanat, nisam šofer ili trgovački putnik, ali moram svaki dan da
putujem, pa da li da kratim moj namaz ili ne? Ja sad klanjam skraćeno.
Pitanje u vezi nekih ajeta i hadisa, u knjizi Mizanu-l-hikme, koje imam u drugoj
knjizi na strani 165. hadis 5020. Kako to sa novom knjigom i novim suđenjem?
Sura Ahkaf ajet 15, o dužnosti prema roditeljima... Kad dospije u muževno
doba i kad dostigne 40 godina, i on rekne... Na koji način da shvatim ovaj ajet,
zašto 40 godina?
U vezi teksta u Nehdžu-l-belagi u početnom dužem govoru pod odjeljkom Kur’an
Časni i sunnet stoji: “u njoj postoje neki ajeti čije je poznavanje obavezno, a neki čije
nepoznavanje ljudima može biti dopušteno sadrži i ono šta je po njoj obavezno, a
čiji je opoziv sunnetom obznanjen, ili ono što je po sunnetu obavezno činiti, ali ona
dopušta nečinjenje toga”. Koji su to ajeti čije poznavanje je obavezno i da li to Zapovjednik vjernika ovdje kaže da sunnet ima snagu opozivanja Kur’ana ili to zahtijeva
dublje objašnjenje. Unaprijed Vam zahvaljujem i želim svako dobro.
Odgovor
Što se tiče postavljenih pitanja kojih je mnogo i koja su različita, ukazivanjem
na svaki pojedinačni dio bit će Vam dat odgovarajući odgovor. S nadom da će u
njemu biti zadovoljstvo Boga Uzvišenoga i korist za Vas.
1.djelo “Propisi obredoslovlja”
Ova knjiga ne sadrži sve fikhske propise, već se odnosi na najveći dio onoga što
se svakodnevno dešava u čovjekovom životu. Pa tako, u slučaju da se u njoj ne nađe
neki propis, korištenjem drugih knjiga je moguće dobiti traženi odgovor. Što se tiče
Vašeg pitanja vezanog za propuštene namaze, moram Vam reći da je njihovo naklanjavanje vadžib (obavezno). Pa tako u toku jednog dana pored dnevnih namaza
možete obaviti i propuštene namaze. Ako Bog da, da Vam Uzvišeni Allah podari dug
život tako da budete u mogućnosti da naklanjate sve propuštene namaze.
Što se, pak, tiče naklanjavanja propuštenih namaza roditelja, kao prvo, ova
obaveza i dužnost se odnosi samo na najstarijeg sina, a ne na svu njihovu djecu,
a kao drugo, ako su sami oporučili da se nakon njihove smrti jedan dio imovine
koje su ostavili, preda nekoj osobi da umjesto njih obavi propuštene namaze,
tada obaveza i dužnost naklanjavanja namaza roditelja spada sa najstarijeg sina.
48
Kao treće, nakon smrti roditelja, možete nekoj osobi platiti, kako bi naklanjala
njihove propuštene namaze. Kao četvrto, u slučaju da ne budete imali tjelesnu
spremnost, a ni novčanu mogućnost, tada se ta obaveza ne odnosi na najstarijeg
sina, a milost Božija obuhvata sve Njegove robove. Stoga, nemojte se zaokupljati
i mučiti takvim mislima, već s duševnom mirnoćom naklanjajte svoje namaze.
2. Plaćanje humsa (petine)
Bilo kojeg merdžu da slijedite, Vaš hums morate njemu platiti ili se ponašati u
skladu sa propisima objašnjenim u poslanici Vašeg merdže. U slučaju da do sada
niste imali merdžu, dužni ste Vaš hums da platiti osobi koja je Velij emre muslimin
ili da njega pitate za dozvolu kako biste mogli da trošite u pojedinim slučajevima.
3. Slijeđenje (taklid)
Onako kako ste u pitanju naveli, vjera se sastoji od dva dijela i to vjerskog,
koji nazivamo korijeni vjere – usuli din, a to su tevhid – monoteizam, nubuvvet –
poslanstvo i ma’ad – vjerovanje u Sudnji dan. Ovaj dio vjere se ne može slijediti,
već se mora istraživati, tj. dužnost svake osobe je da ih pronađe i utvrdi na osnovu dokaza. Drugi dio je obredoslovni dio, pod kojim se podrazumijevaju dužnosti
koje jedan musliman ima namazom, Hadžom, postom, humsom, zekatom, džihadom, naređivanjem na dobro i odvraćanjem od zla. A sve se to zajedno naziva
ogranci vjere – furu’u din. Npr., namaz je jedan od ogranaka vjere, koji ima svoje
posebne uvjete, poput čistoće (abdesta ili tejemmuma), kiraeta, kible, vremena,
mjesta, odjeće i sl. Što se tiče ovih ogranaka i njihovih propisa sa stanovišta učenjaka sljedbenika škole Ehli-bejta osoba mora biti ili:
a)Mukallid, tj. da je sam toliko specijaliziran i sposoban da iz Božije knjige
i Poslanikova, s.a.v.a., sunneta i razuma može da izvuče potrebne propise
(poput načina uzimanja abdesta npr.) ili
b)Mudžtehid, tj. da slijedi određenu specijaliziranu i sposobnu osobu koja
se naziva mudžtehid ili merdža taklid.
Taklid je ustvari slijeđenje znanja i specijalizacije, a ne osobe. Sve osobe svijeta u svim životnim pitanjima imaju nekoga koga će slijediti i nemoguće je ne
imati nekoga. Kada se obratimo doktoru za izlječenje, ili inžinjeru za konstrukciju zgrade, ili stolaru za izradu stolice, ili mehaničaru za popravak auta, tada mi
slijedimo - ali ne te osobe već njihovo znanje. Pa tako za svaku sitnicu od njih
ne trebamo i ne tražimo razloge i dokaze, kao: “Doktore, zašto ste mi dali ovaj
49
recept?! Zašto ga moram upotrebljavati?!” Ljekar odgovara: “Ovo se odnosi na
medicinu, koju ja poznajem i na osnovu nje izdajem recept. Zato, ako želite da
znate razloge morate postati doktor!” Tako nije potrebno da mi znamo zašto je
pranje nekog dijela tri puta uzrok neispravnosti abdesta. Da, to zna onaj mudžtehid isto kao što jedan ljekar zna sastojke lijeka kojeg propisuje. Znači, taklid
je slijeđenje znanja i specijalizacije koja je neizbježna nužnost u duhovnom i
materijalnom životu čovjeka.
4. Spajanje namaza i činjenje sedžde na pločici
Zašto se za objašnjenje razloga dozvoljenosti spajanja namaza i činjenja sedžde na
pločici koriste hadisima? Na ovo pitanje možemo ponuditi sljedeći odgovor.
Dokazi idžtihada i dobijanje propisa uključuju troje, a to je:
a) Kur’an, tj. Božija knjiga;
b) Sunnet – djelo, riječi i šutnja Božijeg Poslanika, s.a.v.a.;
c) Razum, kao unutarnje svjetlo upute dato čovjeku od Boga Uzvišenog.
Nekad je nešto od predočenog općepoznato i zbog toga se i koristi kao dokaz. Nije samo jedan hadis ili jedan ajet ili jedno racionalno objašnjenje dokaz
za neki propis. Da, ponekad se mudžtehid za dokazivanje jednog propisa može
koristit sahih hadisima s vjerodostojnim lancem prenosioca, poput inžinjera koji
se za konstruiranje plana zgrade koristi geometrijskim zakonima i pravilima. Ali,
cijeli dokaz ili argument nisu samo geometrijski oblici već i njihov uzajamni odnos, koji svaki inžinjer mora da poznaje, i na osnovu tog uzajamnog odnosa koji
je ujedno i vrsta specijalizacije i stručnosti, može da konstruira izgled zgrade.
5. Istinsko jedinstvo u islamskom ummetu
Fikh nikad ne može osigurati istinsko jedinstvo, već to mogu biti samo precizna saznanja izvedena iz osnova i pravila Kur’ana i samo ona mogu da usmjere
sva mišljenja istinskim putem i da sve islamske mezhebe postavi jedne pored
drugih. Kada naše misli postanu kur’anske i kada Kur’an zavlada našim razumom, moralom, duhovnim osobinama, djelima i društvom, tada sigurno nećemo imati ni najmanje nesloge, iako je moguće da sa fikhskog stanovišta postoje
razlike. Čovjekov bitak je pod uticajem unutrašnjih i vanjskih uzročnika, pa
tako i naučne, moralne, bogobojazne i duhovne razlike; s druge strane, i snaga
analiziranja ispravnog propisa, a s treće strane različitosti stepena razuma ljudi,
te vrste vjerskog i društvenog odgoja, i desetine drugih slučajeva ne dozvoljavaju
50
da ljudi isto razmišljaju i da naučna istraživanja imaju isti konačni rezultat. Ali,
općenitost puta i kur’anske osnove, ukoliko Kur’an budemo uzeli kao svoga
vođu i predvodnika, toliko su jasne da ne mogu ostaviti ni najmanji mjesto za
nesuglasice. Sam Kur’an kaže da je posjedovanje ugnjetavačke duše izvor nesuglasica u vjeri: A povod neslaganju bila je međusobna zavist, baš od onih kojima je
data Knjiga, i to kada su im već bili došli jasni dokazi. (El-Bekare, 213)
Stoga, dragi brate, ako ispravno razmišljamoi ako nas naša ulema i velikani upoznaju sa kur’anskim odgojem i ispravno razmatraju pitanja, tada islamski ummet sa
svim nesuglasicama koje ima, neće zadesiti svađa, pogrešno promišljanje i uzajamno
proglašavanje nevjernicima. Zar u Ehli-sunnetu, gdje postoji podjela na četiri mezheba, nema fikhskih razlika? Naravno da ima, ali zašto su braća? Zar među šiijskom
ulemom nema razlika u mišljenju? Naravno da ima, pa zašto onda jedan drugog poštuju? Ako fikhska različitost u jednom mezhebu ne pravi nesuglasice, ali ih ista ova
različitost pravi između dva mezheba, to je iz tog razloga jer na mezhebske svetinje
gledamo očima političkih stranki, i svaka svakog smatra svojim suparnikom, a jačanje temelja svoga mezheba vidi u slabljenju temelja suprotnog mezheba, dok je stav i
metod Kur’ana nešto drugo. Zato, moramo se vratiti Kur’anu i učiniti ga središnjom
osom našeg okretanja. Moramo zajedno nastojati i truditi se za čast muslimana.
6. “Ja nisam od onih koji voli utjerivati nekog u nešto”
Na ovom Vam moram čestitati i napomenuti Vam da tražite od Uzvišenog
Boga uspjeh u istrajnosti na ovom putu, jer je ovo postupak preuzet iz Kur’ana i
Poslanikova, s.a.v.a., sunneta. Nadamo se da će Vam Uzvišeni Gospodar učvrstiti
korake na umjerenom, racionalnom i kur’anskom putu.
12.Pitanje
Kako se obavlja vitr-namaz? Da li je vitr samo sunnet ili vadžib?
Odgovor
Vaše pitanje možemo posmatrati sa dva stanovišta: šta o tome kaže sunijski
fikh, a šta o tome kaže šiijski fikh. Kako niste naglasili koji od njih Vas zanima,
u Ilmihalu možete naći podatak o vitru saglasno sunijskim propisima.
51
Što se tiče šiijskog fikha, vitr spada u sunnet, tj. mustehab ibadete. Noćni
namaz je bio obavezan za Poslanika, a za nas vjernike je dakle, mustehab, tj. dobro ga je obavljati. Noćni namaz je izuzetno važan u duhovnom životu jednoga
vjernika. Svaki čovjek koji se želi približiti Uzvišenom, ne može ni zamisliti da to
ostvariti bez ovog namaza. Noć je – kako se u Časnom Kur’anu daje do znanja
– vrijeme kada su nam duše pribranije, kada znamo šta izgovaramo, kada nismo
opterećeni dnevnim problemima. Poslanik na jednom mjestu kaže: “Laže onaj
koji kaže da klanja noćni namaz, a da nema opskrbe.” Opskrba koja očekuje klanjače ovog namaza je i duhovne i materijalne naravi. Vitr ulazi u sastav noćnog
namaza koji se klanja nakon ponoći, a najbolje je vrijeme sat ili pola sata prije
sabaha. Noćni namaz ima 11 rekata. Četiri puta po dva rekata koja se nijete kao
noćni namaz, zatim dva rekata namaza redž’a, te jedan rekat vitra. Na vitru se
uči Fatiha, sura Ihlas, a na kunutu se sedam puta prouči: haza mekamu a’izin minennar, zatim se Allaha moli za oprost 40 vjernika: Allahumme igfirli pa imena,
zatim prouči 70 puta: Estagfirullahi ve etubu ilejh, te 300 puta Ilahi el’afw.
Da Vama i svim vjernicima Allah da snage i ljubavi za obavljanjem mustehab
namaza i da nas pomoću njih približi Sebi.
13.Pitanje
Čula sam da postoji namaz koji je preporučeno klanjati pri kraju Ramazana i kojim se može naklanjati svaki propušten namaz u jednoj godini, pa me interesuje da
li je to tačno i ako jeste kako se klanja taj namaz i kada?
Odgovor
U islamu postoji veiliki broj mustehab (sunet ili dobrovoljnih) namaza koji
su preporučeni da ih vjernik obavlja. Neki od tih namaza tiču se isključivo mjeseca Ramazana. U hadisima se također spominje veliki broj koristi i učinaka
koje ovi namazi imaju. Međutim, namaz koji bi bio zamjena neobavljenim farz
namazima i računao se da je upotpunio neobavljeno, ne postoji niti u jednom
fikhu, niti ga kao takvog ima.
Ako se negdje kaže da neka dova ili neki namaz ili neko djelo ima vrijednost
ibadeta od jedne ili više godina, to ne znači da ako ga obavimo ne moramo da
52
klanjamo ili postimo. Ni u kom slučaju ne prestaje naša obaveza obavljanja pet
dnevnih namaza, i za svakog punoljetnog muslimana je dužnost da do kraja
života klanja 5 dnevnih namaza, i da godišnje posti mjesec Ramazana, te da u
životu ukoliko mu to prilike dozvoljavaju jedanput obavi Hadž. Ako nešto od
ovoga ne obavi treba nadoknaditi, ukoliko čak ne bude mogao naklanjati, stroga
je dužnost da ostavi oporuku da nakon njegove smrti izdvoje dio iz njegovog
imetka i zaduže nekog da nadoknadi propuštene namaze, post i hadž.
Dakle, niti je ispravan niti u fikhu postoji namaz koji se obavlja umjesto
obaveznih dnevnih namaza koji su propušteni.
Vezano za namaz, također, vidi:
Odgovor 3. u poglavlju Alkoholizam i narkomanija,
Odgovore 2., 4. i 5. u poglavlju Post,
Odgovor 1. u poglavlju Meleci, džini i šejtani,
Odgovor 11. u poglavlju Halal i haram.
53
Post
1. Pitanje
Gdje mogu naći ajete i hadise o postu?
Odgovor
U vezi posta postoje kur’anski ajeti i Poslanikove predaje. Iz Kur’ana nam
postaje očito da je ovaj propis postojao i u prethodnim ummetima. Naprimjer,
u 26. ajetu sure Merjem, kada se hazreti Merjem vraća u svoje mjesto sa novorođenim sinom, dobiva od Boga naredbu da ukoliko bude pitana o tome šta se
dogodilo ništa ne odgovara, već da im mimikom da do znanja da posti zavjetni
post šutnje u ime Boga, te ako imaju šta pitati, da pitaju njenog sina. Jasno je
da ako za ljude onoga vremena post šutnje nije već bio uvriježen i poznat, ne bi
imalo smisla da joj se naredi. Jasno da se u pogledu propisa ovakav post razlikuje
od posta koji muslimani upražnjavaju.
Kada je riječ o obaveznosti posta kod muslimana, postoji veći broj ajeta u kojima
se iznose i pravila i uvjeti. Između ostalog u suri El-Bekare, u 183. ajetu se kaže: O
vjernici! Propisuje vam se post, kao što je propisan onima prije vas, ne bi li ste bogobojazni
bili. Istovremeno kada se propisuje i čini obaveznim, iznosi se i razlog propisivanja,
koji se ogleda u bogobojaznosti, tj. u svijesti o Bogu, koja čovjeka čuva od posrtaja i
odstupanja. U ostalim se ajetima govori o posebnim propisima posta.
U predajama se detaljno objašnjavaju različiti vidovi posta, a ovdje ćemo
ukazati samo na neke od njih.
– obaveznost posta,
– vrijednost posta,
– razlozi i suština posta,
– vrste posta, kao što su: tjelesni post, post jezika, post srca, post duše...
– učinci posta, koji se tiču i pojedinca i društva kao i duhovnog i moralnog
aspekta ljudskog života u međuljudskim odnosima, poput vođenja brige
o siromašnim i nevoljnicima.
54
– poželjni, tj. dobrovoljni post, kao onog da se svakog mjeseca poste najmanje po tri dana,
– običaji i uvjeti posta, koji mogu biti dobrovoljni i obavezni,
– moralni i irfanski učinci posta,
– dani posta, gdje se govori o tome kolika je nagrada za post u toplim ljetnim danima, a koliko u zimskim.
Razlog navođenja ovog objašnjenja je u tome da bih Vam ukazao na činjenicu da je post zbog svoje važnosti i vrijednosti, kako individualne tako i društvene, te ostalih brojnih koristi široko i jasno prisutan i u Kur’anu, i u predajama.
2. Pitanje
Primijetio sam da pripadnici džaferijskog mezheba čekaju sa iftarom u odnosu na
uobičajeno vrijeme kada se mi iftarimo, te da spajaju neke namaze. Možete li mi
objasniti ove razlike?
Odgovor
Na osnovu džaferijskig mezheba i fikha, vrijeme namaza je u skladu sa uobičajenim vremenskim računanjem. Vrijeme akšam-namaza pomjereno je za otprilike 15-20 minuta u odnosu na ehlisunnetsko akšamsko vrijeme, zbog razlike
u shvaćanju zalaska sunca. Četiri mezheba (hanefijski, šafijski, malikijski, hambelijski) tvrde da sumrak, tj. akšam, nastupa upravo u ono vrijeme kada se ukloni sunčana lopta, iako se još uvijek vide sunčeve zrake na obzoru. Šiijski mezheb,
koji slijedi tradiciju Ehli-bejta, veli da akšam nastupa onda kada na horizontu
nestane i sunčeve lopte, ali i njena ozračja – što uvjetuje vremensku razliku u
odnosu na prethodni slučaj za oko 15 do 20 minuta, što i nije tako važna stvar.
Spajanje namaza
Džaferijski mezheb dozvoljava spajanje akšama i jacije u bilo kojem vremenu od
početka akšamskog vremena do pola noći. Isto tako, spajanje podnevskog i ikindijskog namaza u bilo koje vrijeme od početka podnevskog namaza do kraja ikindijskog
namaza. Džaferijski mezheb smatra lijepim djelom (mustehab) odgoditi ikindijski i
jacijski namaz za izvjesno vrijeme, ali ovo odgađanje ne smatra se farzom.
55
3. Pitanje
Postoji li u islamu “post šutnje” odnosno da li bi praktikovanje takve vrste posta
bilo u suprotnosti sa islamskim propisima? Ako ne bi, da li je zabilježen ovaj
oblik posta?
Odgovor
Post šutnjom u prošlosti, prije islama bio je uobičajen i Časni Kur’an ga navodi u primjeru hazreti Isa i Merjeme, a.s: Pa jedi i pij i budi vesela! A ako vidiš
čovjeka kakva, ti reci: “Ja sam se zavjetovala Milostivom da ću šutjeti, i danas ni s
kim neću govoriti. (Merjem, 26)
Zato su neki mufesiri kazali da je ovo bila prva naredba Isa, a.s., upućena
njegovoj majci, a vezano za nijet da se posti, koji je Uzvišeni Bog njoj učinio
obavezom – da bi se ovim suprotstavila lažima i prevarama koje su se javljale.
U islamu ovakav post nije našao utočište, već su shodno hadisu, kazali: “Šutnja jezikom je jedan od uvjeta da post bude primljen.” Naravno, ova šutnja
se podrazumijeva na onim mjestima gdje imamo naredbu da se ne govori, u
skladu sa osobenim uvjetima tog mjesta. Sa irfanskog i moralnog stanovišta,
šutnja ima izrazitu vrijednost, kao što je to istaknuto u hadisu o Miradžu –
da dugotrajna šutnja jezika proizvodi mudrost i srčanu spoznaju u čovjeku.
Ovim želimo istaći da sve navedeno ima svoje uvjete. Nekad je govor farz,
a nekad je šutnja farz – dakle, potrebno je izvagati uvjete i ustanoviti koji je
od njih preči. Općenito, šutjeti i ne govoriti mnogo, sa irfanskog i moralnog
stanovišta polučuje mnoge blagodati i preporučuje se u brojnim hadisima
časnog Poslanika.
4. Pitanje
Imam nekoliko prijatelja koji, kako kažu, slijede školu Ehli-bejta i vidio sam da
se uz Ramazan kasnije iftare nego mi, pa bih volio da mi date odgovor u vezi
sa tim, pošto se približava mjesec posta. Nisam od ljudi kojima smeta drugo i
drugačije, ali volim imati odgovore. Pošto su me često upućivali na Vašu webstranicu smatram da ste kompetentni da mi ukratko opišete namaska vremena
po toj pravnoj školi?
56
Odgovor
Kao što znate, u islamu postoji pet zvaničnih mezheba od kojih je jedan onaj
koji slijedi propise prenesene od časnog Poslanika islama, a koje su prenijeli
pripadnici Ehli-bejta, koji čine 12 osoba poznatih kao imami Ehli-bejta. Prvi od
njih je Imam Ali, a posljednji je Imam Mehdi, a.s.
U stvari, svih pet mezheba vežu se za Poslanika i Kur’an i u svojoj osnovi i
temeljima nemaju mnogo razlika. Ovi ovi mezhebi se razlikuju u metodologiji,
što prirodno uvjetuje i neke razlike u fikhu.
Namaz se obavlja na način koji proističe iz tradicije Ehli-bejta i od namaza
drugih mezheba se razlikuje samo u tri stvari:
– ruke se u namazu ne vežu, već se spuštaju niz tijelo,
– nakon učenja Fatihe, svaka nova sura se počinje Bismillom, baš kao što je
i u Kur’anu, i svaka sura se uči do kraja,
– sedžda se mora vršiti na zemlji ili na nečemu poput kamena, drveta i sl.,
a činjenje sedžde na stvarima koje se jedu (kao što su pšenica, riža, voće,
povrće i sl.) ili na odjeći, pamuku itd. – nije dozvoljena.
A što se tiče mjeseca Ramazana i iftara u njemu postoje različito mišljenje
o tome šta je to sumrak i kada tačno počinje iftar. Četiri mezheba (hanefijski,
šafijski, malikijski, hambelijski) tvrde da sumrak, tj. akšam, nastupa upravo u
ono vrijeme kada se ukloni sunčana lopta, iako se još uvijek vide sunčeve zrake
na horizontu. Šiijski mezheb, koji slijedi tradiciju Ehli-bejta, veli da sumrak nastupa onda kada na obzoru nestane i sunčeve lopte i njena ozračja – što uvjetuje
vremensku razliku u odnosu za oko 15 do 20 minuta.
Ono što je sigurno jasno i što proističe iz Časnog Kur’ana, kao i Poslanikovog
sunneta, a što potvrđuje i zdrav razum, jeste to da je vahdet i jedinstvo Ummeta
jedno od temeljnih i najvažnijih načela islama nakon prihvatanja Božije jednoće, poslanstva i vjere u Sudnji dan – što su tri temelja principa islama. Po ovom
pitanju ni jedan musliman i razuman čovjek, nema sumnje ni dileme.
Nadamo se da će doći dan kada će se uspostaviti jedinstvo islamskog ummeta, da će nastupiti vrijeme mudrosti i vjerske pronicljivosti muslimana i da ćemo
moći svjedočiti porastu moći i snage muslimana širom svijeta.
Na kraju, molim od Uzvišenog Gospodara, Uzvišeno je Njegovo ime, da
ove moje odgovore ukabuli, te da nas sačuva od posrtaja i skretanja, da nam
podari oštroumnost, da nas na putu vjere i promicanja propisa Časnog Kur’ana
učini uspješnim, te da nas učini zbiljskim tragaocima za Istinom, gdje god se
na prostranom svijetu nalazili, te da nas podrži i uputi na Pravi put. Amin.
57
5. Pitanje
Molim Uzvišenog da Vam podari svako dobro i da Vas učini od Sebi bliskih robova. Imam nekoliko pitanja:
1. Kakvu obavezu ima osoba koja nije uspjela napostiti propuštene dane mjeseca Ramazana do sljedećeg Ramazana? Napominjem da je u pitanju nemarnost. Nikakav drugi razlog.
2. Ja sam obračunao hums na kuću i sl. ali nisam u mogućnosti da platim taj
hums sada. Da li je grijeh da čekam trenutak i dam taj izračunati hums ili
bih morao nešto drugo uraditi?
3. Osoba koja ima propuštenih namaza i propuštenih Ramazana, smije li klanjati neobavezne namaze i postiti neobavezni post?
Zahvaljujem se unaprijed na odgovorima i od Uzvišenog molim da Vas pomogne na tom svetom putu!
Odgovor
Uz želje da budete što uspješniji u svome životu, što se tiče napošćavanja
propuštenih dana, fakihi kažu da ukoliko je neko dužan napostiti nekoliko dana
mjeseca Ramazana koje nije postio naprimjer zbog putovanja, ali namjerno te
dane ne naposti do idućeg mjeseca Ramazana, pored napaštanja mora dati po
jedan mudd hrane za svaki dan. Mudd hrane iznosi 750 g hrane koja se uobičajeno u takvim prilikama daje u mjestu u kojem čovjek živi, a može i u novčanoj
vrijednosti, i ona se daje siromahu. Ako napošćavanje odloži za nekoliko godina,
za proteklo vrijeme se ne dodaje ništa, tj. i dalje važi pravilo da se za svaki dan
da po 750 g hrane. Treba znati i činjenicu da ukoliko bi čovjek koji napošćuje
propušteni dan svoj post namjerno prekinuo poslije podne, mora dati deseterici
siromaha po 750 g hrane, a ukoliko to nije u stanju, tada, shodno obaveznoj
predostrožnosti, mora uzastopno postiti tri dana.
Treba napomenuti činjenicu da ukoliko čovjek zna propise i svjestan je dužnosti da treba postiti mjesec Ramazan, ali iz nemara ne bude postio, dakle ne
bude imao opravdanu prepreku za post, u tom slučaju on je za svaki dan koji nije
postio dužan obaviti jednu od triju sljedećih stvari:
1. Osloboditi roba vjernika. U naše vrijeme ovaj sud je nevažeći jer nema
više robova, te je samim tim ova dužnost isključena.
2. Za svaki dan napostiti 61 dan, od čega 31 dan mora biti uzastopno, što
znači da za jedan mjesec Ramazana od 30 dana treba napostiti 1830
58
dana. Ukoliko nema moći da se oduži na ovakav način, i ova je dužnost
isključena.
3. Za svaki dan nahraniti 61 siromaha, tj. da im se u srednjoj vrijednosti da
po jedan obrok.
Prema tome, ako ima materijalnu mogućnost, treba dati u toj mjeri novca siromasima za uzimanje hrane. Ako, međutim, čovjek nije materijalno situiran pa
ne može to učiniti, mora učiniti tevbu i tražiti od Boga oprost i kada god stekne
materijalnu mogućnost treba otplatiti svoj dug.
Dakle, osnovni put i rješenje je tevba i povratak Bogu. Ukoliko se čovjek istinski
pokaje zbog svog ponašanja, Uzvišeni će mu pripremiti teren za rješenje problema.
O humsU
Ako nemate mogućnosti, trebate od svoga mudžtehida kojeg slijedite ili od
njegovog predstavnika ili od bilo kojeg mudžtehida uzeti dozvolu putem predaje iz ruke u ruku, tako da mu date taj iznos humsa, a da vam ga on vrati kao
pozajmicu. Nakon toga neće biti nikakvih problema i kada god budete smogli
materijalnu mogućnost, inšaallah, isplatite svoj dug. Ukoliko nemate direktnog
pristupa do takve osobe, jednim telefonskim pozivom možete riješiti taj problem
i nema čak potrebe ni za predaju iz ruke u ruku. Ako Bog da, neka Vam vlasnici
humsa, a to su Allah, Poslanik i njegovi nasljednici, pruže posebnu pomoć.
O mustehab Namazu
Sa fikhskog stanovišta nema zapreka. Možete u takvoj situaciji obavljati i mustehab namaze, posebno noćni namaz. A u slučaju da imate nenapoštenih dana,
možete taj dan napostiti, a i da imate ujedno nagradu dobrovoljnog posta. Tako
ste se oslobodili i duga, a imate i nagradu. Vjernik treba biti oštrouman i zaraditi
od Boga nagradu. Dakle, možete spojiti napošćavanje i dobrovoljan post.
Budite uspješni i učite dovu za sve ljude!
6. Pitanje
Imam nekoliko pitanja:
1. Da li je dozvoljeno da čovjek zbog samodiscipline sebe uslovi nečim. Naprimjer, da sebi kaže “ako ne uradiš to i to onda moraš postiti 4 dana, ili ako
59
uradiš to i to onda moraš ispuniti to i to.” Je li ovo u islamu dozvoljeno, a ako
jeste koliko to može pomoći čovjeku da sebe malo popravi i koji je način najbolji da se to postigne?
2. Kakva je obaveza žene koja ima bebu od dva mjeseca i hrani je vlastitim mlijekom u vezi sa mjesecom posta? Da li da posti ili ne? Ako nije obavezna postiti,
kakve su joj obaveze u vezi sa nadoknadom?
3. Ja sam prošlog Ramazana osvanuo džunub, tj. gusl sam obavio u vrijeme kada
je učio ezan za sabah i taj dan sam ispostio. Da li je to važeće i trebam li napostiti taj dan?
Odgovor
Pitanje samodiscipliniranja
Nema nikakve sumnje da je čovjek biće koje se može odgajati. Također, nikakve sumnje nema da je čovjekov put obrazovanja i odgoja postepen i da se
odvija korak po korak. Za odgoj duše postoje dva činioca, od kojih je jedan
podsticanje, a drugi kritika i kazna. Na temelju iznesenih načela, veliki učitelji
etike precizirali su za odgoja svojih učenika četiri procesa:
A.Uvjetovanje (uvjetovati samom sebi da se ne izlazi iz okvira Istine)
B. Nadzor (paziti da se djeluje u skladu sa uvjetom i da se on ne pogazi)
C.Obračun (u određeno vrijeme dana ili noći napraviti procjenu i obračun
toga šta se i kako uradilo)
D.Kazna (u slučaju da se odstupilo od onoga što je uvjetovano, kazniti samoga sebe)
Međutim, ono čemu treba voditi brigu i što je za čovjeka teže od svakog samodiscipliniranja i kažnjavanja, jeste pitanje ravnoteže i umjerenosti, tj. da čovjek
pažljivo i lagano, ali disciplinirano, čini djela i ne gubi nadu u nastavak procesa.
Dakle, islam daje dozvolu za kaznu, tj. kritiku, međutim uvjetuje je time
da se ne pretjeruje, te da se prati načelo postepenosti i umjerenosti, te da se
ustraje u procesu i ne izgubi nada u Božiju dobrotu i pomoć u stizanju do cilja
i rezultata. Jedan od velikih arifa, ridvanullahi te’ala alejhi, rekao je: “Odgoj
duše naučite od majki koje doje svoju malehnu djecu. One to rade korak po
korak, znaju i potrebu djece i količinu mlijeka koje im trebaju dati, obavljajući to s mnogo volje i veselja, u isto vrijeme imajući u vidu i pohvalu i kritiku
svoga djeteta.”
60
post majke s dojenčetom
Ukoliko post umanjuje količinu mlijeka, te dijete zbog toga trpi, fakihi kažu
da ne samo da post za nju nije obavezan, tj. vadžib, već joj je postiti zabranjeno,
tj. haram. Ukoliko ipak bude postila, mora i napostiti. Kada prestane dojiti, ili
kada dođe do vremena kada dijete može prehranjivati, a da to ni njemu ni njoj
ne šteti ona može, bilo postepeno ili zaredom, napostiti propuštene dane.
o džunupluku
Fakihi kažu, ukoliko se probudiš prije sabahskog ezana i vidiš da si džunup
u tom slučaju moraš uzeti gusul prije sabahskog ezana, a ako je malo vremena,
tj. ne može se uzeti gusul, mora se umjesto njega obaviti tejemmum. Međutim,
ukoliko si se probudio u vrijeme kada se ili već uči sabahski ezan ili nakon toga
vremena, post je ispravan, a gusul trebaš obaviti da bi mogao klanjati sabah namaz, i napošćavanje nije potrebno.
Molim Uzvišenog Allaha, dragi gospodine, da Vam uvijek pomaže, s nadom
da svi budemo uspješni u obavljanju Božijih obaveza. Selam alejkum.
7. Pitanje
Selam, poštovani prof. Akbar Eydi. Ponovo Vam se obraćam nakon što sam dobio Vaš odgovor, na kojem Vam se mnogo zahvaljujem. Kao što znate, ja sam
šejh koji pripada tarikatu rufaijskog reda i htio bih da mi razjasnite pitanje u vezi
hrane za vrijeme 10 dana muharrema, pošto ja tih deset dana postim i želim od
Vas da me posavjetujete, da li za iftar i suhur jesti posno ili mrsno, npr.meso? Što
se tiče 10. dana muharrema, da li se posti ili se slavi i ako se slavi, kako se slavi
po fikhu Ehli-bejta? Poštovani prof. Eydi, možda Vam dosađujem, unaprijed
Vam se izvinjavam i opet Vam se zahvaljujem za Vaše odgovore. Uzvišeni Allah
Vas blagodario! Selam.
Odgovor
Jesti halal hranu, iako sadrži masnoću, samo po sebi je dozvoljeno. Međutim,
nekada hrana biva zabranjena, kao u slučaju doktorske zabrane zbog sprječavanja štete tijelu.
61
Postiti je dobro djelo. Postiti mjesec Ramazan je obaveza, a na dan Ramazanskog i Kurban-bajrama je to zabranjeno, dok je ostalim danima dozvoljeno.
Naravno, ako se čovjek zavjetuje da će postiti određeni dan, tada taj post postaje
obavezan, ili za zahvalu Gospodaru zbog blagodati koje mu je podario ili zbog
otklanjanja neke nesreće, on će zapostiti i tako se zahvaliti.
Deseti dan muharrema je dan kada je velika tragedija pogodila islamski svijet
i uvukla se u srca svih ljubitelja vrijednosti i pravednosti. Da bi Benu Umejje
prevarile narod i nastavile vladati nad njima, nakon ubijanja i zarobljavanja Poslanikova Ehli-bejta, ovako su narodu prikazali da su opasne osobe koje su se
ustale protiv vlasti pogubljene i zarobljene, i pozvali narod na slavlje i ples, a
dvorski učenjaci su post na deseti dan muharrema propagirali zbog zahvale za
pobjedu Umejjada, iako ovaj dan ne samo da nije imao nikakva dobra i koristi
za muslimane, nego je nanio najveću stetu islamskom tijelu. Znači, postiti
na Dan ašure, ne samo da nije mustehab (poželjno) nego je novotarija koju
su uveli Umejadi. Od onog vremena kada je narod shvatio prevaru dvorskih
učenjaka Benu Umejja, umjesto posta na Dan ašure, počelo je dijeljenje hrane
i vode ljudima.
Postavljanjem pitanja nas ne umarate, nego ćete vi ovim putem biti uzrok
hajra, a mi ćemo izvršiti našu dužnost, i sjetit ćemo Vas se u dovama.
62
Kurban
1. Pitanje
Zamolila bih Vas da mi odgovorite da li se može kurban zamijetiti za neku želju,
odnosno da li je to grijeh? Da li postoji ikakvo uputstvo, pravilo ili zabrana. Slabo
sam upoznata s ovom tematikom, te Vas molim da mi pomognete.
Odgovor
Časni Kur’an čovjeka upoznaje sa različitim putevima kojima može ostvarivati svoja savršenstva i svoju sreću. Stizanje čovjeka do njegovih materijalnih i
duhovnih potreba koje mu Bog ostvaruje, jedno je od pitanja njegovog stizanja
do savršenstva i sreće. Žrtvovanje kurbana je jedan od tih puteva, da čovjek žrtvovanjem i pomaganjem nevoljnicima bude obuhvaćen toplinom Božije milosti. Dakle, žrtvovati kurban, njegovim mesom pomoći onima koji su u potrebi,
može biti način da čovjek ostvari i postigne neke svoje duhovne težnje.
Ukoliko je klanje kurbana dobro i ispravno, štaviše ukoliko je jedan od islamskih sunneta, zašto bi bio grijeh? Grijeh ima smisao i dobiva svoje značenje tek
onda kada se krši neki od islamskih zakona i pravila. Međutim, žrtvovati kurban,
dijeliti njegovo meso sirotinji i pomagati im na taj način, predstavlja zapravo
zakone i pravila islama i Božiji zakon. Svakako, način obavljanja treba biti u
skladu sa vjerskim propisima.
2. Pitanje
Možete li mi reći koja se dova uči kad se prinosi kurban?
Odgovor
U hadisu se kaže da kada čovjek želi zaklati kurban, mustehab je da prouči
sljedeću dovu:
63
Vedžehtu vedžhiije lillezi fetare-s-semavati ve-l-erda hanifen muslimen, ve ma
ene minel mu’rikin. Inne salati ve nusuki ve mahjaje ve memati lillahi rabbil ‘alemin, la šerike lehu ve bi zalike umirtu ve ene minel muslimin. Allahumme minke ve
leke bismillahi ve billahi vallahu ekber, allahumme tekabbel minni.
U nekim hadisima se nastavlja: Allahumme tekabbel minni kema tekabbelte
‘an Ibrahim halilike ve Musa kelimike ve Muhammed habibike.
U trenutku kada stavite nož na grlo i kada ga hoćete povući treba reći: Allahumme e’atini bikulli ša’retin nuren jevme-l-kijameti.
64
Halal i haram
1. Pitanje
Da li je po islamu dozvoljeno imati psa u kući? Hvala.
Odgovor
Sa islamskog stanovišta i u skladu s jasnim kur’anskim tekstom, sva bića su
Božija stvorenja: To vam je vaš Gospodar, stvoritelj svih stvari. Božija su stvorenja
lijepa i dobra. Koji je sve stvorio lijepim (Mu’min, 62) Dakle, svako biće je djelo Božije. A djelo Božije je lijepo. Na temelju ove činjenice, filozofi i mudraci
postojeći svijet nazivaju najboljim ustrojstvom. Ovo znači da je uređenje stvorenoga svijeta u pogledu dijelova i činilaca, u pogledu odnosa i povezanosti, te
uređenosti i postojanosti takvo da bolje ne može postojati.
Dakle, sva bića imaju vrijednost i nijedno nije izloženo nemilosti vjere. Govoreći o pravima i njihovim temeljima sa islamskog i kur’anskog aspekta, hazreti Ali
potvrđuje pitanje životinjskih prava, smatrajući čovjeka odgovornim prema njima.
Između ostalog on kaže: “Budite svjesni Boga, o ljudi, kada su u pitanju Božiji
robovi i priroda, jer bit ćete pitani, čak i o zemljištu i životinjama.” U različitim
situacijama, kada šalje svoje vojskovođe u borbu protiv neprijatelja savjetuje: “Ni
slučajno ne odvajajte ženke deva od njihove mladunčadi koja se još uvijek hrane
njihovim mlijekom. Također, ne dozvolite da se desi da prilikom muže toliko za
sebe uzmete da oštetite mladunčad. Ni slučajno ne opterećujte životinje prilikom
jahanja. Kada su umorne dajte im priliku za odmor. Kada prolazite mjestom gdje
ima vode, dajte im priliku da se napoje. Za putovanje birajte područja bogata
vodom i ispašom, i dajte svojim životinjama priliku da se napasu i odmore, da
bi kada se Božijom voljom bude trebalo vraćati, vaši konji i deve bile uhranjene i
odmorne...” Priđemo li podrobnije ovom savjetu, ustanovit ćemo kako vjerski prvaci imaju duboku naklonost prema islamskim zakonima. Zapravo, hazreti Ali želi
kazati da ne dozvole da ih ushićenje i euforija poprišta borbe, šehadeta i pogibije,
te uklanjanja prepreka na putu kretanja ka Bogu, kao i vrline i vrijednosti za takva
djela natjeraju da izađu iz okvira osjećajnosti, poštenja i pravednosti.
65
Hazreti Ali prenosi od Poslanika, s.a.v.a., da je kazao: “Nikada ne dozvolite
sebi da unakazujete i sakatite tijelo mrtve životinje (ovo je bio običaj Arapa u
predislamsko doba, op.prev.), pa makar bila riječ i o opasnom psu.”
Na temelju navedenog briga o životinjama i uvažavanje njihovih prava je
jasan i od strane islama naglašen stav. Međutim, ne smije se previdjeti činjenica
da zaštita i uvažavanje trebaju biti u granicama normalnog, bez da se ide iz krajnosti u krajnost. Kao što jednu krajnost predstavljaju nemilosrdnost, brutalnost
i nepoštovanje životinjskih prava što je nemoralno, nečovječno, i loše djelo koje
nije u skladu s vjerskim pravilima, druga strana krajnosti i pretjerivanje u njoj
je također loša, nemoralna i neljudska odlika. Osiguravanje dobrih uvjeta i pogodnosti za psa ili mačku, u vrijeme dok su ljudi lišeni tih i takvih mogućnosti
je neljudsko djelo i ponašanje. To označava izlazak iz okvira istine i uravnoteženosti, tj. pravednosti.
Druga činjenica koja ne smije biti zapostavljena jesu fikhski propisi. Pas spada
u kategoriju bića koja su u cijelosti nečista, a čistoća je jedna od muslimanskih
obaveza. Uvjet namaza je da tijelo, odjeća i mjesto obavljanja namaza budu čisti.
Ove dvije činjenice moraju biti uvažavane i poštovane. Ako bi pas bio vlažan i u
takvom stanju došao u dodir s tijelom, odjećom ili mjestom na kojem se obavlja
namaz, oni također postaju nečisti i to namaz čini neispravnim.
Dakle, neophodno je da musliman, pored toga što uvažava i poštuje prava
životinja i što ih štiti, također bude upoznat i sa svojim vjerskim obavezama, pravilima i dužnostima, te da ovo dvoje međusobno ne miješa. Dakle, držanje psa u
kući uz čuvanje higijene prostora i članova porodice, te uz uvažavanje i čuvanje
fikhskih propisa, i vođenja brige o nečistoći i čistoći, nema nikakvog problema.
U vezi s propisima fikha, svako se treba obratiti praktičnim fetvama svoga
mudžtehida.
2. Pitanje
Imam dva pitanja i oba su fikhske prirode:
1. Živim u Njemačkoj, kršćanskoj državi, ali u kojoj ima i mnogo muslimana. Da
li je dozvoljeno kod tih muslimana kupovati meso i mesne prerađevine, na kojima piše “halal”, i ti muslimani tvrde da je halal, bez provjeravanja istinitosti
tih natpisa i tvrdnji.
66
2. Znam da se po šiijskom fikhu ne smiju oblačiti stvari koje su napravljene od
kože životinje koja nije zaklana na propisani način, ili pak nije halal životinja.
Na koji način upotreba takve vrste materijala utiče na namaz? Ukoliko čovjek
živi u kršćanskoj zemlji, jednostavno je primoran da kupuje cipele, kaiševe i sl.,
iako je svjestan da to nije halal. Šta da radim?
Odgovor
Neki mudžtehidi poput Ajatollaha Sistanija kažu da ukoliko pretpostavljate da
vlasnik radnje vodi pažnju o halalu i haramu, ova pretpostavka je dovoljan razlog da
kupovina i upotreba nemaju smetnje, pa makar prodavač ne bio musliman. Međutim, ukoliko ova pretpostavka bude u potpunosti opovrgnuta (tj. ukoliko se zna da
vlasnik prodajnog objekta ne vodi brigu o halalu ili haramu) ne može se koristiti.
Što se pak tiče kupovine i nošnje kožne galanterije, kupovina kožnih kaiševa, obuće ili odjeće napravljene od životinja koje su po sebi nečiste ili pak od
životinja koje nisu zaklane po propisu, samo po sebi ne pretstavlja smetnju, kao
ni njihova upotreba izvan namaza. Međutim, u toku namaza treba ih odvojiti
od sebe. Ukoliko ruka ili drugi dio tijela bude vlažan, te ako se ostvari kontakt
s tom stvari, nečistoća prelazi na taj dio tijela i u tom slučaju da bi se obavio
namaz, to mjesto se mora oprati vodom.
Molimo Allaha da Vam da uspjeha u životu, primite tople selame od nas.
3. Pitanje
Poštovani profesore, moje pitanje glasi:
Da li je haram jesti meso iz Brazila, na čijem omotu piše da je halal. Također,
isto pitanje za meso koje dolazi iz Bosne, odnosno iz firme “Ovako”. Molim Allaha, s.v.t., da Vas blagoslovi i čuva od svakog zla!
Napomena: Čekam odgovor da bi postavio druga pitanja.
Odgovor
Sa aspekta islamskih propisa ,svako meso koje se uvozi iz islamske zemlje
ili se nabavlja u islamskim zemljama je halal i dozvoljeno ga je jesti, a takvo se
67
tržište naziva “sukul muslimin”, tj. muslimanska tržnica, koja se smatra čistom.
Međutim, meso koje dolazi iz neislamskih zemalja i nemuslimanskih tržišta,
prema propisima je nečisto, osim ako je čovjek siguran da je životinja zaklana
na šerijatski način. Ukoliko čovjek sa natpisa na ambalaži na kojoj piše “halal”,
stekne sigurnost da je to meso u državi iz koje potiče obrađeno rukom muslimana, ono je halal. U suprotnom nije dozvoljeno (halal). Što se tiče firme “Ovako”
nisam obaviješten. Međutim, ukoliko su osoblje muslimani, i ukoliko je to “muslimanska tržnica”, u skladu sa već spomenutim pravilom je halal. U suprotnom
– problematična je. Ovo pitanje možete postaviti Referentu za vjerska pitanja
Reisu-l-uleme. Sve što kažu, radite u skladu sa njihovim uputama.
4. Pitanje
Javljam Vam se prvi put, imam 13 godina i imam jedno pitanje koje me muči.
Čula sam da je čupanje obrva zabranjeno, jer ima hadis koji kaže da su žene koje
to rade proklete. Voljela bih da mi date odgovor na to, da znam sta je ispravno.
Odgovor
Uljepšavanje ima dva oblika. Nekada se uljepšavanje čini zbog onih koji su
nam strani, to je bez ikakve sumnje haram i zabranjeno. Međutim, ukoliko nije
zbog pokazivanja onima koji su nam strani (dakle onima koji nam nisu rod: otac,
majka, žena, muže, sin, kćerka, brat, sestra i sl.) sasvim sigurno da nema nikakvog
problema, štaviše sa aspekta – Zaista je Allah lijep i voli ljepotu – to je poželjno.
Dakle, uljepšavanje i čupanje obrva samo po sebi nije problem, već ono u čemu se
problem ogleda jeste da li se to uljepšavanje čini u svrhu vjerom nedozvoljenih djela. Da Allah pomogne i Vama i svima da rade u skladu sa islamskim pravilima.
Činjenica da na samom početku svoga života i mladosti razmišljate o halalu i
haramu, ukazuje na to da će vas Allah sigurno uzeti za ruku i uputiti.
U stihovima jednog pjesnika se kaže:
Put i način Poslanika jeste čistota i čednost u mladosti,
Svaki vatropoklonik u starosti postaje uzdržljiv
Budite uspješni uz Božiju pomoć.
68
5. Pitanje
Otvaram radnju u kojoj će se prodavati prehrambeni proizvodi i ostali artikli za
domaćinstvo, pa me zanima da li smijem prodavati duhan. Najljepša hvala.
Odgovor
S obzirom da u počecima islama duhan nije postojao, nije ni uzet u obzir što
se tiče šerijatskih obaveza. Znači, u svojoj biti nije haram, odnosno po šerijatu
nije zabranjena kupoprodaja duhana. Ali u islamu postoji jedan zakon koji se
zove zakon štete i koji glasi: Ako je nešto štetno za pojedinca ili za društvo (a radi
se o značajnoj šteti), po islamu, to postaje haram. Ako nije štetno, nije haram.
Trenutno, koliko sam ja upoznat, ni jedan alim ili muftija nije zabranio kupoprodaju duhana.
6. Pitanje
Da li današnji, moderni sistem komunikacije putem interneta predstavlja kršenje
islamskih propisa – budući da se u jednoj drugoj vrsti intime dvoje ljudi ipak osamljuju, iako su kilometrima daleko jedno od drugog?
Odgovor
Kao što ste kazali, ukoliko komuniciranje internetom i časkanje vodi u pravcu grijeha i loših misli, da se osjeti intimna vezanost sa suprotnim polom, to je
po islamu haram. No, ukoliko je riječ o naučnom komuniciranju ili razgovorima
o društvenim temama, ili ako je to put za širenje islamskog svjetonazora i zakona
vjere, u tom slučaju nema prepreke.
7. Pitanje
Bavim se pisanjem priča i pjesama, dobrim dijelom od toga i živim, no nedavno
sam čitao jedan od tekst od Seyid H. Nasra, kojeg i vi često objavljujete na vašoj
69
stranici, i u njemu sam pročitao kako je roman kao forma nastao na Zapadu, kao
pokušaj nalaženja nadomjeska za molitvu. Zanima me koje pisanje je po islamu
dozvoljeno, a koje nije uredu?
Odgovor
Sa stanovišta islama svaka stvar koja pomaže čovječijem razumu i osvješćivanju, tj. koja pomaže uspostavi čovjekove sreće na Dunjaluku i na Ahiretu,
donosi čovjeku napredak na materijalnom i na duhovnom planu – vrijedna je i
sveta. Međutim, potrebno je dati podrobniji i tačniji odgovor.
To što zapadnjaci nastoje roman kao pisanu formu učiniti nadomjestkom
za dovu i ibadet, izuzimajući svjesne i nenamjerne predrasude i neprijateljstvo,
možemo slobodno kazati da se potreba za dovom i ibadetom ne može ničim
nadomjestiti, jer oni predstavljaju iskonske čovjekove potrebe, a pošto mnogi
ne poznaju njihovo istinsko značenje, onda su krenuli u potragu za njihovim
nadomjestkom. Potraga za njihovom zamjenom događa se onda kada se osjeti
potreba za nečim takvim, jer u protivnom ne bi za tim ni tragali. Potrebno je,
dakle, imati više kontakta sa dovom koja je let duše, kao i ibadetom koji predstavlja istinsku čovjekovu slobodu.
Mi ćemo, ako Bog da, u docnijim pitanjima i odgovorima obratiti više pažnje na dovu sa aspekta psihologije, gdje ćemo ustanoviti da roman, kao forma,
apsolutno ne može biti zamjena i nadomjestak za dovu i ibadet. Prema tome,
samo potpuna svijest u odnosu na dovu i na ibadet predstavlja ispravan put sučeljavanja sa navedenim problemom.
8. Pitanje
Selam alejkum, poštovani profesore i poštovana redakcijo,
Tražila sam odgovor na pitanje, i razočarala sam se. Ako je islam ovakav kako
nam ovdje objašnjavaju meni je onda žao. Zahvaljujem dobrim ženama koje su mi
dali vašu adresu, da inšallah nađem pravi odgovor.
Ja sam po profesiji frizerka samo sa žene i djecu, klanjam i poštujem islamske
propise, ali ne baš sve. Rekli su mi ove naše hodže u Prizrenu da ja uljepšavam
žene svojim rukama i da će moje ruke biti kažnjene kod Boga, ja pomažem lošim
poslovima i da je haram-para što ja zarađujem od svojih mušterija, jer one su
70
otkrivene i ja sam sebeb da one čine grijeh. Ja također uljepšavam i pokrivene
žene, ali više imam mušterija otkrivenih, bez marame. Šta da radim, ja volim
svoju profesiju, i zavisna sam od tog prihoda. Izvinjavam se zbog jezičkih greška.
Hvala.
Odgovor
Selam alejkum, poštovana sestro.
Čestitam Vam na tome što razmišljate o svojim vjerskim, od Boga propisanim obavezama i što vodite brigu o tome šta je halal a šta haram, te molim
Milostivog Allaha da Vam pruži Svoju pomoć.
U vezi Vašeg pitanja, napisat ću Vam nekoliko stvari, s nadom da će biti
korisne, ako Bog da.
A. Obaveza svakog muslimana
Sa kur’anskog aspekta, svaki čovjek na temelju toga što je čovjek ima niz
obaveza i dužnosti, a na temelju toga što je musliman još jedan niz obaveza, pored onih koje je dužan uvažavati kao svaki drugi čovjek. Kada nakon
istraživanja i svjesno odaberemo da budemo muslimani, to znači da smo
Božiju knjigu i Poslanikov sunnet postavili da nam budu vodiči i zakonici u
životu. Na isti način kako svaka država sebe predstavlja putem posebne boje
zastave i nekih drugih obilježja, pa gdje god da bude postavljena zastava,
ukazuje na tu državu i predstavlja njen narod, tako Božiji Kur’an i Poslanikov sunnet moraju predstavljati zastavu našeg vjerovanja, morala i ponašanja
muslimana.
B. Islam je univerzalna, sveobuhvatna religija
U islamu postoji čitav niz zakona i pravila koji se temelje na čovjekovom
fitretu, tj. zdravoj, nepatvorenoj i Bogom datoj prirodi i na suštini Stvaranja.
Gdje god da je nešto označeno kao farz ili sunnet, to znači da u tome postoji
određena korist kako za pojedinca, tako i za čitavo društvo, korist koja osigurava
stvarnu sreću i savršenstvo pojedinaca i društva. Gdje god da je nešto haram,
tj. zabranjeno, sasvim sigurno da je posrijedi sprječavanje neke smutnje, zla,
prijetnje za pojedinca i za društvo, a ako se to što je zabranjeno ipak čini, onda
biva povod nesreće i lišavanja stvarne sreće. Dakle, korijen i temelj svih propisa
i pravila vjere nalazi se u čovjekovom fitretu, koji predstavlja prirodu stvaranja.
71
Božiji poslanici, čovjekov razum i fitret predstavljaju te zakone. Kao kada vrstan
ljekar kada govori i objašnjava neke od medicinskih zakona ustvari govori o realnostima koje osiguravaju zdravlje ili pomažu da se pobijedi bolest. Poštovati te
zakone ni manje ni više znači čuvati svoje zdravlje. Ne poštivati ih, znači osuditi
se na različite bolesti a lišiti užitaka i života.
Zbog toga hazreti Ali, kada predstavlja Poslanika kaže: “On je brižni ljekar,
koji nosi svoje lijekove i nudi ih ljudima.” Na temelju ove logike, kada odete
ljekaru i zamolite ga da vam na naučan način objasni nalaze i recept, to zapravo
znači da će on činioce i povode bolesti povezati s prirodom, a i lijekovi koje nudi
također će biti u vezi sa srži prirode.
C.Prolaskom vremena zakoni stvaranja ne zastarijevaju
Budemo li na ispravan i temeljit način razmotrili naučne činjenice, uvidjet
ćemo – a to će nam i razum potvrditi – da zub vremena ne može učiniti starim
zakone stvaranja, već upravo suprotno, što više vremena prolazi i što čovjek
ostvaruje veći naučni napredak, zakoni stvaranja se sve bolje i bolje upoznaju.
Isto pravilo vrijedi za vjeru i vjerske zakone. Što čovjek bude napredniji, njegova
potreba za vjerom, moralom i Božijim propisima je očitija i izvjesnija.
D.Saradnja u dobrim i zlim djelima
Ukoliko bilo kojeg, pa i neukog, možda čak i nepismenog čovjeka upitamo
o tome da li je saradnja u poslovima koji donose korist porodici i društvu dobra
ili ne, sasvim sigurno da će nam dati potvrdan odgovor. Budemo li postavili pitanje da li je saradnja u poslovima koji ruše i uništavaju porodicu, pojedinca ili
društvo, uredu i ispravna, bez imalo sumnje da će nam dati negativan odgovor,
jer se korist ili šteta društva na kraju vraćaju pojedincima koji grade to društvo.
Zato i Časni Kur’an nudi ovaj jednostavni, prirodni i fitretu prirođen odgovor,
pa kaže: Pomažite se međusobno u dobročinstvu i bogobojaznosti, a ne pomažite se
u grijehu i neprijateljstvu. (Maide, 2)
Ako ovo jednostavno pitanje i jednostavni odgovor, koji je istovremeno
kur’anski i ljudski, podvrgnemo analizi, tada ćete i vi moći bez ikakve muke
dobiti odgovor na svoje pitanje.
Jednostavno pitanje – jednostavan odgovor
Uvažena gospođo, ako Vas ja ili bilo ko drugi upita da li ste spremni svojim zlatnim rukama pružiti uslugu ovoj gospođi u koju će se kada uljepšana
72
iziđe iz Vašeg salona zaljubiti lično Vaš muž, jer ona ne uvažava islamski
moral, i na taj će način osvojiti njegovo srce i na kraju Vam postati inoča,
da li biste bili spremni napraviti joj frizuru koristivši se svojim prstima,
umijećem, stilom i ukusom i da je na taj način dovedete u formu u kojoj
izgleda deset puta ljepša nego li je prirodno lijepa? Bez ikakve sumnje Vaš bi
odgovor bio odričan.
Sa kur’anskog aspekta porodice su poštovane a ljudi trebaju živjeti u psihičkom miru i sigurnosti, suživot žene i muža treba teći s krajnjom obostranom ljubavi i milosrdnosti. Djeca trebaju odrastati u prisustvu oca i majke,
muža i žene, koji se međusobno vole i koji su zaljubljeni jedno u drugo, to je
potrebno da bi kada i sama stupe u društvene tokove znala voljeti ljude. Da
znaju voljeti učitelja, da sa sobom uvijek nose mir i dobrotu, da svojom pojavom razgone neprijateljstvo i mržnju. Ukoliko se pak u društvu ustali jedan
devijantni i krivi tok, i ljudi počnu kršiti prirodne zakone fitreta, ukoliko se
nuđenjem i naglašavanjem tjelesne ljepote kojoj se na vještački način još i
podvlače neke vrijednosti, naglašava se nježnost i gracioznost i onda se s tim
sredstvima pođe na nukleus porodice, porodice će se raspasti. Da li nam fitret,
da li nam ljudska čast i savjest dozvoljavaju da im pomažemo i da na taj način
rasturimo desetine i stotine porodica? Da budemo povod da djeca tih porodica
gledaju kako im se otac i majka rastavljaju, a da nam izgovor bude da na taj
način zarađujemo svoj hljeb?
Poštovana sestro, sa tačke gledišta nekih fakiha, sljedbenika pravne škole Ehli-bejta, ukoliko ovo djelo spada u kategoriju pomaganja i saradnje u
grijehu, u tom slučaju takav je posao haram i grijeh. Međutim, ukoliko ovaj
naslov ipak ne bude mogao da mu se nadjene i nije takav, u tom slučaju
nije haram i nema prepreke u bavljenju njime. Odluka i procjena zavisi od
Vašeg shvatanja i općeg shvatanja u društvu u kojem vi živite. Što se pak tiče
stava sunijskih alima, o tome pitanje trebate postaviti nadležnim organima
Islamske zajednice.
Kada kažete da Vam je to profesija i da to volite raditi, moram Vam
kazati da sigurno više volite Boga, Poslanika i islam, jer ta profesija je
kratkotrajna i tiče se samo jednog životnog perioda. Međutim, Bog, Poslanik i islam, tiču se našeg vječnog postojanja. Nijedan razuman čovjek pri
sukobu ove dvije stvari, dva interesa od kojih je jedan kratkotrajan a drugi
vječan, neće odabrati kratkotrajnu korist, jer se kratkotrajno ne može uporediti sa vječnim.
73
Kada kažete da Vam prihodi zavise od ovog posla, moram kazati da je Bog
koji Vam je podario sposobne ruke, u stanju i osigurati Vam opskrbu i nafaku
na drugi, bolji i vrjedniji način. Časni Kur’an nam jasno i glasno kaže: Onome
koji je Allaha svjestan, On će mu izlaz naći i opskrbit će ga odakle se i ne nada...
(Talak, 2 i 3)
Poštovana sestro zar je moguće da Vi u ime Boga, i zarad poštovanja takvaluka, društvene čednosti, i hizmeta Božijim robovima, tragom očuvanja porodica,
i iz poštovanja prema djeci tih porodica, napustite jedan posao, a da vam Plemeniti, Milostivi i Svemoćni Allah ne odgovori boljim odgovorom od toga? Zar
nas Kur’an ne uči da ukoliko vam neko da poklon, a vi mu uzvratite ljepšim,
zar i sam Bog neće raditi u skladu s ovim pravilom? Sasvim sigurno će vam dati
veću i bolju nafaku i zaradu i pokazat će vam put da stičete zaradu koja je mnogo
korisnija. U svakom slučaju, trgovina i poslovanje s Bogom nikada ne donosi
štetu, već je uvijek samo dobro i korist.
Naravno, ne želim vam reći da obavezno napustite svoje zanimanje, već da
svjesno, sa razmišljanjem i ukorak s vjerskom obavezom dobro i ispravno o tome
razmislite i donesite odluku na temelju znanja i svijesti, da se ne bi pokajala jer
nijedno djelo ne vrijedi ukoliko nije utemeljeno na razumu, naklonosti i ljubavi
prema islamu, od koje nema bolje ljubavi. Ukoliko biste vi svoj posao napustili
sa ogorčenjem i puni brige, to bi bio povod da u vama naraste mržnja prema
islamu i islamskim pravilima. A ne dao Bog, rezultat te mržnje prema islamu
pogubniji je za dušu od nastavljanja bavljenja tim poslom. Zato ispravno razmisli i uz potpuno prisustvo razuma sagledajte sve aspekte, materijalne i duhovne,
dunjalučke i ahiretske, moralne i praktične, pa zatim donesite odluku, a sigurno
da će Allah pomoći.
Došao je Poslaniku neki čovjek i zatražio savjet. Poslanik ga je prije nego mu
je dao savjet tri puta upitao da li će raditi u skladu s onim što mu bude kazao.
Čovjek je sva tri puta dao potvrdan odgovor. Nakon što mu je ovim ponavljanjem pitanja ukazao da je riječ o nečem važnom i velikom, Poslanik mu reče:
“Kad god budeš htio nešto uraditi, najprije dobro razmisli o posljedicama onoga
što misliš učiniti, a tek zatim to i uradi.”
Ovaj Poslanikov savjet sadrži u sebi najvažniji zakon čovjekovog života i ukoliko mu se posveti pažnja i povede briga o njemu, niko se neće pokajati ni zbog
jednog svoga djela.
Neka Uzvišeni učini da svi imamo dobar i hairli kraj i neka nas upozna sa
zakonima života.
74
9. Pitanje
Esselam alejkum, brate. Ja bih Vas pitao da li je zabranjeno muškarcu nositi zlato,
mada znam hadis u kojem je Resulullah rekao za svilu i zlato, a i u Kur’anu piše, ali
ima mnogi šiija i derviša koji nose i kažu: “Možeš nositi, samo daj sadaku na to.”
Molim te ako znaš, odgovori mi iskreno. Nek te Allah čuva.
Odgovor
Korištenje zlatnog prstena, lančića ili bilo koje druge vrste ovog ukrasa za
muškarca je sa aspekta pravnika Ehli-bejta haram. Isto tako i oblačenje odjevnih
predmeta od čiste svile, pored toga što je haram za muškarce, klanjati namaz s
takvom odjećom čini im da je namaz neispravan. Čak neki od fakiha kažu da
ukoliko bi maramica ili kaiš bili uz klanjača, a od čiste su svile, isto tako namaz
je neispravan.
Što se tiče stavova i pravila sunijskog fikha u vezi s ovim pitanje izvolite
se obratiti na adresu fetvi-emina pri Mešihatu islamske zajednice. Neka Allah
pomogne i nama i Vama i svim muslimanima svijeta u provođenju islamskih
propisa.
10.Pitanje
Da li je učenje tevhida “novotarija” ili je njihovo učenje propisano Kur’anom, tj.
da li je tevhid farz ili sunnet. Unaprijed zahvalna.
Odgovor
Sa islamskog stanovišta, muslimani jedni prema drugima imaju određeni
broj obaveza i dužnosti od kojih se neke tiču perioda života, a neke, opet, perioda nakon smrti. Na isti način kako za vrijeme života treba pomagati, poštovati,
posjećivati i obilaziti rodbinu, što je u nekim trenucima čak i strogo obavezno,
a u nekim slučajevima mustehab, neke od dužnosti nastavljaju se i nakon smrti.
Ogasuliti mejjita je farz. Uviti ga u ćefine je farz. Klanjati mu dženazu namaz i
učiti dovu za njega je farz. Pokazivati nepoštovanje prema mezarima muslimana je haram. Otkopavanje mezara i vađenje tijela iz njega je haram. Naklanjati
75
propuštene namaze za oca i majku je farz za najstarijeg sina (po šiijskom fikhu).
Isplaćivanje dugova umrlog čovjeka iz imetka koji je ostao iza njega je farz, a ne
učiniti to je haram. Postupiti u skladu sa njegovom oporukom je farz. Desetine
drugih stvari i obaveza objašnjenje su u fikhu. Učenje Kur’ana, dova, davanje
sadake s nijetom sevaba za umrle jeste mustehab i spada u stvar ljudskog morala.
Bid’at (novotarija) jeste nešto što nije dio islamskih propisa, a to čovjek unese
u islam. Međutim, učenje Kur’ana i traženje oprosta za umrle je nešto što islam
naglašava i čemu pridaje veliku pažnju tako da nema smisla niti načina da takvo
šta nazovemo novotarijom. Usljed toga u dovi molimo: “Bože, smiluj se našim
umrlim, Bože, unesi među stanovnike kabura radost”, i još je mnogo drugih
primjera.
Neka Uzvišeni Allah pomogne da svi ljudi shvate i prakticiraju islam!
11.Pitanje
Javljam se po prvi put i volio bih da mi odgovorite na neka pitanja:
Prije toga da Vam kažem da redovno čitam vašu stranicu i Vaše knjige i drago
mi je da imam mogućnost da u Bosni, na svom jeziku čitam učenja imama Poslanikove, a.s., porodice. Želim da se moj razum smiri u vezi nekih pitanja, jer čovjek
ne uspostavlja čvrstu vezu sa svojim Stvoriteljem ako u njegovom uvjerenju ima
nedoumica.
1. Kako da shvatimo predaje u kojima imam Džafer, a.s., govori o knjigama
koje su kod Ehli-bejta, a da ne shvatim kako je nešto skriveno od jednog
dijela Ummeta, jer znamo da su upravo imami insistirali metodologiji vraćanja Kur’anu časnom kao neprikosnovenom argumentu. Gdje su te knjige
sada?
2. U džaferijskom fikhu se u namazu u okviru jednog rekata treba obavezno
proučiti čitava sura? Možete li mi nešto navesti kao argument? Poznato je
da se prenosi da bi Poslanik nekada zbog veličine značenja znao učiti samo
jedan ajet do zore.
3. Da li se u ajetu o abdestu gdje se kaže: “Operite lice vaše i ruke vaše, a potarite glave vaše i noge vaše...” značenje vraća na pranje pošto je to rečeno
u akuzativu. Znam da postoji kiraet u kom se ovo uči: we erdžulikum.
4. Do sada sam bio ubijeđen da je hrana Ehlu-kitabija dozvoljena, a pod tim
mislim i na meso. Mislio sam ako jedemo tu hranu, sa spomenom Božijeg
imena, da nam je dozvoljena pod uvjetom da nije ubijena, strmoglavljena
76
ili na drugi način već postala haram, no prema šiijskom mezhebu shvatio
sam da mi to vrlo rijetko smijemo jesti jer životinja mora čak biti okrenuta
i prema kibli (kad se kolje).
Zar nam nije ženidba sa Ehlu-kitabijkama dozvoljena, a to je veće, a
dozvoljeno nam je jesti i ono što ulovimo dresiranim životinjama. Prema
objašnjenjima knjige Islam u praksi dobio sam dojam da ti šartovi ne daju
neku širinu koja je, po meni, prisutna u Kur’anu, ali možda griješim...?
U ovoj knjizi se navode uvjeti:
a) da je osoba koja kolje musliman
b) da je životinja zaklana metalnim predmetom
c) da su pri klanju lice, noge i stomak životinje okrenute prema kibli
d) da onaj koji kolje zanijeti i kad stavi nož na vrat kaže “bismillah”
Mislim da su šartovi pod a) i c) najljepša islamska rješenja koja, međutim, ja nisam uspio da vidim kao neophodna i koje doživljavam kao stege
za milione muslimana širom zapadnog svijeta.
5. Zabrana jedenja riba koje nemaju krljušti. Ovo mi nije jasno jer namjera
ajeta Časnog Kur’ana nazire se iz oblika teksta... Ja ne vidim da je sito
zabranjeno. Ova zabrana je čudna i tišti me, ona postoji kod Jevreja, ali
odakle kod nas, volio bih vidjet jasan dokaz za to.
6. Razumijem različitost fikhskih pogleda i izvora, ali imam čuđenje kod tešehuda nema “Ettehijjatu lillahi...” a prenijeto je u mnogim predajama, kako
to da tu ima razlike?
7. Kako to da se datumi tokom hadža poklapaju sa sunnitskim, a kad dođe
Ramazan, tu postimo “svak svoj Ramazan”. Da li je to samo da bi se dokazalo da se razlikujemo i da “nismo isti”
Želim Vam dobro u radu!
Odgovor
Prije svega skrušeno i ponizno molimo Uzvišenog Allaha da nas uputi jer
jedino On upućuje, i da nas sve stavi na put istine i pomogne nam da radimo u
skladu sa njom.
U vezi sa pitanjem kako da se postavimo ili shvatimo predaje u kojima imam
Džafer Sadik govori o knjigama koje su kod Ehli-bejta, da se ne bi shvatilo da
je nešto skriveno od jednog dijela Ummeta, u odgovoru kažemo da je čovjek sa
kur’anskog stajališta Božiji halifa, tj. on je zbilja koja ima potencijal stizanja do
svih Božijih imena. I pouči Adema imenima svim. (Bekare, 31.) Međutim, ovo je
77
mogućnost, a ne vanjsko ostvarenje i trenutna osobina svakog pojedinca. Zato
se svaka osoba u skladu sa onim što primi od istina, robujući Uzvišenom Bogu
prolazi duhovni put. Neke od poslanika odlikovali smo više nego druge. S nekima
od njih je Allah govorio. (Bekare, 253) Dakle, na osnovu toga što su neki svoje
sposobnosti doveli do aktuelizacije, to je rezultiralo da jedni budu uspješniji od
drugih – međutim, Božija dobrota i providnost nije ograničena. U ajetu koji
govori o Musa, a.s., koji je sa svojim prijateljem bio u nastojanju naći jednog
od Božijih robova kojem je Allah, s.v.t., dao neke posebnosti zbog kojih je mogao Musaa, a.s., poučiti zbiljama, kaže se: I nađoše roba od robova Naših, kojem
Smo milost Našu darivali i poučili ga od Nas znanju. (Kehf, 65) U zajedničkom
putovanju, taj Božiji rob poučio je i pokazao Musau, a.s., niz zbilja i zakona
stvaranja.
Dakle, to što neke zbilje znaju samo neki Božiji robovi, ne znači skrivanje
od drugih i njihovo lišavanje, već je otkrivanje postojanja ovih zbilja poziv koji
ljudima da dođu i obogate se tako što će biti pokorni Bogu i stupiti na put pravi,
te tako stići do beskonačnog savršenstva Božije bliskosti.
To što kažete da su imami insistirali na metodologiji vraćanja Časnom
Kur’anu kao neprikosnovenom argumentu; ove su riječi potpuno tačne i u tom
nema ni najmanje sumnje, zbog toga što Kur’an upućuje na najuzvišenije ciljeve
i najpostojanija objašnjenja (Zaista ovaj Kur’an upućuje onome što je najpostojanije), međutim, ovom uputom se mogu okoristiti samo oni o kojima se u nastavku
ajeta kaže to su mu’mini koji imaju dobra – salih – djela. I obraduj vjernike koji
dobra djela čine, da ih čeka velika nagradu. (Isra, 9)
Džami’, džefr, Fatimin mushaf, sigurno nisu bolji od Kur’ana i sigurno nemaju propise koji su iznad kur’anskih propisa, već vode čovjeka ka tome da djeluju
po kur’anskim propisima i da iskreno i istinski slijede pravi Poslanikov sunnet, a
to čovjeka vodi ka tome da zna Božija imena i da se upoznaje s tajnama stvaranja
i različitim svjetovima stvorenog.
U hadisu kudsiju o miradžu svjedočimo kako Poslanik, s.a.v.a., spominje
neke od tih zbilja, između ostalog gdje Allah kaže: “Ko god bude radio da bih
Ja bio zadovoljan, činim mu obaveznim tri svojstva. Prvo, ne skrivam od njega
Svoje prijatelje i evlije...” A sasvim je sigurno da druženje sa Božijim evlijama
čini da se čovjek upozna sa zbiljama koje su iznad naših osjeta.
Nazivi kao što su Džami’, džefr, Fatimin mushaf i njima slični ukazuju na
zbilje koje se nalaze unutar Kur’ana. Jer, kada bi postojao govor koji je iznad
Kur’ana, to bi značilo da Kur’an nije dovoljan da uputi ljude, a to bi za sebe
78
značilo nijekanje činjenice da je Muhammed, s.a.v.a., posljednji poslanik. Drugim riječima, to bi značilo da Poslanik nije odgovorio na sve potrebe ljudi, tako
da oni imaju potrebu za novom poslanicom i novim poslanikom. Ovo je u suprotnosti sa očitim kur’anskim tekstom i dokazom.
Džami’, džefr i Fatimin mushaf su kod imama Mehdija, ‘adželallahu te’ala
feredžehu šerif, što znači da je samo on taj koji Božiju knjigu i Poslanikov sunnet
može u potpunom obliku i cjelovito tumačiti i na taj način pozvati čovječanstvo
na razumijevanje unutarnjeg aspekta Kur’ana i da, koristivši se Kur’anom, čovječanstvu ponuditi odgovore na sva pitanja i potrebe. Da Allah, s.v.t., i nas i vas i
sve ljude svijeta uputi na Put pravi.
U vezi pitanja o učenju nekoliko ajeta iz sure, to je u suprotnosti sa fikhskim
propisom o obaveznosti učenja cijele sure na obaveznim dnevnim namazima, jer
nije dovoljno učiti samo nekoliko ajeta. Vi imate mogućnost da nakon što proučite jednu cijelu suru da – u namjeri učenja Kur’ana – učite ajete i druge sure
na kunutu, rukuu i sedždi. To ne samo da nije problem, štaviše poželjno je da se
uče kur’anski ajeti, ali se treba voditi pažnja da se ne izađe iz forme obavljanja
namaza. Ako Bog da da budete uspješni.
Pitanje u vezi abdesta
Ovo je pitanje obrađeno u fikhskom argumentiranju i kod sunijskih i kod šiijskih pravnika, te je u vezi s istim vođeno dosta specijaliziranih rasprava, a možda
ne bi bilo ni korisno da se spominju na ovom mjestu. Međutim, ukratko: kao što u
životnim pitanjima postoji prirodna podjela, pa se tako u neke stvari upućujemo, a
neke smo specijalizirali, u pitanjima vjere važi isto pravilo. U praktičnim, fikhskim
pravilima čovjek ili mora biti specijalista (mudžtehid) ili da se o pitanjima propisima obraća onome ko ima mišljenje o tome, tj. mudžtehidu, drugim riječima da
bude mukallid i da slijedi. Dakle, znanstveno argumentiranje zahtjeva specijaliziranost za tu oblast, tako da spominjanje nekih argumenata za one koji samo slijede
nije od koristi, jer nisu u tim vodama pa im nije ni zahvalno navoditi stvari za čije
razumijevanje trebaju godine i godine napornoga rada i istraživanja.
U vezi vašeg pitanja o klanju životinja i hrani nemuslimana
Čovjek ili mora biti mudžtehid po pitanju ahkama, tj. da ima svoje stavove
o pravilima, u tom slučaju njegovo mišljenje je prihvatljivo za njega i one koji
ga slijede usljed toga što je njegov stav argumentiran jer koristi Kur’an, sunnet
79
i razum za njegovo donošenje, drugim riječima Allah, s.v.t., prihvata njegovo
djelo, pa makar u vezi sa posebnim pitanjem i pogriješio; ukoliko čovjek nije
na ovoj razini onda mora slijedite nekoga ko je takav, tj. ko je mudžtehid, i koji
ispunjava posebne uvjete da može iznositi fetve.
Porediti propise klanje sa uvjetima stupanja u brak sa Ehlu kitabijama, pa
reći kako je ovo ili ono važnije, to već prelazi u analogiju i predstavlja svojevrsni
prelazak naučnih i zakonskih granica. Svaki islamski propis, bilo haram, vadžib,
mekruh ili mustehab, imaju posebnu vrstu dobrobiti i koristi ili pak štete, pa
ih se ne može međusobno porediti. Ovo bi bilo slično poređenju lijekova neke
apoteke, a da to čine neupućeni ljudi. Tačno je da nekoliko flašica sa lijekovima
imaju istu boju i veličinu, da sadržaj tih flašica ima možda isti oblik i zapreminu,
ukus i miris i dosta drugih sličnih karakteristika, ali stručnjak je taj koji na osnovu sastava lijekova zna da li su oni slični ili eventualno sasvim različiti. Znači,
uzimati u obzir samo formalni izgled propisa, a ne znati njihovu filozofiju ili ne
uzimati u obzir usklađenost propisa sa skupinom vjerskih zakona i pravila je u
potpunosti nenaučan metod, koji izlazi iz okvira kur’anske preporuke: I ne povodi se za onim što ne znaš, (Isra, 36.) Drugi riječima, na mjestu na kojem nemaš
potpuno znanje, stani i ne koračaj bez znanja.
Na to što kažete da ste ove stvari doživjeli kao stege za milione muslimana
širom zapadnog svijeta, treba reći: kao prvo, zar ne smatrate da bi ta velika prepreka ili stega trebala biti jak faktor da muslimani u svijetu dođu do sebe, ako
već žele biti muslimani, živjeti kao muslimani te najzad, umirati kao muslimani?
Ne umirite osim kao muslimani (Bekare, 132) Muslimani moraju imati moć,
nezavisnost i čast, jednostavno biti tako jaki da bez problema mogu bilo gdje da
se na svijetu nalaze prakticirati vjeru. Zar kur’anske riječi: Zaista je s mukom i
last (Inširah, 6.) ne predstavljaju univerzalni zakon? Drugim riječima, lahkoće i
ugodnosti vade se iz utrobe teškoća i problema.
Drugo, koje je to djelo na ovom svijetu koje je bez teškoće djelatniku donijelo
dobre i korisne rezultate? Islamski propis je još jedan na toj listi, te mi islamske
propise trebamo obavljati u potpunom rahatluku. Dalje, poštovani gospodine,
obratite pažnju na veoma važno kur’ansko upozorenje za svakog muslimana, pojedinca a od toga još važnije za muslimane koji se nalaze na odgovornim i uticajnim političkim i državnim funkcijama, a tiče se prakticiranja vjerskih pravila.
Allah nikoga ne opterećuje preko mogućnosti njegovih: u njegovu korist je dobro
koje učini, a na njegovu štetu zlo koje uradi. Gospodaru naš, ne kazni nas ako zaboravimo ili što nehotice učinimo! Gospodaru naš, ne tovari na nas breme kao što
80
si ga tovario na one prije nas! Gospodaru naš, ne stavljaj nam u dužnost ono što ne
možemo podnijeti. (Bekare, 286)
Usredsredimo li pažnju na ovaj časni ajet, uvidjet ćemo koliko važnih poruka
odašilje čovjeku. Njegov ton je takav da čovjeka jednostavno tjera na pitanja, na
radoznalost. Na početku ajeta se očito daje do znanja da Allah čovjeka ne opterećuje iznad njegovih mogućnosti, dok se u sredini i pri kraju ajeta navodi dova
koja je očigledno u suprotnosti sa početkom. Molimo da nas Bog ne kazni, ako
što učinimo iz zaborava ili pogriješimo, drugo, da nas ne optereti iznad naših
moći, potvrđujući kako se to dogodilo nekim prethodnim narodima.
Gledajući ove stvari, sama po sebi nameću se neka pitanja. Naprimjer: Kakav
teret se tovari čovjeku onim što učini u zaboravu ili greškom, a znamo da ove
dvije stvari, znače da čovjek djelo nije učinio svojevoljno, odnosno namjerno?
Druga stvar, tražiti da se ne opteretimo onim što je izvan naših moći, nije
logično traženje, jer Bog na početku ajeta kaže da čovjeka ne opterećuje iznad
njegovim moći i sposobnosti, pa ipak – zašto i čemu ovakva molba upućena
Gospodaru, koji je Mudar i sve što On stvara i daje je logično i racionalno?
Dalje, šta su to naši prethodnici zgriješili pa da ih Allah optereti teretom
kojeg ne mogu nositi, imajući u vidu činjenicu da što se više vraćamo u prošlost,
ljudi su u intelektualnom i civilizacijskom pogledu bili iza današnjeg čovjeka i
čovjeka budućnosti? Prirodno bi bilo uzevši u obzir manju moć razumijevanja i
niži intelektualni nivo, da njihov teret bude lakši, a ne teži.
Merhum Allame Tabatabai, u komentaru Kur’ana El-Mizan fi tersiri-l-Kur’an,
u vezi s ovim ajetom ukratko kaže sljedeće: Božiji propisi ili obaveze su dvovrsne.
Prva vrsta predstavlja primarne, tj. početne obaveze. Druga vrsta su sekundarne
obaveze nametnute djelima. Nije moguće da Allah, s.v.t., primarne obaveze učini
težim nego čovjek može izdržati i podnijeti. Niti se to dogodilo u prošlosti, niti je
sada tako, niti će ikada biti. Međutim, postoje obaveze koje izrastaju kao rezultati ljudskih svojevoljnih djela. Ukoliko čovjek zloupotrebom slobodne volje učini
neko djelo, čiji prirodni rezultati donose čovjeku u nasljedstvo teret koji je iznad
njegovih moći i potencijala, ovo nije protivno ni razumu ni mudrosti. U ovom
kontekstu spominjem i filozofski termin koji nam daje do znanja o čemu je riječ:
Prisila koja je rezultat djelovanja slobodnom voljom, nije u opreci sa slobodnom voljom. Drugim riječima, ako smo trenutno prisiljeni na nešto zbog toga
što su uvodni koraci za nastajanje takve situacije povučeni na temelju slobodne
volje, sa stanovišta umnih i pametnih ljudi, to djelo ima težinu slobodno odabranog djela.
81
Dakle, činjenica je da su muslimani sa loše iskorištenim mogućnostima slobodnoga ponašanja odlučili da ne rade u skladu sa vjerskim standardima i propisima i na taj način su uspjeli unijeti razdor u muslimanske redove, oslabiti zajednicu muslimana lišavajući se snage, moći i uticaja do te mjere da su nemoćni
ići ukorak sa modrenim naukama i otkrićima, zaostaju za svijetom, što sve skupa
dovodi do toga ne možemo obavljati svoje dužnosti u nekim od svjetskih država.
Pitanje: da li je za takvo stanje kriva vjere, islam, fikh i propisi pa oni trebaju
biti pitani i prozvani za krivca?! Ili smo mi krivci i mi smo odgovorni?! Veliki je
broj kur’anskih ajeta koji nam govore o tome da – ukoliko ne budemo radili u
skladu sa islamskim dužnostima – dovest ćemo se u teškoće koje će nas sputati
na Dunjaluku, a odvesti u patnju na Ahiretu. Časni Kur’an hvali Ensarije, koji
su sklopili ugovor s Poslanikom, i na taj način pomogli da se ostvari zdrava vjerska skupina u okviru koje su Muhadžiri stekli mogućnosti da žive u skladu sa
vjerskim obavezama.
Prvih deset ajeta u suri Hašr govori o ovoj istini, koja nam daje do znanja
da iskreno približavanje Bogu stvara nezavisnost i pobjedu, dok udaljenost od
Boga i kršenje prirodnih zakona ide ukorak s poniženošću i porazom. Možemo
zaključiti kao što je pjesnik to učinio:
Islam sam po sebi nema nikakvih mahana,
ukoliko nešto fali – to je od nas muslimana.
Dakle, mi smo oni koji trebaju dati odgovore, a ne vjera ili jasni i svijetli
vjerski zakoni i propisi. U Kur’anu, u 75. ajetu sure En-Nisa nam se kaže: A
zašto se vi ne biste borili na Allahovu putu za potlačene, za muškarce i žene i djecu,
koji uzvikuju: ‘Gospodaru naš, izbavi nas iz ovog grada, čiji su stanovnici nasilnici’.
Zašto ne učinite nešto u odbranu potlačenih muškaraca i žena i djece?!
Više je nego jasno da kada se kaže “džihad” ili “borba”, ne misli se samo na
to da se u ruke uzmu puške. Tačno, i to je jedan od primjera i vrsta borbe, ali u
Časnom Kur’anu i Poslanikovim hadisima kao i predajama Ehli-bejta govori se o
različitim borbama na Božijem putu. Kulturna borba, moralna borba, privredna
borba, politička borba, borba dovođenja pristranosti u uravnoteženost prema
vjernicima i prema vjerskim propisima u društvu itd. Da smo danas po pitanju
tehnološkog i naučnog napretka na takvom položaju da imamo svoj položaj,
ugled i poštovanje u svijetu, na temelju kooperativnosti i društvenih odnosa svijet bi nam omogućio prakticiranje svih oblika vjerskih obaveza – ne samo da bi
omogućio, već bi pošao u susret takvom životu šireći ga i propagirajući. Dakle,
82
to što ne radimo u skladu sa islamom, dovelo nas je u položaj da imamo niz problema i prepreka, za koje smo sami krivi i za koje mi trebamo iznaći rješenje.
To što se čudite kako da nisu dozvoljene jesti ribe koje nemaju krljušti – kao
što je već objašnjeno vjerski propisi spadaju u krug fikhskih zakona i pravila, a
moguće je da fakih, tj. vjerski pravnik, vjerske izvore i dokaze koristi različito od
drugih fakiha. Ovo pravilo je prisutno u raznim naučnim granama i ne tiče se
samo vjerskih propisa. Izvori pravila (ahkama) su ili ajeti koji govore o propisima
ili rivajeti od Poslanika i imama Ehli-bejta, ili razumski zaključci utemeljeni na
fikhskim pravilima, tako da su ove razlike sasvim prirodne za čovjeka.
Kada je riječ o etehijatu na tešehudu, u džaferijskom fikhu ne postoji, iako se
prenosi u mnogim hadisima.
Međutim, o tome da li su svi hadisi koji postoje u hadiskim knjigama, i kod
sunija i kod šiija ispravni ili ne, već smo prije dali odgovor, tako da ga možete
potražiti u prijašnjim krugovima odgovora.
U vezi sa pitanjem o Hadžu, jasno je da kada jedna islamska država na osnovu šerijatskih referenci donese hukm, tj. odredbu da je nastupilo određeno vrijeme, u tom slučaju za stanovnike te zemlje važi da je naprimjer nastupio novi
mjesec (lunarni, tj. hidžretski). U danima Hadža, u Saudijskoj Arabiji se javno
proglašava da tog i tog datuma nastupa Kurban bajram, i sve su hadžije obavezne
prihvatiti tu odredbu, te raditi u skladu s njom. Međutim, u vezi sa nastupanjem
mjeseca Ramazana, s obzirom na činjenicu da su horizonti različiti i udaljeni
jedni od drugih, ukoliko se u jednoj državi vidi mladi Mjesec, to nije dokaz za
drugu državu, osim u slučaju da su im horizonti bliski tako da se smatra da imaju isti horizont, u tom je slučaju viđenje mladog Mjeseca za sve njih prihvatljivo
i moraju početi s postom. Ova razlika ni u kojem slučaju nije pokušaj naglašavanja razlika, jer je ukazivanje na razlike te njihovo uveličavanje neracionalno
i protivno zajedničkim interesima muslimana, te u suprotnosti sa šerijatskim
propisima i kur’anskom tekstu u kojem se kaže: I svi se čvrsto Allahova užeta
prihvatite i nikako se ne razjedinjujte.
Dakle, svi se moramo prihvatiti Allahova, Poslanikova i kur’anskoga užeta i
ni u kakvim uvjetima ne udaljavati od kur’anske osnove. Ovo se smatra važnim
islamskim načelom, koje – ukoliko se ne poštuje – dovodi do toga da muslimani
doživljavaju niz poteškoća, nemoć, te naučno, tehnološko, kulturno, privredno i
političko nazadovanje. Zato se iskreno nadamo da će Uzvišeni probuditi usnule
muslimane i vratiti im čast, dostojanstvo i nezavisnost, tako da u okrilju svijetlih i progresivnih propisa cio svijet, dakle i muslimane i nemuslimane dovedu
83
do blagostanja i harmonije i da na taj način pokažu stvarno značenje pojmova
pravda, demokratija, ljudske slobode ustanovljene na ljudskim vrijednostima i
moralnim vrlinama, i da podare svima užitak življenja na tekovinama pravde i
istine.
Izvinjavamo se na kašnjenju i dužini odgovora, i nadamo se da će biti povod Božijem zadovoljstvu, i da će zadovoljiti uvaženog gospodina koji je pitanja
postavio.
Samo još jedna napomena, zamolili bismo Vas da svojim prijedlozima i slanjem pitanja koja su aktuelna, posebno za život mladih muslimana, pomognete
nama da budemo od što veće koristi mladom čovjeku koji je svjestan svoga identiteta i ujedno ga se ne stidi. U današnje vrijeme ko god bude učestvovao u ovom
naporu da se pomogne Božijim robovima, i u skladu sa svojim mogućnostima
istakne vrijednosti islamskih, logičnih i naprednih propisa i mjerila, sigurno će
primiti obilnu Božiju nagradu onoga dana kada svi budu uzvikivali: Kamo sreće
da sam s Poslanikom bio na putu istom. (Furkan, 27)
Ima ljudi koji su ovu želju ostvarili tako što su ponudili ljudima objašnjenja
i komentare Poslanikove poruke, komentare koji su u skladu sa zdravom ljudskom prirodom i logikom vjere.
U nadi da ćemo primiti Vaše prijedloge, kritike i pitanja, neka je selam svim
istinoljubivim ljudima širom naše Plave planete.
12.Pitanje
Imam nekoliko pitanja:
Da li je zabranjeno držati u sobi fotografije mezarja i kaburova Muhammeda,
s.a.v.s., i njegovog Ehli-bejta? Da pojasnim, da ne bi bilo nekog nesporazuma: ove
slike držim iz čiste ljubavi prema njima i nikad, nikog od njih ne upoređujem sa
Allahom dž.š. Jednostavno, recimo da su oni moji ljubimci, kao na primjer kad
neko voli nekog pjevača, glumca, sportistu i slično tome.
Drugo pitanje: Zanima me za Aišu, r.a., majka vjernika, kako to da je ona
stigla ovaj stepen kad nije pored svoga supruga (Muhammeda s.a.v.s.) nego je
ukopana zajedno sa ostalim ženama Muhammeda, s.a.v.s., na groblju Baki?
Kako mogu da uporedim njezine vrijednosti sa hazreti Fatimom ili sa hazreti
Hatidžom, kad znamo da je hazreti Hatidža više doprinijela u pomaganju svoga
supruga?
84
I posljednje pitanje. Vidio sam mezar majke Muhammeda, s.a.v.s., Amine, šta
je doprinijelo da njezin mezar ostane u takvom jadnom stanju, koji je povod toga
i šta misli današnja ulema u vezi toga?
Eto toliko, halalite mi ako sam bio previše radoznao, mada imam još dosta
nerazjašnjenih pitanja.
Puno selama dragom profesoru i redakciji i neka vam je hairli ovaj Kurban-bajram, puno sreće u radu i puno ljubavi Muhammedovom, s.a.v.s., ummetu.
Odgovor
Uz zahvalnost na toplini i dobroti koju pokazujete prema nama zbog odgovora na pitanje, za koja se nadamo da je u njima Božije zadovoljstvo, a i Vi
dragi gospodine da budete zadovoljeni, te da Vam Božijom voljom i pomoći
bude korisno.
1. U vezi s postavljanjem fotografija Poslanikovog kabura i članova Ehlibejta: Sa aspekta šiijske uleme to nije haram, već kako ste i sami ukazali
povod još veće ljubavi prema onima kojima ti kaburi pripadaju. Svakako,
u sobi u kojoj su postavljene fotografije, bolje je da se ne obavlja namaz,
jer to umanjuje nagradu namazu, posebno ukoliko se fotografija nalazi
ispred klanjača. To je zbog toga što klanjač treba svoju pažnju posvetiti
Bogu, a prirodno je da će fotografije oduzeti potrebnu koncentraciju. U
svakom slučaju, mekruh je da u prostoriji u kojoj se obavlja namaz budu
slike, a nije dakle haram, i ne kvari namaz.
2. U vezi sa stepenom Majke vjernika, hazreti Aiše, treba kazati da je
Uzvišeni Allah moć stizanja do stepena savršenosti i vječne sreće usadio u svakom pojedincu: Gospodar naš je Onaj Koji je svemu onom što
je stvorio dao ono što mu je potrebno, zatim ga, uputio. (Ta-Ha, 50) Ovo
je bio odgovor koji Musa, a.s., daje faraonu na pitanje “Ko je tvoj
gospodar?” On mu je, dakle, kazao: “Moj i tvoj i Gospodar svega što
postoji jeste Onaj Bog koji je sve stvorio, dao mu potpuni kapacitet
za ostvarenje savršenstva i uputio ga ka savršenstvu.” Ova mogućnost
i potencijal ne zavise od toga da se fizički bude prisutan uz Poslanika,
niti zavisi od dužine života, već je uvjetovano vjerovanjem i ulaganjem
napora u smjeru obistinjenja vjerovanja. Časni Kur’an kaže: Zaista
su Ibrahimu najbliži ljudi oni koji ga slijede (Ali Imran, 68). Dakle,
slijeđenje u vjerovanju, moralu i duševnim osobinama, slijeđenje u
85
djelima i ljudskom ponašanju. Očit primjer ovoga je Uvejs Karani*,
koji nikada nije vidio Poslanika, ali je u ljubavi prema Poslaniku nadvisio sva obzorja.
3. Što se tiče poređenja Poslanikovih žena i hazreti Fatime, u skladu sa
objašnjenjem Poslanika, s.a.v.a., mi obični ljudi, koji smo lišeni veze
sa svijetom skrivenog, nemamo pravo davati svoja mišljenja i stavove u
vezi sa položajima Božijih evlija ili u vezi sa tim koliki duhovni stepen
su ostvarili. Kada je Osman ibni Maz’un umro, jedna žena po imenu
Ummu Ala, koja je sve su prilike bila vlasnica kuće u kojoj je Osman
živio, u prisustvu Poslanika je rekla: “Nek ti je ugodan Džennet!” Iako
je Osman bio veoma dobar čovjek, iako je Poslanik plakao na njegovoj
dženazi, veoma se naljutio kada je čuo ove riječi. Upitao je: “Otkud
znaš? Zašto pričaš o onome o čemu nemaš znanja? Zar ti je stigla objava!? Zar je suđenje ljudima predato u tvoje ruke?” Zatim je rekao: “Zaista sam ja Poslanik Božiji, i ne znam šta će biti sa mnom (Usdu-l-gabe fi
ma’rifeti-s-sahabe; Osman ibn Mazun).
Ukoliko Poslanik u vezi sa ovom temom kaže nešto, to je istina i čista realnost, jer on kako to Kur’an kaže ne govori po hiru svome, to je Objava koja mu
se obznanjuje. (Nedžm, 4) Isti ovaj događaj se prenosi u vezi sa Osmanom ibn
Mu’azom, kada je njegova mati rekla nešto slično, Poslanik se naljutio i rekao:
“Ne završavajte poslove Božije.”
Dakle, poštovani brate, niko nema pravo govoriti o položaju i duhovnim stepenima ljudi i iznositi svoja mišljenja, osim u slučaju da postoji hadis prenesen
od Poslanika, a da je porijeklo hadisa u potpunosti dokazano.
13.Pitanje
Htjela bi da Vas pitam je li grijeh chat na internetu sa nepoznatima, i da im pokažeš svoju sliku? Je li je grijeh da se žena dotjera i da čupa obrve? I još jedno
pitanje, ja ne idem po banketima gdje slave zajedno žene i muškarci, ali sad imam
jedan banket kod tetke i da li griješim ako idem i kako trebam postupati? Hvala
unaprijed.
* Vejsil Karani
86
Odgovor
Riječ je o nekoliko pitanja, tako da ćemo dati pojedinačne odgovore. Trebamo znati činjenicu da su tok istine i tok zablude dva toka koja se nalaze jedan
nasuprot drugog, te svaki od njih ima svoj oblik i suštinu. Nekada se desi da
oblik i suština budu usklađeni, međutim nekada nije tako.
Kroz primjer će biti jasnije na šta mislim ukazati. Namaz je jedan od vjerskih propisa koji ima svoja posebna pravila. Riječ je o skupu određenih radnji i
pokreta koje je Zakonodavac nazvao imenom namaza. Čovjek sa vanjskom čistoćom, okreće se prema kibli, uči ezan i ikamet, početni tekbir, stajanje, kiraet,
ruku’, sedže, tešehud i selam. Ovo je forma namaza, i za svakog ko je obavi kaže
se da je obavio namaz. Međutim, namaz jednu skupinu ljudi odvraća od loših
djela i nemorala i priskrbljuje im Božije zadovoljstvo. Zaista, namaz odvraća
od zla i nepoželjnih stvari, i potiče na zikr, što je još veće. Isti ovaj namaz,
za drugu skupinu donosi vejl. U skladu s nekim predajama vejl je jedna od
džehennemskih provalija. Dakle, isti namaz jednu skupinu uzdiže u blizinu
Božije milosti, a drugu skupinu baca u ponore Džehennema. Razlog tome je
što forma jednog namaza odgovara njegovoj suštini, dok forma drugog namaza nije u skladu s njom.
Što se tiče chata i pokazivanja svoje slike nekome, to može biti motivirano svetim ciljem i namjerom, zarad moralne i čovječne stvari. U tom slučaju
ne samo da nema nikakvog problema, štaviše to biva povodom približavanja
Uzvišenom Bogu. Ali, ako je to zbog nekog profanog i nemoralnog cilja, sasvim prirodno da je haram i spada u klopke i zamke šejtana i duše koja na zlo
navodi.
Dotjeravanje i čupanje obrva ima isti vrjedonosni sistem. Nekada se to čini
da bi se dotjeralo svome mužu ili da bi se lijepo izgledalo, dakle nije u pitanju
negativna i nemoralna namjera, u tom slučaju ne samo da nije haram, već je
šerijatom preporučeno. Međutim, ukoliko namjera i cilj ne budu moralni,
onda je haram i gaženje društvenih prava i obaveza. Jer nisu svi građani društva
po pitanju spoljašnosti, visine i izgleda jednaki. Neki su lijepi, neki još ljepši, a
neki nisu lijepi. Neki su visoki i vitki, neki niski. Neki imaju bijelu put, drugi
tamniju. A svakoj se skupini sviđa nešto drugo. U svemu tome pretpostavite
jednog oženjenog čovjeka, koji živi normalan i miran život sa svojom ženom,
koji imaju i nekoliko djece i fin život, nisu pritisnuti nikakvim problemima. I
uz sve što im je dato ili im nije dato, uz ljepotu ili neljepotu oni vode svoj fini,
87
mirni život. Međutim, negdje na ulici, oči ovog čovjeka se zalijepe za neko lijepo lice, dugu kosu, lijepe vjeđe, tanak struk... U srcu mu se javlja nemir. Vraća
se kući, i počne mrziti i svoju ženu i svoj život. Počinje se ponašati grubo i za
najmanji počinje vikati i galamiti. Nije potrebno dugo vremena i ona mirna
i sigurna luka porodičnog života pretvara se u džehennem. Jedra lica njihove
djece postaju ispijena. Veselje i graja odlaze, a od ljubavi i dobrote ni traga ni
glasa. Ostala je samo osornost, grubost i oštrina. Na kraju dolazi do razvoda.
Djeca ostaju i bez oca i bez majke, jer bez obzira kod koga da budu srce će im
željeti i drugu stranu.
Postavlja se pitanje, zar grijeh rasturanja toplog porodičnog gnijezda nije na
duši one djevojke ili žene koja je razuzdana i igra se sa strastima, koja da bi se pokazala njihov uništava nečiji život? Ono što je bilo ispunjeno ljepotom i mirom
je nestalo, a umjesto toga hiljade problema i nedaća. Zar osvetnička ruka sudbine i vaga Božije pravde neće naplatiti odštetu ovom lijepom licu i zapljusnuti ga
grčevitim bolom i bujicom nemira i tuge?
Božiji poslanik društvo poredi sa putnicima kakve lađe, koja se probija
kroz nemirno more. U takvoj situaciji nijedan putnik nema pravo bušiti lađu
pod svojim nogama uz opravdanje da je to njegovo mjesto i da se to drugih
ne tiče. Zašto? Jer kada lađa bude probušena i voda prodre u nju, svi će se
potopiti.
Dakle, dotjerivanje koje nije moralno i sa ispravnim ciljem, može danas prevariti nekoga, a već sutra će onoga koji se dotjerao baciti u jamu onoga što je
učinio. Zato, ako volimo sami sebe, prođimo se djela koja su potaknuta strastima, jer kako Dželaludin Rumi kaže:
Ovaj svijet je klanac, a djelo nam zov,
što god kažemo, vraća se nama,
iako se sjenka od zida ispruža,
ubrzo se ona njemu vraća.
U klancu, u planini, što god da kažemo, glas nam se u vidu eha vraća. Ovaj
svijet i naša djela imaju isti učinak. Tačno da zid u neko doba ima dugačku
sjenku, međutim, kako vrijeme prolazi, sjenka postaje sve kraća i kraća i najzad
se vraća do zida.
Na drugom mjestu kaže:
Potpališ li noću njivu tuđu,
vjetar će vatru na tvoju njivu baciti.
88
Budeš li spalio plast tuđeg života, očekuj da iskre te vatre zahvate tebe i
tvoj život.
Zato, poštovana sestro, što se tiče pitanja da ideš na banket ili ne, odgovor
je kako misliš otići i zbog čega? Ukoliko čuvaš hidžab i ukoliko poštuješ propise
vjere u tom slučaju ne samo da nije grijeh otići, već ti si se odazvala pozivu i na
taj način si ispunila vjersku i ljudsku dužnost. To je i vrsta održavanja rodbinskih
veza što je kod Boga nagrađeno.
Međutim, ukoliko je tvoj odlazak odlikovan stvarima koje su suprotne
islamskim vrijednostima i znakovima žene muslimanke i ukoliko tamo na
taj način budeš činila haram djelo, u tom slučaju odlazak je haram. Ideš li
s namjerom da pokažeš ljubav prema tetki, da je obraduješ, to je sevap. Ideš
li ne dao Bog s namjerom, da osvojiš nečije srce, da privučeš nečiji pogled,
sasvim sigurno to je haram. Časni Kur’an nam u jednom ajetu sasvim lijepo
kaže: Međutim, svaki čovjek dobro poznaje samog sebe. Mi smo tako stvoreni
da dobro znamo i poznajemo svoju dušu i svoju suštinu. Dobro znamo kada
nešto radimo zašto to radimo, iako kada drugima dajemo odgovore iznalazimo
opravdanja i dobre izgovore.
Dakle, kako i šta ćeš raditi, zavisi od motiva i cilja. Ukoliko je cilj pobožan,
u tom slučaju i djelo je pobožno. Ukoliko cilj i namjera nisu takvi – ni djelo
nije takvo, nije pobožno, bez obzira koliko pokušavali da ga prikažemo naizgled
pobožnim i u ime Allaha.
14.Pitanje
Počela sam prije dvije godine da prakticiram islam hvala Bogu, čitala sam sve
knjige i sunitske i šitske i sufijske, tako da sam našla neku sredinu između svega
toga. Ne osjećam se ni kao sunija ni kao šiija ni kao sufija, već kao muslimanka. A
svi su mi na neki način dragi, ko god se klanja Allahu i veliča ga i smatra Kur’an
Božijom knjigom za mene je brat i sestra u islamu. To da ćemo otići u više pravaca
– to je još Poslanik rekao, pa to ne treba mnogo da nas opterećuje, bitno je da smo
muslimani. Tako i Vas volim u ime Allaha.
Imam pitanje koje se tiče slika i fotografija. Do sada sam to smatrala zabranjenim u islamu, pa sam se i odrekla toga u ime Allaha dok mi je skoro jedan kršćanin koji jako dobro poznaje islam rekao da slike nisu bile zabranjene za vrijeme
Poslanika, s.a.v.s, već da su to ukinule kasnije generacije tabi’ini ili tabitabi’ini i da
89
ih Poslanik nije nikada zabranio. Ja poznajem samo jedan hadis u kojem je rečeno
da u kući u kojoj su slika i pas ne ulazi melek. Koliko je to vjerodostojno ne znam.
Unaprijed hvala i svako dobro Vam želim.
Odgovor
Poštovana sestro u islamu, uz želje za što većim uspjehom, u vezi s Vašim
dopisom moram ukazati na nekoliko stvari.
Prvo: biranje srednjeg puta
Biranje srednjeg puta spada u najveće savjete i preporuke i vjere i razuma.
Ako čovjek uspije preći kroz pojavnosti i pojmove i stići do suštine i istine sasvim
sigurno da je ostvario veliki uspjeh. To je čuvanje od skretanja u krajnosti. Svakako, treba imati na umu da taj srednji put bude onaj put koji islam određuje i
precizira, a ne put koji je čovjek samom sebi osmislio.
Drugo: ljubav prema Bogu
To što ste u svom dopisu kazali da vi volite nekoga zbog toga što se klanja
Allahu – ovo spada u najbolje i najistaknutije osobine jednog razumnog čovjeka vjernika. Jer, u tom slučaju ljubav prema ljudima, tj. Božijim robovima
ustvari jeste ljubav prema Uzvišenom Allahu, Poslaniku i Božijim evlijama.
Ako bi se ovaj metod i duh proširili i ukorijenili među muslimanima, tada bi bilo
nade da se ostvari društvo u skladu sa Božijim i Poslanikovim naređenjima i uputstvima. U tom slučaju ostvarila bi se ljubav, jedinstvo, milosrđe, naklonost, saradnja,
naređivanje dobra i odvraćanje od zla, napredak u ekonomiji, politici, kulturi, vjerskom identitetu. Tako bi muslimani ostvarili Božiju i islamsku čast i dostojanstvo.
Treće: želja za uspjeh svih ljudi
Molim Uzvišenog Boga da među muslimanima proširi ovakvu vrstu razmišljanja i da ono praktično zaživi među svim muslimanima.
A Vas, poštovana sestro molim da praktično djelujete na ovom planu i da druge
savjetujete, a Bog će Vam u tome pomoći.
o slikama i fotografijama
S fikhskog stanovišta nije haram slikati/crtati likove i prizore, iako je stavljanje slike u prostor gdje se obavlja namaz mekruh, tj. nepoželjno.
90
Na kraju, samo još da napomenem da musliman da bi došao do odgovora na svoja pitanja mora da se obrati temeljnim vjerskim izvorima, a ne ljudima koji su u vezi
s tim pitanjima na margini ili ne posjeduju znanje o tome. Ukoliko se ovo načelo ne
ispoštuje, sasvim je sigurno da će se čovjek susresti s brojnim problemima.
U predaji od hazreti Sadika kaže se: “Čovjek koji svoju vjeru uzme iz Božije knjige
i Poslanikovog sunneta, ostat će miran i siguran i pri najvećim problemima u kojima
se i planine pomjeraju. Međutim, ako temelje vjere gradi na onom što ljudi govore,
sigurno je da će ga oni ljudi koji su ga uveli u vjeru jednoga dana iz nje i izvesti.”
Dakle, obratiti se izvornom i ispravnom sadržaju vjere je osnovna vjerska
dužnost.
Molimo Boga da Vam podari uspjeh i pomogne Vam.
15.Pitanje
Da li je zabranjeno jesti kolače u kojima je rum i ostale vafel proizvode? Jedan brat
mi je rekao da je to samo aroma i da kada alkohol dođe u pećnicu i ispeče se sa
kolačem gubi djelovanje. Ja ipak mislim da je to haram. Molim za Vaše mišljenje
i neka Vas Allah nagradi.
Odgovor
Po mišljenju fakiha škole Ehli-bejta ovakva vrsta kolača i sličnih proizvoda
se smatra nečistom (nedžis) i njihovo uzimanje je haram (strogo zabranjeno).
Alkohol zagrijavanjem ne postaje čist.
Za mišljenje fakiha sljedbenika škole Ebu Hanife morate se obratiti Vijeću
za fetve Rijaseta islamske zajednice, koje je pod nadzorom Reisu-l-uleme, dr.
Mustafe Cerića.
16.Pitanje
Da li je neko drugi, osim Alije, okupao svoju ženu i da li to islam dozvoljava? Neka
vas Allah nagradi.
91
Odgovor
O tome da li je samo hazreti Ali, ili i neko drugi opremio svoju voljenu ženu,
nemam nikakvih podataka. Ali, po islamskom vjerozakonu, opremanje bračnog
supružnika je dozvoljeno, i tome na putu ne stoji nikakva prepreka u fikhu sljedbenika Ehli-bejta. Što se tiče propisa drugih mezheba, morate pitati zadužene za
izdavanje fetvi, koji su u BiH pod nadzorom Reisu-l-uleme.
92
Hidžab
1. Pitanje
Selam alejkum, poštovani profesore. Da li je nikab farz ili sunnet za ženu, i da li se
ta naredba odnosila samo na Poslanikove žene? Ako može odgovor i sa stanovišta
šiija i sunija. Unaprijed zahvaljujem.
Odgovor
Pitanje da li je pokrivanje lica i ruku obavezno ili ne, stvorilo je teren za
nastanak dvije sasvim različite filozofije. Oni koji zagovaraju obaveznost nikaba
nude jedan način života i obaveza za ženu, dok istovremeno drugi, čuvajući
svetost i neophodnost islamskog hidžaba, a ne zagovarajući obaveznost nikaba,
zagovaraju drugačiju filozofiju i program života žene.
Ovo pitanje je šehid Mutahari, u knjizi Pitanje hidžaba, podrobno razmotrio
i naučno analizirao stavove obje skupine: i onih koji zagovaraju obavezu nikaba,
i onih koji smatraju da nikab nije obavezan. Na taj način, zahvaljujući svojoj
stručnosti i obaviještenosti, u potpunosti se okoristio životom Božijeg Poslanika i časnim ajetima, te predajama koje se mogu naći i u šiijskim i sunijskih
hadiskim zbirkama te došao do zaključka da sa njegovog stanovišta ovakva vrsta
pokrivanja nije farz.
Velik broj sunijskih fakiha, također ne smatra nikab obaveznim za ženu. Da
ne spominjemo činjenicu da bi, ukoliko je nikab obavezan, u tom slučaju žena
bila lišena velikog broja stvari koje za nju nisu zabranjene, poput, naprimjer,
upravljanja automobilom. Jasno je da samo upravljanje automobilom nema
neka svoja posebna pravila; međutim, ukoliko pokrivanje lica bude farz, tada bi
se praktično moglo reći da žena nema pravo upravljati automobilom. Isto bi to
važilo za rad izvan kuće i čitav niz drugih stvari. Svakako, nijedan fakih, dakle
islamski pravnik niti obaviješteni i svjestan čovjek ne zagovaraju i ne podržavaju onu vrste relacija i aktivnosti koje za žene jednostavno nisu dostojanstvene
i ne odgovaraju njenoj ulozi u životu. Žena sa običnom odjećom, koja čuva
granicu i svetost čednosti obavlja svoje društvene aktivnosti, ali uzmemo li u
obzir da je nikab farz, u tom bi slučaju takve aktivnosti bile skoro pa nemoguće.
93
Ne uzimajući u obzir ove teškoće, šehid Mutahari je, obradivši kur’anske ajete,
sunnet i predaje prenesene od Poslanika i Ehli-bejta, stigao do zaključka da nikab nije vadžib.
Veliki broj fakiha slaže se sa ovim stavom, bilo da je riječ o savremenim fakihima, bilo da je riječ o fakihima i mufesirima iz prijašnjih vremena.
U svakom slučaju, neki fakihi nikab smatraju farzom. Zapravo, ovo je jedno
od naučnih pitanja, te stoga mora biti tretirano s velikom pažnjom i usredsređenošću. Svako naučno pitanje posjeduje mogućnost da u vezi s njim postoje
različita mišljenja. Ukoliko želite imati potpun uvid u ovo pitanje, možemo za
Vas prevesti najvažnija poglavlja iz spomenute knjige, kako biste znali stavove i
šiijske i sunijske uleme o njemu.
Da Vas Allah nagradi lijepom nagradom.
2. Pitanje
Moja supruga nije pokrivena i ne klanja. Ima nijet da uskoro počne klanjati, ali ne
i da se pokrije zbog sredine u kojoj živimo. Pitanje je da li je preporučljivo da čeka
dok ne bude spremna da se pokrije i onda počne klanjati ili da u međuvremenu,
dok se ne pokrije, klanja?
Hvala Vam unaprijed na izdvojenom vremenu.
Odgovor
Moram Vam, poštovani brate, kazati da je hidžab obavezan za ženu muslimanku, a pet dnevnih namaza je propis kojim su obavezani svi muslimani i
muslimanke. Ovo su dakle dvije farz obaveze iz zakona vjere islama.
Ukoliko se jedna njih ne provodi, to ne smije biti na teret zapostavljanja
druge obaveze. U trenucima dok obavlja namaz, ona se može pokriti, te na
taj način obavljati i ne zapostavljati namaz. To što ne nosi hidžab ne smije biti
razlog napuštanja namaza. Časni Kur’an kazuje: I tražite pomoć u strpljivosti i
namazu (Bekare, 45).
Obavljanjem namaza čovjek stiče mogućnost odupiranja i istrajnosti prema svakoj vrsti problema i nedaće. Na taj se način ostvaruje i uspostavlja veza
između čovjeka i Boga. Klanjač se približava Bogu. Čiste se grijesi i unutarnja
94
zaprljanja. Na unutarnjoj razini klanjaču postaje očigledna uzvišenost Božija.
Sve drugo mimo Boga, sa aspekta čovjeka manje je od toga da bude prepreka i
razlog prekidanja veze sa Uzvišenim Allahom.
Zato i vi, poštovani brate, savjetujte svoju suprugu da obavlja namaze, i da
kao časno ljudsko biće za razlog neobavljanja namaza ne uzima činjenicu ne
nosi hidžab. Budite sigurni, ova veza sa Bogom učinit će je istrajnom i ulit će joj
pouzdanje u Boga, a na taj način ne samo da će biti sačuvana od lošeg uticaja sa
strane, već će početi zračiti pozitivnim uticajem na svoju okolinu.
Rad u skladu sa Božijim odredbama odnosi i materijalne i psihičke probleme. Ako Bog da, ne samo da će i sama početi nositi hidžab, ona će ga svojim
primjerom pronositi i promovirati u društvu. Molim Uzvišenog Allaha, da Vas
pomogne u obavljanju Vaših obaveza.
95
Muzika
1. Pitanje
Pročitao sam na Vašoj stranici tekst o muzici, pa pitam: zar muzika nije zabranjena
islamom?
Odgovor
Kada je riječ o zabrani pjevanja i muzike koja je prateći i upotpunjujući
element ove radnje, ne postoje problemi niti pak razilaženja. Problematično je
određivanje toga šta spada u to što je zabranjeno. Da li je svaki lijep glas pjesma
(ar. gina’)? Jasno je da nije tako, na osnovu činjenice da u hadisima nailazimo
na poticaje da se Kur’an i ezan uče lijepim glasom. Da li je, pak svaki glas koji
treperi pjesma? Ni to nije potvrđeno. Ono do čega se može doći iz skupa stavova
izrečenih od strane islamskih pravnika u vezi sa ovom temom jeste da pjesmu
čine glasovi kojima se želi postići zabavna atmosfera, veselje, igra koji na kraju
rezultiraju činjenjem grijeha. Drugim riječima, u zabranjeno pjevanje spadaju
glasovi koji odgovaraju skupovima razvrata i nemorala, kojima prisustvuju grješne, nemoralne i zavedene osobe. Tačnije, kaže se da je pjesma onaj glas koji
potiče strasti (prvi uvjet) i u čijoj atmosferi čovjek osjeti da bi joj odgovarali
alkohol i tjelesni razvrat i upotpunili nastalu atmosferu, tj. ako uz nju čovjek
osjeti potrebu za grijesima (drugi uvjet).
Treba obratiti pažnju na činjenicu da je nekada jedna glasovna izvedba sama
po sebi zabavna i razvratna, a pored toga je i tekst sadržan u pjesmi razvratan
i nemoralan. Međutim, ima prilika kada je prateći dio muzičke naravi, dok je
sadržaj sam po sebi vrijedan, kao naprimjer ilahije i kaside ili čak ajeti i dove koji
se na takav način izvode da odgovaraju skupovima zabave i nemorala. U oba
slučaja ton, tj. muzika, dakle bez obzira na sadržaj je haram. (obratiti pažnju)
Dakle, glas u principu možemo podijeliti na onaj koji je haram, a koji ima
dvije karakteristike: izvodi se striktno radi toga da bi se postigla zabavna, nemoralna atmosfera; i prisutni slušaoci slušajući glas i muziku (sa tekstom ili bez
njega) bivaju potaknuti na grijeh, i drugi – glas koji je lijep ali nije haram jer
96
nema u sebi dvije navedene osobine, naprimjer melodično učenje Kur’ana ili
ezana. Što se tiče teksta koji se koristi u pjesmi i on se može podijeliti dvije vrste.
Prva je tekst koji govori o vrijednostima, duhovnostima, Allahu, Poslaniku, islamu. Ovo se zaključuje iz hadisa u kojem Poslanik, s.a.v.a., kaže: “Zaista u nekim
pjesmama postoji mudrost.” Ove je riječi izrekao u vezi sa rimovanim pjesmama
onog doba koje su bile sročene da hvale islam, Boga i ostale vrijednosti. Druga
vrsta poetičnih tekstova temelji se na fantazmama, pokvarenoj mašti i strastima
na koje se odnose zabrane u hadisima. Jedan je događaj vezan za Poslanikovo
vrijeme – kada su mušrici optuživali da je Kur’an u poezija, stiže objava ajeta:
Mi poslanika nismo poeziji učili, jer njemu pjesništvo ne priliči. Ovo je samo pouka – Kur’an jasni. (Ja-sin, 69) Jasno je da nema argumenta za zabranu melodija,
zvukova i tekstova koji su svojstveni bojnim poljima, sportu i sl., ako su u okvirima moralnih principa.
Filozofija zabrane slušanja muzike
Iz dva osnovna uvjeta koji muziku i pjesmu čine zabranjenom donekle je
jasan razlog njihove zabranjenosti. Ukratko, štetni uticaji koje muzika i pjesma
za sobom povlače ogledaju se u dvije stvari:
a) Poticanje na nemoral
Praksa je dokazala, a ona je najbolji svjedok i dokaz, da veliki broj moralnih,
dobrih, bogobojaznih ljudi nakon toga što počnu upražnjavati slušanje i izvođenje pjesama i muzike gube svoje pozitivne osobine i okreću se strastima, užicima,
nemoralu, licemjerju, gubljenju (ubijanju) vremena, zaluđivanju razuma. Skupovi muzike i pjesme uglavnom su središta nemorala, bezobrazluka, slobodnog
ponašanja, putenosti. Svjedoci smo šta se sve dešava u širokoj lepezi i prostoru
bilo masmedija, bilo “kulturnih” dešavanja, kao i povoda za upriličavanje svakojakih manifestacija za naprednu, kulturnu, zaluđenu omladine koja se pomoću
muzike i pjesme vodi izravno u dehumanizaciju, a da toga nije svjesna. Stoga,
kada dođe vrijeme da omladina sazri, da mora naći posao, zasnovati porodicu i
izdržavati je, voditi državu ili obavljati veliki broj drugih društvenih djelatnosti
vidjet ćemo da njoj nije ni do toga, jer ništa nije zabavno kao slušanje muzike,
pijuckanje ljutih napitaka i prepuštanje strastima. Učenje, moral, principi, dobročinstvo, pomaganje drugima itd. su vrijednosti koje su bile važne našim “zaglupljenim precima”, dok mi moramo biti “moderni” ili ništa od uključivanja u
97
moderne globalne tokove, u kojima je masa u kategorijama čovjek-roba, čovjekstvar, čovjek-sredstvo, a samo pojedinci koji imaju dara i sredstava da vode takve
onečovjekujuće projekte spadaju u kategoriju homoduplexa-globalnog-vođe.
Čitanjem predaja koje govore o muzici i pjesmi saznajemo da su rezultati
koji proizlaze iz ove dvije moralne pošasti poražavajući. Naime, ovakvi skupovi
u čovjeku bez obzira da je li mlad ili star, muško ili žensko, vjernik ili nevjernik
– uništavaju stid, raspaljuju strasti i požudu, odgajaju licemjerje. A licemjerje je
ustvari stanje u kojem je čovjek okrenut grijehu i razvratu, a udaljen od svijesti
o Bogu i vrijednostima koje čovjeka čine čovjekom. Uostalom, upravo je ova činjenica razlog zbog kojeg je u hadisima rečeno da meleci ne ulaze u prostoriju u
kojoj se pjeva i svira, jer su meleci čista bića koja ne zalaze tamo gdje šejtan sjedi
na počasnom mjestu i gdje je šejtanski kodeks ponašanja objeručke prigrljen
(ova informacija dira vjernike, dok ostalima nema nikakvog značaja)
b) zapostavljanje sjećanja na Allaha
Zabava je atmosfera izvanredna za zaboravljanje Uzvišenog Allaha, jer u toj
atmosferi čovjekov um biva pomućen, strast kola tijelom, šejtan udara svoj ritam
u damarima uma i rezultat je načisto bijedan. U hadisu se kaže da je svaka stvar
koja rezultira gafletom, tj. zanemarivanjem sjećanja na Allaha, hazard. To nam
jasno ukazuje na kvalitet “modernih i kulturnih” manifestacija slobodoumne
rijeke raspjevanih ljudi.
c) pogubne posljedice za nerve
Zabave sa muzikom i pjevaljkama veoma su moćno sredstvo kada je u pitanju uništavanje i propadanje čovjekovog nervnog sistema. Načina za uništavanja
nervnog sistema ima mnogo. Nekada je to moguće postići pijenjem alkohola,
nekada udisanjem kokaina, ili pak mirisanjem ljepila, nekada injekcijama kao
što je ubrizgavanje morfija, heroina, a nekada pak slušanjem muzike. Posljedice
i efekti koje muzika izaziva su neporecive. Postoji razvijen cijeli niz naučnih programa čiji predmet je proučavanje uticaja koje muzika, različiti taktovi i tempo
imaju na nervni sistem. Zašto su u prošlosti prilikom ratnih okršaja obavezan
dio bili bubnjevi i trube? Zato što posebnim pjesmama jurišnicama borcima
podižu moral. Zašto se u zatvorima između ostalog zatvorenicima pušta užasna
muzika? Da bi se slomila njihova volja i bi se postiglo prevaspitavanje. Novi tipovi muzike imaju strašne posljedice na nerve, koje idu do granica da mladi ljudi
98
postaju fatalni za sebe i okolinu. Cijeli timovi stručnjaka koji se širom planete
bave proučavanjima uticaja muzike najbolji su pokazatelj koliko je ona stvarno
štetna za naše nerve. Neka muzika ima brže, a neka sporije djelovanje, ali u svakom slučaju ono postoji.
Imajući u vidu filozofiju stvaranja, koja se ogleda u stizanju do spoznaje Uzvišenog Allaha, jasno je da svaka stvar koja stoji na putu spoznaje mora biti odstranjena iz korijena, jer u suprotnom ništa od spoznaje, ništa od toga da će čovjek postati
čovjek. Jasno je da nas ljudima ne čine ruka, noga, kosa, oko i ostali organi, niti
glas i stas, već smo ljudi jer imamo intelekt koji nam nije dat da bi bio uništen već,
da bi bio odskočna daska za razvoj osnovnih moralnih i duhovnih vrijednosti.
d) muzika je sredstvo za ispunjavanje megalomanskih interesa jedne skupine
ljudi koja ne želi obrazovane, moralne, iskrene, vjerne, čedne, dobronamjerne
i mudre ljude.
Svjetski megalomani i globalni posjednici (bez obzira o kojoj vrsti posjeda
da je riječ – teritorijalni, tržišni, emocionalni, moralni, politički, naučni) nikada
nisu voljeli budnost ljudi, posebno ne mladeži. Ne samo da je ne vole, oni se
toga groze, i upravo zbog toga jedan od programa veoma širokog asortimana
održavanja u stanju umne obamrlosti i regresivne moralne evolucije jeste potapanje društva u neobaviještenost i nesvjesnost, kao i nametanje novih “vrijednosti” kroz zabavu, orgije, nemoral, kult-filmove, muziku, sapunice itd. Naprimjer,
droga nije samo vid trgovine, tj. šverca, to je jedan moćan politički adut. Pogledajte našu zemlju, ona nije na obali, nije izolirana, već je okružena susjednim
zemljama, međutim iznenada postaje raskršće trgovine drogom, otkud to? Da li
je u pitanju teleportacija pa droga nesmetano dolazi do nas, pa se kasnije plasira
na tržište Europe, ili pak smišljenim političkim zatvaranjima očiju na određenim
graničnim prijelazima droga dolazi do naših mladih, koji žive u neizvjesnosti
cupkajući u kafićima, diskaćima i ostalim pohodištima zabave gdje bez droge
jednostavno nije veselo? A najveselije postaje kada oni koji nemaju novca, jer
ne rade, postanu ovisnici, kada postanu široko prisutni i kada se osjeti potreba
za još jednom skupinom bjelosvjetskih stručnjaka za pomaganje onima koji su
ugroženi još jednom modernom zarazom.
U vezi sa instrumentima stav je isti, naime ukoliko su napravljeni da budu
pomoć za stvaranje nemoralne atmosfere i ukoliko dovode do toga da čovjek
poželi da čini grijehe (konzumiranje opojnih sredstava, razvrat...) u tom slučaju
su haram, tj. strogo zabranjeni.
99
Nekoliko hadisa Poslanika, s.a.v.a.:
“Zaista me Allah Uzvišeni učinio poslanikom iz milosti prema svjetovima, i
ja ću iskorijeniti instrumente, frule i džahilijetske stvari.”
“Dva glasa su prokleta i na Dunjaluku i na Ahiretu: pjesma u obilju i kukanje
u nesreći.”
“Pjevanje je magija bluda.”
Imam Sadik je rekao: “Pjevanje spada u ono za šta je Allah obećao Vatru, u
svojim riječima: Ima ljudi koji kupuju priče za razonodu, da bi, ne znajući s Allahova puta zavodili i da bi ga predmetom za ismijavanje uzimali. Njih čeka sramna
kazna. Također, rekao je: “Pjevanje za sobom ostavlja licemjerje.”
2. Pitanje
Zanima me sljedeće: Ja imam dobar glas i imam nekoliko drugarica koje hoćemo
da sastavimo grupu za učenje ilahija i kasida, i također da snimamo CD. Da li je
dozvoljeno da mi djevojke učimo ilahije i da snimamo CD? Hvala.
Odgovor
U skladu sa mišljenjem fakiha, sljedbenika Ehli-bejta, slušanje ženskog glasa,
samo po sebi, te nastojanje žene da je drugi čuju (govorim o ženi koja spada u krug
zabranjenih žena, tj. onih žena koje muškarcu nisu blizak rod: supruga, majka, sestra, kćerka, tetka), nije haram/zabranjeno, osim ako se pjevanje ne izvodi glasom na
takav način da izaziva smutnju i podstiče činjenje harama, tj. zabranjenih djela. U
tome nema razlike između ilahija ili obične pjesme, kao što nema razlike da li je to
snimljeno na CD-u ili se interpretira na neki drugi način. U skladu s ovim pravilom,
sve zavisi od tragova i posljedica koje izvođenje/pjevanje za sobom ostavlja. Ukoliko
biva povod smutnje i činjenja grijeha (a preciziranje se tiče mukellefa - punoljetnog
lica koje je obavezano vjerskim propisima, i sredine ili da kažem ljudskog pristupa
tome) onda je takvo šta haram, dok u suprotnom nije.
Što se pak tiče ovog istog pitanja i odgovora na njega, sa aspekta sunijskog
fikha, trebate ga postaviti na adresu pod čijom se ingerencijom nalazi odgovaranje na takva pitanja.
Molim Uzvišenog da uputi sve ljude svijeta.
100
Medicina, zdravlje i sport
1. Pitanje
Imam jedno pitanje i htio bi da mi odgovorite što prije, ako može. Interesuje me
da li je haram da se uradi korekcija nosa, pošto je meni malo veći nos i kad me ljudi
pogledaju, skoro svaki čovjek mi se nasmije, što me nervira i upadam u depresiju.
Na to mislim non-stop, ne znam kako da se izborim s tim. Molim Vas odgovorite
mi, hvala unaprijed.
Odgovor
Sa aspekta ehli-bejtskog fikha takav operativni zahvat nije haram, čak ako
i nije razlog depresije. A pošto je to za Vas postala tegoba, slijedom prioriteta
za Vas to nije haram. Kakav je stav sa aspekta sunijskog fikha, za to se obratite
Službi za šerijatska pitanja pri Rijasetu islamske zajednice BiH.
2. Pitanje
Selam. Da li je dozvoljeno, ukoliko čovjek nije u mogućnosti otići ljekaru – bilo za
fizičke ili duhovne bolesti – da traži od Allaha izlječenje bez uticaja drugih ljudi, tj.
da traži ozdravljenje “izravno” od Gospodara. Hvala i da Vas Allah nagradi.
Odgovor
Cijenjeni posjetioče naše web-stranice, kao prvo, želim da izrazim zahvalnost Uzvišenom Stvoritelju na cjelovitom pridavanju pažnje vjerskim pravilima.
Bože, svesrdno Ti hvala što i nakon 14 stoljeća, vremenske udaljenosti i ko zna
koliko prostorne razdaljine, postoje ljudi koji Božijem glasu i govoru Objave,
te časnom Božijem poslaniku pridaju širokogrudu ljubav i duboko poštovanje,
smatrajući obaveznim poštovanje svetih zakona.
101
Međutim, u odgovoru kažemo da Časni Kur’an daje do znanja da je svijet
pod upraviteljskom Božijom moći, ukazujući da se način upravljanja i dešavanja u svijetu zasniva na zakonu uzroka i posljedice. Naprimjer, Kur’an kazuje:
I spusti s neba vodu i izvodi iz zemlje razne biljke. (Ta-Ha, 53) Dakle, u vezi sa
nicanjem (izvođenjem biljki iz zemlje), spominje se spuštanje vode. Čak i za
uništenja naroda, navode se činioci (čitaj: uzroci), poput vjetrova, kamene kiše i
slično: Zaista smo im poslali silni vjetar... (El-Kamer, 19)
Dakle, svako biće sa svakim uticajem koji ima – dato je od Uzvišenog Boga.
Za svako biće koje pada pod uticaj Bog je učinio da ono može padati pod uticaj.
Uzvišeni vodi i daje tok ljekarima i medicini, lijekovima i uticaju na tijelo i psihu
čovjeka. Dešavanja u svijetu na jedinstven način su u Božijoj moći. Iscjelitelj i
Ozdravitelj jeste Bog, iako preko ljekara ili lijeka. Ukoliko čovjek ima dodira i
pristupa liječnicima i lijekovima, bilo da je riječ o tjelesnoj ili psihičkoj tegobi,
mora im se obratiti, ali istovremeno s tim obraćenjem, od Boga tražiti ozdravljenje, jer On liječniku daje moć da razazna bolest. On lijeku daje ljekovitost. On
daje našem tijelu ili psihi da ozdrave nakon određenog tretmana. Ne obratiti se
ljekaru i ne koristiti se lijekovima, predstavlja zapravo svojevrsno kršenje zakona
i zato se ne treba ponašati na takav način.
Svakako, ukoliko nemamo pristupa ljekaru, ili smo u lošoj ekonomskoj situaciji, pa nemamo sredstava da bi smo mogli otići na pregled i kupiti lijekove,
ili je pak posrijedi kakva druga teškoća, Bog nam je ostavio otvoren put da Ga
molimo dovom, a On liječi bolesti.
Ukratko, ljekar i lijek nisu put suprotan putu zvanom dova, već se to dvije
staze istog puta. Ne možemo kazati: ili nas liječi dova i Bog, ili lijek i doktor. U svakom slučaju, ozdravljenje jeste u Božijoj ruci – davanjem ljekovitog
svojstva lijekovima, znanja i shvatanja liječnicima, tijelu mogućnosti da prima
uticaj lijekova...
Da Vam Allah podari potpuno ozdravljenje.
3. Pitanje
Selam alejkum. Posjećujući vašu stranicu, vidio sam da ste preveli knjigu Imama
Džafera, a.s., Mudrosti islamske medicine. Zanima me da li postoje ljudi (vjerovatno u Iranu) koji je praktikuju, u smislu spravljanja lijekova jer koliko vidim dobar
102
dio pojmova će biti nejasan našem narodu, a neki se nisu mogli ni prevesti, te bih
Vam stoga preporučio ako je to u redu ljudima i ostavite kontakte sa njima. Čuo
sam za ovu knjigu skoro i imao namjeru da je dam na prijevod, ali pošto je to završeno, elhamdulillah, zanima me – ako je imate u izvornom arapskom tekstu – da
li mogu da je kupim od vas?
Selami i dove.
Odgovor
Kao što je očito, i kako je već u predajama objašnjeno, znanje se dijeli na dva
dijela: znanje vjere i znanje tijela. Dakle, jedan niz zbilja vezan je za svijet duša,
što podrazumijeva misao, vjerovanje, vjerska uvjerenja, moral, ispravne društvene odnose, međusobno poštovanje prava, itd. Jedan pak dio stvarnosti vezan je
za tijelo, njegovo održavanje i odgajanje. Prirodno je da stvaralačka moć i uređenost Božijih zakona daje uputu za način odgoja duše i tijela. Vanjska snaga su
naša vanjska čula (vida, sluha, dodira), koja postoje u čovjeku, kao i unutrašnja
snaga razuma, razmišljanja, imaginacije.
Zbog toga što polje koje obuhvata čovjek nije ograničeno samo na materijalni svijet, Uzvišeni čovjeku u svrhu upute šalje čiste i umne ljude, povezane sa svijetom gajba, tj. sa onostranim. Ono do čega običan čovjek ne
može stići, Uzvišeni dostavlja preko ovih čistih ljudi, a to su Poslanici i njihovi
nasljednici.
Prva i temeljna obaveza poslanika i imama jeste uputa ljudi po pitanju duhovnog svijeta, te njihovo povezivanje sa svijetom onostranog i boljeg. S obzirom
da je svijet tijela uvod za svijet duša, data su neka objašnjenja u vezi sa tjelesnim
stanjem i zdravljem. Ovakve stvari prikupljene su u zbirkama: Tibb Nebijj, Tibb
Sadik, Tibb Rida. Postoje organizacije i pojedinci koji su specijalizirani na ovom
području i posjeduju precizne informacije.
Međutim, bitno je na prvom mjestu prepoznati ispravan hadis, na drugom mjestu uz pomoć moderne medicine razjasniti ono što je u hadisima
nerazumljivo i maglovito. Zatim, ispitati moguće kontraindikacije da bi se
sačuvalo od moguće greške. Ukoliko Vas zanima možemo Vam ukazati na
organizacije i pojedince (u vezi sa literaturom, trebamo znati s kojim jezicima raspolažete), da biste na taj način uz Božiju pomoć postali izvor dobra
za svoje društvo.
Uz želje za uspjeh i zdravlje. Topli selami.
103
4. Pitanje
Poštovani prof. Akbar Eydi, pošto sam ja doktor medicine htio bih da saznam
malo više o stavu islama koji se tiče oplodnje “in vivo” i “in vitro”. Je li to Šerijat
islama dozvoljava i kako se u vezi toga ponašati?
Odgovor
Neki od islamskih pravnika, poput ajatollaha Hameneija, kažu da u oba
spomenuta slučaja nema nikakvih prepreka, međutim, stroga je dužnost, da u
pripremnim koracima ne budu prisutni elementi harama, poput dodirivanja i
gledanja. Sasvim je jasno da stanice oplodnje moraju biti od muža i supruge.
(Preuzeto iz odgovora na pitanja upućena Hameneiju, str. 281.)
Ajatollah Sistani u vezi s ovim pitanjem kaže: “Ukoliko budu uzeti jajna ćelija
žene i sperma muškarca i ostvari se oplodnja, te se izvrši ubrizgavanje u vještačku
matericu, dijete koje se rodi iz ovakve oplodnje, očito je da pripada vlasnicima
jajnika i sperme, i u vezi s njim važe sva pravila o srodnosti čak i nasljedstvo.”
Dozvoljeno je ubrizgavanje muževe sperme u matericu njegove supruge. Svakako
ukoliko bi za takvo šta bilo potrebno gledati ono što se ne smije vidjeti, ili dodirivati
ono što se ne smije dodirivati, to bi bilo dozvoljeno samo mužu da učini, u suprotnom je haram – osim u slučaju nužnosti, kada je za ženu oplodnja, to jest postajanje
majkom, neizvjesno, te osim tog načina ne postoji put da ona zatrudni.
Dakle, ovo pitanje samo po sebi sa aspekta vjerskih pravnika sljedbenika
Ehli-bejta je dozvoljeno.
Kada je riječ o stavu sunijskog islamskog prava, u tom slučaju izvolite se
obratiti nadležnim organima za odgovor na takva pitanja.
5. Pitanje
Esselamu alejkum! Interesuje me kakvi su propisi o transplantaciji. Da li je to dozvoljeno i pod kojim uslovima? Hvala.
Odgovor
Ukoliko pod transplantacijom mislite na hirurški zahvat poput presađivanja
srca, oka, uha i ostalih ljudskih organa sa tijela umrlog čovjeka (čiji mozak je
104
prestao funkcionirati), kada ljekari posebnim instrumentima odvajaju potrebne
organe i čuvaju im vitalnost kako bi ih mogli presaditi u tijelo živog, ali bolesnog
pacijenta, sa aspekta fikha ovo djelo je dozvoljeno.
Islamski fakihi i sljedbenici Ehli-bejta dali su fetvu o dozvoljenosti transplantacije, štaviše potiču na ovo pregnuće. Organi se na poseban način mogu prebacivati iz grada u grad, iz države u državu, s kontinenta na kontinent, u čemu,
također, nema nikakve zapreke.
Uvjet da se tako može postupiti sa organima umrle osobe jeste oporuka čovjeka koju daje za života – da se njegovi organi mogu donirati bolesnim osobama, ili pak, da član porodice, poput oca, majke, sina ili kćerke, da dozvolu da se
organi umrlog mogu donirati i transplantirati.
Ostalo je posao hirurga.
6. Pitanje
Kakav je hemijski sadržaj vode Zem-zem i po čemu je ona toliko ljekovita?
Odgovor
Trebam Vam, poštovani posjetioče naše web-stranice, ukazati na činjenicu da
posebnosti vezane za biće, te efekti i posljedice te posebnosti zavise od svijeta s
kojim je to biće povezano. Neka su bića vezana za materijalni svijet i prirodu, i
sasvim je prirodno da je ovakvo pitanje u vezi sa njima tačno i ispravno. Svakako,
naučnici ispituju hemijski sastav prirodnih elemenata, a zatim i farmakologijskim ispitivanjima dolaze do konačnih rezultata i odgovora na ovakva pitanja.
Međutim, neke stvari povezane su sa onostranim svijetom i u vezi sa takvim
egzistentima ne dolazi na red pitanje o njihovom hemijskom sastavu.
Ukoliko se tvrdi da voda Zem-zem ima posebna ljekovita svojstva – svakako,
do koliko ove tvrdnje odgovaraju stvarnosti treba biti razmotreno i ispitano – taj
učinak ne potiče od njenog formalnog sastava i sadržaja, iako je moguće da je
Uzvišeni taj učinak dao upravo preko prirodnog kanala, te bi i naučno, empirijski, mogao biti otkriven uzrok ljekovitosti.
U svakom slučaju, cilj mi je ukazati da duhovne stvari ne treba porediti s
materijalnim. Naprimjer, kada čovjek koji je sasvim izgubio nadu u izlječenje
105
svoga djeteta medicinskim putem, jer je učinio sve što je moglo biti učinjeno,
pa nakon toga iskreno i skrušeno uputi dovu potrebe svome Gospodaru, iskreno
udjeli milostinju sirotinji i onda se nasuprot svim očekivanjima i predviđanjima
desi da dijete ustane iz postelje potpuno zdravo, u takvom slučaju ne treba tražiti
u kojem se dijelu očevog organizma nalazi gen dove koju je Bog primio i gdje u
imetku trebamo tražiti ona sredstva koja Bog prima.
Iako je moguće da Uzvišeni učini da duhovni uticaj teče kroz neki lijek,
injekciju ili hranu koju bolesnik uzima, te da njihovim uzimanjem ozdravi. Duhovne stvari su uvijek u produžetku materijalnih, a ne u horizontalnoj ravni,
tako da ne možemo kazati: ili Bog daje ozdravljenje, ili to čini lijek. Nikada
nije tako, aktivno ljekovito svojstvo uvijek potiče od Boga, u svim uvjetima,
ali – putem prirodnih kanala. Ipak, nekada se može dogoditi nešto izvan svih
očekivanja i proračuna, da bi se čovjeku dalo do znanja da iza svih ovih materijalnih dešavanja stoji volja i ruka duhovnog vida i da zapravo svi efekti i uticaji
dolaze od nje.
7. Pitanje
Odavno me interesuje kako to da se u Časnom Kur’anu ne spominje da je korištenje mesa nezdravo za čovjeka, kad je naučno dokazano da je čovjek stvoren da
jede biljnu hranu (oblik zuba, dužina crijeva kao u biljojeda itd.), a postaje sve
jasnije da jedenje mesa izaziva rak debelog crijeva i razne druge bolesti. Da pritom
spomenem i oduzimanje života Allahovim stvorenjima protiv njihove volje, kao i
to da je za proizvodnju 1 kg mesa potrebno 60 m2 površine više nego za 1 kg biljne
hrane. Vidimo i to da uzgajanje životinja zagađuje atmosferu više nego automobili.
Hvala unaprijed na odgovoru.
Odgovor
Da bi odgovor bio jasan moramo obratiti pažnju na nekoliko tačaka.
1. Kur’an je knjiga razumne upute čovjeku
Ako bi se ova Nebeska knjiga detaljno razmotrila, uvidjeli bismo da je filozofija njenog objavljivanja upućivanje čovjekovog razuma. Ovo nije knjiga
higijene, ekonomije, filozofije, historije ili slično, iako je ova pitanja općenito
106
i detaljno pojasnila, dovoljno da snagu shvatanja obavijesti kako bi se kretala
prema istraživanjima i obznanjivanju istine.
2. Pitanje štetnosti mesa za čovjeka
To što Vi kažete da je naučno ustanovljeno da je meso štetno, takva činjenica
ne postoji, jer sa naučnog stanovišta nekorištenja mesa ima štetne posljedice,
koje ako nisu već od onih što i Vi sami mislite, nisu ni manje.
Pretjerivanje u upotrebi mesa uzrokuje mnoge štetne posljedice, a ne njegovo korištenje do granica umjerenosti. Da, čovjek je taj koji u svemu pretjeruje,
pa tako neki u tom svom pretjerivanju prolaze granice umjerenosti i izlaze van
onoga primjerenog čovjeku, a neki se opet ponašaju suprotno ovome, a Kur’an
je onaj koji između ova dva stanja postavlja granice umjerenosti koju smatra
dobrodošlom za čovjeka.
Mnoge stvari koje nauka razmatra samo su teorije, a ne dokazane činjenice.
Ukoliko se te teorije ispitaju u naučnim laboratorijama, i kada se ustanove kao
datosti, tada se objave u obliku zakona. Dosada ni iz jednog ministarstva stranih
zemalja nije objavljena informacija o općoj štetnosti mesa za čovjeka. Pa tako i
Vi sami morate napraviti razliku između naučnih teorija i zakonitih datosti.
Također, mnogi naučni zakoni i teorije su s napretkom nauke upravo naukom poništeni, a zamijenili su ih drugi zakoni ili teorije. Stoga, nemoguće je
nepromjenljive i nedvojbene vjerske zakone analizirati sa neutvrđenim naučnim
teorijama, jer su nedvojbeni kur’anski zakoni ovjereni beskonačnim znanjem
Uzvišenoga Boga, dok su teorije date ograničenim čovjekovim znanjem, pa tako
nikada nije moguće analizirati neograničeno znanje ograničenim, već obrnuto:
ograničeno neograničenim.
a. Ubijanje životinja protiv njihove volje
Kao prvo, postoji razlika između čovjekovih osjećaja i čovjekova razmišljanja. Mnoge životne radnje neće biti prihvaćene od strane osjećanja, ali ih
razum i um prihvataju kao nužnost, npr: otvaranje grudi pacijenta i prekidanje
svih žila koje su povezane sa srcem i njegovo vađenje se suprotstavlja osjećajima, pa mnoge osobe takvu radnju i ne mogu da posmatraju. Ali razum i
medicina kažu, ako se ovakve operacije ne izvrše životi mnogih osoba će biti
u opasnosti, pa je tako njihovo vršenje nužno. Ni jedna razumna osoba nije
spremna da pređe na stranu osjećaja, kada se osjećaji i razum nađu jedan naspram drugoga.
107
I više od ovoga, zar sa naučnog stanovišta biljke nemaju biljni život?! Da li
je uništavanje njihovog života u skladu sa njihovom voljom?! Nije, jer i one vole
svoj život, pa tako i imaju snagu da ga odbrane. Zašto ne bismo obratili pažnju
na njihove potrebe?! I oni su Božija stvorenja, pa ne smijemo nanositi štetu Božijim stvorenjima!? Moguće je da na ovo odgovorite na ovaj način. Biljni život
u poređenju sa životinjskim životom je na nižem stepenu, pa se tako u poretku
Kreacije uvijek život nižeg stepena mora žrtvovati za opstanak života višeg stepena. Zato nestajanje biljnog života za opstanak životinjskog života ne predstavlja
prepreku, već je i neizbježno. I mi ovaj odgovor možemo uputiti Vama vezano
za životinjski i ljudski život. Budući da je životinjski život na nižem stepenu,
mora se žrtvovati za život višeg stepena. Još važnije, ako bismo za osnovu svijeta
smatrali da je na kretanju usavršavanja – i kako Mevlana kaže da je svako umiranje početak i uvod za viši život – ubijanjem životinje i korištenjem njenog mesa
mi smo je iz nižeg stepena usmjerili ka višem stepenu, što je usavršavanje, a ne
nestajanje. Da, početak svakog razvijanja je ruševina.
Na kraju ovog odgovora navest ću Vam sažeto mišljenje merhuma Allame Tabatabaija, pisca tefsira Časnog Kur’ana od dvadeset svezaka El-Mizan, s nadom
da smo Vam mogli predstaviti ispravan logični odgovor, jer mnogima se desi da
se zapitaju o ovom pitanju i tragaju za odgovorom.
Pitanje
Životinje poput ljudi imaju dušu i inteligenciju i podnose kaznu, a s druge
strane u njima postoji samoljublje kao instinkt i ne žele umrijeti, te i bježe od
smrti. Zašto bismo ih usmrćivali?! Zašto bismo im uskraćivali blagodat opstanka, koja je ujedno i najveća blagodat?!
Odgovor
Osnova Šerijata i vjere se zasniva na istinskim dobrobitima, a ne na izmišljenim osjećajima. Stoga je Uzvišeni Bog dao potrebnu i istinsku dobrobit u
Šerijatu i vjerskim zakonima, a ne u osjećaju.
Pojašnjenje
Analizirajući stanje života bića dolazimo do saznanja da je svako biće ovoga
svijeta u svome bivanju i opstanku podređeno poretku preobrazbe, što znači,
da nema ni jednog stvorenja koje se ne mijenja u drugo, ili se drugo mijenja u
108
njega, bilo posredno ili neposredno. Što znači da ni jedno stvorenje neće postati
dok drugo stvorenje ne nestane, i ni jedno stvorenje neće opstati dok drugo stvorenje ne nestane. Zato, poredak svijeta je poredak promjene i mijenjanja. Jedno
stvorenje jede druga stvorenja i čini ih dijelom sebe i tako neprekidno.
Zemljin sastav
Stvorenja se iz zemlje hrane, njene proizvode jedu i čine ih dijelom svojih
bića. Ali, zemlja će ponovo ova ista stvorenja pojesti i učiniti ih dijelom svoga
bića i na taj način će ih uništiti.
Biljke
One se okorištavaju zemljinim proizvodima, udišu iz zraka kisik, koriste se
vodom sve dok ne dosegnu granice rasta, ali zemlja ih opet pojede i njihovu građu uništi i rastavi ih na početne elemente. Znači, ovaj tok je uvijek djelatan.
Ako zakoračimo na više stepene, uvidjet ćemo da se svijet životinja koristi
biljkama, vodom i zrakom i čini ih dijelom svojih bića. Čak se koriste i drugim
životinjama, pa su tako neke samo biljojedi, a neke i mesojedi i biljojedi, a na
kraju će i oni postati hrana same zemlje.
Dakle, poredak i tajna stvaranja su oni koji određuju lanac ishrane kod stvorenja, pa je tako Uzvišeni jednima naredio da se hrane biljem, a drugima mesom,
trećim klicama i četvrtim krvlju. Ovaj poredak stvaranja ih je uputio da dijelovi
njihovih bića slijede Njegove posebne propise.
Musa, a.s., je u svome odgovoru faraonu u predstavljanju Boga rekao: Gospodar naš je Onaj Koji je svakom stvorenju ono što mu je potrebno podario, i zatim za
dostizanje do svojih potreba ga uputio. (Ta-Ha, 50)
Stvoritelj je opremio čovjeka organima za probavu i podario mu zube koji su
postavljeni u usnoj šupljini i koji su različiti, pa tako svaki obavlja posebne radnje sječenja, lomljenja, grizenja i mljevenja. Ujedno je ovo i dokaz da je čovjek i
mesojed i biljojed, a ne da je samo mesojed, jer u tom slučaju kao grabežljivcima
ne bi mu bili potrebni kutnjaci i umnjaci, a nije ni samo biljojed, jer bi poput
krave ili ovce bio lišen sjekutića i očnjaka koji su za sječenje i grizenje. Znači,
postojanje obje grupe zuba kod čovjeka je dovoljan dokaz da je on i biljojed i
mesojed.
Vratimo se korak unazad i primijetit ćemo da putem čula okusa može da
uživa ili ne uživa u nekim biljkama, isto kao što može da uživa ili ne uživa u ćevapima. To znači da su neke biljke u skladu sa njegovom prirodom, a neke nisu,
109
pa i neko meso je isto tako u skladu sa njegovom prirodom, a neko nije. Tako
npr. leš i njegov neugodan miris uznemiruju čovjeka, dok će taj isti miris privući
vukove, pse i mačke.
Čovjekov probavni sistem neko meso vrlo dobro provari, i željan ih je, a i ovo
je dokaz da je čovjek mesojed. Ovo su propisi i pravila koja čovjeku daje poredak
stvaranja, i koji mu kaže da se može koristiti mesom životinja pod određenim
uvjetima, za svoj opstanak.
Nije moguće da pravimo razliku između stvaralačke upute i propisa djelovanja, i da kažemo: “Prihvatamo da nas je Kreacija uputila ka uzimanju mesa i
podarila nam sredstva za to”, ali da u izvršavanju ne prihvatamo propis i uputu.
Islam je vjera fitreta i jedini cilj joj je oživljavanje uticaja fitreta, koji se nalazi
iza zastora čovjekova neznanja. Na osnovu ovoga određeno meso je Bog učinio
dozvoljenim i halal, a neka zabranjenim i haram, propisi o ovome su opširni, a
mi ih ovdje nećemo izlagati.
b. Što se tiče milosti i osjećanja sažaljenja
Mi znamo da je osjećanje sažaljenja jedan od najvećih poklona Stvoritelja i da
je to jedan od lijepih zakona, koji je Uzvišeni Allah postavio u svakom čovjeku
i životinji. Ali, propisi i zakoni ovog osjećanja nisu općeniti. Znači, ne mogu se
svuda provesti, jer se tim načinom propis i zakon razuma kvari. Opstanak mnogih stvorenja je u velikoj i ozbiljnoj opasnosti. U društvenom sistemu čovjeka
zavladat će zakoni džungle.
Zar će se gladna životinja smilovati djeci neke majke? Zar će ona dozvoliti da
njenu malu dječicu odere i njima napuni svoj stomak?! Neće nikada. Samilost
nad panterom oštrih zuba, nepravda je prema ovcama.
Zar kažnjavanje, odvođenje kriminalaca u zatvor ili vješanje opasnih osoba
nije protiv osjećanja sažaljenja?! Da, sigurno je tako. Međutim, razum ovdje naređuje da se ne smijemo pokoriti osjećajima, jer će u protivnom mnoge nedužne
osobe nestati i biti ubijene.
Stvoreni svijet sadrži u sebi bol, bolesti i patnje kako bi čovjeka obavijestio da
će u slučaju općeg slijeđenja osjećanja društveni sistem ljudi trpiti, a kao posljedica bi uslijedilo i njihovo uništenje.
Znači, vjera slijedi propise razuma, a ne osjećaje. Da, osjećaje u okviru razuma poštuje. Za očuvanje osjećanja sažaljenja u ljudima je rečeno: “Udaranje
životinja je krivično djelo.” Do te mjere, da se životinje koje su određene za
klanje, shodno moralnim propisima, ne trebaju klati pred drugim životinjama.
110
Dok joj duša ne izađe iz tijela ne smiju se njeni dijelovi kidati. Treba joj dati
vode kako ne bi umrla žedna. Trebaju joj se što brže odsjeći četiri žile (dvije
žile za protok krvi, jednu za hranu i jednu za disanje), kako se davanje duše ne
bi odužilo. Postoje mnogi drugi propisi, čije navođenje bi dovelo do opširnosti
pisma i odgovora.
Filozofija postojanja ovakvih propisa jeste održavanje živim osjećanja sažaljenja i osjećanja u čovjeku.
Ni u jednoj vjeri ni vjerozakonu propisi na osnovu osjećanja ne nadvladavaju
propise razuma, jer propisi razuma ispravljaju društveni sistem, u suprotnom,
ako se okrene ka osjećanjima i oni će na kraju krajeva nestati.
A zašto je islam uvjetovao da meso bude halal samo klanjem, filozofija ovog
propisa se treba pojasniti na drugom mjestu.
8. Pitanje
Esselamu alejkum! Molim Vas, šta mislite za koliko vremena mogu prohodati? Po
prvi put sam nastradala, izvrnula i slomila desnu nogu, iznad stopala kost slomljena, a druga je manje i rekli su mi da će zarasti ubrzo. Ustvari, ligamenti su padom
polomljeni. Ponekad proučim neku suru kada ma zaboli noga. Molim Vas kažite
mi šta je sljedeće, jer svaki dan sve više gubim nadu da ću ikada moći da hodam
kao prije. Veliki sam vjernik u Allaha dž.š. Ako možete da mi što prije odgovorite
na moje pitanje, jer svaki dan gubim volju za životom. Unaprijed Vam se od srca
zahvaljujem. Esselamu alejkum!
Odgovor
Poštovana sestro, iako smo nemoćni u odnosu na dešavanja oko nas i brzo se
duševno “slomimo” i izgubimo nadu, ipak imamo dvije vrlo vrijedne dobiti koje
daju snagu i nadu u život, a to su:
1. Svemogući Bog,
2. Njegova davanja.
Mi smo stvorenja Boga, Koji ima neograničeno znanje, milost, ljubav i praštanje. On je od svakoga prema nama samilosniji, nama najbliži, Koji čovjeka
čini moćnijim i daruje mu nadu da može riješiti sve tegobe!
111
Uzvišeni Gospodar nam je podario velika sredstva, poput razuma, znanja,
volje i odluke. Mi pod sjenom razuma možemo razbiti mrak i tmine oko nas i
rasvijetliti ih, pod zaštitom znanja možemo životne nemogućnosti učiniti mogućim, i koristiti se njima, uz volju i odluku možemo sva razočarenja pretvoriti
u nadu.
Zašto bi se pri lomljenju noge morali toliko mučiti i svakim danom sve više
i više gubili nadu?! Zar je postojanje i život čovjekov sav u ovim nogama?! Vi se
možete, oslanjanjem na Boga i na njegove zakone, obratiti ljekaru, stručnjaku
za lomove, koji će ih i izliječiti. Naravno, sama nada u budućnost ostavlja veliki
uticaj na Vaše zdravlje.
Razmišljajte na ovakav način: “Sada kada se ne mogu se koristiti nogama
kako sam željela, koristit ću se svojim razmišljanjem. Šta bih trebala da uradim
da nadoknadim prošlost i izgradim budućnost?” Koristite se svim blagodatima
i sredstvima koje Vam je Uzvišeni Gospodar podario, kao što je umjetnost, slikanje, pisanje i mnoga druga. Ne samo da se ne bi trebali osjećati razočarano,
već svoje biće ispunite pozitivnom i korisnom energijom i krenite ka svjetlijoj
budućnosti, oslanjajući se na Uzvišenog Boga.
Ako Bog da, u bliskoj budućnosti da čujemo vijesti o Vašem ozdravljenju i
sreći u životu. I mi ćemo se za Vas moliti i učiti dovu!
Vezano za sport vidi: Odgovor 5. u poglavlju Kamata.
112
Snovi
1. Pitanje
Zanima me da li imate knjigu koja tumači snove, ili ako možete da mi odgovorite
koje je značenje mojih snova, ukratko ću Vam opisati šta sam usnila.
Nekoliko puta sam sanjala Bejtullah, a nedavno sam usnila našeg poslanika
Muhameda s.a.v.s. u blizini, osjećala sam da je Allah dž.š. u tom snu. Nisam sigurna da li sam vidjela lice Poslanika, ali sam sigurna da Allaha dž.š. nisam vidjela.
Pitala sam Poslanika, s.a.v.s, da se zauzme za mene kod Allaha. Znam da je san
lijep, ali me zanima šta znači u smislu sna o Bejtullahu.
Odgovor
Cijenjena sestro,
Načelno gledano, s kur’anskog i naučnog aspekta snovi se dijele na tri vrste.
Neki su snovi istiniti, tj. kada se oni dešavaju čovjek gleda zbilju onakvom kakva jeste i takvi snovi nemaju potrebe ni za kakvim tumačenjem, kao što se u
hadisima Poslanika kaže: “Ko me vidi u snu, neka zna da me je vidio, jer nijedan
šejtan ni džin niti bilo ko drugi ne može sebe predstaviti u liku Poslanika, Muhammeda, a.s.” Ako Bog da, Vaš san spada u ovakvu vrstu.
Druga vrsta snova su u potpunosti suprotni prvoj grupi, pa predstavljaju
lažne snove, a sanjaju se usljed nekih stanja i nedostataka – bilo tjelesnih, bilo
duševnih i psihičkih. Ova vrsta snova opisuje se i u hadisima, a psiholozi je naučno razrađuju.
Treću vrstu možemo nazvati srednjom vrstom snova, koji imaju potrebe za
tumačenjem i objašnjenjem. Upravo kao što Kur’an govoreći o snu egipatskog
upravitelja, ukazuje kako ga je Jusuf, a.s., protumačio. Jusuf tumači san dvojice
prijatelja iz tamnice, kojima se kasnije dogodilo upravo ono što im je Jusuf i
rekao.
Tumačenje snova je veoma težak posao, jer važni su uvjeti u kojima je san
viđen, vrijeme kada se sanjalo, kao i da onaj koji tumači treba poznavati zbilje
ovog svijeta. Zato je moguće da dvojica ljudi sanjaju potpuno isti san, ali zbog
različitih uvjeta kao npr. različite prirode, usmjerenja, životnih prilika, načina
113
razmišljanja – njihovi snovi imaju različito značenje. Upravo zbog navedenog,
čovjek koji tumači san ne može se osloniti na neku knjigu koja tumači snove,
ni sa vjerskog, ni sa naučnog stanovišta. Vaš san i snovi slični njemu u granicama nade, ne više od toga, objašnjavaju jednu vrstu Vašeg nutarnjeg nuranijeta
(svjetla), koje uz veću pažnju, i sa više sjećanja na Boga i brige o Kur’anu, može
postati još veće i bolje.
S nadom da i u javi doživite ovo stanje, tj. da vidite Poslanika. Molite se za
nas, i želimo Vam uspjeh i napredak.
2. Pitanje
Pitanje je u vezi snova. Da li džini imaju mogućnost ubacivanja istinitih informacija u snove, tako da se npr. dogodi da mi nešto sanjamo i to se obistini za dan,
dva, mjesec, 6 mjeseci, pa čak i tri godine? Odnosno, da li oni poznaju budućnost?
Ukoliko je moguće ovo što sam naveo, kako onda razlikovati istinite snove koji
su od Allaha, u odnosu na snove koji su od džina. Selam i sve najbolje Vam želim.
Odgovor
Sa aspekta vjere i psihologije san ima svoj poseban svijet, kao i zakone za koje
bi dugo trajalo ako bismo ih htjeli objasniti. Međutim, ukratko, san se može
ostvariti na tri načina, tj. postoje tri vrste snova:
a) košmarni snovi
b) snovi koji imaju potrebu za razjašnjenjem i
c) istiniti snovi koji odgovaraju stvarnosti
Košmar je vrsta sna koji čovjek doživljava pod uticajem neke smetnje, bilo
u tijelu, bilo u čovjekovoj psihi. Naprimjer, kada se čovjek prejede ili kada ima
visoku temperaturu ili kada je zaljubljen ili kada žestoko mrzi nešto ili nekoga
– onda u snu obično to i vidi. Čovjek ona stanja koja ima u toku budnosti na
različite načine može doživjeti i vidjeti u snu. Takvi snovi nemaju ni naučnu ni
vjersku vrijednost.
Druga vrsta snova su oni koje je potrebno tumačiti. Naprimjer, kada želimo
nekome predočiti ljepotu onoga što smo doživjeli, koristimo poređenja: slatko poput meda, lijepo poput lutke, nježno poput latice ili slične metafore. U
114
snovima se također nekada sanjaju stvari koje zahtijevaju izvjesno znanje, da
bi čovjek shvatio šta je poruka toga sna. Znanje se vidi u obliku svjetla. Ugled
u društvu u obliku krune, anonimnost u obliku smrti, prevara u obliku lisice,
krvoločnost u obliku vuka i sl. Zato je potrebno naći učenog čovjeka koji će
uzeti u obzir i čovjeka koji je sanjao i vrijeme u koje je sanjao, te dati najbolje
objašnjenje. Vidimo kako je u Kur’anu san Jusufa, a.s. – da su mu se poklonili
Sunce, Mjesec i zvijezde – protumačen kao vladavina i poklanjanje njegovog
oca, majke i braće.
Međutim, postoje i snovi koji su čista zbilja i nemaju nikakve potrebe za tumačenjem. Nekada nas obavještavaju o prošlosti, a nekada o budućnosti onoga
što će se u zbilji dogoditi. Ibrahim, a.s., sanjao je žrtvovanje svoga sina Ismaila,
što se u zbilji stvarno dogodilo.
Zato džinni uopće ne ulaze u ovu temu. I oni su bića koja su zadužena i
imaju svoje propise i obaveze, nemaju veze sa svijetom insana, mada ponekad
postoji mogućnost da neke ljude uzmu pod svoju kontrolu ili obratno. Međutim, ovo je izuzetno rijetka pojava.
Kako napraviti razliku između božanskih i drugih snova?
Prvo, nema velike potrebe da pridajemo važnost snovima, a kao drugo, ukoliko im damo važnost, moramo se obratiti učenim i razumnim ljudima. Ponekad
davanjem sadake onima kojima je to potrebno dati, san preobličimo u hajr.
Ne smijemo sebi dozvoliti da nas zlonamjerni ljudi prevare svojim maštovitim
tumačenjima snova, pa da tako pokvarimo vlastitu budućnost. Uzvišeni Gospodar je dao razum i vjeru kao čovjekove vodiče, a ne snove (iako su neki od njih
istiniti).
3. Pitanje
Prvi put sam na ovoj stranici, naišao sam tražeći tumačenje jednog sna, pa bih Vas
zamolio za uslugu ako je to uopće u mogućnosti. Naime, sanjao sam, po prvi put,
da koljem kravu. Ustvari, nisam siguran da li je krava ili bik ili čak tele, ali ipak nekako sam imao osjećaj da je u svakom slučaju u pitanju bilo klanje kurbana, tj. da
je bilo u ime Allaha, dž.š. Ovo je prvi put da me san zainteresuje, inače ne obraćam
pažnju na snove. Malo sam pregledao tumačenja pa vidio da sanjati klanje krave
znači očekivati neku nesreću u kući, tako da me je to još više zabrinulo, ali nema
115
nikakvog tumačenja po pitanju kurbana i sl. Molio bih Vas ako ste u mogućnosti da
mi protumačite ovaj san, jer sam nekako stvarno zabrinut i možda Vi znate ako sam
na neki način nešto dužan da učinim, možda je to bila neka poruka ili nešto slično.
Unaprijed veliko hvala!
Odgovor
Poštovani brate, Uzvišeni Bog stvorio je čovjeka da stigne do savršenstva i
stvarne sreće, te vječnog života. Također, poučio ga je putu kojim će stići do
tog cilja. Upučivači ili vodiči ovim putem su: Objava i razum. To znači da Bog
čovjeka iznutra upućuje pomoću jarkog svjetla, koje se naziva razum, a izvana
Objavom i Svojom riječju i preko Svojih najčistijih i najodabranijih robova, tj.
poslanika pokazuje mu i vodi ga tim putem.
San, sa aspekta ovih vodiča ima različite vrste i različita tumačenja. Svako
tumačenje zavisi od uvjeta u kojima je san viđen, kao što su vrijeme, mjesto,
zdravlje tijela i psihe, uznemirenost i niz drugih činilaca.
Upravo na temelju rečenog ne treba snu davati veliku važnost, kao što ste i
sami naglasili i nikako nije ispravno protumačiti ga kako Vi vidite kao nesreću, jer nesreća ili pak sreća zavise od toga koliko čovjek slijedi spomenuta dva
vodiča, tj. razum i Objavu. Vi se oslonite na Boga i koristite se potencijalom
razmišljanja, živite na tim temeljima i neće Vam prijetiti nikakva opasnost. Sa
vjerskog aspekta, također, Vi nemate nikakvu dužnost, jer san ne nameće dužnosti i obaveze.
Naravno, snovi nekada objašnjavaju duhovna i moralna stanja, i čovjek koji to
sanja treba iskoristiti priliku i popraviti svoje stanje u granicama logičnog i vjerskog,
a ne da ide do mjere da se optereti sumnjama, maštom i neosnovanim fantazmama.
Ako Bog da, nikakva Vas muka ne čeka, nemojte brinuti, i niste ništa obavezni učiniti. Uzdajte se u Boga, a svjetlo razuma i Objave postavite za vodiče u
svome životu.
4. Pitanje
Poštovani profesore, da li “običan” čovjek može doživjeti miradž putem sna i kako
tumačiti san duhovnog karaktera?
116
Odgovor
Ukoliko uvažena sestra pod miradžom podrazumijeva ono što je Poslanik,
s.a.v.a., učinio, sa svim svojstvima i odlikama tog putovanja, u tom slučaju treba
nam biti jasno da se takav miradž niti prije njega, niti nakon njega nije dogodio
i neće se dogoditi niti jednom poslaniku, arifu ili alimu. Samo on, Muhammed,
s.a.v.s, veliki dragulj Božijega stvaranja, mogao je dočekati da ga Allah, s.v.t.,
počasti takvom čašću.
Međutim, ukoliko pod miradžom podrazumijevate duhovno uzdignuće, otkrovenje i ukazanje duhovnih položaja i osvjedočenje Božijih znakova, takav
miradž je moguć svakom čovjeku. Poslanikove riječi da je namaz miradž vjernika, upravo ukazuju na ovu mogućnost.
U svakom slučaju, ukoliko čišćenjem i samopromatranjem posveti duši pažnju, svakako da će takav čovjek biti obdaren Božijom dobrotom i naklonošću,
bilo u snu, bilo na javi i imat će priliku dokučiti neke od zbilja, koje neočišćene
i zapostavljene duše neće imati prilike vidjeti ni doživjeti.
U velikom broju ajeta, hadisa, filozofskih i irfanskih tekstova posvećena je
pažnja ovoj temi i čovjeku je upućen poziv da dokuči spomenute zbilje. U principu, Kur’an temeljni razlog stvaranja čovjeka vidi upravo u ovim uzvišenim
duhovnim stvarnostima i na nedvojben način poziva čovjeka da se kreće u njihovom smjeru.
Što se tiče shvatanja i tumačenja snova duhovnog karaktera, treba kazati da
duhovnost ima svoju boju i miris. Ko je shvati i postigne, razumjet će i takve
snove. U isto vrijeme spominju se naznake, znaci i mjerila u Kur’anu i hadisima
i filozofskim argumentima, i u riječima arifa, sve to da čovjek ne bi skrenuo s
Pravog puta i da ne bi pogriješio ili postao igračka u rukama šejtana.
5. Pitanje
Imao bih jedan san za protumačiti, ako biste znali. Riječ je o sljedećem: Sanjam
da sam u braku sa jednom kolegicom sa fakulteta, i da ona pere suđe u kuhinji, a
ja da gledam kroz prozor i u daljini vidim zemlju Kerbelu i kažem joj “Odoh za
Kerbelu sutra”, i osjetih kako se ona rastuži na te moje riječi, i onda nastavljajući da
gledam kroz prozor kažem: “Ne bi me čudilo da se nikad ne vratim iz te zemlje”, a
ona se onda okrenu, poče plakati i mene zagrli, a i ja nju i kažem joj: “Ne brini se,
117
neću otići, ostaću uz tebe” i onda ponovo pogledam kroz prozor i kažem: “Otići
ću kad Allah bude htio.”
Pa bih volio da mi to protumačite. Drugo pitanje je kako se prelazi na šiizam,
tačnije u imamije?
Odgovor
Što se prvog pitanja tiče, ako Bog da biće hajr i dobro. Ukratko, snovi su
pokazatelj unutarnjih stanja i onoga o čemu čovjek razmišlja. Nadamo se da će
Vaša nutrina i Vaše misli biti usmjerene u pravcu stizanja do istine i da ćete se
okoristiti posebnom Božijom milošću, i da ćete na putu tog ostvarenja uvijek
imati strpljenja i istrajnosti.
Što se pak drugog pitanja tiče, stvar je u tome da je mezheb opredjeljenje
ideje, a izabiranje ideje i mezheba bez istraživanja nema nikakve vrijednosti.
Ukoliko se to dogodi posredstvom istraživanja, sasvim sigurno će čovjeku biti
osigurana sreća. Časni Kur’an na sljedeći način predstavlja jezik fitreta i zbilju
čovječnog života: Ne povodi se za onim što ne znaš! I sluh, i vid, i razum, za sve to
će se, zaista, odgovarati. (Isra, 36) Drugim riječima, ovi su perciptivni instrumenti čovjeku dati da bi svoj životni pravac mogao odabrati sa znanjem, obaviješteno
i s dubokim shvatanjem.
S druge strane, Časni Kur’an općenito ljude dijeli na dvije skupine:
a)robovi Milostivog (ibadur-rahman)
b)robovi šejtana i taguta (ibaduš-šejtan)
Ljudi se dakle nalaze ili na stazi robovanja Bogu i izabrali su Pravi put ili su
na stazi robovanja šejtanu i odabrali su put zalutalosti i kršenja zakona. Zatim,
Kur’an, da bi dao do znanja koji je to smjer robovanja Bogu, spominje tri osobine, donoseći dva zaključka. Riječ je o sljedećim načelima:
a)pažljivo slušanje s razumijevanjem različitih stvari;
b)precizna analiza i upoređivanje svega što se čulo, prihvatljivim mjerilima;
c)biranje najbolje stvari između onog što je ponuđeno.
Ukoliko se čovjek radi odabiranja vlastitog puta ili prihvatanja bilo kojeg
pitanja i stvari u životu bude pridržavao ovih metoda (tj. bude prihvatao, ali
uz istraživanje), ta praksa je pokazatelj dvije važne stvari: prvo, da on ima
Božiju uputu, i drugo, to je pokazatelj da je on razuman čovjek i misaono
biće.
118
Zahvaljujući svemu ovome, poštovani brate, odabrati šiije imamije ili bilo
koji mezheb i ideologiju, što je neodvojivo vezano sa sudbinom naše vječne
dimenzije i trajnog života, mora biti učinjeno s mnogo strpljenja i s dubokom
obaviještenošću. Taj izbor mora pružiti odgovore na idejne i duhovne potrebe,
kao i najzad na materijalne potrebe. Mora pružiti odgovore na čovjekove zapitanosti i nedoumice. Jednostavno, mora čovjeku jamčiti sreću, i to beskrajnu
sreću. Upravo stoga mora se istraživati, a istraživanje treba da bude oslobođeno
emocija.
Što se prihvatanja ovog mezheba tiče osnova leži u tome da čovjek prihvati
da je dvanaest ljudi, koji se nazivaju Imamima, postavljeno od strane Božijeg
poslanika, s.a.v.a., na temelju teksta predaja koje se prenose od njega, a prvi od
njih je Imam Ali, zatim, Hasan, Husejn a posljednji je hazreti Mehdi, koji je u
skladu sa šiijskim vjerovanjem živ, ali skriven od pogleda, i koji će u skladu sa
Poslanikovim obećanjem jednog dana da se pokaže i sa Božijim dopuštenjem će
u ljudskom društvu uspostaviti propise Kur’ana i sunnet Poslanika. Provest će
pravdu, i svako će na osnovu slobode u islamu stići do svoje sreće i sudbine.
Sa šiijskog aspekta budućnost svijeta, religije i Kur’ana je sasvim svijetla.
Doći će dan kada će i kur’anski i Poslanikovi propisi biti u cijelosti primjenjivani
i kada će čovjek u okrilju ovih svijetlih propisa stići do svoje istinske sreće. Gdje
god da se okreneš, neće biti nikakve vrste idolopoklonstva, niti traga od nasilja i
nepravde. Ljudi će živjeti u miru i sigurnosti religije.
U fikhskim propisima postoje određene parktikularne razlike prema ostalim
mezhebima, kao što te razlike najzad postoje između svih mezheba.
119
Sihir, hamajlije, zapisi
1. Pitanje
Pitanje za prof. Akbara: Da li je dozvoljeno raditi i pomoći ljudima sa hamajlijom
na kojoj su kur’anski ajeti, ili je to haram?
Unaprijed Vam zahvaljujem.
Odgovor
Bog je čovjeka učinio poštovanim i plemenitim, opskrbio ga čistom opskrbom i dao mu nadmoć i vlast nad morima i kopnom, kako se u Kur’anu kaže:
Mi smo sinove Ademove, zaista, dostojanstvom odlikovali; nosimo ih kopnom i morem, i opskrbili ih ukusnim jelima, i dali im velike prednosti nad mnogima koje smo
stvorili. (Isra, 70) Na drugom mjestu stoji: Kako ne vidite da vam je Allah pokorio
sve na nebesima i na Zemlji i da vas darežljivo obasipa milošću Svojom, i vidljivom
i nevidljivom? (Lukman, 20)
Čovjek mora imati uzvišeniju ambiciju od toga da na neprimjeren način troši
svoj život, već treba promicanjem i jačanjem vjerskih istina i ljudske misli da
ljude uvede pod okvir štita vjere i razuma. Da nepokolebljivom voljom i sebe i
druge usmjeri ispravnim smjerom života, da bi ispravljanjem ljudi i društvo bilo
popravljeno. Ukoliko se islamsko društvo popravi to će značiti sigurno slijevanje
i povratak svih resursa muslimanima. Da na taj način svima postane jasna čast i
plemenitost muslimana, a da oni uzmognu da se koriste čistom opskrbom koju
im je Allah dao na raspolaganje.
Dakle, poštovani gospodine, stanite u okrilje Božije zaštite tako što ćete osvijestiti i opametiti ljude koji se bave tim poslovima.
U isto vrijeme da kažem da sa stanovišta fikha Ehli-bejta ovo nije haram, a sa
druge strane nije ni obavezno. Za svako djelo koje nije ni haram, ni vadžib, nije haram naplaćivati usluge. Tako da čovjek može naplatiti svoj trud koji uloži u to djelo.
Svakako treba imati na umu da se kur’anski ajeti ne smiju dodirivati bez abdesta.
Kakav je stav o ovom pitanju u skladu sa sunijskim fikhom, za to pitajte ljude
koji su određeni za taj posao.
120
2. Pitanje
Kako može musliman da se izliječi od sihira? Molim Vas pošaljite mi sve o sihirima, da znam šta je to i kako mogu da se zaštitim od njih i od zlih sihirbaza.
Allahimanet.
Odgovor
Uzevši u obzir činjenicu da je sihir za veliki broj ljudi postao ozbiljan životni
i društveni problem, a u vezi sa njegovim značenjem daju se različiti stavovi, nekada možda i kontradiktorni, odlučio sam upoznati Vas sa objašnjenjem Allame
Tabatabaija, koje se temelji na kur’anskim stavovima. Međutim, uvjet ispravnog
shvatanja i stizanja do zbilje stvari jeste da se posveti velika pažnja riječima koje
ovaj učenjak izlaže svojim prepoznatljivim stilom. Nadam se da ćemo prenijeti
njegovo kazivanje na dostojan način.
1. Postojanje sihira i dešavanje natprirodnih fenomena
Nema nikakve sumnje da se oko nas dešavaju neke stvari koje su suprotne
uobičajenim prirodnim i svakodnevnim tokovima. Za takve stvari obično kažemo da su natprirodni fenomeni, jer izlaze iz okvira trenutnog poretka i kao takvi
ne spadaju među uobičajena dešavanja. Vjerovatno je mali broj ljudi koji se nisu
imali prilike sresti ili bar čuti za ovakve stvari, tako da ne ostaje mnogo mjesta za
sumnju u to da li je njihovo dešavanje moguće.
2. Vrste nadnaravnih dešavanja
Ova dešavanja mogu se ostvariti na nekoliko načina, i čovjek ih i pored svih
različitosti koje imaju može svesti pod jednu cjelovitu podjelu.
A. Dešavanja vezana za prirodne uzroke
Nekim od ovih dešavanja uzroci su potpuno prirodni i materijalni, ali su
zahvaljujući određenim stvarima skriveni našim očima. Primjeri za ovakvu vrstu
dešavanja su brojni, poput ljudi koji ulaze u vatru, ali ne gore, jer su se premazali određenim vatrootpornim sredstvima, ili kada se piše posebnim mastilom,
pa slova postaju vidljiva tek u kontaktu papira sa visokom temperaturom (naprimjer sok dobiven iz iscijeđenog crvenog luka kada se koristi kao mastilo ne
ostavlja vidljiv trag na papiru, ali kada se papirom pređe preko plamena vatre
121
linije se pojave). Ili poput mađioničara koji pred očima publike izvode brzim,
vrlo spretnim i uigranim potezima stvari koje izgledaju nemoguće.
B. Dešavanja koja nisu vezana za prirodne uzroke
Neki fenomeni pripadaju vrsti dešavanja koja se ne mogu objasniti prirodnim i običnim uzrocima. Naprimjer, izvještavanje o skrivenim stvarima, posebno ukoliko je riječ o nečemu što se treba dogoditi u budućnosti. Ovakve stvari
se ni u kakvom slučaju ne mogu objasniti prirodnim faktorima. Slično je i sa
uspostavljanjem ljubavi ili mržnje između dvije osobe, uspavljivanjem, razbolijevanjem ili pokretanjem predmeta, što između ostalog izvode indijski fakiri, a
koje smo ili toliko puta vidjeli ili o njima slušali da ih ne možemo poreći.
Dakle, imamo dvije vrste nadnaravnih dešavanja, jedna je u vezi sa prirodnim efektima i faktorima, iako većina ljudi ne zna kako se to dešava, a druga
vrsta je ona koju ne možemo dovesti u vezu s prirodnim činiocima, a koje su
takve da ne možemo jednostavno kazati: To su obične laži i prevare.
U kritičkom osvrtu Allame Tabatabai kaže da ukoliko s potpunom pažnjom
analiziramo sve vrste ovih fenomena, postat će nam jasno da su oni rezultat dvije
stvari koje se nalaze unutar čovjeka:
– snažne volje
– snažne vjere u moć volje
Kažemo “snaga vjere u moć volje” jer volja svakog čovjeka prati njegovu ličnu
naučnu predstavu (tj. kapacitet znanja). Što je vjera u mogućnost da volja nešto
može postići veća i jača, to se moć volje više širi i postaje jača. Više puta je dokazano kako jedna jaka odluka nemoguće stvari čini mogućim i kakve sve rezultate
postiže kod ljudi kao pojedinaca, ili pak u društvu.
C. Vrsta vjerovanja
Sa druge strane, čovjekovo vjerovanje može se podijeliti na dvije vrste. Nekada je vjera u učinkovitost i djelotvornost ljudske volje uvjetovana prisustvom
određenih činilaca bez kojih vjerovanje gubi funkcionalnost, kao što su posebno
vrijeme, mjesto ili sredstvo. Ukoliko uvjeti i činioci budu prisutni i ispunjeni, u
tom slučaju subjekt i posjednik volje može uzrokovati određenu vrstu ljubavi ili
mržnje između dvije osobe. Ili ukoliko se ogledalo stavi naspram djeteta, određena će duša postati prisutna i s njom će se moći razgovarati. Ovi i slični detalji su
faktori na kojima se temelji volja u subjektu koji izvodi ovakve zahvate. Kada se
stekne znanje o ovim uvjetima i kada se ono upotpuni, kada vjerovanje postane
122
izvjesno i sigurno, onda se ta stvar pred vanjskim čulima posmatrača događa kao
da stvarno gleda neki lik ili sluša neki glas. Ovo je potpuno iskustvene naravi i
upravo na tom temelju veliki broj vidara su uspjeli izliječiti smrtonosne bolesti
svojih pacijenata upravo ovom metodom, tj. uspjeli su uvjeriti svoga pacijenta da
on jednostavno nema nikakve bolesti, a on je to sasvim prihvatio.
Od Ibn Sine se prenosi da je tvrdio da ukoliko čovjek uspije isključiti čula opažanja – da okom ne gleda ili da uhom ne čuje itd. – zahvaljujući tome biće u mogućnosti da se duhovno sasvim usredsrijedi na jednu tačku i tada će ono što vidi u snu,
moći vidjeti i u budnom stanju. Drugim riječima, okupiranost različitim aktivnostima i zauzetost duše s njima, dovelo nas je u stanje u kojem se trenutno nalazimo; u
suprotnom, čovjekova je duša moćnija od onoga što mislimo i maštamo.
D. Uticaj na druge
Ako nam je jasno u kojoj je mjeri čovjekova volja učinkovita i koliko čovjeka
može učiniti moćnim, nema nikakve prepreke ukoliko se volja dovoljno ojača
da njen uticaj izađe izvan kruga svoga vlasnika i počne uticati i na druga bića.
Prirodno je da što je drugo biće ili drugi čovjek u pogledu znanja i volje slabiji,
to će uticaj vanjskog faktora na njega biti jači i djelotvorniji.
Upravo ovaj uticaj na druge je mjesto gdje se vjera u moć i snagu volje dijeli
na dvije kategorije: onu koja je uvjetovana određenim faktorima i onu koja je
neuvjetovana, tj. slobodna. Ukoliko se vlasnik ovakve volje bude oslanjao i pouzdao u vlastite resurse i moći svoje duše, prirodno je da će moć postizanja efekata i stavljanja drugih pod svoj uticaj biti ograničena, jer je čovjek, koliko god
bio moćan i jak, ipak jedno ograničeno biće koje se nalazi pod uticajem općih
zakona Univerzuma. Biće koje je samo djelić cjeline, nikada ne može dominirati
i zavladati cjelinom. Na temelju ovog principa svaki zakon u svijetu je stavljen
pod uticaj drugog zakona istog svijeta i prirodno je da će i sam biti pokriven
zakonima tog svijeta i lancima ograničenosti.
Međutim, ukoliko se vlasnik ovakve volje osloni na Boga i Njega bude uzeo za
izvor svojih moći, onda će njegova volja biti slobodna i nijedna je druga moć neće
spriječiti da djeluje, jer je ovdje zapravo posrijedi Božija moć koja teče i manifestira
se kanalom Njegove volje. Ova volja je čista od svake vrste zaprljanosti i očitog ili
tajnog širka. Takav čovjek ne vidi za sebe nikakvu vrstu nezavisnosti i samoopstojnosti, a da ne govorimo o tome da bi želio smatrati vrijednim svoju volju i moć.
Volja Božijih poslanika, evlija i onih koji su stigli do jekina o Bogu svrstava se
u red druge vrste volje, koja se na svom mjestu dijeli na dvije vrste:
123
– ona koja dolazi sa izazovom
– ona koja dolazi bez izazova
Kada kažemo da “dolazi sa izazovom” mislimo na to da Bog njome želi nešto
dokazati, dakle silom ove volje želi se dostaviti Božija naredba i u ovom slučaju
se događa mudžiza, tj. nadnaravno djelo. Na ovaj način se dokazuje poslanstvo.
Međutim, ukoliko se ovo dešava bez ikakve tvrdnje i kakvog dokazivanja,
onda to nazivamo kerametom. Ukoliko se nešto nadnaravno dogodi nakon upućene dove, onda čovjeka koji ima takvu volju nazivamo mustedžabu-d-da’vet, tj.
onaj čija se dova prima.
Vratimo se prvoj vrsti, tj. onima koji se oslanjanju na vlastite resurse. Ukoliko svoje moći ispoljava u obliku davanja vijesti i pomaže se džinima ili dušama
umrlih, u tom slučaju on se naziva gatar, a ukoliko radi s dovama, zapisima ili
vradžbinama onda je on sihirbaz.
Dakle, poštovani gospodine, i svi vi koji imate strah od sihira i želite biti sigurni
od njih, znajte da zbilja sihira nije ništa drugo do duševna snaga onog koji ga postavlja, s jedne, i padanje pod uticaj naše duše, s druge strane. Uzevši u obzir da je i
on čovjek poput nas, nema ništa što mi nemamo, osim što je vježbu usredsrijedio na
određene stvari i što je siguran i pouzdan u sebe. Ukoliko se i mi pouzdamo u sebe
i ukoliko svoj život uspostavimo na znanju i razmišljanju, te se oslonimo na Boga
– nikada nećemo imati štetu od sihira i sličnih stvari. Da se cio svijet tada iskupi
sa željom da nam učini sihir, neće to moći učiniti; međutim, ukoliko se smatramo
slabim i ukoliko se plašimo sihira i ne oslanjamo se na Allaha, jednog ćemo dana
biti u rukama sihirbaza, drugog u rukama vračara, trećeg u rukama prevaranata. Bit
ćemo poput lopte koju igrači šutaju na koju god stranu požele. Dakle, pouzdajmo se
u sebe, oslonimo se na Allaha, učinimo sebe jakim tako što ćemo imati jaku volju i
vjeru u Boga i na taj način živjeti život bez straha od sihira i sihirbaza.
Sa nadom u dan kada će među nama prevladati vjera i razum.
3. Pitanje
Htjela bih pitati, uvaženi profesore, i mislim da ćete mi Vi moći dati pouzdan
odgovor i da se Vama mogu obratiti sa ovim pitanjem. Ovo nisam nikad iznijela...
Između ostalog u mom životu, doživjela sam jedne prilike psihičku krizu odmah
nakon približavanja Kur’anu, iako sam i prije bila vjernica, a desilo mi se sljedeće:
124
neko transcendentalno stanje gdje sam dobila kao išaret da čovjek treba Iblisu
oprostiti jer je i on jedan od anđela, da bi se na zemlji uspostavio sklad, da bi meleci nama olakšali i da bi Iblis tako reći iskupio svoj grijeh, itd... Prije tog doživljaja
jedne prilike sam vidjela snop bijele, guste svjetlosti ispred sebe prilikom namaza u
džamiji koju je digao kralj Fahd u Sarajevu, pri otvorenju te džamije... Ja sam naravno dobila psihijatrijsku pomoć, ali to pitanje me još uvijek zanima, jer se meni
činilo stvarnim. Znam da je sve što se desi od Boga, ali mislila sam da je to možda
i neka proba od strane Boga, preko meleka a ja sam voljna oprostiti i mislim da
čovjek treba praštati koliko može, i Allah, Najveći, Gospodar svega prašta...
Pokušajte mi odgovoriti i dati mi koliko toliko realan pogled na ovu dilemu...
Imala sam više tih čudnih doživljaja, a nekad sanjam i istinite snove i ne znam šta
da radim sa tim informacijama, tj. šta je dozvoljeno u skladu sa islamom povodom ovih pitanja. Da nas Allah uputi, amin! Najljepša Vam hvala unaprijed na
odgovoru.
Odgovor
Poštovana sestro,
Uz želje za uspjeh, zdravlje te upućenost u onom smjeru gdje se nalazi zadovoljstvo Božije, tj. Vaša sreća, kažem: Da bi odgovor bio jasan, ukazat ću na
neke tačke, a svakako, Onaj Koji upućuje, prije svega i po Svojoj biti je Uzvišeni
Allah. Drugi, sve što imaju, imaju to dozvolom Plemenitog, Allaha, Uzvišeno je
ime Njegovo.
Riječ je o sljedećim stvarima:
1. Otkrovenja i posebna stanja za čovjeka.
Nema sumnje u to da se svakom čovjeku u toku života mogu dogoditi posebna stanja ili otkrovenja, koja nisu materijalne naravi. Ova su otkrovenja moguća
na različite načine. Nekada se događaju u obliku svjetlosti, nekada u liku čovjeka, cvijeta, bašče, strašnih bića i sl. Ona su poput snova koji su različiti i dešavaju
se svakom čovjeku. Rijetki su ljudi koji u životu nisu imali veliki broj snova. Dakle, postojanje takvih stanja i vizija nije ništa čudno. Ukoliko se to čovjeku rjeđe
dešava, to je zbog njegove opsjednutosti i zauzetosti materijalnim životom.
2. Istinitost i lažnost otkrovenja i vizija
U Kur’anu, u sunnetu, irfanu i filozofiji dokazano je da ova stanja mogu biti
istinita, kao što mogu biti i prevara nefsa ili šejtana. Očit primjer za lažni oblik
125
jeste u Kur’anu navedeni primjer Samirije, čovjeka iz Musaovog naroda, koji je
pozvao narod Izraela da obožava zlatno tele, a odvratio ih od obožavanja Jednog
Boga. Kada ga je Musa upitao šta se dogodilo, on je odgovorio: “Vidio sam ono
što drugi nisu vidjeli. Uzeo sam zemlju pod stopom meleka koji je bio došao, i
tu sam zemlju stavio u otopljeno zlato od kojeg smo napravili tele.” Ja sam vidio
ono što oni nisu vidjeli – odgovori on – pa sam šaku zemlje ispod izaslanikove stope
uzeo i to bacio, i eto tako je u mojoj duši ponikla zla misao. (Ta-Ha, 96)
Ovaj događaj u Kur’anu se ne prenosi kao običan povijesni trenutak, već kao
odgojni i poučni detalj, da bismo znali da su čovjekove unutarnje posebnosti
takve da nekada može vidjeti stvari koje su u tom trenutku drugima skrivene. Ta
vizija može čak izazvati i rezultate u svijetu materije. Međutim, nije neophodno
da viđenje bude u isto vrijeme istinito i u korak s istinom. Dakle, svako viđenje
i svako otkrovenje nekada mogu biti istina, a nekada su prevara duše ili šejtanska
insinuacija i vesvesa. Upravo zato u Kur’anu postoje dvije sure koje se skupa
nazivaju muavezatejn, tj. davanje utočišta. Riječ je o surama En-Nas i El-Felek.
Reci: “Utječem se Gospodaru svitanja i također: Reci: – Tražim zaštitu Gospodara
ljudi, te također u suri Mu’minun u 97. ajetu: Reci, Gospodaru moj, utječem ti se
od napada šejtanskih.
Sve ova uputstva su u svrhu da bi čovjek znao da se stalno nalazi na razdjelnici
puteva Istine i zablude, te da mora uvijek biti pažljiv, uvijek svjestan Boga, staviti
se pod Njegovu zaštitu, te čista srca i iskrena nijeta od Njega tražiti uputu.
3. Svaka misao i svako djelo u svijetu ima pravilo
I mi i vi i svaki razuman čovjek znamo da su zakoni ovog svijeta matematički
i da u njima nema greške. Čovjek se može koristiti svjetlom, zrakom, hranom,
odjećom i dr., na temelju zakona uravnoteženosti. Ukoliko izađe iz okvira ovog
zakona, svi korisni fenomeni za njega će biti štetni i opasni. Naprimjer, sjediti na
izrazito toplom ili hladnom vremenu je opasno i za sobom povlači mogućnost
smrti. Unositi u organizam veliku količinu vode, ili je pak ne unositi nikako,
također znači dovoditi svoj život u opasnost. Ostale stvari su istog karaktera. Dakle, kada su u pitanju korisne stvari Ovoga svijeta, ako se njihovim korištenjem
ide u krajnosti – pretvaraju se u materije štetne po nas i naš život.
Vjera i moralni zakoni ne predstavljaju izuzetak od ovog pravila. Samilost i
opraštanje imaju svoj zakon i okvir. Ukoliko se iz njega izađe u bilo kojem smjeru, u tom slučaju riječ je o samilosti koja je protivna vrijednostima i moralu, te
126
čovječnosti i vjeri. Smilovati se krvoločnom vuku znači nasilje prema janjetu.
Dakle, oprostiti šejtanu znači učiniti nasilje prema čovjeku. Osim toga, zar se
šejtan nama usprotivio pa da mu mi oprostimo? On se usprotivio Božijoj naredbi, zbog toga ga Milostivi Bog proklinje i tjera iz Svoje blizine, predstavljajući ga
čovjekovim neprijateljem. Zato oprostiti mu ili ne oprostiti, nije u okviru naših
moći. Kakvu to ulogu čovjek u ima u stvaranju, da bi se miješao u Božije poslove i zakone? Ukoliko se ipak želi miješati, treba znati da je to upravo ono djelo
koje je učinio šejtan, djelo zbog kojeg je protjeran. Meleci su pak Bogu poslušni.
Njihova strogost ili mehkost nije u njihovoj ruci, kako se u Kur’anu kaže: Robovi
plemeniti, ni u jednoj naredbi nisu Bogu neposlušni. Dakle, taj osjećaj, išaret i
naredba koju ste vi primili šejtanskog su karaktera, i jedna od njegovih prevara,
zato im ne posvećujte nimalo pažnje.
Što se tiče Vaših riječi “I znam da je od Boga sve što se desi” – one su u suprotnosti sa Kur’anom, dokazom i razumom. Tačno, sve na svijetu je u Božijoj ruci. Svi
događaji svijeta su u Božijem posjedu, pod Njegovom kontrolom i moći. Međutim,
to što je On gospodar i vlasnik i što Svojom moći sve obuhvata, ne znači da čovjek
nema moć slobodnog izbora. Uzvišeni Allah je u Svome posjedu Svome stvorenju
dao mogućnost slobodne volje i izbora, tako da čovjek može odabrati loše djelo.
4. Ispitivanje je Božiji zakon
Druga stvar koju trebamo uvijek imati u vidu i ne sumnjati u nju jeste činjenica da je među Božijim zakonima i zakon ispitivanja. Ne postoji čovjek – ni u
jednom vremenu, ni na jednom mjestu a da je izuzet od ovog zakona. Dakle, svi
moramo biti ispitivani i iskušavani.
Također, trebamo znati da su sredstva ispitivanja različita. Neki ljudi bivaju
iskušani novcem, neki položajem, strastima, neki siromaštvom i mukotrpnim
životom, neki vjerom, a neki – moguće je – upravo stanjima išareta i otkrovenja.
U skladu s rečenim, čovjek mora biti oprezan i uvijek biti svjestan Boga, tražiti
da nam pomogne u iskušenjima da bismo iz njih izašli kao pobjednici. Dakle,
moramo biti veoma oprezni.
5. Istina i zabluda imaju svoja mjerila
Kada je već ispitivanje jedan od Božijih zakona i obilježja stvaranja, trebamo
znati da mora postojati mjerilo za prepoznavanje istine i zablude, te razlikovanje
ispravnog od neispravnog. Ukoliko ovo mjerilo ne bi postojalo, mi ne bismo
127
imali moć razaznavanja, a ukoliko ne bismo imali moć razaznavanja – gubi se
smisao ispitivanja.
Zato Uzvišeni Allah radi odvajanja i razlikovanja Istine od zablude i ispravnog od neispravnog ima mjerila, a to su:
– razum,
– objava,
– uzor.
Uzvišeni Allah je čovjeka stvorio razumnim bićem, tj. dao mu je moć pomoću koje može odvojiti Istinu od zablude, prepoznati nasilnika i onoga kome je
nasilje učinjeno, odvojiti korisno od štetnog, moć da prepozna i odvoji Milostivog od šejtana. O ovome u Kur’anu imamo više od 300 ajeta o razmišljanju
i umovanju. To je pokazatelj koliko se pažnje posvećuje ovoj Božijoj blagodati.
Dakle, razumno sagledavanje životnih pitanja, bilo materijalnih, bilo duhovnih,
jeste mjerilo odvajanja ispravnog od neispravnog i istinitog od lažnog. Korištenje razuma je do te mjere vrijedno i dragocjeno da se koristi za odvajanje i
prepoznavanje razlike između istinitog Božijeg poslanika, od onoga koji to za
sebe lažno tvrdi. U onoj mjeri do koje se život vodi na temeljima razuma, do te
mjere je čovjek bliži svome cilju i više će se moći koristiti blagodatima svijeta.
Što čovjekov život bude udaljeniji od razmišljanja i korištenja uma, toliko će on
biti nesigurniji, nestabilniji i opsjednut sujevjerjem.
Drugo mjerilo za odvajanje Istine od zablude, te ispravnog od neispravnog
jesu Objava i vjera, jer su došle da bi čovjeka spasile razmimoilaženja i životnih
nedoumica. Poruka vjere je poruka istinoljubivosti i udaljavanja od laži i zablude. Poruka vjere je poruka svjetla i udaljavanja od tame. Poruka vjere je poruka
misli i razuma, bijega od neznanja i džehaleta. Poruka vjere je realnost i bijeg od
sujevjerja. Poruka vjere je poruka logičnosti, a bijeg od nesuvislosti i nelogičnosti.
Poruka vjere je poruka čovječnosti i fitreta, logike i dokaza. U skladu s navedenim
zakoni vjere su zakoni Istine. Zakon Istine se može braniti u svakom vremenu.
Istina ne poznaje nestabilnost i poljuljanost. To što učenjaci i istraživači proučavajući kretanje nebeskih tijela starih milione godina mogu tačno precizirati šta će se
dogoditi u određeno vrijeme, utemeljeno je na nepromjenjivim zakonima. Ovu
postojanost zakoni stvaranja imaju zahvaliti istinitosti stvaranja. Stvoritelj, Koji
je Kreaciju ustanovio na matematičkim zakonima je isti Stvoritelj Koji je poslao
vjeru kao uputu ljudima. Isti Stvoritelj daje čovjeku razum pomoću kojeg će u životu moći odvojiti istinu od zablude. Upravo zato su vjera i razum dva sredstva za
128
objašnjavanje i shvatanje stvaranja i njegovog Stvoritelja. Tačnije, oni su zapravo
objašnjenje i slika stvaranja i njegovih zakona. Zahvaljujući tome razum i vjera se
stalno međusobno potvrđuju i upotpunjuju jedno drugo.
Treće mjerilo: Postojanje primjera, tj. uzora, radi predstavljanja jedne cjelovite
stvari, ubraja se u stvari kojima razumni ljudi posvećuju veliku pažnju. Primjer
predstavlja dokaz ispravnosti zakona i potvrđivanje da je moguće ono što se tvrdi.
Kada se na sajmu auta vrši predstavljanje automobila time se želi dokazati da su
pređeni put i napor rezultirali datim proizvodom. Kur’an potvrđuje ovaj racionalni metod, te kaže: Vi u Allahovom poslaniku imate divan uzor za onoga koji se nada
Allahovoj milosti i nagradi na Onom svijetu, i koji često Allaha spominje. S obzirom
na činjenicu da su sva njegova djela utemeljena na prihvatanju Objave i zbog toga
što je imao moć razuma, to znači da sve što je rekao, sve što je učinio ili ostavio
može biti pokazatelj istine tog djela, odnosno neistine onoga što on nije činio.
Na temelju navedenog, musliman mora imati argument iz Objave i razuma,
te Poslanikovog sunneta za sve u što vjeruje, za svaki moralni atribut i za svako
društveno djelo koje učini. Ukoliko ne bude tako, treba znati da je izišao iz
okvira čovječnosti i božanskog fitreta, te granica racionalnosti i razmišljanja. Kao
takav neće imati opravdanja pred Bogom, niti odgovora pred svojom savjesti.
Molimo da Uzvišeni Allah povede sve svoje robove, koji imamo potrebu za
Njegovom pomoći, i da na taj način sretno, uspješni i zaštićeni prođemo preko
nesigurnih prolaza svoga života.
4. Pitanje
Molim da mi odgovorite da li postoji zaštita od potkradanja imovine na ostavinskoj raspravi od strane advokata suprotne strane, kako bi čovjek bankrotirao.
Ako i postoji kakva zaštita, molim da mi to napišete, budući da se radi o prljavim
stvarima. Unaprijed zahvalan!
Odgovor
Više puta smo u odgovoru na slična pitanja ukazali da je Bog čovjeku podario
razum i moć razmišljanja, da bi ga zaštitio od opasnosti i prijetnji. Sasvim sigurno,
ako čovjek bude koristio ova dva Božija poklona, nikada neće dospjeti u nevolju i
129
neće se dovesti u situaciju dileme kada ne zna šta mu je činiti. To što mi tragamo
za nekom zaštitom, dovom, zapisom i sl., pokazatelj je činjenice da se nismo koristili vjerom i razmišljanjem. Ne želim potvrditi ili negirati uticaj dove ili pak sihra.
Učenje dove i pisanje zapisa su neki od zemaljskih zakona. Nekada je dova izrečena
jezikom, nekada napisana na papir, a nekada neko drugi moli i doziva Boga. Međutim, ukoliko bismo bili upoznati s vjerom i vjerskim zakonima, te ih provodili
u svome životu, nikada ne bismo postali meta napada ili objekat prevare.
Hazreti Sadik veoma lijepo kaže: “Poznavalac svoga vremena (u kojem živi)
nikada neće biti izložen napadima tame ili pritisnut stegama nevolje.” Poznavati
vrijeme, znači poznavati ljude svoga vremena. Moramo naučiti zakone života, te
živjeti u okviru tih zakona. Čovjek koji živi na taj način nikada ne griješi.
Hazreti Alijevo objašnjenje
Ukoliko u društvu prevlada naklonost ka prevari, u takvoj atmosferi pouzdanje je znak nezrelosti i maloumnosti. Ukoliko pak u društvu prevagne naklonost
ka povjerenju i iskrenosti, nepovjerenje i nepouzdanje pokazatelji su unutarnje
ljudske zaprljanosti. Ukoliko se praktično provedu poruke ovog veoma jasnog
savjeta, nikada nećemo krenuti u varanje ljudi.
Ja Vam, kao bratu, savjetujem da razmislite zašto ste postali eventualna meta
prevare. U isto vrijeme tražite pomoć od Boga, i On će Vam sigurno pomoći.
Ukoliko se pak okrenete sihru, zapisima, magiji i sl., ponovo ćete biti prevareni.
U skladu s poznatom izrekom – Nemoj stajati ispod oluka da bi se sklonio od
kiše, već traži kišobran razuma i vjere.
5. Pitanje
Lijep pozdrav! Kako i sa čime bih mogao da u našoj kući napravim neku zaštitu ili
slično, da bi se bolje u miru spavalo, i da je manje glavobolje, nevolje i više uspjeha
(financije, zdravlje itd.) u životu.
Hvala za Vaše vrijeme i odgovor.
Odgovor
Mi živimo u svijetu prirode čije je uređenje materijalno. Uzvišeni Allah nam
je za uređivanje naših materijalnih i duhovnih života dao dva svjetla-vodiča:
130
jedno je razum, drugo vjera. Ovo su dva čovjekova uputitelja. Svaki čovjek pomoću razuma i vjere može urediti svoj život, tako da se i njegov materijalni svijet
i prirodni život kreću ispravnim tokom, kao i da njegov duhovni svijet i materijalni život budu u svojoj putanji.
Čovjek se, s obzirom na okolnost da mu je život racionalan, za svaki posao
treba koristiti razumom. Znanje se nekada stiče putem obrazovanja, nekad putem iskustva, nekada uputom i vođenjem Božijih poslanika. Na temelju ovog
načela svi Božiji poslanici pozivaju čovjeka k znanju i razmišljanju. Svaki život
biće uspješniji i otporniji na teškoće što bude tješnja veza između načina života
i znanja. Koliko se čovjek udalji od znanja i razmišljanja, u toj mjeri se udaljava
od morala i duhovnosti, i susreće se sa brojnim teškoćama.
Kur’an Časni kaže: Ne povodi se za onim što ne znaš! I sluh, i vid, i razum,
za sve to će se, zaista, odgovarati. (Isra, 36.) Drugim riječima, nikada se u životu
nemoj kretati bez znanja i obaviještenosti, jer i oko, i uho, i srce, dati su čovjeku zarad opažanja, tj. spoznaje, i jednoga Dana biće pitan za način kako ih je
koristio.
Dakle, uvaženi brate, ništa čovjeka ne može dovesti do uspjeha, osim znanja
i obaviještenosti. Najzad, svi Božiji poslanici dolazili su upravo zarad toga da bi
čovjeka odvratili i spasili od neznanja, sujevjerja, nelogičnih postupaka i neutemeljenog razmišljanja. S nadom da čovjek, Božijom voljom, dočeka dan kada će
svi ljudi govoriti samo sa znanjem, primati riječi samo sa znanjem i kada će im
okosnica života biti znanje i obaviještenost.
6. Pitanje
Ljudi u mojoj sredini često odlaze kod nekih starijih osoba da im “saliju stravu”
ili propišu neki lijek za bolest. Sve ove osobe se pozivaju na islam i Kur’an kada to
rade, ali ja o tome nisam našao ništa u Kur’anu, pa me zanima Vaš odgovor. Može
li čovjek činiti navedene stvari ili je dužan samostalno da se bori sa tim teškoćama?
Odgovor
Sa stanovišta Kur’ana, islama i svih Božijih pejgambera, Bog je stvorio čovjeka razumnim i pametnim i to je najveća prednost koju je Uzvišeni Stvoritelj
131
podario čovjeku. Svaka stvar, svaka odredba koja je razlog da se ova velika moć
i čovjekove mogućnosti umanje, sa stanovišta islama je haram i nedopušteno.
Jedan od razloga zabrane pijenja alkohola i korištenja droga je u tome što oni
umanjuju čovjekove intelektualne potencijale i onemogućuju snagu njegovog
razuma, te tako urušavaju čovjekovo dostojanstvo.
Zato su gatanje, saljevanje strava i slične radnje, koje su na tragu slabljenja
čovjekovog razuma i svijesti – pokuđeni i protiv takvih pojava se treba boriti.
Ali, ta borba treba biti ispravna i razumna. Takve osobe treba osvijestiti i pokazati im da je njihova najvrjednija “strava” i najbolji lijek upravo u njihovom
aklu (razumu), i da samo njihov intelekt može prirediti lijepu budućnost, kao i
otkloniti i neutralisati njihove manjkavosti iz prošlosti.
Srcem svojim je godinama od Nas svijet tražio
Ali ono što je sam imao to je zanemarivao
(Hafiz)
Kada nam je Uzvišeni Gospodar podario najbolje “strave” i najbolje “proroke” oličene u našem razumu, zašto da se onda, u liku prosjaka, obraćamo lažnim
gatarima i prorocima!? Duh islama mrzi i prezire ovakve postupke.
7. Pitanje
Mojim roditeljima već duže vrijeme neko “podmeće” sihre, što smo tek nedavno
otkrili... Zanima me na koji način ti sihri djeluju... Da li to džini obuzmu čovjeka
ili kako već? Hvala.
Odgovor
Na prvi dio Vašeg pitanja već smo ranije detaljno odgovorili, pa pogledajte
prethodne odgovore.
Što se pak džinna tiče, oni su samo još jedna od Božijih stvorenja, koji
imaju niz svojih zakona i propisa. Da, moguće je da u toku vremena čovjek
naleti na džina, kao što je moguće da džin padne u ruke i zatočeništvo čovjeka. Isto kao što je to moguće da se desi sa vukom i tigrom i lavom. Nekada
čovjek u šumi, džungli, preriji biva napadnut od zvijeri, nekada pak vuk,
132
tigar i lav bivaju zatočenici zooloških vrtova koji su u vlasništvu nas ljudi.
Odnos sa džinima je poput ovog. To su, dakle, bića sa svojim posebnim
pravilima i zakonima. Ne tiču ih sa naši poslovi i naši životi. Niti smo mi
ljudi šta dužni u vezi s njima, niti ulazimo u njihovu životnu avliju. Osim iz
dosade i besposlice.
8. Pitanje
Da li je dozvoljeno raditi pomažući ljudima sa pisanjem hamajlija iz knjiga sa
ajetima iz Kur’ana ili je haram, pošto ja to radim pune 23 godine. Unaprijed Vam
zahvaljujem. Selam!
Odgovor
Na ovo pitanje već je dat odgovor i rekao sam da sa fikhskog stanovišta takva
vrsta zarade nije haram i ne predstavlja problem. Između ostalog, u odgovoru
sam ukazao da je šteta da čovjek u životu odabere put, pored kojeg postoji niz
boljih i vrjednijih kojima čovjek može osigurati opskrbu sebi i porodici.
Naravno, pišući dove i primajući novac Vi možete koristiti priliku i upućivati
ispravnom uputom savjetom i da oslanjanjem i pouzdanjem u Boga tražite svoju
opskrbu. A Allah je obećao da će svakome ko bude uvažavao i prakticirao bogobojaznost i svijest o Bogu, Bog dati olakšanje i proširiti mu život i izbaviti ga iz
životnih tjeskoba. Da Allah pomogne i Vama i nama u pravcu sticanja Božijeg
zadovoljstva.
9. Pitanje
Tražim hodžu u Americi, ali bezuspješno. Moja svekrva se bavi nečim, mislim da
je crna magija u pitanju (ako ona zaista i postoji). Kako da najbolje zaštitim sebe i
svoj brak od toga? Nisam sretna i svaki dan sve veći i veći neuspjesi nastaju na svim
poljima. Unaprijed zahvalna.
133
Odgovor
Poštovana sestro, vezano za Vaše pitanje napomenut ću Vam dvije stvari, za
koje se nadam – ako se budu izvršile – Vaša tegoba će se riješiti, i iz dana u dan,
iz trena u tren Vaše će stanje ići ka boljem.
– Loše mišljenje je najgori problem
– Ispravno korištenje vjerom i razumom je jedini način otklanjanja nedaća
u čovjekovom životu
Kada kažete “Mislim da se moja svekrva bavi crnom magijom”, kao prvo, morate
znati da “mislim” nikad nije dokaz, već samo jedno shvatanje, bez naučnog i razumnog pokrića, što je ovo ujedno i najveći čovjekov problem u životu – djela i ponašanja drugih tumači na neispravan način. Ovakav neispravan metod terminološki
nazivamo loša kob ili loše mišljenje. Loše mišljenje je najveća teškoća koja se može
zamisliti da se nađe na čovjekovom putu života. Znači, prvi korak ispravljanja Vašeg
života je čišćenje Vašeg uma, i stranice Vašeg bitka od ovih nelogičnih shvatanja.
U slučaju da se Vaša svekrva bavi crnom magijom, znajte da ne može nanijeti
nikakvu štetu Vašem životu, niti izazvati ikakav problem, pod uvjetom da se
najprije Vi spasite ovih misaonih okupacija kako se ona bavi crnom magijom, i
sličnim mislima. Nakon oslobađanja uma i spašavanja iz zatvora i tame straha,
okrenite se vjerskim i razumskim vrijednostima, a ne tragajte za hodžama. Ako
zaista taj hodža ima snagu da spasi, znajte da bi najprije trebao da spasi sebe iz
ovog nesretnog života, kako svoje lažne i varljive ruke ne bi pružao drugima i za
komad hljeba ne bi pravio teškoće ljudima i njihovim porodicama. Znači, on je
slabiji i manje vrijedan od onog što Vi mislite.
Moramo znati da na Ovom svijetu postoje mnoge stranputice, a čovjek mora
naći sebi oslonac, kako bi pod njegovom sjenom ostao zaštićen od pada. Ovaj
oslonac nije ništa drugo do ispravna vjera, koja se dobiva na osnovu razuma i
istraživanja. Pa tako, ako Vi, umjesto da tragate za hodžama, sjednete i razmislite
– zašto mi svekrva želi pomesti život – sigurno ćete stići do rezultata i pronaći ćete i dokaz. Tada možete za otklanjanje nevolja da napravite prvi ispravni,
logični i čovječiji korak. Isto tako, sigurno znajte da na Ovom svijetu nema te
prepreke koja se na ispravan način ne može otkloniti.
Posljednja napomena:
Kur’an ima prelijepu poruku: ako čovječanstvo obrati pažnju na nju svie nevolje i komplikacije će nestati. Kur’anska poruka glasi: Svaka osoba sebe najbolje
134
poznaje, ali ne želi da prizna tu spoznaju. Ako sami sebe sa stanovišta mišljenja,
morala, ponašanja vrednujemo, tada možemo da spoznamo pozitivne i negativne strane nas samih i da na osnovu te spoznaje upravimo težnje i saradnju sa drugima. Tada će se, zasigurno, tegobe riješiti. Ponekad sa dobrotom i ljubaznošću
koju činimo drugima, možemo neprijatelje preobratiti u prijatelje, i na taj način
otkloniti teškoće. Mevlana kaže:
Svijet jedan uništi govor jedan
mrtve lisice učini lavovima
Same duše su poput daha Isaova
jedno vrijeme su rane, a drugo mast
Ponekad jedan ružan govor uništi jedan svijet, a ponekad oživi mrtve lisice, i
učini ih lavovima. Duše su u osnovi poput Isaa, a.s., poput mehlema za rane čovječanstva, ali mi zbog neznanja umjesto stavljanja mehlema, polahko pravimo
nove rane, stvaramo uznemirenost i čemer.
U svakom slučaju, poštovana gospođo, prvo se obratite sami sebi i na svoje
rane stavite ispravan mehlem, a Vašim oporavkom vanjske teškoće će se srediti,
i imat ćete lijep i sretan život.
Također, o sihru i zapisima vidi:
Odgovor 10. u poglavlju Porodica,
Odgovor 3. u poglavlju Zekat.
135
Astronomija i horoskop
1. Pitanje
Moje pitanje tiče se astronomije i horoskopa. Da li je grijeh vjerovati u to i zamolila bih za općenite informacije o astronomiji u Kur’anu. Unaprijed hvala!
Odgovor
Da bi ova tema postala jasna iznijet ćemo u sažetom obliku jednu od rasprava
koju Allame Tabatabai donosi u komentaru Kur’ana El-Mizan, s nadom da će
imati uticaja u širenju puta kojim se krećemo ka Istini.
Kob ili sreća dana
Postoje ljudi koji vjeruju kako su neki dani u godini ili mjesecu baksuzni, a
drugi sretni. Pitanje je šta se sa ovakvim vjerovanjem misli? Pod zlom kobi ili
baksuzlukom dana misli na to da se u nekom određenom danu u određeno vrijeme ne događa ništa drugo do nesreća i zlo: u to vrijeme čovjekovo djelovanje ili
neka njegova posebna djela mu ne donose nikakve koristi, niti željene rezultate.
Sreća dana svojim smislom zauzima suprotnu tačku ove definicije – u njemu se
ne događa ništa drugo do sreća i dobro, te željeni rezultati.
Preispitivanje ovog stava
Nemogućnost uspostavljanja dokaza
Za dokazivanje ovog stava ni u kojem slučaju ne možemo iznijeti ni naučni,
ni filozofski dokaz, zato što je priroda vremena s aspekta trajanja i periodičnosti
takva da su joj sastavni činioci slični jedni drugima; tačnije rečeno, svi sastavni
činioci vremena su isti i odlikuju se istim štastvom (kviditetom), tako da nema
smisla, ni racionalnog opravdanja da jednoj monolitnoj i jedinstvenoj zbilji ustanovljavamo različita pravila i zakone, pa da na osnovu toga kažemo kako je ova
jedinstvena i jedna stvarnost takva da joj je jedna skupina činilaca zlokobna i zla,
a da su joj drugi činioci sretni. U skladu s filozofskim pristupom u kojem se kaže
136
da je zakon istovjetnih egzistenata i u dozvoljenom, i u zabranjenom istovjetan,
što znači da ista bića imaju iste tragove, tako da različitost u tragovima jedne iste
stvari nema ni naučnog, ni filozofskog smisla.
Nemoguće je znanjem obuhvatiti uticajne i aktivne uzroke i činioce
Kada govorimo o činiocima i uzrocima koji sudjeluju u dešavanjima i događajima, te u dovođenju djela do krajnjih rezultata, treba nam biti jasno da
oni izlaze iz okvira koje naše znanje može obuhvatiti. Dakle, mi nemamo
toliku naučnu snagu i moć da bismo bili kadri odrediti sve činioce koji imaju
uticaj u vremenu, pa da bismo mogli pojmiti da li su i koji su od njih prisutni
u određenom razdoblju, na osnovu čega bismo znali da li će određeno djelo
biti učinkovito i uspješno ili ne, i na taj način izbjegli nepoželjne posljedice, te kako bismo na osnovu toga znanja vrijeme mogli podijeliti na sretno i
zlokobno.
Također, iskustvo nam ne može pomoći, zato što su iskustva i eksperimenti
korisni tek onda kada bismo vrijeme mogli sagledati samo po sebi, bez djelatnih
činilaca, i da ga takvog ogoljenog pojmimo, shvatimo i uzmemo u obzir, pa tek
onda da kažemo: ova je posljedica rezultat ovog činioca, a ova onog drugog.
Međutim, jasno je da nam vrijeme samo po sebi, dakle, bez činilaca i bez uzroka,
nije poznato. Upravo zato mi nemamo načina, nemamo dokaza da poreknemo
bilo sreću, bilo nesreću pripisanu danu, kao što nemamo dokaza kojima ih možemo potvrditi.
Svakako, postoji razlika između toga kada kažemo: “veoma teško”, “pretpostavlja se” i slično, od toga kada kažemo: “nemoguće je”. Dakle, dokazati ili
odbaciti ovo pitanje je izvan okvira dokaza i racionalnosti.
Stav Šerijata i vjere
U Časnom Kur’anu se nalazi izraz zlokobnost dana, kao što se navodi i blagoslovljenost nekih drugih dana. Naprimjer: Jednog kobnog dana poslali smo na njih
(narod Ada) leden vjetar koji je neprestano puhao. (Kamer, 19) Na drugom mjestu
kaže: I Mi poslasmo protiv njih, u danima nesretnim, vjetar leden. (Fusilet, 16) Na
jednom mjestu se kaže: Noć Kadr, bolja je od hiljadu mjeseci. (Kadr, 3) Zatim: Mi
smo počeli da je u Blagoslovljenoj noći objavljujemo. (Duhan, 3)
Iz ovih se ajeta, iako samo formalno, može zaključiti da su sreća ili nesreća
ipak vezane za dane ili noći, jer u njima je ili puhao strašni ledeni vjetar ili je
npr. objavljen Časni Kur’an. Ipak, ne može se reći da je uticaj doba takav da se
137
prolaskom određenog razdoblja, kao što su mjeseci i godine, to isto nesretno ili
pak sretno vrijeme vrati, jer da je tako, svako bi vrijeme ili bolje rečeno, svi bi
dani bili ili sretni ili nesretni, jer se uvijek ponavljaju, a u svakom se nešto događa. Dakle, događaj koji se odigrao u određenom danu ili noći je osnovni razlog
da taj dan ili tu noć smatramo sretnom ili nesretnom.
Sasvim je očito da mi posredstvom događaja koji mogu biti sretni i blagoslovljeni ili nesretni i zlokobni, dane dijelimo na sretne ili zlokobne. Ova podjela
nije utemeljena na biti, suštini i zbilji dana ili samoga vremena, a ista je stvar i
kada je u pitanju mjesto. Zašto su neka mjesta veoma poštovana i sveta, poput
Kabe? Jasno je da se zemlja kao zemlja ne razlikuje od neke druge, već je zdanje,
građevina ta koja u zavisnosti od toga da li je poštovana i sveta ili ozloglašena
i pokuđena, određenom mjestu ili određenoj zemlji daje epitet sakralnosti ili
profanosti.
Hadisi
Postoji velik broj hadisa o ovoj temi, koji sasvim nedvojbeno neke od dana
nazivaju nesretnim, a druge sretnim. Iako je veliki broj ovih izmišljen, ipak onaj
dio koji je ispravan upućuje nas na ovakav zaključak. Njima se želi zaštiti vjerski i bogobojazni duh muslimana. Naprimjer, dan smrti Božijeg poslanika, dan
Ašure, dan kada su Ibrahima bacili u vatru, dan kada je skupina nekog naroda
ubijena. Ukoliko ljudi – ne vodeći nikakvog računa o ovakvim događajima, i ne
praveći razliku između onog dana u kojem je umro Poslanik i ostalih dana – žive
i rade, privređuju i zarađuju kao da se na svijetu ništa dogodilo nije i sasvim
im je svejedno, malo po malo, korak po korak, ta ravnodušnost ih dovodi do
duhovne nesreće.
Ako dan kada je Poslanik postao poslanik, (Jevmu-l-be’sat), ne bude važan
muslimanima, polahko će zaboraviti važnost poslanstva, a time i samu suštinu
poslanstva, što dovodi do toga da to postane samo jedan blijedi pojam koji, eto,
postoji u našem islamskom naslijeđu, i to je to. Da li je važan i zašto je važan
– to se pitanje ne postavlja. Ponašajući se na taj način čovjek više ne pravi razliku između običnog čovjeka i poslanika, ne shvata suštinu svoga postojanja, ne
shvata ni suštinu i neizmjerljivu važnost prisustva poslanika među ljudima, ne
shvata važnost povezanosti s Bogom. Ono što ne shvata, to i zaboravlja i zameće,
a kada se to dogodi, takav čovjek čini mnoštvo nasilja i zala. Zbog toga, Kur’an
nam kaže: Eto toliko! Pa ko poštiva Allahova obilježja – zaista, to je pokazatelj srca
bogobojaznih. (El-Hadž, 32) Riječ – še’air uportijebljena u ovom ajetu, množina
138
je od riječi – še’iretun, koja znači obilježje, znak. Naređivanje davanja sadake,
učenja Kur’ana, učenja dova, održavanja rodbinskih veza, postoje upravo da bi
se spriječile nesreće i zle kobi.
Objašnjenje hazreti Hadija
Jednoga dana čovjek po imenu Hasan bin Mesu’d odluči otići u posjet hazreti
Hadiju. O tome pripovijeda: “Toga dana udarih se kamenom po prstu, zatim
me jedan konjanik s kojim sam se mimoilazio zakači po ramenu, nanijevši mi
veću povredu. Kada sam već bio blizu kuće, u sokaku je bila gužva, tako da su mi
pocijepali odjeću. Rekoh u sebi: Da me Allah sačuva zla, kako je danas samo nesretan dan! Kada sam ušao kod hazreti Hadija, on mi se obrati riječima: ‘O Ibn
Mesu’de, kakve su to pogrešne misli i pretpostavke?! Ti si uvijek s nama, zato ne
bi trebao svoj grijeh tovariti na pleća nedužnih!’ Rekoh: Ja se u kajem Bogu zbog
greške koju počinih. Tada mi on reče: ‘Kakav grijeh imaju dani, da vi kada god
vas stignu rezultati i kazne vaših djela, neugodnost prebacujete na pleća dana, te
da taj dan smatrate zlim danom?’ Rekoh mu: Kajem se zbog ove greške zauvijek,
ovo je moja tevba, o sine Poslanikov. On mi odgovori: ‘To nije dovoljno, morate
se odreći vjerovanja u zloslutnost dana, jer to nema koristi za vas. Bog će vas
kazniti, zato što korite dane po onom što oni krivi nisu. Hasane, zar do sada nisi
shvatio da je Bog Taj u Čijim rukama je kazna i nagrada? On je Taj Koji za neka
djela odmah ili nagrađuje ili kažnjava, još na Dunjaluku, a za neka će to učiniti
na Ahiretu.’ Zatim je rekao: ‘Nikada se ne ljutite i ne pripisujte danima da se
upliću u Božiji sud!’ Rekoh mu: Razumio sam, dragi moj mevla!”
Ova i njoj slične predaje, želi spasiti ljude od zlih tragova njihovih duša, nefsova.
Ako čovjek ima snažno srce, tako da se ne pouzda u takve priče, tim bolje. Ukoliko
pak nema toliko snage, onda neka se potrudi da okretanjem prema dovi, učenjem
Kur’ana, davanjem sadake priskrbi tu moć i da se osloni i pouzda u Allaha.
Uticaj zvijezda na stanje na Zemlji
Sljedeća stvar koja nije odvojena od prethodno uzete u obzir, jeste pitanje
učešća i uticaja zvijezda ili nebeskih tijela u sreći ili nesreći ovozemaljskih dešavanja. Zaista, da li je u pitanju racionalno uvjerenje, koje se da dokazati ili je
riječ o sujevjerju koje je oprečno naučnim i vjerskim činjenicama i istini?
Ono što bi se u vezi s ovim pitanjem moglo kazati sa razumskog i naučnog
aspekta, te sa stanovišta filozofskih dokaza je u potpunosti isto ono što je navedeno u prethodnom primjeru. Razum nema načina ni da dokaže, ni da porekne
139
takav uticaj, dakle nema dokaza kojim bi se uputili jednom od dvije staze: potvrđujućom ili odricajućom.
Stari su zvjezdoznalci, astrolozi u Indiji vjerovali da su događaji na Zemlji povezani sa stanjem ili položajem zvijezda na nebu. Bili su nepokolebljivo uvjereni
da i zvijezde stajačice i pokretne zvijezde imaju upliva u dešavanja na Zemlji.
Astronomi drugih područja vjerovali su i prihvatali da samo sedam planeta poznatih u to vrijeme imaju neposrednog uticaja na dešavanja na našoj planeti, a
to isto nisu smatrali i za ostale zvijezde. Vjerovali su da svaki položaj ima svoj
poseban uticaj na Zemlji, uspostavljajući na taj način i astrološka pravila. Kako
bi koji položaj nastajao, predviđali su šta će se dogoditi. Postoji velik broj različitih mišljenja i stavova o astrologiji. Međutim, treba znati da:
– ti propisi nisu stalni
Dakle, nije da se – kada nastupi jedno stanje ili položaj određenog nebeskog
tijela – apsolutno može kazati “dogodit će se to i to”, već ovo nekad bude tačno,
a opet drugi put netačno.
– postoji djelomična povezanost
Slušajući čudne priče o različitim događajima, koje nisu malobrojne, možemo doći do zaključka da postoji izvjesna, djelomična veza, ali ne i potpuna.
Dakle, ne apsolutno negiranje, a ni apsolutna afirmacija – postoji nešto, ali koliko i kako, to baš i nije jasno. Ono što se iz hadisa u vezi s ovim pitanjem može
razumjeti jeste upravo navedeno. Dakle, postoji određena povezanost između
zvijezda, nebeskih tijela i onoga što se događa na Zemlji. Međutim, ne može se
odrješito presuditi i reći ovo što se dogodilo na Zemlji je zbog položaja određene
planete ili zvijezde. Nijedan učenjak koji se bavi ozbiljnim istraživanjima i proučavanjima na ovom polju, niti potpuno negira niti, niti bezuvjetno potvrđuje
navedeno.
Uticaj položaja nebeskih tijela na dobro ili kob dana
Kada je riječ o hadisima koji govore o ovoj mogućnosti, prvo što se primjećuje je da ih ima velik broj, i da se u njima mogu naći različiti opisi i različite
ocjene. Međutim, općenito gledano, mogla bi se napraviti sljedeća podjela ovih
hadisa:
a) prihvatanje uticaja
Dakle, hadisi u kojima se prihvata uticaj položaja zvijezda na ovozemaljske
događaje. Naprimjer, određeno djelo u određeni dan je sretno i berićetno, dok u
140
drugom danu u njemu nema sreće ni berićeta. Ili naprimjer, ukoliko želiš putovati u određenom danu, podijeli sadaku da bi se spasio nesreće toga dana.
b) opća negacija
U jednoj skupini predaja ovaj uticaj se u potpunosti poriče, kao u riječima
hazreti Alija, koji kaže: “Astrolog je poput gatara, a gatar je poput sihirbaza, sihirbaz je kao nevjernik, a nevjerniku je mjesto u Džehennemu.” (Nehdžu-l-belaga,
govor 78)
c) djelomično prihvatanje
Na nekim mjestima se načelno prihvata da postoji uticaj, a također se dopušta i da se tome podučava, s naznakom da u takvom podučavanju nema velikog
dobra.
d) izmišljeni hadisi
Sasvim je jasno da su veliki broj hadisa na ovom polju izmislili kako oni koji
prihvataju, tako i oni koji ne prihvataju uticaj zvijezda na dešavanja na Zemlji,
te je i lanac njihovih prenosilaca nejasan.
Načelno, možemo reći sljedeće: ukoliko je zvjezdoznanstvo s ciljem da svoje
živote predamo položaju zvijezda, i da bi na osnovu toga gatali, kako kaže hazreti
Ali, to nam ne dozvoljava ni vjera, ni razum, ni zdrava misao, jer je Uzvišeni
Allah Nebesa i Zemlju i nebeska tijela i prirodu stvorio za čovjeka da bi pomoću
nje stigao do savršenstva i vječne sreće. Kako ne vidite da vam je Allah pokorio i na
raspolaganje dao sve na Nebesima i na Zemlji i da vas darežljivo obasipa blagodatima Svojim, i vidljivim i nevidljivim? (Lukman, 20) Dakle, Uzvišeni Gospodar od
svih egzistenata postojećeg svijeta, želi red i sistem kojim će upravljati svijetom
ljudi i tim putem zadovoljavati njihove potrebe.
Nema logike u tome da Allah stvori svijet za čovjeka, a zatim da istog tog
čovjeka učini zatočenikom položaja zvijezda. Ovo niti ima racionalan smisao,
niti je prihvatljivo sa stajališta vjere. Međutim, ukoliko se pod zvjezdoznanstvom
misli na osvajanje i usvajanje znanja o njihovim međusobnim odnosima i zakonitostima, te o vezama između njih i Zemlje ili njih i ljudi, sasvim sigurno, ne
samo da je logično već je i korisno i za svjetovni i za vjerski život, jer upoznavanje
svijeta i prirode pomaže čovjeku da se što više njima koristi i pomaže. A zvijezde
i planete su dio tog svijeta.
141
Prije braka
1. Pitanje
Poštovani, zanima me pitanje sklapanja braka i odabir budućeg partnera. Tačnije, ja
sam muslimanka, i on je da tako kažem “musliman”, ali to ne primjenjuje u praksi.
Mene muči to njegovo stanje, i ne znam tačno koji su stavovi islama po ovom pitanju. Da li mogu sa tom osobom stupiti u brak? Hvala Vam unaprijed na odgovoru.
Odgovor
Na pitanje slično ovom već je dat odgovor i možete pogledati rubriku odgovora i pročitati ga. Međutim, ukratko i Vama kažem:
Neophodnost traženja
Jedna od osnovnih i važnih islamskih naredbi, kao i Poslanikovih, jeste pitanje
neophodnosti istraživanja i traženja, prije bilo koje vrste djelovanja. Kada je jednom prilikom Poslaniku došao čovjek i tražio od njega savjet, u odgovoru je dobio
sljedeću poruku: Kada god zaželiš nešto učiniti, prvo razmisli o ishodu toga.
Dakle, ukoliko ipak djelujemo, ali nismo razmišljali o posljedicama i učincima,
znači da smo pokazali nepoštovanje prema islamskim propisima. Prije nego želimo,
naprimjer, nekoga kritikovati zato što ne postupa u skladu sa islamom, trebamo prvo
sami sebe kritikovati što ne postupamo u skladu sa islamskim uputstvima.
Neophodnost analiziranja
Ukoliko smo prvi korak učinili pogrešno, tj. bez razmišljanja smo se upustili
u neku avanturu, drugi korak ili potez moramo povući posve svjesno, tj. obaviti
temeljitu analizu koja će se zasnivati na islamskim propisima, da bismo došli do
odgovora koji je islamski metod rješavanja aktuelnog pitanja.
Neophodnost izabiranja najbolje opcije
Kur’an nas uči da pri životnim i naučnim izborima uvijek izabiremo najbolju opciju i mogućnost. Najbolja opcija ne znači uvijek dobro djelo, nekada je
142
najbolja opcija loše djelo, koje se – kada uporedi sa lošijim – svrstava u opciju
izabiranja boljeg.
Dakle, dobro razmislite o svome životu i pogledajte koja je za vas opcija
bolja. Također, znajte da pozivanje u vjeru teče na temelju obaviještenosti, lijepog morala i blagih riječi. U ajetu se kaže: Idite vas dvojica (Musa i Harun) kod
faraona i pričajte s njim blagim riječima, ne bi li se opametio ili prepao, tj. ne bi
li postao svjestan svoje greške i ne bi li uvidio kakav kraj ga čeka zbog njegovih
djela. Dakle, blag govor, lijepo ponašanje i moral i izbor najljepših riječi jesu prvi
uvjet za nešto što se naziva naređivanje dobra i odvraćanje od zla.
Shvatanje uvjeta vremena i mjesta
Veoma je bitno razaznati pod kojim uvjetima, u kojem vremenu i na kojem
mjestu se s dotičnom osobom može porazgovarati. Naređivanje dobra, tj. kritika
koja se upućuje djeci pred njihovim vršnjacima, kao nedolično ponašanje traži i
sama da se sa strane tretira kao odvraćanja od zla. Zato, sa islamskoga aspekta ne
može svako naređivati dobro i odvraćati od zla, jer prvi uvjet ovog veoma važnog
vjerskog i društvenog principa je prepoznavanje i razlikovanje.
Praktičan poziv
Pretpostavimo li da si mu već supruga, u tom slučaju bi ga trebala svojim ponašanjem pozvati na razmišljanje o tome kakva je razlika (i gdje se ona nalazi) u ponašanju osobe koja poštuje i prakticira postulate vjere, s onom osobom koja im uopće
ne pridaje važnosti i pažnju. Tvoj lijep moral, preciznost u poslovima, pedantnost,
ljudsko ophođenje i sl. može dovesti do toga da se on pokaje, te da se vrati na put
Istine. U slučaju kada biste imali djecu, pred njima ga moraš uvažavati, da bi takvo
čovječno ponašanje porodičnoj atmosferi dalo posebnu aromu, te u najmanju ruku
da svojoj djeci daš orijentir života, da na taj način zavole islam i islamsko ponašanje.
Kur’an nam kaže da ukoliko čovjek obavlja svoje vjerske obaveze, zalutalost i neupućenost drugih mu ne može nauditi: O vjernici, čuvajte duše svoje; neće vam nauditi
onaj ko je zalutao kada ste upućeni! (El-Maida, 105.)
Zahvaljujući svemu iznesenom, poštovana i milostiva sestro, uradi u skladu
sa svojom dužnošću, a Bog će pomoći, a ako Bog da i njega uputiti na Pravi put.
Što se tiče onih koji su možda već stupili u ovakav brak, sama činjenica da
njihovi muževi imaju tako dobre supruge je – ako Bog da – znak Božije milosti
prema njima, jer se u hadisu kaže da je dobra supruga pokazatelj muževe sreće.
Neka Vam Allah pomogne i podari uspjeh.
143
2. Pitanje
Da pohvalim sve koji rade na ovoj web-stranici, sa dovom da ih Allah dž.š. nagradi.
Moje pitanje je glasi: Je li grijeh oženiti curu koja je priznala momku da je imala
seksualni odnos, odnosno da ona nije djevica, a on jeste?
Odgovor
Da bismo došli do ispravnog i sveobuhvatnog odgovora moramo obratiti
pažnju na nekoliko činjenica.
1. Brak je osnovni temelj za produžetak ljudske vrste
Treba imati u vidu činjenicu da je dijete plod veze između oca i majke. Zahvaljujući nečem sasvim prirodnom, važi da je trag svake stvari zapravo razvodnjeni
uzrok koji ga je ostavio za sobom – ukoliko majka ili otac budu imali moralnih
nastranosti i zaprljanja, ona će sasvim prirodno djelovati na dijete. Danas ovo pitanje ne treba posmatrati skeptično, jer pitanje genetike i prenošenja roditeljskih
osobina je i prihvaćena i dokazana naučna činjenica. Upravo kako se prenosi boja
kože, krvna grupa, tjelesne osobine sa roditelja na djecu, vjera još preciznije ukazuje da se roditeljske moralne osobine također prenose na djecu, a ne zaustavljajući
se na tome ukazuje da se čak i same misli pri intimnom odnosu prenose na dijete.
Poslanik, s.a.v.a., kaže: “Prilikom odnosa sa svojim bračnim drugom ne zamišljaj
nekog drugog, jer je to jedna vrsta bluda, koja ostavlja traga na djetetu.”
Ovaj svijetli govor jedna je od naučnih nadnaravnosti Božijega poslanika.
Danas su naučnici uspjeli naslutiti neke istine na tom polju, ali nisu još uvijek
smogli pokriti sve aspekte ovog govora. Ako Bog da, da čovjek uspije dostići
dubinu ovih naučnih istina koje otvaraju nove obzore.
2. Koristi djece
Među prava koja islam uzima u obzir kada je u pitanju bračni život, između
ostalog, spadaju prava i obaveze prema djeci koja će biti plod tog bračnog života.
Časni Kur’an kroz univerzalni zakon kaže: Čista zemlja daje plodove, dozvolom
Božijom, a ona koja je nečista daje neznatan plod. (E’araf, 58) Ovo je naučni
zakon koji je aktuelan u cijelom svijetu i svim njegovim segmentima. Zato ga
Allah i daje do znanja ljudima, da bi znali da između uvodnih koraka i rezultata
uvijek postoji veza i vlada jedinstvo. Zbog toga je čista i dobra supruga veoma
144
uticajna i podobna za rađanje čiste i dobre djece, kao što također važi i suprotan
sud. Poslanik kaže: “Supruga je temelj života, vodite računa uz koju osobu i na
kakvom moralu dižete svoje potomstvo i oslanjate svoj život.” Prema ovome,
voditi brigu o budućnosti svoje djece jedna je od roditeljskih obaveza, na koju
islam obraća veliku pažnju. U vezi sa rečenim postoji velik broj vrlo suptilnih
psiholoških zapažanja. Ipak, ukazat ćemo samo na jednu stvar.
Zašto se u islamu toliko naglašava pitanje unošenja halal hrane? Odgovor je
jasan, zbog toga što čista i halal hrana ostavlja traga u cijelom životu, između
ostalog, na način razmišljanja i na samo potomstvo, upravo kao što i haram zalogaj ima njemu svojstvene posljedice. Mevlana kaže da je haram zalogaj povod
za rađanje zavisti; poput mamca koji je pripremljen za ljudske probleme, vodi u
neznanje i nemar. Taj zalogaj ima ulogu sjemenke čiji plod je misao. Ili – zalogaj
je poput mora, a biser je znanje.
3. Istinsko pokajanje i čišćenje
S druge strane, moramo znati da je pokajanje okean povratka Allahu, način
ostavljanja loših djela, te čišćenja od njih. Tevba je more koje čisti svu prljavštinu,
i unutarnju, i vanjsku. Poslanik, s.a.v.s., rekao je: “Čovjek koji se pokaje od grijeha
je kao onaj koji nema grijeha.” A Časni Kur’an kaže: Da nema Božije dobrote i Njegove milosti, nikada se nijedan od vas očistio od grijeha ne bi. (En-Nur, 21)
Dakle, ukoliko je neko čist i opran od uprljanja, mora znati da je to tako
zahvaljujući Božijoj milosti, a ne njegovoj volji i odluci. Ova Božija milost ispoljava se na dva načina čisteći ljude.
Jedanput preventivno, tj. uopće ne dozvoljava da se neko uprlja darujući
bezgrješnost, a jedan od primjera je događaj hazreti Jusufa, a.s., koga je osvjedočenje i gledanje Božijeg manifestiranja na svakom koraku Ovoga svijeta očuvalo
od svih zaprljanja. Ili, primjer hazreti Merjem, koja vidjevši meleka u liku lijepog muškarca kaže: Utječem se Milostivom od tebe. Dakle, ovakvi ljudi, zato što
su uvijek svjesni Božijeg prisustva, te svjesni razorne snage protivljenja Božijim
naredbama, nikada ne dozvoljavaju da se ni u mislima, pa ni u djelima zaprljaju
bilo čime. Blago li njima, koji imaju dobar kraj!
Drugi način Božije milosti ispoljava se odnošenjem već nastale nečistote posredstvom pokajanja zbog grijeha i gaženja Božijih zakona. Reci: “O robovi moji
koji ste se prema sebi ogriješili, ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah će, sigurno,
sve grijehe oprostiti; On, doista, mnogo prašta i On je milostiv.” (Zumer, 53)
145
Zaključak je sljedeći: ukoliko se djevojka o kojoj je riječ pokaje zbog svoga
djela, te odluči da neće činiti nemoralna djela i neće stupati u nedozvoljene intimne odnose, u tom slučaju na putu stupanja u brak sa njom ne postoji nikakva
prepreka. Ona je poput djevojke ili mladića koji uopće nisu ni imali nemoralnog
odnosa, jer Bog ju je obuhvatio svojom milošću i oprostom. U slučaju da se ovo
dogodi i da Vi stupite u brak sa njom, nemate pravo da joj prigovorite ili da je
uvrijedite zbog ovoga, niti iko ima pravo da je gleda kao nečistu osobu, jer ona je
sa stanovišta vjere očišćena, jer joj je Allah zajamčio čišćenje (naravno, uz iskreno
pokajanje).
Međutim, ako nastavi i bude uporna u ostvarivanju nemoralnih odnosa, pa
makar Vam postala i žena, sa islamskoga stanovišta i u skladu sa fikhskim propisima, ona ne zaslužuje da je izaberete za ženu i za majku svoje djece.
Sa fikhskog aspekta ovakva ženidba nije haram, posebno ukoliko osjećate da
možete da je izvedete sa tog opasnog puta.
Da nas Uzvišeni Allah svojom milošću, ako Bog da, sve spasi od svih vrsta
zaprljanja, i u vjerovanju, i u moralu, i u djelima i da nam podari čistoću.
3. Pitanje
Imala sam momka koji je bio vjernik, ali se nije tako ponašao. Naime, bio je grozna osoba, psovao je, omalovažavao me, nikada me nije poštovao kao osobu iako
sam sve radila kako je htio. Ukratko, bio je užasan, licemjer. Naravno, razišli smo
se jer ja to psihičko, nekad čak i fizičko maltretiranje nisam mogla izdržati. Poslije
njega sam upoznala momka, koji ima pravu dušu, sve odlike pravog mu’mina,
kakav on treba biti, koji nikada nije povisio ton na mene, ali koji ima kršćansko
ime. Šta da radim?
Odgovor
Upravo kao što ste rekli, loš moral i lišenost ljudskih vrijednosti kod osobe
dovodi do propasti porodice. Iz ovakvih primjera treba uzeti pouku.
To što u vezi sa drugom osobom kažete da je njegova duša oplemenjena, ali
nosi kršćansko ime – ako je musliman, ne postoji zapreka da se udate za njega.
Naravno, njega treba upoznati sa činjenicom da ime čovjeka ima status zastave
146
države, čija je funkcija predstavljanje te zemlje. Zato svaka zemlja treba da ima
njoj svojstvenu zastavu. Međutim, ako ta osoba ne prihvata islamska vjerovanja,
jedna muslimanka nema pravo da se vjenča za njega, koliko god on imao lijepu
narav i moral i bio dostojan pohvale u tom pogledu. Što se tiče ovog pitanja,
treba imati na umu da se moralni propisi razlikuju od pravnih.
Na kraju bih htio reći nešto u vezi sa Vašim riječima “bio je vjernik”. Po islamu, vjernik je ona osoba čije se vjerovanje očitava kroz njegov moral i govor. Ako
pogledate dva drveta, koja nemaju ni lista, ni grane, ni ploda, kako ćemo shvatiti
koja je to vrsta drveta? Jednu trešnju, npr. prepoznajemo po njenom listu, plodu
ili stablu. Ukoliko naša vjera bude samo na jeziku, a da je ne potvrđujemo kroz
djelo, odnosno da ne nudi plodove lijepog ponašanja i morala, za takvog čovjeka
se ne može reći da je vjernik. Želja mi je da uložimo trud na ispravnom razumijevanju vjerskih pojmova i da našim ponašanjem ne odbijamo ljude od Boga i
pobožnosti.
4. Pitanje
Esselamu alejkum! Poštovani, ja zaista volim islam i u njemu pronalazim samo ljepotu. Međutim, moj budući partner u tome ne vidi ništa posebno lijepo, iako jeste
musliman. On smatra da su mnoge stvari u islamu pretjerivanje i nazadnjaštvo. Mi
bismo uskoro trebali stupiti u brak, ali on ne prihvata mnoga islamska načela, što
mene čini neodlučnom po tom pitanju. On nije protiv čitavog sistema islama, već
protiv pojedinih principa. Ja ne znam šta da učinim, želim žarko da on razumije da
je islam savršena i divna vjera i molim Boga da ga uputi, ali osjećam se kao na dvije
strane, kao da moram izabrati, a ne želim birati, jer volim obje strane. Međutim,
stalno mi je u glavi, mislim da je ajet, da Allah upućuje onoga koga On hoće, pa
možemo li i mi uticati na nekoga da prihvati istinu? Veliki selam!
Odgovor
Uz srdačne selame, poštovana sestro, čestitamo na tome što Vas je Allah pomogao i usmjerio da stremite ka Istini i da imate tako divan pogleda na svijet.
Upravo kao što ste sami kazali, propisi i zakoni islama su tako lijepi i logični,
postojani i utemeljeni na fitretu. Jednostavno, Allah nije stvorio ljepšeg sistema
147
od njega. Iako, nažalost, to jarko Sunce skrivaju tamni oblaci onoga što mnogi
muslimani čine, te tako ono ostaje neprepoznato i neuočeno mnogim ljudima
na svijetu. S druge strane, neprijatelji istine lažnom propagandom i isticanjem
naših greška, prikazuju islam nejasnim, mutnim i ružnim.
Međutim, to Sunce nikada ne zalazi, niti će ostati prekriveno oblacima, već
će doći dan, koji nije daleko, kada će stati nasred neba i osvijetliti srca i misli
ljudima. Ovo je jasno i sigurno Božije obećanje.
Što se pak Vaše udaje tiče: Sa kur’anskog stanovišta brak je izvanredno vrijedno
duhovno djelo, čiji cilj je neprocjenjivo vrijedan. U braku se treba ostvariti psihički
mir i duhovna sreća. Brak je osnovni temelj opstanka čovječanstva i popravljanja
društva i djece. Upravo na temelju toga poslanik kaže: “Vodite računa o tome koga
ćete učiniti kamenom temeljcem materijalnog i duhovnog života svoje djece.”
Brak nije poput kupovine odjeće ili obuće, koju nakon što ostari ili je se mi
zasitimo možemo lahko otarasiti ili je odbaciti.
Brak je vezanje dvije duše ili mnogo duša, a ukoliko među njima ne bude podobnosti i usklađenosti, sasvim je sigurno da sveti cilj braka neće biti postignut.
Zato, dugo i dobro razmislite i odlučite tek kada sve sagledate. Potpuno
umno, realno i trezveno analizirajte svoju budućnost i budućnost svoje djece.
Ne dozvolite sebi, da ne dao Bog, uđete u avanturu koja bi imala gorak kraj.
Došao je jedan čovjek Poslaniku i rekao mu: “Božiji poslaniče, daj mi savjet
koji će mi osigurati dobro i Dunjaluka i Ahireta.” Poslanik ga upita: “Ako ti kažem, hoćeš li se pridržavati?” On reče: “Hoću, o Božiji Poslaniče.” Poslanik mu
isto pitanje ponovi tri puta, a čovjek je tri puta dao potvrdan odgovor. Nakon
tog naglašavanja i skretanja pažnje da je riječ o velikoj stvari Poslanik reče: “Kada
god odlučiš da nešto učiniš, najprije razmisli o ishodu.”
Zato ne dozvoli da postaneš žrtva ljubavi čijeg ishoda nisi svjesna.
Dželaludin Rumi na lijep način govori o ovoj temi:
Ljubav što se zbog lijepe puti budi,
nije ljubav, ona nam loš kraj nudi.
Ne želim kazati – nemojte se udati, već dobro razmislite, pa svjesno: ili se
udajte ili odustanite. Kako to Poslanik kaže: “Razmisli o ishodu!”
Budite sigurni da ukoliko iskrenog nijeta, samo u ime Allaha svjesno odaberete bilo koju odluku, Bog će Vam pomoći.
To što kažete kako biste voljeli da on postane svjestan, veoma je lijepa i dobra stvar. Zato racionalno, svjesno, sa znanjem, lijepim moralom i s ljubavlju
148
postupajte prema njemu. U isto vrijeme, ne dozvolite sebi da to što biste voljeli da
se dogodi postane Vaš zatvor, pa da sutra Vaš život postane mjesto sukoba, svađa,
nerviranje i psihoze. Dakle, ponavljam, oprezno povucite svoj potez.
U vezi s tim da Allah upućuje Istini i da li mi možemo na tom planu biti od
koristi, moram Vam kazati da prema istini upućuje samo i jedino Allah. Zaista ti
ne upućuješ koga ti voliš već Allah upućuje koga On želi. (Kasas, 56) Međutim, isti
ovaj Kur’an na drugom mjestu kaže: i zaista ti upućuješ na pravi put. (Šura, 52)
Ova dva časna ajeta nisu u suprotnosti, već nam žele kazati da je istinski uputitelj Allah; međutim, mi smo dužni i obavezni to činiti, a Bog će ostaviti traga
i uticaja u našem obavljanju te obaveze. To je kao uzimanje hrane, oblačenje,
zagrijavanja prostorije – mi obavljamo ono što smo dužni izvršiti, a uticaj i ishod
su u Božijim rukama.
Dakle, mi u granicama svojih mogućnosti trebamo izvršiti svoje obaveze, a
uticaj, učinci i upućenost, to je već u Božijoj ruci. To na neki način znači da i mi
vršimo neki uticaj ali, naravno, uz Božiju dozvolu.
149
Brak
1. Pitanje
Selam alejkum brate Akbar Eydi, neka Vas Allah nagradi za za trud koji činite da
ljude na Pravi put uputite, naravno, sa Vašom redakcijom. Prvi put čitam ova pitanja i Vaše odgovore i moram reći da ste tih i dajete precizne odgovore, iako su neka
pitanja vrlo provokativna. Ja sam 34 godine star, a od 25. godine života sam prešao
iz hanefijskog mezheba u džaferidski, elhamdulillah, i ipak se razumijem dobro sa
svojim roditeljima koji su hanefijskog mezheba. Pa daj Bože da se svi muslimani
sporazumiju! Imam jednu molbu za braću sunite: prije nego što kritikujete, prvo
učite upoznati nekoga, to je vrlo važno. Rasulallah je rekao: “Prije nego tražite
tuđe greške, gledajte u svoje greške.” Neka nam se Allah smiluje svima, jer Njegovu
milost trebaju i oni koji su na Pravom putu.
Moje pitanje glasi: Kako da postupim sa ženom koja kaže da vjeruje u Boga, ali
se ne oblači islamski, ne klanja, ali posti Ramazan. Da li je takva žena halal?
Odgovor
Zahvaljujemo Vam na iskazanoj pažnji i poštovanju. Također, zahvaljujemo
Uzvišenom Gospodaru zbog činjenice da živite s roditeljima na lijep način, kao
i zbog toga što nemate međusobnih sukoba. Također Vam čestitamo od srca
na ovom islamskom moralu i od Uzvišenog Gospodara molimo da pomogne i
Vama da nastavite tako, kao i svim muslimanima, i pojedincima, i grupama.
Hadis koji ste citirali iz sebe izliva cio svijet svjetlosti i poruka. Ukoliko bismo
svi mi radili u skladu s njim, sasvim je sigurno da ne bi ostalo vremena i prostora
za traženje tuđih mahana. S druge strane svi, baš svi, imamo potrebu za milošću,
pažnjom i naklonošću Božijom, kako se u Kur’anu kaže: A da nije Allahove dobrote prema vama i milosti njegove, nijedan se od vas nikada od grijeha očistio ne bi,
ali Allah čisti onoga koga On hoće. Allah sve čuje i sve zna. (Nur, 21.)
U hadisu se kaže: “Kada želiš spomenuti nedostatak drugoga, razmisli da
li i ti imaš isti ili sličan nedostatak. Ukoliko imaš, onda je veliki nedostatak
za čovjeka da previdi svoje, a da vidi tuđe mahane (nedostatke). Ukoliko pak
nemaš, iz zahvalnosti prema Uzvišenom Gospodaru prođi se navođenja tuđih
nedostataka.”
150
Što se tiče pitanja koje ste postavili:
Islamsko oblačenje je obavezno, zato je njegovo namjerno zapostavljanje haram. Isto tako je i sa namazom. Međutim, ono što jednu ženu muslimanku čini
zabranjenom muslimanu ili obratno, jeste slučaj da se njeno negiranje namaza ili
hidžaba na neki način vraća na nijekanje poslanstva. U suprotnom, nije haram
jer je riječ o muslimanu/ki i može se s takvom osobom stupiti u brak i živjeti s
njom. Naravno, obavezno je (vadžib) voditi računa i čuvati stepene naređivanja
dobra sa prijatnim tonom (na blag način). To se mora obavljati korak po korak,
sa islamskim moralom, objašnjavajući materijalne i duhovne koristi, te na taj
način ili naređivati dobro, ili odvraćati od zla. Sama činjenica da žena posti uz
mjesec Ramazan pokazatelj je pozitivnog koraka za njenu uputu.
S nadom da idućeg mjeseca Ramazana neće propustiti namaze, te da će poštovati islamski način odijevanja.
2. Pitanje
Molim Vas da mi odgovorite da li je dozvoljeno da muslimanka sklopi muta-brak
sa već oženjenim muslimanom, koji za to nema dozvolu prve, stalne žene? Da li ako
sklope brak na određeno vrijeme, nakon razvoda njih dvoje mogu opet sklopiti novi
bračni ugovor za muta’h, bez da prođe period čekanja? Allah Vas nagradio. Selam.
Odgovor
U vezi sa privremenim brakom podijeljena su mišljenja između sunija i šiija.
Sa aspekta džaferijskog fikha muškarac musliman može iako je oženjen čovjek u
stalnom braku, uzeti drugu ženu u privremeni brak. Naravno, ova mogućnost je
uvjetovana time da se ne umanji pravo žene iz stalnoga braka – kao prvo, te da druga
žena s kojom stupa u privremeni brak bude potreba i neophodnost – kao drugo.
Dozvola žene iz stalnog braka nije potrebna, osim ako je prilikom sklapanja braka
žena uvjetovala da muž za stupanje u privremeni brak traži od nje dozvolu.
Pitanje ponovnog stupanja u privremeni brak sa istom osobom
Ukoliko je ugovoreno vrijeme isteklo, dakle žena nije stupila u brak sa drugim muškarcem jer je u iddetu, nema potrebe za čekanjem prolaska iddeta, već
151
se odmah može sklopiti novi privremeni brak i oni jedno drugom postaju ponovno dozvoljeni.
Napominjemo da treba poslušati savjet islama da je pitanje privremenog braka, čak i sa šiijskog stanovišta, propisano u slučaju nužde i kada je zaista neophodno, a ne zarad raspirivanja strasti.
Zbog toga se trebamo ponašati tako da čast islama bude očuvana, a ne da u
ime vjere – kaljamo obraz vjere.
3. Pitanje
Selam. Htio bih pitati kakav je stav islama u vezi sa stupanjem u brak sa rodbinom
daljom od prvog koljena (kako se to kod nas u Bosni kaže). Malo sam zbunjen,
pošto znam da su Ali, a.s., i Fatima, a.s., bili drugo koljeno (pradjed im je isti:
Abdul-Muttalib) dok takav brak u današnjici ne bi naišao na odobravanje (zbog
srodstva). Znači Kur’anom su dozvoljeni jedno drugom, ali su ipak rodbina? Da
Vas Allah nagradi.
Odgovor
Sva islamska pravila bez ikakve sumnje imaju svoje koristi, kako za pojedinca
tako i za društvo. Upravo zbog toga neka su djela mustehab, tj. poželjna ili pak
vadžib, tj. obavezna. Ukoliko neka djela ulaze u okvir mekruha ili harama, tj. da
ih je nepoželjno činiti ili su strogo zabranjena, sasvim je sigurno da se u njima
kriju određene štete, kako za pojedinca tako i za društvo.
S druge strane, islam je vjera za sva vremena i sve ljude do Sudnjega dana, a
čovjek se stalno nalazi na stazi napretka i usavršavanja, pa mnoge od koristi ili
štete sa naučnog aspekta još nisu objašnjene. Kao što su mnoge štete i koristi koje
su nama danas jasne, za naše pretke bile zagonetne, tako će mnoge stvari koje su
nama nejasne za naše nasljednike u budućnosti biti jasne. Općenito, ukoliko mi
za neki propis ne poznajemo razlog zašto je dozvoljen ili zabranjen, to ne znači
da se u njemu ne krije korist ili šteta, jer bez ikakve sumnje sva islamska pravila
su utemeljena ili na ostvarenju koristi, ili na očuvanju od štete.
S obzirom na činjenicu da je donosioc vjere islama Poslanik, s.a.v.a., koji je
primio poruku od Uzvišenog Stvoritelja, u čijem stvaranju nema niti najmanjeg
152
nedostatka (a stvaranje svijeta je radi stizanja čovjeka do stvarnoga savršenstva i
istinske sreće), ne dolazi u obzir da bi ovaj Apsolutni Mudrac, saopćio Poslaniku propis, a da taj isti propis sa naučnog aspekta posjeduje i najsitniji propust.
Dakle, Poslanikovo djelo je sa vjerskog aspekta pokazatelj njegove dozvoljenosti,
a značenje dozvoljenosti podrazumijeva da se u tom djelu ne krije ni najmanja
šteta – ni ovosvjetska, ni ahiretska, ni materijalna, ni duhovna, ni moralna ni
društvena. Dakle, sa vjerskog aspekta ovakav brak je dozvoljen.
Međutim, što se tiče toga da danas takav brak ne bi naišao na odobravanje
– ovo neodobravanje je stav javnog mnijenja, a nikako naučna tvrdnja. Kako se
kod nekih od ovakvih parova javlja prepreka neprihvatanja krvne grupe, nauka
ne odobrava njihov brak, zbog toga što potomak iz takvog braka može imati teškoća (mada je i to pitanje riješeno zahvaljujući najnovijim naučnim otkrićima).
Taj problem nije vezan za srodnike, već kako rekoh za krv. Velik broj brakova
između srodnika, sa naučnog aspekta nemaju ni najmanje smetnje ni zapreka,
kao ni između ostalih supružnika. Neki pak imaju smetnje, ali ne sa aspekta
srodstva, već sa aspekta osobina krvi, upravo kao i drugi supružnici kod kojih se
ova prepreka može javiti, a da nemaju nikakve rodbinske veze.
U skladu sa izloženim, niti svi rodbinski brakovi imaju smetnje, niti su svi
bračni drugovi koji nisu u srodstvu bez smetnji. Smetnja koji se javlja zbog krvi,
nije u vezi sa rodbinom ili onim koji to nisu, u suprotnom bi svi brakovi između
rodbine trebali biti zabranjeni i prije testova, a s druge bi strane svi brakovi između onih koji nemaju rodbinske veze trebali biti dozvoljene bez ikakvih uvjeta.
Mi dobro znamo da to nije tako.
Filozofi koriste jedan izraz, kojim bismo se i mi mogli poslužiti. Oni kažu:
Najbolji argument za dokazivanje neke stvari, jeste njeno postojanje. Praktično
iskustvo je dokazalo da u velikom broj brakova između srodnika nema niti najmanje medicinski dokazane smetnje kod djece rođene u takvim brakovima.
Postavlja se pitanje: Zašto je onda postalo uvriježeno mišljenje da su takvi
brakovi nepodobni, nepoželjni ili šta već? Ovo je mišljenje utemeljeno na historijskim tokovima, čemu trenutno nije mjesto za razmatranje, ali što se svodi na
intrigu protiv vjerskog nauka.
Na temelju ukazanog, sa kur’anskog i islamskog stanovišta nema nikakve prepreke u sklapanju braka između srodnika (unutar dozvoljenog), amidžić i amidžična, kći tetke i sin tetke mogu se uzeti, najbolji dokaz tome jeste Poslanikovo
djelo. Ova dozvola ne znači da ne treba učiniti i test, već je u načelu takav brak
dopušten. Međutim, ukoliko bi eventualno postojala prepreka nepodudaranja
153
krvi njih dvoje, ta smetnja bi se trebala riješiti ili pak uopće ne bi trebalo stupiti
u brak, upravo onako kako što se dešava kod onih koji nisu u srodstvu, ali ipak
iz opreznosti obavljaju test krvi.
Međutim, sam princip stupanja u brak, bez uzimanja u obzir eventualnih
nepoželjnih mogućnosti, sa kur’anskog je aspekta dozvoljen i u njemu nema
nikakvog problema.
4. Pitanje
Iznenađen sam što mi još uvijek niste odgovorili na pitanje o muta-braku i pomalo
razočaran, iskreno Vam moram reći. Ja sam naime pitao koja je razlika između
muta braka u slučaju kada se žena već udavala i kada ne mora imati dozvolu staratelja za brak (koji u vašem mezhebu ne iziskuje ni svjedoke) i zinaluka, pošto svako
ko dođe u situaciju da počini blud sa ženom koja se već udavala može to opravdati
muta brakom. Najljepše Vas molim da mi odgovorite na ovo pitanje ili ću u protivnom misliti da je to zaista jedna neispravnost koja će me u budućem periodu
značajno odvratiti od izučavanja vašeg mezheba i bojim se da ću izgubiti sklonosti
prema Vama. Unaprijed hvala.
Odgovor
U vezi sa Vašim pitanjem: “Kada udavana žena nema potrebe za dozvolom
staratelja i svjedokom, kakve u tom slučaju muta-brak ima razlike sa zinalukom?” moram Vam reći:
Dragi i uvaženi brate, svjedok, odnosno svjedočenje jesu jedan od islamskih
zakona potreban radi prevencije društvenih teškoća, a ne čine neophodan uvjet.
Islamska pravila ustanovljena su tako da olakšaju životne teškoće. Čak i obaveznost gusula, abdesta i tejemuma popraćena je u Kur’anu Božijim riječima da
nam ne želi pričiniti teškoće, već da nas želi očistiti (El-Maide, 6.) Također, u u
78. ajetu sure Hadž kaže se: On vas je odabrao i nije vam u vjeri učinio teškoće.
Dakle, i Kur’an, i sunnet našega dragog Poslanika svjedoče jedno pravilo: Vjera
je bogatstvo, a ne teret.
Na Vaše pitanje koje ste formulirali tako kao da se privremeni brak ne razlikuje od zinaluka, možemo odgovoriti, da se razlikuje upravo u izgovaranju
154
posebnih riječi kojima se sklapa ta vrsta braka. Ukoliko se brak sklopi putem
tih riječi, a obje strane budu posjedovale potrebne uvjete, jedno drugom su dozvoljeni. Ukoliko riječi sklapanja braka ne budu proučene, tj. izgovorene, jedno
drugom su zabranjeni, tj. haram. Dakle, razlika je ista ona razlika koja postoji
između mesa koje je halal, jer su prilikom klanja proučene posebne riječi (tj.
bismilla), i mesa koje je haram ukoliko te riječi nisu proučene. U čemu je razlika
između ispravnog i neispravnog namaza? U abdestu ili nijjetu. Ukoliko se uzme
abdest i zanijeti, namaz je ispravan. U suprotnom je neispravan. Na isti se način
može govoriti i o ostalim islamskim propisima. Dakle, ono što čini dozvoljenim
jesu riječi kojima se sklapa brak i ostali potrebni uvjeti.
Kada kažete da svako može svoje djelo opravdati i kazati kako je posrijedi privremeni brak, te su riječi za mene iznenađujuće čudne! Da li su din
i islamski propisi obavezujući da bi ih čovjek morao opravdavati, ili su to
društvena pravila, pa čovjek vara da bi obmanuo druge ljude?! Din je zbilja,
te ako njegovo prihvatanje i prakticiranje nisu praćeni istinskim prihvatanjem
srcem, kao i neophodnim praktičnim djelima, onda je riječ o dvoličnosti ili
grijehu. Ukoliko čovjek kaže ono što mu srce ne prihvata, on je munafik, a ne
musliman. Ukoliko ono što govori prihvati srcem, ali to ne prihvati praktično,
on je grješnik, tj. fasik, a ne mu’min. U skladu sa ovim objašnjenjem, ukoliko
budemo razmišljali na način Vašeg pitanja, u tom slučaju niti jedno vanjsko
djelo muslimana ne može biti prihvaćeno, što bi za sobom iziskivalo uništavanje vanjskog društvenog sistema islama, i načelno gledano religioznost bi bila
nemoguća.
Naprimjer, odlazite kod mesara s namjerom da kupite meso. Otkud ste sigurni da to meso nije ukradeno? Otkud ste sigurni da ga je zaklao u pravcu Kible?
Otkud ste sigurni da ga je zaklao s bismilom? Otkud ste sigurni da ga je musliman zaklao? Mogli bismo postaviti hiljade drugih pitanja, kako vezano za meso
tako i za ostale životne situacije.
Zajedničke tačke privremenog i trajnog braka:
– u oba slučaja obavezno je sklopiti brak posebnim riječima,
– ne smiju postojati prepreke sklapanju braka,
– mora se odrediti visina mehra,
– moraju se ispunjavati uvjeti koji dozvoljavaju ulazak u brak, kao npr. da
žena nije u stanju iddeta, tj. u periodu kojeg mora sačekati nakon prethodnog braka, ili smrti supruga
155
– pravila u vezi sa djecom, i srodnicima koji sklapanjem u brak postaju od
onih koji su mahram, tj. s kojima se više ne može stupiti u brak, ili pred
kojima žena može biti otkrivena...
– pravila u vezi sa nasljednim pravom djece od strane oba roditelja i
obrnuto,
– neophodnost iddeta za ženu, nakon prestanka braka,
– zabranjenost stupanja u odnos prilikom mjesečnice.
Različite tačke između privremenog i trajnog braka:
– u privremenom braku nema nasljeđivanja između muškarca i žene koji su
stupili u takav brak,
– kada istekne vrijeme koje je dogovoreno da budu u privremenom braku,
brak automatski prestaje, bez potrebe za raskidanjem,
– vremenski razmak između dva privremena braka za ženu jesu dvije mjesečnice ili najviše 45 dana,
– u privremenom braku neophodno je odrediti dužinu trajanja, tj. od početka se mora znati koliko će vremena biti zajedno,
– žena bez dozvole muža može izaći iz kuće, osim da to bude u suprotnosti
sa uvjetima postavljenim i prihvaćenim prilikom dogovora kod sklapanja
braka,
– u privremenom braku muž nije obavezan osigurati ženi troškove života.
Ajet koji je privremeni brak učinio dozvoljenim jeste 24. ajet sure En-Nisa:
A ženama s kojima ste imali bračne odnose morate dati vjenčane darove njihove. I
nije vam grehota u onome u čemu se uz obostrano zadovoljstvo dogovorite, nakon
određivanja vjenčanog dara, (tj. da ga umanjite ili povisite).
Sunijski alimi koji su izričito rekli da se ovaj ajet odnosi na privremeni brak:
– Nevevi u komentaru Sahihu-l-Muslima, svezak IX, str. 179,
– Zamahšeri u Tefsiru Kaššaf, svezak I, str. 519,
– Bejheki u Sunenu-Kubra, svezak VII, str. 205,
– Abdurrezak u El-Musenifu, svezak VII, str. 497,
– Alusi u svom komentaru Kur’ana, svezak V, str. 85,
– Kurtubi u svome komentaru Kur’ana, svezak V, str. 130,
– Ibn Kesir u svome komentaru Kur’ana, svezak I, str. 474,
– Sujuti u svome komentaru Kur’ana, svezak II, str. 140,
– Šafe’i u Hašijetu-l-hazin, svezak I, str. 423,
– Kadi Ebu Bekr Andalusi u Ahkamu-l-Kur’an, svezak I, str. 163,
156
U našem vremenu, postoji razmimoilaženje šiijske i sunijske uleme o tome
da li je privremeni brak dozvoljen ili zabranjen. Sunijski učenjaci ne smatraju
dozvoljenim privremeni brak, dok su šiije vjerovanja da je dozvoljen, i smatraju ga jednim od važnih načina za rješenje društvenih problema, koji može stati
na put nemoralu i enormno velikom broju stupanja u nedozvoljene seksualne
odnose, istovremeno rješavajući psihički problem društva, a posebno mladog
naraštaja.
U svakom slučaju, da li je ispravan ovaj ili neki drugi stav, ostaje sljedbenicima određenog mezheba da se obrate mišljenjima svojih učenjaka, jer mi ovdje
ne govorimo o njegovoj ispravnosti ili neispravnosti.
5. Pitanje
Da li muž ima pravo da ženi zabrani druženje ili povremeni odlazak kod žena vjernica u njegovom odsustvu, ako je odsutan po 2-3 mjeseca. Je li to izoliranje žene na
neki način nepravedno, ako žena traži dozvolu, a muž nije saglasan obzirom da se
radi samo ženama vjernicama. Svjesna sam zabrane o izlasku bez dozvole muža, ali
se pitam da li je u redu da se u potpunosti zabrani ženi kontakt na ovakav način?
Odgovor
Božija vjera islam je vjera ljubavi, milosti, razuma i fitreta (iskonska ljudska
priroda u kojoj je Bog stvorio čovjeka). To je vjera koju nam je Uzvišeni opisao
u Svojoj Knjizi riječima: ...i nije vam On u vjeri načinio poteškoće. (Hadždž, 78).
Uzvišeni Bog je tako Milostiv prema nama da nam nije želio pričiniti poteškoće
čak ni pri kupanju ili uzimanju abdesta: Allah ne želi da vam pričini poteškoće,
već želi da vas učini čistim i da vam blagodat Svoju upotpuni, da biste bili zahvalni.
(El- Maide, 6).
Islam je došao da ljudima nagovijesti slobodu. Kao što to sam Kur’an veli:
...I da jedni druge, pored Allaha, bogovima ne držimo!”. Ovim se hoće poručiti sljedbenicima nebeskih vjera: ovo vam je Moja poruka – nemojte se dijeliti
na gospodare i robove, uglednike i sluge. S druge strane, u vašoj svijetloj vjeri
je vaša čast, ljubav i blagodat, naročito u porodičnom miljeu. Poslanik islama
veli da jedna rečenica muža svojoj ženi: “Volim te.”, nikada neće izaći iz njene
157
podsvijesti. Porodičnu atmosferu treba da krasi ljubav, blagost, samilost i uzajamno povjerenje. Po kur’anskom tumačenju smisao postojanja bračnog druga
jeste smirenost, harmonija, ljubav i rahmet: I jedan od dokaza njegovih je to što
za vas, od vrste vaše, stvara žene da se uz njih smirite, i što između vas uspostavlja
ljubav i samilost; to su, zaista, pouke za ljude koji razmišljaju. (Rum, 21)
Tačno je da muž sa fikhskog stanovišta ima određena prava nad ženom kao
i ona nad njime, njihova prava i obaveze su u međusobnoj sprezi, ali ta prava
nikad nisu tako rogobatna, pa da je muž šef policije a žena osuđenik, ili u najmanju ruku optuženik. To je ono što bi cijenjeni brat (Vaš muž) trebao znati.
Upravo ovakvi nemoralni, nehumani i na koncu neislamski postupci, doprinijeli su da se jedna u osnovi milosrdna, brižljiva i tolerantna vjera, danas
smatra okrutnom i nemilosrdnom. Ovi neispravni postupci bivaju razlogom
da se porodice raspadaju i da se nered i nesigurnost uvlači u islamsku porodicu
i društvo.
Je li normalno da čovjek koji iz svog mjesta izbiva mjesecima ženu, uz to
pokornu i odanu vjeri, lišava njenih islamom zagarantovanih prava, te da je
sprječava da kontaktira sa drugim pobožnim ženama? Zaista, po islamu nijedan čovjek nema pravo da ženu lišava njenih ljudskih prava, osim u onim
stvarima koje se tiču međusobnih ličnih prava, a koja su po islamskom fikhu
razjašnjena.
6. Pitanje
Moje pitanje se odnosi na moje skoru udaju. U vrijeme u koje je zakazano šerijatsko vjenčanje trebala bi mi uslijediti menstruacija, pa da li je dozvoljeno vjenčati
se u tom slučaju? Unaprijed hvala.
Odgovor
Sa aspekta fikhskih propisa Ehli-bejta, za valjanost sklapanja šerijatskog braka nije uvjet ne biti u menstrualnom ciklusu. Dakle, brak sklopljen za vrijeme
menstruacije je ispravan. Ako Bog da Uzvišeni Allah će Vam podariti čist bračni
život koji će biti obogaćen plodovima i dobrim evladom – djecom koja će biti
158
povod radosti i ponosa i na Ovom i na Onom svijetu, pred Poslanikom. Svakako, nije potrebno naglašavati da za vrijeme menstruacije ne smijete stupiti u
intimni odnos. Kada već govorimo o bračnim pitanjima i menstruaciji, usput
da napomenem da je propis da žena ne može biti u danima menstruacije kada je
riječ o razvodu braka.
Puno sreće u braku i molim Uzvišenog Allaha da Vam pomogne, pa da živite
primjernim islamskim brakom u kojem će odnosi između tebe i muža biti islamski i u kojem će se djeca rađati i odgajati na islamski način.
7. Pitanje
Kratko, pitanje glasi: Da li se musliman može oženiti kršćankom, bilo za stalno
ili privremeno, ako može pod kojim uslovima, a ako ne može zbog čega? Selam!
Odgovor
Sa stanovišta fikha Ehli-bejta privremeni brak sa kršćankom nema nikakve
prepreke. Poznato je da stalni brak fakihi dozvoljavaju, mada neki iz predostrožnosti sumnjaju u dozvoljenost ovog braka.
Što se pak stava sunijskog fikha tiče, morate se obratiti na adresu Islamske
zajednice.
8. Pitanje
Evo pet dana tražim po internetu, ne bi li uspio naći, ali nema konkretnog odgovora. Jedni kažu ovako, drugi kažu onako i ne mogu nikako da saznam pravu istinu.
Mene zanima da li je grijeh da musliman oženi kršćanku, jer ja sam musliman, a
moja djevojka je katolkinja i volimo se i stalo nam je jednom do drugog. Ona je
vjernica i vjeruje u Jednog Boga, ali na svoj način tako što ona ide u crkvu, a ja
idem u džamiju. Ja sam također dijete miješanog braka, gdje mi je rahmetli otac
musliman, a mati katolkinja, ali sam ja na očevoj strani i musliman sam jer klanjam i obavljam neke dužnosti. Budite konkretni i recite mi da li je grijeh ako bi
se ja oženio sa katolkinjom i da li to smijem?
159
Odgovor
Neki fakihi, sljedbenici Ehli-bejta, ženidbu sa ženama koje pripadaju sljedbenicima Knjiga, dakle, kršćankama ili jevrejkama smatraju dozvoljenom i ukazuju da to nema šerijatsku prepreku. Neki opet smatraju da uzimanje takvih žena
za suprugu nije dozvoljeno. Naprimjer, ajatollah Huji, rahmetullahi alejh, je
smatrao to dozvoljenim. Međutim, kakav je stav sunijske fikhske uleme, o tome
pitanje trebate postaviti Islamskoj zajednici i fetva-eminu.
9. Pitanje
Selam alejkum. Imam veliku muku i molim da mi odgovorite na pitanje. Ja sam
musliman, elhamdulilah! Nisam oženjen, hodam s jednom djevojkom, ali ona je
bila udata i ima sina. Ja je volim, a i ona mene. Jako me poštuje i klanja. Hoćemo
da se uzmemo, ali nam naši roditelji ne dozvoljavaju da budemo zajedno. Da li
smijem da se oženim njome ili...Hvala unaprijed.
Odgovor
Sa fikhskog stanovišta, djevojka koja se prije udavala nema potrebe da traži
dozvolu od svoga oca za stupanje u novi brak, stoga što je očeva dozvola, ustvari, jedna vrsta pomoći njegovoj kćerki koja još uvijek nema iskustva u toj vrsti
društvenih relacija pa je moguće da bude prevarena ispoljavanjem lažnog prijateljstva, ljubavi i dobrote. Međutim, kada se uda i iz bilo kojeg razloga razvede,
ona već u dovoljnoj mjeri poznaje stanje društva te može donijeti bolju odluku.
Zbog toga u fikhu postoji pravilo da ukoliko djevojka koja se još nije udala a ima
potrebu za udajom, a njen otac bez ikakvog razloga ne želi prihvatiti stupanje u
brak i pravi joj smetnju, njegovo pravo u tom slučaju više ne važi i ona se može
udati bez njegove dozvole.
Prema tome, vi se možete i bez dozvole roditelja uzeti.
Što se tiče moralne strane
U svakom slučaju, općenito gledano, roditelji svojoj djeci žele dobro i sreću.
Oni zbog svoje djece podnose mnogo napora i ulažu mnogo energije. Oni žele
da im se budući supružnici njihove djece dopadnu. Usljed toga je neophodno
160
lijepim moralom, ispravnim i logičnim postupkom, blagim riječima, milostivo
i s mnogo ljubavi, uz pokazivanje svoje malenkosti pred njima, razgovarati o
toj temi i postići njihovo zadovoljstvo i hajr-dovu koja će biti stalni pratilac u
životu.
Hvala Uzvišenom, i Vi i Vaša buduća supruga obavljate namaz, a u Kur’anu se
kaže da strpljenjem i namazom tražimo pomoć u životnim problemima. Pomozite
sebi strpljenjem i molitvom, a to je, zaista, teško, osim skrušenim. (Bekare, 45)
Zato, prije nego obavite razgovor sa ocem i majkom, uzmite abdest i oboje
klanjajte po dva rekata. Nakon toga tražite od Boga da Vam pomogne, a zatim
sasvim blago, strpljivo, moralno i razumno objasnite svoje potrebe. Dajte im do
znanja da je taj brak sasvim dobar i da u njemu ima koristi. Budite sigurni da će
Vam Allah pomoći.
10.Pitanje
Da, hvala puno. Allah te nagradio, inšallah. Da li je problem to što ima sina od
prvog muža? Molim za brz odgovor!
Odgovor
On je Vašoj djeci s ovom suprugom mahrem, i ne samo da za Vas ne predstavlja problem, već ga možete Vašom očinskom ljubavlju ogrnuti, i na taj način popuniti prazno mjesto njegova oca, kako bi putem Vašeg morala, ljubavi i
osjećanja utolio žeđ za očinskom figurom. I da, ako Bog da, bude osoba korisna
za društvo.
11.Pitanje
Ja sam iz Srbije i upoznala sam dečka preko interneta koji je musliman i veliki vjernik. Dopisujemo se dva mjeseca i izuzetno dobro nam ide, neka tako i ostane. Uz
njega sam počela da se zanimam za islam, tako da se trudim da pročitam što više
o islamu. Jednom riječju, oduševljena sam. Nabavila sam i Kur’an da pročitam.
161
Moje pitanje glasi: nas dvoje smo htjeli da se vidimo na pola puta u Sarajevu za
početak, i htjeli smo da to bude sad u ovom mjesecu Ramazanu. Zna se da putnik
mora da nadoknadi dane koje ne isposti, ali problem je u tome pošto smo mi, naravno, htjeli stupiti u privremeni brak, imati odnose. Molim da nam pojasnite da
li mi to smijemo sada uraditi, u ovom mjesecu, da ne bismo nešto zgriješili. Pitamo
zato što on nikada nije u ovom mjesecu imao seks sa nekom djevojkom, a čuo je
da samo može sa ženom u stalnom braku, a ne sa privremenom. Mi možemo da
sačekamo i sljedeći mjesec, ali ako možete, dajte nam odgovor.
Unaprijed zahvalna.
Odgovor
Prije svega trebamo znati da su islamski propisi, i ne samo islamski, nego i
propisi svih monoteističkih religija utemeljeni na ostvarivanju koristi i izbjegavanju štete, što se postiže obavljanjem ili napuštanjem određenog pravila i propisa. Spomenuto se može ticati i pojedinca kao i cijelog društva. Ukoliko ne bi
postojala dobrobit, taj propis ne bi imao težinu obaveznosti ili preporučenosti.
Ukoliko ne bi bilo štete, on ne bi bio zabranjen ili pokuđen za činiti.
Stoga, obraćanje pažnje i svijest o dobrobitima i štetama islamskih propisa
neke su od osnovnih islamskih regulativa, tako da sljedbenici ove religije moraju
imati na umu ovu činjenicu.
Jedan od propisa aktuelnih u islamu jeste privremeni brak, koji ima svoju
posebnu suštinu i narav. On ne smije biti korišten zarad raspojasanosti i nelogičnih zadovoljenja strasti ili biti učinjen sredstvom kojim se razara porodično
gnijezdo. Na taj bi način ovo vrijedno i konstruktivno pravilo bilo pretvoreno u
štetno i nemoralno.
Ukoliko se pak ispoštuju dobrobiti i ukoliko se ispostave nužnosti toga u
mjeri potrebe i čuvanja svetosti vjerozakonika, može se imati više od jedne ili
dvije privremene žene. Trajanje ovog braka može biti od jednog sata pa do nekoliko godina.
Svakako, žena nakon isteka dogovorenog roka, ukoliko želi stupiti u brak s
nekim drugim, mora obavezno čekati iddet, koji je u ovom slučaju kraći nego
iddet prilikom razvoda trajnog braka. Muškarcu je, ukoliko zna da ženi iddet nije
prošao, haram da je oženi i ne može s njom imati odnose, niti sklopiti brak.
U skladu s ovim, i žene i muškarci moraju biti krajnje ozbiljni i oprezni i ni
po koju cijenu propise Božije ne smiju uzimati za zabavu i igru.
162
12.Pitanje
Esselamu alejkum. Molim Vas da mi odgovorite da li je u redu da u spavaćoj sobi
bude Kur’an Časni ili na zidu da visi bilo šta iz Kur’ana, npr. Ajetu-l-kursija.
Također, jedno pitanje, možda ne baš umjesno, ali mi smo dužni da tražimo
znanje. Da li je haram ako se spava sa svojim mužem dodirivati (da mi halalite)
njegov spolni organ, jer ponekad to traži.
Također, da li u vrijeme Ramazana ako se spava sa mužem noću, treba uzeti
gusul prije sabah-namaza da bi se zapostilo? Neka Vas Allah, dž.š. blagoslovi i na
Ovom i na Onom svijetu.
Odgovor
Sa fikhskog gledišta i sa stanovišta logike islama što je čovjek više u kontaktu
sa časnim kur’anskim ajetima i Poslanikovim hadisima, to su njegove oči, srce i
duša prosvjetljeniji. Zato nema problema da se u spavaćoj sobi nalaze kur’anski
ajeti, štaviše to je dobro. Svakako, treba voditi računa o tome da ih ne okačimo
na zid prema kojem su okrenute noge, već da budu na strani gdje će biti sačuvano poštovanje prema ajetima i da se gledanjem u ajete i hadise oživi sjećanje na
Boga u našim srcima.
Što se tiče dodirivanja svih organa pa i spolnih, od strane supružnika, ne
samo da je dozvoljeno, već se u predajama to i preporučuje, da bi čovjek uživao
na način koji mu je Allah učinio dozvoljenim. Jer, time se zatvara put grijehu
i gaženju Božijih prava i granica. Upravo zbog toga je Poslanik, s.a.v.a., rekao:
“Čovjek koji stupi u brak sačuvao je pola vjere, zato treba biti pažljiv i očuvati i
drugu polovinu.”
Sa islamskog stanovišta neophodno je da oba supružnika kada su u pitanju
te vrste tjelesnih potreba, budu u potpunosti zadovoljeni. I da pomognu jedno
drugom da se što više okoriste i uživaju. Upravo iz tog razloga naglašeno je da
oba supružnika u kući trebaju lijepo da izgledaju, da su dotjerani i lijepi jedno
drugom.
U principu, jedan od razloga koji dovode do toga da se u porodicama javljaju
problemi jeste upravo nepostojanje tjelesnog zadovoljenja između žene i muža.
Također, trebamo znati da zadovoljiti potrebe nije isto što i približiti se i općiti.
Oboje, i muž i žena o ovome trebaju voditi dovoljno pažnje kako bi imali lijep
i ispunjen život. Na ovaj način se čuva ona druga polovina vjerovanja koju spominje naš dragi Poslanik.
163
Što se gusula tiče, ukoliko čovjek ima odnose navečer, gusul mora uzeti prije
sabahskog ezana, u slučaju da ima izgovor i opravdan razlog pa to ne može učiniti, tada mora uzeti tejemum.
Neka Uzvišeni svima učini kraj sretnim i dobrim i neka ukabuli Vaše ibadete
i post.
13.Pitanje
U jednoj šiitskoj predaji sam našao da kada žena ima menstruaciju, a čovjek je
poželi, može imati odnos sa njom u stražnjicu. Da li je to tačno i ako jeste, koji je
dokaz? Hvala.
Odgovor
Ovo je pitanje po kojem se šiijski pravnici razilaze. Neki ga smatraju zabranjenim bez obzira kada se obavlja, da li prilikom menstruacije ili ne, da li bi žena
bila zadovoljna ili ne, te je po njima haram i za muškarca i za ženu.
Drugi kažu, ukoliko žena na to pristane, obavljeno je veoma, veoma ružno i
pokuđeno djelo, tj. nije haram, ali je na samoj granici harama, te je bolje da se
uopće ne čini. Upravo na temelju ovog stava kažu da onaj ko to učini, za svaki
put mora platiti kefaru (oboje i muškarac i žena), dozvolom islamskog hakima,
vladara, trebaju isplatiti po pet grama zlata sirotinji.
U skladu sa ovim, sa aspekta šiija ovo je djelo ili na granici zabranjenosti ili je
haram, bilo u toku menstruacije bilo izvan nje i za muškarca, i za ženu. Ukoliko
se učini u toku menstruacije, mora se dati kefara u visini pet grama zlata.
Argumenti za ove stavove uzeti su iz predaja i fikhskih dokaza.
14.Pitanje
Imam 47 godina, neudata sam sunni-muslimanka, i sad sam u muta-braku sa
šiija-muslimanom iz Iraka. On je dobar čovjek, samohrani otac jednog 12 godina starog sina. Mi smo se upustili u muta-brak, pošto smo oboje u situaciji da
164
ne želimo stupati u prijateljske veze koje su haram. Međutim, ja njega želim za
svog supruga, želim da moj život bude s njim, sa djetetom koje bih voljela kao
moje, ali on to uopće ne vidi, on je slijep na svu moju ljubav prema njemu, pa
se bojim, da moj muta-brak sa njim, na kojem je istrajavao nije za njega samo
način da se on zaštiti od harama, jer, on ne želi da mi kaže koliko dugo je taj
brak, i nikad ne želi da govori o meni kao potencijalnom partneru i njegovoj
supruzi u braku.
Moje pitanje je da li muškarac koji je u muta-braku mora biti vjeran kao i žena i
da li moguće iz tog braka imati regularan brak? Ja sam jedino dijete mojih roditelja, i
brinem se za svog oca, koji živi sa mnom, a moj muta-muž, Iračanin, otac je jednog
djeteta, i zbog te situacije on smatra da mi možemo biti vječno u muta-braku, i da
nema ničega spornog, ali meni to ne odgovara. Da li je to grijeh sa moje strane, jer
nisam razmišljala dovoljno, ja njega želim kao supružnika, a ne kao pleasure marriage
(muta-brak). Želim da napomenem da nas dvoje živimo u različitim državama USA,
a on je trenutno službeno u Iraku, do februara sljedeće godine.
Jako sam zahvalna na odgovoru, koji će me utješiti, i vratiti mi poštovanje
prema samoj sebi!
Odgovor
Cijenjena sestro, prije nego li ponudim odgovor na Vaše pitanje, objasnit ću
nekoliko činjenica, da biste ako Bog da, spasili sebe takve situacije, da bi to bio
vjerski način rješavanja i da ne bismo više imali prilike podlijegati nevoljama
zbog onog: Ne znam i nisam znao.
Razum je uputitelj čovječanstva
Uzvišeni u Časnom Kur’anu u 36. ajetu sure El-Isra kaže: I ne povodi se za
onim o čemu nemaš znanja, zaista, vid i sluh i srce, za sve to će se odgovarati. Dakle,
nikada ne idi u nešto i ne čini nešto o čemu nemaš znanja, nešto što ne poznaješ.
Bog čovjeku daje mogućnosti opažanja, čula kojima stiče znanje, poput oka i
uha i srca (razuma), ali, to nije sve, Bog će nas pitati o tome kako smo ih koristili, kako smo upotrijebili Njegove blagodati.
U životu izaberi najbolju opciju
Dalje, u 36. ajetu sure Ez-Zumer, Kur’an Časni, govori pozitivno o ljudima
koji koriste razum: Obraduj robove one koji s ciljem razumijevanja govor slušaju,
te najbolji odabiru, oni su upućeni i oni imaju pamet. Dakle, Bog hvali ljude koji
165
slušaju ono što drugi ljudi kazuju, slušaju programe i prijedloge, slušaju stavove
i mišljenja, pažljivo, da bi razumjeli o čemu je riječ. Kada sve čuju, onda pristupaju pažljivoj analizi, detaljnoj analizi, vagajući i uspoređujući, da bi na kraju
odabrali najbolju mogućnost. Postupanje na ovakav način je pokazatelj Božije
upute, i znak čovjekove umne zrelosti.
Dakle, cijenjena sestro, ako želimo biti Božiji robovi, te pred sobom zatvoriti
puteve harama i neposlušnosti Bogu, odluke moramo donositi na temelju obaviještenosti, a ne da prvo učinimo djelo, pa da nakon toga razmišljamo.
Razmišljanje o ishodu – Poslanikov savjet
Dođe jedan čovjek Poslaniku, s.a.v.s, i reče mu: “O Allahov poslaniče, savjetuj
me.” Poslanik mu odvrati: “Hoćeš li se držati onog što ti kažem?” Čovjek reče:
“Hoću, Božiji poslaniče.” Poslanik ponovi isto pitanje, čovjek ponovo potvrdno
odgovori. Treći put Poslanik upita: “Ukoliko ti kažem, hoćeš li postupiti tako?”
Čovjek ponovno odgovori potvrdno. Ovim nam je ponavljanjem Poslanik, s.a.v.a.,
htio dati do znanja koliko je važno ono što će kazati. Nakon što ga je tri puta upitao reče: “Kada god budeš htio nešto raditi, dobro razmisli o ishodu tog posla.”
Ove vjerske istine prisutne su da bi čovjeku koji se u cijelom životu iz časa
u čas nalazi na raskrižju, pomogle i uputile ga svojim sjajem. Svjetlo našeg uma
je naša vodilja i spašava nas toga da lutamo bespućem. Ali ne tako da idemo
naslijepo, pa kada upadnemo u rupu uključimo svjetlo da bismo vidjeli koliko
duboko smo upali i koliko stepeni smo zalutali od Pravog puta.
Časni Kur’an u suri El-Mulk, u 11. ajetu prenosi situaciju, trenutak kada
Džehenemlije budu uvođene u Džehennem i kada će biti pitani zašto su zaslužili Džehennem. U odgovoru će priznati: Da smo slušali ili razmišljali ne bismo
bili Džehenemlije.
Dakle, poštovana sestro, slušati i razmišljati je uvjet da bismo bili muslimani
i da bismo bili ljudi, uvjet našeg dobrog života. Ako Bog da da ubuduće slušamo
riječi i stavove Kur’ana.
Što se tiče Vaše situacije, znajte da je jedna od razlika stalnoga i privremenog
braka upravo u tome da se zna koliko traje privremeni brak. Ukoliko ne znate
vrijeme trajanja, neki od fikhskih učenjaka kažu da je takav brak neispravan, a
neki drugi kažu da se on zbog toga pretvara u stalni brak. Dakle, uvjet da brak
bude privremeni, jeste da se odredi dužina braka, bez ovog uvjeta, privremeni
brak nema smisla. Zbog toga što ne želite da činite grijeh savjetujem Vam da što
166
je moguće brže, otvoreno i hrabro stanete pred svoga muža i popričate s njim, te
riješite situaciju. Ako se bude ustezao dati odgovor, te na razne načine i izgovore
bude otezao Vašu neizvjesnost ne želeći da Vam kaže šta Vam je raditi, onda
takav čovjek ne zavrjeđuje da Vam bude muž i da s Vama dijeli život. Vi budite
sigurni da se Uzvišeni Allah brine o životima svojih vjernika i da će Vam pomoći,
te Vam dodijeliti prikladnog supruga. Međutim, ako Vas na ozbiljan način učini
svojom stalnom suprugom, te s Vama bude postupio u skladu s islamskim pravilima, a Vi time budete zadovoljni, budite zahvalni Bogu i ne plašite se sitnih
životnih smetnji.
Da Vam Allah bude pomagač u životu.
15.Pitanje
Poštovani, ja sam Srpkinja i upoznala sam dečka muslimana koji je veliki vjernik,
htjeli smo stupiti u kako on kaže – privremeni brak. Mene zanima, pošto sada ide
Ramazanski post i znam šta sve može noću, a ne danju zanima me da li ako je on
na putu možemo da imamo seks, pošto mi je on nešto napomenuo da ne može sa
privremenom ženom, nego samo sa ženom u braku to dolazi u obzir. Ne bih željela
da se zbog naše velike želje ogriješimo. Recite mi postoji li mogućnost seksa ako je
on na putu, danju ili noću? Pozdrav.
Odgovor
S islamskog stanovišta žena i muž u mjesecu Ramazanu slobodni su od akšama do prije sabahskog ezana imati intimne odnose, a u tom pravilu nema razlike
između trajnog i privremenog braka.
Ukoliko su na putovanju i zbog toga ne poste, mogu i po danu imati odnose,
i ovdje također nema razlike između trajnog i privremenog braka.
Svakako, ukoliko nisu putnici, već poste, pa noću imaju odnose, gusul moraju obaviti prije nastupanja sabahskog vremena. Ako nije moguće da obave
gusul, moraju uzeti tejemum. Ukoliko su putnici, u tom slučaju krajnje vrijeme
kada mora da se obavi gusul jeste ujutru za sabah-namaz, na podne za podne i
ikindiju i prije nego li nastupi pola noći da bi obavili akšam i jaciju. Svakako,
uzeti u obzir da su ovo propisi fikha sljedbenika Ehli-bejta.
167
16.Pitanje
Poštovani, objasnite mi sa koliko žena može musliman da bude u privremenom
braku u isto vrijeme i koliko traje taj privremeni brak?
Odgovor
Prije svega, trebamo znati da su islamski propisi, i ne samo islamski već propisi svih monoteističkih religija utemeljeni na ostvarenjima koristi i izbjegavanjima štete, što se ostvaruje obavljanjem ili napuštanjem određenog pravila i
propisa. Navedeno se može ticati pojedinca, kao i cijelog društva. Ukoliko ne bi
postojale dobrobiti, taj propis ne bi imao težinu obaveznosti ili preporučenosti.
Ako ne bi bilo štete, on ne bi bio zabranjen ili pokuđen za činiti. Zato je vođenje
računa i svijest o dobrobitima i štetama islamskih propisa jedna od osnovnih
islamskih regulativa, tako da muslimani moraju imati na umu ovu činjenicu.
Jedan od propisa koji postoje u islamu jeste i privremeni brak, koji ima svoju
po­sebnu suštinu i narav. On nipošto ne smije biti korišten u svrhu raspojasanosti i
proizvoljnih zadovoljavanja strasti, niti učinjen sredstvom kojim se razara porodično
gnijezdo. Na taj bi način ovo vrijedno pravilo bilo pretvoreno u štetno i nemoralno.
Ukoliko se ispoštuju dobrobiti i neophodni uvjeti, u granicama potrebe i
čuvanjem svetosti vjerozakona, može se imati više od jedne ili dvije privremene
žene. Trajanje ovog braka može biti od jednog sata pa do nekoliko godina.
Žena nakon isteka dogovorenog roka, ukoliko želi stupiti u brak s nekim
drugim, mora obavezno čekati idet, koji je u ovom slučaju kraći nego idet prilikom razvoda trajnog braka. Muškarcu je – ukoliko zna da joj idet nije prošao
– haram da je oženi i ne može s njom imati odnose, niti sklopiti brak.
U skladu sa rečenim i žene i muškarci moraju biti krajnje ozbiljni i oprezni i
ni po koju cijenu Božije propise ne uzimati za igru i zabavu.
17.Pitanje
Čitala sam u jednoj knjizi hadis koji kaže da žena treba da poštuje muža, ali ako
je muž agresivan i neispravan i dosta puta griješi, pa često i udara, da li sam ja kao
žena griješna ako udaram muža u samoodbrani? Pitam u ime moje drugarice koja
ima životne probleme. Hvala Vam mnogo.
168
Odgovor
Poštovana sestro, potrebno je znati da je Uzvišeni Allah stvorio čovjeka slobodnog. Nijedan čovjek nema prednosti nad drugim čovjekom, osim ako je jedan u
nečemu bolji, a drugi je onda bolji u nečemu drugom. Ovo pravilo je kur’anski
tekst: Mi im dajemo sve što im je potrebno za život na Ovom svijetu i Mi jedne nad
drugima uzdižemo po nekoliko stepeni da bi jedni druge služili. (Zuhruf, 32) Ovo
nam daje do znanja da su ljudi međusobno potrebni jedni drugima. S druge strane, kaže se: Reci: “O sljedbenici Knjige, dođite da se okupimo oko jedne riječi i nama
i vama zajedničke: da se nikome osim Allahu ne klanjamo, da nikoga Njemu ravnim
ne smatramo i da jedni druge, pored Allaha, gospodarima ne držimo!” Pa ako oni ne
pristanu, vi recite: “Budite svjedoci da smo se mi pokorili!” (Ali Imran, 64)
Drugim riječima, ova tri načela trebaju biti prihvaćena i na temelju njih se
uspostaviti ugovor.
U ovom ajetu negira se bilo koja vrsta prevlasti i prihvatanja nečije dominacije. Niko nema pravo – bez šerijatskog opravdanja i argumenta – nekoga udariti,
niti bilo ko ima obavezu primati tuđe udarce. Ukoliko je u islamu zabranjeno
nasilništvo, također je zabranjeno i prihvatati da ti neko čini nasilje.
Naravno, desi se nekada da se čovjek zbog životnih interesa i očuvanja porodičnog gnijezda odrekne svojih prava. Ovo je šerijatski poželjno, a racionalno
opravdano. Međutim, ne u značenju da žena sebe preda na milost i nemilost
mužu, pa da je tuče kako mu je volja. Ovo ni u kom slučaju ne dozvoljava ni
Allah, ni Poslanik, ni razumni ljudi, niti se takvo pravo daje mužu, niti ženi da
to trpi i podnosi, pa ukoliko bi branila svoje pravo da se nazove griješnom.
Ponovo naglašavam, jedna stvar je čuvati životne interese, a druga je prihvatiti poniženje i nasilje.
Nadam se, kao prvo, da će nam svima Allah dati dovoljno ljudskosti i milosti
da život ispunimo međusobnom pažnjom i dobrotom, i kao drugo, da uspijemo
odvratiti i muškarce i žene od gaženja međusobnih prava i obaveza. Isto tako, da
budemo sačuvani i sigurni od međusobnog zla i nasilja. Na kraju, od svega važnije je da svoje pogrešno ponašanje i još pogrešnije razmišljanje ne potpisujemo
i ne dostavljamo na adresu islama i Kur’ana, opravdavajući se na taj način.
Molim Uzvišenog Allaha da Vam pomogne u životu i učini ga sretnim. Amin,
Rabbe-l-alemin.
169
Porodica
1. Pitanje
Do koje mjere smo dužni slušati volju roditelja, s obzirom na današnji život, pogotovo kada su u pitanju ženidba/udaja, te u samom braku?
Odgovor
Islam je logična i racionalna vjera, a kada kažemo racio (um) pod tim se
podrazumijeva da se svaka stvar stavi na svoje mjesto i u svoje okvire i kao takva
uzme u razmatranje.
Prava roditelja spadaju u obaveze svakog muslimana i njihovo poštivanje je
stroga vjerska obaveza. Međutim, ova prava nisu osnova da prava djeteta ili supružnika budu pogažena. Čovjek se treba truditi da blagim tonom i nježnim moralom
udovolji roditeljima. Međutim, ukoliko oni ne postupaju na logičan način, pa
se bez razloga i zadovoljavajućeg opravdanja suprotstavljaju braku sa određenom
osobom, a čovjek ima potrebu za brakom, njihovo zadovoljstvo nije uvjet.
Kratak odgovor bi bio ovo: Kada čovjek postane (šerijatski) punoljetan, skrbništvo oca i majke prestaje i čovjek može živjeti kako želi. Međutim, sa moralnog
aspekta kao i sa aspekta ljudskih obaveza, trebamo se truditi da koliko god je
moguće više radimo na tome da oni budu zadovoljni s nama. Iskazivanjem ljubavi, poštovanja i blagim govorom mi ih vrlo brzo možemo učiniti zadovoljnim,
a u isto vrijeme za to tražiti pomoć od Boga.
Želimo Vam uspjeh.
2. Pitanje
Zbog smiraja moga srca i nastojanja da postupam ispravno i pravedno, molim
Vas za odgovor na pitanje koje slijedi. Prije samog pitanja dat ću kratki uvod.
Ja sam udata i zaposlena žena. Dakle, svojim radom ostvarujem određenu novčanu korist. Moj muž ne radi i trenutno nije u situaciji da sa finansijske strane
170
ispunjava dužnosti vezane za stan, račune i hranu. Zahvalna sam Allahu dž.š. što
nam je omogućio da i putem moga rada imamo finansije kojim rješavamo osnovne
životne potrebe. Dakle, brinem potpuno o domaćinstvu i svim troškovima koji
proizlaze u jednom domaćinstvu. Tješim ga i nikada mu ne prigovaram što trenutno ne radi. Moj problem je u tome što moj muž insistira na tome da od njega
tražim odobrenje kada je u pitanju trošenje novca, pa makar to bile i najbanalnije
stvari. Naprimjer, odlučila sam sebi kupiti nešto ili čak namirnice na pijaci. Kakvo
je moje pravo u ovom slučaju? Napominjem da se ne rasipam, već maksimalno
brinem o domaćinstvu, muževim i rodbinskim potrebama. Ima li moj muž pravo
kontrolirati moju zaradu i tražiti da ga pitam mogu li potrošiti nešto od tog novca?
Uz zahvalu, molim Plemenitog Allaha da i mene i vas obraduje svakim hajrom i na
Ovom i na Onom svijetu. Amin!
Odgovor
U skladu sa kur’anskim tekstom, ženin imetak je njeno privatno vlasništvo i
niko, pa ni muž, nema ni na koji način pravo ženu spriječiti da raspolaže svojim
imetkom onako kako ona želi. Dakle, Vaš muž ni šerijatski, ni zakonski, ni moralno nema pravo da Vam kaže na koji ćete način raspolagati svojim novcem, niti
od Vas zahtijevati da tražite dozvolu za to kako ćete trošiti imetak, kao što ni Vi
nemate obavezu da od njega tražite dozvolu. S druge strane, međutim, moramo
zahvaliti Allahu što postoji tako požrtvovana i vjerna žena koja vodi računa i o
materijalnim, i o vjerskim, i o životnim stvarima, kao što također vodi brigu o
svome mužu i o svojoj porodici.
Da Vam Allah pomogne i da učini da u islamskom društvu bude što više
osoba kao što ste Vi.
Što se tiče Vašeg muža, on ispravnim postupkom treba pokazati zahvalnost
Allahu što mu je dao tako dobru, vjernu, požrtvovanu i milostivu suprugu. Ukoliko bude zahvalan, u 7. ajetu sure Ibrahim se kaže: Ako budete zahvalni, mi ćemo
vam uvećati, ukoliko poreknete, zaista je Moja kazna žestoka.
Što ste tiče Vas poštovana sestro, sa stanovišta islamskog morala potrudite se
da uvijek steknete zadovoljstvo svoga muža, jer Poslanik je rekao, na Sudnjem
danu, nakon vjerovanja u Boga i Poslanika, na vagi djela ništa neće biti teže od
dobrog ahlaka – morala. Na drugom mjestu, u odgovoru na pitanje ko je najomiljeniji čovjek kod Boga, kaže: “To je onaj koji je najviše koristan ljudima”.
Bez dvojbe, jasno je da se riječima “koristan ljudima” ne misli samo na materijalne koristi, već i na duhovne i moralne. Zato se vi, koji ste do te mjere
171
milostivi i požrtvovani i koji imate želju da Allah bude zadovoljan s Vama, potrudite da jezgro porodice održite toplim i punim ljubavi, upravo na onakav
način kako volite da s tim Bog bude zadovoljan.
Od Boga tražim pomoć za Vas.
3. Pitanje
Radim u Njemačkoj, a otac i majka su mi kod kuće. Koliko bi bio novca bio dužan
da im šaljem da ne bi zaradio njihovo prokletstvo? Hvala.
Odgovor
Odmah da Vam se izvinemo što nismo bili u prilici da Vam prije odgovorimo na
pitanje, jer smo imali ljetnu školu na planini Vranici. Nadam se da ćete nam oprostiti!
Što se tiče Vašeg pitanja, novac nije mjerodavan u kontekstu kojem ste Vi postavili pitanje. Ono što je mjerodavno u ovom slučaju jeste zadovoljstvo roditelja.
Ovo zadovoljstvo se može steći i lijepim pismom, telefonskim pozivom, lijepom
gestom i mnoštvom drugih djela. Naravno, sin koliko god da može pomoći roditelje, dobro je da to učini jer time stiče i zadovoljstvo Uzvišenog Allaha.
Po predajama, dijete ne može nadoknaditi niti jednu neprespavanu noć majke koju je probdjela radi svoje bebe, i “Džennet je pod nogama majke.” Ako
samo ovo uzmemo u obzir biva jasna obaveza djece prema roditeljima.
Dakle, Vama je važno steći njihovo zadovoljstvo, a kako to učiniti prepušteno je
vama. Ako ste u mogućnosti, najmanje je da im osigurate sve osnovne životne potrebe,
a koliko više pomažete time je Vaša nagrada veća i bliži ste Allahovom zadovoljstvu.
Ako Vam trebaju dodatna pojašnjenja, javite nam se ponovo, bilo bi nam drago.
4. Pitanje
Esselamu alejkum! Moj muž i ja imamo problem s njegovom mamom koja živi s
nama i sasvim je ovisna o nama. Jako je dobro pazimo. Trudimo se na sve moguće
načine da je zadovoljimo i ne povrijedimo, jer je prije dvije godine izgubila muža
i jako je potištena. Fino se slažemo, osim što ona nama ne da da napredujemo,
172
odnosno neće da se preselimo na bolje mjesto, nedaleko od nas za bolju budućnost
naše djece. Kvart u kojem živimo postaje sve gori, stan je mali, a inšallah imat
ćemo još jednu bebu. U mogućnosti smo da imamo bolje za nas, a također i za
nju. Njeno objašnjene je da neće jer ima nekoliko prijateljica u blizini, od kojih
neće daleko. Ona je sama (bez muža) treba prijateljice, ali do njih može doći i 10
minuta autobusom. Ona neće ni da čuje ni za kakve opcije i jako je tvrdoglava. Da
li je ispravno da naša djeca i mi ispaštamo i budemo u težoj situacije zbog toga?
Molimo Allaha, dž.š., za najbolje, za sve nas. Ja i muž dajemo sve od sebe da pridonesemo porodici najbolje, da budemo dobri u svojoj vjeri i da poštujemo svoje
roditelje. Da li je to nešto na čemu bismo pogriješili kod Allaha dž.š.? Da li je
trebamo slušati, iako nas vodi ka gorem? Ne želim da mi muž zgriješi zbog majke,
a ni ja uz njega. Šta bih po islamu bilo ispravno?
Odgovor
U odgovoru na ovo pitanje koje je potaknuto osjećajem pobožnosti i religijske, moralne i ljudske odgovornosti, ukazat ću Vam na nekoliko činjenica, s
nadom da će biti korisno.
Analiza odgovornosti i njeno prepoznavanje
Jedna od naših dužnosti vjernika jeste da obavimo svoje obaveze na temelju Božije i Poslanikove zapovjedi. Prepoznati dužnost je neophodna šerijatska
obaveza i zakon koji mora biti uzet u obzir. Kao što čovjek ima obavezu prema
svojim roditeljima, ima šerijatsku obavezu i odgovoran je za sudbinu svoje djece. U jednom se hadisu prenosi da je Poslanik kazao: “Uzvišeni proklinje oca i
majku koji su povod neposlušnosti svoje djece, tako da i djeca na kraju bivaju
neposlušna svojim roditeljima.”
Pokoravanje Bogu prethodi svakom drugom pokoravanju
Ako čovjek dođe u koliziju pokoravanja Bogu i pokoravanja Božijim robovima, pa
makar to bili otac, majka ili oba roditelja, Božije pravo ima prvenstvo. Zato u hadisu
stoji: “Nema pokoravanja stvorenjima u griješenju prema Allahu.” Dakle, ne može se
kršiti Božija zapovijed i zakon da bi se udovoljilo nekom Božijem stvorenju.
Stoga, ukoliko budete slušali majčinu potrebu i na taj se način pogazi pravo
prema djetetu, u tom slučaju vi ste počinili grijeh, a djeca će na Sudnjem danu
imati pravo da potražuju svoje pravo. Dužni ste pomiriti obaveze između ove
173
dvije strane. S ljubavlju, pažnjom i poštovanjem razgovarajte s muževom mamom kako bi pristala poći sa vama, ukoliko ne pristane već nelogično ostane pri
svome, niste obavezni pokoriti joj se, već morate u obzir uzeti pravo svoje djece
i misliti na njihovu budućnost.
Lijep razgovor je rješenje
Kur’an časni na divan način kaže: A ko govori bolje od onoga koji poziva Allahu, koji dobra djela čini i koji govori: “Ja sam zaista od onih koji su predani Allahu!”
Dobro i zlo nisu isto! (Fussilet, 34 i 35) Trebate krajnje nježno i pažljivo i s mnogo
milosti da se odnosite prema njoj. Kada shvati da autobusom zbilja nije teško
stići do prijateljica, komotno će prihvatiti da pređete u drugi stan, i s Božijom
voljom u tome neće biti nikakvih problema. Usljed toga što Kur’an jasno i očito
kazuje da ukoliko vi budete muttekije, tj. budete svjesni Allaha, u tom slučaju
Bog će vas spasiti svih životnih problema i tjeskobu će pretvoriti u rahatluk:
onome koji Allaha svjestan bude, On će izlaz naći. (Talak, 3)
Neka Vam pomagač bude Allah!
5. Pitanje
Moja kćerka je uvijek po prirodi bila lijen tip... što bi se reklo, dosta opuštena kada
su neke stvari za uraditi. To se moglo nekako tolerisati do njene petnaeste godine,
jer tada je ta lijenost i pasivnost u svemu prevršila sve mjere, tako da ona mora da
se konstantno napominje na vlastitu higijenu... jednostavno kaže: “Ma mrsko mi”.
Ja sam s njom u sukobu svaki dan. Bila sam na raznoraznim savjetovalištima, sve
moguće što znam pokušala, ali ona jednostavno ne želi da preuzme odgovornost na
sebe ni u najosnovnijim stvarima, kao pospremanje iza sebe i slično. Kao majka sam
na rubu loma živaca jer i druga djeca od nje gledaju i neprestano je svađa u kući.
Svjesna sam nekih grešaka, ali znam da sam dosta i radila s njom, ali nije do sada bilo
rezultata. Šta mi preporučujete? Osim dove Milostivom Stvoritelju, ne znam dalje.
Otvorene razgovore ne želi, nije raspoložena, a možda je umorna od raznoraznih već
ponuđenih motivacija. Nekad pomislim, ima sve pa je nije ni briga da će nekad biti
sama za sebe odgovorna. Kazne kao oduzimanje hendija ili zabrana PC-a ili sedmičnog džeparca zbog neodlaska u školu pod izgovorom “ne ide mi se” nisu uspjele.
Neka Vas Allah nagradi, ako mi znate neki stručan savjet dati šta i kako pored
razgovora i motivacije.
174
Odgovor
Poštovana, zabrinuta majko, Vi ste na svoje pitanje sami dali odgovor kada
ste rekli: “nekad pomislim ima sve, pa je nije ni briga da će nekada biti sama za
sebe odgovorna.”
Ukoliko ste ozbiljno odlučili pomoći svojoj kćerki, u tom slučaju ukazat ću
Vam na nekoliko važnih stvari, moleći ujedno Dobrostivog Allaha da riješi Vaš
problem, jer On upućuje ka dobru i On usmjerava ka uspjehu.
A. Greška u prošlosti
Kur’an Časni sasvim jasno na brojnim mjestima govori o tome da nakon problema i stiske slijedi oslobođenje i širina. Naprimjer, u sedmom ajetu sure Talak:
Allah će, sigurno, poslije tegobe, olakšanje dati. Ili pak u petom i šestom ajetu sure
Inširah: Ta, zaista, s mukom je i last, zaista, s mukom je i last!
Iz ovih primjera, dolazimo do zaključka da u islamskom sistemu obrazovanja
napor i muka predstavljaju važne odgojne faktore za čovjeka. Na temelju tog
pravila rad i zalaganje u islamu imaju vrijednost borbe na Božijem putu. Da ne
bude krivo shvaćeno, islam ne zagovara teškoće, nesreću i životnu stisku, već suprotno tome insistira na lahkoći, olakšanju, ugodnosti i obasutosti Božijim blagodatima. Međutim, to olakšanje je rezultat čovjekovog napora i truda, a ne da
se do njega dolazi na bilo koji način, pa i silom se služiti u korištenju rezultatima
tuđeg truda. Poredak stvorenoga svijeta temelji se na osnovu korištenja i davanja
koristi. Udio svakog bića treba biti u onoj mjeri u kojoj ono ulaže i koristi svijetu, u suprotnom, ono je nasilno prema stvorenom svijetu i čovječnosti.
Dakle, poštovana sestro, Vaša greška u prošlosti tiče se nepoštivanja ovog
stvaralačkog zakona i islamskog načela u vezi sa Vašom kćerkom. Vi ste joj sve
osigurali, bez da od nje tražite korist, i da je upoznate sa islamskim i ljudskim
obavezama.
B.Vaša trenutna greška
Vi ste se sada postavili na kćerkino mjesto i želite u njeno ime donijeti odluku, uvjereni da ona ili nikako ne razumije Vaše duhovno i psihološko stanje ili
pak uopće ne želi da Vas shvati. Pustite je neka sama na miru pronađe samu sebe
i svoju ljudsku ličnost, ne idite joj u pomoć, već joj dozvolite da sama prihvati
svoju budućnost i okrene se ka njoj. Dopustite joj da sama predoči sliku svojih
budućih napora. Zašto da vi razmišljate umjesto nje?
175
Želite li je učiniti svjesnom i ozbiljnom, pustite je, da bi se u njoj stvorio
osjećaj za razmišljanje. Upravo taj osjećaj potaknut će je na rad i zalaganje, što će
rezultirati nestajanjem lijenosti.
Moguće je da se zapitate kako da je prepustim samu sebi, pa ja sam joj majka,
i ja u ovakvom stanju ne mogu da se nadam da će imati svijetlu budućnost, s tim
njenim stanjem ne mogu da sjedim na miru. Na ovakvo pitanje i ovaj vrijedan
majčinski osjećaj, kažem: U ovom trenutku dozvolite svome razumu da presudi,
a ne čistim majčinskim emocijama. Razum je strpljiv, i od Vas traži strpljenje,
ako želite da se situacija razriješi, i da krenete tragom razumnog rješenja i da
njenu tamnu budućnost učinite svijetlom. Dopustite joj da osjeti vašu bol, ne
dozvolite da vi nosite teret razmišljanja o njenoj budućnosti.
C. Treća greška
Još jedna od naših grešaka kada su u pitanju obrazovanje i odgoj jeste kritika
i uporno ustrajavanje na tome da se dijete mora popraviti. Sa vjerskog aspekta,
kada kritika i insistiranje na popravljanju izađu iz okvira umjerenosti sigurno će
imati suprotan rezultat i dovesti upravo do onoga što se po svaku cijenu željelo
izbjeći.
Hazreti Ali na veoma lijep način kaže da ukoliko se pretjeruje s kritikom
rezultat biva buđenje inata i tvrdoglavosti. Dakle, razgovor i savjetovanje trebaju
biti u mjeri u kojoj su potrebni i u njima se ne smije pretjerivati.
Što se tiče kazne kojom joj uskraćujete džeparac, oduzimate mobitel... U vezi
s tim treba znati da nas islam savjetuje kako kazna treba biti u skladu sa učinjenom greškom. Ukoliko bude veća ili manja od toga, rezultat će biti suprotan od
očekivanog. Ako kaznena mjera bude ispod težine greške koja je učinjena, dijete
će osjetiti da je sigurno i pomisliti da je u svakom slučaju ostvarilo svoju namjeru, te će se nastavit kretati istim pravcem. Ukoliko mjera bude veća od greške
dijete će početi razmišljati o osveti, jer osjeća da se našlo u situaciji u kojoj mu
je nanijeta nepravda. Zato imajte na umu da ovakva djeca, pored toga što na ove
mjere ne gledaju ozbiljno, dobro poznaju prirodu svoje majke i njenu dobrotu,
u čemu uživaju, i zbog čega se svakako ne plaše.
Zato, uvažena sestro, moj Vam je savjet ostavite je na miru jedno vrijeme,
i uopće ne pokazujte reakcije na njenu lijenost i neurednost, govoreći da je to
zbog toga jer: “Ti si pametna i školovana djevojka i znaš kakva je budućnost
176
života, znaš šta te čeka u društvu, i sigurno imaš jak i prihvatljiv razlog za takvo
ponašanje, zato budi slobodna, živi kako god ti zeliš, a ne kako ja ili mi želimo.”
Budete li pošli na putovanje, i ona ne pokaže spremnost da učestvuje u
pakovanju stvari, nemojte joj pomagati, ništa joj nemojte pripremiti. Međutim, budite sasvim hladnokrvni i mirni i budite sigurni da će već pri sljedećim
putovanjima da uzme učešća, i da će polahko početi da uvodi red u svoj život.
Svakako, pod uvjetom da u tome budete strpljivi i hladnokrvni i smireni, da
ona osjeti da ste je pustili na miru i dali joj slobodu, i da vas njena lijenost ne
uznemirava. Na kraju, potrudite se da govorite o njenim pozitivnim osobinama i da joj u vezi s tim ukažete da je u tome bolja od drugih. Kao i to da se
po svaku cijenu suzdržite od hvaljenja i isticanja dobrih osobina ostale svoje
djece ili članova porodice pred njom. Budite sigurni, da ćete vidjeti kako se s
Božijom pomoći popravlja.
Svakako, ono što ne smijete zaboraviti jeste Vaša hair-dova, i molba Uzvišenom Allahu, što predstavlja glavni uvjet uspjeha, posebno u ovoj složenim
prilikama u kojima ste se našli. Molite se za nju, i postanite bliski, uopće ne
spominjite i ne govorite o lijenosti i neurednosti, da bi našla samu sebe i postala
svjesna da je ona ta koja treba odlučivati o svom životu, a ne neko drugi. Naravno, razuman nadzor spada u roditeljske obaveze. Neka Vam Allah podari ono što
će Vam biti hajr i dobro i Dunjaluka i Ahireta.
6. Pitanje
Esselamu alejkum. Imam skoro isti problem kao moja sestra koja je ranije postavila
pitanje. Citiram: “Moja kćerka je uvijek po prirodi bila lijen tip... što bi se reklo
dosta opuštena kada su neke stvari za odraditi. To se moglo nekako tolerisati do
njene petnaeste godine, jer tada je ta lijenost i pasivnost u svemu prevršila sve
mjere, tako da ona mora da se konstantno napominje i na higijenu prema sebi...”
Moj sin ima 17 godina i skoro isti problem, a najveći problem je što on mnogo
voli hard rock, i ima društvo isto kao on. Ne konzumira drogu, svjestan je kada je
to u pitanju, alkohol nikako, a pušenje krijući od nas roditelja. Klanja po neki put.
Ali najveći problem mi je što on voli rock. Drugi kažu da ima dobar glas, ali ja kao
majka nisam zadovoljna sa ovom vrstom umjetnosti. Koji bi bio najbolji način da
ga vratim sa roka u nešto islamsko? On nikako ne cijeni islamsku muziku i kaže
da u tome nema umjetnosti itd. Ja ne ulažem u ovu vrstu talenta, ja i njegov otac
nismo zadovoljni, pa sa čime bi mogli da mu zgrozimo ovaj prokleti rok? Puno
Vam hvala, neka Vas Allah nagradi.
177
Odgovor
Uvažena sestro, priroda ne može biti lijena, odgoj je taj koji nas čini lijenim.
Prije svega, morate pogledati na ambijent i prilike unutar porodice da biste uočili koja je to stvar dovela do toga da vam djeca budu lijena.
S druge strane, čovjek, posebno mladež, prirodno se kreću u smjeru zadovoljavanja ličnih užitaka. Roditelji su ti koji trebaju razmišljati o tome koji užitak
je halal, tj. dopušten i kako ga omogućiti, te ga na taj način postaviti umjesto
onoga što je zabranjeno.
Ono što se može iskoristiti iz Kur’ana i Poslanikovog sunneta, i što u potpunosti prihvata naš razum jeste činjenica da bismo morali biti obaviješteni o
svijetu i o sebi, jer samo na taj način možemo uskladiti svoja djela sa standardima koja su moralni i ljudski. Časni Kur’an daje do znanja da šejtan ubacuje u
čovjeka sumnje, težnje, dileme, vesvese. On čovjeku pristupa kroz perceptivni
sistem. Jer kada neko vjeruje u nešto, on će to i voljeti, a kada ga već voli, to će
i prakticirati.
Moj konkretan prijedlog roditeljima jeste da postanete drugovi i prijatelji
svojoj djeci. Morate pridobiti njihovo povjerenje. Kada im postanete prijatelji i
kada zadobijete njihovo povjerenje, u tom slučaju možete ih savjetovati, a oni će
vaše savjete prihvatati. Međutim, da bi roditelj postao prijatelj svome djetetu za
to treba odvojiti i vrijeme, a treba biti i jako strpljiv.
Ukoliko stvarno želite da vam djeca postanu dobre osobe morate uložiti
mnogo vremena, ne smijete ih smatrati nezrelom djecom, morate u svoj život
ugraditi i njihova mišljenja, neke poslove, neke stvari u kući morate urediti u
skladu s njihovim ukusom, kako bi malo po malo osjetili da imaju svoj autoritet.
Kada čovjek dobije predstavu o osobnoj vrijednosti, dakle o svome autoritetu
kojeg drugi poštuju, nakon toga se neće uputiti prema onome što je u suprotnosti sa moralom i sa društvenim vrijednostima.
Vi sinu možete jednu vrstu muzike učiniti nepoželjnom, tek ukoliko nešto
drugo stavite kao zamjenu za nju. A tek kada on bude imao povjerenja u Vas, Vi
možete dati zamjenu za ono što on trenutno voli. A on će u Vas imati povjerenja
tek kada mu Vi potpuno smireno i s mnogo ljubavi posvetite svoje vrijeme u
prijateljskom razgovoru, milosno, s ljubavlju.
Od svega važnije, morate tražiti pomoć od Boga, učite dovu za njega, ako
Bog da, roditeljska se dova prima.
178
7. Pitanje
Poštovani gospodine, imala bih za Vas jedno pitanje. Iako sam ga postavila na nekoliko web-stranica našim imamima, niko mi do sad nije odgovorio i nadam se da
ćete Vi to učiniti. Ja sam muslimanka, a udana sam za katolika već 6 godina i imamo
troje djece. Ja znam da taj brak u islamu nije dozvoljen, ali tako je. Moj muž poštuje
moju vjeru, te ja mogu bez ograničenja vršiti sve svoje vjerske dužnosti. Na početku
smo se dogovorili da djecu podučavam islamu koliko je u mojim mogućnostima.
Otkako znam čitati, uvijek su me interesovale religije, čitala sam sve o njima, šta
god bi mi došlo pod ruku, bez obzira o kojoj je religiji riječ, te sam tako pročitala i
Bibliju i mnoge katoličke knjige. Sami znate kako se katolici mole Bogu, a čitajući
njihove nove knjige shvatila sam da se oni sve više mole Isau, a.s., kao Bogu, a ne kao
Božijem sinu kako su to do skoro činili, i tu je nastao moj problem.
Moram Vam reći, do prije negdje tri godine moj muž bi ponekad za Božić
ili Uskrs i otišao u crkvu, ali kako sam ja sve više diskutirala o tome da njihovo
moljenje nema nikakve logike, te mu pokazivala primjere gdje svaki zdrav um
može da vidi da to njihovo moljenje nije ispravno, te mu objašnjavala da je najveći
grijeh Bogu prepisivati druga, da je pogrešno moliti se kipovima svecima itd., on je
prestao ići u crkvu, ne moli se više Bogu kao što je znao nekad kod kuće na njegov
način, sad samo kaže “Bože, pomozi svakome” i to je to. Kad mu napomenem
za Božić da ode u crkvu, on mi odgovori “Zašto da idem kad i tako se pogrešno
mole, da još više zgriješim”, a kad odemo kod njegovih (a moram reći da je njegova
majka vrlo pobožna žena i redovno ide u crkvu) on je ispravlja, te joj govori da je
to sasvim pogrešno moljenje, tako da kod njih dođe uvijek do svađe.
E sad, moje pitanje za Vas je da li sam ja pogriješila što sam ga ispravljala u tom
njihovom vjerovanju ili sam ga trebala pustiti da se moli kako je to naučio? Bojim
se da mi to nije grijeh bio, jer on se sad ne moli nikako. Kakvo je Vaše mišljenje o
tome? Bila bih zahvalna kad bi mi odgovorili.
Odgovor
Poštovana sestro, morate ozbiljno uzeti u obzir neke bitne stvari, da biste ako
Bog da smogli snage ne samo da izmijenite boju privatnog ambijenta, već i da
pozitivno djelujete na okruženje, štaviše na društvo svjetskih razmjera. Sasvim
sigurno Bog će Vam pomoći u tome.
Prvo, iskrenost u djelu
Sve što činite treba da bude samo i jedino u ime Boga, u okviru ibadeta i
obavljanja svoje vjerske zadaće. U tom slučaju djelo dobiva na vrijednosti, a
179
njegove posljedice su pune blagodati i blagoslova. Uputa je samo u Božijim
rukama, a na nama je jedino da obavljamo svoje obaveze i da se ne brinemo za
rezultate.
Drugo, tačne informacije
Sa kur’anskog aspekta, u skladu sa sunnetom Poslanika i njegovog Ehli-bejta,
osnovni uvjet i stopa na koju se oslanja naređivanje dobra i odvraćanje od zla,
jesu znanje i tačne informacije o osnovama vjere i njenim propisima. Zato, nipošto bez prethodnog preciznog znanja u vezi ni sa čim, posebno u vezi sa vjerskim
pitanjima ne dajite svoje mišljenje.
Treće, uvećanje informacija
Trebali biste svakodnevno jedan dio svoga vremena provoditi u čitanju i usvajanju novih znanja iz temeljnih vjerskih knjiga, posebno iz Kur’ana i o Kur’anu,
da biste mogli očuvati i samu sebe, i da biste imali snage i druge uzeti za ruku.
Četvrto, poštovanje i kultura
Časni Kur’an naređuje muslimanima da se kada je riječ o odnosima sa pripadnicima monoteističkih religija, dakle religija koje imaju Božiju knjigu, poput kršćana i
Jevreja, vodi računa o kulturnim uzusima i poštovanju, da se pazi kako i šta će im se
govoriti, te da se kloni od beskorisnih rasprava, a posebno uvrjedljivih riječi.
Zato, ukoliko je govor učen, utemeljen na iskrenosti i ukrašen poštovanjem,
on na svoju stranu vuče srce svakog razumnog i poštenog čovjeka, jer čovjek
je prirodno usmjeren ka sticanju materijalnih i duhovnih koristi, a učen govor
koji odiše poštovanjem nije ništa drugo do li korist, koja je obdarena velikom
privlačnom snagom, a vi možete da iskoristite tu snagu.
Peto, poštovanje majke
Morate savjetovati svome mužu da uvažava nužnost poštovanja prema svojoj
majci, bez obzira što se ne slaže s njenim stavovima i uvjerenjima, jer Kur’an kaže
da ukoliko roditelji žele da vas učine idolopoklonicima, u tom slučaju nemojte
ih poslušati, ali morate ih poštovati (Lukman, 15).
Vi ste u ovom pitanju postupili u skladu sa svojom dužnosti, i pred Bogom
ćete biti nagrađeni. Nijedan ibadet koji ima boju širka, zapravo nije ibadet, već
obožavanje šejtana, ili ličnog nefsa.
180
8. Pitanje
Da li prema islamu oženjenom čovjeku trebaju biti preči roditelji ili njegova žena?
Odgovor
Sa islamskog stanovišta pitanje prava roditelja i supružnika ne nalaze se u vertikalnoj ravni, već su horizontalno postavljeni. To znači da svaka od ovih dviju
kategorija ima svoja posebna prava i obaveze, kojih se treba pridržavati i poštivati ih. Čovjek nema pravo da zbog toga što poštuje prava svojih roditelja zapostavi
pravo i obaveze prema svome bračnom drugu. Ili da zbog toga što poštuje prava
svoga bračnog druga, zaboravi prava svojih roditelja.
Ovo se tiče kako materijalnih i ekonomskih pitanja, tako i duhovnih prava,
te poštovanja i uvažavanja ljudskog edeba/bontona. Dakle, možemo zaključiti
da je pogrešno postaviti pitanje čija prava imaju prioritet, jer i jedna i druga
prava moraju biti ispoštovana u njihovim vlastitim okvirima.
Molim Uzvišenog Gospodara, Allaha, s.v.t., da uputi sve ljude sa njihovim
pravima i obavezama.
9. Pitanje
Neka Vas Allah nagradi, kako najbolje zna. Ja se izvinjavam zbog gramatičkih grešaka, jer sam albanske nacionalnosti.
Pitanje: Imam jedan problem i tražim savjet. Živim u braku sa mužem i imam
4 djece. On je donekle vjernik, a ja više prakticiram islam što se tiče namaza i
drugih stvari, mi smo džaferijskog mezheba.Već 23 godine kako smo u braku, moj
suprug je imao fabriku, ali već tri godina skoro ništa ne radi, ponekad tu i tamo.
Moja mjesečna plata je bila od 500 do 800 eura mjesečno i to od prve godine braka, što znaci ja sam dala cijeli moj doprinos u ovoj bračnoj zajednici. Nikad nisam
štedila ili stavila na stranu ni jedan cent. Bilo šta bilo, moralo da se proda kuća da
bi se riješili nekih dugova. Ove četiri posljednje godine živjeli smo samo od moje
plate. Normalno, ja sam morala da radim, ali nikad nisam njega uvrijedila zato što
je bio razočaran (Allah iskušava ljude). Što je najgore, on se sad nasilio i došao do
para, i nestrpliv je, sve nešto radi po svome. Mene to nervira, jer on stvarno nema
ukus za ljepotu, a ja ne tražim najskuplje, nego standardno jer znam koliko imamo. Pošto ne možemo da nađemo zajedničko mišljenje, ja sam razočarana zašto
181
sam dala toliko od sebe već 23 godine, a danas on kaže da je ovo njegova kuća, da
ja nemam nikakvo pravo, da ja treba da budem poslušna žena itd... Ja ne mislim
da kvarim brak, jer imam četvero zlatne djece, nisam pohlepa za materijalnim, ali
volim red, ljepotu i pravednost u životu.
Pitam, da li je moj prihod što sam dala za ovoj brak halal mome mužu koji me
psihički maltretira? I šta bih trebala da radim? Kako da ga ubijedim ili da li treba
ja da se ubijedim da je to bilo pa prošlo? Zahvaljujem se.
Odgovor
Poštovana sestro, kao brat musliman ukazat ću Vam na nekoliko stvari,
kako ne dao Bog nagrada koju Allah čuva za svoje vjernike i vjernice ne bi bila
izgubljena.
Prvo, to što kažete da više provodite islamske propise – trebate znati da je
prakticiranje ahkama jedna blagodat data od Boga i Božija pomoć, i zato je neophodno biti zahvalan na njoj, jer Bog u 21. ajetu sure Nur kaže: A da nije Allahove dobrote prema vama i milosti Njegove, nijedan se od vas nikada ne bi očistio
(ne bi postigao vjerski napredak). Dakle, zahvala Allahu je obavezna (vadžib).
Drugo, trebamo znati da pokoravanje Bogu nije ograničeno samo na obavljanje formalnih okvira ahkama, već duša i srce robovanja Bogu i jeste u duševnom predavanju, u ljubavi prema Bogu, koja se nalazi unutar čovjeka, a vanjsko
djelo, vanjsko ponašanje je samo odsjaj i refleks unutarnjeg ispunjenja takvim
sadržajem, zato je moguće da neko u duši bude rob svome Bogu, a neko samo
formalno, tj. u djelima. Zbog ovoga, Kur’an ne prihvata šehadet onih čije se duše
nisu pokorile Bogu, nazivajući njihove riječi otvorenom laži.
U 1. ajetu sure Munafikun kaže se: Kad ti licemjeri dolaze, oni govore: “Mi tvrdimo da si ti, zaista, Allahov poslanik!” – I Allah zna da si ti, zaista, Njegovo poslanik, a Allah tvrdi i da su licemjeri pravi lašci. Postoji veliki broj ajeta koji ukazuju
na ovu stvar, dakle na to da Allah ne prihvata samo vanjsku formu djela. U vezi
kurbana u Mekki, kaže se kako Bogu ne ide ni krv, ni meso ni kosti ni koža, već
Allahu ide vaša svijest o Bogu (takvaluk). (Hadž, 37) Dakle, kada više prakticirate
islam, u tom slučaju trebate biti pažljiviji da sebe ne smatrate boljom od muža.
Zašto? Iz prostog razloga jer mi ne znamo konačnice stvari, ne znamo kakav će
ko od nas imati kraj i završetak. Svaki čovjek ima promjene i preobražaje, nekada
se desi – da nas Allah sačuva – da od dobrog Božijeg vjernika postane loš čovjek,
koji počne robovati šejtanu, a nekada suprotno ovome. Dakle, istovremeno dok
182
ste zahvalni Allahu, uvijek trebate smatrati druge boljim od same sebe, dakle,
smatrati da su oni “kod Boga bolji od mene.”
To što kažete da niste nikada štedjeli i stavljali na stranu – moram reći da
ste u tome pogriješili. Jer u hadisu se kaže: “Savršenstvo, potpuno savršenstvo
je u upućenosti u vjeru (u dobrom poznavanju vjere), u strpljivosti u dešavanjima i u promišljanju, planiranju, proračunu životnih troškova.” Dakle, prvo
je da se spozna vjera, drugo da se bude strpljiv u nevoljama, bilo da je riječ o
vjerskim ili dunjalučkim. Vrijednost čovjeka je u tome da, kada se susretne sa
nevoljom, bude strpljiv i smjeran u otklanjanju i rješavanju toga problema.
Treće je proračun, odmjeravanje u životnim troškovima i potrebama. Dakle,
treba gledati u budućnost radi raspoređivanja dohodaka za zadovoljenje optimalnih životnih potreba. Ovo je jedna od temeljnih stvari u životu svakog
čovjeka. Zato, od sada pa nadalje, ako Bog da, ovo pravilo trebate poštivati,
jer ono nema nikakvog sukoba i oprečnosti sa tevekulom – oslanjanjem na
Boga, jer Božiji poredak i zakoni su takvi, oni funkcioniraju sasvim precizno,
odmjereno i zahtijevaju od nas da razmišljamo, da računamo, da gledamo i
mislimo o budućnosti.
Nijedan arif i alim nije rekao kako je učenje za budućnost u sukobu sa tevekulom. Niko nije rekao da je proljetna sjetva za jesenju žetvu suprotna oslanjanju i vjeri u Boga. Dakle, ostavljati izvjesnu sumu novca po strani, za crne dane,
slično je poljoprivrednom sijanju.
To što velite da Allah iskušava ljude je sasvim u skladu sa Kur’anom i u skladu sa zakonima Svijeta. Zato vjernik/vjernica ne smije biti nestrpljiv u nevolji,
niti raskalašen u blagodatima. Smatrajte da nastale promjene u vašem životu,
također predstavljaju Božije iskušenje – da bi vas iskušao i u tjeskobama i u
blagodatima.
Što se tiče toga da se Vaš muž osilio i da radi samo po svome, što Vas vrijeđa
i uznemirava, obratite pažnju na nekoliko sljedećih tački:
Upravljanje u životu
Sa islamskog stanovišta zajednicom mora upravljati jedan čovjek, inače će
život biti prostor stalnih ratova i sukoba. Šteta tih sukoba mnogo je veća od
materijalnih troškova i šteta. Dakle, jedna osoba treba voditi, upravljati životom.
Naravno, ovo ne znači da ne treba da se razgovara, dogovara i savjetuje, već da
taj upravitelj ili muž mora znati da je dogovor i savjetovanje zapravo korištenje
183
znanja i iskustava drugih ljudi. Bez ikakve sumnje nekoliko glava i nekoliko
iskustava bolji su od jedne glave i jednog iskustva i bolje razumiju od jedne glave
i jednog iskustva.
Estetika, tj. ukus za ljepotu
Morate znati da nijedna ljepota i nijedna vrijednost nije poput ljepote i vrijednosti morala i ljudskih vrlina. Ukoliko ostavite na stranu materijalne ljepote
stići ćete do moralnih, ljudskih i vjerskih ljepota. Svakako, ponovo napominjem
da ovo ne znači proći se svih svojih šerijatskih prava i prednosti zajedničkog života. Ali, nekada je opraštanje u sukobu sa životnim koristima, a nekada opraštanje
biva razlog da se čini zlo što je samo po sebi u sukobu sa vjerskim moralom.
Dakle, mislim na opraštanje i popuštanje u logičnim i vjerskim okvirima i granicama, a ne na beskonačno i bezgranično opraštanje i popuštanje.
Čuvanje života i odgajanje četiri zlatna djeteta
Ništa nije vrjednije od toga da je Allah svome robu dao četiri zlatna djeteta,
koja su zdrava i koja su vjernici. Nastavljanje života samo radi odgajanja djece
dovoljno je da se sve ostalo zaboravi. Zašto? Zato što je vrijednost takve trgovine
i tog djela i na Dunjaluku i na Ahiretu toliko velika, da se ništa drugo s tim ne
može porediti. Zato budite uvijek sretni i radosni, i kada god Vas nešto rastuži
sjetite se djece, sjetite se toga koliko kapitala imate u njima, i kakav Vam je
nimet i blagodat Bog u njima dao, na taj način svi problemi postat će u Vašim
očima mali.
Moram ukazati i Vašem mužu na nekoliko stvari:
Porodični život, i život uopće jeste življenje u zajednici. Svaka od dvije strane
u braku mora poštovati međusobna prava i obaveze, ukoliko se to ne čini u tom
slučaju nije riječ o zajedničkom životu. U suri Nisa, u 86. ajetu nam se kaže:
Kada pozdravom pozdravljeni budete, ljepšim od njega otpozdravite, ili uzvratite
istom mjerom, jer Allah sve obračunava. Dakle, ukoliko vam neko nešto pokloni,
ili uzvratite ljepšim od toga ili u najmanju ruku istom mjerom nadoknadite.
Ukoliko smo muslimani, u tom slučaju moramo vršiti ovu našu vjersku, moralnu i ljudsku dužnost, u suprotnom bit ćemo povod i uzrok tome da se iz društva
izbrišu ljudske i moralne vrline.
Sa’di Širazi, jedan od muslimanskih intelektualaca poklanja nam lijepu priču
koja sadrži veliku vrijednost i koristi i za čovjeka i za društvo.
184
Jedan hrom čovjek išao je putem, pješačeći. Kada se dobro umorio i ogladnio, sjeo je da se odmori. U to, naiđe jedan konjanik, koji bijaše i dobro obučen i
dobro opremljen. Pješak je vidio da konjanik ima i vode i hrane sa sobom. Kada
je već bio pored njega, pješak mu se obrati riječima: “O konjaniče, je li pošteno
i ljudski da ti imaš svega, a da je nemam baš ništa?” Konjanik bijaše dobar i moralan, pa kada je čuo te riječi, zaustavi konja i sjaha. Uze hrane i vode, te ih dade
tom ubogom neznancu, zahvaljujući čemu se ovaj pošteno okrijepi. Nakon toga
dade mu čak i da jaše njegova konja. Kad je to ovaj nezahvalnik vidio, podbode
konja i dade se u bijeg od vlasnika. Kada je vlasnik to vidio, povika za njim:
“Poslušaj me prvo šta ću ti reći, pa idi!” Ovaj malo začuđen, a i u nevjerici, sa
sigurne udaljenosti reče, pričaj šta imaš, pa da idem. Čovjek mu reče: “Molim te
nikom ne reci ni riječi o ovom događaju.” Ovaj začuđeno upita: “Zašto, čovječe
Božiji?” Čovjek mu odgovori: “Ukoliko budeš kome rekao, to će se pročuti i biće
razlog da iz društva nestanu milost, čovječnost i dobrota, a tada niko nikome
neće pomagati niti će se iko kome smilovati.”
Dakle, gospodine dragi, kada ste Vi imali potrebu, Vaša je supruga predano i puna ljubavi ulagala sebe i svoja sredstva da bi se nevolja prevladala:
međutim, sada, kada ste izašli iz krize, svojim ponašanjem ne samo da niste
odgovorili i nadoknadili njen trud na bolji i najbolji način, već ste i povod
da ona psihički pati i trpi bol. U hadisu se kaže da nijedna kazna ne stiže od
Boga prije nego li onome koji na učinjeno dobro uzvraća lošim i pokuđenim
odgovorom. Usljed toga, dragi brate, neka te bude strah od toga da Bog
zbog nezahvalnosti ponovo vrati vremena iz kojih ste tek izašli, te da ponovo
zatrebaš oslonac u svojoj milostivoj supruzi. Da li biste u takvom trenutku
smogli snage da govorite o milosti, o ljubavi, o oprostu?! Ne dozvolimo da
svojim negativnim odgovorima, tačnije neodgovaranjem na dobrotu drugih,
te druge za koje tvrdimo da ih volimo i da za njihovo dobro radimo, dovodimo u neprilike.
Šaljem ti nekoliko stihova Mevlane, za koje se nadam da će biti korisni.
Ono što se tebi ne sviđa, šejhu vjere,
Ne želi to ni bratu, o pouzdani.
Da li znaš da ako meni rupu iskopaš, na putu kojim hodim,
bez sumnje u nju upasti ćeš ti.
Zar nisi hadis čuo, da Poslanik je opomenuo:
“Ko rupu iskopa bratu svom,
naći će se on sam u njoj.”
185
Nadamo se da će nam život biti ukras i čast za onog čijim se imenom smatramo, dakle, hazreti Džaferu ibn Muhammedu Sadiku. Na kraju, savjetujem
Vas, poštovana sestro, da nagradu za svoja zalaganja i odricanja koja ste činili u
ime Boga, tražite od Boga. U hadisu nam se poručuje da, ukoliko se nađemo u
situaciji u kojoj možemo biti ili zalim (nasilnik) ili mazlum (onaj kojem je zlo
učinjeno) onda je bolje da budemo oni kojima se zlo čini, nego li da mi budemo
nasilnici – oni koji drugima zlo čine.
10.Pitanje
Selam alejkum, poštovani šejh Eydi. Čitam redovnu Vašu web-stranicu i molim
Allaha da Vam da zdravlje i život, jer uistinu Vi mnogo pomažete ljudima.
Moj problem i pitanje je sljedeće:
Majka sam četvero djece, živim u braku 18 godina, moj suprug je nekoliko
puta pogriješio što se tiče bračne veze. Pomoću Allaha, mog strpljenja i dobrog
ponašanja moj muž se promijenio, bar što se tiče tih nemoralnih stvari, pokajao se
i klanja pet vakat-namaza. Ja sam sretna što je tako.
Problem je u tome da smo mi imali nesuglasice i to je uticalo loše na našu djecu,
posebno na starijeg sina... Problem je i u tome što me moj muž danas vrijeđa pred
djecom, i najmanji problem pravi velikim, problem je što on neće da se zna šta i koliko
zarađuje. Sigurna sam 100% da nema drugu ženu i drugu porodicu, ali mnogo je
sebičan, neće da razgovara sa mnom i ne da da ja učestvujem u porodičnim pitanjima,
bilo dobrim ili problemima. Ja sam fakultetski obrazovana i imam dosta strpljenja, ali
tu su i godine koje već utiču na moje zdravlje, posebno na živce, koji su dosta stradali.
Možda je problem u tome što sam čitala u jednom Vašem odgovoru da žena
treba zadovoljiti muža. Molim Vas, kako možeš zadovoljiti čovjeka koji te je prije
5 minuta vrijeđao i psovao, i poslije traži izvinjenje i seksualni odnos, kao da ništa
nije bilo... Da je žena i nemoralna (prostitutka), pa sigurno treba malo nježnije
ponašanje, možda i poklončić...
Zato, da li sam ja grješna što ne mogu na ovaj način zadovoljiti muža? Ali da
bih se odužila njemu jer on ima više strasti (a ja je, tako mi Allaha, svaki dan više
mrzim), ja sam mu preporučila da se on oženi, samo da ja budem slobodna od
njega. Ne mislim razvod braka, pošto sam nezavisna od njega jer imam profesiju, a
najviše se molim Allahu za moj moral i vjeru u Njega. I također, imam djecu koja
su sa našim problemima ili su se mučili, ili su shvatili puno stvari koje Bog zna
kako će da utiču u životu...
186
Da li je moguće da ima sihr, jer njegovo ponašanje je vrlo loše i traje kratko,
poslije traži izvinjenje... Stvarno sam u lošoj situaciji. Molite Allaha za mene i za
dosta mojih drugarica koje imaju isti problem i još gori.... Dajte mi savjet kako
spasiti brak. Hvala puno.
Odgovor
Poštovana sestro, veoma smo zahvalni na lijepom mišljenju i dobroti koju
pokazujete prema nama. Iskreno se nadam da će Uzvišeni Allah pripremiti za
Vas posebne činioce, koji će biti povod sreće i veselog života ispunjenog duhovnim vrijednostima, jer ste veoma strpljivi i imate lijep moral i zbog toga ćete
imati najbolju nagradu. Što se pitanja tiče:
Ispravljanje i nadoknada štete
Dobro znamo činjenicu da je ispravljanje i nadoknađivanje štete jedan od
važnih životnih zakona. Baščovan koji na osnovu pristupa “lahko ćemo” ili zbog
kakvih teškoća dugo vremena ne vodi računa o svojoj bašči, kada se naposljetku
nađe u njoj, ima šta i vidjeti. Brdo lišća, zaraslo drveće i cvijeće, mnogo korova.
Prijašnja ljepota i raznobojnost cvijeća, te svježina voćki pretvorena je u smrtni
pejzaž, od kojeg gledaocu na oči naviru suze, a srce se puni tugom. Nakon doživljenog šoka, baščovan donosi ozbiljnu odluku da napravi plan i popravi ono
što je pokvareno i na taj način vrati prijašnju ljepotu svome vrtu.
Čovjek uprljan grijehom, koji nema ni vjere, ni morala, ni ljudskog ponašanja,
i koji je suočen sa hiljadama moralnih tegoba, jednoga dana bit će pogođen takvim
životom, doživjet će udarac gorčine i užasnutosti se sobom. Pokajat će se i poželjet
će da nadoknadi izgubljeno. Uzet će abdest pred Božijim okriljem, obgrlit će svoja
koljena i u očajanju će zaplakati, kajući se. Veoma stidljivo, dok mu niz lice klize
krupne suze gorčine, molit će Boga i na taj način pokrenuti čitavu lavinu Božije
milosti, koja će ga očistiti. On obavlja gusul pokajanja i povratka istini i zbilji.
Vjerovanje i misao mu se prosvjetljuju. Moral mu postaje pohvalan, a ponašanje se
popravlja. Čovjek postaje suptilan i čist. Postaje takav da ako bi negdje vidio sliku
onoga prijašnjeg sebe, ne bi se mogao ni prepoznati.
Zbog toga, nemoj biti tužna i zabrinuta zbog negativnih tragova na svojoj
djeci, jer se prošlost može nadoknaditi jednom jakom i ozbiljnom odlukom, i
ako Bog da da i misli, i moral, i ponašanje tvoje djece nađu svoju stazu na putu
usavršavanja i ljudske uznesenosti.
187
Obavezna je zahvalnost na blagodatima
Kada Vam Uzvišeni daje strpljenje, lijep moral i dobro ponašanje, kada je
pomogao da budete školovani i kada Vas je opskrbio razumom i ispravnim razmišljanjem, zar nije potrebno zahvaliti Mu na svim tim blagodatima? Zar ta
neusporediva blaga ne podliježu zekatu? Zar nije tačno da zahvalnost na svemu
rečenom jeste i strpljenje i podnošenje tegoba? Zahvalnost za razum i pamet
ogleda se u spremnosti da se pređe preko nerazumnog ponašanja drugih ljudi. A kada prolaze pored besposlice, prolaze dostojanstveno. (El-Furkan, 72) Časni
Kur’an uči nas da vjernici, kada se susretnu s nerazumnim djelima, pored njih
prođu dostojanstveno i suzdržano. Kada im se obraćaju neznalice, oni govore:
“Mir vama!” (El-Furkan, 63) Kada im se neodgojeni i neprosvijećeni ljudi grubo
obraćaju, oni se u odgovoru zadovoljavaju riječju: Selam (Mir vama)! Selam je
proklamacija mira, prijateljstva, ljubavi, ukoliko su drugi bili nekulturni, vjernici se ponašaju kulturno. Ukoliko drugi budu nezahvalni, oni su zahvalni. Ukoliko se ponašaju nedolično, njihovo je ponašanje lijepo – ponašanje kojim je
Allah zadovoljan. Važno je da čovjek prihvata da ima dobre stvari i blagodati, da
ta dobra podliježu zekatu i da se na njima mora pokazati zahvalnost. Najzad, ta
dobra i te blagodati treba ponuditi društvu i njima treba obogatiti društvo.
Svako djelo ima težak početak, a sladak završetak
Trebamo prihvatiti činjenicu da svako ispravno djelo ima težak početak i
ispunjeno je teškoćama, ali kraj mu je sladak i pun užitka. Kada prvak zakorači
na šampionsko postolje, u tom trenutku osjeća veliko zadovoljstvo i užitak i
ponosan je na trud i napor koji je imao na putu postizanja rezultata.
Kada se suočite sa lošim i nemoralnim ponašanjem svoga muža, to Vas potrese i ražalosti; međutim ako se strpite, kada budete vidjeli svoju djecu kako se
moralno i lijepo ponašaju prema svojim supružnicima, u tom trenutku zaboravit
ćete sve ono što ste pretrpjeli i sami ćete sebi čestitati, osjećajući ispunjenost
velikim zadovoljstvom.
Naravno, prihvatam da je to veoma teško. Zato i Kur’an sasvim očito kazuje:
Na loše djelo uzvrati onim koje je dobro!, odnosno na loš zadah nemoralnog djela
uzvratite miomirisom moralnog strpljenja i oprosta. Kada se to dogodi, Kur’an
dalje kaže: ...Iznenada će se između tebe i onog koji ti je neprijatelj bio roditi prijateljstvo, kao da ti je prisan prijatelj, ali to ne postižu, osim onih koji su strpljivi, i to
ne postižu, osim onih koji su veoma sretni. (Fussilet, 34-35) Znači, ovakvu reakciju,
188
ovakvo ponašanje i ovakav učinak ne mogu postići i ostvariti svi ljudi, već samo
oni koji su ukrašeni strpljivošću i ljudskim savršenstvom. Drugim riječima, strpljivost, ne samo da neprijateljstvo pretvara u prijateljstvo, nego biva povodom
da se čovjek okiti lijepim atributima. Dakle, strpljenje u tegobama vodi čovjeka
do sreće i savršenstva, te biva povodom zadovoljstva i užitka u životu.
O SIHIRU
Poštovana i školovana sestro, moram Vam reći da iako sihir u određenim
okvirima nije upitan i može ostaviti negativan učinak na čovjekov život, strah
od sihira ima pogubnije posljedice u životu čak i od samoga sihira. To je zbog
toga što strah od sihira uništava i oduzima snagu volje i odluke od čovjeka, čineći da se čovjek počne predavati životnim tegobama. Ovo je samo po sebi jedna
od najvećih tegoba u životu današnjice. Oslanjanjem i pouzdanjem na Boga i
ispravnim razmišljanjem možemo pobijediti sve tegobe i ukloniti ih sa životne
staze kojom se krećemo, na taj način možemo čak neutralizirati učinke sihira.
Zato nikad ne razmišljajte o sihiru, već o činjenici da Vaš muž nema strpljenja
zbog čega u teškoćama veoma burno reagira. Najbolji dokaz njegove slabosti
jeste pojava da se ubrzo zatim izvinjava i kaje. Vi mu jačanjem njegove volje i
vježbanjem strpljivosti možete pomoći da se u toj dionici popravi. Čovjek koji
je samoživ, veoma se brzo popravlja, samo treba znati odakle početi razgovor.
Drugim riječima, moramo naći vrata na koja ćemo ući u njegovu ličnost, da
bismo nad njom uspostavili nadzor. Tada ćete vidjeti koliko se promijenila ta
egoistična, neposlušna i srdita ličnost i kako je postala pokorna i strpljiva. Važno
je, dakle, naći vrata na koja će se ući i prići njegovoj nutrini. U tu svrhu trebate
se malo pozabaviti psihičkom analizom i upoznavanjem ličnosti svoga muža i
spasiti ga, jer se u okrilju njegovog spasa, ako Bog da, nalazi i rješenje vaših životnih tegoba, tako da ćete ostvariti veoma ugodan, sladak i rahat život.
Nagrada za dobar moral
Kad bismo znali koliko dobar moral ostavlja traga na našu sreću i koliko nas
loš moral lišava ljudskog savršenstva, nikad ne bismo napustili dobar moral i nikad ne bismo u sebi dali prostora lošem moralu. Poslanik islama kaže: “Najbliži
od Vas meni na Sudnjem danu biće oni koji imaju najbolji moral i koji se najbolje odnose prema svojim ukućanima.” Svakako, u ovom pogledu nema razlike
između muškarca i žene.
189
Isto tako Poslanik kaže: “Najbolje vjerovanje među ljudima imaju oni koji
imaju najbolji moral i koji su najbolji prema svojoj porodici.” U skladu sa ovim,
ako tražite najbolje vjerovanje, ako želite sjediti blizu Poslanika, budite milostivi
prema porodici i uvijek se radujte toj velikoj Božijoj nagradi, te odaberite Poslanikovu blizinu. Razmišljanje o tome da se na Ahiretu može sjediti sasvim blizu
Poslanika, i to zauvijek, čini lahko podnošljivim sva ružna djela i loša ponašanja
koja prema nama drugi ljudi ispoljavaju. Ne samo da ih čine lahko podnošljivim, već ih čine i ugodnim i slatkim, poput upornog učenja studenta koji zna da
marljivim radom može postati vrhunski profesor na istom fakultetu. Ta pomisao
otklanja svaki umor, pretvarajući ga u užitak i slast.
Nadam se da će Uzvišeni Allah nas muškarce spasiti egoizma i lošeg morala,
posebno prema našim dragim suprugama.
11.Pitanje
Poštovani profesore,
Imam jedno pitanje u vezi sa brakom. U braku sam pune 3 godine i još
nemamo djece, zbog finansijskih razloga, ali ubrzo planiramo, inšallah. Ja i moj
muž živimo u inostranstvu i tamo je sve uredu, ima malo svađica, ali u normalnim granicama. Međutim, kada dođemo na odmor u Bosnu kod njegovih
roditelja – sasvim druga priča. Oni se počnu miješati i govoriti gdje da idemo ili
da sjedimo u kući, iako mi poželimo Bosnu, da izađemo i hodamo i svega smo
željni, ali oni se naljute ako nešto ne bude po njihovom. I moj muž se promijeni,
bude drzak prema meni i stalno se svađamo, a njima kao da je drago kad ja odem
kod mame i nisam s mužem. (Nek mi Alah oprosti ako griješim!) Isto tako, oni
ne žele da se druže, niti posjećuju moje roditelje, iako moji roditelji odlaze kod
njih i redovno ih zovu da dođu, ali oni neće... Ne znam šta im to znači, da li
pokušavaju da nas razvedu ili šta?
Molim Vas, pomozite i dajte mi neki savjet, jer mi bismo trebali da živimo s
njima u kući. Imamo poseban sprat i ulaz, ali meni se ne ide, a muž hoće i kaže,
ako hoću – hoću, ako neću, ne moram – on ide u roditeljsku kuću, iako se u njihovoj kući osjećam da me ne cijene i ne poštuju čak ni reda radi...
Molim Vas da mi date savjet kako da se ponašam i šta je najpametnije da
uradim.
Unaprijed hvala.
190
Odgovor
Poštovana i uvažena sestro,
Prije svega, molim Uzvišenog Gospodara da Svojom beskrajnom moći i milošću otkloni i Vaše i tegobe svih muslimana. Da bi tegobe bile riješene, iznijet
ću Vam nekoliko činjenica. Budemo li ih poštovali, tada tegobe ne samo da neće
predstavljati prepreku na putu, već će svaka od njih predstavljati stepenicu za
napredovanje na našem životnom putu.
U biti svijeta prirode postoji sukob
Ovo moramo prihvatiti kao načelo, da pored svakog pehara meda stoji i
staklenka otrova i da svaki užitak ide “u paketu”, sa mukom i boli. Časni Kur’an
nam daje do znanja: Zaista sa teškoćom je i lahkoća. U načelu, teškoće su put i
staza kojom se korača do ugođaja i smiraja. Dakle, u svijetu prirode nemoguć
je potpuni rahatluk, bez tegoba. Ukoliko bi se našao neko da u životu nema
nikakvih tegoba, već da se uz potpuni ugođaj i sigurnost odmara, jede, pije,
neće dugo potrajati, a on će oboljeti od različitih vrsta bolesti. Znači, da bi
čovjek ostao u zdravlju, treba otrpjeti teškoću kontroliranog unošenja hrane u
organizam, a također baviti se sportom ili barem provoditi tjelesne vježbe. Zato
trebamo zauvijek zaboraviti na ugođaj bez muke i život bez tegoba.
Razmišljanje tragom rješenja tegoba
S druge strane, Svevišnji Bog daje čovjeku mogućnost razmišljanja da bi,
koristeći ga, nalazio rješenja i izlaz iz tegoba, te da na taj način svaku teškoću
iskoristi za sticanje psihičkog mira i lične sreće. Da prihvatanjem manje izbjegne
veću tegobu. Kažu da ludak čini isto što i pametan čovjek, ali s jednom razlikom:
pametan čovjek traži izlaz prije nego bude uhvaćen u nevolji, dok ludak tek nakon što ga pritisnu muke i stisnu čeljusti tegobe, dođe sebi i počne razmišljati šta
mu je činiti. U skladu sa rečenim, na krajnje ozbiljan način treba tražiti rješenja
za tegobe, a ne trebamo misliti kako tegoba ne smije biti.
Kada se kao muslimani obratimo Časnom Kur’anu, on nam nudi nekoliko
načela kao osnovne tačke zajedničkog života ljudi:
Oslanjanje na Boga
Moramo znati da Ovaj svijet ima svoga Boga, Koji njime upravlja. Upravo zbog toga naučili su nas da nekoliko puta dnevno, dok obavljamo namaz,
191
ponovimo sljedeće riječi: rabbil ‘âlemin (upravitelj i odgajatelj svega stvorenog).
Kada je već tako, u tom slučaju izgovaranje: ijjâke neste‘în, (Bože, samo od Tebe
pomoć tražimo), podrazumijeva da je oslanjanje na Boga osnovno načelo o kojem moramo voditi računa i u koji moramo vjerovati.
Praktična vježba
Ako vjerovanje ne bude popraćeno praktičnom potporom, u tom slučaju
tragovi tog vjerovanja neće izaći na površinu naših duša, neće ostaviti vidljivog
traga, znači da od njega nema koristi. Ljubav prema sportu od čovjeka ne čini
prvaka, ali ako ljubav bude popraćena treninzima i teškim vježbama, u tom
slučaju može se nadati uspjehu. Isto tako, vjerovanje u Boga, da bi ostavilo trag
i željeni trag u našoj duši, ima potrebu za praktičnom vježbom. Ovo vježbanje
Uzvišeni objašnjava na sljedeći način:
Prvo: namaz. Obavljanje namaza jača čovjeka u odnosu na tegobe. Daruje
mu duhovnu i psihičku čvrstinu i smirenost. Donosi mu snagu i širi njegovo
biće, tako da čovjek postaje poput okeana koji ništa ne može uprljati. Bilo kakva
lešina da se baci u more, ono ostaje čisto i ne zagadi se, boja mu se ne promijeni,
već, naprotiv, neutralizira sve prljavštine.
Drugo: strpljenje i istrajnost. Čovjek vježbanjem u sebi poveća snagu i moć
strpljenja i istrajnosti. Ako sitan kamen bude bačen na tanje staklo, ono će pući,
a ako krupan kamen bude svom silinom bačen o zid, neće ga oštetiti, jer staklo
je krhko i veoma podložno lomljenju, za razliku od zida, koji je čvrst. Ukoliko se
na planinu sruče stotine topovskih salvi, ona ostaje na svom mjestu, jer planina
je planina, ona je postojana. Zato se u hadisu kaže da je vjernik poput planine,
postojan i čvrst; ne pomjeraju ga oluje, ma koliko da su jake i žestoke. U 45. ajetu sure Bekare se kaže: Pomoć tražite strpljenjem i namazom! Poznato je da bi Ibn
Sina, kad god bi naišao na teško naučno pitanje i nije imao odgovora, odlazio u
glavnu gradsku džamiju i obavio bi dva rekata namaza. Nakon toga bi podizao
ruke potrebe svome Gospodaru: “O Bože, oštri um Tvoga roba je sada nemoćan
i ne može shvatiti ovu teškoću. Pomozi mi!” Nakon toga bi se vraćao i u toku
izučavanja teškoća bi bila riješena. Prema tome, kad god se sretnete sa teškoćom,
bilo u porodici, bilo izvan nje, prije nego bilo kome šta kažete, otiđite, uzmite
abdest, klanjajte dva rekata i od Boga tražite da Vam pomogne da nađete rješenje. Sasvim sigurno da će Vam pomoći. Pokažete li strpljenje i istrajnost, sigurno
ćete vidjeti Božiju pomoć. U to nemojte ni najmanje sumnjati.
192
Treće: uzvraćanje na najljepši način. Svi znamo da nisu isti dobri i loši tragovi u
čovjeku i društvu. Nije jednako dobro djelo i loše djelo. Iako ovaj ajet govori jezikom
Objave, ipak govori o pravilu prirode i fitreta. Kada već prihvatamo ovu činjenicu, u tom slučaju: Uzvrati dobrim na loše djelo, pa će između tebe i onog koji ti je
neprijatelj bio nastati prijateljstvo, kao da ti je prisni prijatelj. (Fussilet, 34) Svakako,
Kur’an naglašava da je ovakvo načelo, tj. da dobro i zlo nisu jednaki, i da je ovakva
praksa, tj. na loše djelo uzvratiti dobrim, svojstvena samo strpljivim ljudima, čija
duša je jaka i široka. Ne misli i ne djeluje svako na takav način. Stoga se Poslaniku
kaže: Da si bio osor i gruba srca, oni bi se razišli od tebe. Znači, to što su se ashabi
okupili oko Poslanika, poput leptira, oko svjetlosti njegova bića, jeste zahvaljujući
njegovom moralu i milosrđu. Svi ljudi, i vjernici, i nevjernici, prihvatali su ga kao
milostivog i spremnog da oprosti, pa su ga svi i voljeli. Dakle, ukoliko budete postupali sa mnogo milosti i lijepim moralom, oslanjajući se na Boga i vježbanjem
strpljenja te obavljanjem namaza i učenjem dove, sasvim sigurno je da Allah ne
uništava nagradu dobročiniteljima, već im daje nagradu još na Ovom svijetu.
Na krajU
Poštovana sestro, trebamo znati da život nije šala, već je od svega drugog ozbiljnija stvar. On predstavlja temelj našem vječnom sretnom ili nesretnom životu. Isto tako, pravo se uzima, ne daje se. Zato, ispravnom logikom, postojanim
riječima i dokazima prožetim moralom i opraštanjem, branite svoja neopoziva
prava. Također, odobrovoljite muža da pred lošim ponašanjem njegove porodice
brani Vaša prava i da prema Vama postupa u skladu sa islamskim šerijatom.
Tim prije, što u nekim slučajevima kada se mnogo prašta, to biva povodom da
taj kome se oprašta počne prelaziti preko granica i počne kršiti zakone. Islam
ne prihvata nepravdu niti je smatra pravednom, kao što ne opravdava trpljenje
nepravde i dozvoljavanje da se ona čini, već pravdu svrstava u red životnih načela
koja su iznad stupova opstanka svijeta i stvaranja.
U skladu sa navedenim, čuvanjem islamskog konteksta i ljudskog morala te oslanjanjem na Boga – branite svoje pravo. Budete li vježbali ovih nekoliko nabrojanih
stvari, sasvim sigurno da će Vam Bog ukazati na najbolja rješenja. I Vi ćete tada imati
priliku da donosite odluku mislima koje su upućene. A onima koji se budu zalagali
zarad Nas, Mi ćemo puteve pokazati. (El-‘Ankebut, 69) Ulaganje truda na Božijem
putu zarad boljeg i mirnijeg života, uvijek je popraćeno Božijom uputom.
Od Uzvišenog Boga molimo za Vas pomoć, sreću i miran život. Ukoliko ima
još pitanja, mi smo Vam na raspolaganju.
193
12.Pitanje
Moji roditelji su kršćani, a ja sam nedavno prešla na islam. Roditeljima nisam
još ništa rekla. Jako sam sretna što sam počela, ali nekad nisam u mogućnosti da
obavljam namaz iz straha da mi roditelji ne bi saznali, i tada se osjećam prazno,
jer imam želju da namaze obavljam redovno. U blizini nemam džamiju, a živim u
malom mjestu, gdje se svi poznaju. Vaša web-stranica je odlična, pa bih Vas molila
ako možete da mi preporučite neke knjige koje bi mi pomogle. Mnogo Vam hvala
i da Vas Allah lijepo nagradi.
Odgovor
Poštovana,
Vi se trenutno nalazite u uvjetima u kojima su se nalazili mnogi drugi ljudi
tokom povijesti i u kojima će se mnogi ljudi u budućnosti također naći. Riječ je
o tome da je došlo do sukoba između razuma i argumenta s jedne strane, i osjećaja i ljudskih emocija sa druge. Razum i dokazi pred vama otvaraju put dajući
Vam mogućnost da stignete do Istine, ali s druge strane osjećaji koje gajite kao
dijete, tj. ljudske emocije – koje su na svom mjestu veoma vrijedni i sveti – dovode Vas u posebno stanje. Pitate se “Šta da radim sa roditeljima, kako i na koji
način da im objasnim šta se dogodilo?”
Kur’an o ovom pitanju
Kur’an u vezi sa kršćanskim učenjacima koji su na početku Muhammedovog
poslanstva primili islam, kaže: I kada čuju ono što je objavljeno Poslaniku, oči im se
suzama ispune, zbog toga što su prepoznali Istinu, govoreći: “Bože naš, Gospodaru naš,
mi vjerujemo i upiši nas među svjedoke...” Oni su u odgovoru na prigovore svojih
sunarodnjaka (zašto su postali muslimani), odgovorili: Zašto da ne vjerujemo u
Allaha, kada nam je došla istina i kada se nadamo da će nas Allah uvesti među narod
dobrih. Ovakav njihov pristup i argumentiranje je zapravo prirodno, ljudsko argumentiranje. To znači da nijedan razuman čovjek nikada neće u izboru između
Istine i neistine – pored putanje čovječnosti i fitreta koja se ogleda u istinoljubivosti – napustiti istinu, a odabrati neistinu. S druge strane, Allah je čovjekovu bit
stvorio tako da se kreće ka sticanju koristi i trudi se da potisne sve štete i prijetnje.
Zbog toga su ljudi spomenuti u ajetu govorili: “Mi želimo i nadamo se da
će Allah učiniti da budemo u grupi dobrih, i da će nas obasuti materijalnim i
duhovnim blagodatima.”
194
Oni su svoj izbor potvrđivali racionalnim dokazima i urođenom čovjekovom
prirodom. Zauzvrat, Allah ih je pomogao. U suri Maide od 83. do 85. ajeta daje
nam se do znanja da ih je kao nagradu za te riječi Allah pomogao, učvrstio ih u
vjeri i osigurao im čist, vječni život koji čeka dobročinitelje.
Što se tiče Vaših roditelja, moramo reći da je Kur’an Božija knjiga upute,
koja čovjeka usmjerava kako da pomiri razum i emocije, a da ni jedan od njih ne
izađe iz svoje putanje i da se čovjek objema okoristi. Mi smo naredili čovjeku da
bude poslušan roditeljima svojim. Majka ga nosi a njeno zdravlje trpi i odbija ga u
toku dvije godine. Budi zahvalan meni i roditeljima svojim. Meni će se svi vratiti.
Ako te budu nagovarali da drugog mene ravnim smatraš, onoga o kome ništa ne
znaš, ti ne slušaj i prema njima se na ovome svijetu velikodušno ponašaj, slijedi put
onog koji se iskreno meni obraća. Meni ćete se poslije vratiti i ja ću vas o onome što
ste radili obavijestiti. (Lukman, 14. i 15.)
Dakle, ukoliko otac i majka insistiraju da njihovo dijete bude idolopoklonik,
kada se poziva nečemu o čemu se nema nikakvog znanja, kakva je dužnost djeteta u tom slučaju? Sa jedne strane čovjek mora biti zahvalan Allahu, a s druge
zahvalan roditeljima, što je Božija naredba.
Po tom pitanju Uzvišeni Allah nudi najuzvišeniji, najljudskiji i najpošteniji
put govoreći da razumno, s dokazima i svojim fitretom Bogu budemo zahvalni i
nastavimo putem jednoboštva i spoznaje Boga. Kloni se činjenja širka i kretanja
stazom kojoj ne dopire ni tračak svjetlosti znanja i fitreta. Dakle, ostati na putu
vjerovanja koji je potkrijepljen racionalnim dokazima, ali pružiti svoje osjećaje i
emocije na raspolaganje roditeljima. S njima postupati moralno i lijepo, a kada
je u pitanju njihovo insistiranje na širku ne izlaziti iz okvira čovječnosti, već sa
njima biti vrlo milostiv, ali slijediti put onih čiji smjer vodi ka Istini i ka Bogu,
a kloniti se mnogoboštva. Svakako i Vi i Vaši roditelji i sva stvorenja jednoga će
dana doći pred Boga i bićete obaviješteni o rezultatu svoga izbora za vjerovanje
i djela.
Možemo zaključiti da je kao prvo potrebno da od Boga tražite pomoć po pitanju spoznaje Istine i po pitanju zadržavanja čvrstine u vjerovanju. Kao drugo,
nemojte nikada ono do čega ste došli razumom ispuštati iz ruku zbog osjećaja.
Prema roditeljima se odnosite moralno, milostivo i uz potpuno poštovanje. Sasvim sigurno da će Vam Allah pomoći. Također, znajte da nije lakše ustrajati na
dobrom izboru, od činjenja samog tog izbora. Međutim, naučna, iskustvena i
dokazana istina je da se cijeli svijet uključuje u davanje pomoći čovjeku koji se
nalazi na putu Istine.
195
Također, reći ću Vam da je sa kur’anskog stanovišta, kao i ostalih božanskih
vjera, nedvojbeno je da se tragovi dobra i blagodati oslanjaju na istinu samu po
sebi, a ne samo na njeno ime. Vi i bilo ko drugi, dobit će Božiju pomoć tek onda
kada razum i vjerovanje, moral i duševne osobine, djelo i društveno ponašanje
bude uskladio sa istinom i bude na putu istine. Ako neko od istine koristi samo
ime, ali njegov moral i ponašanje nisu u skladu sa njom, liči na bolesnika koji je
dobio najbolji i najprecizniji recept, od najstručnijeg ljekara, čak možda i otišao
u apoteku i kupio lijek, ali ga ne koristi. Taj bolesnik niti će ozdraviti posjedovanjem recepta niti posjedovanjem lijekova. Njegovo zdravlje zavisi od propisnog
uzimanja lijeka.
Da Allah sve nas postavi na put Istine!
13.Pitanje
Da li je dozvoljeno mužu i ženi koji ne mogu imati djecu da usvoje dijete? Šta
islam kaže o tome? Mnogo Vam hvala!
Odgovor
Uz zahvalnost na pohvalama upućenim na račun naše stranice, moram Vam
reći da nisam dobro razumio Vaše pitanje.
Ukoliko mislite na to da dijete koje su rodili drugi roditelji uzmete da bi bilo
Vaše, i da ga odgajate i pazite kao vlastito, u ovome nema nikakvih šerijatskih
zapreka, i ukoliko se dijete uspije odgojiti u skladu sa pravim islamskim moralnim vrijednostima učinjeno je veliko djelo.
Međutim, treba voditi računa i imati u vidu činjenicu da to dijete (muško
ili žensko) kada odraste nije mahram (tj. nije bliski rođak, poput prave kćeri ili
sina, sestre ili brata, oca ili majke) i stvari koje su u vezi sa ovim pitanjima moraju strogo da se poštuju. Naravno, u islamu ima načina da neko ko nije mahram
postane mahram.
Međutim, ukoliko ste mislili na to da se koristi tuđa sperma i da se uz pomoć najmodernijih medicinskih pomagala ubaci u matericu žene, to djelo nije
dozvoljeno.
196
Molim Uzvišenog upravo onako kako je svojom ogromnom moći učinio da
Ibrahim i Zekerija, a.s., postanu očevi, da i Vama podari zdravo potomstvo i
da nijednog čovjeka koji od Njega traži ne vrati praznih ruku. Allah u Kur’anu
kaže: I kada te o Meni upita rob Moj, pa Ja Sam zaista blizu, odgovaram pozivu
pozivača kada Me poziva. (Bekare, 186.) Uvjeti da se ovo ispuni je da čovjek u
pozivu bude ozbiljan, uporan i da samo i samo od Boga traži, tj. da svu nadu
usmjeri na Njega.
197
Alkoholizam i narkomanija
1. Pitanje
Esselam alejkum, poštovani profesore.
Sestra mi se drogira već sedam godina. Koliko ja znam uzima marihuanu i
hašiš, a za drugo ne znam. Mnogo se uništava i meni je mnogo žao, ne znam kako
da joj pomognem. Ona moju pomoć ne prihvaća, kao ni pomoć mojih roditelja.
Moram također reći da je udata za drugu vjeru, pa je on navodi samo na loše.
Moja želja je da se ona nekako oslobodi tog muža i droge, da se vrati u našu
islamsku vjeru, jer prije nego što se udala za tog Srbina znala je da uči neke sure, a
sad ne zna ništa, niti hoće da čuje nešto o našoj vjeri.
Bila sam kod hodže i donijela vodu na kojoj su naučene sure da popije, ali ona
nije htjela tu vodu ni da uzme.
Moje pitanje je kako i šta da uradim da ona ne bude više sa tim Srbinom i da
ne uzima drogu? Voljela bih da se vrati u islamsku vjeru i da bude kao što je bila
nekad. Da li je dozvoljeno rastaviti je od tog Srbina jer on je uništi? Molim Vas,
pomozite mi kako i šta mogu učiniti. Da pričam sa njom, to ona ne sluša.
Zahvaljujem se unaprijed.
Odgovor
Poštovana sestro, neophodno je da obratite pažnju na dvije činjenice.
a) Emocionalno pitanje
b) Realnost i šerijatske obaveze
Za svaku je pohvalu što gajite tako iskrene osjećanja i ljubav prema svojoj
sestri. Sasvim je sigurno da će Allah nagraditi velikom nagradom Vaša tako čista
i profinjena osjećanja i brigu za nju, posebno jer ta osjećanja, osim što izrastaju
iz sestrinskog odnosa, također odišu i religioznom brigom i jer je jasno da iz
dubine srca brinete za sudbinu svoje sestre.
Međutim, realnost je takva da dok čovjek sam sebi ne dadne do znanja i
ne uvidi da je neko djelo loše, on ga se neće proći. S druge strane, dok ne uvidi da je neko djelo korisno, da nosi dobrobit i da je dobro – neće ga početi
primjenjivati.
198
Na temelju ovih jasnih činjenica, Vi jedino možete da je savjetujete uz mnogo ljubavi, jer ona je zbilja bolesna. Narkotici uništavaju čovjekov um, svijest,
moć razmišljanja i realnog prosuđivanja. Zbog toga je njoj veoma teško razlučiti
šta je za nju korisno i predstavlja dobrobit, a šta je štetno i zlo. Od shvatanja i
razlučivanja još teže je donošenje odluke. Čovjek koji je ovisnik o drogama nema
vlastitu moć odlučivanja i volje, on ne može donijeti konačnu odluku, te zato
ima potrebu za velikom pomoći. Na temelju predočenog, realno je da je za nju
nemoguće donijeti odluku da se prođe hašiša i da napusti muža.
Zato joj s ljubavlju i pažnjom, uz razgovor koji odiše brigom, trebate dokazati
kako joj želite dobro i kako volite i želite da ona živi dobrim i lijepim životom.
Kada povjeruje i kada se počinje oslanjati na tebe, korak po korak krećite se
naprijed. Za je potrebno ogromno strpljenje i ustrajnost. Nakon uspjeha prvog
koraka, lagano se ide na drugi, pa treći.
Što se tiče učenja sura na vodu i tome sličnih djela, budite sigurni da to ne
rješava stvar, i da niste odabrali ispravan metod, jer je to za nju smiješno. Potrebno je da ona s ljubavlju i razmišljanjem prihvati da je volite, da se brinete za nju
i da Vam je jedina želja da joj budete od koristi.
U ovom slučaju treba reći da ni Vaši roditelji nisu ispunili svoju obavezu
prema svojoj kćeri, a Vašoj sestri, i trebaju znati da su pred Bogom odgovorni za
nju. Da je Vaša sestra bila obasipana ljubavlju i pažnjom dok je još bila djevojka,
ne bi svoju ruku tako lahko dala bilo kome.
Moje mišljenje je da ste joj Vi, kao sestra, bliži od svih ostalih, a ukoliko možete učinite nešto da ona stekne povjerenje u Vas, sa svijšću da su za to potrebni
ispravne metode. Trebate znati da je moguće spasiti je ovisnosti, a nakon toga
– korak po korak.
2. Pitanje
Selam alejkum, dragi šejh. Ima već dvije godine kako klanjam namaz, ali u zadnje
vrijeme sam, kako se družim s lošim društvom (znam da to nije opravdanje) učinio
više puta velike grijehe. Pio sam alkohol, pa sam se pokajao, i tako nekoliko puta.
Pio sam sa namjerom da se poslije pokajem. Sada bih želio sasvim prestati s tim i
pokajati se, ali me stid Boga i ne vjerujem da je to pokajanje ispravno. Isto tako,
muči me posebno hadis da se nakon pića, namaz ne prima 40 dana. Molim Vas,
možete li mi protumačiti taj hadis jer sad i kad klanjam grize me savjest i što je
najgore znam da mi se ne prima, pa se počinjem pitati zašto da klanjam, ako mi se
199
već unaprijed ne prima. I još jedno,: možete li mi reći da nešto uradim, neko djelo,
da bih bio siguran da mi je Bog primio pokajanje, jer ovako osjećam, bez obzira
koliko se kajem – da se ne prima, jer sam to uzeo olahko. Strašno se osjećam i grize
me savjest i želim se promijeniti, molim Vas pomozite mi i učite dovu za mene.
Odgovor
Prije svega, ukazat ću Vam na nekoliko bitnih činjenica, s nadom da ću ostvariti Božije zadovoljstvo i da nam svima bude korisno.
Loš prijatelj
Čovjek je u svom ovozemaljskom životu dužan imati društvene odnose i
kontakte, i ne može živjeti bez prijatelja. Zašto je to tako? Zato što bi bez doticaja sa drugim ljudima, bez ostvarenja prijateljstava, čovjek ostao uskraćen za veliki broj moralnih vrlina i duhovnih savršenstava, a kao drugo, to je jedna velika
duhovna i psihička potreba. Povučeni ljudi, oni koji su se izolovali od društva,
obično pate od nekih psihičkih tegoba.
Zatim, islamska je regulativa da čovjek vjernik mora pomagati drugima, mora
biti pomagač, što je svakako nemoguće bez ostvarenja prijateljskih odnosa.
Kada je već tako kako jeste, veoma je važno pitanje koga uzeti za prijatelja.
Sadi Širazi u svojim suptilnim stihovima savjetuje:
Koliko god možeš od jarana lošeg bježi,
jaran loš od zmije otrovnice još je teži.
Zmija otrovom može samo život ti uzeti,
loš kad je jaran i život i iman hoće ti oteti.
Dakle, mora se voditi računa koga će čovjek odabrati za prijatelja, jer prijatelj ostavlja izravan i djelotvoran uticaj na čovjeka i njegovo ponašanje. Zato
hazreti Isa, a.s., kaže: “Družite se s ljudima koji su takvi da kada ih vidite, to će
Vas podsjetiti na Boga, i da budu takvi da, kada ste s njima, postižete duhovna
savršenstva.”
Tevba, to je stanje i shvatanje
Sa kur’anskog stanovišta, tevbu čine dva osnovna stupa. Prvo, shvatanje da
sam učinio loše djelo, te da su mi i misli i moral i djela usmjerena u suprotnom
smjeru od strane na kojoj mogu pronaći i ostvariti svoju sreću i savršenstvo.
200
Drugo, tevba je djelo koje je u suprotnosti s navikama prošlosti. Zahvaljujući
ovom značenju, tevba nam je predstavljena kroz riječi: Estagfirullah Rabbi ve etubu ilejh, a to znači: Od Uzvišenog Boga tražim oprost za grijehe. Zašto od Allaha?
Zbog toga što je On Gospodar, u Njegovoj smo vlasti i On nas odgaja i čini da
odrastamo. Ako sam pod Njegovim upravljanjem i odgojem, to znači da je On
Taj Koji mi treba oprostiti. Riječi ve etubu ilejh, znače: i Njemu se vraćam. Dakle,
činiti tevbu znači sklapati novi ugovor i razmjenu s Bogom. To je i svojevrsno
izvinjenje, kao i povratak Njemu. A On je i Milostiviji i Plemenitiji od toga da
Mu se mi vratimo, a da nas On odbije.
Začudan hadis
Iščitavajući hadise, može se naići na jedan u kojem se Uzvišeni Gospodar
obraća hazreti Davudu, a.s., pa mu, između ostalog, kaže: “Kada bi oni koji su
mi okrenuli leđa znali koliko ih volim i želim da mi se vrate, umrli bi od ushićenja i čežnje.” Dakle, kada su oni koji su okrenuli leđa Bogu, pod pažnjom i milošću Božijom, sasvim je normalno da oni koji su se pokajali i okrenuli se prema
Bogu budu pod Njegovom pažnjom, dobrotom i milošću. Jasno je da niko neće
biti na šteti kada je riječ o trgovini sa Bogom.
Božiji nagovještaj
Kur’an Časni u nekoliko veoma jasnih i očitih ajeta kaže: Reci: “O robovi moji
koji ste se prema sebi ogriješili, ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah će, sigurno,
sve grijehe oprostiti; On, doista, mnogo prašta i On je milostiv. I povratite se Gospodaru svome i pokorite mu se prije nego što vam kazna dođe, poslije vam niko neće u
pomoć priskočiti. I slijedite ono najljepše, ono što vam Gospodar vaš objavljuje, prije
nego što vam iznenada kazna dođe, za čiji dolazak nećete znati, i da čovjek ne bi
uzviknuo: “Teško meni, koliko sam samo dužnosti prema Allahu propustio, čak sam
se i izrugivao!” (Ez-Zumer, 53-56)
Poruke ovih ajeta:
1.Moji robovi nemaju pravo izgubiti nadu u Moju milost i oprost. Zašto?
Zato što ću im Ja oprostiti sve grijehe, jer zaista Ja mnogo praštam i Milostiv Sam.
2.Robovi Moji trebaju da se pokore Mojim naredbama i da se vrate Svome Gospodaru i Upravitelju, jer postoji mogućnost da ih zadesi teška
kazna.
201
3.Poslao sam vam najljepše propise, zato ih slijedite, odazovite se Kur’anu
i kur’anskim ajetima, prije nego vas zadesiti kazna o kojoj nećete ništa
znati.
4. Jedna će skupina na Sudnjem danu govoriti: “Teško nama!” Zašto? Jer je
dovela sebe u nepriliku da je na šteti koju je nemoguće otkloniti ili nadoknaditi. Uz svu mogućnost, svu pruženu i nuđenu sreću od Boga, sve
je izgubljeno. Međutim, da zlo bude veće, mi smo se ismijavali kada se
govorilo o svemu ovome.
U ovim se ajetima ukazuje i na neophodnost povratka i na oprost Božiji.
Što se tiče hadisa da se namaz ne prima četrdeset dana, u njemu se kaže da
prisustvo i učinak alkohola u čovjekovom organizmu traje četrdeset dana, a jasno je da alkohol i njegove posljedice simbolizuju pokoravanje šejtanu, a namaz
i koristi namaza simbolizuju pokoravanje Allahu. Dvije sasvim različite vrste
pokoravanja, u istom trenutku, u jednom čovjeku, nešto je što odiše protivrječnošću, dakle, jedno drugo isključuju, ili ovo, ili ono, ali oboje ne može.
Međutim, u nastavku započetog hadisa, uliva se nada: “Ukoliko se ne pokaje,
djela mu nisu prihvaćena; međutim, ukoliko se pokaje zbog tog djela, nestat će
njegovih tragova.”
U Sunenu Ibn Madže, u X svesku, str. 288, čitamo: “Rekao je Poslanik: ‘Ko
popije alkohol i napije se, neće mu Allah prihvatiti namaz četrdeset dana, a ukoliko u tom razdoblju umre, ući će u Džehennem, ukoliko učini tevbu, tj. ukoliko se vrati Allahu, i Allah se njemu vraća.’” To znači da mu je i namaz prihvaćen
i da neće zbog toga ići u Vatru.
Postoji velik broj hadisa u vezi s temom da su tragovi loših djela prisutni u
čovjekovoj duši, ako se čovjek ne pokaje i ne vrati se na stazu poslušnosti i pokornosti Allahu.
Na kraju, isto kao što je grijeh zabranjen, tj. haram, i predstavlja svojevrsno
kršenje Allahovih zakona, zbog čega čovjek zaslužuje kaznu, gubljenje nade u
Božiju milost i oprost također je zabranjeno, tj. haram; štaviše, gubljenje nade u
Allahovu milost spada u najveće grijehe. Mi ne smijemo izgubiti nadu u Božiju
milost i oprost. Zato, sa potpunom sigurnošću u Božiju milost, obavljaj namaz i
kod sebe gaji nadu u dobrotu Božiju, jer On je plemenitiji od toga da nas ne bi
primio u okrilje Svoje milosti i oprosta!
Naravno, to je uvjetovano odlukom da mi budemo pošteni, da ne budemo
od onih koji će se stalno kajati i stalno činiti iste grijehe, pa da na taj način damo
202
do znanja kako nam nije stalo do svetosti zakona i propisa Božijih, što je svojevrsno ismijavanje i izrugivanje sa Božijim zakonima.
Neka Vam Allah bude pomagač i da budete uvijek u okrilju Njegove milosti
i naklonosti, i ne zaboravite nas u svojim hair-dovama!
3. Pitanje
Selam alejkum, da Vas prvo lijepo pozdravim. Udata sam za muslimana, a moji roditelji su kršćani. Ja sam primila islam prije nego što sam upoznala muža i sa njim
je, elhamdulillah, sve u redu. Problem je moj otac koji stalno pije, tj. ima problem
sa alkoholom i dolazi kući svako veče pijan i onda se zna svađati i biti dosadan.
Mi muku mučimo sa njim, ali on i dalje po svome. Dođe pijan i kune se Bogom
da nije pio. Pošto živimo u istoj kući to je jako opterećujuće, pogotovo što moj
muž i ja čekamo bebu i to treba da nam budu najljepši dani, ali eto on mora biti u
centru pažnje i stalno pije. Pokušavali smo razgovorima, ali to djeluje jedan dan i
onda on nastavi kao prije. Jako se nerviram i imam zdravstvenih problema, i kako
bi zaštitila sebe i bebu odlučila sam da ne govorim sa njim sve dok ne prestane piti
i to sam mu i rekla. Ovo traje već nekoliko mjeseci, a njega uopće nije briga za to,
nego nastavlja i dalje svoje po starom. Muž mi kaže da pravim grešku i da se trebam lijepo ophoditi prema njemu, jer je on moj otac, i da je u islamu zabranjeno
biti sa nekim u svađi i ne pričati duže od 3 dana. Ja se ovom šutnjom isključim iz
svega i kad je on u kući jednostavno odem u drugu sobu, pa kako nemam kontakta
sa njim mogu reći da se ne nerviram i da mi odgovara. Muž mi kaže da se ne slaže
sa mnom u tom pogledu i da će Allah biti ljut na mene, i da se zbog toga nama
mogu desiti ružne stvari.
Molim Vas, uputite me savjetom i kako da se ponašam. Ne volim da se pretvaram i glumim, osoba sam koja sve kaže u lice, a teško mi je jer stvarno mrzim
pijane ljude i da još glumim... Znam da mi je otac, ali mislim da njemu stvarno
nije nimalo stalo do mene kad tako nastavlja. Hvala Vam i neka Vas Allah lijepo
nagradi!
Odgovor
Dobra i pobožna sestro, molim Uzvišenog Boga da Ti iz dana u dan, više
i više pomaže u životu. Pokušat ću s nekoliko zapažanja da ti odgovorim, uz
dovu Allahu da se Tvoja tegoba pretvori u ugodnost i smirenje, pa da budeš
203
- ako Bog da! - sretna i na Ovom, i na Onom svijetu, jer Allah je Svemoćan i
Najmilostiviji.
U brojnim kur’anskim ajetima upućuju nam se različiti savjeti u vezi sa odnosima prema roditeljima, koje moramo poštovati i uvažavati. Ovo je jasno načelo u
svim Božijim religijama. Hazreti Isa, a.s., u prvoj poruci upućenoj ljudima još iz
kolijevke, kaže da je čovjek, nakon obaveze da bude monoteist i da obožava jednog
Boga, dužan činiti dobročinstvo svojoj majci. Obavezno pogledajte 32. ajet sure
Merjem. Nakon toga, Isa, a.s., moli Boga: Ne učini me nasilnikom i nesretnikom. To
ukazuje da ne činiti dobročinstvo majci predstavlja jednu vrstu nasilništva i da donosi čovjeku nesreću. U suri Lukman, veoma jasno se ukazuje na ovo poštovanje,
pa se u 14. I 15. ajetu kaže: Mi smo naredili čovjeku da bude poslušan roditeljima
svojim. Majka ga nosi, a njeno zdravlje trpi, i odbija ga u toku dvije godine. Budi
zahvalan Meni i roditeljima svojim, Meni će se svi vratiti. A ako te budu nagovarali
da drugog Meni ravnim smatraš, onoga o kome ništa ne znaš, ti ih ne slušaj i prema
njima se, na ovom svijetu, velikodušno ponašaj, a slijedi put onoga koji se iskreno Meni
obraća; Meni ćete se poslije vratiti i Ja ću vas o onome što ste radili obavijestiti.
Dakle, Bog traži dobročinstvo prema roditeljima i propisano je da ga se djeca
pridržavaju, čak i u prilici kada su roditelji mnogobošci i idolopoklonici. Dakle,
to što su oni idolopoklonici ne biva razlogom da se ovaj propis prema njima ne
izvršava.
U slučaju da se trude da njihova djeca postanu idolopoklonici ili mnogobošci,
u tom slučaju ih ne treba poslušati i u tom njihovom nastojanju im se ne treba
pokoriti. Međutim, i pored svega, s njima se mora velikodušno i lijepo postupati.
Ovo je sve ovako jer Uzvišeni zna šta se nalazi u srcima, zna za Vaše namjere,
i na Vaša djela odgovorit će u skladu sa Vašim namjerama.
Dakle, nastojanja roditelja da učine svoje dijete idolopoklonikom, s jedne, ni
nagrada Božija, s druge strane, nisu razlog da dijete bude neposlušno roditeljima
i da pređe preko njihovog prava. Riječ je o nepovredivom religijskom zakonu i
jasno nam je da je moralna i ljudska dužnost svakog čovjeka prema svojim roditeljima da ih poštuje, čak ako oni i ne prihvataju njegovo životno opredjeljenje.
Uslovi poticanja na dobro i odvraćanja od loših djela
U islamu se novode određeni uvjeti i propisi kada je riječ o odvraćanju od
loših i pokuđenih djela, te poticanju na činjenje lijepih i dobrih djela. Najvažniji
od njih jeste izabrati pravi način, tj. odabrati način kako kazati ono što se želi
204
reći. Kada želimo odstraniti mrlju sa svoje omiljene odjeće, prvi korak koji činimo jeste pribavljanje dobrog i ispravnog sredstva za čišćenje. Drugim riječima,
svjesni smo da se prljavština ne može očistiti prljavštinom. Put vršenja lošeg djela treba biti dobro ispitan, kako bi se na temelju saznanja mogao odabrati onaj
način odvraćanja koji će počinitelj zdušno prihvatiti kao svoj pravac povratka.
To znači da ste Vi dužni da sa potpunim poštovanjem i krajnje ljubazno ukažete svome ocu na štetnost onoga što čini i da ustrajete u nastojanju da on odmah
napusti to svoje činjenje. Posebno mu trebate naglasiti da su štete, kako tjelesnog
tako i duševnog karaktera, koje su se nadvile nad njim zbog uzimanja alkohola, za
Vas strašne i neprihvatljive, jer je on Vaš otac i Vi ga volite, te ne želite da mu se
bilo šta neugodno desi. Obratite mu se riječima: “Ja kao tvoja kćerka koja te mnogo voli, i koju boli tvoj bol i tvoja tegoba, želim da napustiš ovaj običaj” ili na bilo
koji način i bilo kojim riječima za koje mislite da mogu voditi njegovom ostavljanju alkohola. Možete mu dati da pročita neku brošuru ili knjigu koja govori o
štetnosti alkohola ili ga upoznati s nekim ko je autoritet, a dobro poznaje štetnost
alkohola, pa da mu objasni te stvari. Mislim da bi to moglo biti korisno.
Na temelju svega predočenog, mislim da je Vaš muž u pravu, jer morate
poštovati svoga oca, posebno pred drugima i - ako Bog da! - Vaše će nastojanje
uroditi plodom.
Napuštanje loše navike
Vaš otac veoma dugo uzima alkohol, to je postao njegov običaj i navika, a
kako Platon kaže – ostavljanje navike ravno je čudu. Platon je vjerovao kako se
nekih navika čovjek uopće ne može proći, niti otarasiti. To Vam daje do znanja
da ne možete očekivati da se Vaš otac brzo i lahko prođe svoje navike. U svemu
tome trebamo uzeti u obzir i činjenicu da je on muškarac i da je otac, a da ste
Vi, sa svojom željom da se on prođe jedne loše navike, žena i njegova kćerka.
Posljedica je da on prihvatanje Vašeg nastojana vidi kao svojevrstan poraz i slamanje autoriteta. Zato ustrajava na svome, uprkos Vašim riječima i ispravnoj
logici. Zato, potražite put i način da on konačno shvati kako je to za njegovo
dobro i u njegovu korist, i da to ne čini kako bi se pokorio želji onih s kojima
živi, odnosno nastojanju svoje kćeri. Želim ovdje da naglasiti kako ovim riječima
o egu muškarca i njegovom nevoljkom pokoravanju stavovima žene ne želim da
podržati, pohvaliti ili označiti takvo postupanje ispravnim. Međutim, iako je
neispravno, iako izrasta na humusu neznanja i neobaviještenosti, to ipak postoji
205
i mora se uzeti u obzir kada se želi postići željeni učinak. U religiji je mjerilo za
govor istina i logika, tako da uopće nema razlike ko je govornik, žena ili muškarac,
kćerka ili sin. Kada sam već istakao ovu činjenicu, ne mogu a da ne navedem hadis
koji se prenosi od hazreti Isaa, a.s.: “Prihvati istinu, pa makar je izrekao i onaj ko
je u zabludi, a ne prihvataj laž, pa makar je kazao i onaj koji se nalazi na putu Istine.” Isa, a.s., savjetuje da se trudimo biti kritičari govora i riječi, a da ne budemo
oni koji gledaju ko ih je kazao, pa da na taj način obožavamo ličnost. Poruka ovih
divnih riječi Božijeg roba je usredsređena na mjerilo čovječnosti i vrline.
Traženje pomoći namazom i strpljenjem
U Kur’anu nam se daje do znanja da kada se sretnemo sa tegobom tražimo
od Boga pomoć tako što ćemo obavljati namaz i biti strpljivi. Dakle, strpljivost i
psihička smirenost vode čovjeka u smjeru dobrih rješenja, nasuprot ishitrenosti,
koja udaljava čovjeka od dobrih metoda, zbog čega nastupa stanje nesigurnosti
i zabrinutosti.
Namaz je simbol razmišljanja i monoteističke misli; drugim riječima, namaz
je simbol traženja pomoći od Boga. I pomoć od Boga tražite, strpljivošću i namazom, zaista Allah je sa strpljivima. (Bekara, 153) Isti ovaj savjet upućuje i hazreti
Musa, a.s.: Musa reče narodu svome: Molite Allaha da vam pomogne i budite strpljivi. (El-E’araf, 128)
Vi također možete svakog dana, nakon obaveznog namaza, ili kad god Vam
odgovara, klanjati dva rekata i nakon toga zamoliti Boga da uputi Vašeg oca, a da
Vama podari strpljenje i ustrajnost. Budite sigurni da će Bog riješiti vašu tegobu
i da će Vam podariti smiraj, jer On je rekao: Znajte, da se spominjanjem Allaha
srca smiruju.
Dakle, dobra sestro, prekini svoju šutnju i - zarad obavljanja Božije odredbe
- budi milostiva sa svojim ocem. Budi sigurna da će donijeti uspjeh činjenica da
postupaš u skladu sa svojom vjerskom obavezom.
4. Pitanje
Zaista sam oduševljena Vašim divnim riječima i savjetima. Neka Vas Allah, dž.š.,
nagradi i na Ovom, i na Onom svijetu. Sada bih Vas molila da mi date savjet za
mog muža. Šta da činim, on mnogo pije svaki dan i to me jako sikira?
Također bih Vas molila da mi kažete da li je grijeh stavljati na kosu farbu koja
sadrži amonijak i da li je grijeh piti jabukovo sirće za zdravlje.
206
Odgovor
Uz želje za uspjehom, poštovana sestro, molim Uzvišenog Allaha da Vam
pomogne u obavljanju vjerskih, moralnih i ljudskih dužnosti, pa da možete postupati i djelovati u skladu sa Božijim zadovoljstvom. Također, zahvaljujem na
Vašoj dobroti, te i ja molim Uzvišenog da Vas nagradi još više.
Što se tiče uzimanmja alkohola, koje provodi Vaš muž, mogli biste tom pitanju prići koristeći se osjećanjima, u smislu da mu date do znanja da biste rado
sjeli i bili pored njega, ali da Vam smeta zadah alkohola. Ili, da mu ukažete na
mogućnost da Vaša djeca mogu imati zbog toga neželjenih posljedica, što je
medicinski izvjesna i nepoželjna mogućnost. U svakom slučaju, dobro razmislite
na koji način možete ostvariti najbolje učinke. U Kur’anu Časnom se kaže: A
pomoć tražite od Allaha strpljivošću i namazom. Možda se može kazati da se Vaš
primjer upravo ogleda kroz ovaj časni ajet, u kojem se traži da prvo budete strpljivi i ustrajni, te da ga smireno i sa islamskom etikom posavjetujete. Svakako,
ne očekujte da će brzo napustiti svoj običaj – za to je potrebno dugo vremena.
Kad god obavljate obavezni namaz, klanjajte još dva rekata i tražite pomoć od
Boga, da njega uputi, a da Vama da čvrstinu i snagu da uspijete u Vašem vrijednom nastojanju.
Što se tiče jabukovog sirćeta, ukoliko nema u sebi alkohola, u tom slučaju je
dozvoljeno njegovo uzimanje.
Što se tiče farbe koja sadrži amonijak, nakon bojenja isperite kosu, ruke i
svako mjesto koje je došlo u dodir sa farbom i nakon toga nema smetnji, jer
ukoliko je vanjska upotreba, pa i s nekom nečistom stvari, jedino što se mora
učiniti, jeste nakon upotrebe očistiti se i oprati. Neka Vam Allaha Uzvišeni
pomogne.
5. Pitanje
Moj suprug mnogo pije. Kako da postupim?
Odgovor
U vezi sa ovom tegobom treba ukazati na nekoliko činjenica, da bi postalo
jasno o čemu je riječ i šta treba činiti.
207
Zabrana uzimanja alkohola (haram)
Časni Kur’an otvoreno i sasvim jasno zabranjuje korištenje opojnih sredstava, pa kaže: O vjernici, vino i kocka... su šejtanovo djelo; zato se toga klonite.
(Maide, 90)
Posljedice alkoholizma
Kur’an o posljedicama alkoholizma kaže: Šejtan želi da pomoću vina i kocke
unese među vas neprijateljstvo i mržnju i da vas od sjećanja na Allaha i od obavljanja molitve odvrati. Pa hoćete li se okaniti? (Maide, 91)
Dakle, posljedice su sljedeće:
- Stvaranje neprijateljstva i mržnje u društvu, zbog toga što alkohol
na prvom mjestu štetno utiče na čovjekovu svijest i um, te moć
rasuđivanja.
- Odvraćanje od sjećanja na Allaha, jer ukoliko čovjek zaboravi Allaha, sebe
će smatrati sasvim slobodnim, a kao takav nikad se neće ustručavati činiti
bilo koje ružno djelo. Krađa, izdaja, prevara, laž, nasilje, napadi, tuča,
uništavanje porodičnih veza, nepravedno i bespravno korištenje tuđeg
imetka - za takvog čovjeka su sasvim normalni postupci, osim u slučaju
da se nad njim nađe neko jači i nadmoćniji, ali i ta će sila, ako se preda
alkoholu, i sama poći istom stazom.
Zaboravljanje namaza
Čovjek koji obavlja namaz i koji se nalazi u okrilju veze sa svojim Gospodarem, uvijek će biti svjestan da je Božiji rob, a čovjek koji shvata da je pod nadzorom u potpunosti Svevladajuće sile, nikad neće sebi dopustiti da se suprotstavlja
zakonima te Sile i neće smatrati da nije obavezan i odgovoran. Uvijek će voditi
računa o toj Sili, o Božijim naredbama i trudit će se da nijednog trenutka ne
skrene sa staze koju je On zacrtao, jer zna da ga On uvijek pomno posmatra i
prati njegova djela.
Nepodobnost za stupanje u brak
Prema Poslaniku, s.a.v.s., osoba koja pije alkohol gubi podobnost za stupanje
u brak. Zato je i rekao: “Ko pije alkohol, nakon što ga je Allah strogo zabranio
i to preko mene obznanio, ako dođe da zaprosi ruku nečije kćeri, nije podoban
da čuje potvrdan odgovor.”
208
Negativni uticaji na potomstvo
U hadisima se ističe činjenica da haram-djela i ono što se protivi Šerijatu
imaju neposredni štetni uticaj na djecu, odnosno na potomstvo. Zato je u hadisu
rečeno: “Haram dolazi do izražaja u potomstvu.”
Dovoljno je da pogledamo društvo oko sebe i da vidimo koliki je broj rasturenih porodica, koliki je broj djece bez roditelja koji treba da bdiju nad njima, djece prikraćene za milost roditeljske ljubavi, i kod kojih nema ni spomena
o moralu, o prijaznosti, o nježnosti. Sasvim sigurno, jedan od uzroka predočenog stanja je uživanje alkohola, koje se, nažalost, veoma udomaćilo i među
muslimanima.
Teško je shvatiti kako to da vlasnici prodavnica i dućana, jutrom, u ranu
zoru, s Bismillom i s nadom da će im Bog pomoći da dan bude nafakali, otključavaju svoje radnje, a prvo na šta se naiđe u njima su staklenke, flaše ispunjene
alkoholom. Kako shvatiti taj apsurd? Spominju Boga, u Njegovo ime i s Njegovim imenom otvaraju radnje, ali u ruci i na policama boce alkohola, ne bi li imali bolju zaradu! U svakom slučaju, toliko o našem stoljeću demo(n)kratizacije, i
vremenu apsurdnih sloboda.
Šta nam je činiti?
Svaki musliman, bilo da je žena ili muškarac, dužan je nježno, blagim riječima i na lijep način, odvraćati druge od grijeha. Navođenjem štetnih posljedica,
koje slijede odmah nakon kršenja Božijih naredbi i zabrana, spriječit će se da se
to čini.
I Vi, poštovana sestro, možete također lijepim i nježnim glasom i jezikom,
malo-pomalo odvratiti svoga supruga od činjenja tog haram-djela. Ukoliko to
činite u ime Boga, On će sigurno dati da poteče berićet s Vašeg jezika, tako da
će Vam riječi biti djelotvorne.
209
Ekonomija
1. Pitanje
Zanima me stav islama prema trgovanju na berzama kapitala. Znači, radi se o
špekulativnom novcu i molim Vas da mi ne govorite o običnoj trgovini, već o specifikumu berze. Teško je naći odgovor u knjigama pošto se radi o prilično novom
načinu trgovine. Mislim da ima dosta nejasnih i manipulativnih elemenata, pa mi
treba odgovor sa boljim obrazloženjem, kako bih znao je li halal ili haram trgovina.
Iskreno se nadam da ću dobiti pravi odgovor i nadam se da sam pronašao nekoga
ko zna više od naših alima, koji obično govore o stvarima o kojima kafiri hoće da
se mi zabavljamo.
Odgovor
Selam alejkum, poštovani gospodine. Dugujemo Vam veliko izvinjenje zbog
velikog kašnjenja na Vaše pitanje. Nakon godišnjeg pregleda pristiglih materijala, čuđenju jednostavno nije bilo kraja kada smo ustanovili da na Vaše pitanje
nije odgovoreno. Vjerovatno odgovor više nije ni aktuelan, ali da ne biste pomislili kako nam Vaše pitanje možda nije stiglo ili kako smo ga mi zanemarili,
odgovor je ipak tu. Samo da naglasimo kako u vezi sa ovakvim pitanjima postoje
autoriteti i adrese na koje se možete obratiti, postavljeni ispred Rijaseta islamske
zajednice, kao fetva-emin, a to je trenutno gospodin dr. Enes Ljevaković.
Jedna vrsta trgovinskih odnosa naziva se dioničarsko društvo. U takvoj trgovini jedan čovjek ili više njih ulažu svoj kapital, a drugi obavljaju poslove.
U ovakvom slučaju kapital se koristi isključivo za trgovinu i ulaganja, a korist
stečena takvim sredstvima dijeli se srazmjerno među dioničarima, u skladu s
već postignutim dogovorom. Ne bi se unaprijed trebala spominjati tačna cifra,
jer je moguće da postotak koji se dijeli od stečenog profita svaki put bude različit. Svakako, ukoliko se predvidi opravdana granica profita, može se svakog
mjeseca ili godine dijeliti određeni iznos predviđene dobiti, a sigurni proračun
u vezi s procentom učesnika ostaviti za vrijeme kada se pravi konačan obračun. Također, nema smetnje u postupku da se napravi dogovor o prihvatanju
isplaćivanja odštete od strane učesnika, te o isplati potpunog iznosa uloženog
210
kapitala vlasniku (ulagaču, ukoliko nastane eventualna šteta) na teret korisnika
kapitala. U ovakvom obrtu pri kupovini i prodaji, nije neophodno da vlasnik
kapitala vidi robu ili da se upozna u pojedinosti transakcije, što je uvjetovano
činjenicom da ne postoji mogućnost trgovanja sa haram (zabranjenom) robom
ili poslovanja na temelju kamate ili nekog drugog zabranjenog vida trgovine,
kao što je prodaja oružja neprijatelju islama. Ukoliko trgovina na berzi spada u
ovu kategoriju, nema smetnji, a ukoliko je riječ o nečemu drugom, treba prvo
objasniti o čemu je riječ. Ukoliko se kupuju dionice firmi i fabrika, ni to također ne predstavlja smetnju – sve dok te firme i fabrike ne proizvode zabranjenu
robu, ili ne obavljaju trgovinu koja Šerijatom nije dopuštena, poput trgovine
alkoholom ili proizvodnje sredstava za kockanje, ili predstavljaju ulagače u osnivanje i održavanje centara i ustanova za činjenje zabranjenih djela ili se pak dobit
od njih koristi za jačanje neprijatelja islama i muslimana.
2. Pitanje
Da li je životno osiguranje grijeh? Ponuđeno mi je da štedim svaki mjesec po
nekoliko eura u jednoj austrijskoj kompaniji za životno osiguranje, sa tradicijom
od 180 godina, pa da onda nakon 20 godina imam određeni kapital. Međutim,
dok se novac štedi, svaki mjesec se koristi (vrti se) u različitim poslovima i za takve
svrhe postojeća suma se povećava dodatno.
Ako je to grijeh, da li postoji neki pravedan način da se misli na budućnost
porodice, jer sam isto tako slušao da je Allah dž.š voli one koji štede.
Odgovor
Sa stanovišta islamskih pravnika i sljedbenika Ehli-bejta, ovo pitanje ima
status poklona, koji ima nadoknadu i koji se terminološki naziva “uslovljeni
poklon”. Naprimjer, Vi jednoj osobi kažete: “Ja vam poklanjam ovu olovku, pod
uslovom da mi dozvolite upotrebu te i te knjige”, i suprotna strana to prihvati.
Ova vrsta “trgovine” ne predstavlja nikakvu smetnju i Vi ćete u budućnosti zakonito postati vlasnik onoga što su oni uslovili.
Ali, to šta će oni raditi sa Vašim novcem, Vi za to ne odgovarate i nemate nikakvu odgovornost, osim u jednom slučaju: ako ste 100 % uvjereni da je ta banka ili
211
ta zemlja u ratu protiv islama i muslimanima, i da im Vaš novac pomaže u ratovanju, zbog kojeg će muslimani biti poraženi. U drugim slučajevima ne predstavlja
smetnju.
Naravno, Allah voli one osobe koje razmišljaju o budućnosti svojih potomaka. Ustvari, ovo je jedan vid izvršavanja islamskih zapovijedi, koje ima i svoje
duhovne vrijednosti. Uzvišeni Allah voli ugled i čast vjernika. Pa tako, ako čovjek ne bude mislio na svoju budućnost, uvijek će zavisiti od drugih, a zavisiti
od drugih znači biti odbačen i ponižen.
Osim toga, ovo pitanje nema nikakvih neusaglašenosti sa tevekkulom, tj.
oslanjanjem na Allaha. Jer, ovi primjeri su upravo slijeđenje i zakonsko povjerenje u Allaha, budući da ništa nije nezavisno od Uzvišenog Allaha, ni u prošlosti,
ni u sadašnjosti, ni u budućnosti. Mi činimo napore, ali sa povjerenjem i oslanjanjem na Uzvišenog Allaha. Što se tiče stava fikha Ehli-sunneta, morate upitati
nadležne u Islamskoj zajednici.
S nadom da će i nama i Vama Allah podariti tu blagodat da se bojimo grijeha
i da više istražujemo vjerska pitanja, i učiniti uspješnim u slijeđenju Časnoga
Kur’ana i sunneta Poslanika islama.
3. Pitanje
Danas, u doba tranzicije kroz koju prolazi Bosna i Hercegovina, nameće nam se
reforma penzionog sistema, tako da će sistem penzionog osiguranja biti organiziran po ugledu EU. Životno osiguranje kroz programe privatnih osiguravajućih
kuća sa Zapada uzima maha i kod nas. Pošto se ljudi na državu više ne oslanjaju,
a njihovi poslodavci često ne uplaćuju doprinose godinama, pojedinci uplaćuju u
privatne penzione fondove. Da li je to zabranjeno, jer po zakonu o osiguranju novac koji svaki čovjek uloži u fond mora biti uložen u minimalno osam privrednih
djelatnosti, tako da pored štednje primaju i dobit koju taj fond ostvari ulažući u
razne projekte.
Odgovor
Sa stanovišta pravnika ehlibejtskog usmjerenja, ulaganje radi ostvarenja dobiti je u redu, jer kapital ulaže jedna ili više osoba, uslugu čini jedan čovjek ili više
drugih ljudi, a dobit se dijeli na osnovu prethodno prihvaćenih pravila. Ulaganje
212
kapitala - pored toga što je u korist ulagača - igra značajnu ulogu u razvoju privrede u državi (ukoliko se ulaže u domaće ponuđače ovakvih usluga), te se na taj
način rješava veliki broj gorućih pitanja.
Što se pak stava sunijskog pravnog sistema tiče, pitanje uputite na adresu
službe Islamske zajednice zadužene da daje odgovore na pitanja vjernika.
213
Kamata
1. Pitanje
Selam alejkum. Možete li mi reći koji su šerijatski zakoni o uzimanju i davanju kamate? Neka Vas Allah nagradi.
Odgovor
U ajetima 275. do 281. sure Bekare podrobno se govori o kamati, ukazujući
na njene materijalne i duhovne posljedice. Navest ćemo ajete, a zatim ih koliko
je potrebno objasniti.
Oni koji se kamatom bave dići će se kao što će se dići onaj koga je dodirom
šejtan izbezumio, zato što su govorili: “Kamata je isto što i trgovina.” A Allah je
dozvolio trgovinu, a zabranio kamatu. Onome do koga dopre pouka Gospodara
njegova – pa se okani, njegovo je ono što je prije stekao, njegov slučaj će Allah rješavati; a oni koji to opet učine bit će stanovnici džehennema, u njemu će vječno
ostati. Allah uništava kamatu, a unapređuje milosrđa. Allah ne voli nijednog
nevjernika, grešnika. One koje vjeruju i čine dobra djela i molitvu obavljaju i
zekat daju čeka nagrada kod Gospodara njihova; i ničega se oni neće bojati i ni za
čim oni neće tugovati. O vjernici, bojte se Allaha i od ostatka kamate odustanite,
ako ste pravi vjernici. Ako ne učinite, eto vam onda, nek znate, – rata od Allaha i
Poslanika Njegova! A ako se pokajete, ostat će vam glavnice imetaka vaših, nećete
nikoga oštetiti, niti ćete oštećeni biti. A ako je u nevolji, onda pričekajte dok bude
imao; a još vam je bolje, nek znate, da dug poklonite. I bojte se Dana kada ćete se
svi Allahu vratiti, kada će se svakome ono što je zaslužio isplatiti, – nikome krivo
neće učinjeno biti.
Iz ovih nekoliko kur’anskih ajeta možemo doći do nekoliko zaključaka:
1. Ajeti govore o zabrani kamate i o strogom odnosu prema onima koji je
koriste. To znači da i nakon što je kamata bila zabranjena, neki su se ipak
nastavili njome koristiti pa su zato ovi ajeti i bili objavljeni.
2. Bogu je kamata mrska i neprihvatljiva. Na početku poslanstva šalju se
ajeti u kojima se zabranjuje kamata, a zatim se vrlo strogo o njoj govori.
214
3. Korištenje kamate osuđeno je na propast, što nam zapravo govori kako u
vezi s njom djeluju zakoni Božijeg stvaranja.
4. Smutnja koju stvara kamata je općih razmjera i kao takva stalno odvlači
društvo u propast, te Časni Kur’an o kamati govori najstrožijim tonom.
Ljudi koji koriste kamatu takmiče se u trci ka moći tako što ubiru kamatnu stopu, a s druge strane ne udjeljuju mislostinju. Takvo ponašanje
dijeli društvo na nasilnike i one kojima se nasilje čini, a svjetski ratovi i
sukobi su posljedica te trke za političkom i svakom drugom prevlašću. A
znamo kakve tegobe i nevolje ratovi donose ljudima. Ratovi su prijetnja
opstanku čovječanstva.
5. Kamatar je čovjek koji je poput onoga koji javno i zvanično objavljuje
rat protiv Boga. On se javno i otvoreno bori protiv Božijih i Poslanikovih
pravila.
Šta je kamata?
Kamata je pretvaranje robe u istu tu robu sa većom vrijednosti. Naprimjer,
pozajmite 100 kg pšenice čovjeku koji u određenom trenutku ima potrebu za
njom, ali uslov koji tražite je da Vam nakon određenog vremena vrati količinu
veću od pozajmljene, što on prihvata. Ovakva vrsta trgovine može imati smisla
tek u trenutku kada se onaj koji uzima pozajmicu nalazi pod velikim pritiskom
neimaštine i potrebe i nema drugog izlaza.
posljedice kamate
Posljedice su jasne: čovjeku koji pozajmljuje s kamatom imetak biva okrnjen
i umanjen, a čovjeku koji ubire kamatu, imetak se uvećava i množi. Kroz izvjesno, ne tako dugo vrijeme, mušterija će doći u priliku da će izgubiti kupovnu
i materijalnu moć, a davatelj usluge će imati sve šta mu treba. Nesreća počinje
od ove tačke. Društvo se dijeli na dvije kategorije: s jedne strane su bogataši, a
s druge sirotinja. Sljedeća posljedica je da bogat čovjek tim bogatstvom postaje
moćan i dolazi na prijestolje vlasti, a jasno je ko će biti pod tom vlašću. Ova
podjela povlači za sobom mržnju i rat, krvoproliće i smutnju. To samo po sebi
kao posljedicu ima okretanje protiv religije.
Vrsni ekonomista uopće ne sumnja da je jedan od razloga javljanja komunizma upravo podjela društva, utemeljena na procesu gomilanju bogatstva u rukama ograničenog broja ljudi, s jedne, i ogromne većine siromašnih i nemoćnih, s
215
druge strane. Bogati svojim ponašanjem javno ponižavaju siromašne, uživajući
svaku vrstu povlastice koju mogu sebi priuštiti. To dovodi do izbijanja netrpeljivosti i mržnje kod potlačenih i lišenih svega, koji sebi ne mogu priuštiti
najosnovnije životne potrepštine. Vladajući sloj im uvijek puni uši parolama i
riječima, kao što su civilizacija, pravda, jednakost, demokratija, ljudska prava
– manipulišući njima na taj način. To još više vrijeđa i boli obespravljene i u
njima se budi odbojnost i mržnja i animozitet prema tim pojavama, i izuzetno
su osjetljivi na sve koji zagovaraju takve vrijednosti.
U svakom slučaju, kamata se danas pretvorila u svjetsku neman, koja se razgoropadila pred čovjekom. S nadom da će se usmjeravanjem prema Istini riješiti
ove opće pošasti i zla, selam.
2. Pitanje
Da li je dozvoljeno uzeti zajam u banci (kredit) ako moraš platiti procent kamate?
Ako može malo opširniji odgovor.
Odgovor
U vezi sa kamatom, i kreditima koji se vraćaju s kamatom, Časni Kur’an govori u ajetima 275. do 281. sure Bekare, iznoseći Božije naredbe u vezi sa ovom
štetnom i razarujućom pojavom. Prevest ćemo i objasniti ove ajete, s nadom da
- uz promišljen način života, oslanjanjem na Božiju pomoć i pouzdavanjem u
svoj kapital - sebe nikad ne dovedemo u dodir sa kamatom.
Vidi odgovor na 1. pitanje ovog poglavlja.
Objašnjenje
U ovim ajetima Allah predočava kamatu tako strogo kako ne govori ni o
jednom vjerskom propisu, osim o slučaju da muslimani dozvole da nad njima
vladaju Božiji neprijatelji, ukazujući time koliki je to haram. O ostalim velikim grijesima, ma koliko da ih smatra zabranjenim i suprotstavljanjem Božijoj
naredbi, Kur’an ipak govori blažim tonom. Razlog ovoj pojavi je sasvim jasan.
Veliki grijesi imaju posljedice koje se tiču jednog ili nekoliko ljudi ili cijele zajednice. Kamata pak, kao i prevlast Božijih neprijatelja nad vjernicima, podlokava
216
temelje vjere, uništavajući poredak čovjekovog života. Ona ga dovodi do stepena
kada zaboravlja svoju prirodu, gaseći na taj način one divne, Bogom dane zakone koji vladaju tom prirodom.
Povijesni tokovi i dešavanja potvrđuju ovaj kur’anski stav, svjedočeći da muslimanski ummet nije sa vrhunca časti pao na najniži stepen poniženja, da nije izgubio
svoju čast i poštovanje, i nije mu kapital otišao iz ruku otimačinom, te nije izgubio
vrijednost života – sve dok zbog nemarnog pristupa i uzimanja neprijatelja vjere za
svoje prijatelje nije predao vlast u njihove ruke. Tada, u takvim okolnostima, dogodilo se da muslimani više nisu raspolagali svojim životima, niti su imali dozvolu za
umiranje, niti im je data prilika se koriste Božijim blagodatima i da uživaju u njima.
Zato se vjera spakovala i otišla od muslimana, odnoseći sa sobom ljudske vrline.
Kamatari su se usredsredili na gomilanje kapitala, upustivši se u međusobno natjecanje ko će biti bogatiji. Upravo to je dovelo do unutrašnjih sukoba i
svjetskih ratova, što kao posljedicu ima da se svjetsko stanovništvo dijeli na dvije
kategorije: bogataše, koji plivaju u bogatstvu i blagostanju, na jednoj, te uboge i
puke siromahe, na drugoj strani. U svijetu nastaje smutnja koja pred sobom ruši
planine ljudskog dostojanstva i morala, izazivajući potrese koji prevrću poredak
milosti i blagonaklonosti. (El-Mizan, svezak II, str. 628.)
Naučna rasprava
Merhum Allame Tabatabai, u 2. svesci tefsira El-Mizan, nakon komentara ovih
ajeta, otvara raspravu u vezi sa kamatom, da bi bilo jasno o čemu je riječ. Ukratko,
u nadi da se ovim otvore putevi shvatanja šta znači kamata, te da se riješe naučna i
društvena pitanja, ono o čemu Tabatabai govori može biti sažeto u sljedećem:
Obrađujući ovu temu na naučan način, Tabatabai navodi dvadesetak tačaka
koje se tiču nauke i društva:
1. Cilj života
2. Čovjekovo upravljanje svojim djelima
3. Nemoć pojedinca da ostvari sve životne potrebe
4. Neophodnost društvenog života i razmjene dobara
5. Činioci koji narušavaju društvenu razmjenu:
a) neistovjetnost poslova,
b) neistovjetnost potreba,
c) neuravnoteženost u ponudi i potražnji
6. Neophodnost mjerila za određivanje vrijednosti robe
217
7. Nemogućnost svih da nose robu
8. Filozofija trgovine
9. Trgovina iste robe na dva načina
a) istovjetnost cijena i težine
b) različitost cijena i težine
10.Zbilja kamate
11.Pojedinačni i društveni tragovi kamate
a) primalac i dužnik
b) davalac i tražilac
12.Podjela društva na dva sloja: bogati i siromašni
13.Nadređenost i podređenost bogatih i siromašnih
14.Nastajanje komunizma
15.Objava rata Bogu i Poslaniku
16.Neprekidno trvenje među ljudima
1.Cilj života
Sasvim je jasno da čovjek u svom životu nema drugog cilja, osim da sve što
preduzima i sve što čini bude usmjereno u svrhu sticanja savršenstva. Svaka čovjekova misao i svako djelo, na sebi svojstven način, povezani su s materijom i
onim što osigurava životne potrebe.
2.Čovjekovo upravljanje svojim djelima
Iz cilja života i suštine življenja postaje jasno da je svaki čovjek vlasnik svojih
djela. Neosporno, svaka materija koja je vezana za čovjekovo djelo i koja predstavlja
učinak njegovih napora zapravo je njegovo vlasništvo. Kada čovjek radi s nekom
materijom (to može biti zemlja, rukopis, sijanje, sađenje, umjetnička djela...), on tu
materiju označava svojom. Kroz ovaj odnos sagledava se primjer vlasništva poznatog
u društvu, što ukazuje da je vlasniku dozvoljeno da raspolaže svojim imetkom. Ovo
je pravilo kojeg se pridržava svako društveno biće zvano čovjek. Umni ljudi smatraju
to dozvoljenim i čovjeka koji tako postupa ne smatraju prestupnikom.
3.Nemoć pojedinca da ostvari sve svoje potrebe
Jasno je, s obzirom na široku lepezu čovjekovih potreba – bilo materijalnih,
bilo duhovnih – da nije moguće jednom čovjeku da sam zadovolji i ispuni sve
svoje potrebe. On u isto vrijeme ne može biti i pekar, i krojač, i građevinar, i
218
vozač, i vojnik, i profesor, i ljekar, i sudija, i policajac, i žena, i muškarac... Dakle,
postoji neophodnost zajedničkog, društvenog života.
4. Neophodnost društvenog života i razmjene dobara
Nastankom društvenog, civiliziranog života u kojem svaki pojedinac koristi
ostalim članovima društva, sama po sebi se nameće potreba razmjene ili trgovine. Drugim riječima, svaki pojedinac zadržava za sebe od onoga što proizvodi
onoliko koliko mu treba, a višak koristi za nabavljanje ostalih potrepština za
život. To znači da čovjek nema alternative tome da sa ostalim članovima društva
obavlja razmjenu. Pokazalo se da jedan čovjek može obavljati najviše nekoliko uloga ili poslova i tako postati vlasnik određenih stvari, kojima se koristi u
određenoj mjeri za vlastite potrebe, a ostatak troši za nabavku viška proizvoda
koji imaju drugi ljudi, da bi na taj način zadovoljio svoje ostale potrebe. Dakle,
temelj i osnova ljudskih razmjena je u navedenom, što znači da trgovina, tj. razmjena niče na polju ljudskih potreba.
5. Činioci koji narušavaju društvenu razmjenu
U isto vrijeme kada je međusobna razmjena dobara neophodna, određeni
činioci su razlog njenog narušavanja.
Neistovjetnost poslova
Poslovi kojima se ljudi bave različiti su s obzirom na svoju prirodu, te njihovi
proizvodi i učinci nisu jednaki, štaviše – nekada su potpuno različiti.
Različitost potreba
S druge strane, neke potrebe su takve da ih treba odmah zadovoljiti, u protivnom život može biti doveden u opasnost, dok neke nisu ni hitne, ni bitne. Prirodno je da razlike u vrsti potreba dovode i do znatnih razlika između određenih roba.
Neuravnoteženost u ponudi i potražnji
Nije svaka roba takva da je uvijek ima. Nekad se dogodi da neke robe nema
nikako, dok u isto vrijeme druge ima napretek. Određena roba ulazi u krug svakodnevnih, velikih potreba, kao što je hrana, a neka druga pak nije toliko važna,
poput konja koji prenosi tovar. Stan je svakodnevno potreban, dok se nakit koristi samo iz estetskih razloga. Različitost u ponudi i potražnji diže cijenu jedne,
a spušta cijenu druge robe.
219
6. Mjerila određivanja vrijednosti roba
Navodeći činioce koji štetno djeluju na područje robne razmjene, uvidjeli
smo neophodnost postojanja stanovitih mjerila za određivanje količine i vrijednosti roba, jer čovjek je primoran da svakoj robi odredi cijenu, a za mjerilo
vrijednosti postavio je novac. Novac postoji da bi se njime mogla odrediti vrijednost rada i robe. U početku, to su bili rijetki metali, poput zlata i srebra. Roba je
mjerena gramima, kilogramima, metrima, litrima i sl. Ove mjere i standarde čovjek uspostavlja da bi zadovoljio svoje životne potrebe. Ovaj proces okončava se
time da je novac postao mjerilo vrijednosti svega u čovjekovom životu. Onaj koji
ima više novca, kao da ima i bolju robu, a to za posljedicu ima da su se pomiješali
cilj i sredstvo – ljudi su umislili da novac znači sve, jer kada imaju novca imaju i
svega ostalog. Međutim, nije se ni na tome stalo, već novac preuzima ulogu robe,
tako da se davanje i uzimanje novca pretvorilo se u svojevrsnu trgovinu. Tako je
nastala nova profesija bankarstva, brokerstva i mjenjačnica.
7. Suština trgovine
Suština trgovine ogleda se u tome da pojedinac onaj višak robe koji mu nije
potreban zamijeni za robu koja mu je potrebna, a on je ne proizvodi. Međutim,
otišlo se dalje od ovoga, unijet je novac koji je postao platežno sredstvo za nabavku
roba, ali ne kao mjerilo potrebe, već kao mjerilo sticanja moći. Primopredaja koja
se obavlja pri trgovinama, i razlika koja postoji u platežnom sredstvu i onome što
se zauzvrat dobija, predstavlja načelo na kojem se temelji društveni život. Iz te potrebe nastao je oblik trgovine poznat kao naturalna razmjena, trampa, u kojoj se
potrebe zadovoljavaju razmjenom proizvoda. Ovaj oblik trgovine ima dva načina:
– ravnomjeran
– različit
Ovo je bilo logično i prihvaćeno. Naprimjer, poljoprivrednik nakon žetve
ima velike količine pšenice, za koju nema ni potrebe, ni smještaja. Tu ste vi koji
imate potrebu za pšenicom, a zauzvrat nudite svoje proizvode, u dogovorom
utvrđenoj visini vrijednosti date pšenice (npr. lončar će ustupiti svoj lonac poljoprivredniku ako mu ga ovaj dva puta napuni pšenicom).
7. Šta je kamata?
Kamata je oblik trgovanja, a predstavlja drugu kategoriju gore predočene
podjele. Riječ je o razmjeni robe, i to iste robe, gdje se zauzvrat daje više nego se
dobilo. Naprimjer, nakon žetve čovjek uzima 300 kg pšenice, a na proljeće ili za
220
drugi vremenski period ima isplatiti 400 kg te iste te robe. Ovakvu vrstu trgovine nazivamo kamatom ili zelenaštvom. Ono što ovakav vid trgovine izaziva
ogleda se u većem siromaštvu siromašnih i još većim potrebama onih u potrebi. Drugim riječima, siromaštvo i potreba koji zahtijevaju kredit predstavljaju
osnovni stup ovakve vrste trgovanja. Kada kažemo siromaštvo, mislimo na sve
one čiji prihod nije dovoljan da pokrije njihove životne potrebe. Čovjek čiji
je dnevni prihod 20 KM, a dnevni životni troškovi mu iznose 33 KM, ulazi u
krug spomenutih u stihu:
Od jada nad njim treba plakat cio svijet,
kad prihod je devetnaest, a rashod dvadeset i pet.
Jasno, kada ovakvo stanje zavlada u životu nekog pojedinca, on svakodnevno
doživljava siromašenje. Nedugo nakon prividne zarade, sve se topi, tako da nema
snage vratiti zajam. Njegov imetak polahko, ali sigurno dolazi na razinu nule.
8. Posljedice kamate
Kao što smo rekli, ne prođe dugo, a privredna moć čovjeka koji uzima pozajmicu pada na razinu nule. Njegovi najbliži, žena i djeca, osjećaju na svojoj
koži svu gorčinu siromaštva, gube društveni ugled i dostojanstvo, uspravni hod
je prelomljen i čovjek je pretvoren u pogurenu priliku koja nema snage stajati na
vlastitim nogama. Na drugoj strani, zajmodavac, osim što mu se vraćaju sredstva
koja je dao, dobiva i sredstva koja pripadaju našem nesretniku, tako da se na
jednom mjestu stiču dva imetka, dva kapitala.
Dakle, prva štetna posljedica kamate jeste stvaranje velikih razlika među
društvenim slojevima, te cijepanje društva na siromašne i bogate.
Druga posljedica ovakvog stanja, tj. moći bogatih i nemoći siromašnih, jeste
još jedan vid raslojavanja u društvu – bogati vladaju nad podređenim siromasima. Sloj nadređenih i vladajućih bogataša daje sebi za pravo da zavuče ruku
u svetost imetka koji pripada sloju siromašnih, sa željom da ih iskoriste. Da bi
zadovoljili svoje potrebe za uživanjem i tovljenjem svojih strasti, ne prezaju i ne
ustručavaju se počiniti bilo kakvo nasilje i zlo.
Treća posljedica ovakvog stanja je poticanje sloja siromašnih na osvetu i neprijateljstvo. Oni ne mogu da se pomire i mirno posmatraju kako jedan sloj
društva daje oduška svim svojim prohtjevima i potrebama, ne libeći se pri tome
nanositi zlo i zadavati im bol, dok su oni lišeni svega. Zato se u njima budi
osvetnički duh, koji se ne može umiriti sve dok ne stupe u djelovanje i ne osvete
221
se bogatim. Upravo na temelju iznesenih razlika, uvijek plamte neprijateljstvo,
zavist, mržnja i potreba za osvetom.
Četvrta posljedica je stanje nereda, sukoba, smutnje i propasti, što dovodi
društvo do privrednog, moralnog i socijalnog sunovrata. Ove posljedice dovode
do nestanka i čitave civilizacije. To su posljedice one “bezazlene i dobronamjerne” podjele društva na sloj bogatih i sloj siromašnih. Pokazat ćemo da je to
upravo mjesto gdje se objavljuje rat Bogu i Poslaniku.
9. Vlast bogatih i podređenost siromašnih
Ukoliko bogataš postane vladar, a siromašni postane podređeni, prva prateća
pojava u društvu je nestajanje i gašenje nadarenosti i sposobnosti. S obzirom na
činjenicu da su bogati usmjereni na zadovoljavanje ličnih prohtjeva i strasti, i u
stalnom nastojanju da osiguraju i učvrste svoju vlast, to im ne daje priliku da se
bave pitanjima kao što su nadarenosti i ljudske naučne, moralne i druge sposobnosti. Siromašan čovjek nikako nema sredstava ni prilike da radi na razvijanju
i jačanju svojih darova i umijeća, jer je stalno zaokupljen traženjem opskrbe i
očuvanja golog života svoga i svojih bližnjih. Prisiljen je stalno od vrata do vrata
pružati ruku potrebe da bi preživio, tako da mu ne ostaje vremena za školovanje,
za razvijanje umijeća i nadarenosti.
10. Protivljenje Bogu i Poslaniku
Kada zelenaš uzimanjem kamate podijeli društvo na dva sloja, od kojih je
jedan sloj gospodara, a drugi sloj robova, u tom slučaju nije ostavljen prostor za
tok Božijeg zakona: Reci: “O sljedbenici Knjige, dođite da se okupimo oko jedne
riječi i nama i vama zajedničke: da se nikome osim Allahu ne klanjamo, da nikoga
Njemu ravnim ne smatramo i da jedni druge, pored Allaha, gospodarima ne držimo!” (Ali Imran, 64)
Ajet koji se tiče naše teme – osim što poziva da samo Boga držimo Bogom i
da samo Njemu budemo robovi – jeste i Božiji poziv monoteistima, naredba da
se ne dopusti podjela društva na gospodare i potlačene. Kamata upravo dovodi
da se krši ova naredba, jer društvo biva podijeljeno na dvije skupine.
Božiji Poslanik kaže da jedini Gospodar i obožavano biće jeste Bog. Lihvar
kaže: Bog je bogatstvo i moć. Vjera kaže: Ne pripisujmo Bogu sudruga. Lihvar
kaže: Rješenje svih teškoća je u novcu, zato on može zamijeniti božanstvo ili, u
najmanju ruku, biti obožavan uporedo s Bogom. Ovo je objavljivanje rata Bogu,
Poslaniku i moralnim vrjednotama.
222
11. Odbacivanje Boga ili nastanak komunizma
Stručnjaci iz oblasti ekonomskih nauka uopće ne sumnjaju u činjenicu da
je glavni uzročnik nastajanja komunizma upravo sukob siromašnih i bogatih,
tj. proletarijata i buržoazije (dva vještački obrazovana sloja društva koje rađa
lihvarstvo).
Jedna malobrojna skupina ljudi dovodi većinski dio stanovništva do granica neizdrživog siromaštva, te na taj način dovodi do usijanja i budi vatru mržnje i osvetoljubivosti u grudima pripadnika većine stanovništva, koje je lišeno
najosnovnijih životnih potreba. U isto to vrijeme, bogataši su neumorno koristili izraze: civilizacija, pravednost, sloboda, jednakost, prava itd. zavaravajući
na taj način stanovništvo. konačno su siromasi shvatili da je riječ o običnoj
manipulaciji, te da se u grudima navodnih boraca za ljudska prava i slobode
kriju sasvim drugačije namjere.
Lišeni svoga dostojanstva, ljudi su vidjeli da vlast, koja je uspostavljena u ime
religije, i vladari, koji su sjedili na tronovima poduprtim temeljima vjere, nisu
ništa uradili za dobrobit napaćenog naroda. Kao što su svjesni da sve ono što im
bogati govore nije ništa drugo nego laž i zavaravanje svjetine, isto tako, ako i nisu
smatrali lažima riječi vjerskih lidera, nisu bili uvjereni da će te riječi i ta obećanja
ikada biti ispunjena. Kritična tačka vrenja mržnje desila se onog trenutka kada
su ljudi uvidjeli da su vjerski centri, čije postojanje opravdava širenje moralnih
vrijednosti i vjerskih istina, stupili u bliske dodire i pošli ruku pod ruku sa slojem buržoazije, te zato počeli davati opravdanja za postupke vlasti koji su bili
u suprotnosti i sa vjerskim, i sa moralnim istinama. Da bi se spasili, ljudi su,
prevarivši se, prihvatili komunističke parole, poričući istovremeno Boga i vjeru
izražavajući gađenje i odricanje od svega onoga za šta se zalažu i šta proklamuju
bogati vlastodršci i otuđeni vjerski učenjaci.
13. Olakšani put
Kamata ima još jednu zlu posljedicu. Naime, ona u današnjem, modernom
svijetu i modernom načinu trgovinskih odnosa znatno olakšava tok gomilanja
bogatstva. Kada bi neko prošlosti htio prikriti i sačuvati svoje bogatstvo, imao je
velikih teškoća da to učini i nikad nije bio siguran da će u tome uspjeti. Međutim, danas, u vrijeme djelovanja velikih svjetskih banaka, milijarde dolara se polažu na račune, uklanjajući se tako sa područja trgovinskih tokova. Posredstvom
ovih zamrznutih sredstava jedna skupina ljudi jača svoju moć, ispunjava svoje
223
želje i prohtjeve vladajući masom, odustajući od bilo kakve vrste intelektualnih,
moralnih i umnih napora. S druge strane, zbog potpune nemoći i siromaštva
skupina podređenih, povlači se iz bilo kakve aktivnosti. (El-Mizan, svezak II,
komentar ajeta 275-281. sure Bekare)
Poštovani brate, ovo su posljedice lihvarstva u modernom društvu. Mi, kao
muslimani, moramo se osloniti na Božije davanje. Moramo raditi na razvijanju
svojih darova i umijeća te, uzdajući se u Boga, čvrste volje se koristiti ličnim
imetkom, bez obzira kako neznatan bio, da bismo mogli život zasnovati na pravim temeljima. Budimo sigurni da - ukoliko smo ozbiljno i čvrsto odlučili - ma
koliko da smo ekonomski slabi, na temelju zakona koji vladaju u Stvaranju, a
koji su zapravo Božiji zakoni, mi ćemo biti pomognuti, jer Uzvišeni kaže: Ko
bude Allaha svjestan, Allah će mu naći izlaza i opskrbit će ga odakle se i ne nada.
(Talak, 2-3) Zakon takvaluka, tj. svijesti o Bogu i pažnje da djela budu samo
u ime Boga, jedan je od važnih zakona koji vladaju stvorenim svijetom. To je
zakon koji se oslanja na apsolutnu Božiju moć i veličinu. Moramo se osloniti na
ovaj zakon takvaluka, moramo se osloniti na svoje moći i sposobnosti. Na temelju ispravnih stavova, pouzdajmo se u rad i zalaganje. Oslonimo se na Božije
riječi i riječi Njegovog Poslanika i put će nam se otvoriti. Horizonti tada postaju
jasno osvijetljeni. Ukoliko se čovjekov potencijal veže za beskrajni potencijal
Božiji, oslanjajući se na Njegovu apsolutnu moć možemo riješiti sve potrebe i
otkloniti sve tegobe u životu.
Uzimanjem i davanjem kamate stupamo u zabranjenu trgovinu, kršeći tako
Božije zakone, i sunnet Božijeg poslanika. Kur’an nam poručuje: Pomažite se u
dobru i bogobojaznosti, a ne pomažite se u grijehu i neprijateljstvu. (El-Maida, 2).
Dakle, moramo - koliko god možemo - svoje snage i mogućnosti osloniti na
Božiju moć. Okrenimo se vlastitim umijećima i vlastitom naporu! Ne koristimo
dobit koju nismo zaradili!
To bi bilo ono što smo mogli reći u odgovoru na Vaše pitanje, pomažući se
kur’anskim ajetima i koristeći se primjerima štetnih pojava u društvu.
14. Fikhsko stanovište
Neki od velikih alima kažu da u slučaju kada je uzimanje kredita neophodno i neizbježno, a nije ga moguće uzeti bez kamatnih stopa, čovjek može uzeti
kredit od banke, s odlukom da neće vratiti kamatu ili profit – iako će ga oni
prisiliti da vrati. Drugim riječima, da donese odluku da kredit uzme i da ga
vrati, bez vraćanja kamate, iako zna da će ga banka prisiliti da i nju vrati. Oni,
224
dakle, smatraju da se sa ovakvim nijetom u slučaju nužde može uzeti kredit, a da
kamatno poslovanje ne bude haram.
Budite nam uspješni, ako Bog da!
3. Pitanje
Selam alejkum, poštovani profesore Eydi,
Prije svega, želim Vam sve najbolje u radu u ovoj hairli instituciji “Mulla Sadra”.
Naše pitanje je u vezi sa uzimanjem kredita u zapadnim bankarskim institucijama,
konkretno u Hrvatskoj. Naši ciljevi uzimanja kredita jesu u poslovne svrhe, ali krediti koje ćemo uzeti imaju i kamate. Ako biste nam mogli ponuditi malo više objašnjenja u vezi s ovom temom. Da li nam je to dozvoljeno po šerijatskim propisima?
Odgovor
U vezi sa uzimanjem i davanjem kamate islam ima veoma stroge propise, čak
tako stroge da Časni Kur’an ovo djelo vidi kao objavu rata Bogu i Njegovom Poslaniku. O vjernici, bojte se Allaha i od ostatka kamate odustanite, ako ste pravi vjernici.
Ako ne učinite, eto vam onda, nek znate, – rata od Allaha i Poslanika Njegova! (Bekare,
278-279)
Zato su islamski fakihi ovom pitanju prilazili sa velikom ozbiljnošću i posebnom pažnjom. U vezi sa Vašim pitanjem, stav nekih od fakiha je sljedeći:
Ukoliko čovjek bude imao veliku potrebu za uzimanjem kredita, bilo da je za
trgovinu ili neku drugu nužnu potrebu, i za njega nije moguće da je riješi na drugi
način, dakle, jedino mu preostane ovaj put, u tom slučaju može uzeti kredit od
banke, ali sa namjerom da ukoliko postoji mogućnost, banci ne vrati ono što prelazi
pozajmicu. Drugim riječima, da ima namjeru uzimanja pozajmice, ali ne i vraćanja
više od glavnice, koliko god da je svjestan činjenice da će oni uzeti i taj dio.
Ova skupina fakiha je utvrdila da uzimalac kredita u ovakvom slučaju nema
namjeru vraćanja kamate i njegova pozajmica ne spada u kategoriju kamatarenja, iako će banke - sukladno svojim pravilima - uzeti višak.
Da Allah, dž.š., sačuva sve muslimane, štaviše, cijelo čovječanstvo, od svakog
oblika grijeha i da nam podari okolnosti u kojima čovjek neće morati da zapada
u grijeh da bi osigurao osnovne životne potrebe.
225
4. Pitanje
Uvaženi efendija, molim Vas da mi odgovorite na pitanje u vezi sa kamatom ili me
uputite gdje da tražim odgovor, ako ste ranije to objasnili.
Naime, očekujem, inšallah, da uskoro dobijem neki novac, gdje pored halal
glavnice slijedi i kamata. U pitanju je neka šteta. Znam da ne smijem koristiti kamatu, ali kome da je ustupim? U mojoj porodici imam osobu – brata koji ne radi i
nema nikakvih prihoda, ima 55 godina i živi sam, nije se ženio. Supruga ima dvije
sestre, koje su udovice dugo godina, jedna nema nikakvih prihoda i nesposobna je
za rad, a djeca su joj mentalno bolesna (muška), koja bi mogla raditi, a druga ima
jednu udatu kćerku, koja radi za malu platu od 130 eura. Da li mogu ovim osobama dati kamatu ili ne, a ako to nije moguće onda me posavjetujte šta da radim sa
kamatom. Zahvaljujem na odgovoru i molim Allaha dž.s. da Vam podari znanje
od kojeg će svi imati koristi.
Odgovor
Ukoliko posjedujete određenu količinu novca, koji zapravo predstavlja kamatu, ako poznajete njenog vlasnika, onda kamatu trebate vratiti njemu. Ukoliko Vam je pak kamata data od strane banke, ukoliko ste od samoga početka
uvjetovali kamatu, tj. takvu vrstu koristi, onda je taj novac haram. U tom slučaju
takav novac treba dozvolom islamskog vladara biti dat na raspolaganje onima
kojima je potreban, a ukoliko su to osobe koje ste u pitanju nabrojali, u tom
slučaju možete novac dati njima da ga koriste za svoje životne potrebe. Međutim, ukoliko prilikom oročavanja novca niste napravili nikakav uvjet, već je
sama banka u cilju boljeg poslovanja odredila da Vam pripadne određena svota,
to se ne smatra kamatom, i pripada Vama i možete takav novac koristiti i to sa
šerijatskog stanovišta nije haram.
5. Pitanje
Radim u državnoj ustanovi, i nekoliko godina meni i ostalim radnicima je zakidano na
platama, jer nam je isplaćivano manje nego što je propisano zakonom. Podnijeli smo
tužbe, sudovi su presudili u našu korist i mi smo naplatili novac, i glavnicu, i kamatu.
Poznat mi je stav Šerijata o kamati. Šta uraditi sa kamatom u konkretnom slučaju?
Zahvaljujem na mišljenju i molim Allaha, dž.s., da Vas nagradi.
226
Odgovor
S obzirom da u ovom događaju niste vi krivci, jer se od početka nije ni dogodila neka kupoprodaja, u tom slučaju višak koji ste dobili ne nosi ime kamate, već nosi ime odštete, koja je proslijeđena od strane spomenutog organa, a
obračunata je tako što su uzeti u obzir inflacija i stanje tržišta. To je Vaš imetak i
možete njime raspolagati kako Vam je volja.
6. Pitanje
Imam dva pitanja.
1. Kakav je stav islama u vezi sportova kao što su boks, kick-boks i slični
sportovi gdje učesnici imaju fizički kontakt?
2. Drugo pitanje je u vezi kamate. Recimo da moramo da poslujemo s bankama i na neki naš novac banka nam da kamate. Šta da uradimo s tom
kamatom? Je li u redu da tu kamatu uzmemo i damo je sirotinji i onima
kojima su potrebna sredstva?
Da Vas Allah nagradi.
Odgovor
1. Sa islamskog stanovišta haram je, tj. zabranjeno svako djelo koje je štetno
tijelu ili moralu pojedinca ili društva (u smislu da je šteta dojmljiva i nije zanemariva). Ukoliko ima štete, ali ta šteta sa stanovišta javnog mnijenja nije bitna i
ne pridaje joj se velika pažnja, u tom slučaju nije haram. Temeljeći se na ovom
univerzalnom načelu, ukoliko pod fizičkim kontaktom mislite na teške udarce,
čija šteta je ozbiljna po tijelo, onda je posrijedi haram-djelo.
2. Da bismo što bolje razumjeli pitanje u vezisa kamatom koju daje banka, dat
ćemo jedan kratak i koristan uvod. Upravo onako kako se čovjek u svom životu na temelju razuma i fitreta - koristi učincima znanja, tj. nauke, tako bi trebao i po
pitanju duhovnoga i vjerskog života također da slijedi postignuća znanja i nauke.
Zahvaljujući okolnosti da je čovjekov život zasnovan na razumu i nauci, Uzvišeni
jezikom Objave izriče sud fitreta: I ne povodi se za onim o čemu nemaš znanja. (Isra,
36.) Čovjekov naučni život ostvaruje se na dva načina – treći ne postoji. Riječ je
o tome da čovjek ili lično bude specijaliziran u nečemu ili slijedi nekoga ko je
227
specijaliziran. Naprimjer, u zdravstvenim pitanjima, čovjek je ili sam specijalista i
liječnik koji poznaje stvari zahvaljujući obrazovanju ili se, ukoliko sam nije liječnik, tj. specijalista, obraća onima koji to jesu, slijedeći njihovo znanje.
Uzvišeni Zakonodavac potvrđuje isti ovaj fitret i isti razum kada su u pitanju
propisi i fikhska pravila, dajući do znanja da svaki pojedinac, tj. musliman, ili
sam mora biti specijaliziran i da iz izvora vjere, tj. iz Kur’ana, sunneta i jasnih i
neporecivih racionalnih zakona dođe do propisa svoga djelovanja, kada se čovjek
naziva mudžtehid, ili pak mora da se koristi znanjem jednog mudžtehida i da
slijedi njegovo poznavanje vjere. Da bi se spriječilo lutanje, zbog postojanja velikog broja ljudi koji su specijalizirani u vjeri, oni ljudi koji nemaju takvo znanje
moraju prepoznati fakiha, tj. mudžtehida koji posjeduje potrebne uvjete da bi
mogao davati fetve, a zatim ga slijediti, na naučan način.
Imajući u vidu iznesene činjenice, neki od mudžtehida u vezi sa kamatom
koju daju banke kažu da ukoliko čovjek polaže novac u banku, ali ne sa namjerom uzimanja kamate - bez obzira na činjenicu da zna da banka daje kamatu,
u smislu, kada bi mu, dakle, isplatili novac, ali ne i kamatu tako što bi je potraživao od banke - ova dobit nije kamata i šerijatski pripada njemu i može je
koristiti, bilo on sam ili da je da siromasima ili na bilo koji način. Naravno, samo
ukoliko je riječ o bankama koje nisu vlasništvo islamskih zemalja, već pripadaju
neislamskim zemljama, u skladu sa fetvama nekih od fakiha, tj. mudžtehida,
poslovanje je tako olakšano, tj. dozvoljeno je koristiti se tom dobiti.
7. Pitanje
Možete li mi reći koji su zakoni Šerijata o uzimanju i davanju kamate? Neka Vas
Allah nagradi.
Odgovor
U ajetima sure Bekare, od 275. pa do 281. podrobno se govori o kamati,
ukazujući na njene materijalne i duhovne posljedice. Prvo ćemo ukazati na ajete,
a zatim ih, koliko je potrebno, objasniti.
Oni koji se kamatom bave dići će se kao što će se dići onaj koga je dodirom šejtan
izbezumio, zato što su govorili: “Kamata je isto što i trgovina.” A Allah je dozvolio
228
trgovinu, a zabranio kamatu. Onome do koga dopre pouka Gospodara njegova – pa
se okani, njegovo je ono što je prije stekao, njegov slučaj će Allah rješavati; a oni koji
to opet učine bit će stanovnici Džehennema, u njemu će vječno ostati. Allah uništava kamatu, a unaprjeđuje milosrđe. Allah ne voli nijednog nevjernika, grješnika.
One koje vjeruju i čine dobra djela i molitvu obavljaju i zekat daju čeka nagrada
kod Gospodara njihova; i ničega se oni neće bojati i ni za čim oni neće tugovati. O
vjernici, bojte se Allaha i od ostatka kamate odustanite, ako ste pravi vjernici. Ako
ne učinite, eto vam onda, nek znate, – rata od Allaha i Poslanika Njegova! A ako se
pokajete, ostat će vam glavnice imetaka vaših, nećete nikoga oštetiti, niti ćete oštećeni
biti. A ako je u nevolji, onda pričekajte dok bude imao; a još vam je bolje, nek znate,
da dug poklonite. I bojte se Dana kada ćete se svi Allahu vratiti, kada će se svakome
ono što je zaslužio isplatiti, – nikome krivo neće učinjeno biti.
Iz ovih nekoliko kur’anskih ajeta možemo izvući nekoliko zaključaka:
1.Ajeti govore o zabrani kamate i o strogom odnosu prema onima koji je
koriste. To znači da nakon što je kamata zabranjena neki ipak nastavljaju
s tom praksom, i zbog toga su objavljeni ovi ajeti.
2.Bogu je kamata mrska i neprihvatljiva, zato se na početku poslanstva šalju
ajeti u kojima se proglašava zabrana kamate, a zatim se tako strogo govori
o njoj.
3.Korištenje kamate osuđeno je na propast, što nam zapravo govori kako u
vezi s njom djeluju zakoni Božijeg stvaranja.
4.Smutnja koju stvara kamata je općih razmjera i stalno odvlači društvo u
propast, i zbog toga se u Časnom Kur’anu o kamati govori najstrožim
tonom. Ljudi koji koriste kamatu takmiče se u trci za sticanje moći tako
što, s jedne strane, ubiru kamatnu stopu, a s druge ne udjeljuju milostinju
i takvo ponašanje dijeli društvo na nasilnike i one kojima se nasilje čini.
Svjetski ratovi i sukobi posljedica su te trke za političkom i ostalim prevlastima. A znamo kakve nevolje i nedaće ratovi donose običnim ljudima.
Oni su prijetnja opstanku.
5.Kamatar je čovjek koji javno i zvanično objavljuje rat protiv Boga. On se
javno i otvoreno bori protiv Božijih i Poslanikovih pravila.
Šta je kamata?
Kamata je pretvaranje robe u istu robu s većom vrijednošću. Naprimjer, pozajmite 100 kg. pšenice čovjeku koji ima potrebu za njom, ali tražite od njega da
229
vam kroz određeno vrijeme vrati količinu veću od pozajmljene, što on prihvata.
Ovakva vrsta trgovine može imati smisla tek u trenutku kada se onaj koji uzima
pozajmicu nalazi pod velikim pritiskom neimaštine i potrebe te nema drugog
izlaza.
posljedice kamate
Posljedica je jasna: čovjeku koji uzima kamatu imetak biva okrnjen i umanjen, a onom koji ubire kamatu imetak se povećava i množi. Kroz izvjesno, ne
tako dugo vrijeme, tražitelj će doći u priliku da će izgubiti kupovnu i materijalnu
moć, a davatelj usluge će imati sve što mu treba. Nesreća počinje od ove tačke.
Društvo se dijeli na dvaje. S jedne strane su bogataši, a s druge sirotinja. Slijedi
posljedica: bogati čovjek bogatstvom postaje moćan i dolazi na prijestolje vlasti,
a jasno je ko će biti pod tom vlašću. Ova podjela za sobom donosi druge posljedice: mržnju i rat, krvoproliće i smutnju. To samo po sebi ima svoje posljedice,
poput okretanja protiv religije. Vrsni ekonomist uopće ne sumnja da je jedan od
razloga javljanja komunizma upravo podjela društva utemeljena na ovom procesu, tj. gomilanja bogatstva u rukama ograničenog broja ljudi, s jedne, i ogromne
većine siromašnih i nevoljnih, s druge strane. Bogati svojim ponašanjem ponižavaju siromašne, uživajući svaku povlasticu koju sebi mogu priuštiti. To dovodi
do izbijanja mržnje i netrpeljivosti kod potlačenih, koji sebi ne mogu priuštiti
najosnovnije životne potrepštine. Vladajući sloj im uvijek puni uši riječima i
sloganima, kao što su civilizacija, pravda, jednakost, demokratija, ljudska prava,
manipulirajući njima na taj način. To ih još više vrijeđa i boli i u njima se budi
mržnja prema tim terminima i pojmovima, i izrazito su osjetljivi na sve one koji
zagovaraju takve vrijednosti.
U svakom slučaju, kamata se danas pretvorila u svjetsku neman, koja se razgoropadila pred čovjekom. S nadom da ćemo se usmjeravanjem prema Istini
moći riješiti ove opće pošasti i zla.
230
Zekat
1. Pitanje
Selam alejkum, uvaženi profesore. Moje pitanje je vezano za zekat u savremenim
uvjetima. Naime, da li se zekat plaća na dionice i dividende? Molim Vas da odgovor obrazložite, pošto se susrećemo sa različitim mišljenjima. Da Vas Allah nagradi
na trudu.
Odgovor
Pitanje islamskih poreza o kojima se govori u Kur’anu, naznačen je sa dva
izraza: hums i zekat. Sa stanovišta šiijskih fakiha, hums spada u vjerske obaveze
i nakon Poslanikovog života i, osim za ratni plijen, važi i za druge stvari, tako
da kod sljedbenika Ehli-bejta postoje i hums, i zekat, i obje kategorije su stroge
vjerske dužnosti.
Ono na šta se mora dati zekat jesu sljedeće stvari:
1. pšenica,
2. ječam,
3. hurme,
4. suho grožđe,
5. zlato,
6. srebro,
7. kamile,
8. krave,
9. ovce.
Svaka od ovih kategorija ima svoje posebne uvjete, granice i vrijeme, na što
su vjerski prvaci podrobno ukazali u svojim fetvama.
Kako i gdje se troši zekat
Zekat mora biti utrošen za jednu od osam kategorija, u koje spadaju:
1. Siromah, tj. onaj koji ne može osigurati sebi i svojoj porodici potrebne
godišnje prihode.
231
2. Miskin, tj. onaj čije je imovinsko stanje teže nego kod siromaha.
3. Čovjek kojeg zaduže Imam ili vjerski upravitelj da sakuplja i čuva zekat te
da se brine o njemu i njegovoj potrošnji.
4. Nevjernici koji će, ako im se pruži materijalna pomoć, postati naklonjeni
islamu i stupiti u pomoć muslimanima.
5. Kupovina i oslobađanje robova. (Ovo spada u ponos islama. U vrijeme
kada su ljude kupovali da bi ih upregli i koristili ih za rad i tako ih ponizili, islam dolazi s porukom da se iz državne kase moraju izdvojiti sredstva
za kupovinu i oslobađanje robova.)
6. Zaduženi čovjek koji ne može vratiti pozajmljeni novac. Vjerski upravitelj
u ovom slučaju (velajete fakih) izdvaja sredstva iz državne kase i otplaćuje
njegov dug, kako bi ljudi u nevolji imali zaštitu i kako pozajmljivanje i
međusobno pomaganje vjernika ne bi prestalo, pa da niko ne bude milostiv na taj način.
7. Poslovi na Božijem putu, tj. oni koji šire put ka Bogu, poput izgradnje
džamija, škola, fakulteta, mostova i svega što je u korist poboljšanju stanja
muslimana i opće koristi islama. Naravno, ove stvari različite su u ovisnosti
od vremena i mjesta, a islamski vladar je onaj koji određuje koje su to stvari.
8. Ibn sebil, tj. čovjek kojem se - bez obzira na okolnost da inače nije siromah - na putovanju dogodi da ostane bez novca: bilo da bude pokraden,
bilo da se razboli ili dopadne neke druge nevolje. (I ovo spada u stvari
povodom kojih se muslimani mogu ponositi pred drugima, budući da
se pokazuje velika briga o ljudima, kako o vjernicima tako i onim koji to
nisu.) Ukoliko ljude na putu zadesi kakva nevolja, da ne bi izgubili čast
i dostojanstvo, oni se slobodno mogu obratiti islamskom vladaru i uzeti
novac koji im je potreban.
S obzirom na činjenicu da je plaćanje zekata uvršteno u ibadete, zarad njegove ispravnosti je u obavljanje uvršten i nijet približavanja Allahu (kurbeten ilallah), tj. nijet obavljanja Božijeg naređenja.
Pitanje humsa
Sa aspekta ehli-bejtskog fikha stroga je obaveza dati hums, tj. petinu, za sljedećih sedam kategorija imetka:
1. zarada
2. rude
232
3. blago
4. halal-imetak koji je pomiješan sa haram-imetkom
5. nakit (npr. biser) koji se vadi iz morskih dubina
6. ratni plijen koji osvoje muslimani
7. zemlja koju zimijja (nemusliman koji živi u islamskoj državi) kupi od
muslimana.
Svaku od ovih kategorija podrobno su objasnili živući islamski fakihi, na čije se
adrese obraćaju mukellefi, tj. punoljetni koji su obavezni da postupaju u skladu sa
šerijatskim propisima. Sažeto, što se tiče zarade, tj. profita, to ide na sljedeći način:
punoljetni musliman će prvi dan kada je ostvario neku zaradu, naprimjer trgovinom, računati prvim danom svoje godine humsa, pa će sljedeće godine baš na taj
dan napraviti obračun koliko mu je ostalo viška od godišnjih troškova. Koliko god
da je ostalo, jednu petinu toga mora predati islamskom vladaru ili mudžtehidu koji
posjeduje sve uvjete idžtihada, da bi se ta sredstva trošila u potrebne svrhe.
Dakle, sa stanovišta fikha Ehli-bejta, dionice nisu posebna kategorija na koju
se daje zekat, ali spadaju u kategoriju profita i trgovine. Ukoliko čovjeku od dionica preostane nakon humsne godine sredstava koja su ostala i pored životnih
troškova, taj višak treba obračunati i od njega dati jednu petinu.
Što se tiče ovog pitanja sa stanovišta sunijskog fikha, donosimo odgovor prof.
dr. Enesa Ljevakovića, fetva-i-emina Rijaseta islamske zajednice u BiH, koji kaže:
Što se tiče zekata na dionice, daje se 2,5% tržišne vrijednosti na dan davanja
zekata, ukoliko njihova vrijednost dostiže iznos nisaba (2.810 KM). Isti je slučaj
i sa dividendom. Nju treba pridodati dionicama i dati zekat na oboje.
2. Pitanje
Selam alejkum, još jednom. Možete li mi reći stav o davanju zekata na imovinu
kao što su fabrike, hoteli, stanovi, prevozna sredstava i sl. Pored ovoga, volio bih
čuti i Vaše mišljenje o ahmedijama: u jednoj riječi - uredu ili nije uredu?
Odgovor
Kada je riječ o zekatu, u postoje određene razlike između sljedbenika Ehli-bejta
i Ehli-suneta, jer kod šiija postoje dvije vrste vjerskog materijalnog oporezivanja.
233
Jedan je hums, koji se označava u 41. ajetu sure Enfal: I znajte da od svega
što u borbi zaplijenite jedna petina pripada Allahu i Poslaniku, i rodbini njegovoj,
i siročadi, i siromasima, i putnicima namjernicima, ako vjerujete u Allaha i u ono
što smo objavili robu Našem. Također, u prvom ajetu iste sure kaže se: Pitaju te o
plijenu: Plijen pripada Allahu i Poslaniku. Zato se bojte Allaha i izgladite međusobne razmirice, i pokoravajte se Allahu i Njegovu Poslaniku, ako ste pravi vjernici. U
skladu sa šiijskim fikhskim stanovištem, hums je obaveza koja je u fikhu potanko
objašnjena.
Drugi vid je zekat, koji ima svoje posebne uvjete i pravila, što je također
podrobno objašnjeno u fikhu. Međutim, sunije smatraju hums obaveznim samo
po pitanju ratnog plijena. Ovo sam napomenuo da bih Vam dao do znanja da
iz Vašeg pitanja ne mogu razumjeti, kada ste pitali u vezi sa zekatom, da li ste
mislili na zekat kroz sunijski ili kroz šiijski fikh.
U vezi sa Vašim drugim pitanjem, tj. o tzv. ahmedijama, moram reći da
nemam precizne obavijesti o njihovim idejama, međutim, u jednom se hadisu
može naći opće pravilo, koje Vam iznosim. Hadis glasi:
“Ko uzme svoju vjeru iz Božije knjige i Poslanikovog sunneta, prije će nestati planine nego li njegova vjera, a ko je uzme iz ljudskih usta, ljudi će ga
odvratiti od nje.”
Dakle, ukoliko čovjek vjeru i pogled na svijet utemelji na Kur’anu, Božijoj
Knjizi, i na sunnetu Božijeg poslanika, nijedna idejna struja, “koja bi mogla i
planine pomjeriti “, njega ne može potresti.
Međutim, ukoliko svoju ideologiju i način razmišljanja utemelji na uvjerenju
i pričanjima ljudi, upravo će ga ljudi izvesti iz vjere. Ovaj hadis nam ukazuje da
je svaki musliman obavezan - prije nego pristupi kritici i razmatranju bilo kojeg
mezheba ili skupine - obrati se Časnom Kur’anu i Poslanikovom sunnetu, koji
je zapravo tumač Kur’ana i na taj način spoznati svoju vjeru. Ukoliko je spozna i
prepozna ispravno, šta god da čuje ili koja god filozofska ili sociološka misao da
mu se ponudi kasnije, on će je provjeriti i izvagati Kur’anom i Sunnetom. Ukoliko
je njima sukladna, prihvata je, ukoliko im je suprotstavljena, on će je odbaciti.
Dakle, prvi uvjet je upoznavanje s Kur’anom i sunnetom Poslanikovim. Sam
Poslanik, s.a.v.a., rekao je: “Dosta toga lažno pripisuju da sam ja rekao. Zato, o
ljudi, da biste znali da li je hadis ispravan ili izmišljen, uporedite ga s Kur’anom:
ukoliko Kur’an i njegovi opća načela i zakoni potvrde te riječi, prihvatite ih,
ukoliko ih ne potvrde, onda ih odbacite i bacite ih o zid.” (Drugim riječima:
smatrajte ih lažnim.)
234
Ovim riječima Poslanik, s.a.v.a., ukazuje na neophodnost da svaki musliman treba poznavati Kur’an, da bi na taj način mogao porediti hadise i riječi sa
Kur’anom, jer se svakog dana javlja nova sekta. Iako imaju lijepa islamska imena,
one su lažne i pogrešne.
Da bismo se očuvali i da ne bismo upali u razne zamke, jedini način zaštite je
onaj koji nam predstavlja Poslanik – Časni Kur’an, te prepoznavanje Poslanikovog sunneta kroz njega. Kada se upoznaju Kur’an i Sunnet, posredstvom njih se
prepoznaju sve ostale pojave i stvari.
Da nam Uzvišeni pomogne da na valjan način upoznamo Kur’an i da nam
pomogne da pravilno upoznamo Poslanikov sunnet. I ukoliko na valjan način
prepoznamo sunnet Božijeg poslanika, “a ne sve ispravno i neispravno što je navedeno u šiijskim i sunijskim hadiskim knjigama” nikada, ni u jednom smjeru
nećemo zalutati.
Namjerno sam istakao sunnet i ukazao na ispravne i neispravne hadise, jer
hadiski učenjaci - i šiijski, i sunijski - jasno ukazuju da je velik broj hadisa izmišljen i lažan ili slab, a neki su čak i klevetanje Poslanika.
Sunnetom se smatraju sljedeće tri stvari:
– Sigurne predaje, za koje je jasno da ih je kazao Poslanik,
– Poslanikovo djelo, dakle, ako je on nešto činio, to je djelo za nas dokaz i
razjašnjava nam Božije zakone,
– Poslanikova šutnja prilikom nečijeg djela. Ukoliko je nešto učinjeno u
Poslanikovom prisustvu, a on nije izrazio protivljenje, to ukazuje da je
takvo djelo dozvoljeno.
Skup ova tri načela predstavlja Poslanikov sunnet. Da nas Allah upozna sa
sunnetom Njegova Poslanika, te nam pomogne da radimo po njemu i da ga
širimo.
3. Pitanje
Selam, profesore, Vama i svima koji posjećuju ovu stranicu. Drago mi je da postoji
ovakva stranica i da imam priliku čitati je. Hvala Allahu dž.š. Postavila sam pitanje
već dva puta, ali još nisam dobila odgovor. Naime, radim već duže vremena, ali
još nisam davala zekat ili sadakatu-vitr (ne znam kako se tačno zove). Zanima me
235
koliko trebam mjesečno odvajati i gdje mogu davati taj novac; mogu li ga dati
nekom siromašnom muslimanu?
Drugo pitanje odnosilo se na zapise. Šta učiniti sa zapisom kada se nađe?
Hvala i selam.
Odgovor
Drago nam je da Vam se svidjela naša web-stranica, a također nam je drago
što smo u granicama naših mogućnosti mogli učiniti malu uslugu našim dragim
prijateljima. Stoga se nadamo da ćete nam Vašim prijedlozima pomoći u ovoj
našoj službi.
Što se, pak, tiče zekatu-l-fitre:
Zekatu-l-fitr se izračunava po primanjima svake zemlje, tj. količina 3 kg hrane
za svakog člana porodice. Hrana svake zemlje se razlikuje i po vrsti, i po cijeni.
Stoga, gdje god da živite, ispitajte šta je uobičajena hrana naroda tog podneblja.
Izračunajte koliko košta 3 kg, ili pitajte u uredu Islamske zajednice, i kada ste
odredili iznos, tada ga možete predati nekom siromašnom muslimanu.
Što se tiče zekata i toga kome se i koliko daje, pogledajte odgovor na prvo
pitanje ovog poglavlja.
Što se, pak, tiče zapisa: ako su na njemu napisana Allahova imena ili imena
Božijih poslanika ili kur’anski ajeti, da bismo očuvali svetost kur’anskih ajeta ili
Božijih imena, možete ga baciti u more ili u rijeku, ili čak zakopati u zemlju, ili
ga ostaviti negdje postrani. Zapis kao zapis nije bitan, bitno je očuvanje svetosti
Svetih Božijih Imena.
4. Pitanje
Koja je razlika između zekata i sadake i kad se daje jedno, a kad drugo, i kome?
Kome da dajem dio od svoje plaće i koliki dio? Hvala! Selam.
Odgovor
Poštovana sestro, zbog toga što je ovo pitanje jedna od bolnih tačaka i jedna
od važnih društvenih obaveza nas muslimana, a danas je gotovo zaboravljena,
236
potrudit ću se ukratko ukazati na kur’ansko naglašavanje i Poslanikovu praksu,
pa ako Bog da, neka Allah nagradi i Vas jer mislite na ovo važno društveno i
islamsko pitanje, a i moju malenkost jer ću sljedeće retke ukrasiti ajetima i hadisima. Amin.
Udjeljivanje u islamu
Jedna od najvećih stvari kojima islam obavezuje vjernike jeste pitanje infâka,
tj. materijalnog udjeljivanja, koje objašnjava kroz dva toka: Božije pravo i pravo
ljudi. Odjeljci ove teme su zekat, obavezna sadaka, hums, materijalni kefareti,
obavezne fidje, dok dio sadaka, poput uvakufljavanja, vasijjeta i poklona, spada
u pohvalnu kategoriju davanja. Cilj udjeljivanja jeste ujednačavanje društvenih
slojeva u ekonomskom pogledu, pošto se ovim obaveznim i preporučenim davanjem daje potpora sloju siromašnih, koji ne mogu osigurati životne potrebe
bez nečije pomoći, te njihov životni standard doživljava određeni rast, čime se
donekle izjednačava ravan mogućnosti i standarda. S druge strane, pod okriljem sprječavanja rasipništva, staje se na put bogatašima da pokazuju bogatstvo,
glamur, životna sredstva, poput kuća, odjeće, nakita, ukrasa, automobila, kao i
rashodima iznad prosječnog i razumnog, koje niži slojevi ne mogu podnijeti niti
da gledaju.
Cilj islama jeste ovim relativnim uravnoteživanjem slojeva i umanjivanjem
međusobne destruktivne udaljenosti među njima očuvati jedinstvo i povezanost, te otkloniti oprečne težnje, mržnju i spletke, koje su proizvod ove udaljenosti između slojeva. Cilj islama i Kur’ana je da čovjekov život poprimi poseban poredak pod ispravnim zakonom, kako bi bila osigurana sreća i Ovoga,
i Onoga svijeta, i kako bi čovjek mogao u okrilju takvog poretka živjeti daleko
od sujevjerja, na visovima uzvišene spoznaje. Cilj je da čovjekov život teče u
okruženju moralnih vrlina i čistote, što Uzvišeni voli i prihvata, i da Božije
blagodati budu blagodati za sve ljude, a ne da za jednu skupinu budu blagodati, a za ogromnu većinu, koja će živjeti u stalnoj materijalnoj oskudici i tegobama, patnja i nesreća. Ovako lijep život, koji predstavlja dio džennetske bašče
još na Ovome svijetu, ne može biti postignut, osim u čistom okrilju, u kojem
će međusobna stanja i okolnosti biti slični. To čisto okrilje i okruženje ne može
biti ostvareno, osim u slučaju kada ljudske materijalne potrebe budu zadovoljene. Ljudske materijalne potrebe mogu biti zadovoljene samo kada društveno bogatstvo bude pravedno razdijeljeno i kada se materijalno i ekonomsko
237
stanje u društvu popravi. Društveno bogatstvo će biti pravedno razdijeljeno
samo kada ova obavezna i preporučena materijalna davanja budu postala opća
praksa, kada poteku materijalni viškovi i kada se nadoknade oskudice drugih,
te životna razina bude izjednačena, jer su sa kur’anskog stanovišta svi vjernici
braća, a Zemlja i sva materijalna dobra na njoj pripadaju Allahu. Ovaj život
jeste ona stvarnost koju prihvata Poslanikova praksa i metod, a ona je postala
provodiva kada je on uspostavio vlast u svom društvu.
To je onaj isti poredak u kojem vidimo kako hazreti Ali u doba vlasti
biva uznemiravan i strašno ga boli odstupanje ljudi od Poslanikovog puta
i načina, zbog čega u jednom od svojih čuvenih govora kaže: “Danas ste
došli do toga da se iz dana u dan, štaviše iz sata u sat, dobro sve više od vas
udaljava, a zlo vam se primiče. Šejtanova težnja da vas uništi postaje jača.
Danas je dan kada šejtanska moć postaje jača i kada su njegovi planovi i
spletke obuhvatnije. On je bliži svome cilju zavođenja ljudi. Ukoliko ne
vjerujete mojim riječima, pogledajte u društvo. Zar na svakoj strani na koju
pogledate ne vidite siromahe kojima se ruke lome pod teretom siromaštva,
od čega su u stanju umiranja. Ili vidite bogataše koji u svom pretjerivanju i
ukrašavanju pokazuju nezahvalnost na Božijim blagodatima i neposlušnost
Bogu. Ili vidite škrtice koji škrtarenjem ne isplaćuju obavezno i neopozivo
pravo Božije i koje uopće ne boli tuđe siromaštvo i neimaština. Ili vidite
prekršitelje zakona koji uopće ne slušaju upute i savjete, kao da su postali
gluhi.” (Nehdžu-l-belaga, govor 129)
Upravo tako, poštovana sestro i uvaženi čitaoče, kako vrijeme prolazi, u sve
većoj mjeri biva dokazana istinitost islamskog i kur’anskog stava. Upravo je onako kako Kur’an ukazuje, tj. da sve dok donji slojevi ne budu pomognuti i na taj
način dovedeni do srednjih slojeva i sve dok bogati slojevi ne budu spriječeni od
toga da izopačeno troše i rasipaju te pretjeruju u troškovima i pokazivanju svoje
raskoši i ne budu se približili srednjem sloju, čovjek neće vidjeti lice izbavljenja.
Posljedice neudjeljivanja
Želimo li ukratko nabrojati javne i društvene štete do kojih dolazi kada se ne
udjeljuje, najpoznatije i najprisutnije su sljedeće:
Nastajanje komunističkih sistema
Sasvim je izvjesno da je jedan od važnih razloga javljanja ove društvene filozofije upravo udaljavanje slojeva u ekonomskom i materijalnom pogledu.
238
Nestajanje moralnih i ljudskih vrlina i vrijednosti
Kada se u jedan dio društva usele siromaštvo i neukost, a na drugom kraju
društva javi se nagomilano bogatstvo, malo-pomalo gubi se osjećaj za milosrđe,
gubi se osjećajnost i moral. Ili kako Sadi kaže:
Ljudi su međusobno povezani dijelovi,
jer stvoreni od jednog dragulja.
Kada jedan dio jednom zaboli nešto,
drugi dijelovi ne mogu ostati na miru.
Ti, ukoliko zbog muka drugih ne tuguješ,
ne dostoji da te zovemo čovjekom.
Ukoliko se izgubi čovječnost, ukoliko nestanu osjećanja, vrline, samilost, čovjek postaje krvolok s hiljadu lica, a svako lice teži samo otimanju, iskorištavanju
drugih, ubistvima, prisvajanju, krvoproliću... Stalni rat i sukob. Zar će sloj ljudi
lišenih svega, koji svakodnevno posmatra sloj onih koji imaju sve, koji imaju više
nego će im ikada trebati, dakle, skupinu nemilosrdnih koji su izgubili moralne i
ljudske vrijednosti, za koje znaju da su krivci zato što oni (lišeni) nisu mogli razvijati svoje nadarenosti i umijeća, zar će ti lišeni šutjeti, ostati mirni i neće ništa
činiti da se takvo društvo, takav tok stvari jednostavno prekine? Sasvim sigurno da
neće ostati mirni, jer čovjek u svojoj prirodi teži dobru, a čuva se štete. Kada oni
ustanu, to neizbježno znači sukob, krvoproliće, smutnju, uništavanje kapitala, i
materijalnog, i duhovnog. Sloj koji upravlja doživljava pad, potčinjeni dolaze na
njihovo mjesto. Pogledamo li pažljivo, uočavamo da se poredak nije izmijenio,
već su samo pojedinci zamijenili položaj. U novom stanju potčinjeni, tj. prijašnji
moćnici, traže izlaz, traže rješenje. Na taj način društveni život je uništen. Ovaj tok
je uvijek prisutan, to je krvavi sukob koji prijeti čovjeku i moralu.
Javljanje nemoralnih i neljudskih osobina
Sljedeći proizvod siromašnog društva i njegove podijeljenosti na dva sloja,
bogate i siromašne, jeste pojava nemoralnih i neljudskih ponašanja, poput laži,
prevara, nepoštivanja zakona, kršenja tuđih prava, nepovjerenja i stotina ostalih
štetnih i nemoralnih pojava.
Zašto se to događa?
Razlog je jasan, zbog toga što čovjek po svojoj prirodi traži korist i što u
skladu s njom bježi od štete. Da bi stigao do onog što traži, pred sobom ima dva
239
puta. Jedan je put pravde i zakona. Ukoliko ovaj put bude zatvoren posredstvom
sile, drugi put je put prevare, laži, zaobilaženja zakona, traženja rupa u zakonu i
slično. Ovo znači nestajanje svih vrijednosti koje Božiji Poslanik i ljudski fitret
žele oživjeti i učiniti čvrstim. Otuda postaje jasno zašto Časni Kur’an kamatu
naziva objavom rata Allahu i Poslaniku. Ako ne učinite, eto vam onda, nek znate,
rata od Allaha i Poslanika Njegova! (El-Bekare, 279)
Dakle, budi zahvalna Bogu što razmišljaš o svjetskom miru, o jedinstvu Muhammedovog ummeta i što si se okrenula jednoj od najvažnijih vrijednosti Knjige, Sunneta i čovječnosti. Na taj način učinila si zadovoljnim svoga Gospodara
i Poslanika i sasvim sigurno da ćeš stići do ogromnih koristi, jer Kur’an izričito
kaže da se za ono što se udijeli i do 700 puta više daje, pa čak i od toga više.
Pogledajte suru Bekare od 261. do 274. ajeta.
Odgovori na vaša pitanja
S kur’anskog stanovišta, i zekat i sadaka spadaju u dijelove dobra koji se troše
na putu Božijem: Uzmi od dobara njihovih sadaku, da ih njom očistiš i blagoslovljenim ih učiniš, i pomoli se za njih, molitva tvoja će ih sigurno smiriti. A Allah sve
čuje i sve zna. (Et-Tevba, 103)
Islamski pravnici kažu: Ova sadaka je zekat koji se uzima na zlato i srebro,
deve, krave, ovce te pšenicu, ječam, hurmu i suho grožđe. Dakle, ovaj ajet objašnjava obavezu zekata kao jedan od šerijatskih propisa.
Riječ sadaka ima značenje dobra i dobrote, koja se koristi i u imetku, i u
riječima. Sa fikhskog stanovišta, odnosi se na imetak koji se troši na Božijem
putu radi popravljanja društvenog stanja. Dijeli se na dvije kategorije: jedna je
obavezna sadaka, poput zekata koji se, kako smo već rekli, daje na spomenute
kategorije posjeda (zlato, srebro, krave, deve i ovce, te pšenicu, ječam, hurme i
suho grožđe), pod određenim uvjetima i u određenoj količini. Ili pak kefareti,
koji važe kada je riječ o zavjetu, zakletvi, Hadžu, postu i sličnim prilikama, a svaki od ovih kefareta ima svoja posebna pravila. Druga kategorija jesu preporučena
davanja, poput pomaganja ljudima u potrebi, odnošenja poklona pri obilasku i
održavanju rodbinskih veza i slično.
Kome dati?
Sa fikhskog stanovišta, svakom muslimanu koji usljed valjanog razloga ne
može pokriti svoje godišnje troškove može se dati zekat i sadaka, kako bi takav
240
na častan način mogao osigurati život i kako bi na taj način stekao moć izdržavanja porodice.
Svakako, treba voditi računa da islam ne gleda toliko kruto pa da uzima
u obzir samo ljude dovedene do krajnje tačke, kada su na granici egzistencije
zbog siromaštva, niti pak s druge strane ide nelogično pa svakom lijenčugi daje
za pravo da može primiti zekat i sadaku. Upravo zbog toga iz predaja možemo
shvatiti da je davanje pozajmice osamnaest puta bolje od davanja sadake, zato što
pozajmica uzrokuje da društvo jača u privrednom pogledu, jer se čovjek u tom
slučaju zalaže i trudi te na taj način čuva svoju čast i dostojanstvo. To je, također,
sredstvo međusobne saradnje te razlog javljanja naklonosti, ljubavi, prijateljstva i
odricanja u društvu, nasuprot sadaki, kada - ukoliko ne budu provedeni ispravni
šerijatski propisi i uvjeti, donosi za sobom velik broj teškoća. Stoga treba voditi
računa da se ove islamske vrijednosti našim lošim ponašanjem ne pretvore u
svoje suprotnosti.
Koliko dati?
U odgovoru kažemo da zavisi od profesije, jer se obavezni dio davanja određuje u skladu sa profesijom pojedinca i ne može se odgovoriti na općenit način.
Što se pak tiče onog preporučenog dijela koji se označava kao hajrat (dobro djelo), koliko god čovjek bude mogao pomoći onima kojima je pomoć potrebna,
sasvim sigurno da će Bog njemu pomoći i vratiti mu tako što će ga opskrbiti još
većim imetkom i koristima, te na taj način osigurati njegov i materijalni, i duhovni, i moralni život. Na temelju iznesenog, ljudi koji imaju ruku koja stalno
daje i udjeljuje Božijim robovima uvijek će imati i ruku koja prima kišu Božijih
dobara i blagodati, i njima samim, i njihovim porodicama i djeci, i to sasvim očigledno. Jasno će vidjeti i gledati uspjehe u životu i materijalnom, i duhovnom.
U skladu sa fikhom Ehli-bejta, pored zekata i sadake, na snazi je i hums,
gdje svake godine čovjek treba izdvojiti jednu petinu svoga prihoda i proslijediti
islamskom vladaru, a on će to dalje usmjeriti u skladu sa koristima i trenutnim
stanjem za izgradnju škola, potporu nemoćnih, građenje bolnica, podršku vjerskim školama, pomoć nadarenim studentima, nevoljnicima i slično. U fikhu
Ehli-sunneta hums važi jedino za ratni plijen.
U svakom slučaju, skrušeno molimo Boga da ovu važnu društvenu, etičku i
vjersku ustanovu vrati na njenu putanju i dostojno mjesto, da bogate uputi na
činjenje dobrih djela, da sirotinji podari čast, samopoštovanje, napor, čestitost i
241
istrajnost, kako bi islamsko društvo i ummet Muhammeda, s.a.v.a., u dogledno
vrijeme došli u stanje da u njemu nema sirotinje, da osvjedočimo ponos, samosvojnost i napredak država i pojedinaca. I da se s te tačke islam počne na naučan
način i svjesno promicati na svim meridijanima svijeta, da se na ovaj svijetli dini
islam skrene pažnja svim srcima žednim pravde, vrline i ljudskih vrijednosti.
Također, o zekatu vidi:
Odgovor 5. u poglavlju Post,
Odgovor 11. u poglavlju Namaz.
242
Sufizam
1. Pitanje
Da li su derviši šiije?
Odgovor
Derviša ima dvije vrste. Neki od njih su šiije, a neki sunije. Međutim, općenito gledano, sve se derviške silsile, osim jedne, završavaju na Imamu Aliju, oni
gaje veliku ljubav prema Ehli-bejtu, odnosno Imamima, što je vidljivo iz njihovih zikrova. Da bi čovjek bio derviš uvjet nije da prije toga bude šiija ili sunija.
2. Pitanje
Esselamu alejkum. Kako biste Vi, uvaženi profesore, objasnili i ocijenili sličnosti
i razlike između šiizma i sufizma? Da li su korijeni sufizma u korijenima šiizma ili
obrnuto, pošto je oboma glavna uporišna tačka Ehli-bejt?
Odgovor
Na početku bih rekao da je ovo isto pitanje postavio i uvaženi prof. Henri
Corben Allami Tabatabaiju. Stoga ću donijeti odgovor Allame Tabatabaija, bez
ikakvih izmjena, a nakon toga dati kraće objašnjenje.
Allame kaže:
“Općenito, može se reći da postoji posebna veza između vjere (u značenju
govora o Božanstvu i skrušenosti prema Svijetu skrivenog) i tesavvufa. Zbog ove
činjenice, vidimo da se u svim religijama svijeta, čak i među budistima i brahmanistima, pojavljuje sklonost ka sufizmu.
Svaka skupina koja uzde stvaranja kao i dijelove postojećeg svijeta vidi na
neki način u rukama uzvišenijeg metafizičkog svijeta, na osnovu toga se klanja
pred Stvoriteljem kreacije. Jedan dio njih, s nadom u stizanje do tajni skrivenih
243
iza zastora gajba, odlučuje se na veća zalaganja i samonadziranje, odričući se
materijalnih i tjelesnih užitaka, prazneći svoj nefs od loših i životinjskih osobina,
te oslobađajući se svega što nisu oni (tadžrid). Upravo to je tesavvuf, bez obzira
na okolnost što se u svakom religijskom pravcu naziva drugim imenom. Sasvim
je prirodno da se ovaj metod i put pojavio i u islamu. Znatan broj ljudi, koji
pripadaju kako Ehli-sunnetu, tako i Ehli-tešejj’iu (šije) odabire ovaj pravac.
Treba biti jasno da put tesavvufa ne trebamo smatrati posebnim mezhebom.
Ne kaže se da su sunijski mezhebi ašarije, mu’teziliti, sufije i dr. (a isto tako ni u šiijskom mezhebu), već svaki islamski mezheb ima sufija i onih koji to nisu. Stvarna
podjela puteva za stizanje do stvarnosti stvaranja, kojima pozivaju različiti mezhebi
i različite vjere, kako smo već ukazali, može se sagledati na tri načina.
a)Formalni vjerski put. Ovaj put istinama poziva na jednostavan način.
b)Put racionalnih argumenata. Ovdje se zbilje objašnjavaju logikom fitreta,
tj. kroz filozofska promišljanja.
c)Put pročišćavanja duše. Ovaj metod zastupa vjerska stremljenja koja se
ogledaju upravo kroz irfan i tesavvuf.
Iz prijašnjih navoda jasno je da svi vjerski slojevi ne priznaju sve ove puteve.
Međutim, naše izlaganje nema za cilj da se na pitanje osvrne kritički, govoreći u
korist ili nauštrb nekog mezheba ili puta, već nam je cilj nešto drugo.
U sufijskim tekstovima može se naći mnogo toga što se sa različitih stanovišta
slaže sa šiijskim mezhebom. Jedna od takvih tema je pitanja kutba. Sufije kažu da
je u svakom vremenu neophodno postojanje jednog čovjeka koji je nosilac vilajeta
i na kojeg se, kao takvog, oslanja kreacija. Ovaj autoritet kutba odgovara onome
što se kod šiija naziva Imam vremena. Sufije Ehli-sunneta, s obzirom na ono čime
raspolažu, ne možemo terminološki označiti šiijama, ali postoji velik broj tema
šiijskog mezheba koje su prilagodili svojim metodama. Treba obratiti pažnju na
činjenicu da se - i pored velikog broja sufijskih tarikata - svi, osim jednog, svojim
lancem vraćaju na Alija Ibn Ebu Taliba, povezujući se na taj način sa njim.”
Objašnjenje
Niti su sufije nastale od šiizma niti šiije pripadaju sufijama. Ono što ih čini
bliskim (sufije iz Ehli-sunneta) jesu objašnjenja i istine prenijete od imama Ehlibejta, nekad u obliku dova, nekad u obliku odgovora na pitanja ili pak kao
predaje za objašnjavanje stvarnosti. S obzirom da ta objašnjenja predstavljaju
ispravno poimanje Božije knjige i Poslanikovog sunneta, i da im je izvor vahj,
ono što je u njima rečeno odgovara stvarnosti.
244
Osobe koje su uz zalaganje i samonadzor prešle put, suočile su se sa tim zbiljama. Kada se susretnu sa spomenutim dovama ili predajama i o njima razmisle,
shvataju da su to stvarne zbilje do kojih su stigli tako što su se zalagali i radili
na uređenju svoje duše, ostvarivši otkrovenja. Međutim, čovjekov nefs je veoma
složeno stvorenje, koje ima bezbrojna htijenja, a šejtan se sa svoje strane zakleo
da će, osim muhlesa (pročišćenih) sve ljude zavesti, a Uzvišeni Gospodar samo
svoje prave robove čuva od šejtanovih dometa. U suri Isra, u 65. ajetu se kaže: Ti
zaista nećeš imati nikakve vlasti nad robovima mojim. Dakle, osim pročišćenih i
posebnih Božijih robova, svi se nalazimo u šejtanovom dometu. Kada se slože s
jedne strane naš nefs, a sa druge naš zakleti neprijatelj – šejtan, onda je zavođenje
više nego uspješno. Na taj način će velik broj ljudi pod različitim uvjerenjima
kročiti mimo Pravog puta. Jedno od tih uvjerenja jesu otkrovenja i stizanje do
onostranih zbilja. Zato, kroz povijest vidimo velik broj ljudi koji imaju šejtanske
osobine i koji u ime vjere i stizanja do Istine, s opravdanjem obaviještenosti o
tajnama koje se nalaze s one strane zavjese, varaju ljude odvodeći ih s Pravog
puta i izmišljajući nove riječi i nazive.
Na temelju ove dvije činjenice, neke sufije (i šiije i sunije) imaju neke termine
i tvrdnje, koji ni u kom slučaju nisu prihvatljive niti u skladu s vjerom i istinom.
Drugi su pak stigli do zbilja gajba i tajni Drugog svijeta, što ima osnovu i u
Kur’anu, i u Poslanikovom sunnetu, i u metodama Imama Ehli-bejta. To bi se
trebalo razmatrati radi odvajanja istinitog i tačnog, od onoga što šejtan namiče.
3. Pitanje
Kada dođe pir šta treba da uradim, pošto ne znam ništa o tome?
Odgovor
Ono što je u islamu i u Poslanikovom sunnetu do nas stiglo jeste da poštujemo pirove, bilo da je riječ o piru koji je star čovjek (pir na perzijskom jeziku
znači star, op. prev.), bilo da je riječ o piru u tekijama. Međutim, običaji i ponašanja koja se danas među mnogima od nas mogu naći i vidjeti nemaju nikakve
veze sa islamom, već je riječ o stvarima koje su izmislili i osmislili ljudska mašta
i uobrazilja.
245
Svaka vrsta poštovanja i uvažavanja koju islam preporučuje je prihvatljiva, a
sve ono što je suprotno tome i nije islamsko. U hadisu se kaže da je Poslanik tako
sjedio sa svojim ashabima da ukoliko bi ušao neki stranac, on ne bi mogao znati
ko je od njih Poslanik već bi to morao pitati. Dakle, okupljanja oko Poslanika
nisu imala nikakve ceremonijalne ni folklorne naravi u sebi. Iako su ashabi bili
obavezani da poštuju Poslanika, ipak on sam nikada nije očekivao da ga poštuju
i da ga nagrađuju, već je Bog tražio od ljudi da mu ukazuju poštovanje.
Dakle, takvo je bilo stanje Poslanika, Imama Ehli-bejta i uvaženih ashaba
Poslanikovih, oni su se tako ponašali i njihovi skupovi nisu imali nikakvih posebnih pravila, postupaka, migova, poza.
Zato je i nama najbolje je da se ponašamo u skladu sa praksom Božijeg poslanika, imama Ehli-bejta i ashaba, i da ništa ne izmišljamo i ne određujemo od
sebe i da to onda nazivamo islamskim ponašanjem.
Da Vam Bog pomogne da radite u skladu sa svojim vjerskim obavezama.
4. Pitanje
Evo već nekoliko godina sam pored derviških redova i nikako ne mogu da shvatim da
ono što oni rade nije haram. Naprimjer, svake godine – ne sjećam se baš datuma – oni
zikr čine i bodu se pri tome nekim predmetima. Da li je to haram? Esselamu alejkum.
Odgovor
Nedvojbeno je da nijedan način za dostizanje istine nije bolji od obraćanja
Božijoj Knjizi i Poslanikovom sunnetu, a ako se zbližimo sa Kur’anom, uvidjet
ćemo da je nama i svim ljudima rečeno: Ovaj Kur’an vodi jedinom ispravnom
putu, i vjernicima koji čine dobra djela donosi radosnu vijest da ih čeka nagrada
velika . (Isra, 9)
Naravno, korijeni i osnove irfana i duhovnog putovanja se nalaze u Kur’anu,
Poslanikovom sunnetu i dovama imama Ehli-bejta. Međutim, tokom cijele historije po ovom pitanju bilo je i pretjerivanja i uskraćivanja. Neki su ovaj put
smatrali nevjerstvom i čistom zabludom, dok su ga drugi smatrali jedinim istinitim i pravim putem, a sve ostale puteve neistinitim i neispravnim.
246
Međutim, istina je da je duhovno putovanje i kretanje ka Bogu Uzvišenom
plod Šerijata i tarikata, pod uvjetom da Šerijat naučimo iz Božije Knjige i sunneta Poslanikova, i da se u tarikatu krećemo u njegovim granicama, pa ako se ova
dva uvjeta ispune sigurno ćemo stići do hakikata. Ako se ne budemo ispravno
držali ova dva uvjeta, stići do hakikata nije moguće, a Kur’an nam kaže da ćemo
u tom slučaju upasti u dolinu zablude, u šejtanovu klopku i umisliti da smo u
samoj uputi i granicama Pravoga puta. I zaista oni (šejtani) će ih udaljiti od puta
(Božijega) i umišljaju da su od upućenih (Zuhruf, 37).
Znači, ova dolina (irfan) je jedna od vrijednih dolina, precizna i osjetljiva,
kao što pjesnik Hafiz kaže:
Put ljubavi čudno opasan put je
utječem se Allahu ako do kraja puta ne odeš.
U Kur’anu i vjerskim predajama veliki naglasak se stavlja na postupak da
prije nego što neko djelo izvršimo, najprije ga shvatimo i saznamo da li je ono
u skladu sa vjerskim propisima ili nije. A da bismo shvatili ovu istinu, moramo
se obratiti znalcima u vjeri, a čuvati se onih djela koja su u ime vjere, a zapravo
suprotna njoj.
Ako obratimo pažnju, vidjet ćemo da se za svaki posao u našem materijalnom životu obraćamo stručnjacima: ako se razbolimo, obratimo se stručnom
ljekaru, ako želimo izgraditi kuću, obratit ćemo se stručnom inžinjeru, itd. Pa
tako ni vjera nije izuzeta iz ovog općeg zakona, te moramo i kad je ona u pitanju
na ovaj način postupati, kako ne bismo upali u dolinu zablude. U isto vrijeme
iskreno zatražimo uputu od Uzvišenog Boga, Koji je rekao:
A one koji se na putu Našem trude, sigurno ćemo uputiti, Allah je zasigurno sa
dobročiniteljima.
5. Pitanje
Esselam alejkum, poštovani profesore, redakcijo. Želio bih čuti Vaše mišljenje o
razlikama između sufija i sljedbenika Ehli-bejta, a.s. Poznato je da jedan sufija žrtvuje Dunjaluk s ciljem da osjeti Allahovu ljubav. Međutim, da bi osjetili tu ljubav,
oni se pridržavaju duhovnog puta Muhammeda, s.a.v.s. i njegovog Ehli-bejta.
Da li to znači da se kod šiija i sufija, koristi isti plod koji svjedoči da drvo ima
svoje korijene duboko u tlu koje ga hrani, a duhovni plod može dati samo drvo čiji
247
su korijeni duboko u objavljenoj Istini? E sad, kako da shvatim njihovo odricanje
od Dunjaluka, kad nam Allah dž.š. kaže: I nastoj da time što ti je Allah dao stekneš
Onaj svijet, a ne zaboravi ni svoj udio na Ovom svijetu...(28:77)
Odgovor
U načelu, suština šiizma je slijeđenje Poslanikovog sunneta, koja se ogleda
u vilajetu (Allame Tabatabai). Islam je sveobuhvatna i cjelovita vjera, koja niti
napušta Dunjaluk zarad sticanja Ahireta, niti napušta Ahiret i vječni život zarad
isuviše kratkog ovozemljskog zalogaja. Niti se tjelesno zdravlje zanemaruje zbog
koristi duha, niti se opet umanjuje vrijednost duše. Kao što stručan ljekar, koji
je upoznat s naukom i zakonima svijeta, svaki dio stavlja na svoje mjesto, da bi
se čovjek mogao koristiti svim dijelovima i organima.
U islamskoj ideologiji razum ima značajno i zapravo uzvišeno mjesto, kao i
ljubav, koja čovjeka vodi u svjetove uzvišenije od racionalnog svijeta, dovodeći
ga do mogućnosti da se na taj način okoristi plodovima znatno uzvišenijim od
plodova racionalnog putovanja.
Sve predočeno na posve jasan način je objašnjeno u Časnom Kur’anu i Poslanikovom sunnetu. Imami Ehli-bejta ništa ne dodaju, ono što imaju jeste čuvanje
čovjekovog razumijevanja Kur’ana i Poslanikovog sunneta, te otvaranje i širenje
tih puteva pred ljudima.
Želimo li napraviti poređenje, treba kazati da na isti način kao što su znanstvenici otkrili zakone prirode i omogućili čovjeku da se njima služi i upozna sa
prijetnjama koje mu stoje na putu, Imami Ehli-bejta su na temelju Božije i Poslanikove naredbe zaduženi čuvati vjeru i pokazivati puteve do spoznaje Objave.
Nijedan sufija ni arif, ukoliko je zaista spoznao vjeru i ukoliko poziva na istinski
sejr i put prema Bogu, neće ljude pozivati da ostave Dunjaluk. Ono što sufija
i arif govore o ostavljanju Dunjaluka odnosi se zapravo na pretjerano traženje
Dunjaluka, koje biva povod da se zaboravi ahiretski i duhovni dio. Traže da se
prođe kršenja i gaženja tuđih prava, koja dovode do kršenja Božijih granica i
Poslanikova sunneta. Traže da se prođe kršenja propisa čija je posljedica zanemarivanje društvenih zakona i pad ljudskog morala. U suprotnom, svi arifi znaju da
je Poslanik rekao: “Onaj ko se zalaže za ugodan život svoje porodice, jeste poput
borca na Božijem putu.”
Sufije znaju da je jedno od važnih islamskih načela čast i nezavisnost. Ovo
je načelo nemoguće ustanoviti bez uključivanja rada i zalaganja, što praktičnog,
248
što naučnog. Svi muslimani znaju da je jedna od šerijatskih obaveza naređivanje
dobra i odvraćanje od zla, i ovo važno načelo je škola za cijelo čovječanstvo. Nemoguće je uzdići se na svjetsku ravan bez posjedovanja jake vlasti, pravednosti,
bez naučnih i tehnoloških iskoraka i bez privredne nezavisnosti.
Svaki musliman zna da je Poslanik propisao kao obavezne (farz) čuvanje i
odbranu prava muslimana, počevši od krvi, imetka, obraza i časti. Da li se ova
obaveza može obaviti bez poznavanja prirodnih pravila i bez korištenja naučnim
mogućnostima?
Dakle, preciznom naučnom analizom stižemo do zaključka da svi moramo
u središte svojih života (vjernika i muslimana) postaviti riječi Božijeg poslanika:
“Dunjaluk je ahiretska njiva.” U suprotnom, gubimo i Dunjaluk, i Ahiret.
Božija ljubav krije se u ljubavi prema Božijim stvorenjima. Najzad, šta je
značenje kur’anskih riječi: ko je taj ko će Allahu dati zajam lijep... (Bekare, 245)
Zar Bog zavisi od slabašnih stvorenja? Ili je značenje ovog ajeta da pomaganje
stvorenjima jeste vezanje za Onog Koji daje nagradu? Da li je davanje pomoći i
pomaganje stvorenjima i onima koji su lišeni, moguće bez ozbiljnog zalaganja na
svim poljima, i naučnim, i praktičnim?
Dakle, moramo se truditi da bismo shvatili logiku islama, jer kretanje putanjom Istine uvjetovano je spoznajom Istine. Zato i jeste rečeno da jedan sahat
razmišljanja o Istini ima vrijednost najmanje jedne godine ibadeta.
Da Uzvišeni sve ljude uputi stazom Istine i putem Dobra.
6. Pitanje
Ko je pir pirova?
Odgovor
Leksičko značenje riječ muršid ili pir, je “onaj koji upućuje i koji odgaja”.
Pravi Upućivač je jedino Allah, s.v.t. On je Taj Koji daje dozvolu upute bićima
i stvorenjima, poput poslanika i vjerovjesnika, dobrih ljudi, nebeskih knjiga i
Kur’ana. Prirodno je da je svaki čovjek - koji ostvarenjem unutrašnje upute bude
bio bliži Bogu - priskrbio sebi više Božijih atributa, i ima mogućnost da ljudima
koji se sa tog stanovišta nalaze na nižoj ljestvici biti upućivač.
249
Na temelju ovog propisa, upućivač istinskih upućivača je Allah, zatim poslanici i - u skladu sa pristupom derviša i sufija - u svakom vremenskom razdoblju
postoji jedan savršeni čovjek za kojeg se ne zna ko je, dok u skladu s učenjem
Ehli-bejta u našem vremenu je to Imam Mehdi, koji je Božijim dopuštenjem pir
pirova ili muršid muršida, a upućivanje ljudi obavlja kao nasljednik i zastupnik
Poslanikov.
Ukoliko postoji potreba za detaljnijim objašnjenjenjem, ukažite nam izričitije
na šta ste mislili, da bismo u granicama svojih mogućnosti mogli dati odgovor.
7. Pitanje
Esselamu alejkum, uvaženi profesore i ostali.
Dopustite mi da odmah iskažem žaljenje zbog pojedinaca koji misle da su
sljedbenici Muhammeda, s.a.v.s, a javno daju ovakve izjave. Ja se kao Bosanac izvinjavam zbog njih, oni Vas sigurno nisu upoznali. Poput one starice koja je rekla:
“Pomozi mi, ali mi, molim te, nemoj o Muhammedu ništa govoriti.” Dakle, volio
bih da ne kvare ovako lijepe tekstove vaših stranica i da ako se ne slažu s vama idu
tamo gdje se slažu, a nama, znanja željnim, ostave mogućnosti da komuniciramo
na način koji je zdrav i pun ljubavi, kako nam dolikuje. Izvinjavam se radi opširnosti, ali morao sam srce poslušati.
Pošto sam tek saznao za vašu rubriku Pitanja i odgovori, ne znam kada dajete
odgovore na postavljena pitanja, tako da sam pokušao da pročitam svoj odgovor, ali
još ga nema. Volio bih da znam kojim danima dajete odgovore i kada ih stavljate na
čitanje. To je prvo. Drugo: preko noći mi se rodilo još jedno malo pitanje, pa eto da
vas usput priupitam: kod čovjeka koji ima malo jači nefs, a želi putovati Allahu, šta
vi mislite može li on putovati sam, bez šejha, recimo putem izučavanja nauke ili putem ljubavi poput Mesnevije i velikog našeg Rumija, ili ako ne može naći sebi šejha?
Znači, nije iskren u dovama, a želi postići iskrenost, što je po meni alfa i omega sve
vjere, da li može odabrati neki drugi put da se približi Allahu dž.š.? Koji je put po
Vama siguran od šejtanskih vesvesa i obmana ka putu do Gospodara?
Hvala Allahu dž.š.
Odgovor
Zahvaljujem se na pokazanom poštovanju i nadam se da će Uzvišeni Gospodar sve Svoje robove uputiti na Pravi put.
250
Ne dajte da Vas začuđuju mišljenja i stavovi drugih ljudi: sasvim je jasno da je
Uzvišeni ljude stvorio različitim da bismo svi bili sredstvo ispitivanja jedni prema drugim. Ukoliko je Allah Vama dao dobar moral, a neko drugi je njega lišen,
Vaš moral je ujedno ispit i za Vas, i za njega, kao što je, s druge strane, njegova
lišenost ispit i za jednog, i za drugog.
Dakle, čovjek je dužan obavljati svoje dužnosti i obaveze i biti zahvalan
Allahu, a u isto vrijeme treba biti oprezan i čuvati se šejtana, koji je jak i borben neprijatelj. Ovaj neprijatelj ima po jednog prijatelja u svima nama, taj
njegov prijatelj zove se – “duša koja navodi na zlo”. Šta god da želi – to je štetno i pokuđeno, protivno duhovnim vrijednostima i čovječnosti. Ovaj skriveni
neprijatelj podnosi redovni izvještaj šejtanu i tako nas otkucava, otkrivajući
naše slabe tačke, koje on zloupotrebljava, varajući nas. Zato moramo paziti
samo na našu nutrinu, i koliko god možemo biti oprezni prema šejtanovom
prijatelju, nadzirući i usmjeravajući ga da - umjesto da bude šejtanov prijatelj
i okrenut protiv nas - postane naš prijatelj, neprijatelj šejtana. Ukoliko nas
Allah pomogne u ovoj borbi te postignemo uspjeh, više se ničega ne moramo
plašiti. O ovome Kur’an jasno i glasno kaže: O vjernici, čuvajte sami sebe; neće
vam nauditi onaj ko je zalutao kada ste upućeni! Allahu ćete se svi vratiti i On će
vas obavijestiti o onome šta ste radili. (Maide, 105)
Opomena u ovom časnom ajetu upućena je vjernicima, a ne nevjernicima.
Dakle, o vi koji vjerujete, čuvajte svoje duše, jer vanjska opasnost nije opasnost
ukoliko vaša duša bude usmjerena i upućena. Najzad, svima vama je povratak
Allahu, a On će vas obavijestiti o vašim djelima. Dobra ili loša misao će biti
vrednovana kod Boga, a ne od ljudi. Dobrog čovjeka Bog poznaje i On će ga
i nagraditi. Lošeg čovjeka Bog također poznaje i dat će mu ono što je zaslužio.
Jednoga Dana, svi ćemo biti okupljeni, a Bog će dati konačnu presudu. Ko toga
Dana bude pobijedio i bude prihvaćen od Boga, on je među spašenima i onima
koji su uspjeli. Ne moramo brinuti o riječima pojedinih ljudi, niti moramo
davati sud o njima.
U vezi s pitanjem da li čovjek može bez učitelja da se kreće ka Bogu, prvo
što moramo znati jeste da je istinski upućivač Uzvišeni Allah, Koji čak i poslaniku kaže: Zaista nećeš uputiti onoga koga ti želiš, već Allah upućuje koga hoće
(Kasas, 56)
Druga stvar koju moramo imati na umu jeste da je Uzvišeni uspostavio stvoreni svijet na zakonu uzroka i posljedica, a to zapravo znači da je za dovođenje
svakog bića do njegovog savršenstva odredio poseban put i zacrtao da samo tim
251
putem može stići do cilja. U okrilju ovog pravila, On kaže: A Ti, zaista, upućuješ
na pravi put. (Šura, 52) Ili: Knjigu ti objavljujemo zato da ljude, voljom njihova
Gospodara, izvedeš iz tmina na svjetlo, na put Silnoga i Hvaljenoga. (Ibrahim, 1)
Put ka Bogu, Uzvišen je spomen Njegov, ima svoj poseban okvir i traži uputu, a suštinska odlika i razlog prisustva poslanika među ljudima je upravo da
ocrtaju i nauče čovjeka putanji kretanja prema Bogu i pruže im izbavljenje od
šejtanskih spletki i duše koja na navodi zlo.
Upravo Mevlana, čije ime ste spomenuli, naglašava važnost učitelja kao upućivača. Hafiz također ističe da je kretanje putem bez upute mnogo opasnije i
mogućnost da se zaluta je veća nego da se uopće ne kreće. Dakle, za putovanje
ka Allahu mora se naći iskusan učitelj.
Merhum Hadži Sejjid Ali Aga Kazi, veliki učitelj irfana i sejri-suluka, koji je
odgojio stotine učenika, među koje spada i Allame Tabatabai, rekao je: “Vrijedi
da čovjek pola svoga života provede u traženju učitelja” – jer iskusan učitelj, koji
je već prešao put, dobro poznaje staze i ispravno odgaja učenika.
Važna napomena
Obavezno je ukazati na dvije važne stvari, koje, ako se ne uzmu u obzir, onda
će – kako Mevlana kaže – umjesto da se uberu ruže i latice, čovjek pasti u zmijsko leglo, i umjesto da stigne do Boga, na kraju će shvatiti da je cio život bio na
raspolaganju šejtanu.
1. Iskrena i odlučna pažnja prema Allahu
Ukoliko čovjek srca čistog od svake nečistoće uputi Allahu dovu i zatraži
Njegovu pomoć, sigurno će dobiti potvrdan odgovor: A kada te robovi Moji za
Mene upitaju, Ja sam, sigurno, blizu: odazivam se molbi molitelja kad Me zamoli.
(Bekare, 187)
S druge strane, Uzvišeni kaže: One koji se budu zbog Nas zalagali Mi
ćemo, sigurno, putevima našim uputiti; a Allah je zaista sa dobročiniteljima! (Ankebut, 69) Uzvišeni, dakle, upućuje, a kada On upućuje, osigurava i sredstva, i učitelja koji ispravno pokazuje put, upravo kako je za Musaa, a.s., osigurano, kada
su zaboravili ribu, pa se vratili po nju, ali na tom mjestu: Nađoše roba, od robova
Naših kojem Smo milost od Nas dali i poučili ga od Nas znanju. (Kehf, 65)
Dakle, učitelj je neophodan, a iskreno, čista srca i ozbiljno traženje od Boga
da nađemo učitelja, omogućava da se to i dogodi.
2. Čuvati se onih koji se lažno predstavljaju
252
Nažalost, velik broj je onih koji se danas lažno predstavljaju i iznose različite
tvrdnje, u ime irfana i sejri-suluka prema Allahu, varajući naivne ljude i hvatajući ih u klopku vlastitih prohtjeva. Zato, treba od Boga tražiti pomoć i biti na
oprezu od ovih štetočina. Time što je rekao da se isplati i pola života posvetiti u
potrazi za učiteljem, Kazi zapravo želi ukazati na neophodnost i značaj učitelja,
kao i važnost pažnje kada je u pitanju pronalazak i učitelja, koji mora biti pravi
učitelj, iskusni arif i oprobani putnik. Ne može se svako ko nauči i pročita nekoliko stihova iz Rumijeve Mesnevije ili Hafizovog Divana smatrati šejhom, pirom
i učiteljem, pa da ga treba izabrati za svoga upućivača.
Da Uzvišeni uzme naše ruke i uputi nas na Pravi put. Amin, Rabbe-l-alemin.
Što se tiče pitanja da li se može odabrati neki drugi put da bi se približili Allahu, nema puta za približavanje Bogu mimo samoga Boga. Mi smo vam bliži od
žile kucavice – kaže se u 16. ajetu sure Kaf, a u 24. ajetu sure Enfal se kaže: Znajte
da se Allah postavio između čovjeka i njegova srca. Dakle, iskreno dići ruke prema
Bogu i čista srca tražiti od Njega, pa je odgovor siguran. On čovjeka upućuje
na svaki put u kojem je korist za njega. Čista namjera i ozbiljnost u traženju su
uvjeti prihvatanja od strane Uzvišenog Allaha.
Pitali ste koji je put siguran od šejtanskih vesvesa i obmane u kretanju ka
Gospodaru. Moramo kazati da ne postoji put na kojem nema šejtanskih vesvesa,
jer tok Istine i zablude je zbilja koja se rasprostire u biti svijeta i gdje god da
postoji istina i Pravi put, nasuprot njima moraju biti laž i put zablude. E tako mi
dostojanstva Tvoga, – reče -, sigurno ću ih sve na stranputicu navesti, osim Tvojih
među njima robova pročišćenih! (Sad, 82-83) Dakle, samo su muhlesi, tj. pročišćeni izvan dometa šejtanovih spletki. Biti daleko od šejtana ne znači da on ne
čini spletke, već da njegove vesvese ne ostavljaju uticaj na Božije evlije, jer im oni
ne pridaju važnost. Međutim, ovo ne znači da šejtan ima prevlast nad nama, već
svjedoči o njegovom prisustvu. Šejtan sam kaže: I ja nisam imao nad vama vlasti,
već samo sam vas pozivao, i vi ste mi se odazvali, zato ne korite mene, već korite sami
sebe. (Ibrahim, 22) Dakle, mi smo krivi što smo se, umjesto da se odazovemo
pozivu Istine, odazvali šejtanu i njegovom pozivu, pa smo tako dozvolili da on
vlada našim životom.
Dok god je čovjek na Ovom svijetu i ima moć da bira, tu su i šejtan, i nefsu-lemare, tj. duša koja navodi na zlo. Zato se mora uvijek voditi ozbiljna briga i ne
zanemariti traženje pomoći od Boga i njegovih miljenika i evlija.
253
8. Pitanje
Selam alejkum! Neka je hvala Allahu na svemu što nam je podario, dobro i zlo, On
je Jedan Jedini, On sve čuje i nema drugog Boga, osim Allaha, Jednog, Jedinog,
Silnog i Moćnog.
Pitao bih: U ime Allaha, šta su to pirovi?
Odgovor
“Pir” je irfanski termin koji koriste arifi perzijskog govornog područja, znači
to je perzijska riječ. Npr. Hafiz koristeći je, kaže:
Vinom sedžadu polij, ako ti pir vodič kaže,
jer salik habera nema o putu i običajima položaja.
Drugim riječima, Hafiz govori putniku na Božijem putu, koji se nalazi pod
nadzorom pira: ukoliko ti pir kaže i da sedžadu vinom natopiš, učini to, jer on
je obaviješten o putu i običajima puta ka Bogu i ne dozvoli da budeš zatečen
njegovim naizgled upitnim stavovima.
Približno isto značenje perzijskoj riječi “pir” imaju arapske riječi “šejh” ili
“murad”. Abdurezak Kasani, arifa iz 7. stoljeća po Hidžri, u knjizi Sufijski termini, određuje šejha na sljedeći način: Potpuni čovjek koji je stigao do krajnje
granice u znanjima Šerijata, tarikata i Hakikata. Zbog toga što poznaje duše,
nedostatke i tegobe koje one imaju, te lijek za sve navedeno – pristupa vođenju
nadarenih ljudi, preuzimajući na sebe odgovornost upućivanja.
9. Pitanje
Esselamu alejkum. Čestitam Vam na ažurnosti i brzom prosljeđivanju odgovora.
Mislim da je to jako važno, jer ako Vi ljudima ne ponudite brze i kvalitetne odgovore, ponudiće ih neko drugi, ko možda nije kompetentan za to, što bi imalo
jako negativne posljedice. Čuo sam dosta lijepih priča o rahmetli Džavedu Meliki
Tabrizi, ali o njemu i njegovom životu ne znam mnogo. Možete li mi ukratko opisati njegov život, te reći nešto o njegovim duhovnim stepenima koji su preneseni
u knjigama?
Molim Uzvišenog da Vam podari svako dobro.
254
Odgovor
Zahvaljujemo na Vašem optimizmu i tražimo pomoć od Uzvišenog Boga za
nastavak toga puta, skrušeno Ga molimo da bude zadovoljan i da prihvati naša
djela, jer od Njega su pomoć i uputa.
Merhum hadži Mirza Dževad-aga Meliki Tabrizi
Hafiz u jednoj od svojih pjesama opisuje stanje Poslanika, gdje na nadahnut
način ukazuje da je Poslaniku, kada bi bio u određenim stanjima sa svojim Gospodarem, smetalo čak i prisustvo meleka.
Ja, koji sam umoran od uzdisaja meleka
Govore svjetske zbog Tebe rado dočekujem
Prašina kuće Tvoje Džennet je moj,
Ljepota Lica Tvoga moje je biće.
Tvoja ljubav sudbina je moja,
A moj rahatluk je u Tvome zadovoljstvu.
Dakle, želi reći: Kada se nađem pred Tobom, Gospodaru svjetova, osjećam
umor i klonulost od zvukova uzdisaja meleka. Nisam spreman da uzdisaj meleka čistog i bezgrješnog bude zastor između mene i Tebe. Ali, sada Si me poslao
da prenesem Tvojim robovima poslanicu i sve teškoće svijeta i bolove i tegobe
kupujem svojom dušom, jer Si Ti zadovoljan. Prašina Tvojih brda je za mene
Džennet, a Tvoje prijateljstvo i milost je bit moga bića. Ljubav prema Tebi je
moja sudbina, a moje uživanje je u Tvome zadovoljstvu.
Zaista, određenom broju ljudi na svijetu jedini cilj koji su sebi zacrtali jeste
ljubav prema Bogu i njegovim evlijama pa svoje postojanje, život i pregnuće ulažu radi Božije ljubavi i vjerskih zakona, a od Dunjaluka i Ahireta ne traže ništa
drugo, osim Božijeg zadovoljstva.
Marhum Hadži Mirza Dževad-aga Meliki Tabrizi, r.a., spada u red takvih
ljudi. On se ubraja među arife za koje se, kako vrijeme prolazi, više otkrivaju
tragovi duhovnosti i uzvišenih, Bogu bliskih položaja.
Potiče iz Tabriza, a školovao se u Nedžefu, u Iraku. Posljednji dio svoga života
proveo je u iranskim gradovima Tabrizu, Teheranu i Komu, a mezar mu se nalazi
u Komu, u greblju Šejkhan i slovi za mjesto zijareta ljudi koji se kreću njegovim
putem. Nije poznat tačan datum rođenja; međutim, preselio je na Kurban-bajram 1343. H.
Autor je sljedećih djela:
255
1. Esraru salat (Tajne namaza). Riječ je o knjizi u kojoj opisuje namaz i tajne
čovjekovog miradža. Čitalac shvata zašto je Poslanik rekao da je namaz
vjernikov miradž, drugim riječima, upravo onako kako je Poslanik u noći
Miradža osvjedočio Božije znakove, klanjač bi u namazu, u okviru svojih
mogućnosti, trebao svjedočiti Božije znakove.
2. Poslanica Likaullah (Susret s Bogom). U ovoj poslanici objašnjava načine
i kakvoće putovanja prema Bogu, od početka pa do kraja, tj. do susreta s
Bogom, te je objašnjeno značenje tog susreta.
3. El-murakabat (Samonadziranje). U ovoj knjizi nabrojana su djela i virdovi
o kojima svakodnevno, svake sedmice i mjeseca u godini treba voditi brigu, da bi čovjek mogao, uz pomoć šerijatskih mjera, paziti na svoju dušu,
te voditi brigu o izvršenju farzova i vadžiba i napuštanju harama.
Također, napisao je dvije poslanice o fikhskim propisima i osnovama metodologije, koje još uvijek nisu objavljene.
Stepeni puta ka Allahu
Ibn Sina, uvaženi filozof, u IX poglavlju svoje knjige Napuci i opaske (Išareti),
objašnjavajući položaje arifa kaže sljedeće: Cilj arifa je Allah, dž.š., jer nema spoznaje i znanja vrjednijeg od spoznaje Allaha. Samo Njega obožava, jer ga smatra
zaslužnim obožavanja. Međutim, treba biti svjestan činjenice da se ove Ibn Sinine riječi, na stazi koja vodi ka Bogu, prevode u praksu tek na kraju puta. Zato on
i kaže da arif želi prvu Istinu, pa ukoliko se nalazi na početku ili u sredini naziva
ga salikom, a ne arifom. Zatim nabraja sljedeće stepene:
Prvi korak je želja. Ona zapravo predstavlja vrstu htijenja i naklonosti koja
nastaje u duši salika, u želji da se usredotoči na nesalomljivi oslonac i prihvati
čvrste veze, da bi postao otporan na pokliznuća i odstupanja i da bi na taj način
životnim pravcem stigao do Osnovnog cilja.
Drugi korak je potreba za rijazetom (duhovnim vježbama). O ovome između
ostalog kaže kako duhovne vježbe služe za postizanje tri osnovna cilja:
a) udaljavanje drugog (to znači da salik otklanja sve prepreke koje mu se
nalaze na putu)
b) kroćenje neposlušnog nefsa (emaret). Rijazet uništava samoživost i obožavanje strasti i slama moć nefsa, koji čovjeka tjera da čini loša djela, čineći
ga na taj način poslušnim smirenom nefsu.
c)omekšavanje nefsa.
256
Čovjekov nefs je prije nego se odgoji čvrst poput željeza u koje ništa ne prodire. Međutim, kada se uglanca, postane gladak poput ogledala koje prima svako svjetlo i stvar koja se nađe naspram njega i odslikava je. Kada nefs postane
mehak, tada božanska isijavanja i Božije riječi u njemu ostavljaju traga, što je u
skladu sa kur’anskim riječima: Zaista su vjernici oni koji kada se spominje Allah
dž.š. srca im se strahom ispune, a kada im se riječi Njegove kazuju, vjerovanje im
učvršćuju i samo se na Gospodara svoja oslanjaju. (El-Enfal, 2)
Zatim Ibn Sina saopćava da istinski zuhd (a ne lažni, ni onaj koji nije u
skladu sa Šerijatom), pomaže čovjeku u otklanjanju prepreka na putu Istine. Za
kroćenje nefsa amare i činjenje poslušnom nefsu mutmeinne čovjeku može biti
od pomoći nekoliko stvari, kao što su npr. ibadet popraćen razmišljanjem ili
slušanje savjeta i mudrosti uzornih ljudi. Ljubav prema zbilji i čistim stvarima
omekšava čovjekovu dušu.
U hadisu se kaže: “Blago onom ko se zaljubi u ibadet i prigrli ga.” Takvi
uživaju pomažući siromašne i nemoćne, govoreći istinu, ispunjavajući obećanja,
stičući znanje, istražujući o vjeri i čineći bezbroj drugih stvari, bilo na pojedinačnoj, bilo na društvenoj razini. Što su stepeni ovog rijazeta viši, uvećavaju se i
otkrovenja srca salika, do te mjere da su od svega isključeni, osim od Allaha dž.š
i Njegovih svojstava, uzvišenosti i ljepote. Naravno, isključenje ne treba shvatiti
u značenju povlačenja i izdvajanja od društva, već u kur’anskom značenju datom
u suri Nur, 37. ajet: Ljudi koje kupovina i prodaja ne ometa da Allaha spomenu i
molitvu obavljaju i milostinju udjeljuju i da strepe od dana u kom će srce i pogledi
biti uznemireni. Unosi se promjena u način arifovog gledanja zbilje, a ne u njegovim djelima.
Primjer razlike arifa i onoga koji to nije možemo predstaviti kao primjer dva
čovjeka koji gledaju film. Jedan od njih za filmske prizore na platnu misli da su
stvarnost, a drugi je obaviješten i zna da su posrijedi samo slike zbilje, a ne sama
zbilja. Arifov pogled na svijet se mijenja, pa na taj način u ogledalu svijeta gleda
ljepotu njegovog Stvoritelja. Užitak koji ima u Stvoritelju Dženneta, slađi je od
samog džennetskog užitka. Više je pod dojmom samog Umjetnika, nego njegovog umjetničkog ostvarenja. Što je umjetničko djelo ljepše, to su pohvale na
račun umjetnika veće. Arif nadrasta ograničenost pogleda i dostiže univerzalni
pogled zbilje.
Mirza Meliki Tabrizi u jednom irfanskom pismu svome učeniku etike, merhumu ajatullahu šejhu Muhammedu Husejnu Isfahaniju objašnjava načela putovanja ka Allahu na sljedeći način:
257
1. Spoznaja nefsa
Nefs, sa egzistencijalnog stanovišta postoji u tri svijeta: svijet materije i prirode, svijet praslika i Berzaha i svijet racija i apstrakcije. Dok čovjek ne ostavi za
leđima svijet materije, ne može stići do svijeta Berzaha, što znači da neće moći
vidjeti bića i tragove tog svijeta niti se njima okoristiti. Dok ne ostavi iza sebe
svijet Berzaha i ne stupi u svijet racija, neće moći pojmiti i osvjedočiti racionalne zbilje. Zato zbilje racionalnog svijeta nisu nama ništa drugo do niz umnih
pojmova i imanigarnih predodžbi, kada ne postoji ni najmanje sličnosti između
umnih pojmova i vanjskih zbilja, samih po sebi, osim što pojmovi predstavljaju
odraz vanjskih istina. Dok čovjek ne osvjedoči racionalne zbilje i apstraktna
bića, nije moguće da stigne do spoznaje nefsa. A sve dok ne spozna svoj nefs, nije
moguće da spozna svoga Gospodara.
2. Redukcija životinjskog
Ovo podrazumijeva da spoznajom oslabimo onaj dio koji podržava materijalna htijenja. Za stizanja do ovog cilja preporučuje se:
U toku dana ne jesti više od dva puta, a između ova dva obroka uopće ne
unositi hranu u organizam. Drugo, jesti tek nakon najmanje jednog sata gladi.
Treće, prekinuti jelo prije nego se zasiti. Ukoliko se može, postiti prvi, posljednji
i srednji dan u mjesecu (misli se na hidžretske mjesece) Što se tiče sna, svesti ga
na 6 sati u 24 časa. Ovim metodom slabi se životinjska sastavnica u čovjeku.
3. Jačanje duhovnog
Prilikom unošenja hrane u organizam obratiti pažnju da se ne uzimaju velike količine mesa, te da sedmično dva do tri dana mesa na jelovniku nikako ne
bude. Drugo, da uzimanje hrane bude s namjerom da se stečena snaga troši na
izvršavanje vjerskih dužnosti i društvenih obaveza, a ne da se jede da bi se u tome
uživalo.
4. Združenje razmišljanja sa zikrom
Čovjek treba činiti zikr, ali i razmišljati. Ovo dvoje predstavljaju krila za let
prostranstvom duhovnosti. Kur’an, kada govori o onim koji razmišljaju i istražuju, kaže: Zaista u stvaranju nebesa i zemlje i izmjeni noći i dana ima znakova za
one koji imaju znanja. Oni koji spominju Allaha stojeći, ležeći i sjedeći i razmišljaju
u vezi stvaranja nebesa i zemlje. Bože, nisi Ti ovo stvorio uzalud. (Ali Imran, 190)
To su ljudi koji su stalno u stanju sjećanja na Allaha i razmišljanja o Stvaranju.
258
Dakle, zikr bez razmišljanja sa kur’anskoga stanovišta nema vrijednosti, a razmišljanje bez zikra je otklanjanje zarova, iza kojih se ništa neće naći. Ustvari, onaj
koji čini zikr, ali ne razmišlja, predstavlja neznalicu koji ne shvata cilj ibadeta. A
znalac bez zikra uzalud se trudi, jer od tog načina nema nikakve koristi.
5. Ustajanje u zoru
Pridaje se velik značaj postupku da se najmanje pola sahata prije sabahskog
ezana ustane, klanja noćni namaz i razmišlja o svrsi postojanja. Ukoliko čovjek
bude istrajan u ovom djelu, vidjet će u sebi korisne učinke i blagodati. Ovaj
postupak je zapravo provođenje kur’anske preporuke, kada se Poslaniku kaže:
Probdij noć, osim malog dijela... ustajanje noću, zaista, jače djeluje i izgovara se jasnije, a u hadisu se kaže kako laže svako ko izjavljuje da nema nafake (materijalne
i duhovne), a da obavlja noćni namaz. (Dakle, ili ga obavlja pa ima nafake, ili ga
ne obavlja pa je zato uskraćen.)
Bilo je ovo ukratko o ličnosti Melikija Tabrizija. Iznijeli smo neke od njegovih
praktičnih metoda da bismo zaista shvatili o kome je riječ, jer on je bio od onih
koji su govorili na osnovu iskustva. Lično je iskusio da se prije nego se uzdigne
iznad materijalnog svijeta, ne može nadati nikakvim uzvišenijim postignućima.
Ukoliko izneseno nije dovoljno, javite se pa ćemo se potruditi da zadovoljimo Vaša zanimanja.
Molimo Uzvišenog da nas uputi stazom koja okončava na onom mjestu koje
je cilj svih arifa, poslanika i Božijih evlija. Uz srdačne selame.
10.Pitanje
Imam jedno, možda, neobično pitanje i izvinjavam se ako ću njime stvoriti zabunu! U predavanjima Allame Tabatabaija, r.a., Stepeni duhovnog putovanja čitamo
da je čovjek zadužen za otvaranje najvećih gnostičkih tajni (velova) Imam Husejn,
a.s. Ovo se može dokazati i slijedeći kur’ansku logiku halifata, odnosno Allahovih
predstavnika koje On sam bira i koji, saglasno gnostičkim shvatanjima, predstavljaju ‘kutb’ odnosno pol. Međutim, u knjigama historije islamske filozofije, pa i
ove koju pise Henry Corben, učimo da je jedan od najvećih arifa (gnostika) islamske historije, nazvanim još i ocem irfana, Muhjiddin Ibn Arabi, čovjek koji, bar po
pisanju historije, nije bio u dodiru sa školama Ehli-bejta.
259
Dalje, na vašoj web-stranici se navodi da je i hazreti Mevlana bio sunija! Gore
navedeni ljudi su iznosili velike gnostičke istine i po njihovim djelima se može
zaključiti da su posjedovali praktično poznavanje islamskog irfanijeta. Neki ih nazivaju i teoretičarima irfanijeta ili “emocionalnim” arifima! Da li je moguće da se
čovjek može upoznati sa svijetom irfana, bez direktnog uticaja škole Ehli-bejta
(škole Imamata)? Ukoliko da, onda do kojeg stepena ili na koji način? Znamo da
se ne može doći do nekog znanja o skrivenom, ukoliko nema vodstva bezgrješnog
Velijullaha!
Također, u predavanjima Allame Tabatabaija čitamo da čak i neke budističke
vjere govore o nekim islamskim istinama, pri čemu navodi knjigu Upanišade.
Odgovor
Prvo. Riječi Allame Tabatabaija da je hazreti Husejn posrednik za otklanjanje prepreka koje se nalaze na putu sejri suluka ka Allahu, dž.š., preuzete su iz
sadržaja jednog hadisa. Poznata je činjenica da prema Časnom Kur’anu samo
Bog raspolaže mogućnošću upućivanja čovjekova: Zaista, ti nećeš uputiti koga ti
hoćeš već, Allah upućuje koga hoće. Zakon o spuštanju blagodati, koji je Uzvišeni
Gospodar ustanovio, odvija se posredstvom Božijih robova koje je On u tom postupku postavio za posrednike. Na temelju toga zakona, da bi ljudi bili upućeni,
Allah šalje Svoje poslanike.
Kao što je poznato, Imam Husejn je - u nastojanju da zaštiti vjeru koju je
njegov djed Muhammed, s.a.v.a., utemeljio: žrtvovao živote svojih najbližih: potomaka, rodbine, prijatelja, kao i vlastiti život. Uzvišeni Gospodar, na temelju
zakona o Svojoj Dobroti i odgovaranju na poklone kao što je bio ovaj, upućen
od strane Husejna, u vezi s takvim postupanjem kaže: One koji se budu borili
ulažući imetke svoje i živote svoje Allah će odlikovati čitavim stepenom nad onima
koji se ne budu borili (Nisa, 95), učinivši ga mjestom ispoljavanja Svoje milosti i
posrednikom preko kojeg irfanske i tevhidske zbilje i tajne stižu do robova Božijih. Posredstvom Husejna je ostvarivo otkrivanja tehvidskih tajni i otklanjanja
prepreka na putu dobrih Božijih robova.
Drugo. Ko je taj što može stići do Božijih tajni? U skladu sa Časnim Kur’anom,
to je onaj koji je iskreno i istinski namjerio ići Pravim putem i slijediti one koji
se na njemu nalaze. Uputi nas na pravi put, put onih kojima Si blagodat dao, a ne
onih na koje Si se rasrdio i koji su zalutali. (Fatiha) Dakle, krajnje ozbiljno mora
se slijediti put onih kojima je data blagodat, a ne onih koji su zalutali ili na koje
260
je Uzvišeni srdit. A kada već tražimo da budemo upućeni putem onih kojima
je Allah dao blagodati, u tom slučaju nas Kur’an poučava ko su zapravo ti ljudi:
Oni koji su pokorni Allahu i Poslaniku bit će s onima kojima je Allah blagodat dao
od vjerovjesnika, iskrenih, šehida, i dobrih ljudi. A kako su oni divni drugovi! (Nisa,
69) Međutim, ako čovjek zaista ima iskrenu namjeru biti s takvim ljudima,
ali pogriješi u njihovom vanjskom primjeru, tj. oličenju, u tom slučaju Božije
je pravilo: Allah zaista neće uskratiti nagradu dobročiniteljima (Tevba, 120), pa
makar uputa na Pravi put bila i u posljednjim trenucima života, kada će mu
ukazati na primjer i upoznati ga sa ljudima koji su opisani u 69. ajetu sure Nisa.
U skladu sa rečenim, nema smetnje da iskreni ljudi iz neznanja pogriješe u prepoznavanju ko je Allahov velijj, ali ih na kraju Allah upućuje, jer im je želja da
stignu do Pravog puta iskrena i samo im je Istina važna.
Treće. Odgovor na pitanje kako to da neko od budista ili pripadnika drugih
vjera stižu do duhovnih zbilja, dobija se iz drugog dijela našeg odgovora: vjerovanje je ustvari od Boga dati fitret, pa ako neko ne bude imao doticaja s pravom
vjerom, ali mu fitret bude zdrav i očuvan i ne bude bio protivnik istini – obuhvatit će ga sveobuhvatna Božija milost i na taj način će stići do Istine.
261
Ahlak
1. Pitanje
Objasnite jezičko značenje pojma “ahlak”.
Odgovor
Ahlak je arapska riječ. To je množina riječi hulk. Hulk ima značenje čovjekove osobine, koja je dio njegovog nefsa, njegova duševna osobina, kako loša,
tako i dobra. S obzirom na činjenicu da je “ahlak” množina te riječi, a hulk znači
duševna čovjekova osobina, bilo da se radi o pohvaljenim ili pokuđenim osobinama, “ahlak” označava osobine čovjekove duše.
2. Pitanje
Šta terminološki označava pojam “ahlak”? Koje je njegovo ustaljeno značenje u
nauci, šta se u nauci podrazumijeva pod ovim pojmom?
Odgovor
Ova riječ se u bosanskom jeziku najčešće prevodi kao moral. Nauka o moralu je nauka koja nastoji razdvojiti dobre od loših ljudskih osobina, koja nastoji
podsticati, usavršavati i unapređivati dobre osobine, a otklanjati loše.
3. Pitanje
Da li je ahlak relativan pojam ili ne?
262
Odgovor
Postoje dvije suprotstavljene teorije o ovom pitanju. Jedni smatraju da je
ahlak relativan pojam. Ovo mišljenje zastupaju filozofi koji se ubrajaju u skupinu empirista. Također, veliki broj današnjih zapadnih filozofa zastupa ovu tezu,
dok islam tvrdi da pojam ahlaka nije relativan.
4. Pitanje
Šta oni koji tvrde da je moral relativan time misle?
Odgovor
Opet ćemo se osvrnuti na islamsko mišljenje o ovom pitanju.
Islam tvrdi da ahlak ima svoje korijene i da izvire iz niza osobina koje su prirođene čovjeku, koje su dio njegove prvostvorene prirode, dio njegovog fitreta.
S obzirom na činjenicu da je fitret, ta čovjekova urođena priroda, stalan i da
su sve osobine koje izviru iz njega stalne, nepromjenjive i uvijek važeće i da se
ona osnovna, prvostvorena priroda ne mijenja, tada i ahlak, odnosno moralne
čovjekove vrline, imaju stalni i apsolutni karakter, jer izviru iz te prirode. Ovdje
govorimo o moralnim načelima. Moralna načela su ono što se ne mijenja i što
izvire iz ljudske prirode, ljudskoga fitreta. Naravno, moguće je da se neke moralne osobine čovjeka, tačnije njihovo vanjsko ispoljavanje, vremenom mijenjaju,
zavisno od okolnosti u kojima čovjek živi. Kao primjer navest ćemo laganje.
koje je sa stanovišta morala ružno i nemoralno djelo, ružan i nemoralan čin. Ali,
ponekad izrečena laž može spasiti život nekog čovjeka, čak spasiti čitavu zajednicu, a ponekad reći istinu na nekom mjestu znači potpunu propast za određenu
skupinu ljudi, i tada se stvari mijenjaju. Ovdje ta moralna osobina odstupa od
ustaljenih načela, izlazi iz okvira o kojima smo na početku govorili.
Međutim, oni koji tvrde da su moral i moralna načela relativni, svoju postavku
temelje na činjenici da moral čine vrijeme, okolnosti, uvjeti, pojedini ljudi ili čitavo jedno društvo. Od njih zavisi da li je nešto moralno ili nije, a budući da je sve
navedeno promjenljivo, onda je i sam moral promjenjiv i ne može biti apsolutan
niti općevažeći. Dakle, po tom mišljenju, budući da je ono što uspostavlja moralna
načela promjenjivo, onda je i moral kao posljedica tih uzroka promjenjiv.
263
5. Pitanje
Ako pretpostavimo da moral jeste relativan pojam, nužno ćemo se suočiti sa nekim
poteškoćama. Koje su to poteškoće?
Odgovor
Prva teškoća je u okolnosti što prihvatanjem postavke da je moral relativan obezvrjeđujemo sve moralne vrline i ne ostaje nam ništa što bismo mogli nazvati moralom.
Ako je moral relativan, onda se postavlja pitanje da li on uopće postoji. Pod takvim
okolnostima, koju god pojavu da prokomentarišemo i kažemo da je dobra, u nama će
se javiti sumnja i poricanje te naše tvrdnje. Javit će se novo mišljenje, koje nam kaže:
Jeste dobro, ali je to dobro relativno, to je dobro trenutno ili to je dobro pod drugim
okolnostima, ali ne sada. Ako prihvatimo tezu da je moral relativan, svrstat ćemo se na
stranu onih koji slijede Ničea (Friedrich Nietzsche) i njegovu filozofiju, filozofiju koja
kaže da je vrlina savršenog čovjeka u nadmoći, a da se ta nadmoć nad ostalim ljudima
temelji na sili, na većoj snazi, na sposobnosti uništavanja drugih, slabijih od sebe, pa
je ubijanje ili uništavanje slabijih od sebe najveća, najuzvišenija moralna vrlina. Sve je
to proizvod prihvatanja postavke da je moral relativan pojam, te kada bismo rekli da
je ubijanje slabijeg moralna vrlina, niko nam ne bi mogao prigovoriti – ako prihvata
početnu postavku da je moral relativan. Da zaključimo, prva poteškoća koja se javlja
prihvatanjem postavke da je moral relativan jeste potiranje svih moralnih vrlina i svih
ljudskih vrijednosti. Podrobnije smo o tome govorili ranije, a ima i čitav niz primjedbi
i poteškoća o kojima bi se dalo govoriti.
6. Pitanje
Objasnite islamski stav o relativnosti ili apsolutnosti morala!
Odgovor
Rekli smo da islam smatra moralna načela apsolutnim, stalnim i nepromjenjivim – univerzalnim i općevažećim za sve ljude, za sva vremena i sve prostore.
Smatra ih apsolutnim jer se ne mijenjaju s vremenom. Ne možemo reći da je
prije hiljadu godina laganje bila loša osobina, a da je sada dobra zato što je čovjek
264
dovoljno napredovao pa može lagati koliko hoće. Naravno, govorimo o univerzalnosti i sveobuhvatnosti moralnih načela, a pojedina vanjska ispoljavanja
moralnih osobina podložna su stanovitim promjenama, zavisno od prilika.
Islamski stav o moralu, odnosno ahlaku, može se porediti sa fikhom, islamskim pravom. Načela islamskog prava, osnove fikha stalne su i nepromjenjive, ali se neke pojedinosti, pojedini konkretni fikhski propisi mogu mijenjati u
određenim okolnostima, i to govori o fleksibilnosti islamskog prava. Ista stvar
je i sa moralom. Moralna načela stalna su i nepromjenjiva. O toj fleksibilnosti
i podložnosti promjenama nekih fikhskih pojedinosti govorili smo opširnije u
okviru teme Islam i zahtjevi vremena.
7. Pitanje
U čemu je razlika između nauke o moralu i filozofije morala?
Odgovor
Nauka o moralu bavi se, prije svega, podsticanjem na pohvaljene moralne osobine,
na milosrđe, dobročinstvo, pomaganje nevoljniku itd. Podstiče čovjeka na udaljavanje
od pokuđenih i loših osobina. Jednom riječju, nauka o moralu govori čovjeku šta je
dobro, a šta loše, a filozofija morala govori zašto je nešto dobro, a zašto je nešto loše.
Odgovara na pitanja zašto je pravda dobra, zašto je dobročinstvo pohvaljeno, itd. Zbog
toga se najčešće i kaže da je filozofija morala iznad nauke o moralu. Dakle, bitnija je i
važnija od same nauke o moralu. Zato je vrlo važno odgovoriti na ovo pitanje.
8. Pitanje
Primjećujem da na vašoj web-stranici mnogo važnosti pridajete ahlaku. Također, iz
tekstova se može razumjeti da islamsko lijepo ponašanje igra ključnu ulogu u razvoju
jednog muslimana! Vi znate da se ahlak može usvojiti gledajući ili slijedeći čovjeka
koji posjeduje ove vrline. Mislim da se lijep ahlak ne može zadobiti samo čitanjem i
ne znam kako da se čovjek razvija u ahlaku, kada za to nema pogodnu sredinu. Selam.
265
Odgovor
Uz iskrene selame i želje za uspjeh uvaženog gospodina. U odgovoru na Vaše
pitanje trebamo ukratko objasniti nekoliko činjenica.
Din, tj. vjeru čini zbir misli, morala i djela koji su uspostavljeni na temeljima
fitreta i zakona Stvaranja, a usmjereni su prema priskrbljivanja istinskih koristi
za čovjeka, kako na Dunjaluku, tako i na Ahiretu. Sasvim je prirodno da din
utiče na čovjekov pogled na svijet, a ideologija je jedan dio toga.
Kultura je veoma složen pojam, koji podliježe različitim komentarima. Postoji zabilježeno više od 530 određenja za pojam kulture. Svaki autor je sa posebnog aspekta branio pojam kulture ili ga je kvario. Mi, kao vjernici, muslimani,
moramo kulturu crpiti upravo iz zbira islamskih misli, morala i djela, a da nam
uopće ne bude važno šta kaže zapadna ili istočna kultura. Prije nego budemo
zapadni ili istočni, Iranci ili Turci, bijelci ili crnci – moramo biti muslimani.
Dakle, neophodno je da svoj identitet, ponašanje i moral crpimo iz islama. Ne
smijemo nasjesti na neke bombastične izraze. Iran i iranska kultura, ukoliko su
odvojeni od islama, nemaju ni najmanje vrijednosti, pa makar imali i desetke
hiljada godina dugu tradiciju i civilizaciju. Isto ovo pravilo vrijedi za svaku zemlju, državu ili kulturu.
Kur’an i povratak stvarnom Poslanikovom sunnetu predstavljaju jedini
spas za ummet islama. Miješanje nacionalnih tradicija sa tradicijom islama je
izdaja islama i islamske tradicije. Svaka vrijednost tradicije koja ima udjela u
oživljavanju morala ličnosti i čovjekovih osobenosti, kulturne nezavisnosti (u
ispravnom smislu) uživa ugled i poštovanje islama. Traganje za znanjem, pravdom, jačanje privrede, politički napredak, vojni uspjesi, privredna ostvarenja,
društveni napredak u korist čovječanstva, društvena pravda, životni komfor –
jesu stvari koje vjera uvažava i poštuje. U načelu, vjera je došla da bi osigurala
čovjeku i dunjalučku, i ahiretsku sreću. Međutim, ukoliko ovo znanje, koje
je sveto, padne u čeljusti strasti, te koristeći oružja za masovno uništavanje
počne ubijati ljude, u tome slučaju ovo zatočeno znanje nije sveto – jer je u
ropstvu, i stoji na usluzi strastima, i protiv je moralnih vrijednosti. Naprimjer, ukoliko civilizacija i život u gradskim sredinama znači gubljenja ljudskog
dostojanstva i kršenja Božijih zakona, ono nema nikakve vrijednosti, štaviše,
upereno je protiv vrijednosti. Časni Kur’an velike civilizacije koje su propale
ili bile uništene kaznom zbog zabludjelosti naziva selima, da bi na taj način
ukazao da su mrtve. Međutim, mjesta u kojima postoji moral i zdrava misao
266
naziva gradovima, pa tako na jednom mjestu kaže: a koliko smo sela uništili,
gdje se misli na ogromne naseobine, gradove, utvrđenja u kojima su živjeli
“civilizirani” ali prazni ljudi, bez vjere u Boga i bez uzvišenih zakona i pravila,
kojima je je život bio utemeljen na strastima i zabludi; dok na drugom mjestu
kaže: i s kraja grada žurno dođe čovjek, na mjestu gdje je riječ bila o jednom
malehnom selu, ali u kojem su ljudi bili uzorni i živjeli po načelima vječnih
Božijih zakona i čije su vrijednosti bile istinske, sa stanovišta s kojeg Allah daje
vrijednost stvarima.
Dakle, naš identitet je islam, naša kultura je islam, i to je to, tu se nema šta
dodati ili oduzeti, prosto i jednostavno.
Imam Homeini, rahmetullahi alejh, misli na islamski identitet, zato je i rekao: “Mene historija ne zanima, moj identitet je vjerski identitet, i ukoliko povijest kada sam ja u pitanju presudi protiv mene, to me nimalo ne brine, niti
takvom sudu pridajem kakve važnosti. Ono što je važno jeste sud i ocjena Allaha
dž.š. i Njegovog Poslanika s.a.v.a.”
Moj Vam je savjet da za kiblu svoga života uzmete Časni Kur’an, a ne državu.
Jer Kur’an je taj koji nam daje identitet i slobodu. Sunnet Božijeg poslanika
nam daje kulturu i vrijedni moral. Dakako, svaka država koja u svom programu
provodi islamska načela, kur’anske zakone i poslanički i ehli-bejstki moral, cijenjena je i voljena, bez obzira na kojoj strani svijeta se nalazi. Upravo na osnovu
ove činjenice je Sejid Džemaluddin Husejni, koji je utemeljio islamski pokret i
vjersko ujedinjenje, nekada za sebe govorio da je Husejni, nekada da je Afgani,
a nekada Asad Abadi. On se kretao za islamom i za islamskim, a ne nacionalnim
identitetom.
Također, kura’nska naredba je da ako neko ne može upražnjavati vjeru u
svome mjestu ili ako se nađe sa svojom porodicom na udaru napada nevjerničke
kulture, u tom slučaju mora učiniti hidžru, iseliti se u mjesto ili državu u kojoj
će moći obavljati ono što vjera od njega zahtijeva, tako da može svoju porodicu
upoznati sa islamskom kulturom i odgajati je na njenim temeljima. Na tom
putu čovjek mora biti svjestan činjenice da će ga Bog pomoći i da se ne smije
plašiti teškoća i tegoba, jer sva je snaga i moć u Božijoj vlasti, a On će pomoći.
Na kraju, savjetujem Vam da upravo na našem webu potražite knjigu Karakteristike islama, kako biste mogli uvidjeti razliku između pogleda na svijet
i ideologije, a svakako – Allah upućuje i On je Taj Koji pomaže. Da Vas Allah
zaštiti i uputi Svojom posebnom uputom! Selam.
267
9. Pitanje
Kako islam gleda na moral današnjice i da li ga odobrava? Da li je moguće danas biti
moderna i moralna vjernica?
Odgovor
Islamski pogled na moral i uzvišene čovjekove vrline ne mijenja se promjenom vremena. Islamski pogled na moral danas, isti je kao jučerašnji pogled na
moral, kao sto će isti biti i sutra.
Međutim, kada se ovo kaže, to ne znači da su propisi i zakoni vjere zanemarili
društvena kretanja i potrebe koje vrijeme iziskuje, ili pak da na to ne obraćaju
pažnju, ili pak da se suprotstavljaju pokretu, napretku, industriji...
Ovo, također, ne znači da vjera čovjeka stavlja na tačku između dvije mogućnosti, od kojih treba odabrati jednu: ili vjeru, ili Dunjaluk, pa da bi čovjek
morao pod prisilom odabrati moral i vjeru i na taj se način lišiti civilizacijskog
napretka, ili pak odabrati modernizam i zauvijek se oprostiti od vjere i morala.
Ovakvo shvatanje bilo bi pogrešno shvatanje, kako vjere, tako i znanosti i naučnog napretka. Islam niti ima ovakvu vrstu logike, niti je pak prihvata. Niti je ova
logika ustanovljena na ustrojstvima Stvaranja, niti na čovjekovom fitretu. Kako
to kaže Murteza Mutahari, u pitanju je treći put i drugačija vrsta logike.
Islam ne samo da se ne protivi napretku, već ga upravo preporučuje. Islam potcrtava
potrebu upoznavanja sa svijetom i korištenja zakona koji vladaju njime, a to je upravo
razvoj industrije i tehnologije. Temeljni cilj islama jeste postizanje sreće i načelnih spoznaja koji se temelje na zakonima stvorenoga svijeta. Međutim, neophodno je ispravno
shvatiti i vjeru i njena fiksna načela, kao i ona promjenjiva, te njihov međusobni odnos.
Kao što treba shvatiti i razumjeti znanstvenu stvarnost i ostvarenja, te shvatiti namjere
modernizma, napretka i izuma. Ukoliko se ovo dvoje na ispravan način spozna, postat
će jasno da vjera ne samo da nema ništa protiv industrijskog i tehnološkog napretka,
već da ga zapravo naglašava i preporučuje da se ta vrsta napretka ostvari.
Obratite pažnju na sljedeći kur’anski ajet: On vas od Zemlje stvara i daje vam
zapovijed da gradite na njoj! Zato Ga molite za oprost, i pokajte Mu se, jer Gospodar
moj je, zaista, blizu i odaziva se. (Hud, 61) Riječi iste’merekum fiha u izvorniku
na arapskom jeziku važne su za nas. Znači izgradnju, iskorištavanje, izvođenje
nečega iz prirodnog stanja - i to su čovjekove dužnosti na Zemlji. Upoznavanje
zakona, ruda, resursa, uočavanje odnosa koji postoje u svijetu, ostvarivanje veza
268
sa ljudima – sve su to uvjeti da bi se ostvarila izgradnja, da bi se koristilo i da bi se
moglo izvoditi iz prirodnog stanja ono što je trenutno na Zemlji. A sve se to dešava
pod Božijom naredbom. On je Taj Koji prelazi preko grešaka, u granicima normalnog, ne apsolutno, On je taj koji ispunjava težnje i želje, da, On vam je blizu!
Činjenica da živimo u univerzumu čije je ustrojstvo toliko tačno, precizno
i postojano da se mogu predvidjeti pokreti nebeskih tijela, mogu se napraviti
mape Mjesečevih mijena, zna se tačno kada će biti pomračenje Sunca i Mjeseca
– sve samo zahvaljujući okolnosti da je Stvoritelj Sveznajući i Mudri.
Ako je s te strane stanje takvo kakvo jeste, zar je moguće da zakoni vjere i
svijetli propisi koje propisuje isti Taj Mudri i Moćni Stvoritelj, budu drugačiji?
Ako On kaže: Idite ispitujte zakone svijeta, i to ne samo golim okom, već se pomozite najsavremenijim instrumetarijem, i to ne samo jednom, već hiljade puta,
ali nikada u Stvaranju nećete naići na suprotstavljenost i odudaranje, odnosno - ti
u onome što Milostivi stvara ne vidiš nikakva nedostatka, pa ponovo pogledaj vidiš
li ikakav nedostatak, zatim ponovo više puta pogledaj, pogled će ti se vratiti klonuo i
umoran. (Mulk, 3-4) Zašto je to tako? Iz prostog razloga jer je svijet djelo Boga,
Čije je znanje bezgranično, Čija su moć i mudrost neograničeni. Isti Taj Bog, u
vezi s Knjigom koju objavljuje, tj. Časnog Kur’ana, kaže kako biste, u slučaju da je
Kur’an djelo nekog drugog, mimo Allaha, sigurno u njemu naišli na protivrječnosti. Međutim, Kur’an je objava gospodara Svjetova, i kada bi se svi ljudi potrudili
i u pomoć pozvali ostala bića ne bi moći donijeti niti jednu suru poput kur’anskih
sura, jer ovaj Kur’an izvire iz vrela beskrajnoga znanja.
Dakle, dok je svijet svijet i dok je čovjek čovjek i dok bude imao potrebu za
moralom i zakonima islamskih propisa, islam će pozivati moralu, vrlini i duhovnosti. Bez obzira koliko da znanost napreduje, bez obzira koliko da se zakona
prirodnog svijeta otkrije, čovjekova potreba za moralom, duhovnošću i religijom
biće još veća i neophodnija. Naravno, pod uvjetom da spoznamo vjeru i shvatimo
namjeru i ciljeve naučnog napretka, kao i to da prepoznamo strasti, porive i potrebe koje nisu naučne i prirodne. Na kraju, nudim Vam riječi prenesene od hazreti
Sadika, s nadom da i Vama i nama bude od pomoći i ponudi dobro rješenje:
Ukoliko čovjek svoju vjeru uzme iz Božije knjige i Poslanikovog sunneta, tj.
utemelji svoju spoznaju vjere na Kur’anu i Sunnetu, bez obzira na kakve prilike
i dešavanja da naiđe, bilo da je riječ o dešavanjima naučnog, privrednog, kulturnog, političkog, društvenog, moralnog ili putenog vida, koje svojom žestinom
mogu čak i brda pomjeriti s mjesta, čovjek, njegova vjera i spoznaja ostat će
čvrsti i sigurni. Međutim, ukoliko temelj vjerske spoznaje budu riječi ovog ili
269
onog, te slijeđenje roditelja, okruženja i regije, isti ti činioci oduzet će mu ono
što je od njih posudio.
Kao što kaže šehid Mutahari, ukoliko religija postane logična stvar i bude se
oslanjala na Kur’an, dokaz, fitret i upute iz Sunneta, takva će vjera biti vrijedna i
ne samo da će čuvati čovjeka u svakom trenutku, već će od njega napraviti vođu
koji poziva u naučni i tehnološki napredak. Međutim, ako vjera postane lokalna
stvar i pitanje povođenja za drugima, njena vrijednost biće na razini neutemeljenih i nenaučnih stavova. Jedna pijanka, jedno lijepo zavodljivo lice, jedan dobar
automobil, biće dovoljni da čovjeka uskrate za takvu vjeru.
Jedna parola je dovoljna da takvu vjeru uništi, jer nije izrasla na svijesti i
savjesti, nema korijen u znanju, dokazu i Kur’anu. Zato će u njoj biti hiljade
protivrječnosti i u znanju, i u vjerovanju, i u društvu, i u tehnologiji...
Zato se, poštovana sestro, moramo upoznati sa Božijom knjigom da bismo
znali Njegove zakone, moramo dokučiti temelje racionalnosti i zakone fitreta da
bismo naučno, a ne putem ispraznih parola, znali kolika je usklađenost između
Kur’ana, nauke i razuma. Svaki od ovih činilaca nadopunjuje jedan drugog, a sve
se to kreće u smjeru vođenja čovjeka ka cilju i sreći, stvarnoj sreći, tj. i koristima
Dunjaluka, i beskrajnoj milosti Božijoj.
Ove spoznaje traže napor i zalaganje, obaviještenost, kao što svaki posao i svaki
napredak u svijetu predstavljaju posljedicu brojnih ljudskih napora. Dakle, potrebno
je da se tačno zna šta mislite pod današnjim moralom, da bi se moglo odgovoriti da li
islam takvo šta prihvata ili ne. Također, moramo znati šta mislite pod riječima moral
i moderno. Ukoliko granice ne budu jasne, nećemo imati dobar odgovor. Ako Bog
da, da budemo imali prilike za daljnji razgovor u vezi s ovim sadržajima.
10.Pitanje
Šta znači riječ moral?
Odgovor
U arapskom jeziku riječ moral glasi ahlak, što je množina od riječu hulk, a
koja je značenju duhovnog svojstva. Naprimjer, hrabrost u čovjeku je jedan hulk,
tj. moralna osobina. Zavidnost je također jedno svojstvo. Zbir svih osobina ili
svojstava naziva se moral ili ahlak.
270
Terminološki, riječ je o nauci (etika) koja raspravlja o čovjekovim dobrim
i lošim moralnim osobinama, kao i o tome kako prepoznati i razlikovati loše
moralne osobine od dobrih. Uči nas tome kako da loše osobine iskorijenimo, a
dobre ojačamo.
11.Pitanje
Kako izaći iz nemara i lijenosti?
Odgovor
Sa kur’anskog stanovišta uzrok svih nesreća je u nemaru. U suri E’araf, u 179.
ajetu, kaže se kako je jedna skupina ljudi i džina stvorena da budu nesretni i da
idu u Džehennem, zbog toga što se ne koriste bogatstvom datim za ostvarenje
sreće. Iako imaju oči - njima ne gledaju, imaju uši - ali ne slušaju, imaju srce, tj.
razum - ali ne razmišljaju, oni su poput četveronožaca koji su put izgubili, oni
su nemarni (gafili). Dakle, nemar izvodi čovjeka iz okvira čovječnosti, spuštajući
ga na razinu životinje, jer se ne koristi sredstvima koja priliče da ih čovjek koristi
i koja su mu data da ga učine čovjekom. Zato što se lišava egzistencijalne ravni
koja mu priliči, on zaboravlja da je čovjek.
Hazreti Ali u svojim govorima i mudrim izrekama često ukazuje na nemar,
upozoravajući ljude i društvo na štetne posljedice ovog odstupanja. Iznijet ćemo
na uvid nešto od onoga što se može naći u Nehdžu-l-belagi, s nadom da ćemo se
spasiti ove opasne bolesti, početi svjesno razmišljati i okoristiti se blagodatima
budnosti.
1. Upozorenje nemarnim
Činjenica je da ukoliko biste vidjeli i shvatili zbilje onostranosti – upravo
ono što su ih Vaši umrli doživjeli – bez sumnje biste onemoćali, postali pokorni i skrušeni, te počeli izvršavati svoje obaveze. Bez sumnje, i Vi ćete se u
ne tako dalekoj budućnosti susresti sa tim zbiljama. Koje su to zbilje na koje
hazreti Ali ukazuje? Moram napomenuti da one imaju svoj odraz i na Ovom, i
na Onom svijetu, te da je ovo opomena za pojedince, za društvo i za one koji
vode društvo.
271
Dalje Ali opominje: O nemarni koji zanemareni biti nećete... Šta vam je?
Kako opravdavate to što Bogu okrećete leđa, a ka drugima hrlite? Kao da niste
ljudi, kao da ste četveronošci koje je čoban naveo na zagađenu ispašu. Zatrovali
ste se otrovnim travama. Zbilja, stanje takve zajednice slično je stanju životinja
kojima se hrana daje da bi se utovile, ali one ne znaju šta ih u tom slučaju čeka.
Sretne su zbog punih trbuha, nesvjesne mesarevog noža. Upravo tako i čovjek
koji se opredijeli jedino za zadovoljavanje svojih tjelesnih prohtjeva i nagona, u
tom slučaju gubi identitet čovječnosti, osuđujući se na sunovrat do stepena životinja, zanemarujući svoju sudbinu, otuđujući se od sebe. Sapleten je u mrežu
neprijatelja (i unutrašnjeg, i vanjskog).
2. nemar, tajna nazadovanja
Prema hazreti Aliju, jedini i osnovni razlog nazatka pojedinaca i društva jeste
nemar. Zbog nemara čovjek gubi iz vida bogatstvo koji ima na raspolaganju, kao
što previđa postojanje prijetnji i opasnosti, dovodeći na taj način i sebe i društvo
u tegobe, nesreće, lišenosti, štete. Hazreti Ali ukazuje da će doći vrijeme kada će
Kur’an predstavljati samo slovo na papiru, a od islama ostati samo ime. Vrijeme
kada će džamije biti izgrađene, ali u njima neće biti zbilje i prosvijetljenosti.
Graditelji džamija i ljudi koji ih posjećuju biće najgori ljudi na zemlji. Oni će
izazivati smutnju, a grijeh će kod njih naći utočište. Optuživat će za smutnju one
koji su povučeni. To su dani za koje se Allah zaklinje da će tim ljudima pripremiti takvu smutnju da će strpljivi i učeni pojedinci biti izgubljeni. Bez sumnje,
Božija prijetnja je izvodiva. Zato, utječem se Allahu od posrtaja i odstupanja
izraslih na polju nemara.
3. nemar šteti odlučnosti i željama
Hazreti Ali kaže: Nemar uništava čovjekov podsticaj, odluku dovodi do neuspjeha. Uništava prilike, rastače mladalački snagu, život, privredu, kulturu, samosvojnost... Na kraju, čovjeka čini saputnikom bijede i nevolje.
4. nemar šteti politici
U pismu upućenom Maliku Aštaru, hazreti Ali ukazuje na činjenicu da nemar uništava vodstvo države. /Budi oprezan, katkad se neprijatelj prikrade u
tvoju blizinu, da bi ti zadao udarac! Odaberi oprez, a udalji od sebe neostvarive
nade! Uvijek vodi računa o unutrašnjim i vanjskim stanjima./
272
5. nemar šteti rukovođenju
Ukoliko rukovodilac bude nemaran, tj. zapostavi svoje saradnike, jednog
dana će se naći pod tovarom neobavljenog posla.
6. Neprijatelj se koristi čovjekovom nemarnošću
Nemar je najvažniji činilac pobjede neprijatelja, te poraza koji doživljavaju čovjek i društvo. Lijenost je posljedica nehajnosti i nemara. Ukoliko
čovjek nije nemaran prema sebi, nikada neće dozvoliti da ga obuzme osjećaj
umora i lijenosti. Nemar je pozivnica koja saziva pobrojane osobine na okupljanje u čovjekovom biću.
Hazreti Sadik ima izvanredan opis u vezi sa ovom temom. “Tijelo nikad
neće pokazat slabost prema onome što je čovjek čvrsto naumio.” Dakle, trebamo
shvatiti univerzalni zakon da čvrsta čovjekova odluka daje tijelu snagu i izdržljivost. Jedan postojan i dosljedan starješina oblikuje od slabih i neodlučnih osoba
jake i moćne vojnike, s kojima pobjeđuje neprijatelja o kojem smo govorili. Volja i ambicija od beznadežnog i lijenog učenika ili studenta oblikuju primjernog
i prosperitetnog čovjeka.
Na kraju, možemo kazati da je nemar, tj. gaflet osnovni uzrok lijenosti. Ovo
dvoje su razlog uništenja mladosti, života i vječne sreće.
Način rješenja
Da bismo od sebe otjerali nemar i lijenost potrebne su nam dvije stvari.
– obaviještenost
– postupnost
Na početku iznosimo jedan divan Poslanikov hadis, koji zbilja otvara pred
čovjekom staze i puteve: Došao je neki čovjek Poslaniku i zamolio ga da mu da
savjet. Poslanik, s.a.v.a., mu je kazao: “Ukoliko ti dam savjet, hoćeš li ga se držati?” On reče: “Da, o Poslaniče.” Poslanik je pitanje tri puta ponovio, a čovjek je
sva tri puta odgovorio potvrdno. Zatim Poslanik reče: “Kada odlučiš nešto činiti,
dobro razmisli o ishodu tog djela.”
Razmatranje mogućih posljedica djela koje se tek želi učiniti, daje čovjeku
svjetlo obaviještenosti i uvodi ga u datu djelatnost potpuno svjesnog i pribranog.
Prirodno je da će djelo koje se obavi sa znanjem i obaviještenošću imati dobre i
sretne učinke. Kada je riječ o nemaru i lijenosti, čovjek treba dobro razmisliti o
ishodu ova dva stanja (mada nije sasvim ispravno reći dva stanja, jer je lijenost
273
pojavni oblik nemara). Ukoliko vidimo da su uticaji i posljedice u našu ličnu
i društvenu korist, u tom slučaju slobodno se prepustimo lijenosti i nemaru.
Međutim, ukoliko su posljedice razarajuće, u tom slučaju razuman čovjek se ne
baca vlastitim rukama u propast.
U vezi sa postupnošću
Mora nam biti jasno da živimo u materijalnom svijetu. Kretanje predstavljaproces koji je neodvojiv od prirode i materije. Također, treba nam biti jasna činjenica da je svaki naš pokret čiji je smjer suprotan općem kretanju
Stvaranja, odmah od početka osuđen na propast i nestajanje.
Na temelju ovih neporecivih načela, čovjek se treba truditi da smireno, korak
po korak vježbanjem odstrani iz sebe nemar. Sami sebi svakodnevno postavljajmo pitanja: Zašto sam to uradio i na šta je izašlo? Zašto ono nisam uradio, koliko sam na šteti? Ako istrajemo u ovoj metodi, te ponekad postupimo suprotno
naklonostima tijela, umjesto lijenosti okitit ćemo se brzinom u obavljanju djela
i biti ćemo iznenađeni koliko smo uznapredovali, i koliko smo se osigurali od
štetnog uticaja nemara.
Dakle, rješenje je u obaviještenosti o našem ličnom životu, i na temelju njega i znanja treba krenuti u postupak, korak po korak. Zahvaljujući
ovom načelu, arifi i učitelji etike u početnim koracima duhovnog putovanja,
preporučuju tehniku samoposmatranja, tj. preporučuju usmjeravanje pažnje
prema sebi i svojim djelima. Tako npr. možemo svako jutro nakon što ustanemo da uvjetujemo sebi da nećemo napraviti nijedan prijestup i da nećemo
uraditi ništa suprotno našim duhovnim težnjama. U toku dana brinemo se
da radimo u skladu sa uvjetovanim, a na kraju dana pristupamo utvrđujemo
da li smo bili uspješni u održavanju naumljenog plana. Ukoliko je dan bio
uspješan, zahvaljuje se Allahu na pomoći i slavi se pobjeda. Ukoliko je dan
bio neuspješan, slijede ukori i pitanje: Zašto, zašto, zašto?!
Sasvim je jasno da ukoliko čovjek na ovom putu bude imao za saputnika nekog razumnog čovjeka s kojim bi se mogao posavjetovati i pitati za
one koji su zalutali, njegov uspjeh će biti veći. Izvjesno je da sve ovo treba
činiti oslanjajući se na Boga, tj. s tevekkulom, i s Njegovom uputom, jer u
suprotnom, nijedan posao neće moći biti priveden kraju. Želim Vam Božiju
pomoć i uspjeh.
274
12.Pitanje
Kako možete na pitanja koja su postavili ljudi nevaspitani u punom smislu riječi,
smireno davati tako svjetlosne odgovore?
Odgovor
Božiji poslanici došli su da bi uputili sve ljude. Ukoliko u Kur’anu pogledamo na koji način su se poslanici, a posebno Muhammed, s.a.v.a, odnosili prema
ljudima, zaista bismo se postidjeli našeg načina ophođenja sa okolinom. Muhammed, s.a.v.a., do te mjere je bio milostiv u odnosu na nasilje i neodgojenost
neprijatelja i na tako nježan način se ophodio sa njima, da je Allah o njemu rekao: Zaista je tvoj moral uzvišen. (Kalem, 4) Kada Svevišnji Allah kaže “uzvišen”
onda je posve jasno kako je njegov moral zbilja bio veličanstven. Njegovo biće
je bilo poput okeana koji prljavštine nisu mogle uprljati, njegova velika duša ih
je pročistila. U Kur’anu se kaže: Za vas je najbolji uzor u Poslaniku Božijem. Mi,
što ne možemo biti ni prah pod njegovom nogama, ipak se možemo truditi da
idemo njegovim putem ili barem u pravcu njegovog puta, kojem nas je pozvao.
Prenosi se da je Isa, a.s., bio sa skupinom svojih prijatelja kada su prošli pored
lešine jednog psa iz kojeg se širio neugodan miris. Prisutni su se uhvatili za nos i
brzo prošli pored njega. Međutim, Isa, a.s., stao je i rekao: “Kako ima divne bijele
zube, kako je bio vjeran pas” i sl. Isa, a.s., ovim postupkom nam želi kazati – nemojte gledati samo nedostatke, već gledajte na lijepe osobine, a pređite preko loših.
Ukoliko obratimo pažnju, oštre riječi i osorno ponašanje koji se prepoznaju
iz pisanja nekih osoba izrastaju iz njihove ljubavi koju imaju prema islamu. Iako
neki ne znaju na koji način činiti uslugu islamu, ipak ne smiju zbog odbrane
vjere izlaziti iz okvira vjerskih zakona, jer silazak sa vjerskog puta, makar bio
i zbog odbrane vjere, sam po sebi je protiv-vrijednost i vjera ga kao takvog ne
prihvata.
Kur’an kaže: O vjernici, dužnosti prema Allahu izvršavajte i pravedno svjedočite! Neka vas mržnja koju prema nekim ljudima nosite nikako ne navede da nepravedni budete! Pravedni budite, to je najbliže čestitosti i bojte se Allaha, jer Allah
dobro zna ono što činite. (Maide, 8.)
Ukoliko je naš cilj Bog i odbrana vjere, onda se moramo ponašati upravo na
način koji Allah voli i kako nas to vjera uči. Ukoliko radi odbrane vjere i ljubavi
prema Uzvišenom Bogu izvedemo sebe iz okvira vjere i postupamo suprotno
275
sunnetu Poslanika i Božijih miljenika, šta možemo tražiti od Boga i kakvoj se
nagradi možemo nadati?!
Dakle, mi smo obavezni raditi u skladu sa onim što vjera od nas traži, a ne u
onako kako bismo mi voljeli i na što nas navode naša osjećanja.
Od Uzvišenog Gospodara tražimo pomoć i uputu za sebe i sve muslimane, i
za cijelo čovječanstvo.
13.Pitanje
Zanima me prevod ove pjesme.
‫ﻋﻠﻴﻚ ﺑﺘﻘﻮﻯ ﺍﷲ ﺍﻥ ﻛﻨﺖ ﻏﺎﻓﻼ‬
‫ﻳﺄﺗﻴﻚ ﺑﺎﻷﺭﺯﺍﻕ ﻣﻦ ﺣﻴﺚ ﻻ ﺗﺪﺭﻱ‬
‫ﻓﻜﻴﻒ ﲣﺎﻑ ﺍﻟﻔﻘﺮ ﻭﺍﷲ ﺭﺍﺯﻕ‬
‫ﻓﻘﺪ ﺭﺯﻕ ﺍﻟﻄﲑ ﻭﺍﳊﻮﺕ ﰲ ﺍﻟﺒﺤﺮ‬
‫ﻭﻣﻦ ﻇﻦ ﺍﻥ ﺍﻟﺮﺯﻕ ﻳﺎﰐ ﺑﻘﻮﺓ‬
‫ﳌﺎ ﺍﻛﻞ ﺍﻟﻌﺼﻔﻮﺭ ﺷﻴﺌﺎ ﻣﻊ ﺍﻟﻨﺴﺮ‬
‫ﺗﺰﻭﺩ ﻣﻦ ﺍﻟﺪﻧﻴﺎ ﻓﺎﻧﻚ ﻻﺗﺪﺭﻱ‬
‫ﺍﺫﺍ ﺟﻦ ﻟﻴﻞ ﻫﻞ ﺗﻌﻴﺶ ﺍﱃ ﺍﻟﻔﺠﺮ‬
‫ﻓﻜﻢ ﻣﻦ ﺻﺤﻴﺢ ﻣﺎﺕ ﻣﻦ ﻏﲑ ﻋﻠﺔ‬
‫ﻭﻛﻢ ﻣﻦ ﺳﻘﻴﻢ ﻋﺎﺵ ﺣﻴﻨﺎ ﻣﻦ ﺍﻟﺪﻫﺮ‬
‫ﻭﻛﻢ ﻣﻦ ﻓﱴ ﺍﻣﺴﻰ ﻭﺍﺻﺒﺢ ﺿﺎﺣﻜﺎ‬
‫ﻭﻗﺪ ﻧﺴﺠﺖ ﺍﻛﻔﺎﻧﻪ ﻭﻫﻮ ﻻﻳﺪﺭﻱ‬
‫ﻓﻤﻦ ﻋﺎﺵ ﺍﻟﻔﺎ ﻭﺍﻟﻔﲔ ﺑﻌﺪﻫﺎ‬
‫ﻓﻼﺑﺪ ﻣﻦ ﻳﻮﻡ ﻳﺴﲑ ﺍﱃ ﺍﻟﻘﱪ‬ Odgovor
Ovi stihovi su mudre riječi, sadrže plemenite kur’anske ajete i islamske predaje:
Očuvaj takvaluk Božiji, ako si bio nemaran,
Stići će ti blagodati iz mjesta za koje i ne znaš.
Kako da se plašiš siromaštva, kad je Opskrbitelj Allah
276
Zaista On daje opskrbu pticama i ribama u moru.
Onaj ko misli da opskrba dolazi snagom i silom,
Kako može opravdati oskrbu vrapca, dok soko još ima plijen?!
Opskrbi se za Ahiret na Dunjaluku, jer ti ne znaš
Kada tamnina noći sve obuhvati, da ćeš živjeti do svitanja!
Koliko je zdravih osoba umrlo bez ikakve bolesti,
A koliko je bolesnih koji proživiše više.
Mnoga je omladina dan i noć provela u smijehu,
Dok su se niti njihovih ćefina prele, a oni to nisu znali!
Ko proživi hiljadu ili dvije hiljade godina,
Nema sumnje u dan kad će stići u kabur!”
Zaista, lijepi i opominjući stihovi. Ako bi ih čovjek iz poduke pročitao i shvatio, ne bi zakoračio na drugi put, do put pokoravanja Bogu, put čistog življenja,
činjenja usluga Božijim robovima i udaljavanja od moralnih nečistota. Ne bi
izgovarao riječi mimo Božijeg naređenja i ne bi prihvatao nikakvo vjerovanje,
osim onog koje su mu dostavili Božiji poslanici. Blago onima koji su svoje dane
proveli u istraživanju, sticanju spoznaje i odgoju duše, koji su bez ikakvih nedoumica i srcem punim nade u Boga i ljubavi prema Božijim evlijama i robovima,
napustili Ovaj svijet i zakoračili dolinom Beskrajnoga svijeta, punog svjetlosti i
beskrajne čistote!
S nadom u taj lijepi dan i željama za uspjeh.
277
Imena
1. Pitanje
Možete li mi navesti neka ženska muslimanska imena?
Odgovor
Kao što i sami znate, značenja riječi se razlikuje od jezika do jezika. Zbog
toga, teško je na apsolutan način predstaviti takva imena. Međutim, općenito
gledajući na nas kao muslimane koji koriste kur’anski jezik, tj. arapski, navest ću
nekoliko imena da bih Vam izišao u susret.
Neimeh (Neima), u značenju neprekidnog nimeta, tj. blagodati. Također, ima
značenje vjere, vilajeta, Božijih evlija. Isto ovo značenje ima muško ime
u obliku Ne’im.
Hamida, u značenju dobar spomen, lijep spomen, dobar kraj, hvaljena. Isto
ime se može upotrijebiti i za muško dijete u obliku Hamid.
Atijjeh (Atija), u značenju Božijeg dara.
Huda, u značenju poklonjena od Boga.
Husna, u značenju dobrote, a Hasan za dječaka – to je ime koje je Poslanik
nadjenuo svome unuku.
2. Pitanje
Molim Vas da mi neko konačno razriješi misteriju oko mog imena. Zovem se
Asja... Da li je to zaista muslimansko ime, jer sam negdje čula da je po islamu
zabranjeno? Unaprijed hvala.
Odgovor
Jedna od roditeljskih dužnosti jeste, između ostalih, i nadijevanje imena, a u
skladu s odredbama i propisima islama i Poslanikovog sunneta, važno je odabrati
278
lijepo ime. Poslanik, s.a.v.a., imao je običaj promijeniti ime onima čije ime je blo
ružno, a izabirao bi za promjenu lijepa imena, sa lijepim značenjem.
Što se pak Vašeg imena tiče, u arapskom jeziku ono može biti napisano sa
elifom i sinom ‫ – ﺁﺳﻴﺔ‬Asija je bilo ime faraonove žene, one žene koja se u
Kur’anu hvali i spominje kao primjer za sve vjernike, i žene, i muškarce. Ovo
ime ima značenje čvrste građevine ili jakog stupa, što je svakako lijepo značenje,
pored toga što je ime značajne i istaknute žene, koja je od Boga tražila da bude
u Njegovoj blizini u Džennetu. U predaji se također kaže da će ona u Džennetu
biti žena našega Poslanika.
Drugi oblik može se pisati sa ajnom i sadom (‫ )ﻋﺎﺻﻴﺔ‬i tada je u značenju
“prekršitelj” i “grješnik”. Naravno, ovo nije dobro ime. Neke od Arapkinja nosile
su ovo ime, pa im ga je Poslanik promijenio u Muti’e, tj. ona koja je pokorna i
poštuje zakon.
Dakle, ukoliko se Vaše ime na arapskom jeziku piše u prvom obliku, kao ime
žene koja će biti Poslanikova žena u Džennetu, u tom slučaju Vaše ime je lijepo
i nema potrebe za promjenom. Ukoliko se pak Vaše se ime piše u ovom drugom
obliku, u tom slučaju Vi možete sebi odabrati neko drugo ime, npr. poput imena Poslanikove majke, Amine.
Nije potrebno da svoje ime promijenite i službeno, ukoliko taj postupak predstavlja teškoću, već je dovoljno da Vas u krugu porodice, rodbine i prijatelja zovu
tim imenom. Svakako, mnogo važnije od promjene imena jeste da čovjek izmijeni
samoga sebe. Zato se nadamo da će nam vjerovanje, moral i ponašanje biti islamski,
te da ćemo svojim djelima i postupcima druge ljude zvati prema islamu i Bogu.
Neka Uzvišeni učini da i naša imena i oni koji se tim imenom zovu budu u
okvirima islama i Božijeg zadovoljstva.
3. Pitanje
Zovem se Fatima. Željela bih da znam značenje svog imena.
Odgovor
Osnova riječi Fatima sačinjena je od tri slova i to f-t-m (َ‫ )ﻓﹶﻄِﻢ‬koje ima značenje sprječavanje ili odvajanje nečega, kao kada odbijaju dijete od dojenja.
279
Što se tiče imena, Božiji poslanik, s.a.v.a, je rekao: “Fatimu sam Fatimom
nazvao da bi istinu od neistine i neistinu od istine odvojila.“ A što ovo ime nose
tri važne islamske ličnosti, samo po sebi je dovoljno da bude vrijedno, a to su:
1. Fatima, kći Poslanika, s.a.v.a.
2. Fatima, majka Imama Alija,
3. Fatima, kći Hamze, predvodnika šehida.
Poslanikova porodica, Ehli-bejt, a.s., zbog poštovanja koje su imali prema samom Poslaniku, s.a.v.a, i njegovoj kćerki Fatimi, svojim kćerima bi - barem prvu
sedmicu nakon rođenja - davali da nose ime Fatima. Neka Vam je blagoslovljeno
i mubarek ovo ime.
4. Pitanje
Da li je Hana muslimansko ime?
Odgovor
Riječ hana (‫ )ﺣَﻨَﺎ‬ima značenje cvijeta biljke, koja je u Bosni poznata kao
kana. To je biljka koja ima kratak korijen i lijepe listove, a u prošlosti su je žene
koristile za bojenje kose; bila je tamno crvene boje i vrlo mirišljiva.
Što se pak tiče činjenice da je to jedno od jevrejskih imena, skrećem Vam
pažnju na sljedeće:
Slijeđenje i oponašanje ljudi, bilo u korištenju riječi, imena, boje i modela
odjeće, itd. ima dva oblika, i to:
1.U prvom slučaju jedna osoba je izgubila svoju neovisnost i ubraja se u
sljedbenike nekog drugog. Ovakvo ponašanje i djelovanje, bilo da je u
korištenju imena ili odjeće, i sl. protivi se svim vrijednostima, a i znak je
slabe čovjekove duhovnosti, koja uzrokuje gubljenje neovisnosti u razmišljanju i prosuđivanju.
2.Nekad je slučaj različit od gore navedenog, pa se tako npr. jedna riječ
koristi u mnogim vjerama, zemljama i narodima, Ovakvo slijeđenje ne
predstavlja teškoću, bilo da je to po pitanju imena ili odjeće ili slično, jer
islam je vjera sviju i to je ona vjera koja je pozvala cijelo čovječanstvo. Pa
280
tako, ako započnemo postavljati granice i pozivati se na njih, dobit ćemo
značenje da islam nije svjetska vjera te da ne prihvata nikakvo sporazumijevanje, čak ni kod nadijevanja imena. Ovakvo mišljenje i ponašanje je u
suprotnosti sa islamskim svjetskim ciljem.
Znači, imamo dvije mogućnosti: ili slijepo slijeđenje, ili zajedničko korištenje. Ako se radi o slijepom slijeđenju, takav stav razum i fitret ne prihvataju, kao
ni vjera. Ali, ako je riječ o zajedničkom korištenju, tada nema smetnje.
5. Pitanje
Kako gledate na fenomen nepostojanja šiija koji nose vlastita imena po uglednim
ličnostima iz islamske historije, ashabima i drugima, a na čije postupke šiijsko učenje ima određene prigovore? Ovo je slučaj u današnje vrijeme, dok su ranije mnoge
ugledne šiije nosili takva imena, npr. zastupnik skrivenog imama Osman b. Seid
el-Amri, brojni prenosioci hadisa u šiijskim zbirkama po imenu Jezid, Omer itd.
Prvenstveno mislim na izbjegavanje imena prve trojice halifa, te Muavije i drugih
iako je sam hz. Alija svojim sinovima dao ova imena. S druge strane, vidimo imena
kao što su Abdulali, Abdulhusejn, Abdulmehdi i sl., što se u ranoj šiijskoj historiji
nije susretalo.
Danas mnoge šiije ističu vjerovanje da Poslanik i Imami, Allahovom dozvolom,
poznaju gajb. Upitao bih Vas koliko je ovo ispravno ako Allah, dž.š., u Kur’anu
jasno veli da Poslanik, a.s., ne zna gajb. (El-En’am, 50) Allah Vas nagradio!
Odgovor
Nadijevanje imena je pitanje koje, s jedne strane, potpuno zavisi od kulture i običaja jednog društva, a s druge, od vjerovanja i vrijednosti koja gaje
u vezi sa imenima. Upravo kako ste u svom dopisu ukazali, u prošlosti su
ova imena nadijevana, pa i više od toga. Velik broj šiijskih učitelja i duhovnjaka učio je kod sunijskih učitelja, a velik broj istaknutih sunijskih alima
učili su kod šiijskih učitelja, zajedno i uporedo su prisustvovali naučnim,
filozofskim, književnim, povijesnim i inim raspravama i u svemu tome nije
bilo nikakvih smetnji. Međutim, dva činioca su uzrokovala da iz dana u dan
udaljenost postaje sve veća i veća.
281
Prvi činilac je neznanje, a drugi prevara. S jedne strane, neznanje je uzrokovalo da domaće tijelo počne sjeći korijenje moćnog islamskog stabla na kojem
sjedi. Jedinstvo Ummeta, koji je nekad upravljao i idejno i civilizacijski cijelim
Dunjalukom, biva preobličeno u razdor, tako da se danas sa sjetom prisjećamo
tih dana. Neznanje je bilo prisutno i dan-danas ga ima i među šiijama, i među
sunijama. Svi ajeti koji pozivaju na jedinstvo, sve predaje koje potiču na čuvanje
od razdora, te logika i razlozi koji presuđuju u korist značaja jedinstva, a koji
osuđuju razdor – sve je to zapostavljeno i bačeno nastranu, a prihvatilo se određenog broja ogranaka zbog čega smo islam i muslimane doveli u stanje kojem
danas svjedočimo svojim očima.
Prevara
Što se ove neprijateljske metode tiče, riječ je o tome da je prepredeni neprijatelj islama shvatio da je tajna naučnih, ekonomskih, kulturnih, političkih, vojnih i društvenih napredaka i uspjeha u vahdetu, tj. jedinstvu, i zbog toga se služe
različitim lukavstvima, pokretanjem i poticanjem neznalica iz redova muslimana
te jedinstvo pretvaraju u razdor, čast i ponos muslimana pretvaraju u poniženje i
na taj način gospodare stavljaju na položaj robova. Zato ova dva činioca trebaju
biti prvo prepoznata od strane islamskih intelektualaca i onih koji služe Kur’anu,
a nakon toga i otklonjena.
Što se pak tiče imena koja su kovanica od riječi abd i imena Husejn, Mehdi
i sl. ako riječ abd bude u značenju stvoriteljstva i robovanja, sasvim je izvjesno
da je takvo ime zabranjeno i haram davati i to je sasvim neispravno i neislamski.
Međutim, ukoliko je u značenju sluga, i ukoliko se cilja na to značenje, u tom
slučaju zato što su hazreti Ali, Husejn ili Mehdi Božiji robovi u pravom smislu te
riječi i Božije evlije, mi volimo sebe ili svoju djecu predstaviti njihovim slugama.
U tom slučaju sasvim je izvjesno da nema nikakvog šerijatskog smetnji i takvo
ime nema nikakve veze s idolopoklonstvom ili pripisivanjem Bogu sudruga.
Ovo je potpuno kao objašnjenje koje Poslanik, s.a.v.a., daje u vezi sa Hidžrom
i trudom na Božijem putu: “Zaista, djela zavise od namjera. Ukoliko neko preseli u ime Boga i Njegova poslanika, on će naći Boga i Poslanika. Ukoliko to učini
da bi se oženio nekom lijepom ženom ili da bi štogod zaradio, imat će udjela od
toga u mjeri namjere, samo na Ovom svijetu.”
Dakle, sa islamskog stanovišta ne smije se zaboraviti uloga namjere i nijeta i
ne smije se suditi na temelju vanjskog ispoljenja.
282
Poslaničko i imamsko znanje o skrivenom
U vezi s ovim pitanjem poslužili ste se kao dokazom kur’anskim ajetom, kada
Bog iznosi Poslanikove riječi u kojima kaže da Božije riznice nisu u njegovim
rukama i kako nema znanje o skrivenom (gajb). U odgovoru trebamo kazati,
poštovani i uvaženi brate, da bismo došli do jednoga suda i zakona iz Časnoga
Kur’ana, ne smijemo se zadovoljiti jednim ajetom i samo njega koristiti kao dokaz, zaboravljajući pritom druge ajete i Poslanikove hadise koji tumače Kur’an
ili pak zaboraviti na Božiji dar – očiti sud razuma. Nasuprot navedenom ajetu,
imamo one poput: To su nepoznate vijesti koje ti objavljujemo (Alu Imran, 44).
Isti izraz susreće se u 102. ajetu sure Jusuf, a sličan njemu koristi se u 49. ajetu
sure Hud: To su nepoznate vijesti Mi ti ih objavljujemo. U suri Džinn u 26. i 27.
ajetu kaže se: On tajne zna i On tajne svoje ne otkriva nikome, osim onome od
poslanika s kojim je On zadovoljan. Neutemeljena je zapitanost o mogućnosti da
Božiji poslanik nije pod okriljem zadovoljstva Božijeg. Zar se u vezi s Isa, a.s.,
u 49. ajetu sure Alu Imran ne kaže: i kazivat ću vam šta jedete i šta u domovima
gomilate. Ili pak Jusuf, a.s., kaže dvojici zarobljenika da im neće doći jelo, a da ih
on neće obavijestiti o značenjima njihovih snova.
Pitanje upute
U Kur’anu čitamo: Ti, zaista, ne upućuješ onoga koga ti želiš, već Allah upućuje
onoga koga On hoće. (Kasas, 57) Na drugom mjestu čitamo: A Ti, zaista, upućuješ
na pravi put (Šura, 52)
6. Pitanje
Zanima me da li je uredu da kćerkici koju trebam, ako Bog da, roditi za nekoliko
dana dam ime Nina. Nekako mi je to ime baš jednostavno i lijepo, mada se moj muž
ne slaže i kaže da to nije muslimansko ime. Hvala velika unaprijed. S poštovanjem.
Odgovor
Ime svake osobe u biti je zastava, narodna i vjerska prepoznatljivost te osobe.
Isto kao što je neprikladno i ružno da neka zemlja postavi zastavu druge zemlje
na svoje ustanove i građevine, isto tako je, pa čak i gore, da se koristimo imenima
283
drugih naroda i vjera. Ovo će naročito postati očito i sramotno kada sutra, na
Sudnjem danu, prozovu ime našeg djeteta, i Poslanik, s.a.v.a., nas upita: “Zar je
moja vjera bila loša, da ste se klonuli imena koja joj pripadaju?” Šta će tada biti
naš odgovor? Zato Kur’an kaže: i Poslanik je rekao: “Gospodaru moj, narod moj
ovaj Kur’an izbjegava!” (Furkan, 30)
Zato se, milostiva sestro, udruži sa suprugom, i porodicu učinite moralnim,
islamskim i humanim okriljem, a zastavu islama i Kur’ana predajte u ruke svoga
djeteta. Budite uvjereni da će u ovom slučaju koraci Vašeg djeteta biti blagoslovljeni Vama, Vašoj porodici, zemlji i svim muslimanima. A vi ćete se koristiti
blagodatima njegovog postojanja.
Umjesto da razmišljate i da se razilazite u mišljenju po pitanju imena, zar nije
bolje da razmišljate i dogovarate se o odgoju i rastu vašeg djeteta? Ne želim reći
da ne smijete izabrati lijepo ime, naprotiv – trebate izabrati najljepše ime, tako
što ćete biti jedinstveni i saputnici jedno drugom, pa ćete tako moći i da odgojite
dijete ispravno.
Ako Bog da da njegovi novi koraci budu Vaš blagoslov i na Ovom, i na
Onom svijetu, i da budu uzrok ponosa i smiraja.
284
Stvoreni svijet
1. Pitanje
Šta znači smrt i da li je ona iz “zone” nepostojanja? Ako je tako, kako to da se može
učiniti da postoji nešto što treba da ne postoji?
Odgovor
Smrt znači prelazak iz jedne u drugu dimenziju postojanja, a da se pri tom prelasku ne gubi svijest i volja. Kao takva, smrt predstavlja nešto što postoji i kroz čije
postojanje mi gubimo svoju trodimenzionalnu materijalnu ljušturu zvanu tijelo.
Ukoliko je pak prihvatimo, kao što to običan um i prihvata da ona znači nepostojanje, tada treba biti dio sintagme “nepostojanje mogućnosti za dalji tjelesni život
za biće koje ima ili je imalo sposobnost biti živo”, na isti način kao što sljepilo znači
nepostojanje sposobnosti vida za čovjeka koji kao biće može gledati.
2. Pitanje
Poštovani profesore, da li ste pročitali knjigu biologa Richard Dawkinsa Iluzija o
Bogu i da li je vrijedi pročitati? Da li je slučajnost da sve tri monoteističke religije
dolaze iz Bliskog Istoka?
Odgovor
Spomenutu knjigu nisam ni vidio, ni čitao, te ne znam o čemu je u njoj riječ.
Međutim, što se tiče pitanja da li je vrijedi pročitati ili ne, to zavisi od tematike o
kojoj govori, a i od cilja kojim je čitalac vođen. Moguće je da čovjek ima poseban
cilj te da čita posebne stvari koje će razmatrati, a da ni taj cilj ni tema drugim
ljudima ne budu uopće važni.
Što se pak tiče mjesta nastajanja tri monoteističke religije na Bliskom istoku,
treba kazati da su to Božije religije za sve stanovnike svijeta, i svi ljudi i na Istoku
285
i na Zapadu sagovornici su ovih religija. Prirodno je da svaka poruka, da bi bila
dostavljena zahtijeva određene uvjete, koji moraju biti ispunjeni. U sadržaju poruke, u načinu njenog dostavljanja i svojstvima poslanika, nema nikakve razlike
između poslanika sa Zapada ili sa Istoka, bilo crnog, bilo bijelog.
Međutim, s stanovišta da je temelj tih poruka proizišao iz Božije naredbe i u
skladu sa zakonima Stvaranja, tj. savršeno mudrim Božijim zakonima, zbog čega
nijedno Njegovo djelo nije bez mudrosti i koristi, nema nikakvog značenja da
mi govorimo kako je posrijedi slučajnost.
Značenje koincidencije je u tome da neko djelo nije poteklo iz izvora znanja i
razuma, već da nastaje pod uticajem određenog niza činilaca koji nisu pod nadzorom izvršioca, a takvo šta u vezi sa Uzvišenim Bogom apsolutno i racionalno
je nemoguće.
Zato, dovoditi tri monoteističke religije u vezu sa slučajnošću kada je riječ o
mjestu na kojem su se pojavile, sasvim je pogrešno i suprotno propisima i porukama tih triju religija, koje Boga predstavljaju posjednikom apsolutnog znanja
i neograničene moći, a sva Njegova djela utemeljena na istinskim koristima za
Svijet i čovjeka.
3. Pitanje
Da li čovjek može doživjeti miradž, u snu ili na javi?
Kada se radi o proživljenju tj. načinu na koji ćemo biti proživljeni, zanima me
od koje materije, u kom obliku?
Odgovor
Već sam odgovorio na Vaše prethodno pitanje. Naglasio sam da miradž u
značenju kakvog nam nudi Poslanikov miradž – da se približio na dva luka ili
bliže, pripada samo Muhammedu, s.a.v.a.
Što se proživljenja tiče, prema kur’anskom tekstu bit ćemo proživljeni s ovim
tijelima i to Božijom naredbom i voljom i svako će dobiti ono što je svojim
djelima zaslužio nakon što se proživljenje dogodi. Kur’an u vezi s ovim pitanjem
kaže: Oni koji se čude zbog proživljenja već umrlih bića, neka pogledaju početak
svoga stvaranja kako su od zemlje stvoreni, sjeme iz kojeg nastajemo gradi se od
286
elemenata iz zemlje. Ovo kretanje svijeta stvara od sjemena odraslog čovjeka
koji ima sve ove osobine i misao. Isti onaj Bog Koji je sve to stvorio, u stanju je
ponovo sve i oživjeti nakon što umre.
Prenosi se u hadisu da će Dana sudnjeg
Doći naređenje svim tijelima: Ustanite!
Puhanje u rog zapovijed je Boga Čistoga
Da ustanete čestice sa zemlje
Vratiće se svaka duša u tijelo
Kao što se ujutro vrati razboritost u tijelo.
Duša toga dana će prepoznati tijelo,
Kopanjem naći će blago.
Duša učenjaka, učenjaku se kreće,
Duša tiranina, tiraninu.
Noga cipelu prepoznaje u noći,
Pa kako duša tijelo da ne prepozna, Dragi.
Mevlana Rumi lijepo kazuje da ukoliko bismo izuli cipele na koje smo se
navikli noseći ih dugo vremena, negdje gdje ima mnogo cipela, a pored toga
mjesto je i mračno, kada se budemo htjeli obuti nećemo moći vidjeti koje su
naše cipele. Pipajući nogama, mi ćemo prepoznati svoje cipele, jer noge će zbog
naviknutosti prepoznati svoju obuću. Kada već noga prepoznaje svoju cipelu,
kako da duša, čija je zbilja znanje i obaviještenost, ne prepozna svoje tijelo, i to
po naredbi Boga, Čije znanje i moć su sveobuhvatni? Ništa se ne dešava izvan
okvira Njegove volje. Sudnji dan je jedno od Božijih stvorenja i on je poput mosta koji spaja svijet Prirode i svijet Berzaha sa svijetom Vječnosti. Tada će svaki
čovjek sjesti za sofru svojih djela i svako će dobiti ono što je na Ovom svijetu
učinio. Neka Uzvišeni pomogne da kraj svih nas bude dobar.
O Miradžu vidi, također: Odgovor 4. u poglavlju Snovi.
287
Ljudska djela
1. Pitanje
Rekli ste da su ljudska djela stvorena od Boga, a u isto vrijeme su zapravo stvorena
i od ljudi. Međutim, Šejh Mufid prenosi predaju Imama Hadija gdje u odgovoru
na ovakvo pitanje ukazuje da su ljudska djela stvorenja ljudi, a ne Božija stvorenja,
što je u suprotnosti sa načelom “između dvije strane”.
Čovjek je došao i upitao Imam Hadija: “Da li su čovjekova djela Božija
stvorenja? Ili su ljudska stvorenja?” U odgovoru Imam reče: “Da je Allah stvoritelj ljudskih djela, zašto bi ih se snebivao? Zaista Allahu su mnogobošci ogavni.
(Tevba, 3)
Jasno je da Bogu nisu ogavni mušrici, već njihova nepropisna djela.
Odgovor
Svako čovjekovo djelo ima dva vida. Jedan se tiče bivstvovanja djela i njegovog vanjskog ozbiljenja, a drugi vezanja djela za izvršioca. Naprimjer, ubistvo
ima dva aspekta. Prvi je da se u vanjskom svijetu dogodilo ubistvo, a drugi ko je
izvršio ubistvo. Nijedno djelo, gledano sa prvog sranovišta, nije opisano epitetima pokornosti ili neposlušnosti. Međutim, s drugog stanovišta, opisujemo ga
kao djelo pokornosti i nepokornosti. Ili, pretpostavimo da istuku neko siroče.
Same batine nisu ni pokornost, ni neposluh. Međutim, napravimo li usporedbu
ovog djela sa izvršiocem, ukoliko je to uradio iz odgojnog razloga, razumni ljudi
ga neće kritikovati i neće njegovo djelo smatrati neposluhom. Međutim, ako je
ono učinjeno iz zlobe i nepoštivanja ličnih interesa i društvenih zakona, razumni
ljudi će ga kritikovati i smatrati da zaslužuje kaznu.
2. Pitanje
S obzirom na prethodno objašnjenje, gdje postaje jasna razlika između djela i njegovog vršitelja?
288
Odgovor
Svako djelo, gledano sa svoga vanjskog aspekta ubraja se u egzistente ovog
svijeta. U skladu sa ajetom: Allah je stvoritelj svih stvari (Zumer, 62) i djelo je,
također, stvoreni egzistent. U skladu sa sudom ajeta: Onaj Koji je sve lijepim
stvorio (Sedžde, 7), ne samo da je ovo djelo lijepo, jer je stvorenje Božije, već
drugim riječima, stvaranje i ljepota međusobno se potražuju, tj. gdje god da postoji stvorenje tu je i ljepota, nikada se jedno od drugog ne razdvajaju. Međutim,
izvršilac djela, zbog toga što nije poštovao Božije zakone, biva kažnjen. Dakle,
vršilac je krivac što nije djelo postavio na temelje vjerskih vrijednosti, dok djelo
samo po sebi nije loše.
3. Pitanje
U časnom Kur’anu možemo vidjeti da se djela dijele na dvije kategorije. Jednu
kategoriju čine loša djela, drugu dobra. Ko donese dobro djelo pa njemu je desetorostruka nagrada, a ko dođe s lošim pa neće biti kažnjen osim koliko je ono. (En’am,
160) Dakle, ovdje su sasvim jasno djela podijeljena na dvije kategorije, što se na
slaže sa Vašom podjelom vršioca djela.
Odgovor
Jedna stvar može se podijeliti po različitim osnovama. Jednom kao suštinska zbilja, naprimjer, kada se u logici uči da živa bića dijelimo na inteligentna
i ona koja to nisu. Ova podjela živih bića kreće od njihove suštinske naravi,
inteligencije. Međutim, možemo napraviti podjelu i sa vanjskog stanovišta,
koji nije suštinsko. Naprimjer, ljude dijelimo na učene i neuke. Ovdje se znanje, koje je izvan čovjekove suštine i koje mu je akcidentno, uzima za polazište
podjele.
Isto je i sa djelima. Djelo je u svojoj suštini jedno. Naprimjer, odnosi između
muškarca i žene. Gledajući sa vanjskog stanovišta, da li je njihov odnos u skladu
sa šerijatskim propisima ili ne, može se dijeliti na dozvoljeni i zabranjeni. Ili,
meso koje kupujete na tržnicama može biti dozvoljeno ili zabranjeno sa stanovišta da li je prilikom klanja izgovorena Bismilla ili nije, dok je samo klanje jedna
obična radnja. Dakle, ukoliko Kur’an djela dijeli na dvije kategorije, to ne čini
289
prema suštini djela, već uzimajući u obzir vršioca i njegove namjera, te usklađenost ili neusklađenost sa Šerijatom.
Kakva god vas nesreća zadesi, to je zbog grijeha koje ste zaradili, a On mnoge i
oprosti. (Šura, 30)
U skladu sa filozofskim stanovištem, grijeh, zlo, loše djelo ili nevaljalština
spadaju u red nepostojećih, a ne u red zbiljnih stvari. Čovjek koji je opskrbljen
Božijim blagodatima, kao što su sigurnost, zdravlje i opskrbljenost, smatra ih
dobrim, lijepim i korisnim – zbog toga što ih ima. Međutim, ako mu nakon
kakvog nesretnog zbivanja ove blagodati budu uskraćene, tj. nestanu, čovjek tu
nesreću smatra zlom. Iako je moguće da ona za sobom povlači mnoštvo dobara,
čovjek je smatra lošom i zlom pojavom jer je njemu dokinula neke blagodati.
Usljed toga što je posrijedi gubitak, zemljotres ili oluja, koji spadaju u postojeće
stvari i Božije su djelo – što po sebi znači da su dobri i lijepi – mi smatramo lošim. Dakle, zla i nesreće zapravo su nepostojeće stvari, a nepostojeće stvari usljed
nepostojanja ne vežu se za Allaha.
U vezi sa ovom temom prenosi se velik broj predaja od Imama Ehli-bejta
koje tumače kur’anske ajete, a koje upravo objašnjavaju stav načela “između dvije strane”. Smatrajući da je Božiju volja u okomitoj liniji sa čovjekovom voljom,
obuhvata je, ali joj nije ravnopravna.
Filozofska rasprava
Merhum Allame Tabatabai, tumačeći 26. i 27. ajet sure Bekare, donosi poglavlje Filozofska rasprava, koje ćemo mi iznijeti u skraćenom obliku, s nadom
da će biti korisna čitaocima.
Podjela djela
Svako djelo i svaki učinak bića koja vidimo u svijetu koji nas okružuje možemo razvrstati u dvije kategorije:
– prirodna djela,
– voljna djela.
Prirodno djelo predstavlja akciju, pokret koji neko biće čini bez da u njegovom događanju znanje igra kakvu ulogu, već je sama priroda tog bića uzrok
nastajanja djela. Naprimjer, tjelesni rast, ishrana biljaka i kretanje elemenata,
poput toka vode, bivanje kamena teškim, zdravlje i bolesti tijela. Ova djela i
njihovi učinci za nas su sasvim očiti. Čak i ako tragovi ove vrste poteknu od
290
ljudi, naše znanje ne igra nikakvu ulogu u njihovom postojanju ili nepostojanju. Drugim riječima, znali mi ili ne da tijelo raste unošenjem hrane u organizam, to naše znanje ne ostavlja nikakav učinak na ozbiljenje ove prirodne
pojave. Jedina stvar koja ima ulogu u postojanju ili nepostojanju ove pojave
jeste prirodni činilac.
Voljno djelo jeste ono djelo i onaj učinak u kojem znanje igra izravnu ulogu
u njegovom ozbiljenju. Drugim riječima, to što ga je djelatnik pojmio znači da
se njegovo znanje veže mogućnost da će se neko djelo dogoditi i ozbiljiti. Primjer su sva ljudska djela nastala na temelju volje, ili djela svakog bića koje ima
svijest. Ova djela dešavaju se kada vršiocu bude znanje vezano za njega, u smislu
da vršilac prepozna ovo djelo i odvoji ga od ostalih djela, da ga smatra činiocem
postizanja određenog savršenstva i da ga zato i obavlja. Dakle, ovo je djelo u
kojem je znanje posrednik između njega i njegovog vršioca.
Razlika između prirodnog i voljnog djela leži u posredništvu ili neposredništvu znanja.
4. Pitanje
Da li se može dati jasan odgovor u vezi sa tim kakva je uloga znanja u voljnim
djelima, i kakvu posredničku neophodnost znanje ima kod ovih djela.
Odgovor
Jasno je da nijedan vršilac ne vrši radnju, osim ako ona ne iziskuje savršenstvo bića vršioca. U skladu s tim, radnja koju vrši svjesni vršilac, ima potrebu
za znanjem, da bi vršilac znao da je to djelo povod njegovom savršenstvu, te da
bi ga mogao odvojiti od onih djela koji nisu povod njegovom savršenstvu. Na
temelju ovog načela ona djela koja nemaju različite znalačke vidove, čovjek čini
brzo, bez oklijevanja – poput govora. Velikom brzinom bira iz svoje abecede
potrebne glasove, pomoću kojih tvori riječi, kojima niže rečenice pomoću kojih
daje oblik svome govoru.
Slično je kod prirodnih djela koja čovjek obavlja i koja su uz to postala čovjekova sposobnost, poput disanja, koje iziskuje i priroda, a i čovjekova sposobnost. Također je zanimljivo kako neka djela nastaju velikom brzinom u posebnim
291
stanjima koja obuzmu čovjeka, poput tuge ili velikog straha, zato što nemaju više
od jedne slike znanja u umu. Na kraju, vršilac radnje nema očekivanog stanja kako
bi mogao birati da uradi ovo ili ono i upravo zato je reakcija, tj. djelovanje veoma
brzo. Međutim, ukoliko za neko djelo postoji u umu više slika znanja i ukoliko
je čovjek prisiljen izabrati jednu od njih, izbor je moguć tek kada neka od tih
slika uključuje primjer savršenstva, bilo stvarnog, bilo umišljenog (jer postoji
mogućnost da izbor ne uključuje stvarno savršenstvo, poput upotrebe alkohola,
za koji alkoholičar umišlja da je u tome njegovo savršenstvo), a da u ostalim slikama (opcijama) ne vidi svoje savršenstvo. Naprimjer, čovjek je gladan i ispred
sebe ima hranu, ali pretpostavlja da je otrovana ili nagađa da je tuđa i da je ne
može koristiti. Također, može pretpostaviti da u njoj nema ničega spornog. U
ovakvim prilikama čovjek razmišlja i povezuje, da bi učinio ono u čemu misli da
je njegovo savršenstvo. Moguće je da savršenstvo i sreću za sebe vidi u trpljenju
gladi – pa će tako i uraditi, tj. neće uzeti spornu hranu. Ostale umne slike se
gube.
Iz ovog primjera je jasno zašto prirodna djela (bez posredovanja znanja) nazivaju prinudnim djelima, a drugu kategoriju djela (u kojima znanje igra ulogu
posrednika) nazivaju voljnim djelima. Dakle, ljudska djela temeljnom podjelom
razvrstavamo u prinudna i voljna djela. Također je jasno da pod prinudnim
djelima mislimo na ona djela u čijem dešavanju ljudsko znanje nema nikakvu
ulogu, dok pod voljnim djelima mislimo na ona djela i pokrete u kojima znanje
ima ulogu posrednika.
Daljnja podjela
Posvetimo li pažnju posmatranju ljudskih djela, možemo doći do zaključka
da, kada je riječ o volji, postoje dvije vrste djela:
– voljna djela
– prisilna djela
Voljnim djelima u ovoj podjeli smatraju se ona koja čovjek obavlja u trenutku stizanja na raskršće mogućnosti, kada se upita da li da nešto učini ili ne
učini, pojede ili ne pojede i sl. Slobodnim izborom on bira jednu od ponuđenih
mogućnosti. Poput gladnog čovjeka u prethodnom primjeru, koji dolazi do zaključka da je hrana nečija, pa je zato neće pojesti.
Dakle, davanje prednosti jednoj od mogućnosti, učiniti ili ne učiniti, pripada
vršiocu radnje, i u tome niko i ništa, osim njega, ne igra ulogu. Ovo se naziva
292
djelom izvršenim na osnovu slobodne volje. Međutim, nekad se u davanje prvenstva umiješa neko ili nešto, npr. poput kakvog moćnog, jakog čovjeka koji
kaže: “Ili to učini ili ću te ubiti!” Ili pak kaže: “Ili se prođi toga ili ode u zatvor!”
Čovjek tada usljed prisile obavlja ili ne obavlja dotično djelo. Jasno je da mu
je put slobodnog izbora zatvoren i zato se ovo djelo i naziva djelom pod prisilom,
jer izvršeno je pod pritiskom vanjske sile.
Filozofski komentar
Druga podjela ljudskih djela na prisilna i voljna, nije filozofska već kolokvijalna, jer nam razum govori kako je tačno da je vršilac neko djelo učinio pod
pritiskom vanjskih činilaca, u ovom slučaju moćnijeg čovjeka. Ukoliko ne bi
bilo njegove sile, on ne bi napravio takav izbor. Ipak, načinimo li dublji uvid,
biće jasno da je on između obavljanja ili neobavljanja slobodan, a ne prisiljen,
tj. on je taj koji je odabrao jednu od mogućnosti. Naprimjer, jedan čovjek kaže
drugome: “Ukoliko mi ne daš svoj skupocjeni automobil i ne prepišeš ga na
mene, ubit ću ti sina!” Jasno je da će čovjek pod ovakvom prijetnjom i pritiskom
učiniti to što je traženo. Međutim, jasno je da se otac našao na razdjelnici dvije
mogućnosti: ili izgubiti sina, ili izgubiti auto. Svojom voljom prednost je dao
životu sina, a žrtvovao gubitak auta.
Jasno je da podjela čovjekovih voljnih djela na voljna i prisilna nije precizna filozofska podjela, već je riječ o općoj podjeli, koja je daleko od potrebne
dubine i tačnosti, jer ono što bira jeste upravo davanje prvenstva jednoj od
strana, a ne nešto drugo. Ovo davanje prvenstva postoji i kod voljnih djela i
kod, nazovimo ih tako, prisilnih djela, jer kod voljnih djela prednost se veže
za vršioca i temelji se na slobodi izbora, dok kod prisilnih djela prvenstvo potiče od drugih. Ali, u svakom slučaju vršilac donosi odluku o tome da li nešto
učiniti ili ne učiniti. Ovo ipak nije dovoljno da dovede do suštinske i zbiljske
razlike u djelu, da bismo ga mogli podijeliti na dvije vrste. Naprimjer, čovjek
koji je legao pored zida da se odmori i primijetio da je isti u ruševnom stanju,
ustaje i bježi s tog mjesta. Isto tako, ako bi mu neko sa strane zaprijetio: “Ustaneš li, ovaj ću ti zid srušiti na glavu”, on bi postupio jednako, dakle skočio bi i
pobjegao. U oba slučaja vršilac bira bježanje. Oba bježanja i davanja prednosti
bježanju nad ostajanjem i umiranjem pod zidom, nemaju nikakve međusobne
razlike, iako se prva odluka veže za slobodni izbor vršioca, a druga za prijetnju
nasilnika.
293
5. Pitanje
Upravo ova razlika dovoljna je da kažemo da je prvo djelo slobodnog izbora
učinjeno na temelju koristi vršioca te ga zbog toga smatramo zaslužnim pohvale
ili kritike, nagrade ili kazne, nasuprot drugom slučaju gdje vršilac radnje ne zaslužuje ni pohvalu, ni kritiku; također za njega se ne veže ni nagrada, ni kazna.
Dakle, riječ je o dvije vrste djela: za prvo kažemo da je svojevoljno, a za drugo
da je prisilno.
Odgovor
I mi se slažemo da se sa relativnog (prividnog) stanovišta ova dva djela razlikuju. Međutim, ta se razlika ne nalazi u njihovoj biti i suštini, jer su ona sa
stanovišta svoje biti zapravo jedno djelo. Razlikuju se u tome što razumni ljudi
zarad postizanja savršenstava uzimaju u obzir određena djela, smatrajući ih sukladnim tim savršenstvima, i zato za njih određuju nagradu, dok druga djela ne
odgovaraju tim savršenstvima, pa za njih određuju kaznu. Prvu skupinu djela
smatraju zaslužnim pohvale, drugu zaslužnom pokude. Međutim, naša rasprava
ne temelji se na ovom prividu, već na zbilji, a ova dva djela se sa tog, suštinskog
aspekta – ne razlikuju.
Polemika o prisili i slobodi volje nije filozofska
Na temelju svega iznesenog, jasno je da tema o prisili i slobodi volje nije
filozofska tema, zato što filozofija raspravlja jedino o vanjskim realnostima i njihovim ozbiljenim tragovima. Međutim, one pojave koje se na neki način vežu
za racionalni privid ne bivaju obuhvaćene filozofskim raspravama i racionalnim
dokazima, bez obzira na okolnost što na polju privida one imaju svoje učinke.
Zato pitanje prisile i slobode volje treba razmotriti sa nekog drugog, a ne filozofskog i racionalnog stanovišta.
Dvovrsnost uređenja svijeta
Napravimo li ozbiljniju analizu ovoga svijeta, ustanovit ćemo da je riječ o
ustrojstvu u kojem postoje dvije struje: nužnost i mogućnost. Dakle, svijetom
upravljaju dva toka. Učinak jednoga toka ogleda se u tome da su sve sastavnice
povezane, poput karika lanca, jedna za drugu i svaka je karika na svom mjestu
nužno postojeće biće. U tom nizu nema mjesta za moguće postojeće biće, već
294
kao što smo rekli sva su nužno postojeća. Ovdje je riječ o svijetu koji posmatramo kao jednu univerzalnu cjelinu.
Međutim, učinak drugog toka je svijet mogućeg (kontigentnog), koji se širi
nad svijetom materije i oblika prirođenog mogućnosti i sposobnosti, također,
ima tragove koje materija može prihvatiti.
Objašnjenje
Da bismo izvukli što veću korist od riječi Allame Tabatabaija, dio po dio
objasnit ćemo ono što je kazano:
– Svako moguće (kontingentno) biće je stvoreno i ima potrebu za svojim
uzrokom.
Svima nam je jasno da je moguće biće nastalo, tj. stvoreno je, odnosno – prije
ga nije bilo. Prirodno je da za svoje postojanje ima potrebu za uzrokom.
– Nijedno biće ne nastaje dok ne postane nužno
Prema tome, jasno je da biće kojeg prije nije bilo neće nastati, sve dok ne dođe
do granice nužnosti i dok se ne nađe njegov potpuni uzrok. Prije nastajanja obitavalo je u prostoru mogućnosti i nepostojanja, poput dva prazna tasa vage koja stoje
u ravnoteži dok se ne nađe uzrok. U takvom stanju mogućnost nastajanja jednaka
je mogućnosti nastajanja posljedice bez uzroka – što je naravno nemoguće.
Dakle, ukoliko pretpostavimo postojanje neke pojave moramo prihvatiti da
ona ima osobinu nužnosti i neophodnosti. Rečeno svojstvo ostaje na snazi sve
dok postoji ta pojava.
Atribut nužnosti i neophodnosti se uzima od svoga uzroka
Dakle, uzevši u obzir postojeći svijet na temelju zakona posljedičnosti, svi
njegovi vršioci koji postoje su nužna bića, jer svako biće koje postoji znači da
ima svoj potpuni uzrok, svaka pojava čiji potpuni uzrok postoji znači da je njeno
postojanje neophodno i tada se ona naziva nužno, a ne moguće biće. Također,
jasno je da ovaj nužni odnos posljedica crpi od svoga potpunog uzroka, dakle,
upravo uzrok daje svojoj posljedici neophodnost postojanja. Također je jasno da
je potpuni uzrok nekad jednostavan, a nekad složen od nekoliko stvari, poput
četiri uzroka: materije, oblika, vršioca i svrsishodnosti, čiji skup čini potpuni
uzrok, koji dovodi do postojanja.
Ukoliko spomenutu posljedicu uporedimo sa svakim od četiri uzroka pojedinačno, vidjet ćemo da je u pitanju odnos mogućnosti, a ne nužnosti. Ako bi i
295
u ovom slučaju odnos posljedice prema uzroku bio nužnost, to bi značilo da za
nastajanje posljedice nema potrebe za potpunim uzrokom, iako je pretpostavka
nastajanja posljedice bez potpunog uzroka nemoguća.
Dakle, u svijetu prirode postoje dva uređenja i dva odnosa: jedno je ustrojstvo nužnosti, a drugo ustrojstvo jednakosti dviju strana, tj. mogućnosti.
Ustrojstvo nužnosti oslanja se na stupove potpunih uzroka i njihovih posljedica. Ni u jednom jedinom biću ovog ustrojstva - ni u njegovim vršiocima, ni u
njihovoj biti, ni u djelu, ni u tragovima ne može se naći mogućnost.
Što se tiče ustrojstva mogućnosti ono je rašireno nad materijom i obličjem koji se nalaze u potencijalu i sposobnosti materije. Naprimjer, zrno
pšenice koje se nalazi u svijetu materije ima potencijal i sposobnost mnogih bića. Ono se nađe su zemlji i klijanjem i rastom dovodi u postojanje
stotine novih zrna pšenice, ta se zrna preobražavaju u hranu, hrana se u
čovjekovom organizmu pretvara u krv, krv se u svojem usavršavajućem
kretanju pretvara u spermu, koja oplodnjom ženskog jajašca postaje plod
čovjeka...
Dakle, ukoliko se zrno pšenice usporedi sa uzrokom svoga postojanja, svakako da je nužno biće, ali ukoliko se usporedi sa uvjetima odrastanja i drugim
faktorima, tada ima mogućnost prihvatanja različitih oblika i preobražavanja u
drugo biće. Ta obličja biće moguća, a ne nužna bića. Dakle, prirodni svijet ima
dva ustrojstva: nužno i moguće.
Postojanje svake pojave ima potrebu za uzrokom
U kur’anska načela spada i ono koje kaže da svako moguće biće ima potrebu
za uzrokom, koji ga dovodi u postojanje. Samo po sebi ono nema nikakve neovisnosti i kao što ima potrebu za uzrokom da bi nastalo, također ima potrebu za
njim i da bi opstalo i istrajalo. Ukoliko su svi vršioci i dijelovi Ovog svijeta takvi,
u tom slučaju - ukoliko uzmemo u obzir svijet kao cjelinu (sa svom njegovom
širinom), ono je moguće biće, koje ima potrebu za uzrokom - i da bi počelo
postojati, i da bi ostalo postojeće, a taj uzrok je nužno postojeći, i terminološki
se naziva Nužno Biće po svojoj biti. Na temelju rečenog, filozofi tvrde da svako
akcidentno biće mora završiti sa bićem po svojoj biti. Dakle, lanac Ovoga svijeta
nikad neće biti odvojen od potrebe za uzrocima. Svaka karika toga lanca spojena
je sa sljedećom karikom, sve dok se stigne do potpunog uzroka, čije postojanje
je po biti i Ono je vječno.
296
Nakon svega što je rečeno, postale su očite dvije stvari:
– Neutemeljenost riječi onih koji tvrde kako ljudska djela nisu povezana s Bogom
– jer, na isti način na koji je i biće samog čovjeka, poput ostalih bića, povezano
s Božijom voljom, njegova su djela također povezana s Božijom voljom. Dakle,
pogrešan je stav mu’tezilita da čovjekova djela nisu povezana s Allahom, te da
nema nikakvog racionalnog i kur’anskog oslonca.
Treba uzeti u obzir da su vezivanjem djela za Allaha, usljed toga što je riječ
o egzistentnom vezivanju (tj. vežemo egzistenta, biće, a ne mogućnost, tj. kontingentnost) logično da su sve posebnosti koje su uključene u nastajanje tog
bića, također uključene u tu povezanost. Dakle, svaka posljedica, sa okvirom
svoga bića i svim uvjetima svoga ozbiljenja, veže se za svoj uzrok. Jednako kao
što se jedan čovjek, sa svim svojim okvirima i uvjetima egzistentnosti (počev
od oca, majke, vremena, mjesta, lika, visine...), veže se za Prvi uzrok, tako se
i njegova djela, sa svim egzistentnim posebnostima i uvjetima ozbiljenja vežu
za isti Taj uzrok.
U skladu sa iznesenim, ukoliko kažemo da je čovjekovo djelo vezano za Prvi
uzrok i Vječitu volju to se odnosi na sve posebnosti toga bića. Jedan od uvjeta
ozbiljenja ovoga djela jeste volja vršioca. Dakle, uticaj volje vršioca spada u uvjete postojanja djela. Zbog toga uticaj volje nije ispraznost i nesuvislost.
Znači, stav kojeg zauzimaju fatalisti – kada kažu da povezanost Boga sa ljudskim djelima ne čini da čovjekova volja ima ikakvog udjela – pogrešan je iz
temelja. Istina koja zaslužuje da bude potvrđena kur’anskim i razumskim dokazima jeste činjenica da svako čovjekovo djelo ima dva odnosa i dvije veze. Jedan
je odnos sa samim vršiocem radnje, a drugi sa Allahom, dž.š. Stavljanje djela u
vezu sa Allahom nikad ne znači poricanje veze sa čovjekom, bliskim vršiocem.
Jer ova dva odnosa su u vertikalnoj povezanosti, poput pokreta olovke i ruke radi
pisanja na papiru. Ukoliko smatramo djelotvornim pokret olovke, to ne znači
da poričemo pokret ruke. S druge strane, ako pokret ruke smatramo djelotvornim, to ne znači da poričemo djelotvornost pokreta olovke, s tom razlikom da
olovka u svom kretanju nema volju, dok je Allah čovjeku dao moć izbora i volje
na takav način da je nemoguće da tu moć poriče, osim uz volju i moć koja se u
njemu nalazi.
– Poricanje stava modernih filozofa da svijetom vlada prisila
Neki od filozofa materijalnog opredjeljenja kažu kako je prinuda preplavila
svijet. S obzirom na tvrdnju da prinuda navodno ravna svim vršiocima svijeta, a
čovjek je jedan od njih, to znači da je i on pod vladavinom ovog zakona i da je
297
u svojim djelima pod prinudom, a ne slobodan. I ovaj stav je neutemeljen. Kao
što je rečeno, svako djelo i svako biće, upravo kao što je vezano za svoj potpuni
uzrok (te je u tom slučaju nužno biće), također, ima vezu i sa svim pojedinačnim dijelovima potpunog uzroka, a u ovom odnosu prema njima je moguće, a
ne nužno biće. Naprimjer, ako ovaj tekst dovedemo u vezu s piscem, njegovom
voljom, pokretom prstiju, tastaturom, strujom, nepostojanjem ikakve prepreke
za pisanje i stotinama ostalih uvjeta u cjelovitom obliku – u tom slučaju postojanje ovog teksta je nužno. Međutim, ukoliko ga uzmemo u obzir samo u odnosu
na čovjekovu volju, ili pokret prstiju ili postojanje tastature, monitora, struje,
u tom slučaju ovaj tekst će biti moguće postojeće biće. Ova dva vida postoje u
svim bićima svijeta, između ostalog i u čovjekovim djelima. Čovjek u drugom
slučaju (davanje mogućnosti ozbiljenja njegovih želja) svako djelo čini s nadom
u neki učinak: u odgoj, u sticanje znanja itd.
Ukoliko bi čovjek u dubini svoje duše prihvatio stav da prisila gospodari svijetom, ne bi bilo smisla da čini neko djelo s nadom da će se nešto dogoditi, naprimjer, ne bi odgajao dijete da bi ga odgojio, niti bi ga slao u školu da bi ono štagod
naučilo, niti bi uzgajao voće, itd. Ovo su očite stvari. U tom slučaju čovjek bi se
trebao proći svih djelatnosti, jer ono čemu ide i što bi htio da stekne ili postoji u
lancu svjetskih dešavanja, i to će se morati dogoditi, htjeli to ili ne, ili ga pak u lancu
dešavanja nema, što znači da je nužno da se ne dogodi, htjeli mi to ili ne.
Dakle, najbolji dokaz da u čovjeku postoji sloboda volje i moć izbora jesu
čovjekova savjest i djelatni oblik života razumnih ljudi.
Mevlana o prisili i slobodi volje
Kajanje
Dokaz za postojanje slobodne volje jeste čovjekovo kajanje, tačnije njegovo
pitanje: Zašto sam to učinio?! Da li se čovjek koji drhti ili kojem se ruke ili tijelo
znoji kaje zbog toga što mu se dešava? Nikada. Ali, zašto se kada povrijedi nekoga, zbog čega se njegovo srce potrese, čovjek kaje i pita: Zašto sam to učinio?
Snaga
Mevlana kaže da postojanje snage u čovjeku i svakom svjesnom biću jeste
dokaz posjedovanja slobodne volje.
Od čovjeka da poleti obično niko ne traži,
slijepom se ne kaže: Haj’ me pogledom potraži.
298
Dakle, niko čovjeku ne kaže: Hajde poleti! Kao što niko slijepom čovjeku ne
kaže: Pogledaj mi u lice! Zašto? Jer nemaju moć za takvo šta. Pa ukoliko drugima
kažemo da nešto učine, to znači da imamo moć biranja.
Odgoj i obrazovanje
Odgajanje djece i njihovo obrazovanje dokaz su o postojanju čovjekove slobodne volje.
Učitelji malu djecu šibom tuku,
da odgoje kamen ne ulažu muku.
Zašto učitelji kažnjavaju djecu, ali nikad ne razbijaju neki kamen da bi ga
odgojili? To je zato što dijete ima moć izbora, a kamen nema.
Naredba i zabrana
Koji normalan čovjek šakom blatu prijeti,
koji normalan čovjek prijetnjom kamen grdi?
Pametnom čovjeku fatalizam je gori od prepuštenosti, jer fatalist poriče svoja
čula. Mevlana se čudi i pita da li postoji normalan čovjek koji će blatnjavu osušenu fleku na odjeći istući ili kamen dobro izgrditi. Dakle, prihvatanje prisile gore
je nego prihvatanje prepuštenosti samom sebi, tj. neograničene slobode. Vidimo
da fatalizam zapravo znači poricanje čula i njihovih učinaka. Takav čovjek mora
reći: Čula koja imam nemaju za mene nikakvog učinka.
Čovjekova savjest
Mevlana kaže da je savjest svakog čovjeka najbolji dokaz poricanja prisile i
prepuštenosti.
To što kažeš da l’ uradit ili ne,
dokaz ti je slobode, o jarane!
Kur’an Časni
Prema Mevlani, postojanje Kur’ana dokaz je postojanja slobodne volje, u
suprotnom, naredbe i zabrane ne bi imale nikakve koristi.
Kur’an čine naredbe, zabrane i prijetnje,
A narediti nešto mermeru, ko to vidje?
Naredba je dokaz slobodne volje, zabrana također. Narediti ili zabraniti kamenu, ko je to još u životu vidio?
299
U svakom slučaju, načelo “između dvije strane” sasvim je jasno. Riječ je o
dokazu za čije razumijevanje je potrebno isprazniti svoj um, a zatim tačno razmotriti činjenice. Allah upućuje ka Istini.
6. Pitanje
Imam problem i ne znam kako ga riješiti, pa bih Vas molila da mi pomognete, bar
nekim savjetom. Kako da oprostim sebi za učinjene grijehe? Koliki je grijeh mrziti
sebe i sebi željeti zlo? Da li je grijeh željeti da što prije preselim na Ahiret?
Odgovor
Za oprost od grijeha postoje dva puta, kojima se postiže Božija milost i oprost,
nakon čega čovjek bude čist kao da nije učinio nijednog grijeha. To su:
a) pokajati se
b) nadoknaditi
Sama činjenica da čovjek shvata da djela koja je učinio predstavljaju slijeđenje
šejtanovih naredbi i povođenje za strastima, što uzrokuje lišenost stvarne sreće i
vječnoga života, dakle, sama ova spoznaja stanovišta vjere predstavlja pokajanje
(tevbu), a Bog je dao obećanje oprosta. Poslanik, s.a.v.a., je rekao: “Onaj koji se
pokajao zbog grijeha je kao da nema grijeha.”
Što se tiče nadoknade, ukoliko su grijesi tiču neobavljanja namaza ili nepošćenja mjeseca Ramazana i sl., za te stvari čovjek mora odlučiti da ih naklanja i
naposti – svakako polahko i bez dovođenja u nezgodne prilike ili pod pritisak.
Naprimjer, svakodnevno kada klanja, da naklanja i jedan namaz. Ukoliko je
riječ o postu, i to treba obavljati tako da ne dovodi članove porodice u neugodne
prilike. Ukoliko je riječ o ljudskim pravima, ona se dijele u dvije skupine. Nekad
je riječ o materijalnim pravima, koja treba otplatiti, tj. vratiti. Ako čovjek to nije
u mogućnosti, treba odlučiti da - kada mu se materijalno stanje popravi - vrati
ono što je prisvojio. Nekad je riječ o drugačijem pravu, poput primjera ogovaranja, ometanja komšija, itd. i ove stvari Bog oprašta samim iskrenim traženjem
oprosta (istigfar).
Ukoliko je riječ, ne dao Bog, o nemoralnim i nedozvoljenim stvarima, dovoljan je istigfar i pokajanje koji utiču na to da grijesi budu oprošteni. Uzvišeni u
300
Kur’anu, u 53. ajetu sure Zumer kaže: Reci:”O robovi moji koji ste se prema sebi
ogriješili, ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah će, sigurno, sve grijehe oprostiti;
On, doista, mnogo prašta i On je milostiv.”
Ovaj časni ajet je jedna od najvećih milosti i najljepših nagovještaja Božijim
robovima. Milostiv li je i koliko samo oprašta Allah, s.v.t.!
Poslanik je savjetovao svoje prijatelje da nedjeljom obave gusul, zatim uzmu
abdest, te da klanjaju dva puta po dva rekata. Na svakom rekatu, nakon Fatihe,
da prouče 3 Ihlasa, te po jednu Felek i Nas. Nakon obavljenog namaza, proučiti
70 puta Estagfirullah Rabbi ve etubu ilejh, a zatim reći: La havle ve la kuvveti illa
billahil alijil azim. Nakon toga dići ruke, te proučiti sljedeću dovu: Ja azizu,
ja gaffar, igfirli zunubi ve zunube džemi’al mu’minine vel mu’minat, fe innehu la
jagfiruz-zunube illa ente. Nakon toga udijeliti milostinju, makar i sasvim malu.
Poslanik je rekao, ukoliko se neko stvarno pokaje za grijehe, te obavi ovaj namaz,
Allah će mu sve grijehe oprostiti, njegove neprijatelje, tj. one kojima je uskratio
njihovo pravo, Allah će na Sudnjem danu učiniti njime zadovoljnim, i učinit će
da sa Ovoga svijeta ode sa imanom, a kabur će mu učiniti osvijetljenim. Melek
smrti će u trenutku smrti imati obzira prema njemu i lahko će mu uzeti dušu.
Drugim riječima, Poslanik nam ukazuje da će takav čovjek imati dobar kraj na
Ovom svijetu.
Da, naš Gospodar je milostiv i plemenit, kao i Poslanik, koji nam daje takve
lijepe vijesti, a i zašto ne bi kada je on milost svim svjetovima!
Božija prisutnost nikad nije prisutnost beznađa. Svako ko iskreno zatraži ono
što mu treba – to i dobiva.
Kada ste pitali: “Kako da oprostim sebi?” - znajte da to što ćemo mi sebi
oprostiti ili ne oprostiti, nema neke vrijednosti. Ono što je vrijedno i bitno, to je
Božiji oprost. Ukoliko ste pod ovim mislili da ste ljuti na sebe što ste dozvolili da
takvo šta učinite, u tom slučaju, što je čovjek na sebe ljući to je bolje, jer ta ljutnja zapravo ukazuje na razinu pokajanja. Naravno, ni to ne smije preći granicu i
dovesti do mogućnosti da se čovjekova misao i život ugroze, jer bi to značilo još
jednu vrstu povođenja za šejtanom, kako bi na nas natovario beznadežnost.
Željeti sebi zlo i smrt nije ispravno djelo, već upravo suprotno od toga: trebate od Boga tražiti sreću. Mi u namazu svakodnevno učimo Ihdine-ssiratal mustekim, tj. uputi nas na Pravi put, dakle, ne samo mene, već sve nas uputi na Put
pravi. Značenje ovih riječi je da mi od Boga tražimo sreću. U predajama se kaže:
“Recite: ukoliko moj život bude usmjeren slijeđenju šejtana i činjenju grijeha, pa
ne daj mi ga.” Ovo se razlikuje od toga da sebi želimo zlo i smrt.
301
Suština našeg življenja svodi se na to da stignemo do sreće i savršenstva, a
takvo šta možemo ostvariti ukoliko smo živi i ukoliko imamo dobre želje za sebe.
Zato ni po koju cijenu nemojte izgubiti nadu, niti sebi poželjeti zlo ili smrt, već
suprotno tome, oslonite se na Boga, gajite nadu u Njegovu milost i dobrotu.
Poželite sebi dobro, od Boga tražite dug život, da biste ga mogli provesti u robovanju Bogu i pomaganju Božijim robovima.
Ukoliko imate potrebe za podrobnijim objašnjenjima, naši saradnici rado će
Vam biti na usluzi.
Molimo Uzvišenog Gospodara da pomogne Vama i svim ljudima, da uspijemo i da nas uputi na Put pravi.
7. Pitanje
Imam jedno pitanje, koje na prvi pogled izgleda neobično, ali svejedno, volio bih
sa nekim razmijeniti mišljenje, pa ako ima neko da bi to prodiskutovao sa mnom,
bilo bi mi drago. Ja sam Vam ovo pitanje slao i prije dva mjeseca; međutim, nema
odgovora, pa evo da pokušam ponovo. U muslimanskoj i jevrejskoj religiji ili tradiciji je obavezno obrezivanje muške djece, što je vremenom gotovo postalo jednim
od najvažnijih obilježja pripadnosti islamu. Koliko je to ispravno po Šerijatu, ne
bih sad o tome, već me zanima jedna druga stvar. Pođimo od činjenice da je čovjek
Allahovo savršeno djelo i da se prijeti žestokom kaznom svakom ko to djelo oskrnavi. Druga stvar je da je Allah čovjeka stvorio savršenim i da nikakva mijenjanja
nisu preporučena ni dozvoljena, onda se postavlja pitanje: Je li Allah čovjeka stvorio savršenim i sad ljudi to savršenstvo unakazuju iz nama nepoznatih razloga ili
Allah čovjeka nije umio stvoriti savršena, pa ga sad ljudi moraju dograditi da bi
tek tad postao savršen? Pošto se djeca mogu obrezat odmah po rođenju, onda su se
mogla i rađati obrezana. Za razlog da se to radi iz higijenskih razloga, mogu samo
da kažem da sve ono što se čisti kako treba i koliko treba po pravilu ne uzrokuje
nikakve probleme, pa tako i taj dio ljudskog tijela. Ako bi išli tom logikom, ljudi
bi prvo trebali povaditi sve zube, jer ako ih ne peru onda dolazi i do problema, ali
niko to ne radi već naprotiv – troše se enormna sredstva na zaštitu zuba onakvih
kakvi jesu, jer samo onakvi kakve ih je Allah, dž.š., stvorio i služe čovjeku na najljepši način. Zašto bi samo jedan dio ljudskog tijela bio izuzetak? Neki kažu da je
Adem. a.s., nakon što su mu se ukazala stidna mjesta zbog grijeha koji je počinio,
odlučio da kao žrtvu, žrtvuje taj dio tijela. Uredu, on je bio odrasla osoba koja je
u neku ruku i mogla da u svoje ime odlući ili nijet učini da žrtvuje dio svoga tijela
302
(koje nije njegovo), ali ja pitam: Da li je iko dao pravo određenom čovjeku ili ženi,
pa makar bili otac ili majka da tek rođenoj bebi, koja je tek došla na Ovaj svijet i
koja nije još ni progledala, otkida dio njenoga tijela i vrši nekakve krvave rituale
u ime nečega što još niko ne zna ili neće da pojasni. Eto toliko, pa bujrum – svi
odgovori i mišljenja su dobrodošli, samo molim Vas bez suvišnog filozofiranja i
mudrovanja, da onako argumentovano porazgovaramo o ovoj temi.
Odgovor
Što se tiče odgovora na ovo pitanje, moramo reći sljedeće:
1.Savršenost čovjeka i njegove vrijednosti nisu zbog njegovog tijela, nego se
isti tiču njegovog ruha i duha.
2.Nisu svaki ruh i svaka duša valjani, već ruh ili duša koji se odgajaju razumno, u svjetlu imana i sa lijepim osobinama i društveno ispravnim
ponašanjem i ahlakom. Inače, ako duh i bit čovjeka nisu kako treba, onda
čovjek može biti opasniji i krvoločniji od bilo koje zvijeri.
Oni su kao stoka, čak i gori – oni su zaista nemarni. (El-Earaf, 175)
3.Nisu svako sječenje i kraćenje nedostatak. Da li je obrezivanje ili skraćivanje voćki u proljeće i jesen njihovo uništenje ili stremljenje njihovom
boljem plodu (više i bolje za narednu godinu)?!
4.Ovo je čin koji je Allahova naredba i sunnet Njegovog poslanika. Mi smo
samo izvršioci Božije naredbe i Njegovom dozvolom i Njegovom naredbom (npr. koljemo životinje da bi koristili njihovo meso).
5.Filozofija ovog čina nije samo higijenske prirode. Ako kažemo da isti učinak možemo postići upotrebom različitih lijekova i ispiranjem određenom tečnošću, možemo spomenuti organ dezinficirati i održavati čistim,
- to nije kraj priče. Filozofija mnogih vjerskih propisa otkrivena je tokom
dugog niza godina, napretkom znanja čovjeka, i značenje mnogih propisa
će se možda otkriti tek u daljoj budućnosti.
6.Ovaj dio organa je nekad bio neophodan, a u neko drugo vrijeme ne
samo da nije neophodan, već je možda i štetan. Šta ćemo sa noktima,
bradom i sl? Kada neko u proljeće ugasi svoje peći za grijanje, da li je to
pogrešan čin? Ako ne trebaju, zašto ste ih kupili, a ako su potrebne, zašto
ih gasite? Odgovor glasi: Potrebno je i grijati se, ali i gasiti ih kad treba.
Ako pogledamo u svoj svakodnevni život naći ćemo bezbroj primjera u
vezi sa iznesenim.
303
Dakle, svaka promjena nije nedostatak. A ako jeste nedostatak, mi nismo
na Božijoj imovini činili neku promjenu ili grešku, nego to Allah, dž.š., sam
čini, a mi smo samo izvršioci ove naredbe. Mudrost mnogih propisa otkrije se
u vremenom i napretkom čovjekovog znanja i nauke. Koliko je nama otkrivena
mudrost nekih propisa sa kojima su ljudi ranije imali nedoumica, a tako je isto
i danas sa nekim propisima koji tek čekaju svoje odgonetanje. Važnije od svega,
ukoliko bi razum čovjeka znao smisao svih propisa, onda mi ne bismo trebali
Vahj (Objavu), niti Božije knjige. Prisustvo Božijih poslanika, vjere i Objave je
razumu neophodno, jer čovjek i njegov razum ne znaju mudrost svih propisa i
ne mogu ih znati. Zato vahj uzima pod ruku razum i odgaja ga, korak po korak,
te ga uči mudrosti, koristi ili ukazuje na štete.
8. Pitanje
Esselamu alejkum. Već drugi put Vam pišem, s nadom da ćete mi odgovoriti na
pitanje koje glasi: Da li čovjek koji zbog svojih grijeha na Dunjaluku bude kada
preseli na Ahiret osuđen na Džehennem, ima mogućnost da poslije nekog vremena
ipak ode u Džennet ili bez obzira na vrstu grijeha koje je čovjek činio, ako ode u
Džehennem mora li tu ostati vječno?
Odgovor
Ukoliko čovjek, koji zbog svoga grijeha i poganosti zaslužuje kaznu, prije
smrti uvidi da je učinio grešku i pokaje se – u tom slučaju Uzvišeni ga oslobađa
zaslužene kazne. O tome je Poslanik rekao: “Čovjek koji se pokaje za grijeh
je poput čovjeka koji nema grijeha.” Međutim, u jednom sažetom osvrtu na
kur’anske poruke da se zaključiti da grješnike možemo podijeliti na različite
kategorije, a svaka kategorija ima svoj sud i pravila.
A. Prkosnici i licemjeri
Ljudi koji - svjesno i uz znanje, iz prkosa i licemjerja ne pridaju važnost
Božijem sudu, te se upuste u kršenje zakona i gaženje Božijih propisa i tuđih
prava - umru, a da se prethodno ne pokaju, u skladu sa tekstom Kur’ana
osuđeni su na džehennemsku vatru i kao kaznu za svoja djela u njoj će vječno
304
ostati. A nije tako! Oni koji budu zlo činili i grijesi njihovi ih budu sa svih strana stigli, oni će stanovnici džehennema biti i u njemu će vječno ostati. (Bekare,
81)
U brojnim kur’anskim ajetima govori se upravo na ovaj način, što upućuje na
zaključak da će takvi ljudi vječno boraviti u Džehennemu. Slični ovom jesu ajeti
39. i 217, također iz sure Bekare, zatim 80. ajet sure Maide, a u 88. ajetu sure
Ali Imran kaže se: Patnja im se neće olakšati, niti će im se vremena dati. Ovo je,
naravno, na snazi u slučaju da umru kao nevjernici i inadžije, koji svjesno čine
grijehe i gaze Božije zakone i ljudska prava, ali ukoliko se za života pokaju, u tom
slučaju ne bivaju zahvaćeni kaznom o kojoj kazuju ovi ajeti, a Uzvišeni Bog je
Najmilostiviji i On je dao obećanje oprosta.
b. Oni koji intelektualno nisu dovoljno sposobni
Nasuprot prethodnoj skupini nalaze se pojedinci koji ne poznaju Istinu niti
joj se suprotstavljaju, a upravo iz te vrste intelektualne nemoći oni se prljaju grijesima. U skladu sa kur’anskim ajetima, kao i predajama, oni će biti obuhvaćeni
Božijim oprostom. Međutim, što se tiče prilika u kojima oni bivaju zahvaćeni
Božijom milošću, kakav im je život itd. – ta pitanja koja zahtijevaju duži odgovor. Naprimjer, u 98. i 99. ajetu sure En-Nisa kaže se: Samo nemoćnim muškarcima, i ženama, i djeci, koji nisu bili dovoljno snalažljivi i nisu znali puta, Allah će,
ima nade, oprostiti jer Allah briše grijehe i prašta.
c.Vjernici grješnici
Postoji kategorija ljudi koji su vjernici, koji prihvataju postojanje Boga,
poslanstvo i proživljenje, ali usljed prevladavanja strasti i ovosvjetskih zavaravanja, oni se ne obaziru na Božije zapovijedi. Oni imaju različite stepene
– što zavisi od toga da li umiru s vjerovanjem – da se ne dogodi da toliko
utonu u grijehe da pred smrt zaniječu sve vrijednosti, u kojem slučaju bi bili
priključeni prvoj skupini. Dakle, ukoliko ostanu pri vjerovanju, kazna zavisi
od težine grijeha koje su činili. Neki od njih biće očišćeni još u Berzahu, neki
na pola puta Berzaha, neki tek pri kraju Berzaha, neki na Sudnjem danu, neki
nakon ulaska u Džehennem. U svakom slučaju, žestina kazne i njena dužina
u potpunosti zavisi od vrste onečišćenja misli i duše. Sigurno da ovakvi neće
vječno ostati u Vatri. U vezi sa ovim pitanjem postoji velik broj ajeta, predaja
i filozofskih rasprava.
305
Važno je da razmišljamo o tome kako nećemo biti kažnjeni ne samo zbog
čistote i pokoravanja Božijim zapovijedima, već da se od samog početka susretnemo sa selamom meleka, Božijim oprostom i zadovoljstvom. Od rečenog još
važnije da možemo druge uzeti za ruku i povesti, te tako stići do Božijeg zadovoljstva. To je ostvarivo i moguće ga je postići tako što ćemo se osloniti na Boga.
Neka Uzvišeni svima dā ovaj položaj i opskrbi nas velikom blagodati, koju nije
moguće opisati.
306
Kada i kader
1. Pitanje
Želio bih znati koji je značaj i vjerovanje u Allahovo određenje kader?
Odgovor
Ako bi vjerovanje u kada i kader bilo u njegovom pravom značenju, onda je
jedno od najvrjednijih islamskih vjerovanja, jer to ustvari vjerovanje u zakonitosti Ovoga svijeta. To je vjerovanje da poredak Stvaranja ima svoju svrhu. To
je vjerovanje u upravljanje i gospodarenje Uzvišenog Boga, a čovjek u ozračju
vjerovanja u kada i kader može stići na najviše stepene savršenstva.
Međutim, ako ne budemo znali ispravno značenje kada i kadera, vjerovanje
u njih postaje najopasnija stvar, koja čovjeka sa najvišeg vrha čovječnosti može
srozati na najnižu stepenicu životinjskog.
Kada i kader u poretku stvorenog svijeta spadaju u najbolje i najplemenitije
zakone, pod uslovom da bude u rukama onih osoba koje su njegovu filozofiju
shvatili na najbolji način, a istovremeno su i najopasniji zakon ako se pogrešno
protumače, slično oštrom hirurškom nožu, koji je jedno u rukama stručnog
ljekara, a nešto sasvim drugo u rukama djeteta. Koliko hirurški nož u rukama
jednog ljekara može biti vrijedan, u istoj mjeri može biti opasan u rukama neznalice. Koliko je u toku historije bilo osoba koje su na osnovu vjerovanja u kada
i kader izazvali velike promjene i na same sebe i na ljudske duše, te im donijeli
sreću. Isto tako, bilo je mnogo osoba i skupina ljudi koji su zbog pogrešnog vjerovanja ocrnili i svoje i obraze drugih.
Nadam se da ste Vi iz prve skupine.
2. Pitanje
Prenosi se od imama Alija da je rekao kako naše vjerovanje neće biti potpuno dok
ne budemo vjerovali da ono što se dogodilo nije moglo da se izbjegne, niti dok
307
ne budemo vjerovali da ono što će se dogoditi ne možemo izbjeći. Mnogo su me
dojmile ove riječi, pa bih volio bar kratko njihovo tumačenje. Selam!
Odgovor
Selam! Pitanje je prvi korak u znanje. Ko pita u mladosti, odgovarat će u
starosti. Ne postoje glupa pitanja, postoje samo glupi odgovori. Ovo je podsticaj
za postavljanje pitanja. Ljudi ne treba da se stide pitati, već oni koji odgovaraju
moraju paziti kako odgovaraju, posebno imajući u vidu dvosmislenost govora,
zatim vodeći računa da ovim putem (putem weba) onaj koji odgovara ne poznaje onoga koji pita, te postoji opasnost da nedovoljno jasan odgovor napravi samo
još veću nedoumicu i teškoću. U nadi da će odgovor biti dostatan i zadovoljavajući, počinjem u ime Allaha.
U temi Božijeg određenja i sudbine postoji velik broj pitanja, posebno onih
koja se tiču islamskog učenja. Najosnovnija pitanja koja se trebaju razmotriti u
raspravi o određenju i sudbini jesu sljedeća:
- Leksičko i terminološko značenje kada i kadera;
- Vrste kada i kadera; teorijski i objektivni, konačni i privremenii;
- Pitanje izmjene pravila i promjene kada i kadera koja dolazi od Boga
Uzvišenog;
- Mogućnost ili nemogućnost da čovjek promjeni kada i kader;
- Pitanje čovjekove prinuđenosti (ili pak slobodne volje sa stanovišta kada i
kadera i štetne posljedice pogrešnog vjerovanja u prinuđenost;
Značenje kada i kadera
Riječ kada u osnovi, kako to objašnjava Ragib u djelu Mufredatu-l-Kur’an,
ima značenje konačne presude, bilo da je praktična, bilo usmena, bilo da se veže
za Boga ili za nešto drugo. Riječ kader ima značenje mjere. Prilike u kojima je
ova riječ korištena ukazuju upravo na ovo značenje. Mi sve s mjerom stvaramo
(El-Kamer, 49), usljed čega riječ takdir znači mjerenje, određivanje mjere nekoj
stvari. U skladu sa iznesenim, značenje Božijeg određenja (kadije Illahi) u vezi sa
dešavanjima u Univerzumu jeste da su ona konačno određena od strane Božije
Biti i konačni Božiji sud u vezi sa njima je izrečen. Značenje takdire Illahi jeste
da su pojave stekle svoju mjeru od Uzvišenog Allaha. Budući da Allah djeluje
znanjem, htijenjem i voljom, kada i kader se vraćaju Njegovom znanju, htijenju
i volji.
308
Filozofi tumače Božije određenje na svoj način. Kao prvo, smatraju ga Božijim djelom, zatim ga vide kao jednu vrstu znanja stvari na jednoj od razina
bitka, a kao treće, smatraju da je općevažeće, tj. da obuhvata sve stvari. Obično
o Božijem određenju kažu sljedeće: “Božije određenje jeste postojanje svih stvari
na elementaran način u svijetu intelekta.” Svijet intelekta jeste prije svega Božije
stvorenje, ali kao izravna kreacija, tj. primordijalna inovacija, a ne kao postanak,
tj. stvaranje. Drugo, odnos toga svijeta sa svijetom stvaranja je odnos uzroka i
posljedice. Treće, nema pojave, a da u tome svijetu ne postoji na razini intelekta,
čije objektivno postojanje (bez obzira da li se dogodilo ili će tek uslijediti) proizlazi upravo iz tog bitka. I ne postoji ništa čije riznice ne posjedujemo, a od toga
Mi dajemo samo u određenoj mjeri. (El-Hidžr, 21) Islamski filozofi za navedeni
kur’anski ajet kažu da isti ukazuje na svijet odredbe (‘alemu-l- kada), kao i 59.
ajet iz sure El-En’am: U Njega su ključevi svih tajni, samo ih On zna, i On jedini
zna šta je na kopnu i šta je u moru, i nijedan list ne opadne, a da On za nj ne zna; i
nema zrna u tminama Zemlje niti ičeg svježeg niti ičeg suhog, ničeg što nije u jasnoj
Knjizi, koji ukazuje na činjenice koje se ubrajaju u ključeve tajnovitog i čine
osnove otkrivanja stvari. Također, ukazuje na zbilju koju treba nazvati jasnom
Knjigom (Kitabun mubin). U Kur’anu se spominje zbilja koja se naziva Ummul- kitab, tj. Glavna knjiga. Također se govori i o Kalemu, tj. Peru, i čuvanoj Ploči,
tj. Levhi mahfuzu – i sve su ovo apstraktne zbilje.
Riječ kader, kao što je gore rečeno, ima značenje mjere. Božiji kader ukazuje
na odnos koje stvari, u sebi svojstvenim granicama, tj. mjerama, imaju sa Biti
Uzvišenog Gospodara. Neslaganje koje postoji među učenjacima kada je riječ o
općenitosti Božijeg određenja, aktuelno je također i u pitanju Božijeg kadera.
Sa stanovišta onih koji vjeruju u općenitost Božije određenosti, mjere i granice
svih stvari vezane su za znanje i volju Božiju, isto kao što su im i bitak, nužnost i
neophodnost vezani za Božije znanje i volju. Jasno je da se Božije znanje ili volja
- bez obzira da li je riječ o znanju na razini Biti ili znanju na razini djela, u šta vjeruju filozofi - naziva Božijim predodređenjem, zato što ima uticaja na postojanje
i stvaranje stvari i predstavlja sud o njihovom postojanju na osnovu kojeg stvari
postaju nužne. Također, Božije znanje, tj. jedna razina Njegovog znanja, naziva
se Božijim kaderom – zato što su mjere stvari vezane za njega. U skladu s predočenim, Božije predodređenje predstavlja Božije znanje, koje određuje konačnost
i neophodnost stvari, a Božiji kader predstavlja znanje koje određuje granice i
mjere. Nekad se kada i kader primijene i na objektivna bića, nazivajući se u tom
309
slučaju objektivnim predodređenjem i sudbinom. U tom slučaju Božiji kada
predstavlja neophodnost i neminovnost stvari sa stanovišta vezanosti za Nužno
Biće, a Božiji kader predstavlja objektivnu pojedinačnost bitka i njegove mjere u
pogledu vezanosti za Nužno Biće.
Da li su kada i kader promjenjivi? Jasno je da je ustrojstvo Univerzuma ustrojstvo uzroka i posljedice, tako da svaka posljedica ima određeni uzrok. Također je
jasno da posljedica svoju neophodnost postojanja stiče od svoga uzroka, kao što
i svoju pojedinačnost, određenost i bitak također stiče od jednog ili više uzroka.
Jasno je i da Božije znanje, volja i predodređenost dovode u postojanje svaku
stvar putem posebnih uzroka. Apstraktna i materijalna bića međusobno se razlikuju po tome što su apstraktna bića vezana za elementarne uzroke i nemaju nikakvih uvjeta ni od izvršitelja, ni od izvršenoga, dok su materijalne stvari, pored
elementarnog uzroka, vezane i za lanac pomoćnih uvjeta koji imaju mogućnost
da prouzroče promjenu stanja dotičnog predmeta.
Bića se u Univerzumu dijele na dvije vrste. Neka bića nemaju mogućnost
postojanja u više od jedne posebne vrste, kao što su uzvišena apstraktna bića.
Druga pak bića imaju mogućnost postojanja u različitim vrstama i ona spadaju
u materijalni svijet. Prirodna materija ima mogućnost susreta sa različitim uzrocima i vršiocima i pod različitim djelovanjem svakog od njih dobiva posebna
stanja i kvalitete, koji su različiti u ovisnosti kojeg uzroka su posljedica. Za jednu
prirodnu materiju postoji hiljade “ako”, dok je apstrakcijama, koje imaju samo
jedan oblik bitka i ne padaju pod uticaj različitih činilaca, kada i kader konačan
i nepromjenjiv, jer nemaju dodira sa više različitih uzroka. Budući da je sudbina
posljedice u rukama uzroka, a s obzirom na činjenicu da kod apstrakcija ne postoji mogućnost izmjene uzroka, to znači da im je sudbina konačna. Međutim,
druga bića – koja nisu apstraktna – imaju mogućnost da postoje u hiljadama boja
i izgleda i pod uticajem su zakona kretanja, stalno se nalaze na raskrsnicama i
njihov kada i kader nije konačan, tj. njihovu sudbinu ne kroji jedna vrsta kada i
kadera, već ih čekaju različite sudbine. Kada u obzir uzmemo bilo koji od uzročnih lanaca, vidimo da postoji mogućnost da bude zamijenjen drugim lancem,
što znači da sudbina nije konačna. U mjeri u kojoj je “ako” moguće upotrijebiti
kada su u pitanju materijalna bića, moguće je i postojanje izmjene predodređenja
i sudbine. Ako pogledamo konkretna dešavanja u Univerzumu, vidjet ćemo da
ne postoji više od jednog kada i kadera. To znači da stvari onakve kakve jesu, vezanjem za potpune uzroke imaju konačne kada i kadere. Međutim, u isto vrijeme
310
aktuelna je jedna vrsta uvjetovane nužnosti i kadera, jer kada su u pitanju materijalna bića, veoma je istinita tvrdnja: “Da je bilo tako, moglo je biti ovako.” Isto
možemo izraziti i na drugi način. Kada je konačna i nepromjenjiva, ali kader tj.
sudbina nije konačna i podliježe promjenama. To znači da je odnos postojanja
stvari u odnosu na svoje potpune uzroke neminovan i konačan. Međutim, njihovo postojanje u odnosu na njihovu bit i nepotpune uzroke nije nužno, već je moguće. Odnos postojanja stvari sa njihovim uzrocima koji ih dovode u postojanje
jeste aktuelnost i savršenost, a odnos njihovog postojanja sa pomoćnim uzrocima
i uvjetima jeste nepotpunost i ograničenost. Drugim riječima, svako savršenstvo
koje stvari posjeduju dolazi od uzroka koji je povod njegovog postojanja, a svaka manjkavost i ograničenje koju posjeduju, potiče od prijemnih i materijalnih
uvjeta, kada jedni bivaju zamijenjeni drugima. Ono što prihvata promjenu jeste
sudbina (kader), a ne konačna i nepromjenjiva predodređenost (kada).
U rivajetima se prenosi sljedeće: Hazreti Ali, a.s., sjedio je u hladovini jednog
nakrivljenog zida. Kada je primijetio da je zid na rubu rušenja ustao je i sjeo na
drugo mjesto. Neko mu reče: “Da li to bježiš od Božijeg predodređenja?” Ali
mu odgovori: “Od predodređenja bježim sudbini Božijoj.” Ovaj rivajet tiče se
upravo naše teme. Možemo zaključiti da je dužnost svakog vjernika kada je u
pitanju Božije (pred)određenje da ga mora prihvatiti onakvo kakvo jeste, bez
obzira da li ga razumije ili ne. Jer, treba imati na umu činjenicu da je Uzvišeni
Allah apsolutno pravedan, da sve zna, da je svemoćan i milostiv, iz čega proizlazi
da je sve što On odredi i stvori na temelju mudrosti, milosti i pravde, što je svakako u našu korist (iako mi dosta od toga i ne razumijemo). Dovoljan je primjer
stvaranje šejtana, koji kao vanjski poticaj na zlo tjera ustvari našu vjersku svijest
i dušu da rade suprotno i da se zalažu na putu svoga usavršavanja. Šejtan, na
neki način, ima ulogu ivičnjaka koji se nalaze sa obje strane puta, kako čovjek
ne bi otišao na stranu. Mi sami sebi krojimo sudbinu. Tome je dovoljan dokaz
tvoja nedoumica da li da napišem pitanje ili ne, da li da ustanem na sabah ili
ne, da li da pomognem ili ne, da li da slažem ili ne, kao i hiljade drugih “da li”
koji su dokaz naše slobode u izboru, slobode na temelju koje postoji Sudnji
dan, jer da smo primorani raditi to što radimo ne bi imalo smisla da Pravedni
i Milostivi Bog nama sudi za ono što smo morali činiti. Allah nam otvoreno
pita: Da li vi mislite da smo vas tek tako stvorili i da se Nama nećete vratiti? Dakle,
gospodo, nakon što završite život na Ovom svijetu, umrijet ćete i ponovno biti
proživljeni na Drugom svijetu. Vaša smrt je produžetak života. Najbolja dopuna
311
jeste poznati hadis u kojem Poslanik kaže: “Ovaj svijet je njiva na kojoj sijemo
ono čije ćemo plodove koristiti na Drugom svijetu.” Riječ je o imanu najvećeg
stepena, a s obzirom na činjenicu da iman i islam imaju svoje stepene, to znači
da samo onaj koji se u potpunosti preda Bogu može se u potpunosti pomiriti i s
određenjem. Ovdje dolazi do izražaja smisao hadisa: “Čini ibadet Allahu kao da
Ga vidiš, jer zaista iako Ga ti ne vidiš, On tebe vidi.” Kada se čovjek pomiri sa
ovom činjenicom, tada u njemu nema snage koja se može ponijeti neposlušno,
ili biti nezadovoljna Allahovim određenjem, već se cijelim bićem širi predanost
Uzvišenoj Istini. Upravo se u sljedećem ajetu ukazuje na ovaj stepen imana,
kada Allah kaže: I tako mi Gospodara tvoga, oni neće biti vjernici dok za sudiju
u sporovima međusobnim tebe ne prihvate i da onda zbog presude tvoje u dušama
svojim nimalo tegobe ne osjete i dok se sasvim ne pokore. (En-Nisa, 65) Dakle, nije
dovoljno reći: Ja sam musliman - i stvar je gotova; treba raditi na svojoj vjeri.
Konačno, zar u Kur’anu nije rečeno: A većina onih što vjeruju u Allaha su mušrici.
(Jusuf 106) Korkutov prijevod ovog ajeta je pogrešan, tamo stoji: Većina ovih
ne vjeruje u Allaha, nego druge Njemu smatra ravnim. Međutim, ovdje je riječ o
onom širku koji je izraz čovjekovog neznanja, i neupućenosti u zbilje. Primjer
toga širka je kada vjernik kaže: “Da ne bī tog ljekara umro bih.” Svjesni smo da
je Glavni Uzrok Bog, dok je ljekar samo sredstvo Božije volje u ozdravljenju od
neke bolesti, jer još nije stiglo određenje kada će čovjek umrijeti. Vjerujem da je
ovo dovoljno da bude objašnjeno ono što ste htjeli saznati.
3. Pitanje
Pročitao sam da se naša vjera neće upotpuniti dok ne budemo vjerovali da se ono
što se desilo nije moglo izbjeći, pa me zanima kako u kontekstu toga posmatrati
pitanje hilafeta i mišljenje šiijske uleme o tome? Izreku sam pročitao u Nehdžu-lbelagi i prenosi se od hazreti Alija.
Odgovor
Objašnjenje uglednika je da sve dok ne budemo imali takvu vjeru u Allaha,
slavno je Njegovo ime, da je On Upravitelj i Nadziratelj cijelog svijeta i svake
stvari koja obitava u tom svijetu, naša vjera u Gospodara će biti manjkava. Ovo
312
ne znači Božiju posvemašnju prisilu ni prinudu, već činjenicu da mi unatoč
Božijoj svemoći posjedujemo stanovitu moć izbora i da ta moć izbora ostavlja
svoje učinke na nas, u skladu s kur’anskim ajetom: Zaista Allah neće promijeniti
situaciju jednog naroda dok taj narod ne promijeni sebe (Ra’d, 11), što znači da
ukoliko mi loše izaberemo, loši će nam biti i učinci djelovanja, a ako pak dobro
izaberemo, onda ćemo priskrbiti Božije blagodati.
U skladu sa iznesenim, kao i učenjem sljedbenika Ehli-bejta, čovjek nije ni
pod potpunom prisilom, propisanom mu sudbinom, ali nije ni u potpunoj slobodi, čime bi se, neuzubillah, Uzvišeni Bog lišio svoje sveobuhvatne moći i stavio u svojevrsnu izdvojenost.
I vi nećete poželjeti ništa osim ono što želi Allah – u okviru onoga što Uzvišeni
želi nalazi se i čovjekova sloboda izbora i donošenja odluka. Ali, čovjekova sloboda izbora i moć donošenja odluka nikad nije suprostavljena sveobuhvatnoj
Božijoj moći i Božijem upravljanju nad svim.
Kada je u pitanju stav šiija o četvorici halifa (Hulefai-rašidin) – njih nije
izabrao ni Bog, ni Poslanika, već su ih izabrali ljudi. Ebu Bekra su izabrali ljudi,
Omera je izabrao Ebu Bekr, a Osmana je izabrala Šura (Vijeće).
4. Pitanje
Prije nego postavim pitanje, upućujem Vam čestitke onome što ste do sada uspjeli
ostvariti.
Pitanje: Da li se u islamskoj filozofiji (posebno ciljam na Mulla Sadru i Allamu
Tabatabaija) razmatra i vodi diskusija o vezi između duše i razmišljanja? Da li se
govori o tome gdje se rađa misao? Da li je to u duši, u mozgu ili u oboje? Ukoliko se došlo do odgovora na ovo pitanje, na kojim temeljima, tj. argumentima je
zasnovan?
Zato bih Vas zamolio da objasnite naučne temelje na kojima se gradi odgovor
na ovo pitanje. Nakon dugotrajnih iščitavanja i upoređivanja, još uvijek nisam
uspio odrediti granicu između determinacije i slobodne volje – jednostavno mi
nije jasno gdje se ona nalazi. S jedne strane postoji stav šiijskih učenjaka koji je
diskutabilan, a riječ je o emr bejne-l-emrejn, kojim se u potpunosti ne prihvata
determinacija, ali s druge se strane ne određuje ni granica slobode. Pored ovoga,
neki ukazuju na to da Allah određuje glavne odrednice života (što miriše na determinaciju) zatim se između dvije određene, tj. prisiljene tačke daje mogućnost
313
na slobodni pokret (ovo ukazuje na slobodu volje). Ovo me pitanje jednostavno
zaokupilo, jer ukoliko ne budemo mogli stići do onog pravog, dubokog i jedinog
značenja (džebra i ihtijara), neizostavno je da Božija pravda postane upitna.
Želio bih, uvaženi profesore Eydi, ako je to moguće, a siguran sam da Vi to
možete, da mi što je moguće bolje razjasnite ovo pitanje, te da mi na taj način
pomognete da stignem do onoga što mi je cilj s ovim pitanjem, tj. do tačnog
razumijevanja determinacije i slobode volje, a zahvaljujući tome da mi se učvrsti
vjerovanje u Božiju pravdu.
Ovo mi je pitanje veoma važno, jer ukoliko na temelju određene i jasne definicije determinacije i slobode volje, shvatimo i povjerujemo u Božiju pravdu, na
taj će nam način biti riješena sva pitanja u vezi sa razlogom i filozofijom Božijeg
stvaranja.
Pretpostavljam da Vam je vrijeme dragocjeno i da ga nemate toliko na raspolaganju da biste ga rasipali, ali molim Vas da, u ime Allaha, što prije odgovorite na
moje pitanje! Mislim da bi bilo korisno da me upoznate sa literaturom koja bi mi
proširila vidike o ovoj temi, poznajem arapski i engleski jezik, pa ako znate knjige
na ovim jezicima koje o tome govore bio bih zahvalan da me na njih uputite.
Unaprijed zahvalan.
Odgovor
Uz želje za uspjeh na putu stizanja do vjerskih i naučnih istina, treba kazati
da Vaše pitanje ima dva dijela. Prvi dio tiče se percepcije, koja se obrađuje u
epistemologiji. Drugi dio tiče se fatalizma i slobodne volje, što pripada području
teologije, tj. vjerskih rasprava, a posvećena mu je ozbiljna pažnja i u filozofskoj
antropologiji. Kako poznajete arapski jezik, znači da imate mogućnost doći do
izobilja izvora u vezi sa ovim temama koje su podrobno objašnjene. Međutim,
ukratko, u vezi sa prvim dijelom pitanja možemo reći:
Ovo je pitanje u istočnoj filozofiji, među islamskim filozofima, našlo velik prostor. Posebnu pažnju i precizna istraživanja posvetili su mu Sadru-l Mute’ellihin,
tj. Mulla Sadra, te mudrac Sabzivari, kao i profesor Allame Tabatabai, koji su na
ova pitanja i nedoumice dali jake filozofske odgovore. Jedna od knjiga jeste i Načela filozofije i metod realizma od Allame Tabatabaija napisana u pet svezaka, koja
obiluje bilješkama sa bogatim objašnjenjima Murteze Mutaharija. Hvala Bogu,
prijevod prvog svezka objavljen je na bosanskom jeziku, a izdavač je upravo
Fondacija “Mulla Sadra”. Tabatabai u poglavlju o znanju i percepciji raspravlja
314
o pojedinim pitanjima ove teme, na što ćemo se ukratko osvrnuti, a Vi možete
konsultovati navedeno djelo.
Iskustvo koje doživljavamo potvrđuju da se korištenjem čula (misli se na 5
vanjskih čula) kao posljedice uticaja materijalnih zbilja na naš nervni sistem i
mozak - dešavaju materijalne reakcije, koje su opet posljedica aktivnosti čula i
koje isključivanjem istih nestaju. U trenutku u kojem se to dešava, odvija se proces kojeg nazivamo percepcija. (Dakle, kada stupimo u akciju i usmjerimo svoje
oko na neki materijalni objekt, tj. vanjsku formu, ova akcija ima svoju reakciju,
čiji učinak je označen terminom percepcija.)
Nemoguće je prihvatiti da je široka slika svijeta koji nas okružuje (koji mi
gledamo i opažamo) sa svim svojim zadivljujućim posebnostima, sa ravnim površima, linijama i tijelima koja se pred nama ukazuju, sabijena u jednu neznatnu
materijalnu tačku našeg nervnog sistema negdje u mozgu, s međusobno odvojenim djelićima, koji su na kraju manji nego li naša tjelesna cjelina. Dakle, nemoguće je da veća materija bude smještena u manju materiju, što znači da vanjski
svijet nije ušao u naš perceptivni sistem, niti u mozak – ovo se terminološki
naziva odslikavanje većeg u manjem, tj. smještanje velikog u maleno.
S druge strane, razlike kojih smo svjesni prilikom korištenja čula (greške naših vanjskih čula) u prihvatanju materijalnih zbilja, ne dozvoljavaju da kažemo
kako smo zbilju materijalnog svijeta izvan nas percipirali upravo tamo gdje se
nalazi, tj. na svome mjestu. Dakle, perceptivna slika niti se smješta u našoj materiji, niti u materiji izvan nas. Želim reći da prilikom korištenja vanjskih čula,
ostvarujemo posebnu vrstu odnosa sa materijalnim svijetom, koja se naziva opažanje. Slika koju dobivamo putem opažanja ne smješta se u nas, tj. ni u mozak,
ni u nervni sistem, jer je neuporedivo veća od našeg materijalnog bića, kao što
nije smještena ni u vanjskom svijetu, jer mi ponekad pogriješimo, a greška može
imati smisla tek kada postoji odnos između dvije zbilje. Ukoliko bismo vanjski
svijet opažali na licu mjesta, tj. u vanjskom svijetu, u tom slučaju greška bi bila
nesuvisla. Dakle, perceptivna slika je zbilja koja nije materijalna, ona je apstraktna i čista od materije.
Kratko objašnjenje
Budući da naše perceptivne slike nemaju uobičajene materijalne odlike (kao
što su djeljivost i nesaobraznost većeg s manjim), samim tim one nisu materijalne. (Načela filozofije I, poglavlje Znanje i percepcija, str. 95)
315
Ukratko, riječ je o činjenici da je misao iz svijeta duhovnog, apstraktnog
i ona spada u svijet Ruha, koji je apstraktan, iako tijelo i vanjska tjelesna
čula igraju ozbiljnu ulogu u njenom nastajanju. Dokaz ovoj tvrdnji je podatak da se apstraktna bića dijele na dvije kategorije. Jedna kategorija je zbog
savršenosti svoga bića i sama apstraktna, tj. nematerijalna i da bi djelovala
nema potrebe za materijom. Ova kategorija naziva se potpuna apstrakcija.
Međutim, postoji kategorija apstraktnih bića koja su nepotpuna. U pogledu
svoje biti ona su apstraktna, ali sa stanovišta akcije i djelovanja imaju potrebu za materijom.
Ljudska duša, na svom prvom stepenu, tj. u vrijeme obitavanja u materijalnom svijetu, ima potrebu za materijom. Dakle, uvod i početak misli
odvija se u materijalnom tijelu. Međutim, osnova njenog postojanja pripada
svijetu duše. Kako pripada svijetu duše, riječ je o apstraktnoj, a ne materijalnoj zbilji. Ako Bog da, pročitate li poglavlje Znanje i percepcija iz navedene
knjige, objašnjenja koja je dao veliki filozof i mislilac Murteza Mutahari pomoći će Vam da dođete do odgovora. Također, na ovom polju može pomoći
knjiga Felsefetuna, Allame Sadre, na arapskom jeziku, zatim knjiga Nihajetu-l-hikmet Allame Tabatabaija, i ona je na arapskom jeziku, čije poglavlje
Razum, Razumno biće i pojmljeno, sastavljeno od 15 dijelova može također
koristiti u vezi s ovim pitanjem.
Ukoliko još uvijek ostane pitanja slobodno nam se obratiti, mi smo Vam na
usluzi.
Pitanje fatalizma i slobode volje
Kao što ste i sami kazali u vezi sa fatalizmom i slobodom volje, sljedbenici
Ehli-bejta, koji su zaduženi ugledom znanja Kur’ana i Poslanikovog sunneta,
vjeruju u načelo između dvije strane (emrun bejne-l-emrejni). Biranje ovog uvjerenja je na temelju kur’anskih uputa, kao i na osnovi čvrstih filozofskih dokaza,
što svakako odgovara dokazima tevhida.
Na našoj web-stranici postavljena je knjiga Božija pravda od Murteza
Mutaharija, koju možete pročitati, a posebnu pažnju obratite na poglavlja
od drugog do osmog. Zatim, ukratko ću prenijeti komentar Allame Tabatabaija 26. i 27. ajeta sure Bekare, koji se nalazi u komentaru El-Mizan, koji
je objavljen i na arapskom, i na engleskom jeziku, pa imate priliku da konsultujete i ovo djelo.
316
A. Apsolutno Božije Gospodstvo
Uzvišeni Bog Sebe u mnogim ajetima predstavlja apsolutnim Vladarom i
Gospodarem svega. Sve što postoji potpuno je u Njegovoj vlasti. On je vladar
nebesa i zemlje. (Tagabun, 1)
Značenje potpunog posjedovanja ogleda se u okolnosti da posjedovano ni u
kojem vidu ne izlazi iz okvira posjedovanja, i da je Allah apsolutni posjednik. Mi
ljudi također posjedujemo, ali ne u sveobuhvatnom, već u uvjetovanom obliku.
Ukoliko imamo ovcu, pa je pustimo da ugine od gladi, razumni ljudi će nas
kritikovati, govoreći kako nemamo pravo postupati tako sa svojim imetkom.
Značenje ove kritike nma vezi je sa činjenicom da smo mi posjednici čije posjedništvo je uvjetovano, a ne apsolutno, i događa se isključivo Božijim dopuštenjem. I ne želite osim ono što želi Allah (Dahr, 30) Drugim riječima, niko nema ni
želje, ni htijenja, osim ako Allah ne dopusti to htijenje i tu želju (bilo da je riječ
o pitanjima Stvaranja, bilo o šerijatskim pitanjima). Niko se ne može zauzimati
osim nakon dopuštenja Njegova. (Junus, 3)
Ukratko, Uzvišeni Allah, na temelju Svoga apsolutnog vladarstva, može raspolagati sa Onim što posjeduje kako god želi. Niko drugi nema takvog vladarstva, osim uz Njegovu posebnu volju i dozvolu. Ovu zbilju iziskuje Njegovo
Gospodstvo.
B. Uzvišeni na položaju Zakonodavca
Kada je ovo prvo načelo jasno, zaključujemo da je Uzvišeni Allah položaj
Svoga zakonodavstva (šerijatskog) postavio na racionalnim osnovama svijeta, tj.
dobra djela smatra dobrim, a loša lošim. Lijepo je kada javno dajete milostinju.
(Bekare, 271) Kako je ružan grijeh smutnja! (Hudžurat, 11)
C. Filozofija i razlog uspostavljanja zakona
Treće načelo je da se cilj uspostavljanja zakona ogleda u osiguravanju koristi
i sreće za ljude, te udaljavanju od štete i zla. Poštivanje i uvažavanje ovih zakona
je najbolji put za osiguravanje sreće i nadoknadu ljudskih nedostataka. O vjernici, odazovite se Allahu i Poslaniku kada vas zovu onome što će vam život darivati.
(Enfal, 24)
Dakle, propisi i šerijatska pravila dovode čovjeka do života – To vam je bolje
kada biste znali. (Saff, 11.) Također, Uzvišeni kaže: Zaista Allah naređuje pravednost i dobročinstvo, a zabranjuje razvrat i sve što je odvratno i nasilje. (Nahl, 90.)
317
Smisao onoga što se traži je u tome da se potpisuje, tj. prihvata racionalni metod
u društvenim odnosima, kao prvo, i kao drugo, isti ovaj metod se postavlja za
temelj i metod šerijatskih pravila i propisa.
Koji se racionalni metod koristi u ljudskoj zajednici pri određivanju društvenih zakona? U odgovoru stoji da za preciziranje racionalnog metoda postoje
odlike pomoću kojih je to moguće i izvodljivo.
Neke od odlika su sljedeće:
– Zakon mora biti djelotvoran u pogledu namjera
Drugim riječima, svaki propis i naredba moraju biti radi postizanja neke
koristi, u suprotnom su nesuvisli.
– Društvo mora biti zakonito
Razumni ljudi svijeta smatraju nezdravim društvo koje nije protkano zakonima. Što je društvo privrženije zakonu i podržanije zakonima, to je bliže civiliziranosti. Dakle, upravljanje društvom odvija se posredstvom zakona.
– Uspostavljanje nagrada i kazni
Razumni ljudi su svjesni da ukoliko zakon ne predvidi podsticaj za one koji
ga poštuju te kaznu za one koji ga krše, u tom slučaju zakon nema nikakvog
učinka tako da neće imati ni jamstvo svoje izvodivosti.
– Poštivanje srazmjernosti djela i kazne
Sljedeći metod razumnih ljudi ogleda se u tome da postoji ravnoteža između
djela i nagrade predviđene za njega, bilo da je riječ o korisnom ili o štetnom
djelu. Ukoliko se ne uvaži ovaj uvjet, posrijedi je puko bezakonje.
– Sagovornik zakona su ljudi sa slobodom volje
Zakon se uvijek tiče onih ljudi koji imaju moć slobodne volje, a ne onih ljudi
koji su prisiljeni ili su pod pritiskom. Usljed toga nagrada ili kazna vežu se za
djela učinjena slobodnom voljom.
Sada, kada smo u uvodu razjasnili neka pitanja, kažemo:
Ukoliko je Allah prisilio svoje robove da budu pokorni ili da griješe, u smislu
da prvi nisu u stanju oduprijeti se, a drugi da nemaju snage da se pokore, onda
Džennet i Džehennem gube smisao postojanja, jer se pokornima džennetske
ljepote daju uzaludno, a neposlušnim džehennemske tmine i grozote na silu. Svi
znamo da je i “Džennet uzaludno” i “Džehennem na silu” razumni ljudi smatraju za pokuđen i ružan sud. Ovo djelo podrazumijeva davanje bezrazložnog
318
prvenstva, što je samo po sebi loše. Loše djelo je ono koje se učini bez razloga i
dokaza. Znamo da je Uzvišeni od Sebe odbacivao loše i nelogično djelo. Tako
vidimo da su Džennet i Džehennem propisani za poslušne i neposlušne.
Da ljudi ne bi nikakva izgovora pred Allahom imali. (Nisa, 165) Poslanici
su dolazili da ljudi ne bi pred Bogom imali nikakvog opravdanja ili izgovora.
Također se kaže: Da svako ko strada strada s dokazom, i da onaj koji živ postane to
postane s dokazom. (Enfal, 42) Dakle, ko bude spašen i stigne do savršenstva, da
to bude utemeljeno na svijesti i obaviještenosti, i ko god propadne da mu se to
dogodi nakon što bude obaviješten.
Okvir dosadašnjih zaključaka
Uspjeli smo stići do zaključka iz Kur’ana da Allah nikoga nije ni na šta natjerao, već je ono čime je obavezao čovjeka, povezano sa koristima materijalnog i
duhovnog života Božijih robova.
Drugo, obaveze je usmjerio prema svojim robovima, ali u srazmjeri s njihovom sposobnošću i mogućnošću izvršavanja ili pak ostavljanja – dakle, mogu
ih obaviti, ako žele i na taj način biti pokorni, kao što se mogu oduprijeti i ne
izvršiti ih. Nagrada i kazna utemeljene su na onome što su - zahvaljujući svojoj
slobodnoj volji - učinili ili pak nisu htjeli učiniti. Ovdje postaje jasno zašto se
nagrada kreće od dvostrukog, pa sve do beskonačnog. Neke su nagrade desetorostruke, neke 700 puta veće, neke beskonačno i neprekidno veće, ali kazna je
samo u mjeri djela – ni manje, ni više. Zahvaljujući činjenici da se nagrada tiče
Allaha i Njegovo je djelo, On može da je daje koliko hoće i želi, dok je kod kazne djelo od grješnika, a Bog svojim zakonima vraća istom mjerom. Dobra djela
se kreću i rastu zbog toga što su u skladu sa univerzalnim kretanjem svjetskog
poretka, dok su neposlušnost i kršenje zakona u suprotnosti s univerzalnim zakonom, te za njima slijede pad i propast. Žito u kojem ima života raste i razvija
se, iz svakog zrna rađa se mnoštvo zrna, a iz njih također mnoštvo novih itd.
Međutim, zrno koje je izgorjelo, i čija je žila života prekinuta vatrenom stihijom,
možemo staviti u najbolju njivu, osigurati mu optimalne uvjete počevši od svjetlosti, vlažnosti i temperature, ali jedino što mu se može dogoditi jeste da istruhne. Mi objavljujemo u Kur’anu ono što je lijek i milost vjernicima, a nasilnicima on
samo propast povećava. (Isra, 82)
Čitajući kur’anske ajete nailazimo na one koji govore da Allah tjera u zabludu, pomaže da se čini zlo, šejtanu daje vlast nad nekim ljudima i desetine
319
različitih oblika istoga smisla. Kako objasniti i shvatiti ove Božije riječi? Istina je
u postavci da ljudske dužnosti, a u skladu s tim i nagrade, trebamo gledati na dva
načina: postoje osnovne dužnosti i obaveze i, kao njihove posljedice, osnovne ili
početne nagrade i kazne; također, postoje sekundarne obaveze i sukladno njima
sekundarne nagrade i kazne.
Uzvišeni Allah je svijet utemeljio na čvrstim zakonima – to su zakoni Istine.
Svaki zakon u svijetu, bilo da je riječ o zakonima Stvaranja ili o zakonima robovanja, imaju svoje učinke. Ukoliko te zakone ljudi budu uvažavali i provodili, u
mjeri u kojoj to budu ili ne budu činili slijede i posljedice koje se tiču izvršilaca.
Te posljedice ostavljaju tragove koji se također vraćaju izvršiocu. Kada se kaže da
se prevara, zabluda, tjeranje s Pravog puta, spletke i slično vežu za Allaha i da će
On time kazniti ljude, zapravo je riječ o posljedicama djela tih istih ljudi kojima
se prijeti, što prelazi u oblast sekundarnih obaveza. Iako je sve zakone stvorio
Allah, i mada je cjelokupno Stvaranje pod Njegovom gospodarskom moći, ipak
upravo sami ljudi svojim djelima, učinjenim na temelju slobodne volje, bacaju
sebe u nevolje, prizivajući lanac posljedica koje proizvode zakoni Stvaranja.
Primjer:
Uzvišeni Allah je zbog održavanja svijeta i na temelju koristi stvorio, između
ostalog, toplotu i hladnoću. Da toplota i hladnoća ne postoje, život ne bi bio
moguć. Ukoliko ova dva stanja budu korištena u svrhu zbog koje su stvorena i
kako to život zahtijeva, uvijek će biti korisni. Međutim, ukoliko čovjek ne bude
poštovao njihove okvire te pređe granice, sigurno je da će ga hladnoća odvesti
u bolest. Bolest za sobom povlači druge teškoće, a ovi za sobom vuku desetine
drugih.
Da li ove teškoće treba pripisati Bogu, čovjeku ili objema stranama? Čovjeku
ih pripisujemo zbog toga što - koristeći slobodu na pogrešan način - nije upoznao svoje granice te nije poštivao zakone svijeta. Tako je sam sebi natovario
mnogo teškoća. Što se tiče pripisivanja Bogu, ono je zato što cio svijet i njegovi
zakoni, te njihove posljedice mogu svoje postojanje zahvaliti Bogu, tako da nijedno biće bez Njegovog dopuštenja ne može ni djelovati, ni ostaviti traga.
Ukoliko u onome što se dogodilo želimo posmatrati nepovoljnu stranu i
ružnoću, jasno je da se ni trunka nepovoljnosti i ružnoće u posmatranom ne
može pripisati Bogu. On je toplotu i hladnoću stvorio na temelju njihove neophodnosti za svijet, odredio je i objasnio mjeru upotrebe ovih stanja za svako
biće, zatim je objasnio šta se dešava kao kazna ukoliko se probiju određeni okviri
320
i granice. Čovjeku je dao slobodu volje i moć izbora. Dakle, upravo sam čovjek
koji zloupotrebljava Božija davanja stavlja sebe time u nezavidan položaj. Kur’an
kaže: Time On mnoge u zabludi ostavlja, a mnogima na pravi put ukazuje; ali, u
zabludi ostavlja samo velike grješnike (Bekare, 26) Fasik, tj. grješnik se kaže za
onog čovjeka koji je izišao sa staze i iz okvira u kojima se trebao kretati. U srcima
im je bolest, pa im je Allah bolest uvećao. (Bekare, 11) Dakle, srca su im se razboljela, a Božiji zakoni su uvećali bolesti.
Dosada nam je postalo jasno da u stvorenome svijetu i u ustrojstvu zakona
robovanja Bogu (tešri’i) nema traga prisiljavanju.
Prepuštenost sebi
Kako god je zakonodavstvo nespojivo sa prisiljavanjem, također je nespojivo
i sa prepuštenošću sebi. U suprotnom, Allah ne bi bio Neograničeni posjednik,
već bismo rekli kako su Njegovi vlast i posjedovanje ograničeni, i na taj način
bismo Mu porekli bezgranično vladarstvo. Na kraju ovog poglavlja obratite pažnju na činjenicu da predodžba naše slobodne volje i prepuštanje slobodi ne
treba da se predočava u granicama Božije volje. Materijalisti su, raspravljajući o
uzroku i posljedici, napravili takvu grešku, pa je između ostalog Auguste Comte
podijelio čovjekov život na tri razdoblja: prvi je bio je božansko razdoblje, drugo, razdoblje filozofije i treće, razdoblje nauke. Pod božanskim razdobljem misli
na vrijeme kada su ljudi prirodna dešavanja objašnjavali kroz Boga ili bogove,
pod razdobljem filozofije misli na činjenicu da je - zahvaljujući usavršavajućem
kretanju - čovjek uspio shvatiti načelo posljedičnosti, ne upoznavši još uvijek
tačno uzroke za sve posljedice, ali je shvativši da se načelno za svaki događaj
i pojavu može kazati kako imaju svoj uzrok negdje u prirodi. Na kraju, pod
naučnim razdobljem podrazumijeva okolnost da je čovjek tačno shvatio uzroke
svih stvari i prepoznao ih u prirodi, tako da nema više potrebe za metafizičkim
uzrocima, niti za uzrocima i činiocima koji su nepoznati. Ovakav stav izveden je
zbog nepoznavanja vjerskog. Comte je uobrazio da su vjernici uzroke podijelili
na dvije kategorije, materijalne i duhovne.
Kada je posrijedi materijalni uzrok, tu nema mjesta Bogu, a kada je riječ o
duhovnim uzrocima, tada nema mjesta onim materijalnim. Međutim, vjera o
njima kaže da su svi materijalni uzroci u produžetku Božijeg uzročništva: Bog
omogućava da materijalni uzroci ostavljaju učinak i trag. Biće je sa svim svojim mogućnostima obuhvaćeno Božijom moći. Dakle, ne dozvolimo sebi da
321
ponovimo tu grešku pa da umislimo da su naša snaga i moć u ravni Božije snage
i moći. To je u potpunosti pogrešna pretpostavka. Jer, svako biće, ma šta da ima,
to je od Uzvišenog Boga. Čak i moć izbora je Božiji poklon čovjeku. Čovjek bira
i odlučuje pod Božijom vlašću.
Primjer
Gledamo li pisani tekst, možemo ga pripisati pokretu olovke, pokretu ruke,
čovjekovoj volji koja je pokrenula ruku, kao i samoj duši za koju se veže volja.
Da li su pobrojani uzroci međusobno odvojeni i svaki za sebe uzrok nastajanja
teksta, ili su oni niz uzroka u jednom lancu? Ukoliko je riječ o lancu – a jeste
– onda je i Volja koja je stvorila čovjeka i dala mu slobodu volje, moć i umijeće
pisanja, dala olovki posebnost pisanja, kao i papiru posebnost primanja pisanih
tragova, ta Moć također ima ulogu u ovom tekstu. Ova Moć je uticajna, ali ne u
horizontalnoj ravni uporedo s njima, već u ravni okomitoj sa svima njima. Sve
što imaju – imaju od te Moći, između ostalog, volju da napišu ili ne napišu.
Hazreti Sedžad u dovi koja se uči u noćima mjeseca Ramazana, poznatoj i
pod nazivom Dova Ebu Hamze Somalija, ima izvanredno lijep izraz koji nam
otvara puteve razumijevanja ovih pojava. Između ostalog, stoji: “O Obožavani,
Gospodaru moj, niti onaj koji se okrenuo dobru i čija su djela dobra može bez
Tvoje pomoći i milosti, niti je onaj ko čini loše i joguni se pred Tobom i koji nije
priskrbio Tvoje zadovoljstvo, izišao iz okvira Tvoje moći.”
Dakle, dobročinstvo i dobra djela dobročinitelja događaju se zahvaljujući
Božijoj pomoći i milosti, dobročinitelj je u svome dobročinstvu treba Božiju
pomoć i milost – nemoguće je da bude dobar bez nje. Kao što grješnik koji
krši zakon i gazi tuđa prava nije izišao iz okvira Božije moći, on također s moći
posjedovanja i biranja onoga što želi, a što mu je Bog dao, radi ono što ne bi trebalo raditi. Dakle, cio svijet je pod Njegovom nadzorom i upravom, Njegovom
dopuštenjem i davanjem moći čovjeku svako sam bira djela koja će činiti.
Da bi pitanje postalo još jasnije, navest ćemo jednu predaju od Imama Alija u
vezi sa ovom temom, a zatim ćemo nastaviti sa filozofskim objašnjenjima Allame
Tabatabaija. Nakon povratka iz Bitke na Siffinu hazreti Ali je sjedio u mesdžidu
Kufe. Jedan starac priđe, sjede naspram njega i reče: “Vladaru pravovjernih, reci
da bi nam bilo jasno, da li se naš odlazak u Siriju desio Božijim određenjem
ili ne”? Ali u odgovoru reče: “Da, starče, tako mi Boga, niste se uspeli ni uz
jednu uzbrdicu, niti spustili niz nizbrdicu osim uz određenje Božije.” Starac
reče: “Kada je tako, zapovjedniče pravovjernih, svu muku koju sam pretrpio
322
prepuštam Bogu, jer sve sam uradio uzalud, nema ni dunjalučke koristi ni ahiretske fajde.” Ali reče: “Ne govori tako starče, Allah vam je dao veliku nagradu.”
Starac upita: “Kako to da ni u jednom stanju nisam bio prisiljen i pored toga što
je i odlazak i povratak bio Božije određenje?” Ali reče: “Ti misliš da Božije određenje znači da čovjek nema ni volje ni izbora. Da je tako, bili bi uzaludni nagrada i
kazna, naredba i zabrana od Boga. Obećanje i zastrašivanja ne bi imali smisla. Tada
nijedan zločinac ne može biti kuđen, niti se može pohvaliti ijedan dobročinitelj.
Štaviše, dobročinitelj bi bio zaslužniji da bude kritikovan od zločinca, a on bi bio
zaslužniji za pohvalu nego li dobročinitelj. (Jer loš trpi zbog svoje negativnosti, a
dobročinitelj uživa). To je ono u što vjeruju idolopoklonici, Božiji neprijatelji, kao
i fatalisti i medžusije ovog Ummeta. O starče, dovoljno je to što nas je Bog zadužio
i učinio obaveznim da shvatimo da nas On stvara sa slobodnom voljom. Za malo
djela On daje mnogo nagrada. Ako su Mu neposlušni, ne znači da su Ga pobijedili.
Ukoliko su Mu pokorni, ne znači da je pokornik prisiljen na pokornost. Uzvišeni
Bog nije uzalud stvorio nebesa, zemlju i ono što je među njima. Ovo umišljaju oni
što ne vjeruju, a teško nevjernicima...” (Usulu-l- Kafi, svezak I, str. 160)
U ovom dijalogu postoje izuzetno važne tačke, koje mogu rasvijetliti nedoumice na koje je naišao naš dragi brat koji postavlja pitanje. Na najbitnije ćemo
ukazati i popratiti ih filozofskim pojašnjenjima Allame Tabatabaija.
– Predodređenje i sudbina (kada i kader) su dio zakona Stvaranja,
– Značenje kada i kadera je u činjenici da je slika svijeta unaprijed određena i svijet se u preciziranoj mjeri kreće prema cilju. I ne postoji ništa čije
riznice ne posjedujemo, a od toga Mi spuštamo samo u određenoj mjeri. (ElHidžr, 21) Rečeno ukazuje na zaključak da se Svijet održava na osnovu
već otprije određene slike. Allah zaista dovodi do ciljeva Svojih. (Et-Talak,
3) Izneseno ukazuje na zaključak da je svijet stvoren s određenim ciljem
do kojeg će i stići.
– Kada i kader ni u kojem slučaju ne znače prisilu ljudi da izvršavaju djela,
već podrazumijevaju da svijet ima jasan cilj stvaranja i postojanja.
– Sloboda volje u izvršavanju djela je jedan od primjera kada i kadera i
održavanja svijeta. Konačno određenje (kada) Božije u vezi sa čovjekom
je takvo da on djeluje na osnovu slobodne volje i bira šta će raditi.
– Kako god je ispravno vezati djela za ljude, također ih je ispravno istovremeno vezati za Allaha. Jedina razlika koja postoji je u odnosu prema ove
dvije strane. Stoga čovjekova mogućnost da bira ne predstavlja nijekanje
323
Božijeg upravljanja i Gospodstva nad svijetom, kao što, s druge strane,
Božije Gospodstvo, upravljanje, te kada i kader ne predstavljaju poricanje
čovjekove slobodne volje. Oboje je ispravno i tačno.
- Božije Gospodstvo i djelatnost Uzvišenog nikad se ne nalazi u ravni čovjekovog posjedovanja i djelatnosti, već je u vertikali u odnosu na njega.
Ispravno shvatiti ovu činjenicu predstavlja ključ zagonetke čije rješenje dovodi čovjeka do ispravnog shvatanja načela “između dvije strane” (emrun
bejne-l-emrejni), što je u skladu sa Kur’anom i racionalnim dokazima.
Objašnjenja Allame Tabatabaija
Jedno od najstarijih teoloških pitanja u islamu jeste pitanje kada i kadera.
U vezi s ovim pitanjem teolozi su davali odgovore i objašnjenja čije postignuće
je u sljedećem: Božija volja se odnosi na sve dijelove svijeta i njihove dionice,
zbog čega nijedna stvar ni biće nemaju atribut mogućnosti. Božija volja je ili
okrenuta prema njemu da bude stvoreno, pa je u tom slučaju njegovo postojanje neophodno – jer nemoguće je da Allah nešto hoće, a da se to ne stvori – ili
pak Allah ne želi da nešto nastane, što znači da je nemoguće da to biće postoji.
Prirodan zaključak ovakvog dokazivanja je da u svijetu postoje ili nužna bića, ili
nemoguća bića, ali srednja linija, tj. moguće biće ne postoji. Kada ovo pravilo
poteče svijetom i svim njegovim dijelovima ono obuhvata i ljudska djela. Kako
ljudska djela postoje u svijetu, prirodno je da će biti obuhvaćena ovim zakonom
– ono što se dešava, dešava se zato što mora, zato što je neophodno, jer Allah želi
tako. Ono što se ne dešava, nemoguće je da se desi, jer Allah to ne želi. Ovo je
prirodan zaključak na osnovu prethodnog stava.
Kritika ovog stava
Kada jednim pogledom osmotrimo sebe i neko svoje djelo, shvatamo da je
njegovo obavljanje ili neobavljanje za nas jednake težine, odnosno, možemo ga
obaviti, a možemo i da ga ne obavimo. Upravo mi to poželimo, pa zatim odlučimo da ga učinimo ili ne. Dakle, u odnosu na nas tas obavljanja iste je težine
kao tas neobavljanja, a to je upravo značenje slobodne volje i izbora. Dakle, u
skladu sa ovim sudom savjesti i prirodne percepcije, naša su djela utemeljena na
slobodnoj volji. Mevlana kaže:
To što kažeš da l’ uradit’, ili ne,
dokaz ti je slobode, o jarane!
324
Vidjeli smo da je zaključak prethodnog mišljenja kako trebamo slobodnu volju
smatrati nepostojećom, iz čega slijedi da naša želja nema nikakvog udjela u činjenju ili nečinjenju djela, a ta činjenica se protivi našoj svijesti i savjesti. Sljedeća stvar
koja bi se mogla prigovoriti spomenutom stavu jeste da čovjekova moć, prije nego
se izvrši kakvo djelo, nema nikakve važnosti. Kada nismo moćni sami uraditi ili
ne uraditi kakvo djelo, nema smisla ni obavezati nas nečim, jer je osnovni uvjet da
neko bude nečim obavezan da je u mogućnosti izvršiti to djelo. Drugim riječima,
nekome možete reći: Učini to! ili: Nemoj to učiniti! - tek u slučaju kada on ima
moć da to učini ili ne učini. U suprotnom, neispravno je zadužiti ga time. Razumni ljudi osuđuju zaduženje ako je utemeljeno na nemogućnosti obavljanja djela.
Naredna teškoća ogleda se u nagrađivanju pokornog. Zbog toga što je pokoran
jer je prisiljen da bude pokoran, ne zaslužuje nagradu, a Bog mu bez razloga daje
nagradu. Isto važi i za kažnjavanje neposlušnih i prestupnika, jer oni su prisiljeni
biti takvi, pa kazniti ih samo po sebi je nasilje i pokuđeno.
Međutim, zagovornici ovog općenitog pravila zadovoljili su se stavom da ovi prigovori ne stvaraju nikakvu teškoću. Kao prvo, jer prihvatamo da obaveznik prije izvršenja
djela nema moći. Drugo, prihvatamo i postavku da je ružno zadužiti nemoćnog; međutim, to ružno i pokuđeno tiče se društvenog i uobičajenog, što nema svoga vanjskog
ozbiljenja, a jasno je da Bog ne potpada pod društvene, tj. konvencionalne zakone.
Zahvaljujući toj okolnosti činiti ružna djela suprotna razumu, ili pak zaduživati onim
što čovjek nema snage obaviti, kada je riječ o Bogu, ne predstavlja nikakvu prepreku.
Također, opet u vezi s Bogom, u pitanju nema nikakve prepreke da se prestupnici koji
su prisiljeni da budu neposlušni kazne za nametnutu neposlušnost. Jednostavno, tu se
Bogu ništa ne može zamjeriti. (Allah je čist i iznad ovakvih pretpostavki!)
Osnovna teškoća
Ukoliko prihvatimo da su ljudi u djelima lišeni slobodnoga izbora, i da u
isto vrijeme Bog dobročinitelja nagrađuje, a neposlušnog kažnjava, prirodan
zaključak izveden iz ovakvog vjerovanja jeste da je načelo stvaranja uzaludno i
nesuvislo. Slanje poslanika, objavljivanje Knjiga, Proživljenje i Sudnji dan u tom
slučaju pitanja su koja postaju pogrešna, jer izrastaju iz pogrešnog.
Objašnjenje
Lišenost čovjeka slobode izbora, s jedne strane, te Božija nagrada i kazna,
s druge, značila bi da prihvatamo da se u svijetu od Boga dogodilo uzaludno,
325
sujetno djelo (jer predstavlja kaznu bez krivice i nagradu bez zasluge). Ukoliko prihvatimo da se dogodilo “uzaludno djelo od Boga”, nameće se pitanje:
Da li je i Stvaranje u osnovi uzaludno, bez nekog određenog cilja? U skladu sa
filozofskim pravilom o srodnosti, slični egzistenti ili slična djela, ista su sa stanovišta propisa i pravila. Zbog toga se kaže da su pravila sličnih u dozvoljenom
i nedozvoljenom ista, tj. egzistenti koji su isti, isti su i po pitanju pozitivnih
i negativnih propisa. Naprimjer, ukoliko jedna sjemenka kajsije u određenim
uvjetima - kada su najblagotvorniji i zemlja, i voda, i sunce – može proklijati
i izrasti, te postati stablo puno plodova, onda i druga sjemenka kajsije također
može preći isti put i postati stablo okićeno plodovima. Ukoliko uvjeti ne budu
odgovarajući, od desetine posijanih sjemenki ne bi bilo koristi, jer su one srodni
egzistenti, jedne nalik na druge.
Dakle, pretpostavka o nesvrhovitosti stvaranja postaje moguća. Također, znamo da kada djelo nema određenog cilja, neizbježno između njega i cilja nema
nikakve veze, nikakvog odnosa. Kada je ta veza zanijekana, onda je uzaludnost, tj.
nesvrhovitost djela sigurna. Dakle, na temelju filozofske analize, ono što je moguće
(besciljno stvaranje) postaje obavezno. Kao posljedica ovakvog pristupa dolazimo
do toga da ono što smo smatrali obaveznim (svrsishodno Stvaranje) prerasta u
nemoguće postojeće, što samo po sebi govori o nesuvislosti i neispravnosti. Nesuvislost nebesa i zemlje vodi ka nesuvislosti i neispravnosti proživljenja. U svemu
tome prepoznaje se nesuvislost slanja poslanika i objavljivanja knjiga, te lančano –
hiljade drugih pitanja. Pošto su proživljenje i njegova neophodnost utemeljeni na
svrsishodnosti stvaranja, ukoliko se ova postavka izgubi, posljedica, tj. dokazivanje
proživljenja se također gubi. Svakom dokazu za koji se ispostavi da mu je jedna
premisa neispravna zaključak će također biti neispravan. Združivanjem istine i neistine, stvara se neistina, združivanjem istine i laži, posljedica će biti laž – ne istina.
U vezi sa pitanjem šta su kada i kader, i zašto su neki završili u fatalizmu, a
neki u potpunoj prepuštenosti sebi, poslušajmo mudri govor Allame Tabatabaija, rahmetullahi alejh. Ukoliko se kada i kader dokažu to za sobom povlači
učinak u kojem stvorenja u ustrojstvu stvaranja imaju atribut nužnosti i obaveznosti, u smislu da je svako biće u stvorenom svijetu i svako stanje u koje stvorenja dolaze, sve baš sve, određeno i propisano od Boga. Sve osobine bića i sve
što ona odabiru u toku života, to je Bogu jasno i On to zna, i biće ne krši ulogu
koju ima kod Boga. Jasno je da nužnost proizlazi iz uzroka, tj. uzrok nazivamo
potpunim uzrokom kada se s njim uporedi njegova posljedica, koja se također
326
opisuje atributom neizbježnosti. Međutim, jedino što će imati ista ta posljedica,
kada se poredi sa svojim nepotpunim uzrocima, jeste atribut mogućnosti.
Ukratko, svako biće je postojanjem i očuvanjem potpunog uzroka nužno, ali
isto to biće bez uzimanja u obzir potpunog uzroka je moguće, tj. kontingentno
biće. U skladu sa iznesenim, širenje kada i kadera u cijelom Stvaranju predstavlja
uspostavljanje lanca potpunih uzroka i njihovih posljedica. Jasno je da ovaj tok
nije u suprotstavljenosti, ne kosi se sa postavkom da postoji svijet potencijala i
mogućnosti. Ako razmotrimo jedno ljudsko djelo koje je nastalo putem čovjekove slobodne volje, ono će imati dva vida:
– nužno postojeće,
– moguće postojeće.
Ukoliko djelo uzmemo u obzir sa svim uvjetima njegovog nastanka, a jedan
od njih je sloboda izbora onoga koji ga čini, u tom slučaju djelo će biti nužno, i
bespočetna Božija volja veže se za njega i spada u Njegov kada i kader. Međutim,
ukoliko se ovo djelo uzme u obzir i odmjeri samo sa nekoliko uvjeta potrebnih
da ono nastane, u tom slučaju ono nije nužno, već moguće, te na taj način ne
prelazi granicu mogućnosti, tj. postojanje i nepostojanje su izjednačeni.
Dakle, ako su jednom djelu svi uzroci na okupu i ono bude nužno, nije obavezno da bude nužno i kada mu uzroci nisu na okupu. Jasno je da nije ispravan
zaključak do kojeg su došli teolozi raspravljajući o kada i kaderu i njihovoj općenitosti u vezi sa svim bićima, kako čovjekova djela ne nastaju na temelju slobodne volje. Božija volja se veže za djelo nekog čovjeka tako što je ono urađeno slobodom njegove volje, a neće apsolutno biti urađeno. Također, da bude urađeno
u određenom vremenu i na određenom mjestu, a ne bilo gdje i bilo kada.
Dakle, kada su čovjekova volja i slobodni izbor dio kada i kadera, to znači
da ako čovjek uradi djelo protiv svoje volje, to se dogodilo izvan Božijeg kada
i kadera. Međutim, nemoguće je da bilo šta izađe iz Božije moći i volje. Znači
da uticaj bespočetne Božije volje da određeno djelo bude nužno postojeće iziskuje da vršilac djelo učini svojom slobodnom voljom. Jer, rekli smo, to djelo
veže se za bespočetnu (ezeli) volju. Dakle, upravo spomenuto djelo u odnosu na
Božiju vječnu volju je nužno, u isto vrijeme u odnosu na volju samog vršioca
ono je moguće postojeće i izraz slobodne volje. To znači da je volja vršioca u
produžetku, tj. silaznoj ravni Božije volje i kao takve mogu se združiti, a nije
u horizontalnoj ravni s Božijom voljom, kada ne bi mogle biti združene i kada
bi se moglo reći: Ukoliko Božija volja bude djelotvorna, čovjekova volja nema
327
nikakvog učinka – time bi i sam postao fatalista. Razumjeli smo da je greška
fatalista oslonjena na dvije tačke:
– neodređenost načina vezanja Božije volje za djela stvorenja,
– nepreciziranost razlike između vertikalnih uzroka i horizontalnih uzroka.
Posljedica ove greške dovela je do toga da se zaključi kako je usljed vječne
Božije volje, volja ljudi bez učinka.
Prepuštenost sebi i Mu’tezile
Ova skupina, i pored toga što se protivila prinuđenosti i onome što ona
podrazumijeva, na putu dokazivanja slobodne volje ide iz krajnosti u krajnost,
izlazeći tako iz okvira Istine, te njene greške nisu ništa manje od grešaka koje
prave fatalisti. Prvi pogrešan korak učinili su tvrdeći da ukoliko vječna Božija
volja bude vezana za čovjekova djela, to neophodno vodi ka prisili, te su po
ovom pitanju postali istomišljenici sa fatalistima. Međutim, kako su vjerovali da
čovjek ima slobodu volje, morali su reći ono što nije stvarno – da ljudska djela
nisu pod nadzorom vječne Božije volje, već da je čovjek u potpunosti slobodan.
Previdjeli su da ovakav pristup znači prihvatiti stvoritelja mimo Boga, koji nema
veze sa Njim. Drugim riječima, ovo znači prihvatiti da je Bog stvorio stvorenja,
ali da čovjek stvara svoja djela. Ovakav pristup znači brojnost stvoritelja, što je
vrsta dualnosti i idolopoklonstva. Htjeli su Allaha opisati kao pravednog, ali
su Ga sklonili sa trona Gospodstva prema nekim stvorenjima, ograničivši time
bezgraničnu Božiju moć.
Primjer:
Da bismo objasnili navedene riječi pretpostavimo čovjeka koji je gospodar i
koji ima jednoga roba. Gospodar osamostali svoga roba i da mu na raspolaganje određena sredstva da bi mogao normalno živjeti. Postavlja se pitanje da li
je rob vlasnik imetka ili nije? Ukoliko kažemo da nije, učinili smo grešku koju
čine fatalisti po pitanju ljudskih djela. S druge strane, da li je gospodar vlasnik
imetka kojeg je dao robu? Kažemo li da nije, napravili smo grešku kao oni koji
zastupaju mišljenje o Božijem Gospodstvu u vezi sa ljudskim djelima, tvrdeći da
je čovjek u potpunosti slobodan i prepušten sebi. Međutim, ako kažemo da su
i gospodar i njegov rob vlasnici, tako što je vlasništvo gospodara u vertikalnoj
liniji u odnosu na vlasništvo roba, tj. vlasništvo gospodara je na svojoj razini, kao
što je vlasništvo roba na svojoj. Gospodar ostaje na svom položaju gospodarstva,
328
a rob ostaje na svom položaju ropstva. Kada rob dobije nešto – iako je vlasnik
toga – ipak, on je vlasnik u vlasništvu svoga vlasnika. U ovom slučaju stižemo do
načela “između dvije strane”, jer i gospodara i roba smatramo vlasnikom, s tim
da postoji vlasništvo nad vlasništvom, tj. postoje dva vlasnika u vertikalnoj liniji.
Zaista, rob je vlasnik, ali dozvolom i ovlaštenjem pravog vlasnika.
Ovo je metod Imama Ehli-bejta, na koji ukazuje i racionalna argumentacija,
potvrđujući ga filozofskim i racionalnim načinom.
5. Pitanje
Molio bih za odgovor na pitanje: Ako smo svi nastali od jednog čovjeka, a stvorio nas
je Jedan, Allah, dž.š., i sve Mu se vraća kao što je Njegov proizvod Džennet i Džehennem, šta ima loše u tome da idemo u Džehennem? Znači da idemo Allahu jer je sve
njegova volja, tvorevina i to treba poštovati, ko vjeruje u Boga. Šta ima loše u tome
jer se Allahu, dž.š. ne može ništa suprotstaviti, pa tako i u Onom svijetu recimo da
sam na zadnjem (sedmom) nivou Džehennema, je li to znači da sam protiv Allahove
volje nastupao i da mi je to kazna kad moja duša Njemu pripada i ko je u stvari tu
kažnjen, jer se proturječnost Njemu ne trpi a sama kazna po sebi nije opravdana u
tom slučaju jer Univerzum je Njegov, a sam sebe ne može kazniti jer On je Jedan, a
mi smo mrvice sklopa čestice iz koje smo nastali voljom Njegovom.
Nadam se da ste shvatili moje pitanje i molim da mi odgovorite ukoliko možete, jer me dugo muči ova misao, a koga god pitam uglavnom ne dobijem adekvatan odgovor. Adekvatan mislim konkretan kao i pitanje, jer lahko je apstrakcijom
odgovoriti ili uputom iz Časnog Kur’ana i Hadisa, no za odgovorom na ovo pitanje u ovom vremenu ja još tragam. Hvala.
Odgovor
Poštovani pitaoče,
Kao prvo, ovo pitanje nije takve prirode da se iz njega osjeti uvreda, već je
potpuno izričito i na njega je neophodno dati izričit odgovor.
Kao drugo, mi moramo šerijatske i vjerske odgovore koji se odnose na vjerovanje dobiti iz ajeta i predaja. Ne možemo reći da želimo da znamo pitanje
Dženneta i Džehennema i pitanje Stvaranja i Božije volje – ali, bez korištenja
ajeta i rivajeta.
329
Kao treće, moram Vam pojasniti:
1. Uzvišeni Allah je Stvoritelj cijele Kreacije. Reci: Allah je Stvoritelj svake
stvari. (R’ad, 16.)
2. Sva stvorenja imaju uzajamni uticaj. Znači, mogu da ostvare povoljan
uticaj ili da ga prime, kao i nepovoljan ili štetan.
3. Božija volja je takva da čovjekov izbor utiče na njegovu sudbinu. Dakle,
čovjek svoja djela vrši snagom volje i izbora.
4. Čovjekova volja ima uticaj u djelima koja su na putanji čovjekove sreće,
a kojima se čovjek okorištava, ali i u djelima koja čovjeku štete. I zbog
toga je nužno da se precizno pojasni Božija volja i znanje o stvorenjima i
Stvaranju.
Božija volja u poretku Stvorenog postoji na dva načina.
1. Volja koja ima ulogu u Stvaranju. Tu volju ne može ništa pokoriti ili je
zaustaviti da dođe do svoga cilja.
2. Druga je ona volja koju Uzvišeni koristi u donošenju zakona. Naprimjer:
Božija volja je bila da dođu Njegovi poslanici i da rašire vjeru, moralne i
ljudske dobrote, kako bi se čovječanstvo uputilo. Ovoj vrsti volje se može
suprotstaviti, a dokaz tome je kršenje Božijih zakona i poslaničkih propisa
u društvenom poretku ljudi. Tačnije rečeno, Svojom stvaralačkom voljom
je nešto odredio, a budući da se osnova čovjekove dužnosti zasniva na
izboru, zakonodavnu volju je moguće prekršiti i suprotstaviti joj se, jer da
nije tako, tada izbor ne bi imao značaja. Kada nestane snage i moći izbora,
tada ni dužnost nema značaja i značenja. Kada je dužnost bez značaja,
tada neće postojati nagrada i kazna.
Što se tiče prisustva u Džehennemu i kažnjavanja, tamo je sigurno prisutan
Uzvišeni Gospodar, i u vatri, i kod osobe koja gori. Ali prisustvo Uzvišenog
Gospodara ne podrazumijeva da vatra neće imati svoj učinak na tijelo. Jer,
Uzvišeni Gospodar nije materijalnog tijela, pa kako bi Njegovo prisustvo bilo
prepreka za vatru i njeni uticaj?! Božije prisustvo je beskonačno prisustvo, a
stvorenja su na stepenu Božijeg djela, a ne na stepenu Njegove biti i zbilje. Isto
kao što je prisutan na Ovome svijetu, isto tako je prisutan i kod vatre, i kod
osobe koja gori, ali to prisustvo neće biti prepreka za plamen vatre, patnje i
gorenja tijela. Nema nikakve razlike između ova dva svijeta po pitanju prisustva Uzvišenog Boga. Pa tako, ako ovom Vašom rečenicom “recimo da sam na
330
zadnjem (sedmom) nivou Džehennema da li to znači da sam protiv Allahove
volje nastupao”, mislite na stvaralačku volju i znanje biti Božije, tada je odgovor odričan, a On takvo šta nije odlučio. Ali, ako mislite na zakonodavnu
volju – da, tada je suprotno volji Božijoj djelovao i u Džehennemu će gorjeti,
i tu je prisutan Bog, a osoba će osjetiti patnju.
Vrlo je važno da znamo da je Allah odlučio da čovjek može da izabere i da
odlučuje, iako su izbor i odluka čovjekova suprotni volji i htijenju Boga u poretku zakonodavstva.
331
Ruh
1. Pitanje
Selam alejkum. Želio bih da znam nešto opširnije o ruhu, da li on ima svoje mertebe (stepene) kao što i nefs ima svoje? Ako ima, molim Vas, navedite mi ajete iz
Kur’ana. Hvala unaprijed.
Odgovor
Ono što su komentatori Kur’ana razabrali iz kur’anskih ajeta koji govore o
ovoj temi jeste da je ruh egzistencijalna zbilja i biće koje postoji, biće koje ima
znanje, moć i život. Sasvim prirodno, biće koje ima život, moć i znanje, obavezno ima i stepene.
Dakle, ruh je Božije stvorenje koje ima različite stepene. Jedan je u životinjama i ljudima koji ne vjeruju u Boga: Oni su poput stoke, pa i gori od toga (ElA‘raf, 179), njihova niska duhovna razina posljedica je činjenice da se ne koriste
očima, ušima i srcem. Viši stepen nalazi se u vjerniku: I potvrđuje ih ruhom od
Sebe (El-Mudžadele, 22) dakle, vjernike pomaže i potvrđuje ruhom.
Stepen iznad je ruh koji se nalazi u poslanicima Božijim: I potvrđujemo ga
Ruhu-l-kudusom. (El-Bekare, 87)
Naravno, tema ruha, njegove zbilje i njegovi stepeni zahtijeva da bude podrobnije obrađena. U slučaju da se obratite sa izričitijim pitanjem, moći ćemo
dati potpuniji odgovor. Mi smo, dakle, spremni, u granicama svojih mogućnosti, još odgovarati na ovo pitanje.
2. Pitanje
U suri Kadr spominje se Ruh, odnosno duh koji se spušta odlukom Gospodara:
Meleci i Džibril, s dozvolom Gospodara svoga, spuštaju se u njoj zbog odluke svake. U
knjizi Historija islamske filozofije Henry Corben, predstavljajući filozofiju Isna ašeri
šiizma spominje da po šitskom shvaćanju duh Resullullaha, s.a.v.s, je “Svevišnji
332
Duh”. S druge strane, na Sahar TV-u jedan je jedan alim rekao da taj duh nije
Džibril, a.s. Možete li reći nešto više o ovom duhu?
Unaprijed hvala.
Odgovor
Kao prvo, moramo znati da je pitanje zbilje ruha veoma složeno i da je riječ o
nečemu što ne može razumjeti svaki um. Pored te činjenice, važno je napomenuti
da savladavanje ovog pitanja ne spada u vjerske neophodnosti, tako da ukoliko
čovjek ne shvati njegovo tačno značenje, ne znači da će zbog toga odgovarati na
Sudnjem danu. Međutim, spoznaja ovog pitanja predstavlja veliku vrijednost. Dokaz za ovu tvrdnju jeste kur’anski ajet u kojem se kaže: I pitaju te o ruhu. Reci: Ruh
je iz svijeta emra, a vi imate malo znanja o njemu. (Parafrazirani prijevod.)
U Časnom Kur’anu o ruhu se govori na velikom broju mjesta.
a) Jedanput kao o biću koje se u prisustvu Božijih meleka spušta onima kojima to Allah želi (misli se na poslanike). On šalje meleke s Ruhom, po volji
Svojoj, onim robovima Svojim kojima hoće. (Nahl, 2) Vidimo da se Ruh
spominje odvojeno od meleka, što znači da nije riječ o meleku.
b) Nekad se odnosi na Džebraila, a.s.: Donosi ga Ruhu-l-Emin na srce tvoje.
(Šuara, 193) Dokaz da se sa Ruhu-l-Emin misli na Džebraila jeste sljedeći
ajet: Reci: “Ko je neprijatelj Džibrilu? A on ga /Kur’an/, Allahovom voljom,
spušta na srce tvoje. (Bekare, 95)
c) Nekad se Ruh spominje kao Ruhu-l-Kuds. Reci: Od Gospodara tvoga spusta
ga Ruhu-l-Kuds .(Nahl, 102) Ukoliko je Džebrail Božiji melek, a sigurno to
jeste, znači da Ruhu-l-Kuds u ovom ajetu ustvari predstavlja Džebraila.
d) Nekad se Ruh spominje općenito, bez vezanosti za bilo koji egzistent, već
upravo kao bezuvjetno biće: I tebi na takav način Mi objavljujemo Ruh
svojom naredbom. (Šura, 52)
e) Nekad se spominje nasuprot melecima: Na Dan kada Ruh i meleci budu u
redove poredani. (Nebe’, 38) Također, u suri Kadr: Meleci i Ruh, s dozvolom
Gospodara svoga, spuštaju u njoj od svake stvari.
f) Nekad u Kur’anu vidimo da se Ruh koristi kao sinonim za riječ: I Riječ, i
Ruh od Njega, koju je Merjemi dostavio. (En-Nisa, 171)
g) Nekad je u značenju one zbilje koja se nalazi u svakom čovjeku: Zatim ga
je uskladio i udahnuo mu od Njegova Ruha. (Sedžda, 9) Također: I kada ga
dovršim i u njega udahnem od Svoga Ruha. (Hidžr, 29)
333
h) Spominje se kao zbilja koja pomaže vjernike: Njima je On u srca njihova
vjerovanje upisao i Ruhom Svojim ih je potvrdio. (Mudžadele, 22)
i) Nekad je Ruh zbilja koja dolazi sa vjerovjesnicima: A Isau, sinu Merjeminu, očigledne dokaze dali i pomogli ga Ruhu-l-Kudsom. (Bekare, 87)
Zbog ovako široke lepeze okvira u kojima dolazi Ruh, komentatori Kur’ana
– i sunijski i šiijski – imaju različite stavove po pitanju njegovog značenja. Naprimjer, Alusi u tefsiru Ruhu.l-Me’ani (u XV tomu, na str. 152) kaže da se Ruh
odnosi na Džebraila. Fahru Razi u Tefsiru-l-Kebir (u XXI tomu, na str. 38) kaže
da je riječ o onome o čemu govore ajeti: Na Dan kada Ruh i meleci budu u redove poredani, kao i u: K Njemu se penju meleci i Ruh... (Mearidž, 4) Međutim,
nije dao objašnjenje šta je smisao. Također, Fahru Razi kaže da Ruh znači Časni
Kur’an, zato što je Allah, dž.š., Kur’an nazvao Ruhom u komentaru istog ovog
ajeta. Oba ova velika komentatora Kur’ana su iz Ehli-sunneta.
Šejh Tabarsi kaže da se misli na čovjekov Ruh (dušu) zato što prvo na šta
pomisli običan narod kada čuje ovu riječ jeste upravo duša (Madžme’u-l-Bejan,
tom VI, str. 437). Allame Tabatabai dokazuje drugu stvar: “Ruh je egzistentna
zbilja koja spada u red bića iz Svijeta Emra (‘alemul-emr), a riječ je upravo o svijetu univerzalne duše (‘alemul-melekut), tj. ezoteričnom svijetu. Ovaj Ruh ima
začudne učinke u Stvaranju, koji se objelodanjuju Allahovim dopuštenjem, a mi
o tome ne posjedujemo vijesti, upravo kako Kur’an i kaže: A vama je o tome dato
malo znanja. Ovaj komentator daje odgovore na mišljenja i stavove koje su izrekli ostali tumači Kur’ana, upravo na temelju kur’anskih ajeta, tvrdeći da je Ruh
iz svijeta emra, svijeta univerzalnih duša. Svi opisi koje Kur’an koristi govoreći o
Ruhu jesu zbog toga što Ruh Božijom voljom ima izrazito veliku moć.
Ukratko, komentatori Kur’ana imaju različite stavove kada je u riječ o značenju i zbilji Ruha, pristupajući ovom pitanju sa brojnih i različitih stanovišta, koji
se mogu saznati obraćanjem tefsirima u kojima se ovoj temi prišlo poređenjem
ajeta i predaja tematski vezanih za Ruh. Također, ne treba zaboraviti ni činjenicu
da je o ovoj temi raspravljano i na temeljima racionalnih dokaza.
Ne postoji razlika u tumačenju zbilje Ruha između sunijskih i šiijskih učenjaka, već riječ je o razlici u shvatanju i tumačenju ovog naučnog pitanja. Kada je riječ
o naučnom pitanju, koje je ujedno i kur’ansko – kao što je Ruh, u tom slučaju mu
komentatori prilaze sa različitih stanovišta, uzimajući u obzir određene činjenice,
te tako možda vide pojave različito od načina na koji to vide drugi komentatori.
334
Arš
1. Pitanje
Da li je Arš materijalne prirode (ako je poznato) i je li on prvo što je Allah stvorio?
Da li je on potreban Allahu, jer ga je stvorio nakon što ga nije bilo? Hvala!
Odgovor
Iako je riječ o većem broju pitanja, kada postane jasno značenje Arša, ostala
će pitanja sama po sebi dobiti odgovor.
U shvatanju značenja Arša postoje velika razilaženja, a mi ćemo ovdje u sažetom obliku navesti mišljenje pisca tefsira El-Mizan Allame Tabatabaija, koje daje
tumačeći 54. ajet sure El-Earaf.
a) Pojam Arša spada u red kur’anskih mutešabihata (izraza koji u prvi mah
nisu jasni)
Postoji skupina učenjaka koja kaže da nemamo pravo raspravljati o
ovakvim ajetima i prelaziti granicu vanjskog kur’anskog izraza, smatrajući
to novotarijom od koje se mora suzdržati.
ODGOVOR: Ovakav stav suprotan je razumu, a suprotan je i slovu Kur’ana, jer
u Kur’anu postoji velik broj ajeta koji čovjeka pozivaju da razmišlja, podstičući racionalno zaključivanje. Kako se onda može reći da - i pored činjanice da
Kur’an podstiče na razmišljanje i na racionalnost - ne primim i ne prihvatim
postignuća racionalnog razmišljanja? Također, postoji velik broj predaja koje
nas pozivaju na razmišljanje o vjerskom nauku i kur’anskim ajetima.
b) Riječ je o otjelovljenom vanjskom stvorenom koje ima prostorni odraz i sličan
je prijestolju iz ljudskog svijeta
Oni kažu: Arš je u potpunosti materijalno tijelo i sličan je onom
prijestolju koje ima nogare, s tim što se njegove oslanjaju na sedmo
nebo. (Uzvišen je Allah nad onim što nasilnici govore!) Bog sjedi
poput kakvog kralja na njemu, tako da je značenje Arša kod prve i
druge skupine muslimanskih učenjaka istovjetno.
335
ODGOVOR: Ovaj stav je tako bezvrijedan da nema nikakve potrebe za od-
govorom, a Časni Kur’an jasno ukazuje da je Uzvišeni daleko iznad toga da
bi mogao po pitanju biti, svojstava i tijela biti sličan nekome od stvorenja.
I ništa mu slično nije.
c) Arš je deveto nebo
Jedna skupina učenjaka smatra - na osnovu stare Ptolomejeve astronomske teorije u koju su vjerovali - da je Arš upravo deveta nebeska sfera
ispod koje se nalazi cio tjelesni svijet.
ODGOVOR: Ovo zapravo i nije komentar Kur’ana, već namicanje vjerovanja Kur’anu. Stotine naučnih pravila suprotstavljeni su ovom stavu, kao i
stotine ajeta i predaja. Otkrivanjem neispravnosti geocentričnog sistema
i prihvatanjem heliocentričnog, oni su se prirodnim tokom odrekli svoga
mišljenja.
d) Arš je metafora za moć i upravljanje
Neki kažu da u vanjskom, materijalnom svijetu uopće ne postoji tjelesno biće s imenom Arš. Kur’anske riječi Errahmanu alel arši steva ili
summe isteva alel arš zapravo su metafore Božijeg upravljanja svijetom.
Riječ isteva ukazuje na intenzitet upravljanja nad nečim.
ODGOVOR: Iako je prihvatljiva činjenica da je Arš zapravo metafora, nema
nikakve prepreke da u isto vrijeme bude riječ i o stvarnosti. Nije sporno
mišljenje da su zbilje koje su kod nas i zbilje koje su kod Boga sa stanovišta pojma i značenja budu iste, ali da sa stanovišta značenja i objekta nisu
ni slične. Tako je sa pojmom bitak ili znanje ili hiljade drugih pojmova
koje u leksičkom smislu imaju isto značenje i kod nas i kod Boga. Kada
kažemo “Bog zna”, to ima značenje kao kada kažemo “Taj i taj zna”, ali sa
stanovišta predmetnosti znanja i njegove stvarnosti, među ovim znanjima
nema nikakve sličnosti, jer Njegovo znanje je bezgranično, nije odvojeno
od Njegove biti i ostalih Njegovih atributa savršenstva. Naše znanje je,
kao prvo, ograničeno, kao drugo, izmiješano sa neznanjem i kao treće
posljedica je shvatanja vanjskih stvari i sa hiljadama drugih nedostataka,
a od svih najvažnije je to da je naše znanje odsjaj Božijeg davanja da mi
budemo vlasnici nečega. On je dao dopuštenje da mi nešto znamo. Jednostavno rečeno, pojmovi i izrazi koje mi kujemo su izraz konvencije i
nemaju svoju vanjsku zbilju. Tako kada kažemo “šef” mislimo na čovjeka
336
čije odluke mi slijedimo, a ne da je on kao sama pojava šef. Međutim,
kur’anski pojmovi ukazuju na vanjske zbilje, tako da ovo objašnjenje, iako
je blisko stvarnosti, ne obuhvata je potpuno.
e)Arš predstavlja vanjsku, ali ne i fizičku zbilju
Ovo mišljenje AllamaTabatabai iznosi na temelju Kur’ana, i o tome
između ostalog kaže:
Kada se obrati pažnja na kur’anske ajete te ako neke od njih koristimo
kao tumače drugih ajeta, postaje jasno da je Arš jedna od vanjskih zbilja,
ali ne fizička, već metaforička. Zapravo, riječ je o položaju iz koga ističu
sva zbivanja i dešavanja ili drugačije rečeno – upravljanje svijetom.
Dokaz za ovu tvrdnju su ajeti poput sljedećeg: ...On je Gospodar velikog Arša (Tewba, 129) ili: ...Meleci koji drže prijesto i oni koji su oko
njega (Mu’min, 7), i vidiš meleke kako su okružili Arš (Zumer, 74), iz kojih
možemo zaključiti da je Arš vanjska zbilja. S druge strane, nailazimo na
ajet: ...zatim je zagospodario Aršom i upravlja stvarima i ni jedan zagovornik nema prava zagovaranja, osim uz dozvolu Božiju. Ovaj ajet objašnjava
upravljanje svijetom, dajući nam na taj način do znanja da Uzvišeni između ostalih svojih svojstava posjeduje i ovo. S obzirom na činjenicu da
je cilj ajeta opisivanje Gospodstva i Božijeg stvaralačkog upravljanja, pod
zagovaranjem se također misli na stvaralačko zagovaranje, a ne zakonodavno, kao i na to da ni jedan od uzroka Ovoga svijeta koji je u ulozi veze
između Boga i dešavanja u svijetu - poput osobine vatre da izaziva toplotu
ili, toplote za grijanje stvari, ili sitosti, kao posljedice uzimanja hrane –
nemaju po sebi ni najmanju mjeru nezavisnosti, već se uzročništvo odvija
izričito Božijom dozvolom. Dakle, svaki uzrok koji je povod dešavanju
neke posljedice, djelotvoran je samo zato što Bog to dopušta i daje mu
mogućnost uzročnosti. Ovdje je upravo riječ o jednoći Gospodara, koja se
ističe na početku časnog ajeta sa riječima: Zaista vaš Gospodar...
Riječi: “i nema zagovornika osim po Njegovoj dozvoli” ukazuju na
drugu zbilju. Riječ je o promjeni upravljanja upravljanjem, i tada je
također riječ o promjeni koja se desila Božijom dozvolom i Njegovim
upravljanjem. Jer zagovaranje, šefaat znači da neko - između Boga, Koji
prihvata zagovaranja, i stvari, za koju se zagovara - preuzme posredničku
ulogu, da bi na taj način izmijenio tok jednog pravila i stavio u opticaj
drugo. Npr. Sunce postoji po Božijem određenju da bi svojom svjetlošću
337
rastjeralo tamu, koja bi - u skladu sa općim stanjem poretka - trebalo
obujmiti Zemlju. Vidimo da se posrednik, poput strehe, isprječava između svjetlosti i toga dijela Zemlje nad kojom se nalazi i ne dozvoljava
prodiranje svjetlosti. Časni ajet nam želi dati do znanja da je i to posredništvo po dopuštenju Uzvišenog Gospodara, tako da možemo zaključiti
da je cjelokupno upravljanje u svijetu od strane Uzvišenog Gospodara.
Čak se i svako sredstvo za izmjenu upravljanja i toka propisa i zakona
dešava Njegovom dozvolom i nema nikakve razlike između stvaralačkih
sredstava i sredstava koje čovjek koristi za bijeg od zakona Božijih uzroka.
Sve se to dešava Božijom dozvolom i pod Njegovom upravom. On je sve
to odredio i sve je pod Njegovom naredbom.
Jedna druga zbilja
Razumijevajući ovu kur’ansku zbilju, postaje nam da ako vidimo da neka od
niskih bića, zbog nepotpunosti u svojim sposobnostima, bivaju lišeni uzvišenih
stvaralačkih davanja, usljed čega izlaze iz okvira poslušnosti Bogu, upravo ta neposlušnost je zapravo pokornost upravljanju Kreacijom. Ta spriječenost od odgoja, jeste odgoj. Zapravo, Bog je Onaj Koji je njemu dao moć izbora. Ukoliko
čovjek umišlja da spletkari prema Bogu, upravo to spletkarenje predstavlja pad
u Božiju spletku. Zapravo, suprotni i ometajući uzroci u svijetu su poput tasova
vage, koji jedan drugom oponiraju i jedan drugog tjeraju gore-dolje, ali upravo
to suprotno kretanje je harmonično i pomaže ispravan rad vage.
Dakle, Arš predstavlja položaj općenitog upravljanja svijetom i svim bićima i
pod Njegovom je upravom. Također je položaj Božijeg sveznanja o postojećem
svijetu. Znači da je prije postojanja svijeta, u toku njegova postojanja i nakon
povratka svih bića Allahu, on na svome mjestu očuvan i postojan.
Ajet: i vidiš meleke kako su oko Arša ukazuje nam na očuvanost Arša na Sudnjem danu. Ajeti koji ukazuju na stvaranje nebesa i zemlje, ukazuju na postojanje Arša uporedo s postojanjem svijeta. Ajet u kojem se kaže On je taj koji je
nebesa i zemlju stvorio u šest vremenskih perioda, a Arš mu je bio nad vodom (Hud,
7) ukazuje na postojanje Arša prije postojanja svijeta.
Bilo je to ukratko stav velikog komentatora Tabatabaija u vezi sa značenjem
Arša, koji se opširnije može pronaći u tefsiru El Mizan, 8 svezak, komentar 54.
ajeta sure El-Earaf.
U dovi poznatoj kao Dova Ebu Hamze Somalija, Hazreti Ali je u ramazanskim jutrima učio, između ostalog, sljedeće riječi koje i pored krajnje sažetosti
338
ukazuju na prethodno objašnjenje zbilje: “O Uzvišeni Bože, i onaj koji dobro
čini ima potrebu za Tvojom pomoći i onaj koji se odvažio da Ti se suprotstavi
i čijim djelima Ti zadovoljan nisi, nije izvan dohvata moći Tvoje. Ja Rabbi, Ja
Rabbi!” Dakle, hazreti Ali nam daje do znanja da je Božija milost ta koja dobročinitelju pomaže da bude dobročinitelj, jer ukoliko ne bi bilo Božije milosti, bilo
bi nemoguće da čini dobro ili da čini ibadet, a s druge strane, ukoliko se neko
suprotstavlja Bogu, Bog je Onaj Koji mu daje moć da može odabrati. Dakle sve
skupine, čak i sve čestice u postojećem svijetu, nalaze se pod neograničenom
upravom i znanjem Božijim. Izvinjavamo se zbog opširnosti jer nismo željeli
ostati nedorečeni.
2. Pitanje
Esselamu alejkum! Poštovani, da li mi možete nešto više reći o Aršu (Allahovom
prijestolu)? Pročitao sam nešto iz prijašnjih odgovora, ali bi me zanimalo da saznam nešto više, kao npr. njegovom stvaranju itd. Hvala i selam.
Odgovor
Već smo jednom dali opširan odgovor u vezi sa značenjem riječi Arš, koristeći
se mišljenjima uvaženog učenjaka Allame Tabatabaija iz njegovog komentara
Kur’ana El-Mizan fi tefsiri-l-Kur’an. Ukoliko ima nešto konkretno što Vam nije
jasno, pitajte, i mi ćemo se potruditi da damo zadovoljavajući odgovor. Što se
tiče Stvaranja, taj pojam obuhvata cjelokupno Stvaranje, tako da ne znam odakle
da počnem i koji aspekt da rasvijetlim. Stoga, budite ljubazni, konkretno postavite pitanje da bismo mi mogli razumjeti šta želite znati, i na taj način ćete nam
pomoći da Vam ponudimo objašnjenje.
339
Dobro i zlo
1. Pitanje
U životu čovjeka dešavaju se razne stvari, nedaće u kojima naš razum zahtijeva
odgovore, a mi ih ne znamo dati jer nismo dovoljno učeni. Mene posebno zanima
obrazloženje slučajeva kada Allah daje da ostaje mnogo siročadi, primjerice, kada
umre hranilac porodice, a ostanu sitna djeca ili ovaj nedavni događaj sa cunamijem
gdje je mnogo hiljada djece ostalo bez roditelja. Volio bih neko obrazloženje, na
koje bih se pozvao kada mi šejtan počne postavljati zloslutna pitanja i čime bih ga
otjerao od sebe. U nadi da ćete razumjeti šta želim, iskreno Vas selamim.
Odgovor
Selam i hvala na javljanju. Vjerujem da razumijem na što se odnosi Vaša nedoumica. Jedno od bitnih životnih pitanja jeste svekoliko zlo. Postojanje zala kao što
su smrt, ubistva, bolesti, nesreće, katastrofe i na kraju postojanje šejtana i nefsa,
koji navode na činjenje zla jesu povod za nastanak sumnje u Uzvišenu mudrost i
izvanredni poredak – “da je Bog ovo stvorio, ne bi bilo ovako konfuzno, jer Bog
je apsolutno mudar i moćan i da je meni ta moć i vječnost sigurno bih ja to bolje
učinio”. Postojanje zla potaklo je čak i vjerovanje u dualitet sila, mišljenjem da
nije moguće da dobro i zlo nastanu iz jednoga izvora. Dakle, postoje sile dobra i
sile zla. Vjerovanje u dvopolnost sila svojstveno je ljudima koji vjeruju da je Ovaj
svijet djelo inteligentnog bića. Međutim, oni koji ne vjeruju da je bilo potrebno
inteligentno biće za nastanak svijeta, ovakvo uvjerenje uopće ne trebaju. Druga
posljedica postojanja zla u svijetu jeste dovođenje u pitanje Božije pravednosti.
Neravnoteža i nejednakosti u svijetu Stvaranja i u društvu ne slažu se sa Božijom
pravdom. Filozofije utemeljene na pesimizmu postoje širom svijeta i proizvod su
osjećanja prisutnosti zla. Islamski mudraci i filozofi u naporima da riješe ovo pitanje, dijele raspravu na tri tačke koje treba dobro razmotriti:
– šta su to ustvari zla i kako su nastala?
– neodvojivost zla od dobra i prevladavanje dobra;
– koristi i povoljni učinci zla, te činjenica da svako zlo za sobom povlači i
dobro.
340
Prvi dio
Razumskom podjelom može se potvrditi da zlo potječe iz nepostojećeg, a ne
iz egzistentnog. Dakle, zlo je ili je sam nebitak, npr. sljepilo, siromaštvo, nemoć,
nejedinstvo, ružnoća, starost, smrt (sa jednog stanovišta), ili je nešto što biva
uzrok oskudice i nestajanja, kao šteta, nesreća, katastrofa, nasilje, otimanje, krađa i pomanjkanje morala. Upravo otuda slijedi pojava loših osobina, kao što su
oholost, zavidnost, škrtost i sl. Smrt, siromaštvo, slabost, starost i ružnoća - loši
su jer čovjeka lišavaju života, bogatstva, moći, mladosti i ljepote. Štete, nesreće,
katastrofe i slične pojave - loše su jer njihovo postojanje za sobom povlači nestanak blagodati, što je znatno bolnije ukoliko je čovjek materijalist i drži se stava
da je on – ono što mu je u rukama. Zato njega boli svaki gubitak, dok vjernik
zna da sama činjenica da je vjernik znači da je izabrao život u kojem će biti iskušenja, jer Časni Kur’an nam poručuje:
Misle li ljudi da će biti ostavljeni na miru ako kažu: “Mi vjerujemo!” i da u
iskušenje neće biti dovedeni? A Mi smo u iskušenje dovodili i one prije njih, da bi
Allah sigurno ukazao na one koji govore istinu i na one koji lažu. (El-Ankebut, 2)
Zar ne vide oni da svake godine jedanput ili dva puta u iskušenje padaju, pa
opet, nit’ se kaju nit’ se opamećuju. (Et-Tevbe, 126)
I znajte da su bogatstva vaša i djeca vaša iskušenje, i da je samo u Allaha nagrada
velika. (El-Enfal, 28)
Poslanik, s.a.v.a. je rekao: “Ja se za vas više plašim ugodnog iskušenja, nego
li teškog. Vi ste dopali u teško iskušenje i strpjeli ste se; međutim, Dunjaluk je
sladak i lijep.” Imam Ali, a.s. kaže: “Tri su iskušenja: ljubav prema ženama, to je
šejtanova sablja. Pijenje alkohola, to je šejtanska klopka. Ljubav prema novcu,
to je strelica šejtanova. Onaj koji voli žene, neće se okoristiti svojim životom;
onome koji voli alkohol, zabranjen je Džennet čovjek koji voli novac, rob je
Dunjaluka.”
Možemo reći da je postojanje, apsolutno gledano – dobro, a nepostojanje
– zlo. Naravno, svako nepostojanje nije automatski i zlo, zlim je opisano ono
nepostojanje koje predstavlja nedostatak sposobnosti. Naprimjer, kada postoji
biće koje potencijalno može imati neko posebno svojstvo, ali se ono ne pojavi ili
ga bude, ali posredstvom određenog uzroka biva izgubljeno, u tom slučaju nedostatak kojim to biće bude opisano jeste zlo (naprimjer, vid ili sluh za čovjeka).
Iz ovog kratkog objašnjenja jasno je da temelji ideje o dualnosti sila nisu valjani, jer stvari i bića nisu dvovrsni, da bismo mogli reći kako postoji dobra i zla
341
vrsta. Za zlo se vežu dvije mogućnosti: ili su nepostojanje, u tom slučaju znači da
uopće nisu u redu egzistencije, ili su postojanje koje samo po sebi nije loše – ono
je dobro i njihov djelatnik je djelatnik dobra, a lošim se smatraju kada njihovo
prisustvo biva povod zla ili nedostatka kod drugog bića. Naprimjer, zmija sama
po sebi nije zlo, ona čak održava ravnotežu u prirodi, ali kada ugrize nekoga,
tada je u odnosu na njega – zla. Najbolji primjer ograničenosti zla u nekom
događaju ili nesreći može biti primjer amputacije ruke kod čovjeka kojem bi
se, ukoliko se ruka ne amputira, bolest proširila na cijelo tijelo. Pogledamo li
u ovom slučaju ruku, za nju je amputiranje zlo, pogledamo li tijelo, za njega je
amputiranje jedino dobro koje se može izabrati.
Dakle, neke su stvari same po sebi dobre, ali u poređenju s drugim su loše
i obratno neke su stvari same po sebi loše, ali šire gledano predstavljaju sreću.
Ovo se ne tiče samo pobrojanih primjera, već može se primijetiti u cijelom
Stvorenom svijetu. Jasno je da uporedno biće jeste akcidentnost, a ne nešto što
je u biti, što znači da je relativno i nema potrebu za vršiocem i djelatnikom. Što
se tiče onih koji postojanjem onoga što nazivaju nesrećama pobijaju postojanje
Uzvišene mudrosti i Savršenog uređenja, možemo reći da za njih vrijedi isti odgovor koji smo dali o dualistima.
Dakle, zlo je ili nepostojanje, ili postojanje koje za sobom povlači nepostojanje ili nestanak, pa se smatra zlom. Međutim, moguće je pitanje postaviti na
sljedeći način: Ako zla nastaju iz nepostojanja i nedostatnosti, zašto svijet nije
stvoren tako da umjesto nepostojanja dođe postojanje, a umjesto nepotpunosti
savršenstvo? Dakle, pitanje nije o tome što je stvoreno zlo, već: Zašto praznine
nastale nepostojanjem nisu ispunjene stvaranjem dobra i dobrote? Zašto umjesto smrti nije stvoren vječni život, umjesto siromaštva i bijede - bogatstvo i moć,
umjesto ružnoga - ljepota, umjesto boli i muke - užici i sreća, umjesto neravnopravnosti - ravnopravnost? Jasno je da odgovor kako su zla nepostojeća nije
dovoljan za ovu vrstu prigovora. Ovdje moramo preći na drugi dio.
Drugi dio
Naime, riječ je o neodvojivosti zla od dobra i prevladavanja dobra nad zlom.
Ishodište zla, odnosno povod svim nedostacima, prazninama i nedostatnostima
može biti ili nepodobnost materije za primanje posebnih savršenosti, ili podobnost materije za suprotno. Ove dvije osobine neodvojive su od materije, kao što
je suprotnost između zbilja u svijetu prirode neophodna i neizostavna iz takve
342
vrste egzistencije. Bitak i egzistencija su u silaznim razinama sasvim prirodno izmiješani sa nedostacima. Svaka razina bitka ima svoje posebne nedostatke. Svaka
materija i svaka forma Ovog svijeta, htjela - ne htjela, ima stepen nedostatnosti.
Zabluda je očekivanje da materija ne bude podobna za sukob i suprotstavljenost,
ili da ima mogućnost primanja svakog oblika u svim uslovima. Također, zabluda je
očekivati od zbilja i oblika svijeta da postoje, a da među njima nema sukoba i suprotstavljenosti. Trebalo bi – ili da Ovog svijeta ne bude, da bi tema u osnovi bila
nepostojeća, ili da ga mora biti, zajedno sa svim njegovim nedostacima, sukobima
i suprotstavljenostima. Na neki način, prigovor koji je ovako postavljen glasio bi:
Zašto Bog nije stvorio svijet koji nije svijet i materiju koja nije materija?
Čega ima više: Da li prevladava dobro ili zlo?
Naprimjer, postojanje vatre i njene mogućnosti da sagorijeva određene materijale podrazumijeva da u posebnim uvjetima može doći do njihovog sagorijevanja. U ovoj pojavi imamo dešavanja koja su loša i predstavljaju zlo, poput
namjernih ili slučajnih požara. Šta prevladava u spomenutom svojstvu vatre,
dobro ili zlo? Da li vatra više koristi uređenju ili neredu? Sigurno je da u slučaju
vatre prevladava dobro. Sada smo u prilici “to be or not to be”, jer je povučena
crta između dvije mogućnosti – da vatre uopće ne bude ili da je bude, ali onakve
kakva i jeste, sa koristima i štetama koja se nalaze u njoj. Također, treba vidjeti
šta mudrost smatra važnijim: žrtvovanje brojnih dobara zbog malo štete ili je suprotno tome važnije zadržati veliko dobro i pored malo zla koje ga prati? Takvo,
prateće zlo je akcidentno, a ne suštinsko, jer kada bi se nalazilo u suštini stvari,
sigurno je da bi je ljudi dosada uništili, npr. sve noževe - da ne govorimo o oružju - koji, osim što se koriste da bi se gulile jabuke, mogu služiti za ubijanje nevine
djece. Nesumnjivo je da je druga mogućnost – zadržati veliko dobro, optimalna
i ispravna. Jer, žrtvovanje brojnih dobara radi potiskivanja neznatnoga zla, ravno
je velikom zlu i suprotno je uzvišenoj mudrosti.
Ukoliko bismo željeli napraviti osnovnu podjelu bića, našli bismo pet vrsta:
sušto dobro, sušto zlo, prevladavajuće dobro, prevladavajuće zlo i jednakost.
Biće koje je sušto zlo ne postoji, kao što ne postoji biće prevladavajućeg zla ili
pak biće u kojem bi bilo jednako dobro i zlo. Ono što postoji ili je sušto dobro
ili je prevladavajuće dobro. Jasno je da je odvajanje zla od dobra puka zabluda i
da je razumski gledano nemoguće, kao što je i idealnije uređenje od postojećeg
– obična maštarija. Prema tome, možemo zaključiti: nije moguće mijenjati ono
što jeste.
343
Treća razina za razumijevanje: osim što zla predstavljaju neophodnu pratnju
postojećim dobrima Ovoga svijeta, ona i sama, na svoj način, predstavljaju izvor
i povod za brojna dobra. Njihovo postojanje za sobom povlači velika dobra, do
mjere da ukoliko ona ne bi postojala, ne bi bilo ni dobra, ni blagodati. Neka
od zala, poput smrti i starosti, neizostavan su dio usavršavanja duše i njenog
kretanja sa jednog stepena na drugi. Kao što plod oraha u početku izgleda kao
nejasna mješavina kore, opne i jezgre, njegovim rastom polahko se primjećuje
uspostavljanje oblika i odvajanje svake cjeline za sebe, da bi na kraju i kora i
opna izgubile svoju svrhu i bile otvorene samo zbog jezgre – takav je i odnos
između duše i tijela.
Ukoliko ne bi postojali sukobi i trvenja, te ukoliko bi oblik koji je materija
poprimila zauvijek ostao kakav i jeste, u tom slučaju materija ne bi mogla primati drugi oblik – što znači da bi vječno nosila samo jedan, a to je po sebi prepreka
na putu usavršavanja i širenja Kreacije. Međutim, u stalnim sukobima i suprotstavljanjima, te uništavanjima postojećih oblika, dolazi na red ono sljedeće, čime
se Kreacija širi i usavršava. U tom kontekstu mudraci su rekli: “Da nema sukoba
i suprotnosti, ne bi bilo ispravno produženje darežljivosti koja dotiče od Izvora
darežljivog.”
Zla i rušenja igraju presudnu ulogu i veoma su korisna u procesu usavršavanja i stvaranju pokreta kao i podstrek ka cilju i finaliziranju bića. Filozofi kažu
da prirodna kretanja (prostorno) uvijek dolaze nakon nasilnih pokreta. Sve dok
stvar stranom ili suprotnom silom ne bude udaljena od svojih prirodnih htijenja,
u njoj se neće javiti volja za kretanjem prema središtu. Upravo se u nevoljama,
nesrećama, boli i patnjama događaju sazrijevanja i javljaju geniji. Da nema muke
gladi i žeđi, ne bi bilo slasti sitosti i napojenosti. Da ne postoji mogućnost slijeđenja strasti i sijanja smutnje, ne bi postojala ni bogobojaznost, ni čednost.
Da nema suparništva, ne bi bilo ni utrke. Bez ratova i krvoprolića, ne bi bilo ni
napretka civilizacije. Da nema gušenja, ne bi bilo ni borbe za slobodu niti bi se
pojavilo slobodarstvo, koje predstavlja ispoljavanje ljepote i savršenstva čovjekova bića. Pravednost i borba za prava ne bi imali vrijednost da ne postoje nasilje
i nepravda. Potrebe čovjeka potiču na pokret i na taj način potencijal pretaču u
aktualizirani rad i moć.
Dakle, s obzirom na činjenicu da je Ovaj svijet mjesto procesualnosti i usavršavanja, te kretanja od nepotpunosti ka savršenosti, a pokret i postepenost dio
su njegove prirodne biti, te s obzirom na okolnost da kretanje i težnja prema
344
savršenstvu imaju prirodnu ovisnost i potrebu za stvarima koje nazivamo zlom i
manjkavošću, postaje jasna korist i svrha postojanja zla. Također, pokazuje se da
ono što se naziva zlom - gledano izdvojeno, u odnosu na neku posebnu pojavu kada se posmatra sa šireg aspekta, može biti dobro i korist, a ne samo zlo i šteta.
Ne smijemo previdjeti ni činjenicu da brojna zla koje mi danas svjedočimo jesu
proizvod našeg činjenja. Kur’an o tome kaže: Pojavio se metež i na kopnu i na
moru, zbog onoga što ljudi rade, da bi im On dao da iskuse kaznu zbog jednog djela
od onoga što rade, ne bi li se povratili. (Rum, 41) Kada im se kaže: “Ne remetite
red na zemlji!” – odgovaraju: “Mi samo red uspostavljamo!” (El-Bekare, 11) I ne
slušajte naredbe onih koji pretjeruju, koji na Zemlji ne zavode red već nered prave.
(Eš-Šuara, 151)
Poslanik, s.a.v.a. kaže: “Kada čovjek krijući počini grijeh, isti će nauditi samo
njemu, a kada ga počini javno i u tome ne bude spriječen, taj grijeh će nanijeti
štetu svim ljudima.” Činjenica je da ljudi kako vrijeme odmiče gomilaju negativnu energiju, nastalu iz prkosa Božijim zakonima i prirodnom ustrojstvu,
koja uzima svoj harač i pravi tegobe stanovnicima Zemlje. Sve atomske probe,
bojni otrovi, osiromašeni uran, biogenetski eksperimenti, globalno zagrijavanje
i bezbroj drugih primjera svjedoče da smo potopljeni u suzama nevino ojađenih
ljudi, koji – gle čuda! – pripadaju istoj vrsti kojoj i mi pripadamo. Vjerujem da
smo ovim kraćim odgovorom uspjeli popuniti moguću prazninu koja je postojala u prepoznavanju postojanja onoga što nam se na prvi pogled baš i ne sviđa, ali
što Božijim proviđenjem ima razlog svoga postojanja, koji je itekako opravdan,
radi nas, a ne radi “koristi” koju bi nekakav bolesni um mogao vidjeti u Božijem
“računu”. Esselamu alejkum.
345
Fitret
1. Pitanje
Esselamu alejkum, poštovani šejh. Hvala Allahu, dž.š., i neka je Njegov mir i spas
na poslanika Muhammeda, njegovu časnu porodicu i sve one koji ih vole. Pročitao
sam Vaše djelo Bit Islama i moram priznati da mi je sjelo ko mehlem na ranu. Pitanje: U navedenom djelu na 153. stranici iznosite dvije osnovne definicije fitreta
i navodite 30. ajet iz sur Er-Rum. Ispod navedenog ajeta navodite: Šta je to čista
vjera. Na strani 20. navodite 172. ajet iz sure El-A’raf. Da li ovaj ajet objašnjava bit
fitreta, odnosno da li je to ta supstanca kako kažete na 153. strani?
2. Pitanje
Esselamu alejkum, svakome ko je za selam. Moje pitanje je ponovo u vezi sa fitretom. Naime, kada insan zađe u zrelije godine života on se rado sjeća djetinjstva,
rado se sjeća raznoraznih detalja i doživljaja, pa mu se čini kao da je u nekom
drugom svijetu. Znači li to da ga dotični događaj kojeg se prisjeća ustvari vraća u
stanje fitreta? I ako vraća, da li je to pogodan trenutak da se onima koji ne drže
do vjerskih principa pokuša ukazati na nužnost povratka prirodnoj vjeri, odnosno
islamu? Koji bi redoslijed primjera bio najbolji da se iskoristi dati trenutak.
Odgovor
Pitanje sjećanja na događaje iz razdoblja djetinjstva veže se za apstraktnu
zbilju koja se naziva znanje. Različit i višestruk broj činilaca u životu djeluju na
takav način da čovjek na te stvari ne obraća pažnju te i da ih na neki način smetne s uma i pohrani duboko u bazu podataka koju nosi u svojoj svijesti. Nekad
određeni događaji potaknu taj apstraktni potencijal, koji se odjednom pojavljuje
poput čistog dragulja sakrivenog u srcu čovjekove zbilje.
To što kažete da se čovjek u takvom stanju vraća svojoj prirodnoj vjeri i predaje se Istini, možemo do određene mjere razumjeti ukoliko obratimo pažnju na
razgovor koji teče između Poslanika i njegovog ashaba.
346
Došao je neki čovjek kod Poslanika i obratio mu se riječima: “Tišti me moja
dvoličnost, plašim se toga da nisam vjernik, nego licemjer. Poslanik ga upita odakle
mu takav stav i osjećaj u vezi sa samim sobom. Čovjek odgovori: “Kada sam u tvom
prisustvu i kada govoriš o zbiljama i istinama vjere, u meni se budi osjećaj radosti,
čilosti, poleta, jakog vjerovanja i ljubavi prema duhovnosti. Međutim, samo što te
napustim i vratim se svakodnevnim životnim poslovima, sve to zaboravim i u meni
nema ništa od onog stanja. Zar to nije jedna vrsta licemjerja?” Poslanik mu reče:
“Ne, to nije licemjerje, već se tiče uzdizanja i spuštanja duša. Kada ste sa mnom i
kada ja govorim o duhovnosti, zbiljama i istinama uzvišenih svjetova, vaše se duše
uspinju i povezuju sa tim uzvišenijim svjetovima. Međutim, kada odlazite svojim
kućama i kada se posvetite običnom životu, duša se spušta i vi se vraćate u svoje prijašnje stanje. Kada biste samonadzorom uspjeli očuvati ono stanje koje dobijete kada
ste sa mnom, mogli biste vidjeti i meleke, i sa njima biste se mogli grliti.”
Dakle, kada je riječ o stepenima duše, podsjećanje ili zaboravljanje su povod
različitih stanja i posljedica za čovjeka.
Čovjek u zrelim godinama nema u sebi bujicu strasti, tjelesna snaga je istrošena, sabrana su ogromna iskustva. Velik broj nada i želja otišle su i izgubile se.
U mnogo se stvari razočaralo. Zato se čovjek vraća fitretu željnom Boga. U tom
stanju osjeća da jedina zbilja na koju se može osloniti, pouzdati i koja je vječna
jeste samo i jedino Bog i slijeđenje Njegovih zakona. Ovaj osjećaj i shvatanje su
izvanredno vrijedni kao okolnost i kao trenutak. Zapravo, suština tevbe je upravo
u tom trenutku, da čovjek shvati svoje greške i da poželi da se vrati svome fitretu.
Zato se u dovi Šaptanja pokajnika od hazreti Alija ibn Husejna Sedžada kaže:
O Bože moj, grijesi koje sam učinio navukli su na me odoru poniženja. Udaljenost
od Tebe ogrnula me je pokrivačem bezizlaznosti. Srce mi je umrtvila veličina mog
prestupa. Pa oživi ga, povratkom Tebi, o željo mojih nada, jedino nastojanje moje,
krajnji cilju mojih želja. Bože moj, tako mi Tvoje Veličine i Dostojanstva, osim Tebe
nemam nikog ko bi mi oprostio i ko bi mi nadoknadio moje propuste. Pa, ako me
otjeraš sa Svoje kapije, kod koga da utočište potražim?
Ovo su molitve Božijih ugodnika i evlija koje čovjeka dovode ukorak sa fitretom željnim Boga.
Što se pak tiče najboljeg načina korištenja tog trenutka, odgovorit ćemo ponovno predajom od Poslanika, s.a.v.a.: “Znajte da u danima vaših života ponekad pušu povjetarci Božije milosti, budite svjesni i obazrivi i uhvatite ih, nemojte im okretati lice.”
347
Dakle, obazrivost i samonadzor, ozbiljnost i upornost u očuvanju tog stanja
predstavljaju jedan od najvrjednijih puteva i načina koji se mogu iskoristiti i
njima se uputiti.
3. Pitanje
Koji su izvori kufra po akaidskom učenju ili odakle da ljudi ne vjeruju u Boga,
pored toliko dokaza u prirodi, pored misaka i fitre?
Odgovor
Riječ kufr gradi se iz korijena kefere, u značenju pokrivanja nečega. Riječ kufr
i kafir koristi se za čovjeka koji nešto svjesno poriče i pokriva. Sa stanovišta osnova islama, kad god čovjek porekne jednu od sljedećih istina, on je nevjernik:
– Bog,
– poslanstvo poslanika,
– proživljenje i Sudnji dan.
Da, ukoliko zaniječe neki od stupova vjere, tako da se to nijekanje vrati na
poricanje poslanstva, to je također nevjerstvo.
Međutim, nisam razumio šta ste željeli kazati za povezanost kufra sa svijetom
misaka i fitretom.
U svakom slučaju, sa islamskog stanovišta kufr se temelji na svjesnom poricanju jednog od tri navedena načela, bilo da je to poricanje izravno ili posredno,
nema razlike.
Da Allah sačuva sve nas i sve ljude od zla nevjerstva i opasnosti skretanja sa
Pravoga puta i robovanja Bogu, zbog toga što nevjerstvo u stvarnom i istinskom
značenju predstavlja izlazak čovjeka iz okvira čovječnosti.
348
Meleci, džini i šejtani
1. Pitanje
Esselamu alejkum, uvaženi profesore, Vama i Vašem timu. Imam jedno kratko pitanje ili možda dva, samo bih volio da mi što prije odgovorite ako ste u mogućnosti, jer raspravljamo upravo ovih dana o ovim i sličnim detaljima naše lijepe vjere.
Prvo pitanje: Zašto se u namazu uči etehijjat, salavati i zašto se predaje selam na
desno i lijevo i da li se mora i lijevo predavati selam, jer Džibril je bio s desne strane
koliko ja znam, ali želim da mi pojasnite, pa da više nikoga ne moram da pitam.
Drugo pitanje tiče se meleka, a glasi: Da li su svi meleci Ademu učinili sedždu
ili su to samo zemaljski meleci koji su morali sedždu činiti, ili da li su meleci poput
Džibrila, Mikaila, Israfila, Azraila učinili Ademu sedždu? Da li je Iblis bio u ravni
sa ovom vrstom meleka, jer se kaže da je bio hodža melecima?
Sva ova pitanja su zato što se veoma malo zna o melecima i veoma malo ljudi
zna o njima, a Vaši učitelji znaju, tako da sam siguran da znate.
Još jedno pitanje za danas: Kako to da su meleci znali sta će se dešavati na Dunjaluku kada Allah dž.š. stvori Adema, pa su kazali: Zar ćeš stvoriti nekoga da krv na
Zemlji proljeva i zulum i nered čini itd. Kako su meleci znali o ljudima ove stvari i
šta se može dešavati na Zemlji, ako je ljudi nastane? Da li im je Allah dž.š. pričao o
ljudima? Zaista me zanima odakle im znanje o ljudima prije stvaranja Adema, a.s.?
Hvala Vam unaprijed, sa željom da se što prije vidimo.
Odgovor
U vezi s prvim pitanjem ukazat ću Vam na dvije stvari.
A. Filozofija propisa i ibadeta
Sasvim je očita činjenica da svi propisi obuhvataju korist ili štetu, na temelju
čega postaju obavezni ili zabranjeni, jer je korijen svih vjerskih propisa čovjekov
fitret. A fitret, ustvari, predstavlja vrstu i kvalitet stvorenosti. Ako zrno bude
posijano u zemlju, pa nikne i izraste u moćno stablo koje obilno daje plodove,
taj učinak je dokaz da je u procesu odrastanja bio prisutan određeni niz prirodnih činilaca, tj. ispravnost i potpunost sjemenke, plodnog zemljišta, vode,
zraka i svjetlosti, koji su pomogli da sjemenka nikne i odraste. Ako ne nikne,
349
istruhnut će u zemlji, a u tom slučaju bit će jasno da je postojao određeni niz
prepreka koje nisu dozvolile nastavak procesa i životnog ciklusa koji se nalazio
pred sjemenkom.
Na potpuno isti način odvija se i čovjekovo duhovno izrastanje. Svaki propis
koji je vjera učinila obaveznim ili poželjnim pokazatelj je određenog niza - za
duhovni čovjekov život neophodnih koristi. Nekih od njih čovjek se ne može
proći, te je upravo stoga nešto obavezno činiti, a u nekim slučajevima riječ je o
propisima koji nisu obavezni da ih se ne smije proći, već ih je poželjno (sunnet)
činiti. Isto tako, ukoliko je neko djelo označeno kao haram (strogo zabranjeno),
to znači da ono u sebi nosi neku ozbiljnu prepreku na putu napretka i usavršavanja ili pojedinca, ili društva, zbog čega i jeste zabranjeno. Nekad je riječ o prepreci koja nije tako kobna po nastavak duhovnog života, koji će biti usporen, ali
ne i ugašen te se, usljed toga, takvo djelo uzima kao mekruh (pokuđena stvar).
A ukoliko u nečemu ne bude bilo nikakve obavezne ili preporučene koristi ili, s
druge strane, ne bude nikakve štete koja se mora izbjeći ili one koja nije kobna,
onda je djelo označeno kao mubah i čovjeku je dato na volju hoće li ga izvršiti
ili neće.
Želimo li navedeno pretočiti u primjer, možemo reći sljedeće: da bi čovjek
postao vrhunski hrvač, mora ga trenirati vrhunski trener. Da bi trener od njega
načinio izdržljivog i jakog sportistu, propisuje mu određene vježbe i napore koji
su obavezni (nazovimo ih farzovima). Bez njih nema ništa od pobjede na takmičenju. S druge strane, zabranjuje mu određene radnje, pokrete, istupe i vrste
hrane, jer ukoliko bi bilo šta od toga provodio, poništio bi učinke obaveznih
vježbanja. U tom slučaju ponovo ništa od uspjeha na takmičenju. Dakle, svaka
vježba ili svaka zabrana koju propiše trener nosi sa sobom povode postizanja
koristi ili izbjegavanja štete, jer trener dobro zna šta stoji kao prepreka na putu
postajanja vrhunskim sportistom, a šta na tom istom putu pomaže. Međutim,
prava obaviještenost čovjeka koji trenira o pravilima/propisima moguća je samo
u dva slučaja: jedan je da djelatno isproba sebe tako što će učestvovati na takmičenju, kada će mu postati jasno čemu zabrane a čemu naredbe, ili da se drži profesionalnog trenera i da od njega stiče znanje o tome kako se postaje šampion,
što će vremenom i shvatiti.
S obzirom na rečeno, uvaženi brate, ono u vezi s čim je neophodno steći
znanje o razlozima i suštinama jesu tri načela koja grade vjeru: tevhid, poslanstvo i proživljenje. Ako želimo biti monoteisti, sasvim je izvjesno da trebamo
350
na temelju dokaza znati zašto Bog postoji. Dokaze Božijeg postojanja trebamo
poznavati u granicama svojih moći. Trebamo znati dokazati da je čovjek koji za
sebe tvrdi da je poslanik od Boga zaista poslanik i da je donio Objavu koju nam
želi saopćiti te šta on, zapravo, nama poručuje. Ukoliko ne budemo poznavali
dokaze, razum će nas prekoriti bilo šta da činimo: bilo da slijedimo ili da odbijemo takve stvari. Upravo na temelju iznesenog, neophodno je da svaki poslanik
ima i nešto što se naziva mudžizom (čudom), kako bi putem nje dokazao da su
mu tvrdnje istinite. A upravo u ovom pogledu mudžiza našeg Poslanika razlikuje
se od mudžiza prethodnih poslanika. Oni su Knjigu s kojom bi došli i propise
koje bi donosili potvrđivali mudžizama. Dakle, oni bi objašnjavali propise, a
zatim, da bi ih potvrdili i dokazali, Božijom dozvolom činili čuda, poput Ibrahimove, a.s., mudžize da ga vatra nije pržila, Isaovog, a.s., oživljavanja mrtvih,
Musaovog, a.s., štapa koji je postajao zmija i sličnih pojava koje su predočene u
Časnom Kur’anu, predajama i povijesti.
Međutim, kod poslanika Muhammeda, s.a.v.a., propisi i mudžiza su jedna
stvar. Riječ je o znanju i obaviještenosti koje predstavlja Časni Kur’an. Dakle,
ista ona stvar koja donosi naredbe i propise je i mudžiza.
Čemu ova razlika između poslanika? S jedne strane svi poslanici, a s druge
strane samo jedan Poslanik? Odgovor je jasan. Poslanik Muhammed, s.a.v.a.,
posljednja je karika u nizu poslanstva tako da nakon njega više nema poslanika,
mudžiza ni objave do kraja svijeta. Kada njegovi propisi u isto vrijeme ne bi bili
i čudo, tj. kada ne bi bili iz kategorije znanja, zbog čega i jesu vječni i u svakom
vremenu ozbiljno prisutni na naučan način, u tom slučaju bili bi samo povijesna
činjenica. Bila bi to samo priča koja se prenosi s koljena na koljeno i bilježi u
povijesnim spisima.
Postavlja se pitanje koji će razum i svijest temelje svoga života graditi na
jednom povijesnom kazivanju. Danas su i judaizam i kršćanstvo dužnici islamu
i Kur’anu. Da Kur’an sasvim očito nije naveo čuda poslanika, to bi značilo da
danas milijarda i po ljudi, muslimana nikad ne bi vjerovalo da su ti poslanici
takvo šta radili. Sve ove razlike u ibrahimovskim religijama postoje upravo zbog
toga što su mudžize samo povijesne predaje, a ne postojeće i prisutne zbilje.
Kada Kur’an ne bi bio Poslanikovo mudžiza, koja je vječna zbilja, takva da se
svakodnevno otkriva sve veći broj dokaza koji potvrđuju njenu nadnaravnost i
blještavilo, zbog čega njeni propisi postaju jasniji, nikada ne bismo mogli očekivati da povijesne predaje dokažu poslanstvo. Zbog toga, u samom islamskom
351
ummetu svaki zakon i presuda koji se vežu za nešto mimo Kur’ana dovode do
razlika, tako da svaka skupina samo sebe smatra vjerodostojnom, a ukoliko postoji jedinstvo, to je zahvaljujući blagodati Kur’ana, jer je Kur’an vječna i trajna
mudžiza.
Isto tako moramo na temelju činjenica dokazati pitanje proživljenja i kao
takvog ga prihvatiti.
Kada prođemo ova tri načela, moramo se pokoriti naređenjima. Ako nam
trener, učitelj i Poslanik čovječnosti – za čije poslanstvo imamo dokaze i čiju
mudžizu držimo u rukama – naredi da nešto činimo ili nam zabrani, mi znamo
da ga trebamo poslušati zato što on zna i zato što je povezan sa svijetom skrivenog. Ukoliko sam ukaže na korist nekog propisa, mi to prihvatamo. Isto tako
prihvatamo ukoliko nam ukaže na razlog zašto je nešto zabranjeno ili nepoželjno
i stoga ne činimo ta djela. Ukoliko ne ukaže, mi trebamo ili djelatnim provođenjem tog propisa i iskustvom shvatiti razloge, ili se odlučiti da postanemo znalci
u teologiji. U suprotnom, nije moguće da prodremo u filozofiju propisa i razloge
naredbi i zabrana. Ove dvije stvari koje sam naveo kao puteve shvatanja propisa
i filozofije vjere mogu se shvatiti uvjetno, ali ne i na apsolutan način, jer je teren
života čovjekovog bića jako širok. Tu su svjetovi prije materijalnog svijeta, tu su
svjetovi nakon materijalnog svijeta, a tu je, konačno, i ovaj naš tekući materijalni
život i propisi koji su nam obavezni ili zabranjeni, a povezani su i sa svjetovima
prije i sa svjetovima nakon ovoga svijeta. Pronalaženje vrste ovih veza je veoma
teško i velik broj istaknutih učenjaka to jednostavno ne može učiniti, pa šta tek
nama ostalima preostaje. To je slično čovjeku koji uđe u apoteku punu lijekova
i poželi od prodavca lijekova saznati sve podatke o sastavu, indikacijama, načinima upotrebe, kontraindikacijama, međusobnom nepodudaranju lijekova i
sve ostale činjenice koje se vežu sa sve lijekove u apoteci. To je, jasno, nemoguć
zahtjev.
Iz tog razloga nikad ne treba ići tragom pitanja poput: Zašto se u namazu uči
salavat, zašto se okrećemo prema Kabi, zašto imam treba biti ispred džemata, šta
bi bilo da je imam iza džemata, zašto da postimo u Ramazanu, zar svi mjeseci
nisu Božiji mjeseci itd., jer ovo čovjeka odvodi daleko, a slabim obavijestima
koje posjedujemo jedino što će nam se dogoditi jeste lutanje u beskrajnom okeanu vjere i filozofije propisa. Svakako, u vezi s Božijim svojstvima, imenima i
Stvaranjem treba razmišljati, pitati, umovati jer je to i poželjno i daje plodove.
Treba istraživati koliko god se može o Poslaniku. Koliko god možeš, istražuj
352
njegovu mudžizu, tj. Kur’an, poput ronioca predaj se talasima tog ogromnog
nesagledivog mora, idi u njegove dubine i pronalazi njegove neprocjenjive dragulje. Razmišljaj o proživljenju, o Onom svijetu, njegovoj beskonačnosti, blagodatima. Razmišljaj noću, kada si sam, isto tako i danju istražuj, pitaj. Sasvim
sigurno da će to uroditi plodom a i, kako sam kažeš, ova lijepa vjera pokazat će
ti takve ljepote da se, osim u nju i njene uzvišene poruke, ni u kog drugog ne
zaljubiš.
Kada shvatimo vjeru i kada se u nju zaljubimo, shvatit ćemo da volimo sav
stvoreni svijet, a tada ćemo spoznati koliko je život vrijedan, uzbudljiv, lijep,
koliko propisi nose privlačne draži, koliko su divni i koliko se mogu voljeti.
B. Nemati filozofije – i to je filozofija
Druga stvar u vezi s filozofijom propisa koju kanim kazati jeste da mnoge stvari koje, formalno gledano, nemaju filozofiju, zapravo imaju najveću filozofiju.
Objašnjenje:
Mi živimo u svijetu prirode i materije. Suština materijalnog svijeta jesu sukobi
i suprotnosti. Tu je hladno godišnje doba, a nasuprot njemu je toplo. Ako postoji
desna strana, nasuprot njoj je lijeva. Ako ima život, s druge strane tu je i smrt.
Postoji onaj koji nije lijepa lica, ali nasuprot njemu je onaj s lijepim licem. Tu su
mladost, energija i čilost. Nasuprot njima su starost, iznemoglost i umor. Sve to
je prisutno da bi život stigao do cilja zbog kojeg je i stvoren. Vjera i njeni propisi
također posjeduju ove odlike. Ako postoje rat i džihad, nasuprot njima su mir,
milost i milosrđe. Ako se preporučuje racionalnost, tu su i osjećanja. Razum traži
dokaze i suhoparan je, a emocije ih ne traže jer imaju povodljivu prirodu i odmah
padaju pod uticaj pojava koje su im privlačne. Ako je tu majčino krilo, pored nje
je i strogi očev razum da bi dijete bilo odgajano na uravnotežen način.
U svakom slučaju, neshvatanje ili nenavođenje filozofije nekih propisa, a naređivanje da se oni provode može biti filozofija i dokaz u svrhu ispitivanja, što je
jedan od nesumnjivih zakona Stvaranja i religije. Imajte u vidu da ne želim reći
kako se ne treba kretati za filozofijom i suštinom propisa. Napokon, u samom
Kur’anu i u predajama ukazuje se na filozofiju nekih propisa, poput promjene
kible, čija filozofija je bila test i ispit. Post je radi sticanja takvaluka. Veliki svjetski kongres koji se održava svake godine – Hadž, kako to Kur’an kaže, jeste zbog
sticanja koristi i Dunjaluka, i Ahireta, te radi jedinstva islamskog svijeta. Isto je
i sa ostalim propisima.
353
Želim kazati da umjesto da se krećemo prema grančicama i lišću ovog ogromnog stabla, obratimo pažnju na korijen i na načela. Bude li korijen stabla imao
nedostataka i manjkavosti, bez obzira koliko čistili lišće i grančice, jednoga dana
ćemo vidjeti kako se drvo osušilo i kako su lišće i lijepi behar požutjeli i opali.
Međutim, ako je korijen zdrav, jednoga dana iz njega će izrasti lišće i behar,
otpast će sve što je višak i suho, a stablo će odisati ljepotom i davati plodove.
Dakle, temelje poput Kur’ana, logike vjere, načina vjerskog života, društvenih
pitanja, izričitih propisa i stotine drugih stvari treba s pažnjom istražiti i što bolje
shvatiti, pitati, riješiti prigovore i nedoumice, da bismo ga učinili plodnim kako
bismo se i sami mogli njime koristiti.
Kada se kaže da je Džibril bio s desne strane – znajte da su takvi izrazi desno,
lijevo, gore, dolje i sl. samo da bi nam se približilo značenje, a ne zbog toga što
je zaista bila u pitanju desna strana, kako je mi razumijemo u svijetu materije,
jer svijet meleka nije kao svijet prirode i materije. Gdje god nema materije, tu
smjerovi jednostavno nemaju nikakvog smisla. Da li za misao koja se nalazi u
Vašem umu možemo kazati da se nalazi na desnoj ili lijevoj strani uma i da je
toliko i toliko teška? Naravno da to nije moguće, jer je misao apstraktna. Predočimo li u umu sliku neke stvari, možemo kazati u poređenju s vanjskim svijetom
gdje joj je desna i lijeva strana, i to opet doslovno kao umsko određenje, a ne
sa materijalnom primjesom. Misao koju imate u umu ne možete proslijediti
nekome, osim na dva načina: (1) da vaš sagovornik posjeduje nadnaravne moći i
vidi vaše misli, ili (2) da misao pretočite u okvir riječi, izgovorenih ili napisanih,
i da je takvu ponudite. A kada o ovome razmislimo, shvatamo da riječi - bilo izgovorene, bilo napisane - nisu naš cilj, već su samo ogledalo, posredstvom kojeg
prenosimo značenja zamisli.
U vezi s nebeskim propisima i pitanjima onostranog, stvari stoje isto ovako:
Kur’an riječ Istine pretače u primjer moćnog stabla koje ima korijen duboko u
zemlji, a grane visoko na nebu, a i Vi i ja znamo da islam predstavlja određeni
broj vjerovanja koja se nalaze u umu, u mislima, određeni broj moralnih osobina, koje se nalaze u našim dušama i ogledalu postojanja, te niz ibadeta, koji
imaju poseban vid i oblik. Kako su oni slični drvetu? Međutim, da bi se jedna
zbilja koja nije materijalna predočila nama koji smo materijalni, nema druge već
da se iskoristi primjer. Zato Kur’an kaže: To su primjeri, navodimo ih ljudima
da bi oni razmislili. (El-Hašr, 21) Kada se obrati pažnja na rečeno, odgovori na
brojna pitanja postaju jasni sami po sebi.
354
U vezi s drugim pitanjem:
Ono što nam Kur’an daje do znanja jeste da su svi meleci učinili sedždu: I
učiniše sedždu svi meleci skupa (El-Hidžr, 30), ili: Pa učiniše sedždu meleci, svi
zajedno (Sad, 73), iz čega vidimo čak i potvrdu jer nije samo rečeno kulluhum
(svi oni), već i edžme‘în (svi skupa). To znači da su i Džebrail, i Israfil, i Mikail
učinili sedždu. U načelu, zemaljski meleci nije ispravan izraz, jer su meleci
bića koja nemaju materijalno tijelo, a ono što nije materijalno nemoguće je
postaviti u mjesto. Meleci su nematerijalna, dakle apstraktna bića i oni ne
mogu imati zemaljski život. Svakako, ukoliko žele doći na zemlju i biti opaženi
putem naših materijalnih osjetila, moraju se smjestiti u tjelesni oblik, poput
meleka koji su došli hazreti Ibrahimu, Lutu ili bilo kojem drugom poslaniku.
Oni su na taj način poput čovjekove duše, koja je apstraktno biće, a mora
određeno vrijeme provesti na Dunjaluku, pa dobija tijelo putem kojeg stupa
u doticaj sa drugim tjelesnim bićima. Tako i meleci, ukoliko žele biti viđeni i
imati doticaj s ljudima, moraju se pojaviti u odjeći materijalnog tijela; u suprotnom ne mogu biti viđeni okom ili dotaknuti rukom. Zato, kada Džebrail
dolazi Poslaniku, samo on to zna, dok ashabi uopće ne znaju šta se dešava.
Svakako, Poslanik ga nije gledao materijalnim očima, već je Poslanik taj koji je
stupio u doticaj sa svijetom svetosti i apstrakcija i gledao je Džebraila drugim
očima i slušao drugim ušima.
Primjer:
Želimo li ovo potkrijepiti primjerom iz svakodnevnog života, sjetimo se
svojih snova. U snu vidimo sebe sa prijateljima, na divnoj plaži, negdje u
laguni, oko nas cvijeće, cvrkuću ptice, povjetarac nam ugodno pirka po licu,
kupamo se, pijemo lijepe napitke, pričamo sa prijateljima... Kada se probudimo, pričamo svojim prijateljima san. Od toga oni nisu ništa ni vidjeli, ni
čuli, ni osjetili, ni okusili. Zašto? Da li ih obmanjujemo? Ukoliko je istina,
zašto oni nisu vidjeli? Sasvim je sigurno da i mi govorimo istinu da smo sve
to vidjeli, a i oni govore istinu da ništa od toga nisu vidjeli, jer smo bili u dva
različita svijeta. Duša je bila u svijetu imaginarnog i očima druge vrste gledala
je sve pobrojane. A prijatelji su bili na materijalnom svijetu i ništa od toga nisu
vidjeli svojim materijalnim očima.
Dakle, izraz zemaljski meleci nije ispravan ni tačan, jer Adem, a.s., nije bio na
zemlji. Svi oni događaji dogodili su se u nematerijalnom svijetu.
Da li je Iblis bio u istoj ravni sa melecima?
355
Odgovor na ovo pitanje je odričan jer kur’anski ajeti razjašnjavaju da Iblis
nije od vrste meleka, iako je bio na tom svijetu, što je veoma duga priča. Što
se tiče stava da je on bio hodža melecima, i to je neispravno jer nije moguće
da ono biće koje je sa stanovišta egzistencijalne ravni niže od drugih bića,
bude njima predvodnik, budući da predvodnici u svijetu zbilje i apstrakcije
nisu poput predvodnika u materijalnom svijetu, gdje je riječ o relativnoj stvari
pa je moguće da jedna nezaslužna osoba dođe na čelo cijelog jednog društva.
Međutim, tamo se sve oslanja na zbilju egzistiranja i savršenstva, pa kao što je
nemoguće da nepismen čovjek postane učitelj pismenim ljudima sa stanovišta
znanja, već je uvijek učeni učitelj onom nepismenom, tako na Drugom svijetu
svako biće koje ima veće savršenstvo, u toj mjeri je zaduženo da bude predvodnik bića koja su ispod njega, a ta zaduženost predstavlja uređenje stvari, i
to stvaralačkih, a ne relativnih.
U vezi s trećim pitanjem:
U vezi s pitanjem otkud su meleci znali za prolijevanje krvi i širenje smutnji,
mišljenja komentatora su različita. Ali ono što se može tvrditi jeste da meleci,
usljed činjenice da su apstraktna bića i da su iznad vremena i prostora, u mjeri
svoga egzistencijalnog savršenstva, upoznati su sa prošlošću i budućnošću, jer egzistencijalno obuhvatanje stvari, poput duše čovjeka ili životinje koji upravljaju
tijelima, osiguravaju im potrebnu hranu i čine ih svjesnim opasnosti i prepreka
koje im prijete. Naprimjer, životinjska duša, pošto je na nižoj razini, ima obavezu rukovoditi tijelom samo sa fizičkog aspekta. A čovjekova duša, pored toga
što upravlja fizičkim i materijalnim procesima, zadužena je i za moralne aspekte
jer ova duša ima više potencijale nego duša životinja. Čovjekova duša ima potencijal razuma, emocija i osjećaja. Može analizirati i vršiti sintezu i upravo zbog
ove egzistencijalne širine u upravljanju čovjekovog tijela opremljena je višim i
boljim moćima i opažanjima. I meleci su takvi te neki, poput Džebraila i Mikaila, posjeduju veću moć i imaju stvaralačko predvodništvo nad skupinama drugih i, prirodno, obavještavaju o prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. Pored toga,
kada Uzvišeni kaže: Zaista ću na Zemlji postaviti halifu, meleci iz riječi Zemlja,
koja podrazumijeva materijalno, dolaze do tih obavijesti, jer materija u svojoj
biti ima suprotnosti i sukobe. Svuda gdje postoje sukobi i suprotnosti, mora
postojati i moć izbora. A gdje god se nađe mogućnost izbora, moraju postojati
istina i zabluda. Još hiljade drugih stvari koje proizlaze iz riječi Zemlja mogu biti
shvaćene.
356
Naprimjer, kada ste u prisustvu jednog univerzitetskog profesora koji
Vas pita: Šta studirate, a Vi mu, naprimjer, odgovorite: Fiziku, on odmah
zna u kojim stvarima ste specijalizirani i o čemu imate znanje, u kojim
životnim pitanjima nemate teškoća i šta Vas u životu muči, gdje se možete
uposliti, šta sve možete raditi i zna hiljade drugih stvari samo iz te jedne
riječi – fizika.
Tako je i riječ Zemlja, koju su meleci čuli, znajući šta ona predstavlja, dala
sve te obavijesti, jer su oni znali zbilju materije i šta ona sa sobom nosi. Isto tako,
kada bolesnik ode liječniku i požali mu se na ubrzan rad srca, ovaj će odmah
znati sve ono što tog čovjeka muči, kao što zna put i način liječenja spomenute
tegobe, jer dobro zna o čemu je riječ, zna koji su znaci, zna kakve su posljedice i
zna da li treba operacija, koja i kakva. Zna da on ne može disati sasvim prirodno,
dakle, ne može unositi dovoljnu količinu kisika, što znači da se ne smije zamarati, nositi teret, jer se brzo zadiše itd.
Jasno je da meleci nisu poput ljudi, da u jedno vrijeme znaju manje pa im je
potreban proces i vrijeme da bi stekli veći fond znanja zahvaljujući praksi i iskustvu. Njihovo savršenstvo je ozbiljeno njihovim stvaranjem i ono se ne mijenja;
ne povećava se niti se smanjuje. Na temelju ovih načela, Uzvišeni im na pitanja
o slavljenju, hvaljenju i veličanju daje odgovor o spoznaji i počinje sa temom:
I pouči Adema imenima svim. Dakle, njihovo pitanje je bilo ibadet, a odgovor
je bio spoznaja (ma‘rifet). A spoznaja se na Zemlji, gdje su sukob i suprotnosti,
događa postepeno i kroz određene procese. Svakoj stvari u kojoj postoji pokret,
moguće je povećanje. Meleci su istakli ravan krvoprolića i smutnje, što nije moguće uporediti sa ibadetom koji oni čine. Zato su i rekli: A Mi Te slavimo, hvalimo i veličamo. Međutim, Ademov ibadet je pomiješan sa smutnjom, tako da
je prirodno da smo mi (meleci) bolji i naš ibadet je vrjedniji. Božiji odgovor bio
je da pored ove smutnje i krvoprolića postoji druga vrijednost, mimo ibadeta, a
to je spoznaja. Pošto je ona postepena i dešava se čovjekovim izborom, on može
toliko napredovati da čak pretekne i vaše dato savršenstvo i da bude upoznat sa
zbiljama, pa da bude bolji od vas, a tada mu je i ibadet vrjedniji, jer ima veću
spoznaju, i putem te spoznaje penje se na sve veće i veće položaje, koje vama nije
moguće dosegnuti.
Nadam se da je Bog Uzvišeni pružio pomoć, pa da sam izvršio svoju dužnost
te da sam valjano odgovorio na pitanja uvaženog gospodina.
Također, vidi: Odgovor 2. u poglavlju Snovi,
357
2. Pitanje
Zanima me da li džini i šejtani mogu čitati ljudima misli, tačnije, kada se govori
o vesvesama, da li su šejtani u stanju uroniti u misli? Naprimjer, ako čovjek želi
uraditi nešto dobro, šejtan ga ometa u tome ili kad želi zlo, šejtan ga potiče. Ako
nisu u stanju čitati čovjeku misli, kako onda utiču na njega? Da li preko drugih
ljudi ili kako? Također, zanima me kada se u hadisu kaže “Šejtan kola čovjekom
poput krvi, stijesnite mu prolaze glađu” - da li to znači da je on u doslovnom smislu unutar čovjeka?
Odgovor
Odmah na početku, zahvaljujem Vam se na preciznosti u temi koja predstavlja jedno od najvažnijih pitanja u čovjekovom životu, a istovremeno je proglašena i najnevažnijom temom. Da bismo potanko razmotrili ovo pitanje, bilo
bi potrebno je da se napiše najmanje stotinu stranica kao odgovor. Ako želite,
drugom prilikom možemo ovo pitanje razmatrati iz raznih uglova. Ali, trenutno
ćemo se zadovoljiti općim pregledom, te ću Vam navesti nekoliko primjera, s
nadom da će biti i za mene, i za Vas, i za ostale čitaoce od koristi, ako Bog da.
1. Šejtan s našeg stanovišta
Sa stanovišta nas ljudi, šejtan ima značenje bezvrijednog stvorenja, uzrok
je zla i nesreće, zaslužuje da se nekoliko puta u toku dana i prokune. Proklet
je i od Uzvišenog Boga zbog nečinjenja sedžde hazreti Ademu, a.s., te je
udaljen iz Božije blizine. On se naljutio zbog ove Božije odluke te je odlučio
da se osveti tako što će sinove Adema, a.s., navoditi na pogrešan put i zajedno sa sobom ih uvesti u utrobu Vatre. On je istrajan u ovoj svojoj namjeri,
koju i dan-danas provodi. Zato, šejtan je s našeg stanovišta stvorenje čije
postojanje nije ništa do zlo i nesreća. Zato se ponekad ozbiljno ili čak u šali
upitamo: Zašto je Allah stvorio šejtana? – kao da je u Allahovom stvaranju
nastala greška.
2. Šejtan sa stanovišta Kur’ana
Ako bismo željeli da shvatimo filozofiju postojanja šejtana i da se u Stvaranju
nije dogodila greška, potrebno je da ovu raspravu poduhvatimo dublje, kako
bismo shvatili koliko je poredak Božijeg stvaranja tačan i proračunat i da je postojanje šejtana jedno od niza nužnosti Kreacije.
358
a. Sva stvorenja su dobra
Moramo znati da je svako stvorenje - samim tim što je stvorenje, osim
ako ćemo ga uporediti sa drugim stvorenjima - po sebi dobro i blagodat.
Znači, ako stvorenje nije dobro, neće biti ni stvoreno. Zbog toga je sigurno
i jasno da je postojanje šejtana poput postojanja drugih stvorenja, dobro i
korisno. I nema nikakvog razloga da ga iz ovog racionalnog i filozofskog
pravila izuzimamo.
b. Zlo je nepostojeća stvar
Ako zlo i štetu racionalno razmotrimo, uvidjet ćemo da se zlo i šteta vraćaju
nepostojanju. Naprimjer, mi zmiju i škorpiona smatramo zlom, jer će njihov
ugriz uzrokovati nanošenje štete našem zdravlju, pa i našem životu. Znači,
uzimajući u obzir zmiju i škorpiona u ovom svijetu oni su korist i dobro, ali
kada ih upoređujemo sa sobom i našim zdravljem i životom koji je u opasnosti
nakon njihova ugriza, smatraju se zlom. Sam Kur’an ove dvije filozofske i racionalne osnove potvrđuje govoreći: On je Bog Koji sve što stvara lijepo i dobro
stvara. (Sedžda, 7)
Dakle, šejtan, zmija, škorpion, smrt, bolest – koji su stvorenja Ovoga
svijeta – Božije su djelo, a svako Božije djelo je lijepo i dobro. Uzvišen neka
je Allah, Gospodar svjetova! (A’raf, 54), što znači, da je odgoj svih stvorenja
i upravljanje Ovim svijetom u rukama Uzvišenog Allaha. Pa su tako šejtan, zmija, škorpion, i sl. pod odgojem i Uzvišenog Gospodara: i ne postoji
nikakvo stvorenje što Ga ne veliča, hvaleći Ga; ali vi ne razumijete veličanje
njihovo. (Isra, 44) Prema ovom ajetu, sva stvorenja, pa čak i šejtan, u stanju
su veličanja i hvaljenja Uzvišenog Boga i nije moguće da on bude izuzet iz
ovog zakona stvaranja.
Znači, sva stvorenja su u prvom redu Božije djelo, a Božije djelo je lijepo
i dobro. Kao drugo, sva stvorenja su pod odgojem i obrazovanjem Uzvišenog
Boga, a upravljanje svijetom i stvorenjima je u Njegovim rukama i Njegovoj
vlasti i snazi. Kao treće, sva ta stvorenja slave i hvale Gospodara, iako mi ne
razumijemo to njihovo slavljenje i veličanje.
Mevlana kaže:
Ako ti se otvore oči prema skrivenom svijetu,
Tada će sve čestice s tobom podijeliti tajne.
Govor vode, govor zemlje i govor gline,
Dostupni su osjetilima srčanih ljudi.
359
Riječi čestica u svijetu skrivenom,
Pričat će s tobom danju i noću.
Mi čujemo, vidimo i razumijemo,
Sa vama prekrivenim mi smo ugašeni.
Iz mrtvila krenimo ka duši, pa duša postanimo,
Žubor dijelova svijeta počujmo.
Ako bismo šerijatskom usredsređenošću uspjeli otvoriti oči prema skrivenom
svijetu, uvjerili bismo se da bi svi dijelovi svijeta postali naši sagovornici.
Ako biste imali čisto srce, poput onih koji ga posjeduju, čuli biste govor
vode, zemlje i gline.
Oni govore tajnovitim jezikom u svijetu: Mi vidimo, čujemo i shvatamo. Ali,
budući da niste od onih kojima je povjerena tajna skrivenog svijeta, lišeni ste
takve mogućnosti.
Da, ako bismo izašli iz životinjskoga stanja, te ako bismo krenuli ka Bogu,
Koji je Duša Kreacije i Istina svijeta, opazili bismo usklike hvaljenja svih stvorenja. Prema tome, u nama je nedostatak, a nije upitna činjenica da oni ibadete.
3. Povezanost svih dijelova Svijeta jednih sa drugima
Znamo da je svijet, i pored svoje veličine i prostranosti, jedna uvezana cjelina, čiji dijelovi vrše međusobne uticaje. Njegovo djelomično upotpunjavanje
ima uticaj na sve dijelove, a i njegovo djelomično kvarenje i narušavanje također
ima posljedice po sve dijelove. Ako biste samo jednu dlaku snažno iščupali iz
tijela, bol biste osjetili cijelim vašim bićem. Ako stavite zalogaj hrane u usta, njen
okus ćete osjetiti u potpunom značenju.
4. Različitost uvjeta ostvarivanja
S druge strane, ako bi dijelovi svijeta bili potpuno isti, ne bi postojala ni mogućnost da se svijet stvori. Te razlike su uzrok i uslov stvaranja svakog složenog
bića. Stolica, sto ili krevet postoje jer je drvo različito oblikovano, u protivnom
– ako postavite stotine potpuno istih dasaka, nećete tako moći napraviti ni stolicu, ni sto. Uzmite kao primjer cvijet ili jednog čovjeka ili bilo šta drugo, vidjet
ćete da je raznolikost boja, veličina, debljina uzrok razlikovanja stvari. Božija
mudrost iziskuje stvaranje jednog svijeta. A stvaranje svijeta kao potrebu svoga
bitka zahtjeva različitost stvorenja, i u nesavršenosti, i u savršenstvu, kao i u posjedovanju viših i nižih stepena.
360
5. suprotnost je uzrok usavršavanja
Kada suprotnost ne bi postojala u svijetu, tada ni savršenstvo ne bi imalo svoj
značaj. Krećemo se prema nečemu jer osjećamo da nismo savršeni, a da bi smo
se usavršili, moramo dospjeti do određenih stvari. Osjećamo potrebu za vodom,
hranom, bračnim supružnikom, djecom, znanjem, ljepotom, opstankom, i zato
se veoma trudimo da se riješimo nedostataka i da krenemo prema savršenstvu.
Dakle, ako u stvorenom svijetu - i pored svih loših osobina koje su vidljive
- ne bi postojali zlo, nedostaci, slabost, bol - sigurno ne bismo našli ni jedan
primjer ni dokaz dobra, savršenstva, snage i ugodnosti.
Ja sam ona nula koja nema vrijednosti nikakve,
Ali sam zapovjednik stotina i hiljada.
Nula je u brojnom smislu ne znači ništa, ali broj deset nastaje na osnovu ove
bezvrijedne nule, a na osnovu nje postoje i stotina, i hiljada, i milion. Nedostaci
uzrokuju savršenstvo, a slabosti snagu. Kao što bi rekao profesor Mutahari, r.a.,
lijepe osobe su dužnici onih ružnih. Jer da ne postoji ružnoća, tada ni ljepota ne
bi imala značaj. Zato su potreba jednog poretka koji se kreće ka usavršavanju - i
nedostaci, i slabosti, i bolesti.
Ako u svijetu oko nas ne bismo imali primjere tegoba, grijeha, ružnoće i zla tada
ne bi bilo moguće da shvatimo sreću, poslušnost, ljepotu i dobrotu i da se krećemo
ka njihovom pronalaženju. Da nije Dunjaluka, Ahiret ne bi imao značaj. Da nije
svega navedenog, ne bi bila stvorena ni društva. Da nije društava, ne bi bilo ni poslanstva. Znači, zamišljanje da nema nekog od stvorenja svijeta Kreacije je jednako
zamišljanju nepostojanja tog svijeta. Kao posljedica, da ne postoji šejtan, ne bi postojao ni svijet ljudi, pa je tako i postojanje šejtana jedna od glavnih osnova svijeta.
a. Odnos šejtana prema Pravom putu
Kur’an veoma lijepo govori o šejtanovom stepenu i vrijednosti njegovog postojanja prema Pravom putu i stazi Istine, a to je 16. ajet sure Ea’raf, gdje stoji:
Reče: “Zato što si odredio pa sam u zabludu pao, kunem se da ću ih na Tvom Pravom putu presretati”, tj. presretat će ljude sa krajeva Pravoga puta. Kada put biva
putem? Kada ima obje strane. Put koji nema obje strane ne može biti put. Ovim
mjesto šejtana u pogledu Stvaranja i stvarnosti postaje očito. A kada mislimo da
je šejtan u poretku Stvaranja neka greška, koja nije ni trebala biti stvorena i kada
se pitamo šta je filozofija stvaranja i postojanja šejtana – to proističe iz našeg
neshvatanja i nedostatnog razmišljanja o Stvaranju i o Mudrom Kur’anu.
361
b. Mjesto djelovanja šejtana
Iz plemenitih kur’anskih ajeta da se razabrati da je bojno polje šejtanovog djelovanja omogućeno posredstvom čovjekove moći opažanja. Šejtan prilazi putem
osjetila i na taj način usmjerava čovjekove misli. Kada misli prestanu raditi, prikazuje lijepim stvari koje u stvarnosti stvorenog svijeta nisu lijepe. Zato Kur’an kaže:
prikazao im je loša djela njihova lijepim. (Tevba, 37) To je slično prehlađenoj osobi
koja ne može da osjeti raznovrsne mirise, ili osobi koja ima smetnje u vidu, pa
umjesto jedne osobe vidi dvije. Znači, kao što naša moć vanjske percepcije, tj. čulo
vida, čulo sluha, čulo dodira, čulo mirisa i čulo okusa, zbog neke bolesti gube mogućnost shvatanja i opažanja, isti slučaj je i sa unutrašnjom percepcijom: na razini
razuma i srca, koji se posredstvom šejtanskih došaptavanja razbole, vide kao dobro
ono što je zapravo loše i obratno. Dakle, šejtanova snaga je u napadu na čovjekove
misli i na njegovo srce, i to kroz osjećanja poput ljutnje, srdžbe, radosti ili strasti.
Ili nelogično smilovanje i beznačajna nadanja, ili strah bez razloga. Šejtan prilazi
ovim stazama, te zatvara oči, srca i misli za stvarnost.
Prisila koja je proizvod slobodne volje
Pitanje na koje također treba obratiti pažnju jeste prisiljavanje koje je prisiljavanje slobodne volje i izbora. Osoba mora biti odgovorna prema pitanjima koja su
izvan njegove snage i moći, ali su posljedica njegovih neispravnih izbora.
Pojašnjenje
Čovjek u svome društvenom, vjerskom i misaonom životu ima dvije vrste
dužnosti, koje ga prisiljavaju na odgovornost. Prve dužnosti su primarne, kao
određene kazne za prekršene društvene zakone, i to u skladu sa svakom osobom,
tako da je u stanju da ih i isplati. Međutim, čovjek nekad pogrešnom odlukom
napravi neki prekršaj koji predstavlja veći teret, takav da ne može jamčiti da će
ga biti u stanju isplatiti. U svakom slučaju, ova osoba je sa stanovišta zakona i
svijesti naroda osuđena, jer je djelo počinila svojom voljom.
Kada je riječ o vjerskim pitanjima, ovaj zakon se izvršava, šejtan kao jedna
nužnost ima pristup našim mislima jer je njegovo bojno polje prostrano, i može
sa hiljadama spletki i prevara i svojim dugogodišnjim iskustvom da nas izvede iz
okvira Istine i da nas uvede u samo središte Vatre.
Ali, pitanje je da li je šejtanova nadmoć i snaga nad ljudima dio nužnosti njegovog postojanja? I zar se čovjek ne može oduprijeti njegovoj snazi? Odgovor na
362
ovo pitanje prema Kur’anu je odričan: šejtanu takva nadmoć nije podarena! Ako
i bude imao kakvu prevlast, to je zbog našeg dopuštanja i pozivanja da sjedne za
sofru naših misli i razuma. Zato Kur’an i kaže: ko god je izabrao šejtana za svoga
zaštitnika sigurno će ga odvesti u plamene vatre. (Hadždž, 4) Znači, upravo mi sami
mu dajemo vlast nad nama, a tada nam se on više neće smilovati i naša opažanja
će učiniti neiskoristivim.
Hadis koji ste naveli u pitanju “Šejtan kola čovjekom poput krvi, stjesnite
mu prolaze glađu”, najbolje svjedoči i ukazuje na predočeno. Krv je proizvod
prejedanja, tj. pretjerivanja u jelu i spavanju. A gladovanje je ispoljavanje čednosti i održavanja umjerenosti u životu. Slična ovome je i poruka: “Mi ne bismo
smjeli ostaviti otvorene granice naše zemlje našim neprijateljima.” Ne misli se
samo na geografske granice ili zidove duge i visoke poput Kineskog zida. Misli
se na to da moramo imati kulturnu, privrednu, tehnološku, moralnu, duhovnu
moć i snagu jedinstva, kako bismo mogli da očuvamo granice našeg postojanja,
vjere i naroda od napada neprijatelja. Pitanje šejtana je slično ovom pitanju. Da,
šejtan ponekad šapuće iznutra, a ponekad nas tjera u zabludu preko prijatelja.
Nadam se da smo pojasnili riječi Allame Tabatabija, r.a., u najkraćem i najkorisnijem obliku. A ovo pitanje je moguće raspraviti opširnije i sa drugih stanovišta koristeći se tefsirom El-Mizan.
U slučaju da opet budete imali nekih nejasnoća, stojimo Vam na usluzi, jer
je ovo pitanje važno za pojedinca, društvo i uvjerenja. Njegovo razjašnjavanje će
čovjeku pojasniti mnoge nejasne stvari i dati odgovore na brojna pitanja.
3. Pitanje
Poštovani profesore, prije dva mjeseca sam na internetu, preko You Tuba vidio
lijepo lice i oči, snimljene u Rusiji. Zanima me šta može biti, da li melek ili džin?
Unaprijed se zahvaljujem.
Odgovor
Poštovani brate, ono lijepo lice i lijepe oči nisu ni melek ni džinn. To je umjetnost jednog čovjeka, umjetnika, koji je koristeći se osjećanjima i umjetnošću nacrtao lice.
363
Allahovi meleci, a ni džinni nisu od materije, a također ni džinni. Slike, čak i
one pod naslovom “Meleci i džini” samo su odraz umjetnosti jednog slikara, koji
ih slika na osnovu ličnog shvatanja i poimanja.
Od Uzvišenoga Boga tražimo uspjeh u spoznaji Istine.
O džinima, također, vidi:
Odgovor 7. u poglavlju Sihr, zapisi i hamajlije.
364
Napomena
S
adržaj knjige Odgovori na pitanja čini izbor pitanja koja su u razdoblju od
jeseni 2006. do proljeća 2009. godine postavljali posjetioci web-stranice
Fondacije “Mulla Sadra” u Bosni i Hercegovini, te odgovori koje je na ta pitanja
ponudio profesor Akbar Eydi. Odgovori obuhvataju široku lepezu tema, od
islamskog pogleda na život i svijet, različitih propisa i filozofskih promišljanja,
pa do onih koje se tiču pojava u porodici i društvu, kao što su otuđenost od vjere
i različiti oblici zastranjenja.
Radi lakšeg pregleda, pitanja su razvrstana po temama, a ukoliko obuhvataju
više tema, čitalac se upućuje na odgovarajuće mjesto u knjizi.
365
Bilješka o autoru
P
rofesor Akbar Eydi spada među one pojedince koji su imali sreću učiti od velikana kao što su Allame Tabatabai, Murteza Mutahari, Hasan Zade Amuli,
Misbah, Amini i drugi. Doktor je islamskih nauka i višegodišnji profesor filozofije na Teheranskom univerzitetu. Autor je i priređivač brojnih djela širokog
tematskog raspona: od odgoja, ahlaka i logike do tefsira, akaida i irfana. Profesor
Eydi poznat je po svojim nadahnutim predavanjima, kojima na jednostavan način približava slušaocima mudrost i smisao stvaranja i bivanja čovjeka na Ovom
svijetu. Slušaoce plijeni porukama koje crpi iz Kur’ana i hadisa, koji vrijede
svuda i u svim vremenima.
Uz knjigu Odgovori na pitanja koja je pred Vama, izdvajaju se i sljedeća djela
profesora Eydija: Islamska logika, Savršeni ahlak, Islamsko-irfanske teme, Pouka o
odgoju, Sekularizam ili vjera?, Osnove tefsira, Rasprava o poslanstvu i dr.
366
Sadržaj
Dova........................................................................................................................ 5
Namaz .................................................................................................................. 25
Post........................................................................................................................ 27
Kurban................................................................................................................... 54
Halal i haram......................................................................................................... 63
Hidžab................................................................................................................... 93
Muzika................................................................................................................... 96
Medicina, zdravlje i sport..................................................................................... 101
Snovi.................................................................................................................... 113
Sihr, hamajlije, zapisi............................................................................................ 120
Astronomija i horoskop........................................................................................ 136
Prije braka............................................................................................................ 142
Brak..................................................................................................................... 150
Porodica............................................................................................................... 170
Alkoholizam i narkomanija.................................................................................. 198
Ekonomija........................................................................................................... 210
Kamata................................................................................................................. 214
Zekat.................................................................................................................... 231
Sufizam................................................................................................................ 243
Ahlak................................................................................................................... 262
Imena................................................................................................................... 278
Stvoreni svijet....................................................................................................... 285
Ljudska djela........................................................................................................ 288
Kada i kader......................................................................................................... 307
Ruh...................................................................................................................... 332
Arš....................................................................................................................... 335
Dobro i zlo........................................................................................................... 340
Fitret.................................................................................................................... 346
Meleci, džini i šejtani............................................................................................ 349
Napomena........................................................................................................... 365
Bilješka o autoru.................................................................................................. 366
ODGOVORI NA PITANJA
Svezak 1.
Izdavač
Fondacija “Mulla Sadra”
u Bosni i Hercegovini
Za izdavača
Akbar Eydi
Lektura
Selma Fazlić
Munib Maglajlić
Tehnički urednik
Muriz Redžović
Računarska priprema
Mahir Sokolija
Štampa
2009.
CIP - Katalogizacija u publikaciji
Nacionalna i univerzitetska biblioteka
Bosne i Hercegovine, Sarajevo
28-4(049.3)
ODGOVORI na pitanja : izbor sa web-stranice / [autor
Akbar Eydi] ; prijevod s prezijskog Ibrahim Avdić, Ertan
Basarik, Arman Berberac. – Sarajevo : Fondacija Mulla Sadra,
2009. – 2 sv. (366, 410 str.) ; 24 cm
Bilješka o autoru: Knj. 1, str. 366.
Knj. 2, str. 410.
ISBN 978-9958-657-15-3
1. Eydi, Akbar
COBISS.BH-ID 17794054
Author
Document
Category
Uncategorized
Views
118
File Size
7 308 KB
Tags
1/--pages
Report inappropriate content