close

Вход

Log in using OpenID

Br.3-2013 - Družba svećenika Srca Isusova

embedDownload
Cijena: 10 kn
vrijeme srca
ISSN 1333-6665
D E H O NI JANS KI GL AS NI K | B ro j 3 ( 61)
•
G o d in a X V I I I | prosinac 2013.
U ovom broju:
Izjava Komisije HBK »Iustitia et pax«
Iz HDM-ovog Dnevnika – Prvih deset…
Proslava blagdana sv. Faustine
Sretan Božić
i blagoslovljena
Nova godina
Svetkovina Božjeg milosrđa u Trnovčici
VRIJEME SRCA | prosinac 2013.
uvodnik
Dragi naši prijatelji i čitatelji glasnika!
N
s adrža j
3Uvodnik
4 Razlikujmo vječno od promjenjivih oblika
6 Kako proslaviti Božić?
7 Sto godina prisutnosti u Beču
8 HDM Dnevnik • Knjiga 29
1
6 HDM ugostio vukovarske branitelje
1
8 Odlučuju li roditelji o vjeri svoje djece?
2
0 Iz Dnevnika sv. Faustine
2
1 O. Dehon – Utemeljitelj
2
2 Proslava blagdana sv. Faustine
2
4 Deset zapovjedi za očeve
2
7 Đavao u životu oca Pia
2
8 Prijatelji SCJ
2
9 Pismo iz bolnice
3
0 Misijski kutak
2 Kardinal Stepinac i socijalni nauk Crkve
3
3
4 Naši uzori – Ivana Arška
3
5 Stradanje Zrina i njegovih stanovnika
3
6 HZBS – Referendum o braku
3
7 Mudre misli
38 Zabavna stranica
akon duže stanke izlazi novi broj našeg glasnika. U međuvremenu se puno toga dogodilo. Kako u društvu, tako i u Crkvi i u našoj
redovničkoj zajednici. O svemu tome donosimo ponešto u ovom božićnom broju.
Najveći događaj u proteklom vremenu bio je referendum na kojem su se građani naše domovine izjasnili
treba li u Ustav RH uvrstiti odredbu da je brak isključivo zajednica muškarca i žene. Referendum je bio potreban i uspio je, unatoč velikoj medijskoj propagandi
protiv. Uočavamo kako naši političari po mnogim pitanjima radije slušaju neke izvana, nego vlastiti narod.
Referendum je manifestacija demokracije u najboljem
smislu, koji građanima omogućuje neposredno odlučivati o važnim pitanjima. Ovim putem hrvatski je narod ostvario pravo odlučivati o definiciji braka. Nikoga
se odredbom da je brak životno zajedništvo muškarca
i žene nije zakinulo niti diskriminiralo. Ništa drugo se
ne može smatrati brakom. O tome jasno govori Papa
Franjo: „Pravni slučajevi uzajamnog interesa između
osoba istog spola mogu biti dovoljno zaštićeni preko
općeg prava. Bilo bi nepravedno prema braku i obitelji
pridati privatnom činu zajednice između osoba istog
spola status građanskog prava.“ Uz to, naglašava da je
„dužnost javnih vlasti štititi brak između muškaraca i
žene preko zakonskog priznanja, da bi osigurala i podupirala njegovu nezamjenjivu ulogu i doprinos zajedničkom dobru društva.“
Naša redovnička zajednica u Austriji ovih dana
proslavila je 100. obljetnicu djelovanja i prisutnosti u
Beču, o čemu možete pročitati u ovom broju. HDM je
proslavio 10. obljetnicu postojanja i djelovanja u župi
u Trnovčici, čemu je posvećen veći dio ovog broja.
Svima Vama želim sretan i blagoslovljen Božić i
puno Božjeg blagoslova u Novoj 2014. godini!
p. Mirko Sadak, SCJ, urednik
Obavijest čitateljima, pretplatnicima i članovima
zajednice Prijatelja SCJ: iz objektivnih razloga odlučeno je smanjiti učestalost izlaženja glasnika sa četiri na tri godišnje, tako da će od ove godine glasnik
izlaziti samo prigodno: za Božić, Uskrs i svetkovinu
Presvetog Srca Isusova. Rado bismo povećali učestalost izlaženja, umjesto smanjivali, no okolnosti
su takve da to nismo u mogućnosti realizirati. Molimo one koji ne žele biti pretplatnici našeg glasnika
da se odjave kontaktom na naše adrese ili telefone.
Oni koji žele ostati pretplatnici neka pretplatu uplate
prema dosadašnjem pozivu na broj žiro-računa.
aktualna tema
VRIJEME SRCA | prosinac 2013.
Izjava Komisije HBK „Iustitia et pax“ povodom najave donošenja Zakona o
Razlikujmo vječno od
Komisija HBK „Iustitia et pax“, povodom
prijedloga propisa kojima se uređuju životne
zajednice osoba istoga spola te propisa kojima
se uređuju obiteljski odnosi u Republici Hrvatskoj,
svjesna važnosti da se ova životna područja
urede na način da se poštuju ljudska prava, a
navlastito prava djece, podsjećajući ponovno da
su svi ljudi jednaki u dostojanstvu djece Božje,
braća i sestre u općem, Božjem očinstvu i
jednakopravni dionici Bogom im dane slobode, te
pozivajući na uzajamno uvažavanje i razumijevanje
te potrebu argumentiranog dijaloga, izjavljuje:
1
Nitko legitimnoj zakonotvornoj vlasti ne odriče
pravo da otvori statusna i materijalna prava drugim trajnim zajednicama življenja, koje nisu u istoj situaciji
kao bračni drugovi, ako to ne
ugrožava postojeća prava drugih, a navlastito prava djece
– a osobito njihovo pravo da
znaju svoje podrijetlo te da se
o njima ponajprije skrbe njihovi majka i otac, kad god je to
moguće. Osim toga Zakon o životnom partnerstvu ne smije
stvarati konfuziju životnoga
partnerstva s bračnim zajednicama. Kao što su te zajednice
različite trebaju biti različita
pravna rješenja. U tom smislu
upozoravamo da Nacrt Zakona
o životnom partnerstvu prolazi
bez ozbiljne javne rasprave
dok taj Nacrt učinke istospolnog partnerstva u potpunosti
izjednačuje s brakom, i to kako
za istospolne partnere koji će
se registrirati, tako i za one koji
žive u neformalnoj zajednici.
Potonje rješenje je presedan u
europskim okvirima, te dovodi
do pravne nesigurnosti.
2
Od zakonodavca očeku­
jemo da zaštiti prava
djece, promičući i podupirući optimalne obiteljske modele, te da odbiju uvesti „pravo
na dijete“, koje ne poznaje niti
jedan međunarodni dokument
o ljudskim pravima. Uz to,
prema Konvenciji o pravima
djeteta (čl. 12.) svako dijete ima
pravo znati za svoje roditelje,
ukoliko je to moguće, te uživati
njihovu skrb.
Nacrt Prijedloga Zakona o
životnom partnerstvu uvodi
partnersku skrb za života i
poslije smrti istospolnog par-
tnera, odnosno partnerice koja
je roditelj djeteta. To je institut
koji je sadržajno identičan posvojenju, te se stavljanjem drugačijeg naziva zavarava javnost. Nitko roditelju ne može
uskratiti pravo na roditeljsku
skrb samo zato jer živi u istospolnoj zajednici, no odnose
djeteta s trećim osobama potrebno je urediti ne kao pravo
odraslih, te putem propisa namijenjenog odraslima, već štiteći ponajprije prava djece, odnosno dobrobit djeteta.
Ujedno pozivamo sve da
štite dostojanstvo i prava svakog djeteta, neovisno o tome
u kakvoj životnoj zajednici dijete živi.
3
Vlada je ovih dana uputila u zakonodavni postupak Prijedlog Obiteljskog
zakona. Stav izvršne vlasti da
4 5
životnom partnerstvu te Obiteljskog zakona
promjenjivih oblika
ne postoji dužnost države štititi brak, već samo obiteljski život djeteta i roditelja, na tragu
je ideje da cjelovita obitelj nije
temeljna društvena zajednica
koju je vrijedno štititi, i to usprkos ustavnim zahtjevima. Napuštanje tradicijskih korijena
hrvatskog obiteljskog prava te
nekritičko priklanjanje nekim
europskim rješenjima odraz
je podcjenjivanja vlastitog sustava, koji u primjeni, istina,
iskazuje brojne slabosti, no u
usporedbi s europskim nacionalnim standardima je koncepcijski na visokom stupnju.
Pored toga, niz rješenja, poput
mogućnosti prijenosa ostvarivanja roditeljske skrbi na treće
osobe širom otvara vrata novim odnosima i rastakanju tradicionalne obitelji.
U javnosti se stiče dojam da
predlagatelj Nacrta odbija većinu primjedaba iznesenih od
strane stručne i akademske javnosti, nadležnih institucija specijaliziranih za zaštitu prava
djece, pa i brojnih udruga civilnog društva. To ukazuje na političku samovolju te dovodi u pitanje razvojni put prihvaćenog
obiteljskopravnog sustava.
4
Umjesto da podrška obiteljima u ovim kriznim
vremenima slabi, kao
ukidanjem obiteljskih centara,
tražimo da vlasti Republike Hrvatske prošire usluge obiteljskih savjetovališta, te povedu
snažnu obiteljsku te pronatalitetnu politiku, od poreznih
olakšica obiteljima s djecom,
posebice s troje i više djece,
preko raznih vrsta obiteljskih
potpora, do osnivanja vrtića i
pomoći obiteljima glede školovanja, stanovanja i prijevoza.
Tako naime djeluju europske
zemlje s dobrom demografskom politikom, kojima nije
svejedno hoće li njihov narod
živjeti, ili će se ugasiti te hoće
li u njihovim zemljama živjeti
sutra netko drugi, ili čak nitko.
5
Na koncu, pozivamo sve
da se aktivno uključe u
javnu raspravu o novim
propisima koji uređuju obiteljske odnose te nove oblike životnih zajednica, te pozivamo, u
duhu Konstitucije Gaudium et
spes II. vatikanskog sabora „sve
kršćanske vjernike, koristeći
sadašnji čas i razlikujući što je
vječno od promjenjivih oblika,
neka marljivo promiču vrednote braka i obitelji. Neka to
čine svjedočanstvom vlastitog
života i složnom suradnjom sa
svim ljudima dobre volje. Tako
će, nadvladavši teškoće, izboriti
obitelji što joj je potrebno i one
pogodnosti koje odgovaraju novom vremenu (GS, br. 52)“.
U Zagrebu, 4. prosinca 2013.
Nacrt Prijedloga Zakona o životnom partnerstvu uvodi partnersku skrb
za života i poslije smrti istospolnog partnera, odnosno partnerice koja
je roditelj djeteta. To je institut koji je sadržajno identičan posvojenju,
te se stavljanjem drugačijeg naziva zavarava javnost. Nitko roditelju ne
može uskratiti pravo na roditeljsku skrb samo zato jer živi u istospolnoj zajednici, no odnose djeteta s trećim osobama potrebno je urediti
ne kao pravo odraslih, te putem propisa namijenjenog odraslima, već
štiteći ponajprije prava djece, odnosno dobrobit djeteta.
aktualna tema
VRIJEME SRCA | prosinac 2013.
Kako proslaviti Božić
Piše: Kristina Žugaj
B
ožić je blagdan Isusova
rođenja, blagdan svjetla koje obasjava dušu,
srce i nutrinu svakog čovjeka.
U današnjem se vremenu u
proslavi ovog blagdana stavlja
sve se veći naglasak na materijalno, na darove i skupe poklone, blještave lampice, djedice i bakice mrazove… Zato
ti, dragi prijatelju, dragi čitatelju, postavljam nekoliko pitanja: gdje je nestao Božić? U
što nam se pretvorilo Došašće,
vrijeme iščekivanja našeg Spasitelja? Gdje je nestao Bogočovjek Isus Krist? Gdje je nestao
sjaj tihe božićne noći u kojoj
se rodio naš Prijatelj, naš Spasitelj, naš Otkupitelj Isus? Je li
se u tvojoj božićnoj noći rodio
On? Je li se u Tvom srcu rodilo
Dijete? Je li se rodio čovjek?
Božić je blagdan mira, svetosti, skromnosti, dostojanstva
i tako ga valja proslaviti. Činjenica je da se u današnjem
potrošačkom i materijalističkom društvu nameće zaborav
duhovne dimenzije Božića.
Stoga ti, dragi čitatelju, unatoč
toj činjenici, pokloni ljudima
svoj pogled, osmijeh, lijepu riječ, svoje ruke, svoju ljubav,
svoj dodir... Prostri po svome
domu, po ulicama svoga grada
i domovima svoga sela slamu
Božjeg blagoslova, slamu suosjećanja. Zagrij srca toplinom
ljubavi kojom su Marija i Josip grijali Isusa, malenog Kralja i kneza koji je unatoč besmrtnosti, iz ljubavi prema
čovjeku, postao smrtan, da bi
čovjek postao besmrtan! On –
Vječni – postaje vremenit kako
bi čovjek postao vječnim, a o
tome govori i sveti evanđelist
Ivan: U početku bijaše Riječ i
Riječ bijaše kod Boga i Riječ bijaše Bog. I sve postade po toj
Riječi u kojoj bijaše život i svjetlo ljudima. Isus je svjetlo istinito koje rasvjetljuje svakog
čovjeka i to svjetlo dolazi na
svijet te po njemu postadosmo
djeca Božja i po njemu primamo obilje milosti.
Dragi čitatelju, dopusti da
se u tvom srcu dogodi Božić,
da te obasja jarka svjetlost. Dopusti da te pohodi Radost s Visina, da u svetoj božićnoj noći
ojača i očvrsne tvoja vjera u
Božjeg Sina. Dopusti malenom
Djetetu da se rodi u tvome životu, u tvojoj obitelji, u tvome
društvu, u tvojim prijateljima, tvojim bližnjima, u tvojoj nutrini. Stoga posij u svome
domu svjetlo ljubavi i mira,
svjetlo radosti i sreće, ljubavi
i nade. To svjetlo njeguj molitvom i blizinom. Neka te ovaj
Božić odgoji za temeljne životne vrednote. Nemoj dopustiti da Božić prođe pokraj
tebe bez Krista.
Ne zaboravi, dragi prijatelju, da se prije nešto više od
2000 godina rodilo maleno dijete koje starozavjetni prorok
Izaija naziva Savjetnikom divnim, Bogom silnim, Ocem vječnim, Knezom mironosnim.
To se Dijete rodilo u hladnoj štalici, na oštroj slamici,
na hladnoći. Dijete se utjelovilo u siromašnoj nazaretskoj
obitelji Josipa i Marije – grijano majčinom ljubavlju, toplinom i nježnošću i vođeno
čvrstom očinskom rukom Josipovom koji svjedoče o važnosti obitelji za dijete. Ta malena
nazaretska obitelj spremno je
prihvatila svoje poslanje, Božji
plan i naum, da spasi malog,
grijehom ranjenog čovjeka.
Neka se ovog Božića Božić
rodi u tvojoj obitelji, u toplini
tvog skromnog doma uz obilje zdravlja, sreće, Božjeg blagoslova, mira i ljubavi koja je
posebna tajna dvaju svjetova.
Neka se radost tihe i svete
božićne noći proširi na tvoj cijeli život i na život tvoje obitelji, prijatelja i bližnjih.
Sretan Božić!!! J
6 7
Sto godina prisutnosti otaca
dehonijanaca u Beču
Jelena Vuković
U nedjelju, 29. rujna 2013., u župi Duha Svetoga u Beču svečanim
euharistijskim slavljem koje je predvodio kardinal Christoph Schönborn,
bečki nadbiskup, uz sudjelovanje predstavnika Družbe dehonijanaca iz
Rima, Njemačke i Poljske, kao i poglavara Austrijsko-hrvatskog distrikta,
o. Andrzeja Wośka, proslavljena je 100. obljetnica dolaska svećenika Srca
Isusova - dehonijanaca u Beč.
P
ovijest bilježi 1. rujna
1913. kao dan dolaska
prvih dehonijanaca u
Beč, u tadašnje duhovno zapušeno radničko naselje Ottakring. Zatekla ih je ondje velika
neimaština i gotovo nemogući
uvjeti za život.
Godine 1930., ondašnji nadbiskup Friedrich Gustav Piffl,
povjerio im je dušobrižničku
skrb nad župom posvećenoj
Duhu Svetom u Schmelzu. U
vrijeme razaranja Prvog i Drugog svjetskog rata oci dehonijanci velikom su požrtvovnošću pomagali kako tjelesnim
tako i duhovnim djelima milosrđa svima koji su bili u potrebi. Od 1970. počeli su s iz-
gradnjom vrtića i škole uz
veliku župnu kuću. Naglasak
stavljaju i na apostolat tiska
kroz koji, napose časopisima
Reich des Herzens Jesu, kasnije
Leben in Fülle, nastoje širiti
kraljevstvo Srca Isusova u dušama ljudi te snažiti vjeru onih
koji su im povjereni.
Kroz stoljetno djelovanje, dehonijancima u Beču od iznimno
velike pomoći bila su subraća iz
Njemačke i Poljske provincije
kako u ljudstvu tako i financijski, dok su na jednak način oni
pomogli stvaranje nove zajednice u Hrvatskoj, uz koju čine
Austrijsko-hrvatski distrikt.
U 100 godina bečka je zajednica obogatila Družbu sve-
ćenika Srca Isusova sa četiri
svećenička i dva redovnička
zvanja.
hdm
VRIJEME SRCA | prosinac 2013.
Iz HDM-ova Dnevnika • Knjiga 29
Prvih deset…
Piše: Jelena Vuković
I
otkuda početi?! Na sto sam muka jer ne
znam kako posljednjih sedam mjeseci staviti na papir, a usto baciti i pogled unatrag
na prvih 10 godina Hrvatske dehonijanske
mladeži! Da, u lipnju smo proslavili “rođendan”… 10.! Kao i svakog lipnja u ovih deset godina, pokazalo se da je to istinski HDM mjesec
– intenzivan brojem i sadržajnošću događanja... I uvijek je tako – kad se „ufuramo“ –
školska godina završava. Kako u svemu, tako
–A–
Lipanj 2013.
Utorak, 4. lipnja 2013.
7. Hodočašće u Baziliku Srca Isusova
Ove nas se godine u tjednu svetkovine Srca Isusova u baziliku
uputilo, slovom i brojem, 25... I
postigli smo „rekord“: krenuli
u 19.30, a stigli u 21.20... Ondje su nas dočekala širom otvorena vrata – znali su da dolazimo... Hvala o. Ivanu Matiću,
župniku župe i svetišta Srca
Isusova što nas je primio... Kad
sam ga zvala radi dogovora rekao mi je „Samo vi dođite. Dobro ste došli mladi iz Trnovčice!“ Molitva litanija Srcu
Isusovu, Evo Srca, 7 Očenaša,
a onda do groba Ivana Merza...
Nismo puno pričali o njemu.
Bilo je dovoljno pročitati njegovu „oporuku“ na grobnoj
ploči uz oltar. Ona govori kako
je živio i kako umro: „Umro u
miru katoličke vjere. Život mi
je bio Krist a smrt dobitak. Očekujem milosrđe Gospodinovo i
nepodijeljeno potpuno vječno
posjedovanje Presvetog Srca
Isusova. I. M. sretan u blažen-
i ovdje treba odlučnosti – dakle, podijelit ću
tekst u tri dijela: a) prošetat ću kroz mjesec lipanj ove godine; b) prikazati „timeline 2003.
– 2013.“ (kako bi se to u „facebook“ svijetu reklo), odnosno „vremensku crtu“ HDM-ovih 10
godina; c) dati tematski pregled događanja za
razdoblje rujan – prosinac 2013., s napomenom da smo u listopadu počeli s redovitim susretima HDM 18+, ponedjeljkom, za studente i
radničku mladež. Pa krenimo: a), b), c)....
stvu i miru. Duša će moja postići cilj za koji je stvorena. U
Gospodinu Bogu.“
Petak, 7. lipnja 2013.
Svetkovina Srca Isusova – Cjelodnevno
klanjanje – HDM straža
Ovaj put kao čin zahvale za
sve milosti koje smo primili: za
školsku godinu, za 20 godina
župe, za 10 godina HDM-a...
Subota, 8. lipnja 2013.
Svetkovina Bezgrešnog Srca Marijina –
8. Dehonijada....
Nadmašila je sva moja / naša
očekivanja. Spremali se jesmo.
Svi smo bili „u pripravnosti“.
Bila je ovo Dehonijada kojom
smo s mladima Nadbiskupije
željeli proslaviti 10 godina djelovanja... A na kraju nas je bilo
iz Zagrebačke nadbiskupije,
Bjelovarsko-križevačke i Mostarsko-duvanjske biskupije
te Križevačke eparhije! Bili su
mladi župa: Dobrog Pastira
– Brestje, Sv. Vida – Petruševac i sv. Vida – Vrbovec, Ćirila
i Metoda (mladi Grkokatolici), Župa Malešnica-Oranice,
Vrapče, Knežija, Sv. Pavla-Ret-
kovec, FRAMA Dubrava, Svih
Svetih – Sesvete, Uznesenja
BDM Pregrada. U organizaciji
su nam pomogli svi, a napose
hvala „velikim“ ministrantima
i Župnoj zajednici obitelji koji
su odradili lavovski posao „kuhanja“ J... Koliko je dobro bilo
najbolje svjedoče komentari
mladih koji su osvanuli na „faceu“... „Dragi naši dehonijanci!
J Hvala vam na svemu što ste
učinili da bi jučer sve ono pripremili J! Odlični ste domaćini i animatori i vjerujem da
će se mnogi sa mnom složiti
da nam je jučer bilo predobro, jako lijepo i jako zabavno!
J Mir i dobro J!“ – „Hvala na
svemu vi ste jedan od razloga
zašto se vraćamo svake godine
prejaki ste, svaka čast na kreativnosti, igre su predobre a o
klopi i nagradama da ne pričam vidimo se i sljedeće godine!“ A Framaši su čak cijeli
članak posvetili Dehonijadi i
HDM-u. Oni, između ostalog,
pišu: „Svi natjecatelji i navijači
su se najprije okupili na Euharistijskom slavlju u 14 sati te
po završetku zajedno krenuli
8 9
prema obližnjem parku u kojem se nalazilo sedam polja za
različite superkulurbane igre
– Gajbe, Alka, Krema štafeta,
Od klečanja leđa bole, ali od
Dehonijade još i više, Ručnici,
Lubenicu na žlicu i Sportski
tornado. (...) Sedam igara, a četrnaest ekipa, pa su se na svakoj igri izmjenjivale po dvije
momčadi. FRAMA Dubrava
imala je priliku natjecati se s
ekipom mladih grkokatolika
s kojima smo se odlično zabavili, nasmijali i što je najvažnije
sprijateljili i izmjenili kontakte
kako bismo se i u budućnosti
mogli družiti i bolje upoznati.
Rezultat na natjecanju bio je
u drugom planu. Nakon svečanog proglašenja pobjednika
prve tri ekipe dobile su odličja,
dok su ostalim ekipama podijeljeni bogati poklon-paketi.
Nakon svečanog proglašenja,
natjecatelji su se uputili na roštilj i nastavili druženje u veselom i ugodnom raspoloženju.
Iako smo se iduće jutro probudili s muskulfiberom, Dehonijada je i više nego opravdala
sva očekivanja. Svi smo se lijepo zabavili, družili i, što je za
framaše najvažnije, NAJELI! J
(Lucija Stipić i Borna Marinić,
FRAMA Zagreb-Dubrava)
9. lipnja 2013.
Misa zahvalnica za 10 godina HDM-a i
podjela križića
E, ovo je teško opisivo... Zaboravila sam nekoga „animirati“ da napiše koje slovo, jer
ja sam doslovce ostala bez riječi... Već na početku Mise suze
su mi navrle... Pjevali smo Postojani i to je bilo dovoljno da
suze krenu...“Postojani u ljubavi, ustrajni u molitvi, zajedništvom nošeni, Duhom, vje-
rom prožeti, Tijelom Božjim
hranjeni.“ I borila sam se sa
suzama sve do kraja mise –
do oglasa... Nakon toga – iznenađenje... za župnika, za p.
Marka, za mene... Dijelom sam
to pokušala sažeti u svom postu na Facebooku, ali to nije
ni zrno onoga što sam osjećala: „Dragi moji HDM-ovci,
bivši, sadašnji i budući - svima
hvala na divnim godinama njih 10 brzo prođe J. Hvala na
sjajno odrađenoj Dehonijadi i
na današnjoj Misi zahvalnici...
Iznenađenje je bilo više nego
uspješno! Duboko ste me dirnuli i još jednom potvrdili kako
se isplati svaka sekunda života
uložena u rad s vama. Jer vi ste
stvarno sjajni - vrijedni, domišljati, kreativni, voljni, a što je
najvažnije, stvarno ste Kristovi
– što potvrđujete svojim sakramentalnim životom... A to mi
je najvažnije! Da uvijek i zauvijek budete istinski Svjedoci
Srca! Na prvom mjestu – sakramenti: Ispovijed i sveta Pričest,
a sve ostalo će vam Srce Isusovo nadodati! Meni već je...“
10. lipnja 2013.
Sastanak animatora – svih... Izbori za
animatore...
U ovoj važnoj 10. godini djelovanja dolazi do nekih novosti...
Odlučili smo se pokrenuti, dodatno angažirati i započeti susrete za starije mlade. HDM
grupa do prve godine studija
redovito će se susretati utorkom, kao i do sada. Animatori
ostaju: Barbara Šafarić, Ivan
Burić, Iva Vuletić, Luka Mlinarić i Luka Premužić te novi animatori: Iva Ljubas, Josipa Karačić, Nikolina Miletić, Danijela
Gadža te Josip Harapin. Za stariju grupu mladih – studente i
radničku mladež susreti će se
odvijati ponedjeljkom u 21 sat
u starom samostanu... Šteta bi
bilo ne ponuditi mladima da
nađu svoje mjesto gdje mogu
rasti, razgovarati... I zato smo
išli – ne na podjelu, već na dodatno obogaćenje zajednice –
novim susretima... Radu ove
grupe pomoći će animatori s
dobrim iskustvom: među njima
Anđa Križanac, Katarina Šimunac, Matea Ćurković, Mate
Gadža, a vjerujem da ima onih
koji bi se rado pridružili i pomogli, primjerice uvijek angažirani Alen Cvitković, možda Tea
Mlinarić... Neka nam Gospodin
pomogne na našem putu, blagoslovi naše napore i usmjeri
naše korake... U tom smislu krenulo se i u izradu Statuta HDMa... Potrebno je nešto što možemo u svakom trenutku, dati
hdm
VRIJEME SRCA | prosinac 2013.
mladom čovjeku u ruke kako
bi si posvijestio što je HDM, koja
mu je svrha, koji cilj...
11. lipnja 2013.
„Tog se nitko nije sjetio“
Molili su nas iz Pastorala mladih da im malo pripomognemo... Rado! J Treba riješiti „brzinski“ upitnik – kviz
po uzoru na „Tog se nitko nije
sjetio“. Trebali smo odgovoriti
na 15 pitanja, za svako pitanje ograničeni vremenom do
jedne minute... Pitanja su bila,
primjerice: nabroji knjige Novog zavjeta, Starog zavjeta, nabroji apostole, nabroji Pape 20.
stoljeća, nabroji katoličke medije, nabroji pomoćne zagrebačke biskupe, nabroji hrvatske kardinale itd. Itd... Iskreno,
baš sam se zabavila... Drugi
dio susreta prošao je u dobrom
raspoloženju i proslavi Ernestova rođendana... Neka mu
Gospodin blagoslovi i pomogne u životu naći put na kojem
će ispuniti svetu Božju volju –
u poslušnosti, radosti i predanosti svoga srca Srcu Isusovu...
16. lipnja 2013.
Mlada Misa o. Danijela Čolo, OCD
našeg župljanina, ali i jednog od prvih
članova i animatora HDM...
Listajući „dokumentaciju“ iz
2004. (ipak je ovo „inventurna“
godina J) – crno na bijelo – nalazimo i njegovo ime... Danijel
Čolo. To je ime po obećanju Srca
Isusova duboko zapisano u Isusovo Srce – a u to smo se osvjedočili kako na svećeničkom ređenju u Zagrebačkoj katedrali,
15., tako i na Mladoj Misi, 16.
lipnja, u našoj župnoj crkvi. Bila
je to istinska svečanost ljubavi
Božje. Možda sam upravo na
toj mladoj Misi shvatila ljepotu
poziva Božjeg i potrebu svetih
svećeničkih i redovničkih zvanja... Treba moliti! Treba nam
svetih svećenika! Treba nam
svetih redovnika i redovnica! I
želim ovom prilikom zahvaliti i
sestrama Karmela iz Brezovice
i Karmela iz Marije Bistrice na
njihovoj molitvi kojom su pratili našeg Danijela, kao i njegovog mladog subrata, o. Stipu.
Imala sam priliku i milost sudjelovati u „mladoj“ Misi koju
su njih dvojica slavili u njihovim samostanskim kućama. Tu
radost, taj mir, tu svijest pripadnosti Bogu i osjećaja Prisutnosti
Božje koje je moguće doživjeti
u Karmelu teško je opisati – na
tim se mjestima doista može
dodirnuti nebo na zemlji!
18. lipnja 2013.
Misa zahvalnica za školsku godinu
Imali smo puno toga na čemu
možemo zahvaliti... Između
ostalog – zahvalni smo bili jer
nam je sv. Misu, nakon dulje
vremena, predvodio naš dragi
župnik i duhovnik, koji se uz
Božju pomoć pomalo oporavlja
od svoje bolesti... Ide to polako,
ali vjerujem u Božju dobrotu i
ljubav – sigurno... Bog daje... I
dobro je sve što daje: i radost
i žalost, i trpljenje i utjehu i
olakšanje... Sve ima svoj smisao – naše posvećenje... Misi
se pridružio, bolje reći u ispovjedaonicu sjeo, naš mladomisnik o. Danijel... I znate što
je super? Što mladi nisu osjećali nikakav strah i rado su se
uputili k njemu na ispovijed...
Znak je to velike vjerske zrelosti... Hvala Bogu na tome...
Na kraju Mise podijelila sam
mladima prijedlog teksta Statuta HDM-a. Sastavljala sam
ga dijelom oslanjajući se na
predložak Statuta poljske zajednice mladih dehonijanaca,
a dijelom na iskustvu HDM-a
u proteklih 10 godina... Slijedi
brušenje, peglanje, dodavanje,
oduzimanje, i tako do rujna, a
onda usvajanje... Čitav ćemo
vam tekst iznijeti u jednom od
sljedećih brojeva... Vjerujem
da je to ono što će zajednici
omogućiti napredak i rast. Ako
ga se budemo držali, mi i generacije iza nas – nećemo se naći
u opasnosti od „umiranja“ zajednice... Sve mora imati svoj
red – začinjen molitvom i radom – što rađa blagoslovom i
napretkom – budućnošću!
10 11
–B–
Timeline 2003. – 2013.
Kolovoz 2003.
Handrup – Berlin
Sudjelovanje mladih iz hrvatskih dehonijanskih župa (Požeške Sesvete i Zagreb) na susretu dehonijanskih mladeži
svijeta. Tada se javila želja osnovati zajednicu mladih, utemeljenu na karizmi o. Dehona,
i u Hrvatskoj! Po Božjoj dobroti
i velikom zagovoru o. Dehona
to se i dogadilo... Dana 2. rujna
2003. održan je prvi susret animatora HDM-a, a 9. rujna prvi
susret mladih HDM-a. Kako su
oni izgledali, a i godine nakon
toga, sve do danas, pročitajte u
nastavku.
2. rujna 2003. – 20.00
Samostan otaca Dehonijanaca,
Puklavčeva 22
IZ ZAPISNIKA 1. SUSRETA
ANIMATORA HDM-a prisutni:
p. Zvonko Šeremet, Ivana Rašić, Daliborka Đorđević, Martina Šafarić, Barbara Šafarić,
Jelena Vuković (zapisničar)
Zaključeno je da ovim susretom službeno započinje rad
zajednice Hrvatske dehonijanske mladeži (HDM).
Svaka skupina (Zagreb, Požeške Sesvete) ima redovite susrete utorkom (Zagreb) i petkom
(P. Sesvete). Voditelji grupa su: Jelena Vuković (Zagreb) i p. Toma
Cybula (P. Sesvete). Koordinator
rada dehonijanske mladeži u Hrvatskoj je p. Zvonko Šeremet. Koordinatoru te voditeljima u radu
pomažu animatori. Animatori za
Zagreb su Daliborka Đorđević,
Ivana Rašić, Martina i Barbara
Šafarić, Jelena Vuković.
Handrup, Njemačka, 2003.
Animatori imaju za zadatak osmišljati susrete utorcima,
molitve, klanjanja, organizirati zajedničke izlete, hodočašća itd.
Osnovni zadatak ovog susreta je razgovor o okvirima
rada dehonijanske mladeži
u Hrvatskoj za 2003./04. Ovo
je godina formacije (odgoja u
vjeri) naše dehonijanske mladeži čija je osnovna obveza:
1. upoznati lik i djelo o. Dehona i njegovu duhovnost
2. surađivati sa svećenicima
dehonijancima u poslanju Crkve
3. pronaći svoje mjesto i aktivno se uključiti u rad
zajednice i župe
4. redovito pohađati sv.
Misu i polaziti Prve petke
5. njegovati pobožnost
prema Euharistijskom
Isusu
6. dnevno moliti Evo Srca.
Zamolba p. Zvonka svim
animatorima i mladima: „Treba
nastojati oko stvaranja vedre i
kršćanske atmosfere, solidarnosti, sloge, suradnje, požrtvovnosti, skromnosti, srdačnosti i
gostoljubivosti, te iskrenog prijateljstva među nama. Razmijenimo telefone, e-mailove, često
razgovarajmo, molimo jedni za
druge, budimo jedno u Kristu.“
Pozdravljajmo se pozdravom o. Dehona: Vivat Cor Jesu
- Per Cor Mariae!
Sljedeći – 1. susret dehonijanske mladeži bit će u utorak,
9. rujna 2003., u 21.00, u samostanu.
Utorak, 9. rujna 2003., 21.00
Samostan otaca Dehonijanaca,
Puklavčeva 22
IZ ZAPISNIKA 1. SUSRETA
HDM-a
Prisutni: Magdalena Topčić,
Anđa Križanac, Nenad Mihailović, Tomislav Matić, Ana Štifter, Ivana Rašić, Ivana Rupčić,
Danijel Čolo, Daliborka Đorđević, Barbara Šafarić, Martina
Šafarić, Danka Rašić, Katica
Ćurić, Matea Budić, Ivona Budić, Josipa Živkušić, Kristina
Škojo, Monika Komes, Rahela
Ostojić, Petra Ostojić, Kristina
Vidović, Ivan Vidović, Jelena
Vuković (zapisničar)
Poseban zadatak koji ćemo
nastojati izvršiti je zajedničko
obavljanje devetnice prvih
petaka. Devetnicu ćemo započeti u mjesecu listopadu, točnije
3. listopada, u sklopu pučkih
misija, koje će se održati od 28.
hdm
VRIJEME SRCA | prosinac 2013.
rujna do 5. listopada, a završiti
u mjesecu lipnju. Na taj način
želimo na duhovan način započeti prvu godinu našeg rada
i vršiti zadatak o polaženju Prvih petaka te o njegovanju pobožnosti prema Euharistijskom
Isusu. Animatori imaju za zadatak utorkom pred prvi petak
podsjetiti sve na devetnicu.
Istaknuto je kako će se održati i tri duhovne obnove kroz
godinu na unaprijed određene
teme (v. zapisnik sa Susreta od
2. 9. 2003.). Termin prve duhovne obnove je 10. - 12. listopada 2003., što je prihvatljivo
većem broju mladih. Duhovnoj
obnovi trebalo bi prisustvovati
što je moguće više mladih.
Sljedeći susret, 16. rujna,
biti će u novoj crkvi – molitva.
Način na koji će se molitveni
susret odvijati dogovorit će animatori u ponedjeljak, 15. rujna
nakon sv. Mise u 18.00 sati.
Susret 23. 9. u samostanu radni susret - dogovor oko započetih projekata.
Susret završen molitvom te
zaslađen čokoladom jer je Anđa
Križanac slavila rođendan!
Retkovec, 2005.
2003./04.
Sudjelovanje u Predsinodskim
raspravama – naši prijedlozi
za rad Sinode na različite teme,
među njima: Položaj mladih
vjernika u župi, Crkvi i društvu
i sl. Duhovne vježbe – Blaškovec; Kupnja grafoskopa. Žive
jaslice. Animacija nedjeljnih
misa (čitanje i uvodnici u čitanja)... Važan susret 1. 6. 2004. –
Župnik, p. Andrija, istaknuo radost zbog djelovanja HDM-a u
župi, jer smo zajednica koja je
izravno povezana s Družbom, a
tako i s utemeljiteljem o. Dehonom. Istaknuo je kako su u djelovanju o. Dehona osobito vidljive
tri stvari: a) izgradnja žive i materijalne crkve (bazilika sv. Martina u st. Quentinu, crkva Krista
Kralja u Rimu – jedna od najvećih suvremeno izgrađenih crkvi
i dr.); b) izdavačka djelatnost:
izrazito važna i u dušobrižništvu i formaciji. Taj vid njeguju i
naši oci dehonijanci kroz rad p.
Zvonka (izdavanje knjižica o o.
Dehonu i drugih knjižnih materijala), p. Mirka (izdavanje lista Družbe dehonijanaca Vrijeme Srca) i p. Andrije (Emanuel,
Ustani, Ljubite jedni druge..); c)
zadovoljština za grijehe svijeta,
a napose svećenika. Devetnica
Prvih petaka – listopad 2003. –
lipanj 2004. Tijelovo (uređenje
tjelovskog oltara). Blagdan Srca
Isusova – svečano HDM bdjenje od 21 do 01 sat – pristupanje
HDM-u (pobožnost, Misa, polaganje obećanja). Posjeta mladih
Dehonijanske mladeži iz Italije
(16. 8. 2004.).
2004./05.
Godina mladih, Godina Euharistije, priprema za beatifikaciju o. Dehona (19. – 25. 4.
2005.) – izrada plakata za Rim,
izrada prezentacije i programa
za beatifikaciju koji se treba
održati na Bdjenju uoči beatifikacije u Crkvi Krista Kralja u
Rimu... Tema za koju je zadužen HDM od strane otaca dehonijanaca koji su zaduženi za organizaciju beatifikacije u Rimu:
Otac Dehon i mladi. Pripremljen
multimedijalni prikaz o stvarnosti u kojoj mladi žive te duhovne vrednote koje njegovao
o. Dehon a koje smo pozvani nasljedovati. Program je izveden u
susjednoj župi u Retkovcu, kada
nas je radosno primio i pozdravio mons. Željko Jurak. Pokazalo se da će „rimska izvedba“
pričekati providonosni trenutak proglašenja o. Dehona blaženim koje je zbog preminuća
pape Ivana Pavla II. , 2. travnja
2005., odgođeno. Predsinodski
susret mladih Zagrebačke nadbiskupije u Sisku u kojem sudjelovala skupina od 8 mladih
(30. 4. – 1. 5. 2005.). Na blagdan
Gospe Fatimske, 13. 5. 2005.,
udala se Katica Ćurić – prva članica HDM-a koja je zakoračila u
bračni život. Susret krizmanika
s Kardinalom u Ciboni – HDM
12 13
pomaže u vođenju mladih..., rekreacije, HDM straža pred Presvetim za Srce Isusovo, Velika
Devetnica u čast Srcu Isusovu....
Dana 21. 6., posljednji susret u
ovoj školskog godini – veselica
u Mihiti na kojoj se okupilo oko
30 mladih. Pozvan je i župnik p.
Andrija kao gost i glavni financijer J... Vlasnik Mihite pokazao
se odličnim domaćinom počastivši nas odličnom parfe tortom“ (iz zapisnika)
2005./06.
Teme po mjesecima: Biblija,
Sv. Krunica, Susjed, Svjetlost,
Dobro djelo, Zdravlje, Raspelo,
Milost i milosrđe, Cvijeće, Dva
Srca. Nastavak Predsinodskih
rasprava za mlade, obrada
Radnih listova... Duhovna obnova (kod Klanjatelja Krvi Kristove). Gosti: Nikola Vukoja, s.
Mirjam Dedić, Marijan Arhar,
Stjepan Fridl, dr. med. Martin
Ćuk (tema: Anoreksija), Valentin Pozaić, pomoćni zagrebački biskup (14. 3. 2006. –
na rođendan oca Dehona J),
Jakov Mamić... Animacija nedjeljnih Misa. Žive jaslice. Razne akcije: Tijelovski oltar, Marija Bistrica, Devetnica Prvih
Petaka. Od rujna 2005. vodimo
HDM Dnevnik u listu Vrijeme
Srca i na www.scj.com.hr.
Prva emisija Svjedoci Srca na
Radio Mariji (31. 1. 2006.); 1.
Dehonijada (25. lipnja 2006.)
2006./07.
Godina zahvale Srcu Isusovu. Hodočašće u Mariju Bistricu. Emisija Svjedoci Srca na
Radio Mariji. Devetnica prvih
petaka. Gosti: Sead Muhamedagić, Antea Miloš (svjedočanstvo djevojke koja je pavši pod
vlak izgubila ruku i nogu), fra
Josip Blažević, Rafo. Susreti s
Taize u Trnovčici, 2007.
mladima Remetskog dekanata na inicijativu HDM-a.
Žive jaslice. Taize – Hodočašće povjerenja na zemlji (28.
12 – 2. 1. 2007.). Priprema Taize susreta u župi. Prihvat tristotine mladih iz 8 europskih
zemalja! Parlaonice, molitve
i klanjanja zadovoljštine uoči
Pepelnice. Pomoć oko susreta
krizmanika s Kardinalom u Ciboni. 2. obljetnica smrti pape
Ivana Pavla II. – bdjenje. 2. dehonijanske igre (17. 6. 2007.).
Hodočašće u Poljsku (21. – 28.
6. 2007.). 1. pješačko hodočašće mladih u Baziliku Srca
Isusova u Palmotićevu (12. 6.
2007.). Tijelovski oltar. Svetkovina Srca Isusova - HDM straža
pred Presvetim.
2007./08.
Hodočašće u Mariju Bistricu.
Molitveni susreti i Mise. Svjedoci Srca na Radio Mariji. Prvi
petci. Susret s mladima Remetskog dekanata na poziv HDMa. Žive jaslice. SHKM Varaždin „Ljubite jedni druge, kao
što sam ja vas ljubio“ (26. - 27.
4. 2008.). Susret krizmanika s
Kardinalom u Ciboni. Bdjenje
svakog 2. u mjesecu za beati-
fikaciju Ivana Pavla II. Dani
Ivana Pavla II. (30. 3. – 2. 4.
2008.). Gosti: Božo Tenšek, Suzana Hančić, Vlado Košić, pomoćni biskup zagrebački
(4. 3. 2008.) na koji su bili pozvani i mladi Remetskog dekanata. Susret s o. generalom Joséom Ornelasom Carvalhom
(4. 4. 2008.). 3. Dehonijada (1.
6. 2008.). 2. hodočašće mladih
u Baziliku Srca Isusova. Duhovna obnova i susret s Prijateljima SCJ u Požeškim Sesvetama (7. 6. 2008.). Hodočašće
u Poljsku – Putevima Ivana
Pavla II. (19 . – 25. 6. 2008.).
2008./09.
Hodočašće u Mariju Bistricu
„Meni je živjeti Krist“. Mjesečna klanjanja u čast bl.
Alojzija Stepinca o 10. obljetnici proglašenja blaženim.
Prvi petci, parlaonice. Emisije
Svjedoci Srca na Radio Mariji.
Žive jaslice. Gosti: s. Renata Vujić – o misijama, vlč. Domagoj
Vuletić; Cjelonoćno bdjenje o
4. obljetnici smrti Ivana Pavla II. na nakanu za beatifikaciju (2. 4. 2009.). 4. Dehonijada (21. 6. 2009.). 3. Hodočašće
mladih u Baziliku Srca Isusova.
hdm
VRIJEME SRCA | prosinac 2013.
HDM i biskup Šaško, 2010.
2009./10.
Godina svećeništva. Hodočašće u Mariju Bistricu. Susret s
mladima iz njemačke gimnazije u Handrupu koju vode oci
Dehonijanci. Prvi petci. Svjedoci Srca. Prvi četvrtci u Godini svećeništva: klanjanje
pred Presvetim na nakanu za
svećenike i Bogu posvećene i
za nova duhovna zvanja, osobito u družbu dehonijanaca.
Gosti: Domagoj Matošević, o.
Dario Tokić, OCK. Žive jaslice.
Igrokaz: Marija Margareta Alacoque (9. 3. 2010.). Pohod relikvija sv. Margarete Marije
Alacoque (11. – 14. 3. 2010.)
– organizacija straže uz relikvije. Susret mladih grada Zagreba – Misa i Posveta mladih
Srcu Isusovu o 110. obljetnici
Posvete: „Prvu posvetu učinili
su mladi Hrvati 1900. godine,
samo godinu dana nakon posvete svijeta Srcu Isusovu koju
je učinio Papa Leon XIII.! Spominjući se upravo ove velike
posvete hrvatske mladeži, jedinstvene u svijetu, te o njenoj
110. obljetnici, Hrvatska dehonijanska mladež i Družba sve-
ćenika Srca Isusova (dehonijanci), koji žive i djeluju u župi
u Trnovčici, odlučili su u ovoj
posebnoj prigodi Pohoda relikvije sv. Margarete Marije,
redovnice koja je od 1673. do
1675 primila objave Presvetog
Srca Isusova, obnoviti posvetu
mladih Srcu Isusovu.“ Noćno
bdjenje – 5. obljetnica smrti
Ivana Pavla II. – Veliki petak
(2. 4. 2010.). SHKM Zadar (8. –
9. 5. 2010.). HDM poziva u akciju Ja! Zur Kirche – akcija
potpore Papi Benediktu XVI.
povodom učestalih medijskih
napada na Katoličku Crkvu,
svibanj 2010. (prikupljanje potpisa potpore na stranicama
www.ja-zur-kirche.net). Tijelovski oltar, Velika devetnica
Srcu Isusovu. HDM Straža pred
Presvetim. 4. Hodočašće u Baziliku Srca Isusova (8. 6. 2010.). 5.
Dehonijada (12. 6. 2010.). Odlikovanje dehonijanskim križićima po rukama biskupa
Ivana Šaška (13. 6. 2010.)
2010./11.
Godina oca Dehona. Hodočašće u Mariju Bistricu. Igrokaz:
Otac Dehon. Igrokaz: Sv. Andrija i Andrija. Hodočašće u
Rim Ecce venio (23. – 30. 10.
2010.). Dani oca Dehona - mjesečna klanjanja. Prvi petci.
Žive jaslice. Svjedoci Srca na
Radio Mariji. Klanjanja na nakanu za blagoslovljen pohod
pape Benedikta XVI. (25. 1.,
22. 2., 29. 3., 26. 4., 31. 5. 2011.)
+ cjelonoćno bdjenje pred
Presvetim povodom 6. obljetnice smrti Ivana Pavla II. na
nakanu za blagoslovljen pohod
pape Benedikta XVI. Hrvatskoj
(2. 4. 2011.). Pohod pape Benedikta XVI. Hrvatskoj (4. i
5. lipnja 2011.). Velika devetnica Srcu Isusovu, Tijelovo,
HDM straža pred Presvetim.
5. Hodočašće u Baziliku Srca
Isusova. 6. Dehonijada (11. 6.
2011.). 25. obljetnica svećeništva p. Andrije (19. 6. 2011.).
2011./12.
Godina sv. Maksimilijana o
70. obljetnici mučeničke smrti,
40. obljetnice proglašenja blaženim i 30. obljetnice proglašenja
svetim. Apel u čast Bezgrešne
kroz godinu. Hodočašće u Mariju Bistricu. Prvi petci. Svjedoci
Srca. Hodočašće u Poljsku Stopama sv. Maksimilijana (30.
9 – 8. 10. 2011.). Duhovna obnova mladih – kroz tri susreta:
vlč. Domagoj Matošević, Iva Brčić (bivša manekenka i obraćenica), Milosrdne sestre Svetog Križa. 50. emisija Svjedoci
Srca (29. 11. 2011.). Žive jaslice.
SHKM Sisak 2012., Missio metropolis – misije u gradovima
– Molitva mladih pred Stepinčevim križem u župi sv. Pavla
u Retkovcu – na poticaj HDMa, sadržajno osmislio HDM (28.
2. 2012.). Priprava za SHKM
u Sisku za mlade Remetskog
14 15
dekanata u Trnovčici (20. 4.
2012.). Igrokaz: Sv. Maksimilijan Kolbe (29. 4. i 10. 10. 2012.).
Tijelovski oltar. Velika devetnica
Srcu Isusovu. HDM straža pred
Presvetim. 6. Hodočašće u Baziliku Srca Isusova. 7. Dehonijada
(16. 6. 2012). Duhovne vježbe
na Korčuli (21. – 26. 6. 2012.).
Sudjelovanje u Trodnevnici Molitvi za savjest zastupnika
i spas djece od zamrzavanja,
Crkva sv. Marka, 11. – 13. srpnja 2012. (klanjanje 11. 7; Misa
– predvođenje pjevanja i sviranje te ministriranje 12. 7.).
2012./13.
10. godina djelovanja HDMa. Godina vjere – molitva 7
Očenaša na koljenima raširenih ruku. Hodočašće u Mariju Bistricu. Završetak Godine
sv. Maksimilijana. Cjelodnevna
klanjanja u godini vjere – HDM
straža (ukupno 13). Žive jaslice.
„Zdravstveni odgoj“ – uključenje u javnu raspravu i borbu za
očuvanje dostojanstva obitelji
i zaštitu djece od navala rodne
ideologije. Sudjelovanje u prikupljanju potpisa za raspisivanje referenduma s pitanjem : „Jeste li da u Ustav RH uđe odredba
da je brak zajednica žene i muškarca“ - Inicijativa u Ime obitelji
(12. – 26. svibnja 2013.). Grkokatolička liturgija (o. Danijel Hranilović). Gosti: FRAMA Dubrava,
Marijana i Branko Milanović, Lji-
HDM i U ime obitelji, 2013.
lja Vokić. Izbori za animatore.
Statut HDM. Povremeni dodatni
susreti za mlade HDM 18+, 8. Dehonijada (8. 6. 2013.). Proslava
10. obljetnice i primanje dehonijanskih križića (64 mladih) po
rukama o. Andrzeja Wośka SCJ,
župnika i poglavara Distrikta (9.
6. 2013.). Svećeničko ređenje i
Mlada misa Danijela Čolo – jednog od prvih članova HDM-a,
te animatora. Sudjelovao na prvom službenom HDM susretu, 9.
9. 2003. godine.
–C–
Rujan – prosinac 2013.
RUJAN 2013.
7. i 8. rujna – Marija Bistrica.
Utorak, 10. 9. – Statut HDM.
Utorak, 17. 9. – Film o Miroslavu Bulešiću. Ususret beatifikaciji.
Utorak, 24. 9. – Klanjanje pred
Presvetim o blagdanu Ivana
Marije od Križa Mendeza, prvog dehonijanskog blaženika.
Subota, 28. 9. – Hodočašće
u Pulu na beatifikaciju Miroslava Bulešića.
Nedjelja, 29. 9. – 66. emisija
Svjedoci Srca.
LISTOPAD 2013.
Utorak, 1. 10. – Anđeli čuvari…& Prvi petci.
Subota, 5. 10. – Proslava blagdana sv. Faustine u Zagrebačkoj katedrali – sudjelovanje u
organizaciji i pomoć Koordinaciji zajednica, pokreta i udruga
štovatelja Božjeg milosrđa.
Ponedjeljak, 7. 10. – HDM 18+
– Zaziv Duha Svetoga – Sv. Misa
povodom početka akademske
godine (za studente i radničku
mladež)
Utorak, 8. 10. – „Palačinka
party“ + film - sastanak animatora.
Nedjelja, 13. 10., 20 sati – Procesija u čast Gospe Fatimske
i posveta župe Bezgrešnom
Srcu Marijinu.
Ponedjeljak, 14. 10. – HDM
18+ – Upoznavanje
Utorak, 15. 10. – Parlaonica:
Poljubac da/ne.
Ponedjeljak, 21. 10. – HDM 18+
– Parlaonica: Poljubac da/ne.
Utorak, 22. 10. – Cjelodnevno
klanjanje pred Presvetim, 12. u
Godini vjere, HDM straža, spomendan bl. Ivana Pavla II.; U
20.30 film Karol.
Ponedjeljak, 28. 10. – Svi sveti.
Utorak, 29. 10. – 67. emisija
Svjedoci Srca; u samostanu
tema Svi sveti.
STUDENI 2013.
Petak, 1. 11. – SVI SVETI
Ponedjeljak, 4. 11. – HDM 18+
– Film Most + diskusija.
Utorak, 5. 11. – Film Most +
diskusija.
Ponedjeljak, 11. 11. – HDM
18+, Biblijski krug nedjeljna
čitanja.
Utorak, 12. 11. – Biblijski krug
nedjeljna čitanja.
Ponedjeljak, 18. 11. – HDM
18+ i HDM – HDM večera dogovor za volontiranje u Pučkoj
kuhinji kroz mjesec prosinac
„HDM Advent u Pučkoj kuhinji“
Četvrtak, 22. 11. – HDM straža
pred Presvetim. 13. klanjanje
pred Presvetim u Godini vjere.
Nedjelja, 24. 11. – Krist Kralj.
Završetak Godine vjere. Procesija ulicama župe.
Utorak, 26. 11. - VUKOVAR –
Drago Maksimović, Marko Bereta, Ante Krišto – Vukovarski
branitelji.
hdm
VRIJEME SRCA | prosinac 2013.
HDM ugostio
vukovarske branitelje
Piše: Josipa Karačić
S
ličan naslov nosi knjiga
Drage Maksimovića ‘Vukovar – grad tisuću istina
koju nam je tu večer i predstavio, a u kojoj je pokušao ispričati
svoju priču i priču svojih suboraca o Vukovaru 1991. godine.
Od „naivaca“ do hrabrih
branitelja
Vukovar je i prije rata bio grad
s oko 20 nacionalnih manjina i
za svakoga se znalo tko je, ali se
to nije previše isticalo. U očima
drugih slavonskih gradova u
kojima su živjeli većinom Hrvati, Vukovar je bio „crven“, u
njemu su i Hrvati pričali „ekavicom“, tako da je bitka za Vukovar i hrabrost branitelja
1991. sve iznenadila.
Rat nije počeo u svim dijelovima Vukovara u isto vrijeme.
Dok su se na ulicama Borova
naselja vodile oružane bitke,
u drugom dijelu Vukovara naši
su gosti na igralištu igrali košarku i živjeli svoju mladost.
Oni su, kako kažu, spadali u
„onu skupinu naivaca“ koji
Hrvatska dehonijanska mladež organizirala je
gostovanje vukovarskih branitelja, u utorak,
26. studenoga u župi BDM Majke Crkve i sv.
Maksimilijana Kolbea u zagrebačkom naselju
Trnovčica. Drago Maksimović i Marko Baketa,
obojica rođeni Vukovarci, željeli su ispričati svoju
priču prvenstveno mladima – ispričati barem
jednu od tisuću istina Vukovara.
nisu vjerovali da će stvarno
doći do rata.
Kada je opsada Vukovara
počela, većina Vukovaraca napustila je svoj grad, a oni koji
su ostali bili su osuđeni na svakodnevno granatiranje i život
u podrumu. Kažu, da su se oni
koji su prije rata bili spremni
na sukobe zbog nacionalnih
razlika, većinom povukli, dok
su ostali oni tihi i povučeni za
koje se nikada ne bi reklo da bi
podnijeli takva stradanja.
Na leđima mladosti iznijeli
hrvatsku samostalnost
U ta dva i pol mjeseca vukovarski su branitelji branili teritorij
koji se u normalnim uvjetima
prijeđe u 15 minuta normalnog
hoda. Mnogo ih je poginulo, a
oni koji su preživjeli na leđima
svoje mladosti iznijeli su hrvatsku samostalnost. „Pokušajte
zamisliti da dva i pol mjeseca
nemate ništa za jesti, piti ni za
obući, a onda vam dođu ljudi
koji su vas u tih dva i pol mjeseca pokušali ubiti te vas dijele
u dvije kolone, jednu za Ovčaru
a drugu za Mitrovicu...“, rekao
je Ante Krišto, župljanin župe,
i ratni sudrug večerašnjih gostiju, koji se obradovao kad je
na nedjeljnim oglasio čuo o dolasku svojih prijatelja.
Iako su informacije o 12.000
srpskih vojnika laži Željka Ražnatovića Arkana kako bi umanjio vukovarska stradanja na
Ovčari, Vukovar kao znatno
16 17
manja sila bio je simbol i uzor
ostatku Hrvatske. Tome su
puno pridonijeli i novinari koji
su svakodnevno izvještavali o
stanju u Gradu Heroju preko
radio-stanice. Jedan od tih novinara je i svima poznati Siniša
Glavašević.
Simbolika vukovarskog otpora bila je veća jer na hrvatskoj strani nije bilo obučenih
vojnika i časnika (osim Starog
i Mladog Jastreba), dok su srpsku stranu predvodili vojno
obrazovani zapovjednici.
Mnogo ih je krenulo, a mnogo ih nije stiglo
Nakon pada Vukovara, naši su
gosti i ostali vukovarski branitelji dobili naređenje da se povuku. Krenulo se u proboj. Ne
onakav kakav se prikazuje u
filmovima, ili onakav iz Oluje
i Bljeska kada vas na drugoj
strani čekaju vaši suborci, ba-
rem njih 400-500. Njih nitko
nije (do)čekao...
Jedna od skupina krenula
je 17. studenog oko 22 sata u
dugačkoj koloni, kroz kukuruzište i preko miniranih polja,
ne znajući hoće li naići na protivničku zasjedu ili stati na nagaznu minu. Mnogo ih je krenulo, a mnogo ih nije stiglo.
Marko je bio među onim
sretnicima koji su se na drugu
obalu rijeke Vuke prevezli čamcem – pomoću „užeta“ načinjenog od bolničkih zavoja – jedan
po jedan (i tako njih stotinu).
Oni koji su došli nakon njih rijeku su morali pregaziti pješice, u vodi do pasa.... Na sreću,
uspjeli su i došli na sigurno.
Marko, došavši na sigurno
do ceste za Vinkovce jedino
što je poželio bilo je vratiti
se u Vukovar u kojem su mu
ostali sestra i roditelji.
Ljubav prema domovini
treba pokazivati djelima
Gospodin Marko osobno je sudjelovao i u mirnoj reintegraciji hrvatskog Podunavlja. Kaže
kako stvari koje su se nakon
rata zapostavljale i zanemarivale sada dolaze na naplatu.
Pri tome misli na pitanje dvojezičnosti u Vukovaru. Kako sam
kaže, nije stvar u ćirilici kao pismu, već u njenoj simbolici.
Na kraju susreta branitelji
su poručili svima okupljenima,
a osobito mladima, da zapamte
Vukovar i pravu istinu o njemu
te da svoju ljubav prema domovini svjedoče djelima, a ne
samo riječima. Oni su svoju
mladost i želje ostavili na ratištu te su svojom hrabrošću i odvažnošću dokazali svoju ljubav
prema Hrvatskoj kako bi nama
osigurali bolju budućnost. Na
nama je sada red da im svojim
djelima pokažemo zahvalnost.
naša obitelj
VRIJEME SRCA | prosinac 2013.
Odlučuju li
roditelji
o vjeri svoje
djece?
Mnogo ljudi širom svijeta prihvaća vjeru tek
u doba zrelosti. Ali u našoj zemlji najobičniji
način kako se vjera propovijeda jest
drugačiji: ruka majke koja pokazuje raspelo,
ruka oca koji slaže jaslice, riječ o onome što
dijete vidi ili čuje o vjeri.
K
atkada se kaže da je
to loše. Dijete se, kažu,
ne bi smjelo odgajati u
određenoj vjeri, nego, kad čovjek odraste, neka je sam izabere. Ovo je potonje istina, ali
prvo nije. Istina je da čovjek,
kad odraste, mora sam izabrati. Ne stoji ipak, da stariji ne
bi smjeli dati djetetu nikakvu
vjeru. Svi koji iskreno vjeruju,
bez sumnje će se s tim složiti.
Prije svega: možemo li zamisliti Krista koji ne želi govoriti djeci o njihovu nebeskom
Ocu? Ustvari, čitamo kako spominje „malene koji vjeruju u
mene“.
Taj naravni vjerski osjećaj
razložan je i opravdan. Treba
da samo promotrimo ljudsku
narav. Čovjek je u svakom pogledu animal educandum, stvorenje koje se razvija pod utjecajem odgoja. Roditelji daju djeci
najbolje što imaju s obzirom na
svako ljudsko područje: svoju
kulturu i svoje uvjerenje (na
primjer, da ne smije okrutno
postupati sa životinjama, ili da
je bolji život u slobodi nego pod
tiranijom). Najočitiji primjer,
bez sumnje, jest jezik. Kada bi
nekoliko male djece bilo odgojeno bez dodira s odraslima,
oni bi postali nešto posve neljudsko. Nekoć se mislilo da
bi takvi uvjeti proizveli savršen jezik i najčistije ćudoređe.
Ali tada stvarno ne bi bilo ni
jezika, ni misli, ni ćudoređa.
Sve se više dolazi do uvjerenja da dijete poprima svoju
uljuđenost od svoje okoline,
osobito od svojih roditelja. To
znači da roditelji prenose na
djecu ono najbolje što imaju
kao ljudi. Oni koji sa zahvalnošću priznaju da je vjera za njih
najveće bogatstvo, najdublja
istina, oni je mogu i moraju dalje prenositi. Konačno, nitko
ne kaže da bi djeca morala čekati svoju osamnaestu godinu
pa da sami izaberu svoj jezik i
način života. To je snažno naglasio veliki sveti Toma Akvinski braneći u srednjem vijeku
pravo židovskih roditelja i staratelja da kao Židovi odgajaju
svoju djecu.
Možemo to promotriti na
još jedan način. Roditelji dovode djecu u vezu s ostalim
osobama koje poštuju: s djedom, susjedom, itd. Ako oni
ljube našega Gospodina, ako
je on uistinu nešto važno u njihovu životu, netko koga cijene
iznad svega oni će sigurno naučiti svoje dijete da s njime razgovara.
Osim toga: djeca oponašaju
svoje roditelje. Ako su roditelji vjernici (a to nikada nije tek
neka nutarnja stvar), djeca će
se sama od sebe njima pridružiti. Da, primjer je najvažniji.
Čak kada bi tko i pokušao sakriti svoju vjeru s obzirom na
riječi i postupke, to ne bi zna-
18 19
čilo da dijete ostaje slobodno.
U tom slučaju odgojilo bi se u
određenom uvjerenju, naime,
da kršćanska vjera nema naročite važnosti ili, u najmanju
ruku, da se ne radi o životnoj
vrednoti koja se izvanjski pokazuje.
Ali kada dijete odraste, tada
dolazi njegov trenutak (odnosno doba) „obraćenja“. Tada
odrasli mora odlučiti da li će
ono što ima od svojih roditelja
naslijediti ili stvarno odbaciti.
Osvjedočenje osamnaestogodišnjaka ne smije se zasnivati
jednostavno na činjenici da
su njegovi roditelji bili katolici (nekatolici). Postoji osobni
prag koji treba prekoračiti. Dijete koje je odgajano kao katolik lakše će i prirodnije to učiniti nego djeca bez katoličkog
odgoja. Katkada to može biti i
zapreka. U tom slučaju dobro
je da naviještanje evanđelja
dođe kao „šok“ da mladi ljudi
osjete kako nije baš samo po
sebi razumljivo da je Bog postao čovjekom i da nam govori
u Crkvi. Čak i u tom slučaju dijete koje je odgojeno kao katolik bit će u daleko boljem položaju da donese odluku.
On je slobodan od nekih
predrasuda. On je već iskusio mir. Kao dijete često je govorio Bogu. Netko u osamnaestoj godini voli i cjeliva, jer je i
sam kao dijete bio voljen i cjelivan jer njegovi roditelji nisu
s time čekali. To nam olakšava
shvatimo način kako Bog daje
vjeru. Vjera, kao i svaka druga
ljudska stvar, nešto je „društveno“. Izraelski je narod vjerovao u zajednici. Vjera jednoga utječe na vjeru drugoga
(usp. 22, 32). Crkva vjeruje kao
zajednica. Vjera roditelja i zajednice utječe na vjeru djeteta.
To ne znači da njegova vjera
nije nešto osobno: osobno prihvaća ono bogatstvo koje je
primio. To samo znači da vjera
nije nešto izdvojeno ili pojedinačno. Vjerujemo, zajedno s
Crkvom i u priznanju te činjenice leži istinski i duboki čin
poniznosti.
Dakle, odgovor na pitanje:
da li roditelji određuju vjeru
djece treba da glasi: Da i ne.
Ne, jer dijete, kad odraste,
mora zauzeti svoj vlastiti stav
prema Kristu. Nitko ne postaje
sam po sebi posve zreo vjernik
bez određenog udjela slobodnog čina. Ali ostaje istina da
izbor roditelja utječe na izbor
djece. To je neizbježno i dobro,
i Bog to hoće. Narav je vjere da
se ljudima predaje u zajednici.
Kad mlad čovjek napušta
vjeru svojih roditelja, to može
biti posljedica njegove krivnje ili tvrdokornosti: on ne želi
obraćenje. Međutim, može se
dogoditi da i nije sve tako jasno. Okolnosti su, možda, zaklonile lice Crkve (a u njoj i
Krista) – on ga više ne može
prepoznati. Napustiti Crkvu
za neko vrijeme u takvim prilikama katkada može čak značiti
napredak. Znak je to želje da
Boga uzmemo ozbiljnije. I konačno, može se dogoditi da se
spoje oba ta čimbenika. No, u
sva tri slučaja roditelji treba da
ostavljaju djetetu sve više slobode kako ono raste. Na vjeru
se može poticati, ali se ona ne
smije nametati. Neophodno je
da roditelji uvijek imaju sve
veće poštovanje: prema onome
što dijete iskreno vjeruje, čak i
kada misle da je to loše. Ni u kojem slučaju sin ili kćerka koja
je „otpala“ ne smije se tjerati iz
kuće.
Ne treba ni spominjati
kako je bolno za roditelje kad
ne uspijevaju prenijeti bogatstvo svoje vjere na djecu. To
je ipak za njih prigoda da se
iznova trude kako bi oživjeli
svoju vjeru. Katkada su oni
uprazno govorili i naređivali
ono što sami nisu činili. Tragičan položaj djeteta može im
biti prigoda da pokušaju sami
ostvariti ono što se sada više
ne može ni govoriti ni naređivati mladom čovjeku.
Svakako, roditelji koji vide
da se u razvoju njihove djece
ponovo ostvaruju novi Duhovi, mogu sami sebe nazvati
blaženima.
Preuzeto iz:
Novog katekizma
božje milosrđe
VRIJEME SRCA | prosinac 2013.
Iz Dnevnika sv. Faustine
Ususret svjetlu Božića
D
Pripremila:
Marijana Biuk
va dana prije blagdana u blagovalištu su
čitane riječi: „Sutra je
rođenje Isusa Krista u tijelu.“
Kod tih riječi prože svjetlo i
ljubav moju dušu te dublje
spoznah veliku Božju tajnu,
tajnu Utjelovljenja Sina Božjega. (Dn 1433)
Badnji dan 1935. godine
Već od ranog jutra moj je duh
bio uronjen u Boga. Njegova
nazočnost posve me je prožela.
Navečer prije objeda pođoh
nakratko u kapelu da bih kod
nogu Isusovih lomila beskvasni kruh s onima koji su daleko
i koje Isus jako ljubi i kojima
mnogo zahvaljujemo. Kad sam
u duhu lomila beskvasni kruh
s jednom određenom osobom
(može se pretpostaviti da je to
bio prof. Sopoćko, op. a.), čula
sam riječi u svojoj duši: „Njegovo srce je Meni nebo na zemlji.“ Pri izlasku iz kapele
iznenada me okružila Božja
svemoć. Spoznah kako nas Bog
jako ljubi. Kada bi to pak duše
mogle barem djelomično razumjeti i shvatiti. (Dn 574)
Božić
Polnoćka. Za vrijeme svete Mise
opet sam vidjela malo Dijete
Isusa, izvanredno lijepog. Radosno mi je ispružao Svoje ručice. Nakon svete Pričesti čula
sam riječi: „Ja sam uvijek u tvom
srcu, ne samo onda kada Me primaš u svetoj Pričesti, nego uvijek.“ U velikoj radosti proživjela
sam svete dane. (Dn 575)
O Presveto Trojstvo, Vječni
Bože, moj duh ponire u Tvojoj
ljepoti. Vječnosti su ništa pred
Tobom. Ti si uvijek isti. Kako je
velika Tvoja slava! Isuse, što je
razlog tome da skrivaš Svoju
slavu, da si napustio nebesko
prijestolje i s nama boraviš?
Gospodin mi uzvrati: „Kćeri
Moja, ljubav Me je vodila, ljubav Me drži ovdje. Kad bi ti
znala koliko veliku zaslugu i cijenu ima jedan čisti čin ljubavi
prema Meni, umrla bi od radosti. To ti govorim zato da bi se
trajno sjedinjavala sa Mnom,
jer je to životni cilj Tvoje duše!
Čin sjedinjenja počiva na činu
volje. Znaj da je čista duša ponizna. Kad se ti klanjaš Mojoj
slavi i ulažeš napore za njezino
širenje, onda te Ja pratim Svojim milostima i uzvisujem te
Svojom svemoći.“ (Dn 576)
Reče mi Isus: „Kad razmisliš o tom što ti Ja govorim u
dubini tvoga srca, imat ćeš više
koristi, nego čitajući mnoge
knjige. Kad bi pak duše htjele
slušati Moj glas, kad im govorim u dubini njihova srca, one
bi za kratko vrijeme dospjele
do vrhunca svetosti.“ (Dn 584)
Ja znam da milosti koje mi
Bog dariva, jesu ponekad izričito za određene duše. Ta svijest me ispunja velikom radošću. Uvijek me raduje dobro
drugih duša jednako tako kao
da je moje vlastito. (Dn 579)
Dani patnje čine nam se
uvijek dužim, ali i oni prolaze, premda nekako sporije,
tako da mislimo da idu una-
zad. Usprkos svemu brzo dolazi njihov kraj, a zatim vječna
neshvatljiva radost. Vječnost
– tko shvaća i razumije ijednu
riječ koja dolazi od Tebe, o neshvatljivi Bože – taj razumije
što je vječnost. (Dn 578)
Isuse, Ti znaš kako bih
se rado sakrila da me nitko
ne poznaje, samo Tvoje preslatko Srce. Želim biti mala, u
vrtu skrivena i nepoznata ljubičica, u zatvorenom divnom
vrtu, gdje cvjetaju najljepše
ruže i ljiljani. Lijepu ružu i čudesnog ljiljana vidi se s udaljenosti, ipak da bi se vidjelo
ljubičicu, mora se duboko sagnuti – samo je njezin miris izdaje. O, kako se radujem što
se mogu tako sakriti. Moj božanski Zaručniče, za Tebe je
cvijet mojeg srca i miris čiste ljubavi. Moja duša utapa
se u Tebi, vječni Bože. Od tog
trenutka kad si me privukao
k Sebi čeznem za Tobom to
žarče što Te više upoznajem. U
Srcu Isusovu spoznah, da je u
nebu samom još nebo za izabrane, u koje nema pristupa
svima, nego samo izabranim
dušama. Neshvatljiva je tolika sreća u koju će duša biti
uronjena. To ne mogu opisati
ni u najsitnijem detalju. Duše
su prožete Njegovim božanstvom. One idu od svjetla do
svjetla. Nepromijenjeno svjetlo koje nikad neće biti jednolično, nego uvijek novo i
nepromjenjivo. O, Presveto
Trojstvo, daj da Te duše upoznaju. (Dn 591, 592)
20 21
Dehonijanska duhovnost – Apostol Srca Isusova
Utemeljitelj
Smrt i uskrsnuc’e
Preveo s talijanskog: p. Zvonko Šeremet SCJ
A
ko su socijalno i spisateljsko djelovanje
mo­tivirale o. Dehona,
utemeljenje Družbe bilo je za
njega razlog za brigu i trpljenje: napustio ga je dio svećenika i brojni prijatelji, zatim
financijske katastrofe, teške
unutarnje patnje, nesporazumi
sa svojim prvim učenicima, sve
do ukinuća Oblata Srca Isusova
(8. prosinca 1883.).
Očito, djela Božja zahtijevaju potpunu žrtvu kao da žele
ostaviti trag na križu. Isus je
iskusio napuštenost i tada je
prihvatio križ i postao Spasitelj ljudi i Otkupitelj grješnika.
Umro je na križu, s riječima:
„Dovršeno je“ ili na latinskom:
„Consumatum est“. Tako se
osjećao i o. Dehon u trenucima
napuštenosti i neprihvaćenosti.
Od njega je Bog tražio smrt tek
osnovane Družbe.
Sve je to pratila i čitava serija raznih nesretnih okolnosti prilikom osnutka nove redovničke zajednice. Naime,
prilikom osnivanja zajednice
Oblata, o. Dehon se oslanjao
na molitvena iskustva i viđenja jedne redovnice, sestre sve-
tog Ignacija, koja ga je ohrabrivala da ustraje u svom naumu.
O. Dehon je objave smatrao nadahnutima, na neki način kao
jamstvo Božje volje. Međutim,
Sveta Stolica osudila je ove, takozvane objave i smatrao ih
smetnjom u priznavanju novonastale zajednice.
Među prvim članovima
Oblata našao se p. Captier,
neurotik i megaloman. On se
smatrao suosnivačem Družbe.
Napisao je Konstitucije i Pravilo, koji su, međutim, završili
na sudu Svete Stolice kao službeni dokumenti Družbe. Na
takvu je dokumentaciju, Sveta
Stolica reagirala negativno i to
upravo na blagdan Bezgrešnog Začeća.
Evo, kako je o. Dehon reagirao na ovu smrt na križu: „Godina 1883. – 1884., bila je godina moga Consumatum est,
strašna godina! Koliko tjeskobe,
koliko žalosti! Sve sam ostavio radi Djela zadovoljštine,
sve svoje znanje i moći, uspjeh,
prijatelje, nadu i mir moje obitelji – sve sam podredio tome
djelu. Nakon više mjeseci iščekivanja, stigao je dekret smrti.
Ostali smo u grobu, ne tri dana,
nego tri mjeseca, a onda je uslijedilo malo uskrsnuće. No, tijekom godine kao odjek uvijek se
vraćala smrt, čiji se glas svakodnevno čuo.
Svuda oko mene bila je tjeskoba, strah, obeshrabrenost,
razočaranje – kao kod učenika
na putu za Emaus. Ne mogu
reći koliko sam trpio te godine,
naročito tijekom zime, prije
divnoga uskrsnuća 26. ožujka
1884. godine. Naravno, bila mi
je potrebna nadnaravna potpora jer bih, u suprotnom, ražalošćen umro.
Nije trebalo dugo čekati na
znak križa. Prošlo je pet godina
od nastanka zajednice Oblata
Srca Isusova...a iznenada je
stigla smrt. No, nije na tome
ostalo. Bog je htio da uskoro
nastane nova Družba pod imenom kakvu je i danas poznajemo: Družba svećenika Srca
Isusova.
božje milosrđe
VRIJEME SRCA | prosinac 2013.
Susret štovatelja Božjeg milosrđa Hrvatske
Proslava blagdana sv. Faustine
u Zagrebačkoj katedrali
Piše: Jelena Vuković
U
radosti ovoga slavlja
pozdravljam sve vas
koji ste danas iz raznih
krajeva Hrvatske došli u Zagreb da biste očitovali svoje zajedništvo u nadahnutosti Božjom ljubavlju koja progovara
neizmjernim milosrđem. Kao
vrhunac svoga susreta Koordinacije zajednica, pokreta i
udruga štovatelja Božjega milosrđa zaželjeli ste se naći u
ovoj prvostolnici u kojoj su živi
i opipljivi tragovi te Božje prisutnosti u životu naše crkve,
s posebnom blizinom blaženomu Alojziju – uvodne su riječi mons. Ivana Šaška, pomoćnog biskupa zagrebačkog
u svečano euharistijsko slavlje spomendana sv. Faustine
Kowalske koje je u subotu, 5. listopada 2013. u 15 sati predvodio u Zagrebačkoj katedrali povodom 75. obljetnice njezine
smrti i 20. obljetnice beatifikacije. U koncelebraciji je sudjelovalo deset svećenika dok je
oko tisuću vjernika došlo proslaviti Boga po svetoj Faustini,
svetici Božjeg milosrđa. „U
ovome smo slavlju povezani s
nebeskom Crkvom; združeni
euharistijom kao najvećim mističkim iskustvom. Euharistija
nas povezuje i preobažava, da
bismo bili nositelji Božjega milosrđa kao Kristovo tijelo, bez
kojega svijet ne vidi radost,
tako potrebnu našoj hrvatskoj
Domovini“, rekao je biskup
pozivajući na sabranost i na
molitvu na nakane apostolata
štovatelja Božjeg milosrđa, na
nakane Crkve, a osobito onih
kojima je najviše potrebno
Božje milosrđe.
U homiliji je biskup progovorio o sv. Faustini ističući
njezinu „neobičnu običnost“ i
ljepotu i dobrohotnost u izvršavanju redovitih, naoko beznačajnih obveza. Njeno se poslanje očituje kroz tri zadaće,
istaknuo je biskup: kroz naviještanje istine svijetu koja je
objavljena u Svetom pismu o
Božjem milosrđu za svakoga
čovjeka, kroz molitvu Božjeg
milosrđa za cijeli svijet, naročito za grješnike u nekim
novim oblicima štovanja, te
kroz nadahnuti apostolski žar.
„Nisu potrebne učene analize
i studije da bismo se uvjerili
u istinu iz Faustinina susreta
s Isusom koji joj govori: ‘Čovječanstvo neće pronaći mir, dok
se s pouzdanjem ne obrati Božjemu milosrđu’. Uronjeni smo
u kulturu sukoba, netrpeljivosti, traženja prava, nepopustljivosti, ružnih riječi i pogleda.
Ono što ozdravlja i mijenja svijet nije grubost, nego blagost;
nije usmjerenost prema vlastitim željama, nego osjetljivost
22 23
na ranjenost bližnjih“, rekao je
biskup pozivajući na poniranje
u zbilju i blagim govorom iznositi istinu, moliti i ugrađivati
se u otajstvo Božjeg milosrđa.
„Niti jedno ozračje našega života nije toliko obično da u
njemu nema Božje prisutnosti i neobičnosti. Niti jedan životni okvir nije tako mali da se
u njemu ne bi očitovalo Božje
milosrđe. U svemu pak – posvemašnje pouzdanje u Boga“,
zaključio je biskup Šaško.
Na kraju misnog slavlja riječi
zahvale u ime Koordinacije zajednica pokreta i udruga štovatelja Božjeg milosrđa uputio je
fra Tomislav Cvetko OFMConv.,
koordinator. Zahvalio je ocu
Biskupu za preuzimanje zahtjevne zadaće pomoći oko ujednačavanja molitava i pobožnosti
u čast Božjem milosrđu i uputio žarku molbu da se čim prije
donese odluka od strane Hrvatske biskupske konferencije s tim
u vezi. Najavio je i mogućnost
izraziti štovanje relikviji svete
Faustine po završetku mise.
Susret štovatelja Božjeg
milosrđa u Trnovčici
Euharistijskom slavlju prethodio je, u prijepodnevnim satima, prvi susret štovatelja Božjeg milosrđa iz cijele Hrvatske.
Okupili su se oni u zagrebačkoj
Trnovčici, u župi BDM Majke
Crkve i sv. Maksimilijana Kolbea s nakanom međusobno se
upoznati i razmijeniti iskustva
o vršenju apostolata. Govorili
su o. Andrzej Wośko SCJ, duhovnik zajednice Faustinum iz
Trnovčice, vlč. Marin Knežević,
duhovnik Pokreta Božanskog
milosrđa - Ovčara, fra Smiljan
Kožul, duhovnik Pokreta krunice za obraćenje i mir - Zagreb,
s. Franciska iz Družbe sestara
Milosrdnog Isusa – Pula. Duhovni nagovor održao je Dražen Marija od Milosrđa Euharistijskog Isusa Vargašević, OCD,
dok je Jelena Vuković predstavila rad Koordinacije u proteklih godinu i pol dana.
savjeti
VRIJEME SRCA | prosinac 2013.
Deset zapovijedi za očeve
I
Razvijte intimnu, osobnu
vezu s Isusom, dopuštajući
Mu da vam oprosti vašu prošlost, da razgovara s vama, da
vas izliječi i vodi. Zatim, vjerujte Duhu Svetom u svemu.
Vjerujte da će providjeti sve
što trebate, uključujući financijsku pomoć.
II
Odredite svoje prioritete: prvo Isus, na drugom mjestu vaša žena, djeca
na trećem, vaš posao na četvrtom, itd. Učinite tjedni raspored, ostavljajući mjesta za
kvalitetno vrijeme s Gospodinom, vašom ženom, svakim
djetetom i obitelji kao cjelinom. Najvažnije muževljevo
vrijeme u bilo kojem danu su
prvih pet minuta kad se vrati
kući s posla i ljubav i pažnja
koju pokazuje ženi i djeci u to
vrijeme. Sjetite se da je vaše
ljudsko očinstvo ukorijenjeno
u božanskom očinstvu svemogućeg Boga (usp. Ef 3,14-15;
usp. KKC 2214).
III
Shvatite da ste vi „svećenik“ u kući. Vaša je
primarna odgovornost nadgledati TV i njegov utjecaj, internet i njegov utjecaj, kao i
knjige i časopise koji ulaze u
vaš dom. Morate se čvrsto oduprijeti svim zlim utjecajima,
stalno moleći Božju snagu i
vodstvo da vodi vašu obitelj
da živi čisto, sveto i nenasilno.
Esto vir! (Budite čovjek!). Otac
ponajprije primjerom usađuje
moralne kreposti u svojem
domu. Steknite naviku blagoslivljanja svoje djece – i sami i
sa svojom ženom – prije nego
što odu spavati noću ili prije
nego što ujutro napuste kuću.
IV
Budite upoznati s onim
što vašu djecu o moralu
uče u školi. Svi učitelji poučavaju „u vaše ime“ budući da
ste vi i vaša žena prvi edukatori vaše djece. Ako se u učionici poučavaju sporne stvari,
morate imati čvrst stav. Prvo
mjesto učenja i prakticiranja
kršćanskih vrednota je obiteljski dom – vaš dom koji vi
nadgledate. Ovo je velika odgovornost dana vama (kao
„glavi“ vašeg kućanstva) i vašoj ženi (kao „srcu“ vašeg kućanstva). Shvatite da vaše vodstvo treba biti oblikovano po
vodstvu mudrog i razboritog
kralja koji ljubi i vlada nad
svojim kraljevstvom i njegovim stanovnicima. Vaše vodstvo ne smije biti ono gospodara koji vlada nad svojim
robovima. Niste glava obitelji da bi bile zadovoljene vaše
potrebe, nego radije da bi bile
zadovoljene potrebe vaše obitelji. Vaše vodstvo nije u tome
da vam služe, nego radije da vi
služite. Vaše se vodstvo sastoji
u požrtvovnoj ljubavi i služenju. Kao glava obitelji, pozvani
ste na veliku odgovornost.
Mnogo muževa i očeva želi
vodstvo bez odgovornosti koju
ono zahtijeva. Usudite se disciplinirati ljubavlju i vodstvom.
Mudar i razborit kralj voli sve
u svom kraljevstvu i želi ih vidjeti kako napreduju u punini
ljepote i Istine. Želi ih sve dovesti punini Istine i napretka.
Sam Isus Krist je glava svoje Crkve; On je kralj kraljeva i gospodar gospodara. Sv. Augustin
naziva obitelj „domaćom Crkvom“. Vi ste „glava“, „kralj“ i
„gospodar“” ove „domaće Crkve“: „Mjesto i zadaća oca u i
za obitelj je jedinstveno važna
i nezamjenjiva. Otkrivajući i
ponovno živeći na zemlji samo
Božje očinstvo (usp. Ef 3,1415), čovjek je pozvan osigu-
24 25
rati harmoničan i ujednačen
razvoj svih članova obitelji“
(Papa Ivan Pavao II., Familiaris Consortio [Uloga kršćanske
obitelji u suvremenom svijetu], 25).
V
Molite sa svojom ženom
redovito. Pokušajte voditi
jednostavan, ali iskreni duhovni dnevnik i podijelite ga
s njom, čak i ako su vaši unosi
samo kratke, inspirativne rečenice. Vjerujte da će Gospodin voditi, pročistiti i posvetiti
vašu vezu s vašom ženom. Ona
je „srce“ doma. Poštujte ju kao
takvu. Volite ju istom ljubavlju
i naklonošću kojom Krist ljubi
svoju Crkvu. Sjetite se da će se
vaši sinovi kad narastu odnositi prema ženama onako kako
su vidjeli da se vi odnosite
prema vašoj ženi. Slično, vaše
će kćeri naučiti od svog oca što
očekivati od muškaraca u vezi.
Dijelite sa ženom njene terete,
njene tuge i njene radosti. Molite Gospodina za snagu da ju
ljubite istom ljubavlju i čistoćom kojom On ljubi svoju Nevjestu, Crkvu.
Provodite kvalitetno vrijeme sa svakim djetetom. Imajte sa svakim djetetom
jedinstven i osoban odnos. Moć
očeve potvrđujuće ljubavi preplavljuje i nešto je uistinu predivno. Djeca to trebaju. To im
treba za njihov cjelovit i ispravan razvoj. Neka svako dijete
podijeli njegove ili njene ideje,
osjećaje, strahove i probleme s
vama. Učinite sve što je u vašoj
moći kako bi osigurali da vam
VI
dijete može povjeriti bilo što.
Povremeno podijelite sa svojom ženom vaše uvide o svakom djetetu. Disciplinirajte ih
čvrstoćom i ljubavlju (ponavljam, vaš model neka je onaj
mudrog i razboritog kralja koji
vlada stanovnicima svoga kraljevstva čvrsto, ali s velikom
ljubavlju, a ne gospodara koji
vlada nad svojim robovima).
VII
Posvetite svoj dom
Presvetom Srcu Isusovu. Postavite „molitveni kutak“ u kući u sobi gdje se okuplja većina obitelji. U toj sobi
trebao bi biti „mali oltar“. Postavite na taj stol Bibliju, svetačke životopise i Katekizam
Katoličke Crkve. Na ili oko stola
također postavite slike (kipove
ili ikone) Presvetog Srca Isusova i Bezgrešnog Srca Marijina. Svakodnevna obiteljska molitva Krunice je moćna
molitva. Ako su vaša djeca još
mala, molite samo desetku
Krunice i/ili molite krunicu
Božjeg milosrđa. Dobro vrijeme za dnevnu obiteljsku molitvu i duhovno čitanje (primje-
rice u trajanju od 15 do 20 min)
je odmah nakon večere. Ovdje
mogu biti uključena misna čitanja dana; kupite dnevni Rimski misal za tu potrebu. Sjetite
se da ste vi kućni svećenik. Kao
takav, pozvani ste biti pravi
vođa. Odraslo dijete će se dobro sjećati prakticiranja vjere
u obitelji. Nikada neće zaboraviti. Otac mora biti prvi kršćanski svjedok svojoj ženi i djeci.
Ovo je u isto vrijeme dužnost
i odgovornost. Također, potičite upotrebu blagoslovina kod
članova obitelji. Sakramentali
su „sveti znakovi koji imaju
neku sličnost sa sakramentima
i po kojima su duhovni učinci
označeni i dobivaju se po molitvama Crkve“ (KKC). Primjeri
sakramentala uključuju znak
križa, svetu vodu, članstvo u
bratovštini karmelske Gospe,
religiozne medalje, blagoslove,
hodočašća, procesije, postaje
križnog puta, svetu umjetnost,
krunice i čašćenje relikvija.
Iako se sakramentali razlikuju
od sedam sakramenata, vrlo su
važni u životu kršćanina katolika. Također, potičite pohode
savjeti
VRIJEME SRCA | prosinac 2013.
Presvetom Sakramentu sa čla­
novima obitelji, npr., dok obav­
ljate poslove u gradu.
VIII
Ne dopustite da
sportske i druge
aktivnosti postanu važnije
vama ili vašoj djeci od Krista i
obitelji. Sport je danas postao
lažni Bog u Americi – osobito
u nedjelju – i prenaglašen. Za­
bavite se kod kuće. Radite ne­
što kao obitelj. Ovo zahtijeva
kreativnost, maštu i često pla­
niranje unaprijed. Za ovo tra­
žite ženine prijedloge i one
starije djece.
Molite da svako od vaše
djece može odgovoriti
na poziv koji je svemogući Bog
od vječnosti odabrao za njega
IX
Molitva
za našu obitelj
Nebeski Oče, najbolji i najmilosrdniji Oče,
održi našu obitelj u svojoj ljubavi. Učini
našu obitelj mjestom koje obiluje u sveto­
sti i ljubavi. Pomozi nam da budemo kao
Isus u našim svakodnevnim dužnostima.
Pomozi našoj obitelji da bude kao sveta
nazaretska Obitelj Isusa, Marije i Josipa.
Pomozi našoj obitelji da uči iz dobrog pri­
mjera onih obitelji koje su ti omilile svojim
životom. Neka članovi naše obitelji nauče
biti uvijek dobar primjer živeći u pravoj
kršćanskoj vjeri, nadi i ljubavi. Pomozi na­
šoj obitelji u podnošenju boli i patnji poput
Isusa. Pomozi članovima naše obitelji i u
prevladavanju poteškoća i nošenju njiho­
vih križeva. Pomozi da naš obiteljski život
vodi Isusu Kristu, izvoru sve istine i sreće.
To te molimo po Isusu Kristu, Tvome Sinu,
koji živi i kraljuje s tobom u jedinstvu Duha
Svetoga, Bog, po sve vijeke vjekova. amen.
ili nju. Nikad ne pitajte svoju
djecu: „Što želiš biti?“ Radije,
pitajte svako dijete: „Na što mi­
sliš da te Bog poziva?“ Pomo­
zite im da raspoznaju životne
staleže, bilo da je to biti samac,
ženidba ili posvećeni vjer­
ski život. Često razgovarajte
o tome sa svojom djecom, po­
sebno nakon 15. godine života.
X
Osigurajte da članovi vaše
obitelji često primaju sa­
kramente. Sakramentu is­
povijedi bi trebalo pristupiti
barem jednom mjesečno, a sa­
kramentu Euharistije barem
jednom tjedno. Morate raditi
na tome da u vašoj obitelji ne
oslabi osjećaj za grijeh. Kao
obitelj idite na nedjeljnju misu.
Nemojte u tome popuštati va­
šim tinejdžerima. Ako popu­
stite, ne ispunjavate svoj očin­
ski poziv. Potičite članove svoje
obitelji na veliku ljubav prema
Euharistiji. Molite redovito i
predano. Učinite sve što je u va­
šoj moći (kao mudar i razborit
kralj svojeg doma) da nedje­
lja zaista bude Dan Gospodnji
i dan obiteljskog zajedništva;
tj. dan molitve, opuštanja i od­
mora. Opet, ovo zahtijeva kre­
ativnost, maštu i često planira­
nje unaprijed. Tražite mišljenje
svoje žene i djece o ovome. Sje­
tite se, svaki dobar i cjeloviti
odmor je uistinu „ponovno
stvaranje“ duše i tijela.
o. Wade Menezes – za bitno.net preveo: M.K.
Obiteljska molitva
našoj blagoslovljenoj
Majci Mariji
Sveta Marijo, Djevičanska Majko Božja,
tražimo tvoju zaštitu i nazivamo te
„Kraljicom obitelji“. O, blagoslovljena
Majko, ti si bila začeta bez grijeha.
Neka te svaka obitelj danas
izabere kao model kućnog
života, zajedno sa sv. Josipom,
tvojim ljubljenim, čistim i
brižnim supružnikom. Po tvom
Bezgrešnom začeću, sačuvaj sve
obitelji od svake katastrofe,
od svakog nasilja i nesreće.
O, sveta Djevice, blagoslovi
i zaštiti sve obitelji, ojačaj ih
u kušnjama i sačuvaj ih
od svakog zla. Amen.
26 27
Đavao u životu
oca Pia
Otac je običavao govoriti da je đavao aktivno
stvorenje, zlo, izopačeno po svojoj prirodi.
On je pali anđeo s inteligencijom
superiornijom od ljudske, ali nastranom.
Đ
avao je – rekao je otac
Pio – pas koji laje. On je
vezan: grize samo one
koji mu se neoprezno približe.
Jak je sa slabima, ali je kukavica s jakima. Otac, je štoviše,
stalno opominjao duše koje
mu je povjerio Isus, da se ne
boje zloga, već da ga samo prezru; da ne obraćaju na njega
pažnju; on ih provocira da ga
proklinju.
Otac Benedetto podučio je
malog fratra iz Pietrelcine da
je dobar znak ako đavao reži,
a ovaj je to neprestano ponavljao svojim duhovnim sinovima, obrazlažući: Ako đavao
buči, to je znak da je još uvijek
izvan nas, a ne u nama. Ono
što bi nas trebalo zastrašiti je
njegov mir i slaganje s ljudskom dušom.
Otac poučava svakoga da
treba odmah i energično odbaciti prijedloge velikog čarobnjaka opačina koji su dio tajne
sotonine filozofije. Zao sofist zna dosta o tome, ali duše
Božje – govori otac Pio – znaju
bolje od njega. One dobro
znaju, nastavlja otac Pio, da
moć princa ovog svijeta – unatoč mogućnosti izvesti trikove i
zla svake vrste – ne može rasti
uvijek i svugdje kako bi on to
želio. Dakle, on nije svemoćan
i bez ograničenja, već je oslabljen, ograničen, vezan.
Potrebno je u sebi odagnati
strahove, malodušnost i zle
misli koje u duši prepoznaju
samo oholost, manjak poniznosti, pad, zle strasti – to je,
naime, sotonska zamka, postavljena s jasnim ciljem obeshrabriti dobre i kreposne
duše i zaustaviti ih na putu rasta u ljubavi.
Isus je ovim dušama uvijek blizu i ni pod koju cijenu
neće dopustiti da budu žrtva
neprijatelja, posebno ako su
se posvetili Njemu na poseban
način: sotona nikada neće pobijediti!
Dakle, đavao ne može nauditi dušama više nego Isus pripusti. Gospodin ne dopušta da
oštri sjevernjak zapuše nad
malim duhovnim vrtovima
ovih duša, taj suhi sjeverni vjetar, koji suši polja ostavljajući
ih neplodnima i otužnima.
Kušnje su – kaže otac Pio –
vatra koja pročišćava. One su
udarci čekića i dlijeta kojim
božanski Umjetnik obrađuje
kamenje – one odabrane duše
– koje će biti ugrađene u Vječni
grad. Kušnje nisu samo „pročišćenje“; to je istovremeno lišavanje od određenih malih
prijetvornosti koje se ne čine
takvima ljudskom oku.
Na prvi se pogled čini kako
ove kušnje onečišćuju dušu,
više nego je čiste. No nije tako.
Kušnje su poput sapuna koji,
kad se isprva upotrijebi na
odjeći, djeluje poput mrlje, a
zapravo čini da odjeća bude
čista.
Dakle, biti kušan – kaže otac
Pio – očit je znak da je duša dobro prihvaćena od Gospodina.
Prema tome, kušnje nisu kazna, već dokaz ljubavi. I zbog
toga se moramo radovati. One
su znak božanske naklonosti.
One su dokaz duši da je Bog
želi protresti – kada vidi da je
duša dovoljno jaka za odlučnu
borbu, isplete joj krunu slave...
Preveo: Emanuel Jurica Beroš
prijatelji scj
VRIJEME SRCA | prosinac 2013.
Jedan je Božić
U
pravo gledam na TV­u,
kako na glavnom za­
grebačkom trgu, oki­
ćenom s četiri svijeće, novinar
tendenciozno pita redovnicu,
kako joj se sviđa. Ona, na­
ivno, kaže: „Super, baš je li­
jepo“. Prije toga, u najavi no­
vinar reče kako se u Došašću
pripremamo za dolazak Djeda
mraza! Eto ti poganskog Bo­
žića, u kome dominiraju koba­
sice, slatkiši i more nepotreb­
nih stvari, koje se kupuju za
tzv. Božić. Novi svjetski pore­
dak promovira Božić bez ob­
zira na vjerska uvjerenja. Zato
ga zajedno slave Kinezi i Ame­
rikanci, Japanci i Europljani.
Svi sretni, svi tako veseli bez
Maloga Isusa! Onoga, koji je­
dini treba biti u središtu, uopće
tu nema. A mi bismo trebali biti
sretni?! Pa što se, onda, slavi
kroz ovo vrijeme? Zarada, za­
rada i zarada! Ili u duhovnom
smislu: relativizacija Boga, ja­
slica, ismijavanje siromaštva,
odbacivanje živoga Boga!
Braćo i sestre, ne dajte se
ovom poganskom duhu! Ne
dajte da Vas opet zavedu i pre­
vare! Nemojte trošiti zadnje za­
lihe novca na stvari koje Vam
ne trebaju, nego uložite vrijeme
i ljubav za čišćenje srca, jačanje
međusobnih veza i za slavlje­
nje Boga: molitvom, pokorom,
pjesmom, pobožnošću i održa­
vanjem kršćanskih običaja. Ne
dopustite da Vas zahvati duh
konzumerizma, duh materi­
jalizma, duh ovoga svijeta! Ne
budite moderni, budite Božji!
Svoje pouzdanje stavite u Gos­
podina i sačuvajte novce za si­
romašne i skromna slavlja koja
slijede. Obogatite se u duhu i
Gospodin će doći i nastaniti se
u Vašem srcu. Jao onome, tko
prezre Gospodinov dolazak!
Jao onome, na kome se ispuni
Božja Riječ: „K svojima dođe, a
njegovi ga ne primiše!“
Jedan je Božić, a sve ostalo
je potrošačko ludilo i pogan­
stvo duha!
Dragi Prijatelji!
Neka Vam je blagoslovljen ovaj Božić! Radujte se!
Iziđite na svjetlo iz tame Vaših lutanja, neuspjeha i trpljenja!
Hodite s vjerom i nadom kroz Došašće sve do Božića!
Pokažite svijetu kako je lijepo, kako je dobro, kako je uzvišeno biti kršćanin!
Budite ljudi nade, svjetla i boljega svijeta!
Nosite Malenoga Isusa bezbožnom i hladnom s ijetu bez pravih vrijednosti.
Na tom putu, pratila Vas presveta Bogorodica Marija, Majka Spasiteljeva!
s Malenim Isusom,
vaš p. Zvonko
28 29
Pismo iz bolnice
Intervju s bolničkim kapelanom
Draga braćo i sestre bolesnici!
Pred Vas stavljam razgovor koji je novinar vodio s našim svećenikom Srca Isusova, p. Lucjanom na temu: Obitelj u svjetlu
bolesti i trpljenja.
P: Vi ste i liječnik i svećenik.
Kako ova dva zvanja prožimaju
Vaš život?
O: Bogu je sve moguće, ako čovjek vjeruje i s Njim surađuje.
Bog daje onoliko nutarnjeg
svjetla koliko je potrebno za
ispunjenje Njegove volje. Liječnik i svećenik su isti čovjek,
pozvan od Ljubavi za iskazivanje ljubavi.
P: Liječnik se zauzima za tijelo, a svećenik za dušu. Kako
se ta dva puta nadopunjuju?
O: Bolesnik trpi tjelesno i duhovno. Ta činjenica prožima cijeli njegov život. Zato je kršćanin
dužan iskazati ljubav bolesnom
bratu. Posebna obveza spada na
onoga koji izravno skrbi za bolesnika, u okviru svoga zvanja.
Nije Božji prijatelj onaj koji čovjeku patniku ne pristupi u trenucima beznađa i ne brine za
njegovo spasenje.
P: Kad se govori o bolničkom
kapelanu, obično se misli na
svećenika koji hoda po bolničkim sobama, ispovijeda i dijeli
Sv. Pričest. No, je li to sve?
O: Služba bolesnicima usmjerena je prema Euharistiji. Odatle dolaze i zadaće koje kapelan
vrši: služenje Sv. Mise, dijeljenje sakramenata, razgovor s
bolesnicima i rodbinom bolesnika, molitva s jednima i drugima. Svećenik sluša bolesnika,
nastoji ga ojačati u vjeri i pružiti mu nadu u ozdravljenje i
vječni život.
P: Radite kao liječnik i svećenik s djecom. Razlikuje li se taj
posao od službe odraslim osobama?
O: Ovaj posao se odnosi na
djecu i mlade. Podrazumijeva
dobro poznavanje teologije,
medicine, psihologije, psihijatrije i pedagogije. Bolest ne
pogađa samo djecu, već i njihovu rodbinu. To za mene
znači neprestano usavršavanje i traženje najboljih rješenja, kako bih kao svećenik i
liječnik bolesniku bio od najveće koristi. Ovaj posao ne
može vršiti netko po dekretu,
jer će uspjeh njegova rada biti
slab, a rodbina i bolesnik nedovoljno duhovno zbrinuti.
P: Kako se roditelji i rodbina
nose s bolešću svoga djeteta?
Vjerojatno je lakše prihvatiti
bolest odrasle osobe?
O: Teška bolest djeteta udara u
temelj obiteljskog života, uzrokuje stres i često je uzrok duhovnih kriza. Ne može se tada
izbjeći razmišljanje o smislu
trpljenja, bolesti i smrti. Intenzitet tog procesa ovisi od osobe
do osobe, a u velikom stupnju
ovisi o vjeri pojedinih članova
obitelji. Strah povećava činjenica da su mogućnosti spasa
djeteta ograničene. U takvim
trenucima obitelj ne može biti
prepuštena sama sebi.
P: Da li trpljenje ujedinjuje ili
razjedinjuje obitelj?
O: Nesumnjivo stavlja na kušnju obiteljske odnose. Obično
se obitelj teško nosi s činjenicom da je dijete teško bolesno.
Ipak, uspješno nadvladavaju
krizu one obitelji, kod kojih je
jača vjera i molitva. Ali, znam
puno primjera gdje su se događali preljubi, laž, emocionalna
nezrelost, rastava braka.
P: Susretali ste se s najtežim
oblicima ljudske patnje. Je li
se, možda, i kod Vas javio neki
bunt protiv Boga?
O: Na sreću ne. Vjerujem da
Isus trpi i umire zajedno s djetetom i da će s njim uskrsnuti.
P: Što biste poručili roditeljima koji se susreću s trpljenjem bliske osobe?
O: Čovjeka koji se pouzdaje u
Gospodina, ne može poraziti
nikakva bolest, ni smrt. Ljubav je smisao života i ona će
pobijediti svaku patnju i bol i
otvoriti vrata neba.
vaš p. Zvonko
zabavna
misijskistranica
kutak
VRIJEME SRCA | prosinac 2013.
Dehonijanska misijska zajedn
P
FILIPINI
Filipini su peta po veličini otočna država na svijetu s više od
7.000 otoka. Glavni grad je Manila. Od 94 milijuna stanovnika 80% su katolici, a službeni jezik je engleski. Muslimani
čine oko 20% stanovništva otoka Mindanaa, oko 5 milijuna
od 25 milijuna ljudi na Mindanau.
Zemlja ima značajnu španjolsku katoličku tradiciju uslijed višestoljetnog španjolskog kolonijalizma, a španjolski
stil katoličanstva dio je kulturnog nasljeđa koju osobito
njeguju i podržavaju svećenici ili redovnici.
Imena osoba, nazivi ulica, i arhitektura u gradovima
nose obilježja španjolske kulture.
Položaj ove otočne skupine na geološkoj morskoj
brazdi našeg planeta uzrok je čestih vulkanskih erupcija
uglavnom praćenih kopnenim i podmorskim potresima
koji izazivaju tsunamije i teške poplavne štete u priobalnim područjima.
Vlažni jugozapadni monsun donosi obilne oborine
praćene tropskim ciklonima, tajfunima. Oni uglavnom pustoše sjeverni dio Filipina, i to u razdoblju od lipnja do studenog. Golema prostranstva ove zemlje tada su poplavljena, a često je uništena i sva ljetina. Ipak, još više štete od
tajfuna izazivaju jake, višednevne kiše na rubnim područjima ciklona koje nastaju prije i nakon prolaska olujnog vjetra. U roku od samo nekoliko sati rijeke se izlijevaju iz svojih korita, dok se potoci pretvaraju u bujice koje nose sve
što im se nađe na putu.
Dehonijanci na Filipinima
S
ovodom Misijske nedjelje Dehonijanska misijska zajednica (DMZ) župe BDM Majke Crkve i
sv. Maksimlijana Kolbea u zagrebačkoj Trnovčici organizirala je u nedjelju 20. listopada 2013. prigodnu izložbu i prikupljanje sredstava za dehonijanske misije na Filipinima. DMZ se posljednju godinu
povezala s ocima dehonijancima, napose s o. Francisom Pupkowskim SCJ, koji od 1989. djeluju na otoku
Mindanao, jednom od najsiromašnijih i najmanje razvijenih. Otok je u dva navrata bio pogođen razornim
tajfunima. Tajfun Pablo u prosincu 2012. - bio je jedan
od najsnažnijih koji zahvaljujući prethodnim upozorenjima nije nanio štete koliko Tajfun Sendong koji
je 2011., osim velike materijalne štete odnio brojne
ljudske žrtve. Žitelji otoka Mindanao i dalje žive u
vrlo teškim uvjetima i u privremenim skloništima.
Skupina vjerskih zajednica odlučila je prikupiti sredstva i kupiti dio zemlje te započeti s gradnjom novih
kuća za stanovanje. Plan je sagraditi ih 500, a do sada
je izgrađeno 100. Iznos u vrijednosti jedne kuće od
125.000 pesosa, tj. 3.000 USD, DMZ uplatila je u lipnju 2013., sredstvima prikupljenih ranijim akcijama,
no prikupljanje sredstava s istom namjenom se nastavlja.
Izložba DMZ, autorica Mirele Vuković, voditeljice
zajednice i Pavice Ercegovac, obuhvatila je tri cjeline:
Filipini i razmjeri posljedica tajfuna, Dehonijanci u
Filipinima, te “Hrvatska kuća” - prikaz kućica koje se
grade zahvaljujući sredstvima koja prikupljaju vjernici i brojni prijatelji misija.
Milostinja prikupljena na nedjeljnim misama kao
i sredstva koje je prikupila Dječja misijska zajednica
idu za potrebe Papinskih misijskih djela Zagrebačke
nadbiskupije. (jv)
većenici Srca Isusova došli su na Filipine 8. svibnja 1989. Zajednica na Filipinima je međunarodna i u ovom trenutku
broji 19 svećenika, 1 redovnika, 4 trajna đakona i 26 redovnika s privremenim zavjetima. Dolaze iz 7 različitih zemalja: Filipina (27), Indonezije (6), Vijetnama (8), Poljske (4), Brazila (3), Italije (1) i Argentine (1).
Prilikom dolaska na Filipine nastanili su se na jednom od najsiromašnijih i najmanje razvijenih otoka, na otoku Mindanao. Ondje žive i rade. Trenutno imaju dvije pastoralne i tri formacijske zajednice, od kojih je samo jedna smještena u
glavnom gradu Manili.
Početak njihovog misionarskog djelovanja bio je težak i prepun izazova. Godinama nisu imali hladnjak, telefon ili TV.
Ceste su bile neuređene i vrlo često neprohodne za vrijeme kišnih sezona. S druge strane bili su sretni da mogu služiti
lokalnom siromašnom stanovništvu, pomagati im u njihovim potrebama i od njih učiti o njihovoj kulturi i njihovom načinu života.
Slijedeći upute svog utemeljitelja oca Leona Dehona, od početka su bili uključeni u različite socijalne projekte dajući
pritom prednost siromašnima, bolesnima i potlačenima. Na taj način pomagali su siromašnim ribarima i farmerima bez
sredstava za rad, studentima bez školarina, bolesnima bez medicinskih sredstava...
impressum
30 31
nica za Filipine
S Filipina o akciji Dehonijanske misijske zajednice
Vijest o akciji Dehonijanske misijske zajednice župe BDM Majke Crkve i sv. Maksimilijana Kolbea u zagrebačkoj
Trnovčici odjeknula je sve do Filipina! Oci dehonijanci s Filipina na svojoj su internetskoj stranici scjphil.org u naslovnom tekstu: Mission Sunday – Fundraising Campaign for the Philippines in Croatia prenijeli vijest o priređenoj
izložbi i prikupljanju sredstava 20. listopada 2013., na Misijsku nedjelju, s ciljem pomoći misijama na Filipinima.
Istaknuli su suradnju u posljednjih godinu dana s Hrvatskom i zajednicom laika koji nastoje pomoći onima koji su
u potrebi, te naglasili kako je DMZ do sada pomogla izgradnju jedne kućice za nastradale u posljednja dva tajfuna,
koja su poharala otok Mindanao na kojem djeluju dehonijanci, u vrijednosti od 3.000 USD.
PISMO S FILIPINA
pogodio
gorih tajfuna koji je
Poštovani,
ine, bio je jedan od naj
god
2.
201
cu
ima i
sin
enj
pro
zor
upo
pogodio Filipine u
valjujući prethodnim
Tajfun Pablo, koji je
previše uništeno zah
bilo
ljudi
će
nije
je
Tisu
ruč
1.
201
pod
e
cu
ao. Naš
u prosin
područje otoka Mindan
no godinu dana ranije,
dnica odje tajfun Sendong toč
zaje
io
ih
rav
rsk
nap
vje
e
ija
štet
pac
više
ništima. Gru
pripremama. Puno
iti
žive u privremenim sklo
ovanje. Plan je sagrad
glavom i sve do danas
gradnjom kuća za stan
s
ostalo je bez krova nad
eti
poč
te
lje
zem
dio
. Međuiti
USD
kup
00
i
3.0
va
ili
dst
sre
osa
ja
pes
svo
kuće je 125.000
lučila je ujediniti sva
a
adili 100. Cijena jedne
a pod uvjetom da naš
. Do sada smo ih izgr
radit će polovicu kuć
sag
–
500 kuća za stanovanje
oći
pom
je
la
uči
odl
ac.
nity
nov
ma
iti
Hu
reb
for
pot
Habitat
o kako bismo skupili
narodna organizacija
Trenutno muku mučim
na Filipinima.
u polovicu (250 kuća).
onijanskim misijama
deh
oći
grupacija sagradi prv
pom
dušnoj
iko
vel
i
u
src
nom
otvore
onijancima.
Vama veliko hvala na
ju sa svećenicima Deh
sve ljude koji surađu
Bog blagoslovio Vas i
Srdačan pozdrav,
SCJ
p. Francis Pupkowski
U listopadu 2013.
socijalni nauk crkve
VRIJEME SRCA | prosinac 2013.
Kardinal Stepinac
i socijalni nauk Crkve
Piše: Valentina Kanić
Blaženi kardinal Stepinac (1898. – 1960.) proglašen je blaženim 1998. Simbol je
borbe za vjeru, pravdu i istinu, borbe koja je sastavni dio života svakog vjernika.
Kardinal Stepinac svojim je životom doista pokazao kako vjera treba biti življena.
K
roz kardinalov život
dobro se može uočiti
kako načela socijalnog
nauka Crkve – načelo dostojanstva ljudske osobe, solidarnost, opće dobro i briga za siromašne – dobivaju konkretni
oblik i mogu poticati na različita organiziranja vjernika.
Socijalno djelovanje
kardinala Stepinca
Socijalno djelovanje kardinala
Stepinca, vođeno načelima solidarnosti i brige za siromašne,
zadužilo je i naše generacije
jer upravo njemu zahvaljujemo pokretanje Caritasa u Zagrebačkoj nadbiskupiji. Nakon
povratka sa studija iz Rima, vidio je bijedu ljudi sa zagrebačkih ulica i založio se kod tadašnjega nadbiskupa Antuna
Bauera da se osnuje Caritas
koji je i ustanovljen 1933. godine. Dotada su već postojale
određene karitativne organizacije, osobito na razini župa,
ali biskupijski je Caritas imao
zadaću ujediniti i unaprijediti
rad svih tih udruženja. Sam
Stepinac bio je od 1933. predsjednik Zajednice karitasa
Nadbiskupije zagrebačke. Središnjica Caritasa prikupljala
je sve podatke o potrebitima,
izdavala kartone, prikupljala
sredstva za potrebite i širila
svoj rad. Caritas se razgranao
na župe, a Stepinac je sam želio proširiti karitativno djelovanje po cijeloj nadbiskupiji te
je stoga često u svojim propovijedima i javnim govorima, držanima zajedno s ravnateljem
Caritasa, govorio o kršćanskoj
ljubavi i potrebi osnivanja Caritasa u župama. Godine 1933.
i 1934. osnovao je i pokrenuo
nekoliko pučkih kuhinja po Zagrebu, koje i danas djeluju.
Kao nadbiskup, svjestan
uloge redovničkih zajednica u
socijalnom djelovanju, s osobitom pastirskom brigom obraćao se različitim zajednicama
i pozivao ih da dođu u župe
Zagrebačke nadbiskupije, a
onima koje su već bile prisutne pružao pomoć u izgradnji škola, samostana te ostvarivanju boljih uvjeta za njihovo
djelovanje.
Značajno je istaknuti da
osim što je organizirao djelovanje Caritasa na sasvim suvremeni način i tako ostvario
socijalno djelovanje i odjelotvorio kršćansku ljubav, svojim je javnim govorima i propovijedima isticao potrebu
kršćanske ljubavi i samaritanskog djelovanja. Isto tako,
pokrenuo je bilten Karitas.
Objavljivane su meditacije nad
tekstovima Svetoga pisma u
kojima se potiče na djelovanje
iz ljubavi prema bližnjem, ali i
svjedočanstva o bijedi beskućnika i potrebitih ljudi.
32 33
Podupiratelj Hrvatskih
socijalnih tjedana
Uz socijalno djelovanje i karitativnu pomoć potrebitima,
Stepinac se brinuo i za socijalno osvještavanje svih vjernika o potrebama njihova
društvenog angažmana u rješavanju društvene situacije.
Poticao je na uključivanje u
tadašnju Katoličku akciju, i to
pogotovo mlade, obraćao se
akademicima da napreduju u
brizi oko općeg i kulturnog dobra hrvatskog naroda, ali i da
održavaju čvrstu vjeru. Isto
tako, aktivno je sudjelovao u
radu Hrvatskih socijalnih tjedana. O Prvom hrvatskom socijalnu tjednu sastavio je opširno izvješće koje je poslano
Svetoj Stolici i na temelju kojeg
je Hrvatski socijalni tjedan dobio posebnu pohvalu od Svetog Oca te je tom prilikom zazvan apostolski blagoslov na
rad Drugoga hrvatskog socijalnog tjedna, održanog od 25.
do 31. listopada 1937. s temom
„Obitelj u današnjem društvu“. Dodjeljujući taj blagoslov,
izrečena je želja da kršćanska
vjera, koja je osnova svakoga
dobra, prožme javni i privatni
život u Hrvatskoj.
Alojzije Stepinac, tada nadbiskup koadjutor, zamijenivši
bolesnog nadbiskupa Antuna
Bauera, podržao je Drugi hrvatski socijalni tjedan svojim
organizacijskim, ali i osobnim zalaganjem. Održao je pozdravni govor te izlaganje „Moralno i svrhunaravno značenje
obitelji“, za koje se spominje
da je bilo jedno od najposjećenijih. U njemu je naglasio koju
važnost obitelj ima i koliko je
važno truditi se očuvati zdrave
obitelji.
Alojzije Stepinac, tada nadbiskup koadjutor, zamijenivši bolesnog
nadbiskupa Antuna Bauera, podržao je Drugi hrvatski socijalni tjedan
svojim organizacijskim, ali i osobnim zalaganjem. Održao je pozdravni
govor te izlaganje „Moralno i svrhunaravno značenje obitelji“, za koje
se spominje da je bilo jedno od najposjećenijih.
Treći hrvatski socijalni tjedan, od 23. do 29. listopada
1938. godine s nazivom „Društveni poredak i društveni pokreti“, održan je pod pokroviteljstvom dr. Alojzija Stepinca,
tada zagrebačkoga nadbiskupa.
Tražeći apostolski blagoslov, izrazio je spremnost vjernika da se radi za obnovu društva u kršćanskom duhu prema
nauku Katoličke Crkve i uputama vrhovnoga svećenika.
Nadbiskup Stepinac održao je i
govor „Crkva i društveni poredak“ u kojem je konstatirao da
je došlo do poremećaja vrijednosti u društvu i da su nekada
na prvom mjestu bile duhovne
vrednote, dok danas vrijedi
obrnuto. Upozorio je da postoje
društvena stremljenja koja žele
Crkvu staviti u četiri zida. Nadalje je govorio o opasnostima
liberalizma i socijalizma te odnosu prema kapitalu i privatnom vlasništvu. Upozoravao
je da čovjek u svakom društvenom uređenju treba biti priznat sa svojim ljudskim dostojanstvom i ljudskim, socijalnim,
ali i građanskim pravima, a ne
da bude samo sredstvo. Spomenuo je i problema velikog broja
nezaposlenih koji žele raditi, ali
nemaju za to sredstava. Završio je upozorenjem da se uvijek
treba upućivati na negativne
posljedice kapitalizma.
Stepinac je smjerno proučavao socijalni nauk i u jednoj
propovijedi iz 1943. godine je
istaknuo: „Nikada Katolička Crkva ne može priznati sistema
koji bi htio oduzeti seljaku
njegovu zemlju, obrtniku njegovu kućicu, privatniku poštenim trudom stečenu imovinu,
radniku i čovjeku uopće njegovu dušu. Ako su socijalne reforme potrebne, kao što jesu,
ako je pravednija razdioba dobara potrebna, kao što jest, i
što i mi naučavamo, onda nitko
nije dao za to boljega rješenja
od pape Leona XIII. i Pija XI. u
onim besmrtnim enciklikama
‘Rerum novarum’ i ‘Quadragesimo anno’. To je naš socijalni
program.“
Može se zaključiti da mnoge
Stepinčeve riječi, njegovo socijalno djelovanje i angažman
prilikom socijalnih tjedana govore o značenju, potrebi i aktualnosti socijalnoga nauka i
socijalnih tjedana. Svojim javnim govorom i propovijedima
poticao je na djelotvornu vjeru,
kako onu u karitativnom, tako i
općenito društvenom pogledu.
Razvijao je kulturu socijalnog
osvješćivanja vjernika o vlastitom zalaganju za opće dobro i
o upozoravanju na nepravde
koje nisu rezultat slučaja nego
društvenih procesa kojih smo i
sami sudionici. Osobitu je brigu
pokazivao spram djece, mladih
i obitelji, znajući da je tu potencijal koji treba čuvati ako želimo bolje sutra.
naši uzori
VRIJEME SRCA | prosinac 2013.
Ivana Arška – heroina francuskog naroda
Kakav život, takva smrt
T
e riječi savršeno pristaju liku Ivane Arške
(Joanna d’Arc), heroini
francuskog naroda, koja je u
povijesti ostala zapisana kao
orleanska djevica. Već od najranije dobi bila je posebna. Pobuđivala je divljenje radi svoje
duhovne zrelosti. Od svojih
četvoro braće i sestara razlikovala se duhom pobožnosti i
pokore. Bila je djevojčica osjetljiva srca. Od djetinjstva Bog ju
je obdario sposobnošću mističnih viđenja i ekstaza. Nadnaravnim putem saznala je
za poslanje koje joj je Bog naredio izvršiti u kratkom vremenu, tijekom njezina dvadesetogodišnjeg života. Trebala
je hrabro ispovijedati vjeru u
vrijeme stoljetnog francuskoengleskog rata (1328. – 1453.).
Godine 1426. kada su Englezi bili nadmoćniji, pojavila
se na političkoj sceni potpuno
nepoznata
sedamnaestogodišnja seoska djevojka. O načinu ratovanja nije imala niti
je mogla imati ikakvog pojma,
jer je bila nepismena. Njezini
roditelji nisu bili u mogućnosti školovati je. Jedino sredstvo kojim se služila u borbi
bio je Kristov križ. Usprkos
tome svi su joj se divili. Posjedovala je izvanrednu sposobnost snalaženja u kritičnim
situacijama. Vođena mističnom vjerom da je volja Božja
da baš ona vodi narod u njegovo Ime za oslobođenje do
pobjede, svladavala je sve teš-
koće u svezi s preuzimanjem
vojnog vodstva.
U viđenju je čula glas s neba
koji joj reče da će se boriti ne
samo križem, nego i mačem,
zakopanim blizu crkve sv. Katarine. Prema navještaju mač je
uistinu nađen, što je francuskoj
vojsci dalo vjere u zapovjedničko poslanje Ivane Arške. Uz
nju je nekoliko tisuća vojnika,
22. travnja 1429., krenulo u pobjedničku bitku za grad Orlean.
Njezina nadnaravna snaga i
odlučnost pridonijeli su potpunom oslobođenju cijele doline
rijeke Loire. Već 17. srpnja bojažljivi Karlo VII. okrunio se za
francuskog kralja. Mjesec dana
nakon preuzimanja prijestolja, brojne postrojbe Francuza
okružile su Pariz, odlučne da
ga konačno i osvoje. Ivana, iako
ranjena, neprestano se borila,
dajući primjer herojstva i vjere
u Božju Providnost.
Bila je odjevena u vojnu
odoru s barjakom u ruci, prije
nego što su je uhvatili neprijatelji. Vrata grada Compigne,
kod kojih su se hrabro borile
Ivanine postrojbe, iz neobjašnjivih razloga su se zatvorila,
što im je onemogućilo sakriti
se. Na taj način Ivanu su uhitili Burgundinci, engleski saveznici. Za deset tisuća franaka
prodali su je Englezima, koji su
je, opet, doveli pred sud.
Odora koju je nosila bila je
povod da je postave pred inkvizicijski sud. Optužena je za
herezu i nemoralno držanje.
Pokušaji opravdavati se povjerenim poslanjem od Boga ocijenjeni su kao suradnja s đavlom. U ono vrijeme sve koji
su smatrali šarlatanima ili čarobnjacima, osuđivali su na čišćenje u ognju. Tako je i Ivana
proglašena krivom za suradnju s nečistim dusima te je pogubljena na lomači 30. svibnja
1431. godine u Rouenu.
Doskora, već od 7. srpnja
1456. inkvizicijski sud je označen kao protupravan i sramotan. Tek je 1909. godine Papa
Pijo X. beatificirao Orleansku
djevicu. Dana 16. svibnja 1920.
Benedikt XV. Proglasio ju je
svetom. Njezino je ime zasjalo
u povijesti dajući nadnaravnu
snagu u borbi za vjeru u Boga i
najdražu domovinu. Među sedam svetih i devetnaest blaženih djevica, Crkva je istaknula
Ivanin lik – i to ne samo kao fenomen njezina vremena, nego
cjelokupne povijesti čovječanstva. Njezin svetački život i
vojna karijera bili su jednako
zvučni kao i njezino protjerivanje i sramotna smrt. Jer život je takav kakva je i smrt,
pod Isusovim barjakom i Marijinim likom.
34 35
Obilježena 70. obljetnica stradanja stanovnika Zrnia i 505. obljetnica
rođenja Nikole Šubića Zrinskog
Stradanje Zrina i njegovih stanovnika
U
nedjelju, 15. rujna 2013.,
u Zrinu je obilježena 70.
obljetnica stradanja stanovnika Zrina i 505. obljetnica rođenja
Nikole Šubića Zrinskog. Bogat program započeo je blagoslovom novo
postavljenog križa podno Starog
grada Zrina te procesijom do mjesta srušene župne crkve Našašća sv.
Križa. Misno slavlje predvodio je sisački biskup Vlado Košić u zajedništvu s brojnim svećenicima. Ova
obljetnica okupila je više od tisuću
hodočasnika pristiglih iz cijele Hrvatske, a ponajviše prognanih Zrinjana i njihovih potomaka.
Na početku je biskup Košić blagoslovio gradilište na kojem je bila crkva
koju su 1943. godine srušili partizani i
gdje je prilikom prethodnih arheoloških istraživanja za ponovnu gradnju
župne crkve Našašća Svetog Križa otkrivena monumentalna jednobrodna
gotička crkva iz 14. stoljeća.
U homiliji je biskup okupljenima
objavio kako je nakon dugih pravnih borbi Republika Hrvatska vratila župi, odnosno Sisačkoj biskupiji,
zemljište gdje je vjekovima bila župna crkva te kako je župa Zrin prva
osoba, doduše pravna ne i fizička,
kojoj je vraćena oteta nekretnina nakon Drugog svjetskog rata u Zrinu.
„U po zlu famoznoj presudi ‘u ime
naroda’ kotarskog suda u Dvoru od
7. februara (kako piše!) 1945., Stoga
smo zahvalni Bogu na tome na početku blagoslovili ove temelje crkve
kao novo gradilište, zazvavši Božji
blagoslov na buduću gradnju koja
ovdje uskoro ima započeti“, rekao je
biskup te istaknuo kako uz novo postavljeni križ sve su to znakovi koji
nas pridižu, koji nam ulijevaju nadu
da će Zrin ponovno zadobiti svoje
mjesto koje mu pripada na duhovnoj, kulturnoj i nacionalnoj karti Hrvatske. „On je naime opustošen, ali
nije uništen. Još je tu Stari grad grofova Zrinskih, još je tu kapela sv. Marije Magdalene, sad selo ima i križ
kao i nekad, a započinje se i gradnja
župne crkve.
Ove godine spominjemo se i 505.
godišnjice rođenja Nikole Šubića
Zrinskog, prozvanog Sigetski, koji je
rođen ovdje u Zrinu 1508., a poginuo
u slavnoj obrani Sigeta 1566. Jesmo
li mi svjesni da je sve to baština koja
obvezuje? I ne samo nas koji smo se
danas ovdje okupili, nego to je sveta
baština koja obvezuje sve Hrvate katolike, ma gdje bili. Stoga bih želio da
se oko Zrina okupi čitava naša domovina Hrvatska, i to kako vjernici u našoj zemlji, tako i svi domoljubni Hrvati koji žive diljem čitavoga svijeta.
Potrebno je sanjati da će ovo povijesno mjesto oživjeti, da će Zrin zadobiti ponovno veće značenje, jer Zrin
to zaslužuje, zaslužuje da postane čak
jedan duhovni i nacionalni centar,
gdje bismo dolazili barem nekoliko
puta godišnje: tako smo se prvi puta
ove godine ovdje okupili i na blagdan
župe – Našašća sv. Križa, 3. svibnja, a
svakako će se ovamo dolaziti i dalje
na dan stradanja – u nedjelju poslije
Male Gospe, budući da se tragedija u
Zrinu zbila 9. rujna 1943.“.
Biskup je progovorio o stradanju
Zrina i njegovih stanovnika, i pritom
rekao kako najbolje o strašnim događajima tih zlih dana progovaraju
sami Zrinjani te istaknuo svjedočanstva Stjepana Petanjka i Andrije
Feketića u novoj knjizi Damira Borovčaka „Zrin 70 godina poslije komunističkog genocida ili zločinački
‘antifašizam’ protiv hrvatskog pučanstva“.
Na kraju, okupljenima se obratio i ravnatelj Zaklade mons. Cvitkušić pozvavši okupljene da podupru
i ugrade djelić sebe u ovu crkvu, te
Predsjednik UV Zaklade fra Ivica Petanjak. On je između ostalog rekao
kako nas povijest spasenja uči da se
kroz povijest Bog uvijek prilagođavao svom narodu i dijelio njegovu
sudbinu. „Sa svojim Izabranim narodom putovao je 40 godina pustinjom dok ih nije doveo u Obećanu
zemlju. S nama putuje već 70 godina
i ove jubilarne godine omogućio
nam je da vidimo temelje njegovog
hrama, ne samo crkve koja je prije
70 godine srušena, nego i ona koja
je podignuta u davnom srednjem vijeku“, rekao je fra Ivica.
HZBS
VRIJEME SRCA | prosinac 2013.
Referendum o braku
N
ikada, oko nijedne
teme, ovako snažno,
ovako brutalno i otvoreno protiv kršćana i vrijednosti čovjeka, braka i vjere
nije netko nastupio, kao što je
to učinila trenutna politička
vlast i njezine, tzv. nevladine
udruge, koje promiču nemoral. U demokraciji svatko ima
pravo promicati svoje vrijednosti. Međutim, ako se neistomišljenike vrijeđa najpogrdnijim imenima, ako se ne
dopušta konstruktivna rasprava, ako se otvoreno agitira
za jednu stranu, kao što su to
činili političari, ako se na sve
načine pokušava omesti demokratski proces izjašnjavanja,
onda je jasno da se ovdje nije
radilo samo o pukom izjašnjavanju za ili protiv.
Rezultati izbora pokazali
su da se ovaj narod neće dati
slomiti nikakvom medijskom
blokadom, pristranošću i svakojakim vrstama diskreditiranja zagovornika braka kao
zajednice muškarca i žene.
Što se, zapravo, dogodilo? Vla-
dajući političari i tzv. aktivisti
za ljudska prava, bogato financirani iz inozemstva, užasnuti
tradicionalnim vrijednostima
svojih građana, na sve načine,
pokušali su dokazati da je njihovo mišljenje napredno, uzvišeno, demokratsko, moderno.
Svoje protivnike, (nas oko milijun koji smo glasovali za), prozvali su da smo nazadni, neprilagođeni, zatucani, srednji
vijek, neofašisti i katotalibani.
To je razumljivo samo onima
kojima je jasan njihov stvarni
cilj djelovanja. To nije borba za
prava homoseksualaca, nego
promjena svjetonazora i uništenje tradicionalnih vrijednosti, poput braka i obitelji. Za
njih je čovjek postao od majmuna, brak je zajednica ljudi
koji se vole, a obitelj mogu sačinjavati i životinje. Onda nije
ni čudno, da nam žele nasilno,
diktaturom nametnuti moralni reativizam gdje se brišu
granice između dobra i zla i
gdje je zlo dobro, ako ne ugrožava drugoga. A to može biti
i incest, zoofilija, pedofilija i
druge seksualne nastranosti.
Na ovu histeriju, tradicionalna, šutljiva i vrlo često ponižena hrvatska većina, odgovorila je za. Za kršćanski brak,
obitelj, odgoj, zaštitu obitelji
kao temeljne stanice društva.
Druga strana se borila protiv toga. Ona je zastupala ove
„vrijednosti“: promicanje homoseksualnosti, izjednačavanje tih i drugih zajednica s brakom, rodnu ravnopravnost,
koja zapravo znači zalaganje
za izopačenu seksualnost pedofilije, transeksualnosti, pornografije, zatiranja spolova, s
potpuno izmijenjenom slikom
čovjeka, braka i obitelji.
Ako čovječanstvo ne sačuva
tradicionalne vrijednosti, prijeti mu propast. Svi znamo da
je u svijetu na djelu depopulacija, a s ovakvim načinom razmišljanja, dogodit će se i propast ove civilizacije. Ono što
je za njih moderno, za nas kršćane je opasno i predznak posljednjih vremena. Zamislite,
jednu našu mladu glumicu,
stid je što je Hrvatica. Ona se
zastidjela onoga što uči Crkva, kršćanstvo, tradicija, kultura i zdrav razum. Čime se takva osoba, onda, može hvaliti?
Ako su proroci novoga doba
one osobe koje žive u homoseksualnim vezama, divljim
brakovima i prepušteni svim
vrstama nagonske spolnosti,
onda se pitamo, zar takav način života treba izjednačiti
sa životom u jednostavnosti,
skromnosti i otvorenosti životu? Zar osobe koje razaraju
brakove, potiču pornografiju
i prepuštaju se nastranostima
predstavljaju avangardu jednoga društva? Treba li takvim
osobama sutra dopustiti da odgajaju djecu u vrtićima i školama i javnim ustanovama?
Ne! Borimo se, braćo i sestre,
za istinske vrijednosti, jer ovaj
svijet može opstati samo ako
u njemu bude Božjih pravednika, koji žive ono što vjeruju.
vaš p. Zvonko
36 37
Mudre misli
Čovječe, zaviri u sebe. U potrazi za kamenom mudraca ne moraš prvo putovati u strane zemlje.
Angelus Silesius
Ne budi nesretan što u ovome svijetu
nitko ne zna za tebe. Zašto misliš da si
toliko važan da bi te trebali poznavati?
Kada budeš zaista tako važan, a da i ne
misliš o tome, oni će znati za tebe.
Konfucije
Milost se ne može silom iznuditi.
William Shakespeare
Budućnost pripada onima koji vjeruju
u ljepotu svojih snova.
Eleanor Roosevelt
Zaspala sam i sanjala da je život ljepota. Probudila sam se i vidjela da je život dužnost.
Ellen Stugis Hooper
Amerika je prije Kolumba puno puta
bila otkrivena, samo je ta činjenica
svaki put bila dobro zataškana.
Oscar Wilde
Depresija je samo gnjev bez entuzijazma.
Steven Wright, kanadski komičar
Lakše je oprostiti neprijatelju, nego dobrom prijatelju.
William Blake
Motivacija je nešto što vas potiče. Navika vas tjera naprijed.
Jim Ryun
Da biste imali dobru ideju, najbolji je
način da ih imate puno.
Linus Pauling
Koliko su mučnije posljedice bijesa od
njegova uzroka.
Marko Aurelije
Ako si strpljiv u trenutku bijesa, izbjeći
ćeš stotinu dana tuge.
kineska narodna poslovica
Umjetnost je bolji pokazatelj onoga
što se u svijetu dešava od burze ili rasprava u kongresu.
Hendrik Willem Van Loon
Cijena koju dobri ljudi plaćaju za to što
ne sudjeluju u javnim zbivanjima je to
da njima vladaju pokvareni ljudi.
Platon
Moramo prihvatiti konačno razočaranje, ali nikad ne smijemo izgubiti beskonačnu nadu!
Martin Luther King, Jr.
Svi smo mi djeca. Jedina razlika je u našim igračkama.
Ayrton Senna
zabavna stranica
VRIJEME SRCA | prosinac 2013.
Što smo naučili iz filmova?
Glumice se uvijek bude besprijekorno našminkane.
Metkom u glavu pogođeni negativac prvo kaze “aaahhh...” pa tek onda umre.
Čim junaci filma čuju lošu vijest na TV obavezno ga ugase.
Ako ste negativac u horor filmu onda ste besmrtni.
Kada pištolj više nema metaka, glavni junak jednostavno ga baca – kao potrošni materijal.
Uvijek je moguće parkirati neposredno ispred zgrade koju posjećujete.
Pošteni i radišni policajci po pravilu bivaju upucani tri dana prije umirovljenja.
Kašalj je znak smrtonosne bolesti.
Detektiv može riješiti slučaj samo ako je suspendiran s dužnosti.
Muškarac neće pokazati znakove boli dok prima najokrutnije udarce,
ali će se tresti dok žena pokušava očistiti njegove rane.
Nije neophodno reći “dobar dan” ili “doviđenja” kada započinjete
ili završavate telefonski razgovor.
Automobili koji se sudare gotovo će uvijek eksplodirati u plamenu.
Kada se vozi auto, normalno je gledati – ne na cestu, već u osobu koja sjedi pokraj vas
ili na zadnjem sjedalu, za vrijeme cijelog putovanja.
Ako trebate ponovo napuniti oružje, uvijek ćete imati dovoljno municije – čak i ako je uopće prije
toga niste ni ponijeli.
Ako vidite veliko staklo, netko će ubrzo biti bačen kroz njega.
Televizijske dnevne vijesti obično sadrže priču koja vas osobno pogađa točno u tom trenutku.
Uvijek možete pronaći motornu pilu kada vam zatreba.
impressum
vrijeme srca
Nakladnik:
Družba svećenika Srca Isusova –
dehonijanci
Dođi Kraljevstvo Tvoje!
Glavni urednik:
Mirko Sadak
Svećenici Srca Isusova
Dehonijanci
Uredničko vijeće:
Andrija Wosko, Zvonko Šeremet, Marijan
Krištofić, Jelena Vuković, Vesna Šiško,
Marijana Biuk
Cilj naše Družbe je
Lektura:
Jelena Vuković
biti suradnicima u izgradnji
civilizacije pravednosti i ljubavi
»u dušama i u društvu« (Leon
Dehon).
Družba danas ima u svijetu oko
2100 članova svećenika i braće
koji djeluju u 41 zemlji širom
svijeta. Za sada u Hrvatskoj
imamo šest svećenika i jednog
bogoslova u Poljskoj. Pripadamo
Austrijsko-hrvatskoj regiji koja je
neposredno ovisna o Generalnoj
upravi u Rimu.
Mladi, koji u sebi osjećate Božji
poziv i željeli biste s nama živjeti,
moliti i raditi u duhu karizme
našeg osnivača – javite nam se.
Adresa:
Vrijeme Srca
Puklavčeva 22, 10040 ZAGREB
Preloščica 132, 44202 TOPOLOVAC
Tel./Fax.: +385 (0)1 2930-833
Tel./Fax.: +385 (0)44 730-247
IBAN: HR9023400091310300314
e-mail: [email protected]
www.scj.com.hr
Oblikovanje i priprema:
Tomislav Košćak
Tisak:
GRAFIKA MARKULIN
Glasnik izlazi tri puta godišnje:
u ožujku, lipnju i prosincu
Žiro-račun:
Družba svećenika Srca Isusova
2340009-1310300314
Cijena pojedinog primjerka: 10 kn
Godišnja pretplata: 40 kn
ISSN: 1333-6665
Adrese u Hrvatskoj
Svećenici dehonijanci
Tomaševa 22
10040 Zagreb
Požeške Sesvete 10
34214 Požeške Sesvete
Preloščica 123
44202 Topolovac
Adresa u Austriji
Der Herz-Jesu-Priester,
Klaussgase 18, A-1016 Wien
foto: mirna sentić • rgbstock
Author
Документ
Category
Без категории
Views
4
File Size
1 747 Кб
Tags
1/--pages
Пожаловаться на содержимое документа