Cijena: 10 kn vrijeme srca ISSN 1333-6665 D E H O NI JANS KI GL AS NI K | B ro j 3 ( 61) • G o d in a X V I I I | prosinac 2013. U ovom broju: Izjava Komisije HBK »Iustitia et pax« Iz HDM-ovog Dnevnika – Prvih deset… Proslava blagdana sv. Faustine Sretan Božić i blagoslovljena Nova godina Svetkovina Božjeg milosrđa u Trnovčici VRIJEME SRCA | prosinac 2013. uvodnik Dragi naši prijatelji i čitatelji glasnika! N s adrža j 3Uvodnik 4 Razlikujmo vječno od promjenjivih oblika 6 Kako proslaviti Božić? 7 Sto godina prisutnosti u Beču 8 HDM Dnevnik • Knjiga 29 1 6 HDM ugostio vukovarske branitelje 1 8 Odlučuju li roditelji o vjeri svoje djece? 2 0 Iz Dnevnika sv. Faustine 2 1 O. Dehon – Utemeljitelj 2 2 Proslava blagdana sv. Faustine 2 4 Deset zapovjedi za očeve 2 7 Đavao u životu oca Pia 2 8 Prijatelji SCJ 2 9 Pismo iz bolnice 3 0 Misijski kutak 2 Kardinal Stepinac i socijalni nauk Crkve 3 3 4 Naši uzori – Ivana Arška 3 5 Stradanje Zrina i njegovih stanovnika 3 6 HZBS – Referendum o braku 3 7 Mudre misli 38 Zabavna stranica akon duže stanke izlazi novi broj našeg glasnika. U međuvremenu se puno toga dogodilo. Kako u društvu, tako i u Crkvi i u našoj redovničkoj zajednici. O svemu tome donosimo ponešto u ovom božićnom broju. Najveći događaj u proteklom vremenu bio je referendum na kojem su se građani naše domovine izjasnili treba li u Ustav RH uvrstiti odredbu da je brak isključivo zajednica muškarca i žene. Referendum je bio potreban i uspio je, unatoč velikoj medijskoj propagandi protiv. Uočavamo kako naši političari po mnogim pitanjima radije slušaju neke izvana, nego vlastiti narod. Referendum je manifestacija demokracije u najboljem smislu, koji građanima omogućuje neposredno odlučivati o važnim pitanjima. Ovim putem hrvatski je narod ostvario pravo odlučivati o definiciji braka. Nikoga se odredbom da je brak životno zajedništvo muškarca i žene nije zakinulo niti diskriminiralo. Ništa drugo se ne može smatrati brakom. O tome jasno govori Papa Franjo: „Pravni slučajevi uzajamnog interesa između osoba istog spola mogu biti dovoljno zaštićeni preko općeg prava. Bilo bi nepravedno prema braku i obitelji pridati privatnom činu zajednice između osoba istog spola status građanskog prava.“ Uz to, naglašava da je „dužnost javnih vlasti štititi brak između muškaraca i žene preko zakonskog priznanja, da bi osigurala i podupirala njegovu nezamjenjivu ulogu i doprinos zajedničkom dobru društva.“ Naša redovnička zajednica u Austriji ovih dana proslavila je 100. obljetnicu djelovanja i prisutnosti u Beču, o čemu možete pročitati u ovom broju. HDM je proslavio 10. obljetnicu postojanja i djelovanja u župi u Trnovčici, čemu je posvećen veći dio ovog broja. Svima Vama želim sretan i blagoslovljen Božić i puno Božjeg blagoslova u Novoj 2014. godini! p. Mirko Sadak, SCJ, urednik Obavijest čitateljima, pretplatnicima i članovima zajednice Prijatelja SCJ: iz objektivnih razloga odlučeno je smanjiti učestalost izlaženja glasnika sa četiri na tri godišnje, tako da će od ove godine glasnik izlaziti samo prigodno: za Božić, Uskrs i svetkovinu Presvetog Srca Isusova. Rado bismo povećali učestalost izlaženja, umjesto smanjivali, no okolnosti su takve da to nismo u mogućnosti realizirati. Molimo one koji ne žele biti pretplatnici našeg glasnika da se odjave kontaktom na naše adrese ili telefone. Oni koji žele ostati pretplatnici neka pretplatu uplate prema dosadašnjem pozivu na broj žiro-računa. aktualna tema VRIJEME SRCA | prosinac 2013. Izjava Komisije HBK „Iustitia et pax“ povodom najave donošenja Zakona o Razlikujmo vječno od Komisija HBK „Iustitia et pax“, povodom prijedloga propisa kojima se uređuju životne zajednice osoba istoga spola te propisa kojima se uređuju obiteljski odnosi u Republici Hrvatskoj, svjesna važnosti da se ova životna područja urede na način da se poštuju ljudska prava, a navlastito prava djece, podsjećajući ponovno da su svi ljudi jednaki u dostojanstvu djece Božje, braća i sestre u općem, Božjem očinstvu i jednakopravni dionici Bogom im dane slobode, te pozivajući na uzajamno uvažavanje i razumijevanje te potrebu argumentiranog dijaloga, izjavljuje: 1 Nitko legitimnoj zakonotvornoj vlasti ne odriče pravo da otvori statusna i materijalna prava drugim trajnim zajednicama življenja, koje nisu u istoj situaciji kao bračni drugovi, ako to ne ugrožava postojeća prava drugih, a navlastito prava djece – a osobito njihovo pravo da znaju svoje podrijetlo te da se o njima ponajprije skrbe njihovi majka i otac, kad god je to moguće. Osim toga Zakon o životnom partnerstvu ne smije stvarati konfuziju životnoga partnerstva s bračnim zajednicama. Kao što su te zajednice različite trebaju biti različita pravna rješenja. U tom smislu upozoravamo da Nacrt Zakona o životnom partnerstvu prolazi bez ozbiljne javne rasprave dok taj Nacrt učinke istospolnog partnerstva u potpunosti izjednačuje s brakom, i to kako za istospolne partnere koji će se registrirati, tako i za one koji žive u neformalnoj zajednici. Potonje rješenje je presedan u europskim okvirima, te dovodi do pravne nesigurnosti. 2 Od zakonodavca očeku jemo da zaštiti prava djece, promičući i podupirući optimalne obiteljske modele, te da odbiju uvesti „pravo na dijete“, koje ne poznaje niti jedan međunarodni dokument o ljudskim pravima. Uz to, prema Konvenciji o pravima djeteta (čl. 12.) svako dijete ima pravo znati za svoje roditelje, ukoliko je to moguće, te uživati njihovu skrb. Nacrt Prijedloga Zakona o životnom partnerstvu uvodi partnersku skrb za života i poslije smrti istospolnog par- tnera, odnosno partnerice koja je roditelj djeteta. To je institut koji je sadržajno identičan posvojenju, te se stavljanjem drugačijeg naziva zavarava javnost. Nitko roditelju ne može uskratiti pravo na roditeljsku skrb samo zato jer živi u istospolnoj zajednici, no odnose djeteta s trećim osobama potrebno je urediti ne kao pravo odraslih, te putem propisa namijenjenog odraslima, već štiteći ponajprije prava djece, odnosno dobrobit djeteta. Ujedno pozivamo sve da štite dostojanstvo i prava svakog djeteta, neovisno o tome u kakvoj životnoj zajednici dijete živi. 3 Vlada je ovih dana uputila u zakonodavni postupak Prijedlog Obiteljskog zakona. Stav izvršne vlasti da 4 5 životnom partnerstvu te Obiteljskog zakona promjenjivih oblika ne postoji dužnost države štititi brak, već samo obiteljski život djeteta i roditelja, na tragu je ideje da cjelovita obitelj nije temeljna društvena zajednica koju je vrijedno štititi, i to usprkos ustavnim zahtjevima. Napuštanje tradicijskih korijena hrvatskog obiteljskog prava te nekritičko priklanjanje nekim europskim rješenjima odraz je podcjenjivanja vlastitog sustava, koji u primjeni, istina, iskazuje brojne slabosti, no u usporedbi s europskim nacionalnim standardima je koncepcijski na visokom stupnju. Pored toga, niz rješenja, poput mogućnosti prijenosa ostvarivanja roditeljske skrbi na treće osobe širom otvara vrata novim odnosima i rastakanju tradicionalne obitelji. U javnosti se stiče dojam da predlagatelj Nacrta odbija većinu primjedaba iznesenih od strane stručne i akademske javnosti, nadležnih institucija specijaliziranih za zaštitu prava djece, pa i brojnih udruga civilnog društva. To ukazuje na političku samovolju te dovodi u pitanje razvojni put prihvaćenog obiteljskopravnog sustava. 4 Umjesto da podrška obiteljima u ovim kriznim vremenima slabi, kao ukidanjem obiteljskih centara, tražimo da vlasti Republike Hrvatske prošire usluge obiteljskih savjetovališta, te povedu snažnu obiteljsku te pronatalitetnu politiku, od poreznih olakšica obiteljima s djecom, posebice s troje i više djece, preko raznih vrsta obiteljskih potpora, do osnivanja vrtića i pomoći obiteljima glede školovanja, stanovanja i prijevoza. Tako naime djeluju europske zemlje s dobrom demografskom politikom, kojima nije svejedno hoće li njihov narod živjeti, ili će se ugasiti te hoće li u njihovim zemljama živjeti sutra netko drugi, ili čak nitko. 5 Na koncu, pozivamo sve da se aktivno uključe u javnu raspravu o novim propisima koji uređuju obiteljske odnose te nove oblike životnih zajednica, te pozivamo, u duhu Konstitucije Gaudium et spes II. vatikanskog sabora „sve kršćanske vjernike, koristeći sadašnji čas i razlikujući što je vječno od promjenjivih oblika, neka marljivo promiču vrednote braka i obitelji. Neka to čine svjedočanstvom vlastitog života i složnom suradnjom sa svim ljudima dobre volje. Tako će, nadvladavši teškoće, izboriti obitelji što joj je potrebno i one pogodnosti koje odgovaraju novom vremenu (GS, br. 52)“. U Zagrebu, 4. prosinca 2013. Nacrt Prijedloga Zakona o životnom partnerstvu uvodi partnersku skrb za života i poslije smrti istospolnog partnera, odnosno partnerice koja je roditelj djeteta. To je institut koji je sadržajno identičan posvojenju, te se stavljanjem drugačijeg naziva zavarava javnost. Nitko roditelju ne može uskratiti pravo na roditeljsku skrb samo zato jer živi u istospolnoj zajednici, no odnose djeteta s trećim osobama potrebno je urediti ne kao pravo odraslih, te putem propisa namijenjenog odraslima, već štiteći ponajprije prava djece, odnosno dobrobit djeteta. aktualna tema VRIJEME SRCA | prosinac 2013. Kako proslaviti Božić Piše: Kristina Žugaj B ožić je blagdan Isusova rođenja, blagdan svjetla koje obasjava dušu, srce i nutrinu svakog čovjeka. U današnjem se vremenu u proslavi ovog blagdana stavlja sve se veći naglasak na materijalno, na darove i skupe poklone, blještave lampice, djedice i bakice mrazove… Zato ti, dragi prijatelju, dragi čitatelju, postavljam nekoliko pitanja: gdje je nestao Božić? U što nam se pretvorilo Došašće, vrijeme iščekivanja našeg Spasitelja? Gdje je nestao Bogočovjek Isus Krist? Gdje je nestao sjaj tihe božićne noći u kojoj se rodio naš Prijatelj, naš Spasitelj, naš Otkupitelj Isus? Je li se u tvojoj božićnoj noći rodio On? Je li se u Tvom srcu rodilo Dijete? Je li se rodio čovjek? Božić je blagdan mira, svetosti, skromnosti, dostojanstva i tako ga valja proslaviti. Činjenica je da se u današnjem potrošačkom i materijalističkom društvu nameće zaborav duhovne dimenzije Božića. Stoga ti, dragi čitatelju, unatoč toj činjenici, pokloni ljudima svoj pogled, osmijeh, lijepu riječ, svoje ruke, svoju ljubav, svoj dodir... Prostri po svome domu, po ulicama svoga grada i domovima svoga sela slamu Božjeg blagoslova, slamu suosjećanja. Zagrij srca toplinom ljubavi kojom su Marija i Josip grijali Isusa, malenog Kralja i kneza koji je unatoč besmrtnosti, iz ljubavi prema čovjeku, postao smrtan, da bi čovjek postao besmrtan! On – Vječni – postaje vremenit kako bi čovjek postao vječnim, a o tome govori i sveti evanđelist Ivan: U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše kod Boga i Riječ bijaše Bog. I sve postade po toj Riječi u kojoj bijaše život i svjetlo ljudima. Isus je svjetlo istinito koje rasvjetljuje svakog čovjeka i to svjetlo dolazi na svijet te po njemu postadosmo djeca Božja i po njemu primamo obilje milosti. Dragi čitatelju, dopusti da se u tvom srcu dogodi Božić, da te obasja jarka svjetlost. Dopusti da te pohodi Radost s Visina, da u svetoj božićnoj noći ojača i očvrsne tvoja vjera u Božjeg Sina. Dopusti malenom Djetetu da se rodi u tvome životu, u tvojoj obitelji, u tvome društvu, u tvojim prijateljima, tvojim bližnjima, u tvojoj nutrini. Stoga posij u svome domu svjetlo ljubavi i mira, svjetlo radosti i sreće, ljubavi i nade. To svjetlo njeguj molitvom i blizinom. Neka te ovaj Božić odgoji za temeljne životne vrednote. Nemoj dopustiti da Božić prođe pokraj tebe bez Krista. Ne zaboravi, dragi prijatelju, da se prije nešto više od 2000 godina rodilo maleno dijete koje starozavjetni prorok Izaija naziva Savjetnikom divnim, Bogom silnim, Ocem vječnim, Knezom mironosnim. To se Dijete rodilo u hladnoj štalici, na oštroj slamici, na hladnoći. Dijete se utjelovilo u siromašnoj nazaretskoj obitelji Josipa i Marije – grijano majčinom ljubavlju, toplinom i nježnošću i vođeno čvrstom očinskom rukom Josipovom koji svjedoče o važnosti obitelji za dijete. Ta malena nazaretska obitelj spremno je prihvatila svoje poslanje, Božji plan i naum, da spasi malog, grijehom ranjenog čovjeka. Neka se ovog Božića Božić rodi u tvojoj obitelji, u toplini tvog skromnog doma uz obilje zdravlja, sreće, Božjeg blagoslova, mira i ljubavi koja je posebna tajna dvaju svjetova. Neka se radost tihe i svete božićne noći proširi na tvoj cijeli život i na život tvoje obitelji, prijatelja i bližnjih. Sretan Božić!!! J 6 7 Sto godina prisutnosti otaca dehonijanaca u Beču Jelena Vuković U nedjelju, 29. rujna 2013., u župi Duha Svetoga u Beču svečanim euharistijskim slavljem koje je predvodio kardinal Christoph Schönborn, bečki nadbiskup, uz sudjelovanje predstavnika Družbe dehonijanaca iz Rima, Njemačke i Poljske, kao i poglavara Austrijsko-hrvatskog distrikta, o. Andrzeja Wośka, proslavljena je 100. obljetnica dolaska svećenika Srca Isusova - dehonijanaca u Beč. P ovijest bilježi 1. rujna 1913. kao dan dolaska prvih dehonijanaca u Beč, u tadašnje duhovno zapušeno radničko naselje Ottakring. Zatekla ih je ondje velika neimaština i gotovo nemogući uvjeti za život. Godine 1930., ondašnji nadbiskup Friedrich Gustav Piffl, povjerio im je dušobrižničku skrb nad župom posvećenoj Duhu Svetom u Schmelzu. U vrijeme razaranja Prvog i Drugog svjetskog rata oci dehonijanci velikom su požrtvovnošću pomagali kako tjelesnim tako i duhovnim djelima milosrđa svima koji su bili u potrebi. Od 1970. počeli su s iz- gradnjom vrtića i škole uz veliku župnu kuću. Naglasak stavljaju i na apostolat tiska kroz koji, napose časopisima Reich des Herzens Jesu, kasnije Leben in Fülle, nastoje širiti kraljevstvo Srca Isusova u dušama ljudi te snažiti vjeru onih koji su im povjereni. Kroz stoljetno djelovanje, dehonijancima u Beču od iznimno velike pomoći bila su subraća iz Njemačke i Poljske provincije kako u ljudstvu tako i financijski, dok su na jednak način oni pomogli stvaranje nove zajednice u Hrvatskoj, uz koju čine Austrijsko-hrvatski distrikt. U 100 godina bečka je zajednica obogatila Družbu sve- ćenika Srca Isusova sa četiri svećenička i dva redovnička zvanja. hdm VRIJEME SRCA | prosinac 2013. Iz HDM-ova Dnevnika • Knjiga 29 Prvih deset… Piše: Jelena Vuković I otkuda početi?! Na sto sam muka jer ne znam kako posljednjih sedam mjeseci staviti na papir, a usto baciti i pogled unatrag na prvih 10 godina Hrvatske dehonijanske mladeži! Da, u lipnju smo proslavili “rođendan”… 10.! Kao i svakog lipnja u ovih deset godina, pokazalo se da je to istinski HDM mjesec – intenzivan brojem i sadržajnošću događanja... I uvijek je tako – kad se „ufuramo“ – školska godina završava. Kako u svemu, tako –A– Lipanj 2013. Utorak, 4. lipnja 2013. 7. Hodočašće u Baziliku Srca Isusova Ove nas se godine u tjednu svetkovine Srca Isusova u baziliku uputilo, slovom i brojem, 25... I postigli smo „rekord“: krenuli u 19.30, a stigli u 21.20... Ondje su nas dočekala širom otvorena vrata – znali su da dolazimo... Hvala o. Ivanu Matiću, župniku župe i svetišta Srca Isusova što nas je primio... Kad sam ga zvala radi dogovora rekao mi je „Samo vi dođite. Dobro ste došli mladi iz Trnovčice!“ Molitva litanija Srcu Isusovu, Evo Srca, 7 Očenaša, a onda do groba Ivana Merza... Nismo puno pričali o njemu. Bilo je dovoljno pročitati njegovu „oporuku“ na grobnoj ploči uz oltar. Ona govori kako je živio i kako umro: „Umro u miru katoličke vjere. Život mi je bio Krist a smrt dobitak. Očekujem milosrđe Gospodinovo i nepodijeljeno potpuno vječno posjedovanje Presvetog Srca Isusova. I. M. sretan u blažen- i ovdje treba odlučnosti – dakle, podijelit ću tekst u tri dijela: a) prošetat ću kroz mjesec lipanj ove godine; b) prikazati „timeline 2003. – 2013.“ (kako bi se to u „facebook“ svijetu reklo), odnosno „vremensku crtu“ HDM-ovih 10 godina; c) dati tematski pregled događanja za razdoblje rujan – prosinac 2013., s napomenom da smo u listopadu počeli s redovitim susretima HDM 18+, ponedjeljkom, za studente i radničku mladež. Pa krenimo: a), b), c).... stvu i miru. Duša će moja postići cilj za koji je stvorena. U Gospodinu Bogu.“ Petak, 7. lipnja 2013. Svetkovina Srca Isusova – Cjelodnevno klanjanje – HDM straža Ovaj put kao čin zahvale za sve milosti koje smo primili: za školsku godinu, za 20 godina župe, za 10 godina HDM-a... Subota, 8. lipnja 2013. Svetkovina Bezgrešnog Srca Marijina – 8. Dehonijada.... Nadmašila je sva moja / naša očekivanja. Spremali se jesmo. Svi smo bili „u pripravnosti“. Bila je ovo Dehonijada kojom smo s mladima Nadbiskupije željeli proslaviti 10 godina djelovanja... A na kraju nas je bilo iz Zagrebačke nadbiskupije, Bjelovarsko-križevačke i Mostarsko-duvanjske biskupije te Križevačke eparhije! Bili su mladi župa: Dobrog Pastira – Brestje, Sv. Vida – Petruševac i sv. Vida – Vrbovec, Ćirila i Metoda (mladi Grkokatolici), Župa Malešnica-Oranice, Vrapče, Knežija, Sv. Pavla-Ret- kovec, FRAMA Dubrava, Svih Svetih – Sesvete, Uznesenja BDM Pregrada. U organizaciji su nam pomogli svi, a napose hvala „velikim“ ministrantima i Župnoj zajednici obitelji koji su odradili lavovski posao „kuhanja“ J... Koliko je dobro bilo najbolje svjedoče komentari mladih koji su osvanuli na „faceu“... „Dragi naši dehonijanci! J Hvala vam na svemu što ste učinili da bi jučer sve ono pripremili J! Odlični ste domaćini i animatori i vjerujem da će se mnogi sa mnom složiti da nam je jučer bilo predobro, jako lijepo i jako zabavno! J Mir i dobro J!“ – „Hvala na svemu vi ste jedan od razloga zašto se vraćamo svake godine prejaki ste, svaka čast na kreativnosti, igre su predobre a o klopi i nagradama da ne pričam vidimo se i sljedeće godine!“ A Framaši su čak cijeli članak posvetili Dehonijadi i HDM-u. Oni, između ostalog, pišu: „Svi natjecatelji i navijači su se najprije okupili na Euharistijskom slavlju u 14 sati te po završetku zajedno krenuli 8 9 prema obližnjem parku u kojem se nalazilo sedam polja za različite superkulurbane igre – Gajbe, Alka, Krema štafeta, Od klečanja leđa bole, ali od Dehonijade još i više, Ručnici, Lubenicu na žlicu i Sportski tornado. (...) Sedam igara, a četrnaest ekipa, pa su se na svakoj igri izmjenjivale po dvije momčadi. FRAMA Dubrava imala je priliku natjecati se s ekipom mladih grkokatolika s kojima smo se odlično zabavili, nasmijali i što je najvažnije sprijateljili i izmjenili kontakte kako bismo se i u budućnosti mogli družiti i bolje upoznati. Rezultat na natjecanju bio je u drugom planu. Nakon svečanog proglašenja pobjednika prve tri ekipe dobile su odličja, dok su ostalim ekipama podijeljeni bogati poklon-paketi. Nakon svečanog proglašenja, natjecatelji su se uputili na roštilj i nastavili druženje u veselom i ugodnom raspoloženju. Iako smo se iduće jutro probudili s muskulfiberom, Dehonijada je i više nego opravdala sva očekivanja. Svi smo se lijepo zabavili, družili i, što je za framaše najvažnije, NAJELI! J (Lucija Stipić i Borna Marinić, FRAMA Zagreb-Dubrava) 9. lipnja 2013. Misa zahvalnica za 10 godina HDM-a i podjela križića E, ovo je teško opisivo... Zaboravila sam nekoga „animirati“ da napiše koje slovo, jer ja sam doslovce ostala bez riječi... Već na početku Mise suze su mi navrle... Pjevali smo Postojani i to je bilo dovoljno da suze krenu...“Postojani u ljubavi, ustrajni u molitvi, zajedništvom nošeni, Duhom, vje- rom prožeti, Tijelom Božjim hranjeni.“ I borila sam se sa suzama sve do kraja mise – do oglasa... Nakon toga – iznenađenje... za župnika, za p. Marka, za mene... Dijelom sam to pokušala sažeti u svom postu na Facebooku, ali to nije ni zrno onoga što sam osjećala: „Dragi moji HDM-ovci, bivši, sadašnji i budući - svima hvala na divnim godinama njih 10 brzo prođe J. Hvala na sjajno odrađenoj Dehonijadi i na današnjoj Misi zahvalnici... Iznenađenje je bilo više nego uspješno! Duboko ste me dirnuli i još jednom potvrdili kako se isplati svaka sekunda života uložena u rad s vama. Jer vi ste stvarno sjajni - vrijedni, domišljati, kreativni, voljni, a što je najvažnije, stvarno ste Kristovi – što potvrđujete svojim sakramentalnim životom... A to mi je najvažnije! Da uvijek i zauvijek budete istinski Svjedoci Srca! Na prvom mjestu – sakramenti: Ispovijed i sveta Pričest, a sve ostalo će vam Srce Isusovo nadodati! Meni već je...“ 10. lipnja 2013. Sastanak animatora – svih... Izbori za animatore... U ovoj važnoj 10. godini djelovanja dolazi do nekih novosti... Odlučili smo se pokrenuti, dodatno angažirati i započeti susrete za starije mlade. HDM grupa do prve godine studija redovito će se susretati utorkom, kao i do sada. Animatori ostaju: Barbara Šafarić, Ivan Burić, Iva Vuletić, Luka Mlinarić i Luka Premužić te novi animatori: Iva Ljubas, Josipa Karačić, Nikolina Miletić, Danijela Gadža te Josip Harapin. Za stariju grupu mladih – studente i radničku mladež susreti će se odvijati ponedjeljkom u 21 sat u starom samostanu... Šteta bi bilo ne ponuditi mladima da nađu svoje mjesto gdje mogu rasti, razgovarati... I zato smo išli – ne na podjelu, već na dodatno obogaćenje zajednice – novim susretima... Radu ove grupe pomoći će animatori s dobrim iskustvom: među njima Anđa Križanac, Katarina Šimunac, Matea Ćurković, Mate Gadža, a vjerujem da ima onih koji bi se rado pridružili i pomogli, primjerice uvijek angažirani Alen Cvitković, možda Tea Mlinarić... Neka nam Gospodin pomogne na našem putu, blagoslovi naše napore i usmjeri naše korake... U tom smislu krenulo se i u izradu Statuta HDMa... Potrebno je nešto što možemo u svakom trenutku, dati hdm VRIJEME SRCA | prosinac 2013. mladom čovjeku u ruke kako bi si posvijestio što je HDM, koja mu je svrha, koji cilj... 11. lipnja 2013. „Tog se nitko nije sjetio“ Molili su nas iz Pastorala mladih da im malo pripomognemo... Rado! J Treba riješiti „brzinski“ upitnik – kviz po uzoru na „Tog se nitko nije sjetio“. Trebali smo odgovoriti na 15 pitanja, za svako pitanje ograničeni vremenom do jedne minute... Pitanja su bila, primjerice: nabroji knjige Novog zavjeta, Starog zavjeta, nabroji apostole, nabroji Pape 20. stoljeća, nabroji katoličke medije, nabroji pomoćne zagrebačke biskupe, nabroji hrvatske kardinale itd. Itd... Iskreno, baš sam se zabavila... Drugi dio susreta prošao je u dobrom raspoloženju i proslavi Ernestova rođendana... Neka mu Gospodin blagoslovi i pomogne u životu naći put na kojem će ispuniti svetu Božju volju – u poslušnosti, radosti i predanosti svoga srca Srcu Isusovu... 16. lipnja 2013. Mlada Misa o. Danijela Čolo, OCD našeg župljanina, ali i jednog od prvih članova i animatora HDM... Listajući „dokumentaciju“ iz 2004. (ipak je ovo „inventurna“ godina J) – crno na bijelo – nalazimo i njegovo ime... Danijel Čolo. To je ime po obećanju Srca Isusova duboko zapisano u Isusovo Srce – a u to smo se osvjedočili kako na svećeničkom ređenju u Zagrebačkoj katedrali, 15., tako i na Mladoj Misi, 16. lipnja, u našoj župnoj crkvi. Bila je to istinska svečanost ljubavi Božje. Možda sam upravo na toj mladoj Misi shvatila ljepotu poziva Božjeg i potrebu svetih svećeničkih i redovničkih zvanja... Treba moliti! Treba nam svetih svećenika! Treba nam svetih redovnika i redovnica! I želim ovom prilikom zahvaliti i sestrama Karmela iz Brezovice i Karmela iz Marije Bistrice na njihovoj molitvi kojom su pratili našeg Danijela, kao i njegovog mladog subrata, o. Stipu. Imala sam priliku i milost sudjelovati u „mladoj“ Misi koju su njih dvojica slavili u njihovim samostanskim kućama. Tu radost, taj mir, tu svijest pripadnosti Bogu i osjećaja Prisutnosti Božje koje je moguće doživjeti u Karmelu teško je opisati – na tim se mjestima doista može dodirnuti nebo na zemlji! 18. lipnja 2013. Misa zahvalnica za školsku godinu Imali smo puno toga na čemu možemo zahvaliti... Između ostalog – zahvalni smo bili jer nam je sv. Misu, nakon dulje vremena, predvodio naš dragi župnik i duhovnik, koji se uz Božju pomoć pomalo oporavlja od svoje bolesti... Ide to polako, ali vjerujem u Božju dobrotu i ljubav – sigurno... Bog daje... I dobro je sve što daje: i radost i žalost, i trpljenje i utjehu i olakšanje... Sve ima svoj smisao – naše posvećenje... Misi se pridružio, bolje reći u ispovjedaonicu sjeo, naš mladomisnik o. Danijel... I znate što je super? Što mladi nisu osjećali nikakav strah i rado su se uputili k njemu na ispovijed... Znak je to velike vjerske zrelosti... Hvala Bogu na tome... Na kraju Mise podijelila sam mladima prijedlog teksta Statuta HDM-a. Sastavljala sam ga dijelom oslanjajući se na predložak Statuta poljske zajednice mladih dehonijanaca, a dijelom na iskustvu HDM-a u proteklih 10 godina... Slijedi brušenje, peglanje, dodavanje, oduzimanje, i tako do rujna, a onda usvajanje... Čitav ćemo vam tekst iznijeti u jednom od sljedećih brojeva... Vjerujem da je to ono što će zajednici omogućiti napredak i rast. Ako ga se budemo držali, mi i generacije iza nas – nećemo se naći u opasnosti od „umiranja“ zajednice... Sve mora imati svoj red – začinjen molitvom i radom – što rađa blagoslovom i napretkom – budućnošću! 10 11 –B– Timeline 2003. – 2013. Kolovoz 2003. Handrup – Berlin Sudjelovanje mladih iz hrvatskih dehonijanskih župa (Požeške Sesvete i Zagreb) na susretu dehonijanskih mladeži svijeta. Tada se javila želja osnovati zajednicu mladih, utemeljenu na karizmi o. Dehona, i u Hrvatskoj! Po Božjoj dobroti i velikom zagovoru o. Dehona to se i dogadilo... Dana 2. rujna 2003. održan je prvi susret animatora HDM-a, a 9. rujna prvi susret mladih HDM-a. Kako su oni izgledali, a i godine nakon toga, sve do danas, pročitajte u nastavku. 2. rujna 2003. – 20.00 Samostan otaca Dehonijanaca, Puklavčeva 22 IZ ZAPISNIKA 1. SUSRETA ANIMATORA HDM-a prisutni: p. Zvonko Šeremet, Ivana Rašić, Daliborka Đorđević, Martina Šafarić, Barbara Šafarić, Jelena Vuković (zapisničar) Zaključeno je da ovim susretom službeno započinje rad zajednice Hrvatske dehonijanske mladeži (HDM). Svaka skupina (Zagreb, Požeške Sesvete) ima redovite susrete utorkom (Zagreb) i petkom (P. Sesvete). Voditelji grupa su: Jelena Vuković (Zagreb) i p. Toma Cybula (P. Sesvete). Koordinator rada dehonijanske mladeži u Hrvatskoj je p. Zvonko Šeremet. Koordinatoru te voditeljima u radu pomažu animatori. Animatori za Zagreb su Daliborka Đorđević, Ivana Rašić, Martina i Barbara Šafarić, Jelena Vuković. Handrup, Njemačka, 2003. Animatori imaju za zadatak osmišljati susrete utorcima, molitve, klanjanja, organizirati zajedničke izlete, hodočašća itd. Osnovni zadatak ovog susreta je razgovor o okvirima rada dehonijanske mladeži u Hrvatskoj za 2003./04. Ovo je godina formacije (odgoja u vjeri) naše dehonijanske mladeži čija je osnovna obveza: 1. upoznati lik i djelo o. Dehona i njegovu duhovnost 2. surađivati sa svećenicima dehonijancima u poslanju Crkve 3. pronaći svoje mjesto i aktivno se uključiti u rad zajednice i župe 4. redovito pohađati sv. Misu i polaziti Prve petke 5. njegovati pobožnost prema Euharistijskom Isusu 6. dnevno moliti Evo Srca. Zamolba p. Zvonka svim animatorima i mladima: „Treba nastojati oko stvaranja vedre i kršćanske atmosfere, solidarnosti, sloge, suradnje, požrtvovnosti, skromnosti, srdačnosti i gostoljubivosti, te iskrenog prijateljstva među nama. Razmijenimo telefone, e-mailove, često razgovarajmo, molimo jedni za druge, budimo jedno u Kristu.“ Pozdravljajmo se pozdravom o. Dehona: Vivat Cor Jesu - Per Cor Mariae! Sljedeći – 1. susret dehonijanske mladeži bit će u utorak, 9. rujna 2003., u 21.00, u samostanu. Utorak, 9. rujna 2003., 21.00 Samostan otaca Dehonijanaca, Puklavčeva 22 IZ ZAPISNIKA 1. SUSRETA HDM-a Prisutni: Magdalena Topčić, Anđa Križanac, Nenad Mihailović, Tomislav Matić, Ana Štifter, Ivana Rašić, Ivana Rupčić, Danijel Čolo, Daliborka Đorđević, Barbara Šafarić, Martina Šafarić, Danka Rašić, Katica Ćurić, Matea Budić, Ivona Budić, Josipa Živkušić, Kristina Škojo, Monika Komes, Rahela Ostojić, Petra Ostojić, Kristina Vidović, Ivan Vidović, Jelena Vuković (zapisničar) Poseban zadatak koji ćemo nastojati izvršiti je zajedničko obavljanje devetnice prvih petaka. Devetnicu ćemo započeti u mjesecu listopadu, točnije 3. listopada, u sklopu pučkih misija, koje će se održati od 28. hdm VRIJEME SRCA | prosinac 2013. rujna do 5. listopada, a završiti u mjesecu lipnju. Na taj način želimo na duhovan način započeti prvu godinu našeg rada i vršiti zadatak o polaženju Prvih petaka te o njegovanju pobožnosti prema Euharistijskom Isusu. Animatori imaju za zadatak utorkom pred prvi petak podsjetiti sve na devetnicu. Istaknuto je kako će se održati i tri duhovne obnove kroz godinu na unaprijed određene teme (v. zapisnik sa Susreta od 2. 9. 2003.). Termin prve duhovne obnove je 10. - 12. listopada 2003., što je prihvatljivo većem broju mladih. Duhovnoj obnovi trebalo bi prisustvovati što je moguće više mladih. Sljedeći susret, 16. rujna, biti će u novoj crkvi – molitva. Način na koji će se molitveni susret odvijati dogovorit će animatori u ponedjeljak, 15. rujna nakon sv. Mise u 18.00 sati. Susret 23. 9. u samostanu radni susret - dogovor oko započetih projekata. Susret završen molitvom te zaslađen čokoladom jer je Anđa Križanac slavila rođendan! Retkovec, 2005. 2003./04. Sudjelovanje u Predsinodskim raspravama – naši prijedlozi za rad Sinode na različite teme, među njima: Položaj mladih vjernika u župi, Crkvi i društvu i sl. Duhovne vježbe – Blaškovec; Kupnja grafoskopa. Žive jaslice. Animacija nedjeljnih misa (čitanje i uvodnici u čitanja)... Važan susret 1. 6. 2004. – Župnik, p. Andrija, istaknuo radost zbog djelovanja HDM-a u župi, jer smo zajednica koja je izravno povezana s Družbom, a tako i s utemeljiteljem o. Dehonom. Istaknuo je kako su u djelovanju o. Dehona osobito vidljive tri stvari: a) izgradnja žive i materijalne crkve (bazilika sv. Martina u st. Quentinu, crkva Krista Kralja u Rimu – jedna od najvećih suvremeno izgrađenih crkvi i dr.); b) izdavačka djelatnost: izrazito važna i u dušobrižništvu i formaciji. Taj vid njeguju i naši oci dehonijanci kroz rad p. Zvonka (izdavanje knjižica o o. Dehonu i drugih knjižnih materijala), p. Mirka (izdavanje lista Družbe dehonijanaca Vrijeme Srca) i p. Andrije (Emanuel, Ustani, Ljubite jedni druge..); c) zadovoljština za grijehe svijeta, a napose svećenika. Devetnica Prvih petaka – listopad 2003. – lipanj 2004. Tijelovo (uređenje tjelovskog oltara). Blagdan Srca Isusova – svečano HDM bdjenje od 21 do 01 sat – pristupanje HDM-u (pobožnost, Misa, polaganje obećanja). Posjeta mladih Dehonijanske mladeži iz Italije (16. 8. 2004.). 2004./05. Godina mladih, Godina Euharistije, priprema za beatifikaciju o. Dehona (19. – 25. 4. 2005.) – izrada plakata za Rim, izrada prezentacije i programa za beatifikaciju koji se treba održati na Bdjenju uoči beatifikacije u Crkvi Krista Kralja u Rimu... Tema za koju je zadužen HDM od strane otaca dehonijanaca koji su zaduženi za organizaciju beatifikacije u Rimu: Otac Dehon i mladi. Pripremljen multimedijalni prikaz o stvarnosti u kojoj mladi žive te duhovne vrednote koje njegovao o. Dehon a koje smo pozvani nasljedovati. Program je izveden u susjednoj župi u Retkovcu, kada nas je radosno primio i pozdravio mons. Željko Jurak. Pokazalo se da će „rimska izvedba“ pričekati providonosni trenutak proglašenja o. Dehona blaženim koje je zbog preminuća pape Ivana Pavla II. , 2. travnja 2005., odgođeno. Predsinodski susret mladih Zagrebačke nadbiskupije u Sisku u kojem sudjelovala skupina od 8 mladih (30. 4. – 1. 5. 2005.). Na blagdan Gospe Fatimske, 13. 5. 2005., udala se Katica Ćurić – prva članica HDM-a koja je zakoračila u bračni život. Susret krizmanika s Kardinalom u Ciboni – HDM 12 13 pomaže u vođenju mladih..., rekreacije, HDM straža pred Presvetim za Srce Isusovo, Velika Devetnica u čast Srcu Isusovu.... Dana 21. 6., posljednji susret u ovoj školskog godini – veselica u Mihiti na kojoj se okupilo oko 30 mladih. Pozvan je i župnik p. Andrija kao gost i glavni financijer J... Vlasnik Mihite pokazao se odličnim domaćinom počastivši nas odličnom parfe tortom“ (iz zapisnika) 2005./06. Teme po mjesecima: Biblija, Sv. Krunica, Susjed, Svjetlost, Dobro djelo, Zdravlje, Raspelo, Milost i milosrđe, Cvijeće, Dva Srca. Nastavak Predsinodskih rasprava za mlade, obrada Radnih listova... Duhovna obnova (kod Klanjatelja Krvi Kristove). Gosti: Nikola Vukoja, s. Mirjam Dedić, Marijan Arhar, Stjepan Fridl, dr. med. Martin Ćuk (tema: Anoreksija), Valentin Pozaić, pomoćni zagrebački biskup (14. 3. 2006. – na rođendan oca Dehona J), Jakov Mamić... Animacija nedjeljnih Misa. Žive jaslice. Razne akcije: Tijelovski oltar, Marija Bistrica, Devetnica Prvih Petaka. Od rujna 2005. vodimo HDM Dnevnik u listu Vrijeme Srca i na www.scj.com.hr. Prva emisija Svjedoci Srca na Radio Mariji (31. 1. 2006.); 1. Dehonijada (25. lipnja 2006.) 2006./07. Godina zahvale Srcu Isusovu. Hodočašće u Mariju Bistricu. Emisija Svjedoci Srca na Radio Mariji. Devetnica prvih petaka. Gosti: Sead Muhamedagić, Antea Miloš (svjedočanstvo djevojke koja je pavši pod vlak izgubila ruku i nogu), fra Josip Blažević, Rafo. Susreti s Taize u Trnovčici, 2007. mladima Remetskog dekanata na inicijativu HDM-a. Žive jaslice. Taize – Hodočašće povjerenja na zemlji (28. 12 – 2. 1. 2007.). Priprema Taize susreta u župi. Prihvat tristotine mladih iz 8 europskih zemalja! Parlaonice, molitve i klanjanja zadovoljštine uoči Pepelnice. Pomoć oko susreta krizmanika s Kardinalom u Ciboni. 2. obljetnica smrti pape Ivana Pavla II. – bdjenje. 2. dehonijanske igre (17. 6. 2007.). Hodočašće u Poljsku (21. – 28. 6. 2007.). 1. pješačko hodočašće mladih u Baziliku Srca Isusova u Palmotićevu (12. 6. 2007.). Tijelovski oltar. Svetkovina Srca Isusova - HDM straža pred Presvetim. 2007./08. Hodočašće u Mariju Bistricu. Molitveni susreti i Mise. Svjedoci Srca na Radio Mariji. Prvi petci. Susret s mladima Remetskog dekanata na poziv HDMa. Žive jaslice. SHKM Varaždin „Ljubite jedni druge, kao što sam ja vas ljubio“ (26. - 27. 4. 2008.). Susret krizmanika s Kardinalom u Ciboni. Bdjenje svakog 2. u mjesecu za beati- fikaciju Ivana Pavla II. Dani Ivana Pavla II. (30. 3. – 2. 4. 2008.). Gosti: Božo Tenšek, Suzana Hančić, Vlado Košić, pomoćni biskup zagrebački (4. 3. 2008.) na koji su bili pozvani i mladi Remetskog dekanata. Susret s o. generalom Joséom Ornelasom Carvalhom (4. 4. 2008.). 3. Dehonijada (1. 6. 2008.). 2. hodočašće mladih u Baziliku Srca Isusova. Duhovna obnova i susret s Prijateljima SCJ u Požeškim Sesvetama (7. 6. 2008.). Hodočašće u Poljsku – Putevima Ivana Pavla II. (19 . – 25. 6. 2008.). 2008./09. Hodočašće u Mariju Bistricu „Meni je živjeti Krist“. Mjesečna klanjanja u čast bl. Alojzija Stepinca o 10. obljetnici proglašenja blaženim. Prvi petci, parlaonice. Emisije Svjedoci Srca na Radio Mariji. Žive jaslice. Gosti: s. Renata Vujić – o misijama, vlč. Domagoj Vuletić; Cjelonoćno bdjenje o 4. obljetnici smrti Ivana Pavla II. na nakanu za beatifikaciju (2. 4. 2009.). 4. Dehonijada (21. 6. 2009.). 3. Hodočašće mladih u Baziliku Srca Isusova. hdm VRIJEME SRCA | prosinac 2013. HDM i biskup Šaško, 2010. 2009./10. Godina svećeništva. Hodočašće u Mariju Bistricu. Susret s mladima iz njemačke gimnazije u Handrupu koju vode oci Dehonijanci. Prvi petci. Svjedoci Srca. Prvi četvrtci u Godini svećeništva: klanjanje pred Presvetim na nakanu za svećenike i Bogu posvećene i za nova duhovna zvanja, osobito u družbu dehonijanaca. Gosti: Domagoj Matošević, o. Dario Tokić, OCK. Žive jaslice. Igrokaz: Marija Margareta Alacoque (9. 3. 2010.). Pohod relikvija sv. Margarete Marije Alacoque (11. – 14. 3. 2010.) – organizacija straže uz relikvije. Susret mladih grada Zagreba – Misa i Posveta mladih Srcu Isusovu o 110. obljetnici Posvete: „Prvu posvetu učinili su mladi Hrvati 1900. godine, samo godinu dana nakon posvete svijeta Srcu Isusovu koju je učinio Papa Leon XIII.! Spominjući se upravo ove velike posvete hrvatske mladeži, jedinstvene u svijetu, te o njenoj 110. obljetnici, Hrvatska dehonijanska mladež i Družba sve- ćenika Srca Isusova (dehonijanci), koji žive i djeluju u župi u Trnovčici, odlučili su u ovoj posebnoj prigodi Pohoda relikvije sv. Margarete Marije, redovnice koja je od 1673. do 1675 primila objave Presvetog Srca Isusova, obnoviti posvetu mladih Srcu Isusovu.“ Noćno bdjenje – 5. obljetnica smrti Ivana Pavla II. – Veliki petak (2. 4. 2010.). SHKM Zadar (8. – 9. 5. 2010.). HDM poziva u akciju Ja! Zur Kirche – akcija potpore Papi Benediktu XVI. povodom učestalih medijskih napada na Katoličku Crkvu, svibanj 2010. (prikupljanje potpisa potpore na stranicama www.ja-zur-kirche.net). Tijelovski oltar, Velika devetnica Srcu Isusovu. HDM Straža pred Presvetim. 4. Hodočašće u Baziliku Srca Isusova (8. 6. 2010.). 5. Dehonijada (12. 6. 2010.). Odlikovanje dehonijanskim križićima po rukama biskupa Ivana Šaška (13. 6. 2010.) 2010./11. Godina oca Dehona. Hodočašće u Mariju Bistricu. Igrokaz: Otac Dehon. Igrokaz: Sv. Andrija i Andrija. Hodočašće u Rim Ecce venio (23. – 30. 10. 2010.). Dani oca Dehona - mjesečna klanjanja. Prvi petci. Žive jaslice. Svjedoci Srca na Radio Mariji. Klanjanja na nakanu za blagoslovljen pohod pape Benedikta XVI. (25. 1., 22. 2., 29. 3., 26. 4., 31. 5. 2011.) + cjelonoćno bdjenje pred Presvetim povodom 6. obljetnice smrti Ivana Pavla II. na nakanu za blagoslovljen pohod pape Benedikta XVI. Hrvatskoj (2. 4. 2011.). Pohod pape Benedikta XVI. Hrvatskoj (4. i 5. lipnja 2011.). Velika devetnica Srcu Isusovu, Tijelovo, HDM straža pred Presvetim. 5. Hodočašće u Baziliku Srca Isusova. 6. Dehonijada (11. 6. 2011.). 25. obljetnica svećeništva p. Andrije (19. 6. 2011.). 2011./12. Godina sv. Maksimilijana o 70. obljetnici mučeničke smrti, 40. obljetnice proglašenja blaženim i 30. obljetnice proglašenja svetim. Apel u čast Bezgrešne kroz godinu. Hodočašće u Mariju Bistricu. Prvi petci. Svjedoci Srca. Hodočašće u Poljsku Stopama sv. Maksimilijana (30. 9 – 8. 10. 2011.). Duhovna obnova mladih – kroz tri susreta: vlč. Domagoj Matošević, Iva Brčić (bivša manekenka i obraćenica), Milosrdne sestre Svetog Križa. 50. emisija Svjedoci Srca (29. 11. 2011.). Žive jaslice. SHKM Sisak 2012., Missio metropolis – misije u gradovima – Molitva mladih pred Stepinčevim križem u župi sv. Pavla u Retkovcu – na poticaj HDMa, sadržajno osmislio HDM (28. 2. 2012.). Priprava za SHKM u Sisku za mlade Remetskog 14 15 dekanata u Trnovčici (20. 4. 2012.). Igrokaz: Sv. Maksimilijan Kolbe (29. 4. i 10. 10. 2012.). Tijelovski oltar. Velika devetnica Srcu Isusovu. HDM straža pred Presvetim. 6. Hodočašće u Baziliku Srca Isusova. 7. Dehonijada (16. 6. 2012). Duhovne vježbe na Korčuli (21. – 26. 6. 2012.). Sudjelovanje u Trodnevnici Molitvi za savjest zastupnika i spas djece od zamrzavanja, Crkva sv. Marka, 11. – 13. srpnja 2012. (klanjanje 11. 7; Misa – predvođenje pjevanja i sviranje te ministriranje 12. 7.). 2012./13. 10. godina djelovanja HDMa. Godina vjere – molitva 7 Očenaša na koljenima raširenih ruku. Hodočašće u Mariju Bistricu. Završetak Godine sv. Maksimilijana. Cjelodnevna klanjanja u godini vjere – HDM straža (ukupno 13). Žive jaslice. „Zdravstveni odgoj“ – uključenje u javnu raspravu i borbu za očuvanje dostojanstva obitelji i zaštitu djece od navala rodne ideologije. Sudjelovanje u prikupljanju potpisa za raspisivanje referenduma s pitanjem : „Jeste li da u Ustav RH uđe odredba da je brak zajednica žene i muškarca“ - Inicijativa u Ime obitelji (12. – 26. svibnja 2013.). Grkokatolička liturgija (o. Danijel Hranilović). Gosti: FRAMA Dubrava, Marijana i Branko Milanović, Lji- HDM i U ime obitelji, 2013. lja Vokić. Izbori za animatore. Statut HDM. Povremeni dodatni susreti za mlade HDM 18+, 8. Dehonijada (8. 6. 2013.). Proslava 10. obljetnice i primanje dehonijanskih križića (64 mladih) po rukama o. Andrzeja Wośka SCJ, župnika i poglavara Distrikta (9. 6. 2013.). Svećeničko ređenje i Mlada misa Danijela Čolo – jednog od prvih članova HDM-a, te animatora. Sudjelovao na prvom službenom HDM susretu, 9. 9. 2003. godine. –C– Rujan – prosinac 2013. RUJAN 2013. 7. i 8. rujna – Marija Bistrica. Utorak, 10. 9. – Statut HDM. Utorak, 17. 9. – Film o Miroslavu Bulešiću. Ususret beatifikaciji. Utorak, 24. 9. – Klanjanje pred Presvetim o blagdanu Ivana Marije od Križa Mendeza, prvog dehonijanskog blaženika. Subota, 28. 9. – Hodočašće u Pulu na beatifikaciju Miroslava Bulešića. Nedjelja, 29. 9. – 66. emisija Svjedoci Srca. LISTOPAD 2013. Utorak, 1. 10. – Anđeli čuvari…& Prvi petci. Subota, 5. 10. – Proslava blagdana sv. Faustine u Zagrebačkoj katedrali – sudjelovanje u organizaciji i pomoć Koordinaciji zajednica, pokreta i udruga štovatelja Božjeg milosrđa. Ponedjeljak, 7. 10. – HDM 18+ – Zaziv Duha Svetoga – Sv. Misa povodom početka akademske godine (za studente i radničku mladež) Utorak, 8. 10. – „Palačinka party“ + film - sastanak animatora. Nedjelja, 13. 10., 20 sati – Procesija u čast Gospe Fatimske i posveta župe Bezgrešnom Srcu Marijinu. Ponedjeljak, 14. 10. – HDM 18+ – Upoznavanje Utorak, 15. 10. – Parlaonica: Poljubac da/ne. Ponedjeljak, 21. 10. – HDM 18+ – Parlaonica: Poljubac da/ne. Utorak, 22. 10. – Cjelodnevno klanjanje pred Presvetim, 12. u Godini vjere, HDM straža, spomendan bl. Ivana Pavla II.; U 20.30 film Karol. Ponedjeljak, 28. 10. – Svi sveti. Utorak, 29. 10. – 67. emisija Svjedoci Srca; u samostanu tema Svi sveti. STUDENI 2013. Petak, 1. 11. – SVI SVETI Ponedjeljak, 4. 11. – HDM 18+ – Film Most + diskusija. Utorak, 5. 11. – Film Most + diskusija. Ponedjeljak, 11. 11. – HDM 18+, Biblijski krug nedjeljna čitanja. Utorak, 12. 11. – Biblijski krug nedjeljna čitanja. Ponedjeljak, 18. 11. – HDM 18+ i HDM – HDM večera dogovor za volontiranje u Pučkoj kuhinji kroz mjesec prosinac „HDM Advent u Pučkoj kuhinji“ Četvrtak, 22. 11. – HDM straža pred Presvetim. 13. klanjanje pred Presvetim u Godini vjere. Nedjelja, 24. 11. – Krist Kralj. Završetak Godine vjere. Procesija ulicama župe. Utorak, 26. 11. - VUKOVAR – Drago Maksimović, Marko Bereta, Ante Krišto – Vukovarski branitelji. hdm VRIJEME SRCA | prosinac 2013. HDM ugostio vukovarske branitelje Piše: Josipa Karačić S ličan naslov nosi knjiga Drage Maksimovića ‘Vukovar – grad tisuću istina koju nam je tu večer i predstavio, a u kojoj je pokušao ispričati svoju priču i priču svojih suboraca o Vukovaru 1991. godine. Od „naivaca“ do hrabrih branitelja Vukovar je i prije rata bio grad s oko 20 nacionalnih manjina i za svakoga se znalo tko je, ali se to nije previše isticalo. U očima drugih slavonskih gradova u kojima su živjeli većinom Hrvati, Vukovar je bio „crven“, u njemu su i Hrvati pričali „ekavicom“, tako da je bitka za Vukovar i hrabrost branitelja 1991. sve iznenadila. Rat nije počeo u svim dijelovima Vukovara u isto vrijeme. Dok su se na ulicama Borova naselja vodile oružane bitke, u drugom dijelu Vukovara naši su gosti na igralištu igrali košarku i živjeli svoju mladost. Oni su, kako kažu, spadali u „onu skupinu naivaca“ koji Hrvatska dehonijanska mladež organizirala je gostovanje vukovarskih branitelja, u utorak, 26. studenoga u župi BDM Majke Crkve i sv. Maksimilijana Kolbea u zagrebačkom naselju Trnovčica. Drago Maksimović i Marko Baketa, obojica rođeni Vukovarci, željeli su ispričati svoju priču prvenstveno mladima – ispričati barem jednu od tisuću istina Vukovara. nisu vjerovali da će stvarno doći do rata. Kada je opsada Vukovara počela, većina Vukovaraca napustila je svoj grad, a oni koji su ostali bili su osuđeni na svakodnevno granatiranje i život u podrumu. Kažu, da su se oni koji su prije rata bili spremni na sukobe zbog nacionalnih razlika, većinom povukli, dok su ostali oni tihi i povučeni za koje se nikada ne bi reklo da bi podnijeli takva stradanja. Na leđima mladosti iznijeli hrvatsku samostalnost U ta dva i pol mjeseca vukovarski su branitelji branili teritorij koji se u normalnim uvjetima prijeđe u 15 minuta normalnog hoda. Mnogo ih je poginulo, a oni koji su preživjeli na leđima svoje mladosti iznijeli su hrvatsku samostalnost. „Pokušajte zamisliti da dva i pol mjeseca nemate ništa za jesti, piti ni za obući, a onda vam dođu ljudi koji su vas u tih dva i pol mjeseca pokušali ubiti te vas dijele u dvije kolone, jednu za Ovčaru a drugu za Mitrovicu...“, rekao je Ante Krišto, župljanin župe, i ratni sudrug večerašnjih gostiju, koji se obradovao kad je na nedjeljnim oglasio čuo o dolasku svojih prijatelja. Iako su informacije o 12.000 srpskih vojnika laži Željka Ražnatovića Arkana kako bi umanjio vukovarska stradanja na Ovčari, Vukovar kao znatno 16 17 manja sila bio je simbol i uzor ostatku Hrvatske. Tome su puno pridonijeli i novinari koji su svakodnevno izvještavali o stanju u Gradu Heroju preko radio-stanice. Jedan od tih novinara je i svima poznati Siniša Glavašević. Simbolika vukovarskog otpora bila je veća jer na hrvatskoj strani nije bilo obučenih vojnika i časnika (osim Starog i Mladog Jastreba), dok su srpsku stranu predvodili vojno obrazovani zapovjednici. Mnogo ih je krenulo, a mnogo ih nije stiglo Nakon pada Vukovara, naši su gosti i ostali vukovarski branitelji dobili naređenje da se povuku. Krenulo se u proboj. Ne onakav kakav se prikazuje u filmovima, ili onakav iz Oluje i Bljeska kada vas na drugoj strani čekaju vaši suborci, ba- rem njih 400-500. Njih nitko nije (do)čekao... Jedna od skupina krenula je 17. studenog oko 22 sata u dugačkoj koloni, kroz kukuruzište i preko miniranih polja, ne znajući hoće li naići na protivničku zasjedu ili stati na nagaznu minu. Mnogo ih je krenulo, a mnogo ih nije stiglo. Marko je bio među onim sretnicima koji su se na drugu obalu rijeke Vuke prevezli čamcem – pomoću „užeta“ načinjenog od bolničkih zavoja – jedan po jedan (i tako njih stotinu). Oni koji su došli nakon njih rijeku su morali pregaziti pješice, u vodi do pasa.... Na sreću, uspjeli su i došli na sigurno. Marko, došavši na sigurno do ceste za Vinkovce jedino što je poželio bilo je vratiti se u Vukovar u kojem su mu ostali sestra i roditelji. Ljubav prema domovini treba pokazivati djelima Gospodin Marko osobno je sudjelovao i u mirnoj reintegraciji hrvatskog Podunavlja. Kaže kako stvari koje su se nakon rata zapostavljale i zanemarivale sada dolaze na naplatu. Pri tome misli na pitanje dvojezičnosti u Vukovaru. Kako sam kaže, nije stvar u ćirilici kao pismu, već u njenoj simbolici. Na kraju susreta branitelji su poručili svima okupljenima, a osobito mladima, da zapamte Vukovar i pravu istinu o njemu te da svoju ljubav prema domovini svjedoče djelima, a ne samo riječima. Oni su svoju mladost i želje ostavili na ratištu te su svojom hrabrošću i odvažnošću dokazali svoju ljubav prema Hrvatskoj kako bi nama osigurali bolju budućnost. Na nama je sada red da im svojim djelima pokažemo zahvalnost. naša obitelj VRIJEME SRCA | prosinac 2013. Odlučuju li roditelji o vjeri svoje djece? Mnogo ljudi širom svijeta prihvaća vjeru tek u doba zrelosti. Ali u našoj zemlji najobičniji način kako se vjera propovijeda jest drugačiji: ruka majke koja pokazuje raspelo, ruka oca koji slaže jaslice, riječ o onome što dijete vidi ili čuje o vjeri. K atkada se kaže da je to loše. Dijete se, kažu, ne bi smjelo odgajati u određenoj vjeri, nego, kad čovjek odraste, neka je sam izabere. Ovo je potonje istina, ali prvo nije. Istina je da čovjek, kad odraste, mora sam izabrati. Ne stoji ipak, da stariji ne bi smjeli dati djetetu nikakvu vjeru. Svi koji iskreno vjeruju, bez sumnje će se s tim složiti. Prije svega: možemo li zamisliti Krista koji ne želi govoriti djeci o njihovu nebeskom Ocu? Ustvari, čitamo kako spominje „malene koji vjeruju u mene“. Taj naravni vjerski osjećaj razložan je i opravdan. Treba da samo promotrimo ljudsku narav. Čovjek je u svakom pogledu animal educandum, stvorenje koje se razvija pod utjecajem odgoja. Roditelji daju djeci najbolje što imaju s obzirom na svako ljudsko područje: svoju kulturu i svoje uvjerenje (na primjer, da ne smije okrutno postupati sa životinjama, ili da je bolji život u slobodi nego pod tiranijom). Najočitiji primjer, bez sumnje, jest jezik. Kada bi nekoliko male djece bilo odgojeno bez dodira s odraslima, oni bi postali nešto posve neljudsko. Nekoć se mislilo da bi takvi uvjeti proizveli savršen jezik i najčistije ćudoređe. Ali tada stvarno ne bi bilo ni jezika, ni misli, ni ćudoređa. Sve se više dolazi do uvjerenja da dijete poprima svoju uljuđenost od svoje okoline, osobito od svojih roditelja. To znači da roditelji prenose na djecu ono najbolje što imaju kao ljudi. Oni koji sa zahvalnošću priznaju da je vjera za njih najveće bogatstvo, najdublja istina, oni je mogu i moraju dalje prenositi. Konačno, nitko ne kaže da bi djeca morala čekati svoju osamnaestu godinu pa da sami izaberu svoj jezik i način života. To je snažno naglasio veliki sveti Toma Akvinski braneći u srednjem vijeku pravo židovskih roditelja i staratelja da kao Židovi odgajaju svoju djecu. Možemo to promotriti na još jedan način. Roditelji dovode djecu u vezu s ostalim osobama koje poštuju: s djedom, susjedom, itd. Ako oni ljube našega Gospodina, ako je on uistinu nešto važno u njihovu životu, netko koga cijene iznad svega oni će sigurno naučiti svoje dijete da s njime razgovara. Osim toga: djeca oponašaju svoje roditelje. Ako su roditelji vjernici (a to nikada nije tek neka nutarnja stvar), djeca će se sama od sebe njima pridružiti. Da, primjer je najvažniji. Čak kada bi tko i pokušao sakriti svoju vjeru s obzirom na riječi i postupke, to ne bi zna- 18 19 čilo da dijete ostaje slobodno. U tom slučaju odgojilo bi se u određenom uvjerenju, naime, da kršćanska vjera nema naročite važnosti ili, u najmanju ruku, da se ne radi o životnoj vrednoti koja se izvanjski pokazuje. Ali kada dijete odraste, tada dolazi njegov trenutak (odnosno doba) „obraćenja“. Tada odrasli mora odlučiti da li će ono što ima od svojih roditelja naslijediti ili stvarno odbaciti. Osvjedočenje osamnaestogodišnjaka ne smije se zasnivati jednostavno na činjenici da su njegovi roditelji bili katolici (nekatolici). Postoji osobni prag koji treba prekoračiti. Dijete koje je odgajano kao katolik lakše će i prirodnije to učiniti nego djeca bez katoličkog odgoja. Katkada to može biti i zapreka. U tom slučaju dobro je da naviještanje evanđelja dođe kao „šok“ da mladi ljudi osjete kako nije baš samo po sebi razumljivo da je Bog postao čovjekom i da nam govori u Crkvi. Čak i u tom slučaju dijete koje je odgojeno kao katolik bit će u daleko boljem položaju da donese odluku. On je slobodan od nekih predrasuda. On je već iskusio mir. Kao dijete često je govorio Bogu. Netko u osamnaestoj godini voli i cjeliva, jer je i sam kao dijete bio voljen i cjelivan jer njegovi roditelji nisu s time čekali. To nam olakšava shvatimo način kako Bog daje vjeru. Vjera, kao i svaka druga ljudska stvar, nešto je „društveno“. Izraelski je narod vjerovao u zajednici. Vjera jednoga utječe na vjeru drugoga (usp. 22, 32). Crkva vjeruje kao zajednica. Vjera roditelja i zajednice utječe na vjeru djeteta. To ne znači da njegova vjera nije nešto osobno: osobno prihvaća ono bogatstvo koje je primio. To samo znači da vjera nije nešto izdvojeno ili pojedinačno. Vjerujemo, zajedno s Crkvom i u priznanju te činjenice leži istinski i duboki čin poniznosti. Dakle, odgovor na pitanje: da li roditelji određuju vjeru djece treba da glasi: Da i ne. Ne, jer dijete, kad odraste, mora zauzeti svoj vlastiti stav prema Kristu. Nitko ne postaje sam po sebi posve zreo vjernik bez određenog udjela slobodnog čina. Ali ostaje istina da izbor roditelja utječe na izbor djece. To je neizbježno i dobro, i Bog to hoće. Narav je vjere da se ljudima predaje u zajednici. Kad mlad čovjek napušta vjeru svojih roditelja, to može biti posljedica njegove krivnje ili tvrdokornosti: on ne želi obraćenje. Međutim, može se dogoditi da i nije sve tako jasno. Okolnosti su, možda, zaklonile lice Crkve (a u njoj i Krista) – on ga više ne može prepoznati. Napustiti Crkvu za neko vrijeme u takvim prilikama katkada može čak značiti napredak. Znak je to želje da Boga uzmemo ozbiljnije. I konačno, može se dogoditi da se spoje oba ta čimbenika. No, u sva tri slučaja roditelji treba da ostavljaju djetetu sve više slobode kako ono raste. Na vjeru se može poticati, ali se ona ne smije nametati. Neophodno je da roditelji uvijek imaju sve veće poštovanje: prema onome što dijete iskreno vjeruje, čak i kada misle da je to loše. Ni u kojem slučaju sin ili kćerka koja je „otpala“ ne smije se tjerati iz kuće. Ne treba ni spominjati kako je bolno za roditelje kad ne uspijevaju prenijeti bogatstvo svoje vjere na djecu. To je ipak za njih prigoda da se iznova trude kako bi oživjeli svoju vjeru. Katkada su oni uprazno govorili i naređivali ono što sami nisu činili. Tragičan položaj djeteta može im biti prigoda da pokušaju sami ostvariti ono što se sada više ne može ni govoriti ni naređivati mladom čovjeku. Svakako, roditelji koji vide da se u razvoju njihove djece ponovo ostvaruju novi Duhovi, mogu sami sebe nazvati blaženima. Preuzeto iz: Novog katekizma božje milosrđe VRIJEME SRCA | prosinac 2013. Iz Dnevnika sv. Faustine Ususret svjetlu Božića D Pripremila: Marijana Biuk va dana prije blagdana u blagovalištu su čitane riječi: „Sutra je rođenje Isusa Krista u tijelu.“ Kod tih riječi prože svjetlo i ljubav moju dušu te dublje spoznah veliku Božju tajnu, tajnu Utjelovljenja Sina Božjega. (Dn 1433) Badnji dan 1935. godine Već od ranog jutra moj je duh bio uronjen u Boga. Njegova nazočnost posve me je prožela. Navečer prije objeda pođoh nakratko u kapelu da bih kod nogu Isusovih lomila beskvasni kruh s onima koji su daleko i koje Isus jako ljubi i kojima mnogo zahvaljujemo. Kad sam u duhu lomila beskvasni kruh s jednom određenom osobom (može se pretpostaviti da je to bio prof. Sopoćko, op. a.), čula sam riječi u svojoj duši: „Njegovo srce je Meni nebo na zemlji.“ Pri izlasku iz kapele iznenada me okružila Božja svemoć. Spoznah kako nas Bog jako ljubi. Kada bi to pak duše mogle barem djelomično razumjeti i shvatiti. (Dn 574) Božić Polnoćka. Za vrijeme svete Mise opet sam vidjela malo Dijete Isusa, izvanredno lijepog. Radosno mi je ispružao Svoje ručice. Nakon svete Pričesti čula sam riječi: „Ja sam uvijek u tvom srcu, ne samo onda kada Me primaš u svetoj Pričesti, nego uvijek.“ U velikoj radosti proživjela sam svete dane. (Dn 575) O Presveto Trojstvo, Vječni Bože, moj duh ponire u Tvojoj ljepoti. Vječnosti su ništa pred Tobom. Ti si uvijek isti. Kako je velika Tvoja slava! Isuse, što je razlog tome da skrivaš Svoju slavu, da si napustio nebesko prijestolje i s nama boraviš? Gospodin mi uzvrati: „Kćeri Moja, ljubav Me je vodila, ljubav Me drži ovdje. Kad bi ti znala koliko veliku zaslugu i cijenu ima jedan čisti čin ljubavi prema Meni, umrla bi od radosti. To ti govorim zato da bi se trajno sjedinjavala sa Mnom, jer je to životni cilj Tvoje duše! Čin sjedinjenja počiva na činu volje. Znaj da je čista duša ponizna. Kad se ti klanjaš Mojoj slavi i ulažeš napore za njezino širenje, onda te Ja pratim Svojim milostima i uzvisujem te Svojom svemoći.“ (Dn 576) Reče mi Isus: „Kad razmisliš o tom što ti Ja govorim u dubini tvoga srca, imat ćeš više koristi, nego čitajući mnoge knjige. Kad bi pak duše htjele slušati Moj glas, kad im govorim u dubini njihova srca, one bi za kratko vrijeme dospjele do vrhunca svetosti.“ (Dn 584) Ja znam da milosti koje mi Bog dariva, jesu ponekad izričito za određene duše. Ta svijest me ispunja velikom radošću. Uvijek me raduje dobro drugih duša jednako tako kao da je moje vlastito. (Dn 579) Dani patnje čine nam se uvijek dužim, ali i oni prolaze, premda nekako sporije, tako da mislimo da idu una- zad. Usprkos svemu brzo dolazi njihov kraj, a zatim vječna neshvatljiva radost. Vječnost – tko shvaća i razumije ijednu riječ koja dolazi od Tebe, o neshvatljivi Bože – taj razumije što je vječnost. (Dn 578) Isuse, Ti znaš kako bih se rado sakrila da me nitko ne poznaje, samo Tvoje preslatko Srce. Želim biti mala, u vrtu skrivena i nepoznata ljubičica, u zatvorenom divnom vrtu, gdje cvjetaju najljepše ruže i ljiljani. Lijepu ružu i čudesnog ljiljana vidi se s udaljenosti, ipak da bi se vidjelo ljubičicu, mora se duboko sagnuti – samo je njezin miris izdaje. O, kako se radujem što se mogu tako sakriti. Moj božanski Zaručniče, za Tebe je cvijet mojeg srca i miris čiste ljubavi. Moja duša utapa se u Tebi, vječni Bože. Od tog trenutka kad si me privukao k Sebi čeznem za Tobom to žarče što Te više upoznajem. U Srcu Isusovu spoznah, da je u nebu samom još nebo za izabrane, u koje nema pristupa svima, nego samo izabranim dušama. Neshvatljiva je tolika sreća u koju će duša biti uronjena. To ne mogu opisati ni u najsitnijem detalju. Duše su prožete Njegovim božanstvom. One idu od svjetla do svjetla. Nepromijenjeno svjetlo koje nikad neće biti jednolično, nego uvijek novo i nepromjenjivo. O, Presveto Trojstvo, daj da Te duše upoznaju. (Dn 591, 592) 20 21 Dehonijanska duhovnost – Apostol Srca Isusova Utemeljitelj Smrt i uskrsnuc’e Preveo s talijanskog: p. Zvonko Šeremet SCJ A ko su socijalno i spisateljsko djelovanje motivirale o. Dehona, utemeljenje Družbe bilo je za njega razlog za brigu i trpljenje: napustio ga je dio svećenika i brojni prijatelji, zatim financijske katastrofe, teške unutarnje patnje, nesporazumi sa svojim prvim učenicima, sve do ukinuća Oblata Srca Isusova (8. prosinca 1883.). Očito, djela Božja zahtijevaju potpunu žrtvu kao da žele ostaviti trag na križu. Isus je iskusio napuštenost i tada je prihvatio križ i postao Spasitelj ljudi i Otkupitelj grješnika. Umro je na križu, s riječima: „Dovršeno je“ ili na latinskom: „Consumatum est“. Tako se osjećao i o. Dehon u trenucima napuštenosti i neprihvaćenosti. Od njega je Bog tražio smrt tek osnovane Družbe. Sve je to pratila i čitava serija raznih nesretnih okolnosti prilikom osnutka nove redovničke zajednice. Naime, prilikom osnivanja zajednice Oblata, o. Dehon se oslanjao na molitvena iskustva i viđenja jedne redovnice, sestre sve- tog Ignacija, koja ga je ohrabrivala da ustraje u svom naumu. O. Dehon je objave smatrao nadahnutima, na neki način kao jamstvo Božje volje. Međutim, Sveta Stolica osudila je ove, takozvane objave i smatrao ih smetnjom u priznavanju novonastale zajednice. Među prvim članovima Oblata našao se p. Captier, neurotik i megaloman. On se smatrao suosnivačem Družbe. Napisao je Konstitucije i Pravilo, koji su, međutim, završili na sudu Svete Stolice kao službeni dokumenti Družbe. Na takvu je dokumentaciju, Sveta Stolica reagirala negativno i to upravo na blagdan Bezgrešnog Začeća. Evo, kako je o. Dehon reagirao na ovu smrt na križu: „Godina 1883. – 1884., bila je godina moga Consumatum est, strašna godina! Koliko tjeskobe, koliko žalosti! Sve sam ostavio radi Djela zadovoljštine, sve svoje znanje i moći, uspjeh, prijatelje, nadu i mir moje obitelji – sve sam podredio tome djelu. Nakon više mjeseci iščekivanja, stigao je dekret smrti. Ostali smo u grobu, ne tri dana, nego tri mjeseca, a onda je uslijedilo malo uskrsnuće. No, tijekom godine kao odjek uvijek se vraćala smrt, čiji se glas svakodnevno čuo. Svuda oko mene bila je tjeskoba, strah, obeshrabrenost, razočaranje – kao kod učenika na putu za Emaus. Ne mogu reći koliko sam trpio te godine, naročito tijekom zime, prije divnoga uskrsnuća 26. ožujka 1884. godine. Naravno, bila mi je potrebna nadnaravna potpora jer bih, u suprotnom, ražalošćen umro. Nije trebalo dugo čekati na znak križa. Prošlo je pet godina od nastanka zajednice Oblata Srca Isusova...a iznenada je stigla smrt. No, nije na tome ostalo. Bog je htio da uskoro nastane nova Družba pod imenom kakvu je i danas poznajemo: Družba svećenika Srca Isusova. božje milosrđe VRIJEME SRCA | prosinac 2013. Susret štovatelja Božjeg milosrđa Hrvatske Proslava blagdana sv. Faustine u Zagrebačkoj katedrali Piše: Jelena Vuković U radosti ovoga slavlja pozdravljam sve vas koji ste danas iz raznih krajeva Hrvatske došli u Zagreb da biste očitovali svoje zajedništvo u nadahnutosti Božjom ljubavlju koja progovara neizmjernim milosrđem. Kao vrhunac svoga susreta Koordinacije zajednica, pokreta i udruga štovatelja Božjega milosrđa zaželjeli ste se naći u ovoj prvostolnici u kojoj su živi i opipljivi tragovi te Božje prisutnosti u životu naše crkve, s posebnom blizinom blaženomu Alojziju – uvodne su riječi mons. Ivana Šaška, pomoćnog biskupa zagrebačkog u svečano euharistijsko slavlje spomendana sv. Faustine Kowalske koje je u subotu, 5. listopada 2013. u 15 sati predvodio u Zagrebačkoj katedrali povodom 75. obljetnice njezine smrti i 20. obljetnice beatifikacije. U koncelebraciji je sudjelovalo deset svećenika dok je oko tisuću vjernika došlo proslaviti Boga po svetoj Faustini, svetici Božjeg milosrđa. „U ovome smo slavlju povezani s nebeskom Crkvom; združeni euharistijom kao najvećim mističkim iskustvom. Euharistija nas povezuje i preobažava, da bismo bili nositelji Božjega milosrđa kao Kristovo tijelo, bez kojega svijet ne vidi radost, tako potrebnu našoj hrvatskoj Domovini“, rekao je biskup pozivajući na sabranost i na molitvu na nakane apostolata štovatelja Božjeg milosrđa, na nakane Crkve, a osobito onih kojima je najviše potrebno Božje milosrđe. U homiliji je biskup progovorio o sv. Faustini ističući njezinu „neobičnu običnost“ i ljepotu i dobrohotnost u izvršavanju redovitih, naoko beznačajnih obveza. Njeno se poslanje očituje kroz tri zadaće, istaknuo je biskup: kroz naviještanje istine svijetu koja je objavljena u Svetom pismu o Božjem milosrđu za svakoga čovjeka, kroz molitvu Božjeg milosrđa za cijeli svijet, naročito za grješnike u nekim novim oblicima štovanja, te kroz nadahnuti apostolski žar. „Nisu potrebne učene analize i studije da bismo se uvjerili u istinu iz Faustinina susreta s Isusom koji joj govori: ‘Čovječanstvo neće pronaći mir, dok se s pouzdanjem ne obrati Božjemu milosrđu’. Uronjeni smo u kulturu sukoba, netrpeljivosti, traženja prava, nepopustljivosti, ružnih riječi i pogleda. Ono što ozdravlja i mijenja svijet nije grubost, nego blagost; nije usmjerenost prema vlastitim željama, nego osjetljivost 22 23 na ranjenost bližnjih“, rekao je biskup pozivajući na poniranje u zbilju i blagim govorom iznositi istinu, moliti i ugrađivati se u otajstvo Božjeg milosrđa. „Niti jedno ozračje našega života nije toliko obično da u njemu nema Božje prisutnosti i neobičnosti. Niti jedan životni okvir nije tako mali da se u njemu ne bi očitovalo Božje milosrđe. U svemu pak – posvemašnje pouzdanje u Boga“, zaključio je biskup Šaško. Na kraju misnog slavlja riječi zahvale u ime Koordinacije zajednica pokreta i udruga štovatelja Božjeg milosrđa uputio je fra Tomislav Cvetko OFMConv., koordinator. Zahvalio je ocu Biskupu za preuzimanje zahtjevne zadaće pomoći oko ujednačavanja molitava i pobožnosti u čast Božjem milosrđu i uputio žarku molbu da se čim prije donese odluka od strane Hrvatske biskupske konferencije s tim u vezi. Najavio je i mogućnost izraziti štovanje relikviji svete Faustine po završetku mise. Susret štovatelja Božjeg milosrđa u Trnovčici Euharistijskom slavlju prethodio je, u prijepodnevnim satima, prvi susret štovatelja Božjeg milosrđa iz cijele Hrvatske. Okupili su se oni u zagrebačkoj Trnovčici, u župi BDM Majke Crkve i sv. Maksimilijana Kolbea s nakanom međusobno se upoznati i razmijeniti iskustva o vršenju apostolata. Govorili su o. Andrzej Wośko SCJ, duhovnik zajednice Faustinum iz Trnovčice, vlč. Marin Knežević, duhovnik Pokreta Božanskog milosrđa - Ovčara, fra Smiljan Kožul, duhovnik Pokreta krunice za obraćenje i mir - Zagreb, s. Franciska iz Družbe sestara Milosrdnog Isusa – Pula. Duhovni nagovor održao je Dražen Marija od Milosrđa Euharistijskog Isusa Vargašević, OCD, dok je Jelena Vuković predstavila rad Koordinacije u proteklih godinu i pol dana. savjeti VRIJEME SRCA | prosinac 2013. Deset zapovijedi za očeve I Razvijte intimnu, osobnu vezu s Isusom, dopuštajući Mu da vam oprosti vašu prošlost, da razgovara s vama, da vas izliječi i vodi. Zatim, vjerujte Duhu Svetom u svemu. Vjerujte da će providjeti sve što trebate, uključujući financijsku pomoć. II Odredite svoje prioritete: prvo Isus, na drugom mjestu vaša žena, djeca na trećem, vaš posao na četvrtom, itd. Učinite tjedni raspored, ostavljajući mjesta za kvalitetno vrijeme s Gospodinom, vašom ženom, svakim djetetom i obitelji kao cjelinom. Najvažnije muževljevo vrijeme u bilo kojem danu su prvih pet minuta kad se vrati kući s posla i ljubav i pažnja koju pokazuje ženi i djeci u to vrijeme. Sjetite se da je vaše ljudsko očinstvo ukorijenjeno u božanskom očinstvu svemogućeg Boga (usp. Ef 3,14-15; usp. KKC 2214). III Shvatite da ste vi „svećenik“ u kući. Vaša je primarna odgovornost nadgledati TV i njegov utjecaj, internet i njegov utjecaj, kao i knjige i časopise koji ulaze u vaš dom. Morate se čvrsto oduprijeti svim zlim utjecajima, stalno moleći Božju snagu i vodstvo da vodi vašu obitelj da živi čisto, sveto i nenasilno. Esto vir! (Budite čovjek!). Otac ponajprije primjerom usađuje moralne kreposti u svojem domu. Steknite naviku blagoslivljanja svoje djece – i sami i sa svojom ženom – prije nego što odu spavati noću ili prije nego što ujutro napuste kuću. IV Budite upoznati s onim što vašu djecu o moralu uče u školi. Svi učitelji poučavaju „u vaše ime“ budući da ste vi i vaša žena prvi edukatori vaše djece. Ako se u učionici poučavaju sporne stvari, morate imati čvrst stav. Prvo mjesto učenja i prakticiranja kršćanskih vrednota je obiteljski dom – vaš dom koji vi nadgledate. Ovo je velika odgovornost dana vama (kao „glavi“ vašeg kućanstva) i vašoj ženi (kao „srcu“ vašeg kućanstva). Shvatite da vaše vodstvo treba biti oblikovano po vodstvu mudrog i razboritog kralja koji ljubi i vlada nad svojim kraljevstvom i njegovim stanovnicima. Vaše vodstvo ne smije biti ono gospodara koji vlada nad svojim robovima. Niste glava obitelji da bi bile zadovoljene vaše potrebe, nego radije da bi bile zadovoljene potrebe vaše obitelji. Vaše vodstvo nije u tome da vam služe, nego radije da vi služite. Vaše se vodstvo sastoji u požrtvovnoj ljubavi i služenju. Kao glava obitelji, pozvani ste na veliku odgovornost. Mnogo muževa i očeva želi vodstvo bez odgovornosti koju ono zahtijeva. Usudite se disciplinirati ljubavlju i vodstvom. Mudar i razborit kralj voli sve u svom kraljevstvu i želi ih vidjeti kako napreduju u punini ljepote i Istine. Želi ih sve dovesti punini Istine i napretka. Sam Isus Krist je glava svoje Crkve; On je kralj kraljeva i gospodar gospodara. Sv. Augustin naziva obitelj „domaćom Crkvom“. Vi ste „glava“, „kralj“ i „gospodar“” ove „domaće Crkve“: „Mjesto i zadaća oca u i za obitelj je jedinstveno važna i nezamjenjiva. Otkrivajući i ponovno živeći na zemlji samo Božje očinstvo (usp. Ef 3,1415), čovjek je pozvan osigu- 24 25 rati harmoničan i ujednačen razvoj svih članova obitelji“ (Papa Ivan Pavao II., Familiaris Consortio [Uloga kršćanske obitelji u suvremenom svijetu], 25). V Molite sa svojom ženom redovito. Pokušajte voditi jednostavan, ali iskreni duhovni dnevnik i podijelite ga s njom, čak i ako su vaši unosi samo kratke, inspirativne rečenice. Vjerujte da će Gospodin voditi, pročistiti i posvetiti vašu vezu s vašom ženom. Ona je „srce“ doma. Poštujte ju kao takvu. Volite ju istom ljubavlju i naklonošću kojom Krist ljubi svoju Crkvu. Sjetite se da će se vaši sinovi kad narastu odnositi prema ženama onako kako su vidjeli da se vi odnosite prema vašoj ženi. Slično, vaše će kćeri naučiti od svog oca što očekivati od muškaraca u vezi. Dijelite sa ženom njene terete, njene tuge i njene radosti. Molite Gospodina za snagu da ju ljubite istom ljubavlju i čistoćom kojom On ljubi svoju Nevjestu, Crkvu. Provodite kvalitetno vrijeme sa svakim djetetom. Imajte sa svakim djetetom jedinstven i osoban odnos. Moć očeve potvrđujuće ljubavi preplavljuje i nešto je uistinu predivno. Djeca to trebaju. To im treba za njihov cjelovit i ispravan razvoj. Neka svako dijete podijeli njegove ili njene ideje, osjećaje, strahove i probleme s vama. Učinite sve što je u vašoj moći kako bi osigurali da vam VI dijete može povjeriti bilo što. Povremeno podijelite sa svojom ženom vaše uvide o svakom djetetu. Disciplinirajte ih čvrstoćom i ljubavlju (ponavljam, vaš model neka je onaj mudrog i razboritog kralja koji vlada stanovnicima svoga kraljevstva čvrsto, ali s velikom ljubavlju, a ne gospodara koji vlada nad svojim robovima). VII Posvetite svoj dom Presvetom Srcu Isusovu. Postavite „molitveni kutak“ u kući u sobi gdje se okuplja većina obitelji. U toj sobi trebao bi biti „mali oltar“. Postavite na taj stol Bibliju, svetačke životopise i Katekizam Katoličke Crkve. Na ili oko stola također postavite slike (kipove ili ikone) Presvetog Srca Isusova i Bezgrešnog Srca Marijina. Svakodnevna obiteljska molitva Krunice je moćna molitva. Ako su vaša djeca još mala, molite samo desetku Krunice i/ili molite krunicu Božjeg milosrđa. Dobro vrijeme za dnevnu obiteljsku molitvu i duhovno čitanje (primje- rice u trajanju od 15 do 20 min) je odmah nakon večere. Ovdje mogu biti uključena misna čitanja dana; kupite dnevni Rimski misal za tu potrebu. Sjetite se da ste vi kućni svećenik. Kao takav, pozvani ste biti pravi vođa. Odraslo dijete će se dobro sjećati prakticiranja vjere u obitelji. Nikada neće zaboraviti. Otac mora biti prvi kršćanski svjedok svojoj ženi i djeci. Ovo je u isto vrijeme dužnost i odgovornost. Također, potičite upotrebu blagoslovina kod članova obitelji. Sakramentali su „sveti znakovi koji imaju neku sličnost sa sakramentima i po kojima su duhovni učinci označeni i dobivaju se po molitvama Crkve“ (KKC). Primjeri sakramentala uključuju znak križa, svetu vodu, članstvo u bratovštini karmelske Gospe, religiozne medalje, blagoslove, hodočašća, procesije, postaje križnog puta, svetu umjetnost, krunice i čašćenje relikvija. Iako se sakramentali razlikuju od sedam sakramenata, vrlo su važni u životu kršćanina katolika. Također, potičite pohode savjeti VRIJEME SRCA | prosinac 2013. Presvetom Sakramentu sa čla novima obitelji, npr., dok obav ljate poslove u gradu. VIII Ne dopustite da sportske i druge aktivnosti postanu važnije vama ili vašoj djeci od Krista i obitelji. Sport je danas postao lažni Bog u Americi – osobito u nedjelju – i prenaglašen. Za bavite se kod kuće. Radite ne što kao obitelj. Ovo zahtijeva kreativnost, maštu i često pla niranje unaprijed. Za ovo tra žite ženine prijedloge i one starije djece. Molite da svako od vaše djece može odgovoriti na poziv koji je svemogući Bog od vječnosti odabrao za njega IX Molitva za našu obitelj Nebeski Oče, najbolji i najmilosrdniji Oče, održi našu obitelj u svojoj ljubavi. Učini našu obitelj mjestom koje obiluje u sveto sti i ljubavi. Pomozi nam da budemo kao Isus u našim svakodnevnim dužnostima. Pomozi našoj obitelji da bude kao sveta nazaretska Obitelj Isusa, Marije i Josipa. Pomozi našoj obitelji da uči iz dobrog pri mjera onih obitelji koje su ti omilile svojim životom. Neka članovi naše obitelji nauče biti uvijek dobar primjer živeći u pravoj kršćanskoj vjeri, nadi i ljubavi. Pomozi na šoj obitelji u podnošenju boli i patnji poput Isusa. Pomozi članovima naše obitelji i u prevladavanju poteškoća i nošenju njiho vih križeva. Pomozi da naš obiteljski život vodi Isusu Kristu, izvoru sve istine i sreće. To te molimo po Isusu Kristu, Tvome Sinu, koji živi i kraljuje s tobom u jedinstvu Duha Svetoga, Bog, po sve vijeke vjekova. amen. ili nju. Nikad ne pitajte svoju djecu: „Što želiš biti?“ Radije, pitajte svako dijete: „Na što mi sliš da te Bog poziva?“ Pomo zite im da raspoznaju životne staleže, bilo da je to biti samac, ženidba ili posvećeni vjer ski život. Često razgovarajte o tome sa svojom djecom, po sebno nakon 15. godine života. X Osigurajte da članovi vaše obitelji često primaju sa kramente. Sakramentu is povijedi bi trebalo pristupiti barem jednom mjesečno, a sa kramentu Euharistije barem jednom tjedno. Morate raditi na tome da u vašoj obitelji ne oslabi osjećaj za grijeh. Kao obitelj idite na nedjeljnju misu. Nemojte u tome popuštati va šim tinejdžerima. Ako popu stite, ne ispunjavate svoj očin ski poziv. Potičite članove svoje obitelji na veliku ljubav prema Euharistiji. Molite redovito i predano. Učinite sve što je u va šoj moći (kao mudar i razborit kralj svojeg doma) da nedje lja zaista bude Dan Gospodnji i dan obiteljskog zajedništva; tj. dan molitve, opuštanja i od mora. Opet, ovo zahtijeva kre ativnost, maštu i često planira nje unaprijed. Tražite mišljenje svoje žene i djece o ovome. Sje tite se, svaki dobar i cjeloviti odmor je uistinu „ponovno stvaranje“ duše i tijela. o. Wade Menezes – za bitno.net preveo: M.K. Obiteljska molitva našoj blagoslovljenoj Majci Mariji Sveta Marijo, Djevičanska Majko Božja, tražimo tvoju zaštitu i nazivamo te „Kraljicom obitelji“. O, blagoslovljena Majko, ti si bila začeta bez grijeha. Neka te svaka obitelj danas izabere kao model kućnog života, zajedno sa sv. Josipom, tvojim ljubljenim, čistim i brižnim supružnikom. Po tvom Bezgrešnom začeću, sačuvaj sve obitelji od svake katastrofe, od svakog nasilja i nesreće. O, sveta Djevice, blagoslovi i zaštiti sve obitelji, ojačaj ih u kušnjama i sačuvaj ih od svakog zla. Amen. 26 27 Đavao u životu oca Pia Otac je običavao govoriti da je đavao aktivno stvorenje, zlo, izopačeno po svojoj prirodi. On je pali anđeo s inteligencijom superiornijom od ljudske, ali nastranom. Đ avao je – rekao je otac Pio – pas koji laje. On je vezan: grize samo one koji mu se neoprezno približe. Jak je sa slabima, ali je kukavica s jakima. Otac, je štoviše, stalno opominjao duše koje mu je povjerio Isus, da se ne boje zloga, već da ga samo prezru; da ne obraćaju na njega pažnju; on ih provocira da ga proklinju. Otac Benedetto podučio je malog fratra iz Pietrelcine da je dobar znak ako đavao reži, a ovaj je to neprestano ponavljao svojim duhovnim sinovima, obrazlažući: Ako đavao buči, to je znak da je još uvijek izvan nas, a ne u nama. Ono što bi nas trebalo zastrašiti je njegov mir i slaganje s ljudskom dušom. Otac poučava svakoga da treba odmah i energično odbaciti prijedloge velikog čarobnjaka opačina koji su dio tajne sotonine filozofije. Zao sofist zna dosta o tome, ali duše Božje – govori otac Pio – znaju bolje od njega. One dobro znaju, nastavlja otac Pio, da moć princa ovog svijeta – unatoč mogućnosti izvesti trikove i zla svake vrste – ne može rasti uvijek i svugdje kako bi on to želio. Dakle, on nije svemoćan i bez ograničenja, već je oslabljen, ograničen, vezan. Potrebno je u sebi odagnati strahove, malodušnost i zle misli koje u duši prepoznaju samo oholost, manjak poniznosti, pad, zle strasti – to je, naime, sotonska zamka, postavljena s jasnim ciljem obeshrabriti dobre i kreposne duše i zaustaviti ih na putu rasta u ljubavi. Isus je ovim dušama uvijek blizu i ni pod koju cijenu neće dopustiti da budu žrtva neprijatelja, posebno ako su se posvetili Njemu na poseban način: sotona nikada neće pobijediti! Dakle, đavao ne može nauditi dušama više nego Isus pripusti. Gospodin ne dopušta da oštri sjevernjak zapuše nad malim duhovnim vrtovima ovih duša, taj suhi sjeverni vjetar, koji suši polja ostavljajući ih neplodnima i otužnima. Kušnje su – kaže otac Pio – vatra koja pročišćava. One su udarci čekića i dlijeta kojim božanski Umjetnik obrađuje kamenje – one odabrane duše – koje će biti ugrađene u Vječni grad. Kušnje nisu samo „pročišćenje“; to je istovremeno lišavanje od određenih malih prijetvornosti koje se ne čine takvima ljudskom oku. Na prvi se pogled čini kako ove kušnje onečišćuju dušu, više nego je čiste. No nije tako. Kušnje su poput sapuna koji, kad se isprva upotrijebi na odjeći, djeluje poput mrlje, a zapravo čini da odjeća bude čista. Dakle, biti kušan – kaže otac Pio – očit je znak da je duša dobro prihvaćena od Gospodina. Prema tome, kušnje nisu kazna, već dokaz ljubavi. I zbog toga se moramo radovati. One su znak božanske naklonosti. One su dokaz duši da je Bog želi protresti – kada vidi da je duša dovoljno jaka za odlučnu borbu, isplete joj krunu slave... Preveo: Emanuel Jurica Beroš prijatelji scj VRIJEME SRCA | prosinac 2013. Jedan je Božić U pravo gledam na TVu, kako na glavnom za grebačkom trgu, oki ćenom s četiri svijeće, novinar tendenciozno pita redovnicu, kako joj se sviđa. Ona, na ivno, kaže: „Super, baš je li jepo“. Prije toga, u najavi no vinar reče kako se u Došašću pripremamo za dolazak Djeda mraza! Eto ti poganskog Bo žića, u kome dominiraju koba sice, slatkiši i more nepotreb nih stvari, koje se kupuju za tzv. Božić. Novi svjetski pore dak promovira Božić bez ob zira na vjerska uvjerenja. Zato ga zajedno slave Kinezi i Ame rikanci, Japanci i Europljani. Svi sretni, svi tako veseli bez Maloga Isusa! Onoga, koji je dini treba biti u središtu, uopće tu nema. A mi bismo trebali biti sretni?! Pa što se, onda, slavi kroz ovo vrijeme? Zarada, za rada i zarada! Ili u duhovnom smislu: relativizacija Boga, ja slica, ismijavanje siromaštva, odbacivanje živoga Boga! Braćo i sestre, ne dajte se ovom poganskom duhu! Ne dajte da Vas opet zavedu i pre vare! Nemojte trošiti zadnje za lihe novca na stvari koje Vam ne trebaju, nego uložite vrijeme i ljubav za čišćenje srca, jačanje međusobnih veza i za slavlje nje Boga: molitvom, pokorom, pjesmom, pobožnošću i održa vanjem kršćanskih običaja. Ne dopustite da Vas zahvati duh konzumerizma, duh materi jalizma, duh ovoga svijeta! Ne budite moderni, budite Božji! Svoje pouzdanje stavite u Gos podina i sačuvajte novce za si romašne i skromna slavlja koja slijede. Obogatite se u duhu i Gospodin će doći i nastaniti se u Vašem srcu. Jao onome, tko prezre Gospodinov dolazak! Jao onome, na kome se ispuni Božja Riječ: „K svojima dođe, a njegovi ga ne primiše!“ Jedan je Božić, a sve ostalo je potrošačko ludilo i pogan stvo duha! Dragi Prijatelji! Neka Vam je blagoslovljen ovaj Božić! Radujte se! Iziđite na svjetlo iz tame Vaših lutanja, neuspjeha i trpljenja! Hodite s vjerom i nadom kroz Došašće sve do Božića! Pokažite svijetu kako je lijepo, kako je dobro, kako je uzvišeno biti kršćanin! Budite ljudi nade, svjetla i boljega svijeta! Nosite Malenoga Isusa bezbožnom i hladnom s ijetu bez pravih vrijednosti. Na tom putu, pratila Vas presveta Bogorodica Marija, Majka Spasiteljeva! s Malenim Isusom, vaš p. Zvonko 28 29 Pismo iz bolnice Intervju s bolničkim kapelanom Draga braćo i sestre bolesnici! Pred Vas stavljam razgovor koji je novinar vodio s našim svećenikom Srca Isusova, p. Lucjanom na temu: Obitelj u svjetlu bolesti i trpljenja. P: Vi ste i liječnik i svećenik. Kako ova dva zvanja prožimaju Vaš život? O: Bogu je sve moguće, ako čovjek vjeruje i s Njim surađuje. Bog daje onoliko nutarnjeg svjetla koliko je potrebno za ispunjenje Njegove volje. Liječnik i svećenik su isti čovjek, pozvan od Ljubavi za iskazivanje ljubavi. P: Liječnik se zauzima za tijelo, a svećenik za dušu. Kako se ta dva puta nadopunjuju? O: Bolesnik trpi tjelesno i duhovno. Ta činjenica prožima cijeli njegov život. Zato je kršćanin dužan iskazati ljubav bolesnom bratu. Posebna obveza spada na onoga koji izravno skrbi za bolesnika, u okviru svoga zvanja. Nije Božji prijatelj onaj koji čovjeku patniku ne pristupi u trenucima beznađa i ne brine za njegovo spasenje. P: Kad se govori o bolničkom kapelanu, obično se misli na svećenika koji hoda po bolničkim sobama, ispovijeda i dijeli Sv. Pričest. No, je li to sve? O: Služba bolesnicima usmjerena je prema Euharistiji. Odatle dolaze i zadaće koje kapelan vrši: služenje Sv. Mise, dijeljenje sakramenata, razgovor s bolesnicima i rodbinom bolesnika, molitva s jednima i drugima. Svećenik sluša bolesnika, nastoji ga ojačati u vjeri i pružiti mu nadu u ozdravljenje i vječni život. P: Radite kao liječnik i svećenik s djecom. Razlikuje li se taj posao od službe odraslim osobama? O: Ovaj posao se odnosi na djecu i mlade. Podrazumijeva dobro poznavanje teologije, medicine, psihologije, psihijatrije i pedagogije. Bolest ne pogađa samo djecu, već i njihovu rodbinu. To za mene znači neprestano usavršavanje i traženje najboljih rješenja, kako bih kao svećenik i liječnik bolesniku bio od najveće koristi. Ovaj posao ne može vršiti netko po dekretu, jer će uspjeh njegova rada biti slab, a rodbina i bolesnik nedovoljno duhovno zbrinuti. P: Kako se roditelji i rodbina nose s bolešću svoga djeteta? Vjerojatno je lakše prihvatiti bolest odrasle osobe? O: Teška bolest djeteta udara u temelj obiteljskog života, uzrokuje stres i često je uzrok duhovnih kriza. Ne može se tada izbjeći razmišljanje o smislu trpljenja, bolesti i smrti. Intenzitet tog procesa ovisi od osobe do osobe, a u velikom stupnju ovisi o vjeri pojedinih članova obitelji. Strah povećava činjenica da su mogućnosti spasa djeteta ograničene. U takvim trenucima obitelj ne može biti prepuštena sama sebi. P: Da li trpljenje ujedinjuje ili razjedinjuje obitelj? O: Nesumnjivo stavlja na kušnju obiteljske odnose. Obično se obitelj teško nosi s činjenicom da je dijete teško bolesno. Ipak, uspješno nadvladavaju krizu one obitelji, kod kojih je jača vjera i molitva. Ali, znam puno primjera gdje su se događali preljubi, laž, emocionalna nezrelost, rastava braka. P: Susretali ste se s najtežim oblicima ljudske patnje. Je li se, možda, i kod Vas javio neki bunt protiv Boga? O: Na sreću ne. Vjerujem da Isus trpi i umire zajedno s djetetom i da će s njim uskrsnuti. P: Što biste poručili roditeljima koji se susreću s trpljenjem bliske osobe? O: Čovjeka koji se pouzdaje u Gospodina, ne može poraziti nikakva bolest, ni smrt. Ljubav je smisao života i ona će pobijediti svaku patnju i bol i otvoriti vrata neba. vaš p. Zvonko zabavna misijskistranica kutak VRIJEME SRCA | prosinac 2013. Dehonijanska misijska zajedn P FILIPINI Filipini su peta po veličini otočna država na svijetu s više od 7.000 otoka. Glavni grad je Manila. Od 94 milijuna stanovnika 80% su katolici, a službeni jezik je engleski. Muslimani čine oko 20% stanovništva otoka Mindanaa, oko 5 milijuna od 25 milijuna ljudi na Mindanau. Zemlja ima značajnu španjolsku katoličku tradiciju uslijed višestoljetnog španjolskog kolonijalizma, a španjolski stil katoličanstva dio je kulturnog nasljeđa koju osobito njeguju i podržavaju svećenici ili redovnici. Imena osoba, nazivi ulica, i arhitektura u gradovima nose obilježja španjolske kulture. Položaj ove otočne skupine na geološkoj morskoj brazdi našeg planeta uzrok je čestih vulkanskih erupcija uglavnom praćenih kopnenim i podmorskim potresima koji izazivaju tsunamije i teške poplavne štete u priobalnim područjima. Vlažni jugozapadni monsun donosi obilne oborine praćene tropskim ciklonima, tajfunima. Oni uglavnom pustoše sjeverni dio Filipina, i to u razdoblju od lipnja do studenog. Golema prostranstva ove zemlje tada su poplavljena, a često je uništena i sva ljetina. Ipak, još više štete od tajfuna izazivaju jake, višednevne kiše na rubnim područjima ciklona koje nastaju prije i nakon prolaska olujnog vjetra. U roku od samo nekoliko sati rijeke se izlijevaju iz svojih korita, dok se potoci pretvaraju u bujice koje nose sve što im se nađe na putu. Dehonijanci na Filipinima S ovodom Misijske nedjelje Dehonijanska misijska zajednica (DMZ) župe BDM Majke Crkve i sv. Maksimlijana Kolbea u zagrebačkoj Trnovčici organizirala je u nedjelju 20. listopada 2013. prigodnu izložbu i prikupljanje sredstava za dehonijanske misije na Filipinima. DMZ se posljednju godinu povezala s ocima dehonijancima, napose s o. Francisom Pupkowskim SCJ, koji od 1989. djeluju na otoku Mindanao, jednom od najsiromašnijih i najmanje razvijenih. Otok je u dva navrata bio pogođen razornim tajfunima. Tajfun Pablo u prosincu 2012. - bio je jedan od najsnažnijih koji zahvaljujući prethodnim upozorenjima nije nanio štete koliko Tajfun Sendong koji je 2011., osim velike materijalne štete odnio brojne ljudske žrtve. Žitelji otoka Mindanao i dalje žive u vrlo teškim uvjetima i u privremenim skloništima. Skupina vjerskih zajednica odlučila je prikupiti sredstva i kupiti dio zemlje te započeti s gradnjom novih kuća za stanovanje. Plan je sagraditi ih 500, a do sada je izgrađeno 100. Iznos u vrijednosti jedne kuće od 125.000 pesosa, tj. 3.000 USD, DMZ uplatila je u lipnju 2013., sredstvima prikupljenih ranijim akcijama, no prikupljanje sredstava s istom namjenom se nastavlja. Izložba DMZ, autorica Mirele Vuković, voditeljice zajednice i Pavice Ercegovac, obuhvatila je tri cjeline: Filipini i razmjeri posljedica tajfuna, Dehonijanci u Filipinima, te “Hrvatska kuća” - prikaz kućica koje se grade zahvaljujući sredstvima koja prikupljaju vjernici i brojni prijatelji misija. Milostinja prikupljena na nedjeljnim misama kao i sredstva koje je prikupila Dječja misijska zajednica idu za potrebe Papinskih misijskih djela Zagrebačke nadbiskupije. (jv) većenici Srca Isusova došli su na Filipine 8. svibnja 1989. Zajednica na Filipinima je međunarodna i u ovom trenutku broji 19 svećenika, 1 redovnika, 4 trajna đakona i 26 redovnika s privremenim zavjetima. Dolaze iz 7 različitih zemalja: Filipina (27), Indonezije (6), Vijetnama (8), Poljske (4), Brazila (3), Italije (1) i Argentine (1). Prilikom dolaska na Filipine nastanili su se na jednom od najsiromašnijih i najmanje razvijenih otoka, na otoku Mindanao. Ondje žive i rade. Trenutno imaju dvije pastoralne i tri formacijske zajednice, od kojih je samo jedna smještena u glavnom gradu Manili. Početak njihovog misionarskog djelovanja bio je težak i prepun izazova. Godinama nisu imali hladnjak, telefon ili TV. Ceste su bile neuređene i vrlo često neprohodne za vrijeme kišnih sezona. S druge strane bili su sretni da mogu služiti lokalnom siromašnom stanovništvu, pomagati im u njihovim potrebama i od njih učiti o njihovoj kulturi i njihovom načinu života. Slijedeći upute svog utemeljitelja oca Leona Dehona, od početka su bili uključeni u različite socijalne projekte dajući pritom prednost siromašnima, bolesnima i potlačenima. Na taj način pomagali su siromašnim ribarima i farmerima bez sredstava za rad, studentima bez školarina, bolesnima bez medicinskih sredstava... impressum 30 31 nica za Filipine S Filipina o akciji Dehonijanske misijske zajednice Vijest o akciji Dehonijanske misijske zajednice župe BDM Majke Crkve i sv. Maksimilijana Kolbea u zagrebačkoj Trnovčici odjeknula je sve do Filipina! Oci dehonijanci s Filipina na svojoj su internetskoj stranici scjphil.org u naslovnom tekstu: Mission Sunday – Fundraising Campaign for the Philippines in Croatia prenijeli vijest o priređenoj izložbi i prikupljanju sredstava 20. listopada 2013., na Misijsku nedjelju, s ciljem pomoći misijama na Filipinima. Istaknuli su suradnju u posljednjih godinu dana s Hrvatskom i zajednicom laika koji nastoje pomoći onima koji su u potrebi, te naglasili kako je DMZ do sada pomogla izgradnju jedne kućice za nastradale u posljednja dva tajfuna, koja su poharala otok Mindanao na kojem djeluju dehonijanci, u vrijednosti od 3.000 USD. PISMO S FILIPINA pogodio gorih tajfuna koji je Poštovani, ine, bio je jedan od naj god 2. 201 cu ima i sin enj pro zor upo pogodio Filipine u valjujući prethodnim Tajfun Pablo, koji je previše uništeno zah bilo ljudi će nije je Tisu ruč 1. 201 pod e cu ao. Naš u prosin područje otoka Mindan no godinu dana ranije, dnica odje tajfun Sendong toč zaje io ih rav rsk nap vje e ija štet pac više ništima. Gru pripremama. Puno iti žive u privremenim sklo ovanje. Plan je sagrad glavom i sve do danas gradnjom kuća za stan s ostalo je bez krova nad eti poč te lje zem dio . Međuiti USD kup 00 i 3.0 va ili dst sre osa ja pes svo kuće je 125.000 lučila je ujediniti sva a adili 100. Cijena jedne a pod uvjetom da naš . Do sada smo ih izgr radit će polovicu kuć sag – 500 kuća za stanovanje oći pom je la uči odl ac. nity nov ma iti Hu reb for pot Habitat o kako bismo skupili narodna organizacija Trenutno muku mučim na Filipinima. u polovicu (250 kuća). onijanskim misijama deh oći grupacija sagradi prv pom dušnoj iko vel i u src nom otvore onijancima. Vama veliko hvala na ju sa svećenicima Deh sve ljude koji surađu Bog blagoslovio Vas i Srdačan pozdrav, SCJ p. Francis Pupkowski U listopadu 2013. socijalni nauk crkve VRIJEME SRCA | prosinac 2013. Kardinal Stepinac i socijalni nauk Crkve Piše: Valentina Kanić Blaženi kardinal Stepinac (1898. – 1960.) proglašen je blaženim 1998. Simbol je borbe za vjeru, pravdu i istinu, borbe koja je sastavni dio života svakog vjernika. Kardinal Stepinac svojim je životom doista pokazao kako vjera treba biti življena. K roz kardinalov život dobro se može uočiti kako načela socijalnog nauka Crkve – načelo dostojanstva ljudske osobe, solidarnost, opće dobro i briga za siromašne – dobivaju konkretni oblik i mogu poticati na različita organiziranja vjernika. Socijalno djelovanje kardinala Stepinca Socijalno djelovanje kardinala Stepinca, vođeno načelima solidarnosti i brige za siromašne, zadužilo je i naše generacije jer upravo njemu zahvaljujemo pokretanje Caritasa u Zagrebačkoj nadbiskupiji. Nakon povratka sa studija iz Rima, vidio je bijedu ljudi sa zagrebačkih ulica i založio se kod tadašnjega nadbiskupa Antuna Bauera da se osnuje Caritas koji je i ustanovljen 1933. godine. Dotada su već postojale određene karitativne organizacije, osobito na razini župa, ali biskupijski je Caritas imao zadaću ujediniti i unaprijediti rad svih tih udruženja. Sam Stepinac bio je od 1933. predsjednik Zajednice karitasa Nadbiskupije zagrebačke. Središnjica Caritasa prikupljala je sve podatke o potrebitima, izdavala kartone, prikupljala sredstva za potrebite i širila svoj rad. Caritas se razgranao na župe, a Stepinac je sam želio proširiti karitativno djelovanje po cijeloj nadbiskupiji te je stoga često u svojim propovijedima i javnim govorima, držanima zajedno s ravnateljem Caritasa, govorio o kršćanskoj ljubavi i potrebi osnivanja Caritasa u župama. Godine 1933. i 1934. osnovao je i pokrenuo nekoliko pučkih kuhinja po Zagrebu, koje i danas djeluju. Kao nadbiskup, svjestan uloge redovničkih zajednica u socijalnom djelovanju, s osobitom pastirskom brigom obraćao se različitim zajednicama i pozivao ih da dođu u župe Zagrebačke nadbiskupije, a onima koje su već bile prisutne pružao pomoć u izgradnji škola, samostana te ostvarivanju boljih uvjeta za njihovo djelovanje. Značajno je istaknuti da osim što je organizirao djelovanje Caritasa na sasvim suvremeni način i tako ostvario socijalno djelovanje i odjelotvorio kršćansku ljubav, svojim je javnim govorima i propovijedima isticao potrebu kršćanske ljubavi i samaritanskog djelovanja. Isto tako, pokrenuo je bilten Karitas. Objavljivane su meditacije nad tekstovima Svetoga pisma u kojima se potiče na djelovanje iz ljubavi prema bližnjem, ali i svjedočanstva o bijedi beskućnika i potrebitih ljudi. 32 33 Podupiratelj Hrvatskih socijalnih tjedana Uz socijalno djelovanje i karitativnu pomoć potrebitima, Stepinac se brinuo i za socijalno osvještavanje svih vjernika o potrebama njihova društvenog angažmana u rješavanju društvene situacije. Poticao je na uključivanje u tadašnju Katoličku akciju, i to pogotovo mlade, obraćao se akademicima da napreduju u brizi oko općeg i kulturnog dobra hrvatskog naroda, ali i da održavaju čvrstu vjeru. Isto tako, aktivno je sudjelovao u radu Hrvatskih socijalnih tjedana. O Prvom hrvatskom socijalnu tjednu sastavio je opširno izvješće koje je poslano Svetoj Stolici i na temelju kojeg je Hrvatski socijalni tjedan dobio posebnu pohvalu od Svetog Oca te je tom prilikom zazvan apostolski blagoslov na rad Drugoga hrvatskog socijalnog tjedna, održanog od 25. do 31. listopada 1937. s temom „Obitelj u današnjem društvu“. Dodjeljujući taj blagoslov, izrečena je želja da kršćanska vjera, koja je osnova svakoga dobra, prožme javni i privatni život u Hrvatskoj. Alojzije Stepinac, tada nadbiskup koadjutor, zamijenivši bolesnog nadbiskupa Antuna Bauera, podržao je Drugi hrvatski socijalni tjedan svojim organizacijskim, ali i osobnim zalaganjem. Održao je pozdravni govor te izlaganje „Moralno i svrhunaravno značenje obitelji“, za koje se spominje da je bilo jedno od najposjećenijih. U njemu je naglasio koju važnost obitelj ima i koliko je važno truditi se očuvati zdrave obitelji. Alojzije Stepinac, tada nadbiskup koadjutor, zamijenivši bolesnog nadbiskupa Antuna Bauera, podržao je Drugi hrvatski socijalni tjedan svojim organizacijskim, ali i osobnim zalaganjem. Održao je pozdravni govor te izlaganje „Moralno i svrhunaravno značenje obitelji“, za koje se spominje da je bilo jedno od najposjećenijih. Treći hrvatski socijalni tjedan, od 23. do 29. listopada 1938. godine s nazivom „Društveni poredak i društveni pokreti“, održan je pod pokroviteljstvom dr. Alojzija Stepinca, tada zagrebačkoga nadbiskupa. Tražeći apostolski blagoslov, izrazio je spremnost vjernika da se radi za obnovu društva u kršćanskom duhu prema nauku Katoličke Crkve i uputama vrhovnoga svećenika. Nadbiskup Stepinac održao je i govor „Crkva i društveni poredak“ u kojem je konstatirao da je došlo do poremećaja vrijednosti u društvu i da su nekada na prvom mjestu bile duhovne vrednote, dok danas vrijedi obrnuto. Upozorio je da postoje društvena stremljenja koja žele Crkvu staviti u četiri zida. Nadalje je govorio o opasnostima liberalizma i socijalizma te odnosu prema kapitalu i privatnom vlasništvu. Upozoravao je da čovjek u svakom društvenom uređenju treba biti priznat sa svojim ljudskim dostojanstvom i ljudskim, socijalnim, ali i građanskim pravima, a ne da bude samo sredstvo. Spomenuo je i problema velikog broja nezaposlenih koji žele raditi, ali nemaju za to sredstava. Završio je upozorenjem da se uvijek treba upućivati na negativne posljedice kapitalizma. Stepinac je smjerno proučavao socijalni nauk i u jednoj propovijedi iz 1943. godine je istaknuo: „Nikada Katolička Crkva ne može priznati sistema koji bi htio oduzeti seljaku njegovu zemlju, obrtniku njegovu kućicu, privatniku poštenim trudom stečenu imovinu, radniku i čovjeku uopće njegovu dušu. Ako su socijalne reforme potrebne, kao što jesu, ako je pravednija razdioba dobara potrebna, kao što jest, i što i mi naučavamo, onda nitko nije dao za to boljega rješenja od pape Leona XIII. i Pija XI. u onim besmrtnim enciklikama ‘Rerum novarum’ i ‘Quadragesimo anno’. To je naš socijalni program.“ Može se zaključiti da mnoge Stepinčeve riječi, njegovo socijalno djelovanje i angažman prilikom socijalnih tjedana govore o značenju, potrebi i aktualnosti socijalnoga nauka i socijalnih tjedana. Svojim javnim govorom i propovijedima poticao je na djelotvornu vjeru, kako onu u karitativnom, tako i općenito društvenom pogledu. Razvijao je kulturu socijalnog osvješćivanja vjernika o vlastitom zalaganju za opće dobro i o upozoravanju na nepravde koje nisu rezultat slučaja nego društvenih procesa kojih smo i sami sudionici. Osobitu je brigu pokazivao spram djece, mladih i obitelji, znajući da je tu potencijal koji treba čuvati ako želimo bolje sutra. naši uzori VRIJEME SRCA | prosinac 2013. Ivana Arška – heroina francuskog naroda Kakav život, takva smrt T e riječi savršeno pristaju liku Ivane Arške (Joanna d’Arc), heroini francuskog naroda, koja je u povijesti ostala zapisana kao orleanska djevica. Već od najranije dobi bila je posebna. Pobuđivala je divljenje radi svoje duhovne zrelosti. Od svojih četvoro braće i sestara razlikovala se duhom pobožnosti i pokore. Bila je djevojčica osjetljiva srca. Od djetinjstva Bog ju je obdario sposobnošću mističnih viđenja i ekstaza. Nadnaravnim putem saznala je za poslanje koje joj je Bog naredio izvršiti u kratkom vremenu, tijekom njezina dvadesetogodišnjeg života. Trebala je hrabro ispovijedati vjeru u vrijeme stoljetnog francuskoengleskog rata (1328. – 1453.). Godine 1426. kada su Englezi bili nadmoćniji, pojavila se na političkoj sceni potpuno nepoznata sedamnaestogodišnja seoska djevojka. O načinu ratovanja nije imala niti je mogla imati ikakvog pojma, jer je bila nepismena. Njezini roditelji nisu bili u mogućnosti školovati je. Jedino sredstvo kojim se služila u borbi bio je Kristov križ. Usprkos tome svi su joj se divili. Posjedovala je izvanrednu sposobnost snalaženja u kritičnim situacijama. Vođena mističnom vjerom da je volja Božja da baš ona vodi narod u njegovo Ime za oslobođenje do pobjede, svladavala je sve teš- koće u svezi s preuzimanjem vojnog vodstva. U viđenju je čula glas s neba koji joj reče da će se boriti ne samo križem, nego i mačem, zakopanim blizu crkve sv. Katarine. Prema navještaju mač je uistinu nađen, što je francuskoj vojsci dalo vjere u zapovjedničko poslanje Ivane Arške. Uz nju je nekoliko tisuća vojnika, 22. travnja 1429., krenulo u pobjedničku bitku za grad Orlean. Njezina nadnaravna snaga i odlučnost pridonijeli su potpunom oslobođenju cijele doline rijeke Loire. Već 17. srpnja bojažljivi Karlo VII. okrunio se za francuskog kralja. Mjesec dana nakon preuzimanja prijestolja, brojne postrojbe Francuza okružile su Pariz, odlučne da ga konačno i osvoje. Ivana, iako ranjena, neprestano se borila, dajući primjer herojstva i vjere u Božju Providnost. Bila je odjevena u vojnu odoru s barjakom u ruci, prije nego što su je uhvatili neprijatelji. Vrata grada Compigne, kod kojih su se hrabro borile Ivanine postrojbe, iz neobjašnjivih razloga su se zatvorila, što im je onemogućilo sakriti se. Na taj način Ivanu su uhitili Burgundinci, engleski saveznici. Za deset tisuća franaka prodali su je Englezima, koji su je, opet, doveli pred sud. Odora koju je nosila bila je povod da je postave pred inkvizicijski sud. Optužena je za herezu i nemoralno držanje. Pokušaji opravdavati se povjerenim poslanjem od Boga ocijenjeni su kao suradnja s đavlom. U ono vrijeme sve koji su smatrali šarlatanima ili čarobnjacima, osuđivali su na čišćenje u ognju. Tako je i Ivana proglašena krivom za suradnju s nečistim dusima te je pogubljena na lomači 30. svibnja 1431. godine u Rouenu. Doskora, već od 7. srpnja 1456. inkvizicijski sud je označen kao protupravan i sramotan. Tek je 1909. godine Papa Pijo X. beatificirao Orleansku djevicu. Dana 16. svibnja 1920. Benedikt XV. Proglasio ju je svetom. Njezino je ime zasjalo u povijesti dajući nadnaravnu snagu u borbi za vjeru u Boga i najdražu domovinu. Među sedam svetih i devetnaest blaženih djevica, Crkva je istaknula Ivanin lik – i to ne samo kao fenomen njezina vremena, nego cjelokupne povijesti čovječanstva. Njezin svetački život i vojna karijera bili su jednako zvučni kao i njezino protjerivanje i sramotna smrt. Jer život je takav kakva je i smrt, pod Isusovim barjakom i Marijinim likom. 34 35 Obilježena 70. obljetnica stradanja stanovnika Zrnia i 505. obljetnica rođenja Nikole Šubića Zrinskog Stradanje Zrina i njegovih stanovnika U nedjelju, 15. rujna 2013., u Zrinu je obilježena 70. obljetnica stradanja stanovnika Zrina i 505. obljetnica rođenja Nikole Šubića Zrinskog. Bogat program započeo je blagoslovom novo postavljenog križa podno Starog grada Zrina te procesijom do mjesta srušene župne crkve Našašća sv. Križa. Misno slavlje predvodio je sisački biskup Vlado Košić u zajedništvu s brojnim svećenicima. Ova obljetnica okupila je više od tisuću hodočasnika pristiglih iz cijele Hrvatske, a ponajviše prognanih Zrinjana i njihovih potomaka. Na početku je biskup Košić blagoslovio gradilište na kojem je bila crkva koju su 1943. godine srušili partizani i gdje je prilikom prethodnih arheoloških istraživanja za ponovnu gradnju župne crkve Našašća Svetog Križa otkrivena monumentalna jednobrodna gotička crkva iz 14. stoljeća. U homiliji je biskup okupljenima objavio kako je nakon dugih pravnih borbi Republika Hrvatska vratila župi, odnosno Sisačkoj biskupiji, zemljište gdje je vjekovima bila župna crkva te kako je župa Zrin prva osoba, doduše pravna ne i fizička, kojoj je vraćena oteta nekretnina nakon Drugog svjetskog rata u Zrinu. „U po zlu famoznoj presudi ‘u ime naroda’ kotarskog suda u Dvoru od 7. februara (kako piše!) 1945., Stoga smo zahvalni Bogu na tome na početku blagoslovili ove temelje crkve kao novo gradilište, zazvavši Božji blagoslov na buduću gradnju koja ovdje uskoro ima započeti“, rekao je biskup te istaknuo kako uz novo postavljeni križ sve su to znakovi koji nas pridižu, koji nam ulijevaju nadu da će Zrin ponovno zadobiti svoje mjesto koje mu pripada na duhovnoj, kulturnoj i nacionalnoj karti Hrvatske. „On je naime opustošen, ali nije uništen. Još je tu Stari grad grofova Zrinskih, još je tu kapela sv. Marije Magdalene, sad selo ima i križ kao i nekad, a započinje se i gradnja župne crkve. Ove godine spominjemo se i 505. godišnjice rođenja Nikole Šubića Zrinskog, prozvanog Sigetski, koji je rođen ovdje u Zrinu 1508., a poginuo u slavnoj obrani Sigeta 1566. Jesmo li mi svjesni da je sve to baština koja obvezuje? I ne samo nas koji smo se danas ovdje okupili, nego to je sveta baština koja obvezuje sve Hrvate katolike, ma gdje bili. Stoga bih želio da se oko Zrina okupi čitava naša domovina Hrvatska, i to kako vjernici u našoj zemlji, tako i svi domoljubni Hrvati koji žive diljem čitavoga svijeta. Potrebno je sanjati da će ovo povijesno mjesto oživjeti, da će Zrin zadobiti ponovno veće značenje, jer Zrin to zaslužuje, zaslužuje da postane čak jedan duhovni i nacionalni centar, gdje bismo dolazili barem nekoliko puta godišnje: tako smo se prvi puta ove godine ovdje okupili i na blagdan župe – Našašća sv. Križa, 3. svibnja, a svakako će se ovamo dolaziti i dalje na dan stradanja – u nedjelju poslije Male Gospe, budući da se tragedija u Zrinu zbila 9. rujna 1943.“. Biskup je progovorio o stradanju Zrina i njegovih stanovnika, i pritom rekao kako najbolje o strašnim događajima tih zlih dana progovaraju sami Zrinjani te istaknuo svjedočanstva Stjepana Petanjka i Andrije Feketića u novoj knjizi Damira Borovčaka „Zrin 70 godina poslije komunističkog genocida ili zločinački ‘antifašizam’ protiv hrvatskog pučanstva“. Na kraju, okupljenima se obratio i ravnatelj Zaklade mons. Cvitkušić pozvavši okupljene da podupru i ugrade djelić sebe u ovu crkvu, te Predsjednik UV Zaklade fra Ivica Petanjak. On je između ostalog rekao kako nas povijest spasenja uči da se kroz povijest Bog uvijek prilagođavao svom narodu i dijelio njegovu sudbinu. „Sa svojim Izabranim narodom putovao je 40 godina pustinjom dok ih nije doveo u Obećanu zemlju. S nama putuje već 70 godina i ove jubilarne godine omogućio nam je da vidimo temelje njegovog hrama, ne samo crkve koja je prije 70 godine srušena, nego i ona koja je podignuta u davnom srednjem vijeku“, rekao je fra Ivica. HZBS VRIJEME SRCA | prosinac 2013. Referendum o braku N ikada, oko nijedne teme, ovako snažno, ovako brutalno i otvoreno protiv kršćana i vrijednosti čovjeka, braka i vjere nije netko nastupio, kao što je to učinila trenutna politička vlast i njezine, tzv. nevladine udruge, koje promiču nemoral. U demokraciji svatko ima pravo promicati svoje vrijednosti. Međutim, ako se neistomišljenike vrijeđa najpogrdnijim imenima, ako se ne dopušta konstruktivna rasprava, ako se otvoreno agitira za jednu stranu, kao što su to činili političari, ako se na sve načine pokušava omesti demokratski proces izjašnjavanja, onda je jasno da se ovdje nije radilo samo o pukom izjašnjavanju za ili protiv. Rezultati izbora pokazali su da se ovaj narod neće dati slomiti nikakvom medijskom blokadom, pristranošću i svakojakim vrstama diskreditiranja zagovornika braka kao zajednice muškarca i žene. Što se, zapravo, dogodilo? Vla- dajući političari i tzv. aktivisti za ljudska prava, bogato financirani iz inozemstva, užasnuti tradicionalnim vrijednostima svojih građana, na sve načine, pokušali su dokazati da je njihovo mišljenje napredno, uzvišeno, demokratsko, moderno. Svoje protivnike, (nas oko milijun koji smo glasovali za), prozvali su da smo nazadni, neprilagođeni, zatucani, srednji vijek, neofašisti i katotalibani. To je razumljivo samo onima kojima je jasan njihov stvarni cilj djelovanja. To nije borba za prava homoseksualaca, nego promjena svjetonazora i uništenje tradicionalnih vrijednosti, poput braka i obitelji. Za njih je čovjek postao od majmuna, brak je zajednica ljudi koji se vole, a obitelj mogu sačinjavati i životinje. Onda nije ni čudno, da nam žele nasilno, diktaturom nametnuti moralni reativizam gdje se brišu granice između dobra i zla i gdje je zlo dobro, ako ne ugrožava drugoga. A to može biti i incest, zoofilija, pedofilija i druge seksualne nastranosti. Na ovu histeriju, tradicionalna, šutljiva i vrlo često ponižena hrvatska većina, odgovorila je za. Za kršćanski brak, obitelj, odgoj, zaštitu obitelji kao temeljne stanice društva. Druga strana se borila protiv toga. Ona je zastupala ove „vrijednosti“: promicanje homoseksualnosti, izjednačavanje tih i drugih zajednica s brakom, rodnu ravnopravnost, koja zapravo znači zalaganje za izopačenu seksualnost pedofilije, transeksualnosti, pornografije, zatiranja spolova, s potpuno izmijenjenom slikom čovjeka, braka i obitelji. Ako čovječanstvo ne sačuva tradicionalne vrijednosti, prijeti mu propast. Svi znamo da je u svijetu na djelu depopulacija, a s ovakvim načinom razmišljanja, dogodit će se i propast ove civilizacije. Ono što je za njih moderno, za nas kršćane je opasno i predznak posljednjih vremena. Zamislite, jednu našu mladu glumicu, stid je što je Hrvatica. Ona se zastidjela onoga što uči Crkva, kršćanstvo, tradicija, kultura i zdrav razum. Čime se takva osoba, onda, može hvaliti? Ako su proroci novoga doba one osobe koje žive u homoseksualnim vezama, divljim brakovima i prepušteni svim vrstama nagonske spolnosti, onda se pitamo, zar takav način života treba izjednačiti sa životom u jednostavnosti, skromnosti i otvorenosti životu? Zar osobe koje razaraju brakove, potiču pornografiju i prepuštaju se nastranostima predstavljaju avangardu jednoga društva? Treba li takvim osobama sutra dopustiti da odgajaju djecu u vrtićima i školama i javnim ustanovama? Ne! Borimo se, braćo i sestre, za istinske vrijednosti, jer ovaj svijet može opstati samo ako u njemu bude Božjih pravednika, koji žive ono što vjeruju. vaš p. Zvonko 36 37 Mudre misli Čovječe, zaviri u sebe. U potrazi za kamenom mudraca ne moraš prvo putovati u strane zemlje. Angelus Silesius Ne budi nesretan što u ovome svijetu nitko ne zna za tebe. Zašto misliš da si toliko važan da bi te trebali poznavati? Kada budeš zaista tako važan, a da i ne misliš o tome, oni će znati za tebe. Konfucije Milost se ne može silom iznuditi. William Shakespeare Budućnost pripada onima koji vjeruju u ljepotu svojih snova. Eleanor Roosevelt Zaspala sam i sanjala da je život ljepota. Probudila sam se i vidjela da je život dužnost. Ellen Stugis Hooper Amerika je prije Kolumba puno puta bila otkrivena, samo je ta činjenica svaki put bila dobro zataškana. Oscar Wilde Depresija je samo gnjev bez entuzijazma. Steven Wright, kanadski komičar Lakše je oprostiti neprijatelju, nego dobrom prijatelju. William Blake Motivacija je nešto što vas potiče. Navika vas tjera naprijed. Jim Ryun Da biste imali dobru ideju, najbolji je način da ih imate puno. Linus Pauling Koliko su mučnije posljedice bijesa od njegova uzroka. Marko Aurelije Ako si strpljiv u trenutku bijesa, izbjeći ćeš stotinu dana tuge. kineska narodna poslovica Umjetnost je bolji pokazatelj onoga što se u svijetu dešava od burze ili rasprava u kongresu. Hendrik Willem Van Loon Cijena koju dobri ljudi plaćaju za to što ne sudjeluju u javnim zbivanjima je to da njima vladaju pokvareni ljudi. Platon Moramo prihvatiti konačno razočaranje, ali nikad ne smijemo izgubiti beskonačnu nadu! Martin Luther King, Jr. Svi smo mi djeca. Jedina razlika je u našim igračkama. Ayrton Senna zabavna stranica VRIJEME SRCA | prosinac 2013. Što smo naučili iz filmova? Glumice se uvijek bude besprijekorno našminkane. Metkom u glavu pogođeni negativac prvo kaze “aaahhh...” pa tek onda umre. Čim junaci filma čuju lošu vijest na TV obavezno ga ugase. Ako ste negativac u horor filmu onda ste besmrtni. Kada pištolj više nema metaka, glavni junak jednostavno ga baca – kao potrošni materijal. Uvijek je moguće parkirati neposredno ispred zgrade koju posjećujete. Pošteni i radišni policajci po pravilu bivaju upucani tri dana prije umirovljenja. Kašalj je znak smrtonosne bolesti. Detektiv može riješiti slučaj samo ako je suspendiran s dužnosti. Muškarac neće pokazati znakove boli dok prima najokrutnije udarce, ali će se tresti dok žena pokušava očistiti njegove rane. Nije neophodno reći “dobar dan” ili “doviđenja” kada započinjete ili završavate telefonski razgovor. Automobili koji se sudare gotovo će uvijek eksplodirati u plamenu. Kada se vozi auto, normalno je gledati – ne na cestu, već u osobu koja sjedi pokraj vas ili na zadnjem sjedalu, za vrijeme cijelog putovanja. Ako trebate ponovo napuniti oružje, uvijek ćete imati dovoljno municije – čak i ako je uopće prije toga niste ni ponijeli. Ako vidite veliko staklo, netko će ubrzo biti bačen kroz njega. Televizijske dnevne vijesti obično sadrže priču koja vas osobno pogađa točno u tom trenutku. Uvijek možete pronaći motornu pilu kada vam zatreba. impressum vrijeme srca Nakladnik: Družba svećenika Srca Isusova – dehonijanci Dođi Kraljevstvo Tvoje! Glavni urednik: Mirko Sadak Svećenici Srca Isusova Dehonijanci Uredničko vijeće: Andrija Wosko, Zvonko Šeremet, Marijan Krištofić, Jelena Vuković, Vesna Šiško, Marijana Biuk Cilj naše Družbe je Lektura: Jelena Vuković biti suradnicima u izgradnji civilizacije pravednosti i ljubavi »u dušama i u društvu« (Leon Dehon). Družba danas ima u svijetu oko 2100 članova svećenika i braće koji djeluju u 41 zemlji širom svijeta. Za sada u Hrvatskoj imamo šest svećenika i jednog bogoslova u Poljskoj. Pripadamo Austrijsko-hrvatskoj regiji koja je neposredno ovisna o Generalnoj upravi u Rimu. Mladi, koji u sebi osjećate Božji poziv i željeli biste s nama živjeti, moliti i raditi u duhu karizme našeg osnivača – javite nam se. Adresa: Vrijeme Srca Puklavčeva 22, 10040 ZAGREB Preloščica 132, 44202 TOPOLOVAC Tel./Fax.: +385 (0)1 2930-833 Tel./Fax.: +385 (0)44 730-247 IBAN: HR9023400091310300314 e-mail: [email protected] www.scj.com.hr Oblikovanje i priprema: Tomislav Košćak Tisak: GRAFIKA MARKULIN Glasnik izlazi tri puta godišnje: u ožujku, lipnju i prosincu Žiro-račun: Družba svećenika Srca Isusova 2340009-1310300314 Cijena pojedinog primjerka: 10 kn Godišnja pretplata: 40 kn ISSN: 1333-6665 Adrese u Hrvatskoj Svećenici dehonijanci Tomaševa 22 10040 Zagreb Požeške Sesvete 10 34214 Požeške Sesvete Preloščica 123 44202 Topolovac Adresa u Austriji Der Herz-Jesu-Priester, Klaussgase 18, A-1016 Wien foto: mirna sentić • rgbstock
© Copyright 2024 Paperzz
