S.N Lazarev
Dijagnostika karme X
NASTAVAK
DIJALOGA
Uvod
Glavna svrha svake znanosti — osigurati potrebe ljudskog tijela i
s njim vezane svijesti. Glavna svrha svake religije — osigurati potrebe
ljudskog duha i s njim vezane podsvijesti.
Svemir je jedini u vremenu i prostoru. Bilo koji fizički objekt, pogo­
tovu živo biće u sebi nosi informaciju o svakoj stepenici svoje evolucije
od trenutka nastanka Svemira. Kod čovjeka i životinja ta je informacija
od trenutka nastanka jednostaničnih organizama, biljaka, riba itd. zakodirana u genima. Osim toga, naša podsvijest čuva informaciju ne samo
o prošlosti, nego i o budućnosti Svemira. Ta je informacija golema u us­
poredbi s onom koja je povezana s našom sviješću i fizičkim omotačem,
čije je vrijeme postojanja ništavno malo.
Zaključak je jednostavan. Bez razvijenog religioznog pogleda na svi­
jet, čiji temelj čini prioritet ljubavi i morala, nije moguć opstanak civi­
lizacije. To znači neprekidno stremljenje k Tvorcu, Stvoritelju Svemira i
svakosekundno jačanje jedinstva s Njim. Samo praćenje postulata religi­
je neće zamijeniti osobne pokušaje stremljenja k Bogu. Malo dijete da bi
se naučilo govoriti i hodati traži ohrabrenje od roditelja. Ali poslije dijete
mora naučiti sve raditi samostalno.
U svojima knjigama govorim o pokušajima spoznavanja Boga u sebi.
Ulazim u područje gdje se osjećam potpunim amaterom. Svjestan sam
toga, ali ne odustajem. Nadam se da će me moj razvoj dovesti do pravil­
nog razumijevanja. Zato bih volio, da se sve što sam napisao ne shvate
kao konkretni savjeti, nego samo kao priča o mom osobnom iskustvu.
Jednog su profesora pitali: "Što je najhitnije u radu nastavnika?" Od­
govorio je: "Davati znanja nije toliko bitno. Bitno je naučiti studenata
raditi s tom informacijom, pravilno iskorištavati dobivena znanja."
5
U ovoj knjizi dajem nekoliko varijanti razumijevanja nekog proble­
ma. Osobno da bih nešto shvatio, na problem gledam na stotinu načina.
Prije sam u knjizi znao navesti samo jednu varijantu — kao opći rezultat.
Sada dajem nekoliko varijanti, jer razumijem da se svaka od njih može
i dalje razvijati, a to znači i promijeniti se. U ljudskoj logici nema ničega
zamrznutog, statičnog, jer ništa ljudsko nije vječno.
Bit svakog ozdravljenja — je promjena čovjeka. U prvom redu nje­
govog načina promišljanja i pogleda na svijet, a ne prehrane i načina
življenja.
Dogodilo mi se nešto slično na moskovskim i piterskim predavanji­
ma. Prvi dan — opća informacija. Drugi dan — konkretna. Zato sam
odlučio nastaviti s ovom knjigom, a iduća bi knjiga trebala više osvijetliti
tehnička pitanja. Nadam se da će moje knjige pomoći čitateljima u bla­
gotvornoj promjeni duha, duši i tijela.
6
1. dio
Pitanje jedne školarke:
— Ako nam nešto ne polazi za rukom, a upravo okolina na tom
inzistira, kako pristupiti tomu?
— Često pitaju po čemu se ponos razlikuje od oholosti? Ponašanje po­
nosnog čovjeka štiti njegovu dušu. Ponašanje oholog pak ponižava dru­
ge ljude. Općenje s ljudima — to je uvijek kompromis. Da bi se shvatilo
drugoga, potrebno je na nekom stupnju naći zajedničke interese. Ako se
pak ostvaruju samo naši interesi i ambicije, tada se možemo podčiniti
drugoj osobi. Ako od nas traže izvršavanje nekog postupka koji nam se
ne dopada, koji razara ljubav duše, tu se moramo nužno suprotstaviti.
Ako, na primjer, prijatelji zovu mališana na igranje nogometa, a nje­
mu se ne ide, ovdje si dopuštamo prisiljavanje samoga sebe radi općih
interesa. No, ako ga ti isti pozivaju da iz objesti ubije mačku, ili im po­
mogne nešto ukrasti, tu je neophodno dati otpor. Ako nećemo štititi lju­
bav u duši, u tom smislu i posredstvom naših vanjskih surovih odnosa
prema drugima, s vremenom postajemo nečijim unutarnjim robom, a
stradavaju nam duša, zdravlje i sudbina.
Krist je protjerao trgovce iz hrama upravo zbog spasenja duše. U čo­
vjeku se Božansko ne treba srastati sa življenjem, spoznajom i željama
— tada je moguće spoznati razliku između poniženja tijela, poniženja
duše i poniženja Božanskog. Upravo tada on neće biti nevidljivi rob svih,
niti gospodin koji sve ponižava ili prezire. Zbog toga je glavno pri bilo
kakvom ponižavanju — očuvati Božansko u svojoj duši. Ne postajte zli,
ali ne dopustite ni narušavanje svojega morala.
7
— Što učiniti kako bismo se riješili straha od visine? Čak, ako jed­
nostavno zamišljam kako stojim na rubu krova, malo da ne izgubim
svijest! S vremenom strah postaje sve jači!
— Strah od visine — to je strah za svoj život, za svoju budućnost.
Problemi u spolnosti proizlaze na površinu naše spoznaje u vidu straho­
va, uvrijeđenosti i slabosti. Ako ne znamo voljeti drugog čovjeka, to jest
naša ljubav je opterećena uvjetima, zahtjevima, a zatim i uvrijeđenošću,
ljubomorom, osuđivanjem, upravo to jača povezanost s osnovama života.
Temelji života — to su spolna privlačnost, voljeni čovjek, djeca, obitelj.
Sto jače gušimo ljubav u duši, to je u nama manje energije i to više raste
ovisnost o okolnom svijetu. Tada raste i strah od gubitka.
Takvi se ljudi boje visine, samoće, tame, a sam pogled na krv ih može
dovesti do gubitka svijesti. Oni su često i vegetarijanci zbog toga, što
psihološki ne mogu podnijeti smrt životinje. Smrt rođaka i bliskih osoba
njima može predstavljati nesavladivi stres, jer je u njihovoj podsvijesti
težište premješteno od Božanske ljubavi ka ljudskom življenju. Kako se
izvući iz takvog stanja? U prvom redu, nužno je naučiti voljeti. Ako vas
je uvrijedila voljena osoba, nastavite je voljeti kao brata. Ne možete li
to — volite je kao sina. Ako i dalje ne ide — volite je kao oca. To će vam
pomoći u očuvanju veze s Bogom.
Poslije je nužno sve više se udaljavati od ljudske sreće. Od najbližih
se potrebno udaljiti iznutra, jer potpuno jedinstvo može postojati samo
sa Stvoriteljem. Ništa nam ne smije prirasti k srcu, odnosno duši. Naša
ovisnost se pojačava kroz prehranu. Zbog toga periodična ograničenja u
jelu pomažu našoj duši umanjiti privrženost svijetu. Uzimajući — ovi­
san, davajući — slobodan. Što smo više spremni na davanje (i to ne samo
novca, nego i duševne topline, brižnosti, pažnje, skrbi), to je viša naša
energetika i to je manja privrženost svijetu. Pravila su jednostavna, osta­
je samo izvršavati ih.
— Zbog čega počinjem plakati kada usredotočeno promišljam o
Bogu ?
— Podsvijest bilo kojeg živog bića povezana je s njegovim genotipom
i spolnim strukturama koje nose informaciju i nakon propasti tijela. Ako
8
se forme naglo mijenjaju, sadržaj mora ostati stabilan. Inače neće doći do
razvoja već do gubitka. Recimo to ovako, koliko je u čovjeka jača duša, to
je veća životna sposobnost tijela, što je jače vanjsko razaranje, to je jača
težnja ka središtu stabilnosti. Najviša točka stabilnosti u Svemiru je ona
koja se nikada ne razara, neovisno o vremenu. To je Stvoritelj Svemira.
Znači, za razvoj bilo kojeg objekta u Svemiru, neophodno je podupiranje
stabilnosti njegove informacijske sastavnice. To naravno i nije moguće
bez usredotočenja na uzrok svega. Govoreći običnim jezikom, bez unu­
tarnjeg stremljenja ka Bogu, razvitak bilo kojeg živog bića bit će krajnje
ograničen, te će isti prijeći u odumiranje.
Kada čovjek umire, automatski se uključuje mehanizam spasenja
njegove duše koji se očituje u izričitom ili nesvjesnom stremljenju ka
Bogu. Taj proces mogu pratiti bilo koji prizori — sve ovisi o razini ra­
zvoja pojedinog čovjeka. No, ne dolazi samo kod smrti do takvih situ­
acija, već i kod bilo kakvog gubitka, prekidom veza s okolnim svijetom
taj se mehanizam pokreće i radi za spas čovjeka. Moguće ga je utišati, a
moguće ga je i pojačati.
Ljudi su zamijetili i ocijenili ovaj fenomen još u drevno doba. Ako
se možeš nečega dobrovoljno odreći i pri tome ne osjećati gubitak nego,
štoviše, sudjelovati u davanju, tada to poboljšava sudbinu i zdravlje. Poja­
vio se pojam žrtve koji je postao jedan od temeljnih religijskih postulata
još od pradavnine.
Na predavanjima majke mi često predaju listiće sljedećeg sadržaja:
"Dok sam bila na vašem predavanju, djetetu se kod kuće pojavila poviše­
na temperatura, povraćanje i proljev." Objašnjavam im kako je majka ti­
jesno povezana s djetetom na tankoj razini. Ako je majka ustremljena na
ljubav ka Bogu, tada kod njezinog djeteta dolazi do intenzivnog čišćenja,
koje smanjuje povezanost sa svijetom i ovisnost o svjetovnim dobrima.
Eto tako, suze, povraćanje i proljev — koji predstavljaju dobrovoljno gu­
bljenje svojih dijelova, odnosno žrtvu podnesenu od strane organizma
za povećanje ljubavi prema Bogu. Zbog toga plačete, a kod djeteta dolazi
do povraćanja i proljeva.
— Kći je u "ljubavi" s bivšom školskom kolegicom. Što učiniti, kako
pomoći?
9
— Svi, koji stradavaju zbog netradicionalne spolne orijentacije, imaju
ozbiljne probleme u podsvjesnoj spolnoj sferi. Kod svih koji su mi do­
lazili na razgovor s takvom problematikom, stalno sam viđao jedno te
isto — potpuno nepodnošenje boli, stresova u odnosu s bilo kojim dru­
gim čovjekom. Zato, da bi se pojavila djeca, bol koja čisti dušu, mora biti
mnogo jača od srednje koju čovjek pretrpi tijekom života.
— Nepodnošenje pročiščenja daje zaletište agresiji i rezultira urušavanjima. Uprvim etapama stradava tijelo, to jest pojavljuju se tjelesne
bolesti i neugodnosti od sudbine. Ako je vezanost za ovozemaljska, ljud­
ska blaga, jača, tada stradava i duh, odnosno spoznaja. Mogu se pojaviti
i duševne bolesti. Pri potpunom nepodnošenju boli počinje se urušavati
duša, to jest mijenja se spolna orijentacija. Podsvijest otkazuje porive ka
produljenju života i odgovarajuće umanjuje bol, neophodnu za pročiščenje duše. To dopušta preživljavanje pojedinačnom čovjeku, no ostavlja
malene izglede za preživljavanje društva kao takvog. A rađa li te proble­
me samo društvo, koje nepravilno odgaja svoje članove, dajući im nesa­
vršeni svijet za ogledni primjer i neprave ciljeve.
Ako društvo ne nauči ženu da ljubi, tom društvu slijedi stradavanje
i izumiranje. A sam znanstveno-tehnički napredak može samo ubrzati
proces raspada duše. Jedan od glavnih razloga izlaska na svjetlo dana
"plavih" i "ružičastih" — je upravo nesposobnost njihovih roditelja, oso­
bito majki, da prođu pročiščenje prije začeća i rođenja djeteta. Ako nema
oblikovanog stremljenja ka Božanskoj ljubavi, jedinstva sa Stvoriteljem
— bilo koja bol, bila ona tjelesna, bilo duševna, čovjeku postaje nepodnosiva, te se on odlučuje na izbavljenje od iste boli pod svaku cijenu —
spreman je ubiti, uništiti izvor boli, to jest, ili svijet koji ga okružuje ili
samog sebe.
Kod većine žena emocionalna agresija je ta koja zaklanja put ka Bogu,
pojavljuje se kroz nezadovoljstvo sudbinom i situacijama, te na koncu
odricanjem od življenja. Što jače žena pokušava ubiti svoju ljubav, tim su
manje šanse njezinog djeteta da prebrodi bilo koju bolnu situaciju. I tada,
kako bi preživio u sadašnjosti, čovjek uništava svoju budućnost. Naglo
povećanje broja "plavih" na svijetu dokazuje kako je suvremeni svijet bo­
lestan. A kad se razboli duša, bez onoga što je može spasiti, a to je ljubav
prema Bogu, tijelo je odredjeno na raspad i umiranje.
10
Promotrite svoju prošlost. Primite bilo koji bol tijela i duše, bilo koje
umanjenje ljudske sreće kao mogućnosti zatjecanja se u Božanskom. I
kad ne samo vi, nego i vaša duša povjeruje u to, vaša molitva za dijete
može ga promijeniti. Ne sumnjam da je uginuće životinja, umiranje bi­
ljaka i mogući nestanak čovječanstva, to jest stradanja na fizičkom planu
u budućnosti, posljedica bolesti naših duša u sadašnjosti.
Nemoćna i prazna duša, u kojoj nema ljubavi, ne daje tijelu moguć­
nost preživljavanja. Zrno, prazno iznutra, ne može dati zdravih klica.
"Povećanje bezakonja u mnogim ljudima hladi ljubav," — govorio je Isus
Krist. Bez obzira što nam svijet nestaje pred očima, ja ne gubim vjeru
kako će ova kriza potaknuti čovječanstvo na preporod i spasenje. Silne i
duboke promjene, poput smrti, u svakom živom biću, potiču nas na po­
duzimanje realnih koraka ka spasenju tek kad vidimo da nam praktički
nije ostalo mogućnosti za preživljavanje. Hoćete li pomoći svojoj kćerki,
prođite kroz proceduru vlastitog umiranja i rastanite se sa svim što vam
je drago. Ali prije toga naučite svoju dušu da voli okružujući svijet, sebe
i svoju sudbinu kao da se nisu pokazali nesavršeni, te kao da vam nisu
pričinili nekakvu bol.
— Može li se izgrađivati sebe u metrou, autobusu itd.?
— Moliti je lakše za vrijeme posta, kada je ne samo tijelo, nego i duša
odvojena od svijeta. No ukoliko se ne razdražite i ne prigovarate kada
vam stanu na nogu, gurnu vas laktom ili uvrijede u javnom prijevozu,
tada je moguće i tamo se moliti. Sjećam se kako sam pročitao pripovijest
o bolesti Konfucija. Učenici mu savjetovaše: "Pomoli se i bit će ti lak­
še." Konfucije je slegnuo ramenima i odgovorio: "Ja se uvijek molim." U
načelu, vlastito izgrađivanje prigodom putovanja javnim prijevozom je
u tome što tada uzimate u obzir okolnosti i ne bivate tako strogi prema
ljudima i situacijama koje vam se ne dopadaju. S mog bi gledišta bilo
pravilnije nastaviti voljeti čovjeka koji vam se ne dopada. Ujedno istoga
pokušati preodgojiti, ne zaboravljajući pritom da odgoj drugog počinje
od samoodgoja.
Ako vam se ne dopada pojedina situacija i tada ste istu dužni voljeti,
ali to ne isključuje aktivno djelovanje u smjeru promjene takve situacije.
11
No opet, ne treba smetnuti s uma kako razlozi bilo koje situacije oko nas,
nastaju u dubini, našoj emocionalnoj sastavnici, te ulaze u rezonanciju s
njom. Sve što se događa oko nas, na površinskoj razini u potpunosti od­
govara našem emocionalnom stanju. Oko nas se ne može dogoditi ništa
agresivno ako u našoj duši nema agresije. Duša koja zaboravlja Boga i
gubi ljubav, automatski se nastrojava na zavist, jal i zlobu, te se priprema
na buduće prijestupe protiv ljubavi i ljudima. Oko čovjeka se počinju
događati neugodne stvari i on, ne shvaćajući kako su ti događaji plod
njegove duše i njegove podsvijesti, postaje uvrijeđen, osuđujući i neuvi­
đavan, te dalje produbljuje svoje probleme. I ako su vas žestoko udarili ili
uvrijedili to zapravo znači kako u vašoj duši nedostaje ljubavi, te vam na
taj nači to i poručuju. Primite to i nasmiješite se iznutra.
— Jedan od mojh znanaca drži kako se istinskom vjerniku njegova
vjera nalazi na prvom mjestu, a tek zatim dolazi ljubav. Ako u nama
nema vjere u Boga, ne možemo ni zavoljeti Onog u Koga ne vjerujemo.
Molim vas prokomentirajte to stajalište.
— U našoj podsvijesti ljubav, kao jedinstvo s Bogom uvijek postoji.
Pri orijentaciji na nju, mi se sjedinjujemo s čitavim svijetom, te tada za
nas postaje moguć proces spoznaje i življenja. Shvaćanje vjere pojavilo se
kada je u čovjeka nastala visoka razina spoznaje, a to je po povijesnim
mjerilima nedavni događaj, ako promatramo povijest sve od prvog po­
javljivanja ljudi.
Ali, čak i čovjek sasvim udaljen od religije, koji shvati pojam Božje
ljubavi, može preustrojiti svoj pogled na svijet i promijeniti svoj sustav
vrijednosti. Tek tada njegov razvitak i opstanak postaju svjesni čin.
Strahovi i sumnje koče ljubav, te ljubav prema Bogu u našoj spoznaji
i u površinskim slojevima podsvijesti može oslabiti. A dalje — nesre­
će, bolesti i slično. Vjera nam pomaže da budemo ovisni o svijesti kao
takvoj, budući da je ista povezana s tijelom, zaustavljajući naše sumnje,
strahove i osude.
Kada čovjek, koji pripada istočnoj civilizaciji, zaustavlja svoju spo­
znaju u procesu meditacije, ili čovjek zapadne civilizacije, pohranjuje
svoju vjeru u Boga, bez obzira na vanjske nelogičnosti, surovosti i be-
12
smislenosti prolaznih događaja — i u jednom i u drugom slučaju radi se
o produljivanju ovisnosti o spoznaji, točnije njezinim površinskim slo­
jevima, što dopušta osjećaj jedinstva sa Stvoriteljem kroz ljubav prema
njemu. I tako dobivamo paradoks, vjera u Boga može biti prvim glasom,
a može i drugim. No ako apstrahiramo gornja dva momenta, te se uspnemo na veću energetsku razinu, tada uviđamo kako proturječnosti
nema. Na vanjskom, površinskom sloju, vjera pomaže ljubavi spozna­
jom, povezanom s tijelom. Na dubljim slojevima — ljubav pomaže vjeri.
Na najdubljim slojevima, vjera kao viši aspekt spoznaje i ljubav prema
Bogu, kao viši aspekt čuvstava postaju jednom cjelinom.
— Kako Vi shvaćate riječi: "Čovjeku se sve može oprostiti, osim
bogohuljenja"?
— U ovom trenutku to shvaćam ovako: Silna uvreda drugog čovjeka,
neugodni postupci spram istoga, mogu roditi osudu, uvredu, koje se oči­
tuju čuvstvima ili riječima. Dok se ta agresija nalazi u svijesti, ona nema
nikakvog utjecaja na zdravlje i sudbinu. No, ako ona prodre u podsvijest,
a do tog dolazi pri dugom vrijeđanju, ili kada se ona pojačava svjeto­
nazorom, ili kada stalno dolazi od roditelja ili samog čovjeka tijekom
mnogih godina života, ona u podsvijesti ostaje dugi niz godina. Iz te
podsvijesti odlazi tek pri smrti, bolesti i nesreći.
U klasičnom indijskom učenju o karmi navodi se, kako je čovjek du­
žan patnjom platiti za sve svoje pogrješne postupke. U tom povijesnom
trenutku to se držalo ispravnim, bilo da je energetika čovjeka bila sla­
bija, bilo da su ljudske mogućnosti mijenjanja bile male. Za odstranjenje
pogrješaka, koje čini ljudska duša, potrebna su desetljeća isposništva i
proučavanja svetih spisa. U mnogo kasnijim religijama dolazi do spo­
znavanja — "pokajanja". Pokajanje — promjena svog stajališta, promjena
pogleda na svijet, i posljedično tomu rezultat je — promjena podsvijesti
kroz ljubav prema Bogu.
Analizirajući stotine pa i tisuće slučajeva, iz iskustva s pacijentima,
zamijetio sam jednu osobitost: dugotrajna uvrijeđenost na susjeda može
dati problema, također takva uvrijeđenost, koja se odnosi na skupinu
ljudi, sjedinjenih po ekonomskom, socijalnom, narodnosnom ili religi-
13
oznom predznaku, prodire dublje i teže nestaje. Često osuđivanje drža­
ve, društva prodire vrlo duboko, te može prouzrokovati teška oboljenja
u nekoliko naraštaja, pa i dovesti do izumiranja roda. Ako čovjek drži
čitav svemir žestokim, grubim, nepravednim, tu se agresija približava
maksimalnim veličinama. Stoga i mislim, da je to bogohuljenje. Ako
smo nezadovoljni poretkom stvari u svijetu koji nas okružuje i samim
Svemirom, nezadovoljni smo s Onim koji njima rukovodi.
Svaki čovjek, pa čak i uvjereni ateist, u podsvijesti zna, kako se vid­
ljivim svijetom upravlja nevidljivo. "Huljenje na duha svetog" po svom
smislu i jest neprihvaćanje viših zakona, po kojima se razvija Svemir.
Dubina prodiranja agresije u nečiju podsvijest, u tom slučaju je takva
da mogućnosti pokajanja i iskupljenja postaju ravne ništici. Ostaje samo
smrt i izumiranje, nestanak roda. Ne samo u kršćanstvu, nego i u hindu­
izmu, te u drugim religijama, postoji postulat o nedopustivosti huljenja
Stvoritelja, odnosno neprihvaćanja Njegove volje.
Nužno je shvatiti osobitosti svijesti i podsvijesti. Na vanjskoj razini,
razini svijesti, sukob, neprihvaćanje nelagodne situacije, pobuđuju djelo­
vanje i razvitak. Konkurencija, konflikt, agresija kao razrušenje vanjskih,
postojećih veza pokazuje se kao nužnost. Na vanjskoj smo razini izdvo­
jeni i bez konflikta ne može biti razvitka. Ne prihvaćanje situacije na
vanjskoj razini dovodi do aktivnog djelovanja za promjenu okoline. Na
dubljem planu, razina jedinstva je puno viša. Tamo može još postojati
agresija za raskidanje vanjskih veza, ali već pod kontrolom ljubavi koja
joj ne dopušta duboko prodrijeti. Na najdubljima planovima, najenergiziranijima — samo je ljubav, tamo je sav svijet jedinstven i agresija je
nemoguća.
Već sam u ranijim knjigama pokušavao objasniti pojam "SVETOG
TROJSTVA," a sada to shvaćam ovako: bez neprekidne ljubavi prema
Bogu, življenje i razvoj u perspektivi su nemogući. Stvoritelj je stvorio
vrijeme podijeljeno na dva toka: na vidljivi svijet, materijalni, koji po­
vezujemo s prošlošću i sadašnjošću, i na nevidljiv svijet, duhovni, koji
povezujemo s budućnošću. Sam Stvoritelj je za granicama vremena i
svijeta, vidljivog i nevidljivog. Ako budemo držali da je Stvoritelj samo
za granicama vremena, tada smo dužni prihvatiti kako osim Stvoritelja,
u vidljivom i nevidljivom svijetu ima nečeg različitog od Stvoritelja, te
14
ćemo doći do mnogoboštva. Mislim kako dogma o Svetom Trojstvu do­
pušta vjernicima osjetiti nazočnost Stvoritelja u svemu što nas okružuje
— u vidljivom i nevidljivom svijetu.
Još jednom o svojstvima svijesti i podsvijesti. Ako ne volimo nekog
na razini svijesti, to znači da se želimo udaljiti od istog. Ne želimo se
susretati niti imati zajedničke dodirne točke. No ako emocija neljubavi
odnosno mržnje, uvrede, osuđivanja, zavisti, prodre dublje, u podsvijest,
onda to izgleda sasvim drugačije. Zapravo izgleda ovako: ako ne volim
tog čovjeka, onda je on loš, ako je on loš, onda ne treba ni postojati. Zna­
či, treba ga ubiti. I počinjem ga ubijati. Dalje postoje samo dva izlaza: bilo
da umre onaj koga ne volimo, bilo da mi sami umremo.
Naša podsvijest otvara se u trenutku boli, gubitka, stresa, i znači da
se bilo kakva naša emocija u tom trenutku višekratno pojačava. U doba
molitve ili meditacije koče se funkcije tijela, duha, duše i energija, ustremljena na vanjske funkcije, prelazi na suptilna unutaranja polja. Ljud­
ske mogućnosti se višekratno pojačavaju. Rušilački impuls se pojačava
upravo onako kao i stvaralački. Naša se podsvijest najjače otvara kada
osjećamo ljubav. Podsvjesno uvijek volimo svoje roditelje koji su nam
darovali život. Osuđivanje, vrijeđanje, pa i agresija prema roditeljima —
predstavlja agresiju na svoj život, na svoje tijelo. Takvi ljudi ne žive dugo.
Držim kako je jedan od razloga dugovječnosti na Kavkazu povezan s
poštivanjem roditelja i starijih. Jedna od glavnih zapovijedi hinduizma
glasi: "Poštuj oca svoga i mater svoju ... kako bi se produljili dani tvoji."
Dakle, izravno se ukazuje na vezu između emocija u čovjeka i njegovog
zdravlja i sudbine.
Podsvijest se otvara, kada se u nekoga zaljubljujemo. U razdoblju
spolnog sazrijevanja naša zaljubljenost formira emocije budućih poto­
maka, djece i unuka. I ako ne znamo voljeti, to jest da n a m sreća ne pred­
stavlja toliko davanje koliko uzimanje, tada takva ljubav rađa mnoštvo
pretenzija i uvreda, osuđivanja i poniženja. Uvrede i pretenzije — to su
predznaci slabosti, to jest ovisnosti. Pa ako roditelji u tom razdoblju ne
pomažu djetetu da pravilno shvati svijet, posljedice se mogu pokazati
desetljećima kasnije. Prva ljubav, brak, začeće, rođenje djeteta — to je
doba otvorene podsvijesti. Unutarnje agresivne emocije u tom razdoblju
predstavljaju prestupe protiv ljubavi. A što se zbiva dalje već znamo.
15
Zamislimo situaciju: dječak je vrijeđao djevojčice, navikao se to či­
niti, zatim, postavši mladićem nastavio je s takvim ponašanjem, i sve je
kod njega bilo u redu, i zdravlje mu je bilo sasvim dobro, a zatim je sreo
onu u koju se zaljubio, ali po lošoj navici počeo je i nju vrijeđati. Da bi
se zatim kroz nekoliko mjeseci razbolio i umro, zato što to više i nije
bilo obično ponižavanje nego pokušaj ubojstva voljene osobe. Vidljivim
svijetom upravlja nevidljivi svijet. Kada se ljutimo na vidljivi svijet, koji
se javlja kao sporedan, naša agresija još nije tako velika i imamo šansu
preskočiti prag vrata koja se zatvaraju. Ako je Taj koji upravlja nama bio
vidljiv onda nam uvrede i gnjev na Njega ne bi ostavile takve mogućnosti.
Ali svejedno, shvaćanje o nevidljivim višim silama, koje upravljaju nama,
može stvarati pretenzije prema njima. I upravo je ovdje nužno pamtiti
kako je huljenje Svetog duha nedopustivo.
— Molim objasnite, zbog čega ženske osobe u razdoblju mjesečnice
ne mogu posjećivati crkvu?
— Za produljenje života nužno ga je moći i izgubiti. Pri gubitku živo­
ta ustremljujemo se ka Bogu i u svojoj podsvijesti postavljamo pravilan
sustav prioriteta. Mjesečnica — upravo ona predstavlja uništenje budu­
ćeg života, i u onoj mjeri u kojoj je žena u tom razdoblju usmjerena ka
Bogu, te očuvala svoju ljubav i dobrodušnost, toliko će zdravo biti njezi­
no dijete. Psihološko opterećenje u razdoblju mjesečnice je ogromno. U
podsvijesti se to proživljava kao umiranje, pogibelj žene i njezinog čeda.
Što je duša više povezana s ljudskim, to se više kod žene javljaju emoci­
je uvrijeđenosti, razdražljivosti i poniženja. Što je veća podsvjesna pre­
tenzija prema muškarcima, tim bolnije prolazi mjesečnicu. U posljednje
doba sve više djevojaka ublažava taj bol raznim tabletama. Odgovarajuće
tomu, bol ne koči navedenu agresiju. U podsvijesti dolazi do jačanja ne­
gativnih procesa. A podsvijest — to su naša najdublja čuvstva koja sama
predstavljaju sveukupnost tankih polja. Tamo su naša čuvstva i čuvstva
naših budućih potomaka, djece, povezana u jedno. Agresivna podsvijest
majke — jest buduća agresivna duša djeteta. A unutarnja agresija — to je
već bolest, nesreća i smrt.
Čuo sam kako je moguće posjećivati crkvu u razdoblju mjesečnice,
no ne smije se dotaknuti ikonu. Vjerojatno je to povezano s tim da čovjek
koji ne može odoljeti iritacijama, razdražljivosti, uvredama ili poniže­
njima postaje agresivan prema čuvstvu ljubavi, te se, posljedično tomu,
može po posjećivanju hrama razboljeti. To dovodi do pročišćenja nje­
gove duše, no ako je čovjek slab, to može isto tako u njemu prouzročiti
strahove i sumnje.
Usput, meni su u SAD-u govorili kako svaka mala ogrebotina na dje­
tetu roditelje užasava. Istu odmah mažu jodom, stavljaju flaster i slično.
Nepodnošljivost bola, držim jednim od glavnih razloga degradacije koja
u sadašnje doba zahvaća stanovnike SAD-a. A isto tako, u Kanadi su ne­
davno uveli zakon koji školarcima zabranjuje grudanje odnosno zimske
radosti. Zbog toga, jer je to, kao prvo, bolno — može izazvati traumu, a
kao drugo, krši prava i dostojanstvo čovjeka. Kult tijela i života dovodi
do razrušavanja duha. On proizvodi depresije, istospolnost, neplodnost i
tako dalje. U staroj Grčkoj koja je aktivno preuzimala filozofiju i duhov­
ne vrijednoti Indije, gdje je u početku postojao kult filozofije i kulture,
koji je doveo do procvata gospodarstva i civilizacije u cjelini. No zatim je
kult duha zamijenjen kultom tijela. Počeli su napredovati homoseksua­
lizam, opsjednutost i poklonstvo ljepoti tijela i spolnosti. Nadalje, čim se
civilizacija prestala ojačavati kulturom i duhovnostima došlo je do pro­
pasti grčke demokracije i došlo je do urušavanja civilizacije u cijelosti.
Boga poznajemo kroz neprekidnu ljubav i mogućnost trpljenja bola.
Onaj koji hoće pobjeći od bola, u krajnjoj crti bježi i od ljubavi. Nedavno
su u Švedskoj provodili zanimljiv eksperiment. Neko su vrijeme snimali
novorođenčad. Kod žena koje su rađale bez anestezije, s bolovima, čeda
su se ponašala sebi svojstveno — sisala su mlijeko. A skoro polovica no­
vorođenčadi, čije su majke imale obezboljene porode, odbijalo je prsa, te
prestalo sisati mlijeko. Znanstvenicima je ta činjenica ostala neobjašnji­
va. Barem takva statistika u Švedskoj govori o opasnoj zakonomjernosti:
sve narkomane majke su rodile uz anestetike, tj. bezbolno.
U čemu je stvar? Bol i stradanja usmjeravaju nas na stremljenja ka
Bogu. Ako je ljubavi malo, ta stradanja mogu dovesti do samorazrušenja
ili do mržnje na cijeli svijet. Zbog toga pri porodu osnovno stradanje
pada na majke, a ne na čeda. Dijete je emocionalno jedno s majkom i
njezino stradanje pamti kao svoje vlastito. No fizičkih patnji kod njega je
manje i veće su mogućnosti da se usredotoči na ljubav. Majka voli čedo,
16
17
raduje se i istodobno stradava. Dijete dobiva, doživljava iskustvo svlada­
vanja bola i stremljenja ka ljubavi. U trenutcima bola, boli i poniženja
čovječja ljubav pretvara se u Božansku.
Životinje se iz nekih razloga rađaju bez osobitog bola. Zašto je to
tako? Životinja može bilo kad poginuti i ona je spremna na smrt. Usredotočavanje na vlastitu sreću u njihovom je životu mnogo manje.
Što je viša razina razvoja pojedinog čovjeka, tim je dužan pretrpjeti
veću duševnu bol i veći fizički bol. I ta i taj bol će biti nepodnošljiv, ako
u duši ne postoji ljubav za Boga. I to što sada po čitavoj zemaljskoj kugli
raste broj narkomana — izravan je rezultat poklonstava čovječjem ti­
jelu i življenju. Narkomanu je duševna bol nepodnosiva. On osjeća, da
pogiba, stresovi su za njega nepreskočiva prepreka. Da preživi, dužan je
zaglušiti svoju svijest i svoja čuvstva, otuda — alkoholizam, narkotici, a
dalje i raspad osobnosti. Izlaz je jednostavan: ako se u trenutku nelagode,
bola, fizičkih i duhovnih problema, odričemo pretenzija u korist ljubavi
i pri tome si pomažemo molitvom, time spašavamo ne samo sebe nego i
svoju djecu i svoje bližnje.
— Recite, molim Vas, zbog čega nakon poroda kod žena dolazi do
nestanka spolnog nagona, pa posljedično tomu do nemalih problema
u obitelji? Sama dugo nisam imala djece, zatim, nakon dugoočekivanog poroda, u meni je došlo do osjećaja praznine. Čuvstva, osjećaje
imam samo za dijete. Za ostalo, u meni nema ni vremena ni snage.
Recite, hoće li to s vremenom proći, ili je nužno uložiti i zadnje snage?
I u kojem smjeru?
— Golem broj pitanja na predavanjima dolazi od žena. Većina se od­
nosi na probleme odnosa s mužem, na probleme i teškoće trudnoće i
rođenja djeteta. Razloge problema objašnjavam ovako. Za dugo godina
prije tjelesnog susreta susreću se naše duše. Osobno sam mnogo puta
nadgledao, kako na tankom planu međudjeluju duše budućih roditelja
odnosno supružnika. Dolazi do uzajamnog odgoja. Sve buduće situacije
bivaju zamišljene na tankom planu. Pravilno svladavanje tih situacija je
uvjet zdravog potomstva. Muška duša ne vidi kakav je vanjski izgled nje­
gove žene. Upijaju se samo duševne kvalitete: umijeće ljubavi, spremnost
18
podnošenja bola i boli i istodobnog očuvanja ljubavi, umijeće suzdržava­
nja, umijeće brige za drugoga i davanja energije.
Prema drugom čovjeku nužno je odnositi se na taj način da mu se
pomogne osjetiti Božju ljubav. Naše duše upravo i komuniciraju na taj
način. Ako se gibljemo u nepravilnom smjeru — samo se usmjeravajući
ka nekakvim aspektima sreće, duša bliske osobe nas štiti, zadržava od
nepravilnih postupaka, može uvjetovati izbijanje neke bolesti — za spas
od nepravilnih odluka, te kao upozorenje o mogućim opasnostima. Čo­
vjek koji se privikao prihvaćati Božansku volju, nevidljivu, a svemoguću,
može prihvatiti te znake i tu pomoć. Na taj način, duše naše buduće dje­
ce i naših budućih ljubljenih, u nekom vremenskom razdoblju postaju
naši anđeli-čuvari. Stoga, ako se ne odričemo ljubavi, njima će biti do­
pušteno pomagati nama.
Zbog toga se ljudima prigodom upoznavanja i susreta čini kako se
znaju još odavno. A muškarac, kada se zaljubljuje u ženu, sam ne shvaća
što je u njoj pronašao. Njezin karakter, rast, težina, vanjski izgled, uzrast
mogu se pokazati sasvim drugačiji nego što je on očekivao. No on je
svejedno voli. Ako su mu njegova svijest i logika navikli potlačivati Bo­
žansku logiku i logiku ljubavi, onda ga analiziranje, kritike i pretenzije
mogu odvratiti od voljene žene. U tom slučaju obično brzo dolazi smrt.
Opredijeliti se, da li voliš tu ženu ili ne, da li ti je ona predodređena ili ne,
vrlo je teško. Takvo uviđanje i znanje daje se onom u čijoj je podsvijesti
Božansko bitnije od ljudskog. I često se muškarac, komu su logika, bla­
gostanje i ambicije ispred svega, odriče svoje ljubavi i svoje moguće djece.
A potom kod njega dolazi do raspada života, posla, zdravlja i on umire.
To jest, dolazi do odvajanja bolnih duša. Čovjek koji izgubi veze s Bogom,
praktički nema šanse za preživljavanje. Ako i sretne svoju ljubav i oni i
budu zajedno, on će je ubijati, a ako se rastanu — onda će ubijati sebe.
Zbog čega žene često ne žele nikakve odnose s muškarcima? Zato, jer
takvi odnosi podrazumijevaju zasnivanje obitelji i odgajanje djece. Shva­
ćanje obitelji je na prvom mjestu povezano sa ženom. Smisao postojanja
obitelji — je u dolasku djece na svijet, a djecu rađa žena. Zato da bi djeca
došla na svijet, njihove duše trebaju dobiti veliku količinu energije koju
odašilje njihova majka. Neprekidni i glavni izvor energije je sjedinjenje
s prvobitnim. No da bi Božanska ljubav i energija došle u dušu, ljudsko
19
mora zamrijeti. Odvajanje od ljudskog prolazi bolno. Što je manja ovi­
snost o svjetovnom, to je manja bol. Onaj tko je navikao odašiljati, davati
energiju — a do davanja energije dolazi i kroz brigu o drugim ljudima, i
u stvaranju, i u radu — taj manje ovisi o svjetovnom i lakše podnosi bol.
Jednostavno govoreći, marljiva, brižna i dobrodušna žena ima mnogo
više energije, te odgovarajuće tome, veće mogućnosti roditi zdravu djecu.
U osjećaju ljubavi prema drugoj osobi, čovjeku, krije se ogromna ener­
gija. Ta energija je mnogoslojna. Postoje viši strateški slojevi — poput
ljubavi prema Bogu. Postoji strateški slojevi odgovorni za preživljavanje
i razvoj potomstva — ljudska ljubav i prekrasna čuvstva koja je prate.
Postoji i neposredni čin produljenja života, to jest spolni snošaj. Postoje
odnosi među supružnicima unutar obitelji. Osim toga, energija se tro­
ši na rad, društvenu prilagodbu i osobne interese svakog čovjeka. Kod
harmoničnog čovjeka dovoljno je energije za sve. No budući da postoji
samo jedan, sužavajući, kanal koji nas sjedinjuje s Božanskim, svaki put
iznova dolazimo pred izbor, a koji nužno mora biti pravilan.
Nisam samo jednom vidio kako su obolijevala djeca onih žena koje
su se posve predano odavale poslu, odnosno karijeri. Žena postojano
osigurava svoje dijete, dok ono ne dostigne razdoblje spolnog sazrije­
vanja, brine se o njemu i pomaže mu energetski na tankom planu. A pri
preopterećivanjima na poslu, usredotočivanju na spolne užitke, uvrije­
đenosti ili u slučajevima razdražljivosti, kod žena dolazi do vrlo velikih
gubitaka energije. Ukoliko je uloga žene — produljivanje života, njezina
podsvjesna koncentracija na seks, viša čuvstva je vrlo visoka. Do dolaska
djece na svijet spolno čuvstvo ima ogromnu energetiku, ako se od njega
suzdržava uz odgovarajuće moralne postavke, onda se ta ista energetika
transformira u strateške više planove. Posljedično tomu, onda dopušta
zdrave potomke. U tijeku drugog stanja i nakon poroda jako spolno čuv­
stvo može povrijediti sudbinu i zdravlje djece. Bit spolne privlačnosti je
u začeću djeteta, a do istog je već došlo. Znači, za preživljavanje potom­
stva nakon začeća spolno čuvstvo mora oslabiti i preobraziti se u čuvstvo
topline, prijateljstva i ljubavi. Koliko je jača ljubav prema Bogu, utoliko
je lakše proizvesti preobrazbu životinjskog čuvstva u ljudsko. Ako toga
nema, onda se za spas djeteta uključuje žestoki mehanizam zaštite: ako
se žena nije naučila voljeti i prijateljovati, onda dolazi do isčeznuća spol-
20
ne želje odnosno čuvstva. Ona se može prepasti, te početi posjećivati
liječnike. A kako danas medicina suglasno tvrdi da je seks jednoznačno
dobar, da ga je potrebno više i da je nužno češće spolno općiti, liječnici
daju sve snage na obnovu spolnog čuvstva, sa svrhom, po njihovom shva­
ćanju, očuvanja obitelji. Ne shvaćaju, da na taj način pomažu ženi ubijati
svoju vlastitu djecu. Ako je kod žene spremnost za primanje veća nego
za davanje, onda je njezina energetika sasvim niska. Jednako tomu, ona
ne može uočiti ni vanjske manifestacije toga, poput uvredljivosti, straha,
očaja, jada i ljubomore. I ako žena u sebi ima premalo energije, pogotovu
je nedostaje za njezinu djecu. Zbog toga može doći do problema sa za­
čećem, to jest privremena ili trajna neplodnost. I tako je nakon poroda,
a u svrhu osiguranja preživljavanja djeteta, ženama nužno zaboraviti na
spolnost, poslove i općenite probleme. Pametan muž je dužan to shvatiti
i osjećati. Što je u duši žene manja ljubav prema Bogu, to će manje pažnje
i topline ona namijenjivati mužu, istodobno sve namijenjujući djetetu.
Ukoliko je to svakako obilježje disharmonije, potraživanja s muževljeve strane su donekle i opravdana. I tada dolazi do nerazrješive dvojbe:
zaboraviti na dijete, ili zaboraviti na muža. Ako nije zaboravila na Boga,
tada može misliti i na jedno i na drugo, te osigurati sreću unutar obitelji.
No dostignuće Božanske ljubavi predstavlja dug i složen proces. Stoga
ako ne uspijeva odmah, ne treba očajavati. Može uspjeti svejedno kasnije,
samo se ne smije prepustiti očaju i sumnjama. Odbacujte ono što vam
onemogućava voljeti i tada golemi, naizgled nerješivi problemi, koji vam
zatvaraju budućnost, postaju malene sitnice koje padaju u zaborav.
— Htjeli bismo saznati Vaše stajalište prema različitim tehnikama
relaksacije, hipnoze, samohipnoze, u smislu povišenje vlastitog samopoštovanja uz pomoć takvih tehnika. Je li to pomoć čovjeku, ili pak
šteta s pozicije Božanskih zakona?
— Ako čovjek zna da će njegov dom uskoro biti srušen, onda se može
ponašati na razne načine. Zamrziti čitav svijet, svoju sudbinu, a pri tom
ništa ne poduzeti. Zamrziti sebe, pasti u očaj, a pri tome opet ništa ne
poduzeti. Agresivno se odnositi prema svima, te poduzeti nekakve po­
teze za spasenje vlastitog doma. Ili to iznutra prihvatiti kao nešto predo­
dređeno ranijim tijekom događaja, ne se sažalijevati niti vrijeđati druge,
21
a pri tome uložiti sve snage za spas svoga doma. Povećano samopouzda­
nje — to su emocije tipa "mogu napraviti sve što hoću, mogu izgraditi
bilo kakav dom i uništiti bilo koga tko mi smeta," to je stopostotna samo­
uvjerenost u ispunjenje svojih želja. Ono prvo zapljusne energijom, jer
isključuje strahove i sumnje. No kako unutarnje stanje čovjeka dolazi u
sukob sa svijetom, nastupa kraj svih želja, jer čovjek počinje zatomljivati
okolinu ne samo izvana nego i iznutra.
Ako čovjek živi nepravilno, potiskuje ljubav u duši, njegov se život
počinje urušavati. U početku stradavaju djeca i osobni život. Zatim do­
lazi do propasti sudbine, posla i zdravlja. Tada čovjek prelazi u stadij
niskog samopouzdanja. Počinje sumnjati u sve, kočiti sebe i bojati se. No
pokušaji borbe s niskim samopouzdanjem, žestinom i agresivnošću u
duši, uskoro dovode do bolesti i nesreća.
nasilnik pri vanjskoj manifestaciji takav u skladu sa svojim opisom, dočim se iznutra može raditi i o dobrodušnoj, uravnoteženoj osobi. Znači,
njemu se može usprotiviti samo iznutra dobrodušan čovjek. Biti žestok
prema van, dopušteno je samo unutarnje dobrodušnom. Zato je prva
zaštita od nasilništva i naglosti — dobrota u duši. To rađa neovisnost
koja omogućava pravilno ocjenjivanje situacije i upravljanje njome s doziranom žestinom. Čovjek koji je na unutarnjem polju ljut i osuđujući
postaje ovisan, te se ta ista ovisnost manifestira na vanjskom polju. Tako
da su i nasilnici nužni poput lugara u šumi.
— U školi mi stalno, i gotovo svi, ponižavaju sina. A on to zbog
nečeg prihvaća i ponaša se poput klauna premda ga učim da se brani i
štiti. Postupam li pravilno?
Kada su psiholozi počeli proučavati zatvorsku statistiku, otkrili su
neobjašnjive činjenice. Svi zatvorenici: nasilnici, sadisti i ubojice, na slo­
bodi su bili ponižavani i prezirani ljudi.
— Ne mislim tako. Glavna zaštita je unutarnje dobrodušje. A tomu,
vašega sina niste naučili.
Nedavno me je jedna žena upitala: Kako reagirati na skaradno i na­
silničko ponašanje? Znate, otvoreno je priznala, sasvim sam bespomoć­
na pred time. Ništa ne mogu odgovoriti ili učiniti. Obuzima me nekakva
malodušnost. Koliko puta sam se pokušala odhrvati takvom stanju, ali
nisam uspjela. Nasmijao sam se i odgovorio. Situacija izgleda nerazrješiva, ako ne shvaćamo smisao sveukupnih događaja i usredotočujemo
se samo na vanjsko. Teško je zamijetiti duboke emocije koje prethode
takvom stanju. Mogu reći kakve emocije. U vama pri tom rastu: gnjev,
uzrujanost i osuda. Upravo one i dovode do vaše ukočenosti. Objašnja­
vam zašto. Ako unutra, u dubini duše dolazi do akumuliranja agresi­
je može se dogoditi da i za sitnicu ubijete onog tko vas uvrijedi. Tada
instinkt samoočuvanja umiruje agresivnog čovjeka spašavajući njegov i
život njegovih bliskih.
Agresivan se čovjek prestaje razvijati unutar sebe. On jednostavno ne
zna ulaziti u konflikte, a bez konflikata nema razvitka. Nije čudno da je
22
Djeca se često ponašaju i ophode žestoko prema svojim vršnjacima
ako se u duši osjećaju agresivno. I ako mališana, kojega svi ponižavaju,
ne učimo ljubavi i opraštanju, u prvom redu na svom primjeru, kroz svo­
ja prošla iskustva, a učimo neprihvaćanju i žestini, on može ubiti svoga
vršnjaka.
Ako desetak samaca čimpanze stavimo ujedan kavez, oni se počinju
ponašati isto tako kao i zatvorenici u ćeliji. Slaže se sustav: predvodnik,
hijerarhija, podčinjenost. To jest, ponašanje prijestupnika predstavlja
povrat prvobitnim oblicima općenja. Ako se čovjek ne može prilagoditi
višim razinama, on se vraća na niže, prvotne. No na svakoj razini postoji
prvenstvo zakona ljubavi. Zbog toga i vođa prijestupnika postaje onaj
koji je iznutra dobrodušan, skroman, pošten i nepohotan. Ambiciozni
čovjek koji mrzi i prezire druge, škrt, zavidan i pohotan i unutar kazni­
onice će biti uvijek na posljednjem mjestu. I obrnuto, lideri u prijestu­
pnom svijetu, gospodarstvu i politici imat će slične kvalitete.
Sovjetska vlast je zatvorenicima odlučila omogućiti "raj na zemlji." U
duhu ideologije komunizma, nužno je bilo sabrati sve ponižene i prezre­
ne. Tada bi oni živjeli zajedno i izgradili idealno društvo. Rezultate tog
eksperimenta javni mediji nisu objavili. Niti teorija socijalizma, niti psi­
holozi, niti psihijatri nisu mogli objasniti to što se dogodilo. A dogodilo
se sljedeće: kada su na jedno mjesto skupili sve te prezrene, ponižavane,
prostituirane, razina okrutnosti i žestine bila je nekoliko puta viša nego
drugdje. Pojavili su se novi oblici iživljavanja, ranije neviđenih.
23
Kada se čovjek s inteligencijom i sviješću spusti na razinu životinje,
on postaje mnogo agresivniji od same životinje, zato jer je kod njega ra­
zlika između podsvjesne ljubavi i ovisnosti o životu i željama mnogo
veća. Visoko nas samoocjenjivanje bez ljubavi vodi ka životnom počet­
ku. Popuštanje svim svojim željama u početku vodi ka visokom samoocjenjivanju. Što je to magija? To je religija koja je izgubila vjeru u Boga.
Umjesto ljubavi tamo vlada poklonstvo željama. Nedavno sam pročitao
zanimljivi članak, u kojem se govorilo o tome da u SAD-u postoje škole
i sveučilišta magije. Tamo je bilo rečeno da religija ne pomaže čovjeku
osjećati vjeru u sebe, povisivati vlastitu samocjenu. Da magija na tom
polju otkriva mnogo više mogućnosti. « Mlade vještice osjećaju sve veće
samopouzdanje i neovisnost » — pisalo je u istom članku. Ali tako je
ustrojen svijet: što smo više uvjereni u svoje ljudsko blagostanje i sreću,
u svoje ambicije i pretenzije, to će brži i razmjerno viši biti naši gubici.
Ako nam nekakve metode, tehnike pomažu osjetiti ljubav prema Bogu,
odagnati ovisnost o temelju života, tada će samopouzdanje slijediti iz
našeg Božanskog "ja" i davati nam impuls energije, pod kontrolom lju­
bavi, znači taj impuls će biti "stvaralački". Ako te tehnike i metode budu
davali uvjerenost, silu i energiju na uštrb ljubavi i duše, posljedice mogu
biti, blago rečeno, žalosne.
— Govorili ste kako će čovjek koji beznadno voli u jednom od slje­
dećih života dobiti priliku imati djecu s voljenom osobom. A kako
onda komentirate odnos prema poznatim glumcima i glazbenicima,
pa u njih se zaljubljuju tisuće
— Mi bismo htjeli biti slični onome koga volimo. Zato jer je ljubav —
jedinstvo zaljubljenih. Da bi se sjedinili na vanjskoj razini nužno je pri­
vući i privezati voljenu osobu k sebi. Jedinstvo na tankom planu dostiže
se suprotnim kretanjima. Što smo spremniji davati ljubav, toplinu, brigu,
pažnju, pomoć, to nam je lakše osjetiti dušu drugog čovjeka i jedinstvo s
njim. Na tankom planu smo svi jedno. No, da bismo to osjetili nužno je
veliko izbacivanje energije. Stoje manja energija, to se više čovjek uvija u
formu, to su dogmatičnija njegova uvjerenja, to mu više statično izgleda
okolina. Kada volimo roditelje, oponašamo ih. Kada se zaljubljujemo u
24
nekoga, tada oponašamo voljenu osobu. To potiče naš razvoj. Oponaša­
nje se pretvara u samoučenje.
Poznat postaje, u pravilu, čovjek koji je iznutra posve harmoničan.
Ako više nema dovoljno harmonije, onda novac, slava, seks, ovisnosti
dosta brzo ubijaju takvu osobu. Ako ne postoji pravilan odgoj i pogled
na svijet i najveći potencijali se mogu brzo iscrpiti. Zaljubljenost u idola
podrazumijeva oponašanje njegovog unutarnjeg stanja. Čak i vanjsko
oponašanje može poticati unutarnje. Što je kod dečka ili cure slabija
energetika, to više oni izvanjski oponašaju idola, to je nerazumnije i histeričnije njihovo klanjanje njemu. No, većini je to škola ljubavi: opona­
šanje duševne harmonije, ljubav bez nade na uzajamnost.
Djeca se formiraju kad između žene i muškarca postoji uzajamna
razmjena energije. Katkad je za dolazak na svijet harmoničnog djeteta
dostatno veliko ljubavno čuvstvo, a da nije uzajamno. Duša djeteta može
se formirati u toku nekoliko života. I tada je nužno postaviti barijeru
prema niskim energijama, to jest seksualnosti, te otvoriti put višim, od­
nosno zaljubljenosti. Tako da s jedne strane, beznadna ljubav može biti
znak pripreme za genijalnu djecu, a s druge jednostavno sređivanje duše,
ako podsvjesno vezanje za voljenu osobu, djecu, seks prelazi opasnu ra­
zinu. Ne zaboravimo na Napoleonovu krilaticu: "Nesreća je — majka
genijalnosti!"
— Uvredu na svoj račun lakše je oprostiti, ali evo ja već pola godi­
ne ne mogu oprostiti ljudima koji su silovali moju voljenu djevojku.
Kada se to dogodilo još se nismo poznavali. Ona im je već oprostila
i apelira na mene da učinim isto. A meni je to jako teško, čak štoviše
pojavile su mi se sjede vlasi. Pomozite, molim Vas!
— Da bismo se pojavili na svijetu, nužno je prije toga umrijeti. Pri
boli, gubicima, rastancima i uvredama dolazi do procesa koji nalikuju
smrti. Koliko smo tada ustremljeni ka Bogu i ljubavi, toliko mi i naša
djeca imamo pravo na život. Pročišćenje čovjeka u materijalnom aspektu
prolazi dosta lako. Izgubio je novčanik, ali je sačuvao dobrodušje — zna­
či nisi ovisan o novcu.
25
Da bi se rodilo dijete, roditelji su dužni podnijeti ne samo poniženje
tijela i materijalnih vrednota. Moraju biti ponizni i u višim duhovnim
obilježjima: poretku, pravednosti, idealima. I duša mora biti ponižena:
ljudska ljubav, moral. Problem je u tome, što ih nije moguće izgubiti po­
put novčanika. Kočenje, suzbijanje visokih čuvstava dolazi kad čovjek
boluje od shizofrenije, dijabetesa, raka, autizma, Downove bolesti, kada
ga izdaju, siluju i ubijaju. Odbijanje od ljudske ljubavi također dolazi kad
trpimo nepravedan odnos prema nama, uvrede od strane roditelja, izda­
je bliskih ljudi. Ako se nismo naučili bezuvjetnoj ljubavi, to jest onoj koju
ne suzdržavaju pretenzije, uvrede ili ponižavanja, onda se dobrovoljna
priprema mijenja prinudnom.
Još jednom ponavljam ono što stalno govorim na prijemima. Poštedjeti nas može pročišćenje koje ide kroz ljude, ono ponižava dušu i duh,
te se drži najneugodnijim i najbolnijim. Još žešće pročišćenje ide kroz
bolest. Duša stradava manje, ali počinje raspadanje tijela. Ako ne može­
mo prihvatiti očišćenje dano Bogom kroz ljude, prihvaćamo bolest. Ne
možemo li prihvatiti bolest prihvaćamo smrt. To, da su vašu djevojku
silovali, svjedoči prije svega o njezinoj ogromnoj koncentraciji na višima
momentima čuvstvenosti.
To ukida mogućnost da imate djecu. Ta ovisnost o višim čuvstvima
ne dovodi samo do autoagresije nego i do agresije prema muškarcima,
te dolazimo do poznatog paradoksa: što jače žena voli muškarca, to će
on brže umrijeti. Ta unutarnja agresija prema muškarcima povezuje se s
vanjskim pojavljivanjem agresije od strane drugih muškaraca.
Nekoć davno sam pokušavao pomoći mladom čovjeku koji je bolo­
vao od teškog prostatitisa i bolova u donjem dijelu kralješnice. Nikakvi
lijekovi ni liječnici nisu mu mogli pomoći. Ni ja mu nisam mogao po­
moći. Tada sam obratio pozornost na priču koju mi je ispričala njego­
va supruga, vrlo simpatična mlada žena. Jedan muškarac ju je pokušao
silovati u dizalu. Kada bi se toga prisjetila ridala je, tresla se od gnjeva i
uzrujanosti. Prošle su godine, i tek tada sam uvidio i shvatio, da mržnja
spram bilo kojeg muškarca, ako je duboko zašla unutra, ubija jednako i
supruga i nasilnika.
mi jedini. Tako da prvo shvatite ovo: takva vam je situacija vjerojatno
spasila život i ne samo vama nego i vašoj djeci. Vaša je djevojka mogla
poginuti, no njezinu smrt su zamijenile tjelesne i duhovne boli. "Za tan­
go je potrebno dvoje" — razlog svega što se dogodilo je unutarnje stanje
djevojke i njezine buduće djece. Zbog toga je nedopustivo osuđivati zlo­
činca. Da biste oprostili, nužno je shvatiti da je čovjek tu sporedna figura.
On — ispunitelj Božje volje je kao šprica ili skalpel u rukama kirurga.
No to ne znači da se prijestupnici mogu olako izvući. Ako postoji mo­
gućnost kazniti istog, a još bolje pomoći njegovoj duši, obuzdati njegove
agresije i zlodjela, zatvaranjem u zatvor, držim da mu je takva pomoć
neophodna.
Kada razmišljamo o budućnosti, možemo utjecati na istu. Utjecaj na
prošlost nemamo. U prošlosti nema ljudske volje, nego samo Božanstve­
ne. Neprihvaćanje prošlosti, sažaljevanje na nju — predstavlja agresiju
na Božju volju. Ona se uskoro preobražava u program samouništenja.
To nas dovodi do sijedih vlasi, gubitka kose, prijevremenom starenju i
raznim bolestima. Bol, koja se nalazi u vašoj duši, pritišće vas na sažalje­
vanje prošlosti, te posljedično tomu, samouništenje. Pokušajte pretvoriti
rušenje u stvaralaštvo. Mijenjajući odnos prema prošlosti, mi jednako
mijenjamo i prošlost i budućnost. Ako ćete u bilo kojoj boli prepoznati
poticaj ka ljubavi i ka Bogu, nećete ubijati svoju buduću djecu nego ih
spašavati i razvijati. Bilo koja situacija vodi nas ka Bogu, a to znači da na
i one najgore, apsurdne, košmarne, nepravedne situacije moraju upravo
usmjeravati ka ljubavi. Jer po Božanskoj logici, one su sve duboko oprav­
dane. Kroz tu bol dobivate od Svevišnjeg ogromnu energiju. Možete je
usmjeriti na ubojstvo svoje djece i samouništenje, ali isto tako je možete
usmjeriti na stvaralaštvo i spasenje. Što se bol češće ponavlja, to češće
se možete obraćati Bogu, odvajati se od svih prizemnosti. Izbor je na
vama.
— Na televiziji često reklamiraju parfemska sredstva, pri čijoj upo­
rabi muški navodno mogu zadobiti naklonost žena bez osobitog tru­
da. Vidite li u tome narušavanje viših zakona?
Žena, koja iznutra ne oprašta nasilniku, svaku daljnju sekundu na­
stavlja ubijati svog muža i svog sina, budući da smo na tankom planu
26
27
— Dopušteno je pomoći čovjeku. No u prvom redu, pomoć mora biti
usmjerena na njegovu dušu. Ako se o čovjeku brinemo više nego što se
on sam, zaustavljamo njegov razvoj i pretvaramo ga u potrošača.
Na početku, muškarac ne treba osvajati ženu — za njega će to uči­
niti parfemska sredstva. Zatim muškarac uopće ne treba biti muškarac
— njemu će to biti opet ta neka parfemska sredstva. No princip rada ko­
mercijalne televizije je ugađanje skrivenim željama svojih gledatelja-potrošača. Znači, takva reklama vjerno svjedoči o ozbiljnim problemima
našeg društva.
— Na koji način trebamo raditi na sebi, da nas ne bi gnječile razne
bezobraštine s kojima se često susrećemo u okružujućem svijetu?
— Što je u duši manje ljubavi, to je manje energije. Što je manje energi­
je, to nam je svijet statičniji i to se više skriva prava bit njegovog sadržaja,
a forma nam sve zaslanja. I tada, ono što nam se ne sviđa, želimo razrušiti. Slabi pokušava uništiti ono što mu se ne sviđa, dok jači to pokušava
promijeniti. Ako vam se neka osoba ne dopada, probajte je sagledati u
dinamici razvoja. Danas je loša — sutra je već bolja.
Ukoliko se vraćamo Bogu, duša svakog od nas postaje bolja. Kada
dopuštamo mogućnost razvoja duše drugog čovjeka, osuđivanje i uni­
štavanje zamjenjuje odgoj i pomoć, koji ne isključuju i žestinu. Ako vam
se ne sviđa situacija, mijenjajte je. Ne možete li je promijeniti izvana,
mijenjajte je iznutra. Najmoćnije unutarnje promjene situacije postiže­
mo putem svog osobnog mjenjanja. Dakle, ako vam se ne sviđa situacija,
borite se s njom, mijenjajte je i odgajajte. Slabi se uzrujavaju, kritiziraju,
osuđuju i ništa ne poduzimaju. Jaki su u nutrini dobrodušni, te poduzi­
maju aktivne vanjske mjere za promjenu situacije. Jaki i mudri upravlja
situacijom ne samo izvana nego i iznutra kroz samopromjenu. Da bi se
upravljalo situacijom, nužno je da ne ovisimo o njoj. Zato iznutra miran
čovjek, dosta brzo dobiva željeno u najžešćim i agresivnim situacijama.
U istočnjačkim borilačkim vještinama to se naziva stanjem "spokojne
vode." Kako bi upravljali sobom, nužno je napustiti svoje ljudsko "ja", to
jest želje, spoznaje i svakodnevicu. Za takav izlaz možemo rabiti žestoke,
po život opasne tehnike, a to možemo postići i kroz ljubav i stremljenje
28
ka Stvoritelju. Što je veće usredotočenje na ljubav, to je manje pouzdanje
u žestoke prinudne tehnike.
— Je li u tijeku života moguće uspjeti s pročišćenjem kako se više
nikada ne bismo okaljali, ili su svejedno svi ljudi osuđeni na patnje u
budućim životima?
— Bez stradanja razvoj je nemoguć. Božanska ljubav dolazi na ovaj
svijet i preobražava se u ljudsku. Ljudska ljubav — to je vrijeme. U ljud­
skoj ljubavi postoje različiti aspekti — čuvstveni, duhovni i materijalni.
Ako je Božanska ljubav korijen, a ljudska ljubav je stablo, sve ostale vri­
jednosti, koje se javljaju kao naša sreća — su grane, plodovi i lišće. Stablo
pridonosi plodove, a zatim umire. Iz zrna se opet pojavljuje korijenje,
koje nas povezuje s okolnim svijetom, bujna krošnja i plodovi su kao pro­
cvat i sreća svakog živog bića. Sve što se događa sa stablom u tijeku nje­
govog života je sažeto u zrnu. Sa svakim ciklusom, gustoća informacija
u zrnu se povećava. Čovjek se razvija brže od stabla. Zbog toga proces
stradanja, to jest raskidanja veze, u njemu češće nastupa. Kada će duša
primiti sve situacije, koje su moguće u Svemiru, kada će se u njoj u jed­
nu cjelinu stopiti sadašnjost i budućnost, kada će se gustoća informacije
približiti prvotnoj, onda će se duša vratiti tamo, otkud je i sama proizašla — u prvotni razlog, u Stvoritelja. Onda unutarnje jedinstvo postaje
neprekidno. Ali dok se to nije ostvarilo, voljet ćemo, dobivati, gubiti, a
zatim stradati zbog gubitka. Najteže je gubiti onome tko ne može dobiti
novo. Što manje težimo ka Božanskoj ljubavi, to nepodnošljivije i bolnije
postaju naše patnje. Budući da s razvojem čovječanstva rastu i dimenzije
ljudske sreće, težnja ka Bogu mora biti sve jača i osviještenija. Znači da se
oslobođenje od patnji ne temelji u tolikoj mjeri na odricanju od života i
zadovoljstava, koliko na umijeću voljenja i življenja u ljubavi. A duhovna
čistoća se opredjeljuje između ljubavi prema Bogu i ljubavi prema životu
i njegovim nuspojavama.
— Kakav je Vaš odnos prema takvoj pojavi kao što je svingerstvo
(seksualni odnos dvaju bračnih parova)? Je li to evolucija ili degrada­
cija društva? Recite, može li se čovjek na takav način osloboditi osje­
ćaja vlasništva?
29
— Naravno da može. Premda, po načelu: "Najbolje sredstvo protiv
peruti — je giljotina." Ako čovjek na nozi ima gangrenu, tu nogu tre­
ba amputirati, da bi tijelo preživjelo. Tijelo strada — duša se pročišćava.
Ako su vezanosti čovjeka prešle opasnu granicu, to jest sve granice koje
se mogu zamisliti, treba "odrezati" dio duše. Strada duša — pročišća­
va se ljubav prema Bogu. Kada supružnici komuniciraju među sobom,
njihova se temeljna seksualna energija mora pretvarati u visoke duhov­
ne, osjećajne porive. Životinjsko se mora pretvarati u ljudsko, ljudsko se
mora pretvarati u Božansko. Ako nema prijelaza na Božansko, onda se
energija koncentrira na višim ljudskim momentima, što rađa najsnažni­
ju vezanost i agresiju. Ne pronalazeći Božansko, u potrebi za preživlja­
vanjem, čovjek se vraća u životinjsko stanje. Svingerstvo — i jest takav
povratak.
Prije osam godina bio sam u jednoj od Zapadnih država, i pozvali su
me u klub, u koji zalaze muškarci i žene da bi mijenjali partnere. To je
neobično zanimljivo, govorili su mi i dobro opušta. Izgledalo mi je, ako
i ja odem tamo, ništa strašno mi se neće dogoditi. Za svaki slučaj odlu­
čio sam prodijagnosticirati, što će mi se dogoditi nakon posjeta takvom
klubu. Rezultat je bio neočekivan. Ja bih mogao dobiti program samolikvidacije 7-8 puta veći od opasnog. U biti, prepuštanje životinjskim
načelima ne samo da razgrađuje dušu, nego ubija i ljubav u duši. Narav­
no, odlučno sam odbio ponudu. Sada u Zapadnim zemljama, posebice u
Njemačkoj, svingerstvo cvate i sve više zauzima maha. Pogrješan odnos
prema takvoj pojavi, to jest njezinoj popularizaciji, vodi prema nepo­
vratnim procesima i ugrožava ne samo njihove potomke, nego i čitavo
društvo.
Nedavno sam imao zanimljiv razgovor s čovjekom koji se razumije
u judaizam. Objašnjavao je potankosti iz Starog zavjeta, koje meni nisu
bili jasne.
Muškarac iz plemena, koje se nalazilo u susjedstvu židovskog, silovao
je židovsku djevojku. Rodbina ponižene djevojke pozvala je sve Židove
na osvetu. Za susjedno pleme sve se moglo završiti tragično — čekala ga
je odmazda. Predstavnici tog plemena bili su spremni primiti judaizam
i izvršiti obred obrezivanja. Židovi su odglumili da im opraštaju i da ih
prihvaćaju, a nakon nekog vremena su ih napali i sve poubijali.
30
— Na prvi pogled moglo bi se reći da su Židovi postupili vjerolomno
i nemoralno, zar nije tako? — pitao me moj sugovornik.
Kimnuo sam glavom.
— To će biti površinsko prosuđivanje. Bit judaizma je u ispunjenju
zapovjedi, a ne u
površinskom slijeđenju obreda. Ako samo jedan pripadnik pleme­
na mnogobožaca napravi prekršaj protiv morala, onda svi moraju dati
strogu ocjenu tog događaja: osuditi tog čovjeka, duhovno se odvojiti od
takvog ponašanja, pokajati se zbog počinjenog grijeha. Pleme je primilo
obrezivanje, ali nije dalo moralnu ocjenu o učinjenome, znači, ti ljudi su
u svojoj biti ostali mnogobošci, spremni zbog zadovoljavanja svojih želja
zavidjeti, krasti i silovati, i zato su bili osuđeni na smrt.
Pomislio sam, što se događa s čovjekom koji u današnje doba zbog
težnje za zadovoljavanjem svojih želja, blagostanjem i udobi siluje, ubija,
zavidi i krade. Ispostavlja se da njega ubijaju isto tako, samo odozgora.
Uključuje se program samouništenja, koji ubija njega i njegove potomke.
Što se više čovjek udaljava od ljubavi u težnji za vlastitim željama, vlasti­
tom blagostanju — duševnom, duhovnom i fizičkom — to je neizbježniji i razmjerniji program samouništenja, koji kosi njegov rod i potomke.
Već prije sam navodio primjere, kada je čovjeku, koji je napravio prekršaj
protiv ljubavi, pomrla sva rodbina. To znači da su u duši, čak ne pretpo­
stavljajući to, oni bili spremni napraviti ista djela, i ta podsvjesna spre­
mnost postala je uzrok njihove pogibelji. Ako bi se netko od njihove rod­
bine svjesno usmjerio prema Bogu, prolazeći mučenički, ali blagodatni
put promjena, na kraju bi preživio. Jednom su me zamolili da objasnim,
što znači Kristova izreka: "Svakome tko ima da se umnoži, a onome tko
je neimućan neka se oduzme i ono što ima". S površinske, materijalistič­
ke točke gledišta, tu izreku je nemoguće shvatiti. Ako čovjek ima u duši
težnju prema Bogu, onda će se njegova duša puniti ljubavlju i biti boga­
tija, a to znači da će njegovo zdravlje i sudbina također procvasti. Ako
pak čovjek stoji na mjestu, troši ušteđeno i ne razvija u sebi Božansko,
onda u situaciji, kada se blizu njega događa prestup protiv ljubavi, on će
bolovati i umirati, premda izvana ne radeći nikakvih grijeha. Na takav
način njemu se oduzima i ono zadnje.
31
Pomislio sam o tome da je sudbina države slična sudbini pojedin­
ca. Komunisti i zajedno s njima većina sovjetskog stanovništva bili su
uvjereni da je zbog budućeg blagostanja i ugodnog života moguće ubijati
tisuće nevinih ljudi. Zbog te bolesti duše, društvo je izgubilo sedamdeset
milijuna ljudi. Uništavanje svih onih koji bi ulazili u najmanji sukob s
vlašću pretvorilo se u mehanizam samouništavanja koji je radio desetlje­
ćima. Spomenuto samorazgradivanje u nekoj mjeri iskupilo je onu svje­
snu agresiju prema ljubavi, koju su nosili u sebi sovjetski ljudi.
Njemački nacionalsocijalizam bio je usmjeren protiv drugih rasa i
nacionalnosti. Program samouništenja njemačkog društva nije se ostva­
rio na fizičkoj razini. Ali to ne znači njegovu odsutnost na tankom planu.
Ako program samouništenja ne razgrađuje tijelo, onda taj program raz­
građuje dušu. Premda je Njemačka poduzela ogromne napore, u prvome
redu materijalne, za kompenzaciju zbog zla nanesenog bivšim zatvore­
nicima koncentracionih logora, a također i židovskom narodu, program
samouništavanja se nastavlja odvijati. A kada se duša prazni, onda se
pojavljuju svingeri, homoseksualci, besplodni parovi itd. Možda je Nje­
mačkoj nedostajalo državnog kajanja, moralne ocjene svega učinjenog.
Možda bi trebalo pokušati shvatiti zašto se dogodila ta nesreća i što bi
trebalo učiniti kako bi sebe promijenila da se tako što ne ponovi u bu­
dućnosti.
— Događa se da učiniš dobro, plemenito, djelo, a zatim nakon ne­
kog vremena dolaze sumnje: počinje ti biti žao novca, potrošenog vre­
mena, ili još nečega. Odakle se pojavljuju takve "izdajničke" misli?
— Što je to dobro, plemenito, djelo? To je bljesak ljubavi, a označava
energiju i kreativnost, stvaralaštvo, altruizam. Ako izvor izbija snažnom,
neprekidnom strujom, on puni i preplavljuje rijeku. Ako izvor presahne,
voda može poteći natrag. U kolikoj je mjeri u nama neprekidan osje­
ćaj Božanskog, u tolikoj mjeri neprekidno dolazi ljubav i energija, i mi
prestajemo biti vezani za svoju djelatnost. Indijska filozofija kaže da se
bolesti javljaju zbog prejake vezanosti za vanjski svijet. Prema tome, od­
vojenost od svijeta daje mogućnost oslobađanja od vezanosti i poboljša­
nja zdravlja, što se u stvarnosti i događa. U indijskoj je filozofiji jedan od
glavnih aspekta sreće nevezanost za plodove svoga rada.
32
Isus Krist je govorio da kad radiš dobra djela, onda lijeva ruka ne
mora znati što radi desna. To također znači nevezanost za rezultat svoga
djelovanja. Čak i očekivanje pohvale za svoja dobra djela jest svojevrsna
ovisnost o rezultatu. Ponos zbog toga što radiš dobro djelo dopušta oče­
kivati zahvalu u budućnosti i nadati se nagradi odozgo. A svako očekiva­
nje — je ovisnost. Zato kada nam postane žao novca ili potrošenog vre­
mena, to znači da nismo dobili očekivanu nagradu. A to znači da imamo
slabu energetiku i u našoj duši nedostaje ljubavi. Ipak, ako neprekidno
dajemo ljubav i pažnju bliskoj osobi, to ne mora značiti da od nje ne smi­
jemo očekivati to isto. Prijatelje se mora svako malo poguravati prema
žrtvovanju, pomoći i brizi.
Prisjećam se zanimljive fantastičke priče, koju sam pročitao kad sam
imao petnaest godina. U to sam doba već pročitao svo fantastično štivo
koje se moglo naći u knjižnicama. Fabula je sljedeća. Na svemirskom
brodu, koji se udaljio dosta daleko od Zemlje, nastali su veliki problemi.
Bila je neophodna razmjena informacija za čije emitiranje su bili potreb­
ni dani. Uzajamna razmjena signala bi se protegla na mjesece i članovi
posade bi u međuvremenu mogli poginuti. I onda je jednome od vodite­
lja projekta sinula vrlo jednostavna ideja — neprekidno emitirati infor­
macije s obje strane, i u hodu povezivati pitanja i odgovore. Za nekoliko
dana problem je bio riješen. Kada su autora priče pitali kako je došao
do takvog rješenja, rekao je da na isti način njegova žena komunicira sa
svojom prijateljicom dok međusobno razgovaraju. Umjesno je reći, da
baš pri takvoj shemi nastupaju takozvane iznenadne ideje, kada u grupi
ljudi vrijedi glavno pravilo: ne zaustavljati maštu ni u kojem slučaju. Kri­
tike, analize i ocjene nisu dopuštene. To jest, istinska kreativnost počinje
onda, kada se odbaci zdrav razum. Kada međudjelujemo na površinskim
razinama, a njihova je energetika slaba, situacija je pod kontrolom zdra­
vog razuma, to jest pravila, načela koče proces stvaralaštva, kreativnosti.
Kada se preusmjeravamo na unutarnji sadržaj, naglo se povisuje ener­
getska razina, zdravi smisao ustupa mjesto osjećaju ljubavi, koji izlazi
daleko iza predjela svijesti i života. To jest, ono što zovemo zdravim ra­
zumom, u danoj situaciji je mrvični dio ljubavi. Vjerojatno je zbog toga
sveti Augustin govorio: "Voli Boga i radi sve što želiš".
33
— Moj je brat prije nekog vremena prešao na pravoslavlje. Ma ko­
liko se čudnim to činilo, što se više moli i posjećuje crkvu, to žešći i
nepomirljiviji postaje. Njegovi osobni neprijatelji postali su katolici,
judaisti, Amerikanci, Židovi, crnci, komunisti, homoseksualci (popis
je beskrajan). Komunicirati s njim je vrlo teško, objašnjavati bilo što
— beskorisno. Vi ćete, vjerojatno, reći da se za njega treba moliti, ali
me je malo strah. Iste smo krvi, sigurno smo jednako programirani.
Može li moja molitva probuditi u meni taj negativ, koji možda još spa­
va? I općenito, u kojoj je mjeri opravdan strah da se od nekoga "zara­
ziš" unutarnjom agresijom kroz molitvu?
— Na jednoj od zadnjih kazeta na pitanje, je li se moguće "zakačiti"
za stremljenje prema Božanskome, Vi ste odgovorili da se za Božansko
ne može "zakačiti". Kako u takvoj situaciji izgleda problem religioznog
fanatizma, nepomirljivog odnosa jedne vjerske konfesije prema drugoj,
jer su očite tipične posljedice "zakačivanja".
Stremljenje ka Božanskome izgleda poput neprekidnog osjećaja
ljubavi prema onome što leži u temelju vidljivog svijeta, prema onome
što leži u temelju nevidljivog svijeta i prema onome što se nalazi izvan
predjela vremena i svih svjetova. Govoreći jednostavnim riječima to je
umijeće neprekidnog voljenja svijeta sa svim njegovim manama, a isto
tako svih ljudi; umijeće voljenja sebe i svoje sudbine, ma koliko teška
bila. Božansko ne treba miješati s religijskim. Religijska pravila pomažu
nam osjetiti ljubav prema Bogu, ali te je pojmove izrazio čovjek, njihov
sadržaj može biti točan, ali forma će biti uvijek netočna. Kada je u duši
malo ljubavi, pojačava se ovisnost o površinskim momentima, o formi.
I onda dogme, obredi, ideje, načela postaju važniji od stremljenja prema
Stvoritelju. Ako čovjek ne zna voljeti, onda njegova energija ne odlazi u
sadržaj i razvoj već u formu koja postaje agresivna. I onda vanjske reli­
gijske razlike postaju izvor fanatizma, nerazumijevanja i neprihvaćanja.
Što brže gubimo sadržaj (a bit sadržaja cjelog Svemira jest Stvoritelj), to
jače težimo ka formi, to jest ka površinskoj ljudskoj sreći i time agresiv­
nija postaje naša duša.
Sto se tiče pravoslavlja. Agresivnost mnogih ljudi, koji su prešli na
pravoslavlje, mislim da se može objasniti njihovim nerazumijevanjem.
34
Njima je religija mogućnost da se zaštite od takozvanog agresivnog svi­
jeta. Žele pobjeći, sakriti se na nekom nedohvatljivom teritoriju, gdje
postoje samo pozitivni osjećaji, gdje se njihova svijest i čuvstva nalaze
u potpunoj ugodi. Ali, da bi se osjetilo Božanstveno nužno je biti nezašti­
ćen. Nužno je biti spreman primiti bol i ponižavanje koji pomažu odva­
janju od ljudskog i stjecanja Božanskog. Potrošački odnos prema religiji
ne orijentira na ljubav nego na učvršćivanje tijela, duha i duše. Sto jače
čovjek želi zaštititi svoje duševno i duhovno blagostanje, to brže zabo­
ravlja na ljubav i upada u agresiju prema svemu što mu se čini opasnim.
Nedavno sam pratio nastup propovjednika jedne od novonastalih
crkava. On je prekrasno govorio, stalno citirajući Bibliju. Po strastvenosti i upućenosti nadilazio je bilo kojeg pravoslavnog svećenika. To je bila
kopija jednog od američkih propovjednika. Ni jedne riječi viška, sve po
Bibliji. Osjećao sam da pogrješno tumači Bibliju, ali nisam mogao shvati­
ti u čemu je stvar. I poslije, sasvim neočekivano, u jednom trenutku sam
shvatio da je on pretvorio Bibliju u drogu. "Bog Vas voli, on skrbi za Vas,
on će Vas zaštititi" — dođite kod nas i sve ćete dobiti. Potpuna odsut­
nost negativnih emocija. Kada čovjek ne zna prolaziti bolne situacije u
životu, ima dvije opcije: ili naučiti ljubiti, i onda bol postane elementom
razvoja, ili se sakriti, pobjeći od te boli tamo, gdje je nema. No, dobro, od
fizičkog bola se može pobjeći, ali kako pobjeći od duševne boli? I čovjek
pokušava to učiniti uz pomoć alkohola, droge, religioznih kultova. Ali
religija koja obećava samo raj, postaje droga; ako ju prestaješ konzumi­
rati, život se pretvara u pakao. A da sačuva duševnu euforiju, čovjek je
spreman žrtvovati sve: obitelj, djecu, stan, duševnu harmoniju... Tako se
nešto događa u različitim sektama, koje su ljubav prema Bogu zamijenile
sa zaštičenošću i ugodom duše i duha, a kao posljedica svega slijedi ras­
pad tih istih. Svjetske religije, poput hinduizma, judaizma, kršćanstva,
islama uče nešto sasvim drugo. Pogrješan odnos prema religiji, traženje
duševne i duhovne koristi mogu dovesti do katastrofalnih rezultata. Što
snažnije religijska organizacija zastupa religiju, to se snažnije religijska
organizacija stapa s državom, to jest s vlašću i novcem, to više problema
može nastati kod vjernika — zbog preusmjerenja interesa od biti religije
ka njenim formalnim pojavama.
35
S moje točke gledišta, religija mora biti odvojena od države u svim
svojim formalnim pojavama, ali treba biti s njom u ljubavi i moralnosti.
U Zapadnim su državama odvojili religiju od države kao i u Rusiji, ali
istodobno su od države odvojili i moral i savjest koji u čovjeku pobuđuju
visoke porive. Takav put doveo je do toga da su se ljudi prestali voljeti na
ispravan način. Kod Amerikanaca ljubav ovisi o novcu i opredjeljuje se
po novcu i profitu. Kod Nijemaca — redom i disciplinom, kod Francuza
— seksom i ljepotom, kod Rusa — načelima i idealima, kod ortodoksnih
Židova — religijskim kanonima. A kada ljubav ovisi o nečemu, onda ona
odlazi. Posljedice toga možemo vidjeti u današnjem svijetu. Religijske
konfesije ne mogu se objediniti u ljubavi, moralu i odgoju, u jedinstvenoj
mogućoj točki dodira, a pokušaj vanjskog ujedinjenja dovodi do kon­
kurencije, agresivnosti, borbe za svoju pravdu, diskreditaciju suparnika.
Svejedno ćemo se svi ujediniti. Ali postoji dobrovoljno sjedinjenje, kroz
savjest, ljubav i stremljenje ka Bogu, a postoji prisilno ujedinjenje, kada
se svi nalaze na rubu pogibelji. Fizička ugroženost, koja stoji pred svima,
nije loš razlog za ujedinjenje. Što prije čovječanstvo postane svjesno di­
menzija opasnosti, toliko puta će se povisiti naše šanse za preživljavanje.
— Vaša istraživanja su jako duboka, zanimljiva i mogu se primi­
jeniti u životu, ali neke sugestije u Vašim knjigama odbijaju vjernike.
Postoji li mogućnost da se iste knjige izdaju bez riječi "karma", "rein­
karnacija" i nekih drugih? Onda bi se broju upućenih čitatelja pribro­
jila cijela vojska dubokih vjernika. Mislim da cilj opravdava sredstvo:
kolikim biste ljudima još mogli pomoći!
— Meni je čast bitnija od popularnosti. Usput, polovica čovječanstva
priznaje pojmove karme i reinkarnacije. U judaizmu i islamu oni su ta­
kođer dopušteni. Kada znastvenik svoja istraživanja pokušava graditi
prema političkim i religioznim idejama, to ne završava ničim dobrim.
Ne mogu sada sa sigurnošću tvrditi da reinkarnacija postoji. Ali mogu
govoriti o značajnoj vjerojatnosti toga, i o tome da tu pojavu potvrđuju
moja istraživanja koja puno objašnjavaju.
Što se tiče cilja i sredstava. Ako cilj opravdava sredstvo, znači da je
rezultat važniji od procesa. Kada za nas rezultat postaje apsolutna vrijed-
36
nost, onda se, kao prvo, radi tog rezultata može napraviti bilo koje kri­
vično djelo, a kao drugo, apsolutna koncentracija na cilj ne dopušta pri­
jelaz od njega prema drugim, višim ciljevima, i na takav način zaustavlja
razvoj. Bit razvoja je u tome, što mi, dostignuvši određeni cilj, vidimo i
formiramo novi. Na koncu konca, viši je cilj — sjedinjenje s Bogom. I u
samoj dubini svoga bića mi smo već dostigli taj cilj. S obzirom da svaki
cilj ostaje iza nas, a iza njega je vidljiv sljedeći, sam proces postignuća
Božanskog postaje bitniji od trenutačnih ciljeva. Naime, savjesno pona­
šanje važnije je od bilo kojeg rezultata, koliko god on važan izgledao.
Ja sam kolerik po karakteru, u mladosti sam birao cilj i pretvarao se
u njegovog fanatika. Htio sam sažeti vrijeme, kako bih što brže postigao
rezultat. Kad sam dostizao cilj, dolazila je praznina. I da se ne predam
bezizlaznosti i očaju, bacio sam se na novi cilj, također zaboravljujući
na sve. No poslije, u jednom sam trenutku postao svjestan, da u stvari
ne živim, da ne vidim sadašnjost i da na nju ne obraćam pozornost, jer
živim samo za svoj cilj, to jest budućnost. Nema me više u sadašnjem, a
još nisam u budućem. Život je počeo jenjavati i gubiti smisao. Bilo mi
je potrebno odraditi pet godina na gradilištu u upravi za renoviranje, u
blatu i neprekidnoj borbi za preživljavanje, da bih osjetio i shvatio koliko
je život prekrasan u svakom djeliću sekunde, da glavna svrha nije ispred
u budućem, nego u nama samima. I da je glavni rezultat — umijeće vo­
ljenja, u kojem se neprekidno usavršava naša duša.
— Postoje li bezizlazne situacije?
— Nedavno sam predavao pred malim auditorijem. Započeli smo
razgovor o filmu "Titanik." Ja sam rekao da je, po mome mišljenju, taj
film patologičan i negativno utječe na podsvijest gledatelja. Zamolili su
me da to obrazložim. Izgleda da je to film o ljubavi koja je nadživjela
smrt. Formalno je to tako, počeo sam objašnjavati. Ali u biti je sve pot­
puno iskrivljeno. Uzmimo, na primjer, živopisnu sliku. Ona odražava
svijet. Ali svijet je trodimenzionalan, a slika je dvodimenzionalna. Znači
daje potpuna identičnost nemoguća. Fotografija daje površinsko viđenje
svijeta, živopis kroz formu mora prikazivati sadržaj. U sadržaju, u biti
predmeta, vrijeme je stisnuto, sažeto, isto tako kako je sažeto u zrnu.
37
Opredijeliti se, da li je slikar nenadaren ili za njega ima nade, vrlo je lako.
Nenadareni kopira formu predmeta, ne osjećajući uzročno-posljedične
veze. Dobar slikar opisuje svoje osjećaje, kod njega je svaki predmet unu­
tarnje živ, uzajamno djeluje s vanjskim svijetom. I taj lanac uzajamnog
djelovanja se izgrađuje u velikom vremenskom rasponu. Govoreći jed­
nostavnim jezikom, kod pravog slikara predmeti na slici kao da su ispu­
njeni pokretom i životom. Kod talentiranog slikara kroz formu se otvara
i sadržaj, ali gustoća informacije puno je veća. Aktivnost nevidljivih veza
između predmeta isto je visoka. Na slici genijalnog slikara može se kroz
najjednostavniji siže uvidjeti svu povijest čovječanstva. Svaka umjetnost
opisuje podsvijest kroz svjesne modele, to jest kroz predmete i situacije.
U svakom darovitom filmu kao i na živopisnoj slici logika podsvijesti je
puno značajnija nego svjestan red.
Oko dvadeset godina unazad pohađao sam predavanja na glumač­
kom fakultetu. Začudilo me je da je poema "Evgenij Onjegin" — u biti
proza, a pripovijest "Heroj našeg vremena" — poezija. Ispada da je u
poetskom promišljanju razgrađena vanjska logika. Da bi se mogla razu­
mjeti bit, treba se osloniti na osjećaje. Tamo je apsolutno drugačiji tijek
vremena. A u proznom književnom djelu vrijeme teče svojim tijekom.
Jedna situacija logički proistječe iz druge. Proza — to je mrav koji ide po
površini kugle, pokušavajući shvatiti, gdje se nalazi. Poezija — je leptir,
koji leti unutar kugle, dodirujući neke njezine točke. Mravu, da bi sa­
stavio sliku, neophodan je čvrsti kontakt sa svim karikama-sličicama.
Leptir, suprotno tomu, mora porušiti logiku da bi osjetio što je kugla.
Jedan model mišljenja nadopunjuje drugi.
Dakle, umjetnost otvara podsvijest kroz vanjski tijek događaja. On
može biti čvrsto izgrađen, kao u većini filmova, a može biti isprekidan,
kao u filmovima Andreja Tarkovskog. Ali događaji u svakom filmu ne
izgrađuju se po fizičkim zakonima, nego po zakonima duha. Film "Titanik" je napravljen drugom logikom. Prvo bezumna ljubav, potom stra­
danje broda, zatim trupla, zatim starica koja je izgubila sve i zajedno s
dijamantom izbacuje svoje zadnje uspomene.
Naša bi podsvijest tu sliku izgradila na sasvim drugačiji način. Kao
prvo, zaboravila bi na trupla, bol i smrt. Kao drugo, na početku bi se
odvijali činovi stradavanja broda i različite problemske situacije. One
38
bi se pomiješale s toplim uspomenama i bile bi popraćene bljeskovima
ljubavi. Ti bljeskovi bi postajali sve dulji i jači. I u konačnici bi se slili u
jedan jarki plamen neprekidne ljubavi, koju je proživjela ta žena. Zato
što, zapravo, svaka situacija ljubavi vodi ka Bogu, i znači bit bilo koje
situacije — a to je sretan kraj.
Ako bacimo zrno u zemlju, onda će mlada biljka, koja se pojavi imati
vanjsku formu i logiku razvoja, ali ipak će živjeti i razvijati se po zako­
nima duha, to jest snopa sažetog vremena, koje se nalazilo u zrnu. Svaki
događaj, koji se odvija oko nas, prije toga se dogodi na tankoj razini. Pri­
je nego što se događaj odvije, postoji njegovo zrno, to jest vrijeme u ko­
jem su sažete sve buduće situacije. I zato, ma koliko bio logičan i uređen
svijet oko nas, on živi po zakonima sadržaja, a ne forme. Duh pokreće
materiju, kako su govorili drevljani. Materija je na poseban način zavinuti prostor — govore suvremeni fizičari. Ako je materija — funkcija
prostora, što onda leži u osnovi prostora? Prostor je nerazdvojivo pove­
zan sa pojmom gibanja. Ako se gibanje zaustavi, prostor će nestati. Sva­
ko gibanje podrazumijeva uzrok i posljedicu. Potencijal između uzroka
i posljedice naziva se energijom. Pojmovi "gibanje", "energija", "uzrok i
posljedica" — sve su to naznake onoga što nazivamo vremenom. To jest,
prostor se javlja kao funkcija vremena. Ako pokušamo zamisliti model
vremena, on će biti nalik prstenu, krugu ili kugli. Izlazimo iz jedne točke,
prolazimo krug i vraćamo se u polaznu točku. Vrijeme se zatvara — mi
se vraćamo u prvotni uzrok. Što smo bliže materijalnoj razini, to veći
promjer ima krug-vrijeme. Što dublje uranjamo u tanke razine, to manji
postaje kružić, sve dok se ne pretvori u točku. Bilo koja situacija, krećući
se po bilo kojem radijusu na tankoj razini već se vratila u početnu točku
i tamo ostaje. Time se objašnjavaju holografske strukture Svemira. Ono,
što se događa na vanjskom krugu, već se dogodilo na najmanjem.
Čovjeku, koji živi površinskom logikom, svjesno, to jest logikom tije­
la i forme, puno situacija izgleda bezizlazno. Počnimo od elementarnog.
Rađamo se, razvijamo se, ispred nas je mladost, ljepota, osjećaji, spo­
sobnosti, novac, karijera. A zatim, polako i ne obraćajući pozornost, sve
gubimo. Situacija izgleda bezizlazna i tragična u samoj srži. Ali ako se
pomaknemo prema logici duha, onda počinjemo s čuđenjem shvaćati,
da duša živi i nakon raspada tijela. Počinješ shvaćati, da smisao života
39
nije u tolikoj mjeri u jačanju tijela i materijalnog blagostanja, koliko u
bogatstvu i ispunjenosti duše, a starenje i smrt više ne izgledaju toliko
tragični. I što više pokušavaš proniknuti u sadržaj, osjećajući opću vezu
događanja u Svemiru, to bliskije postaje shvaćanje vječnosti. Milijarde
situacija se skupljaju u milijune, zatim u tisuće i u konačnici u jednu
situaciju.
Ljubav rađa vrijeme. Vrijema rađa prostor. Prostor rađa materiju.
Materija, u tijeku razvoja, povećava broj veza. Svaka veza — to je zakodirana situacija. Što više razina razvoja materije, to jače ona zavija prostor
oko sebe i zgušnjava vrijeme i tim se više u njoj ostvaruje ljubav u koju
će se poslije vratiti materija, saževši u sebi prostor i vrijeme. Bezizlazne
situacije — to je ravna crta s prekidom na kraju. U Svemiru nema ravnih
crta, jer je struktura vremena drugačija. Još davno je Lobačevski defi­
nirao pravac kao dio kruga neograničenog radijusa. Onaj tko drži da
je u svijetu puno bezizlaznih situacija, ograničava svoje mogućnosti u
prihvaćanju i poznavanju svijeta. Na koncu konca, happy end je već na­
stao, on je nastao onda kada se stvorio Svemir. Ostaje pričekati tri mili­
jarde godina, da bismo sve to uvidjeli na vanjskoj razini. Najhitnije je, što
ćemo sve to vidjeti i sudjelovati u tome — ako ne svojom formom, onda
tom česticom Božanskog koja uvijek prebiva u nama.
— Narodna mudrost kaže: što hoće žena — to hoće Bog, no Vaša
istraživanja pokazuju da želje žena nisu uvijek harmonične. Ispada,
da narodna mudrost nije u pravu?
— Ja od djetinjstva (sada mi je 33 godine) često griješim u određi­
vanju lijeve i desne strane. Prije nego što ću reći gdje je lijevo, a gdje
desno, moram promisliti. Što je uzrok tomu?
Muškarac je usmjeren na red, žena — na kaos. Muškarac — je infor­
macija, žena — energija. Muškarac za orijentaciju uključuje svijest, žena
— podsvijest. Zbog toga je muškarac često u pravu što se tiče forme, a
žena što se tiče sadržaja. To jest muškarac i žena se orijentiraju na razli­
čitim protocima vremena. Na površinskoj razini muškarac je orijentiran
na budućnost, to jest na duhovnost, žena na materijalno, to jest na osje-
40
ćajnost. Na dubljoj razini muškarac se koncentrira na život i njegovu
zaštitu, upravljanje, a žena — na budućnost, na produljenje života. Ako
žena zna voljeti, onda ima vrlo visoku intuiciju. Tako njezine zbrkane,
nerazumljive želje u sebi mogu nositi višu logiku i važan smisao. Rastvorivši se u situaciji, oviseći o njoj, moguće je proniknuti u tajne postojanja,
što žena i radi. Ali da bi se moglo upravljati situacijom, treba izaći za
njezinog okvira. Svijest i mišljenje povezani su sa životom. Izlaz izvan
okvira života povećava mogućnosti upravljanja. Muškarac ima pravo
umrijeti i mora biti pripremljen za smrt, za razliku od žene. Zbog toga
on može imati sustavno mišljenje. Zato muškarci mogu biti dobri filo­
zofi i upravitelji. A za ženu je potpuno normalno živjeti nesustavno i bez
logike, s intuicijom i osjećajima. Kada žena u podsvijest počinje previše
potiskivati svoje osjećaje, zanimajući se za logiku, uključuje se meha­
nizam spašavanja, koji naglo koči logiku i svijest. I onda žena počinje
brkati desno i lijevo. Zaključak je jednostavan: kod žene će svijest dobro
funkcionirati onda, kada će ona biti sporedna u odnosu na podsvijest.
— Često se može čuti: idem po svim crkvama, kod svih vračara,
kod svih iscjeliteljica — ništa ne pomaže! Bolest ostaje kakva je i bila!
I sada nikome i ni u što ne vjerujem! Je li moguće pomoći čovjeku u
takvom stanju? Što mi možete reći?
— Meni se čine, ne treba miješati crkvu i bolnicu. Božansko upozna­
jemo kroz ljubav, pri čemu ljubav daje, odvaja nas od vezanosti, ljutnje
i tuge. A kada čovjek ide u crkvu da bi dobio zdravlje, stabilizirao svoj
život i poboljšao sudbinu onda to znači da se on prema crkvi ponaša kao
potrošač.
Čovjek koji hoće samo dobivati i neće ništa davati je neizlječiv. Onaj
koji uzima — ovisnik je. Onaj koji je ovisan — ljuti se. Onaj koji se ljuti
— boluje. Postoji jedinstveno znanje, koje je ljudima otvorio Isus Krist. I
postoje naši primitivni, potrošački svijetonazori, koji kršćanstvo poku­
šavaju prilagoditi svojim potrebama. U srenjovjekovno doba u katoličkoj
crkvi su postajale indulgencije, to jest kupovanje oprosta od budućih gri­
jeha pomoću novca. To je bilo izokretanje same biti kršćanstva.
41
Postoji istina, a postoji njezino izvrnuto doživljavanje. Krist je liječio
zato što je u ljudima mogao probuditi ljubav. Bez ljubavi neće biti opra­
štanja i iskupljenja grijeha. Vjera pomaže ljubavi, tako da oslobađa od
strahova, dvojbi i kritika. A težnja ka tome, da sve dobiješ od Boga, ne
ulažući vlastiti trud — i jest pobjeda čovječanskog nad Božanskim. Ako
takvu tendenciju podupire služitelj kulta, onda religija umire u svojoj
biti, održavajući još neko vrijeme formu.
Takvo pogrješno tumačenje kršćanstva pojačalo se u učenju komu­
nizma — "od svakog prema njegovim sposobnostima, svakome prema
njegovim potrebama". Posebnost situacije je u tome da su kod velike ve­
ćine, potrebe puno veće, nego njihove sposobnosti, to jest njihova spre­
mnost raditi, proizvoditi i davati. Zbog toga su se velikom broju ljudi
ideje komunizma učinile tako slatkima da su i tako strašne bile njegove
posljedice. Od samog djetinjstva sam slušao da je u Sovjetskom Savezu
medicina apsolutno besplatna, a poslije sam s čuđenjem saznao da je to
laž. Jednostavno je čovjek sve usluge platio neizravno, preko državnog
džepa, iz kojeg se najveći dio krao. Ali takve komunističke ideje poput
jedinstva, moralnog društva, brige o djeci i kulturi, neizbježno će biti
realizirane. Mislim da to čak nisu ni komunističke ideje, nego manifistiranje opće težnje prema ljubavi i jedinstvu.
S obzirom na nerazvijanost formi, metode dostizanja cilja su bile
stravične. Pošteno i sretno društvo je zdravo društvo. A zdravlje sva­
kog čovjeka — u prvome redu je njegovo duševno zdravlje, ispunjeno
ljubavlju. Znači, ako želimo izgraditi svijetlu budućnost, prvo moramo
promisliti, od kakvih će se ljudi to društvo sastojati. Kako postići da
čovjek ima zdravu dušu? Kako se promijeniti na bolje? A ako se čovjek
ne želi mijenjati, ali hoće uz to biti zdrav i uživati u blagostanju, može do
beskraja hodati po crkvama, posjećivati iscjelitelje...., sve dok ne shvati
jednostavnu stvar: ako si sam ne pomogne, svojoj duši, nitko mu neće
pomoći. I najbolja i najdjelotvornija pomoć u tome će biti bolesti, nesre­
će, koje će ga gurati prema istini.
— Udana sam, ali ne mogu se osloboditi pomisli na drugog čovje­
ka. Samo nakon molitve Djevici Mariji te misli odlaze. Što mogu na-
42
praviti, kako bih živjela u ljubavi u svojoj obitelji ne misleći na drugog
muškarca?
— Što je duša jače vezana za čovjekovu sreću, to brže se ljubav pre­
tvara u privrženost, a jaka privrženost počinje ubijati voljenog čovjeka. I
onda u ime spašavanja muža i djece podsvijest žene se preusmjerava na
drugog muškarca. Buktaju jaki osjećaji. Ali ti osjećaje prema drugome
muškarcu povezani su s velikim brojem problema, ponižavanjem, neu­
godom itd. I sve to na neki način liječi ženu i smanjuje njezinu vezanost
za temeljne vrjednosti.
Zamislimo situaciju: žena ima nesuglasice i sukobe sa suprugom.
Odlazi kod psihologa i on joj objašnjava: negativne emocije zbog sva­
đa s mužem uzrokuju kod vas probleme sa zdravljem i prerano starenje.
Pronađite si dobrog ljubavnika, imajte dobar seks. Procvast ćete i Vaš će
suprug u konačnici također biti zadovoljan. Znanost pobjeđuje, obitelj
je spašena. Pogledajmo kako sve to izgleda na tankoj razini. Zamislimo,
da prije začeća žena nije prošla očišćenje, dano Bogom. Postajale su i
ljutnje, tuga i izgubljena volja za životom. Djeca su se rodila s problemi­
ma, njihova unutarnja ovisnost o svijetu je visoka, njihove duše su već
agresivne. Buduće bolesti i nesreće nisu daleko. A žena u isto doba jača
svoje prevrženosti. Prejeda se finim i slatkim, zadovoljava sve svoje želje,
nastavlja se ljutiti na muža. To jest, umjesto da očisti dušu i prevlada pri­
vlačnost ljudskog, ona je pojačava. Često gleda pornofilmove u kojima se
demonstrira samo životinjska seksualna energija. Ne vidi se prelazak na
višu razinu. A seks jako snažno veže ženu za ovaj svijet. Sve se to preu­
smjerava na djecu, budući da kod majke postoji vrlo jaka energoizmjena
s djecom do njihove osamnaeste godine života. Djeci se prikrada smrt.
A izvana — slika, skoro, bezoblačne sreće. Žena normalno živi i radi,
katkad se svađa s mužem, brine za djecu. Obična, normalna obitelj. Ali
jedno od djece, već je očito, neće dugo poživjeti.
Budući da majka baca poglede na sve strane, traži moguće ljubav­
nike i zauzeta je zadovoljavanjem vlastitih želja, to jest ne spašava, nego
potapa svoju djecu, mehanizam spašavanja se uključuje kod muža. On
naglo gubi interes za seks. Postaje razdražljiv, ponižava ženu, prkosi nje­
zinim željama. Podsvijesno pokušava izvući ženu iz kruga privrženosti,
43
on spašava život djece. Strasti se razbuktavaju. Počinje raspad normal­
ne i dobrostojeće obitelji. I u to doba žena pronalazi ljubavnika. Njoj se
nevjerojatno posrećilo: on nije oženjen, lijep je i seksualan. A ako muž,
podsvijesno pokušavajući spasiti djecu, umanjuje njezinu sreću, to je lju­
bavnik u izobilju usrećuje. "Napokon je Bog uslišio moju molitvu" — ra­
duje se žena — napokon sam opet sretna. A zatim joj umire muž, jedno
dijete, a posije i drugo. Žena se baca u očaj. Kakav je to Bog, koji mi je
dao malo sreće, a poslije sve oduzeo — plače ona. Ne vjerujem više ni u
kakvog Boga. A potom, da zagluši unutarnju bezizlaznost, počinje piti
ili se teško razboljeva.
Sada sam opisao model po kojem u današnje doba živi većina žena.
Postali smo toliko vezani za ovaj svijet, za svoj život i blagostanje, da se
normalnu obitelj već drži iznimkom, a ne pravilom. Ženi je spremnost
na primanje, a ne na uzvraćanje brige i nježnosti, opasnija negoli muš­
karcu. Ne ostaje energije za djecu. Kada ljudsko zamagljuje Božansko,
onda se to ljudsko počinje raspadati: povećava se broj razvoda, pobačaja,
raste neplodnost, dolaze bolesti. No, ako Čovjek u sebi pokušava osjetiti
Božansko, negativne procese je moguće zaustaviti.
Bog se upoznaje kroz neprekidnu ljubav prema Njemu, a budući da
je On u temelju svega, onda kroz neprekidnu bezuvjetnu ljubav prema
svijetu oko nas, prema svojoj sudbini i sebi — to je prvo. Drugo: Bog
se upoznaje kroz bol tijela, duha i duše, to jest kroz prisilno odvajanje
od ljudske sreće. Umijeće primanja boli i sačuvanja ljubavi prema Bogu
— je umijeće pravilnog prolaženja kroz traumatičnu situaciju. Umijeće
prolaza kroz bilo koji stres daje ne samo fizičko, nego i duševno zdravlje.
Treće: Boga upoznajemo ne samo kroz prisilno odvajanje, nego i kroz
dragovoljno samoograničavanje. Periodično suzdržavanje od seksa, hra­
ne, komunikacija, pomaže nam osjetiti Božansko. Nije uzalud još prije
tri i pol tisuće godina u judaizmu bio uveden pojam svete subote — dana,
kada čovjek nije imao prava baviti se ničim drugim, osim molitvom i
stremljenjem ka Bogu. Četvrto: Bog se upoznaje kroz davanje ljubavi
i energije. Što više ljubavi dajemo, to je više dolazi. Novac je — isto lju­
bav, točnije, jedan od njezinih aspekata. Što više dajemo, radimo, stvara­
mo, volimo i brinemo se, to nam je lakše osjetiti Božansko u svojoj duši.
Tjelesne vježbe okrepljuju zdravlje, jer izbacivanje energije na tjelesnoj
44
razini također pomaže ljubavi, ako se sve to odvija u dobronamjernom,
lijepom raspoloženju. Ali zdravlje duše, u prvom redu, ovisi o umijeću
voljenja. Lik Djevice Marije predstavlja snagu ljubavi žene koju nisu pre­
strašili ponižavanja i smrt, koji su bili predviđeni u drevnom Izraelu za
trudnoću izvan braka. Ako je ženi sama mogućnost isijavanja ljubavi već
sreća, koju se ne može kočiti logikom, sviješću, problemima, ljutnjom,
čak i smrću, onda će ona uvijek lakše primati bol, suzdržavati se, brinuti
se i skrbiti.
"A kako bi bilo dobro živjeti na svih sto!" — kako se pjeva u poznatoj
pjesmi.
Za deseto ili dvanaestogodišnju curicu seks je razvrat. Energija, koja
kod nje treba otići na razvoj viših struktura, odlazi u životinjsko nače­
lo. Kada će imati dvadeset godina, vidjet ćemo drugu sliku. Na proljeće,
kada se počinju formirati naše nove želje, par mjeseci apstinencije, gla­
dovanja, odvojenosti, su neophodni za fizičko i duševno zdravlje. A kada
je proljeće završilo i počelo ljeto, takvo odricanje može izgledati neshvat­
ljivo. Drvo sa slabim korijenem može preživjeti samo ako mu se poreze
krošnja. No kad je korijen osnažio, bilo bi glupo usporavati rast i razvoj
stabla. Ako je duša potpuno ispunjena ljubavlju, u njoj su odsutni škrtost,
zavist, ljubomora; ako nema straha, sažaljevanja i dosade, onda isposništvo može biti neumjesno. Istina, nijedan čovjek ipak ne smije zaboraviti
na moral, koji pomaže sačuvati ljubav, ne samo u vlastitoj duši, nego i u
dušama drugih ljudi. Znači, u tim je trenutcima, kada možemo povri­
jediti drugoga, neophodno suzdržavati se. Dakle, savjet je jednostavan:
hoćete "živjeti na svih sto", živite, ali ovih "sto," ako ne bude ljubavi u
duši, može se preokrenuti u tragediju za okolinu i u konačnici za vas.
Ne treba miješati moralnost s tim odgojem koji je carevao u Sovjetskom
Savezu.
Državi odgovara ovisan čovjek — njime je lakše upravljati. Zbog toga
se u prvom redu odgoj nije temeljio na razvoju ljubavi u duši, nego na
propagandi stalnog samopotiskivanja, suzdržavanja od svih želja. Soci­
jalizam se srušio, i svi su pokušali živjeti "sve u šesnaest." Kao rezul­
tat — rušenje kulture, krah ekonomije i degradacija društva u različitim
smjerovima. Djelovanje seksualnog mehanizma uvijek je isto — i kod
ljudi, i kod životinja. No zbog suzdržavanja životinjskih načela, energi-
45
ja se otvara kroz visoko čovječno. Zato u prvom redu treba stremiti ka
Božanskome, poslije ka ljudskom i tek naposljetku ka životinjskome. No
ne treba se odricati svog životinjskog načela. Ono će uvijek biti prisutno
u nama kao iskustvo predhodnih milijuna i milijardi godina. Njemu se
samo ne treba podređivati. Zato kao prvo, koliko je korisno suzdržavati
se od površinske želje, u tolikoj je mjeri korisno ne smetati višim težnja­
ma.
2. dio
— Što snažnije volim muža, što mu više opraštam, opravdavam ga
i tolerantnije se prema njemu ponašam, to on postaje sve agresivniji. I
ne samo prema meni, nego i prema djeci. Što pogrješno radim?
— Stereotipi — to su refleksi, koji nam pomažu štedjeti energiju i prilagođavati se životu. Što je važnija i šira informacija, to je u njoj više
vanjskih proturječnosti. Pokušaji površinskog tumačenja velike istine
dovode do toga, da se ljudi dijele na dva tabora. Jedni opraštaju, ne zašti­
ćuju se i vole, a drugi ne vole, ne opraštaju i aktivno djeluju. U konačnici,
boluju i jedni, i drugi. Ako vam je muž zadao bol, znači da je unutarnja
ovisnost, privrženost ovom svijetu kod vas visoka.
Prvo: treba se sačuvati ljubav prema mužu i oprostiti mu, to jest pri­
hvatiti bol, ne uključivati mehanizam emocionalnog ubojstva. No oprav­
davati ga i potpuno mu se podređivati — znači jačati svoju ovisnost o
njemu.
Čovjek, koji ponižava druge, pokazuje svoju nadmoć i ponosi se time,
uvijek gmiže pred jačim i ulizuje mu se. To znači da je za njega ljubav i
vjera u Boga duboko sporedna, a vlastiti život, blagostanje, ispunjavanje
želja na prvome mjestu. Čovjek koji vjeruje, u nutrini je uvijek neovisan.
Mislim da je to jedan od razloga, zbog kojeg je sovjetska vlast uništavala
svećenike. Zato će svaki čovjek koji vjeruje i voli uvijek biti u oporbi pre­
ma vlasti. I to će biti uvjet razvoja vlasti i države. Vlast je uvijek protkana
nasiljem i vezana za ljudsku sreću. Zato bilo koji državni službenik teži
prema nesavjesnosti, znači, prema gubitku realnosti i pravilne ocjene
okružujućeg svijeta.
46
47
A čovjek, unutarnje neovisan, kakvima znaju biti službenici religije,
kulture, umjetnosti, nosi u sebi istinske mogućnosti za razvoj. Konflikt
— je razvoj. On postoji i u državi, i u obitelji. Obično u obitelji muž pred­
stavlja vlast, a žena — kulturu i religiju. I ako religija bezumno voli vlast,
sve joj oprašta, stavlja sebe u podređeni položaj, onda vlast, što je logično,
postaje kruta i despotska. Žena mora voliti Boga više od muškarca. I ako
muž svjesno ili nesvjesno ponizi njezinu čovječansku ljubav, ona će ga
nastaviti voljeti Božanskom ljubavlju.
Svoje dijete volite, kakvo god ono bilo, to jest vaša ljubav ne postav­
lja uvjete, ne ograničava se ni u čemu. Premda, opraštanje ne isključuje
kaznu, to jest vanjsku agresiju. I ako je dijete destruktivno, kažete mu:
"Opraštam ti, to jest ne ljutim se na tebe, ali te moram kazniti, za tvoju
vlastitu korist." Ako nećete kažnjavati dijete, potpuno opravdavajući bilo
koje njegovo ponašanje, onda ćete ga popuštanjem njegovim željama
i agresiji, pretvoriti u zločinca. Zločinca, usput, također treba voljeti i
unutarnje opraštati, ali obvezno davati ocjenu njegovog ponašanja i ka­
žnjavati ga.
Kod mnogih žena ljubav prema mužu pretvara se u privrženost. Lju­
bav — to je ogromna snaga. Njom je moguće dušu čovjeka na mrtvo
vezati za život i želje, što će, naravno, pogoršati njegov karakter i po­
većati agresivnost. A unutarnja ovisnost i ropstvo još više povećavaju
privrženost. I događa se sljedeće: u jednoj obitelji žena voli, opravdava
muža, gmiže pred njim, a on je grub, nevjeran i maltretira ju. U drugoj
obitelji žena je gruba, ne popušta ni u najmanjoj mjeri, ne voli muža i
zanemaruje ga, a on se prema njoj puno bolje ponaša, u svemu joj popu­
šta. Po statistici, muškarci koji su postigli ozbiljne uspjehe u poslu, imaju
većinom zlobne žene. To jest one, zagorčavajući osobni život muževima,
čiste njihovu dušu, prisiljavaju i preusmjeravaju svu njihovu energiju na
posao. Počinje se razvijati izvanjski sukob u bračnom životu. Da bi se
želje obaju partnera uravnotežile, nužan je obostrani kompromis, to jest
određeno samoograničavanje, koje je nemoguće bez ljubavi. Unutarnji
konflikt, to jest emotivna agresivnost, štetan je za zdravlje, i on jača, ako
se povećava naša vezanost za želje i život. Znači, da bi žena pravilno iz­
gradila svoj odnos sa suprugom, ona prvo mora znati voljeti. Što znači
biti unutarnje neovisna o suprugu i uvijek držati distancu. Unutarnje,
48
svaki čovjek mora biti apsolutni samac, u njegovoj duši može biti samo
Bog. Tada nećemo srasti s dušom voljene osobe.
Drugo: nužno je uvijek opraštati mužu i uvijek ga odgajati. Odgoj
— to je formiranje pravilnih navika, to je umjeti voljeti, prihvaćati bol,
susprezati svoje želje, voditi brigu o drugima. Ali, ako žena ne posje­
duje te kvalitete, onda je nemoguće tome naučiti muža ili djecu. Zbog
toga odgoj počinje od odgoja samoga sebe. Uz to, često agresija muža
može biti odgovor na nepravilno emotivno stanje njegove žene, ako ona
narušava temeljna načela razvoja, to jest unutarnje se prestaje brinuti o
bližnjima, postaje lijena, neće davati energiju, nesuzdržana je u seksual­
nim i drugim željama, unutarnje ne može primiti traumatičnu situaciju
i postaje previše posesivna. Ako žena skrene s pravilnog puta, ili počinje
nepravilno odgajati djecu, muž može bez vidljivog razloga postati agresi­
van, a žena u nedoumici: i voli muža, i djeci sve dopušta, i duboko skriva
dosadu i ljutnju, bojeći se biti iskrena, a muž i djeca vole je sve manje. A
sve je to zbog toga, što živi po ljudskoj logici, koja može protudjelovati
Božanskoj.
Tijekom prijama pacijentima objašnjavam: na prvoj etapi morate na­
učiti prihvaćati bol i pri tomu sačuvati ljubav. Za to je potrebno opraštati
drugima i odgajati sebe. Na drugoj etapi morate naučiti, čuvajući ljubav,
nanositi bol. Za to vam je potrebno ne samo opraštati drugima, nego ih
i odgajati. Ako niste naučili raditi prvo, nećete naučiti raditi ni drugo.
Djetetu se može objasniti da postupa pogrješno. Ako njegova ocjena iz
ponašanja nije prihvatljiva, dijete se stavi u kut, to jest ograničavaju se
njegove želje, ponižava se njegov život. Ako i to ne djeluje, roditelj koji
voli svoje dijete, može ga lupiti remenom — to je već surovo ograničava­
nje života i želja.
Što se snažnije naša duša veže za svijet i zaboravlja o ljubavi, to po­
stajemo grublji i agresivniji. Kada duša zaboravlja na ljubav i jedinstvo s
Bogom, u prvi plan izlaze emotivne, duhovne i materijalne vrijednosti. I
pokazateljem sreće se drži količina naših želja, naših sposobnosti i novca.
Jedan počinje misliti samo o seksu, drugi — o svojoj uzvišenosti nad
drugima, treći — o velikom novcu i bogatstvu.
Sve to sad očito pratimo na ruskoj televiziji, koja je prvenstveno
usmjerena na dobivanje novca. Ljubav i moralnost ograničavaju naše že-
49
lje, i zato se na njima ne dolazi do lakog novca. Novac se najbrže zaradi
potičući prizemne želje. Propaganda kulta seksa, nasilja i novca trauma­
tizira dušu gledatelja, pojačava njihovo unutarnje ropstvo i privrženost
ljudskome. A što je čovjek gluplji, time ga je lakše prevariti i oduzeti mu
novac. Mislim da će Rusija uskoro prevladati tu opasnu tendenciju. U
današnje doba televizija nanosi štetu duši, i znači, negativno se odražava
na obitelji i odgoj djece. Amoral koji caruje na televiziji može neposred­
no utjecati na količinu pobačaja i razvoda u ruskim obiteljima.
Tu ne treba tražiti krivce: još jedan objekt mržnje i zloglasja neće
spasiti našu kulturu, ali pak aktivne korake za spašavanje ljudskih duša
treba poduzeti. U prvome redu — za spašavanje vlastite duše.
Potražnja rađa ponudu. Ako većini građana Rusije životinjski seks,
nasilje, koje daje osjećaj vlastite nadmoći, novac i materijalno blagosta­
nje postanu glavnim vidovima sreće, onda će kult životinjskog načela i
raspuštenosti duše u umjetnosti, književnosti i na televiziji biti neizbrisiv.
U kolikoj će se mjeri naše duše oteti zarobljeništvu ljudskih vrijednosti, a
to znači, očistiti se od zavisti, visokomjernosti i požude, u tolikoj će mjeri
odnosi u obitelji i svijetu oko nas biti čišći i ljepši.
— Što mislite o kozmetičkim, plastičnim operacijama i općenito o
želji za mršavljenjem i dobrim izgledom?
— Sadržaj određuje formu. Ali lijep sadržaj ne postaje odmah lijepa
forma. Prisjetite se kako izgleda lice Babe Roge. Spuštena kosa, pogrbljena figura, manjak prednjih zubi i istodobno velike očnjaci, velike obje­
šene usne i velik grbav nos. Sve su to pokazatelji visoke seksualnosti, to
jest ženske ljepote. Pojasnit ću. Puštena kosa povećava seksualnu želju, a
znači, povećava suptilnost žene, zato udane žene skrivaju kosu. Za orto­
doksne Židovke nakon udaje uopće je nedopustivo pokazivati kosu, zato
one stalno nose periku, često se kratko šišaju ili izbrijavaju svu kosu. I u
pravoslavlju se raspušteno ponašanje povezuje s puštenom kosom, a žena
može ulaziti u crkvu, samo svezavši maramu na glavi.
Predznak visoke seksualnosti — veliki nos i povećani očnjaci. Naime,
u mnogim afričkim plemenima su ubijali djecu s velikim očnjacima. Vje­
rojatno je postojalo intuitivno shvaćanje, da povećana seksualnost vodi
50
do izumiranja roda. Budući da su zubi povezani sa željama, odsutnost
prednjih zubi govori o čvrstoj blokadi neupravljive seksualnosti. Leđa
slabe, kralježnica se savija kod ljutitih ljudi, to jest kod onih koji ne znaju
prihvaćati ponižavanje vlastitih želja. Naime, zašto je Baba Roga letjela?
Zato što visoka razina osjećajnosti, široki raspon želja mogu utjecati na
gravitaciju i mogu biti uzrok različitih čudesa. Zato se često čudesa, koja
je stvorio čovjek, drže predznakom osjećajnosti, koja je izmakla kontroli
ljubavi. I onda se anđeo vrlo brzo pretvara u vraga, svetac — u crnog
maga. A lice žene od prekrasnog postaje odbojno, ružno. Prirodu ne mo­
žeš prevariti. Sva sadašnja fizička uljepšavanja prisiljavaju muškarce da
sve ravnodušnije gledaju formu i obraćaju sve veću pozornost na sadr­
žaj. Na izborima ljepote prva mjesta se ne dodjeljuju slatkim ljepoticama,
koje im prezentiruju samo svoju seksualnost. Silikonska prsa sve više
izgledaju odbojno i u muškarcu ubijaju seksualnu želju. Težnja žene da
bude ljepša i vitkija, je prirodna i neophodna. Ali ako lijepa forma nije is­
punjena lijepim sadržajem, ona se pretvara u maneken, u gumenu lutku.
I onaj, koji daje svu energiju za stvaranje vanjske ljepote i ne vodi brigu o
unutarnjoj ljepoti, može izgubiti baš ono, čemu stremi.
— Ja sam psiholog. Recite, molim, kako raditi s ljudima, a da to ne
bude upravljanje njima?
— Moj sin (tri mu je godine) uporno hoće nositi suknje, naušnice i
slično. I općenito govori, da će biti teta. Ja sam po zanimanju psiholog.
U kojoj mjeri može moja profesija naštetiti duši sina? Trebam li se
"oprostiti" od psihologije ili stvar nije samo u tome? Često doživlja­
vam jaku duševnu bol. Molim, da mi pomognete!
— Kakve god savjete psiholog davao čovjeku, pacijent unutarnje uvi­
jek kopira njegovo stanje. Ako želite pomoći drugome, znači vi više zna­
te o tome i vas se treba opanašati. Ali ako niste moralno sređeni, ako vas
nešto muči, ako vam unutarnje stanje nije usklađeno, nije u harmoniji sa
svijetom, onda vi ne možete, čak ni nemate pravo pomagati drugima. Jer
ćete ili svoje probleme, "prljavštinu", prenositi na pacijenta, ili jednostav­
no nećete biti "otporni" na probleme, "prljavštinu", vaših pacijenata pa će
51
problemi pratiti vas. Budući da u psihologiju nije uveden pojam ljubavi
prema Bogu, to metode psihološke pomoći sve više podsjećaju na magiju.
Dopustimo, da je zadaća psihologa — pomoći povratiti duševnu ravnote­
žu, pomoći odoljeti stresu, riješiti konflikte. No bez prioriteta ljubavi nad
svime drugime, stresu i konfliktu se ne može izbjeći. Olakšati situaciju
u tom slučaju je moguće samo premještajući akcente. Previše voliš ženu
i ljubomoran si — počni misliti samo o poslu. Previše se brineš za svoj
posao — misli samo o koristi i novcu. Poludio si od novca — nađi si neki
hobby, budući da to nije proračunato davanje energije, to može pomoći.
Ne pomaže — počni misliti o ženi i obitelji. Ali prije ili kasnije psiholozi,
da bi pomogli ljudima, morat će prijeći na odgoj moralnih navika, koje
pomažu intuitivno osjetiti prevladanje ljubavi nad svim ljudskim.
U zadnje doba u novinama se sve češće pojavljuju članci u kojima se
dokazuje povezanost bolesti s duševnim svojstvima čovjeka. Unutarnje
škrti čovjek je u pravilu teško bolestan. Dosadnjakovići žive kraće i češće
su podložni nahladama. Kod oboljelih od raka, u pravilu, su prisutni
tuga i žal za prošlošću. Kada psiholog pomaže čovjeku promijeniti od­
nos prema svijetu, odgajati samog sebe, mijenjati se, on s magije prelazi
na religiju. A to znači, da će se upravljanje zamijeniti sa samoupravlja­
njem. I glavna zadaća psihologa postaje pomoć u samoedukaciji. Takav
način dopušta umanjiti količinu problema, koji pacijent nehotice stavlja
na leda psihologa.
Na površinskoj razini pojam sreće neprekidno je povezan s ispunje­
njem želja — "sreća je — počešati se kada te svrbi." Na koncu konca, sve
se naše želje svode na održavanje i nastavljanje života. I znači, problemi u
seksualnoj sferi su prvotni i njihovo rješenje će dopustiti rješavanje svega
ostalog. Dakle, odsutnost iskustva prolaza kroz stresne situacije u seksu­
alnoj sferi rađa probleme u bilo kojem životnom aspektu. Sigismund Fre­
ud, koji je svaku motivaciju pokušavao svesti na seksualnu privlačnost,
došao je do genijalnog otkrića. Emotivno stanje čovjeka, očito je, nepre­
kidno povezano i s psihičkim i s fizičkim bolestima. Samo ta povezanost
nije vanjska, izravna, nego unutarnja. Baš podsvijesne, dubinske emo­
cije mogu deformirati psihu i tijelo čovjeka. Nije se slučajno u indijskoj
filozofiji tvrdilo, da je glavna energija čovjeka — seksualna energija, i
njezino pogrješno rabljenje može dovesti do bolesti duše, tijela i sudbine.
52
Freud je napipao osnovu osnova. Ali budući da je bio ograničen okviri­
ma znanosti, on je svoju zadaću pretvorio u neispunjivu. Zato je psiho­
analiza, kao pokušaj pomoći duši čovjeka, postupno počela gubiti svoj
položaj. Svaki psiholog, koji ozbiljno pokušava pomoći pacijentu, nei­
zbježno, čak nemajući predodžbu o tome, morat će riješavati probleme u
seksualnoj sferi. I ako je on unutarnje nevjernik, on to pacijentu pomaže
za svoj račun. I u konačnici, može stradati njegova obitelj, zdravlje, psiha,
sudbina. Kod onog, tko konzultira u svezi biznisa, materijalnih situacija,
problemi će se javljati sporije. Kod onih, koji konzultiraju po pitanjima
vezanim za obitelj, seksualne probleme, negativni rezultati mogu se javi­
ti brže. Mislim, da sam već spominjao o udruzi psihologa, gdje je glavni
smjer bio obiteljsko konzultiranje. "Da li znate, imali smo vrhunske re­
zultate" — pričao je specijalist. — "Premda smo se nakon nekog vremena
svi razveli." To jest svi psiholozi su izgubili svoje obitelji.
Što se tiče drugog pitanja. Njega sam odabrao nedavno, pregledava­
jući bilješke davnih nastupa. Nazvao sam tu ženu. Bilo mi je zanimljivo
saznati, je li se promijenila situacija nakon predavanja. Ispalo je da ima
pozitivnih promjena. Kod dječaka nema više težnji za promjenom spola.
To jest, on već može prolaziti kroz traumatičnu situaciju u aspektu ljud­
ske ljubavi, seksa, međuodnosa.
— Oprostite — rekla je žena — ali on jako želi čuti vaš glas. Sinu je
dala slušalicu.
— Kako si? — pitao sam ga. — Kako se zoveš?
Ali on nije ništa odgovorio. Vjerojatno mu je jednostavno bilo neop­
hodno čuti moj glas. Slušalicu je ponovno uzela njegova majka.
— Znate, on još nema četiri godine, ali me prisiljava uključivati vaše
kazete i sa zadovoljstvom ih gledati i slušati.
— To je odlično — odgovorio sam. — Dijete pak sluša dušom, a ne
sviješću. Zato se njemu o ljubavi prema Bogu može pričati i u tijeku
trudnoće, i prije začeća. Da li znate, postoji leteći izraz: "Odgoj djece po­
činje od trenutka rođenja njihovih roditelja." Snažna duševna bol, koju
ste opisali na vašoj cedulji, svjedoči o neriješenim osjećajnim, seksual­
nim problemima.
— Da, meni je jako teško prevladati ljutnju, ukore na račun muža —
priznala je žena.
53
— S vremenom će to proći — rekao sam joj. — Ali čovjeku, koji osjeća
jaku duševnu bol, to jest ne može joj odoljeti u začeću, s moje točke gle­
dišta, raditi kao psiholog nije poželjno.
— Već sam dala otkaz — odgovorila je žena. — Sada radim s proble­
matičnom djecom. Hoće li mi to naškoditi?
— Naprotiv, pomoći će — odgovorio sam. — Voljeti dijete sa svim
njegovim manama puno je lakše negoli odrasloga. Kada volimo i pri­
hvaćamo neku situaciju ili čovjeka, bez obzira što nam nisu simpatični,
ni privlačni, volimo ono što se krije unutra, sadržaj, bit toga. A sadržaj
svega, u konačnici je ljubav, Bog.
U načelu, osobnost svakog čovjeka je također skup situacija, učvršće­
nih u emocijama na genetskoj i polarnoj razini. I kada forma, kako god
neugodna bila, ne zaustavlja našu ljubav, znači, da neprestano volimo
sadržaj, to jest u konačnici, Stvoritelja, tvorca svijeta. I onda, štogod bili
— psiholozi, liječnici, radnici, ili učitelji — pomažući drugima nećemo
nanositi štetu sebi. Vrijeme je — gibanje. Ako se ne razvijamo, gasimo
se. Ako ne idemo naprijed, vraćamo se natrag. Ako sa sobom ne vodimo
pacijente prema čistoći i prosvijetljenju, oni će povesti nas prema proble­
mima i bolestima. Ostaje samo shvatiti to i napraviti zaključak.
— Moja kći hoda s mladićem dvije godine. Njihov je odnos nesta­
bilan: razdoblja dobrih odnosa se izmijenjuju s razdobljima svađa,
nesuglasica, uzajamnih predbacivanja. Nedavno me je, nakon jedne
svađe, kći ozbiljno pitala: "Tata, zar je to ljubav?" Sergeju Nikolajeviču, što biste Vi u takvom slučaju odgovorili mladoj djevojci?
— Ja bi rekao ovako: "Kćeri, to je priprema za ljubav. U ljubavi pobje­
đuje onaj, tko je spreman dati puno više nego primiti."
Ljubav postaje nesrećom onome, tko želi samo dobivati. Nezado­
voljstvo, prijekori, povišeni zahtjevi — to je sve potrošački odnos. Ako
ti se nešto ne sviđa kod voljene osobe, mijenjaj je, odgajaj, ali ne ubijaj
srdžbom. Nedopustivo je kažnjavati uvrijeđenošću ili odsutnošću ljuba­
vi. Ako se djevojci kod mladića ne sviđa škrtost ili oholost, ili ljubomora,
onda, vjerujte mi, sve se to isto nalazi u dubini njezine duše. Mijenjajući
svoj unutarnji svijet, mi mijenjamo unutarnji svijet nama bliske osobe.
54
Nedavno, u tijeku predavanja dobio sam cedulju. Poslao ju je mladi
poslovni čovjek.
— Meni se posao potpuno raspada. Bilo kakvi pokušaji da promije­
nim situaciju vode krahu — napisao je on. — Moram li trpjeti, kako ste
vi savjetovali, ili ćete možda još nešto preporučiti?
— Pa, trpjeti i ne treba — odgovorio sam. — Jednostavno, u prvom
redu treba mijenjati sebe, a ne situaciju. Ako se vaše želje ne ispunjavaju,
znači da su štetne. A postaju štetne, kada je u njima malo ljubavi. Znate
li što je to dosada? To je nevjerica u samoga sebe. A ako ne vjerujete u
sebe, znači da ćete prekinuti pokušaje da nešto uradite, to jest nećete
izlučivati energiju.
Ako ne dajete energiju, ne dolazi vam ljubav. Zato su lijenost i dosada
uvijek povezani jedno s drugim. Sjećate li se bajke o dvjema žabama,
koje su dospjele u mlijeko? Jedna je trijezno ocijenila situaciju, zaključila
da je beznadna, složila nogice i utopila se, a druga se nastavila brčkati i
od mlijeka napravila maslac, i uspjela se izvući. Što je u nama više ljubavi
prema Bogu, to više pokušaja za promjenu sebe i svijeta oko sebe može­
mo poduzeti, i time će ti pokušaju biti uspješniji.
Faradav je napravio deset tisuća pokušaja, da bi otkrio zakon elek­
tromagnetske indukcije, pretvaranja mehaničkog gibanja u električnu
energiju. Tisuću i tisuću puta u njemu su bile ponižene želje, a znači, i
koncentracija na život, blagostanje, a ljubav, vjera i optimizam su se oču­
vali. I kada je značaj neprekidne ljubavi postao puno važniji od ljudskog
života i želja, otkriće je postalo moguće. I doista sva suvremena civiliza­
cija je nemoguća bez električne energije.
Da stablo ne bi uginulo, zrno mora biti čisto. Zato svaki posao, koji
počinjemo s ljubavlju i optimizmom, ima šansu na uspjeh i razvoj. Isto
se to događa onda, kad se uspostavljaju odnosi. U kolikoj smo mjeri spre­
mni žrtvovati, brinuti, opraštati bol, u tolikoj mjeri naši odnosi s bliskim
ljudima postaju zanimljiviji i ljepši. Da bismo dobili, prvo trebamo nešto
dati, barem na tankom planu. Te istine su jednostavne. Ali da bi se ostva­
rile, treba voljeti i neprestano pokušavati poboljšati samog sebe.
55
— Pod utjecajem fizičkog ili psihičkog napora osjećam bolove u
bubrezima. Pretrage ne pokazuju postojanje bubrežnog kamenca, a
nalazi krvi pokazuju upalni proces. S čim to može biti povezano?
— Fizičko i psihičko opterećenje je popraćeno izbacivanjem veli­
ke količine energije. Ako nedostaje unutarnje dobrote, osjećaja ljubavi,
onda naglo opadanje energije uključuje program samouništavanja. On
se usporava bolovima i upalnim procesima. Ako se taj proces ne zaustavi,
onda počinje narušavanje funkcija. To jest, proces upale će dovesti do
stvaranja bubrežnog kamenca.
Ako se proces pogoršava, onda narušavanje funkcija prelazi na or­
gansku razinu, a kasnije može dovesti do smrti. Što je unutarnje čovjek
snažnije vezan za život i želje, to više ima strahova, samosažaljevanja,
ljutne i dosade i to manje ima energije, koju se ne može nadopuniti hra­
nom. I onda fizički i psihički napori počinju narušavati zdravlje. Usput
rečeno, čak ako je čovjek i dovoljno harmoničan, ali radi dugo vrijeme
u režimu preopterećenja, on može nakon nekoliko godina dobiti tešku
bolest, čak i ne povezujući to s predhodnim zbivanjima. Dugotrajni ne­
riješeni stres oduzima nam tanku energiju i može dovesti ne samo do
bolesti tijela. Mogu stradati i psiha, i sudbina. Zato pridržavanje pravila:
molitva, dobrodušnost, odricanje itd. stvaraju bazu, koja nam pomaže
prolaziti preopterećenja, ne šteteći zdravlju.
— Poštovani Sergeju Nikolajeviču! Puno godina živim po Vašim
knjigama. U zadnje doba se mučim s jakom željom: seks, seks i samo
seks... A godine su već ozbiljne — pedeset je! Što da radim?
— Božanska nam energija prelazi iz tankih razina. Zato, u kolikoj se
mjeri odvajamo od svih površinskih funkcija, u tolikoj se mjeri punimo
energijom. San — je odvajanje od vanjskih razina i površinske logike.
Izlaz na tanke razine ne daje samo energiju, nego otvara i vidovitost.
Ukoliko je na tankoj razini vrijeme sažeto, veze između događaja se bo­
lje vide. Meditacija dopušta da se na tanke razine ne izlazi stihijski, nego
svjesno. Ali ipak čovjek isto tako dobiva energiju, te mu se razmjerno
proširuju mogućnosti. Uistinu, ako je u duši malo ljubavi i stremljenja
ka Bogu, pronicanje na tanke razine, razvijanje osjetljivosti i sposobnosti
56
za vidovitost može dovesti do ozbiljnih problema s psihom i zdravljem,
ali to je druga tema.
Dakle, Božanska energija dolazi s tankih razina i raspodjeljuje se na
glavne funkcije živog bića: na njegovu dušu, duh i tijelo. Božanska ener­
gija se pretvara u seksualnu energiju, u energiju svijesti, u energiju tijela.
Ali to je sporedno, taktičko trošenje energije. Ona bi se u prvom redu
trebala trošiti na osiguranje potomstva, na strateške, to jest više duhov­
ne ciljeve, na usmjeravanje ka Bogu. Ako su žena ili njezina majka pro­
življavale jaku utučenost, gubitak volje za životom, velike ljutnje na oca
ili voljenog muškarca, onda se na energetskom tijelu pojavljuje ožiljak. I
tada se energija kreće samo po životinjskim kanalima i ne pretvara se u
duhovnu, a zatim u Božansku. I tako povećana seksualnost svjedoči, ne
o visokoj energiji i skladu, nego naprotiv, o neznanju voljenja i o ozbilj­
nim problemima tankih razina, koji dovode do njihove degradacije.
Povećana eksploatacija seksualne teme svjedoči o izumiranju viših
osjećaja, koji osiguravaju njihovo strateško preživljavanje. Da bi se ob­
novilo te visoke osjećaje, treba sačuvati ljubav prema Bogu u trenutku
njihovog kraha i ponižavanja. To jest, uz bilo koju bol u duši sačuvati
ljubav prema Bogu. Ako se to ne odvija, onda se sva energija koncentrira
na seksualne želje i počinje njihovo izumiranje. U sljedećem životu ta­
kva žena može biti potpuno frigidna. Njezina djeca i unučad mogu biti
ili frigidna, ili imati drugu patologiju, fizičku ili duševnu — neplodnost,
homoseksualnost itd. Isus Krist je govorio: "Tko izgubi svoju dušu radi
Mene, taj će je dobiti." Duša — je cjelokupan zbroj naših viših osjećaja
i želja, povezanih s temeljima života. Ako u trenutku kraha naših viših
osjećaja i želja sačuvamo ljubav prema Bogu, to jest gubimo dušu, ali ne
radi novca, nego radi ljubavi prema Bogu, ne nastupa degradacija, nego
nam se obnavlja duša i otvaraju viši strateški kanali. I onda bilo koja
energija, prolazeći po našim temeljnim potrebama, ne napuhuje ih i ne
rasprskava ih, nego im ostavlja koliko je potrebno, usmjerujući se na više
odjele naše svijesti i osjećaja, spašavajući naše potomke i naše duše.
— Na četvrtoj sam godini medicinskog fakulteta i teško mi je spo­
jiti informaciju koju dajete u svojim knjigama, s onim čemu nas sva-
57
kodnevno uče na fakultetu. Molim, pomozite mi snaći se, razabrati,
kako uskladiti informacije, čemu odati prioritet?
— Čovjek je fizička omotnica, to jest tijelo, duh, to jest svijest i psiha,
i duša, to jest naše emocije, osjećaji, u prvom redu podsvjesni. Ovo i jest
Božansko zrno, koje je nevidljivo prisutno u svakom živom biću i u sva­
kom objektu Svemira. Da biste izliječili tijelo, trebate izliječiti dušu. Da
biste izliječili dušu, trebate naučiti voljeti Stvoritelja. S obzirom na to, da
je u suvremenoj medicini pojam duše odsutan, ljudsko tijelo shvaćaju kao
stroj, mehanizam, u kojem se može nešto zašarafiti, odrezati ili popraviti,
i onda će tijelo biti zdravo. Isti mehanički pristup se rabi i u farmakološ­
koj medicini. Na tijelo se može utjecati fiziološki, kemijski, preko razli­
čitih lijekova, dijeta, prehrane itd. Budući da je svijest — funkcija tijela,
kako je to uvijek držala medicina, onda, da bi se izliječila svijest, također
treba utjecati na tijelo. I kada liječnik vidi, kako oboljeli od shizofrenije
biva izliječen nakon komunikacije sa svećenikom i nakon mnogobrojnih
molitvi, on to ne može razumjeti, i vrlo mu je teško tako što shvatiti, zato
jer je s točke gledišta službene medicine to nemoguće.
Međutim, mehanički pristup je dugo vremena davao dobre rezultate
i prilično puno je učinio za razvoj suvremene medicine. Tijelo, duh i
duša povezani su isto tako kao što su povezani materija, prostor i vri­
jeme. Utječući na tijelo, mi neizbježno utječemo na svijest i emocije čo­
vjeka. Ali kada mehanički pristup držimo kao jedino mogući, onda se
prirodne mogućnosti stvarnog izlječenja gube, te pomažeći tijelu može­
mo naškoditi duši čovjeka. Treba jednostavno shvatiti, da je suvremena
medicina — jednostavno tek dio onih spoznaja o čovjeku kojima ras­
polažemo. Njom se može i treba služiti, ali ne i apsolutizirati. Tim više,
što se sve jasnije vidi odmak od mehaničkog i zastarjelog doživljavanja
takvog fenomena, kao što je čovjek.
Medicina razumije da treba istodobno liječiti i tijelo i dušu. Liječnici
su prvi primijetili, da izliječivši jedan organ oni dovode bolest na drugi.
Zamjećivanje takve povezanosti dovelo je do pojma sniženog imuniteta
kao općeg uzroka oboljenja. Ako je imunitet snižen onda endokrini su­
stav loše funkcionira i uvijek će neki organ oboljevati. I kada izliječimo
jedan organ, oboljet će drugi. Došlo je do potrebe da se pojam imuniteta
poveže s emocijama i karakterom čovjeka. Pojavila se takva znanost, po-
58
put psihoterapije, za koju je liječenje oboljenja u prvom redu povezano s
utjecajem na emocije čovjeka, a ne na tijelo. Sve u svemu, suvremena se
medicina dovoljno uspješno razvija u smjeru razumijevanja i spoznaje
onoga, što je to čovjek, dotičući na tom putu sve više filozofiju i religiju.
Tom procesu pomaže situacija koja je stvorena u svijetu. Lijekova i liječ­
nika sve je više, a zdravlja sve manje. To nije krah suvremene medicine,
to je krah mehaničkog pristupa, kraj njegove apsolutizacije. Farmako­
loške firme sve više podsjećaju na gangsterske sindikate. Lijekovi su sve
skuplji, a njihova djelotvornost sve površnija. Sve češće nastaju kompli­
kacije, a njihove posljedice sve opsežnije i teže. To je kriza suvremene
medicine, koja će, mislim, u dogledno vrijeme postati zalog budućeg
razvoja zdravstva.
— Često kad popijem kavu osjećam kako se jako mijenjam. I samo
onda mogu raditi, stvarati, donositi odluke. Bez kave mi na poslu sve
smeta, stalno u nešto sumnjam, nemam velike želje za radom. Kako,
po Vašem mišljenju, stimulansi, poput kave, utječu na strukture po­
lja? Koliko je štetna takva ovisnost?
— Alkohol, cigarete, kava, narkotici potiču izbacivanje tanke energi­
je. Shema dopinga: ako čovjek izbacuje energiju većinom pod utjecajem
stimulanasa, onda organizam postupno slabi. Energija ne izvire više iz
ljubavi u duši, nego se pod utjecajem stimulansa troši iz strateških zaliha.
Dakle, uporaba takvih sredstava opustošuje glavne zalihe i može dovesti
do bolesti i pojačanja opće ovisnosti. Mislim daje posebno štetno uzima­
ti stimulanse na proljeće, jer se u našoj podsvijesti osjećaj ljubavi aktivira
U proljeće, daje nam novu energiju i priključuje na tanke razine.
— Supruga i ja polazimo školu parapsihologije i okultnih znanja.
Tamo se jednostavno daju fenomenalna znanja, no postoji jedno ali:
većina učenika gube mogućnost imanja djece. Kako se od toga zaštiti­
ti i s čim je to povezano?
— Otvaranje trećeg oka, vidovitost u prostoru i vremenu, otvaranje
sposobnosti — sve je to povezano s pronicanjem u tanke razine. Na što
tanju razinu izlazimo, to moramo održavati veću razinu odricanja od
59
ljudske sreće. Takve mogućnosti daje ljubav prema Bogu. Ako je nedo­
staje, neophodan je raskid sa svim vrstama vezanosti. Materijalna razina
— je hrana, novac, posao. Duhovna razina — su društvene veze, komu­
nikacije. Osjećajna razina — je seks, djeca, obitelj. Budući da osjećajna
razina leži u temelju materijalne i duhovne sreće, da bi preživio, čovjek,
koji proniče u tanke razine, mora u prvom redu izgubiti, zanemariti svoj
osjećajni aspekt. Zato je u svim mističkim školama jedan od glavnih
uvjeta upisa — odsutnost obitelji, djece, seksa. Nedavno sam konzultirao
jednu ženu koja je rekla:
— Znate, počela sam pohađati tečaj meditacije. I nakon mjesec
dana, tijekom meditacije sam odjednom osjetila nevjerojatnu ljubav
prema cijelom svijetu, potpuno sjedinjenje s njim. Kao da su svi ljudi
postali moja biska rodbina. Taj me osjećaj toliko preplavio da sam se
ćutila kao najsretnija od smrtnika. A nakon dva dana nešto se strašno
počelo događati mojoj kćeri. Prisiljena sam je bila smjestiti u psihi­
jatrijsku kliniku, gdje je provela dva mjeseca, i tek je nedavno izašla.
Zar je to povezano s mojim stanjem?
— Naravno, povezano je — odgovorio sam. — Kada čovjek dobiva
puno više novca, negoli je zaradio, to ga ubija. Sreća ubija sporo i nepri­
mjetno. Svi znaju, da nezarađeni novac čovjeka dovodi do razvrata. I
oni koji streme, ne zarađujući, dobiti priličnu količinu novca, na primjer,
dobiti u kockarnici, ili prevariti, ili ukrasti — ti ljudi su, u načelu, već
bolesni. Vi ste doživjeli visoko osjećajnu nasladu, koja nije bila osigurana
dovoljnom količinom ljubavi prema Bogu, i zbog toga ste mogli izgubiti
kćer. Da bi ste proživjeli takve osjećaje, neophodno je izbacivanje ogro­
mne energije, ali vi je nemate. Zato ste je uzeli od svoga djeteta.
Nedavno su mi ispričali priču o jednoj ženi, koja je jako željela dobiti
stan. Negdje je pročitala, da Bog uvijek čuje naše molitve, i ako se vrlo
usrdno molite i molite, onda se uvijek može dobiti ono što se želi. Ona se
molila dvije godine, neprestano moleći za stan. Okolnosti su se posložile
tako, da je uspjela kupiti stan, a nakon mjesec dana je joj je poginuo sin.
Znači, ako nam Bog nešto ne daje, onda nema svrhe zavidjeti drugima
ili biti utučen. Ne treba sanjati o stanu, već o ljubavi u duši. I u prvome
60
redu dovoditi u red svoju dušu. Ako nam nedostaje energije za dobar,
veliki stan, skupi auto i račun u banci, onda kada to dobijemo, tu ćemo
energiju uzimati od svoje duše ili od svoje djece, rušeći njihovu sudbinu,
zdravlje, psihu i karakter.
Često mi postavljaju pitanje: zašto je u Rusiji uz nevjerojatna prirod­
na bogatstva tako nizak životni standard? Zašto Rusija zauzima jedno od
prvih mjesta po korupciji, to jest po podmićivanju i krađi? U prošloj go­
dini za čitavo zrakoplovstvo u državi je bilo izdvojeno samo 100 milijuna
dolara. Školama i učiteljima, to jest svojoj budućnosti, bijedne mrvice.
Deseci, ako ne i stotine milijardi izvlači se iz ekonomije putem krađa i
neplaćanja poreza. Bio sam vrlo začuđen, kada sam prije dvije godine za
susreta predsjednika Rusije s vlasnicima plinskih tvrtki, čuo da je iznos
neuplaćenog poreza u proračun, veći od samog državnog proračuna.
Ova zemlja usporeno izumire, ubijajući svoju budućnost, svoju zna­
nost, kulturu, svoj moral. I sve to pored golemog protoka novca, koji
je prisvojila šačica bogatih i besprincipjelnih ljudi. Najjednostavnije je
okriviti ih za sve naše nedaće. Ali ako prihvatite da se takva situacija
nije dogodila slučajno, dosta brzo dolazimo do uzroka. Baš je bogatstvo
Rusije pojačalo potrošačko ponašanje u cijeloj državi. Nezarađena blaga
su ispražnjavala duše. S obzirom na takvu situaciju, razvoj religiozne svi­
jesti išao je sporo i površinski. Meni u biti izgleda, da Rusija nikad nije
bila kršćanska. Da bi se bilo kršćanin, treba u prvom redu ispunjavati
zapovijedi, koje pomažu proživjeti ljubav prema Bogu, i očistiti dušu. Ne
krasti, ne zavidjeti, ne ubijati, ne zlo govoriti, ne se priklanjati novcu i
pohoti — to su zapovijedi judaizma. Još ne govorim o zapovjedima Kri­
stovim, u kojima su altruizam, spremnost davati energiju, briga, pomoć,
usredotočenje na ljubav, puno veći nego u drugim religijama. A u XIX.
stoljeću u Rusiji su se pojavili teroristi, socijalisti i drugi njima podobni,
čija je filozofija isključivala pojmove ljubavi i morala, na koje društvo nije
nikako odreagiralo, te i nije moglo donijeti pravilan zaključak.
Sjećam se svog čuđenja, kada sam u knjizi F. Engelsa "Dijalektika
prirode" pročitao sljedeću frazu: "Kada govorimo o klasnim interesima
proletarijata, ne može biti riječi o moralu i savjesti." Prisjećam se stihova
ruskog pjesnika Njekrasova, također čovjeka pošemerene savjesti: "Idi i
zapamti: djelo je vječno, kada pod njim struji krv." Pjesnik s nasladom
61
priča u svojim stihovima, kako su seljaci zakopali živog Nijemca, koji ih
je podučavao radu. Sjećam se fraze Makara Naguljnoga iz Šolohovljevog
romana "Uzorana ledina": "Ja bi radi svjetske revolucije, stavio u vrstu
stotinu baba i djece, i sve ih pokosio iz strojnice." Amoralnost i nesa­
vjesnost — i jest isticanje prioriteta materijalnih i duhovnih vrijednosti
iznad ljubavi. I u kakvom god omotu da ih se servira — je li to svijetla
budućnost cijelog čovječanstva na račun krvi i ubijanja neistomišljenika, kao kod komunista, je li to osobna sreća i blagostanje na račun raz­
gradnje vlastite države, kao kod suvremenih oligarha, jesu li to najviši i
najljepši osjećaji, doživljeni tijekom meditacije — sve to ubija dušu, a u
konačnici i tijelo. Isto tako, ako se čovjek nije naučio voljeti i nije osjetio
stvarne nadmoći Božanskog nad svim drugim oblicima ljudske sreće.
— Poštovani Sergeju Nikolajeviču! Imam 28 godina, udana sam,
volim supruga i on voli mene, ali ne želim imati djecu, osjećam odboj­
nost prema djeci. Razumijem da to nije normalno. Što da radim?
— Djeca su simbol produljenja života, obitelji, odnosa, seksa. Sto je
žena jače vezana za obiteljsku sreću, to se više u njezinoj podsvijesti na­
kupljaju emocije ljubomore, ljutnje, potištenosti. Sve se to prenosi na dje­
cu, koja pojačavaju podsvijesno usmjerenje roditelja. Kada žena osjeća,
da su duše djece disharmonične, ona podsvijesno razumije da pojava
djece na svijet podrazumijeva čišćenje. I što ograničenije izgledaju duše
djece, to je bolnije takvo čišćenje. Bolesti, nesreće, ljutnja sa strane su­
pruga, nevjera, izdaja, rastava — sve to može prethoditi začeću, pratiti
trudnoću ili se pojaviti nakon rođenja djeteta. I ako žena osjeća da neće
izdržati i ne prihvaća takvo čišćenje, a to znači, da praktički nema šanse
imati zdravu djecu, i želja za imanje djece kod nje nestaje.
Odlučiti se, imati ili ne imati djecu, može samo sam čovjek. Dje­
ca, briga o njima, ljubav prema njima — je ogromna sreća. Za nju treba
platiti i bolima, i gubicima, i poniženjima, ako duši nedostaje ljubavi.
Odsutnost djece pomaže umanjiti količinu kušnji i odgoditi ih. Ali duši
je svejedno nužno čišćenje. I ono će se svejedno dogoditi. Ako se nema
želje za djecom, onda, vjerojatno, ne treba žuriti s tim, ali je hitno po­
trebno povesti brigu o svojoj duši. Ako se ne razvijamo, degradiramo. I
to, kakvima vidimo sebe, može se jako razlikovati od toga, kako stvarno
62
izgleda naša duša. A naše se zdravlje i naša sudbina baš ravnaju po ono­
me što se nalazi u dubini naše duše, to jest u našoj podsvijesti.
Nedavno sam u popularnim novinama pročitao stvarnu priču o dvi­
je međusobno zaljubljene osobe. Slične mi priče pripovijedaju skoro na
svakom prijamu. Ali u ovom članku nije opisano samo nekoliko epizoda,
nego životna priča. Dopustit ću si izložiti je na ovim stranicama.
TAKO JE ČUDNA LJUBAV
Prije tog trenutka, kada mi se "posrećilo" uroniti u novinarstvo,
spisi kaznenih postupaka i uz njih priloženi rezultati sudskih vješta­
čenja služili su mi kao jedinstveni izvor nadahnuća. Dvadeset i dvije
godine sam odradio u područnom tužiteljstvu, kada mi je jedan moj
prijatelj novinar za čašom pive preporučio da mi proživljeno iskustvo
zabilježi na papir. Od toga je sve krenulo...
Ono, što sada hoću ponuditi vašoj pozornosti, nije potpuno karak­
teristično za moju stvaralačku djelatnost, ali su me zamolili prijatelji,
a zar prijatelje možeš odbiti?! A zašto su me zamolili? Priča je, gotovo,
nevjerojatna, premda u njoj nema ni jedne izmišljene riječi. A protagonostica je žena mnogima poznata. Ali neću objavljivati njezino pravo
ime.
Lena Sidihina je stigla iz dalekog sjevernog sela da bi se upisala na
fakultet. Nije bila samo lijepa, nego i snažna osobnost i već su joj na pr­
voj godini pravo zlorječive fakultetske tračarice dale nadimak "Vassa
Željeznova," aludirajući na istoimenu vlastoljubivu gospođu iz klasič­
ne književnosti devetnaestog stoljeća. Tražitelja ruke i srca kod Lene
je bilo više nego dovoljno, ali svoju naklonost nije dala nijednome od
perspektivnih ljepotana — svojih kolega. Ali nakon dvije godine ipak
se udala. Njezin izabranik je bio veseli dečko — geolog Sergej, koji je
odmah nakon svadbe otišao, tako reći, na polje, gdje je ostao tri godine,
a za čitavo to vrijeme ženi nije poslao ni novčića.
Da, zaboravio sam spomenuti, da je ona ostala trudna. Evo, to je
"slatka" priča! Prva bračna noć i... — možete i sami shvatiti. Da, ali do­
gađa se svašta. Odgovorno tvrdim kao bivši vještak. Katkad život može
napraviti takav salto, da ne možeš povjerovati. Baš zbog toga neću svo­
je pripovijedanje ukrašavati detaljima, a pokušat ću ispričati priču što
63
je moguće suše. I činjenice će biti sasvim dovoljne. Samo čitajte sve po
redu, ne preskakujte i ne zavirujte na kraj.
Otac je prvi put vidio svog sina, jer je to bio dječak, i isto Sergej,
kada je malome već bilo tri godine. Geolog je ostao kod kuće negdje
tjedan dana i ponovno otišao.
A nakon devet mjeseci Lena je opet rodila, ali sad curicu, Aljočku,
koju je tata poljubio tek nakon godinu dana. Poljubio je i rekao ženi da
voli drugu ženu, da ne želi samoga sebe varati i da hoće otputovati kod
voljene u njezin rodni grad Kašin, no da nema sredstava, budući da su
ga u vlaku opljačkali.
Lena nije pred njim zaplakala, niti mu se bacala pod noge i ucjenji­
vala ga s djecom, nego mu je dala novca koliko je tražio. I on je otišao.
Na pola godine. Potom se vratio s riječima, daje svjestan svoje tragične
pogrješke i moli za oprost.
Nakon tjedan dana, njegovim tragom došla je njegova nedavno vo­
ljena po imenu Olga. Bila je sasvim mlada, skoro curica. Bludni muž
se od nje skrivao, a Lena je lagala, po njegovoj molbi, da je otišao na
redovnu ekspediciju.
U noći prije 8. marta, vračajući se kući s posla, Lena je našla Olgu
obješenu na rešetkama stubišta, točno pored svog stana. Lena se u tre­
nutku snašla, izvadila nesretnu iz petlji, odnijela je u stan i nazvala hit­
nu službu. Hitna nije dolazila sat vremena, a za to vrijeme Olga je došla
k sebi i rasplakala se na koljenima svoje spasiteljice.
Pretpostavite, kako su se dalje razvijali događaji!.. Nikada nećete
pogoditi. Lena je kod sebe zadržala ljubavnicu svoga muža sve dok se
nije potpuno oporavila, a sama je na taj rok uzela godišnji, da bi se
mogla brinuti o nesretnici.
Muž je, razumljiva stvar, bio bijesan i skrivao se kod svog prijatelja
s faksa. A Olga se brzo oporavila i otišla kući. Ali muž se nije vratio,
zato što je njegovo "veliko srce" ponovno porazio veliki i vrlo nježan
osjećj prema sestri spomenutog prijatelja, te je s njom otputovao u Tur­
sku na odmor: prema moru, cvijeću, romantici!
Ovaj put je nova ljubav trajala šest godina. Kod Lene su za to vrije­
me rasla djeca, sama je završila Akademiju za upravljanje, dobila drugu
visoku stručnu spremu, i zauzela solidan položaj u poglavarstvu jed­
nog velikog povolškog grada. Eto, takva je osoba bila ta Lena.
Jednog lijepog ljetnog dana muž joj se pokajnički vratio, i ona ga je
opet primila. Bio je tih, zamišljen i kritičan prema sebi. Vrlo kritičan!
64
Vrijeđao je sebe ružnim riječima. Nazivao se neuspješnim. Kratko re­
čeno, u Leninu je kuću došla nova nesreća — Sergej je počeo piti. I to
ozbiljno. A kako drugačije — na poslu mu nije išlo: pa, bio je previše
vjetropirast čovjek. Lena gaje stalno vadila iz nekih "veselih" društava,
vodila ga kod lječnika. Sve beskorisno. Trajalo je to dvije godine. Malo
pomalo, počeo ju je tuči.
Jedne večeri mlađi Sergej nije izdržao: uzeo je lovačku pušku, ušao
u kuhinju i naciljao na oca, koji je pio votku s "novim prijateljem do
groba."
Lena, budući da je bila blizu, bacila se prema njima i svojim je tije­
lom uspjela obraniti muža. Njoj je metak probio plućno krilo i povri­
jedio kralježnicu.
Policija je konstatirala nepažljivo rukovanje oružjem. Tako je za­
molila sama Lena. Sina nisu zatvorili. Ali Lena je ostala prikovana za
krevet: potpuno paralizirana.
I onda se dogodilo čudo — njezin do tada bezvrijedan muž, je li
zbog proživljenog šoka, je li zbog nekog drugog razloga, preporodio se.
Počeo se skrbiti o njoj, kao i o djeci, usput radeći kod kuće. Pri čemu
je radio, kao rob, i po noći. Slikao minijaturne portrete supruga bogate
gospode i upravnih čelnika — za radne stolove u uredima rukovodio­
ca.
Mjesni Prirodoslovni muzej čak mu je naručio nekoliko slika. U
Moskvi su održane tri izložbe. Uvijek je odlično crtao, i davno, pri­
je upisa na Geološki fakultet, namjeravao je upisati Surikovsku školu
umjetnosti, ali je njegov otac odlučio na svoj način — sam je bio geolog.
I eto, u ekstremnoj situaciji prije "zakopani" talent Sergeja - starijeg,
procvjetao je raskošnim cvijetom.
Korak po korak; uskoro je kupio kuću izvan grada i preselio tamo
svoju bolesnu ženu. Potom je kupio "Volgu" i suprugu vozio na sva,
barem malo poznata, mjesta u državi. A na Jalti, na goru Aj-Petri čak
ju je po turističkoj stazi nosio vlastitim rukama, bez ikakvih žičara, da,
kako je govorio, "sve bude stvarno." "Volim te. I ti si moj najdragocje­
niji teret" — rekao je tada svojoj ženi Sergej.
A još za par godina; već u razdoblju totalne "kapitalizacije," skupio
je novac i poveo ženu u jednu jako skupu kliniku u inozemstvu, gdje
se nakon dvije složene operacije osovila na vlastite noge. Inozemni li­
ječnici su bili začuđeni nevjerojatnom nježnošću i odanošću "tog Rusa"
prema svojoj oboljeloj ženi.
65
Dvadeset i četiri dana nakon operacije odmarali su se u hotelu u
planinama, svaku večer provodili u maloj kavani pokraj jezera i, kažu,
da su čak plesali, premda su liječnici Leni zabranili bilo kakav napor. A
zatim se sretan par vratio u domovinu.
Na parkingu aerodroma Sergej je uzeo svoj automobil i krenuli su
kući. Na autoputu prije željezničkog prijelaza "podrezao" ih džip i nji­
hov je auto svom brzinom udario u stablo. Sergej je poginuo odmah.
Lena je poživjela samo jedan dan. Prije smrti je na trenutak došla k
svijesti, prve njezine riječi su bile pitanje: "Što je sa Sergejem?"
Kada su joj priopćili vijest o smrti, uzdahnula je: "Onda je to sve" —
i zatvorila oči. Sada zauvijek.
F. Zimjatin
Mnogima ova priča izgleda nelogična i neobjašnjiva. Ali je se može
objasniti s nekoliko rečenica. U suvremenom svijetu, koji se klanja pred
materijalnim, duhovnim i osjećajnim blagom, osiromašuje se ljubav. Si­
tuacija je bliska graničnoj. Da bismo preživjeli, razina stremljenja prema
ljubavi i prema Bogu mora biti za jednu potenciju viša. Ako toga nema,
sreća, na koju se troši ljubav i energija, počinje ubijati. Što je žena ljepša,
što je pametnija, što su njezina volja i karakter snažniji, što je viša njezina
osjetljivost i što više ima novca, popularnosti ili vlasti, to će manje šanse
imati da rodi zdravo dijete. Jer će unutarnje biti još agresivnija. I onda
ili umiru njezina djeca, ili je muž vara, pije, ostavlja, okrutno se ponaša
prema njoj. Ako se ženi dogodi nesreća ili bolest, onda se njezina agresija
može zaustaviti i muškarac je bez straha može voljeti. Ali ako ona ozdra­
vi, u podsvijesti proradi koncentracija na ljudsku sreću, kao detonator, i
iz podsvijesti eksplozijom izleti agresija, koju ona čak i nije pretpostav­
ljala. Može nastati potpuni raspad sudbine. Može nastati teško oboljenje
i pogibelj djece, žene i njezinog muža. Duša se može patološki raspadati.
To je najopasnije, premda se na početku izvana ništa ne vidi, jer pored
toga relativno zdravlje i blagostanje još neko vrijeme ostaju sačuvani. I
često, da bi se spasila ljubav u duši, dolazi smrt. Ali ljubav ostaje.
Na prijamu mi je pacijentica ispričala vlastitu priču.
— Bila sam udana nekoliko godina, i imala sam prekrasan i topao
odnos sa suprugom, ali djecu nismo imali. No, ja sam htjela imati dijete.
66
Počela sam se moliti i odjednom mi je, kao neki glas govorio: "Uskoro
ćeš dobiti dijete." Jako sam se obradovala. Sutradan mi je muž rekao da
me ostavlja, ništa mi nije objasnio, otišao je bez odgađanja. Brzi razvod
— i ostajem sama. Nakon nekog vremena idem ulicom i odjednom mi
zazvuči isti glas, kažući mi: "Pogledaj, pred tobom je otac tvoga budu­
ćeg djeteta". Podignem pogled i vidim apsolutno nepoznatog muškarca,
prema kojem nemam nikakvih osjećaja. Prvo što uradih jest da se okre­
nem i odlazim. I da što brže zaboravim tu nebuloznu priču, drugi dan
uzimam turistički aranžman i odlazim na odmor. U zračnoj luci mog
odredišta uzimam taksi i idem u hotel. Izlazim iz auta, a neki mi muš­
karac daje ruku. Podižem pogled i prepoznajem onog čovjeka od kojeg
sam pobjegla. Upoznajemo se i ja kao u polusnu: sve loše razumijem i ne
mogu upravljati sama sobom. Navečer me on odvodi u svoju hotelsku
sobu i ja ostajem tamo. Ujutro skupljam svoje stvari i istog danu odlazim
natrag. Tog čovjeka nisam više vidjela. A nakon mjesec i pol osjetila sam
da sam trudna. Pri čemu se trudnoća razvijala normalno, bez ikakvih
komplikacija. Polako sam došla sebi i počela se privikavati na svoju sre­
ću. Ali tijekom poroda dijete je umrlo. To su mi priopćili liječnici. Nisam
to mogla podnijeti. Liječnici su mi pokušavali pomoći, ali sam osjećala
da umirem. Pomoć lječnika nije ničim rezultirala. Umrla sam. Kada su
liječnici shvatili da me nema smisla spašavati, priključili su dijete i po­
kušali ga oživjeti. Čudesno, ali ono je oživjelo i počelo plakati. Kada su
liječnici s njim prolazili pokraj mene, dijete je zaplakalo. U tom trenutku
sam i ja oživjela. A nakon nekog vremena su nas pustili iz rodilišta.
— Imam jedno pitanje za vas — rekla je žena. — Sa zdravljem nema­
mo problema ni ja, ni moje dijete. Nakon njegovog rođenja prošlo je već
puno godina, dječak se ne žali na ništa. Ali u meni je ostao neki nemir.
Biste li mogli pogledati njegovo polje?
— Njegovo polje sja — odgovorio sam. — I pored njega, kao sjajna,
svjetlucava mrlja, nazočan je anđeo-čuvar. Vaši problemi su zavijeni,
kao da su zapakirani u polje, ali mu mogu još donijeti velike nedaće, bez
obzira na harmoniju i zaštitu. No njegova je duša već prije začeća bila do­
voljno čista i ispunjena ljubavlju. U današnje doba kod većine žena ljubav
se pretvorila u vezanost, i takvo se harmonično dijete ne bi moglo roditi,
budući da se polje majke i polje djeteta mora barem približno poklapati.
67
Dapače, nije toliko u pitanju polje, koliko njegova glavna struktura —
usmjerenje. Očito je nedostajalo Vaše usmjerenje na ljubav prema Bogu.
Zbog toga Vas je s jedne strane poduprlo, upozorivši Vas prije, a s dru­
ge strane, na početku razrušilo privrženost, želje, sudbinu i u konačnici
život. I to što ste oboje prošli kroz smrt, bilo je, vjerojatno, jedinstvena
šansa dobiti porciju ljubavi koja nedostaje, ljubav koju niste mogli pri­
hvatiti zbog vezanosti za život. Kod Vašeg dječaka je vrlo visoka razina
sposobnosti. Ali ne žurite se s njegovim razvojem, jer ćete umrijeti ili Vi,
ili on. Prvo ga naučite moljenju, voljenju, opraštanju, radovanju i brizi za
druge. Ne prisiljavajte ga da se razvija, niti mu smetajte u tome. Onda će
sve biti dobro.
Prisjećam se druge priče, malo tužnije. Konzultirao sam preko te­
lefona. Pod brojem tri je išla žena, koja je imala ozbiljan problem. Nje­
zin nevjenčani suprug je inzistirao na pobačaju. Prethodna informacija,
koju sam saznao prije našeg kontakta, bila je pomalo čudna.
Nevjenčani muž ju je bezumno volio i vodio o njoj brigu bolje, nego
većina službenih supruga. Rodila mu je dijete. Muž je bio sretan. Dijete
je bilo prekrasno i zdravo. Prošlo je nekoliko godina, i kod djeteta je bilo
sve u redu. Njezin odnos s mužem je izvanredan. Zatrudnjela je po dru­
gi put. I odjednom se muž promijenio do neprepoznatljivosti. Počeo je
inzistirati na pobačaju. Ona je odbijala. Onda joj je muž priopćio, da ako
rodi, da će onda ubiti ili nju, ili sebe. Bila je potpuno u očaju i odlučila se
obratiti meni. I, evo, preko telefona čujem njezin glas.
— Čuo sam, da ste htjeli napraviti abortus? — pitam ja.
— Nisam htjela — ispravlja me ona — ali učinila sam to.
— Zašto ste onda odlučile doći na prijam? — znatiželjno pitam.
— Htjela bih shvatiti, što se ipak dogodilo.
— Dobro — kažem ja — krenimo po redu. Zašto ste ipak napravili
abortus, što vas je potaklo?
— Kod moje je majke nedavno došao jedan čovjek — rekla je. Zatim
je uslijedila stanka. Vjerojatno se pokušavala sabrati. — On je učenik. Na
Kavkazu u planinama živi jedan svetac. Znao je moju majku. Od njiho­
vog zadnjeg susreta prošlo je puno godina. Nije mu nitko davao nikakve
obavijesti o moj majci i meni. I tako je, nedavno mojoj majci poslao svog
učenika. Preko njega je priopćio sljedeće: "Vaša kći je trudna, ne smije ro-
68
diti to dijete, pobačaj je nužan. Ako ga ne napravi, u zadnjim mjesecima
trudnoće bit će paralizirana. I to će biti tek početak ostalih nesreća." Eto
tako — nastavila je ona — nije bilo daljnjih objašnenja. Situacija je jako
zagonetna, nitko mi je ne može objasniti. Zato sam se obratila vama.
Pregledavam polje umrlog djeteta i sve mi postaje jasno.
— Idemo po redu — kažem. — Razina osjećajnosti kod vas je vrlo
visoka. Najvjerojatnije ste lijepa žena, energična, uvjerena u sebe i izni­
mna u svakom pogledu. Razmjeri osjećajnog plana kod vas su puno veći
negoli Božanska ljubav. Zbog toga su kod vas šanse da prvo dijete rodite
zdravo bile male. Ali činjenica, da uz vašu ljepotu i iznimnost niste bili
u službenom braku, za vas je bilo veliko ponižavanje. Osim toga, vaš
nevjenčani muž je imao još jednu ženu. Sve je to trebalo zbog spašavanja
djeteta.
— Da, to je istina — potvrđuje ona.
— Postojanje ljubavnice ponižavalo vas je dvostruko. Kod vas je jako
razvijen intelekt, svijest. Zato nije bilo dovoljno samo ponižavanje osje­
ćaja. Morale su se zbivati situacije, koje su povezane s ponižavanjem ta­
kvih kategorija poput poštenja, idealizma, duhovnosti.
Ona potvrđuje.
— I sve ste to prihvatili i sačuvali ljubav — nastavljam. — To se odmah
vidi, kad se gleda vaše prvo dijete — tu je sve dobro. Ali kad ste zatrudnjeli s drugim djetetom, situacija je postala potpuno drugačija. Odsutnost
službenog braka više vam nije bilo ponižavanje, na to ste navikli. Počeli
ste mirno reagirati na mogućnost pojave druge žene. Muž je vodio brigu
o vama, osiguravajući komfor i stabilnost. Dijete koje se pojavilo — to je
eksplozija sreće u vašoj podsvijesti. I ako nema neprekidnog usmjerenja
prema Bogu i težnje za dovođenjem svoje duše u red, onda vas obiteljska
sreća, čak ako i nije potpuna, temeljito uranja u ljudsku sreću i veže za
nju. Vi imate vrlo jaku energetiku, i pogrješke, nezamjetljive kod druge
žene, ubojite su u vašoj izvedbi.
Često mi postavljaju pitanje: "Zašto su u Sovjetskom Savezu ubijali
muškarce?" Najpametnije, najveće umove u znanosti, umjetnosti, eko­
nomici, bez milosti su ih uništavali. A objašnjenje je jednostavno. Soto­
nizam — to je genijalnost bez ljubavi. Kada se društvo odriče ljubavi i
morala, klanjajući se blagostanju, životu, željama, takvo društvo umire.
69
I što je talantiraniji vođa takvog društva, tim će se brže njegov talent,
sposobnost, volja i energija uz odsutnost ljubavi prema Bogu, urušavati,
deformirati njegovu dušu i zagađivati auru i budućnost tog društva.
— Eto tako, drugo dijete — nastavljam — imalo je katastrofalan omjer
u korist ljudske svijesti, volje i želja. I što je majka takvog djeteta talentiranija, što više ima preostalih zaliha ljubavi i energije, to će ono dulje
živjeti, realizirajući program uništavanja Božanske ljubavi radi klanjanja
pred ljudskom srećom. Vama se posrećilo — govorim — što ste priopćili
ovu informaciju. Možda se posrećilo i meni. Budući da je meni život —
sveti pojam, ne bih Vam mogao savjetovati napraviti abortus. I onda za
sačuvani život djeteta, moguće je da bih ja platio vlastitom smrću. U naj­
boljem slučaju, ako biste se počeli moliti, dogodio bi se spontani pobačaj.
Ali možemo nastaviti — obraćam se ženi. — Svi ćemo kad-tad doći do
Boga. I svaka će duša prije ili kasnije biti čista. Zato svakoj duši treba po­
magati u postizanju Božanskog. Duša Vašeg nerođenog djeteta sada pati.
Uništeni ju je život u nekoj mjeri očistio. Tim patnjama se može pomoći,
ali ne njihovim prekidom nego usmjerenjem prema ljubavi i Bogu. Za
dijete se ne smijete moliti. Vi ga nećete izvući. Ali ono je svejedno u kon­
taktu s Vama, i zato, pomažući svojoj duši, pomažete i njemu. Mi odgo­
varamo za svaku nesavršenu-dušu povezanu s nama. I ako ne spašavamo
nju, onda je utapamo, sa svima postojećima posljedicama. Znači, koliko
ćete intenzivno sada raditi na sebi, toliko ćete preko sebe pomoći svima.
Žena se oprašta i spušta slušalicu. A ja, ne znam zašto, prisjećam se
svoje prve konzultacije preko telefona.
To je bilo prije deset godina u New Yorku. A prije toga mi se dogodio
zanimljiv slučaj. Prijam kod mene je koštao 100 dolara, 50 dolara sam
davao tvrtki koja me pozvala, a 50 dolara je išlo meni. Tada sam mogao
zaraditi nekoliko tisuća dolara za mjesec dana — za mene je to bio golem
novac. Kada sam odlazio u New York, supruga je prikupila zadnji novac
i kupila mi kožnu jaknu, kako bih solidno izgledao. A preostalih 100
dolara dala mi je za slučaj da me u New Yorku nitko ne dočeka.
Evo, ja sam u zračnoj luci Kennedv. Hodam, pokušavajući se opre­
dijeliti, tko me dočekuje, i nakon pola sata sav užasnut shvaćam, da po
mene nitko nije došao. Baš me u tom trenutku primijećuuje čovjek koji
me čekao. Ja sam u stvari izgledao vrlo nereprezentativno, te me nisu pre-
70
poznali. Konzultirao sam profesionalno, i svi su bili zadovoljni. U meni
se pojavila nada, da ću ipak za ovaj mjesec zaraditi par tisuća dolara.
A sada o pikantnoj situaciji. Nakon nekoliko dana prišla mi je direk­
torica tvrtke.
— Blizu New Yorka ima otok, tamo živi starica-milijunašica. Ona
želi prijam kod vas.
— Nema problema — odgovorio sam. — Stotinjak će dolara vjerojat­
no pronaći.
— Pronaći će ona više — blago je potvrdila moja šefica. — No treba
doći kod nje na otok, poslati će svoj helikopter.
Suglasno mašem rukom: starija je osoba, pa joj treba to omogućiti.
— Ali tu postoji jedan problemčić — precizirala je moja sugovornica.
— Trebat će tamo proboraviti 5-7 dana. Prehrana, smještaj, prijevoz —
sve na njezin račun, plus bonus.
— A što ja moram raditi sve te dane? — mrklo sam upitao.
— Ona je starija, usamljena osoba — nasmiješiš joj se, porazgovaraš,
posavjetuješ je.
— Ali to nije moja specijalnost — odgovorio sam. — Sto dolara i ja
primam staricu ovdje, u uredu.
Šefica me zapanjeno pogledala.
— Ona plaća 37 tisuća dolara, pri čemu ja na te novce ne računam.
Možeš si sve uzeti.
— Cijenim Vašu plemenitu gestu, ali odbijam.
Šefica je bila začuđena.
— Ne razumijem, zar Vi to ozbiljno?
— Sto dolara, i primam staricu u uredu.
Milijunašica se naljutila i na prijam nije došla. Ali ja sam malo odlutao. Naime, htio sam ispričati o prvoj konzultaciji preko telefona.
Bilo je ovako. Prošao je tjedan dana. I šefica mi je došla s prijedlo­
gom.
— Vidim kako naporno radite — rekla je. — Ti si sav zelen nakon pri­
jama. Naručila sam ti putovanje u Miami, putuješ s pratiteljem. Tjedan
dana se odmoraš, a poslije opet na posao.
71
— Neće ići — rekao sam. — Bit će mi dosadno, jer sam kolektivno
biće. Ili idemo svi zajedno, to jest svih nas osmero, ili ne idem uopće.
Videći njezinu nedoumicu, predložio sam:
— Slušaj, nadi klijenta, kako bih svima nama platio put i smještaj u
Miamiju, plus neka nadoda 4-5 somova meni za to, što ću se mučiti, le­
žeći na plaži pod južnim suncem.
U stvari, šalio sam se. Ali nakon nekoliko dana došla mi je šefica i
priopćila: klijent je spreman.
— Što, i platit će put cijeloj ekipi? — u čudu je pitam.
— Točno.
— I uručit će mi pet somova?
— Naravno.
Više od toga, nastavila je šefica, ako će biti stvarnog poboljšanja, obe­
ćana je isplata premije u iznosu od nekoliko tisuća dolara.
— Za početak nije loše, — rekao sam. — Kada krećemo?
— Za nekih tri dana. Moram organizirati karte za avion i rezervirati
hotel.
Ali za par dana šefica mi je opet došla.
— Oprosti, ali ta žena hoće biti sigurna, da si ti doista vidovnjak i
liječiš ljude.
— A kako će to ona provjeriti? — upitao sam.
— Hoće nazvati i razgovarati s tobom preko telefona. Nazvat će za sat
vremena.
— Dobro — rekao sam — čekat ćemo.
Telefon je zazvonio točno nakon sat vremena. Žena je govorila ruski.
— Što vama o sebi moram ispričati?
— Ne trebate ništa govoriti — odgovorio sam. — Meni je dovoljno
čuti vaš glas. Ja ću govoriti.
Nakon deset minuta razgovora, zahvalila se i spustila slušalicu. Proš­
lo je tri dana. Sreo sam šeficu i pitao, da li će biti putovanje u Miami.
— Žena je otkazala — odgovorila je.
— Nije je zadovoljila moja razina?
72
— Da. Rekla je: "Lazarevje samo čuo moj glas i rekao mije toliko, ko­
liko moj muž ne zna o meni nakon dvadeset godina zajedničkog života.
Jednostavno se bojim i odbijam doći na prijam.
Situacija je bila toliko čudna, jer se u njoj pojavljivao neki viši smisao.
Prolazilo vrijeme, i shvatio sam, u čemu je stvar. Nisam smio dobiti no­
vac koji nisam zaradio. To bi me ubilo kao vidovnjaka, a moguće i kao
čovjeka. Sudbina bi me i posije štitila od lakog novca. Istina je, u većini
slučajeva to sam izbjegavao, intuitivno osjećajući opasnost za dušu i život.
Zarađena sreća — to je sreća, osigurana ljubavlju i davanjem energije.
Ako neki rod ostvaruje program škrtosti, zavisti, ljubomore, pove­
ćane potrošnje, onda sreća koja je nahrupila može ubiti i dušu, i tijelo.
Meni se u životu posrećilo. Uvijek sam više gubio, nego dobivao. I moja
me sudbina učila ljubavi i opraštanju puno upornije, nego li iskustvu
zarađivanja novaca.
Sjećam se kako sam unazad trideset godina bio sam na skijanju. U
našem društvu je bila žena, koja je fantastično gatala po crtama ruke.
Pružio sam joj svoju ruku i nakon nekoliko minuta doživio šok. Ispričala
je o mom karakteru, o svim događanjima u mome životu — sve do deta­
lja, kao da je pored mene proživjela dugo godina.
— A kakva je moja budućnost, koliko djece ću imati? — pitao sam
znatiželjno.
— Nećeš imati djece — odgovorila je. — Njih nema na tvojoj ruci.
Osjetio sam da je djelomično u pravu. I možda je to bio prvi trzaj pre­
ma podsvjesnim promjenama, a znači, prema promjeni sudbine. Sada,
kada mi pacijenti pričaju, da se nakon prijama, i čak nakon čitanja mojih
knjiga, kod njih mijenja linija sudbine na ruci, ne čudim se. Sudbina se
doista mijenja. Jedino, što sam shvatio, da ja za to nisam kriv. Nemam
pravo mijenjati sudbinu. Imam pravo pomoći čovjeku, dovesti svoju
dušu u red. A sve ostalo se već riješava "gore".
— Kako Vi gledate na krštenje djece, jer to ipak u nekoj mjeri naru­
šava nedodirljivost volje čovjeka? Dijete još ne može izabrati, a umje­
sto njega su to već napravili drugi. Čak je i Isus Krist primio krštenje
tek kad je imao trideset godina.
73
— Kada dijete učimo hodati, jesti, govoriti, isto radimo izbor umjesto
njega. No, bez toga ono neće postati čovjek i neće preživjeti. Bit obreda
krštenja — je očuvanje ljubavi prema Bogu u momentu smrti, bolesti,
raspada i boli. I što prije dijete nauči voljeti, to će zdravija biti njegova
duša. A ako roditelji krštenje ne shvaćaju samo kao formalni obred, za
dijete će to biti još korisnije. Od pamtivijeka ljudi su pokušavali pronaći
mehanizam preobrazbe svoje duše i tijela radi potpunijeg i boljeg pozna­
vanja Svemira. Do današnjeg dana u mnogim afričkim plemenima se
provodi obred inicijacije, kada dječak postaje mladić. To je povezano s
prevladavanjem straha, bola, moguće smrti. Religija ne stvara svemirske
zakone, ona se samo priključuje na njih i pomaže ljudima upoznati ih.
— Imam rak dojke. Tijekom kompjuterske dijagnostike liječnik mi
je rekao, da je u mom DNK-kodu upisana informacija da su neki od
mojih predaka imali venerične bolesti, i ta je činjenica postala faktor
predispozicije za onkologiju. Kakva je, po Vašem mišljenju, poveza­
nost između veneričkih i onkoloških bolesti? Kako sada moram po­
stupati? Moliti se za cijeli svoj rod?
— Venerične bolesti se javljaju kod onih koji se previše ljute, ljubomor­
ni su, usredotočuju se na seks i na odnose u obitelji puno više od normal­
noga. Povećana prevrženost potiće oslabljivanje ljubavi, odnosno, visoki
stupanj agresiji i snižavanje imuniteta. Jednostavnije rečeno, osoba koja
ne može prevladati napetosti u seksualnoj sferi, ima predispozicije za
venerične i onkološke bolesti. Kada sam pregledavao žene s onkološkim
oboljenjima, u pravilu, na razini polja sam nailazio na temeljni uzrok: to
je bilo područje genitalija, baš se tamo događala prvotna deformacija. A
poslije je već mogao nastati rak dojke i drugih organa. Prvo potiskujemo
osjećaj ljubavi, te nastaje pad razine energije u glavnoj energetskoj zoni.
Čim narušavamo, to i boli. Vrijeđate li riječima voljenu osobu — može
nastati rak usnice, jezika ili zubnog mesa. Procjenjujete li, kritizirate li
neprestano — može biti hepatitis i rak jetre. Ako se neprekidno ljutite na
voljenu osobu, na sebe, na sudbinu — rak dojke. Ako ste raspaljeno, loše,
agresivno mislili o bližnjima — može nastati rak želuca. Kako je agresiv­
na emocija, tako je i bolest izazvana njom. Kada osoba ne voli svijet oko
sebe, mogu stradati pluća.
74
U tijeku predavanja navodio sam primjer. Kupili smo novi stan, no
tamo je spavaća soba bila dva puta manja negoli u prethodnom. Meni se
nije sviđala, nisam je volio. Neprihvaćanje je bilo toliko jako, da me je
nakon pet minuta boravka u toj sobi napadao stravičan kašalj i počinjao
sam se gušiti. To je jako nalikovalo astmatičkom napadu. Bio sam za­
čuđen, koliko se brzo neprihvaćanje situacije odrazilo na moje zdravlje.
Ako osoba dugo ne prihvaća i ne voli situaciju, zaboravljujući na to, da
ona nije slučajna i dana Bogom, onda to može okončati upalom pluća, as­
tmom ili rakom pluća. Naime, tuberkuloza u zatvorima, mislim, izravno
je povezana s neprihvaćanjem situacije i svoje sudbine. Svaka emotivna
agresija prije ili kasnije se okreće protiv svoga izvora.
Program samouništavanja u pravilu udara u glavu, crijeva, po koži
ili mokraćno-genitalnom sustavu. To se događa ako se program odvija
eksplozivno i brzo. A ako se on nakuplja polako i sporo, onda nastaje
snižavanje energetike organizma, rušenje njegovog imuniteta. A potom,
prvo strada najslabije mjesto.
U zadnje doba takve bolesti poput klamidije, trihinoza, puno je teže
liječiti, nego sifilis i gonoreju. Oni u nekoj mjeri povezuju program sa­
mouništavanja i zato se ne mogu izliječiti. Ako ih se ipak uspije izliječiti,
onda se jedna bolest zamjenjuje drugom, još težom. Nakon venerične
bolesti počinje onkološka. To je liječnicima dopustilo iznijeti hipotezu
da se u klamidiji stanice mogu pretvarati stanice raka i obrnuto. U stva­
ri, uzrok onkoloških oboljenja — je neumljenje prihvaćanja traumatične
situacije, neprekidan unutarnji prosvjed protiv nje. Unutarnji prosvjed
protiv bilo koje situacije — to je prosvjed protiv svoje sudbine i volje
Stvoritelja. I to, naravno, neće dovesti do nečega dobrog. Mi se često lju­
timo na situaciju koju sami stvaramo. Pojasniti ću.
Jednom sam pokušavao pomoći jednoj pacijentice. Govorila je, da je
njezin djed bio hiperseksualan i u već poštenim godinama mislio je samo
na seks. Njezin osobni život nije baš uspio. S jedne strane, isto tako jaka
koncentracija na seksualnost, a s druge — muž, koji ju je stalno varao i
nagrađivao spolnim bolestima. Na koncu se od njega rastala. Isti takvi
problemi nastali su kod njezinog sina. Raspad u osobnom životu i strast
prema automatima za igre. Koliko god se ona pokušavala boriti protiv te
pogubne strasti, ništa nije uspijevalo. Srdila se, osuđivala ga, prigovarala
75
mu. Tražila sve novije i novije načine utjecaja, ali ništa nije pomagalo.
Zatim se sin neočekivano razbolio, te se našao u bolničkoj sobi, gdje je
prije toga umro čovjek s istom dijagnozom. Onda se žena obratila meni i
molila me da joj spasim sina. Objašnjavao sam joj, kako nesuzdržavanje
od svojih seksualnih želja, rađa ovisnost o bilo kojim drugim željama.
Problemi u čovjekovoj seksualnoj sferi prebacuju se na vanjski plan. Je­
dan postaje radoholičar, drugog interesiraju igre za novac, treći počinje
piti alkohol, kod četvrtog se razvija patološka škrtost itd.
— Trebate svaku uvredu od strane muškarca primiti kao spašavanje
svog sina — objasnio sam joj. — Trebate promijeniti svoj odnos prema
seksu. On nije izvor užitka, on je jednostavno način reprodukcije djece.
Izvor užitka — je ljubav. Škrtac ga povezuje s novcem, ohol — sa svojim
previsokim mišljenjem o sebi i skoro ga svi povezuju sa seksom. Najveća
snaga u Svemiru — je ljubav. Zbog toga baš ona mora biti usmjerena ka
Bogu. Ako svu ljubav usmjeravamo samo na ljudsku sreću, onda ona
puca kao mjehurić od sapunice zajedno sa zdravljem i životom. Kada
ljubav usmjeravamo samo na blisku osobu, ona nas odbacuje, i da bi pre­
živjela prema nama se ružno ponaša. I ako se na nju ljutimo, onda je
dvostruko jače pokušavamo dokrajčiti. Trebate se prestati ljutiti na sina.
Najbolja mu je pomoć — rad na sebi. Ljubomora, ljutitost, proživljeni
u Vama prije začeća, čvrsto ga povezuju sa željama, i on postaje njihov
rob. A kakva je to želja — osjećajna, seksualna, duhovna ili materijalna
— to već nije važno. Nemoguće je prigovorima nekoga osloboditi ropstva.
Ovdje je potrebna pomoć. U prvome redu ljubav prema Bogu i vlastita
promjena.
Žena mi je povjerovala i počela se moliti. Nakon nekoliko dana li­
ječnici su joj rekli da se dogodilo čudo: sin je ozdravio i u najkraćem su
ga roku otpustili iz bolnice. Trebalo je dalje nastaviti raditi. Ali navike
su bile jače. Ona se opet počela ljutiti na sina i prigovarati mu. Odlučila
je obratiti se psiholozima, hipnotizerima, da bi zakodirali sina od igara
za novac. Upozorio sam je, da po njega sve to može jako loše završiti, ali
me više nije slušala. Sudbina je odlučila drugačije. Nakon mjesec dana
kod nje se pojavio hemoroid — uz stalno osuđivanje nije moglo biti dru­
gačije. Bio je napravljen zahvat, koji je bio uspješan, fizički problemi su
nestali. Nakon pola godine u crijevu se pojavio zloćudni tumor. Bio je
76
napravljen zahvat, također prilično uspješan. Nakon nekog vremena je
postalo jasno, da je tumor metastazirao. Nakon godinu dana napravljen
je još jedan zahvat, nakon dvije godina je umrla. Jedna te ista uvrijeđe­
nost može izazvati hunjavicu, a zatim, ako se taj osjećaj nastavlja, recimo,
bronhitis, a može — i puno ozbiljniju bolest. Što je jača uvrijeđenost, to
su lošije posljedice. U pravilu, rak — to je ozbiljan prekršaj protiv ljubavi.
Dijabetes, srčane bolesti i bolesti krvožilnog sustava — također. Zbog
toga je prvo pravilo za izliječenje: preko pokore skinuti sve oblike agre­
sije prema ljubavi.
Često me mole dati konkretan tekst pokore. Ali, to je nemoguće. Ra­
stužili ste, povrijedili blisku osobu. Zar ćete joj otići i moliti je za oprost
pomoću ceduljice? Zar mislite, da će Vam povjerovati? Odrekli ste se
ljubavi prema Bogu, gušili je uvredama, osuđivanjem, dosadom. Pa, mo­
lite Boga za oprost. Ako ćete neko vrijeme misliti samo na Božansko i
odmaknuti se od svega ostalog što vam pobuđuje osjećaje, svijest, tijelo,
onda će vam biti lakše proći bilo koju traumatičnu situaciju. Prvo pravilo
za izliječenje: naučite se u svakoj bolnoj situaciji sačuvati ljubav prema
Bogu, koliko god su stradali tijelo, duh i duša. Često puta čak i taj ele­
mentarni prvi korak može biti dovoljan, da biste se fizički doveli u red.
Nedavno su kod mene na prijamu bile dvije žene. Kod jedne — pot­
puna ćelavost. Nikakvi lijekovi, trave, iscjeljitelji, liječnici nisu pomogli.
Preporučili su joj pročitati moje knjige. Počela ih je čitati i mijenjati se.
Kosa joj je ponovno narasla. Došla je na prijam, jer joj je ostalo prazno
mjesto na jednom dijelu sljepoočnice.
— To vam je podsjetnica da ste učinili samo prvi korak — objasnio
sam — a poboljšanje vašeg stanja — je samo predujam. Naše podsvjesne
emocije imaju golemu energiju i odvijaju se godinama. Ne ponašajte se
prema molitvi kao prema lijeku. Očekivanje rezultata — je već ovisnost.
A ona uvijek rađa prohtjeve. Ljubav prema Bogu liječi našu dušu, ali ona
ima svoj ritam i svoju višu logiku, i pokušavati upravljati njom je nepo­
željno i opasno. U načelu, jedini instrument, uz pomoć kojeg Bog uprav­
lja nama — jest osjećaj ljubavi. Zato upravljati ljubavlju, vezati je uz bilo
što, može samo onaj tko je ozbiljno zabludio.
O tome istome govorio sam i drugoj ženi. Kod mene je već bila drugi
ili treći put.
77
— Ako se sjećate, dolazila sam u svezi problema svoje kćeri — rekla
je. — Bila je teška oko 110 kg, dijagnoza — shizofrenija, dijabetes, neću
spominjati "sitne" bolesti. Sada je smršavila 60 kg, dijagnozu dijabetes su
skinuli, ali s psihom, s emocijama problemi još postoje. Ostali su i ljutnja,
i nestrpljivost, razdražljivost.
— To je pitanje vremena — nasmiješio sam se. — Nestrpljivost, ra­
zdražljivost — to je nepravilno iskorištavanje energije. U svakoj stresnoj
situaciji energija se dijeli na dva toka. U neposredno smrtnoj situaciji
skoro sva energija se izbacuje za potrebe tijela. Osjećaj straha zatva­
ra tanke razine i radi na spašavanju. Ali ako dugo osjećamo strah od
opasne situacije, on nanosi golemu štetu zdravlju, zato što ne dopušta
upravljati situacijom na tankoj razini, u prvom redu kroz vlastite dubin­
ske promjene. Kako je rekao jedan trener: "Strah — je oganj. Ako njime
upravljate — on grije, ako mu popustite — spalit će Vas, ali ako ga uopće
nema — možete se smrznuti."
Emocija, suprotna strahu — jest smirenost. Ona pomaže usmjeriti
energiju ne na tijelo, ne na vanjsku borbu sa situacijom, nego na dubin­
ske promjene. U kolikoj mjeri unutarnje prihvaćamo bilo koju situaciju,
u tolikoj mjeri ona postaje dio nas. I mijenjaući sebe, mi mijenjamo i nju.
Bilo koja situacija ima Božanski smisao i u njoj se odražavaju viši zakoni
Svemira. Izvana je moguće boriti se, iznutra se ne smije boriti, zato što je
na tankoj razini svaka situacija neprekidno spojena s nama. Pokušava­
jući ubiti situaciju, ubijamo sebe. I suprotno, mijenjaući sebe, mijenjamo
situaciju. I zato viša forma ratnog iskustva — jest pobjeda nad sobom.
Prvi korak — je strpljenje, to jest umijeće suzdržavanja energije, ne do­
puštajući joj pretvoriti se u primitivne forme upravljanja: strah, mržnju,
ljutnju, preokrutno djelovanje. Druga etapa — umijeće usmjeriti tu ener­
giju na vlastite promjene. To, u stvari, i jest smirenost. Mnogi pogrješno
izjednačavaju strpljenje sa smirenošću, dovodeći ih ka neodgovornosti i
potiskivanju svojih želja. Svaka se energija u konačnosti mora pretvoriti
u energiju ljubavi. Naše najniže želje i emocije se ne smiju potiskivati i
uništavati, one se trebaju suzdržavati i usmjeravati prema osjećaju ljuba­
vi. Onda duševna harmonija postaje fizička, i takav pojam, poput bolesti,
ostaje u pamćenju samo kao prolazna etapa u odgoju naše duše.
78
— U jednoj od zadnjih lekcija govorili ste da se osnovni razvoj
tehničkog nije odvijao u suptropskom području, nego u sjevernim
dijelovima, gdje su teški uvjeti prisiljavali ljude na razvoj, kreativ­
no mišljenje, prilagođavanje. A zašto onda nisu svi sjeverni narodi
dostigli visoki stupanj razvoja, na primjer, Čukči i mnogi drugi naši
sjevernjaci?
— Previše udobni uvjeti koče razvoj isto tako, kao i neprestana neu­
goda. Ispunjavanje svih želja ubija ih isto tako, kao i njihovo stalno po­
tiskivanje.
Homeostazija, to jest očuvanje unutarnje stabilnosti, razvija se uz
povećanje amplitude kolebanja vanjske sredine. Ali prevelika amplituda
može ubiti život. I te regije na Zemlji, gdje čovjek sve napore troši na
fizičko preživljavanje i ne može se odmaknuti od stvarnosti, trošeći ener­
giju na strateške ciljeve, naravno, ne pokazuju primjere visokog razvoja.
U Indiji, zemlji dovoljno dobro izoliranoj, zaštićenoj toplim klimatskim
uvjetima, postoje Himalaje — mjesto s vrlo teškom klimom. I mnogi su
samotnjaci, pokušavajući se istrgnuti iz zagrljaja udobnog svijeta, od­
lazili u planine, kako bi tamo spoznali velike istine, a zatim se vraćali
natrag i priopćavali ih ljudima. Neprestano suzdržavanje od jela može
dovesti do izgladnjivanja, kao i previše obilnog jela — do pretilosti i bo­
lesti. Život — je sinusoida i cikličnost, sadržaj i realizacija, bez obzira je li
to osjećajna, duhovna ili materijalna razina. Takvo izmjenjivanje uvijek
pomaže razvoju.
— Tvrdite, da je biznis — "ratni" posao, to jest pridajete mu auru
muškosti i plemenitosti. Premda je apsolutno očito, da se biznis, kao
i kapitalizam općenito, temelji na patološkom individualizmu i ne­
milosrdnosti prema okolini. I što sad — čekati neodređeno vrijeme,
dok Svevišnji Sam izbavi planet od tog smeća? Ili ste protiv društvene
pravednosti?
— Društvena pravednost za neke je ubiti onoga tko ti se ne sviđa. Ci­
sto banditska metoda mišljenja, najprimitivnija forma upravljanja. Tra­
ženje krivaca — to je, kao prvo, površinsko rješavanje problema, borba s
posljedicom, a ne s uzrokom. A kao drugo, pri tome sva energija prelazi
79
u agresiju i ni jedna kap ne ide na vlastite promjene. A takvo ponašanje
prema stvarnosti, bilo u slučaju jedne osobe, bilo cijele države, pokreće
program samouništavanja i raspada. Kod nas su 1917. isto ubijali, stalno
tražili krivce u 30.-tim, 40-tim, 50.-tim godinama dvadesetog stoljeća.
Komunisti su uništili moral i sveli ga samo na materijalne stimuluse.
Ako je duh drugorazredan i ovisi o materiji, znači, kada stvorimo soci­
jalističku ekonomiju, imat ćemo prekrasan, novi moral — rasuđivali su
oni. A moral se iz nekog razloga nije pojavio. I zatim je iz nekog razloga
počeo raspad ekonomije. Da, svijest ovisi o tijelu, ali ne u tolikoj mjeri!
Duhovno, moralno načelo, kako se pokazalo, pomaže nam odmaknuti
se od trenutnih želja i ne misliti samo na sebe, nego i na druge. Vidjeti
ne samo današnji dan, no i udaljenu perspektivu. Toga kod sovjetskih
rukovodioca nije bilo. Država je postupno istrošila svoje moralne zalihe.
Kolektivno mišljenje, osjećaj jedinstva se iscrpio.
A sada vidimo buđenje narodne aktivnosti. Mnogi se počinju zani­
mati za ekonomiju i politiku. Formira se, prije nepostojeće, javno mni­
jenje.
Odnos prema bogatima uvijek je bio dvojben. S jedne strane, bogati
su postajali najpametniji i najenergičniji, nadareni ljudi. Glupome i lije­
nome vrlo je teško postati bogat. S druge strane, dosegnuvši bogatstva,
mnogi se počinju izrođivati u duhovnom smislu. Zašto? Da bi se postalo
bogat, treba se imati sposobnost, volju, moć i raditi 15-18 sati na dan.
To je moguće harmoničnoj i unutarnje dobrodušnoj osobi. Ali kada je
novac nakupljen i osigurava sve potrebe, čovjek više ne treba davati ener­
giju. On se od davatelja pretvara u potrošača.
U Rusiji su mnogi stekli bogatstvo bez većih napora. Zato se moral­
no raspadanje "Novorusa" kretalo ubrzanim tempom. Da bi se sačuvalo
dušu, treba sačuvati ljubav i davati energiju. No očuvanju ljubavi poma­
žu moralnost i vjeru u Boga. A država baš i nije osiguravala moralnost.
Mržnja prema bogatima i traženje pravednosti — to je pokazatelj psi­
hologije potrošača. S jedne strane, bogate treba čuvati i štititi, a s druge
strane, ograničavati i kontrolirati, pomažući im na prvom mjestu treba
sačuvati državne interese.
Djeliti cijeli svijet na dobre siromašne i loše bogate — neplemenito je i
glupo zanimanje. Ne treba personificirati problem. Kriminalca rađa sre-
80
dina. Znači, nije toliko potrebno kažnjavati njega, koliko mijenjati sredi­
nu. Da bi se promijenilo sredinu, treba naučiti misliti. Da bismo pravilno
razmišljali, trebamo dovesti u red svoju svijest i svoju dušu. Znači, ako
ne želimo i ne znamo mijenjati sebe, cijeli život ćemo biti prisiljeni tražiti
krivce i mrziti ih, rušeći sebe i svoju sudbinu.
Sovjetska država uvijek je govorila o nacionalnoj politici i o zaštiti
nacionalnih interesa. I sada političari stalno govore o tome istom, pri­
skrbljujući si bodove. Siguran sam, da u stvari ne postoje nikakvi na­
cionalni interesi. Oni se pojavljuju tek onda, kada se nekoga pritišće i
uskraćuje po nacionalnom obilježju. U normalno ustrojenoj državi sve
nacionalnosti moraju biti ravnopravne. Svaki čovjek želi djecu. Hoće da
budu zdrava i obrazovana. I on će služeći se tim jezikom, ići u tu školu
i odjevati tu odjeću, koja će njemu i njegovoj djeci pomoći preživjeti i
živjeti u blagostanju. S obzirom na to, on će birati mjesto življenja, jezik,
obrazovnu ustanovu. Što je viša ekonomska razina, viša znanost i kultu­
ra u državi, to će viša biti razina jedinstva njezinih građana uz odsutnost
posebnih nacionalnih interesa.
Primjer Rusije — je slikovita demonstracija cijele ljudske civilizacije
što će joj se dogoditi ako se poruše Božanska načela. Znači, spašavanje
Rusije nije u traženju izvora svjetskog zla, nego u dovođenju u red svog
tijela, to jest ekonomije, i svog duha, to jest zakona i politike. Ali glavni
aspekt zdravlja kako jedne osobe, tako i cijele države, u prvome redu
treba biti stanje duše, to jest ljubav prema Bogu, moralnost, kultura, skrb
o budućim naraštajima.
Rusija ima posebnu energetiku. Ovdje se zbiva ubrzanje svih procesa
zbog spajanja dviju suprotnosti — zapadnjačkog i istočnjačkog mišljenja.
Vrlo brzo kreće razvoj, i istom brzinom kreće degradacija. Zbog toga vi­
dimo visoke projekcije duhovnosti i talenta i nevjerojatne primjere pro­
nevjere, škrtosti i gluposti. Što je osoba duhovnija, to će okrutnija biti,
ako izgubi moralnost. Samo u razdoblju katastrofa ili životne opasnosti
za državu, na vlast dolaze pametni i moralni ljudi. Usput, sada je baš
takva situacija.
Nama se čini da je to politika ili ekonomija. Komunizam smo isto
zvali politikom. U stvari sve je to psihologija. Ideja harmoničnog, boga­
tog, sretnog društva ne pripada komunistima, oni su jednostavno poku-
81
šali pronaći uvjete za realiziranje takve fantazije. Zajedničko vlasništvo,
ravnomjerna raspodjela sveg bogatstva, materijalističko učenje, koje je
pretvaralo čovjeka u stroj i odricalo pojam duše, itd. Krah komunizma
nije nastao zbog ekonomskih i političkih pogrješaka. Nerazvijan, nesa­
vršen čovjek može dobiti ista blaga, kao i talentirani, uz jedan uvjet: ako
će se neprekidno razvijati i mijenjati na bolje, postajući moralan, pame­
tan i talantiran. Onda će mu dobivena blaga biti predujam. Svako dijete
dobiva majčinsku nježnost, mlijeko, skrb neovisno o svojim sposobno­
stima. U životinjskom svijetu, ženka davi svojim tijelom ili odbija hraniti
mladunca nesposobnog za život. On se ne može promijeniti, osuđen je
na smrt.
U ljudskom društvu svako se dijete podupire i štiti. Ono nadvladava
svoje probleme i postaje snažno. Zapravo, po tome se čovjek razlikuje
od životinje. Pokušaj da čovjek oponaša životinju i uništava slabije, ne
pridonosi poboljšanju ljudskog genofonda. Zato ni drevna Sparta, gdje
su se potapala slaba novorođenčad, ni fašistička Njemačka nisu pomogle
procvatu civilizacije.
Dakle, izjednačiti pametnog i glupog, slabog i snažnog pri visokom
stupnju svijesti je moguće. Komunisti su pokušavali dostići takav stu­
panj svijesti, stvarajući materijalne i psihološke stimulanse. I u tome su
doživjeli krah. Društveno vlasništvo i "pravedna raspodjela bogatstva"
obeshrabrivali su i udaljavali pametne i energične i omogućavali udoban
život glupima i lijenima. Uključivane su metode nasilja, prisile i straha,
ali bez obzira na to, komunistička svijest se nije pojavila. Ona se i nije
mogla pojaviti. Za neprestano samousavršavanje je potrebno puno ener­
gije. Energiju daje ljubav. Bez ljubavi prema Bogu, zalihe ljudske ljubavi
se također iscrpljuju. Ali postoji jedna mala nijansa. Odsutnost komuni­
stičke svijesti je pokopala sustav u SSSR-u. U Kini se oduvijek, od malih
nogu, djecu uči radnim navikama. Nemoguće je zamisliti lijenog i dosađujućeg Kineza. Nedavno sam pročitao poruku s pitanjem: "Postoji li
neka veza između dosade i lijenosti?"
Postoji, i to vrlo tijesna. Ako čovjek ne daje energiju, ljubav napušta
njegovu dušu, dolazi dosada. Ali poznate su dvije vrste lijenosti. Površin­
ska lijenost, kada čovjek ne želi postati konj i, da bi olakšao svoj posao,
izumljuje kotač. Takva lijenost prisiljava pretvarati nisku, fizičku energi-
82
ju u visoku, duhovnu. Samotnjaka, sveca se može nazvati ljenim. Zbog
toga što on fizički ne radi za opće dobro. Lijenost, koju zovu majkom
svih poroka — jest odsutnost želje za davanjem energije uopće. Pri tome
čovjek prestaje biti donatorom i pretvara se u potrošača. I odmah počinje
njegov izrod. Raste ovisnost o okolini. Energija opada, rastu agresivnost,
pretenzije, dosada. Zato socijalizam kao planska ekonomija, kao priori­
tet strateških ciljeva, kao država, gdje duhovni razvoj nije uništen radi
ugode materijalnom, takav se socijalizam očuvao u Kini. Kolektivno mi­
šljenje u Republici Kini sada demonstrira svoje očito prevladanje pred
Zapadnim svijetom.
Ipak, nemogućnost osiguranja duhovnog razvoja — nije glavni pro­
blem komunizma. Netočan je bio početni impuls. Svrha komunizma —
da svaki bude sretan. Jedno malo pitanje: što je čovjeku sreća? Komunisti
su dali jednostavan i točan odgovor: "Sreća je u materijalnom blagostanju,
ravnomjerno podijeljenom među svima." Ali primitivnost takve sreće su
osjećali čak i neupućeni. Zbog toga se maštarija promijenila: "Čovjek ne
mora imati privatnu materijalnu sreću. On osobno mora biti slobodan, a
sva materijalna sreća mora biti skrivena u državnoj strukturi."
Ukidanje materijalnih privatno-vlasničkih interesa podrazumjevalo
je potpuno preusmjerenje čovjeka. Ako energija nije usmjerena na mate­
rijalno, ona će biti usmjerena na duhovno. Treba priznati, da su se svijest
i duhovnost ipak razvijale. Komunizam je bio pokušaj kompromisa iz­
među Božanskog i ljudskog. On je pokušavao otrgnuti čovjeka od nje­
govih materijalnih interesa, ali nije znao dovesti do Božanskih. Zapad
je svu sreću svodio na materijalni aspekt, Istok — na duhovni. Zapad
se odricao duhovnog, Istok — materijalnog. Komunizam je pokušavao
ujediniti ta dva načina mišljenja, stvorivši model potisnutog materijal­
nog načela, koji bi radio u duhovnom smjeru. I kao pokušaj razvoja, for­
miranja novog čovjeka, komunizam je bio zakonit i neophodan. Sretno
može biti ono društvo, koje shvaća da sreća bilo kojeg čovjeka nije samo
u sitom materijalnom životu i nije samo u odvojenosti duhovnog. Sreća
je nemoguća bez bogatstva u duši, ugrijanoj ljubavlju, a umijeće voljenja
se postiže kroz ljubav prema Bogu.
Pokušavajući s takvim iskrivljenim predodžbama o ljudskoj sreći ra­
zvijati komunističku svijest i videći da to ne uspijeva, komunisti su poče-
83
li istrebljivati neodgovarajući, s njihove točke gledišta, "ljudski materijal."
Logori za "preodgoj neosvještenih," koje su osmislili Džeržinski i Trocki,
i umjetno izazvana glad, koju je prvenstveno iskoristio Lenjin, umanjili
su broj takvih "neosvještenih" na 70 milijuna ljudi.
Nacionalsocijalizam, to jest fašizam, je bio puno metodičniji u stva­
ranju svijetle budućnosti. Budućnost čovječanstva sastoji se iz budućno­
sti svakog čovjeka posebno. Kakav će biti svaki čovjek posebno, takvo
će biti društvo. Fašisti su se odmah odrekli mogućnosti promjena, preo­
brazbe i razvoja čovjeka. Materijalno — nije glavno — prosuđivali su oni.
Duhovno nije manje važno. Najviši obrazac iskazivanja duhovnosti —
jest drevna Indija, otkuda je bila uzeta simbolika u obliku svastike. She­
ma kastinskog društva, gdje jedni imaju pravo na sva blaga, a drugima je
dopušteno samo služiti onima prvima, bila je također uzeta iz Indije.
Na vratima Buchemvalda je pisalo: "Svakome svoje." Djelujući po toj
shemi, nacisti su čovjeku oduzimali mogućnost mijenjanja, rješavali su
zadaću na sasvim drugačiji način. Treba uništiti sve, koji ne odgovaraju
idealu čovjeka budućnosti. Da bi svi bili sretni, treba, jednostavno, uni­
štiti nesretne.
Komunizam je tu zadaću rješavao malo drugačije: da bi se svi nesret­
ni osjetili sretnima, treba uništiti sretne. Da bi se siromašni osijetili bo­
gatima, treba uništiti bogate. Komunistička ideja je ipak dopuštala pre­
odgoj, mijenjanje, rastuću svijest ljudi. Zato je socijalizam opstao dulje,
ali svejedno je bio osuđen, jer je izvorni impuls bio nesavršen. I počeo je
Drugi svjetski rat: potresi u svjetskoj ekonomiji, milijuni i milijuni pogi­
nulih. Sve je to bila posljedica nepravilnog rješenja "malog" psihološkog
problema: kako napraviti, da čovjek bude sretan i kako ga preobraziti da
postane harmoničan i daje više negoli troši?
Narodi Zapadnih zemalja, koji su se tradicionalno temeljili na kr­
šćanskom svjetonazoru, nakupili su unutarnju energiju i naučili je pre­
tapati u rad, disciplinu i stvaranje materijalnih vrijednosti. Na Istoku
se viša energija preobrazila u duhovna dostignuća. Rusija, povezana s
Istokom, osjetila je na sebi njegov jak utjecaj, ali nije postala istočnjačka
zemlja. Nakon reformi cara Petra I. ona se otvorila prema Zapadu, ali
nije postala ni Zapadna država. Ipak, dva su načina mišljenja bila prisut-
84
na i spajala se u ruskoj svijesti, katkad uništavajući jedno drugo, a katkad
dosežući najviše razine u duhovnom i materijalnom aspektu.
— Nedavno je na televiziji bila rasprava: Treba li legalizirati pro­
stituciju ili ne? Predstavnik jedne političke stranke je tvrdio da je le­
galizacija nužna, da će biti i ekonomski opravdana. Novac će dobiti
država, a ne mafija. Vaše mišljenje o tome?
— Primjeri toga, da su političarima glavne postojeće vrijednosti no­
vac i ekonomski rast, čak i na uštrb morala, vrlo često vidimo na Zapadu.
Posljedice takvog pristupa prije ili kasnije će biti tragične. Ljubav i moral
— to su naši korijeni. Ako čovjek zalijeva krošnju drveta, ne puštajući
vlagu prema korijenju, ili pokušava skratiti korijenje, da bi unaprijedio
krošnju — takav čovjek neće dugo biti voćar. Potrošački odnos prema
svijetu dovodi do opadanja energetike u duši. Kada čovjek ima manjak
energije, on se ne može mijenjati, preobražavati. Njegovo prilagođavanje
prema svijetu naglo pada. On ne može proći kroz stresove, i počinje us­
poreno umiranje.
Kada počinjem s predavanjem, onda auditorij dijagnosticiram po
dva parametra: spremnost davanja energije i spremnost konzumirati je.
Ako je potrošnja puno veća, čovjek je već bolestan. Možemo se zapitati,
a kako je s malom djecom, koja toliko trebaju? Odgovor je jednostavan.
Razvoj, promjene djeteta, njegovo odrastanje — to je ogromno izbaciva­
nje energije. I tu je dotacija umjesna i neophodna. Kazalište, umjetnost
(ne miješati sa show businessoml) također moraju dobivati pomoć od dr­
žave. Bez potpore države ne mogu se razvijati fundamentalne znanosti.
Treba razumjeti: tamo, gdje je spremnost davanja golema, razvoj i preo­
brazba idu neprestano, tamo je materijalna pomoć umjesna i neophodna.
Poslije dobici mogu deset, sto puta nadmašiti dobiveni predujam.
Sada se država pokušava boriti s potrošačkim sindromom, prebacuje
sve na komercijalnu osnovu. To je jednako, kao kad bi se novorođenče
nakon nekoliko sati života prisiljavalo trčati, a nakon nekoliko dana —
samostalno se hraniti. Kada svetac meditira, moli se, dajući ogromnu
količinu energije na tankoj razini, njega podupiru hranom i brigom oni
85
koji su navikli fizički raditi. No u konačnici, davanja na površinskim i
dubinskim razinama moraju biti veća od potrošnje.
Jedan od znakova razvoja čovjeka — umijeće da se radi čak i onda,
kada su materijalne i duhovne potrebe u načelu zadovoljene. Ako se div­
ljak najeo, on više neće raditi. Kod svake životinje glavni uvjet za izba­
civanje energije je strah, žeđ, glad ili seksualni nagon. Čovjek nastavlja
davati energiju čak i uz zadovoljene potrebe — to je razvoj.
Jednom sam u novinama pročitao zanimljive statističke podatke.
Bila je sprovedena anketa među biznismenima i običnim ljudima, koji
živu od plaće: bi ste li nastavili raditi u slučaju da dobijete pet milijuna
dolara?
Među običnim ljudima 80% njih bi prestalo raditi, to jest degradacija
na podlozi imućnosti njima je potpuno odgovarala. Među biznismenima
takav pokazatelj je bio niži. Ali svejedno je prelazio 50%. Što to znači?
Zaključak je zabrinjavajući. U našem društvu čak i oni, koji su navikli
puno raditi i truditi se, u svojoj biti ostaju potrošači. Znači, imaju malo
energije, prolazak kroz stresove neće biti dovoljan i već možemo govo­
riti o bolestima i problemima ne samo kod tih ljudi, nego i u društvu u
cjelini.
Što je prostitucija? Većinom je to želja lako zaraditi velik novac. Ako
u duši nema ljubavi i moralnosti, teško se suzdržati od napasti da se za
jednu noć dobije mjesečna plaća. O tome, kako se to odražava na dušu,
nemoralna osoba obično ne promišlja, budući da je osjećajnost njezine
duše snižena. Prostitutki sve završava, u pravilu, kobno. Ako joj takav
"posao" donosi zadovoljstvo, onda koncentracija na seks, to jest na život i
njegov nastavak, višekratno pojačava privrženost ljudskoj sreći kod same
žene i njezinih potomaka. Zbog toga su njezina djeca slaba, neosposobljena za život. Ako joj takvo zanimanje ne donosi zadovoljstvo i izaziva
u njoj negativne emocije, onda se pojavljuje agresija od strane klijenata,
dolaze bolesti, raspad sudbine. Duše djece također se pune agresijom, i
ona postaju neotporna i nesposobna za život.
Sada o onima, koji se služe uslugama prostitutki. Seksualna energija
kod svake se osobe treba pretvarati u visoke osjećaje ljubavi. Preobrazba
seksualne energije u duhovnu u čovjeku se neprestano odvija. Što je veća
težnja prema Bogu, to se lakše odvija ta preobrazba i tim duhovniji čo-
86
vjek postaje, to je bogatija njegova duša, to je on nadareniji i bolji. Sto je
čovjek više spreman davati, to mu je lakše osjetiti ljubav i to lakše njegova
seksualna energija radi u smjeru razvoja. Potrošačka pozicija teži prema
životinjskoj razini.
Mnogi svećenički pripravnici — đaci, koji žive u samostanima i
žele postati redovnici, ne mogu izdržati takav način života. Zato, da bi
osjetili ljubav prema Bogu, treba umiriti težnje tijela, duha i duše. Zato
redovnici daju zavjet nestjecanja, poslušnosti i nevinosti. Odricanje od
novca i stjecanja bogatstva koči funkcije tijela. Poslušnost smiruje ponos
i funkcije duha. Nevinost smiruje nagon i koči osjećajne funkcije duši.
Najteže od svega je boriti se s putenošću. Ako kod čovjeka nije razvi­
jen mehanizam preobrazbe seksualne, životinjske, energije u duhovnu,
ljudsku, pri dugoj seksualnoj apstinenciji, on počinje gubiti razum zbog
putenosti. Takav čovjek odlazi iz samostana. Ali i u običnom životu nje­
gova će komunikacija sa ženama biti otežena, zato što će misliti samo na
seksualno zadovoljavanje i težiti samo tomu. Takav će čovjek koristiti
usluge prostitutki.
Razvoj društva nije u tome da bi se čovjeku stvorio udoban život
s duševnom patologijom. Harmonično društvo mora pomoći čovjeku
prevladati takvu patologiju. Vjera u Boga, orijentacija na visoke osjeća­
je, dobrota i altruizam, periodično suzdržavanje u seksu i jelu — svi ti
čimbenici pridonose ispravljanju patologije. Ako, pak, društvo drži sebe
humanim, prepuštajući se svom snagom patologiji duše, onda zdrav čo­
vjek počinje oponašati bolesnog i sve će manje energije usmjeravati na
ljubav prema Bogu, visokim svijetlim osjećajima, i sve češće će se kori­
stiti uslugama prostitutki. Ne treba se moliti, ne treba pisati pjesme, ne
treba se brinuti i skrbiti — moguće je brzo i bez problema dobiti zado­
voljštinu. Daje se minimum energije, a fizičkog se zadovoljstava dobiva
maksimum.
Govoreći jednostavnim jezikom, redovito korištenje usluga prosti­
tutki — to je bolest duha, duše, a potom i tijela. Što je više muškaraca s
patologijom, spremno platiti usluge prostitutki, i što su udobniji uvjeti
u kojima one rade, to će više žena poći tim putem, i na takav način će
uništavati društvo.
87
Kako je točno rekla jedna žena zastupnica: misleći samo na ekonom­
ski profit, bit će moguće legalizirati narkotike i druge patološke tenden­
cije društva. Usput, o narkoticima. Nedostatak ljubavi u duši, razrušena
energetika svijetlih osjećaja, potrošački odnos prema životu ne dovodi
samo do takvih poslijedica, poput rasta prostitucije, povećavajući koli­
činu naručitelja, to jest muškaraca s tendencijama prema duševnoj pato­
logiji. Odsutnost energije i neprihvaćanje stresova dovodi do narkoma­
nije i homoseksualnosti. Ali, na primjer, u zemljama Zapadne Europe,
umjesto pomoći duševnim bolesnicima, povećavaju njihovu patologiju,
ukorijenjuju je i popuštaju bolesti, povećavaju njihovu patologiju. Čo­
vjek, koji odbija ljubav, neće prebroditi duševne boli. Takvi ljudi često
okončavaju život samoubojstvom ili podsvjesno traže smrt. Glavna im
je pomoć — kao prvo, naučiti ih voljeti, kao drugo, zaustaviti patološku
težnju prema samoubojstvu.
U Nizozemskoj su sve riješili jednostavnije. Služeći se pojmovima
slobode, demokracije i humanizma, izglasovali su zakon, koji dopušta
dragovoljno samoubojstvo — eutanaziju. Faktički su legalizirali narko­
tike. U Francuskoj su nedavno pokrenuli specijalni televizijski program
za homoseksualce. A to znači i legalizirani seks na tv ekranu i faktič­
ku propagandu homoseksualizma. Otvaranju tog programa nazočio je
francuski ministar kulture. Dakle, možda riječi koje na Zapadu često iz­
govaraju, poput "humanizma," "slobode," "demokracije" ispadaju lažne?
Kakav je to humanizam, ako u čovjeku razvija najgore patološke navike?
Kakva je to demokracija, koja dopušta razgrađivanje dječje duše? Kakva
je to sloboda, koja ljude planski dopušta pretvarati u životinje? Odgovor
je jednostavan. Na Istoku je čovjek — duh i duša. Posebno se tijelo ne
uzima u obzir. Na Zapadu je čovjek tijelo. I sva demokracija i humani­
zam usmjereni su na osiguranje ugode tijela, njegovih fizičkih, materijal­
nih aspekata i apsolutno je nevažno što se pri tom ubija dušu. Znači, ho­
moseksualizam, narkotici, neplodnost, koji su preplavili Zapadne zemlje
— jednostavno su posljedica materijalizma, kojeg neprestano propagira
Zapadna civilizacija.
U sadašnjem trenutku to shvaćam ovako. Postoji stvar mnogo opa­
snija od laži — a to je poluistina. Površne istine puno su opasnije od bilo
kojih zabluda. Ima zdravog smisla u materijalnom pogledu na svijet. Taj
88
pogled stvorio je cijelu Zapadnu civilizaciju. Ali to je tek poluistina! I to
što svaka druga Francuskinja ne može rađati je posljedica te poluistine. I
to što Zapadno društvo degenerira i nestaje, a mijenja ga arapsko-muslimansko stanovništvo — rezultat je iste poluistine.
Na početku svojih istraživanja držao sam da je biopolje skup fizič­
kih polja koje okružuju tijelo čovjeka. Pretpostavljao sam da svaka pro­
mjena u tijelu povlači za sobom odgovarajuću promjenu strukture polja.
Oboli li neki organ — dolazi do deformacije strukture polja. Biopolje je
sporedno u odnosu na organizam, ono je poput gravitacijskog polja ko­
jeg stvara planet, poput magnetskog polja stvorenog magnetom. Zato je
moja dijagnostika sporednih fizičkih polja imala za svrhu odrediti raniju
patologiju organa.
Sjećam se kad su mi prvi puta takve misli bile realno srušene. Pre­
gledao sam jednu ženu i opisao bolesti organa. Ona je otišla liječniku
na pregled, napravili su nalaze i ništa. Potpuno je zdrava. A za godinu
dana su krenuli problemi i tek su onda pretrage potvrdile stanje koje sam
opisao. Znači istraživanje polja mi je pokazalo buduću bolest još zdra­
vog organa. Kako to? Odjednom je biopolje i prvotno i sporedno. Jedno
isključuje drugo! Tek kasnije mi je došla spoznaja o slojevitosti polja. Po­
stoje dubinski slojevi odgovorni za formiranje tijela, a ima i površinskih
koji ne samo da su ovisni o tijelu nego su i formirani njime. Jedno prelazi
u drugo. Duh postaje materija, materija postaje duh.
Primijetio sam da su glavne strukture polja povezane s našim emo­
cijama i u biti su emocije. Emocija je prvotna u odnosu na tijelo, premda
su površinski slojevi ovisni o tijelu. Shvatio sam da se idealizam i mate­
rijalizam dodiruju u točki ljubavi i čine jednu cjelinu. Da razvojni ciklus
bilo kojeg živog bića počinje s energijom i Božanskom ljubavlju, koja se
pretvara u duhovni početak, a poslije u materijalne strukture. Božan­
ska energija rađa religiju. Religija rađa kulturu. Kultura rađa civilizaciju.
Ako se civilizacija ne vraća Bogu i religiji — ona umire.
Jedna od bitnih značajki propasti civilizacije — nagli rast broja ho­
moseksualaca. Popuštanje nagonu tijela na štetu duše. Sjetimo se samo
Sodome i Gomore. Što više Europa pomaže umirućem tijelu, to jače se
javljaju problemi civilizacije. Kada Amerika pokušava spasiti cijeli svi­
jet ostvarujući potpunu hegemoniju na planetu, što jest klasični primjer
89
sustava bez povratne veze, svakom je čovjeku jasno da zemlju Zalazećeg
sunca čekaju problemi.
^ Dinosaurisi su izumrli, jer su glavnu energiju iskoristili za snagu i
zaštićenost. Slabi, nezaštićeni sisavci prenijeli su energiju s forme na sa­
držaj. Ispalo je da duhovni, emocionalni razvitak štiti bolje od pancirke.
I najbolja zaštita je osjećaj ljubavi prema Stvoritelju, koji je stvorio nas i
nevidljivo je prisutan u svakoj čestici Svemira.
3. dio
— Treba li ukinuti smrtnu kaznu? Mnoge savezni države u Americi
nisu ju ukinule.
— Ako tako postavljate pitanje, mislim da pravilnog odgovora nema.
Uzmimo Europu. Zasluženo je ponosna na visoku razinu kulture i civi­
lizacije. Kultura nije samo balet ili kazalište, nego čistoća ulica i ravno­
pravnost pred zakonom, minimalan broj službenika-lopova, odsutnost
zavisti, oholosti i nepristojnosti. Naravno, to podrazumijeva ljubav i po­
štovanje drugoga. Zato je logičan zaključak, da čovjeka čak ni zločinca
ne smije ubiti. To je u skladu s kršćanskom moralom.
Suprotnu poziciju zastupa islam. Nije bitno što je ta religija nastala
prije tisuću i petsto godina, ona i dalje ne odstupa od načela K'urana.
Ukrao — odrezali su ti ruku, ubio — slijedi smrtna kazna. U civilizira­
noj Europi odavno ne kažnjavaju astrologe i gatare iako to traži Stari za­
vjet, ali kriminalce sve više. Nekoliko godina prije bio sam u Arapskim
Emiratima i pričao sam s jednim čovjekom koji tamo dugo živi.
— Recite, ima li ovdje kriminala? — zapitao sam.
— Nema — jednostavno je odgovorio.
— Kako to? — začudio sam se.
— Evo tako — kaže on. Dubai je sada najsigurniji grad na svijetu.
— No dobro, ali prije je bilo kriminala?
— Naravno, i krali su, i ubijali, i pljačkali.
— Kako to da sada toga nema?
— Neki je dan emir rekao: "Mnoge zabrinjava rast kriminala. Ja mi­
slim da ga više ne mora biti." Za tri dana stvar je bila riješena.
— Zanimljivo — u Europi se tako nešto ne bi dogodilo.
90
91
— Jasno, u Europi nema religije. Sve se samo prikriva kršćanstvom. A
ovdje ljudi vjeruju.
A što je sa životnim standardom?
— Dobar je. Prosjek plaća je oko 2.000 dolara. Plus domaći dobivaju
doplatak tako da je ukupan mjesečni prihod oko 20.000 dolara.
— Pa to je komunizam! — kažem iznenađeno.
— U svakom slučaju vlada se stvarno brine za narod. Moralne vrijed­
nosti njima nisu prazne riječi.
Kasnije sam tome promišljao. U Europi su proučili statistiku i došli
do zaključka da smrtna kazna ne smanjuje broj zločina. A onda koji je
smisao u ubijanju čovjeka? U Arapskima Emiratima statistika nije bila
interesantna. Ako religija kaže da su ubijanje, krađa i varanje grijeh, i taj
grijeh ne smije postojati, onda je bilo koja kazna opravdana. I kriminal
je nestao.
Rusija se pridržava moratorija na smrtnu kaznu. Zamjena za nju jr
doživotna kazna zatvora — za one koji nemaju novca. Ostali se brzo ot­
kupe iz zatvora i izlaze na slobodu da bi počinili još veće zločine. Sigurni
su da mogu sve dok imaju novca.
Prije nekoliko godina sreo sam jednog vojnika u vlaku. Vraćao se iz
Čečenije.
— U vojsci je potpuni nered — pričao je. — Prije negoli se ide dovoditi
red u Cečeniji, t r e b a l a uvesti u vojsku. Tu stožerni časnici prodaju svoje
časnike, a časnici — svoje vojnike. Lopovi i izdajice dobivaju nagrade i
novac, a poštene ubijaju i oduzimaju im činove. Mi lovimo mudžahedine, žrtvujemo svoje živote, a za par tjedana vidimo opet iste na bojišnici.
Oni se otkupe i opet pucaju po nama. Obični građani pate, moraju čekati
u redu dok prolaze kontrolne točke, a ljudi s oružjem daju 200 dolara i
bez problema prođu. Tako smo prestali zarobljavati Čečene.
Prošlo je dosta godina od tog razgovora. Mislim da se stanje pobolj­
šalo. No ipak, kod nas nema zakona, nema društvenog mišljenja koje bi
efikasno utjecalo na počinitelje zločina. Bio sam siguran da Rusija mora
imati smrtnu kaznu. No jednom sam dobio pismo iz zatvora, pisao je
ubojica.
92
— Organizirao sam i ostvario ubojstvo. Dobio sam doživotnu robiju.
Pročitao sam vaše knjige i postao drugi čovjek. Meni je sada nemoguće
ponoviti ono što sam prije učinio.
I onda se problem koji me progonio sam riješio. Koji je smisao smrt­
ne kazne? Zaustaviti čovjeka u njegovu zločinu. Govoreći religioznim
jezikom, ne dati mu da griješi dalje. Svaki zločin ocrnjuje dušu sve više.
Crna duša truje sve uokolo i potiče druge na nezakonitosti i odricanje
od Boga. Onda je smrt takvom čovjeku — dobra. Pitanje: zašto Bog ne
kažnjava takvog čovjeka? Odgovor je jednostavan. Za razliku od ljud­
skog suda, pogotovo ruskog, načelo nužnosti kazne na Sudu Božjem radi
100%. Ako čovjek stalno radi sitne prekršaje, oni neizbježno prerastu u
velike, uvuku se duboko u podsvijest i postanu osobna uvjerenja, što za
sobom povlači degeneraciju i bolesti, a onda i smrt.
Često me pitaju gdje je onda pravednost? Zašto jedni griješe, a drugi
za to odgovaraju?
— Kada ste ušli u avion, povjerili ste život pilotu. I za njegove grijehe
ste vi odgovorni. Ali za vašu će smrt on odgovarati ako ostane živ. Glav­
na kazna za zločinca — propast i degeneracija njegovih potomaka.
Ustvari ljudski zakoni — kazneni, upravni, moralni — ubrzavaju
proces kažnjavanja, spašavaju zločinca od buduće degeneracije i smr­
ti. Prvo obično proradi moralni zakon, slijedi upravni, a zadnji na redu
je kazneni. Svi bi oni trebali raditi na spašavanju duše čovjeka. Znači,
smrtna kazna je priznanje da je nemoguće promijeniti dušu čovjeka. Na­
zočnost čovjeka na Zemlji je neprestano ubijanje ljubavi u svojoj duši,
koje je dobilo maha. Samo smrt može pomoći u pročišćenju duše. Uki­
danje smrtne kazne moguće je samo kada je zločinac spreman i može se
promijeniti. Bez vjere u Boga to je gotovo nemoguće.
U Sovjetskom Savezu zatvore su držali popravno-radnim ustanova­
ma. A jesu li bili radni, dalo bi se govoriti. Sada je zatvor kazna. O preod­
goju nitko i ne govori, jer svi misle da to nema smisla. I to je pogrješno.
Čovjek se može i mora mijenjati na bolje. I kada vlada razmišlja uvesti
ukinuti li smrtnu kaznu, to samo svjedoči o njezinoj nesposobnosti. Po­
vršinskim razmišljanjem ne riješava se problem. Ako nismo u mogućno­
sti osigurati zločincu priliku pročišćenja i spasenja duše, bilo uvođenje,
bilo ukidanje smrtne kazne pogoršat će situaciju.
93
Put Europe — humanost prema zločincu i sve veći rast kriminala.
Istočni put — totalno uništavanje kriminalaca i kriminala. Kamo to
vodi znamo na primjeru fašističke Njemačke. 1960.-tih u Brazilu je ži­
vio jedan starac. Djeca su ga voljela, jer ih je stalno darivao slatkišima.
Kad su ga uhvatili, saznali su da je to poznati fašistički krvnik koji je za
vrijeme rata umorio tisuće djece. Njemu je svako dijete druge nacional­
nosti bilo zločinac i nije imalo pravo na život. I Zapadni i Istočni putovi
osuđeni su na propast. Zajedno mogu nastupiti samo u slučaju promjene
duše čovjeka na bolje.
Porazgovarajmo o psihologiji zločinca. Nedavno sam pregledavao
cedulje pa sam naišao na jednu zanimljivu. Pisala je žena.
— Bolovala sam od leukemije. Pročitala sam vaše knjige i ozdravila.
Sada sam zdrava i sretna, i udana za svoga oca. Pogledao sam njezin ru­
kopis i vidio da je problem riješen površinski. Bolest je nestala, ali njezini
su razlozi ostali. Što je incest? Što se događa s poljem? Bilo koja religija
drži ga smrtnim grijehom. Na Istoku se drži da je seksualna energija
glavna energija kod čovjeka. Treba je pomalo trošiti i to je uvjet zdravlja.
Moji su zaključci slični, ali ipak drugačiji. Glavnu energiju držim čistom
bez ikakvih nijansi. A ona se u prvom redu preobražava u seksualnu
energiju sa svrhom nastavka roda, a poslije u energiju duha, to jest svi­
jesti, i energiju tijela. Svemir je holografičan u vremenu i prostoru, tj. u
bilo kojem objektu na tankoj razini kroje se sve informacije o svemu iz
prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. Govoreći religioznim jezikom, Bog je
svugdje. Svaku sekundu u nama se rađa, rascvjeta, stari i umire Svemir.
Da vidimo bit tog razvitka.
Božanska ljubav stvara vrijeme, vrijeme stvara prostor, prostor stva­
ra materiju, materija se organizira da bi postala duhovna, duhovnost se
pretvara u visoka čuvstva koja postaju ljubav prema Bogu. Taj se ciklus u
nama odvija svake sekunde. I odluka mora pasti u prvom trenutku čim
Božanska energija stigne čovjeku. Budući da je to ona, odmah se preo­
bražava u seksualnu energiju, a jedan se njezin dio mora vratiti natrag.
Ukoliko se to ne događa sva se energija potpuno pretvara u seksualnost
koja postupno od vremensko-čuvstvene razine prelazi na prostorno-duhovnu, pa na materijalnu i postignuvši svoj vrhunac zastane i raspadne
se. Povratka nema. Ustvari to je mehanizam poništavanja Svemira. Zato
94
u duši čovjeka u kojem počinje otkucavati mehanizam uništenja Svemi­
ra moraju biti uništeni i njegovi potomci.
Dakle, veći dio seksualne energije svakog živog stvorenja mora se
vratiti Bogu. Ali kako? Trebali bismo usporiti seksualne želje koje svake
sekunde vriju u nama, čak i ih na vrijeme i odbijati. Kako se to može
postići? Trebali bismo odvojiti ljubav od seksualne privlačnosti. Upravo
tako djeluje roditeljska ljubav.
Pogledao sam što se zbiva s čovjekom koji proživljava nešto pozi­
tivno i ostao sam zapanjen. Sve, ama baš sve, čak i neživa priroda, a
pogotovu ljudi koji nam se sviđaju izazivaju kod nas seksualni nagon.
Realno se to pojavljuje samo u određenima razdobljima. Seksualna želja
prema roditelju, pogotovo suprotnog spola, koči se najviše budući da je
podsvjesna ljubav prema roditeljima ogromna. To je znanost ljubavi koja
nam daje šansu za opstanak. Podupire je genetska identičnost, no fizič­
ka degradacija zbog kršenja tog zakona samo je dubliranje duhovne de­
gradacije. Zaustavljanje seksualnog nagona prema rodbini i roditeljima
u biti je prevencija zločina. Na tom području kazneni i upravni zakoni
nisu djelotvorni. Ni sudac, ni policajac ne mogu zaviriti u dušu čovje­
ka. Ovdje djeluje samo moralni zakon, što intuitivno znamo. Religija ga
podupire tisućama godina. Čovjek koji se ne može suzdržati od požude
pogotovu se ne može suzdržati od drugih želja, dakle to je izravan put
prema zločinu.
Sjećam se jedne priče o načinu odabira izvidnika u vojsci. Jedno od
zapažanja izgledalo bi ovako: Kad čovjek pohlepno i prebrzo jede i uz to
još gleda u tanjur susjeda zna se da je takav sklon prodaji, to jest izdaji.
O d m a h bi bio otpisan. U povijesti čovječanstva opisan je psihološki test
kojim bi odabrali najbolje vojnike. Vojsku bi preveli preko pustinje do ri­
jeke, te bi onda promatrali kako tko pije. Onaj koji bi se bacio u vodu i pio
poput životinje — loš vojnik. Pobijedit će uvijek onaj tko zna suzdržati
svoje želje, tko čuva svoje dostojanstvo.
Kada sva energija odlazi u želje, čovjek postaje njihov rob. Želje su
povezane sa životom. Rob želja je rob vlastitog života, a onaj tko se stalno
boji za svoj život je kukavica. On se boji svega i predat će se.
Godinama sam pokušavao dokučiti zašto nam je dobro kad loše go­
vorimo o nekom ili ga ponižavamo. Malo prije sam shvatio. Koliko si
95
jako podložan vlastitom životu i željama toliko teže podnosiš njihovo
ponižavanje. Onda osuđuješ i mrziš onoga tko te povrijedio ili ponizio. A
kad ponižavaš ili ubijaš sretan si, jer: "Živ sam! Nisam ponižen!" Nekon­
trolirano popuštanje svojima željama, usredotočenje na život, mržnja
prema onima preko kojih dolazi bol, odbijanje života — sve to formira
buduće zločince. Duša lišena ljubavi već je zločinačka i samo je stvar
vremena u koji oblik zločina će se preobraziti.
Svi znamo koliko su ljudi istrijebili komunisti. Desetke i desetke mi­
lijuna! Zašto? Zato što se ni jedna kap više energije nije vratila Bogu. Ide­
ologija je odricala prvotnost ljubavi i morala. Sva energija odlazila je na
materijalna blaga i svijetlu budućnost. Bit komunizma — klečanje pred
životom i željama i nije bitno što su uzvišene. Zato je on ubijao i samim
time je već bio osuđen na propast.
Ispričat ću jednu kratku priču. Tijekom putovanja odsjeo sam kod
starog bračnog para. Dobri i pošteni ljudi. Došli su i drugi gosti, gazda­
rica prostire stol. Po sobi trči unuk, nešto je htio, ali nisu mu dali. Mali se
počne derati: "Ubit ću te i tebe isto" — pokaže na djeda. Nitko na to nije
obratio pozornost, dijete se šali. Samo je jedna žena odlučila ispraviti
trogodišnjaka.
— Mili moj, ne smiješ tako govoriti, to nije lijepo.
— I tebe ću ubiti — nastavio je dječak. — Uzet ću pušku i prvo ću
tebe ubiti.
Žena mu je prišla mu i lupila ga. Dječak je zaplakao. Ušao je otac i
pogledao roditelje:
— Zašto tucete mališana? — pitao je. Starci su se počeli opravdavati.
Onda sam ja pokušao objasniti situaciju.
— Nedopustivo je da takvo ponašanje ostane nekažnjeno. Ako rodi­
telj ne sprječi agresiju kod djeteta, to će učiniti život i to puno žešće.
Učinilo mi se da otac ne shvaća moje riječi, ali više ništa nisam mo­
gao. Shvatio sam da kaznom ne možemo promijeniti dijete, ono već je
zločinac, premda to još ne shvaća. Situacija je bila čudna pa sam odlučio
dijagnostirati dečkića. Polje je bilo dvostruko. S jedne strane — čisto,
ravno, sjajno. S druge strane — prljavo, agresivno, deformirano. Gleda­
jući tendenciju, deformirano će prevladati. Čak i u budućnosti, ako će
96
doći do nekih prekršaja, dečko bi mogao izbjeći kažnjavanja dok unutra
ima tračaka čistog polja. Razlog se krije u majci. Tijekom trudnoće stal­
no je bila ljubomorna na supruga i durila se. Nisam ih pitao za odnos
tijekom trudnoće, sve mi je bilo jasno. Majka se prije začeća i tijekom
trudnoće trebala očistiti. Ako nema dobrovoljnog stremljenja ka Bogu
i ljubavi i zbog toga suzdržavanja, uključuje se mehanizam prisilnog či­
šćenja. Umjesto da prihvati bol i nelagodu i poveća količinu ljubavi u
duši, žena se počela braniti uvredama i osuđivanjem. Emocije roditelja
djeca pojačavaju više puta.
Osjećaj nelagode koji je majka prenijela na dijete, može uništiti nje­
govo tijelo. Ono se može roditi bolesno i patiti. Ista nelagoda sprječava
duh i svijest u njihovom razvoju. Ali udarac je stigao na opasnu točku —
počelo je razaranje duše. Takvih je slučajeva sve više i više. Ljudi se brinu
o zdravlju tijela i svijesti, zaboravljajući pri tom dušu.
Otvaram novine i vidim zanimljivi članak. Sud u Francuskoj donio
je odluku o deportaciji muslimanskog svećenika. Njegovo stajalište po­
put toga, da ako žena počini preljub, da može biti tučena svuda po tijelu
osim glave i lica, sud je ocijenio kao opravdavanje nasilja nad drugim
ljudima, te je posljedično tomu svećenika osudio na deportaciju. To što
žena svojom seksualnom "slobodom" ubija duše svoje djece, sud ne zani­
ma. U Zapadnom pravosuđu ne postoji pojam zaštite duše i morala. Pod
moralom se podrazumijeva nedodirljivost života i želja. Moral, dakle i
ljubav izlaze iz razumijevanja života i želja, stoga su ovisni o njima.
Pokušao sam odgovoriti na pitanje kako se formira duša zločinca. U
našoj podsvijesti svake se sekunde modeliraju različite situacije. Premda
uglavnom u našoj podsvijesti — a to je čuvanje i nastavak života, većina
situacija razvija se u dva smjera: na jačanje života ili na njegovo rušenje,
razaranje. Procesi razaranja isto su tako neophodni kao i procesi stva­
ranja. Razaranje postaje stvaranje samo pod kontrolom ljubavi. Ako je
malo ljubavi, ideja stvaranja pretapa se u ideju nedodirljivosti života i
klanjanja mu se, a ideja rušenja pretvara se u ideju potpunog uništavanja
života. Podsvjesna agresija je rezultat podsvjesnog klanjanja. Ako se suz­
državamo u sreći, u zadovoljstvu, to za sobom povlači rast ljubavi. Isti
rezultat, to jest povećanje ljubavi u duši postižemo suzdržavanjem agre­
sije, negativa. Energija nam stiže u dušu, otvara se u našim emocijama
97
i rađa situaciju. I ako u mislima kradem, pljačkam, silujem i nikako se
ne suzdržavam, a pogotovu ne ocjenjujem vlastite postupke, situacija se
utvrđuje u podsvijesti. Skupljanje takvih situacija izaziva rast energije i
kada ona dosegne određenu razinu, više se ništa ne može. Čovjek ne želi
biti zločinac, no potisnute emocije jednostavno ga prisiljavaju na zločin.
Moj mi je znanac ispričao priču:
— Jednom sam u drugi grad poslao veliku svotu novca. Žena — vlakovođa — uzela je pošiljku, ali kad je došao primatelj rekla mu je da su
novce već uzeli. Prirodno se ponašala, bilo joj je žao, opisala je muškarca
koji je preuzeo pošiljku, dakle nitko nije pomislio na nju. Vlasnik novca
otišao je vidovnjakinji koja je za krađu okrivila baš tu ženu. Žena nije
priznala krađu, ni vratila novac, no brzo je nestala. Tada ste mi rekli da
je razlog svemu tomu — u meni. U meni se gomilaju nelagode dok ne
izbiju van stvarajući ovakve situacije. Pokušao sam raditi na sebi, valjda
nije bilo dovoljno. Kroz neko vrijeme situacija se ponovila. U uredu je
nestala velika količina novca. Posumnjao sam na jednu ženu i opet sam
otišao kod vidovnjakinje.
— Novac je uzeo muškarac — rekla mi je i opisala ga. Odmah sam
zaključio o komu je riječ.
— Žena na koju ti misliš ima problema — dodala je vidovnjakinja —
ali nije ukrala novac.
Vratio sam se u ured, pozvao na razgovor tog čovjeka i on je sve pri­
znao. Usput, on je među nama bio jedini ateist. Ili bolje rečeno jedini
nevjernik.
%
— Jasno — složio sam se s njim — vjerniku bi bilo puno teže ukrasti.
— Da, još nešto — sjetio se moj sugovornik — vidovnjakinja mi je
rekla: "Pokrast ćete više puta, ali meni više ne dolazi. Razlog je u tebi.
Sam si kriv." Tom sam čovjeku oprostio i on je nastavio raditi kod mene.
Prošlo je pola godine i evo ga, opet je ukrao. Ukrao je nešto sitno, ali tako
da je to odmah isplivalo. Opet ga pozovem na razgovor. "Oprostio sam
ti, mislio sam da ćeš se opametiti, a ti, što radiš?" — pitao sam ga. Pri
tom, kada se dogodila krađa, nisam ni pomislio na njega, jer je pametan,
duhovan čovjek, premda je nevjernik. A moja žena mi je odmah rekla da
je to najvjerojatnije on. Znate što mi je odgovorio? "Znam da ne smijem
98
krasti, ali ne mogu to u sebi svladati." Premda sam mu oprostio i dao mu
šansu — iznevjerio me. Što da radim?
Stisnuo sam ramenima.
Trebam li ga otpustiti?
Ljubav ne isključuje strogost i kaznu. Nije vam palo na pamet da je
on ukrao zato da bi bio otpušten?
— Interesantno — zamislio se moj sugovornik.
— Dali ste mu prigodu promijeniti se izvana, što je jako teško ako nije
došlo do promjene iznutra. Promijeniti se iznutra, praktički je nemogu­
će bez ljubavi prema Bogu. Istina je da možeš opet naći točku uporišta
pa je iznijeti van granica života i želja. Ali istina je i da se moraš puno
truditi, stvarno suzbiti vlastite želje, životne funkcije, ostati dobroćudan
u trenutcima boli, smrti. Možeš se promijeniti da više nisi zločinac iako
je praktički nemoguće potpuno očistiti dušu.
Nevjernik ne liječi svoju dušu ljubavlju i suzdržanošću, nego bolom
i gubitkom. Osjećaj da mu duša umire tjera ga na zločin, jer podsvjesno
želi biti kažnjavan. Stoga mu bol liječi dušu. Oprost podrazumijeva du­
binske promjene. Ako opraštate ne tražeći promjene i ostavljate zločin
bez kazne, štetite duši čovjeka i on će vam svakako vratiti. Bog će vas ka­
zniti za to. Djeca, recimo, katkad namjerno izazivaju roditelje, baš traže
da dobiju batine. Takav bol odgaja i čisti im duše.
— Ja nikako ne pozivam na tučenje djece — obratio sam se sugovor­
niku. — Ako dijete naučite voljeti i da suzbija vlastite želje, tu batine
uopće nisu potrebne.
Znate, ovo je zanimljivo — rekao je sugovornik. — Sjećam se djetinj­
stva, znao sam dobiti batina od oca. Osjećao sam se lako i veselo poslije,
jer sam znao da sam to zaslužio. Ali bih se uvrijedio kad su me kaznili
nepravedno.
— No pravednost je relativna — rekao sam. — Često čovjek pomisli
kako je pravedno ono što odgovara njegovim željama. Jedan moj zna­
nac dok je bio mali imao je ozbiljan problem. Kada nije dobivao traženo,
znao se tako derati da bi čak i poplavio. Poslije bi prestao i disati pa tako
par puta samo da nije umro. Naravno, roditelji su bili preplašeni, pa od
jednog doktora do drugog, pa hipnoza, pa razni lijekovi. Ništa ne poma-
99
že. Po savjetu su se obratili jednomu staromu, mudrom liječniku. Dobili
su jednostavan recept: čim počne ispad uzeti remen pa ga dobro prebijte
bez zlobe, ali i bez sažaljenja. Gotova je priča. Više se nije ponovilo. U
današnjem svijetu — nastavio sam — ljudi vjeruju u Boga formalno. Re­
ligija se svodi na obavljanje nekih nejasnih obreda.
— Nedavno sam bio u Europi i posjetio katoličku crkvu. Prišao sam
mjestu gdje bih trebao zapaliti svijeću. Trebao sam baciti novčić da bi se
nekoliko električnih žarulja upalilo na par minuta. Bit rituala se gubi.
Plati i Bog će sve oprostiti. Ima li smisla upaljena svijeća pred ikonom u
hramu Božjem? Što je u našima željama više Božanskog, to jest ljubavi,
a što manje koristoljublja, naše želje imaju veće šanse da budu ispunje­
ne. Ne želimo se mijenjati, samo tražimo od Boga da ispuni naše želje
— to je magija. Ako uz to naše želje idu na štetu drugima — onda je to
crna magija. Kada koristoljublje pobjeđuje ljubav — to je buduća bolest.
Vatra je simbol suzbijanja života i želja. Kada stavimo upaljenu svijeću
podsvjesno odbijamo korist i puno nam je lakše usmjeriti se na ljubav
kao najveće blago što možemo dobiti od Boga. Ikona u biti simbolizira
pobjedu Božanske ljubavi nad životom i željama. Ono što sam vidio na­
likovalo je na pobjedu novca.
Gubitak ljubavi u suvremenom svijetu uzrokuje rast kriminala. Po­
gledajmo problemu narkotika. S jedne strane sve je više ljudi koji u duši
nemaju dovoljno ljubavi da bi se nosili sa stresom. S druge strane imate
ubojice koje ih opskrbljuju narkoticima. Vidimo da politika borbe protiv
droge čistom silom ne uspijeva. U svijetu se zaplijeni tek 10% narkotika.
Naravno, to ne znači da više ne treba postojati kažnjavanje i prevencija
zločina. S tim 1>to prevencija na razini tijela neće biti efikasna. Trebali
bismo početi s prevencijom duše. Cijeli svijet, pogotovu Zapadni, uvje­
ren je: zločin — fizički čin, ugrožava život, zdravlje i imovinu čovjeka.
Suvremeno pravo proizlazi iz rimskog prava koje je bilo dosta dobro
osmišljeno. Bez obzira na to, Rimsko Carstvo je utonulo u razvrat pa je
propala. Nikakvi zakoni nisu ga zaštitili, ni spasili. U to doba rijetko se
spominjala zaštita i spas duše, za razliku od zaštite tijela. Zato, što se u
Zapadnim zemljama žešće nameće disciplina, to će više razorne energije
odlaziti s vanjske fizičke razine prema nutrini oštećujući svijest i dušu
ljudi.
100
To sada i vidimo: homoseksualci, različite perverzije, hendikepirana
djeca, neplodnost žena. Sve je to rezultat pojačane zaštite tijela na šte­
tu svijesti i duše. Suvremena medicina, spašavajući tijelo na više načina,
pridonosi tom raspadu. Zato nema smisla riješavati problem povećava­
njem, smanjivanjem ili ukidanjem kazni. U prvom redu trebamo pomo­
ći prijestupniku da se promjeni. Oštra, ali pravedna kazna bi bio prvi
korak. Prvo bol i suzbijanje, a poslije ljubav i dobrovoljno ograničavanje.
Ako su vas pokrali — tražite razlog u svojoj duši. To znači da se prva po­
moć kradljivcu nalazi u našoj sposobnosti voljenja, te kroz ljubav za Boga
brinuti se o vlastitoj duši i napredovati u pravilnom smjeru.
— Ja li moguć ponovni uspon fašizma u Rusiji?
— Ja bih ovako postavio pitanje: Što pridonosi ponovnom rođenju
fašizma u Rusiji i u kojim se uvjetima on može razvijati?
Evo jedne činjenice. Noćas, 28. prosinca, još sam dvojio odgovarati
li, ili ne, na ovo pitanje. Jutros na vratima vidim kukasti križ kao odgo­
vor da je to moguće. Nije to nekakva slučajnost, pojava skinheads-a u
gradovima Rusije je dosta zabrinjavajuća. Razlozi fašizma su u slabosti i
neučinkovitosti vlasti koja popušta nacionalizmu. Vlast ne može zaštititi
narod pa se on nekako pokušava braniti sam. Naravno, oblik zaštite je
dosta primitivan, ali ta primitivnost izbija van kao slijepa ljutnja i može
biti jako opasna. Na televiziji znaju prikazati kratke reportaže o pogro­
mima ljudi neruske narodnosti. Dalje standardno: pokrenut je krivični
postupak, kazna tolika i tolika. Što to u stvari znači? Vlast je nemoćna.
Borba s nečim može biti uspješna samo ako to pravilno procijeniš. Poku­
šaji tretiranja pokreta skinheads-a. samo s gledišta krivičnog zakona su
jednostrani i nepravilni.
Teroriste i članove stranke "Narodna volja" vlast je u carskoj Rusiji
shvaćala kao kriminalce i suprotstavljala im je svu moć državnog apa­
rata. S tog stajališta bila je u prednosti pa ih je umirila. Ali pokret je
bio politički i s tog stajališta u prednosti su bili boljševici. Konzervativni
carski režim ništa nije suprotstavio boljševizmu stoga je propao. Krimi­
nalac djeluje zbog vlastitog interesa dok političar djeluje u interesu velike
grupe ljudi i u tome je njegova moć. Političar mora skupiti energiju ljudi,
101
te istu usmjeriti na određene ciljeve, predstaviti svoj program i osvojiti
vlast da bi dobio što je htio. Što je veće nezadovoljstvo ljudi, to se aktivni­
je rascvjetava politička stranka.
Početkom XX. stoljeća Njemačka je izgubila I. svjetski rat. Stres i
gubitak uzrokuju veliki izljev energije. Pitanje je, kako ju iskoristiti i
kamo ju usmjeriti. Najjednostavnije i najučinkovitije — naći krivca. Če­
sto vlast pokušava izbjeći gnjev naroda, te njegovu agresiju usmjerava u
drugi smjer. Što je vlast slabija to aktivnije traži krivca. Bilo koje neza­
dovoljstvo je priprema pokušaja da se samostalno promijeni situaciju, jer
je vlast nemoćna i nesposobna. To se naziva formiranje povratne veze.
Još jednom ponavljam - ekonomija i politika su samo psihologija. Nema
opstanka bez povratne veze. Povratna veza je reakcija organizma na oko­
linu. Pravilna reakcija traži modeliranje situacije. Stoga primitivna oko­
lina uzrokuje primitivne reakcije.
Čovjek na bolan podražaj treba reagirati. Ako nema nikakvog pro­
grama, to jest redosljeda postupaka koji daju rezultat, agresija traži izlaz,
te se izlijeva na okolinu, ili na sebe. Kako su boljševici dobili energiju
naroda? Našli su krivce, to jest bogate ljude. Mnogobrojno bratstvo siro­
maha moralo je pobijediti malo bratstvo bogataša.
Nedavno sam gledao emisiju o mungosima. Žive u klanovima, jer se
tako mogu lakše brinuti jedni o drugima, braniti interese klana, opstajati. Takvo ustrojstvo zajednice mnogim životinjama povećava moguć­
nosti zaštite i opstanka. Mungosi namjerno ostavljaju tragove u obliku
izlučevina analnih žiijezda kako bi prepoznali tudinca. Grupno, klansko
preživljavanje kod životinja više puta povećava mogućnost zaštite i op­
stanka.
Čovjek je također životinja, te je milijune godina bio dio zajednice
— plemena. Razvijala se kolektivna svijest, govor, stjecalo se kolektivno
iskustvo u gradnji kuća, proizvodnji oruđa itd. Premda su se istrebljivali
mogli su se i ujediniti. Ujedinjenje je bilo moguće samo ako su postojali
zajednički interesi i ciljevi. Čim bi interesi nestali nastavilo se uzajamno
uništavanje. Uvjet opstanka klana je u jedinstvu članova koji trenutno
mogu priskočiti u pomoć jedni drugima, a pogotovu udružiti se protiv
zajedničkog neprijatelja. Udruženje klanova moguće je samo u slučaju
102
da je zajednička razina zaštićenosti puno veća negoli svakog klana po­
jedinačno.
Bilo koja država predstavlja zajedništvo klanova. Zaštita i briga drža­
ve o svakom pojedincu ukida potrebu za klanskim mišljenjem. U idealu
komunisti su htjeli razrušiti državu kao aparatu nasilja. U stvari to je bio
povratak klanskoj psihologiji, jer je pojam vođe svojstven samo plemenu,
klanu. Od jedne religije, religije jedinog Boga, komunisti su se vratili
mnogoboštvu — počeli su se klanjati Marxu, Lenjinu, komunističkoj
partiji. To pogansko klanjanje pratilo je uništavanje tradicionalnih re­
ligija. Ubijali su ne samo pravoslavne svećenike nego i muslimanske i
katoličke.
Uništivši sve koji su drugačije mislili, Sovjetski Savez se držao kao
moćni klan koji je sposoban potčiniti, istisnuti i uništiti sve naokolo. Istu
ideju — nadmoć svog klana — iskoristio je fašizam, te je nastao nacio­
nalsocijalizam. Koji zaključak slijedi?
U suvremeno doba klanska svijest — ekonomska, politička, ili reli­
giozna — nužno vodi čovječanstvo u pogibelj. Bit klanskog razmišljanja
nije u zajedništvu, nego u gaženju i uništavanju druge grupe, klana su­
parnika. Država ne može predložiti nove ideje, efikasnu politiku, zaštitu
i brigu o svakom, stoga slijedi podjela na klanove, a poslije i na posebne
države. Druga mogućnost — jedan klan, jedna nacionalnost uništava
druge. Komunisti nisu mogli zamisliti kaos koji ih je dočekao poslije ras­
pada ruske države. Svijest naroda odjednom je nestala. Morali su krenuti
od početka. Postojala je koncepcija zaštite sovjetskog naroda od vanjskih
neprijatelja, te je ujedinila sve. Uz to, bila je i koncepcija pa makar i s ne­
dostacima, o brizi za svoje građane. Postojale su jaslice, vrtići, besplatno
liječenje i obrazovanje, zato je država opstala. Nova ekonomska politika
razrušila je jedinstvo. Iščezli su opći ciljevi. Svaki je mislio samo na sebe.
Počelo je aktivno oformljivanje ekonomskih i političkih klanova. Prijeti­
la je opasnost raspada države. Godine 1929. proces je bio zaustavljen i svi
znamo što se dalje događalo. Ideje komunizma nisu se utvrdile. Vjera u
svijetlu budućnost je oslabila. Trebala se opet pojaviti sveopća opasnost,
novi neprijatelji, stoga i željezna disciplina. Dakle, kada su Gorbačov i
Reagan započeli dijalog — vanjski neprijatelj je nestao što je još više po­
jačalo tendenciju raspada. Niti obećanje da će svatko do 2000.-te godine
103
imati vlastiti stan, niti antialkoholni zakon nisu spasili situaciju. Bila je
to agonija vlasti, jer se više nije mogla brinuti o građanima, ni zastupati
njihove interese.
Nijemci su bili zgranuti kada je Gorbačov pristao napustiti Istočnu
Njemačku bez ikakvih potraživanja. Mogao je dobiti desetke milijuna
dolara za povlačenje i to iskoristiti za blagodat naroda i države. Čak što­
više, golemi vojni potencijal Sovjetskog Saveza bio je opljačkan i uni­
šten.
Državni poglavar je uvođenjem antialkoholnog zakona stvorio mafi­
ju, premda se znalo za mafiju u Americi u tridesetim godinama. Trošio je
državno bogatstvo čime je podupirao rast mafije i kriminalnih klanova.
Razlog? Jednostavno nije znao što da radi, niti je imao ciljeve, zadaće,
konkretne programe. Država je odumirala. Tražile su se reforme, ali ka­
kve? Izlaz se vidio u oponašanju Zapada. Ali mehanizam povratne veze
nije bio izrađen. Mogućnost reagiranja bila je oduzeta ne samo narodu
nego su i vodeći političari izgubili osjećaj za realnost, nisu bili u stanju
adekvatno reagirati na situaciju.
Početkom 80.-ih jedan mi je ekonomist govorio: "Nedavno su se iz
Politbiroa zainteresirali za razvoj situacije u državi, kakvo je stanje eko­
nomije? Znali smo da su "gore" samo starci s bolestima srca pa smo, koli­
ko je god bilo moguće uljepšali opis situacije, te poslali frizirano izviješće.
Nakon trodnevnog muka, nazvali su me i pitali: "Je li situacija stvarno
tako loša?" Ostaje pitanje, kako je državni vrh izgubio sposobnost uprav­
ljanja i analize situacije? Odgovor je opet jednostavan. Mehanizam pra­
vilne procjene je višeslojan. Mora imati i religiozne, i filozofske, i politič­
ke, i ekonomske komponente. Prve tri razine su bile uništene doktrinom
komunizma, dakle pravilna procjena uopće nije bila moguća. Razvila se
paraliza razumijevanja i upravljanja. Reforme bi trebale udahnuti državi
život, ali one su tek ubrzale njezino propadanje.
Sto je dobio nasljednik — demokrat? Je li on imao ciljeve, zadaće i
programe? Da, imao je. No to nije bilo objedinjenje naroda, njegova za­
štita i briga o njemu. Svrha je bila jedna — svrgavanje prethodnog režima
i dolazak na vlast. Umjesto da riješe situaciju počeli su oponašati Za­
pad, slijepo preuzimati njegove političke i ekonomske metode. Država je
odmah razbijena na klanove. Bivši komunist primio je decentralizaciju
104
vlasti kao blago. Da, ekonomija se trgnula, ali politika i ideologija polako
su se počeli gubiti. Narod više nije vjerovao u komunizam, zato nije bilo
povratka vojnom komunizmu. Vojska, milicija i tajne službe bili su pre­
slabi, zato nije bilo discipline koja bi ujedinila društvo. Sve se vratilo na
početak evolucije. Izdvojena plemena, klanovi, borba za teritorij i zone
gospodarskog utjecaja. Najjači klanovi bili su grupirani, naravno, oko
službene vlasti, a to je predsjednikov klan. Ali evo dosadnog problema.
Odsutnost zajedničkih interesa i klimava vlast nisu mogli dovesti situa­
ciju u red. Svi su pljuvali i predsjednika i njegovu demokraciju.
Početkom 90.-ih dok su se demokrati opijali vlašću i obećavali svi­
ma slobodu, neke republike počele su planski uništavati i tjerati rusko
stanovništvo. Filozofski, politički, državni mehanizam zaštite ljudi od
uništavanja jednostavno je bio odsutan. Demokrati su se u svom poga­
nom mišljenju samo brinuli o ekonomiji i vlastitom džepu. Na ubojstva
i genocid ruskog naroda Zapadna demokracija nije reagirala. Fraza "za­
štita demokracije" bila je aktualna čim bi vlast pokušala uvesti reda u
državi. Ako čovjek ne vjeruje u Boga, ako nema ni kolektivnu svijest, ni
visoke ciljeve, postaje pohlepan i plašljiv. Događaji u Čečeniji izbacili su
na vidjelo baš takva svojstva tadašnjih političara.
Između klanova suparnika pobijedit će onaj s većom razinom jedin­
stva, a tomu pridonosi opća religija, nacionalnost, zajednički teritorij,
razvijena klanska samosvijest. Sve su to imali kavkaski narodi. Slabost
središnje vlasti olakšala je odvajanje bivših sovjetskih republika. Dalj­
nje slabljenje države i središnje vlasti uzrokovalo je neposredan raspad
Rusije. Naravno, u prvom redu morale su se odvojiti bogate regije. To bi
svakako povećalo njihovu zaštićenost i šanse za preživljavanje. Čečenija
ima naftu i to jednu od kvalitetnijih u svijetu, od koje bi se dobili visoki
profit. Tko je kriv za slabost vlasti i što su nacionalni kavkaski klanovi
jači od drugih. Još jednom ponavljam: potpuni sam diletant u politici,
samo ju pokušavam gledati s aspekta psihologije. Moje se gledište temelji
na informacijama dobivenim iz novina i televizije.
Uzrok rata u Čečeniji nije u istrebljivanju ruskog stanovništva u Če­
čeniji, u Stavropoljskoj pokrajini, nego je to bilo uvjetovano raspadom
zemlje. Čečenija se odlučila odvojiti od propadajuće države. Ali po mom
mišljenju postojao je i drugi razlog. Čečenski klanovi ugrozili su klan
105
predsjednika, te su ga trebali samo smijeniti i postaviti predstavnika
svog klana. Vlast tog trenutka nije imala velikog izbora. Tajne službe?
Nema ih, sam predsjednik ih je raspustio. Milicija? Za razliku od specijalaca oni, njihova djeca i obitelji uvijek su vidljivi pa nikada nisu ni bili
ozbiljna prijetnja kriminalu. Broj ljudi u službi je minimalan, plaća isto.
Jedino preostalo sredstvo spasenja bila je vojska. Slaba, sa starim naoru­
žanjem, odsutnošću moralnog duha, ali ipak vojska. Nacionalni klanovi
su pobijedili i službenu i neslužbenu vlast.
Promijenimo temu. Jednom sam na Krimu razgovarao sa svojim
znancem.
— Imam prijatelja — rekao je — koji ima problema sa zdravljem.
Može li mu se pomoći?
— A čime se bavi?
— Poslovni je čovjek. Prije je imao samo 2-3 male trgovine, sve je
radio sam i sve bi stigao. Sada ima ih petnaest, radi kao lud, umoran je
kao pas, ali ništa ne može promijeniti.
— Nitko mu i ne može pomoći — slegnuo sam ramenima. — Kako
mu mogu pomoći liječnici i iscjeljitelji ako je stalno preopterećen, sam se
time ubija. Da bi organizam spasio bedastog gazdu mora početi sa stva­
ranjem bolesti koja se neće dati izliječiti. Ako se gazda neće opametiti,
organizam će smisliti takvu bolest da se on jednostavno neće više moći
baviti trgovinom. Neka neizlječiva bolest mu u stvari bude spasila život.
— Dobro, što da čovjek radi? — pita moj prijatelj.
— Mora promijeniti koncepciju.
— Kako to mislite?
— Koncepcija je stil razmišljenja, procjene i reakcije na okolinu. Mali
obrtnik živi u okviru jedne koncepcije. Krupan biznismen mora imati
drugu koncepciju. Nešto slično radu mijenjača na vozilu. Krenuti mo­
ramo u^>rvoj brzini. Dalje, ako treba voziti brže, mijenjač trebamo pre­
baciti u višu brzinu. Isto je i u biznisu. Vješto "prebacivanje brzina" u
životu — jamstvo je zdravlja i opstojnosti. Mišljenje krupnog biznismena
više nije mišljenje radnika nego psihologa i političara. On mora zaposliti
razboritog pomoćnika i pametno ga usmjeravati. Zato ako hoće uspjeti
106
u ekonomiji trebao bi poraditi na duhovnom planu. Sitan novac je samo
novac, veliki novac je ekonomija, ogroman novac već je politika.
U 90.-tim godinama svaki pismen bandit pokušavao je postati bizni­
smen, svaki pametan biznismen je bio okrenut na politiku, a svaki pro­
nicljiv političar bio je prinuđen upoznati se s psihologijom i filozofijom.
U bilo koje doba čovječanstva, filozofi su shvaćali: nemoguće je upoznati
svijet, a da ne izađete iz okvira logike i ljudskih potreba. Filozofi su te­
žili mistici, a mistici religiji. Uvijek je bilo i obrnuto. Religija je rađala
filozofiju, filozofi odgajali političare, političari su odabirali perspektivne
biznismene, krupni biznismeni podučavali su male kako se radi. Svaki
razvitak je tok energije u oba smjera, jedan prema drugom.
Vratimo se u sadašnju političku situaciju. Razvoj povratne veze kod
bilo kojeg organizma jest razvoj njegove osjetljivosti koja obuhvaća sve
više vremena i prostora. Što si bolje i dublje možemo predočiti neku
opasnost, to više imamo mogućnost upravljanja istom, dakle preživjeti.
Zamislite, da s neke police padne lončić i bolno vas udari po nozi. Reak­
cijom na razini tijela bio bi šut nogom i možda koja psovka. Dakle, prva
primitivna reakcija — likvidacija izvora boli. Veća razina povratne veze
ne traži izlijevanje gnjeva na lonac i njegovo udaranje nogama nego di­
zanje lonca s poda i sigurno smještanje na polici. Još veća razina reakcije
podrazumijeva premještaj police ili kupovinu novog sigurnog ormara.
Stoga, visoka razina zaštite pretpostavlja visoku razinu upravljanja, a to
znači i prognoziranja. U 90.-tima, bankarima su postajali ljudi s nao­
brazbom matematičara ili fizičara. Vještina apstraktnog mišljenja i vi­
soki duhovni potencijal širili su mogućnost financijskog, ekonomskog i
političkog upravljanja.
Evo još jedne zanimljive priče. Na konzultaciju mi je stigao specijalist
iz banke. Zbog nekakvih problema situacija je postala kritična, te je u pi­
tanju bilo zatvaranje banke i zatvor za neke ljude. Objasnio sam situaciju.
U tijeku je politička borba. Političke stranke trebaju novac. Boljševici su
dobivali novac tako da su pljačkali banke. Metoda nije zastarjela. Novac
morate dati. Prebacite krivnju na jednoga čovjeka, a on neka na vrije­
me napusti grad. Novac će uzeti, a postupak će biti zataškan. Poslije će
se vratiti, te nastaviti s poslom. Bankari nisu imali dovoljno razvijeno
analitičko mišljenje, te uopće nisu shvatili moj prijedlog. Što je na kraju?
107
Novac su im svejedno uzeli, s tim što je nekoliko nedužnih ljudi završi­
lo u zatvoru. Stoga je svakom biznismenu, a pogotovu političaru nužno
apstraktno mišljenje.
Što se danas vidi na političkoj sceni Rusije? Nijedna se politička stran­
ka ne može pohvaliti s više ili manje osmislenim programom. Zašto? Jer
se strateško punovrijedno mišljenje uvijek odgajalo religijom i filozofi­
jom. Nije slučajno Aristotel bio nastavnik Aleksandru Makedonskom.
Ako se pojavi bolna situacija, da bismo preživjeli i prilagodili se, moramo
reagirati ne samo na razini tijela nego i na razini duha, duše, te na razini
struktura van našeg života i želja. Tada čak i u dosta jednostavnoj situa­
ciji možemo uvidjeti dubinski smisao, te ne reagirati na posljedice nego
na uzroke, a tim i utjecati na njih.
U Sovjetskom Savezu su desetljećima gazili i uništavali filozofe, poli­
tičare i religijske vode. Manjak strateškog promišljanja prisutan je i sada.
Političari, jedan kod drugog traže negativ, kopa se po prljavom rublju, ali
još ni sada ne znaju odgovor na glavno pitanje: kako osigurati jedinstvo
države? Ne samo ekonomsko i političko, nego duhovno. Koje nas vred­
note okupljaju? O čemu se moramo prvenstveno brinuti? Ali svejedno,
zemlja se polako izvlači iz krize iako još uvijek nema zadovoljavajuću
koncepciju koja je utemeljena na religijskom i filozofskom shvaćanju
svijeta. Stihijski postupci ne daju nikakva jamstva za budućnost. Bilo
koje postignuće u ekonomiji, politici i kulturi može nestati u tren, ako
vlast ne počne napokon promišljati pravilno i pravovremeno reagirati na
novonastale situacije. Pokret skinheads-a je samo jedan oblik skrivenog
nezadovoljstva situacijom. Situacija može izmaknuti kontroli ako vlast
ne pokuša riješiti problem političkima sredstvima.
Da vidimo sadašnju situaciju. Stalno slušamo o razbojničkoj privati­
zaciji iz 90.-tih. Državno vlasništvo jest vlasništvo naroda. I ako netko
krade — krade od naroda, stoga je to kazneno djelo. Narod shvaća da je
pokraden, te raste prikriveno nezadovoljstvo. Svi su u nedoumici. Ako se
ne prenfzmotre rezultati privatizacije, prevareni narod gomilat će ener­
giju mržnje i svakako je iskaliti u rušilačkom obliku. Ako ćemo ipak prerazmotriti privatizaciju, vidjet ćemo da su krivci sada na vlasti. Izgleda
da nema izlaza. Ali pametni ljudi već su predložili neke varijante.
108
U to su doba svi krali, zato ne suditi službenicima, ne otvarati kazne­
ne postupke, ali državi vratiti tvrtke kupljene za sitniš.
Oligarsima ostaviti sve pokradeno, ali ih obvezati da isplate realnu
cijenu za stečena bogatstva.
Komunisti bi mogli odbaciti krvavu prošlost, obećati neovisnost ti­
ska, priznati religiju, pravo na privatno vlasništvo i vratiti glavna bogat­
stva u državno vlasništvo. Tada bi se narodno nezadovoljstvo pretvorilo
u opće glasovanje za komuniste, ili bi mladi naraštaj iz osvete za preva­
rene roditelje počeo ubijati i rušiti sve naokolo poput skinheadsa i nacionalboljševika.
Nesposobnost vlasti da ujedini zemlju, nebriga za svoje građane, te
da pravovremeno, filozofski i politički, reagira na moguće provokacije
i fašističke tendencije u društvu. To je tek početak. Teritorij Rusije je
poligon za buduće svjetske događaje. Čovječanstvo bi se trebalo ujedi­
niti oko zajedničkih ciljeva, inače će rast klanske samosvijesti razrušiti
osjetljivi mir, te civilizaciju. To je problem za sutra. Danas bi se Rusija
trebala naučiti misliti, te se ujediniti u duhu i moralu za svoj spas i spas
čovječanstva.
— Neki kažu da je sve predodređeno, da je sve volja Božja. Dru­
gi, da je ipak sve moguće promijeniti, čak i utjecati na budućnost i
ne samo svoju. Treći govore da je naš svijet poput neke kompjutorske
igre, samo jako komplicirane. Biste li pojasnili što se to događa oko
nas?
— Pustite žohara u praznu sobu i nećete moći definirati njegova kre­
tanja. Ali ako u sobu postaviti tanjurić s vodom možemo predvidjeti da
će ga žeđ dovesti vodi. Kada se govori o upravljanju ljudima, podrazumi­
jeva se da to ide izvana, to jest vrši se neki pritisak i ljudske želje bivaju
suzbijane. Ali upravljati možemo i iznutra, baš preko želja. I kada znamo
bit ljudskih želja možemo prognozirati čovjekovo ponašanje i mogli bi­
smo njim upravljati. Jedna od metoda otkrivanja zločina jest "traženje
motiva." Zato kada jedni kažu da ne postoji sloboda izbora, a drugi da
mogu raditi što god hoće, jedni i drugi su u pravu. Svaka situacija ima
svoju istinu.
109
Na vanjskoj razini možemo govoriti o slučajnosti, o slobodnoj volji.
Na tankom planu svi događaji su već odigrani. Što su planovi tanji, to se
više događaja iz budućnosti dogodilo. U točki koja je najbliža prvobitnosti, sav Svemir je okončao svoj ciklus i vratio se nazad. Na vanjskom
površinskom planu, postoji pojam slučajnosti, slobode volje, što znači
mogući sukob između ljudskih želja i Božje volje.
Ovako to izgleda. Bog kroz ljubav upravlja nama. Kada slijedimo taj
osjećaj, njime ne upravljamo, niti ga suzbijamo, te se ne samo naša pod­
svijest nego i svijest i volja približavaju Božanskom i ostvaruju zakoni
Svemira. Božanska ljubav skriva u sebi svu informaciju o Svemiru, sve
njegove zakone. Naše površinske želje vezane su uz naše tijelo i mjesto
življenja. Ovisne su o sredini. I kada ih apsolutiziramo izgleda da djelić
cijenimo više nego cjelinu. Ukoliko su se naše emocije vezane uz pro­
stor i vrijeme protegnule na cijeli Svemir, vrtimo se u krugu površinskih
emocija narušavajući načelo jedinstva Svemira. Uključuje se mehanizam
zaštite i korekcije i kod nas obolijeva ono što je povezano s konkretnim
prekršajem.
Budući da se orijentiramo prvo dušom, a onda sviješću i tek poslije
tijelom, prva će oboljeti duša koja je izgubila ljubav. To je najopasniji
proces, ali skroz neprimjetan. Poslije obolijevaju svijest i tijelo. Patnja
tijela čisti dušu. Zato na tankom planu zdrav čovjek i invalid mogu izgle­
dati suprotno. Zašto čovjeku kad umire pred očima prolazi sav život?
Zašto umirući postaje bolji? Zašto poslije kliničke smrti neki dobivaju
velemoći? Zato što smrt isključuje površinske emocije i svijest. Unutar­
nje "ja" premješta se na tanak plan gdje je vrijeme sažeto i za sekundu
vidimo ono za što su u običnom životu potrebne godine. Tijelo odlazi na
drugi plan i lakše osjećamo ljubav. Zašto se pred smrt ispovijeda i svima
prašta? Zato što je čovjeku koji se osjeća uvrijeđeno teško ući u tanke
planove. Njegovu dušu vezanu uvredama i tugom za fizički život mogu
jednostavno ne pustiti tamo.
Promatrao sam što se događa s dušom nakon smrti. Prvo stiže u zagrobni«svijet gdje se priprema za dalje. Događa se to u prvih četrdeset
dana poslije smrti. Duše samoubojica i drugih ljudi koji su počinili zlo
protiv ljubavi nisu u mogućnosti stići u zagrobni svijet. Nisu više na Ze­
mlji, a ne mogu se popeti na tanke planove. Ako se takva duša začne,
110
takvo se dijete neće roditi. Kada duša stigne u zagrobni svijet, emocije
vezane uz prošli život skidaju se sloj po sloj. Što je više ljubavi u duši po­
kojnog, težnje ka Bogu, to mirnije i brže prolazi proces preobrazbe. U to
doba čovjek može vidjeti svašta. Njegova svijesti i mašta mogu mu pre­
dočiti bilo koje slike. Nalazeći se u zagrobnom svijetu, duša može vidjeti
svoju rodbinu, katkad se trudi pomoći im, obavijestiti o opasnosti, javiti
se u snu. Čiste duše ostaju neko vrijeme u zagrobnom svijetu, a poslije
putuju u drugi svijet. Što duša ima više ljubavi i što je čišća, to će više
dugih svjetova posjetiti. I kada se takva duša ponovno utjelovi na Zemlji,
ili na drugim planetima, rodit će se talentiran ili genijalan čovjek. On je
već proricatelj visoke razine premda to može to i ne znati.
Kada sam provodio dijagnostiku maga i astrologa, vidio sam njihovu
povezanost sa zagrobnim svijetom. Sveci imaju vezu s drukčijima svje­
tovima, stoga je informacija koju primaju čišća, razmjerno veća i točnija.
U načelu, čovjek u bilo kojoj situaciji ima glavni izbor — slijediti ljubav,
ili je se odreći. Na taj izbor značajno utječu emocije njegovih roditelja i
emocije stečene u prošlom životu, a također i sadašnji odgoj, način živ­
ljenja i ponašanja. Ako sve to zbrojimo, izgleda da i nema baš previše
izbora. Sredina prošlog i sadašnjeg obitavanja potpuno određuje njegova
rješenja i odluke. Jedini način izmaknuti se vlasti sudbine jest kroz ljubav
prema Bogu. I tada nastaje čudo. Odgoj, način života, genetika, sve to što
je dosad formiralo emocije i dovelo do teške bolesti bez ikakve šanse za
preživljavanje — sve to gubi vlast nad čovjekom. On se unutra neobjaš­
njivo mijenja i bolest nestaje. Najčešće takva jaka preobrazba dovodi do
smrti, samo snažan bljesak ljubavi donosi spas i čišćenje. Tko zna voljeti
bit će zdrav i bit će mu dopušteno realizirati svakakve svoje želje. Takvi
ljudi imaju slobodu izbora.
— Svake godine jedno te isto: imam muškarca — nemam novca,
nemam muškarca — imam novca. Pomozite mi shvatiti situaciju.
— Novac je ispunjenje naših želja. Općenje s muškarcem i to može
biti ispunjenje želja. Želja nam oduzima energiju. Ako je u duši malo lju­
bavi moramo izabrati. Kad sam počeo raditi imao sam priliku korigirati
sportaša i opazio sam zanimljivu stvar. Što su bolji sportski rezultati, po-
111
goršava mu se privatni život. Vrijeme prolazi, on se moli, oprašta žena­
ma, ali čim dolazi do poboljšanja u intimnom životu, počne doživljavati
neuspjehe u sportu. Tada sam došao do zaključka, ljubomora i oholost
su nekako povezani. Svijest i želja pretaču se jedna u drugu. I dok u du­
bini postoji neka kvaka, problemi budu samo preskakali s ljubomore na
oholost, te će stradati obitelj, ili posao i sudbina. I još jedan zaključak:
ono što sam prije definirao kao neke kvake, smetnje sada bih nazvao
drugačije, a to je nedostatak ljubavi i energije.
Prije sam govorio: "Čuvajte ljubav u duši." Podrazumijevao sam da je
trebamo ograditi od mržnje, uvreda, strahova, tuge i sažaljevanja. Prva
etapa je prošla. Sada govorim: "Naučite sačuvati ljubav, naučite se davati
ljubav. Što više dajemo, to više dobivamo." U takvom pogledu pojam
zakvačenosti nema smisla. Zakvačiti se može samo ovisnik. Čovjek koji
voli bez da ima koristi, ni od čega nije ovisan.
Ranije bih rekao da se za muškarca dvostruko više vežemo kada do­
lazi novac. Raste agresija, treba nešto gubiti. Sada govorim ovako: "Onaj
tko ne zna vješto voljeti pretvara ljubav u vezanost. Vezanost nas prisilja­
va da zaboravimo Boga, znači ne smije je biti previše." Umijeće voljenja
se razvija preko religiozne svijesti koja nam pomaže osjetiti ljubav prema
Stvoritelju. Naš će odnos prema Bogu definirati hoćemo li imati sreću ili
ne. Sto je u molitvi više koristoljublja, što više tražimo novca, blagostanja
ispunjenja želja, zdravlja, sve se to jače taloži u dubinama naše podsvije­
sti. Općenje s ljudima formira naše površinske emocije. Obraćenje Bogu
razotkriva skrivene dubine naše podsvijesti koja će formirati našu dušu
i duše naših potomaka, to jest našu budućnost. Manjak naše nesebične
ljubavi za Boga prouzročit će manjak ljubavi i energije kod naših poto­
maka. U stvari koristoljubiva molitva ubija našu dušu i unesrećuje našu
djecu, evo vama razloga zašto postoje ateisti. Čim se Bogu obraćate iz
koristoljublja bolje je da za njega uopće ne znate.
Jučer sam konzultirao jednu ženu preko telefona.
— Imam probleme s kćerkom — kaže ona. — Povučena je, neće sa
mnom općiti.
— U prvom redu bih rekao da imate ozbiljne probleme — počnem
razgovor. Ona me prekida:
— Hoćete li popričati s njom?
112
— Naravno da hoću — odgovorih joj — ali prvo bih porazgovarao o
vašim problemima. Ona me opet prekida:
— Da, da, slušam vas!
— Vi osobno teško podnosite traumatske situacije što je povezano....
Ona me opet prekida:
— A kako je s kćeri?
— Još gore nego kod vas.
Za vrijeme našeg kratkog razgovora valjda me je prekinula petnae­
stak puta.
Poslušajte — rekoh joj. Stalno vršite pritisak na mene, čak i sada ne
kontrolirate svoje želje. Kako možete onda pomoći kćeri ako ste sami
potpuni zarobljenik svojih želja?
Ženi je teško, pokušava se suzdržati. Počnem razgovor s kćeri.
— Niste zadovoljni sa sobom i sudbinom — kažem joj — trebate se
pokajati i obratiti se Bogu.
— Ali ja ne vjerujem u Boga — odgovori mi ona. — Točnije, prije
jesam dok sam čitala vaše knjige, ali rad na sebi nije ničim urodio.
— Možemo drugačije. Želite li biti sretna?
— Da.
— Temelj svake sreće je ljubav. Ako hoćete voljeti, trebate odbaciti sve
što vam smeta da se zaljubite, a to su pretenzije prema majci i vaša uvred­
ljivost. Nema ljubavi bez boli. Bijeg od boli je bijeg od ljubavi. Svaki dan
trebate uvjeravati svoju dušu da je nužno voljeti, opraštati i biti brižna.
— Neće ići — odgovara mi.
— Možete li predložiti nešto drugo? Ona šuti.
— Svi smo takvi, hoćemo plaću, ali ne želimo raditi. Ili barem prvo
dobiti plaću, a tek onda raditi. Život je drugačiji. Spoznaja Boga dolazi
preko ljubavi, a da bismo osjetili ljubav treba dugo i puno davati bez
očekivanja nagrade.
U indijskoj se filozofiji to naziva nepovezanost za rezultat. Kada se
molimo samo da bismo ozdravili, u najboljem slučaju nećemo imati ni­
kakve rezultate, pogotovu u ljubavi, jer je ni ne osjećamo.
113
Razmišljao sam o svojim istraživanjima. Počeo sam raditi samo kao
znanstvenik. Znanost treba zadovoljavati naše potrebe, usmjerena je na
ispunjavanje naših želja. Zato čista znanost bez religije kvari čovjeka, tje­
ra ga da ljubav podčini željama. Puno je ljudi, pročitavši moje prve knjige,
vidjelo u njima mogućnost brzog i lakog oporavka od bolesti preko mo­
litve i uštede na lijekovima.
Daljnja istraživanja su pokazala daje koristoljubivo ponašanje prema
Bogu jako opasno. Uvidio sam kako je teško spojiti znanost i religiju. Po­
tiho, neprimjetno koristoljubivo, potrošačko, ljudsko svladava Božansko.
Znanost "proždire" religiju. Da bismo zaustavili taj proces moramo se
neprekidno boriti s koristoljubljem, stalno čistiti dušu i ne zaustavljati
se na putu ka ljubavi i Bogu. Ljubav prema Bogu daje nam život, sreću,
zdravlje, novac i blagostanje. Kada se obraćamo Bogu moramo zabora­
viti interese tijela, duha i duše, osim ljubavi. Da bismo tu nesebičnost
mogli održavati, trebamo na neko vrijeme suzbiti sve pobude tijela, duha
i duše. Zato su mnogi postajali pustinjacima i odlazili u samostane. Prije
nego se obraćamo Bogu, trebamo znati potisnuti žudnje tijela — postiti,
gladovati. Suzdržavanje čežnji duha — ne opterećivati se poslom, ne gle­
dati televiziju, okrenuti se sebi, ne biti razdražljiv, ne osuđivati. Smirivati
težnje duše: suzbijati požudu, odolijevati strahu i zamjerkama, ne žuriti.
"Vjera bez djela je mrtva," — kaže se u Bibliji. Ako se prežderavamo,
osuđujemo, žurimo, živciramo i ljubomorni smo, onda je molitva samo
drmanje zraka. Ako se počne usrdno moliti, stremiti ka ljubavi i Bogu,
može se čak oboljeti i umrijeti. Takvo snažno odvajanje se teško podnosi.
Ne može svatko dostići pravu, čistu molitvu. Valjda je zato Krist svo­
jim učenicima govorio da ljubav prema Bogu mogu osjetiti samo preko
Njega. Duhovne vrednote mogu sprječiti put prema ljubavi trajnije nego
materijalne vrednote.
Postizanje ljubavi prema Bogu je složan i dugotrajan proces. Odvija
se teško, stalno se razvija i usavršava. Umijeće ljubavi svladavamo go­
dinama, desetljećima, kroz cijeli život. O tome je Krist govorio u priči o
djevicama i svjetiljkama. Kada dolazi Božja ljubav kasno se kajati i moli­
ti: "Bože, pogriješio sam, oprosti!" Uvijek moramo biti spremni ispitiva­
nju ljubavlju. Svaki dan trebali bismo se učiti nesebično voljeti, jer koliko
114
smo svladali ovisnost o težnjama našeg tijela, duha i duše, toliko molitve
usmjerene Bogu budu blagotvorno utjecale na nas i naše potomke.
Danas, 30. prosinca, nije se pojavila neka nova svastika na vratima.
Takvi ispadi samo potvrđuju nepovoljno stanje u zemlji. Kada je država
slaba duhom, puno se ljudi mrzi, te su stalno u potrazi za razlogom da
pokažu svoje nezadovoljstvo. Sada, s dolaskom novog predsjednika, nije
se samo ekonomija Rusije počela oporavljati nego izgleda da je minula i
duhovna kriza. Pojavile su se šanse opstanka. Ima li čovječanstvo takve
perspektive? U cijelom svijetu zbiva se isto što je i Rusija proživljavala
sasvim nedavno: klansko-državni moral, kult novca, tendencija uništa­
vanja kulture i vrednota. Svijet postaje poganski. Religija se pretvorila u
praznu formalnost, lijepi obred koji se služe po potrebi.
Okončana je epoha socijalizma. Narod je slobodno udahnuo. Okon­
čala su ubojstva, nema političkih zatvorenika, uhićenja, oduzimanja
slobode riječi. Početak je novog razdoblja. Narod je zainteresiran za sta­
bilnosti i red. Rusija se razvija kao normalna Zapadna država. Ima li tu
što lošega? Valjda će doći do zamjene ruske kulture masovnom Zapad­
nom. Zašto onda zemlja osjeća nekakvu nelagodu? Možda ustvari Rusiju
čeka njezina, posebna sudbina? Zašto su, kada se Rusija priklanjala Isto­
ku cvjetali kultura i moral? Zašto se počela raspadati i pogibati kada se
pokušalo živjeti samo na Zapadni način? Odgovor trebamo potražiti u
filozofiji i psihologiji. Razvoj je energija. Energija podrazumjeva razliku
potencijala. Glavni izvor energije je vrijeme. Glavna razlika potencijala
je prošlost i budućnost, uzroci i posljedice. Razvoj života na Zemlji bi bio
nemoguć bez međudjelovanja s tokom vremena u oba smjera, bez borbe
muškog i ženskog načela.
Muško načelo predstavlja nevidljiv svijet povezan s budućnošću.
Žensko načelo je materijalni svijet povezan sa sadašnjošću i prošlošću.
Muško načelo agresivno je prema tijelu, ali se brine o duši. Žensko nače­
lo se brine o tijelu, no agresivno je prema duši. Muško načelo usporava
razvoj tijela, materije, civilizacije. Žensko načelo ima energiju koja pre­
tvaranjem u materijalne vrijednosti iscrpljuje duhovne strukture. Civili­
zacija se rađa i razvija kao muško načelo, no umire kao žensko.
Cijeli svijet podijeljen je na Istok i Zapad. Izvana su potpuno nespo­
jivi. Istočno mišljenje je cjelina, to jest duhovno načelo otvara se poseb-
115
nim dijelovima, te postaje materijalno. U Zapadnom mišljenju je suprot­
no, iz određenih materijalnih jedinica slaže se opća duhovna struktura.
Demokratski Zapad, despotski Istok. Na Istoku upravljanje ide odozgo,
na Zapadu — odozdo. Ustvari, Istok i Zapad uvijek su bili jedno. Ne
samo zbog međudjelovanja kultura i naroda. Duše onih koji su živjeli
na Istoku dobivale su tjelesni oblik na Zapadu i obrnuto. Uslijed toga
Zapadna je kultura uvijek imala skriti duhovni potencijal koji se odr­
žavao kršćanstvom. Duhovnost je prethodnica materijalne civilizacije.
Razvoj čovječanstva bio je omogućen uzajamnim djelovanjem energet­
skih tokova Zapadne i Istočne polutke. Proces preobrazbe bio je pojačan
na graničnima točkama. Središnje civilizacije su bili naprednije. Drevni
Babilon, Mezopotamija, Asirija, Egipat, stara Grčka, Rim — to su mjesta
dodira dvaju tokova. Prijelaz duhovnog u materijalno i obrnuto tamo se
odvijao intenzivnije nego drugdje. Asketski Istok, odbijajući tijelo, sjedinjavao se sa živahnim, nemoralnim i bezdušnim Zapadom. Moralne
zapovijedi u doticaju sa svakodnevnicom utjecale su na cjelovito stanje
države.
Ne samo pojedinac, nego i svi narodi podvrgavali su se Božjim zako­
nima u vidu moralnih naputaka. Drevni ljudi su to jako dobro shvaćali.
Nemoralan čovjek boluje i umire. Nebriga o duši osuđuje tijelo na pat­
nje, a to su uvijek govorili mistici, filozofi drevne Indije i Bliskog istoka.
Naravno, čovjek mora voditi brigu o svom tijelu. Bez brige o duši, neće
spasiti tijelo, bez obzira na veličinu svoje kuće i količine hrane u njoj.
Svjetske religije nose znanje o prvotnosti brige o duši. Takav model po­
našanja davao je moćni impuls razvoju i postizanju sklada. Zadnje dvije
tisuće godina razvoj čovječanstva išao je nezamislivom brzinom. Raz­
mjena dvaju tokova vremena na Zemlji se odvijala istom brzinom. Zato
je došlo do raskida između kultura Istoka i Zapada. Munjevito rastući
Zapad jednostavno nije stigao pokupiti duhovnost i moral Istoka. Tijelo
je zaboravilo na dušu. Slijedila je pogibelj čovječanstva.
Baš je to dalo poticaj pojavi komunizma — društvenoj formaciji u
kojoj je moralno, duhovno načelo bilo važnije od materijalnog. Podči­
niti tijelo duhu — jedan je od glavnih podsvjesnih impulsa komunizma.
Odavde planska ekonomija, strateško mišljenje, moralni kodeks komu­
nista. Kršćanstvo je slabilo i nije moglo nastaviti sa svojom zadaćom mo-
116
ralnog odgoja i spasenja duše. U Europi su se pojavili i nastavili s idejom
komunizma. Podsvjesni impuls u europskoj izvedbi izgledao je kao ideja
sveopće ravnopravnosti, bratstva i sreće.
Koncem dvadesetog stoljeća pao je i socijalizam, čovječanstvo se
opet našlo na granici uništenja. Njegovo mjesto preuzeo je islam, koji se
počeo aktivno širiti ne samo uokolo nego i na teritoriju Europe. Sada se
islam predstavlja kao nepomirljiv Istok koji oštro negira Zapadnu psi­
hologiju. SAD predstavlja nepomirljiv Zapad. Nemaju dodirnih točaka.
Što se tiče ekonomske i političke strane, logično je da Amerika, gledajući
njezinu ekonomsku moć, dosta brzo podčini i porazi islam zajedno s
arapskima zemljama. Možda će ekonomisti i političari reći da će to biti
jamstvo stabilnosti, odsutnosti terorizma i procvata čovječanstva. Filo­
zofu je pobjeda SAD-a — propast civilizacije. Jednopolarni svijet nema
energije za razvoj.
Računa se da je Kina glavni suparnik Amerike. Ekonomski je to toč­
no. Kina se jako brzo razvija i već sada, ne samo da stiže, nego i pretječe
SAD. Na vidiku je ekonomski antagonizam. A političkih proturječnosti
ustvari nema. Kina je Istočna zemlja koja sanja da postane Zapadna. Ki­
neska mladež misli u Zapadnima kategorijama. Kineskinje traže eman­
cipaciju. Izvana su i Kina i Indija još Istočne zemlje, ali iznutra sve brže
postaju Zapadne. Znači, opstanak čovječanstva uvjetovan je širenjem
islama potporom odozgo. Zanimljivo kako se to događa na vanjskoj razi­
ni. SAD može napasti bilo koju arapsku zemlju, premda je do istog rezul­
tata moguće doći i ekonomskim i političkim metodama podčinjavanja.
Napasti Francusku ili Njemačku već je problem. Svaki drugi prvašić
u Francuskoj ima arapsko podrijetlo i u skladu s tim propovijeda islam.
Javna opozicija Zapadnom mišljenju raste na teritorijima Zapadnih ze­
malja. Dakle, ako će pobijediti Zapadno mišljenje — svijet će stradati.
Ako će pobijediti Istočno — rezultat je isti. Tomu svjedoči politika islam­
skih terorista.
A sada porazgovarajmo o zagonetnoj ruskoj duši. Jedina zemlja na
svijetu, koja je ujedno i Zapadna i Istočna, jest Rusija. Da, u Kini soci­
jalizam spaja Zapadni i Istočni model. Ali to je stihijska pojava, stoga je
privremena. Kina postaje sve više Zapadna i pri tome se dobro osjeća.
Rusija je pokušala oponašati Zapad i opekla se. Niknula je tema: "Spasite
117
naše duše!" Istočni put Rusiji ne odgovara. Socijalizam se srušio. Zapad­
ni put je još neprikladniji. Izgleda da je Rusija jedina zemlja koja mora
spojiti idealizam i materijalizam, religiju i znanost, Zapadni i Istočni po­
gled na svijet. Inače će čovječanstvo nestati.
Više od dva stoljeća postoji država koja sama sebe naziva državom
slobode — SAD. Zemlja demokracije i slobode. Personifikacija Zapad­
nog mišljenja. Sasvim blizu, 90 km od obale, nalazi se otok Slobode s
Fidelom Castrom na čelu. Jedina zemlja na svijetu gdje nema prava na
privatno vlasništvo, gdje se očuvao prioritet morala nad profitom i nad
težnjom za bogaćenjem. Otok Kuba, bedem je Istočne civilizacije. Napi­
sao sam da je raspad socijalizma prije svega najbolnije udario po Ame­
rici. Sada to mnogi primjećuju. Amerika je dobila ekonomski i politički,
ali je izgubila energetski i duhovno.
Za CIA-u nije ništa lakše uništiti bilo kojeg čovjeka na planetu. Ako
ne ide od prve, slijedi drugi, treći pokušaj. Fidel je preživio 637 atentata.
Jednom je rekao: "Nemoguće me je ubiti." Amerika svjesno želi Fidelovu
smrt, ali podsvjesno mu želi dug život i željezno zdravlje. Sićušna teri­
torijalno, materijalno ništavna, Kuba ima moćnu energetiku i ogromno
značenje. Nije slučajno da ima najbolje zdravstvo. Neizvjesno je koliko
će se još dugo održati to balansiranje. Zasad je sve napravljeno za spaša­
vanje civilizacije.
Dakle, mali po veličini, energetski može biti jači od velikoga, koji
je slab duhom. Nedavno su jednog znanstvenika pitali: "Vjerujete li u
smak svijeta? Može li čovječanstvo svojim djelovanjem uništiti planet?"
Znanstvenik je jednostavno odgovorio:
— Znate, pripisivati takve mogućnosti čovječanstvu je manija veliča­
nja. Ono je neusporedivo malo u odnosu na masu i veličinu našeg pla­
neta.
I u pravu je ako govorimo o fizikalnima, materijalnima zakonima.
Pogledat ćemo drugu stranu. Recimo, čovjek je dobio neku infekciju, ko­
leru ili kugu. Ukupna masa svih mikroba puno je manja od mase čovjeka,
ali on svejedno umire. Zašto? Zato, jer mikrobi ne napadaju masu, nego
glavne funkcije organizma, koji su povezani s energijom tankih razina.
Čovjek slabi energetski, imunitet mu pada i onda na takvo pripremljeno
tlo dolazi nova infekcija.
118
Jučer su priopćili broj žrtva stradalih u nedjelju od potresa u jugoi­
stočnoj Aziji. Prije nekoliko dana brojka je bila dvanest i pol tisuća ljudi.
Jučer se broj stradalih popeo na 125 tisuća. Evo, zar može čovjek utjeca­
ti na stanje planeta? Svjetske religije odgovaraju pozitivno. Razgovarao
sam sa ženom koja dobro poznaje judaizam. Suglasno vjerovanju, ako se
Židovi ne mole, na različnim mjestima svijeta će se događati katastrofe.
Takvo nešto imao je na umu jedan poznati ruski znanstvenik: ako se u
pravoslavnima bogomoljama ne budu molili, planet će eksplodirati. Za­
nimljivo, i ja sam došao do takvog zaključka.
Počnemo s jednostavnim. Francuski su znanstvenici maknuli s mekušca školjku i ostavili ga u destiliranoj vodi bez tračka kalcija. Ali za
neko vrijeme oklop se ponovno pojavio. U organizmu se događa hladna
termonuklearna sinteza. Na vanjskoj, fizičkoj razini, to se očitava gole­
mim ispuštanjem energije. Na tankoj razini to praktički prolazi nepri­
mjetno. Zaključak je samo jedan i jednostavan. Glavna energija Svemira
zaključana je u tankima energetskima razinama, te se preko njih regu­
liraju svi procesi u Svemiru. I što je bitno — svako živo biće ima pristup
njima, a to znači može i utjecati na njih. Premda su takvi stihijski utjecaji
dosta slabi i neopasni. Stvar je u tomu, što energetski impulsi čovječan­
stva više nisu kaotični. U zadnje doba ljudi primjećuju da se, recimo,
potresi i izljevi ljudske mržnje na neki čudan način događaju istodobno.
To se ne događa zbog agresivnih činova i ubojstava ljudi, nego zbog agre­
sivnih emocija.
Fizičko djelovanje poput nuklearne eksplozije nije opasno za Zemlju.
Njoj je to nešto mikroskopske Funkcije Zemlje kao nebeskog tijela ovise
o tokovima energije unutar i izvan planeta. Tek onda udružena negativ­
na energija čovječanstva može ugroziti Zemlju, s tim što mržnja ipak ne
prodire duboko u energetiku planeta.
Ima li nešto opasnije od mržnje? Ima. To je tuga, program samo­
uništenja. Iako je ukupna masa čovječanstva za Zemlju prava sitnica,
program samouništenja koji prelazi određenu granicu ipak može dići
u zrak cijeli planet. Kako je to moguće? Ako kod pojedinca mehanizam
samouništenja prelazi određenu razinu, počinje razaranje energetskih
tokova, fizioloških funkcija pa organizam ugiba. Svemir postoji na na­
čelu jedinstva. Već sam opisao situaciju kada čovjek čini zločin protiv
119
ljubavi, te umire cijela njegova obitelj i porodica. Rodbina je jedno na
tankom planu, a pogled u dubinu tankih planova pokazat će nam da je
to i cijelo čovječanstvo. Svaki od nas je odgovoran za čovječanstvo. A na
još tanjima planovima, vidjet ćemo jedinstvo sveg živoga. Još dublje — i
više nema razlike među živim i neživim. Izgleda da je nezamisliva dubi­
na, ali na žalost dostupna je čovjeku. Teleportacija, materijalizacija pred­
meta svjedoči o tom. Znači čovjek može utjecati na energetske tokove
odgovorne za cjelovitost našeg planeta. Program samouništenja prodire
u samu dubinu duše. Ostalo nam je otkriti njegov razlog.
Nedavno sam bio u Izraelu. Dospjele su mi u ruke ruske novine. Pi­
salo se o proroku Hošei. Prorok Hošea kaže caru: "Ako budeš radio sra­
mote i zločine protiv duše, Bog će te kazniti i dogodit će se potres koji
će uništiti tebe i rod tvoj, dvorac i grad." Pričalo se da je cijeli dvorac bio
napravljen od bjelokosti. Suvremeni znanstvenici su posumnjali u to, ci­
jeli dvorac napraviti od bjelokosti je nemoguće pa naravno nisu vjerovali
u ostalo. Ali nedavno su arheolozi našli tragove potresa i između ostalog
i razvaline hrama. Bio je od obične cigle, ali sav prekriven tankima plo­
čicama od bjelokosti, zato je i izgledalo da je cijeli dvorac rađen od tog
skupocjenog materijala.
što je napisano na pergamentu i bio sam iznenađen. Prijevod je približno
ovaj: "Ako narod Izraela bude izvršavao moje zapovijedi, kiša će doći na
vrijeme."
To je istovjetno pojmu kolektivne karme, to jest veze moralnosti sa
sudbinom cijelog naroda, a znači i čovječanstva. I kada je Krist svojima
učenicima rekao: "Ne brinite se za sutradan.... čovjek ne živi samo od
kruha," to je moglo značiti samo jedno. Nebriga o duši, gubitak ljubavi
i morala opasni su za zdravlje i sudbinu, ne samo pojedinca, nego i za
postojanje cijelog planeta. I sve to je već bilo aktualno prije 2.000 godina,
već tada je čovječanstvo svoje brige premjestilo u područje spasenja i
učvršćivanja tijela.
Sutra je 31. prosinac. Oprostit ćemo se od stare godine i starog svijeta
i dočekati Novu godinu i Novi svijet. Hoćemo li se promijeniti i opstati
u Novom svijetu? Tko zna...
U budističkom učenju se tvrdi da postoji svjetski ljetopis svega što
se ikad dogodilo — kronika Akaša. Niti jedan čin čovjeka ne iščezava
u vremenu nego ostaje zapisan. Za svaki svoj čin čovjek dobiva ili na­
gradu ili kaznu. Čovjek je prvotno duša, a ne tijelo. Postupci počinjeni
na ugodu duši i njezinom stapanju sa Stvoriteljem poboljšavaju karmu
za razliku od postupaka na štetu duše, koji se pretvaraju u prekršaje i
zločine. Kazna je neizbježna i nužna. Veza između ponašanja čovjeka i
njegova zdravlja i sudbine spomenuta je u svima svjetskima religijama.
Judaizam na tu temu gleda drugačije.
Više puta sam bio u Izraelu, te sa zanimanjem gledao na jednu sitnu
stvarčicu pričvršćenu za desni dovratak ulaza. Zove se mezuza. Unutra
se nalazi svitak pergamenta koji sadrži rukom pisani citat iz Tore. Stanje
u kojem čovjek ulazi u svoju prostoriju određuje energetiku njegovog
stana. Ako u tom trenutku bude razmišljao o Božanskom, življenje u sta­
nu pomoći će mu da se brine o svojoj duši. Genijalno! Ideju su prihvatili
kršćani. Pravoslavne ikone imaju istu funkciju. Tek sam nedavno saznao
120
121
4. dio
Prošlo je nekoliko dana iza Nove godine. Pregledavam poštu. Čitam
pismo koje je stiglo faksom. U njemu su čestitke i prijedlozi o izradi fo­
ruma na sajtu:
"U novogodišnjoj noći okupit ćemo se s rodbinom i prijateljima za
svečanim stolom i prisjećat ćemo se posebnih događaja odlazeće godine.
Oni će mnogima od nas biti povezani s vlastitim ispunjenjem, ispunje­
njem svijeta, sudbine, stjecanjem uporišta u životu
Mi, sudionici foruma i sajta http://www.lazarev.ru/ — pravoslavci,
budisti, katolici, luterani, ateisti, muslimani, egzorcisti, filozofi, jogini,
skladatelji, studenti, tate, mame, samci, Rusi, Amerikanci, Židovi, Uzbeci.... htjeli bismo Vam za Novu godinu pokloniti novi forum koji odgo­
vara svim suvremenima normama...
Trudimo se s ljubavlju i bez agresije primati na forum huligane, jer
njihovu nazočnost shvaćamo kao indikator stanja naših duša, moguć­
nost da se poradi na sebi. Možemo ih djelomice sprječiti sustavom protiv
psovki i moderacijom. Voljeli bismo čuti vaše mišljenje po tom pitanju,
jer se s jedne strane pruža prigoda poboljšati sebe, a s druge to je kvare­
nje atmosfere u kojoj stvarno možemo pričati o ozbiljnim temama."
Prvo, mislim da darivate sebe. Ja nisam sudionik foruma makar je
on stvarno neophodan zbog stvaranja povratne veze koju knjiga nema.
Prestao sam odgovarati na pitanja na sajtu iz jednostavnog razloga. Ljudi
se zanimaju za telefon ureda, mogućnost pregleda, slanje videokaseta, a
vrlo rijetko posjećuju specijalne rubrike sajta.
Ne čitajući odgovore više puta postavljaju jedna te ista pitanja. Uza­
jamna razmjena nije uspjela. Većina želi samo dobivati, malo tko hoće
122
davati. To je naše osobno mišljenje. Svi bismo htjeli da nam netko pomo­
gne, a sami ne bismo pomagali. Ali nemoguće je pomoći čovjeku ako je
iznutra sprječen odlazak energije. Evo jednog primjera. Ovci koja je jako
bolesna daju novorođeno janje. Ona, počevši se brinuti o njemu odvaja
takvu količinu energije, pažnje i ljubavi da je jednostavno oporavlja od
bolesti. Zato se obraćam posjetiteljima sajta.
Hoćete li ozdraviti i riješiti vlastite probleme? Ne čekajte pomoć,
počnite sami nekom pomagati. Što manje tada budete mislili na sebe, to
ćete biti zdraviji. Sjećam se svoje priče. Dijagnoza — rak. Nema šanse da
preživim. Vratio sam se iz Sočija u Sankt Petersburg u institut onkologije. U to doba me nazove jedna pacijentica.
— Znate, imam užasan problem — plaće ona. — Samo mi vi možete
pomoći. Možemo se naći na stanici metroa "Tehnološki institut", pa ću
vam sve ispričati.
Našli smo se za sat vremena.
— Zaprepaštena sam. Izgubila sam smisao života, ne želim uopće ži­
vjeti.
— Samo malo. Recite konkretno što se dogodilo.
— Znate, moj direktor me uopće ne cijeni niti poštuje, stalno prigova­
ra oko nekih sitnica. Prava bezizlazna situacija.
Pomislio sam: "Da se zamijenimo za probleme?," ali odmah sam
odagnao tu misao.
— Poslušajte, proći će vrijeme i vi ćete se smijati nad ovom situacijom.
Kada problem dolazi iz budućnosti čini nam se ogromnim. A kada se
za neko vrijeme osvrnemo na njega, u prošlosti nam izgleda malenim.
Vjerujte, to što se događa s vama nije ništa.
Ona me gleda i smiješi se.
— Znate, vi nekako dobro na mene djelujete. Odmah mi je lakše.
Još par fraza i ona odlazi. Pomislio sam kako sam dobar da čak i ovo­
me stanju mogu nekomu pomoći. Tko zna, možda se moja spremnost da
pomognem pokazuje važnijom od katastrofe sa zdravljem, te mi je kata­
strofu pomogla pretvoriti samo u neugodnu situaciju s kojom je moguće
i nužno se boriti.
123
Intuitivno sam odradio ta četiri pravila koja pomažu osjetiti Božansko i pospješuju ozdravljenje.
Prvo: odbacio sam sve što smeta ljubavi, a to je strah za svoj život.
Prestao sam se uzdati samo na medicinu i uopće se nadati, ali nisam
odustao od aktivne borbe. Duša je postala objekt mog spašavanja, ne
tijelo. Pročitao sam Bibliju, pronašao riječ "Ljubav" i intuitivno krenuo
za njom.
Drugo: prestali su me plašiti bilo koji bol i bilo koji problem, jer su se
odnosili na tijelo. Problemi su postali smiješni i sićušni.
Treće: Ograničio sam, zaustavio sve želje i ciljeve. Ispala je prirodno
suzdržavanje od svega.
Četvrto: Trebao sam osigurati obitelj, koja bi poslije moje smrti osta­
la bez prihoda. Nisam odbio i dalje pomagati drugima. Sve je to smanjilo
moju ovisnost o životu i zdravlju. U Starom zavjetu piše: "Ne uzimaj
darove, jer ćete darovi učiniti slijepim." Čovjek koji ima naviku sve samo
dobivati počne slabiti. Prva na redu je duša. Teško je vjerovati, ali nijanse
naših osjeta presudne su za naše zdravlje i opstanak ili nestanak naše
civilizacije.
Ako za čovjeka nema više sreće, jer samo nešto dobiva, bolestan je.
Bolest će se skrivati u tijelu, svijesti ili u duši, bit će neuništiva.
Prestao sam odgovarati na sajtu, jer nisam htio podupirati takve ten­
dencije. Rubrika "razmjena iskustava" prestala je funkcionirati. Neko­
liko ljudi mi je pomoglo novom informacijom, ali oko deset tisuća njih
htjelo je moju pomoć osobno. Drago mi je što sam promijenio gledalište
u svezi tog problema. Prije bih rekao: "Bolestan čovjek je samo potrošač.
Na fizičkoj razini, to je pohlepa, na duhovnoj — zavidnost i osuđivanje,
na razini duše — ljubomora." Koji je smisao onda s njima kontaktirati.
Sada gledam drugačije. Bolest je samo loš način promišljanja. Čovje­
ku bismo trebali pomoći da doživi pozitivne promjene. Neophodno je
tražiti nove načine koji bi mu pomogli voljeti i davati.
Općenje jest odgoj. Ako vam se nešto ne sviđa u čovjeku — pomozite
mu da se promijeni. Ne sviđa vam se nešto u okolini — promijenite je.
Uvreda, osuđivanje, traženje krivca — sve to zaustavlja energiju ljubavi,
te mogućnost promjena. Na bilo koju bol ili problem trebamo odgovo-
124
riti stvaralačkom energijom. A ukoliko ta energija proizlazi iz Božanske
ljubavi, to na svaku bol, gubitak ili uvredu trebamo odgovoriti ljubavlju.
Tada naša slika o lošem i zlom čovjeku nestaje — samo ostaje čovjek koji
se nije mogao promijeniti i svoju dušu nije još doveo u red. To je umijeće
pravilnog promišljanja. Sjećam se pitanja jedne žene.
— Kako postupiti s čovjekom koji vas je iznevjerio?
— Samo riječ "iznevjerio" zamijenite riječju "liječio" — odgovorio
sam. — I problem je riješen. Vi ste se previše priklonili ljudima, vama
je odozgo poslano očišćenje. Umijeće mišljenja je uvjetovano tim koliko
smo spremni za promjene. Promjene traže energiju. Energiju dobivamo
preko ljubavi prema Bogu. Što je više ljubavi prema Bogu to je u duši više
energije, to se više mijenjamo, a preko sebe mijenjamo i okolinu.
Dakle, prvo pravilo: ne ometati Božansku ljubav, to jest ne oteža­
vati stvari uvredama, osuđivanjem, strahovima i sažaljevanjima. Drugo
pravilo: pomagati ljubavi tako da se suzbiju vlastita životinjska načela,
te aktivno pokazivati viša. Običan rad, sport pomažu u tome, a kamoli
aktivnost naše svijesti i osjećaja.
Nedavno mi je moja poznanica ispričala zanimljiv slučaj. Na forumu
je upoznala novog sugovornika koji je užasno psovao.
— Ništa mu nisam odgovorila — pričala je žena. — Samo sam se u
tom trenutku počela moliti. I odjednom je taj čovjek nestao s foruma i
više se nije pojavljivao.
Kada se čovjek usredotoči na ljubav, opasno je biti agresivan prema
njemu. Svako živo biće to osjeća.
Psovka je uvreda viših osjećaja. Kada netko u vašoj blizini počne
psovati onda ste vi u nekoj mjeri krivi za to. Znači, u prvi pkn su izašli
principi i ideali, te je vaša duša počela zaboravljati ljubav. Čovjek se u
kritičnoj situaciji, u smrtnoj opasnosti, nimalo ne razlikuje od životinje.
Prva reakcija je zaštiti se, pobjeći ili omamiti izvor opasnosti. Ali kada
nema neposredne ugroze života, čovjek se može i mora ponašati druga­
čije. Optimalno rješenje je katkad se na forumu odmarati od prostaka.
Na predavanju me jedna žena pita: kako da se moli ako je svi ometa­
ju: i agresivan suprug, i kućni poslovi i djeca? Ne razumije zašto je uop­
će potrebna molitva, zato i postavlja takvo pitanje. Njoj je molitva neki
125
površni ritual za koji su potrebni tišina, mir, duševna udoba. Ali, smisao
molitve je u osjećaju ljubavi. Premda na početku možda nekima treba sa­
moća i šutnja, poslije se može moliti u bilo kojoj situaciji. Ako nastavljate
voljeti čovjeka koji vas je uvrijedio, ako ste dobroćudni pri teškom poslu,
onda se već molite. Što manje vaš osjećaj ljubavi, dobrodušja, ovisi o boli,
gubitku i uvredi, to je vaša molitva čišća.
Tko je prostak? To je čovjek kojemu u duši fali ljubavi. On osjeća
opasnost u klanjanju višim čuvstvima, te se toga pokušava riješiti na naj­
jednostavniji način. Znači i psovanje i oholost imaju smisla. Svaki ohol i
prost čovjek treba našu pomoć isto kao i čovjek s bolesnim tijelom.
Ispravno stajalište prema svakoj situacije mijenja je iznutra i izva­
na. Ali koji je sada ispravan svjetonazor? U svijetu uvijek budu postojala
dvije suprotne vrste mišljenja. Naša se svijest razvija i potrebne su joj
proturječnosti, suprotnosti. Ateistički Zapad i mistični Istok. Njihova je
kombinacija davala poticaj razvoju mišljenja, religioznog i znanstvenog
svjetonazora. U znanosti je čovjek središte, u religiji — periferija. Bili su
nespojivi. Pri sjedinjenju svejedno bi jedno prevladalo, ili bi jedno drugo
uništili. U Indiji kažu: "Nema ljudi, ima ideja."
Prije je čovjek živio samo materijalnom srećom i odlično se osjećao.
Drugi se istodobno svega odricao i govorio da je potpuno sretan. Nisu
smetali jedan drugome nego su se dopunjavali, te su stvarali harmoniju.
Da bismo uvidjeli da su oba u pravu, treba izaći na razinu gdje se logi­
ka tijela klanja novcu, a logika duha se klanja ideji, čineći jednu cjelinu.
To je Božanska razina na kojoj i tijelo, i duh, i duša izgledaju kao jedna
supstanca. Samo preko ljubavi prema Bogu možemo vidjeti jedinstvo su­
protnosti. Ako nema dovoljno ljubavi, oba načina mišljenja pokušavaju
uništiti jedan drugog.
Zapadni je način mišljenja razvijao civilizaciju. Ako je profit glavni
poticaj za gradnju tvrtke, proizvodnju robe, izgradnju trgovačkih cen­
tara, onda imamo sjajan učinak, golemu energiju i raznolikost oblika.
Socijalizam je pokazao nemogućnost razvijanja ekonomije bez materi­
jalnih stimulansa. Novac, materijalni poticaji, ekonomska dobit — nema
razvoja civilizacije bez toga. Ali kada isto načelo premještamo iz ma­
terijalne sfere u duhovnu, opažamo katastrofalne promjene. Umjesto
da procvjetaju, duhovnost i kultura, oni počinju izumirati. Zašto? Zato
126
što je duhovnost strateški pojam. Dolaziti njemu s trenutnom zaradom
znači ubijati kulturu i duhovnost. Takav proces se odvija sada s ruskom
kulturom. Od kazališta se traže da sama zarađuju. Da bi se zaradio no­
vac, kazalište se mora prilagoditi ukusu publike. Ne mogu reći da je to
potpuno loše. Sajmišna kazališta su bila jedina s gledateljima i imala su
povratnu vezu. Ali se nisu mogla razvijati.
Kada kazalište ekonomski ne ovisi potpuno o gledatelju, ono umire.
Kada kazalište potpuno ovisi o gledatelju ono se ne razvija. Sada su u
eteru ruske televiziji samo komercijalne emisije, njihova svrha — brza i
laka zarada. Pametnom čovjeku je teško oteti novac za razliku od glupog.
I ako potičete niske, primitivne želje gledatelja, svjesno ga radite glupim,
novce okrenete jako brzo. Dakle, svjesno ili nesvjesno, da bi suvremena
televizija zaradila, ona mora uništavati kulturu i duhovnost. Premda u
trgovini kupac može birati između dobre i loše knjige, na televiziji takve
mogućnosti nema. Komercijalna kultura nikako ne podupire, održava,
viša, strateška, duhovna načela. Čim se religija počne baviti profitabilnošću, ljubav i vjera odlaze, ostaje samo površinski obred, ekonomija i
politika. Naravno, nitko ne kaže da ne smije biti zarade, može do odre­
đene granice. Ljubav i moral moraju suzbijati komercijalu, a ne obrnu­
to. Kultura isto može biti komercijalna, samo opet do određene granice.
Inače je čeka izumiranje.
Ekonomija je nužno komercijalna, ali to ne znači odsutnost moralnih,
strateških pojmova. Sada, na primjer, Zapadna prehrambena industrija
jednostavno ubija čovjeka, izaziva hrpu bolesti. A medicina se ne brine o
ozdravljenju čovjeka nego o prodaji lijekova i profitu. Dvije suprotnosti
se ne mogu sjediniti. Razmjeri prioriteta novca nad moralom ugrožavaju
opostojnost suvremene civilizacije.
Kada novac postaje glavna vrijednost, to jest pobjeđuje materijalni
način mišljenja, duša umire. Naravno, svaki moralan, pametan čovjek
predstavlja opasnost za onoga tko želi zaraditi na bilo koji način. Za­
mislite, netko je kupio pravo na televizijski kanal. Hoće zaraditi. Izra­
đuje neku shemu, sve zbog glavne svrhe. Iznenada neki djelatnik kaže
da postoje i visoki ciljevi. Državni interesi, narodni, zaštita religijskih i
moralnih principa. Vlasnika kanala to nije briga. Otpušta radnika. Na­
stupa idila. Narod gleda televizuju, zadovoljan, guta reklame. Što više
127
želi pozitivnih emocija, to više troši novca. Nastupa raj. Čovjek gleda u
televizor i ispunjavaju mu se sve želje. A dalje?
Sjećam se lijepog plavog neba u jednom mjestu prije nekoliko godi­
na. Ispred se vidjelo zelenkasto Mrtvo more. Na tabli je pisalo "Sodoma."
Ispalo je, da se baš tu nalaze svima poznate Sodoma i Gomora. Emocije
čovjeka povezane su s njegovom sudbinom. Sudbina naroda povezana
je emocijama naroda, to jest s njegovom kulturom, religijom i moralom.
Ljudi su dio Zemlje. Korijen, stablo i grane stabla jedna su cjelina kao što
je i Zemlja sa svim što se na njoj nalazi. U prvom je redu to informacijsko
jedinstvo. Zato informacijsko stanje ljudi može utjecati na stanje našeg
planeta.
Postoji hipoteza o još jednom planetu u našem Sunčevom sustavu koji
je iz nepoznatog razloga eksplodirao. Ta pretpostavka je zaživjela zbog
vidljivog pojasa asteroida, stvorenih eksplozijom na mjestu pretpostav­
ljene orbite. Planet se zvao Faeton. Možda je uzrok nestanka informacij­
ska nelagoda? Pokušavam zamisliti kako su izgledali stanovnici Sodome
i Gomore. Potpuna popustljivost svojima željama. Stalno prežderavanje,
homoseksualni odnosi, nepoštenje prema gostima itd. Potpuna koncen­
tracija na zadovoljstvo. Princip je jedan: ako hoću zadovoljstvo, bez ob­
zira je li riječ o hrani, seksu, blagostanju, nitko me ne može zaustaviti.
Ljubav, moral, vjera u Boga — sve je bilo zanemareno. U biti je to bila
koncentracija na glavne životne funkcije, na život i njegovo produljenje.
Svaki se objekt u Svemiru razvija po načelu jedinstva, to jest u sebi
sadrži ishodište, prarazlog koji sjedinjuje sav Svemir. Ako se energija zvi­
jezde troši za vlastite potrebe i ne održava više jedinstvo sa Stvoriteljem
— ona eksplodira. Ako se energetika planeta isto troši na sebe, uključuje
se mehanizam samouništenja — zaštitni mehanizam Svemira. Planet
ugiba. Što je viša energetika grupe ljudi, to se brže razvija program sa­
mouništenja, ako se zbog svojih želja odriču ljubavi. Što se jače priklanja­
ju životu, to se jače on razara i onda dolaze bolesti, žene prestaju rađati,
nastupaju suše i poplave. Sve religije govore o energetskoj vezi između
emocija čovjeka i prirodnih pojava.
Stvarno sam tu vezu uvidio u Parizu pred sam doček Nove 2000.-te
godine. Zašto je uragan stigao poslije Božića? Zašto je prošišao najbo­
gatijima kvartovima? Vidio sam stoljetna stabla s iščupanim korijenjem
128
koja su ležala na ulicama. Prije su također dolazile oluje, ali nisu čupale
stabla. Poslije sam shvatio. U pravoslavlju je glavni blagdan Uskrs, to jest
otvaranje Božanskog preko smrti, gubitak ljudskog. U katoličanstvu je
glavni blagdan rađanje i znači poslije Božića, u podsvijesti milijuna ljudi
počinje koncentracija na životu, što pokreće program samouništenja.
Isto se dogodilo u južnoj Aziji. Nekako mistično povezano. Opet su
prvi dani poslije Božića. Opet je velik broj turista koji su stigli zadovoljiti
svoje želje. Jugoistočna Azija se nalazi u zoni dolara što znači za Euro­
pljane dvostruko jeftinije. Usput, Tajland se baš ne ističe visokom mo­
ralom. Vlada atmosfera koja je nalik onoj s Mrtvog mora. Čovječanstvo
se naglo ujedinjuje. Što će se dogoditi s planetom kada slične emocije
zaokupe ne samo nekoliko milijuna ljudi nego svo stanovništvo Zemlje?
U Bibliji je to sve pobliže opisano.
Promatram kroz prozor snježne krovove Petersburga. Još se jedna
verzija odrađuje. Hoće li biti potvrđena ili ne, vidjet ćemo. Siguran sam
u jedno: uskoro će se svijet promijeniti. Prvo, se mi sami moramo pro­
mijeniti. A mi smo ono što mislimo i kako se osjećamo. I od toga kako
ćemo se mi osjećati i što ćemo raditi ovisi sudbina ne samo naše djece,
nego cijelog planeta.
— Sergeju Nikolajeviću, napisali ste da životinja svoga gazdu do­
življava kao Boga, i odjednom se životinja prema njemu više ne pona­
ša kao prema Bogu. U čemu je pogrješka gazde?
Prvi slučaj. Kod jedne žene u skladu su živjeli pas i mačka. Mačka je
bila lijepa, s pedigreom, svi su je obožavali poput djeteta. Psa nisu tako
voljeli. Tijekom ručka gazdarica bi prvo dala mački ono najfinije, a tek bi
poslije dala psu. I evo, jednom na poziv gazdarice u kuhinju je došao pas,
a mačka je zakasnila. Gazdarica je psu dala jelo. Mačka je uočila da nije
prva dobila hranu i razjarila se: u afektu je zubima snažno uhvatila ruku
koja ju je hranila, progrizla dlan do kosti, pregrizla tetive, živce, bilo je
more krvi, jedva su je odvojili. Nakon toga ženi je bio napravljen složeni
zahvat, ali je ipak ostala invalid za cijeli život, prsti njezine desne ruke
više nisu bili osjetljivi.
129
Drugi slučaj. Gazda je jako volio svog psa. Pas je bio malo ljubomo­
ran na gazdu. Gazdi je jednom došla njegova unuka, koja mu je jako
nedostajala. Djedu se bacila u naručje, te ga počela grliti i ljubiti. Pas je
poludio, odostraga se zaletio na unuku i svoje oštre kutnjake zario u nje­
zin vrat. Pokušavali su ga odvući, ali on nije otvarao svoje ralje. Kada su
životinju ubili bilo je prekasno — pas je maloj pregrizao vratni kralješak,
i curica je umrla.
Treći slučaj. Ovčar koji je obožavao svoga gazdu silno je mrzio pijan­
ce. Jednom se gazda kući vratio pijan, pas je skočio na nj i jako ga ugrizao,
do krvi. Čovjek je morao potražiti pomoć kirurga.
Zar mislite da ljudi tako ne postupaju? Vjerujte mi, rade isto to. Pri
čemu se to u većini slučajeva događa nezamjetno. Shizofrenija, rak, di­
jabetes, homoseksualnost, rane smrti — sve su to posljedice poremećaja
informacijsko-energetskog plana. Neuravnotežena, tašta, ponosna žena
ubija ne samo svog muža, nego i sebe i djecu. Nepravilno odgojena žena
— to su izopačena djeca, to je bolesno i izumiruće društvo. Što mislite,
zašto je u sadašnje doba toliko drastično puno rastava i građanskih bra­
kova? Kada duša zaboravlja Boga, onda se energija ljubavi, a ona je vje­
rujte mi, ogromna, upućuje na spajanje s dušom voljenog bića. Osjećamo
se potpuno poistovjećeni s voljenom osobom. No, umjesto mekane, har­
monične materije pojavljuje se ožiljak. Najmanja promjena u partneru
doživljava se kao potpuna izdaja i pričinjava nevjerojatnu bol. Nemogu­
će ju je izdržati. Pojavljuje se neodoljiva želja ubiti voljenu osobu ili sebe.
Čovječanstvo više ne zna voljeti. Što su naši osjećaji jači i što je veća
naša ljubav, to ona čini više štete. Ljubav se brzo pretvara u strast. Strast u
vezanost. Vezanost u mržnju, a mržnja u ubojstvo. Da bi preživio, čovjek
u svojoj duši mora smanjiti količinu energije, smanjiti količinu ljubavi.
To je podsvjesni mehanizam preživljavanja. A znanstvenici ne mogu
shvatiti otkud se pojavio sindrom kroničnog umora? Zašto je kod ljudi
sve slabiji interes za život? Zašto se u zadnjih pedeset godina količina
sjemene tekućine kod muškaraca smanjila za dva puta? Zašto muškarci
degeneriraju?
Sada je jako u modi stil odjevanja pod nazivom uniseks. Žene u takvoj
odjeći izgledaju muškobanjasto, muškarci izgledaju i ponašaju se poput
žene. Umjetnost i moda zdušno podupiru i razvijaju takvu tendenciju.
130
A u čemu je razlog? Razlika između muškarca i žene — to je energetski
potencijal, koji osigurava seksualnu energiju, kreativne mogućnosti. Što
je između muškarca i žene manja razlika, to je manja energija usmjerena
od jednog prema drugome. Ide normalna suvremena degeneracija. Ali
muškobanjaste, snažne žene — ne znače samo neplodnost ili slabu djecu,
nego i agresivnu djecu prema cijelom svijetu oko sebe.
Unazad par dana zamoljen sam da detaljnije prokomentiram novin­
ski članak o pogibelji jednog bračnog para, spomenutog gore.
— Obično sve objašnjavate primjerima, dekodirate svaku situaciju —
rekao je moj sugovornik. — A u ovom slučaju ste iskoristeli samo opće
fraze. Ipak je teško shvatiti zašto su oni poginuli. Zašto je muž te žene
tako puno pio? Zašto ga je ona voljela, a on se godinama nije pojavljivao
kod kuće?
Slegnuo sam ramenima. Čudno, mislio sam da je sve jasno. U na­
čelu, ta priča opisuje stanje sadašnje civilizacije. Civilizacija se rađa kao
muško načelo i umire kao žensko. Muško načelo odriće žensko. Žensko
načelo je simbol života, njegovog nastavka. Pri rađanju civilizacije kon­
centracija na život mora biti minimalna. To joj daje maksimalni energet­
ski potencijal.
Ako hoćemo govoriti o formiranju suvremene civilizaciji, onda mi­
slim da se treba vratiti u Indiju, u razdoblje od prije 7-8 tisuća godina.
Ideja apsolutne odvojenosti od svijeta i života dopustila je stvoriti ener­
getski potencijal, nužan za nastanak svjetskih religija, kultura i suvre­
mene civilizacije. Što više prevladava žensko načelo, to je više potrošeno
muške energije. To je znak — energija civilizacije prilazi koncu. Sadašnja
civilizacija umire. Odvija se potpuno prirodan proces.
Ali, s jedne strane, civilizacije su umirale i prije, a ljudi su nastavljali
živjeti. Znači ipak postoji temelj za optimizam. Premda su pojmovi "sa­
dašnje čovječanstvo" i "suvremena civilizacija" praktički srasli. I, vjero­
jatno, i njihove sudbine. Zbog toga ima razloga za zabrinutost. S druge
strane, ta činjenica što civilizacija umire, ne isključuje mogućnost pre­
poroda. I mehanizmi takvog preporoda moraju postojati. Kao treće, pro­
roci i vidovnjaci ne govore o uništenju čovječanstva. Tako i moji podaci
govore da do 2020. godine pretresanje se mora manje ili više okončati.
Počet će se nova faza razvoja. Premda se kalendar drevnih Maja završava
131
s 2012. godinom, bez obzira na to što su oni bili sjajni astronomi i astro­
lozi, pretpostavljam, da su se njima jednostavno zatvorile informacije
vezane za čovječanstvo novog razdoblja.
Vratimo se na članak u novinama.
— Znate — obraćam se sugovorniku — ta priča o životu dvoje ljudi
koji se vole jako je nalik kazališnom komadu. Naš život je kazalište, učio
nas je W. Shakespeare. U svakoj drami postoji vrhunac. Što mislite, koja
je kulminacijska scena u ovoj priči?
— Njezina pogibija? — pretpostavlja moj poznanik.
— Nije. Kulminacijska scena podrazumjeva otvaranje biti predstave.
A njihova pogibija tu ništa ne predstavlja. Bit događanja je u tome što sin
pokušava ubiti oca. Obratite pozornost: on ga nije pretukao, nije pozvao
policiju. Ako je sin pokušao ubiti oca, znači u duši ga je već ubio. Nije
poznato zašto se najveća agresivnost kod djece ne akumulira kada pro­
življavaju mržnju prema majci, nego je najopasnija mržnja prema ocu.
Premda znate — nastavljam — meni je sada postalo jasno u čemu je stvar.
Majka je u našoj podsvijesti simbol života. I agresija prema majci će uni­
štavati naš život i fizičko zdravlje. Agresija prema ocu će uništavati naš
duhovni svijet, a to je već sotonizam. Mislim da sam u jednoj od svojih
knjiga spominjao sotonsko znakovlje. Meni ga je donio jedan policajac.
Rekao je, da su to oduzeli jednome patološkom tipu. Ako se papirić s
takvim znakom neprimjetno umetne u stan, onda će ljudi koji u njemu
žive bolovati i umirati. Kada sam taj znak počeo dekodirati, uvidio sam
u njemu golemu agresiju prema ocu. Agresija prema ženskome načelu je
bila površinska. A prema muškome — odlazi u puno tanje slojeve i zato
istrebljuje ne samo dušu, nego i tijelo. Istina je, ako si se zaljubio u ženu i
gaziš ljubav prema njoj, onda je agresiju moguće pospremiti na bilo koju
razinu, ali to je već poseban razgovor.
Dakle, kada se formira dijete — prije začeća i u tijeku trudnoće, maj­
činske emocije izgrađuju njegove buduće svjetonazore i karakter. I ako
su kod nje prisutni dosada, neljubav prema sebi i svojoj sudbini, taj pro­
gram samouništavanja će se usaditi kod djeteta. Ono će bolovati i njego­
vo tijelo će stradati. Ako je, pak, kod majke prisutna povećana neovisnost,
ambicije i sve se to pojačava snažnim karakterom, voljom, obrazovanjem
i odgojem, onda ona neće moći primiti neizbježno pročišćavanje, koje
132
dolazi preko muškarca. I što je ta žena duhovnija, to će ona na puno ta­
njoj razini ubijati svoga muža. Kada je kod žene prisutna mržnja prema
mužu, onda kod djece neće stradati tijelo nego duša. U našoj podsvijesti
ljubav prema Bogu i ljubav prema ocu su vrlo slične. Zato djeca, koju su
rodile agresivne majke, u svojoj će biti postati ateisti, premda mogu ići
u bogomolju i nazivati se Židovima, kršćanima ili muslimanima. Kada
je kod djece program ubojstva oca, dodaje se program ubojstva muža
njihove majke i muškarac će se naći u bezizlaznoj situaciji, ako voli svoju
ženu. Ako je ostavi, onda je to izdaja ljubavi, i tada će muškarac umrijeti.
Ako ostaje s njom, djeca će ga ubiti. I ta je činjenica glavnog junaka član­
ka, oca, natjerala da postane geolog, a ne slikar, jer je imao podsvjesno
predviđanje buduće situacije. Profesija geologa omogućila mu je da se
ne odvaja od voljene žene, ali da se od nje distancira i uspori vezanost i
agresiju. Što čovjek ima snažniju volju, to mu je teže prihvatiti Božansku
volju. Bogu dolazimo onda kad smo slabi i nezaštićeni. Zato ponosna
žena, sa snažnom voljom, ima malo šansi roditi zdravu djecu. A ako ima
visoko obrazovanje, pogotovu. Iznimka je, ako je vjernica, ili je rođena
u vjerničkoj obitelji.
Usput, nije slučajno crkva sve do XIX. stoljeća zabranjivala ženama
obrazovati se. I takve, poput Sofije Kovaljevskaje, bile su prisiljene, da bi
stekle obrazovanje, zaključivati fiktivne brakove i odlaziti u inozemstvo.
Puno emancipiranih žena proglasilo me je neprijateljem žena, te su odbi­
le čitati moje knjige. Drže da ja prizivam ponižavanje žena, ograničava­
jući im obrazovanje, lišavajući ih svih prava. To nije tako — ja prizivam
ljubavi. Opisivao sam mehanizam prisilnog pročišćavanja duša. Moći
ćete je očistiti dragovoljno, izvolite — radujte se, uživajte, rađajte zdravu
djecu. Ali većina žena ne prihvaća prisilno pročišćavanje i ne zna i ne
želi dragovoljno dovesti dušu u red. I onda se priroda ponovno vraća
na prisilne sheme pročišćavanja, ali već preko bolesti ili smrti, kako se i
dogodilo u onoj lijepoj i tragičnoj priči.
— Da li znate kako je preživjela država Izrael? — pitam sugovornika.
On me začuđeno pogleda.
— Pa, prvu je ideju dao Einstein, potom Staljin, Organizacija Ujedinenih Nacija i na koncu konca sami Izraelci.
133
A što je bilo poslije? I zašto Sovjetski Savez, a sada Rusija ima dosta
hladan odnos prema Izraelu?
— Zanimljivo, ali nijedne novine nikad o tome nisu pisale — priznao
je moj poznanik. — Svi o tome iz nekog razloga šute.
— A poslije je bilo sljedeće — nastavljam. — Arapi su odlučili uništiti
Izrael. I uništili bi ga da Staljin nije poslao jednu ili nekoliko lađa s oruž­
jem, naoružao ne baš veliku izraelsku vojsku i pomogao preživjeti toj
mladoj državi. Svrha je, naravno, bila jednostavna: pod zastavom socija­
lizma kontrolirati Bliski istok, realizirajući svoje političke i ekonomske
ambicije. Izrael nije imao izbora. Hoćeš nećeš, i prihvaćaj ideje socijaliz­
ma. Tako su nastali "kibuci," to jest jednostavno kolhozi, koji u Izraelu
postoje sve do danas. A zatim je Izrael, pomno promatrajući situaciju u
Sovjetskom Savezu, dovoljno brzo shvatio da je socijalizam osuđen na
propast, i prešao je na stranu Amerike. I Sovjetski Savez, blago rečeno,
ni ne željeći, počeo je "njegovati prijateljstvo" s Palestincima, Arapima i
Egipćanima.
— Zašto vam to govorim? — obratio sam se sugovorniku. — Zato što
je Izrael prelaskom na stranu Amerike realno dobio u ekonomskom as­
pektu, ali je izgubio u duhovnom i strateškom. Zapadna orijentacija, po
mome mišljenju, negativno je utjecala na energetiku Izraela, gdje je čak i
školski obrazovni sustav napravljen po američkom obrascu.
Žene u Izraelu potpuno su neovisne i samosvojne. To sam osjetio
na vlastitoj koži. Prije nekoliko godina sjedio sam u malom hotelu na
obali Mrtvoga mora. Menza, točnije hotelski restoran. Večeram. Krajič­
kom oka vidim da prema meni ide žena s pladnjem, do vrha napunjenim
hranom. Ja joj se nalazim na putu. Ona nailazi na mene poput traktora,
dajući mi do znanja da se trebam maknuti. Ustao sam, primaknuo se uz
stol i pustio je da prođe. Metar i pol dalje bio je slobodan prostor između
stolova, ali ona je krenula najkraćim putem. To očito nije bilo osobno
ponašanje nego društveno. Zainterisirao sam se za tu temu. Saznao sam
da žene u Izraelu imaju sva prava. Država je blagonaklona prema žena­
ma. U današnje doba u Izraelu je oko 80% muškaraca koji se nalaze u
zatvorima zbog toga što su ih prijavile žene.
Sjećam se pacijentice koja živi u Izraelu, ispričala je o teškom stanju u
obitelji njenziog brata. Njegova je žena bezobrazna, sve vrijeđa.
134
— A zašto je ne ostavi? — pitao sam.
— Bacila se na njega nožem i pokušala ga ubiti, zato je se boji.
— A zašto on nije pozvao policiju? — čudim se ja.
— Ne znate vi kakva je situacija kod nas u Izraelu — objasnila je žena
— ako bi on pozvao policiju, ona bi dala izjavu da se branila, a da ju je on
napao. To mu jamči nekoliko godina zatvora.
Ali to još nije sve. U Izraelu je, kao i u SAD-u potpuna briga o fizič­
kom tijelu djeteta, a potpuno se zanemaruju njegove savjesno-duhovne
komponente. Dijete se ne smije kazniti i točka. Nedavno je u Izraelu na
ruskom jezičnom kanalu bio prikazan pretučeni, s izbijenim zubima,
učitelj. Tijekom odmora on je učenicima koji su pušili prigovorio. Nakon
nastave, oni su ga dočekali na ulici. Uzeli su željezne šipke i izmlatili ga.
Tinejdžeri stari 12-14 godina. Ni jedan prolaznik nije reagirao. Svi znaju:
dirneš li dijete — dospjet ćeš u zatvor. Taj je čovjek rekao da više nikad
neće biti učitelj. Djecu ne samo što nisu kaznili, čak ih nisu ni ukorili.
Oni i dalje pohađaju istu školu. Jedna od glavnih zapovijedi judaizma
glasi: "Ne stvaraj si idole." Vjeruju li Izraelci u Boga? Možda. Ali država,
sudeći po svemu, ne vjeruje.
— Ali ako mislite da je to kraj kumirstva ženskog načela, onda se
varate — kažem ja. Opisana situacija se dogodila u Izraelu u studenome
prošle godine. Približno u isto doba u Americi, u hotelsku sobu jednog
dosta poznatog čovjeka provukla se njegova obožavateljica. Prespavala
je s njim po vlastitoj želji, a zatim, vjerojatno videći da on ne reagira
na njezine ucjene, prijavila ga policiji. Sada se on nalazi pred izborom:
25 godina zatvora, ili doživotna zatvorska kazna. Zdravi razum ne radi.
Pravosuđe štiti prava žena.
Meni su ispričali drugi slučaj. Žena je prespavala s hokejašem, kon­
dom sa spermom sakrila je u frižider, potom ga je poklonila svojoj pri­
jateljici za rođendan. Prijateljica je napravila umjetnu oplodnju, i kada
se dijete rodilo, zatražila je alimentaciju. DNK analizom utvrdilo se
očinstvo. Sada je sportaš morao davati pola svoje plaće, to jest nekoliko
tisuća dolara, ženi koju nikad u životu nije vidio. Amerika je dovoljno
ćudoredna i stroga država. Ali njezin koncept ljudske sreće i svi pojmovi
o moralu nisu napravljeni prema zaštiti Božanskog u čovjeku, niti prema
čuvanju osjećaja ljubavi, nego prema očuvanju blagostanja čovjeka i nje-
135
govog života. Zato su, s jedne strane, u američkim školama svi prozori
zaštićeni mrežom, i gore još rešetkama, a s druge strane, djeci se dopušta
sve, čak degradirati svoju dušu nezasitnom seksualnošću.
Jedna mi je žena ispričala kako su njezina djeca logorovala u ljetnom
kampu u Americi. "Upisala sam tamo djecu, kamp je prekrasan, sve je
čisto, lijepo, jednostavno raj. O takvom sam u Rusiji mogla samo sanjati.
Dolazim u posjet za desetak dana. Djeca ne izgledaju baš dobro. Plaču i
govore: "Hvala, mama, sve je jako dobro." Vidim da nešto ne valja. Zo­
vem odgajatelja, a on mi kategorički odbija vratiti djecu. Zamislite, ne
daju mi moju vlastitu djecu. Otišla sam, i nakon toga se ravno uputila na
policiju. Dakle, policija je zaposjela kamp. Uprava nije htjela vratiti djecu.
Poslije su djeca ispričala u čemu je bila stvar. Tamo sva djeca ulaze u sek­
sualne odnose od svoje dvanaeste godine. Ne daj Bog da odrasla osoba
stupi u seksualni kontakt s djetetom. Ali djeca između sebe — izvolite.
Mojoj su djeci rekli da će ih silovati i ubiti, ako kažu da im je tu loše.
Nisam mogla shvatiti zašto mi ih ipak nisu htjeli vratiti? Svejedno bih
ih uzela na završetku njihova turnusa. Ali poslije sam iznenada shvatila.
Za ostalu su djecu moja bila drugačija. Njih je bilo potrebno napraviti
sličnim ostalima."
nalaze u duhovnoj, moralnoj opoziciji prema državi, onda takva država
i takva civilizacija imaju male šanse za preživljavanje. Samo ljubav pre­
ma Bogu može spasiti umirajuće žensko načelo, obnavljajući preko sebe
atrofiram muški impuls i ponovo stvarajući harmoniju razvoja.
Na jednom od nedavnih predavanja spominjao sam jedno genijalno
djelo W. Shakespearea — "Romeo i Julija." Tamo završna scena kulmini­
ra pogibelji glavnih junaka. Dugo sam razmišljao nad smislom zaključne
fraze: "Nema tužnije priče na svijetu od priče o Romeo i Juliji." Cijeli mi
je život ta fraza servirana ovako: kakva je to bila ljubav! Kakva snaga
ljubavi! Njih dvoje nisu htjeli živjeti jedno bez drugog. A zašto je ta priča
najtužnija? Zato što su bili zasljepljujuće lijepi, mladi zaljubljeni ljudi, a
sve se tako nepravedno završilo. Ako su im oduzeli najveću sreću, znači
da će biti najveća tuga. Faktički je to bio poziv na oponašanje tako velike
i snažne ljubavi i suglasno tomu na slične postupke. Sve se to naziva­
lo umjetnošću, i ja sam unutarnje oponašao Shakespearove junake, ne
shvaćajući da mi sve to trga dušu, razgrađuje sudbinu i zdravlje. Poslije
sam saznao da je jedna glumica koja je odigrala ulogu Julije, završila
u bolnici nakon teške depresije. Ali umjetnost mora davati pročišćenje
duše, dovoditi do katarze. Gdje je tu bljesak duhovnog prosvjetljenja?
Ako se čovjek slama moralno, unutarnje, tada se on prestaje odupirati okolini i brzo prihvaća bilo koje uvjete. Što su radili u fašističkim lo­
gorima? Ako netko nije poslušao zapovijed, prisiljavali su ga da si iskopa
grob. Zatim su mu naredili da u njega legne, a iz stroja pozvali drugog
logoraša koji ga je morao živog zakopati. Taj je odbio. Onda su im nare­
dili da zamijene mjesta. Prvome su naredili da zakopa drugoga. On je
to učinio — i pretvorio se u roba. Čovjek je izgubio svoje individualno
"ja" i počeo živjeti samo po interesima tijela. U strahu za svoj život bio je
spreman svake sekunde poniziti se i biti izdajnik. I oni koje su u stroju
stajali pored njega, koji su prihvaćali njegovo ponašanje, također su se
odricali svoje duše. A takvim ljudima je vrlo lako upravljati.
Osjećao sam da tu nešto nije u redu, ali što, nisam mogao shvati­
ti. Sada razumijem. Najveća tragedija i najveća tuga na svijetu — jest
odricanje ljubavi prema Bogu. To je gubitak Božanske ljubavi. Najveće je
iskušenje, koje omogućava zaboraviti Boga i odreći se Božanske ljubavi
— jest ljudska ljubav. Bog nam je dao život. I kada ne možemo prihvatiti
krah ljudske ljubavi s njenom propašću ubijamo svoj život i ljubav prema
Bogu, i to je najtužnija priča na svijetu. Svaka kazališna predstava mora
dovoditi do katarze. A to znači pobjedu Božanske ljubavi nad životom i
ljudskom ljubavlju. Drevni Grci su to osjećali, i zato je najdraži žanr u
staroj Grčkoj bila tragedija.
Moje upoznavanje sa suvremenom dramaturgijom bilo je rastužujuće. Godinu dana prije, supruga i ja smo gledali jednu popularnu kaza­
lišnu predstavu. Jednu od glavnih uloga je glumio poznati glumac, do­
voljno talentiran, s prekrasnom plastikom, što je i prikazao publici. Malo
humora, nekoliko komičnih situacija plus nekoliko efektnih konfliktnih
prizora. Premda je bilo nemoguće shvatiti zbog čega je nastao konflikt i
Svaka je država stroj za upravljanje i podređivanje. I svaka će država,
težeći ka podređivanju, vezat čovjeka za bogatstvo, ugodu i stabilan život.
To znači, da će država uvijek nevoljko težiti prema amoralnosti, uništa­
vanju ljubavi, to znači prema posljedičnom samouništavanju. Zaključak
je jednostavan. Ako se građanska svijest, predstavnici religije, kulture ne
136
137
u čemu je smisao predstave. Glumci su jednostavno šetali po pozornici
i govorili tekst. O tome, da tekst nema efekta ako nema emotivne kon­
strukcije, očito nitko nije promislio. A sve je to već davno sjajno opisao
Tovstonogov. Vjerojatno ni redatelj nije točno znao u čemu je smisao tog
komada, a zamisao je bila sjajna. Bez konflikta nema razvoja, a u tom
komadu on je snažno izražen.
Bogati starček ima novaca, znači i vlast. On upravlja svima i svi mu
se podčinjavaju. I sasvim normalno da on odlučuje, po svojoj volji, tko
se s kime mora ženiti, a tko se za koga mora udavati. Ali u dobro uskla­
đeni ljudski mehanizam umiješa se viša volja koja se zove ljubav. Dobro
posložena konstrukcija počinje se raspadati pred očima. I kulminacijska
scena mora doći onda kada jedan od glavnih junaka odjednom postaje
svjestan beznačajnosti novca i blagostanja u usporedbi s osjećajem ljuba­
vi. Glavni junak donosi pravilnu odluku. Zanimljivo je što joj se starac,
imajući vlast i novac, prepušta. Ali ne može izdržati takvu katarzu i umi­
re. Ipak u toj smrti moramo uvidjeti uskrsnuće duše, čak i u trenutku
smrti glavnog junaka, a točnije baš u trenutku smrti, moramo osjetiti
radost spašavanja ljubavlju. Ali, to je sve bio nastavak mog razmišljanja
nakon predstave. Kad sam sjedio u dvorani i sat vremena pratio jadne
glumce, koji su hodali i u mukama govorili tekst, ne znajući, zašto je sve
to trebalo, ja sam upao u dosadu.
Kulminacijska scena u toj predstavi su bili trenuci, kad sam skakučući trčao u kafić. A katarzu sam doživio onda, kada sam umjesto 250
grama konjaka pogrješkom maznuo 350. Zato sam se u dvoranu vratio
opušten i mirno nastavio gledati drugi dio predstave. Žena me više nije
trebala sprječavati da odem. U kombinaciji s kafićem opći dojam pred­
stave nije bio tako loš.
Drugi moj posjet kazalištu dogodio se, ne tako davno, u Petersburgu.
Žena me je odlučila priviknuti na kulturu kazališta.
— Dosta je bilo estrade s pjevajućim gaćicama i glasnim striptizom.
Približit ću te pravoj umjetnosti.
Ja sam se pokorno složio. Došli smo u malu dvoranu jednog od vode­
ćih kazališta. Prostor nije velik i ugodan je. Okrećem glavu na sve strane.
Prvi put sam ovdje i sviđa mi se. Sjedimo u prvom redu.
138
I evo počelo je. Polako se gase svjetla. Na pozornicu izlazi glavni ju­
nak. I jedini, kako smo poslije saznali. Bio je to mlad i vrlo popularan
glumac. Izašao je na scenu, napravio nekoliko pokreta i stao. Stajao je
tako desetak minuta. Publika se potiho smijala i čekala. Napokon je po­
čeo govoriti. Bilo bi bolje da je što dulje šutio. Bio je to neprekidan, galopirajući monolog — strastven, temperamentan, bezvezan. Konflikt mora
postajati čak i u monologu, onda je interesantan. Kako to može izgledati?
Pretpostavimo, čovjek izlaže svoju točku gledišta, ali nema jednog staja­
lišta, nego se ono dijeli na dva suprotna stajališta. On osjeća pravilnost
i jednog i drugog, pleše između njih, i što je oštriji taj konflikt i što su
nesuglasnije te dvije pozicije, to će zanimljiviji biti monolog, koji se mora
završiti dubinskim ujedinjenjem tih pozicija, znači, bljeskom ljubavi i
katarzom.
Ali redatelj je imao vlastitu zamisao. Monolog kao takav nisam čuo.
Dvadeset minuta na pozornici su neprestano zvučale uvrede, ljutnja i
pretenzije, koje su se izgovarale na račun nekoga tko se nalazi gore. Sje­
dio sam, tupo sam buljio na pozornicu, i imao sam samo jedan osjećaj
— ogromno poštovanje prema glumcu, koji je mogao zapamtiti nepove­
zani i jako velik tekst i poslije ga govoriti na pozornici. Počela me boljeti
glava. Možda je to bila dobra predstava, ali ja je nisam odgledao do kraja.
Glavni junak je neočekivano počeo trčati od jednog kuta pozornice do
drugog, lupajući svom snagom rukom o pregrade pored ruba pozornice.
Žena me počela povlačiti za ruku, dajući mi znak da je i nama došlo
vrijeme za odlazak. Budući da na katarzu više nisam računao zdušno
sam prihvatio njezin prijedlog. Ustali smo i ispod okriljem tame potrčali
prema izlazu, u žurbi smo propustili prolaz između redova, dotrčali do
suprotnog zida i potrčali natrag do prolaza. Popeli smo se stepenicama,
ali pored vrata nismo primijetili nagli spust i odjurili smo iz prostorije
van, jedva stojeći na nogama. Izašli smo na hodnik. Dakle, kulminacij­
ska scena kod mene je uspjela, katarza je došla onda kada je postojala
opasnost ostaviti kosti na stepenicama, ali ipak sam ostao na nogama.
— Što, niste izdržali? — brižno me upitala službenica kazališta, koja
je stajala pored vrata.
— Mi smo početnici — objasnio sam. — Ne možemo izdržati umjet­
nost u velikim dozama.
139
Kad sam to ispričao jednoj poznanici, ona je umjesto odgovora samo
mahnula rukom: "Vama se još posrećilo. Ja sam prije tri godine bila u
kazalištu na predstavi vrlo pomodnog i ekstravagantnog redatelja. Tamo
sam toliko toga vidjela da više ne idem u kazalište."
Ali ja sam odstupio od teme, vraćam se pisamcu o životinjama. Jese­
nas sam sa ženom bio u Sočiju. Ušli smo u pivnicu. Dopuštam si katkad
popiti točeno pivo, ono manje šteti zdravlju. Naručili smo dimljeno pile,
orašaste plodove itd. Prišao nam je jedan očerupani mačak i počeo mijaukati, moleći hranu. Dao sam mu nekoliko komada mesa, mačak se
osokolio, skočio je na klupu pored mene i htio se pomaziti. Ja sam čvrsto
lupio dlanom po klupi: "Marš!"
— Zašto si ga otjerao? — u čudu me pitala žena. — Prvo ga hraniš, a
potom tjeraš?
— Između čovjeka i životinje uvijek mora postajati distanca — re­
kao sam. — Sjećaš se kako je govorio Antoine de Saint-Exupery: "Mi
smo odgovorni za one koje smo pripitomili." Ako bih ga počeo maziti,
ta emocija bi se produljila, i morao bih ga uzeti sa sobom. A ako bih ga
poslije ostavio i otišao, to bi bila u nekom pogledu izdaja.
Još jedna situacija. Ljetos sam gostovao kod svojih prijatelja. Meni je
došao pas i svoju glavu mi stavio u krilo. Pomazio sam ga. Krzno mu je
bilo neobično svilenkasto i bio je jako dobrodušan. U jednom trenutku
sam osjetio, da trebam odmah s time prestati i otjerati psa. Krenulo je
unutarnje srašćivanje, a to razgrađuje dušu. Vjerojatno je to napravljeno
odozgo, namjerno, da bismo pamtili Boga. I što je manje ljubavi prema
Bogu, to je veća opasnost srašćivanja duša i tim je manje ljubavi koju lju­
di osjećaju jedan prema drugome. I ako se ne vodi računa o zaštiti, onda
počinje srašćivanje duša, a dalje svaki potez može biti ubojiti. I nema
razlike, koga vežu takvi odnosi, ljude ili životinje. I upadamo u bezizla­
znu situaciju. Malo ljubavi — postajemo slabi, bolesni i degeneriramo.
Mnogo ljubavi — vežemo se, mrzimo, bolujemo, umiremo.
Zašto su ljudi sa sela bili duševno zdraviji od stanovnika gradova?
Zato što su neprestano radili, a rad potiče dobrodušnost. Zato što su
imali stoku, koju je na jesen trebalo klati. Znači treba držati distancu
sa svakom životinjom, ne se vezati za nju. A budući da je čovjek kom­
pleksno stvorenje, onda je kod njega i odnos prema živom biću isto kom-
140
pleksan. Kako se ponašamo prema ljudima, isto tako ćemo se ponašati i
prema životinjama. Kako se ponašamo prema životinjama, tako ćemo se
ponašati i prema drugim ljudima.
Kako se na svijetu pojavljuju kriminalci? Prvo roditelji, zaboravivši
na Boga i ljubav, popuštaju svojim željama i srašćuju svoje duše. Svaki
čovjek u nutrini mora biti apsolutno usamljen. Onda će on zbog prevladanja usamljenosti težiti ka sjedinjenju s Bogom. Ako nedostaje unu­
tarnje samoće, čovjek mora postati samcem izvana. Zato su neki ljudi
odlazili u samostane, zatvarali se tamo, zavjetovali se na šutnju. Ako je
čovjeku unutarnje sjedinjenje s voljenom osobom viša sreća, takav će ga
svjetonazor neizbježno dovesti do vanjske samoće. To jest, bit će prevara,
rastava itd. Ali ni to nije još najstrašnije. Rađaju se djeca lišena duševnog
imuniteta. Malo je toplih osjećaja prema drugome — i duša se odmah
počinje vezati. I koliko čudno to zvučalo, radi spašavanja vlastite duše
čovjek postaje kriminalac. S jedne strane osjeća, da ne može voljeti dru­
ge ljude, a to je po njega opasno. A s druge strane, najbolji osjećaj prema
drugom čovjeku je kao i osjećaj prema teletu, kojega se na jesen mora
zaklati. Sukladno tomu i osjećaji su ravni, mirni, bez puno emocija.
Svi pamtimo što je govorio Isus Krist: "Ljubi bližnjega svoga kao sa­
moga sebe" i trudimo se slijediti tu zapovijed. Ali, kao prvo, ta je izreka
postojala davno prije Krista. I ako pročitamo Stari zavjet, uvjerit ćemo se
u to. Kao drugo, svi mi, pamteći zapovijed Krista o ljubavi jednih prema
drugima, zaboravljamo druge njegove riječi: "Neprijatelji čovjeka — su
njegovi ukućani." Baš nas bliski ljudi, unutarnje povezani, spajajući se
dušama, ubijaju, prisiljavajući nas na zaboravljanje Boga i na gubljenje
osjećaja ljubavi koji nas veže s Njim. Mi ne znamo misliti. Mi mislimo u
kategorijama ili dobra, ili zla, ili desnog, ili lijevog. To što rodbina može
biti ogromno blago i dobro za nas i istodobno ogromna opasnost za naše
duše, jako nam je teško shvatiti. Socijalizam nas je odučio misliti dija­
lektički. A svaka religija, spaja interese Božanskog i ljudskog, pomaže
misliti dijalektički. I jedan od takvih sjajnih mislilaca je bio Isus Krist.
Ali još prije njega, u judaizmu i u indijskoj filozofiji postajali su pre­
krasni primjeri harmoničnog mišljenja. Nekoliko godina prije, s divlje­
njem sam saznao da u indijskoj filozofiji postoji pojam dvojnih vrlina.
Vrlina ne može postajati sama po sebi. Ona se mora uravnotežiti sa svo-
141
jom suprotnošću. Darežljivi čovjek se može pretvoriti u rastrošnog. Zato
se darežljivost mora uravnotežiti sa štedljivošću. Hrabrost se mora urav­
notežiti s pažljivošću. Ljubav s udaljenošću. Dobrodušnost sa strogošću.
Komunikativnost s usamljenošću itd.
Videći suvremena tehnička dostignuća, sebe nazivamo civiliziranim
i mudrim ljudima. U stvarnosti, mi se tek učimo misliti. I u tome ne
uspijevamo uvijek. Što je to um? To je apstraktno mišljenje. Da bismo
apstrahirali stolicu na kojoj sjedimo, moramo stvoriti pojam "stolica," za
to se moramo emotivno odvojiti od vezanosti za konkretnu stolicu, ali
sačuvati vezu s njenom biti.
Da bismo prekinuli vanjske veze, nužno nam je umijeće primanja
bola, umijeće suzdržavanja od vezanosti i želja, umijeće odbijanja veza
na koje smo navikli, uključujući sam život. A da bismo sačuvali jedinstvo
s biti pojave ili predmeta, neophodan nam je osjećaj ljubavi. Znači, viši
osjećaji, razvoj svijesti nemogući su bez ljubavi prema Bogu, jer samo
ona daje mogućnost prekidanja vanjskih veza, distanciranja od voljenog
bića, čuvajući ljubav prema njemu kao prema Božanskoj pojavi.
Ali fraza "vlasnik životinje je njezin bog" nije sasvim točna. Životinja
se uči od gazde, kopira njegove emocije. Zašto ljudi uzimaju životinje?
Svaka komunikacija s drugom osobom je uvijek konflikt, znači stres i
bol. To su zamjerke i ljutnja. A kakve zamjerke i ljutnja mogu biti prema
životinji? Zato nam komunikacija sa životinjama pomaže voljeti bezu­
vjetno. Kreativni ljudi, na primjer, često imaju neka zanimanja, hobi. Za­
što? Zato što je vraćanje energije ogromno i svrha je radost, zadovoljstvo,
a troškovi minimalni. I zbog toga se više strateške zadaće, koje poslije
ispadaju životno važne, na početku odvijaju kao nevina zabava, zanima­
nje, hobi. Zato komunikacija sa životinjama može blagotvorno djelovati
na zdravlje. I da znate, specijalisti su primjetili, da se djeca s psihičkim
i fizičkim problemima puno bolje osjećaju kada se brinu o životinjama i
komuniciraju s njima. Specijalisti spominju dupine, konje itd. Ali kada
životinja čovjeku postaje poput narkotika, pomažući u bijegu od stresa i
stradanja, kada sebe i nju usmjeravamo samo na pozitivne emocije, bilo
koja bolna situacija nezamislivo naraste. Svako zadovoljstvo je moguće
pretvoriti u narkotik. I ako zaboravljamo na ljubav prema Bogu, najjači
nam narkotik postaje seks i ljudska ljubav. A dalje je sve kako piše u
poruci.
Prebirem poruke s pitanjima, a u mislima se vraćam događajima od
prošle godine. Sto ako naš planet doista reagira na našu energetiku? U
Americi nije prošao zakon o legalizaciji imigranata. A ako ga prihvate?
Onda će se oko 15 milijuna stanovnika usredotočiti na ljudsku sreću.
Što može zaštititi od radosti, koja je postala opasna? Ni kazneni zakon,
ni ustav. Spas može dati ono što leži u temelju tih zakona — koncept.
Religiozno-filozofsko doživljavanje svijeta. U Europi i Americi ono je
usredotočeno na životno blagostanje. Zato nastupa doba kada je opasno
radovati se.
U Rusiji je još nedavno bio samo jedan koncept — obogaćivanje. Po­
stupno se on mijenjao na drugi — spašavati državu. Kakva će ona biti
u bližoj budućnosti? Možda bogata i energična neće krenuti američkim
putem? I pojavit će se novi Tretjakovi, Mamontovi, Morozovi, Orlovi.*
Zahvaljujući njima postali su poznati mnogi francuski slikari. Ruski me­
šetari, vlasnici tvornica ulagali ogroman novac u razvoj kulture i umjet­
nosti. Prije revolucije u Rusiji se počeo formirati koncept brige ne samo
za kruh svagdašnji, nego i za dušu. Mislim da će proći neko vrijeme i
kod nas će se sve stabilizirati. I taj biznis koji zahtijeva ogromnu energiju,
snalažljivost, intuiciju, visoki intelekt, umijeće mišljenja na nov način,
takav će biznis biti u rukama privatnika. A industrija sirovina i biznis
koji uz minimalne troškove daje ogromni dohodak će prijeći na državu.
Država mora za pametne i energične stvoriti uvjete za neprekidno stva­
ranje. Onda bogati neće luditi za novcem koji im je zatvorio mogućnost
za razvoj. U načelu, bogati čovjek je kao konj-tegljač, koji trči ispred svih
i vuće za sobom cijelu državu. On ima jedan koncept — zarađivati novac.
A podsvijesno on teži ka stalnom vraćanju energije, jer to i jest razvoj i
postignuće Božanskog. Novac — on je samo povod. Zato bogati čovjek,
dostigavši određen položaj, refleksivno stremi u politiku premda ga to
može koštati slobode i života. A u stvarnosti, što čovjek intenzivnije vra­
ća energiju i razvija se, to mu je zaustavljanje opasnije. Zato ruski meše­
tari, nakupivši ogromni kapital, nisu toliko stremili u politiku. Jednu od
najvećih galerija umjetnina na svijetu stvorio je Tretjakov. On je shvaćao
*
142
Ruske mecene (op. prev.).
143
umjetnost bolje od bilo kojeg stručnjaka. Ako je kupovao sliku nekog
slikara, taj je postajao poznat. Svoju galeriju Tretjakov je poklonio državi
i uvjetovao, medu ostalim, da narod ulazi u nju besplatno. I ako se sada u
Rusiji pojavi koncept, koji razvoj ne promatra samo kroz novac i politiku,
onda će ih oni koji sada nevoljno guše moral, duhovnost i ljubav, početi
spašavati i razvijati. I onda umjetnost i kultura, ostajući komercijalnima
bit će, u prvome redu, usmjereni na spašavanje duše, a ne tijela. Ali za to
je potrebno novo mišljenje.
Znanost se mora sjediniti s religijom. Zašto je prije religija zabranji­
vala otvarati tijela mrtvaca? Zato što se držalo, da je čovjek Božansko
stvorenje, što znači da je znanosti nedopustivo miješati se u to, inače će
propasti vjera u Boga. I ako je Bog stvorio Zemlju, onda je se ne smije dr­
žati kuglom, visećom u praznini i ne smije se izračunavati orbita planeta.
Ako planetima upravlja zakon sile teže, zakon inerciji, onda ne ostaje
mjesta za Boga.
Znanost sada jako puno zna o tijelu čovjeka. Ali tek počinje upozna­
vati ono, što je uvijek bila prerogativa religije — ljudsku dušu. I tu se po­
javljuje druga situacija. Kako je znanost lako, bez ikakve suradnje sa re­
ligijom, proučavala i upoznavala materijalne razine, fizičke objekte, tako
se pri proučavanju tankih razina ona susrela s logikom drugog stupnja. I
znanstvenici su počeli dolaziti do istih zaključaka, do kojih su već davno
došli predstavnici religije. Znanost teži prema religiji, religija se ugledava
u znanost. Objasnit ću kako to izgleda na jednom primjeru.
Prije godinu dana kod mene je na prijamu bio muškarac. Kada je
konzultacija završila, on je izvadio dvije male prozirne vrećice i stavio ih
pred mene na stol.
— Biste li mogli protresti sadržaj vrećica? — pitao je.
Slegno sam ramenima:
— Naravno, da mogu. A zašto vam to treba?
— Objasnit ću vam kasnije.
— Dobro — rekao sam. — A što se nalazi u tim vrećicama?
— To su plodovi soje — odgovorio je on. — Više neću ništa govoriti,
pogledajte, molim.
144
— Dobro — odgovaram ja. — Energetika tvari koja se nalazi u ovoj
vrećici je neutralna. A u ovoj je — pokazujem na drugu vrećicu — razina
koncentracije na želje 7-8 puta veća od kritične.
— Što to znači? — napeo se moj sugovornik.
— Ovdje je neka informacijska zaraženost — odgovorio sam. — Kod
muškaraca, konzumirajućih takav proizvod, može opasti potencija, po­
većavati se agresivnost, slabjeti imunitet. Kod žena se može javljati ne­
plodnost, onkološke bolesti, svađe u obitelji i razvodi.
— Hoćete reći da hrana na takav način može utjecati na sudbinu i
zdravlje čovjeka?
— Baš tako — potvrdio sam. — U ovoj vrećici se nalaze plodovi ge­
netski modificirane soje.
— Znači, da će narod, koji konzumira takve proizvode, nestati sa Ze­
mlje?
— Postoji takva mogućnost — kažem ja.
— Htio bih vidjeti, kako izgledaju drugi genetski modificirani proi­
zvodi.
— Najverojatnije, isto tako tužno.
— Što mislite, što je razlog? — obratio mi se pacijent.
— Možda je prebrza promjena dala takav rezultat — pretpostavio
sam. — Ali, najvjerojatnije su tu poradile emocije čovjeka.
— Na kakav način?
— DNK je povezana s tankim strukturama polja. Možemo ih nazvati
dušom. DNK — je materijalno dubliranje puno moćnije strukture polja,
u kojoj su upisane sve etape postojanja objekta, u stvari, njegova duša.
Ulaziti u dušu drugog čovjek je jako opasno. Takvo što može raditi samo
svetac. Ostali mogu tamo jako puno "spačkati." Što se, u načelu, i događa
kod suvremenih iscjeljitelja. Kod suvremenih iscjeljitelja koncept je izvrnut naopako. Oni ne promišljaju poput liječnika. Ako nema brzog po­
vršinskog efekta iscjeljitelj neće dobiti novac. Zato se njegova energetika
usredotočuje na fizičko zdravlje pacijenta, poboljšanje njegovog stanja i
života. Naravno, to može naštetiti duši. Iscjeljitelj ima psihologiju materijaliste, a djelovanje usredotočeno na tanke razine. A na tim razinama,
materijalizam je ubojit. Kada iscjeljitelj, vezan za novac, želje, život, lije-
145
či nekog čovjeka, to je tek pola tragedije. Ali kada znanstvenik, s istim
problemima stvara nove prehrambene proizvode, njegovom duševnom
prljavštinom će se hraniti milijuni. Sada je znanost počela izlaziti na ta­
kve razine, gdje bez religioznih pojmova moralnosti i čistoće duše, svaki
znanstvenik postaje potencijalni ubojica čovječanstva.
— To, što vi govorite, je užasno — izušćuje moj sugovornik. — Zar taj
mehanizam nije nikome poznat?
— On je poznat više od tisuću godina — odgovaram. — Uzmite ju­
daizam. Zašto se ne smije miješati mliječnu i mesnatu hrana? U četvrtoj
knjizi zamijenio sam mjesta mlijeka i mesa. Nakon mesnate hrane, šest
sati se ne smije jesti mliječne proizvode. Ali bit sam ipak shvatio točno,
čak i bez dijagnostike. Meso je u našoj podsvijesti povezano s mehaniz­
mom smrti, devastacijom. Mlijeko — ono je život i ljubav. Kada čovjek
jede meso, na tankim se razinama kod njega događa ponižavanje života,
seksualnosti, ljudske ljubavi. Zato ljubomorni, to jest ljudi koji su veza­
ni za život, seksualnost, često osjećaju povišenu potrebu za mesnatim
proizvodima. Takva im prehrana pomaže izbalansirati se. Zašto se zna
dogoditi, da dojenčad odbija mlijeko? Ako je majka seksualna, uvredlji­
va, ljubomorna, onda njezino mlijeko kod djeteta povećava vezanost za
život, agresivnost i dovest će do bolesti. To je sav mehanizam. Što se do­
gađa s energetikom čovjeka, koji pojevši meso, zalije ga mlijekom? Prvo
se uključuju programi snižavanja i rušenja seksualne energije, a nakon
mlijeka se uključuje usredotočenje na život i seksualnu energiju. Logično
je da se ona brzo ruši. Jednostavno rečeno, uz takvu prehranu čovjek
može postati, ako ne impotentan, onda kao minimum može dobiti pro­
bleme u seksualnoj sferi.
Ali stvar je u tome, što su seksualna energija, energija života i imu­
niteta — sve različite vrste jedine tanke energije. Znači, kod čovjeka koji
zalije meso mlijekom mogu oslabjeti kreativne mogućnosti i u konačnici
mu pogoršati cijelu sudbinu. "Košer" hrana u judaizmu — tu je infor­
macijska čistoća proizvoda, tu je pravilno uzajamno djelovanje različitih
vrsta energije.
— Da li znate, kakve zaključke možemo izvući iz te činjenice? — obra­
ćam se sugovorniku. I odgovaram na njegov upitan pogled:
146
— Zaključak je jednostavan. Većina suvremenih prehrambenih proi­
zvoda informacijski i energetski uništava čovjeka. Uzmimo pivo. Mnoge
bolesti se liječe pivskim kvascem. Zašto? Zato što se tamo, isto kao i u
proklijalom zrnju, događa bljesak životne energije. Ali kada sam sam pio
pivo, uvijek sam dobivao crijevne poremećaje. Prije par godina u Češkoj
sam pio točeno pivo i jako sam se iznenadio. Ni traga poremećaju. Počeo
sam analizirati, zašto bilo koje rusko pivo u bocama na mene djeluje
kao otrov? I nedavno mi je sve postalo jasno. Konzervansi. Oni ubijaju
život odnosno seksualnu energiju. A pivo kao takvo uključuje suprotni
program.
Koji su zaključci? Oni su očiti sami po sebi. To je impotencija kod
mladih ljudi, to su razrušene obitelji, to je gubitak kreativnih mogućno­
sti, to je kriza države u cjelini. Tu činjenicu, što pivo snižava potenciju i
dovodi do bolesti kardio-vaskularnog sustava, znanstvenici su odavno
primijetili. Ali mnogomilijardna pivska industrija skriva tu informaciju.
Biznis ubija dušu. Znanost ubija religiju. A to što sada svakoj kravi ili
puranu uštrcavaju hormone rasta i istodobno u hranu dodaju antibioti­
ke, padajući im uz takvu prehranu i imunitet, mislite li da to prolazi bez
posljedica za stanovnike Europe i onih, koji konzumiraju hranu došlu
odande? Mislite li da sam slučajno povezao nekvalitetnu hranu i homo­
seksualizam? Zamislite, čovjek jede puretinu, uzgojenu u Europi. U njoj
se nalaze hormoni rasta, koji povećavaju koncentraciju na želje i seksu­
alnu energiju, a istodobno i antibiotici, koje je razrušavaju. Čovjek jede
takav proizvod i dolazi do uništavanja zaliha seksualne energije. Više
je nije dovoljno za buduću djecu. Ali ako djeca dođu na svijet, onda će
poginuti roditelj, i to im može spasiti živote. A ako čak ni smrt roditelja
nije dovoljna? Onda djeca jednostavno ne moraju dolaziti na svijet, ali
dolaze i tu može doći do promjene seksualne orijentacije.
— Nesporazum — kaže sugovornik. — U suvremenom modnom
biznisu i na estradi sada je jako puno homoseksualaca. Vaši zaključci
proturječe tome.
— Naprotiv, samo dokazuju to — odgovaram. — Pozornica, podij,
zahtijeva golema davanja energije. I ako nedostaje ljubavi, onda je treba
uzimati na drugome mjestu. Prije je čovjekova podsvijest ovako promi­
šljala. Za stvaranje dobrog umjetničkog djela potreban je veliki utrošak
147
energije. To je opasno. Radi spasenja svoje duše suzdržat ću svoje spo­
sobnosti. To jest ljubav je bila važnija od uspjeha u karijeri, popularnosti
itd. Suvremeni koncept društva, usađen u navike, radi uspjeha dopušta
ići na sve. Tanke razine gube energiju, znači i duša. I onda počinje krađa
strateških zaliha, koje osiguravaju buduće preživljavanje. Dodatnu ener­
giju se može dobiti preko seksa. Naučeni milijunima godina evolucije, iz­
ljev energije tu ide automatski. Energiju je moguće dobiti preko alkohola
i droge. Nju je moguće izvući preko razaranja potomstva. Ali ta energija
nije stvarajuća nego razarajuća.
Nedavno sam na televiziji ugledao jednog mladog kumira suvreme­
ne mladeži. Na njegovoj majci je pisalo: "Rok, seks, droga". Trebalo je
nadopisati "peder," to jest homoseksualac. Te se pojmove u zadnje doba
sve čvršće povezuje.
— Recite, zašto je u judaizmu u prehrani zabranjeno rabiti krv životi­
nja? Može li se to objasniti s točke gledišta vaših istraživanja?
— Naravno — odgovaram. — Ali prije toga ispričat ću vam jednu
malu priču. Imam poznanika koji se bavio radioelektronikom. "Sada
ću vam priopćiti poražavajuću informaciju" — rekao mi je. — "Vaša se
istraživanja mogu primijeniti čak i na radioelektroniku. Zamislite she­
mu od nekoliko međusobno vezanih blokova. Oni imaju jedan zajednič­
ki izvor energije. Imaju zajednički informacijski i energetski prsten. Ako
ih spojimo u seriju i zatim priključimo na izvor energije, pojavljuje se
informacijski fon. A ako svaki blok odvojeno spojimo s baterijom, onda
se ne pojavljuju informacijske smetnje. Što dobivamo? Energetski prsten
ujedno je i informacijski. Zajedno s energijom dobivamo i informaciju.
Ako takav pristup primijenimo na ljude, ispast će takva shema. Kada oni
zaboravljaju na Boga i prespajaju se jedan na drugog, dolazi do informa­
cijskog kratkog spoja, koji jača i dovodi do raspada sustava."
Dakle, krv u organizmu — nastavljam — energetski je prsten i ujed­
no informacijski. Osjećaj jedinstva, koji je neophodan organizmu, osigu­
rava ne samo živčani sustav nego i krv. Krv u sebi kao da nosi koncepciju
živog stvorenja, njegove vrednote. O tome da je duša životinje u njezinoj
krvi bilo je spomenuto još u Starom zavjetu.
Stoga čovjek iz mesa mora dobivati maksimum energije i minimum
informacije. U judaizmu je zabranjeno konzumiranje mesa životinja-
148
mesoždera, a također ptica i životinja koje jedu strvinu. Svejedenje i
agresivnost su dopušteni životinjama, ali kod čovjeka to može dovesti
do nepoželjnih posljedica. Bio sam zadivljen kad sam bolesti desni po­
vezao s konzumiranjem svinjetine. Meni je to značilo koncentraciju na
želje. Domaća svinja je životinja-svejed. Svoje želje nikako i ničim ne
suzbija. Nevini mali praščići mogu normalno požderati svog slabijeg ili
mrtvog subrata. Zajedno s ostacima poslije jela svinje upijaju i informa­
cijsko smeće.
Usput, zašto je riba ulovljena u moru dva puta skuplja od uzgojene?
Gurman će reći da je jednostavno ukusnija i bit će u pravu. Ali ona nije
samo ukusnija, nego i informacijski čišća, znači i zdravija.
— A znate li koju se vodu računa košernom? — obraćam se sugo­
vorniku i nastavljam: informacijski čista. Ako je u boci prije bilo nešto
drugo, ona više nije košerna. Zašto postoji običaj proliti dio vina na ze­
mlju ili spaliti komadić pečenog kruha? To je uništavanje želja i života.
Informacijska žrtva koja poboljšava informacijski dio hrane. Zašto samo
Židovi spravljaju košernu hranu? Jer se podrazumijeva da je priprema
duševno uravnotežen čovjek. Zašto su najbolje kuhari u cijelom svijetu
muškarci? Jer su najmanje vezani za želje i život.
Jedan mi je čovjek ispričao ovu priču: "Imam prijatelja koji je vlasnik
desetaka restorana. Zamisli — priča on — otvara novi restoran, ljudi su
navrli poput vala. Profit maksimalan. U početku sve to ide na pokrivanje
troškova. Napokon je to sređeno. Restoran radi za čistu dobit — i narod
odjednom nestane. Isti kuhari, ista kakvoća hrane, interijeri. Ali nema
ljudi."
Dakle, svi govorimo o katastrofalnoj situaciji u ekologiji. Nestaju
šume, onečišćuju se rijeke, izumiru životinje i ribe. Ali gomilanje smeća
u našima dušama je puno opasnije. Posljedice nemoralnog iskorištava­
nja novih teritorija stižu ubrzo. Suvremena medicina i znanost htjeli bi
poboljšati i operirati naše duše isto kao i tijelo, bez razumijevanja da
duša živi po drugim zakonima.
— Recite, možda bi najbolje bilo odreći se mesa i ribe i postati vegeta­
rijanac? I općenito, je li vegetarijanstvo dobro ili loše?
Mislim da bismo trebali odustati od modela koji cijeli svijet dijeli na
dobro i loše. Nema dobrih i loših situacija, ima zakonomjernih. U jed-
149
nom slučaju vegetarijanstvo je dobro, u drugom — zlo. Evo jednog pri­
mjera. To je ispričao jedan biznismen. Zanima ga Istočna filozofija i sam
je principjelni vegetarijanac. Čovjek duhovan i delikatan. "U mojoj je
tvrtki radio čovjek vrlo ljubomoran i osjetljiv. Nesretno je bio zaljubljen,
čak se pokušao i ubiti. Preživio je. Postao je krišnaitom. Prestao je jesti
meso, otuđio se od svih i postao je sretan. Poslije se još jednom zaljubio.
U početku je sve išlo dobro, a kasnije su krenule svađe. Teško je podnosio
cijelu situaciju pa je nakon nekog vremena umro. Pričalo se da je opet
počinio samoubojstvo. Nije htio živjeti. Dakle, na njegovo mjesto je do­
šao novi čovjek. Taj je žderao meso kilogramima. Stalno je nešto žvakao.
Bio je sam sebi na umu i mislio samo na svoje interese. Počeo je tražiti
povečanje plaće. Ja mu kažem: "Stani malo, trebaš raditi pa se nekako
pokazati, tek tada možemo govoriti o povećanju plaće." Na što mi on
kaže: "Ne, prvo mi platite, a tek onda počinjem raditi." Jednom prolazim
pokraj njegova radnog stola i vidim komadić kartona vezanog koncem
za stolnu lampu. Na njemu je bio narisan ovješeni medo, u očima mu
pribadače, a ispod je nacrtana vatra. Pitam ga za što je to? Znate što mi je
odgovorio? — "Htio sam da mi na poslu bude ugodno kao kod kuće."
Možete li zamisliti kako mu je doma? Znam da ne postoje slučajnosti,
ali ne razumijem što takav čovjek radi u mojoj tvrtki. Kasnije se razbolio
i otišao iz tvrtke. Zanima me ima li to veze sa mnom ili ne?
— Naravno — odgovorim ja. — To je vaš portret u budućnosti.
— Ma nemojte — začudio se biznismen. — S njim nemam apsolutno
ništa zajedničkog.
— Ajmo po redu — predložio sam. — Vi ne volite rezano cvijeće, čak
i najljepše.
— Da.
— Ne podnosite krv.
— Da.
— U djetinstvu ste se bojali tame i samoće.
— Da.
— Imate povećano usredotočenje na život. Vama je raspad želja i živo­
ta — prevelika bol. I vegetarijanac ste postali zato jer ne možete prihva­
titi smrt drugog živog bića.
150
— Zar je to loše?
— Dobro je, sve dok život ne postane bitniji od ljubavi. Kada vrijed­
nost života postaje apsolutna, jača se strah zbog njegovog gubitka i raste
agresija prema onima koji ga ugrožavaju. Kada se to skupi do određene
točke planut će obrnuta reakcija. Klanjanje pred životom pretvara se u
mržnju prema njemu. Dolazi neodoljiva potreba uništiti život, te uboj­
stvo i patnje drugog bića donose zadovoljstvo. Zato su vam poslali ta­
kvog čovjeka. A on je obolio i dao otkaz najvjerojatnije zbog toga što
se vaše usmjerenje ka Bogu nekako umanjilo priklanjanjem životu. Ako
biste osuđivali tog čovjeka, proživljavali agresiju prema njemu, sve jače
biste se vezali za život, a on bi se osjećao sve bolje. Ali kada ste vi sredili
svoje emocije, njemu to nije pasalo. Ako se takav čovjek počne moliti
Bogu uskoro će se razboliti i to jako. Njemu će to biti spas. Život i ljubav
su blisko povezani. Ubijajući život, praktički uvijek ubijamo i ljubav.
Tko može postati vegetarijanac bez teških posljedica po zdravlje?
Samo onaj čija je duša ustremljena ka Bogu i ljubavi. Vegetarijanstvo
može pojačati energetiku tankih planova, a to znači pojačati ljubomoru,
agresivnost čovjeka. Mnogi su već primijetili da su vegetarijanci često
agresivni na duhovnom planu. Zato običan čovjek koji je živio kao vege­
tarijanac u toploj, južnoj zemlji, gdje sunce daje svu neophodnu energiju,
u sljedećem životu može biti rođen na sjeveru, gdje sunce malo grije i
gdje treba jesti meso zbog održavanja života. Na primjer, redovnik se
osjeća jako dobro ako je usredotočen na Božansko, moli se, odbacujući
strahove, sažaljevanja i uvrede. Ali ako postane nezadovoljan sa sobom
ili biva uvrijeđen, onda žestoka dijeta može dovesti do iscrpljenosti i bo­
lesti. Obilna hrana veže nas sa životom i željama, to jest daje nam vanj­
sku snagu, površinsku energiju, s tim što je oduzima na tankom planu.
Znači, što se više čovjek razvije, to će manje jesti, ne samo meso nego
bilo koju hranu.
Usput, puno je ljudi kod sebe zamijetilo neke čudne promjene. Ne­
ovisno o vjeri, spolu i nacionalnosti, svi manje jedu. Alkohol ih više ne
veseli. Nije im toliko primamljiv. Prije puno godina primijetio sam da za
vrijeme ručka uopće nemam tek, niti želim jesti. Ali na večer, u društvu
bih se najeo do grla. Izgledalo je, da je želudac otprije znao što će se
dogoditi. A ako su svi sada počeli manje jesti, zaključak je samo jedan —
151
nemamo dovoljno tanke energije, nužne za prilagodbu novim uvjetima.
Da bismo preživjeli moramo promijeniti ne samo emocije i način promi­
šljanja, nego i prehranu i način života.
Usput, za vrijeme potresa u jugoistočnoj Aziji nije nastradala nijedna
životinja. Možda su na informacijskom planu duše životinja čišće negoli
duše ljudi? Navikli smo da je svaki razvitak blago. Tek nedavno smo pri­
mijetili da je razvoj na uštrb duše sporo samoubojstvo. Jasno je zašto je
bio kažnjen Prometej, poklonivši ljudima vatru. Vatra je toplina, udob­
nost, blagostanje. I jasno je zašto je orao kljuvao Prometejevu jetru. Jetra
je organ koji više od drugih osjeća budućnost. Smisao legende sada mo­
žemo protumačiti ovako. Čovjek koji je zbog tjelesne ugode i blagostanja
zaboravio na dušu nema budućnosti. Njegova budućnost se grči, pati i
raspada. Duša — ona je također tijelo, samo vremenski prošireno. Briga
o svojoj duši je briga o budućem opstanku. Savjest i moralnost — strateš­
ki su pojmovi. Nije nam ostalo puno vremena da to shvatimo.
Zaključak
Novu godinu smo dočekali u restoranu. Nazdravili smo godini Pije­
tla i njegovim najboljima osobinama: hrabrosti, ustrajnosti, energiji koje
bi dobro došle svakom. Ispili smo. A ja sam drugom nazdravicom dodao:
"Znate zašto mi je pijetao toliko fascinantan? Po dvorištu trče gladne ko­
koši, a s njima gazda pijetao. Vidi se da su jako gladni. Bacam im koma­
diće kruha, ali nema veze koliko je pijetao gladan, uvijek će prepustiti
hranu kokošima dok se ne najedu. Takva suzdržanost u željama dopušta
mu ne samo upravljati kokošima, nego i imati zdravo potomstvo.
E, jeT znate kada na selu kolju pijetla? — Svi su me znatiželjno pogle­
dali. — Prvi predznak da mora u juhu — kada kokošima počne oduzi­
mati mrvice. Zato dižem čašu za naklonost sudbine i dostojanstvenost."
Zdravica ide za zdravicom i onda čujem jednu: "Kada se pravilno po­
našamo, kada se žrtvujemo, molimo i vodimo brigu, često računamo na
to da će nas Bog prije ili kasnije uslišiti, a ako ne za 10-20 godina, onda
barem u zagrobnom svijetu. Nazdravljam tomu, da nam dobri postupci
ne bude radi koristi, bez očekivanja bilo koje nagrade."
Svi su digli čaše, samo sam dodao: "Stvarno, ne trebamo čekati na­
gradu, jer je dobivamo isti tren. U tom trenutku kada se volimo, žrtvuje­
mo, brinemo, suzdržavamo na tankom planu, već smo nagrađeni, samo
nismo svjesni toga. U tom trenutku možemo dotaknuti Božansko i osje­
titi jedinstvo s njim. Postoji li veća zahvalnost od te?"
Svi piju, plešu, vesele se. Ja sjedim za stolom i razmišljam. Kakva će
biti ova godina za stanovnike Zemlje? Kakva će to biti godina za Rusiju?
Da, imamo puno problema. Petnaest godina unatrag, bili smo u prvobit­
nom ustroju. 1995.-2000. godine — već je razvijen robovlasnički ustroj.
S 2000.-tom je započelo feudalno društvo. Zadnju godinu smo zakora-
152
153
čili u kapitalizam. Ovakvim tempom, mislim za 5 godina, Rusija bi na­
pokon mogla stići u svijetlu budućnost. Neovisno o tom kakva će to biti
budućnost, naša je glavna briga — očuvati ljubav, dobrotu i optimizam.
****KONAC****
154

PRIČA O LJUBAVI, JANU I SREĆI Ima jedan dječak imenom

smrt nije kraj - Zupa

pogledaj pdf

[C1 - C2] LJUBAV (KKC 1822 – 1829) OPIS KREPOSTI: Ljubav je

Tekst 1 ČOVJEK KOJI JE PREZIRAO STROJEVE Kada je Cekung

Govor Sabor Angeljeka Darko Fiket.doc

REPERTOAR GRUPE LOCO:

Meditacija koju predlaže Hilda