MENORA
Glasilo Židovske općine Osijek
Broj 8 i 9 , Osijek, travanj 2011. /nisan 5771
Menora, Glasilo Židovske općine Osijek
Izdavač: Židovska općina Osijek
Ulica Stjepana Radića 13, 31000 Osijek
Tel/fax 031 211 407
E-mail: [email protected]
Web stranica: http://www.zo-osijek.hr
Glavna i odgovorna urednica: Nada Valentić Endt, prof.
Urednički savjet: Nives Beissmann,
prof. dr. sc. Darko Fischer, Drago Kohn,
Damir Lajoš, dipl. oec.
Tehički urednik i priprema:
prof. dr. sc. Darko Fischer
Lektor: Nada Valentić-Endt, prof
Za izdavača: Damir Lajoš dipl. oecc.
Tisak: Studio HS internet d.o.o.,Osijek
Seder tanjur
Sadržaj
UVOD
Riječ glavne urednice, Nada Valentić-Endt......................................................................................................................................4
Riječ predsjednika, Damir Lajoš.......................................................................................................................................................4
SJEĆANJA
Međunarodni dan sjećanja na Holokaust, Damir Lajoš....................................................................................................................5
Obilježavanje međunarodnog dana sjećanja na holokaust, Joland Strapač.....................................................................................5
Spomenik «Kameni cvijet», Biljana Papo-Majnik...........................................................................................................................6
BLAGDANI
Hanuka u Novom Sadu, Biljana Papo – Majnik...............................................................................................................................7
Proslava Hanuke u Subotici, Božica Palandžić................................................................................................................................8
Purim u Osijeku, Nera Pavičić..........................................................................................................................................................8
NAŠI SURADNICI PIŠU
Razmišljanje o providnosti Boga, Vladimir Vidaković....................................................................................................................9
Projekt: digitalna zaštita i očuvanje židovske baštine u Osijeku, Dean Kezan..............................................................................10
Sjećanje na Zdenku Rubinstein, prvakinju osječke opere, Miroslava Mihaljević..........................................................................11
Cvjetovi duplih portulakni iz stare ruševine, Ljerka Antonić.........................................................................................................12
Jedna stečajna tražbina židovske bogoštovne općineu osijeku iz 1896. godine, Viktor Palić........................................................14
IZ KULTURE
U kući Anne Frank, Nada Valentić-Endt.........................................................................................................................................16
Lilith - tko je to?, Romana Pavlov..................................................................................................................................................17
O knjizi Engleske godine, Nada Valentić-Endt...............................................................................................................................17
O knjizi Bernice Eisenstein: Kad vam roditelji prežive Holokaust, Nada Valentić-Endt...............................................................18
Hamsa, Marija Čer-Krnjaić.............................................................................................................................................................18
Prenosimo zanimljivosti iz drugih tiskovina, Nada Valentić-Endt...............................................................................................19
SUSRETI
Branko Lustig u Osijeku, Darko Fischer........................................................................................................................................20
Berbeni dani u Subotici i Paliću, Andrea Planinšek.......................................................................................................................21
NAŠE AKTIVNOSTI
Aktivnosti Židovske općine Osijek, Drago Kohn........................................................................................................................21
Sastanak Unije židovskih žena Hrvatske, Gordana Čer-Krnjaić....................................................................................................22
Predavanje gospodina Drage Kohna u Opatiji, Darko Fischer.......................................................................................................22
Mladi su započeli akciju!, Lea Maestro..........................................................................................................................................24
URADCI NAŠIH MLADIH
Židovi u Pragu, Marija Čer-Krnjaić...............................................................................................................................................25
Moj osvrt na Limmud Keshet - Ex Yu seminar, Tena Uglik..........................................................................................................26
Omladinski seminar u Sarajevu, Marija Čer-Krnjaić....................................................................................................................26
Putovanje u Izrael, Karlović Ivana..................................................................................................................................................27
Crteži djece, Emma Štern, Ema Kramar, Igor Kramar, Marko Majnik........................................................................................28
VEDRE STRANICE
Židovski horoskop, Biljana Papo-Majnik.......................................................................................................................................29
Iz židovske kuhinje, Gordana Čer-Krnjaić.....................................................................................................................................32
Židovske šale, Darko Fischer..........................................................................................................................................................34
OBITELJSKE VIJESTI
Čestitamo........................................................................................................................................................................................34
In Memoriam..................................................................................................................................................................................34
Slika na naslovnoj stranici: Mojsije - Izlazak
Hebrejska rukopisna Kaufmannova Hagada iz Španjolske, 14. stoljeće
3
Štovani čitatelji
i njegovom boravku u Osijeku i sl. Naši mladi pišu o
svojim putovanjima, , proslavama, druženjima , nastupima.
Najmlađi su nam za ovaj broj darovali svoje crteže.
Pišemo i preporučujemo da pročitate neke zanimljive
knjige, prenosimo i interesantne tekstove i vijesti iz drugih
tiskovina i knjiga kao napr. tekst osječke novinarke i
poznate kolumnistice Ljerke Antonić „Cvjetovi duplih
portulakni iz stare ruševine“ iz njene knjige Smijeh linotipa.
A kao što je često veselo i na našim susretima, veselo Vedrim stranicama s receptima iz židovske kuhinje, šalama
na svoj račun i enigmatikom završava i naša MENORA.
Nadam se da ćete, čitajući ju , naći nešto što će vam se
svidjeti!
Hvala svima koji su sudjelovali u realizaciji ovoga
broja!
Do slijedeće MENORE, shalom!
Nada Valentić- Endt, glavna urednica
Štovani čitatelji,
pred vama se nalazi dvobroj
našega
glasila
MENORA.
Čitajući ga, možete se upoznati
s raznim temama i izvještajima
o događajima, aktivnostima,
raznim razmišljanjima, susretima
i skupovima koji su se održavali,
a na kojima smo često bili i mi
kao aktivni sudionici.Tu ćete naći tekstove iz kojih možete
saznati kako smo obilježavali značajne datume, slavili naše
blagdane, primali goste ili bili ugošćeni, putovali i družili
se.
Bili smo u Jasenovcu, Subotici, Novom Sadu, Sarajevu,
Bjelolasici, Amsterdamu, Izraelu…Prenosimo vam neka
razmišljanja, projekte,dojmove, mišljenja. Sjećamo se
značajnih Židova iz osječke prošlosti, ali pišemo i o
značajnim suvremenicima kao o oskarovcu Branku Lustigu
Riječ predsjednika
Ulazimo u EU zajedno sa
svim hrvatskim građanima. I što
sada? Kakve sve to promjene
donosi nama? Svaki korak kojega
Republika Hrvatska učini prema
kozmopolitizmu za nas, kao i za
sve manjinske skupine u njenom
sastavu, bilo nacionalne ili
vjerske, to predstavlja pozitivan
pomak.
I sam ovo razdoblje stajanja na ulaznom pragu već
nam je donio mnogo toga. Siguran sam da bi i čitav proces
povrata imovine bez procesa ulaska tekao znatno sporije
(tu doduše prednjačimo, ali siguran sam da će i ostale
židovske općine uskoro ostvariti svoja prava). Brojne
pozitivne strane ovog procesa već uvelike koristimo, a
na neke smo se toliko navikli da ih više ne primjećujemo.
Zamislimo samo što bi stroži vizni režim značio za naše
aktivnosti. Pristup Europskoj uniji nije jedini razlog ovih
procesa, ali ih svakako znatno ubrzava. Inače bi stvari,
kao povrat imovine, čekale neko „bolje vrijeme“ (čekamo
ga već generacijama). S druge strane, možda se pozitivni
pomaci opet znatno uspore nakon samog ulaska.
Prirodno je da se integraciji Hrvatske u EU obitelj
protive nacionalistički orijentirane struje, posebice
ultranacionalisti. A upravo ekstremistički članovi ovih
društvenih skupina su posljednji izvor antisemitskih ispada
danas. I ova nas činjenica nekako stavlja u one društvene
skupine koje od ulaska Hrvatske u EU očekuju dalje
poboljšanje svog statusa. Isto je tako sasvim razumljivo,
osobito za mlade države kao što je Hrvatska, kao i za
one čiji je ukupni broj stanovnika znatno manji od većih
europskih gradova, da imaju osjećaj kako će ih progutati ta
ogromna Europa, kako će se raspršiti u toj veličini i nestati
s vremenom. Međutim, upravo smo mi primjer da ne
mora biti tako. Tisuće godina života u dijaspori, u stranim
zemljama, ponekad s jednakim pravima, a ponekad na
razini roblja, tisuće godina izlaganja stranim kulturama uz
uvijek primamljivu asimilaciju i sigurnost u većini i još smo
tu. Tihi i uporni, dosljedni u svojim načinima, drugačiji,
antisemitizmu i ekstremnom nacionalizmu usprkos, sa
svim pravima ili bez njih, javno ili tajno obilježavamo svoje
običaje, družimo se, pomažemo i ostajemo to što jesmo.
Danas u Hrvatskoj, sutra u Europskoj uniji, prekosutra …
tko zna. Jednog dana u Jeruzalemu.
Smisao ovog uvodnika, naravno, nije poziv članovima
Židovske općine Osijek da podrede svoje stavove u ime
„interesa“ općine ili bilo čega drugog u predstojećim
danima. Svi mi imamo svoje stavove, svoja očekivanja.
Namjera mi je bila osvrnuti se na položaj nas Židova u
svjetlu tekućih događanja.
Damir Lajoš,
predsjednik Židovske općine Osijek
4
SJEĆANJA
MEĐUNARODNI DAN SJEĆANJA NA HOLOKAUST
Ustanovljen 2005. godine rezolucijom Ujedinjenih
naroda ovaj se dan obilježava 27. siječnja. Na taj je dan,
davne 1945. godine oslobođen logor Auschwitz-Birkenau .
Ovo je samo jedan od datuma koji obilježavaju Holokaust.
Židovi obilježavaju Jom Ha Shoa 27. Nisana koji pada u
mjesecu travnju ili svibnju ovisno o godini. Obilježavamo i
komemoracije za pojedine logore kao što je Komemoracija
za logor u Đakovu koju naša općina tradicionalno
organizira. Svrha je ista: NE ZABORAVITI!
Ove godine obilježili smo Međunarodni dan sjećanja na
Holokaust polaganjem vijenaca na spomenik Majka i dijete
kipara Oskara Nemona. Pridružili su nam se predstavnici
Grada i Županije, pa čak i jedna grupa učenika.
Nevjerojatno, ali svjedoci smo pokušaja negiranja
povijesnih činjenica što ovu našu zadaću čini to važnijom.
Sama rezolucija obvezuje nas, ne samo na obilježavanje
utvrđenog datuma, već i na razvoj obrazovnih inicijativa
koje imaju za svrhu edukaciju o pravoj istini Holokausta.
Rezolucija osuđuje svaki pokušaj negiranja Holokausta,
premda, nekako mlako, ako je gledati primjer Irana koji
danas u tome prednjači.
Ove godine posebna je pozornost dana ženama koje
su pale kao žrtve ovog genocida. Da iskoristim izjavu
Generalnog sekretara Ujedinjenih naroda Ban Ki-moon-a:
„Na ovaj dan, ukažimo počast ovim ženama i njihovoj
ostavštini“. Primjeri njihove hrabrosti nepregledni su. U
borbi za svoje obitelji, spašavanju drugih, opiranju svojim
mučiteljima i krvnicima, one su nam pokazale što znači
biti čovjek. Sjetimo se stoga i žena u svijetu koje još nisu
stekle punu ravnopravnost u društvima u kojima žive već
i dalje trpe neravnopravnost pa čak i mučenje i fizičko
sakaćenje. Neka primjeri hrabrosti žena koje su se zatekle u
Holokaustu budu primjer obespravljenim ženama u svijetu
i upozorenje njihovim tlačiteljima.
Ljudska prava i zaštita istih unaprjeđuju se svakodnevno,
ali ipak još nismo imuni na zločine ove vrste. Još će mnogo
vremena proteći dok čovječanstvo prestane koristiti ratove
i nasilje za rješavanje problema i nesuglasica, a naša je
dužnost da i dalje upozoravamo na njihovu najcrnju stranu.
Naša je dužnost paziti da se ne zaboravi.
Damir Lajoš
OBILJEŽAVANJE MEĐUNARODNOG DANA
SJEĆANJA NA HOLOKAUST
Na dan 27.1.1945 godine, oslobođen je najstrašniji
logor, ikad poznat čovjeku, Auschwitz. Bio je to jedan od
logora smrti u kojem su bili smješteni brojni Židovi, ali i
ljudi drugih nacionalnosti koji nisu bili smatrani arijevskom
rasom. U tome, i brojnim drugim logorima ,ukupno je
ugašeno oko 6 milijuna života, što mladih, starih, ali i onih
koji ga još nisu ni započeli. Kao sjećanje na ovaj povijesni
dan, i na završetak ratnih strahota, međunarodna zajednica
Ujedinjenih Naroda (UN) donIjela je odluku da se ovaj
dan u cijelome svijetu obilježava kao dan sjećanja na žrtve
holokausta.
Kao i u drugim dijelovima svijeta, obilježila ga je
i naša Židovska općina u prisustvu dožupana dr. Zlatka
Maksimovića, dogradonačelnika Ivana Vrdoljaka, našeg
predsjednika Damira Lajoša te preživjelih logoraša i
članova naše zajednice.
Kao što radimo i na dan Yom Hashoa, koji se obilježava
u travnju, vijence smo položili kod spomenika Oscara
Nemona, Majka i dijete koji simbolizira nadu i vjeru
logoraša u bolji život. Za vrijeme ratnih godina nisu bili
pošteđeni ni osječki Židovi, među kojima sam i sama bila,
koji su bili smješteni u sabirnom logoru ili kako su ga zvali,
5
‘’naselju za Židove’’ Tenja. Iz toga logora u smrt je poslano
oko 2000 Židova nakon čega je osječka židovska zajednica
od jedne od vodećih pala na danas 150 članova koji vrlo
živo održavaju zajednicu u radu.
Osim osječkog logora postojao je jedan i u Đakovu
koji je bio namijenjen isključivo za žene i djecu, odakle je
samo nekoliko najsretnijih bilo spašeno, a dvoje djece iz
toga logora su i naši članovi. Taj logor srušen je i spaljen
nakon pojave tifusa i danas na njega kao i na ovaj u Osijeku
podsjećaju spomen obilježja.
Osječka zajednica nekada je brojila oko 2500 članova,
a nakon rata taj broj se smanjio na oko 150. Većinom su to
članovi obitelji žrtava, ali i mi preživjeli. Kada ne bi bilo
njih, ne bi bilo više ni onih koji nisu imali sreću preživjeti
jer uspomena na njih i tradicija se jedino tako može održati.
Ako bi se zaboravilo to što se događalo, zaboravile bi se
i sve žrtve, a možda na neki način i dopustili da se tako
nešto ponovi. Dokle god živi uspomena na njih i zločine
nacizma, postojat će i te žrtve, a time i želja i snaga da se
tako nešto nikada ne ponovi.
Jolan Strapač
SPOMENIK «KAMENI CVIJET»
18. travnja 2010. godine održana je komemoracija
povodom obilježavanja 65. godišnjice proboja 600 logoraša
iz logora Jasenovac od kojih se vrlo mali broj uspio domoći
slobode. Pod Kamenim cvijetom Bogdana Bogbanovića
okupilo se mnoštvo onih koji su došli puni nade i uvjerenja
da se to nikada više ne će dogoditi.
Na licima nekih ljudi vidjela sam duboku patnju i
sjećanje, a na njihovim reverima oznake na kojima je pisalo
da su nekada bili dio tog pakla.
Dok sam promatrala masu okupljenju oko spomenika,
vrtile su mi se u glavi slike i tekstovi koje sam pročitala u
knjizi Jasenovački logor smrti, davno, kada mi je bilo 12
godina.
Sjećam se da, dok sam je čitala, nisam mogla zaustaviti
suze i ni danas ne mogu prihvatiti da se to stvarno dogodilo.
U Jasenovcu mi je ubijen djed star svega 34 godine, bio je
krojač, vjerovatno pun elana i planova koji su mu uništeni
nakon što je nekoliko godina proživljavao strahote koje
nitko ne zaslužuje. Proletjele su mi kroz glavu priče naše
drage tete Margulies koja mi je pričala kako su je odvojili
od petogodišnje kćerke o kojoj nikada kasnije ništa nije
saznala, ostao je samo plavi pramen njene kosice koji joj
je, kad su ih razdvajali, odrezala.
Sjetila sam se još nekih članova naše općine koji su bili
u logorima diljem Europe i koji su mi pokazali istetovirane
oznake na svojim rukama. Može li itko ostati imun na takve
događaje? O ovoj temi moglo bi se pisati i pričati dugo,
dugo, ali najvažnije da se NIKAD NE PONOVI.
Biljana Papo-Majnik
Kameni cvijet
6
BLAGDANI
HANUKA U NOVOM SADU
Paljenje Hanukije
Ove godine je proslava Hanuke za djecu organizirana
u Novm Sadu i djeca Židovske općine Osijek su pozvana
da zajedno sa djecom i roditeljima iz Subotice, Kikinde,
Pančeva, Zemuna, Zrenjanina, Doboja i Beograda proslave
praznik svjetlosti.
Krenuli smo autobusom u devet sati ujutro, dan je bio
hladan, radovali smo se odlasku u Novi Sad i u autobusu
se čuo veseli žamor.
Vožnja je bila ugodna i trajala je dva sata, a onda smo
ušli u Novi Sad, došli do Jevrejske ulice i ugledali lijepu
sinagogu i zgradu u kojoj je smještena Jevrejska opština
Novi Sad.
Dočekala su nas vesela lica nekolicine članova koji
su nas ponudili sokovima, čajem i kavom i poželjeli nam
dobrodošlicu. Kako je vrijeme prolazilo prostorije su se
punile djecom i njihovim roditeljima. Djeca su ispunila
vrijeme crtanjem, a stariji su se srdačno pozdravljali s
prijateljima iz drugih općina. Kratko smo u grupicama
obišli grad, jer je vani bilo prilično hladno. Domaćini su nam
pripremili ukusne sendviče i krofne u svim varijantama, a
onda su se u popodnevnim satima pojavili u velikom broju
i članovi novosadske općine i bilo je tu i svirke i predavanja
povodom Hanuke.
Odgajatelji beogradske općine organizirali su vrlo
zanimljivu igru, na glavama su im se isticali plavi visoki
šeširi koje nose dobre vještice i djeca su morala u grupama
ispuniti deset zadataka kako bi pomogli Harry Potteru da
dođe do svih sastojaka za pravljenje krofni. Kad je već
pao mrak svi smo sišli u dvorište i palili svijeće na velikoj
hanukiji, te smo tako obilježili peti dan Hanuke.
Skupili smo se u autobusu i puni dojmova krenuli u
dvosatnu vožnju kući.
Nadamo se da će ovakvih susreta s članovima drugih
općina biti još puno jer uvijek naučimo nešto novo i vidimo
drage ljude.
Biljana Papo-Majnik
7
PROSLAVA HANUKE U SUBOTICI
U ponedjeljak 6. 12. 2010. nas osamnaestero krenuli
smo iz Osijeka u 15.30 h za Suboticu i unatoč tmurnom
i kišovitom vremenu nije izostalo dobro raspoloženje,
a niti želja za ponovnim susretom i druženjem s dragim
prijateljima.
No, put je imao neočekivani obrat, naime kad smo
prošli Sombor, dobili smo informaciju da je glavna
cesta zatvorena (traktori na cesti – štrajk) te smo bili
prisiljeni putovati zaobilaznim putem s nekoliko usputnih
zaustavljnja i savjetovanja kako nastaviti putovanje.
Sve ove činjenice tj. duži put, loša cesta, malo
zustavljanja, bile su uzrok prilčnom kašnjenjenju. Nadali
smo se stići oko 18 h kako su nas domaćini i očekivali,
ali mi smo stigli oko 19.30 h. No vrlo bitno je da ovo naše
“putešestvije” nije pokvarilo raspoloženje i baš unatoč
tomu cijelo vrijeme je bilo šala i smijeha.
I knačno ulazak u Suboticu prema Jevrejskoj opštini
bio je prekrasan, dočekao nas je centar grada lijepo okićen,
blještav u pravom blagdanskom ruhu.
Kad smo se konačno pojavili u Jevrejskoj opštini,
vrlo ljubazno su nas dočekali domaćini, a bili su i gosti iz
jevrejskih opština Beograd, Zrenjanin, Sombor.. Budući
smo dosta zakasnili, na našu žalost propustili smo molitvu
u sinagogi i obraćanje ambasadora Izraela u Srbiji Artura
Kola. U vrijeme kada smo se mi pojavili, upravo je počeo
koncert kojeg je održao poznati umjetnik iz Izraela Boaz
Davidof. Program je bio prilagođen proslavi Hanuke,
a pred kraj koncerta spontano se Davidofu pridružila i
prvakinja beogradske opere Ana Rupčić te svojim glasom
još više obogatila i uljepšala njihovu zajedničku izvedbu,
a sama nas je na kraju počastila poznatom napolitanskom
pjesmom “O, sole mio”. Doista, koncert za pamćenje!
Nakon toga je uslijedila večera – vrlo ukusan perkelt i
za desert krofne.
Nakon izvanrednog i nadasve prijateljskog dočeka
i lijepog druženja s prijateljima prebrzo je došlo 22 h i
vrijeme za povratak i oprštaj od prijatelja.
Putovanje kući istim zaobilaznim putom prošlo je dobro
i čak nešto brže te smo malo umorni, ali još uvijek u veselm
ozračju, nakon ponoći bili u Osijeku.
Božica Palandžić
PURIM U OSIJEKU
S ugodnim i lijepim dojmovima u poslijepodnevnim
satima razišli smo se kućama, željno išćekujući idući susret.
Nera Pavičić
Dana 20. ožujka 2011. u osječkom Zoo- hotelu,
Židovska općina Osijek proslavila je blagdan Purim. To
je blagdan koji podsjeća na izbavljenje Židova koji su
bili u opasnosti od istrebljenja u Perziji što je zapisano u
Knizi o Esteri u Starom zavjetu, a održava se u rano
proljeće, popraćen svojevrsnim karnevalom. Prema
židovskom kalendaru slavi se 14. dana mjeseca
Adara, kao najveseliji blagdan.
Proslavu naše Općine uveličali su dragi gosti iz
Subotice, glazbeni sastav Džuboks band i, naravno,
naša plesna skupina te naša maskirana djece. Kako
bi svi bili zadovoljni, sve maske, od maloga zeke do
blizanki princeza, su bile proglašene pobjednicima.
Iako s manjim brojem ljudi nego uobičajeno,
nije bilo ništa manje veselo i zabavno. Uz maske,
organizirali su uz pomoć nedjeljne škole malu igru
povezanu s temom samog blagdana i tradicijom, te
puno plesa. Uz zabavu i veselje podsjetili smo se i na
nedavnu tragediju u Japanu i sukladno tome održali
minutu šutnje, a supruga našeg dragoga rabina gosp.
Prelevića, i sama Japanka, organizirala je pravljenje
ždralova u tehnici origamija kao simbol podrške,
suosjećanja i dobrih želja japanskom narodu kako
bi što prije se vratili u svoju svakodnevnicu.
Purim u Zoo rabin
8
NAŠI SURADNICI PIŠU
RAZMIŠLJANJE O PROVIDNOSTI BOGA
Čast mi je i privilegija da ponovo imam priliku obratiti
Vam se i podijeliti sa Vama dio onoga što je Bog učinio
u mome životu te Vam se bolje predstaviti, stoga se ovim
putem također zahvaljujem gospodinu Dragutinu Kohnu
na srdačnosti, otvorenosti i prijateljstvu, kao i gospodinu
Damiru Lajošu te svima onima koji su omogučili da ovaj
članak bude na ovome mjestu, a u tu skupinu pripada i Bog
kome pripada najveća hvala i slava! Bez Njega zasigurno
ne bih bio gdje jesam danas i moj život ne bi išao u dobrom
pravcu.
E, sada u kratkim crtama moj život prije i danas...
Vrlo rano postao sam poprilično problematičan
maloljetnik te je već u srednjoj školi moj život obilježavalo
opijanje alkoholom, pušenje marihuane i učestale tuče
te razno razni problemi, a što se tiče duhovnog aspekta,
depresija, besmislenost života i druge stvari u kojima čovjek
bez obzira na godine ne bi trebao biti jer nije stvoren da mu
tako bude. Sve do jednog dana kada sam čak i na svoje
iznenađenje dobio poticaj da čitam Bibliju (2 tjedna prije
toga sam se svom najboljem prijatelju rugao zbog činjenja
istog). I Biblija zaista nije obična knjiga. Čitajući sam
shvatio da život kojim sam živio nije onakav kakvim ga je
Bog zamislio te da činjenjem grijeha vrijeđam Boga, isto
kao što kada činiš loše stvari svojim bližnjima ti uništavaš
odnos između sebe i te osobe. Požalio sam zbog toga i
zamolio Boga da mi oprosti te odlučio biti poslušan Njemu.
Od tada se dogodila promjena. Bog Abrahamov, Izakov i
Jakovljev je Bog SAVEZA, koji drži svoju Riječ i vjeran je
svojim obećanjima, što sam odmah i vidio u svome životu,
rekao je: “Ako budeš držao i vršio moje zapovijedi (koje su
radi našega dobra), bit će ti tako,tako i tako...” (Ponovljeni
Zakon 27 i 28).
Bog mi je dao nadnaravan mir, pravu radost i smisao
života, također oslobodio me loših navika i iscijelio od
kroničnih angina i alergija i baš kao što se i ljudima iz
Biblije, objavio kao Jahve Rafa (Bog koji daje zdravlje).
Takvog sam ga upoznao i ja. E, sada, otkud ja ovdje i
odakle moja ljubav za židovski narod i hebrejski jezik?
Iskreno, vjerujem da je nemoguće čitati Bibliju, vjerovati
i služiti Bogu, a ne ljubiti one o kojima Bog toliko govori
u Bibliji, koje On sam toliko ljubi i po kojima je sve
započeo i odlučio sebe objaviti svijetu, stoga dakle, otuda
i moja ljubav prema Vama bez ikakvog laskanja. Otkuda
moja želja za učenjem hebrejskog jezika? Vjerujem da
je i to Božja zasluga i dio Njegovog plana jer ja zaista
unazad nekoliko godina nisam ‘’ni u peti imao’’ takvo što
u planu, a i sposobnost da ustrajem u tome ne bih rekao
da se može pripisati meni jer inače nisam mogao dva dana
ustrajati u željama i idejama koje sam u prošlosti imao te
kako bi došle u moje srce ubrzo bi i nestale, ali s ovom
je nešto drugačije...Prvobitno sam započeo s učenjem
u obliku tečaja putem interneta kod jednog gospodina
iz Beograda, a potom i upisao njegov privatni fakultet,
međutim zbog neozbiljnosti i neprofesionalnosti te oduzete
svake mogućnosti za napredak, htio, ne htio, morao sam
to obustaviti, ali ne i stati s učenjem. Potom, u kontaktu s
jednim čovjekom koji je magistrirao na Hebrew University
u Jeruzalemu i na njegov prijedlog, odlučio sam prijaviti
se za tzv. Mechina pripremni program (za internacionalne
studente) čijim se polaganjem automatski otvaraju vrata
za studij u Izraelu. U vezi toga htio bih ispričati još
jednu zanimljivost tj. čudo. Kako bi se uopće prijavio
za taj program na Rotberg International school (Hebrew
University Jerusalem) jedna od stvari koje se traže jest da
prevedete na engleski jezik sve diplome srednje škole kod
ovlaštenog prevoditelja i ovjerite kod javnog bilježnika (za
što ja trenutno nikako nisam bio u financijskoj mogućnosti),
međutim, Bog mi je pokazao da je Svemoguć i još jednom
potvrdio da stoji iza svoje Riječi. Jedno od imena pod
kojim se Bog objavljuje u Bibliji jeste Jahve Jira (Bog koji
proviđa) i zaista mi je providio novčani iznos koji mi je
bio potreban za to na čudesan način, naime prijatelj koji
nije niti znao moju potrebu mi je u džepu kaputa prilikom
jedne situacije ostavio 1200 kn te nakon toga poslao
sms poruku u kojoj mi poručuje da mu je to bilo na srcu
i da znam da je to od Boga dar te da se njemu uopće ne
trebam zahvaljivati. Što reći na to? Dok Vi ovo čitate, ja
u vjeri i s pouzdanjem u Boga poučen Božjom vjernošću
iz prethodno opisane situacije iščekujem odgovor od
strane Rothberg International school (Hebrew University
Jerusalem) o prihvatu na njihov fakultet i vjerujem da će
Bog providjeti za sve potrebe školovanja u Izraelu kako bi
u budućnosti mogao pridonijeti što više dobrom utjecaju i
podršci židovskom narodu u Hrvatskoj i diljem svijeta te
stajati uz Vas i potaknuti druge da čine isto! Usuđujem se
vjerovati u ostvarenje toga!
Tko se uzda u Jahvu, on je kao brdo Sion:
Ne pomiče se, ostaje dovijeka.
Bregovi okružuju Jeruzalem:
Jahve okružuje narod svoj odsada i dovijeka.
Psalam 125:1.2
Vladimir Vidaković
9
PROJEKT: DIGITALNA ZAŠTITA I OČUVANJE
ŽIDOVSKE BAŠTINE U OSIJEKU
Naučimo biti gospodari naše povijesti, a ne žrtve! Naučimo kontrolirati vlastitu sudbinu bez davanja mogućnosti slijepim
sumnjama i emocijama. - J.F. Kennedy
te gornjogradskim grobljem, kapelicom i sinagogom koja
više ne postoji ili možemo reći da skoro više ne postoji!
Kako postoji kada je nema?
Još uvijek postoje ljudi sa svojim sjećanjima, razni
dokumenti koji dokazuju njen izgled i veličinu te priče što
je sve proživljavala od svog začeća pa sve do likvidacije.
Sve dok god ti dokumenti postoje, postojat će i „ona“.
Upravo iz tog razloga je projekt i započet. Potrebno je
prikupiti sve činjenice iz različitih ustanova ili privatnih
kolekcija diljem svijeta te objediniti i spriječiti njihov
nestanak jer nestanak + propadanje = zaboravljanje .
Sredinom 2010. Židovska Općina Osijek pokreće
projekt „brojkanja“ vjerskih objekata u Osijeku koji je
službeno bio i objavljen na Limmud Keshet-u ExYu 2010
na Bjelolasici. Projekt se ne zaustavlja samo na prikazivanju
postojećih podataka i starih dokumenata, nego ide i dalje.
Radi se na dokumentiranju sadašnjih podataka kao i na
rekonstrukciji samih objekata, kako je to nekad izgledalo
ili trebalo izgledati.
Tijekom 2009. rađa se ideja o pokretanju projekta koji
bi istražio povijest vjerskih građevina u Osijeku te sakupio
što više podataka o njima samima. Da bi prikupljeni podatci
bili trajno sačuvani (vječni), moraju se objaviti što većem
broju ljudi koji će pohraniti te podatke. Tu nam pomaže
„Digitalizacija“ podataka te objava na najmoćnijem i
najjeftinijem mediju današnjice – Globalna mreža ili svima
poznata riječ Internet.
Za one koje ne znaju Digitalizacija dolazi od engleske
riječi Digit što znači brojka, doslovni prijevod bi bio
„brojkanje“) ili prevođenje u brojke 1 i 0 tj. prevođenje
starih medija na računalne medije.
Internet koji (eng. riječ International Network - globalna
mreža) nam omogućava praćenje dnevnih zbivanja, čitanja
Email-ova itd. U našem slučaju postaje snažan alat u samoj
prezentaciji projekta jer koristi multi-medijalne resurse i
omogućava korisniku, gdje god se nalazio, dobiti što više
informacija o gradu Osijeku i četiri značajna vjerska objekta
kao što su donjogradsko groblje s kapelicom i sinagogom
3D model sinagoge
10
na email [email protected] ili telefon 031/211-407
Ako ste primijetili u nazivu projektne stranice ili
email-u općine stoji .zo-osijek.hr, to je novo izrađena web
stranica općine gdje možete naći razne informacije. Jedini
način da se uvjerite jeste da u Vašem Internet pregledniku
ukucate http://www.zo-osijek.hr gdje se nalazi i ovaj tekst
u digitalnom obliku „Menore“. http://m.zo-osijek.hr je isto
u pripremi te je namijenjeno korisnicima mobilnih uređaja.
(Nokia, Iphone, Android, itd.)
Ovom prigodom bih se zahvalio sponzoru „Rothschild
Foundation“ koji je omogućio sredstva te upravi općine
koja je započela sam projekt. Još jedna velika zahvala
ide čovjeku koji živi i radi u Izraelu na Jeruzalemskom
arhitektonskom sveučilištu. Stručnjak je za židovsku
kulturu, arhitekturu i umjetnost. On je gosp. Ivica Čerešnješ,
dipl. ing. arh. Radio je slične projekte na području Ex-Yu
kao što je napravio procjenu samog projekta te daje savjete
i smjernice za uspješnost istog.
Za svaki od navedenih objekata postoji sekcija arhivske
ili pronađene građe, foto dokumentacija trenutnog stanja,
nacrti sa svim svojim dimenzijama postojećeg stanja,
popratna priča koju objekt može ispričati te geo-kodirana
lokacija zajedno sa 3D modelom objekta kojeg možete
pogledati iz bilo kojeg kuta gledanja. Stranica će Vam
ujedno dati i koordinate same lokacije koju možete posjetiti.
Zašto se donjogradskoj sinagogi moralo sagraditi
potporne zidove pet godina nakon izgradnje? Kako je prošao
vatrogasac koji se oglušio na zapovijed da se donjogradska
sinagoga ne smije gasiti? Da li je gornjogradska sinagoga
imala učionice škole u planu gradnje? Da li je nadogradnja
koja se događala između dva rata bila završna faza ili bi
sinagoga u Gornjem gradu danas drugačije izgledala?
Odgovore na pitanja kao i ilustracije uskoro slijede!
Projekt je u fazi izrade ili što bi neki još i rekli „on going
project“, ali sve informacije su dostupne na web stranici
http://project.zo-osijek.hr koja je ažurirana.
Pozivam Vas da posjetite službenu stranicu projekta te
ako imate štogod dodati, prokomentirati ili ako posjedujete
fotografiju/dokument, možete obavijestiti Židovsku općinu
Dean Kezan
SJEĆANJE NA ZDENKU RUBINSTEIN, PRVAKINJU OSJEČKE OPERE
grada u suteren u Dubrovačku ulicu kod gđe Salamon.
Teta Zdenka je od primadone postala kućanica na periferiji
grada. Jasno, za taj posao nije bila pripremljena jer je prije
imala dadilju, kuharicu, sobaricu. Kako je sama govorila ,
učila je držati metlu i prati suđe u “vajdlingu”. No, nikada
se nije žalila, samo je željela da prežive.
Nakon mnogo godina prisjećam se dragih ljudi, a kojih,
na žalost, više nema. Mnogi su obilježili naše djetinjstvo,
a tu prije svega mislim na roditelje koji uvijek žele sve
najbolje svojoj djeci, pa profesore kojima je najvažnije
prenijeti svoja iskustva i znanje. No, ima i onih ljudi koji su
upečatljivo doprinijeli formiranju osobnosti mlade osobe.
Taj trag ostaje za sva vremena u srcu, sjećanju....
Odavno se spremam pisati o prvakinji osječke opere
Zdenki Rubinstein. Teško je pisati o nekome tko vam je
ostao u lijepoj uspomeni, ne samo kao primadona, nego
kao bliskoj mi osobi, majci moje prijateljice Mirte.
Rođena Zagrebčanka, studirala solo pjevanje u Beču.
Udavši se za Bartolda Rubinsteina, prihvatila je sva pravila
življenja u židovskoj konzervativnoj obitelji Rubinstein.
Obitelj je, naime, smatrala da se njihova snaha ne treba
baviti pjevanjem, pogotovo ne na sceni, smatrajući to
neprihvatljivim. Nastupala je samo na rijetkim gostovanjima
u HNK-u u Osijeku.
Nakon vjenčanja 1933. godine u Templu, godinu kasnije
(1934.) rodila se kćer Mirta.
Prateći politička zbivanja, bujanjem fašizma, ta mlada
obitelj preobratila se u katoličku vjeru 1939. godine.
NDH su dočekali kao katolici (nisu morali nositi
židovski znak), ali Zdenka u teatru više nije bila poželjna
pa niti kao gost. Pošto je Bartold bio izuzetan građeviski
stručnjak, prihvatio je ponuđeni posao u Gradskom
poglavarstvu. No, obitelj Rubinstein iseljena je iz centra
Z Rubinstein u Verdijevoj opreri Pagliacci
11
Najbolje što je Zdenka umjela je bilo pjevanje.
Nekoliko mjeseci nakon muževljeve smrti pjevala je
Violetu u Verdijevoj Traviati. Bila je neutješna, no na sceni
je briljirala. Tadašnji gimnazijalci obožavali su ju, bodrili
aplauzom. Bila nam je idol. Danas, potpuno nesvjesno
slušajući i gledajući operne pjevačice – uspoređujem. Osim
prekrasnog lirskog soprana, prelijepe glave, izražajnih
plavih očiju, koje su iskrile na osvijetljenoj pozornici
posebnim sjajem, fascinirala je svojim izgledom, decentom
glumom, a i posebnim scenskim šarmom. Isticala se
obujmom glasa, sjajnom dikcijom. Glazbene fraze je
nijansirala od pianissima, preko crescenda do fortissima.
Nakon svake arije slijedio je buran pljesak. Repertoar je
bio širok i zahtjevan. Đula u Eri, Rusalka u Dvoržakovoj
operi Čo-čo-san u Puccinijevoj Madame Butterfly, Mimi u
Bohemima, Prodana nevjesta u Smetaninoj operi itd.
Njena kći Mirta je 1952. godine maturirala u Ženskoj
gimnaziji u Osijeku, a u Zagrebu završila Medicinski
fakultet. Kao diplomirana liječnica udala se za svog
profesora s fakulteta prof. Dogana. Dok joj je muž bio na
studijskom putovanju u Americi, pred porođaj je smještena
u zagrebačku bolnicu zbog placente previje. Iskrvarila je, a
liječnici ,uz sav trud ,nisu uspjeli spasiti ni nju niti dijete.
Zdenka je ostala sama i osamljena. Nije više imala
motivaciju niti cilja. Razboljela se (Parkinson). Popivši
tablete sama si je presudila. Preminula je 1961. godine.
Sahranjena je na groblju Sv. Ane. Često posjećujem taj
grob. Mislim da sam jedina. Nakom pedeset godina od
njene smrti imala sam potrebu upoznati sadašnje i buduće
generacije o toj izuzetnoj umjetnici.
Zdenka Rubinstein
Koliko mogu presuditi, iz tada dječjeg kuta, u toj je
obitelji vladao sklad, međusobno poštovanje, obostrana
ljubav. Svaki susret supružnika bio je popraćen pažnjom,
toplim riječima i zagrljajem.
Za vrijeme rata Zdenka je rijetko napuštala to svoje
sklonište. Tek zimi, kada se ranije smračivalo, posjećivala
je moju mamu koja ju je upućivala u kuharske vještine.
Za kratko vrijeme nas je iznenađivala svojim različitim
delicijama. Mama je nabavljala vunu, onu grubu
neprerađenu, a teta Zdenka je plela za Mirtu i mene tako da
smo Mirta i ja bile jednako odjevene.
Taj grozni rat je prošao i trebali su za sve nas započeti
sretni dani, no sudbina nam kroji nešto što ne možemo
predvidjeti.
Prvih dana nove Jugoslavije, Bartold je trebao postati
ministar arhitekture. Na putu iz Zagreba (koji je trajao
danima radi porušenih pruga) Bartolda je ugrizla uš, obolio
je od tifusa – pjegavca i za nekoliko dana umro.
Zdenka i Mirta teško su podnijele smrt brižnog oca i
supruga.
Miroslava Mihaljević
CVJETOVI DUPLIH PORTULAKNI IZ STARE RUŠEVINE
Koračajući kroz dugo dvorište godina u povratku, uz njihovu srušenu, u korov zaraslu kuću, pogled im, upravo ih
zazivajući, privukle još neke nepravilno rasute stare cigle s ruba tlocrta, sasvim drugačijih dimenzija od ovih, današnjih.
Sagnuli su se, uzevši dvije velike, stavivši ih u ceker.
Sjeli su pod lozu u dvorištu Županijske broj deset, na
ljubazni poziv domaćina, Efike i Pište B., starosjeditelja
u tom esekerskom ambijentu, između Ružine, Franjine
(sada Zadarske) i Anine, u tim, s prometnica nevidljivim
dvorištima, čitavim zelenim uzdužnicama između dvije
ulice, s mnoštvom većih i manjih kuća i kućeraka, šarenih
duplih portulakni, onog niskog bilja igličastih listića, prkosa
u travi, noćnih frajli uz visoke zidove, čudnih cvjetova, žutih,
pošpricanih jarkocrvenom bojom, stoljetnih bršljanovih
povijuša, mnoge se već sasvim raspucaše u krivuljama
uzdužnica, no uvijek je odnekud probila kao konac tanka
mladozelenica, s bršljanovom djecom, i šikljala bi dalje u
vis, unatoč suhoći procijepa. Još ne tako davno u tim su
dvorištima živjeli mali obrti, ponegdje i cijele manufakture,
šnajdera, šustera, šnel-fotografa, šlosera, brica, limara,
priučenih vodoinstalatera, poštovanih krovopokrivača,
majstora za sve i sva, i njihove djece. Kuća Baumgertner
u secesijskom stilu svoj je prostrani dućan s ogromnim
staklenim okom k Desatičinoj, prodavaonicu šivaćih
mašina pretvorila u finu kavanu Waldinger, u kojoj plešu
krasne izložbice, poput Labaševe, pa kapučino ili ajskrem
u ugodnom društvu još bolje šmekaju
12
Dugo su se te noći čuli jauci i
prijeteća galama, sve do Reisnerove i
Anine uokolo, i dalje, ovisno o višim ili
plićim tavanima i njihovim nepravilnim
položajima u odnosu na ishodište
zvukovlja. Onda se jutro uplašilo tišine.
Tek što je završio onaj rat, tamo
četrdeset pete, dva su brata Neumann
došla do praga bašće Županijske deset,
nisu se mnogo osvrtali, pozdravivši
tek ukućane, odmah se uputiše drugom
dijejelu bivšeg magazina soli, kopajući
i tražeći nešto. Našli su oveću limenu
kutiju, s dragocijenostima i vrijednosnim
papirima, komšioje su poslije dugo
raspredale o nekakvom zakopanom
blagu, čak je navodno i jedna bomba baš
tamo pala u silnim avionskim naletima
nad Osijekom, no braća se javiše svojim
susjedima Efiki i Pišti B., u žurnom
prolazu rekoše da su našli što su tražili, te odoše u svoje,
inozemne živote. Ostala je samo limena kutija, koju je
poslije stanarka Tina M. koristila kao miskisnu.
I onda se, poslije mnogo godina finovremešni gospodin
Kornel pojavio u dvorištu Županijske deset, sjeli su pod
staru lozu, gricnuvši uspomene, sve uz ukusni domaći
himbersaft. Jedan je brat umro, pokoj mu duši, jedan živi
u Njemačkoj, a her Kornel sa suprugom živi u Švicarskoj,
imaju dućan. Nemaju djece. Onda su se slikali. Za
spomenak i dugo sjećanje.
Koračajući kroz dugo dvorište godina u povratku, kraj
njihove srušene i u korov zarasle kuće, pogled im, upravo
ih zazivajući, privukle još neke nepravilno rasute stare
cigle s ruba tlocrta, sasvim drugačijih dimenzija od ovih,
današnjih. Sagnuli su se, uzevši dvije velike, stavivši ih u
ceker.
-Zašto ne jednu, zašto baš dvije, upitala je frau Efi.
Možda jedna bratu, možda ne, ta joj tajnovitost nikada nije
postala razvidna.
Prošlo je već podosta dana, kada je u Županijsku deset
stiglo pismoi z Švicarske, s prekrasnom markom leptira,
lastinog repa. U toplom pismu, nalivperom napisanom,
zahvala domaćinima na ugodno popodne pod lozom
prisjećanja i fotografija u koloru. Fino uhvaćen popodnevni
tren, s pomičnim sjenama lozina lišća, kao malim sunčanim
bizonima u prolazu između, domaćini s gospodinom
Kornelom. Gospođa Neumann je slikala pa je zato nema
na fotografiji.
Broj deset Županijska, umjesto sadašnje prostrane
četverokatnice, nastale od prizemnica Neumann i Tulner
imala je nekada veliku crnu kapiju, duboki haustor i
solaru, s magazinom soli, dvorišnih prozora, sastavljenih
od mnogo staklenih pačetvorina, razdvojenih ispupčenim
kositrenim crtama. Na to se duboko u dvorište protezalo
dugo stambeno zdanje, s prekrasnim tajnovitim tavanom,
gdje su se uvijek sušile bijele lanene, damastne i puplinske
plahte, pa bi vešarica Stanka poslije rastezala, škropila i
peglala teškom metalnom štoglom, starinskim glačalom na
žar, slažući ih k’o po šnuri u prostrane šifonjere za neke
nove snove. S mirisom lavande u svilenim vrećicama,
utisnutim u usloženja.
Dvorište biješe popločeno kaldrmom, sve do male
kuće, popreko završavajući taj uzdužni prostor, do Franjine
dijelile su je samo bašće, pune razgranatih niskih jabuka,
na koje se dječurlija iz oporih kopriva pentrala cijelog
bogovjetnog dana, vireći u Tulnerovo dvorište i pričice
zaljubljenih gazdarica i naočitih konjičkih oficira, koji bi
s kistihand ukočeno ulazili u haustor, uz poštovani naklon.
Kornel Neumann, stariji gospodin i njegova supruga
sjeli su s domaćinima pod staru lozu, prisjetivši se tužne
priče, kada su im roditelji jedne ranojesenske noći 1942.
odvedeni u sabirni logor pokraj crkve Sv. Petra i Pavla,
zajedno s mnogim osječkim Židovima, da bi im se poslije
zameo svaki trag. Barem za susjede i poznanike. Frau Efi, u
dvorišnom polusnu podsjetila se režećih udaraca na noćna
vrata obitelji Neumann, Arpada i supruge Serene, djeca
njihova onda već studenti, Fredi, Egon i Kornel, osjetivši
na vrijeme puls zlog vremena sklonili su se u Italiju.
“...Imate deset minuta spakovati se”, razderavali su
se žandari, “ ...samo najnužnije ponijeti, ajde pokreni se!
Nema više čekanja!”
Ljerka Antonić – iz knjige Smijeh linotypa
13
JEDNA STEČAJNA TRAŽBINA ŽIDOVSKE BOGOŠTOVNE OPĆINE U
OSIJEKU IZ 1896. GODINE
(nastavak iz prošlog broja)
Drugi razred su činile:
1. tražbine maloljetnika glede imovine koja je po zakonu pod očinskom, tutorskom ili skrbničkom upravom,
2. tražbine koje ima odvjetnik prema nekom vladarskom uredniku ili poslužitelju.
Treći razred činile su tražbine vjerovnika koji nisu spadali u prethodna dva razreda.
Četvrti razred predstavljale su tražbine vjerovnika glede neisplaćenih kamata i renti koje s glavnicom ili tekućom
rentom nisu činile isti razred. Ako je stečajna masa bila nedostatna, namirivanje se vršilo razmjerno prema redosljedu
razreda.
Peti razred su činile:
1. tražbine iz neuknjiženih darovanja,
2. globe zbog prekršaja
3. TIJEK KONKRETNOG PREDMETA
Među značajnije stečajne predmete koji su se rješavali na Kraljevskom sudbenom stolu devedesetih godina XIX stoječa
ubraja se i predmet nad stečajninom poznatog osječkog trgovca Eduarda Weissa pod brojem V-2/1896.
Službeno, aktivnost Kraljevskog sudbenog stola, započimala je podnošenjem “likvidacionalnih” tužbi vjerovnika kao
tužitelja početkom 1896 godine.
Ove tužbe su nakon započetog stečajnog postupka promatrane kao prijave tražbina koje terete stečajnu masu stečajnog
dužnika.
Za zastupnika stečajnine , po sudu, određen je odvjetnik iz Osijeka, dr. Hinko Plachte.
U poslovima vrijedećim za stranke nastupao je i kraljevski javni bilježnik Vaso Gjurgjević.
O vrsti poreznog ili pristojbenog duga postojala je dvojezični iskaz - Ausweis . U svezi istog bio je javno označen iznos
u forintama i nižim apoenima.
Zastupniku stečajnine, prijava tražbine dostavljena je s prilozima, a od strane suda donijeta je i odluka.
Pored privatnih tužbi odnosno prijava, prijavu tražbine vršila su i tijela oblasne uprave. Tražbinu Gradske blagajne,
u ime gradskog poglavarstva, proslijedio je gradonačelnik 25.ožujka 1896. godine s pozivom gradskom oficijalu Gjuri
Saviću da je zastupa protiv stečajnine dužnika Eduarda Weissa.
Vjerovnike stečajnog dužnika zastupali su odvjetnici po posebnoj punomoći, čija su sva ovlaštenja precizirana u
sadržini tiskovnice punomoći.
U smislu odluke Kraljevskog sudbenog stola prijavljene tražbine su mogle biti razmotrene i na usmenom ročištu na
koje su pored stečajnog upravitelja pozivani tužitelj, odnosno prijavitelj tražbine i stečajni dužnik. Na isto su pozivali i
ostali vjerovnici.
U prijavi, vjerovnici stečajne mase, označavali su točan iznos tražbine, s 6% kamata od dana otvaranja stečaja i
zamolbom za uvrštenje najčešće u III razred osobnih vjerovnika.
Prethodno je zastupnik stečajnine priznao prijavljene tražbine, dok su odlukama Kraljevskog sudbenog stola u Osijeku
iste priznate kao “likvidne” tražbine.
RAZMATRANA TRAŽBINA
Likvidacionalna tužba protiv dužnika podnijeta je od strane “izraelitičke bogoštovne obćine” u Gornjem Osijeku
po punomoćniku dr. Hugi Spitzeru odvj. iz Osijeka “proti” stečajne mase Eduarda Weissa po zastupniku stečajnine dr.
Hinku Plachte odvj. iz Osijeka. Predmetna tužba u sud je zaprimljena 14.veljače 1896. godine, a sadržavala je zamoblu
za priznanje tražbine od 42 f. spp. i uvrštenje u I razred osobnih vjerovnika. Zapisnik Kraljevskog sudbenog stola od
26.ožujka 1896. g. navodi da je uslijed toga donijeta odluka suda od 22/2. pod brojem 1107/gr.
Zastupnik stečajnine priznao je prijavljenu tražbinu Izraelitičke bogoštovne obćine u Gornjem Osijeku, a Kraljevski
sudbeni stol u Osijeku priznao je istu 28/3 1896. kao likvidnu tražbinu.
U samom spisu prileže punomoć Predstojničstva izrael.bogoštovne obćine pod br. 103-1896 g. Na istoj je nalijepljen
biljeg s 50 kr (ötven krajczar) s nadnevkom izdavanja 12.veljače 1896. godine. U punomoći su precizno i detaljno otiskana
14
ovlaštenja punomoćnika dr. Huge Spitzera kao odvjetnika.
Otisnuti žig na ponomoći je jasan i potpuno vidljiv, okruglog oblika. Na vanjskom rubu hrvatskim jezikom je oznaka
Predstojničtvo izr. Bogošt. obćine u Gornjem Osijeku, a u unutarnjem prostoru ista oznaka na hebrejskom jeziku, dok se u
sredini žiga nalazi prikaz slike ploča deset božijih zapovijedi.
Pod brojem 3615/gr. Kraljevski sud beni stol u Osijeku je izdao izrok (oglas) kojim je objavio da je stečaj nad imetkom
Eduarda Weisza odlukom istog od 4.veljače 1896. godine otvoren.
Po zapisniku od 20/2 1896.godine prezaduženik je pred sudom položio prisegu o pasivnom stanju i bilanci. Radi toga je
upozoren na posljedice po § 199 dif. KZ. Potpisani tekst prisege prezaduženika je napisan na njemačkom jeziku i završava
poznatom rečenicom.: “Tako mi bog pomogao”.
Zapisnik od 20.veljače 1896. godine govori o izboru “privremenog upravitelja vjerovničkog odbora uslied odluke”
suda od 8.veljače 1896. br. 911/gr. U vjerovnički odbor u ovom stečajnom predmetu izabrani su slijedeći članovi:
1. redoviti članovi:
a) Sam. F.Poliberger po odvjetniku Wagneru ujedno pročelniku
b) Izraelitička bogoštovna obćina u g. Osieku po odvj. Dr. Spitzeru i
c) L.Freistaubl & Co u Beču.
2. zamjenici:
a) Gerson Spiter & Co u Budimpešti
b) W.Löwenfels u Beču i
c) L.Taussig u Beču
U predmetnoj stvari izdan je izrok (oglas) i za prodaju “neućeranih” trabina koje su procijenjene na 340 fr. 57 nč. za
dan 17.lipnja 1896. godine. K istome prileži i izvješće Šime Hrženjaka tadašnjeg sudskog podvornika da je oglas sa sudb.
ploće skinut 6/7 1896.
Zastupnik stečajnine dr. Hinko Plachte odvj. iz Osijeka pisanim podneskom je izvijestio Kraljevski sudbeni stol u
Osijeku da je rok izročni (oglasni) za prijavu tražbina mirno prošao pa i sama likvidacija, pa je dostavio popis svih prijava.
Zamolio je da sud „dalje po Zakonu postupiti izvoli“.
Ovaj popis sadrži ukupno 79 prijavljenih tražbina vjerovnika protiv stečajnine Eduarda Weissa.
S obzirom na činjenicu da u svezi priznatih tražbina nije bilo primjedbi, mogle su se dovršavati i ostale faze stečajnog
postupka. Nakon održane javne dražbe za prodaju pokretnina i dućanske robe prezaduženika, zastupnik stečajnine utržio
je ukupno 10125/20 forinti.
Međutim, prije namirenja vjerovnika stečajne mase trebalo je pokriti troškove stečajnog postupka.
Tako je biljeg na dražbenom zapisniku iznosio 13 f. 50 nč., pristojbe na ime „unišle“ kupovnine 63 f. 75 nč. i isplata
predujma povjereniku za čin obave popisa i dražbe 93 f. 40 nč., što daje ukupan iznos troška od 170 f. 65 nč.
Od dražbe je ostala gotovina od 9955 f.
Temeljem navedenog zastupnik stečajnine je sačinio diobnu osnovu stečajnine Eduarda Weissa u Osieku.
U prvenstvene stavke pod rednim brojem 1. upisan je broj 1107/96 I razred u korist „Izrael.b
ogošt.op. Osiek 44
for. 91 nč.”
4. ZAKLJUČAK
Budući da je stečajni dužnik ostao dužan i Židovskoj bogoštovnoj općini iz Osijeka, Gornji grad, odvijanje rada na
stečajnom predmetu promatrali smo kroz tražbinu tog vjerovnika. Pri tomu smo dolazili do saznanja o zavođenju prijavljene
tražbine u sudu, priznanju od strane stečajnog upravitelja, samog suda, stajalištima odbora vjerovnika, prodaji imovine
stečajnog dužnika, unovčenju iste i diobi polučene kupovnine.
U tom smislu utvrdili smo da je najviše radnji u samom stečajnom postupku imao stečajni upravitelj, kako počam od
zaprimanja prijavljenih tražbina, tako do prodaje i diobe utržka prodaje. Vodio je računa o prethodnom pokriću troškova
stečajnog postupka, o prvenstvenim stavkama diobnog nacrta u koji je spadala i narečena tražbina Židovske bogoštovne
općine u Osijeku i ostalim razdjelima na razrede.
Za pohvalu je svaka djelatnost stečajnog upravitelja na stečaju, koji se pridržavao ne samo zakonskih odredaba i
naputaka suda već i svih postavljenih rokova i cilja postupka razmjernog namirenja stečajnih vjerovnika.
dr.sc. Viktor Palić
15
IZ KULTURE
U KUĆI ANNE FRANK
„Naš kesten je u punom cvatu. Ove godine čini mi se još zeleniji nego lani“
( Dnevnik Anne Frank)
U ožujku ove godine imala sam priliku posjetiti kuću
Ane Frank u Amsterdamu koja je pretvorena u muzej,
muzej s jednom tužnom pričom. Od dana kada sam prvi
puta imala u rukama knjigu Dnevnik Ane Frank i pročitala
njezin sadržaj, nije me napuštalo razmišljanje o tragičnoj
sudbini ove židovske djevojčice , njene obitelji i prijatelja
.Valjda, između ostaloga i zato što sam ju prvi puta pročitala
u dobi kada sam i ja bila djevojčica kojoj se ta sudbina
isto mogla dogoditi i koja je izgubila skoro svu rodbinu.
Kasnije sam se mnogo puta sretala s tekstom Dnevnika,
bilo u dramskom obliku ili kao tekstom koji su kao lektiru
čitali moji učenici.Naravno da sam bila oduševljena kada
sam u Amsterdamu mogla posjetiti njezin dom.
Anne Frank bila je jedna od milijuna žrtava progona
Židova u Drugom svjetskom ratu.Živjela je u Njemačkoj
kada je 1933. g. Hitler došao na vlast i počeo provoditi
protužidovsku politiku.Kako bi se spasila, židovska obitelj
Frank odlazi u Nizozemsku. No, 1940.Wehrmacht zauzima
Nizozemsku i ovdje provodi progon Židova. Obitelj Frank
se skriva ne bi li se spasila od opasnosti. 6. srpnja1942. skrili
su se Otto Frank, njegova supruga Edith Frank-Hollander
i njihove kćerke Margot i Anne u kući u ulici zvanoj
Prinsengracht. 263 .Kasnije dolaze i Hermann i Auguste van
Pels, njihov sin Peter kao i Fritz Pfeffer. Zgrada se sastoji
od dva dijela:prednja i stražnja kuća. U prednjoj se kući
smjestila firma O.Franka.U prizemlju se nalazilo skladište,
iznad njega su bile kancelarije u kojima su radili službenici
i spremišta.Spremište u prizemlju protezalo se sve do
ispod stražnje kuće, a u gornjem katu stražnje kuće bili su
skriveni njih osmoro. Zato su oni danju morali biti vrlo tihi
i živjeli su u stalnom strahu, jer zaposlenici u skladištu,gdje
je O. Frank imao dva pogona (začini) nisu znali za njih.
Ali neki od službenika kao Victor Kugler, Jo Kleiman und
Jan Gies(Mieps Mann) pomagali su skrivenima donoseći
im živježne namirnice, knjige i novine Jedna od njihovih
najvjernijih pomagačica Miep Gies umrla je 2010. g. u
100-toj godini života. Nešto od materijalaje sačuvano i još
se može vidjeti u muzeju kao napr. Filmske novine koje je
V. Kugler donosio Anni.Od 1941. Židovi nisu smjeli imati
firme i pogone pa je O. Frank sve prepisao na njih troje, ali
je u praksi on vodio poslove i dalje. Mnogi se dokumenti,
fotografije,knjige nalaze u vitrinama, iako je nakon
hapšenja sakrivenih, stražnja kuća potpuno ispražnjena.U
vitrini leži i prvi karirani Annin dnevnik koji je dobila na
dar za 13-esti rođendan Kada je bio napunjen, pisala je u
bilježnicu, a zatim i na listove papira. Željela je nakon rata
izdati knjigu o životu u stražnjoj kući. Pisala je dnevnik za
cijelo vrijeme skrivanja i u njemu opisivala njihov život u
izolaciji, stalni strah od otkrivanja, svoje misli, osjećaje i
intimu.
„Jednom će doći kraj ratu i jednom ćemo opet biti ljudi
, a ne samo Židovi…..“
4. kolovoza 1944. anonimno su prijavljeni. Osmoro
njih skrivenih u Prinsengracht 263 kao i pomagači Jo
Kleiman i Victor Kugler bili su uhapšeni.I dok su O. Frank
i pomagači preživjeli, Anna Frank, njezina majka, sestra,
kao i Peter i obitelj van Pels i F.Pfeffer, nisu imali tu sreću.
Anna je dobila tifus i umrla u Bergen Belsenu .Nakon
saznanja o smrti Anne, Miep Gies, koja je Annin dnevnik
nakon uhićenja čuvala u svom pisaćem stolu, predala ga je
Anninom ocu Ottu Frank koji se 1945. vratio i odlučio je
objaviti dnevnik svoje kćeri.Dnevnik se pojavio 1947. g. i
od tada preveden je na više od 65 jezika. Također je aktivno
radio na tome da kuća u kojoj su se skrivali postane muzej
i zadrži moguću autentičnost Povodom 50-tegodišnjice
muzeja postav je moderniziran pa se dnevnik može čitati i
na displayu. Tom je prigodom muzej posjetila i nizozemska
kraljica Beatrix koja je s tugom čitala dnevnik nesretne
židovske djevojčice. Sve do svoje smrti 1980.g. O.Frank
zalagao se za pomirenje i ljudska prava. Posebni osjećaji
preplavljuju čovjeka dok ,čekajući u redu pred ulazom u
kuću- muzej, promatra svježe cvijeće pred vratima koje
svakodnevno donose posjetitelji. Mnogo je lijepih misli
napisano u knjigu utisaka, a meni se dopala ona engleske
glumice Emme Thompson:“Njeni snovi su naša budućnost“
Nada Valentić-Endt
Kuća Anne Frank
16
LILITH - TKO JE TO?
(jinna). Lilith se tada zaklela
da će se osvetiti Adamu i
Evi i njhovim potomcima.
Zbog toga se vjeruje da su
novorođena djeca prvih dana
pod utjecajem Lilith i protiv
toga se ljudi zaštićuju raznim
amajlijama kao što su pločice s
imenima triju andjela, pločice
sa škorpionima ili raznim
šiljastim predmetima (šiljci
bodu Lilithine oči), privjeskom
ruka s božjim okom i sl.
Danas je Lilith simbol
raznim
feminističkim
udrugama u Izraelu zbog nepokoravanja i izjednačavanja
u pravima s Adamom .
I sada, ne mogu da se ne zapitam, što bi bilo s ovim
svijetom da je Adam bio malo pametniji?
Romana Pavlov
O KNJIZI ENGLESKE GODINE
Iako naratorica u početku nije bila oduševljena Maxovom
opsjednutošću , nakon njihova razvoda i ona počinje
proučavati čime se književnik bavio desetljećima u
engleskom egzilu u kojima nije ništa napisao i koji u
Engleskoj živi osamljeno pa su se širile glasine da u tajnosti
piše neko majstorsko djelo.U to je vrijeme radio kao
knjižničar, svakoga je dana na neko vrijeme odlazio u hotel
gdje je, navodno, pisao. Sve je to saznavala od njegovih
bivših supruga koje su svjedočile o njegovoj osebujnosti,
ali i teškom životu u egzilu,izbjeglištvu, kamo ga je poslao
otac još kao dječaka, strahujući od nadolazećeg zla pred 2.
svjetski rat koje se i te kako osjećalo u Austriji .U domovini
su njegova majka i očuh izvršili suicid ne mogavši živjeti
u Austriji pod Hitlerom. Naratorica obilazi mjesta njegova
boravka kao da želi prodrijeti u njegovu intimu i na svjetlo
izvući nepoznate detalje .
Ovaj višeslojni roman o teškom životu židovskog
izbjeglice Hirschfeldera u Engleskoj čita se kao napeta
kriminalistička priča.
N.Gstrein rođen je1961. g. u Austriji, a živi u
Hamburgu i Londonu.Napisao je i djela Jedan, Registar,
Zanat ubijanja i druge. Dobitnik je brojnih književnih
priznanja.
Gstrein, Norbert: Engleske godine
Faktura, 2005. 282. str., tvrdi uvez
Prijevod Boris Perić
Roman Engleske godine suvremenog austrijskog pisca
Norberta Gstreina intrigantan je roman, mogli bismo reći,
krimi priča o životu austrijskog pisca židovskog podrijetla
Hirschfeldera. Naratorica priče bila je u braku s Maxom
koji je bio fasciniran životom te književne ikone, „velikim
usamljenikom i monolitom“, kako su ga zvali.I sam je
pisao, ali su ga neobično zanimali detalji i anegdote iz
Hirschfelderova života što se moglo smatrati opsjednošću.
Nada Valentić-Endt
17
Lilith
Prošao je još jedan Limud. Ovaj put sam uspjela dobiti
dva dana godišnjeg odmora pred vikend i konačno otići
na to prekrasno druženje na Bjelolasicu. Stvarno nisam
požalila! Bilo je odlično!
Kao što znamo, Limud kao okupljanje, temelji se na
učenju i promicanju židovske kulture i običaja pa smo i
ovaj puta imali obilje predavanja i tema kojima smo mogli
prisustvovati. Bilo je tu i razne zabave - sporta, glazbe,
igara, plesa no ovaj put, pisat ću o jednom od predavanja.
Jedno od predavanja na kojemu sam prisustvovala, bilo
je o Lilith. A tko je Lilith?
U židovskom folkloru Lilith je bila prva Adamova žena
koja je protjerana iz Raja jer se niti na koji način nije htjela
pokoriti Adamu ( kakva emancipacija!). Tada je pretvorena
u demonsku figuru, a Adam je dobio drugu ženu, Evu. Lilith
se opisuje kao putena, zgodna žena dugačke rašćupane kose
i ptičjih nogu. Kad je odletjela na Crveno more, uzela je za
muža Samaela i rodila mu tisuće djece. Kada je to Adam
čuo, rasplakao se i tražio od anđela Senoja, Sansenoja i
Samangelofa da mu vrate Lilith. Ona je to odbila, a oni su
joj zaprijetili da će joj svakog dana ubiti jednog potomka
BERNICE EISENSTEIN:
KAD VAM RODITELJI PREŽIVE HOLOKAUST
Neobična i zanimljiva memoarska knjiga B. Eisenstein
govori o životu djece koja žive u sjeni roditelja koji su
preživjeli Holokaust i koja su, kao i oni, za cijeli život
na razne načine obilježena tom činjenicom. Ima u
njezinoj autografskoj priči opisa od ozbiljnih, tužnih i
neobičnih događanja (što je i normalno za ovu temu) do
humorističnih i ironičnih(manje očekivanih), ali baš to
čini knjigu tako“pitkom“ i lako čitljivom i životnom. Ono
što je neobično u ovoj knjizi , su i mnogi crteži (ponekad
simpatično šaljivi na granici s karikaturom) koji prate tekst,
a čija je autorica također sama književnica.Ova knjiga
riječima i crtežima donosi sjećanja na odrastanje u Torontu
50-tih godina 20. stoljeća.
Bernice Eisenstein dijete je poljskih Židova koji su
preživjeli Holokaust i imigrirali u Kanadu. Rođena je 1949.
u Torontu . Diplomirala je engleski na Sveučilištu York.U
Engleskoj se školovala za likovnu umjetnicu te radi kao
ilustratorica i urednica.
„Živom prozom i izvanrednim crtežima Eisenstein gradi
emocijama bogatu i vizualno čarobnu priču…ovo dirljivo,
plameno pošteno svjedočanstvo obraća se univerzalnosti
pamćenja i gubitka“
AOL Books
Za hrvatsko izdanje Fraktura, 2010.
Nada Valentić- Endt
HAMSA
HAMSA ( ruke- arapski ) ili HAMESH ( ruke –
hebrejski ), je veoma stara, ali još uvijek popularna amajlija
za zaštitu od « zlog oka «.
Riječ hamsa ili hamesh znači pet, a odnosi se na broj
prstiju na ruci.
Islamski naziv za ovakvu amajliju je Fatimina ruka (
Fatima je kćer Muhameda ), a alternativni židovski naziv
je Miriam ( sestra Mojsija i Arona ).
Većina hamsa su talismani, ali modernije izvedbe
ponekad su napravljene u obliku keramičkih zidnih
pločica na kojima molitva zauzima središte dlana. U većini
slučajeva ove amajlije su tirkizno plave boje.
Druga vrsta dizajna je kada se u centru dlana pojavljuje
realno ili stilizirano oko.
Simbol ruke je ljubav, oprost, vjernost, ali i simbol
snage, moći i sreće.
Ova amajlija donosi sreću i štiti od zla. Ona nudi zaštitu
u opasnim situacijama i daje čovjeku vitalnu snagu i moć.
Također, skida sve vrste negativne energije, a privlači
pozitivnu energiju, ljubav, sreću, mir u kući, poslovni
uspjeh i novac.
Nosi se kao nakit ( naušnice, broš, privjesak na lančiću
ili narukvici ) privjesak za ključeve.
Mnogi imaju u svom automobilu obješenu amajliju na
retrovizoru. Postavlja se na zid u kući, u blizini vrata, u
blizini dječijeg kreveta – sve u svrhu zaštite od « zlog oka
«.
Marija Čer
Hamsa
18
PRENOSIMO ZANIMLJIVOSTI IZ DRUGIH TISKOVINA
NJEMAČKA PONOVO IMA ŽENU
RABINA
Berlin-Židovska zajednica u Njemačkoj prvi puta od
Holokausta dobila ženskog rabina i to Alinu Treiger (31)
podrijetlom iz Ukrajine.“ To je bio eksperiment“, rekla
je prije ceremonije imenovanja. „Usebi ujedinjujem tri
kulture:židovsku, njemačku i onu bivšeg SSSR-a. I kako
živim ovdje u Njemačkoj, radit ću i nadati se da mogu biti
od koristi židovskoj zajednici“, rekla je. Prva žena rabin na
svijetu postala je1935. RegiNA Jonas.
BEATRIX OD NIZOZEMSKE U MUZEJU
ANNE FRANK
Povodom 50-te godišnjice Muzeja Anne Frank
modernizirani je postav posjetila i nizozemska kraljica
Beatrix koja je sa zanimanjem i tugom čitala stranice
Dnevnika koji je napisala Anna Frank .Sada se Dnevnik
može pročitati na displayu koji je postavljen u njezinom
amsterdamskom domu koji je pretvoren u muzej.
Kraljica Elizabeta
BISTA HRVATSKOG KIPARA
N. V. E
U Domu lordova britanska je kraljica Elizabeta I
I. otkrila svoju brončanu bistu, djelo hrvatskog kipara
Oscara Nemona, za koju mu je pozirala šezdesetih godina
čak sedam puta .Oscar Nemon rodio se 1906. u Osijeku
gdje je i maturirao, a zatim studirao u Beču odakle je
pred nacizmom1938.pobjegao u Veliku Britaniju gdje
je živio sve do svoje smrti 1955. godine.Bio je, između
ostalog,autor skulptura najznačajnijih ljudi 20. stoljeća
poput Winstona Churchilla, Sigmunda Freuda, Charlesa
Lindberga, Dwighta Eisenhowera, Margaret Thatcher,
Elizabete I I., Kraljice Majke, belgijske kraljevske obitelji
i drugih.
Kraljica Beatrice
Anne Frank
19
SUSRETI
BRANKO LUSTIG U OSIJEKU
dva dječaka: jedan je Židov iza žice u logoru u logorskoj
odjeći - “prugastoj pidžami”, a drugi je Nijemac, sin
zapovjednika logora. Dvorana kina Europa bila je sasvim
popunjena i osječki školarci su s pažnjom pratili radnju
filma. Uspješna je bila namjera i želja Branka Lustiga da
prikazujući taj poznati i dobro napravljeni film osječkim
srednjoškolcima ukaže na to da se Holokaust i njegove
žrtve ne smiju zaboraviti jer to je preduvjet da se takve
strahote više nikada ne ponove. Branko Lustig je i sam
prisustvovao ovoj projekkciji. Nakon nje, u spontanom i
potresnom obraćanju publici, Lustig je iznio svoje osobne
doživljaje iz tih strašnih vremena i još jednom ukazao na
potrebu da se mlade generacije obučava o Holokaustu.
Svoju sadašnju djelatnost i svoje stavove objasnio je
Branko Lustig osječkim novinarima koji su se u velikm
broju okupili na konferenciji za tisak održanoj na terasi
Hotela Osijek neposredno nakon predstave u kino-dvorani.
Iako se razgovor s novinarima odužio, Lustig je imao
još vremena da porazgovara s grupom učenika osječke
Medicinske škole koji pod vodstvom svoje profesorice
Andree Planinšek proučavaju Holkaust. Slavni režiser
i producent izrazio je svoje zadovoljstvo što u Osijeku
postoji škola u kojoj se učenici posebno bave ovim
dijelom povijesti, tamnoj stranici na savjesti čovječanstva.
Židovska općina Osijek može biti zadovoljna što daje
potporu i surađuje s Andreom Planinšek u ovoj korisnoj, i
za nas vrlo važnoj djelatnosti.
Nadamo se da ćemo imati još mnogo prilika da našeg
slavnog sugrađanina i uspješnog filmskog djelatnika
Branka Lustiga vidimo u našem gradu.
Branko Lustig u Osijeku
Branka Lustiga, poznatog i slavnog filmskog
producenta i režisera nije potrebno posebno predstavljati.
Rođeni Osječanin židovskog podrijekla, kao dijete, bježeći
od ustaškog režima NDH, otišao je iz rodnog Osijeka u
Čakovec (tada u Mađarskoj), no i tamo su ga dostigli
nacistički progoni te je završio u Auschwitzu, srećom
preživio i vratio se u Hrvatsku, u Zagreb. Imao je izuzetno
uspješnu filmsku karijeru, najprije u Hrvatskoj, a zatim u
SAD, dobitnik je čak dvije nagrade “Oscar”.
Rodni grad Osijek Branko Lustig nije nikada zaboravio,
iako je u njega rijetko navraćao. Vidjeli smo ga sredinom
80-ih godina kada je u osječkoj Tvrđi snimao “Vjetrove
rata”, film na temu Holokausta.
Danas, iako već u poodmakloj dobi, Branko Lustig je
izuzetno aktivan i to posebno u Hrvatskoj jer sada opet
živi i radi u Zagrebu. Osnovni mu je cilj podučavati mlade
naraštaje o Holokaustu kako bi se spriječilo ponavljanje
takvog ili sličnih groznih stradanja. Osnivač je Židovskog
filmskog festivala koji se u proljeće održava u Zagrebu i na
kojem se prikazuju filmovi o stradanju Židova.
U vezi s tim svojim aktivnostima Branko Lustig
došao je i u Osijeka i to sredinom mjeseca rujna prošle
(2010.) godine. Prvog dana svog boravka Lustig je od
gradonačelnika Osijeka, Krešimira Bubala primio Zlatni
grb grada Osijeka, priznanje koje grad Osijek dodjeljuje
zaslužim građanima.
Idućeg dana za učenike osječkih srednjih škola
priređena je projekcija filma “Dječak u prugastoj pidžami”.
O romanu, po kojem je film snimljen, čitaoci Menore mogli
su saznati u našim ranijim brojevima. Ponovimo samo, da
se i ovdje radi o Holokaustu, ali o neobičnom prijateljstvu
Darko Fischer
Andrea Planinšek i Lustig
20
BERBENI DANI U SUBOTICI I PALIĆU
I ove godine Židovska općina Osijek bila je pozvana na
Berbene dane koje već tradicionalno organizira Židovska
općina Subotica. Održani su 19. rujna 2010. godine. Krenuli
smo autobusom ispred Općine u rane jutarnje sate. Vrijeme
uoči polaska nije baš obećavalo, bilo je oblačno, jako hladno
za ovo doba godine i padala je kiša. No, atmosfera u našem
autobusu bila je, kao i obično, odlična. Ovaj but nismo išli
preko Bogojeva, negona Batinu tako da smo obišli puno
baranjskih sela. U Suboticu smo stigli nakon gotovo tri sata
vožnje, a dočekali su nas domačini koji su inače odlično
organizirani. U protoru Židovske općine Subotica smo se
ugrijali, sreli draga poznata, ali i neka nova, nepoznata lica.
S obzirom na to da je bilo jako loše vrijeme, tako da nije
bilo moguće održavanje programa na otvorenoj pozornici
uz jezero Palić, prigodni program održan je u prostorijama
općine, a svirala je izvanredna grupa iz Mađarske koja je
izvodila klezmer glazbu. Nakon programa koji je trajao
sat i pol, uputili smo se premaa Paliću gdje je u hotelu bio
organiziran ručak za se goste. Bilo je jako hladno jer smo
sjedili vani, ali toplo oko srca i duše jer je bilo ugodno
društvo za stolom. Nakon ručka i opraštanja s domaćinima
kojima još jednom želim zahvaliti jer su doista divni, kao
i gostima, znanim i neznanim, uputili smo se prema našem
autobusu.
Bio je to na žalost posljednji izletna kojem je s nama bio
gospodin Branko Šajber. I ovaj puta bio je prepun energije,
veseo, duhovit, zabavan i beskrajno simpatičan.
Velika je praznina koju je ostavio njegov odlazak, ali
ja ću se uvijek sjećati jednog dragog i uvijek nasmijanog
čovjeka koji je nakon puta jedva čekao povratak svojem
domu i supruzi kojoj bi ispričaoi podijelio s njom sve što e
dogodilo tog dana.
Andrea Planinšek
Jezero Palić
NAŠE AKTIVNOSTI
Aktivnosti Židovske općine Osijek (od ožujka 2010.)
20.-21. ožujka 31. ožujka 12.travnja 18. travnja 25. travnja 19. svibnja 06. lipnja 04. srpnja 05.rujna 08. rujna 19.rujna 25.rujna 18.-21. studenoga 05. prosinca 06. prosinca 27 siječnja 2011. 05. veljače 20. ožujak
30. ožujak 09. -10. travnja Susret pred Pesah održan u Bizovačkim toplicama
Redovna godišnja skupština Općine
Jom Hašoa polaganje vijenca na spomenik u parkuOskara Nemona
Polaganje vijenaca u Jasenovcu
Proslava godišnjice države Izraela u Zagrebu
Proslav Šavuota u Općini
Komemoracija u Đakovu
Makabijada u Zrenjaninu
Dani židovskoga nasljeđa
Proslava Roš Hašane
Posjet Subotici-Berbeni dani
Proslava Sukota u Tikvešu
Limud Keshet na Bjelolasici
Dječja proslava Hanuke u Novom Sadu
Proslava Hanuke za odrasle u Subotici
Obilježen Internacionalni Dan Holokausta
Šolet u Novom Sadu
Purim u Hotelu ZOO s gostima iz Subotice
Redovna godišnja skupština Općine
Proslava pred Pesah u Bizovačkim toplicama Drago Kohn, tajnik ŽO Osijek
21
SASTANAK UNIJE ŽIDOVSKIH ŽENA HRVATSKE
bi željeli da se radi u toj sekciji, održali su predavanja
iz judaizma, hrani, zdravlju, pripremaju poklone za one
članove koji ne mogu doći u Općinu.
Opći dojam o sastanku ženskih sekcija i zimovanju u
Opatiji vrlo je dobar.
IZVJEŠTAJ O RADU ŽS ŽO OSIJEK
U osječkoj ŽO također je manji broj članica, oko 25, a
po prosjeku godina čini je starija populacija ( mlađe žene su
zaposlene imaju manju djecu, više obveza prema obitelji).
Sastanci se održavaju jednom u mjesecu, osim u srpnju
i kolovozu, a do studenog 2010. godine sastanci su se
održavali svake prve srijede u mjesecu, a od studenog
održavaju se svakog prvog petka u mjesecu – uvod u šabat,
jer je rabin dao tu preporuku.
Aktivnosti ženske sekcije ŽO Osijek: izvješće s
prošlogodišnjeg sastanka Unije židovskih žena u Hrvatskoj
koje je podnijela gđa. Klara Pinto, sudjelovanje na
Makabijadi u Zrenjaninu, održana predavanja o kosher
prehrani, aroniji, o blagdanima, o šabatu, o običajima za
Hanuku – kako se obilježavao taj praznik u bivšoj Jugoslaviji
( Sarajevu, Subotici, Makedoniji ), prikaz obilježavanja u
bogatim i siromašnim obiteljima. Također je bilo govora o
židovskim liječnicima uz pomoć skripte dr. Melite Švob
– materijali su dobiveni od nje na Bjelolasici prilikom
održavanja Limmud Kesheta 2010. godine.
Ženska sekcija ŽO Osijek također aktivno sudjeluje u
pripremanju posluženja za proslavu blagana i doček dragih
gostiju ( druženje u Bizovcu pred Pesah, komemoracija u
Đakovu, obilježavanje Šavota, proslava Sukota u Tivešu ).
Članice ŽS idu također u posjet oboljelim članovima
ŽO Osijek
Predavanje u Opatiji
Ovogodišnji sastanak Unije židovskih žena Hrvatske
održan je kao i prošlih godina u Opatiji. U nedjelju,
09.01.2011. godine u prijedpodnevnim satima sastali smo
se u dvorani Hotela Ambasador nakon jutarnje gimnastike
i doručka te održali sastanak.
Sastanku su bile prisutne: Melita Švob – predsjednica
Unije, Maja Gorjan,predsjednica ŽS ŽO Split, Kyra
Kardun, predsjednica ŽS ŽO Zagreb, Rina Brumini,
predsjednica ŽS ŽO Rijeka, tajnica Mira Hadji-Ristić i
predsjenica ŽS ŽO Osijek, Gordana Čer – Krnjaić.
Melita Švob vodila je ovaj sastanak na kojem smo
razgovarali o aktivnostima ženskih sekcija u našim
općinama.
ŽS Splita sastaje se petkom i pale svijeće za šabat.
Problem je manji broj članica, a također i u ŽO Rijeka
imaju taj problem, imaju 10 članica,a problem im je i
prostor koji nije grijan ,tako da svoje sastanke i druženja
održavaju u jednom ugostiteljskom objektu u Rijeci.
Zagrebačka ŽS ima novu predsjednicu koja je tek mjsec
i pol dana na toj poziciji i ona nam je opisala aktivnosti
njihove sekcije koje se provode: anketa o radu ŽS, što
Gordana Čer - Krnjaić
PREDAVANJE GOSPODINA DRAGE KOHNA U OPATIJI
Udruženja preživjelih Holokausta Hrvatske već
nekoliko godina organizira za svoje članove tjedan dana
zimovanja u Opatiji. Predsjednica Udruženja dr. Melita
Švob vodi računa da vrijeme provedeno u Opatiji bude
ispunjeno zanimljivim i korisnim događanjima. Među tim
događanjima su i predavanja, a predavači su najčešće sami
učesnici, a rjeđe i pozvani predavači.
Tako smo ove godine imali priliku čuti Narcisu Potežicu
iz Zagreba koja je govorila o novim knjigama sa židovskim
temama, zatim Maju Gorjan iz Splita koja je govorila o
zdravoj prehrani, dok je dr. Melita Švob predstavila svoju
knjigu o Židovima u Hrvatskoj.
Pored ovoga, zapaženo, zanimljivo i dobro posjećeno
predavanje održao je Drago Kohn, tajnik Židovske općine
iz Osijeka. Naslov predavanja bio je Projekt ‘Groblja’ u
okviru kojeg je naš tajnik govorio o naporima, nastojanjima,
ali i uspjesima Židovske općine Osijek da očuva bogato
povijesno nasljeđe koje skrivaju groblja istočne Slavonije.
Židovska općina Osijek vodi brigu o petnaestak
grobalja, od kojih su neka značajna i velika, a od nekih
je ostao tek po koji spomenik. Iako grobljima upravljaju
komunalna poduzeće u pojedinim mjestima, bez zalaganja
22
Mrtvačnica na groblju u Vukovaru
Obnovljena grobnica na groblju u Županji
Židovske općine i njene financijske potpore ta bi groblja
bila osuđena na propadanje.
U Osijeku postoje dva groblja, ono veće, gornjogradsko
na bivšoj Čepinskoj cesti (današnje ime je Ulica sv.
Leopolda Mandića) te manje donjogradsko groblje na
Bikari. Od oko 1200 grobova na gornjogradskom groblju
samo oko pedesetak ih je održavano od strane vlasnika ili
potomaka pokojnika. Jasno je da Židovska općina ne može
brinuti o svakom pojediom grobu, pa neki grobovi djeluju
zapušteno, ali ukupan izgled groblja je zadovoljavajući.
Zgrada mrtvačnice je, nažalost, u vrlo lošem stanju i
njena temeljita obnova zahtijeva ogromna sredstva. Na
donjogradskom groblju još je samo jedan aktivan grob, no
Općina je uredila ogradu oko groblja i zaštitila mrtačnicu
od propadanja.
Našu posebnu brigu i pažnju zavređuje đakovačko
groblje jer su na njemu pokopane žrtve đakovačkog sabirnog
logora. Groblje je jedinstveno po tome što su grobna mjesta
žrtava obilježena malim crnim metalnim pločama na kojima
je upisano ime žrtve. Te ploče, postavljene još za vrijeme
djelovanja logora, su u vrlo trošnom stanju te su osječka i
sarajevska židovska općina pripremile nove ploče koje će
uskoro zamijeiti stare. Poznato je, da se na đakovačkom
groblju svake godine u prvu nedjelju mjeseca lipnja
održava komemoracija na koju dolaze učesnici, ne samo
iz Hrvatske, već i Srbije i poglavito iz Bosne, jer većina
žrtava đakovačkog logora bile u žene i djeca iz Bosne.
Vinkovačko židovsko groblje je dobar primjer uspješne
suradnje Židovske općine i tamošnjeg komunalnog
poduzeća s kojim je postignut dogovor o izradi ograde,
uklanjanju trošne kuće na nekdašnjem ulazu i čišćenju
zaraslih grobova.
Na vukovarskom groblju već nekoliko godina izvodi
se rekonstrukcija mrtvačnice. Židovska općina dobila je
u nekoliko navrata sredstva od Ministarstva kulture za
obnovu ove arhitektonski vrijedne zgrade, no Općina je
uložila i vlastita sredstva. U budućosti očekuje se pomoć
grada Vukovara i nekih vukovarskih udruga.
Nekoliko vrijednih židovskih grobnica postoji i na
groblju u Županji. Opet je uspješna suradnja Židovske
općine i komunalnog poduzeća doprinijela da se ti objekti
sačuvaju od stradanja i devastacija.
Razmjrno velika i dobro očuvana groblja postoje u
Našicama i Iloku. Po nekoliko židovskih grobova nalazi
se uz katoička groblja u Kneževim Vinogradima, Dardi i
Šarengradu.
Predavanje Drage Kohna bilo je popraćeno obiljem
fotografija, tako da su slušatelji dobili jako dobar uvid u
staje grobalja i napore Židovske općine Osijek da ta groblja
održi u što boljem stanju.
Ograda groblja u Vinkovcima
Predavanje D. Kohna u Opatiji
Darko Fischer
23
MLADI SU ZAPOČELI AKCIJU!
Evidentiranje nadgrobnih ploča na jevrejskom groblju u Đakovu
Groblje u Đakovu
Da saradnja među jevrejskim opštinama najbolje
funkcioniše kada su u pitanju mladi, još se jednom pokazala
na djelu i to na primjeru groblja u Đakovu. Već oko
godinu dana traje akcija prikupljanja sredstava za izradu
nadgrobnih ploča za jevrejsko groblje u Đakovu, a vrijeme
za realizaciju se približava. U cilju ostvarenja ove akcije
uz podršku jevrejskih opština Sarajevo, Doboj i Osijek
poduzeli smo inicijativu oko evidentiranja nadgrobnih
ploča na jevrejskom groblju u Đakovu kako bismo utvrdili
stvarno stanje na terenu i pomogli oko donošenja odluke o
izradi novih ploča. Naime, neophodni koraci za realizaciju
ovog projekta podrazumijevali su ažuriranje postojećih
spiskova i utvrđivanje činjeničnog stanja na terenu.
Tokom dva dana obavili smo težak posao. Na vrelom
junskom danu i tmurnom ambijentu đakovačkog groblja na
kome suze naviru pri pomisli na strahote koje su zadesile
naše bake, majke i sestre, djecu i rođake, naš rad se sastojao
od popisivanja svih postojećih ploča i spomenika na groblju,
evidentiranje imena i označavanje rednog broja ploča čiji
podaci nisu vidljivi u cilju izrade novih ploča sa potpunim
podacima. Ažurirali smo spiskove koje smo nabavili
iz jevrejskih opština i gradskih arhiva te ih uskladili sa
postojećim redoslijedima na jevrejskom groblju. Također
smo ukazali na pojedine nepravilnosti koje ćemo daljim
radom na najadekvatniji način pokušati ispraviti ili svesti
na minimum.
Preostalo je da prikupimo još novaca i izradimo nove
nadgrobne ploče kako bismo dugotrajno obilježili sjećanje
na naše najmilije.
I ovim putem napominjemo one koji to nisu uradili, a
žele pomoći, da akcija traje i da nam nedostaju sredstva za
uspješno okončanje ove aktivnosti. Svi koji žele donirati,
neka se obrate Jevrejskoj opštini u Sarajevu ili svojim
matičnim opštinama.
Ova aktivnost pokazuje da mladi mogu i znaju da
pokrenu stvari i preuzmu inicijativu pa se nadamo da
uskoro slijede i druge akcije poput ove koje će realizovati
mladi iz naših opština.
Terenski dio posla, uz podršku jevrejskih opština
Sarajevo, Osijek i Doboj, obavili su:
1. Lea Maestro (Sarajevo)
2. Dario Atijas (Doboj)
3. Biljana Papo (Osijek)
4. Ivana Karlović (Osijek)
Lea Maestro
24
URADCI NAŠIH MLADIH
ŽIDOVI U PRAGU
Ove godine imala sam priliku posjetiti Prag, zlatni grad
smješten na rijeci Vltavi. Grad je sam po sebi prekrasan i
nudi puno toga za vidjeti. No mene je posebno privukla
židovska četvrt koja je nezaobilazni dio grada ako dolazite
posjetiti Prag kao turist.
Kako sam saznala poprilično puno podataka o Židovima
u Pragu, odlučila sam ih ovim putem podijeliti s vama.
Ako je vjerovati povijesnim podatcima, Židovi su
naselili Prag, točnije desnu obalu Vltave, još u 10. stoljeću.
Bavili su se trgovinom i bankarstvom. Iako su iz grada bili
istjerani u dva navrata, uvijek su se vraćali nazad i sve više
napredovali. U 13. stoljeću osnovali su židovsku četvrt koja
i danas postoji i svjedoči o židovskoj kulturi i vjeri. Naselje
koje se popularno naziva Jozefov je najstarije židovsko
naselje u Pragu, a poznato je po legendi o Golemu. Golem
je zapravo glineni div kojeg je stvorio rabin i svaki dan mu
je u usta stavljao mali papirić sa zaduženjima za taj dan.
Bio je zadužen za mir među Židovima, a glavna dužnost
bila mu je čuvati Židove od zla. No, jednog petka rabin
je zaboravio izvaditi papirić iz Golemovih usta kako bi se
i on mogao odmoriti za Šabat i prema legendi, Golem se
pretvorio u prah koji se i danas nalazi na tavanu sinagoge.
Početkom 18. stoljeća Židovi su u Pragu činili četvrtinu
stanovništa. Iz različitih izvora saznala sam da je u to
doba u Pragu bilo više Židova nego igdje dalje u svijetu.
To se razdoblje naziva «zlatnim dobom», a ono završava
prestankom vladavine Marije Terezije.
Brojnost stanovništva židovske četvrti znatno se
povećala od 1522.-1541. kada su Židovi bili protjerani iz
Moravske, Austrije, Španjolske i Njemačke. Bili su izvrsni
matematičari, astronomi, geografi, povjesničari, filozofi i
umjetnici.
Također jedna od poznatijih građevina je Židovska
vijećnica iz 1893. godine. Ona je bila politički centar
židovske četvrti.
Pri obilasku imala sam mogućnost vidjeti i židovsko
groblje koje je smješteno u blizini nekadašnje vijećnice.
Groblje je otvoreno 1439. i ujedno je i najstarije židovsko
groblje u Europi. Zanimljiva je činjenica da su većinom
sva židovska groblja nastradala u Drugom svjetskom ratu,
ali ovo groblje ostalo je netaknuto jer je Hitler naredio
nacistima da ga ne diraju, nego da ga ostave kako bi jednog
dana služilo kao muzej koji bi svjedočio o Židovima kao
narodu koji je on već otpisao.
Nakon obilaska groblja, uslijedile su dvije - tri riječi o
sinagogama koje su izgrađene još u vrijeme renesanse, a
bilo ih je ukupno četiri.
Iako bi se o Židovima u Pragu moglo još puno toga
pisati, naša grupa je bila u maloj stisci s vremenom pa su
ovi podatci jedino što smo uspjeli saznati od našeg vodiča.
No, ako me ikada put ponovo odvede u Prag zasigurno ću
se vratiti u taj dio grada.
Marija Čer- Krnjaić
Židovska četvrt u Pragu
25
MOJ OSVRT NA LIMMUD KESHET - EX YU SEMINAR
Ove godine seminar Limud Keshet za učesnike iz bivše
Jugoslavije održan je u Hrvatskoj na Bjelolasici od 18. do
21. studenog 2010.
Prvo što ugledate kada se približavate Bjelolasici su
vijugave ceste, šume i brda. Ono što prvo osjetite kada
izađete iz autobusa ili automobila je miris prekrasnog
svježeg čistog zraka. Nebo vam je toliko blizu da mislite
da ga možete dotaknuti. No, to je samo vanjština i to je ono
zbog čega smo sretni da se seminar ove godine održavao
baš na Bjelolasici. Ali Limmud! Pa to je ono što nismo
mogli dočekati da počme. On sam po sebi veseli svakoga
tko je ijednom bio na njemu.
Seminar je započeo nastupom naše plesne skupine
Haverim Šel Izrael i to nam je bila velika čast. Nastup je
prošao odlično - mi smo bili zadovoljni, a ni publika nije
mogla sakriti svoje oduševljenje. Cijeli seminar je bio vrlo
zanimljiv, s pregršt zanimljivih radionica. Prvi put je i meni
pripala čast da budem jedna od voditeljica plesnih radionica
i zaista sam bila počašćena što sam dio tima takvog
velikog seminara. Seminar je trajao četiri dana i svaki dan
je bio potpuno ispunjen, tako da ljudima nikada nije bilo
dosadno. Ne znam u čemu smo više uživali – u nastupima,
Pred centrom na Bjelolasici
radionicama, predavanjima ili večernjim tulumima.
Nadam se da će i slijedeći seminar biti zanimljiv jednako
tako kao što je bio ovaj. Radujem se ponovnom dolasku na
Limmud Keshet Ex Yu seminar. Jedino mi je žao što se
sigurno neće održati na Bjelolasici jer je centralna zgrada u
potpunosti izgorjela dva mjeseca nakon seminara.
Tena Uglik
OMLADINSKI SEMINAR U SARAJEVU
iz Sarajeva, ali i ostalih gradova. Kad smo se pozdravili
sa svima, smjestili se u sobe i malo odmorili. Čekalo nas
je prvo predavanje. Tu smo još svi bili poprilično nemirni
(ipak se dugo nismo vidjeli) i imali smo puno toga za
ispričati. Predavanja su bila zanimljiva i poučna. Naučili
smo dosta novih stvari o židovskim običajima i kulturi, a
svidjela su mi se i predavanja čije su teme bile vrlo bliske
nama mladima i problemima s kojima se susrećemo u
današnjem društvu. Takva predavanja bila su predavanja
o alkoholu, drogama i cigaretama, te o spolnim bolestima.
Teme i nisu baš nešto vesele, ali su sigurno bile vrlo
korisne. Naučili smo dosta toga na zanimljiv način i svi su
imali priliku reći ponešto o određenom problemu. Naravno
da je važno učiti o židovstvu, ali bilo je korisno i naučiti
nešto o ovim problemima i njihovom rješavanju.
Mislim da su svima bili najzabavniji tematski tulumi
koji su bili organizirani svaku večer. Nekako najviše će mi
ostati u sjećanju izbor za princa i princezu, jer je večer bila
ispunjena raznim aktivnostima, iako ni ostali tulumi nisu
bili loši.
Vrijeme leti kada si u dobrom društvu pa su tako i
naša tri dana proletjela i došlo je vrijeme za polazak kući.
Spremili smo svoje stvari i napustili Sarajevo s novim i
lijepim uspomenama, u nadi da ćemo se uskoro opet sresti.
Omladinci u Sarajevu
Sarajevo? O da, kao i prethodne dvije godine mogu reći
da je bilo savršeno. Ništa me u siječnju ne veseli toliko kao
omladinski seminar i ponovni susret sa starim prijateljima.
Iako sam očekivala smještaj u Sarajevu kao i prethodnih
godina, ne mogu se požaliti na hotel na Palama.
Naše putovanje kreće iz kišnog Osijeka. Krećemo u
četvrtak u «ranim» jutarnjim satima. Dolazimo u Sarajevo
gdje nas očekuje totalna promjena klime. Snijeg do koljena
i temperature ispod nule. No, to nas nikako nije moglo
spriječiti u našoj namjeri da se dobro provedemo i odlično
zabavimo. Čim smo stigli u hotel, dočekali su nas prijatelji
Marija Čer-Krnjaić
26
PUTOVANJE U IZRAEL
Taglit Birthright Israel svake godine organizira
desetodnevno putovanje u Izrael za mlade od 18 do 26
godina. Izvanredna mogućnost i podrška mladima da
ostvare san svakog Židova, posjete svoju daleku zemlju,
svoje korijene.
Uhvativši ¨zadnji vlak¨ ove godine sam i ja dobila priliku
putovati sa četrdesetero mladih iz Bosne, Srbije, Mađarske,
Bugarske, Rumunjske i Izraela. Čarobna kombinacija
različitih godišta, jezika, iskustava.
Raznolika grupa sa istim ciljem – Izraelom.
Naše zajedničko putovanje je započelo 27. 12. 2010.
okupivši se u Budimpešti odakle smo se avionom uzdigli
prema Bliskom istoku, Tel Avivu.
No, Budimpešta nas nije tako lako pustila. Mjere
predostrožnosti na aerodromu su potrajale satima.
Pregledavanje torbi, te ispitivanje svakog ponaosob i
ukoliko se učinite imalo sumnjivima, ispitivanju nema
kraja. Primjerice, nekolicini njih, koji su nedavno posjetili
susjedne zemlje Izraela, to je bio mučan dio putovanja jer
su bili ispitivani do samog polaska. Na kraju se sve ipak
dobro odvilo, poletjesmo svi.
Uzdigavši se među oblake vrlo brzo se vratilo prvotno
raspoloženje te nam je tri sata prekrasnih pogleda bila
prava sitnica.
Sletjevši u Tel Aviv ostadosmo ugodno iznenađeni
temperaturom, višom za 15-20 stupnjeva, te, naravno, i
našim izraelskim vodičima s kojima je put krenuo dalje na
sjever Izraela.
Nakon duge vožnje autobusom, stigli smo u Evron gdje
smo obišli etiopljansku zajednicu te bili ugošćeni u domu
jedne Etiopljanke. Večer smo proveli uz priču o Etiopiji,
izlasku iz nje te dolasku u Izrael. Priča je završena uz zvuke
bubnjeva i domaću hranu nakon čega smo se uputili na naše
posljednje odredište te večeri, a to je Hukuk Kibbutz gdje
smo bili smješteni slijedeća dva dana.
Te dane smo proveli u obilasku sjevernog dijela Izraela.
Posebno nas se dojmio Zeffat, religiozno mjesto gdje smo
bili upoznati sa cionističkim pokretom i kabalom; Golanska
visoravan, tj. planina Bental s koje smo imali pogled
na Libanon i Siriju; Kyrat Shmona, te vožnja brodom
Kineretskim jezerom.
Nakon obilaska sjevernog dijela Izraela, četvrtog
dana smo se uputili prema Jeruzalemu gdje smo posjetili
najpoznatiji memorijalni spomenik na žrtve Holokausta,
Yad Vashem što u prijevodu znači „Ruka i ime“. S obzirom
na veličinu samog muzeja uz vodiča smo uspjeli obići
ključne dijelove jer za cijeli muzej su potrebni dani. Veličina
cijelog kompleksa i način izgradnje su uistinu impresivni.
Stari grad Jeruzalema je iziskivao dan za sebe. Na sam
šabat dok su trgovine bile zatvorene te promet uvelike
umanjen starim gradom je vladala posebna atmosfera čiji
smo vrhunac osjetili pred zidom plača gdje je sve odisalo
spokojnim mirom i molitvom.
Nakon gradske vreve Jeruzalema put nas je odveo u
toplije pustinjske krajeve Izraela kao što je nacionalni park
Ein Gedi gdje smo imali priliku vidjeti Davidovu pećinu.
Nakon planinarenja brdovitim predjelima uslijedilo je i
kupanje u Mrtvom moru, tj. više plutanje jer gustoća soli
u vodi otežava bilo kakvo kretanje u njoj. Okrijepljeni
uputili smo se na 300 metara visoku stijenu iznad Mrtvog
mora, Masadu – utvrdu koja je simbol Izraela i njegove
povijesne borbe za slobodu. Nakon obilaska utvrde, te
priče o kralju Herodu i pobuni protiv Rimljana, dan je
zaokružen beduinskim gostoprimstvom i noćenjem u
njihovim šatorima. Upoznavši njihove običaje, jašući deve,
slušajući posebne zvuke njihovih instrumenata te vidjevši
prekrasno jutro u pustinji, ostavilo je na nama poseban trag
te nas napunilo energijom za dalje doživljaje.
Tel Aviv, kao naša posljednja destinacija, počastila nas
je večernjim izlaskom, šopingom, te bendom s kojim smo
imali priliku pjevati svete židovske pjesme.
Putovanje se približilo kraju te, iako već umorni,
pokušali smo na kraju zaokružiti to prekrasno putovanje.
Sve ono viđeno i doživljeno pretočiti u riječi, slike, pjesme
... bilo je dirljivo, snažno i neponovljivo.
Raznolika grupa na početku puta i nije više bila tako
raznolika..
Karlović Ivana
27
Dječji crteži
Emma Štern, Ema Kramar, Igor Kramar, Marko Majnik
28
VEDRE STRANICE
Židovski horoskop
(nastavak iz prošlog broja)
Kada sam odlučila saznati nešto više o astrologiji, našla sam na Internetu na zanimljivi židovski horoskop koji sam
malo prilagodila i odlučila podijeliti s vama, nadam se da će vas zanimati.
Nastavak iz prošlog broja...
Biljana Papo-Majnik
Oosobe rođene u znaku Teomima veoma su snalažljive, inteligentne, kreativne, rječite i dinamične. Njihova kreativnost
je naglašena i motivirana urođenom radoznalošću. Druželjubivi su, komunikativni, vični polemiziranju i zanimljivim
razgovorima. Više su darežljivi nego škrti, svestrani i duhoviti. Međutim, dosta su rastrzani na sve strane, pomalo površni
TEOMIM (Blizanci)
21. 5. - 21. 6.
Planeta: Merkur
Element: Zrak
Osibuna: radoznalost
Kvalitet: kreativnost
Mana: površnost
Boja: zelena
Dragi kamen: smaragd
Kovina: živa
Biljka: vinova loza
Životinje: vjeverica
Voli: promjene, putovanja
Ne voli: jednoličnost
Ključne riječi: komunikativnost,
putovanje, istraživanje...
Životni vijek: više od 70. godina
pustolovina,
i često neodgovorni. Znaju biti nestrpljivi, nervozni, nepouzdani i nestabilni. Često žive dvostrukim životom i nalaze se
u raskoraku između objektivno mogućeg i subjektivnih želja i motiva. Iako Teomim ima nemirnu prirodu, stalno je u
potrazi za mirnom životnom lukom u kojoj se nikad neće skrasiti, jer je ne nalazi i jer ga mnogi izgovori spriječavaju u
ostvarivanju svog sna.
Najbolje se osjećaju ako djeluju paralelno na više frontova. Uvjek su u žurbi i trci i uvijek imaju niz novih vrlo kreativnih
projekata koji im remete obiteljski mir. Odnosi sa partnerom nisu dovoljno duboki i zasnivaju se više na intelektualnom
nego na emotivnom nivou. Često su nepouzdani u partnerskim odnosima i ljubavi, vole mijenjati partnera, pa imaju buran
emotivni život. Mogu paralelno održavati dvije i više veza. Moral im nije jača strana i zavisi od trenutnog raspoloženja i
zadovoljstva. Iako imaju veliki broj poznanika i osoba sa kojima komuniciraju u životu nemaju puno pravih prijatelja niti
im je jako stalo do nečijeg prijateljstva.
Vole putovati, kupovati i nose lijepu odjeću i puno ulažu na kvalitetu života. Zainteresirani su za novac i dobru zaradu.
Zbog toga su uspješni u poslovima koji imaju veze sa trgovinom i komunikacijama. Vrijedni su i marljivi, ali ako je
monoton posao brzo od njega odustaju. Mogu raditi samo dinamičan posao koji uvijek donosi nešto novo.
Najranjiviji dijelovi njihovog tijela su ramena, ruke, podlaktice i šake. Skloni su lomovima, reumatizmu i mišićnim
oboljenjima. Dosta su im osetljivi i dišni organi. Trebaju se baviti gimnastikom i nekim sportom, vježbati i držati u formi
svoje mišiće, izbjegavati vlažna, vjetrovita i zagađena mjesta zbog infekcije dišnih organa. Muškaraci, pored navedenih
29
organa, imaju osjetljivo srce, oči i noge. Najrizičnije razdoblje u životu Teomima je od 7. do 25., te 33. godina, ako to
prežive živjeće preko 80. godina. Kod žena su kritične godine 3., 5., 6., 7., 12., 35., 46. i 48 ako ih prežive živjeće sigurno
preko 70. godina.
Vinova loza je biljka Blizanaca, a od dragog kamenja to je smaragd, kome se pripisuje da ‘otvara oči’.
Osobe rođene u znaku Sartana su obdarene inteligencijom, intuicijom i maštom. Zbog toga obično imaju smisla za
umjetnost, romantični su, emotivni i senzualni. Vole svoju kuću, svoj mir, strpljivi su, suptilni i osjetljivi. Mnogo truda
i energije su spremni uložiti da bi sebi obezbjedili spokoj i mirno mjesto za život. Znaju biti sanjari, sumnjičavci su i
osvetoljubivi. Nerjetko su egocentrični i vole igrati ulogu pretjeranog zaštitnika, pa na taj način mogu nervirati osobe s
SARTAN (Rak)
22. 6. - 22. 7.
Planet: Mjesec
Element: Voda
Osobina: strpljivost
Kvalitet: privrženost obitelji
Mana: nepristupačnost
Boja: srebrna
Dragi kamen: tirkiz
Kovina: srebro
Biljka: smreka
Životinje: rakovi
Voli: obitelj i dom
Ne voli: agresivnost
Ključne riječi: zaštitnički, strpljivost, rodoljublje,
maštovitost, ranjivost…
Životni vijek: više od 80 godina
kojima rade ili žive. Vole dijeliti savjete, znaju lagati i veoma su posesivni. U nekim prilikama znaju biti svađalice, ali su
ustvari tolerantni i popustljive prirode.
Sartani posjeduju veliku energiju i u stanju su se prilagoditi svim životnim situacijama. Pretjerana osjetljivost im često
smeta da istraju do kraja i mada su uporni, ponekad im smeta nedostatak agresivnosti. Usmjereni su na dom i obitelj i to
su im obično najveće vrijednosti u životu. Vole dijeliti radost i nevolju, ta im se osobina najviše iskazuje u krugu obitelji i
u odnosima sa rođacima i dobrim prijateljima. Moglo bi se reći da Sartani jedino u obiteljskom ambijentu izlaze iz svoje
ljušture i pokazuju svoju pravu prirodu, dok su prema vanjskom svijetu zatvoreni u nju. Nepoznatim osobama teško je
uspostaviti bliskost s njima i upoznati njihovu pravu prirodu i karakter.
Prema partneru su obično vrlo otvoreni i pažljivi. Seksualno su vrlo aktivni. Često predstavljaju uzor dobrog muža ili
supruge, odnosno oca ili majke, da bi u tome dostigli savršenstvo smeta im njihov osorni karakter. Sartani su vezani za
svoju domovinu i zavičaj, imaju u sebi veliku dozu patriotizma i vole znati povijest svoje domovine.
Zahvaljujući svojoj prirodi, Sartani žive prilično zatvoreno i uvijek prikrivaju svoje materijalno stanje. Veoma su
štedljivi i racionalni, ali se ne bi moglo reći da su škrti. Obazrivi su u trošenju i permanentno brinu o dobrom vođenju
svojih poslova. Trgovina je za njih pravo zanimanje, jer im istinski ide od ruke.
Sartani nisu naročitog fizičkog zdravlja. Imaju problema sa plućima, dišnim organima, dijafragmom, trbuhom…
Osjetljivi su na infekcije, oboljenja štitnjače, a skloni su i čirevima i lomovima. Muškarci pored toga imaju osjetljivu jetru,
butine i gležnjeve. Rakovi obično imaju dug životni vijek. Ako prežive kritične godine, a to su 3., 11. i 23. za muškarce i 3.,
5., 35. i 49. za žene, po svoj prilici će doživjeti duboku starost. Žene se trebaju paziti ugriza psa, tuberkoloze i komplikacija
s vidom. Potrebno je da Sartani vode računa o pravilnoj prehrani i da izbegavaju prejedanje. Njihova biljka je smreka, a
dragi kamen tirkiz, jer – kako je poznato - onome koji ga nosi oko vrata, tirkiz daje hrabrost i štiti ga od neprijatelja.
Osobe rođene u znaku Arieha krasi mnoštvo dobrih osobina. Obično su plemeniti, topli i pošteni, pametni, dostojanstveni
i ponosni, elegantni i privlačni. Hrabri su, cijene sebe i u svakoj situaciji trude se biti dominantni. Drže do svoje i tuđe
časti, ali mogu biti uobraženi, sujetni i nepristupačni. Prema prijateljima i suradnicima su korektni i trude se pomoći.
Obično imaju velike prohtjeve, narcisoidni su.. U stanju su prisvojiti tuđi trud i zasluge i s njima se hvaliti. Najsretniji su
30
ARIEH (Lav)
23. 7. - 23. 8.
Planet: Sunce
Element: Vatra
Osobina: dominantnost
Kvalitet: stalnost
Mana: biti glavni
Boja: zlatna
Dragi kamen: safir
Kovina: zlato
Biljka: libanonski cedar
Životinje: divlje mačke
Voli: luksuz, estradu, lov
Ne voli: ako nije ‘glavni’
Ključne riječi: moć, ponos, vodstvo, teatralnost,
taština, snobizam...
Životni vijek: Više od 79 godina
kada su okruženi velikim brojem obožavatelja i laskavaca.
Životni cilj osoba rođenih u znaku Arieha je ostvariti maksimalni uspon na društvenoj ljestvici, ali obavezno i materijalno
bogatstvo. Bonvivani su, uživaju u udobnostima svakodnevnog života, komforu i luksuzu, dobroj hrani i glamuroznim
zabavama i to često na tuđi račun. Obožavaju nakit, krzno, vrijedne antikvitete, umjetničke predmete i slične skupocjene
stvari.
Na poslovnom planu vrlo su ambiciozni i skloni neobjektivnim procjenama, te unošenju novina i promjena u svoj
poslovni život iako one nisu nužno potrebne niti racionalne i opravdane. Jedino se dobro osjećaju ako su na pozicijama
šefova, direktora i visokopozicioniranih službenika. Nikad ne vode računa o troškovima da bi dostigli željeni cilj.
Arieh obično svom partneru pruža dosta ljubavi, ali od njega zahtjeva slijepu pokornost. Obično je nježan i strastven,
ali sumnjičav i ljubomoran i u slučaju preljube gotovo da je nemilosrdan. U stanju je izdramatizirati stvari do tragičnih
razmjera. Prema potrebi zna često biti odsutan od kuće, pa mu obiteljski život i uloga oca ili majke, nije najača strana u
BETULA (Djevica)
24. 8. - 22. 9.
Planet: Mars, Pluton
Element: Vatra
Osobina: humanost
Kvalitet: točnost i rad
Mana: sitničavost
Boja: crvena
Dragi kamen: dijamant
Kovina: čelik
Drveće: djetelina i kopriva
Životinje: pegaz
Voli: dijeliti savjete
Ne vole: brzopletost
Kjučne riječi: entuzijazam, posao, temeljitost,
štedljivost...
Životni vijek: više od 78 godina
31
zdravlje, insistiraju na higijeni i urednom životu, često su
pravi hipohonderi.
Iako su veliki čovjekoljupci, Betule kriju svoja
osjećanja, koja su dosta hladna i odmjerena. Pošto im je
posao najvažniji, obitelj i kuća zbog toga ponekad trpe.
Štedljive su, sitničave i velike račundžije. Ekonomične
su i znaju voditi domaćinstvo i posao, mada se ponekad
znaju izgubiti pretjerano vodeći računa i insistirajući na
detaljima.
Zbog svoje pretjerane urednosti i higijene Betule nisu
previše vezane za seks i erotiku. Veza sa partnerom u
prvom planu mora biti intelektualna. Zbog svoje urođene
stidljivosti i prevelike opreznosti teško nalaze partnere,
iako su osobe rođene u ovom znaku obično lijepi ljudi.
Vjerni su i nemaju potrebu niti sklonost mijenjati partnera.
Kada se opredjele za jednog partnera onda su mu obično
privrženi, sve dok ih potpuno ne razočara i izgubi njihovu
naklonost.
Betule imaju osjetljiv trbuh i crijeva. Sklone su čirevima
i poremećajima u probavi. Preosjetljivog su nervnog
sustava, a pate od vrtoglavice i glavobolje. Kod muškaraca
su pored toga osjetljive uši, oči, srce i noge, a kod žena su
česte migrenozne tegobe i bolesti spolnih organa. Kritične
godine za muškarce su 13., 28. i 40., a za žene 3., 8., 9. i 16.
Veći zdravstveni rizik će imati oko 37. godine.
Nastavak horoskopa u idućem broju
životu iako to nikad ne bi javno priznao.
Slabe točke Arieha su srce, krv, jetra i kralježnica. Kod
muškaraca su još ugroženi trbuh, bubrezi i mozak, a žene
su sklone groznicama, trbušnim infekcijama i spolnim
bolestima. Kod muških Arieha kritične godine su 18., 31.,
38., i 68., a kod žena 5., 7., 25. i 35. Žene obično imaju duži
životni vijek od muškaraca.
Ariehi trebaju izbjegavati preslanu hranu jer uzrokuje
povišeni krvni tlak i kontrolirati kolesterol. Također im se
preporučuje izbjegavanje stresnih situacija. Biljka Arieha
je libanoski cedar, a drago kamen je safir. Koliko je poznato
safir pojačava moć rasuđivanja onome ko ga posjeduje i
pruža mu pomoć u životnim nevoljama.
Osobe rođene u znaku Betula savjesne su, dobre,
obrazovane, inteligentne, racionalne, vrijedne i skromne,
vole točnost i red, kritične su, uporne do tvrdoglavosti i
ponekad pretjeruju u dijeljenju savjeta i kritiziranju.
Humane su, spremne svakome pomoći, nerjetko i na svoju
štetu.
Stidljive su i to pretjerano, lako ranjive i često se
bez razloga osjećaju manje vrijednim od drugih. Ovaj
kompleks manje vrijednosti smeta im u životu i karijeri.
U sebi znaju dugo nositi svoja nezadovoljstva, previše
su principijelne i ako na vrijeme ne budu primjećene
često prolaze nezapažene, iako su nesumnjivih kvaliteta,
naivne su, usamljene i nedovoljno im se priznaju zasluge.
Poslovi im idu bolje od ljubavi. Pretjerano se boje za svoje
IZ ŽIDOVSKE KUHINJE
SASTOJCI: za 6 osoba
- 6 srednje velikih cikli
- 4 žlice maslaca
- 1 litra vode
- sol i biber
- vlasac
- svježeg domaćeg vrhnja
JUHA OD CIKLE
Oguliti i narezati ciklu na manje komadiće i kuhati na maslacu oko 30 minuta ili dok ne omekšaju. Dodati vodu i kada
zakuha treba se kuhati još 15 minuta. Mikserom izmiksati juhu, posoliti i dodati biber po volji.
Poslužiti s dodadnim svježim vrhnjem i vlascem.
SASTOJCI:
- 250 g slanutka
- 1 srednji krumpir
- 2 glavice luka
- 1 češanj bijelog luka
- soli prema ukusu
- 1 mala žlica bibera
FALAFEL
32
- velika žlica peršinovog lista
- velika žlica brašna
- mrvice za paniranje
Slanutak natopiti u mlakoj vodi preko noći. Sutradan ga ocijediti i kuhati polako 30 minuta. Ponovo procijediti, samljeti
ga s lukom, dodati sitno naribani krumpir i ponovo sve samljeti te dodati začine i brašno i sve miksati dok se ne dobije
ujednačena masa.
Ostaviti da odstoji pola sata. Nakon toga navlažiti ruke vodom i formirati od smjese malo veće kuglice i uvaljati ih u
mrvice za paniranje. Pržiti u dubokom ulju 2 minute.
AYRAN
Koristi se kao preljev za FALAFEL
SASTOJCI:
- 1 litra punomasnog jogurta
- 500 ml hladne vode
- 2 žličice soli
- kopra nasjeckanog po želji
Jogurtu dodati vodu, dobro izmiksati, te dodati sol i kopar.
PI TA– K R U H
Poslužuje se uz FALAFEL.
SASTOJCI:
- jedno pakovanje kvasca
- mlake vode prema potrebi
- 1 i ½ žličica soli
- malo šećera
- 120 ml mlake vode
- 650 g bijelog brašna
Kvasac se rastopi u toploj vodi s malo šećera i brašna, tako neka odstoji 10-tak minuta. Ostalom brašnu dodati otopljeni
kvasac i sol i mlakom vodom zamijesiti tijesto. Energično mijesiti tijesto 10 – 15 minuta, nekoliko puta tijestom udariti o
stol. Pobrašniti i prekriti kuhinjskom krpom i ostaviti da se podiže sat vremena, premijesiti nakon toga i podijeliti na 10 –
12 loptica i svaku lopticu razvaljati u okrugli oblik promjera 25 cm.
Peći u zagrijanoj pećnici dok ne dobije smeđe pjege.
Uz ovo je nezaobilazna miješana salata od rajčice, krastavaca i luka.
S U H E Š LJ I V E P U NJ E N E S I R O M
SASTOJCI:
- 15 do 20 većih suhih šljiva
- za nadjev: 300 g krem - sira
- 100 g kiselog vrhnja
- cimet ili vanilija
Šljive oprati u toploj vodi i izvaditi koštice. Osušiti šljive. Svaku šljivu puniti nadjevom – može polovice šljiva, a ako
punite cijele šljive treba ih puniti punilicom.
Nadjev se radi tako da se krem sir, kiselo vrhnje i cimet ili vanilija pomiješaju i da se napravi homogena smjesa.
Napunjene: šljive ostaviti u hladnjaku oko 2 sata. Ovim nadjevom mogu se puniti i suhe kajsije.
Gordana Čer - Krnjaić
33
ŽIDOVSKE ŠALE
Uspješni Židov, poslovni čovjek, koji inače boravi u
Americi, vraća se nakratko svojoj ortodoksnoj obitelji
u Galiciju. Majka ga pita: “Sine, pridržavaš li se ti naših
običaja?” “Pa, majko, vidiš da brijem bradu, to je u Americi
uobičajeno.” “Valjda poštuješ šabat?”, bojažljivo ga pita
majka. “Ah mama”, odgovara sin, “u Americi se toliko
radi, ne možeš si priuštiti ne raditi subotom.” “No, sine,”
zabrinuto će majka, “nadam se da si još uvijek obrezan!”
Dva siromašna poljska Židova, beskućnika, lutaju po
Beču. Zaustavi ih stražar i pita prvoga: “Gdje ti stanuješ?”
Ovaj mu odgovara: “Pa gdje bi mogao siromašni Židov
stanovati?!” Stražar se obraća drugome: “A gdje ti
stanuješ?” “Ja sam njegov susjed!”
Bogatom i škrtom Židovu došli su predstavnici židovske
općine s molbom da im dade dobrovoljni prilog za obnovu
sinagoge. Škrti Židov im htjede dati samo neku malu svotu,
no predstavnici Općine to odbiju s obrazloženjem: “Tvoj
sin nam je dao deseterostruku svotu”. “Stvar je u tome”,
odgovori im škrti Židov, “što moj sin ima štedljivog oca, a
ja imam rastrošnog sina!”
Odabrao i priredio Darko Fischer
OBITELJSKE VIJESTI
ČESTITAMO
IN MEMORIAM
U Osijeku je 20. rujna 2010. u 65.
godini života preminuo dugogodišnji
član Židovske općine Osijek i član
Upravnog odbora Općine Branko Šajber.
Njegovom smrću Općina je izgubila
mirnog, požrtvovnog i odanog člana.
Supruzi, sinu, kćeri i unučadi pokojnog
Branka izražavamo našu duboku saućut.
Dunja i Enis Hodžić - Lederer dobili su 11. veljače
2011. godine treće dijete, sina Ilana. Roditeljima Dunji i
Enisu te baki Jasni i djedu Branku Ledereru čestitamo na
prinovi.
DOBROVOLJNI PRILOG ZA OPĆINU
Duško Stefovski i Arnold i Gordabna Sirota iz Princeton JCT, NJ USA povodom 30-godišnjice smrti majke Lilly
Gereg donirali su Židovskoj općini Osijek US$ 500.
Zahvaljujemo darovateljima.
34
NAGRADNI REBUS
Dječje maske za Purim

Dr. Aleksandar Nagy,

Priopćenje za javnost - Zaključci sjednice NO 8.12.2014.

ודית בית ישראל בקרואטיה הקהילה היה Dragi prijatelji, Židovska vjerska

Sadržaj - PCP-Pulski centar za poduzetništvo

Volonterska iskustva

POLIĆ - Židovska općina Zagreb

Odluka o čišćenju snijega na javnim površinama i prioritetima

klub hrvatskih književnika i umjetnika u osijeku

Izašle Sesvečke novine broj 16/2012.

ovdje! - Bosanska Krupa

Na temelju članka 1. Odluke o komunalnom redu

ZAPISNIK - Općina Milna

O ulozi Židova u gospodarskoj povijesti Hrvatske Paul

Izviješće: 15 Redovna sjednica

Zapisnik s 5. sjednice OV

Odluka o grobljima - Komunalac Čepin doo

הקול - Židovska općina Zagreb

IZVORI KATALOG - proljeće 2011.

Knjižica sažetaka

DOBITNIK BROJNIH PRIZNANJA ZA SVOJ DUGOGODI[NJI RAD

HaKol_br122_studeni-prosinac 2011.pdf

Sahrane u skladu sa islamskim obicajima u kantonu