Danijel Turina / Bhagavad-gita Nakladnik: Ouroboros d.o.o., Zagreb, Vij. Frane Gotovca 9 Za nakladnika: Domagoj Klepac http://www.ouroboros.hr E-mail: [email protected] Sunakladnik: Nova stvarnost, Zagreb, Kaptol 21 Za sunakladnika: Zvonimir Matroviæ Autor: http://www.danijel.org E-mail: [email protected] Biblioteka Daran Lektura i korektura: Ljerka Depolo Priprema i slog: Domagoj Klepac Oblikovanje naslovnice: Danijel Turina Slika na naslovnici: Jasna Blaièko Tisak: Varteks d.d. P.J. Varteks tiskara CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i sveuèilina knjinica, Zagreb UDK 821.211-13=163.42 294.58 821.211.09-13 BHAGAVAD-gita / prepjev i komentar Danijel Turina. - Zagreb : Ouroboros, 2002. - (Biblioteka Daran) Bibliografija. - Kazalo. ISBN 953-98824-0-0 1. Turina, Danijel I. Bhagavadgita -- Tumaèenje 420219033 Bhagavad-g1t0 prepjev i komentar Danijel Turina Zagreb, 2002. © Ouroboros, Zagreb, 2002. Sva prava pridrana. Ova se knjiga ni cjelovito ni djelomièno ne smije umnoavati, fotokopirati, niti na bilo koji naèin reproducirati bez pismenog doputenja nakladnika. Svoju duu i sva svoja tijela posveæujem Krsni, Najviem Purusi, najviem utoèitu i cilju svih biæa. Njemu, Najviem, utjeèem se, do kraja vremena i svim svojim biæem. Krsna Dvaipayana Vyasi, koji je Bhagavad-gitu uoblièio i zapisao, odajem ponizno potovanje. Njemu, koji je besmrtnom duhu svetih spisa dao tijelo, klanjam se, ponovo i ponovo. Klanjam se pred stopalima svih prethodnih komentatora ovog spisa. U skladu s potrebama vremena i svojim osobnim uvidom, oni su iz neiscrpnog vrela moguænosti, koje Boansko sadrava, klesali dragulje svojih misli, i tim dodatkom obogatili izvornu riznicu koju Bhagavad-gita predstavlja. Od beskraja se ne moe oduzeti, niti mu se moe dodati. Bez elje za dodavanjem ili oduzimanjem, prihvaæam se zadatka slavljenja Beskrajne Boje velièine, koja se kroz Bhagavad-gitu izrazila i govori svijetu. Mojim uèenicima, kao i ostalima koji su na razne naèine uèinili moguæim moj rad na ovom i drugim poljima, dajem blagoslov Bojeg Duha. Neka njihovi ivoti postanu oltarima posveæenim Bogu, i neka njihova svijest postigne osloboðenje od svih niskosti i vezanosti, i boravi u Njemu, zauvijek. Neka Boanska Stvarnost, koja je temelj i sutina sveg postojanja, u svemu oèitovanom postane savreno vidljiva. Neka sva biæa svih svjetova postignu ono, od èega nema vieg. Om ri Vasudevaya Maha Parama Bhagavate Namah. Uvod Moj odnos s Bhagavad-gitom see do u davna vremena mojeg osobnog puta; iako æe se promatraèu uèiniti da je otada proteklo tek nekoliko godina, te godine su u mojem osobnom iskustvu bile do te mjere ispunjene zbivanjima, da mi se èini kako se doista radi o drevnim vremenima na poèetku postojanja. Prvi moj dodir s Gitom bio je u okviru prijevoda Mahabharate na hrvatski. Iako je taj prijevod zbog velikog volumena djela skraæen, na mene je ostavio dubok dojam; poruka Gite u tom je prijevodu neokrnjena, nje se skraæenje nije dotaklo, pa iako je moja svijest u to doba bila pregruba da bi shvatila beskrajnu suptilnost Krsninih misli i Arjuninih pitanja, dubina i moæ bili su previe vidljivi, a da me se ne bi duboko dojmili. Nakon tog trenutka, uvijek sam elio domoæi se prijevoda Gite koji bi bio potpun, a u jednakoj mjeri kvalitetan i dubok. elja mi se makar djelomièno ispunila kad sam u knjiari naiao na prijevod i komentar prvih 6 poglavlja, rad Maharishi Mahesh Yogija. Od svih prijevoda i komentara koje sam do sada imao prilike proèitati, njegov drim po mnogoèemu najboljim. Èesto sam znao èitati to djelo i promiljati, meditirati, te opet èitati i meditirati, pokuavajuæi pratiti Krsninu oceansku svijest u dubine koje je doticala, a u tome bih samo djelomice uspijevao. To je bilo doba u kojem mi je nirvikalpa samadhi, stanje spoznaje Sebe kao Jednog, bez drugoga, bilo u iskustvu, Bojom miloæu. Ipak, una7 Bhagavad-gEt= toè tome, Krsna mi je izmicao negdje nakon èetvrtog poglavlja, i nisam ga mogao slijediti ma koliko se trudio. To mi je, izmeðu ostalih stvari, bilo poticaj daljnjem duhovnom rastu; ako mi se ikada neto nije sviðalo, onda je to bila moguænost da postoji neto to je toliko duboko i suptilno, da to nisam u stanju doseæi. Koliko god da sam elio proèitati cjelovit prijevod preostalih dvanaest poglavlja Gite, moje granice u razumijevanju bile su mi bolno jasne. Jednom sam tako u antikvarijatu prelistavao srpski prijevod Gite kakva jest, u prijevodu osnivaèa drutva za svjesnost Krsne, Abhaya Charanavinda Bhaktivedanta Svamija, poznatijeg pod imenom Prabhupada. Poelio sam kupiti tu knjigu, a èak sam za divno èudo imao i dovoljno novaca, ali tada sam postao svjestan svojeg ogranièenja ja, naime, nisam bio u stanju pratiti Gitu iznad èetvrtog od est poglavlja koje sam veæ posjedovao. to æe mi jo dodatnih dvanaest poglavlja spisa koji nisam u stanju razumjeti? Èitanje takvog teksta moglo bi, po mojem razmiljanju, samo izazvati oholost i gomilanje neshvaæenog materijala, to u svakom sluèaju nije put k prosvjetljenju, nego bi se prije dalo opisati kao njegovanje zabluda. Tako sam odloio knjigu na policu, i obratio se Bogu: umjesto da ovo èitam, bavit æu se yogom, a ako ikada budem u stanju razumjeti taj spis u cijelosti i kad ga budem dostojan, Ti æe mi ga ionako dati, kao to mi daje i sve ostalo. Hvala Ti. U tom sam raspoloenju zadovoljan napustio antikvarijat. Prolo je neko vrijeme, nekoliko godina. Jednog sam se jutra probudio ispunjen osjeæajem da æe se uskoro dogoditi neto posebno, osjeæajem velikog blagoslova koji na mene silazi. Nisam imao blagoga pojma o èemu bi se imalo raditi, ali bio sam posve siguran da æe se desiti neto izvanredno, neko èudo. U tom raspoloenju otiao sam s roditeljima na trnicu. Dok je moj otac parkirao automobil, jedan mladi pripadnik pokreta Hare Krina priao nam je i pokuao nam prodati knjige. Buduæi da ga je ovaj ometao u parkiranju, moj se otac na njega nervozno otresao, ali ja sam mu zainteresirano priao. Mladiæ je u ruci imao primjerak prijevoda Gite, i inzistirao je na tome da ga uzmem. Buduæi da nisam kod sebe imao dovoljno novaca, praktièki sam ja njega uvjeravao da mi je ne bi trebao prodati po tako niskoj cijeni, ali buduæi da je ustrajao, prihvatio sam, i osjetio taj posebni osjeæaj blagoslova to je bio uistinu Boji dar, taj primjerak Gite sa svih osamnaest prevedenih poglavlja. 8 Uvod Da budem iskren, ni do dana dananjeg nisam posve uvjeren da sam u stanju pojmiti èitavu dubinu Bhagavad-gite, ali Boja poruka bila je nedvosmisleno jasna, ne toliko u opisanim dogaðajima koliko u neopisanim, u mojim unutarnjim proivljavanjima koja su ih pratila. Imao sam sposobnost razumijevanja Gite. Istini za volju, primjerak Gite u prijevodu osnivaèa Hare Krini nije imao drugih dobrih osobina do lijepih korica, kvalitetnog uveza, cjelovitosti, i vjere èlanova pokreta u njegovu vrijednost. Zapravo, radi se o materijalu koji naalost mogu ocijeniti jedino bijednim, buduæi da svijest autora prijevoda i komentara tek rijetko nadilazi astral i dotièe se mentala, ali zato obiluje svim vrstama elja, strasti i frustracija koje svijest njegovog autora spreèavaju èak i u pravilnom prevoðenju teksta; u silnoj elji da Gitu iznese u svjetlu u kojem ju je shvatio, autor iskrivljuje prijevod, pretvarajuæi ga iz teksta Boanske Svjetlosti u reklamni pamflet svoje sekte. Èitanje tog teksta prilièno me rastuilo. Dodue, èini se da je to izniman sluèaj. Primjerice, Maharishi u svojem komentaru dodue pokuava navesti vodu Gite na mlin nauka transcendentalne meditacije, ali ni u jednom trenutku ne zadire u prijevod, ogranièavajuæi svoje intervencije na komentar, èak i na mjestima za koja mi se uèinilo da govore upravo suprotno od onoga to bi njemu odgovaralo. Zbog tog potenja ga izuzetno cijenim. Zbog èega se ja, dakle, prihvaæam tekog i zahtjevnog zadatka komentiranja jednog od najdubljih i najsvetijih spisa? Ja ne znam gotovo nita od izvornog jezika u kojem je pisan sanskrt je meni nepoznanica, a vjerojatno æe tako i ostati.1 Isto tako, ja nisam roðen u Indiji, nisam tamo ivio niti sam kolovan u indijskoj tradiciji, ne pripadam niti jednom uèenièkom naslijeðu Indije, i sva je prilika da æe ovaj moj komentar biti a priori proglaen krivovjernim. Neka. Gita, naime, nije tehnièka dokumentacija nekog traktora ili kamiona, da bi u njenom prevoðenju od sutinskog znaèenja bile takve stvari. Gita je sveti spis, a bit svetog spisa je u tome da se u njemu govori o prirodi Boga, a Boga ja vidim kao svoju najviu 1 U prijevodu æu se koristiti veæ postojeæim prijevodima, kao i rijeè po rijeè prevedenim stihovima iz Prabhupadinog prijevoda. Moj prijevod dakle neæe biti prijevod znalca sanskrta, ali ionako veæina prijevoda Gite nije takva, veæ se radi o prijevodima s engleskog. 9 Bhagavad-gEt= stvarnost. Yogini, ljudi koji su svoje biæe posvetili Bogu i poboanstvili, èija svijest boravi u Bogu, oni su ti koji su sposobni razumjeti i tumaèiti svete spise, a ne sanskrtski skolastici, panditi. Uèeni umovi u svojoj oholosti u stanju su jedino glodati kosti svetih spisa, dok se mistici hrane njihovim mesom. Neæu reæi da Gitu u cijelosti razumijem; Krsna osobno u Mahabharati, kad ga je nakon bitke Arjuna zamolio da mu ponovi ono o èemu mu je u bitci govorio, buduæi da je velik dio zaboravio, bio je nesposoban ponoviti velièanstvenost izvornog djela; priroda Ivare, najvieg Gospoda, nije bila neto to bi èak i on mogao pozivati kad se kome ushtjedne, èak ni po vlastitu nahoðenju, nego samo u posebnim trenucima kad je to istinski potrebno i u skladu s Dharmom. Istina o tome poznata je yoginima: Bog nije nikad u slubi èovjekovog ega, èak i kad je ego u slubi Boga. Bog je rijeka koja kroz nas ima teæi, i mi nismo ovdje da bismo joj odreðivali tok, veæ da bismo se s njim uskladili. Zbog toga, molim èitatelje za razumijevanje: moj komentar nije ovdje da bi zamijenio izvorni tekst, niti da bi ga nadopunio ili ispravio, niti da bi ga prilagodio nekoj mojoj manje-vie skrivenoj elji. Moj komentar treba shvatiti na jednak naèin na koji ja shvaæam svoj ivot. Ja sebe vidim kao poosobljene Boanske kvalitete, kao liniju neprekidnih izbora kojima sam iz beskrajne riznice postojanja, iz temelja svih stvari, kristalizirao sebe, u svim situacijama odluèujuæi to elim, a to ne elim biti. Moj komentar, stoga, govori vie o meni i mojim izborima, nego o bilo èemu drugom. Gita koju æete imati prilike proèitati predstavlja uvid u moje razmiljanje i moju svijest, u moj uvid u Gitu, moj pogled na Boga. Ja nemam pretenzija napisati Gitu kakva jest Gita kakva uistinu jest kratak je tekst na sanskrtu, koji teko da moe napuniti sto stranica. Oni kojima je do autentiènosti jamaèno æe èitati upravo tu i takvu Gitu, a na prijevode teko da æe se obazirati. Ovo, dakle, nije prava Gita. Ovo je moje nauèavanje, moj uvid, a Gita mi svojom dubinom daje priliku da se iskuam, igrajuæi se lovice s Bogom: mogu li Te pratiti, Genije, mogu li shvatiti i opisati Tvoja djela i Tvoje misli? Hoæu li Te moæi gledati u duu, tamo gdje si uistinu, kakav si uistinu? To æemo ubrzo ustanoviti. 10 Mah=bh=rata Iako je Bhagavad-gita po mnogoèemu zasebno djelo, i èesto se o njoj u tom kontekstu i govori, treba imati u vidu kako je ona, u svom izvornom obliku, dio estog pjevanja indijskog epa Mahabharata, prièe o velikom plemenu Bharata, to ga je sastavio Krsna Dvaipayana Vyasa, a zapisan je njegovim kazivanjem u pero Ganee. To o Mahabharati govori tradicija. Èini se da je istina daleko blia onome to govore moderni indolozi Mahabharata naime nije djelo sastavljeno od jednog autora, nego se radi o skupu prièa koje su se preprièavale i dopunjavale preprièavanjem, gdje je u osnovnu radnju utkano mnotvo pouènih prièa, basni i sliènih dijelova, koji po mnogoèemu mogu stajati i kao samostalna djela. Èini se da je Vyasa bio kompilator Mahabharate, osoba koja je od svih tih segmenata prenoenih usmenom predajom naèinila jedinstveno, pisano djelo. to se tièe Bhagavad-gite, za nju vai isto to i za druge svete spise: kriterij njene autentiènosti nije u neprekinutosti linije zapisivanja te autoritetu autora, nego u dubini svijesti koja se ogleda u njoj; jednako kao to kræanski vjernik ne dri da je Isus sin Boji zbog toga to tako pie u evanðelju koje je ljudima dano od Boga, nego naprotiv zakljuèuje, zbog dubine i snage samog teksta evanðelja, da je Isus jamaèno bio sin Boji, jer takve rijeèi nitko drugi ne bi mogao izreæi. Iz tog su razloga u cijelosti promaene kritike 11 Bhagavad-gEt= koje ciljaju na nepouzdano porijeklo obaju djela: jednako kao to se evanðeljima moe zamjeriti to to su nastala bitno nakon Isusove smrti, pa se moe nagaðati o tome da je prolaskom vremena velik broj èinjenica iskrivljen, a nije sigurno ni u kakvom su odnosu bili autori evanðelja prema Isusu, i koliko je njihovo kazivanje pouzdano, tako se Bhagavad-giti moe zamjerati nehomogenost Mahabharate, te nepoznatost stvarnog autora i stvarne èinjeniène osnove u pozadini djela. Iz takve analize dvojbeno je jesu li uopæe Dhrtarastra, Savjaya, Arjuna i Krsna postojali, a kamoli jesu li na nekakvom bojnom polju Krsna i Arjuna razgovarali o dubokim temama. Kao odgovor na takve kritièare javljaju se uznemireni vjernici obiju tradicija, koji pokuavaju na takve, prividno znanstvene napadaje, odgovarati prilièno fanatiènim izjavama o autentiènosti tradicionalnih iskaza o porijeklu spisa. Meni se pokuaji obrane autentiènosti spisa na toj osnovi èine jo besmislenijim i smjenijim od pokuaja napadaja na njih na istoj osnovi, jer je napadaj na toj osnovi neto to se moe oèekivati. Nevjernik æe, naime, kritizirati formu nekog spisa, napadat æe ono to bi se metaforièki moglo nazvati kostima spisa, nekakvom formom u kojoj je èitava stvar iznesena, i dakako da æe nevjernik, ako iznese dovoljno stvari na temelju kojih je s povijesno-znanstvene perspektive o Isusu dvojbeno sve osim èinjenice da su njegovi uèenici u njega vjerovali, ili da je o Krsni dvojbeno sve osim èinjenice da ga se u Mahabharati spominje, zadovoljno drati kako je priglupom stadu vjernika pokazao svoje, kako sada neæe imati argumenata za svoju vjeru, a èini se da je velik broj takvih analitièara motiviran vie potrebom da obrani svoju nevjeru, nego eljom za otkrivanjem stvarne istine (na to se bez razlike svi takvi pozivaju). Ako se nevjernika koji tako napada spis moe razumjeti, situacija u kojoj ga vjernik iz te pozicije brani mene sablanjava. Naime, vjernik time odaje kako je njegova vjera u spis u stvari posljedica vjere u tradiciju, te da samoj dubini misli svetog spisa pridaje najmanje panje. Od kakve vanosti moe biti napadaj na nekakvu formu vjerniku koji je èitao Isusove govore, i ponirao u njihovu dubinu? On æe se na te napadaje nasmijati. Onaj, naime, tko je uistinu shvatio dubinu Isusovog nauèavanja, znat æe bez svake sumnje da je takvu dubinu moguæe postiæi samo dubokim utemeljenjem u stvarnosti. Ako je sadraj takav, onda je posve svejedno 12 Mah=bh=rata kakva je forma: onaj tko je izrekao Prije nego je Abraham bio, Ja Jesam jamaèno mora biti ili Bog ili njegov sin, a je li to bio Isus ili Ivan, posve je svejedno. Ako je, naime, te rijeèi izrekao Ivan, onda je on taj koji je utemeljen u najvioj stvarnosti, a ne Isus. Buduæi da Ivan govori kako je te rijeèi izrekao Isus, a nije pretjerano vjerojatno da bi osoba koja je u tolikoj mjeri utemeljena u stvarnosti morala svoje rijeèi pripisivati drugome, logièki slijedi da je te rijeèi morao izreæi Isus. Time je stvar rijeena, iz toga automatski slijedi da je Isus bio taj koji je sebe opaao kao najviu stvarnost, te da je i sve ostalo to je o njemu reèeno u evanðeljima po svoj prilici u cijelosti istina. Jednako tako, moe se spekulirati je li rijeèi koje se pripisuju Krsni doista izrekao Krsna ili pak Vyasa, ili moda netko treæi. Ostaje èinjenica da je netko te rijeèi izrekao, a dubina tih rijeèi razvidna je iz èinjenice da je samo na temelju tih rijeèi u Indiji prevladalo uvjerenje da je Krsna Bog osobno, i jedina sporna toèka izmeðu razlièitih kola je u tome je li Krsna sam Bog ili njegovo utjelovljenje. To uvjerenje nastalo je na temelju dubine Bhagavadgite, a ne obratno, jednako kao to je uvjerenje da je Isus Boji sin nastalo na temelju dubine evanðelja. Ja sam, stoga, osobno nesklon bavljenju razglabanjima na temu formalne autentiènosti Bhagavad-gite, koju zbog dubine samog teksta nemam nikakve potrebe dovoditi u pitanje. Nakon to smo ovo rijeili, vratimo se Mahabharati. Jednako kao i Bhagavad-gita, Mahabharata se sastoji od osamnaest poglavlja, odnosno knjiga. Ovdje æu preprièati, u najveæoj moguæoj mjeri citatima2, sadraj epa. 2 Svi citati Mahabharate uzeti su iz knjige Mahabharata, izdanje ITRO August Cesarec, ISBN 86-393-0155-7, izdano 1989., u prijevodu Gorana Andrijaeviæa i Slobodana Vlaisavljeviæa, te recenziji i obradi Mislava Jeiæa. Radi stjecanja uvida u Mahabharatu dubljeg od onog koji moe pruiti moj saetak, svakako preporuèujem èitanje ove knjige. 13 Bhagavad-gEt= 1. Knjiga o poèetku ()diparvan) Prva knjiga, Knjiga o poèetku, govori o sloenim rodbinskim odnosima u plemenu Kurua, kao i o nastanku djela i sloenoj narativnoj strukturi. Pojednostavnjeno, ona glasi ovako: Jednom je kralj Pariksit3 u umi lovio jelene. Ranjeni mu je jelen pobjegao i on ga je bezuspjeno progonio umom. Tako, umoran i edan, naiðe na jednog munija4, te ga zapita je li vidio jelena kako prolazi. Buduæi pod zavjetom utnje, isposnik ne odgovori.5 Na to srditi i umorni kralj uze nekakvu mrtvu zmiju te mu je prebaci preko vrata, i ode dalje. Mudrac je imao sina po imenu ringin koji je jo bio mlad i prijeke naravi, te vidjevi stanje svoga oca smjesta prokle kralja: Tog grenog bijednika koji je mojemu nejakome i starom roditelju objesio mrtvu zmiju na ramena poslat æe Taksaka, kralj zmija, u obitavalite Yamino6, za sedam dana. Otac time nije bio zadovoljan, dreæi kako je kralj inaèe bio pravedan, a svoje je djelo poèinio iz neznanja i umoran, te da su stanovnici zemlje duni kralja potovati, buduæi da on brine o njihovoj sigurnosti.7 Bez obzira na to, kletva brahmane je ostala, i kralj se, èuvi za to, vrlo raalosti, vie zbog spoznaje da je uvrijedio isposnika pod zavjetom nego zbog vijesti o vlastitoj smrti, te okupi oko sebe savjetnike da mu kau to mu je èiniti. Usprkos svim mjerama opreza, kletva se obistinila i za sedam dana kralj umrije. 3 Prièa s kraljem Pariksitom i brahmaninim prokletstvom ista je ona s kojom poèinje i Bhagavata purana, pa je ovdje navodim ne toliko stoga to bi bila bitna za radnju, nego zbog razumijevanja konteksta. Pariksit je naime sin Arjuninog sina Abhimanyua, jedini potomak Pandava nakon bitke na Kuruksetri, te tako i nasljednik kraljevstva, kojeg je nakon nesretne epizode s Avatthamanovom kletvom sam Krsna uskrsnuo iz mrtvih. Prièa o Pariksitu na neki naèin zaokruuje Mahabharatu; njome ona poèinje, a na izvjestan naèin i zavrava. 4 Isposnik koji se zavjetovao na utnju. 5 Zavjeti se u Indiji ozbiljno shvaæaju, kao neka vrsta posveæenja istini. Dranje zavjeta jedan je od temelja osobne èasti, i mjera neèije odluènosti u prianjanju uz istinu, kao najvii princip svijeta. 6 Yama je vedsko boanstvo smrti, a isto tako i personifikacija dharme, univerzalnog zakona pravednosti pod kojim se biæa raðaju i umiru. Iz te pozicije Yama u Katha upanisadu govori Naciketi. 7 U vedskoj Indiji kralj, pripadnik kaste ksatriya, bio je zaduen za zatitu svih svojih podanika. Kralj je èesto znao sam ili sa svojom pratnjom obilaziti zemlju i istrebljivati razbojnike koji su lutali umama. Buduæi da su ksatriye, a posebno 14 Mah=bh=rata )diparvan Na njegovo prijestolje tada bijae postavljen njegov sin Janamejaya, koji se, kad je saznao za sudbinu svoga oca, jako razljutio na Taksaku, kralja zmija, okrivivi ga za èitavu zgodu, i pozvao brahmane da prirede obred zmijske rtve kojim æe nagnati Taksaku u smrt. Tako su se na toj rtvi sakupili svi velikodostojnici, i nakon to je Janamejaya ipak potedio Taksaku smrti, prireðeno je veliko slavlje, na kojem je Vyasa naredio svojem uèeniku Vaiampayani da recitira veliki spis o povijesti Bharata, Mahabharatu.8 U drevno doba zemlja bijae blagoslovljena svakojakim obiljem i na njoj su ljudi i ivotinje ivjeli u savrenom skladu. Tada, na vrhuncu obilja, poèee se na njoj u kraljevskim lozama raðati asure9. Tako je porastao broj nasilnih moænika koji su èinili sve vrste naopakih djela, dok naposljetku Zemlja10 ne zavapi Stvoritelju11 za pomoæ. Brahma tada zadui sve deve da olakaju Zemlji breme tako to æe se i oni roditi na Zemlji i poèeti zametati boj s asurama. Tako naredi i gandharvama12 i apsarasima13 da uèine isto. Kralj deva, Indra, tada se stade savjetovati s Narayanom oko toga kako æe siæi na Zemlju. Poto se dogovorie, Indra izdade oni moæniji meðu njima u koje su kraljevi svakako spadali, vladali osim obiènim takoðer i mantrièkim orujima, obièni im se razbojnici nikako nisu mogli oduprijeti, bez obzira na njihovu brojnost, te su tako kraljevi bili znaèajan èimbenik sigurnosti u drutvu. Iz tog razloga su pravedni kraljevi, kakav je Pariksit zasigurno bio, bili jako cijenjeni meðu svojim podanicima, a rasko u kojoj su ivjeli nije bila posljedica tlaèenja naroda, veæ je proizlazila iz dobrovoljnih darova kojima su ih stanovnici iz zahvalnosti obasipali. Èini se da je drevna indijska ekonomija bila zasnovana na posve drugaèijem principu od nae u naoj ekonomiji je èovjek po sebi nevoljan neto uèiniti, a kad ga se novcem podmiti, on ipak pristane, protiv volje; u Indiji, èovjek je bio po sebi voljan uèiniti neto to je u skladu s njegovim prirodnim sklonostima, za to ga se iz zahvalnosti nagraðivalo. 8 Ovime zavrava prilièno opsean uvod. 9 Asure su u vedskoj mitologiji protivnici deva (bogova, ili toènije reèeno polubogova ili anðela), nadljudska duhovna biæa znatne moæi, ali èija je priroda najèeæe pod utjecajem srdbe i strasti, te su zbog toga skloni nasilnièkim djelima i protivljenju dharmi. Utjelovljenje asura na Zemlji stoga je lo znak i predznak svakojakih nevolja. 10 Odnosno, boginja Zemlje 11 Brahmi, odnosno Prajapatiju (praocu). U vedskoj mitologiji Brahma se dri boanstvom koje je stvorilo ovaj na svemir, ali ne i tvorcem svega postojeæeg. Brahma je, naime, sin Narayane, roðen je iz lotosa koji je Narayani izrastao iz pupka. 12 Vrsta nebeskih biæa koja se najèeæe spominju kao nebeski glazbenici, a rjeðe i kao ratnici. 13 Apsarasi su nebeske vile, neka vrsta enskog pandana gandharvama. 15 Bhagavad-gEt= ostalim boanstvima zapovijedi, te se ona malo-pomalo poèee raðati u zemaljskim tijelima na propast asurama, a na dobrobit svih triju svjetova.14 ivio je tada kralj Cedija po imenu Vasu. Dogodi se jednom da Vasuova supruga Girika doðe kralju nakon zavrenih obreda oèiæenja nakon mjeseènice15, ali istog dana javie se Vasuu i njegovi preci16 i zatraie od njega da ubije jelena njima za rtvu. Buduæi da je potovao pretke, Vasu poðe u lov, ali se usput èitavo vrijeme prisjeæao voljene Girike. Opijen udnjom, a prisjeæajuæi se svoje dunosti, zamoli sokola da ponese njegovo sjeme supruzi.17 Dok je letio, drugi sokolovi su pomislili da se dokopao mesa pa su mu ga pokuali oteti, nato on ispusti kraljevo sjeme koje padne u vodu. Tamo ga je progutala apsaras koja je zbog kletve roðena kao riba. Proðe otada nekih desetak mjeseci, i jedan ribar uhvati ribu, i na njegovo èudo iz njezina rasporena trbuha izaðe dvoje djece, muko i ensko. Ribari odoe kralju i sve mu rekoe, a Vasu tada uze k sebi muko dijete i tako ono postade vrli vladar kraljevine Matsya. Tri svijeta je pojam koji se znade svakojako tumaèiti. Najèeæe se pod tim misle zemlja, zraèno podruèje i nebo. Klasifikacija razina postojanja u Vedama nije bila pretjerano detaljna; dralo se da osim zemlje postoje i raj i pakao, te da tjelesnici nakon smrti, a u skladu sa svojim djelima za ivota, borave ili u jednom ili u drugom. Ako se ponovo raðaju na Zemlji, to bude najèeæe zbog nekog razloga kakav je primjerice ova Indrina naredba devama i ostalim nebeskim biæima, ili pak zbog nekakvog prokletstva, kakvo se zna desiti nebesnicima kad nekoga nepromiljeno uvrijede pa ih taj prokune. To se zna desiti èak i Indri, kao primjerice u legendarnoj epizodi u kojoj je roðen kao svinja. 15 Za vrijeme mjeseènice ene su drane neèistima, te su morale proæi obred oèiæenja. Nakon toga, prilazile su svojim supruzima kako bi s njima vodile ljubav. 16 Pitri, odnosno praoci ili duhovi predaka, dre se nekom vrstom nebeskih biæa, èiji boravak u rajskim predjelima ovisi o redovitom prinoenju rtava od strane njihovih potomaka. To vjerovanje ostatak je primitivnog razmiljanja; u kasnijoj fazi indijske misli dri se kako svaèija sudbina ovisi prvenstveno o njegovim djelima, a njegova djela da ovise o stanju njegove svijesti, ali buduæi da se u Indiji jako dri do tradicije èiji su dio Vede, povremeno se i u kasnijim tekstovima moe naiæi na reminiscencije starijih vjerovanja, koje nitko neæe otvoreno odbaciti, nego æe ih radije na neki naèin zaobiæi. Iz tog razloga æemo u Indiji rijetko naæi revolucionare, ali zato sve vrvi od reformatora, koji starija vjerovanja odbacuju po svemu, ali ipak odravaju formalnu vezu s tradicijom. 17 Osim oèito mitolokog elementa, ovdje moemo vidjeti koliko se dralo do dunosti: dunost mua je da redovito vodi ljubav sa enom kako bi zaèeli djecu; buduæi da je elja ene zatrudnjeti, dri se dijelom zatitnièke uloge mua brinuti se o tome da joj se omoguæi raðanje djece. 14 16 Mah=bh=rata )diparvan Rodivi ove blizance, apsaras bi razrijeena kletve, a njena kæi, koja je mirisala na ribu, bi dana ribarskome kralju da mu bude kæerka. Djevojèica dobi ime Satyavati. Voljela se druiti s ribarima i vozila je èamac preko rijeke Yamune. Naiðe tuda glasoviti rsi18 Paraara, kome se probudi udnja za Satyavati. Kad ju je upoznao sa svojom namjerom, ona se zabrinula da æe izgubivi nevinost okaljati dom svoga oca, nato joj mudrac obeæa da æe, nakon to vodi ljubav s njim, ostati nevina, a osim toga da æe joj ispuniti i jednu elju. Ona poelje da joj tijelo uvijek odie najljepim miomirisom, i to se smjesta ostvari. Tada se djevojka silno razveselje i primi mudraca u zagrljaj. Tako se desilo da Satyavati rodi glasovitog Paraarinog sina, mudraca Vyasu. Nakon to se rodio, Vyasa spali pogledom uvida sve svoje prole grijehe, pretvori se u odrasla mukarca te ode u umu baviti se isposnitvom19. Na zemlji bijae kralj Pratipa, koji je dobio sina po imenu antanu. antanu je oenio djevojku koja bijae utjelovljena Ganga20, ali pod uvjetom da joj se ne protivi bez obzira na to to èinila. Desilo se da je ona udavila sedmero njihove djece u rijeci, a kad je namjerila uèiniti isto i s osmim, antanu ne izdra, ukori je i spasi dijete. Oni se tada rastadoe, a kralj nazva dijete Gangadatta21, ali majka ga odvede sa sobom. Jednog dana kralj antanu etao je pored Gange, i èudio se to rijekom teèe izuzetno malo vode. Hodajuæi uzvodno, vidio je mladiæa koji strijelama pregraðuje tok rijeke, ali nije prepoznao svojeg sina, jer ga je vidio tek po roðenju. Tada mu se ukaza Ganga, te ga oslovi: O kralju, ovo je osmi sin kojeg sam ti rodila. Vodi ga svojemu domu. Ovaj je junak kod Vasisthe22 prouèio svete knjige, a vjet je u Mudrac Isposnitvo, odnosno tapasya, èest je sinonim za yogu, iako se ponekad koristi i u starijem znaèenju samomuèenja da bi se ugodilo nekom boanstvu, valjda stoga to se Bog saali nad bijednikom te æe mu sve elje ispuniti samo da se prestane muèiti, to je netko valjda krivo shvatio. 20 Boanstvo svete rijeke Gange. Pojednostavnjeno reèeno, vjerovanje Indijaca kretalo se izmeðu personifikacije prirodnih pojava: rijeka, planina i sliènog, do vjerovanja kako fizièki aspekti postojanja imaju svoj pandan u viim aspektima, te je recimo fizièka rijeka fizièko tijelo nekog boanstva, jednako kao to je èitava Zemlja kao planet utjelovljenje nekog jo vieg boanstva. Takvu hijerarhijsku podjelu posebno je razvila teozofija. 21 Koji je dan od Gange 22 Poznati mudrac 18 19 17 Bhagavad-gEt= svakome oruju i u boju je i samome Indri ravan. Znana su mu i sva oruja kojima vlada slavni i nepobjedivi Jamadagnijev sin Paraurama23, kao strijelac ne promauje, a kraljevske su mu dunosti dobro poznate. antanu uèini kako mu je Ganga rekla i uze sa sobom svojega sina blistava kao sunce i vrati se u svoju prijestolnicu. Jednom se kralj zaputi u ume i u etnji obalom osjeti zamamni miomiris koji je dolazio odnekud iz gutare. Kao njegov izvor naðe prelijepu crnooku ljepoticu nalik na boginju, koja ne bjee nitko drugi nego ribareva kæi, i antanu ode ravno njenu ocu i zaprosi je. Ali ribar postavi zahtjev: dat æe mu kæer za enu ako njezin sin postane nasljednikom kraljevstva. antanu mu nije bio sklon ispuniti elju, buduæi da bi kraljevstvo imalo pripasti Devavrati24, ali ga je svejedno morila misao o ljepotici. Jednog dana Devavrata priðe ocu i upita ga to ga muèi, a on mu odgovori da ga more brige: Devavrata mu je jedini sin, i ako se njemu togod desi, to æe biti s lozom Bharata? Njegov sin se nato zamisli, te ode po savjet starom ministru, koji mu kaza sve o ribaru, njegovoj kæeri i njegovu zahtjevu. Devavrata odmah ode kralju ribara, koji mu ponovi svoj zahtjev. U elji da ugodi ocu, Bhisma daje straan zavjet: odreæi æe se prava na kraljevstvo u korist Satyavatinog djeteta, i tovie dat æe zavjet celibata. Tako isprosi enu za svoga oca, i proslavi se meðu nebesnicima, koji ga prozvae Bhisma25. Kralj antanu tada blagoslovi sina: Sve dok bude elio ivjeti, Smrt neæe doæi po tebe. Priæi æe ti tek kad od tebe dobije doputenje. Satyavati rodi kralju dva sina, a antanu umrije prije nego to je njegov drugi sin dostigao zrelost. Naalost, oba antanuova sina rano su umrla bez potomaka, i kraljevstvo je ostalo bez nasljednika. U toj situaciji, Satyavati predloi Bhismi da oeni ene svoga brata i vlada dravom, te tako podari kraljevstvu nasljednika. On to odbije, podsjetivi je na svoje zavjete. Na to mu ona, postiðena, odgovori da je u mladosti rodila mudracu Paraari sina Dvaipayanu, koji je glasoviti isposnik, i koji æe zacijelo, ako ga zamole, podariti djecu udovicama njegova brata. I doista, Vyasa pristade, tek nakon to se godinu dana budu drale zavjeta koje im on propie, jer nema ene koja bi mu mogla 23 Rama sa sjekirom, brahmana koji je dvadeset i jedan put istrebljivao ksatriye s lica zemlje, i kojeg dre utjelovljenjem Visnua. 24 Drugo ime Gangadatte 25 Strani, jer je straan onaj tko se prihvati takvih zavjeta i odri ih. 18 Mah=bh=rata )diparvan priæi a da nije izdrala strogu pokoru.26 Satyavati se tome usprotivi: kako æe kraljevstvo bez vladara? Udovice moraju smjesta zaèeti. Vyasa joj odgovori: Ako veæ moram, ovako u nevrijeme, podariti potomke svojemu bratu, onda neka kraljevne podnesu moju runoæu. To æe im biti najveæa pokora.27 Ako budu podnijele moj jaki zadah, strogo i runo lice i moju odjeæu i tijelo, zaèet æe od mene i dobiti prekrasnu djecu. Neka me kraljevna iz Kosale èeka odjevena u èiste haljine i ukraena nakitom, a ja æu doæi u njezinu lonicu. Rekavi to, rsi nestade. Uz dosta muke, Satyavati privoli Ambiku da uèini to joj dunost nalae. Kad je vidjela uasan Vyasin izgled, zaklopila je oèi od uasa i nije ih otvarala za vrijeme spolnog odnosa. Zbog toga æe, Vyasa je kasnije objasnio, sin Dhrtarastra biti u svemu savren, ali æe njenom krivnjom biti roðen slijep. Buduæi da kralj ne smije imati tjelesnu manu, Vyasa je pristao leæi i s drugom udovicom Ambalikom, koja je od uasa problijedjela, pa æe zbog toga dijete biti blijede puti, i prozvat æe ga Pandu.28 Kad je èula za to, Satyavati stade moliti Vyasu da im podari jo jedno muko dijete, i on pristade, ali Ambika zbog sjeæanja na uasan izgled mudraca posla svoju slukinju, koja je ponaanjem jako zadovoljila Vyasu odmah èim ga je vidjela, stala ga je dvoriti, a kad ju je pozvao, ona mu doðe. Njoj æe se, prorekao je Vyasa, roditi sin Vidura koji æe biti prvak meðu umnima i vrlima, a to bijae bog pravde29 koji se zbog kletve morao roditi na Zemlji. Dhrtarastra se, iako stariji, nije mogao prihvatiti kraljevstva zbog sljepoæe, a Viduru je rodila ena niska roda. Tako za kralja bi postavljen Pandu, iako mlaði. Bhisma je Dhrtarastri isprosio za enu Gandhari, koja je, kad je vidjela da joj je suprug slijep, u znak ljubavi i suosjeæanja s njim stavila povez na oèi. Sva je prilika da se ovdje radi o nekoj yogijskoj tehnici èiæenja. Vyasa je naime mudrac neizmjerno èiste svijesti i velike moæi, i moguæe je da je njegovo fizièko tijelo bilo posebno nabijeno energijom, to bi doista moglo nauditi prosjeènoj eni koja bi s njim stupila u seksualni odnos. Zbog toga je Vyasa propisao udovicama èiæenje. 27 Test s runoæom ima dvojaki uèinak: ako runoæa odbije djevojke, njihov energetski sustav se za vrijeme seksualnog odnosa neæe spojiti s neizmjerno moænijim Vyasinim, te im on neæe nauditi. Ako pak prozru kroz runoæu, to æe znaèiti da su nadile neèistoæu svoje due i vezanost za nie stvari kakva je vanjski izgled, te æe biti u stanju podnijeti i Vyasinu unutarnju èistoæu i moæ koju ona sa sobom nosi. 28 Bljedoliki; otac petorice Pandava 29 Yama, odnosno Dharma 26 19 Bhagavad-gEt= ura, vlastelin meðu Yadavama, koji bijae Vasudevin30 otac, imao je takoðer i kæer po imenu Kunti, odnosno Prtha, kojoj po ljepoti ne bijae ravne. urin neæak po imenu Kuntibhoja nije imao potomaka pa mu ura da svoju prvoroðenu kæer, kao to su se jo prije dogovorili. U domu svojeg pooèima Kunti je imala dunost brinuti se o brahmanama i ostalim gostima, pa se tako svojom panjom jako omiljela pustinjaku po imenu Durvasas, koji je zauzvrat nauèi mantri kojom moe prizvati bilo kojeg nebesnika da joj podari dijete. Uèinio je to predvidjevi da æe se ona jednom naæi u nevolji. Buduæi da je Kunti bila radoznalo djevojèe, nije se mogla oduprijeti iskuenju, te pozva boga Suryu.31 Istog èasa kad je izgovorila mantru, boanstvo se pojavi i reèe: Evo me, crnooko djevojèe, reci to da uèinim za tebe! A Kunti æe nato: O pogubitelju neprijatelja, jedan brahmana dade mi ovu mantru na dar, a ja te, o gospode, prizvah tek da iskuam njezinu djelotvornost. Klanjam se pred tvojom miloæu i molim da mi oprosti uvredu. eni uvijek treba oprostiti, ma kakvu uvredu uèinila. Surya joj odgovori kako zna za mantru, ali da ta mantra ne smije biti uzaludna, nego da ona mora s njim zaèeti. Ali neka te to ne plai, nego me primi u svoj zagrljaj reèe bog sunca, i tako Kunti zaèe i rodi sina. Tako je doao na svijet glasoviti junak po imenu Karna, roðen s naunicama i boanskim oklopom, sjajan kao sunce, blistav i lijep kao njegov otac. Potom Surya vrati Kunti njeno djevièanstvo i ode natrag na nebesa. Princeza Vrsnija32 gledala je svog netom roðenog sina ne znajuæi to bi s njime uèinila. U strahu od rodbine ona odluèi sakriti ovaj dokaz svoje nepromiljenosti. Stoga baci svojega snanog sina u vodu. Dobro poznati Adhiratha, Radhin mu, iz kaste suta33, naao je dijete, i njih dvoje, on i njegova ena, podigoe ga i othranie kao da je njihovo roðeno i nadjenue mu ime Vasusena. Djeèak bijae obdaren velikom snagom, a kad je malo poodrastao, postade vjet svakovrsnu oruju. Silni je Vasusena obièavao oboavati Sunce stojeæi licem prema Istoku sve dok mu njegovi zraci ne bi obasjali leða. U toku tih predanih molitvi ne bijae nièeg na Zemlji to bi junaèki i hitroVasudeva je otac Krsne. Surya je boanstvo sunca. 32 Vrsniji su rod Yadava kojem su pripadali Krsna i Kunti. 33 Sute su kasta koèijaa. 30 31 20 Mah=bh=rata )diparvan umni Vasusena odbio pokloniti brahmanama ako bi oni to zatraili od njega. Tako gospod Indra uze na sebe oblièje brahmane i jednom doðe Vasuseni u takvu èasu pa zatrai od njega njegov prirodni oklop. Vasusena isjeèe sa sebe svoj oklop i dade mu ga, a glavar nebesnika bijae prekomjerno zadovoljan, te mu zauzvrat dade koplje kojim moe ubiti bilo kojeg neprijatelja, bio on deva, asura, raksasa34 ili bilo koje drugo biæe, ali koje moe ubiti samo jednoga protivnika. I tako Vasusena dobi ime Karna, jer je odsjekao sa sebe svoj prirodni oklop. Kad je dolo vrijeme da se za Kunti odabere mladoenja, Kuntibhoja priredi svayamvaru35 na koju pozove sve okolne kraljeve. Izmeðu uzvanika ona uoèi silnog Pandua koji se meðu svima isticao, te ga odabere sebi za mua. Bhisma je isprosio za Pandua jo jednu nevjestu, Madri, kæer naroda Madra, glasovitu po svojoj ljepoti. Tako proslavie Panduovu enidbu. Gandhari je u to doba rodila stotinu sinova, vrlo èudnim tijekom dogaðaja. Naime, kad je jednom s puno panje i potovanja podvorila vrlog Vyasu, on joj dade blagoslov da moe roditi stotinu sinova od kojih nijedan neæe zaostajati za svojim ocem. Kad je zaèela, Gandhari je pune dvije godine nosila teret u svojoj utrobi i ne mogae se poroditi. Kad do nje dopre glas da je Kunti rodila sina blistava kao sunce, ona krenu pameæu od nestrpljenja i svom se snagom udari po trbuhu. Uto se porodi i iz njezine utrobe izaðe tvrda gruda mesa, nalik na gvozdenu topovsku kuglu, koja je u njoj rasla pune dvije godine. Ba kad je htjede baciti, stvori se pokraj nje Dvaipayana koji je svojim duhovnim moæima veæ dokuèio to se zbilo. On upita Gandhari: to to uèini?, a ona mu otkri cijelu istinu, o tome kako je èula da je Kunti rodila sjajnog sina, kako joj je Vyasa obeæao da æe roditi stotinu sinova, a ona je, eto, rodila ovu kuglu. Nato æe Vyasa: O Gandhari, ono to sam rekao, to æe se i zbiti. Ne izrekoh nikada neistinu, èak ni u ali. Neka brzo donesu stotinu æupova napunjenih bivoljim maslom. Kada ih donesu, poprskaj ovu grudu hladnom vodom. Kako je rekao, tako se i zbi. Kada poprskae grudu hladnom vodom, ona se lagano razdijeli na stotinu i jedan komad velièine palca. Svaki od tih dijelova metnue u zaseban krèag s bivoljim maslom i sve ih stavie na skrovito mjesto, a okolo postavie strau da ih èuva. 34 35 Raksase su soj niih demona, odnosno bjesova. Sveèanost pronje s vitekim igrama 21 Bhagavad-gEt= Sveti èovjek tada reèe Gandhari da ih smije otvoriti tek kada isteknu dvije godine. I poto je tako sve uredio i razdijelio im savjete, sveti se mudrac otputi na Himalaju da se tamo posveti isposnièkim podvizima. Kada je dolo vrijeme, rodi se od komada mesa stavljena u æup kraljeviæ Duryodhana. Po starjeinstvu bijae najstariji kraljeviæ Yudhisthira, prvijenac kraljevne Kunti, a u isti dan kad se rodio oholi Duryodhana, i Kunti je rodila drugog sina, po imenu Bhima, koji bjee silno jak i snanih miica. Kad se rodio Duryodhana, kralj Dhrtarastra pozva Bhismu i Viduru, a i sve ostale Kurue, dobronamjernike i brahmane pa im reèe: Kraljeviæ je Yudhisthira najstariji i on je nasljednik naega koljena. Vrlinom svojega roðenja on je kraljevstvo pridobio za sebe. No moe li i ovaj moj sin koji je roðen poslije njega postati kralj? Kaite mi po pravdi to je ispravno i poteno? Èim bjehu izgovorene te rijeèi, èaglji i sve ostale grabljive ivotinje zloslutno zaurlae. Sluajuæi to kobno pretkazanje, i brahmane i mudri Vidura ovako mu odgovorie: Èuj, o kralju, najjaèi meðu ljudima, kada se tvoj sin rodio, pojavili su se zloslutni predznaci i nema sumnje da æe on postati istrjebitelj tvojega roda. Sudbina svih nas ovisi o tome hoæemo li ga se odreæi ili neæemo. Ako ga zadrimo, dogodit æe se nesreæa, a ako se njega odrekne, o kralju, ostat æe ti jo devedeset devet sinova. Reèeno je da se radi dobra porodice mora odbaciti pojedinac, a radi dobra sela porodica, radi drave mora se odbaciti selo, a da radi svoje due èovjek mora odbaciti i cijelu Zemlju. Vidura i brahmane tako mu izloie ovu stvar, ali zbog ljubavi prema sinu Dhrtarastra ne bjee voljan pokoriti se tom savjetu. U iduæih mjesec dana rodie se i svi ostali Dhrtarastrini sinovi i jedna kæi, a od slukinje iz kaste vaiya, koja je dvorila Dhrtarastru, rodi se sin velike pameti i dobi ime Yuyutsu, i to se dogodi dok je Gandhari jo bila trudna. Jednom je Pandu lovio jelene u umi, i ustrijelio jelena dok se pario sa svojom enkom, a to ne bijahu jelen i njegova enka, veæ sin jednog rsija i njegova druica, zaokupljeni igrom u jelenjim oblièjima. Rsi ga prokle, ne zbog ubojstva brahmane, buduæi da kralj nije znao da je brahmana, nego zbog toga to ga je prekinuo u ljubavnom èinu, kletvom da æe i on i ena s kojom se bude sjedinio trenutno otiæi u Yamino kraljevstvo. Tada rsi umrije, a Pandu ostade oaloæen. 22 Mah=bh=rata )diparvan Nakon tog nesretnog dogaðaja, Pandu zamoli svoju suprugu Kunti da zaène s boljim od njega ili njemu ravnim, buduæi da joj on ne moe dati dijete. Kunti mu tada reèe za mantru kojom moe zaèeti s bilo kojim boanstvom, a on je posavjetuje da zaène s Dharmom, buduæi da je elio pravednog i vrlog sina. U povoljno vrijeme ona rodi vrlog Yudhisthiru. U èasu kad dijete bi roðeno, zaèu se bestjelesni glas: Ovo æe dijete, nema sumnje, biti ponajbolji meðu donositeljima pravde, prvi od onih koji ive u vrlini! Prvi Panduov sin zvat æe se Yudhisthira. Bit æe kralj s prostranom vlaæu, èuven u trima svjetovima, obdaren sjajem i slavom i èestitim vladanjem. Pandu bjee blagoslovljen sinom koji je bio pun vrlina pa je zaelio da mu Kunti rodi jo jednoga koji bi se odlikovao velikom snagom. Ona opet poslua svog mua pa prizva k sebi Vayua36 i on joj podari sina snana tijela, a pri njegovu roðenju èuo se opet natprirodni glas koji reèe: Ovo æe dijete biti meðu svim snanim ljudima najsilniji!. Onda se Pandu posavjetovao s brahmanama pa nakon toga zamoli Kunti da se na godinu dana obvee posebnim zavjetom. Kunti uèini kako je kralj molio i, kada je prola godina, Pandu joj reèe: O prelijepa gospo, svojim isposnitvom udovoljila si Indri, kralju nebesnika, i zato sada pozovi njega i zaèni s njime jo jednoga sina. Èestita Kunti ga poslua i prizva svojom mantrom Indru, gospodara nebesnika. On joj podari muko èedo kojemu dadoe ime Arjuna. Èim se kraljeviæ rodio, iz vedra neba zatutnjio je glas slièan grohotu olujna oblaka: O Kunti, ovo æe ti dijete imati snagu Kartavirye i ibija37, a u boju æe biti nepobjediv poput samoga Indre. irom svijeta tvoje æe ime proslaviti i ovladat æe mnogovrsnim nebeskim orujem. Kada Kunti izrodi Panduu sinove, doðe mu jednom njegova druga nevjesta, Madri, pa mu u povjerenju kaza: Velika je moja tuga, o kralju! Iako sam jednaka s Kunti, moj æe mu samo s njom imati poroda. Ako mi Kunti pomogne da i ja dobijem kojega sina, veliko æe mi dobro uèiniti, a i tebi æe pokloniti potomke. Tako je Boanstvo vjetra Slavni kraljevi. Kartavirya je bio kralj koji je dareljivoæu i isposnitvom nadmaio sve kraljeve i stekao tisuæu ruku i zlatnu koèiju. ibi je takoðer kralj slavan po dareljivosti i nesebiènosti. Najpoznatija je prièa kako je spasio golubicu od jastreba davi jastrebu komad vlastitog mesa u naknadu. Ispostavilo se da je golubica bio Agni, a jastreb Indra, i da se ibi tim djelom proslavio pred bogovima. 36 37 23 Bhagavad-gEt= Kunti nauèila Madri koristiti mantru, te ova prizove dvojicu Avina, te s njima zaèe dvojicu sinova, blizance Nakulu i Sahadevu, pri èijem se roðenju zaèuo bestjelesni glas: Ova æe dvojica nadmaiti druge ljude ljepotom, bistrinom i vrlinom. Sjat æe presilnim sjajem, ljepotom, blagom i pristaloæu. Tako se Panduu rodi pet sinova koje zaèee nebesnici, a bili su obdareni velikom snagom i ivjeli su da bi izvojevali veliku slavu i da nairoko razglase ime Kurua. Njihova se vrlina poveæavala kako su rasli, a glasoviti mudraci koji obitavahu na toj planini kojoj je vrhunce pokrio snijeg gledali su to i divili se. Petorica Panduovih sinova i stotinu sinova kralja Dhrtarastre, tog umnoitelja plemena Kurua, rasli su brzo poput lopoèa na jezeru. Tada se desilo da je Pandu osjetio udnju za svojom mladolikom suprugom Madri, izgubio pamet te se poelio s njom sjediniti, te je tako na mjestu umro. Madri, shrvana tugom, ostavi svoje sinove na brigu Kunti, a sama poðe za muem u pogrebnu lomaèu. Kako su djeca rasla, ispostavilo se da su Panduovi sinovi u svemu nadmoæni Dhrtarastrinima, a posebno Bhima, koji je usto obièavao kinjiti Dhrtarastrine sinove, ali vie iz nezrelosti nego iz pakosti. Gledajuæi to, u Duryodhaninu srcu zaèe se mrnja, i od tog je dana gledao kako æe ubiti Pandave. Kralj je vidio da Kurui odrastaju neodgojeni i da trate svoje vrijeme, pa im je za uèitelja imenovao Krpu. Na izvoru Gange ivio je glasoviti mudrac Bharadvaja. Jednog dana on ugleda prelijepu vilu Ghrtaci kako hodi obalom Gange i upravo tada puhnu vjetar i rastvori skute njezine odjeæe. Pustinjaka taj prizor toliko raspali da svoje sjeme ispusti u jedan krèag. Tako se iz krèaga rodio mudri Drona. Bharadvaja je imao prijatelja, kralja Prsatu, a njegov sin Drupada svakoga je dana dolazio u Bharadvajino isposnièko stanite i tu se igrao s mladim Dronom i uèio. Ubrzo je meðu njima procvalo prijateljstvo. Kada je umro kralj Prsata, na prijestolje sjede njegov sin Drupada. Nekako u to vrijeme umrije i slavni Bharadvaja. Drona je i sam elio potomka, pa uze za enu aradvatovu kæer Krpi38. Ona mu rodi sina, kojeg nazvae Avatthaman. Negdje u to vrijeme doèuo je Drona da slavni kralj Jamadagnya namjerava razdijeliti sve svoje blago brahmanama pa se odmah zaputi u planine Mahendra. Doavi pred Ramu, on se pokloni 38 24 Sestru Krpe, uèitelja Kurua Mah=bh=rata )diparvan do zemlje pod njegovim stopalima i, vidjevi da se ovaj sprema krenuti u umu jer veæ sve blago bijae razdijelio, Drona mu reèe: Ja sam Bharadvajin potomak, ali nisam izaao iz maternice. Brahmana sam od visoka roda i ime mi je Drona. Doao sam po tvoje blago. Kralj ga pozdravi i reèe: Sve blago i zlato to bjee moje podijelih brahmanama. Imam jo samo svoje tijelo i razno skupocjeno oruje. Spreman sam ti dati ili jedno ili drugo. Kai to æe od toga dvoga? Drona mu odgovori: O Bhrguov sine, pristoji ti da mi da sve svoje oruje i da me nauèi tajnama njegova bacanja i vraæanja! I tako mu kralj predade cjelokupnu nauku o oruju, sa svim pravilima i tajnama, a Drona se drao prebogato obdarenim. Tako se radosna srca otputi svome prijatelju Drupadi. Naalost, kralj, zatrovan oholoæu zbog svojega bogatstva, prezre Dronu i reèe: Kako se usuðuje, brahmano, osloviti me kao prijatelja? Kako krunjeni kralj moe drugovati s lutajuæim prosjakom? Mi bijasmo prijatelji dok smo bili djeca, ali vrijeme sve nagriza, pa se i nae prijateljstvo istroilo. Zar se bogata moe druiti sa siromahom, neznalica s uèenim èovjekom i kukavica s junakom? Samo jednaki mogu biti prijatelji. Okrete se Drona i ode iz Drupadina dvora dok mu je u srcu plamtio gnjev. Stao je za tren razmisliti to mu je èiniti, a onda ode u Hastinapuru, prijestolnicu Kurua. udio se kralju Pavcala oduiti za njegovu bezobratinu. Tako ode i nastani se kod Krpe, brata svoje ene Krpi, koji bijae uèitelj Kuruima. Tamo je prikazao takvu vjetinu u baratanju orujem, da se Bhisma vrlo zainteresirao i doao ga pozdraviti. Tada mu Drona isprièa svoju prièu. Bijae, naime, izuzetno siromaan. Jedva da je èime imao nahraniti sina Avatthamana, koji nije pio mlijeko godinama. Tako se, muèen tjeskobom siromatva, zakleo da nikad vie neæe ivjeti takvim ivotom. Tada isprièa kako se prema njemu ponio njegov prijatelj iz djetinjstva. O Bhismo, Drupada mi je nanio uvredu i ja doðoh gnjevan urjaku Krpi ne bih li dobio pod svoje okrilje pametne i poslune uèenike. Bhisma ga saslua i reèe: Nategni svoj luk, o brahmano, i naèini od kraljeviæa Kurua vrsne poznavaoce nauke o oruju. Budi siguran da æe ti se ispuniti svaka elja u srcu. I tako Drona, prvi meðu strijelcima, veselo prihvati za uèenike Panduove i Dhrtarastrine sinove. 25 Bhagavad-gEt= Arjuna je volio nauk o oruju i zato bjee stalno uza svoga uèitelja. Vjetinom, snagom miica i ustrajnoæu sve je nadmaivao. Doista, premda su pouke uèitelja bile za sve iste, Arjuna zbog svoje umjenosti bijae najbolji od svojih drugova. I tako naèini Drona od Arjune prvaka meðu strijelcima. A Dhrtarastrini sinovi sada jo vie zamrzie Bhimu zbog njegove pregoleme snage, a Arjunu zbog vrline i sjajna uspjeha.39 Kad Kurui ovladae vojnim vjetinama, pomisli Drona da bi bilo vrijeme da zatrai nagradu za svoj trud. On sazva sve svoje pitomce pa im reèe: Zarobite u boju Drupadu, kralja Pavcala, i dovedite ga pred mene. To æe za mene biti najvrednija plaæa. Mladi ratnici pohitae, predvoðeni Karnom i Duryodhanom; Arjuna reèe svojem uèitelju: Mi æemo navaliti tek kad Dhrtarastroviæi pokau to znaju i umiju. Nijedan od njih neæe moæi uhvatiti na bojitu kralja Pavcala. I doista, kralj Drupada bjenjae bojitem poput vatrenog kotaèa i pobijedi Duryodhanu i Vikarnu, pa èak i silnoga Karnu i druge hrabre kraljeviæe, i tako ugasi njihovu eð za bojem. Pandave zaèue lelek razbijene vojske pa s potovanjem pozdravie Dronu i popee se na svoje koèije. Bhima je topuzom tjerao slonove i kola Drupadine vojske kao to pastir tjera stado, a Arjuna krene strijelama sjeæi luk, kola i konje Drupadine. Savreno neustraiv, skoèi na Drupadina kola sa sabljom te ga zarobi, a vojska se Pavcala razbjei. Nato kraljeviæi krenue progoniti Pavcale, ali Arjuna im reèe: Ovaj je Drupada roðak Kuruima i ponajbolji meðu kraljevima. Zato, o Bhima, nemoj ubijati njegove vojnike. Nae je da naemu uèitelju damo njegovu nagradu.40 I poto na bojitu pohvatae i Drupadu i njegove prijatelje i ministre, kraljeviæi ih sve predadoe Droni. Ovaj je podsjetio Drupadu na njegovo ponaanje, te mu je vratio polovicu kraljevine, a polovicu je zadrao, kako bi sada mogli biti ravni. Drupada mu zahvali i ponien ode. Nije bilo nade da æe svoj poraz moæi osvetiti silom, a ni snagom duha, pa se jedino nadao da æe dobiti sina 39 Ovdje je vidljiv mentalitet mrnje i zavisti koji stvara temelje kasnijeg velikog sukoba na Kuruksetri. Plemeniti se, naime, dive neèijem uspjehu i vrlini, i raduju se tuðem dobru, dok je osobina grenika da tuðe dobro u njima izaziva mrnju i zavist. Takav demonski mentalitet izvor je svih vrsta grijeha. 40 Vidi se kako Arjuna, iako velik ratnik, nema elje za bezrazlonim ubijanjem; isto tako, usred bitke zadrava objektivnost u procjeni neèije vrijednosti, i tamo gdje bi netko poelio poniziti poraena protivnika, on mu odaje potovanje. Arjunina osobna velièina ovdje dolazi do izraaja. 26 Mah=bh=rata )diparvan koji æe biti oruje njegove osvete. U tom raspoloenju, zamolio je brahmane da mu pomognu izvriti rtveni obred iz kojeg æe mu se roditi sin koji æe moæi poraziti uèitelja Dronu. I doista, iz rtvenog ognja izaðoe mladiæ i djevojka, Dhrstadyumna i Draupadi41. Kralj Dhrtarastra odluèi postaviti Yudhisthiru za kralja, a i narod je bio na Yudhisthirinoj strani. Duryodhana i ostali pokvareni savjetnici tada stadoe trovati um slijepome kralju, te ga savjetovati kako da udalji Pandave, a na prijestolje postavi Duryodhanu. Dhrtarastra se naposljetku pokoleba i popusti, te poalje Pandave u udaljenu pokrajinu Varanavatu. Pokvareni se Duryodhana tome vrlo obradovao, te uredi da se tamo sagradi palaèa od lako zapaljivog materijala, koju bi u prigodno vrijeme dao zapaliti zajedno s Pandavama. Pandave su naslutili pogibelj te joj na vrijeme izmakli, ali postalo je vidljivo da im Duryodhana ozbiljno radi o glavi. Tako su se, dok ne smisle neto bolje, preruili u prosjake i lutali umom zajedno s majkom Kunti. Desilo se da je kralj Drupada u to doba odravao svayamvaru za svoju kæer Draupadi, pa su je Pandave isprosili za sebe. Ispalo je tako da je Draupadi postala svoj petorici Pandava zajednièka ena.42 Buduæi da su se tako otkrili, priðoe im Krsna i njegov brat Balarama43, blagoslovie ih te se otputie dalje. Kralj Drupada pozva Pandave, preruene u brahmane, kako bi pripravio vjenèanje, a kad je saznao da su to u stvari Pandave, ispunio se silnom radoæu. Do Dhrtarastre doprije vijest da su Pandave preivjeli pokuaj atentata, te da su se tovie zdruili s uglednom rodbinom. Tada Duryodhana, Karna i Dhrtarastra vijeæae o tome to im je èiniti, a da Pandavama ne bi pripalo kraljevstvo a njihov rod bio zatrt. Duryodhana je savjetovao da pokuaju unijeti razdor meðu Pandave, Karna da ih smjesta vojno napadnu, a Dhrtarastra je to odobravao. Bhisma se svima usprotivi: Ja nikada ne mogu odobravati razdor s Pandavama. A kao to ti, Duryodhano, trai pravo na prijestolje, tako isto imaju i Pandave pravo na svoju oèevinu. Ako slavni Panduovi sinovi ne dobiju vlast nad kraljevinom, kako je moe dobiti ti ili bilo koji drugi potomak Bharata? Ako ti misli Poznati jo i kao Yajvasena i Yajvaseni, koji su roðeni iz rtvenog ognja. Draupadi je poznata jo i pod imenom Krsna, jer je bila tamne puti. 42 Ta situacija je dodue neuobièajena, ali je ubrzo prihvaæena. 43 Krsna i Balarama se ovdje prvi put spominju u radnji, iako se oni i Pandave veæ otprije dobro poznaju, a pogotovo Krsna i Arjuna, koji su obojica bili poznati kao vrhunski ratnici, te su se jedan drugome jako divili. 41 27 Bhagavad-gEt= da si punopravno stekao kraljevinu, onda se, po mojemu sudu, oni takoðer mogu smatrati punopravnim nasljednicima ove kraljevine, a njihovo je pravo starije. Zato im s mirom dajte polovicu zemlje. Drona se sloio s Bhismom, i savjetovao kralju da pozove Pandave nazad u Hastinapuru. Vidura je jo dodao: to se govori o nepobjedivosti Pandava, prava je istina. Oni koji imaju Baladevu za saveznika, Krsnu za savjetnika i Satyakija44 za pomoænika, svakoga æe pobijediti u ratu. Prisjeti se toga, kralju, i imaj na umu da je njihovo pravo na prijestolje starije od tvojega pa se ponaaj prema njima onako kako to vrlina pouèava. Znaj, tamo gdje je Krsna, ondje su i Pandave, a tamo gdje je Krsna, tu je i pobjeda! Duryodhana, Karna i Subalin sin akuni prionuli su uz krivdu i izgubili pamet kao djeca, i zato ih ne sluaj! Dhrtarastra je te rijeèi primio na znanje i obznanio svoju nakanu: poslat æe Pandave u Khandavaprasthu i dati im polovicu kraljevstva da njime upravljaju, a to bijae pusto na koju nitko ne polagae pravo. Junaci se suglasie s time i odae poèast kralju te se otputie u Khandavaprasthu. Junaci doðoe onamo s Krsnom na èelu i uljepae to mjesto, a onda uz Dvaipayaninu pomoæ odabrae i izmjerie podruèje koje bijae povoljno, posvetie ga propisanim obredima i namijenie taj komad zemlje za podizanje grada. Napravie naokolo opkop irok kao more i zidove do neba visoke i bijele kao runasti oblaci. Bio je ukraen palaèama s mnogim vratima, a na njima bijae ukras od dviju ploèa nalik na Garudina45 krila. Zatvarale su ga dveri visoke kao gorje Mandara, a ulice su bile iroke i dobro izraðene tako da nije bilo straha od bilo kakve nesreæe. Uljepan bezbrojnim graðevinama, grad je slièio na Amaravati46 i zato dobi ime Indraprastha47. Nalikovao je veliku oblaku bremenitome blistavim munjama. Na prekrasnom mjestu pod dobrim znamenjem Pandave podigoe dvorac prepun svakojaka blaga i nalik na palaèu nebeskoga riznièara Kubere48. U gradu su se naKrsnin vozar kola Garuda je orao na kojem leti Visnu, njegov nositelj, jednako kao to je bik Nanda nositelj ive. 46 Indrina nebeska prijestolnica 47 Znaèi Indrina visoravan ili ravnica. Dri se da se grad nalazio na podruèju dananjeg Delhija. 48 Kubera je runi patuljasti sin Viravasa ili Pulastye, èuvar blaga na sjevernoj planini Meru ili Kailasa. U hinduistièkoj mitologiji njegovo blago i rasko su sinonim za beskrajno obilje. 44 45 28 Mah=bh=rata )diparvan stanili mnogi brahmane, znalci Veda, eleæi se tu nastaniti, kao i mnogi drugi plemeniti itelji. Radost Pandava bivae iz dana u dan sve veæa jer su vidjeli da ive u prostranoj kraljevini s pobonim stanovnicima. Pandave sastavie izmeðu sebe pravilo da onaj od njih tko bi gledao drugoga dok je ovaj s Draupadi ima otiæi u umu i ivjeti dvanaest godina pod zavjetom celibata. Dogodilo se da razbojnici otjerae stoku nekome brahmani, a Yudhisthira je bio s Draupadi u dvorani s orujem. Gledajuæi na dharmu, Arjuna uðe po oruje, reèe sve Yudhisthiri, izaðe vesela srca i krene progoniti pljaèkae. Nakon to se vratio, zatraio je od Yudhisthire da mu dopusti ispuniti zavjet kojim se zavjetovao, buduæi da je pogazio pravilo koje su utvrdili. Oaloæen, Yudhisthira pristade, te Arjuna ode provesti dvanaest godina u umi ivotom hodoèasnika. Obiao je tako sva sveta mjesta i napokon stigao i do obala zapadnog oceana, u sveto mjesto zvano Prabhasa. Doèuo to Krsna pa doðe vidjeti svoga prijatelja. Krsna i Arjuna padoe jedan drugome u zagrljaj i propitae se za junaèko zdravlje pa sjedoe razgovarati. Ubrzo je zapoèela velika sveèanost na planini Raivataka koju su proslavljali Vrsniji, bhoje i andhake49, i njih je dvojica poðoe vidjeti. Dok su lutali naokolo, spazie lijepu Vasudevinu kæer, a Krsninu sestru Bhadru50 okruenu njezinim slukinjama i ukraenu svakakvim nakitom, i onoga èasa kada je Arjuna opazi, ovlada njime bog udnje. Silni je Krsna primijetio da Arjuna promatra Bhadru utonuo u misli pa reèe: Kako to? Moe li boanstvo udnje podèiniti srce onoga koji luta umama? Blagoslovljen mi budi, njezino je ime Bhadra i najmilija je kæi mojega oca. Ako ti se srce uz nju privilo, reci mi, a ja æu govoriti s ocem. Arjuna æe nato: Koga neæe oèarati kad je ovako lijepa? Reci mi, Janardano, kojim je naèinom mogu dobiti? Vasudeva mu savjetova da je otme, i tako Arjuna i uèini, te ubrzo bude uprilièena i svadba. Subhadra rodi Arjuni prekrasnog sina Abhimanyua, koji je ubrzo postao vrsni znalac Veda, a od svojega je oca primio cjelokupnu nauku o oruju, i ljudskom i nebesnièkom. Kao to Indra gledae na Arjunu, tako je i Arjuna gledao na Abhimanyua i srce mu bijae prepuno radosti. Tako su prolazili dani i jednom reèe Arjuna Krsni: Krsno, dolo je ljetno doba. Hajdemo na obalu Yamune da se tamo 49 50 Razni rodovi plemena Yadava Takoðer poznata kao Subhadra 29 Bhagavad-gEt= zabavljamo sa svojim prijateljima. I tako se Partha i Govinda51 dogovorie pa se oprostie od Yudhisthire i odoe okrueni prijateljima. Dok su sjedili na nekome ljupkom mjestu, sretoe Agnija52 u oblièju brahmane stamenog poput drveta ala, koji ostavljae iza sebe tragove nalik topljenom zlatu. Kad ga ugledae, njih dvojica ustadoe pred njim, a on ih oslovi: Vi ste najveæi junaci na zemlji, a Khandava nije daleko odavde. Ja sam prodrljivi brahmana èiji su obroci obilati. Dajte mi obilje hrane pa æete mi silno ugoditi. Za hranu poelje prodrijeti umu Khandavu, koja bijae prepuna svakojakih zlih stvorenja, ali koja bijae pod Indrinom zatitom, te je stoga do tada ne mogae prodrijeti. uma Khandava uvijek bijae skrovite onih to se protive devama, a sada je opet postala dom bezbrojnim stvorenjima. Kada je Arjuna èuo da Agni namjerava progutati umu Khandava koju je Indra branio, on mu ovako odgovori: O preuzvieni, ja nemam luka koji æe izdrati snagu mojih miica i moju estinu u boju. Lakoæa mojih ruku zahtijeva mnogo strijela, a moja æe kola teko podnijeti teinu svih tih strijela koje æe mi biti potrebne. Ni Krsna nema oruja koje bi bilo dostojno njegove moæi i kojim bi mogao ubijati nage i piace.53 O Pavaka54, mi smo voljni uèiniti sve to mukost i neustraivost mogu uèiniti, a na tebi je da nam pribavi sredstva. Tada Agni pozva gospodara voda Varunu i reèe mu: Daj mi to prije taj luk i tobolce koje bijae dao kralj Soma55 i tu koèiju sa zastavom na kojoj je lik majmuna. Arjuna æe lukom Gandivom, a Krsna kolutom izvriti velik pothvat.56 Stoga ih mene radi daj! I tako Arjuna dobi taj dragulj meðu lukovima u kojemu bijae golema snaga, a Varuna mu dade i dva neiscrpna tobolca i kola opremljena nebeskim orujem te ukraena zastavom na kojoj stajae veliki majmun. U zaprezi bjehu drijepci bijeli poput srebra ili Partha znaèi Prthin sin, Arjuna, a Govinda nalazaè goveda, to je atribut Krsne. 52 Boanstvo vatre 53 Nage su pleme zmija, odnosno kobri, a piace su pleme bjesova gorih od raksasa. 54 Oèistitelj, pridjevak Agnijev 55 Soma je bog tijetenog rtvenog piæa u vedskim obredima. Ujedno je i vladar nad svim tekuæinama i raslinjem. 56 Ovdje se Krsna i Arjuna opremaju orujem i kolima s kakvima æe nastupiti u bici na Kuruksetri i s kakvima se obièno u ikonografiji prikazuju. 51 30 Mah=bh=rata )diparvan poput runastih oblaka, a brzi kao vjetar ili misao. Ta je kola poslije duboka i naporna razmiljanja naèinio Vivakarman57, graditelj svemira. Ona bijahu nalik na oblak obasjan Suncem na zalazu. Agni dade Krsni kolut koji je na sredini imao otvor i u njemu osovinu. Bijae to strano oruje i ubrzo mu postade milije od svega ostalog. Onda Pavaka reèe Krsni: S ovim orujem bit æe u boju nadmoæan i ljudima i devama. O Madhava, kad ga u boju baci na neprijatelje, ono æe ih pobiti i nitko mu neæe moæi odoljeti, a onda æe se vratiti u tvoje ruke. Tada Agni na Arjunin poziv plane i stade prodirati umu Khandavu, opkolivi je sa svojih sedam plamenova i razbukta se u svoj svezatiruæi oblik kao da je doao kraj yuge58, a prvaci ksatriya stadoe na suprotne strane vozeæi se na svojim kolima i otpoèee pokolj svih ivih biæa koja u njoj obitavahu. Dok je uma gorjela, na tisuæe ivih stvorenja bjealo je isputajuæi uasnute krikove. Jezera i ribnjaci prokljuèae i u njima pogiboe sve ribe i kornjaèe. Probodene Arjuninim strijelama ptice su s kricima padale u zapaljenu umu. Moæni plamenovi blistavoga ognja dosegnue i samo nebo i zaplaie èak i nebesnike. Ubrzo Indra prekri nebesa gomilajuæi oblake svih vrsta i pusti dad na umu u plamenu. No pljusak ne stie do vatre veæ ga, jo u visini, popi vrelina plamena. Tada se Indra naljuti na Agnija pa pokupi i nagomila ogromne oblaèine pa naèini pravu poplavu. Strano je bilo i pogledati taj okraj vatre i vode nad kojim su se valjale gomile oblaka izmijeane s dimom i blistavim munjama. U taj èas Panduov sin prizva svoja vrsna nebeska oruja i njima rastjera Indrin dad. Nebo iznad praume prekrie Arjunine strijele i nijedno ivo biæe ne mogae odozdo umaknuti. Tada glaveina nebesnika zaeli ogledati se sa svojim sinom, srditim Arjunom, i zasu ga svojim orujem prekrivajuæi njime èitava nebesa. Razulareni vjetrovi uzburkae sve oceane goneæi goleme skupine oblaka bremenitih olujama a ti oblaci, pomamno tutnjeæi, prosue svoje munje i gromove. Tada dobro pouèeni Arjuna izreèe za to odreðene mantre i posla svoje vrsno oruje zvano Vayavya59, a ono poniti silu Indrinih gromova, isui potop iz oblaka i ugasi munje. Onaj èije je djelo sve, jedno od imena za boga stvoritelja. Yuga je razdoblje svijeta. 59 Vayuovo, odnosno vjetrovo, oruje elementa zraka. 57 58 31 Bhagavad-gEt= Brojne ptice iz plemena Garudina ponosno se obruie iz gornjih nebesa u namjeri da napadnu Krsnu i Arjunu gromovitim krilima, kljunovima i pandama. I bezbrojne zmije, kojima lica bljuvahu oganj, doðoe iz visina neprestano luèeæi svoj otrov. Arjuna ih sve sasijeèe svojim strijelama koje bijahu natopljene njegovim gnjevom. Sabrae se tu nebrojeni asure, gandharve, yakse, raksase i nage, eljni boja, putajuæi zastraujuæe urlike. U uzdignutim su rukama drali eljezna oruja, kolute, kamenje i raznovrsne metnje, i svi oni doðoe na megdan Arjuni i Krsni. I premda su ga obasipali neprobojnim pljuskom svakojaka oruja, Arjuna je sjekao njihove glave svojim otrim strijelama. Silni Krsna, pogubitelj zlotvora, napravio je grdan pokolj u vojskama daitya i danava. Dvojica neustraivih i nepobjedivih junaka vidjee tada da se i Indra i svi nebesnici spremaju za boj pa stadoe pred njih mirno dreæi lukove u rukama. I vjeti bojovnici bijesno nasrnue na vojsku koja im se primicae i zasue je svojim gromovitim strijelama. Tek kada ih Krsna i Arjuna vie puta razbie, nebesnici napustie bojite i potraie Indrino okrilje. Indra se osvjedoèio u neustraivost dvojice junaka, ali poelje poto-poto nadbiti svojega sina, no tada se zaèu bestjelesni glas, dubok i jak: Vasavo60, u boju nitko ne moe pobijediti Krsnu i Arjunu jer su oni Nara i Narayana glasoviti u nebesima jo od drevnih vremena! Propast Khandave sudbinom je odreðena! Gospodar se nebesnika uvjerio da su te rijeèi istinite pa se odreèe svojega gnjeva i ljubomore i vrati se u nebo.61 Krsna opazi kako se iz zapaljena Taksakina boravita bijegom spaava neki asura pa die svoj kolut i zavitla ga, ali u taj èas asura povika: Pohitaj amo, Arjuno, i izbavi me! Zaèuvi njegov preplaeni glas, Arjuna odgovori: Ne boj se! I poto milosrdni Prthin sin reèe asuri da se nema èega bojati, Krsna odustade od svoje namjere, a ni Agni ga ne htjede vie progutati. I tako je mudri Agni za petnaest dana spalio umu dok su ga Krsna i Arjuna branili od Indre.62 Vasava je voða osmorih bogova vasua, a to je Indra. Ovdje je naveden lijep primjer samokontrole: koliko god je Indra dopustio gnjevu i ljubomori da vode njegovo ponaanje, njegov diskriminativni intelekt nad njima ima potpunu vlast, i on moe, kad procijeni da treba, te stvari jednostavno iskljuèiti, odreæi ih se kao suvinih. Osoba bez kontrole postupa suprotno: umjesto da se zbog razumske odluke odrekne gnjeva i ljubomore, prije æe se zbog gnjeva i ljubomore odreæi zdravog razuma, i tako srljati u grijeh. 62 Ova prièa je bitna za kasniju radnju iz nekoliko razloga. Prvi je taj da pokazuje porijeklo naoruanja kojim æe se Arjuna i Krsna koristiti u kasnijim bitkama. 60 61 32 Mah=bh=rata )diparvan Eto, tako se, uz pomoæ Krsne i Arjune, ojaèalo slavno boanstvo, estoko i sjajno, i progutalo umu Khandava na dobrobit svijeta. Onda s nebesa siðe Puramdara63 okruen marutima64 i reèe Arjuni i Krsni: Vi ste uèinili pothvat koji ni nebesnici ne mogae uèiniti!65 Drugi je taj da ih oslikava kao velike ratnike osobito to volim naglasiti u sluèaju Krsne, buduæi da je njegov aspekt velikog ratnika u tradicijama najèeæe zanemaren do te mjere da to postaje smijeno. 63 Indra 64 Olujni pratioci Indre 65 Tako zavrava Adiparvan, prva knjiga Mahabharate, koju sam ovdje u velikoj mjeri prenio, buduæi da je u njoj dana veæina informacija nunih za razumijevanje situacije u Bhagavad-giti. 33 Bhagavad-gEt= 2. Knjiga o sabornici (Sabh=parvan) Tada danava Maya iskaza Arjuni svoje potovanje, sklopi ruke pa mu pred Krsnom reèe: O Kuntin sine, spasio si me od Krsnina bijesa i od ognja koji me umalo nije progutao. Reci mi mogu li ita uèiniti za tebe? Ja sam znamenit umjetnik, Vivakarman meðu danavama, sine Panduov, i doista elim uèiniti neto za tebe. Buduæi da Arjuna nije od njega nita traio, a asura ustrajae u tome da uèini neto iz zahvalnosti, Krsna ga nakon trena razmiljanja zamoli da uèini neto za pravednoga kralja Yudhisthiru: Sagradi prijestolnu palaèu kojoj, ma koliko je prouèavao, nitko iz svijeta ljudi neæe moæi stvoriti ravnu. Naèini, Mayo, takvu graðevinu na kojoj æe se vidjeti i umjetnost deva i asura i ljudi. Maya se na to vrlo razveseli, i doista ubrzo sagradi palaèu kojoj ne bijae ravne. Ukraena skupocjenim predmetima i draguljima, prekrasno izraðena, budila je zavist svih okolnih kraljeva. A posebno je to bio sluèaj s pokvarenim Duryodhanom. Nagledao se kralj Duryodhana basnoslovna blagostanja Pandava i obuze ga gorèina, a srce mu se prikloni grijehu i on se dade na put u Hastinapuru, ali ono to je vidio nikako mu nije davalo mira. Dhrtarastrin sin bijae se usput toliko udubio u misli da ne reèe ni slova u odgovor Subalinu sinu koji mu se nekoliko puta obraæao. Vidjevi ga tako zamiljena akuni ga upita: O Duryodhana, zato tako teko uzdie? Duryodhana mu nato odgovori: Ujaèe, vidjeh svekoliku zemlju u Yudhisthirinoj vlasti, podèinjenu Arjuninim orujem. Vidjeh i rtveni obred66 Kuntina sina koji bijae poput Indrine rtve i dan i noæ me ljubomora saie. Suim se kao plitki ribnjak na ljetnome suncu. Bacit æu se u oganj ili æu se udaviti u vodi. Meni vie ivota nema! akuni æe nato: Duryodhano, ne smije biti ljubomoran na Yudhisthiru. Panduovi sinovi uivaju darove svoje dobre sreæe. Oni samo sreæom umakoe svim tvojim smicalicama. Dobili su, kralju, svoj dio kraljevine i sve to su postigli, osvojili su svojim naporom. Veliki su ratnici i strijeljaju najveæim lukovima, a bitka im èini radost. Ali ja znam naèin kako se Yudhisthira moe pobijediti: Kuntin se sin voli kockati. On je nevjet u baratanju koc66 34 Obred rajasuya, carsko posveæenje. Mah=bh=rata Sabh=parvan kom, a bude li pozvan na kocku, teko æe moæi odbiti izazov. Ja sam vjet u kockanju i nema mi u tome ravna u svim trima svjetovima. Zato ga, sine Kurua, pozovi na kocku. Ja æu u tvoje ime osvojiti kockom sve njegovo sjajno blagostanje. Samo, Duryodhano, o tome mora znati i kralj Dhrtarastra. Ako mi tvoj otac naredi, ja æu uzeti na kocki sve to Yudhisthira posjeduje. Ne sumnjaj u mene. Pod utjecajem varalice akunija i zlog Duryodhane, povodljivi se Dhrtarastra sloi, te dade sagraditi palaèu sa stotinu vrata i tisuæu stupova, u kojoj æe se odrati sveèanost s kockama.67 Tako se desilo da akuni i Yudhisthira zaigraju. akuni je stalno varao a Yudhisthira stalno gubio. Kako su ulozi rasli, Yudhisthira je prijevarom na kocki izgubio ne samo zlato i dragulje, nego i svoju palaèu, kraljevstvo, te naposljetku i svoju braæu, sebe i Draupadi. Pijani od oholosti, Duryodhana, Karna, Duasana i ostali grenici zlostavljali su tako Draupadi i Pandave, a Bhisma, Drona i ostali stajahu pognutih glava i ne uèinie nita. U tim tjeskobnim i uasnim trenucima Dhrtarastrini sinovi poèinili su takve uvrede, da je postalo posve jasno kako im se svima blii propast; Bhima se zakleo da neæe imati mira dok u boju ne ubije Duasanu i Duryodhanu, pa je rat postao gotovo izvjesnim. Pojavili su se svakojaki nagovjetaji zle kobi. Slijepi kralj Dhrtarastra, uasnut djelima svojih sinova, vrati Draupadi i Pandavama njihovu slobodu i imanje, te oni napustie Hastinapuru. Ali, na nagovor svojih grenih sinova popusti, i dopusti im pozvati Pandave nazad da opet bacaju kocku, kako bi prijevarom isposlovali da Pandave budu prognani u umu na dvanaest godina. Trinaestu godinu imali bi provesti meðu ljudima, ali tako da ih nitko ne prepozna. Kolebljivi kralj pristade, i doista tako i bude. Pred kralja Dhrtarastru, koji je, obuzet sumornim mislima, sjedio gorko uzdiuæi, doðe Savjaya pa ga upita: O zemaljski gospodaru, osvojio si èitavu zemlju i sve njezino blago. Poslao si Pandave u progonstvo. Zbog èega sada toliko tuguje? Nato æe Dhrtarastra: Zar nemaju za èime aliti oni kojima predstoji okraj sa silnim Pandavama na njihovim velikim kolima i sa Kocka se drala znakom Bojeg suda, jednako kao i bitka. Zbog toga je kocka kao naèin raspodjele dobara bila razmjerno uobièajena, ali je zato varanje na kocki drano iznimno neèasnim. 67 35 Bhagavad-gEt= svim njihovim saveznicima? Savjaya æe nato: Kada bogovi nekoga ele upropastiti i obeèastiti, oni mu najprije uzmu pamet. Kada propast naiðe, razum zatrovan grijehom prihvaæa zlo kao dobro i èvrsto prione uz njega. Dhrtarastra reèe nato Savjayi: Savjayo, pogled ojaðene Drupadine kæeri moe spaliti èitav svijet. Ne znam ima li nade da mi makar jedan sin ostane iv?68 Tako zavrava knjiga o sabornici, moda najuasnija i najtjeskobnija knjiga Mahabharate, s tjeskobnim i zloslutnim tonom. 68 36 Mah=bh=rata Sabh=parvan-Vanaparvan 3. Knjiga o umi (Vanaparvan) Èim je saznao to se dogodilo Pandavama, Krsna im smjesta doðe. Doðoe i bhoje, Vrsniji, andhake, a stigoe tamo i roðaci kralja Pavcala, i Dhrstaketu, kralj Cedija, a i moæna i slavna braæa Kekaye. Svaki od njih se zgraao i osuðivao neèasno djelo Dhrtarastrinih sinova. Tuna Draupadi izaðe pred Krsnu i stade mu pripovijedati muke i sramotu kojima je bila izvrgnuta, a on se, duboko dirnut, trudio da je utjei i umiri pa joj onda reèe: Milolika kraljevno, svi koji su te zlostavljali leat æe u samrtnim mukama sred krvave kaljue na bojitu izgubljene bitke. Sveèano ti se zaklinjem da æe tvoje nezasluene patnje dostojno biti osveæene. Obrii oèi! Moe se Himalaja raspuknuti, mogu se nebesa sruiti, a zemlja razdrobiti i bezdano more presuiti, moja se rijeè neæe opovræi.69 Krsna je isprièao kako nije mogao sprijeèiti zlodjela u Hastinapuri jer se upravo za to vrijeme borio s neprijateljima, tako da je zakasnio. Oprostivi se s njima, Krsna ih napusti, a s njim i ostali kraljevi i brahmane, te tako Pandave ostadoe sami u umi. Tada Yudhisthira, sluteæi buduæu bitku, naputi Arjunu da se krene baviti isposnitvom kako bi od bogova dobio nebesnièka oruja, kojima æe moæi poraziti Duryodhaninu vojsku u buduæem ratu. Tako Arjuna krenu na sjever prema vrhovima Himalaje, i tamo se krene baviti isposnitvom. Na prekrasnom mjestu u umi Arjuna se svom estinom preda najteim pokorama. Odjeven u prnje od trave i koe crne sajge, sa tapom u ruci, jeo je uvenulo liæe popadalo po tlu. Prvih mjesec dana jeo je voæe svake treæe noæi, drugog mjeseca jeo ga je svake este, a treæeg mjeseca jeo je samo svakoga èetrnaestog dana. Kada poèe èetvrti mjesec, moænoruki Panduov sin odravao se na ivotu samo zrakom. Podignutih ruku, stojeæi samo na vrhovima prstiju bez ikakva drugog oslonca, nastavio je svoje isposnitvo, a kosa mu je od èesta pranja poprimila boju lopoèa ili munje. Tada se okupie svi veliki mudraci, odoe pred ivu, gospodara bogova, poklonie mu se pa rekoe: Onaj silni Kuntin sin upustio se u najtea isposnièka iskuenja na padinama Himalaje. Zemlja se oko njega poèela puiti zagrijana njegovim arom. Ne znamo kakva mu je namjera, ali nam on zadaje bol. Ti ga moe odvratiti od toga. 69 Usporedba s Lk 21,33: Nebo i zemlja æe proæi, ali moja rijeè neæe proæi. 37 Bhagavad-gEt= Umin70 mu mirno je sasluao mudrace, a potom im gospodar stvorenja kaza: Ne brinite zbog toga! Ja znam elju Arjunina srca. Ne udi on ni za nebesima ni za blagostanjem, a ni za dugim ivotom. Ono za èime udi jo æu mu danas ispuniti. I slavni vlasnik luka Pinaka uze na sebe lik Kirate71, blistava i golema kao planina Meru72, pa odmah siðe na padine Himalaje. Primakavi se Kuntinu sinu, iva opazi kako jedan od danava, po imenu Muka, smjera ubiti Arjunu pretvorivi se u divljega vepra. Arjuna u taj èas uze Gandivu i nekoliko strijela nalik na otrovne zmije, a onda odapnu tetivu koja ispuni zrak svojim brujanjem pa reèe nerastu: Nikakva ti zla nisam uèinio, a ti navaljuje na mene da bi me ubio! Zato æe danas otiæi u Yamino boravite! Kad iva vidje da æe Arjuna ubiti vepra, viknu mu da ne strijelja jer je to njegov plijen, ali se Arjuna ne osvrnu na to, nego otpusti svoju strijelu. U isti tren kao oganj munje sijevnu i ivina strijela pa obje istodobno pogodie golemo Mukino tijelo, tvrdo poput adamanta. Tada Muka opet poprimi svoj grozni lik raksase i ispusti duu. Potom Arjuna pogleda onoga koji ga je pokuao sprijeèiti da ubije vepra i vidje blistavo biæe, sjajno poput zlata u lovaèkoj odjeæi. Pratila ga je ena jednako odjevena. Arjuna se nato osmjehnu pa upita: O zlatno stvorenje, tko si ti i zato luta s tom enom ovim pustim gorama? Zar se ne bojite u ovoj pustoi? Zato si gaðao ovoga nerasta kada sam ga ja prvi uzeo na nian? Lovac se nasmija pa mu odgovori: Ova uma bogata divljaèi pripada nama koji u njoj ivimo. Ne mora se brinuti za mene. No ti mi ne izgleda dovoljno èvrst da bi mogao biti jedan od njezinih itelja. Vidim na tebi tragove udobna i mekuna ivota. Prije bih ja tebe trebao pitati to trai ovdje. Vepra sam ja prvi ugledao i moj ga je hitac oborio tako da je moje i pravo prvenstva. Rijeè po rijeè, i izbi prepirka. Kirata na kraju podviknu: Hajde, èuvaj se! Pustit æu na tebe strijela poput gromova, a ti priberi svu svoju snagu pa mi uzvrati! Arjuna se naljuti na te rijeèi i zasu Uma je ivina supruga Parvati. Kirate su bili planinsko lovaèko pleme. 72 Meru je neka vrsta hinduistièkog Olimpa, planina u sreditu svijeta na kojoj poèiva nebo. 70 71 38 Mah=bh=rata Vanaparvan lovca strijelama, ali se ovaj samo smjekao dok su padale po njemu ne nanijevi mu nikakvo zlo. Arjuna se silno zaèudi. Izvrsno, izvrsno! govorae on, a u sebi se pitao tko bi to mogao biti. Ili je boanstvo ili je yaksa, a moda je i Indra, a moe biti da je i sam Rudra!73, govorio je sam sebi. Ta, bogovi obièavaju katkad lutati ovom plemenitom planinom. Premiljajuæi u èudu tko bi to mogao biti, Arjuna se nastavljao boriti sve dok je imao strijela, a onda stade udarati Kiratu lukom, ali mu ga ovaj ote. Potom nasrnu na lovca maèem kojemu ni tvrda stijena nije mogla odoljeti. Ali maè se polomi i od otrice ostade samo batrljak. A lovac se samo smijao. Arjuni ne preostade drugo nego da ga napadne golim rukama. Jaki Prthin sin napadao je Kiratu daæuæi od srdbe. Udarci su padali na obje strane i cijeli je kraj odzvanjao od praska njihovih aka, ali to ne potraja dugo. Bog u liku Kirate i Arjuna uhvatie se u kotac. Onda se Bog naljuti i udari Arjunu svom svojom snagom. Tada Arjuna onemoæa i onesvijesti se. Nije dugo potrajalo, a on doðe k sebi, i sav krvav usta sa zemlje i spopade ga ljuti jad. Tada u mislima pade nièice pred gospodom bogova, milostivim ivom, napravi njegovo oblièje od gline i okiti ga vijencem cvijeæa odavi mu potovanje, kad u taj èas spazi taj vijenac na Kiratinoj glavi i odmah mu laknu oko srca. Pade nièice pred ivinim stopalima, a Bog bijae vrlo zadovoljan njime. Vidio je da je Arjunino tijelo iscrpljeno isposnitvom pa ga oslovi glasom dubokim kao grmljavina: Phalguno, vrlo si mi udovoljio svojim neporedivim pothvatom. Nema tog ksatriye koji ti je ravan u neustraivosti i ustrajnosti. Tvoja snaga i neustraivost, bezgrjenièe, gotovo su ravne mojima. Tada silni Bog, kojemu je znamenje bik, uze Arjunu u zagrljaj i reèe mu: Sve sam ti oprostio!74 Sine Panduov, poklonit æu ti svoje najbolje oruje zvano Paupata.75 Ti æe jedini moæi rukovati njime, baciti ga a da ti se ono vrati!76 Èak ga ni Indra ne poznaje. To se oruje ne smije upotrijebiti bez valjana razloga jer, baci li ga na slabijeg protivnika, ono moe razoriti cijeli Svemir. U svim trima Ime ive u njegovom unititeljsko/isposnièkom aspektu. Arjunu je muèila tjeskoba glede toga to se tukao s Gospodom, misleæi da je time poèinio uvredu, ali iva je odagnao njegovu bojazan. 75 Paupatastra, Paupatino oruje, oruje gospodara ivotinja. 76 Zapravo, tim su orujem takoðer raspolagali Drona i njegov sin Avatthaman, ali je jedino Arjuna imao snagu duha potrebnu za cjelovitu vlast nad tim orujem; on ga je jedini mogao, jednom baèenog, povuæi. 73 74 39 Bhagavad-gEt= svjetovima nema nikoga tko bi mu mogao odoljeti. Moe ga poslati na neprijatelja milju, okom, rijeèju i lukom. Usredotoèen i paljiv, Arjuna tada priðe ivi i reèe: Pouèi me! I Gospod mu reèe sve tajne rukovanja njime. Otada je to oruje stajalo na usluzi Arjuni i ivi. U tom èasu uzdrhta sva Zemlja sa svojim planinama, umama, morima, selima i gradovima i zaèue se tisuæe bubnjeva i truba. Duhnue olujni vjetrovi i zraèni vrtlozi, a bogovi i danave ugledae to oruje kako stoji uz Arjunu. Poði sada u nebesa! reèe mu trooko boanstvo77, a Arjuna stajae pred njim i gledae ga netremice odajuæi mu duno potovanje. Tada mu Gospod svih nebeskih stanovnika vrati veliki luk Gandivu poguban za sve danave i piace, a potom nestade pred Arjuninim oèima rairenim od èuda. Silni pobjednik zlotvora stajae i dalje tu i udivljen govorae samome sebi: Doista, ja sam vidio veliko boanstvo bogova!78 Kakav li sam ja sretnik kada sam svojim rukama mogao dodirnuti trookog ivu, vlasnika Pinake, i vidjeti ga u njegovu dobroèiniteljskom oblièju? I dok je silni Kuntin sin tako razmiljao, doðoe onamo bogovi Varuna, Kubera i slavni Indra sa svojom kraljicom te sva njihova mnogobrojna pratnja. Pojavi se i prekrasni Yama, moæni unititelj biæa, osvijetlivi nebesa svojim sjajem, a za njim su ili pitri, gospodari raðanja. Yama mu ovako kaza: Arjuno, pogledaj nas, zatitnike svjetova! Omoguæit æemo ti da nas vidi svojim duhovnim oèima jer ti to i zasluuje. U tvojemu prethodnom ivotu bio si rsi neizmjerna duha, znan kao veliki Nara. Po Brahminoj zapovijesti roðen si u svijetu ljudi i pobijedit æe u boju najvrlijeg djeda Kurua, Bhismu koji je roðen od Vasua. Tvoja je dunost da pobijedi silne ksatriye koje vodi Bharadvajin sin Drona. Sine Kuntin, poubijat æe zemaljska oblièja nebesnika, danava i raksasa koji su se utjelovili na Zemlji i oni æe se otputiti onamo kamo æe ih odvesti zasluge 77 iva se tradicionalno prikazuje s otvorenom ajna cakrom, treæim okom. Uvid u najviu stvarnost i odricanje od svijeta temeljni su atribut ive. 78 Gospod iva dakako ne spada u niu kategoriju boanstava u kakvu spadaju vedski bogovi Indra, Agni, Varuna, Vayu i njima slièni, veæ prije u istu s Visnuom, kao sinonim za utjelovljenje najvie stvarnosti, biæe koje u sebi utjelovljuje tako visoke kvalitete Neoèitovanog Jednog, da se bez ikakve zadrke o Njemu moe govoriti kao o Gospodu Bogu. 40 Mah=bh=rata Vanaparvan njihovih djela, a tvoje æe ime zauvijek trajati na svijetu. Ti æe uz Visnua olakati Zemlji teret. Primi od mene ovu palicu79 kojom æe poèiniti velika djela.80 Poslije Yame doðoe i ostali nebesnici i svi mu davahu svoja nepobjediva oruja strana poput gromova. Kada odoe zatitnici svjetova, Arjuna uputi svoje misli prema Indrinim kolima kojima upravljae Matali, Indrin koèija, i ona doðoe prosijecajuæi nebo i tutnjeæi poput golemih olujnih oblaèina. Sva nebesa sinue od njihova bljeska. Tada se Arjuna pope na kola, i, oprostivi se od planine, odjezdi preko neba u Indrin nebeski grad Amaravati te, boraveæi tamo neko vrijeme, naposljetku se vrati braæi, koja ga radosno pozdravie. Tako im u razgovoru s rsijima i raznim zgodama proðe dvanaest godina boravka u umi, te se prerueni zaputie u zemlju kralja Virate, gdje æe provesti i trinaestu godinu progonstva. Yamina palica je znak vlasti nad ivotom i smræu biæa. Ovdje Arjuna i formalno postaje instrumentom provedbe dharme na Zemlji, kojem boanstva daju ovlasti da ih zastupa na svijetu. 79 80 41 Bhagavad-gEt= 4. Knjiga o Vir=Ji (Vir=Japarvan) Tako se junaci preruie i stupie u slubu kralja Virate. Yudhisthira se prerui u brahmanu po imenu Kabka, koji æe na dvoru bacati kocke. Bhima se prerui u kuhara i mesara po imenu Ballava. Arjuna se prerui u eunuha po imenu Brhannada, koji æe uèiti ene u Viratinoj palaèi lijepu plesu i pjevanju81, dok æe Nakula i Sahadeva biti konjuar i goniè goveda. Draupadi æe, pak, postati kraljièinom slukinjom. Za to vrijeme, sakrit æe svoje moæno oruje na veliko drvo koje raste pokraj groblja. Tako im je, preruenima, prolo gotovo godinu dana, kad je zlosretni Duryodhana, koji nije imao mira ako nije snovao neko zlodjelo, po savjetu Suarmana, kralja Trigarta, odluèio sakupiti svoju vojsku i kralju Virati ukrasti stada goveda, i ne sluteæi da se tamo skrivaju Pandave, te je prva vojska pod vodstvom Suarmana poraena od Pandava predvoðenih Bhimom. Upravo je tada Duryodhana udario sa sjevera sa svom vojnom silom i opkolio mnoge tisuæe goveda koja pripadahu kralju Virati. Upravitelj stada jedva pobjee i donese vijest u prazan grad, mladome kraljeviæu Uttari, jer su svi ostali bili na drugome bojitu. Tada se mladi i nesmotreni Uttara stade junaèiti kako æe zaustaviti neprijatelje, samo da mu je naæi vozara kola, za to mu se prijavi Arjuna, preruen u Brhannadu. Kada stigoe Duryodhaninu vojsku, kraljeviæevo junatvo naglo okopnje pri pogledu na Bhismu, Dronu, Karnu i ostale velike ratnike, te on poelje pobjeæi. Uloge se okrenue, te sada Brhannada stade bodriti Uttaru, koji od straha pobjee s kola. Arjuna vidje da tako neæe daleko dospjeti, uhvati ga i nekako privoli da se vrati u kola. Gledali su taj prizor Kurui s Bhismom i Dronom na èelu i sa zebnjom u srcu slutili da bi taj èudni pridolica mogao biti Dhanavjaya, a Drona stade uoèavati loe znamenje, te savjetova povlaèenje, ali mu se Karna usprotivi. Za to vrijeme su Arjuna i Uttara dospjeli do drveta na kojem bijae sakriveno oruje. Kraljeviæ skide odatle oruje i razvi omote Ima podosta ironije u ovoj podjeli uloga: gubitnik na kocki Yudhisthira glumi majstora kockara, krvoedni ratnik Bhima glumi mesara, a junaèki Arjuna ukopljenika. Osim svega toga, vidljiva je Arjunina svestranost: on nije samo najbolji ratnik i znalac svetih spisa i yogijske discipline, on je takoðer u stanju ene pouèavati plesu i pjesmi. Ta blaga strana velikog ratnika ocrtava sloenost i trodimenzionalnost njegove osobnosti. 81 42 Mah=bh=rata Vir=Japarvan te ugleda, sjajne kao sunce, Gandivu i ostala èetiri luka pa upita Arjunu: O Brhannado, kojemu slavnom junaku pripada ovaj luk sa stotinom zlatnih okova i blistavim vrhovima? Brhannada mu odgovori: Luk je za koji pita irom svijeta proslavljeni Gandiva i pripada Arjuni, a moe unititi svu neprijateljsku vojsku. Kakva li èuda, Brhannado, nato æe Uttara, ti kae da su ovi lukovi, maèevi i strijele vlasnitvo Pandava, a o njima se nita nije èulo otkada su izgubili kraljevinu na kocki premda su mogli unititi svakog protivnika! Arjuna mu tada reèe: Ja sam Arjuna, Uttaro, ja sam Prthin sin, a Kabka, dvoranin tvojega oca, to je Yudhisthira. Snani Ballava, spretni dvorski kuhar, to je Bhima. Nakula je konjuar, a Sahadeva nadzire vaa stada. A znaj da je i Sairandhri, kraljièina slukinja, glavom kraljevna Draupadi. Ovo je mojih deset imena: Arjuna, Phalguna, Jisnu, Kiritin, vetavahana, Bibhatsu, Vijaya, Krsna Savyasacin i Dhanavjaya. Kada je to sasluao, Uttara ga pozdravi kako to dolikuje pa reèe: Moje je ime Bhuminjaya, a prozvan sam i Uttara! Velika je moja sreæa, Partho, to te mogu gledati vlastitim oèima. Budi nam dobrodoao, Dhanavjayo! Snanoruki i crvenooki junaèe, tvoje su miice poput slonovske surle! Dolièi ti da mi oprosti sve to rekoh u svojemu neznanju!82 Tvoji èudesni i nedostini pothvati rastjeruju sve bojazni iz mojega srca i ispunjavaju ga ljubavlju! O junaèe, popet æu se na ova odlièna kola i sam æu upravljati njima! Reci mi na koji æe odred najprije udariti? Naredi i ja te tamo vozim! Omilio si mi, tigre meðu ljudima, nato æe Arjuna. U tebi vie nema straha. Razbit æu u boju sve tvoje neprijatelje! Brzo vei na kola tobolce i iz toga oruja uzmi maè uglaèane otrice i ukraen zlatom. Tada Arjuna skide narukvice i navuèe divne rukavice protkane zlatom pa potom poveza svoju crnu i kovrèavu kosu bijelom tkaninom. Sjedeæi na svojim kolima, silni junak obavi obred oèiæenja i ovlada svojim duhom lica okrenuta k istoku pa prizva u sjeæanje sva svoja oruja i ona mu sva doðoe i rekoe kraljevskome Prthinu sinu: Mi smo tu, o proslavljeni! Mi smo tvoji sluge, Indrin sine! A Arjuna im se pokloni pa kaza: Budite sva u mojemu duhu!83 Arjunina je slava tolika, da se mladi Uttara pred njim morao osjeæati kao Arjuna pred Gospodom ivom. 83 Ovo je Arjuna u najveæoj moæi i slavi, kao sunce koje je izronilo iz oblaka. 82 43 Bhagavad-gEt= I dobivi uza sebe sve svoje oruje, Arjuna se razveseli i odape tetivu na Gandivi. Zaèu se straan zvuk od kojega se ptice potresoe u letu, a drveæe se zanjiha. Po tome zvuku nalik na prasak groma Kurui saznae da je to Arjuna odapeo tetivu na najboljemu meðu lukovima. Onda silni junak krenu s Uttarom kao koèijaem i razvi nad svojim kolima svoj zlatni barjak na kojemu bijae majmun s lavovskim repom, nebesnièko priviðenje koje je smislio sam Vivakarman. Nezadrivi unititelj neprijatelja snano duhnu u svoju veliku koljku gromovita glasa od kojega se dumanima die kosa na glavi. Brzi konji popadae na koljena od toga zvuka, a kraljeviæ Uttara sjede od straha. Za to vrijeme Drona je govorio Kuruima: Sve mi to sluti na zlo! Gledajte onoga èaglja koji trèi kroz nae redove i zloguko zavija! Pobjegao je a da ga nitko nije stigao pogoditi! Sve ovo pretkazuje veliku nevolju! Duryodhana se usprotivio, govoreæi kako trinaesta godina jo nije istekla i kako æe Pandave morati po dogovoru opet u progonstvo, a s njim se sloio i Karna, oholeæi se. Krpa i Avatthaman su se sloili s Dronom, dodavi: Koji se ksatriya veseli pred svima zato to je stekao kraljevstvo varajuæi na kocki, kao to to èini bestidni Dhrtarastrin sin? Tko se, ako ima pameti, hvasta da je stekao blago prijevarom na kocki kao da je prodavaè mesa? U kojem si dvoboju ti pobijedio Arjunu, Nakulu ili Sahadevu? A opljaèkao si njihovo blago! Vidimo da ljudi, pa èak i insekti i mravi, mogu opratati u granicama svojih moæi, ali Panduovi sinovi ne mogu oprostiti ponienja kojima je bila izloena Draupadi. Poalji sada, Duryodhano, svog mudrog ujaka koji tako dobro poznaje dunosti ksatriye!84 Poalji sada toga kockara i varalicu akunija da se bori s njima. Ali Gandivom se ne bacaju kockice, nego se odapinju otre iljate strijele na protivnike! Tada Bhisma pribra vojsku i razmirice prestadoe. Tada Bhisma iznese teoriju po kojoj zbog netoènosti kalendara svakih pet godina nastaje viak od dva mjeseca85, stoga je sve to su Panduovi sinovi obeæali ispunjeno. Duryodhana, pak, ustvrdi kako neæe Pandavama vratiti njihovu kraljevinu, i tako bitka otpoèe. Dury84 akunija, koji je prevario na kocki. Vidimo da ratnici koji se bore s Duryodhanom to èine vie iz dunosti, nego iz ljubavi prema njemu, buduæi da ga otvoreno grde i dre zlikovcem. 85 Nekako ne vjerujem da je indijski kalendar bio toliko neprecizan, buduæi da primjerice gregorijanski kalendar ima korekciju od jednog dana u èetiri godine. 44 Mah=bh=rata Vir=Japarvan odhana ne bijae s ostalim ratnicima, nego je, buduæi slab borac i kukavica, krenuo tjerati Viratina stada. Arjuna ga dostie i vrati stada, a potom se namjeri na velike ratnike. Karna i Arjuna podijelie megdan. Dvanaest Karninih strijela ranilo je Arjunu, Uttaru i njihove konje, ali je Arjuna uzvratio86 i zasuo Karnu silom strijela koje ga izbodoe po cijelome tijelu, tako da se morao povuæi. Kad Radhin sin uteknu s bojita, ostali ratnici s Duryodhanom na èelu udarie jedan po jedan na Arjunu praæeni svojim èetama, ali, kao to obala podnosi nalete plime, tako je i Arjuna odolijevao bijesu te nebrojene vojske postrojene za boj koja ga je zasipala rojevima strijela. Potom prvak meðu ratnicima napadne na neprijatelja poslavi na njega svoja nebeska oruja. I nebo i sve strane svijeta zastrijee bezbrojne strijele odapete iz Gandive, kao to Zemlju prekrivaju Sunèeve zrake. I nitko od protivnika ne mogae podiæi oèi na Arjunu koji je blistao silnom svjetloæu. Bezbrojne Arjunine strijele kao da pod nebom nisu imale dovoljno mjesta. Protivnici bi ga uspijevali samo jednom izbliza ugledati jer bi veæ iduæega trena bili na putu za onaj svijet zajedno sa svojim konjima. Kao to su njegove strijele neometano prolazile kroz tijela njegovih protivnika, tako su i njegova kola jezdila kroz njihove redove. Njegove strijele uvijek su nalazile cilj kao to i oko uvijek poèiva na onome to mu se mili gledati. Trag koji je ostajao za njim slièio je na trag krda slonova kroz praumu. Tada navalie na Arjunu svi veliki ratnici Kurua i napregoe sve svoje sile, a Dhanavjaya, Kuntin sin, pogodi staroga gospodara 86 Èini se da su ratnici bili iznimno otporni na pogotke, te da ih se moglo ubiti jedino tako da im se glava odvoji od tijela. Sve ostale rane lako su zacjeljivale, vjerojatno zbog djelovanja moænih mantri. Zbog toga je glavni oblik napada na velikog ratnika izvoðen tako to se prvo pobilo njegovu zapregu i koèijaa te tako onesposobila kola, a njemu se ogranièilo kretanje. Potom bi protivnik napao oruje, te mu strijelama sasjekao luk, a tek nakon toga bi napao samoga ratnika. Koliko god je izvjesno da u prièama o sposobnostima ksatriya ima puno pretjerivanja, èini mi se prilièno izvjesnim da su ta pretjerivanja temeljena na istini, te da je jedan veliki borac morao predstavljati vojnu silu koja je mogla zdrobiti sve osim drugog takvog borca. Slikovito reèeno, veliki borci poput Arjune, Bhisme i Drone bili su ekvivalent èitavim dananjim armijama s nuklearnim arsenalom. Iako su na prvi pogled oruja kojima su se ratnici koristili primitivna (luk i strijela, topuz, maè i sl.), udari takvih oruja bili su u toj mjeri pojaèani mantrama, da je Gandivu mudrije usporediti sa esterocijevnim Gatlingovim topom s eksplozivnom municijom, nego s lukom kakav bi èitatelj bio sklon zamisliti, buduæi da je fokus misli borca igrao toliku ulogu da je sama fizièka materija oruja postajala marginalnom. Iz tog razloga strijele slabijeg borca nisu u stanju nauditi jaèem. 45 Bhagavad-gEt= Bhismu s deset strijela u grudi iako se ovaj borio kako je najbolje mogao. Neodoljivi i jakoruki Gangin sin klonu od ljuta bola i dugo ostade tako naslonjen na rudo svojih kola. Tada Arjunu okruie sa svih strana s nebeskim orujem u rukama zasipajuæi ga nepresunom bujicom strijela. On je svojim orujem suzbijao njihovo, a onda vlasnik Gandive zazva jedno od Indrinih nepobjedivih oruja zvano izbezumljivalo. Svojim otrim strijelama potpuno prekri sve èetiri strane svijeta. Brujanje Gandive potpuno zaglui osjetila protivnika87, a potom Arjuna uze objema rukama svoju veliku koljku moæna zvuka i silovito duhnu u nju ispunjavajuæi njezinom rikom nebeski svod. Od zvuka te koljke junaci Kurua zastadoe osupnuti, a lukovi od kojih se ne razdvajahu u boju poispadae im iz ruku. Kad je vojsku Kurua tako skamenio, Arjuna reèe sinu kralja Matsya: Idi meðu Kurue dok su jo oamuæeni i donesi ovamo bijele odore to ih nose Drona i Krpa i onu lijepu, utu, to pripada Karni, a donesi i plave haljine kralja i Dronina sina.88 Rekao bih da Bhisma nije omamljen jer on zna kako da se suprotstavi ovome oruju i zato njega obiði! Nato slavni sin Matsya skoèi s kola ostavivi uzde i pokupi odjeæu ratnika pa se vrati natrag na svoje mjesto. Onda podbode konje i odveze Arjunu s bojita. Kad Bhisma vidje da Arjuna odlazi, pogodi ga svojim strijelama, ali mu Arjuna pobi zapregu i koèijaa i sa svojim lijepim lukom u rukama izroni iz toga mnotva kola kao to sunce izranja iz oblaka. Dhrtarastrin sin89 doðe k sebi i spazi Prthina sina kako sam stoji na bojitu nalik na gospodara nebesnika pa uzrujano upita Bhismu: Kako se ovaj spasio od tebe?90 A antanuov mu sin odgovori smijeeæi se: Gdje bijahu tvoja osjetila i tvoja hrabrost? Zato si odbacio luk i strijele? Arjuna nije sklon krvoloènosti, niti mu dua naginje grijehu. Ni za sva tri svijeta neæe zaboraviti svoje starije. Samo nas zato u ovome boju nije 87 Da podsjetim, Gandiva je oruje koje je prije graðeno od astralne nego od fizièke supstancije, te je zbog toga u stanju podnijeti enormna naprezanja koja bi trenutno skrila bilo koji materijalni luk. Strijele Arjuna dobiva iz nepresunih tobolaca koje je zajedno s lukom dobio od Agnija. 88 Arjuna je naime djevojkama na dvoru obeæao donijeti haljine iz boja. 89 Duryodhana 90 Tipièno za grenike i zlikovce, Duryodhani mora netko drugi biti kriv za njegove propuste. 46 Mah=bh=rata Vir=Japarvan sve pobio. Prvaèe meðu junaèkim Kuruima, vrati se u svoj grad i pusti Arjunu da mirno ode preotevi stada. Ne odbacuj uludo svaki put svoje dobro! Sasluao je Duryodhana te rijeèi staroga gospodara, rijeèi koje bijahu za njegovo dobro, pa se razbjesnje, ali izgubi volju za daljnju bitku, duboko uzdahnu i uutje. Razdragani Arjuna vidje kako Kurui kreæu k svojemu gradu pa poðe za njima i glavom pozdravi staroga Bhismu i uèitelja Dronu da im iskae svoje potovanje. Na jednak naèin pozdravi i Dronina sina i uèitelja Krpu i ostale èasne osobe meðu Kuruima. Potom Prthin sin jednom strijelom razbi u komadiæe Duryodhaninu krunu ukraenu dragim kamenjem, a brujanje njegova luka ispuni sva tri svijeta. Tada se Arjuna i Uttara vratie u prijestolnicu, i, nakon to im je istekao rok progonstva, razotkrie svoju narav, a kralj Virata dade svoju kæer Arjuninom sinu Abhimanyuu za enu.91 91 Sin Abhimanyua i Uttare bit æe poznati Pariksit. 47 Bhagavad-gEt= 5. Knjiga o pripravama (Udyogaparvan) Svi proslavie Abhimanyuovu svadbu, i, poto se odmorie, Krsna reèe: Svi vi koji ste ovdje znate kako je u igri kockom kralj Yudhisthira bio prevaren, kako mu je oteta kraljevina i kako je prihvatio progonstvo. Panduovi sinovi, koji mogu silom svojega oruja pokoriti i svijet, ispunjavali su taj strani zavjet trinaest godina i nisu odstupili od zadane rijeèi. Ovi slavni junaci proveli su godinu dana slueæi drugima. Na vama je da sad odluèite to æe biti pravedno i dobro i za Yudhisthiru i za Duryodhanu i to æe biti podobno i prihvatljivo i za Kurue i za Pandave. Èasni kralj Yudhisthira ne bi bespravno poelio ni nebesko carstvo, a ako to pravda trai, prihvatit æe da vlada i samo jednim selom. Dhrtarastroviæi ne mogu nadvladati Arjuninu moæ. Mi ne znamo to je Duryodhana naumio niti znamo to æe se dalje zbivati. Zato je teko odluèiti to da èinimo. Ja kaem da bi trebalo poslati izaslanika, èovjeka dobra roda, puna vrlina i sposobna privoljeti Duryodhanu da Yudhisthiri preda polovicu kraljevine koja mu pripada. Tako je kralj Pavcala poslao Kuruima svog vlastitog sveæenika kao pregovaraèa. Buduæi da nije bilo vjerojatno da æe Duryodhana vratiti Pandavama zemlju, poèele su pripreme za rat, te su sukobljene strane krenule okupljati saveznike. Tako su Duryodhana i Arjuna doli zamoliti Krsnu da im bude saveznik, i zatekoe Krsnu kako spava. Duryodhana je uao prvi u njegovu spavaæu sobu, a Arjuna uðe za njim i obojica prièekae da se probudi. Duryodhana bjee sjeo na stolac kraj Krsnina uzglavlja, a Arjuna osta stajati kraj podnoja postelje sklopivi ruke u znak potovanja. Kad se Krsna probudio, on najprije ugleda Arjunu, a onda ih upita kako su putovali i pozdravi ih kako dolikuje pa ih zatim upita za razlog njihova posjeta. Duryodhana mu odgovori smijeeæi se: Krsno, svi su izgledi da æe meðu nama biti rata, i to vrlo skoro. Ako se to dogodi, ti mi mora pomoæi. Tvoje prijateljstvo sa mnom jednako je kao i s Arjunom, a i nae srodstvo podjednako je blisko. Jedina je razlika to sam ja danas doao prvi, a nai su dobri praoci uvijek potovali pravo prvenstva. Krsna æe nato: Ni najmanje ne sumnjam da si ti doao prvi, Duryodhano, ali kada sam otvorio oèi, moj je pogled najprije pao na Arjunu. Buduæi da si ti doao prvi, a ja sam najprije ugledao 48 Mah=bh=rata Udyogaparvan Arjunu, ja æu vam pomoæi obojici. Pravo prvenstva vam je podjednako. Kada se ispunjavaju elje, obièaj nalae da se uvijek poène od najmlaðega molitelja i zato æu najprije ponuditi da bira Arjuna. Tu je milijun mojih pastira i svaki mi je ravan po snazi. Zovu ih Narayane. Svaki se od njih umije boriti i u najeæem boju. Ti vojnici, nesavladivi u boju, bit æe na strani jednoga od vas, a ja æu, sasvim sam i ne laæajuæi se oruja jer sam odluèio ne boriti se, stati na stranu drugoga. Ti, Kuntin sine, moe birati prvi jer prema zakonu ima na to pravo. Tada Arjuna odabra Krsnu92, Narayanu glavom, pogubitelja svih zlotvora koji reèe da neæe biti na bojitu. Duryodhana dobi nebrojenu vojsku Narayana, i bjee izvan sebe od radosti dobivi tih tisuæu tisuæa vojnika iako Krsna ne bijae na njihovoj strani.93 Kada je Duryodhana otiao, Krsna se osmjehnu pa zapita Arjunu: Dhanavjayo, zato si tako nerazumno postupio?94 Odabrao si mene umjesto moje dobro opremljene i mnogobrojne vojske. Arjuna mu odgovori: elio bih, Krsno, steæi slavu koja æe biti ravna tvojoj. Ti ima snage suprotstaviti se svim zemaljskim kraljevima i njihovim mnogoljudnim vojskama. Osjeæam da sam i ja sposoban za neto takvo. elim da mi ti bude koèija. Odavno sam za time udio! Vasudeva æe na to: Rekao bih, Kuntin sine, da si odluèio mjeriti se sa mnom. Neka ti elja bude ispunjena! Bit æu vozar tvojih kola. Mnogo je kraljeva okupilo svoje vojske oko Hastinapure. Bilo je tu jedanaest aksauhini95 vojske. Cio taj kraj bijae prekriven vojskama. Obièno komentatori Bhagavad-gite iz ne znam kojeg razloga pogreno navode kako je Duryodhana prvi odabrao vojsku, a da je Arjuni preostao Krsna, iako u epu pie drugaèije. 93 Ovdje je vidljiv tipièan primjer plitkog svjetovnog rasuðivanja, po kojem milijun ratnika koji se bore vrijedi vie od Boga koji se ne bori. Duryodhana ne uviða da Arjuni vie vrijedi njegov prijatelj, nego bilo koji broj bilo kakvih vojnika, buduæi da je sam u stanju skriti snagu bilo kakve vojske, a prijatelja mu nita ne moe nadomjestiti. Arjuna, naime, dri Krsnu samo prijateljem, buduæi da mu se ovaj jo nije razotkrio kao Gospod Bog, ali unatoè tome mu pristupa s instinktivnim potovanjem, dajuæi mu najveæu vrijednost u svojem ivotu. 94 Arjuna je postupio uistinu nerazumno. Ali, razumno nije sinonim za ispravno. 95 Aksauhini je, po klasiènoj teoriji, vojska od 21870 slonova, 21870 bojnih kola, 65610 konja i 109305 pjeaka. 92 49 Bhagavad-gEt= Dvorski sveæenik kojeg je Drupada poslao promatrao je putujuæi sve te legije. Kad je stigao u Dhrtarastrin dvor, ugledao je tamo sve velmoe i vojskovoðe Kurua i njihovih prijatelja i saveznika. Doèekali su ga s dobrodolicom i potovanjem kakvo i pripada poslaniku. On im nakon dobrodolice poèe ovako govoriti: Kraljevi, dobro se zna da su Pandu i Dhrtarastra braæa po ocu i da, nesumnjivo, kraljevina njihova oca pripada obojici podjednako. Hrabri Panduovi sinovi ne ele se uputati u rat s Kuruima da bi povratili svoju kraljevinu da ne pustoe svijet. Zato vratite, Kurui, ono to se mora vratiti, jer dolo je vrijeme za vraæanje i vrlina to od vas zahtijeva. Ne dopustite da ova prilika uludo propadne! Bhisma brahmani dade za pravo, ali u rijeè mu drsko upade Karna stalno gledajuæi Duryodhanu: U Duryodhanino ime akuni je svojedobno pobijedio Pandave na kocki. Panduov sin se ne pridrava dogovora, veæ se uzda u pomoæ Matsya i Pavcala. O veleuèeni, ako pokua zastraiti Duryodhanu, on neæe dati ni stopu zemlje, a ako je po pravdi i zakonu, dat æe i cijelu zemlju, pa makar i neprijatelju. Ako ele da im se vrati njihovo naslijeðeno prijestolje, neka proive u umi dogovoreno vrijeme, a onda mogu ivjeti pod Duryodhaninom vlaæu u zdravlju i miru. Ako odbace put vrline, odluèe se za rat i napadnu ove uzorite Kurue, sjetit æe se ovih mojih rijeèi!96 Starina Bhisma nije se slagao s time: Sine Radhin, reèe on, govori ludo! Sjeti se da je Prthin sin sam pobijedio estoricu velikih ratnika Kurua. Ne uèinimo li ono to glasnik od nas trai, izbit æe rat i bit æe nam suðeno da poginemo i mi i Duryodhana. Tada kralj Dhrtarastra krene smirivati strasti, i poalje Savjayu kao glasnika Pandavama, koji preklinjae Pandave neka nastoje na mirnom rjeenju, jer kakav æe im biti ivot ako na bojitu pobiju svoje roðake? Yudhisthira mu, presretan, odgovori da on i ne eli nita osim mira: neka mu Duryodhana vrati njegovu prijestolnicu Indraprasthu i pola kraljevine, i vladat æe mir. On tada prepusti Krsni da odluèi to je najbolje, a ovaj se odluèi sam otputiti u 96 Ovakav govor, laljiv, drzak i neutemeljen u stvarnosti uzrok je propasti onima koji se njime koriste, i odlikuje teke zloèince, koji ele govorom stvoriti privid razlièit od istine. Buduæi da se temelje u lai, istina im se na kraju razbije o glavu, i oni nestaju sa svijeta, tonuæi u pakao svoje oholosti. Takvi se prisjete pravednosti jedino kad im je osobni interes ugroen, a inaèe neprekidno kre prava drugih, a s pravednosti se izruguju. Tako su dakle greni Duryodhanini poklonici razgovarali, dreæi kako je njihova vojna sila premoæna. 50 Mah=bh=rata Udyogaparvan Hastinapuru i pokuati pronaæi rjeenje. Yudhistira pak Duryodhani poruèi ovako: Pandave æe strpljivo prijeæi preko svih uvreda nanesenih Draupadi i preko svega ostaloga jer ne elimo sve Kurue vidjeti pobijene. Dovoljno smo moæni da se moemo osvetiti. Mi ipak elimo mir i bit æemo zadovoljni ako nam da svakome po jednu pokrajinu. Èak æe i to dostajati da se dovre nae razmirice. Suyodhano97, daj petorici braæe makar po jedno selo i neka se braæa s braæom izmijeaju i stariji s djecom i neka se u smijehu i veselju mijeaju Kurui i Pavcale. I tako Savjaya prenese poruku Dhrtarastrinu dvoru, ali nakon vijeæanja Duryodhanin odgovor bijae sljedeæi: Ili æu ih pobiti i vladati ovom zemljom, ili æu poginuti, a oni æe na njoj uivati svevlast! Mogu zaloiti i blago i kraljevinu, pa i sam ivot, ali s Panduovim sinovima ne mogu ivjeti u miru! Dièni gospodaru, neæu prepustiti Pandavama ni onoliko zemlje koliko se moe pokriti vrhom igle! Unatoè otrim rijeèima Dhrtarastre, Bhisme, Gandhari i ostalih, taj bezumnik ustraja u svojoj odluci, a tada Krsna osobno ode u Hastinapuru, u posljednjem pokuaju mirotvorstva. Duryodhani padne na um bezbona zamisao: zarobit æe Krsnu, svezat æe ga i baciti u podrum, i Vrsniji i Pandave æe mu se pokoriti. Na to se svi sablazne, a Bhisma izaðe iz prostorije, ne hoteæi vie sluati pogubne rijeèi toga pokvarenog i grjenog lupea. Krsna je tako doao i rekao stav Pandava, a Duryodhana se tu imao prilike nasluati jo mnogoèega to mu nije bilo ugodno sluati, a to mu rekoe razni veliki mudraci, ali on ustrajae u svojoj nerazumnosti: Izgubili su svoj dio na kocki i ja im ga odbijam vratiti. U svemu tome ja sam potpuno nevin. Ali im ne dam ni pedalj zemlje! Ne dam èak ni toliko koliko moe stati na vrh igle. Tada Duryodhana, zajapuren, napusti palaèu i stade smiljati neko zlodjelo: kako da zarobi Krsnu. Tada se javi Krsna, istrebitelj neprijateljskih èeta: Obmanjuje se, Suyodhano, ako misli da stigoh ovamo sam. Zato me, nerazumnièe, namjerava savladati silom i uèiniti sunjem. Pa ipak, nisam sam! Evo ih uz mene i Pandave i Vrsniji i andhake. Tu su sve i aditye, rudre i vasui98, a s njima i svi veliki mudraci! I rekavi to, Krsna prasnu u smijeh. 97 98 Jedno od Duryodhaninih imena Skupine deva 51 Bhagavad-gEt= A dok se tako smijao, iz njegova tijela koje je blistalo poput ognja pojavie se bezbrojna boanstva bljetava kao munje i ne veæa od palca. Na èelu mu se pojavi Brahma, a na grudima Rudra, na rukama se pojavie èuvari smjerova svijeta, a iz usta njegovih izaðe Agni, a s njime aditye, vasui, Avini, maruti i Indra i vive99. Iz dviju njegovih ruku izaðoe Arjuna i Baladeva. Arjuna mu stajae zdesna, a Baladeva slijeva, Arjuna s lukom, a Baladeva s ralom u rukama.100 U svakoj od njegovih ruku mogla se vidjeti koljka ili kolut ili topuz ili luk zvan arbga, ralo, koplje i sva druga oruja, a svako podignuto na udarac. Iz njegovih usta, uiju, oèiju, iz svakog dijela njegova tijela, vrcale su iskre pomijeane s dimom a nalik na sunèeve zrake. Ugledavi to strahotno Krsnino oblièje, svi kraljevi zatvorie oèi uzdrhtalih srdaca, a gledali su ga samo Drona, Bhisma, veleumni Vidura, blagoslovljeni Savjaya i rsiji koji bijahu bogati blagom isposnitva. Boanski Janardana bjee im dopustio gledati taj boanski prizor. Zagrmjee nebeski bubnjevi i cvjetna se kia stade kruniti na taj predivni lik. U taj tren uzdrhta svekolika zemlja, oceani se uzgibae, a stanovnici zemlje naðoe se u èudu.101 Potom Krsna opet uze na sebe svoj prvobitni lik i ruku pod ruku sa Satyakijem i Krtavarmanom izaðe odatle nakon to to prisutni mudraci dopustie. Tako rat postade posve izvjesnim. Pandave postavie Dhrstadyumnu za zapovjednika, po Arjuninom i Krsninom savjetu, buduæi da je on roðen iz rtvenog ognja da donese propast Droni, i da moe stati i pred Bhismu, kojeg je za zapovjednika postavio Duryodhana. Vojske se konaèno sretoe na bojitu. Svi ostali deve Balarama, odnosno Baladeva, Krsnin brat, koristio se plugom kao orujem, te se s njim prikazuje u tradicionalnoj ikonografiji. 101 Ovdje se Krsna po drugi put oèituje kao Bog osobno. Prvi put se to desilo kad je kao dijete jeo zemlju, pa mu je majka Yaoda otvorila usta eleæi iz njih izvaditi zemlju. U njima je tada ugledala sveukupnost svih svjetova. (Izvor: rimad Bhagavata purana, 10. pjevanje) 99 100 52 Mah=bh=rata Udyogaparvan - BhEImaparvan 6. Knjiga o BhEImi (BhEImaparvan) Tada Kurui, Pandave i Somake utvrdie meðu sobom pravila ratovanja i dogovorie se kako æe se boriti: trebali su se sukobljavati samo oni koji su jednaki i trebali su se boriti poteno. Tada sveti rsi Vyasa pokloni Savjayi nebeski vid, kako bi mogao iz Hastinapure pratiti zbivanja na bojitu, te o njima obavjetavati kralja Dhrtarastru. Vyasa kaza kralju o mnotvu zlog znamenja koje prorièe propast svih Kurua te velik pokolj, i rekavi to, ode. Zapovjednici postrojie vojske na svetom polju Kuruksetri, pripravne za boj. Krsna i Arjuna popee se u kola i zaputie se na èelo vojske Pandava.102 102 Ovdje poèinje Bhagavad-gita. 53 Bhagavad-gEt= Prvo poglavlje 103 1 Dhrtarastra reèe: O Savjaya, okupljeni na polju dharme, na polju Kuruskom, to uèinie moji sinovi i Pandave, eljni borbe? Kao to je iz saetka Mahabharate vidljivo, vojske Kurua koju vodi Bhisma, te Pandava koju vodi Dhrstadyumna sretoe se na Kuruksetri, kako bi u otvorenoj borbi razrijeile spor oko nasljedstva. Jednako kao i kocka, bitka se drala oblikom Bojeg suda; buduæi da zakon pravednosti upravlja svim stvarima, te daje snagu pravednima a slabi nepravedne, dralo se kako æe pravedna strana uvijek pobijediti. Savjaya, kojeg je rsi Vyasa blagoslovio sposobnoæu uvida u stvari na daljinu, a takoðer i u prolost i buduænost, u svojstvu savjetnika stoji kraj slijepog kralja Dhrtarastre u prijestolnici Hastinapuri, te se sada stari kralj prvi put kod njega propituje o stanju na bojitu. 2 Savjaya reèe: Vidjevi vojsku Pandava postrojenu u bojnom poretku, kralj Duryodhana pristupi svom uèitelju i izgovori ove rijeèi: Poglavljima Gite u raznim se tradicijama daju imena, ali buduæi da mi se èini kako su ta imena proizvoljna (naime, razlikuju se od komentara do komentara), odluèio sam ih ispustiti. 103 57 Bhagavad-gEt= Duryodhana je laac, kukavica i podlac. Jedina njegova vjetina sastoji se u tome da nekako uspije stvoriti dojam da je la istina a istina la, i to tamo gdje je to bitno i gdje se donose odluke, te tako uspijeva upravljati boljima od sebe, ako oni nisu izuzetno odluèni u tome da mu se suprotstave, makar i po cijenu svojeg dobra. Iako mudar i ugledan, uèitelj Drona je vezan za obilje u kojem ivi na Duryodhaninu dvoru, i, iako po roðenju brahmana, bavi se dunostima ratnika. Na rijeèima, Drona æe, zajedno s Bhismom, prvi otro osuditi Duryodhanino ponaanje i nedjela, ali kad doðe do potrebe za djelovanjem kako bi se zlikovca zaustavilo, njih æe dvojica, umjesto da ga sveu i predaju Yudhisthiri, kako su prijetili, po svoj prilici samo oboriti pogled. Posljednji susret velmoa u Hastinapuri zavrio je otrom i uènom kritikom Duryodhane, te slutnjom tekog pokolja koji æe nastupiti njegovom krivnjom, a zamisao da se Duryodhana ubije ili preda Yudhisthiri jo je iva u umovima istaknutih ratnika. Stoga se Duryodhana koristi laskanjem i ulizitvom, svojim najmoænijim orujima; laskat æe velikim ratnicima, poèevi od Drone, i tako ih vezati uz sebe, te ih natjerati da zaborave na strahotu bitke i njen neposredni uzrok. 3 Gle ovu silnu vojsku Panduovih sinova, koju je u bojne redove postrojio tvoj umni uèenik, sin Drupade. Duryodhana cilja na Dronino svojstvo ratnika: obraæajuæi mu pozornost na vojsku i njenu strukturu, odvratit æe mu pozornost od uzroka bitke: Duryodhanina vlastoljublja i nepravednosti. Ako ratnik vidi samo vojsku koja mu se suprotstavlja, on æe razmiljati o tome kako se s njome boriti i pobijediti je. Ako, pak, razmilja o uzroku predstojeæeg krvoproliæa, koji je Duryodhana, mogle bi mu pasti na um razne zamisli o tome kako da pravednije i korisnije upotrijebi svoju ratnièku vjetinu i moæ, nego to bi to bilo u sukobu s pravednim Panduovim sinovima. Duryodhana, dakako, ne moe dopustiti da do toga doðe. Spominjanjem Dhrstadyumne kao Drupadinog sina takoðer podsjeæa Dronu na davne uvrede koje mu je Drupada, prijatelj iz djetinjstva, nanio, te na èitavu prièu o Droninoj osveti i ponienju kralja Pavcala, koji je u elji da dobije sina koji æe biti oruje njegove osvete Droni naèinio rtveni obred u kojem je iz ognja roðen Dhrstadyumna na propast Droni. Podsjeæanjem na tu zgodu, 58 Prvo poglavlje 2-6 Duryodhana u Droni izaziva tjeskobu i elju za samoobranom, te tako posve uspijeva skrenuti njegov gnjev sa sebe. 4 Tu su junaci, moæni strijelci, u boju ravni Bhimi i Arjuni: Yuyudhana104, Virata, a takoðer i Drupada, veliki borac s kola. Iako se na prvi pogled èini da je proglaavanje ovih ratnika ravnima Bhimi i Arjuni kompliment njihovoj vjetini, to je zapravo pokuaj stvaranja lanog dojma kako su Bhima i Arjuna daleko slabiji nego to doista jesu. Duryodhana dakle hrabri Dronu laganjem: nakon to je u njemu probudio ratnièki poriv, te zle slutnje glede Drupadinog sina, sada pak u njemu stvara dojam kako æe vojsku Pandava biti razmjerno lako pobijediti. Naime, ako su Satyaki, Virata i Drupada, koji su veæ znali biti poraeni i koji jednom Droni ne predstavljaju nikakav problem na bojitu, ravni Bhimi i Arjuni, onda je bitka unaprijed dobivena, samo se treba malo obodriti, odraditi posao i problem je rijeen. Istina je, pak, da stvari stoje sasvim drugaèije. Èitava vojska Kurua pod Bhismom ne moe se mjeriti ni sa samim Arjunom, koji je svoju moæ pokazao braneæi stada kralja Virate, gdje je bez ikakvih tekoæa do koljena porazio sve najveæe ratnike Kurua. Osim toga, Arjuna raspolae takvim boanskim orujima, da bi mogao njima unititi èitavu protivnièku vojsku u jednom trenutku ako bi to poelio. Da je Duryodhana podsjetio uèitelja Dronu na te èinjenice, sva je prilika da bi Dronin gnjev ponovo poèeo prebivati na njemu, a to se dakako nije moglo dopustiti. 5 Takoðer Dhrstaketu, Cekitana i junaèki kralj Kaijski, pa Purujit, Kuntibhoja i aibya, junak meðu ljudima. 6 Tamo je i odvani Yudhamanyu, i silni Uttamauja, i Subhadrin sin105 i sinovi Draupadini. Sve su to silni borci, moæni na bojnim kolima. Dakako da nabrajanje tih imena nije moglo u duhu majstora oruja Drone izazvati nita do predosjeæaja lake pobjede. 104 105 Satyaki Abhimanyu 59 Bhagavad-gEt= 7 Poèuj, prvaèe meðu dvaput roðenima: reæi æu ti imena zapovjednika nad mojom vojskom. O njima ti govorim da ih bolje upozna. 8 Ti si prvi meðu njima, zatim Bhisma, Karna i Krpa, pobjednici u bitkama; takoðer i Avatthaman, Vikarna i sin Somadatte. Laskavac znade svoj posao. Poèinjuæi niz velikih ratnika s njim osobno, stvara u Droni dojam da je on osobno odgovoran za pobjedu nad Pandavama, a nabrajanjem velikih ratnika kakvi su Bhisma i Karna taj dojam samo se uèvræuje. Glavni ratnici na strani Duryodhane su Bhisma, Drona, Karna i Avatthaman. Oni su jedini u stanju zadati ozbiljne glavobolje Arjuni i Bhimi. Svi su ostali manje-vie kulise. 9 Mnogo je jo drugih junaka, viènih mnogobrojnom oruju, znalaca vojnog umijeæa, spremnih u boju dati ivot za mene. Nakon to je Dronu naveo da se identificira s vojskom i uplete u razmiljanje o neposrednoj opasnosti bitke, umjesto o stvarnoj opasnosti Duryodhane, ovaj zavrava svoje izlaganje navoðenjem sebe kao onog kome je vojska odgovorna. Ironièno bi se moglo napomenuti da nigdje sebe i svoju braæu nije naveo kao autoritete za ratovanje, buduæi da njihovi talenti lee u drugim sferama: kockanja, laganja, ubojstava u potaji, manipulacija i vrijeðanja potovanja vrijednih osoba. Sada im ostaje nadati se da ih ti talenti neæe napustiti dok se drugi bore u ratu koji su oni svojom nepravednoæu izazvali i poveli. 10 Neizmjerna je naa vojska kojom zapovijeda Bhisma, dok je snaga vojske Pandava kojom zapovijeda Bhima ogranièena. Vodeæi se svojim svjetovnim umovanjem, Duryodhana dri kako je brojnija vojska neto to treba ulijevati sigurnost. U tom umovanju mu, dakako, promièe mnotvo stvari. Jedna od njih je da u borbi velikih ratnika brojnost ne igra nikakvu ulogu. Druga stvar koju zaboravlja je Gospod Krsna, koji je na strani Pandava, a kojeg on, buduæi da je bezbonik, ne prepoznaje u njegovoj izvornoj naravi. Kad bi mu to uspjelo, shvatio bi da za njegovu stranu nema nikakve nade. 60 Prvo poglavlje 7 - 12 Bhimu kao zapovjednika vojske Pandava sada moe navesti, buduæi da se Drona ne boji toliko Bhime koliko Arjune, a pod utjecajem laskanja veæ se dostatno ojunaèio. 11 Postavite se sad svi u bojne redove, na raznim poloajima nae vojske, titeæi ponajprije Bhismu. Laskavac ne proputa priliku dotaæi Bhismu, naglaavajuæi njegovu vanost i vodeæu ulogu, obraæajuæi se èitavoj grupi velikih ratnika koja je stajala pored Drone i sluala ovaj Duryodhanin monolog. 12 Uveæavajuæi radost Duryodhane, hrabri Bhisma, djed Kurua, tad riknu poput lava i puhnu u svoju koljku. Buduæi da je stavljen pred takav oblik oèekivanja, Bhisma se poèeo ponaati poput vojskovoðe, unatoè svojem èvrstom uvjerenju da se Pandave nikako ne mogu pobijediti, te da je Duryodhana pogani zlikovac. Vezan dunoæu, Bhisma tako, iako pravedan, postaje oruðem u rukama poremeæene zle budale. To govori o tome kako dunost nije neto èega bi se trebalo apsolutno pridravati, nego da valja èitavo vrijeme prosuðivati svojim umom, te donositi svoje odluke, nevezane tradicijom, obièajima i konvencijama. Takve stvari su put u propast, pa ih stoga treba izbjegavati. Da su Bhisma i Drona sluali svoju savjest, davno bi ubili grenoga bijednika Duryodhanu i tako sprijeèili veliki pokolj vojski. Dodue, da svijet nije bio pun zlih dua u tijelima ljudi iz kaste ksatriya, ne bi Zemlja morala vapiti Stvoritelju da je od njih oslobodi, i ne bi se Krsna, deve, gandharve i apsarasi morali raðati njima na propast, ali to je veæ druga prièa. iri, globalni plan ne daje ispriku za osobne propuste i pogrene odluke. U ovom svjetskom sukobu dobra i zla, svatko je imao moguænost stati na stranu ili dobra ili zla, a oni koji su stali na stranu zla zbog obièaja i dunosti, opet su na strani zla, a to je daleko veæi grijeh s njihove strane, nego bi to bilo krenje obièaja i drutvenih konvencija. Bhisma i Drona su zaboravili da èovjek duguje zahvalnost ponajprije Bogu, potom univerzalnom zakonu pravednosti koji upravlja svijetom, a tek potom kralju ili nekom drugom obliku zemaljske vlasti, pa ako je kralj u sukobu s Bogom ili zakonom pravednosti, nitko mu nije duan poslunost, nego ga se naprotiv 61 Bhagavad-gEt= moe mirne savjesti svrgnuti. Da su, dakle, Bhisma i Drona postupili po svojoj savjesti, te Duryodhanu dobro izmlatili, zavezali i u vreæi odnijeli pravednome Yudhisthiri, pokazali bi svoju usklaðenost s Bogom i dharmom, a ako bi rata i bilo, oni ne bi bili na strani prokletih nego na strani blagoslovljenih. Njihov grijeh dakle ostaje, i nije nikako opravdan dunoæu. Najvia dunost èovjeka je predanost Bogu i sklad s Boanskim zakonom, dharmom. Sve ostalo mora biti u skladu s time i tome je podreðeno. 13 Tada se odjednom oglasie koljke, veliki i mali bubnjevi, timpani, rogovi, te se zaèu zagluan zvuk. 14 Sjedeæi na bornim kolima sa zapregom konja bijelaca, Madhava106 i Panduov sin107 puhnue tada u svoje nebesnièke koljke. 15 Hrsikea108 trubljae u Pavcajanyu, a Dhanavjaya u Devadattu. Veliki Bhima vuèjeg trbuha puhnu u veliku koljku Paundru. 16 Kuntin sin, kralj Yudhisthira, puhnu u svoju koljku Anantavijaya, a Nakula i Sahadeva u Sughosu i Manipuspaku. 17 Veliki strijelac, kralj Kaija, i ikhandin, veliki borac, Dhrstadyumna, Virata, a takoðer i nepobjedivi Satyaki, 18 Drupada, Draupadini sinovi i Subhadrin snanoruki sin, te mnogi drugi puhnue takoðer u svoje koljke, o gospodaru zemlje. 19 Strahovit zvuk, glasno odjekujuæi nebom i zemljom, razdirae srca Dhrtarastroviæa. Junaèenje se vojsci Kurua obilo o glavu, jer se iluzija o njihovoj snazi, koju je paljivo ispredao Duryodhana, razbila o tvrde hridi vojne moæi Pandava, predvoðene Krsnom, Arjunom i Bhimom, te je sad vojska Kurua osjetila zebnju u srcu i sa strahom gledala u buduænost. 106 107 108 62 Krsna Arjuna Krsna Prvo poglavlje 12 - 26 20 Vidjevi Dhrtarastrine sinove poredane za boj, s orujem koje samo to nije poletjelo, Panduov sin109, stojeæi na bojnim kolima sa zastavom s likom Hanumana, podie svoj luk na borbu. 21 Tada, o kralju, on ovako reèe Hrsikei: O stameni, potjeraj moja kola izmeðu vojski, 22 Da pogledam one, koji tamo stoje udeæi za bitkom, i s kojima mi se ogledati u boju. 23 Daj da vidim one koji se okupie ovdje, spremni za borbu, eleæi dobro opaku Dhrtarastrinu sinu. Prije poèetka bitke, Krsna je Arjuni savjetovao da molitve uputi Durgi, boginji koja, recimo to tako, predstavlja energiju svih deva objedinjenu u ratnièkim naporima, te mu je ona, ukazavi mu se, poeljela sreæu i pretkazala pobjedu. Nakon tog dogaðaja, èini se da se Arjuna nalazi u prilièno odluènom ratnièkom raspoloenju. 24 Savjaya reèe: O Bharato, Hrsikea poslua Gudakeu, te poveze prekrasna kola i zaustavi ih meðu vojskama. 25 Ispred Bhisme i Drone i svih onih zemaljskih vladara on reèe: Partha, pogledaj ove Kurue, koji se ovdje okupie! Sudeæi po blagom tonu kojim se Krsna obraæa prijatelju, jasno je da sada za njega ima u vidu neto posve drugaèije od jaèanja ratnièke odluènosti molitvama Durgi. Naime, jedno je boriti se protiv obiènih neprijatelja, primjerice tuðina koji dolaze pljaèkati i ubijati, a drugo je boriti se protiv vlastite porodice i uèitelja. Stoga sada Krsna eli upozoriti Arjunu i na taj aspekt situacije. Blagim tonom prijatelja, gotovo kao na porodiènom skupu u prisutnosti Arjunine majke Prthe, djeda Bhisme i uèitelja Drone, Krsna govori: evo nae porodice! Dakako da to mora imati uèinak na Arjunino raspoloenje. 26 Prthin sin vidje tamo stajati svoje oèeve, djedove, uèitelje, ujake, braæu, sinove, unuke, mnoge prijatelje, 109 Arjuna 63 Bhagavad-gEt= 27 Tastove i dobronamjernike u obje vojske. Tada Kuntin sin, vidjevi sve te roðake prisutne, 28 Obuzet suosjeæanjem, u velikoj tuzi reèe: Kad vidjeh ovaj svoj rod, o Krsna, okupljen ovdje radi boja, 29 Odmah klonue svi moji udovi, a usta mi se sue! Tijelo mi drhti, koa mi se jei, 30 A Gandiva mi klizi iz ruke. Èini mi se da gorim u ognju! Noge me vie ne dre i, rekao bih, razum me ostavlja. Arjunino se raspoloenje vidljivo promijenilo, od stanja odluèna ratnika koji odlazi izvidjeti stanje neprijatelja, do stanja brinog roðaka koji brine za svoju braæu. Iz te pozicije Arjuna ne moe ni zamisliti da bi poèinio nekakvo nasilno djelo protiv tih ljudi ta, on ih je èitav ivot branio i sluio im, a sad bi ih trebao ubijati? Nezamislivo. Arjuna je stoga u takvoj nedoumici da mu otkazuju i um i tijelo. Borba mu se èini posve pogrenim rjeenjem, i on porodiène razmirice, èak i teke uvrede i zlostavljanja dri posve zanemarivim sitnicama u usporedbi s djelom koje bi sada imao poèiniti. Dakako, radi se o stanju svijesti koje je neto vie od prethodnog, kad bi bez razmiljanja bio spreman ubijati ljude a da se ne osvrne na to kakvi su to ljudi i kakve æe biti posljedice njihovog ubijanja, ali opet je to stanje ispod zadovoljavajuæeg. Naime, kad bi pravedni na taj naèin poputali, nitkovi poput Duryodhane neometano bi vladali svijetom i svi bi imali ivjeti u paklu koji bi tako nastao. Ako ne elimo da se to dogodi, trebamo se pobrinuti da na svijetu nepravda ne prevlada, a u nekim situacijama je nuno i nasilje kako bi se to osiguralo. Dodue, u ovakvoj situaciji bilo bi dostatno i ogranièeno nasilje usmjereno protiv Duryodhane da se pokolj izbjegne, ali kao to smo veæ prije vidjeli, problem je vieslojan. 31 O Keava, zla znamenja slutim i ne vidim nikakva dobra ako u boju ubijem svoje roðake. Arjuna ide iz pozicije da je ubojstvo roðaka zlo, i da bi jedino dobro koje bi iz toga proizalo bilo vraæanje kraljevine Yudhisthiri. Ali, kakva bi to bila kraljevina ako bi svi ljudi iz nje, poèevi od 64 Prvo poglavlje 27 - 36 njima najmilijih, izginuli na putu do toga? Zato Arjuna ima pravo kad kae da ne vidi nikakvo dobro koje bi imalo izaæi iz takve situacije. 32 Ne elim pobjedu, o Krsna, niti carstvo, niti zadovoljstva. to nam vrijedi carstvo, o Govindo, zadovoljstva pa èak i sam ivot? 33 Oni zbog kojih elimo kraljevstvo, radosti i zadovoljstva ovdje su na bojnom polju, odrièuæi se ivota i bogatstva: Arjuna, buduæi veliki svetac, ne ivi radi sebe nego radi drugih, kojima je posvetio èitav ivot, a zadovoljstvo nalazi u vrenju svojih dunosti na naèin na koji æe poveæavati sreæu na svijetu. Èak i u velikoj bici kod Viratinih stada sjetio se uzeti slavnim ratnicima haljine kako bi ih poklonio djevojkama na dvoru, te ih obradovao. Sjetimo se samo da u toj bici nije ubijao velike ratnike kad je mogao, nego ih je samo onemoguæio u kraði, te potom pustio. Arjuna nije okrutan, ne tei nasilju, a njegova vojnièka velièina samo je jedna strana njegove velièine kao cjelovite osobe, i u slubi je te cjeline. Ta cjelina, pak, u slubi je dobra na svijetu, i najveæe zadovoljstvo nalazi u skladnom druenju s prijateljima. Jasno je, dakle, da Arjuna nije bezumni vojni automat koji æe na poziv izvriti neviðeni pokolj, nego drago i dobro ljudsko biæe koje je u stanju tititi druge neviðenom snagom ako zatreba. 34 Uèitelji, oèevi, sinovi, kao i djedovi, strièevi, ujaci, tastovi, unuci, urjaci i ostali roðaci; 35 Njih, o Madhusudana, ne elim ubiti, èak i da me ubiju, ni za vlast nad sva tri svijeta, a kamoli nad samo ovim! Buduæi da Arjuna u ratnim pohodima neprestano izlae sebe pogibelji zbog svojih roðaka i prijatelja, on dakako ne vidi zato bi sada za promjenu trebao izlagati njih pogibelji zbog sebe. Ako veæ treba rtvovati neèiji ivot, rtvovat æe ponajprije svoj vlastiti. 36 Kakvo zadovoljstvo moemo steæi ako ubijemo Dhrtarastrine sinove, o Janardana? Samo grijeh mora pasti na nas ako ubijemo te napadaèe. 65 Bhagavad-gEt= 37 Nije dakle pravo ubijati nau braæu, sinove Dhrtarastrine. Kakvu sreæu moemo postiæi ubijanjem vlastita roda, o Madhava? Arjuna sada razmilja iz pozicije zadovoljstva: kakvo æe steæi ako ubije napadaèe, a kakvo ako ih ne ubije? Kad ubije obiène napadaèe, stjeèe zadovoljstvo zbog toga to je saèuvao uvjete za normalno funkcioniranje svoje porodice i prijatelja. On na taj naèin doprinosi njihovoj zajednièkoj radosti i svi ive u sreæi i zadovoljstvu. Ako, pak, ubije svoje roðake kao napadaèe, tada iz toga ne proizlazi nikakvo dobro: umjesto da titi okruenje sreæe, on ga razara i umjesto njega stvara pakao kojim odjekuje naricanje ena i plaè djece. Iz pozicije ostvarenja sreæe dakle za taj rat nema opravdanja. Tako bar, naime, umuje Arjuna. 38 Iako oni, zaslijepljeni pohlepom, ne vide nepravde u unitenju obitelji, niti grijeha u izdaji prijatelja, 39 Zar se ne bismo mi, koji jasno vidimo nepravdu u unitenju obitelji, znali odvratiti od grijeha? Sad se Arjuna sam domislio moguæem prigovoru: njegovi roðaci ratuju protiv njega zbog pohlepe, nepravde i izdaje Duryodhanine. Zbog tih su se razloga okrenuli protiv njega i njegove braæe, te ih sada na bojnom polju ele ubiti. Ako su veæ oni odluèili poèiniti takav grijeh, misli Arjuna, zbog toga to su zaslijepljeni i zaluðeni, ne moram onda i ja, koji vidim i razumijem, èiniti takva zlodjela. Èovjek je, naime, odgovoran za svoja djela, a ne za tuða; njega odreðuje naèin na koji æe se u toj situaciji, koju su drugi stvorili, on postaviti. Gledano iz yogijske perspektive, Arjuna sada razmilja koristeæi se srèanom cakrom, dok se prije koristio niim trima cakrama, kojima su svojstvene reakcije teritorijalnosti, samozatite i agresije. Sada se koristi cakrom promiljanja na osnovi ljubavi i blagosti, i sve njegovo razmiljanje proeto je njenoæu srca. To je prilièno nezgodno u njegovu poloaju, buduæi da je poziciju ratnika nadiao, a poziciju mudraca duboka uvida jo nije dostigao, a nalazi se na bojnom polju izmeðu vojski koje samo to nisu udarile jedna na drugu. Ta situacija morat æe se na neki naèin rijeiti. 66 Prvo poglavlje 37 - 40 40 Vjekovne obiteljske dharme nestaju unitenjem obitelji. Kad se izgubi dharma, adharma prevlada u èitavoj obitelji. Obiteljska dharma je princip po kojem se u odreðenoj porodici utjelovljuju due sa sklonostima kakve prevladavaju u toj porodici. Primjerice, u porodici tesara raðat æe se tesari, u porodici ratnika ratnici, u porodici sveæenika sveæenici. Princip obiteljske dharme osnova je sustava kasta: taj princip jamèi nasljednost odreðenih osobina ljudi. On jamèi da æe se u porodici brahmana raðati brahmane, u porodici ksatriya ksatriye, u porodici vaiya vaiye, a u porodici udra udre. Kad ne bi bilo tog principa, sustav pripadnosti kasti prema kriteriju roðenja bio bi neizmjerno nepravedan, kao to on to i jest u dananjoj Indiji, gdje je taj sustav ruglo i velika smetnja napretku. U idealnom sluèaju, taj bi sustav bio samo konstatacija zateèenog stanja u drutvu: prema razini duhovnog razvoja, naime, postoji nekoliko osnovnih grupa ljudi, koje imaju odreðene sklonosti. Postoje ljudi koji imaju tenju bavljenju duhovnom disciplinom, prouèavanju svetih spisa i sliènom; postoje oni koji imaju tenju braniti druge od nasilja i odravati red na svijetu; postoje oni koji imaju tenju proizvoditi razlièite naprave i predmete kojima æe poveæavati dobrobit u svijetu, a postoje i oni koji su u stanju pridonijeti svijetu fizièkim radom, ali za neto vie im nedostaje sposobnosti. U idealnom sluèaju porodiènih dharmi, slièni se raðaju meðu sliènima, i tako nema trzavica unutar porodica zbog toga to bi dijete roðeno u porodici ratnika eljelo studirati medicinu, ili zato to bi se dijete iz porodice pravnika eljelo baviti slikarstvom. Takve situacije znatno smanjuju uèinkovitost drutva i jako oteavaju obrazovanje ljudi, buduæi da je iskustvo roditelja u njihovu zanimanju praktièki posve beskorisno djeci. Znanje i iskustvo tako propadaju i moraju se uvijek nanovo stjecati u svakoj generaciji; buduæi da djeca ne ive vie s roditeljima, moraju od nièega sebi izgraditi uvjete za egzistenciju, kao to su kuæa i izvor prihoda. Sve to stvara situaciju poput dananje, u kojoj ljudi moraju teko raditi poput robova u industriji u kojoj i ne vide neposredne rezultate svoga rada; ene moraju naporno raditi kao i mukarci, jer nikada nema dovoljno novaca, a kad doðu s posla, moraju jo obaviti i kuæanske poslove i odgajati djecu. Takav kaotièan ivot ravan je paklu, i takvo je stanje teko izdrati. 67 Bhagavad-gEt= 41 Kada prevlada adharma, o Krsna, ene u obitelji postaju pokvarene, a s pokvarenoæu ena, o Varsneya, dolazi do mijeanja kasta. Dunost je mukaraca da se brigom o vanjskom svijetu pobrinu da unutarnji krug obitelji moe ostati domena ene, u kojoj ona moe neometano funkcionirati. Mukarac se dakle treba pobrinuti za financijske potrebe obitelji, kao i za zatitu od potencijalnih prijetnji. Kad se dharma poène gubiti, unutarnja jezgra obitelji u sve veæoj mjeri postaje izloenom svijetu, i na kraju ena postane prinuðena brinuti se i o financijama, i o prehrani obitelji, a i o zatiti. U takvoj situaciji, ena biva izloena svakojakim iskuenjima, a buduæi da veæina ena, kao ni veæina mukaraca, nije toliko èvrsta i postojana da im odoli, jasno je da se u enama koje bivaju izloene takvim pritiscima gubi unutarnja jezgra nedunosti i nevinosti, te njihova dua postaje povrijeðenom i iskvarenom. Takva ena æe djecu odgajati na pogrean naèin te ih izloiti svakojakim traumama, a djeca æe kad odrastu manifestirati pobunu protiv autoriteta roditelja, tako to æe izmeðu ostalog pokazivati zanimanje za sva podruèja djelatnosti osim onih kojima se bave roditelji. Tada, dakako, porodièna dharma posve nestaje, a takva djeca odrastaju u problematiène roditelje, koji svoje disfunkcionalne obrasce prenose dalje svojoj djeci. 42 Mijeanje kasta vodi i obitelj i njene unititelje u pakao, a njihovi praoci propadaju bez prinoenja rtava. Jasno je da takve disfunkcionalne obitelji predstavljaju pakao i svojim èlanovima, a u pakao pretvaraju i svijet, u kojem se mnoe sve vrste frustracija, nasilja, nepravdi i prljavtina. 43 Zlodjelima unititelja obitelji, koji uzrokuju mijeanje kasta, gase se bezbrojne dharme kasta i obitelji. Propast obiteljske tradicije krivica je njenog unititelja. Primjerice, onaj tko ubije oca obitelji prisiljava enu da se ili sama pobrine za egzistenciju èitave obitelji, ili da potrai drugog mua. Ako sama na sebe preuzme sve dunosti, izloit æe se velikom pritisku, jako æe patiti i ivot æe joj biti pakao ispunjen tekim radom i brigama. Ako pak pronaðe drugog mua, to moe biti veliki ok i 68 Prvo poglavlje 41 - 47 za nju i za djecu, a takoðer je i krenje zavjeta vjernosti koji je dala svojem prvom muu. Sve te stvari povreðuju nevinost due i ranjavaju je, ostavljajuæi duboke oiljke. 44 Èuli smo, o Janardana, da propaæu obiteljske tradicije ljudi moraju ivjeti u paklu. Krivci za to stanje teki su grenici, èije je stanje svijesti pakao, a oni èije su obiteljske tradicije nestale, ive u kaotiènom svijetu ispunjenom sukobima i nesigurnoæu, te tako i oni ive u paklu jo za ivota. 45 Jao! Velik grijeh namjerismo poèiniti jer smo spremni ubiti roðake iz pohlepe za uicima kraljevstva. 46 Bolje bi mi bilo da me naoruani sinovi Dhrtarastrini ubiju, nenaoruanog i bez otpora u boju. Arjuna stoga zakljuèuje da bi posljedica ubijanja roðaka na bojnom polju bila opæa propast èitavog drutva, i èini mu se da nema toga èime bi se to moglo opravdati. Nakon to su mu na um pale sve vrste tragedija koje bi izazvao ratovanjem, odluèio je da æe se radije dati ubiti nego da u takvom zlu sudjeluje. 47 Savjaya reèe: Rekavi to uoèi bitke, odbacivi od sebe luk i strijele, Arjuna sjede na sjedite bornih kola, shrvan tugom. Arjuna tako donosi odluku, ali je duboko ispunjen tjeskobom, buduæi da u njenu ispravnost nije uvjeren, te sad èeka to æe na njegov monolog imati reæi njegov prijatelj. 69 Drugo poglavlje 1 Savjaya reèe: Vidjevi ga tako shrvana samiloæu, punog tuge, alosnih oèiju punih suza, Madhusudana prozbori ove rijeèi. Arjuna je govorio iz stanja duha koje je svojstveno srèanoj cakri. Razmiljajuæi srcem, kako se to pjesnièki kae, doao je do zakljuèka da bilo kakvo njegovo djelovanje u funkciji ksatriye, ubojice neprijatelja, predstavlja krajnju nepravdu, te da æe na svijetu izazvati pakao. Po imenima, cakre su sljedeæe: Mula-adhara, korijen-potpora, korijenska je cakra, smjetena u podruèju meðice i anusa, i u energetskom tijelu vri procesiranje prane onog tipa koji je odgovoran za upravljanje fizièkom materijom, te èovjekovo poimanje sebe kao tijela i njegov osjeæaj tjelesnosti. Toj cakri pripadaju osjeæaji sigurnosti, posjeda i teritorijalnosti, i ako je njeno funkcioniranje narueno, èovjek ima problema s osjeæajem sigurnosti, koji pokuava ponovo uspostaviti razlièitim vrstama kompenzacija, od uzimanja prekomjerne kolièine hrane i debljanja, do pokuaja vladanja drugima i posjedovanja velikih kolièina stvari, kojima se pokuava ispuniti unutarnji osjeæaj nesigurnosti i praznine. Sva-adhisthana, vlastiti oslonac, druga je po redu cakra, smjetena u predjelu ispod mokraænog mjehura, i odgovorna je za 71 Bhagavad-gEt= upravljanje pranom, odnosno ezoteriènim elementom vode. Njoj pripada osjeæaj ivotnosti, vitalnosti, ivotne energije, te upravljanje tekuæinama u tijelu. Kao to muladhara upravlja izluèivanjem izmeta, tako svadhisthana upravlja izluèivanjem mokraæe, a takoðer i svim seksualnim funkcijama. Kao cakra prane, ona upravlja takoðer i protokom energije od èovjeka prema vanjskom svijetu, barem na nioj razini, a tom podruèju pripada i govor; to je stoga cakra istine, odnosno lai. Laganje, odnosno nevjera u seksualnim odnosima rezultiraju zaprljanjem te cakre i poremeæajima u njezinu funkcioniranju. Mani-pura, biserni grad, cakra je smjetena u podruèju solarnog pleksusa, i odgovorna je za upravljanje astralom, ezoteriènim elementom vatre, odnosno supstancijom misli i osjeæaja nieg reda. Ona predstavlja domenu umovanja, intelekta, te svih misaonih i osjeæajnih aktivnosti okupljenih oko vlastitog ega. Svi aspekti postojanja u kojima je ja u sredini nalaze svoj fokus u ovom energetskom centru. Razlièiti filozofski sustavi koji su temeljeni na sebiènosti i nebrizi za druge vode porijeklo iz ove cakre. Vidimo, dakle, da su u sluèaju Arjune sve ove nie cakre savreno èiste i u savrenom stanju, te da njegovim razmiljanjem ne dominira njegova vlastita fizièka egzistencija, buduæi da je spreman odreæi se svojeg ivota, imanja i dobrobiti radi drugih i radi viih interesa, te da nije sklon gomilanju bogatstva i vladanju radi vladanja. Sklon je istini i izbjegava la, a seksualno funkcioniranje mu je savreno èisto. Misli i osjeæaji nisu mu utemeljeni na sebiènosti, i sam je sebi prilièno nebitan, te èitavo vrijeme promilja to bi bilo dobro za druge, a sebe vidi jedino kao slugu, odnosno kao instrument provedbe dharme na svijetu. Takva èistoæa omoguæuje mu funkcioniranje iz srèane cakre. Anahata, neozljediva, cakra je smjetena u podruèju prsnog koa, i upravlja strujanjem mentalne supstancije, te ezoteriènim elementom zraka. Osjeæaji ljubavi, zaljubljenosti, nesebiènosti, davanja sebe, irenja vlastitog biæa prema svijetu, te brige za druge, imaju temelj u ovoj cakri. Ovo je cakra koja ne opaa sebe, veæ misli jedino na drugoga i njegovo dobro. Ona ne kritizira, ne povrjeðuje, ne eli nanositi bol, a uiva jedino u blagosti, ljubavi i mislima okrenutim sveopæem dobru. Ovo, dakako, nije cakra uvida u najviu istinu, kao ni cakra izgovaranja najvie stvarnosti. Ti centri nalaze se vie. Anahata je dostatna za izbjegavanje nie ljudske prirode i boravak u vioj, ali ljudsku prirodu jo ne nadilazi, te, nesvjesna dub72 Drugo poglavlje 1 ljih Boanskih zakonitosti koje stoje u pozadini dogaðaja, èesto bude povrijeðena i proivljava stanje patnje zbog dogaðaja i stanja koji su naizgled zli, i koji naruavaju blagi svijet srca. Viuddha, savreno proèiæena, cakra je koja se nalazi u podruèju grla, i odgovorna je za dodir sa supstancijom kauzala, odnosno uzroènosti, duboke svijesti koja razumije uzroke i temelje stvari, i svjedoèi njihove posljedice bez vlastite prosudbe i uplitanja. Ovo je cakra govora, ali onog govora koji predstavlja svjedoèenje Boje volje u svijetu, rijeèi koja je tijelom postala i nastanila se meðu nama. Èovjek viuddhe ne procjenjuje to je za njegovo dobro, kao ni za tuðe. On jednostavno svjedoèi Boanski plan i djeluje s njim u skladu. Bilo kakvo umovanje, sebièno ili nesebièno, ovdje je posve suvino, buduæi da je vidljivo kako se veæ sve dogodilo u Bojem duhu, i da je svijet Bojom prisutnoæu savren. Tako samo opaajuæi Boje stvaranje svijeta, yogin koji ivi u grlenom centru ivi u sreæi koja nadilazi ljudsko poimanje. Ajva, èeona cakra, nalazi se neto ispod toèke dodira obrva, na korijenu nosa, a njeno zraèeæe podruèje moemo osjetiti po èitavoj povrini èela. To je cakra uvida u najviu stvarnost, cakra Boanskog vida. Njome se vidi svijet onako kako ga Bog vidi, savrenog u svim aspektima, i u njoj prestaju sve bojazni, gase se sve nesigurnosti i preostaje samo nevjerojatna èistoæa, moæ, ljepota i stvarnost. Sahasra-ara, tisuæulatièni lotos, cakra je koja se nalazi djelomièno na tjemenu a djelomièno iznad njega, i predstavlja stanje u kojem promatranje Boanske stvarnosti ustupa mjesto bivanju te stvarnosti. Zapravo, u duhovnoj se simbolici razlika izmeðu podruèja djelovanja èeone i tjemene cakre opisuje razlikom izmeðu stanja duha indigoplave, te ljubièaste boje, gdje boja oznaèava dubinu svijesti. Bez izravnog iskustva tih stanja, njihove opise nije moguæe shvatiti. Iznad glave fizièkog tijela nalaze se jo vie cakre, o kojima u ovom kontekstu nema smisla ni govoriti. Najveæi yogini pomoæu identifikacije s razinama koje cakre dodiruju, te njihovim nadrastanjem spoznaju sve suptilnije Boanske aspekte, te od niih, ivotinjskih biæa gonjenih frustracijama, strahovima, tjeskobom, mrnjom i pohlepom najprije postaju istinskim ljudskim biæima, kakvo je primjerice Arjuna, a potom nadrastaju to stanje kako bi postali mudracima. Nadrastajuæi i stanje mudraca, dugotrajnom eljom za Boanskim i predanoæu Bogu poprime toliko od kvali73 Bhagavad-gEt= teta neoèitovanog Apsoluta, da postaju Boanskim osobama. Takva Boanska osoba je Krsna, èija je svijest nedostina i predstavlja najveæi doseg; onaj, tko uspije Krsnu osjetiti, dokuèiti njegovu istinsku narav, te mu se posve i bez ostatka predati, postie njegovu narav, dostiuæi tako u predanosti Najviem savrenstvo postojanja, te zatvara krug evolucije: od nesavrene emanacije iz savrenog, ali neoèitovanog Apsoluta, preko razlièitih gradacija suptilnosti oèitovanja, do posve oèitovanog najvieg savrenstva, koje je Najvii Purusa, Gospod Krsna. Njemu, Najviem od velikih, koji je utoèite mudrima i pravednima, koji ispunjava sve elje i zauvijek ih gasi, Njemu takvom ja odajem svoje najdublje potovanje, i pred Njegovim se stopalima klanjam. On, Najvii od velikih, tada se obratio svome prijatelju. Teko je i shvatiti ogromnu razliku u njihovu poloaju; Arjuna se muèi s tekoæama na srèanoj cakri, a Gospod Krsna ostvaruje najvii Boanski plan na Zemlji, i u svojoj osobi utjelovljuje i fokusira najvie kvalitete biæa, koje su drugima samo cilj nejasno postavljenih tenji. Njemu se, dakle, Arjunina tjeskoba mora èiniti prilièno smijenom, ali mu je jasan njen izvor. Kad bi Arjuna ratovao iz pozicije niih cakri, iz niih motiva koji pripadaju vie ivotinjskom carstvu nego domeni ljudskosti, poèinio bi teak grijeh i udaljio se od ideala savrenstva. Kako bi ga saèuvao od te pogibelji, Krsna je prijatelja najprije paljivo smiljenom intervencijom doveo u domenu anahate, a sada ga, ako eli da ovaj sudjeluje u njegovom planu, mora odatle izvuæi jo vie, u sferu duboke spoznaje. Tada æe i Arjuna moæi gledati na predstojeæu bitku ne kao na porodièni sukob u kojem se roðaci meðusobno istrebljuju zbog niskih pobuda, nego kao na instrument provedbe Boje volje, u jednom daleko irem kontekstu i smislu. 2 Svevinji Gospod110 reèe: Odakle doðe ta mana, strana èasnim ljudima, to ne vodi ne- 110 ri Bhagavan, kako stoji u izvorniku, moe se prevesti i kao blaeni Gospod, kao blagoslovljeni Gospod, Svevinji ili tome slièno, ali pri prevoðenju sam imao na umu sljedeæe: iako se rijeè Bhagavan ponekad rabi u oslovljavanju velikih uglednika, kombinacija ri Bhagavan se u duhu onoga tko je èuje prevodi sa Gospod Bog, pa nisam htio uvoditi zabunu umanjujuæi snagu ovog oslovljavanja. Jednako kao to se i rijeè Ivara ponekad moe upotrijebiti za moænog vladara, ona doslovno znaèi Gospod, a njome se oslovljava Bog, najèeæe u aspektu ive, dok se Bog u aspektu Visnua najèeæe oslovljava kao Bhagavan. 74 Drugo poglavlje 1-7 besima veæ donosi sramotu, na tebe, o Arjuna, u ovom presudnom èasu? 3 O Partha, ne podlijei malodunosti, koja te nije dostojna! Otresi sa sebe jadno maloduje! Ustani, o unititelju neprijatelja! Gospod Krsna sada zapravo provjerava Arjuninu utemeljenost u domeni srca; laganim podbadanjem eli provjeriti njegovu odluènost i razmiljanje. 4 Arjuna reèe: Kako æu se ja boriti s Bhismom i Dronom, vrijednima oboavanja, strijelama na bojnom polju, o Madhusudana? Arjuna ostaje nepokolebljiv: osobe vrijedne oboavanja ne treba ubijati, jer je to besmislica i ludost, te izvor nesreæe. 5 Zasigurno je bolje ivjeti od milostinje u ovome svijetu, nego ubiti ove velikane. Neka su oni i eljni dobiti; ubivi njih uivao bih samo u krvlju uprljanim zadovoljstvima na ovome svijetu. On takoðer potvrðuje i svoju nevezanost za nie tri cakre, odrièuæi se vlastitog dobra radije nego da nakodi drugima. Zadovoljstvo postignuto nautrb tuðe patnje on dri umrljanim krvlju, neèistim, i odrièe ga se. 6 Ne znamo to je bolje, pobijediti ili biti pobijeðen. Ako ubijemo sinove Dhrtarastrine, ivot æe nam omrznuti. Ipak, oni stoje pred nama na bojnom polju. Ipak, Arjuna je svjestan èinjenice da je suoèen s naoruanim ratnicima, a ksatriyi se s takvima dunost boriti, bez obzira na to jesu li mu roðaci ili nisu. Tako je on suoèen s tekom dilemom iz koje doista ne vidi izlaz. 7 Pogoðen slaboæu, ne znam vie to mi je dunost. Utjeèem se stoga tebi: reci mi to mi je èiniti. Ja sam tvoj uèenik, pouèi me, jer u tebi nalazim utoèite. Izlaz mu se neoèekivano ukazuje: nakon to je vlastitim snagama pokuao naæi rjeenje i nije uspio, predat æe se svome mudrom 75 Bhagavad-gEt= prijatelju da ga uputi u to to je ispravno. Na taj æe naèin izaæi iz situacije u kojoj ne zna to mu je èiniti, i u kojoj bi mogao i mimo svoje volje neaktivnoæu napraviti neko zlo. 8 Ne vidim, zaista, to moe odagnati alost to mi sui osjetila, makar dostigao na Zemlji kraljevstvo bez premca, a takoðer i vlast nad bogovima. 9 Savjaya reèe: Rekavi tako Hrsikei, Gudakea, pokoritelj neprijatelja, reèe jo: Govindo, ja se boriti neæu!, i zautje. Nakon to je iscrpio sve stvari kojima se mogao domisliti, on preputa Krsni da ga pouèi, ne pokuavajuæi se vie sam domisliti rjeenju. 10 O Bharato, njemu koji tugovae tamo meðu vojskama, Hrsikea sa smijekom prozbori ove rijeèi. Arjuna se nalazi u poziciji problema, njega je problem savladao i on je stoga shrvan tugom. Onome tko je u poziciji problema dakako nije moguæe doæi do rjeenja, buduæi da rjeenje zahtijeva radikalan iskorak iz onog razmiljanja koje je dovelo do paradoksa. Arjuna je iznio zaokrueni sustav razmiljanja, koji u sebi nije proturjeèan, koji sve objanjava na zadovoljavajuæi naèin, koji je visoko moralan i iz pozicije kojeg rjeenje nije vidljivo. Zbog vjere u valjanost njegova promiljanja, Arjuni se èini da za njegovu dilemu ne postoji rjeenje, ali on je dovoljno mudar da u toj situaciji ne kae rjeenja nema, nego naprotiv govori ono to doista jest istina: ja rjeenje ne vidim, te ono to doista jest pravi izlaz: tebi se utjeèem; reci mi to je ispravno. Buduæi da se naao u poziciji u kojoj on sam ne vidi rjeenje, najpametnija stvar koju je mogao napraviti jest posavjetovati se s mudrijim od sebe kako bi mu on pokazao izlaz. Krsna, pak, govori iz pozicije onoga koji je slobodan od dvojbi. On nastupa sa smijekom problem za njega na postoji. Problem je za njega beznaèajan. 11 Svevinji Gospod reèe: Ti ali one koje ne treba aliti, a govori rijeèi mudrosti. Mudri ne ale ni ive ni mrtve. 76 Drugo poglavlje 7 - 13 Krsna u cijelosti zanemaruje èitavo Arjunino izlaganje, buduæi da nije vjerojatno da æe se rjeenje problema naæi u sferi u kojoj je problem nastao. On pomièe èitavu perspektivu na naèin da Arjunini argumenti postanu bespredmetnima. Arjuna se, naime, toliko upleo u svjetovno razmiljanje, u kojem je èovjek tijelo koje ivi i umire na ovom svijetu, i u kojem su od najveæe vanosti dogaðaji u tom njegovom svjetovnom ivotu, da mu je posve promaklo neto od beskrajne vanosti: ivot u tijelu samo je mali, beznaèajni djeliæ ireg ivota due. Krsna ovdje govori: ti ne govori iz pozicije onoga tko posjeduje istinski uvid u stvarnost. Arjunino umovanje je naizgled mudro, ali buduæi da mu promièe dublji smisao i red stvari, njegova mudrost je samo prividna, te ono zapravo predstavlja zabludu koju treba odbaciti. 12 Nikad ne bijae vremena u kojem ja nisam postojao, ni ti, ni svi ovi velmoe, niti æe biti vremena u kojem æemo prestati biti. 13 Kao to tjelesnik u tijelu proivi djetinjstvo, mladost i starost, tako zadobiva i drugo tijelo. Mudroga to ne zbunjuje. Tjelesni ivot ima poèetak u roðenju i kraj u smrti. Dua nije odreðena vremenom i prostorom, nema poèetka i nema kraja. Iz subjektivne pozicije tjelesnika, odnosno stanovnika tijela, njegov stan se mijenja od roðenja do smrti, prolazeæi razlièite faze razvoja. Jednako kao to su te razlièite faze razvoja dio ivota tijela, tako je i èitava tjelesna egzistencija samo dio jednog ireg plana, te je smrt jednog tijela samo korak do novog roðenja, a roðenje je samo korak do smrti. Osoba koja gleda na ivot kao na neto to poèinje roðenjem a zavrava smræu padat æe u svakojake zablude. Pokuavajuæi urediti svijet prema svojem viðenju dobra, iz pozicije u kojoj je ivot ljudi kratak i prolazan, ostat æe frustrirana èinjenicom da je svijet naizgled ureðen kao izvor svih moguæih vrsta patnje i izvora smrti za biæa, te æe iz toga izvuæi zakljuèak da je tvorac tog svijeta ili ravnoduan prema ivotu i dobrobiti ljudi, pa doputa patnju i prekid egzistencije biæa, ili je pak zao, ako je namjerno stvorio takav svijet koji je izvor svih vrsta patnje. Moguæe je i da je nemoæan pred 77 Bhagavad-gEt= prirodom svijeta, pa ga ne moe bolje urediti? U svakom sluèaju, èovjek koji na takav naèin umuje ne moe biti pomiren s Bogom, on æe s njim biti u zavadi, zamjerat æe mu i u svakom æe sluèaju drati kako bi on napravio bolji posao. Napravio bi svijet bez patnje, u kojem bi ljudi ivjeli vjeèno. Hajdemo pogledati kako bi takav svijet izgledao. Recimo da ljudi ive vjeèno. Ljudsko tijelo i um ogranièeni su, i nakon nekog vremena postali bi izvorom patnje, buduæi da bi se tijelo poèelo raspadati, a um bi oslabio, pa bi produljenje takve egzistencije, ako bi èak bilo i moguæe, predstavljalo samo produljenje patnje i pakao. Vjeèan ivot, u ljudskom tijelu kakvo imamo sada, predstavljao bi, dakle, ili nemoguænost, ili noænu moru. Trebalo bi, dakle, izmijeniti tijelo na takav naèin da traje vjeèno, da ne bude sklono propadanju, a i um bi trebao biti daleko moæniji, jer um koji zaboravlja stvari koje su se dogodile i nije neka premija, buduæi da æe biæe koje vjeèno ivi teiti samousavravanju, teit æe tome da postane boljim. Teko je napraviti fizièko tijelo koje ivi vjeèno. Zakoni fizike, primjerice drugi zakon termodinamike koji kae da ureðeni sustavi tee kaosu, protive se svakom pokuaju stvaranja vjeènog organiziranog sustava. Teko je zamisliti takav sustav koji bi trajao i milijun godina, a kamoli vjeèno. Tehnoloki proizvodi ljudske civilizacije, strojevi i raèunala, imaju fiksno postavljen raspored molekula i veæih elemenata, i zbog toga je njihova trajnost mala; zbog drugog zakona termodinamike mikroskopske komponente elektronièkih ureðaja prije ili kasnije æe postati neupotrebljivima; zbog kretanja atoma i molekula u materijalu èipova, elektrièni vodovi æe se prije ili kasnije pomijeati ili prekinuti, a veæi stupanj integracije komponenti na sve manji prostor èini problem sve veæim. to je takav sustav sloeniji, njegova trajnost je manja. Teko da je moguæe zamisliti raèunalo onog tipa kakvim se danas koristimo, a koje bi trajalo dulje od ljudskog ivotnog vijeka, a bez periodièke zamjene dotrajalih dijelova. Èini se, stoga, da fiksni sustavi, koji su od poèetka stvoreni u konaènoj formi, predstavljaju slabo rjeenje, te da predstavljaju jo propadljivije rjeenje od ivih biæa. Ideja o tome da se ljudsko tijelo zamijeni nekom vrstom stroja na prvi pogled izgleda suvisla, ali se èini da bi takav stroj zahtijevao neprekidno odravanje i veliku tehnoloku bazu koja je za to potrebna. Alternativa lei u drugaèijem pristupu. Za razliku od nae tehnologije koja stvara stvari u konaènom i fiksnom obliku, iva biæa se stvaraju neprekidnim nizom promjena: ne samo to evoluiraju 78 Drugo poglavlje 13 od samo jedne stanice kod zaèeæa do bilijuna stanica u odrasloj dobi, nego i neprekidno razmjenjuju materiju s okolnim svijetom, te se tako graðevni materijal tijela neprekidno zamjenjuje i nadograðuje. Takav organizam u stanju je u odreðenoj mjeri nadomjestiti vlastite istroene dijelove novima, a prirodnu tenju sloenih sustava kaosu neutralizira na izuzetno uèinkovit naèin svojom prilagodljivoæu. Dodue, takav sustav s vremenom postaje sve manje efikasan u popravcima vlastitih istroenih dijelova, te u takvom procesu starenja uèinkovitost sustava postupno opada sve dok ne nastupi smrt zbog toga to je neki vitalni dio u cijelosti otkazao. U odnosu na fiksne sustave, takvi, dinamièki sustavi, imaju i prednosti i nedostataka. Primjerice, raèunala se mogu razmnoavati samo putem izuzetno sloenog industrijskog procesa, dok se iva biæa mogu razmnoavati na vrlo jednostavan naèin i bez ikakvih vanjskih sredstava. Raèunalo je moguæe popraviti opet samo vanjskom intervencijom, dok iva biæa imaju ugraðen sustav popravljanja manjih povreda. Mali kvar jednog dijela fiksnog sustava najèeæe dovodi do potpunog otkaza èitavog sustava, dok primjerice mali kvar jednog dijela ivog organizma moe biti ili izlijeèen, ili njegovu funkciju moe preuzeti drugi dio sustava. S druge strane, ivi organizmi zbog svoje kaotiène organizacije imaju manje precizno odreðenu funkciju; njihov razvoj je podloan evoluciji genetskog materijala, dok je razvoj strojeva daleko bri jer ovisi ponajprije o razvoju umnih koncepata. Jedan mlazni zrakoplov leti daleko bre od bilo koje ptice ili insekta; trkaæe vozilo razvija daleko veæu brzinu od bilo kojeg ivog trkaèa. Svemirski brodovi mogu letjeti u prostoru u kojem sloeni ivi organizmi ne mogu preivjeti, a raèunala mogu obraðivati podatke daleko bre i u veæoj kolièini od bilo kojeg zamislivog ivog biæa. Ipak, i ivim organizmima i strojevima zajednièka je neumitna propadljivost. Iako neke jednostavne biljke ive i po nekoliko tisuæa godina, nakon tog vremena neumitno propadaju. Sva ostala biæa ive daleko kraæe. Zbog svega toga, moe se zakljuèiti da sami zakoni po kojima je fizièki svemir ustrojen onemoguæuju stvaranje organiziranog sustava koji bi trajao vjeèno; èak i zvijezde nakon nekoliko milijardi godina prestaju postojati kao takve. Svi organizirani sustavi su propadljivi, buduæi da je i sama materija organizirana kroz niz neprekidnih promjena stanja, i u svemiru nema nièeg èvrstog i nepromjenjivog; u svakom atomu fizièke tvari neprekidno se dogaða ogroman niz procesa i meðudjelovanja 79 Bhagavad-gEt= raznih sila odbijanja i privlaèenja. Ta promjena, kao konstanta svijeta, èini nemoguæim vjeèno trajanje sustava. Onaj, tko bi pokuao u fizièkom svijetu kao takvom ostvariti besmrtnost, suoèen je s nemoguæim pothvatom. Besmrtnost tijela je dakle neostvariva. Fizièki svemir je taj koji je èini nemoguæom. Ali, ako veæ ne moemo uèiniti tijelo besmrtnim, zato ne bismo naèinili sutinu biæa, duu, besmrtnom kako bi mogla nadivjeti promjene stanja fizièkog tijela koje privremeno nastanjuje? Takva dua dakako ne moe biti dijelom fizièkog svijeta, jer se on protivi trajnosti i vjeènosti, ali ako za trenutak poènemo razmiljati, past æe nam na um da ovaj fizièki svemir nije jedina stvar koju je Bog mogao odluèiti stvoriti. Ako je mogao stvoriti svemir s jednim skupom zakonitosti, zato ne bi stvorio i proizvoljan broj drugih svemira s razlièitim zakonitostima? U jednom svemiru temeljni graðevni elementi mogu biti materija, energija i razlièiti oblici sila. U drugom, graðevni element mogu biti misli i osjeæaji. U treæem, sve moe biti izgraðeno od èiste spoznaje. U Bojem duhu, koji odrava sve stvari, svi ti svjetovi zauzimaju isti prostor, jednako kao to razlièiti programi koji se istodobno izvravaju na raèunalu zauzimaju isti prostor. O prostoru je i u jednom i u drugom sluèaju teko govoriti i misliti, ali to je analogija koja nam je najblia. Ako su svi ti svjetovi istodobno prisutni u Bojem duhu, onda je jamaèno Boji duh taj koji predstavlja temeljnu stvarnost u svim tim svjetovima; jednako kao to je u snu jedina objektivna stvarnost onaj koji sanja, kao to je u raèunalnim programima jedina objektivna stvarnost raèunalo, tako je jedina objektivna stvarnost u svemu stvorenom Bog. Svaki osjeæaj stvarnosti koji je biæe u stanju doivjeti, svaki pozitivni element u svemu, sve je to nekakav aspekt Boje stvarnosti koja èini sve ostale stvari moguæima, jednako kao to sve stvari u snu predstavljaju nekakav aspekt sanjaèa. Moemo reæi da postoji ljudsko tijelo koje je smrtno i prolazno. Moemo reæi i da postoji ljudska dua koja nadivljava ivot tijela. Moemo govoriti o tome da dua mijenja tijela, da nastanjuje tijela, i da tijela predstavljaju samo prolazne epizode u vjeènom ivotu due. Ali, ako je dua vjeèna, onda je jamaèno Bog sutina njene vjeènosti, jer kako su svi svjetovi dani i odravaju se u Bojem duhu, jedino je Bog stvaran i doista vjeèan, i tako moramo zakljuèiti da je vjeèna dua zapravo samo naèin kako gledamo na Boga. Bog je bit due, njena neprolazna i vjeèna jezgra. 80 Drugo poglavlje 13 - 14 Znajuæi sve to, Gospod Krsna govori prijatelju sa smijekom: ali tamo gdje ne treba aliti, a tvoja mudrost je plitka. Mudri, koji znaju istinu, ne ale ni ive ni mrtve. To su sve samo igre, nii dogaðaji, prolazni, a bit stvari ne nalazi se u njima. 14 Osjetilni podraaji, o Kuntin sine, donose toplinu i hladnoæu, radost i patnju. Nestalni, oni dolaze i prolaze. Svjedoèi ih postojano, o Bharato! Osjetilno opaanje sastoji se od nekoliko koraka, u kojima se fizièki svijet preslikava na duh promatraèa. Uzmimo za primjer osjetilo vida. Najprije imamo izvor svjetlosti, neki fizièki objekt koji ili zraèi svjetlost (kao primjerice Sunce ili elektrièna rasvjeta), ili od sebe odraava svjetlost nekog svijetleæeg objekta (kao primjerice Mjesec koji od sebe odraava svjetlost Sunca, ili stol koji vidimo kad ga obasja svjetlost elektriène rasvjete). Takvi predmeti isijavaju elektromagnetsko zraèenje u spektru koji ljudsko oko moe opaati, te to zraèenje kroz prozirnu materiju oka i njegove optièke komponente dolazi do mrenice, koja je po svojoj strukturi vrlo slièna senzorima to se nalaze u videokamerama. Na mrenici se, jednako kao i u kameri, svjetlost fotoelektriènim efektom pretvara u niz elektriènih impulsa; mrenica se sastoji od ogromnog broja vidnih stanica, koje u dodiru sa svjetloæu proizvode slabu elektriènu struju, koja se potom vidnim ivcem prenosi do vidnog centra u mozgu. Tamo se, nizom procesa, elektrièni impulsi pretvaraju u sliku koju opaa ljudski um. Tu sliku opaa svijest, te na osnovi nje stjeèe predodbu o fizièkom svijetu. Opaanje svijeta nije nuno uzrok uznemirenja duha; duh moe opaati svijet bez identifikacije sa svojom ulogom u njemu, ali jednako tako moe se u cijelosti poistovjetiti s tom ulogom, gdje æe osjetilni dojmovi izazivati neprekidan niz uznemirenja na koja æemo neprekidno odgovarati. Malo dijete opaa svijet na naèin koji u najveæoj mjeri slièi opaanju kamere. Dijete vidi zlato, ali nema pojam o njegovoj vrijednosti. Ono opaa samo sjajni uti predmet. Kad doðe lopov i ukrade zlato, dijete se ni u najmanjoj mjeri ne uznemiruje tim dogaðajem. Ono samo svjedoèi da je doao èovjek i uzeo sjajni predmet. Ako je rado gledalo sjajni predmet, moda æe osjetiti aljenje zbog toga to je predmet nestao i zaplakati. aljenje, dakle, 81 Bhagavad-gEt= nastupa zbog vezanosti duha za stanje u fizièkom svijetu. Predmet je najprije bio na jednom mjestu, a sad je na drugom. Razlog za aljenje nije dakle u predmetu, nego u naoj elji da predmet bude u nekoj vezi s nama, ili da bude na jednom mjestu radije nego na drugom. Ali, u osnovi, posve je svejedno na kojem je mjestu uti sjajni predmet. On, kao takav, jednostavno jest, a mi svjedoèimo njegovo postojanje, promjenu i nestanak. U svemu tome, vezanost za stvari uzrok je i radosti i patnje. Dijete se veseli kad uti predmet svjetluca, a pati kad ga neki èovjek odnese. Tako je u osnovi sa svim osjetilnim opaanjima. 15 Uistinu, onaj kojeg oni ne uznemiruju, postojan u patnji i radosti, dostojan je besmrtnosti, o najbolji meðu ljudima. Krsna savjetuje Arjuni nevinost djeteta, koje u dodiru s predmetima osjetila zadrava mir duha. Dijete o stvarima nema preduvjerenja, niti im pripisuje svojstva koja one po sebi ne posjeduju. Oni, koji u stvarima vide ne stvari kao takve, nego niz znaèenja koja su im s vremenom i zbog raznih uvjetovanja pripisali, skloni su patiti kad svemir iznevjeri njihova oèekivanja i ugrozi njihove vezanosti za vlastito poimanje svijeta. Onaj tko nema oèekivanja, ne moe biti razoèaran. Stoga treba svjedoèiti istinu svijeta kao to platno u projekcijskoj dvorani svjedoèi film; filmovi poèinju, traju i prestaju. Platno nema slike, ono je bijelo i jednolièno, i na njemu se filmovi u cijelosti odraavaju. Ono, pak, ne nameæe filmovima svoje slike, nego svjedoèi njihovo odvijanje. Kad film prestane, platno ne zadrava na sebi niti jednu sliku, veæ ostaje bijelo i jednolièno. U svim filmovima, platno ostaje svjedokom njihova odvijanja, i ne prosuðuje njihov sadraj. Èovjek koji svjedoèi ivotna dogaðanja kao to platno svjedoèi filmove, bez vezanosti za objekte koje promatra, koji ostaje vjeran svojoj istinskoj prirodi to ostaje postojanom u svim dogaðajima i stvarima, koji uranja u moèvaru svijeta ali iz nje izranja poput cvijeta lotosa, èist i nedirnut blatom i vodom, koji èitavo vrijeme u svim stvarima ostaje svjestan najdublje stvarnosti, uistinu je dostojan besmrtnosti. Besmrtnost je svaèija istinska priroda, ali to vrijedi ta istinska priroda ako je nikada nismo svjesni, veæ pod utjecajem razlièitih dogaðaja u svijetu neprestano mijenjamo svoj stav o sebi i svijetu, 82 Drugo poglavlje 14 - 16 ako udimo i alimo za prolaznim stvarima, ako se identificiramo s prolaznim stvarima, te ako smo u zabludi da je nae trajanje omeðeno tijelom i njegovim ogranièenjima, te da je to isto sluèaj i s drugima? Dogaðaji u svijetu, koji se na na duh prenose putem osjetila, prijete u cijelosti pomutiti i zamagliti nae opaanje istinske stvarnosti, te mi svoje istinske prirode kao vjeènog i neprolaznog temelja svekolike stvarnosti nikada, ili gotovo nikada nismo svjesni. Stoga Krsna kae da je nismo dostojni: onaj tko prezre blago i kraljevstva da bi ivio u straæari na vjetrometini nije dostojan kraljevstva. Jednako tako, onaj tko prezre besmrtnost due radi smrtnog svijeta nije dostojan svoje istinske prirode, jer joj nije uistinu vjeran. Tek kad, okruen svijetom, bude postojano boravio u besmrtnosti svoje istinske naravi, bit æe je dostojan. 16 Nezbiljsko ne postoji; zbiljsko nikada ne prestaje postojati. Istinu o tome dokuèili su vidioci krajnje zbilje. Ovo je jedna od najmoænijih izjava uopæe, i sadri u sebi znanje o prirodi najvie stvarnosti. Nita od onoga to je stvarno nije podlono prolaznosti. Ono, pak, to je nestvarno, toga uopæe i nema, to je poput fatamorgane u pustinji. Istinu treba traiti u onome to je stvarno. Promatrajuæi prolaznost predmeta, opaamo da oni ne predstavljaju sutinu stvarnosti, jer su utemeljeni u neèem drugom. Sve to je prolazno, nije vrhovno, nego ima temelj u neèem drugom. Vrhovno je ono to ni u èemu nema temelja, veæ je samodostatno i samostvoreno, vjeèno i neprolazno. Oni, koji su svoj ivot posvetili traenju onoga to se ne mijenja, to je uvijek postojano u svemu, to ne ovisi o okolnostima, i koji su to pronali te se u tome èvrsto utemeljili, vidioci su krajnje zbilje, mudraci postojanog uvida. Gledajuæi svaku stvar, trebamo pitati: je li ova stvar vrhovni princip, ono na èemu je sve sazdano, ili je pak dana u neèem drugom, ovisna o neèem drugom?. Tako, u potrazi za vrhovnim, najprije ustanovljavamo da su sve stvari koje opaamo osjetilima zapravo samo slike koje se projiciraju na na duh. Odbacujuæi ih kao varke, koje imaju temelj ne u stvarima nego u naem duhu, traimo dalje. Otkrivamo tada misli, lance misli i osjeæaja koji se meðusobno potièu; jedna misao tvori drugu, a umiranjem jedne stvara se materijal za nastanak sljedeæe. Misli su utemeljene u osje83 Bhagavad-gEt= æajnom naboju, u onome to se naziva vasanama i samskarama. Vasane su, u osnovi, suptilne elje zbog kojih dajemo prednost jednoj stvari pred drugom. Samskare su impresije, utisci pohranjeni u naoj svijesti, a pravilno ih je oznaèiti i kao predrasude. Iskustva stvaraju dojmove koji ostaju pohranjeni u naoj svijesti. Primjer samskare je narodna poslovica koja kae: koga su zmije grizle, i gutera se boji. Ugriz zmije stvara utisak, sjeæanje na neugodno iskustvo, i takvo sjeæanje boji sva sadanja i buduæa iskustva; pogled na gutera priziva u svijest iskustvo zmije, te izaziva osjeæaj straha koji je povezan s tim iskustvom. U potrazi za najviim, u sebi æemo naæi goleme kolièine takvih samskara i vasana, koje neprekidno boje sva naa iskustva, dajuæi interpretacije sadanjosti na temelju prolog iskustva. Tako, umjesto da doivljavamo ono to zapravo jest, mi doivljavamo teko iskrivljenu i obojenu sliku toga, uvijenu u bezbroj slojeva interpretacije, koji na kraju u cijelosti onemoguæavaju opaanje istine o neèemu kao takvom. Zbog toga se potrebno razlièitim yogijskim tehnikama, kakve su recimo tehnike rezonancije, up-stream kriye i unutarnjeg prostora, koje sam osmislio u svojem sustavu yoge, probijati kroz naslage takvih stvari, sve dok ne dopremo do èiste stvarnosti koja je temelj svih iskustava. Ta stvarnost je mirno platno èiste svijesti, na kojem se sve stvari odraavaju, ali na kojem nema nièeg od njih. Ta stvarnost je ono to ne moemo iskusiti, jer predstavlja iskusitelja u pozadini svih iskustava. To ne moemo odbaciti, jer predstavlja onog koji odbacuje. Ne moemo ga vidjeti ni èuti, jer je on taj koji predstavlja temelj vida i sluha. Oko ne vidi samo sebe. Jednako tako, jastvo, najdublja stvarnost biæa, uvijek je iskusitelj a nikad iskustvo. Stanje u kojem iskusitelj iskuava sebe, u kojem jastvo postaje svjesnim sebe, naziva se u yogi stanjem sjedinjenja, stanjem samadhija. U tom stanju prestaje podvojenost izmeðu onog koji opaa, procesa opaanja te onog to se opaa, jer Ja Jesam. U tom stanju, iskusitelj je predmetom iskustva, te se razlika izmeðu njih gubi; svijest se saima u sebi, umjesto u svijetu privida, te iz svijeta mnotva prelazi u svijet jedinstva, iz relativnog, u kojem postoji mnotvo stvari, prelazi u svijest Apsoluta, koji je Jedan i nepodijeljen, jedan u svim stvarima, temelj svih stvari, koji je jastvo svih biæa, jezgra i temelj svih biæa, i stvarnost kao temelj svih stvari. Jednako kao to je materija temelj svim materijalnim stvarima, tako je Apsolut temelj svemu bez razlike. U svem mnotvu, On je jedini koji jest, jedina stvarnost. To je istin84 Drugo poglavlje 16 - 17 ska poruka ovog stiha: ono to nije Apsolut uopæe ne postoji, nikada ne postoji. Ono to jest, ono to jedino jest, Apsolut, koji Ja Jesam, Jastvo svih biæa, temelj svekolike stvarnosti, On, koji jedini Jest, nikada ne prestaje postojati, jer nikad nije ni nastao. On je temelj svega, a utemeljen je jedino sam u sebi. 17 Neunitiv je, znaj, Onaj to sve proima. Njega unititi ne moe nitko. Temelj svekolike stvarnosti, koji je jedina zbilja, ne moe biti uniten. Ono to nije u njemu utemeljeno ne postoji, jer nema temelja u stvarnosti. Ono, pak, to je stvarno, ne moe ga unititi jer ako pokua, samo æe sebe udaljiti od najvie stvarnosti. Pokuajem borbe protiv stvarnosti sebe æe udaljiti od stvarnosti, te æe ili nestati u nezbiljskom ako se u cijelosti odrekne stvarnosti, ili æe se pokajati, obratiti i prigrliti stvarnost. to god da èini, temelj stvarnosti ne moe ugroziti niti ono to je stvarno, niti ono to je nestvarno. to jaèe i silovitije netko prianja uz stvarnost, to stvarnijim i moænijim postaje, a to joj se jaèe protivi, to vie blijedi i nestaje u domeni nezbiljskog. Stvarnost je, dakle, neunitiva. Oni koji pokuaju ubiti Boga, ubit æe na kraju sebe, jer æe se protivljenjem Bogu udaljiti od stvarnosti, i tako nestati. Oni, pak, koji se u Bogu utemelje, postat æe moænijima i stvarnijima. To se moe usporediti s Isusovim nauèavanjem: Sotona je laac i otac lai, i ne stoji èvrsto u istini jer u njemu nema istine.111 Isto tako, onaj tko ljubi svoj ivot, izgubit æe ga, a tko mrzi svoj ivot na ovome svijetu, saèuvat æe ga za ivot vjeèni.112 Naime, onaj tko se u sebi temelji, nema èvrstog temelja u Bogu, koji je jedina stvarnost, nego u prividu vlastite osobnosti koji je naèinjen od razlièitih iluzornih stvari, kakve su strahovi, elje, kriva uvjerenja i ostalo. Onaj, pak, tko sve te stvari odbaci radi Boga, te se èvrsto u njemu utemelji, taj æe imati vode istinskog ivota i neæe nikada oednjeti.113 Kao to sveti Augustin u djelu O dravi Bojoj kae, uzrok propasti palih anðela bijae taj to su se utemeljili u sebi, koji nisu bitak, a ne u Bogu, koji jest bitak, dok uzrok slave dobrih anðela bijae u Iv 8,44 Iv 12,25 113 Iv 4,10 111 112 85 Bhagavad-gEt= tome to su se oni èvrsto drali Boga te ga slavili, i svoju slavu dobivali ne od sebe, nego od Boga. 18 Sva su tijela unitiva; Vjeèan, kau, neunitiv i beskonaèan Stanovnik je tijela. Stoga se bori, o Bharato! Stanovnik u svim tijelima jedan je. Jastvo je Apsolutni Subjekt, jedan i nepodijeljen, on svjedoèi svijet u svim biæima. Roðenje, odrastanje, zrelo doba, starost i smrt projiciraju se na njega. Nastanak i nestanak tijela njemu su kao svitanje i sumrak: samo prolazni dogaðaji koji se ponavljaju. Nema mu ni poèetka ni kraja. Nepodijeljen, sve proima i odrava. Tko ga moe ubiti i kako? Zacijelo ne Arjuna strijelama. 19 Ni onaj tko misli da je ubojica, ni onaj tko misli da je ubijen ne vide istinu. On niti ubija niti je ubijen. U relativnom polju, biæa bez spoznaje Apsolutnog Subjekta, koji je temelj svekolike stvarnosti, opaaju smrt biæa, te iz toga izvlaèe zakljuèke o prolaznosti egzistencije. Bez uvida u stvarnost, oni su u zabludi. Jastvo je, naime, nedirnuto dogaðajima u svijetu; ono ivi u svim tijelima, svima daje stvarnost i postojanje, jednako kao to platno u projekcijskoj dvorani daje potporu svim filmovima koji se na njega projiciraju. Ali, jednako kao to dogaðaji na filmu ne mogu nauditi platnu, tako ni zbivanja u svijetu, u kojima igraju uloge tijela u kojima ivi Jastvo, ne mogu nauditi Jastvu. 20 On se ne raða, niti On umire; Niti ikada nastaje, niti prestaje postojati. Neroðen je i vjeèan, uvijek postojeæi, drevan, Nikada ubijen smræu tijela. Atman, Jastvo, nije sudionik procesa reinkarnacije, nego njegov svjedok. Jastvo nije odreðeno tijelom, niti je njime omeðeno. Toènije bi se moglo reæi da tijelo odreðuje jedan moguæi pogled na Jastvo. Jastvo je transcendentalno polju relativnog, a opet daje 86 Drugo poglavlje 17 - 23 tom polju postojanje i stvarnost. Ono je zbilja koja daje svim stvarima stvarnost, ali je u cijelosti izvan dosega stvari, njima neodreðena. Atman svjedoèi ivot i smrt tijela, ali sam je neroðen i besmrtan. On svjedoèi nastanak i prestanak stvari, ali sam je vjeèan i neprolazan; bez tvorca i unititelja. Ne samo, dakle, da nije ubijen smræu tijela, nego se i ne raða roðenjem tijela. On je s one strane polja smrti i ponovnog roðenja, i spoznajom o tome biæe postie osloboðenje od okova raðanja i umiranja. 21 Onaj tko razumije da je neunitiv i vjeèan, Neroðen i besmrtan, o Partha, Kako taj moe ubiti ili uzrokovati ubijanje? Jedno znaèenje ovog stiha je sljedeæe: ljudi se pokuavaju meðusobno ubiti upravo zbog pogrene pretpostavke o tome da su smrtni. Kad bi se oslobodili takve zablude, trenutno bi prestali s takvim djelima, vidjevi da su uzaludna. Drugo znaèenje je da onaj tko je utemeljen u svijesti Jastva, koje je Apsolut sam, opaa da sam Ja Jedan u svim biæima. Znajuæi Moju istinsku prirodu kao neroðenog i besmrtnog, neæe biti u zabludi da Ja umirem smræu tijela, niti da se roðenjem tijela raðam. 22 Kao to èovjek odbacuje iznoenu odjeæu i uzima novu, Tako i tjelesnik odbacuje staro i istroeno tijelo I prelazi u drugo, novo. Moe se reæi da je Jastvu tijelo ono to je èovjeku odjeæa; odjeæa moe propasti, nakon èega je èovjek svlaèi i oblaèi novu. Jednako tako se tijela troe i zamjenjuju, a tjelesnik ostaje isti. Kao to odjeæa prekriva tijelo èovjeka, tako i tijelo prekriva Jastvo, stvarajuæi povran dojam o sebi kao o stvarnosti biæa. Jednako kao to odjeæa govori o èovjeku koji je nosi, te stvara njegovu sliku usmjerenu k vanjskom svijetu, jednako tako i tijelo baca sjenu odreðenih kvaliteta na Jastvo, stvarajuæi o njemu odreðen dojam. Jastvo, pak, u sebi nema takvih preferencija, buduæi da predstavlja zdenac iz kojeg se crpe sve kvalitete, ali u kojem nema kvaliteta. Tijela ima svakojakih, ali je Jastvo u njima jedno. 23 Oruje Ga ne moe sasjeæi, ni vatra spaliti, ni voda smoèiti, ni vjetar sasuiti. 87 Bhagavad-gEt= 24 Nesalomljiv je On i nesagoriv, ne moe Ga se otopiti ni osuiti. Vjeèan je i sveproimajuæi, nepokretan i nepromjenjiv, uvijek isti. Igre elemenata od kojih je naèinjen svijet nemaju nikakva utjecaja na ono to je onkraj elemenata. Jednako kao to oblaci mogu prividno sakriti Sunce, tako i elementi mogu prividno utjecati na Jastvo, tako to æe utjecati na tijelo. Ali uistinu, oblaci ne prekrivaju Sunce, nego oèi promatraèa. Tako se u duhu promatraèa stvara dojam da je Sunce prekriveno, jer zrake svjetlosti ne dopiru do njegovih oèiju. Na jednak naèin, zbog promjena stanja tijela, kao to su bol, zadovoljstvo, san, budno stanje, sreæa, nesreæa i ostale, biæa zbog identifikacije Jastva s elementima svijeta dre kako je Jastvo upleteno u te dogaðaje i kako je njihov dio. Ali bez obzira na sve te stvari, istina je da je Jastvo svim tim dirnuto u onoj mjeri u kojoj je projekcijsko platno dirnuto filmom. Prividno, ono poprima kvalitetu filma i predstavlja nuan uvjet za prikazivanje filma; bez platna, projekcija bi bila nemoguæa. Ali, u svemu tome, nita od kvalitete filma ne dodiruje kvalitetu platna. No na slici ne moe prorezati platno. Pucnjava tisuæa puaka ne moe ga probuiti, slike umskog poara neæe ga spaliti, niti æe ga prikaz oceana smoèiti. Platno je u cijelosti transcendentalno filmu. Tako je i Atman transcendentalan svijetu. 25 On se naziva nevidljivim, nepojmljivim i nepromjenjivim. Znajuæi ga takvim, neæe tugovati. Kao to je i platno, iako nevidljivo za trajanja filma, temelj filmu kao takvom, tako je i Jastvo, iako skriveno i naizgled nevidljivo, temelj postojanju svih biæa. Onaj, tko ga kao takvog prepoznaje, neæe biti dirnut promjenama tijela: niti æe se radovati zbog ugodnog, niti æe aliti zbog neugodnog. 26 Ako, pak, o njemu misli kao o nekom Tko se uvijek ponovo raða i ponovo umire, Opet ti, o moæno naoruani, ne prilièi aliti. Postoji i razlièita perspektiva, koja na reinkarnaciju ne gleda kao na dogaðaje na filmskom platnu, kojima je platno svjedok, nego kao na glumca koji u raznim filmovima igra razlièite uloge. U jednom je filmu ubojica a u drugom dobroèinitelj. U jednom je 88 Drugo poglavlje 24 - 28 policajac a u drugom zloèinac. U svemu tome, iako prividno ivi i umire s likovima koje glumi, glumac ostaje nedirnut time. Tako se moe gledati i na Jastvo, ako o njemu mislimo kao o dui pojedinaènog biæa. Dua se raða i umire u tijelu, ali nadivljava smrt tijela. Ta perspektiva je pliæa od perspektive sveobuhvatnog transcendentalnog Jastva, ali predstavlja upotrebljiv radni model za objanjavanje svijeta. I iz te pozicije, ako drimo da je Jastvo ono koje se reinkarnira, opet nemamo razloga za bojazan, buduæi da dua nadivljava smrt tijela. 27 Izvjesna je, naime, smrt ivih, Kao i ponovno roðenje umrlih. Stoga ti nad neumitnim ne prilièi aliti. Iz te perspektive, Jastvo koje je roðeno u tijelu mora u tom tijelu i umrijeti, buduæi da je smrt izvjesna roðenima. Krsna uvjerava Arjunu da je njegova bojazan, koja mu govori da æe doista ubiti svoje uèitelje i roðake, suvina: rodivi se, oni su osuðeni na smrt. Njihova smrt je neumitna stvarnost, a samo je pitanje vremena kad æe nastupiti, te hoæe li do toga doæi na bojnom polju, ili zbog neumitnog propadanja tijela. Zbog toga, Arjuna bi trebao promijeniti perspektivu, te se umjesto smræu uèitelja baviti pitanjem dharme, odnosno opravdanosti svojeg sudjelovanja u ratu. 28 Sve to je stvoreno u poèetku je neoèitovano, U sredini oèitovano, o Bharato, A po unitenju se vraæa u neoèitovano. Èemu, stoga, aliti? Na poèetku bijae jedino Apsolut. Ne dodavi nita Apsolutu niti od njega ita oduzevi, relativno je nastalo ne uzroèno-posljediènom vezom, tako to bi Apsolut stvorio relativno ili se u njega pretvorio, buduæi da je Apsolut jedina i temeljna stvarnost uz koju nita drugo ne postoji, nego naèinom koji predstavlja misterij. Nita osim Njega uistinu ne postoji. Kako je moguæe postojanje neèega to naizgled nije Apsolut, tajna je. Postojanje mnotva, naime, rezultat je privida koji prekriva stvarnost. Taj privid je takoðer stvaran, buduæi da postoji, jer da ne postoji, ne bi mogao prekriti stvarnost niti stvarati razlièite dojmove. Ali to je privid, i to ne postoji, buduæi da je Apsolut i dalje jedina, nepodijeljena 89 Bhagavad-gEt= stvarnost u svemu. Kako je to moguæe, tajna je koju nije moguæe spoznati umom, jer objedinjuje suprotnosti koje se logièki ne mogu objediniti. Jednako kao to dijeljenje nulom predstavlja paradoks u matematici, jer daje neodreðeni rezultat, tako i pokuaj razumijevanja kako je moguæe da istodobno postoji jedino Apsolut, a da je i egzistencija relativnog moguæa, dovodi do paradoksa. U svemu tome, relativno polje predstavlja temelj igrama nastanka i nestanka stvari. Prividno stvari u njemu nastaju, i prividno u njemu nestaju, nakon to neko vrijeme prividno postoje. To je sluèaj sa svim stvorenim stvarima, od èitavih svemira do ivih biæa. Razloga za aljenje u tome nema, buduæi da je to sluèaj samo sa stvorenim, koje ima poèetak i kraj u vremenu. Ono to je onkraj stvaranja, to je neoèitovani temelj svega, nedirnuto je vremenom i prolaznoæu. 29 Netko to vidi kao èudo; Drugi, pak, o tome govore kao o èudu, Ili o tome tako sluaju. I èuvi o tome, ne mogu ga pojmiti. Oni koji izravnim uvidom motre Apsolut i relativno, vide postojanje relativnog kao èudo. Oni znaju da je tome tako, ali buduæi da to nadilazi moguænost miljenja i govora, mogu jedino reæi kako se radi o èudu. Neki, pak, èuju o tome, ali ne razumiju kako je to moguæe. U svakom sluèaju, to nadilazi moguænost spoznaje ljudskog uma, buduæi da ljudski um ne moe pojmiti da neto istodobno jest i nije; on je nauèen na meðusobno iskljuèive suprotnosti, pa mu se èini da pomirenja suprotnosti ne moe biti. Ipak, istodobno postoje i Apsolut i relativno, iako jedno naizgled iskljuèuje drugo. Jedno bez drugoga temelj je mnotva i dvojnosti; a ipak, jedino on jest, a drugoga nema. 30 Onaj, koji je vjeèan i ne moe se ubiti, boravi u tijelu svakog biæa, O Bharato. Stoga ni za jednim biæem ne treba aliti. Atman vjeèan, besmrtan, jedan i nepodijeljen boravi u svim biæima. On je svima njima temelj. aljenje za biæem simptom je neznanja istinske stvarnosti koja je temelj svih biæa. Tako Krsna zakljuèuje ovo izlaganje. 90 Drugo poglavlje 28 - 36 31 Ako pogleda na vlastitu dharmu, nema se razloga dvoumiti, Jer za ksatriyu nema nièeg boljeg od boja u skladu s dharmom. Sada Krsna, nakon to je zakljuèio izlaganje koje u osnovi ponitava Arjuninu bojazan da æe ubijanjem roðaka i uèitelja poèiniti teko zlo, mijenja perspektivu i vraæa pogled na Arjuninu dunost ratnika. Nema za èovjeka bolje i prirodnije stvari od slijeðenja vlastite dharme, a Arjunina dharma je ona ratnika. 32 Sretni su ksatriye, o Partha, kojima se tako sama otvaraju vrata nebesa. U ksatriyskoj predaji, smrt u bici dri se velikim blagoslovom, jer ratnici koji poginu u boju smjesta dolaze u Indrino nebesko kraljevstvo. 33 Ako odbije sudjelovati u bici, koja je u skladu s dharmom, Odbacit æe svoju dharmu i, izgubivi ugled, takoðer poèiniti grijeh. Oni, pak, ratnici koji odbiju bitku, ili pokau kukavièluk, bivaju osramoæeni, te osim sramote na zemlji takoðer batine pakao poslije smrti. 34 O tvojoj æe sramoti vjeèno govoriti ljudi, A za èasna je èovjeka sramota gora od smrti. 35 Iz straha je pobjegao s bojita mislit æe ovi veliki borci, A oni koji su te cijenili, prezret æe te. 36 Mnoge æe se loe rijeèi èuti o tebi od tvojih neprijatelja, koji æe se rugati tvojoj snazi. to je bolnije od toga? Krsna sada Arjuni govori o posve konkretnim i neposrednim posljedicama njegove odluke da se ne bori. Arjuna je èastan èovjek na glasu najboljeg borca svog doba, pobjednik mnogih bitaka. Nepravedna sramota, koju bi zadobio odlukom da se ne bori, veæe je zlo od smrti u boju. 91 Bhagavad-gEt= 37 Ili æe pasti i zadobiti nebo, ili æe pobijedivi uivati na zemlji. Stoga ustani, o Kuntin sine, budi odluèan i bori se! Ako dakle Arjuna pogine u boju, dobar æe mu glas ostati, a zavrit æe u raju. Ako, pak, odbije dunost ratnika i odstupi, osramotit æe se i zavriti u paklu. U sluèaju da pobijedi, batinit æe zemlju, i steæi veliku slavu zbog pobjede nad slavnim neprijateljima. U svakom sluèaju je na dobiti. Nakon to je u cijelosti otklonio Arjunine metafizièke dvojbe glede ispravnosti, pozivanjem na daleko dublju perspektivu besmrtnosti Jastva, Krsna vraæa raspravu u posve konkretnu sferu ratnièke dunosti. Ratnik se moe boriti ili ne boriti. Ako se bori, vri svoju dunost, te je svejedno pogine li ili ne, a ako se odbije boriti, tada ne vri dunost i èini grijeh. 38 Jednak u radosti i patnji, dobitku i gubitku, pobjedi i porazu. Takav budi u borbi, i bori se. Na taj naèin neæe poèiniti grijeh. Bez vezanosti za rezultat, jednostavno slijedeæi dunost vidljivu iz vlastite naravi, èovjek bi trebao djelovati u svijetu. to pak znaèi nevezanost za rezultat? Ako se Arjuna bori s uèiteljima iz mrnje ili pohlepe, tada je njegova borba rezultat tih niih pobuda, i on ostaje vezanim za te rezultate. Rezultat takvih pobuda je vezanost za sferu niskosti. Teko je, pak, razumjeti to znaèi biti jednak u radosti i patnji, te ostalim parovima suprotnosti. Èesto se to tumaèi kao ravnodunost; onaj kome je posve svejedno je li sretan ili nesretan, taj je navodno dostigao stanje mudrosti. Ja bih pak rekao da je takva osoba bijednik i licemjer. Onaj, tko gui radost i povrijeðenost kako bi ostvario dojam kako ga te stvari ne diraju, stvara u sebi frustraciju koja prije ili kasnije iz njega izbija, to je sluèaj sa svim pripadnicima sekti koje se temelje na krivo shvaæenim stihovima Gite i sliènih spisa, te na posve pogrean naèin shvaæaju to bi imala znaèiti ravnotea u dobru i zlu. Zapravo, radi se o tome da onaj, èiji je uvid utemeljen u vioj sferi, tko vidi da je Jedan temelj svih stvari, tko razumije istinu o tome da je nemoguæe ubiti ili biti ubijen, taj æe dakako biti urav92 Drugo poglavlje 37 - 39 noteen: njegovo blaenstvo nije utemeljeno u prolaznim stvarima kakve su dobitak i gubitak, pobjeda i poraz, ivot i smrt, nego u besmrtnoj i neprolaznoj naravi Jastva, koje je Apsolut. Onaj, pak, koji se u cijelosti identificira sa svojim smrtnim biæem, i tko doivljava stvari koje se deavaju tijelu kao stvari koje se deavaju Jastvu, taj æe dakako biti uznemiren gubitkom i razveseljen dobitkom. Takvome æe goditi ugodno, a odbijat æe ga neugodno. Pokuajem suzbijanja takvih osjeæaja neæe napraviti nita, osim to æe na sve ostale slojeve svoje zablude nanijeti i jo jedan, onaj licemjerja. Takvim licemjerima obiluju razlièiti religijski pokreti, i takve pojave tragaoci za najviom stvarnoæu trebaju uoèiti, kako njihove greke ne bi ponavljali. Nakon to uoèe kako ne treba raditi, trebaju zaroniti u dubine vlastite prirode u potrazi za besmrtnim temeljem, kojeg ne uznemiruju valiæi plitkog mora prolaznosti. Kad njihova svijest postane tako uèvræenom, neæe ih dirati pobjeda ni poraz, dobitak ni gubitak, ugodno ni neugodno. To je istinsko znaèenje ovog stiha. 39 Ovdje ti rekoh uèenje sabkhye. Sluaj sad to o tome govori uèenje yoge. Njome uèvræena uma, o Partha, odbacit æe vezujuæe svojstvo djelatnosti. Sabkhya se ovdje spominje u znaèenju teoretskog svjetonazora, za razliku od yoge koja predstavlja praktièan pristup djelovanju. Krsna misli na cjelovitu yogu, onu koja najprije postie savrenu spoznaju, a zatim je kroz razlièita agregatna stanja djelatnosti savrena svijest, savrene misli, savrene rijeèi i savrena djela dovodi do fizièkog plana, èime prenosi kvalitete transcendentalnog stanja Apsoluta do najnieg manifestiranog plana, plana djelatnosti u svijetu materije. Istinsko stanje svijesti biæa ono je, za koje moe posvjedoèiti svojim djelima. Najlake je stanje prosvjetljenja doivjeti to uspije mnogima. Tee je o njemu suvislo misliti, a jo tee neto suvislo reæi. Zbog toga neki, koji u takvim pokuajima naiðu na granice svojih sposobnosti, znaju reæi kako to nadilazi ljudske sposobnosti. Najtee je, pak, djelovati iz stanja prosvjetljenja. Ipak, to je moguæe, ali zahtijeva sveobuhvatno sazrijevanje liènosti poosobljavanjem kvaliteta Apsoluta. U takvom procesu, misli, rijeèi i na kraju djela postaju savrenima, posve usklaðenima s najviim Boanskim, prije neoèitovanim, stanjima. 93 Bhagavad-gEt= Vezanosti su svojstva nie prirode pod utjecajem neznanja. Kako udio spoznaje Apsoluta u èovjekovom funkcioniranju raste, tako u njegovu djelovanju ima sve manje osobnih pobuda, kakve su primjerice elje i strahovi. elje dolaze od osjeæaja oskudice, te prirodne potrebe da se ta oskudica okonèa. Onaj, tko nije utemeljen u beskrajnom oceanu Apsoluta, prirodno æe biti ispunjen eljama, krivo dreæi kako æe ispunjenjem elja postiæi ispunjenje svoje unutarnje praznine. Jednako tako, strahovi dolaze kao prirodna posljedica opaanja sebe kao prolaznog i smrtnog biæa, koje prirodne sile mogu ubiti ili povrijediti. Spoznajom istinske naravi Jastva biæa kao samog Apsoluta, u beskrajnom obilju bitka-svijesti-blaenstva koje je Apsolut okonèava se svaka udnja, ispunjenjem onkraj svake nade. Takoðer, spoznajom vlastite sveproimajuæe i neunitive, besmrtne naravi, prestaje svaki strah. Djelovanjem, dakle, iz pozicije neuvjetovane eljama i strahovima, okonèavaju se sve vezanosti. Tako je moguæe djelovati u svijetu na savren naèin, koji jednostavno odraava u sebi savrenu narav Apsoluta, a bez niih kvaliteta koje inaèe boje djelatnost, èineæi je nesavrenom i vezujuæom. 40 U ovoj yogi nijedan napor nije izgubljen, niti u njoj ima prepreka. Èak i malo ove dharme oslobaða velike bojazni. U yogi, prvi je korak spoznaja istinskog Jastva. Tek iz te pozicije postupno se ta spoznaja prenosi u djelovanje, pretvarajuæi obièno ljudsko biæe u svjetionik Boanske prisutnosti u svijetu. Samim poèetkom yoge, dakle, postie se u spoznaji vlastite naravi kao Apsoluta sloboda od velikih strahova koji ispunjavaju egzistenciju biæa koje, u zabludi glede vlastite prirode, dri sebe malim, beznaèajnim, propadljivim i ogranièenim. Veæ i sam poèetak yoge, dakle, jamèi veliki mir, nedostian neprosvijetljenim biæima. Postigavi jednom to savreno stanje, svako djelovanje biæa usmjereno je na pravi naèin. Èak i kad radi greke, biæe je ispravno usmjereno i iz tih greaka optimalno uèi. Èineæi pogreke, uèi o ispravnom. Èvrsto utemeljeno u svojoj najvioj prirodi, radi na odraavanju te prirode u svijetu. Naizgled nema razlike izmeðu djelovanja yogina i djelovanja neprosvijetljenog: i jedan i drugi u svojem djelovanju nailaze na zapreke, grijee i suoèavaju se s problemima. Razlika nije toliko 94 Drugo poglavlje 39 - 41 oèita izvana, koliko iznutra. Neprosvijetljeni èovjek je neispunjen iznutra, i nalazi se u neprestanoj potrazi za ispunjenjem. Zbog te potrebe djeluje, najèeæe teko frustriran, i u svojim je namjerama uvijek osujeæen, buduæi da se ispunjenje ne nalazi u svijetu, u kojem ga trai, nego u Jastvu. Yogin je, pak, ispunjen iznutra, i iz svojeg unutarnjeg obilja djeluje, pokuavajuæi izraziti svoju puninu u svijetu, traeæi optimalan, savren naèin izraza savrenstva. Jedan, dakle, djeluje iz pozicije unutarnje praznine, te se èesto sreæe s preprekama, i sav je njegov napor izgubljen, jer se uvijek na kraju suoèava s porazima, na koje je od poèetka osuðen. Drugi, pak, djeluje iz pozicije unutarnje punine, i za njega ivotne tragedije ne postoje. Sve zapreke njemu su bezazlene, a buduæi da djeluje bez elja za osobnim probitkom, jer sve to mu je bitno veæ posjeduje, ne postoji za njega svrha truda, a ako ne postoji svrha, onda tu svrhu nije moguæe ni osujetiti, pa tako ne postoji ni uzaludan trud. ivot za njega nije borba, nego igra. Igra nije svrsishodna. Njen ishod je nebitan, jer se igra radi igre, a ne radi neèega to bi se njome imalo postiæi. 41 U toj yogi, o sine Kurua, odluèan um saet je u jedno; um neodluènog razgranat je i raznolik. Um yogina prebiva jedino u Jastvu. Saet tako u sebi, on zraèi iz sebe svjetlo prosvjetljenja u svijet. Um obiènog èovjeka, pak, usmjeren je prema mnogim stvarima u svijetu relativnog, za kojima ili udi ili ih se boji, pokuavajuæi neprekidno ispuniti elje i odagnati strahove, i tako nikada nema mira. U svom tom mnotvu promièe mu bit stvari, te ne zna kamo bi se okrenuo. Naizgled mu se èini da æe gomilanjem bogatstva ili sliènom metodom postiæi sreæu, a u tom pothvatu ga osujeæuju mnoge stvari. Ako ipak uspije ostvariti takav cilj, njegovim ostvarenjem ostaje neispunjen, a neispunjenost dovodi do zbunjenosti i frustracije. Vjeèiti strah od smrti i prolaznosti, te neprekidna neispunjenost koja razdire biæe iznutra poput ive rane, uzrok su raznolikih patnji biæa. Niti jedan pojedinaèni cilj u sferi relativnog, kao ni svi ciljevi uzeti zajedno, ne mogu donijeti ispunjenje biæu. Èak i kad bi biæe posjedovalo èitav svemir i sve stvoreno, te bilo besmrtno i s kapacitetom neogranièenog uivanja u svim tim stvarima, neispunjenost bi ga i dalje izjedala. Èitav svemir, kao i sve stvoreno, naime, predstavljaju tek beznaèajan i neznatan dio manifestacije beskrajnog Apsoluta koji 95 Bhagavad-gEt= je temelj svega, i za spoznaju krajnje istine ne moe biti nadomjestaka. Jedino temelj i izvor svih stvari moe pruiti potpuno ispunjenje i zadovoljstvo, te ugasiti razne elje. Zbog toga je tek um yogina uistinu saet u jedno. Èak i kad neprosvijetljeni pokua saeti svoj um u jedno, ostaje razlika izmeðu njega, njegova uma, misli unutar uma te predmeta misli. Ako te stvari nisu sjedinjene, i dalje postoji mnogostrukost uma. Tek kad izmeðu Jastva, procesa opaanja i objekta opaanja nestane razlika, um je sjedinjen u Jastvu i postie najvii mir. Buduæi da je nemir inherentno stanje uma, koji pokuava stvoriti vezu izmeðu Jastva i svijeta, gubitkom razlike izmeðu Jastva i svijeta prestaje i kretanje uma, i stoga Patavjali u svojem djelu Yoga Sutra kae da je yoga umirenje fluktuacija uma, odnosno prestanak vrtloenja misaone supstancije. Do takva stanja dolazi se odbacivanjem svega to se moe odbaciti, odnosno svega to se moe promatrati izvana, jer to nije Jastvo. Odbacivanjem svega to se moe odbaciti, neti, neti114, postupno se uklanjaju identifikacije Atmana (Jastva) s razlièitim slojevima prividnih stvari (maya), odnosno ogranièenja (upadhija). Èesta je identifikacija Jastva s razlièitim tijelima. Ta identifikacija se razrjeava opaanjem tijela kao promjenjivih, a Jastva kao nepromjenjivog, iz èega slijedi da Jastvo nije tijelo, nego da je tijelo prolazna ovojnica na Jastvu. Tako se lomi identifikacija s fizièkim tijelom, koje prolazi razlièite razvojne faze od roðenja do smrti, zdravlje, bolest, umor i èilost, te se u promjeni svih tih stanja svjedoèi nepromjenjivost subjekta tih stanja. Ja jesam ostaje svjedokom svih tih promjena. Jednako je sa ivotnom energijom tijela (prana), koja raste i pada, te s umom, koji je prvo nerazvijen, potom se razvije u nekoj mjeri, u jedno je doba dana sposobniji nego u drugo, njegovo funkcioniranje ovisi o mnogim stvarima, a konstanta mu je jedino promjenjivost. Sve misaone organe moguæe je promatrati s distance, kao stvari koje su u vlasnitvu biæa, a nisu njegov neotuðivi dio. Radi potvrde o tome dovoljno je proèitati neki udbenik logike, gdje su misaoni organi prilièno detaljno raèlanjeni. Jastvo, nepromjenjivo i uvijek postojani i vjeèni svjedok svih dogaðanja, nije dakle dano niti u umu, energiji niti tijelu, nego ga sve te stvari prekrivaju, kao to oblak prekriva sunce. Sunce se u toj situaciji ne vidi neposredno, ali ipak difuznom svjetloæu osvjetljava i oblake i zemlju. Vjetrom diskriminacije treba114 96 Nije to, nije to. Drugo poglavlje 41 - 42 mo rastjerati guste oblake iluzije, te spoznati krajnju istinu o svojoj istinskoj naravi. Sve, dakle, to posjedujemo, to moemo imati ili nemati, nije Jastvo. Jastvo nije neto to imamo, nego naprotiv Ja Jesam. Bivanjem sebe u sadanjosti spoznajemo istinsko Jastvo, a kad ga uistinu spoznamo, lome se zidovi iluzije koji nam stvaraju dojam da smo samo jedno tjelesno, ogranièeno biæe. Tada se zaustavlja i um, a biæe spoznaje istinu: postoji samo Jedan. Apsolutni Subjekt jedina je objektivna stvarnost. 42 Oni koji ne razluèuju, i, usmjereni na rijeèi Veda, govore da nema vie nièeg, o Partha, govore kiæene rijeèi. U svemu to se tièe sfere duha postoje dvije vrste ljudi. Prva vrsta u rijeèima gleda njihovu sutinu, pokuava uvidjeti o èemu rijeèi govore i doseæi ono na to one upuæuju. Druga vrsta ljudi èini posve suprotno: bavi se memoriranjem rijeèi svetih spisa, paljivim izvravanjem obreda i moljenjem bezbrojnih molitvi koje ponavljaju kao to to èine papige, ni u kojem trenutku ne razmiljajuæi o istinskom znaèenju i smislu tih rijeèi. Takvi, koji nemaju uvida, koji zbog svoje lijenosti, samodopadnosti i vezanosti za nitavno usmjeravaju svoju panju na rijeèi i formu, borave u sferi ispraznosti, i ne doseu istinsku bit duhovnosti. Dobar primjer takvog mentaliteta brahmanska je kasta u Indiji, ili farizejska sekta u Isusovo doba. Takvi æe davati desetinu od metvice115, a proputat æe ono najvanije u duhovnosti: èvrstu utemeljenost u Bogu, najvioj istini, te ivot te najvie istine u svijetu. Zato se u upanisadima èesto kritizira licemjerje onih koji uèe Vede napamet, usporeðujuæi ih s papigama, koje jednako tako nauèe rijeèi, a da im ne znaju znaèenje. Uèenje spisa napamet i blebetanje ispraznih molitvi samo je jako oèigledan primjer, ali malo je ljudi imuno na suptilnije varijacije na temu. Svaki oblik nadomjetanja sutine formom mogao bi se svrstati u tu grupu. Tamo, gdje se prljavi elementi liènosti brane od svjetla istine pokuavajuæi èovjekov osjeæaj vrijednosti izgraditi od forme i vanjtine, umjesto od neprolazne najvie stvarnosti, 115 Mt 23,23 97 Bhagavad-gEt= tamo postoji mentalitet govorenja kiæenih rijeèi. Treba stoga prouèiti svete spise, o njima duboko razmisliti, a onda se posvetiti yogijskoj praksi s ciljem postizanja onoga, od èega nema vieg, a sve nie stvari na tom putu treba odbaciti. Odbacujuæi tako i rijeèi Veda, treba prionuti uz njihovu sutinu, koja je besmrtni i neprolazni brahman, Apsolut, kojeg biæe prepoznaje kao svoje Jastvo. Tako uvijek treba raditi. 43 Ispunjeni udnjom, u elji za nebesima èine djela namijenjena povoljnom roðenju i dobrobiti. Radi postignuæa obilja i uitka, propisuju razne obrede. Na uzlaznoj putanji duhovnog razvoja biæe treba nastojati na profinjenju definicije vlastitog identiteta, te na profinjenju vlastitih elja koje iz takvog identiteta slijede. Èovjek, koji sebe doivljava kao tijelo, ima tenju za produljenjem tjelesnog oblika postojanja. Ako veæ sebi ne moe osigurati vjeènu egzistenciju u jednom ljudskom tijelu, a vjeruje u ponovno roðenje, usmjerit æe svoje elje k novom roðenju, koje bi bilo sukladno njegovim eljama i sklonostima. Velik broj projekcija idealnog buduæeg tijela naèinjen je od elja za uivanjem na ovaj ili onaj naèin. Tome je uzrok sadanja neostvarenost biæa, koje toj neostvarenosti ne uviða istinski uzrok, nego u svom neznanju misli da je u svojoj elji za ispunjenjem osujeæeno nekim aspektom svojeg sadanjeg stanja, koje bi poeljelo promijeniti, dreæi kako æe tako njegova buduæa egzistencija biti savrenom, te omoguæiti savreno ispunjenje i zadovoljstvo. ene æe tako poeljeti roditi se kao mukarci, dreæi kako mukarci vie uivaju u seksu i ivotu opæenito, te kako im je ivot laki. Mukarci æe, pak, poeljeti roditi se kao ene, dreæi kako ene vie uivaju u seksu te kako im je ivot daleko ljepi. Siromani æe se poeljeti roditi kao bogati, dok æe bogati, osujeæeni u svojoj tenji ispunjenju, drati kako siromani ive bolje, jer nisu optereæeni brigama koje donosi bogatstvo. Runi æe se poeljeti roditi kao lijepi, dok æe lijepi drati kako zbog njihove tjelesne ljepote nitko ne obraæa panju na njihovu osobnost, te æe se poeljeti roditi u tijelu lienu ljepote. Tako neprestano projicirajuæi idealnu egzistenciju, biæa produuju svoju zabludu. Sreæa i ispunjenost, naime, nisu stvari koje se mogu dobiti promjenom oblika tjelesne egzistencije, jer nisu utemeljeni u tijelu i njegovoj egzistenciji. 98 Drugo poglavlje 42 - 43 Porastom suptilnosti razmiljanja, biæa se oslobaðaju okova tjelesnosti, te sebe doivljavaju ne vie toliko kao fizièko tijelo, nego vie kao ono astralno. Tada kao idealnu egzistenciju vide onu u astralnom svijetu, gdje bi mogli slobodno i neogranièeno postojati kao umna i osjeæajna biæa, gdje bi njihove misli i osjeæaji, te tenja za ljepotom i stvaranjem imali bolju podrku nego to je to sluèaj s fizièkim planom, koji se estoko opire utjecajima duha. Biæe dri kako æe u astralu doivjeti ispunjenje u svojim stvaralaèkim nastojanjima, koja neæe imati grubih granica; svaku zamisao moæi æe ostvariti, moæi æe stvarati sloene predmete, umjetnièka djela, savrenu glazbu, moæi æe razmiljati neometano zahtjevima tijela. Takvo biæe, iako naprednije od onog koje robuje koncepciji tijela, i dalje dri sebe vrlo ogranièenim, i zadovoljava se prilièno sitnim stvarima. Definirajuæi svoju egzistenciju kao onu uma i kreativne svijesti, takvo biæe uiva u radosti stvaranja i razmiljanja, te njegove tenje s vremenom postaju sve dublje. Nadrastajuæi i takav oblik egzistencije, biæe se vie ne zadovoljava stvaranjem lijepih slika i zvukova, nego u svojem poniranju u dubinu stvari u razmiljanju ima sve manje imena i oblika, a sve vie sutine s one strane tih stvari. Tako iz astrala, koji je svijet oèitovanih slika, prelazi u dublji svijet kauzala, u kojem boravi u dubokim, neprekinutim stanjima velike svijesti i blaenstva, bez potrebe da te stvari prenosi u slike i vanjtinu. Takvo biæe sebe doivljava kao duh, i zadovoljstvo nalazi iznutra. Unatoè svoj visini i suptilnosti svog poloaja, biæe nema elje samo sebe nadiæi. Ono eli sebe uèiniti boljim, eli svoju svijest uèiniti dubljom i moænijom, uiva u velikoj snazi i ljepoti koju dostie onkraj forme, ali zadrava svoju individualnost. U jednom trenutku, biæe spoznaje da nadrastanje njegove individualnosti ne znaèi negaciju osobnosti, veæ naprotiv njeno istinsko ostvarenje. Gubitkom sebe kao toèke u sreditu ne zadobiva nitavilo i nepostojanje, veæ naprotiv uviða da je svaka toèka sredite, da sreditu nema kraja niti postoji ita to bi bilo izvan njega. Kao to je prije dua sebe doivljavala kao toèku u sredini oko koje se nalazi njen djelatni raspon, tako sada sebe doivljava kao sve uopæe, kao sredite koje je samo sebi djelatni raspon, i nema vie lokalizacije u samo jednom tijelu jednog biæa, sitnog ili uzvienog, nego sada ivi ivot sveobuhvatnog biæa koje je brahman, za kojeg uviða da je èitavo vrijeme bio ovdje, kao najdrai i najblii, tenja kojoj se nije usudilo teiti jer je nadilazila sve nade i 99 Bhagavad-gEt= tenje, ono to je davalo sreæu sretnim trenucima, spoznaju trenucima spoznaje, te stvarnost trenucima stvaranja. U svim trenucima moæi To je dolo do izraaja, u maloj i neznatnoj mjeri u usporedbi sa sadanjim, beskrajnim, neogranièenim, sveobuhvatnim stanjem koje se moe opisati kao bitak, svijest i blaenstvo, stanje koje nije ni jedno od toga, ali koje sve to obuhvaæa i nadilazi; sat-cit-ananda, bitak-svijest-blaenstvo rijeè je koju su samospoznati mudraci skovali kako bi njome objasnili stanje brahmana. Biæe koje je tako spoznalo svoju najviu prirodu, odbacivanjem okova vlastite osobnosti, vraæa se u relativnu egzistenciju, a njegova spoznaja istine nikada se ne gubi. U svim dogaðajima, ono razumije istinski temelj stvari, te ivi ne kao onaj tko se pokuava ispuniti, nego kao onaj tko je ispunjen iznad svake nade, tko prepoznaje besmrtnu narav istine u svakom biæu, u svemu stvorenom, i tko tu narav ivi. 44 Èvrsto usmjerenje ne raða se u zbunjenim umovima onih koji su vezani za uitak i obilje. Biæa, èiji je fokus na vanjskom svijetu, koja pomoæu stvari iz vanjskog svijeta pokuavaju sebe upotpuniti, nikada u tome ne uspijevaju, te su njihovi umovi neprestano u stanju promjene. Takvi su privremeno oduevljeni dobitkom, a potom razoèarani gubitkom. Ugodne i neugodne stvari, o kojima ovisi njihovo stanje duha, neprekidno pokreæu njihovu svijest, jednako kao to morski valovi bacaju maleni èamac. Zbog toga u umu takvih nikad nema èvrste usmjerenosti. 45 Vede se bave trima gunama. Budi bez guna, o Arjuna! Osloboðen dvojnosti, utemeljen u istinskoj èistoæi duha, neovisan o posjedovanju, budi u vlasti Jastva. Tri gune su sattva, rajas i tamas. Gune su sile koje pogone sve stvoreno, u kojem postoje vrlina i sklad (sattva), djelatnost i kretanje (rajas), te inercija i mirovanje (tamas). Pod utjecajem tih sila sva su biæa, kao i sve stvorene stvari, a Vede, koje se bave stvaranjem i odnosom meðu stvorenim stvarima, takoðer su naèinjene od guna i pod njihovim su utjecajem. 100 Drugo poglavlje 43 - 46 Ono, pak, to je nestvoreno, u èemu nema svojstava, a to je temelj svim svojstvima, jedino To moe biti temelj na kojem je moguæe izgraditi postojanost duha. Teko je izgraditi postojanu graðevinu na temeljima ivog pijeska. Ako se temelj neprestano kreæe, ako nije èvrst i postojan, sve to je na njemu izgraðeno propast æe. Duh ljudi, koji grade na moèvarnom tlu vlastite ogranièene osobnosti, te elja i strahova koji iz nje izviru, grade vlastiti ivot koji nalikuje na kosi toranj u Pisi: zbog loih temelja on se naginje i tei propasti. Stoga Krsna savjetuje Arjuni neka se utemelji u vjeènom i neprolaznom, s one strane svojstava i utjecaja, u onome to vjeèno jest, to se nikada ne mijenja u svojoj postojanosti. Graðevina osobnosti naèinjena na neprolaznom temelju Apsoluta nikada se ne naginje i ne koleba; pod utjecajem vjetrova i potresa ona ostaje postojanom. Ne treba se, dakle, utemeljiti u sebi ili u svijetu, nego u Bogu, u onom to je nestvoreno i neprolazno. Kad prepozna tu najviu stvarnost kao sebe, sve bojazni biæa nestaju. 46 Od kakve je koristi mali zdenac èovjeku koji ivi na mjestu koje obiluje vodom? Jednako tako, od kakve su koristi sve Vede onome tko je spoznao vrhovni brahman? Spoznaja najvie stvarnosti ispunjava sve elje i gasi sve strahove. Nadilazi sve ciljeve i nadmauje sve nade. Postignuæem Toga, ne ostaje nita to bi se jo imalo postiæi. Svi izvori zadovoljstva, vrline, ljepote i ostalih stvari, takvi su zbog toga to imaju negdje svoj temelj u brahmanu. Ljudi zbog toga tee tim stvarima. Iako brahman tim stvarima daje ono po èemu su one vrijedne, niti jedna stvar za sebe, kao ni sve one zajedno, ne moe sadravati sve Njegovo obilje. U usporedbi s neiscrpnim oceanskim blaenstvom brahmana, blaenstvo koje dolazi od svijeta, kao i svih svetih spisa i rijeèi koje o Njemu govore, podsjeæa na malu lokvu ustajale abokreèine. Onome tko eða u pustinji mala lokva vode moe se èiniti velikim blagom, jednako kao to se dui izmuèenoj raznim nedaæama i malo utjehe koja dolazi od svetih spisa èini velikim blagom. Onaj, pak, tko se kupa u velikoj, èistoj rijeci, izbjegavat æe blatnu lokvu u kojoj stanuju abe. Tako æe i mudrac, koji je spoznao najviu stvarnost, izbjegavati svete spise i religijske obrede koji, iako u sebi sadre istinu i o 101 Bhagavad-gEt= njoj govore, najèeæe tu istinu predstavljaju u obliku koji je ukaljan krivim tumaèenjima, zabludama i besmislicama, kao to je i voda u lokvi ukaljana blatom i abama. Oni koji tee najvioj spoznaji trebaju spise, religije i obrede izbjegavati u najveæoj mjeri. Nakon to su ustanovili da brahman postoji i da ga je moguæe doseæi, trebaju odbaciti spise i prionuti uz yogu, jer æe jedino tako postiæi èistu i neokaljanu spoznaju. Ako treba imati vodstvo, onda to vodstvo treba predstavljati uèitelj koji je savren u spoznaji brahmana i u njemu u cijelosti utemeljen. Svako drugo vodstvo i usmjerenje neæe voditi najvioj spoznaji, nego æe naprotiv èovjeka od nje odvlaèiti, kao to morski psi odvlaèe utopljenika u dubinu, gdje ga ubiju i proderu. Ocean iluzije moe se preplivati, i to doista nije teko. Onome, tko spoznaje da besmrtni temelj stvarnosti predstavlja ono to je najblie i najdrae njegovu biæu, njemu ocean iluzije postaje poput malene lokve koju æe s lakoæom prekoraèiti. Onaj, pak, tko najviu stvarnost trai drugdje, u kipovima, obredima i crkvama, njemu sutina stvarnosti postaje dalekom i nedostinom, i obale oceana gube mu se na horizontu, te on iscrpljen nedaæama svijeta tone u dubinu i biva uniten. 47 Tebi pripada djelatnost, ali nikada njeni plodovi. Ne dri sebe uzrokom plodova djelatnosti, niti prianjaj uz nedjelatnost. Ljudi dre po sebi razumljivim djelovanje radi zadobivanja plodova djelovanja. Èitava dananja ekonomija zasnovana je na principu djelovanja radi plodova, odnosno radi isplativosti. Ako netko radi neto neisplativo, gotovo da æe ga drati luðakom. Tako æe ozbiljni ljudi proglaavati neozbiljnima one koji na prvo mjesto stavljaju moralna naèela ili neku viu svrhu, a korist dre sporednom. Kako li æe tek ismijavati one, koji radi viih naèela rtvuju svoju korist. Takav mentalitet dovodi do toga da èovjek èovjeku neæe dati èau vode ako mu se ne isplati. Takav mentalitet je demonski, pakleni, i iz toga je razvidno da je djelovanje radi plodova, iako se na prvi pogled èini oèito smislenim, zapravo posve pogreno i naopako. Djelovati treba uvijek iz viih pobuda, a nikad radi stjecanja neposredne koristi. Èovjeka treba u radu motivirati zadovoljstvo, radost zbog vlastite korisnosti svijetu. Treba ga motivirati ljubav 102 Drugo poglavlje 46 - 47 prema drugim ljudima, iz koje èini sve to moe kako bi im sluio na najbolji naèin. U svojem djelovanju èovjek treba izraavati svoju kreativnost, bljetavilo svoje svijesti, a nakon poèinjenog djela jedina nagrada treba mu biti unutarnje zadovoljstvo zbog izvrenog djela, koje je skladno, dobro i lijepo, i koje predstavlja njegovu slubu Bogu i svijetu. Na drugima je, pak, da iz zahvalnosti djelatnika nagrade, da svoju ljubav prema njemu i tovanje njegova doprinosa svijetu i svojoj dobrobiti nagrade na naèin na koji mogu. Trebaju ga tako obasuti obiljem, kako bi njegovo djelovanje u svijetu dobilo podrku. Tako æe on, vidjevi zahvalnost i sreæu ljudi, uoèiti korisnost vlastitog postojanja, i tako æe sretan slaviti Gospodina i njegove darove, kojima ga netedimice obasipa. Djelatnik treba ostati vjeran svojem osjeæaju za ispravnost èak i kad se èitav svijet uroti protiv njega. Ako ga nitko ne nagradi, on mora nastaviti djelovati na najbolji moguæi naèin. Velika djela, naime, nisu nikad bila proizvod duha vezanog za plodove; izumi velikih umova kakvi su Tesla i Einstein nisu bili rezultat elje za obiljem niti vezanosti za plodove djelovanja, nego rezultat elje za izrazom vlastite kreativnosti, u kojoj se odraava Boanska stvaralaèka snaga. Takva stvaralaèka snaga tvorac je velikih djela, dok djela koja se èine radi koristoljublja predstavljaju samo moralno izopaèenje, i veliku prijetnju èovjeènosti i dobrobiti svijeta. Nedjelatnost, odnosno lijenost, druga je velika zamka koja vreba ljude. Oni, koji su vezani uz plodove djela, nevezanost uz plodove drat æe povodom za neaktivnost. Zato bih, takvi kau, djelovao u svijetu, ako od toga nemam nikakve koristi? Radije neæu raditi nita. Takvi su u velikoj zabludi. Ne djeluje se, naime, zbog vlastite koristi, nego zbog koristi drugih. Zbog drugih èovjek u svijetu djeluje. Majka slui djecu ne zbog sebe, nego zbog njih. Mu slui enu ne zbog sebe, nego zbog nje. Kovaè kuje ne zbog sebe, nego zbog onih kojima je njegov rad potreban. Poljodjelac proizvodi hranu ne zbog sebe, jer njemu tolika hrana ne treba. Graditelj ne gradi zbog sebe, jer njemu za stanovanje nije potrebna velika graðevina. Svi oni rade zbog drugih, zbog radosti koju osjeæaju kad su korisni, kad èine vrijedna djela na dobrobit svijeta. To je istinska plaæa radniku, taj osjeæaj korisnosti i velièine u kojoj sudjeluje. Nije novac njegova plaæa, novac koji prima dunost je onih koji imaju korist od njegova rada. Njihova je dunost zahvaliti se svome dobroèinitelju, koji posjeduje vjetinu veæu od njiho103 Bhagavad-gEt= ve, i njome se koristi za njihovo dobro. Njemu oni zahvalnost trebaju izraziti obasipajuæi ga obiljem. Tako æe svi, djelujuæi jedni za druge, postiæi najveæe dobro, a mentalitet oskudice i vezanosti za plodove djelovanja posve æe nestati. Velika djela nikad nisu proizvod onih koji djeluju zbog vlastitog probitka. Oni, pak, koji djeluju zbog djelovanja, zato to djela treba èiniti, iz elje da se vlastite sposobnosti, kao Boji dar, podijele s drugima, ti batine raj u ovom ivotu i nakon njega, jer oni su uistinu zadovoljni. Njihova djela, utemeljena u zadovoljstvu i pravednosti, uzdiu svijet i slue na èast svima. 48 Uèvræen u yogi, odbacujuæi vezanosti djeluj, o Dhanavjaya! Jednak u uspjehu i neuspjehu budi, jer takva jednakost zove se yoga. Naavi temelj u besmrtnom i neprolaznom, èovjek gubi svaku motivaciju za djelovanje, osim one nesebiènog sluenja. Naime, svijet èovjeku vie nema to dati; kako moe siromaan dati bogatom? U svijetu takav, beskrajno bogat blagom brahmana, ne moe doista naæi nita to bi svojem beskrajnom blaenstvu dodao, niti mu pak ita iz svijeta moe neto od tog blaenstva oduzeti. Sve elje i strahovi, koji su jedine pobude u djelovanju obiènih ljudi, nestaju tako iz njegove svijesti, te se on povlaèi u unutarnju samodostatnost. Ipak, on ne prestaje djelovati. Koliko god se nie pobude gube, toliko one ustupaju mjesto viima. Kako vie nema to dobiti od drugih, napetost u njegovu odnosu s njima nestaje. Buduæi da je njegov jedini motiv dati, podijeliti svoje obilje s drugima, posve je neovisan o reakcijama drugih. Èovjek, koji od drugih neto treba, moe biti nesretan ako u pokuaju zadovoljenja svojih potreba bude osujeæen. On æe osjetiti razoèaranje ili bijes, koji dolaze od osujeæenih elja, ili pak tjeskobu i beznaðe, ako osujeæenje elja otkrije gomilu unutarnjih strahova, koje paljivo sakriva od svijeta. Doista, takav èovjek, iako prema drugima odrava privid zdravlja, sreæe i blagostanja, nalikuje pokvarenom zubu, èija je vanjtina naizgled zdrava, dok mu je pak unutranjost trula i bolesna, te æe se prvom prilikom uruiti. Yogin, pak, koji pije iz unutarnjeg izvora blaenstva, iz kojeg teèe nektar za razliku od radosti svijeta koja teèe iz izvora osjetila, u kojima je nektar pomijean s otrovom, i koji izaziva bolest i slabost duha bez obzira na sve, zadrava savrenu unutarnju ravnoteu. On djeluje zbog izraza svojeg 104 Drugo poglavlje 47 - 49 obilja, u skladu s dharmom, bez oèekivanja uzvrata ili straha od posljedica. Djelovanje, dakle, ostaje, ali onakvo kakvo je djelovanje kie, koja pada bez elje za vlastitim probitkom, i tako omoguæuje rast bilja i ivot. Jednako kao to Sunce sije bez elje za vlastitom dobiti, tako i prosvijetljen èovjek djeluje na dobrobit svijeta, iako posve nevezan svijetom. Njegova djelatnost, za razliku od djelatnosti iz niih pobuda, kakve vre neprosvijetljeni ljudi, sadri velièinu i sklad, i daleko po svojoj kvaliteti nadilazi djelovanje iz vezanosti. Takva djelatnost nije dakle traljavo i aljkavo djelovanje iz ravnodunosti, koja je samo slabost duha i raða slabost, nego je pak blistavo isijavanje beskrajne snage koja, poput Sunca, koje od Zemlje ne dobiva i ne eli dobiti nita, ipak èak i djeliæem svoje snage daje toplinu, svjetlost i ivot na Zemlji. 49 Djelatnost liena velièine daleko je, uistinu, od yogom uèvræena duha, o Dhanavjaya. Naavi utoèite u duhu, djeluj. Saaljenja vrijedni su oni, koji ive za plodove djelatnosti. Kad sam prolazio Indijom, vidio sam svojim oèima svjedoèanstvo o krivo shvaæenoj poruci svetih spisa, koji govore o nevezanosti za materijalno. Tamonje neznalice shvatile su to tako da u materijalnom treba djelovati povrno, traljavo i lijeno, te da povrno i preko volje izvrena djela svjedoèe na neki naèin o nevezanosti duha djelatnika za materijalno. Da je Bog stvarao svijet onako kako oni grade svoje domove, s armaturom koja viri iz betona, s fasadama nedovrenim ili prekrivenim blatom, te sliènim stvarima, vjerojatno bi zvijezde radile poput dvotaktnih motora istoènonjemaèkih automobila, dimeæi i proizvodeæi jadan zvuk. Zbog greaka u proraèunu gravitacijske konstante èitav bi se svemir ubrzo uruio, ali ne do kraja, buduæi da bi zakon gravitacije prije toga otkazao, te bi takva jadna ruevina ostala kao svjedoèanstvo o slaboumnosti njezina tvorca. to drugo, naime, moe pokazati djelo, ako ne kvalitetu svijesti djelatnika? Svemir je savreno ureðen, njegove zakonitosti su savreno precizne i u ravnotei. Tome je tako stoga to je njegov tvorac savren, savreno usklaðen u sebi, te su i njegova djela takva. Nevezan za plodove svoga rada, Stvoritelj je stvorio ovaj, kao i 105 Bhagavad-gEt= mnotvo drugih svemira, s precizno ureðenim zakonitostima, te nevjerojatnim obiljem divota. Potpuno nevezan svojim radom, stvorio je savrenstvo. Vezani, pak, lijenoæu i neznanjem, u zabludi da tako pokazuju svoju nevezanost, lijeni neznalice vre povrna, nepotpuna i runa djela, svjedoèeæi tako o stanju svoga duha. aljenja su vrijedni, kao i oni koji vide takve stvari, a zbog svoje ih zablude ne prezru, nego ih naprotiv stanu uzdizati kao proizvod vrline i duhovnosti. Nikada djelatnost liena velièine nije proizvod duha uèvræena yogom; naprotiv, samo velièina, moæ i slava zraèe iz takve djelatnosti. Ona djelatnost, koja je plod zraèenja unutarnjeg savrenstva, koja je plod elje za sluenjem bez dobitka, ta djelatnost u sebi sadri velièinu. Oni, pak, koji djeluju radi plodova, vrijedni su aljenja. U svojim eljama uvijek su osujeæeni, svoje ciljeve ne postiu, a djela su im obojena eljama, strastima i strahovima, te tako nesavrena i èesto bijedna. Nijedna, pak, pobuda ne proizvodi toliko bijedna djela, kao pobuda ravnodunosti i nevezanosti. Ako su djela, koja su proizvod strasti, u sebi nesavrena, uvijek su beskrajno bolja od djela koja su proizvod lijenosti i inercije. Zastraæen djelatnik obojit æe djelo svojim eljama i strahovima, te æe ono izgubiti na velièini, i neæe biti odrazom savrenstva. Unatoè tome, èesto æe i takvo djelo biti vrijedno i korisno. Ono, pak, djelo, koje je proizvod neznanja ili lijenosti, ne sadri ni u kojem svom aspektu velièinu i vrijednost. Od poèetka do kraja ono je promaeno. Ako djelatnosti yoge proizvode djela neokrnjene velièine, ako je djelatnost iz vezanosti uzrok okrnjene velièine djela, onda djela iz neznanja i lijenosti ne sadre velièinu ni u kojem svom dijelu ili aspektu. Ta djela posve su bezvrijedna i slue samo na sramotu svojem tvorcu. 50 Onaj uèvræena duha oslobaða se ovdje i dobra i zla. Stoga se posveti yogi. Yoga je umjetnost djelovanja. Dobro i zlo samo su posljedice vezanosti duha za polje djelovanja. Kakvu nagradu ili kaznu moe batiniti kamen, ako svojim padanjem napravi neto to æe ljudi ocijeniti kao dobro ili kao loe? Kamena lavina moe se uruiti i tako napraviti branu, koja æe sprijeèiti poplavu, te tako spasiti ivote mnogih ljudi. Jednako tako, kamena lavina ili vulkanska erupcija moe zatrpati grad ili 106 Drugo poglavlje 49 - 51 selo, te tako ubiti mnoge ljude. U svemu tome, kamenje pada, i to mu je jedina karma. Kamen nije kanjen ako padne na mjesto koje ljudi dre krivim, niti je nagraðen ako padne na mjesto koje ljudi dre pravim. On djeluje bez vezanosti, a u skladu s njemu nadreðenim zakonitostima prirode. Èovjek je daleko nadreðen kamenu, i posjeduje slobodnu volju, posjeduje svijest koja je sposobna odluèivati. Ako ta svijest djeluje u skladu s viim zakonitostima, pridonosit æe skladu u svijetu. Takav èovjek ne vri svoju, nego Boju volju, ne moja, nego Tvoja volja neka bude.116 Kako Isus kae: Ja sam od sebe ne mogu uèiniti nita: kako èujem, sudim, i sud je moj pravedan jer ne traim svoje volje, nego volju onoga koji me posla.117 To je istinsko djelovanje iz nevezanosti, djelovanje iz stanja yoge. Jednako kao to je kamen nevezan ljudskim pojmom dobra i zla, nego odgovara jedino prirodnim zakonitostima, tako je i prosvijetljen èovjek ovisan jedino o Bogu, slobodan od ljudskih ogranièenih poimanja dobra i zla. Njegovo djelovanje instrument je u ruci dharme, a ne njegove slobodne volje, te tako, kao i u sluèaju kamena, nema onoga tko bi bio kanjen ili nagraðen, ali za razliku od kamena to nije stoga to svijesti i volje nema, nego stoga to svijest i volja borave u Bogu, i nita ih odatle ne moe ukloniti. 51 Mudraci uèvræena duha, odrièuæi se rezultata djelatnosti, doista postiu osloboðenje od okova roðenja, zadobivajuæi stanje bez patnje. Svako djelovanje, koje je vreno iz osobnih pobuda, iz vezanosti za plodove djelovanja, nosi u sebi vezujuæu kvalitetu. U mjeri u kojoj djelatnik prianja uz plodove djelatnosti, jednako i plodovi djelatnosti prianjaju uz djelatnika, jer je svakoj akciji pridruena reakcija jednakog iznosa a suprotnog smjera. To je jedan od fundamentalnih zakona prirode, i ne vai samo za mehanièke odnose kako je to definirao Isaac Newton u svojem treæem zakonu, nego i daleko ire, i protee se na suptilno podruèje uzroènosti. Vezanosti za plodove veu svijest uz polje plodova, i te vezanosti odreðuju ponovno roðenje djelatnika, u skladu s njegovim eljama i tenjama. Oni, koji su vezani za plodove fizièkog plana, raðaju se 116 117 Lk 22,42 Iv 5,30 107 Bhagavad-gEt= u materiji. Oni, koji su vezani za plodove astralnog plana, kakvi su recimo osjeæajna i misaona stanja, takvi se raðaju u astralu, dok se oni koji su vezani za vlastito postojanje kao jezgru djelatnosti raðaju ponovno u kauzalu. Oni, pak, koji su se odrekli sebe, koji su privid ogranièene osobnosti rasprili, uviðajuæi kako je jedina stvarnost beskrajni i sveproimajuæi brahman, oni nemaju ni smrti ni ponovnog roðenja, jer to se ima ponovno raðati? Jastvo je vjeèno s one strane raðanja i umiranja. Onaj, èije su sve vezanosti saete u Jastvu, koje su se posve povukle iz domene svijeta, taj batini vjeèitu slobodu koja je kvaliteta Jastva. Tada sva patnja, kojoj je uzrok vezanost uz prolazno i nesavreno, prestaje u Onom to je s one strane najsmionijih nada. 52 Kad tvoj duh napusti gustu umu iluzije, tada æe postati ravnoduan i prema onome to si èuo kao i prema onome to æe èuti.118 Sveti spisi, objave, govor mudrih i manje mudrih, sve to zbunjuje duh onog, tko nije osobno iskusio istinu. Èovjeku, koji se nalazi u poziciji iluzije, istina moe zvuèati jednako vjerojatno kao i bilo koja la. On iz svoje pozicije ne moe ispravno procijeniti; èak je moguæe da æe mu se, zbog uvjetovanosti zabludama, la èiniti smislenijom od istine, buduæi da je blie onome to on èesto doivljava kao sebe, jer je ðavla prihvatio kao svoga oca, i èvrsto dri rijeè njegovu.119 U takvom stanju obmanutosti, èini se da se nalazi u zaèaranom krugu iz kojeg nema izlaza: istinu ne vidi zato to je u zabludi, a zbog obmanjujuæeg djelovanja zablude ne moe prepoznati istinu i tako odbaciti zabludu. Sreæom, tome nije posve tako. Postoje naèini kojima se taj zaèarani krug moe razbiti, a to su tehnike proèiæenja, tehnike yoge. Tim tehnikama, èovjekova svijest se postupno utemeljuje u stvarnosti, razbijanjem obrazaca zabluda, krivog funkcioniranja, te ostalog smeæa koje saèinjava veæinu svijesti prosjeènog èovjeka. Jedina zabluda koja je toliko teka da je se yogom ne moe pobijediti, ona je koja uvjeri èovjeka da se yogom ne treba ili ne moe baviti, te da 118 Igra rijeèi, koja znaèi istodobno i svemu to si veæ èuo i svim Vedama. Vede se, naime, nazivaju ruti, odnosno èuvenje, objava. Krsna dakle govori o ravnodunosti prema Vedama, objavama i ostalim stvarima. 119 Iv 8,44 108 Drugo poglavlje 51 - 53 je bavljenje yogom beskorisno. Takav èovjek ostaje preputen na milost i nemilost raznim silama, i njegov duhovni razvoj æe jamaèno biti spor, ovisan o uèenju iskustvom, te procesu ponovnih roðenja. Onaj, pak, tko je istinu otkrio, nije vie ovisan o prièama i uputama ruti, odnosno èuvenja, objave, raznih svetih spisa, jer takve spise sada i sam moe sastaviti radi drugih. On sada uistinu razumije njihovo znaèenje, i nije zbunjen èestim dvosmislenostima. U svemu to èuje, njegov budni duh u stanju je razlikovati zbilju od zablude. 53 Kad tvoj um, zbunjen èuvenjem, postane postojano sjedinjen, tada æe postiæi stanje yoge. Stanje yoge dakle predstavlja stanje istinske spoznaje. Ovdje nije rijeè o uputama za postizanje cilja; naprotiv, radi se o opisu cilja. Ali, kvalitete cilja moraju odreðivati kvalitetu puta, jer ako put nema u sebi kvaliteta cilja, tada neæe ni odvesti cilju. Put se sastoji od pribliavanja cilju: najprije nejasnim nasluæivanjem, potom sve jasnijim razumijevanjem, te na kraju jasnom spoznajom s one strane dvojbi. Èesto na tom putu sveti spisi mogu vie zbuniti i stvoriti krivi dojam, nego to æe biti od koristi. Zbog svega toga, mudro je u najveæoj mjeri baviti se yogom, kako bi se nejasna uvjerenja i stavovi to prije zamijenili izravnim znanjem i uvidom u istinu, jer tek tada um postaje postojanim, sabranim u jedno. Èesto religijska uvjerenja predstavljaju toliku smetnju, da se zbog pogrenih uvjerenja stvorenih na temelju krivo shvaæenih spisa èovjek doslovno odbije spasiti yogom, nego naprotiv usprkos svemu srlja u propast. U njegovoj pomuæenoj svijesti, u kojoj dobro izgleda kao zlo a zlo kao dobro, nezbiljska predodba o Bogu stvorena na temelju zablude èini se vrhovnim ciljem, te on, tujuæi svoju zabludu, sve dublje tone u propast, umjesto da se prianjanjem uz stvarnost spasi. Baveæi se licemjerjem, koje dri svetom dunoæu propisanom spisima, on, tujuæi tako zabludu, pripadne svijetu iluzije i u njoj se èvrsto utemelji. Pitanje je koliko æe takvome ivota trebati da popravi tetu koja je tako nastala, i hoæe li mu to uopæe uspjeti. Treba dakle sve teoretske stvari, kao to su primjerice religijsko i sva ostala uvjerenja, staviti na stranu, i prepustiti iskustvu da pokae njihovu istinitost. Te stvari su moda istinite, ali ako mi 109 Bhagavad-gEt= nita o tome zasigurno ne znamo, od kakve nam je to koristi? Moemo jedino pasti u dublju zabludu od one u kojoj se nalazimo. Treba se, naprotiv, drati prakse, yogijskih tehnika proèiæenja i profinjenja duha, koji æe tako proèiæen i suptilan biti u stanju shvatiti daleko vie, te èvræe prionuti uz istinu. Kako moe prljav duh ljubiti èistoæu istine? Nikako. Ili æe je mrziti, ili æe je se bojati. Potrebno je dakle èistiti duh, pa æe on zbog svoje èistoæe ljubiti istinu i uz nju prionuti, temeljeæi se tako èvrsto i nepokolebljivo u stvarnosti. Tek èista dua moe uistinu ljubiti Boga, jer posjeduje njegovu narav. 54 Arjuna reèe: Koje su oznake èovjeka postojanog uvida, koji je sabran u jedinstvu, o Keava? Kako on govori, kako sjedi, kako hoda? Arjuna je u jednakoj zabludi kao i veæina ljudi: da se duhovna snaga mora oèitovati kroz neku standardnu formu. Ljudi tako oèekuju da duhovna osoba jede odreðenu vrstu hrane, da se odijeva na odreðeni naèin, da na odreðeni naèin hoda i na odreðeni naèin sjedi, kako bi se time isticala meðu drugima. Doista, postoje i uvijek su postojali takvi, ali upravo meðu onima koji su razapeli Isusa i koji bi ga i danas razapeli da ga kojim sluèajem uspiju prepoznati. Takvi postoje meðu onima koji njeguju lanost u odori duhovnosti, koji sutinu pokuavaju nadomjestiti formom, meðu farizejima svih vrsta, u odorama sveæenika, svamija, redovnika svih religija, koji mole u hramovima svih religija. Kakvu odoru i posebnu prehranu ima Bog, koji je temelj svih stvari, i u svemu se oèituje? On ne pravi razliku izmeðu èistog i neèistog, izmeðu duhovnog i neduhovnog, izmeðu jedne i druge vrste forme. Sve vrste forme neka su vrsta oèitovanja beskrajne neoèitovane riznice koja je Apsolut. Sve te stvari nesavrene su, i u njima ne prebiva najvia stvarnost, a opet sve one prebivaju u Bojem duhu, koji ih neprekidno u sebi odrava, dajuæi im postojanje. Onaj, tko se bavi stvarima, dajuæi jednima prednost pred drugima, ne spoznaje istinu o stvarima, a ona je da je jedina istinska stvarnost Bog. Onaj tko to ne opaa, drat æe do privida i forme duhovnosti, dreæi jedan oblik nadreðenim drugome. Onaj tko vidi sve te stvari kao iste, odnosno jednako beznaèajne i liene sutine, neæe uopæe drati do izgleda. Tako æe u jednom hramu 110 Drugo poglavlje 53 - 55 èesto najveæa duhovna velièina biti utjelovljena u èistaèu hrama ili vrtlaru, dok æe sveæenici, poèevi od najvieg, biti prazne figure bez sutine. Dok se farizeji pridravaju subote, yogini se pridravaju brahmana i u njemu borave. Pred svijetom farizeji mogu pokazivati svoju duhovnost, jer je njihova duhovnost upravo svjetovna, naèinjena da bi je svijet vidio i o njoj posvjedoèio, dok je duhovnost yogina takva da o sebi sama svjedoèi pred Bogom, i Bog svjedoèi za nju, a svijet, ne znajuæi Boga, takvu duhovnost rijetko prepoznaje. Takva duhovnost, ravnoduna prema formi, izaziva mrnju i neprijateljstvo ljudi farizejskog mentaliteta, kojima obiluju sve religije, te oni uvijek ponovo, u sva vremena, ubijaju i progone ljude istinske duhovnosti, koje vide kao ogledalo, u kojem opaaju vlastitu rugobu i ispraznost. 55 Svevinji Gospod reèe: Napustivi u cijelosti sve elje koje borave u duhu, o Partha, u Jastvu zadovoljan samo Jastvom, on postie stalnost duha. Arjuna pita o vanjtini, dok Gospod odgovara o nutrini. Arjuna pita kako hodaju, a Krsna odgovara njihova svijest je saeta u Jastvu. Tako Gospod Krsna poruèuje: okreni pogled s nebitnog na bitno, s forme na sutinu. Kad je sutina postignuta, oblici njenog oèitovanja mogu biti raznoliki. Jednako tako, ako sutina nije postignuta, razlikovat æe se pokuaji njenog nadomjetanja. Neki æe se prejedati, neki æe teiti zadovoljenju osjetila, neki æe pokuati napuniti um znanjem, neki æe pokuavati èiniti dobra djela, a neki æe na sebe stavljati simbole religije. Oblik kompenzacije moe se razlikovati od sluèaja do sluèaja. Jednako tako, oni koji su utemeljeni u stvarnosti, èiji duh je stalan, mogu svoju unutarnju ispunjenost oèitovati na razlièite naèine, ili je ne oèitovati uopæe, ostajuæi u stanju mirovanja. Kako god bilo, prosudba o neèijem duhovnom stanju, a na osnovi opaanja vanjskog ponaanja, u najmanju je ruku dvojbene smislenosti. Najèeæe æe, naime, lani svetac izgledati svetije od pravog, a osoba marginalne duhovne snage stavljat æe na sebe vie simbola duhovnosti od jednog avatare. Primjerice, u Krsnino doba postojao je velik broj isposnika koji su lutali umama baveæi se nekim oblikom duhovne discipline. Svi oni stavljali su na sebe simbole odricanja, i po vanjskom izgledu nije bilo moguæe odrediti tko je od njih uistinu odbacio 111 Bhagavad-gEt= poriv za zadovoljenjem osjetila, a tko se samo pretvara, i njegove slabosti samo èekaju na priliku da doðu do oèitovanja. U saetku Mahabharate imali smo prilike vidjeti kako rsiji i isposnici èesto u pogledu na lijepu enu izgube kontrolu, ili pod utjecajem neugodnih okolnosti izgube kontrolu, te nekoga prokunu. Èovjeku, koji je u cijelosti utemeljen u najviem zadovoljstvu, takvo neto ne moe se desiti. Ipak, oni su bili na glasu kao veliki uglednici duha. S druge strane imamo Krsnu i Arjunu, koji su naizgled samo ratnici, bez nekih velikih duhovnih pretenzija, a Krsna je cjelovita Boanska inkarnacija, purnavatara, a za Arjunu on sam kasnije u Mahabharati kae da predstavlja utjelovljenje treæine njegova biæa. Unatoè prividu koji govori da je Krsna samo kralj Yadava, mudraci poput Vyase i Narade klanjaju mu se i odaju mu najdublje potovanje. To je, pak, stoga to njihova svijest nije obmanuta prividom, te se oni ne daju zbuniti vanjtinom, koja bi govorila da je onaj tko se oblaèi poput sveca uistinu utemeljen u svetosti, te da je onaj tko se oblaèi poput kralja samo politièar. Kriterij za onog tko je spoznao Atman, dakle, njegova je svijest. On je napustio sve elje, odbacivi ih radi Jastva. Njegov duh je tako èvrsto utemeljen i postojan. 56 Uma neuznemirena nedaæama, slobodan od veza sreæe, straha i srdbe, naziva se mudracem postojana duha. Na duh koji nije posve utemeljen u Atmanu i dalje mogu djelovati razlièite veze, poput elje, straha, srdbe i ostalih. Duh, koji unatoè zbivanjima u svijetu osjetila zadri unutarnju ravnoteu, te ne skreæe pogled s Jastva u svijet osjetila, naziva se postojanim. to to doista znaèi? Èesto se takva postojanost poistovjeæuje s ravnodunoæu, koja se dakako doivljava iz pozicije ega. Ego, buduæi da nije samodostatan, moe postiæi jedino ravnodunost, ali time ne nadilazi svoju ispraznost, veæ naprotiv boravi u njoj. Tek kad èovjek nadiðe sebe kao ogranièeno biæe, koje udi za sitnicama i sitnica se boji, moe u moru svijeta postiæi postojanost duha. Ta postojanost ne znaèi ni neaktivnost, ni ravnodunost, ni izolaciju od svijeta. Isto tako ne znaèi ni bezosjeæajnost, ni hladnoæu, veæ naprotiv onu vrstu topline i ljubavi kakva je nemoguæa ljudima koji su posve proeti vezanostima, a teko da je mogu i shvatiti. 112 Drugo poglavlje 55 - 57 Primjerice, ako avatara ili yogin razgovara s lijepom enom, on neæe poput lanoga proroka u odori sveca pokuavati prema njoj pokazati hladnoæu, ravnodunost ili pak gaðenje, kakvo takvi èesto pokazuju, pokuavajuæi istaknuti farsu celibata, koju èesto tekom mukom i protiv svojih elja i sklonosti odravaju. Takvom lanom proroku ena je bolan podsjetnik na sve njegove vezanosti i prljavtinu koji u dodiru s njom izlaze na povrinu, te on èesto reagira mrnjom i gaðenjem. Zbog obilja takvih osoba u raznim religijskim grupama, tamo èesto vlada enomrzaèki mentalitet, koji je èesto toliko ekstreman da se u takvim grupama ene dre doslovno niim biæima, te ih se poniava i na razlièite druge naèine zlostavlja. Yogin koji razgovara sa enom naprotiv uopæe nije dirnut njenim fizièkim tijelom, veæ razgovara neposredno s njenom duom. On njeno tijelo uvaava i daje mu ljubav i podrku, ali njegov fokus usmjeren je k dui, koju dodirom svoje svijesti budi i uzdie. Yogin, naime, nema nikakve druge pobude u djelovanju osim odanosti unutarnjoj, vrhovnoj stvarnosti. Ovisno o potrebama, te o zakonu dharme koji upravlja stvarima, yogin mijenja svoje djelovanje u svijetu, a to djelovanje, koje neprosvijetljeni mogu objanjavati ovako ili onako, ostaje uvijek izvan njihove moguænosti shvaæanja. Yogin, dakle, u svijetu ne djeluje kao ravnoduni kip, nego kao biæe koje zraèi ogromnu ljubav i svijest u svijet. Druga biæa tu ljubav najèeæe nisu uopæe u stanju pojmiti, nego naprotiv smiljaju razne smijene racionalizacije na svojoj razini razumijevanja. Ispravan pristup, pak, znaèio bi predanost takvom yoginu, kao utjelovljenju Boanske stvarnosti, znaèio bi preputanje vlastite volje njegovoj, i ponizno uèenje pred njegovim stopalima. Umjesto da pokuavaju takvog yogina objasniti, ljudi bi ga trebali pokuati shvatiti, a razlika izmeðu tih dviju stvari je ogromna. Objanjavanje, naime, znaèi stvaranje prosudbe o nekome iz vlastite nepromijenjene pozicije. Shvaæanje, pak, znaèi mijenjanje vlastite pozicije kako bi se spoznalo neto novo i razlièito. 57 Onaj, tko se oslobodio takvih utjecaja, koji se u dobru ne oholi niti u zlu jadikuje, njegov je uvid postojan. Svijest èovjeka ponaa se poput kameleona, koji poprima boju okoline u kojoj boravi. Tako i um poprima karakteristike onoga na èemu boravi. Uvid predstavlja dodir izmeðu svijesti i stvarno113 Bhagavad-gEt= sti. Ako svijest èovjeka boravi u Jastvu, koje je najvia stvarnost, tada je uvid èovjeka postojan, jer su svijest i stvarnost u neposrednom dodiru, oni su sjedinjeni. Ako je, pak, svijest u dodiru s prolaznim i promjenjivim svijetom osjetila, te u vlasti privida koji joj govori da je odvojena od sutine stvarnosti, tada svijest poprima osobine svojeg promjenjivog i nestalnog okruenja, buduæi tako promjenjiva i nestalna. Uvid tada, ako se o njemu uopæe moe govoriti, nije stalan, veæ je naprotiv kolebljiv i u njemu nema èvrstoæe, buduæi da svijest, umjesto u stvarnosti, boravi u podruèju nestalnog i nezbiljskog. U odnosu nezbiljskih stvari i ega, koji je takoðer nezbiljski, postoji mnogo neizvjesnosti, te neprekidnost promjene stanja. Ego, uplaen i u elji za osiguranjem vlastitog postojanja, u okolnostima koje prividno pogoduju njegovu odranju, tei sebe drati vladarem svijeta te se beskrajno oholi i napuhuje, a samo mala igla neugodnih okolnosti, koje ga podsjeæaju na njegovu prolaznost i krhkost, dostatna je da ga naglo ispue i baci u drugi ekstrem jadikovanja i plakanja nad vlastitom sudbinom. U tome dakako nema postojanosti, a iz pozicije ega bilo bi licemjerno i pokuati je postiæi. Jedini naèin, kojim èovjek moe postiæi postojanost u okruenju svijeta, jest transcendencija svijeta, odnosno usmjerenje svijesti prema istinskoj stvarnosti, koja vjeèno svjedoèi svoju postojanost i trajnost. Prepoznajuæi tu nepromjenjivu stvarnost kao sebe, èovjek automatski postaje smiren i pun pouzdanja u buduænost. Ne strahujuæi za vlastitu egzistenciju, nema se ni potrebe uzdizati nad drugim biæima, koja takoðer vidi kao oblike vjeènog i bezobliènog Atmana/brahmana. Tako ivi u skladu i sa sobom, i sa svijetom, i s drugim biæima, i sa sudbinom. Sav taj sklad dolazi od postojanosti uvida, koji ima temelj u prepoznavanju sebe kao Jastva, koje je apsolut, umjesto kao ogranièene prividne osobnosti, naèinjene od projekcija osjetilnih dojmova na um. 58 Kada povuèe svoja osjetila od osjetilnih objekata, kao to kornjaèa uvlaèi udove u oklop, njegov je uvid postojan. Svijest èovjeka grana se od svoje jezgre prema vanjskom svijetu kroz vrata osjetila. Uvlaèenjem osjetila unutra, svijest se smiruje, te se kretanje ivotne energije, koje je inaèe usmjereno prema van, usmjerava unutra i prema gore. U tehnici up-stream kriye, koju 114 Drugo poglavlje 57 - 58 sam formulirao u svojem sustavu yoge, osnovni je dio upravo uvlaèenje osjetila, te povlaèenje tako internalizirane energije prema gore. Povlaèenje energije prema gore dogaða se automatski, kao posljedica predanosti i odustajanja od kontrole. Uvlaèenje osjetila, pak, posljedica je voljne odluke i svjesnog napora. Tek nakon to je yogin uvukao osjetila u sebe i tako odustao od svijeta, moe prakticirati yogijsku tehniku èiæenja i razvoja svojeg energetskog sustava. Tek odustajanjem od utjecaja na svijet putem svojih djelatnih organa, te opaanja svijeta putem osjetila, yogin dobiva moguænost usmjerenja fokusa svijesti na vlastitu nutrinu, te u predanosti Bogu kriyom, odnosno spiralnim uzlaznim kretanjem kundalini, poveæava brzinu svojeg duhovnog razvoja, doputajuæi iscjeliteljskoj ivotnoj sili da èisti i profinjuje njegov energetski sustav. Kad govori o postojanosti uvida, Gospod Krsna misli na uspostavljanje vertikalne linije protoka energije od korijenske cakre kroz centralni energetski kanal (susumna nadi), gdje prolaskom kroz sve cakre energija/svijest naposljetku izlazi van kroz krunsku cakru. Buduæi da cakre korespondiraju s odreðenim razinama svijesti, gdje porast dubine svijesti odgovara poveæanju fizièke visine cakre, takav uspravan tok energije oznaèava budnost svijesti yogina, te njenu saetost u Najviem. Uvid, njegovim povlaèenjem iz objekata osjetila, boravi u unutarnjem svijetu èovjeka. Kako se u tom unutarnjem svijetu ne bi nastavio baviti osjetilnim slikama iz pamæenja, te razlièitim projekcijama buduænosti i prolosti, treba se najprije prisjetiti Boga, te svijest usmjeriti na Njega i tamo je zadrati. U tu svrhu preporuèujem bilo koju sliku ili rijeè, fragment svetog spisa, sjeæanje na prijanje iskustvo, kojim æe se prizvati stanje predanosti Bogu. Postizanjem predanosti Bogu, svijest se postupno smiruje. Èak i u izravnoj viziji Najvieg, svijest se zbog nagomilanih podsvjesnih, odnosno nesvjesnih sadraja nastavlja kretati i po inerciji procesirati ostatke misli, odnosno osjeæaja. Zbog toga treba mirno zadrati svijest na Bogu i njime posve zaokupiti svoju panju, a aktivnost uma æe se ubrzo izgubiti, nakon nekoliko minuta do najvie nekoliko sati. U viziji Boga treba promiljati svoje kvalitete, te ih usporediti s Boanskima, èisteæi ih sve dok Bog ne uzmogne posve neometano i cjelovito sjati kroz vrata tijela. Zbog toga, svoj sustav yoge nazivam darana yogom.120 Sustav izmeðu ostalog saèinjavaju tehnike yoge koje je moguæe naæi u knjizi Pristup Yogina, te na Internetu na adresi http://www.danijel.org. 120 115 Bhagavad-gEt= Darana na sanskrtu znaèi uvid, blagoslov pogleda na Boga, Boansku viziju. Yoga oznaèava sjedinjenje, jedinstvo. Darana-yoga stoga znaèi sjedinjenje s Bogom putem Boanske vizije, odnosno usvajanje Boanskih kvaliteta putem uvida. Ustrajnom praksom yoge, dakle uzlaznim tokom energije/svijesti povuèene od osjetila, te postupnim navikavanjem sustava na poveæani protok, irenjem i èiæenjem energetskih kanala i organa svijesti, svijest postaje sve sposobnijom u sebe primiti Boanske kvalitete, te ih iz sebe oèitovati. Takav razvoj kulminira u postignuæu stanja potpune proèiæenosti, koje je krajnji cilj evolucije, i u kojem se najvie kvalitete postojanja mogu u cijelosti osjetiti i izraziti. Unatoè ogranièenjima fizièke razine, praksom ove yoge svijest se moe toliko profiniti, da postaje sposobnom osjetiti i samog Ivaru, Boga u smislu osobe koja je utjelovljenje i fokus svih najviih svojstava. Veæ i samo jednim trenutkom takvog uvida biæe postie cilj evolucije i tako potpunu slobodu od razvojnog ciklusa raðanja i umiranja. Nakon smrti, naime, s biæa postupno otpada sve, osim najvieg dosega koji je u svojem iskustvu za ivota ostvarilo. O tome mogu osobno posvjedoèiti, iz promatranja procesa umiranja tijela, te oblika zagrobne egzistencije ljudi koje sam poznavao. U svim sluèajevima, njihovu egzistenciju odreðivale su samo najvie kvalitete, koje su uspjeli dotaknuti i ostvariti za ivota; sve ostalo nestalo je, kao posve nebitno. Nakon to sam shvatio princip evolucije, Bog je to moje razumijevanje potvrdio. Velika je utjeha biæima znati da se od njih ne oèekuje nemoguæe, te da ih Bog ne sudi po njihovim slabostima, nego po vrhuncima njihove snage. Oni, koji za ivota uspiju osjetiti Boga samog, imaju svoj vrhunac dakle u vrhuncu svih vrhunaca, te njihovo ponovno roðenje radi daljnjeg razvoja postaje suvinim. Oni tako postiu slobodu od ponovnog roðenja. Velika je to utjeha i radost znati, da se toliko malo od nas trai, i da je toliko malo dovoljno za takvo veliko postignuæe. Veæ i sama spoznaja o tome trebala bi potaknuti ljude da se, osloboðeni straha od pakla i kazne, posvete svim srcem yogi, kako bi za ovog ivota uspjeli spoznati Boga, i time ostvariti slobodu od ponovnog roðenja. Èovjeka æe mnoge stvari koje govorim zbuniti: kako je moguæe da govorim da yoga poèinje Boanskom vizijom, a da istodobno vizija Boga jamèi osloboðenje, koje je cilj yoge? Ta zabuna dolazi od terminoloke zbrke. Zamislimo, primjerice, kako Sunce otapa blok leda. Najprije ono led otapa u vodu. Potom vodu pretvara u 116 Drugo poglavlje 58 paru. Nakon toga, zamislimo da se para u toj mjeri grije, da postupno preuzme na sebe sve kvalitete sunèeve svjetlosti njenu toplinu, boju i sjaj. Bog je ovdje kao Sunce: ono grije led potencijalnog biæa, i njegovim otapanjem daje ivot. Potom se voda ivota pretvara u paru svijesti. Para svijesti potom se grije u sve veæoj mjeri, dok se njena temperatura ne izjednaèi s onom Sunca.121 Tako i biæe, ostvarujuæi poèetkom prakse yoge dodir sa stvarnoæu, slièi bloku leda koji je obasjalo Sunce. On tada poèinje u sebe primati toplinu i svjetlost stvarnosti, istine, ljubavi i svijesti. Dodirom s tom stvarnoæu, led neznanja i vezanosti se otapa, sve dok biæe, poprimanjem sve suptilnijih Boanskih kvaliteta, i samo ne postane Boanskim, odnosno, dok ne uspije osjetiti najviu temperaturu svijesti, onu koja je svojstvena Bogu samome, u njegovoj unutarnjoj naravi. Jednako kao to Sunce otapa blok leda, jednako tako i neosobni brahman, vrhovna stvarnost, prividno na sebe preuzima oblik mnotva, te tako, u relativnom, pod utjecajem Sunca koje je brahman isparava led koji je brahman. Iako neoèitovan, u oèitovanju izraava svoju prirodu. Biæe, kao relativna lokalizacija Atmana/ brahmana, predstavlja onog koji se oèituje. Kako biæe u sve veæoj mjeri poprima kvalitete Svevinjeg, tako se u njemu Atman sve vie oèituje. Kad biæe uspije u svojem razvoju dotaknuti Svevinjeg, ono zatvara krug oèitovanja relativnog. Takvim profinjenjem svijesti biæa postie se daleko vii cilj nego samo spoznajom Atmana. U spoznaji Atmana, biæe spoznaje da sam Ja doista vjeèan, neprolazan i sveproimajuæi, da sam temelj i sutina u svim biæima, njihovo jastvo. Ipak, preklapanje iz svijesti relativnog biæa u svijest Apsoluta iz pozicije relativnog biæa neto je to ima svoj poèetak u vremenu, pa u vremenu dakako mora imati i svoj kraj. Nakon to takvo iskustvo samadhija prestane, biæe ostaje na jednakom stupnju razvijenosti na kojem se nalazilo prije ulaska u samadhi, iako sada posjeduje besmrtnu perspektivu. Ta besmrtna perspektiva, dakako, neæe puno vrijediti ako ostane neto u to se u vremenu ulazi i izlazi. Tek kad se relativno biæe toliko proèisti da u relativnom ne postoji neto u to æe se vraæati, kad u relativnom svojim proèiæenjem dotakne Najvieg Gospoda, koji je naèin na koji se Molio bih gospodu fizièare da me potede komentara o raspadanju molekula vode na atome kisika i vodika; ovo je ipak analogija, a svaka analogija ima svoje granice. 121 117 Bhagavad-gEt= savreni Atman/brahman opaa iz pozicije relativnog, tada biæe postie najvie savrenstvo i dostie krajnji cilj, i ne raða se ponovo. 59 Onaj tko se suzdrava od osjetilnog uitka osjeæa i dalje tenju prema zadovoljstvima osjetila. U iskustvu Najvieg, ta tenja nestaje. Èovjekovo djelovanje motivirano je tenjom zadovoljstvu. Sve to ljudi rade, rade da bi postigli ispunjenje. Iz tog je razloga uzaludno pokuavati kontrolirati osjetila tako to æe ih se obuzdavati, tako to æe èovjek sebi uskraæivati osjetilne uitke. Nije, naime, problem u osjetilnim uicima, nego u unutarnjoj praznini biæa, a posezanje za uicima osjetila nije bolest, nego lijek, ali manjkav i nesavren. Naalost, to je ponekad lijek koji jo dodatno pridonosi bolesti: èovjek se u tenji za osjetilnim uicima jo dodatno upleæe u razlièite vezanosti, koje rezultiraju dodatnim pomuæenjem ogledala uma, te se tako èovjek dodatno udaljava od unutarnjeg mira, koji je nuan preduvjet bilo kakvog uvida u stvarnost, a time i postignuæa stvarne sreæe. Rjeenje dakle nije u tome da se duhu odree i tako mali izvor zadovoljstva, kao to je to zadovoljstvo koje dolazi od osjetila, nego u tome da mu se pokae veæe, dublje zadovoljstvo, ono koje dolazi od unutarnjeg ispunjenja duha i pronalaenja svrhe njegova postojanja, a ta svrha nije nita drugo nego Bog sam. Uvidom u Boga gase se sve elje i ispunjavaju nade s one strane svake nade. Nitko se, ma koliko neskroman bio, nikada ne usuðuje ni matati o onome, to se lako i bez napora zadobiva uvidom u Boga. Koliko god umujemo, ne moemo to pojmiti, i kako god visoko postavili svoje ciljeve, On ih sve beskrajno nadmauje. Stoga se treba okaniti lane skromnosti, te pokuaja ostvarenja vlastitih elja, i okrenuti se Bogu, kako bismo se njime ispunili. Umjesto pokuaja da vlastita osjetila sputavamo, odrièuæi se zadovoljstva, kako se to èesto pogreno savjetuje, trebamo se odreæi niih ciljeva, a odbacivanjem niih ciljeva postupno æemo pronaæi onaj cilj, od kojeg vii ne postoji. Vidjevi njega, nestat æe tenja za svim niim oblicima zadovoljstva. Èak i u viziji Boga um se jo neko vrijeme nastavlja baviti obradom zaostalih osjetilnih dojmova, sjeæanja i ostalog misaonog taloga kojim se obièno bavi. Produljenjem vizije Boga, um se postupno smiruje i gasi, te u potpunoj obuzetosti Bogom postaje 118 Drugo poglavlje 58 - 59 savren; jednako kao to se automobil, nakon to prestanemo dodavati gas, nastavlja neko vrijeme kretati po inerciji, prije nego to sam od sebe stane, tako i um, nakon to ga prestanemo hraniti gorivom elja za osjetilnim predmetima, nastavlja jo neko vrijeme po inerciji obavljati svoju zadaæu, prije nego to se sam od sebe zaustavi. Proces tog zaustavljanja moe biti prilièno dug ako smo u svom ivotu nataloili velike kolièine raznog neobraðenog materijala elja, strahova, frustracija i ostalog smeæa u nesvjesni dio svoje liènosti. Radi ubrzanja tog procesa, smiljene su tehnike yoge, koje rastapaju i uklanjaju taj podsvjesni talog. Za razliku od tehnika meditacije koje smeæe samo uklanjaju iz svjesnog podruèja, kako bi omoguæile brzo postizanje meditativnog stanja, to se postie komprimiranjem sve veæe kolièine smeæa na sve manji prostor, moj sustav yoge ne vidi nikakve prednosti u tome da se postignu razmjerno veliki rezultati u prvih tjedan dana, a da se potom to stanje bez poboljanja produljuje tijekom iduæih pedeset godina. Veæe prednosti vidim u zaranjanju u talog koji boravi u nesvjesnom, te njegovu razgraðivanju i uklanjanju tehnikom yoge, makar to uklanjanje zbog suoèavanja s traumama podsvijesti bilo teko i bolno. Onaj yogin koji se tako krene èistiti, te bez straha, oboruan moænim orujima yoge, pogleda u stvari kojima se bojao pogledati u oèi, oslobodit æe se tereta koji ga pritiæe, te æe tako, nakon nekoliko mjeseci ili godina provedenih u samoanalizi i èiæenju liènosti, postiæi stanje u kojem je duboka meditacija neto spontano, a uvid u sve dublje Boanske aspekte, te zadobivanje sve viih stanja svijesti, neto to normalno dolazi vjebom. Takvo stanje, pak, ne postiu oni kojima je do jeftino zadobivenih rezultata. Takvi æe se baviti nekom tehnikom koja im omoguæuje rad s pranom ili brzo postizanje meditativnog stanja, laskajuæi pritom njihovim slabostima kako ih ne bi previe uznemirila. Bolno je, doista, iskustvo dodira s vlastitim slabostima, i ljudi o njima ne ele ni sluèajno sluati. Zbog tog razloga æe radije iskuati sve metode instant-prosvjetljenja i duhovnog fast-fooda. Dakako, sve to vodit æe neizbjenom razoèaranju. Neki æe ustanoviti da od duhovnosti nema nita, te da je èitava prièa s prosvjetljenjem izmiljena kako bi se prevarili lakovjerni, te im se uzeo novac. Drugi æe pak progutati gorak lijek, i prestati traiti brza i laka rjeenja. Put u raj vodi najprije kroz pakao vlastite podsvijesti. Tamo su pohranjeni razlozi, zbog kojih nam je vizija Boga nemoguæa. Tek uvidom u te stvari, koje su u nesvjesnom 119 Bhagavad-gEt= podruèju upravo stoga to se naa svijest nije u stanju s njima suoèiti, moæi æemo postiæi istinski mir duha. 60 Neobuzdana osjetila, o Kuntin sine, kovitlaju i odvlaèe um èak i razborita èovjeka, unatoè njegovu trudu. Vatru nije mudro gasiti dolijevanjem goriva, buduæi da je gorivo neto to veæ ionako sudjeluje u procesu gorenja. Umjesto traenja rjeenja problema na razini na kojoj je problem nastao, treba napraviti kvalitativni skok u razmiljanju, te rjeenje potraiti tamo gdje ga prije nismo traili. Vatru treba gasiti onim èega u procesu gorenja nema. Tek to æe ugasiti vatru. Jednako tako, veliki faktor neobuzdanosti osjetila kretanje je uma, koji gonjen razlièitim osjetilnim podraajima neprestano mijenja objekte usmjerenja. Pokuaj kontrole uma umom, dakle, neæe postiæi rezultat mira uma, jednako kao to èovjek sam sebe ne moe izvuæi iz ivog pijeska povlaèeæi se za kosu. Potreban mu je oslonac koji ga nadilazi, za koji æe se uhvatiti i kojim æe se izvuæi iz propasti. 61 Obuzdavajuæi osjetila, treba se utemeljiti u Meni. Tada æe jamaèno njegova osjetila biti savladana, a uvid postojan. Takav oslonac èovjek nalazi u Bogu. Bog se nalazi u sferi koja nadilazi sferu u kojoj se kreæe èovjekova svijest. Umjesto da pokua kontrolirati osjetila zahvatom uma, te se tako jo samo jaèe utemelji u sferi uma i osjetila, baveæi se dodatno njima, èovjek se treba odvratiti od èitave te sfere zajedno, te umjesto u kontroli uma potraiti utoèite u Bogu. Osjetila i um u vjeèitom su stanju kretanja. Mir nije moguæe postiæi pokuajem umirenja sfere kretanja, nego tek transcendencijom te sfere, te utemeljenjem u sferi mira. Zadovoljstvo nije moguæe postiæi u sferi osjetila, jer se stanje osjetila mijenja, pa æe i elja za zadovoljenjem biti tek djelomièno ispunjena. Tek transcendencijom sfere promjenjivosti, utemeljenjem u nepromjenjivom i vjeènom Apsolutu, u Apsolutnom subjektu, tek takvom utemeljenoæu u Meni, postie se trajan mir i ispunjenje. 62 Razmiljanje o predmetima osjetila stvara vezanost za njih. Od vezanosti nastaje udnja, a od udnje srdba. 120 Drugo poglavlje 59 - 63 63 Iz srdbe javlja se obmana, a iz obmane dolazi pomraèenje pamæenja. Kad je pamæenje pomraèeno, nestaje razum. Gubeæi razum, èovjek propada. Okretanjem uma prema osjetilnim objektima um se okreæe prema svijetu objekata. Pokuavajuæi postiæi zadovoljenje, doivljavajuæi sebe u odnosu sa stvarima, razvija vezanost za odreðeni poredak stvari, jer, sudeæi stvari u odnosu na sebe, prosuðuje jedne kao dobre a druge kao loe. Iz toga se raða vezanost za dobre i odbojnost prema loima. Odbojnost je samo vezanost s drugim predznakom. Iz vezanosti, odnosno odbojnosti, dolazi udnja za dobrim, odnosno strah od loeg. U takvom pokuaju javlja se moguænost da dobro izostane, odnosno da se loe desi. Tada se javlja frustracija, koja dovodi do srdbe ili nemilosrdnog gaenja preko leeva u nastojanju ostvarenja osobnog probitka, ili pak mrnje i bijesa usmjerenih prema stvarima i biæima koje predstavljaju suparnike, odnosno prijetnju. Tako pod utjecajem srdbe biæe gubi objektivnost, te postaje toliko zaluðeno razmiljanjem o svojoj ulozi u svijetu stvari, da posve gubi sjeæanje na stvarno stanje. Èak i sjeæanje kod takva èovjeka nije pouzdano ono, naime, postaje u sve veæoj mjeri selektivno, obojeno slikom koju èovjek gradi o sebi i stvarima; èesto æe sjeæanje na vlastite misaone procese u tijeku nekog dogaðaja toliko zasjeniti sjeæanja na stvarni dogaðaj, da biæe vie ne moe zasigurno reæi je li se neki dogaðaj uistinu odigrao u stvarnosti, ili samo u njegovoj mati. Jednako tako, biæe obuzeto strastima posve gubi dodir sa stvarnoæu, pa je èest sluèaj da takav i ne opaa nita osim onoga to se zbiva u njegovoj svijesti. Ekstremni primjeri takvog stanja u toj su mjeri odvojeni od stvarnosti da s njom ne zadravaju nikakav dodir, pa stvarne dogaðaje uopæe ne primjeæuju, nego naprotiv svijet doivljavaju samo kao pozornicu svojih subjektivnih, suludih dogaðanja, a sve stvari i biæa doivljavaju kao objekte, sa sobom u centru. Takvi pak predstavljaju temelj prouèavanja psihijatrije, znanosti o psihièkim poremeæajima. Èesto je takvima, zbog njihove potpune odvojenosti od stvarnosti, posve nemoguæe pomoæi. Takvi najèeæe posve propadaju, tonuæi sve dublje u ludilo, dok se u njemu posve ne izgube. Razlika izmeðu takvih tekih bolesnika i onog to se obièno naziva normalnim èovjekom nije dakle u kvaliteti, nego u kvantiteti. Veæina ljudi je u nekoj mjeri luda, s tim da one, koji u svojem 121 Bhagavad-gEt= ludilu izaðu izvan granica koje odreðuje prosjek, nazivaju ludima, te ih lijeèe u psihijatrijskim ustanovama, dok manje ludi primjerci hodaju ulicama ili pak vladaju svijetom. Jedino oni koji su slobodni od vezanosti za svijet objekata uistinu su uravnoteeni, te ih se moe nazvati psihièki zdravima. Oni, lieni vezanosti, opaaju stvarnost onakvom kakva ona uistinu jest, bez obojenosti vlastitim tenjama ili strahovima. Èim doðe do pojave vezanosti, dolazi i do gubitka objektivnosti, dakle do gubitka veze sa stvarnoæu. 64 No onaj tko se kreæe meðu objektima osjetila, bez vezanosti i odbojnosti, s osjetilima u vlasti Jastva, taj dostie milost. Onaj tko ne okreæe pogled od najvie stvarnosti da bi djelovao u svijetu, veæ naprotiv okruen svijetom i u njemu djelujuæi zadrava perspektivu najvie stvarnosti, opaajuæi istinsku zbilju svih stvari, on u djelovanju svjedoèi za Jastvo. Da bi u svijetu osjetila ostao nepomuæenim, svijesti posve u Jastvu, mora izmeðu svih stvari koje su mu tu ponuðene uvijek iznova birati Jastvo. Tako potvrðujuæi i u najteim iskuenjima konaènost svojeg izbora, postie milost, odnosno krajnje ispunjenje. Èovjek uvijek dobiva potvrdu tek nakon to je donio odluku; prije toga, potvrda bi ga mogla jedino oslabiti, oduzimajuæi mu slobodu izbora u kojoj kali svoju svijest. Nakon to èovjek donese odluku, osjetit æe ili grinju savjesti i osjeæaj pogreke, ako je odabrao krivo, ili pak sreæu i sklad, ako je izabrao ispravno. Èovjeku, koji je odabrao ostati èvrst u Jastvu unatoè okruenju osjetilnih objekata, dolazi tada potvrda u vidu milosti, ogromnog oceana blaenstva koji potvrðuje ispravnost njegova izbora. Onaj tko bi odabrao Jastvo samo radi veæeg zadovoljstva nego to je ono koje se dobiva od osjetila, bio bi zapravo nezreo. Zbog toga æe èovjeka koji nastoji na osloboðenju èekati mnoge teke kunje, u kojima æe istinu trebati odabrati samo istine radi, bez ikakva koristoljublja, i dapaèe unatoè prijetnji patnje i smrti. Onaj, tko tako odluèi, postojan je i savren, i on dobiva beskrajno blaenstvo kao potvrdu ispravnosti svoje odluke. 65 Stekavi tako milost, svi njegovi jadi prestaju. Tako ispunjen sreæom, njegov um ubrzo postaje posve uèvræen. 122 Drugo poglavlje 63 - 66 Nakon takve potvrde, iako je veæ nadvladao sva iskuenja i ispravno odluèio, iz èovjekove se svijesti gubi svaki trag sumnje koja nuno ostaje prisutna i nakon to je donesena ispravna odluka. Mudar èovjek, naime, ne vjeruje sebi previe, te neprekidno preispituje svoje odluke i razmiljanje, te iako svojim ivotom i dobrobiti stoji iza svoje odluke, u njemu uvijek postoji ono propitivanje koje govori: to ako sam u krivu, to ako sebe obmanjujem?. Potvrdom milosti nestaje i taj trag sumnje, i svijest postaje posve uèvræena, buduæi da èovjek koji donosi odluku nije vie sam, nego iza njega vidljivo staje èitava stvarnost. Èovjek koji je utemeljen u Bogu, koji predaje èitav svoj ivot Bogu, vjerujuæi kako æe se Bog za njega pobrinuti, moe iza te odluke stati posve èvrsto, odbijajuæi se osloniti na bilo koji drugi oslonac osim Boga. Unatoè tome to je njegova odluka èvrsta i nepromjenjiva, u njemu ostaje tjeskoba: je li on to sebi samo umislio, i hoæe li Bog doista stati iza njega i podrati ga? Moda je on ipak tek obièan grenik pod utjecajem iluzije, koji je sebi neto umislio, pa Bog dakako neæe imati nita s tim, te æe on bijedno propasti? Takve misli uvijek su mu uzrok tjeskobe, dok Bog ne posvjedoèi za njega, ukae mu se i da mu nedvosmislenu potvrdu: Da, pravo si odluèio, ti si svjedoèio za mene i ja svjedoèim za tebe, odabrao si me kao svoj temelj i ja to doista jesam. Kada takvoga nakon raznih kunji obaspu slava i obilje u svijetu, on ostaje postojan u Bogu, znajuæi odakle dolazi sve njegovo obilje, ostajuæi prema njemu ravnoduan, kao prema neèemu to dolazi i odlazi, jer on posjeduje njegov neprolazni i besmrtni izvor. 66 Onaj, tko nije uèvræen, ne moe imati ravnoteu uma. Bez ravnotee uma, ne moe postojati mir, a bez mira, kako moe postojati sreæa? Bez temelja u kraljevstvu Jastva, dakle, ravnotea uma i kontrola osjetila nisu moguæi. Ako nema ravnotee uma, nije moguæ mir, a bez mira nije moguæa sreæa. Sreæa je dakle moguæa jedino u èvrstoj utemeljenosti u neprolaznom i vjeènom, u kojem se nalazi istinsko zadovoljstvo neovisno o trudu. Tamo gdje postoji potreba za ulaganjem napora kako bi se postigla sreæa, postoji moguænost osujeæenja napora, a takvo stanje neizvjesnosti raða neprestani nemir u kojem vlada konstantna tjeskoba i napetost, te se moe reæi da sve osim èvrste utemeljenosti u Najviem rezultira stanjem patnje. 123 Bhagavad-gEt= 67 Kao to vjetar nosi laðu na vodi, tako èak i jedno nemirno osjetilo kojim je um zaokupljen odnosi èovjekov uvid. Uvid predstavlja vertikalnu liniju kojom prolazi energija/svijest. Ako uvid boravi u Bogu, protok je vertikalan, du kraljenice, te neometano prolazi susumnom od korijenske do krunske cakre. Ako uvid èovjeka skrene s Boga na um, koji tei obradi osjetilnih podraaja, tada svijest skreæe s Boga u nie svjetove osjetilne spoznaje i zadovoljstva, te tako, izgubljenog fokusa, èovjekova svijest biva bacana olujnim morem svijeta, poput malog èamca u oluji. Bilo koje osjetilo je dovoljno da skrene uvid èovjeka sa spoznaje ako se njime dade obmanuti, te njime bude u cijelosti zaokupljen. 68 Stoga je postojan uvid onoga, èija su osjetila tako povuèena od objekata osjetila, o moænoruki. Postojan je uvid onoga tko je povukao svijest od osjetila, kome je tok energije svijesti uzlazan, prema gore, i koji ima svoj fokus u Bogu, kojeg prepoznaje kao svoje istinsko Jastvo. Onaj, pak, tko poklanja panju svijetu osjetila, kojim vlada um, kao organ koji objedinjuje sve osjetilne podraaje, i koji padne u zabludu da je on um, odnosno da je um njegovo jastvo, bit æe bacan nestalnoæu uma u svijetu u kojem su bol i zadovoljstvo prolazni i nestalni, jednako kao i egzistencija biæa. Onaj yogin koji povlaèi svoju svijest unutra, postupno time èisti naslage osjetilnih dojmova kojima je svijest obièno zaguena, te tako slobodan od tog tereta postupno postaje sve sposobnijim pojmiti beskrajnu velièinu, moæ, svijest i radost istinske stvarnosti Jastva. 69 to je svim biæima noæ, onome tko je ovladao sobom dan je. Tamo gdje su sva biæa budna, noæ je prosvijetljenom mudracu. Onaj tko je utonuo u unutarnji mir, boravi u stanju koje je izvan dosega obiènih ljudi; on svoje ispunjenje nalazi u povlaèenju u unutarnju prazninu, u savreni mir Apsoluta, to obièna biæa do124 Drugo poglavlje 67 - 70 ivljavaju jedino kao nitavilo i prazninu, od koje strahuju. Èesta su stoga tumaèenja neprosvijetljenih ljudi, koji u svojem neznanju prianjaju uz ime i oblik, pokuavajuæi èak i Boga definirati kao jednu stvar pokraj drugih stvari, s kojom æe biti u odnosu. Ne shvaæaju da Bog nikada ne moe biti jedan pokraj drugoga, nego jedino temelj svega, jedan bez drugoga. U svojem neznanju misle kako slue Bogu dokazujuæi kako Apsolut posjeduje osjetila i osobnost, te svako drugaèije doivljavanje dre uvredom tom svojem zamiljenom boanstvu. Kako moe Apsolut imati osjetila? to bi njima iskuavao? Jamaèno jedino sebe, buduæi da u Apsolutu ne postoji jaz izmeðu iskusitelja i predmeta iskustva, koji bi trebalo premostiti osjetilima, koja bi omoguæavala iskustvo. Kakva su osjetila potrebna nekome tko veæ sve zna, tko je temelj svega znanja? Osjetila su potrebna onome tko ne zna, a tek treba doznati. Jednako tako, osobnost je svojstvena svim osobama. Apsolut, pak, nije osoba, da bi trebao posjedovati osobnost, jer je On upravo ono to u sebi sva biæa doivljavaju kao svoju osobnost i svijest. Sva osobnost ima svoj temelj u Njemu. Onima koji takve stvari ne znaju, koji su obmanuti svijetom osjetila, u kojem caruju ime i oblik, istinsku spoznaju Boga dre mrakom nitavila; njima spoznaja krajnje istine predstavlja noæ, od koje oni bjee u svijet koji im je poznat, ali kojim vlada iluzija. Oni, pak, koji su spoznali istinsku narav Apsoluta, kao beskrajnog, sveproimajuæeg, sveprisutnog, kao temelj spoznaje, istine, svijesti, stvarnosti, blaenstva i ostalog, koji Ga vide kao Jastvo u svim biæima, koji Sebe tako Jesu Sobom, bez dvojnosti, èvrsto zadubljeni u izvoru svih kvaliteta, koji sam po sebi ne posjeduje kvalitete, tako borave u savrenom zadovoljstvu i potpunom ispunjenju. Spoznaju osjetilnog svijeta, kojom caruju ime i oblik, koja je dana u svojstvima, u kojoj je sve prolazno i privremeno, nju mudraci istinskog uvida naputaju kao noæ i mrak, u kojem nema stvarnosti i istine, i kojem ne treba teiti. 70 Onaj, u kojeg se elje ulijevaju kao rijeke u uvijek puni i postojani ocean, taj dostie mir, a ne onaj tko njeguje elje. Ako neizmjerno bogat èovjek dobije na lutriji, njegova radost bit æe zanemariva, buduæi da taj dobitak, iako u odnosu na imanje prosjeènog èovjeka predstavlja pravo bogatstvo, njegovu imanju 125 Bhagavad-gEt= nita bitno ne doprinosi. Jednako tako, ako bogatu èovjeku policajac naplati kaznu zbog pogrenog parkiranja, njega to neæe nimalo uznemiriti, jer taj novèani gubitak uopæe ne umanjuje njegovo bogatstvo. Ocean je toliko velik, da se u njega neprekidno ulijevaju rijeke, a Sunce ga neprekidno isparava, a da obilje vode u njemu time nikad nije dotaknuto. Jednako tako, èovjeku èije je unutarnje obilje beskrajno, èije blaenstvo je ono beskrajnog brahmana, osjetilni dojmovi nita ne pridonose, niti od njegovog blaenstva ita mogu oduzeti. Èesto ljudi u zabludi pokuavaju podraavati takvo stanje uravnoteenosti, a bez postignuæa unutarnjeg blaenstva koje ga omoguæuje. Kako abkaracarya kae122: Bez pobjede nad neprijateljem, bez gospodarstva nad blagom velike zemlje, same rijeèi Ja sam kralj ne èine ga takvim. Jednako tako, bez zadobivanja blaenstva brahmana, onaj tko glumi uravnoteenost osjetila i uma, te nedirnutost dobicima i gubicima, poput glumca je koji glumi yogina. Osim toga, takvi glumci, buduæi da posve krivo shvaæaju spise, a osim toga nisu nikad imali prilike sresti istinskog yogina utemeljenog u brahmanu, ne znaju ni kako bi to imalo izgledati, pa glume krivo, i tako od sebe prave ruglo u oèima onih koji znaju. Yogin æe se ponaati u svemu poput obiènog èovjeka, ali skladno, uravnoteeno, i njegova svijest ne boravi na staklenim nogama. Takav ne mora glumiti da je neto posebno, jer njemu i nije do posebnosti, on se i ne eli isticati meðu drugima, nego naprotiv eli dati drugima sve to sam posjeduje, eli ih pouèiti kako bi i sami zadobili veliko blago kojim on obiluje. Umjesto da sebe pokuava izdiæi iznad drugih, kako bi svojem povrijeðenom egu dao vanost, yogin, koji uistinu jest iznad drugih, radije æe se ponaati kao da se ni po èemu ne razlikuje od obiènih ljudi, ali u prikladnom trenutku pokazat æe svoju snagu, kako bi omoguæio drugima da ga nasljeduju. Tako æe se, primjerice, Gospod Krsna ponaati poput obièna èovjeka; naizgled æe biti dirnut i razljuæen istim stvarima kao i obièni ljudi; zbog nekih æe stvari jadikovati a zbog nekih se radovati. On svoju beskrajnu svijest, koja se iznad obiènih ljudi uzdie poput planine 122 126 Vivekacudamani 66 Drugo poglavlje 70 - 71 iznad polja, ne pokazuje tako to æe se postaviti na pijedestal pokazujuæi tako svoju transcendenciju, nego naprotiv silazi meðu ljude i samim svojim primjerom, samim svojim funkcioniranjem u koje je utkana najvia ljepota Svevinjeg Gospoda pokazuje ljudima najvii cilj, kako bi ga oni mogli ostvariti. Tako djeluje istinski prosvijetljena osoba, utjelovljenje oceanske svijesti. Oni, koji tjee svoj ego stavljanjem na sebe znakova duhovnosti, a bez istinske velièine u pozadini, nalik su na luðake koji vièu ja sam Napoleon, ili pak na varalice koji kupuju sveuèiline diplome, misleæi da sama titula, bez znanja koje bi je pratilo, ita znaèi. Jednako kao to bilo tko ne moe reæi ja æu biti predsjednik drave, a da se to samo zbog njegove jake elje ostvari, nego naprotiv mora imati kvalitete koje odlikuju jednog predsjednika, a narod ga zbog tih kvaliteta mora cijeniti dovoljno da ga izabere meðu svim ostalim kandidatima, jednako tako nitko ne moe reæi ja sam prosvijetljen, pa da zbog njegove elje i usmjerenja uma to postane istina. On mora imati kvalitete prosvijetljenog, dakle utemeljenost u Apsolutu, profinjenje liènosti, slobodu od vezanosti i grijeha, te posve poboanstvljenu osobnost i djelovanje. Tada on ne mora ni reæi ja sam prosvijetljen, jer to je istina koja sama za sebe svjedoèi, makar on utio.123 71 Odbacujuæi elje, onaj, tko ivi bez elja, bez osjeæaja ja i moje, dostie najvii mir. Stanja ja (ahankara) i moje (mamata) svojstvena su ogranièenoj osobnosti koja sebe doivljava kao toèku u sreditu, okruenu s ne-ja, dakle stvarima razlièitim od sebe. U takvom stanju, biæe dri svoju egzistenciju neizvjesnom, strahujuæi da æe i ono malo ja postati ne-ja, odnosno, gledano iz njegove perspektive, da æe prestati postojati, te utonuti u nitavilo. Pokuavajuæi izmeðu ja i ne-ja stvoriti neko utjeno podruèje, stvara kategoriju moje, odnosno stvari koje nisu ja, ali su pod njegovim utjecajem, odnosno u njegovu vlasnitvu, te ga tako tite od nitavila. Ahankara i mamata su dakle nuna posljedica stanja relativnosti biæa, odnosno opaanja sebe kao odvojenog od svega drugog, te ogranièenog. Onaj tko spoznajom vrhovne stvarnosti 123 Usp. Lk 19,40: Kaem vam, ako ovi uute, kamenje æe vikati! 127 Bhagavad-gEt= nadiðe takvo poimanje sebe, uistinu je slobodan, i njegovo stanje je skladno. Bez elja za postizanjem, vidjevi da nema nièega to bi se imalo postiæi, jer je sve veæ postignuto, on ostvaruje najvii mir. 72 To je stanje brahmana, o Partha. Stekavi ga, èovjek nije obmanut. Utemeljen tako, makar i u samrtnom èasu, on postie utrnuæe u brahmanu. Stjecanjem, dakle, stanja brahmana, èovjek opaa istinu s one strane iluzije. Onaj, tko uspije tako se utemeljiti, postie stanje koje se na sanskrtu zove brahma-nirvanam. Nirvana je termin koji je budizam preuzeo iz naprednog hinduizma, a slobodno prevedeno znaèi utrnuæe. To je mjesto na koje vatra odlazi kad se ugasi, odnosno, prestankom identifikacije sa svojim relativnim biæem, spoznajom sebe kao Atmana, odnosno brahmana, spoznajom da je on uistinu brahman, te da je to èitavo vrijeme bio, da je brahman jedina svijest u svim biæima, postie najvie ostvarenje. Pogreno bi, pak, bilo smatrati da sva karma relativnog biæa tada prestaje postojati; naprotiv. Nikad se ponovo ne raða Atman, nego karman, djelatnost i njeni plodovi. Raðaju se vezanosti i elje, te posljedice vezujuæih djela. Atman samo svjedoèi njihovu reinkarnaciju kao druge osobe. Tek poboanstvljenjem tih stvari nastupa razrjeenje svih vezanosti koje tvore ponovno roðenje, a ne samo iskustvom Jastva. Sve dok je samadhi samo iskustvo jednog relativnog biæa, koje u njega ulazi i izlazi u vremenu, dotle postoji i ponovno roðenje, pa je stoga uzaludno veselje onih, koji su uspjeli doivjeti stanje Apsolutnog Subjekta, a èija je osobnost u svim ostalim pogledima neprofinjena i neboanska. Viðao sam èak i takve bolesnike koji su vikali na druge ja sam Bog, ja sam Apsolut, pokloni mi se!, a sve zbog iskustva samadhija koje je doivjela nezrela i neprofinjena nia osobnost. U takvom sluèaju, nakon naputanja stanja samadhija, ego na neki naèin ono to ga u cijelosti negira uspije proglasiti sobom, misleæi da Ja iz pozicije Apsolutnog Subjekta znaèi ja iz pozicije ahankare, odnosno nieg ega koji sebe doivljava odvojenim od svega ostalog. Takvo nezrelo biæe u svojem hvastanju i ludilu stvara jedino sablazan, dovodeæi nauèavanje o nedvojnosti Atmana i brahmana na zao glas, buduæi da je upravo takva situacija, u kojoj neka zaluðena osoba govori ja sam Bog, ono to neprosvijetljeni doivljavaju 128 Drugo poglavlje 71 - 72 kao nauk nedvojnosti. Kritizirajuæi takvo neto kao besmislicu, oni su istodobno u pravu i grijee. U pravu su kad misle da je besmisleno kad jedno po svemu ogranièeno biæe za sebe govori da je Bog, jer Bog nikako i ni po èemu nije ogranièen. U pravu su kad dre da se Bog nikako ne bi hvastao i oholio, jer Bog nije jedna stvar meðu drugim stvarima, pa da bi ita drao do odnosa meðu njima; to bi, naime, sve-ispunjeni Bog imao dobiti ako mu se netko klanja? Nita. Bogu nita ne moe dodati neèije poklonstvo, kao to mu nita ne moe oduzeti neèija bezbonost. Buduæi da je onaj tko svima daje ispunjenje i postojanje, ne moe nita dobiti ni od koga, ali zato biæa poklonstvom Njemu mogu uveæati svoju stvarnost i ispunjenje. Oni koji Ga slave temelje se u stvarnosti, dok oni koji Ga odbacuju nalaze temelj u iluziji. Poklonstvo Bogu dakle ne daje nita Bogu, ali zato daje sve nama. Razlika izmeðu proèiæene, prosvijetljene liènosti, te bolesnog ega psihopata, koji je silovanjem liènosti ili drogama ukrao samadhi, vidljiva je u ponaanju nakon iskustva. Proèiæeni svetac klanjat æe se tada svima, slaveæi u svima Gospoda, koji se tamo nalazi. Klanjat æe se pred svaèijim stopalima, i svima æe sluiti, vidjevi u svima brahman. Èak i kad nekoga odluèi kritizirati, to èini tako to u njemu afirmira brahman, a napada iluziju. Takav se nikad neæe hvastati govoreæi ja sam Bog, nego æe naprotiv govoriti moj ljubljeni Gospod je doista Sve, a u najveæoj ekstazi govorit æe kako Ja Jesam, bez drugoga, kad se divljenjem i ljubavlju stopi s Jastvom, koje opaa kao predmet svojeg divljenja, oboavanja i ljubavi. Svetac je dakle utjelovljenje svih Boanskih kvaliteta, on se ponaa na naèin koji je dostojan onoga, tko opaa Boga kao Sve, kao temelj svih stvari, od zrnca pijeska do biæa najvie svijesti. Onaj, pak, tko je nezreo, èiji je ego slab, i koji, umjesto da se poeli svima pokloniti, eli da se drugi poklone njemu, tko nije siguran u sebe, tko strahuje za vlastitu egzistenciju koju doivljava kao slabu, jadnu, ugroenu i ogranièenu, taj æe zaboraviti sve pouke iskustva Jastva, posve obmanut zahtjevima ega. Iskustvo Jastva najprije govori to je On, sve je On, u savikalpa samadhiju, a potom, u nirvikalpa samadhiju, spoznaje On je moje Jastvo, Ja sam On, On je sve to Jest: Ja Jesam. Zreloj liènosti izlazak iz stanja samadhija daje razloge sluiti svima, jer spoznaje jedinstvo svega. Onaj, pak, tko nije usvojio istinsku pouku, èija je osobnost nezrela, taj æe se hvastati i pokuati vladati drugima, kao da i nije vidio da nema drugih. 129 Bhagavad-gEt= Kad Krsna dakle kae da onaj tko stjeèe stanje brahmana, makar i u samrtnom èasu, postie krajnju slobodu, utrnuæe u brahmanu, i ne raða se ponovo, on misli na zrelu liènost sveca, koji se rastapa u svom Ljubljenom, koji posve gubi sebe u Bogu, te dakle nalazi utrnuæe u brahmanu. Onaj, pak, tko sebe eli zadrati, tko se eli u sebe vratiti, taj se raða ponovo, jer on cilj savrenstva nije dostigao. 130 Treæe poglavlje 1 Arjuna reèe: Ako dri spoznaju boljom od djelatnosti, o Janardana, zato me onda tjera na ovaj uasni èin, o Keava? Naèinimo sada malu rekapitulaciju: najprije je Arjuna iznio svoje viðenje borbe kao bezbonog bratoubilaèkog pokolja, te ustvrdio kako on u tome ne eli sudjelovati, a zbunjen konfliktom dunosti i ispravnosti zamolio je Krsnu da ga pouèi i uputi. Krsna mu je tada iznio uèenje o besmrtnoj naravi Jastva, uzdiuæi na kraju transcendenciju nad djelovanjem. Arjuni se iz toga èini da je mudar onaj, tko u spoznaji sve odbaci, te da dakle treba teiti spoznaji; ni u kojem dijelu Krsninog izlaganja ne vidi se zbog èega bi se ubojice svoje braæe i roðaka imali odlikovati visokim kvalitetama i spoznajom. U svjetlu toga, razumljivo je da Arjuna, iako pouèen izuzetno bitnim stvarima, ne vidi kako bi borba protiv roðaka imala predstavljati njihovu primjenu. 2 Tim oèito opreènim tvrdnjama zbunjuje moj um. Stoga te molim, reci mi jasno èime æu steæi najveæe dobro. Krsna s jedne strane govori kako treba vriti svoju dunost i boriti se, a s druge kako se treba ostaviti svih vezujuæih i grenih 131 Bhagavad-gEt= djelatnosti, te utonuti u brahman. S jedne strane govori kako se transcendentalno Jastvo niti raða niti umire, veæ je vjeèno neroðeno i besmrtno. S druge strane govori kako oni, koji obmanuti èine grena djela, propadaju, dok oni, koji su nevezani, stjeèu najvie dobro. Dakako da u svemu tome Arjuna nije uspio razabrati jasne upute glede smjera djelovanja. 3 Svevinji Gospod reèe: Kao to prije rekoh, na ovom svijetu dvije su staze, o bezgreni: yoga spoznaje za ljude od misli, te yoga djelatnosti za ljude od djela. Radi se o spominjanju sabkhye i yoge u stihu 39. drugog pjevanja. Moe se, pak, reæi da, buduæi da misli predstavljaju samo suptilniji vid djelovanja, i yoga spoznaje predstavlja odreðeni vid yoge djelovanja. Svako djelovanje, naime, poèinje od misli. One tada poprimaju sve odreðeniji oblik, te se konaèno izraavaju kroz rijeèi (izgovorene ili neizgovorene) kao jasnu konkretizaciju pravca kretanja misli, i djela. 4 Niti suzdravanjem od djelovanja èovjek postie nedjelovanje, niti se samim odricanjem moe postiæi savrenstvo. Nedjelovanje, odnosno transcendencija polja djelovanja, nije sinonim za suzdravanje od djelovanja, gdje èovjeka njegova priroda nagoni na djelovanje, ali joj se on opire i tako se èini da ne djeluje. Takav èovjek i te kako djeluje, ali u suptilnom podruèju misli, u kojem ulae veliki napor u protivljenje vlastitoj prirodi. Za razliku od ljudi koji su pogreno shvatili bit stvari, te pokuavaju mir duha ostvariti njegovom nasilnom kontrolom, te protivljenjem vlastitoj prirodi, pa tako postiu veliki unutarnji nemir i samo privid vanjskog mira, yogini postiu mir povlaèenjem svijesti iz sfere djelovanja, tako to se odreknu svojeg utjecaja i interesa u svijetu, povuku osjetila i djelatne organe u svijest, te se tako predaju Bogu. Ovo izgleda kao teko i veliko postignuæe, ali zapravo je neto to svaki darana-yogin svakodnevno radi u praksi up-stream kriye. Povlaèenje osjetila od svijeta i internalizacija svijesti elementarni su korak u kojem uspijevaju i poèetnici. Takvo 132 Treæe poglavlje 2-5 stanje istinsko je nedjelovanje, u kojem je èovjek usnuo za svijet, kako to kae Krsna u stihu 2.69. S odricanjem stvar stoji isto; postoje oni koji su ga ispravno shvatili, te se odrièu svoje vezanosti za svijet, predajuæi se Bogu. Oni, pak, koji su ga krivo shvatili, pokuavaju se, boraveæi i dalje u sferi svijeta svojim osjetilima i djelatnim organima, odricati ovog ili onog. Odricanje unutar svijeta je beskorisno i licemjerno; treba se odreæi svijeta kao takvog, u cijelosti. Samo je jedno osjetilo, koje boravi u podruèju svijeta, dostatno da vee duh za izvanjsko. Tek povlaèenjem osjetila i svijesti u cijelosti iz svijeta, te predanoæu Bogu, postie se istinsko odricanje, koje vodi savrenstvu. Odricanje èovjeka vezanog svijetom nalikuje na odricanje krca od dijela njegova novca; ostajuæi prividno bez njega, on èitavo vrijeme o njemu misli, te ga tako zadrava u svom duhu. Tako se njegova svijest neprekidno kreæe u sferi novca. Isto tako, èovjek koji se radi nekakve umiljene duhovnosti odrièe nekih stvari, mora ulagati toliko snage volje, fokusa i misaone snage u to odricanje, da se predmetom odricanja bavi deset puta vie nego oni koji ga se ne odrièu, te tako u osnovi samo poveæava svoju vezanost za tu stvar. Sreo sam jednom jednu takvu osobu, koja se u svojoj dubokoj zabludi poeljela igrati odricanja od govora, odnosno zavjeta utnje. Kad yogin uti, njegova je utnja proizvod umirenja misli, te povlaèenja svijesti iz svijeta imena i oblika. U takvom stanju, on nema o èemu misliti i to govoriti, te tako njegova utnja predstavlja spontani izraz unutarnjeg stanja. Dotièna je osoba, pak, naizgled ne izgovarajuæi rijeèi, toliko glasno u sebi mislila i govorila, da je to predstavljalo mjeavinu smijenog i alosnog. Gotovo sam mu poelio reæi neka se ne dere toliko glasno. Upravo takvim krivim shvaæanjima odricanja i nedjelovanja namijenjene su ove Krsnine rijeèi. 5 Nitko, zaista, ne moe opstati ni trena, a da ne djeluje. Svakog, naime, na djelatnost gone svojstva same Prirode.124 Teoretièari sabkhye sistematizirali su praktièno iskustvo stvarnosti na sljedeæi naèin: Sve stvoreno, dakle èitavo relativno podruèje postojanja, dijeli se na dva osnovna principa: Purusu i Prakrti. Oba ta principa 124 Odnosno, gune roðene iz Prakrti: sattva, rajas i tamas. 133 Bhagavad-gEt= temelje se na neoèitovanom brahmanu, i predstavljaju oèitovanje neoèitovanog. Purusa predstavlja princip duha, aktivni princip svijesti, dok Prakrti predstavlja pasivni princip prirode, odnosno razlièitih agregatnih stanja suptilnosti oèitovanja, temeljenih na tri osnovne kvalitete, odnosno gune: sattva, odnosno vrlina i sklad, rajas, odnosno strast i dinamika, te tamas, odnosno inercija, tromost. U svim stanjima Prakrti postoje te kvalitete, pomijeane u razlièitim omjerima. To je, dakako, pojednostavnjenje, model tumaèenja stvarnosti koji se moe naèiniti i drugaèije, ali prua dovoljno dobru teoretsku osnovu za tumaèenje iskustva. Èesto se Prakrti krivo prevodi kao materijalna priroda. U jako irokoj definiciji materije, to bi moda i bilo istina, ali materija, kao fizièka tvar, zajedno sa svim suptilnim varijacijama na temu koje sve zajedno saèinjavaju ovaj na fizièki svemir, predstavlja samo najnie, ili jedno od najniih agregatnih stanja Prakrti. Prakrti se, ovisno o suptilnosti, odnosno podjeli guna, dijeli na nekoliko temeljnih razina, od kojih se svaka pak dijeli na podrazine. Teko je govoriti o razinama kao o èvrsto odvojenim; one su odvojene poput frekvencija u elektromagnetskom spektru jedna se pretapa u drugu kroz bezbroj nijansi, ali je ipak moguæe uoèiti glavne boje, koje se u tom spektru istièu. Materija, odnosno fizièka tvar. Od ove razine su naèinjeni materijalni svemiri, poput ovog naeg. U ovu grupu spada takoðer i prana, odnosno suptilna materija, koja je toliko blisko povezana s fizièkom tvari da je èesto teko ustanoviti gdje jedna prestaje a druga poèinje. Analogno vidljivom EM spektru, materija bi bila predstavljena crvenom, a prana naranèastom bojom. Jednako kao to je na prijelazu crvene i naranèaste teko ustanoviti gdje jedna prestaje a druga poèinje, tako je sluèaj i s materijom i pranom. U biæima postoje toèke korespondencije, odnosno rezonancije s tim razinama, koje se zovu cakrama. Tako gruboj materiji odgovara korijenska cakra, odnosno muladhara, koja je crvene boje, a prani odgovara naranèasta cakra iznad nje, svadhisthana. Astral, odnosno suptilna razina misli i osjeæaja, odnosno razina kama-manasa, um elja. Kao to materiju opaamo kao vlastito fizièko tijelo, a pranu kao njegova energetska stanja, tako astral opaamo kao vlastita misaona i osjeæajna stanja. Nii astral, onaj koji tei gruboj materiji i sputanju, blii je prani i s njom dolazi u dodir. ivot biæa nastaje tako to astralna supstancija doðe u dodir s viom pranom, koja se stapa s astralom onako kako se naranèa134 Treæe poglavlje 5 sta boja EM spektra stapa sa utom, te nije moguæe utvrditi toènu toèku prijelaza. Spajajuæi se tako s pranom, supstancija misli, osjeæaja i elja u svojoj se tenji oèitovanju u svijetu materije preko suptilne prane spaja s grubljom, niom, te preko nje dalje s fizièkom materijom. U fizièkoj materiji ona tako poveæava stupanj koherencije, odnosno organiziranosti fizièke tvari, te u pogodnim uvjetima, tamo gdje je materija veæ i sama podlonija promjeni, kao to je to bio sluèaj s primordijalnom juhom aminokiselina i proteina, stvara sve sloenije organizirane sustave, te tako nastaju prvi jednostavni ivi organizmi. Pretapanje razina Prakrti, te tenja viih razina k oèitovanju u niima, dakle, odgovorna je za nastanak ivota te njegovu evoluciju od niih formi k viima. Jednako kao to se materija pretapa s pranom, a prana s astralom, tako se i astral, kao razina forme, pretapa s razinom sutine, odnosno spoznaje: mentalom. Kao to uta boja prelazi postupno u zelenu, tako i astral, kao razina misli, postupno poprima uzdizanjem sve vie stvarnosti i istine, to nalazi kulminaciju u potpunom prijelazu iz stanja misli o neèemu u stanje izravne spoznaje neèega. Mental je dakle razina razumijevanja. Kad mental, u svojoj tenji za oèitovanjem, prome sobom astral, koji pak proima pranu i materiju, koja postupnim dodirom s mentalnom supstancijom postaje sve sposobnijom izraziti njene kvalitete, biæe oèituje svojstva spoznaje, ljubavi, istine, osjeæaja za vie, za religijsku misao, koja kulminira predanoæu Bogu, koja pak vodi i daleko viim razinama. Mental se oèituje veæ i u naprednijim ivotinjskim vrstama, te tako postoje ivotinje koje osim fizièkog, pranièkog i astralnog posjeduju takoðer i mentalno tijelo. U takvim biæima postoje cakre koje predstavljaju toèku dodira, odnosno korespondencije/rezonancije s tim razinama, a to su uta manipura cakra, zaduena za astral, te zelena anahata, koja tvori vezu s mentalom. Kao to se prana poveæanjem suptilnosti pretapa u astral, a on pak u mental, tako se i mental poveæanjem suptilnosti pretapa u kauzal, odnosno razinu duboke stvarnosti koja je temelj uzroèno-posljediènih veza. Za razliku od mentala, koji predstavlja razinu dubokih ljudskih osjeæaja, misli i stanja, kao to su plemenitost, nesebiènost, razumijevanje, suosjeæanje i ostale, kauzal daje duboki uvid u porijeklo stvari i njihove meðusobne odnose. Kauzal u sebi nosi kvalitetu duboke mudrosti, uvida u stvarnost te spozna135 Bhagavad-gEt= je. Biæa koja krasi mentalno tijelo na ovoj Zemlji razmjerno su èesta; ona, pak, koja se odlikuju kauzalnim tijelom prilièno su rijetka. Ona, pak, koja iz kauzala djeluju, kojima je to primarno tijelo, izuzetno su rijetka u ovom svijetu, i predstavljaju velike svjetionike svijesti. Kauzal se moe podijeliti na nekoliko glavnih razina, kao to u EM spektru u prijelazu izmeðu svjetloplave i ljubièaste postoji nekoliko boja koje se opaaju kao znaèajne. Tako se i razlièiti slojevi dubine kauzala u tijelu biæa oèituju kroz nekoliko cakri, od kojih su najvanije viuddha, plava cakra grla, ajva, indigoplava cakra èela, te ljubièasta sahasrara, krunska cakra. Osim njih, postoji i nekoliko velikih cakri tog podruèja, kao to su ona u jeziku, te nekoliko njih u podruèju glave, za koje uglavnom ne postoje tradicionalna imena, ali koje yogini iskustvom neizbjeno pronalaze. Iznad kauzala postoje jo dvije razine stvarnosti. Prva od njih se negdje zove atmièkom, a negdje nirvanièkom. Moje je miljenje da su oba naziva pogrena, ali ih radi konvencije zadravam. Na toj razini postoje dva odvojena principa, bijela akti i pepeljasti, odnosno crni iva. Ta dva Boanska arhetipa nalaze se u neprekidnoj igri meðusobnog oboavanja te njegovog oèitovanja. U tom oèitovanju, oni na sebe oblaèe odore niih razina stvarnosti, kao to je to ljubièasta, indigo, plava, ili pak bijela (tako se naime opaa mental), a mogu se spustiti i nie, sve do fizièkog plana. Èesto tako ljudi dolaze u dodir s biæem koje je po svemu posve oèigledno Bog, iako je naèinjeno od materije niih razina, kao to su mental, astral, prana, ili èak i fizièka tvar. Najtoèniji izraz kojim se takva pojava moe opisati je anðeo Gospodnji, odnosno Boja projekcija na materiju nieg plana, a u svrhu komunikacije s biæem koje tamo ivi. Iznad atmièke razine postoji jo paranirvanièka razina, èiji je naziv podjednako promaen kao i onaj atmièke. To je razina na kojoj su iva i akti sjedinjeni, odnosno nerazdvojeni: svijest, odnosno stvarnost te razine prikazuje se kao iva Nataraja, odnosno iva Plesaè, koji plee ples stvaranja i unitenja. Ovo je dakle temeljna razina Prirode, a njen silazni aspekt, prema manifestaciji, prikazuje se u liku ive Plesaèa. Drugi njen aspekt, onaj uzlazni, koji tei potpunom umirenju, prikazuje se kao zlatni kip Buddhe u meditaciji; zlatna je naime boja ove razine. Potpunim umirenjem, zlatni Buddha prelazi iz sfere prirode u sferu èistog duha, u sferu Puruse, uzdiuæi se iznad zida koji ih dijeli. 136 Treæe poglavlje 5 Sve razine, od ive Plesaèa do najgrublje fizièke tvari, tek su pasivno sredstvo oèitovanja duha Puruse. Onaj tko istinski vidi, èija se svijest toliko profinila da moe sebe opaati kao biæe progresivno sve viih razina, spoznaje da je sve to tek tijelo istinske due, koja je Purusa. Mnotvo biæa, svi svjetovi, sve razine Prakrti, oivljeni su stoga i stavljeni u pokret silaskom duha Puruse; on je taj koji svemu daje ivot, istinski pokretaèki moment. Kad Purusa pogleda na Prakrti, u njoj se pokreæe proces nastanka biæa. Njegova se beskrajna velièina oèituje kroz raznolikost svega tako stvorenog. Jednako kao to unutar Prakrti postoji gradacija i hijerarhija, tako je isto sluèaj i s Purusom. Yogin koji se uzdie prema Najviem, te tako nadiðe Prakrti, najprije opaa sebe samo kao Purusu. Potom opaa da je to samo Purusa ove nae Zemlje, koji je poznat i pod imenom Sanat Kumara, odnosno i kao kralj svijeta. Tamo gdje se govori o Kristu, o Kralju svijeta, misli se na Sanat-kumaru, na Purusu Zemlje (odnosno, ako ba trebam biti precizan, sustava Zemlja/Mjesec). Postoji takoðer i njemu nadreðeni Purusa, koji obuhvaæa èitav Sunèev sustav, pa onaj koji obuhvaæa lokalno zvijeðe, pa onaj koji obuhvaæa ovu galaksiju, pa èitav ovaj svemir, te na kraju Najvii Purusa, Gospod, Ivara, koji predstavlja temelj svega, utoèite svih ostalih Purusa, i iz kojeg hijerarhijski potjeèe sve stvoreno. Sve ovo to ovdje opisujem osobno sam iskusio u zadubljenju u sve dublje razine stvarnosti, a rjeènik kojim to iskustvo izraavam sakupljen je iz literature razlièitih tradicija, tako da sva ta terminologija ne predstavlja nita obvezujuæe, nego samo simboliku. Bitno je da je sve to moguæe iskusiti i da je to iskustvo moguæe postiæi praksom yoge. Promotrimo sada sve to zajedno. Oèito je kako se o svemu stvorenom moe govoriti iz dviju pozicija: iz uzlazne i silazne. Silazna je pozicija Ivare, koji pogledom svojeg biæa stvara svjetove, od viih prema niima, u èitavom rasponu kvaliteta, od onih koji u najveæoj mjeri nose Boanska stanja, do onih koji im pruaju najveæi otpor. Uzlazna je pozicija biæa, koja je nama s praktiène strane najzanimljivija. Biæe sebe najprije opaa kao tijelo, kao èisto fizièko biæe. Duhovnim rastom, njegov fizièki aspekt se marginalizira, a biæe se poèinje identificirati sa svojim umom i osjeæajima. Daljnjim razvojem, opaa sebe kao biæe sve dublje stvarnosti, te tako rastuæi postupno dosee sve vie razine, sve dok na kraju ne 137 Bhagavad-gEt= nadiðe i najsuptilniju razinu Prakrti. Tada sebe doivljava kao potpunu ispunjenost, stanje bez elja, stanje Puruse, koji svoju potpunu ispunjenost i savrenost zraèi, stvarajuæi od nje svijest mnotva biæa, oivljavajuæi tako sve slojeve Prakrti. Rastom u predanosti i sluenju, takav Purusa na kraju dostie Najvieg Purusu, i spoznaje sebe najprije kao Njegovog slugu i bhaktu, a potom i kao samoga sebe. Tako biæe zaokruuje krug emanacije, te u Najviem Purusi postie najvii cilj, otkrivajuæi isto tako u njemu svoje porijeklo. To je sve iz pozicije relativnog. Neoèitovano je, pak, temelj svega toga, i svemu tome predstavlja temelj i sutinu. Neoèitovani brahman temelj je svega oèitovanog. Èesto ljudi, koji imaju iskustvo samadhija, u kojemu prepoznaju sebe kao brahman, ali nisu dovoljno duhovno napredni da bi svojom svijeæu dosegli stanje Puruse, ne razumiju o èemu piu Bhagavad-gita i drugi slièni spisi, pa pokuavaju Purusu prevesti kao drugi naziv za brahman. Naalost, neki takvi sebe èak nazivaju i avatarama, boanskim utjelovljenjima, ne znajuæi uopæe to bi sama rijeè trebala znaèiti. Avatara nije, naime, onaj tko sebe prepoznaje kao brahman, jer postoje i narkomani i luðaci koji su pod utjecajem droga sebe prepoznali kao brahman, a to je moguæe spoznati i sluèajno. Naprotiv, avatara je onaj koji predstavlja dodir Boanskih aspekata Puruse s materijom, i koji te aspekte u materiji nosi. Razlika je, dakle, to znalac brahmana ne mora imati razvijene Boanske kvalitete, a jedan avatara ih ima razvijene u cijelosti. Nemajuæi pojma o svemu tome, neznalice koje se predstavljaju kao avatare upadaju u paradoksalne situacije, kad ih ljudi upitaju: Ti kae da je sve Bog. Po èemu si onda ti avatara, a ja nisam? Onda smo jamaèno svi avatare. Avatara, dakle, nije onaj tko predstavlja utjelovljenje brahmana, pa èak ni onaj tko je to spoznao izravnim iskustvom, nego samo i jedino onaj tko u sebi nosi kvalitete Puruse, tko predstavlja Boansku osobu. Takav avatara je primjerice Krsna. Njegov govor, stoga, zbunjuje ljude koji ne shvaæaju da njegov govor o sebi predstavlja mjeavinu perspektive znalca brahmana, kao i perspektive Boga samog. Dio njegovog govora moe, stoga, ponoviti svatko tko je uao u samadhi i spoznao Jastvo; drugi pak dio mogu ponoviti samo oni koji su ostvarili najvii cilj, koji su sebe pretvorili u cjelovito Boansko utjelovljenje. Sve ovo nema neposredne veze s ovim stihom, ali je nuno za ispravno razumijevanje dijelova Gite koji slijede. Bez te pozadine, 138 Treæe poglavlje 5-6 koja se implicitno podrazumijeva, teko bi bilo ispravno shvatiti znaèenje kasnijih stihova. Vratimo se sada ovom stihu. Biæe predstavlja samo lokalizaciju supstancija razlièitih slojeva Prakrti. Ti slojevi neprestano meðudjeluju, ovisno o svojim svojstvima. Takvo djelovanje biæa moe biti skladno ili neskladno, ovisno o tome u kolikoj mjeri je biæe usklaðeno s viim zakonitostima i Bojom voljom, ali djelovanje nikad ne prestaje. Veæ i sam stanièni metabolizam fizièkih biæa, koji je osnovni znak ivota, predstavlja djelovanje, neprekidnu interakciju molekula i stanica. Pokuaj biæa da ne djeluje suprotan je samoj naravi biæa, samom njegovom postojanju: biæe koje ne djeluje istog èasa prestaje postojati. Prirodne kvalitete su, dakle, te koje odreðuju biæe kao djelatno. 6 Onaj tko obuzdava djelatne organe, a u mislima se bavi predmetima osjetila, obmanjuje sam sebe i naziva se licemjerom. Kada sam se tek poèeo baviti yogom, nakon neizmjerno snanog iskustva inicijacije125, pod utjecajem proèitane literature na tu temu (Hare Krina pamfleti i Sai Babine knjige) bio sam sklon smatrati kako su u duhovnosti najvanija stvar rezultati, odnosno simptomi prosvjetljenja. Jednako tako, pod utjecajem takve literature, zakljuèio sam da je najbolje odmah regulirati ponaanje na naèin propisan spisima, te tako odmah na razini ponaanja dostiæi ponaanje prosvijetljenog. Stvarno prosvjetljenje, mislio sam, bit æe rezultat ispravnog ponaanja. Tako sam postao vegetarijanac (to mi je doista popravilo zdravstveno stanje), prestao sam piti kavu i alkohol, igrao se celibata, poèeo sam misliti i govoriti na standardiziran, shematiziran naèin svojstven svim sljedbenicima sliènih gluposti, tako da sam vjerojatno svima u okolini neizmjerno iao na ivce, meditirao sam barem dva sata dnevno, i tako sam se u roku od nekoliko mjeseci uspio pretvoriti u sjenu i karikaturu vlastite prijanje osobnosti. Naravno, buduæi da su svi aspekti moje liènosti pruali otpor takvom silovanju, zakljuèio sam da su u pravu sveti spisi kad èovjekovu niu prirodu dre neprijateljem u duhovnom razvoju, i tako sam jo pojaèao pritisak kontrole. 125 O tome jednom drugom prilikom. 139 Bhagavad-gEt= Negdje u tom trenutku, stao sam i zapitao se o nekim stvarima. Prvo, kako je moguæe, ako tom praksom trebam duhovno napredovati, da sam u gotovo svemu duhovno nazadovao? Kreativnost mi je pala u odnosu na prije, ivotna snaga mi je pala, izgubio sam smisao za humor, postajao sam u sve veæoj mjeri suh i neprestano prosuðivao druge ljude po mjerilima takve svoje duhovnosti, a od istinskoga duhovnog iskustva ni traga. Osim toga, na meditaciju jedva da sam se mogao koncentrirati sat vremena u komadu, dok sam programirajuæi mogao provesti desetak sati u neprekinutom radu, koji zahtijeva veliku koncentraciju. Poèeo sam na svoje prijanje stanje, na koje sam prije, kao i svi sljedbenici sekti, bio sklon gledati kao na grenu svjetovnu prolost, gledati kao na dobra stara vremena, jer ono je, zaista, bilo to koje je dovelo do trenutka inicijacije, do trenutka Boanske vizije, dok me je ova yoga gotovo posve upropastila. Tada sam, dakako, promijenio èitav pristup, to je u konaènici rezultiralo razumijevanjem istinskih principa yoge, buðenjem kundalini, te razvojem i sistematizacijom istinskih yogijskih tehnika. Je li, dakle, moguæe da indijski uglednici, koji savjetuju disciplinu i kontrolu osjetila, doista nemaju elementarnog pojma, da njihova duhovnost predstavlja dijametralnu suprotnost Bogu, i da njihova preporuèena praksa predstavlja varijaciju na temu cargo culta, obiène simulacije simptoma prosvjetljenja koje su negdje vidjeli, a o kojem nita ne znaju? I te kako je moguæe. Èovjek koji se tek poèinje baviti takvim stvarima teko da æe biti sklon i sposoban prepoznati takvog kao obiènog arlatana i neznalicu, buduæi da ti ljudi predstavljaju prave riznice znanja raznih spisa, a imaju i mnogo sljedbenika koji ih redom smatraju ili Boanskim inkarnacijama, ili svecima. Ipak, godinama prakse i postupnim razumijevanjem principa yoge ustanovio sam da najveæi broj indijskih gurua doista nema pojma ni o èemu, te da su njihovi savjeti obiène budalatine, nastale vjekovnim pogrenim shvaæanjem stvari, to je jo dodatno obojeno slojem tradicionalistièkog licemjerja. Njihovi sljedbenici, stoga, gube svaki dodir sa stvarnoæu, te, stavljajuæi na sebe formu duhovnosti, postaju praktièki najmanje duhovnim primjercima ljudske vrste, koji prije slièe bezumnim automatima, nego oceanima svijesti i moæi. Postoje, dakako, u èitavom tom cirkusu iznimke, ljudi koji doista shvaæaju principe yoge i èiji primjer mi je u velikoj mjeri pomogao u koncipiranju mojeg yogijskog sustava, i èije je nauèavanje potvrdilo moje slutnje. 140 Treæe poglavlje 6 Iz te perspektive, poèeo sam se pitati kako mi je u svemu tome uspjelo promaknuti posve nedvosmisleno, bjelodano jasno upozorenje Bhagavad-gite o takvom licemjerju? Oèito stoga to tradicionalni komentatori veæ imaju gotove odgovore kojima vjeto prebacuju fokus s tih dijelova na one u kojima se govori o potrebi za kontrolom osjetila, te one u kojima se kritizira sve, osim njihovog neznanja i licemjerja. Obuzdavanje djelatnih organa i osjetila, naime, bez istinske transcendencije, bez fokusa duha u Bogu, bez yogijskog pristupa koji posjeduje jednostavne, elementarne tehnike kojima se praktièki trenutno duh internalizira i izvlaèi iz osjetila i njihovih objekata, predstavlja samo èisto licemjerje, u kojem se duh, boraveæi èitavo vrijeme u svijetu osjetila i njihovih objekata, sputava, te tako èovjek sam sebi stvara iluziju bavljenja duhovnom praksom, dok zapravo ne postie nita. Takva kontrola duha je posve neprirodna i prije ili kasnije puca, za to dakako uvijek postoji objanjenje nedovoljna disciplina, osjetila neobuzdana poput vjetra, vezanost za svjetovno to se, dakako, lijeèi poveæanjem kontrole nad umom i osjetilima, sve do potpune propasti èovjeka koja iz toga neumitno slijedi, prije ili kasnije. Istina je sasvim drugaèija: od samog poèetka treba se odmah poèeti baviti Bogom, povuæi se unutra i predati Bogu. Osjetilima i umom uopæe se ne treba baviti, jer ono na to se koncentriramo dobiva fokus nae energije i tako se intenzivira, raste. Ono, pak, s èega mièemo pozornost, slabi i nestaje. Ako, dakle, tehnikom up-stream kriye, te naprednijim tehnikama kao to je ona unutarnjeg prostora, jednostavno promijenimo toèku fokusa, te na taj naèin umremo za svijet, rezultat æe biti ne samo poboanstvljenje liènosti, nego i sve one famozne stvari poput kontrole uma i osjetila, kakve neznalice ne preporuèuju kao plodove prakse, nego kao tehnike koje treba prakticirati. Mir duha veæ je tu, u njegovoj nutrini. Njega ne treba postizati pokuajem umirenja osjetila, nego upravo okretanjem duha od osjetila prema nutrini. Tada se èovjek suoèava sa svom silom oneèiæenja nastalih razlièitim stresnim dogaðajima, koja uzrokuju sve vrste uznemirenja uma. Tehnikom yoge treba se otvarati prema svakom takvom uznemirenju (takve se strukture u tradiciji yoge zovu samskare, to je opæa odrednica za sve ometajuæe strukture nastale prijanjim iskustvima), suoèiti se s njime i pustiti ga da proðe, proivjeti ga, pri èemu se aktivira mehanizam up-stream kriye, kojim se yogin takvog smeæa oslobaða. To treba ponavljati dok se èitav duh ne isprazni od uz141 Bhagavad-gEt= nemirenja, a potom s oèito vidljivih treba prijeæi i na one samskare koje su prele u nesvjesno podruèje, tehnikom unutarnjeg prostora, kojom ih se pronalazi po njihovoj rezonantnoj toèki, koja odreðuje njihov smjetaj u energetskom sustavu. Samskare se, naime, grupiraju po energetskim tijelima, pa sukladno tome i cakrama, te èitavoj vertikalnoj osi tijela koja korespondira s vertikalom razina stvarnosti. Tako æemo imati samskare vezane za materijalnu razinu i odnos s materijom; samskare pranièke razine, koje ometaju èist protok energije i na odnos prema energiji, njenom kretanju i raspodjeli; samskare astralne razine, koje remete èist tok osjeæajnih i misaonih stanja, te uzrokuju nepravilno i neprotoèno funkcioniranje astralnog tijela biæa; samskare mentalne razine, koje ometaju spoznaju i duboke osjeæaje ljubavi, koèeæi ih i prljajuæi; te, dakako, i samskare viih razina i viih tijela. Svako zaprljanje, svaki osjeæaj nesavrenosti neke razine ili nekog tijela treba tehnikom yoge ukloniti, opaanjem u tom tijelu savrenog stanja sklada i protoènosti. Takvo èiæenje dovest æe do stanja potpunog savrenstva èovjeka u svim aspektima. Nikakva nasilna kontrola u tom pristupu nije potrebna, a moe samo smetati. Put yoge put je prirodnosti i spontanosti, iskrenosti i suoèavanja sa stvarnoæu. Nakon to sebe proèisti, te postane sposoban suoèiti se s vlastitom, osobnom stvarnoæu, yogin takoðer stjeèe uvid u globalnu stvarnost, te stvarnost drugih biæa. Vjebom u pronalaenju vlastitih slabosti i neèistoæa yogin stjeèe takvo savrenstvo uvida, da mu je dostatan ovlani pogled na neku osobu za shvaæanje svih mehanizama njenog funkcioniranja. Dakako, s tom moæi dolaze i svijest i ljubav, koji èine posve nemoguæom njenu zloupotrebu, te æe pogled yogina biti pogled razumijevanja i pomoæi, a ne pogled osude. 7 Daleko ga nadmauje onaj, èija su osjetila pod kontrolom uma, tko aktivnim osjetilima bez vezanosti vri yogu djelovanja. Onaj, pak, èiji je duh nadiao sferu osjetila, te u sferi objekata ne pokuava naæi ispunjenje, uspostavio je istinsku kontrolu osjetila tako to se usmjerio na daleko veæi izvor zadovoljstva, koji se nalazi u nutrini, i koji donosi istinsko ispunjenje. On ne mora pokuavati kontrolirati ni um, ni osjetila, ni djelatne organe. On u 142 Treæe poglavlje 6-8 svijetu jednostavno radi ono to treba raditi, odgovarajuæi naprosto potrebama situacije, umjesto da na situaciju neprekidno projicira sloj svojih oèekivanja i strahovanja. Neometeno tim stvarima, njegovo djelovanje je usklaðeno s objektivnom stvarnoæu i ispravno, a njemu ne donosi razlièite frustracije, koje nuno slijede iz vezanosti za rezultate, te neminovnog razoèaranja. Èovjeku, koji nad svojim osjetilima pokuava uspostaviti nasilnu kontrolu, osjetila i njihovi objekti predstavljaju neprijatelje protiv kojih se treba grèevito boriti, i u toj borbi njegova snaga neminovno biva iscrpljena, a on poraen. Onaj, tko ne vidi svijet i osjetila kao izvor potencijalnog ispunjenja, neæe ih takoðer vidjeti ni kao potencijalnu opasnost. Opasnost od osjetila dolazi od pokuaja da se osjetilima postigne ispunjenje, to je nemoguæe, a proizvodi umjesto ispunjenja sve veæu vezanost, upletenost i odmak od stvarnosti. Yogin svoje ispunjenje crpi iz izvora daleko dubljeg nego to je to svijet osjetila. Osjetila i djelatni organi njemu mogu predstavljati jedino sredstvo izraza tog ispunjenja, a ako u tom izraavanju bude osujeæen, to osujeæenje neæe ni na koji naèin poremetiti njegovo unutarnje ispunjenje. Zbog toga æe se vezanom èovjeku èiniti da je yogin ravnoduan prema svijetu, ali tome nije tako, i to znaju svi koji su vidjeli makar jednog istinskog yogina. Takav izgleda barem jednako upleten u svijet, ako ne i vie, kao i bilo koji drugi èovjek; on obavlja svoje dunosti s neumornim arom i intenzitetom. Njegova duboka utemeljenost vidljiva je iz drugih stvari, a ne iz povlaèenja iz djelovanja i ravnodunosti; osjeæajni kapacitet yogina, njegova sposobnost doivljavanja i osjeæanja, dijametralna je suprotnost ravnodunosti, jer su osjeæaji yogina beskrajno dublji, finiji i snaniji od osjeæaja obiènih ljudi, a to je sluèaj i sa suptilnoæu njegovih misli. Upravo je njegova nevezanost, neometenost eljama, oèekivanjima i frustracijama, kljuèni faktor njegove dubine i moæi. Ravnodunost je, pak, smrt ivota i duha, ona je daleko veæe zlo od mrnje, i ako bismo govorili o podjeli na gune, mrnja bi dolazila od rajasa, dok bi ravnodunost dolazila od tamasa, te tako predstavlja daleko nepovoljnije stanje. Ravnoduna prisutnost u svijetu, te ravnoduno djelovanje nisu dakle oznake moænog duha koji je nadiao svijet, nego pak slabog duha koji je obmanut najniom kvalitetom svijeta, onom tromosti, inercije i lijenosti. 8 Vri stoga svoju dunost. Uistinu je rad bolji od nerada. 143 Bhagavad-gEt= Bez aktivnosti, doista, nije moguæe ni odranje tvoga tijela. Sva su biæa, dakle, po svojoj prirodi aktivna. Neaktivnost nije nikakav znak transcendencije ni duhovnog postignuæa, a duhovno postignuæe, pak, ne dovodi do nerada, nego do ispravnog i savrenog rada. Sklad u djelovanju, naime, posljedica je sklada duha, odnosno prosvjetljenja. 9 Izuzev djelatnosti yajve126, sve su djelatnosti svijeta vezujuæe. Stoga, o Kuntin sine, djeluj u svrhu yajve, bez prianjanja. rtveni obred, odnosno yajva, èesto se shvaæa kao obred u kojem èovjek daje neto Bogu, odnosno bogovima. Paljivije gledajuæi, obred u kojem èovjek u vatru izlije malo masla teko da bi se mogao protumaèiti kao neki veliki dar, ali njemu i nije svrha uèiniti Boga bogatijim, ni èovjeka siromanijim, nego je to simbolièan èin kojim èovjek kae Bogu: Ti si meni vaan. Kad èovjek dio onoga to je stekao ponudi Bogu kao rtvu, on time govori Bogu: Od Tebe sam dobio sve. Sve to imam, imam Tvojom miloæu. Stoga Ti nudim to to sam od Tebe dobio, kako bi znao da prepoznajem izvor svoga blagostanja. Tebi ja odajem potovanje i izraavam zahvalnost. rtva, stoga, nije izraz koristoljublja, nego predstavlja suprotnost koristoljublju: prepoznavanje, zahvalnost i nevezanost. Onaj, tko toliko prianja uz stvari, da se ne usuðuje niti najmanjeg dijela tih stvari odreæi, time pokazuje nedostatak vjere u izvor svojeg obilja, te se tako odsijeca od tog izvora, te na kraju njegovo obilje presuuje. Èest je sluèaj da bogati ljudi postanu izuzetno krti, te paze na svaki novèiæ u daleko veæoj mjeri nego to je to sluèaj sa siromanima. Takva njihova vezanost za bogatstvo, te strah da bez njega ne ostanu, na kraju dovode upravo do toga da ih bogatstvo napusti. Jednako tako, kad je èovjek siromaan i u nevolji, sklon je utjecati se Bogu, ali kad se obogati, èesto se osili i poène govoriti kakav Bog, sve sam ja to svojom snagom stekao. Tako se on odvaja od izvora obilja, te èesto bez njega ostane. Onaj, pak, tko stekavi bogatstvo ostane velikoduan, tko 126 144 Vedski rtveni obred Treæe poglavlje 8 - 11 daje i prima s jednakim veseljem, ne stvarajuæi ogranièenja protoku energije u vidu bogatstva, taj umjesto da osiromai postaje sve bogatijim. rtva je upravo taj faktor, koji u ivot èovjeka uvodi obilje, buduæi da spremnost na odricanje od dijela vlastitog bogatstva znaèi uviðanje neiscrpnosti njegovog izvora, te takvom afirmacijom vrijednosti svog izvora jo jaèa svoju povezanost s njime. Djelovanje u svrhu yajve, dakle, predstavlja djelovanje koje oslobaða, djelovanje slobode, dok prisvajanje plodova rada jaèa vezanosti, te uzrokuje siromatvo i slabost. 10 Stvorivi davno yajvu istodobno s èovjekom, Praotac127 mu reèe: Ovime æe napredovati i postiæi ispunjenje svih elja. 11 Zadovoljni rtvom, bogovi æe ti ispuniti elje. Tako se meðusobno potpomauæi, postiæi æete najvie dobro. Bogovi su ovdje simbolika za prirodne zakonitosti i elemente, kao to su zemlja, voda, vatra, zrak i drugi. Onaj tko rtvuje bogovima, dakle, tko ostaje protoèan prema prirodnim silama, i ne zatvara se u sebe i svoju samodostatnu malenkost, ostaje dijelom prirode. Tako prirodni elementi u njemu nalaze izraz, te se kroz njega u jo veæoj mjeri oèituju, a on se, u zahvalnosti, sve jaèe otvara prema njima. Tako u meðusobnom skladu bogovi i èovjek napreduju u blagostanju. Èovjek je tada blagoslovljen obiljem, a obilje pak slui sveopæem skladu, buduæi da ga protoèan èovjek ne zadrava samo za sebe, nego mu doputa teæi tamo gdje je potrebno. rtva bogovima, naime, znaèi i zadovoljavanje potreba elemenata; tamo, gdje osjeti nedostatak, plemenit èovjek æe usmjeriti svoje bogatstvo. Tamo gdje uoèi siromatvo, ulit æe bogatstvo, slueæi tako Kuberi, riznièaru bogova. Ako vidi neznanje, uvest æe sustav obrazovanja, slueæi tako boginji uèenosti, Sarasvati. Gdje vidi suno podruèje, uvest æe navodnjavanje, slueæi tako Indri, boanstvu kie, Varuni, boanstvu vode, te Prthivi, boginji zemlje. Iz ovog primjera postaje jasnijim simbolizam boanstava i eleme127 Brahma 145 Bhagavad-gEt= nata. U takvom meðusobnom potpomaganju vidljivo je kako èovjek postaje instrumentom sklada elemenata, dobivajuæi od elemenata s druge strane sve to mu je potrebno, ne samo za njega, nego i za sluenje iroj cjelini. Takvim rastom u sluenju velièina èovjeka raste, dok se pak sebiènoæu ona smanjuje. 12 Zadovoljni rtvom, bogovi æe ti dati svako obilje. Ali onaj, tko njihove darove uiva a da ih ne ponudi njima, taj je jamaèno lopov. Onaj, tko toliko prianja uz plodove, da se u njemu javlja strah od njihovog gubitka, te mu se uslijed tog straha i nesigurnosti javlja potreba da to vie stvari zadri za sebe, u mentalitetu to sam ja stekao, ne dam to nikome!, odvaja se od izvora svog obilja, te se ponaa kao netko, tko je sa stola ukrao mrvice, te, u strahu da mu ih netko ne otme, ponavlja to je moje, to je moje. Takav je doista lopov, koji ivi odvojen od cjeline, ne uvaava potrebe cjeline, i nema vjere u Boju milost. Ako vlasnik bogate kuæe nekoga pozove na ruèak, taj æe s doputenjem vlasnika u njegovoj kuæi obilno objedovati, i, zahvalivi se svom domaæinu, zadovoljan otiæi kuæi. Tako, ostavi u dobrim odnosima s domaæinom, ne strahuje hoæe li ostati gladan. Onaj, pak, koji nema vjere, odaziva se pozivu domaæina, te osim to objeduje, trpa stvari sa stola u svoju torbu. Zbog grinje savjesti ne zahvaljuje domaæinu, veæ bre-bolje odlazi. Domaæin dakako otkriva njegovo djelo i njegove uzroke, i ne poziva ga vie. Jednako je tako i s prirodnim silama. Onaj, tko ima vjere, neæe trpati u depove kako bi imao za sutra, jer vjeruje kako æe se te zakonitosti za njega pobrinuti.128 Lien mentaliteta oskudice, on doista bude obasut obiljem. U svom Mt 6,25-33: Zato vam kaem: Ne budite zabrinuti za ivot svoj: to æete jesti, to æete piti; ni za tijelo svoje: u to æete se obuæi. Zar ivot nije vredniji od jela i tijelo od odijela? Pogledajte ptice nebeske! Ne siju, ne anju niti sabiru u itnice, pa ipak ih hrani va nebeski Otac. Zar niste vi vredniji od njih? A tko od vas zabrinutoæu moe svome stasu dodati jedan lakat? I za odijelo to ste zabrinuti? Promotrite poljske ljiljane, kako rastu! Ne muèe se niti predu. A kaem vam: ni Salomon se u svoj svojoj slavi ne zaodjenu kao jedan od njih. Pa ako travu poljsku, koja danas jest a sutra se u peæ baca, Bog tako odijeva, neæe li jo vie vas, malovjerni? Nemojte dakle zabrinuto govoriti: to æemo jesti? ili: to 128 146 Treæe poglavlje 11 - 13 obilju, on dijeli drugima, pusti obilje teæi dalje, kamo je potrebno, i tako postaje èimbenikom obilja. Onaj, pak, tko strahuje, taj èak i u obilju tedi, nemajuæi vjere u dobrohotnost viih sila, i tako ga obilje doista ubrzo i naputa. Ispravno je, dakle, biti u svemu velikoduan, velikoduno primati i davati, te izraziti zahvalnost na primljenom. U toj zahvalnosti on se usklaðuje sa zakonitostima koje daruju, te se tako njegova èaa prelijeva. 13 Pravednici, koji jedu ostatke yajve, oslobaðaju se svih vrsta grijeha. Oni pak grenici, koji pripremaju hranu samo za sebe, jedu samo grijeh. Onaj, tko izrazi zahvalnost na primljenom, te ponudi svojem izvoru primljeno, misleæi: Samo s Tvojim doputenjem ovo uivam, Ti si taj koji odluèuje hoæe li mi dati ili ne, i nita nisam zavrijedio svojom snagom, nego samo Tvojom miloæu, taj je istinski slobodan od vezanosti uz plodove. Tako djelujuæi u svim aspektima ivota, èovjek ostaje posve protoèan, a njegovo je djelovanje savreno. Onaj, pak, tko dri sebe izvorom, misleæi Ja sam svojom snagom ovo zavrijedio, i nitko drugi na to ne polae pravo, ovo je moje, taj jaèa svoju vezanost uz stvari, a slabi svoju vezu s izvorom svih stvari. Time, dakako, na kraju gubi i same stvari, kao to i rijeka prestaje teæi ako joj izvor presui. Osim to sve gubi, takoðer zbog svoje vezanosti ostaje upleten u sferu stvari, prisvajajuæi uz zaslugu takoðer i grijeh poèinjen u procesu zadobivanja stvari, kao to su primjerice ubijanje biljaka i ivotinja za hranu. Onaj, tko na sve u svom ivotu gleda kao na Boju milost, prihvaæa ono to mu je dano, i buduæi da ne dri sebe djelatnikom, nego Boga, vezanosti proistekle iz djelatnosti ne hvataju se za njega i ne uzrokuju njegovo ropstvo. Tako onaj koji kae ja sam uèinio prisvaja sebi i zaslugu i grijeh, te tako ostaje vezan u sferi stvari, dok onaj koji kae Bog je uèinio pridaje i zaslugu, a i krivnju Bogu, te tako ni grijeh ni zasluga ne prianjaju uz njega, nego samo Bog, kojem pripada, i koji priæemo piti? ili: U to æemo se obuæi? Ta sve to pogani itu. Zna Otac va nebeski da vam je sve to potrebno. Traite stoga najprije Kraljevstvo i pravednost njegovu, a sve æe vam se ostalo dodati. 147 Bhagavad-gEt= pada njemu. Grenici su, dakle, vezani za sebe i za stvari, dok su pravednici vezani jedino za Boga, te tako postiu osloboðenje. 14 Iz hrane se stvaraju biæa; iz kie dolazi hrana. Iz yajve nastaje kia, a yajva se raða iz djelovanja. 15 Znaj da djelovanje ima porijeklo u Brahmi. On, pak, ima svoj temelj u Neunitivom. U yajvi se, stoga, oèituje vjeèna narav brahmana. Biæa za svoju egzistenciju trebaju hranu. Kia, iz koje nastaje hrana, sinonim je za povoljne prirodne uvjete koji omoguæuju stvaranje okoline pogodne za ivot. Povoljni uvjeti dolaze pak iz sklada, koji se postie protoènoæu biæa za prirodne zakonitosti, dakle iz yajve. Yajva se pak raða iz djelovanja, odnosno dinamike stvaranja, koja je temelj sklada svih stvari. Taj temelj ima pak svoj temelj u stvoritelju svijeta, Brahmi, koji je pak utemeljen u neoèitovanom brahmanu. Tako yajva predstavlja oèitovanje dubljeg sklada u èovjekovu ivotu i djelovanju. 16 Tko ne sudjeluje u krugu djelovanja tako pokrenutom, èiji ivot, ispunjen grijehom, protjeèe u zadovoljenju osjetila, njegov je ivot uzaludan, o Partha. Ciklus oèitovanja, temeljen u Apsolutu, ciklus je neprekidnog izraza Neoèitovanog. Èovjek, koji se otvara prema svom izvoru, koji je uvijek u krajnjoj liniji Apsolut, koji taj izvor u svojem ivotu priznaje i uvaava, koji od njega sve prihvaæa i njemu sve daje, taj èovjek predstavlja dio ireg plana manifestacije Boanskog. Taj je èovjek dio ire cjeline, koja svojim postojanjem pjeva himne u slavu Boju. Onaj, pak, tko dri sebe centrom svega, tko za sve to ima dri sebe zaslunim, tko sve stjeèe i troi radi sebe, taj je poput jalova drveta, koje nikad ne donese ploda. Postojanje takvog drveta je uzaludno, od koristi jedino njemu samom. Èovjek koji tako ivi lien je smisla, on ivi iz svoje ispraznosti i oholosti, a sebe nikad ne nadilazi. Da bi èovjek nadiao sebe, mora se otvoriti prema 148 Treæe poglavlje 13 - 17 veæem od sebe, mora u sebe primiti ono to ga nadilazi. Svoje ostvarenje èovjek, dakle, postie nadrastanjem sebe, jer ogranièeni ljudski ego, ako se ne nadiðe, ne moe nikad postiæi nita osim stagnacije ili pak nazadovanja. Èovjek se treba neprekidno pitati: Kako mogu biti od najveæe koristi svijetu? Nakon to osjeti odgovor na to pitanje, treba sukladno tome djelovati. Ljudi u svijetu èesto djeluju rasipno, odnosno troe velike kolièine svjetskih resursa, to æe na dulji rok jamaèno dovesti do propasti, ako se neto ne promijeni. tednja, odnosno uskraæivanje stvari sebi, slabo je rjeenje. Nema nikakva zla u velikom troenju i obilju, ako zauzvrat èovjek daje vie nego to uzima. Èovjek koji puno daje smije puno i uzimati. Èovjek koji puno daje poput je velika drveta koje daje mnogo plodova. Moda drvo troi mnogo vode, ali to nikome nije vano, sve dok drvo daje mnogo plodova. Ako je drvo jalovo, èak i mala potronja vode moe biti razlog da ga se posijeèe, ali nitko neæe posjeæi drvo koje obilno rodi. Jednako tako, siromaan èovjek, koji nita ne pridonosi svijetu, makar dobrim rijeèima i mislima, predstavlja samo teret, bez kojeg bi svijetu bilo bolje, a èak i ono malo svjetskih resursa to troi za produljenje svojeg postojanja potroeno je uzalud. Bogat èovjek, pak, koji uiva u velikom obilju, ali koji djeluje kao blagotvorna, uzdiuæa sila u svijetu, èovjek plemenitih misli i djela, veliki je blagoslov svijetu, i nita to on za svoga ivota potroi nije potroeno uzalud. Jedno plemenito djelo brie bezbroj opakih. Zbog toga uvijek trebamo djelovati kao sila blagoslova u svijetu. Djeca smo Boja, bio bi red da tu èinjenicu uvaimo, te da se tako i ponaamo. 17 No onaj, tko zadovoljstvo nalazi u Jastvu, obasjan sjajem Jastva, u Jastvu samom posve zadovoljan, za njega nema djela koje bi trebao èiniti. Onaj, èiji temelji nisu u sebi, nego u sveproimajuæem i sveblaenom Jastvu, taj ne djeluje iz nude ili koristi; nema, naime, u svijetu tog zadovoljstva, koje bi njegovo zadovoljstvo moglo uveæati, niti ima neèega, èega bi se on imao plaiti. Njegovo kraljevstvo nije od ovoga svijeta.129 129 Iv 18,36 149 Bhagavad-gEt= 18 Nikada on ne djeluje radi koristi, niti pak svoje dunosti zanemaruje. U ovom svijetu nema biæa, u kojem bi on morao naæi utoèite. Korist je takvome nebitna, i ona nikad ne motivira njegovu djelatnost. Dunost, pak, predstavlja njegovu ulogu u svijetu, razlog njegova tjelesnog postojanja, te on svoju dunost obavlja savreno, zraèeæi kroz takvo djelovanje svoje unutarnje ispunjenje u svijet. Njegovi oslonci nisu od ovoga svijeta, jer on se oslanja na temelj svijeta. 19 Stoga djeluj uvijek bez vezanosti, vreæi svoju dunost. Djelujuæi tako, èovjek zasigurno dosee Najvie. Èovjek, koji djeluje noseæi u sebi kvalitete izvora svih stvari, neoèitovanog Apsoluta, profinjuje djelovanjem kvalitete svoje liènosti, te uspijeva dotaknuti, osjetiti i u svoju liènost integrirati sve suptilnije razine oèitovanja, sve dok tako ne dostigne Najvie, puninu oèitovanja svih Boanskih kvaliteta. U svojoj manifestaciji on tako zatvara krug, od neoèitovane punine do punine oèitovanja. Takvo stanje najlake se postie djelovanjem, jer djelovanje uistinu predstavlja probu usvojenog znanja. Istinsko je znanje ono, na temelju kojeg se usuðujemo djelovati, i na kojem se usuðujemo temeljiti svoj ivot. Ono, to smo u stanju ne samo misliti i o tome govoriti, nego smo u stanju to i provoditi u djelo, odraava istinske kvalitete nae osobnosti. Jednako tako, djelovanje stvara potrebu za usvajanjem sve viih kvaliteta, kako bi se djelovalo uspjeno: Itite i dat æe vam se! Traite i naæi æete! Kucajte i otvorit æe vam se! Doista, tko god ite, prima; i tko trai, nalazi; i onomu koji kuca otvorit æe se.130 Onaj, dakle, tko svojim djelovanjem pokae potrebu za neèim viim, taj æe to vie i dobiti, jer: Èinite kao da ste primili, i bit æe vam.131 Ako nekome u njegovim djelima ne uzmanjka volje, vjere i dobre namjere, nego snage, poveæat æe mu se snaga, jer stvari idu onome kome su potrebne, moæ ide 130 131 150 Mt 7,7 Mk 11,24 Treæe poglavlje 18 - 21 onome tko je treba i koristi. Tako se usuðujuæi èiniti stvari koje nadilaze njegovu moæ, èovjek neprestano nadilazi svoja ogranièenja, te daleko nadrasta sebe, te na kraju postie najvii cilj. Ne treba, dakle, u lanoj skromnosti teiti niim ciljevima, nego odbaciti naprotiv nia ogranièenja i vinuti se u visine. 20 Tako su radom, uistinu, savrenstvo postigli kralj Janaka i drugi. Gledajuæi takoðer i na dobrobit svijeta, prilièi ti djelovati. Janaka je èesto spominjani kralj koji je postigao savrenu spoznaju. Spoznaja, dakle, nije posljedica povlaèenja iz djelatnosti, nego je posve spojiva s kraljevskim dunostima, odnosno potpunom ukljuèenoæu u upravljanje dravom. Onaj, tko dravom uspije upravljati na savren naèin, za postignuæe toga morat æe zadobiti osobine savrenstva, jer savreno djelovanje ne moe biti posljedica neskladnog duha. Postoje, dakle, oni, koji su u svojoj tenji za savrenstvom u djelovanju doista postigli savrenstvo. Krsna tako zakljuèuje razmatranje usavravajuæeg aspekta djelovanja u svijetu. Zavrivi s tim, on svraæa Arjuni pozornost na drugi aspekt: dobrobit svijeta. To slijedi iz nesebiènosti: èovjek, naime, koji ne djeluje radi sebe, djeluje radi dobrobiti drugih, pa mu prilièi svojim djelovanjem pruiti savren primjer, te na druge ljude djelovati uzdiuæi. To je vidljivo recimo na primjeru Isusa: buduæi savren, nije morao nita èiniti, niti je djelovanjem u svijetu mogao ita zadobiti. Ipak, on je neprestano djelovao, uzdiuæi svijest ljudi, èak i po cijenu vlastitog ivota. Njegovo djelovanje primjer je istodobno i djelovanja iz nevezanosti, kao i djelovanja na dobrobit svijeta, te tako daje smjernice tragaocima za savrenstvom. 21 to veliki èovjek èini, ostali slijede. Kakav god primjer da postavlja, svijet ide njegovim stopama. Vrlo mali broj ljudi misli svojom glavom i donosi vlastite odluke; veæina, po inerciji, slijedi drutvene norme, te misli, govori i ponaa se na drutveno prihvatljiv i uobièajen naèin. Rijetko se pojavi netko, tko uspjeno izazove konvencije, i tko uspije dovesti 151 Bhagavad-gEt= sustav do promjene. Tada veæina opet krene stazom koju je on za njih prokrèio. Zbog takvog mentaliteta ljudi velika odgovornost lei na voðama, na onima koji pruaju primjer. Èak i ljudi koji doista misle svojom glavom trebaju primjer, kako bi na osnovi njega mogli prosuditi ele li neto ili ne. U duhovnom razvoju èovjeku je najvanije od svega vidjeti primjer istinski prosvijetljenog èovjeka. Na tom primjeru mogu se vidjeti kvalitete cilja, i eliminirati razlièite krive ideje o prosvjetljenju, te si tako èovjek moe utedjeti godine zabluda i krivih izbora. U krajnjoj liniji, prosvijetljenog èovjeka koristi vidjeti i jednostavno zato da bi se vidjelo kako je prosvjetljenje moguæe i ostvarivo, jer kad takvih primjera ne bi bilo, postojala bi moguænost da je èitava ta prièa o duhovnom razvoju i yogi neto to su ljudi izmislili za utjehu pred runom stvarnoæu. Primjer prosvijetljenog yogina jasno pokazuje da to nije tako. I u drugim aspektima djelovanja ljudi se ugledaju na one, koji se po neèemu istièu: primjerice, Arjuna je bio uzor ratnicima, po svojoj vjetini, hrabrosti, odluènosti, plemenitosti i ostalim vrlinama. Kad bi on svojim primjerom propustio stati na kraj zlu, tada bi i sam smisao postojanja ratnièke kaste doao u pitanje. Ako bi se to desilo, èitavo bi drutvo postalo ranjivim pred razlièitim vrstama neprijatelja. Na njemu, stoga, lei odgovornost postavljanja smjernica. 22 Nema, o Partha, u sva tri svijeta nièega to bih ja imao èiniti, niti za mene postoji neto to bih imao steæi. Ipak, ja neprestano djelujem. Krsna, Najvii Gospod, nadilazi svojom svijeæu sve stvorene stvari. Od svih relativnih stvari, s kojima biæe moe doæi u dodir, Ivara, Gospod, nadilazi sve ostale. Njegova je kvaliteta takva, da samo viðenje Njega odmah dovodi biæe u dodir s Apsolutom, sa sveproimajuæim i sveprisutnim Jastvom. Tako nema istinske razlike izmeðu iskustva Gospoda i utonuæa u najveæe dubine vlastite prirode; sam dodir svijesti Gospoda ima za rezultat samospoznaju biæa. Stoga treba u svakom sluèaju teiti Njemu, jer se tako ostvaruju svi ciljevi vrijedni tenje. Buduæi da predstavlja cilj duhovnog razvoja, te sutinu svega dobrog i velikog, On nema to zadobiti, jer su u odnosu na Njega sve ostale stvari samo nevane mrvice. On, koji je ispunjenje svih 152 Treæe poglavlje 21 - 25 elja, nema elja koje bi imao ispuniti. Stoga je jedini razlog Njegovu djelovanju jamaèno jedino zraèenje Njegove punine, kojom ispunja sve svjetove. 23 Doista, to bi bilo da ja, o Partha, makar jednom propustim savreno djelovati? Svi ljudi slijedili bi moj primjer. 24 Ako ja ne bih djelovao, sve bi svjetove snala propast. Ja bih bio uzrokom zbunjenosti i propasti tih biæa. Kad bi sam Bog pruio manjkav primjer, ta manjkavost bi se jamaèno drala ispravnoæu, ili bi pak biæa posumnjala u Boje savrenstvo. Kad bi do toga dolo, svi bi izgubili smjernice ispravnosti, te, izgubljeni, prionuli uz krivo misleæi da je pravo. Tako bi ih uskoro snala propast. Bez Najvieg koji pokazuje put, èitav duhovni razvoj postaje gotovo nemoguæim pothvatom. Naime, u yogi se èovjek neprekidno preispituje u odnosu na Boga, te sa sebe uklanja sve to nije Boansko, dok Boanske kvalitete koje mu nedostaju usvaja. Bez Boga kao predloka, ili pak s Bogom kao manjkavim predlokom, kako bi bilo moguæe postiæi savrenstvo? Takav pothvat bio bi moda posve nemoguæ, i vjerojatnije je da bi sve bez razlike snala propast, nego da bi se netko uspio spasiti. Osim toga, Bog djeluje prvenstveno svraæanjem svog pogleda na Prakrti. Tako neivo, pod dodirom blaenstva Njegove svijesti, oivljuje, te poprima oblik bezbroja biæa, koja se neprekidno stvaraju od pasivne tvari, te evoluiraju ponovnim roðenjima kroz bezbroj ivota do krajnjeg savrenstva, u kojem æe Njegov pogled Njemu moæi uzvratiti, noseæi u sebi istu kvalitetu. Kad bi Bog odvratio svoj pogled s Prakrti, sav ivot i svijest biæa bi potpuno nestali, njihova dua bi se ugasila i ona bi sva redom istog èasa propala. To se doista i deava u trenutku pralaye, konaènog unitenja Kreacije na kraju velikog kozmièkog ciklusa. Dovoljno bi, dakle, bilo da Bog samo na trenutak prestane davati ivot svijetu, pa da svijet trenutno, zajedno sa svim biæima, nestane. 25 Kao to neznalice djeluju iz vezanosti, o Bharato, tako mudri moraju èiniti bez vezanosti, kako bi pruili primjer. 153 Bhagavad-gEt= 26 Neka mudar ne stvara zbunjenost u duhu neznalica, koji prianjaju uz djelovanje. Neka ih radije, ispravno uèvræen, vlastitim primjerom potièe. Djelovanje je konstanta svijeta. Ljudsko drutvo odrava se neprestanim djelovanjem ljudi, i tako funkcioniranje civilizacije postaje moguæim. Èovjek mora obaviti dunosti njemu namijenjene, bez obzira na to kakav je njegov odnos prema njima; netko, primjerice, radi svoj posao zbog frustracija, koje ga tjeraju da dokazuje svoju vrijednost pred drugima i pred sobom, a dodatna motivacija mu je novac. On je dakle vezan, ali ipak dobro obavlja svoj posao, iako ga na djelovanje gone nie pobude. Netko, pak, nema takvih niih pobuda u djelovanju, veæ djeluje jednostavno zbog zadovoljstva koje iznutra osjeæa, i koje u djelovanju izraava. On nije za djelovanje vezan, ali djeluje savreno, jo bolje od onog koji je vezan, a osim toga djeluje s velikom lakoæom i bez napora. Prosvijetljeni tako trebaju pruiti svojim djelovanjem primjer neprosvijetljenima, koji æe u njima tada vidjeti uzor koji treba slijediti, te na kraju i sami postiæi savrenstvo. 27 Kvalitete prirode one su, koje uistinu djeluju. Zbunjena egom132, dua misli: ja djelujem. Purusa nikad ne stupa u izravan dodir s Prakrti. Purusa baca pogled na Prakrti, usmjeravajuæi fokus svoje svijesti na nju. Tada, pod utjecajem toga njegovog pogleda, odnosno oivljujuæeg utjecaja Njegove svijesti, svojstva prirode poènu poprimati neto od Njegovih kvaliteta. Tako nastaju najprije ivot, a potom i gruba svijest, koja se s vremenom i evolucijom profinjuje, te na kraju uspije u sebi ponijeti sve kvalitete Purusinog pogleda, dostiuæi tako vrhunski stupanj profinjenosti. Ono to mi opaamo kao svoju duu u osnovi predstavlja dvije stvari. Iz perspektive Apsoluta, naa dua je zapravo beskrajni Apsolut, a mi opaamo sebe kao ogranièenu duu pod utjecajem obmanjujuæe kvalitete Kreacije, koja stvara privid postojanja mnotva. Taj privid je, pak, u funk132 154 Ahankara Treæe poglavlje 26 - 28 ciji oèitovanja neoèitovanog, i ne predstavlja patoloku strukturu, kako su to neki skloni vjerovati, ako kojim sluèajem prihvate uvjerenje da je jedino Apsolut od vanosti, gdje im je jedino objanjenje stvarnosti relativne kreacije smijena tvrdnja o Bojoj podijeljenoj liènosti. Takvo viðenje samo je rezultat njihove zbunjenosti, te nedovoljne razvijenosti njihove relativne osobnosti. Oni, koji istinski vide, razumiju da relativno nije nikakav poremeæaj, niti da bi se trebalo sjediniti s Apsolutom, jer to je jamaèno nemoguæe: Apsolut je Jedan bez drugoga. On je u sebi sjedinjen i u njemu nema podjela. Kako se neto moe s Njim sjediniti? Nikako, to je posve nemoguæe. Moguæe je prepoznati da sam Ja Jedan. Ali spoznajuæi da je tako, spoznaje se takoðer i da èitavo relativno polje predstavlja pogled na Mene, da Meni nita ne dodaje niti od Mene nita ne oduzima, i da mnotvo u relativnom ne stvara podjelu u Jednom. To je misterij koji je moguæe shvatiti jedino izravnim uvidom i nikako drugaèije, jer je ljudski um posve jadno sredstvo razumijevanja takvih stvari. U perspektivi relativnog, to je dakle naa dua? Mi svakako posjedujemo individualnost, ali ta individualnost proizvod je naeg poimanja sebe kao tijela, odnosno kao niza ogranièenja i lokalizacija, zbog kojih neke stvari opaamo kao sebe, a neke kao ne-sebe. Jedan od takvih sustava je i ahankara, odnosno ego. Zbog utjecaja ega, dua za odreðene nakupine supstancije u Prakrti kae to sam ja, te iz tog uvjerenja djeluje. 28 Ali onaj, tko zna istinu o prirodnim kvalitetama i njihovu ponaanju, o Moænoruki, te vidi da to svojstva prirode meðudjeluju, taj ne podlijee vezanosti. Istina o prirodnim kvalitetama i njihovom ponaanju jest ta da je èitavo kretanje u Prirodi samo posljedica Bojeg pogleda na pasivnu Prakrti, èime je pokrenut èitav lanac zbivanja. Zbog proetosti Njegovog pogleda s tim svjetovima, mrtva materija oivljuje, pokreæe se na razlièitim razinama suptilnosti, te u odreðenom trenutku dolazi do stupnja samosvijesti, gdje takvo jedno oivljeno biæe moe reæi ovo sam ja. Tako se stvara ego. Njegovo stvaranje nije negativna pojava, jer je individualnost jedan od vanih Boanskih aspekata, i stvaranjem individualnosti Boansko se izraava u velikoj mjeri. Rastom kvalitete te individualnosti ona poèinje nasluæivati povezanost svih stvari, te se oslobaða se155 Bhagavad-gEt= biènosti i ostalih niih svojstava. Rastvaranje ega ne postie se, dakle, negacijom ega, nego njegovim poveæavanjem i irenjem. Kad spozna dublje zakonitosti i smisao stvari, prestaje njegova identifikacija s ulogom i poloajem samo jednog tijela. Rastom uvida, biæe spoznaje da je samo refleksija Puruse na Prakrti, te okretanjem pogleda u veæu dubinu vlastite svijesti spoznaje sebe kao Purusu, koji oivljuje ne samo to njegovo tijelo, nego èitav svijet u kojem ivi. Kad tako gleda, bez upletenosti u ogranièenu perspektivu i identifikacije s njom, opaa kako to samo sile Prirode djeluju, potaknute pogledom Puruse, a niti u jednoj od tih stvari, niti u njihovom meðudjelovanju, ne postoji ja, ne postoji ivot i svjesnost, nego se oni pod utjecajem istinskog ivota i svijesti Puruse pokreæu, jednako kao to jedan ventilator, koji radi, okreæe elisu drugog, iskljuèenog ventilatora, te se èini kako se oba jednako okreæu, iako je istina da okretanje jednog predstavlja samo refleksiju okretanja drugog. Tako u relativnom postoje dva osnovna aspekta: jedno je stvoritelj, a drugo je polje stvaranja. Purusa je stvaratelj, on je svjesna, iva sila koja pokreæe, a Prakrti je polje njegova djelovanja i stvaranja, ono to on moe pokrenuti i stvarati. To je sve teko spoznati, i malo je onih koji su u tome uspjeli, ali yogom je to moguæe postiæi. Uvidom u to rjeavaju se neki paradoksi, kao to je onaj je li Bog odvojen od svijeta, te kako ga moe stvarati. Naime, ako je odvojen od svijeta i stvoritelj svijeta, onda je Bog relativan a ne apsolutan, jer svijet predstavlja neovisni princip odvojen od Boga. Ako je, pak, svijet dan u Bogu, kako je onda uopæe moguæe govoriti o stvaranju; svijet tada nema nikakvu objektivnost, nego predstavlja samo neku vrstu Bojeg sna. Istina je oboje. Iz pozicije Apsoluta, sve je brahman, najvia stvarnost. Ne postoji nita drugo. Ali u relativnom, koje predstavlja izraz tog neizraenog, postoji Stvoritelj i postoji Stvoreno, postoji dinamika stvaranja, i Bog je posve razlièit od svijeta. Zbog nerazumijevanja toga, ljudi koji su u stanju razumjeti samo jedan od ta dva aspekta ne mogu pojmiti valjanost drugog aspekta, te zbog nerazumijevanja nastaje nesnoljivost. Oni, koji dre kako jedino brahman postoji, drat æe tovatelje Boga odvojenog od svijeta ljudima u zabludi, na niem stupnju uvida, dok æe pak tovatelji osobnog Boga one, koji tvrde da je sve Bog, drati suludima, jer je ta ideja oèito besmislena: nije, naime, sve Bog, niti sve posjeduje Boanske kvalitete, pa je oèito da Bog, koji posjeduje sve Boanske kvalitete, ne moe biti identièan neèemu to ih go156 Treæe poglavlje 28 - 30 tovo uopæe ne posjeduje. Takvo nerazumijevanje posljedica je ljudskog uma, koji tei iskljuèivosti, te zanemarivanju svih drugih moguænosti osim jedne, koju dri istinom. Duhovnim razvojem èovjek poèinje uviðati da je istina jako sloena stvar, i da je èesto moguæe da dvije meðusobno suprotstavljene stvari budu samo razlièiti aspekti viðenja jedne daleko ire stvarnosti, te da afirmacija jedne ne znaèi nuno negaciju druge. Ogranièavajuæe teologije proizvod su ljudskih ogranièenja, a spoznaja stvarnosti ne postie se tako to æemo stvarnost klasificirati i strpati u ladice koje razumijemo, nego tako to æemo nadrasti svoja ogranièenja, te sebe prilagoditi stvarnosti, umjesto obrnutog, to èesto pokuavamo. 29 Oni, koji su obmanuti djelovanjem svojstava prirode vezani su za njihovo djelovanje. Onaj, tko zna istinu, neka ih ne zbunjuje. Onome, tko sebe dri ogranièenim biæem, te iz pozicije tih svojih ogranièenja djeluje, nema smisla govoriti kako je u zabludi, te mu objanjavati stvari koje on nikako ne moe razumjeti. Oni koji istinu razumiju nisu do tog stanja dospjeli tako to im je netko neto objasnio, pa su oni to objanjenje prihvatili, nego tako to su praksom yoge stjecali uvid u sve suptilnije aspekte stvarnosti, sve do postizanja savrenstva. Bolje je, dakle, ljudima objanjavati stvari iz pozicije koju oni mogu razumjeti, te ih uèiti kako da postupno i sami postignu savreni uvid, nego im samo opisivati stvarnost i oèekivati da je oni shvate. Kad se takvom èovjeku govori o nevezanosti, on je nuno, zbog svojih ogranièenja, razumije ili kao ravnodunost, ili kao traljavost i nemarnost u vrenju dunosti, ili kao lijenost, ili kao sve nabrojeno. Jedino to on nikako ne moe shvatiti je istinsko stanje nevezanosti u djelovanju, jer takvo shvaæanje pripada razini svijesti vioj od one na kojoj se on nalazi, pa do njega nije moguæe doæi mijenjanjem sadraja sadanje svijesti, nego profinjavanjem i uzdizanjem svijesti na viu razinu, iz koje razumijevanje nevezanosti slijedi samo od sebe. Mudrije je, dakle, savreno djelovati iz pozicije nevezanosti, te svojim primjerom pokazivati kako to izgleda, nego nekome prièati neto, za to je izvjesno da neæe biti ispravno shvaæeno. 30 Meni sve djelovanje predajuæi, posve utemeljen i svjestan u Jastvu, 157 Bhagavad-gEt= bez elje za dobitkom i osjeæaja moje, oslobodi se malodunosti i bori se. Onaj, tko je utemeljen u najvioj stvarnosti svog biæa, u sveproimajuæem Jastvu, tko iz tog temelja raste i crpi snagu, i tko ne prisvaja zasluge takvog djelovanja, predajuæi i sebe i sve svoje djelovanje Bogu, taj djeluje slobodno, i ne razvija slabosti i vezanosti. 31 Oni, koji ovo moje uèenje slijede uvijek s vjerom i predanoæu, bez prigovora, oslobaðaju se ropstva djelovanja. 32 Oni, pak, koji ovo moje uèenje ne slijede, koji prigovaraju, lieni svake mudrosti, obmanuti, u svojem bezumlju, znaj, nalaze propast. Èini se da u odnosu na svako spasonosno nauèavanje postoje dvije vrste stava. Prvi je stav ljudi koji eljno oèekuju istinu, kao to edan u pustinji oèekuje vodu. Takvome je dovoljno istinu reæi, pa da on uz nju prione svim srcem, dreæi sebe sretnikom zbog prilike da o njoj èuje. Tako razmiljaju ljudi koji imaju iskustvo. Oni su, naime, veæ iskuali razne pogrene pristupe, i zbog tog su iskustva skloni intuitivno prepoznati istinu, jer su osjeæaj za prepoznavanje istine stekli u svojoj dugotrajnoj tenji dobru. Takvi se doista ubrzo prosvijetle. Druga vrsta ljudi neprestano nalazi zamjerke svemu; oni moda govore kako bi eljeli vidjeti Boga i èuti Njegovo uèenje, te kako bi ga odmah prihvatili, ali kad do toga doðe, oni æe smjesta smisliti nekoliko primjedbi: Bog im neæe biti onakav kakvog bi si oni zamiljali; oni bi, naime, napravili boljeg i boanskijeg Boga; istini koju govori smijat æe se kao hrpi naivnih gluposti, jer oni dakako znaju bolje. Stvarno znanje o stvarnosti odbacit æe kao nerealno, jer im se njihovo umovanje èini boljim. U svakom sluèaju, jedine stvari koje se od njih ne mogu oèekivati su predanost i vjera, a to je stoga to u sebi ne tee dobru i istini, te su im te kvalitete odbojne. Oni lutaju moèvarom neznanja, èvrsto upleteni u puzavice pogrenog uvida, tonuæi u ivi pijesak samoivosti. Tako neprestano doivljavaju neuspjehe, a ako se ne pokaju i ne obrate, jamaèno ih èeka potpuna propast. Prigovaranje, naime, nije znak snanog duha, nego naprotiv slabog 158 Treæe poglavlje 30 - 33 duha posve obojenog neznanjem i frustracijama. Takav eli sve podrediti iluziji svoje osobnosti, i u takvom stanju nalazi zamjerke svemu, jer u svemu vidi odraze vlastite manjkavosti. Istina, i pravedan èovjek æe ponekad prigovarati; on æe izraziti svoju zbunjenost i zamolit æe da mu se objasni, ali on to èini u dobroj vjeri, eleæi objanjenje prihvatiti, i kad ga dobije, èvrsto prione uz njega. Prljav duh, pak, nikada ne prihvaæa istinu i neprestano trai dokaze, ne da bi povjerovao, nego da bi izbjegavao povjerovati. Takvi æe, okrueni dokazima, zatvarati oèi, neprestano govoreæi: mi imamo najbolju namjeru vjerovati, ali naalost za to ne postoje dokazi. Mudar æe èovjek, pak, i s vrlo malo opaanja stvarnosti izvuæi sve ispravne zakljuèke, jer to je um moæniji, manje mu dokaza treba da bi stvorio ispravan zakljuèak; slaboumni su oni, koji ne ele razumjeti ni kad ih istina bode u oèi. Nije, stoga, problem ljudi nikada u nedostatku dokaza o prirodi stvarnosti, nego u njihovoj nevoljnosti ili nemoguænosti njihovog shvaæanja. Pogreno je, pak, prihvaæati sve nekritièki, jer se zajedno s istinom nalazi pomijeana i zabluda. Jednostavna pravila, poput treba sve prihvatiti ili treba sve odbaciti ne vode nikamo; jedino rjeenje lei u razvijanju sposobnosti diskriminacije, kojom æemo iz mjeavine koja nas okruuje biti u stanju izdvojiti ono to je stvarno i to vodi ostvarenju, te uz to prionuti, odbacujuæi ono to je nezbiljsko i to vodi u propast. 33 Sva su biæa podlona Prirodi. I mudrac nastoji djelovati u skladu s vlastitom naravi. to se moe postiæi uzdravanjem? Djelovanje je konstanta prirode, a sva su biæa njen dio. Djelovanje je, stoga, svim biæima neizbjeno, samo je pitanje kakvo æe ono biti: ispravno ili neispravno. U naravi mudraca tenja je savrenstvu, te elja za izrazom savrenstva. Kad on, dakle, djeluje u skladu s vlastitom naravi, njegova su djela savrena, odnosno predstavljaju refleksiju njegove svijesti u prirodi, koja se zbog èistoæe njegove prirode savreno odraava, te se tako savrenstvo savreno oèituje. Suzdravanje od djelovanja nije znak prosvjetljenja; nedjelovanje zapravo o èovjeku ne govori ama ba nita. Tek djela govore; u djelima se moe uoèiti neèija velièina. 159 Bhagavad-gEt= Prirodne kvalitete te su, koje djeluju, istina. Ali biæe kao takvo dio je prirode, i prema tome predstavlja izraz tih kvaliteta u djelatnosti. Postoji, dakako, i vrijeme za povlaèenje od djelatnosti, vrijeme za meditaciju, u kojem biæe stupa u dodir s vlastitom istinskom prirodom, iz koje crpi ispunjenje i nadahnuæe. Ali to ispunjenje eljet æe se izraziti u svijetu djelovanjem, jednako kao to je neoèitovani Apsolut poelio pronaæi polje vlastitog izraza, te je tako nastalo relativno u svoj svojoj mnogostrukosti i sloenosti. Ako Apsolut nije nita izgubio takvim djelovanjem, èega se onda mi imamo bojati, ako izraz svoje prirode potraimo u djelatnosti? Neæemo, naime, izgubiti vjeènost i besmrtnost nae istinske naravi, jer ona nije neto to se gubi ili postie, nego vjeèno jest. Naa istinska priroda uvijek æe nas èekati. Zato, dakle, kad nam je ona veæ zajamèena, ne bismo u relativnom djelovali, osloboðeni pritiska, bez strahova i elja, igrajuæi se na naèin koji izraava nau istinsku prirodu? Tako æemo je samo dodatno potvrditi kao svoj vjeèni izbor. 34 U osjetilima su dani i privlaènost i odbojnost prema predmetima osjetila. Onome, tko doðe pod njihov nadzor, predstavljat æe kamen spoticanja na njegovu putu. Nedjelatnost je dakle s jedne strane nemoguæa, a s druge besmislena; kad bi biæe i moglo postojati bez djelatnosti, a ne moe, takva egzistencija ne bi nièemu sluila, jer su sva biæa dio Prirode, koja je pak sredstvo Bojeg izraza, a djelovanje biæa je u funkciji tog izraza, pa ispravnim djelovanjem, usklaðenim s Bojom voljom, biæe sudjeluje u Bojem planu, i tako savreno ispunjava svrhu svojeg postojanja. Pogreno bi bilo, dakle, pokuavati obuzdavati osjetila i djelatne organe od veze sa svijetom, jer je njihova namjena upravo stvaranje veze sa svijetom. Treba jedino paziti da osjetila ostanu u slubi oèitovanja svijesti, te da svijest ne postane robom osjetila, koja mogu stvoriti zbunjenost, te tako izazvati skretanje biæa s njegovog puta. Primjerice, osjetila mogu stvoriti raskorak izmeðu ugodnog i korisnog, te neugodnog i tetnog, te se za neto tetno moe prièiniti da je korisno samo zbog toga to je ugodno, dok se pak za 160 Treæe poglavlje 33 - 35 neto korisno moe prièiniti da je tetno samo zbog njegove neugodnosti. Primjerice, slatkii imaju ugodan okus, ali tetno djeluju na organizam, dok neki èajevi gorka i neugodna okusa mogu jako koristiti zdravlju i djelovati iscjeljujuæe. Slièno je i s drugim stvarima; laskanje je ljudima obièno ugodno, dok im je kritika najèeæe neugodna. Iz tog æe razloga èesto postati plijenom laskavaca, koji govore ljudima ono to ovi ele èuti samo zato da bi njima mogli lake upravljati, nakon to se izgubi njihova budnost. S druge strane, otra kritika mudraca rijetko æe naiæi na zahvalnost; naprotiv, vjerojatnije je da æe se mudrac suoèiti sa smrtnom opasnoæu ako ljudima kae istinu. 35 Bolje je vlastitim putem koraèati loe, nego tuðim putem dobro. Bolja je i smrt na vlastitom putu, jer u tuðem putu lei opasnost. Vlastiti put, odnosno vlastita dharma, neto je to se èesto spominje, a rijetko razumije. Èesto ljudi pri susretu s prvom tekoæom kau ovo jamaèno nije moj put, te krenu èiniti neto drugo, na jednako plitak i povran naèin. S druge strane, postoji suprotni ekstrem, gdje se dri da èovjek treba po svaku cijenu ustrajati u onome to èini, iako to moe predstavljati samo izvor patnje i njemu i drugima; èesto se ovim stihom opravdava rigidnost kastinskog sustava u Indiji; naime, neèija dharma je navodno odreðena varnom (kastom) i yatijem (roðenjem), i sad je treba slijediti do smrti, a to to nekome to ne odgovara, to je njegov problem. Oèito je da se tu radi o neèem prilièno sloenijem, i da je vlastita dharma ono u èemu se èovjek osjeæa kod kuæe, u èemu najbolje izraava svoju prirodu. Primjerice, ratnik poput Arjune svoju prirodu izraava s jedne strane ratnièkim dunostima, boreæi se protiv nepravde, a s druge strane prijateljstvom s Krsnom i drugima. Njegova dharma je vieslojna i sloena, i teko je o njemu reæi on je samo ratnik ili pak on je samo Krsnin prijatelj. Ipak, njegov put je vrlo jasan i jednoznaèan, jer je u svemu to on èini temelj vrlina, i to dinamièna vrlina, ona koja svoj izraz nalazi u djelovanju. Kad bi on, pod utjecajem dojmova i razmiljanja, zakljuèio da je taj njegov put neispravan, kao primjerice onda kad je odluèio ne boriti se, jer mu se uèinilo da æe time poèiniti nedjelo, tada bi skrenuo s tog svog puta prirodnih plemenitih 161 Bhagavad-gEt= djelatnosti na stranputicu prisilne neaktivnosti, pri kojoj se nikako ne bi osjeæao dobro. Nekome je prirodno ne boriti se u ratu, nego se naprotiv sablazniti nad njegovom okrutnoæu, ali Arjuni kao ratniku i poglavaru vojske to nije prirodno. Njemu je prirodno potraiti najjaèeg neprijatelja kako bi se s njim borio, jer on svoju ljubav prema istini i pravednosti najbolje izraava na taj naèin. Jednako kao i Arjuna, svaki èovjek sukladno svojem stupnju duhovne razvijenosti ima takav svoj put, na kojem èini ona djela za koja svim srcem osjeæa da su ispravna, koja prirodno proizlaze iz njegovog funkcioniranja, a kretanje prema naprijed moguæe je jedino uvaavanjem sadanje pozicije. Ako bi se, naime, sadanja pozicija èovjeka zanemarila, njegova djela ne bi vie slijedila prirodno iz strukture njegove osobnosti, nego iz sadraja uma, odnosno uvjerenja o tome to bi trebalo a to ne bi trebalo èiniti. Grijeiti na vlastitom putu je dobro. Greke odaju prisutnost problema, pa je po obliku greaka moguæe pronaæi probleme i rijeiti ih. Ako, pak, djelovanje nije proizvod èovjekovog prirodnog stanja, nego uvjerenja temeljenog u umu, tada je posve svejedno je li takvo djelovanje dobro ili loe; ono èovjeka vodi u propast. Uzmimo kao primjer glumca, koji èitav dan u kazalinoj predstavi igra neki vrlo plemenit lik, primjerice Gospoda ivu. On se u toj predstavi ponaa poput ive, ali to ponaanje ne slijedi prirodno iz njegove osobnosti, i predstavlja neto nauèeno, dodano na osobnost glumca poput odjeæe i obuæe. Koliko god on glumio, njegove misli neæe postati misli ive, niti æe njegova moæ biti takva. Njegova svijest bit æe svijest obiènog èovjeka, i njegov razvoj kao osobe moguæ je jedino ako ostane svjestan da je on samo glumac. Ako uistinu povjeruje da je iva, mogao bi s razlogom zavriti u ludnici. To bi predstavljalo teko skretanje s njegovog puta. Primjer toga da je bolje koraèati svojim, makar manje zaslunim putem, nego tuðim, uzvienim, pruaju nam takozvani duhovni tragaoci, kakve èesto imamo priliku vidjeti. Oni znaju da je dobro biti svetac i duhovna osoba, a imaju i neku predodbu o tome kako bi se taj svetac trebao ponaati. Umjesto da to jednostavno konstatiraju kao takvo, te da iz svoje nesavrene pozicije nastoje raditi na samousavravanju s ciljem postizanja kvaliteta svetosti, oni èesto poele preskoèiti nekoliko stepenica, te se odmah krenu ponaati poput svetaca. Dakako da je takva osoba svetac u jedna162 Treæe poglavlje 35 - 36 koj mjeri, u kojoj je glumac koji u kazalinoj predstavi glumi Isusa, Isus. Takvo preskakanje stepenica moe dovesti jedino do toga da èovjek slomi vrat. Neæe, naime, time postiæi svetost, ali æe zato izgubiti svoj put iskrena èovjeka, i èesto æe mu biti ogroman problem ponovo u svemu tome prepoznati sebe. U takvom gubitku sebe, u svijetu obmana i privida, èovjeka vreba propast, vrlo stvarna i opipljiva. Jednako kao to se Bogu pribliavamo dodirom sa stvarnoæu, te putem od manje stvarnosti prema veæoj, tako se isto moguæe od Boga udaljiti dodirom s prividom, kreæuæi se od manjeg privida prema veæem, to nalazi vrhunac u stanju potpune zablude, u kojoj nema nikakvog dodira sa stvarnoæu. Jednako kao to glumac, koji doista poène vjerovati da je lik kojeg glumi, moe zbog toga zavriti u ludnici, tako moe i duhovni tragalac pod utjecajem dugotrajnog samozavaravanja posve izgubiti dodir s vlastitom stvarnoæu, to predstavlja njegovu propast. Bolje je, stoga, biti posve iskren prema sebi, i prihvatiti realne tekoæe koje sa sobom nosi naa stvarna pozicija, nego neugodnu realnost zamijeniti ugodnom fikcijom. Bolje je i umrijeti rjeavajuæi vlastite probleme, jer æe tako naa smrt biti u funkciji njihovog rjeavanja, koje smrt neæe prekinuti, nego zavaravati sebe umiljanjem da problemi ne postoje, jer je tako na ivot uzaludan. Tako u najboljem sluèaju gubimo vrijeme, a u najgorem se moemo posve upropastiti. 36 Arjuna reèe: to to tjera èovjeka da poèini grijeh, i nehotice, kao da ga na to tjera neka sila, o Varsneya? Ponekad se èini da ljudi èine djela gotovo nesvjesno, poput lutaka na koncu, primorani silama koje na njih djeluju; veæina ljudi djela vri gotovo instinktivno, i ne razmiljajuæi, a èesto od toga ispadne veliko zlo. Tako Arjuna ima prilike vidjeti kako velika propast vreba njegov rod, a zbog nerazumnih djela ljudi. Jednako tako, on o sebi misli da æe ratovanjem poèiniti grijeh, a opet ga neto u njemu tjera na ratovanje, izazivajuæi u njemu pomutnju. Zbog svega toga, njemu je od ivotnog znaèenja saznati uzrok toga stanja, kako bi se mogao odvratiti od grijeha, jer ako ne razumije princip po kojem se te stvari odvijaju, teko da æe moæi neto promijeniti. 163 Bhagavad-gEt= 37 Svevinji Gospod reèe: To su elja i srdba, roðeni iz gune strasti.133 Sveprodiruæi su uzrok grijeha, i znaj, najveæi su ti neprijatelj na ovom svijetu. elja i srdba uzrok su Duryodhanina vlastohleplja, koje je uzrok sadanje neumitne propasti ksatriya. Oni su jednako tako uzrok Arjunine elje da u boju porazi vojsku Kurua. To su mehanizmi rajasa, gune aktivnosti i strasti, zbog koje dolazi do instinktivnog djelovanja, gdje reakcija bez razmiljanja slijedi akciju, te tako ni aspekti due ne stiu djelovati. Ako nas na ulici neki neznanac udari, u nama æe se instinktivno roditi gnjev, koji æe teiti svom oèitovanju kroz nasilnu reakciju. U takvoj situaciji u nama se neæe roditi duboko promiljanje istinske prirode situacije, veæ æemo na nasilje poeljeti automatski odgovoriti nasiljem. Zbog takvih se stvari kolièina zla u svijetu ne smanjuje, nego ostaje konstantna ili raste. Takva kvaliteta rajasa predstavlja neprijatelja due, jer moe posve omesti oèitovanje njenih viih aspekata; ta kvaliteta nalazi se u niim slojevima oèitovanja, blie samoj fizièkoj materiji, i samim time moe se isprijeèiti na putu oèitovanja due; dodatni je problem taj, to su takve reakcije u domeni ahankare, odnosno ega, autonomnog sustava upravljanja osjetilima i djelatnim organima, tako da ahankara pod utjecajem rajasa preuzima kontrolu nad èovjekom, te se tada èovjek ponaa poput bezumnog automata ili nie ivotinje. Zbog takvog mehanizma reakcije, na fizièkom planu se u tijelu èovjeka stvaraju supstancije poput kortizona (hormon stresa) ili adrenalina, koje pak sa svoje strane dodatno ojaèaju mehanizam srdbe, istodobno uznemirujuæi stanje tijela, èime ometaju sudjelovanje due u ponaanju èovjeka, buduæi da je za oèitovanje due potrebno umiriti nia tijela. Zbog svega toga, vidljivo je zato Gospod Krsna taj mehanizam zove sveprodiruæim uzrokom grijeha i najveæim neprijateljem. 38 Kao to dim prekriva vatru, kao to praina prekriva zrcalo, kao to je zametak prekriven posteljicom, tako strasti zastiru objektivnost. 133 164 Rajas Treæe poglavlje 37 - 40 Takvi mehanizmi uznemirenja, dakle, zastiru vezu izmeðu viih aspekata èovjeka i fizièkog plana, zastiruæi s jedne strane objektivnost, stvarajuæi s druge strane tendenciju k odreðenom obliku djelovanja. Zbog takve situacije, gdje je èovjek s jedne strane zbog strasti neobjektivan, a s druge strane je zbog istih strasti sklon djelovati nasilno i èiniti grijeh, dua postaje posve zastrta tim dogaðajima. 39 Mudrost je prekrivena tim vjeèitim neprijateljem mudrih u vidu udnje, o Kuntin sine, koja je nezasitna poput ognja. Morsko dno ne moe se vidjeti ako je povrina valovita. Jednako tako, suptilni aspekti svijesti ne mogu doæi do izraaja u situaciji kad je svijest ispunjena grubim dogaðajima, kao to su to strasti ili gnjev. Za djelovanje iz pozicije mudrosti nuan je mir duha, te sloboda od vezanosti. Kombinacija nemira duha i vezanosti rezultira potpunim pomraèenjem svake objektivnosti, gubitkom svakog traga plemenitosti i ljubavi, a svaki oblik povlaðivanja tim niim mehanizmima vodi samo do njihovog jaèanja. Ako udnji i srdbi dademo prst, prodrijet æe nam èitavu ruku, a potom i tijelo. Tim osobinama nikada, dakle, ne treba povlaðivati, niti iz njih djelovati. Naprotiv, ako se one jave, treba se distancirati od èitave situacije, prièekati da uznemirenje niih razina proðe, a tek tada govoriti ili djelovati. Ako treba nekome reæi neto neugodno, recimo mu to radije hladne glave, nego pod utjecajem strasti. U protivnom, eskalacija neobjektivnosti i strasti dovest æe do svih vrsta nevolja, i najvjerojatnije odvesti èovjeka u propast. 40 Osjetila, um i razum toj su udnji sjedite. Preko njih prekrivajuæi mudrost, ona obmanjuje tjelesnika. udnji je sjedite u astralnom tijelu, dakle tijelu uma i osjeæaja, koje koordinira osjetila i osjetilnu spoznaju. Kad se poveæa aktivnost astralnog tijela, ono se naðe na putu oèitovanja viih tijela u fizièkom, te, ako mu se dopusti, ono posve preuzme kontrolu nad èovjekom, buduæi da se tu ionako radi o mehanizmima ivotinjskog carstva, namijenjenim brzom djelovanju u situaciji ugroenosti, 165 Bhagavad-gEt= gdje su nuni obrana ili bijeg. U takvoj situaciji je od ivotne vanosti reagirati trenutno, te su stoga ti mehanizmi toliko brzi. Koliko god da su efikasni i smisleni u ivotinjskom carstvu, gdje vladaju teritorijalnost i pravo jaèega, u svijetu ljudi oni dovode upravo do toga da se ljudi poivinèe, te da se spuste u svom djelovanju do razine èopora zvijeri koje se tuku oko komada mesa. Tako poremeæeni nii sustavi dakako ne mogu biti sredstvom oèitovanja suptilne svijesti, nego jedino izvorom obmanjujuæih dojmova, koji duu velikom silinom pokuavaju uvjeriti u objektivnu realnost neèega, to je samo rezultat poputanja pred ivotinjskim naslijeðem èovjeka. 41 Sreðujuæi stoga najprije osjetila, o najbolji Bharato, obuzdaj taj izvor grijeha, koji unitava mudrost i spoznaju. Jedini pravi naèin za obuzdavanje automatizma rajasa jest neprestana prisutnost svijesti u osjetilima, odnosno, dovoðenje osjetila i nie prirode èovjeka pod potpunu vlast duha, koji mora biti neprestano budan i iv. Èovjek koji tako funkcionira neæe pasti pod utjecaj niih sila, koje s lakoæom dominiraju uspavanim duhom. Lijek protiv srdbe i strasti je dakle budnost duha u osjetilima, èime se sprjeèava aktiviranje autonomnih mehanizama, koji stupaju u akciju ako nema budnog duha koji bi djelovao u osjetilima, u situaciji kad su osjetila preputena sama sebi, besciljno lutajuæi meðu privlaènim i odbojnim objektima. Kad duh ima jasan cilj na koji je usmjeren, i taj cilj ostvaruje kroz osjetila i djelatne organe, tada su svi ti organi podreðeni duhu, nisu neovisni. Primjer toga je kirurg u operacijskoj dvorani, koji moe desetak sati neprekidno operirati, ne obaziruæi se na zahtjeve tijela, posve usredotoèen na zadatak koji obavlja, obavljajuæi ga s velikom preciznoæu. Takva je istinska kontrola nie prirode; kad duh u njoj djeluje, sve mu je drugo podreðeno, ali kad si duh dopusti da osjetila nareðuju njemu, umjesto da on nareðuje njima, te kada nije snano fokusiran na zadatak, tada ga osjetila neprekidno obasipaju svojim prohtjevima, kojima nikad nema kraja. 42 Kae se da su osjetila suptilna. Od njih je suptilniji um, kojeg nadvisuje suptilnost duha. Preostaje Ono, to i njega nadilazi. 166 Treæe poglavlje 40 - 43 Osjetila su suptilna, odnosno nalaze se u astralnom tijelu, u onom njegovom dijelu koji se vee s pranom. Fizièka osjetila samo su posrednici do astralnog tijela, u kojem dolazi do prepoznavanja i razumijevanja opaenog. Um je, pak, taj koji na osnovi opaenog prosuðuje, i svojom suptilnoæu nadilazi osjetila, jer se nalazi u viem dijelu astrala. Duh, pak, predstavlja jo dublji èovjekov aspekt, onaj istinskog razumijevanja stvari, na osnovi kojeg se odreðuje dugoroèno usmjerenje èovjeka, za razliku od uma koji upravlja kratkoroènim zbivanjima u svijetu osjetila. Um prosuðuje svijet pomoæu osjetila, ali duh odluèuje o dubljim smjernicama egzistencije. Sve su to, pak, samo organi, pomoæu kojih Jastvo ostvaruje svoju prisutnost u svijetu. Postoji, dakle, vertikalna linija oèitovanja Jastva: od objekata, preko osjetila i uma, do duha, te na kraju do samog Jastva. Ta linija je dvosmjerna; u jednom smjeru Jastvu govori o svijetu, a u drugom smjeru prua Jastvu moguænost djelovanja u svijetu. 43 Tako znajuæi onog, koji je iznad duha, obuzdaj Jastvo Jastvom, te savladaj tako, o Moænoruki, neprijatelja u obliku udnje, kojeg je teko savladati. Istinska kontrola osjetila postie se dakle usmjerenjem duha na Najvie. Kad je tako svijest saeta u najdubljoj stvarnosti, osjetilni dojmovi, jednako kao i djelovanje nie prirode, bit æe posve nebitni, i neæe upravljati èovjekom. Tek kad se èovjek izgubi, kad izgubi svoju istinsku perspektivu, kad zaboravi svoju stvarnu prirodu, tada moe pasti pod obmanjujuæi utjecaj razlièitih niih sila. Vjetar raznosi oblake s lakoæom, ali planinu ne moe pomaknuti, zato to su temelji planine èvrsti. Jednako tako, èovjek utemeljen u svojoj istinskoj prirodi najvieg Jastva neæe biti pomaknut vjetrom osjetilnog opaanja, veæ æe u svim okolnostima ostati èvrst i postojan. Gospod Krsna, dakle, savjetuje èvrsto uspostavljanje vertikale izmeðu svijeta i Jastva, u oba smjera, gdje æe Jastvo uspostaviti sebe kao vrhovnog gospodara osjetila, kao njihov temelj i smisao, te tako nii aspekti èovjeka neæe nikada imati priliku isprijeèiti se na njegovu putu. 167 Èetvrto poglavlje 1 Svevinji Gospod reèe: Ja sam objavio ovu neunitivu yogu Vivasvanu. On ju je predao Manuu, koji ju je kazao Iksvakuu. Bojim se da su danas sva imena koja se ovdje spominju u domeni legende, odnosno da ne postoji nita to bi nas s njima povezivalo, pomoæu èega bi ih se moglo pribliiti èitatelju. Razlog je tome veliki protok vremena, zbog kojeg danas ne moemo sa sigurnoæu reæi jesu li spomenute osobe doista postojale, ili se radi jednostavno o simbolima ili mitskim biæima, poput Herakla ili Adama. to bismo, analogno, mogli reæi da je Krsna ustvrdio kako je on na poèetku svijeta objavio ovo znanje Adamu, ocu èovjeèanstva, koji ga je pak objavio svojim sinovima, Kainu i Abelu, a da se to znanje u drevnim vremenima prije Potopa izgubilo? Mogli bismo jamaèno samo slegnuti ramenima. Neki govore da je Vivasvan samo drugo ime Surye, boga Sunca. Drugi pak govore, vjerojatno s vie osnova, kako se radi o utemeljitelju sunèeve ratnièke dinastije. to je od toga istina, nama je posve svejedno, buduæi da nam ni u jednom sluèaju to ne znaèi ama ba nita. 2 Tako je u uèenièkom naslijeðu primivi, kraljevski su je mudraci poznavali. 169 Bhagavad-gEt= No u dugim vjekovima ova se yoga izgubila. Kako god da su se spomenuti uglednici zvali, i tko god da su bili, poanta je savreno prenesena: u dugom vremenskom razdoblju moe se izgubiti ne samo uèenièko naslijeðe, kojim se prenosi neki nauk, nego i samo sjeæanje na osobe i dogaðaje u njegovom poèetku. Nakon doista dugog vremena, sve prelazi u domenu legende. Svi dogaðaji s poèetka civilizacije spadaju danas u nejasne legende, èiju je èinjeniènu osnovu danas teko ili nemoguæe ustanoviti. Ti dogaðaji i nisu bili toliko davni, povijest drevnih civilizacija poèinje negdje oko petog tisuæljeæa prije Krista. Èak i u tom razdoblju, zapisi i iskopine su nepouzdani. to je bilo prije tog razdoblja? To je doista teko znati. Dovoljno je, dakle, sedam tisuæa godina da posve izgubimo povijesno sjeæanje na nau prolost; ako je civilizacija i postojala prije toga, to mi o tome znamo? Nita. Moemo se jedino tjeiti milju kako drevne povijesti nije ni bilo, te da su nai preci tada kamenim sjekirama lovili mamute. Moda je to i istina, moda se doista radi o obiènim pretjerivanjima i drevnim mitovima, pogotovo u Indiji, gdje je gotovo stvar prestia datirati spise i dogaðaje u to drevniju prolost. to je u svemu tome istina? Istina lei u sljedeæoj èinjenici: u Indiji teko da je moguæe pronaæi uèenièko naslijeðe koje se neprekinuto protee kroz vie od petsto godina. to su onda oni popisi imena, koji se proteu do samog Stvoritelja? Samo falsifikati, utjeha onima koji nisu u stanju sami ponijeti odgovornost za svoje nauèavanje, veæ ele odgovornost i zaslugu prenijeti na tradiciju. U tradiciji, naalost, ima malo utjehe. Kao to Krsna kae, tradicije se gube, u dugom tijeku vremena one nestaju, te se gubi èak i sjeæanje na njih. Svaka tradicija traje samo dotle, dok uèitelj uspijeva u cijelosti obuèiti barem jednog uèenika. U trenutku kad uèitelj umre bez sposobnog nasljednika, naslijeðe istog trena postaje farsa, koja èesto radi puke tradicije nastavlja postojati, iako je njena sutina mrtva. Takvo naslijeðe moguæe je reformirati, ali ono tada vie nije izvorno, jednako kao to Katolièka crkva primjerice nije nasljednica Krista i Petra; ona je nasljednica reformatora koji su gradili na ruevinama koje su ostale nakon mraènog razdoblja Avignona i Borgia. Prema onome to sam imao prilike vidjeti, vrijeme potrebno za pucanje uèenièkog naslijeða najèeæe je negdje oko tri generacije, 170 Èetvrto poglavlje 2 jer intenzitet samog uèenja ima tendenciju slabljenja sa svakom generacijom. Prva generacija je sam utemeljitelj, èesto istinska Boanska inkarnacija ili veliki svetac. On svojom karizmom i moæi postavlja temelje u vidu uèenika. Najèeæe ni jedan od tih uèenika nema snagu utemeljitelja, iako su sami èesto veliki sveci; primjer moemo naæi u Isusovim uèenicima. Svi oni su jamaèno osobe priliène duhovne snage, ali daleko zaostaju za jednim Isusom. Njihovih uèenika, pak, danas se vie nitko i ne sjeæa; treæa je generacija, dakle, ta u kojoj je istinska snaga izgubljena, a prenosi se samo forma, okviri nauèavanja bez previe veze sa sutinom. Zbog svega navedenog, posezanje za autentiènim uèenièkim naslijeðima samo je trik, kojim se varaju neupuæeni. to je to, dakle, to èini jedno uèenièko naslijeðe postojanim i neprekinutim? To jamaèno nije intelektualno znanje; mnotvo ljudi danas ima znanje o Isusu, a opet malo njih moe dizati mrtve i hodati po vodi. Samo prenoenje podataka nije, dakle, ono to èini uèenièko naslijeðe. Istinski èvrst lanac naslijeða moguæ je jedino prenoenjem sutine, a ne forme kroz koju se ona oèituje. Ta sutina je jedino èvrsta utemeljenost u Boanskom, u stvarnosti koja je temelj svega. Tek oni, koji su uvid u tu stvarnost primili, koji se u toj stvarnosti temelje i iz nje rastu, i koji su uvid u tu stvarnost u stanju prenijeti drugima, mogu se drati istinskim karikama u lancu uèenièkog predanja. Èest je, pak, sluèaj da uèenici tek djelomièno nasljeduju uèitelja, te da ono, to je on posjedovao u cijelosti, oni imaju tek djelomièno, te da im nedostaju neke bitne stvari. Takvim lancem pokvarenog telefona utemeljenost u stvarnosti pada geometrijskom progresijom sa svakom iteracijom, to daje i objanjenje za moje opaanje o tri generacije. Naime, naèinimo za primjer jedan mali grafikon korijenske funkcije. Neka os x predstavlja korake uèenièkog naslijeða, a os y numerièku vrijednost snage uèitelja, na skali od 1 do 10. Uzmimo da utemeljitelj naslijeða na toj skali ima vrijednost 10. Uzmimo da je snaga njegovog nasljednika kvadratni korijen prethodnika. Njegov neposredni nasljednik ima po tome vrijednost 3.16, to se prilièno dobro uklapa u opaanje; Isusovi nasljednici, naime, teko da su nosili vie od treæine njegove snage, ako i toliko, ali je veæ i to dostatno da ih se s pravom dri svecima. Njihovi nasljednici, pak, prema toj funkciji imali bi vrijednost 1.77, to je veæ prilièno slabo, i razlog je recimo tome to se jednog Timoteja sjeæamo tek po spominjanju u Pavlovim poslanicama. Njihovi nasljednici, pak, 171 Bhagavad-gEt= imaju vrijednost 1.33, a vrijednost dalje nastavlja padati, teeæi vrijednosti 1. Recimo da je upravo ta vrijednost, jedinica, ona na kojoj je posve svejedno ima li uèenièkog naslijeða ili ne. Uoèimo, isto tako, da u korijenskoj funkciji sama velièina prvog uèitelja ne igra veliku ulogu; razlika izmeðu poèetne vrijednosti 1000 ili 10 odgaða kolaps naslijeða tek za dvije do tri generacije, ne vie. Sve se to savreno uklapa u opaanje, i stoga nam daje prilièno materijala za razmiljanje. Zakljuèak ostaje sljedeæi: jedino pouzdano uèenièko naslijeðe ono je, u kojem svaka karika lanca ima vezu neposredno s Bogom, kao bitnim temeljem naslijeða, i tek tada, kad je prosvjetljenje neposredno prisutno u svijesti i ivotu svakog uèenika lanca, tada je njegovo prenoenje zajamèeno. Sve ostalo igra je pokvarenog telefona kojem toènost pada s kvadratom udaljenosti od izvora. Uzmimo za primjer te situacije Sunèev sustav. Jedini istinski izvor svjetlosti u njemu je Sunce. To je zbog toga to se u njegovoj jezgri odvija termonuklearna fuzijska reakcija, kojom se laki elementi stapaju u tee, uz zraèenje vika energije u vidu elektromagnetskog zraèenja. Oko Sunca orbitira nekolicina planeta, koji bivaju osvijetljeni Suncem obrnuto proporcionalno svojoj udaljenosti od njega, odnosno, to su mu blie, to vie svjetlosti i topline primaju. To podsjeæa na uèenike velikog uèitelja: oni koji su mu blie, obasjani su s vie topline i svjetlosti. Oni, koji su dalje od njega, dobivaju manje. Uèenici tih uèenika usporedivi su s mjesecima koji orbitiraju oko tih planeta. Ako ih obasjava samo planet od kojeg se odraava Sunèeva svjetlost, imamo opet primjer korijenske funkcije, gdje svjetlost eksponencijalno pada sa svakom iteracijom. Uèenièka naslijeða, koja tako propadaju i degeneriraju se, govore nam kako trebamo biti to blie Suncu, kako trebamo upiti to vie njegove svjetlosti i zraèiti je u svijet. Naizgled je to toèno, ali zapravo je beskrajna glupost, podlonièki mentalitet i uzrok propasti svake duhovnosti na svijetu. Ne treba nam, naime, vraje Sunce, nego moramo u sebi razviti termonuklearnu reakciju fuzije, a to moemo uèiniti tek ako prestanemo biti planeti, te postanemo zvijezde. Tek tada æemo ostvariti istinski izvor snage, i imat æemo to zraèiti. Tada æemo biti samoobasjanima, svijetlit æemo i grijati sami od sebe, a ne kao komadi ugljevlja, koji u vatri siju, a kad ih odatle izvadimo, hlade se i ostaju crni, pokazujuæi tako svoju istinsku prirodu tame i hladnoæe. Tamnu i hladnu duu moemo koliko god hoæemo izlagati drutvu svetaca i avatara; 172 Èetvrto poglavlje 2-3 ona æe u njihovu drutvu doista i pokazivati nekakve vrline, ali kad se iz tog drutva ukloni, ona se hladi i vraæa na svoje. Zbog toga se razlikuju naslijeða religije i naslijeða yoge. Naslijeða religije ona su, koja pokuavaju od ljudi naèiniti pasivne sljedbenike koji æe samo prikupljati i odraavati svjetlost onih iznad njih. Naslijeða yoge, pak, ona su koja nimalo ne dre do tradicije, veæ naprotiv neumorno ustraju na takvoj transformaciji biæa pojedinca, kakva æe dovesti do toga da on sam od sebe zasja, poput nuklearne peæi Sunca. Takav, koji je sam po sebi utemeljen u Bogu, koji je sam po sebi ostvaren, koji u svojoj istinskoj prirodi vidi temelj svakog uèenièkog naslijeða, taj je istinski temelj duhovnosti u svijetu, a ne naslijeða podlonika, molitelja i tovatelja tradicija. 3 Tu drevnu yogu, koja je najvie otajstvo, ja danas govorim tebi, jer moj si prijatelj i bhakta. Uoèimo kako Krsna Arjunu uèi yogu, odnosno princip ispravnog utemeljenja. Kad bi elio da Arjuna postane ovisan o njemu, on bi mu dao samo finalni rezultat, odnosno eljeni obrazac ponaanja kojeg bi se ovaj imao pridravati. Umjesto toga, Krsna ga uèi ispravno se utemeljiti, a sve ostalo samo æe iz toga slijediti. Arjuna je Krsnin prijatelj; èak i vie od toga, on je njegov bhakta. Zadrimo se sada malo na tom pojmu, toliko zloupotrebljavanom da je postao ruglo. Bhakti je stupanj iznad prijateljstva. Bhakti je stanje predanog divljenja, potovanja, uvaavanja i oboavanja. Bhakti je stanje u kojem se nekome divimo zbog njegovih vrlina, u kojem elimo biti poput njega, ali ne tako to æemo njega skratiti za glavu kako bismo ga spustili na nau razinu, nego tako to æemo pogledati u visinu prema njemu i uskliknuti: Slava Tebi!. Takvo spontano divljenje i tovanje je bhakti. Tim tovanjem mi razvijamo u sebi upravo te vrline kojima se divimo; mi ne tujemo radi toga da ostanemo mali i slabi, nego posve nemotivirano; izraavamo divljenje prema onome tko je divljenja dostojan, samo zato to tako treba èiniti, zato to se zbog toga osjeæamo dobro i ispravno. Onaj tko se dobru klanja, raste u dobru. Onaj, pak, tko se klanja zlu, u zlu i raste. Nemotivirano tovanje, dakle, predstavlja veæ i kao 173 Bhagavad-gEt= takvo na rast u dobru, a da se oko tog rasta previe ne trudimo. tovanjem i divljenjem mi se otvaramo prema onome koga tujemo, te slaveæi njegova svojstva istima priznajemo prvenstvo u vlastitom ivotu. Èesto ljudi u zabludi misle kako æe kritizirajuæi neto pokazati svoju nadmoæ nad time, te sebe tako nad time uzdiæi. Naprotiv, kritiziranjem æe samo sebe odvojiti i udaljiti od predmeta kritike, jer ono to kritiziramo udaljavamo od sebe. Ono, pak, èemu se divimo, to privlaèimo u sebe i tome se pribliavamo. Krsna i Arjuna su u odnosu meðusobnog potovanja i divljenja; obojica su èasni ljudi i veliki ratnici, i svatko od njih se raduje kad se ovaj drugi proslavi. Osim svega toga, Arjuna je svjestan toga da je Krsna Boansko biæe, te mu spontano odaje potovanje, kao primjerice onda kad su on i Duryodhana posjetili Krsnu dok je spavao, gdje je Arjuna ostao stajati kraj kreveta sklopljenih ruku, u znak potovanja. To su sve posve spontane manifestacije njegovog unutarnjeg stava. Oèito je, dakle, kako takav stav predstavlja plodno tlo za usvajanje najvieg znanja, jer u Arjuni ne postoji sumnja niti u Krsnu i njegovo znanje i velièinu, kao ni u njegove namjere, te zbog takvog stava moe s lakoæom usvojiti sve èemu ga Krsna nauèi. Zbog toga Krsna naglaava kako je upravo taj Arjunin stav razlog, zbog kojeg mu otkriva najvii nauk. 4 Arjuna reèe: Kasnije je roðenje tvoje a ranije roðenje Vivasvana. Kako mi je shvatiti to da si ga ti pouèio na poèetku? To, to se Arjuna divi Krsni, ne znaèi kako je njegov kritièki um otupljen, te da poput papige usvaja neprobavljeno znanje kako bi ga kasnije ponavljao bez razumijevanja. Naprotiv: izraz je potovanja prema uèitelju paljivo sluati njegov govor, i kad se naiðe na dio koji zvuèi proturjeèno, nerazumljivo ili besmisleno, to odmah napomenuti, kako bi se stvar razjasnila. U protivnom, uèenik èije kritièke sposobnosti nisu djelatne dok slua uèitelja jednostavno nije dostojan biti uèenikom, buduæi da ne prihvaæa pouku na ispravan naèin. Uoèimo formulaciju kojom Arjuna ukazuje na proturjeènost: Kako to trebam shvatiti? Pogrena primjena kritièkog uma ona je, koja djeluje iz pozicije ega. Ego tada neprestano oèekuje neto, 174 Èetvrto poglavlje 3-5 èime bi mogao sebe uzdiæi, a drugoga poniziti. Kad èovjek koji djeluje iz takve pozicije èuje neto to njemu zvuèi proturjeèno ili besmisleno, on æe odmah napasti sugovornika, rugajuæi mu se, misleæi da je ono to on nije u stanju razumjeti glupost, te da ono, u èije znaèenje on nije sposoban proniknuti, uopæe nema znaèenja. Buduæi da neprestano misli kako je u pravu, svako neslaganje sa svojim miljenjem doivljava kao pogreku onog drugog. Posve je, dakle, jasno kako takav nikada ne moe napredovati, i kako æe teko nadiæi svoje zablude. Arjuna je daleko mudriji; njemu uopæe nije bitno da bude u pravu, nego da se dozna istina. Biti u pravu neto je to je od vanosti nesigurnim ljudima, kojima je stalo do toga to drugi misle o njima, kako bi mogli odravati privid o sebi, kojim pokuavaju kompenzirati nedostatak sutine. Arjuna dakako nije jedan od tih ljudi, on je èastan èovjek koji tei istini i vrlini, i svoj osjeæaj vrijednosti crpi iz sklada s istinom i vrlinom. Zbog toga je njegov um èist i jasan, i ako neto ne razumije, on odmah kae: Ja ovo ne razumijem i zbunjen sam; molim te, objasni mi kako bih shvatio. Kae se kako su najinteligentniji ljudi oni, koji postavljaju puno pitanja. To je stoga to se oni ne boje da æe ispasti glupima, jer znaju da to nisu. Budale, pak, znaju da su budale, te neprestano strahuju od toga da æe ih netko razotkriti. Zbog toga se ne usuðuju postavljati pitanja, misleæi kako pitanja razotkrivaju neznanje, pa mudro ute, ostajuæi tako budalama. Arjuna je uoèio kako je Krsna rekao neto to zvuèi proturjeèno, naime da je pouèio nekoga tko je umro davno prije njegovog roðenja. On dakako ne misli ni da je Krsna laac, niti da je budala koja govori besmislice. On moe jedino ustanoviti da se tu krije neto to mu je nepoznato, pa se o tome raspituje, jer se upravo u doznavanju nepoznatog krije put do novog znanja. 5 Svevinji Gospod reèe: Mnoga su roðenja protekla moja, a takoðer i tvoja, Arjuna Ja ih znam sva, a ti ih ne zna, o pokoritelju neprijatelja. Odgovor na dvojbu je, dakako, reinkarnacija; Gospod Krsna nije govorio o ovoj svojoj inkarnaciji, nego o nekoj davnoj pret175 Bhagavad-gEt= hodnoj. Buduæi da se Arjuna ne sjeæa svojih prethodnih utjelovljenja, nije mu palo na um da bi se moglo raditi o tome, odnosno da bi Krsni moglo biti svejedno o kojem svojem utjelovljenju govori, te da on odrava kontinuitet svijesti u svim roðenjima. Ovdje postaje jasna razlika izmeðu dvojice prijatelja. Arjuna nije obièan èovjek; naprotiv, on se meðu ljudima svog doba istièe po svemu, i predstavlja ideal ljudskog biæa. Poput njega, i Krsna je po svemu savren. Ipak, razlika meðu njima je u tome to Arjuna djeluje ne znajuæi, instinktivno; njemu njegova istinska priroda nije poznata. Krsna, pak, ostaje suvereni gospodar svih stvari, posve budan u najvioj spoznaji. Smrt i ponovno roðenje ni u kojem aspektu ne mute Njegovu svijest, za razliku od ostalih biæa. To je stoga to je Gospod Krsna Najvii. Ne postoji, naime, niti jedna jedina sila u podruèju stvorenog, koja bi njemu bila ravna ili nadreðena. Svojstva prirode njegove su sluge, a ne gospodari. Neznanje, stoga, nad Njime nema nikakvu moæ. On zna tko je, odakle dolazi i kamo ide. 6 Iako sam neroðen i neunitive naravi, iako sam Gospod svih biæa, ostajuæi u svojoj vlastitoj naravi raðam se svojom vlastitom stvaralaèkom moæi. Istodobno, Bog ostaje nestvoren, neoèitovan i nedokuèiv. On, posve transcendentalan podruèju oèitovanog, istodobno se utjelovljuje usmjerenjem vlastite volje. Zbog paradoksalne naravi Njegovog utjelovljenja, po kojoj istodobno ostaje gdje jest i poprima tjelesni oblik, veæinu ljudi Njegovo utjelovljenje zbunjuje. Naime, ako se Bog raða u tijelu, tada sebe ogranièava, lokalizira. Ako se Bog utjelovi kao èovjek, moemo pomisliti kako nebeski anðeli ostaju bez predmeta svoga tovanja, barem za trajanja Bojeg utjelovljenja. Ako, pak, ostaje neutjelovljen, ako se u viim sferama ne desi nikakva promjena, èovjek æe biti sklon pomisliti kako Bog i nije doista utjelovljen, veæ da se tu radi prije o nekom obliku Njegove djelatne sile. Ipak, tome nije tako. Zamislimo radije sljedeæe: Bog je izvor svjetlosti, a èitava priroda je staklena ploèa umrljana bojom. Biæa predstavljaju razne blago osvijetljene mrlje na ploèi, koje nastaju kad Bog pogleda staklenu ploèu, a zbog djelomièno stanjene boje na staklu. Boja inkarnacija mogla bi se opisati na sljedeæi naèin: Bog ukloni sa stakla 176 Èetvrto poglavlje 5-7 boju na jednom mjestu, u cijelosti. Tada izvorna, èista narav svjetla prolazi kroz staklo, posve neometena mrljama boje. Istodobno je izvorna, posve èista svjetlost vidljiva s druge strane, u fizièkom svijetu, a svjetlost istodobno ostaje u svojem izvornom, transcendentalnom stanju s one strane stakla. Tako na paradoks nalazi rjeenje. Avatara, Boje utjelovljenje, predstavlja rupu u iluziji, prozor kroz svijet, kroz koji moemo gledati Boga. Predmet tovanja svih vrlih i svetih tako poprima oblik èovjeka, koji je sva slava Boja ulivena u ljudski oblik. Nikako nije moguæe opisati svu Njegovu slavu, niti joj sagledati velièinu, ali je moguæe pred njom se ponizno pokloniti i zapjevati himne u Njegovu slavu. Neka je vjeèno slavljen Gospod Bog u svoj Svojoj velièini! Neka Ga vjeèno sva stvorenja slave, jer tako je jedino pravo i dostojno! Sva slava Njemu! 7 Kada se dharma pokoleba, o Bharato, a adharma prevlada, ja se tada utjelovljujem. Svi konstruktori znaju kako je kvaliteta stroja obrnuto proporcionalna broju kvarova, odnosno nudi za naknadnim intervencijama u njegovom radu. Zbog toga se najboljim konstruktorom dri onaj, èije konstrukcije najmanje treba odravati, i koje same po sebi rade savreno. Kako da onda shvatimo ovu izjavu? Naime, stvorenim svjetovima upravljaju precizne zakonitosti. U fizièkom svemiru postoje zakonitosti, poput gravitacije, elektromagnetizma, te slabe i jake nuklearne interakcije. Postoje, takoðer, precizne zakonitosti koje ureðuju kretanje i meðudjelovanje èestica na mikro i makro nivou, koje tako stvaraju sloenije strukture, koje pak omoguæuju nastanak sve sloenijih oblika materije: od leptona i kvarkova do subatomskih èestica, od subatomskih èestica do atoma, od atoma do molekula, od jednostavnijih molekula do sloenijih, od sloenijih molekula do ivih biæa, te od jednostavnijih ivih biæa prema sloenijima. Takve sloenije strukture podlone su pak zakonima sila, gibanja, razmjene energije i sliènima. Svim time upravlja savren red, za koji su odgovorne fizikalne zakonitosti koje je Bog u samom poèetku stvorio savrenima, te nema nikakve potrebe za dodatnim intervencijama u funkcioniranje svemira, kako bi se one odrale. Zbog svega toga, èini se paradoksalnom izjava Gospoda Krsne 177 Bhagavad-gEt= o tome kako se on mora utjeloviti radi ispravljanja nesavrenosti u redu koji upravlja svijetom. Ipak, stvar je neto sloenija, a u toj sloenosti krije se i odgovor na nau dvojbu. Bog je, stvarajuæi svijet, imao na raspolaganju dvije moguænosti. Prva moguænost znaèila bi stvaranje posve deterministièkog svijeta, u kojem je sve moguæe savreno predvidjeti, i nad kojim bi On imao potpunu kontrolu. Takav svijet, kao i sva biæa u njemu, bio bi u cijelosti ovisan o Njegovoj volji, te bi je samo pasivno odraavao. Takav svijet bio bi savreno ureðen, i naalost savreno beskoristan. Naime, od pasivnog automata koji samo odraava volju svoga tvorca, bez ikakve moguænosti iznenaðenja i novosti, nema pretjerane koristi. Stoga je Bog taj model stvaranja odbacio kao uzaludan. Preostaje druga moguænost: stvaranje dinamièkog sustava, u kojem Bog postavlja osnovne uvjete i pravila igre, temeljne zakonitosti koje onda poprimaju vlastiti ivot, te èak ni Bog ne moe posve sigurno odrediti to æe od svega toga ispasti, i kako æe takav svijet izgledati u odreðenoj toèki stvaranja. Doista, Njemu sam rezultat i nije od tolikog znaèenja, koliko sam proces stvaranja. Naime, Bog je svijet stvarao tako to je stvorio biæa kojima je povjerio odreðene aspekte Svoje liènosti, odnosno, tako to je pogledao odreðeni, suptilni sloj Prirode, stvarajuæi u njemu dinamiku kretanja, koja je dovela do daljnjeg lanca stvaranja. Osjetivi svoju svijest Najvieg Puruse, time je stvorio bezbroj Purusa koji Ga oboavaju opaajuæi svu Njegovu slavu. Tako je nastalo mnotvo bogova, odnosno arhanðela i anðela. Ti bogovi nose u sebi razlièite aspekte Beskonaènog, i u tim aspektima stvaraju, oèituju se, slaveæi tako Gospoda. Njihova volja je slobodna, jer ih je takvima naèinio njihov tvorac, i oni tu volju oèituju istraujuæi sve moguænosti kojima ih je obdario Tvorac. Jedna od tih moguænosti sastoji se u ogranièavanju vlastite svijesti na razne naèine, kako bi je bilo moguæe konkretizirati u veæoj raznolikosti, u kojoj bi razlièiti aspekti unutarnje punine poprimili odvojene forme. Neki aspekt takvog savrenog biæa moe naæi oèitovanje u èitavom jednom svemiru ispunjenom biæima i stvarima, dinamikom kretanja i stvaranja, koja sva odraava duh svojega tvorca. U dodiru s Prakrti, Purusa najprije poprima oblik dinamike stvaranja, ive Plesaèa. U svojem silasku dublje u stvaranje, On se dijeli na muki i enski aspekt, na ivu i akti. Lieni unutarnje cjelovitosti i samodostatnosti, oni svoju tenju jednog k drugome, u elji za ponovnim sjedinjenjem, izraavaju kroz beskrajno bogat178 Èetvrto poglavlje 7 stvo svijesti, predanosti, struktura èistoæe i istine, te razlièitih energija i razina svijesti, u kojima slaveæi jedno drugo oèituju Boju slavu u svijetu. U daljnjoj konkretizaciji svojih namjera, oni stvaraju najprije razinu uzroènosti, na kojoj se objekt dijeli od subjekta, a uzrok od posljedice, te tako nastaje razjedinjenost stvari. U toj razjedinjenosti sputaju se dalje, stvarajuæi spoznaju i razumijevanje, odnosno mentalnu razinu. U daljnjoj konkretizaciji, spoznaja/sutina se izraava kroz razlièite forme, u kojima se ogleda i odraava. Tako nastaje astralni plan, èije su zakonitosti veæ bliske onome to doivljavamo u materiji. U elji da se strukture i oblici nastali na astralnom planu dalje uèvrste i konkretiziraju, te da se jedno èvræe razlikuje od drugog, nastaje fizièki svijet, sa svojim mnotvom biæa i èvrsto odijeljenih formi. Tenja je Boga, dakle, da se kroz sve te stvari On proslavi, te da Njegova slava prosja kroz sve tako stvorene razine, te da Mu stvoreno uzvrati pogled, Njime ispunjen. U takvoj konkretizaciji, u trenutku kad je definirana spoznaja, definirana je i suprotnost spoznaji; ne zbog toga to bi ona imala temelj u Bogu i predstavljala dio Njegovog oèitovanja, veæ po prirodi stvari. U trenutku kad se stvari poènu definirati u odnosu na njihove suprotnosti, dakle na astralu, dolazi do pojava kao to su zlo, neznanje i nesklad. Ako se vratimo na gune, sattva, rajas i tamas, tada konkretizacija stvaranja prema fizièkom planu znaèi poveæanje udjela tamasa u odnosu na sattvu, a potom i u odnosu na rajas. To kulminira u stanju potpune teoretske nepomiènosti, koja bi na skali oèitovanja predstavljala stepenicu ispod materije, u kojem bi dinamika i vrlina bili svedeni na nulu, a prevladavala bi jedino sila inercije, neznanja i tromosti. Takvo stanje predstavlja jedno veliko Nita, kao posvemanju suprotnost Bogu, koji je jedno veliko Sve. Zbog sukoba sila vrline i ne-vrline, dobra i zla, sklada i nesklada, kao nune posljedice konkretizacije Bojeg oèitovanja u sve grubljim slojevima Prirode, moguæa je dakle situacija u kojoj zlo prevlada a dobro bude ugroeno. Tada, u toj velikoj igri, Bog intervenira, dolazeæi u pomoæ poput konjice u vesternima. Kad su sile koje Ga slave i oèituju ugroene, On im se ukazuje, postavljajuæi se pred njih kao predloak, kako bi se slaveæi Ga ojaèale u svojoj biti, prisjetile se svojeg izvora i cilja, te tako potisnule negativnosti. Jednako tako, suprotne sile vide utjelovljenog Boga kao neprijatelja, kao suprotnost vlastitim tenjama i bitku, te Ga pre179 Bhagavad-gEt= ziru, mrze i pokuavaju unititi. To je, dakako, besmisleno, jer pokuavajuæi unititi sutinu stvarnosti samo sebe od nje odvajaju, tonuæi tako sve dublje u nitavilo, sve dok se ne pokaju i obrate, ili pak posve nestanu u mraku potpunog nepostojanja. 8 Da bih izbavio pravednike i unitio zlotvore, te ponovno uspostavio naèela dharme, raðam se vijek za vijekom. Bog se dakle utjelovljuje kako bi biæima ukazao na cilj njihovog usmjerenja; vidjevi Ga kao svoj cilj, pravedni Mu se klanjaju i tako osnauju unutarnju jezgru svoga biæa, dok Ga zlotvori mrze i od njega bjee, udaljujuæi se tako od stvarnosti prema potpunom nitavilu, te tako ne stvaraju vie uznemirenje svojom prisutnoæu na svijetu. Bog pravednike izbavljuje veæ i samom svojom nazoènoæu; naime, sama Njegova prisutnost pravedniku je najvii blagoslov i spasenje, i on nema drugih elja. Kad tako vidi Boga, on odbacuje sve nie tenje i time postie najvie osloboðenje, te tako zauvijek ostaje utemeljen u Gospodu. Dakako, na èovjeku je da svoje vezanosti odbaci i da svoje slabosti nadvlada, i to je ono to Bog ne moe za njega uèiniti; kad bi veæ i samo Boje utjelovljenje bilo jedini èimbenik spasa biæa, tada bi se netko mogao s pravom zapitati zato Bog nije neprestano utjelovljen na svijetu. To pak otvara posve drugo pitanje: Bog, naime, dolazi onda kad Ga trebaju. Kad Ga nitko ne treba, On ostaje neoèitovanim, jer su ljudima i nie sile dovoljne. Tek onda, kad ljudima sve nie od Boga bude nedostatno, kad budu neprestano eðali samo za Bogom, bit æe razloga za Njegovu trajnu pojavu na svijetu. Kad je Bog prisutan u srcima ljudi, On se pojavljuje i u svijetu. Kad Ga u srcima ljudi nema, kad su ljudi ispunjeni eljama za niim stvarima, tada niim stvarima i pripadaju, a Bog se u to ne mijea. Nie sile, poput dharme, koja odreðuje pravila inkarnacije radi uèenja i razvoja, posve su dovoljne u velikoj veæini sluèajeva. One zakazuju tek kad neèija elja za Bogom u toj mjeri naraste, da takav razvoj vie nije optimalan; bri bi se razvoj, naime, mogao ostvariti Bojom prisutnoæu. Tada Bog silazi, poprima oblik i djeluje. Sustav je dakle dobro ureðen: oni koji su od svijeta, pripadaju brizi svijeta, i svijet njihove potrebe savreno zadovoljava. Oni, pak, koji su Boji, koji ele Boga i Njemu pripadaju, o njima brine sam Bog. Svatko dakle dobiva ono to uistinu eli, i to mu je doista bitno. Metafo180 Èetvrto poglavlje 7 - 10 rièki je to u svetim spisima opisano na sljedeæi naèin: kad èovjek umre, ako je za ivota pripadao Bogu, ako je bio Njemu predan, po njega dolaze Boji glasnici, koji ga vode Bogu. Ako, pak, za ivota nije pripadao Bogu, nego niim, vezujuæim silama, po njega poslije smrti dolaze Yamini glasnici, i vode ga pred lice Dharme, boga pravde, koji im pokazuje ogledalo u kojem vide svoja djela i njihove posljedice, a od tih posljedica stvara se njihovo novo roðenje. Oni, dakle, koji su za ivota pripadali Bogu, poslije smrti dolaze Njemu i nalaze mir, dok oni koji su pripadali svijetu, koji su svijetu teili za ivota, svijetu ponovno pripadnu i u novom roðenju. 9 Moje roðenje i moje djelovanje boanski su. Onaj, tko to istinski razumije, po naputanju ovog tijela ne raða se vie. On dolazi meni, o Arjuna. Onaj, tko je u stanju prepoznati sutinu Boanske inkarnacije, u stanju je dakle pogledati u samoga Boga, te Ga kao takvog prepoznati. Njegova svijest je stoga toliko profinjena, da je njegov duhovni razvoj zavren, te on zauvijek pripada Bogu. Onaj, tko je makar jednom u stanju svojom svijeæu i uvidom dotaknuti Boga, dri se savrenim, i svi se njegovi grijesi i propusti zaboravljaju: taj pripada samo i jedino Bogu, u vjeènosti. Bez takvog uvida u Boga nije, dakako, moguæe ostvariti istinsko razumijevanje Njegovog roðenja i djelovanja, i stoga Gospod ovdje otkriva izuzetno bitnu stvar, nunu za razumijevanje ljudskog cilja, kao i plana reinkarnacije. Ponovna roðenja nuna su biæima sve dok ne uspiju dotaknuti Najvie; svaki drugi cilj bi, produen u vjeènost, predstavljao prokletstvo i patnju. Tek Svevinji u vjeènosti prua beskrajno blaenstvo i istinsko ispunjenje, i jedino On predstavlja krajnji i konaèan cilj, u usporedbi s kojim je sve ostalo beznaèajno. 10 Osloboðeni vezanosti, straha i srdbe, potpuno utemeljeni u meni, naavi u meni utoèite, proèiæeni isposnitvom znanja, mnogi su dosegli moju stvarnost. Onome, tko najviu stvarnost nije dosegnuo, ponovno roðenje predstavlja blagoslov, drugu priliku u kojoj moe nastaviti nasto181 Bhagavad-gEt= janje na postizanju savrenstva. Onome, pak, tko je taj cilj postigao, tko je sve nie stvari iskusio i odbacio radi Najvieg, ponovno roðenje predstavlja samo suvian i nepotreban izvor patnje. Zbog toga se takvi i ne raðaju ponovo: oni ponovnim roðenjem nemaju to zadobiti. Ako se i raðaju, to je radi sluenja drugima, radi pomaganja u ostvarenju Bojeg plana. Bez odbacivanja niih kvaliteta, pak, nikako nije moguæe postiæi proèiæenje, a bez proèiæenja nije moguæe spoznati Najvieg. Stoga je èiæenje od niskosti imperativ, nuan uvjet postizanja osloboðenja, koji se ne moe nikako zanemariti, jer njegovo zanemarenje znaèi pad u niskosti, te udaljavanje od cilja kojem teimo. Netko æe pomisliti da je èinjenica, koja kae da veæ i samo jedan trenutak poimanja Najvieg jamèi osloboðenje, razlog za oputanje i lako æemo mentalitet. Takvo umovanje nije svojstveno onima koji postiu osloboðenje. Naime, da bi dolo do tog jednog trenutka spoznaje, potrebna je velika baza èistoæe, jednako kao to je za izgradnju visoke piramide nuna iroka i postojana baza, te èvrsto tlo kao podloga. Onaj, tko tei duhovnim visinama, a da nije prethodno rijeio probleme na niim razinama, naæi æe se u situaciji u kojoj se nalazi vozaè èamca, koji pokuava veslati u èamcu privezanom uz kopno. Bez razrjeenja takvih vezanosti za nie razine, on neæe odmaæi daleko, te æe unatoè svom naporu uloenom u veslanje ostati na mjestu. A gdje je tek daleka obala Boanske Stvarnosti! To uvijek treba imati na umu kod prakse yoge: vezanosti i niskosti najveæi su nam neprijatelji, i upravo oni predstavljaju glavnu zapreku naem napretku. Stoga je primjena tehnika proèiæenja imperativ. Primjenom tehnika èiæenja, osloboðenje se lako postie u kratkom vremenu; sve vezanosti se razrjeavaju, te se tako dua die u sve suptilnije sfere uvida, dok na kraju ne uspije steæi uvid u samog Gospoda. Bez tehnika èiæenja, svaki pokuaj meditacije uzaludan je posao, to moemo vidjeti iz primjera mnotva praktikanata brzopoteznih tehnika meditacije, koji misle da æe jeftino kupiti savrenstvo. Koliko god da vjebaju, oni ne postiu nikakav napredak vrijedan spomena, osim èestog napretka u oholosti. Kako æe oni postiæi osloboðenje? Kako je moguæe nekome steæi makar i djelomièan uvid u Najvie od najvieg, ako istodobno njeguje vezanosti za sve vrste niskosti? Zbog toga, dakle, Gospod Krsna ovdje spominje slobodu od vezanosti i strasti, te proèiæenost istinskim znanjem, kao nune uvjete dolaska u Boansku Stvarnost. 182 Èetvrto poglavlje 10 - 12 Ipak, tu stvarnost dosegli su mnogi. Upravo u tome lei utjeha: to je moguæe postiæi, i mnogi su to veæ i postigli, te stoga svatko treba nastojati na tome da im se pridrui. 11 Na naèin na koji tko pristupa meni, ja mu uzvraæam. Na svaki naèin, o Partha, ljudi slijede moj put. Sukladno svojoj duhovnoj razvijenosti i sklonostima, ljudi razvijaju razlièite naèine kojima tee Bogu. U svakom tom naèinu, Bog izlazi ljudima u susret. Bog je, naime, sveproimajuæa stvarnost. On ne poznaje ogranièenja. Kako god da Mu priðemo, On æe znati usmjerenje naeg biæa i nau istinsku elju, te æe nam tako i uzvratiti. Ali, Bog je u svemu tome onaj, koji samo reagira. Naa slobodna volja onaj je èimbenik, koji odreðuje èemu æemo pripasti. Ako Boga ne elimo, On æe pustiti neka nam bude po naoj elji. Ako, pak, uz Njega prionemo, On æe nam jednako uzvratiti. U svemu tome, bitno je vidjeti da smo upravo mi presudan èimbenik: mi odluèujemo to elimo. Bog nije ekskluzivno pravo nekih; On se nudi svima bez razlike, i svatko, tko to poeli, moe Mu se predati i dostiæi Ga. Svaèije prirodne sklonosti mogu u tome biti od koristi; kako god da netko zamilja savrenstvo, ako mu se s vjerom preda, Bog æe mu se u tom obliku ukazati, i tako potvrditi njegovo usmjerenje. Postupno, takav èovjek æe nadrasti sva ogranièenja i postiæi savrenstvo. 12 Oni, koji ele ispunjenje u djelovanju, oni oboavaju boanstva, jer uspjeh roðen iz djelovanja brzo dolazi u svijetu ljudi. Kako kae Gospod, djelovanje u svijetu ljudi brzo donosi uspjeh, ali taj je uspjeh od ovoga svijeta, to je blago koje nagriza hrða i izjedaju moljci.134 Takvo djelovanje dakako donosi uspjeh, ono brzo donosi plodove, ali ti plodovi nisu trajni. Ipak, djelovanje u skladu s osobnom dharmom donosi drugu vrstu ispunjenja, onu 134 Mt 6,19-21: Ne zgræite sebi blago na zemlji, gdje ga moljac i rða nagrizaju i gdje ga kradljivci potkapaju i kradu. Zgræite sebi blago na nebu, gdje ga ni moljac ni rða ne nagrizaju i gdje kradljivci ne potkapaju niti kradu. Doista, gdje ti je blago, ondje æe ti biti i srce. 183 Bhagavad-gEt= koja dolazi od osjeæaja sklada zbog vrenja vlastite dunosti. Takav rad, posveæen boanstvima135, odnosno prirodnim elementima, jer to samo svojstva Prirode meðudjeluju136, bez prianjanja, donosi ispunjenje u djelovanju. Oni, koji ele ispunjenje u djelovanju, djeluju dakle iz yajve, bez vezanosti. 13 Ja sam stvorio èetiri stalea prema podjeli svojstava i djelovanja. Iako njihov tvorac, znaj da sam nedjelatan i nepromjenjiv. Èetiri stalea su èetiri kaste: udre, vaiye, ksatriye i brahmane. Po podjeli svojstava (tamas, rajas i sattva) udre djeluju primarno iz tamasa, obojenog rajasom, odnosno njihov je um nerazvijen, a djeluju iz neznanja i niih pobuda, ponajprije onih za samoodranjem, produljenjem vrste i zadovoljenjem osjetila. Vaiye djeluju iz rajasa obojenog tamasom, odnosno oni djeluju radi zgrtanja dobiti, stjecanja materijalne koristi i pribavljanja osjetilnog zadovoljstva. Ksatriye djeluju iz rajasa obojenog sattvom, odnosno iz strasti vladanja u vrlini. Brahmane pak djeluju iz sattve obojene rajasom, odnosno preteno iz vrline usmjerene prema djelovanju. Svrhe djelovanja tradicija dijeli na kamu, arthu, dharmu i moksu, odnosno uivanje, korist, pravednost i osloboðenje. Prema takvoj podjeli, udre djeluju ponajprije radi osjetilnog uivanja, vaiye djeluju ponajprije radi materijalne koristi, ksatrijama je primarni motiv u djelovanju pravednost, dok brahmane tee ponajprije osloboðenju, odnosno postignuæu duhovnog savrenstva. Ova podjela je, dakako, gruba i velikim dijelom proizvoljna, ali govori o tome kako svi ljudi nisu jednaki, nego meðu njima postoje podjele po duhovnoj razvijenosti, a tu razlièitost u svakom sluèaju treba uvaiti u praksi. Veæ je i na prvi pogled oèito kako razni ljudi tee razlièitim ciljevima, a svaku analizu koja pokuava takvu èinjenicu zanemariti trebamo odbaciti kao redukcionistièku, odnosno kao onu koja pokuava pretjerano pojednostavniti stvari zanemarivanjem bitnih aspekata. Moemo, dakle, vidjeti kako se ivotne tenje fizièkih radnika te njihovi misaoni procesi u velikoj mjeri razlikuju od tenji i misaonih procesa studenata filozofije i teologije. Fi135 136 184 Vidi 3.10-13 Vidi 3.28 Èetvrto poglavlje 12 - 13 zièki radnici najèeæe nisu uopæe u stanju pojmiti èime se studenti fakulteta bave, koji je doseg njihovog razmiljanja, te i ne tee njihovom mjestu; oni ionako dre kako su fakulteti beskorisna stvar koja slui ponajprije ispraznom umovanju dokolièara koji ive od tuðeg rada. Buduæi da su ljudi skloni suditi po sebi, fizièki radnici, koji ispunjenje nalaze u tekom radu a zadovoljenje u hrani i seksu, takoðer projiciraju svoje motive na druge ljude, pa dre kako svi dijele njihova ogranièenja, a buduæi da im je razmiljanje izuzetno grubo i materijalno usmjereno, jedino fizièki rad na promjeni najgrubljih i najvidljivijih aspekata materije dre vrijednim i pravim radom. Tragediju koja nastaje kad tako primitivni umovi doðu do vlasti nad dravom imali smo prilike iskusiti u komunistièkim reimima. Tada se doslovno deavalo da su takvi fizièki radnici, nesposobni pojmiti vrijednost misaonog rada, obespravljivali intelektualce i tjerali ih na poteni rad u tvornicama i na poljima. Jednako kao to fizièki radnici u ogranièenjima svoje primitivnosti sude sve po sebi, tako i neki intelektualci dre kako u svim ljudima lei potencijalni intelektualac, koji se ponekad zbog boljeg obrazovanja i uvjeta oèituje, a ponekad zbog slabijih uvjeta ne, pa je takav sklop vanjskih uzroka odgovoran za razlike izmeðu intelektualaca i fizièkih radnika. To je, dakako, jednako pogreno kao i umovanje fizièkih radnika kako su svi u biti slièni njima. Kad takvi intelektualci doðu do vlasti nad dravom, oni poèinju donositi zakone koji pak stvaraju drugu vrstu problema, jer pokuavaju sve uèiniti intelektualcima, jednako kao to bi seljaci sve uèinili seljacima, jer oni pak jedino intelektualni rad dre istinski vrijednim i korisnim, dok prebacivanje materije s jedne hrpe na drugu dre u krajnjoj liniji sredstvom, a nikad ciljem funkcioniranja, vidjevi jedini smisao fizièkog rada u provedbi intelektualne zamisli. Vidimo, dakle, na ovom primjeru dvije grupe, koje se najèeæe spominju u zapadnjaèkim umovanjima na tu temu, kako postoje jasne razlike izmeðu ljudi, a kojima je uzrok razlièiti stupanj duhovne razvijenosti. Indijci su podijelili stvar na èetiri, umjesto na dvije grupe, pa tako imamo fizièke radnike kao prvu grupu, obrtnike i trgovce kao drugu, vladare, vojsku i policiju kao treæu, te duhovno usmjerene ljude kao èetvrtu. Treba, pak, uoèiti da bi odreðen tip intelektualnih radnika bio uvrten prije u vaiye nego u brahmane, iz jednostavnog razloga: inenjer strojarstva zapravo 185 Bhagavad-gEt= je jako sofisticirana varijacija na temu kovaèa, a inenjer botanike je obrazovana varijacija na temu vrtlara; brahmanama se mogu drati samo oni intelektualci vieg usmjerenja, èiji je interes usmjeren spoznaji vie istine i stvarnosti, kao to su to primjerice fizièari koji istrauju porijeklo i ustrojstvo Svemira u nadi da æe tako doæi do znanja o smislu, ili oni koji se bave filozofijom ili teologijom, pokuavajuæi doæi do krajnjih odgovora, te dokuèiti stvari o Bogu i svijetu. Dakako, podjela na èetiri stalea jednako je neprecizna kao i podjela na samo dva, i predstavlja tek tradicijom uspostavljeni radni model. Bilo bi blie istini kad bismo napravili klasifikaciju stalea po primarnim cakrama, naime prema cakri iz koje netko preteno djeluje moglo bi se odrediti kojem staleu pripada, s tim da bi tada stalea bilo daleko vie, a trebalo bi uvaiti i obilje prijelaznih stanja. udre je moguæe smjestiti na muladharu s primjesama svadhisthane. Vaiye bi bili preteno na svadhisthani s dosta manipure. Ksatriye bi djelovali s manipure i anahate, dok bi brahmane djelovali s anahate s primjesama manipure i ostalih cakri. Ljudi koji kao primarne cakre koriste viuddhu, ajvu i vie toliko su rijetki, da ih se u vedskim spisima oslovljava kao rsije, siddhe, yogine i slièno. Oni izlaze iz kastinskog sustava na njegovom gornjem dijelu, jednako kao to kriminalci i potpuni drutveni otpad izlazi iz sustava na njegovom donjem dijelu. Sustavom varni, odnosno boja, za to je kasnije udomaæen portugalski naziv kasta, dolazi i sustav arama, odnosno podjela na ivotna razdoblja. Ta razdoblja su uèenièko (brahmacarya), obiteljsko (grhastha), razdoblje naputanja obitelji i posveæenosti duhovnom, koje je ekvivalent mirovini sannyasa, te posljednje razdoblje ivota, razdoblje potpunog odricanja od svijeta, povlaèenje u umu, odnosno vanaprastha. Zamiljeno je, sukladno tome, da bi vedski èovjek trebao prvih dvadeset godina ivota posvetiti uèenju i pripremi za kasnije dunosti; potom bi trebao zasnovati obitelj i odgojiti djecu, brinuæi se istodobno za dobrobit i blagostanje obitelji, a kad djeca odrastu, trebao bi otiæi u mirovinu, gdje bi se trebao posvetiti studiju spisa i duhovnom radu. Pred smrt, trebao bi presjeæi sve svjetovne vezanosti, te otiæi u potpunu osamu meditirati, te tako u prosvjetljenju napustiti tijelo. Ta podjela ostaje daleko vie u domeni teorije nego to je to sluèaj s kastama; naime, nije posve izvjesno na koje se sve kaste odnosi princip arama, jer je slabo vjerojatno da æe fizièki radnik moæi 186 Èetvrto poglavlje 13 - 14 slijediti posljednja dva stupnja, pa se moe pretpostaviti da se to odnosilo ili samo na kastu brahmana, ili jo i na kastu ksatriya, za koje je bilo uobièajeno da u poodmakloj dobi naputaju dunosti vladara te odlaze u umu baviti se isposnitvom. Èitav taj sustav ima smisla, ali bilo bi pogreno duhovnu disciplinu reducirati na poodmaklu ivotnu dob. Naime, èini se da najveæi uspjeh u yogi postiu upravo mladi ljudi, èiji je energetski sustav jo svje i protoèan, pa bih ja preporuèio bavljenje yogom od razdoblja prije puberteta pa sve do smrti, jer je jedino tako izvjesno odranje ispravnog duhovnog stanja tijekom ivota. Dugotrajno nagomilavanje neèistoæa tijekom ivota moe dovesti do tekog zaprljanja sustava, to u starosti moe biti jako teko ili nemoguæe popraviti, a za postignuæe izuzetno visokih stanja duha esencijalno je dobro stanje sustava, sposobnog podnijeti vrlo visoku razinu energetskog naboja i optereæenja. Ako se èovjekov sustav u tome vjeba od mladosti, on æe zadrati veliku vitalnost i kapacitet do u zrelo doba, ali ako se u mladosti vjeba yoge zapostavi, kasnije æe biti jako teko nadoknaditi zaostatke. Tvorac sustava stalea, odnosno èitavog sustava evolucije iz kojeg oni potjeèu, kao razlièiti stupnjevi na ljestvici razvoja, u svakom je sluèaju sam Gospod, koji daje ivot i svijest svim biæima, koji daje prvobitni poticaj svakom rastu. Iako on stvara biæa, te iako se ona razvijaju i djeluju samo Njegovom snagom, on ostaje neukljuèenim u djelovanje, jednako kao to Sunce daje energiju koja isparava oceane, stvara kiu i vjetar, te tako stvara uvjete za ivot i rast biæa, a ipak ostaje posve nedirnuto svim tim djelovanjem. Kao to Sunce potièe djelovanje samim svojim zraèenjem, tako i Bog samim svojim postojanjem daje poticaj i temelj svemu rastu i kretanju. 14 Ja nisam ukljuèen u djelovanje, niti sam eljan njegovih plodova. Tko me takvim zna, njega djela ne veu. Jednako kao to Sunce, iako uzrok svem kretanju i ivotu na Zemlji, nije ukljuèeno u djelovanje na njoj, niti djeluje iz elje za neèim to bi tako moglo ostvariti, nego njegovo zraèenje predstavlja jedino odraz njegove unutarnje naravi, tako i Bog ne stvara svijet djelovanjem, nego svojom prirodom. Svijet jednostavno slijedi iz Boje naravi, jednako kao to zraèenje topline slijedi iz na187 Bhagavad-gEt= ravi Sunca. Kad to Boje zraèenje padne na plodno tlo svijeta, tada nastaje mnotvo biæa, koja sva razvijaju ivot, svijest, postojanje, blaenstvo i ostale kvalitete, ovisno o tome koliko upiju Bojeg svjetla. Tada svojim rastom u Boanskim kvalitetama slave Gospoda, jednako kao to mnotvo i raznolikost ivota na Zemlji slavi blagotvorno zraèenje Sunca, koje svima daje ivot. Jastvo, sveproimajuæa stvarnost u svim biæima, temelj je sveukupnosti relativnog oèitovanja, a ni u èemu relativnom Ono ne djeluje, niti to relativno na Njega utjeèe. Izjava Gospoda Krsne stoga je dvostruko valjana: iz pozicije Jastva, kao i iz pozicije Najvieg Puruse. Sliènost tih dviju pozicija trajan je izvor spora meðu raznim kolama u Indiji, jer svaka od njih vjeruje kako je upravo njeno tumaèenje jedino pravo, a svaka u Giti nailazi na dijelove koji je posve zbunjuju, i koji se u svjetlu njene perspektive ne mogu valjano protumaèiti. Zbog svega toga treba odbaciti jednostranost u prouèavanju Gite, te prihvatiti vieslojnost govora Gospoda Krsne; On je, naime, istodobno i znalac Jastva, i Najvii Gospod. Zbog toga On u relativnom, oèitovanom podruèju stvarnosti o Sebi govori kao o Ivari, Gospodu, a u apsolutnom govori o Sebi kao o sveproimajuæem Jastvu. Izuzetno je fina razlika koja dijeli to dvoje, i potreban je duh izotren praksom yoge, koji posjeduje iskustvo svih aspekata Stvarnosti, kako bi se dokuèile tanahne razlike izmeðu punine bitka, kao jedine stvarnosti u svemu, i temelja svega oèitovanog, krajnjeg cilja tenji biæa. Niti je Boji personalni aspekt Ivare manje vrijedan od impersonalnog aspekta vrhovnog Jastva, Apsolutnog Subjekta, niti je obrnuto; oba su aspekta jednako Boanska, i ljudi bi trebali razumjeti oba; u sebi teiti Jastvu, Apsolutnom Subjektu, koji je jedan u svim biæima, istodobno oboavajuæi Gospoda, kako i prilièi onome tko je spoznao sutinu svega, jer sva stvarnost Njega slavi, i u slavljenju Njega nalazi ispunjenje. Onaj, tko to uistinu shvaæa: tko vidi kako Bog ni u relativnom aspektu Gospoda, a ni u apsolutnom aspektu temeljne stvarnosti nikad nije ukljuèen u djelovanje, veæ predstavlja svjedoka oèitovanja, te puninu koja se oèituje bez upletenosti; da Bog nikada ne djeluje, veæ Njegova prisutnost pronosi Njegovu slavu stvaranjem, odravanjem i unitenjem biæa i svjetova, taj ima uvid u sutinu sutine, i taj djeluje na jednak, Boanski naèin. S apsolutne strane on svjedoèi transcendenciju Jastva svijetu, njegovu neroðenost i besmrtnost, a s relativne strane djeluje poput rue: 188 Èetvrto poglavlje 14 - 16 svojim mirisom dotièe svijet i èini dobro. Pravednik je, stoga, u svemu nalik Gospodu: jednako kao to Gospod, poput Sunca, osvjetljava sva biæa svojom svijeæu i blaenstvom, tako i pravednik djeluje, poput rue koja upija sunèevu svjetlost, i svojim mirisom slui svijetu. Neupleten, savreno lijep, on djeluje iz pozicije osloboðenja. 15 Znajuæi to, i drevni su traitelji osloboðenja djelovali. Stoga djeluj, kao to su i oni onda èinili. Osloboðenje ne podrazumijeva neaktivnost; traenje osloboðenja ne podrazumijeva prestanak djelovanja, nego èiæenje svijesti od mehanizama koji uvjetuju pogreno djelovanje. Kad se takvi mehanizmi uklone, djelatnost u ivotu èovjeka vie nije faktor ropstva, jer je iz pozicije usmjerenja k slobodi svejedno djeluje li èovjek ispravno ili pak uopæe ne djeluje. Dapaèe, ispravno djelovanje u veæoj mjeri dovodi èovjeka u dodir s viim aspektima stvarnosti, i ako èovjek svojim djelovanjem potvrdi razumijevanje stvari, tada napreduje daleko bre, nego bi mu to bilo moguæe kad bi ostao nedjelatnim. Naime, nije dovoljno istinu samo znati. Treba je posvjedoèiti i djelima, jer je tek ono znanje, na osnovi kojega se usuðujemo djelovati, pravo znanje, ono koje smo u cijelosti usvojili. Zbog nerazumijevanja te zakonitosti rijeèi svetih spisa u ivotu njihovih sljedbenika èesto ostaju tek rijeèima, unatoè njihovom uvjerenju kako te spise vjerno slijede. Iz istog je razloga svijet u tako jadnom stanju, unatoè èinjenici da u njemu prevladavaju vjernici. Iz slabe podudarnosti uvjerenja i djelovanja vidljivo je, dakle, kako se tu ne radi o usvojenom, praktiènom razumijevanju, veæ prije o povrnom uvjerenju koje se uvijek pokoleba u dodiru s grubom realnoæu. Znajuæi to, drevni traitelji osloboðenja su djelovali, dakako na ispravan naèin, na naèin karma-yoge, u kojoj djelovanje predstavlja odraz shvaæenog, a ispravnost shvaæenog se provjerava po kriteriju plodova, gdje se nesavrenost spoznaje uoèava u manjkavosti djela, te je tako moguæe i poraditi na tome da se tako uoèene nesavrenosti isprave. 16 to je djelatnost, a to nedjelatnost? To je pitanje koje zbunjuje i mudre. Ja æu ti objasniti oblik djelatnosti kojim æe se osloboditi zla. 189 Bhagavad-gEt= Èovjek koji naporno radi, koji je naizgled posve upleten u svijet djelovanja, a koji djeluje, shvaæajuæi kako je njegovo djelovanje tek sluba, odraz njegovog shvaæanja, namjera i stanja duha, a ne sredstvo za pribavljanje koristi; tko djelujuæi daje, a ne djeluje da bi dobio, taj je djelovanjem nevezan, taj ne djeluje. On ne stvara vezujuæe sile izmeðu sebe i svijeta u kojem djeluje. Onaj, pak, tko se suzdrava od djelovanja, pokuavajuæi meditirati u nevezanosti, tko pokuava ostvariti ravnodunost prema svemu, taj je zapravo izuzetno vezan svijetom, jer da nije, bilo bi mu posve svejedno djeluje li ili ne. To, to mu je nedjelovanje toliko bitno, znak je da se mora boriti protiv svoje vezanosti djelovanjem. U svojem nastojanju na nedjelovanju, on ulae veliki napor unutar svoga duha kako bi obuzdao osjetila i djelatne organe, napor daleko veæi nego bi bio onaj uloen u djelovanje. Iako prividno neaktivan, on se nalazi u tekoj borbi protiv raznih sila, i tako ga nije moguæe drati nedjelatnim. Postoji tu mnotvo podjela; èak i ljudi koji imaju veliki stupanj uvida mogu podleæi dvojbama i zabludama u pogledu djelovanja i nedjelovanja to je vidljivo iz toga to duhovni tragaoci èesto mataju o naputanju svijeta, kako bi se posvetili spoznaji, obustavljajuæi djelovanje u svijetu. Oni su jamaèno u zabludi, jer da su svijet i djelovanje doista takvo zlo, i takva smetnja u potrazi za spasenjem, zar bi Bog tada doista stvorio svijet takvim, da je djelovanje u njemu nunost? Takvi tragaoci za istinom naæi æe se zbunjenima, i moda æe pomisliti kako èitav svijet predstavlja jednu veliku zamku, gotovo planski smiljenu za oteavanje duhovnih nastojanja. To nikako ne moe biti tako, ukoliko vjerujemo da Bog eli spasenje ljudi, a ne njihovu propast. I doista, uvidom u istinu spoznajemo da je tako; svijet ne samo da nije smiljen za oteavanje duhovnih nastojanja, nego je upravo smiljen za njihovo olakavanje, gdje djelatnost predstavlja izuzetan dijagnostièki alat, kojim moemo lako ustanoviti sve svoje mane, sve svoje propuste, i brzo provjeriti realnost vlastitog duhovnog napretka. Dovoljna je samo proba u djelovanju; ako s lakoæom djelujemo ispravno, tada smo ovladali ispravnim znanjem. Ako nam, pak, djelovanje prièinja potekoæe, ako djelujemo pogreno, razvijamo vezanosti i patimo, tada naa spoznaja nije savrena, a pogreke u djelovanju slue nam kao putokazi, koji neizmjernom toènoæu upuæuju na stvari na kojima moramo poraditi. Takvo gledanje daleko je blie stvarnosti, i daleko korisnije u tenji prema savrenstvu. 190 Èetvrto poglavlje 16 - 18 17 Treba, doista, razumjeti djelovanje. I pogreno djelovanje treba shvatiti, jednako kao i nedjelovanje. Teko je proniknuti u djelovanje. Djelovanje nije moguæe klasificirati kao puku promjenu stanja objekta djelovanja; djelovanje, naime, poèinje veæ promjenom stanja duha, kretanjem unutar uma koje nizom procesa u konaènici dovodi do vidljivog djelovanja. Pogreno djelovanje je isto teko odrediti; netko æe kao pogreno klasificirati svako djelovanje koje se ne uklapa u njegove predodbe, jednako kao i svako djelovanje koje ima za njega neugodne posljedice. Ipak, pogreno djelovanje tek je ono, koje nema temelj u Bogu, i koje taj temelj ne ostvaruje na ispravan naèin. Nedjelovanje, takoðer, nije tek odsutnost vidljivog kretanja i rada; veæ i kretanje misli prema objektima djelovanja jedan je oblik djelovanja, jer se svako djelo najprije rodi u umu, a tek onda provede. Nedjelovanje onog, tko sjedi obuzdavajuæi osjetilne i djelatne organe, dok se istodobno bavi predmetima osjetila, samo je licemjerje.137 Zbog svega toga, istinsko razumijevanje naravi djelovanja nije jednostavan zadatak, a upravo ispravno razumijevanje djelovanja onaj je dio mozaika duhovnosti, koji èini razliku izmeðu istinske duhovnosti provedene u djelima, i neke vrste licemjerja temeljenog na krivom razumijevanju. 18 Tko vidi nedjelatnost u djelatnosti, i djelatnost u nedjelatnosti, mudar je meðu ljudima. On je sjedinjen u svom djelovanju. Dakle, onaj tko vidi da djeluju samo prirodne kvalitete, da to gune djeluju jedna na drugu i proizvode razne rezultate on vidi nedjelatnost u djelatnosti, jer nije obmanut milju ovo je moje i ovo ja èinim, veæ neprekidno svjedoèi transcendentalnu narav svojeg istinskog Jastva. Djelatnost u nedjelatnosti, pak, narav je oèitovanja Gospoda, naèin na koji On stvara svijet: zraèenjem vlastite prirode, a ne djelovanjem. Djelovanje vee djelatnika, dok zraèenje vlastite prirode ne proizvodi nikakve veze (vidi komentar 4.14). Dakle, onaj tko je istodobno spoznao neoèitovanu i 137 Vidi 3.6 191 Bhagavad-gEt= transcendentalnu narav Jastva, i u njoj ostaje postojano uèvræen, te istodobno djeluje ne djelujuæi, tko se oèituje svjedoèenjem unutarnjeg blaenstva, poput samog Gospoda, taj je dostigao istinsku mudrost i savrenstvo djelovanja; njegovo djelovanje je sjedinjeno, jer ostaje postojano u najvioj Stvarnosti. 19 Onog, èija su djela slobodna udnje, èija su djela spaljena ognjem znanja, znalci zbilje zovu mudrim. Svako kretanje duha, koji dri kako neto treba dobiti, jest neki oblik udnje, manje ili vie suptilan. udnja nastaje kao rezultat neispunjenosti, a neispunjenosti je uzrok odvojenost od temelja zbilje, od Boanske stvarnosti koja je svemu temelj, te izvor sve radosti i ispunjenja. Slobodan udnje tek je onaj, tko je sebe spoznao kao To, tko pije nektar ispunjenja s njegova izvora, koji je vjeèni i transcendentalni brahman. Njegove su udnje doista ugaene, a ne udnje onog tko ih obuzdava, dovodeæi sebe do umjetno izazvane ravnodunosti, tako jo vie gaseæi vatru Boanske prisutnosti u vlastitom biæu. Oganj znanja pali se razlikovanjem razlièitih vidova stvarnosti, te razlièitih vidova djelovanja. Onaj, tko misli da je Jastvo djelatnik, te da Bog stvara svijet, jamaèno æe u svom duhu misliti o pobudama takvog djelovanja, misleæi kako one potjeèu od unutarnje neispunjenosti, odnosno nesavrenstva biæa, koje ne moe mirovati postojano u sebi, veæ ispunjenje trai u neèem drugom. Spoznajuæi kako punina ostaje savreno ispunjenom138, da Apsolut svim oèitovanjem nita ne gubi, niti mu ita biva pridodano, te da Bog stvarajuæi svijet ne djeluje, kao to ni Sunce stvarajuæi kretanje i ivot na Zemlji ne djeluje, èovjek se oslobaða svake prisile i motiva u djelovanju, te ostvaruje djelatnu mudrost. 20 Odbacivi vezanost za plodove djelovanja, uvijek zadovoljan, bez ovisnosti, iako posve zaokupljen djelovanjem on jamaèno ne djeluje. Djelovanje je, dakle, stanje duha, stanje vezanosti za polje djelovanja, u kojem duh misli: ja èinim. Za onoga tko misli da èini, 138 192 Ia upanisad Èetvrto poglavlje 18 - 22 mora postojati razlog iz kojeg djeluje, a tada naravno postoji i vezanost za rezultate djelovanja. Ako nema onoga tko èini, tada nema ni vezanosti. Ako nema vezanosti, tada nema ni ovisnosti o okolnostima koje pogoduju ili kode naim namjerama. Takav pristup oslobaða èovjeka pritiska, nema vie elja i strahova kojima je obojeno èovjekovo promatranje svijeta. Osloboðen pritiska, on djeluje u skladu sa svojom naravi, te biva posve zaokupljen djelovanjem. Iako je njegov um posve obuzet onim to treba uraditi, njegov unutarnji mir ostaje nepomuæen, neovisno o okolnostima i dogaðajima, jer on ne djeluje radi postignuæa; on se vie ne nastoji upotpuniti djelovanjem u svijetu objekata, jer je njegova punina zadobivena iznutra, i neovisna je o stvarima i njihovim mijenama. 21 Bez vezanosti, sreðenog uma i due, napustivi svaki osjeæaj vlasnitva, djelujuæi samo tijelom, uvijek je slobodan od grijeha. Zbog takvoga, ispravnog stava, ne postoji potreba za posjedovanjem, za utjehom dobivenom od stvari, te pojmom moje, stvorenim da bi se zatitilo malo ja od neprijateljskog nitavila za koje dri da ga okruuje, te stvorila nekakva zona utjehe. Onaj, tko je spoznao istinu o sebi, nema straha ni od kakvog dogaðaja u svijetu, a isto tako je slobodan od elja za bilo èim iz svijeta. Njegov duh je slobodan, on svjedoèi i spoznaje njegovu vjeènu slobodu i nevezanost, i tako slobodan nastavlja djelovati u svijetu, bez pritisaka i tereta, samo tijelom. Djelujuæi tako, bez prianjanja uz plodove, takoðer ne prianja ni uz grijeh, jer grijeh nastaje kao posljedica stava ja djelujem. 22 Tako zadovoljan, nadiavi dvojnost, osloboðen zavisti, postojan u dobru i zlu, i dok djeluje ne podlijee vezanosti. Tek onaj, tko je spoznao stvarnost, tko je nadiao koncept dvojnosti koji odvaja ja od ne-ja, tko je ispunjen beskrajnim blaenstvom Jastva, moe biti slobodan od niih vezanosti, te postojan neovisno o dogaðajima. Tek njegovo djelovanje moe biti doista nevezano; svi ostali mogu nevezanost pokuati nadomjestiti ravnodunoæu, koja je tako jadna zamjena, da je èak i grijeh bolji. 193 Bhagavad-gEt= 23 Djela nevezanog, slobodnog, u mudrosti uèvræenog, koja se vre samo iz yajve, ona nestaju bez traga. Mudar misli: Bog mi daje, i Bogu vraæam; nita nije moje. Djelujuæi tako, sva njegova djela predstavljaju èin yajve, rtveni obred. On ne djeluje i ne prisvaja, nego promatra sve djelatnosti i stvari kao Boje. Ne misleæi da mu neto pripada, ne stvara vezanosti uz stvari. Sve, doista, pripada Bogu, èak i kretanja u Prirodi. Onaj, tko vidi da Priroda pripada Bogu, a sebe vidi kao dio Prirode, djeluje u skladu s vlastitom naravi, dreæi kako u toj naravi prirodne sile vre Boju volju. Tako njegova djela ne uzrokuju lance uzroèno-posljediènih veza, koje bi kasnije zahtijevale razrjeenje. Njegovo djelovanje je kao vatra koja gori na kamenu; kad se potroi gorivo, ona se gasi, za razliku od vatre koja gori u umi, koja trai novo gorivo i nakon to je staro ugaeno, te se iri prodiruæi sve pred sobom. Djelovanje iz vezanosti je takvo: sila uloena u djelovanje ne utroi se u samom djelovanju, nego stvara vezanosti i za druge stvari; hrani se frustracijama i nadama, te se tako iri i stvara sve veæu upletenost i vezanost. Vatra djelovanja gonjenog eljama za ispunjenjem iri se poput umskog poara, i tako izaziva vjeèiti nemir u svijesti koja pokuava naæi ispunjenje u vjeèito promjenjivom svijetu stvari, te uvijek ponovo, a uzaludno, pokuava djelovati kako bi to ispunjenje postigla. Takav misli ja djelujem i ja trebam posjedovati, misleæi se posjedom poveæati i proiriti, a zapravo samo iri svoju zabludu, te se na kraju sreæe s razoèaranjem: u smrti tijela, sav njegov posjed nestaje, prestaje biti njegovim, a utjeha koju mu je pruao pokazuje se lanom. Istinska utjeha dolazi od spoznaje onog, to nije ovisno o djelovanju, posjedu i strastima. Takvu utjehu prua mudrost, a onaj tko je u njoj uèvræen, djeluje kad treba i koliko treba, a to èini na naèin koji je ispravan, dobro odmjeren i primjeren situaciji. Nakon to izvri djelo, vie se ne bavi njime. Tako njegovo djelovanje, odnosno vezanost njegove svijesti za djelovanje i njegove predmete, nestaje bez traga, kao to se i vatra ugasi kad joj nestane goriva. 24 Brahman je rtveni èin, kojim rtveni prinos koji je brahman 194 Èetvrto poglavlje 23 - 25 brahmana prinosi u oganj koji je brahman. Brahmanu zacijelo dolazi onaj èije su djelatnosti u brahmanu sjedinjene. Kræanskom terminologijom, reklo bi se da je ispravni rtveni èin, koji je utemeljen u Bogu, takav u kojem se sve opaa kao Boje: rtveni prinos koji pripada Bogu prinosi se na oltar koji je Boji, a prinos vri èovjek svjestan svoje pripadnosti Bogu. Tim se èinom osvjetava Boja prisutnost i Boje vrhovno mjesto u vlastitom ivotu. Takva djelatnost sjedinjena je u Bogu, jer je Bog proima u svim aspektima. Pojam brahman ovdje dakako oznaèava Apsolut, transcendentalnu vrhovnu stvarnost, neoèitovanu, vjeènu i sveproimajuæu vrhovni pozitivni princip u svemu. Onaj, tko taj vrhovni princip opaa kao takav, i ne ivi u iluziji u kojoj sebi pokuava dati vrhovno mjesto, ivjet æe slobodno i savreno; ispunjen èovjek nalazi jedinu radost u slavljenju Boga svojim mislima, svijeæu, rijeèima i djelima. Takve djelatnosti, posveæene Bogu, vode samo i jedino Bogu. 25 Dok neki yogini yajvu prinose bogovima, drugi pak savreno prinose rtve u vatru vrhovnog brahmana. Neki yogini prepoznaju vlast prirodnih elemenata nad stvarima, te rtvom uvaavaju njihov poloaj. Drugi, pak, koji su spoznali Onog, koji je iznad prirodnih elemenata, koji je njihov izvor i temelj, Onog, koji je onkraj svih stvari, koji sve stvari proima i koji svemu daje stvarnost, oni Njega slave kao vrhovni izvor i temelj, tako vreæi savreniju rtvu. Istina je da su prirodni elementi zasluni za sva stanja stvari koje su od njih stvorene, i da treba uvaiti njihovu ulogu kao zaslunu; bez kie, zemlje, topline, svjetlosti i sliènih prirodnih uvjeta èovjek ne bi mogao ivjeti i funkcionirati. Koliko, pak, treba slaviti Svevinjeg, u kojem su i elementi prirode utemeljeni, i kojem duguju svoje postojanje i stvarnost? Jednako kao to èitava biljka bude zadovoljena zalijevanjem korijena, tako je savrena i ona rtva koja prepoznaje i slavi temelj svih stvari. Zbog toga se kae da je takvo prinoenje rtve savreno. Vatra vrhovnog brahmana je spoznaja krajnje istine; onaj, tko krajnju istinu spoznaje, tko je posve budan u Najviem, izvrio je savr195 Bhagavad-gEt= enu rtvu, jer je prepoznao Boga kao svoj temelj, kao i temelj svih drugih stvari. On ne prisvaja ni grijeh ni zaslugu, veæ ostaje utemeljenim jedino u Bogu. 26 Neki prinose sluh i druga osjetila u oganj nadzora; drugi prinose zvuk i druge predmete osjetila u oganj osjetila. Nadzor predstavlja kontrolu osjetila; osjetilima se ne doputa da lutaju, veæ ih se podvrgava kontroli. Tako èovjekov um uvijek boravi na onome na èemu treba boraviti, i ne luta okolo, besciljno mijenjajuæi predmete opaanja. Onaj tko tako dri osjetila u fokusu, prinosi ih kao rtvu, i zbog takvog zadubljenja produbljuje svoju svijest. Ona tako ne ostaje vie u povrnoj sferi, u kojoj bi je drala osjetila kad bi im se dopustilo da nekontrolirano vladaju èovjekom, nego kreæe dublje, u sferu dubljeg umnog promiljanja, gdje osjetila ne upravljaju vie èovjekom, nego èovjek upravlja osjetilima. To je stanje buðenja za stvarnost, u kojem èovjek kao svjesno biæe bira predmete svoga opaanja, a ne luta vie svijetom kaotièno, pod utjecajem sila privlaènosti i odbojnosti, kojima su njegova osjetila podlona. Takav èovjek, obuzdanih osjetila, moe otrpjeti èak i duga neugodna razdoblja, ili odoljeti mnogim privlaènim iskuenjima, ako dubljim prosuðivanjem ocijeni kako je to potrebno. Nadzor je ovdje oganj, koji predaje osjetila Bogu; oganj se, naime, u vedskoj mitologiji dri onim boanstvom, koje prenosi rtve ostalim bogovima, i tu sliku treba imati u vidu; ono to je baèeno u rtveni oganj predano je bogovima, i na to èovjek ne polae pravo; njemu je dunost to prinijeti. Drugi, pak, iskuavaju osjetilne predmete, ali osjetila su ovdje oganj, koji dojmove predaje Bogu. Onaj, dakle, tko sve osjetilne dojmove sagorijeva osjetilima, i stoga ivi u sadanjosti, umjesto da èitavo vrijeme procesira slike iz prolosti ili zamilja idealnu buduænost, vri rtvu predmeta osjetila. Jedni, dakle, kontroliraju osjetila na ispravan naèin, kako ne bi djelovali prema sklonosti osjetila, koja tee ugodnom a izbjegavaju neugodno, a radi veæe sreæe u buduænosti; tako æe netko dugo trpjeti neugodnu situaciju kako bi drugome omoguæio uspjeh, ili na drugi naèin odgaðati ispunjenje, poput uèenika koji dugo uèi protiv prohtjeva svojih osjetila, a radi stjecanja znanja i vjetine 196 Èetvrto poglavlje 25 - 27 koji æe mu trebati u kasnijem ivotu; on je dakle yogin. Takav je i èovjek koji ne ugaða svojim prohtjevima, veæ èini ono to dubljim uvidom osjeæa kao istinito. Na primjeru uèenika, oni koji ugaðaju svojim osjetilima i putaju ih nekontrolirano lutati moda uivaju u sadanjosti, ali æe ostati neobrazovanima, i u buduænosti vjerojatno ivjeti u bijedi. Oni, pak, koji marljivo uèe kako bi stekli znanje i vjetinu, moda ne uivaju u sadanjosti, ali æe u buduænosti dobiti dobar posao i napredovati. Drugi, pak, ne djeluju iz promiljanja buduænosti, nego djeluju neposredno u sadanjosti na idealan naèin, ne brinuæi o prolosti i buduænosti. Ovaj pristup je lako pomijeati s hedonizmom, koji brine samo o neposrednom zadovoljenju, a koji nastupa kad su osjetila neèista i neobuzdana; osjetila koja su èista i u sebi mirna mogu u sadanjosti djelovati optimalno, jer u sebi ne zadravaju slike, koje bi potom prekrivale buduæe dogaðaje, i tako stvarale slojeve predrasuda. Ovo je djelovanje svojstveno zen-majstorima, koji ive u sadanjosti, te u njoj djeluju optimalno, ne zadravajuæi u svijesti sliku o uèinjenom; kako Isus kae, Ne budite dakle zabrinuti za sutra. Sutra æe se samo brinuti za se. Dosta je svakom danu zla njegova.139 27 Neki, u elji za mudroæu, prinose djelatnosti osjetila i kretanja ivotnog daha u oganj yogom savladana duha. Duh savladan yogom dakle dovodi do obustavljanja djelatnosti osjetila i kretanja prane. Postoje razlièiti naèini na koje se takvo stanje moe postiæi, u raznim tehnikama yoge. U darana yogi to se postie up-stream kriyom, koja prazni energetski sustav od neèistoæa, te tako dovodi do spontanog obustavljanja djelovanja osjetila i uma, u stanju mira i ravnotee koje slijedi. Moe se reæi da darana yogin predaje svoj um, misli i ostala energetska stanja, te usmjerenost prema vanjskom svijetu osjetila, usmjerava svoju svijest prema nutrini, te se tako predaje Bogu. Tako on ovladava svojim duhom, jer ako u tome ne uspije, neæe moæi ispravno prakticirati tehniku. To, dakako, nije pretjerano teko postiæi, i uspijeva i potpunim poèetnicima, te ne predstavlja neki veliki doseg ili 139 Mt 6, 34 197 Bhagavad-gEt= cilj, veæ prvu stubu na visokom stubitu. Èovjek mora moæi povuæi svoju svijest iz svijeta i povuæi se unutra, ako eli prakticirati ovu tehniku yoge; svijest koja je usmjerena prema van zaustavlja moguæe procese èiæenja i uravnoteenja sustava, tako da je jedino razdoblje, u kojem se obièan èovjek uspijeva koliko-toliko odvojiti od svijeta osjetila, razdoblje sna. Èak i tada, um koji je ispunjen raznim nabojima iz dnevnog djelovanja uzrokuje snove, koji su najèeæe samo spontano pranjenje nasumiènih osjetilnih i osjeæajnih stanja. Metoda pranjenja sustava u snu spora je i èesto neuèinkovita, nesposobna nositi se s poveæanim optereæenjem sustava, te su tako razlièiti sustavi yoge razvili razlièite metode rastereæenja, u manjoj ili veæoj mjeri uèinkovite. Nuan preduvjet takvog pranjenja jest transcendencija osjetilnog polja; svijest se mora povuæi iz osjetila, ne smije u njima boraviti, jer æe inaèe pokuaj pranjenja uma od osjetilnih naboja biti jednako uzaludan kao pokuaj èovjeka da sam sebe podigne povlaèeæi se za kosu. Stroj koji radi nije moguæe popravljati. Potrebno je stroj zaustaviti, i tek tada je moguæe rastaviti ga i otkloniti kvar, te ga potom ponovo sastaviti i ukljuèiti. Tehnike yoge koje doista djeluju zasnovane su na tom naèelu. Da bi se svijest povukla od osjetila potrebna je odreðena radnja svijesti, pomak fokusa. U tehnici up-stream kriye to se postie na nekoliko moguæih naèina. Jedan je kontrakcija i uvlaèenje meðice, koja predstavlja neku vrstu ruène koènice za sustav; takvo uvlaèenje dovodi do zaustavljanja energetskih obrta koji hrane osjetila, te usmjerava svijest od vanjskog svijeta prema nutrini, na jednak naèin na koji do toga dolazi kad se èovjek za vrijeme seksualnog uzbuðenja okreæe unutra u pripremi za doivljavanje orgazma. U takvom stanju svijesti, kad je svijest posve odvojena od osjetila, èovjek se predaje Bogu, ili odreðenom rijeèju mantrom, koja ga na Boga podsjeæa, primjerice Boe!, Isuse!, Krsna! ili slièno, ili pak nekakvom slikom koja u njemu otvara vrata predanosti Bogu, dok u svojoj nutrini trai Boga kao temelj kojem se eli predati. Predanost Bogu otvara vertikalni energetski kanal, susumna nadi, te kad èovjekova kontrola nad vlastitom svijeæu popusti i bude predana Bogu, na jednak naèin na koji se èovjek poèetkom orgazma odrièe kontrole i predaje vlastitu svijest, energija sukne vertikalno kroz susumnu, te djeluje snano proèiæujuæe na svojem spiralno-uzlaznom kretanju kroz sustav. Takav propuh sa sobom odnosi razlièite vrste nemira i stresa koje pokreæu um i dre ga u neprestanom stanju uznemirenja. 198 Èetvrto poglavlje 27 - 29 Orgazam je, u osnovi, jedna vrsta plitkog energetskog kretanja koje djelomièno slièi up-stream kriyi, ali udara odreðena modana tkiva, izazivajuæi tako energetsko pranjenje u zadovoljstvu. Kriya prolazi kroz druge dijelove sustava, i tako pokrenuta energija ne skreæe i ne razlijeva se sustavom, nego zatvara krug izmeðu èovjeka i Boga, tako èisteæi èovjeka i èineæi ga u veæoj mjeri svjesnim i ivim. 28 Neki, pak, rtvuju svoj imetak, neki rtvuju isposnitvom i yogom, dok drugi tragaoci strogih zavjeta prinose svoje znanje spisa i uèenost. rtva imetka predstavlja raspolaganje imetkom u skladu s dharmom, odnosno na takav naèin da èovjek dri kako je imetak neto, to mu je dano na raspolaganje kako bi njime mogao djelovati kao instrument opæeg dobra; onaj, tko dri kako nita nije njegovo vlasnitvo, nego da je njegova dunost sukladno svojim moguænostima sluiti opæem dobru, vri rtvu imetkom. On djeluje kao instrument pravilne i pravedne raspodjele dobara u svijetu, i ne dri sebe posjednikom ni zaslunim, nego tek sredstvom. Isposnitvom i yogom rtvuju oni, koji se odrièu svoje svjetovne uloge, dreæi kako je ispravna uloga èovjeka ona tragaoca za istinom; u potrazi za istinom oni se tako odrièu svake vezanosti i posjeda, te se predaju Bogu, èime njihova rtva postaje savrenom. rtva znanjem i uèenoæu ona je, u kojoj èovjek znanje koristi za dobrobit sviju, a ne kao sredstvo kojim hrani vlastitu oholost. Takav znalac tei uzdizanju drugih, te nesebièno djeluje za dobrobit svijeta, ne traeæi zasluge ni hvale. On svojim znanjem slui Bogu, jer je istinsko znanje i uèenost sredstvo oèitovanja duboke mudrosti, koja je Boanski aspekt. Takvi su istinski znalci i uèenjaci, a ne oni koji znanjem poniavaju druge, koji sluèajno ne raspolau nekom trivijalnom informacijom koja je njima poznata. Istinski znalac se uzdie nad drugima svojom predanoæu i sluenjem, a ne arogancijom i samoljubljem. 29 Drugi, koji se posveæuju pranayami, u apanu prinose pranu, a u pranu apanu, 199 Bhagavad-gEt= zaustavljajuæi tako kretanje pranapane. Neki, pak, ogranièavajuæi svoju hranu prinose dah u dah. Pranayama znaèi disciplinu daha, tehnike disanja kojima se preko pranièkih tokova i daha utjeèe na stanje duha. Brzina disanja i povrnost misli nalaze se u proporcionalnom odnosu; to su misli pliæe, to um bre mijenja smjer, to je manja koncentracija, to bre diemo. Obrnuto, èovjek koji se intenzivno fokusira na toèno odreðeni zadatak na neko æe vrijeme praktièki prestati disati. Iz toga je vidljivo kako izmeðu daha i duha postoji neki oblik veze, a na osnovi produbljivanja takvih opaanja nastao je èitav niz tehnika disanja, zbirno poznatih kao pranayame. Prana i apana dva su osnovna oblika prane, odnosno energije; naziv je zbunjujuæi, jer prana istodobno oznaèava sve oblike ivotne energije i energetskih kretanja, kao i samo jednu podvrstu takve energije. U tom znaèenju, prana oznaèava vruæu, sunèevu pranu, koja prolazi desnom stranom tijela, kroz pingala nadi, odnosno surya nadi, sunèev kanal, koji poèinje u podruèju korijenske cakre, prolazi kraljenicom i zavrava u desnoj nosnici. Taj oblik energije ubrzava fizièki metabolizam i kretanje uma, i simbolièki mu se pridjeljuje guna rajas. Tom energetskom obliku svojstveno je usmjerenje uma prema buduænosti, planiranje buduæih dogaðaja, ekstrovertiranost, djelatna kreativnost, te razlièiti oblici strasti. Prana je energetski tok zaduen za asimilaciju tvari u organizmu, za vatru probave i metabolizma. Apana je drugi osnovni oblik energije: hladna, mjeseèeva prana, koja prolazi lijevom stranom tijela, kroz ida nadi, koji jednako kao i pingala poèinje u podruèju korijenske cakre, prolazi kraljenicom i zavrava u lijevoj nosnici. Apana usporava metabolizam i zaduena je za neaktivnost, hlaðenje sustava, tromost i odmor, i simbolièki joj se pridjeljuje guna tamas. Usmjerenje uma prema prolosti, introvertiranost i nedjelatnost, te razlièiti oblici lijenosti i depresivnih stanja, svojstveni su energetskom sustavu koji je preteno pogonjen apanom, i usmjeren kroz idu. Apana je zaduena i za eliminaciju, odnosno izluèivanje tvari iz sustava. Energija u sustavu kreæe se obilazeæi os hrptenjaèe, izmjenjujuæi u odreðenim vremenskim intervalima strane; takvu izmjenu strana moemo pratiti po tome koja nam je nosnica u veæoj mjeri otvorena. Kad je vie otvorena desna, funkcioniramo iz pingale, 200 Èetvrto poglavlje 29 odnosno sustav nam je u fazi asimilacije i djelatnosti; to je pravo vrijeme za uzimanje hrane, buduæi da probava tada najbolje funkcionira. Isto tako, to je pravo vrijeme za rad usmjeren prema van, te za planiranje buduænosti. Kad je vie otvorena lijeva, mi funkcioniramo iz ide, odnosno sustav je u fazi eliminacije. To je pravo vrijeme za izluèivanje mokraæe i izmeta, odnosno sve druge oblike èiæenja sustava, te za razmiljanje o prolosti i prolim dogaðajima. U to vrijeme probava je spora, pa tada nije mudro uzimati hranu, buduæi da æe zbog sporosti probave hrana dugo stajati u probavnom sustavu neprobavljena, to moe izazvati razne tetne procese truljenja u hrani, te sukladno tome trovanje organizma. Sustav obilaenja energije oko osi kraljenice osnovni je motor ljudskog djelovanja u svijetu, i èini ga moguæim. Ipak, taj mehanizam veliki je neprijatelj meditacije i okretanja svijesti prema nutrini, buduæi da dri svijest u stanju procesiranja svjetovnih iskustava. Zbog svega toga, yogini su od davnih vremena smiljali metode kojima bi obustavili takva kretanja energije, i usmjerili energiju/svijest u treæi, centralni energetski kanal, susumna nadi. Susumna, odnosno brahma nadi (brahmanov kanal) vertikalna je os inkarnacije due kroz tijelo, i veza due s Bogom. Kad se energija kreæe tim kanalom, èovjek ivi u stvarnosti i u sadanjosti; uzdizanje energije navie kroz susumnu ekvivalentno je dubljoj predanosti Bogu, odnosno veæoj utemeljenosti u stvarnosti. Kretanje energije kroz susumnu moguæe je tek kad se obustavi kretanje kroz idu i pingalu, odnosno rotacije energije oko susumne. Dakako, to nije moguæe samo tako postiæi, buduæi da okretanje energije kroz idu i pingalu zapravo predstavlja tok naih misli, koje su uvjetovane svim moguæim nataloenim iskustvima i blokadama. Zbog svega toga, pokuaj da se energija obiènog èovjeka jednostavno zaustavi i usmjeri u susumnu slièila bi na pokuaj vozaèa automobila da pri punoj brzini naglo zakoèi. On bi tada izgubio kontrolu nad vozilom, te po svoj prilici stradao. Jednako tako, pokuaj da se po principu dizanja ruène koènice obustavi kretanje energije i postigne njeno usmjerenje u susumnu po svoj bi prilici doveo do tekih oteæenja uma i energetskog sustava èovjeka, ostavivi u njegovu umu posljedice sliène onima, koje bi pad s desetog kata ostavio na njegovu tijelu. Zbog svega toga, smirenje uma treba postiæi na posredan, daleko blai naèin. 201 Bhagavad-gEt= Jedan takav naèin je klasièna purvaka-kumbhaka-recaka pranayama, odnosno regulirani omjer udisaja, zadravanja daha i izdisaja. Osnovni preduvjet takve pranayame je proèiæenje organizma tehnikama èiæenja (kao to su nauli, neti, kapalabhati, baghi, basti, abkhapraksalana i sliène) i ispravno reguliranom prehranom, a jo je vanije od svega toga regulirati ivot u skladu s moralnim naèelima (yama i niyama). Kad je postignut razuman stupanj proèiæenja, potrebno je postiæi mir, odnosno nepomiènost tijela (asana). Tek tada moguæe je pristupiti pranayami, jer pokuaj upravljanja suptilnim kretanjima energije u stanju uznemirenja sustava, kakvo bi bilo neizbjeno bez prethodnih priprema, ne bi mogao voditi nièemu dobrom, a same tehnike pranayame dole su na zao glas upravo stoga, to se praktikanti nisu obazirali na tradicionalna upozorenja, misleæi da oni znaju bolje. Èini se da ipak nisu znali. Nakon takvog stabiliziranja sustava, potrebno je najprije uravnoteiti energetska strujanja ide i pingale, kako bi ona postala ravnomjernima i ujednaèenima, bez nasumiènih vrtloenja koja se neizbjeno javljaju u pranièkom sustavu. To se postie kontroliranim reimom udisaja kroz lijevu nosnicu, te izdisaja kroz desnu. Buduæi da je to teko postiæi voljno, praktikanti zatvore prstom desnu nosnicu kod udisaja, a lijevu kod izdisaja. Potom treba na isti naèin udahnuti kroz desnu nosnicu a izdahnuti kroz lijevu, i tako ponavljati proces. Ukoliko pritiskanje nosnica prstom odvlaèi panju, a to je najèeæe sluèaj, èitava vjeba se moe i pojednostavniti, obraæanjem panje na lijevu odnosno na desnu nosnicu za vrijeme udisaja, èime se èesto postiu èak i bolji rezultati.140 Vremenski omjer izmeðu udisaja i izdisaja tradicionalno se odreðuje kao 1:2, odnosno izdisaj treba trajati dvostruko dulje od udisaja. Vremenska mjera kojom se to odreðuje zove se matra141. Izuzetno je vano kod takvih vjebi zapamtiti sljedeæu stvar: um 140 Ovaj oblik vjebe tradicionalan je, i moe se zamijeniti kombinacijom tehnika rezonancije i up-stream kriye. U stanju mira koje nastupa nakon kriye, kad su neèistoæe i nemir nestali iz sustava, yogin moe izravno asimptotièkim udisajem uæi u stanje kevala kumbhake, po elji. To, dakako, preporuèujem tek izuzetno naprednim praktikantima s velikim iskustvom, jer neispravno vrenje ove vjebe moe dovesti do svakojakih problema. 141 Usp. grè. metron, mjera. Matra moe biti primjerice jedan otkucaj srca, ili jedna sekunda. 202 Èetvrto poglavlje 29 nikada, ni pod kojim okolnostima ne smije biti obuzet brojenjem matri, odnosno vremenskim intervalom. Razmiljanje o brojevima i omjerima stvara takav oblik kontrole disanja, koji umjesto da puni sustav pranom i revitalizira ga, èini upravo obrnuto, pa praktikant nakon nekog vremena mora prestati s vjebom i trzavo, duboko uzdahnuti, to je prirodna, prava pranayama koju vri èovjekov sustav kako bi se napunio energijom. Takva pojava nepogreiv je znak da pogreno radimo, i tada trenutno treba prestati s praksom, jer daljnje ustrajanje u pogrenom pristupu moe dovesti jedino do oteæenja pranièkog sustava. Kako, dakle, treba prakticirati pranayamu? Prvo i osnovno pravilo jest da ukljuèenost uma u proces mora biti najmanja moguæa, a po moguænosti nikakva. Svi pokreti disanja moraju biti posve prirodni. Drugo je pravilo da ne treba pokuavati odmah postiæi savrene omjere; dovoljno je samo uravnoteiti disanje, i to ne naglo, jer ovo je vjeba za poèetnike, a za naglo napredovanje ne dijele se nikakvi pozitivni bodovi. Naprotiv, kod pranayame je pravilo da treba uriti polako. Treæe, najvanije pravilo jest da se energetski sustav ispunjava onime, na to je um usmjeren za vrijeme udisaja. Ako mislimo na omjere daha, ogranièavamo kretanje energije. Ako, pak, mislimo na neto lijepo, ako udiemo punim pluæima, tada se punimo pranom. Moguæe je uoèiti kako duboko i polako diemo u okruenju lijepog, okrueni mirom i skladom. U okruenju nemira, urbe, zagaðenja i stresa, pak, diemo plitko i brzo. Iz toga moemo vidjeti korelaciju izmeðu stupnja stresa unutar uma, i obrasca disanja. Zbog svega toga, naprednije oblike pranayame ne treba ni pokuavati sve dok se u tolikoj mjeri ne opustimo, da nam disanje postane duboko, mirno i ravnomjerno. Takvo uravnoteenje uma i daha najlake se postie tehnikom rezonancije, u kojoj se prilikom izdisanja rezonira nazalni ton, nnnnnn, mmmm ili slièan, obojen naim trenutnim osjeæajnim stanjem. Kad taj ton postane duboki i ravnomjerni ommmm, bez emotivnih oscilacija, tada i nae disanje postaje mirno i duboko, grè miiæa se gubi, i tada moemo poèeti s ozbiljnijom, dubljom praksom yoge. Purvaka/recaka pranayama, odnosno uravnoteenje udaha i izdaha, predstavlja poèetnièku pranayamu u yogijskim okvirima, to znaèi da za zapadnjake predstavlja naprednu tehniku, kojom moraju u cijelosti ovladati prije nego i pomisle na prelazak na naprednije tehnike, koje ukljuèuju kumbhaku, odnosno zadrava203 Bhagavad-gEt= nje daha. Svi su, naime, skloni misliti kako su upravo oni ti, za koje su smiljene napredne tehnike; one za poèetnike svi ignoriraju i trae neto jaèe, ne uviðajuæi kako su oni daleko ispod statusa poèetnika u bilo kakvom ozbiljnom yogijskom sustavu. U sustavu darana-yoge poèetnicima drim i ljude koje bi neki sustavi drali majstorima yoge, jer nije poanta u sputanju kriterija prosvjetljenja kako bi se laskalo neèijem egu, nego u dizanju svijesti ljudi kako bi ona dosegla vie kriterije. Zbog svega toga, onaj tko se bude disciplinirano pridravao uputa, te duboko promiljao svaki detalj, èitavo vrijeme uviðajuæi i ispravljajuæi svoje nedostatke, ima sve anse postiæi savrenstvo, dok oni koji srljaju ne misleæi, i tee jedino lako steèenim pohvalama, najèeæe zavre posve jadno. Dakle, poanta nije u srljanju u napredne vjebe i preskakanju koraka, kako bi se povrno izvodile napredne vjebe, nego u istinskom razumijevanju funkcioniranja vlastitog sustava. Stoga se vie isplati potroiti nekoliko tjedana ili mjeseci eksperimentirajuæi s tehnikom uravnoteenja daha bez velikih pretenzija, nego uriti, ne napraviti nita i povrijediti se. Naime, s progresivnim smirenjem duha, te pranjenjem stresnih naslaga, dolazi do porasta stanja zadovoljstva i blaenstva, koja se vrlo brzo poènu osjeæati u vidu opæeg uzbuðenja i radosti. To je znak da se na sustav ispravno puni pranom, te da se bliimo uravnoteenju i umirenju energetskih struja. Progresivno, kako osjeæamo veæe blaenstvo, udah postaje produen na specifièan naèin: to blie dolazimo punom udahu, to sporije udiemo, dok naizgled udah posve ne prestane, ali zapravo mi nastavljamo udisati blaenstvo predanosti i boravimo u ekstazi beskrajnog udaha. Tada spontano dolazi do khecari mudre, koja se sastoji od podizanja jezika unazad, tako da dotakne nepce; pijenjem nektara on se slijeva i ispunjava èitavo tijelo. Taj nektar posve je realan, iako ga yogin osjeæa uglavnom kao duhovno stanje, i zove se soma, odnosno soma rasa, nektar blaenstva i besmrtnosti, amrta. Tako yogin pije ocean nektara blaenstva predanosti, bhakti rasa-amrta sindhu142. Takvo stanje zove se kevala kumbhaka, spontano zadravanje daha, bez ikakvog napora, i bez potrebe za udahom i izdahom. Produljeno stanje pijeto je, ne sluèajno, naslov knjige ri Rupa Gosvamija, uèenika ri Caitanye Mahaprabhua, koji je vrlo dobro znao za simboliku ovih rijeèi i njihovu mantrièku snagu. 142 204 Èetvrto poglavlje 29 nja nektara dovodi do fiziolokih promjena, od kojih je najuoèljivija ugodan, gotovo cvjetni miris, koji zraèi iz yoginovog tijela. Druga, daleko bitnija promjena je olakavanje ulaska u duboka meditativna stanja, te neprekidno stanje ekstatiènog predanog uzbuðenja. U tom stanju duh je spontano okrenut unutarnjem blaenstvu, to je vidljivo i po oèima koje su okrenute prema gore. U tom stanju, yogin udie blaenstvo predanosti kroz susumnu, centralni energetski kanal, dok se s mjeseca (svod lubanje) slijeva nektar, koji proèiæuje tijelo i um u cijelosti, regenerira sve sustave i dovodi do pojave natprirodnih sposobnosti, siddhija. Dakako, da bi se yogin uopæe i pribliio takvom stanju, mora prethodno proæi dugotrajan proces proèiæenja èitavog biæa, jer se u tako silovitom stanju sustava sve neèistoæe bude i pojaèavaju, te svraæaju na sebe pogled duha, prekidajuæi tako proces pranayame. Ovdje, ponovo, dolazimo do tehnika èiæenja iz sustava darana yoge: one nisu namijenjene svecima, nego grenicima: onima, koji ne mogu ni sluèajno poèeti prakticirati pranayame zbog svojeg loeg stanja, koje bi jamaèno izazvalo njihovu propast ako bi se njima krenuli baviti. Dakle, te tehnike namijenjene su svima bez razlike. Tehnikom rezonancije i up-stream kriye, a potom i tehnikom unutarnjeg prostora potrebno je poèistiti èitavo biæe, i dovesti ga u stanje u kojem je ono uopæe sposobno pojmiti istinsko blaenstvo, i tek tada ima smisla prakticirati druge tehnike, one namijenjene izvlaèenju snage iz sustava, buðenju svih kapaciteta i potencijala ljudskog biæa. Gospod Krsna ovdje objanjava tehniku pranayame u malo rijeèi, tako da je tek nekolicina yogina s iskustvom moe shvatiti; on to èini stoga to su stvarne tehnike uglavnom drane u tajnosti. Prinoenje prane u apanu i obrnuto znaèi spajanje udaha s izdahom i izdaha s udahom. Zaustavljanje kretanja tako spojenog daha je taj asimptotièki udah i kevala kumbhaka. POZOR! Osnovno pravilo kod svih ovih vjebi jest da se nikako i nikada ne trebaju provoditi bez prethodne konzultacije s guruom, koji je struènjak za energetski sustav i tehnike, i moe izravno svijeæu popraviti eventualnu tetu ili ispraviti kriva kretanja energije do kojih moe doæi u praksi, i koji moe izravno vidjeti, odnosno osjetiti kretanje energije unutar uèenikova sustava, te tako vidjeti vjeba li ovaj ispravno ili ne, te mu savjetovati specifiènu tehniku prilagoðenu posebnostima njegovog sustava, 205 Bhagavad-gEt= odnosno uvesti ga u ispravno stanje duha i tako mu izravno pokazati sve to je potrebno. Onaj tko odluèi prakticirati ove tehnike samostalno i bez sposobnog uèitelja, izlae se velikoj opasnosti za fizièko i mentalno zdravlje i ivot, a to upozorenje nikako ne treba olako uzeti. Bez vodstva i usmjeravanja od strane gurua, praktièki nitko ne moe uspjeno identificirati potrebne energetske kretnje i stanja svijesti koja razlikuju ispravnu vjebu od neispravne. Bez vodstva uèitelja moguæe je prakticirati samo temeljne tehnike darana-yoge: temeljnu meditaciju, rezonanciju, up-stream kriyu, a potom i tehniku unutarnjeg prostora. Napredni uèenici, koji su postigli visok stupanj proèiæenja, mogu zbog svojeg velikog iskustva i poznavanja energetskog sustava i sami lako otkriti zakonitosti pranayame, i njima èak i ovakve, pisane upute mogu biti posve dostatne da ispravno shvate principe po kojima treba vjebati. Poèetnici, pak, nikako ne mogu ispravno shvatiti pisane upute, jer im za to nedostaje praktiènog iskustva. Oni æe sve shvatiti naopako i na najgori moguæi naèin, a posljedice mogu biti teke, i stoga im je neophodno struèno vodstvo. 30 Svi su oni znalci yajve, njome oèiæeni od grijeha. Jeduæi ostatke yajve, koji su nektar besmrtnosti, oni doseu vjeèni brahman. Gospod Krsna je ovdje naveo razne naèine kojima je moguæe postiæi slobodu od vezanosti, u raznim naèinima djelovanja, od onih okrenutih prema svijetu, do onih posve povuèenih u èovjekovu nutrinu. Ne postoji, dakle, samo jedan odobreni put; putevi mogu biti razni, ali naèela ostaju. Bitan je osnovni princip koji je svima njima zajednièki, a to je traenje zadovoljstva u Jastvu, u temelju stvarnosti, a ne u svijetu oèitovanog, jer oèitovano nikad ne sadri puninu stvari. Punina uvijek ostaje u sferi neoèitovanog, i tamo je treba traiti. Oèitovano je dobro kao polje izraza te punine, ali onaj, tko u njemu pokua pronaæi ispunjenje, ostat æe vjeèito gladan i edan. Ispravan pristup svijetu je dakle yajva, rtveni obred. U rtvenom obredu èovjek ne prisvaja, veæ priznaje zaslugu Bogu. Svoj ivot daje Bogu u ruke, jer zna da ga je od Njega i primio. Ako 206 Èetvrto poglavlje 29 - 32 Bog uzme njegov ivot sebi, njegovo djelovanje je sretno okonèano. Ako mu, pak, vrati njegov ivot, um, tijelo, energiju i hranu koje Mu je ponudio kao rtvu, on ih koristi kao Boji dar, kao neto povjereno mu na brigu, te takve ostatke yajve uzima kao Boju milost, i koristi ih sukladno Bojoj volji. Takav stav nevezanosti i neprekidan ivot u Bojoj milosti predstavljaju nektar besmrtnosti, jer to je smrt onome tko umire prije svakog obroka nudeæi svoj ivot Bogu? Takav nema u sebi nièega to bi moglo umrijeti, a ako nema u sebi toga, onda jamaèno nema ni onoga to bi se moglo ponovo roditi. To je dakle ivot osloboðenja, ivot u stanju vjeènog brahmana. 31 Ni na ovom svijetu nema mjesta za onog koji ne rtvuje, a kamoli na drugom, o najbolji od Kurua. Djelovanje iz stanja yajve nuan je uvjet ispravnosti djelovanja; onaj, tko djeluje vezano, i dri sebe posjednikom i djelatnikom, djeluje odvojeno od irih zakonitosti svijeta u kojem ivi, i funkcionira prije kao bolest svijeta, nego kao njegov djelatni organ. Stoga se kae da njemu ni na ovom svijetu nema mjesta. Vii svjetovi pripadaju onima, koji sebe u sve dubljoj mjeri osjeæaju kao dio Boanskog, a rast u dubini svijesti postie se veæom dubinom rtve i predanosti. 32 Sve ove vrste yajve navedene su u rijeèima Veda. Znaj da su sve one roðene iz djelovanja. Tim znanjem postiæi æe osloboðenje. Vede se nazivaju jo i karma-kanda, zbog toga to se bave ponajprije oblicima djelovanja nunim za postizanje savrenstva. Zbog toga Gospod Krsna govori kako i autoritet svetih spisa koji govore o ispravnom djelovanju stoji iza oblika rtvovanja koje je naveo, jer rtva je roðena upravo iz djelovanja.143 Onaj, tko vidi rtvu kao ispravan i transparentan izraz dinamike stvaranja, taj æe opaati Stvoritelja kako stvara i djeluje, a sebe kao slobodnog od djelovanja i veza koje iz njega proizlaze. Tako æe postiæi osloboðenje. 143 Vidi komentar 3,15 207 Bhagavad-gEt= abkaracarya tvrdi144 kako djelovanje nije suprotno neznanju pa ga ne moe ni ponititi, te da nikakvim djelovanjem nije moguæe postiæi osloboðenje, jer je djelovanje nuno utemeljeno u sferi relativnog, u sferi objekata, a osloboðenje se tamo ne nalazi. Dakako, ovdje treba imati u vidu da i Gospod Krsna govori kako je onaj, tko djeluje bez vezanosti, iz transcendencije, u sebi nedjelatan. Izmeðu njihovih tvrdnji, dakle, nema proturjeèja: onaj tko djeluje bez vezanosti, iz yajve, opaa kako to samo gune meðudjeluju u prirodi, u svijetu oèitovanog, a Ja sam nedjelatan. Zbog toga Gospod Krsna takoðer govori kako se osloboðenje postie znanjem, a ispravno djelovanje samo je posljedica ispravne primjene znanja, istinske spoznaje i uvida, na sferu objekata, te predstavlja posljedicu osloboðenja, a ne njegov uzrok. 33 Yajva znanja bolja je od yajve imetka, o pokoritelju neprijatelja. Sve djelovanje, bez razlike, o Partha, dosee vrhunac u znanju. Bolje je rtvovati svoje zablude, nego lijevati maslac u oganj. Stoga je dakako ona rtva, koja dovodi do odbacivanja pogrenog viðenja i miljenja, najbolja. Djelovanje svake vrste moe u najboljem sluèaju voditi ispravnoj spoznaji i transcendenciji, i to je njegova krajnja svrha. Svako daljnje djelovanje je samo sluga tako postignute mudrosti; djelovanje znanju daje sredstvo izraza. 34 tovanjem, propitivanjem i sluenjem, znaj, od znalaca zbilje primit æe takvo znanje. Izmeðu znalca i tragaoca mora postojati takav odnos, koji æe znalca potaknuti na objanjavanje dubokih istina i bitnih stvari; nita nije moguæe nauèiti od nekoga, prema kome ne osjeæamo 144 Vivekacudamani 7: Besmrtnost ostvarena ostvarenjem bilo koje objektivne vrijednosti jednom se prekida jer se u spisima jasno tvrdi da karma (djelovanje) nije nikada uzrok oslobaðanja. Vivekacudamani 11: Djelovanja su za èiæenje srca, a ne za ostvarenje biti. Bit se moe ostvariti pravilnim razlikovanjem, a ne moe nikakvom karmom. Atmabodha 3: Djelovanje ne moe razoriti neznanje jer mu nije suprotno. Samo znanje suzbija neznanje, kao to svjetlo suzbija duboki mrak. 208 Èetvrto poglavlje 32 - 36 divljenje i potovanje. Znalac u sebi utjelovljuje znanje, predstavlja oèitovani oblik mudrosti. U onoj mjeri u kojoj cijeni znanje, uèenik æe cijeniti uèitelja koji znanje u sebi nosi i utjelovljuje. Sluenje uèitelju iz predanosti znak je posveæenosti onome to uèitelj kao takav predstavlja. Tada znanje, koje je u uèitelju, spontano prelazi onome tko ga cijeni i prihvaæa, te tako sam predani uèenik postaje znalcem i mudracem. Primjer takvog odnosa ne moramo daleko traiti; on je jasno vidljiv u odnosu Gospoda Krsne i Arjune. Arjuna je iskren, predan i pun potovanja, i tako pristupa Krsni. Takav njegov pristup potièe Gospoda da mu otkriva najvie tajne, iako se nalaze na neprikladnom mjestu i u neprikladno vrijeme: na bojitu, usred vojski koje samo to nisu zapodjenule boj. Posredno, ovime Gospod govori Arjuni kako je pravo odluèio i ispravno se ponio: na pravi je naèin priao uèitelju i ispravno prima znanje. 35 Znajuæi tako, neæe vie pasti u takvu zabludu, o sine Panduov, jer vidjet æe sva biæa u Jastvu, odnosno u Meni. Buduæi da je ispravno postupio, te da na pravi naèin uèi od najboljeg meðu uèiteljima, Arjuna æe se uskoro osloboditi obmane; Gospod mu ovdje posredno obeæava postignuæe spoznaje, te uspjeh. 36 Èak i da si najbjedniji meðu grenicima, laðom mudrosti prebrodit æe ocean bijede. Mudrost, odnosno sposobnost razlikovanja zbiljskog i nezbiljskog, te tenja zbiljskom, beskrajno su moæno sredstvo spasenja. Naime, onaj tko te osobine posjeduje, lako æe se osloboditi svih neèistoæa svijesti te postiæi savrenstvo, veæ i time to izmeðu stvari koje ga okruuju uvijek bira ispravne. Tako on brzo postie savrenstvo. Problem je u tome to takve osobine krase tek grenika koji se pokajao i obratio od grijeha; onaj, tko se grijeha èvrsto dri, te mu svim srcem robuje, taj je istinski grenik, i taj boravi daleko od spasenja. Zbog toga treba takoðer napomenuti kako je obraæenje i spoznaja vlastite grenosti prvi korak do istinske mu209 Bhagavad-gEt= drosti. Postignuæem mudrosti, ubrzo se postie savrenstvo. Oèito je, dakle, da se ovdje pod grenicima ne misle oni koji èvrsto prianjaju uz grijeh te ga se u sebi ne odrièu, nego oni koji su puno grijeili, ali su se pokajali, a posljedice grijeha su im unatoè tome ostale: razlièite nevolje i sve vrste bijede, koje obièno snalaze ljude koji djeluju na pogrean naèin. Takvo stanje je teko, ali je lako savladivo ispravnim stavom, pri èemu se sve posljedice prolih grenih djela brzo rjeavaju i nestaju, te èovjek ubrzo postaje èistim i savrenim. 37 Kao to plamteæa vatra sagorijeva ogrjev u pepeo, tako i plamen znanja, o Arjuna, pretvara sve djelovanje u pepeo. Rijeè jvana teko je prevesti na bilo koji jezik, jednako kao i veæinu sanskrtskih rijeèi; ona s jedne strane znaèi znanje, a s druge znaèi mudrost. Jvana je ono znanje, koje dolazi od uvida u bit stvari, razumijevanja njihove sutine i poznavanja stvari onakvima kakve jesu, te razlikovanja svih finesa u odnosima zbiljskog i nezbiljskog, jer jvana implicira viveku, razluèivanje. Takvo je znanje o kojem govori Gospod: to nije znanje u onom smislu, u kojem ga rabi dananji èovjek, gdje se veæ i poznavanje informacija dri znanjem, veæ prije onakvo znanje, kakvo mikroprocesor ima o kodu koji se u njemu izvrava: neposredno, izravno, savreno toèno, i prije svega djelatno. Mikroprocesor nije, poput korisnika raèunala, obmanut slikama koje se prikazuju na ekranu; on te slike razumije iznutra, on ih vidi kakvima one jesu, te upravo stoga ima moæ nad njima, moe èiniti s njima to god eli. Onaj koji na takav naèin spoznaje stvarnost, boravi u miru, promatrajuæi stvari iz njihove biti, i sve vezanosti koje remete ispravnost djelovanja nestaju. 38 Nema u ovom svijetu nièeg uzvienog poput znanja; onaj, tko je savren u yogi, s vremenom to pronalazi u sebi. Takva spoznaja stvari iz njihove nutrine dolazi kao posljedica dugotrajne prakse yoge, u kojoj se èovjek temelji u istini, te neprekidnim nizom odluka uvijek odbacuje nezbiljsko i prividno. Tako mu ostaje jedino èvrsta i nepokolebljiva jezgra stvarnosti. 210 Èetvrto poglavlje 36 - 40 39 Znanje stjeèe onaj, tko je ispunjen vjerom, tako usmjeren u djelovanju i ovladanih osjetila. Dosegavi znanje, ubrzo dostie najvii mir. Vjera je nuan preduvjet znanja, a ne obrnuto, kako to ljudi èesto pogreno misle. Naime, vjera je stanje duha otvorenog iskustvu, za razliku od sumnje koja stvara prepreku iskustvu. Vjera potièe èovjeka na djelovanje koje je od kvalitete onoga èemu tei, èak i onda kad jo uvijek nema neposredno i savreno iskustvo. Takvim rastom u vjeri on poveæava stupanj podudarnosti izmeðu svojeg osobnog znanja i stvarnosti, sve dok na kraju ne postane u cijelosti ispunjen znanjem, te se potreba za vjerom, kao takvom, izgubi. Koliko god osjetila mogu pridonositi iskustvu stvarnosti, toliko mogu pridonijeti i zbunjenosti èovjeka; u situaciji kad èovjek pokuava nadrasti stari svjetonazor zasnovan na niem razumijevanju, te usvojiti vii, osjetila naizgled potvrðuju sve ono protiv èega se bori, i to ga ometa u njegovu rastu. Zbog toga æe, paradoksalno, èovjek bolje vidjeti zatvorenih oèiju. Kasnije, kad se èovjek dugotrajnim uvidom u stvarnost u punoj mjeri u stvarnosti utemelji, osjetila vie neæe predstavljati neprijatelje; osjetila æe svjedoèiti stvarnost osjetilnog svijeta, koji æe duh opaati bez vezanosti i sklonosti bilo koje vrste; on konaèno razumije naèela po kojima svijet djeluje, i u njegovu duhu vie nema zbunjenosti koje bi osjetila mogla prizvati i pojaèati. Ipak, za poèetnika je od neizmjerne vanosti ovladati svojim navikama, osjetilima i ponaanjem, kako bi uopæe doao u priliku steæi iskustvo, koje æe u njemu ojaèati vjeru, te ga naposljetku dovesti do punine spoznaje. Kad takvu spoznaju postigne, u olakanju velikog postignuæa postie mir onoga, tko zna da mu zadobiveno nitko ne moe oduzeti. 40 No onaj bez mudrosti, bez vjere, koji sumnja, on nalazi propast. Za sumnjièav duh nema sreæe ni na ovom, a ni na drugom svijetu. Sumnja èesto zna biti prilièno korisna kvaliteta, koja èovjeka moe spasiti od svakojakih zabluda. Takva sumnja predstavlja u osnovi kvalitetu razlikovanja zbiljskog i nezbiljskog, nitya-anitya 211 Bhagavad-gEt= viveka. Koliko god da je takva sumnja korisna, postoji i patoloka sumnja, koja èak i stvarnost dovodi u pitanje, i od nje odvaja duh èovjeka. Ovo, pak, zahtijeva dodatno obrazloenje. Èesto vlada povrno uvjerenje o tome da èovjek prosuðuje na osnovi argumenata i dokaza. Istina je, pak, da nije svakome sve argument, a pogotovo nije svakome sve dokaz. Ono, to æe nekome biti jasan argument, nekome æe biti posve nejasno i nerazumljivo. To je stoga to ljudi imaju veæ otprije stvoren svjetonazor i fond znanja, i ovisno o tom svjetonazoru neke æe stvari drati prihvatljivima, a neke neæe. Jedan fizièar æe drati posve prihvatljivim marginalni statistièki dokaz o postojanju neke elementarne èestice dobiven u akceleratoru, ali æe mu èak i daleko bolji dokaz o postojanju telepatije biti posve neprihvatljiv, jednostavno stoga to u njegovom svjetonazoru ima mjesta za mezone i kvarkove, ali nema mjesta za Boga, duu i povezanost svih stvari, koja nadilazi materijalno. Nekome, pak, tko ima drugaèiji svjetonazor, neæe biti problem prihvatiti postojanje Boga, ali æe mu biti problem shvatiti kako su ljudi mogli etati po Mjesecu, jer u Bibliji ne pie nita o hodanju po Mjesecu. Vidljivo je, stoga, kako svjetonazor u velikoj mjeri ogranièava logièke procese ljudi, te da u prihvaæanju istinitosti nekog argumenta nije primarna smislenost i logiènost samog argumenta, nego spremnost èovjeka da ga na osnovi svojeg svjetonazora prihvati. Zbog nekih oblika svjetonazora ljudi æe biti skloni vjerovati u svakojake gluposti, dok æe s druge strane sumnjati i u posve elementarne istine. Pretpostavljam da smo svi imali priliku vidjeti primjere takvog funkcioniranja. Drugi vaan aspekt, koji treba imati u vidu prilikom pokuaja obrazlaganja, jest stupanj struènosti, odnosno znanja pojedinca, kojem neto pokuavamo objasniti. Ljudi naime nisu ni priblino jednaki po sposobnosti shvaæanja, a èitav kolski sustav svjedoèi o istinitosti toga: gradivo matematike za prvi razred osnovne kole nema previe zajednièkog s gradivom prve godine studija matematike. To je stoga to je u obrazovni sustav utkana ispravna premisa da je za stjecanje odreðenog oblika struènog znanja ljudima potrebno dugotrajno, postupno obrazovanje koje kreæe od samih osnova, iz kojih se gradi sve sloenije razumijevanje, koje naposljetku vodi do stupnja sposobnosti nunog za razumijevanje fakultetskog gradiva. Prilikom iznoenja neke tvrdnje treba najprije ustanoviti iznosimo li je prvokolcu ili studentu matematike. Isti212 Èetvrto poglavlje 40 na je da znanstveni dokaz mora biti takav, da ga svatko moe razumjeti, te ispravnim zakljuèivanjem ponoviti iz danih premisa. Ipak, ispravno zakljuèivanje èesto implicira nekoliko desetljeæa visokostruènog obrazovanja. Dokaz iz podruèja fizike predstavlja dokaz tek jednom fizièaru; prosjeènom èovjeku s ulice taj dokaz neæe znaèiti nita. Jednako je i u sluèaju matematike, biologije i bilo koje druge visokospecijalizirane znanstvene discipline. Dok jedan fizièar smije i treba sumnjati u dokaz koji iznosi drugi fizièar, traiti u njemu nedostatke i pomno ga ispitivati, obiènom èovjeku bilo bi bolje da uèi od bilo kojeg od dvojice fizièara u raspravi. Naime, iako oni mogu otro polemizirati o nekom detalju, obojica u toj raspravi podrazumijevaju veliki fond znanja osnovnih stvari, koje obiènom èovjeku nedostaju, te zbog toga on ne moe steæi èak ni osnovni pojam o predmetu rasprave. Najbolja stvar koju èovjek u takvoj situaciji moe napraviti, naravno ako ga zanima fizika, jest da uzme struènog fizièara za uèitelja i od njega polako nauèi osnove fizike i matematike. Da bi to napravio, nuna je vjera; èovjek koji ne zna, a sumnja u znanje i znalca, uvijek æe ostati u neznanju. Obièan èovjek ne moe znati je li ono èemu æe ga fizièar nauèiti istinito ili nije, jednostavno stoga to jo ne posjeduje dovoljno znanja da bi stvorio takav sud. On se nalazi u poziciji neznanja, a jedino to ga iz tog neznanja moe izvuæi jest vjera. Ako posjeduje vjeru, vjerovat æe uèitelju i marljivo uèiti, te usvojiti znanje koje æe ga uèvrstiti u vjeri da uèi ispravno, te æe jo marljivije uèiti i na kraju postati istinskim znalcem. Tek tada æe si moæi priutiti luksuz dovoðenja stvari u pitanje; tek tada æe moæi iz pozicije znanja dovoditi u pitanje sporna miljenja njemu ravnih struènjaka, jer u toj poziciji motiv sumnje nije tama neznanja, nego elja za znanjem. Sve to, to vai za fiziku, vai u barem jednakoj mjeri i za sferu duhovnosti. Jednako kao i u fizici, bez vjere i predanosti nema nikakvog napretka; jednako kao i u fizici, sumnja je svrhovita samo ako iza nje stoji znanje, a ne ako ona stoji izmeðu znanja i èovjeka. Jednako kao i u fizici, dokaz je shvatljiv jedino znalcima, dok se drugima moe prenijeti jedino pojednostavnjena teorija i metoda dolaska do stupnja struènosti nune za istinsko razumijevanje. I jednako kao i u fizici, vrijeme provedeno u uèenju nije jamac postignuæa. Zbog svega nabrojenog, jasno je zato Gospod Krsna toliko uzdie vjeru, a sumnju proglaava uzrokom propasti i nesreæe. 213 Bhagavad-gEt= 41 Yogom odbacivi djelovanje, znanjem sasjekavi dvojbe, utemeljen u Jastvu, nikada on nije vezan u djelovanju, osvojitelju bogatstva. Ovdje Gospod opisuje onoga, tko je postigao savrenstvo spoznaje, odbacujuæi vezujuæe kvalitete djelatnosti praksom yoge, vjerom prigrlio znanje i odbacio sumnju i neznanje, tko je spoznao Mene kao temelj. Takav èovjek je s jedne strane ispravno utemeljen, a s druge ispravno oèitovan, jer se temelj njegova biæa u njegovu djelovanju oèituje posve transparentno. 42 Stoga orujem spoznaje Jastva sasijeci tu sumnju roðenu iz neznanja koja ti se ukorijenila u srcu, o Bharato. Utemelji se u yogi, te ustani i bori se! Gospod poziva Arjunu da postigne spoznaju, te ispravnim uvidom odbaci neznanje, koje je temelj njegove neodluènosti. Kao rjeenje Arjunine dileme Gospod preporuèuje stjecanje ispravnih temelja u Apsolutu, to æe dovesti do èistoæe u djelovanju; Arjuna æe se tada moæi boriti, vreæi tako svoju dunost, ali ispunjen spoznajom o naravi Jastva, te o naravi Bojeg djelovanja u svijetu. Znajuæi to, ispravno utemeljen, postat æe instrumentom provedbe Boje volje, i svaki trag sebiènosti i neodluènosti nestat æe iz njegova duha. 214 Peto poglavlje 1 Arjuna reèe: Ti hvali, o Krsna, prvo odricanje od djelatnosti a potom i yogu djelatnosti. Reci mi stoga jasno to je od tog dvoga bolje. Doista nije oèigledno to je Gospod Krsna mislio pod odricanjem od djelatnosti; u nekim stihovima se èini da govori o fizièkoj nedjelatnosti, kao i nedjelatnosti uma, te o potpunom obustavljanju èak i disanja; s druge pak strane neprekidno uzdie ispravnu djelatnost utemeljenu u yajvi, odnosno u transcendenciji. Nejasno je, stoga, je li istinsko stanje transcendencije moguæe postiæi tek potpunim obustavljanjem svakog oblika umne i tjelesne aktivnosti, te utonuæem u dubinu vlastite istinske prirode, ili je takva transcendencija samo stanje duha, koji nevezan moe djelovati ili ne, a u tom sluèaju bi bilo bolje da radi dobrobiti svijeta djeluje. Arjuna se nalazi u osjetljivoj situaciji, i nije sklon upustiti se u nagaðanje o tom pitanju. 2 Svevinji Gospod reèe: I odricanje od djelatnosti, a i djelovanje iz yoge 215 Bhagavad-gEt= oboje vode savrenstvu. Ipak, od tih dvaju, djelovanje iz yoge je bolje. Odricanje dakle postoji u dva agregatna stanja, koja su oba najvie dobro. Prvo stanje je odvojenost duha od kvaliteta prirode, postignuæe transcendencije te mirovanje u spoznaji najvie zbilje. Drugo stanje nastaje kad uputanje u djelatnost ne prekida stanje spoznaje, jer djelatnost nije utemeljena u vezanosti nego u slobodi. Takvo djelovanje s jedne strane ne ometa savreno zadubljenje, a s druge strane prenosi kvalitete transcendentnog podruèja u sferu stvorenog svijeta. U oba stanja savrenstvo je prisutno i duh boravi u vjeènoj slobodi, ali yoga djelatnosti je bolja, jer u sebi posjeduje sve kvalitete meditativnog zadubljenja, a osim njega posjeduje jo i kvalitete savrenog djelovanja u svijetu. To ne znaèi kako je meditativno zadubljenje inferiorna duhovna disciplina; naprotiv, ono je toliko savreno da predstavlja onu jezgru iz koje raste djelatna duhovnost. Ipak, djelatna duhovnost pravi jedan korak vie, dajuæi savrenstvu meditacije sredstvo izraza. 3 Znaj da se istinski odrièe onaj, tko nikada ne prezire niti eli; osloboðen dvojnosti, on se lako oslobaða vezanosti, o moænoruki. Odricanje nije stanje siromatva, nego stanje nevezanosti posjedom. Izvanjsko odricanje moe sakrivati sve vrste vezanosti; èesto moemo posvjedoèiti kako siromani kritiziraju bogate ispunjeni pravednim gnjevom; ipak, kad sami postanu bogatima, budu jednako loi ili gori od onih koje kritiziraju. Oèito je stoga, na primjeru bogatstva, da samo neposjedovanje nekog predmeta ne jamèi nevezanost njime; nevezanost je moguæa jedino tada, kad duh naðe daleko veæi izvor zadovoljstva od onoga koji mu moe pruiti neki predmet. Takav izvor zadovoljstva daje via perspektiva. Idemo pronaæi primjer takve perspektive. Zamislite, primjerice, da vam se danas desio nesretan sluèaj u kojem ste izgubili ivot. Vae tijelo je mrtvo, jedino vaa dua nastavlja postojati. Smræu tijela gubite sav posjed, sve rodbinske veze i dunosti, sve nebitne stvari koje vam se u ovom trenutku moda èine toliko 216 Peto poglavlje 2-5 bitnima. Ne morate sutra biti na poslu, ne morate nita uraditi, nita se od vas ne oèekuje. Shvaæate da je konaèno sve u redu. Kad to znadete, vratite se u tijelo i nastavite svoj ivot. Uviðate kako je on prolazan, kako su sve brige i elje od tijela, i stoga prolazne. Sve æe to jednom proæi, a istinski mir æe ostati. Taj mir je od kvalitete vjeènosti; koliko god trajao ivot tijela jo jedno, dva, tri, pet desetljeæa, to je sve kao trenutak. Svoj ivot moete proivjeti bez prisile, mirno i skladno, bez moranja i tjeskobe. U takvom miru i ne moranju, koji vas ispunjaju u trenutku kad to shvatite, moete osjetiti odsjaj mira koji uiva istinski yogin. To je ono to se misli pod nevezanoæu, a ne ravnodunost onoga kome je svejedno. Nevezanost je ivot slobode, ivot radosti bez prinude, ivot sigurnosti i spoznaje da æe sve biti u redu, a da su sve nedaæe i problemi prolazni, nebitni, da nemaju temelja u naoj najvioj stvarnosti, i da na nju nemaju utjecaja. 4 Samo neznalica dri razlièitima sabkhyu i yogu, a ne mudrac. Tko uspije u jednom, uiva plodove obaju. 5 Ono to se moe postiæi sabkhyom moe se postiæi i yogom. Onaj, tko doista vidi, zna da su sabkhya i yoga isto. Buduæi da se sabkhya, kao disciplina diskriminacije i zadubljenja, temelji na jednakom obliku transcendentalne svijesti kao i yoga djelatnosti, razlièitima ih moe drati jedino onaj tko ne vidi dalje od povrine, dakle neznalica. Znalac, koji vidi jezgru biæa, vidi jednako zadubljenje u yoginu koji meditira, kao i u yoginu koji neprestano djeluje na sve naèine. Onaj, tko postigne savreno zadubljenje, moæi æe savreno djelovati, jer je njegova dua èista. Jednako tako, onaj tko uzmogne savreno djelovati postigao je i savreno zadubljenje, jer nema savrenih djela bez savrene svijesti. Ta su dva puta stoga ista, a jedina je prednost djelatne yoge u tome to uzdie svijet, te djeluje na oèitovanju Boje naravi, to i jest osnovna svrha stvaranja. Èesto se ljudi pitaju treba li najprije meditacijom i yogijskom praksom postiæi savreno proèiæenje biæa, pa tek onda eventual217 Bhagavad-gEt= no djelovati, ako tako bude Boja volja, ili trebaju djelovati od samog poèetka, makar nesavreno, i tako uèiti na grekama i usavravati djelovanje. Ne vidim zato bi te dvije stvari bile suprotstavljene. Èovjek treba djelovati, a istodobno budnim okom diskriminacije motriti vlastito djelovanje i njegove pobude. Kad uoèi nesavrenosti, meditacijom i praksom yoge treba nastojati na njihovom uklanjanju, tako da uèenje na samim grekama nije nuno; takvo neto bilo bi uistinu sporo, i teko da bi se moglo u cijelosti ostvariti u samo jednom ivotu. Uz pomoæ yoge, pak, ono to bi inaèe bilo teko, postaje lako, a ono to je bilo nemoguæe, postaje dostino. Tako yoga i meditativno zadubljenje predstavljaju kamen mudraca koji èisti djelovanje i duh, te ih èini savrenim. Ona spaja introspektivnu disciplinu sabkhye s djelatnim duhom karma-yoge, na takav naèin da se razlika meðu njima ubrzo posve gubi. U takvom pristupu nije moguæe razaznati èisti li se èovjek vie samoanalizom, ili djelima i iskustvima koja proizlaze iz djelovanja. Iskustva, naime, vode introspekciji, a introspekcija pak vodi do spoznaje èija se valjanost provjerava djelima, koja opet proizvode iskustva, i tako se uzlazna spirala nastavlja sve do postignuæa savrene èistoæe. 6 Samo odricanje bez yoge vodi nesreæi, o moænoruki. Onaj mudrac, koji je u yogi usredotoèen, bez odlaganja dolazi brahmanu. Ovdje yoga oznaèava spoznaju krajnje zbilje. Odricanje je stanje u kojem èovjek koji je postigao vie odbacuje nie; onaj, tko je spoznao istinu neæe teiti nebitnostima i prolaznim stvarima, jer one mogu jedino naruiti savrenstvo njegova ispunjenja, a ne mogu mu ni na koji naèin pridonijeti. Onaj, pak, tko nije postigao ispunjenje, a odrièe se niih stvari, koje dri vrijednima i bitnima za svoju sreæu, samo pridonosi svojoj nesreæi, jer vie nije postigao, a ostao je i bez nieg. Ako se, pak, sabere u Najviem, uskoro postie potpuno savrenstvo. Djelomièna vizija savrenstva na koju se èovjek u cijelosti usredotoèi uskoro postaje dominantnom kvalitetom njegova ivota, i njegova svijest se u cijelosti povlaèi iz svih niih stvari. Kad se dakle govori da put mora biti od naravi cilja, misli se na ovo: od uvida u stvarnost yogin napreduje do savrenog uvida u najviu stvarnost, kako se njegova dua èisti i postaje 218 Peto poglavlje 5-8 sve sposobnijom primiti velike tajne koje lee u dubokom i beskrajnom oceanu brahmana. 7 Usredotoèen u yogi, proèiæene due, u cijelosti ovladavi sobom, savladavi osjetila, èije je jastvo Jastvo svih biæa, iako djeluje, nikada se ne vezuje. Onaj, tko je praksom yoge, odnosno utemeljenja u stvarnosti, postigao stupanj potpunog proèiæenja, tko sebe vidi jedino kao beskrajni Boanski duh, Apsolut bez premca, koji je doista sve, koji je duh ivota i svijest ja jesam u svim biæima, kako razvijenim tako i nerazvijenim, on ne vidi stvari u odnosu sa sobom. U njemu nema ideje o sebi u odnosu na neto, koja je istinski uzrok vezanosti. On sebe, naime, spoznaje kao Onog, u kojem nema odnosa, i koji nije ni u kakvom odnosu, na kojeg zakonitosti prostora, vremena i posjeda nisu primjenjive. Ako takav mudrac djeluje, ne djeluje da bi neto zadobio, jer on je uistinu sve, a ideja posjeda daleko je podreðena stvarnosti bitka. On djeluje jedino iz motiva nesebiènog sluenja, a sluenje je djelatnost iz yajbe, djelatnost slobodna motivacije i vezanosti koje iz nje proizlaze. Uzmimo za primjer Isusa. to je on uopæe mogao zadobiti svojim djelovanjem? Jedino progone i smrt, nita drugo. Ipak, unatoè svemu tom, on je neprekidno djelovao na uzdizanju ljudi, na irenju ispravnih pogleda na stvarnost i vrenju Boje volje na sve naèine. Kad je Boja volja bila da ga se proslavi, bio je proslavljen. Kad je Bog htio da bude osramoæen i ubijen, dao se osramotiti i ubiti, ne zamjerajuæi ni u kojem trenutku svojim zlotvorima, jer sve je volja Gospodnja. Takvo njegovo djelovanje, kao i stav u kojem je utemeljeno, istinski je smisao ovog stiha. 8 Onaj, tko je sjedinjen i poznaje istinu, misli: ja uopæe ne djelujem. Onaj tko je sjedinjen je onaj, tko ne opaa dvojnosti, veæ naprotiv boravi u svijesti nepodijeljene naravi najvieg Jastva. Gledajuæi tako, on sebe vidi kao transcendentalnog svim aspektima dvojnosti, pa dakle i djelatnosti. Djelatnosti su moguæe samo u pro219 Bhagavad-gEt= mjenjivom svijetu, jer u Jastvu nema promjena. Jastvo je sam Apsolut, vjeèan i nepromjenjiv. U njemu nema podjele na poèetno stanje i konaèno stanje, te djelovanje koje tvori vezu meðu njima. U Jastvu postoji jedino stalnost savrenstva, kojemu nita nije moguæe ni dodati ni oduzeti. 9 Dok gleda, slua, dodiruje, mirie, jede, hoda, sanja, die, govori, puta, hvata, otvara i zatvara oèi, on dri da to samo osjetila djeluju meðu osjetilnim predmetima. Onaj, tko se tako utemeljio u transcendenciji, svjedoèi promjene prolaznih relativnih stvari, te njihove meðusobne odnose. On opaa relativno kao povrnu i nezbiljsku igru sjena, to ono iz te perspektive doista i jest. Boraveæi u punini blaenstva i ostvarenja, ne diraju ga igre relativnog, koje u najboljem sluèaju sadre djelomièno i u maloj mjeri ono to Ja Jesam u punini. Takva relativna kretanja postoje u svijetu objekata, gdje postoje predmeti i njihovi odnosi, te osjetila koja o tim odnosima svjedoèe. Tamo, pak, gdje je nepodijeljena, vrhovna Stvarnost, koja je tome svemu temelj, koja je svemu tome transcendentalna, gdje nema dvojnosti, gdje postoji Jedan bez drugoga, takve igre opaaju se na naèin na koji sanjaè opaa svoj san, istodobno znajuæi da sanja. U snu nema nièega, to ne bi bilo odraz naravi sanjaèa; ni u kojem doivljaju, koji smo u stanju iskusiti, nema nièega to veæ ne bi postojalo u nama. Vanjski dogaðaj predstavlja tek poticaj, koji mijenja svijest na naèin da dovede jedan ogranièeni aspekt nae unutarnje naravi u vezu sa svijetom objekata. Stoga je svaki aspekt ljubavi, sreæe, znanja i sliènog samo ogranièena manifestacija neèega to u sebi veæ posjedujemo: takav osjeæaj nismo dobili od nekoga izvana, nego je naprotiv netko izvana samo potaknuo neto to smo uvijek nosili u sebi. Stoga svijet slui tek tome, da nas podsjeti na nas same, te da u nama u punini probudi kvalitete Jastva. Onaj tko uvidi izvor svih stanja svijesti u sebi samome, okrenut æe se od svijeta osjetila u nutrinu, gdje æe s vremenom uistinu i pronaæi Mene kao temelj svega. Tako æe postiæi trajan mir i ispunjenje. 10 Tko sva djela preputa brahmanu, te tako naputajuæi vezanosti djeluje, 220 Peto poglavlje 8 - 11 nedirnut je grijehom, poput cvijeta lotosa nedirnuta vodom. Onaj, tko se na takav savreni naèin utemeljio, tko je spoznao da je brahman, Apsolut, vrhovna i nepodijeljena stvarnost, i da osim Njega nema nièeg drugog, tko je spoznao istinu o tome da je Apsolutni Subjekt jedina objektivna stvarnost, u iluzornom svijetu objekata zadrava takvu perspektivu transcendencije, te iz te pozicije djeluje, zadravajuæi unutarnji mir èak i u potpunom izvanjskom kaosu. Njega svjetovni darovi ne diraju, i ne stvaraju u njemu vezanost, a tko djeluje utemeljen na taj naèin, taj nije sklon odstupiti od puta savrenstva i ispravnosti. On, stoga, nikada ne èini grijeh, jer grijeh je tek posljedica odstupanja osobne volje od Boanske volje, te linije ispravnosti, dharme, koja povezuje sve stvari u oèitovanom svijetu. 11 Djelujuæi tijelom, duhom, umom, pa èak i samim osjetilima, yogini, naputajuæi vezanosti, rade na samoproèiæenju. Savreno djelovanje je cilj. Djelovanje koje tei savrenstvu predstavlja put do tog cilja. U svakom se djelu, naime, odraava neto od naravi djelatnika. Djelatnik stoga moe promatranjem vlastitih djela, te nesavrenosti vlastitih misli i djela, uoèiti istinsko stanje svoga duha, jer nema nikakve koristi od samozavaravanja, od uvjeravanja samog sebe u vlastitu èistoæu, ako ta èistoæa nema osnove u stvarnosti. Yogin æe stoga sebe promatrati krajnje objektivno, jer cilj mu nije biti u pravu, nego postati savrenim. On neprekidno preispituje glas svoje savjesti, traeæi propuste u svojem djelovanju, oslukujuæi kako bi mogao djelovati bolje, èiæe i transparentnije. Kad naðe svoj propust ili manu, sretan je, jer je moe ukloniti. Velika je zahvalnost koju æe takav yogin osjeæati prema svemu to mu moe pomoæi u otkrivanju i uklanjanju vlastitih slabosti i mana. Nikad se on neæe ljutiti na onoga tko ga na njegove mane upozori; naprotiv, on èitav svijet dri darom od Boga, koji mu je dan kako bi mogao u njemu pronaæi sve svoje slabosti, djelovanjem ih ukloniti, i postati savren i Bogu slièan. Umjesto da osjeæa frustraciju svijetom, kako to èine oni koji su vezani i koji u svijetu trae ispunjenje, on èak i u najgorim okol221 Bhagavad-gEt= nostima osjeæa samo zahvalnost zbog prilike za uèenje, koja mu je Bojom beskrajnom miloæu darovana. To je istinski put savrenstva. 12 Onaj, tko je sjedinjen, tko je napustio plodove djelovanja, dosee savreni mir. Onaj, pak, tko je razjedinjen, tko djeluje iz udnje, tko prianja uz plodove djela, èvrsto je vezan. Znalac pristupa svijetu kao kamenu mudraca, koji æe mu pomoæi da postigne savrenstvo; u okruenju svijeta on æe èistiti vlastitu narav, uklanjat æe pogrene identifikacije i zablude, pravit æe izbore kojima æe odbacivati manje i birati vie, i na takav naèin u konaènici postiæi to, da njegova narav postane u cijelosti Boanska. Takvo postignuæe moguæe je jedino rastom u neprekidnim izborima, to ga omoguæuje svijet objekata. On nam omoguæuje da beskrajni potencijal nae istinske prirode izbrusimo u dragulj nae oèitovane, relativne osobnosti, te tako postanemo bogovima, to svi moemo biti ako to odaberemo. Stoga na svijet treba gledati kao na neprocjenjivi dar Boji. Onaj, tko tako gleda, djeluje iz pozicije nevezanosti i pristupa svijetu onako kako mu doista i treba pristupati. Onaj, pak, tko se u svijetu izgubi, i tko ne shvaæa da je svijet tek zrcalo u kojem moe vidjeti vlastitu nutrinu kao objektivno oèitovanu, taj doivljava svijet kao duæan, u kojem se nalaze stvari koje bi on elio posjedovati. U takvoj zabludi, on æe teiti posjedovanju tih stvari, i bit æe ometen svim stvarima koje ga u tome spreèavaju, ne uviðajuæi kako je svaki takav posjed jednako iluzoran kao i posjed u snu. to nam vrijedi ako u snu sagradimo kuæu, kad æe ona nestati èim se probudimo? Jednako tako, od kakve je koristi sakupljati stvari, kad one predstavljaju tek apstrakciju? Najveæa korist koju moemo steæi od sna jest upoznavanje sebe i uèenje. Jednaka je i korist koju moemo imati od svijeta, i ta trajna korist daleko nadilazi svaku prividnu i prolaznu koju moemo steæi posjedovanjem stvari i ostvarenjem utjecaja nad njima. 13 Odrièuæi se u duhu svih vezanosti, stanovnik tijela uiva sreæu 222 Peto poglavlje 11 - 13 u gradu s devet dveri. Niti djeluje niti uzrokuje djelovanje. Ispravno djelovanje je dakle ono iz pozicije transcendencije. Onaj, tko tako gleda na svijet, vrednovat æe stvari po tome koliko je iz njih moguæe nauèiti. One, iz kojih se moe uèiti, dobre su, dok su one koje ne vode znanju beskorisne. Buduæi da uviða kako se iz bilo èega neto moe nauèiti, te da su èak i loe stvari dobre kao primjer onoga to treba izbjegavati, on u svijetu neæe opaati nita loe, nita to bi mu predstavljalo tekoæu ili problem. On djeluje, ali ne radi postignuæa, nego radi provjere znanja. Iz takve pozicije, slobodan od svake potrebe za postignuæem, on uiva sreæu i mir, koji je posljedica unutarnjeg sklada. Uzmimo, primjerice, smrt. Obiènom èovjeku smrt je neto strano, negacija èitava njegova biæa, kraj njegova osobnog svijeta. Yoginu, koji je svjestan vlastite besmrtnosti, smrt znaèi neto nepoeljno tek u sluèaju kada ga prekida u procesu uèenja, primoravajuæi ga da ponovo u iduæem ivotu prolazi ciklus uèenja, kako bi stigao do toèke na kojoj je u prekinutoj inkarnaciji stao. Smrt njemu ne predstavlja negaciju egzistencije niti ita slièno; ona moe u najgorem sluèaju biti laganom smetnjom. Na jednak æe naèin taj yogin gledati na ivot i smrt drugih biæa; raalostit æe ga smrt biæa koje je ivot potratilo ne nauèivi u njemu nita bitno; smrt èovjeka koji je ivot iskoristio za uèenje i rast ispunit æe ga radoæu, jer je njegov brat ivio dobro i ispravno. Koliko je to samo razlièito od umovanja svjetovnih ljudi, koji æe se veseliti kad umre èovjek èiji je ivot bio poroèan i beskoristan, a jadikovati i naricati kad umre plemenit èovjek, jer ga vie nema. Dakako, to to netko nije fizièki meðu nama moe biti izvor alosti, ali ta alost ima smisla samo na razini tijela, a ne i na razini dublje stvarnosti. Zato je moguæe da se netko istodobno raduje zbog zavretka plodonosne inkarnacije svoga brata, a da istodobno tuguje stoga to ga vie neæe sresti u tijelu. To je prirodno, i nikako ne znaèi nedostatak perspektive i uvida. Upravo na tom primjeru moemo toliko jasno uoèiti razliku izmeðu istinske transcendencije i ravnodunosti. Yogin nikad nije ravnoduan, njega sve stvari duboko diraju i on ih intenzivno proivljava, ali diraju ga na posve razlièit naèin nego vezana èovjeka, i iz posve drugaèijih razloga. Yogin æe osjeæati i radost i alost, ali rijetko iz istih pobuda kao ljudi oko njega. 223 Bhagavad-gEt= 14 Gospod ne stvara djela i njihove plodove, niti potièe biæa na djelovanje, niti je on odgovoran za vezu izmeðu djelatnika i plodova djela. To èini Priroda. Ljudi èesto ive u zabludi da Bog kanjava ili nagraðuje ljude zbog njihovih djela. Do te zablude dolaze stoga to dre kako je Bog najvii princip u svemu, te da sve dolazi od njega, a buduæi da je savreno pravedan, u skladu sa svojom pravednoæu sudi. Istina je posve drugaèija.145 Naime, stvorenim svjetovima, stvorenom Prirodom, upravljaju zakonitosti sklada i reda, koje imaju svoj temelj u savrenstvu Apsoluta, èiju refleksiju predstavljaju. Buduæi da se sklad opire neskladu, onaj tko svojim djelovanjem stvara nesklad naiæi æe na protivljenje prirodnih sila, te biti sprijeèen ili uniten. Jednako tako, onaj tko predstavlja silu sklada bit æe ojaèan silama Prirode. Buduæi da Priroda ima svoj temelj u Bogu, moguæe je pojednostavnjeno reæi kako Bog neto kanjava a neto pak nagraðuje, ali uistinu takve uzroèno-posljediène veze imaju svoj temelj u prirodnim zakonitostima. Onaj, tko je vezan za svijet, suðen je po zakonitostima svijeta. Onaj, pak, tko je vezan jedino za Boga, slobodan je svakog suda, jer suðenje Bogu nije svojstveno. Stoga se kae, s punim pravom, da je onaj tko èini grijeh rob grijeha146, a Bog ne eli da ljudi budu robovima, nego naprotiv da budu u Njemu slobodni. 15 Svevinji ne prihvaæa nièiji grijeh, pa èak ni zaslugu. Mudrost je prekrivena platem neznanja. Zbog toga su biæa u zabludi. Bog je u cijelosti transcendentalan svijetu, iako predstavlja najvie dobro. Bog nije sudac koji nagraðuje ili kanjava. Uistinu, mi smo ti koji izmeðu mnotva stvari biramo sukladno vlastitim sklonostima, a nai izbori odreðuju nau sudbinu; ako grijeimo, patimo, a ako èinimo dobro, ivimo u miru. Djelima je moguæe postiIv 3, 17: Ta Bog nije poslao Sina na svijet da sudi svijetu, nego da se svijet spasi po njemu. 146 Iv 8, 34 145 224 Peto poglavlje 14 - 17 æi samo onu dobrobit koja je od kvalitete Prirode, ali tako nije moguæe ostvariti transcendenciju. Boga moemo postiæi ne djelima u svijetu, nego nadilaenjem svijeta u duhu. Tako, okreæuæi pogled prema nutrini, ostvarujemo stanje koje je nedirnuto svjetovnim postignuæima, koje transcendira raj i pakao podjednako. Boga, dakle, nije moguæe kupiti djelima, niti ga je djelima moguæe naljutiti. Jedino to tako moemo uèiniti jest pribliavanje svoje svijesti i volje Bogu, ili udaljavanje od Njega. Mi smo, dakle, ti koji odreðujemo smjernice vlastite egzistencije i sudbine, a ne Bog. Bog je savreno pun i cjelovit u svojoj naravi, i sobom proima sve stvari. Ukoliko to poelimo, moemo mu u svakom trenutku pripasti, prepoznavajuæi Ga kao sutinu vlastitog biæa, kao njegov izvor i smisao; odbacujuæi odsjaje Mjeseca na vodenim povrinama, okreæemo pogled k Mjesecu, spoznajuæi ga kao njihov izvor i zbilju. Onaj tko je u tome uspio, vidi Jastvo kao jedinu zbilju u svemu, a sve ostalo vidi kao odsjaje, dobre u tome to potjeèu od savrenog izvora, ali nestalne, prolazne i prividne, tek podsjetnike na stvarnost koju na nesavren naèin predstavljaju i na koju svojim kvalitetama upuæuju. 16 Ali u onima, koji su neznanje unitili znanjem, znanje poput sunca na izlasku otkriva Svevinjeg. Onaj, tko je spoznao Jastvo, gleda na svijet objekata kao na igre sjena i nestalnosti, kao na tanku koprenu paradoksa, iluzije koja i jest i nije, jer je sve doista brahman. Spoznajuæi narav toga sjenovitog svijeta, nikada vie nije obmanut njime. Takvo znanje moe se izraziti uzvikom to si Ti!, ili to je On!, odnosno Om tat sat, on je ta stvarnost, uvidom u puninu osobnosti temeljnog principa, koji je èovjeku blii nego bi mu to mogao biti i najdrai prijatelj i ljubavnik. On konaèno prepoznaje onaj glas u dubini vlastite due, koji je uvijek bez prestanka bio ovdje, nikad nije nestao, iako je èesto bio posve priguen i utian èovjekovim usmjerenjem prema drugim stvarima. 17 Umom utemeljenim u Tome, due utemeljene u Njemu, usmjereni na Njega, 225 Bhagavad-gEt= posve predani Njemu, mudroæu posve oèiæeni, postiu konaèno savrenstvo. Jedno je steæi uvid u savrenstvo, a posve drugo u njemu se u cijelosti utemeljiti. Takvo utemeljenje zahtijeva proèiæenje, to uma, to opaanja, to djelatnosti. Od svega toga, najtee je postiæi savrenu èistoæu djelatnosti, i stoga ona oznaèava krajnje postignuæe. Djelatnost je osnovna kvaliteta ovoga svijeta; on je u cijelosti namijenjen upravo oèitovanju, odnosno djelovanju. Djelovanje je dakle upravo ono, èime moemo na najbolji naèin steæi korist od svijeta; ovaj svijet nije namijenjen meditaciji u neaktivnosti. Djelatnoæu se moemo proèistiti, i djelatnoæu moemo posvjedoèiti svoju èistoæu. Onaj, èiji cjelokupni ivot odraava Boga, tko èitavim svojim ivotom za Boga svjedoèi i Boga slavi, uistinu je postigao krajnje savrenstvo, jer je i u svijetu djelovanja, kao najteem iskuenju, zadrao sve kvalitete Boanske naravi. 18 U uèenom i poniznom brahmani, u kravi, slonu, psu, pa èak i u najniem otpadniku prosvijetljeni vide isto. Jastvo je sveprisutna stvarnost svih biæa; koliko god se njegovo oèitovanje razlikovalo u raznim biæima, kao to je to sluèaj s gore nabrojenima, njihov temelj je isti, Ja sam u svima njima jedan. Razlike postoje u stupnju oèitovanja; razlike postoje takoðer i u usmjerenju biæa, ali temeljna stvarnost je u njima jedna. 19 Jo za ivota pobijedili su roðenje i smrt oni, èiji um je tako utemeljen. Besprijekoran, uistinu sveprisutan je brahman. Stoga su oni utemeljeni u brahmanu. Oni, koji su jo za ivota prekinuli identifikaciju sa svime, osim jedinom istinskom stvarnoæu, postigli su stanje jivanmukti, osloboðenje za ivota. Brahman, vrhovna stvarnost, sveproimajuæ je i sveprisutan. Onaj, tko sebe zna kao takvog, boravi u stanju istinske spoznaje, koja predstavlja stanje slobode. To je izuzetno visoko postignuæe; nije dovoljno imati samo prolazno iskustvo jedin226 Peto poglavlje 17 - 22 stva. Nuno je da jedinstvo postane istinski, djelatni temelj biæa, koji nadjaèava svaki oblik privida i identifikacije s prolaznim. 20 Znalac brahmana, èvrsto utemeljen u brahmanu, niti se raduje ugodnom niti ga uzbuðuje neugodno. Njegov um je postojan, slobodan od iluzije. 21 Onaj, èiji duh je nedirnut izvanjskim zadovoljstvima, nalazi sreæu koja je u Jastvu. Jastva u èvrstom jedinstvu s brahmanom, on uiva najviu sreæu. Onaj, èiji je um utemeljen u Apsolutu, misli i djeluje na naèin koji odraava stanje Apsoluta bez dodavanja i oduzimanja, posve besprijekorno. Takav savreni mudrac sebe doivljava jedino kao sveproimajuæe Jastvo, koje je temelj svakog oblika zadovoljstva, ispunjenja i blaenstva. Svako drugo postignuæe dri se velikim veæ i ako odraava malo zrnce stanja brahmana. to dakle reæi o ispunjenju duha onoga, tko u cijelosti uiva sam brahman? Takvo blaenstvo nemoguæe je pojmiti, i tu ne pomae nita osim izravnog iskustva. Duh koji je tako ispunjen ne luta, ne mijenja toèku fokusa niti usmjerenje, jer nema nièega to bi sa svojim stanjem mogao i usporediti, a kamoli se tome prikloniti. Njegov je um stoga postojan, posve nedirnut niim oblicima zadovoljstva, a da i ne govorimo o neugodnom, koje je u tom stanju posve smijean pojam. to bi, naime, moglo ugroziti takva znalca, moda prijetnja njegovu tijelu? Kako je moguæe nakoditi onome, tko sebe zna kao temelj i izvor svih stvari? Veæ je i sama zamisao smijena. Um takva Boanskog biæa posve je èist, postojan, i u njemu nema ni traga bilo kakvog oblika neznanja ili zablude. Osloboðen svih dvojbi, on boravi u najviem ispunjenju i miru. 22 Sva zadovoljstva koja nastaju iz dodira osjetila samo su izvor patnje, o Kuntin sine. Ona imaju poèetak i kraj. Mudar se njima ne zadovoljava. 227 Bhagavad-gEt= Svijet osjetila ima svoj temelj u neprolaznom i besmrtnom brahmanu. Ipak, buduæi iluzoran, ne sadrava u sebi puninu bitka, i ni na koji naèin ne moe nadomjestiti brahman, i stoga mu ne predstavlja zbiljsku alternativu. Onima, koji u takvom prolaznom svijetu sjena pokuaju naæi ispunjenje, predstavljat æe beskrajnu riznicu razoèaranja i boli. Ranjeni noem iluzije, jedini lijek mogu naæi u nektaru brahmana. Tek u njemu, koji u punini posjeduje ono èega èitav svijet predstavlja tek blijedu sliku, moguæe je naæi trajno zadovoljstvo. U uviðanju ne objekata osjetila, nego unutarnjeg doivljavanja koje osjetilni doivljaji prizivaju, moemo otkriti smjer kojim treba iæi; unutarnji osjeæaj zadovoljstva, ljubavi, istine, spoznaje i drugih velièanstvenih ljudskih iskustava utemeljen je na nepodijeljenom blaenstvu istinske zbilje, koja predstavlja puninu onoga, to smo navikli opaati u djeliæima, pogreno ih dreæi uzrokovanima osjetilnim iskustvima. 23 Onaj, tko je sjedinjen, moe se i za ivota u ovom tijelu oduprijeti poticajima elje i bijesa. On je sretan èovjek. Onaj, tko je prepoznao stanje sat-cit-ananda, bitak-svijest-blaenstvo, odnosno puninu ispunjenja koja je brahman, boravi u stanju koje predstavlja neto o èemu se biæa ni u svojim najluðim snovima ne bi usudila matati, jer bi ga drala predobrim i stoga nemoguæim. Biæa izranjena patnjama iluzornog svijeta navikla su da ugodne i neugodne stvari dolaze u mjeavini, te da se neprekidno izmjenjuju, po pravilu svako dobro za neko zlo i obrnuto. U sferi zbilje, pak, takve stvari nemaju temelja. Sat-cit-ananda ne spada u sferu dualnosti, i nema ekvivalentnog stanja suprotnog predznaka, kakvo imaju sva relativna iskustva. Moe se reæi da mu èitavo polje relativnog predstavlja protuteu; u onoj mjeri u kojoj u svijetu vlada dualnost svih stvari, toliko u Apsolutu nikakve dualnosti nema, do te mjere da èak ni relativni svijet nema postojanja odvojenog od Njega, nego je naprotiv u Njemu utemeljen i od Njega naèinjen. To je misterij, stanje koje je moguæe iskusiti, ali o njemu nije moguæe misliti niti govoriti, moguæe je navesti tek osnovne smjernice kako bi ga tragalac eljan spoznaje mogao pronaæi. Onaj, pak, tko ga je naao, boravi u stanju koje ne mogu naruiti stvari koje bi u nesjedinjenom biæu izazvale ili udnju, 228 Peto poglavlje 22 - 26 koja ima uzrok u neispunjenosti, ili pak bijes, kojem je temelj frustracija, takoðer utemeljena u neispunjenosti. Na ispunjena èovjeka takve stvari nemaju nikakva uèinka. 24 Onaj, tko nalazi sreæu u nutrini, tko u nutrini nalazi ispunjenje, tko je u sebi ispunjen svjetlom, taj yogin, èija je dua brahman, postie utrnuæe u brahmanu. Ljudi pokuavaju pronaæi neto to æe im donijeti ispunjenje. Zapravo, oni trae iskustvo koje æe dovesti do buðenja odreðenog stanja u njihovoj nutrini. Ne vjerujuæi kako se to stanje nalazi u njima i da njima pripada, oni pokuavaju stjecati i ponavljati ugodna iskustva, i pritom se suoèavaju sa svim vrstama osujeæenja i razoèaranja. U trenutku kad odustanu od lova na sjene, te okrenu pogled prema nutrini, poèinju otkrivati suptilne zakonitosti vlastitog duha, te na kraju spoznaju izvor sveg zadovoljstva kao temelj vlastite due. Takav yogin, koji je spoznao Sebe, postie nirvanu, odnosno utrnuæe, jer u takvoj predanosti svojoj najdubljoj naravi gubi svaki trag ega, kojeg je prije toga drao sobom. Èak i kad se iz tog stanja vrati u relativni svijet, te nastavi u njemu djelovati, on predstavlja samo utjelovljenje besmrtnog brahmana, a nikako obmanuto biæe. Utrnuæe, odnosno mjesto na koje odlazi vatra kad se ugasi, nije dakle negacija èovjekove biti, nego naprotiv njegovo potpuno ostvarenje. 25 Takvo savrenstvo postiu oni rsiji, koji su slobodni od grijeha, koji su odbacili dvojnost, obuzeti spoznajom, koji uivaju èiniti dobro svima. 26 Sabrani ljudi, osloboðeni elje i srdbe, koji su sabrali misli i postigli ostvarenje, uskoro postiu takvo, krajnje savrenstvo. Postignuæe savrenstva nije moguæe ukrasti forsiranjem ili drogama; ono je posljedica sveobuhvatnog razvoja liènosti, profinjenja elja, uzdizanja svijesti, moralnog savrenstva i predanosti Bogu. 229 Bhagavad-gEt= Oni, koji nemaju te kvalitete, mogu postiæi samo kratkotrajna iskustva brahmana, koja pak neæe imati nikakve trajne veze s njihovim relativnim biæem, te æe najèeæe umjesto mostova koji spajaju nebo i zemlju postati luðacima koji vrite ja sam Bog. Istinski savren èovjek spoznaju brahmana doivljava kao konaènu nedvojbenu objavu njegova ljubljenog Gospoda, kojem se tada u cijelosti predaje. Takav èovjek, koji je i inaèe plemenite i savrene naravi, prosvjetljenjem postie puninu svoga savrenstva i potpuno ostvarenje. Tek zreo plod sam otpada s voæke. Jednako tako, tek plemenit èovjek, uman, ispunjen dobrim osobinama, koji predano tei Bogu, takvog Boga i dosie, te u njemu prepoznaje ispunjenje svih svojih tenji i elja. On prirodno tei prosvjetljenju, i u njemu nalazi krajnji cilj. Onaj èovjek, koji tei predanosti, u viziji Boga postie potpuno ispunjenje, te tako dosee krajnje savrenstvo. Boga kao krajnji cilj postiu tek oni, koje nita manje ne moe zadovoljiti. 27 Napustivi vanjske veze, pogleda usmjerena meðu obrve, uspostavivi ravnoteu prane i apane koje struje kroz nosnice Prilikom odvajanja svijesti od osjetila, odnosno od vanjskog svijeta (svijest naime moe boraviti u vanjskom svijetu i kad su osjetila neaktivna), kad yogin uvuèe svijest koja boravi u osjetilima i djelatnim organima onako kako kornjaèa uvlaèi udove u oklop, oèi se automatski okreæu prema gore, to izgleda otprilike onako kako bi izgledalo usmjerenje pogleda u korijen nosa ili u toèku meðu obrvama (to je u osnovi isto). Tada se smiruje i disanje, prestaju obrti energije kroz idu i pingalu, i yogin die susumnom. Unutarnje stanje svijesti koje odgovara takvom energetskom stanju je stanje potpunog mira, ravnotee, sklada, potpuna jasnoæa svijesti i prisutnost u sadanjem trenutku. Dakako, uvijek postoje ljudi koji misle da æe imitacijom simptoma postiæi takvo stanje, pa pokuavaju istodobno namjerno okretati oèi prema gore i zadravati dah, dakako èitavo vrijeme usmjeravajuæi panju na takve stvari i ne postiuæi transcendenciju. Takvi pokuaji, kakve je moguæe sresti u raznim kolama yoge, posve su beskorisni, i mogu jedino proizvesti zamor. Istinsko stanje koje ima te simptome moguæe je postiæi tehnikom up-stream kriye, koja u opisu tehnike ne sadri 230 Peto poglavlje 26 - 28 potrebu za uravnoteenjem daha i okretanjem oèiju prema gore, ali to su upravo stvari koje se prilikom prakse spontano deavaju, veæ i poèetnicima. 28 Mudrac koji tei osloboðenju, ovladanih osjetila, uma i duha, koji naputa elje, strah i srdbu, uistinu je vjeèno slobodan. Onaj yogin, koji je postigao transcendenciju (simptomi koje su navedeni u stihu 27), koji vjebom èiæenja uklanja iz svoje svijesti sve oblike niih svjetovnih reakcija, koji takvom praksom postigne potpuno oèiæenje due i njeno savreno utemeljenje u Najviem, postigao je osloboðenje za ivota. Nije dovoljno samo privremeno napustiti elje, strahove i ostala uznemirenja i strasti, primjerice za vrijeme meditacije. Postoje mnogi kojima takvo neto s lakoæom uspijeva, a opet je dovoljno da izaðu iz meditacije, da se naðu u nekoj kriznoj situaciji, pa da sve naizgled rijeene stvari naglo izbiju na povrinu. Nije stoga dovoljno samo postiæi mir, potrebno je trajno ukloniti uzroke nemira, a to se postie proimanjem svih elemenata liènosti u svim njihovim aspektima Boanskom prisutnoæu. To se postie tako to se meditacijom uðe u Boansko stanje, jednom kad smo ga uspjeli dostiæi, i tada se iz te perspektive okreæe pogled prema niim elementima liènosti, kojima dajemo tu savrenu perspektivu kao lijek za njihove nesavrenosti. Natapanjem svih aspekata nae osobnosti, te organa opaanja i djelovanja, takvim stanjem Boanskog nektara, mi proèiæujemo èitavo svoje biæe, te tako uklanjamo sve moguæe uzroke pada iz skladnog stanja, koji bi se jamaèno probudili u situacijama u kojima meditativna svijest nije moguæa, a koji bi probudili stare, zapamæene odgovore na takve situacije. Boravak u Boanskoj nazoènosti i natopljenost èitavog biæa Boanskim jedini je jamac savrenog djelovanja i svijesti. Onaj, tko je jednom takvo savrenstvo postigao, èak i kad ga Bog udalji iz svoje nazoènosti kako bi obavio neke stvari koje jedino tako moe obaviti, nastavlja funkcionirati optimalno, buduæi da su stare, pogrene reakcije u cijelosti nestale. Takvo udaljenje iz Boanske nazoènosti, iz stanja darana, istodobno je i jako dobar test postignuæa; ako imamo nesavrenosti, nakon takvog udaljavanja one æe doæi na vidjelo. Tek ako se i tada, nakon duge odvo231 Bhagavad-gEt= jenosti, ne pojavi nita (osim dakako neutaive èenje za Bogom), to je jamac postignuæa savrene èistoæe i slobode. Takav yogin se ne raða ponovo, jer se nema u njemu to ponovno raðati; on u cijelosti pripada Bogu, u njemu nema nita od svijeta, to bi moralo traiti roðenje u svijetu; poput analogije s lotosovim cvijetom koji uronjen u vodu i blato ostaje èist, tako i jivanmukta boravi u svijetu, a ne poprima njegove kvalitete. 29 Spoznajuæi Mene kao uivatelja rtvi i isposnitva, kao najvieg Gospoda svih svjetova, kao dobroèinitelja sviju biæa, on dosee mir. Yogin, koji ima jedini smisao u Bogu, koji je praksom proèiæenja nadiao svaku tenju za niim stvarima, koji nalazi Boga kao izvor nektara koji natapa svjetove, dajuæi ivot i svijest, baca se u sam izvor toga nektara i postaje takvim nektarom, nalazeæi u njemu smirenje i ispunjenje. 232 esto poglavlje 1 Svevinji Gospod reèe: Onaj, tko vri svoje dunosti bez vezanosti plodovima rada, on je sannyasin, a takoðer i yogin, a ne onaj tko je bez vatre i ne djeluje. Sannyasa, odnosno odbacivanje, jest red odricanja, u kojem se sadhu147 u cijelosti odrièe svih svjetovnih ciljeva i dunosti, te ivi od milostinje, a bavi se jedino duhovnim razvojem i nauèavanjem. Sannyasin je, stoga, onaj tko je odbacio svijet i okrenuo se u cijelosti sferi duha. Yogin je onaj, tko se posveæuje duhovnoj praksi transcendencije svijeta, te povlaèeæi svijest iz osjetila i organa djelovanja postie osloboðenje od svih vrsta vezanosti i grijeha, te tako postie osloboðenje, iz kojeg djeluje na dobrobit svijeta, lien svake vrste sebiènosti i osobnih ciljeva. Oèito je, stoga, da je yogin ujedno i sannyasin; iako njemu nije formalnim pravilima zabranjeno vlasnitvo i svjetovno djelovanje, nevezanost tim stvarima slijedi veæ iz same definicije njegove duhovne prakse. Onaj, tko uspije djelovati nevezano, ovladao je stoga yogom, a samim tim je postigao sannyasu. Naime, neveza147 Onaj tko prakticira sadhanu, odnosno duhovnu disciplinu. 233 Bhagavad-gEt= nost u djelovanju nije moguæa bez nevezane svijesti, a nevezana svijest nemoguæa je bez unutarnjeg ispunjenja, koje èini suvinim i nepotrebnim okretanje prema svijetu objekata radi stjecanja zadovoljstva i postignuæa ispunjenja. Ognjite u kojem je neprekidno upaljena vatra simbol je vedskog doma, odnosno porodiènog ivota. Jednako tako, vatra je simbol vedskog rtvenog obreda. Onaj tko je bez vatre stoga je onaj tko nije ukljuèen ni u porodièni, a ni u formalno religijski ivot, a to su osobine sannyasina. Gospod govori kako je istinska nevezanost u djelovanju oznaka postignuæa, a ne puko suzdravanje od djelatnosti. Kad je postignuta transcendencija, djelovanje kao takvo nikad nije vezujuæe, te je stoga iz duhovne perspektive posve svejedno djeluje li èovjek tijelom i umom, ili ne. Djelovanje i posjed predstavljaju smetnju duhovnom razvoju tek kad je èovjek njima odreðen i vezan. 2 Znaj da je ono to zovu sannyasom takoðer i yoga, o Panduov sine, jer yoginom ne postaje onaj tko ne odbaci temelj elje. Yoga u sebi sadri sve bitne aspekte sannyase, jer praksa yoge implicira transcendenciju, koja je bit sannyase. Temelj elje je neispunjenost, odnosno pogreno usmjerenje tenje za ispunjenjem prema vanjskom, umjesto prema unutarnjem svijetu. Zbog takve pogreke èovjek se zapleæe u bezbroj vezanosti i èini mnotvo pogreaka koje ga dalje uvjetuju i veu karmièkim vezama, te se on tako posve izgubi. Uviðajuæi narav tog obrasca ponaanja, mudri su ljudi ustanovili kako je za bilo kakvo nastojanje u smjeru trajnog osloboðenja nuno odbacivanje takvog ponaanja, a radikalni rez, u smislu presijecanja svih veza sa svjetovnim ivotom i naèinom funkcioniranja, nametnuo se kao oèigledno rjeenje. Iako takvo rjeenje ponekad bude idealno, jer poèetnika slabe volje na poèetku duhovne prakse èuva od podlijeganja starim svjetovnim obrascima, ono nikako nije idealno kao takvo. Naime, nakon to se èovjek oslobodi robovanja nizu svjetovnih navika koje su veæinom beskorisne ili tetne, ostaje osnovni uzrok zbog kojeg se na prvom mjestu i poèeo upletati u takve stvari, a to je neznanje vlastite istinske prirode, te pogreno usmjerena tenja k ispunjenju. 234 esto poglavlje 1-3 Ako se taj izvorni problem ne ukloni, odnosno ako sannyasin ne postane yoginom, te ne usmjeri svoj duh prema Najviem, koji æe ga zasigurno i u cijelosti ispuniti, ne ostavljajuæi mjesta eljama, tada æe èovjek prije ili kasnije pokleknuti pred nekim iskuenjem, jer je puko odricanje bez ispunjenja èesto lijek koji je gori od bolesti, koji ostavlja èovjeka u gorem stanju nego to ga je izvorno zatekao. Buduæi da istinski sannyasin, koji eli ustrajati u praksi te postiæi istinsko, a ne samo formalno odricanje, nuno mora napredovati prema stanju yoge, jasno je da vai i suprotno, odnosno da istinski yogin, koji je napredovao u praksi, nuno mora postiæi istinsko odricanje, jer ispunjen blaenstvom Svevinjeg gubi svaki interes za nie radosti koje dolaze iz svijeta osjetilnih objekata, te svakog oblika izvanjskog proivljavanja. Vidimo, dakle, kako su sannyasa i yoga meðusobno jako povezane discipline koje imaju zajednièki smisao i sutinu. 3 Za mudra tragaoca na putu yoge, kae se, djelovanje je put. Onome, tko je dostigao yogu, put je obustavljanje djelovanja. Yoga je stanje upotpunjenja biæa ispravnim prepoznavanjem sebe kao Atmana. Tek postignuæem takvog stanja obustavlja se svaki oblik elje za postizanjem boljeg stanja, koja je temeljni motiv djelovanja biæa. Tako, u stanju slobode, biæe ne djeluje; djeluje jedino Bog u njemu, jer konaènim sjedinjenjem s temeljem stvarnosti prestaje svaka identifikacija s nezbiljskim. Za one, pak, koji jo nisu uspjeli postiæi potpuno ispunjenje, put lei u slijeðenju njihove unutarnje tenje veæem zadovoljstvu, jer ih takva tenja vodi odbacivanju svega to nije najvie, a najvii od svega je zasigurno Bog. Takva tenja boljem pogon je svakog oblika ljudskog djelovanja; nikakva dobrobit ne stjeèe se guenjem te tenje, a jo manja se dobrobit stjeèe zadovoljavanjem niskim ciljevima. Boga nikada ne doseu oni, kojima su i manje stvari dovoljne. Oni koji su skromni u ciljevima, ostaju skromni i u dosezima. Istinska skromnost, koja predstavlja vrlinu, ne lei dakle u zadovoljavanju malim stvarima, te poniavanju sebe, nego tek u stanju u kojem se sva slava pridaje Bogu: to je ona istinska skromnost, koja predstavlja najviu vrlinu, i kojoj treba teiti. 235 Bhagavad-gEt= Treba teiti velikim stvarima i velikom dobru, jer teeæi tomu i uivajuæi u tome, koliko æemo tek vie teiti izvoru tih stvari, i kolikim æemo ga tek arom slaviti! Treba, stoga, teiti dobru, a tenja proizvodi djelovanje èije su kvalitete obojene promiljanjem cilja. Promiljanjem velikih i plemenitih ciljeva nastaju velika i plemenita djela, koja slue na slavu svijetu i njegovu tvorcu, dok promiljanje niskih ciljeva stvara bijedna, sebièna i zla djela obojena neznanjem i niskoæu. Imajuæi to u vidu, zamislimo kakva moraju biti djela, èinjenjem kojih se promilja Bog? Jamaèno ta djela moraju u sebi sadravati najvie dobro i vrlinu, i vrhunski su doprinos biæa svekolikom dobru. Takva su djela, dakle, put ne samo prema osobnom savrenstvu tragaoca koji tako djeluje, nego tovie i savrenstvu svega stvorenog. Tek u postignuæu Boanskog, koje je najvii cilj, biæe prestaje djelovati; to nije stoga to u njegovim djelatnim organima nema aktivnosti, nego stoga to u njemu nema vizije djela razlièite od djelovanja samog; u njegovoj viziji beskonaènog gubi se zamisao o djelovanju kao procesu. Umjesto stava ja djelujem, dolazi do stava stvari se èine, koji ustupa mjesto stavu sve se dogaða u Bogu, to konaèno kulminira u ekstazi koja govori Bog jest. Stoga tragalac neumorno djeluje traeæi, dok onaj tko je naao u pronaðenom miruje. Takav mir, te nepostojanje stava o sebi kao o djelatniku, dovodi do djelovanja koje je u cijelosti Boansko, netaknuto bilo kakvim niim utjecajem. Zato Gospod kae kako je smirenost put onoga, koji je spoznao. 4 Tek kad èovjek ne prianja uz zadovoljenje osjetila i plodove djela, nakon to je odbacio temelj svih elja, kae se da je dostigao yogu. Yoga je stanje sjedinjenosti, stanje prosvjetljenja. U tom stanju nema razlike izmeðu iskusitelja, iskuavanja i predmeta iskustva. Jednako tako, u Onome, to u sebi sadri sve to se obièno pokuava postiæi osjetilnim iskustvima i djelovanjem, u cijelosti se gube sve pobude za djelovanjem i osjetilnim iskustvima. Temelj svih elja jest opaanje sebe kao odvojenog od Boga. Kad se takvo opaanje uvidi kao iluzorno, a Bog kao jedina stvarnost, tada plamen elje biva ugaen. to, naime, preostaje eljeti onome, tko veæ u 236 esto poglavlje 3-5 punini posjeduje sve to bi mu predmeti elja mogli pribaviti tek nesavreno i djelomièno? 5 Èovjekova dua sredstvo je njegova izbavljenja. Neka èovjek ne ponizi svoju duu; ona mu moe biti prijatelj, ali i neprijatelj. Èovjek se, u osnovi, sastoji od dviju komponenata: od onoga to on stvarno jest, dakle due, te od onoga to trenutno, sukladno svojem stupnju duhovne razvijenosti, dri sobom. To je u upanisadima ilustrirano slikom o dvjema pticama na drvetu. Jedna ptica miruje i zraèi postojanim sjajem. Druga ptica jede plodove s drveta, neke slatke a neke gorke. Kad pojede sladak plod, raduje se, a kad pojede neki posebno gorak plod, osjeti gaðenje prema drvetu i njegovim plodovima, te pogledava prema onoj drugoj, sjajnoj ptici, koja ne jede plodove drveta a uiva postojanu sreæu. Tako se ptica postupno uzdie prema vrhu drveta, na kojem boravi zlatna ptica. Kad postigne najvii poloaj na stablu, uviða ne da se toj ptici pribliila, nego da ona jest ta ptica, te da je to bila èitavo vrijeme. Naime, ta sjajna, Boanska ptica predstavlja njenu duu, njenu istinsku prirodu, koja je neokaljana boravila u transcendenciji, dok je ona, odnosno ono s èime je sebe identificirala u nekom pojedinom trenutku, jela plodove iskustava s drveta svijeta. Uzdizanje biæa koje se poistovjeæuje s nezbiljskim moguæe je jedino tenjom prema uzvienom cilju. Iako bi se èinilo logiènim savjetovati èovjeku neka trai svoje istinsko Jastvo, razmislimo za trenutak to bi on uopæe mogao prepoznati kao svoje Jastvo? Jamaèno tek svoje zablude, pogrena poistovjeæenja s razlièitim prirodnim stanjima, odnosno agregatnim stanjima prirodne energije i njenih kvaliteta. Reæi takvom èovjeku neka tei vlastitoj prirodi dovelo bi do pojave èeste u nekim duhovnim krugovima, gdje svi neprekidno ponavljaju svi smo jedno i Bog je u nama, postajuæi èvrsto utemeljenima u samoljublju, neznanju, te svim vrstama vezanosti, umjesto da postignu transcendenciju tih kvaliteta. Naprotiv, èovjeku koji je toliko poistovjeæen s lanostima pametnije je reæi da u njemu uopæe nema Boga, te da se on protiv Boga pobunio i od njega se udaljio. Bog, naime, predstavlja kvalitete kojih u takvom èovjeku ili nema uopæe, ili ih je moguæe naslutiti tek u potencijalu i u tragovima. Takav æe Boga prije prepozna237 Bhagavad-gEt= ti u onome èemu tei, ili se èak tome ne usudi ni teiti, nego u onome to on sada jest. Zamislimo primjer navedene ptice koja jede plodove s drveta. Ako njoj kaemo da ona sada jest ona savrena, sjajna ptica, to æemo postiæi? Ona sebe takvom ne doivljava; to æe spoznati tek nakon to se iskustvom dovoljno razvije za takvo neto, kad takva spoznaja doðe sama, prirodno. Nitko nije doista spoznao da je brahman zato to mu je netko drugi to rekao, pa je on to znanje usvojio, nego zato to se njegova svijest promijenila na takav naèin da to postane moguæe. Kako dolazi do takve promjene? Kako èovjek od biæa zaokupljenog ugodnim i bolnim iskustvima postaje biæe svjesno svoje potpune i transcendentalne naravi? Zasigurno tek poprimanjem kvaliteta te istinske naravi. Svjetovna ptica mora se uzdiæi prema poloaju nebeske ptice; mora joj se diviti i teiti njenom stanju. Mora u svojem ivotu cijeniti njene kvalitete vie od svojih, te ih u sve veæoj mjeri poprimati i oèitovati. Svoju duu èovjek treba dakle tovati, uzdiæi je na primarno mjesto u vlastitom ivotu. Tako æe u njegovu djelovanju i stanju biti sve vie Boanskih kvaliteta due, a sve manje svjetovnih kvaliteta neznanja i vezanosti, dok na kraju nita osim najvie zbilje ne preostane, a èovjek uvidi da on doista jest sve ono divno i velièanstveno, èemu je èitavo vrijeme teio. Ako, pak, to prezre, te kvalitete due dri nevrijednima i od njih se udalji, postupno æe tonuti sve dublje u propast. Za prvi sluèaj se kae da predstavlja prijateljstvo èovjeka i njegove due: èovjek se s duom sprijatelji, s njom se zblii te na kraju uvidi svoju istovjetnost s njom. U drugom sluèaju èovjek je u neprijateljstvu sa svojom duom, od nje se udaljava te u njemu ima sve manje njenih kvaliteta. Ukoliko tako nastavi, posve æe se od nje odijeliti, pasti u najdublji pakao te tamo nestati u nitavilu. Ptica due æe, dakako, sve to promatrati u svome sjaju na vrhu drveta, nedirnuta u svom blaenstvu. 6 Onome, tko je ovladao sobom, njegova je dua prijatelj, ali onome tko nije, ostat æe neprijateljem. Èovjek koji je ovladao sobom jamaèno je onaj, tko je u sebi sjedinjen, tko tei kvalitetama vlastite najvie naravi, tko u sebi ivi i eli ivjeti Boanske kvalitete, a izbjegava sve njima suprot238 esto poglavlje 5-7 ne. Takav je sa svojom duom u odnosu prijateljstva: on èini ono to njegova dua eli, sluajuæi glas svoje savjesti, kroz koji mu se ona obraæa. On sa svojom duom djeluje u skladu, i tei tome da sklad preraste u potpuno jedinstvo. Onaj, pak, tko ne slua glas svoje due, doivjet æe svakojake problematiène situacije, koje æe njegova dua izazvati kako bi ga trgnula s krivog puta, kako bi se probudio i prestao srljati u propast. Velik broj stvari koje se obièno zovu karmom predstavlja upravo takve cigle, kojima dua po glavi udara bezumni ego koji se poistovjeæuje s besmislicama i tako èini sve vrste grijeha. Èesto sam imao situacije u kojima je dua èovjeka toliko odvojena od njegovog nieg biæa, da mi se dua tog èovjeka isprièavala zbog naèina na koji se njegovo tijelo ponaa, bespomoæno ireæi ruke nad budalom koja je uopæe ne slua, i nad kojom je izgubila svaki utjecaj. 7 Onome, tko je ovladao sobom, tko boravi u najviem miru, tko je u cijelosti obuzet Najviim Jastvom, jednaki su hladnoæa i toplina, sreæa i nesreæa, slava i sramota. Vanjski utjecaji, odnosno stanja u kojima se nalaze tijelo i um, posebno su vani onome, tko svoju egzistenciju u cijelosti doivljava kroz ta, nia tijela. Tada æe hladnoæu koju osjeæa tijelo doivljavati kao meni je hladno, odnosno meni je toplo; drutveni ugled njegovog nieg biæa doivljavat æe kao ja sam slavan, odnosno ja sam osramoæen, te tome slièno. Identificirajuæi se s tim stanjima, jedna æe drati boljima od drugih. Ali, èovjeku koji je napustio tijelo svejedno je kakva je temperatura u grobu; stanja u kojima se nalazi tijelo koje je napustio nemaju za njega vie nikakva znaèenja. Jednako tako, sreæu i nesreæu, te slavu i sramotu vie ni uz najbolju namjeru ne moe poistovjeæivati sa stanjima u kojima se nalazi tijelo, u kojem njegova dua vie ne boravi. Slièno je i s èovjekom koji je za ivota u tijelu spoznao svoju istinsku narav, koja je narav besmrtne i sve-blaene due, koja stanuje u tijelu, ali se s njim ne poistovjeæuje vie nego se èovjek obièno poistovjeti s kouljom koju dulje vrijeme nosi. Jednako kao to on pouzdano zna da se njegova priroda neæe nimalo promijeniti ako promijeni koulju, tako i samospoznata osoba zna da je njena narav 239 Bhagavad-gEt= neovisna o stanju tijela, odnosno njegovu nastanku, promjeni i nestanku. Dakako, jasno je da takav neæe s vlastitim tijelom postupati lakomisleno, te ga izlagati pogubnim utjecajima ako to nije nuno, jednako kao to èovjek neæe lakoumno isprljati lijepu koulju samo zato to se njegova narav neæe promijeniti ako je stavi na pranje ili baci i uzme drugu, novu. On æe koulju pomno èuvati i o njoj brinuti, ali ako se desi da se unatoè njegovu trudu i dobroj volji ona isprlja, neæe previe jadikovati, nego æe slegnuti ramenima i presvuæi se. Postignuæe ljudskog tijela nije lako, a tim je tijelom moguæe èiniti puno dobra, te æe èesto èak i prosvijetljeni èovjek dugo godina odravati svoje tijelo u funkciji barem jednako brino kao i bilo tko drugi, kako bi njime mogao sluiti uèenicima, ili na neki drugi naèin biti koristan svijetu. 8 Yogin, èija je dua ispunjena znanjem i spoznajom, osjetila postojano utemeljenih u duhu, jednak je u iskuavanju zemlje, kamena i zlata. Èovjeku, koji iz svijeta objekata pokuava dobiti ispunjenje, neki æe se objekti èiniti vrednijima od drugih, u smislu da dri kako æe njihovim posjedovanjem postiæi neku vrstu sreæe. Zbog neke njihove kvalitete, kao to je npr. nepromjenjivost pod utjecajem vremena u sluèaju zlata, ili pak rijetkost i ljepota dragog kamenja, èovjek im pripisuje veæu vrijednost nego nekim drugim stvarima, iako su moda te stvari vanije za njegovu dobrobit; tako æe primjerice ljudi teiti zlatu, a zagaðivat æe rijeke, mora i atmosferu, iako zlato nije nuno za njihov ivot, a zrak i voda i te kako jesu. Prosvijetljeni èovjek ne razmilja na takav naèin. Buduæi da je ispunjen iznutra, ispunjenje ne trai u svijetu stvari, a time nema ni potrebe pripisivati stvarima kvalitete koje one ne posjeduju, te ih stoga sve gleda jednakim oèima; zlato je samo metal, dijamant je samo prozirni ljunak. Te stvari on gleda kao stvari, a ne kao duhovne apstrakcije, kako to èine ljudi kojima æe rijeè zlato u duh prizvati razlièite slike obilja i zadovoljenja; prosvijetljeni èovjek vidjet æe samo zlato. Slièan pristup imaju i neki znanstvenici, kojima zlato predstavlja samo vodiè bolji od bakra i stoga vrlo koristan u elektronici i sliènim poljima, a dijamant vrlo korisnu supstanciju u industriji, zbog svoje tvrdoæe i optièkih svojstava. Oni, 240 esto poglavlje 7 - 10 za razliku od ljudi koji takve stvari vide ili kao nakit, ili kao znak obilja, takoðer te stvari vide kao korisne, ali na posve razlièit naèin. Zbog toga je vidljivo da se vrijednost stvari ne nalazi izvorno u stvarima, nego tek u ljudskom duhu koji im pridaje vrijednost. Naime, eljezo je takoðer nevjerojatno korisno, ali ga ima puno i lako se proizvodi, pa mu je trina vrijednost mala. Èini se da ljudi vrijednost neèega definiraju tek kroz oskudicu, kroz nedostatak neèega, tako da æe nerazumno prezirati vrijedne stvari koje posjeduju u obilju, a jednako nerazumno uzdizati one stvari koje im nedostaju. Èini se da takav stav dolazi od nezahvalnosti, od neuviðanja blagoslova koje veæ posjedujemo, te od neprekidne tenje za posjedovanjem stvari s ciljem postignuæa savrenog upotpunjenja na materijalnom planu. Onaj, tko uviða da materijalni plan nikada ne moe osigurati takvo ispunjenje, i koji ga tamo i ne trai, veæ naprotiv tei blagu duha, sa zahvalnoæu primajuæi njegovu beskrajnu sveprisutnost, umjesto da tei propadljivim trièarijama, na ispravnom je putu i uskoro postie savrenstvo. 9 Plemenit je onaj, tko dobronamjernike, prijatelje i neprijatelje, nepristrane i posrednike, zlobnike i roðake, svece kao i grenike gleda jednakim oèima. Jo je vii stupanj postignuæa onoga, tko druge ljude ne gleda u odnosu na sebe, odnosno kao objekte koji na njega na odreðeni naèin utjeèu, veæ kao samostalna biæa, jednaka njemu, koja u jednakoj mjeri kao i on predstavljaju utjelovljenja beskrajnog i savrenog Duha. Takav neæe èovjeka prezirati ili velièati samo zato to je trenutno u nekakvom stanju, i u nekakvom odnosu s njim, nego æe naprotiv gledati èovjeka objektivno, onakvog kakav on doista jest, te æe se tako prema njemu i postaviti. 10 Neka se yogin uvijek zadubljuje u skrovitosti, sam, budna i ovladana duha, bez elja i posjeda. 241 Bhagavad-gEt= Ovdje poèinje opis yogijske prakse, onakve kakvom je obièno vidi tradicija. Yogin, dakle osoba koja se odluèila posvetiti samospoznaji, prekida sve ometajuæe veze, te se uklanja od svih vanjskih izvora uznemirenja. Naprednom yoginu vanjski utjecaji neæe smetati; buduæi da zna to trai, moe se na to koncentrirati i to prepoznati èak i u okruenju svih moguæih vrsta uznemirenja. Kao primjer toga moemo zamisliti èovjeka koji slua poznatu pjesmu koja tiho svira u izuzetno buènom mjestu; èak i ako ne èuje sve dijelove, on zna o kojoj se pjesmi radi i moe je bez tekoæa pratiti, te rekonstruirati èak i one dijelove koji su zbog buke bili posve nerazaznatljivi. Za razliku od njega, èovjek koji nikad nije èuo tu pjesmu neæe je uspjeti pratiti. Zbog toga je savreni mir nunost za tragaoca, koji pokuava prvi put osjetiti neto to mu je do tada bilo nepoznato; kada jednom u tome uspije, moæi æe to prizvati u bilo kojim okolnostima, te izolirati to stanje u gomili smetnji. Yogin, koji tek nastoji na postignuæu spoznaje, mora se dakle povuæi na osamu, daleko od svih vrsta smetnji, te povuæi svoj duh iz vanjskog svijeta, usmjerivi pogled u nutrinu. 11 Na èistom i svetom mjestu, postavivi sjedite niti previsoko niti prenisko, postavivi kua travu na tlo, prekrivi je jelenjom koom i mekom tkaninom, Mjesto na kojem yogin meditira mora biti èisto, ne samo u fizièkom smislu, nego i u smislu èistoæe suptilnih energetskih razina. Jednako kao to postoje manje i vie prosvijetljeni ljudi, postoje i mjesta koja su manje ili vie prozirna za odreðene suptilne supstancije; takva mjesta zovu se mjestima moæi, odnosno cakrama Zemlje. Mudri ljudi su prilikom odabira mjesta na kojima æe graditi samostane i mjesta posveæena meditaciji i duhovnim pothvatima birali upravo takva mjesta; èesto se iz tog razloga crkve nalaze upravo na najmoænijem i najèistijem mjestu u nekom krajoliku. Takvo mjesto na èovjeka djeluje tako da mu u velikoj mjeri olakava postignuæe odreðenih stanja, jer ne samo da mu ne smeta, nego ga i sa svih strana okruuje poeljnim stanjem, kojem se samo treba otvoriti da bi ga zadobio. Zbog toga je duhovni napredak daleko olakan; èovjek se moe posvetiti iskljuèivo svojim nedo242 esto poglavlje 10 - 12 stacima, a da se dodatno ne optereæuje stvarima koje na njega lijepi negativna okolina. Zbog toga su dobro drutvo i ispravan izbor mjesta za meditaciju neizmjerno bitne stvari. Kua trava i jelenja, odnosno tigrova koa predstavljaju vjerojatno neki tradicionalni oblik energetskog izolatora, kojim se tijelo yogina odvaja od zemlje, kako zemljina energetska kretanja ne bi remetila suptilne energetske struje koje se stvaraju u yoginovom sustavu; takva izolacija, jednako kao i asane, odnosno povoljni stavovi tijela, smanjuje vjerojatnost sluèajnih energetskih izboja te adekvatnih poremeæaja u svijesti. Dakako, majstora neæe ometati ni posve nepovoljne okolnosti, ali u tako nepovoljnim okolnostima teko da je moguæe postati majstorom. Na poèetku prakse potrebno je poduzeti sve mjere opreza, koje æe smanjiti vjerojatnost neuspjeha, odnosno skretanja na krivi put. 12 Tako se smjestivi, usmjerena uma, neka ovlada svijeæu, osjetilima i djelatnim organima, te tako èisti svoju duu yogom. Na poèetku, dakle, treba stvoriti preduvjete za meditaciju; od povoljnog okruenja, do povoljne usmjerenosti duha. Nakon toga, slijedi ono to se u Patavjalijevim Yoga Sutrama naziva yama i niyama. Radi se o nizu propisa, odnosno, toènije reèeno, moralnih kvaliteta koje mora imati praktikant yoge kako bi uspio u vjebi, a te kvalitete mora brusiti i usvajati dok njima ne ovlada u cijelosti. Te su kvalitete vrlo sliène onima u deset zapovijedi; èovjek ne treba teiti tuðem, ne smije krasti ni varati, ne smije lagati, ni èiniti djela nasilja na bilo koji naèin, pa èak ni milju. Treba biti predan Bogu, odvojen od svijeta i ispunjen eljom za osloboðenjem. Treba biti plemenit, uivati u èinjenju dobra drugima, nikome ne zamjerati i ne smije stvarati nikakve vrste vezanosti. Treba biti umjeren u jelu, piæu, snu i svim drugim aspektima djelovanja. Tako stvara ispravne preduvjete, odnosno ivotni sklad koji moe predstavljati dobru podlogu za oslobaðajuæu praksu yoge. Onaj tko svojim ivotom pokazuje da mu se nije cilj zapletati u niskosti, veæ naprotiv èitavim svojim biæem tei viem, taj nalazi yogu kao logièan nastavak svojih tenji. Onome, pak, tko ivi nemoralnim i poroènim ivotom, yoga pristaje kao abi sedlo. To, dakako, ne znaèi da bi se yogom trebali baviti samo èisti i savreni; naprotiv, ona je namijenjena upravo onima koji ele po243 Bhagavad-gEt= stiæi to stanje. Ipak, jasno je kako osoba koja tvrdi kako eli osloboðenje od niskosti, dok istodobno tei upravo tim niskostima, nije idealni primjer potencijalnog praktikanta yoge. Zbog toga su zahtjevi za moralnom èistoæom od izuzetnog znaèenja, jer veæ na njima otpadaju oni neozbiljni; za nastojanje na moralnoj èistoæi te vrste nije nuna neka posebna duhovna savrenost pripadnici svakojakih religija spremni su na sve vrste odricanja kako bi udovoljili Bogu o kojem imaju samo misaonu predodbu; ako yogin, koji je ispunjen vjerom u moguænost postizanja krajnjeg savrenstva, koji tei Najviem, nije u stanju ponoviti èak ni njihove dosege, tada jamaèno nije nakanio ozbiljno ustrajati u praksi i bilo bi dobro da se nad sobom ozbiljno zamisli. 13 Nepomièan, dreæi tijelo, glavu i vrat uspravnima, neka usmjeri pogled na korijen nosa, ne odvraæajuæi pogled ni na koju stranu. Ovdje su navedeni sljedeæi koraci u yogi; najprije dolazi ispravan stav tijela, koji omoguæuje neometanu meditaciju. Kao primjeri poloaja tijela koji posebno pogoduju buðenju svijesti i njenom uzdizanju navode se padmasana i siddhasana. Oba stava su izuzetno moæna, jer pogoduju buðenju velike snage u sustavu, te su stoga idealni za izvlaèenje maksimuma iz sustava. Kad èovjek pokuava doseæi ono, u èemu teko uspijeva, ili ono, to jo nikada nije dosegnuo, preporuèujem upravo te stavove tijela. Ipak, upravo zbog intenzivnosti energije koju bude, ti stavovi mogu biti èak i smetnja u situaciji kad èovjek pokuava postiæi stanje mira. Kod takvih meditacija preporuèujem neki poloaj u kojem je tijelu udobno, u kojem yogin gotovo i ne osjeæa vlastito tijelo, pa se moe posvetiti opaanju vlastite nutrine bez smetnji. Dakako, ne treba odabrati neki poloaj u kojem æe zaspati. Korijen nosa, odnosno toèka meðu obrvama, mjesto je na koje se oèi automatski usmjeravaju kad èovjek povuèe svijest iz vanjskog svijeta, te je okrene prema unutra. Gaenjem osjetila oèi se automatski okreæu prema gore, bez ikakva voljnog truda. Gospod Krsna ovdje, dakle, savjetuje yoginu da zauzme ispravan poloaj tijela, uspravne kraljenice (takav poloaj se sam ostvaruje kad je svijest budna i spremna), te da povuèe svijest od osjetila, te ostane tako, odravajuæi transcendentno stanje. Odravanjem tog stanja postie se nekoliko stvari. Prvo, energetska 244 esto poglavlje 12 - 14 strujanja u sustavu se smiruju. Drugo, takvo stanje se produbljuje ostankom u njemu. Jedna velika zapreka koju yogin mora nadvladati je elja za naputanjem meditativnog stanja èim poène osjeæati rezultate; èesto se to pravda milju dobro, postigli smo rezultate, dosta za danas. Naprotiv, tek tada meditacija poèinje, i tek tada treba u njoj ostati. 14 Ispunjen dubokim mirom, bez straha, utemeljen u celibatu, obuzdana duha, svijesti usredotoèene na Mene, neka tako sjedeæi ostvari Mene kao Najvieg. Strah o kojem se ovdje govori je, paradoksalno, strah od stvarnog uspjeha u yogi, koji svi praktikanti u nekoj mjeri osjeæaju. Neki ga osjeæaju u tolikoj mjeri da æe èak i podsvjesno èiniti sve, kako bi uopæe izbjegli prilike za meditaciju. Drugi æe zavravati meditaciju èim poènu osjeæati rezultate. Treæi æe osjetiti strah i toliko se uznemiriti da æe im svijest napustiti podruèje duhovnog iskustva. Èetvrti æe, pak, osjetiti veliko uzbuðenje nepoznatog i novog, ali æe se predati i nastaviti sa zadubljenjem, to æe dovesti do èesto izuzetno moænih iskustava, èak i iskustva Boje nazoènosti, darana, koje nastavkom predanosti dovodi do nirvikalpa samadhija, ili sliènih uzvienih stanja. Takav strah posljedica je inercije, kvalitete tromosti, koja je svojstvena svim biæima, a ima svoj temelj u neznanju, zbog kojeg biæe misli da je bolje njegovo stanje, koje mu je poznato, od nepoznatog, nad kojim neæe imati nikakve kontrole, iako ovo drugo moe biti daleko bolje. Svaki yogin teoretski razumije kako je ono èemu tei bolje od onoga to veæ posjeduje, ali taj strah se moe u cijelosti ukloniti samo dugotrajnim iskustvima i dugotrajnom praksom, koja reprogramira odreðene fizièke reakcije koje se ne daju samo tako uvjeriti u neto. Slièna je situacija i sa smræu tijela; koliko god èovjek znao to ga èeka nakon smrti, on æe u neposrednom suoèenju sa smræu osjeæati zebnju i neki oblik tjeskobe, jednostavno stoga to tijelo na smrt reagira jo gore nego na nepoznato; i jedno i drugo doslovne su negacije njegove biti, i ono im se snano opire. Dakako, i to se lijeèi dugotrajnim iskustvom. Ispunjen takvim iskustvom, yogin æe prilikom ulaska u meditaciju 245 Bhagavad-gEt= osjeæati duboki mir i ispunjenje; nikakva urba i htijenje neæe dovesti do takvog uèinka, buduæi da se ovdje ne radi o racionalnom problemu koji bi se dao rijeiti racionalnim sredstvima. Celibat, odnosno brahmacarya, sinonim je za uèenièko ivotno razdoblje, u kojem je èovjek seksualno neaktivan. Poanta takve seksualne neaktivnosti je u povlaèenju energije koja bi se inaèe utroila u spolnom odnosu, te njeno usmjerenje prema viim, intelektualnim i duhovnim funkcijama. Na taj se naèin postiu dvije stvari: vie energije ostaje na raspolaganju za duhovne aktivnosti, a istodobno se energija sustava harmonizira na vioj razini, buduæi da nia frekvencija èisto seksualne energije ne ometa energije vieg reda. Dakako, kad se govori o celibatu, treba imati u vidu da snano duhovno doivljavanje rezonira i s fizièko-seksualnom oktavom, tako da je èisto fizièko uzbuðenje redoviti pratilac duhovnih iskustava vieg reda. Tome je tako stoga to via energija znaèi veæi dodir sa ivotom i stvarnoæu, to uzbuðuje podjednako i duh i tijelo. To èesto uznemiruje yogine, koji seksualno uzbuðenje doivljavaju kao znak da neto rade krivo, ili da nisu dovoljno duhovni. Drugo moguæe uznemirenje nastaje kad yogin pogreno shvati takvo uzbuðenje, pa se poène samozadovoljavati ili stupi u seksualni odnos. To treba pomno izbjegavati, buduæi da æe se tako zaustaviti iskustvo i izgubiti dubina; seksualno uzbuðenje je posve u redu i zapravo znaèi da radimo ispravno, ali po tom pitanju nije potrebno nita poduzeti, nego treba nastaviti meditaciju, shvaæajuæi seksualno uzbuðenje kao normalnu stvar. Svijest u takvom stanju treba biti usmjerena na Boga, a gore opisani simptomi znaèe da smo mu jako blizu. Yogin se tako treba usmjeriti jedino na Boga, te mu se u cijelosti predati i oboavati ga. Takvim usmjerenjem na Gospoda yogin spoznaje kako sam Ja uvijek ovdje, kako sam Ja jedan u svim biæima, vrhovna, najvia, jedina stvarnost, Jedan bez drugoga. 15 Stalno tako vjebajuæi, ovladavi svojom duom, yogin postie mir, te u posvemanjem utrnuæu dostie Moje boravite. Jednokratno iskustvo vieg stanja teko da æe biti dovoljno za uklanjanje svih moguæih i nemoguæih neèistoæa iz svijesti, te je stoga 246 esto poglavlje 14 - 18 potrebno privikavati sustav na sve èeæa i dulja razdoblja jedinstva s Bogom. Tada, kad èitav sustav poprimi Boanske kvalitete, nestaje bilo kakva posebnost koja bi ga razlikovala od stanja u kojem boravi, te stoga nestaje potreba za povratkom u prijanje stanje; nema vie prijanjeg stanja. Za takvog èovjeka kae se da je postigao paranirvanu, najvie utrnuæe, jer nestaje sve to nije Bog. Tako on dostie Boje stanje, jer tamo jedino Bog moe boraviti, i nita drugo. 16 Yoga nije za onog, tko previe ili premalo jede, tko previe spava ili neprekidno bdije, o Arjuna. Uravnoteenost svih sustava preduvjet je bilo kakve naprednije yogijske prakse; iako neuravnoteeni ljudi mogu poèetnièkim tehnikama yoge postiæi uravnoteenost, oni se ne bi trebali baviti naprednijim oblicima prakse, zbog toga to neuravnoteena èovjeka vrebaju svakojake opasnosti. 17 Onaj, tko je umjeren u jelu i odmoru, umjeren u svojim djelatnostima, umjeren u spavanju i bdijenju, yogom se oslobaða patnje. Yoga je sredstvo koje æe sreðenog èovjeka dovesti do prosvjetljenja, ali nije svemoguæi èarobni tapiæ koji æe potpuno rastrojena èovjeka pretvoriti u sveca preko noæi. Da je to moguæe, ne bi postojao sustav karme i reinkarnacije kojim se biæa duhovno razvijaju i usavravaju, jer bi ga yoga uèinila suvinim. Tek oni, koji su se tim temeljnim sustavom duhovnog razvoja dovoljno proèistili i profilirali u dobru, da mogu svoj duhovni napredak jo dodatno ubrzati svjesnim uvidom u mehanizme duhovnog razvoja, koji se inaèe odvijaju nesvjesno, mogu yogom nadomjestiti uèenje kroz ivotne lekcije, te tako znatno ubrzati svoj duhovni razvoj. Dakako, sustav karme je fleksibilan, te se takvoj pozitivnoj promjeni prilagoðava i s njom suraðuje. Tako èovjek dobiva upravo ona iskustva koja æe unaprijediti i pravilno usmjeriti njegova yogijska nastojanja. 18 Umirivi svoj duh, zasigurno biva utemeljen u Jastvu. 247 Bhagavad-gEt= Za onog, tko se tako oslobodi svake èenje, kae se da je istinski sjedinjen. Potpuna stalnost duha, te njegova postojana i nepomièna utemeljenost u Jastvu posljedica je sustavne yogijske prakse, koja èisti duh i uklanja sve moguæe uzroke odvraæanja panje. 19 Poput plamena svijeæe koji ne treperi na mjestu bez vjetra, takav je um yogina utonulog u zadubljenje, neprekidno obuzetog spoznajom Jastva. Jednako kao to plamen svijeæe miruje kad nema vjetra koji bi ga remetio, tako i um yogina miruje u Jastvu, jer se njegova svijest povlaèi iz sfere u kojoj postoje uznemirenja, pa ona i ne djeluju na njega. Sva uznemirenja, naime, djeluju na èovjeka koji sebe vidi kao tijelo i um, odnosno ogranièeni ego, koji se nalazi u situaciji kad su mu neke stvari potrebne, a neke tetne. Tako se on priklanja jednima a druge pokuava izbjeæi, to sve stvara neprekidan niz uznemirenja koji je moguæe trajno prekinuti tek transcendencijom. U takvom stanju, u kojem postoji jedino izvjesnost vjeèitog blaenstva, vlada nepomiènost savrenstva. 20 To je stanje u kojem prestaju misli, smirene praksom yoge, u kojem jastvo motrenjem jastva ostaje zadovoljno jastvom. Stanje brahmana je stanje samodostatnosti, stanje u kojem prestaje podjela na objekt, subjekt i relaciju, odnosno promatraèa, promatrano i proces promatranja. U takvom stanju, brahman doivljava, brahman je iskustvo i predmet iskustva, blaenstvo i blaeni, spoznaja i spoznato. Zbog tog jedinstva spoznaje i spoznavatelja to se stanje zove stanjem samospoznaje, jer Ja Sobom Sebe Jesam. 21 Spoznajuæi takvu beskrajnu radost, koja nadilazi osjetila, a dosee se mudroæu, tako utemeljen on se ne koleba. 248 esto poglavlje 18 - 24 Stanje brahmana nije moguæe postiæi osjetilima, buduæi da osjetila djeluju u svijetu objekata, tvoreæi veze izmeðu objekata i iskusitelja. Iskusitelja samog, dakle, nije moguæe iskusiti osjetilima, nego jedino mudroæu, koja vodi svijest prema nutrini, gdje se spoznaje sutina onoga to se pogreno dralo iskustvima; blaenstvo koje dolazi od osjetila, naime, predstavlja tek djelomièno buðenje unutarnjeg, sveobuhvatnog blaenstva Atmana. Nalazeæi To, vidi Ga kao sutinu svega, te u Njemu ostaje utemeljen. 22 Postigavi to, vidi da ne postoji vie postignuæe; tako utemeljenog ne potresaju ni najtee nedaæe. Nije moguæe postiæi vie od onoga, to daje stvarnost svim oblicima iskustva. Onog, tko je takvu zbilju dokuèio, i tko tako boravi u stanju samospoznaje, ne diraju iskustva u svijetu objekata; on æe u tom svijetu igrati ulogu koju treba igrati, ali njegov unutarnji mir ostat æe nedirnut dogaðajima. Kakve god da su nedaæe, one ne mogu dirnuti jezgru besmrtnog blaenstva koja je Moja priroda. Kakve god da su radosti, one ne mogu nita dodati izvoru, iz kojeg sve radosti crpe svoju stvarnost. Kako god, svijet samospoznatome ne moe nita ni ponuditi ni oduzeti. 23 Takvo prekidanje sjedinjenja s boli znaj pod imenom yoge. Takva yoga neka se vjeba s èvrstom odluènoæu i nepokolebljivo. Usmjerenje duha prema svijetu objekata, te pokuaj stjecanja zadovoljstva ostvarenjem nekog objektivnog stanja predstavlja stanje sjedinjenosti s boli, buduæi da je bol nuna posljedica nedostatka samospoznaje. Tek onaj, tko je naao izvor svih stvari, tko se u njemu utemeljio i u njemu nalazi ispunjenje, tek takav yogin ostaje slobodan od patnje. U takvom stanju treba neprekidno boraviti. 24 Poto napusti svako promiljanje elja i njihovih predmeta, i umom ovlada svim aspektima osjetila 249 Bhagavad-gEt= 25 Korak po korak treba se povuæi strpljiva duha te, utemeljivi duh u Jastvu, ne èiniti nita drugo, èak ni milju. 26 Kamo god da uznemiren i kolebljiv duh odluta, vratiti ga treba pod nadzor Jastva. Ovdje je opisan proces povlaèenja duha iz svijeta prema nutrini, odnosno izvlaèenje svijesti iz domene iluzije u domenu stvarnosti. Naime, prvi korak u tome je smrzavanje djelatnosti svijesti, to se svodi na manje-vie nasilno prekidanje i zaustavljanje svih djelatnosti i elja usmjerenih prema vanjskom svijetu, te povlaèenje energije svijesti iz uzaludnih pokuaja postizanja ispunjenja na takav, pogrean naèin. Nakon tog zaustavljanja zamanjaka pogreno usmjerenih djelatnosti slijedi povlaèenje svijesti unutra, odnosno prema gore, kako bi se duh utemeljio u Jastvu, umjesto u svijetu. Takvu usmjerenost prema unutra treba odravati, jer æe duh pod utjecajem navika teiti promjeni toèke usmjerenja, to nepaljivog yogina moe ponovo vratiti u svijet iluzije, ako skrene pogled sa stvarnosti; to je pogotovo vjerojatno ako imamo u vidu èinjenicu da je na poèetku opaanje stvarnosti gotovo u potpunosti zagueno ogromnom kolièinom uma koji nastaje od razlièitih izvora smetnji kojima neèist duh obiènog èovjeka obiluje. U takvoj situaciji, èovjeka spaava kombinacija smirenja duha i èvrstog usmjerenja prema unutarnjoj zbilji. Poèetniku yoginu je od velike vanosti kontinuitet prakse. Za razliku od iskusnog majstora, koji je dugotrajnom praksom stekao veliko iskustvo razlièitih dubokih stanja svijesti, u koja se moe vratiti manje-vie jednostavnim tehnikama èak i u tekim vanjskim okolnostima kao to su primjerice zaguljivi i buèni kafiæ, ili prometna gradska ulica poèetniku, koji nema iskustva, i koji jo ne zna kljuèeve po kojima moe razabrati signal stvarnosti u glasnom umu iluzije, trebat æe sve pogodnosti do kojih uopæe moe doæi. Njemu je potreban mir, idealna i èista okolina, te kontinuitet vjebe, buduæi da iskustva transcendencije brzo blijede u okruenju osjetilne buke, tako da se postignuto ubrzo gubi. Ako nekim putem èesto koraèamo, stjeèemo dvije prednosti. Prva je bolje poznavanje puta, a druga je prednost u èinjenici da put kojim vie koraèamo postaje 250 esto poglavlje 25 - 26 dobro utabanom stazom, koju je daleko lake primijetiti. to èeæe uranjamo u meditaciju, manje æemo imati potekoæa u ponavljanju iskustva, jer æe se zbog moæi navike naa svijest sama kretati na pravi naèin. Obrnuto takoðer vai: to se vie èovjek bavi pogrenim, poroènim i zlim djelatnostima, koje odvlaèe svijest iz domene stvarnosti u domenu iluzije, manja æe biti vjerojatnost da se okrene prema stvarnosti, tako da grene djelatnosti nisu bezopasne; iako se razmjerno lako pokajati i obratiti od grijeha, dubokim uranjanjem u grijeh postaje sve manjom vjerojatnost da nam pokajanje uopæe padne na pamet kao opcija, buduæi da se naa svijest poèinje kretati uvijek izmeðu izbora grene naravi, meðu kojima je praktièki nemoguæe odabrati neto plemenito i dobro. Takav grenik postaje u sve veæoj mjeri ovisan o vanjskoj intervenciji nekog biæa koje æe se nad njim saaliti i pomoæi mu, pruajuæi mu tako uvid u moguænosti izvan grene sfere u kojoj se kreæe njegov duh, ali problem je i u tome to æe grenik, koji je prihvatio zlo kao dobro i èvrsto prionuo uz njega, takvu pomoæ najèeæe prezreti i odbaciti, èesto pokuavajuæi upropastiti i onoga tko mu je pokuao pomoæi. Zbog takvog sklopa okolnosti moguæe je uoèiti koliko je grijeh u stvari poguban; on ne samo da uvjetuje èovjeka i vee ga uz nezbiljsko, nego mu prijeèi i vrata koja vode u spasenje. Ilustracija toga je sljedeæa prièa. Jednom je jedan svetac umro i otiao u raj pred Boga. Zbog svoje suosjeæajne naravi, odmah je upitao gdje se nalazi njegova majka, koja je umrla prije njega. Na njegovu molbu, Bog mu je pokazao crnu, zlu duu koja se muèi u paklenome ognju. Svetac se na to raalostio, i zamolio Boga da joj pomogne. Bog mu odgovori kako se ona nalazi tamo svojim izborom, jer je njena narav takva da joj je ono mjesto najugodnije. Buduæi da svetac nije mogao u to povjerovati, Bog poalje anðela da dovede duu njegove majke u raj. Anðeo poleti i zgrabi crnu duu, koje se odmah dohvatilo jo desetak njoj sliènih kako bi se izbavile iz ognja, te ih sve s lakoæom podie i krene nositi u raj. Vidjevi kako se za nju dre drugi, crna ih dua stade udarati nogama, a kako su spadali nazad u pakao, anðelu je teret postajao sve teim, a kad je dua sve ostale nesretnike pobacala nazad u pakao, anðeo je ne mogae dalje nositi, i ona spade s njega nazad u oganj. Tako je svetac vidio istinu: u raju nema mjesta za one koji nemaju u sebi suosjeæanja za druge, u kojima nema ljubavi i milosti. 251 Bhagavad-gEt= Ta prièa jako dobro ilustrira poantu yoge: kako èovjek u sebi njeguje vrline, tako njegove daljnje odluke za vrlinu postaju vjerojatnije, sve dok u potpunom osloboðenju izbor vrline ne postane izvjesnost, a ne vjerojatnost. Jednako tako, izborom grijeha poveæava se vjerojatnost daljnjeg izbora grijeha, sve dok ta vjerojatnost ne postane izvjesnost u potpunom nitavilu pakla. Jednako vai i za meditaciju, kao i za sve druge djelatnosti. to je praksa meditacije èeæa i dugotrajnija, veæa je vjerojatnost ulaska u duboko stanje stvarnosti, dok na kraju èovjek ne uznapreduje do stupnja kada mu meditacija predstavlja temeljno stanje svijesti, iz kojeg misli, govori i djeluje. Od opasne staze kroz praumu, put prema prosvjetljenju praksom yoge postaje sve vie nalik autocesti s èetiri trake, dobro osvijetljenoj i sigurnoj. 27 Zaista, najveæu sreæu uiva yogin duboko smirena uma, ugaena poriva za djelovanjem koji je bez mane i od naravi brahmana. Ovdje je navedeno nekoliko stvari koje je izuzetno teko postiæi, i nad kojima se treba duboko zamisliti, kako ih ne bismo olako shvatili. Kljuèna je u tome izjava da najveæu sreæu postie onaj yogin koji je bez mane i od naravi brahmana; to je ekvivalentno izjavi da se samo vatra moe sjediniti s vatrom. Odbacivanjem nezbiljskog i prianjanjem uz zbiljsko, yogin postupno poprima sve vie od naravi savrenstva, a kad u njemu nema vie nièeg to bi bilo razlièito od savrenstva, onda se za njega kae da se sjedinio s brahmanom, odnosno da je brahman. Vidljivo je, dakle, koliko je to visok zahtjev, ali je isto tako vidljivo i da je nuan, i da nikakvo instant-prosvjetljenje nije moguæe. Nikakvim jednostavnim sredstvima, kao to je puka promjena perspektive, kakvu zagovaraju neki duhovni pravci, neæemo proizvesti savrenstvo. Tek dubokim i dugotrajnim uranjanjem u stvarnost, u kojem se sve neèistoæe i nesavrenosti gube iz èovjekove due, moguæe je postignuæe krajnjeg savrenstva, koje se mora odraavati u savrenstvu misli, rijeèi i djela, u kojima se mora ogledati Bog. Kada dakle sretnemo poroèna èovjeka, èije su misli nejasne, èije rijeèi ne odraavaju jasnoæu stvarnosti, i èija su djela kaotièna, nesreðena i grena, a koji kae da je prosvijetljen, moemo zasigurno znati da lae, i da imamo posla sa zaluðenim èovjekom. Prosvjetljenje je, 252 esto poglavlje 26 - 28 naime, tako visok cilj, da se na putu do njega èovjek postupno pretvara u svetite, u hodajuæi hram beskrajnog brahmana, koji je brahman, i u kojem nema nièeg drugog. Takvo savrenstvo naprosto zraèi, ono se mora osjetiti bez moguænosti greke, jer prosvijetljen èovjek naprosto zraèi stvarnoæu u sve s èim stupa u dodir, i miris vrline kojim odie natapa svijet oko njega. Svako mjesto njegova boravka pretvara se u hram, i svaki njegov èin Boji je blagoslov. To je stoga to yogin, svojom praksom diskriminacije zbiljskog i nezbiljskog, te neprekidnim izborom za zbiljsko, postaje mjestom zraèenja vie stvarnosti, koja na svoju okolinu djeluje katalitièki. Èak i yogin poèetnik moe na taj naèin djelovati na svoju okolinu, jednako kao to je grenik loe drutvo kojeg se treba kloniti, jer takvo drutvo poveæava vjerojatnost pogrenog postupanja. Veæ i samo drutvo sveca moe èovjeka toliko nadahnuti, da i sam nakon druenja s njime postane svecem, to se doista i dogaðalo u svim prilikama u kojima su takvi hodali ovom Zemljom. Veliki yogini poput Milarepe imali su tako snano proèiæujuæe djelovanje na svijet, da je veæini ljudi bilo dovoljno vidjeti ih, pa da se u njima nepogreivo zapali svjetionik vie stvarnosti, koji ih je, ako su se nastavili kretati prema njemu, nepogreivo vodio prosvjetljenju. Svetac koji postigne takvo stanje uiva dakle u oceanskom blaenstvu, èiju kvalitetu je u cijelosti poprimio, do te mjere da u njemu nema nièega to bi se od te najvie stvarnosti razlikovalo. On doslovno bljeti svjetloæu brahmana, koja je bitak-svijest-blaenstvo. Postupno, prianjanjem uz stvarnost i takve Boanske kvalitete, poèetnik postie takvo savreno stanje, koje se iz njega prelijeva u svijet. 28 Uvijek se tako zadubljujuæi, yogin bez mane s lakoæom dosee brahman koji je najvia radost. Yogin, koji se na naèin naveden u prethodnim stihovima neprekidno zadubljuje, dakle, postie stanje brahmana s lakoæom, a takvom praksom oèituje kroz sebe sve vie kvaliteta Apsoluta, krajnje stvarnosti, te na kraju dostie stanje u kojem meditacija vie ne postoji kao pojam; onaj, tko je u cijelosti poprimio kvalitete brahmana, nema u sebi vie nièega to bi od brahmana bilo razlièito, 253 Bhagavad-gEt= tako da pojmovi meditacije i izlaska iz meditacije postaju besmislenima. Kao to je u komentaru prethodnih stihova reèeno, praksom yoge poveæava se stupanj podudarnosti sa stvarnoæu, sve dok on ne postane stopostotan, odnosno dok yogin ne postigne stanje u kojem u njemu nema nièega to bi odudaralo od najvie stvarnosti. Jednako tako, grenom praksom èovjek poveæava povrinu podudarnosti sebe i nezbiljskog, sve dok posve ne nestane u nezbiljskom, kad se iz njega izgubi svaki trag zbilje. 29 Jastva uèvræenog u yogi, sve vidi jednakim oèima, opaajuæi Jastvo u svim biæima i sva biæa u Jastvu. Onaj, tko boravi u stanju brahmana, opaa da sam Ja jedan u svim biæima, opaa nepodijeljenu prirodu Jastva, Stvarnosti u svim biæima, te iz takve pozicije uviða krajnju istinu o svim stvarima, a ona glasi da sam Ja sve. Ja dajem stvarnost svim biæima, i ona sva imaju stvarnost u Meni i po Meni. 30 Tko Mene vidi u svemu i sve u Meni, Ja za njega nisam izgubljen, niti je on izgubljen za Mene. U takvom stanju, kada opaam da sam Ja Jedan, da nema nièega osim Mene, u duhu biæa gubi se odvojenost od stvarnosti, gubi se svaka nesigurnost koja ima temelj u nepoznavanju krajnje stvarnosti, i dolazi do prepoznavanja Onoga, to je èitavo vrijeme ovdje, to prati èovjekovu duu kroz sve dogaðaje u svim svjetovima, ali kojeg dua najèeæe nije svjesna ni u najmanjoj mjeri. Sada, nastupanjem prosvjetljenja, gubi se svaka koncepcija odvojenosti, u beskrajnom blaenstvu spoznaje da je On ovdje, da je On moja stvarna, najdublja priroda, da je uvijek ovdje i da To Jest, i da nièeg drugog nema; ta stvarnost je sama moja dua, jer sam Ja najvii brahman. 31 Takav yogin, utvrðen u jedinstvu, koji tuje Mene koji boravim u svim biæima unatoè svemu uvijek ivi u Meni. 254 esto poglavlje 28 - 34 Spoznajuæi Njega u svemu, klanjam se svim stranama svijeta, ponovo i ponovo, jer je On svuda, On je ovdje, On je sveproimajuæi, narav je njegova beskrajna, i radosti moje due nema kraja u spoznaji da izmeðu Mene i Njega nema razlike. Ja sam Jedan, Ja sam On. U toj stvarnosti slava je Njemu, uvijek i zauvijek. 32 Gledajuæi okom Jastva, on vidi sve kao jedno, o Arjuna, radost i patnju podjednako. Takvog se yogina dri savrenim. U Meni, najvioj stvarnosti, nema podjela, iako Ja drim sve svjetove i sva biæa u Svojem duhu. Stanja biæa nebitna su, jer je stvarnost s one strane njihova dosega. Svako iskustvo, bilo ono ugodno ili bolno, jednako je poeljno, jer se u njemu stanje stvarnosti ne mijenja. Moje je blaenstvo takvo, da su u njegovu svjetlu sve svjetovne radosti i alosti samo igre sjena, posve beznaèajne stvari koje u jednakoj mjeri remete Moje stanje, u kojoj oblaci, èija sjena pada na zemlju, remete sjaj Sunca. 33 Arjuna reèe: U toj yogi koju si opisao kao ujednaèenost, o Madhusudana, ja ne vidim postojanosti, jer nemirno je stanje uma. Arjunin komentar pokazuje dubok uvid u bit problema. Naime, bit je meditacije u nadjaèavanju uma koji dolazi iz podruèja osjetila i njihovih objekata, te ostvarenju postojanog stanja najvie svijesti. Osnovni problem, koji Arjuna uoèava, jest nemir u upravo onom instrumentu èovjekove svijesti, koji bi trebao sluiti ostvarenju mira. Ako je um nemiran, kako æe se onda postiæi stanje mira? 34 Kolebljiv je um, o Krsna; buran, snaan i nepodatan. Teko ga je obuzdati, mislim, jednako kao i vjetar. Um je dakle nemiran, a hrani se osjetilnim podraajima u svijetu iskustva. Sve dok je tako, Arjuna misli, neæe biti moguæe postiæi postojano stanje mira i spoznaje. 255 Bhagavad-gEt= 35 Svevinji Gospod reèe: Kolebljivi um zasigurno je teko obuzdati, o moænoruki, ali vjebom, o Kuntin sine, i neprianjanjem savladat ga se moe. Gospod se djelomièno slae s Arjunom; um je doista kolebljiv i nestalan, to predstavlja problem, ali je taj problem moguæe rijeiti. Potrebno je uranjati svijest u stvarnost, èime æe se ona odvojiti od sfere nezbiljskog koja hrani obrtaje uma, koji se tada okreæe poput zvrka. Kad svijest napusti podruèje osjetila i uroni u meditaciju, energija koja se nalazi unutar uma uzrok je njegove produljene aktivnosti u potrazi za stvarima kojima bi se mogao baviti, ali ako se duh ispuni blaenstvom Jastva, um se postupno smiruje i postaje postojan. To se postie vjebom, odnosno ponavljanjem iskustava transcendencije sve dok ona ne postane navikom. Buduæi da je um stvorenje navike, zbog kvalitete tromosti koja mu je priroðena, on nakon odreðenog razdoblja provedenog u vjebi yoge zapravo poèinje olakavati vjebu, jednako kao to ju je na poèetku ometao. Zbog toga je praksa na poèetku teka, buduæi da se yogin mora boriti protiv sve sile navika koje predstavljaju teak zamanjak koji je teko pokrenuti, ali jednom kad se pokrene u pravom smjeru, on poèinje pomagati yoginu, jer umjesto navike svjetovnih aktivnosti ima naviku meditacije i zadubljenja u stvarnost, tako da njegova praksa postaje laka i prirodna. Ako poèetnik na poèetku vjebe ustraje, ako nepokolebljivim fokusom zaustavi um, pokori ga i usmjeri na pravi naèin, ako ga povuèe od uzaludnih svjetovnih promiljanja i usmjeri prema diskriminaciji zbiljskog i nezbiljskog, um æe postati divnim oruðem koje vodi èovjeka do prosvjetljenja. Ali, u svakom sluèaju, ovdje se radi o problemu kojem ne treba pristupiti olako, jer æe nedostatak discipline u praksi u svakom sluèaju uroditi propaæu praktikanta, koji neæe biti u stanju savladati prepreke koje æe se pred njim pojaviti. 36 Èovjek neobuzdana uma teko da æe dostiæi yogu, tako drim, ali èovjek koji se trudi, koji ispravno nastoji, moe je postiæi. 256 esto poglavlje 35 - 37 Èak i bistrouman èovjek velike sposobnosti diskriminacije nailazi na tekoæe; onaj, pak, èiji je um izvan njegove kontrole, te razulareno luta bez cilja i jasno odreðenog smjera, i tako troi èovjekov ivot na niz besmislenih ili tetnih aktivnosti, takav èovjek neæe postiæi uspjeh u yogi, kao ni u bilo kojoj drugoj aktivnosti vrijednoj spomena. Ipak, savrenstvo je moguæe postiæi, veæ i uz malo kontrole uma i ispravnog usmjerenja. Yoga zahtijeva discplinu i fokus, ali ne u mjeri koju bi se ocijenilo kao nadljudsku i nemoguæu, veæ naprotiv u sasvim uobièajenoj mjeri. Zapravo, velik broj fakulteta zahtijeva vie od èovjeka nego praksa yoge koja dovodi do prosvjetljenja; neki fakulteti postavljaju pred studente toliko teke zahtjeve, da se mnogi slome ili odustanu. Ipak, broj ljudi koji zavre tako teke fakultete daleko nadilazi broj ljudi koji postiu prosvjetljenje, to je znak da se prije radi o odluènosti i volji, kao osnovnim zahtjevima, dok je sve ostalo manje-vie sekundarno; ili nije bitno za postizanje prosvjetljenja, ili se takve osobine stjeèu i razvijaju putem. Razmislimo malo o ovome: prema mojem iskustvu, daleko je tee i èovjeku napornije diplomirati na zahtjevnom fakultetu, nego prosvijetliti se. Ipak, ljudi se izlau gotovo nadljudskim naporima kako bi oborili svjetski rekord u nekoj olimpijskoj disciplini, ili uli u neku vrhunsku sportsku momèad, ili zavrili teak fakultet, a rijetki se odluèuju uloiti razmjerno manji napor kako bi postigli beskrajno blaenstvo, najvii cilj koji apsolutno nita ne nadilazi niti mu je blizu. Istodobno, veliko mnotvo ljudi izjavljuje kako vjeruje u Boga. Slaba je to vjera, jadna i nedovoljna, jer ako u njega vjeruju, kako to da ga ne pokuavaju ostvariti u svom ivotu? 37 Arjuna reèe: Kakav cilj postie onaj, tko ne uspije; koji ima vjeru, ali odstupi od yoge zbog kolebljivosti uma, o Krsna, i ne uspije postiæi savrenstvo u yogi? Jednako kao i na fakultetu, i u praksi yoge se nuno postavlja pitanje neuspjeha: onaj, tko poloi veæinu ispita, a ne uspije diplomirati, utroio je veliku kolièinu vremena i truda, a nije postigao cilj; to se formalnog obrazovanja tièe, on je u jednakoj poziciji u kojoj bi bio da i nije studirao. 257 Bhagavad-gEt= Onaj, tko se odluèi baviti vrhunskim sportom, a u tome ne uspije, nalazi se u jo goroj situaciji: da bi se bavio sportom, morao se odricati svih drugih aktivnosti; zanemario je svoj um, zanemario je drutvo i socijalne odnose, reducirao je svoj ivot samo na jednu stvar, a u njoj nije postigao uspjeh. Moglo bi se reæi da je njegov ivot promaen i neuspjean. Kakva tek mora biti sudbina onoga tko se bavio yogom, tko je rezao sve svoje svjetovne veze, tko se svega odrekao kako bi se posvetio mistiènoj praksi, a u tome nije uspio? 38 Zaveden na putu k brahmanu, bez oslonca pod sobom, zar ne ostaje bez ièega, o moænoruki, raspren poput oblaka na vjetru? Takav èovjek, koji je odbacio svijet, a nije dostigao savrenstvo, naizgled ostaje bez ièega, poput biæa koje je odbacilo tijelo da bi zadobilo besmrtnost due, a ona mu je na kraju takoðer izmaknula. Unitena svjetovnog ivota i nedosegnuta duhovnog cilja, on se naizgled mora nalaziti u nezavidnoj situaciji, i Arjunino je pitanje vie nego umjesno. 39 To je moja sumnja, o Krsna. Ja te molim da je raspri. Nitko do tebe, uistinu, ne moe raspriti tu moju sumnju. Arjuna postaje lagano ekstatièan; u njemu se veæ stvorila èvrsta vjera u Krsnu i njegovu Boansku prirodu, i on sada doslovno guta i upija sve to mu Gospod govori; prije, na poèetku razgovora, na umu mu je bila uglavnom situacija na bojitu i njegova izvorna dilema. Sada, usred njihova razgovora, u njemu se stvorila spoznaja o tome da ima prilike razgovarati s neizmjernom riznicom mudrosti, s biæem koje doslovno ima moæ odgovoriti mu na sve stvari koje je uvijek elio znati, ali nije znao koga bi pitao. Zbog toga se ton razgovora lagano mijenja od interventnog razgovora na bojnom polju, koji bi imao razrijeiti neposrednu kriznu situaciju pred bitku, u razgovor uèitelja i uèenika o svim bitnim pitanjima, u kojem uèenik eli saznati sve to æe mu pomoæi da duhovno napreduje. Tako èitava stvar poprima daleko dublje 258 esto poglavlje 37 - 42 dimenzije i postaje univerzalno primjenjiva, poput udbenika duhovnosti namijenjenog svima bez razlike, primjenjivog na sve situacije. Arjuna je, èini se, posve slobodan tjeskobe koja ga je muèila, i njegovo je raspoloenje u tijeku razgovora preraslo u stanje ekstaze, bujice sreæe u njegovu srcu, koja tihim mirom slavi mudrost Uèitelja; ovdje lagano poèinje Arjunino uzdizanje do dubine resursa grlene cakre. 40 Svevinji Gospod reèe: O Partha, ni na ovom a ni na drugom svijetu on jamaèno ne biva uniten. Nikada, zacijelo, sine moj, ne propadaju oni koji nastoje na dobru. Svijet je proet Boanskim zakonitostima pravednosti, koji tite i jaèaju dobro i slabe i unitavaju zlo. Te su zakonitosti upravo ona sila, koja stoji u pozadini evolucije svijesti i ivota, od niih oblika prema viima. Zbog svega toga, biæe koje nastoji na postizanju savrenstva nailazi u svojim naporima na podrku èitavog svemira, iako na prvi pogled tako ne mora izgledati. Ipak, nastojanje yogina, èak i povrno i slabijeg intenziteta, toliko je prioritetna stvar u oèima dharme, da se iza takvog yogina trenutno naðe velika Boanska snaga, koja mu daje podrku i snagu u njegovim naporima, te ga èuva od opasnosti svake vrste. Paradoksalno, smrt, bolest, siromatvo i sve vrste materijalnih nedaæa èesto nisu otegotne okolnosti, nego velika milost koja snalazi yogina, pomauæi mu u razvijanju odluènosti, èvrstoæe i jasnoæe svijesti, te u fokusiranju njegova usmjerenja. 41 Dosegavi svjetove pravednika, nakon to tamo provede bezbroj godina onaj tko je skrenuo s puta yoge raða se u domu èistih i plemenitih ljudi. 42 Ili se pak raða u obitelji yogina obdarenih mudroæu, iako je takvo roðenje teko postiæi na ovome svijetu. Veæ i samo nastojanje na yogi uzdie èovjeka iznad razine teoretske religioznosti, te razine èinjenja dobrih djela kako bi se ste259 Bhagavad-gEt= kle odreðene zasluge koje bi trebale èovjeka uzdiæi. Zbog svega toga, neuspjeni yogin, koji je pao ili posustao na putu do prosvjetljenja, ili je pak iz nekog razloga umro prije postignuæa savrenstva, najprije odlazi u raj, koji predstavlja najvie stanje svijesti i blaenstva koje je uopæe u stanju pojmiti i iskusiti. Potom, nakon to se valjano pripremio, preuzima novo fizièko tijelo s ciljem dovretka posla. Uvjeti koje tako dobiva jesu optimum, najsavrenija moguæa pozicija za njegovo daljnje nastojanje. Iako je ovdje ta pozicija opisana na naèin koji implicira postignuæe svega èemu bi se èovjek mogao nadati, istina je ipak bitno sloenija. Naime, savreno okruenje nije nuno i idealna poèetna pozicija; ponekad i teke okolnosti, ili pak kombinacija tekih i povoljnih, mogu djelovati izrazito poticajno. Primjerice, Milarepa, veliki tibetanski yogin, roðen je u bogatoj i uglednoj obitelji, ali mu je u ranom djetinjstvu umro otac te je pogoðen tekim siromatvom i nedaæama, koje su dovele do toga da poèini razna grena djela, zbog kojih je pak prolazio velike tekoæe na putu do prosvjetljenja. Ipak, na kraju se ispostavilo da su ga te tekoæe do te mjere oèvrsnule, da mu je teko naæi ravna. Njegova svijest se pod pritiskom tekoæa razvila do èvrstoæe i èistoæe dijamanta. Vrlo sliène tekoæe prolazili su i drugi sveci, tako da se èini da je dharmi vanije da se èovjek rodi u opæoj situaciji koja æe pogodovati njegovom duhovnom razvoju, te ga usmjeriti na pravi naèin, nego da mu bude ugodno u ivotu, kako ovi stihovi impliciraju. Moe se dakle pretpostaviti kako oni predstavljaju neku vrstu pojednostavnjenja, ispravno govoreæi kako se èak i neuspjeli yogin nalazi u velikoj milosti i postie uspjeh koji je teko postiæi bilo kakvim drugim sredstvima. 43 Tamo ubrzo dostie razinu postignuæa iz prijanjeg tijela, te tako, sine Kurua, nastavlja rasti ka savrenstvu. Jednako kao to èovjek prije roðenja u maternici prolazi sve evolucijske faze, od jednostaniènog organizma, ribe, vodozemca, do neèega to grubo nalikuje na ljudsko biæe te naposljetku do èovjeka, tako i èovjekova svijest po utjelovljenju prolazi sve faze njegova prijanjeg duhovnog razvoja kako se aktiviraju njegova via tijela, te postaju osvijetenima u fizièkom. Èovjek koji nastoji na duhovnom razvoju nalazi se u situaciji da mu je takav razvoj 260 esto poglavlje 42 - 45 izuzetno olakan, te on brzo prolazi sve svoje prethodne evolucijske faze, nakon èega se suoèava s onim istim problemima, koje je u proloj inkarnaciji ostavio nerijeenima. Treba napomenuti da je to sve sluèaj sa svim biæima uopæe, jer se tu radi o univerzalnom pravilu, ali u sluèaju yogina sve je to daleko bre i veæeg intenziteta nego u prosjeku. 44 Veæ i sama prethodna vjeba spontano privlaèi takav ishod. Èak i traitelj yoge nadilazi Vede. Praksa yoge pribliava èovjeka savrenstvu, tako da, po zakonitosti o rezonanciji sliènog, same zakonitosti stvorenog svijeta rade yoginu u korist. Naime, njegova tenja savrenstvu privlaèi savrenstvo, te ono tei svome oèitovanju u njegovu ivotu, jer je oèitovanje savrenstva upravo cilj èitava stvorenog svijeta. Vede ovdje predstavljaju obrednu religioznost, religioznost djela i pravila. Veæ i onaj koji samo pokuava prijeæi s teoretske na praktiènu duhovnost, s posrednog pribliavanja dharmi djelima na neposredno pribliavanje spoznajom, daleko nadilazi ovo prvo, te stjeèe dobrobit koja daleko nadilazi svaku koja se moe postiæi bilo kakvom rtvom i djelima. Ljudi èesto ne razumiju razliku izmeðu sredstava i cilja, te tako formalnu religioznost, koja je tek pomagalo poèetnicima bez ikakva praktiènog iskustva, dre gotovo samim ciljem, pa bi na kraju ispadalo da je svrha pravednosti i istine da dovedu èovjeka do stupnja da se pridrava nekakvih religijskih propisa, a ne obrnuto.148 Cilj svih svetih spisa i njihovih propisa je taj da se ljudi posvete praktiènoj potrazi za Bogom. Tako je èak i onaj tko odluèi traiti yogu transcendirao svete spise, a to tek reæi o onome tko yogom ostvari savrenstvo. 45 Ustrajuæi marljivo u vjebi, takav yogin, èist od grijeha, proèiæen mnotvom roðenja, dosee najvii cilj. Poèetnik, koji se ispravno usmjerio, iza kojeg je stala sila dharme, koji ustraje u praksi, uskoro postie krajnje savrenstvo. To 148 Mk 2,27: Subota je stvorena radi èovjeka, a ne èovjek radi subote. 261 Bhagavad-gEt= predstavlja kulminaciju dugotrajnog duhovnog razvoja u vidu stotina i tisuæa inkarnacija koje su tome prethodile, i dovele ga do pozicije da se poène baviti yogom, jer se njegov duh dovoljno razvio da uvidi yogu kao jedini lijek za svjetovne nedaæe. 46 Yogin je veæi od isposnika; veæi èak i od mudraca, a i od èovjeka od djela. Budi stoga yogin, o Arjuna. Praksa yoge predstavlja upravo cilj svih ostalih oblika duhovne prakse; yoga je neposredno, svjesno usmjerenje koje predstavlja cilj svih ostalih oblika duhovne prakse u kojima se tek sluèajno i nenamjerno moe postiæi tek koja mrvica od onoga to se u yogi postie ciljano i s jasnim usmjerenjem i razumijevanjem principa. Stoga yogin nadilazi èovjeka koji tei duhovnosti kroz rtvu i isposnitvo, kroz umno razumijevanje ili kroz djelovanje; svi ti pristupi u najboljem sluèaju vode poèetku yogijske prakse, a odatle vode izravno u savrenstvo. Stoga Gospod Krsna savjetuje svome uèeniku i prijatelju da se prihvati prakse yoge, kao idealnog sljedeæeg koraka koji ima slijediti iz njegovih prethodnih nastojanja. 47 Od svih yogina, najsavrenijim drim onog, tko Me ispunjen vjerom uvijek tuje, èija dua uvijek prebiva u Meni. Ljudi koji koraèaju putem yoge razlikuju se po razini postignuæa; od poèetnika do posve prosvijetljenog majstora, kakvog ovdje opisuje Gospod. Takav majstor oboava Gospoda u vjeri, due predane Njemu, posve sjedinjene s Njime. Takav yogin, koji je savren u spoznaji brahmana, koji puninu spoznaje oèituje u oboavanju Gospoda svim aspektima Boanske svijesti u kojoj se nalazi, krajnje je savrenstvo biæa, i krajnji cilj ciklusa duhovnog razvoja. 262 Sedmo poglavlje 1 Svevinji Gospod reèe: A sada èuj, o Partha, kako æe Me, uma usmjerena na Mene, vjebajuæi yogu i pronalazeæi utoèite u Meni, spoznati bez ikakve sumnje. Buduæi da se Arjuna nalazi u povoljnom stanju svijesti, odnosno da je otvoren prema uèitelju, da ga oboava i divi mu se, te ga prihvaæa kao ono to on doista jest, dakle kao Svevinjeg Gospoda, dolo je vrijeme da mu Gospod poène prenositi daleko neposrednije aspekte spoznaje, nego to je prije bio sluèaj. Prije, dok se Arjuna jo borio sa sumnjama i kritièki propitivao iz te pozicije, prenoenje stvarnog znanja nije bilo moguæe; postupno, kako se Arjuna otvarao, kako je u njemu raslo povjerenje u uèiteljevo znanje i oboavanje njegove velièine, rasla je i njegova sposobnost primanja, empatija koja na velièinu odgovara predanoæu, oboavanjem i primanjem. Razumijevanje te situacije nuno je za shvaæanje onoga to Gospod prenosi u sljedeæim stihovima. 2 Ja æu ti u cijelosti objasniti onu mudrost i spoznaju, koju kad spozna, 263 Bhagavad-gEt= neæe ti na ovome svijetu preostati nita to bi jo imao spoznati. Ta spoznaja, koja nadilazi sve ostalo, i nakon koje vie nema nièega to bi se imalo spoznati, jest spoznaja samoga Gospoda, Ivare, Najvieg Puruse, koji je Krsna osobno. Takva spoznaja sadri u sebi i spoznaju najvieg Jastva, odnosno Atmana/brahmana, dakle spoznaju Apsoluta kao temelja sveukupne egzistencije, te spoznaju cilja evolucije u relativnom, koja predstavlja kulminaciju tisuæa i milijuna roðenja i milijardi godina uzdizanja svijesti kroz razne oblike ivota i razine oèitovanja. Takva spoznaja Gospoda zatvara krug od posve neoèitovanog do posve oèitovanog Apsoluta, i neto je posve neshvatljivo umu: relativni Apsolut, toèka u kojoj izmeðu relativnog i apsolutnog nema razlike, jer se potencijalno i oèitovano dodiruju bez toèke prijelaza. 3 Meðu tisuæama ljudi moda tek jedan tei savrenstvu. I meðu njima, koji savrenstvu tee i koji su ga postigli, moda Me tek jedan uistinu zna. Savrenstvo u ovom kontekstu znaèi spoznaju Jastva, koje je brahman. Èovjek koji je spoznao Jastvo dri se savrenim; ipak, kao to ovdje Gospod kae, tek mali broj takvih, koji su postigli to stanje, dolazi do jo uzvienijeg stanja, evoluirajuæi postupno u relativnom kroz sve slojeve oèitovanog, od najnie materije do najvieg Puruse, i tako stjeèe uvid u Gospoda, koji sve nadilazi. 4 Zemlja, voda, vatra, zrak, prostor, intelekt, um i ego osam su dijelova Moje naravi. Ovdje su navedeni slojevi onoga to bismo mogli nazvati niom èovjekovom prirodom, kao i niom prirodom oèitovanoga svijeta. Za razliku od nekih drugih mjesta, na kojima elementi oznaèavaju razine stvarnosti, ovdje zemlja, voda, vatra, zrak i prostor (ether) predstavljaju aspekte fizièkoga svijeta, ono to bi dananji fizièari pokuali izraziti èesticama i silama. Manas, buddhi i ahankara tri su nefizièka aspekta èovjekove nie prirode, i u gotovo su 264 Sedmo poglavlje 2-6 jednakoj mjeri duhovne stvari kao i èovjekove noge i ruke; razlika je u tome to su ruke tjelesni, a ovo umni organi. Èovjekove misli i stanja duha predstavljaju tek kretanja misaone supstancije, s kojima se dua nastavlja pogreno poistovjeæivati èak i onda kad nadraste identifikaciju s fizièkim tijelom. 5 Osim te, nie prirode, o Moænoruki, znaj da postoji i Moja via priroda, koja èini ivot biæa, i koja daje ivot stvorenome svijetu. Nia priroda je poput rukavice, koja je korisna tek ukoliko u njoj djeluje ruka, jednako kao to je nia èovjekova narav korisna jedino ukoliko u njoj ivi i djeluje dua, èovjekova via priroda. Jednako kao to je sluèaj s èovjekom, sluèaj je i sa èitavim svemirom, koji predstavlja samo niu prirodu jednog vieg biæa koje se kroz njega oèituje i tako tvori ivot svih biæa u njemu. Ta via stvarnost, via priroda, pogonska je sila u pozadini evolucije ivota i svijesti fizièkih biæa, koja sva predstavljaju samo zraèeæe toèke kroz koje prosijava poneki aspekt te Boanske stvarnosti. 6 Ona je ishodite iz kojeg se sva biæa raðaju. U Meni se tako sveukupnost svijeta stvara i nestaje. Ovo je vrlo teko ispravno shvatiti, buduæi da Gospod Krsna govori iz jedinstvene pozicije koja obuhvaæa barem dva aspekta. Da bih objasnio o èemu se radi, posluit æu se slikom raèunala. Raèunalo se sastoji od dva osnovna dijela, hardvera i softvera. Hardver je samo raèunalo, fizièki stroj za obradu podataka. Softver se sastoji od operativnog sustava i svih programa koji se mogu izvravati na raèunalu. U ovoj slici, Bog je hardver, a svijet je softver. I hardver i softver postoje, oni su stvarni, ali je softver u posebnom poloaju uvjetne stvarnosti, buduæi da se ostvaruje jedino izvravanjem na raèunalu, i izvan raèunala nema objektivne stvarnosti, predstavlja tek potencijalnu stvarnost, opis neèega to u stvarnosti postoji tek kad ga raèunalo izvri. Softver je dakle u sivoj zoni izmeðu iluzije i stvarnosti; s jedne strane, postoji jedino 265 Bhagavad-gEt= hardver i njegova stanja, a s druge strane postoji i softver, buduæi da ga moemo opaati kao stvarnog, on se izvrava na raèunalu i mi ga opaamo. Iako nema egzistencije neovisne o raèunalu, opet postoji kao posebna kategorija. Ovdje je opisana veza izmeðu relativnog i apsolutnog. Apsolut je hardver a relativno softver. Relativno ne postoji ni u kojem drugom obliku, osim kao pogled na Apsolut, perspektiva Apsoluta, oèitovanje potencijala Apsoluta. Iako ne postoji izvan Apsoluta, pa se moe reæi da jedino Apsolut postoji, relativno takoðer postoji, jer ga moemo opaati, moemo ga iskusiti, ali istina je da je Apsolut jedina stvarnost u svemu tome, dok je relativno tek igra njegovih aspekata i stanja. Tako moemo objasniti i èinjenicu da je Bog savren iako postoje nesavrene stvari, jer nema nièeg proturjeènog u izjavi da je hardver savren, a da se na njemu mogu izvravati i loi programi. Loi programi mogu èak biti i relativno dobri, buduæi da u usporedbi s njima moemo uvidjeti velièinu i kvalitetu dobrih programa, to bismo inaèe podrazumijevali. Osim toga, èak su i loi programi bolji od nikakvih, jer koliko god da su loi, oni crpe i koriste kvalitete hardvera i u nekoj ih mjeri pokazuju, bez èega bi kvalitete hardvera ostale neiskoritene i neoèitovane. U toj slici nisu svi aspekti softvera ravnopravni i jednako vrijedni; od svih njih, najvaniji je sistemski softver, operativni sustav koji omoguæuje izvravanje svih ostalih programa. U ovoj slici, sistemski softver je Purusa, a aplikacijski softver je Prakrti. Sve aplikacije pristupaju hardveru pozivanjem resursa operativnog sustava, koji stavlja hardver na raspolaganje aplikacijama. Iz te pozicije, hardver i operativni sustav su istoznaènice, do hardvera se dolazi jedino preko operativnog sustava, pozivanjem njegovih resursa. Ukoliko neka aplikacija ne eli koristiti resurse operativnog sustava, na kraju ispada da uopæe ne moe egzistirati, jer èak i njeno izvravanje ovisi o operativnom sustavu, a kamoli rad. Iz toga uviðamo znaèenje predanosti Bogu. U onoj mjeri u kojoj je aplikacija predana operativnom sustavu, dakle u mjeri u kojoj koristi ponuðene resurse hardvera, potuje zakonitosti po kojima se aplikacije moraju ponaati, te suraðuje s drugim aplikacijama, veæa æe biti njena snaga i u veæoj æe mjeri slaviti velièinu hardvera svojim postojanjem. Ukoliko se aplikacija bude ponaala prljavo, pokuavala sruiti druge aplikacije, te pristupala hardveru na pogrean i nedoputen naèin, operativni sustav æe prijaviti general protec266 Sedmo poglavlje 6 - 10 tion fault149, obustaviti njeno izvravanje i poslati je na mjesto na koje odlazi vatra kad se ugasi. Iako prilièno struèna, ova slika objanjava sloen problem na zadovoljavajuæe jednostavan naèin. S jedne strane, ona objanjava èinjenicu da nita osim brahmana ne postoji, buduæi da je brahman jedina stvarnost. S druge strane objanjava poloaj relativnog biæa u relativnoj kreaciji, koje svoje ispunjenje postie oboavanjem Gospoda, koji u relativnom predstavlja cjelovito oèitovanje Apsoluta. 7 Iznad Mene nièeg nema, o Dhanavjaya; sve je nanizano na Mene poput biserja na niti. Bog je najvia stvarnost, iz koje sve stvarne stvari potjeèu. 8 Ja sam okus vode, Kuntin sine. Ja sam svjetlo Sunca i Mjeseca. Ja sam om u svim Vedama, zvuk u prostoru, ljudskost u ljudima. Vodu Indijci s pravom dre nositeljem okusa, buduæi da je osjetilom okusa moguæe osjetiti samo stvari topive u vodi. Okus vode je, dakle, sutina sutine, temelj postojanja. Sunce i Mjesec su temelj svjetla na Zemlji, po danu i po noæi, a Gospod je temelj svjetla u njima. Om, odnosno pranava, temeljna je vibracija na koju je moduliran zvuk svih vedskih mantri. Gospod je, dakle, bit i temelj koji nosi sve Vede, sve svete spise, jer je On taj, koji spisu daje svetost. Tako treba shvatiti i sljedeæa tri stiha. 9 Ja sam ugodni miris zemlje i ar vatre, Ja sam ivot u svim biæima i isposnitvo u isposnicima. 10 Znaj me, o Partha, kao vjeèno sjeme svih biæa. Molio bih kolege programere da se suzdre od komentara da u prispodobi o Bogu kao operativnom sustavu taj operativni sustav svakako mora biti Linux. 149 267 Bhagavad-gEt= Ja sam umnost umnih i hrabrost hrabrih. 11 Ja sam snaga moænih slobodna od elje i vezanosti. Ja sam udnja svih biæa koja se ne protivi dharmi, o najbolji Bharato. Bog je jedini pozitivni princip u svemu. Svako dobro vodi porijeklo od Njega. On je jedina zbilja, jedino to moemo iskusiti kao stvarno, On je sutina sutine, On je sama bit svega. 12 Znaj da su sva stanja, bilo od sattve, rajasa ili tamasa, stvorena od Mene. Ipak, Ja nisam u njima, ona su u Meni. Kao to je reèeno u komentaru 6. stiha, u prispodobi s raèunalom, Bog omoguæuje postojanje svih stanja, kao to sva stanja programa postaju moguæima izvravanjem na raèunalu. Iako je raèunalo prisutno u svim programima, iako je sve to raèunalo, istina je da su programi u raèunalu, a ne raèunalo u programima. 13 Zaslijepljen stanjima od te tri kvalitete, èitav je svemir obmanut, i ne poznaje Mene, koji sam iznad njih i nepromjenjiv. U raèunalnoj analogiji, ovakva je zabluda usporediva sa situacijom u kojoj je netko toliko obuzet programima koji se izvravaju na raèunalu, da uopæe ne opaa postojanje raèunala, veæ misli da su programi samodostatni i da se izvravaju sami po sebi, a ne u neèemu to ih nadilazi i daje im stvarnost. Takva je zabluda analogna miljenju ljudi koji opaaju svijet, a u njemu ne vide Boga koji je svakom budnom i razumnom biæu oèigledan. Takvi dre da èitav svemir postoji u nièemu, odnosno da je sam sebi nositelj stvarnosti, te da je sve to opaaju kao stvarnost samo proizvod djelovanja zakonitosti u tom svemiru. Takvo viðenje moguæe je 268 Sedmo poglavlje 10 - 14 samo uslijed ogranièenosti uma i uvida, jer veæ i neznatno dublje opaanje otkriva aspekte savrenog Boga koji se oèituje u tom svijetu. Situacija je analogna onoj koja bi nastala kad bismo èovjekova osjetila savreno spojili s raèunalom, te na raèunalu pokrenuli neku simulaciju ili igru. Jo ako èovjeku potisnemo ili izbriemo sjeæanje na stanje koje je postojalo prije spajanja s raèunalom, on bi bio sposoban doivjeti samo simulirani, raèunalno generirani svijet. U toj situaciji, pogotovo ako je simulacija izuzetno dobra i dosljedna, koliko bi ljudi bilo u stanju ustanoviti da se radi ne o krajnjoj stvarnosti, nego tek o osjetilnom prividu, o stvarnosti koja je dana unutar vie stvarnosti? Ne velik broj, zasigurno. Uvijek bi postojali oni koji bi, voðeni viim aspektima svoje svijesti, osjetili i utvrdili o èemu se radi; veæina ljudi bi, pak, podlegla iluziji, i vjerojatno bi se meðu rtvama iluzije stvorio soj znanstvenika, koji bi prouèavajuæi simulirani svijet smislili zakonitosti fizike takvoga svijeta, i kao i nai znanstvenici s visine objanjavali neukima zato stvari moraju biti upravo takve kakve jesu i nikakve drugaèije (buduæi da bi svako odstupanje dovelo do unitenja ili nepostojanja svijeta), te stoga Bog njima predstavlja suvinu hipotezu; ako i postoji, onda nema nikakvog utjecaja na svijet, buduæi da zakonitosti svijeta moraju biti upravo takve i nikakve drugaèije. Koliko je takav jedan znanstvenik smijeno biæe onomu tko izvana promatra simulaciju, mislim da ne moram ni napominjati. 14 Ovu Moju Boansku iluziju, saèinjenu od kvaliteta, doista je teko nadiæi, ali oni koji se predaju Meni, oni je zacijelo nadilaze. Iz sfere iluzije moguæe je izaæi jedino predanoæu Bogu, koji je stvarnost. Buduæi da je èitava sfera iluzije dana u stvarnosti, stvarnost je proima onako kako maslac proima mlijeko, ili sol morsku vodu. U svemu je moguæe naæi stvarnost i njene aspekte, i primjenjujuæi sposobnost diskriminacije od takvog aspekta stvarnosti moemo krenuti prema punini stvarnosti, upijanjem u sebe sve vie stvarnosti, to predstavlja predanost Bogu. Onaj tko se u cijelosti preda Bogu nema vie u sebi nikakvih aspekata iluzije ili obmanutosti, jer on je u cijelosti proet najviom stvarnoæu, i s njom posve sjedinjen. 269 Bhagavad-gEt= 15 Meni se ne utjeèu zloèinci, zaluðeni i najnii od ljudi. Uma pomuæena iluzijom, oni razvijaju demonsku narav. Alternativa Bogu, kao najvioj stvarnosti, jest kaos i besmisao. Oni koji se priklanjaju besmislu i iluziji razvijaju egzistencijalni sklop koji se najbolje moe opisati kao demonski. Buduæi da ne vide stvarnost, druga biæa su skloni gledati kao objekte, kao stvari koje su im ili korisne, ili beskorisne, ili tetne. Zbog takvog stava postaju lieni suosjeæanja, te stoga sposobni za sve vrste okrutnosti i zlodjela. Naime, ako netko obmanut iluzijom gleda na sva biæa kao na iluzorna i prolazna, bez stvarnosti i znaèenja, samo nakupinu bjelanèevina sposobnu za razmiljanje, tada doslovno nema te grozote, kojoj se takav neæe domisliti u ostvarenju svojih perverznih i bezbonih zamisli. Najgore od svega je to, to se èini da je misaoni sklop takvih demona postao nekom vrstom slubenog pravovjerja dananjeg svijeta, koje upravlja politièkim i socijalnim kretanjima, kao i smjerom razvoja znanosti. Postoje dakle samo dva moguæa usmjerenja biæa: ili æe se predati Bogu, ili æe se predati iluziji; treæeg nema. Sve je ostalo samo stvar stupnja. 16 Èetiri su vrste Mojih vrlih tovatelja, o Arjuna. To su nesretni, eljni znanja, eljni koristi a takoðer i znalci, o najbolji Bharato. Postoje razlièiti motivi iz kojih se ljudi okreæu Bogu. Jedan od njih je neispunjenost, odnosno nepovoljno stanje u koje je èovjek dospio zbog povezanosti s nezbiljskim stvarima, te zbog svojeg zaluðenog stanja svijesti. Nakon nekog vremena, zbog pomijeanog osjeæaja boli i zgaðenosti, on se okreæe Bogu i moli Ga za pomoæ. Drugi motiv je elja za spoznajom; èovjek koji trai istinu, filozof, u svojoj æe potrazi prije ili kasnije doæi do toga da bi se trebalo okrenuti Bogu kao izvoru mudrosti, ali takva spoznaja je intelektualna, uglavnom suha i prazna, jer takav Boga vidi vie kao neto èime bi se mogao okoristiti (gdje kao korist vidi stjecanje 270 Sedmo poglavlje 15 - 18 znanja) i upotpuniti, nego kao Onoga, kome bi se elio bez ostatka predati. Treæi motiv je koristoljublje. Ogroman broj vjernika svih religija neprestano obasipa Boga svojim eljama, odnosno prijedlozima stvari koje bi Bog trebao za njih uèiniti. To je s jedne strane smisleno, jer ako netko eli ostvariti elje, najbolje je da potrai onoga, od koga svi darovi potjeèu, i koji ima sposobnost ispuniti elje, a to je jedino Bog. S druge strane, budalasto je obratiti se beskrajno bogatome kralju koji je dobrostiv i spreman usliati nae molitve, a s molbom da nam dadne nekakvu trièariju, poput zdravlja, novca i ostalih dobrobiti. Bolje bi bilo zatraiti Njegovu milost, jer ako smo u Njegovoj milosti, tada æe nas neprekidno obasipati Njegovo obilje, jer ono to je Njegovo bit æe i nae. Treba dakle traiti sam izvor sveg obilja, a ne samo zagrabiti èaom iz izvora i otiæi. Èaa æe se prije ili kasnije isprazniti, ali izvor neæe presuiti. Ako dakle posjedujemo izvor obilja, nièega nam nikada neæe uzmanjkati. Èetvrti motiv je spoznaja da osim Boga nema nikakvog drugog utoèita, da osim njega nema nikakvog izbora, i da Bogu nema nikakve alternative. Takav znalac utjeèe se Bogu s punom predanoæu, u cijelosti boravi u Njemu i nikad Ga ne naputa. Takav ne vidi Boga kao izvor koristi, nego kao cilj svih svojih tenji, i bira jedino Njega, ostavljajuæi sve drugo. 17 Od njih je najbolji znalac, uvijek sjedinjen i predan Jednom. On je drag meni, i Ja sam vrlo omilio njemu. Dakako da je znalac, zbog svoje predanosti i potpune posveæenosti Bogu, te potpune sjedinjenosti s Bogom i stopljenosti s Bojom naravi, Bogu daleko najdrai. 18 Plemeniti su svi oni, ali znalac je doista istinsko Jastvo, tako mislim; jer on æe se, uèvræena uma, uteæi jedino Meni, najviem cilju. Buduæi da znalac odbacuje sve nezbiljske stvari i priklanja se jedino najvioj stvarnosti, koja je Bog, on predstavlja èisto Jastvo, 271 Bhagavad-gEt= lieno svih vezanosti i neèistoæa due. Zbog svoje savrene èistoæe, jedina njegova sklonost je ona prema Bogu, a jedino stanje njegove due jest predanost Bogu u potpunoj spoznaji stvarnosti. 19 Nakon mnogih roðenja, takav znalac dolazi Meni, spoznajuæi da je Vasudeva doista sve. Ipak, takva je velika dua rijetka. Evolucijom, biæa se postupno, ogromnim brojem ponovnih utjelovljenja, razvijaju do stupnja u kojem su u stanju pojmiti Najvieg, prepoznati Ga kao cilj svojih tenji i Njemu se u cijelosti i bez ostatka predati. Takva velika dua prepoznaje Vasudevu, Najvieg Purusu, kao sveukupnost i sutinu svega oèitovanog, te se posveæuje Njegovom tovanju i oboavanju, u kojem se prepoznaje kao On. S jedne strane, takve su velike due rijetke na ovome svijetu; jedva da se ikada pojave. S druge strane, ovaj svijet ba i nije mjesto na kojem bi se takvi eljeli zadravati, tako da to i nije pretjerano èudno. Kad ovaj svijet postane mjesto na kojem bi se biæe posve predano Bogu osjeæalo kao kod kuæe, umjesto dananjeg stanja u kojem podsjeæa prije na lavlju jazbinu gdje caruju razbojnici i bezbonici, i gdje nema mjesta za Boga i èistu predanost nevine due, tada æemo takve moda èeæe sretati. 20 Mudrosti pomuæene udnjom, ljudi slue drugim boanstvima, te pod utjecajem vlastite naravi slijede razlièite propise. Svijest ljudi èesto je na takav naèin pomuæena, da æe im se nie dobro, koje mogu razumjeti, èiniti vrednijim od veæeg dobra, koje nisu u stanju razumjeti. To je naalost sluèaj s veæinom ljudi koji æe, ako im se s jedne strane ponudi Bog, a s druge strane milijarda dolara, po svoj prilici odabrati milijardu dolara. To, to je bilo kakva usporedba izmeðu temelja sveukupne stvarnosti i nekakve trièave vrijednosti kojom se ne moe kupiti nita od znaèenja, besmislena, to takvima uopæe neæe biti problem. Druga boanstva ovdje mogu biti novac, moæ, zadovoljstvo i sliène stvari, koje u krajnjoj liniji imaju svoj temelj u Bogu, ali ne sadre u sebi 272 Sedmo poglavlje 18 - 23 puninu ostvarenja, tako da onoga tko ih postigne nuno ostavljaju neispunjenim. Ovdje se dakle ne radi o problemu tovanja drugih boanstava, nego o problemu zadovoljavanja malim, i postavljanja preniskih ciljeva. Sve dok se netko zadovoljava manjim od savrenog, postignuæe cilja æe ga ostavljati u stanju neispunjenosti i razoèaranja. 21 Kojem se god boanstvu tovatelj prikloni, Ja mu osnaujem vjeru. 22 U takvoj vjeri, on se utjeèe boanstvu da mu ispuni elje. Ali uistinu, Ja sam taj koji ih ispunja. 23 Prolazni su plodovi elja koje gaje takvi, siromani mudroæu. Jer, tovatelj boanstava boanstvima odlazi, dok tovatelj Moj dolazi Meni. Bog je stvarnost u pozadini svega. Svako oboavanje sastoji se od nekakve predodbe o savrenstvu i idealnom postignuæu. Dakako, svaka takva predodba usmjerena je k nekom Boanskom aspektu, ali naalost ne i prema cjelini koja je Bog sam. Onaj tko tuje ogranièenu predodbu Boga postiæi æe dobrobit, jer æe mu Bog podariti ono za èime tei, ali buduæi da tuje ogranièeno, ogranièeno mu je i postignuæe. Najveæi problem s molitvama usmjerenim k toèno odreðenom cilju jest u tome to se molitelju moe desiti da upravo to dobije, te da onda ustanovi da bi mu bilo bolje da se predao Bogu u vjeri da æe On odabrati ono to je upravo najbolje za njega i to mu je potrebno. Ovako, obmanut neznanjem, ne zna to treba a to ne treba eljeti, te tako ne bi mogao postiæi ostvarenje èak ni u sluèaju da Bog odigra ulogu njegove osobne zlatne ribice, koja bi mu ispunjavala sve elje kojih se moe domisliti. Zapravo, èak je vjerojatno da bi uspio samoga sebe upropastiti. Zbog svega toga, veæini ljudi bi bio najveæi blagoslov kad im se njihove elje ne bi ostvarile. Ovako, eleæi prolazne stvari (jer jedino je Bog stalan, a Njega takvi ne ele), zadobivaju prolazne plodove u svjetovima prola273 Bhagavad-gEt= znosti, i nakon kratkotrajnog ispunjenja batine razoèaranje. Za razliku od njih, oni koji se predaju Bogu postiu krajnje savrenstvo, jer Bog, koji najbolje zna to im je potrebno, najprije uredi sve potrebne uvjete kako bi se proèistili i mogli u cijelosti boraviti u Njemu, a potom ih uzima Sebi. Tako oni ostaju blaenima u vjeènosti. 24 Neznalice dre kako sam iz neoèitovanog postao oèitovanim, ne znajuæi Moju viu, nepromjenjivu, nenadmanu prirodu. Ovo je kritika panteistièkim umovima, koji govore da je sve Bog, misleæi da je neoèitovani Bog postao oèitovanim svijetom, te se klanjaju svijetu i oboavaju prirodu. Oni su u zabludi, jer, iako priroda predstavlja oèitovanje Boje velièine, Bog ostaje vjeèito transcendentalan i nepromjenjiv. Èitavo podruèje stvorenog nita ne dodaje niti oduzima od njegove transcendencije, iako on u sebi odrava èitav stvoreni svijet, jednako kao to raèunalo iz prispodobe odrava sve programe i daje im stvarnost. Takvi dre, da ostanemo pri naoj prispodobi, iluzorni svijet unutar nekog programa samim raèunalom, i tako mu se u zabludi klanjaju. Kad bi stvari pristupili obrnuto, te se klanjali Bogu u njegovom transcendentalnom stanju, batinili bi najvie dobro, jer bi pripali samome izvoru svega stvorenja, a i on bi tako pripao njima. U takvom stanju, mogli bi u Bogu spoznati puninu svega stvorenog, ali u punini svega stvorenog nije moguæe spoznati Boga, jer time ne dotièemo Njegovu izvornu, transcendentalnu, nepromjenjivu i vjeènu narav, nedirnutu stvorenim svijetom. 25 Prekriven yoga-mayom, ne razotkrivam se svima. Mene, neroðenog i neiscrpnog, zaluðeni svijet ne poznaje. Biæa, èija je svijest obuzeta svijetom, nikada se ne osvrnu kako bi usmjerila svoj pogled Bogu, koji je izvor i sutina stvarnosti svijeta. Oni tako ostaju obmanuti svojom voljom, jednako kao to se svojom voljom mogu okrenuti od svijeta Bogu, i tako spoznati istinsku zbilju. Onima, koji se tako prema Njemu okrenu, te mu se 274 Sedmo poglavlje 23 - 27 obrate sa stavom predanog oboavanja, Bog se zasigurno otkriva i prima ih u svoju narav. Ljudska slobodna volja tako je èinitelj koji odreðuje ljudsku sudbinu, odnosno èovjekovu usmjerenost prema iluziji, ili pak prema Bogu. 26 Ja poznajem sva prola, sadanja i buduæa biæa, o Arjuna, ali Mene ne zna nitko. Sva biæa imaju svoju stvarnost u Bogu i dana su u Bogu, ali Njega biæe ne moe spoznati; zapravo i moe, ali tek predanoæu, kojom ulazi u Njegovu nazoènost, ali u tom stanju postoji samo Bog i oboavanje Boga, ne postoji biæe koje bi reklo ili mislilo: ja spoznajem Boga. Ne; u takvom stanju Bog sam spoznaje sebe, zato se to zove stanjem samospoznaje, jer Subjekt Sebe Jest, Ja Sebe Jesam Sobom. 27 Zbunjena dvojnostima privlaènosti i odbojnosti, o Bharato, sva su biæa roðena u zabludi, o unititelju neprijatelja. Ovdje sreæemo ono to je u kræanstvu sredinji problem: pitanje istoènog grijeha. Naime, radi se o teoriji koja govori da se ljudi izvorno raðaju greni, i da se iz tog stanja moraju spasiti odabirom Boga. To je osnovna misao; zanemarimo besmislenu teoloku nadgradnju oko nje. Uistinu, ta je teorija smislena, i to ne samo na jednom planu. Zapravo, èitav plan Boanskog oèitovanja naizgled kreæe od potpune iluzije prema potpunoj spoznaji; evolucija biæa kreæe od nesvjesne tvari, preko ivih biæa, svjesnih biæa, do biæa koja spoznaju Boga. Moe se dakle reæi da sve stvoreno poèinje kao nesavreno i pod utjecajem Boanske sile tei savrenstvu. Temelj tog nesavrenstva nedostatak je spoznaje Boga, odnosno snage kojom bi biæe nadvladalo iluziju i predalo se Bogu. U stanju obmanutosti iluzijom biæe ivi u stanju neispunjenosti, te pokuava zadobiti ispunjenje u svijetu iluzije. U takvom lovu na sjene, biæe je privuèeno obeæanjem ugodnog, a odbijeno prijetnjom neugodnog. To je prirodno stanje, koje se postupno nadrasta predanoæu Bogu, odnosno veæim stupnjem spoznaje transcendentalne stvarnosti. 275 Bhagavad-gEt= 28 Ljudi pobonih djela, slobodni od grijeha, slobodni od iluzije dvojnosti, tuju Me postojanom odluènoæu. Oni, dakle, koji nadrastu prirodna ogranièenja iluzije, odnosno istoènog grijeha u kojem se sva biæa raðaju, naputaju grijeh, èine djela vrline, stjeèu spoznaju i u toj se spoznaji predaju oboavanju Gospoda. Nakon to su razumjeli narav svijeta, ne podlijeu vie iluziji, i tako se osloboðeni svih sumnji koje more one koji nemaju iskustva postojano dre jedino Boga, buduæi da im je iskustvo pokazalo kako je sve osim Njega ili isprazno, ili predstavlja Njegov odsjaj pomijean s niim stvarima. Shvaæajuæi to u cijelosti, odbacuju sve ostalo i posve se predaju Bogu. 29 Oni, koji se radi osloboðenja od starosti i smrti utjeèu Meni, oni spoznaju istinski brahman, istinsko Jastvo, kao i puninu djelovanja. Ovo ne treba shvatiti u smislu neke vrste koristoljublja, po kojem bi se netko uplaio starosti i smrti, te se utekao Bogu da ga od njih izbavi. Naprotiv, bolje je reæi da se takvi ljudi, nakon to shvate prirodu svijeta, oslobode elja za svjetovnim iskustvima roðenja, starosti i smrti, jer te stvari vide samo kao suvinu patnju koja nita ne nadodaje stanju boravka s Bogom, a bez tijela. Tako oni odbacuju svaki oblik vezanosti za tijelo i svijet u kojem tijelo djeluje, i ostaju u blaenstvu Duha i Istine. Oni tako spoznaju krajnju stvarnost, Apsolut (brahman), koji je najvie, istinsko, transcendentalno Jastvo, a uvidom u Gospoda stjeèu i uvid u puninu djelovanja, koje svoje savrenstvo postie u skladu s Bogom, èime svako djelovanje postaje Boanskim. 30 Oni koji Me prepoznaju kao Gospoda i prirodnog i Boanskog i rtve, èak i u samrtnom èasu, um je njihov u Meni uèvræen. Bog je sutina svega stvorenog i nestvorenog, Gospod neba i zemlje, svega vidljivog i nevidljivog. rtva je dobra ukoliko do276 Sedmo poglavlje 28 - 30 prinosi stanju transcendencije, a transcendencija je sam Gospod, pa je stoga Gospod sutina rtve. Sve to je dobro i pozitivno potjeèe od Njega, koji je punina svega dobra. Onaj, èiji je um uèvræen u toj spoznaji, ni u èasu smrti se ne koleba, veæ ostaje svjestan Boga. Takav u Bogu ivi i u Bogu umire, a poslije smrti u Bogu ostaje za vjeke vjekova, s one strane vremena i prolaznosti, u neprolaznom blaenstvu vrhovne i nenadmane stvarnosti. 277 Osmo poglavlje 1 Arjuna reèe: to je brahman? to je individualno jastvo? to je djelatnost, o najvii Puruso? Koji je uzrok materijalne, a koji boanske prirode? 2 Tko je i to uzrok yajve, ovdje u ovom tijelu, o Madhusudana? Kako Te samoovladani mogu prepoznati u trenutku smrti? Arjuna sada postavlja niz pitanja, koja se odnose na pojmove koje je Gospod spomenuo u prethodnom poglavlju, a koji su mu ili posve novi i nepoznati, ili su mu poznati u nekom drugom znaèenju, pa eli saznati znaèenje u kojem ih spominje Krsna. Uoèimo kako Arjuna oslovljava Krsnu sa Purusottama, Najvii Purusa, obraæajuæi se tako Njemu kao Gospodu svih biæa. 3 Svevinji Gospod reèe: Neprolazan je brahman i najvii. Individualno jastvo je vlastito biæe. 279 Bhagavad-gEt= Uzrok nastajanja i ivota biæa zove se karma, djelatnost. Brahman je vrhovna stvarnost, transcendentalni Apsolut. Individualno jastvo (adhyatma), odnosno jivatman (jastvo ivog biæa) jest lokalizirani subjekt, ono to biæe doivljava kao sebe. Takvo jastvo je relativno, ono se kao odvojeno od ostalog opaa u relativnom svijetu, unutar Kreacije. Promjenom perspektive, uviða se da je Jastvo jedno, i da je ono zapravo brahman. U relativnom, adhyatma je subjekt iskustava i duhovnog razvoja, kao i karme. To je onaj ja koji doivljava iskustvo, koji je iskusitelj relativnih stvari. Karman, odnosno karma, djelatnost je, aktivnost, promjena stanja u stvorenom svijetu. Po tom zakonu neprekidnog kretanja i promjene, biæa se raðaju, mijenjaju i propadaju da bi se rodila ponovo u skladu s tim istim zakonitostima. 4 Materijalna priroda je prolazna, dok je boanska priroda Purusa. Uzrok rtve sam Ja u ovom tijelu, o najbolji od tjelesnika. Materijalna priroda jest Prakrti. To je pasivna priroda sastavljena od razlièitih energija, raznih stupnjeva suptilnosti, koja se ne oèituje, nego predstavlja polje oèitovanja Puruse. Boanska priroda je Purusa, koji se oèituje u materijalnoj prirodi, dok istodobno ostaje u svojoj izvornoj prirodi, jednako kao to ruka ulaskom u rukavicu poprima izgled rukavice, a da ne prestane biti rukom, odnosno dijelom ljudskog tijela. Jednako tako se Purusa u jednom svom aspektu oèituje kroz Prakrti, a istodobno ostaje u svojoj vlastitoj naravi punine. Uzrok rtve, odnosno njezina bit, jest transcendencija kao takva. rtva je stanje u kojem se èovjek odrièe vezanosti u svom djelovanju, a savrenstvo toga je Gospod u tijelu, koji je ukljuèen u sve vrste djelatnosti, koje su zbog Njegove vrhovne transcendentalne naravi posve od naravi rtve, do te mjere da on predstavlja utjelovljenje rtve, jednako kao to predstavlja i njenu sutinu, narav i cilj. Svaka rtva slui postizanju transcendencije, a bit transcendencije, koja je èini vrijednom postizanja, jest savrena punina i blaenstvo koje je Gospod. Gospod u tijelu, dakle, predstavlja 280 Osmo poglavlje 3-5 savrenu rtvu. Tako doivljeno pitanje rtve baca novo svjetlo na problematiku Kristove rtve u kræanstvu, buduæi da dolazimo do spoznaje kako je veæ i samo Kristovo postojanje u tijelu sutina rtve, koja je savreno otkupljujuæa i spasonosna, a ne njegova smrt, kako to ljudi èesto misle. 5 Onaj tko u trenutku smrti naputa tijelo sjeæajuæi se Mene, on dosee Moju prirodu. U to nema sumnje. Ovdje imamo nekoliko slojeva moguæeg razumijevanja. S jedne strane, oèigledno tumaèenje glasi da je trenutak smrti sudbonosna toèka u èovjekovu ivotu, prekretnica koja odreðuje njegovu sudbinu. Ono, èega se èovjek sjeti na samrti, predstavlja upravo ono to mu je najvanije, to cijeni iznad svega drugog, to je najblie njegovoj egzistenciji. Èovjek, koji je vezan posjedom, na samrti æe misliti o svome posjedu, i o tome to æe sada biti s njim. Netko drugi æe razmiljati o svojoj obitelji, to æe biti s njegovom enom, to s djecom i slièno. Èovjek, kojemu je Bog bio najvaniji za ivota, u samrtnom èasu mislit æe jedino o Bogu, udjet æe Ga spoznati, eljet æe Njegovu blizinu i bit æe ispunjen radoæu zbog blizine svojeg zajednitva s Njime. Takav èovjek dakako pripada Bogu, i Njemu odlazi, da se ne vrati. Drugi sloj razmiljanja govori sljedeæe: ljudska je priroda slojevita. Èovjek moe biti izuzetno predan Bogu, a da ipak na samrti razmilja ponajprije o sudbini onih koji su mu za ivota bili povjereni, a sada ih ostavlja. On æe brinuti o njima i pokuat æe ih zatititi, makar znanjem o tome da je sve u redu. On neæe razmiljati o svojoj sudbini, nego jedino o sudbini drugih, buduæi da zna kako se o njemu Bog brine i vie nego dobro, pa æe mu ionako dati upravo ono to mu pripada, kako mu je davao i za ivota. Ako razmiljamo o Krsninim rijeèima na uzak i doslovan naèin, morali bismo zakljuèiti kako èovjek iz ovoga primjera nije postigao savrenstvo jer misli na svoju obitelj, a ne na Boga. Ali, prava istina je da taj ne mora misliti na Boga, jer on Boga èitavo vrijeme ivi. On neprestano boravi u Bogu i ivi Boanskim ivotom, koji se oèituje u brizi za druge i njihovo dobro. Predanost Bogu oèituje se u nebrizi za vlastito dobro, koja potjeèe od dubokog i trajnog razumijevanja Boje naravi, te naravi zakona karme, koji uvijek 281 Bhagavad-gEt= daju èovjeku ono to mu je potrebno i to zasluuje. Tako on u dubokom razumijevanju i vjeri ne mora pokuavati postiæi neto za to zna da æe mu ionako biti udijeljeno, veæ gleda kako bi iz te pozicije mogao èiniti dobro i slaviti Boga. Imajuæi to u vidu, ispada da nema nikakvog protuslovlja, buduæi da taj èovjek doista misli na Boga, èak i dublje od onoga tko neprekidno ponavlja Boe, Boe, kako ne bi Boga zaboravio pod utjecajem drugih razmiljanja. 6 Kome god da preda misli prilikom naputanja tijela, njemu zacijelo i dolazi, o Kuntin sine. Ono to vai za naputanje tijela u svijesti o Bogu, to vai i za naputanje tijela u drugim stanjima i s drugim promiljanjima; buduæi da je trenutak smrti u osnovi najvaniji trenutak u ivotu, u njemu se uoèava prevladavajuæa sklonost èovjekove due, te æe pravednik doèekati smrt ispunjen radoæu zbog sjedinjenja s Bogom, dok æe grenik doèekati smrt ispunjen strahom i tjeskobom. Èovjek koji je vezan svijetom alit æe i strahovati zbog naputanja svijeta, te æe nastaviti teiti svijetu i nakon smrti. Onaj, pak, tko tei Bogu, radovat æe se to je njegova tjelesna egzistencija okonèana, i to moe biti s Bogom bez smetnji koje uzrokuje tjelesnost. Dakako, kao to je objanjeno i u komentaru prethodnog stiha, ovo pitanje je slojevito i treba mu pristupiti s puno uvida i bez povrnosti, kako ne bismo donosili povrne sudove poput onog da je èovjek koji neprestano spominje Boga svetac, a da je onaj koji brine o svojoj djeci vezan materijalnim, buduæi da je èesto istina upravo suprotno. 7 Stoga uvijek boravi uèvræen u Meni i bori se. Predajuæi razum i um Meni, nesumnjivo æe doseæi Mene. Kao to je postalo oèitim iz pomnijeg tumaèenja prethodnih stihova, kljuè pripadnosti Bogu lei u predanosti Njemu, te potpunoj posveæenosti i obuzetosti due Bogom. Onaj, tko tako uredi smjernice svog ivota, neæe morati brinuti o tome to æe misliti u samrtnom èasu; po svoj æe prilici misliti isto kao i u ostatku ivota. 282 Osmo poglavlje 8 5 - 10 Meditirajuæi tako, sjedinjena duha, postojano usmjerenih misli, najvieg Boanskog Purusu dosee, o Partha. Onaj, dakle, tko boravi u stanju usmjerenja duha na Boansko, postupno spoznaje i nadilazi sve suptilnije razine stvarnosti. Nakon to nadiðe identifikaciju s raznim slojevima Prakrti, on razbija i samu identifikaciju s Prakrti i prepoznaje sebe kao Purusu. Potom unutar tog stanja postie sve veæi stupanj suptilnosti, te raste u predanosti i sluenju, da bi u stanju najvieg postignuæa bio u stanju gledati samoga Boga, te s vremenom zadobiti Njegovu narav. 9 Tko meditira o Sveznajuæem, Najstarijem, Upravitelju, manjem od atoma, koji sve odrava, Nedokuèivom, sjajnom poput sunca, onkraj tame, 10 Tako meditirajuæi u samrtnom èasu, postojana uma, ispunjen predanoæu i snagom yoge, potpuno povlaèeæi ivotni dah u mjesto izmeðu obrva, on dosee najvieg, Boanskog Purusu. Onaj tko meditira o Boanskim atributima, tko se u cijelosti njima zaokuplja, postupno poèinje poprimati razumijevanje tih atributa, a potom i njih same, te sam postaje riznicom Boanskih kvaliteta. To se, dakako, ne moe postiæi umiljanjem, nego jedino postupnim proèiæenjem vlastitog biæa yogom, te uzdizanjem svijesti u sve vie razine stvarnosti. Atributi koji su nabrojeni u ova dva stiha samo su opæenite smjernice; Bog je izvor svega znanja i sveznajuæi. On je izvor svih stvorenja i transcendentalan vremenu. On je vrhovna sila, kojoj su sve druge sile podreðene. On je manji od najmanjeg, jer i najmanje odrava i stvara. On je veæi od najveæeg, jer i najveæe boravi u Njemu. On je nedokuèiv, jer je izvor svekolike spoznaje, i nita ga ne moe spoznati, to veæ nije u Njemu. On je svjetlost stvarnosti i istine, i transcendentalan je tami i neznanju. O Njemu takvome neprekidno treba misliti, treba Ga vjeèno tovati i slaviti, kako za ivota, tako i u smrti. Yogin, koji se tako na Njega zadubljuje, povlaèi fokus svoje ivotne sile u ajva cakru, 283 Bhagavad-gEt= treæe oko, koja predstavlja istinski organ uvida, i tim uvidom motri slavu Svevinjeg, i tim Ga uvidom slavi. Tako slaveæi Boga, on naputa sve nie identifikacije, uzdie se iznad slojeva materijalne prirode i predaje se Bogu u najviem ispunjenju, slavi i velièanstvu. 11 O Onom, koga znalci Veda zovu Vjeènim, u kojeg ulaze samoovladani, i radi kojeg prihvaæaju zavjete èednosti, tebi æu sada ukratko objaviti. Sada Gospod Krsna kreæe objanjavati suptilne razlike izmeðu aspekata stvarnosti, koje su doista toliko fine da ih èak i znalci znaju pomijeati. 12 Tko se usredotoèi u yogi, zatvarajuæi sva vrata tijela, povlaèeæi razum u srce a ivotni dah u glavu, Vrata tijela su osjetila i djelatni organi. Povlaèenje razuma u srce ne znaèi povlaèenje u srèanu cakru, jer se srce ovdje misli kao jezgra biæa, tako da se ovdje radi o povlaèenju razuma u susumna nadi, odnosno u predanost Bogu i transcendenciju. Povlaèenje ivotnog daha u glavu osnovni je preduvjet za uzdizanje u vie svjetove; u glavi se nalaze kontrolni mehanizmi uvida (ajva i druge cakre u glavi), kojima se svijest usmjerava na predmet opaanja. Opaanjem Boga kroz cakre glave, svijest se predaje Bogu i odlazi Njemu. 13 Izgovarajuæi brahman u jednom slogu Om, sjeæajuæi se Mene, te tako napusti tijelo, on dosee najvii cilj. Izgovaranje brahmana u slogu Om predstavlja potpuno smirenje svijesti, u kojem se svijest u cijelosti sjedinjuje s temeljnom noseæom vibracijom Kreacije pranavom, odnosno slogom Om. Takvo smirenje praæeno je uvidom u Boga, stvoritelja svijeta, kojemu se biæe vraæa napustivi stvoreni svijet. 284 Osmo poglavlje 10 - 15 Pranava je ples ive Plesaèa, simbola najsuptilnije razine Prakrti, temeljne pokretaèke sile svega stvorenog. Onaj, tko izgovara taj zvuk, identificira se s inicijalnim impulsom stvaranja, a transcendencijom tog impulsa spoznaje Purusu, te tako postie najvie stanje koje neko biæe moe postiæi: stanje bez elja u potpunom ispunjenju. 14 Istinski sjedinjenom yoginu, uvijek usmjerena uma, koji se uvijek sjeæa Mene, Ja sam lako dostian, o Partha. Yoginu, koji je praksom postigao èistoæu i suptilnost svijesti, koji je transcendirao sve razine Kreacije, vizija Boga samo je stvar pomaka svijesti prema Njemu, i ne predstavlja nikakav napor. Takav ionako ivi u svijetu samo da bi pronosio Boju slavu, a kad doðe vrijeme naputanja tijela, on se s lakoæom sreæe s Bogom. 15 Dostigavi Mene, postigavi krajnji cilj, velike se due vie ne vraæaju u mjesto prolaznosti i jada. Transcendencijom Prakrti, nauèivi od stvorenog svijeta sve to se tamo moglo nauèiti, postigavi savrenu èistoæu i suptilnost svijesti, dosegavi najvie savrenstvo, prosvijetljeni yogini, bogati predanoæu, zauvijek ostaju u svijetu transcendencije, u blaenstvu stanja o kojem nije moguæe nita reæi, jer daleko nadilazi svaki takav pokuaj. Takvi savreni yogini uivaju u onom stanju, koje je Bog predvidio kao pravu svrhu postojanja, i kojoj slui èitav stroj stvaranja i evolucije; on slui tome da bi stvorio savreno èiste due, sposobne drugovati s Bogom, due koje su mu ravne u predanosti i koje su sposobne pojmiti i primiti njegovu predanost. To je stanje u kojem se Boansko u cijelosti oèituje. Takve due su se izborima, svojom slobodnom voljom, profilirale kroz sva moguæa grananja, birajuæi uvijek Boga i Boansko, nadilazeæi sve niskosti i nesavrenstva, i sada u vjeènosti batine svoj krajnji izbor: savren, vjeèni ivot u savrenom, vjeènom Bogu. Za takve due vie nema povratka, one su vjeèno slobodne od svake patnje, dakle i od ponovnog roðenja. Ako takva Boanska dua i siðe u 285 Bhagavad-gEt= svijet, onda to èini kao avatara, Boanska inkarnacija, kako bi donijela osloboðenje drugima. 16 Tko dosegne bilo koji svijet, ukljuèujuæi svijet Brahme, ponovo se vraæa, o Arjuna, ali doavi Meni, Kuntin sine, ne raða se vie. Brahmaloka je svijet, odnosno stanje brahmana, u yogi poznato kao nirvikalpa samadhi. Èak i oni koji doðu u takvo stanje moraju se ponovo vratiti i sukladno svojoj karmi primiti roðenje, jer njihova èistoæa nije savrena, a razvijenost njihove due nije potpuna. Svaki takav izlet u vie iskustvo samo je privremeno stanje; tek potpuna èistoæa onoga, tko je u stanju netremice gledati u Najvieg Gospoda, u Purusottamu, jamac je osloboðenja od ponovnog roðenja. 17 Dan Brahme traje tisuæu yuga, a jednako traje i Brahmina noæ, tako govore znalci. Najblii ekvivalent Brahminom danu jest razdoblje izmeðu Velikog Praska i Velikog Saimanja; razdoblje izmeðu ekspanzije Svemira iz singulariteta, toèke beskonaène mase saete na beskrajno mali prostor, i njegova ponovnog saimanja u singularitet pod utjecajem gravitacijskog privlaèenja. To razdoblje je Brahmin dan; Brahmina noæ je razdoblje neoèitovanosti, koje traje jednako dugo. Svako od ta dva razdoblja traje izuzetno dugo vrijeme; uèenje Mahabharate o yugama govori sljedeæe: Jedan veliki ciklus se naziva mahayuga, a sastoji se od èetiri yuge: krta, treta, dvapara i kali. U Mahabharati je trajanje yuga izraeno u boanskim godinama. Svaka boanska godina traje 360 ljudskih (sunèanih) godina. Krtayuga traje ukupno traje 286 4000 godina (boanskih) 400 godina traje zora te yuge 400 godina traje njen sumrak 4800 boanskih godina ili 1,728.000 obiènih Osmo poglavlje 15 - 17 Tretayuga traje 3000 godina 300 godina traje zora 300 godina traje sumrak 3600 boanskih godina ili 1,296.000 obiènih ukupno traje Dvaparayuga traje 2000 godina 200 godina traje zora 200 godina traje sumrak ukupno traje 2400 boanskih godina ili 864.000 obiènih Kaliyuga traje ukupno traje 1000 godina 100 godina traje zora 100 godina traje sumrak 1200 boanskih godina ili 432.000 obiènih Ukupno trajanje cijele mahayuge je 12000 boanskih godina ili 4,320.000 obiènih (ljudskih) godina; odnosno njeno trajanje je kao deset kaliyuga. Tisuæu mahayuga èine jedan Brahmin dan i jo tisuæu Brahminu noæ. Osnovne karakteristike svake yuge prema Mahabharati su: Krtayuga je najbolje razdoblje mahayuge, zato se naziva krta savreno. Svatko je vjernik bez mane. Vrlina se ne izopaèuje. Nema ni kupnje ni prodaje, ni bolesti ni pakosti, ni bijede ni nezasitnosti Jedini trud je bilo odricanje od svijeta, a bilo je dovoljno samo pomisliti na neto da bi se to dobilo. Bila je jedna jedinstvena Veda, a Narayana, dua svih stvorenja, imao je bijelu put. Tretayuga je sljedeæe razdoblje u kojem jo uvijek cijene istinu i vrlinu, ali se sada pomoæu obreda i rtve nastoje domoæi onog to ele. Nikada nisu odstupali od vrline, ali se vrlina smanjila za èetvrtinu. Èetiri kaste su se pridravale svojih dunosti. Narayana, dua svih stvorenja, posta crven. Dvaparayuga je iduæe razdoblje u kojem se vrlina smanjila na polovicu, vrlina se koleba izmeðu tame i svjetla, a Narayana je postao ut. Vede su se razdijelile u èetiri dijela. Umne sposobnosti su se smanjile, a uz Istinu ih je ostala samo nekolicina. Nastao je grijeh, a ljudi su postali rtve razlièitih bolesti. Kaliyuga je posljednje razdoblje mahayuge u kojem ostaje jo samo èetvrtina vrline. To je eljezno doba, a Narayana je crne boje. Vede i vrlina se prestaju potovati. Vladat æe bolesti, klonu287 Bhagavad-gEt= lost, srdba, strah od oskudice, a ljudska narav se kvari. Porok se beskrajno poveæava. Na kraju ovog posljednjeg razdoblja dolazi do posvemanjeg unitenja. Tisuæu mahayuga èine jedan dan Brahme, a jo tisuæu èine noæ. Brahmin ivot, koji traje sto godina (po 360 dana), jedan je veliki ciklus u ivotu svemira, nakon kojeg nastupa pralaya, posvemanje razaranje svemira, da bi nakon toga otpoèeo novi veliki ciklus. 18 Poèetkom Dana sve oèitovano nastaje iz neoèitovanog, a poèetkom Noæi rastaèe se ponovo u neoèitovanom. Neoèitovano je onaj isti potencijal iz kojeg se sva biæa neprekidno stvaraju, i u kojem imaju svoju stvarnost, i koji je temelj jednako svecima kao i grenicima. Razlika izmeðu svetaca i grenika je upravo u tome to se grenici rastaèu u potencijalnoj svijesti koja je temelj stvarnosti, nakon to njihovu relativnu egzistenciju pojede nitavilo, dok sveci u sebi ostvaruju puninu stvarnosti, te batine blaenstvo Boanskog ostvarenja. 19 To se mnotvo biæa raða, ponovo i ponovo, nestaje u sumraku a raða se sa zorom. Biæa koja èak i tako dugo vrijeme, kao to je Brahmin dan, dakle vie od èetiri milijarde godina po proraèunu iz Mahabharate (ili, vjerojatnije, nekoliko desetaka puta dulje razdoblje po nekom od moguæih proraèuna moderne znanosti, koja dosadanju starost svemira procjenjuje na nekih 18 milijardi godina, a svemir je jo uvijek u fazi ekspanzije), nisu postigla savrenstvo, vraæaju se u nitavilo iz kojeg su potekla; u potencijalnu energiju stvaranja koja obitava u Bogu. 20 Ali postoji i druga, vjeèna i transcendentalna priroda, razlièita od neoèitovanog, koja nikada ne podlijee unitenju. Unitenjem svega, ona ostaje. Neoèitovano je brahman, najvia stvarnost, transcendentalni Apsolut. U njemu nema biæa, ali on je potencijal iz kojeg se sva biæa 288 Osmo poglavlje 17 - 22 stvaraju. On je vrhovna stvarnost, krajnja zbilja, i ne predstavlja nitavilo, kako bi se moglo pogreno pretpostaviti, nego krajnje jedinstvo svih stvari, u kojem postoji samo Jedan. Ova vjeèna, transcendentalna priroda, o kojoj govori Gospod, koja nije niti stvoreni svijet, a niti neoèitovani Apsolut, jest stvarnost Puruse. 21 To, neoèitovano i neprolazno, kau, vrhovno je odredite. Dostigavi ga, nitko se ne vraæa. To je Moje najvie boravite. Ovo je veliki misterij, krajnja nepoznanica pred kojom pada logièki um, jer Purusa predstavlja relativni Apsolut. On je relativan, ali nije svjetovan i materijalan. On je oèitovan, a opet vjeèan. On je Bog i Boja slava, Boje boravite koje batine Bog i savrene due, koje su dostigle cilj evolucije. 22 Tog Vrhovnog Purusu, u kojem su sva biæa sadrana, koji sve proima, moe se doseæi potpunom predanoæu. Predanost i sluenje osnovna su kvaliteta Puruse; onaj, tko u sebi razvije te kvalitete, boravi u toj, najvioj stvarnosti. Stoga se predanoæu, divljenjem i oboavanjem postie ono, to je vjeèno od te kvalitete, i u èemu ne moe postojati nita drugo. Ta predanost nije od kvalitete iluzije, i nitko tko se yogom nije proèistio i uzdigao ne moe niti shvatiti o kakvim se kvalitetama i stanjima radi, te tako nije mudro pokuavati osjetiti te kvalitete bez adekvatnog pripremnog treninga, jer to nije moguæe, nita vie nego to je djetetu, koje je tek prvi put èulo za raèunalo, moguæe shvatiti tajne najmodernijih raèunalnih sustava kakve koriste vojske i banke, tako to æe samo razmiljati o raèunalima. Takvo razmiljanje je beskorisno; treba steæi znanje o arhitekturi raèunala, operativnim sustavima, programskim jezicima, komunikacijskim protokolima i sliènom; potrebno je znanje matematike i poneto znanja fizike, potrebno je posjedovati uasno puno temeljnih znanja koja naizgled nemaju nikakve veze s raèunalima. Èovjek koji æe, èuvi da je za ulazak u Boje vjeèno kraljevstvo potrebna predanost, i 289 Bhagavad-gEt= koji na osnovi toga pokua osjetiti takvu predanost, bavi se uzaludnim poslom, i oèito je kako æe njegov krivo usmjereni poduhvat zavriti umiljanjem predanosti, koje je samo iluzija, neka vrsta histeriènog stanja. Takva predanost predstavlja sasvim drugaèiju kvalitetu; u njoj nema ni emocija, ni misli, niti bilo kakvih svjetovnih stanja duha. U njoj postoji èistoæa prekaljenog yogina, koji je veæ u poèetnièkim fazama razvio niu vrstu predanosti, onu kojom se odlikuje mentalna razina. Nakon toga je to nadiao u spoznaji kauzala, suptilnih stanja Boanske moæi koja odrava svijet i koja se oèituje kao ispravnost u svim stvarima. Nadilazeæi tu i jo vie materijalne energije, dolazi do Boanskih aspekata oèitovanih u svijetu prirode, do ive i akti atmièke razine, èije meðusobno divljenje daje pokretaèku snagu oèitovanju Boanskog u svijetu. Takav yogin transcendira èak i to uzvieno stanje, i spoznaje sjedinjenu svijest u prvobitnom kretanju, ivu plesaèa koji izgovara prvobitni slog Om svojim plesom stvaranja i unitenja; plesom, koji predstavlja tek neznatni pomak nepomiène svijesti, koja se onda dijeli, na nioj razini, na ivu i akti. Yogin tada nadilazi èak i tu, prvobitnu i temeljnu razinu stvaranja, i tek tada spoznaje Purusu, tek tada mu se otkriva silina predanog sluenja, kada u nektaru predanosti otkriva potpuno ispunjenje i zauvijek gasi sve elje. Takva predanost, dakle, nije stvar koju svatko moe postiæi tek htijenjem i histeriènim osjeæajnim ispadima. Ovdje se radi o samoj kruni èina stvaranja, o smislu postojanja sviju svjetova, o samoj Bojoj unutarnjoj naravi, koju takav savreno predani yogin moe podijeliti s Onim, koji je njegova jedina i najvia ljubav. 23 O najbolji Bharato, sad æu ti kazati o vremenima u koja yogin naputa svijet, da se vrati ili ne. U indijskoj tradiciji postoji vjerovanje u povoljna i nepovoljna razdoblja za razne aktivnosti, pa prema tome i za naputanje tijela. U tome dodue ima istine, ali vjerovanje u takve sile predstavlja veliku opasnost, jer slabi èovjekovu volju za nadvladavanjem okolnosti, koja je nuan uvjet postizanja osloboðenja. 24 Vatra, svjetlo, dan, svijetla polovina mjeseca, 290 Osmo poglavlje 22 - 27 te est mjeseci sjevernog suncostaja; ljudi koji tada odlaze, ako znaju brahman, odlaze brahmanu. 25 Dim, noæ, tamno razdoblje u mjesecu, te est mjeseci junog suncostaja; yogini koji odlaze tada, odlaze na mjeseèev svijet, ali se ponovo vraæaju. 26 Dva su naèina naputanja tijela: u svjetlu i u tami, tako kau znalci; jedan bez povratka, dok drugi povratku vodi. Po tom vjerovanju, stanje svijeta na neki naèin predodreðuje kretanje due poslije smrti; s jedne strane, moguæe je da u tome ima istine, buduæi da èitav svijet predstavlja tijelo Boanskog Puruse, pa i stanja svijeta na neki naèin reflektiraju Njegova stanja, ali mislim kako je takvo djelovanje tek sporedno, periferno. Naime, èovjekovu sudbinu odreðuje kvaliteta njegove due, a ne godinja doba. Ako prosvijetljen èovjek, koji je spoznao Boga, umre i u najnepovoljnijem razdoblju, on æe bez sumnje iæi Bogu i neæe se ponovo raðati. Ako, pak, poroèan èovjek niske svijesti umre u najpovoljnijem razdoblju, on æe se svejedno ponovo roditi u tijelu kakvo odreðuje njegova karma. U to nema sumnje. Ipak, svatko je mogao uoèiti kako u proljeæe u svim biæima bujaju sile stvaranja, oèitovanja, ivota, te sve vezanosti uz svijet i svjetovne stvari, dok u jesen biæa proivljavaju osjeæaje prolaznosti, smrtnosti, privremenosti i uzaludnosti svjetovnog. Jasno je kako æe takva razmiljanja u velikoj mjeri obojiti um veæine ljudi odnosno, svih osim istinskih yogina, koji su èitavo vrijeme svjesni stvarnosti Boanskog i iluzornosti svjetovnog, bez obzira na godinja doba i mjeseèeve mijene. 27 Yogin, o Partha, koji zna te puteve nikada nije zbunjen. Stoga uvijek budi uèvræen u yogi, o Arjuna. 291 Bhagavad-gEt= U svakom je sluèaju dobro biti uèvræenim u yogi, jer tada èovjeku nije bitno je li ljeto ili zima, dan ili noæ, svjetlost ili tama, jer je njegova dua uvijek ispunjena Bogom i ne brine ni o èemu takvom, a svi su joj takvi utjecaji periferni i nebitni. Njegova æe sudbina uvijek biti pod povoljnim znamenjem. 28 Yogin batini nagradu onkraj prouèavanja Veda, rtvovanja, isposnitva i davanja milostinje; nagrada njegova veæa je od nagrade za te stvari. On dostie vrhovno, iskonsko stanite. Djela proizvode plodove u svijetu djela, dok transcendencija vodi iz tog svijeta prolaznosti u vjeènost, k Bogu, gdje yogin boravi zauvijek. Takva nagrada sadri u sebi sve blagoslove koje mogu sadravati sve druge nagrade koje dolaze sa svjetovnim stvarima, ali ih istodobno beskrajno nadilazi, tako da se yogin za takvim sitnicama nikada i ne osvræe, buduæi da stjeèe beskrajno veæe blago, koje ne izjedaju hrða i moljci150, i kojemu je jamac sam vjeèni Gospod. 150 292 Mt 6, 19-21 Deveto poglavlje 1 Svevinji Gospod reèe: Tebi nezlobnome prenijet æu ovo najvie znanje i spoznaju kojim æe se osloboditi zla. Kljuè primanja znanja je bezazlenost, nevinost uèenika, koji se otvara uèitelju i prati ga na naèin na koji se suncokret okreæe suncu. Uèenik prihvaæa, misli o onome to je èuo i pita ako mu neto nije jasno. Vodi ga jedino elja za spoznajom. Plemenit èovjek, kakav jedino i moe biti uèenik yoge, nema nikakva drugog interesa osim spoznaje Boga i postizanja savrenstva. On se dugim nizom ivota i ivotnih iskustava uvjerio da treba teiti jedino dobru, i dobro on prihvaæa i u njemu ustraje kad god ga sretne. Kad sretne uèitelja, takav plemenit èovjek raduje se zbog svoje neizmjerne sreæe, jer je to velik blagoslov, kakav ne zadobiva svatko. Imajuæi to u vidu, njemu nije ni na kraj pameti kritizirati uèitelja ili s njime svadljivo raspravljati. Njemu je jasno da je uèitelj onaj koji zna, a on da je onaj koji ne zna, te iz te pozicije pristupa situaciji. Dakako, ako ne zna, on æe pitati, i to tako dugo dok ne shvati, ali postavljajuæi pitanje ulae svu svoju snagu u shvaæanje odgovora; on ne pita iz radoznalosti ili iz oholosti, ili samo da bi èuo sebe govoriti, nego iz pozicije sliène èovjeku koji boluje od smrtonosne bolesti, a sreo je lijeènika koji 293 Bhagavad-gEt= mu moe pomoæi da ozdravi. Takvome èovjeku nisu ni na kraj pameti razmetanje i oholost, a kamoli uvrede i svadljivost, te sumnjièavost i nevjerica. On sa zahvalnoæu prima sve to mu uèitelj daruje. Na takav naèin Arjuna pristupa Gospodu Krsni. Takav pristup, spojen s ogromnom snagom njegova uma, stvara izuzetno pogodnu atmosferu, u kojoj Gospod osjeæa jednaku elju da mu prenese znanje, koliko ga i on eli primiti. Takva predanost i èistoæa uèenika samo potièe uèitelja da ga obaspe velikom miloæu. 2 To je kraljevsko znanje, najveæa tajna. Ono vodi najveæem proèiæenju. Neposredno iskusivo, sukladno dharmi, lako ostvarivo i neprolazno. To znanje, koje predstavlja krunu znanja, jest spoznaja Boga. Spoznajom Boga èovjek postie sve, i nakon tog postignuæa ne preostaje mu nikakvo drugo, vie. Spoznaja Boga moguæa je jedino kroz predanost, a to je najvia tajna, koju poznaju samo oni koji su predani. Predanoæu, sve je lako dostino, jer predanost otvara èovjeka izravnom iskustvu, predanost je iskrenost koja stvara neposredan dodir izmeðu svijesti i stvarnosti. Predanost Bogu otvara bhaktu prema izravnom iskustvu Boga, prema sjedinjenju s Bogom. Predanoæu odbacujemo sve oblike neèistoæe i tereta s due, koja ostaje lagana i èista, i uzdie se prema Bogu. Predanost tako vodi najveæem proèiæenju, jer predstavlja suprotnost svim uzrocima zaprljanja, kakvi su sebiènost, oholost, neznanje i samoljublje. Istog èasa kad se predamo Bogu, Bog odgovara, nalazimo se u Njegovoj nazoènosti. Smisao stvorenog svijeta je u ostvarenju Boanskih kvaliteta u biæima, tome slue karma i reinkarnacija, kao i temeljni zakon kojemu je sve podlono, zakon dharme. Buduæi da predanost vodi upravo tom cilju, dakle ostvarenju i posjedovanju Boanskih kvaliteta, predanost je sukladna dharmi i ni u kojem aspektu joj se ne protivi. Predanost je lako ostvariti, ona lei u najdubljoj prirodi biæa, jer je najveæa, istinska tenja svih biæa ona prema Bogu. Rezultati koji se stjeèu predanoæu nemaju u sebi kvalitetu prolaznosti, jer nisu od prolaznoga svijeta; predanoæu, yogin stupa u domenu vjeènog ivota i stvarnosti, s one strane vremena i prolaznosti. Stoga je yoga predanosti najveæe postignuæe u yogi. 294 Deveto poglavlje 3 1-5 Ljudi koji ne slijede ovaj put, o Unititelju neprijatelja, vraæaju se ne dostigavi Me, stazi smrtnoga svijeta. Ljudi koji nisu predani Bogu djeluju iz niih pobuda, a te pobude odreðuju, sukladno zakonu karme, njihovu sudbinu. Tek predanoæu i postignuæem samoga Gospoda postie se krajnje osloboðenje, buduæi da se tako raskidaju sve sebiènosti i nie pobude. Takvi, niih ciljeva, vraæaju se svijetu kako bi imali prilike uèiti i razvijati se, te jednom, konaèno, postiæi stanje u kojem æe udnja za Bogom zasjeniti sve ostale udnje, a tada æe u predanosti Svevinjem postiæi krajnji cilj, iz kojeg nema vie povratka. 4 U svom neoèitovanom obliku, Ja proimam èitav svijet Sobom. Sva su biæa u Meni, ali Ja nisam u njima. Ovo je stih koji je opet najlake objasniti prispodobom o raèunalu: svi programi koji se na raèunalu izvravaju nalaze se u njemu, ali raèunalo se ne nalazi u njima. Raèunalo se oèituje kroz sve njih, izvravajuæi ih, i aspekti sposobnosti raèunala u svakom se od njih u nekoj mjeri pokazuju. Ipak, obrnuto ne vrijedi, jer raèunalo nije dano u programima, èak ni u svima njima zajedno. Teorije o tome da Bog predstavlja sveukupnost svijeta pogrene su, jer polaze iz posve pogrene pretpostavke da Bog predstavlja neku vrstu zbroja svih stvari, odnosno da sveukupnost prirode predstavlja Boga. Ne nije Bog naèinjen od svih stvari, nego su sve stvari naèinjene od Boga i prebivaju u Bogu, a on im svima ostaje transcendentalan, jednako kao to svi programi postoje u raèunalu i raèunalu duguju svoje postojanje, a raèunalo svima njima ne duguje nita, ono bi nastavilo postojati i kad svih njih ne bi bilo, posve neovisno o svima njima. Programi predstavljaju izraz raèunala, ali nikakva obrnuta relacija ne postoji. 5 Ipak, u Meni toga svega nema. Uvidi tu moju Boansku moæ! Stvoritelj sam i odravatelj biæa, ostajuæi im svima transcendentalan. 295 Bhagavad-gEt= Samo raèunalo ni na koji naèin nije uvjetovano programima; ono je, ako protegnemo analogiju, apsolutno i transcendentalno, predstavlja temeljnu zbilju, predstavlja potporu i oslonac, stvoritelja i unititelja programa s potpunom vlaæu, a da njegova narav ni u kojoj mjeri nije u sve to upletena. U samom raèunalu zapravo nema programa; ono nastavlja postojati i ako se oni ne izvravaju. Ipak, programi su u njemu. Ova analogija je oèigledno prilièno primjenjiva, buduæi da se èak i paradoksi dobro prenose. 6 Kao to moæan vjetar, koji pue sa svih strana, ostaje uvijek smjeten u prostoru, jednako tako, znaj, sva biæa prebivaju u Meni. Kao to je iz analogije s raèunalom i programima jasno, a ovdje je dodatno ilustrirano primjerom vjetra koji je smjeten u prostoru, Bog je stvarnost u kojoj je sve sadrano, o kojoj sve ovisi, a koja ostaje u cijelosti nadreðena i transcendentalna svim aspektima oèitovanog svijeta. 7 Sva biæa, o Kuntin sine, na kraju kalpe ulaze u Moju Prakrti, a na poèetku sljedeæe kalpe Ja ih ponovo stvaram. Kalpa je drugo ime za dan Brahme (vidi 8.17). Poèetkom Brahminog dana, kako je navedeno u osmom poglavlju, Bog iz svoje Prakrti, energije Prirode, oèituje mnotvo biæa, koja onda evoluiraju pod utjecajem Njegova pogleda; biæa, koja prije kraja toga golemog vremenskog razdoblja postignu savrenstvo predanosti, uzimaju udjela u vjeènom ivotu Boanskog, dok se druga vraæaju u neoèitovano krajem kalpe, u veliki rezervoar Boanske potencijalne energije, iz kojeg poèetkom iduæe kalpe kreæe novi ciklus oèitovanja, novi pokuaj. 8 Oslanjajuæi se na svoju Prakrti, Ja ponovo i ponovo stvaram to mnotvo biæa, samom snagom Prirode. 296 Deveto poglavlje 5-9 Biæa pripadaju Prakrti, ona predstavljaju njene raznolike aspekte, ali èitav proces postoji u Bogu, i sama evolucija potaknuta je Njegovom stvarnoæu, koju biæa upijaju i iz koje rastu; ako je upiju u cijelosti, odlaze Bogu, a ako u tome ne uspiju, tada se vraæaju u potencijal Prirode. Postoje, dakle, dva temeljna stanja u kojima moe zavriti biæe: u stanju potpunog ostvarenja u Bogu, gdje biæe svoju osobnost razvija do punine Boje osobnosti, ili kroz negaciju osobnosti, gdje biæe prekida kontinuitet svoje osobnosti. Osobnost biæa je, naime, dana u Bogu, a ako biæe u Bogu ne potrai svoje ostvarenje, povlaèenjem Bojeg duha iz energije Prirode ono prestaje postojati kao biæe. Odlaskom Boga iz prirode s Njim odlaze i oni, koji su se razvili u samostalne, Boanske Puruse, biæa koja su evoluirala iz transcendentalnog brahmana u Boanske osobe, u poosobljene Boanske kvalitete, jer jedino takvi mogu boraviti u Bogu, buduæi da u sebi nemaju nita od niih, vezujuæih kvaliteta prirode. Takvi su identifikaciju s razinama Prakrti davno nadili u svojem duhovnom razvoju. Naalost, veæini ljudskog roda takvo neto predstavlja tek daleku buduænost, buduæi da veæini èak i mentalna razina Prakrti predstavlja problem, a da ne govorimo o neèemu iznad toga. Dodue, kalpa je izuzetno dugo vremensko razdoblje, za one kojima se ne uri. Oni, pak, koji ne mogu èekati, i koji izgaraju od udnje za Bogom, ti Ga spoznaju odmah i sada, ne èekajuæi neizvjesnost posljednjeg trenutka. 9 Ipak, sve Me te djelatnosti ne vezuju, o Dhanavjaya. Ja ostajem nedirnut i nevezan njima. Brahman, transcendentalni i neoèitovani Apsolut, posve je nevezan relativnim, jer, koliko god to èudno zvuèalo, on relativno niti stvara, niti je s njim u odnosu, buduæi da su odnosi neto to postoji tek u domeni relativnog, u kojoj se jedne stvari odreðuju u odnosu na druge. Apsolut je, pak, odreðen sam u sebi, a ne u odnosu na neto, a jednako tako ne postoji u odnosu na neto, nego kao temelj sveukupne stvarnosti. U analogiji s raèunalom, niti jedna aplikacija ne moe pokazati raèunalo u odnosu na sebe, jer je raèunalo nadreðena i transcendentalna sfera egzistencije; sve na to jedan program moe pokazati ima vanost samo iz pozicije programa, koja je analogna relativnoj sferi egzistencije. Raèunalo, koje egzistira u apsolutnoj sferi, ostaje u cijelosti nedirnuto time. 297 Bhagavad-gEt= 10 Pod Mojim nadzorom Prakrti stvara sva pokretna i nepokretna biæa. To je, o Kuntin sine, pokretaèka sila svijeta. Svijest biæa nastaje kao posljedica veze izmeðu energetskih slojeva Prirode (materije, prane, astrala, mentala, kauzala i drugih) i Bojeg pogleda. Pod utjecajem Bojeg pogleda biæa isparavaju kroz Prakrti, poveæavajuæi suptilnost agregatnog stanja svojeg postojanja, od èisto materijalne svijesti, preko elementarnih energetskih i osjeæajnih stanja, sloenijih stanja ljubavi i svijesti, sve do punine Bojeg savrenstva, gdje Boji pogled sreæe sam sebe, zatvorivi krug od dna do vrha energije Prirode. 11 Neznalice me ne prepoznaju kad silazim u ljudskom tijelu, jer nisu svjesni Moje transcendentalne naravi Svevinjeg Gospoda. Na niim razinama, cjelovito Boansko utjelovljenje ne razlikuje se u nekoj posebnoj mjeri od obièna èovjeka; i jedan i drugi imaju prividno slièna svojstva. Razlika meðu njima je u tome to se kroz fizièko tijelo avatare oèituje najvia Boanska narav, dok je obièno ljudsko biæe tek nakupina fizièke, pranièke, astralne i neto mentalne supstancije, oivljene Bojim pogledom. Obièno ljudsko biæe, dakle, tek je nejasna sjena savrenog Boanskog biæa, a ipak, gledano tek fizièkim oèima, meðu njima nije lako uoèiti razliku. Tek onaj, tko i sam u sebi ostvari puninu savrenstva, tko je u stanju oèima svoje due gledati Gospoda, ima oèi kojima Ga moe prepoznati kad ovaj siðe u tijelu, kad Rijeè postane tijelom i nastani se meðu nama.151 Ipak, za opaanje Boanskosti jednoga avatare nije nuno potpuno savrenstvo; naprotiv, dostatna je veæ i tenja dobru, istini i savrenstvu. Takav æe èovjek vidjeti u avatari svojstva kojima tei; ako ne i ona najvia Boanska, onda barem najvie od onoga to je on u svojemu trenutnom stanju sposoban pojmiti. Tako æe, iako ne znajuæi cjelinu, prionuti uz onaj njezin dio koji mu je poznat, te æe Ga tovati, predano i s oboavanjem, te postupno spoznati 151 298 Iv 1,14 Deveto poglavlje 10 - 14 Njegovu narav u veæoj mjeri. Tako prisutnost avatare u svijetu donosi spas, u vidu moguænosti brzog i lakog napretka, svima onima, koji su skloni lijepom, dobrom i velikom. Ipak, Boga æe u punini prepoznati i tovati tek oni, koji i sami posjeduju Njegovu narav. Oni, pak, koji utjelovljenog Boga ne prihvate, koji Ga odbace, prepoznajuæi Njegove kvalitete kao nepoeljne, oni osuðuju sami sebe na propast, u onoj mjeri u kojoj Ga odbace. 12 Osujeæenih nada, uzaludnih djela, beskorisnog znanja pomuæena duha, u obmanutoj naravi asura i raksasa oni nalaze utoèite. Onima, koji odbace Boansko, kao alternativa ostaje jedino demonsko. Ukoliko se s tog puta ne obrate, oni zasigurno nalaze propast. 13 Ali velike Me due, o Partha, nalazeæi utoèite u Boanskoj prirodi, oboavaju smirena uma, znajuæi Me kao neiscrpni temelj biæa. Za razliku od biæa koja sebe identificiraju s nitavnim energijama Prakrti, te ele posjedovati ono u èemu nema trajne zbilje, bhakte koji su predani Bogu nadilaze sve nie stvari, te nalaze utjehu jedino u Trajnom, Vjeènom, Praiskonskom, Beskrajnom i Savrenom. Oni, shvaæajuæi prolaznost materijalne prirode, tee jedino Boanskoj. Èitavog biæa sabranog u Tome, oni prepoznaju Apsolut kao temeljnu, vrhovnu i jedinu stvarnost, po kojoj je sve stvarno. Odbacujuæi sve stvarnosti nieg reda, koje imaju temelj u Bogu, oni biraju Boga, kao temelj, uoèavajuæi sve ostalo kao tek nesavrenu refleksiju Boanskog savrenstva. 14 Pjevajuæi Mi uvijek u slavu slue Me uporno, odluèno i predano, neprekidno u stanju jedinstva. Uoèavajuæi Gospoda kao krajnju zbilju i krajnje savrenstvo, bhakte Ga slave, neprekidno i stalno. Nalazeæi u Njemu najveæu sreæu, iz te se sreæe raduju, slave Ga rijeèju, pjesmom, djelima, 299 Bhagavad-gEt= èitavim ivotom i èitavom duom. Boraveæi neprekidno u Njegovoj slavi, obuzeti blaenstvom jedinstva s Bogom, na sav Ga glas slave, pronoseæi Njegovu slavu pred svim stvorenjem. 15 Oboavajuæi Me rtvom znanja, drugi Me tuju u jedinstvu, u dvojnosti, u raznolikosti, u svim oblicima. Bog je beskrajna radost. On je istodobno transcendencija i punina oèitovanja. On je savreno jedinstvo i savreni odnos. On je uvijek isti i vjeèito razlièit. On je jednostavan i jasan, a opet beskrajno raznolik, sloen i nedokuèiv. Beskrajne su Njegove slave, i dostojne vjeènog opisivanja, nabrajanja i oboavanja. Beskrajan je Gospod, izvor beskrajne radosti, temelj svih stvorenja i utoèite najvieg savrenstva. Klanjam se Njemu, uvijek i zauvijek! 16 Ja sam vedski obred, ja sam yajva, ja sam hrana ponuðena precima, hranjivo bilje i mantra. Ja sam maslac, vatra i rtvena ponuda. Bog je sutina svih aspekata vedskog rtvenog obreda, jer svaki oblik religijske misli i religijskog èina, koji je upuæen onome to èovjek doivljava kao Boansko, upuæen je Njemu, manje ili vie savreno. Od najgrubljeg idolopoklonstva do najsavrenije predanosti u Boanskoj viziji bez kraja, svaki oblik bogotovlja upuæen je Bogu. Sukladno svojoj razini svijesti i svojoj duhovnoj razvijenosti, ljudi tee Svevinjem na manje ili vie savren naèin, i ako u svojem razvoju ustraju, odbacujuæi manje savrene oblike tovanja i birajuæi vie, na kraju æe postiæi savrenstvo. 17 Ja sam otac ovoga svijeta, majka, oslonac i praotac. Ja sam predmet znanja, proèistitelj, slog Om. Ja sam Rg, Sama i Yajur. Bog je temelj svijeta, cilj tenji, znanje u znalcima, èistoæa i proces èiæenja, vibracija na kojoj se temelji stvoreni svijet, te svetost u svetim spisima. 300 Deveto poglavlje 14 - 21 18 Ja sam cilj, odravatelj, gospodar i svjedok. Ja sam dom, utoèite i najbolji prijatelj. Ja sam stvaranje, unitenje i temelj koji podrava, riznica i neunitivo sjeme. Bog proima èitavu stvarnost. On je istodobno blizak i drag, blii od najblieg, drai od najdraeg, vjeèna utjeha u svim situacijama i okolnostima, na koju se èovjek moe osloniti u svakom trenutku. S druge strane, On je vrhovna moæ, gospodar svih stvari, u èijoj slavi se kupaju svjetovi. Isto tako, on je svjedok svih stvari, on je uvijek ovdje, svuda, sveznajuæi. On je stvoritelj, odravatelj i unititelj svemira. On je beskrajni izvor svega obilja koje natapa Kreaciju, i koje biæa u raznim okolnostima, na razne naèine osjeæaju i kuaju. On je sjeme iz kojeg rastu sve stvari, sjeme u kojem je sve sadrano. 19 Ja dajem toplinu, ja aljem i zadravam kiu. Ja sam besmrtnost i smrt, postojanje i nepostojanje, o Arjuna. Sve kvalitete utemeljene su u Bogu i od Njega vode podrijetlo. Svi prirodni zakoni imaju svoj temelj u Njemu. On je smrt prolaznog i ivot besmrtnog; On je postojanje u najvioj stvarnosti, i nepostojanje u iluziji. Sve stvarno i nestvarno ima temelj u Njemu. 20 Znalci triju Veda, oni koji piju somu, èisti od grijeha, oboavajuæi Me rtvom oni tee nebu. Dostiuæi Indrino kraljevstvo, uivaju u rajskim nasladama. 21 Zasitivi se rajskih prostranstava, iscrpljenih zasluga, vraæaju se u svijet smrtnika. Tako oni, koji slijede uèenje Veda, eleæi ispunjenje udnje, postiu smrt i ponovno roðenje. Ovo je univerzalno primjenjivo, ne samo na znalce Veda, nego na sljedbenike i vjernike svih religija, koji prakticiraju religijske 301 Bhagavad-gEt= obrede s ciljem postignuæa sreæe i dobrobiti u iduæem ivotu. Oni doista i postiu takvo stanje, ali takva religija predstavlja trgovinu, u kojoj se ogranièenim kupuje ogranièeno, dakle ogranièenom religijskom praksom kupuje se ogranièeno ispunjenje. Nakon toga, èovjek se mora vratiti na onu toèku razvoja na kojoj je stao, kako bi se uzdigao s te pozicije, kako bi imao prilike u cijelosti se razviti. Indrino kraljevstvo, Svarga, neka je vrsta astralnog raja, ispunjenog razlièitim vrstama zadovoljstava, ali prilièno plitke duhovne dubine; u svakom sluèaju, to je mjesto nadreðeno fizièkom svijetu, i prua veæe zadovoljstvo. Ipak, iako je teiti tome bolje nego se zadovoljavati samim fizièkim svijetom, opet je bolje teiti jo viim stvarima, koje nisu prolazne i u kojima blaenstvo ima kvalitetu vjeènosti. 22 Ali onima, koji se usmjere jedino na Mene, koji me tuju s nepodijeljenom predanoæu, donosim zatitu i trajnost postignuæa. Bogu mogu s nepodijeljenom udnjom teiti jedino oni, koji su nadili sve nie ciljeve, koje su iskuali i odbacili kao nezadovoljavajuæe. Veæ i samim time, nisu vezani niim stvarima, i one ih ne diraju. Slobodni od nieg, a utemeljeni u najviem, oni u vjeènosti borave u Bogu, bez moguænosti da se u njima probudi neka nia sklonost, koja bi ih iz tog stanja uklonila i vratila u nie sfere. Èitav ciklus raðanja, umiranja i ponovnog raðanja slui bruenju i jaèanju ljudske due, njezinu profiliranju u mnotvu izbora. Sve dok u èovjekovu umu postoji neto osim Boga, to bi elio iskusiti ili posjedovati, on æe se naæi u prilici to iskusiti. Kad Bog postane jedini izbor, jedina elja i cilj svih tenji, kad sve ostalo bude odbaèeno kao nezadovoljavajuæe, tada nema ponovnog roðenja, ostaje samo vjeèiti boravak u Bogu, koji je radost bez premca i najvie ispunjenje, u kojem sve elje umiru. 23 I oni, koji tuju druga boanstva, slueæi im s vjerom, oni doista tuju Mene, o Kuntin sine, ali u neznanju. Svako tovanje vrline, u bilo kojem aspektu, doista predstavlja tovanje Boga. Sve religije su, u nekoj mjeri, dotaknule savrenu Boansku bit, i u sebi sadre neki od njenih aspekata. Èak i tova302 Deveto poglavlje 21 - 25 nje prirodnih sila, te niih boanstava i svetaca, koje bi netko proglasio idolopoklonstvom, u sebi nosi otkupljujuæu kvalitetu, jer se protivi sebiènosti; kakvom god da se boanstvu èovjek utjeèe, i kako god da ga zove, on u osnovi tei neèem viem od sebe, te se tomu utjeèe za pomoæ, iako ne zna stvarnu narav i pune dimenzije toga, a njegova vjera je u osnovi utemeljena na nepoznavanju stvarnosti toga èemu se moli. Stoga je takva religioznost pohvalna, ona ima uzdiuæu kvalitetu i èovjeka koji je primjenjuje pribliit æe spoznaji stvarnosti, jer æe u njemu stvoriti i razviti kvalitete predanosti, vjere, plemenitosti i nade, koje odlikuju velike due. Bog je pozadina, temelj i bit svih pozitivnih kvaliteta, i dakako da onaj, tko kroz svoju religioznost tei dobru, zapravo tei Bogu, istinskome i pravome, i taj Bog je uistinu onaj koji odgovara na njegove molitve, koliko god nesavrene. Taj Bog je, isto tako, onaj koji ga od nesavrenog vodi savrenom. Iako je takvo tovanje nesavreno, ne treba ga osuditi, nego mu naprotiv pomoæi da preraste u neto savrenije, u izravno iskustvo Boga. 24 Ja sam doista uivatelj i gospodar svake rtve. Ipak, ne znajuæi Me uistinu, oni zakazuju. Oni, koji slue raznim bogovima, te raznim teolokim konceptima (u to spada i moderna znanost sa svojom vjerom u vrijednost znanja), tuju razne odvojene aspekte sveproimajuæeg i savrenog Boga, iako stjeèu razne blagoslove koje im Bog daje, i koje zbog svoje vjere od Njega prihvaæaju, njihov stupanj razumijevanja odreðuje i ogranièava njihovo postignuæe, te oni, moleæi ogranièeno, i zadobivaju ogranièeno. Ne postigavi najvii cilj, oni ipak postiu nie ciljeve, i uspjeni su u nekoj mjeri, tako da njihov neuspjeh nije straan; oni ne koraèaju u smjeru suprotnom od cilja, nego prema cilju koraèaju posredno. 25 tovatelji boanstava odlaze boanstvima; tovatelji predaka odlaze precima tovatelji duhova i sablasti odlaze njima dok tovatelji Moji dolaze Meni. U svojem tovanju, tovatelj stvara veæi stupanj podudarnosti izmeðu sebe i predmeta svog tovanja. To je zbog toga to zadu303 Bhagavad-gEt= bljenjem na predmet èovjek poprima njegova svojstva. U yogi se to zove samyama, sastavljena od pratyahare (koja se, dodue, u tom kontekstu najèeæe izostavlja, ali koja ipak predstavlja znaèajan faktor), dharane, dhyane i samadhija. Pratyahara predstavlja odvojenost svijesti od osjetila u dovoljnoj mjeri da se svijest zadubi na predmet koji nije u izravnom dosegu osjetila. Dharana predstavlja sposobnost koncentracije svijesti na eljeni predmet i u eljenoj mjeri, gdje svijest ne luta s njega. Slijedi dhyana, meditacija, odnosno zadubljenje u predmet, u kojem se èovjek poistovjeæuje s predmetom zadubljenja, udubljuje se u njega u sve veæoj mjeri i poprima njegove kvalitete. Kao konaèni stupanj dolazi samadhi, u kojem nema razlike izmeðu èovjekove svijesti i onoga u to se ona zadubljuje kada se postigne potpuno sjedinjenje. Samyamom na snagu èovjek postaje snaan; samyama na neki Boanski aspekt dovodi do ostvarenja kvaliteta tog aspekta, a samyama na stvarnost dovodi do ostvarenja stvarnosti u punini, odnosno do prosvjetljenja. Onaj tko tako meditira zacijelo ne grijei, i na pravom je putu. Tako kræanin moe èiniti samyamu na Isusa i postiæi njegove kvalitete i sjedinjenje s njegovom naravi, to æe, zbog Isusova potpunog savrenstva, dovesti i do potpunog savrenstva takvog praktikanta. Hindus moe vriti samyamu na Krsnu, Ramu, ivu ili akti, te tako razviti Boanske kvalitete tih Boanskih aspekata, i tako postiæi potpuno savrenstvo. Musliman moe vriti samyamu na sveproimajuæu istinu, Allaha, te tako postiæi spoznaju krajnje stvarnosti, i time osloboðenje i savrenstvo. Ispravnim izborom predmeta usmjerenja, kao i potpunom predanoæu i upornoæu, takvim se zadubljenjem moe lako postiæi savrenstvo. Tako se tovanjem boanstava èovjek usmjerava prema sferi takvih Boanskih aspekata, onoliko visokih koliko je visoko njegovo zadubljenje. Oni koji èitavo vrijeme promiljaju o svojim precima i umrlim roðacima, nakon smrti dolaze njima. Oni, pak, koji se bave spiritizmom, magijom i prizivanjem duhova, te tuju razne demone (naalost, ima i toga), odlaze u sferu u kojoj egzistiraju takva biæa. Oni, pak, koji odbacuju sve nie, te se usmjeravaju na Najvieg Gospoda, oni zasigurno odlaze Njemu, i tako postiu krajnje savrenstvo, ne vraæajuæi se vie u svijet smrti i prolaznosti. 26 Ako Mi tko s predanoæu ponudi makar i list, cvijet, plod ili vodu, Ja prihvaæam èist dar predana srca. 304 Deveto poglavlje 25 - 28 U svemu to èovjek èini, Bog ne gleda na njegova djela, nego na stanje njegove due dok ih èini. Stoga nije ni bitno kakav æe dar èovjek prinijeti Bogu, nego je bitna iskrenost srca s kojom ga èovjek prinosi. Ako èovjeka u èinjenju velikih i plemenitih djela ometaju samo moguænosti, isto je kao i da ih je uèinio. Onaj, tko bi èinio mnogo dobra da moe, ali ga okolnosti ogranièavaju, pa èini dobro u onoj mjeri u kojoj moe, kao da je i uèinio veliko dobro, jer je njegova iskrenost u èinjenju dobra dola do izraaja u malome, a tko je vjeran u malome, vjeran je i u velikome.152 27 to god èini, to god jede, to god rtvuje, to god daje, kakvom se god isposnitvu predaje, o Kuntin sine, èini to kao rtvu Meni. Èitav ivot treba ivjeti slaveæi Boga, kao himnu Bogu. Sve treba biti utemeljeno u Njemu, i Njemu posveæeno. Opaajuæi u svemu i iznad svega Gospoda, èovjek se u Njemu posve utemelji, i nita osim Njega nad njim nema vlasti. 28 Tako æe se osloboditi dobrih i loih plodova djelovanja. Uèvræen u yogi odricanja i savreno slobodan, doæi æe k Meni. Predanost Bogu u djelima znaèi transcendenciju polju djela. Takvo djelovanje ne proizvodi povratnu reakciju, jer u njemu nema sebiènosti i elje za posjedovanjem. Onaj, tko se u cijelosti i bez ostatka preda Bogu, njega ne vezuje lanac karme. Netko æe reæi: Razumijem zato treba biti slobodan posljedica loih djela, ali zato odbaciti plodove dobrih? Dakako, dobra djela i njihovi plodovi daleko su poeljniji od zlih plodova koji se raðaju od zlodjela. Ipak, sve su to stvari u sferi stvari, a zlatni lanac je i dalje lanac. Treba biti slobodan od svih vrsta lanaca, jer vezanost za svijet plodovima dobrih djela i dalje je vezanost za svijet, a savrenstvo se postie tek osloboðenjem od svijeta i predanoæu Bogu. Dakako, lake je odreæi se zasluge nego krivice, a 152 Mt 25,21 305 Bhagavad-gEt= onaj tko èini zlodjela ne moe se smatrati iskrenim u tenji najviem dobru. Tako je potrebno najprije sva zla djela odbaciti i zamijeniti dobrima, potrebno je usmjeriti se samo prema dobru, a onda se s relativnog, svjetovnog dobra usmjeriti na najvie, transcendentalno dobro. Takvim usmjerenjem, èovjek se postupno oslobaða svijeta i njegovih vezanosti, sve do postignuæa savrene slobode u Bogu. 29 Ja sam isti prema svim biæima. Nikog ne cijenim vie ili manje. Ali onaj, koji Me tuje s predanoæu, on je u Meni i Ja sam u njemu. Bog je sunce koje jednako sije dobrima i zlima.153 On pristupa svima jednako, ali ne pristupaju svi jednako Njemu. Jednako kao to oni, koji prilaze vatri da se ogriju, dobivaju njenu toplinu, a drugi ne, iako vatra nije pristrana, tako i Boji blagoslov obasipa one koji su Mu predani i koji ga primaju u sebe, te tako, iako svi mogu dobiti jednako, blago dolazi onima koji ga uzmu. Takav, koji prima Boga u sebe i iz Njega djeluje, posve je s Bogom sjedinjen, izmeðu njega i Boga nema razlike.154 30 Èak i da je najbjedniji od grenika, onaj tko Me predano tuje, znaj, neka se smatra pravednikom, jer se ispravno usmjerio. Onaj tko se odluèi za Boga, ma koliko grean bio njegov prijanji ivot, blagoslovljen je i sve mu je oproteno, kao onom razbojniku to bijae razapet zajedno s Isusom.155 Onaj, tko odabere Boga, odabrao je savreno, i jedino mu ostaje djelima potvrditi èvrstoæu svoga izbora, a kad to uèini, nita vie nema èiniti. Mt 5,45 Iv 10,30 155 Lk 23,39-43: Jedan ga je od objeenih zloèinaca pogrðivao: Nisi li ti Krist? Spasi sebe i nas! A drugi ovoga prekoravae: Zar se ne boji Boga ni ti, koji si pod istom osudom? Ali mi po pravdi jer primamo to smo djelima zasluili, a on on nita opako ne uèini. Onda reèe: Isuse, sjeti me se kada doðe u kraljevstvo svoje. A on æe mu: Zaista ti kaem: danas æe biti sa mnom u raju! 153 154 306 Deveto poglavlje 28 - 32 31 On ubrzo postie ispravnost te stjeèe trajan mir. Znaj, o Kuntin sine, da Meni predani nikada ne propadaju. Onaj, tko je odabrao Boga u svijesti, svoj æe izbor jamaèno potvrditi i u djelima, iako je fizièki èovjekov aspekt najtromiji, i najsporije reagira na promjene. Kad i djelima potvrdi izbor Boanskog, njegova je utemeljenost potpuna. Kad èovjek boravi u Boanskoj svijesti, kad se njegova dua sunèa u Bogu, svi njegovi aspekti postupno poprimaju Boanske kvalitete, te on ubrzo postaje savrenim. Suprotno njemu, èovjek koji se sve vie udaljava od Boga postupno gubi dodir s Boanskim kvalitetama, njegovo razmiljanje i djelovanje postaju kaotiènima, te on tone sve dublje u rasulo. 32 Oni koji utoèite trae u Meni, èak i da su ljudi niska roda ene, vaiye i udre èak i oni ostvaruju najvii cilj. Ako imamo u vidu narav kasta, kao podjele ljudi po tenjama i sklonostima, onda je jasno zato Gospod dri zadivljujuæim to, da èak i osobe, kojima su ivotni ciljevi osjetilno uivanje i materijalna korist, mogu ostvariti savrenstvo predanoæu Njemu. Ipak, èini se nepravednim uvrtavanje ena u kategoriju osoba niska roda. Bilo bi besmisleno ocijeniti ovu izjavu Gospoda Krsne kao izraz spolne diskriminacije ili mukog ovinizma, pogotovo imajuæi u vidu Njegov ivot, i njegov stav prema enama, s kojima se rado druio i zabavljao, i koje je u svakom sluèaju drao vrijednima barem u jednakoj mjeri u kojoj je cijenio i mukarce. Iz te perspektive, èini se da ova procjena ipak ima u sebi neku objektivnu kvalitetu. Problematika je dakako sloena, ali moje je miljenje da ene mogu postiæi izuzetne rezultate u praksi yoge, jednako kao i mukarci, a moje najnaprednije uèenike èine podjednako mukarci i ene. Dakako da se naèin rada s mukarcima i enama razlikuje, ali moje je miljenje da je kljuèni èimbenik u svemu tome stupanj u kojem je uèitelj ovladao osobinama obaju spolova. Takvo ovladavanje je kljuè koji mu omoguæuje improvizaciju pristupa, koji æe njegovim uèenicima, odnosno uèenicama, najbolje odgovarati. Zbog toga poèetnicima, koji pokuavaju pronaæi uèitelja, 307 Bhagavad-gEt= preporuèujem da pri izboru ne gledaju na uèitelja i njegove kvalitete, jer tu mogu lako pogrijeiti, nego na stanje u kojem se nalaze njegovi, odnosno njezini uèenici, i to onog spola kojemu pripada sam praktikant. Ako vidi da su uèenici njegova, odnosno njezina spola postigli znaèajan napredak u odnosu na prosjeène ljude, te da meðu njima ima prosvijetljenih biæa, neka se takvome uèitelju slobodno i bez straha preda. Ako, pak, vidi uèenike koji su u loem stanju, frustrirani, dezorijentirani, koji umiljaju postignuæe bez stvarnog iskustva, ako se po duhovnom dosegu ne istièu u odnosu na prosjek, ili, jo gore, ako su u gorem stanju od prosjeènog, takvog je uèitelja najpametnije izbjeæi u irokom luku, bez obzira na to koliko se pametnim èinile njegove rijeèi, buduæi da oèito negdje lei problem. Bolje je uroniti glavu u kantu vode i zadaviti se, nego odabrati krivog uèitelja, jer su posljedice izbora krivog uèitelja tee. Lako je postiæi duhovnost u kojoj se svi slatko smjekaju, toga ima svuda i previe, veæi je problem postiæi duhovnost u kojoj se spoznaje ivi i stvarni Bog, a toga naalost ima manje. Jednako tako, sljedbe u kojima uèenici na sav glas slave uèitelja i govore o svojim iskustvima treba izbjegavati u irokom luku, buduæi da se sasvim sigurno radi o umiljanju. Onaj tko ima stvarnog iskustva o njemu æe govoriti samo u izuzetno intimnoj atmosferi, meðu sebi sliènima, jer se radi o svetinji nad svetinjama, daleko privatnijoj od seksualnog ivota. Pogotovo se to odnosi na govor o uèitelju. Uèitelj je uèeniku najveæa svetinja, on predstavlja najveæu svetost njegove due. O lanim uèiteljima se govori na sav glas; jednako tako, lani uèenici, koji nita nisu shvatili, na sav æe glas govoriti o svojim postignuæima i slavi svoga uèitelja. Takve, koji od duhovnosti prave cirkus, treba odmah oznaèiti kao neozbiljne, ako ne i neto gore. Duhovnost je stvar nutrine, a ne vanjtine. Tamo gdje je naglasak na obredima i pravilima, tamo gdje se naglasak stavlja na povrinu i izgled, vrlo se vjerojatno zapostavlja nutrina. 33 Koliko tek vrli brahmane, i predani kraljevski mudraci! Oboavaj stoga Mene, ti koji si se naao u svijetu tuge i prolaznosti! Ako veæ i ljudi koji su oznaèeni kao hendikepirani u svojoj duhovnosti, ljudi nieg roda, mogu postiæi savrenstvo predano308 Deveto poglavlje 32 - 34 æu Bogom, koliko to tek mora biti lake onima, koji su svojim roðenjem predisponirani za duhovnost! Èovjek, èije se prirodne tenje kreæu prema pravednosti i spoznaji, do Boga æe stiæi s lakoæom. Stoga se svakome bez razlike preporuèuje usmjerenje na Boga, kao jedini istinski lijek za ljudsku patnju. 34 Uvijek misleæi na Mene, oboavaj Me predano, rtvuj Meni, odaj Mi potovanje. Due posve obuzete Mnome, tako sjedinjen doæi æe Meni. Zakljuèak nauka o osloboðenju, dakle, glasi da èitav ivot treba biti proet predanim oboavanjem Gospoda; ono, na to je usmjerena dua, to se ogleda i u djelima. Usmjerenje, dakle, treba biti prema Svevinjem, Svevinji treba biti temelj egzistencije i svih razmatranja, a posljedica toga bit æe osloboðenje i savrenstvo. Ja sam jedina stvarnost. Znajuæi to, sjedinjen sam u savrenstvu. 309 Deseto poglavlje 1 Svevinji Gospod reèe: Poèuj i dalje Moju najviu rijeè, o Moænoruki, koju iz elje za tvojim dobrom govorim tebi, jer si mi omilio. Kako se Arjuna otvara Krsninoj rijeèi, te prima u sebe sve vie od Njegove naravi, tako i Gospod ima elju o svojoj naravi govoriti, jer je znaèenje toga neto to daleko nadilazi puku situaciju u kojoj se oni trenutno nalaze. Bitaka je bilo i bit æe ih, one nemaju znaèenje zbog kojeg bi ih netko posebno pamtio, ali svetih tekstova, kakav je Bhagavad-gita, ili nema ili su izuzetno rijetki. Zbog toga èinjenica da se Arjuna i Krsna nalaze meðu vojskama na bojnom polju, a bitka samo to nije zapoèela, gubi na vanosti, jer ovo vie nisu upute o ispravnom pristupu ratovanju, ovo je cjelovita Boanska objava, ovdje sam Gospod govori o svojoj unutarnjoj naravi. Moglo bi se reæi da je za to zasluan ponajvie Arjuna, jer da on nije tako pomno pratio Krsnino izlaganje, i da Ga svojim pitanjima nije poticao na daljnje izlaganje, sve ove tajne ostale bi neotkrivenima. Iz toga vidimo da je i u duhovnom odnosu uèenika i uèitelja prisutna ista zakonitost kao i u strujnom krugu: nije dovoljno posjedovati izvor energije, potrebno je posjedovati i troilo koje ga je u stanju u cijelosti iskoristiti. Uèitelj predstavlja izvor energije, ali ako nema uèenika kojemu æe ta energija biti 311 Bhagavad-gEt= potrebna, ona æe ostati u potencijalnom stanju, neiskoritena. Ako to dalje razradimo, doæi æemo do prilièno zanimljivog zakljuèka: ako na svijetu nema uistinu velikih uèitelja, moguæe je da je to stoga to nema dovoljno velikih uèenika. Jednako tako, kako bismo u takvoj situaciji uopæe mogli znati ima li velikih uèitelja ili nema? Naime, da nije dolo do situacije kakvu sreæemo u Bhagavad-giti, mudrost Gospoda Krsne moda nikada ne bi bila razotkrivena, moda nikada ne bismo saznali o Njegovoj velièini. Gospod sam govori kako ovo nije Njegovo prvo utjelovljenje, a jamaèno nije ni posljednje. Iz toga, naalost, slijedi da veæina takvih utjelovljenja nije uopæe zapaena, a vjerojatan je razlog tome upravo nesposobnost ljudi za postavljanje pitanja na koja bi Boanska mudrost bila odgovor. Na svu sreæu, Bhagavad-gita je rezultat situacije u kojoj je nekome zatrebalo upravo ono to je Gospod doao dati, a to je On sam. 2 Niti mnotvo bogova i velikih mudraca ne zna Moje porijeklo, jer Ja sam izvor i bogova i mudrih. Svi mudri imaju svoj temelj u Bojoj mudrosti, jednako kao to sva boanska biæa imaju temelj u Bojoj boanskosti. Ipak, oni ne vide temelj od kojeg su naèinjeni, i nad njime nemaju vlasti, veæ on ima vlast nad njima. Bog je u svim biæima, ali nisu sva biæa u Bogu nemaju sva jednaku svijest o svojem temelju. Èak i oni, koji su spoznali sebe kao brahman, dotaknuli su tek trunèicu Bojega sjaja. Jer, oni su stanje sveproimajuæe, beskrajne stvarnosti iskusili tek u maloj, neznatnoj mjeri, jednako kao to èovjek koji motri s velike udaljenosti vidi ogromnu zvijezdu tek kao slabu toèkicu svjetlosti na nebu. Iako je znanje ljudi od Boga, iako je njihova plemenitost i dobrota od Boga, daleko je to od onoga to doista prebiva u Bogu, sve su to tek sitnice i beznaèajnosti. Ipak, buduæi da tek male iskrice dre vrijednima i da èitav ivot posveæuju njima, koliko bi tek teili izvoru svih tih stvari, kad bi ga poznavali! Usmjerenje èovjeka prema Bogu predstavlja odgovor na sve potrebe ljudske due, jedini pravi odgovor, koji sadri ispunjenje, kojega se nije moguæe zasititi, koje nije moguæe nadrasti, jer je u svim svojim aspektima beskrajno i savreno. 3 Onaj smrtnik, koji Me zna kao neroðenog i bez poèetka, 312 Deseto poglavlje 1-5 kao Velikog Gospoda svjetova, on je neobmanut, i slobodan od svakog grijeha. Ovdje je dana definicija osloboðenja; ono predstavlja stanje èovjeka koji poznaje Boga, Ivaru, koji predstavlja oèitovani brahman. Veæ i samom sposobnoæu da to dosegne, èovjek je zavrio ciklus evolucije, slobodan je od potrebe za ponovnim roðenjima radi duhovnog razvoja. 4 Svjesnost, mudrost, neobmanutost, strpljivost, istinoljubivost, vlast nad osjetilima i umom, sreæa, nesreæa, roðenje i smrt, strah i neustraivost, 5 Nenasilje, uravnoteenost, nezahtjevnost, isposnitvo, dareljivost, slava i sramota, razna su stanja biæa, a izvor im je svima u Meni. U usporedbi s raèunalom, postoje razlièiti programi razlièitih svojstava, ali sva ta svojstva oni crpe iz raèunala; moe se èak reæi da su programi tek naèin, na koji raèunalo pokazuje ono to u njemu postoji u potencijalu. Iako ima i dobrih i loih programa, svi oni, bez razlike, oèituju snagu raèunala, a èak i loi programi imaju tu dobru osobinu da u usporedbi s njima oni dobri izgledaju posebno dobro, pa tako posredno i oni pridonose slavi raèunala. U drugoj usporedbi, s laserskom zrakom koja najprije otapa, a potom i isparava blok leda, kvaliteta topline odnosno energije, dinamike koju voda poprima ima svoj izvor u laserskoj zraci. Voda preuzima djelomièno ono to laserska zraka ima u potpunosti. U onoj mjeri u kojoj se led izlae laseru, poprimat æe njegovu toplinu. Izlaganje zraci moæne energije usporedivo je s predanoæu Bogu. Oni, koji Mu se predaju, ogrijat æe se na Njegovoj svjetlosti, i poprimiti njezina svojstva, te æe tako postati Boanskima. Oni, pak, koji se toj svjetlosti ne izloe, ostat æe u tami, zamrznuti i hladni. Obje usporedbe na neki naèin ocrtavaju stvarnost, ali dakako nita ne moe u cijelosti prenijeti sliku o Bojoj velièini. Bog kao osoba (Ivara) je kao Sunce, koje grije sva biæa na svijetu, dajuæi im 313 Bhagavad-gEt= svima bez razlike toplinu i svjetlost; oni, koji mu se izloe, ogrijat æe se, dok æe se drugi smrzavati u tami. S druge strane, Bog kao Apsolut (brahman) je kao raèunalo, na kojem se izvravaju razlièiti programi (svi razlièiti svemiri s bezbrojnim mnotvom biæa), te tako predstavlja sveprisutnu, temeljnu stvarnost u svemu. 6 Sedam maharsija i èetiri Manua, Meni nalik, roðeni su iz Mog uma, a od njih sva stvorenja svijeta. Iako je stvarno znaèenje ovoga prilièno nejasno, pokuat æu pronaæi objanjenje koje ima najvie temelja u stvarnosti. Unutar Puruse postoji mnotvo podjela; postoji mnotvo, hajdemo reæi, duhovnih biæa, bogova, nad kojima je svima Gospod, Purusottama. Oni se dijele po stupnju udjela u Bojoj biti. Teko je u takvim stvarima neto zasigurno znati, ali mislim da neæemo previe pogrijeiti ako kaemo da je Ivara svojom svijeæu stvorio druge Puruse maharsije i Manue a oni su stvarali dalje, bezbroj raznih duhovnih biæa. Svi oni prebivaju u Bogu i od Njega ih je teko razlikovati, buduæi da ih sve odlikuju predanost i sluenje, kvalitete koje Gospod posjeduje u cijelosti. Kasnije, proces stvaranja doveo je do oivljavanja pasivne Boanske energije, Prakrti, odnosno Prirode, èime su nastale daljnje podjele i konkretizacije. Ono to mi opaamo kao sebe blizu je samog dna tog lanca stvaranja, i ljudska biæa uglavnom imaju slabu predodbu veæ i o razinama Prakrti koje neposredno nadilaze fizièku, a kamoli o onome, o èemu se ovdje govori. 7 Onaj, tko doista poznaje to obilje Moje velièine, posve je zaokupljen yogom, u to nema sumnje. Onaj, tko je u stanju pojmiti istinu o tome, izravno, iskustvom, taj je postigao savrenstvo yoge, njegov je duh u cijelosti proet savrenstvom, i on je u cijelosti odbacio sve niskosti i manja dobra. Koliko god da je takav cilj teko ostvariti, to je u svakom sluèaju moguæe, i postoje oni koji su u tome uspjeli. Dakako, iz svojeg iskustva mogu posvjedoèiti da bi bez sustavne prakse moæne yogijske tehnike takvo neto bilo u cijelosti nemoguæe. Naime, pre314 Deseto poglavlje 5-7 preke koje se sreæu po putu yogom je teko savladati, potrebna je fokusirana svijest i velik red velièine energije da bi se èak i dotaknulo razine stvarnosti koje su daleko ispod savrenstva o kojem prièa Gospod. Bez takvih tehnika, koje snagu svijesti èovjeka podiu za nekoliko redova velièine, ne vidim kako bi uopæe i u teoriji bilo moguæe da obièan èovjek, èija svijest nije usmjerena na ispravan naèin, i èija je energija u usporedbi s yoginom zanemariva, postigne bilo kakav znaèajniji napredak u tom smjeru. Zbog toga ne vidim nikakva smisla u objanjavanju visokih stanja svijesti onima, koji ne prakticiraju yogu; ne postoji ni najmanja moguænost da ikada shvate istinsko znaèenje takvih opisa. Postoje razlièite tehnike yoge. Èovjekov duh je izuzetno sloen, i moguæe mu je priæi na velik broj naèina, iz raznih smjerova. Svaki takav smjer predstavlja neki oblik yogijske tehnike. Od takvih tehnika, koje sve redom imaju svoje mjesto i svrhu, svoj sam sustav yoge sastavio od onih, koje predstavljaju najmoænija i najizravnija sredstva za èiæenje due i poveæanje duhovnog dosega. Dakako, buduæi da se stanja i potrebe ljudi razlikuju, takav izbor neæe biti jednako dobar za svakoga; zbog toga, mudro je potraiti uèitelja koji je iskusan i u stanju improvizirati tehniku koja æe pojedincu najvie odgovarati, i koja æe biti primjerena njegovu duhovnom stanju. Ipak, takav sustav mora u sebi sadravati temeljne vjebe poput rezonancije i kriye, buduæi da bez takvih moænih tehnika èiæenja ne vidim pretjerane vjerojatnosti za postizanje savrenstva. Jednostavno, kolièina neèistoæa koje prebivaju u duhu prosjeènog èovjeka tolika je, da manje uèinkovite tehnike jednostavno neæe biti dorasle zadatku, a uèinkovitije, ako i postoje, meni nisu poznate. Ne treba se fanatièno drati samo jednog pristupa, jednog smjera. Put je neto to se moe prilagoditi, improvizirati. Cilj je jedini bitan, a cilj je sam Bog. Ako neka tehnika ne odgovara èovjekovu sustavu, ili je nije u stanju prakticirati na ispravan naèin, svakako se treba posavjetovati s uèiteljem, koji æe ga usmjeriti. Vjera u same tehnike neka je vrsta bogohuljenja; naime, tehnike su samo sredstvo, pomagalo, naèin usmjerenja duha, i nikako ne smiju predstavljati svete krave. Svete krave su dobre jedino za proizvodnju svetih hamburgera. Da sam se ja strogo pridravao raznih propisa i udbenièkih tehnika, kakve su propisivali razni yogini, ne bih nikada postigao nikakav napredak, a kamoli pisao ovaj tekst. Improvizacija na temelju znanja, dakle, jednako kao i u bilo kojoj drugoj ljudskoj djelatnosti, ovdje je kljuè uspjeha. Za vrijeme prakse yogi315 Bhagavad-gEt= nov sustav neprekidno mijenja stanja, i tim stanjima se neprekidno treba prilagoðavati, i svakome pristupiti na odgovarajuæi, originalni naèin. Yoga je kreativna, dinamièna, a ne statièna. Moæne tehnike rada sa sustavom nastaju kao posljedica oslukivanja sustava, praæenja njegovih stanja i potreba, i improvizacije na temelju opaanja i iskustva. Postoje, dakako, temeljne tehnike, koje se ne razlikuju bitno od pojedinca do pojedinca, i one predstavljaju osnovu yogijske prakse i slubenog sustava. Ipak, svaki napredniji praktikant uskoro razvije svoju posebnu, originalnu varijaciju na temu tehnike, koja njemu osobno najbolje odgovara, i na temelju toga dalje radi, potpomognut iskustvom uèitelja i drugih praktikanata. Jednako kao to se razlikuju tehnike, tako se razlikuje individualno opaanje i iskustvo viih razina svijesti. Te razine toliko nadilaze konvencionalno ljudsko iskustvo, da je krajnje malo vjerojatno da æe dva èovjeka o njima govoriti na isti naèin; to je jednako vjerojatno kao i moguænost da dva pjesnika istim rijeèima opiu isti zalazak sunca, ili da ga dva slikara naslikaju na identièan naèin. Zbog toga se rijeèi, kojima ljudi od iskustva opisuju vie razine, kao i samog Boga, nevjerojatno razlikuju, a ipak u svima njima moemo uvidjeti notu zajednièkog iskustva. Oni, koji svete spise vide kao meðusobno proturjeène, ne znaju gledati na ispravan naèin. Naime, gledati te tekstove kao doslovni opis, kao fotografsku sliku stvarnog stanja, jednostavno je pogreno. Ako ih, pak, gledamo kao nadahnute primjerke poezije, bit æemo blie istini. U svakom sluèaju, jednako kao to svrha poezije nije u tome da je nauèimo napamet, ni svrha svetih spisa nije u tome da ih se bezumno i doslovno pridravamo; oni slue istoj svrsi kao i djela pjesnitva, a to je prenoenje nadahnuæa koje je izvorno i dovelo do nastanka djela. Iz takvih tekstova ne treba crpiti rijeèi, nego nadahnuæe, svijest iz koje su nastali. Umjesto da usvajamo rijeèi neke knjige, usvajajmo radije svijest iz koje dolaze te rijeèi, a onda æemo i sami biti u stanju govoriti o predmetu iskustva. U svemu tome ne moe se dostatno nahvaliti samo iskustvo, odnosno yoga koja do njega ima dovesti; zato treba prihvatiti mudri savjet iz upanisada: Napustivi tada sve spise, pa i ovaj, mudar bi se prihvatio yoge.156 Parafrazirano Amrta-bindu upanisad 8.18: Mudar, koji je prouèivi spise prionuo ostvarenju znanja u elji za zrnjem odbacuje pljevu ovaj i druge tekstove. 156 316 Deseto poglavlje 7-9 Sva teoloka razglabanja suvina su ako ne posjedujemo spoznaju. Kad je posjedujemo, sva teologija je tek moguæe sredstvo izraza punine spoznaje, i ne pridonosi toj punini u znaèajnoj mjeri, osim u smislu da æe se prosvijetljeni radovati ako moe i mislima i rijeèima slaviti Boga. Zakljuèak je, stoga, da svi sveti spisi slue tek tome da bi ljude potaknuli da sami porade na spoznaji predmeta, koji spisi opisuju. Kad smo jednom ustanovili da to elimo, ostaje nam jedino baviti se yogom dok to ne postignemo. 8 Ja sam izvor svega. Sve izvire iz Mene. Znajuæi to, obdareni dubokim pronicanjem, mudri Me oboavaju. Sve kvalitete imaju svoj temelj u Apsolutu, u Bogu. Nita ne postoji, to ne bi imalo svog temelja u Njemu. Mudri, koji ili izravnim uvidom svjedoèe istinu o tome, ili to nasluæuju kao istinu, oboavaju i tuju Boga, slaveæi Ga na sve moguæe naèine, a ponajprije upijanjem Njega i Njegovih kvaliteta u sebe, postajuæi u cijelosti onim, èemu se dive. To je jednako istina i za ispravno usmjerene tovatelje poèetnike, kao i za prosvijetljene mudrace. Razlika je jedino u tome to tovatelj tek nasluæuje, i ta slutnja hrani njegovo nastojanje, dok mudrac zna i vidi, u njemu je vjera ustupila mjesto izvjesnosti spoznaje. 9 Sa Mnom u mislima, ivota posveæena Meni, meðusobno si pomauæi, razgovarajuæi o Meni, nalaze zadovoljstvo i sreæu. Govori li se ovdje o istinskim znalcima, ili tek o tragaocima za znanjem? Èini se da to nije bitno. Naime, kako Gospod kae, i najgrenijeg od bijednika, koji se za Me odluèio, treba drati pravednikom, jer blizu je njegovo krajnje savrenstvo. I savreni, jednako kao i oni na putu, provode vrijeme u promiljanju cilja; jedni u punini, drugi nesavreno, ali na putu k savrenstvu. Savreni pomau nesavrenima, a nesavreni u savrenima vide i tuju Boga. Drueæi se tako na temelju istine i stvarnosti, meðusobno se podravaju u ispravnosti, te tako ostaju nepokolebljivo uèvræenima u usmjerenju prema najviem ispunjenju. 317 Bhagavad-gEt= Bog je ovdje. Bog je ovdje sada. Ovdje je kraj nas. S nama se raduje, s nama plaèe. S nama je u sretnim i nesretnim trenucima. Svaka naa radost ili alost, njegova je. Bog nam je blii od najblieg, drai od najdraeg. Bog nam je najbolji prijatelj, ljubavnik nutrine nae due. Nema nikoga, niti moe biti, to bi nam ikako mogao biti blie. Prijatelji i ljubavnici mogu nas ostaviti, ali Bog je s nama, kraj nas, u nama, sa svih strana i iznutra, od poèetka do kraja svijeta, i daleko vie od toga. Uoèimo Ga. Uzvratimo Mu ljubav, uzvratimo Mu makar djeliæ panje kojom brine o nama. Jer On nije daleka, bezosjeæajna sila, On je onaj kome se utjeèemo, bjeeæi od dalekog i bezosjeæajnog. Dovoljno je da Ga samo primijetimo, da na Njega obratimo panju, i sva naa tjeskoba zauvijek æe nestati. 10 Njima, uvijek obuzetima predanoæu, koji Me vole svim srcem, dajem yogu znanja, kojom dolaze Meni. Oni koji su predani Bogu, koji imaju volju i èenju, ali im nedostaje znanja, od Boga dobivaju ono to im nedostaje, jer Bog je punina znanja. Predanoæu Bogu, sutina znanja prelijeva se u bhaktu, èineæi ga velikim meðu mudracima. To je znanje o Bojoj naravi, znanje yoge, sposobnost razlikovanja zbiljskog od nezbiljskog, koja je sutina mudrosti, i koju nije moguæe drugaèije usvojiti, koja se ne predaje na sveuèilitima. Samo onaj tko je Bogu predan moe Ga upoznati, moe shvatiti Njegovu unutarnju narav. To je stoga to se o Bogu ne moe govoriti i misliti kao o objektu, kao o stvari pokraj drugih stvari. Bog je temelj i sutina, sama osnova i os svijeta. Èitavo mnotvo svjetova i biæa ivi u Njemu. Kako bi Ga biæe uopæe moglo spoznati, ako se predanoæu Njemu ne otvori za sutinu svih stvari, koju æe tada uoèiti onkraj svega? Stvarnost se spoznaje istinom, koja je predanost stvarnosti. Istina svoju puninu dosee potpunim stapanjem sa stvarnoæu. Tako i bhakta predanoæu Bogu poprima sve vie spoznaje Boga, a cjelovitim sjedinjenjem s Bogom, potpunim poprimanjem Njegove naravi, zadobiva cjelovitu spoznaju Boga, koja je spoznaja bivanjem. 11 Iz milosti prema njima, Ja, koji boravim u njihovoj dui, 318 Deseto poglavlje 9 - 13 tamu neznanja rasprujem jasnim svjetlom znanja. Kako se bhakta otvara prema Bogu, tako ga Gospod u sve veæoj mjeri ispunjava. Jednako kao to svjetlost sunca ispunjava prostoriju kad uklonimo mraène zastore i otvorimo prozore, tako i Boja svjetlost ispunjava duu koja Mu se preda. Gdje je svjetlost, ne moe biti tame. Gdje je Bog, ne moe biti neznanja, jer neznanje je tek nesvijest o Bojoj nazoènosti. U toj nazoènosti dua sreæe svoju puninu, postie cjelovito ispunjenje, i iz nje se gubi svaki trag straha i neizvjesnosti. Jer, Ja Jesam. 12 Arjuna reèe: Ti si najvii brahman, najvie boravite, Ti si najvii proèistitelj. Ti si izvorni Boanski Purusa, neroðeni Bog bogova. U takvoj predanosti sada se nalazi Arjuna, moænik meðu svecima. Njegova predanost pjeva himne u slavu Gospodnju. Njegovo oduevljenje sja iz njega poput sunca koje proviruje iza oblaka, jer njegova dua osjeæa radost ispunjenja. Pijuæi nektar Gospodnje rijeèi, on se raduje i iz te radosti slavi Gospodina. Radost njegova srca prelijeva se kroz grleni centar, kroz viuddhu. Svjetlost grla teèe poput bujice hvalospjeva u slavu Gospodnju, i on se sjeæa svega to je Gospod rekao o Sebi, i potvrðuje Njegovu velièinu svojim srcem: Rekao si da si najvii brahman, i jesi. Rekao si da si najvie boravite, i to je vjeèna istina. Ti si najvii proèistitelj, jer si sama èistoæa, koja odnosi svaku prljavtinu iz ljudske due. Arjuna govori svoju predanost, ona teèe iz srca u grlo i na svome putu pronalazi rijeèi kojima bi se izrazila, a najbolje su i najprikladnije upravo one, kojima je Gospod sam sebe opisao. Arjuna je slobodan svakog straha, svake sumnje. On je u stanju predanosti, u stanju Boanske ekstaze, kakvu uivaju veliki sveci i yogini u svojim dubokim meditacijama. On pije nektar blaenstva punim grlom. 13 Tako svi rsiji govore o Tebi. I Narada je tako rekao, i Asita, Devala, i Vyasa. I Ti si mi se sam takvim otkrio. 319 Bhagavad-gEt= U svom zanosu Arjuna iznosi i èvrste argumente, dokaze iza onoga to tvrdi; najveæi dokaz predstavlja rijeè mudraca koji zna najviu istinu. Sad se Arjuna prisjeæa njihovih rijeèi kojima su slavili Krsnu, svi odreda, u raznim prigodama. I kao krunski argument, tu je i rijeè samog Gospoda. Jer, ako rijeè mudraca predstavlja dokaz, zbog njihova uvida i velièine, koliku tek snagu i vrijednost ima rijeè samoga Gospoda, koji je temelj i sutina mudrosti mudraca. 14 Sve to si mi rekao drim istinom, o Keava. Tebe, o Gospode, ni bogovi ni demoni ne mogu dokuèiti i shvatiti. Deve i asure, odnosno bogovi i demoni, glavna su moæna biæa vedske mitologije; temeljne sile u prirodi, dobre i loe, koje se bore za prevlast. Svi vedski obredi namijenjeni su upravo udobrovoljavanju tih sila. Gospod je transcendentalan, s one strane tih sila, njima neshvatljiv i nedokuèiv. 15 Doista, samo Ti osobno poznaje Sebe, O Najvii Puruso, o izvoru biæa, gospodaru svega, Boe bogova, o gospodaru èitavoga svijeta. Gospod je najvii. On je temelj cjelokupnog postojanja. Nitko Ga ne moe znati, zato to nitko ne moe pojmiti Njegovu velièinu, a da se s Njim u cijelosti ne sjedini. Tako uvijek jedino On zna Sebe; ako se tko proèisti do mjere da Ga moe spoznati, on tim proèiæenjem postaje Gospodom, tako da uvijek samo On zna Sebe. Najvii Purusa je krajnji stupanj razvoja biæa, kraj evolucije, konaèni cilj. On je temeljna svjetlost, èije su sjene mnotvo biæa i svjetova. On je u svemu osnovni pokretaè, svjesni i aktivni princip, koji prosijava kroz mnotvo razina stvorenog, stvarajuæi iz Svoje punine beskraj raznolikosti. 16 Prilièi Ti, doista, da govori o svojoj Boanskoj slavi, kojom proima sve ove svjetove. Ljudi èesto dre skromnost odlikom velikih ljudi. Tome ima vie razloga, a glavni je zabluda. Naime, ljudi se u svom neznanju 320 Deseto poglavlje 12 - 16 moraju boriti protiv ega, koji pokuava sebi dati vanost i hraniti se samohvalom i pohvalama drugih. Vidjevi da je to put koji vodi u propast, ljudi su zakljuèili da je neobjektivnu èovjeku, koji ivi u iluziji, bolje ne govoriti o vlastitim vrlinama, jer æe se upropastiti, a njegove vrline æe postati nitavnima. Takvom je èovjeku bolje govoriti o vrlinama drugih a sebe umanjivati. Ipak, takav lijek protiv oholosti ima smisla samo za ljude koji nisu objektivni, koji sebe doivljavaju kao ogranièenu osobnost meðu drugim ogranièenim osobnostima, obuzetu strahom od vlastite prolaznosti i nitavnosti, i koja lanim ponosom i oholoæu nastoji stvoriti privid vlastite vrijednosti u odnosu na druge. Kakva bi smisla imala skromnost prosvijetljena èovjeka, koji doivljava stvari objektivno? Ako je neto tako, on æe to opaziti i reæi. Ako nije, i to æe opaziti i reæi. Ako on nekome kae kako stvari stoje, to nikada nije obojeno osobnim interesima, poput strahova i elja, jer takav opaa jedino stvarnost. Buduæi da sebe ne poistovjeæuje s tijelom, takav ne mora pribjegavati skromnosti, koja je s njegove razine samo la, nedostatak objektivnosti. Zato bi, naime, netko jedno tijelo ili jedan um umanjivao ili uzdizao, samo zato to trenutno kroz njega djeluje? Pa, to je samo tijelo i samo um, supstancije razlièitih razina energije, koje mu trenutno pripadaju, i o kojima se moe izreæi sud jednako kao i o bilo kojim drugim tijelima. Ako je njegov um moæan, on æe to bez potrebe za skromnoæu ustvrditi. Ako je slab, reæi æe i to, ali to neæe biti skromnost, nego puka konstatacija. Drugi mu mogu pripisivati pobude oholosti ili skromnosti, ali doista, u njemu postoji jedino stvarnost koja govori o stvarnosti. Ako je tako s prosvijetljenim èovjekom, koliko je to tek sluèaj sa samim Gospodom, koji je sutina i temelj svega? Kad On slavi Sebe, to je èista objektivnost, koju izrièe iz upravo onog razloga, iz kojeg je stvorio sve svjetove i sva biæa, iz kojeg je pokrenuo èitav proces evolucije: da bi se proirila Njegova slava, da bi se stvorilo vie biæa koja su je u stanju obuhvatiti i pojmiti, koja æe nositi u sebi najvie Boanske atribute. Ako je to oholost, onda je i ivot u biæima oholost, onda je radost oholost, jer su to samo djeliæi Boje slave, kojom On slavi Sebe. Kad o Sebi govori Arjuni, On ispunjava Svoju temeljnu nakanu, a to je darivanje Sebe, darivanje ispunjenja onima, koji ga ele. To Arjuna dakako razumije, on shvaæa Krsninu potrebu za davanjem Sebe, za sluenjem svim biæima kroz njihovo uzdizanje, jer æe se tako pronositi Njegova 321 Bhagavad-gEt= slava. Ako treba slaviti um, ako treba slaviti ivot, ako treba slaviti svijest, ako treba slaviti ljubav, koliko tek treba slaviti Gospoda, koji je temelj i sutina tih svojstava? A ako Ga treba slaviti onaj, tko Ga u bilo kojoj mjeri poznaje, koliko tek On treba slaviti Sebe, znajuæi Se u cijelosti! 17 Kako da Te shvatim, o Yogine, uvijek misleæi na Tebe? U kojim oblicima da Te predoèim, o Gospode? Arjuna eli shvatiti o Gospodu sve to mu je moguæe shvatiti. On eli upiti sve to s Gospodom ima veze, sve aspekte Njegove velièine, kako bi Ga mogao slaviti, i kako nikada ne bi izgubio sjeæanje na Njega. 18 Potanko mi ponovo opii, o Janardana, svoje yogijsko obilje. Jer nektara se Tvojih rijeèi nikada ne mogu dovoljno nauiti. Arjuna je u stanju ekstaze, on doslovno pije nektar blaenstva koji stjeèe oboavanjem Krsne. Zbog toga on eli èuti jo; svaka rijeè, koju Gospod kae o Sebi, rezonira s Arjuninim sustavom na takav naèin, da u njemu proizvodi nektar blaenstva predanosti, amrtu. On stoga, govoreæi o pijenju nektara Gospodnje rijeèi, ne govori samo metaforièki, i yogini koji imaju iskustva znat æe kako on govori sasvim doslovno, bhakta doslovno pije energiju, koja u njegovu sustavu izaziva blaenstvo poput nektara, on doslovno ima osjeæaj da je guta. Takvo blaenstvo predanosti nije stanje histerije kojim ga neznalice ponekad pokuavaju oponaati, veæ stvarni dodir s proèiæujuæim blaenstvom vie energije, vie svijesti. 19 Svevinji Gospod reèe: Sad æu ti opisati Svoje Boansko obilje, ali samo najistaknutije, o slavo Kurua, jer Mojoj velièini nema kraja. Gospod eli reæi kako æe tek naznaèiti smjernice u kojima treba gledati. 322 Deseto poglavlje 16 - 22 20 Ja sam Jastvo, o Gudakea, to prebiva u srcu svakog biæa. Ja sam poèetak, sredina i kraj svih biæa. Jastvo biæa je biæe samo, njegova jezgra, srce. Ta jezgra biæa, njegova sutina i stvarnost, jest Bog, odnosno zraèenje Boje stvarnosti koje biæe doivljava kao sebe. Èesto ljudi tumaèe ovaj stih tako da se jastvo doslovno nalazi u predjelu srca. Argument u prilog toj tezi jest i to, to æe veæina ljudi mentalno tijelo, koje se doista i nalazi u rezonantnom podruèju srèane cakre, doivljavati kao sebe. Ipak, to je zabluda, buduæi da jastvo nije lokalizirano. Ono se ne nalazi na nekom posebnom mjestu, jer bi to znaèilo da se na nekom mjestu ne nalazi, to nije istina. Jastvo je sam Bog, koji je sveprisutan. Postoje, dodue, razlièita vrata kroz koja svjetlost Jastva zraèi u svijet kroz èovjeka, i ovisno o èovjekovim specifiènostima on æe sebe doivljavati ili u glavi, ili u srcu, ili u nonom palcu. Yogin koji je postigao samospoznaju opaa sve kao sebe, a ne samo jedno tijelo, ili dio tijela, kakav je srce. Ako, pak, taj stih shvatimo u njegovu pravom znaèenju, u kojem srce znaèi sutinu, jezgru, ono oko èega je sve ostalo satkano, tada æemo dokuèiti pravi smisao. I doista, kako ronimo dublje u jezgru vlastitog biæa, tako se pribliavamo istinskom Jastvu, a time i Boanskoj stvarnosti, koja je sveproimajuæa. Zbog te sveproimajuæe naravi Gospod govori sljedeæu reèenicu: On je doista ne samo sutina, nego sve uopæe, u Njemu sve poèinje, traje i prestaje. 21 Meðu adityama Ja sam Visnu, meðu izvorima svjetla Ja sam Sunce, meðu marutima Ja sam Marici, meðu zvijezdama Ja sam Mjesec. Ove slike prenose znaèenje slave najveæeg meðu velikima: ono to je Visnu meðu adityama, to je Sunce meðu izvorima svjetla, to je Marici meðu marutima (olujnim pratiocima Indre), to je Mjesec meðu zvijezdama na noænom nebu, to je Gospod meðu svim stvarima: najveæi, koji sve zasjenjuje slavom, obiljem i svjetloæu. Takvo znaèenje prenose i sljedeæi stihovi. 22 Meðu Vedama Ja sam Sama Veda, meðu bogovima Ja sam Vasava, 323 Bhagavad-gEt= meðu osjetilima Ja sam um. U svim biæima Ja sam svijest. Sama Veda je Veda u kojoj se govori o obredima some, opojnog nektara. Iako se èini moguæim da su izvorno Arijci somu kao napitak proizvodili od neke biljke, te se njime opijali, odnosno drogirali, u yogijskoj je terminologiji soma izvjesna supstancija koju proizvodi tijelo yogina kako bi podralo njegovo funkcioniranje u visokim stanjima svijesti (vidi komentar uz 4.29). Vasava je Indra, poglavar deva. Um je gospodar osjetila, a svijest je sutina biæa. 23 Meðu rudrama Ja sam abkara, meðu yaksama i raksasama sam Kubera. Meðu vasuima sam Agni, a meðu planinama Ja sam Meru. Rudra je gnjevni vedski bog, unititelj, a abkara je ime ive, u njegovom milostivom aspektu. 24 Meðu sveæenicima, znaj da sam Brhaspati, o Partha. Meðu vojskovoðama Ja sam Kartikeya, Ja sam ocean meðu vodama. Brhaspati je sveæenik nebesnika. Kartikeya je zapovjednik nebesnièke vojske, roðen od ive i Parvati kako bi predvodio vojsku deva u boju protiv asure Tarake. 25 Od maharsija Ja sam Bhrgu, od rijeèi Ja sam slog Om, od yajvi Ja sam japa. Meðu nepokretnim stvarima Ja sam Himalaja. Japa je ponavljanje mantre, naglas, potiho ili u sebi. 26 Meðu drveæem Ja sam banjan, meðu Boanskim mudracima sam Narada. Meðu gandharvama sam Citraratha, meðu siddhama sam mudri Kapila. 324 Deseto poglavlje 22 - 31 27 Znaj da sam meðu konjima Uccaihrava, roðen iz amrte. Meðu najboljim slonovima Ja sam Airavata, a meðu ljudima Ja sam kralj. 28 Od oruja Ja sam vajra, meðu kravama sam kama-dhuk, meðu uzrocima zaèeæa Ja sam Kandarpa, a meðu zmijama sam Vasuki. Vajra je Indrino oruje. Rijeè vajra znaèi istodobno grom i dijamant, a oba prijevoda zajedno prenose sliku o njemu. Kama-dhuk je mitska krava koja ispunjava sve elje, kravlja varijacija na temu zlatne ribice. Kandarpa je Kama, bog udnje, ekvivalentan Kupidu i Erosu. 29 Meðu nagama sam Ananta, Varuna sam meðu biæima vode. Meðu praocima Ja sam Aryama, meðu nadzornicima Ja sam Yama. Ananta je zmija, nositelj Visnua. Na slikama se èesto prikazuje kao tisuæuglava zmija koja natkriljuje Visnua, simbol probuðene kundalini koja zraèi kroz krunsku cakru. 30 Meðu daityama Ja sam Prahlada, meðu razoriteljima Ja sam vrijeme. Meðu ivotinjama Ja sam lav, meðu pticama Ja sam Vainateya. Prahlada je poboni sin demonskog kralja Hiranyakaipua, kojeg je njegov demonski otac zbog njegove pobonosti neprestano zlostavljao. Na kraju, sam Gospod se pojavio u liku èovjeka-lava (tzv. Narasimha avatara) i ubio njegova oca, a Prahladu postavio za kralja. Vainateya je Garuda, nositelj Visnua. 31 Meðu proèistiteljima sam vjetar, meðu ratnicima Ja sam Rama. Meðu ribama sam morski pas, a meðu rijekama Ganga. 325 Bhagavad-gEt= Rama je Ramacandra, pravedni kralj iz Ramayane. 32 Meðu svim stvarima Ja sam poèetak, sredina i kraj, o Arjuna. Od znanja Ja sam znanje o Jastvu, u raspravama Ja sam zakljuèak. Znanje o Jastvu je najvie znanje, jer ono prua biæu uvid u sutinu svega, i, kao znanje o subjektu, daleko nadilazi znanje o objektima, odnosno stvarima kojima se subjekt bavi. Zakljuèak je ono èemu sve strane u raspravi tee, i predstavlja svrhu rasprave, odnosno spoznaju istine. 33 Meðu slovima sam slovo A, meðu sloenicama dvoslona rijeè. Ja sam, uistinu, neprolazno vrijeme. Ja sam svevideæi davatelj. 34 Ja sam sveprodiruæa smrt i stvaranje buduæeg. Od enskih kvaliteta Ja sam Slava, Uspjeh, Rijeè, Sjeæanje, Umnost, Strpljenje, Ustrajnost. enske kvalitete ne posjeduju samo ene, ali se zbog odreðenih razloga mogu nazvati enskima, buduæi da je enski sustav ustrojen na naèin koji najbolje pogoduje oèitovanju tih kvaliteta. enske su kvalitete postojanost, tradicija, odravanje nauèenog, sigurnost, izraavanje govorom, prenoenje znanja iduæim generacijama, i tome sliène. 35 Meðu himnama Sama Vede Ja sam Brhat-sama, meðu stihovima Ja sam Gayatri. Meðu mjesecima Ja sam marga-irsa157, a meðu godinjim sam dobima cvjetno proljeæe. Gayatri je stih za koji se dri da u sebi sadri bit svih Veda. Na poèetku, brahmane su morali poznavati sve Vede da bi primili inicijaciju. Kasnije, kako je kasta postajala formalnoæu, dolo je do tumaèenja po kojem je dostatno znati naizust izgovoriti Gayat157 326 Studeni-prosinac Deseto poglavlje 31 - 38 ri, kao minimum koji jedan brahmana mora zadovoljiti prilikom inicijacije. Gayatri glasi doslovno ovako: om bhur bhuvah svah tat savitur varenyam bhargo devasya dhimahi dhiyo yo nah pracodayat 36 Meðu prijevarama Ja sam kocka. Ja sam velièina u svemu velikom, Ja sam pobjeda, Ja sam pustolovina, Ja sam snaga moænoga. Kocka je najveæa meðu prijevarama upravo stoga to daje privid potenja i prividnu moguænost dobitka. Zbog toga se èovjek, koji se bavi kockom, lako moe upropastiti temeljitije nego na bilo koji drugi naèin. Èini se da Gospod to navodi zbog dobre Arjunine upoznatosti sa zlom koje moe proizaæi iz kocke; naime, od kocke je izvorno proizala sva nesreæa kojoj su izloeni, i zbog prijevare na kocki dolo je do ovoga rata. 37 Meðu Vrsnijima Ja sam Vasudeva, meðu Pandavama Ja sam Dhanavjaya. Meðu mudracima Ja sam Vyasa, meðu misliocima sam Uana. Vasudeva je Krsnin otac. 38 Meðu kanjavateljima Ja sam iba, vjetina sam u onima koji tee pobjedi. Meðu tajnim stvarima Ja sam utnja, Ja sam mudrost u mudracima. iba je najveæa meðu kaznama iz razloga to kanjenome daje lekciju, ali ga ostavlja na ivotu, a za razliku od zatvora ne izlae ga pogibli loeg drutva i unitenja osobnosti. Tako iba daje bolnu pouku koja odvraæa od daljnjeg èinjenja zla, ali ne unitava èovjeka, kako to èine neki drugi oblici kanjavanja. 327 Bhagavad-gEt= 39 Ja sam sjeme svega postojeæeg, o Arjuna. Nema stvorenog biæa, pokretnog ili nepokretnog, koje moe postojati bez Mene. Sjeme je ono iz èega sve izrasta. Sjeme u sebi sadri èitavu potencijalnu biljku. Na jednak naèin, Bog ne samo da predstavlja sjeme svih biæa, nego i njihovu bit, energiju njihove svijesti, njihovo postojanje, a osigurava i supstanciju od koje se izgraðuju njihova tijela, njihove misli i osjeæaji. Koliko mora da Mu je smijeno kad netko, misleæi supstancom koju mu On daje, govori da nema Boga. Nema ga, a sav je u Njemu. To je sutina iluzije. Postupno, opaanjem stvarnosti, temelja svega, gradacija suptilnosti u stvarima, èovjek poèinje uviðati kako iduæi u bit uvijek dolazimo do Boga, jer kojoj god stvari dolazimo do temelja, nalazimo njen temelj u Bogu. 40 Mojem Boanskom obilju nema kraja, o pokoritelju neprijatelja. Ovo to sam ti rekao tek je nagovjetaj. Gospod je dao tek natuknice, opæenite smjernice, putokaze. U tom smjeru treba traiti, ali treba gledati na Mjesec, ne na prst koji na njega pokazuje. Teko je, ako ne i posve nemoguæe, o Bogu govoriti u jasnim odrednicama; sav na rjeènik i misaoni aparat naèinjeni su za potrebe snalaenja u svijetu osjetila. Zbog svega toga, o Bogu je moguæe misliti i govoriti tek zbog sretne okolnosti da osjetila u sebi sadre neto od Boanskih aspekata, iako tek daleke i blijede sjene, pa je moguæe dati smjernice, putokaze koje treba slijediti kako bismo doli do Boga. Bog nije samo blaenstvo, ali putem blaenstva moæi æemo steæi priblinu predodbu o tome kakav mora biti Bog, kakve moraju biti neke od njegovih kvaliteta. Spoznaja nije Bog, ali putem spoznaje moemo dokuèiti neto od beskrajne inteligencije koja je takoðer jedan od Boanskih aspekata. Sama stvarnost nije Bog, ali putem stvarnosti moemo dokuèiti neto o tome kakva je krajnja zbilja, apsolutna stvarnost, najvia moguæa stvarnost, te i na taj naèin moemo dotaæi neto od beskrajne Boje slave. Treba, stoga, slaviti sve dobro i moæno, sve istinito, blaeno i veliko, jer putem toga slavimo Boga, i dolazimo u sve veæoj mjeri u dodir s Njegovom izvornom prirodom. 328 Deseto poglavlje 39 - 42 A kad to spoznamo, postaje izvjesno, poput bljeska munje u noæi, kako smo i mi sami, naa najdublja unutarnja priroda, nae stvarno, istinsko i besmrtno biæe, takoðer predstavljamo jedan od Boanskih aspekata. Tako shvaæamo da smo èitavo vrijeme, neprestano, u sebi samima nosili putokaz Bogu, jer, doista, kako je Bog sveprisutan i sveproimajuæi, jamaèno je prisutan i u nama, te proima nae biæe. 41 Znaj da je sve, to je izobilno, lijepo i slavno, tek oèitovanje djeliæa Mojega sjaja. Ovo trebamo zapamtiti i uvijek si ponavljati, kako nikada to ne bismo izgubili iz vida. U svemu lijepom, u svemu moænom, u svemu velikom: Bog je onaj, kome se divimo, Bog je izvor velièine, ljepote, istine, stvarnosti i divote. On je sve to, sve to potjeèe od Njega. U svemu to nas okruuje nalaze se putokazi prema Bogu. Preko svega to opaamo, diskriminacijom moemo doæi do Njega: u onome, u èemu nema velièine, vidimo gdje On nije, pa po suprotnosti moemo pronaæi gdje On jest. Tamo gdje ima velièine, traeæi velièinu velikog i moæ moænog, dolazimo do Njega. 42 Ali èemu æe ti, o Arjuna, znanje o tome? Tek jednim svojim djeliæem Ja proimam i odravam sve stvoreno. Èitava Kreacija, s mnotvom svemira svih razina stvarnosti, oivljena je tek Bojim pogledom neznatnim, posve zanemarivim djeliæem Njegove biti. Koliko su naivne predodbe o tome da je Bog postao prirodom! Pa nema u prirodi ni izdaleka dovoljno velièine, koja bi Njega mogla sadravati. Sve stvoreno tek je sitnica, hrpa trièarija, a sva radost koju je iz toga moguæe dobiti puki je odsjaj istinske radosti, koja je Bog. To je ono, èemu trebamo teiti. 329 Jedanaesto poglavlje 1 Arjuna reèe: Iz milosti prema meni rekao si mi krajnju tajnu, zvanu adhyatma, koja je rasprila moju zabludu. 2 O pojavi i nestanku biæa, kao i o Tvojoj neprolaznoj slavi, o Lotosooki, potanko sam èuo od Tebe. 3 Takav si, kakvim si Se opisao, najvii Gospode. No, elim Te vidjeti u Tvom aspektu Svevinjeg, o Najvii Purusa. Kad ljudi govore da bi eljeli vidjeti Boga, najèeæe se radi o obiènom izazivanju, a buduæi da ne dre kako Bog postoji, ne smatraju ni da ima ièega opasnog u takvom izazovu. Oni su, naime, posve sigurni da nitko neæe odgovoriti na njihov izazov. Da kojim sluèajem vjeruju kako postoji i najmanja vjerojatnost da im netko odgovori, vjerojatno bi se nasmrt prestraili i pobjegli u neki mraèni kutak. Pogledajmo samo kako u Bibliji neznalice vrijeðaju Isusa, sprdajuæi se sa samom idejom da bi se doista moglo raditi o Bo331 Bhagavad-gEt= jem utjelovljenju. Kad im netko kae istinu i upozori ih na njihove pogreke, ljudi æe èesto, bez razmiljanja, odgovoriti neto u smislu tko si ti da se tako postavlja, novi Mesija?. Kad bi, kojim sluèajem, pristupali ljudima s potovanjem, i kad bi vjerovali u Boju sveprisutnu narav, tada bi bili skloni u svakom kamenu vidjeti Mesiju, i daleko, daleko tee bi se odluèili djelovati iz stava da na svijetu nema svetaca i avatara, te da svim ljudima vladaju jednake niskosti kakve vladaju njima. Zbog svega toga, moemo opet vidjeti potvrdu starog naèela po kojem sveci svuda vide svece i Boja utjelovljenja, a grenici svuda vide grenike. To je toliko uobièajeno, da je dovoljno samo pogledati naoèale kroz koje pojedinac gleda svijet, pa da saznamo mnogo toga o njegovoj dui. Slièno vai i za Arjunu. Ako malo bolje pogledamo gornje stihove, moemo uoèiti potpuni nedostatak bilo kakve sumnje u ono to govori. U njegovim mislima nema ni najmanjeg traga skepticizma; on, takoðer, ni na koji naèin ne provjerava Gospoda. Njemu je posve jasno da je Gospod rekao istinu o sebi, njegovo mu srce govori kako je Krsna Svevinji, i jedina njegova elja jest spoznati vie od Njegove naravi, steæi u nju bolji uvid, kako bi Ga mogao bolje tovati i oboavati. Velika dua, naime, nalazi najveæe zadovoljstvo u divljenju boljem i veæem od sebe, a Arjuna je doista velika dua. Postoje ljudi koji dre kako je ovdje dan svojevrsni presedan: ako nam netko kae da je Bog, trebamo poput Arjune reæi neka nam pokae svoj aspekt Svevinjeg, pa æemo se uvjeriti. Dakako, takvi spadaju u onu grupu koja je mrtva hladna stavila Isusu trnovu krunu na glavu158, buduæi da u njihovu svijetu Mesija nije moguæ, te stoga oèito imaju posla s varalicom. Nikakva druga moguænost za njih ne postoji. Da je u njima postojala bilo kakva vjera u Mt 27, 29-31: Spletoe zatim vijenac od trnja i stavie mu na glavu, a tako i trsku u desnicu. Prigibajuæi pred njim koljena, izrugivahu ga: Zdravo, kralju idovski! Onda pljujuæi po njemu, uzimahu trsku i udarahu ga njome po glavi. Poto ga izrugae, svukoe mu plat, obukoe mu njegove haljine pa ga odvedoe da ga razapnu. Takoðer i Mt 27,39-44: A prolaznici su ga pogrðivali mauæi glavama: Ti koji razvaljuje Hram i za tri ga dana sagradi, spasi sam sebe! Ako si Sin Boji, siði s kria! Slièno i glavari sveæenièki s pismoznancima i starjeinama, rugajuæi se, govorahu: Druge je spasio, sebe ne moe spasiti! Kralj je Izraelov! Neka sada siðe s kria pa æemo povjerovati u nj! Uzdao se u Boga! Neka ga sad izbavi ako mu omilje! Ta govorio je: Sin sam Boji! Tako ga vrijeðahu i s njim raspeti razbojnici. 158 332 Jedanaesto poglavlje 3-4 moguænost da je Isus Mesija, postupili bi barem poput Nikodema, koji je duboko zamiljen doao Isusu poprièati, noæu159; a kad su se svi Isusovi uèenici razbjeali, upravo je taj Nikodem, koji nije bio siguran u Isusovu prirodu, bio taj koji ga je pokopao.160 Zamislimo, samo pokusa radi, kako bismo prili nekome tko za sebe kae da je Bog, a mi doista nismo sigurni je li, ili nije. Pa, pretpostavljam da bi se svatko pametan dobro zamislio, i da bi se radije varalici poklonio do zemlje, nego uvrijedio utjelovljenje Svevinjeg sumnjom. Ako se ispostavi da imamo posla s varalicom, to je najmanji problem: mi smo se ionako klanjali Bogu, kojeg smo mislili da predstavlja, a zakon karme æe se ionako savreno pobrinuti za ostalo. Ali, ako je Bog osobno bio prisutan pred nama, ako se svetac ili Svevinji ukazao pred nama, a mi smo mu propustili iskazati nae najvie tovanje i predanost, i u Njemu potraiti utoèite svoje due, tada smo poèinili neto, to æemo si teko ili nikako moæi oprostiti. Nakon to smo Bogu iskazali nae najdublje osjeæaje, nakon to smo mu predali srce naega biæa, ostaje nam jedino da Ga zamolimo da nam pokae vie od svoje Boanske prirode, kako bismo mu se vie mogli diviti. To je upravo ono to èini Arjuna. 4 Ako Ti, o Gospode, dri da sam kadar to vidjeti tada mi pokai, o Gospodaru yoge, svoje neprolazno biæe. Arjuna je dovoljno mudar da dri kako nije ba izvjesno kako je on dostojan vidjeti Boga. On ne sumnja u Krsnu, ali zato u pogledu sebe nije posve siguran. To moe biti sasvim dobra pouka oholim ljudima koji neprestano sumnjaju u Boga, ali su zato sobom posve zadovoljni i nikada se ne dovode u pitanje. Èini se da je mraènu duu najlake prepoznati po velikoj uvjerenosti u vlastitu savrenost, odnosno barem relativnu savrenost moda ja nisam savren, ali su zato drugi gori od mene. Kad sretnemo èovjeka koji dri kako je zao i grean, vjerojatno imamo posla sa svecem, jer nitko neæe doista o sebi misliti tako neto ako istodobno ne gleda Boju svjetlost. Ona je, naime, toliko moæna i ispunjujuæa, 159 160 Iv 3, 1-21 Iv 19, 39-42 333 Bhagavad-gEt= da svetac bez tekoæa moe kritizirati vlastite nedostatke, a da zbog toga nema dojam da neto gubi; èini se da svoju sadanju poziciju moemo objektivno uoèiti tek u sluèaju da je nadrastemo u neto bolje. U protivnom, bit æemo toliko nesigurni, da æemo se neprestano pokuavati potvrditi; da doista vjerujemo u vlastitu vrijednost, to nam ne bi bilo potrebno. 5 Svevinji Gospod reèe: Pogledaj, o Partha, stotine i tisuæe Mojih Boanskih oblika, raznovrsne, raznobojne i raznolike. 6 Pogledaj, o Bharato, aditye, vasue, rudre, Avine kao i marute. Gledaj mnoga èudesa, ranije neviðena. Sva nabrojena boanstva predstavljaju aspekte Svevinjeg; iako se o njima moe misliti kao o zasebnim biæima, te ih kao takva i opaati, mudrije ih je gledati tek kao razlièite naèine gledanja na Onog Jednog. Naime, pri dodiru Boanskog Puruse s Prakrti dolazi do praktièki beskrajnih moguænosti prelijevanja Boanskih aspekata iz sfere neoèitovanog u sferu oèitovanog, te se tako u stvorenom svijetu moe opaati bezbroj bogova, odnosno, toèaka dodira Boga sa svijetom, te mnotva naèina Njegova oèitovanja u svijetu. To daje objanjenje za beskrajno mnotvo bogova u hinduizmu, nad kojim se tako nepotrebno sablanjavaju zapadni teolozi. Dakako, ako dublje razmislimo o ovome, èitav stvoreni svijet predstavlja nekakvo oèitovanje Njegovih aspekata, iako, kako Gospod kae, tek posve siæunog Njegova dijela. 7 U Mom tijelu pogledaj sad, o Gudakea, èitav svijet sjedinjen u Jedno, sve pokretno i nepokretno, i to god drugo eli vidjeti. Jedno je oèitovano u èitavom svijetu, u svemu stvorenom. Jedno je temelj sveg mnotva biæa. Arjunina svijest opaala je to mnotvo, pod utjecajem maye, odnosno, iluzorne kvalitete koja svjetlost Jednog lomi na takav naèin da ga se opaa kao mnotvo, te 334 Jedanaesto poglavlje 4-9 stvara podjelu u opaanju koja stvara moguænost da neto postoji u odnosu s neèim drugim. U takvom, relativnom svijetu, koji doista nije nita vie od iluzije, svako biæe dri sebe posebnim i odvojenim od drugih, a ta koprena je za biæa uglavnom neprozirna. 8 No svojim vlastitim oèima ne moe me vidjeti. Dajem ti, stoga, nebesnièki vid. Pogledaj sada Moju Boansku slavu. Lako bi bilo reæi da je Gospod uklonio koprenu iluzije s Arjuninih oèiju, te da je tada Arjuna postao sposobnim opaati istinsku, nepodijeljenu stvarnost Jastva u svoj njenoj slavi. To bi, vjerujem, bilo veliko, ogromno podcjenjivanje naravi ovog dogaðaja. Naime, doivljaj Jedinstva postoji na mnotvu razina, s razlièitom dubinom uvida. Arjunino je iskustvo po svoj prilici najvii domet i neto bez presedana; njegovo iskustvo dolazi kao posljedica intervencije samog Ivare; iskustvo doivljava neizmjerno sposobni yogin koji je praktièki po kvalifikacijama prvi do Boga. I, ne manje bitno, iskustvo dolazi kao posljedica pripreme kroz dotadanji razgovor, u kojem se Arjunina svijest postupno irila i èistila do stupnja kad u njemu postoji samo predanost Bogu i elja da se o Bogu to vie zna. Mnogi yogini i obièni ljudi doivljavali su stanje Jedinstva, na razlièite naèine i u razlièitom stupnju, dubini i detaljnosti. Takva iskustva zapravo su dosta èesta; toliko èesta, da prijeti opasnost od podcjenjivanja Arjuninog iskustva, i njegovog svrstavanja u grupu iskustava samadhija. Slaem se da je to iskustvo od sliène kvalitete, ali po svoj prilici sve nadilazi po kvantiteti, odnosno dubini. 9 Savjaya reèe: Rekavi to, o kralju, najveæi gospodar yoge, Hari, pokaza Parthi svoj Boanski oblik. Indikativno je to se Krsnu ovdje naziva gospodarom yoge; naime, yoga ovdje znaèi stanje Jedinstva, a Gospod, Najvii Purusa, onaj je, koji predstavlja doslovno utjelovljenje Jedinstva, vrhovni Boanski aspekt koji je Jedan u Sebi, i koji nosi svijest Prai335 Bhagavad-gEt= zvornog. Stanje yoge njegov je osnovni atribut, jer je netko yogin u onoj mjeri, u kojoj je spoznao Njega, i s Njime se uskladio. 10 Mnotvo usta i oèiju i èudesnih prizora; okiæen nebeskim nakitom i naoruan boanskim orujima uzdignutim za boj, 11 Ogrnut nebeskim vijencima, odjeæom i mirisima, stajao je Njegov lik, èudesan, blistav, beskrajan i sveproimajuæ. Ovaj opis treba znati protumaèiti. Naime, treba svaku rijeè gledati ne tako to bismo pokuali vizualizirati sliku, sastavljajuæi je u svom umu od zamiljanja pojedinaènih predmeta, nego tako to æemo pokuati osjetiti to nam svaka pojedina rijeè govori. to nam govori pogled na neèije usne? Iz jedne pozicije, iz jednog kuta, u odreðenom stanju duha? Mnogo; iz poloaja usana i oèiju moemo doznati mnogo o neèijim mislima. Zamislimo sada viziju u kojoj se unutarnja narav beskrajnog Boga prenosi Arjuni putem promjena milijardi tananih nagovjetaja osjeæaja, izraza lica, oèiju, usana, miiæa na obrazima, svih onih stvari pomoæu kojih je on nauèio gledati u ljudsku duu. Doslovni beskraj svih tih aspekata otvara mu se istodobno i on stjeèe uvid u beskrajni raspon i suptilnost svijesti Boga koji mu se razotkrio. Kad takvo iskustvo ne bi bilo preliveno u njegovu svijest na taj naèin, sva je prilika da bi shvatio daleko manje, tek jedan neraspoznatljivi osjeæaj stanja. Ovako, svi aspekti suptilnosti prelijevaju se kroz sva njegova tijela, od viih prema niima, i prenose mu slike na naèin koji je on u stanju pojmiti, kroz odreðene simbole i znaèenja. Kako ratnik doivljava moæ, snagu i koncentriranu svijest? Kroz oruje, ruke koje nose oruje podignuto za boj. Svijest se koncentrira kroz oruje i boravi u njemu. Svijest je sabrana i moæna. Stvarnost se odraava u toj svijesti. Istodobno, cvjetni vijenci, mirisi, ljepota, radost. Razigranost leptira nad cvjetnom livadom, iz svih kutova, iz srca i latica svakog cvijeta koji gleda sunce i upija njegovu toplinu. Djeca koja prave cvjetne vijence bosa trèe livadom, i nose cvijeæe majci i ocu, stavljaju im vijence oko vrata. Ljubav, ljepota i radost utkani su u te vijence. 336 Jedanaesto poglavlje 9 - 12 Sabrani hodoèasnik pun ljubavi i predanosti donosi cvjetni vijenac u hram Visnua; nakon prisjeæanja Njegove slave, odaje Mu tovanje stavljajuæi vijenac oko vrata Njegova kipa. Zvijezde se raðaju svakog trenutka. U nekoj maglici meðuzvjezdanog plina dolo je do lokalne koncentracije mase i gravitacijskog saimanja vodika. U jezgri mlade zvijezde pali se fuzijska peæ u bljesku svjetlosti. Svjetlost pjeva pjesmu stvaranja u kojoj se slavi Bog; kondenzira se najprije u ivot, potom u svijest, pa u predanost Bogu. U Njegovim oèima, na kutu Njegovih usana nalazi se taj bljesak. Na cvijeæu oko Njegova vrata, na oruju koje dri, nalazi se svjetlost toliko gusta da je tvar ovoga svijeta tek daak praznine i magle. Pogled u njegovim oèima ideja je o tvrdoæi, koje je tvrdoæa dijamanta tek daleka reminiscencija. Istodobno, zaigrana radost djece koja pleu po cvjetnom polju tek je daleka reminiscencija Vjeène Radosti to boravi na kutu Njegovih usana. U svakom cvijetu oko Njegova vrata nalazi se vie svjetlosti nego u milijunima sunaca. Svaka latica bljeti blaenstvom. Ipak, sve je to lako gledati i ne smeta oèima, jer svjetlost je tek najblii pojam koji èitatelju prenosi ono to se tu deava. Svjetlost nije vizualna, ona je stanje duha u kojem nema neznanja, ona je stanje èistoæe i vizije. U Njegovu oruju beskrajna je moæ. Ipak, ta moæ ne zastrauje, ona hrabri. To je moæ zatite, snaga koja hrani vrle i hrabre. Njegov miris miris nagle spoznaje dotada nerjeivog problema. Miris nenadane sreæe, bez razloga, sreæe koja je posljedica slobode. Miris lakoæe svijesti. Lakoæa sna èiste, pravedne due. Miris davnih vremena prije nastanka vremena. Miris dalekih prostora, s one strane svijeta. Miris istine i vrline, miris blaenstva koje je posljedica spoznaje da je On ovdje, da je savreno blaenstvo ovdje i sada i da nikada neæe proæi, i da æe sve proæi osim Njega. Znanje da je On jedina sudbina i stvarnost. 12 Kad bi na nebu istodobno zasjale tisuæe sunaca, njihov bi sjaj nalikovao sjaju tog uzvienog biæa. Svjetlost sunca samo je svjetlost. Zamisli svjetlost, koja osim svih osobina svjetlosti zraèi stvarnost, istinu, bit inteligencije, vrhovnu moæ, najvie dobro, najveæu ljepotu stvarnost koja se prelijeva na toliko razlièitih naèina i u toliko razlièitih aspekata, 337 Bhagavad-gEt= da bih mogao umrijeti opisujuæi ih, jedan po jedan, vjeèno i beskrajno, utopljen u njima U ovome svijetu moemo samo naglaavati kako je ta svjetlost snana, ali to ne govori praktièki nita o njenoj naravi. To je svjetlost spoznaje, svjetlost istine, svjetlost stvarnosti, ljubavi, vrline i junatva. To je svjetlost u oku djeteta, ta ista svjetlost, iskra ivota, ali toliko snana da svojom snagom izaziva struju blaenstva u ljudskom srcu, koja je toliko moæna da moe trenutno ubiti nespremnoga. Ogromna, beskrajna svjetlost, svjetlost poput milijuna sunaca, ali onakvih sunaca kakva sjaju stvarnoæu i sutinom ivota i svijesti. Nita, ama ba nita u ovome svijetu ne moe prenijeti punu sliku toga, jer èak i punina svijeta predstavlja tek sjenu nokta na Bojem nonom palcu. 13 Tu, u tijelu boanstva bogova, Panduov je sin sagledao èitav svemir, podijeljen u mnotvu i utemeljen u Jednom. Pogreno bi bilo izjavu tu, u tijelu shvatiti tek kao metaforu. Prisjetimo se samo to su sve ljubavnici u stanju vidjeti jedno drugome u oèima i tijelu, èak i ako samo projiciraju svoj ideal u drugu osobu. Boanska vizija je tek po analogiji slièna tome, jer ovdje nema mjesta projekciji idealni arhetip se doista nalazi tamo gdje ga vidimo; zapravo, jedan veliki dio pozitivnog oka dolazi od spoznaje da ne moramo nita izmiljati, jer stvarnost daleko nadilazi nae fantazije: ona je, zapravo, ono to smo svojim matanjem uvijek nesavreno doticali i èemu smo teili, a u svojim tenjama bili osujeæeni. Lik koji je Arjuna vidio bio je ljudski, u smislu da ljudskost predstavlja tek nesavreni, daleki pokuaj odsjaja tog savrenstva, koje Krsna u cijelosti sadrava u sebi. Ne samo ljudskost, nego i krajnji pojmovi kao to su Inteligencija, Svijest, ivot, Stvarnost, Radost, Istina, Ljepota, Blaenstvo punina savrenstva u svim moguæim aspektima, totalitet postojanja u svim moguæim aspektima, esencija ivota i svega to drimo najviim idealima postojanja, kad dobijemo napadaj suludog i neopravdanog optimizma i vjere u ljudsku vrstu sve to, i neizmjerno vie od toga, prikazano je Arjuni u kaleidoskopskoj viziji Boanskih aspekata, kroz promjene izraza lica, simbole i pokrete, beskrajne finese i sliène stvari koje slue tome da se neizrecivo, putem mnotva slojeva sve manje 338 Jedanaesto poglavlje 12 - 14 i manje suptilnih tvari, prenese u um ljudskog biæa, u obliku koji æe ono biti u stanju pojmiti, a da se punina iskustva pritom ni na koji naèin ne narui. 14 Zatim, obuzet èudom, najeene koe, sklopljenih ruku i pognute glave Dhanavjaya s potovanjem oslovi Gospoda. Ovo moe kako valja shvatiti tek onaj, tko u svojem iskustvu ima Boansku viziju, bez obzira na njen stupanj i intenzitet. Naime, èovjek koji doðe u dodir s oèigledno viom sferom egzistencije ponaa se na jedan posve specifièan naèin, teko shvatljiv onima koji ne dijele slièna iskustva. Svima je poznato matanje, zamiljanje, stvaranje vlastita privatnog, malog svijeta ispunjenog onim to smo, u svojim ogranièenim sposobnostima, u stanju doivjeti kao poeljno, idealno, dobro i lijepo. ena æe zamiljati idealnog mua, koji æe posjedovati osobine, koje je ona u stanju prepoznati i razumjeti kao poeljne; moda æe posjedovati i neke negativne osobine, za koje je nauèila vjerovati da su neizbjene. Na slièan æe naèin mukarac zamiljati idealnu enu. Sve to odvijat æe se u nekoj vrsti idealnog, poeljnog svijeta, koji je ispunjen svim poznatim, dobrim stvarima koje smo bili u stanju prepoznati i koje bismo sebi odabrali kad bi nam pri izboru bile odrijeene ruke. U svemu tome, konstanta je jedino to da su sve te stvari nae tvorevine. Na svima njima na je peèat, peèat naih ogranièenja i dosega. Nikad neæemo odabrati ono to je predobro da bismo to mogli zamisliti, iz jednostavnog razloga to to doista jest predobro da bismo to mogli zamisliti, te to stoga jednostavno nismo u stanju. Zamislimo sada kako se osjeæa èovjek kojemu se pokae neto to je doista predobro da bi mogao zamisliti, to nije u stanju ni zamisliti ni pojmiti, to ga toliko u svim aspektima nadilazi, da je èitavo njegovo biæe, sa svim sposobnostima matanja, umiljanja, izmiljanja i doivljavanja, jednostavno preusko i pretijesno da bi moglo pojmiti makar i znaèajniji djeliæ onoga to mu se pokazuje o nikakvom izmiljanju nije moguæe govoriti i na takvo neto moguæe je jedino odmahnuti rukom. Um jednostavno nije u stanju izmisliti neto to nadilazi njegove kapacitete, i to mu, zapravo, na kapaljku mora dozirati i prevoditi dimenzije vie stvarno339 Bhagavad-gEt= sti, kako pod pritiskom ne bi ili ostao prazan, ili se jednostavno raspao. Osjeæaji èovjeka koji doivljava takvo iskustvo mogu se djelomièno opisati kao mjeavina zapanjenosti, oduevljenja, èuðenja, blaenstva, divljenja, oboavanja, straha i predanosti. Kad u liku biæa koje nam se ukazuje, u njegovu izgledu, pojavi, poruci koju prenosi svojim samim postojanjem, ugledamo neto to nadilazi nae najsmionije snove pa, recimo da poèinjemo osjeæati neto od onoga, to Bog sprema onima koji Ga ljube.161 15 Arjuna reèe: U Tvojem tijelu, o Gospode, vidim okupljene sve bogove i sva biæa; Brahmu, Stvoritelja, kako sjedi na lotosu; takoðer i sve mudrace i nebeske zmije. Osnovna potreba onoga tko gleda Boga, èije je srce ispunjeno Bogom, jest slaviti Boga i oboavati Ga. Ljudi bez iskustva pokuavaju povuæi nekakvu paralelu izmeðu toga i svojih plitkih svjetovnih doivljaja, pa misle kako oboavanje znaèi neku vrstu poniavanja sebe pred neèim ispraznim, i iz te svoje pozicije imaju elju na neki naèin afirmirati svoju vrijednost i ispuniti svoju prazninu, pa se pokuavaju predstaviti kao samostalna, neovisna biæa koja ni pred kim ne kleèe. Iznutra, oni su prazni, oèajni i vie nego napola ludi. Za razliku od takvih ispraznih slabiæa, koji se imaju potrebu uzdiæi, sveci koji gledaju Boga imaju potrebu jedino slaviti Onoga, koga prepoznaju kao takav ideal, da oni u svojem ogranièenom biæu nisu u stanju ni izmisliti neto, to bi mu bilo makar i blizu. Prepoznaju Ga ne samo kao cilj svih svojih ciljeva, kao ispunjenje svih nada i elja, kao vrisak krajnje sreæe koja nadilazi svaku nadu, kao konaènu pobjedu, nego takoðer i kao slobodu od svojeg ega. Nema potrebe za uzdizanjem sebe, kad moemo biti bez sebe sami sebi vie nismo potrebni, jer On postoji, on, krajnji, vrhovni cilj, On, kojeg prepoznajemo kao onu nenametljivu, duboku i tihu prisutnost koja je uvijek, bez razlike, bila s nama, u svemu, a koju jedino nismo prepoznavali, ali smo svejedno teili svemu onome to ona predstavlja, i pokuali je dotaæi kroz stvari svijeta, ostajuæi uvijek razoèarani. 161 340 1Kor 2,9 Jedanaesto poglavlje 14 - 18 I sada je On ovdje, i mi Ga vidimo. On je ovdje. Nita drugo, nikada, ama ba nikada, nije potrebno. On je stvaran i ovdje. Kljuè najvieg ispunjenja èitavo je vrijeme prisutan, a najvia stvarnost boravi u jezgri svakoga biæa. 16 Gledam Te, beskrajna lika, s mnotvom ruku, trbuha, usta i oèiju. Ali ne vidim Ti poèetak, sredinu ni kraj, o Najvii Gospode, o Svevinji! Vizija je istodobno neizmjerno odreðena i beskrajna. Kroz konaène simbole spoznatljive ljudskom biæu ukazuje se neizmjerni beskraj Boje unutarnje naravi. 17 Gledam Te s krunama, ezlima i diskovima, kako sja svjetloæu na sve strane. Teko Te je, doista, gledati, kao plamteæu vatru i neizmjernu svjetlost Sunca. Pogled na Boga je blaenstvo i ispunjenje, ali to ispunjenje toliko je silovito da bi nepripremljenoga zgromilo i spalilo u pepeo. Samo Arjunina velika èistoæa uzrok je njegovoj sposobnosti da u primanju vizije doðe ovoliko daleko. Veæina doivi ili neto daleko pliæe, manje intenzivno, ili je u stanju u to gledati daleko kraæe vrijeme, tek puki trenutak, djeliæ sekunde. Moæna svijest moe zgromiti, moe zastraiti. Ali, onaj tko u nju gleda, poprima njezinu unutarnju narav, umire njegova stara, nia priroda, i zadobiva inicijaciju u narav onoga to gleda. Zato se kae da nije moguæe gledati Boga i preivjeti; naime, nita od nae stare, nie prirode ne preivi, i ostajemo u cijelosti i iz temelja izmijenjeni. 18 Vidim Te kao neprolaznog i najvieg. Ti si vrhovni temelj svega. Ti si vjeèni èuvar dharme, Neprolazni si Purusa, tako ja mislim. Èitavim stvorenim svijetom upravlja sustav zakonitosti, kojemu je svojstvena najvia, savrena pravednost. Èesto se ljudi pita341 Bhagavad-gEt= ju kako takav sustav funkcionira, a teko da bi se bili u stanju dosjetiti istine. Dharma, naime, funkcionira tako, to su sva biæa stavljena u perspektivu najvieg savrenstva, koje je Bog. U toj perspektivi, ona sagledavaju sebe i svoj poloaj, i iz te pozicije sude sama sebi. Svaka neèistoæa u dui koja gleda Boga peèe poput ive rane, te stvara osjeæaj krivnje, grenosti i estokog kajanja. Iz tog kajanja, biæe se udi popraviti, te, prema toj elji, bira smjer svoje buduæe egzistencije u kojem æe ispraviti svoje greke, okajati svoju krivnju i moæi uspravno stajati pred Gospodom i gledati Ga u oèi. U silnom blaenstvu Boanske vizije, biæe bi radije trenutno umrlo i nestalo, nego na bilo koji naèin pokualo nekoga prevariti, ili lagati o vlastitom stanju. U situaciji u kojoj je biæu ponuðen beskraj, ono samo najbolje uviða cijenu koju mora platiti kako bi ga zadobilo, a u toj spoznaji nema ni traga aljenju zbog patnji koje æe morati proivjeti na putu do savrenstva. Jer, cilj je izvjestan. Bog je izvjestan, On je stalan i postojan. Mi smo ti koji moramo odluèiti kakve haljine æemo odjenuti u Njegovoj prisutnosti. I sama predanost Bogu, sam uvid u Njegovu narav, jest taj zbog kojeg biæe samo sebi bira, u ogledalu Dharme, buduæi ivot, usmjeren èiæenju i razvoju. Jedino to je bitno, jest da Ga budemo dostojni. Svi nii ciljevi gube se u toj viziji. Kako god ljudi pokuavali zamisliti Boansku pravednost, stvarnost je daleko, daleko ljepa i velièanstvenija. Kad ljudi pokuavaju zamisliti zagrobni sud, pretpostavljam da æe se domisliti praktièki svemu, osim onome to se doista deava, a to je da nam se pokae savrena ljepota, da se s nae due uklanja sav teret, i da u perspektivi te ljepote i savrenstva spoznajemo sebe. Naalost, èesto je pogled u ogledalo uasno bolan za duu koja je ivjela fizièki ivot ispunjen grijehom i niskostima, ogranièavanjem sebe i drugih, te poveæavanjem kolièine patnje na svijetu. Velika je stvar ako uspijemo okrenuti smjer takvog ivota dok smo jo u fizièkom tijelu, a jo je veæi uspjeh ivjeti ivotom ispunjenim najviim vrijednostima. Kad takvo, savreno biæe pogleda Boga, nema potrebe za obaranjem pogleda, jer u Njegove oèi gledalo je za ivota, Njegov pogled ivjelo je u svijetu, i u Njegovom pogledu moe kupati svoju duu u vjeènosti. Za takvoga nema potrebe za ponovnim roðenjem u fizièkom svijetu, jer u njemu nema tragova fizièkog, koji bi morali fizièkom vraæati dugove; postoji samo Boansko, koje æe Boanskom i pripasti. 342 Jedanaesto poglavlje 18 - 20 19 Ti si bez poèetka, sredine i kraja, beskrajne slave, bezbrojnih ruku. Sunce i Mjesec Tvoje su oèi, plamteæa vatra Tvoje je lice. Sve stvoreno grije se u Tvome sjaju. Èitav relativni svijet samo je naèin pogleda na Boga. Kad se istina o tome èovjeku razotkrije, kao to se razotkrila Arjuni, tada opaa kako sve stvoreno slavi Stvoritelja, koji se u svemu tome odraava i kroz sve stvoreno sja blistavim sjajem svoje unutarnje naravi. Unutarnja Boanska narav oèituje se kroz vanjsko, kroz svijet objekata. Takav vidjelac pridruuje se pjesmi slavljenja Boga, na naèin na koji bi Ga ljudska biæa trebala slaviti, i koji predstavlja njihovu istinsku svrhu: svjesno opaanje Boanske prirode svijeta, i utjelovljenje hvalospjeva Moæi koja blaeno prti u svemu, himne Bogu Stvoritelju, Odravatelju i Unititelju. Sve stvoreno slavi Boga, a pogotovo bi to trebala èiniti biæa velikog uvida, jer nema istinskog uvida i svijesti bez uvida u Boju slavu i moæ. Nema vrijednosti tamo, gdje se ne slavi Bog. Nema uvida tamo, gdje nema uvida u Boga. Nema spoznaje tamo, gdje predanost Bogu nije prisutna. I nema predanosti Bogu tamo, gdje Bog ne predstavlja samu silu te predanosti. 20 Ti doista proima zemlju, nebeske svjetove i sve izmeðu; vidjevi Tvoj èudesan, straan lik, sva tri svijeta drhte, o Najvia duo. Sva biæa drhte u Boanskoj viziji zbog razloga koji sam prethodno opisao: Boja velièina i savrenstvo takvi su, da u to biæe nije sposobno mirno i postojano gledati, nego je sklonije pobjeæi u mrak. Naime, svjetlost èistoæe nekima je previe gledati, pa od nje pobjegnu u suprotnom smjeru. U svakom sluèaju, onaj tko nije u cijelosti proèiæen i savren, ima odreðenu toèku pucanja, na kojoj mora oboriti pogled, jer mu je Boanska svjetlost presnana. Tek savrena dua, koja je u cijelosti èista i savrena, èija je kvaliteta takva da se ne razlikuje od kvalitete Boanske nazoènosti, moe se beskrajno radovati Bogu, beskrajno mu se predati i nikad ne odvratiti pogled. Mnotvo viih svjetova ispunjeno je biæima koja neprekidno i netremice gledaju u Boga i upijaju Njegov sjaj, zraèe343 Bhagavad-gEt= æi ga dalje u svijet, ali oni to èine na odreðenoj udaljenosti, najmanjoj koju mogu bez tekoæa podnijeti. Veæa blizina Bogu ispunja ih strahom i nanosi im bol, a veæa udaljenost ih ne zadovoljava, te se ele Bogu jo vie pribliiti. Na viim svjetovima, razvijenost biæa moe se na taj naèin neposredno vidjeti: biæa koja su blia Bogu sjajnija su, bljetavija, jer u veæoj mjeri upijaju i zraèe Boju svjetlost. Na kraju, biæe prilazi Bogu toliko blizu, da vie nema razlike izmeðu jednog i drugog, i tada biæe opaa da vie ne gleda prema Bogu, nego iz Boga. Jer, stanje svijesti je osoba. Onaj, tko je u stanju podiæi svoju svijest na razinu da moe boraviti u Bogu kao u stanju svijesti, opaa da je on sam postao predmetom svoga opaanja. 21 U Te, doista, ulazi mnotvo pravednika. Uplaeni, neki Te tuju sklopljenih dlanova. Slava Tebi!, klièu gomile siddha i maharsija punim Te himnama opjevajuæi. Takva savrena biæa, koja mogu netremice opaati Boga i prepoznati Njegovu najviu narav kao predmet svoje udnje, sjedinjuju se s Bogom i ovdje su opisana. Zapravo, pogreno bi bilo misliti kako se oni s Bogom sjedinjuju, jer takva misaona konstrukcija podrazumijeva gubitak vlastite biti, dok se u stvarnosti radi o prepoznavanju i afirmaciji vlastite Biti; prepoznavanjem Boga kao sutine vlastite due biæe se u cijelosti ostvaruje, a ostvareno biæe jest Bog. Da, doista se moe opaati sjedinjenje biæa s Bogom, ali biæu samome to je ostvarenje i prepoznavanje vlastite najdublje nutrine, te ostvarenje najvieg potencijala, ostvarenje cilja svih tenji i elja. Na tek neto niem stupnju od toga, kad Boje svjetlo kupa i osvjeava ljudsku duu, koja od Njega crpi svjetlost i ivot, biæe Bojom energijom slavi Boga. Tek neznatnim napredovanjem od toga, Bog vie u biæu ne slavi sebe; Bog tada jest. 22 Rudre, aditye, vasui i sadhye, vive, Avini, maruti i preci, mnotvo gandharva, yakse, asure i siddhe svi upiru pogled u Tebe, u èudu. Sva via biæa, biæa vie razvijenosti i viih razina, obuzeta su opaanjem Boga. 344 Jedanaesto poglavlje 20 - 29 23 Ugledavi Tvoj neizmjerni lik, o Moæno naoruani, s mnogo usta, oèiju, mnogo ruku, bedara, stopala, s mnogo trbuha, s bezbroj stranih zuba, dræu svi svjetovi i ja s njima. 24 Kad vidim Tebe kako see do neba, plamteæi, u mnogo boja, razjapljenih usta, velikih arkih oèiju, strepim u srcu i ne nalazim hrabrosti ni mira, o Visnu. 25 Kad Ti vidim usta i zube, strane, nalik vatri vremena, ja ne znam vie za èetiri smjera, i ne nalazim spokoja. Smiluj se, o Gospode bogova, o Utoèite svemira! Arjuna sada opaa jo neto, to mu Gospod eli pokazati: Njegov unititeljski aspekt. Naime, osim podravanja vrline, Bog svojom pojavom u svijetu igra jo jednu ulogu: onu unititelja zla i niskosti. Naime, tamo gdje sja beskrajna svjetlost, tama se ne moe odrati. 26 U usta Ti srljaju svi sinovi Dhrtarastrini, gomile prinèeva, Bhisma, Drona, vozarev sin162 i s njima voðe naih ratnika, 27 Strmoglavce srljaju meðu strane rvnje Tvojih zuba. Neki od njih vise izmeðu zuba, glava smrskanih u prah. 28 Kao to struje mnogih rijeka teku k moru, tako i oni, junaci meðu ljudima, srljaju u Tvoje plamteæe ralje. Èitava vojska okupljena na Kuruksetri, dakle, bit æe sukladno Bojoj volji unitena. 29 Kao to se leptiri strmoglavljuju u plamteæu vatru, u propast, tako i ta stvorenja sumanuto jure u Tvoja usta, k svome unitenju. 162 Karna 345 Bhagavad-gEt= Leptiri koji se strmoglavljuju u vatru metafora su, koja se èesto koristi u indijskim spisima kao simbol za vezu izmeðu nekontrolirane udnje i vlastite propasti. Naime, kao to noæni kukci slijede vlastiti poriv za kretanjem prema svjetlosti èak i kada im to donosi neposrednu propast, tako se èesto ljudi ne mogu suzdrati, pa rade stvari koje æe im donijeti unitenje, a samo zbog nerazumnosti, navike, strasti i manjka vrline. 30 Ognjenim jezicima Ti zahvaæa sve svjetove, svugdje, prodiruæi ih. arki zraci Tvoga biæa blistaju, o Visnu, ispunjavajuæi èitav svijet sjajem. Jednako kao to Bog donosi krajnje ispunjenje pravednicima, koji u Njemu prepoznaju svoj cilj i svoje savrenstvo, tako On donosi propast svemu, to Mu je suprotnost. Tamo gdje postoji svjetlost, ne moe biti tame. To je osnovna zakonitost svijeta. Jednako tako, tamo gdje se oèituje Bog, nikakva niskost se ne moe odrati. 31 Reci mi tko si Ti u ovom stranom liku. Slava Tebi, o Najvii, smiluj se. elim znati Tebe, praizvorno biæe. Ja ne razumijem Tvoje djelatnosti. Arjuna je ispunjen potovanjem, divljenjem i spoznajom, i on opaa Boji aspekt unitenja. Ipak, unatoè tome, on ga ne razumije. Nije mu jasno u to je unitenje usmjereno, te koja mu je svrha. 32 Svevinji Gospod reèe: Ja sam moæno Vrijeme koje razara svijet163, sada zabavljen unitavanjem svjetova. Èak i bez tebe, nitko od poredanih ratnika suprotstavljenih vojski neæe preivjeti. Zbog roðenja mnotva demonskih biæa na Zemlji, koja su svojim djelatnostima prkosila pravednosti i stvarala veliko uznemire163 346 Usp. 10,30 Jedanaesto poglavlje 29 - 34 nje, pojavila se potreba za roðenjem Gospoda Krsne, kako bi s jedne strane svojom pojavom i djelatnostima ojaèao pozitivne sile, a s druge strane zadao smrtni udarac zlu. To je, dakako, tek objanjenje neposredne situacije. Dublje objanjenje jest da je Boanski aspekt unitenja utkan u sve oèitovano, kao vrijeme, odnosno prolaznost. Iz nie perspektive biæa, koje se identificira sa stvarima kojima je vezano, to je loe, jer bi biæe eljelo da neke stvari traju vjeèno. Ipak, iz Boanske pozicije, sve to bi trajalo vjeèno, a to ne bi bilo sam Bog, dakle krajnje savrenstvo, znaèilo bi ogranièenje i patnju. Prolaznost svega svjetovnog je dakle posljedica Bojeg suosjeæanja, koje spreèava biæa da predugo ostanu statièna, i da zamrzavaju svoj razvoj u jednoj toèki. Bog je, dakle, vrijeme, koje razbija statiènost stvorenoga svijeta, i koje ubrzava evoluciju prema Boanskome. 33 Zato ustani i stekni slavu! Pobijedi neprijatelje i uivaj u vlasti na zemlji. Oni su ionako od Mene svi veæ pobijeni. Budi mi samo sredstvo, o Ljevoruki! Atribut ljevoruki odnosi se na Arjuninu sposobnost strijeljanja objema rukama. 34 Dronu i Bhismu, Jayadrathu, Karnu i druge hrabre ratnike, od Mene veæ ubijene, pobij! Ne boj se, bori se: pobijedit æe neprijatelje! Arjunin problem je, dakle, nepostojeæi. Koliko god on umovao oko toga treba li unititi uèitelje i tovanja dostojne osobe, èinjenica je da su sva biæa prolazna i smrtna, te da æe oni ionako umrijeti, a osim toga je njihova neposredno predstojeæa smrt neizbjena, i sukladna Bojoj namjeri. Oni æe stoga u svakom sluèaju umrijeti, kako god se on postavio. Bolje je, dakle, da ih sukladno svojoj dunosti ubije u boju, jer æe tako, osim to vri svoju dunost, takoðer biti i instrumentom Boje volje. To je posve novi obrat u Krsninu obrazlaganju vlastite elje da se Arjuna bori i pobijedi, i postao je moguæ tek nakon to je razotkrivena Njegova stvarna priroda. Prije toga, teko da bi rijeèima bori se, jer sam Ja tako odluèio postigao eljeni uèinak. 347 Bhagavad-gEt= Ovo je, takoðer, smrtni udarac religijskim teorijama o univerzalnoj i neupitnoj vrijednosti nenasilja; oèito je da nasilje ponekad moe biti ne samo korisno i potrebno, nego takoðer i oèitovanje Boje volje i namjere na svijetu. Nije, dakle, bitno je li neki èin nasilan ili nenasilan, nego slui li oèitovanju Boanskog na svijetu, ili ne. Uklanjanje velikog broja zlotvora sa svijeta jamaèno je nasilan èin, ali je na duge staze koristan i vodi skladu i sreæi na svijetu. Obrnuto, nenasilno postupanje moe biti kukavièki èin, i jaèati prisutnost zla u svijetu. Treba se, dakle, uskladiti s Bojom voljom i opaati to je u odreðenoj situaciji dobro uèiniti; nikakve paualne ocjene ne mogu nadomjestiti ivu i budnu svijest, koja donosi dinamièke i prosvijetljene sudove. 35 Savjaya reèe: Kada je èuo te rijeèi Keave, Arjuna, sklopljenih dlanova, uzdrhtao, pokloni se i ponovo, obuzet strahom, drhtavim glasom prozbori Krsni. Ne smijemo izgubiti iz vida s kojim neupitnim autoritetom, i na koji naèin se Gospod obraæa Arjuni. Naime, èitavo vrijeme Arjuna doslovno gleda Njegovu beskrajnu moæ, pravednost, svijest i sveprisutnu, sveproimajuæu narav. Takoðer, Boja sveobuhvatna perspektiva daleko nadilazi njegove sposobnosti sagledavanja, tako da se Arjuni doslovno jei koa na èitavome tijelu od silovitosti doivljaja. 36 Arjuna reèe: S pravom je, o Hrsikea, svijet sretan i uiva slaveæi Te. Pravo je da se svi raksase od Tebe razbjee, a mnotvo siddha da Ti se pokloni. Sve dobro potjeèe od Boga. Sve zlo tei udaljavanju od Njega. To je u stvorenom svijetu naèin na koji sve stvari funkcioniraju. Mudraci se Bogu klanjaju, jer Ga doivljavaju kao krajnje ispunjenje svojih tenji, dok zlikovci od Njega bjee, jer u njemu vide svoje unitenje i negaciju svoje biti. 37 A kako da Ti se ne poklone, o Najvii, veæi od svega, 348 Jedanaesto poglavlje 34 - 40 koji si rodio Stvoritelja, o Beskonaèno biæe, Gospode bogova, koji si utoèite svemira. Ti si neunitiv, bitak i nebitak, i sve onkraj toga. Bog je temeljna stvarnost. Sve to je stvarno, stvarno je zbog toga to Boji pogled pada na nj. Koliko god proturjeène, meðusobno suprotstavljene i raznolike bile sile koje se nalaze u stvorenom svijetu, niti jedna od njih nema postojanje koje bi bilo neovisno o Bogu; jednako kao to se u raèunalu ne moe odvijati niti jedan program, koji bi bio neovisan o raèunalu, tako takoðer nita u stvorenom svijetu ne moe postojati, a da Bog nije nuan uvjet moguænosti toga. Bog je vrhovna, sveobuhvatna stvarnost. 38 Ti si prvi Bog, iskonski Purusa. Ti si najvie utoèite svemira, Ti si znalac i znano i najvii cilj. Sobom sve proima, o Tisuæuliki. Gospod je sutina koja u sebi nosi puninu svega. Èitav svijet nastaje kao posljedica zraèenja Njegova biæa. Broj Njegovih oèitovanih aspekata je beskonaèan, a ipak sve oèitovano ne sadri u sebi nita, u usporedbi s beskrajnom slavom Njegove unutarnje, istinske naravi, kojoj je sada Arjuna svjedokom. 39 Ti si Vayu, Yama, Agni, Varuna, Mjesec, Prajapati i Praroditelj. Slava, neka je slava Tebi! Tisuæu puta! Ponovno i ponovno! Slava Tebi! 40 Slava Tebi sprijeda i straga! Slava Ti na sve strane! O Sveobuhvatni! Beskrajna Tvoja je moæ, i junatvu Tvome nema kraja. Ti proima sve, i stoga Ti si sve. Sve stvoreno postoji na slavu Stvoritelju. Sjaj i slava Njegova biæa uzrok su i izvor svekolike radosti svih biæa sviju svjetova. Gospod Krsna nije neposredni stvoritelj svijeta; Njegova je velièina takva, da tek jedan od sekundarnih aspekata zraèenja Njegova 349 Bhagavad-gEt= biæa raða Stvoritelja svijeta, i pokretaèki impuls stvaranja. Njegova velièina je nepojmljiva, nezamisliva. Nitko, doista nitko, ne moe je obuhvatiti, jer je sam njome obuhvaæen. Sveproimajuæa i svestvarajuæa Boja narav vodi, dakako, do zakljuèka da nita ne postoji neovisno o Njemu i odvojeno od Njega, te je na neki naèin On doista sve; sva biæa, i sva stanja biæa, kao i svi svjetovi i sva njihova stanja. Sve to se dogaða, dogaða se unutar Njega, jer izvan Njega, doista, nièega nema. 41 Ako sam Te uvrijedio, govoreæi nepromiljeno i iz ljubavi, zovuæi Te O Krsna, o Yadava, o Prijatelju, dreæ Te tek prijateljem, ne znajuæ Tvoju velièinu 42 Ako sam Te, o Acyuta, na bilo koji naèin uvrijedio u zabavi, u igri, leeæi, sjedeæi ili kod jela, u samoæi ili u drutvu, molim Te, o Neizmjerni, oprosti mi. Arjuni je sad dolo do svijesti da je biæe koje je drao prijateljem, s kojim se oputeno zabavljao, gledao djevojke pored rijeke, ratovao, pjevao, jeo i prièao, zapravo sam Svevinji Gospod, èija mu je istinska narav bila sakrivena. Iz sadanje pozicije, sve te prijanje djelatnosti èine mu se nekako nedostojnima i neprikladnima, jer bi tek neprestano, postojano oboavanje dostajalo tako sada misli Arjuna. 43 Ti si otac ovoga svijeta, svega pokretnog i nepokretnog. Sav svijet Te slavi, najvii Ti si uèitelj. Nitko Ti nije ravan. Kako bi i mogao netko biti vii od Tebe u sva tri svijeta, o Neusporedivi? 44 Zato Te, klanjajuæi se, padajuæi nièice, molim, potovani Gospodine, oprosti. Milostiv mi budi kao otac svome sinu, kao prijatelj prijatelju i kao dragi dragoj! Iz tog razloga, Arjuna sada ispravlja taj nedostatak, i nudi Gospodu tovanje kakvo prilièi, i prepoznaje ga u Njegovoj pravoj, istinskoj slavi. 350 Jedanaesto poglavlje 40 - 47 Dakako, sam Gospod nikako ne dri prijanji Arjunin odnos prema sebi manjkavim, niti dri kako u njemu nije bilo dovoljno potovanja i prepoznavanja stvarnog stanja, jer se Arjuna doista prema Krsni odnosio kao prema najboljem prijatelju i osobi od najvieg povjerenja, to svima nama Bog doista i jest. Odnos Krsne i Arjune na fizièkom planu stoga doista dobro predstavlja odnos Boga i due, jer to doista treba biti odnos povjerenja, predanosti, divljenja i potovanja. Èitava ova predstava sa stvaranjem slui upravo tome, da se na fizièkom planu reflektira neto od takvog Boanskog druenja, suradnje i ljubavi biæa koje svoje porijeklo ima u vioj Boanskoj stvarnosti. Gledano iz te pozicije, Arjuna je ideal ljudskog biæa. 45 Sretan sam jer vidjeh dosad neviðeno, pa ipak, moj je duh uzdrman strahom. Pokai mi, o Gospode, svoj ljudski lik. Smiluj se, o, Boe bogova, o, utoèitu svjetova! 46 elim Te vidjeti kao prije, s krunom, ezlom i diskom u ruci, u Tvojem ranijem obliku, s èetiri ruke164, o Tisuæuruki, o Sveopæi obliku. Sve to malo je previe za Arjunu, koji je posve nadvladan silinom iskustva, do te mjere da se eli vratiti u prijanje stanje, jer, koliko god ga gledanje Boga ispunjava blaenstvom, opet sve to vri veliki pritisak na granice izdrljivosti njegova biæa; mistici to prepoznaju kao stanje u kojem je blaenstvo takvo, da smo svjesni da ga vie ni sekunde ne moemo izdrati, a opet je tako slasno, da bismo mogli na mjestu i vjeèno umrijeti pijuæi Ga iz Bojeg pogleda. 47 Svevinji Gospod reèe: Iz ljubavi prema tebi, o Arjuna, otkrio sam ti, svojom moæi, ovaj najvii oblik. Pun sjaja, sveobuhvatan, bezgranièan, izvorni je Moj oblik, i nikada ga jo nitko, osim tebe nije vidio. Èini se da ovo èetiri ruke oznaèava ruke naoruane orujem, jer je oruje ratniku kao drugi par ruku. 164 351 Bhagavad-gEt= Èini se da je Arjunin uvid u Boju narav bio toliko snaan i dubok, da niti jedno ljudsko biæe prije njega nije uspjelo iskusiti neto slièno i doista, èini se da niti jedan spis, koji je moguæe kronoloki datirati prije Gite, ne opisuje nita, to bi se moglo mjeriti s ovim. Dakako, èinjenica je da beskrajno mnotvo biæa neprestano gleda Boga u svakom trenutku, to je i Arjuna mogao posvjedoèiti u prethodnim stihovima, ali veliko je pitanje kojem bi od tih biæa takvo neto uspjelo za ivota u fizièkom tijelu, koje u ogromnoj mjeri oteava takve pothvate. Arjuna je uspio ne samo vidjeti Boanski aspekt, nego o njemu i govoriti. Dakako, treba napomenuti da je Krsna i prije pokazao neto slièno; majci Yaodi pokazao je u svojim ustima èitav stvoreni svijet, a okupljenima u Hastinapuri pokazao je jedan aspekt Svog vieg biæa. Dakako, i jednom i drugom nedostaju irina i dubina Arjuninog iskustva. 48 Ni prouèavanjem Veda, niti rtvama, ni milosrðem, niti obredom, niti strogim isposnitvom, ne mogae Me nitko vidjeti u svijetu ljudi, u ovom obliku, osim tebe, o junaèe Kurua. S Bogom nije moguæe trgovati; Boansku viziju nije moguæe zasluiti nikako, osim predanoæu Bogu. To je stoga to predanost Bogu u sebi nosi Boansku kvalitetu, te tako Bog u èovjeku, prisutan u predanosti, rezonira s Bogom kao Gospodom svijeta, i tako èovjeka vodi vrhovnoj spoznaji. 49 Ne boj se i ne budi uznemiren vidjevi taj Moj strahotni aspekt. Bez straha i radosna srca, ponovo gledaj Moj ljudski lik. U svakom sluèaju, Boanska vizija postigla je svoju svrhu, i vie nema potrebe za njom; buduæi da je Arjuna uznemiren silinom iskustva, njegovo produljivanje predstavljalo bi nasilje nad njegovim biæem, te stoga Gospod zatvara Arjunino duhovno oko, èineæi ga slijepim za iskustvo vieg reda. Time Arjunina obièna, ljudska osjetila preuzimaju kontrolu i on se moe vratiti u normalno stanje. 352 Jedanaesto poglavlje 47 - 53 50 Savjaya reèe: Rekavi to Arjuni, Vasudeva ponovno pokaza svoj raniji oblik. Moæno biæe, ponovno njenoga lika, smirilo je njegov strah. 51 Arjuna reèe: Gledajuæi ponovno Tvoj njeni ljudski oblik, o Janardana, ja sam se smirio i vratio svojoj naravi. Koliko god da je vizija Boga divno i moæno iskustvo, ljudsko biæe teko moe funkcionirati u takvom stanju. I ja sam osobno u nekoliko prilika morao Boga zamoliti da se sakrije pred mojom svijeæu, buduæi da se u takvom stanju ispunjenja nisam mogao posvetiti radu s uèenicima; naprosto bih ostao posve okrenut prema unutra, prema Boanskoj viziji, u cijelosti zanemarujuæi svoje dunosti u ovom svijetu, to nipoto nisam elio. Paradoksalno, u stanju ispunjenja èovjek moe postati smanjeno uèinkovitim, buduæi da nema ciljeva koje bi trebao dostiæi, a svi problemi èine se posve trivijalnima. U takvom stanju ne bih mogao shvatiti ozbiljno probleme s kojima se ljudi obièno suoèavaju, jer, kako moe biti problema u Bojoj nazoènosti? Neprekidna Boanska vizija jamaèno bi bila korisna meni, ali ja bih po svoj prilici bio slabo koristan drugima. Dodue, koliko god da to ima racionalno opravdanje, nakon nekog vremena odvojenosti dao bih èitav svijet i sve na njemu za makar jedan trenutak Njegove blizine. 52 Svevinji Gospod reèe: Teko je vidjeti taj Moj aspekt koji si upravo vidio. Èak ga i bogovi165 neprestano ude vidjeti. Vizija Boje unutarnje naravi cilj je razvoja svih naprednih duhovnih biæa, bogova; koliko god pokuavali, sve do postignuæa krajnjeg savrenstva u tome ne uspijevaju u cijelosti. 53 Ni Vedama, ni isposnitvom, ni milosrðem, niti rtvom, ne mogu biti sagledan u tom vidu u kojem si Me upravo vidio. 165 Deve 353 Bhagavad-gEt= Svi aspekti religijske prakse tek su sitnice, minorne stvari koje mogu dovesti, u najboljem sluèaju, do razvoja dobrih svojstava liènosti, koja pak sa svoje strane mogu dovesti, vrlo polako, do razvoja istinskih Boanskih svojstava u èovjeku. Ovakva vizija, sagledavanje Boga u Njegovoj punini, moe se postiæi tek Bojom miloæu, koju nije moguæe zasluiti djelima, obredima i sliènim stvarima, nego tek razvojem istinski savrenih osobnih kvaliteta, koje su do te mjere profinjene, da u cijelosti i bez ostatka tee Boanskom, koje se tada uvijek razotkriva. 54 Ali nepodijeljenom predanoæu moe Me se, u tom aspektu, uistinu spoznati, vidjeti i u Me uæi, o Moæno naoruani. Predanost Bogu, dakle, predstavlja jedinu kvalitetu koja je u èovjeku istinski Boanska, jer predstavlja samoga Boga koji se u èovjeku oèituje, i takva Boanska prisutnost iznutra vodi tome da se Bog u cijelosti ostvari u èovjekovu ivotu. 55 Onaj koji djeluje za Mene, koji Me vidi kao najvieg, koji je predan Meni, koji nije vezan, koji je bez mrnje prema svakom biæu, on dolazi k Meni, o sine Panduov. Sve nabrojene kvalitete predstavljaju toèke podudarnosti izmeðu èovjekove svijesti i Boga. Kako raste ta podudarnost, tako se èovjekovo biæe u veæoj mjeri pribliava Bogu; kad ta podudarnost postane potpuna i bez ostatka, moe se reæi da se Bog u èovjeku u cijelosti ostvario, odnosno, da je èovjek u cijelosti doao Bogu. 354 Dvanaesto poglavlje 1 Arjuna reèe: Tko je savreniji u yogi, oni, koji Tebe razmatraju u predanosti, ili oni, koji razmatraju neoèitovano i transcendentalno? Pitanje se u osnovi svodi na sljedeæe: to je bolje, tovati Ivaru ili brahman? Je li se bolje u stvorenom svijetu predati Bogu koji se tamo oèituje kao punina svih kvaliteta, ili treba povuæi svijest iz podruèja oèitovanog u sferu transcendencije, u kojoj postoji samo Jedan, neoèitovani temelj svega oèitovanog, nepodijeljena vrhovna stvarnost? 2 Svevinji Gospod reèe: One, koji se u Mene zadubljuju, koji Me promiljaju, uvijek predani, bogati najviom vjerom, drim savrenim yoginima. Gospod, dakle, dri kako je postignuæe tovatelja Ivare vrjednije. Zato je tome tako? Pa, oèigledan odgovor moguæe je pronaæi veæ i u konstataciji da je oèito bolje da uz Boga postoji i svijet, jer bi inaèe postojao samo 355 Bhagavad-gEt= Bog. Ako je tome tako, onda je moguæe logièki zakljuèiti kako se kroz svijet moe ostvariti i neto to bez svijeta ne bi bilo moguæe. Svijet predstavlja mnotvo razlièitih moguænosti; s jedne strane, moguæe je ustvrditi kako svijet predstavlja alternativu Bogu. U odreðenim, grubim slojevima stvorenog svijeta moguæe je èak i ne opaati Boje postojanje moguæe je doivjeti svijet bez Boga. Ako biæe unatoè svemu tome boravi u Bogu, ako Boga u svim Njegovim aspektima nadredi svemu to Mu je suprotno pa, èini se da je takvo neto doista istinska vrijednost. Naime, sferu transcendencije nije moguæe izgubiti, jer nije moguæe postojanje bilo èega èemu ona ne bi bila temelj i nuan uvjet postojanja. Transcendentno i neoèitovano neæe nikamo pobjeæi. Svaki kriminalac i razbojnik ima sveproimajuæi Apsolut kao svoj temelj; kao i svaki kamen, svaki list i travka. Ali, u oèitovanom svijetu, tu su moguæi izazovi. Tu dobitak ima suprotnost u gubitku; sreæa ima suprotnost u patnji. Stvari se ovdje razotkrivaju kroz svoje suprotnosti. Moguæe je spoznati i ne spoznati; moguæe je ivjeti ivot u cijelosti ispunjen Boanskim kvalitetama, tako oèitujuæi neoèitovano u stvorenom svijetu, birajuæi sebe kao Boanske kvalitete i tako pripasti Bogu. Moguæe je i suprotno tome biti izravna suprotnost svemu Boanskome, i tako iz svog svijeta u cijelosti odstraniti Boga. Moguæe je zatirati sve Boanske kvalitete gdje god ih pronaðemo. Moguæe je, takoðer, i sve izmeðu tih ekstrema. Onaj, tko u svom fizièkom ivotu spozna Gospoda, Ivaru, oèitovanog Boga, oèitovanje punine Duha, tko Ga oboava predano i smjerno, postigao je vrhovni cilj, kojemu se nita ne moe dodati. Svim biæima pripada temelj u Apsolutu, ali biæe, koje je u stanju taj neoèitovani Apsolut dotaæi kroz oèitovano, njemu pripada osim izvora i cilj, i njegovo je postignuæe najveæeg savrenstva. 3 No oni koji razmatraju neprolazno, nedokuèivo, neoèitovano, sveprisutno, nezamislivo, nepromjenjivo, stalno, vjeèno, 4 Svih osjetila obuzdanih, uvijek sabrani, eleæi dobro svima, oni takoðer dolaze Meni. Onaj, tko usmjeri svoju spoznaju k najvioj stvarnosti, u potrazi za temeljem svega, pronalazi naposljetku Boga kao tu, najviu stvarnost. Tko tei vrlini, a odbacuje sve to joj predstavlja suprotnost, 356 Dvanaesto poglavlje 2-4 odbacivanjem nieg radi vieg postiæi æe, postupno, spoznaju Najvieg. Na tom putu, dakako, moguæe su razlièite zamke. Ovisno o svojim osobnim kvalitetama, razlièiti æe ljudi razlièite stvari drati stvarnoæu, pa je veæ i tu, na samom poèetku, moguæe pogrijeiti. Isto tako, moguæe je poèetno postignuæe zamijeniti za najvii cilj. Moguæe je krivo shvatiti neki doivljaj. Moguæe je, i to je moda najopasnije od svega, u potrazi za najviim, a zbog krivog razmiljanja, odbaciti dobre stvari zajedno s loima, i tako postati praznom ljuturom lienom svake ivotne radosti i Boanske iskre. To se èesto zna desiti tragaocima koji pokuavaju sami, bez vodstva prosvijetljenog uèitelja, identificirati put i cilj; takvi znaju proèitati neki sveti spis, u kojemu pie da se prosvjetljenje postie nevezanoæu za svijet, te tako krenu u sebi ubijati svaki trag onoga to dre svjetovnim. U takvim pothvatima najèeæe prve stradaju upravo one kvalitete, koje bi mogle predstavljati putokaze savrenstvu: ljubav, elje, strasti i tenje. Jer, umjesto da odbacuju krivo usmjerenje u tim tenjama, koje je uzrok vezanosti i patnje, takvi odbacuju samu strast i udnju, koja u èovjeku predstavlja upravo vapaj eði za Bogom, koja tei Onome, kojega ne prepoznaje, a bez kojega ne moe naæi mir i ispunjenje. Ispravno je eljeti, ali Boga. Ispravno je biti ispunjen udnjom, ali udnjom za Bogom. Ispravno je voljeti, ali Boga. Ispravno je teiti, ali Bogu. U udnji i eljama jedini je problem u zadovoljavanju malim stvarima, u prenisko postavljenim ciljevima. Ako se krenemo boriti protiv elja, ispast æe da æemo prestati udjeti za stvarima i ljudima, ali po cijenu unutarnje suhoæe; Boga time neæemo zadobiti, svijet æemo izgubiti, a odreæi æemo se i onog motora potrage za sreæom, elja i udnje, koji u nama predstavljaju upravo kazaljku koja upuæuje na Boga: dovoljno je pogledati smjer u kojem se kreæu nae elje, promotriti svoje osjeæaje dok elimo, pa da analizom tog osjeæaja s lakoæom dotaknemo samoga Boga, koji nas gleda iz tog smjera. Ne postoji valjda niti jedan dobar savjet, koji netko ne bi bio u stanju pogreno shvatiti; tako i upute o usmjerenju prema Vrhovnom mogu èesto biti shvaæene na posve pogrean naèin, iz kojega slijedi da, umjesto da od nieg krenemo prema viem, trebamo i to nie odbaciti radi nekakve umne apstrakcije. Razmislimo malo to je vie: Bog kakvog doivljavamo kroz crkve, religije, spise i obrede, ili pak iskrena zaljubljenost koju smo u stanju osjetiti u 357 Bhagavad-gEt= trenucima nevine elje? to je vrednije, gdje smo blie stvarnosti? Gdje smo blie sutini vlastitog biæa, vlastitoj krajnjoj svrsi? U iskrenom razgovoru s braènim drugom ili najboljim prijateljem, ili za vrijeme bavljenja neèim, to drimo religijom? Jedini trenuci istinske religije ljudima se dogaðaju kad se usude upravo neobuzdano eljeti, jer matanja koja veu uz predmet svoje udnje imaju vie zajednièkog s Boanskim, nego bilo to drugo u njihovu iskustvu. Ali, tek kad to uvide, kad to prepoznaju, ljudi mogu kroz takvo razumijevanje napredovati do odbacivanja svjetovnog nadomjeska za istinsku radost due, koja nalazi svoje ispunjenje u Bogu, svojem temelju, ljubavniku i najboljem prijatelju. 5 Tei je zadatak pred onima, koji usmjeravaju pogled prema neoèitovanom. Jer neoèitovano, kao cilj, vrlo je teko doseæi za ivota u tijelu. Èitava ivotna energija èovjeka usmjerena je prema svijetu, prema vanjskim kvalitetama i prema ivotu u relativnom, u svijetu oèitovanja. Okretanje pogleda prema neoèitovanom mora, dakle, ukljuèivati borbu protiv sile ivota, protiv svih nagona vlastita tijela, kao i protiv svih zakonitosti fizièkoga svijeta. Postignuæe neoèitovanog, kao krajnjeg cilja, za ivota, nuno podrazumijeva i vlastito potpuno povlaèenje u sferu neoèitovanog, odnosno, naputanje vlastitog fizièkog ivota. Zbog svega toga, takav put nije pretjerano praktièan. Bolje je, dakle, pronaæi i ivjeti Boansko u oèitovanom svijetu, pri èemu nam nae elje i nagoni mogu pomoæi, nego se protiv njih neprestano boriti i izlagati se moguænosti poraza. 6 Ali oni koji Me oboavaju, predajuæi sve djelovanje Meni, koji Me vide kao Najvieg, u promiljanju Mene postiu yogu. Nije problem u svijetu, nego u obmanutosti svijetom. U svijetu se oèituje Bog, i u svijetu je i te kako moguæe postignuæe krajnjeg cilja. Kljuè tog postignuæa jest osobna èistoæa, a ona se postie vjebom yoge i predanoæu. Ako ivimo u svijetu Boanskim ivotom, moe se reæi da nismo vezani svijetom i da doista nismo od 358 Dvanaesto poglavlje 4-7 kvalitete svijeta; jer, negativne osobine svijeta pokazuju se tek ako je dua obmanuta prividom, te tako proglaava vrhovnim ono to nije vrhovno, upetljavajuæi se u uzroèno-posljediène veze koje slijede iz pokuaja da se kroz svijet postigne ispunjenje, i koje uzrokuju jedino poveæanje patnje i nesreæe. Ako, pak, kao svoj cilj uzmemo Boga, te na Njega usmjerimo èitavo svoje biæe, a svijet doivimo tek kao mjesto na kojemu moemo oèitovati svoju sreæu zbog stopljenosti s Bogom, tada svijet nipoto neæemo doivljavati kao izvor frustracija i patnje. Dakako, posve je vjerojatno da nam, takvima, svijet neæe biti previe potreban. Ovaj svijet najpotrebniji je onima, koji od Boga ele biti to je dalje moguæe; onima, pak, koji ele biti u Bojoj blizini, ovakav svijet moe predstavljati jedino sredstvo za otrenje sposobnosti razlikovanja, a i u tom sluèaju æe biti koristan ponajprije zbog ogromne kolièine smetnji i zapreka koje æemo morati nadvladati. Postignuæem savrenstva, za bilo kojim svijetom vie neæemo imati nikakve potrebe. U svemu tome, dakle, bitna je jedino tenja prema Bogu, promiljanje Boga i predanost Bogu. Takvo stanje zadubljenosti predstavlja yogu u uem smislu kao stanje sjedinjenosti s Bogom. Predanost Bogu i promiljanje Boga Boanske su kvalitete, one su od Boga i vode Bogu, i onaj tko je u takvom stanju, hoda putem koji je naèinjen od tvari cilja. 7 Onima, èiji um boravi u Meni, o Partha, Ja ubrzo postajem izbavljenjem iz smrtnoga kruga ovoga svijeta. Promiljanje Boanskih atributa vodi njihovu ostvarenju, te, ako drimo svoj pogled na Bogu, naa dua poprima Njegove kvalitete. Poprimanjem Boanskih kvaliteta oslobaðamo se od svijeta, jer pod Bojim pogledom u nama umire svaki trag svjetovnosti; gdje postoji jedno, ne moe biti ni traga drugome. Smrtni krug svijeta, samsara, predstavlja ciklus raðanja, vezanosti, umiranja i ponovnog raðanja u uzaludnom pokuaju pronalaenja ispunjenja na mjestu u kojem vlada praznina. To nalikuje pokuaju da se napijemo vode tako to æemo u pustinji lizati pijesak. Ne samo da se neæemo napiti, nego æemo postiæi upravo suprotno. U sluèaju eði, promiljanjem vode neæemo se napiti, jer je misao o vodi razlièita od vode, ali u sluèaju duhovne eði, promiljanjem onoga to bi je utailo mi doista moemo doæi do 359 Bhagavad-gEt= ispunjenja. U ljubavi, nije bitan objekt ljubavi, nego ljubav sama. Objekt nam nije ni potreban da bismo osjeæali ljubav, a upravo je ljubav ta koja ispunjava nae srce. A ako se usmjerimo manje na pokuaj njenog fizièkog ostvarenja, a vie na sve idealne osobine koje uz nju veemo, ostvarenje Boanske nazoènosti postaje stvar neposrednog iskustva. 8 Utemelji um svoj jedino u Meni, sa Mnom stopi svoj razum, i ivjet tada æe u Meni. Glede toga nema dvojbe. Uputa je, dakle, vrlo jednostavna; treba najprije osjetiti Boga, to je zapravo najprirodnija stvar za svako biæe, na Boga treba usmjeriti svoju svijest, a èitavo nae biæe tada æe poprimiti Njegove kvalitete, te tako boraviti u Njemu. Nakon nekog poèetnog vremena potrebnog za usklaðivanje, odnosno, za proèiæenje i poboanstvljenje nae naravi, ostaje Boanska prisutnost, koja ivi u tijelu. 9 No ako ne moe uèvrstiti, postojano, svoj um u Meni, tada Me pronaði u stalnoj praksi yoge, o Dhanavjaya. Dakako, nije vjerojatno kako æe svatko odmah uspjeti usmjeriti se, ispravno i bez ostatka, na Boga; veæini æe trebati dosta prakse i proèiæenja. Takvom praksom proèistit æemo svoju duu u dovoljnoj mjeri da Boga moemo ugledati, a potom i u cijelosti poprimiti Boansku narav predanoæu. 10 Ako nisi u stanju niti vjebati, sva svoja djela tad predaj Meni. Samo djelujuæi za Mene, postiæi æe savrenstvo. Ovaj je stih dosta teko shvatiti. Naime, kako moemo predati djela Bogu, kad nismo u stanju ne samo spoznati to to Bog uistinu jest, nego èak ni vjebati, kako bismo se dovoljno proèistili za takvu spoznaju? Odgovor dolazi iz iskustva s praktikantima yoge. Naime, postoje ljudi èije stanje nije dovoljno dobro da bi se posvetili energetskim tehnikama yoge, ali je dovoljno dobro da bi 360 Dvanaesto poglavlje 7 - 11 teili neèemu boljem. Oni tada nastavljaju djelovati u skladu s vlastitim sklonostima, te iz svojih iskustava i svojeg djelovanja uèe, a Bog ih, privuèen njihovom eljom, postupno kroz ta iskustva vodi, pa oni prvo postiu iskustvo; iz iskustva dolazi uvid, a iz uvida dolazi mir. U miru je moguæe posvetiti se yogi, a iz yoge dolazi uvid u Boga. Iz uvida u Boga raða se savrenstvo. Tako oni djelovanjem, usmjerenim u skladu sa eljom za spoznajom, postupno dolaze do najvieg cilja. Zbog Boje milosti, dakle, nisu izgubljeni èak ni oni, koji ne mogu izravno nastojati na prosvjetljenju, jer je veæ i elja za prosvjetljenjem, bez adekvatne sposobnosti, dovoljna da èovjeka ispravno usmjeri na putu prema savrenstvu. 11 Ako èak ni to nisi u stanju, tada predanoæu naði utoèite u Meni, napustivi sve plodove djelovanja, pod vodstvom vinjeg Jastva. Slièno prethodnom stihu, i ovdje je potrebno razmisliti prije nego nam se otkrije znaèenje. Ako, naime, èovjek nije u stanju èak ni djelovati za Boga, kako æe predanoæu pronaæi u Njemu utoèite? Kako æe napustiti plodove djelovanja, kako æe biti pod vodstvom Jastva, ako ne zna ni to je Jastvo, ni to je njegovo vodstvo? Odgovor je vrlo slièan odgovoru iz desetog stiha, tek za stupanj nie. Naime, moramo znati da èovjekovom sudbinom u tek maloj mjeri upravlja njegov svjesni dio; veæina njegovih djelatnosti plod je nesvjesnih pobuda. U sluèaju èovjeka koji tei duhovnom postignuæu, ali mu nedostaje sposobnosti, vii Ja, njegova Boanska priroda, veæ je razmjerno prisutna i utjecajna; pod njenim utjecajem, èovjekove djelatnosti i iskustva se tako usmjeravaju, da na optimalan naèin dovedu njegov svjesni um do razumijevanja stvari, te prepoznavanja Boanskog i njegova razlikovanja od svih drugih stvari kojima je okruen. U svemu tome, dovoljno je samo teiti Bogu, djelovati u skladu sa svojim viim osjeæajima, djelovati nevezano i baviti se vie promatranjem i uèenjem, nego ostvarivanjem svojih elja. Kad djelujemo na takav naèin, u naem djelovanju javlja se sve vie Boanskih kvaliteta, sve vie ispravnosti, a to pak potièe pojavu predanosti Bogu. Postupno, svijest èovjeka se dovoljno razvije da se on uzmogne kontrolirano i usmjereno baviti yogom, a neposredna posljedica toga bude njegovo prosvjetljenje. 361 Bhagavad-gEt= Situacija je, dakle, takva da èovjek èak i nesvjesno, samo teeæi savrenstvu, velikim skokovima napreduje u tom smjeru. Dakako, ako djelujemo vezano, iz sebiènih pobuda, radi ostvarivanja svojih kratkoumnih ciljeva i stjecanja plitko promiljene koristi, tada æemo sporo ili nikako napredovati, a svaki Boji napor usmjeren naem spasenju bit æe poniten naim nastojanjima na samounitenju. 12 Uistinu bolje od vjebe je znanje, iznad znanja stoji zadubljenje, iznad zadubljenja je odricanje od plodova djelovanja. Odricanju odmah slijedi mir. Vjeba yoge, dakle, vodi znanju; nije to, dakako, ona vrsta znanja kakvu stjeèemo u koli, nego prije ona vrsta znanja zbog koje rijeè Bog u nama ne stvara kaotiène i nejasne predodbe, nego nam je prilièno dobro poznato o èemu se radi i kamo treba gledati da bi se do toga dolo; to je, dakle, ono znanje, pomoæu kojeg jedan siæuni trun Boje prisutnosti moemo identificirati kao Boanski. Tome, dakako, mora slijediti zadubljenje u ono to smo tako saznali, èime æe se na uvid neizmjerno poveæati. Kad se u naoj dui upali svjetlo Boanske nazoènosti, javlja se potpuna ravnodunost prema svemu svjetovnom, niem, to je istinsko znaèenje odricanja; otkriæem vieg, postajemo ravnoduni prema niem. Kad tako èitavo svoje biæe usmjerimo Bogu, postiemo mir i krajnju uravnoteenost, jer se naa dua srela sa svojim ispunjenjem. 13 Tko ne mrzi nijedno biæe, tko je ljubazan, suosjeæajan prema svima, tko je slobodan od vezanosti i samoljublja, tko je jednak prema patnji i zadovoljstvu, Takvo stanje duha odlikuje onoga, tko u sebi prianja uz Boanske kvalitete; on usvaja i zraèi dobrotu i sklad. Dakako, to ne znaèi da su takvi ljudi blesava i dobroæudna biæa, koja se tupavo i slatkasto smjekaju, nego blage, skladne i uravnoteene tvrðave duhovne snage. Blagost i suosjeæanje dolaze ovdje od uvida i duboke spoznaje, a ne od slabosti i neodluènosti; mekoæa ne dolazi od nedostatka èvrstoæe, nego od ljubavi i dobrote, koje dolaze od 362 Dvanaesto poglavlje 11 - 16 veze s Bojom svijeæu, iz koje zraèi beskrajna stvarnost, koja se prema svemu odnosi kao ljubav, a zbog takvog ispunjenja èovjek posve gubi potrebu za samoopravdanjem i dokazivanjem; umjesto toga, ispunjava ga duboki mir i sreæa. U takvom ispunjenju on ostaje postojanim u èitavom rasponu promjenjivih vanjskih iskustava, koja mogu biti ili ugodna ili neugodna njega se to, zapravo, previe ne tièe, jer je njegovo kraljevstvo od jednog posve drugog svijeta, a sreæa koju odatle dobiva beskrajno nadilazi sve mrvice koje bi mu svijet mogao dobaciti, bile one ukusne ili ne. 14 Tko je strpljiv, skroman i uravnoteena uma, Jastvom obuzdan, postojano nepokolebljiv, umom i razumom usmjeren na Mene, taj, tko tako Mi je odan, Meni je drag. Takvu duu, obuzetu Bogom, postojanu u unutarnjem miru, nepokolebljivu u njezinu usmjerenju razuma koji je poprimio boansku kvalitetu, Bog opaa posve kao svoju. 15 Onaj tko ne dodiruje svijet, tko nije svijetom dotaknut, tko je slobodan od radosti, zavisti, straha i tuge, Meni je drag. Onaj tko je u svojoj dui obuzet Bogom, tko je svoje usmjerenje posve povukao iz svijeta i svu svoju panju posvetio Bogu, tko je stalan poput èvrste stijene u okruenju valova promjenjivih svjetovnih zbivanja, njega Bog doivljava kao èlana svoje duhovne porodice, kao prijatelja. Kako se takav èovjek odnosi prema Bogu, tako se Bog odnosi prema njemu. Buduæi da Bog svima ostaje neprekidno otvorenim i pristupaènim, jedino usko grlo jest u èovjeku: èovjek je taj, koji odluèuje kako æe se prema Bogu postaviti i kako æe Ga doivljavati, kao dragog prijatelja ili kao smetnju u ostvarenju svojih svjetovnih tenji. 16 Onaj tko je skroman, èist, pametan, nedirnut brigama, bez straha, odrièuæi se svih poduhvata, tko Mi se tako predao, Meni je drag. 363 Bhagavad-gEt= 17 Onaj, tko ne osjeæa ni radost, ni tugu, niti udnju, niti elju, odrièuæi se dobra i zla, on koji je ispunjen predanoæu, Meni je drag. Paradoksalno, veæa zahtjevnost za sreæom vodi do povlaèenja svijesti iz svijeta koji ne moe odgovoriti na nae velike zahtjeve; sa strane, to izgleda kao nezahtjevnost, jer æe takav èovjek biti zadovoljan i bez odjeæe i s mrvicom hrane, a na sve ostalo gledat æe kao na suvino. Ljudima koji su bez razumijevanja èinit æe se kako se on mnogo toga odrekao, ali u stvarnosti, on je odbacio tek nie stvari koje je prepoznao prije kao izvor smetnji i jada, nego kao sredstvo ispunjenja. Èemu teiti svjetovnim stvarima, koje za svaku mrvicu zadovoljstva pruaju ocean patnje, kad je moguæe iz Bojih oèiju piti ocean blaenstva, koje ne povlaèi za sobom nikakvu drugu cijenu, osim potpunog unutarnjeg ispunjenja? Takav èovjek, koji je prema svijetu prilièno ravnoduan, neæe postati plijenom mnotva briga i tjeskobe, koje mori obiènog èovjeka, niti æe pak robovati svoj sili ambicija, kojima ljudi zbog svog pogrenog usmjerenja misle dostiæi sreæu. Takav èovjek, koji od Boga mnogo uzme, jest onaj koga moemo prepoznati kao predanog Bogu. Zbog svoje usmjerenosti na izvor svega blaenstva, u svojem ispunjenju postaje posve ravnodunim prema svemu to mu svijet moe ponuditi. 18 Onaj tko je isti prema prijatelju i neprijatelju, prema èasti i sramoti, isti u pohvali i pokudi, 19 Tko je isti u hladnoæi i toplini, radosti i patnji, tko je slobodan spona, tko je utljiv, svime zadovoljan, bez doma, postojana uma, pun predanosti, takav èovjek Meni je drag. Èovjek koji je ispunjen spoznajom, koji je ispunjen blaenstvom, koji razumije unutarnju prirodu svih stvari, koji u svom ispunjenju gubi ogranièeno poimanje svoje osobnosti, a s njim i teritorijalnost, osjeæaj posjeda, agresije, potrebu za kontrolom i tome slièno, takav èovjek vie ne doivljava svijet na isti naèin kao prije. Svijet se vie ne dijeli po tome kako se odnosi prema njemu, na korisno i tetno, prijatelje i neprijatelje, ugodno i neugodno sve 364 Dvanaesto poglavlje 16 - 20 se doivljava na objektivan naèin, a ta objektivnost dolazi kao posljedica istinske slobode od svijeta. 20 Oni, koji uistinu slijede tako opisan besmrtni put, koji puni vjere i predanosti opaaju Mene kao najvieg, takvi od sviju su Mi drai. Oni, dakle, koji su posve obuzeti Bogom, koji su u cijelosti predani Bogu, koji ive u Bogu i koji su nadili sve svjetovne vezanosti i reakcije, borave u stanju najvie slobode i ive s Bogom u odnosu prijateljstva i povjerenja; odnos koji Bog ima prema svim biæima, oni su, napokon, uzvratili, te je tako Boja ljubav postala uzajamnom. 365 Trinaesto poglavlje 1 Arjuna reèe: to su polje i znalac polja? to je Prakrti, a to Purusa? to je znanje, a to predmet znanja? To, o Krsna, elim znati. Polje, u ovom kontekstu, moe se protumaèiti kao podruèje djelovanja ili, malo opirnije, kao svijet objekata opaanja i djelovanja, u kojem su moguæe djelatnosti. Znalac polja, u ovom kontekstu, jest subjekt koji opaa ono to je moguæe opaati. 2 Svevinji Gospod reèe: Ovo tijelo, o Kuntin sine, zove se poljem. Onoga koji to zna, upuæeni koji to znaju, zovu znalcem polja. Polje je, dakle, ovdje simbol za tijelo. Gledano na drugi naèin, kroz tijelo nam je predstavljen èitav svijet, koji jedino kroz njega doivljavamo. Ipak, tijelo, kao i svijet, tek su pasivno sredstvo Bojeg oèitovanja; predstavljaju tek energiju, koja se ne oèituje i koja ne spoznaje, veæ je tek puki medij oèitovanja i spoznaje. Bog je taj koji se oèituje, a dua, koja nastaje kao aspekt Njegova oèitovanja, nasto367 Bhagavad-gEt= ji na bogospoznaji, koju u ostvarenju doivljava kao spoznaju svoga istinskog Jastva. Znalac polja ovdje je Jastvo, koje opaa sebe kao transcendentno sferi djelovanja, odnosno stvari i energija. Postoji, dakle, podjela na znalca i znano. 3 Znaj Me, takoðer, kao Znalca u svim tijelima, o Bharato. Znanje o polju i znalcu polja drim istinskim znanjem. Jastvo je uvijek i u svemu subjekt. Tamo gdje postoji opaanje, postoji i onaj koji opaa, a On je samo jedan, nepodijeljen u svim biæima, jedini temelj stvarnosti i iskustva. Spoznaja Njega, kao iskusitelja, te spoznaja predmeta iskustva, kao i razumijevanje njihova odnosa, jest znanje o Jastvu. 4 Poèuj sada to æu ti ukratko reæi, o polju, njegovu sastavu i mijenama, njegovu podrijetlu, te o znalcu, njegovoj naravi i utjecaju. 5 O tome to je brahman, kazivali su rsiji u raznim himnama, jasno izlauæi bit. Dakle, nema potrebe to dodatno objanjavati. Brahman je najvia istina, vrhovna stvarnost, nepodijeljeni i neoèitovani Apsolut, koji je temelj svekolikog oèitovanja. On je ono to nema temelja, a to je temelj svemu, to sve odrava, svuda je prisutno, a opet savreno u svojoj transcendenciji. U svijetu snova, brahman je onaj koji sanja. Sanjaè proima san sa svih strana, a opet, nita u snu nije On. 6 Pet osnovnih elemenata, ego, um i neoèitovano (avyakta), deset osjetila i razum te pet predmeta osjetila, Pet osnovnih elemenata su zemlja, voda, vatra, zrak i prostor/ eter. Ego (ahankara) predstavlja aspekt èovjeka koji je odgovoran 368 Trinaesto poglavlje 2 - 11 za doivljavanje sebe kao odvojenog od svega ostalog, a razvija se u djetinjstvu; prije njegova razvoja, dijete ne moe ustanoviti razliku izmeðu sebe i drugih. Um (buddhi) predstavlja sposobnost dubljeg promiljanja, odnosno apstraktnog miljenja. Neoèitovano jest temeljno stanje potencijalne supstancije Prirode, odnosno triju guna u nedjelatnom obliku. Deset osjetila su zapravo pet osjetila (vid, sluh, njuh, dodir i okus) i pet djelatnih organa (jezik, ruke, noge, anus i spolni organi), koje objedinjuje razum (manas), kao jedanaesti. Razum je dakle organ koordinacije osjetila i djelatnih organa. Pet predmeta osjetila su, dakako, predmeti vida, sluha, njuha, okusa i dodira. 7 elja, mrnja, zadovoljstvo, bol, shvaæanje, umnost, volja to je kratki opis polja zajedno s njegovim aspektima. Nabrojeni su razlièiti aspekti niih psihièkih funkcija, usmjerenih tijelu i svjetovnim djelatnostima. elja je usmjerenost predmetima; mrnja je odbojnost prema njima. Zadovoljstvo je osjeæaj koji nastaje djelovanjem ugodnih podraaja, a njegova suprotnost je bol, koja nastaje djelovanjem neugodnih podraaja. Shvaæanje, umnost i volja predstavljaju neto vie osobine, ali i dalje usmjerene prema sferi tijela, i obuzete tjelesnim shvaæanjem. 8 Poniznost, skromnost, bezazlenost, strpljivost, èestitost, sluenje uèitelju, èistoæa, upornost, samokontrola, 9 nevezanost za predmete osjetila, kao i odsutnost samoljublja. Opaanje zla koje dolazi od roðenja, smrti, starosti, bolesti i patnje, 10 nevezanost, odsutnost elje za sinom, enom, domom i sliènim, postojana ravnodunost prema doivljaju eljenog i neeljenog, 11 nepokolebljiva predanost Meni u yogi jedinstva, povlaèenje na osamu, nesklonost drutvu ljudi, 369 Bhagavad-gEt= 12 postojanost u spoznaji jastva, svijest o svrsi spoznaje stvarnosti. Sve nabrojeno zove se znanjem, suprotno tome je neznanje. Nabrojene osobine su, za razliku od onih niih, usmjerenih prema tijelu i osjetilno/djelatnim organima tijela, aspekti prisutnosti Due u èovjeku; to su kvalitete transcendencije i predstavljaju istinsku, viu bit èovjeka. Tek nakon to je nadvladana nia, teritorijalno-ivotinjska narav, dolazi do oèitovanja daleko suptilnijih aspekata due, to kulminira potpunim poboanstvljenjem. U èovjeku, dakle, ima to vie plemenitosti, to se u njemu manje oèituju svojstva tjelesnog, a vie svojstva duhovnog. Takvo stanje, u kojemu se priroda due oèituje, i u kojemu se dua spoznaje kao vlastita istinska narav, jest stanje spoznaje, odnosno znanja. 13 Opisat æu ti ono, to treba spoznati i spoznajom èega dosee se Besmrtno. Bez poèetka najvii je brahman. Za njega se ne moe reæi ni da je postojanje, niti nepostojanje. Apsolut je s one strane oèitovanog, s one strane svijeta. Za svijet, on ne postoji, pa se moe reæi kako je on nepostojanje. Tamo gdje postoji dvojnost, nema jedinstva, pa tako ni Apsoluta. Ipak, on je istodobno totalitet postojanja, te tako nita ne postoji osim njega. Postoji jedino brahman, a sve ostalo predstavlja jedino naèin njegova doivljavanja, jednako kako programi predstavljaju razlièite naèine doivljavanja raèunala. Sve ostalo je, dakle, neto èija je egzistencija tek privid. Brahman, odnosno Apsolut, nije èak ni ishodite kauzalnog lanca, odnosno neuzrokovani prvi uzrok; naime, buduæi da je transcendentalan, on èak nije ni uzrokom svijeta, jer svijeta, doista, i nema svijet je tek rezultat moguænosti da se Jedan opaa kao Mnotvo; ako odluèimo tako gledati, moemo. Ako ne odluèimo, svijet za nas istog trena nestaje, te opaamo kako postoji jedino Bog. To je znaèenje onog Isusovog da nije moguæe sluiti dvojici gospodara, Bogu i svijetu; jednome od njih moramo biti nevjerni.166 Naime, 166 370 Mt 6,24 Trinaesto poglavlje 12 - 16 ako opaamo Boga, ne opaamo svijet, svijet nam postaje posve beznaèajnim. Ako, pak, opaamo svijet, Bog nam se gubi iz svijesti i postaje dalekim, te pukim predmetom miljenja, èije je postojanje stvar vjerovanja ili nevjerovanja. 14 Svugdje su mu ruke i noge, svugdje su mu oèi, glave i usta, svugdje su mu ui. Tako sve obuhvaæajuæi, on postoji u svijetu. Boja svjesna prisutnost u svijetu je potpuna; dakako, ova usporedba s osjetilnim i djelatnim organima tek je slika koja prenosi taj dojam. Bog je sve-djelatan, sve-prisutan i sve-znajuæi. Sva biæa borave na Bojem dlanu i u Bojem pogledu. Sva biæa borave u Bojem srcu, i Bog je najblii svima, on je sama sutina svakoga biæa. 15 Sijuæi u djelatnostima svih osjetila, a ipak bez osjetila. Nevezan, podravajuæi sve; bez guna. Rijeèima Kena upanisada: On nema oèiju, ali omoguæuje gledanje. On nema uiju, ali omoguæuje sluh. On nema ruku, ali bez njega nema dodira. Brahman je vjeèiti subjekt, Jastvo koje opaa. Osjetilni organi i um stvaraju slike, ali Jastvo je onaj koji doivljava, svijest koja svjedoèi dogaðaje, uvijek vjeèiti iskusitelj. Takoðer, kao temelj stvarnosti, on ne treba osjetila kao posrednike u spoznaji; On uvijek spoznaje bivanjem. Raèunalu ne treba pogled na monitor da bi znalo to se na njemu nalazi, buduæi da je slika na monitoru tek posljedica djelovanja raèunala. Jednako tako, brahman koji je temelj svekolike stvarnosti, ne mora nita spoznavati posrednim putem, jer, sve na to pokaemo, sve je On, sve je tek posljedica pogleda na Njega. Odravajuæi sav svijet, nije ni na koji naèin upleten u djelatnosti svijeta, iako ni svijeta ni djelatnosti ne bi bilo bez Njega. Nedjelatan je, a temelj je i potpora svom djelovanju. 16 Izvan i u nutrini biæa. Pokretan i nepokretan. 371 Bhagavad-gEt= Zbog svoje suptilnosti nije spoznatljiv. Istodobno dalek je i blizak. Kvalitete brahmana mogu se opisati bezbrojem proturjeènosti; ipak, ako ispravno shvatimo o èemu se radi, one nas neæe zbunjivati. Osobno drim kako nema previe koristi od opisivanja brahmana onima koji Ga nemaju u iskustvu; naime, od sluanja opisa kruha neæe se nasititi. Bolje im je pokazati u kojem smjeru da gledaju i to da trae, pa æe sami iskusiti Vrhovno, i iz tog Ga iskustva opisivati. Brahman je blii od najblieg, drai od najdraeg. U svemu dragom, On je taj koji nam je drag. U svemu blistavom, On je taj èiji sjaj opaamo. U svemu mraènom, opaamo da Njega nema. U svemu stvarnom, osjeæamo trag Njegove stvarnosti. Putujmo, stoga, prema onom to nam je najblie srcu, to boravi u jezgri naega biæa, i to èitavo vrijeme pokuavamo naæi u svijetu i njegovim stvarima. Ustanovimo to je to to traimo, i taj osjeæaj iskoristimo kao putokaz, te æemo Ga, jamaèno, ubrzo pronaæi. Brahman nije spoznatljiv, jer On je uvijek spoznavatelj. Nije moguæe prstom pokazati na neto i reæi: ovo je brahman, jer je On uvijek taj koji pokazuje. Tek u stvarnosti koja sama sebe svjedoèi, u kojoj se izgubi razlika izmeðu subjekta, objekta i njihovog meðusobnog odnosa, nastupa stanje samospoznaje brahmana. 17 Nedjeljiv je, ali prividno se dijeli u biæima. Tako shvaæen, on sva biæa odrava, unitava ih i ponovno raða. Brahman je jedan i nepodijeljen, ali iz promijenjene perspektive, u relativnom svijetu, prikazuje se pod velom podjela. Ako uzmemo sito i stavimo ga na vodenu povrinu, dobit æemo privid mnotva siæunih jezera morske vode, ali njihova je egzistencija, koliko god da je moemo opaati kao stvarnu, tek privid. Na jednak je naèin prividno mnotvo subjekata u svim biæima, jer je brahman jedino Jastvo u svima i svemu. Unutar toga, odvija se proces raðanja i umiranja biæa; kao to se valovi na morskoj povrini uzdiu i nestaju, a njihovo mjesto zauzimaju novi, tako se u stvorenom svijetu Jastvo oèituje kroz mno372 Trinaesto poglavlje 16 - 19 tvo biæa u vrtlogu neprestane promjene; ipak, Ja sam u svemu tome stalan, nepromjenjiv i vjeèan. 18 Svjetlo je nad svjetlima, za koje kae se da onkraj je tame. Kao znanje, znano i cilj, on lei u svim srcima. Jastvo je temeljna stvarnost, punina svega. Sve pozitivno to opaamo predstavlja tek djelomièni podsjetnik na Njegov beskrajni sjaj. U Njemu nema tame, neznanja, lai i patnje. U Njemu nema ogranièenja, nema prolaznosti i nema dvojnosti. U Njemu ne postoji suprotnost vjeèitom, najviem bitak-svijest-blaenstvu. Ja sam najblii od svega, Ja sam ovdje prisutan. Ja sam sutina znanja, Ja sam sve to se moe znati, i Ja sam Onaj, kojemu biæa tee, u svim svojim nastojanjima. 19 Opisao sam ti ukratko polje, kao i znanje i znano. Moj bhakta, shvativi to, postaje dostojnim Moga stanja. Bhakta, dakle biæe predano Bogu, diskriminacijom zbiljskog i nezbiljskog, te razlikovanjem duhovne i materijalne prirode, postie najviu suptilnost liènosti, te tako boravi u najviem stanju svijesti. Stanje svijesti je osoba. Ovo zvuèi pomalo èudno, ali je istinito. Onaj tko krade jest lopov. Onaj tko èini dobra djela jest dobroèinitelj. Ako netko ukrade, pa kae da on zapravo nije lopov, moemo mu se jedino nasmijati, jer kraða èini lopova. Ako prije to nije bio, sada je postao. Jednako tako, kvaliteta neèije svijesti odreðuje njegov poloaj. Boga odreðuje najvia spoznaja, najvie blaenstvo, najvia stvarnost i najvia istina. Tko je spoznao najviu istinu, dakle, postaje Bogom, boravi u Bojem stanju. Ako o ovome malo dublje razmislite, uvidjet æete da je istina. Razlika izmeðu raja i pakla samo je u stanju svijesti. U tome je razlika izmeðu demona i anðela. Onaj tko poprimi najvie kvalitete, jest Najvii. Usvajanjem Boanskih kvaliteta on se penje na ljestvici evolucije, a ako netko ima sve kvalitete Boga, moemo jedino ustvrditi da on jest Bog. Nikakav drugi zakljuèak nema smisla. 373 Bhagavad-gEt= 20 Znaj da su Prakrti i Purusa oboje bez poèetka. Znaj takoðer da su svi oblici i sve gune roðeni iz Prakrti. Prakrti i Purusa su dva aspekta relativnog svijeta, duhovni i materijalni. Oba nemaju poèetka, jer predstavljaju tek oblik gledanja na brahman, a trenutka stvaranja nije bilo, jer je brahman transcendentan vremenu. Buduæi da mogu postojati, oni postoje. To je veliki misterij, krajnja tajna stvaranja. Sve razine suptilnosti stvorenog svijeta, od ive Plesaèa do komada kamena, predstavljaju samo agregatna stanja Prakrti, kojoj ivot i puninu daje dodir s duhovnim Boanskim aspektom Puruse. 21 Buduæi da predstavlja izvor posljedica i sredstva za Prakrti se kae da je prapoèelo. Buduæi da predstavlja izvor iskustva, zadovoljstva i patnje za Purusu se kae da je prapoèelo. I za Prakrti i za Purusu se moe reæi da su temelj svega stvorenog; Prakrti predstavlja polje na kojem se igra utakmica, predstavlja loptu i tijela igraèa. Purusa, pak, predstavlja smisao, bit i svijest igraèa, koji se ne kreæu u skladu s niim automatizmom, nego svojim kretanjem oèituju duhovne tenje. Prakrti je, dakle, izvor svih stvari, objekata i energija. Ona tvori ravnoteu uzroka i posljedica, te svih meðudjelovanja razlièitih supstancija. Purusa je, pak, svijest koja se u svemu tome kreæe, oèituje, spoznaje i ivi. Prakrti je ivot, a Purusa je onaj koji ga ivi. Nije, dakle, moguæe Purusu svesti na meðudjelovanja Prakrti, niti obratno, svesti Prakrti na neko od stanja Puruse. To su dva principa, koja pomijeana tvore èitav raspon stvaranja, èitav relativni stvoreni svijet, kojemu je ovaj na fizièki univerzum tek neznatan djeliæ. 22 Kada se Purusa nalazi u Prakrti, doivljava gune nastale iz Prakrti. Vezivanje uz gune uzrok je njegova roðenja u dobrim ili loim maternicama. Dakle, kad se dua stopi s tijelom, doivljava tijelo kao sebe, i iskuava razlièita stanja svijeta u kojem se nalazi, ovisno o kvalite374 Trinaesto poglavlje 20 - 25 tama i suptilnosti razine na kojoj se utjelovljuje. Vezanost uz doivljeno, odnosno identifikacija s kvalitetama Prakrti, predstavlja motor ponovnog utjelovljenja. Tek kad sebe prepozna kao najvii Duh, a ne kao zbroj kvaliteta i stanja u svijetu, zadobiva slobodu od ponovnog raðanja, jer se krug elja-ostvarenje prekida; duh eli duhovno, te ga stoga i zadobiva, i ne pati vie zbog poistovjeæenja s onim, to nije u njegovoj prirodi, i to mu svojim ogranièenjima uzrokuje bol. 23 U tom tijelu jo postoji, doista, promatraè, odobravatelj, podravatelj, uivatelj, veliki Gospodin i najvie Jastvo kojeg zovu Najvii Purusa. 24 Onaj tko poznaje takvog Purusu i Prakrti, zajedno s gunama, za njega, ma to èinio, nema ponovnog roðenja. Sav ivot u svijetu predstavlja oèitovanje Bojeg ivota. Onaj, tko prepoznaje Svevinjeg kao jedino biæe koje ivi u svijetu, odnosno, tko se razvije u tolikoj mjeri da sebe prepozna najprije kao biæe niih slojeva Prakrti, potom viih, a napokon kao samog Purusu, najprije u niim, a potom i u Njegovim najviim aspektima Svevinjeg Gospoda, taj je ostvario cilj evolucije, i za njega nema ponovnog roðenja. 25 Neki u zadubljenju Jastvo u Jastvu spoznaju Jastvom, drugi sabkhya yogom, a treæi karma yogom. Moguæe je postiæi ostvarenje na mnogo naèina; zadubljenjem u dubinu vlastite due u potrazi za najviom stvarnoæu; razvijanjem vlastite svijesti yogom kako bismo spoznali sve vie slojeve suptilnosti Prakrti i Puruse, te napokon spoznali sebe kao Svevinjeg; ili, pak, razvijanjem pozitivnih i visokih kvaliteta svijesti u djelovanju, postajuæi tako sredstvom Boanskog oèitovanja, i Bojom prisutnoæu u svijetu. Moguæe je i sve to spojiti, ili kombinirati na razne naèine. Bitno je ostvariti cilj, a sredstva moemo improvizirati kako nam je prikladno. 375 Bhagavad-gEt= 26 Neki, ne znajuæi Ga, oboavaju Ga prema onome to su od drugih èuli. Oni takoðer odlaze onkraj smrti, dreæi se takvih uputa. Onaj, tko sam nije spoznao Boga, moe od drugoga èuti kakav je Bog, i gdje Ga treba traiti. Potaknut tim uputama, on æe se poèeti baviti duhovnom praksom, te æe tako ubrzo i sam doæi do spoznaje, bez potrebe za posrednikom, te postiæi osloboðenje od svjetovnih vezanosti. 27 to je god roðeno, pokretno ili nepokretno, znaj da, o najbolji od Bharata, nastaje spojem polja i znalca polja. Èitav svijet koji opaamo, dakle, spoj je duhovnih i materijalnih aspekata, koji su meðusobno proeti i meðudjeluju. 28 Onaj vidi, tko vidi najvieg Gospoda istog u svim biæima, neprolaznog u prolaznom. Vidi, dakle, onaj tko je spoznao transcendentalni Apsolut kao temelj svemu oèitovanom; Mene, Jednog, kao prividno podijeljenog u biæima, i kao temelj svega, onkraj vremena i prostora. 29 Jer tko vidi jednog Gospoda postojeæeg u svemu, ne razara Jastvo pomoæu Jastva, te stoga ostvaruje najvii cilj. Onaj, tko tako vidi, nije obmanut prividima podjele, kao to su oni o rasi, kasti, biolokoj vrsti i sliènom, koji uzrokuju nesnoljivost jednih biæa prema drugima, dok su ova obmanuta prividom svijeta. Onaj, tko spoznaje Mene kao temelj svih stvari, tko vidi da Ja gledam kroz sve oèi, taj neæe pod utjecajem obmane unitavati i zlostavljati, nego æe naprotiv slaviti Svoj ivot u svim stvarima i biæima. 376 Trinaesto poglavlje 25 - 34 30 Onaj vidi, tko vidi da sve djelovanje izvodi samo Priroda, a da Jastvo ne djeluje. Ja nikad ne djelujem. Ja Jesam. Ja sam vjeèiti svjedok u svemu. Ja sam neprolazan i nepromjenjiv. Ja vjeèno svjedoèim promjene u Prirodi, kolebanja u njenoj supstanciji, razlièite odnose i zakonitosti. Sve to ima temelj u Meni, i nita od toga ne postoji izvan Mene. Jedino Ja Jesam. 31 Kada èovjek spozna da sva razlièita biæa borave u Jednom, i da se sve razvija iz njega samoga, tada postaje brahmanom. Prosvjetljenje, dakle, postie onaj, tko spozna istinsku i nepodijeljenu prirodu stvarnosti, Apsolutnog subjekta. Teko je reæi da on postaje brahmanom; bolje bi bilo reæi kako on prepoznaje da je èitavo vrijeme bio brahmanom, ali to nije znao. Sada on to istodobno jest, a takoðer to i spoznaje. Narav i spoznaja se, dakle, sjedinjuju, i stoga se to stanje zove stanjem samospoznaje. 32 Nemajuæi poèetka, buduæi bez guna, to najvie Jastvo, nepropadljivo, iako boravi u tijelu, o Kuntin sine, niti djeluje, nit se djelovanjem kalja. 33 Kao to se sveproimajuæi prostor zbog svoje suptilnosti nikad ne ukalja, tako ni Jastvo, sveprisutno u tijelu, nije zaprljano. 34 Kao to jedno Sunce daje svjetlo èitavu svijetu, tako i dua, o Bharato, osvjetljava sva polja. Jastvo je poput filmskog platna, na koje moemo projicirati razlièite filmove, dobre i loe, moralne i nemoralne, a opet, nakon projekcije niti jedna od slika iz tih filmova neæe ostaviti traga na platnu; ono æe ostati bijelim i neizmijenjenim. Jednako je tako i s 377 Bhagavad-gEt= Jastvom: ivi u bezbrojnom mnotvu biæa, od kojih su neka zla a neka dobra, neka visoko a neka nisko razvijena. Nita od stanja tih biæa ne utjeèe ni na koji naèin na Jastvo; ono ne postaje boljim zato to je neko biæe u kojem ivi dobro, niti postaje loijim zato to daje ivot zloèincu. Ipak, suprotno vrijedi: u onoj mjeri, u kojoj biæe dopusti da se narav Jastva u njemu odrazi, u toj mjeri ono postaje razvijenim, dobrim i Boanskim, u toj mjeri ostvaruje najvie potencijale vlastite prirode, i postaje sredstvom izraza Boanskog u svijetu. 35 Razlikujuæi tako polje od znalca polja, oslobaðajuæi se ropstva Prirode uvidom, oni, koji gledaju oèima znanja, dostiu najvii cilj. Biæa, dakle, koja spoznaju transcendentalnu narav Jastva, koja prepoznaju Boga kao svog najboljeg prijatelja i sutinu vlastite najdublje naravi, koja prepoznaju Boga kao ostvarenje svih svojih elja, postiu uvid u prirodu krajnje stvarnosti, tu stvarnost u sebi ostvaruju, te tako, u postignuæu najvieg, nemaju nièeg vieg, to bi trebala postiæi. 378 Èetrnaesto poglavlje 1 Svevinji Gospod reèe: Ponovo æu ti objaviti uzvieno znanje, najbolje od sveg znanja, spoznajom kojeg su mudri dosegnuli krajnje savrenstvo. 2 Oni koji su potraili utoèite u ovom znanju i ostvarili jedinstvo sa Mnom, ne raðaju se stvaranjem svjetova, niti nestaju njihovim unitenjem. Onaj, tko je osvijestio sebe kao Najvieg, kao onog, tko svojim pogledom pokreæe i oivljava svjetove, taj u sebi nema vie tenji ni prema èemu niem, on je napustio poistovjeæenje s Prakrti i njenim slojevima, nadiao je èak i nie aspekte Puruse, i naao potpuno ispunjenje u Svevinjem. Igre vanjtine, stvaranja i unitenja, koje utjeèu na one vezane Prirodom, na takvog nemaju nikakvog utjecaja; on boravi u Bogu, posve od Boje naravi i kvalitete. Sve to, dakako, veæ smo dotaknuli u komentaru prethodnih pjevanja; kako i sam Gospod kae, ovo je tek ponavljanje, izricanje istog na drugi naèin, kako bismo bolje razumjeli. 3 Moja maternica veliki je brahman. U nj Ja polaem sjeme. 379 Bhagavad-gEt= Odatle dolazi, o Bharato, do roðenja sviju biæa. Brahman, ovdje, oèito ne oznaèava Apsolut, kao to je to sluèaj s drugim mjestima; ovdje taj pojam oèito oznaèava Prakrti, kao temeljnu energiju oèitovanog svijeta. Gospod ovdje govori iz pozicije Puruse. Ulaskom Puruse u Prakrti dolazi do oivotvorenja stvorenog svijeta. Iz tog dodira stvara se potencijalna energija koja postupno prelazi u oèitovanu, a mi taj proces moemo opaati kao evoluciju materije i biæa; da, i materija evoluira, jer fizièari znaju kako u trenutku stvaranja svemira nisu postojali teki elementi od kojih je naèinjen ovaj na planet; tek vodik i neto helija. Sve ostalo nastalo je fuzijom u jezgrama zvijezda. Vatra zlatarske topionice, dakle, nipoto nije najtoplije mjesto na kojem su se nalazili atomi zlata u neèijem prstenu; prije toga, proivjeli su jo i eksploziju Supernove. Dodirom Puruse i Prakrti dolazi do pokretanja èitavog mehanizma stvaranja, do smisla i svrhe. Prakrti bez dodira Puruse sposobna je jedino za kaos, entropiju. Dodir Puruse predstavlja aspekt reda i svijesti, koji moemo opaati èak i u ovoj naoj divljini, na fizièkom planu koji je udaljen od Boje svijesti upravo onoliko, koliko to neto uopæe moe biti, a da se ipak ne smrzne u tami potpunog nepostojanja. 4 Kakvi god oblici da se raðaju, o Kuntin sine, iz bilo koje maternice, veliki brahman njihova je maternica, a Ja sam otac, koji u nju polae sjeme. Sva tijela imaju svoj izvor u Prakrti, a svi duhovni aspekti u stvorenom svijetu, u svim biæima u njemu prisutnim, imaju izvor u Bogu. 5 Sattva, rajas, tamas te gune, o Moænoruki, podrijetlom iz Prakrti, èvrsto veu za tijelo utjelovljenog, neprolaznog. Utjelovljena dua opaa sebe kao tijelo, zbog proetosti svoje naravi i kvaliteta Prirode. Priroda i dua se mijeaju jednako kako zbroj kinodvorane, kao polja zbivanja, i projekcije filma, kao su380 Èetrnaesto poglavlje 3-8 tine stvari, zajedno stvaraju iskustvo gledanja filma. Sama projekcija bez kinodvorane, kao ni kinodvorana bez projekcije, neæe stvoriti takvo iskustvo. Biæe koje ivi u prirodi, dakle, nije samo duhovne ni samo svjetovne naravi, nego nastaje njihovim mijeanjem. Zbog takve pomijeanosti dolazi do identifikacije biæa s energijama prirode od kojih su naèinjena njegova tijela. Zbog svojstava tih tijela, kao i prirodnog okruenja, biæe se tei vrtjeti u krugu vezanosti, radi doivljavanja vlastite sreæe kroz odreðene okolnosti unutar prirode, èemu slijedi frustracija zbog nestalnosti svih tih stvari, to dovodi do ponavljanja pokuaja ostvarenja kroz prirodu, a rezultat je svega toga nesreæa. 6 Od njih je sattva, zbog svoje èistoæe, svijetla i iscjeljujuæa, a tvori vezanost uz sreæu i znanje, o Bezgrjeni. Vezanost za znanje i èistoæu ostaje vezanoæu, iako plemenitijom od nekih drugih. To moemo pokazati primjerom èovjeka koji tei savrenstvu, ali ga doivljava kao savrenog sebe, a taj ja opaa kao odvojen od Boga. Tu vezanost nadilazimo predanoæu Bogu i Njegovom savrenstvu, jer se u Njegovoj divoti izgubimo, i tu nestaju sva naa ogranièenja. Od prirode se, dakle, oslobaðamo tek kad nadiðemo i vlastitu prirodu, a to je moguæe jedino identifikacijom s onim to je nadilazi, a to je Bog. To je, pak, moguæe samo predanoæu. 7 Znaj, da je rajas po svojoj naravi strast, izvor udnje i vezivanja. On okiva, o Kuntin sine, utjelovljenog vezanoæu za djelovanje. Rajas je guna kretanja, dinamike, elja i strasti. elje nagone èovjeka na djelatnost, a djelatnost raða nove elje, buduæi da nikad ne donosi potpuno ispunjenje. Rajasa se oslobaðamo tako to u svemu to opaamo i èinimo traimo vrlinu i spoznaju stvarnosti. Tako iz rajasa polako prelazimo u stanje sattve. 8 Ali znaj, da se tamas raða iz neznanja, i obmanjuje sva utjelovljena biæa. 381 Bhagavad-gEt= On èvrsto sputava, o Bharato, ludilom, lijenoæu i inercijom. Tamas je svojstvo neznanja, povrnosti, tromosti, lijenosti, obamrlosti, nesvijesti. To je kvaliteta koja predstavlja utrnuæe svih svojstava duha; nema veæeg grijeha od neznanja, jer nas nita drugo u tolikoj mjeri ne odvaja od svega Boanskog. Neznanja i mrtvila oslobaðamo se djelovanjem, razvijanjem strasti i ivotne radosti; svako djelovanje, makar i poroèno i opako, bolje je od nitavila i tame u kojoj se gasi svaka svijest. Insekti mogu biti uasno okrutni i bezosjeæajni, ali su ipak nekakvo poboljanje u odnosu na kamenje. To pokazuje razliku izmeðu rajasa i tamasa; tamas je, uistinu, najveæe zlo. Treba ga, dakle, pobijediti djelatnoæu i strastima, a kasnije æemo se brinuti o produhovljenju strasti. Dok smo u vlasti tamasa, odnosno tuposti, mrtvila, bezosjeæajnosti, ravnodunosti, nesvijesti i ostalih kvaliteta mraka, za nas nema puno nade. 9 Sattva vee sreæom, rajas djelovanjem, o Bharato, dok tamas, sakrivanjem znanja, vezuje ludilom. Vezanosti za kvalitete prirode mogu, dakle, biti raznovrsne, od onih koje predstavljaju neznatnu tekoæu i èije je nadvladavanje lako, do onih koje veu duu u crni mrak, koji prijeti potpunom propaæu. Ako tonemo u ivo blato (koje predstavlja tamas), u kojem vidimo krokodila koji ide prema nama (a koji predstavlja rajas), najpametnije nam je obuhvatiti i zajahati krokodila, koji æe nas izvuæi iz blata, a kasnije æemo vidjeti. Od krokodila æemo moda na kraju i stradati, ali od ivog blata æemo sigurno stradati odmah. U usporedbi s njima, opasnost od sattve nalik je opasnosti u kojoj se nalazi èovjek koji radi manjeg dobra propusti veliko. To doista jest opasnost i gubitak, ali on i dalje boravi u stanju dobra i moe sebi dopustiti takve propuste. Oni, pak, koji ive u doslovnom paklu i tami niih kvaliteta, nemaju takav luksuz. Oni moraju odmah i istog èasa raditi na tome da se izvuku iz neizbjene propasti. 10 Sattva se uzdie, o Bharato, prevladavajuæi nad tamasom i rajasom. Rajas nad sattvom i tamasom. Tako se i tamas uzdie kad nadvlada sattvu i rajas. 382 Èetrnaesto poglavlje 8 - 13 Svaka guna postie dominaciju uzdizanjem nad ostale dvije. Od svih kombinacija, najopasnija je ona u kojoj prevlada tamas; tada kvalitete nitavila nadvladavaju sve pozitivne tenje biæa, i prijeti neizbjena propast. S druge strane, kad sattva nadvlada rajas i tamas, osloboðenje je doista blizu. 11 Kada se u svim vratima ovoga tijela pojavi svjetlo znanja, tada znaj da prevladava sattva. Odnosno, kad se sva osjetila i djelatni organi proèiste, te u njima djeluje savreni sklad, a Boansko se u njima oèituje. Dakle, èovjek koji je pod utjecajem sattve u stanju je Boansko opaati, kroz ljepotu, stvarnost i sklad, i na Boanski naèin djelovati, tvoreæi iste takve stvari u svijetu. Sattva je, dakle, guna kod koje je prisutnost duhovnih kvaliteta u svijetu najvidljivija. 12 Pohlepa, aktivnost, poduzetnost, nemir i elja javljaju se kad prevlada rajas, o najbolji Bharato. Rajas je svojstvo kod kojeg je priroda due u veæoj mjeri usmjerena svijetu, nego je to sluèaj sa sattvom. Sattva je kvaliteta sabranosti i duhovnosti. Ona je kvaliteta mira koji je posljedica veæe okrenutosti due nutrini, i veæe ispunjenosti unutarnjom radoæu. Kad se dua u veæoj mjeri okrene prema svijetu, ona gubi dodir sa svojom unutarnjom naravi, te kroz djelatnosti u svijetu pokuava ostvariti ono to je izgubila. Zbog toga je rajasièna dua nemirna, aktivna, djelatna, strastvena, usmjerena ispunjenju elja i ostvarenju ciljeva. 13 Tama, ludilo, tromost i zabluda raðaju se kada tamas prevlada, o potomèe Kurua. Daljnji korak u okretanju due prema svjetovnom jest tamas. Tamas je stanje u koje zapada dua kad u cijelosti zaboravi svoju unutarnju narav, kad postane u cijelosti materijalno usmjerenom. Tada ne nalazi nikakvo ispunjenje, èak ni toliko da je potakne na djelatnost. Umjesto toga, ona jednostavno propada u svom nepokretnom mrtvilu, u cijelosti obmanuta po pitanju naravi svijeta i sebe. 383 Bhagavad-gEt= 14 Kada kod utjelovljenog u trenutku smrti prevlada sattva, on odlazi u èiste svjetove znalaca Najvieg. Stanje èovjeka za ivota odreðuje njegovu sudbinu nakon smrti; naime, ono to smo èitavog ivota birali, oèigledno je ono to elimo, ono kroz to doivljavamo sebe. Oni koji su ivjeli raj za svog ivota na ovom svijetu, jamaèno æe dospjeti u raj i nakon smrti. Takvima je fizièki svijet jedno grubo mjesto, koje ne odraava potrebe njihovih dua, te æe se oni u sljedeæem ivotu naæi u daleko prikladnijem okruju. 15 Koga smrt zatekne u rajasu, raða se meðu vezanima za djelovanje. A umre li u tamasu, pada u maternicu pomraèenja.167 Rajas je kvaliteta svjetovne djelatnosti, koja jaèa spone koje nas veu uz ovaj svijet. Onaj, dakle, tko se u ovom ivotu neprestano bavio svijetom, po svoj æe se prilici njime baviti i u sljedeæem, jer se nije u dovoljnoj mjeri razvio da ga svijet ne bi zadovoljavao; takav, naime, svijet doivljava kao mjesto ispunjenja svih svojih elja, i roðenje u njemu doivljava kao veliku milost. Biæa, pak, koja ive ivot tuposti i tame, koja se ovim tijelom ne koriste kako spada, nego tek vegetiraju u tuposti, te sporo i slaboumno razmiljaju o niskim stvarima, ona æe se sukladno svojim duhovnim kvalitetama, ako se tu uopæe moe govoriti o duhovnom, roditi u tijelu nekog nieg biæa, koje posjeduje njima primjerene umne i duevne sposobnosti dakle one svojstvene niim ivotinjama. Dakako, ovdje se radi tek o onim primjercima ljudske vrste, za koje se i u ovom ivotu teko moe reæi da su vie od dvononih ivotinja. Dakako, za degeneriranje u podljudske oblike ivota potrebno se doista potruditi na zatiranju vlastite svijesti, ako imamo u vidu kakva sve biæa nastanjuju ljudska tijela. 16 Plod vrlog djelovanja, kae se, sattvièan je i èist; 167 384 Odnosno, raða se u tijelu kojemu je tamas primarna odlika. Èetrnaesto poglavlje 14 - 19 plod rajasa je patnja, a plod je tamasa neznanje. 17 Znanje potjeèe iz sattve, pohlepa iz rajasa. Ludost, zabluda i neznanje, pak, potjeèu iz tamasa. Plodovi djelovanja u odreðenim kvalitetama nose u sebi svojstva tih kvaliteta. 18 Oni koji slijede sattvu uzdiu se, rajasièni ostaju u sredini, a oni, koji su od kvalitete tamasa, padaju. Ako predstavimo gune u svjetlu duhovne dinamike, tada sattva predstavlja dinamiku kretanja od svjetovnog prema duhovnom; ona predstavlja kvalitetu naputanja svijeta, iako, paradoksalno, najvie ljepote u svijetu nastaje kao plod sattve. Rajas, pak, predstavlja kvalitetu koja je vezana uz svijet, u kojoj postoji upravo takva ravnotea izmeðu vanjskog i unutarnjeg, da dua ostaje u svijetu, zaokupljena ostvarenjem svojih zamisli, ali to jo ne sazrijeva niti u smjeru pretjerane obmanutosti svjetovnim, to je kvaliteta tamasa, niti se kreæe u smjeru nadilaenja svijeta, to je kvaliteta sattve. Dakle, sve dok nas svijet zadovoljava, boravit æemo u njemu. Tamas je, pak, kvaliteta pada i propadanja, u kojoj se duhovno gubi meðu silama obmane i tame. Onaj tko je pod utjecajem tamasa, zapravo je pod utjecajem entropije, odnosno rasta kaosa u sustavu u koji se ni na koji naèin ne uvodi red. Za onoga tko se prepusti tamasu, postoji samo daljnji pad u nitavilo. 19 Kada znalac spozna, da izvan guna ne postoji djelatnik, i zna Njega, koji je iznad guna, on ulazi u Moju narav. Prirodne kvalitete su temelj djelatnosti, jer su sve djelatnosti dane unutar Prirode. Spoznajom vlastite naravi kao èistog duha, neuvjetovanog prirodnim stanjima i mijenama, podizanjem vla385 Bhagavad-gEt= stite identifikacije najprije iz grubih, a potom i iz suptilnih prirodnih stanja i razina, dua spoznaje svoje ishodite i cilj u Bogu. 20 Nadilazeæi sve tri gune, koje su izvor ovoga tijela, tjelesnik uiva nektar osloboðenja od roðenja, smrti, prolaznosti i patnje. Traeæi sreæu unutar prirode, nastavit æemo ciklus patnje. Nalazeæi Boga kao izvor svega onoga, to smo pogrekom traili u svijetu, postiæi æemo konaèno ispunjenje, a za ponovnim roðenjem u svijetu vie neæe biti potrebe; ono pripada onima, koji svijet jo uvijek vide kao mjesto zadovoljenja, i koji ga jo nisu napustili u elji za Svevinjim. 21 Arjuna reèe: Koji su znaci, o Gospodine, po kojima se poznaje onaj, tko je otiao onkraj triju guna? Kako on djeluje, i kako te tri gune nadilazi? Arjuna opet trai obavijesti o simptomima postignuæa, dreæi kako se duhovno stanje mora pokazati u vanjskom izgledu. 22 Svevinji Gospod reèe: Onaj koji ne prezire svjetlo, djelatnost i zabludu kad su prisutni, niti udi za njima kad nisu; 23 Koji je ravnoduan i neometan od guna. Taj, koji je uèvræen i smiren u spoznaji da samo gune djeluju, 24 Onaj, tko je jednak u zadovoljstvu i bolu, koji boravi u Jastvu, kome su zemlja i zlato isti, tko je isti u ugodnom i neugodnom, tko ima spoznaju, tko ne mari za hvalu i grdnju, 386 Èetrnaesto poglavlje 19 - 27 25 Tko je isti u slavi i sramoti, isti prema prijatelju i neprijatelju, koji je napustio sve tenje, za njega se kae da je otiao onkraj guna. Dakako, Gospod mu i sada, kao i jednom prije kad je postavio slièno pitanje, odgovara o stanju duha, a ne o vanjskim znacima. Naime, vanjski znaci mogu biti varljivi, te tako i obièan licemjer moe glumiti ponaanje sveca, ali ne moe odglumiti njegovu svijest. Sve navedeno svodi se na sljedeæe: to je èovjek, koji je napustio svjetovno radi duhovnog, koji ispunjenje nalazi u sferi duha a ne u svijetu, te je tako posve ravnoduan prema parovima suprotnosti i raznolikim iskustvima koja svijet nudi. Dakako, svijet je proet Bogom, ali onaj tko je tim putokazima stigao do cilja, zadobiva puninu blaenstva, i ne mora se baviti svijetom, od kojeg doista vie nita ne moe zadobiti, niti izgubiti. 26 Tko Mi neprestano slui yogom predanosti i ljubavi, on je spreman, odlaskom onkraj guna, za uzdignuæe u stanje brahmana. Boga je moguæe makar i osjetiti tek poto smo nadili identifikaciju s energetskim slojevima Prirode s fizièkom, pranièkom, astralnom, mentalnom, tri kauzalne razine, te atmièkom i paranirvanièkom. Tada, u transcendenciji Puruse, moemo osjetiti, povremeno, neto od Svevinjeg, od Purusottame, Ivare. Boraviti neprekidno i bez ostatka u Njegovoj prisutnosti moe tek onaj, èija je dua tako apsolutno èista, da u njoj nema niti najmanjeg traga bilo èega, to ne bi bili Boji najvii unutarnji atributi svevinje predanosti i stvarnosti. 27 Jer Ja sam stanje brahmana, besmrtnog i neunitivog, vjeène dharme i krajnje sreæe. Ivara, Najvii Purusa, Svevinji Gospod Krsna, jest brahman. On je, u relativnom, oèitovana punina neoèitovane punine, relativni Apsolut, najvii cilj i predmet mojih najviih tenji. Neka nikad moja dua ne bude razlièita od Njega. 387 Petnaesto poglavlje 1 Svevinji Gospod reèe: Postoji prièa o neprolaznom stablu banjana s korijenjem gore a granama dolje, èiji su listovi stihovi Veda. Tko ga poznaje, znalac je Veda. 2 Prema dolje i prema gore ire se njegove grane, hranjene gunama, a granèice su predmeti osjetila. A dolje u svijet ljudi seu korijeni zavravajuæi u djelatnosti. To stablo metafora je za stvoreni svijet i proces oèitovanja Boanskog u svijetu, te funkcioniranje ljudskog biæa. Korijenje tog biæa je u Purusi, Boanskom duhovnom aspektu koji se sputa odozgo u Prakrti, najprije u najsuptilniju, paranirvanièku razinu, a potom u sve nie slojeve i njihove podjele i aspekte. To su grane tog stabla. One se ire s jedne strane prema gore, prema spoznaji Boga, a s druge strane prema dolje, prema spoznaji osjetilnih objekata; granèice, odnosno najfiniji ogranci, predstavljaju osjetila u dodiru sa svojim objektima; odnosno, suptilne nadije i ivèane zavretke u ljudskom tijelu. Deblje grane predstavljaju unutarnje strukture koje spajaju osjetila i um, te 389 Bhagavad-gEt= um i duh, tvoreæi obostranu vezu izmeðu Boga i svijeta, kroz èovjeka. 3 Svijet ne razumije taj njegov oblik, njegov kraj ni poèetak niti njegovo postojanje. Nakon to se posijeèe èvrsto korijenje ovoga stabla, snanim maèem nevezanosti, Korijeni toga stabla su usmjerenja èovjeka prema van, prema svijetu, koja tvore njegovu inkarnacijsku vertikalu; to su njegove projekcije prema svijetu, kojima od svijeta pokuava crpiti ispunjenje, poput drveta koje korijenjem pokuava crpiti vodu i hranu iz tla. Sve dok je èovjek ukorijenjen u svijetu, sve dok se okreæe vanjtini, on odrava veze sa svijetom i batini ponovno roðenje. Èovjek mora prekinuti taj krug projekcija, i to tako to æe svoje nade i elje povuæi iz svijeta i okrenuti ih Bogu. 4 Treba potraiti cilj s kojega, onome tko ga dosegne, nema povratka. Pronaæi treba utoèite u Prvom Purusi iz kojega, od iskona, èitav svijet proizlazi. Stablo oèitovanja i usmjerenja k materiji kreæe od Puruse. Biæe, nastalo kao proizvod tog oèitovanja, treba teiti samospoznaji, treba prepoznati vlastitu izvornu narav kao onu Najvieg Puruse, koji je u oèitovanom ono, to je neprolazni brahman u neoèitovanom. Doista, oni se ni po èemu ne razlikuju. Prepoznajuæi dakle svoju izvornu narav, shvaæajuæi da nije od svijeta, te da svijetu moe jedino dati, a nita od njega ne moe dobiti, on postaje samodostatnim, nalazeæi utoèite u izvornoj naravi Svevinjeg, tako posve povuèen iz svijeta, prekinutih vezanosti. 5 Lieni oholosti i zablude, nadvladavi zlo vezanosti, utemeljeni uvijek u Jastvu, èije su elje otpale, slobodni od parova suprotnosti 390 Petnaesto poglavlje 2-8 poput zadovoljstva i patnje, neobmanuti, oni doseu taj vjeèni cilj. Oni, koji tee savrenstvu, postupno, jo na putu, poprimaju njegove kvalitete. Postigavi puninu cilja, oni poprimaju njegovu kvalitetu. U savrenoj spoznaji, te vrhovnom blaenstvu, oni postaju posve neovisni o bilo èemu vanjskom. 6 Ono to ne osvjetljavaju ni Sunce, ni Mjesec, ni vatra: To je Moje najvie boravite. Tko tu stigne, ne vraæa se. Boansko je ono, koje daje svjetlost i stvarnost svim stvarima, u kojemu je sve utemeljeno. Boansko je ono, koje vjeèito daje, a nikada ne prima. Jer, to bi moglo primiti ono, koje je temelj svega, temelj iz kojeg sve raste? Onaj, tko sebe prepozna kao To, u svijetu vie nema to traiti, i svijet vie na njega ne polae pravo. 7 Moj djeliæ, vjeèno biæe u svijetu biæa, privlaèi pet osjetila i razum kao esti, to su plodovi Prakrti. Jiva, odnosno ivo biæe, predstavlja siæunu zraku Boje svjetlosti koja prosijava kroz magle Prirode. On u procesu svog dodira sa svijetom oko sebe stvara ovojnice razlièitih supstancija, od suptilnih do grubih. Tako biæe izgraðuje svoje suptilno, astralno tijelo, naèinjeno od umne i osjeæajne supstancije, a u tenji prema oèitovanju i konkretizaciji tih kvaliteta stupa u vezu s materijalnim tijelom. 8 Kada tjelesnik dobiva tijelo, a takoðer i kad ga ostavlja, nosi ove sa sobom, poput vjetra, koji nosi miris iz njegova izvora. Biæe, tako, donosi svoje suptilnije aspekte u fizièko tijelo, i njima ga pokreæe. Smræu fizièkog tijela, gubi se prepletenost suptilnog i fizièkog tijela, te se tako svijest biæa vraæa iz fizièke u suptilnu 391 Bhagavad-gEt= sferu. Biæe, dakle, u procesu fizièke inkarnacije donosi sposobnost opaanja i doivljavanja u materiju, a smræu fizièkog nosi ta svojstva sa sobom, obogaæena iskustvom proivljenog fizièkog ivota. Svi aspekti fizièke egzistencije èovjeka tek su uasno ogranièena, sputana sjena onoga, to se utjelovljuje u ljudskom tijelu. Osloboðenje od tijela u smrti se, stoga, uvijek doivljava kao osloboðenje od velikoga i tekog tereta i tamnice due, te se dua, radosna zbog svojeg osloboðenja, i ne pomilja vie utjeloviti. Ipak, okrijepljena iskustvom vie egzistencije, zaboravlja patnje fizièkog svijeta, i u njoj se bude vezanosti, projekcije i uljepana sjeæanja na fizièko, te tako ona bude ponovo privuèena u fizièki plan i zadobiva novo roðenje. Tek ono biæe, koje je s fizièkim planom i vezanostima za njega raèistilo jo za ivota u tijelu, koje prema svijetu osjeæa jednostavno ravnodunost i neprivuèenost, èije su sklonosti i tenje prebaèene drugamo, tek takvo biæe nema potrebe za ponovnim roðenjem. 9 Uhom, okom, dodirom, okusom i mirisom, njima a takoðer i razumom, on uiva u osjetilnim predmetima. Sposobnost doivljavanja osjeta, te njihovo subjektivno proivljavanje, nisu svojstva fizièkog, nego astralnog tijela. Bez astralnog tijela, fizièko tijelo bi bilo sposobno za iskustva u jednakoj mjeri u kojoj je za njih sposobna kamera spojena na raèunalo, a bez svijesti koja bi sve to doivljavala i osjeæala. 10 Njega koji odlazi, ostaje i uiva, koji je povezan s gunama, ne opaaju obmanuti. Vide ga tek oni, koji gledaju okom znanja. Postoje ljudi koji èovjekovu egzistenciju doivljavaju tek kao posljedicu meðudjelovanja fizièkih sila i èestica, koji uopæe ne opaaju i ne razumiju nita od duhovne komponente èovjeka, te ne uviðaju mnotvo nagovjetaja koji na nju upuæuju, a koji su vie nego vidljivi mudrijim ljudima. Takvi, koji ne opaaju nita osim grubog i opipljivog niim, osjetilnim umom, obmanuti su i njihova je svijest prekrivena debelom koprenom iluzije. Ateizam i materijalizam, dakle, bolest su due koja je pokleknula pred obma392 Petnaesto poglavlje 8 - 13 njujuæim utjecajem niih prirodnih sila. Postupno, kako dua uèi i jaèa iskustvima, ona postaje sposobnom proniknuti kroz slojeve privida, i postaje joj intuitivno jasnim ono, to je prije drala nevjerojatnim i nedokazanim. 11 Oni koji tee, proèiæeni yogom, gledaju ga u sebi. Neproèiæeni, bez znanja, ne opaaju ga, unatoè svom trudu. Opaanje duhovnog prije svega je stvar suptilnosti duha i ispravne perspektive. Ako nema suptilnosti, nije moguæe opaanje ni umjetnosti, ni ljepote, ni finoæe, niti opæenito bilo èega visokog i suptilnog. Takva je dua poput kamena, koji ne opaa ni èekiæ koji ga razbija; èitavi svjetovi prolaze mimo nje, dok ona u svojem mrtvilu i nesvijesti nita od toga ne opaa, te tupo tvrdi: to ne postoji. Onaj, pak, tko zna kamo treba gledati, tko se usmjerio prema nutrini due, u kojoj pronalazi temelj stvarnosti, on, suptilnosti due uveæane yogijskom praksom koja èisti i izgraðuje èovjekova via tijela, prepoznaje u nutrini svoga biæa Boansku duu, koja je nositeljica ne samo njegove, nego i opæenite stvarnosti. Tako on sebe prepoznaje kao Boga samog. 12 Ono svjetlo koje boravi u Suncu, te osvjetljava èitav svijet, svjetlo koje je u Mjesecu i vatri, to svjetlo znaj da je Moje. Sva sila, ljepota, energija, sjaj, svijest i ljubav, koji proimaju sve svjetove i sva biæa, plod su Boje nazoènosti i Bojega sjaja. Bog je jedini pozitivni princip u svim stvorenim stvarima. Sve pozitivno, dobro i lijepo samo je djeliæ Bojega sjaja, koji nas, ako ga slijedimo, moe odvesti Bogu. 13 Proimajuæi sve svjetove podravam sva biæa Svojom energijom. Postajuæi Mjesec, sokom hranim sve biljke. Kao zemlja, Bog daje podrku fizièkoj egzistenciji biæa. Mjesec se ovdje doivljava kao gospodar tekuæina, odnosno sokova koji 393 Bhagavad-gEt= bujaju u biljkama, tvoreæi njihov rast. Bog dakle predstavlja nositelja fizièke egzistencije i njene dinamike. 14 Boraveæi u tijelu ivih biæa kao njihov metabolizam168, povezan s pranom i apanom, Ja probavljam sve vrste hrane. Bog je, takoðer, temelj i nositelj svih pranièkih, energetskih kretnji i zbivanja, kao to su kemijski procesi vezani za asimilaciju, oksidaciju i eliminaciju supstancija iz tijela. On je nositelj i pokretaè energije svih biæa, u svima njima vidljivo prisutan. 15 Ja poèivam u srcima sviju. Ja darujem pamæenje, spoznaju, kao i njihov gubitak. Ja sam cilj prouèavanja Veda, Ja sam tvorac Vedante, te znalac Veda. Bog je, isto tako, nositelj misaone i osjeæajne aktivnosti svih biæa; kao i materija i prana, tako i astral, mental i vie razine takoðer pripadaju Njemu. 16 Dva su oblika ivota na ovomu svijetu, prolazan i neprolazan. Prolazan obuhvaæa sva stvorenja, dok neprolazan boravi u postojanosti. Ovaj svijet jest Priroda, Prakrti. Ona u sebi obuhvaæa mnotvo razina, koje oblikuju mnotvo svjetova, na kojima se oblikuje bezbroj biæa. Biæa niih razina, kakve mi moemo opaati, prolazna su i smrtna, ona gube jedan oèitovani oblik i ubrzo zadobivaju drugi. Biæa viih razina, pak, postojana su i nepromjenjiva, i ivot nekih od njih dug je, koliko i ivot oèitovanoga svijeta. 17 No drugaèiji je najvii Purusa koji se naziva i najviim Jastvom, nerazorivi Gospod koji proima i podrava sva tri svijeta. Vaivanara, odnosno, oganj kojim se probavlja hrana. Metabolizam, odnosno oksidacijski procesi u stanicama, najtoèniji je prijevod ovog pojma. 168 394 Petnaesto poglavlje 13 - 20 18 Kako Ja nadilazim prolazno i vii sam i od neprolaznog, u svijetu i u Vedama Mene zovu Purusottama. Svim biæima i slojevima stvorenoga svijeta, dakle, temelj je egzistencije i duhovnosti Gospod, Najvii Purusa. On oivljava sva biæa, od ive Plesaèa paranirvanièke razine, do mrava i kamena fizièkog plana. I iva i mrav aspekti su Svevinjeg, iako je mravlja egzistencija siæuna i prolazna, on nastaje u jednom trenu a u sljedeæem umire, dok Nataraja predstavlja Boga u nepokretnom pokretu, koji je uao u Prirodu i pokrenuo ciklus stvaranja svih biæa, podjelom svojih aspekata i svojstava kroz nie razine. 19 Onaj tko Me zna, izvan svake obmanutosti, kao najvii duh, zna sve i taj Me oboava èitavim biæem, o Bharato. Onaj tko poznaje Boga, koji sve èini i sve odrava, koji sve stvara, unitava i koji sve proima, njegov duh slobodan je obmane i veza, i on svim svojim biæem oboava Gospoda kao svoje jedino blago, jedino utoèite i jedini cilj. On bez ostatka tei Gospodu, i slavi svoju beskrajnu sreæu zbog moguænosti osjeæanja Njegova beskrajnog, blaenog biæa, èije samo postojanje lijeèi sve rane uzrokovane niim stvarima. 20 Time sam te, o Bezgrjeni, pouèio najtajnijem znanju. Znajuæi to, èovjek postaje znalcem, o Bharato, i sve su njegove dunosti izvrene. Onaj, tko ovo spozna, tko dosegne Svevinjeg Purusu, za njega su svi ciljevi postignuti i njegova je evolucija uspjeno okonèana, te on ostaje vjeèito boraviti u svom najviem postignuæu, u srcu samoga Boga. 395 esnaesto poglavlje 1 Svevinji Gospod reèe: Neustraivost, èisto srce, stalnost u znanju i yogi; velikodunost, samokontrola, oboavanje, prouèavanje spisa, isposnitvo, èestitost, 2 Nenasilje, istinoljubivost, staloenost, odricanje, smirenost, bezazlenost, milosrðe, velikodunost, njenost, skromnost, odluènost, 3 Energiènost, pratanje, volja, èistoæa, odsutnost mrnje, odsutnost gordosti. To su odlike èovjeka èija narav je Boanska, o Bharato. Koraèanjem po putu prema Boanskom, èovjek poprima sve vie kvaliteta cilja kojem tei, jednako kao to predmet na putu k Suncu poprima sve vie topline. Nabrojene kvalitete, dakle, odlikuju èovjeka èija je narav Boanska, koji je uznapredovao na putu prema savrenstvu. 4 Licemjerje, bahatost i oholost, gnjev kao i grubost i neznanje, odlike su èovjeka demonske naravi, o Partha. 397 Bhagavad-gEt= Put prema Bogu nije jedina moguænost. Osim izbora ljepote, stvarnosti, ljubavi, velièine i moæi, koji su proizvod razbijanja iluzije vlastite ogranièene osobnosti, te prepoznavanja Boga, sveproimajuæeg, sveprisutnog i sveblaenog, kao vlastite krajnje, najdublje prirode, postoji i druga moguænost: izbor vlastite ogranièene osobnosti, vlastitog ega. Ako je prva staza usporediva sa situacijom gdje se sve doivljava kao sredite vlastite osobnosti, kojoj nigdje nema granica, druga staza predstavlja sve otrije i ue omeðenje vlastite osobnosti, koja otuðuje sve vie toga, i sve manje toga doivljava kao sebe, dok na kraju ne preostane ama ba nita, to æe tako vidjeti, te æe napokon nestati u dubinama vlastitog nitavila. Za razliku od Boanskog èovjeka, koji sebe vidi u svemu, demonski ne opaa nita osim sebe, odnosno, nita osim vlastite isprazne lanosti. Takav, demonski èovjek, u grèu svoje unutarnje praznine sije mrnju i strah u sve to ga okruuje. On je okrutan, nasilan, laljiv, neznalica, ohol, te na sve naèine zao. On bahato pokuava vrijeðati i poniavati, jer se u sebi osjeæa bezvrijedno i nisko. On pokuava unititi, jer se osjeæa nitavno. Svoju unutarnju prazninu, dakle, on pokuava podijeliti sa svijetom, za razliku od Boanskog èovjeka, koji sa svima dijeli svoju puninu. 5 Boanska narav vodi osloboðenju, dok demonska vodi ropstvu. No ne boj se, o Panduov sine, jer tvoja je narav Boanska. Boanska narav predstavlja Boanske kvalitete osobnosti koje su posljedica koraèanja prema Bogu, a koje dodatno vode Bogu, jer to je èovjek Bogu slièniji, to veæu privlaènost prema Njemu osjeæa. Èovjek, pak, koji je uznapredovao na putu prema zlu i nitavilu, osjeæa sve veæu odbojnost prema dobru i istini, te tako dalje napreduje prema krajnjoj tami. Zanimljivo je kako je Arjuna, kao i svi sveci, istog èasa sebe prepoznao u opisu demonske prirode. Demoni bi, jamaèno, sebe prepoznali u opisu Boanske. To je, dakako, Gospod uoèio i utjeio ga, a gotovo da mogu vidjeti neizreèeni smijeak na kraju posljednje reèenice. 6 U ovom svijetu postoje dvije vrste biæa, boanska i demonska. 398 esnaesto poglavlje 4-8 O onima Boanskim opseno smo govorili. Posluaj dakle, o Partha, od Mene sad o demonskima. Postoje dvije osnovne tenje i dva osnovna smjera: prema stvarnosti i prema nitavilu. Sve srednje moguænosti su na dulji rok nestabilne i tee ili jednom, ili drugom ekstremu. Buduæi da veæinu dosadanjeg teksta saèinjavaju opisi vrlih i prosvijetljenih ljudi, te njihova djelovanja, èovjek bi gotovo mogao zaboraviti da uopæe i postoje zla biæa, pa bi se odmah potom mogao zapitati iz kojeg se razloga radnja odvija na bojnom polju. Sada dolazi vrijeme da se i tom aspektu posveti pozornost. 7 Demonski ljudi ne poznaju niti djelovanje niti nedjelovanje. U njima nema èistoæe, ni vrline, ni istine. Odnosno, ne znaju ispravno djelovati, a za transcendenciju nisu sposobni, buduæi da su posve obuzeti egom. Dobrih kvaliteta nemaju, buduæi da ih sve preziru i smatraju manama. Zapravo, kad se to tako kae, ispalo bi da zlikovci znaju kako su zli i kako odbacuju dobro, ali to nikad nije sluèaj; kad naiðemo na èovjeka koji tako misli, moemo pouzdano znati da imamo posla sa svecem. Zlikovac, naprotiv, dri sebe dobrim, èistim i pravednim. On sebe dri ispravnim, a druge krivcima i grenicima. Tako zaluðujuæi sebe, pravda nasilje prema drugima, jer oni su krivi, oni su izazvali, oni su napali mene. U takvom razmiljanju, sve se vie udaljava od stvarnosti, te, èineæi sve gora djela, takoðer gubi svoj um u paklu ludila. 8 Oni kau: Svemir je nezbiljski, bez temelja, bez Boga, roðen iz sjedinjenja mukog i enskog poèela, nastao iz poude, to je sve. Vidimo kako se bezbonici nisu puno promijenili od drevnog doba do danas. Dodue, zbog napretka znanosti tek su malo izmijenili svoja objanjenja, te sada ne tvrde kako je svemir nastao sjedinjenjem mukog i enskog, nego sluèajno, ili iz kaosa. Nije, pak, sluèajno to njihovo pripisivanje temeljnog uzroka kaosu i 399 Bhagavad-gEt= sluèaju, buduæi da kaos vlada njihovom svijeæu, oni nigdje ne opaaju red i smisao, jer su u svojoj dui posve odbacili Boga, koji je nositelj reda i smisla. Tako æe plemenit, Boanski èovjek svuda opaati red, ljepotu i smisao, dok æe demonsko biæe tame opaati tek kaos, nered, sluèaj i runoæu. Naèin gledanja na svijet i njegovo porijeklo, dakle, samo je posljedica èovjekove prirode; on svoj unutarnji svijet projicira prema van, te opaa tek ono, to je njemu samome u najveæoj mjeri svojstveno. 9 Zastupajuæi takve stavove, te izgubljene due, ogranièena uma, kao neprijatelji svijeta èine okrutna djela, usmjerena sveopæem unitenju. Onaj, tko svijet doivljava kao proizvod kaotiènih, niih sila, u kojem nema vieg reda i smisla, u kojem nema Boga kao temeljnog nositelja moralnosti, u stanju je èiniti bilo to bilo kome, i to opravdavati kako god poeli. To on, dakako, i èini, a posljedica njegova djelovanja, koje je u dananjem svijetu oèito i vidljivo, jest patnja svih biæa, kao i unitenje èitava planeta. Dovoljno je da samo pogledamo kakve grozne i okrutne, bezbone stvari ljudi èine jedni drugima, kao i drugim biæima te neivome svijetu, a da istog èasa dobijemo potvrdu ovoga to nam Gospod govori. Kako se boriti protiv takvih biæa? Prije svega, tako to æe se dobri angairati i ukljuèiti u svjetovne djelatnosti, te svijetom pronijeti Boju slavu. Oni moraju postati dovoljno glasni da se njihov glas èuje, i postupno svojom harmonijom nadjaèati kakofoniju sila kaosa. Isto tako, moraju polako istiskivati s poloaja moæi sve zle ljude, i ogranièiti njihov utjecaj na najmanju moguæu mjeru. Zlo treba ukloniti s ovog svijeta, treba mu oduzeti svaki oblik utjecaja. Neka i zli ive, i neka mrakuju koliko god ele, ali bez utjecaja i moæi, bez ikakvih sredstava za provoðenje u stvarnosti onoga to se nalazi u njihovim prljavim, bolesnim duama. Ako vrt ovog svijeta budemo redovito plijevili, korov u njemu neæe uhvatiti korijena. 10 Ispunjeni nezasitnim eljama, licemjerni, oholi i drski, 400 esnaesto poglavlje 8 - 12 zbog zablude brane lai i djeluju s prljavim nakanama. 11 Obuzeti beskrajnim brigama, koje tek smrt prekida, u uivanju vide najvii cilj, dreæi kako je sve u tome. Ovome gotovo da i ne treba nikakva komentara, buduæi da je sve jasno. Takvi ljudi, u svojoj duhovnoj praznini i nitavilu, okreæu se nioj materiji, te prljavim oblicima prane i astrala. Zbog takvih tenji, oni doivljavaju svoje prljavo zadovoljstvo u muèenju drugih, u zlostavljanju, laganju i nanoenju bola drugim biæima. Oni vole èiniti zlo, jer tako stvaraju privid svoje moæi kao da je teko èiniti zlo. Svaka bezumna budala moe sjekirom unititi automobil ili raèunalo, ali potreban je velik i moæan um da bi se naèinio takav stroj. Svaka budala moe ubiti, a tko moe dati ivot? Velike su tekoæe potrebne da bi se dijete rodilo, odgojilo i obrazovalo, a ipak svaki bijednik moe uzeti pitolj i oduzeti mu ivot. Vidimo stoga da za unitenje nije potrebna nikakva velièina, nikakva posebna moæ i nikakva snaga, i da u unitenju nema nikakve vrijednosti. Oni, koji dre kako njihov kapacitet za èinjenje zlodjela predstavlja snagu, obmanjuju sebe i beskrajno su glupi. Osim usmjerenosti zlodjelima, takve odlikuje takoðer i usmjerenost zadovoljavanju osjetila, buduæi da misle kako æe ugodnim podraajima ispuniti svoju unutarnju prazninu. To im, dakako, ne uspijeva, a svakim pokuajem se sve vie okreæu prema vanjtini, sve dok u njoj posve ne nestanu. 12 Vezani stotinama okova nade, predani poudi i bijesu, na neèist naèin zgræu blago radi osjetilnog uitka. Nada demonskog biæa usmjerena je jedino prema moguænostima za samougaðanje. Takvi, prije svega, pokuavaju postiæi besmrtnost kako bi svoju fizièku egzistenciju, koju doivljavaju kao sebe, produljili u beskonaènost. Nadalje, pokuavaju postiæi veliki utjecaj nad drugima kako bi zadovoljili svoju ispraznu megalomaniju. U svojim nastojanjima ne brinu ni o èemu, i u stanju su rtvovati 401 Bhagavad-gEt= bilo to i bilo koga, u stanju su rtvovati i najelementarnije aspekte dobrobiti drugih biæa radi ostvarenja makar i nebitnih zadovoljstava, jer oni ne cijene nita osim sebe, a sebe doivljavaju kao neto uasno usko, sitno i bijedno. Plemenit èovjek takoðer eli zadovoljiti sebe, ali on sebe doivljava u svim biæima, a ponajprije u Bogu, tako da on, paradoksalno, u elji za zadovoljenjem odbacuje èak i sebe, u smislu tijela i ogranièene due, jer Sebe nalazi u Svevinjem. 13 Ovo sam danas zaradio, tu æu elju ostvariti, ovo blago pripada meni, a ono æe mi sutra pripadati. 14 Tog neprijatelja sam ubio, i druge æu ja pobiti. Ja sam gospodar, ja uivam, ja sam uspjean, moæan i sretan. 15 Bogat sam i plemenita roda. Nitko mi nije ravan. Ja æu rtvovati, ja æu dati milostinju, ja æu uivati. Tako u zabludi, zbog neznanja, Isprazni, zli bijednici obmanjuju sebe hvastanjem i oholoæu; ipak, jedina svrha te oholosti i razmetanja je u sakrivanju potpune unutarnje praznine, kao i njihove krajnje bijede i nemoæi. Bespomoæni, ponaaju se poput moænika. Slabi, govore o vlastitoj snazi. Isprazni i beskrajno bijedni, razmeæu se svojim bogatstvom. 16 Zavedeni silnom matom, zapleteni u mreu zabluda, ovisni o zadovoljenju strasti, padaju u prljavi pakao. U svojoj ispraznosti takvi doseu maksimum, te umiru u nitavilu koje je postalo prirodom njihova biæa. Nakon smrti, njihova se dua raspada i nestaje u nitavilu, jer su sve Boanske aspekte veæ odavno odbacili, te tako u njima vie nema nièeg besmrtnog. Ipak, to je ekstreman sluèaj, i do toga ponekad moe proæi prilièno velik broj inkarnacija. Osim toga, èest je sluèaj da netko izgle402 esnaesto poglavlje 12 - 18 da kao demon, dok to uistinu nije, a da s druge strane netko izgleda kao duhovna osoba ili èak svetac, dok mu je dua utjelovljenje mraka. Zbog svega toga, nije na ljudima da sude, nego da se bave ponajprije spoznajom i oèitovanjem Boanskoga, te odbacivanjem demonskog i nitavnog. Zakoni karme, pak, pobrinut æe se za ovakve vie nego dobro. 17 Samoivi, tvrdoglavi, tati i opijeni blagom, vre rtve tek na rijeèima, licemjerno, izvan propisa. Vrenje rtvovanja predstavlja pojam koji je u vedskoj kulturi bio sinonim za vrlo djelovanje; dakle, ako ispravno preslikamo znaèenje toga u dananji svijet, reæi æemo kako takvi demonski ljudi pripadaju religijama, izgovaraju rijeèi svetih spisa i odlaze u crkvu tek formalno, a uistinu predstavljaju vraja utjelovljenja i vraje sluge, kojima nije bitno doista nita osim njihove vlastite ispraznosti. Takvi ljudi odlaze u crkvu kako bi se molili Bogu da im ispuni elje, kako bi ga krivili za svoju nesreæu, kako bi mu predbacivali koliko je nepravedan prema njima, i kako bi mu se alili na svoje stanje. Eventualno æe nekim oblikom trgovine, po naèelu ja tebi, ti meni, pokuati prisiliti Boga da neto uèini po njihovoj volji, a kad to ne dobiju, njihova æe se mrnja poveæati. Druga vrsta takvih ljudi su propovjednici raznih religija, koji se religijom i svetim spisima koriste kao batinom kojom æe vladati nad drugima, strahom i okrutnoæu. Prije ili kasnije, sve masovne religije postaju utoèitem takvih. Nakon to se istinsko znanje izgubi, praznu ljuturu religije nastane paraziti i opsjednu demoni, koji se koriste uvjerenjem ljudi kako u tom naputenom tijelu jo uvijek stanuje njegov izvorni vlasnik. A znanje religije i njena istinska bit gube se sa svijeta u onom trenutku kad se vrli i plemeniti povuku sa svijeta i prepuste ga ispraznim laljivcima i zloèincima. 18 Predani samoljublju, sili, nadmenosti, poudi i bijesu, ti zli ljudi preziru Me u svojim i u drugim tijelima. Osnovna stvar, koju zao èovjek mrzi i prezire, jest Bog, Stvarnost, Svjetlost i Istina, u svim biæima i izvan njih. Tu svjetlost 403 Bhagavad-gEt= grenik eli ubiti, zatrti, izbrisati iz postojanja. Vidio sam fakultete, u èije je temelje utkana namjera stvaranja racionalnih temelja za ukidanje vjere u Boje postojanje, takvim tumaèenjem svijeta u kojemu bi se èitava stvarnost pokuala prikazati onako kako bezbonicima odgovara, a mentalni sklop studenata usmjerio na takav naèin, da nikada na svijet i ne pogledaju na neki drugi naèin, te tako postanu posve nesposobnima ugledati Boga, iako ih on neprestano okruuje sa svih strana. Nakon to se u njihov um obrazovanjem ugradilo selektivno sljepilo, oni postaju korisnim oruðem u rukama mraènih dua. Naime, sve je stvar perspektive. Matematiku i fiziku moguæe je poduèavati na poboan i na bezboan naèin. Matematika i fizika su posve neutralne u tom pitanju. Ali, ako se zlorabe, postaju orujem koje ljudski um moe oslijepiti za Boga i stvarnost, a otvoriti mu oèi prema kaosu, mraku i beznaðu. Koja moe biti pobuda èovjeka, koji neumorno dokazuje kako je on sam tek tijelo, propadljivo i bezvrijedno, te kako je to isto sluèaj s drugima? Kakvu radost on moe naæi u tome? Nikakvu. Razlog je svemu tome strah, oèaj, mrnja i jad. Èovjek ispunjen tim kvalitetama jednostavno djeluje na takav naèin, jo ih uveæavajuæi. Ako se naglo ne obrati i ne promijeni perspektivu, takav æe propasti, a moguæe je da sa sobom povede i druge. U toj uasnoj tami, osnovna je karakteristika mrnja prema svjetlu i istini. 19 Takve, mrnje pune, najgore meðu ljudima, te zle, uvijek bacam u svjetove demonskih maternica. Takva biæa, koja su odabrala zlo, po zakonu pravednosti raðaju se u svjetovima demona ili niih ivotinja, onih koje odlikuju okrutnost, bezosjeæajnost i svirepost. 20 Ulazeæi u demonske maternice oni zaslijepljeni, iz roðenja u roðenje, ne stiu nikada do Mene, o Kuntin sine, i padaju sve nie. Silazna spirala nalazi svoj kraj tek u potpunom raspadanju liènosti, gdje se svaki njen dio posvadi sa svakim drugim dijelom, kao to se prvo takva liènost posvadila s Bogom i svjetloæu. Paradoksalno, krajnja obuzetost sobom vodi na kraju do gubitka 404 esnaesto poglavlje 18 - 24 sebe, a krajnja nesebiènost dovodi do zadobivanja beskrajnog Jastva.169 21 Trostruka su vrata pakla, koja u propast duu vode: udnja, bijes i pohlepa. Zato se èuvaj tih triju. Te tri kvalitete, dakle, predstavljaju kvalitete neznanja, egoizma i unitenja. Povlaðivanje tim kvalitetama nikada ne donosi nita dobro, i vodi tek u pakao. Ipak, da ne bismo krivo shvatili, to vai samo u kontekstu koji je naveden. Krajnja pohlepa moe biti i ona za Bogom, koja vodi odbacivanju svega ne-Boanskog. Krajnja udnja moe biti ona za Bogom, koja donosi krajnje ispunjenje. Dakle, u drugom kontekstu te osobine mogu biti vrlinama, ali ako shvatimo da se radi o opisu biæa koje u vlastitom nitavilu niti sve pred sobom i u sebi, koje u silini mrnje izgara, te unitava i sebe i druge, te koje vlastitu ispraznost pokuava nadomjestiti izvanjskim stvarima, u takvom su kontekstu te osobine ne samo ulaznica u pakao, nego i sjedalo u njemu. 22 Tko se oslobodi njih, triju vrata tame, o Kuntin sine, èini dobro sebi, te stie najviem cilju. Dakle, ako se netko profilira u suprotnost tim navedenim kvalitetama, jamaèno je na dobrom putu, a ako im povlaðuje, prijeti mu propast. 23 Onaj tko zanemaruje propise spisa, te djeluje potaknut eljama, on ne ostvaruje savrenstvo, ni sreæu, ni najviu svrhu djelatnosti. Propisi spisa i ovdje predstavljaju aluziju na vezu izmeðu slova i biti religije. Tko se dri samo slova, a bit mu promièe, nije napravio nita vrijedno. Bit spisa je transcendencija, udnja za Bogom i isUsp. Mt 10,39: Tko naðe ivot svoj, izgubit æe ga, a tko izgubi svoj ivot poradi mene, naæi æe ga. 169 405 Bhagavad-gEt= punjenje Bogom, tenja stvarnosti i njeno ostvarenje. Sve ostalo ima svjetovne kvalitete i ne donosi spasenje. 24 Spisi su stoga kriterij onoga to treba i onoga to ne treba uèiniti. Spoznaj svoju dunost, u spisima odreðenu, te je vri. Ovo treba, takoðer, shvatiti na ispravan naèin. Sami spisi, naime, tek su hrpa knjiga. Buduæi da knjige kao takve nisu kriterij ni za to, oèito je da se govori o smislu spisa i njihovom istinskom znaèenju. Spis uvijek predstavlja plod nadahnuæa, govor Boga èovjeku, a èovjek se tom govoru treba otvoriti i na ispravan ga naèin shvatiti. Slijepo i bezumno ponavljanje beskorisno je, i nitko ga od nas ne trai. Naprotiv, trai se da prihvatimo istinski duh spisa, istinsku spoznaju Boga, i da ivimo stvarnost koja je nadahnula spis, da joj dopustimo da nadahne i na ivot. Tako æemo jedino postati sposobnima vriti propise spisa, jer njihovo vrenje tek je plod srca ispunjenog Bogom. Dakako, za èovjeka koji jo ne posjeduje spoznaju, bolje je slijediti propise spisa, nego neke druge izvore, sve dok to èini razumno i bez fanatizma. Onaj, tko je zaslijepljen krivim razumijevanjem spisa, ispunjen fanatizmom i hladnoæom due, u stanju je sve i svata pravdati spisima i Bojom voljom, i prije æe batiniti propast nego spasenje. Zbog toga se treba u prouèavanju spisa koristiti i srcem i razumom, treba pokuati proniknuti u sutinu i bit spisa, treba se ispuniti istim onim duhom koji je stvorio spis, i djelovati u svijetu poput utjelovljenog svetog spisa, poput Boanske prisutnosti koja se objavljuje svijetu. 406 Sedamnaesto poglavlje 1 Arjuna reèe: Onaj vjernik, koji rtvuje, ali zanemaruje propise spisa; je li u sattvi, rajasu ili tamasu, o Krsna? Koje je njegovo stanje? Arjunu, oèito, zanima odnos izmeðu svetih spisa i religijske prakse. Je li moguæe odvojiti rtveni obred od spisa? Ako jest, od kakve je kvalitete to odvajanje? 2 Svevinji Gospod reèe: Tri su oblika vjere, koju posjeduju utjelovljena biæa: sattvièna, rajasièna i tamasièna. Poèuj sad to æu ti reæi o tome. 3 Svaèija vjera u skladu je s njegovom prirodom, o Bharato. Kakva je èovjekova narav, takva je i njegova vjera. Pojednostavnjeno, u podjeli na samo tri osnovne prevladavajuæe kvalitete (dakako, stvarnost je sloenija od toga, ali i ovakvo 407 Bhagavad-gEt= pojednostavnjenje moe biti i vie nego dostatno za stjecanje valjanog dojma), duhovne sklonosti i religijska praksa biæa bit æe od onakve kvalitete, od kakve je njegova narav. 4 Sattvièni ljudi oboavaju boanstva, rajasièni demone i zloduhe, dok tamasièni tuju sablasti i duhove. Plemenit èovjek tei vrlini i dobru; u skladu sa svojim tenjama, on kao predmet svog tovanja bira biæa, koja su u tim kvalitetama bolja od njega, te ih zbog njihove velièine i vrlina tuje, oboava i obasipa divljenjem. Takav èovjek se divi boanstvima, anðelima i opæenito svim biæima u kojima djeluje Boansko. Takav æe odabrati religiju velièine i ljubavi, religiju moæi i duhovne snage, jer to su kvalitete kojima tei. On se eli uzdiæi iz niskosti, vezanosti, neznanja i ogranièenja, a utjeèe se onima za koje dri da su u tome uspjeli, i divi im se zbog njihova postignuæa. Takav, plemenit i dobrog usmjerenja, on doista i privlaèi blagotvorni i proèiæujuæi utjecaj iz svjetova anðela i duhovnih biæa, a ukoliko je njegova elja doista jaka, moe privuæi pomoæ i nekog velikog prosvijetljenog uèitelja ili pak samog Gospoda. Rajasièni ljudi, ljudi strasti i svjetovnih vezanosti, tovat æe biæa, na ovom i onom svijetu, koja dre utjelovljenjem materijalnog uspjeha, ili ih pak dre korisnima za njegovo postizanje. Njihova religija je religija trgovine; oni mole za materijalni uspjeh i svjetovne ciljeve. Oni mole za materijalnu korist, porodicu, poslovni uspjeh, rjeenje nekog svjetovnog problema, unitenje neprijatelja ili zadovoljstvo u ivotu. Ogranièeni svijetom, i ne pomiljaju moliti za neto izvan i iznad njega, jer duhovne stvari takvima predstavljaju neto periferno, nebitno; oni dre kako se takvim stvarima bave sanjari i psihièki labilni ljudi koji nemaju dodira s pravim smislom ivota, koji je po njima sadran u svjetovnoj moæi i postignuæu. Njihova religija, dakle, najèeæe bude usmjerena prema materijalno orijentiranim biæima astrala, koja takoðer poznajemo pod imenom demona i zloduha. Tamasièni ljudi, oni koji su obuzeti neznanjem i potpuno u vlasti iluzije, nemaju èak ni toliko zdravog razuma da bi se posvetili svjetovnim djelatnostima, nego ive u magli svoga slabog i poremeæenog uma, sanjare o razlièitim natprirodnim pojavama, bave se niom magijom iz znatielje ili privuèenosti zlim stvarima, pri408 Sedamnaesto poglavlje 3-6 zivaju duhove, a duhovnoæu smatraju bavljenje tamnom stranom parapsihologije, kao to je obilaenje groblja u potrazi za raspadajuæim pranièko-astralnim leevima biæa, ili opsjednutih mjesta. Takvi se bave gatanjem, proricanjem i umiljanjem, dive se umjetnicima i misticima poremeæena uma, a njihove halucinacije i tlapnje, umjesto plodom unitena duha, dre plodom duhovnog uvida. Veæinu pripadnika duhovnih pokreta naalost èine ovakvi; kad posjetimo predavanje nekog duhovnog autoriteta, bez obzira na njegovu osobnu kompetenciju, moemo uoèiti da publiku saèinjava profil ljudi kakve ne bismo mogli naæi u tolikom broju sakupljene ni u ludnici. Jednako vai i za razlièite sajmove arlatanskih disciplina, gdje se duhovno poremeæeni ljudi bave iluzornim stvarima bez ikakvog temelja u stvarnosti, a sve to se naalost prodaje kao duhovnost. Nije, dakle, ni èudno da rajasièni, pa i sattvièni ljudi izbjegavaju takve stvari; rajasièni stoga to su takve stvari nadili i razumiju njihovu ispraznost i tetnost, a sattvièni, paradoksalno, tee izbjegavati sve oblike religije i formalne duhovnosti, zbog intuitivnog osjeæaja da su sve te stvari ukaljane raznim niskostima i da njima tu nije mjesto. Takvi æe se radije baviti svim drugim nego duhovnoæu. 5 Oni koji, predani licemjerju i samoljublju, vre strana isposnitva neodobrena spisima, oboruani snagom pohlepe i strasti, 6 U svojoj ludosti slabe sve elemente tijela, i Mene koji boravim u tijelu. Znaj da je njihova namjera demonska. Isposnitvo je asketski oblik duhovne prakse. Istinsko isposnitvo jest ono, u kojem se èovjek usmjerava duhovnoj stvarnosti u tolikoj mjeri da posve zanemaruje tijelo. Ako u tome pretjera, moe se desiti da takav umre od gladi i eði a da i ne primijeti. Nekome sa strane to æe se èiniti stranim samomuèenjem, ali takav se ne bi bavio tijelom niti onoliko koliko je potrebno da ga zlostavlja; on ga jednostavno ne primjeæuje i ne bavi se njime, jer je njegova svijest posve obuzeta duhovnim. Dakako da je mudrije tijelo ipak odravati u dobrom stanju, kako bi nas nastavilo sluiti 409 Bhagavad-gEt= i nakon ostvarenja krajnje spoznaje: tim tijelom tada moemo sluiti Bogu i u ovom svijetu. Kad rajasièni ljudi vide kako istinski duhovne osobe naizgled zapostavljaju svoje tijelo, a potom postignu veliku duhovnu moæ, i oni poele posjedovati tu moæ, ali za svoje svjetovne ciljeve. Tada oni krenu muèiti i zlostavljati svoje tijelo, u stanju su se izgladnjivati do smrti i na razne naèine sakatiti, a sve to ne bi li nekako ucijenili neko boanstvo da im ispuni elju. Doista, u ali bih rekao da ponekad Bog takvome i ispuni elju, iz èistog suosjeæanja s bijednikom, jer mu ga je ao gledati. Ovaj to, pak, protumaèi kao svoj veliki uspjeh. Takvi, koji bez znanja muèe svoje tijelo, èine grijeh i prema tijelu, kao i Bogu, koji stanuje u tijelu jer istinsko je Jastvo svih biæa, doista, Boansko. Njihove su namjere grube i mraène, usmjerene prema ispunjenju vlastitih elja i ostvarivanju vlastitih ciljeva, i èitava je ta praksa pogrena i, kako Gospod kae, demonska. 7 Pa i hrana kojoj su ljudi skloni, trostruke je vrste, kao i oboavanje, isposnitvo i milodari. Svi aspekti ljudskog djelovanja imaju u sebi kvalitetu njihove naravi. 8 Hrana koja jaèa ivot, energiju, snagu, zdravlje, radost i veselje, koja je ukusna i masna, jaka i teèna, draga je sattviènima. Hrana, dakle, koja je zdrava, svjee pripremljena, sastavljena od svjeih i hranjivih sastojaka, koja je potpuna i pripremljena s ljubavlju, koja je ispunjena ivotnom energijom, i koja potièe rast i razvoj biæa, i na sve naèine afirmira ivot, jest sattvièna. 9 Hranu koja je gorka, kisela, slana, pretjerano vruæa, ljuta, suha i koja peèe, koja stvara bol, patnju i bolest, vole rajasièni. 410 Sedamnaesto poglavlje 6 - 12 Hrana ekstremnog okusa, mirisa i sastava, koja remeti ravnoteu tijela i uma, koja ne potièe sabranost duha, koja hrani strasti i izaziva bol, koja je na bilo koji naèin pretjerana ili neskladno spravljena, kao i ona koju su spremale osobe uznemirena uma i ispunjene eljama i strastima, jest rajasièna. Takva hrana moe ponekad koristiti za buðenje iz tamasiènog mrtvila, ali je inaèe treba izbjegavati. 10 Hrana koja je ustajala, bezukusna, pokvarena i gnjila, odstajala i neèista, draga je tamasiènima. Tamasièna hrana je ona koja izaziva san, koja umrtvljuje tijelo i um, koja tijelu vie energije oduzima nego daje, koja je naèinjena od nekvalitetnih ili pokvarenih sastojaka, ili koju su spremali ljudi mraèna uma usmjerena na zlo. Takvu hranu treba po svaku cijenu izbjegavati. 11 Sattvièno rtvovanje vre ljudi koji slijede rijeèi spisa s èvrstom vjerom da trebaju samo oboavati, bez oèekivanja plodova. rtvovanje ukljuèuje sve djelatnosti, koje nisu usmjerene na osobnu, nego na opæu i viu dobrobit. Dakle, to ukljuèuje sve djelatnosti koje nadilaze osobni ego, i koje su usmjerene prema drugima, a takve aktivnosti predstavljaju pozitivne korake prema nadilaenju obmanutosti svojim vlastitim unutarnjim svijetom u kojemu nema mjesta ni za to drugo, osim nas samih, te ostvarenja naih elja. Zato takve djelatnosti imaju oslobaðajuæu kvalitetu. 12 rtvu ponuðenu, o najbolji Bharato, poradi plodova ili razmetanja, znaj kao rajasièno rtvovanje. Rajasièno rtvovanje je dakle ono, u kojem je ego u centru, a njegova svrha je takoðer pribavljanje neke vrste osobne koristi, bila ona laskanje sebi zbog vlastite vrline, bilo stjecanje neke materijalne koristi, ili samoreklama neke vrste. Tako æe neki ljudi uèiniti nesebièna djela, ali tek onda kad ih snimaju kamere, koje æe svjedoèanstvo o njihovoj vrlini pronijeti svijetom. Primjer su 411 Bhagavad-gEt= svi oni bogati i slavni dobrotvori koji se slikaju za medije s èekom na neki iznos novca (a uvijek se radi tek o viku koji im ne treba, pa ga slobodno mogu dati) koji uruèuju nekom politièki korektnom primatelju, èiji æe im trenutni profil u medijima podiæi ugled. Nikad takvi neæe baciti svoj novac na neto, to im ne bi napravilo pozitivnu reklamu. Takvo rtvovanje nije nita drugo do propagandna investicija, i nema nikakve duhovne vrijednosti ni znaèenja. Takvo darivanje ipak je bolje od nièega, ili od zlostavljanja ili iskoritavanja, ali je isto tako daleko od darivanja èista srca iz elje za tuðim dobrom. Dakle, takve aktivnosti ne treba ukidati, ali treba poraditi na njihovom ispravnom usmjerenju i uzdizanju do razine sattve. 13 Tamasièno rtvovanje je protivno propisima, u kojem se ne dijeli hrana, koje ne prate mantre i darovi i koje se vri bez vjere. Vedski obred rtvovanja usmjeren je prvo prema svijetu bogova, a potom predstavlja proslavu u svijetu ljudi; on predstavlja afirmaciju ivota i ljudskih vrijednosti. Kao to se rtva prinosi bogovima, iz zahvalnosti za sve to smo od njih primili na ovom svijetu, tako se darovi bogova prinose i ljudima koji za njima imaju potrebu i to ne samo hrana, nego i znanje i druge duhovne kvalitete, pa su tako vedski obredi poznati kao mjesta usmenog irenja knjievnosti, jer su se naglas kazivali spisi i duhovno poticajne prièe. Ona rtva, u kojoj nema nita od tih kvaliteta, koja ne koristi ni bogovima ni ljudima, u kojoj nema nikakvih pozitivnih vrijednosti, tamasièna je, tek je puki èin praznovjerja, i u cijelosti je bezvrijedna, a osim toga je i tetna, buduæi da odvraæa svijest ljudi od stvarnosti. Takvu, tamasiènu religiju, zajedno s njenim obredima, treba ukinuti. 14 Oboavanje boanstava, dvaput roðenih, uèitelja i mudrih; èistoæa, èestitost, suzdranost i nenasilje, èine isposnitvo tijela. Isposnitvo tijela, dakle, predstavlja èisto i plemenito djelovanje, koje je u skladu s Boanskom stvarnoæu. 412 Sedamnaesto poglavlje 12 - 15 15 Govor koji ne uzrokuje uznemirenje, koji je istinit, ugodan i koristan, kao i redovito prouèavanje svetih spisa, èine isposnitvo govora. Ovo treba ispravno shvatiti, jer postoji mnotvo iskrivljenih tumaèenja ovog i sliènih stihova. Naime, u odreðenim duhovnim krugovima prevladava miljenje da govor treba biti uvijek svima ugodan, da ne treba nikome proturjeèiti i da se treba sa svima slagati, a ako se ne moe ba slagati, onda treba utjeti. To nije posve istinito. Naime, trebamo imati u vidu da nositelj ispravnosti nije kriterij osobne ugode, nego stvarnost i istina. Stvarnost i istina primarne su vrijednosti, Boanske po svojoj naravi, i svaka ispravnost mora biti utemeljena ponajprije u njima. Razlièitim biæima æe razlièite stvari biti ugodne, pa æe tako poroènim ljudima biti ugodne lai, klevete i uvrede usmjerene vrlim stvarima i vrijednostima, a neugodni æe im biti istina i njeno izricanje. to je vie istine i jasnoæe u nekom govoru, to æe veæi biti njihov bijes, izazvan jasnim rijeèima istine koje paraju i rue lane svjetove njihovih umnih tvorevina. Stvarnost æe, dakle, nekim ljudima biti izuzetno neugodna, a onoga tko je izrièe doivljavat æe kao zlu osobu koja im valjda namjerno, iz sadizma, nanosi bol. Te iste rijeèi, koje nanose bol grenicima koji prianjaju uz lanosti i koji su utemeljeni u licemjerju, budit æe stvarnost, sreæu i osjeæaj istine koja svojom ljepotom osvjetljava svijet, u duama onih, koji su skloni stvarnosti i koji tee istini. Govor sveca, koji odraava stvarnost, dakle, jednima æe biti ugodan a drugima neugodan, ovisno o njihovom osobnom odnosu prema istini i stvarnosti.170 170 Iv 3, 20-21: Uistinu, tko god èini zlo, mrzi svjetlost i ne dolazi k svjetlosti da se ne razotkriju djela njegova; a tko èini istinu, dolazi k svjetlosti nek bude bjelodano da su djela njegova u Bogu uèinjena. Iv 7,7: Vas svijet ne moe mrziti, ali mene mrzi jer ja svjedoèim protiv njega: da su mu djela opaka. Iv 8,42-47: Reèe im Isus: Kad bi Bog bio va Otac, ljubili biste mene jer sam ja od Boga iziao i doao; nisam sam od sebe doao, nego on me posla. Zato moje besjede ne razumijete? Zato to niste kadri sluati moju rijeè. Vama je otac ðavao i hoæe vam se vriti prohtjeve oca svoga. On bijae èovjekoubojica od poèetka i ne stajae u istini jer nema istine u njemu: kad govori la, od svojega govori jer je laac i otac lai. A meni, jer istinu govorim, meni ne vjerujete. Tko æe 413 Bhagavad-gEt= Vidimo, dakle, da beskompromisno svjedoèenje najvie stvarnosti moe zvuèati toliko neugodno grenicima, da je posve moguæe da onaj, tko je beskompromisno na strani istine, neæe izvuæi ivu glavu Isusa su, primjerice, zbog njegove ljubavi prema Bogu i Istini, i beskompromisnog svjedoèenja stvarnosti, razapeli. Paradoksalno, ti isti ljudi, koji posve izgube kontrolu i poele sveca ubiti na licu mjesta, samo da ga ne bi morali sluati, bez ikakvog æe problema sluati govor ispunjen laima, uvredama i besmislicama, èak i onaj koji je uvredljiv prema njima samima, sve dok u sebi znaju da takav nije u pravu. Ali ako se èovjek usudi biti u pravu, tada æe po svoj prilici slabo proæi, i svi æe podiæi kamenje da ga bace na nj171. Ipak, ugodan govor i te kako ima smisla za uèenika, za onoga tko jo nije spoznao Svevinjeg i sjedinio se s najviom stvarnoæu. On mora znati kako njegova spoznaja nije potpuna, kako je djelomièna, i stoga nema apsolutnu kvalitetu, iz koje bi mogao autoritativno govoriti. Takav, iako opaa da neto nije istinito, radije se treba potaknut time zadubiti u pronalaenje istinitog, nego iz pozicije svojeg nesavrenstva drati drugima lekcije. Takav treba govor uskladiti s pozitivnim, visokim kvalitetama, treba ga tako podesiti da odraava vrlinu i dobrotu. Ipak, èak i takav èovjek, èija spoznaja nije savrena u svemu, treba nepokolebljivo posvjedoèiti za ono to mu je poznato i to zna s izvjesnoæu, i u to nema nikakve sumnje. Ako to ne uèini, u sebi æe se odvojiti od te stvarnosti, i kompromisima natetiti svojoj dui i osjeæaju za istinu. Zato istinu treba govoriti, ali tek onda kad osjetimo da su okolnosti za to pogodne, i u situaciji kad bi veæe zlo bilo preutjeti je, nego je izreæi. Mjera dobra i zla u govoru, dakako, nikada ne smije biti na osobni interes, nego jedino stvarnost. Vjerujem da se greni i zli ljudi neæe dobro osjeæati kad budu sluali Isusa ili Krsnu kako im govore o svojstvima njihovih dua, ali to nipoto ne znaèi, kako bi takvi voljeli zakljuèiti u svojim crnim srcima, kako Isus i Krsna tako govore zbog zablude ili zato to reflektiraju svoju unutarnju prljavtinu, kao to to oni sami èine. Naprotiv, to samo upuæuje na beskrajno samoljublje zlih ljudi, koji u svojoj oholosti mi od vas dokazati grijeh? Ako istinu govorim, zato mi ne vjerujete? Tko je od Boga, rijeèi Boje slua; vi zato ne sluate jer niste od Boga. Iv 18,37: Ja sam se zato rodio i doao na svijet da svjedoèim za istinu. Tko je god od istine, slua moj glas. 171 Iv 8, 59 414 Sedamnaesto poglavlje 15 - 18 dre kako veæ i sama èinjenica da im neto nije ugodno sluati znaèi kako je to automatski neistinito, a jo samo treba ustanoviti koji toèno od moguæih niskih motiva treba pripisati kazivatelju istine. Dakako, po moguænosti bi trebalo jo i razbiti zrcalo koje pokazuje runu sliku, te istinozborca na neki naèin uutkati ili ubiti. 16 Spokojstvo duha, vedrina, utljivost, samokontrola, te èistoæa srca, èine isposnitvo duha. Isposnitvo duha jest njegova èistoæa i usmjerenost Bogu. Sve te kvalitete odraavaju takvo stanje. 17 To trostruko isposnitvo, koje primjenjuje predan èovjek ispunjen vjerom, bez oèekivanja plodova, smatra se sattvièkim. Plemenit èovjek, koji je utemeljen u Bogu, nosi kvalitete te plemenitosti u svim svojim djelima i stanjima fizièkim, govornim i duhovnim. Njegov je duh èist, govor mu je istinit i savren, a djela su mu plemenita i skladna. 18 Ono isposnitvo koje se primjenjuje licemjerno, s namjerom stjecanja potovanja, èasti i oboavanja, od ovog je svijeta.172 Dri se rajasiènim, a nestalno je i nesigurno. Ovaj, rajasièni, oblik isposnitva onaj je koji obièno zamiljamo kad govorimo o isposnitvu kao takvom; zbog pogrenog shvaæanja, rijetko se isposnitvo doivljava kao sklad i èistoæa svih aspekata èovjeka, a najèeæe kao neki oblik samomuèenja usmjeren postizanju nekog cilja. U religijskim sferama, takvo isposnitvo najèeæe ima za svrhu upuæivanje na veliku duhovnost praktikanta, kako bi mu se ljudi divili, a puko je licemjerje. 172 Usp. Mt 6, 16-18: I kad postite, ne budite smrknuti kao licemjeri. Izoblièuju lica da pokau ljudima kako poste. Zaista, kaem vam, primili su svoju plaæu. Ti naprotiv, kad posti, pomai glavu i umij lice da ne zapaze ljudi kako posti, nego Otac tvoj, koji je u skrovitosti. I Otac tvoj, koji vidi u skrovitosti, uzvratit æe ti. 415 Bhagavad-gEt= 19 Za ono isposnitvo koje se èini iz nerazumijevanja, muèenjem sebe, ili radi unitenja drugih, kae se da je tamasièno. Postoje ljudi koji proèitaju neki sveti spis, zbog svojeg neznanja ga pogreno shvate, te krenu prakticirati ono za to misle da u tom spisu pie. Rezultat te njihove zablude jest taj da pogrenom praksom tete svojem tijelu i umu, i ako u tome ustraju, mogu se posve upropastiti. Upravo da bi se takve situacije izbjegle, potrebno je struèno vodstvo uèitelja, kod kojeg uèenik u krajnjoj liniji moe vidjeti kako bi cilj prakse trebao izgledati, pa æe veæ i po tome biti u stanju otkloniti potpune besmislice koje se u tom kontekstu razotkrivaju kao takve. Isto tako, postoje i oni, koji se bave postom i molitvom kako bi natetili drugima; takve su djelatnosti od kvalitete mraka, a onoga tko ih primjenjuje vode dalje u svijet tame. 20 Ono to se daje iz dunosti, onome koji ne daje zauzvrat, na pravom mjestu, u pravo vrijeme i pravoj osobi, naziva se sattviènim darivanjem.173 Vrijednost imaju samo ona dobra djela, koja se vre iz ljubavi prema dobru, i iz elje da se drugome pomogne. Takva sklonost duha je plemenita, a ako je potvrdimo plemenitim djelima, ona jaèa i postaje temeljnim svojstvom nae liènosti. Na takav naèin, èineæi dobro drugima zapravo èinimo dobro sebi, jer èistimo svoju duu i rastemo u Boanskim kvalitetama. Iz tog bismo razloga zapravo trebali uvijek biti zahvalni onima kojima sluimo, jer slueæi njima mi sami zadobivamo najveæu korist, onu rasta u duhovnim kvalitetama. Onaj koji prima, dakle, treba biti zahvalan, ali onaj koji daje treba biti jo zahvalniji, jer je njegova korist veæa. Usp. Mt 6, 1-4: Pazite da svoje pravednosti ne èinite pred ljudima da vas oni vide. Inaèe, nema vam plaæe u vaeg Oca koji je na nebesima. Kada dakle dijeli milostinju, ne trubi pred sobom, kako to u sinagogama i na ulicama èine licemjeri da bi ih ljudi hvalili. Zaista, kaem vam, primili su svoju plaæu. Ti naprotiv, kada daje milostinju - neka ti ne zna ljevica to èini desnica, da tvoja milostinja bude u skrovitosti. I Otac tvoj, koji vidi u skrovitosti, uzvratit æe ti! 173 416 Sedamnaesto poglavlje 19 - 24 21 Za darivanje, u kojem se daje zbog protuusluge, iz raèuna, ili teka srca, kae se da je rajasièno. Takvo darivanje uopæe nije darivanje, nego trgovina; ako dobijemo protuvrijednost, to smo uopæe dali? Ako alimo to je nismo dobili, zato uopæe dajemo? Èak i protuvrijednost u vidu oèekivane zahvalnosti oblik je trgovine. Stoga dajuæi ne smijemo oèekivati niti zahvalu. Dakako, ako se radi o kvalitetama duha, zahvalnost je posljedica uvida u dimenzije primljenog, te je tako uèenik uvijek zahvalan uèitelju, ali ne stoga to bi to uèitelj od njega traio, nego stoga to razumije velièinu onoga, to mu je velikoduno darovano. 22 Darivanje u krivo mjesto ili u nevrijeme, osobi koja nije dostojna, bez potovanja ili uz uvredu, zove se tamasiènim. Darivanje koje poniava onoga kome je namijenjeno teak je grijeh i uvreda, i samo pridonosi kolièini patnje i bezbonosti na svijetu. Takvo darivanje prlja darivatelja jo i vie nego onoga kome je dar namijenjen, ono umanjuje dostojanstvo due i predstavlja kvalitetu mraka. Svako darivanje bez potovanja predstavlja grijeh. 23 Om Tat Sat trostruko je obiljeje brahmana. Time su, od davnina, stvoreni brahmane, Vede i yajve. Om Tat Sat je mantra, koja proizlazi iz Apsolutne svijesti; ako bismo je morali prevoditi, njezino znaèenje bi bilo On, Svevinji, jest Ta Stvarnost; znaèenje je, dakle, usklik blaenstva, u kojem gledamo izvor i temelj stvarnosti, a to prepoznavanje nas ispunjava krajnjom sreæom, koja je sat-cit-ananda. Ta radost, To si Ti!, temelj je svega dobra koje doivljavamo, to je temelj svih pozitivnih kvaliteta u svijetu, svega vrlog, i svih istinski duhovnih oblika religijskih djelatnosti u svima njima, naime, slavi se On, Ta Stvarnost. Om Tat Sat, mantra stanja samadhija, predstavlja dakle sutinu duhovnosti. 24 Zato prouèavatelji brahmana, u spisima pouèeni, 417 Bhagavad-gEt= s izgovorom Om zapoèinju djela rtvovanja, davanja i isposnitva. Mantra Om predstavlja temeljnu rezonantnu vibraciju, kojom se intoniraju mantre. Isto tako, predstavlja brahman, Apsolut, u njegovu aspektu podravatelja svega oèitovanog. 25 S Tat, bez usmjerenosti plodovima tragaoci za osloboðenjem vre djela oboavanja, isposnitva i razne vrste darivanja. Tat znaèi To!, pronaao sam Te! To je usklik koji znaèi a to si Ti! Nakon svega, pronali smo Ga. Nema vie dvojbi, nema vie straha, nema vie sumnje, jer smo prepoznali Njega, ljubav nae due, Onoga kome smo uvijek i u svemu teili, a sad smo Ga napokon pronali. Svi oblici tovanja, dakle, imaju svoj temelj u Tome, u prepoznavanju Njega u onome to tujemo, to oboavamo i to darujemo. 26 Rijeè Sat oznaèava postojanje i vrlinu. Takoðer, o Partha, rijeè Sat oznaèava povoljno djelovanje. Sat oznaèava stvarnost, bitak, postojanje. Satya, istina, ima svoj temelj u Sat, stvarnosti. Istina je dakle ono to je zbiljsko, stvarno, to postoji i to jest. Ono djelovanje, koje je utemeljeno u stvarnosti, koje ima u sebi kvalitetu istine, jest Sat. 27 Predanost rtvovanju, isposnitvu i darivanju takoðer se oznaèuje kao Sat. Pa èak se djela od te kvalitete nazivaju Sat. Sva djela, koja afirmiraju istinu, koja vode podrijetlo iz stvarnosti, kao i kvaliteta stvarnosti koja ih uzrokuje, jesu Sat, zbiljska. 28 Ono to se bez vjerovanja rtvuje, daruje i primjenjuje kao isposnitvo, zove se asat, o Partha. Ne predstavlja nita ni na ovom, a ni na drugom svijetu. 418 Sedamnaesto poglavlje 24 - 28 Ono, to je protivno stvarnosti, nema temelja u njoj, te stoga propada. Nita, to nema temelja u Bogu, ne moe opstati, a onaj tko se temelji u takvoj svijesti i takvim djelatnostima, jamaèno tone u propast. Djela koja nemaju u sebi kvalitetu stvarnosti, grena su i bezvrijedna, izazivaju patnju i propast, i treba ih sva napustiti bez ostatka. Treba se, naprotiv, utemeljiti u Stvarnosti, u Bogu, koji je temelj sve zbilje, jer ono to je utemeljeno u Bogu, raste i ostvaruje se, a ono to Mu se protivi, to propada i nestaje. 419 Osamnaesto poglavlje 1 Arjuna reèe: O Moæno Naoruani, elio bih znati istinu o naputanju svijeta i odricanju, posebice, o Hrsikea, o unititelju Keijev. Naputanje svijeta i naputanje plodova djelovanja vrlo su blisko povezane stvari, a ono to je Arjuni sada zanimljivo, jest razlika izmeðu doslovnog naputanja svih svjetovnih djelatnosti, primjerice odlaskom u umu, i naputanja vezanosti za plodove djelovanja, te ostvarenja transcendencije usred svjetovnih aktivnosti. 2 Svevinji Gospod reèe: Odricanje od djelovanja zasnovanog na eljama mudri zovu sannyasa. Naputanje plodova svih djela, kau uèeni, jest tyaga. Indijska kultura nije jedina, u kojoj su se vodile polemike na tu temu; takva promiljanja poznata su i kræanstvu. Gospod poèinje takvom definicijom obaju pojmova da postaje posve nebitnim je li èovjek odbacio svijet i otiao u umu, ili dje421 Bhagavad-gEt= luje u svijetu, ali nije od svijeta. Opet je, dakle, bitno stanje duha, a ne sami postupci, jer postupci su tek posljedica stanja duha, a ako je duh ispravno utemeljen, postupci mogu biti svakojaki, ali æe uvijek biti ispravni. Ako je, pak, duh krivo utemeljen, svi postupci æe biti pogreni, koliko god naizgled bili ispravni i utemeljeni u svetim spisima i èemu veæ ne. Sannyasa, odnosno naputanje svijeta, jest stanje u kojem djelovanje nije potaknuto eljama, odnosno njihovom suprotnoæu, strahovima. To je, dakle, stanje u kojem djelovanjem ne upravlja ego i njegovi prohtjevi, nego vie sile, koje postaju djelatnima u èovjekovu ivotu kad se on bavi Bogom, a ne svjetovnim stvarima. Njegove se elje, dakle, povlaèe iz svijeta, a njegove djelatnosti u svijetu potaknute su prije svega potrebom za odraavanjem Boanskog sklada, koji osjeæa unutar svoje due, te ljubavlju prema svim biæima, koja nastaje kao plod spoznaje kako je temelj svekolike stvarnosti Jedan, i kako je to isti Onaj, koji je najvia ljubav njegove vlastite due. Èovjek koji je spoznao, dakle, èitavim svojim biæem odraava takvu spoznaju. Tyaga je stanje koje komplementira sannyasu: kao to je sannyasa stanje u kojem povod za djelovanje nije elja, tako je tyaga stanje u kojem nakon djelovanja duh ne ostaje vezanim za sferu djelovanja, veæ se iz nje povlaèi. Takav duh u sferu djelovanja ulazi kao komad zlata u vodu; zlato, iako boravi u vodi, ne postaje proetim vodom, bez obzira na duljinu vremenskog razdoblja kroz koju je izloeno vodi. Kad zlato izvadimo iz vode, moemo ustanoviti da ono nije upilo vodu, niti je voda na njega na bilo koji naèin djelovala. Vezan èovjek, pak, prije nalikuje na spuvu. Kad spuvu uronimo u vodu, ona se posve prome vodom. Isto tako, vezan èovjek u dodiru sa sferom djelovanja postaje posve zastraæenim, te ivi u neprekidnoj tjeskobi uzrokovanoj oèekivanjem rezultata. Kad djelujemo, mi se neprestano bavimo promiljanjem o tome to æe se desiti, kako æe ljudi reagirati, kako æe primiti ono to smo uradili, kakve æe biti posljedice toga i kako æe nam uzvratiti. Kao da je ita od toga bitno. Oni æe ionako uraditi prema svojim sklonostima, kao to smo i mi uradili prema svojim. Zato promiljati o onome to se jo nije dogodilo, i tako sebe moriti nepotrebnim brigama. Kad se to dogodi, veæ æemo se time pozabaviti.174 Mt 6, 34: Ne budite dakle zabrinuti za sutra. Sutra æe se samo brinuti za se. Dosta je svakom danu zla njegova. 174 422 Osamnaesto poglavlje 3 2-4 Neki mislioci kau da djelovanje treba odbaciti kao zlo. Drugi vele da ne treba odbaciti djela rtvovanja, davanja i isposnitva. Postoje, dakle, dvije struje, od kojih jedna dri kako svaki oblik djelovanja predstavlja problem, te se tako u potrazi za spasenjem treba posve povuæi iz svijeta. Druga struja dri kako djelatnosti, koje imaju Boansku kvalitetu i zasnovane su na vrlini i nesebiènosti, ne predstavljaju opasnost za èovjeka i ne uzrokuju vezanosti. 4 Èuj sada od Mene o tome to je naputanje, o najbolji Bharato. Naputanje se, o najbolji meðu ljudima, uistinu oèituje na tri naèina. Odnosno, kao i svi oblici djelatnosti u Prirodi, i naputanje ima kvalitetu ovisnu o trima gunama, odnosno, o tome koja guna prevladava. Dakako, ponavljam kako se tu radi o pojednostavnjenju; ipak, takva pojednostavnjenja mogu biti izuzetno korisna, jer upuæuju na temeljni princip, a kad shvatimo taj princip, onda moemo slobodno ukljuèiti i finese koje tvore bezbroj razlika, a razumjet æemo i kako se zbog pomijeanih sila moe èiniti kako se radi o jednom fenomenu, dok se zapravo radi o neèem posve drugom. Tako se, primjerice, osoba koja izvana ima sve odlike isposnika, koja se odrekla svijeta i bavi se iskljuèivo duhovnim djelatnostima, moe razotkriti kao licemjer bez ikakvih duhovnih kvaliteta, koji odricanje prakticira iz èistog samoljublja, radi laskanja svom egu, a ponekad i radi ostvarivanja koristi i utjecaja, dok s druge strane moemo imati skromnog èovjeka koji svakog dana radi svoj posao, misleæi neprekidno o Bogu i Njegovim kvalitetama, promiljajuæi u svemu to èini Boansko. Dakako da izmeðu tih dvaju ekstrema moe postojati bezbroj nijansi i preljeva, ali to ne umanjuje valjanost ekstrema, koji posve jasno ilustriraju poantu. Od takve su kvalitete i opisi Gospoda Krsne: oni ocrtavaju osnovne principe koji lee u temeljima raznolikog ljudskog ponaanja; kad nam ti principi postanu jasnima, nauèit æemo u praksi otkrivati istinsku narav fenomena koje opaamo. 423 Bhagavad-gEt= 5 Djela rtvovanja, davanja i isposnitva ne smiju se napustiti; ona su potrebna. rtvovanje, davanje i isposnitvo proèiæuju èak i mudre. Djela od Boanske kvalitete predstavljaju sljedeæi korak, nakon postizanja spoznaje i mudrosti. Naime, koliko god da je teko postiæi mudrost, oèitovati je u svijetu kroz Boansko djelovanje jo je tee. Naime, djelovanje u svijetu proeto je s toliko sloenosti, s toliko razlièitih sila i faktora, da je potreban snaan i èist um, naoruan velikom moæi diskriminacije, kako bismo se u svemu tome razabrali, i djelovali na naèin koji u sebi nosi Boansku kvalitetu. Nema previe koristi od pukog naputanja svijeta, nakon to smo spoznali neke osnovne stvari. Djelovanje u svijetu nam moe uvelike pomoæi; takvim æemo djelovanjem, naime, utemeljiti èitavo svoje biæe, u svim njegovim aspektima, u Boanskom, jer je savreno djelovanje u svijetu moguæe tek kao plod potpunog savrenstva biæa. Nae djelovanje u svijetu, dakle, zasigurno æe koristiti svijetu, ali æe nama koristiti jo vie, jer æe nas takav pristup svijetu, paradoksalno, pribliiti Bogu, kao to bi nas pogrean pristup svijetu od Njega udaljio. 6 Meðutim, èak i ta djela treba èiniti bez vezanosti, naputajuæi plodove. To je, o Partha, Moj èvrsti i najvii stav. Djela, sama po sebi, teko da mogu imati kvalitetu vrline. Kvalitetu djela odreðuje stanje djelatnika. Èak i formalno savrena djela mogu biti uzrok vezanosti ako je motiv njihova izvrenja neèist. Primjerice, ako netko nahrani milijun gladnih, sagradi tisuæe kola i bolnica, a to èini kako bi o sebi stvorio dojam plemenitosti i vrline, a radi laskanja vlastitom egu, to djelo ni u kojem sluèaju nema kvalitetu transcendencije i Boanskosti; ono je svjetovno, jer je motiv njegova izvrenja svjetovan. Tek ona djela, koja se vre iz osjeæaja ispravnosti, u kojima se slui iz ljubavi i osjeæaja da tako treba, bez ikakvog promiljanja o sebi i svojoj ulozi, djela su od transcendentalne kvalitete, i ne nose u sebi sjeme vezanosti i oèekivanja. 424 Osamnaesto poglavlje 7 5-8 Uistinu, nije dobro napustiti dunost. Nju iz zablude napustiti dri se tamasiènim. Èovjek koji napusti dunost zato to je obmanut, koji ne razumije principe djelovanja i ne shvaæa razloge u pozadini odricanja, djeluje iz tamo-gune, iz neznanja, i takvo odricanje ne moe donijeti nita dobro. Primjer toga su razni ljudi koji proèitaju neku knjigu o duhovnosti, nita iz nje ne shvate, ali su na temelju toga èak i prosvijetljenim majstorima u stanju predbacivati svjetovne vezanosti. Takvo ponaanje utemeljeno je u kombinaciji neznanja i oholosti, a plod mu je patnja. 8 Kada netko naputa djelovanje zato to je bolno ili iz straha od tjelesnih tekoæa, on vri rajasièno naputanje koje mu ne donosi dobro. Rajasièan èovjek neumorno tei plodovima djelovanja, a kad iskusi bolan i neugodan plod, osjeti gorko razoèaranje svijetom i u tom razoèaranju se poeli povuæi iz svijeta. Njegovo je odricanje od slabe kvalitete, buduæi da ne dolazi od spoznaje, nego od razoèaranja, a sve bi se njegove svjetovne veze ponovo razotkrile kad bi mu svijet dobacio poneki slatki, odnosno, kad bi se neke od njegovih elja ispunile. Tada bi se naglo ugasila njegova elja za duhovnoæu i naputanjem svijeta. Tu i tamo svaki duhovni uèitelj ima prilike sresti takve, koji mu prilaze s velikim arom i naizgled iskreno, ali èija je pobuda zapravo tek neispunjeno svjetovno oèekivanje. Prva kunja s kojom se takvi ljudi sreæu jest kunja ispunjenja svih njihovih svjetovnih tenji takvim uèenièkim kandidatima svijet ponudi sve to su ikada od njega traili: braènog druga, dijete, bogatstvo, ugled i tome slièno. Ako tada shvate kako je sve to uistinu beznaèajno, te tada odbace svijet i vrate se uèitelju, njihova je duhovna tenja zbiljska i oni æe se inicirati u uèenje. Ako se, pak, vrate svijetu, i obmanuti sitnicama koje su od njega dobili posve zaborave duhovne tenje koje su ih nagnale da potrae uèitelja, tada se uèitelj oslobaða takvih ne-uèenika kako bi se mogao posvetiti istinskim uèenicima, a rajasièni, obmanuti i zaluðeni ljudi, zabavljeni bezvrijednim igraèkama, i ne opaaju ogromne i nepojmljive dimenzije svog gubitka, jer su radi ogranièenog i beznaèaj425 Bhagavad-gEt= nog odbacili beskrajnu vrijednost osloboðenja i spoznaje Boga kao istinskog izvora blaenstva. 9 Kada se, o Arjuna, izvri propisano djelovanje samo zato jer ga treba izvriti, uz naputanje vezanosti kao i ploda, to naputanje dri se sattviènim. Sattvièan èovjek èini ono za to osjeæa da je potrebno uèiniti, a na djelovanje ga pokreæe samo osjeæaj za sklad, nikako osobne tenje. Isto tako, kad je izvrio djelovanje, on se ne bavi promiljanjem njegovih posljedica, jer shvaæa da svojim ogranièenim umom nije ni na koji naèin u stanju pojmiti sloenosti funkcioniranja svijeta. On preputa dharmi, odnosno Boanskom zakonu, sve posljedice i bavljenje njima, dok je on sam posve zadovoljan èinjenicom da slui viem redu i da je njegovo djelovanje u skladu s Bojom voljom. To je sve to je njemu potrebno znati. Dakako, posve je moguæe da se èak i takav èovjek povremeno upetlja u svjetovno razmiljanje, ako se zaboravi i poène gledati stvari iz pozicije ljudi oko sebe, a ne iz Boanske pozicije. Ipak, takve epizode upetljavanja najèeæe ne traju dugo, i on se ubrzo ponovo prisjeti ispravne perspektive. 10 Onaj koji je napustio, ne mrzi zlo djelovanje, niti je vezan uz dobro. Proet sattvom i znanjem, on je slobodan od sumnji. Èovjek koji je transcendirao svijet bavi se iskljuèivo Bogom. On nije obmanut svjetovnim kriterijima dobra i zla, jer je njemu poznato da èak i oèigledno zla djela mogu imati dobro kao krajnju posljedicu, a djela koja se èine dobrima mogu imati grozne rezultate. Tako æe, na primjer, vojnik koji ubija neprijatelje naizgled èiniti zlo, a uistinu veliko dobro, buduæi da svojim djelovanjem brani nedune od pokolja, a ubija agresore. S druge strane, èovjek koji se igra mirotvorca, koji u takvoj situaciji prakticira nenasilje, koji se zlu ne suprotstavi, naizgled ostavlja dojam duhovnog i plemenitog èovjeka, a doista je bijedni grenik kojemu je mjesto jedino u paklu, jer æe njegovo pogreno djelovanje imati za posljedicu 426 Osamnaesto poglavlje 8 - 12 smrt i patnju tisuæa nevinih, koji æe stradati zbog njegove ohole nevoljnosti da uprlja ruke krvlju agresora. Dananja duhovnost najèeæe je tek isprazno licemjerje u kojem se vrednuju bezvrijedne stvari, a istinski herojska djela stvarne duhovnosti ostaju nezapaenima, ili ih se èak kritizira kao zloèine. To je posljedica naopakog, zaluðenog gledanja, i nedostatka povezanosti s Bogom. 11 Uistinu, utjelovljenom biæu nemoguæe je posve napustiti djelovanje. Za onoga tko naputa plodove djelovanja kae se da je istinski isposnik. U svijetu nikako nije moguæe prestati s djelovanjem; biæe treba disati, piti i jesti, ako nita drugo, a to veæ podrazumijeva djelovanje. Èak i prekid vlastitog ivota predstavlja djelovanje. Nije, dakle, pitanje djelovati ili ne djelovati, nego kako djelovati, kakav treba biti stav prema djelovanju i od kakve kvalitete moraju biti djelatnosti. Èovjek moe istinski napustiti svjetovno tek ako u svjetovnom ostaje u cijelosti povezan s duhovnim, a puki pokuaj naputanja svijeta neæe donijeti nita dobro. Zato je transcendencija u djelovanju, a ne naputanje djelovanja, istinska odlika duhovnosti. 12 Trostruki plod djelovanja, ugodan, neugodan i mijean, batini nakon smrti onaj koji je vezan, ali ne i isposnik. Odnosno, èovjek koji je pod utjecajem plodova djelovanja, koji je privuèen ugodnim a odbijen neugodnim plodovima, u sebi razvija daljnje vezanosti za sferu djelovanja, koje nakon njegove smrti, te nakon razdoblja blaenstva zbog slobode od tijela, manifestiraju njegovu sljedeæu inkarnaciju; odnosno, prikrivene elje se oèituju i poveu se sa sferom svojeg oèekivanog ostvarenja, to je fizièki plan, te se takva dua ponovo raða u ovom svijetu. Onaj, pak, tko djeluje iz osjeæaja sklada i ispravnosti, a ne iz osobnih pobuda i elja, ne stvara vezanosti i ne tei ponovnom utjelovljenju: on dolazi Onome, kome je teio za ivota, a to je Bog. Dakle, oni koji za ivota tee svjetovnim stvarima, ti se ponovo raðaju u svijetu, a oni koji okrueni svjetovnim tee Bogu, takvi nemaju potrebe za ponovnim roðenjem: njih Bog naziva svojima. 427 Bhagavad-gEt= 13 A sad poèuj o pet uzroka, o Moænoruki, o kojima govori Sabkhya, radi postizanja savrenstva u djelatnosti. 14 Sjedite djelovanja, djelatnik, raznovrsni djelatni organi, razne vrste djelatnosti i Boansko kao peto. Odnosno, svaki oblik djelovanja ima svoj uzrok u sferi djelovanja, koju èine sredstva i podruèje djelovanja, te Boansko koje se oèituje u svijetu. 15 Svaki oblik djelatnosti, uèinjen tijelom, govorom ili razumom, bio on ispravan ili pogrean, ima uzrok u tih pet. Meðudjelovanjem sila svijeta nastaju svi aspekti djelovanja; ako je Boansko oèitovano u djelovanju, djela su ispravna, a ako nije, ona su pogrena. 16 Onaj, stoga, tko zbog slabog uvida misli kako je Jastvo djelatnik, bezuman je i ne vidi istinu. Jastvo, neoèitovani Apsolut, boravi u podruèju transcendencije, i nikad nije djelatno, niti povezano s djelovanjem, kao to filmsko platno nije ni na koji naèin djelatno za vrijeme projekcije filma, i transcendentalno je filmu. Dakle, nikad ja ne djelujem, nego se zbivanja odvijaju. Tako treba promatrati stvari. 17 Onaj tko je slobodan od samoljublja, èiji um nije okaljan, iako ubija biæa, ne ubija, nije vezan. Onaj, tko èak i naizgled greno djelo, poput ubijanja, vri bez osobnih pobuda, nego tek radi oèitovanja osjeæaja za ispravnost, ne èini svojim djelovanjem grijeh, nego njime oèituje vrlinu. 428 Osamnaesto poglavlje 13 - 21 18 Znanje, predmet znanja, znalac trostruki su poticaj djelovanja. Djelatni organ, djelovanje i djelatnik èine trostruki temelj djelovanja. U djelovanju, osnovni su faktori znanje, odnosno subjektivna percepcija stanja, te konkretna situacija u kojoj se vri djelovanje. 19 Prema nauku o gunama, znanje, djelovanje i djelatnik postoje u tri vrste, ovisno o diobi guna. Posluaj to æu ti reæi o njima. Znanje, kao stanje duha djelatnika, moe biti sattvièno, rajasièno i tamasièno. Jednako se dijele i oblici djelovanja, kao i kvalitete samoga djelatnika. Sve te kvalitete zajedno tvore cjelinu, jer kad promatramo djelovanje, nikad sam èin ne treba odvajati od njegove pozadine, te onoga koji èini, jer tako nikad neæemo steæi uvid u situaciju, pa æe nam se neto uzorno èiniti sramotnim, a sramotno uzornim. 20 Ono znanje, koje vidi jednu, neunitivu zbilju u svim biæima, nepodijeljeno u podijeljenom, znaj kao sattvièno. Istinsko je znanje, dakle, ono koje opaa u svemu brahman, sveproimajuæi Apsolut, koje shvaæa temeljnu stvarnost biæa, te svega stvorenog i nestvorenog. 21 Znanje koje, razlikujuæi, vidi u svemu stvorenom tek razlièita odijeljena biæa, njega znaj kao rajasièno. Rajasièno znanje okrenuto je svijetu podjele, i u njemu ne opaa dublji smisao, nego stvari promatra odvojeno i kao njih same, te tako ima kvalitetu svijeta, a nedostaje mu Boanska perspektiva istinske spoznaje. Takvo æe znanje znati sve o pojedinaènim biæima, ali o njihovu smislu i sutini neæe znati nita. Na temelju tak429 Bhagavad-gEt= vog svojeg opaanja donosit æe povrne i èesto smijene ocjene ispravnosti, moralnosti, dobra i zla, kojima je temelj osjeæaj ugode osobnog ega, a ne oèitovanje sveproimajuæeg Boanskog. 22 Ali ono znanje, koje se neosnovano vee na jednu pojavu, kao da je sve, koje nema zbiljskog predmeta i koje je usko, za njega se kae da je tamasièno. Tamasièno znanje moemo okarakterizirati jedino kao teku i duboku zabludu. Takvo je znanje svojstveno misliocima koji reduciraju stvarnost na nekakvu svoju blesavu i pojednostavnjenu ideju, koju nastoje vidjeti u svemu, posve slijepi za sloenosti i finese stvarnosti; takvo je gledanje svojstveno opsesivnim tipovima, koji u svemu vide ili seks i nagone, ili socijalnu svijest, ili tome slièno. Takav æe zaluðeni èovjek sve pokuati klasificirati u nekakve irelevantne kategorije, pa æe jedna tamasièna religija sve druge pokuati klasificirati ili kao gnostike, panteiste, mayavadije, personaliste, impersonaliste, ateiste, ili ih na neki drugi naèin svrstati, a zajednièko je svim tim klasifikacijama da nemaju nikakvog temelja u stvarnosti, veæ samo u osobnoj zabludi onoga tko takve podjele zamilja. Takvo znanje bavi se iluzijom, nema temelja u stvarnosti, ne nosi u sebi èak ni relativnu, a kamoli apsolutnu istinu, i vodi u daljnje unitenje uma onoga tko se takvim stvarima bavi. Takva promiljanja mogu odvesti mislioca prije u ludnicu, nego do spoznaje Boga. 23 Djelovanje koje je propisano, koje je slobodno od vezanosti, koje, bez ljubavi ili mrnje, izvodi onaj koji ne udi za plodovima, za to se djelovanje kae da je sattvièno. Kao i u znanju, odnosno opaanju stvarnosti, i u djelovanju takoðer postoje podjele po gunama. Sattvièno djelovanje je, dakle, ono koje je u skladu sa svetim spisima (koji, ipak, predstavljaju prilièno dobar kriterij prosudbe valjanosti djela, dakako u sluèaju da se radi o istinski svetim spisima, i u sluèaju da prosudbu vri èista svijest). Buduæi da su spisi odraz Boanske prisutnosti i volje na fizièkom planu, te upute ljudima glede smjernica djelovanja, 430 Osamnaesto poglavlje 21 - 25 ispravno djelovanje mora biti usklaðeno s tim smjernicama. Ako, dakle, sveti spis govori Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim, i svom duom svojom, i svim umom svojim, i ljubi svoga blinjega kao sebe samoga175, onda je to dakako kriterij vrednovanja djela, po kojem æe djela koja su izraz ljubavi prema Bogu i blinjemu biti ispravna, a ostala neispravna. Dakako, sa spisima postoji vie problema, ponajprije taj to su to debele knjige u kojima svata pie, pa æe si svatko u skladu sa svojim sklonostima odabrati ono to mu u tom trenutku odgovara, to æe za rezultat imati to, da se spisima mogu pravdati istodobno i najbolja i najgora djela ljudske vrste. Zbog toga treba napomenuti da je spis slab vodiè ako je dua prljava. Ako, dakle, to shvatimo u smislu da su ispravna djela uvijek u skladu s Boanskim, koje nadahnjuje spise, ostaje nam zakljuèiti da su ispravna djela ona, koja u sebi nose kvalitetu transcendencije, u kojima se oèituje Boansko i u kojima osobne pobude nisu prisutne. Ako tako shvatimo ispravno djelovanje, tada teko da moe biti dvojbi glede onoga to ono ima predstavljati. 24 No djelovanje koje izvodi onaj koji udi za zadovoljstvima, ili iz samoljublja i sa silnim naporom, za to se kae da je rajasièno. Rajasièno je djelovanje u skladu s rajasiènim svjetonazorom, dakle svjetovno. Ono je usmjereno egu i predstavlja pokuaj oèitovanja ega. Ego æe, tako, u svojem doivljavanju stvarnosti ulagati èesto silan napor kako bi ostvario svoje svjetovne ciljeve, a suoèavat æe se s neprekidnim nizom osujeæenja i prolaznih zadovoljstava, od roðenja pa do smrti, kojoj slijedi novo roðenje u skladu sa eljama biæa i njegovim doivljavanjem sreæe. 25 Djelovanje koje se vri iz zablude, bez obzira na posljedice, gubitak, povredu i sposobnost, takvo se zove tamasiènim. Za razliku od sattviènog djelovanja, koje ima temelj u Bogu, i rajasiènog, koje ima temelj u egu, tamasièno djelovanje ima temelj 175 Mt 22,37-39 431 Bhagavad-gEt= jedino u zabludi. Ono je rezultat neznanja i oèitovanje pomuæenog duha, koji radi besmislene i naopake stvari zbog svog pogrenog shvaæanja. Takvo djelovanje nema nikakvih dobrih osobina, predstavlja èisti mrak, i korisno je jedino kao primjer sablazni koja moe nastati kao posljedica spoja djelovanja i neznanja. Primjer takvog djelovanja je vjerski rat, u kojem zaluðene budale, obuzete pogrenim doivljavanjem Boga, vre okrutna i bezbona djela, misleæi istodobno kako æe tim djelima ugoditi Bogu i postiæi spasenje. U takvoj zabludi, ne samo da ne doseu Boga, nego istodobno upropatavaju svijet svojim djelovanjem, a svoje due grijehom. Primjer toga su fanatici koji poèinjaju istodobno ubojstvo i samoubojstvo u teroristièkim akcijama, koje doivljavaju kao sluenje Bogu. Drugi primjer su propovjednici koji nauèavaju iluziju i bore se protiv istinskih i valjanih nauèavanja, opet dreæi kako svojim djelima slue Bogu od kojeg æe biti nagraðeni. Svi su oni samo velika muka svijetu i drugim biæima, a uzrok svega toga je neznanje. Neznanje je, stoga, najveæi neprijatelj istodobno i due i svijeta, a jedini njegov plod je patnja. 26 Djelatnik koji je slobodan od samoljublja i vezanosti, oboruan èvrstoæom i energijom, koji nije pod utjecajem uspjeha i neuspjeha, za njega se kae da je sattvièan. Jednako kao i u sluèaju opaanja i djelovanja, i djelatnike moemo podijeliti ovisno o primarnim gunama koje se kroz njih oèituju. Dakako, sva ta tri aspekta nerazdvojno su povezana, i nije moguæe o jednom govoriti neovisno o drugim dvama; djelatnika odreðuje njegova spoznaja, a djelovanje odreðuje spoj kvaliteta djelatnika i njegove spoznaje. Ipak, u svakom od tih triju aspekata moemo uoèiti neke bitne stvari koje nam pojanjavaju sloenu situaciju. Sattviènog djelatnika, dakle, odlikuju nevezanost za svijet i sattvièna spoznaja. Njegov ispravni uvid oblikuje njegovu osobnost, te tako ona poprima kvalitetu onoga to èovjek promilja. Promiljanjem Boanskog, dakle, èovjek poprima visoke kvalitete, te èitava njegova osobnost postaje takva. 27 Djelatnik, koji strastveno udi za plodom djelovanja, pohlepan, okrutan i neèist, podloan radosti i tuzi, za njega se kae da je rajasièan. 432 Osamnaesto poglavlje 25 - 30 Rajasiènog djelatnika, dakle, oblikuje egoistièno promiljanje, odnosno rajasièni svjetonazor. U skladu sa svojim poimanjem sebe i svijeta, on formira svoje osobne kvalitete, te one poprimaju svojstva pohlepe, okrutnosti i samoljublja u svim moguæim aspektima. Takav je èovjek neprekidno usmjeren na polje djelovanja i njegove plodove, buduæi da svoje ispunjenje pokuava ostvariti u njemu. Ovisno o privremenim stanjima uspjeha i neuspjeha, on oscilira izmeðu oduevljenja i razoèaranja, izmeðu euforije i depresije. 28 Djelatnik koji je nemaran, prost, ohol, varalica, zao, lijen, maloduan i kolebljiv, za njega se kae da je tamasièan. Za razliku od sattviènog djelatnika, koji ima u sebi Boanske kvalitete, i rajasiènog, koji barem posjeduje ljudske, tamasiènog djelatnika odlikuju tek zabluda, neznanje, obmanutost, grubost i druge podljudske, demonske osobine liènosti. On nema u sebi poticaja djelovanju, osim onog koji potjeèe od neznanja i zablude; kad djeluje, on djeluje prljavo i greno, a opaa jedino iluziju, nikad stvarnost situacije, èak ni onu svjetovnu, kakvu je u stanju opaziti prosjeèan svjetovni èovjek. Za razliku od sattviènog èovjeka, koji pripada Boanskim svjetovima anðela, a na ovom svijetu predstavlja neoèekivani dar, te svjetovnog èovjeka, koji je od ovoga svijeta i njemu pripada, tamasièni èovjek pripada svjetovima demona i paklu, i predstavlja bolni èir na licu svijeta, bolest koja nastaje zagaðenjem ovoga svijeta paklenim kvalitetama mraka i neznanja. 29 Posluaj sada, o Dhanavjaya, kako æu ti potpuno i detaljno opisati trostruku podjelu uma i postojanosti po gunama. Um je, u ovom kontekstu, oruðe diskriminacije, odnosno sredstvo prosuðivanja stvarnosti i osobnog postavljanja prema njoj. 30 Onaj um, koji poznaje djelovanje i nedjelovanje i zna to treba a to ne treba uèiniti, koji poznaje strah i odsutnost straha, vezanost i slobodu, sattvièan je, o Partha. 433 Bhagavad-gEt= Sattvièni um je, dakle, onaj koji prepoznaje stvarnost na ispravan naèin, te se u djelovanju postavlja ispravno. On razumije funkcioniranje stvari, razumije ljudsku prirodu, i njegovo je djelovanje od kvalitete razumijevanja. Sattvièni um, dakle, odlikuje sposobnost diskriminacije i njene primjene u djelovanju. Jednako tako, odlikuje ga èist osjeæaj za ispravno i neispravno, te sposobnost da se taj osjeæaj kvalitetno povee sa svijetom djelovanja, proizvodeæi tako rezultat u vidu skladnog, poboanstvljenog djelovanja. 31 Onaj um, koji ne razumije dharmu i adharmu, ni to treba a to ne treba uèiniti, rajasièan je, o Partha. Svojstvo je rajasiènog uma zbunjenost, i neopaanje sutine stvarnosti, èega je posljedica dezorijentacija u svijetu, te kaotièno djelovanje. Èovjek koji je obuzet sobom, koji opaa sve stvari kao podijeljene, i koji nema uvid u temeljni princip stvarnosti, takoðer ne moe imati ni dublje razumijevanje stvarnosti. Zbog toga su njegovom rasuðivanju svojstveni relativizam i ogranièeni uvid, a diskriminacija ispravnog i neispravnog takoðer mu je jednako ogranièena, i uglavnom se svodi na rasuðivanje po kojem je dobro ono to mu je ugodno, a loe ono to mu je neugodno. 32 Onaj um, okruen tamom, kojim se adharma vidi kao dharma i sve stvari naopakima, tamasièan je, o Partha. Na ovakve se vrlo dobro moe primijeniti izreka iz Mahabharate: Kad bogovi nekoga poele unititi, pomute mu razum, pa mu se takvome zlo prièini kao dobro i on svim srcem prione uz njega.176 Dakle, tamasièan um nema èak ni ogranièenu percepciju stvarnosti, kakva je svojstvena rajasiènom; njegova percepcija je u cijelosti iluzorna, sve stvari se doivljavaju naopakima i iz sfere 176 Usp. Iv ,44-45: Vama je otac ðavao i hoæe vam se vriti prohtjeve oca svoga. On bijae èovjekoubojica od poèetka i ne stajae u istini jer nema istine u njemu: kad govori la, od svojega govori jer je laac i otac lai. A meni, jer istinu govorim, meni ne vjerujete. 434 Osamnaesto poglavlje 30 - 34 zla. Tako æe tamasièni um predbacivati pravedniku zlo, a zle æe slaviti kao pravednike. Duhovne rugobe æe prihvaæati kao velike uèitelje, dok æe stvarne uèitelje raskrinkavati kao lane proroke. Takav um u svojem neznanju tone sve vie u zlo, jer u sebi nije usmjeren prema stvarnosti, nego prema nitavilu, te tako stvari koje su vrijedne i Boanske doivljava kao protivne svojoj unutarnjoj orijentaciji, te dakle kao zle i naopake, dok istodobno bezvrijedne, lude i zle stvari doivljava kao stvarne i dobre, te ih neprekidno bira kao svoje, i s njima usklaðuje svoje djelovanje i postojanje. Takvom umu svojstvena je, dakle, ne manjkava diskriminacija, nego posve naopaka, te je takav u svojem prosuðivanju usmjeren zlu, a ne dobru. 33 Za postojanost, koja je nastala iz prakse yoge, i kojom se obuzdava djelatnost miljenja, disanja i osjetilnih organa, kae se da je sattvièna, o Partha. Postojanost postoji, takoðer, u vie aspekata, i zbog toga se ne moe a priori reæi kako je postojanost dobra. Naime, dobra je postojanost u vrlini, kakvu ovaj stih opisuje. U takvoj postojanosti duh je postojano utemeljen u Boanskoj stvarnosti, a posljedica toga je obustavljanje obrta uma (citta vrtti nirodhah), pa slijedom toga i daha. Dakako, obuzetoæu duhovnim, svijest se posve povlaèi iz svijeta osjetila, jer se ispunjenje pije s njegova istinskog izvora, a ne iz oèitovanog svijeta, gdje je voda ispunjenja zagaðena prljavtinom svih vrsta, a za svako zadovoljstvo se viestruko plaæa, kao kad za tri ubrane kupine platimo mnotvom rana od trnja, kroz koje smo se morali probijati da bismo ih dosegnuli. 34 Ali za postojanost, koja èvrsto vezuje za dharmu, zadovoljstvo i blago, i prema prilikama udi za njihovim plodovima, kae se da je rajasièna, o Partha. Postojanost u vezanosti za svjetovno takoðer je postojanost, ali teko da bismo je mogli nazvati poeljnom kvalitetom, vrijednom usvajanja. Zapravo, kolebljivost u Boanskom daleko je bolja od postojanosti u svjetovnom. 435 Bhagavad-gEt= Èvrsta vezanost za dharmu vezanost je za krug uzroèno-posljediènih veza, odnosno, za kotaè samsare koji uvjetuje smrt i ponovno roðenje u svijetu. 35 Za postojanost radi koje nerazumnik ne moe napustiti spavanje, strah, brigu, malodunost i strast, kae se da je tamasièna, o Partha. Od svih oblika postojanosti, najgori je onaj, u kojem je duh postojan u neznanju i iluziji, gdje je njegova narav postojana u grenosti i manama, ili gdje je primjerice èovjek postojan u stanju patnje i brige. Na ovakvim primjerima jako se dobro moe uoèiti opasnost od generalizacije, gdje se neka kvaliteta proglaava a priori dobrom. Nita osim Boga nije dobro a priori, veæ ovisi o okolnostima, pobudama i drugim èimbenicima. Postojanost u spoznaji je dobra, a postojanost u neznanju je loa. Postojanost, kao pojam, ne znaèi dakle previe. Isto vai i za druge pojmove, kao to je primjerice ljubav. Ljubav prema Bogu je dobra, ljubav prema svim biæima je takoðer dobra, ali ljubav prema egu, ljubav prema materijalnim stvarima, ljubav prema neznanju ili ljubav prema neistini, e, to su veæ malo drugaèije kvalitete, koje se ni u kojem sluèaju ne mogu okarakterizirati kao dobre ili pohvalne. Svaka kvaliteta dakle ovisi o svojim objektima, o pobudama svog nositelja i o svom usmjerenju, a kao takva ne znaèi nita. 36 A sada posluaj, o najbolji Bharato, to æu ti kazati o trostrukoj radosti, do koje se dolazi vjebom i koja sigurno vodi prestanku patnje. Takva radost je jamaèno jedino spoznaja Boga, jer jedino ona donosi potpuno ispunjenje i okonèava patnju. Do nje se ne dolazi odmah, nego praksom, postupnim utemeljenjem u Boanskome. 37 Za radost koja je na poèetku kao otrov, a na kraju se pokae kao nektar, koja je roðena iz jasne tiine vlastita uma, za nju se kae da je sattvièna. 436 Osamnaesto poglavlje 34 - 39 Povlaèenje svijesti iz osjetilnoga svijeta na poèetku se doivljava kao gubitak, kao odvajanje od dobrog i poeljnog. Zbog toga se biæa na poèetku prakse povlaèenja u nutrinu suoèavaju s tekoæama, koje se èine poput otrova. Ipak, ustrajnoæu u praksi, postupno se razotkriva ocean unutarnjeg blaenstva, koji predstavlja spoznaju vlastite istinske prirode, koja je Bog, satcit-ananda. 38 Za radost koja nastaje iz dodira osjetila i njihovih predmeta, koja na poèetku nalikuje na nektar, a na kraju se pokae kao otrov, za nju se kae da je rajasièna. Osjetila pruaju lako dostupnu radost. Zbog toga, lako je podleæi obmani i usmjeriti se prema njima, te pokuati kroz njih dosegnuti ispunjenje. Kako se vie usmjeravamo prema osjetilnom svijetu, gubimo dodir s vlastitom unutarnjom prirodom, te tako i sa stvarnoæu, te postajemo sve nesposobniji za doivljaj zadovoljstva i ispunjenja. Zbog toga, umjesto da se povuku od osjetila i vrate u nutrinu, biæa jo dodatno pridonose problemu i jo vie tee za osjetilnim stvarima, i tee sve ekstremnijim i ekstremnijim doivljajima. Primjere toga moguæe je naæi posvuda. Dovoljno je da samo pogledamo adrenalinske ovisnike, koji zadovoljstvo pronalaze jedino u ekstremnim iskustvima smrtnog straha, pa da nam ne bude potrebno traiti dalje. Slièno vrijedi i za podruèje seksualnosti, u kojem na poèetku njeni poljubac ili dodir ruku donosi ogromno zadovoljstvo, a na kraju, kako se èitavo iskustvo sve vie materijalizira i okreæe prema vanjtini, sve okonèava u perverznim oblicima seksa, pomijeanim sa zlostavljanjem i drugim mraènim aktivnostima. Problem je s osjetilima u tome to zadovoljstvo nikada ne dolazi od osjetila, nego iz sfere duha. Sva zadovoljstva nalaze se unutra, a to vie idemo prema van, dublje tonemo u prazninu. Potpuno ispunjenje, kakvo nikada nije moguæe osjetilima, postiemo povlaèenjem u nutrinu, u vrhovnu Boansku stvarnost, iz koje vode porijeklo svi aspekti zadovoljstva, koje smo grekom pripisivali osjetilima. 39 Za radost koja na poèetku i stalno obmanjuje duu, a nastaje iz spavanja, lijenosti i nemarnosti, za nju se kae da je tamasièna. 437 Bhagavad-gEt= Ovakav oblik radosti teko da se uopæe moe nazvati radoæu, ali doista, u odreðenom stanju duha, koje je od kvalitete tamasa, pijanstvo, neznanje, spavanje, lijenost, nerad i tome sliène kvalitete doivljavaju se kao izvor zadovoljstva. Takvo je zadovoljstvo od kvalitete mrtvila i nesvijesti, suprotno je kvalitetama due i predstavlja svojstvo nitavila, kaosa i mraka. 40 Nema biæa na Zemlji, niti na nebu meðu boanstvima, koje bi bilo slobodno tih triju guna roðenih iz Prakrti. Kad su kvalitete predstavljene na takav naèin, postaje oèitim kako svaki oblik relativnog postojanja mora biti odreðen njima. Dakako, sloenost njihovih odnosa i meðudjelovanja velika je, i najbolja analogija je televizijski ekran, na kojem se slike u mnotvu boja iscrtavaju samo pomoæu tri raznobojne zrake svjetlosti: crvene, zelene i plave. U svem mnotvu prisutnih boja moda æemo izuzetno rijetko opaati jednu od te tri boje u èistom stanju, te æemo steæi pogrean dojam kako one ne prevladavaju, odnosno, kako ne predstavljaju temelj svih ostalih boja. Ipak, ispravno opaanje otkriva nam istinu. Isto tako, sve to je prisutno u Prirodi, ima kvalitete Prirode; kad ne bi bilo tako, jamaèno bi posve pripadalo sferi transcendencije, odnosno, u ovom sluèaju, kad su kvalitetama Prakrti komplementarne kvalitete Puruse, imalo bi posve duhovna svojstva, u njihovoj punini. Zbog toga je posjedovanje takve, duhovne kvalitete znak osloboðenja od potrebe za Prirodom; od Prirode ne moemo tada vie nita dobiti, a takoðer u njoj nemamo vie to nauèiti. 41 Dunosti brahmana, ksatriya, vaiya kao i udra, o Pobjednièe nad neprijateljima, podijeljene su po kvalitetama djelovanja u skladu s gunama. Ovdje se opravdava kastinski sustav, odnosno podjela na èetiri varne, odnosno boje. Kastinski sustav, u obliku u kojem je poznat danas, predstavlja èistu nepravdu, prema kojoj je èovjekov poloaj odreðen njegovim roðenjem, i nema najèeæe nikakve veze s njegovim stvarnim kvalitetama. Ali, sudeæi po nekim naznakama, to je tek disfunkcionalni zaostatak jednoga drevnog, funkcionalnog sustava, u kojem su se ljudi doista raðali u porodicama koje 438 Osamnaesto poglavlje 39 - 44 su savreno odraavale njihove sklonosti, a iznimaka ili nije bilo, ili su bile izuzetno rijetke, a tada ih se najèeæe uvaavalo; primjeri iz Mahabharate su primjerice Vidura, koji je roðen u kasti udra, ali je zbog svoje mudrosti obnaao visoku funkciju kraljevskog savjetnika. Karna je roðen u kasti koèijaa, a obnaao je funkciju vojnog zapovjednika, odnosno generala. Brahmane, koji su bili naklonjeni ratnièkim vjetinama, kao to su primjerice Drona i njegov sin Avatthaman, takoðer su bili postavljeni za vojne zapovjednike. Vidimo, dakle, kako kastinski sustav nije nipoto bio krut i nesavitljiv, nego je bio vjerodostojan odraz stvarnog stanja u drutvu, a ako se pojavila iznimka, tada se prema njoj postavljalo na adekvatan naèin, i nije postojala situacija u kojoj bi se brahmana rodio u porodici udra, a zbog svojeg bi poloaja bio primoran èitav ivot orati njivu, kao to je situacija danas, a to opravdava potpuno ukidanje kastinskog sustava kao neprimjerenog i protivnog ljudskosti. 42 Mir, samonadzor, isposnitvo, èistoæa, opratanje kao i èasnost, znanje, mudrost i vjera, prirodne su dunosti brahmana. Svojstva brahmana su, dakle, utemeljena preteito u sattvi, a temeljna im je kvaliteta uvid u stvarnost. 43 Hrabrost, isticanje, èvrstoæa, vjetina, postojanost u boju, dareljivost i dostojanstvo, prirodne su dunosti ksatriye. Ksatriyama je, dakle, prvenstveno svojstvo rajas, pod utjecajem ili sattve ili tamasa. Idealno, ratnik svoje strastvene svjetovne sklonosti usmjerava ostvarenju dharme kad je pod utjecajem sattve. Ali, iz Mahabharate jasno vidimo kako je moguæe da ratnici pod utjecajem tamasa zaprijete svemu pravednom i dobrom, kao to je to sluèaj s Duryodhanom i njegovom vojskom, koja tei zatiranju vrline, a pod utjecajem je oholosti i neznanja. Ipak, takvo neto znaèi zastranjenje, i nije po prirodi svojstveno ksatriyama. 44 Poljodjelstvo, stoèarstvo i trgovina prirodne su dunosti vaiye. Prirodna je dunost udre sluenje. 439 Bhagavad-gEt= Kao to je ksatriyama prirodna orijentacija prema vladanju i pravednosti, tako je vaiyama orijentacija usmjerena materijalnoj koristi i dobiti, te se bave proizvodnjom, trgovinom i obrtima usmjerenim tome. Njihovo je temeljno svojstvo, dakle, takoðer rajas, ali u svojem niem, materijalnijem aspektu. udre su pod preteitim utjecajem tamasa, a njihova je dharma rad i sluenje, èime æe nadvladati svoje tamasiène tenje i uzdiæi se. U idealnom sluèaju, sve kaste trebale bi sluati savjet brahmana, koji imaju najbolji dodir s vrhovnom stvarnoæu i najèiæi uvid. U skladu s takvim savjetima, svi bi mogli savreno obavljati dunosti za koje su sposobni, i tako pridonijeti i svom osobnom razvoju, kao i dobrobiti svijeta. 45 Predan svojoj dunosti, svaki èovjek ostvaruje savrenstvo. Posluaj kako on, predan vlastitoj dunosti, ostvaruje savrenstvo. Èovjek najbolje napreduje ako ivi i uèi u skladu s vlastitim sklonostima i poloajem; tek uvaavanjem vlastite pozicije moemo poraditi na njenom popravljanju. 46 Èovjek ostvaruje savrenstvo kada vlastitom dunoæu slavi Njega koji je uzrok razvoja biæa i koji sve ovo proima. Svako biæe predstavlja jedan aspekt prosijavanja Boanske stvarnosti kroz prirodu; slavljenjem Boga u svojem ivotu, na svoj naèin, svojom kreativnoæu izraenom kroz osobne sklonosti, èovjek najbolje moe proslaviti Boga, i biti nositeljem Njegove prisutnosti u svijetu. 47 Bolja je vlastita dharma bez zasluga, nego veliki uspjeh u tuðoj dharmi. Èineæi prirodnu, propisanu dunost èovjek ne grijei. Bolje je, dakle, punom angairanoæu due èiniti ono to osjeæamo kao ispravno, pa makar u tome bili manjkavi, nego èiniti 440 Osamnaesto poglavlje 44 - 51 neto u èemu ne osjeæamo ispunjenje, ma koliko dobri bili u tome. 48 Èovjek ne smije napustiti dunost, o Kuntin sine, s kojom se je rodio, ma koliko manjkava bila. Jer sve je bez razlike okrueno manjkavostima, kao vatra dimom. Svaki aspekt djelatnosti u svijetu je manjkav; nema neke bitne razlike izmeðu kovanja potkova i proizvodnje mikroprocesora. I jedno i drugo predstavlja manipulaciju fizièke tvari. Bolje je, dakle, osjeæati oduevljenje i radost kujuæi potkove, nego rutinski i bez zadovoljstva praviti raèunala, jer svojim oduevljenjem i radoæu oèitujemo Boga, a materijalna djela su ionako tek nekakav povod, i nisu od prvenstvenog znaèenja. Bitno je, dakle, kako radimo, a ne to. 49 Onaj èiji um nije nièim vezan, èiji razum je obuzdan, koga su elje napustile, odricanjem ostvaruje najvie stanje slobode od djelovanja. Èovjek, dakle, koji je svoju radost pronaao u Bogu, i u Njemu se utemeljio, naputa svijet onako kako zreo plod naputa stablo. Ako i djeluje u svijetu, on to èini iz osjeæaja ispravnosti, a ne radi potrebe ili ostvarivanja svojih ciljeva. 50 O tome kako on, koji je ostvario savrenstvo, dosee brahman koji je punina znanja, o Kuntin sine, èuj ukratko od Mene. Tek èovjek koji je evolucijom u svijetu postigao duhovnu zrelost, moe napustiti svijet i prepoznati sebe kao Boga. Sve dok bilo to svjetovno prepoznaje kao sebe ili svoje ispunjenje, tu zrelost nije postigao. 51 Naoruan èistim umom, èvrsto se obuzdavajuæi, naputajuæi zvuk i druge osjetilne predmete, odbacivi ljubav i mrnju, 441 Bhagavad-gEt= 52 Prebivajuæi u samoæi, jeduæi malo, obuzdavi govor, tijelo i duh, predan meditaciji i yogi, opremljen bestrasnoæu, 53 Napustivi samoljublje, snagu, bahatost, elju, gnjev, vlasnitvo, slobodan od ideje posjeda i smiren, takav je spreman postati brahmanom. Tek èovjek, koji je u svojem postojanju postigao krajnju suptilnost i sabranost, koji je u sebi utjelovio najvie duhovne kvalitete, koji je napustio sve niskosti i svjetovne stvari kao nebitne, i koji sve svoje interese zadovoljava u sferi duha, spreman je i dostojan konaènog savrenstva i slobode. 54 Postavi brahmanom, smirena Jastva, on niti udi niti jadikuje, prema svim je biæima jednak, te tako ivi najviu predanost Meni. Èovjek, koji Sebe prepoznaje kao vrhovnu stvarnost, ima svojstva sveproimajuæeg bitka, koji podrava sva biæa.177 Noseæi Boanske kvalitete, on tako oèituje predanost Bogu, jer tko gleda Boga, poprima Njegovu narav, postajuæi Mu tako nalik. 55 Predanoæu, on Me uistinu zna, onakvog kakav sam uistinu. Tada, uistinu Me znajuæi, on odmah ulazi u Mene. Predanoæu poprimamo Boanske kvalitete. Buduæi da kvalitete oznaèavaju duhovni poloaj, onaj, tko posjeduje puninu Bo177 Usp. Iv 5,43-48: Èuli ste da je reèeno: Ljubi svoga blinjega, a mrzi neprijatelja. A ja vam kaem: Ljubite neprijatelje, molite za one koji vas progone da budete sinovi svoga oca koji je na nebesima, jer on daje da sunce njegovo izlazi nad zlima i dobrima i da kia pada pravednicima i nepravednicima. Jer ako ljubite one koji vas ljube, kakva li vam plaæa? Zar to isto ne èine i carinici? I ako pozdravljate samo braæu, to osobito èinite? Zar to isto ne èine i pogani? Budite dakle savreni kao to je savren Otac va nebeski! 442 Osamnaesto poglavlje 52 - 59 anskih kvaliteta, nalazi se u Bojem srcu. Odnosno, ono to ima sva svojstva Boga, jest Bog. 56 Neprestano na sve naèine djelujuæi, pronalazeæi utoèite u Meni, Mojom miloæu dosee vjeèno, neprolazno boravite. Boja milost je ivotna hrana sveca; on jedino o njoj ovisi, jedino nju ivi i jedino njoj tei. Tako djelujuæi u svijetu, on predstavlja utjelovljenje Boje milosti. Posve utemeljen u Bogu, takav dakako u Bogu pronalazi svoj konaèni cilj i krajnji mir. 57 Razlikujuæi, predaj sve djelovanje Meni, promatraj Me kao najvieg, posveti se yogi spoznaje i usmjeri svoje srce na Mene. Treba se, dakle, prije svega posvetiti pronalaenju Boga, u èemu prvenstvenu ulogu igra sposobnost diskriminacije, kojom Boga razlikujemo od Njegove suprotnosti. Kad smo Boga prepoznali, trebamo se prema Njemu usmjeriti i u cijelosti se Njemu posvetiti. 58 Nakon to si uèvrstio svoje srce u Meni, ti æe, Mojom miloæu, nadvladati sve zapreke. Meðutim, ako Me zbog samoljublja ne poslua, izgubljen si. Jednom usmjereni na Boga, trebamo iz takvih èvrstih temelja djelovati. Postupno, naa æe djela postati savrena, i u njima æe se Boansko u cijelosti ogledati. Ako, pak, umjesto predanosti Bogu krenemo umovati, ogranièeni svojim osobnim dosezima, neæemo nikada nadiæi svoja ogranièenja, a moguæe je i da æemo naèiniti sudbinske greke. U predanosti Bogu, èak i ako grijeimo, ubrzo se ispravljamo, jer nam je orijentacija ispravna i osjeæaj za ispravnost nas vodi Bogu. 59 Prigrli li samoljublje i umuje Borit se neæu, uzalud ti je odluka; tvoja æe te narav prisiliti. 443 Bhagavad-gEt= 60 Ono to sada, o Kuntin sine, iz zablude ne eli uèiniti, uèinit æe ipak, i protiv volje gonjen vlastitom prirodom. Koliko god Arjuna umovao o tome kako ne bi trebalo ubiti plemenite uèitelje, bit æe dovoljno da ga netko podsjeti na uvrede nanesene Draupadi, na patnje koje su njegova braæa podnosila u progonstvu, te na bahato i zlo ponaanje neprijatelja, on æe trenutno zaboraviti sve njihove zasluge i posjeæi ih orujem na licu mjesta. To je u njegovoj naravi, jer Arjuna tei pravednosti i dobru, a kad vidi neto to se tome protivi, on osjeti elju za unitenjem takvih stvari. 61 Gospod boravi u srcima svih biæa, o Arjuna. Svojom mayom on upravlja svim biæima, kao lutkama na koncu. Bog je vrhovna stvarnost, temelj svih ostalih stvarnosti, ukljuèujuæi stvarnost biæa. Boansko oèitovanje temeljna je i jedina pozitivna kvaliteta, koju moemo sresti u Prirodi. Sve sile svijeta vode svoje porijeklo iz Boga. U Prirodi postoje dva osnovna pola, kako smo vidjeli: Boansko i nitavno. Ovisno o svojoj blizini jednom ili drugom polu, biæa se odlikuju razlièitim svojstvima. 62 Njemu, o Bharato, predaj se èitavim biæem. Njegovom miloæu ostvarit æe najvii spokoj i vjeèno boravite. Treba se, stoga, predati Bogu, koji je nositelj ispravnosti i temeljna, jedina stvarnost. Takvim ispravnim usmjerenjem ostvarit æemo ispunjenje i savrenstvo. 63 Time sam ti objavio najtajniji nauk. Promisli detaljno o njemu, te uèini kako eli. Ovdje, dakle, zavrava Krsnino izlaganje. 64 Èuj ponovno Moju najviu rijeè, najtajniju tajnu. Ti si Mi najdrai prijatelj, i stoga ti govorim najvie dobro. 444 Osamnaesto poglavlje 60 - 67 65 Na Me upravi svoje misli, budi Mi predan, rtvuj Meni i tako æe Me doseæi. To je istina koju ti objavljujem, jer si Mi drag. 66 Napusti ideju pravilnog djelovanja, i potrai Me kao tvoje jedino utoèite. Ne brini, Ja æu te osloboditi sveg grijeha. Ova tri stiha predstavljaju saetak i sutinu nauèavanja: tko se preda Bogu, tko se usmjeri na Boga, i tko djeluje iz Boga i na Boanski naèin, ne moe grijeiti, jer je Bog nositelj ispravnosti. Sve to se u djelovanju takva èovjeka moe uèiniti grenim, takvo je tek zbog nesavrenog gledanja ljudi; dobro i zlo nisu dani u stvarima i djelima kao takvima, nego u naem usmjerenju Bogu ili nitavilu; svako djelo, koje proizlazi iz utemeljenosti u Bogu, savreno je, i ne postoji niti jedan drugi naèin za postizanje savrenstva u djelovanju. Bez Boga, èovjek ne moe èak ni kvalitetno umovati o tome to je ispravno, a to ne, buduæi da je Bog takoðer i nositelj ispravnog uvida i spoznaje, te tako bez Boga nema ni ispravnog miljenja. 67 To ne smije nikada objasniti onome tko nije isposnik, onome tko nije predan, onome tko ne slui, niti onom koji Me vrijeða. Kazivanje o istini i najvioj stvarnosti mora uvijek biti ogranièeno na one, koji tee dobru i istini, i koji im se raduju. Ne dajte svetinje psima! Niti svoga biserja bacajte pred svinje da ga ne pogaze nogama pa se okrenu i rastrgaju vas.178 Ako o predanosti Bogu prièamo s ljudima kojima ona nije svojstvena, koji su grubi, zli i oholi, oni æe stvarnost poniziti, a time i nas. Takvi nisu usmjereni istini, i njima istinu ne treba kazivati. Umjesto toga, treba se od njih udaljiti i prepustiti ih njihovoj propasti.179 Onima koji Mt 7,6 Usp. Mt 10,11-15: U koji god grad ili selo uðete, razvidite tko je u njemu dostojan: ondje ostanite sve dok ne odete. Ulazeæi u kuæu, zaelite joj mir. Bude li kuæa dostojna, neka mir va siðe na nju. Ne bude li dostojna, neka se mir va k vama vrati. Gdje vas ne prime i ne posluaju rijeèi vaih, iziðite iz kuæe ili grada 178 179 445 Bhagavad-gEt= imaju, dat æe se, a onima koji nemaju, jo æe se i oduzeti.180 Svako biæe, naime, sukladno svojim sklonostima bira ili Boansko, ili nitavno, demonsko. Oni koji odaberu demonsko, bit æe uniteni, a oni koji odaberu Boga, u Bogu æe ostvariti svoju puninu. 68 Onaj koji, Meni u cijelosti predan, kazuje ovu uzvienu tajnu Mojim bhaktama, bez sumnje æe stiæi Meni. 69 Nema meðu ljudima nikoga tko Mi moe uèiniti veæu slubu od njega, niti æe na Zemlji biti drugog, koji Mi je drai. Takav èovjek, dakle, oèituje Boansko na fizièkom planu; on iri spoznaju o Bogu, te kazivanjem o Svevinjem na fizièkom planu oèituje slavu Svevinjeg. Doista, takav èovjek na svijetu predstavlja utjelovljenje samoga Boga, Boju prisutnost na svijetu. 70 rtvom znanja tovanim drim Se od onoga, tko prouèava ovaj na sveti razgovor. Onaj, tko prouèava Bhagavad-gitu, tko promilja o znaèenju Gospodnje rijeèi, utemeljuje postupno svoj um u Bogu, to je istinsko znaèenje i smisao rtve znanja. Èitanje ovoga teksta i promiljanje o njemu, dakle, predstavlja molitvu i rtveni obred, i ima spasonosna svojstva. 71 Takoðer i èovjek koji slua, pun vjere i bez huljenja, èak i on, osloboðen, ostvarit æe sretne svjetove pravednika. Èak i èovjek koji sa zanimanjem èita ovaj tekst na putu je savrenstva, jer je èak i zanimanje za ovakve stvari znak uznapredovatoga i prainu otresite sa svojih nogu. Zaista, kaem vam, lake æe biti zemlji sodomskoj i gomorskoj na Dan sudnji negoli gradu tomu. 180 Mt 13, 10-12: I pristupe uèenici pa ga zapitaju: Zato im zbori u prispodobama? On im odgovori: Zato to je vama dano znati otajstva kraljevstva nebeskoga, a njima nije dano. Doista, onomu tko ima dat æe se i obilovat æe, a onomu tko nema oduzet æe se i ono to ima. 446 Osamnaesto poglavlje 67 - 75 le sklonosti duhovnom, to æe neumitno dovesti do spoznaje Boga; samo je pitanje vremena i rada na spoznaji. 72 Jesi li ti, o Partha, ovo posluao sabrana duha? Je li tvoja zabluda, uvjetovana neznanjem, razorena, o Dhanavjaya? Konaèno, nakon izlaganja i zakljuèka, Gospod pita Arjunu je li se sada spreman boriti, kako bi s razmatranja teologije i filozofije mogli prijeæi na praksu vojnih vjetina. 73 Arjuna reèe: Razorena je moja zabluda, i Tvojom miloæu, o Acyuta, stekao sam spoznaju. Postojan sam i sumnje su nestale. Djelovat æu po Tvojoj rijeèi. Krsnino je kazivanje, dakle, osim vanije svrhe otkrivanja najvieg duhovnog nauka, ispunilo i manje vanu svrhu, zbog koje je formalno i nastala Bhagavad-gita: Arjuna se oslobodio dvojbe i spreman je boriti se. Dakako, do toga je dolo tek nakon to se njegovo stanje svijesti izmijenilo, to je vano napomenuti. To je dokaz da do istinske promjene na planu djelovanja moe doæi tek nakon promjene dubine uvida, te postizanja istinske spoznaje. Same upute o ispravnom djelovanju, a bez spoznaje, neæe postiæi eljeni uèinak. 74 Savjaya reèe: Tako sam èuo ovaj èudesni razgovor Vasudeve i plemenitog Prthinog sina, od kojeg mi se kosa jei. 75 Kroz milost Vyase èuo sam Krsnu, gospodara yoge, kako sam, izravno, objavljuje ovu najviu i najtajniju yogu. Sada postajemo svjesni Savjaye, koji je èitavu Gitu kazivao kralju Dhrtarastri u Hastinapuri, daleko od bojita, a zahvaljujuæi Vyasinom daru dalekometne vizije. 447 Bhagavad-gEt= 76 O kralju, kad god se sjetim toga divnog, svetog razgovora Keave i Arjune, ponovno i ponovno se radujem. 77 I kad god se prisjetim èudovitog lika Harija, veliko je moje divljenje, o kralju, i ponovno i ponovno se veselim. Vizija koja je prosvijetlila Arjunu, èini se, imala je jednak uèinak i na Savjayu, koji je vidio isto, te je tako i on ispunjen oduevljenjem i predanoæu Bogu. 78 Gdje god je Krsna, gospodar yoge, gdje god je Arjuna, nositelj luka, tamo, tako smatram, vladaju sreæa, pobjeda, obilje i red. Tako zavrava Bhagavad-gita, izlaganje Gospoda Krsne Arjuni, o najvioj stvarnosti i ispravnom djelovanju. Tebi, Gospode, temelju sveukupne stvarnosti, najvioj istini i ispunjenju, ja se utjeèem i klanjam. Najvia, jedina slava Tebi! Starigrad na Hvaru, 2001. 448 Dodaci Bhagavad-gEt= 181 Ovdje se nalazi prijevod koji je razdvojen od komentara radi preglednosti i lakeg èitanja. 181 451 Bhagavad-gEt= Prvo poglavlje 1 Dhrtarastra reèe: O Savjaya, okupljeni na polju dharme, na polju Kuruskom, to uèinie moji sinovi i Pandave, eljni borbe? 2 Savjaya reèe: Vidjevi vojsku Pandava postrojenu u bojnom poretku, kralj Duryodhana pristupi svom uèitelju i izgovori ove rijeèi: 3 Gle ovu silnu vojsku Panduovih sinova, koju je u bojne redove postrojio tvoj umni uèenik, sin Drupade. 4 Tu su junaci, moæni strijelci, u boju ravni Bhimi i Arjuni: Yuyudhana, Virata, a takoðer i Drupada, veliki borac s kola. 5 Takoðer Dhrstaketu, Cekitana i junaèki kralj Kaijski, pa Purujit, Kuntibhoja i aibya, junak meðu ljudima. 6 Tamo je i odvani Yudhamanyu, i silni Uttamauja, i Subhadrin sin i sinovi Draupadini. Sve su to silni borci, moæni na bojnim kolima. 7 Poèuj, prvaèe meðu dvaput roðenima: reæi æu ti imena zapovjednika nad mojom vojskom. O njima ti govorim da ih bolje upozna. 8 Ti si prvi meðu njima, zatim Bhisma, Karna i Krpa, pobjednici u bitkama; takoðer i Avatthaman, Vikarna i sin Somadatte. 9 Mnogo je jo drugih junaka, viènih mnogobrojnom oruju, znalaca vojnog umijeæa, spremnih u boju dati ivot za mene. 10 Neizmjerna je naa vojska kojom zapovijeda Bhisma, dok je snaga vojske Pandava kojom zapovijeda Bhima ogranièena. 11 Postavite se sad svi u bojne redove, na raznim poloajima nae vojske, titeæi ponajprije Bhismu. 452 Bhagavad-gEt= Prvo poglavlje 12 Uveæavajuæi radost Duryodhane, hrabri Bhisma, djed Kurua, tad riknu poput lava i puhnu u svoju koljku. 13 Tada se odjednom oglasie koljke, veliki i mali bubnjevi, timpani, rogovi, te se zaèu zagluan zvuk. 14 Sjedeæi na bornim kolima sa zapregom konja bijelaca, Madhava i Panduov sin puhnue tada u svoje nebesnièke koljke. 15 Hrsikea trubljae u Pavcajanyu, a Dhanavjaya u Devadattu. Veliki Bhima vuèjeg trbuha puhnu u veliku koljku Paundru. 16 Kuntin sin, kralj Yudhisthira, puhnu u svoju koljku Anantavijaya, a Nakula i Sahadeva u Sughosu i Manipuspaku. 17 Veliki strijelac, kralj Kaija, i ikhandin, veliki borac, Dhrstadyumna, Virata, a takoðer i nepobjedivi Satyaki, 18 Drupada, Draupadini sinovi i Subhadrin snanoruki sin, te mnogi drugi puhnue takoðer u svoje koljke, o gospodaru zemlje. 19 Strahovit zvuk, glasno odjekujuæi nebom i zemljom, razdirae srca Dhrtarastroviæa. 20 Vidjevi Dhrtarastrine sinove poredane za boj, s orujem koje samo to nije poletjelo, Panduov sin, stojeæi na bojnim kolima sa zastavom s likom Hanumana, podie svoj luk na borbu. 21 Tada, o kralju, on ovako reèe Hrsikei: O stameni, potjeraj moja kola izmeðu vojski, 22 Da pogledam one, koji tamo stoje udeæi za bitkom, i s kojima mi se ogledati u boju. 23 Daj da vidim one koji se okupie ovdje, spremni za borbu, eleæi dobro opaku Dhrtarastrinu sinu. 24 Savjaya reèe: O Bharato, Hrsikea poslua Gudakeu, te poveze prekrasna kola i zaustavi ih meðu vojskama. 453 Bhagavad-gEt= 25 Ispred Bhisme i Drone i svih onih zemaljskih vladara on reèe: Partha, pogledaj ove Kurue, koji se ovdje okupie! 26 Prthin sin vidje tamo stajati svoje oèeve, djedove, uèitelje, ujake, braæu, sinove, unuke, mnoge prijatelje, 27 Tastove i dobronamjernike u obje vojske. Tada Kuntin sin, vidjevi sve te roðake prisutne, 28 Obuzet suosjeæanjem, u velikoj tuzi reèe: Kad vidjeh ovaj svoj rod, o Krsna, okupljen ovdje radi boja, 29 Odmah klonue svi moji udovi, a usta mi se sue! Tijelo mi drhti, koa mi se jei, 30 A Gandiva mi klizi iz ruke. Èini mi se da gorim u ognju! Noge me vie ne dre i, rekao bih, razum me ostavlja. 31 O Keava, zla znamenja slutim i ne vidim nikakva dobra ako u boju ubijem svoje roðake. 32 Ne elim pobjedu, o Krsna, niti carstvo, niti zadovoljstva. to nam vrijedi carstvo, o Govindo, zadovoljstva pa èak i sam ivot? 33 Oni zbog kojih elimo kraljevstvo, radosti i zadovoljstva ovdje su na bojnom polju, odrièuæi se ivota i bogatstva: 34 Uèitelji, oèevi, sinovi, kao i djedovi, strièevi, ujaci, tastovi, unuci, urjaci i ostali roðaci; 35 Njih, o Madhusudana, ne elim ubiti, èak i da me ubiju, ni za vlast nad sva tri svijeta, a kamoli nad samo ovim! 36 Kakvo zadovoljstvo moemo steæi ako ubijemo Dhrtarastrine sinove, o Janardana? Samo grijeh mora pasti na nas ako ubijemo te napadaèe. 37 Nije dakle pravo ubijati nau braæu, sinove Dhrtarastrine. Kakvu sreæu moemo postiæi ubijanjem vlastita roda, o Madhava? 454 Bhagavad-gEt= Prvo poglavlje 38 Iako oni, zaslijepljeni pohlepom, ne vide nepravde u unitenju obitelji, niti grijeha u izdaji prijatelja, 39 Zar se ne bismo mi, koji jasno vidimo nepravdu u unitenju obitelji, znali odvratiti od grijeha? 40 Vjekovne obiteljske dharme nestaju unitenjem obitelji. Kad se izgubi dharma, adharma prevlada u èitavoj obitelji. 41 Kada prevlada adharma, o Krsna, ene u obitelji postaju pokvarene, a s pokvarenoæu ena, o Varsneya, dolazi do mijeanja kasta. 42 Mijeanje kasta vodi i obitelj i njene unititelje u pakao, a njihovi praoci propadaju bez prinoenja rtava. 43 Zlodjelima unititelja obitelji, koji uzrokuju mijeanje kasta, gase se bezbrojne dharme kasta i obitelji. 44 Èuli smo, o Janardana, da propaæu obiteljske tradicije ljudi moraju ivjeti u paklu. 45 Jao! Velik grijeh namjerismo poèiniti jer smo spremni ubiti roðake iz pohlepe za uicima kraljevstva. 46 Bolje bi mi bilo da me naoruani sinovi Dhrtarastrini ubiju, nenaoruanog i bez otpora u boju. 47 Savjaya reèe: Rekavi to uoèi bitke, odbacivi od sebe luk i strijele, Arjuna sjede na sjedite bornih kola, shrvan tugom. 455 Bhagavad-gEt= Drugo poglavlje 1 Savjaya reèe: Vidjevi ga tako shrvana samiloæu, punog tuge, alosnih oèiju punih suza, Madhusudana prozbori ove rijeèi. 2 Svevinji Gospod reèe: Odakle doðe ta mana, strana èasnim ljudima, to ne vodi nebesima veæ donosi sramotu, na tebe, o Arjuna, u ovom presudnom èasu? 3 O Partha, ne podlijei malodunosti, koja te nije dostojna! Otresi sa sebe jadno maloduje! Ustani, o unititelju neprijatelja! 4 Arjuna reèe: Kako æu se ja boriti s Bhismom i Dronom, vrijednima oboavanja, strijelama na bojnom polju, o Madhusudana? 5 Zasigurno je bolje ivjeti od milostinje u ovome svijetu, nego ubiti ove velikane. Neka su oni i eljni dobiti; ubivi njih uivao bih samo u krvlju uprljanim zadovoljstvima na ovome svijetu. 6 Ne znamo to je bolje, pobijediti ili biti pobijeðen. Ako ubijemo sinove Dhrtarastrine, ivot æe nam omrznuti. Ipak, oni stoje pred nama na bojnom polju. 7 Pogoðen slaboæu, ne znam vie to mi je dunost. Utjeèem se stoga tebi: reci mi to mi je èiniti. Ja sam tvoj uèenik, pouèi me, jer u tebi nalazim utoèite. 8 Ne vidim, zaista, to moe odagnati alost to mi sui osjetila, makar dostigao na Zemlji kraljevstvo bez premca, a takoðer i vlast nad bogovima. 9 Savjaya reèe: Rekavi tako Hrsikei, Gudakea, pokoritelj neprijatelja, reèe jo: Govindo, ja se boriti neæu!, i zautje. 10 O Bharato, njemu koji tugovae tamo meðu vojskama, Hrsikea sa smijekom prozbori ove rijeèi. 456 Bhagavad-gEt= Drugo poglavlje 11 Svevinji Gospod reèe: Ti ali one koje ne treba aliti, a govori rijeèi mudrosti. Mudri ne ale ni ive ni mrtve. 12 Nikad ne bijae vremena u kojem ja nisam postojao, ni ti, ni svi ovi velmoe, niti æe biti vremena u kojem æemo prestati biti. 13 Kao to tjelesnik u tijelu proivi djetinjstvo, mladost i starost, tako zadobiva i drugo tijelo. Mudroga to ne zbunjuje. 14 Osjetilni podraaji, o Kuntin sine, donose toplinu i hladnoæu, radost i patnju. Nestalni, oni dolaze i prolaze. Svjedoèi ih postojano, o Bharato! 15 Uistinu, onaj kojeg oni ne uznemiruju, postojan u patnji i radosti, dostojan je besmrtnosti, o najbolji meðu ljudima. 16 Nezbiljsko ne postoji; zbiljsko nikada ne prestaje postojati. Istinu o tome dokuèili su vidioci krajnje zbilje. 17 Neunitiv je, znaj, Onaj to sve proima. Njega unititi ne moe nitko. 18 Sva su tijela unitiva; Vjeèan, kau, neunitiv i beskonaèan Stanovnik je tijela. Stoga se bori, o Bharato! 19 Ni onaj tko misli da je ubojica, ni onaj tko misli da je ubijen ne vide istinu. On niti ubija niti je ubijen. 20 On se ne raða, niti On umire; Niti ikada nastaje, niti prestaje postojati. 457 Bhagavad-gEt= Neroðen je i vjeèan, uvijek postojeæi, drevan, Nikada ubijen smræu tijela. 21 Onaj tko razumije da je neunitiv i vjeèan, Neroðen i besmrtan, o Partha, Kako taj moe ubiti ili uzrokovati ubijanje? 22 Kao to èovjek odbacuje iznoenu odjeæu i uzima novu, Tako i tjelesnik odbacuje staro i istroeno tijelo I prelazi u drugo, novo. 23 Oruje Ga ne moe sasjeæi, ni vatra spaliti, ni voda smoèiti, ni vjetar sasuiti. 24 Nesalomljiv je On i nesagoriv, ne moe Ga se otopiti ni osuiti. Vjeèan je i sveproimajuæi, nepokretan i nepromjenjiv, uvijek isti. 25 On se naziva nevidljivim, nepojmljivim i nepromjenjivim. Znajuæi ga takvim, neæe tugovati. 26 Ako, pak, o njemu misli kao o nekom Tko se uvijek ponovo raða i ponovo umire, Opet ti, o moæno naoruani, ne prilièi aliti. 27 Izvjesna je, naime, smrt ivih, Kao i ponovno roðenje umrlih. Stoga ti nad neumitnim ne prilièi aliti. 28 Sve to je stvoreno u poèetku je neoèitovano, U sredini oèitovano, o Bharato, A po unitenju se vraæa u neoèitovano. Èemu, stoga, aliti? 29 Netko to vidi kao èudo; Drugi, pak, o tome govore kao o èudu, Ili o tome tako sluaju. I èuvi o tome, ne mogu ga pojmiti. 30 Onaj, koji je vjeèan i ne moe se ubiti, boravi u tijelu svakog biæa, O Bharato. Stoga ni za jednim biæem ne treba aliti. 458 Bhagavad-gEt= Drugo poglavlje 31 Ako pogleda na vlastitu dharmu, nema se razloga dvoumiti, Jer za ksatriyu nema nièeg boljeg od boja u skladu s dharmom. 32 Sretni su ksatriye, o Partha, kojima se tako sama otvaraju vrata nebesa. 33 Ako odbije sudjelovati u bici, koja je u skladu s dharmom, Odbacit æe svoju dharmu i, izgubivi ugled, takoðer poèiniti grijeh. 34 O tvojoj æe sramoti vjeèno govoriti ljudi, A za èasna je èovjeka sramota gora od smrti. 35 Iz straha je pobjegao s bojita mislit æe ovi veliki borci, A oni koji su te cijenili, prezret æe te. 36 Mnoge æe se loe rijeèi èuti o tebi od tvojih neprijatelja, koji æe se rugati tvojoj snazi. to je bolnije od toga? 37 Ili æe pasti i zadobiti nebo, ili æe pobijedivi uivati na zemlji. Stoga ustani, o Kuntin sine, budi odluèan i bori se! 38 Jednak u radosti i patnji, dobitku i gubitku, pobjedi i porazu. Takav budi u borbi, i bori se. Na taj naèin neæe poèiniti grijeh. 39 Ovdje ti rekoh uèenje sabkhye. Sluaj sad to o tome govori uèenje yoge. Njome uèvræena uma, o Partha, odbacit æe vezujuæe svojstvo djelatnosti. 40 U ovoj yogi nijedan napor nije izgubljen, niti u njoj ima prepreka. Èak i malo ove dharme oslobaða velike bojazni. 41 U toj yogi, o sine Kurua, odluèan um saet je u jedno; um neodluènog razgranat je i raznolik. 459 Bhagavad-gEt= 42 Oni koji ne razluèuju, i, usmjereni na rijeèi Veda, govore da nema vie nièeg, o Partha, govore kiæene rijeèi. 43 Ispunjeni udnjom, u elji za nebesima èine djela namijenjena povoljnom roðenju i dobrobiti. Radi postignuæa obilja i uitka, propisuju razne obrede. 44 Èvrsto usmjerenje ne raða se u zbunjenim umovima onih koji su vezani za uitak i obilje. 45 Vede se bave trima gunama. Budi bez guna, o Arjuna! Osloboðen dvojnosti, utemeljen u istinskoj èistoæi duha, neovisan o posjedovanju, budi u vlasti Jastva. 46 Od kakve je koristi mali zdenac èovjeku koji ivi na mjestu koje obiluje vodom? Jednako tako, od kakve su koristi sve Vede onome tko je spoznao vrhovni brahman? 47 Tebi pripada djelatnost, ali nikada njeni plodovi. Ne dri sebe uzrokom plodova djelatnosti, niti prianjaj uz nedjelatnost. 48 Uèvræen u yogi, odbacujuæi vezanosti djeluj, o Dhanavjaya! Jednak u uspjehu i neuspjehu budi, jer takva jednakost zove se yoga. 49 Djelatnost liena velièine daleko je, uistinu, od yogom uèvræena duha, o Dhanavjaya. Naavi utoèite u duhu, djeluj. Saaljenja vrijedni su oni, koji ive za plodove djelatnosti. 50 Onaj uèvræena duha oslobaða se ovdje i dobra i zla. Stoga se posveti yogi. Yoga je umjetnost djelovanja. 460 Bhagavad-gEt= Drugo poglavlje 51 Mudraci uèvræena duha, odrièuæi se rezultata djelatnosti, doista postiu osloboðenje od okova roðenja, zadobivajuæi stanje bez patnje. 52 Kad tvoj duh napusti gustu umu iluzije, tada æe postati ravnoduan i prema onome to si èuo kao i prema onome to æe èuti. 53 Kad tvoj um, zbunjen èuvenjem, postane postojano sjedinjen, tada æe postiæi stanje yoge. 54 Arjuna reèe: Koje su oznake èovjeka postojanog uvida, koji je sabran u jedinstvu, o Keava? Kako on govori, kako sjedi, kako hoda? 55 Svevinji Gospod reèe: Napustivi u cijelosti sve elje koje borave u duhu, o Partha, u Jastvu zadovoljan samo Jastvom, on postie stalnost duha. 56 Uma neuznemirena nedaæama, slobodan od veza sreæe, straha i srdbe, naziva se mudracem postojana duha. 57 Onaj, tko se oslobodio takvih utjecaja, koji se u dobru ne oholi niti u zlu jadikuje, njegov je uvid postojan. 58 Kada povuèe svoja osjetila od osjetilnih objekata, kao to kornjaèa uvlaèi udove u oklop, njegov je uvid postojan. 59 Onaj tko se suzdrava od osjetilnog uitka osjeæa i dalje tenju prema zadovoljstvima osjetila. U iskustvu Najvieg, ta tenja nestaje. 60 Neobuzdana osjetila, o Kuntin sine, kovitlaju i odvlaèe um èak i razborita èovjeka, unatoè njegovu trudu. 461 Bhagavad-gEt= 61 Obuzdavajuæi osjetila, treba se utemeljiti u Meni. Tada æe jamaèno njegova osjetila biti savladana, a uvid postojan. 62 Razmiljanje o predmetima osjetila stvara vezanost za njih. Od vezanosti nastaje udnja, a od udnje srdba. 63 Iz srdbe javlja se obmana, a iz obmane dolazi pomraèenje pamæenja. Kad je pamæenje pomraèeno, nestaje razum. Gubeæi razum, èovjek propada. 64 No onaj tko se kreæe meðu objektima osjetila, bez vezanosti i odbojnosti, s osjetilima u vlasti Jastva, taj dostie milost. 65 Stekavi tako milost, svi njegovi jadi prestaju. Tako ispunjen sreæom, njegov um ubrzo postaje posve uèvræen. 66 Onaj, tko nije uèvræen, ne moe imati ravnoteu uma. Bez ravnotee uma, ne moe postojati mir, a bez mira, kako moe postojati sreæa? 67 Kao to vjetar nosi laðu na vodi, tako èak i jedno nemirno osjetilo kojim je um zaokupljen odnosi èovjekov uvid. 68 Stoga je postojan uvid onoga, èija su osjetila tako povuèena od objekata osjetila, o moænoruki. 69 to je svim biæima noæ, onome tko je ovladao sobom dan je. Tamo gdje su sva biæa budna, noæ je prosvijetljenom mudracu. 70 Onaj, u kojeg se elje ulijevaju kao rijeke u uvijek puni i postojani ocean, taj dostie mir, a ne onaj tko njeguje elje. 462 Bhagavad-gEt= Drugo poglavlje 71 Odbacujuæi elje, onaj, tko ivi bez elja, bez osjeæaja ja i moje, dostie najvii mir. 72 To je stanje brahmana, o Partha. Stekavi ga, èovjek nije obmanut. Utemeljen tako, makar i u samrtnom èasu, on postie utrnuæe u brahmanu. 463 Bhagavad-gEt= Treæe poglavlje 1 Arjuna reèe: Ako dri spoznaju boljom od djelatnosti, o Janardana, zato me onda tjera na ovaj uasni èin, o Keava? 2 Tim oèito opreènim tvrdnjama zbunjuje moj um. Stoga te molim, reci mi jasno èime æu steæi najveæe dobro. 3 Svevinji Gospod reèe: Kao to prije rekoh, na ovom svijetu dvije su staze, o bezgreni: yoga spoznaje za ljude od misli, te yoga djelatnosti za ljude od djela. 4 Niti suzdravanjem od djelovanja èovjek postie nedjelovanje, niti se samim odricanjem moe postiæi savrenstvo. 5 Nitko, zaista, ne moe opstati ni trena, a da ne djeluje. Svakog, naime, na djelatnost gone svojstva same Prirode. 6 Onaj tko obuzdava djelatne organe, a u mislima se bavi predmetima osjetila, obmanjuje sam sebe i naziva se licemjerom. 7 Daleko ga nadmauje onaj, èija su osjetila pod kontrolom uma, tko aktivnim osjetilima bez vezanosti vri yogu djelovanja. 8 Vri stoga svoju dunost. Uistinu je rad bolji od nerada. Bez aktivnosti, doista, nije moguæe ni odranje tvoga tijela. 9 Izuzev djelatnosti yajve, sve su djelatnosti svijeta vezujuæe. Stoga, o Kuntin sine, djeluj u svrhu yajve, bez prianjanja. 464 Bhagavad-gEt= Treæe poglavlje 10 Stvorivi davno yajvu istodobno s èovjekom, Praotac mu reèe: Ovime æe napredovati i postiæi ispunjenje svih elja. 11 Zadovoljni rtvom, bogovi æe ti ispuniti elje. Tako se meðusobno potpomauæi, postiæi æete najvie dobro. 12 Zadovoljni rtvom, bogovi æe ti dati svako obilje. Ali onaj, tko njihove darove uiva a da ih ne ponudi njima, taj je jamaèno lopov. 13 Pravednici, koji jedu ostatke yajve, oslobaðaju se svih vrsta grijeha. Oni pak grenici, koji pripremaju hranu samo za sebe, jedu samo grijeh. 14 Iz hrane se stvaraju biæa; iz kie dolazi hrana. Iz yajve nastaje kia, a yajva se raða iz djelovanja. 15 Znaj da djelovanje ima porijeklo u Brahmi. On, pak, ima svoj temelj u Neunitivom. U yajvi se, stoga, oèituje vjeèna narav brahmana. 16 Tko ne sudjeluje u krugu djelovanja tako pokrenutom, èiji ivot, ispunjen grijehom, protjeèe u zadovoljenju osjetila, njegov je ivot uzaludan, o Partha. 17 No onaj, tko zadovoljstvo nalazi u Jastvu, obasjan sjajem Jastva, 465 Bhagavad-gEt= u Jastvu samom posve zadovoljan, za njega nema djela koje bi trebao èiniti. 18 Nikada on ne djeluje radi koristi, niti pak svoje dunosti zanemaruje. U ovom svijetu nema biæa, u kojem bi on morao naæi utoèite. 19 Stoga djeluj uvijek bez vezanosti, vreæi svoju dunost. Djelujuæi tako, èovjek zasigurno dosee Najvie. 20 Tako su radom, uistinu, savrenstvo postigli kralj Janaka i drugi. Gledajuæi takoðer i na dobrobit svijeta, prilièi ti djelovati. 21 to veliki èovjek èini, ostali slijede. Kakav god primjer da postavlja, svijet ide njegovim stopama. 22 Nema, o Partha, u sva tri svijeta nièega to bih ja imao èiniti, niti za mene postoji neto to bih imao steæi. Ipak, ja neprestano djelujem. 23 Doista, to bi bilo da ja, o Partha, makar jednom propustim savreno djelovati? Svi ljudi slijedili bi moj primjer. 24 Ako ja ne bih djelovao, sve bi svjetove snala propast. Ja bih bio uzrokom zbunjenosti i propasti tih biæa. 25 Kao to neznalice djeluju iz vezanosti, o Bharato, tako mudri moraju èiniti bez vezanosti, kako bi pruili primjer. 466 Bhagavad-gEt= Treæe poglavlje 26 Neka mudar ne stvara zbunjenost u duhu neznalica, koji prianjaju uz djelovanje. Neka ih radije, ispravno uèvræen, vlastitim primjerom potièe. 27 Kvalitete prirode one su, koje uistinu djeluju. Zbunjena egom, dua misli: ja djelujem. 28 Ali onaj, tko zna istinu o prirodnim kvalitetama i njihovu ponaanju, o Moænoruki, te vidi da to svojstva prirode meðudjeluju, taj ne podlijee vezanosti. 29 Oni, koji su obmanuti djelovanjem svojstava prirode vezani su za njihovo djelovanje. Onaj, tko zna istinu, neka ih ne zbunjuje. 30 Meni sve djelovanje predajuæi, posve utemeljen i svjestan u Jastvu, bez elje za dobitkom i osjeæaja moje, oslobodi se malodunosti i bori se. 31 Oni, koji ovo moje uèenje slijede uvijek s vjerom i predanoæu, bez prigovora, oslobaðaju se ropstva djelovanja. 32 Oni, pak, koji ovo moje uèenje ne slijede, koji prigovaraju, lieni svake mudrosti, obmanuti, u svojem bezumlju, znaj, nalaze propast. 33 Sva su biæa podlona Prirodi. I mudrac nastoji djelovati u skladu s vlastitom naravi. to se moe postiæi uzdravanjem? 34 U osjetilima su dani i privlaènost i odbojnost prema predmetima osjetila. 467 Bhagavad-gEt= Onome, tko doðe pod njihov nadzor, predstavljat æe kamen spoticanja na njegovu putu. 35 Bolje je vlastitim putem koraèati loe, nego tuðim putem dobro. Bolja je i smrt na vlastitom putu, jer u tuðem putu lei opasnost. 36 Arjuna reèe: to to tjera èovjeka da poèini grijeh, i nehotice, kao da ga na to tjera neka sila, o Varsneya? 37 Svevinji Gospod reèe: To su elja i srdba, roðeni iz gune strasti. Sveprodiruæi su uzrok grijeha, i znaj, najveæi su ti neprijatelj na ovom svijetu. 38 Kao to dim prekriva vatru, kao to praina prekriva zrcalo, kao to je zametak prekriven posteljicom, tako strasti zastiru objektivnost. 39 Mudrost je prekrivena tim vjeèitim neprijateljem mudrih u vidu udnje, o Kuntin sine, koja je nezasitna poput ognja. 40 Osjetila, um i razum toj su udnji sjedite. Preko njih prekrivajuæi mudrost, ona obmanjuje tjelesnika. 41 Sreðujuæi stoga najprije osjetila, o najbolji Bharato, obuzdaj taj izvor grijeha, koji unitava mudrost i spoznaju. 42 Kae se da su osjetila suptilna. Od njih je suptilniji um, kojeg nadvisuje suptilnost duha. Preostaje Ono, to i njega nadilazi. 468 Bhagavad-gEt= Treæe poglavlje 43 Tako znajuæi onog, koji je iznad duha, obuzdaj Jastvo Jastvom, te savladaj tako, o Moænoruki, neprijatelja u obliku udnje, kojeg je teko savladati. 469 Bhagavad-gEt= Èetvrto poglavlje 1 Svevinji Gospod reèe: Ja sam objavio ovu neunitivu yogu Vivasvanu. On ju je predao Manuu, koji ju je kazao Iksvakuu. 2 Tako je u uèenièkom naslijeðu primivi, kraljevski su je mudraci poznavali. No u dugim vjekovima ova se yoga izgubila. 3 Tu drevnu yogu, koja je najvie otajstvo, ja danas govorim tebi, jer moj si prijatelj i bhakta. 4 Arjuna reèe: Kasnije je roðenje tvoje a ranije roðenje Vivasvana. Kako mi je shvatiti to da si ga ti pouèio na poèetku? 5 Svevinji Gospod reèe: Mnoga su roðenja protekla moja, a takoðer i tvoja, Arjuna Ja ih znam sva, a ti ih ne zna, o pokoritelju neprijatelja. 6 Iako sam neroðen i neunitive naravi, iako sam Gospod svih biæa, ostajuæi u svojoj vlastitoj naravi raðam se svojom vlastitom stvaralaèkom moæi. 7 Kada se dharma pokoleba, o Bharato, a adharma prevlada, ja se tada utjelovljujem. 470 Bhagavad-gEt= 8 Da bih izbavio pravednike i unitio zlotvore, te ponovno uspostavio naèela dharme, raðam se vijek za vijekom. 9 Moje roðenje i moje djelovanje boanski su. Onaj, tko to istinski razumije, po naputanju ovog tijela ne raða se vie. On dolazi meni, o Arjuna. Èetvrto poglavlje 10 Osloboðeni vezanosti, straha i srdbe, potpuno utemeljeni u meni, naavi u meni utoèite, proèiæeni isposnitvom znanja, mnogi su dosegli moju stvarnost. 11 Na naèin na koji tko pristupa meni, ja mu uzvraæam. Na svaki naèin, o Partha, ljudi slijede moj put. 12 Oni, koji ele ispunjenje u djelovanju, oni oboavaju boanstva, jer uspjeh roðen iz djelovanja brzo dolazi u svijetu ljudi. 13 Ja sam stvorio èetiri stalea prema podjeli svojstava i djelovanja. Iako njihov tvorac, znaj da sam nedjelatan i nepromjenjiv. 14 Ja nisam ukljuèen u djelovanje, niti sam eljan njegovih plodova. Tko me takvim zna, njega djela ne veu. 15 Znajuæi to, i drevni su traitelji osloboðenja djelovali. Stoga djeluj, kao to su i oni onda èinili. 16 to je djelatnost, a to nedjelatnost? To je pitanje koje zbunjuje i mudre. Ja æu ti objasniti oblik djelatnosti kojim æe se osloboditi zla. 471 Bhagavad-gEt= 17 Treba, doista, razumjeti djelovanje. I pogreno djelovanje treba shvatiti, jednako kao i nedjelovanje. Teko je proniknuti u djelovanje. 18 Tko vidi nedjelatnost u djelatnosti, i djelatnost u nedjelatnosti, mudar je meðu ljudima. On je sjedinjen u svom djelovanju. 19 Onog, èija su djela slobodna udnje, èija su djela spaljena ognjem znanja, znalci zbilje zovu mudrim. 20 Odbacivi vezanost za plodove djelovanja, uvijek zadovoljan, bez ovisnosti, iako posve zaokupljen djelovanjem on jamaèno ne djeluje. 21 Bez vezanosti, sreðenog uma i due, napustivi svaki osjeæaj vlasnitva, djelujuæi samo tijelom, uvijek je slobodan od grijeha. 22 Tako zadovoljan, nadiavi dvojnost, osloboðen zavisti, postojan u dobru i zlu, i dok djeluje ne podlijee vezanosti. 23 Djela nevezanog, slobodnog, u mudrosti uèvræenog, koja se vre samo iz yajve, ona nestaju bez traga. 24 Brahman je rtveni èin, kojim rtveni prinos koji je brahman brahmana prinosi u oganj koji je brahman. Brahmanu zacijelo dolazi onaj èije su djelatnosti u brahmanu sjedinjene. 472 Bhagavad-gEt= Èetvrto poglavlje 25 Dok neki yogini yajvu prinose bogovima, drugi pak savreno prinose rtve u vatru vrhovnog brahmana. 26 Neki prinose sluh i druga osjetila u oganj nadzora; drugi prinose zvuk i druge predmete osjetila u oganj osjetila. 27 Neki, u elji za mudroæu, prinose djelatnosti osjetila i kretanja ivotnog daha u oganj yogom savladana duha. 28 Neki, pak, rtvuju svoj imetak, neki rtvuju isposnitvom i yogom, dok drugi tragaoci strogih zavjeta prinose svoje znanje spisa i uèenost. 29 Drugi, koji se posveæuju pranayami, u apanu prinose pranu, a u pranu apanu, zaustavljajuæi tako kretanje pranapane. Neki, pak, ogranièavajuæi svoju hranu prinose dah u dah. 30 Svi su oni znalci yajve, njome oèiæeni od grijeha. Jeduæi ostatke yajve, koji su nektar besmrtnosti, oni doseu vjeèni brahman. 31 Ni na ovom svijetu nema mjesta za onog koji ne rtvuje, a kamoli na drugom, o najbolji od Kurua. 32 Sve ove vrste yajve navedene su u rijeèima Veda. Znaj da su sve one roðene iz djelovanja. Tim znanjem postiæi æe osloboðenje. 473 Bhagavad-gEt= 33 Yajva znanja bolja je od yajve imetka, o pokoritelju neprijatelja. Sve djelovanje, bez razlike, o Partha, dosee vrhunac u znanju. 34 tovanjem, propitivanjem i sluenjem, znaj, od znalaca zbilje primit æe takvo znanje. 35 Znajuæi tako, neæe vie pasti u takvu zabludu, o sine Panduov, jer vidjet æe sva biæa u Jastvu, odnosno u Meni. 36 Èak i da si najbjedniji meðu grenicima, laðom mudrosti prebrodit æe ocean bijede. 37 Kao to plamteæa vatra sagorijeva ogrjev u pepeo, tako i plamen znanja, o Arjuna, pretvara sve djelovanje u pepeo. 38 Nema u ovom svijetu nièeg uzvienog poput znanja; onaj, tko je savren u yogi, s vremenom to pronalazi u sebi. 39 Znanje stjeèe onaj, tko je ispunjen vjerom, tako usmjeren u djelovanju i ovladanih osjetila. Dosegavi znanje, ubrzo dostie najvii mir. 40 No onaj bez mudrosti, bez vjere, koji sumnja, on nalazi propast. Za sumnjièav duh nema sreæe ni na ovom, a ni na drugom svijetu. 41 Yogom odbacivi djelovanje, znanjem sasjekavi dvojbe, utemeljen u Jastvu, nikada on nije vezan u djelovanju, osvojitelju bogatstva. 474 Bhagavad-gEt= Èetvrto poglavlje 42 Stoga orujem spoznaje Jastva sasijeci tu sumnju roðenu iz neznanja koja ti se ukorijenila u srcu, o Bharato. Utemelji se u yogi, te ustani i bori se! 475 Bhagavad-gEt= Peto poglavlje 1 Arjuna reèe: Ti hvali, o Krsna, prvo odricanje od djelatnosti a potom i yogu djelatnosti. Reci mi stoga jasno to je od tog dvoga bolje. 2 Svevinji Gospod reèe: I odricanje od djelatnosti, a i djelovanje iz yoge oboje vode savrenstvu. Ipak, od tih dvaju, djelovanje iz yoge je bolje. 3 Znaj da se istinski odrièe onaj, tko nikada ne prezire niti eli; osloboðen dvojnosti, on se lako oslobaða vezanosti, o moænoruki. 4 Samo neznalica dri razlièitima sabkhyu i yogu, a ne mudrac. Tko uspije u jednom, uiva plodove obaju. 5 Ono to se moe postiæi sabkhyom moe se postiæi i yogom. Onaj, tko doista vidi, zna da su s=bkhya i yoga isto. 6 Samo odricanje bez yoge vodi nesreæi, o moænoruki. Onaj mudrac, koji je u yogi usredotoèen, bez odlaganja dolazi brahmanu. 7 Usredotoèen u yogi, proèiæene due, u cijelosti ovladavi sobom, 476 Bhagavad-gEt= Peto poglavlje savladavi osjetila, èije je jastvo Jastvo svih biæa, iako djeluje, nikada se ne vezuje. 8 Onaj, tko je sjedinjen i poznaje istinu, misli: ja uopæe ne djelujem. 9 Dok gleda, slua, dodiruje, mirie, jede, hoda, sanja, die, govori, puta, hvata, otvara i zatvara oèi, on dri da to samo osjetila djeluju meðu osjetilnim predmetima. 10 Tko sva djela preputa brahmanu, te tako naputajuæi vezanosti djeluje, nedirnut je grijehom, poput cvijeta lotosa nedirnuta vodom. 11 Djelujuæi tijelom, duhom, umom, pa èak i samim osjetilima, yogini, naputajuæi vezanosti, rade na samoproèiæenju. 12 Onaj, tko je sjedinjen, tko je napustio plodove djelovanja, dosee savreni mir. Onaj, pak, tko je razjedinjen, tko djeluje iz udnje, tko prianja uz plodove djela, èvrsto je vezan. 13 Odrièuæi se u duhu svih vezanosti, stanovnik tijela uiva sreæu u gradu s devet dveri. Niti djeluje niti uzrokuje djelovanje. 14 Gospod ne stvara djela i njihove plodove, niti potièe biæa na djelovanje, niti je on odgovoran za vezu izmeðu djelatnika i plodova djela. To èini Priroda. 477 Bhagavad-gEt= 15 Svevinji ne prihvaæa nièiji grijeh, pa èak ni zaslugu. Mudrost je prekrivena platem neznanja. Zbog toga su biæa u zabludi. 16 Ali u onima, koji su neznanje unitili znanjem, znanje poput sunca na izlasku otkriva Svevinjeg. 17 Umom utemeljenim u Tome, due utemeljene u Njemu, usmjereni na Njega, posve predani Njemu, mudroæu posve oèiæeni, postiu konaèno savrenstvo. 18 U uèenom i poniznom brahmani, u kravi, slonu, psu, pa èak i u najniem otpadniku prosvijetljeni vide isto. 19 Jo za ivota pobijedili su roðenje i smrt oni, èiji um je tako utemeljen. Besprijekoran, uistinu sveprisutan je brahman. Stoga su oni utemeljeni u brahmanu. 20 Znalac brahmana, èvrsto utemeljen u brahmanu, niti se raduje ugodnom niti ga uzbuðuje neugodno. Njegov um je postojan, slobodan od iluzije. 21 Onaj, èiji duh je nedirnut izvanjskim zadovoljstvima, nalazi sreæu koja je u Jastvu. Jastva u èvrstom jedinstvu s brahmanom, on uiva najviu sreæu. 22 Sva zadovoljstva koja nastaju iz dodira osjetila 478 Bhagavad-gEt= Peto poglavlje samo su izvor patnje, o Kuntin sine. Ona imaju poèetak i kraj. Mudar se njima ne zadovoljava. 23 Onaj, tko je sjedinjen, moe se i za ivota u ovom tijelu oduprijeti poticajima elje i bijesa. On je sretan èovjek. 24 Onaj, tko nalazi sreæu u nutrini, tko u nutrini nalazi ispunjenje, tko je u sebi ispunjen svjetlom, taj yogin, èija je dua brahman, postie utrnuæe u brahmanu. 25 Takvo savrenstvo postiu oni rsiji, koji su slobodni od grijeha, koji su odbacili dvojnost, obuzeti spoznajom, koji uivaju èiniti dobro svima. 26 Sabrani ljudi, osloboðeni elje i srdbe, koji su sabrali misli i postigli ostvarenje, uskoro postiu takvo, krajnje savrenstvo. 27 Napustivi vanjske veze, pogleda usmjerena meðu obrve, uspostavivi ravnoteu prane i apane koje struje kroz nosnice 28 Mudrac koji tei osloboðenju, ovladanih osjetila, uma i duha, koji naputa elje, strah i srdbu, uistinu je vjeèno slobodan. 29 Spoznajuæi Mene kao uivatelja rtvi i isposnitva, kao najvieg Gospoda svih svjetova, kao dobroèinitelja sviju biæa, on dosee mir. 479 Bhagavad-gEt= esto poglavlje 1 Svevinji Gospod reèe: Onaj, tko vri svoje dunosti bez vezanosti plodovima rada, on je sannyasin, a takoðer i yogin, a ne onaj tko je bez vatre i ne djeluje. 2 Znaj da je ono to zovu sannyasom takoðer i yoga, o Panduov sine, jer yoginom ne postaje onaj tko ne odbaci temelj elje. 3 Za mudra tragaoca na putu yoge, kae se, djelovanje je put. Onome, tko je dostigao yogu, put je obustavljanje djelovanja. 4 Tek kad èovjek ne prianja uz zadovoljenje osjetila i plodove djela, nakon to je odbacio temelj svih elja, kae se da je dostigao yogu. 5 Èovjekova dua sredstvo je njegova izbavljenja. Neka èovjek ne ponizi svoju duu; ona mu moe biti prijatelj, ali i neprijatelj. 6 Onome, tko je ovladao sobom, njegova je dua prijatelj, ali onome tko nije, ostat æe neprijateljem. 7 Onome, tko je ovladao sobom, tko boravi u najviem miru, tko je u cijelosti obuzet Najviim Jastvom, jednaki su hladnoæa i toplina, sreæa i nesreæa, slava i sramota. 480 Bhagavad-gEt= 8 Yogin, èija je dua ispunjena znanjem i spoznajom, osjetila postojano utemeljenih u duhu, jednak je u iskuavanju zemlje, kamena i zlata. 9 Plemenit je onaj, tko dobronamjernike, prijatelje i neprijatelje, nepristrane i posrednike, zlobnike i roðake, svece kao i grenike gleda jednakim oèima. esto poglavlje 10 Neka se yogin uvijek zadubljuje u skrovitosti, sam, budna i ovladana duha, bez elja i posjeda. 11 Na èistom i svetom mjestu, postavivi sjedite niti previsoko niti prenisko, postavivi kua travu na tlo, prekrivi je jelenjom koom i mekom tkaninom, 12 Tako se smjestivi, usmjerena uma, neka ovlada svijeæu, osjetilima i djelatnim organima, te tako èisti svoju duu yogom. 13 Nepomièan, dreæi tijelo, glavu i vrat uspravnima, neka usmjeri pogled na korijen nosa, ne odvraæajuæi pogled ni na koju stranu. 14 Ispunjen dubokim mirom, bez straha, utemeljen u celibatu, obuzdana duha, svijesti usredotoèene na Mene, neka tako sjedeæi ostvari Mene kao Najvieg. 15 Stalno tako vjebajuæi, ovladavi svojom duom, 481 Bhagavad-gEt= yogin postie mir, te u posvemanjem utrnuæu dostie Moje boravite. 16 Yoga nije za onog, tko previe ili premalo jede, tko previe spava ili neprekidno bdije, o Arjuna. 17 Onaj, tko je umjeren u jelu i odmoru, umjeren u svojim djelatnostima, umjeren u spavanju i bdijenju, yogom se oslobaða patnje. 18 Umirivi svoj duh, zasigurno biva utemeljen u Jastvu. Za onog, tko se tako oslobodi svake èenje, kae se da je istinski sjedinjen. 19 Poput plamena svijeæe koji ne treperi na mjestu bez vjetra, takav je um yogina utonulog u zadubljenje, neprekidno obuzetog spoznajom Jastva. 20 To je stanje u kojem prestaju misli, smirene praksom yoge, u kojem jastvo motrenjem jastva ostaje zadovoljno jastvom. 21 Spoznajuæi takvu beskrajnu radost, koja nadilazi osjetila, a dosee se mudroæu, tako utemeljen on se ne koleba. 22 Postigavi to, vidi da ne postoji vie postignuæe; tako utemeljenog ne potresaju ni najtee nedaæe. 23 Takvo prekidanje sjedinjenja s boli znaj pod imenom yoge. 482 Bhagavad-gEt= esto poglavlje Takva yoga neka se vjeba s èvrstom odluènoæu i nepokolebljivo. 24 Poto napusti svako promiljanje elja i njihovih predmeta, i umom ovlada svim aspektima osjetila 25 Korak po korak treba se povuæi strpljiva duha te, utemeljivi duh u Jastvu, ne èiniti nita drugo, èak ni milju. 26 Kamo god da uznemiren i kolebljiv duh odluta, vratiti ga treba pod nadzor Jastva. 27 Zaista, najveæu sreæu uiva yogin duboko smirena uma, ugaena poriva za djelovanjem koji je bez mane i od naravi brahmana. 28 Uvijek se tako zadubljujuæi, yogin bez mane s lakoæom dosee brahman koji je najvia radost. 29 Jastva uèvræenog u yogi, sve vidi jednakim oèima, opaajuæi Jastvo u svim biæima i sva biæa u Jastvu. 30 Tko Mene vidi u svemu i sve u Meni, Ja za njega nisam izgubljen, niti je on izgubljen za Mene. 31 Takav yogin, utvrðen u jedinstvu, koji tuje Mene koji boravim u svim biæima unatoè svemu uvijek ivi u Meni. 483 Bhagavad-gEt= 32 Gledajuæi okom Jastva, on vidi sve kao jedno, o Arjuna, radost i patnju podjednako. Takvog se yogina dri savrenim. 33 Arjuna reèe: U toj yogi koju si opisao kao ujednaèenost, o Madhusudana, ja ne vidim postojanosti, jer nemirno je stanje uma. 34 Kolebljiv je um, o Krsna; buran, snaan i nepodatan. Teko ga je obuzdati, mislim, jednako kao i vjetar. 35 Svevinji Gospod reèe: Kolebljivi um zasigurno je teko obuzdati, o moænoruki, ali vjebom, o Kuntin sine, i neprianjanjem savladat ga se moe. 36 Èovjek neobuzdana uma teko da æe dostiæi yogu, tako drim, ali èovjek koji se trudi, koji ispravno nastoji, moe je postiæi. 37 Arjuna reèe: Kakav cilj postie onaj, tko ne uspije; koji ima vjeru, ali odstupi od yoge zbog kolebljivosti uma, o Krsna, i ne uspije postiæi savrenstvo u yogi? 38 Zaveden na putu k brahmanu, bez oslonca pod sobom, zar ne ostaje bez ièega, o moænoruki, raspren poput oblaka na vjetru? 39 To je moja sumnja, o Krsna. Ja te molim da je raspri. 484 Bhagavad-gEt= esto poglavlje Nitko do tebe, uistinu, ne moe raspriti tu moju sumnju. 40 Svevinji Gospod reèe: O Partha, ni na ovom a ni na drugom svijetu on jamaèno ne biva uniten. Nikada, zacijelo, sine moj, ne propadaju oni koji nastoje na dobru. 41 Dosegavi svjetove pravednika, nakon to tamo provede bezbroj godina onaj tko je skrenuo s puta yoge raða se u domu èistih i plemenitih ljudi. 42 Ili se pak raða u obitelji yogina obdarenih mudroæu, iako je takvo roðenje teko postiæi na ovome svijetu. 43 Tamo ubrzo dostie razinu postignuæa iz prijanjeg tijela, te tako, sine Kurua, nastavlja rasti ka savrenstvu. 44 Veæ i sama prethodna vjeba spontano privlaèi takav ishod. Èak i traitelj yoge nadilazi Vede. 45 Ustrajuæi marljivo u vjebi, takav yogin, èist od grijeha, proèiæen mnotvom roðenja, dosee najvii cilj. 46 Yogin je veæi od isposnika; veæi èak i od mudraca, a i od èovjeka od djela. Budi stoga yogin, o Arjuna. 47 Od svih yogina, najsavrenijim drim onog, 485 Bhagavad-gEt= tko Me ispunjen vjerom uvijek tuje, èija dua uvijek prebiva u Meni. 486 Bhagavad-gEt= Sedmo poglavlje Sedmo poglavlje 1 Svevinji Gospod reèe: A sada èuj, o Partha, kako æe Me, uma usmjerena na Mene, vjebajuæi yogu i pronalazeæi utoèite u Meni, spoznati bez ikakve sumnje. 2 Ja æu ti u cijelosti objasniti onu mudrost i spoznaju, koju kad spozna, neæe ti na ovome svijetu preostati nita to bi jo imao spoznati. 3 Meðu tisuæama ljudi moda tek jedan tei savrenstvu. I meðu njima, koji savrenstvu tee i koji su ga postigli, moda Me tek jedan uistinu zna. 4 Zemlja, voda, vatra, zrak, prostor, intelekt, um i ego osam su dijelova Moje naravi. 5 Osim te, nie prirode, o Moænoruki, znaj da postoji i Moja via priroda, koja èini ivot biæa, i koja daje ivot stvorenome svijetu. 6 Ona je ishodite iz kojeg se sva biæa raðaju. U Meni se tako sveukupnost svijeta stvara i nestaje. 7 Iznad Mene nièeg nema, o Dhanavjaya; sve je nanizano na Mene poput biserja na niti. 487 Bhagavad-gEt= 8 Ja sam okus vode, Kuntin sine. Ja sam svjetlo Sunca i Mjeseca. Ja sam om u svim Vedama, zvuk u prostoru, ljudskost u ljudima. 9 Ja sam ugodni miris zemlje i ar vatre, Ja sam ivot u svim biæima i isposnitvo u isposnicima. 10 Znaj me, o Partha, kao vjeèno sjeme svih biæa. Ja sam umnost umnih i hrabrost hrabrih. 11 Ja sam snaga moænih slobodna od elje i vezanosti. Ja sam udnja svih biæa koja se ne protivi dharmi, o najbolji Bharato. 12 Znaj da su sva stanja, bilo od sattve, rajasa ili tamasa, stvorena od Mene. Ipak, Ja nisam u njima, ona su u Meni. 13 Zaslijepljen stanjima od te tri kvalitete, èitav je svemir obmanut, i ne poznaje Mene, koji sam iznad njih i nepromjenjiv. 14 Ovu Moju Boansku iluziju, saèinjenu od kvaliteta, doista je teko nadiæi, ali oni koji se predaju Meni, oni je zacijelo nadilaze. 15 Meni se ne utjeèu zloèinci, zaluðeni i najnii od ljudi. Uma pomuæena iluzijom, oni razvijaju demonsku narav. 488 Bhagavad-gEt= Sedmo poglavlje 16 Èetiri su vrste Mojih vrlih tovatelja, o Arjuna. To su nesretni, eljni znanja, eljni koristi a takoðer i znalci, o najbolji Bharato. 17 Od njih je najbolji znalac, uvijek sjedinjen i predan Jednom. On je drag meni, i Ja sam vrlo omilio njemu. 18 Plemeniti su svi oni, ali znalac je doista istinsko Jastvo, tako mislim; jer on æe se, uèvræena uma, uteæi jedino Meni, najviem cilju. 19 Nakon mnogih roðenja, takav znalac dolazi Meni, spoznajuæi da je Vasudeva doista sve. Ipak, takva je velika dua rijetka. 20 Mudrosti pomuæene udnjom, ljudi slue drugim boanstvima, te pod utjecajem vlastite naravi slijede razlièite propise. 21 Kojem se god boanstvu tovatelj prikloni, Ja mu osnaujem vjeru. 22 U takvoj vjeri, on se utjeèe boanstvu da mu ispuni elje. Ali uistinu, Ja sam taj koji ih ispunja. 23 Prolazni su plodovi elja koje gaje takvi, siromani mudroæu. Jer, tovatelj boanstava boanstvima odlazi, dok tovatelj Moj dolazi Meni. 489 Bhagavad-gEt= 24 Neznalice dre kako sam iz neoèitovanog postao oèitovanim, ne znajuæi Moju viu, nepromjenjivu, nenadmanu prirodu. 25 Prekriven yoga-mayom, ne razotkrivam se svima. Mene, neroðenog i neiscrpnog, zaluðeni svijet ne poznaje. 26 Ja poznajem sva prola, sadanja i buduæa biæa, o Arjuna, ali Mene ne zna nitko. 27 Zbunjena dvojnostima privlaènosti i odbojnosti, o Bharato, sva su biæa roðena u zabludi, o unititelju neprijatelja. 28 Ljudi pobonih djela, slobodni od grijeha, slobodni od iluzije dvojnosti, tuju Me postojanom odluènoæu. 29 Oni, koji se radi osloboðenja od starosti i smrti utjeèu Meni, oni spoznaju istinski brahman, istinsko Jastvo, kao i puninu djelovanja. 30 Oni koji Me prepoznaju kao Gospoda i prirodnog i Boanskog i rtve, èak i u samrtnom èasu, um je njihov u Meni uèvræen. 490 Bhagavad-gEt= Osmo poglavlje Osmo poglavlje 1 Arjuna reèe: to je brahman? to je individualno jastvo? to je djelatnost, o najvii Puruso? Koji je uzrok materijalne, a koji boanske prirode? 2 Tko je i to uzrok yajve, ovdje u ovom tijelu, o Madhusudana? Kako Te samoovladani mogu prepoznati u trenutku smrti? 3 Svevinji Gospod reèe: Neprolazan je brahman i najvii. Individualno jastvo je vlastito biæe. Uzrok nastajanja i ivota biæa zove se karma, djelatnost. 4 Materijalna priroda je prolazna, dok je boanska priroda Purusa. Uzrok rtve sam Ja u ovom tijelu, o najbolji od tjelesnika. 5 Onaj tko u trenutku smrti naputa tijelo sjeæajuæi se Mene, on dosee Moju prirodu. U to nema sumnje. 6 Kome god da preda misli prilikom naputanja tijela, njemu zacijelo i dolazi, o Kuntin sine. 7 Stoga uvijek boravi uèvræen u Meni i bori se. Predajuæi razum i um Meni, nesumnjivo æe doseæi Mene. 491 Bhagavad-gEt= 8 Meditirajuæi tako, sjedinjena duha, postojano usmjerenih misli, najvieg Boanskog Purusu dosee, o Partha. 9 Tko meditira o Sveznajuæem, Najstarijem, Upravitelju, manjem od atoma, koji sve odrava, Nedokuèivom, sjajnom poput sunca, onkraj tame, 10 Tako meditirajuæi u samrtnom èasu, postojana uma, ispunjen predanoæu i snagom yoge, potpuno povlaèeæi ivotni dah u mjesto izmeðu obrva, on dosee najvieg, Boanskog Purusu. 11 O Onom, koga znalci Veda zovu Vjeènim, u kojeg ulaze samoovladani, i radi kojeg prihvaæaju zavjete èednosti, tebi æu sada ukratko objaviti. 12 Tko se usredotoèi u yogi, zatvarajuæi sva vrata tijela, povlaèeæi razum u srce a ivotni dah u glavu, 13 Izgovarajuæi brahman u jednom slogu Om, sjeæajuæi se Mene, te tako napusti tijelo, on dosee najvii cilj. 14 Istinski sjedinjenom yoginu, uvijek usmjerena uma, koji se uvijek sjeæa Mene, Ja sam lako dostian, o Partha. 15 Dostigavi Mene, postigavi krajnji cilj, velike se due vie ne vraæaju u mjesto prolaznosti i jada. 492 Bhagavad-gEt= Osmo poglavlje 16 Tko dosegne bilo koji svijet, ukljuèujuæi svijet Brahme, ponovo se vraæa, o Arjuna, ali doavi Meni, Kuntin sine, ne raða se vie. 17 Dan Brahme traje tisuæu yuga, a jednako traje i Brahmina noæ, tako govore znalci. 18 Poèetkom Dana sve oèitovano nastaje iz neoèitovanog, a poèetkom Noæi rastaèe se ponovo u neoèitovanom. 19 To se mnotvo biæa raða, ponovo i ponovo, nestaje u sumraku a raða se sa zorom. 20 Ali postoji i druga, vjeèna i transcendentalna priroda, razlièita od neoèitovanog, koja nikada ne podlijee unitenju. Unitenjem svega, ona ostaje. 21 To, neoèitovano i neprolazno, kau, vrhovno je odredite. Dostigavi ga, nitko se ne vraæa. To je Moje najvie boravite. 22 Tog Vrhovnog Purusu, u kojem su sva biæa sadrana, koji sve proima, moe se doseæi potpunom predanoæu. 23 O najbolji Bharato, sad æu ti kazati o vremenima u koja yogin naputa svijet, da se vrati ili ne. 24 Vatra, svjetlo, dan, svijetla polovina mjeseca, te est mjeseci sjevernog suncostaja; 493 Bhagavad-gEt= ljudi koji tada odlaze, ako znaju brahman, odlaze brahmanu. 25 Dim, noæ, tamno razdoblje u mjesecu, te est mjeseci junog suncostaja; yogini koji odlaze tada, odlaze na mjeseèev svijet, ali se ponovo vraæaju. 26 Dva su naèina naputanja tijela: u svjetlu i u tami, tako kau znalci; jedan bez povratka, dok drugi povratku vodi. 27 Yogin, o Partha, koji zna te puteve nikada nije zbunjen. Stoga uvijek budi uèvræen u yogi, o Arjuna. 28 Yogin batini nagradu onkraj prouèavanja Veda, rtvovanja, isposnitva i davanja milostinje; nagrada njegova veæa je od nagrade za te stvari. On dostie vrhovno, iskonsko stanite. 494 Bhagavad-gEt= Deveto poglavlje Deveto poglavlje 1 Svevinji Gospod reèe: Tebi nezlobnome prenijet æu ovo najvie znanje i spoznaju kojim æe se osloboditi zla. 2 To je kraljevsko znanje, najveæa tajna. Ono vodi najveæem proèiæenju. Neposredno iskusivo, sukladno dharmi, lako ostvarivo i neprolazno. 3 Ljudi koji ne slijede ovaj put, o Unititelju neprijatelja, vraæaju se ne dostigavi Me, stazi smrtnoga svijeta. 4 U svom neoèitovanom obliku, Ja proimam èitav svijet Sobom. Sva su biæa u Meni, ali Ja nisam u njima. 5 Ipak, u Meni toga svega nema. Uvidi tu moju Boansku moæ! Stvoritelj sam i odravatelj biæa, ostajuæi im svima transcendentalan. 6 Kao to moæan vjetar, koji pue sa svih strana, ostaje uvijek smjeten u prostoru, jednako tako, znaj, sva biæa prebivaju u Meni. 7 Sva biæa, o Kuntin sine, na kraju kalpe ulaze u Moju Prakrti, a na poèetku sljedeæe kalpe Ja ih ponovo stvaram. 495 Bhagavad-gEt= 8 Oslanjajuæi se na svoju Prakrti, Ja ponovo i ponovo stvaram to mnotvo biæa, samom snagom Prirode. 9 Ipak, sve Me te djelatnosti ne vezuju, o Dhanabjaya. Ja ostajem nedirnut i nevezan njima. 10 Pod Mojim nadzorom Prakrti stvara sva pokretna i nepokretna biæa. To je, o Kuntin sine, pokretaèka sila svijeta. 11 Neznalice me ne prepoznaju kad silazim u ljudskom tijelu, jer nisu svjesni Moje transcendentalne naravi Svevinjeg Gospoda. 12 Osujeæenih nada, uzaludnih djela, beskorisnog znanja pomuæena duha, u obmanutoj naravi asura i raksasa oni nalaze utoèite. 13 Ali velike Me due, o Partha, nalazeæi utoèite u Boanskoj prirodi, oboavaju smirena uma, znajuæi Me kao neiscrpni temelj biæa. 14 Pjevajuæi Mi uvijek u slavu slue Me uporno, odluèno i predano, neprekidno u stanju jedinstva. 15 Oboavajuæi Me rtvom znanja, drugi Me tuju u jedinstvu, u dvojnosti, u raznolikosti, u svim oblicima. 16 Ja sam vedski obred, ja sam yajva, ja sam hrana ponuðena precima, 496 Bhagavad-gEt= Deveto poglavlje hranjivo bilje i mantra. Ja sam maslac, vatra i rtvena ponuda. 17 Ja sam otac ovoga svijeta, majka, oslonac i praotac. Ja sam predmet znanja, proèistitelj, slog Om. Ja sam Rg, Sama i Yajur. 18 Ja sam cilj, odravatelj, gospodar i svjedok. Ja sam dom, utoèite i najbolji prijatelj. Ja sam stvaranje, unitenje i temelj koji podrava, riznica i neunitivo sjeme. 19 Ja dajem toplinu, ja aljem i zadravam kiu. Ja sam besmrtnost i smrt, postojanje i nepostojanje, o Arjuna. 20 Znalci triju Veda, oni koji piju somu, èisti od grijeha, oboavajuæi Me rtvom oni tee nebu. Dostiuæi Indrino kraljevstvo, uivaju u rajskim nasladama. 21 Zasitivi se rajskih prostranstava, iscrpljenih zasluga, vraæaju se u svijet smrtnika. Tako oni, koji slijede uèenje Veda, eleæi ispunjenje udnje, postiu smrt i ponovno roðenje. 22 Ali onima, koji se usmjere jedino na Mene, koji me tuju s nepodijeljenom predanoæu, donosim zatitu i trajnost postignuæa. 23 I oni, koji tuju druga boanstva, slueæi im s vjerom, oni doista tuju Mene, o Kuntin sine, ali u neznanju. 24 Ja sam doista uivatelj i gospodar svake rtve. Ipak, ne znajuæi Me uistinu, oni zakazuju. 497 Bhagavad-gEt= 25 tovatelji boanstava odlaze boanstvima; tovatelji predaka odlaze precima tovatelji duhova i sablasti odlaze njima dok tovatelji Moji dolaze Meni. 26 Ako Mi tko s predanoæu ponudi makar i list, cvijet, plod ili vodu, Ja prihvaæam èist dar predana srca. 27 to god èini, to god jede, to god rtvuje, to god daje, kakvom se god isposnitvu predaje, o Kuntin sine, èini to kao rtvu Meni. 28 Tako æe se osloboditi dobrih i loih plodova djelovanja. Uèvræen u yogi odricanja i savreno slobodan, doæi æe k Meni. 29 Ja sam isti prema svim biæima. Nikog ne cijenim vie ili manje. Ali onaj, koji Me tuje s predanoæu, on je u Meni i Ja sam u njemu. 30 Èak i da je najbjedniji od grenika, onaj tko Me predano tuje, znaj, neka se smatra pravednikom, jer se ispravno usmjerio. 31 On ubrzo postie ispravnost te stjeèe trajan mir. Znaj, o Kuntin sine, da Meni predani nikada ne propadaju. 32 Oni koji utoèite trae u Meni, èak i da su ljudi niska roda ene, vaiye i udre èak i oni ostvaruju najvii cilj. 33 Koliko tek vrli brahmane, i predani kraljevski mudraci! 498 Bhagavad-gEt= Deveto poglavlje Oboavaj stoga Mene, ti koji si se naao u svijetu tuge i prolaznosti! 34 Uvijek misleæi na Mene, oboavaj Me predano, rtvuj Meni, odaj Mi potovanje. Due posve obuzete Mnome, tako sjedinjen doæi æe Meni. 499 Bhagavad-gEt= Deseto poglavlje 1 Svevinji Gospod reèe: Poèuj i dalje Moju najviu rijeè, o Moænoruki, koju iz elje za tvojim dobrom govorim tebi, jer si mi omilio. 2 Niti mnotvo bogova i velikih mudraca ne zna Moje porijeklo, jer Ja sam izvor i bogova i mudrih. 3 Onaj smrtnik, koji Me zna kao neroðenog i bez poèetka, kao Velikog Gospoda svjetova, on je neobmanut, i slobodan od svakog grijeha. 4 Svjesnost, mudrost, neobmanutost, strpljivost, istinoljubivost, vlast nad osjetilima i umom, sreæa, nesreæa, roðenje i smrt, strah i neustraivost, 5 Nenasilje, uravnoteenost, nezahtjevnost, isposnitvo, dareljivost, slava i sramota, razna su stanja biæa, a izvor im je svima u Meni. 6 Sedam maharsija i èetiri Manua, Meni nalik, roðeni su iz Mog uma, a od njih sva stvorenja svijeta. 7 Onaj, tko doista poznaje to obilje Moje velièine, posve je zaokupljen yogom, u to nema sumnje. 8 Ja sam izvor svega. Sve izvire iz Mene. Znajuæi to, obdareni dubokim pronicanjem, mudri Me oboavaju. 500 Bhagavad-gEt= 9 Deseto poglavlje Sa Mnom u mislima, ivota posveæena Meni, meðusobno si pomauæi, razgovarajuæi o Meni, nalaze zadovoljstvo i sreæu. 10 Njima, uvijek obuzetima predanoæu, koji Me vole svim srcem, dajem yogu znanja, kojom dolaze Meni. 11 Iz milosti prema njima, Ja, koji boravim u njihovoj dui, tamu neznanja rasprujem jasnim svjetlom znanja. 12 Arjuna reèe: Ti si najvii brahman, najvie boravite, Ti si najvii proèistitelj. Ti si izvorni Boanski Purusa, neroðeni Bog bogova. 13 Tako svi rsiji govore o Tebi. I Narada je tako rekao, i Asita, Devala, i Vyasa. I Ti si mi se sam takvim otkrio. 14 Sve to si mi rekao drim istinom, o Keava. Tebe, o Gospode, ni bogovi ni demoni ne mogu dokuèiti i shvatiti. 15 Doista, samo Ti osobno poznaje Sebe, O Najvii Puruso, o izvoru biæa, gospodaru svega, Boe bogova, o gospodaru èitavoga svijeta. 16 Prilièi Ti, doista, da govori o svojoj Boanskoj slavi, kojom proima sve ove svjetove. 17 Kako da Te shvatim, o Yogine, uvijek misleæi na Tebe? 501 Bhagavad-gEt= U kojim oblicima da Te predoèim, o Gospode? 18 Potanko mi ponovo opii, o Janardana, svoje yogijsko obilje. Jer nektara se Tvojih rijeèi nikada ne mogu dovoljno nauiti. 19 Svevinji Gospod reèe: Sad æu ti opisati Svoje Boansko obilje, ali samo najistaknutije, o slavo Kurua, jer Mojoj velièini nema kraja. 20 Ja sam Jastvo, o Gudakea, to prebiva u srcu svakog biæa. Ja sam poèetak, sredina i kraj svih biæa. 21 Meðu adityama Ja sam Visnu, meðu izvorima svjetla Ja sam Sunce, meðu marutima Ja sam Marici, meðu zvijezdama Ja sam Mjesec. 22 Meðu Vedama Ja sam Sama Veda, meðu bogovima Ja sam Vasava, meðu osjetilima Ja sam um. U svim biæima Ja sam svijest. 23 Meðu rudrama Ja sam abkara, meðu yaksama i raksasama sam Kubera. Meðu vasuima sam Agni, a meðu planinama Ja sam Meru. 24 Meðu sveæenicima, znaj da sam Brhaspati, o Partha. Meðu vojskovoðama Ja sam Kartikeya, Ja sam ocean meðu vodama. 25 Od maharsija Ja sam Bhrgu, od rijeèi Ja sam slog Om, od yajvi Ja sam japa. Meðu nepokretnim stvarima Ja sam Himalaja. 502 Bhagavad-gEt= Deseto poglavlje 26 Meðu drveæem Ja sam banjan, meðu Boanskim mudracima sam Narada. Meðu gandharvama sam Citraratha, meðu siddhama sam mudri Kapila. 27 Znaj da sam meðu konjima Uccaihrava, roðen iz amrte. Meðu najboljim slonovima Ja sam Airavata, a meðu ljudima Ja sam kralj. 28 Od oruja Ja sam vajra, meðu kravama sam kama-dhuk, meðu uzrocima zaèeæa Ja sam Kandarpa, a meðu zmijama sam Vasuki. 29 Meðu nagama sam Ananta, Varuna sam meðu biæima vode. Meðu praocima Ja sam Aryama, meðu nadzornicima Ja sam Yama. 30 Meðu daityama Ja sam Prahlada, meðu razoriteljima Ja sam vrijeme. Meðu ivotinjama Ja sam lav, meðu pticama Ja sam Vainateya. 31 Meðu proèistiteljima sam vjetar, meðu ratnicima Ja sam Rama. Meðu ribama sam morski pas, a meðu rijekama Ganga. 32 Meðu svim stvarima Ja sam poèetak, sredina i kraj, o Arjuna. Od znanja Ja sam znanje o Jastvu, u raspravama Ja sam zakljuèak. 33 Meðu slovima sam slovo A, meðu sloenicama dvoslona rijeè. Ja sam, uistinu, neprolazno vrijeme. Ja sam svevideæi davatelj. 503 Bhagavad-gEt= 34 Ja sam sveprodiruæa smrt i stvaranje buduæeg. Od enskih kvaliteta Ja sam Slava, Uspjeh, Rijeè, Sjeæanje, Umnost, Strpljenje, Ustrajnost. 35 Meðu himnama Sama Vede Ja sam Brhat-sama, meðu stihovima Ja sam Gayatri. Meðu mjesecima Ja sam marga-irsa, a meðu godinjim sam dobima cvjetno proljeæe. 36 Meðu prijevarama Ja sam kocka. Ja sam velièina u svemu velikom, Ja sam pobjeda, Ja sam pustolovina, Ja sam snaga moænoga. 37 Meðu Vrsnijima Ja sam Vasudeva, meðu Pandavama Ja sam Dhanavjaya. Meðu mudracima Ja sam Vyasa, meðu misliocima sam Uana. 38 Meðu kanjavateljima Ja sam iba, vjetina sam u onima koji tee pobjedi. Meðu tajnim stvarima Ja sam utnja, Ja sam mudrost u mudracima. 39 Ja sam sjeme svega postojeæeg, o Arjuna. Nema stvorenog biæa, pokretnog ili nepokretnog, koje moe postojati bez Mene. 40 Mojem Boanskom obilju nema kraja, o pokoritelju neprijatelja. Ovo to sam ti rekao tek je nagovjetaj. 41 Znaj da je sve, to je izobilno, lijepo i slavno, tek oèitovanje djeliæa Mojega sjaja. 42 Ali èemu æe ti, o Arjuna, znanje o tome? Tek jednim svojim djeliæem Ja proimam i odravam sve stvoreno. 504 Bhagavad-gEt= Jedanaesto poglavlje Jedanaesto poglavlje 1 Arjuna reèe: Iz milosti prema meni rekao si mi krajnju tajnu, zvanu adhyatma, koja je rasprila moju zabludu. 2 O pojavi i nestanku biæa, kao i o Tvojoj neprolaznoj slavi, o Lotosooki, potanko sam èuo od Tebe. 3 Takav si, kakvim si Se opisao, najvii Gospode. No, elim Te vidjeti u Tvom aspektu Svevinjeg, o Najvii Purusa. 4 Ako Ti, o Gospode, dri da sam kadar to vidjeti tada mi pokai, o Gospodaru yoge, svoje neprolazno biæe. 5 Svevinji Gospod reèe: Pogledaj, o Partha, stotine i tisuæe Mojih Boanskih oblika, raznovrsne, raznobojne i raznolike. 6 Pogledaj, o Bharato, aditye, vasue, rudre, Avine kao i marute. Gledaj mnoga èudesa, ranije neviðena. 7 U Mom tijelu pogledaj sad, o Gudakea, èitav svijet sjedinjen u Jedno, sve pokretno i nepokretno, i to god drugo eli vidjeti. 8 No svojim vlastitim oèima ne moe me vidjeti. Dajem ti, stoga, nebesnièki vid. Pogledaj sada Moju Boansku slavu. 505 Bhagavad-gEt= 9 Savjaya reèe: Rekavi to, o kralju, najveæi gospodar yoge, Hari, pokaza Parthi svoj Boanski oblik. 10 Mnotvo usta i oèiju i èudesnih prizora; okiæen nebeskim nakitom i naoruan boanskim orujima uzdignutim za boj, 11 Ogrnut nebeskim vijencima, odjeæom i mirisima, stajao je Njegov lik, èudesan, blistav, beskrajan i sveproimajuæ. 12 Kad bi na nebu istodobno zasjale tisuæe sunaca, njihov bi sjaj nalikovao sjaju tog uzvienog biæa. 13 Tu, u tijelu boanstva bogova, Panduov je sin sagledao èitav svemir, podijeljen u mnotvu i utemeljen u Jednom. 14 Zatim, obuzet èudom, najeene koe, sklopljenih ruku i pognute glave Dhanavjaya s potovanjem oslovi Gospoda. 15 Arjuna reèe: U Tvojem tijelu, o Gospode, vidim okupljene sve bogove i sva biæa; Brahmu, Stvoritelja, kako sjedi na lotosu; takoðer i sve mudrace i nebeske zmije. 16 Gledam Te, beskrajna lika, s mnotvom ruku, trbuha, usta i oèiju. Ali ne vidim Ti poèetak, sredinu ni kraj, o Najvii Gospode, o Svevinji! 17 Gledam Te s krunama, ezlima i diskovima, kako sja svjetloæu na sve strane. Teko Te je, doista, gledati, kao plamteæu vatru i neizmjernu svjetlost Sunca. 506 Bhagavad-gEt= Jedanaesto poglavlje 18 Vidim Te kao neprolaznog i najvieg. Ti si vrhovni temelj svega. Ti si vjeèni èuvar dharme, Neprolazni si Purusa, tako ja mislim. 19 Ti si bez poèetka, sredine i kraja, beskrajne slave, bezbrojnih ruku. Sunce i Mjesec Tvoje su oèi, plamteæa vatra Tvoje je lice. Sve stvoreno grije se u Tvome sjaju. 20 Ti doista proima zemlju, nebeske svjetove i sve izmeðu; vidjevi Tvoj èudesan, straan lik, sva tri svijeta drhte, o Najvia duo. 21 U Te, doista, ulazi mnotvo pravednika. Uplaeni, neki Te tuju sklopljenih dlanova. Slava Tebi!, klièu gomile siddha i maharsija punim Te himnama opjevajuæi. 22 Rudre, aditye, vasui i sadhye, vive, Avini, maruti i preci, mnotvo gandharva, yakse, asure i siddhe svi upiru pogled u Tebe, u èudu. 23 Ugledavi Tvoj neizmjerni lik, o Moæno naoruani, s mnogo usta, oèiju, mnogo ruku, bedara, stopala, s mnogo trbuha, s bezbroj stranih zuba, dræu svi svjetovi i ja s njima. 24 Kad vidim Tebe kako see do neba, plamteæi, u mnogo boja, razjapljenih usta, velikih arkih oèiju, strepim u srcu i ne nalazim hrabrosti ni mira, o Visnu. 25 Kad Ti vidim usta i zube, strane, nalik vatri vremena, ja ne znam vie za èetiri smjera, i ne nalazim spokoja. Smiluj se, o Gospode bogova, o Utoèite svemira! 507 Bhagavad-gEt= 26 U usta Ti srljaju svi sinovi Dhrtarastrini, gomile prinèeva, Bhisma, Drona, vozarev sin i s njima voðe naih ratnika, 27 Strmoglavce srljaju meðu strane rvnje Tvojih zuba. Neki od njih vise izmeðu zuba, glava smrskanih u prah. 28 Kao to struje mnogih rijeka teku k moru, tako i oni, junaci meðu ljudima, srljaju u Tvoje plamteæe ralje. 29 Kao to se leptiri strmoglavljuju u plamteæu vatru, u propast, tako i ta stvorenja sumanuto jure u Tvoja usta, k svome unitenju. 30 Ognjenim jezicima Ti zahvaæa sve svjetove, svugdje, prodiruæi ih. arki zraci Tvoga biæa blistaju, o Visnu, ispunjavajuæi èitav svijet sjajem. 31 Reci mi tko si Ti u ovom stranom liku. Slava Tebi, o Najvii, smiluj se. elim znati Tebe, praizvorno biæe. Ja ne razumijem Tvoje djelatnosti. 32 Svevinji Gospod reèe: Ja sam moæno Vrijeme koje razara svijet, sada zabavljen unitavanjem svjetova. Èak i bez tebe, nitko od poredanih ratnika suprotstavljenih vojski neæe preivjeti. 33 Zato ustani i stekni slavu! Pobijedi neprijatelje i uivaj u vlasti na zemlji. Oni su ionako od Mene svi veæ pobijeni. Budi mi samo sredstvo, o Ljevoruki! 34 Dronu i Bhismu, Jayadrathu, Karnu i druge hrabre ratnike, 508 Bhagavad-gEt= Jedanaesto poglavlje od Mene veæ ubijene, pobij! Ne boj se, bori se: pobijedit æe neprijatelje! 35 Savjaya reèe: Kada je èuo te rijeèi Keave, Arjuna, sklopljenih dlanova, uzdrhtao, pokloni se i ponovo, obuzet strahom, drhtavim glasom prozbori Krsni. 36 Arjuna reèe: S pravom je, o Hrsikea, svijet sretan i uiva slaveæi Te. Pravo je da se svi raksase od Tebe razbjee, a mnotvo siddha da Ti se pokloni. 37 A kako da Ti se ne poklone, o Najvii, veæi od svega, koji si rodio Stvoritelja, o Beskonaèno biæe, Gospode bogova, koji si utoèite svemira. Ti si neunitiv, bitak i nebitak, i sve onkraj toga. 38 Ti si prvi Bog, iskonski Purusa. Ti si najvie utoèite svemira, Ti si znalac i znano i najvii cilj. Sobom sve proima, o Tisuæuliki. 39 Ti si Vayu, Yama, Agni, Varuna, Mjesec, Prajapati i Praroditelj. Slava, neka je slava Tebi! Tisuæu puta! Ponovno i ponovno! Slava Tebi! 40 Slava Tebi sprijeda i straga! Slava Ti na sve strane! O Sveobuhvatni! Beskrajna Tvoja je moæ, i junatvu Tvome nema kraja. Ti proima sve, i stoga Ti si sve. 41 Ako sam Te uvrijedio, govoreæi nepromiljeno i iz ljubavi, zovuæi Te O Krsna, o Yadava, o Prijatelju, dreæ Te tek prijateljem, ne znajuæ Tvoju velièinu 509 Bhagavad-gEt= 42 Ako sam Te, o Acyuta, na bilo koji naèin uvrijedio u zabavi, u igri, leeæi, sjedeæi ili kod jela, u samoæi ili u drutvu, molim Te, o Neizmjerni, oprosti mi. 43 Ti si otac ovoga svijeta, svega pokretnog i nepokretnog. Sav svijet Te slavi, najvii Ti si uèitelj. Nitko Ti nije ravan. Kako bi i mogao netko biti vii od Tebe u sva tri svijeta, o Neusporedivi? 44 Zato Te, klanjajuæi se, padajuæi nièice, molim, potovani Gospodine, oprosti. Milostiv mi budi kao otac svome sinu, kao prijatelj prijatelju i kao dragi dragoj! 45 Sretan sam jer vidjeh dosad neviðeno, pa ipak, moj je duh uzdrman strahom. Pokai mi, o Gospode, svoj ljudski lik. Smiluj se, o, Boe bogova, o, utoèitu svjetova! 46 elim Te vidjeti kao prije, s krunom, ezlom i diskom u ruci, u Tvojem ranijem obliku, s èetiri ruke, o Tisuæuruki, o Sveopæi obliku. 47 Svevinji Gospod reèe: Iz ljubavi prema tebi, o Arjuna, otkrio sam ti, svojom moæi, ovaj najvii oblik. Pun sjaja, sveobuhvatan, bezgranièan, izvorni je Moj oblik, i nikada ga jo nitko, osim tebe nije vidio. 48 Ni prouèavanjem Veda, niti rtvama, ni milosrðem, niti obredom, niti strogim isposnitvom, ne mogae Me nitko vidjeti u svijetu ljudi, u ovom obliku, osim tebe, o junaèe Kurua. 49 Ne boj se i ne budi uznemiren vidjevi taj Moj strahotni aspekt. 510 Bhagavad-gEt= Jedanaesto poglavlje Bez straha i radosna srca, ponovo gledaj Moj ljudski lik. 50 Savjaya reèe: Rekavi to Arjuni, Vasudeva ponovno pokaza svoj raniji oblik. Moæno biæe, ponovno njenoga lika, smirilo je njegov strah. 51 Arjuna reèe: Gledajuæi ponovno Tvoj njeni ljudski oblik, o Janardana, ja sam se smirio i vratio svojoj naravi. 52 Svevinji Gospod reèe: Teko je vidjeti taj Moj aspekt koji si upravo vidio. Èak ga i bogovi neprestano ude vidjeti. 53 Ni Vedama, ni isposnitvom, ni milosrðem, niti rtvom, ne mogu biti sagledan u tom vidu u kojem si Me upravo vidio. 54 Ali nepodijeljenom predanoæu moe Me se, u tom aspektu, uistinu spoznati, vidjeti i u Me uæi, o Moæno naoruani. 55 Onaj koji djeluje za Mene, koji Me vidi kao najvieg, koji je predan Meni, koji nije vezan, koji je bez mrnje prema svakom biæu, on dolazi k Meni, o sine Panduov. 511 Bhagavad-gEt= Dvanaesto poglavlje 1 Arjuna reèe: Tko je savreniji u yogi, oni, koji Tebe razmatraju u predanosti, ili oni, koji razmatraju neoèitovano i transcendentalno? 2 Svevinji Gospod reèe: One, koji se u Mene zadubljuju, koji Me promiljaju, uvijek predani, bogati najviom vjerom, drim savrenim yoginima. 3 No oni koji razmatraju neprolazno, nedokuèivo, neoèitovano, sveprisutno, nezamislivo, nepromjenjivo, stalno, vjeèno, 4 Svih osjetila obuzdanih, uvijek sabrani, eleæi dobro svima, oni takoðer dolaze Meni. 5 Tei je zadatak pred onima, koji usmjeravaju pogled prema neoèitovanom. Jer neoèitovano, kao cilj, vrlo je teko doseæi za ivota u tijelu. 6 Ali oni koji Me oboavaju, predajuæi sve djelovanje Meni, koji Me vide kao Najvieg, u promiljanju Mene postiu yogu. 7 Onima, èiji um boravi u Meni, o Partha, Ja ubrzo postajem izbavljenjem iz smrtnoga kruga ovoga svijeta. 8 Utemelji um svoj jedino u Meni, sa Mnom stopi svoj razum, i ivjet tada æe u Meni. Glede toga nema dvojbe. 9 No ako ne moe uèvrstiti, postojano, svoj um u Meni, tada Me pronaði u stalnoj praksi yoge, o Dhanavjaya. 512 Bhagavad-gEt= Dvanaesto poglavlje 10 Ako nisi u stanju niti vjebati, sva svoja djela tad predaj Meni. Samo djelujuæi za Mene, postiæi æe savrenstvo. 11 Ako èak ni to nisi u stanju, tada predanoæu naði utoèite u Meni, napustivi sve plodove djelovanja, pod vodstvom vinjeg Jastva. 12 Uistinu bolje od vjebe je znanje, iznad znanja stoji zadubljenje, iznad zadubljenja je odricanje od plodova djelovanja. Odricanju odmah slijedi mir. 13 Tko ne mrzi nijedno biæe, tko je ljubazan, suosjeæajan prema svima, tko je slobodan od vezanosti i samoljublja, tko je jednak prema patnji i zadovoljstvu, 14 Tko je strpljiv, skroman i uravnoteena uma, Jastvom obuzdan, postojano nepokolebljiv, umom i razumom usmjeren na Mene, taj, tko tako Mi je odan, Meni je drag. 15 Onaj tko ne dodiruje svijet, tko nije svijetom dotaknut, tko je slobodan od radosti, zavisti, straha i tuge, Meni je drag. 16 Onaj tko je skroman, èist, pametan, nedirnut brigama, bez straha, odrièuæi se svih poduhvata, tko Mi se tako predao, Meni je drag. 17 Onaj, tko ne osjeæa ni radost, ni tugu, niti udnju, niti elju, odrièuæi se dobra i zla, on koji je ispunjen predanoæu, Meni je drag. 513 Bhagavad-gEt= 18 Onaj tko je isti prema prijatelju i neprijatelju, prema èasti i sramoti, isti u pohvali i pokudi, 19 Tko je isti u hladnoæi i toplini, radosti i patnji, tko je slobodan spona, tko je utljiv, svime zadovoljan, bez doma, postojana uma, pun predanosti, takav èovjek Meni je drag. 20 Oni, koji uistinu slijede tako opisan besmrtni put, koji puni vjere i predanosti opaaju Mene kao najvieg, takvi od sviju su Mi drai. 514 Bhagavad-gEt= Trinaesto poglavlje Trinaesto poglavlje 1 Arjuna reèe: to su polje i znalac polja? to je Prakrti, a to Purusa? to je znanje, a to predmet znanja? To, o Krsna, elim znati. 2 Svevinji Gospod reèe: Ovo tijelo, o Kuntin sine, zove se poljem. Onoga koji to zna, upuæeni koji to znaju, zovu znalcem polja. 3 Znaj Me, takoðer, kao Znalca u svim tijelima, o Bharato. Znanje o polju i znalcu polja drim istinskim znanjem. 4 Poèuj sada to æu ti ukratko reæi, o polju, njegovu sastavu i mijenama, njegovu podrijetlu, te o znalcu, njegovoj naravi i utjecaju. 5 O tome to je brahman, kazivali su rsiji u raznim himnama, jasno izlauæi bit. 6 Pet osnovnih elemenata, ego, um i neoèitovano (avyakta), deset osjetila i razum te pet predmeta osjetila, 7 elja, mrnja, zadovoljstvo, bol, shvaæanje, umnost, volja to je kratki opis polja zajedno s njegovim aspektima. 8 Poniznost, skromnost, bezazlenost, strpljivost, èestitost, sluenje uèitelju, èistoæa, upornost, samokontrola, 515 Bhagavad-gEt= 9 nevezanost za predmete osjetila, kao i odsutnost samoljublja. Opaanje zla koje dolazi od roðenja, smrti, starosti, bolesti i patnje, 10 nevezanost, odsutnost elje za sinom, enom, domom i sliènim, postojana ravnodunost prema doivljaju eljenog i neeljenog, 11 nepokolebljiva predanost Meni u yogi jedinstva, povlaèenje na osamu, nesklonost drutvu ljudi, 12 postojanost u spoznaji jastva, svijest o svrsi spoznaje stvarnosti. Sve nabrojeno zove se znanjem, suprotno tome je neznanje. 13 Opisat æu ti ono, to treba spoznati i spoznajom èega dosee se Besmrtno. Bez poèetka najvii je brahman. Za njega se ne moe reæi ni da je postojanje, niti nepostojanje. 14 Svugdje su mu ruke i noge, svugdje su mu oèi, glave i usta, svugdje su mu ui. Tako sve obuhvaæajuæi, on postoji u svijetu. 15 Sijuæi u djelatnostima svih osjetila, a ipak bez osjetila. Nevezan, podravajuæi sve; bez guna. 16 Izvan i u nutrini biæa. Pokretan i nepokretan. Zbog svoje suptilnosti nije spoznatljiv. Istodobno dalek je i blizak. 516 Bhagavad-gEt= Trinaesto poglavlje 17 Nedjeljiv je, ali prividno se dijeli u biæima. Tako shvaæen, on sva biæa odrava, unitava ih i ponovno raða. 18 Svjetlo je nad svjetlima, za koje kae se da onkraj je tame. Kao znanje, znano i cilj, on lei u svim srcima. 19 Opisao sam ti ukratko polje, kao i znanje i znano. Moj bhakta, shvativi to, postaje dostojnim Moga stanja. 20 Znaj da su Prakrti i Purusa oboje bez poèetka. Znaj takoðer da su svi oblici i sve gune roðeni iz Prakrti. 21 Buduæi da predstavlja izvor posljedica i sredstva za Prakrti se kae da je prapoèelo. Buduæi da predstavlja izvor iskustva, zadovoljstva i patnje za Purusu se kae da je prapoèelo. 22 Kada se Purusa nalazi u Prakrti, doivljava gune nastale iz Prakrti. Vezivanje uz gune uzrok je njegova roðenja u dobrim ili loim maternicama. 23 U tom tijelu jo postoji, doista, promatraè, odobravatelj, podravatelj, uivatelj, veliki Gospodin i najvie Jastvo kojeg zovu Najvii Purusa. 24 Onaj tko poznaje takvog Purusu i Prakrti, zajedno s gunama, za njega, ma to èinio, nema ponovnog roðenja. 517 Bhagavad-gEt= 25 Neki u zadubljenju Jastvo u Jastvu spoznaju Jastvom, drugi sabkhya yogom, a treæi karma yogom. 26 Neki, ne znajuæi Ga, oboavaju Ga prema onome to su od drugih èuli. Oni takoðer odlaze onkraj smrti, dreæi se takvih uputa. 27 to je god roðeno, pokretno ili nepokretno, znaj da, o najbolji od Bharata, nastaje spojem polja i znalca polja. 28 Onaj vidi, tko vidi najvieg Gospoda istog u svim biæima, neprolaznog u prolaznom. 29 Jer tko vidi jednog Gospoda postojeæeg u svemu, ne razara Jastvo pomoæu Jastva, te stoga ostvaruje najvii cilj. 30 Onaj vidi, tko vidi da sve djelovanje izvodi samo Priroda, a da Jastvo ne djeluje. 31 Kada èovjek spozna da sva razlièita biæa borave u Jednom, i da se sve razvija iz njega samoga, tada postaje brahmanom. 32 Nemajuæi poèetka, buduæi bez guna, to najvie Jastvo, nepropadljivo, iako boravi u tijelu, o Kuntin sine, niti djeluje, nit se djelovanjem kalja. 33 Kao to se sveproimajuæi prostor zbog svoje suptilnosti nikad ne ukalja, 518 Bhagavad-gEt= Trinaesto poglavlje tako ni Jastvo, sveprisutno u tijelu, nije zaprljano. 34 Kao to jedno Sunce daje svjetlo èitavu svijetu, tako i dua, o Bharato, osvjetljava sva polja. 35 Razlikujuæi tako polje od znalca polja, oslobaðajuæi se ropstva Prirode uvidom, oni, koji gledaju oèima znanja, dostiu najvii cilj. 519 Bhagavad-gEt= Èetrnaesto poglavlje 1 Svevinji Gospod reèe: Ponovo æu ti objaviti uzvieno znanje, najbolje od sveg znanja, spoznajom kojeg su mudri dosegnuli krajnje savrenstvo. 2 Oni koji su potraili utoèite u ovom znanju i ostvarili jedinstvo sa Mnom, ne raðaju se stvaranjem svjetova, niti nestaju njihovim unitenjem. 3 Moja maternica veliki je brahman. U nj Ja polaem sjeme. Odatle dolazi, o Bharato, do roðenja sviju biæa. 4 Kakvi god oblici da se raðaju, o Kuntin sine, iz bilo koje maternice, veliki brahman njihova je maternica, a Ja sam otac, koji u nju polae sjeme. 5 Sattva, rajas, tamas te gune, o Moænoruki, podrijetlom iz Prakrti, èvrsto veu za tijelo utjelovljenog, neprolaznog. 6 Od njih je sattva, zbog svoje èistoæe, svijetla i iscjeljujuæa, a tvori vezanost uz sreæu i znanje, o Bezgrjeni. 7 Znaj, da je rajas po svojoj naravi strast, izvor udnje i vezivanja. On okiva, o Kuntin sine, utjelovljenog vezanoæu za djelovanje. 8 Ali znaj, da se tamas raða iz neznanja, i obmanjuje sva utjelovljena biæa. On èvrsto sputava, o Bharato, ludilom, lijenoæu i inercijom. 520 Bhagavad-gEt= 9 Èetrnaesto poglavlje Sattva vee sreæom, rajas djelovanjem, o Bharato, dok tamas, sakrivanjem znanja, vezuje ludilom. 10 Sattva se uzdie, o Bharato, prevladavajuæi nad tamasom i rajasom. Rajas nad sattvom i tamasom. Tako se i tamas uzdie kad nadvlada sattvu i rajas. 11 Kada se u svim vratima ovoga tijela pojavi svjetlo znanja, tada znaj da prevladava sattva. 12 Pohlepa, aktivnost, poduzetnost, nemir i elja javljaju se kad prevlada rajas, o najbolji Bharato. 13 Tama, ludilo, tromost i zabluda raðaju se kada tamas prevlada, o potomèe Kurua. 14 Kada kod utjelovljenog u trenutku smrti prevlada sattva, on odlazi u èiste svjetove znalaca Najvieg. 15 Koga smrt zatekne u rajasu, raða se meðu vezanima za djelovanje. A umre li u tamasu, pada u maternicu pomraèenja. 16 Plod vrlog djelovanja, kae se, sattvièan je i èist; plod rajasa je patnja, a plod je tamasa neznanje. 17 Znanje potjeèe iz sattve, pohlepa iz rajasa. Ludost, zabluda i neznanje, pak, potjeèu iz tamasa. 521 Bhagavad-gEt= 18 Oni koji slijede sattvu uzdiu se, rajasièni ostaju u sredini, a oni, koji su od kvalitete tamasa, padaju. 19 Kada znalac spozna, da izvan guna ne postoji djelatnik, i zna Njega, koji je iznad guna, on ulazi u Moju narav. 20 Nadilazeæi sve tri gune, koje su izvor ovoga tijela, tjelesnik uiva nektar osloboðenja od roðenja, smrti, prolaznosti i patnje. 21 Arjuna reèe: Koji su znaci, o Gospodine, po kojima se poznaje onaj, tko je otiao onkraj triju guna? Kako on djeluje, i kako te tri gune nadilazi? 22 Svevinji Gospod reèe: Onaj koji ne prezire svjetlo, djelatnost i zabludu kad su prisutni, niti udi za njima kad nisu; 23 Koji je ravnoduan i neometan od guna. Taj, koji je uèvræen i smiren u spoznaji da samo gune djeluju, 24 Onaj, tko je jednak u zadovoljstvu i bolu, koji boravi u Jastvu, kome su zemlja i zlato isti, tko je isti u ugodnom i neugodnom, tko ima spoznaju, tko ne mari za hvalu i grdnju, 25 Tko je isti u slavi i sramoti, isti prema prijatelju i neprijatelju, koji je napustio sve tenje, 522 Bhagavad-gEt= Èetrnaesto poglavlje za njega se kae da je otiao onkraj guna. 26 Tko Mi neprestano slui yogom predanosti i ljubavi, on je spreman, odlaskom onkraj guna, za uzdignuæe u stanje brahmana. 27 Jer Ja sam stanje brahmana, besmrtnog i neunitivog, vjeène dharme i krajnje sreæe. 523 Bhagavad-gEt= Petnaesto poglavlje 1 Svevinji Gospod reèe: Postoji prièa o neprolaznom stablu banjana s korijenjem gore a granama dolje, èiji su listovi stihovi Veda. Tko ga poznaje, znalac je Veda. 2 Prema dolje i prema gore ire se njegove grane, hranjene gunama, a granèice su predmeti osjetila. A dolje u svijet ljudi seu korijeni zavravajuæi u djelatnosti. 3 Svijet ne razumije taj njegov oblik, njegov kraj ni poèetak niti njegovo postojanje. Nakon to se posijeèe èvrsto korijenje ovoga stabla, snanim maèem nevezanosti, 4 Treba potraiti cilj s kojega, onome tko ga dosegne, nema povratka. Pronaæi treba utoèite u Prvom Purusi iz kojega, od iskona, èitav svijet proizlazi. 5 Lieni oholosti i zablude, nadvladavi zlo vezanosti, utemeljeni uvijek u Jastvu, èije su elje otpale, slobodni od parova suprotnosti poput zadovoljstva i patnje, neobmanuti, oni doseu taj vjeèni cilj. 6 Ono to ne osvjetljavaju ni Sunce, ni Mjesec, ni vatra: To je Moje najvie boravite. Tko tu stigne, ne vraæa se. 524 Bhagavad-gEt= Petnaesto poglavlje 7 Moj djeliæ, vjeèno biæe u svijetu biæa, privlaèi pet osjetila i razum kao esti, to su plodovi Prakrti. 8 Kada tjelesnik dobiva tijelo, a takoðer i kad ga ostavlja, nosi ove sa sobom, poput vjetra, koji nosi miris iz njegova izvora. 9 Uhom, okom, dodirom, okusom i mirisom, njima a takoðer i razumom, on uiva u osjetilnim predmetima. 10 Njega koji odlazi, ostaje i uiva, koji je povezan s gunama, ne opaaju obmanuti. Vide ga tek oni, koji gledaju okom znanja. 11 Oni koji tee, proèiæeni yogom, gledaju ga u sebi. Neproèiæeni, bez znanja, ne opaaju ga, unatoè svom trudu. 12 Ono svjetlo koje boravi u Suncu, te osvjetljava èitav svijet, svjetlo koje je u Mjesecu i vatri, to svjetlo znaj da je Moje. 13 Proimajuæi sve svjetove podravam sva biæa Svojom energijom. Postajuæi Mjesec, sokom hranim sve biljke. 14 Boraveæi u tijelu ivih biæa kao njihov metabolizam, povezan s pranom i apanom, Ja probavljam sve vrste hrane. 15 Ja poèivam u srcima sviju. Ja darujem pamæenje, spoznaju, kao i njihov gubitak. Ja sam cilj prouèavanja Veda, Ja sam tvorac Vedante, te znalac Veda. 525 Bhagavad-gEt= 16 Dva su oblika ivota na ovomu svijetu, prolazan i neprolazan. Prolazan obuhvaæa sva stvorenja, dok neprolazan boravi u postojanosti. 17 No drugaèiji je najvii Purusa koji se naziva i najviim Jastvom, nerazorivi Gospod koji proima i podrava sva tri svijeta. 18 Kako Ja nadilazim prolazno i vii sam i od neprolaznog, u svijetu i u Vedama Mene zovu Purusottama. 19 Onaj tko Me zna, izvan svake obmanutosti, kao najvii duh, zna sve i taj Me oboava èitavim biæem, o Bharato. 20 Time sam te, o Bezgrjeni, pouèio najtajnijem znanju. Znajuæi to, èovjek postaje znalcem, o Bharato, i sve su njegove dunosti izvrene. 526 Bhagavad-gEt= esnaesto poglavlje esnaesto poglavlje 1 Svevinji Gospod reèe: Neustraivost, èisto srce, stalnost u znanju i yogi; velikodunost, samokontrola, oboavanje, prouèavanje spisa, isposnitvo, èestitost, 2 Nenasilje, istinoljubivost, staloenost, odricanje, smirenost, bezazlenost, milosrðe, velikodunost, njenost, skromnost, odluènost, 3 Energiènost, pratanje, volja, èistoæa, odsutnost mrnje, odsutnost gordosti. To su odlike èovjeka èija narav je Boanska, o Bharato. 4 Licemjerje, bahatost i oholost, gnjev kao i grubost i neznanje, odlike su èovjeka demonske naravi, o Partha. 5 Boanska narav vodi osloboðenju, dok demonska vodi ropstvu. No ne boj se, o Panduov sine, jer tvoja je narav Boanska. 6 U ovom svijetu postoje dvije vrste biæa, boanska i demonska. O onima Boanskim opseno smo govorili. Posluaj dakle, o Partha, od Mene sad o demonskima. 7 Demonski ljudi ne poznaju niti djelovanje niti nedjelovanje. U njima nema èistoæe, ni vrline, ni istine. 8 Oni kau: Svemir je nezbiljski, bez temelja, bez Boga, roðen iz sjedinjenja mukog i enskog poèela, nastao iz poude, to je sve. 527 Bhagavad-gEt= 9 Zastupajuæi takve stavove, te izgubljene due, ogranièena uma, kao neprijatelji svijeta èine okrutna djela, usmjerena sveopæem unitenju. 10 Ispunjeni nezasitnim eljama, licemjerni, oholi i drski, zbog zablude brane lai i djeluju s prljavim nakanama. 11 Obuzeti beskrajnim brigama, koje tek smrt prekida, u uivanju vide najvii cilj, dreæi kako je sve u tome. 12 Vezani stotinama okova nade, predani poudi i bijesu, na neèist naèin zgræu blago radi osjetilnog uitka. 13 Ovo sam danas zaradio, tu æu elju ostvariti, ovo blago pripada meni, a ono æe mi sutra pripadati. 14 Tog neprijatelja sam ubio, i druge æu ja pobiti. Ja sam gospodar, ja uivam, ja sam uspjean, moæan i sretan. 15 Bogat sam i plemenita roda. Nitko mi nije ravan. Ja æu rtvovati, ja æu dati milostinju, ja æu uivati. Tako u zabludi, zbog neznanja, 16 Zavedeni silnom matom, zapleteni u mreu zabluda, ovisni o zadovoljenju strasti, padaju u prljavi pakao. 17 Samoivi, tvrdoglavi, tati i opijeni blagom, vre rtve tek na rijeèima, licemjerno, izvan propisa. 528 Bhagavad-gEt= esnaesto poglavlje 18 Predani samoljublju, sili, nadmenosti, poudi i bijesu, ti zli ljudi preziru Me u svojim i u drugim tijelima. 19 Takve, mrnje pune, najgore meðu ljudima, te zle, uvijek bacam u svjetove demonskih maternica. 20 Ulazeæi u demonske maternice oni zaslijepljeni, iz roðenja u roðenje, ne stiu nikada do Mene, o Kuntin sine, i padaju sve nie. 21 Trostruka su vrata pakla, koja u propast duu vode: udnja, bijes i pohlepa. Zato se èuvaj tih triju. 22 Tko se oslobodi njih, triju vrata tame, o Kuntin sine, èini dobro sebi, te stie najviem cilju. 23 Onaj tko zanemaruje propise spisa, te djeluje potaknut eljama, on ne ostvaruje savrenstvo, ni sreæu, ni najviu svrhu djelatnosti. 24 Spisi su stoga kriterij onoga to treba i onoga to ne treba uèiniti. Spoznaj svoju dunost, u spisima odreðenu, te je vri. 529 Bhagavad-gEt= Sedamnaesto poglavlje 1 Arjuna reèe: Onaj vjernik, koji rtvuje, ali zanemaruje propise spisa; je li u sattvi, rajasu ili tamasu, o Krsna? Koje je njegovo stanje? 2 Svevinji Gospod reèe: Tri su oblika vjere, koju posjeduju utjelovljena biæa: sattvièna, rajasièna i tamasièna. Poèuj sad to æu ti reæi o tome. 3 Svaèija vjera u skladu je s njegovom prirodom, o Bharato. Kakva je èovjekova narav, takva je i njegova vjera. 4 Sattvièni ljudi oboavaju boanstva, rajasièni demone i zloduhe, dok tamasièni tuju sablasti i duhove. 5 Oni koji, predani licemjerju i samoljublju, vre strana isposnitva neodobrena spisima, oboruani snagom pohlepe i strasti, 6 U svojoj ludosti slabe sve elemente tijela, i Mene koji boravim u tijelu. Znaj da je njihova namjera demonska. 7 Pa i hrana kojoj su ljudi skloni, trostruke je vrste, kao i oboavanje, isposnitvo i milodari. 8 Hrana koja jaèa ivot, energiju, snagu, zdravlje, radost i veselje, koja je ukusna i masna, jaka i teèna, draga je sattviènima. 530 Bhagavad-gEt= 9 Sedamnaesto poglavlje Hranu koja je gorka, kisela, slana, pretjerano vruæa, ljuta, suha i koja peèe, koja stvara bol, patnju i bolest, vole rajasièni. 10 Hrana koja je ustajala, bezukusna, pokvarena i gnjila, odstajala i neèista, draga je tamasiènima. 11 Sattvièno rtvovanje vre ljudi koji slijede rijeèi spisa s èvrstom vjerom da trebaju samo oboavati, bez oèekivanja plodova. 12 rtvu ponuðenu, o najbolji Bharato, poradi plodova ili razmetanja, znaj kao rajasièno rtvovanje. 13 Tamasièno rtvovanje je protivno propisima, u kojem se ne dijeli hrana, koje ne prate mantre i darovi i koje se vri bez vjere. 14 Oboavanje boanstava, dvaput roðenih, uèitelja i mudrih; èistoæa, èestitost, suzdranost i nenasilje, èine isposnitvo tijela. 15 Govor koji ne uzrokuje uznemirenje, koji je istinit, ugodan i koristan, kao i redovito prouèavanje svetih spisa, èine isposnitvo govora. 16 Spokojstvo duha, vedrina, utljivost, samokontrola, te èistoæa srca, èine isposnitvo duha. 17 To trostruko isposnitvo, koje primjenjuje predan èovjek ispunjen vjerom, bez oèekivanja plodova, smatra se sattvièkim. 18 Ono isposnitvo koje se primjenjuje licemjerno, s namjerom stjecanja potovanja, èasti i oboavanja, od ovog je svijeta. 531 Bhagavad-gEt= Dri se rajasiènim, a nestalno je i nesigurno. 19 Za ono isposnitvo koje se èini iz nerazumijevanja, muèenjem sebe, ili radi unitenja drugih, kae se da je tamasièno. 20 Ono to se daje iz dunosti, onome koji ne daje zauzvrat, na pravom mjestu, u pravo vrijeme i pravoj osobi, naziva se sattviènim darivanjem. 21 Za darivanje, u kojem se daje zbog protuusluge, iz raèuna, ili teka srca, kae se da je rajasièno. 22 Darivanje u krivo mjesto ili u nevrijeme, osobi koja nije dostojna, bez potovanja ili uz uvredu, zove se tamasiènim. 23 Om Tat Sat trostruko je obiljeje brahmana. Time su, od davnina, stvoreni brahmane, Vede i yajve. 24 Zato prouèavatelji brahmana, u spisima pouèeni, s izgovorom Om zapoèinju djela rtvovanja, davanja i isposnitva. 25 S Tat, bez usmjerenosti plodovima tragaoci za osloboðenjem vre djela oboavanja, isposnitva i razne vrste darivanja. 26 Rijeè Sat oznaèava postojanje i vrlinu. Takoðer, o Partha, rijeè Sat oznaèava povoljno djelovanje. 27 Predanost rtvovanju, isposnitvu i darivanju takoðer se oznaèuje kao Sat. Pa èak se djela od te kvalitete nazivaju Sat. 28 Ono to se bez vjerovanja rtvuje, daruje i primjenjuje kao isposnitvo, zove se asat, o Partha. 532 Bhagavad-gEt= Sedamnaesto poglavlje Ne predstavlja nita ni na ovom, a ni na drugom svijetu. 533 Bhagavad-gEt= Osamnaesto poglavlje 1 Arjuna reèe: O Moæno Naoruani, elio bih znati istinu o naputanju svijeta i odricanju, posebice, o Hrsikea, o unititelju Keijev. 2 Svevinji Gospod reèe: Odricanje od djelovanja zasnovanog na eljama mudri zovu sannyasa. Naputanje plodova svih djela, kau uèeni, jest tyaga. 3 Neki mislioci kau da djelovanje treba odbaciti kao zlo. Drugi vele da ne treba odbaciti djela rtvovanja, davanja i isposnitva. 4 Èuj sada od Mene o tome to je naputanje, o najbolji Bharato. Naputanje se, o najbolji meðu ljudima, uistinu oèituje na tri naèina. 5 Djela rtvovanja, davanja i isposnitva ne smiju se napustiti; ona su potrebna. rtvovanje, davanje i isposnitvo proèiæuju èak i mudre. 6 Meðutim, èak i ta djela treba èiniti bez vezanosti, naputajuæi plodove. To je, o Partha, Moj èvrsti i najvii stav. 7 Uistinu, nije dobro napustiti dunost. Nju iz zablude napustiti dri se tamasiènim. 8 Kada netko naputa djelovanje zato to je bolno ili iz straha od tjelesnih tekoæa, 534 Bhagavad-gEt= Osamnaesto poglavlje on vri rajasièno naputanje koje mu ne donosi dobro. 9 Kada se, o Arjuna, izvri propisano djelovanje samo zato jer ga treba izvriti, uz naputanje vezanosti kao i ploda, to naputanje dri se sattviènim. 10 Onaj koji je napustio, ne mrzi zlo djelovanje, niti je vezan uz dobro. Proet sattvom i znanjem, on je slobodan od sumnji. 11 Uistinu, utjelovljenom biæu nemoguæe je posve napustiti djelovanje. Za onoga tko naputa plodove djelovanja kae se da je istinski isposnik. 12 Trostruki plod djelovanja, ugodan, neugodan i mijean, batini nakon smrti onaj koji je vezan, ali ne i isposnik. 13 A sad poèuj o pet uzroka, o Moænoruki, o kojima govori Sabkhya, radi postizanja savrenstva u djelatnosti. 14 Sjedite djelovanja, djelatnik, raznovrsni djelatni organi, razne vrste djelatnosti i Boansko kao peto. 15 Svaki oblik djelatnosti, uèinjen tijelom, govorom ili razumom, bio on ispravan ili pogrean, ima uzrok u tih pet. 16 Onaj, stoga, tko zbog slabog uvida misli kako je Jastvo djelatnik, bezuman je i ne vidi istinu. 535 Bhagavad-gEt= 17 Onaj tko je slobodan od samoljublja, èiji um nije okaljan, iako ubija biæa, ne ubija, nije vezan. 18 Znanje, predmet znanja, znalac trostruki su poticaj djelovanja. Djelatni organ, djelovanje i djelatnik èine trostruki temelj djelovanja. 19 Prema nauku o gunama, znanje, djelovanje i djelatnik postoje u tri vrste, ovisno o diobi guna. Posluaj to æu ti reæi o njima. 20 Ono znanje, koje vidi jednu, neunitivu zbilju u svim biæima, nepodijeljeno u podijeljenom, znaj kao sattvièno. 21 Znanje koje, razlikujuæi, vidi u svemu stvorenom tek razlièita odijeljena biæa, njega znaj kao rajasièno. 22 Ali ono znanje, koje se neosnovano vee na jednu pojavu, kao da je sve, koje nema zbiljskog predmeta i koje je usko, za njega se kae da je tamasièno. 23 Djelovanje koje je propisano, koje je slobodno od vezanosti, koje, bez ljubavi ili mrnje, izvodi onaj koji ne udi za plodovima, za to se djelovanje kae da je sattvièno. 24 No djelovanje koje izvodi onaj koji udi za zadovoljstvima, ili iz samoljublja i sa silnim naporom, za to se kae da je rajasièno. 536 Bhagavad-gEt= Osamnaesto poglavlje 25 Djelovanje koje se vri iz zablude, bez obzira na posljedice, gubitak, povredu i sposobnost, takvo se zove tamasiènim. 26 Djelatnik koji je slobodan od samoljublja i vezanosti, oboruan èvrstoæom i energijom, koji nije pod utjecajem uspjeha i neuspjeha, za njega se kae da je sattvièan. 27 Djelatnik, koji strastveno udi za plodom djelovanja, pohlepan, okrutan i neèist, podloan radosti i tuzi, za njega se kae da je rajasièan. 28 Djelatnik koji je nemaran, prost, ohol, varalica, zao, lijen, maloduan i kolebljiv, za njega se kae da je tamasièan. 29 Posluaj sada, o Dhanavjaya, kako æu ti potpuno i detaljno opisati trostruku podjelu uma i postojanosti po gunama. 30 Onaj um, koji poznaje djelovanje i nedjelovanje i zna to treba a to ne treba uèiniti, koji poznaje strah i odsutnost straha, vezanost i slobodu, sattvièan je, o Partha. 31 Onaj um, koji ne razumije dharmu i adharmu, ni to treba a to ne treba uèiniti, rajasièan je, o Partha. 32 Onaj um, okruen tamom, kojim se adharma vidi kao dharma i sve stvari naopakima, tamasièan je, o Partha. 33 Za postojanost, koja je nastala iz prakse yoge, i kojom se obuzdava djelatnost 537 Bhagavad-gEt= miljenja, disanja i osjetilnih organa, kae se da je sattvièna, o Partha. 34 Ali za postojanost, koja èvrsto vezuje za dharmu, zadovoljstvo i blago, i prema prilikama udi za njihovim plodovima, kae se da je rajasièna, o Partha. 35 Za postojanost radi koje nerazumnik ne moe napustiti spavanje, strah, brigu, malodunost i strast, kae se da je tamasièna, o Partha. 36 A sada posluaj, o najbolji Bharato, to æu ti kazati o trostrukoj radosti, do koje se dolazi vjebom i koja sigurno vodi prestanku patnje. 37 Za radost koja je na poèetku kao otrov, a na kraju se pokae kao nektar, koja je roðena iz jasne tiine vlastita uma, za nju se kae da je sattvièna. 38 Za radost koja nastaje iz dodira osjetila i njihovih predmeta, koja na poèetku nalikuje na nektar, a na kraju se pokae kao otrov, za nju se kae da je rajasièna. 39 Za radost koja na poèetku i stalno obmanjuje duu, a nastaje iz spavanja, lijenosti i nemarnosti, za nju se kae da je tamasièna. 40 Nema biæa na Zemlji, niti na nebu meðu boanstvima, koje bi bilo slobodno tih triju guna roðenih iz Prakrti. 41 Dunosti brahmana, ksatriya, vaiya kao i udra, o Pobjednièe nad neprijateljima, podijeljene su po kvalitetama djelovanja u skladu s gunama. 538 Bhagavad-gEt= Osamnaesto poglavlje 42 Mir, samonadzor, isposnitvo, èistoæa, opratanje kao i èasnost, znanje, mudrost i vjera, prirodne su dunosti brahmana. 43 Hrabrost, isticanje, èvrstoæa, vjetina, postojanost u boju, dareljivost i dostojanstvo, prirodne su dunosti ksatriye. 44 Poljodjelstvo, stoèarstvo i trgovina prirodne su dunosti vaiye. Prirodna je dunost udre sluenje. 45 Predan svojoj dunosti, svaki èovjek ostvaruje savrenstvo. Posluaj kako on, predan vlastitoj dunosti, ostvaruje savrenstvo. 46 Èovjek ostvaruje savrenstvo kada vlastitom dunoæu slavi Njega koji je uzrok razvoja biæa i koji sve ovo proima. 47 Bolja je vlastita dharma bez zasluga, nego veliki uspjeh u tuðoj dharmi. Èineæi prirodnu, propisanu dunost èovjek ne grijei. 48 Èovjek ne smije napustiti dunost, o Kuntin sine, s kojom se je rodio, ma koliko manjkava bila. Jer sve je bez razlike okrueno manjkavostima, kao vatra dimom. 49 Onaj èiji um nije nièim vezan, èiji razum je obuzdan, koga su elje napustile, odricanjem ostvaruje najvie stanje slobode od djelovanja. 50 O tome kako on, koji je ostvario savrenstvo, 539 Bhagavad-gEt= dosee brahman koji je punina znanja, o Kuntin sine, èuj ukratko od Mene. 51 Naoruan èistim umom, èvrsto se obuzdavajuæi, naputajuæi zvuk i druge osjetilne predmete, odbacivi ljubav i mrnju, 52 Prebivajuæi u samoæi, jeduæi malo, obuzdavi govor, tijelo i duh, predan meditaciji i yogi, opremljen bestrasnoæu, 53 Napustivi samoljublje, snagu, bahatost, elju, gnjev, vlasnitvo, slobodan od ideje posjeda i smiren, takav je spreman postati brahmanom. 54 Postavi brahmanom, smirena Jastva, on niti udi niti jadikuje, prema svim je biæima jednak, te tako ivi najviu predanost Meni. 55 Predanoæu, on Me uistinu zna, onakvog kakav sam uistinu. Tada, uistinu Me znajuæi, on odmah ulazi u Mene. 56 Neprestano na sve naèine djelujuæi, pronalazeæi utoèite u Meni, Mojom miloæu dosee vjeèno, neprolazno boravite. 57 Razlikujuæi, predaj sve djelovanje Meni, promatraj Me kao najvieg, posveti se yogi spoznaje i usmjeri svoje srce na Mene. 58 Nakon to si uèvrstio svoje srce u Meni, ti æe, Mojom miloæu, nadvladati sve zapreke. Meðutim, ako Me zbog samoljublja ne poslua, izgubljen si. 540 Bhagavad-gEt= Osamnaesto poglavlje 59 Prigrli li samoljublje i umuje Borit se neæu, uzalud ti je odluka; tvoja æe te narav prisiliti. 60 Ono to sada, o Kuntin sine, iz zablude ne eli uèiniti, uèinit æe ipak, i protiv volje gonjen vlastitom prirodom. 61 Gospod boravi u srcima svih biæa, o Arjuna. Svojom mayom on upravlja svim biæima, kao lutkama na koncu. 62 Njemu, o Bharato, predaj se èitavim biæem. Njegovom miloæu ostvarit æe najvii spokoj i vjeèno boravite. 63 Time sam ti objavio najtajniji nauk. Promisli detaljno o njemu, te uèini kako eli. 64 Èuj ponovno Moju najviu rijeè, najtajniju tajnu. Ti si Mi najdrai prijatelj, i stoga ti govorim najvie dobro. 65 Na Me upravi svoje misli, budi Mi predan, rtvuj Meni i tako æe Me doseæi. To je istina koju ti objavljujem, jer si Mi drag. 66 Napusti ideju pravilnog djelovanja, i potrai Me kao tvoje jedino utoèite. Ne brini, Ja æu te osloboditi sveg grijeha. 67 To ne smije nikada objasniti onome tko nije isposnik, onome tko nije predan, onome tko ne slui, niti onom koji Me vrijeða. 68 Onaj koji, Meni u cijelosti predan, kazuje ovu uzvienu tajnu Mojim bhaktama, bez sumnje æe stiæi Meni. 541 Bhagavad-gEt= 69 Nema meðu ljudima nikoga tko Mi moe uèiniti veæu slubu od njega, niti æe na Zemlji biti drugog, koji Mi je drai. 70 rtvom znanja tovanim drim Se od onoga, tko prouèava ovaj na sveti razgovor. 71 Takoðer i èovjek koji slua, pun vjere i bez huljenja, èak i on, osloboðen, ostvarit æe sretne svjetove pravednika. 72 Jesi li ti, o Partha, ovo posluao sabrana duha? Je li tvoja zabluda, uvjetovana neznanjem, razorena, o Dhanavjaya? 73 Arjuna reèe: Razorena je moja zabluda, i Tvojom miloæu, o Acyuta, stekao sam spoznaju. Postojan sam i sumnje su nestale. Djelovat æu po Tvojoj rijeèi. 74 Savjaya reèe: Tako sam èuo ovaj èudesni razgovor Vasudeve i plemenitog Prthinog sina, od kojeg mi se kosa jei. 75 Kroz milost Vyase èuo sam Krsnu, gospodara yoge, kako sam, izravno, objavljuje ovu najviu i najtajniju yogu. 76 O kralju, kad god se sjetim toga divnog, svetog razgovora Keave i Arjune, ponovno i ponovno se radujem. 77 I kad god se prisjetim èudovitog lika Harija, veliko je moje divljenje, o kralju, i ponovno i ponovno se veselim. 542 Bhagavad-gEt= Osamnaesto poglavlje 78 Gdje god je Krsna, gospodar yoge, gdje god je Arjuna, nositelj luka, tamo, tako smatram, vladaju sreæa, pobjeda, obilje i red. 543 Indeks A Acyuta Nepogreivi, ime Krsne. 11.42, 18.73 adharma nepravda, nesklad, duhovna orijentacija protivna prirodnome redu. Vidi: dharma. 1.40, 1.41, 4.7, 18.31, 18.32 adhyatma Jastvo osobnog biæa, èesto se koristi u smislu zadubljenosti u Jastvo. 8.3, 11.1 Agni vedsko boanstvo vatre; vatra. Adiparvan, Udyogaparvan, 10.23, 11.39 ahankara ego, odnosno stav ja djelujem. Vidi: mamata. 2.71, 3.27, 3.37, 7.4, 13.6 ajva èeona cakra, cakra uvida. Vidi: cakre. 2.1, 3.5, 4.13, 8.10, 8.12 amrta vedski nektar besmrtnosti, u yogijskoj terminologiji èest sinonim za somu. 4.29, 10.18, 10.27 anahata Neozljediva, srèana cakra. Vidi: cakre. 2.1, 3.5, 4.13 ananda blaenstvo; jedan od temeljnih Boanskih aspekata. 2.43, 5.23, 17.23, 18.37 Ananta tisuæuglava zmija na kojoj u vedskoj ikonografiji jae Visnu. 10.29 anitya nezbiljsko, ono to ne postoji u zbilji; privid. 4.40 apana silazna, eliminacijska energetska struja. 4.29, 5.27, 15.14 545 Bhagavad-gEt= apsarasi boanska biæa nieg reda, po svojstvima slièna vilama. Najèeæe se spominju zajedno s gandharvama, koji su njihov muki pandan. Adiparvan, 1.12 artha princip koristi, odnosno dobrobiti. 4.13 asana stav, miran poloaj tijela u yogijskom zadubljenju. Jedan od osam udova yoge. 4.29, 6.11 asat nestvarno, ono u èemu nema stvarnosti, odnosno bitka (Sat). 17.28 astral jedna od temeljnih razina stvarnosti unutar stvorenog svijeta; razina stvarnosti na kojoj je definirana supstancija imena i oblika, odnosno ogranièenja. Pojam se najèeæe koristi da bi oznaèio razinu misli i osjeæaja. 2.1, 2.43, 2.51, 3.5, 3.42, 4.7, 9.10, 15.15, 16.11, 17.4 asure demonska mitoloka biæa koja se protive devama, najvii red demona. Vidi: raksase. Adiparvan, Sabhaparvan, 9.12, 10.14, 10.24, 11.22 arama samostan u kojem ive guru i uèenici posveæeni Bogu. Takoðer naziv za ivotna razdoblja (brahmacarya, grhastha, sannyasa i vanaprastha). Brahmacarya je razdoblje uèenitva, kojemu slijede dunosti porodiènog èovjeka (grhastha), dovrenjem kojih èovjek odbacuje svjetovne dunosti i posveæuje se duhovnosti (sannyasa), a pred smrt odlazi u umsko boravite (vanaprastha) kako bi u yogijskom zadubljenju napustio tijelo. 4.13 Atman jastvo. U poèetku se termin koristio u znaèenju dua, da bi u upanisadsko doba poprimio poneto drugaèije znaèenje u svjetlu razumijevanja jedinstva osobnog jastva i Apsoluta. Vidi: brahman. 2.20, 2.24, 2.30, 2.41, 2.55-58, 2.72, 6.3, 6.21, 7.2 atmièka razina jedna od najviih razina relativne egzistencije, odnosno suptilnosti svijesti, razina na kojoj se Boanski princip Puruse u svojem oèitovanju kroz Prakrti dijeli na muki i enski, ivu i akti. To je razina na kojoj su definirani najvii aspekti spola due, kojeg je spol tijela samo djelomièna refleksija. 3.5, 8.22, 14.26 avatara sanskrt. avatara, onaj koji silazi. Bog koji poprima ljudsko oblièje, bogoèovjek. Termin je djelomièno primjenjiv za svaku pojavu biæa vie razine na nioj razini stvarnosti, gdje takvo biæe predstavlja uzdiuæu silu, ali u uem smislu oznaèava samo inkarnaciju Ivare. 2.55-56, 3.5, 4.2, 4.6, 8.15, 9.11, 9.13, 10.30 546 Indeks A-C B baghi jedna od atkarmi, kriya za èiæenje organizma poznatih u okviru hatha-yoge. Sastoji se od povraæanja ostataka hrane radi rastereæenja probave. 4.29 banjan lat. ficus indica 10.26 basti jedna od atkarmi, kriya za èiæenje organizma poznatih u okviru hatha-yoge. Sastoji se od ispiranja rektuma uvlaèenjem vode. 4.29 bhakta onaj tko je utemeljen u bhaktiju. 4.3, 10.10, 10.11, 10.18, 13.19 bhakti predanost Bogu, predano oboavanje i sluenje; poprimanje osobina objekta divljenja. 4.3, 4.29 Bharata pripadnik plemena Bharata. 13.27 Brahma praotac svemira, biæe koje je stvorilo fizièki svemir. Adiparvan, 2.72, 4.29, 8.16 brahmacarya jedno od èetiri ivotna razdoblja (arama). Vidi: arama. 4.13, 6.14 brahman Apsolut, temeljna stvarnost. 2.42, 2.43, 2.46, 2.51, 2.58, 2.72, 3.2, 3.5, 3.28, 4.19, 4.24, 4.30, 5.10, 5.16, 5.19, 5.21, 5.22, 5.23, 5.24, 6.5, 6.20, 6.27, 6.28, 6.30, 7.3, 7.6, 7.29, 8.1, 8.3, 8.13, 8.20, 8.24, 9.9, 10.2, 10.3, 10.5, 10.12, 12.1, 13.5, 13.13, 13.15, 13.16, 13.17, 13.20, 14.3, 14.4, 14.27, 15.4, 17.24, 18.20, 18.50 brahmana pripadnik brahmanske kaste. Adiparvan, 1.2, 1.40, 4.13, 4.24, 10.35, 18.41, 18.42, 18.44 Buddha onaj tko je postigao stanje budnosti, odnosno probuðenosti. Èesto se koristi kao atribut akyamunija, osnivaèa budistièke religije. 3.5 C cakra energetski centar, toèka podudarnosti s viim razinama stvarnosti materijalizirana unutar fizièkog ili drugih energetskih tijela biæa. Najèeæe se spominju muladhara, svadhisthana, manipura, anahata, viuddha, ajva i sahasrara, kao cakre koje su povezane s glavnim razinama stvarnosti. Uz njih postoji èitavo mnotvo manjih, specijaliziranih centara u tijelu, 547 Bhagavad-gEt= koji se ponekad spominju. 1.39, 2.1, 2.5, 2.58, 2.67, 3.5, 4.13, 4.29, 6.39, 8.12, 10.20 cit princip svijesti, jedan od temeljnih Boanskih atributa. 2.43, 5.23, 17.23, 18.37 citta misaona supstancija, tvar od koje su naèinjeni um i misli. 18.33 D darana gledanje Boga, odnosno neposredni uvid u Boansko. Èesto se koristi u znaèenju pogleda na svetu osobu. 2.58, 3.4, 4.27, 4.29, 6.14 deve boanstva, najèeæe astralna. Takoðer i boanstva prirodnih elemenata. Nadljudska biæa kojima je povjereno upravljanje svijetom u njegovim razlièitim aspektima; uglavnom su nositelji naèela reda i sklada. U vedskoj mitologiji èesto su prikazani u borbi s asurama, silama nesklada. 1.12, 1.23, 10.14, 10.22, 10.24 dharana koncentracija svijesti na objekt, jedan od osam udova yoge. 9.25 dharma princip reda, odnosno sklada; pravednost. Dharma je stanje u kojem se Boja volja provodi u svijetu. Takoðer i opaanje djelovanja Boje volje. 1.40, 1.41, 2.31, 3.35, 4.7, 11.18, 18.32, 18.44, 18.47 dhyana meditacija, stanje èiste svijesti. Jedan od osam udova yoge. 9.25 Durga ensko boanstvo, princip neobuzdane energije u njenom aspektu unitenja neskladnih elemenata u svijetu. 1.23, 1.25 dvaparayuga doba u kojem je u svijetu dharma prisutna samo polovièno. Vidi: yuge. 8.17 G gandharve nebeska biæa koja se povezuju s glazbenim umijeæem, najèeæe se spominju zajedno sa svojim enskim pandanima, apsarasima. Adiparvan, 11.22 Garuda orao nositelj Visnua. 10.30 548 Indeks C-J Gayatri vedska mantra za koju se kae da sadrava bit svih Veda. 10.35 Govinda Pronalazaè goveda, ime Krsne. 1.32, 2.9 grhastha jedan od èetiri arame, vidi: arama. 4.13 Gudakea Onaj kome je kosa svezana u èvor, ime Arjune. 2.9, 10.20, 11.7 gune tri temeljne kvalitete Prakrti, sattva, rajas i tamas. 2.45, 3.5, 3.7, 3.37, 4.7, 4.18, 4.32, 13.20, 13.22, 14.5, 14.18, 14.20, 14.21, 14.23, 18.4, 18.7 guru Uèitelj, osoba koja je postigla prosvjetljenje i ima sposobnost voditi druge prosvjetljenju. 3.6, 4.29 H Hari ime Krsne. 11.9 Hastinapura prijestolni grad Kurua. Adiparvan, Sabhaparvan, Vanaparvan, Udyogaparvan, Bhismaparvan, 1.1, 1.2, 11.47, 18.75 Hiranyakaipu demonski kralj kojeg je pogubio Visnu u obliku èovjeka-lava. 10.30 I ida mjeseèev, hladni energetski kanal. Jedan od tri glavna nadija. 4.29 Indra vedski kralj deva, takoðer i bog gromovnik. 10.22 Ivara Bog, Svevinji, doslovno Gospod. 14.27 J Janardana ime Krsne. 3.1, 10.18, 11.51 japa neèujno, potiho ili glasno ponavljanje mantre. 10.25 jiva ivo biæe. 15.7 jivanmukta onaj tko je za ivota postigao osloboðenje (mukti, odnosno moksa). 5.28 jivanmukti osloboðenje postignuto za ivota u tijelu. 5.19 jivatman Jastvo ivog biæa (jivan). 8.3 jvana mudrost, odnosno spoznaja. 4.37 549 Bhagavad-gEt= K kaliyuga jedno od èetiri razdoblja svijeta, u kojem je vrlina svedena na èetvrtinu; vidi: yuge. 8.17 kalpa dan Brahme. 8.17, 9.7, 9.8 Kandarpa kama, vedski ekvivalent Kupidona i Erosa. 10.28 karman (karma) Djelatnost, èin. Isto tako i vezanost uz djelovanje, te plodovi djelovanja. Opæenit naziv za sferu djelovanja. 2.50, 2.72, 4.15, 4.32, 5.5, 8.3, 8.26, 9.2, 13.25 Kartikeya vojskovoða nebeske vojske. 10.24 Kai Varanasi, odnosno Benares. 1.17 kevala kumbhaka oblik zadravanja daha (kumbhaka) koji vodi izbavljenju (kaivalya). 4.29 Keava ime Krsne. 1.31, 3.1, 10.14 kriya ono to se èini, radnja, vjeba. Opæenita rijeè za yogijsku vjebu. 4.27 krtayuga (satyayuga) jedno od èetiri razdoblja svijeta u kojem je vrlina prisutna u cijelosti; vidi: yuge. 8.17 ksatriya pripadnik ratnièkog stalea. 1.12, 1.40, 3.37, 4.13, 18.41 Kubera riznièar bogova. 10.23 Kumara doslovno djeèak, naziv se odnosi na èetvoricu Brahminih sinova, Sanat, Sananda, Sanaka i Sanatana-kumaru. 3.5 kumbhaka zadravanje daha. 4.29 kundalini energija ivota, ivotni princip biæa. 2.58, 3.6, 10.29 kua trava biljka kojoj se pripisuju blagotvorna svojstva, vjerojatno posjeduje svojstvo izolacije od zemljinih energetskih tokova, koristi se za prostirke na kojima yogini meditiraju. 6.11 L loka razina stvarnosti, svijet. 8.16 M Madhava ime Krsne. 1.14, 1.37 Madhusudana ime Krsne. 1.35, 2.1, 2.4, 6.33 550 Indeks K-N maharsi veliki mudrac, 10.6, 10.25, 11.21 mahayuga razdoblje od 4 yuge. 8.17 mamata princip vlasnitva, ja posjedujem. Jedno od temeljnih obiljeja ega. Vidi: ahankara. 2.71 manas mm, diskriminativni intelekt, lat. mens. 7.4, 13.6 manipura vidi: cakre 2.1, 3.5, 4.13 mantra rijeè koja je nositelj djelatne moæi, koja je utemeljena u stvarnosti i ima moæ djelovanja na stvarnost. Mantre se grubo mogu podijeliti na one koje djeluju zvukom i one koje djeluju znaèenjem. 9.16, 17.23, 17.24 Manu praroditelj èovjeèanstva, najèeæe se tako oznaèava zaèetnik vrste, ili zakonodavac; Manu je onaj koji probija led, za kojim slijede ostali. 10.6 maruti olujna boanstva, pratioci Indre. 11.22 matra grè. metron, mjera. Kod pranayama matra oznaèava jedinièno vremensko razdoblje prema kojem se odreðuje trajanje vjebi. Najèeæe se kao matra uzima otkucaj srca ili vrijeme potrebno da se izgovori neka rijeè. 4.29 maya prvobitno je pojam koriten za stvaralaèku moæ bogova, da bi kasnije znaèio moæ iluzije, a u upanisadskom razdoblju oznaèava privid svijeta koji nepodijeljeni brahman prikazuje kao mnotvo oèitovanog svijeta. 2.41 mayavadi zagovornik teorije da je sve maya, pogrdni naziv za filozofe advaite. 18.22 mental razina stvarnosti iznad astrala a ispod kauzala. Razina spoznaje i ljubavi. 3.5, 15.15 Meru mitska planina koja predstavlja sredite i os svijeta. 10.23 Milarepa tibetanski yogin, poznat po visokim duhovnim postignuæima. 6.42 moksa (mukti) osloboðenje. 4.13 mudra poloaj ruku i prstiju koji spaja odreðene energetske toèke na naèin koji pogoduje dovoðenju fizièkog tijela u stanje podudarnosti s odreðenim stanjem svijesti. 6.3 muladhara korijenska cakra, vidi: cakre. 2.1, 3.5, 4.13 N nadi energetski kanal. Nadiji se nalaze u pranièkom tijelu i provode pranu do fizièkih tkiva i organa. Ima ih golemo mno551 Bhagavad-gEt= tvo, a najèeæe se navode ida, pingala i susumna. 2.58, 4.13, 4.27, 4.29, 8.12 Narasimha Èovjek-lav, oblik koji je Visnu preuzeo kako bi ubio demonskog kralja Hiranyakaipua. 10.30 Narayana Gospodar voda, Boji duh koji je lebdio nad vodama, ime Visnua. 8.17 Nataraja Gospodar plesa, ime ive u aspektu plesaèa koji plee ples stvaranja i unitenja svijeta. 3.5, 15.18 nauli jedna od atkarmi hatha-yoge, vjeba za trbune miiæe i ivce solarnog pleksusa. 4.29 neti jedna od atkarmi hatha-yoge, slui proèiæenju nosne upljine i sinusa. 2.41, 4.29 nirodhah umirenje. 18.33 nirvana utrnuæe. 2.72 nirvanièka razina razina stvarnosti iznad atmièke razine, na prijelazu izmeðu Puruse i Prakrti. 3.5 nirvikalpa samadhi stanje objedinjenosti objektivne i subjektivne stvarnosti, u kojem postoji jedino Ja Jesam. 2.72, 6.14, 8.16 nitya ono to je zbiljsko, to ima temelj u stvarnosti. 4.40 niyama jedan od osam udova yoge, sastoji se od pridravanja èistoæe, zadovoljstva, isposnitva, izuèavanja i predanosti Bogu. 4.29, 6.12 O Om, omkara ommmm , temeljna vibracija stvorenog svijeta. Omkara, odnosno pranava japa, predstavlja izgovaranje rezonantnog zvuka om. 4.29 P padmasana poloaj lotosa, jedna od glavnih asana koje se preporuèuju u yogijskim vjebama. 6.13 paranirvanièka razina drugi naziv za atmièku razinu. 3.5 Parvati Boginja od planina, jedno od imena akti.10.24 Patavjali autor Yoga Sutre, utemeljitelj filozofskog sustava yoge. 2.41 552 Indeks N-R pingala vidi: nadi. 4.29 Prahlada sin demonskog kralja Hiranyakaipua kojeg je izbavio Visnu ubivi njegova oca. 10.30 Prajapati Praotac, ime Brahme. 11.39 Prakrti priroda, pasivni stvoreni princip koji sadri odgovore na pitanje kako, ali ne odgovara na pitanje zato. Purusa je pak odgovor na pitanje zato, ali kako pronalazi kroz vezu s Prakrti. 3.5, 3.24, 3.27, 3.28, 4.7, 7.6, 8.4, 8.8, 8.13, 8.15, 9.7, 9.8, 9.10, 9.13, 10.6, 11.6, 13.1, 13.20, 13.21, 13.22, 13.24, 13.25, 14.2, 14.3, 14.4, 14.5, 15.2, 15.7, 15.16, 18.40 pralaya veliko razaranje na kraju svijeta. 8.17, 3.24 prana energija, suptilna razina materijalnog svijeta koja se èesto uzima i kao zasebna razina, izmeðu materije i astrala. 2.41, 3.5, 4.29, 15.15 pranapana stanje sjedinjenosti uzlazne i silazne energije u tijelu. 4.29 pranava vidi: om. 7.8, 8.13 pranayama tehnike upravljanja dahom radi postignuæa psihièkih promjena. Jedan od osam udova yoge. 4.29 pratyahara naputanje veze izmeðu svijesti i predmeta, jedan od osam udova yoge. 9.25 Prthivi boica Zemlja, element zemlje. 3.11 purnavatara cjelovito Boansko utjelovljenje, avatara Ivare koji u sebi nosi punu moæ i svijest. 2.55 Purusa duhovni aspekt stvorenog svijeta, relativni pogled na Boansko. Vidi: Prakrti. 2.1, 3.5, 3.27, 3.28, 4.7, 7.6, 8.1, 8.2, 8.4, 8.21, 10.12, 10.15, 11.3, 11.9, 11.18, 11.38, 13.1, 13.20, 13.21, 13.22, 13.23, 14.27, 15.17, 15.18 Purusottama Najvii Purusa, ime Ivare. 8.2, 10.6, 15.18 purvaka udah. 4.29 R raksasa demonska biæa nieg reda, umski zlodusi-ljudoderi. 9.12, 11.36 Rama ime Visnua. 10.31 Ramacandra glavni lik Ramayane. 10.31 Ramayana Valmikijev ep o Rami i Siti. 10.31 553 Bhagavad-gEt= rajas guna strasti, vidi: gune. 2.45, 3.5, 4.7, 4.13, 4.29, 14.5, 14.7, 14.9, 14.10, 14.12, 14.15, 14.18, 18.43, 18.44 recaka izdisanje. 4.29 rsi mudrac. 1.1, 2.55, 4.13, 5.25, 10.13, 13.5 Rudra Unititelj, ime ive u razornom aspektu. 10.23 S sadhu onaj tko prakticira sadhanu (duhovnu praksu). 6.1 sahasrara Tisuæulatièni lotos, krunska cakra. Vidi: cakre. 2.1, 3.5 samadhi stanje sjedinjenja objektivnog i subjektivnog svijeta, vrhunsko stanje yoge. 2.58, 2.72, 3.5, 8.16, 9.25 samsara krug raðanja i umiranja pogonjen vezanostima za svjetovno. 12.7 samskara impresija, konstrukcija u astralnom tijelu nastala zbog prolih iskustava. 2.16, 3.6 samyama stanje saetosti svijesti u bit opaanog. 9.25 Sanat-kumara jedan od èetvorice Kumara, kojeg se dri Purusom Zemlje, odnosno biæem èije je Zemlja fizièko tijelo. 3.5 sankhya jedna od ortodoksnih filozofskih disciplina, bavi se analizom naravi svijeta. 2.39, 5.5, 13.25, 18.13 sannyasa jedna od èetiri arame, stanje odbacivanja svjetovnih dunosti radi posveæenja duhovnoj praksi; isto tako i stanje spontanog odbacivanja svjetovnog nakon duhovnog postignuæa. 4.13, 6.1, 6.2, 18.2 sannyasin onaj tko je prihvatio sannyasu. 6.1, 6.2 sat zbilja, princip stvarnosti. Jedan od temeljnih Boanskih principa. sattva guna vrline. Vidi: gune. 2.45, 3.5, 4.7, 4.13, 14.5, 14.6, 14.9, 14.10, 14.11, 14.12, 14.14, 14.18 satya istina, ono to je utemeljeno u stvarnosti. 17.26 savikalpa samadhi oblik samadhija u kojem duh dolazi u dodir s Boanskim, ali jo uvijek postoji razlika izmeðu tog dvoga. 2.72 siddha yogin koji je postigao siddhi, odnosno yogijske moæi. 11.21, 11.36 siddhi yogijske moæi, odnosno oèitovanja vlasti duha nad materijom. 4.29 554 Indeks R-T sindhu Ocean. 4.29 Skanda drugo ime Kartikeye. 10.24 Surya Sunce, boanstvo sunca. 4.29, 4.1 susumna centralni kanal energetskog sustava, vidi: nadi. 2.58, 4.27, 4.29, 8.12 sutra nit, kratke upute ili disertacija o odreðenoj temi. 6.12 svadhisthana vlastiti oslonac, seksualna cakra, vidi: cakre. 2.1, 3.5, 4.13 svami pripadnik reda svamija, kojima je glavni zavjet sannyasa. Red svamija je osnovao abkaracarya. 2.54 Svarga raj, Indrino kraljevstvo. Obrnuto: Naraka, pakao. 9.21 akti enski Boanski princip, princip djelatne energije i moæi. 3.5, 4.7, 8.22 abkhapraksalana jedna od atkarmi hatha-yoge, sastoji se od pijenja blago zasoljene vode i serije asana, i slui proèiæenju probavnog sustava. 4.29 abkara ime ive. Takoðer i ime velikog uèitelja Vedante, poznatog i kao abkaracarya odnosno Adi abkara. 10.23 abkaracarya ime velikog uèitelja Vedante, poznatog i kao abkara odnosno Adi abkara. 2.70 iva Bog u aspektu Unititelja, razoritelja svjetovnih vezanosti i adharme. Takoðer i muki princip atmièke razine. Koristi se i u znaèenju principa svijesti. 3.5, 3.35, 15.18 ruti èuvenje, objavljeni spisi. Sinonim za èetiri Vede (Rg, Sama, Yajur i Atharva) 2.52 udra pripadnik najnie kaste fizièkih radnika. 9.32 T tamas guna inercije, vidi: gune. 2.45, 3.5, 4.7, 4.13, 4.29, 14.5, 14.8, 14.9, 14.10, 14.13, 14.18 tretayuga jedno od èetiri razdoblja svijeta, u kojem su prisutne tri èetvrtine vrline; vidi: yuge. 8.17 tyaga odricanje od plodova djelatnosti. 18.2 555 Bhagavad-gEt= U upadhi ogranièenje, naziv za energetska tijela (fizièko i suptilnija). Ogranièenje u smislu da su tijela superponirana na Atman i ogranièavaju ga u prividno zasebne posude koje se opaaju u sferi relativnog. 2.41 upanisade nadopune Veda koje se bave filozofskim razmatranjima i yogijskom praksom, nastale su u novije doba, neto prije nastanka budizma. 2.42, 6.5, 10.7, 13.15 V Vainateya ime Garude. 10.30 vaiya pripadnik kaste obrtnika i trgovaca. 1.40, 4.13, 9.32, 18.41, 18.44 vanaprastha posljednje ivotno razdoblje (arama) u kojem se sannyasin povlaèi u umu kako bi se zadubio u meditaciju i napustio tijelo. 4.13 vajra izvorno oznaèava Indrino gromoliko oruje kojim se bori protiv demona Vrtre. Znaèi takoðer i dijamant. Oznaèava visoku energetsku supstanciju. 10.28 varne izvorni naziv za kaste. 4.13, 18.41 Varuna boanstvo vode, element vode. 10.29, 11.39 vasana prikrivena elja, projekcija unutarnje neispunjenosti prema van. 2.16 Vasava Indra. 10.22 Vasudeva ime Krsninog oca. Adiparvan Vasudeva ime Krsne. 7.19, 10.37, 11.50 Vayu boanstvo vjetra, vjetar. 11.39 Vedanta Kraj Veda, filozofija upanisada. 15.15 Vede èetiri objavljena spisa, Rg, Sama, Yajur i Atharva. U irem smislu je opæa imenica za sveti spis. 2.42, 4.32, 8.11, 8.17, 8.28, 9.20, 9.21, 10.22, 10.35, 11.48, 15.1, 15.15 Visnu boanski princip Odravatelja, èesto sinonim za Ivaru. 10.21, 11.24, 11.30 viuddha grlena cakra, vidi: cakre. 2.1, 3.5, 4.13, 10.12 viveka sposobnost razlikovanja zbiljskog i nezbiljskog. 4.37, 4.40 556 Indeks U-Y vrtti vrtlog, vrtloenje umne supstancije koje se opaa kao misao ili osjeæaj. Isto tako oznaèava kolebljivost misli i osjeæaja, njihovo uznemirenje. 18.33 Y Yama boanstvo smrti, posljednjeg suda i pravednosti; bog Dharma. Vanaparvan, 4.8 yama jedan od osam udova yoge, sastoji se od pridravanja principa istine, nenasilja, negramzivosti, celibata i neprisvajanja tuðeg. 4.29, 6.12 yajva vedski rtveni obred. 3.9, 3.14, 3.15, 4.30, 4.33, 9.16 yoga doslovno jaram, uprezanje. Oznaèava svaki tehnièki sustav koji je ciljano osmiljen za postizanje osloboðenja. 2.41, 2.48, 2.50, 2.58, 3.3, 3.6, 4.2, 5.2, 5.5, 5.6, 6.2, 6.3, 6.4, 6.12, 6.16, 6.17, 6.23, 6.36, 6.46, 7.25, 9.2, 10.7, 11.9 yogin praktikant yoge. 2.1, 2.40, 2.48, 2.56, 2.58, 2.59, 2.68, 2.70, 3.4, 3.5, 3.6, 3.7, 4.26, 4.27, 4.29, 5.3, 5.6, 5.11, 5.13, 5.24, 5.27, 5.28, 5.29, 6.1, 6.2, 6.8, 6.10, 6.11, 6.12, 6.13, 6.14, 6.15, 6.23, 6.27, 6.28, 6.31, 6.35, 6.42, 6.45, 6.46, 6.47, 8.10, 8.22, 8.23, 8.27, 8.28, 9.2, 10.20, 11.8, 11.9 yogini ena yogin. yuga razdoblje svijeta (krta, treta, dvapara i kali). 8.17 NAPOMENA IZDAVAÈA: U dogovoru s autorom i lektorom, kod pripreme Bhagavad-gite koristili smo meðunarodno prihvaæenu latiniènu transliteraciju pri pisanju sanskrtskih izraza. Iako postoji velik broj izraza koji je neslubeno prihvaæen u svojoj kroatiziranoj ili anglikaniziranoj varijanti (npr. Krina umjesto Krsna, èakra umjesto cakra), u pravilu smo koristili izvorne izraze. Ipak, kod terminologije koja vuèe porijeklo iz sanskrta, ali nije izvorno sanskrtska, nismo je nasilno vraæali izvorniku (npr. pokret Hare Krina ili nirvanièka razina). Buduæi da u sanskrtu nema velikih i malih slova, kod kapitalizacije smo se prilagodili hrvatskom pravopisu, osim u sluèaju rijetkih iznimaka poput mantri, gdje su velika poèetna slova koritena u svrhu naglaavanja. 557 Bibliografija 1. Bhagavad-gita kakva jest 182 , A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada, ISBN 953-6195-08-9 2. O Bhagavad-giti, Maharishi Mahesh Yogi, novi prijevod i komentar sa sanskrtskim tekstom, poglavlja 1-6. 3. Bhagavad-gita, prijevod Rade Sibila, ISBN 953-6427-04-4 4. Atmabodha, abkaracarya, prijevod Rade Sibila, ISBN 953-6427-05-2 5. Vivekacudamani, abkaracarya, prijevod Rade Sibila, ISBN 953-6246-12-0 6. Mahabharata, izdanje ITRO August Cesarec, ISBN 86-393-0155-7 7. Yoga upanisad, ri Upanisad Brahmayogin, ISBN 86-7453-008-7 Svi citati Biblije uzeti su iz izdanja Kræanske sadanjosti, 1988. Prijevod stihova Bhagavad-gite sa sanskrta naèinjen je preteito koritenjem prijevoda pojedinaènih rijeèi koji se nalazi u ovom djelu. 182 559 Kazalo Uvod ......................................................................................... 7 Mahabharata ......................................................................... 11 1. Knjiga o poèetku (Adiparvan) .................................... 14 2. Knjiga o sabornici (Sabhaparvan) ............................... 34 3. Knjiga o umi (Vanaparvan) ....................................... 37 4. Knjiga o Virati (Virataparvan) .................................... 42 5. Knjiga o pripravama (Udyogaparvan) ........................ 48 6. Knjiga o Bhismi (Bhismaparvan) ................................ 53 Bhagavad-gita ........................................................................ 55 Prvo poglavlje ................................................................ 57 Drugo poglavlje .............................................................. 71 Treæe poglavlje ............................................................. 131 Èetvrto poglavlje .......................................................... 169 Peto poglavlje ............................................................... 215 esto poglavlje .............................................................. 233 Sedmo poglavlje ........................................................... 263 Osmo poglavlje ............................................................ 279 Deveto poglavlje .......................................................... 293 Deseto poglavlje ........................................................... 311 Jedanaesto poglavlje ..................................................... 331 Dvanaesto poglavlje ..................................................... 355 Trinaesto poglavlje ....................................................... 367 Èetrnaesto poglavlje ..................................................... 379 Petnaesto poglavlje ....................................................... esnaesto poglavlje ....................................................... Sedamnaesto poglavlje ................................................. Osamnaesto poglavlje ................................................... Dodaci .................................................................................. Bhagavad-gita ............................................................... Indeks ........................................................................... Bibliografija .................................................................. 389 397 407 421 449 451 545 559 Od istog autora dosad je objavljeno: Pristup Yogina Svijet æe postati savrenim kad na njemu budu ivjeli savreni ljudi, a svaki pojedini èovjek mora sam nastojati na svojem savrenstvu. Zaboravimo misionarstvo, zaboravimo propovijedanje drugima. Zaboravimo "radosne vijesti", to su samo mamci kojima se okreæemo od stvarnih problema. Posvetimo se sebi, i naèinimo od sebe primjer èovjeka, kakvog bismo poeljeli svijetu. Nita drugo se ne trai od nas. Postignimo sami prosvjetljenje, ne pokuavajmo prosvjetliti druge. Ako sami budemo ispunjeni Bogom, drugi æe to sami osjetiti bez da im kaemo, ako im zatreba, i sami æe nas potraiti i od nas uèiti. Pred nama su riznice tajni. Sve tajne bit æe otkrivene. Batinit æemo kraljevstvo nebesko. Poènimo. A Yogi Approach The world will become perfect when it becomes inhabited by the perfect people, and each individual has to work on one's own perfection. Let us forget the missionary thing, forget preaching to the others. Forget the "joyful news", these are mere baits that divert us from our real problems. Let us turn to ourselves, and make ourselves into the examples of men, that we would wish to the world. Nothing more is expected from us. Let us attain the enlightenment ourselves, let us not attempt to enlighten the others. If we ourselves are filled with God, the other will feel it without us having to tell them, and if they feel the need they will come and learn. The treasury of secrets is before us. All the secrets will be revealed. We will inherit the kingdom of God. Let us begin. Izdavaèka kuæa Ouroboros najavljuje: Yoga SKtra (prijevod i komentar Danijel Turina) Nemirni duh projicira elje i njihovo ostvarenje u sferu nezbiljskog. Unutar nezbiljskog nije moguæe ispunjenje, buduæi da ono dolazi jedino od zbiljskog. Zbog toga duh okrenut svijetu pati. Obustavljanje patnje postie se prestankom projekcija, te okretanjem svijesti prema unutra. Unutar vlastite svijesti opaa se stvarnost, koja je aspekt temeljne stvarnosti. Umirenjem svijesti, te otputanjem gomila uznemirenja (klea) iz svijesti, raste suptilnost svijesti, èime raste suptilnost objekata opaanja. Opaanjem objekta najveæe suptilnosti gubi se njegova objektivnost, odnosno, gubi se razlika izmeðu opaanog, procesa opaanja i onog koji opaa. Tako Ja Sebe Jesam Sobom. U tom stanju opaam da sam Ja jedina Stvarnost. Bez ièega drugog, to bih mogao postiæi, ostajem postojan u najviem postignuæu. (iz komentara) Danijel Turina: Nauk yoge (radni naslov) Ova knjiga zapisana je u obliku pitanja i odgovora - pitanja predstavljaju proèiæenu i fokusiranu verziju svega, s èime sam se sretao u raspravama u digitalnim medijima i uivo; veæinu pitanja mi je doista u ovom ili onom obliku netko postavio, i na njih sam u ovom ili onom obliku veæ odgovarao; ovo je saetak pedesetak megabajta arhiva mojeg sudjelovanja na razlièitim konferencijama i diskusijskim grupama, ali ponovo zapisan, proèiæen i saet. Teme koje sam obradio ne odnose se samo na yogu, nego i na sve stvari s kojima razni ljudi mogu imati problema, tako da drim kako æe ovaj materijal mnogima biti od koristi. (iz uvoda)
© Copyright 2024 Paperzz
