close

Enter

Log in using OpenID

Bhagavad-gita, prepjev i komentar

embedDownload
Danijel Turina / Bhagavad-gita
Nakladnik: Ouroboros d.o.o., Zagreb, Vij. Frane Gotovca 9
Za nakladnika: Domagoj Klepac
http://www.ouroboros.hr
E-mail: [email protected]
Sunakladnik: Nova stvarnost, Zagreb, Kaptol 21
Za sunakladnika: Zvonimir Maštroviæ
Autor:
http://www.danijel.org
E-mail: [email protected]
Biblioteka Darœan
Lektura i korektura: Ljerka Depolo
Priprema i slog: Domagoj Klepac
Oblikovanje naslovnice: Danijel Turina
Slika na naslovnici: Jasna Blažièko
Tisak: Varteks d.d. P.J. Varteks tiskara
CIP - Katalogizacija u publikaciji
Nacionalna i sveuèilišna knjižnica, Zagreb
UDK 821.211-13=163.42
294.58
821.211.09-13
BHAGAVAD-gita / prepjev i komentar
Danijel Turina. - Zagreb : Ouroboros,
2002. - (Biblioteka Daršan)
Bibliografija. - Kazalo.
ISBN 953-98824-0-0
1. Turina, Danijel
I. Bhagavadgita -- Tumaèenje
420219033
Bhagavad-g1t0
prepjev i komentar
Danijel Turina
Zagreb, 2002.
© Ouroboros, Zagreb, 2002.
Sva prava pridržana.
Ova se knjiga ni cjelovito ni djelomièno ne smije umnožavati, fotokopirati,
niti na bilo koji naèin reproducirati bez pismenog dopuštenja nakladnika.
Svoju dušu i sva svoja tijela posveæujem Krsni, Najvišem Purusi,
najvišem utoèištu i cilju svih biæa. Njemu, Najvišem, utjeèem se,
do kraja vremena i svim svojim biæem.
Krsna Dvaipayana Vyasi, koji je Bhagavad-gitu uoblièio i zapisao, odajem ponizno poštovanje. Njemu, koji je besmrtnom duhu
svetih spisa dao tijelo, klanjam se, ponovo i ponovo.
Klanjam se pred stopalima svih prethodnih komentatora ovog
spisa. U skladu s potrebama vremena i svojim osobnim uvidom,
oni su iz neiscrpnog vrela moguænosti, koje Božansko sadržava,
klesali dragulje svojih misli, i tim dodatkom obogatili izvornu riznicu koju Bhagavad-gita predstavlja.
Od beskraja se ne može oduzeti, niti mu se može dodati. Bez
želje za dodavanjem ili oduzimanjem, prihvaæam se zadatka slavljenja Beskrajne Božje velièine, koja se kroz Bhagavad-gitu izrazila
i govori svijetu.
Mojim uèenicima, kao i ostalima koji su na razne naèine uèinili
moguæim moj rad na ovom i drugim poljima, dajem blagoslov Božjeg Duha. Neka njihovi životi postanu oltarima posveæenim Bogu,
i neka njihova svijest postigne osloboðenje od svih niskosti i vezanosti, i boravi u Njemu, zauvijek.
Neka Božanska Stvarnost, koja je temelj i suština sveg postojanja, u svemu oèitovanom postane savršeno vidljiva. Neka sva biæa
svih svjetova postignu ono, od èega nema višeg.
Om Œri Vasudevaya Maha Parama Bhagavate Namah.
Uvod
Moj odnos s Bhagavad-gitom seže do u davna vremena mojeg
osobnog puta; iako æe se promatraèu uèiniti da je otada proteklo
tek nekoliko godina, te godine su u mojem osobnom iskustvu bile
do te mjere ispunjene zbivanjima, da mi se èini kako se doista radi
o drevnim vremenima na poèetku postojanja.
Prvi moj dodir s Gitom bio je u okviru prijevoda Mahabharate
na hrvatski. Iako je taj prijevod zbog velikog volumena djela skraæen, na mene je ostavio dubok dojam; poruka Gite u tom je prijevodu neokrnjena, nje se skraæenje nije dotaklo, pa iako je moja
svijest u to doba bila pregruba da bi shvatila beskrajnu suptilnost
Krsninih misli i Arjuninih pitanja, dubina i moæ bili su previše
vidljivi, a da me se ne bi duboko dojmili. Nakon tog trenutka,
uvijek sam želio domoæi se prijevoda Gite koji bi bio potpun, a u
jednakoj mjeri kvalitetan i dubok.
Želja mi se makar djelomièno ispunila kad sam u knjižari naišao
na prijevod i komentar prvih 6 poglavlja, rad Maharishi Mahesh
Yogija. Od svih prijevoda i komentara koje sam do sada imao
prilike proèitati, njegov držim po mnogoèemu najboljim. Èesto
sam znao èitati to djelo i promišljati, meditirati, te opet èitati i
meditirati, pokušavajuæi pratiti Krsninu oceansku svijest u dubine
koje je doticala, a u tome bih samo djelomice uspijevao. To je bilo
doba u kojem mi je nirvikalpa samadhi, stanje spoznaje Sebe kao
Jednog, bez drugoga, bilo u iskustvu, Božjom milošæu. Ipak, una7
Bhagavad-gEt=
toè tome, Krsna mi je izmicao negdje nakon èetvrtog poglavlja, i
nisam ga mogao slijediti ma koliko se trudio. To mi je, izmeðu
ostalih stvari, bilo poticaj daljnjem duhovnom rastu; ako mi se
ikada nešto nije sviðalo, onda je to bila moguænost da postoji nešto
što je toliko duboko i suptilno, da to nisam u stanju doseæi. Koliko god da sam želio proèitati cjelovit prijevod preostalih dvanaest
poglavlja Gite, moje granice u razumijevanju bile su mi bolno jasne.
Jednom sam tako u antikvarijatu prelistavao srpski prijevod Gite
“kakva jest”, u prijevodu osnivaèa društva za svjesnost Krsne,
Abhaya Charanavinda Bhaktivedanta Svamija, poznatijeg pod imenom Prabhupada. Poželio sam kupiti tu knjigu, a èak sam za divno
èudo imao i dovoljno novaca, ali tada sam postao svjestan svojeg
ogranièenja – ja, naime, nisam bio u stanju pratiti Gitu iznad èetvrtog od šest poglavlja koje sam veæ posjedovao. Što æe mi još
dodatnih dvanaest poglavlja spisa koji nisam u stanju razumjeti?
Èitanje takvog teksta moglo bi, po mojem razmišljanju, samo izazvati oholost i gomilanje neshvaæenog materijala, što u svakom
sluèaju nije put k prosvjetljenju, nego bi se prije dalo opisati kao
njegovanje zabluda. Tako sam odložio knjigu na policu, i obratio
se Bogu: umjesto da ovo èitam, bavit æu se yogom, a ako ikada
budem u stanju razumjeti taj spis u cijelosti i kad ga budem dostojan, Ti æeš mi ga ionako dati, kao što mi daješ i sve ostalo. Hvala
Ti.
U tom sam raspoloženju zadovoljan napustio antikvarijat.
Prošlo je neko vrijeme, nekoliko godina. Jednog sam se jutra
probudio ispunjen osjeæajem da æe se uskoro dogoditi nešto posebno, osjeæajem velikog blagoslova koji na mene silazi. Nisam
imao blagoga pojma o èemu bi se imalo raditi, ali bio sam posve
siguran da æe se desiti nešto izvanredno, neko èudo. U tom raspoloženju otišao sam s roditeljima na tržnicu. Dok je moj otac parkirao automobil, jedan mladi pripadnik pokreta Hare Krišna prišao
nam je i pokušao nam prodati knjige. Buduæi da ga je ovaj ometao
u parkiranju, moj se otac na njega nervozno otresao, ali ja sam mu
zainteresirano prišao. Mladiæ je u ruci imao primjerak prijevoda
Gite, i inzistirao je na tome da ga uzmem. Buduæi da nisam kod
sebe imao dovoljno novaca, praktièki sam ja njega uvjeravao da
mi je ne bi trebao prodati po tako niskoj cijeni, ali buduæi da je
ustrajao, prihvatio sam, i osjetio taj posebni osjeæaj blagoslova –
to je bio uistinu Božji dar, taj primjerak Gite sa svih osamnaest
prevedenih poglavlja.
8
Uvod
Da budem iskren, ni do dana današnjeg nisam posve uvjeren da
sam u stanju pojmiti èitavu dubinu Bhagavad-gite, ali Božja poruka bila je nedvosmisleno jasna, ne toliko u opisanim dogaðajima
koliko u neopisanim, u mojim unutarnjim proživljavanjima koja
su ih pratila. Imao sam sposobnost razumijevanja Gite.
Istini za volju, primjerak Gite u prijevodu osnivaèa Hare Krišni
nije imao drugih dobrih osobina do lijepih korica, kvalitetnog
uveza, cjelovitosti, i vjere èlanova pokreta u njegovu vrijednost.
Zapravo, radi se o materijalu koji nažalost mogu ocijeniti jedino
bijednim, buduæi da svijest autora prijevoda i komentara tek rijetko nadilazi astral i dotièe se mentala, ali zato obiluje svim vrstama želja, strasti i frustracija koje svijest njegovog autora spreèavaju èak i u pravilnom prevoðenju teksta; u silnoj želji da Gitu iznese
u svjetlu u kojem ju je shvatio, autor iskrivljuje prijevod, pretvarajuæi ga iz teksta Božanske Svjetlosti u reklamni pamflet svoje sekte.
Èitanje tog teksta prilièno me rastužilo. Doduše, èini se da je to
izniman sluèaj. Primjerice, Maharishi u svojem komentaru doduše pokušava navesti vodu Gite na mlin nauka transcendentalne
meditacije, ali ni u jednom trenutku ne zadire u prijevod, ogranièavajuæi svoje intervencije na komentar, èak i na mjestima za koja
mi se uèinilo da govore upravo suprotno od onoga što bi njemu
odgovaralo. Zbog tog poštenja ga izuzetno cijenim.
Zbog èega se ja, dakle, prihvaæam teškog i zahtjevnog zadatka
komentiranja jednog od najdubljih i najsvetijih spisa? Ja ne znam
gotovo ništa od izvornog jezika u kojem je pisan – sanskrt je meni
nepoznanica, a vjerojatno æe tako i ostati.1 Isto tako, ja nisam roðen u Indiji, nisam tamo živio niti sam školovan u indijskoj tradiciji, ne pripadam niti jednom uèenièkom naslijeðu Indije, i sva je
prilika da æe ovaj moj komentar biti a priori proglašen “krivovjernim”.
Neka.
Gita, naime, nije tehnièka dokumentacija nekog traktora ili kamiona, da bi u njenom prevoðenju od suštinskog znaèenja bile
takve stvari. Gita je sveti spis, a bit svetog spisa je u tome da se u
njemu govori o prirodi Boga, a Boga ja vidim kao svoju najvišu
1
U prijevodu æu se koristiti veæ postojeæim prijevodima, kao i rijeè po rijeè
prevedenim stihovima iz Prabhupadinog prijevoda. Moj prijevod dakle neæe biti
prijevod znalca sanskrta, ali ionako veæina prijevoda Gite nije takva, veæ se radi o
prijevodima s engleskog.
9
Bhagavad-gEt=
stvarnost. Yogini, ljudi koji su svoje biæe posvetili Bogu i pobožanstvili, èija svijest boravi u Bogu, oni su ti koji su sposobni razumjeti i tumaèiti svete spise, a ne sanskrtski skolastici, panditi.
Uèeni umovi u svojoj oholosti u stanju su jedino glodati kosti
svetih spisa, dok se mistici hrane njihovim mesom. Neæu reæi da
Gitu u cijelosti razumijem; Krsna osobno u Mahabharati, kad ga
je nakon bitke Arjuna zamolio da mu ponovi ono o èemu mu je u
bitci govorio, buduæi da je velik dio zaboravio, bio je nesposoban
ponoviti velièanstvenost izvornog djela; priroda Iœvare, najvišeg
Gospoda, nije bila nešto što bi èak i on mogao pozivati kad se
kome ushtjedne, èak ni po vlastitu nahoðenju, nego samo u posebnim trenucima kad je to istinski potrebno i u skladu s Dharmom. Istina o tome poznata je yoginima: Bog nije nikad u službi
èovjekovog ega, èak i kad je ego u službi Boga. Bog je rijeka koja
kroz nas ima teæi, i mi nismo ovdje da bismo joj odreðivali tok,
veæ da bismo se s njim uskladili. Zbog toga, molim èitatelje za
razumijevanje: moj komentar nije ovdje da bi zamijenio izvorni
tekst, niti da bi ga nadopunio ili ispravio, niti da bi ga prilagodio
nekoj mojoj manje-više skrivenoj želji. Moj komentar treba shvatiti na jednak naèin na koji ja shvaæam svoj život. Ja sebe vidim
kao poosobljene Božanske kvalitete, kao liniju neprekidnih izbora kojima sam iz beskrajne riznice postojanja, iz temelja svih stvari, kristalizirao sebe, u svim situacijama odluèujuæi što želim, a što
ne želim biti. Moj komentar, stoga, govori više o meni i mojim
izborima, nego o bilo èemu drugom. Gita koju æete imati prilike
proèitati predstavlja uvid u moje razmišljanje i moju svijest, u moj
uvid u Gitu, moj pogled na Boga. Ja nemam pretenzija napisati
“Gitu kakva jest” – Gita kakva uistinu jest kratak je tekst na sanskrtu,
koji teško da može napuniti sto stranica. Oni kojima je do autentiènosti jamaèno æe èitati upravo tu i takvu Gitu, a na prijevode
teško da æe se obazirati.
Ovo, dakle, nije “prava” Gita. Ovo je moje nauèavanje, moj
uvid, a Gita mi svojom dubinom daje priliku da se iskušam, igrajuæi se lovice s Bogom: mogu li Te pratiti, Genije, mogu li shvatiti
i opisati Tvoja djela i Tvoje misli? Hoæu li Te moæi gledati u dušu,
tamo gdje si uistinu, kakav si uistinu?
To æemo ubrzo ustanoviti.
10
Mah=bh=rata
Iako je Bhagavad-gita po mnogoèemu zasebno djelo, i èesto se
o njoj u tom kontekstu i govori, treba imati u vidu kako je ona, u
svom izvornom obliku, dio šestog pjevanja indijskog epa Mahabharata, prièe o velikom plemenu Bharata, što ga je sastavio
Krsna Dvaipayana Vyasa, a zapisan je njegovim kazivanjem u pero
Ganeœe.
To o Mahabharati govori tradicija. Èini se da je istina daleko
bliža onome što govore moderni indolozi – Mahabharata naime
nije djelo sastavljeno od jednog autora, nego se radi o skupu prièa
koje su se preprièavale i dopunjavale preprièavanjem, gdje je u
osnovnu radnju utkano mnoštvo pouènih prièa, basni i sliènih
dijelova, koji po mnogoèemu mogu stajati i kao samostalna djela.
Èini se da je Vyasa bio kompilator Mahabharate, osoba koja je od
svih tih segmenata prenošenih usmenom predajom naèinila jedinstveno, pisano djelo.
Što se tièe Bhagavad-gite, za nju važi isto što i za druge svete
spise: kriterij njene autentiènosti nije u neprekinutosti linije zapisivanja te autoritetu autora, nego u dubini svijesti koja se ogleda u
njoj; jednako kao što kršæanski vjernik ne drži da je Isus sin Božji
zbog toga što tako piše u evanðelju koje je ljudima dano od Boga,
nego naprotiv zakljuèuje, zbog dubine i snage samog teksta evanðelja, da je Isus jamaèno bio sin Božji, jer takve rijeèi nitko drugi
ne bi mogao izreæi. Iz tog su razloga u cijelosti promašene kritike
11
Bhagavad-gEt=
koje ciljaju na nepouzdano porijeklo obaju djela: jednako kao što
se evanðeljima može zamjeriti to što su nastala bitno nakon Isusove smrti, pa se može nagaðati o tome da je prolaskom vremena
velik broj èinjenica iskrivljen, a nije sigurno ni u kakvom su odnosu bili autori evanðelja prema Isusu, i koliko je njihovo kazivanje
pouzdano, tako se Bhagavad-giti može zamjerati nehomogenost
Mahabharate, te nepoznatost stvarnog autora i stvarne èinjeniène
osnove u pozadini djela. Iz takve analize dvojbeno je jesu li uopæe
Dhrtarastra, Savjaya, Arjuna i Krsna postojali, a kamoli jesu li na
nekakvom bojnom polju Krsna i Arjuna razgovarali o dubokim
temama.
Kao odgovor na takve kritièare javljaju se uznemireni vjernici
obiju tradicija, koji pokušavaju na takve, prividno znanstvene napadaje, odgovarati prilièno fanatiènim izjavama o autentiènosti
tradicionalnih iskaza o porijeklu spisa.
Meni se pokušaji obrane autentiènosti spisa na toj osnovi èine
još besmislenijim i smješnijim od pokušaja napadaja na njih na
istoj osnovi, jer je napadaj na toj osnovi nešto što se može oèekivati. Nevjernik æe, naime, kritizirati formu nekog spisa, napadat
æe ono što bi se metaforièki moglo nazvati “kostima” spisa, nekakvom formom u kojoj je èitava stvar iznesena, i dakako da æe
nevjernik, ako iznese dovoljno stvari na temelju kojih je s povijesno-znanstvene perspektive o Isusu dvojbeno sve osim èinjenice
da su njegovi uèenici u njega vjerovali, ili da je o Krsni dvojbeno
sve osim èinjenice da ga se u Mahabharati spominje, zadovoljno
držati kako je priglupom stadu vjernika “pokazao svoje”, kako
sada neæe imati argumenata za svoju vjeru, a èini se da je velik broj
takvih “analitièara” motiviran više potrebom da obrani svoju nevjeru, nego željom za otkrivanjem stvarne istine (na što se bez
razlike svi takvi pozivaju).
Ako se nevjernika koji tako napada spis može razumjeti, situacija u kojoj ga vjernik iz te pozicije brani mene sablažnjava. Naime,
vjernik time odaje kako je njegova vjera u spis u stvari posljedica
vjere u tradiciju, te da samoj dubini misli svetog spisa pridaje najmanje pažnje. Od kakve važnosti može biti napadaj na nekakvu
formu vjerniku koji je èitao Isusove govore, i ponirao u njihovu
dubinu? On æe se na te napadaje nasmijati. Onaj, naime, tko je
uistinu shvatio dubinu Isusovog nauèavanja, znat æe bez svake sumnje da je takvu dubinu moguæe postiæi samo dubokim utemeljenjem u stvarnosti. Ako je sadržaj takav, onda je posve svejedno
12
Mah=bh=rata
kakva je forma: onaj tko je izrekao “Prije nego je Abraham bio, Ja
Jesam” jamaèno mora biti ili Bog ili njegov sin, a je li to bio Isus ili
Ivan, posve je svejedno. Ako je, naime, te rijeèi izrekao Ivan, onda
je on taj koji je utemeljen u najvišoj stvarnosti, a ne Isus. Buduæi
da Ivan govori kako je te rijeèi izrekao Isus, a nije pretjerano vjerojatno da bi osoba koja je u tolikoj mjeri utemeljena u stvarnosti
morala svoje rijeèi pripisivati drugome, logièki slijedi da je te rijeèi morao izreæi Isus. Time je stvar riješena, iz toga automatski
slijedi da je Isus bio taj koji je sebe opažao kao najvišu stvarnost, te
da je i sve ostalo što je o njemu reèeno u evanðeljima po svoj
prilici u cijelosti istina.
Jednako tako, može se spekulirati je li rijeèi koje se pripisuju
Krsni doista izrekao Krsna ili pak Vyasa, ili možda netko treæi.
Ostaje èinjenica da je netko te rijeèi izrekao, a dubina tih rijeèi
razvidna je iz èinjenice da je samo na temelju tih rijeèi u Indiji
prevladalo uvjerenje da je Krsna Bog osobno, i jedina sporna toèka izmeðu razlièitih škola je u tome je li Krsna sam Bog ili njegovo
utjelovljenje. To uvjerenje nastalo je na temelju dubine Bhagavadgite, a ne obratno, jednako kao što je uvjerenje da je Isus Božji sin
nastalo na temelju dubine evanðelja. Ja sam, stoga, osobno nesklon bavljenju razglabanjima na temu formalne autentiènosti Bhagavad-gite, koju zbog dubine samog teksta nemam nikakve potrebe dovoditi u pitanje.
Nakon što smo ovo riješili, vratimo se Mahabharati.
Jednako kao i Bhagavad-gita, Mahabharata se sastoji od osamnaest poglavlja, odnosno knjiga. Ovdje æu preprièati, u najveæoj
moguæoj mjeri citatima2, sadržaj epa.
2
Svi citati Mahabharate uzeti su iz knjige Mahabharata, izdanje ITRO August
Cesarec, ISBN 86-393-0155-7, izdano 1989., u prijevodu Gorana Andrijaševiæa
i Slobodana Vlaisavljeviæa, te recenziji i obradi Mislava Ježiæa. Radi stjecanja uvida
u Mahabharatu dubljeg od onog koji može pružiti moj sažetak, svakako preporuèujem èitanje ove knjige.
13
Bhagavad-gEt=
1. Knjiga o poèetku ()diparvan)
Prva knjiga, Knjiga o poèetku, govori o složenim rodbinskim
odnosima u plemenu Kurua, kao i o nastanku djela i složenoj narativnoj strukturi. Pojednostavnjeno, ona glasi ovako:
Jednom je kralj Pariksit3 u šumi lovio jelene. Ranjeni mu je
jelen pobjegao i on ga je bezuspješno progonio šumom. Tako,
umoran i žedan, naiðe na jednog munija4, te ga zapita je li vidio
jelena kako prolazi. Buduæi pod zavjetom šutnje, isposnik ne odgovori.5 Na to srditi i umorni kralj uze nekakvu mrtvu zmiju te
mu je prebaci preko vrata, i ode dalje. Mudrac je imao sina po
imenu Œringin koji je još bio mlad i prijeke naravi, te vidjevši
stanje svoga oca smjesta prokle kralja: “Tog grešnog bijednika
koji je mojemu nejakome i starom roditelju objesio mrtvu zmiju
na ramena poslat æe Taksaka, kralj zmija, u obitavalište Yamino6,
za sedam dana.” Otac time nije bio zadovoljan, držeæi kako je
kralj inaèe bio pravedan, a svoje je djelo poèinio iz neznanja i
umoran, te da su stanovnici zemlje dužni kralja poštovati, buduæi da on brine o njihovoj sigurnosti.7 Bez obzira na to, kletva
brahmane je ostala, i kralj se, èuvši za to, vrlo ražalosti, više zbog
spoznaje da je uvrijedio isposnika pod zavjetom nego zbog vijesti o vlastitoj smrti, te okupi oko sebe savjetnike da mu kažu što
mu je èiniti. Usprkos svim mjerama opreza, kletva se obistinila i
za sedam dana kralj umrije.
3
Prièa s kraljem Pariksitom i brahmaninim prokletstvom ista je ona s kojom
poèinje i Bhagavata purana, pa je ovdje navodim ne toliko stoga što bi bila bitna
za radnju, nego zbog razumijevanja konteksta. Pariksit je naime sin Arjuninog
sina Abhimanyua, jedini potomak Pandava nakon bitke na Kuruksetri, te tako i
nasljednik kraljevstva, kojeg je nakon nesretne epizode s Aœvatthamanovom kletvom sam Krsna uskrsnuo iz mrtvih. Prièa o Pariksitu na neki naèin zaokružuje
Mahabharatu; njome ona poèinje, a na izvjestan naèin i završava.
4
Isposnik koji se zavjetovao na šutnju.
5
Zavjeti se u Indiji ozbiljno shvaæaju, kao neka vrsta posveæenja istini. Držanje
zavjeta jedan je od temelja osobne èasti, i mjera neèije odluènosti u prianjanju uz
istinu, kao najviši princip svijeta.
6
Yama je vedsko božanstvo smrti, a isto tako i personifikacija dharme, univerzalnog zakona pravednosti pod kojim se biæa raðaju i umiru. Iz te pozicije Yama
u Katha upanisadu govori Naciketi.
7
U vedskoj Indiji kralj, pripadnik kaste ksatriya, bio je zadužen za zaštitu svih
svojih podanika. Kralj je èesto znao sam ili sa svojom pratnjom obilaziti zemlju i
istrebljivati razbojnike koji su lutali šumama. Buduæi da su ksatriye, a posebno
14
Mah=bh=rata
)diparvan
Na njegovo prijestolje tada bijaše postavljen njegov sin Janamejaya, koji se, kad je saznao za sudbinu svoga oca, jako razljutio na
Taksaku, kralja zmija, okrivivši ga za èitavu zgodu, i pozvao brahmane da prirede obred zmijske žrtve kojim æe nagnati Taksaku u
smrt. Tako su se na toj žrtvi sakupili svi velikodostojnici, i nakon
što je Janamejaya ipak poštedio Taksaku smrti, prireðeno je veliko slavlje, na kojem je Vyasa naredio svojem uèeniku Vaiœampayani
da recitira veliki spis o povijesti Bharata, Mahabharatu.8
U drevno doba zemlja bijaše blagoslovljena svakojakim obiljem
i na njoj su ljudi i životinje živjeli u savršenom skladu. Tada, na
vrhuncu obilja, poèeše se na njoj u kraljevskim lozama raðati asure9.
Tako je porastao broj nasilnih moænika koji su èinili sve vrste
naopakih djela, dok naposljetku Zemlja10 ne zavapi Stvoritelju11
za pomoæ. Brahma tada zaduži sve deve da olakšaju Zemlji breme
tako što æe se i oni roditi na Zemlji i poèeti zametati boj s asurama. Tako naredi i gandharvama12 i apsarasima13 da uèine isto.
Kralj deva, Indra, tada se stade savjetovati s Narayanom oko
toga kako æe siæi na Zemlju. Pošto se dogovoriše, Indra izdade
oni moæniji meðu njima u koje su kraljevi svakako spadali, vladali osim obiènim
takoðer i mantrièkim oružjima, obièni im se razbojnici nikako nisu mogli oduprijeti, bez obzira na njihovu brojnost, te su tako kraljevi bili znaèajan èimbenik
sigurnosti u društvu. Iz tog razloga su pravedni kraljevi, kakav je Pariksit zasigurno bio, bili jako cijenjeni meðu svojim podanicima, a raskoš u kojoj su živjeli nije
bila posljedica tlaèenja naroda, veæ je proizlazila iz dobrovoljnih darova kojima
su ih stanovnici iz zahvalnosti obasipali. Èini se da je drevna indijska ekonomija
bila zasnovana na posve drugaèijem principu od naše – u našoj ekonomiji je èovjek po sebi nevoljan nešto uèiniti, a kad ga se novcem podmiti, on ipak pristane,
protiv volje; u Indiji, èovjek je bio po sebi voljan uèiniti nešto što je u skladu s
njegovim prirodnim sklonostima, za što ga se iz zahvalnosti nagraðivalo.
8
Ovime završava prilièno opsežan uvod.
9
Asure su u vedskoj mitologiji protivnici deva (bogova, ili toènije reèeno polubogova ili anðela), nadljudska duhovna biæa znatne moæi, ali èija je priroda najèešæe pod utjecajem srdžbe i strasti, te su zbog toga skloni nasilnièkim djelima i
protivljenju dharmi. Utjelovljenje asura na Zemlji stoga je loš znak i predznak
svakojakih nevolja.
10
Odnosno, boginja Zemlje
11
Brahmi, odnosno Prajapatiju (praocu). U vedskoj mitologiji Brahma se drži
božanstvom koje je stvorilo ovaj naš svemir, ali ne i tvorcem svega postojeæeg.
Brahma je, naime, sin Narayane, roðen je iz lotosa koji je Narayani izrastao iz
pupka.
12
Vrsta nebeskih biæa koja se najèešæe spominju kao nebeski glazbenici, a rjeðe
i kao ratnici.
13
Apsarasi su nebeske vile, neka vrsta ženskog pandana gandharvama.
15
Bhagavad-gEt=
ostalim božanstvima zapovijedi, te se ona malo-pomalo poèeše
raðati u zemaljskim tijelima na propast asurama, a na dobrobit
svih triju svjetova.14
Živio je tada kralj Cedija po imenu Vasu. Dogodi se jednom da
Vasuova supruga Girika doðe kralju nakon završenih obreda oèišæenja nakon mjeseènice15, ali istog dana javiše se Vasuu i njegovi
preci16 i zatražiše od njega da ubije jelena njima za žrtvu. Buduæi da
je poštovao pretke, Vasu poðe u lov, ali se usput èitavo vrijeme
prisjeæao voljene Girike. Opijen žudnjom, a prisjeæajuæi se svoje
dužnosti, zamoli sokola da ponese njegovo sjeme supruzi.17 Dok je
letio, drugi sokolovi su pomislili da se dokopao mesa pa su mu ga
pokušali oteti, našto on ispusti kraljevo sjeme koje padne u vodu.
Tamo ga je progutala apsaras koja je zbog kletve roðena kao riba.
Proðe otada nekih desetak mjeseci, i jedan ribar uhvati ribu, i na
njegovo èudo iz njezina rasporena trbuha izaðe dvoje djece, muško
i žensko. Ribari odoše kralju i sve mu rekoše, a Vasu tada uze k sebi
muško dijete i tako ono postade vrli vladar kraljevine Matsya.
“Tri svijeta” je pojam koji se znade svakojako tumaèiti. Najèešæe se pod tim
misle zemlja, zraèno podruèje i nebo. Klasifikacija razina postojanja u Vedama
nije bila pretjerano detaljna; držalo se da osim zemlje postoje i raj i pakao, te da
tjelesnici nakon smrti, a u skladu sa svojim djelima za života, borave ili u jednom
ili u drugom. Ako se ponovo raðaju na Zemlji, to bude najèešæe zbog nekog
razloga kakav je primjerice ova Indrina naredba devama i ostalim nebeskim biæima, ili pak zbog nekakvog prokletstva, kakvo se zna desiti nebesnicima kad nekoga nepromišljeno uvrijede pa ih taj prokune. To se zna desiti èak i Indri, kao
primjerice u legendarnoj epizodi u kojoj je roðen kao svinja.
15
Za vrijeme mjeseènice žene su držane neèistima, te su morale proæi obred
oèišæenja. Nakon toga, prilazile su svojim supruzima kako bi s njima vodile ljubav.
16
Pitri, odnosno praoci ili duhovi predaka, drže se nekom vrstom nebeskih
biæa, èiji boravak u rajskim predjelima ovisi o redovitom prinošenju žrtava od
strane njihovih potomaka. To vjerovanje ostatak je primitivnog razmišljanja; u
kasnijoj fazi indijske misli drži se kako svaèija sudbina ovisi prvenstveno o njegovim djelima, a njegova djela da ovise o stanju njegove svijesti, ali buduæi da se u
Indiji jako drži do tradicije èiji su dio Vede, povremeno se i u kasnijim tekstovima
može naiæi na reminiscencije starijih vjerovanja, koje nitko neæe otvoreno odbaciti, nego æe ih radije na neki naèin zaobiæi. Iz tog razloga æemo u Indiji rijetko
naæi revolucionare, ali zato sve vrvi od “reformatora”, koji starija vjerovanja odbacuju po svemu, ali ipak održavaju formalnu vezu s tradicijom.
17
Osim oèito mitološkog elementa, ovdje možemo vidjeti koliko se držalo do
dužnosti: dužnost muža je da redovito vodi ljubav sa ženom kako bi zaèeli djecu;
buduæi da je želja žene zatrudnjeti, drži se dijelom zaštitnièke uloge muža brinuti
se o tome da joj se omoguæi raðanje djece.
14
16
Mah=bh=rata
)diparvan
Rodivši ove blizance, apsaras bi razriješena kletve, a njena kæi,
koja je mirisala na ribu, bi dana ribarskome kralju da mu bude
kæerka. Djevojèica dobi ime Satyavati. Voljela se družiti s ribarima i vozila je èamac preko rijeke Yamune. Naiðe tuda glasoviti
rsi18 Paraœara, kome se probudi žudnja za Satyavati. Kad ju je
upoznao sa svojom namjerom, ona se zabrinula da æe izgubivši
nevinost okaljati dom svoga oca, našto joj mudrac obeæa da æe,
nakon što vodi ljubav s njim, ostati nevina, a osim toga da æe joj
ispuniti i jednu želju. Ona poželje da joj tijelo uvijek odiše najljepšim miomirisom, i to se smjesta ostvari. Tada se djevojka
silno razveselje i primi mudraca u zagrljaj. Tako se desilo da
Satyavati rodi glasovitog Paraœarinog sina, mudraca Vyasu. Nakon
što se rodio, Vyasa spali pogledom uvida sve svoje prošle grijehe, pretvori se u odrasla muškarca te ode u šumu baviti se isposništvom19.
Na zemlji bijaše kralj Pratipa, koji je dobio sina po imenu Œantanu. Œantanu je oženio djevojku koja bijaše utjelovljena Ganga20,
ali pod uvjetom da joj se ne protivi bez obzira na to što èinila.
Desilo se da je ona udavila sedmero njihove djece u rijeci, a kad
je namjerila uèiniti isto i s osmim, Œantanu ne izdrža, ukori je i
spasi dijete. Oni se tada rastadoše, a kralj nazva dijete Gangadatta21, ali majka ga odvede sa sobom. Jednog dana kralj Œantanu
šetao je pored Gange, i èudio se što rijekom teèe izuzetno malo
vode. Hodajuæi uzvodno, vidio je mladiæa koji strijelama pregraðuje tok rijeke, ali nije prepoznao svojeg sina, jer ga je vidio
tek po roðenju. Tada mu se ukaza Ganga, te ga oslovi: “O kralju, ovo je osmi sin kojeg sam ti rodila. Vodi ga svojemu domu.
Ovaj je junak kod Vasisthe22 prouèio svete knjige, a vješt je u
Mudrac
Isposništvo, odnosno tapasya, èest je sinonim za yogu, iako se ponekad koristi i u starijem znaèenju samomuèenja da bi se ugodilo nekom božanstvu, valjda
stoga što se Bog sažali nad bijednikom te æe mu sve želje ispuniti samo da se
prestane muèiti, što je netko valjda krivo shvatio.
20
Božanstvo svete rijeke Gange. Pojednostavnjeno reèeno, vjerovanje Indijaca
kretalo se izmeðu personifikacije prirodnih pojava: rijeka, planina i sliènog, do
vjerovanja kako fizièki aspekti postojanja imaju svoj pandan u višim aspektima,
te je recimo fizièka rijeka fizièko tijelo nekog božanstva, jednako kao što je èitava
Zemlja kao planet utjelovljenje nekog još višeg božanstva. Takvu hijerarhijsku
podjelu posebno je razvila teozofija.
21
“Koji je dan od Gange”
22
Poznati mudrac
18
19
17
Bhagavad-gEt=
svakome oružju i u boju je i samome Indri ravan. Znana su mu i
sva oružja kojima vlada slavni i nepobjedivi Jamadagnijev sin
Paraœurama23, kao strijelac ne promašuje, a kraljevske su mu dužnosti dobro poznate.”
Œantanu uèini kako mu je Ganga rekla i uze sa sobom svojega
sina blistava kao sunce i vrati se u svoju prijestolnicu. Jednom se
kralj zaputi u šume i u šetnji obalom osjeti zamamni miomiris koji
je dolazio odnekud iz guštare. Kao njegov izvor naðe prelijepu
crnooku ljepoticu nalik na boginju, koja ne bješe nitko drugi nego
ribareva kæi, i Œantanu ode ravno njenu ocu i zaprosi je. Ali ribar
postavi zahtjev: dat æe mu kæer za ženu ako njezin sin postane
nasljednikom kraljevstva. Œantanu mu nije bio sklon ispuniti želju,
buduæi da bi kraljevstvo imalo pripasti Devavrati24, ali ga je svejedno morila misao o ljepotici. Jednog dana Devavrata priðe ocu
i upita ga što ga muèi, a on mu odgovori da ga more brige: Devavrata mu je jedini sin, i ako se njemu štogod desi, što æe biti s
lozom Bharata? Njegov sin se nato zamisli, te ode po savjet starom ministru, koji mu kaza sve o ribaru, njegovoj kæeri i njegovu
zahtjevu. Devavrata odmah ode kralju ribara, koji mu ponovi svoj
zahtjev. U želji da ugodi ocu, Bhisma daje strašan zavjet: odreæi æe
se prava na kraljevstvo u korist Satyavatinog djeteta, i štoviše dat
æe zavjet celibata. Tako isprosi ženu za svoga oca, i proslavi se
meðu nebesnicima, koji ga prozvaše Bhisma25. Kralj Œantanu tada
blagoslovi sina: “Sve dok budeš želio živjeti, Smrt neæe doæi po
tebe. Priæi æe ti tek kad od tebe dobije dopuštenje.”
Satyavati rodi kralju dva sina, a Œantanu umrije prije nego što je
njegov drugi sin dostigao zrelost. Nažalost, oba Œantanuova sina
rano su umrla bez potomaka, i kraljevstvo je ostalo bez nasljednika. U toj situaciji, Satyavati predloži Bhismi da oženi žene svoga
brata i vlada državom, te tako podari kraljevstvu nasljednika. On
to odbije, podsjetivši je na svoje zavjete. Na to mu ona, postiðena,
odgovori da je u mladosti rodila mudracu Paraœari sina Dvaipayanu, koji je glasoviti isposnik, i koji æe zacijelo, ako ga zamole,
podariti djecu udovicama njegova brata.
I doista, Vyasa pristade, tek nakon što se godinu dana budu
držale zavjeta koje im on propiše, jer nema žene koja bi mu mogla
23
“Rama sa sjekirom”, brahmana koji je dvadeset i jedan put istrebljivao ksatriye s lica zemlje, i kojeg drže utjelovljenjem Visnua.
24
Drugo ime Gangadatte
25
“Strašni”, jer je strašan onaj tko se prihvati takvih zavjeta i održi ih.
18
Mah=bh=rata
)diparvan
priæi a da nije izdržala strogu pokoru.26 Satyavati se tome usprotivi: kako æe kraljevstvo bez vladara? Udovice moraju smjesta zaèeti. Vyasa joj odgovori: “Ako veæ moram, ovako u nevrijeme, podariti potomke svojemu bratu, onda neka kraljevne podnesu moju
ružnoæu. To æe im biti najveæa pokora.27 Ako budu podnijele moj
jaki zadah, strogo i ružno lice i moju odjeæu i tijelo, zaèet æe od
mene i dobiti prekrasnu djecu. Neka me kraljevna iz Kosale èeka
odjevena u èiste haljine i ukrašena nakitom, a ja æu doæi u njezinu
ložnicu”. Rekavši to, rsi nestade.
Uz dosta muke, Satyavati privoli Ambiku da uèini što joj dužnost
nalaže. Kad je vidjela užasan Vyasin izgled, zaklopila je oèi od užasa
i nije ih otvarala za vrijeme spolnog odnosa. Zbog toga æe, Vyasa je
kasnije objasnio, sin Dhrtarastra biti u svemu savršen, ali æe njenom
krivnjom biti roðen slijep. Buduæi da kralj ne smije imati tjelesnu
manu, Vyasa je pristao leæi i s drugom udovicom Ambalikom, koja
je od užasa problijedjela, pa æe zbog toga dijete biti blijede puti, i
prozvat æe ga Pandu.28 Kad je èula za to, Satyavati stade moliti Vyasu
da im podari još jedno muško dijete, i on pristade, ali Ambika zbog
sjeæanja na užasan izgled mudraca posla svoju sluškinju, koja je ponašanjem jako zadovoljila Vyasu – odmah èim ga je vidjela, stala ga
je dvoriti, a kad ju je pozvao, ona mu doðe. Njoj æe se, prorekao je
Vyasa, roditi sin Vidura koji æe biti prvak meðu umnima i vrlima, a
to bijaše bog pravde29 koji se zbog kletve morao roditi na Zemlji.
Dhrtarastra se, iako stariji, nije mogao prihvatiti kraljevstva zbog
sljepoæe, a Viduru je rodila žena niska roda. Tako za kralja bi
postavljen Pandu, iako mlaði.
Bhisma je Dhrtarastri isprosio za ženu Gandhari, koja je, kad je
vidjela da joj je suprug slijep, u znak ljubavi i suosjeæanja s njim
stavila povez na oèi.
Sva je prilika da se ovdje radi o nekoj yogijskoj tehnici èišæenja. Vyasa je
naime mudrac neizmjerno èiste svijesti i velike moæi, i moguæe je da je njegovo
fizièko tijelo bilo posebno nabijeno energijom, što bi doista moglo nauditi prosjeènoj ženi koja bi s njim stupila u seksualni odnos. Zbog toga je Vyasa propisao
udovicama èišæenje.
27
Test s ružnoæom ima dvojaki uèinak: ako ružnoæa odbije djevojke, njihov energetski sustav se za vrijeme seksualnog odnosa neæe spojiti s neizmjerno moænijim
Vyasinim, te im on neæe nauditi. Ako pak prozru kroz ružnoæu, to æe znaèiti da su
nadišle neèistoæu svoje duše i vezanost za niže stvari kakva je vanjski izgled, te æe
biti u stanju podnijeti i Vyasinu unutarnju èistoæu i moæ koju ona sa sobom nosi.
28
“Bljedoliki”; otac petorice Pandava
29
Yama, odnosno Dharma
26
19
Bhagavad-gEt=
Œura, vlastelin meðu Yadavama, koji bijaše Vasudevin30 otac,
imao je takoðer i kæer po imenu Kunti, odnosno Prtha, kojoj po
ljepoti ne bijaše ravne. Œurin neæak po imenu Kuntibhoja nije imao
potomaka pa mu Œura da svoju prvoroðenu kæer, kao što su se još
prije dogovorili. U domu svojeg pooèima Kunti je imala dužnost
brinuti se o brahmanama i ostalim gostima, pa se tako svojom
pažnjom jako omiljela pustinjaku po imenu Durvasas, koji je zauzvrat nauèi mantri kojom može prizvati bilo kojeg nebesnika da joj
podari dijete. Uèinio je to predvidjevši da æe se ona jednom naæi u
nevolji.
Buduæi da je Kunti bila radoznalo djevojèe, nije se mogla oduprijeti iskušenju, te pozva boga Suryu.31 Istog èasa kad je izgovorila
mantru, božanstvo se pojavi i reèe: “Evo me, crnooko djevojèe, reci
što da uèinim za tebe!” A Kunti æe nato: “O pogubitelju neprijatelja, jedan brahmana dade mi ovu mantru na dar, a ja te, o gospode,
prizvah tek da iskušam njezinu djelotvornost. Klanjam se pred tvojom milošæu i molim da mi oprostiš uvredu. Ženi uvijek treba oprostiti, ma kakvu uvredu uèinila.” Surya joj odgovori kako zna za
mantru, ali da ta mantra ne smije biti uzaludna, nego da ona mora
s njim zaèeti. “Ali neka te to ne plaši, nego me primi u svoj zagrljaj”
reèe bog sunca, i tako Kunti zaèe i rodi sina. Tako je došao na svijet
glasoviti junak po imenu Karna, roðen s naušnicama i božanskim
oklopom, sjajan kao sunce, blistav i lijep kao njegov otac. Potom
Surya vrati Kunti njeno djevièanstvo i ode natrag na nebesa.
Princeza Vrsnija32 gledala je svog netom roðenog sina ne znajuæi što bi s njime uèinila. U strahu od rodbine ona odluèi sakriti
ovaj dokaz svoje nepromišljenosti. Stoga baci svojega snažnog sina
u vodu. Dobro poznati Adhiratha, Radhin muž, iz kaste suta33,
našao je dijete, i njih dvoje, on i njegova žena, podigoše ga i othraniše kao da je njihovo roðeno i nadjenuše mu ime Vasusena.
Djeèak bijaše obdaren velikom snagom, a kad je malo poodrastao,
postade vješt svakovrsnu oružju.
Silni je Vasusena obièavao obožavati Sunce stojeæi licem prema
Istoku sve dok mu njegovi zraci ne bi obasjali leða. U toku tih
predanih molitvi ne bijaše nièeg na Zemlji što bi junaèki i hitroVasudeva je otac Krsne.
Surya je božanstvo sunca.
32
Vrsniji su rod Yadava kojem su pripadali Krsna i Kunti.
33
Sute su kasta koèijaša.
30
31
20
Mah=bh=rata
)diparvan
umni Vasusena odbio pokloniti brahmanama ako bi oni to zatražili od njega. Tako gospod Indra uze na sebe oblièje brahmane i
jednom doðe Vasuseni u takvu èasu pa zatraži od njega njegov
prirodni oklop. Vasusena isjeèe sa sebe svoj oklop i dade mu ga, a
glavar nebesnika bijaše prekomjerno zadovoljan, te mu zauzvrat
dade koplje kojim može ubiti bilo kojeg neprijatelja, bio on deva,
asura, raksasa34 ili bilo koje drugo biæe, ali koje može ubiti samo
jednoga protivnika. I tako Vasusena dobi ime Karna, jer je odsjekao sa sebe svoj prirodni oklop.
Kad je došlo vrijeme da se za Kunti odabere mladoženja, Kuntibhoja priredi svayamvaru35 na koju pozove sve okolne kraljeve.
Izmeðu uzvanika ona uoèi silnog Pandua koji se meðu svima isticao, te ga odabere sebi za muža. Bhisma je isprosio za Pandua još
jednu nevjestu, Madri, kæer naroda Madra, glasovitu po svojoj
ljepoti. Tako proslaviše Panduovu ženidbu.
Gandhari je u to doba rodila stotinu sinova, vrlo èudnim tijekom dogaðaja. Naime, kad je jednom s puno pažnje i poštovanja
podvorila vrlog Vyasu, on joj dade blagoslov da može roditi stotinu sinova od kojih nijedan neæe zaostajati za svojim ocem. Kad
je zaèela, Gandhari je pune dvije godine nosila teret u svojoj utrobi i ne mogaše se poroditi. Kad do nje dopre glas da je Kunti
rodila sina blistava kao sunce, ona krenu pameæu od nestrpljenja i
svom se snagom udari po trbuhu. Uto se porodi i iz njezine utrobe
izaðe tvrda gruda mesa, nalik na gvozdenu topovsku kuglu, koja
je u njoj rasla pune dvije godine. Baš kad je htjede baciti, stvori se
pokraj nje Dvaipayana koji je svojim duhovnim moæima veæ dokuèio što se zbilo. On upita Gandhari: “Što to uèini?”, a ona mu
otkri cijelu istinu, o tome kako je èula da je Kunti rodila sjajnog
sina, kako joj je Vyasa obeæao da æe roditi stotinu sinova, a ona je,
eto, rodila ovu kuglu. Nato æe Vyasa: “O Gandhari, ono što sam
rekao, to æe se i zbiti. Ne izrekoh nikada neistinu, èak ni u šali.
Neka brzo donesu stotinu æupova napunjenih bivoljim maslom.
Kada ih donesu, poprskaj ovu grudu hladnom vodom.” Kako je
rekao, tako se i zbi. Kada poprskaše grudu hladnom vodom, ona
se lagano razdijeli na stotinu i jedan komad velièine palca. Svaki
od tih dijelova metnuše u zaseban krèag s bivoljim maslom i sve ih
staviše na skrovito mjesto, a okolo postaviše stražu da ih èuva.
34
35
Raksase su soj nižih demona, odnosno bjesova.
Sveèanost prošnje s viteškim igrama
21
Bhagavad-gEt=
Sveti èovjek tada reèe Gandhari da ih smije otvoriti tek kada isteknu dvije godine. I pošto je tako sve uredio i razdijelio im savjete,
sveti se mudrac otputi na Himalaju da se tamo posveti isposnièkim podvizima.
Kada je došlo vrijeme, rodi se od komada mesa stavljena u æup
kraljeviæ Duryodhana. Po starješinstvu bijaše najstariji kraljeviæ
Yudhisthira, prvijenac kraljevne Kunti, a u isti dan kad se rodio
oholi Duryodhana, i Kunti je rodila drugog sina, po imenu Bhima,
koji bješe silno jak i snažnih mišica.
Kad se rodio Duryodhana, kralj Dhrtarastra pozva Bhismu i
Viduru, a i sve ostale Kurue, dobronamjernike i brahmane pa im
reèe: “Kraljeviæ je Yudhisthira najstariji i on je nasljednik našega
koljena. Vrlinom svojega roðenja on je kraljevstvo pridobio za
sebe. No može li i ovaj moj sin koji je roðen poslije njega postati
kralj? Kažite mi po pravdi što je ispravno i pošteno?”
Èim bjehu izgovorene te rijeèi, èaglji i sve ostale grabljive životinje zloslutno zaurlaše. Slušajuæi to kobno pretkazanje, i brahmane i mudri Vidura ovako mu odgovoriše: “Èuj, o kralju, najjaèi
meðu ljudima, kada se tvoj sin rodio, pojavili su se zloslutni predznaci i nema sumnje da æe on postati istrjebitelj tvojega roda. Sudbina svih nas ovisi o tome hoæemo li ga se odreæi ili neæemo. Ako
ga zadržimo, dogodit æe se nesreæa, a ako se njega odrekneš, o
kralju, ostat æe ti još devedeset devet sinova. Reèeno je da se radi
dobra porodice mora odbaciti pojedinac, a radi dobra sela porodica, radi države mora se odbaciti selo, a da radi svoje duše èovjek
mora odbaciti i cijelu Zemlju.
Vidura i brahmane tako mu izložiše ovu stvar, ali zbog ljubavi
prema sinu Dhrtarastra ne bješe voljan pokoriti se tom savjetu. U
iduæih mjesec dana rodiše se i svi ostali Dhrtarastrini sinovi i jedna
kæi, a od sluškinje iz kaste vaiœya, koja je dvorila Dhrtarastru, rodi
se sin velike pameti i dobi ime Yuyutsu, i to se dogodi dok je
Gandhari još bila trudna.
Jednom je Pandu lovio jelene u šumi, i ustrijelio jelena dok se
pario sa svojom ženkom, a to ne bijahu jelen i njegova ženka, veæ
sin jednog rsija i njegova družica, zaokupljeni igrom u jelenjim
oblièjima. Rsi ga prokle, ne zbog ubojstva brahmane, buduæi da
kralj nije znao da je brahmana, nego zbog toga što ga je prekinuo
u ljubavnom èinu, kletvom da æe i on i žena s kojom se bude
sjedinio trenutno otiæi u Yamino kraljevstvo. Tada rsi umrije, a
Pandu ostade ožalošæen.
22
Mah=bh=rata
)diparvan
Nakon tog nesretnog dogaðaja, Pandu zamoli svoju suprugu
Kunti da zaène s boljim od njega ili njemu ravnim, buduæi da joj
on ne može dati dijete. Kunti mu tada reèe za mantru kojom može
zaèeti s bilo kojim božanstvom, a on je posavjetuje da zaène s
Dharmom, buduæi da je želio pravednog i vrlog sina. U povoljno
vrijeme ona rodi vrlog Yudhisthiru. U èasu kad dijete bi roðeno,
zaèu se bestjelesni glas: “Ovo æe dijete, nema sumnje, biti ponajbolji meðu donositeljima pravde, prvi od onih koji žive u vrlini!
Prvi Panduov sin zvat æe se Yudhisthira. Bit æe kralj s prostranom
vlašæu, èuven u trima svjetovima, obdaren sjajem i slavom i èestitim vladanjem.”
Pandu bješe blagoslovljen sinom koji je bio pun vrlina pa je
zaželio da mu Kunti rodi još jednoga koji bi se odlikovao velikom
snagom. Ona opet posluša svog muža pa prizva k sebi Vayua36 i
on joj podari sina snažna tijela, a pri njegovu roðenju èuo se opet
natprirodni glas koji reèe: “Ovo æe dijete biti meðu svim snažnim
ljudima najsilniji!”.
Onda se Pandu posavjetovao s brahmanama pa nakon toga zamoli Kunti da se na godinu dana obveže posebnim zavjetom. Kunti
uèini kako je kralj molio i, kada je prošla godina, Pandu joj reèe:
“O prelijepa gospo, svojim isposništvom udovoljila si Indri, kralju nebesnika, i zato sada pozovi njega i zaèni s njime još jednoga
sina.” Èestita Kunti ga posluša i prizva svojom mantrom Indru,
gospodara nebesnika. On joj podari muško èedo kojemu dadoše
ime Arjuna. Èim se kraljeviæ rodio, iz vedra neba zatutnjio je glas
slièan grohotu olujna oblaka: “O Kunti, ovo æe ti dijete imati snagu
Kartavirye i Œibija37, a u boju æe biti nepobjediv poput samoga
Indre. Širom svijeta tvoje æe ime proslaviti i ovladat æe mnogovrsnim nebeskim oružjem.”
Kada Kunti izrodi Panduu sinove, doðe mu jednom njegova
druga nevjesta, Madri, pa mu u povjerenju kaza: “Velika je moja
tuga, o kralju! Iako sam jednaka s Kunti, moj æe muž samo s njom
imati poroda. Ako mi Kunti pomogne da i ja dobijem kojega sina,
veliko æe mi dobro uèiniti, a i tebi æe pokloniti potomke.” Tako je
Božanstvo vjetra
Slavni kraljevi. Kartavirya je bio kralj koji je darežljivošæu i isposništvom nadmašio sve kraljeve i stekao tisuæu ruku i zlatnu koèiju. Œibi je takoðer kralj slavan
po darežljivosti i nesebiènosti. Najpoznatija je prièa kako je spasio golubicu od
jastreba davši jastrebu komad vlastitog mesa u naknadu. Ispostavilo se da je golubica bio Agni, a jastreb Indra, i da se Œibi tim djelom proslavio pred bogovima.
36
37
23
Bhagavad-gEt=
Kunti nauèila Madri koristiti mantru, te ova prizove dvojicu Aœvina,
te s njima zaèe dvojicu sinova, blizance Nakulu i Sahadevu, pri
èijem se roðenju zaèuo bestjelesni glas: “Ova æe dvojica nadmašiti
druge ljude ljepotom, bistrinom i vrlinom. Sjat æe presilnim sjajem, ljepotom, blagom i pristalošæu.”
Tako se Panduu rodi pet sinova koje zaèeše nebesnici, a bili su
obdareni velikom snagom i živjeli su da bi izvojevali veliku slavu i
da naširoko razglase ime Kurua. Njihova se vrlina poveæavala kako
su rasli, a glasoviti mudraci koji obitavahu na toj planini kojoj je
vrhunce pokrio snijeg gledali su to i divili se. Petorica Panduovih
sinova i stotinu sinova kralja Dhrtarastre, tog umnožitelja plemena Kurua, rasli su brzo poput lopoèa na jezeru.
Tada se desilo da je Pandu osjetio žudnju za svojom mladolikom
suprugom Madri, izgubio pamet te se poželio s njom sjediniti, te je
tako na mjestu umro. Madri, shrvana tugom, ostavi svoje sinove na
brigu Kunti, a sama poðe za mužem u pogrebnu lomaèu.
Kako su djeca rasla, ispostavilo se da su Panduovi sinovi u svemu
nadmoæni Dhrtarastrinima, a posebno Bhima, koji je usto obièavao kinjiti Dhrtarastrine sinove, ali više iz nezrelosti nego iz pakosti. Gledajuæi to, u Duryodhaninu srcu zaèe se mržnja, i od tog
je dana gledao kako æe ubiti Pandave.
Kralj je vidio da Kurui odrastaju neodgojeni i da trate svoje
vrijeme, pa im je za uèitelja imenovao Krpu.
Na izvoru Gange živio je glasoviti mudrac Bharadvaja. Jednog
dana on ugleda prelijepu vilu Ghrtaci kako hodi obalom Gange i
upravo tada puhnu vjetar i rastvori skute njezine odjeæe. Pustinjaka taj prizor toliko raspali da svoje sjeme ispusti u jedan krèag.
Tako se iz krèaga rodio mudri Drona.
Bharadvaja je imao prijatelja, kralja Prsatu, a njegov sin Drupada svakoga je dana dolazio u Bharadvajino isposnièko stanište i tu
se igrao s mladim Dronom i uèio. Ubrzo je meðu njima procvalo
prijateljstvo. Kada je umro kralj Prsata, na prijestolje sjede njegov
sin Drupada. Nekako u to vrijeme umrije i slavni Bharadvaja. Drona
je i sam želio potomka, pa uze za ženu Œaradvatovu kæer Krpi38.
Ona mu rodi sina, kojeg nazvaše Aœvatthaman.
Negdje u to vrijeme doèuo je Drona da slavni kralj Jamadagnya
namjerava razdijeliti sve svoje blago brahmanama pa se odmah
zaputi u planine Mahendra. Došavši pred Ramu, on se pokloni
38
24
Sestru Krpe, uèitelja Kurua
Mah=bh=rata
)diparvan
do zemlje pod njegovim stopalima i, vidjevši da se ovaj sprema
krenuti u šumu jer veæ sve blago bijaše razdijelio, Drona mu reèe:
“Ja sam Bharadvajin potomak, ali nisam izašao iz maternice. Brahmana sam od visoka roda i ime mi je Drona. Došao sam po tvoje
blago.”
Kralj ga pozdravi i reèe: “Sve blago i zlato što bješe moje podijelih brahmanama. Imam još samo svoje tijelo i razno skupocjeno
oružje. Spreman sam ti dati ili jedno ili drugo. Kaži što æeš od toga
dvoga?”
Drona mu odgovori: “O Bhrguov sine, pristoji ti da mi daš sve
svoje oružje i da me nauèiš tajnama njegova bacanja i vraæanja!” I
tako mu kralj predade cjelokupnu nauku o oružju, sa svim pravilima i tajnama, a Drona se držao prebogato obdarenim. Tako se
radosna srca otputi svome prijatelju Drupadi.
Nažalost, kralj, zatrovan ohološæu zbog svojega bogatstva, prezre
Dronu i reèe: “Kako se usuðuješ, brahmano, osloviti me kao prijatelja? Kako krunjeni kralj može drugovati s lutajuæim prosjakom? Mi bijasmo prijatelji dok smo bili djeca, ali vrijeme sve nagriza, pa se i naše prijateljstvo istrošilo. Zar se bogataš može družiti
sa siromahom, neznalica s uèenim èovjekom i kukavica s junakom? Samo jednaki mogu biti prijatelji.”
Okrete se Drona i ode iz Drupadina dvora dok mu je u srcu
plamtio gnjev. Stao je za tren razmisliti što mu je èiniti, a onda
ode u Hastinapuru, prijestolnicu Kurua. Žudio se kralju Pavcala
odužiti za njegovu bezobraštinu. Tako ode i nastani se kod Krpe,
brata svoje žene Krpi, koji bijaše uèitelj Kuruima. Tamo je prikazao takvu vještinu u baratanju oružjem, da se Bhisma vrlo zainteresirao i došao ga pozdraviti. Tada mu Drona isprièa svoju prièu.
Bijaše, naime, izuzetno siromašan. Jedva da je èime imao nahraniti sina Aœvatthamana, koji nije pio mlijeko godinama. Tako se,
muèen tjeskobom siromaštva, zakleo da nikad više neæe živjeti
takvim životom. Tada isprièa kako se prema njemu ponio njegov
prijatelj iz djetinjstva. “O Bhismo, Drupada mi je nanio uvredu i
ja doðoh gnjevan šurjaku Krpi ne bih li dobio pod svoje okrilje
pametne i poslušne uèenike.”
Bhisma ga sasluša i reèe: “Nategni svoj luk, o brahmano, i naèini od kraljeviæa Kurua vrsne poznavaoce nauke o oružju. Budi
siguran da æe ti se ispuniti svaka želja u srcu.” I tako Drona, prvi
meðu strijelcima, veselo prihvati za uèenike Panduove i Dhrtarastrine sinove.
25
Bhagavad-gEt=
Arjuna je volio nauk o oružju i zato bješe stalno uza svoga uèitelja. Vještinom, snagom mišica i ustrajnošæu sve je nadmašivao.
Doista, premda su pouke uèitelja bile za sve iste, Arjuna zbog svoje
umješnosti bijaše najbolji od svojih drugova. I tako naèini Drona
od Arjune prvaka meðu strijelcima. A Dhrtarastrini sinovi sada
još više zamrziše Bhimu zbog njegove pregoleme snage, a Arjunu
zbog vrline i sjajna uspjeha.39
Kad Kurui ovladaše vojnim vještinama, pomisli Drona da bi bilo
vrijeme da zatraži nagradu za svoj trud. On sazva sve svoje pitomce
pa im reèe: “Zarobite u boju Drupadu, kralja Pavcala, i dovedite ga
pred mene. To æe za mene biti najvrednija plaæa.” Mladi ratnici
pohitaše, predvoðeni Karnom i Duryodhanom; Arjuna reèe svojem uèitelju: “Mi æemo navaliti tek kad Dhrtarastroviæi pokažu što
znaju i umiju. Nijedan od njih neæe moæi uhvatiti na bojištu kralja
Pavcala.” I doista, kralj Drupada bješnjaše bojištem poput vatrenog
kotaèa i pobijedi Duryodhanu i Vikarnu, pa èak i silnoga Karnu i
druge hrabre kraljeviæe, i tako ugasi njihovu žeð za bojem. Pandave
zaèuše lelek razbijene vojske pa s poštovanjem pozdraviše Dronu i
popeše se na svoje koèije. Bhima je topuzom tjerao slonove i kola
Drupadine vojske kao što pastir tjera stado, a Arjuna krene strijelama sjeæi luk, kola i konje Drupadine. Savršeno neustrašiv, skoèi na
Drupadina kola sa sabljom te ga zarobi, a vojska se Pavcala razbježi.
Nato kraljeviæi krenuše progoniti Pavcale, ali Arjuna im reèe: “Ovaj
je Drupada roðak Kuruima i ponajbolji meðu kraljevima. Zato, o
Bhima, nemoj ubijati njegove vojnike. Naše je da našemu uèitelju
damo njegovu nagradu.”40
I pošto na bojištu pohvataše i Drupadu i njegove prijatelje i
ministre, kraljeviæi ih sve predadoše Droni. Ovaj je podsjetio Drupadu na njegovo ponašanje, te mu je vratio polovicu kraljevine, a
polovicu je zadržao, kako bi sada mogli biti ravni. Drupada mu
zahvali i ponižen ode. Nije bilo nade da æe svoj poraz moæi osvetiti silom, a ni snagom duha, pa se jedino nadao da æe dobiti sina
39
Ovdje je vidljiv mentalitet mržnje i zavisti koji stvara temelje kasnijeg velikog
sukoba na Kuruksetri. Plemeniti se, naime, dive neèijem uspjehu i vrlini, i raduju
se tuðem dobru, dok je osobina grešnika da tuðe dobro u njima izaziva mržnju i
zavist. Takav demonski mentalitet izvor je svih vrsta grijeha.
40
Vidi se kako Arjuna, iako velik ratnik, nema želje za bezrazložnim ubijanjem;
isto tako, usred bitke zadržava objektivnost u procjeni neèije vrijednosti, i tamo
gdje bi netko poželio poniziti poražena protivnika, on mu odaje poštovanje. Arjunina osobna velièina ovdje dolazi do izražaja.
26
Mah=bh=rata
)diparvan
koji æe biti oružje njegove osvete. U tom raspoloženju, zamolio je
brahmane da mu pomognu izvršiti žrtveni obred iz kojeg æe mu se
roditi sin koji æe moæi poraziti uèitelja Dronu. I doista, iz žrtvenog ognja izaðoše mladiæ i djevojka, Dhrstadyumna i Draupadi41.
Kralj Dhrtarastra odluèi postaviti Yudhisthiru za kralja, a i narod
je bio na Yudhisthirinoj strani. Duryodhana i ostali pokvareni savjetnici tada stadoše trovati um slijepome kralju, te ga savjetovati
kako da udalji Pandave, a na prijestolje postavi Duryodhanu.
Dhrtarastra se naposljetku pokoleba i popusti, te pošalje Pandave
u udaljenu pokrajinu Varanavatu. Pokvareni se Duryodhana tome
vrlo obradovao, te uredi da se tamo sagradi palaèa od lako zapaljivog materijala, koju bi u prigodno vrijeme dao zapaliti zajedno
s Pandavama. Pandave su naslutili pogibelj te joj na vrijeme izmakli, ali postalo je vidljivo da im Duryodhana ozbiljno radi o
glavi. Tako su se, dok ne smisle nešto bolje, prerušili u prosjake i
lutali šumom zajedno s majkom Kunti. Desilo se da je kralj Drupada u to doba održavao svayamvaru za svoju kæer Draupadi, pa
su je Pandave isprosili za sebe. Ispalo je tako da je Draupadi postala svoj petorici Pandava zajednièka žena.42 Buduæi da su se tako
otkrili, priðoše im Krsna i njegov brat Balarama43, blagosloviše ih
te se otputiše dalje. Kralj Drupada pozva Pandave, prerušene u
brahmane, kako bi pripravio vjenèanje, a kad je saznao da su to u
stvari Pandave, ispunio se silnom radošæu.
Do Dhrtarastre doprije vijest da su Pandave preživjeli pokušaj
atentata, te da su se štoviše združili s uglednom rodbinom. Tada
Duryodhana, Karna i Dhrtarastra vijeæaše o tome što im je èiniti,
a da Pandavama ne bi pripalo kraljevstvo a njihov rod bio zatrt.
Duryodhana je savjetovao da pokušaju unijeti razdor meðu Pandave, Karna da ih smjesta vojno napadnu, a Dhrtarastra je to odobravao. Bhisma se svima usprotivi: “Ja nikada ne mogu odobravati razdor s Pandavama. A kao što ti, Duryodhano, tražiš pravo na
prijestolje, tako isto imaju i Pandave pravo na svoju oèevinu. Ako
slavni Panduovi sinovi ne dobiju vlast nad kraljevinom, kako je
možeš dobiti ti ili bilo koji drugi potomak Bharata? Ako ti misliš
Poznati još i kao Yajvasena i Yajvaseni, “koji su roðeni iz žrtvenog ognja”.
Draupadi je poznata još i pod imenom Krsna, jer je bila tamne puti.
42
Ta situacija je doduše neuobièajena, ali je ubrzo prihvaæena.
43
Krsna i Balarama se ovdje prvi put spominju u radnji, iako se oni i Pandave
veæ otprije dobro poznaju, a pogotovo Krsna i Arjuna, koji su obojica bili poznati
kao vrhunski ratnici, te su se jedan drugome jako divili.
41
27
Bhagavad-gEt=
da si punopravno stekao kraljevinu, onda se, po mojemu sudu,
oni takoðer mogu smatrati punopravnim nasljednicima ove kraljevine, a njihovo je pravo starije. Zato im s mirom dajte polovicu
zemlje.” Drona se složio s Bhismom, i savjetovao kralju da pozove Pandave nazad u Hastinapuru. Vidura je još dodao: “Što se
govori o nepobjedivosti Pandava, prava je istina. Oni koji imaju
Baladevu za saveznika, Krsnu za savjetnika i Satyakija44 za pomoænika, svakoga æe pobijediti u ratu. Prisjeti se toga, kralju, i imaj na
umu da je njihovo pravo na prijestolje starije od tvojega pa se
ponašaj prema njima onako kako to vrlina pouèava. Znaj, tamo
gdje je Krsna, ondje su i Pandave, a tamo gdje je Krsna, tu je i
pobjeda! Duryodhana, Karna i Subalin sin Œakuni prionuli su uz
krivdu i izgubili pamet kao djeca, i zato ih ne slušaj!”
Dhrtarastra je te rijeèi primio na znanje i obznanio svoju nakanu: poslat æe Pandave u Khandavaprasthu i dati im polovicu kraljevstva da njime upravljaju, a to bijaše pustoš na koju nitko ne
polagaše pravo. Junaci se suglasiše s time i odaše poèast kralju te
se otputiše u Khandavaprasthu. Junaci doðoše onamo s Krsnom
na èelu i uljepšaše to mjesto, a onda uz Dvaipayaninu pomoæ odabraše i izmjeriše podruèje koje bijaše povoljno, posvetiše ga propisanim obredima i namijeniše taj komad zemlje za podizanje grada.
Napraviše naokolo opkop širok kao more i zidove do neba visoke
i bijele kao runasti oblaci. Bio je ukrašen palaèama s mnogim vratima, a na njima bijaše ukras od dviju ploèa nalik na Garudina45
krila. Zatvarale su ga dveri visoke kao gorje Mandara, a ulice su
bile široke i dobro izraðene tako da nije bilo straha od bilo kakve
nesreæe. Uljepšan bezbrojnim graðevinama, grad je slièio na Amaravati46 i zato dobi ime Indraprastha47. Nalikovao je veliku oblaku
bremenitome blistavim munjama. Na prekrasnom mjestu pod dobrim znamenjem Pandave podigoše dvorac prepun svakojaka blaga
i nalik na palaèu nebeskoga riznièara Kubere48. U gradu su se naKrsnin vozar kola
Garuda je orao na kojem leti Visnu, njegov nositelj, jednako kao što je bik
Nanda nositelj Œive.
46
Indrina nebeska prijestolnica
47
Znaèi “Indrina visoravan ili ravnica”. Drži se da se grad nalazio na podruèju
današnjeg Delhija.
48
Kubera je ružni patuljasti sin Viœravasa ili Pulastye, èuvar blaga na sjevernoj
planini Meru ili Kailasa. U hinduistièkoj mitologiji njegovo blago i raskoš su sinonim za beskrajno obilje.
44
45
28
Mah=bh=rata
)diparvan
stanili mnogi brahmane, znalci Veda, želeæi se tu nastaniti, kao i
mnogi drugi plemeniti žitelji. Radost Pandava bivaše iz dana u
dan sve veæa jer su vidjeli da žive u prostranoj kraljevini s pobožnim stanovnicima.
Pandave sastaviše izmeðu sebe pravilo da onaj od njih tko bi
gledao drugoga dok je ovaj s Draupadi ima otiæi u šumu i živjeti
dvanaest godina pod zavjetom celibata. Dogodilo se da razbojnici
otjeraše stoku nekome brahmani, a Yudhisthira je bio s Draupadi
u dvorani s oružjem. Gledajuæi na dharmu, Arjuna uðe po oružje,
reèe sve Yudhisthiri, izaðe vesela srca i krene progoniti pljaèkaše.
Nakon što se vratio, zatražio je od Yudhisthire da mu dopusti
ispuniti zavjet kojim se zavjetovao, buduæi da je pogazio pravilo
koje su utvrdili. Ožalošæen, Yudhisthira pristade, te Arjuna ode
provesti dvanaest godina u šumi životom hodoèasnika. Obišao je
tako sva sveta mjesta i napokon stigao i do obala zapadnog oceana, u sveto mjesto zvano Prabhasa. Doèuo to Krsna pa doðe vidjeti svoga prijatelja. Krsna i Arjuna padoše jedan drugome u zagrljaj
i propitaše se za junaèko zdravlje pa sjedoše razgovarati.
Ubrzo je zapoèela velika sveèanost na planini Raivataka koju su
proslavljali Vrsniji, bhoje i andhake49, i njih je dvojica poðoše vidjeti. Dok su lutali naokolo, spaziše lijepu Vasudevinu kæer, a Krsninu sestru Bhadru50 okruženu njezinim sluškinjama i ukrašenu svakakvim nakitom, i onoga èasa kada je Arjuna opazi, ovlada njime
bog žudnje. Silni je Krsna primijetio da Arjuna promatra Bhadru
utonuo u misli pa reèe: “Kako to? Može li božanstvo žudnje podèiniti srce onoga koji luta šumama? Blagoslovljen mi budi, njezino
je ime Bhadra i najmilija je kæi mojega oca. Ako ti se srce uz nju
privilo, reci mi, a ja æu govoriti s ocem.” Arjuna æe nato: “Koga
neæe oèarati kad je ovako lijepa? Reci mi, Janardano, kojim je
naèinom mogu dobiti?” Vasudeva mu savjetova da je otme, i tako
Arjuna i uèini, te ubrzo bude uprilièena i svadba. Subhadra rodi
Arjuni prekrasnog sina Abhimanyua, koji je ubrzo postao vrsni
znalac Veda, a od svojega je oca primio cjelokupnu nauku o oružju, i ljudskom i nebesnièkom. Kao što Indra gledaše na Arjunu,
tako je i Arjuna gledao na Abhimanyua i srce mu bijaše prepuno
radosti. Tako su prolazili dani i jednom reèe Arjuna Krsni: “Krsno,
došlo je ljetno doba. Hajdemo na obalu Yamune da se tamo
49
50
Razni rodovi plemena Yadava
Takoðer poznata kao Subhadra
29
Bhagavad-gEt=
zabavljamo sa svojim prijateljima.” I tako se Partha i Govinda51
dogovoriše pa se oprostiše od Yudhisthire i odoše okruženi prijateljima.
Dok su sjedili na nekome ljupkom mjestu, sretoše Agnija52 u
oblièju brahmane stamenog poput drveta œala, koji ostavljaše iza
sebe tragove nalik topljenom zlatu. Kad ga ugledaše, njih dvojica
ustadoše pred njim, a on ih oslovi: “Vi ste najveæi junaci na zemlji,
a Khandava nije daleko odavde. Ja sam proždrljivi brahmana èiji
su obroci obilati. Dajte mi obilje hrane pa æete mi silno ugoditi.”
Za hranu poželje proždrijeti šumu Khandavu, koja bijaše prepuna
svakojakih zlih stvorenja, ali koja bijaše pod Indrinom zaštitom,
te je stoga do tada ne mogaše proždrijeti. Šuma Khandava uvijek
bijaše skrovište onih što se protive devama, a sada je opet postala
dom bezbrojnim stvorenjima. Kada je Arjuna èuo da Agni namjerava progutati šumu Khandava koju je Indra branio, on mu ovako
odgovori: “O preuzvišeni, ja nemam luka koji æe izdržati snagu
mojih mišica i moju žestinu u boju. Lakoæa mojih ruku zahtijeva
mnogo strijela, a moja æe kola teško podnijeti težinu svih tih strijela koje æe mi biti potrebne. Ni Krsna nema oružja koje bi bilo
dostojno njegove moæi i kojim bi mogao ubijati nage i piœace.53 O
Pavaka54, mi smo voljni uèiniti sve što muškost i neustrašivost
mogu uèiniti, a na tebi je da nam pribaviš sredstva.”
Tada Agni pozva gospodara voda Varunu i reèe mu: “Daj mi
što prije taj luk i tobolce koje bijaše dao kralj Soma55 i tu koèiju sa
zastavom na kojoj je lik majmuna. Arjuna æe lukom Gandivom, a
Krsna kolutom izvršiti velik pothvat.56 Stoga ih mene radi daj!”
I tako Arjuna dobi taj dragulj meðu lukovima u kojemu bijaše
golema snaga, a Varuna mu dade i dva neiscrpna tobolca i kola
opremljena nebeskim oružjem te ukrašena zastavom na kojoj stajaše veliki majmun. U zaprezi bjehu ždrijepci bijeli poput srebra ili
Partha znaèi “Prthin sin”, Arjuna, a Govinda “nalazaè goveda”, što je atribut
Krsne.
52
Božanstvo vatre
53
Nage su pleme zmija, odnosno kobri, a piœace su pleme bjesova gorih od
raksasa.
54
“Oèistitelj”, pridjevak Agnijev
55
Soma je bog tiještenog žrtvenog piæa u vedskim obredima. Ujedno je i vladar
nad svim tekuæinama i raslinjem.
56
Ovdje se Krsna i Arjuna opremaju oružjem i kolima s kakvima æe nastupiti u
bici na Kuruksetri i s kakvima se obièno u ikonografiji prikazuju.
51
30
Mah=bh=rata
)diparvan
poput runastih oblaka, a brzi kao vjetar ili misao. Ta je kola poslije duboka i naporna razmišljanja naèinio Viœvakarman57, graditelj
svemira. Ona bijahu nalik na oblak obasjan Suncem na zalazu.
Agni dade Krsni kolut koji je na sredini imao otvor i u njemu
osovinu. Bijaše to strašno oružje i ubrzo mu postade milije od
svega ostalog.
Onda Pavaka reèe Krsni: “S ovim oružjem bit æeš u boju nadmoæan i ljudima i devama. O Madhava, kad ga u boju baciš na
neprijatelje, ono æe ih pobiti i nitko mu neæe moæi odoljeti, a onda
æe se vratiti u tvoje ruke.”
Tada Agni na Arjunin poziv plane i stade proždirati šumu
Khandavu, opkolivši je sa svojih sedam plamenova i razbukta se u
svoj svezatiruæi oblik kao da je došao kraj yuge58, a prvaci ksatriya
stadoše na suprotne strane vozeæi se na svojim kolima i otpoèeše
pokolj svih živih biæa koja u njoj obitavahu. Dok je šuma gorjela,
na tisuæe živih stvorenja bježalo je ispuštajuæi užasnute krikove.
Jezera i ribnjaci prokljuèaše i u njima pogiboše sve ribe i kornjaèe.
Probodene Arjuninim strijelama ptice su s kricima padale u zapaljenu šumu. Moæni plamenovi blistavoga ognja dosegnuše i samo
nebo i zaplašiše èak i nebesnike.
Ubrzo Indra prekri nebesa gomilajuæi oblake svih vrsta i pusti
dažd na šumu u plamenu. No pljusak ne stiže do vatre veæ ga, još
u visini, popi vrelina plamena. Tada se Indra naljuti na Agnija pa
pokupi i nagomila ogromne oblaèine pa naèini pravu poplavu.
Strašno je bilo i pogledati taj okršaj vatre i vode nad kojim su se
valjale gomile oblaka izmiješane s dimom i blistavim munjama.
U taj èas Panduov sin prizva svoja vrsna nebeska oružja i njima
rastjera Indrin dažd. Nebo iznad prašume prekriše Arjunine strijele
i nijedno živo biæe ne mogaše odozdo umaknuti. Tada glavešina
nebesnika zaželi ogledati se sa svojim sinom, srditim Arjunom, i
zasu ga svojim oružjem prekrivajuæi njime èitava nebesa. Razulareni
vjetrovi uzburkaše sve oceane goneæi goleme skupine oblaka bremenitih olujama a ti oblaci, pomamno tutnjeæi, prosuše svoje munje
i gromove. Tada dobro pouèeni Arjuna izreèe za to odreðene mantre i posla svoje vrsno oružje zvano Vayavya59, a ono poništi silu
Indrinih gromova, isuši potop iz oblaka i ugasi munje.
“Onaj èije je djelo sve”, jedno od imena za boga stvoritelja.
Yuga je razdoblje svijeta.
59
Vayuovo, odnosno vjetrovo, oružje elementa zraka.
57
58
31
Bhagavad-gEt=
Brojne ptice iz plemena Garudina ponosno se obrušiše iz gornjih nebesa u namjeri da napadnu Krsnu i Arjunu gromovitim
krilima, kljunovima i pandžama. I bezbrojne zmije, kojima lica
bljuvahu oganj, doðoše iz visina neprestano luèeæi svoj otrov. Arjuna ih sve sasijeèe svojim strijelama koje bijahu natopljene njegovim gnjevom. Sabraše se tu nebrojeni asure, gandharve, yakse,
raksase i nage, željni boja, puštajuæi zastrašujuæe urlike. U uzdignutim su rukama držali željezna oružja, kolute, kamenje i raznovrsne metnje, i svi oni doðoše na megdan Arjuni i Krsni. I premda
su ga obasipali neprobojnim pljuskom svakojaka oružja, Arjuna je
sjekao njihove glave svojim oštrim strijelama. Silni Krsna, pogubitelj zlotvora, napravio je grdan pokolj u vojskama daitya i danava.
Dvojica neustrašivih i nepobjedivih junaka vidješe tada da se i
Indra i svi nebesnici spremaju za boj pa stadoše pred njih mirno
držeæi lukove u rukama. I vješti bojovnici bijesno nasrnuše na vojsku koja im se primicaše i zasuše je svojim gromovitim strijelama.
Tek kada ih Krsna i Arjuna više puta razbiše, nebesnici napustiše
bojište i potražiše Indrino okrilje.
Indra se osvjedoèio u neustrašivost dvojice junaka, ali poželje
pošto-poto nadbiti svojega sina, no tada se zaèu bestjelesni glas,
dubok i jak: “Vasavo60, u boju nitko ne može pobijediti Krsnu i
Arjunu jer su oni Nara i Narayana glasoviti u nebesima još od
drevnih vremena! Propast Khandave sudbinom je odreðena!” Gospodar se nebesnika uvjerio da su te rijeèi istinite pa se odreèe
svojega gnjeva i ljubomore i vrati se u nebo.61
Krsna opazi kako se iz zapaljena Taksakina boravišta bijegom
spašava neki asura pa diže svoj kolut i zavitla ga, ali u taj èas asura
povika: “Pohitaj amo, Arjuno, i izbavi me!” Zaèuvši njegov preplašeni glas, Arjuna odgovori: “Ne boj se!” I pošto milosrdni Prthin
sin reèe asuri da se nema èega bojati, Krsna odustade od svoje namjere, a ni Agni ga ne htjede više progutati. I tako je mudri Agni za
petnaest dana spalio šumu dok su ga Krsna i Arjuna branili od Indre.62
Vasava je voða osmorih bogova vasua, a to je Indra.
Ovdje je naveden lijep primjer samokontrole: koliko god je Indra dopustio
gnjevu i ljubomori da vode njegovo ponašanje, njegov diskriminativni intelekt
nad njima ima potpunu vlast, i on može, kad procijeni da treba, te stvari jednostavno iskljuèiti, odreæi ih se kao suvišnih. Osoba bez kontrole postupa suprotno: umjesto da se zbog razumske odluke odrekne gnjeva i ljubomore, prije æe se
zbog gnjeva i ljubomore odreæi zdravog razuma, i tako srljati u grijeh.
62
Ova prièa je bitna za kasniju radnju iz nekoliko razloga. Prvi je taj da pokazuje porijeklo naoružanja kojim æe se Arjuna i Krsna koristiti u kasnijim bitkama.
60
61
32
Mah=bh=rata
)diparvan
Eto, tako se, uz pomoæ Krsne i Arjune, ojaèalo slavno božanstvo, žestoko i sjajno, i progutalo šumu Khandava na dobrobit
svijeta. Onda s nebesa siðe Puramdara63 okružen marutima64 i reèe
Arjuni i Krsni: “Vi ste uèinili pothvat koji ni nebesnici ne mogaše
uèiniti!”65
Drugi je taj da ih oslikava kao velike ratnike – osobito to volim naglasiti u sluèaju
Krsne, buduæi da je njegov aspekt velikog ratnika u tradicijama najèešæe zanemaren do te mjere da to postaje smiješno.
63
Indra
64
Olujni pratioci Indre
65
Tako završava Adiparvan, prva knjiga Mahabharate, koju sam ovdje u velikoj
mjeri prenio, buduæi da je u njoj dana veæina informacija nužnih za razumijevanje situacije u Bhagavad-giti.
33
Bhagavad-gEt=
2. Knjiga o sabornici (Sabh=parvan)
Tada danava Maya iskaza Arjuni svoje poštovanje, sklopi ruke
pa mu pred Krsnom reèe: “O Kuntin sine, spasio si me od Krsnina bijesa i od ognja koji me umalo nije progutao. Reci mi mogu li
išta uèiniti za tebe? Ja sam znamenit umjetnik, Viœvakarman meðu
danavama, sine Panduov, i doista želim uèiniti nešto za tebe.”
Buduæi da Arjuna nije od njega ništa tražio, a asura ustrajaše u
tome da uèini nešto iz zahvalnosti, Krsna ga nakon trena razmišljanja zamoli da uèini nešto za pravednoga kralja Yudhisthiru:
“Sagradi prijestolnu palaèu kojoj, ma koliko je prouèavao, nitko
iz svijeta ljudi neæe moæi stvoriti ravnu. Naèini, Mayo, takvu graðevinu na kojoj æe se vidjeti i umjetnost deva i asura i ljudi.”
Maya se na to vrlo razveseli, i doista ubrzo sagradi palaèu kojoj
ne bijaše ravne. Ukrašena skupocjenim predmetima i draguljima,
prekrasno izraðena, budila je zavist svih okolnih kraljeva.
A posebno je to bio sluèaj s pokvarenim Duryodhanom.
Nagledao se kralj Duryodhana basnoslovna blagostanja Pandava i obuze ga gorèina, a srce mu se prikloni grijehu i on se dade na
put u Hastinapuru, ali ono što je vidio nikako mu nije davalo
mira. Dhrtarastrin sin bijaše se usput toliko udubio u misli da ne
reèe ni slova u odgovor Subalinu sinu koji mu se nekoliko puta
obraæao. Vidjevši ga tako zamišljena Œakuni ga upita: “O Duryodhana, zašto tako teško uzdišeš?”
Duryodhana mu nato odgovori: “Ujaèe, vidjeh svekoliku zemlju
u Yudhisthirinoj vlasti, podèinjenu Arjuninim oružjem. Vidjeh i
žrtveni obred66 Kuntina sina koji bijaše poput Indrine žrtve i dan
i noæ me ljubomora sažiže. Sušim se kao plitki ribnjak na ljetnome
suncu. Bacit æu se u oganj ili æu se udaviti u vodi. Meni više života
nema!”
Œakuni æe nato: “Duryodhano, ne smiješ biti ljubomoran na
Yudhisthiru. Panduovi sinovi uživaju darove svoje dobre sreæe.
Oni samo sreæom umakoše svim tvojim smicalicama. Dobili su,
kralju, svoj dio kraljevine i sve što su postigli, osvojili su svojim
naporom. Veliki su ratnici i strijeljaju najveæim lukovima, a bitka
im èini radost. Ali ja znam naèin kako se Yudhisthira može pobijediti: Kuntin se sin voli kockati. On je nevješt u baratanju koc66
34
Obred rajasuya, carsko posveæenje.
Mah=bh=rata
Sabh=parvan
kom, a bude li pozvan na kocku, teško æe moæi odbiti izazov. Ja
sam vješt u kockanju i nema mi u tome ravna u svim trima svjetovima. Zato ga, sine Kurua, pozovi na kocku. Ja æu u tvoje ime
osvojiti kockom sve njegovo sjajno blagostanje. Samo, Duryodhano, o tome mora znati i kralj Dhrtarastra. Ako mi tvoj otac naredi, ja æu uzeti na kocki sve što Yudhisthira posjeduje. Ne sumnjaj
u mene.”
Pod utjecajem varalice Œakunija i zlog Duryodhane, povodljivi
se Dhrtarastra složi, te dade sagraditi palaèu sa stotinu vrata i
tisuæu stupova, u kojoj æe se održati sveèanost s kockama.67
Tako se desilo da Œakuni i Yudhisthira zaigraju. Œakuni je stalno
varao a Yudhisthira stalno gubio. Kako su ulozi rasli, Yudhisthira
je prijevarom na kocki izgubio ne samo zlato i dragulje, nego i
svoju palaèu, kraljevstvo, te naposljetku i svoju braæu, sebe i Draupadi. Pijani od oholosti, Duryodhana, Karna, Duœœasana i ostali
grešnici zlostavljali su tako Draupadi i Pandave, a Bhisma, Drona
i ostali stajahu pognutih glava i ne uèiniše ništa. U tim tjeskobnim
i užasnim trenucima Dhrtarastrini sinovi poèinili su takve uvrede,
da je postalo posve jasno kako im se svima bliži propast; Bhima se
zakleo da neæe imati mira dok u boju ne ubije Duœœasanu i Duryodhanu, pa je rat postao gotovo izvjesnim. Pojavili su se svakojaki nagovještaji zle kobi.
Slijepi kralj Dhrtarastra, užasnut djelima svojih sinova, vrati
Draupadi i Pandavama njihovu slobodu i imanje, te oni napustiše
Hastinapuru. Ali, na nagovor svojih grešnih sinova popusti, i dopusti im pozvati Pandave nazad da opet bacaju kocku, kako bi
prijevarom isposlovali da Pandave budu prognani u šumu na dvanaest godina. Trinaestu godinu imali bi provesti meðu ljudima,
ali tako da ih nitko ne prepozna. Kolebljivi kralj pristade, i doista
tako i bude.
Pred kralja Dhrtarastru, koji je, obuzet sumornim mislima, sjedio gorko uzdišuæi, doðe Savjaya pa ga upita: “O zemaljski gospodaru, osvojio si èitavu zemlju i sve njezino blago. Poslao si
Pandave u progonstvo. Zbog èega sada toliko tuguješ?”
Nato æe Dhrtarastra: “Zar nemaju za èime žaliti oni kojima predstoji okršaj sa silnim Pandavama na njihovim velikim kolima i sa
Kocka se držala znakom Božjeg suda, jednako kao i bitka. Zbog toga je kocka
kao naèin raspodjele dobara bila razmjerno uobièajena, ali je zato varanje na
kocki držano iznimno neèasnim.
67
35
Bhagavad-gEt=
svim njihovim saveznicima?” Savjaya æe nato: “Kada bogovi nekoga žele upropastiti i obešèastiti, oni mu najprije uzmu pamet.
Kada propast naiðe, razum zatrovan grijehom prihvaæa zlo kao
dobro i èvrsto prione uz njega.”
Dhrtarastra reèe nato Savjayi: “Savjayo, pogled ojaðene Drupadine kæeri može spaliti èitav svijet. Ne znam ima li nade da mi
makar jedan sin ostane živ?”68
Tako završava knjiga o sabornici, možda najužasnija i najtjeskobnija knjiga
Mahabharate, s tjeskobnim i zloslutnim tonom.
68
36
Mah=bh=rata
Sabh=parvan-Vanaparvan
3. Knjiga o šumi (Vanaparvan)
Èim je saznao što se dogodilo Pandavama, Krsna im smjesta doðe.
Doðoše i bhoje, Vrsniji, andhake, a stigoše tamo i roðaci kralja
Pavcala, i Dhrstaketu, kralj Cedija, a i moæna i slavna braæa Kekaye.
Svaki od njih se zgražao i osuðivao neèasno djelo Dhrtarastrinih
sinova. Tužna Draupadi izaðe pred Krsnu i stade mu pripovijedati
muke i sramotu kojima je bila izvrgnuta, a on se, duboko dirnut,
trudio da je utješi i umiri pa joj onda reèe: “Milolika kraljevno, svi
koji su te zlostavljali ležat æe u samrtnim mukama sred krvave kaljuže na bojištu izgubljene bitke. Sveèano ti se zaklinjem da æe tvoje
nezaslužene patnje dostojno biti osveæene. Obriši oèi! Može se Himalaja raspuknuti, mogu se nebesa srušiti, a zemlja razdrobiti i bezdano more presušiti, moja se rijeè neæe opovræi.”69
Krsna je isprièao kako nije mogao sprijeèiti zlodjela u Hastinapuri jer se upravo za to vrijeme borio s neprijateljima, tako da je
zakasnio. Oprostivši se s njima, Krsna ih napusti, a s njim i ostali
kraljevi i brahmane, te tako Pandave ostadoše sami u šumi. Tada
Yudhisthira, sluteæi buduæu bitku, naputi Arjunu da se krene baviti isposništvom kako bi od bogova dobio nebesnièka oružja, kojima æe moæi poraziti Duryodhaninu vojsku u buduæem ratu.
Tako Arjuna krenu na sjever prema vrhovima Himalaje, i tamo
se krene baviti isposništvom. Na prekrasnom mjestu u šumi Arjuna se svom žestinom preda najtežim pokorama. Odjeven u prnje
od trave i kože crne sajge, sa štapom u ruci, jeo je uvenulo lišæe
popadalo po tlu. Prvih mjesec dana jeo je voæe svake treæe noæi,
drugog mjeseca jeo ga je svake šeste, a treæeg mjeseca jeo je samo
svakoga èetrnaestog dana. Kada poèe èetvrti mjesec, moænoruki
Panduov sin održavao se na životu samo zrakom. Podignutih ruku,
stojeæi samo na vrhovima prstiju bez ikakva drugog oslonca, nastavio je svoje isposništvo, a kosa mu je od èesta pranja poprimila
boju lopoèa ili munje. Tada se okupiše svi veliki mudraci, odoše
pred Œivu, gospodara bogova, pokloniše mu se pa rekoše: “Onaj
silni Kuntin sin upustio se u najteža isposnièka iskušenja na padinama Himalaje. Zemlja se oko njega poèela pušiti zagrijana njegovim žarom. Ne znamo kakva mu je namjera, ali nam on zadaje
bol. Ti ga možeš odvratiti od toga.”
69
Usporedba s Lk 21,33: “Nebo i zemlja æe proæi, ali moja rijeè neæe proæi.”
37
Bhagavad-gEt=
Umin70 muž mirno je saslušao mudrace, a potom im gospodar
stvorenja kaza: “Ne brinite zbog toga! Ja znam želju Arjunina srca.
Ne žudi on ni za nebesima ni za blagostanjem, a ni za dugim životom. Ono za èime žudi još æu mu danas ispuniti.”
I slavni vlasnik luka Pinaka uze na sebe lik Kirate71, blistava i
golema kao planina Meru72, pa odmah siðe na padine Himalaje.
Primakavši se Kuntinu sinu, Œiva opazi kako jedan od danava,
po imenu Muka, smjera ubiti Arjunu pretvorivši se u divljega
vepra. Arjuna u taj èas uze Gandivu i nekoliko strijela nalik na
otrovne zmije, a onda odapnu tetivu koja ispuni zrak svojim brujanjem pa reèe nerastu: “Nikakva ti zla nisam uèinio, a ti navaljuješ na mene da bi me ubio! Zato æeš danas otiæi u Yamino
boravište!”
Kad Œiva vidje da æe Arjuna ubiti vepra, viknu mu da ne strijelja
jer je to njegov plijen, ali se Arjuna ne osvrnu na to, nego otpusti
svoju strijelu. U isti tren kao oganj munje sijevnu i Œivina strijela
pa obje istodobno pogodiše golemo Mukino tijelo, tvrdo poput
adamanta. Tada Muka opet poprimi svoj grozni lik raksase i ispusti dušu.
Potom Arjuna pogleda onoga koji ga je pokušao sprijeèiti da
ubije vepra i vidje blistavo biæe, sjajno poput zlata u lovaèkoj odjeæi. Pratila ga je žena jednako odjevena. Arjuna se nato osmjehnu
pa upita: “O zlatno stvorenje, tko si ti i zašto lutaš s tom ženom
ovim pustim gorama? Zar se ne bojite u ovoj pustoši? Zašto si
gaðao ovoga nerasta kada sam ga ja prvi uzeo na nišan?”
Lovac se nasmija pa mu odgovori: “Ova šuma bogata divljaèi
pripada nama koji u njoj živimo. Ne moraš se brinuti za mene.
No ti mi ne izgledaš dovoljno èvrst da bi mogao biti jedan od
njezinih žitelja. Vidim na tebi tragove udobna i mekušna života.
Prije bih ja tebe trebao pitati što tražiš ovdje. Vepra sam ja prvi
ugledao i moj ga je hitac oborio tako da je moje i pravo prvenstva.”
Rijeè po rijeè, i izbi prepirka. Kirata na kraju podviknu: “Hajde, èuvaj se! Pustit æu na tebe strijela poput gromova, a ti priberi
svu svoju snagu pa mi uzvrati!” Arjuna se naljuti na te rijeèi i zasu
Uma je Œivina supruga Parvati.
Kirate su bili planinsko lovaèko pleme.
72
Meru je neka vrsta hinduistièkog Olimpa, planina u središtu svijeta na kojoj
poèiva nebo.
70
71
38
Mah=bh=rata
Vanaparvan
lovca strijelama, ali se ovaj samo smješkao dok su padale po njemu
ne nanijevši mu nikakvo zlo. Arjuna se silno zaèudi. “Izvrsno, izvrsno!” govoraše on, a u sebi se pitao tko bi to mogao biti. “Ili je
božanstvo ili je yaksa, a možda je i Indra, a može biti da je i sam
Rudra!73”, govorio je sam sebi. “Ta, bogovi obièavaju katkad lutati ovom plemenitom planinom.” Premišljajuæi u èudu tko bi to
mogao biti, Arjuna se nastavljao boriti sve dok je imao strijela, a
onda stade udarati Kiratu lukom, ali mu ga ovaj ote. Potom nasrnu na lovca maèem kojemu ni tvrda stijena nije mogla odoljeti. Ali
maè se polomi i od oštrice ostade samo batrljak. A lovac se samo
smijao. Arjuni ne preostade drugo nego da ga napadne golim rukama. Jaki Prthin sin napadao je Kiratu dašæuæi od srdžbe. Udarci
su padali na obje strane i cijeli je kraj odzvanjao od praska njihovih šaka, ali to ne potraja dugo. Bog u liku Kirate i Arjuna uhvatiše se u koštac. Onda se Bog naljuti i udari Arjunu svom svojom
snagom. Tada Arjuna onemoæa i onesvijesti se. Nije dugo potrajalo, a on doðe k sebi, i sav krvav usta sa zemlje i spopade ga ljuti
jad. Tada u mislima pade nièice pred gospodom bogova, milostivim Œivom, napravi njegovo oblièje od gline i okiti ga vijencem
cvijeæa odavši mu poštovanje, kad u taj èas spazi taj vijenac na
Kiratinoj glavi i odmah mu laknu oko srca. Pade nièice pred Œivinim stopalima, a Bog bijaše vrlo zadovoljan njime. Vidio je da je
Arjunino tijelo iscrpljeno isposništvom pa ga oslovi glasom dubokim kao grmljavina: “Phalguno, vrlo si mi udovoljio svojim neporedivim pothvatom. Nema tog ksatriye koji ti je ravan u neustrašivosti i ustrajnosti. Tvoja snaga i neustrašivost, bezgrješnièe,
gotovo su ravne mojima.”
Tada silni Bog, kojemu je znamenje bik, uze Arjunu u zagrljaj i
reèe mu: “Sve sam ti oprostio!74 Sine Panduov, poklonit æu ti svoje
najbolje oružje zvano Paœupata.75 Ti æeš jedini moæi rukovati njime,
baciti ga a da ti se ono vrati!76 Èak ga ni Indra ne poznaje. To se
oružje ne smije upotrijebiti bez valjana razloga jer, baciš li ga na
slabijeg protivnika, ono može razoriti cijeli Svemir. U svim trima
Ime Œive u njegovom uništiteljsko/isposnièkom aspektu.
Arjunu je muèila tjeskoba glede toga što se tukao s Gospodom, misleæi da je
time poèinio uvredu, ali Œiva je odagnao njegovu bojazan.
75
Paœupatastra, “Paœupatino oružje”, “oružje gospodara životinja”.
76
Zapravo, tim su oružjem takoðer raspolagali Drona i njegov sin Aœvatthaman, ali je jedino Arjuna imao snagu duha potrebnu za cjelovitu vlast nad tim
oružjem; on ga je jedini mogao, jednom baèenog, povuæi.
73
74
39
Bhagavad-gEt=
svjetovima nema nikoga tko bi mu mogao odoljeti. Možeš ga poslati na neprijatelja mišlju, okom, rijeèju i lukom.”
Usredotoèen i pažljiv, Arjuna tada priðe Œivi i reèe: “Pouèi
me!” I Gospod mu reèe sve tajne rukovanja njime. Otada je to
oružje stajalo na usluzi Arjuni i Œivi. U tom èasu uzdrhta sva
Zemlja sa svojim planinama, šumama, morima, selima i gradovima i zaèuše se tisuæe bubnjeva i truba. Duhnuše olujni vjetrovi i
zraèni vrtlozi, a bogovi i danave ugledaše to oružje kako stoji uz
Arjunu.
“Poði sada u nebesa!” reèe mu trooko božanstvo77, a Arjuna
stajaše pred njim i gledaše ga netremice odajuæi mu dužno poštovanje. Tada mu Gospod svih nebeskih stanovnika vrati veliki luk
Gandivu poguban za sve danave i piœace, a potom nestade pred
Arjuninim oèima raširenim od èuda.
Silni pobjednik zlotvora stajaše i dalje tu i udivljen govoraše
samome sebi: “Doista, ja sam vidio veliko božanstvo bogova!78 Kakav li sam ja sretnik kada sam svojim rukama mogao dodirnuti trookog Œivu, vlasnika Pinake, i vidjeti ga u njegovu dobroèiniteljskom oblièju?”
I dok je silni Kuntin sin tako razmišljao, doðoše onamo bogovi
Varuna, Kubera i slavni Indra sa svojom kraljicom te sva njihova
mnogobrojna pratnja. Pojavi se i prekrasni Yama, moæni uništitelj
biæa, osvijetlivši nebesa svojim sjajem, a za njim su išli pitri, gospodari raðanja.
Yama mu ovako kaza: “Arjuno, pogledaj nas, zaštitnike svjetova! Omoguæit æemo ti da nas vidiš svojim duhovnim oèima jer ti
to i zaslužuješ. U tvojemu prethodnom životu bio si rsi neizmjerna duha, znan kao veliki Nara. Po Brahminoj zapovijesti roðen si
u svijetu ljudi i pobijedit æeš u boju najvrlijeg djeda Kurua, Bhismu
koji je roðen od Vasua. Tvoja je dužnost da pobijediš silne ksatriye koje vodi Bharadvajin sin Drona. Sine Kuntin, poubijat æeš
zemaljska oblièja nebesnika, danava i raksasa koji su se utjelovili
na Zemlji i oni æe se otputiti onamo kamo æe ih odvesti zasluge
77
Œiva se tradicionalno prikazuje s otvorenom ajna cakrom, “treæim okom”.
Uvid u najvišu stvarnost i odricanje od svijeta temeljni su atribut Œive.
78
Gospod Œiva dakako ne spada u nižu kategoriju božanstava u kakvu spadaju
vedski bogovi Indra, Agni, Varuna, Vayu i njima slièni, veæ prije u istu s Visnuom, kao sinonim za utjelovljenje najviše stvarnosti, biæe koje u sebi utjelovljuje
tako visoke kvalitete Neoèitovanog Jednog, da se bez ikakve zadrške o Njemu
može govoriti kao o Gospodu Bogu.
40
Mah=bh=rata
Vanaparvan
njihovih djela, a tvoje æe ime zauvijek trajati na svijetu. Ti æeš uz
Visnua olakšati Zemlji teret. Primi od mene ovu palicu79 kojom
æeš poèiniti velika djela.”80
Poslije Yame doðoše i ostali nebesnici i svi mu davahu svoja
nepobjediva oružja strašna poput gromova. Kada odoše zaštitnici
svjetova, Arjuna uputi svoje misli prema Indrinim kolima kojima
upravljaše Matali, Indrin koèijaš, i ona doðoše prosijecajuæi nebo
i tutnjeæi poput golemih olujnih oblaèina. Sva nebesa sinuše od
njihova bljeska. Tada se Arjuna pope na kola, i, oprostivši se od
planine, odjezdi preko neba u Indrin nebeski grad Amaravati te,
boraveæi tamo neko vrijeme, naposljetku se vrati braæi, koja ga
radosno pozdraviše. Tako im u razgovoru s rsijima i raznim zgodama proðe dvanaest godina boravka u šumi, te se prerušeni zaputiše u zemlju kralja Virate, gdje æe provesti i trinaestu godinu
progonstva.
Yamina palica je znak vlasti nad životom i smræu biæa.
Ovdje Arjuna i formalno postaje instrumentom provedbe dharme na Zemlji,
kojem božanstva daju ovlasti da ih zastupa na svijetu.
79
80
41
Bhagavad-gEt=
4. Knjiga o Vir=Ji (Vir=Japarvan)
Tako se junaci prerušiše i stupiše u službu kralja Virate. Yudhisthira se preruši u brahmanu po imenu Kabka, koji æe na dvoru
bacati kocke. Bhima se preruši u kuhara i mesara po imenu Ballava. Arjuna se preruši u eunuha po imenu Brhannada, koji æe uèiti
žene u Viratinoj palaèi lijepu plesu i pjevanju81, dok æe Nakula i
Sahadeva biti konjušar i goniè goveda. Draupadi æe, pak, postati
kraljièinom sluškinjom. Za to vrijeme, sakrit æe svoje moæno oružje
na veliko drvo koje raste pokraj groblja.
Tako im je, prerušenima, prošlo gotovo godinu dana, kad je
zlosretni Duryodhana, koji nije imao mira ako nije snovao neko
zlodjelo, po savjetu Suœarmana, kralja Trigarta, odluèio sakupiti
svoju vojsku i kralju Virati ukrasti stada goveda, i ne sluteæi da se
tamo skrivaju Pandave, te je prva vojska pod vodstvom Suœarmana poražena od Pandava predvoðenih Bhimom. Upravo je tada
Duryodhana udario sa sjevera sa svom vojnom silom i opkolio
mnoge tisuæe goveda koja pripadahu kralju Virati. Upravitelj stada
jedva pobježe i donese vijest u prazan grad, mladome kraljeviæu
Uttari, jer su svi ostali bili na drugome bojištu. Tada se mladi i
nesmotreni Uttara stade junaèiti kako æe zaustaviti neprijatelje,
samo da mu je naæi vozara kola, za što mu se prijavi Arjuna, prerušen u Brhannadu. Kada stigoše Duryodhaninu vojsku, kraljeviæevo junaštvo naglo okopnje pri pogledu na Bhismu, Dronu, Karnu
i ostale velike ratnike, te on poželje pobjeæi. Uloge se okrenuše, te
sada Brhannada stade bodriti Uttaru, koji od straha pobježe s kola.
Arjuna vidje da tako neæe daleko dospjeti, uhvati ga i nekako privoli da se vrati u kola.
Gledali su taj prizor Kurui s Bhismom i Dronom na èelu i sa
zebnjom u srcu slutili da bi taj èudni pridošlica mogao biti
Dhanavjaya, a Drona stade uoèavati loše znamenje, te savjetova
povlaèenje, ali mu se Karna usprotivi.
Za to vrijeme su Arjuna i Uttara dospjeli do drveta na kojem
bijaše sakriveno oružje. Kraljeviæ skide odatle oružje i razvi omote
Ima podosta ironije u ovoj podjeli uloga: gubitnik na kocki Yudhisthira glumi
majstora kockara, krvožedni ratnik Bhima glumi mesara, a junaèki Arjuna uškopljenika. Osim svega toga, vidljiva je Arjunina svestranost: on nije samo najbolji ratnik i znalac svetih spisa i yogijske discipline, on je takoðer u stanju žene
pouèavati plesu i pjesmi. Ta blaga strana velikog ratnika ocrtava složenost i trodimenzionalnost njegove osobnosti.
81
42
Mah=bh=rata
Vir=Japarvan
te ugleda, sjajne kao sunce, Gandivu i ostala èetiri luka pa upita
Arjunu: “O Brhannado, kojemu slavnom junaku pripada ovaj luk
sa stotinom zlatnih okova i blistavim vrhovima?” Brhannada mu
odgovori: “Luk je za koji pitaš širom svijeta proslavljeni Gandiva
i pripada Arjuni, a može uništiti svu neprijateljsku vojsku.” “Kakva
li èuda, Brhannado”, nato æe Uttara, “ti kažeš da su ovi lukovi,
maèevi i strijele vlasništvo Pandava, a o njima se ništa nije èulo
otkada su izgubili kraljevinu na kocki premda su mogli uništiti
svakog protivnika!”
Arjuna mu tada reèe: “Ja sam Arjuna, Uttaro, ja sam Prthin sin,
a Kabka, dvoranin tvojega oca, to je Yudhisthira. Snažni Ballava,
spretni dvorski kuhar, to je Bhima. Nakula je konjušar, a Sahadeva nadzire vaša stada. A znaj da je i Sairandhri, kraljièina sluškinja,
glavom kraljevna Draupadi. Ovo je mojih deset imena: Arjuna,
Phalguna, Jisnu, Kiritin, Œvetavahana, Bibhatsu, Vijaya, Krsna
Savyasacin i Dhanavjaya.”
Kada je to saslušao, Uttara ga pozdravi kako to dolikuje pa reèe:
“Moje je ime Bhuminjaya, a prozvan sam i Uttara! Velika je moja
sreæa, Partho, što te mogu gledati vlastitim oèima. Budi nam dobrodošao, Dhanavjayo! Snažnoruki i crvenooki junaèe, tvoje su mišice poput slonovske surle! Dolièi ti da mi oprostiš sve što rekoh u
svojemu neznanju!82 Tvoji èudesni i nedostižni pothvati rastjeruju
sve bojazni iz mojega srca i ispunjavaju ga ljubavlju! O junaèe, popet
æu se na ova odlièna kola i sam æu upravljati njima! Reci mi na koji
æeš odred najprije udariti? Naredi i ja te tamo vozim!”
“Omilio si mi, tigre meðu ljudima”, nato æe Arjuna. “U tebi više
nema straha. Razbit æu u boju sve tvoje neprijatelje! Brzo veži na
kola tobolce i iz toga oružja uzmi maè uglaèane oštrice i ukrašen
zlatom.”
Tada Arjuna skide narukvice i navuèe divne rukavice protkane
zlatom pa potom poveza svoju crnu i kovrèavu kosu bijelom tkaninom. Sjedeæi na svojim kolima, silni junak obavi obred oèišæenja i
ovlada svojim duhom lica okrenuta k istoku pa prizva u sjeæanje sva
svoja oružja i ona mu sva doðoše i rekoše kraljevskome Prthinu
sinu: “Mi smo tu, o proslavljeni! Mi smo tvoji sluge, Indrin sine!”
A Arjuna im se pokloni pa kaza: “Budite sva u mojemu duhu!”83
Arjunina je slava tolika, da se mladi Uttara pred njim morao osjeæati kao
Arjuna pred Gospodom Œivom.
83
Ovo je Arjuna u najveæoj moæi i slavi, kao sunce koje je izronilo iz oblaka.
82
43
Bhagavad-gEt=
I dobivši uza sebe sve svoje oružje, Arjuna se razveseli i odape
tetivu na Gandivi. Zaèu se strašan zvuk od kojega se ptice potresoše u letu, a drveæe se zanjiha. Po tome zvuku nalik na prasak
groma Kurui saznaše da je to Arjuna odapeo tetivu na najboljemu
meðu lukovima. Onda silni junak krenu s Uttarom kao koèijašem
i razvi nad svojim kolima svoj zlatni barjak na kojemu bijaše majmun s lavovskim repom, nebesnièko priviðenje koje je smislio sam
Viœvakarman. Nezadrživi uništitelj neprijatelja snažno duhnu u
svoju veliku školjku gromovita glasa od kojega se dušmanima diže
kosa na glavi. Brzi konji popadaše na koljena od toga zvuka, a
kraljeviæ Uttara sjede od straha.
Za to vrijeme Drona je govorio Kuruima: “Sve mi to sluti na
zlo! Gledajte onoga èaglja koji trèi kroz naše redove i zloguko
zavija! Pobjegao je a da ga nitko nije stigao pogoditi! Sve ovo
pretkazuje veliku nevolju!”
Duryodhana se usprotivio, govoreæi kako trinaesta godina još
nije istekla i kako æe Pandave morati po dogovoru opet u progonstvo, a s njim se složio i Karna, oholeæi se. Krpa i Aœvatthaman su
se složili s Dronom, dodavši: “Koji se ksatriya veseli pred svima
zato što je stekao kraljevstvo varajuæi na kocki, kao što to èini
bestidni Dhrtarastrin sin? Tko se, ako ima pameti, hvasta da je
stekao blago prijevarom na kocki kao da je prodavaè mesa? U
kojem si dvoboju ti pobijedio Arjunu, Nakulu ili Sahadevu? A
opljaèkao si njihovo blago! Vidimo da ljudi, pa èak i insekti i mravi,
mogu opraštati u granicama svojih moæi, ali Panduovi sinovi ne
mogu oprostiti poniženja kojima je bila izložena Draupadi. Pošalji sada, Duryodhano, svog mudrog ujaka koji tako dobro poznaje
dužnosti ksatriye!84 Pošalji sada toga kockara i varalicu Œakunija
da se bori s njima. Ali Gandivom se ne bacaju kockice, nego se
odapinju oštre šiljate strijele na protivnike!”
Tada Bhisma pribra vojsku i razmirice prestadoše. Tada Bhisma iznese teoriju po kojoj zbog netoènosti kalendara svakih pet
godina nastaje višak od dva mjeseca85, stoga je sve što su Panduovi
sinovi obeæali ispunjeno. Duryodhana, pak, ustvrdi kako neæe
Pandavama vratiti njihovu kraljevinu, i tako bitka otpoèe. Dury84
Œakunija, koji je prevario na kocki. Vidimo da ratnici koji se bore s Duryodhanom to èine više iz dužnosti, nego iz ljubavi prema njemu, buduæi da ga otvoreno grde i drže zlikovcem.
85
Nekako ne vjerujem da je indijski kalendar bio toliko neprecizan, buduæi da
primjerice gregorijanski kalendar ima korekciju od jednog dana u èetiri godine.
44
Mah=bh=rata
Vir=Japarvan
odhana ne bijaše s ostalim ratnicima, nego je, buduæi slab borac i
kukavica, krenuo tjerati Viratina stada. Arjuna ga dostiže i vrati
stada, a potom se namjeri na velike ratnike. Karna i Arjuna podijeliše megdan. Dvanaest Karninih strijela ranilo je Arjunu, Uttaru
i njihove konje, ali je Arjuna uzvratio86 i zasuo Karnu silom strijela
koje ga izbodoše po cijelome tijelu, tako da se morao povuæi.
Kad Radhin sin uteknu s bojišta, ostali ratnici s Duryodhanom
na èelu udariše jedan po jedan na Arjunu praæeni svojim èetama,
ali, kao što obala podnosi nalete plime, tako je i Arjuna odolijevao bijesu te nebrojene vojske postrojene za boj koja ga je zasipala
rojevima strijela. Potom prvak meðu ratnicima napadne na neprijatelja poslavši na njega svoja nebeska oružja. I nebo i sve strane
svijeta zastriješe bezbrojne strijele odapete iz Gandive, kao što
Zemlju prekrivaju Sunèeve zrake. I nitko od protivnika ne mogaše podiæi oèi na Arjunu koji je blistao silnom svjetlošæu. Bezbrojne
Arjunine strijele kao da pod nebom nisu imale dovoljno mjesta.
Protivnici bi ga uspijevali samo jednom izbliza ugledati jer bi veæ
iduæega trena bili na putu za onaj svijet zajedno sa svojim konjima. Kao što su njegove strijele neometano prolazile kroz tijela
njegovih protivnika, tako su i njegova kola jezdila kroz njihove
redove. Njegove strijele uvijek su nalazile cilj kao što i oko uvijek
poèiva na onome što mu se mili gledati. Trag koji je ostajao za
njim slièio je na trag krda slonova kroz prašumu.
Tada navališe na Arjunu svi veliki ratnici Kurua i napregoše sve
svoje sile, a Dhanavjaya, Kuntin sin, pogodi staroga gospodara
86
Èini se da su ratnici bili iznimno otporni na pogotke, te da ih se moglo ubiti
jedino tako da im se glava odvoji od tijela. Sve ostale rane lako su zacjeljivale,
vjerojatno zbog djelovanja moænih mantri. Zbog toga je glavni oblik napada na
velikog ratnika izvoðen tako što se prvo pobilo njegovu zapregu i koèijaša te tako
onesposobila kola, a njemu se ogranièilo kretanje. Potom bi protivnik napao
oružje, te mu strijelama sasjekao luk, a tek nakon toga bi napao samoga ratnika.
Koliko god je izvjesno da u prièama o sposobnostima ksatriya ima puno pretjerivanja, èini mi se prilièno izvjesnim da su ta pretjerivanja temeljena na istini, te da
je jedan veliki borac morao predstavljati vojnu silu koja je mogla zdrobiti sve
osim drugog takvog borca. Slikovito reèeno, veliki borci poput Arjune, Bhisme i
Drone bili su ekvivalent èitavim današnjim armijama s nuklearnim arsenalom.
Iako su na prvi pogled oružja kojima su se ratnici koristili primitivna (luk i strijela, topuz, maè i sl.), udari takvih oružja bili su u toj mjeri pojaèani mantrama, da
je Gandivu mudrije usporediti sa šesterocijevnim Gatlingovim topom s eksplozivnom municijom, nego s lukom kakav bi èitatelj bio sklon zamisliti, buduæi da
je fokus misli borca igrao toliku ulogu da je sama fizièka materija oružja postajala
marginalnom. Iz tog razloga strijele slabijeg borca nisu u stanju nauditi jaèem.
45
Bhagavad-gEt=
Bhismu s deset strijela u grudi iako se ovaj borio kako je najbolje
mogao. Neodoljivi i jakoruki Gangin sin klonu od ljuta bola i
dugo ostade tako naslonjen na rudo svojih kola.
Tada Arjunu okružiše sa svih strana s nebeskim oružjem u rukama zasipajuæi ga nepresušnom bujicom strijela. On je svojim oružjem suzbijao njihovo, a onda vlasnik Gandive zazva jedno od
Indrinih nepobjedivih oružja zvano “izbezumljivalo”. Svojim oštrim strijelama potpuno prekri sve èetiri strane svijeta. Brujanje
Gandive potpuno zagluši osjetila protivnika87, a potom Arjuna
uze objema rukama svoju veliku školjku moæna zvuka i silovito
duhnu u nju ispunjavajuæi njezinom rikom nebeski svod. Od zvuka
te školjke junaci Kurua zastadoše osupnuti, a lukovi od kojih se ne
razdvajahu u boju poispadaše im iz ruku. Kad je vojsku Kurua
tako skamenio, Arjuna reèe sinu kralja Matsya: “Idi meðu Kurue
dok su još ošamuæeni i donesi ovamo bijele odore što ih nose
Drona i Krpa i onu lijepu, žutu, što pripada Karni, a donesi i
plave haljine kralja i Dronina sina.88 Rekao bih da Bhisma nije
omamljen jer on zna kako da se suprotstavi ovome oružju i zato
njega obiði!”
Nato slavni sin Matsya skoèi s kola ostavivši uzde i pokupi odjeæu ratnika pa se vrati natrag na svoje mjesto. Onda podbode
konje i odveze Arjunu s bojišta.
Kad Bhisma vidje da Arjuna odlazi, pogodi ga svojim strijelama, ali mu Arjuna pobi zapregu i koèijaša i sa svojim lijepim lukom
u rukama izroni iz toga mnoštva kola kao što sunce izranja iz
oblaka. Dhrtarastrin sin89 doðe k sebi i spazi Prthina sina kako
sam stoji na bojištu nalik na gospodara nebesnika pa uzrujano
upita Bhismu: “Kako se ovaj spasio od tebe?”90
A Œantanuov mu sin odgovori smiješeæi se: “Gdje bijahu tvoja
osjetila i tvoja hrabrost? Zašto si odbacio luk i strijele? Arjuna nije
sklon krvoloènosti, niti mu duša naginje grijehu. Ni za sva tri svijeta neæe zaboraviti svoje starije. Samo nas zato u ovome boju nije
87
Da podsjetim, Gandiva je oružje koje je prije graðeno od astralne nego od
fizièke supstancije, te je zbog toga u stanju podnijeti enormna naprezanja koja bi
trenutno skršila bilo koji materijalni luk. Strijele Arjuna dobiva iz nepresušnih
tobolaca koje je zajedno s lukom dobio od Agnija.
88
Arjuna je naime djevojkama na dvoru obeæao donijeti haljine iz boja.
89
Duryodhana
90
Tipièno za grešnike i zlikovce, Duryodhani mora netko drugi biti kriv za
njegove propuste.
46
Mah=bh=rata
Vir=Japarvan
sve pobio. Prvaèe meðu junaèkim Kuruima, vrati se u svoj grad i
pusti Arjunu da mirno ode preotevši stada. Ne odbacuj uludo svaki
put svoje dobro!”
Saslušao je Duryodhana te rijeèi staroga gospodara, rijeèi koje
bijahu za njegovo dobro, pa se razbjesnje, ali izgubi volju za daljnju bitku, duboko uzdahnu i ušutje.
Razdragani Arjuna vidje kako Kurui kreæu k svojemu gradu pa
poðe za njima i glavom pozdravi staroga Bhismu i uèitelja Dronu
da im iskaže svoje poštovanje. Na jednak naèin pozdravi i Dronina sina i uèitelja Krpu i ostale èasne osobe meðu Kuruima. Potom
Prthin sin jednom strijelom razbi u komadiæe Duryodhaninu krunu
ukrašenu dragim kamenjem, a brujanje njegova luka ispuni sva tri
svijeta.
Tada se Arjuna i Uttara vratiše u prijestolnicu, i, nakon što im je
istekao rok progonstva, razotkriše svoju narav, a kralj Virata dade
svoju kæer Arjuninom sinu Abhimanyuu za ženu.91
91
Sin Abhimanyua i Uttare bit æe poznati Pariksit.
47
Bhagavad-gEt=
5. Knjiga o pripravama (Udyogaparvan)
Svi proslaviše Abhimanyuovu svadbu, i, pošto se odmoriše, Krsna reèe: “Svi vi koji ste ovdje znate kako je u igri kockom kralj
Yudhisthira bio prevaren, kako mu je oteta kraljevina i kako je prihvatio progonstvo. Panduovi sinovi, koji mogu silom svojega oružja
pokoriti i svijet, ispunjavali su taj strašni zavjet trinaest godina i
nisu odstupili od zadane rijeèi. Ovi slavni junaci proveli su godinu
dana služeæi drugima. Na vama je da sad odluèite što æe biti pravedno i dobro i za Yudhisthiru i za Duryodhanu i što æe biti podobno
i prihvatljivo i za Kurue i za Pandave. Èasni kralj Yudhisthira ne bi
bespravno poželio ni nebesko carstvo, a ako to pravda traži, prihvatit æe da vlada i samo jednim selom. Dhrtarastroviæi ne mogu
nadvladati Arjuninu moæ. Mi ne znamo što je Duryodhana naumio
niti znamo što æe se dalje zbivati. Zato je teško odluèiti što da èinimo. Ja kažem da bi trebalo poslati izaslanika, èovjeka dobra roda,
puna vrlina i sposobna privoljeti Duryodhanu da Yudhisthiri preda
polovicu kraljevine koja mu pripada”.
Tako je kralj Pavcala poslao Kuruima svog vlastitog sveæenika
kao pregovaraèa.
Buduæi da nije bilo vjerojatno da æe Duryodhana vratiti Pandavama zemlju, poèele su pripreme za rat, te su sukobljene strane
krenule okupljati saveznike. Tako su Duryodhana i Arjuna došli
zamoliti Krsnu da im bude saveznik, i zatekoše Krsnu kako spava.
Duryodhana je ušao prvi u njegovu spavaæu sobu, a Arjuna uðe za
njim i obojica prièekaše da se probudi. Duryodhana bješe sjeo na
stolac kraj Krsnina uzglavlja, a Arjuna osta stajati kraj podnožja
postelje sklopivši ruke u znak poštovanja. Kad se Krsna probudio,
on najprije ugleda Arjunu, a onda ih upita kako su putovali i pozdravi ih kako dolikuje pa ih zatim upita za razlog njihova posjeta. Duryodhana mu odgovori smiješeæi se: “Krsno, svi su izgledi
da æe meðu nama biti rata, i to vrlo skoro. Ako se to dogodi, ti mi
moraš pomoæi. Tvoje prijateljstvo sa mnom jednako je kao i s
Arjunom, a i naše srodstvo podjednako je blisko. Jedina je razlika
što sam ja danas došao prvi, a naši su dobri praoci uvijek poštovali pravo prvenstva.”
Krsna æe nato: “Ni najmanje ne sumnjam da si ti došao prvi,
Duryodhano, ali kada sam otvorio oèi, moj je pogled najprije pao
na Arjunu. Buduæi da si ti došao prvi, a ja sam najprije ugledao
48
Mah=bh=rata
Udyogaparvan
Arjunu, ja æu vam pomoæi obojici. Pravo prvenstva vam je podjednako. Kada se ispunjavaju želje, obièaj nalaže da se uvijek poène
od najmlaðega molitelja i zato æu najprije ponuditi da bira Arjuna.
Tu je milijun mojih pastira i svaki mi je ravan po snazi. Zovu ih
Narayane. Svaki se od njih umije boriti i u najžešæem boju. Ti
vojnici, nesavladivi u boju, bit æe na strani jednoga od vas, a ja æu,
sasvim sam i ne laæajuæi se oružja jer sam odluèio ne boriti se, stati
na stranu drugoga. Ti, Kuntin sine, možeš birati prvi jer prema
zakonu imaš na to pravo.”
Tada Arjuna odabra Krsnu92, Narayanu glavom, pogubitelja svih
zlotvora koji reèe da neæe biti na bojištu.
Duryodhana dobi nebrojenu vojsku Narayana, i bješe izvan sebe
od radosti dobivši tih tisuæu tisuæa vojnika iako Krsna ne bijaše na
njihovoj strani.93
Kada je Duryodhana otišao, Krsna se osmjehnu pa zapita Arjunu: “Dhanavjayo, zašto si tako nerazumno postupio?94 Odabrao
si mene umjesto moje dobro opremljene i mnogobrojne vojske.”
Arjuna mu odgovori: “Želio bih, Krsno, steæi slavu koja æe biti
ravna tvojoj. Ti imaš snage suprotstaviti se svim zemaljskim kraljevima i njihovim mnogoljudnim vojskama. Osjeæam da sam i ja
sposoban za nešto takvo. Želim da mi ti budeš koèijaš. Odavno
sam za time žudio!”
Vasudeva æe na to: “Rekao bih, Kuntin sine, da si odluèio mjeriti
se sa mnom. Neka ti želja bude ispunjena! Bit æu vozar tvojih kola.”
Mnogo je kraljeva okupilo svoje vojske oko Hastinapure. Bilo
je tu jedanaest aksauhini95 vojske. Cio taj kraj bijaše prekriven vojskama.
Obièno komentatori Bhagavad-gite iz ne znam kojeg razloga pogrešno navode kako je Duryodhana prvi odabrao vojsku, a da je Arjuni preostao Krsna, iako
u epu piše drugaèije.
93
Ovdje je vidljiv tipièan primjer plitkog svjetovnog rasuðivanja, po kojem milijun ratnika koji se bore vrijedi više od Boga koji se ne bori. Duryodhana ne
uviða da Arjuni više vrijedi njegov prijatelj, nego bilo koji broj bilo kakvih vojnika, buduæi da je sam u stanju skršiti snagu bilo kakve vojske, a prijatelja mu ništa
ne može nadomjestiti. Arjuna, naime, drži Krsnu samo prijateljem, buduæi da mu
se ovaj još nije razotkrio kao Gospod Bog, ali unatoè tome mu pristupa s instinktivnim poštovanjem, dajuæi mu najveæu vrijednost u svojem životu.
94
Arjuna je postupio uistinu “nerazumno”. Ali, razumno nije sinonim za ispravno.
95
Aksauhini je, po klasiènoj teoriji, vojska od 21870 slonova, 21870 bojnih
kola, 65610 konja i 109305 pješaka.
92
49
Bhagavad-gEt=
Dvorski sveæenik kojeg je Drupada poslao promatrao je putujuæi sve te legije. Kad je stigao u Dhrtarastrin dvor, ugledao je tamo
sve velmože i vojskovoðe Kurua i njihovih prijatelja i saveznika.
Doèekali su ga s dobrodošlicom i poštovanjem kakvo i pripada
poslaniku. On im nakon dobrodošlice poèe ovako govoriti: “Kraljevi, dobro se zna da su Pandu i Dhrtarastra braæa po ocu i da,
nesumnjivo, kraljevina njihova oca pripada obojici podjednako.
Hrabri Panduovi sinovi ne žele se upuštati u rat s Kuruima da bi
povratili svoju kraljevinu da ne pustoše svijet. Zato vratite, Kurui,
ono što se mora vratiti, jer došlo je vrijeme za vraæanje i vrlina to
od vas zahtijeva. Ne dopustite da ova prilika uludo propadne!”
Bhisma brahmani dade za pravo, ali u rijeè mu drsko upade
Karna stalno gledajuæi Duryodhanu: “U Duryodhanino ime Œakuni je svojedobno pobijedio Pandave na kocki. Panduov sin se
ne pridržava dogovora, veæ se uzda u pomoæ Matsya i Pavcala. O
veleuèeni, ako pokušaš zastrašiti Duryodhanu, on neæe dati ni stopu
zemlje, a ako je po pravdi i zakonu, dat æe i cijelu zemlju, pa makar
i neprijatelju. Ako žele da im se vrati njihovo naslijeðeno prijestolje, neka prožive u šumi dogovoreno vrijeme, a onda mogu živjeti
pod Duryodhaninom vlašæu u zdravlju i miru. Ako odbace put
vrline, odluèe se za rat i napadnu ove uzorite Kurue, sjetit æe se
ovih mojih rijeèi!”96
Starina Bhisma nije se slagao s time: “Sine Radhin”, reèe on,
“govoriš ludo! Sjeti se da je Prthin sin sam pobijedio šestoricu
velikih ratnika Kurua. Ne uèinimo li ono što glasnik od nas traži,
izbit æe rat i bit æe nam suðeno da poginemo i mi i Duryodhana.”
Tada kralj Dhrtarastra krene smirivati strasti, i pošalje Savjayu
kao glasnika Pandavama, koji preklinjaše Pandave neka nastoje na
mirnom rješenju, jer kakav æe im biti život ako na bojištu pobiju
svoje roðake? Yudhisthira mu, presretan, odgovori da on i ne želi
ništa osim mira: neka mu Duryodhana vrati njegovu prijestolnicu
Indraprasthu i pola kraljevine, i vladat æe mir. On tada prepusti
Krsni da odluèi što je najbolje, a ovaj se odluèi sam otputiti u
96
Ovakav govor, lažljiv, drzak i neutemeljen u stvarnosti uzrok je propasti onima
koji se njime koriste, i odlikuje teške zloèince, koji žele govorom stvoriti privid
razlièit od istine. Buduæi da se temelje u laži, istina im se na kraju razbije o glavu,
i oni nestaju sa svijeta, tonuæi u pakao svoje oholosti. Takvi se prisjete pravednosti jedino kad im je osobni interes ugrožen, a inaèe neprekidno krše prava drugih, a s pravednosti se izruguju. Tako su dakle grešni Duryodhanini poklonici
razgovarali, držeæi kako je njihova vojna sila premoæna.
50
Mah=bh=rata
Udyogaparvan
Hastinapuru i pokušati pronaæi rješenje. Yudhistira pak Duryodhani poruèi ovako: “Pandave æe strpljivo prijeæi preko svih uvreda nanesenih Draupadi i preko svega ostaloga jer ne želimo sve
Kurue vidjeti pobijene. Dovoljno smo moæni da se možemo osvetiti. Mi ipak želimo mir i bit æemo zadovoljni ako nam daš svakome po jednu pokrajinu. Èak æe i to dostajati da se dovrše naše
razmirice. Suyodhano97, daj petorici braæe makar po jedno selo i
neka se braæa s braæom izmiješaju i stariji s djecom i neka se u
smijehu i veselju miješaju Kurui i Pavcale.”
I tako Savjaya prenese poruku Dhrtarastrinu dvoru, ali nakon
vijeæanja Duryodhanin odgovor bijaše sljedeæi: “Ili æu ih pobiti i
vladati ovom zemljom, ili æu poginuti, a oni æe na njoj uživati
svevlast! Mogu založiti i blago i kraljevinu, pa i sam život, ali s
Panduovim sinovima ne mogu živjeti u miru! Dièni gospodaru,
neæu prepustiti Pandavama ni onoliko zemlje koliko se može pokriti vrhom igle!”
Unatoè oštrim rijeèima Dhrtarastre, Bhisme, Gandhari i ostalih, taj bezumnik ustraja u svojoj odluci, a tada Krsna osobno ode
u Hastinapuru, u posljednjem pokušaju mirotvorstva.
Duryodhani padne na um bezbožna zamisao: zarobit æe Krsnu,
svezat æe ga i baciti u podrum, i Vrsniji i Pandave æe mu se pokoriti. Na to se svi sablazne, a Bhisma izaðe iz prostorije, ne hoteæi
više slušati pogubne rijeèi toga pokvarenog i grješnog lupeža.
Krsna je tako došao i rekao stav Pandava, a Duryodhana se tu
imao prilike naslušati još mnogoèega što mu nije bilo ugodno
slušati, a što mu rekoše razni veliki mudraci, ali on ustrajaše u
svojoj nerazumnosti: “Izgubili su svoj dio na kocki i ja im ga odbijam vratiti. U svemu tome ja sam potpuno nevin. Ali im ne dam ni
pedalj zemlje! Ne dam èak ni toliko koliko može stati na vrh igle.”
Tada Duryodhana, zajapuren, napusti palaèu i stade smišljati neko
zlodjelo: kako da zarobi Krsnu.
Tada se javi Krsna, istrebitelj neprijateljskih èeta: “Obmanjuješ
se, Suyodhano, ako misliš da stigoh ovamo sam. Zato me, nerazumnièe, namjeravaš savladati silom i uèiniti sužnjem. Pa ipak,
nisam sam! Evo ih uz mene i Pandave i Vrsniji i andhake. Tu su
sve i aditye, rudre i vasui98, a s njima i svi veliki mudraci!” I rekavši to, Krsna prasnu u smijeh.
97
98
Jedno od Duryodhaninih imena
Skupine deva
51
Bhagavad-gEt=
A dok se tako smijao, iz njegova tijela koje je blistalo poput
ognja pojaviše se bezbrojna božanstva blještava kao munje i ne
veæa od palca. Na èelu mu se pojavi Brahma, a na grudima Rudra,
na rukama se pojaviše èuvari smjerova svijeta, a iz usta njegovih
izaðe Agni, a s njime aditye, vasui, Aœvini, maruti i Indra i viœve99.
Iz dviju njegovih ruku izaðoše Arjuna i Baladeva. Arjuna mu stajaše zdesna, a Baladeva slijeva, Arjuna s lukom, a Baladeva s ralom u
rukama.100 U svakoj od njegovih ruku mogla se vidjeti školjka ili
kolut ili topuz ili luk zvan Œarbga, ralo, koplje i sva druga oružja,
a svako podignuto na udarac. Iz njegovih usta, ušiju, oèiju, iz svakog dijela njegova tijela, vrcale su iskre pomiješane s dimom a
nalik na sunèeve zrake. Ugledavši to strahotno Krsnino oblièje,
svi kraljevi zatvoriše oèi uzdrhtalih srdaca, a gledali su ga samo
Drona, Bhisma, veleumni Vidura, blagoslovljeni Savjaya i rsiji koji
bijahu bogati blagom isposništva. Božanski Janardana bješe im dopustio gledati taj božanski prizor. Zagrmješe nebeski bubnjevi i
cvjetna se kiša stade kruniti na taj predivni lik. U taj tren uzdrhta
svekolika zemlja, oceani se uzgibaše, a stanovnici zemlje naðoše se
u èudu.101
Potom Krsna opet uze na sebe svoj prvobitni lik i ruku pod
ruku sa Satyakijem i Krtavarmanom izaðe odatle nakon što to
prisutni mudraci dopustiše.
Tako rat postade posve izvjesnim. Pandave postaviše Dhrstadyumnu za zapovjednika, po Arjuninom i Krsninom savjetu, buduæi da je on roðen iz žrtvenog ognja da donese propast Droni, i
da može stati i pred Bhismu, kojeg je za zapovjednika postavio
Duryodhana. Vojske se konaèno sretoše na bojištu.
Svi ostali deve
Balarama, odnosno Baladeva, Krsnin brat, koristio se plugom kao oružjem,
te se s njim prikazuje u tradicionalnoj ikonografiji.
101
Ovdje se Krsna po drugi put oèituje kao Bog osobno. Prvi put se to desilo
kad je kao dijete jeo zemlju, pa mu je majka Yaœoda otvorila usta želeæi iz njih
izvaditi zemlju. U njima je tada ugledala sveukupnost svih svjetova. (Izvor: Œrimad Bhagavata purana, 10. pjevanje)
99
100
52
Mah=bh=rata
Udyogaparvan - BhEImaparvan
6. Knjiga o BhEImi (BhEImaparvan)
Tada Kurui, Pandave i Somake utvrdiše meðu sobom pravila
ratovanja i dogovoriše se kako æe se boriti: trebali su se sukobljavati samo oni koji su jednaki i trebali su se boriti pošteno.
Tada sveti rsi Vyasa pokloni Savjayi nebeski vid, kako bi mogao
iz Hastinapure pratiti zbivanja na bojištu, te o njima obavještavati
kralja Dhrtarastru. Vyasa kaza kralju o mnoštvu zlog znamenja
koje prorièe propast svih Kurua te velik pokolj, i rekavši to, ode.
Zapovjednici postrojiše vojske na svetom polju Kuruksetri, pripravne za boj. Krsna i Arjuna popeše se u kola i zaputiše se na èelo
vojske Pandava.102
102
Ovdje poèinje Bhagavad-gita.
53
Bhagavad-gEt=
Prvo poglavlje
103
1
Dhrtarastra reèe:
O Savjaya, okupljeni na polju dharme, na polju Kuruskom,
što uèiniše moji sinovi i Pandave, željni borbe?
Kao što je iz sažetka Mahabharate vidljivo, vojske Kurua koju
vodi Bhisma, te Pandava koju vodi Dhrstadyumna sretoše se na
Kuruksetri, kako bi u otvorenoj borbi razriješile spor oko nasljedstva. Jednako kao i kocka, bitka se držala oblikom Božjeg suda;
buduæi da zakon pravednosti upravlja svim stvarima, te daje snagu
pravednima a slabi nepravedne, držalo se kako æe pravedna strana
uvijek pobijediti.
Savjaya, kojeg je rsi Vyasa blagoslovio sposobnošæu uvida u
stvari na daljinu, a takoðer i u prošlost i buduænost, u svojstvu
savjetnika stoji kraj slijepog kralja Dhrtarastre u prijestolnici Hastinapuri, te se sada stari kralj prvi put kod njega propituje o stanju na bojištu.
2
Savjaya reèe:
Vidjevši vojsku Pandava postrojenu u bojnom poretku, kralj
Duryodhana pristupi svom uèitelju i izgovori ove rijeèi:
Poglavljima Gite u raznim se tradicijama daju imena, ali buduæi da mi se èini
kako su ta imena proizvoljna (naime, razlikuju se od komentara do komentara),
odluèio sam ih ispustiti.
103
57
Bhagavad-gEt=
Duryodhana je lažac, kukavica i podlac. Jedina njegova vještina
sastoji se u tome da nekako uspije stvoriti dojam da je laž istina a
istina laž, i to tamo gdje je to bitno i gdje se donose odluke, te
tako uspijeva upravljati boljima od sebe, ako oni nisu izuzetno
odluèni u tome da mu se suprotstave, makar i po cijenu svojeg
dobra. Iako mudar i ugledan, uèitelj Drona je vezan za obilje u
kojem živi na Duryodhaninu dvoru, i, iako po roðenju brahmana,
bavi se dužnostima ratnika. Na rijeèima, Drona æe, zajedno s Bhismom, prvi oštro osuditi Duryodhanino ponašanje i nedjela, ali
kad doðe do potrebe za djelovanjem kako bi se zlikovca zaustavilo, njih æe dvojica, umjesto da ga svežu i predaju Yudhisthiri, kako
su prijetili, po svoj prilici samo oboriti pogled. Posljednji susret
velmoža u Hastinapuri završio je oštrom i žuènom kritikom Duryodhane, te slutnjom teškog pokolja koji æe nastupiti njegovom
krivnjom, a zamisao da se Duryodhana ubije ili preda Yudhisthiri
još je živa u umovima istaknutih ratnika. Stoga se Duryodhana
koristi laskanjem i ulizištvom, svojim najmoænijim oružjima; laskat æe velikim ratnicima, poèevši od Drone, i tako ih vezati uz
sebe, te ih natjerati da zaborave na strahotu bitke i njen neposredni uzrok.
3
Gle ovu silnu vojsku Panduovih sinova, koju je u bojne redove
postrojio tvoj umni uèenik, sin Drupade.
Duryodhana cilja na Dronino svojstvo ratnika: obraæajuæi mu
pozornost na vojsku i njenu strukturu, odvratit æe mu pozornost
od uzroka bitke: Duryodhanina vlastoljublja i nepravednosti. Ako
ratnik vidi samo vojsku koja mu se suprotstavlja, on æe razmišljati
o tome kako se s njome boriti i pobijediti je. Ako, pak, razmišlja o
uzroku predstojeæeg krvoproliæa, koji je Duryodhana, mogle bi
mu pasti na um razne zamisli o tome kako da pravednije i korisnije upotrijebi svoju ratnièku vještinu i moæ, nego što bi to bilo u
sukobu s pravednim Panduovim sinovima. Duryodhana, dakako,
ne može dopustiti da do toga doðe.
Spominjanjem Dhrstadyumne kao Drupadinog sina takoðer
podsjeæa Dronu na davne uvrede koje mu je Drupada, prijatelj iz
djetinjstva, nanio, te na èitavu prièu o Droninoj osveti i poniženju
kralja Pavcala, koji je u želji da dobije sina koji æe biti oružje njegove osvete Droni naèinio žrtveni obred u kojem je iz ognja roðen Dhrstadyumna na propast Droni. Podsjeæanjem na tu zgodu,
58
Prvo poglavlje
2-6
Duryodhana u Droni izaziva tjeskobu i želju za samoobranom, te
tako posve uspijeva skrenuti njegov gnjev sa sebe.
4
Tu su junaci, moæni strijelci, u boju ravni Bhimi i Arjuni:
Yuyudhana104, Virata, a takoðer i Drupada, veliki borac s
kola.
Iako se na prvi pogled èini da je proglašavanje ovih ratnika
ravnima Bhimi i Arjuni kompliment njihovoj vještini, to je zapravo pokušaj stvaranja lažnog dojma kako su Bhima i Arjuna daleko
slabiji nego što doista jesu. Duryodhana dakle hrabri Dronu laganjem: nakon što je u njemu probudio ratnièki poriv, te zle slutnje
glede Drupadinog sina, sada pak u njemu stvara dojam kako æe
vojsku Pandava biti razmjerno lako pobijediti. Naime, ako su Satyaki, Virata i Drupada, koji su veæ znali biti poraženi i koji jednom Droni ne predstavljaju nikakav problem na bojištu, ravni
Bhimi i Arjuni, onda je bitka unaprijed dobivena, samo se treba
malo obodriti, odraditi posao i problem je riješen.
Istina je, pak, da stvari stoje sasvim drugaèije. Èitava vojska
Kurua pod Bhismom ne može se mjeriti ni sa samim Arjunom,
koji je svoju moæ pokazao braneæi stada kralja Virate, gdje je bez
ikakvih teškoæa do koljena porazio sve najveæe ratnike Kurua. Osim
toga, Arjuna raspolaže takvim božanskim oružjima, da bi mogao
njima uništiti èitavu protivnièku vojsku u jednom trenutku ako bi
to poželio. Da je Duryodhana podsjetio uèitelja Dronu na te èinjenice, sva je prilika da bi Dronin gnjev ponovo poèeo prebivati
na njemu, a to se dakako nije moglo dopustiti.
5
Takoðer Dhrstaketu, Cekitana i junaèki kralj Kaœijski, pa Purujit, Kuntibhoja i Œaibya, junak meðu ljudima.
6
Tamo je i odvažni Yudhamanyu, i silni Uttamauja, i Subhadrin sin105 i sinovi Draupadini. Sve su to silni borci, moæni na
bojnim kolima.
Dakako da nabrajanje tih imena nije moglo u duhu majstora
oružja Drone izazvati ništa do predosjeæaja lake pobjede.
104
105
Satyaki
Abhimanyu
59
Bhagavad-gEt=
7
Poèuj, prvaèe meðu dvaput roðenima: reæi æu ti imena zapovjednika nad mojom vojskom. O njima ti govorim da ih bolje
upoznaš.
8
Ti si prvi meðu njima, zatim Bhisma, Karna i Krpa, pobjednici
u bitkama; takoðer i Aœvatthaman, Vikarna i sin Somadatte.
Laskavac znade svoj posao. Poèinjuæi niz velikih ratnika s njim
osobno, stvara u Droni dojam da je on osobno odgovoran za pobjedu nad Pandavama, a nabrajanjem velikih ratnika kakvi su Bhisma i Karna taj dojam samo se uèvršæuje. Glavni ratnici na strani
Duryodhane su Bhisma, Drona, Karna i Aœvatthaman. Oni su jedini u stanju zadati ozbiljne glavobolje Arjuni i Bhimi. Svi su ostali
manje-više kulise.
9
Mnogo je još drugih junaka, viènih mnogobrojnom oružju,
znalaca vojnog umijeæa, spremnih u boju dati život za mene.
Nakon što je Dronu naveo da se identificira s vojskom i uplete
u razmišljanje o neposrednoj opasnosti bitke, umjesto o stvarnoj
opasnosti Duryodhane, ovaj završava svoje izlaganje navoðenjem
sebe kao onog kome je vojska odgovorna. Ironièno bi se moglo
napomenuti da nigdje sebe i svoju braæu nije naveo kao autoritete
za ratovanje, buduæi da njihovi talenti leže u drugim sferama: kockanja, laganja, ubojstava u potaji, manipulacija i vrijeðanja poštovanja vrijednih osoba. Sada im ostaje nadati se da ih ti talenti neæe
napustiti dok se drugi bore u ratu koji su oni svojom nepravednošæu izazvali i poveli.
10 Neizmjerna
je naša vojska kojom zapovijeda Bhisma, dok je
snaga vojske Pandava kojom zapovijeda Bhima ogranièena.
Vodeæi se svojim svjetovnim umovanjem, Duryodhana drži kako
je brojnija vojska nešto što treba ulijevati sigurnost. U tom umovanju mu, dakako, promièe mnoštvo stvari. Jedna od njih je da u
borbi velikih ratnika brojnost ne igra nikakvu ulogu. Druga stvar
koju zaboravlja je Gospod Krsna, koji je na strani Pandava, a kojeg
on, buduæi da je bezbožnik, ne prepoznaje u njegovoj izvornoj
naravi. Kad bi mu to uspjelo, shvatio bi da za njegovu stranu nema
nikakve nade.
60
Prvo poglavlje
7 - 12
Bhimu kao zapovjednika vojske Pandava sada može navesti, buduæi da se Drona ne boji toliko Bhime koliko Arjune, a pod utjecajem laskanja veæ se dostatno ojunaèio.
11 Postavite
se sad svi u bojne redove, na raznim položajima naše
vojske, štiteæi ponajprije Bhismu.
Laskavac ne propušta priliku dotaæi Bhismu, naglašavajuæi njegovu važnost i vodeæu ulogu, obraæajuæi se èitavoj grupi velikih
ratnika koja je stajala pored Drone i slušala ovaj Duryodhanin
monolog.
12 Uveæavajuæi
radost Duryodhane, hrabri Bhisma, djed Kurua,
tad riknu poput lava i puhnu u svoju školjku.
Buduæi da je stavljen pred takav oblik oèekivanja, Bhisma se
poèeo ponašati poput vojskovoðe, unatoè svojem èvrstom uvjerenju da se Pandave nikako ne mogu pobijediti, te da je Duryodhana pogani zlikovac. Vezan dužnošæu, Bhisma tako, iako pravedan, postaje oruðem u rukama poremeæene zle budale. To govori
o tome kako dužnost nije nešto èega bi se trebalo apsolutno pridržavati, nego da valja èitavo vrijeme prosuðivati svojim umom, te
donositi svoje odluke, nevezane tradicijom, obièajima i konvencijama. Takve stvari su put u propast, pa ih stoga treba izbjegavati.
Da su Bhisma i Drona slušali svoju savjest, davno bi ubili grešnoga
bijednika Duryodhanu i tako sprijeèili veliki pokolj vojski.
Doduše, da svijet nije bio pun zlih duša u tijelima ljudi iz kaste
ksatriya, ne bi Zemlja morala vapiti Stvoritelju da je od njih oslobodi, i ne bi se Krsna, deve, gandharve i apsarasi morali raðati
njima na propast, ali to je veæ druga prièa. Širi, globalni plan ne
daje ispriku za osobne propuste i pogrešne odluke. U ovom svjetskom sukobu dobra i zla, svatko je imao moguænost stati na stranu
ili dobra ili zla, a oni koji su stali na stranu zla zbog obièaja i
dužnosti, opet su na strani zla, a to je daleko veæi grijeh s njihove
strane, nego bi to bilo kršenje obièaja i društvenih konvencija.
Bhisma i Drona su zaboravili da èovjek duguje zahvalnost ponajprije Bogu, potom univerzalnom zakonu pravednosti koji upravlja svijetom, a tek potom kralju ili nekom drugom obliku zemaljske vlasti, pa ako je kralj u sukobu s Bogom ili zakonom
pravednosti, nitko mu nije dužan poslušnost, nego ga se naprotiv
61
Bhagavad-gEt=
može mirne savjesti svrgnuti. Da su, dakle, Bhisma i Drona postupili po svojoj savjesti, te Duryodhanu dobro izmlatili, zavezali i u
vreæi odnijeli pravednome Yudhisthiri, pokazali bi svoju usklaðenost s Bogom i dharmom, a ako bi rata i bilo, oni ne bi bili na
strani prokletih nego na strani blagoslovljenih. Njihov grijeh dakle
ostaje, i nije nikako opravdan dužnošæu. Najviša dužnost èovjeka
je predanost Bogu i sklad s Božanskim zakonom, dharmom. Sve
ostalo mora biti u skladu s time i tome je podreðeno.
13 Tada
se odjednom oglasiše školjke, veliki i mali bubnjevi, timpani, rogovi, te se zaèu zaglušan zvuk.
14 Sjedeæi
na bornim kolima sa zapregom konja bijelaca, Madhava106 i Panduov sin107 puhnuše tada u svoje nebesnièke školjke.
15 Hrsikeœa108
trubljaše u Pavcajanyu, a Dhanavjaya u Devadattu.
Veliki Bhima vuèjeg trbuha puhnu u veliku školjku Paundru.
16 Kuntin
sin, kralj Yudhisthira, puhnu u svoju školjku Anantavijaya, a Nakula i Sahadeva u Sughosu i Manipuspaku.
17 Veliki
strijelac, kralj Kaœija, i Œikhandin, veliki borac, Dhrstadyumna, Virata, a takoðer i nepobjedivi Satyaki,
18 Drupada,
Draupadini sinovi i Subhadrin snažnoruki sin, te
mnogi drugi puhnuše takoðer u svoje školjke, o gospodaru
zemlje.
19 Strahovit
zvuk, glasno odjekujuæi nebom i zemljom, razdiraše
srca Dhrtarastroviæa.
Junaèenje se vojsci Kurua obilo o glavu, jer se iluzija o njihovoj
snazi, koju je pažljivo ispredao Duryodhana, razbila o tvrde hridi
vojne moæi Pandava, predvoðene Krsnom, Arjunom i Bhimom, te
je sad vojska Kurua osjetila zebnju u srcu i sa strahom gledala u
buduænost.
106
107
108
62
Krsna
Arjuna
Krsna
Prvo poglavlje
12 - 26
20 Vidjevši
Dhrtarastrine sinove poredane za boj, s oružjem koje
samo što nije poletjelo, Panduov sin109, stojeæi na bojnim kolima sa zastavom s likom Hanumana, podiže svoj luk na borbu.
21 Tada,
o kralju, on ovako reèe Hrsikeœi: O stameni, potjeraj
moja kola izmeðu vojski,
22 Da
pogledam one, koji tamo stoje žudeæi za bitkom, i s kojima
mi se ogledati u boju.
23 Daj
da vidim one koji se okupiše ovdje, spremni za borbu,
želeæi dobro opaku Dhrtarastrinu sinu.
Prije poèetka bitke, Krsna je Arjuni savjetovao da molitve uputi
Durgi, boginji koja, recimo to tako, predstavlja energiju svih deva
objedinjenu u ratnièkim naporima, te mu je ona, ukazavši mu se,
poželjela sreæu i pretkazala pobjedu. Nakon tog dogaðaja, èini se
da se Arjuna nalazi u prilièno odluènom ratnièkom raspoloženju.
24 Savjaya
reèe:
O Bharato, Hrsikeœa posluša Gudakeœu, te poveze prekrasna
kola i zaustavi ih meðu vojskama.
25 Ispred
Bhisme i Drone i svih onih zemaljskih vladara on reèe:
Partha, pogledaj ove Kurue, koji se ovdje okupiše!
Sudeæi po blagom tonu kojim se Krsna obraæa prijatelju, jasno
je da sada za njega ima u vidu nešto posve drugaèije od jaèanja
ratnièke odluènosti molitvama Durgi. Naime, jedno je boriti se
protiv obiènih neprijatelja, primjerice tuðina koji dolaze pljaèkati
i ubijati, a drugo je boriti se protiv vlastite porodice i uèitelja.
Stoga sada Krsna želi upozoriti Arjunu i na taj aspekt situacije.
Blagim tonom prijatelja, gotovo kao na porodiènom skupu u prisutnosti Arjunine majke Prthe, djeda Bhisme i uèitelja Drone, Krsna govori: “evo naše porodice!” Dakako da to mora imati uèinak
na Arjunino raspoloženje.
26 Prthin sin vidje tamo stajati svoje oèeve, djedove, uèitelje, ujake,
braæu, sinove, unuke, mnoge prijatelje,
109
Arjuna
63
Bhagavad-gEt=
27 Tastove
i dobronamjernike u obje vojske.
Tada Kuntin sin, vidjevši sve te roðake prisutne,
28 Obuzet
suosjeæanjem, u velikoj tuzi reèe:
Kad vidjeh ovaj svoj rod, o Krsna, okupljen ovdje radi boja,
29 Odmah
klonuše svi moji udovi, a usta mi se suše!
Tijelo mi drhti, koža mi se ježi,
30 A
Gandiva mi klizi iz ruke. Èini mi se da gorim u ognju!
Noge me više ne drže i, rekao bih, razum me ostavlja.
Arjunino se raspoloženje vidljivo promijenilo, od stanja odluèna ratnika koji odlazi izvidjeti stanje neprijatelja, do stanja brižnog roðaka koji brine za svoju braæu. Iz te pozicije Arjuna ne može
ni zamisliti da bi poèinio nekakvo nasilno djelo protiv tih ljudi –
ta, on ih je èitav život branio i služio im, a sad bi ih trebao ubijati?
Nezamislivo. Arjuna je stoga u takvoj nedoumici da mu otkazuju i
um i tijelo. Borba mu se èini posve pogrešnim rješenjem, i on
porodiène razmirice, èak i teške uvrede i zlostavljanja drži posve
zanemarivim sitnicama u usporedbi s djelom koje bi sada imao
poèiniti.
Dakako, radi se o stanju svijesti koje je nešto više od prethodnog,
kad bi bez razmišljanja bio spreman ubijati ljude a da se ne osvrne
na to kakvi su to ljudi i kakve æe biti posljedice njihovog ubijanja, ali
opet je to stanje ispod zadovoljavajuæeg. Naime, kad bi pravedni na
taj naèin popuštali, nitkovi poput Duryodhane neometano bi vladali svijetom i svi bi imali živjeti u paklu koji bi tako nastao. Ako ne
želimo da se to dogodi, trebamo se pobrinuti da na svijetu nepravda ne prevlada, a u nekim situacijama je nužno i nasilje kako bi se to
osiguralo. Doduše, u ovakvoj situaciji bilo bi dostatno i ogranièeno
nasilje usmjereno protiv Duryodhane da se pokolj izbjegne, ali kao
što smo veæ prije vidjeli, problem je višeslojan.
31 O
Keœava, zla znamenja slutim i ne vidim nikakva dobra ako u
boju ubijem svoje roðake.
Arjuna ide iz pozicije da je ubojstvo roðaka zlo, i da bi jedino
dobro koje bi iz toga proizašlo bilo vraæanje kraljevine Yudhisthiri. Ali, kakva bi to bila kraljevina ako bi svi ljudi iz nje, poèevši od
64
Prvo poglavlje
27 - 36
njima najmilijih, izginuli na putu do toga? Zato Arjuna ima pravo
kad kaže da ne vidi nikakvo dobro koje bi imalo izaæi iz takve
situacije.
32 Ne
želim pobjedu, o Krsna, niti carstvo, niti zadovoljstva.
Što nam vrijedi carstvo, o Govindo, zadovoljstva pa èak i sam
život?
33 Oni
zbog kojih želimo kraljevstvo, radosti i zadovoljstva ovdje
su na bojnom polju, odrièuæi se života i bogatstva:
Arjuna, buduæi veliki svetac, ne živi radi sebe nego radi drugih,
kojima je posvetio èitav život, a zadovoljstvo nalazi u vršenju svojih dužnosti na naèin na koji æe poveæavati sreæu na svijetu. Èak i
u velikoj bici kod Viratinih stada sjetio se uzeti slavnim ratnicima
haljine kako bi ih poklonio djevojkama na dvoru, te ih obradovao. Sjetimo se samo da u toj bici nije ubijao velike ratnike kad je
mogao, nego ih je samo onemoguæio u kraði, te potom pustio.
Arjuna nije okrutan, ne teži nasilju, a njegova vojnièka velièina
samo je jedna strana njegove velièine kao cjelovite osobe, i u službi je te cjeline. Ta cjelina, pak, u službi je dobra na svijetu, i najveæe zadovoljstvo nalazi u skladnom druženju s prijateljima. Jasno
je, dakle, da Arjuna nije bezumni vojni automat koji æe na poziv
izvršiti neviðeni pokolj, nego drago i dobro ljudsko biæe koje je u
stanju štititi druge neviðenom snagom ako zatreba.
34 Uèitelji, oèevi, sinovi, kao i djedovi, strièevi, ujaci, tastovi, unuci,
šurjaci i ostali roðaci;
35 Njih,
o Madhusudana, ne želim ubiti, èak i da me ubiju, ni za
vlast nad sva tri svijeta, a kamoli nad samo ovim!
Buduæi da Arjuna u ratnim pohodima neprestano izlaže sebe
pogibelji zbog svojih roðaka i prijatelja, on dakako ne vidi zašto bi
sada za promjenu trebao izlagati njih pogibelji zbog sebe. Ako veæ
treba žrtvovati neèiji život, žrtvovat æe ponajprije svoj vlastiti.
36 Kakvo
zadovoljstvo možemo steæi ako ubijemo Dhrtarastrine
sinove, o Janardana? Samo grijeh mora pasti na nas ako ubijemo te napadaèe.
65
Bhagavad-gEt=
37 Nije
dakle pravo ubijati našu braæu, sinove Dhrtarastrine.
Kakvu sreæu možemo postiæi ubijanjem vlastita roda, o
Madhava?
Arjuna sada razmišlja iz pozicije zadovoljstva: kakvo æe steæi
ako ubije napadaèe, a kakvo ako ih ne ubije? Kad ubije obiène
napadaèe, stjeèe zadovoljstvo zbog toga što je saèuvao uvjete za
normalno funkcioniranje svoje porodice i prijatelja. On na taj naèin doprinosi njihovoj zajednièkoj radosti i svi žive u sreæi i zadovoljstvu. Ako, pak, ubije svoje roðake kao napadaèe, tada iz toga
ne proizlazi nikakvo dobro: umjesto da štiti okruženje sreæe, on
ga razara i umjesto njega stvara pakao kojim odjekuje naricanje
žena i plaè djece. Iz pozicije ostvarenja sreæe dakle za taj rat nema
opravdanja. Tako bar, naime, umuje Arjuna.
38 Iako
oni, zaslijepljeni pohlepom, ne vide nepravde u uništenju
obitelji, niti grijeha u izdaji prijatelja,
39 Zar
se ne bismo mi, koji jasno vidimo nepravdu u uništenju
obitelji, znali odvratiti od grijeha?
Sad se Arjuna sam domislio moguæem prigovoru: njegovi roðaci ratuju protiv njega zbog pohlepe, nepravde i izdaje Duryodhanine. Zbog tih su se razloga okrenuli protiv njega i njegove braæe,
te ih sada na bojnom polju žele ubiti.
Ako su veæ oni odluèili poèiniti takav grijeh, misli Arjuna, zbog
toga što su zaslijepljeni i zaluðeni, ne moram onda i ja, koji vidim
i razumijem, èiniti takva zlodjela. Èovjek je, naime, odgovoran za
svoja djela, a ne za tuða; njega odreðuje naèin na koji æe se u toj
situaciji, koju su drugi stvorili, on postaviti.
Gledano iz yogijske perspektive, Arjuna sada razmišlja koristeæi se srèanom cakrom, dok se prije koristio nižim trima
cakrama, kojima su svojstvene reakcije teritorijalnosti, samozaštite i agresije. Sada se koristi cakrom promišljanja na osnovi
ljubavi i blagosti, i sve njegovo razmišljanje prožeto je nježnošæu
srca. To je prilièno nezgodno u njegovu položaju, buduæi da je
poziciju ratnika nadišao, a poziciju mudraca duboka uvida još
nije dostigao, a nalazi se na bojnom polju izmeðu vojski koje
samo što nisu udarile jedna na drugu. Ta situacija morat æe se na
neki naèin riješiti.
66
Prvo poglavlje
37 - 40
40 Vjekovne
obiteljske dharme nestaju uništenjem obitelji. Kad se
izgubi dharma, adharma prevlada u èitavoj obitelji.
Obiteljska dharma je princip po kojem se u odreðenoj porodici
utjelovljuju duše sa sklonostima kakve prevladavaju u toj porodici. Primjerice, u porodici tesara raðat æe se tesari, u porodici ratnika ratnici, u porodici sveæenika sveæenici. Princip obiteljske dharme osnova je sustava kasta: taj princip jamèi nasljednost odreðenih
osobina ljudi. On jamèi da æe se u porodici brahmana raðati brahmane, u porodici ksatriya ksatriye, u porodici vaiœya vaiœye, a u
porodici œudra œudre. Kad ne bi bilo tog principa, sustav pripadnosti kasti prema kriteriju roðenja bio bi neizmjerno nepravedan,
kao što on to i jest u današnjoj Indiji, gdje je taj sustav ruglo i
velika smetnja napretku. U idealnom sluèaju, taj bi sustav bio samo
konstatacija zateèenog stanja u društvu: prema razini duhovnog
razvoja, naime, postoji nekoliko osnovnih grupa ljudi, koje imaju
odreðene sklonosti.
Postoje ljudi koji imaju težnju bavljenju duhovnom disciplinom,
prouèavanju svetih spisa i sliènom; postoje oni koji imaju težnju
braniti druge od nasilja i održavati red na svijetu; postoje oni koji
imaju težnju proizvoditi razlièite naprave i predmete kojima æe
poveæavati dobrobit u svijetu, a postoje i oni koji su u stanju pridonijeti svijetu fizièkim radom, ali za nešto više im nedostaje sposobnosti. U idealnom sluèaju porodiènih dharmi, slièni se raðaju
meðu sliènima, i tako nema trzavica unutar porodica zbog toga
što bi dijete roðeno u porodici ratnika željelo studirati medicinu,
ili zato što bi se dijete iz porodice pravnika željelo baviti slikarstvom. Takve situacije znatno smanjuju uèinkovitost društva i jako
otežavaju obrazovanje ljudi, buduæi da je iskustvo roditelja u njihovu zanimanju praktièki posve beskorisno djeci. Znanje i iskustvo tako propadaju i moraju se uvijek nanovo stjecati u svakoj
generaciji; buduæi da djeca ne žive više s roditeljima, moraju od
nièega sebi izgraditi uvjete za egzistenciju, kao što su kuæa i izvor
prihoda.
Sve to stvara situaciju poput današnje, u kojoj ljudi moraju teško raditi poput robova u industriji u kojoj i ne vide neposredne
rezultate svoga rada; žene moraju naporno raditi kao i muškarci,
jer nikada nema dovoljno novaca, a kad doðu s posla, moraju još
obaviti i kuæanske poslove i odgajati djecu. Takav kaotièan život
ravan je paklu, i takvo je stanje teško izdržati.
67
Bhagavad-gEt=
41 Kada
prevlada adharma, o Krsna, žene u obitelji postaju pokvarene, a s pokvarenošæu žena, o Varsneya, dolazi do miješanja kasta.
Dužnost je muškaraca da se brigom o vanjskom svijetu pobrinu
da unutarnji krug obitelji može ostati domena žene, u kojoj ona
može neometano funkcionirati. Muškarac se dakle treba pobrinuti za financijske potrebe obitelji, kao i za zaštitu od potencijalnih
prijetnji. Kad se dharma poène gubiti, unutarnja jezgra obitelji u
sve veæoj mjeri postaje izloženom svijetu, i na kraju žena postane
prinuðena brinuti se i o financijama, i o prehrani obitelji, a i o
zaštiti. U takvoj situaciji, žena biva izložena svakojakim iskušenjima, a buduæi da veæina žena, kao ni veæina muškaraca, nije toliko
èvrsta i postojana da im odoli, jasno je da se u ženama koje bivaju
izložene takvim pritiscima gubi unutarnja jezgra nedužnosti i nevinosti, te njihova duša postaje povrijeðenom i iskvarenom. Takva
žena æe djecu odgajati na pogrešan naèin te ih izložiti svakojakim
traumama, a djeca æe kad odrastu manifestirati pobunu protiv autoriteta roditelja, tako što æe izmeðu ostalog pokazivati zanimanje
za sva podruèja djelatnosti osim onih kojima se bave roditelji. Tada,
dakako, porodièna dharma posve nestaje, a takva djeca odrastaju
u problematiène roditelje, koji svoje disfunkcionalne obrasce prenose dalje svojoj djeci.
42 Miješanje
kasta vodi i obitelj i njene uništitelje u pakao, a njihovi praoci propadaju bez prinošenja žrtava.
Jasno je da takve disfunkcionalne obitelji predstavljaju pakao i
svojim èlanovima, a u pakao pretvaraju i svijet, u kojem se množe
sve vrste frustracija, nasilja, nepravdi i prljavština.
43 Zlodjelima
uništitelja obitelji, koji uzrokuju miješanje kasta,
gase se bezbrojne dharme kasta i obitelji.
Propast obiteljske tradicije krivica je njenog uništitelja. Primjerice, onaj tko ubije oca obitelji prisiljava ženu da se ili sama pobrine za egzistenciju èitave obitelji, ili da potraži drugog muža. Ako
sama na sebe preuzme sve dužnosti, izložit æe se velikom pritisku,
jako æe patiti i život æe joj biti pakao ispunjen teškim radom i
brigama. Ako pak pronaðe drugog muža, to može biti veliki šok i
68
Prvo poglavlje
41 - 47
za nju i za djecu, a takoðer je i kršenje zavjeta vjernosti koji je dala
svojem prvom mužu. Sve te stvari povreðuju nevinost duše i ranjavaju je, ostavljajuæi duboke ožiljke.
44 Èuli
smo, o Janardana, da propašæu obiteljske tradicije ljudi
moraju živjeti u paklu.
Krivci za to stanje teški su grešnici, èije je stanje svijesti pakao, a
oni èije su obiteljske tradicije nestale, žive u kaotiènom svijetu
ispunjenom sukobima i nesigurnošæu, te tako i oni žive u paklu
još za života.
45 Jao!
Velik grijeh namjerismo poèiniti jer smo spremni ubiti
roðake iz pohlepe za užicima kraljevstva.
46 Bolje
bi mi bilo da me naoružani sinovi Dhrtarastrini ubiju,
nenaoružanog i bez otpora u boju.
Arjuna stoga zakljuèuje da bi posljedica ubijanja roðaka na bojnom polju bila opæa propast èitavog društva, i èini mu se da nema
toga èime bi se to moglo opravdati. Nakon što su mu na um pale
sve vrste tragedija koje bi izazvao ratovanjem, odluèio je da æe se
radije dati ubiti nego da u takvom zlu sudjeluje.
47 Savjaya
reèe:
Rekavši to uoèi bitke, odbacivši od sebe luk i strijele, Arjuna
sjede na sjedište bornih kola, shrvan tugom.
Arjuna tako donosi odluku, ali je duboko ispunjen tjeskobom,
buduæi da u njenu ispravnost nije uvjeren, te sad èeka što æe na
njegov monolog imati reæi njegov prijatelj.
69
Drugo poglavlje
1
Savjaya reèe:
Vidjevši ga tako shrvana samilošæu, punog tuge, žalosnih oèiju
punih suza, Madhusudana prozbori ove rijeèi.
Arjuna je govorio iz stanja duha koje je svojstveno srèanoj cakri. Razmišljajuæi srcem, kako se to pjesnièki kaže, došao je do
zakljuèka da bilo kakvo njegovo djelovanje u funkciji ksatriye, ubojice neprijatelja, predstavlja krajnju nepravdu, te da æe na svijetu
izazvati pakao.
Po imenima, cakre su sljedeæe:
Mula-adhara, “korijen-potpora”, korijenska je cakra, smještena u podruèju meðice i anusa, i u energetskom tijelu vrši procesiranje prane onog tipa koji je odgovoran za upravljanje fizièkom
materijom, te èovjekovo poimanje sebe kao tijela i njegov osjeæaj
tjelesnosti. Toj cakri pripadaju osjeæaji sigurnosti, posjeda i teritorijalnosti, i ako je njeno funkcioniranje narušeno, èovjek ima problema s osjeæajem sigurnosti, koji pokušava ponovo uspostaviti
razlièitim vrstama kompenzacija, od uzimanja prekomjerne kolièine hrane i debljanja, do pokušaja vladanja drugima i posjedovanja velikih kolièina stvari, kojima se pokušava ispuniti unutarnji
osjeæaj nesigurnosti i praznine.
Sva-adhisthana, “vlastiti oslonac”, druga je po redu cakra, smještena u predjelu ispod mokraænog mjehura, i odgovorna je za
71
Bhagavad-gEt=
upravljanje pranom, odnosno ezoteriènim elementom vode. Njoj
pripada osjeæaj životnosti, vitalnosti, životne energije, te upravljanje tekuæinama u tijelu. Kao što muladhara upravlja izluèivanjem
izmeta, tako svadhisthana upravlja izluèivanjem mokraæe, a takoðer i svim seksualnim funkcijama. Kao cakra prane, ona upravlja
takoðer i protokom energije od èovjeka prema vanjskom svijetu,
barem na nižoj razini, a tom podruèju pripada i govor; to je stoga
cakra istine, odnosno laži. Laganje, odnosno nevjera u seksualnim odnosima rezultiraju zaprljanjem te cakre i poremeæajima u
njezinu funkcioniranju.
Mani-pura, “biserni grad”, cakra je smještena u podruèju solarnog pleksusa, i odgovorna je za upravljanje astralom, ezoteriènim
elementom vatre, odnosno supstancijom misli i osjeæaja nižeg reda.
Ona predstavlja domenu umovanja, intelekta, te svih misaonih i
osjeæajnih aktivnosti okupljenih oko vlastitog ega. Svi aspekti postojanja u kojima je “ja” u sredini nalaze svoj fokus u ovom energetskom centru. Razlièiti filozofski sustavi koji su temeljeni na
sebiènosti i nebrizi za druge vode porijeklo iz ove cakre.
Vidimo, dakle, da su u sluèaju Arjune sve ove niže cakre savršeno èiste i u savršenom stanju, te da njegovim razmišljanjem ne
dominira njegova vlastita fizièka egzistencija, buduæi da je spreman odreæi se svojeg života, imanja i dobrobiti radi drugih i radi
viših interesa, te da nije sklon gomilanju bogatstva i vladanju radi
vladanja. Sklon je istini i izbjegava laž, a seksualno funkcioniranje
mu je savršeno èisto. Misli i osjeæaji nisu mu utemeljeni na sebiènosti, i sam je sebi prilièno nebitan, te èitavo vrijeme promišlja što
bi bilo dobro za druge, a sebe vidi jedino kao slugu, odnosno kao
instrument provedbe dharme na svijetu. Takva èistoæa omoguæuje
mu funkcioniranje iz srèane cakre.
Anahata, “neozljediva”, cakra je smještena u podruèju prsnog
koša, i upravlja strujanjem mentalne supstancije, te ezoteriènim elementom zraka. Osjeæaji ljubavi, zaljubljenosti, nesebiènosti, davanja sebe, širenja vlastitog biæa prema svijetu, te brige za druge, imaju
temelj u ovoj cakri. Ovo je cakra koja ne opaža sebe, veæ misli jedino na drugoga i njegovo dobro. Ona ne kritizira, ne povrjeðuje, ne
želi nanositi bol, a uživa jedino u blagosti, ljubavi i mislima okrenutim sveopæem dobru. Ovo, dakako, nije cakra uvida u najvišu istinu, kao ni cakra izgovaranja najviše stvarnosti. Ti centri nalaze se
više. Anahata je dostatna za izbjegavanje niže ljudske prirode i boravak u višoj, ali ljudsku prirodu još ne nadilazi, te, nesvjesna dub72
Drugo poglavlje
1
ljih Božanskih zakonitosti koje stoje u pozadini dogaðaja, èesto bude
povrijeðena i proživljava stanje patnje zbog dogaðaja i stanja koji su
naizgled zli, i koji narušavaju blagi svijet srca.
Viœuddha, “savršeno proèišæena”, cakra je koja se nalazi u podruèju grla, i odgovorna je za dodir sa supstancijom kauzala, odnosno uzroènosti, duboke svijesti koja razumije uzroke i temelje
stvari, i svjedoèi njihove posljedice bez vlastite prosudbe i uplitanja. Ovo je cakra govora, ali onog govora koji predstavlja svjedoèenje Božje volje u svijetu, “rijeèi koja je tijelom postala i nastanila
se meðu nama”. Èovjek viœuddhe ne procjenjuje što je za njegovo
dobro, kao ni za tuðe. On jednostavno svjedoèi Božanski plan i
djeluje s njim u skladu. Bilo kakvo umovanje, sebièno ili nesebièno, ovdje je posve suvišno, buduæi da je vidljivo kako se veæ sve
dogodilo u Božjem duhu, i da je svijet Božjom prisutnošæu savršen. Tako samo opažajuæi Božje stvaranje svijeta, yogin koji živi u
grlenom centru živi u sreæi koja nadilazi ljudsko poimanje.
Ajva, èeona cakra, nalazi se nešto ispod toèke dodira obrva, na
korijenu nosa, a njeno zraèeæe podruèje možemo osjetiti po èitavoj površini èela. To je cakra uvida u najvišu stvarnost, cakra Božanskog vida. Njome se vidi svijet onako kako ga Bog vidi, savršenog u svim aspektima, i u njoj prestaju sve bojazni, gase se sve
nesigurnosti i preostaje samo nevjerojatna èistoæa, moæ, ljepota i
stvarnost.
Sahasra-ara, “tisuæulatièni lotos”, cakra je koja se nalazi djelomièno na tjemenu a djelomièno iznad njega, i predstavlja stanje u
kojem promatranje Božanske stvarnosti ustupa mjesto bivanju te
stvarnosti. Zapravo, u duhovnoj se simbolici razlika izmeðu podruèja djelovanja èeone i tjemene cakre opisuje razlikom izmeðu
stanja duha indigoplave, te ljubièaste boje, gdje “boja” oznaèava
dubinu svijesti. Bez izravnog iskustva tih stanja, njihove opise nije
moguæe shvatiti.
Iznad glave fizièkog tijela nalaze se još više cakre, o kojima u
ovom kontekstu nema smisla ni govoriti. Najveæi yogini pomoæu
identifikacije s razinama koje cakre dodiruju, te njihovim nadrastanjem spoznaju sve suptilnije Božanske aspekte, te od nižih, životinjskih biæa gonjenih frustracijama, strahovima, tjeskobom,
mržnjom i pohlepom najprije postaju istinskim ljudskim biæima,
kakvo je primjerice Arjuna, a potom nadrastaju to stanje kako bi
postali mudracima. Nadrastajuæi i stanje mudraca, dugotrajnom
željom za Božanskim i predanošæu Bogu poprime toliko od kvali73
Bhagavad-gEt=
teta neoèitovanog Apsoluta, da postaju Božanskim osobama. Takva
Božanska osoba je Krsna, èija je svijest nedostižna i predstavlja
najveæi doseg; onaj, tko uspije Krsnu osjetiti, dokuèiti njegovu
istinsku narav, te mu se posve i bez ostatka predati, postiže njegovu narav, dostižuæi tako u predanosti Najvišem savršenstvo postojanja, te zatvara krug evolucije: od nesavršene emanacije iz savršenog, ali neoèitovanog Apsoluta, preko razlièitih gradacija
suptilnosti oèitovanja, do posve oèitovanog najvišeg savršenstva,
koje je Najviši Purusa, Gospod Krsna. Njemu, Najvišem od velikih, koji je utoèište mudrima i pravednima, koji ispunjava sve želje
i zauvijek ih gasi, Njemu takvom ja odajem svoje najdublje poštovanje, i pred Njegovim se stopalima klanjam.
On, Najviši od velikih, tada se obratio svome prijatelju. Teško
je i shvatiti ogromnu razliku u njihovu položaju; Arjuna se muèi s
teškoæama na srèanoj cakri, a Gospod Krsna ostvaruje najviši Božanski plan na Zemlji, i u svojoj osobi utjelovljuje i fokusira najviše kvalitete biæa, koje su drugima samo cilj nejasno postavljenih
težnji. Njemu se, dakle, Arjunina tjeskoba mora èiniti prilièno smiješnom, ali mu je jasan njen izvor. Kad bi Arjuna ratovao iz pozicije nižih cakri, iz nižih motiva koji pripadaju više životinjskom
carstvu nego domeni ljudskosti, poèinio bi težak grijeh i udaljio se
od ideala savršenstva. Kako bi ga saèuvao od te pogibelji, Krsna je
prijatelja najprije pažljivo smišljenom intervencijom doveo u domenu anahate, a sada ga, ako želi da ovaj sudjeluje u njegovom
planu, mora odatle izvuæi još više, u sferu duboke spoznaje. Tada
æe i Arjuna moæi gledati na predstojeæu bitku ne kao na porodièni
sukob u kojem se roðaci meðusobno istrebljuju zbog niskih pobuda, nego kao na instrument provedbe Božje volje, u jednom daleko širem kontekstu i smislu.
2
Svevišnji Gospod110 reèe:
Odakle doðe ta mana, strana èasnim ljudima, što ne vodi ne-
110
Œri Bhagavan, kako stoji u izvorniku, može se prevesti i kao “blaženi Gospod”, kao “blagoslovljeni Gospod”, “Svevišnji” ili tome slièno, ali pri prevoðenju
sam imao na umu sljedeæe: iako se rijeè “Bhagavan” ponekad rabi u oslovljavanju velikih uglednika, kombinacija Œri Bhagavan se u duhu onoga tko je èuje
prevodi sa “Gospod Bog”, pa nisam htio uvoditi zabunu umanjujuæi snagu ovog
oslovljavanja. Jednako kao što se i rijeè Iœvara ponekad može upotrijebiti za moænog vladara, ona doslovno znaèi “Gospod”, a njome se oslovljava Bog, najèešæe
u aspektu Œive, dok se Bog u aspektu Visnua najèešæe oslovljava kao Bhagavan.
74
Drugo poglavlje
1-7
besima veæ donosi sramotu, na tebe, o Arjuna, u ovom presudnom èasu?
3
O Partha, ne podliježi malodušnosti, koja te nije dostojna! Otresi sa sebe jadno malodušje! Ustani, o uništitelju neprijatelja!
Gospod Krsna sada zapravo provjerava Arjuninu utemeljenost
u domeni srca; laganim podbadanjem želi provjeriti njegovu odluènost i razmišljanje.
4
Arjuna reèe:
Kako æu se ja boriti s Bhismom i Dronom, vrijednima obožavanja, strijelama na bojnom polju, o Madhusudana?
Arjuna ostaje nepokolebljiv: osobe vrijedne obožavanja ne treba
ubijati, jer je to besmislica i ludost, te izvor nesreæe.
5
Zasigurno je bolje živjeti od milostinje u ovome svijetu, nego
ubiti ove velikane. Neka su oni i željni dobiti; ubivši njih uživao
bih samo u krvlju uprljanim zadovoljstvima na ovome svijetu.
On takoðer potvrðuje i svoju nevezanost za niže tri cakre, odrièuæi se vlastitog dobra radije nego da naškodi drugima. Zadovoljstvo postignuto nauštrb tuðe patnje on drži umrljanim krvlju, neèistim, i odrièe ga se.
6
Ne znamo što je bolje, pobijediti ili biti pobijeðen. Ako ubijemo sinove Dhrtarastrine, život æe nam omrznuti. Ipak, oni stoje
pred nama na bojnom polju.
Ipak, Arjuna je svjestan èinjenice da je suoèen s naoružanim
ratnicima, a ksatriyi se s takvima dužnost boriti, bez obzira na to
jesu li mu roðaci ili nisu. Tako je on suoèen s teškom dilemom iz
koje doista ne vidi izlaz.
7
Pogoðen slabošæu, ne znam više što mi je dužnost. Utjeèem se
stoga tebi: reci mi što mi je èiniti. Ja sam tvoj uèenik, pouèi me,
jer u tebi nalazim utoèište.
Izlaz mu se neoèekivano ukazuje: nakon što je vlastitim snagama pokušao naæi rješenje i nije uspio, predat æe se svome mudrom
75
Bhagavad-gEt=
prijatelju da ga uputi u to što je ispravno. Na taj æe naèin izaæi iz
situacije u kojoj ne zna što mu je èiniti, i u kojoj bi mogao i mimo
svoje volje neaktivnošæu napraviti neko zlo.
8
Ne vidim, zaista, što može odagnati žalost što mi suši osjetila,
makar dostigao na Zemlji kraljevstvo bez premca, a takoðer i
vlast nad bogovima.
9
Savjaya reèe:
Rekavši tako Hrsikeœi, Gudakeœa, pokoritelj neprijatelja, reèe
još: “Govindo, ja se boriti neæu!”, i zašutje.
Nakon što je iscrpio sve stvari kojima se mogao domisliti, on
prepušta Krsni da ga pouèi, ne pokušavajuæi se više sam domisliti
rješenju.
10 O
Bharato, njemu koji tugovaše tamo meðu vojskama, Hrsikeœa sa smiješkom prozbori ove rijeèi.
Arjuna se nalazi u poziciji problema, njega je problem savladao
i on je stoga shrvan tugom. Onome tko je u poziciji problema
dakako nije moguæe doæi do rješenja, buduæi da rješenje zahtijeva
radikalan iskorak iz onog razmišljanja koje je dovelo do paradoksa. Arjuna je iznio zaokruženi sustav razmišljanja, koji u sebi nije
proturjeèan, koji sve objašnjava na zadovoljavajuæi naèin, koji je
visoko moralan i iz pozicije kojeg rješenje nije vidljivo. Zbog vjere
u valjanost njegova promišljanja, Arjuni se èini da za njegovu dilemu ne postoji rješenje, ali on je dovoljno mudar da u toj situaciji
ne kaže “rješenja nema”, nego naprotiv govori ono što doista jest
istina: “ja rješenje ne vidim”, te ono što doista jest pravi izlaz:
“tebi se utjeèem; reci mi što je ispravno”. Buduæi da se našao u
poziciji u kojoj on sam ne vidi rješenje, najpametnija stvar koju je
mogao napraviti jest posavjetovati se s mudrijim od sebe kako bi
mu on pokazao izlaz.
Krsna, pak, govori iz pozicije onoga koji je slobodan od dvojbi.
On nastupa sa smiješkom – problem za njega na postoji. Problem
je za njega beznaèajan.
11 Svevišnji
Gospod reèe:
Ti žališ one koje ne treba žaliti, a govoriš rijeèi mudrosti.
Mudri ne žale ni žive ni mrtve.
76
Drugo poglavlje
7 - 13
Krsna u cijelosti zanemaruje èitavo Arjunino izlaganje, buduæi
da nije vjerojatno da æe se rješenje problema naæi u sferi u kojoj je
problem nastao. On pomièe èitavu perspektivu na naèin da Arjunini argumenti postanu bespredmetnima. Arjuna se, naime, toliko upleo u svjetovno razmišljanje, u kojem je èovjek tijelo koje
živi i umire na ovom svijetu, i u kojem su od najveæe važnosti
dogaðaji u tom njegovom svjetovnom životu, da mu je posve promaklo nešto od beskrajne važnosti: život u tijelu samo je mali,
beznaèajni djeliæ šireg života duše. Krsna ovdje govori: “ti ne govoriš iz pozicije onoga tko posjeduje istinski uvid u stvarnost”.
Arjunino umovanje je naizgled mudro, ali buduæi da mu promièe
dublji smisao i red stvari, njegova mudrost je samo prividna, te
ono zapravo predstavlja zabludu koju treba odbaciti.
12 Nikad
ne bijaše vremena u kojem ja nisam postojao, ni ti,
ni svi ovi velmože,
niti æe biti vremena u kojem æemo prestati biti.
13 Kao
što tjelesnik u tijelu proživi djetinjstvo,
mladost i starost,
tako zadobiva i drugo tijelo.
Mudroga to ne zbunjuje.
Tjelesni život ima poèetak u roðenju i kraj u smrti. Duša nije
odreðena vremenom i prostorom, nema poèetka i nema kraja. Iz
subjektivne pozicije tjelesnika, odnosno stanovnika tijela, njegov
stan se mijenja od roðenja do smrti, prolazeæi razlièite faze razvoja. Jednako kao što su te razlièite faze razvoja dio života tijela,
tako je i èitava tjelesna egzistencija samo dio jednog šireg plana, te
je smrt jednog tijela samo korak do novog roðenja, a roðenje je
samo korak do smrti.
Osoba koja gleda na život kao na nešto što poèinje roðenjem a
završava smræu padat æe u svakojake zablude. Pokušavajuæi urediti
svijet prema svojem viðenju dobra, iz pozicije u kojoj je život ljudi
kratak i prolazan, ostat æe frustrirana èinjenicom da je svijet naizgled ureðen kao izvor svih moguæih vrsta patnje i izvora smrti za
biæa, te æe iz toga izvuæi zakljuèak da je tvorac tog svijeta ili ravnodušan prema životu i dobrobiti ljudi, pa dopušta patnju i prekid
egzistencije biæa, ili je pak zao, ako je namjerno stvorio takav svijet koji je izvor svih vrsta patnje. Moguæe je i da je nemoæan pred
77
Bhagavad-gEt=
prirodom svijeta, pa ga ne može bolje urediti? U svakom sluèaju,
èovjek koji na takav naèin umuje ne može biti pomiren s Bogom,
on æe s njim biti u zavadi, zamjerat æe mu i u svakom æe sluèaju
držati kako bi on napravio bolji posao. Napravio bi svijet bez patnje, u kojem bi ljudi živjeli vjeèno.
Hajdemo pogledati kako bi takav svijet izgledao. Recimo da ljudi
žive vjeèno. Ljudsko tijelo i um ogranièeni su, i nakon nekog vremena postali bi izvorom patnje, buduæi da bi se tijelo poèelo raspadati, a um bi oslabio, pa bi produljenje takve egzistencije, ako bi èak
bilo i moguæe, predstavljalo samo produljenje patnje i pakao. Vjeèan život, u ljudskom tijelu kakvo imamo sada, predstavljao bi, dakle,
ili nemoguænost, ili noænu moru. Trebalo bi, dakle, izmijeniti tijelo
na takav naèin da traje vjeèno, da ne bude sklono propadanju, a i
um bi trebao biti daleko moæniji, jer um koji zaboravlja stvari koje
su se dogodile i nije neka premija, buduæi da æe biæe koje vjeèno živi
težiti samousavršavanju, težit æe tome da postane boljim. Teško je
napraviti fizièko tijelo koje živi vjeèno. Zakoni fizike, primjerice
drugi zakon termodinamike koji kaže da ureðeni sustavi teže kaosu,
protive se svakom pokušaju stvaranja vjeènog organiziranog sustava. Teško je zamisliti takav sustav koji bi trajao i milijun godina, a
kamoli vjeèno. Tehnološki proizvodi ljudske civilizacije, strojevi i
raèunala, imaju fiksno postavljen raspored molekula i veæih elemenata, i zbog toga je njihova trajnost mala; zbog drugog zakona termodinamike mikroskopske komponente elektronièkih ureðaja prije ili
kasnije æe postati neupotrebljivima; zbog kretanja atoma i molekula
u materijalu èipova, elektrièni vodovi æe se prije ili kasnije pomiješati ili prekinuti, a veæi stupanj integracije komponenti na sve manji
prostor èini problem sve veæim. Što je takav sustav složeniji, njegova trajnost je manja. Teško da je moguæe zamisliti raèunalo onog
tipa kakvim se danas koristimo, a koje bi trajalo dulje od ljudskog
životnog vijeka, a bez periodièke zamjene dotrajalih dijelova. Èini
se, stoga, da fiksni sustavi, koji su od poèetka stvoreni u konaènoj
formi, predstavljaju slabo rješenje, te da predstavljaju još propadljivije rješenje od živih biæa. Ideja o tome da se ljudsko tijelo zamijeni
nekom vrstom stroja na prvi pogled izgleda suvisla, ali se èini da bi
takav stroj zahtijevao neprekidno održavanje i veliku tehnološku
bazu koja je za to potrebna.
Alternativa leži u drugaèijem pristupu. Za razliku od naše tehnologije koja stvara stvari u konaènom i fiksnom obliku, živa biæa
se stvaraju neprekidnim nizom promjena: ne samo što evoluiraju
78
Drugo poglavlje
13
od samo jedne stanice kod zaèeæa do bilijuna stanica u odrasloj
dobi, nego i neprekidno razmjenjuju materiju s okolnim svijetom,
te se tako graðevni materijal tijela neprekidno zamjenjuje i nadograðuje. Takav organizam u stanju je u odreðenoj mjeri nadomjestiti vlastite istrošene dijelove novima, a prirodnu težnju složenih sustava kaosu neutralizira na izuzetno uèinkovit naèin svojom
prilagodljivošæu. Doduše, takav sustav s vremenom postaje sve
manje efikasan u popravcima vlastitih istrošenih dijelova, te u takvom procesu starenja uèinkovitost sustava postupno opada sve
dok ne nastupi smrt zbog toga što je neki vitalni dio u cijelosti
otkazao. U odnosu na fiksne sustave, takvi, dinamièki sustavi, imaju
i prednosti i nedostataka. Primjerice, raèunala se mogu razmnožavati samo putem izuzetno složenog industrijskog procesa, dok se
živa biæa mogu razmnožavati na vrlo jednostavan naèin i bez ikakvih vanjskih sredstava. Raèunalo je moguæe popraviti opet samo
vanjskom intervencijom, dok živa biæa imaju ugraðen sustav popravljanja manjih povreda. Mali kvar jednog dijela fiksnog sustava najèešæe dovodi do potpunog otkaza èitavog sustava, dok primjerice mali kvar jednog dijela živog organizma može biti ili
izlijeèen, ili njegovu funkciju može preuzeti drugi dio sustava.
S druge strane, živi organizmi zbog svoje kaotiène organizacije
imaju manje precizno odreðenu funkciju; njihov razvoj je podložan evoluciji genetskog materijala, dok je razvoj strojeva daleko
brži jer ovisi ponajprije o razvoju umnih koncepata. Jedan mlazni
zrakoplov leti daleko brže od bilo koje ptice ili insekta; trkaæe
vozilo razvija daleko veæu brzinu od bilo kojeg živog trkaèa. Svemirski brodovi mogu letjeti u prostoru u kojem složeni živi organizmi ne mogu preživjeti, a raèunala mogu obraðivati podatke
daleko brže i u veæoj kolièini od bilo kojeg zamislivog živog biæa.
Ipak, i živim organizmima i strojevima zajednièka je neumitna
propadljivost. Iako neke jednostavne biljke žive i po nekoliko tisuæa godina, nakon tog vremena neumitno propadaju. Sva ostala
biæa žive daleko kraæe. Zbog svega toga, može se zakljuèiti da
sami zakoni po kojima je fizièki svemir ustrojen onemoguæuju stvaranje organiziranog sustava koji bi trajao vjeèno; èak i zvijezde
nakon nekoliko milijardi godina prestaju postojati kao takve. Svi
organizirani sustavi su propadljivi, buduæi da je i sama materija
organizirana kroz niz neprekidnih promjena stanja, i u svemiru
nema nièeg èvrstog i nepromjenjivog; u svakom atomu fizièke tvari
neprekidno se dogaða ogroman niz procesa i meðudjelovanja
79
Bhagavad-gEt=
raznih sila odbijanja i privlaèenja. Ta promjena, kao konstanta
svijeta, èini nemoguæim vjeèno trajanje sustava. Onaj, tko bi pokušao u fizièkom svijetu kao takvom ostvariti besmrtnost, suoèen
je s nemoguæim pothvatom.
Besmrtnost tijela je dakle neostvariva. Fizièki svemir je taj koji
je èini nemoguæom. Ali, ako veæ ne možemo uèiniti tijelo besmrtnim, zašto ne bismo naèinili suštinu biæa, dušu, besmrtnom kako
bi mogla nadživjeti promjene stanja fizièkog tijela koje privremeno nastanjuje? Takva duša dakako ne može biti dijelom fizièkog
svijeta, jer se on protivi trajnosti i vjeènosti, ali ako za trenutak
poènemo razmišljati, past æe nam na um da ovaj fizièki svemir nije
jedina stvar koju je Bog mogao odluèiti stvoriti. Ako je mogao
stvoriti svemir s jednim skupom zakonitosti, zašto ne bi stvorio i
proizvoljan broj drugih svemira s razlièitim zakonitostima? U
jednom svemiru temeljni graðevni elementi mogu biti materija,
energija i razlièiti oblici sila. U drugom, graðevni element mogu
biti misli i osjeæaji. U treæem, sve može biti izgraðeno od èiste
spoznaje. U Božjem duhu, koji održava sve stvari, svi ti svjetovi
zauzimaju isti “prostor”, jednako kao što razlièiti programi koji se
istodobno izvršavaju na raèunalu zauzimaju isti “prostor”. O prostoru je i u jednom i u drugom sluèaju teško govoriti i misliti, ali
to je analogija koja nam je najbliža. Ako su svi ti svjetovi istodobno prisutni u Božjem duhu, onda je jamaèno Božji duh taj koji
predstavlja temeljnu stvarnost u svim tim svjetovima; jednako kao
što je u snu jedina objektivna stvarnost onaj koji sanja, kao što je u
raèunalnim programima jedina objektivna stvarnost raèunalo, tako
je jedina objektivna stvarnost u svemu stvorenom Bog. Svaki osjeæaj stvarnosti koji je biæe u stanju doživjeti, svaki pozitivni element u svemu, sve je to nekakav aspekt Božje stvarnosti koja èini
sve ostale stvari moguæima, jednako kao što sve stvari u snu predstavljaju nekakav aspekt sanjaèa. Možemo reæi da postoji ljudsko
tijelo koje je smrtno i prolazno. Možemo reæi i da postoji ljudska
duša koja nadživljava život tijela. Možemo govoriti o tome da
duša mijenja tijela, da nastanjuje tijela, i da tijela predstavljaju samo
prolazne epizode u vjeènom životu duše. Ali, ako je duša vjeèna,
onda je jamaèno Bog suština njene vjeènosti, jer kako su svi svjetovi dani i održavaju se u Božjem duhu, jedino je Bog stvaran i
doista vjeèan, i tako moramo zakljuèiti da je vjeèna duša zapravo
samo naèin kako gledamo na Boga. Bog je bit duše, njena neprolazna i vjeèna jezgra.
80
Drugo poglavlje
13 - 14
Znajuæi sve to, Gospod Krsna govori prijatelju sa smiješkom:
žališ tamo gdje ne treba žaliti, a tvoja mudrost je plitka. Mudri,
koji znaju istinu, ne žale ni žive ni mrtve. To su sve samo igre, niži
dogaðaji, prolazni, a bit stvari ne nalazi se u njima.
14 Osjetilni
podražaji, o Kuntin sine,
donose toplinu i hladnoæu, radost i patnju.
Nestalni, oni dolaze i prolaze.
Svjedoèi ih postojano, o Bharato!
Osjetilno opažanje sastoji se od nekoliko koraka, u kojima se
fizièki svijet preslikava na duh promatraèa. Uzmimo za primjer
osjetilo vida. Najprije imamo izvor svjetlosti, neki fizièki objekt
koji ili zraèi svjetlost (kao primjerice Sunce ili elektrièna rasvjeta),
ili od sebe odražava svjetlost nekog svijetleæeg objekta (kao primjerice Mjesec koji od sebe odražava svjetlost Sunca, ili stol koji
vidimo kad ga obasja svjetlost elektriène rasvjete). Takvi predmeti
isijavaju elektromagnetsko zraèenje u spektru koji ljudsko oko može
opažati, te to zraèenje kroz prozirnu materiju oka i njegove optièke komponente dolazi do mrežnice, koja je po svojoj strukturi
vrlo slièna senzorima što se nalaze u videokamerama. Na mrežnici se, jednako kao i u kameri, svjetlost fotoelektriènim efektom
pretvara u niz elektriènih impulsa; mrežnica se sastoji od ogromnog broja vidnih stanica, koje u dodiru sa svjetlošæu proizvode
slabu elektriènu struju, koja se potom vidnim živcem prenosi do
vidnog centra u mozgu. Tamo se, nizom procesa, elektrièni impulsi pretvaraju u sliku koju opaža ljudski um. Tu sliku opaža
svijest, te na osnovi nje stjeèe predodžbu o fizièkom svijetu. Opažanje svijeta nije nužno uzrok uznemirenja duha; duh može opažati svijet bez identifikacije sa svojom ulogom u njemu, ali jednako tako može se u cijelosti poistovjetiti s tom ulogom, gdje æe
osjetilni dojmovi izazivati neprekidan niz uznemirenja na koja æemo neprekidno odgovarati.
Malo dijete opaža svijet na naèin koji u najveæoj mjeri slièi opažanju kamere. Dijete vidi zlato, ali nema pojam o njegovoj vrijednosti. Ono opaža samo sjajni žuti predmet. Kad doðe lopov i ukrade zlato, dijete se ni u najmanjoj mjeri ne uznemiruje tim
dogaðajem. Ono samo svjedoèi da je došao èovjek i uzeo sjajni
predmet. Ako je rado gledalo sjajni predmet, možda æe osjetiti
žaljenje zbog toga što je predmet nestao i zaplakati. Žaljenje, dakle,
81
Bhagavad-gEt=
nastupa zbog vezanosti duha za stanje u fizièkom svijetu. Predmet
je najprije bio na jednom mjestu, a sad je na drugom. Razlog za
žaljenje nije dakle u predmetu, nego u našoj želji da predmet bude
u nekoj vezi s nama, ili da bude na jednom mjestu radije nego na
drugom. Ali, u osnovi, posve je svejedno na kojem je mjestu žuti
sjajni predmet. On, kao takav, jednostavno jest, a mi svjedoèimo
njegovo postojanje, promjenu i nestanak. U svemu tome, vezanost za stvari uzrok je i radosti i patnje. Dijete se veseli kad žuti
predmet svjetluca, a pati kad ga neki èovjek odnese. Tako je u
osnovi sa svim osjetilnim opažanjima.
15 Uistinu,
onaj kojeg oni ne uznemiruju,
postojan u patnji i radosti,
dostojan je besmrtnosti, o najbolji meðu ljudima.
Krsna savjetuje Arjuni nevinost djeteta, koje u dodiru s predmetima osjetila zadržava mir duha. Dijete o stvarima nema preduvjerenja, niti im pripisuje svojstva koja one po sebi ne posjeduju.
Oni, koji u stvarima vide ne stvari kao takve, nego niz znaèenja
koja su im s vremenom i zbog raznih uvjetovanja pripisali, skloni
su patiti kad svemir iznevjeri njihova oèekivanja i ugrozi njihove
vezanosti za vlastito poimanje svijeta. Onaj tko nema oèekivanja,
ne može biti razoèaran. Stoga treba svjedoèiti istinu svijeta kao što
platno u projekcijskoj dvorani svjedoèi film; filmovi poèinju, traju
i prestaju. Platno nema slike, ono je bijelo i jednolièno, i na njemu
se filmovi u cijelosti odražavaju. Ono, pak, ne nameæe filmovima
svoje slike, nego svjedoèi njihovo odvijanje. Kad film prestane,
platno ne zadržava na sebi niti jednu sliku, veæ ostaje bijelo i jednolièno. U svim filmovima, platno ostaje svjedokom njihova odvijanja, i ne prosuðuje njihov sadržaj.
Èovjek koji svjedoèi životna dogaðanja kao što platno svjedoèi
filmove, bez vezanosti za objekte koje promatra, koji ostaje vjeran
svojoj istinskoj prirodi što ostaje postojanom u svim dogaðajima i
stvarima, koji uranja u moèvaru svijeta ali iz nje izranja poput
cvijeta lotosa, èist i nedirnut blatom i vodom, koji èitavo vrijeme
u svim stvarima ostaje svjestan najdublje stvarnosti, uistinu je dostojan besmrtnosti.
Besmrtnost je svaèija istinska priroda, ali što vrijedi ta istinska
priroda ako je nikada nismo svjesni, veæ pod utjecajem razlièitih
dogaðaja u svijetu neprestano mijenjamo svoj stav o sebi i svijetu,
82
Drugo poglavlje
14 - 16
ako žudimo i žalimo za prolaznim stvarima, ako se identificiramo
s prolaznim stvarima, te ako smo u zabludi da je naše trajanje
omeðeno tijelom i njegovim ogranièenjima, te da je to isto sluèaj i
s drugima? Dogaðaji u svijetu, koji se na naš duh prenose putem
osjetila, prijete u cijelosti pomutiti i zamagliti naše opažanje istinske stvarnosti, te mi svoje istinske prirode kao vjeènog i neprolaznog temelja svekolike stvarnosti nikada, ili gotovo nikada nismo
svjesni. Stoga Krsna kaže da je nismo dostojni: onaj tko prezre
blago i kraljevstva da bi živio u straæari na vjetrometini nije dostojan kraljevstva. Jednako tako, onaj tko prezre besmrtnost duše
radi smrtnog svijeta nije dostojan svoje istinske prirode, jer joj
nije uistinu vjeran. Tek kad, okružen svijetom, bude postojano
boravio u besmrtnosti svoje istinske naravi, bit æe je dostojan.
16 Nezbiljsko
ne postoji;
zbiljsko nikada ne prestaje postojati.
Istinu o tome dokuèili su vidioci krajnje zbilje.
Ovo je jedna od najmoænijih izjava uopæe, i sadrži u sebi znanje
o prirodi najviše stvarnosti. Ništa od onoga što je stvarno nije
podložno prolaznosti. Ono, pak, što je nestvarno, toga uopæe i
nema, to je poput fatamorgane u pustinji. Istinu treba tražiti u
onome što je stvarno. Promatrajuæi prolaznost predmeta, opažamo da oni ne predstavljaju suštinu stvarnosti, jer su utemeljeni u
neèem drugom. Sve što je prolazno, nije vrhovno, nego ima temelj u neèem drugom. Vrhovno je ono što ni u èemu nema temelja, veæ je samodostatno i samostvoreno, vjeèno i neprolazno. Oni,
koji su svoj život posvetili traženju onoga što se ne mijenja, što je
uvijek postojano u svemu, što ne ovisi o okolnostima, i koji su to
pronašli te se u tome èvrsto utemeljili, vidioci su krajnje zbilje,
mudraci postojanog uvida.
Gledajuæi svaku stvar, trebamo pitati: “je li ova stvar vrhovni
princip, ono na èemu je sve sazdano, ili je pak dana u neèem drugom, ovisna o neèem drugom?”. Tako, u potrazi za vrhovnim,
najprije ustanovljavamo da su sve stvari koje opažamo osjetilima
zapravo samo slike koje se projiciraju na naš duh. Odbacujuæi ih
kao varke, koje imaju temelj ne u stvarima nego u našem duhu,
tražimo dalje. Otkrivamo tada misli, lance misli i osjeæaja koji se
meðusobno potièu; jedna misao tvori drugu, a umiranjem jedne
stvara se materijal za nastanak sljedeæe. Misli su utemeljene u osje83
Bhagavad-gEt=
æajnom naboju, u onome što se naziva vasanama i samskarama.
Vasane su, u osnovi, suptilne želje zbog kojih dajemo prednost
jednoj stvari pred drugom. Samskare su impresije, utisci pohranjeni u našoj svijesti, a pravilno ih je oznaèiti i kao predrasude.
Iskustva stvaraju dojmove koji ostaju pohranjeni u našoj svijesti.
Primjer samskare je narodna poslovica koja kaže: “koga su zmije
grizle, i guštera se boji”. Ugriz zmije stvara utisak, sjeæanje na neugodno iskustvo, i takvo sjeæanje boji sva sadašnja i buduæa iskustva; pogled na guštera priziva u svijest iskustvo zmije, te izaziva
osjeæaj straha koji je povezan s tim iskustvom. U potrazi za najvišim, u sebi æemo naæi goleme kolièine takvih samskara i vasana,
koje neprekidno boje sva naša iskustva, dajuæi interpretacije sadašnjosti na temelju prošlog iskustva. Tako, umjesto da doživljavamo ono što zapravo jest, mi doživljavamo teško iskrivljenu i
obojenu sliku toga, uvijenu u bezbroj slojeva interpretacije, koji
na kraju u cijelosti onemoguæavaju opažanje istine o neèemu kao
takvom. Zbog toga se potrebno razlièitim yogijskim tehnikama,
kakve su recimo tehnike rezonancije, up-stream kriye i unutarnjeg
prostora, koje sam osmislio u svojem sustavu yoge, probijati kroz
naslage takvih stvari, sve dok ne dopremo do èiste stvarnosti koja
je temelj svih iskustava. Ta stvarnost je mirno platno èiste svijesti,
na kojem se sve stvari odražavaju, ali na kojem nema nièeg od
njih. Ta stvarnost je ono što ne možemo iskusiti, jer predstavlja
iskusitelja u pozadini svih iskustava. To ne možemo odbaciti, jer
predstavlja onog koji odbacuje. Ne možemo ga vidjeti ni èuti, jer
je on taj koji predstavlja temelj vida i sluha. Oko ne vidi samo
sebe. Jednako tako, jastvo, najdublja stvarnost biæa, uvijek je iskusitelj a nikad iskustvo. Stanje u kojem iskusitelj iskušava sebe, u
kojem jastvo postaje svjesnim sebe, naziva se u yogi stanjem sjedinjenja, stanjem samadhija. U tom stanju prestaje podvojenost izmeðu onog koji opaža, procesa opažanja te onog što se opaža, jer
Ja Jesam. U tom stanju, iskusitelj je predmetom iskustva, te se
razlika izmeðu njih gubi; svijest se sažima u sebi, umjesto u svijetu
privida, te iz svijeta mnoštva prelazi u svijet jedinstva, iz relativnog, u kojem postoji mnoštvo stvari, prelazi u svijest Apsoluta,
koji je Jedan i nepodijeljen, jedan u svim stvarima, temelj svih
stvari, koji je jastvo svih biæa, jezgra i temelj svih biæa, i stvarnost
kao temelj svih stvari. Jednako kao što je materija temelj svim
materijalnim stvarima, tako je Apsolut temelj svemu bez razlike. U
svem mnoštvu, On je jedini koji jest, jedina stvarnost. To je istin84
Drugo poglavlje
16 - 17
ska poruka ovog stiha: ono što nije Apsolut uopæe ne postoji,
nikada ne postoji. Ono što jest, ono što jedino jest, Apsolut, koji
Ja Jesam, Jastvo svih biæa, temelj svekolike stvarnosti, On, koji
jedini Jest, nikada ne prestaje postojati, jer nikad nije ni nastao.
On je temelj svega, a utemeljen je jedino sam u sebi.
17 Neuništiv
je, znaj,
Onaj što sve prožima.
Njega uništiti ne može nitko.
Temelj svekolike stvarnosti, koji je jedina zbilja, ne može biti
uništen. Ono što nije u njemu utemeljeno ne postoji, jer nema
temelja u stvarnosti. Ono, pak, što je stvarno, ne može ga uništiti
jer ako pokuša, samo æe sebe udaljiti od najviše stvarnosti. Pokušajem borbe protiv stvarnosti sebe æe udaljiti od stvarnosti, te æe
ili nestati u nezbiljskom ako se u cijelosti odrekne stvarnosti, ili æe
se pokajati, obratiti i prigrliti stvarnost. Što god da èini, temelj
stvarnosti ne može ugroziti niti ono što je stvarno, niti ono što je
nestvarno. Što jaèe i silovitije netko prianja uz stvarnost, to stvarnijim i moænijim postaje, a što joj se jaèe protivi, to više blijedi i
nestaje u domeni nezbiljskog. Stvarnost je, dakle, neuništiva. Oni
koji pokušaju ubiti Boga, ubit æe na kraju sebe, jer æe se protivljenjem Bogu udaljiti od stvarnosti, i tako nestati. Oni, pak, koji se u
Bogu utemelje, postat æe moænijima i stvarnijima. To se može usporediti s Isusovim nauèavanjem: Sotona je lažac i otac laži, i ne
stoji èvrsto u istini jer u njemu nema istine.111 Isto tako, onaj tko
ljubi svoj život, izgubit æe ga, a tko mrzi svoj život na ovome svijetu, saèuvat æe ga za život vjeèni.112 Naime, onaj tko se u sebi temelji, nema èvrstog temelja u Bogu, koji je jedina stvarnost, nego u
prividu vlastite osobnosti koji je naèinjen od razlièitih iluzornih
stvari, kakve su strahovi, želje, kriva uvjerenja i ostalo. Onaj, pak,
tko sve te stvari odbaci radi Boga, te se èvrsto u njemu utemelji,
taj æe imati vode istinskog života i neæe nikada ožednjeti.113 Kao
što sveti Augustin u djelu “O državi Božjoj” kaže, uzrok propasti
palih anðela bijaše taj što su se utemeljili u sebi, koji nisu bitak, a
ne u Bogu, koji jest bitak, dok uzrok slave dobrih anðela bijaše u
Iv 8,44
Iv 12,25
113
Iv 4,10
111
112
85
Bhagavad-gEt=
tome što su se oni èvrsto držali Boga te ga slavili, i svoju slavu
dobivali ne od sebe, nego od Boga.
18 Sva
su tijela uništiva;
Vjeèan, kažu, neuništiv i beskonaèan
Stanovnik je tijela.
Stoga se bori, o Bharato!
Stanovnik u svim tijelima jedan je. Jastvo je Apsolutni Subjekt,
jedan i nepodijeljen, on svjedoèi svijet u svim biæima. Roðenje,
odrastanje, zrelo doba, starost i smrt projiciraju se na njega. Nastanak i nestanak tijela njemu su kao svitanje i sumrak: samo prolazni dogaðaji koji se ponavljaju. Nema mu ni poèetka ni kraja.
Nepodijeljen, sve prožima i održava. Tko ga može ubiti i kako?
Zacijelo ne Arjuna strijelama.
19 Ni
onaj tko misli da je ubojica,
ni onaj tko misli da je ubijen
ne vide istinu.
On niti ubija niti je ubijen.
U relativnom polju, biæa bez spoznaje Apsolutnog Subjekta, koji
je temelj svekolike stvarnosti, opažaju smrt biæa, te iz toga izvlaèe
zakljuèke o prolaznosti egzistencije. Bez uvida u stvarnost, oni su
u zabludi. Jastvo je, naime, nedirnuto dogaðajima u svijetu; ono
živi u svim tijelima, svima daje stvarnost i postojanje, jednako kao
što platno u projekcijskoj dvorani daje potporu svim filmovima
koji se na njega projiciraju. Ali, jednako kao što dogaðaji na filmu
ne mogu nauditi platnu, tako ni zbivanja u svijetu, u kojima igraju
uloge tijela u kojima živi Jastvo, ne mogu nauditi Jastvu.
20 On
se ne raða, niti On umire;
Niti ikada nastaje, niti prestaje postojati.
Neroðen je i vjeèan, uvijek postojeæi, drevan,
Nikada ubijen smræu tijela.
Atman, Jastvo, nije sudionik procesa reinkarnacije, nego njegov svjedok. Jastvo nije odreðeno tijelom, niti je njime omeðeno.
Toènije bi se moglo reæi da tijelo odreðuje jedan moguæi pogled
na Jastvo. Jastvo je transcendentalno polju relativnog, a opet daje
86
Drugo poglavlje
17 - 23
tom polju postojanje i stvarnost. Ono je zbilja koja daje svim stvarima stvarnost, ali je u cijelosti izvan dosega stvari, njima neodreðena. Atman svjedoèi život i smrt tijela, ali sam je neroðen i besmrtan. On svjedoèi nastanak i prestanak stvari, ali sam je vjeèan i
neprolazan; bez tvorca i uništitelja. Ne samo, dakle, da nije ubijen
smræu tijela, nego se i ne raða roðenjem tijela. On je s one strane
polja smrti i ponovnog roðenja, i spoznajom o tome biæe postiže
osloboðenje od okova raðanja i umiranja.
21 Onaj
tko razumije da je neuništiv i vjeèan,
Neroðen i besmrtan, o Partha,
Kako taj može ubiti ili uzrokovati ubijanje?
Jedno znaèenje ovog stiha je sljedeæe: ljudi se pokušavaju meðusobno ubiti upravo zbog pogrešne pretpostavke o tome da su
smrtni. Kad bi se oslobodili takve zablude, trenutno bi prestali s
takvim djelima, vidjevši da su uzaludna. Drugo znaèenje je da onaj
tko je utemeljen u svijesti Jastva, koje je Apsolut sam, opaža da
sam Ja Jedan u svim biæima. Znajuæi Moju istinsku prirodu kao
neroðenog i besmrtnog, neæe biti u zabludi da Ja umirem smræu
tijela, niti da se roðenjem tijela raðam.
22 Kao
što èovjek odbacuje iznošenu odjeæu i uzima novu,
Tako i tjelesnik odbacuje staro i istrošeno tijelo
I prelazi u drugo, novo.
Može se reæi da je Jastvu tijelo ono što je èovjeku odjeæa; odjeæa
može propasti, nakon èega je èovjek svlaèi i oblaèi novu. Jednako
tako se tijela troše i zamjenjuju, a tjelesnik ostaje isti. Kao što odjeæa prekriva tijelo èovjeka, tako i tijelo prekriva Jastvo, stvarajuæi
površan dojam o sebi kao o stvarnosti biæa. Jednako kao što odjeæa govori o èovjeku koji je nosi, te stvara njegovu sliku usmjerenu
k vanjskom svijetu, jednako tako i tijelo baca sjenu odreðenih kvaliteta na Jastvo, stvarajuæi o njemu odreðen dojam. Jastvo, pak, u
sebi nema takvih preferencija, buduæi da predstavlja zdenac iz kojeg
se crpe sve kvalitete, ali u kojem nema kvaliteta. Tijela ima svakojakih, ali je Jastvo u njima jedno.
23 Oružje
Ga ne može sasjeæi, ni vatra spaliti, ni voda smoèiti, ni
vjetar sasušiti.
87
Bhagavad-gEt=
24 Nesalomljiv
je On i nesagoriv, ne može Ga se otopiti ni osušiti.
Vjeèan je i sveprožimajuæi, nepokretan i nepromjenjiv, uvijek isti.
Igre elemenata od kojih je naèinjen svijet nemaju nikakva utjecaja na ono što je onkraj elemenata. Jednako kao što oblaci mogu
prividno sakriti Sunce, tako i elementi mogu prividno utjecati na
Jastvo, tako što æe utjecati na tijelo. Ali uistinu, oblaci ne prekrivaju Sunce, nego oèi promatraèa. Tako se u duhu promatraèa stvara
dojam da je Sunce prekriveno, jer zrake svjetlosti ne dopiru do
njegovih oèiju. Na jednak naèin, zbog promjena stanja tijela, kao
što su bol, zadovoljstvo, san, budno stanje, sreæa, nesreæa i ostale,
biæa zbog identifikacije Jastva s elementima svijeta drže kako je
Jastvo upleteno u te dogaðaje i kako je njihov dio. Ali bez obzira
na sve te stvari, istina je da je Jastvo svim tim dirnuto u onoj mjeri
u kojoj je projekcijsko platno dirnuto filmom. Prividno, ono poprima kvalitetu filma i predstavlja nužan uvjet za prikazivanje filma; bez platna, projekcija bi bila nemoguæa. Ali, u svemu tome,
ništa od kvalitete filma ne dodiruje kvalitetu platna. Nož na slici
ne može prorezati platno. Pucnjava tisuæa pušaka ne može ga probušiti, slike šumskog požara neæe ga spaliti, niti æe ga prikaz oceana smoèiti. Platno je u cijelosti transcendentalno filmu. Tako je i
Atman transcendentalan svijetu.
25 On
se naziva nevidljivim, nepojmljivim i nepromjenjivim.
Znajuæi ga takvim, neæeš tugovati.
Kao što je i platno, iako nevidljivo za trajanja filma, temelj filmu
kao takvom, tako je i Jastvo, iako skriveno i naizgled nevidljivo,
temelj postojanju svih biæa. Onaj, tko ga kao takvog prepoznaje,
neæe biti dirnut promjenama tijela: niti æe se radovati zbog ugodnog, niti æe žaliti zbog neugodnog.
26 Ako,
pak, o njemu misliš kao o nekom
Tko se uvijek ponovo raða i ponovo umire,
Opet ti, o moæno naoružani, ne prilièi žaliti.
Postoji i razlièita perspektiva, koja na reinkarnaciju ne gleda
kao na dogaðaje na filmskom platnu, kojima je platno svjedok,
nego kao na glumca koji u raznim filmovima igra razlièite uloge.
U jednom je filmu ubojica a u drugom dobroèinitelj. U jednom je
88
Drugo poglavlje
24 - 28
policajac a u drugom zloèinac. U svemu tome, iako prividno živi i
umire s likovima koje glumi, glumac ostaje nedirnut time. Tako se
može gledati i na Jastvo, ako o njemu mislimo kao o duši pojedinaènog biæa. Duša se raða i umire u tijelu, ali nadživljava smrt
tijela. Ta perspektiva je pliæa od perspektive sveobuhvatnog transcendentalnog Jastva, ali predstavlja upotrebljiv radni model za
objašnjavanje svijeta. I iz te pozicije, ako držimo da je Jastvo ono
koje se reinkarnira, opet nemamo razloga za bojazan, buduæi da
duša nadživljava smrt tijela.
27 Izvjesna
je, naime, smrt živih,
Kao i ponovno roðenje umrlih.
Stoga ti nad neumitnim ne prilièi žaliti.
Iz te perspektive, Jastvo koje je roðeno u tijelu mora u tom
tijelu i umrijeti, buduæi da je smrt izvjesna roðenima. Krsna uvjerava Arjunu da je njegova bojazan, koja mu govori da æe doista
ubiti svoje uèitelje i roðake, suvišna: rodivši se, oni su osuðeni na
smrt. Njihova smrt je neumitna stvarnost, a samo je pitanje vremena kad æe nastupiti, te hoæe li do toga doæi na bojnom polju, ili
zbog neumitnog propadanja tijela. Zbog toga, Arjuna bi trebao
promijeniti perspektivu, te se umjesto smræu uèitelja baviti pitanjem dharme, odnosno opravdanosti svojeg sudjelovanja u ratu.
28 Sve
što je stvoreno u poèetku je neoèitovano,
U sredini oèitovano, o Bharato,
A po uništenju se vraæa u neoèitovano.
Èemu, stoga, žaliti?
Na poèetku bijaše jedino Apsolut. Ne dodavši ništa Apsolutu
niti od njega išta oduzevši, relativno je nastalo ne uzroèno-posljediènom vezom, tako što bi Apsolut stvorio relativno ili se u njega
pretvorio, buduæi da je Apsolut jedina i temeljna stvarnost uz koju
ništa drugo ne postoji, nego naèinom koji predstavlja misterij.
Ništa osim Njega uistinu ne postoji. Kako je moguæe postojanje
neèega što naizgled nije Apsolut, tajna je. Postojanje mnoštva,
naime, rezultat je privida koji prekriva stvarnost. Taj privid je
takoðer stvaran, buduæi da postoji, jer da ne postoji, ne bi mogao
prekriti stvarnost niti stvarati razlièite dojmove. Ali to je privid, i
to ne postoji, buduæi da je Apsolut i dalje jedina, nepodijeljena
89
Bhagavad-gEt=
stvarnost u svemu. Kako je to moguæe, tajna je koju nije moguæe
spoznati umom, jer objedinjuje suprotnosti koje se logièki ne mogu
objediniti. Jednako kao što dijeljenje nulom predstavlja paradoks
u matematici, jer daje neodreðeni rezultat, tako i pokušaj razumijevanja kako je moguæe da istodobno postoji jedino Apsolut, a da
je i egzistencija relativnog moguæa, dovodi do paradoksa.
U svemu tome, relativno polje predstavlja temelj igrama nastanka i nestanka stvari. Prividno stvari u njemu nastaju, i prividno u njemu nestaju, nakon što neko vrijeme prividno postoje. To
je sluèaj sa svim stvorenim stvarima, od èitavih svemira do živih
biæa. Razloga za žaljenje u tome nema, buduæi da je to sluèaj samo
sa stvorenim, koje ima poèetak i kraj u vremenu. Ono što je onkraj stvaranja, što je neoèitovani temelj svega, nedirnuto je vremenom i prolaznošæu.
29 Netko
to vidi kao èudo;
Drugi, pak, o tome govore kao o èudu,
Ili o tome tako slušaju.
I èuvši o tome, ne mogu ga pojmiti.
Oni koji izravnim uvidom motre Apsolut i relativno, vide postojanje relativnog kao èudo. Oni znaju da je tome tako, ali buduæi da to nadilazi moguænost mišljenja i govora, mogu jedino reæi
kako se radi o èudu. Neki, pak, èuju o tome, ali ne razumiju kako
je to moguæe. U svakom sluèaju, to nadilazi moguænost spoznaje
ljudskog uma, buduæi da ljudski um ne može pojmiti da nešto
istodobno jest i nije; on je nauèen na meðusobno iskljuèive suprotnosti, pa mu se èini da pomirenja suprotnosti ne može biti.
Ipak, istodobno postoje i Apsolut i relativno, iako jedno naizgled
iskljuèuje drugo. Jedno bez drugoga temelj je mnoštva i dvojnosti; a ipak, jedino on jest, a drugoga nema.
30 Onaj,
koji je vjeèan i ne može se ubiti, boravi u tijelu svakog biæa,
O Bharato.
Stoga ni za jednim biæem ne trebaš žaliti.
Atman – vjeèan, besmrtan, jedan i nepodijeljen – boravi u svim
biæima. On je svima njima temelj. Žaljenje za biæem simptom je
neznanja istinske stvarnosti koja je temelj svih biæa. Tako Krsna
zakljuèuje ovo izlaganje.
90
Drugo poglavlje
28 - 36
31 Ako
pogledaš na vlastitu dharmu, nemaš se razloga dvoumiti,
Jer za ksatriyu nema nièeg boljeg od boja u skladu s dharmom.
Sada Krsna, nakon što je zakljuèio izlaganje koje u osnovi poništava Arjuninu bojazan da æe ubijanjem roðaka i uèitelja poèiniti
teško zlo, mijenja perspektivu i vraæa pogled na Arjuninu dužnost
ratnika. Nema za èovjeka bolje i prirodnije stvari od slijeðenja
vlastite dharme, a Arjunina dharma je ona ratnika.
32 Sretni
su ksatriye, o Partha,
kojima se tako sama otvaraju vrata nebesa.
U ksatriyskoj predaji, smrt u bici drži se velikim blagoslovom,
jer ratnici koji poginu u boju smjesta dolaze u Indrino nebesko
kraljevstvo.
33 Ako
odbiješ sudjelovati u bici,
koja je u skladu s dharmom,
Odbacit æeš svoju dharmu i, izgubivši ugled,
takoðer poèiniti grijeh.
Oni, pak, ratnici koji odbiju bitku, ili pokažu kukavièluk, bivaju
osramoæeni, te osim sramote na zemlji takoðer baštine pakao poslije smrti.
34 O
tvojoj æe sramoti vjeèno govoriti ljudi,
A za èasna je èovjeka sramota gora od smrti.
35 “Iz
straha je pobjegao s bojišta” mislit æe ovi veliki borci,
A oni koji su te cijenili, prezret æe te.
36 Mnoge
æe se loše rijeèi èuti o tebi od tvojih neprijatelja,
koji æe se rugati tvojoj snazi.
Što je bolnije od toga?
Krsna sada Arjuni govori o posve konkretnim i neposrednim
posljedicama njegove odluke da se ne bori. Arjuna je èastan èovjek na glasu najboljeg borca svog doba, pobjednik mnogih bitaka. Nepravedna sramota, koju bi zadobio odlukom da se ne bori,
veæe je zlo od smrti u boju.
91
Bhagavad-gEt=
37 Ili
æeš pasti i zadobiti nebo,
ili æeš pobijedivši uživati na zemlji.
Stoga ustani, o Kuntin sine, budi odluèan i bori se!
Ako dakle Arjuna pogine u boju, dobar æe mu glas ostati, a
završit æe u raju. Ako, pak, odbije dužnost ratnika i odstupi, osramotit æe se i završiti u paklu.
U sluèaju da pobijedi, baštinit æe zemlju, i steæi veliku slavu zbog
pobjede nad slavnim neprijateljima. U svakom sluèaju je na dobiti.
Nakon što je u cijelosti otklonio Arjunine metafizièke dvojbe
glede ispravnosti, pozivanjem na daleko dublju perspektivu besmrtnosti Jastva, Krsna vraæa raspravu u posve konkretnu sferu ratnièke dužnosti. Ratnik se može boriti ili ne boriti. Ako se bori, vrši
svoju dužnost, te je svejedno pogine li ili ne, a ako se odbije boriti,
tada ne vrši dužnost i èini grijeh.
38 Jednak
u radosti i patnji,
dobitku i gubitku, pobjedi i porazu.
Takav budi u borbi, i bori se.
Na taj naèin neæeš poèiniti grijeh.
Bez vezanosti za rezultat, jednostavno slijedeæi dužnost vidljivu
iz vlastite naravi, èovjek bi trebao djelovati u svijetu.
Što pak znaèi nevezanost za rezultat? Ako se Arjuna bori s uèiteljima iz mržnje ili pohlepe, tada je njegova borba rezultat tih
nižih pobuda, i on ostaje vezanim za te rezultate. Rezultat takvih
pobuda je vezanost za sferu niskosti.
Teško je, pak, razumjeti što znaèi biti jednak u radosti i patnji,
te ostalim parovima suprotnosti. Èesto se to tumaèi kao ravnodušnost; onaj kome je posve svejedno je li sretan ili nesretan, taj je
navodno dostigao stanje mudrosti. Ja bih pak rekao da je takva
osoba bijednik i licemjer. Onaj, tko guši radost i povrijeðenost
kako bi ostvario dojam kako ga te stvari ne diraju, stvara u sebi
frustraciju koja prije ili kasnije iz njega izbija, što je sluèaj sa svim
pripadnicima sekti koje se temelje na krivo shvaæenim stihovima
Gite i sliènih spisa, te na posve pogrešan naèin shvaæaju što bi
imala znaèiti ravnoteža u dobru i zlu.
Zapravo, radi se o tome da onaj, èiji je uvid utemeljen u višoj
sferi, tko vidi da je Jedan temelj svih stvari, tko razumije istinu o
tome da je nemoguæe ubiti ili biti ubijen, taj æe dakako biti urav92
Drugo poglavlje
37 - 39
notežen: njegovo blaženstvo nije utemeljeno u prolaznim stvarima kakve su dobitak i gubitak, pobjeda i poraz, život i smrt, nego
u besmrtnoj i neprolaznoj naravi Jastva, koje je Apsolut. Onaj,
pak, koji se u cijelosti identificira sa svojim smrtnim biæem, i tko
doživljava stvari koje se dešavaju tijelu kao stvari koje se dešavaju
Jastvu, taj æe dakako biti uznemiren gubitkom i razveseljen dobitkom. Takvome æe goditi ugodno, a odbijat æe ga neugodno. Pokušajem suzbijanja takvih osjeæaja neæe napraviti ništa, osim što æe
na sve ostale slojeve svoje zablude nanijeti i još jedan, onaj licemjerja. Takvim licemjerima obiluju razlièiti religijski pokreti, i takve
pojave tragaoci za najvišom stvarnošæu trebaju uoèiti, kako njihove greške ne bi ponavljali. Nakon što uoèe kako ne treba raditi,
trebaju zaroniti u dubine vlastite prirode u potrazi za besmrtnim
temeljem, kojeg ne uznemiruju valiæi plitkog mora prolaznosti.
Kad njihova svijest postane tako uèvršæenom, neæe ih dirati pobjeda ni poraz, dobitak ni gubitak, ugodno ni neugodno. To je
istinsko znaèenje ovog stiha.
39 Ovdje
ti rekoh uèenje sabkhye.
Slušaj sad što o tome govori uèenje yoge.
Njome uèvršæena uma, o Partha,
odbacit æeš vezujuæe svojstvo djelatnosti.
Sabkhya se ovdje spominje u znaèenju teoretskog svjetonazora, za razliku od yoge koja predstavlja praktièan pristup djelovanju. Krsna misli na cjelovitu yogu, onu koja najprije postiže savršenu spoznaju, a zatim je kroz razlièita agregatna stanja djelatnosti
– savršena svijest, savršene misli, savršene rijeèi i savršena djela –
dovodi do fizièkog plana, èime prenosi kvalitete transcendentalnog stanja Apsoluta do najnižeg manifestiranog plana, plana djelatnosti u svijetu materije. Istinsko stanje svijesti biæa ono je, za
koje može posvjedoèiti svojim djelima. Najlakše je stanje prosvjetljenja doživjeti – to uspije mnogima. Teže je o njemu suvislo misliti, a još teže nešto suvislo reæi. Zbog toga neki, koji u takvim
pokušajima naiðu na granice svojih sposobnosti, znaju reæi kako
to nadilazi ljudske sposobnosti. Najteže je, pak, djelovati iz stanja
prosvjetljenja. Ipak, to je moguæe, ali zahtijeva sveobuhvatno sazrijevanje liènosti poosobljavanjem kvaliteta Apsoluta. U takvom
procesu, misli, rijeèi i na kraju djela postaju savršenima, posve
usklaðenima s najvišim Božanskim, prije neoèitovanim, stanjima.
93
Bhagavad-gEt=
Vezanosti su svojstva niže prirode pod utjecajem neznanja. Kako
udio spoznaje Apsoluta u èovjekovom funkcioniranju raste, tako
u njegovu djelovanju ima sve manje osobnih pobuda, kakve su
primjerice želje i strahovi. Želje dolaze od osjeæaja oskudice, te
prirodne potrebe da se ta oskudica okonèa. Onaj, tko nije utemeljen u beskrajnom oceanu Apsoluta, prirodno æe biti ispunjen željama, krivo držeæi kako æe ispunjenjem želja postiæi ispunjenje
svoje unutarnje praznine. Jednako tako, strahovi dolaze kao prirodna posljedica opažanja sebe kao prolaznog i smrtnog biæa, koje
prirodne sile mogu ubiti ili povrijediti. Spoznajom istinske naravi
Jastva biæa kao samog Apsoluta, u beskrajnom obilju bitka-svijesti-blaženstva koje je Apsolut okonèava se svaka žudnja, ispunjenjem onkraj svake nade. Takoðer, spoznajom vlastite sveprožimajuæe i neuništive, besmrtne naravi, prestaje svaki strah.
Djelovanjem, dakle, iz pozicije neuvjetovane željama i strahovima, okonèavaju se sve vezanosti. Tako je moguæe djelovati u svijetu na savršen naèin, koji jednostavno odražava u sebi savršenu
narav Apsoluta, a bez nižih kvaliteta koje inaèe boje djelatnost,
èineæi je nesavršenom i vezujuæom.
40 U
ovoj yogi nijedan napor nije izgubljen,
niti u njoj ima prepreka.
Èak i malo ove dharme oslobaða velike bojazni.
U yogi, prvi je korak spoznaja istinskog Jastva. Tek iz te pozicije postupno se ta spoznaja prenosi u djelovanje, pretvarajuæi obièno ljudsko biæe u svjetionik Božanske prisutnosti u svijetu. Samim
poèetkom yoge, dakle, postiže se u spoznaji vlastite naravi kao
Apsoluta sloboda od velikih strahova koji ispunjavaju egzistenciju
biæa koje, u zabludi glede vlastite prirode, drži sebe malim, beznaèajnim, propadljivim i ogranièenim. Veæ i sam poèetak yoge, dakle,
jamèi veliki mir, nedostižan neprosvijetljenim biæima.
Postigavši jednom to savršeno stanje, svako djelovanje biæa
usmjereno je na pravi naèin. Èak i kad radi greške, biæe je ispravno usmjereno i iz tih grešaka optimalno uèi. Èineæi pogreške, uèi
o ispravnom. Èvrsto utemeljeno u svojoj najvišoj prirodi, radi na
odražavanju te prirode u svijetu.
Naizgled nema razlike izmeðu djelovanja yogina i djelovanja
neprosvijetljenog: i jedan i drugi u svojem djelovanju nailaze na
zapreke, griješe i suoèavaju se s problemima. Razlika nije toliko
94
Drugo poglavlje
39 - 41
oèita izvana, koliko iznutra. Neprosvijetljeni èovjek je neispunjen
iznutra, i nalazi se u neprestanoj potrazi za ispunjenjem. Zbog te
potrebe djeluje, najèešæe teško frustriran, i u svojim je namjerama
uvijek osujeæen, buduæi da se ispunjenje ne nalazi u svijetu, u kojem
ga traži, nego u Jastvu. Yogin je, pak, ispunjen iznutra, i iz svojeg
unutarnjeg obilja djeluje, pokušavajuæi izraziti svoju puninu u svijetu, tražeæi optimalan, savršen naèin izraza savršenstva. Jedan,
dakle, djeluje iz pozicije unutarnje praznine, te se èesto sreæe s
preprekama, i sav je njegov napor izgubljen, jer se uvijek na kraju
suoèava s porazima, na koje je od poèetka osuðen. Drugi, pak,
djeluje iz pozicije unutarnje punine, i za njega životne tragedije ne
postoje. Sve zapreke njemu su bezazlene, a buduæi da djeluje bez
želja za osobnim probitkom, jer sve što mu je bitno veæ posjeduje,
ne postoji za njega svrha truda, a ako ne postoji svrha, onda tu
svrhu nije moguæe ni osujetiti, pa tako ne postoji ni uzaludan trud.
Život za njega nije borba, nego igra. Igra nije svrsishodna. Njen
ishod je nebitan, jer se igra radi igre, a ne radi neèega što bi se
njome imalo postiæi.
41 U
toj yogi, o sine Kurua, odluèan um sažet je u jedno;
um neodluènog razgranat je i raznolik.
Um yogina prebiva jedino u Jastvu. Sažet tako u sebi, on zraèi iz
sebe svjetlo prosvjetljenja u svijet. Um obiènog èovjeka, pak, usmjeren je prema mnogim stvarima u svijetu relativnog, za kojima ili
žudi ili ih se boji, pokušavajuæi neprekidno ispuniti želje i odagnati strahove, i tako nikada nema mira. U svom tom mnoštvu promièe mu bit stvari, te ne zna kamo bi se okrenuo. Naizgled mu se
èini da æe gomilanjem bogatstva ili sliènom metodom postiæi sreæu, a u tom pothvatu ga osujeæuju mnoge stvari. Ako ipak uspije
ostvariti takav cilj, njegovim ostvarenjem ostaje neispunjen, a neispunjenost dovodi do zbunjenosti i frustracije. Vjeèiti strah od smrti
i prolaznosti, te neprekidna neispunjenost koja razdire biæe iznutra poput žive rane, uzrok su raznolikih patnji biæa. Niti jedan
pojedinaèni cilj u sferi relativnog, kao ni svi ciljevi uzeti zajedno,
ne mogu donijeti ispunjenje biæu. Èak i kad bi biæe posjedovalo
èitav svemir i sve stvoreno, te bilo besmrtno i s kapacitetom neogranièenog uživanja u svim tim stvarima, neispunjenost bi ga i dalje
izjedala. Èitav svemir, kao i sve stvoreno, naime, predstavljaju tek
beznaèajan i neznatan dio manifestacije beskrajnog Apsoluta koji
95
Bhagavad-gEt=
je temelj svega, i za spoznaju krajnje istine ne može biti nadomjestaka. Jedino temelj i izvor svih stvari može pružiti potpuno ispunjenje i zadovoljstvo, te ugasiti razne želje. Zbog toga je tek um
yogina uistinu sažet u jedno. Èak i kad neprosvijetljeni pokuša
sažeti svoj um u jedno, ostaje razlika izmeðu njega, njegova uma,
misli unutar uma te predmeta misli. Ako te stvari nisu sjedinjene,
i dalje postoji mnogostrukost uma. Tek kad izmeðu Jastva, procesa opažanja i objekta opažanja nestane razlika, um je sjedinjen u
Jastvu i postiže najviši mir. Buduæi da je nemir inherentno stanje
uma, koji pokušava stvoriti vezu izmeðu Jastva i svijeta, gubitkom
razlike izmeðu Jastva i svijeta prestaje i kretanje uma, i stoga
Patavjali u svojem djelu “Yoga Sutra” kaže da je yoga umirenje
fluktuacija uma, odnosno prestanak vrtloženja misaone supstancije. Do takva stanja dolazi se odbacivanjem svega što se može
odbaciti, odnosno svega što se može promatrati izvana, jer to nije
Jastvo. Odbacivanjem svega što se može odbaciti, “neti, neti”114,
postupno se uklanjaju identifikacije Atmana (Jastva) s razlièitim
slojevima prividnih stvari (maya), odnosno ogranièenja (upadhija). Èesta je identifikacija Jastva s razlièitim tijelima. Ta identifikacija se razrješava opažanjem tijela kao promjenjivih, a Jastva kao
nepromjenjivog, iz èega slijedi da Jastvo nije tijelo, nego da je
tijelo prolazna ovojnica na Jastvu. Tako se lomi identifikacija s
fizièkim tijelom, koje prolazi razlièite razvojne faze od roðenja do
smrti, zdravlje, bolest, umor i èilost, te se u promjeni svih tih
stanja svjedoèi nepromjenjivost subjekta tih stanja. “Ja jesam” ostaje
svjedokom svih tih promjena. Jednako je sa životnom energijom
tijela (prana), koja raste i pada, te s umom, koji je prvo nerazvijen,
potom se razvije u nekoj mjeri, u jedno je doba dana sposobniji
nego u drugo, njegovo funkcioniranje ovisi o mnogim stvarima, a
konstanta mu je jedino promjenjivost. Sve misaone organe moguæe je promatrati s distance, kao stvari koje su u vlasništvu biæa, a
nisu njegov neotuðivi dio. Radi potvrde o tome dovoljno je proèitati neki udžbenik logike, gdje su misaoni organi prilièno detaljno rašèlanjeni. Jastvo, nepromjenjivo i uvijek postojani i vjeèni
svjedok svih dogaðanja, nije dakle dano niti u umu, energiji niti
tijelu, nego ga sve te stvari prekrivaju, kao što oblak prekriva sunce.
Sunce se u toj situaciji ne vidi neposredno, ali ipak difuznom svjetlošæu osvjetljava i oblake i zemlju. Vjetrom diskriminacije treba114
96
“Nije to, nije to.”
Drugo poglavlje
41 - 42
mo rastjerati guste oblake iluzije, te spoznati krajnju istinu o svojoj istinskoj naravi.
Sve, dakle, što posjedujemo, što možemo imati ili nemati, nije
Jastvo. Jastvo nije nešto što imamo, nego naprotiv Ja Jesam. Bivanjem sebe u sadašnjosti spoznajemo istinsko Jastvo, a kad ga uistinu spoznamo, lome se zidovi iluzije koji nam stvaraju dojam da
smo samo jedno tjelesno, ogranièeno biæe. Tada se zaustavlja i
um, a biæe spoznaje istinu: postoji samo Jedan. Apsolutni Subjekt
jedina je objektivna stvarnost.
42 Oni
koji ne razluèuju, i,
usmjereni na rijeèi Veda,
govore da nema više nièeg, o Partha,
govore kiæene rijeèi.
U svemu što se tièe sfere duha postoje dvije vrste ljudi. Prva
vrsta u rijeèima gleda njihovu suštinu, pokušava uvidjeti o èemu
rijeèi govore i doseæi ono na što one upuæuju. Druga vrsta ljudi
èini posve suprotno: bavi se memoriranjem rijeèi svetih spisa, pažljivim izvršavanjem obreda i moljenjem bezbrojnih molitvi koje
ponavljaju kao što to èine papige, ni u kojem trenutku ne razmišljajuæi o istinskom znaèenju i smislu tih rijeèi. Takvi, koji nemaju
uvida, koji zbog svoje lijenosti, samodopadnosti i vezanosti za
ništavno usmjeravaju svoju pažnju na rijeèi i formu, borave u sferi
ispraznosti, i ne dosežu istinsku bit duhovnosti.
Dobar primjer takvog mentaliteta brahmanska je kasta u Indiji,
ili farizejska sekta u Isusovo doba. Takvi æe davati desetinu od
metvice115, a propuštat æe ono najvažnije u duhovnosti: èvrstu utemeljenost u Bogu, najvišoj istini, te život te najviše istine u svijetu.
Zato se u upanisadima èesto kritizira licemjerje onih koji uèe Vede
napamet, usporeðujuæi ih s papigama, koje jednako tako nauèe
rijeèi, a da im ne znaju znaèenje.
Uèenje spisa napamet i blebetanje ispraznih molitvi samo je jako
oèigledan primjer, ali malo je ljudi imuno na suptilnije varijacije
na temu. Svaki oblik nadomještanja suštine formom mogao bi se
svrstati u tu grupu. Tamo, gdje se prljavi elementi liènosti brane
od svjetla istine pokušavajuæi èovjekov osjeæaj vrijednosti izgraditi od forme i vanjštine, umjesto od neprolazne najviše stvarnosti,
115
Mt 23,23
97
Bhagavad-gEt=
tamo postoji mentalitet “govorenja kiæenih rijeèi”. Treba stoga
prouèiti svete spise, o njima duboko razmisliti, a onda se posvetiti
yogijskoj praksi s ciljem postizanja onoga, od èega nema višeg, a
sve niže stvari na tom putu treba odbaciti. Odbacujuæi tako i rijeèi
Veda, treba prionuti uz njihovu suštinu, koja je besmrtni i neprolazni brahman, Apsolut, kojeg biæe prepoznaje kao svoje Jastvo.
Tako uvijek treba raditi.
43 Ispunjeni
žudnjom, u želji za nebesima
èine djela namijenjena povoljnom roðenju i dobrobiti.
Radi postignuæa obilja i užitka, propisuju razne obrede.
Na uzlaznoj putanji duhovnog razvoja biæe treba nastojati na
profinjenju definicije vlastitog identiteta, te na profinjenju vlastitih želja koje iz takvog identiteta slijede.
Èovjek, koji sebe doživljava kao tijelo, ima težnju za produljenjem tjelesnog oblika postojanja. Ako veæ sebi ne može osigurati
vjeènu egzistenciju u jednom ljudskom tijelu, a vjeruje u ponovno
roðenje, usmjerit æe svoje želje k novom roðenju, koje bi bilo sukladno njegovim željama i sklonostima. Velik broj projekcija idealnog buduæeg tijela naèinjen je od želja za uživanjem na ovaj ili
onaj naèin. Tome je uzrok sadašnja neostvarenost biæa, koje toj
neostvarenosti ne uviða istinski uzrok, nego u svom neznanju misli
da je u svojoj želji za ispunjenjem osujeæeno nekim aspektom svojeg sadašnjeg stanja, koje bi poželjelo promijeniti, držeæi kako æe
tako njegova buduæa egzistencija biti savršenom, te omoguæiti savršeno ispunjenje i zadovoljstvo. Žene æe tako poželjeti roditi se
kao muškarci, držeæi kako muškarci više uživaju u seksu i životu
opæenito, te kako im je život lakši. Muškarci æe, pak, poželjeti
roditi se kao žene, držeæi kako žene više uživaju u seksu te kako
im je život daleko ljepši. Siromašni æe se poželjeti roditi kao bogati, dok æe bogati, osujeæeni u svojoj težnji ispunjenju, držati kako
siromašni žive bolje, jer nisu optereæeni brigama koje donosi bogatstvo. Ružni æe se poželjeti roditi kao lijepi, dok æe lijepi držati
kako zbog njihove tjelesne ljepote nitko ne obraæa pažnju na njihovu osobnost, te æe se poželjeti roditi u tijelu lišenu ljepote. Tako
neprestano projicirajuæi idealnu egzistenciju, biæa produžuju svoju
zabludu. Sreæa i ispunjenost, naime, nisu stvari koje se mogu dobiti promjenom oblika tjelesne egzistencije, jer nisu utemeljeni u
tijelu i njegovoj egzistenciji.
98
Drugo poglavlje
42 - 43
Porastom suptilnosti razmišljanja, biæa se oslobaðaju okova tjelesnosti, te sebe doživljavaju ne više toliko kao fizièko tijelo, nego
više kao ono astralno. Tada kao idealnu egzistenciju vide onu u
astralnom svijetu, gdje bi mogli slobodno i neogranièeno postojati kao umna i osjeæajna biæa, gdje bi njihove misli i osjeæaji, te
težnja za ljepotom i stvaranjem imali bolju podršku nego što je to
sluèaj s fizièkim planom, koji se žestoko opire utjecajima duha.
Biæe drži kako æe u astralu doživjeti ispunjenje u svojim stvaralaèkim nastojanjima, koja neæe imati grubih granica; svaku zamisao
moæi æe ostvariti, moæi æe stvarati složene predmete, umjetnièka
djela, savršenu glazbu, moæi æe razmišljati neometano zahtjevima
tijela. Takvo biæe, iako naprednije od onog koje robuje koncepciji
tijela, i dalje drži sebe vrlo ogranièenim, i zadovoljava se prilièno
sitnim stvarima. Definirajuæi svoju egzistenciju kao onu uma i kreativne svijesti, takvo biæe uživa u radosti stvaranja i razmišljanja, te
njegove težnje s vremenom postaju sve dublje.
Nadrastajuæi i takav oblik egzistencije, biæe se više ne zadovoljava stvaranjem lijepih slika i zvukova, nego u svojem poniranju u
dubinu stvari u razmišljanju ima sve manje imena i oblika, a sve
više suštine s one strane tih stvari. Tako iz astrala, koji je svijet
oèitovanih slika, prelazi u dublji svijet kauzala, u kojem boravi u
dubokim, neprekinutim stanjima velike svijesti i blaženstva, bez
potrebe da te stvari prenosi u slike i vanjštinu. Takvo biæe sebe
doživljava kao duh, i zadovoljstvo nalazi iznutra. Unatoè svoj visini i suptilnosti svog položaja, biæe nema želje samo sebe nadiæi.
Ono želi sebe uèiniti boljim, želi svoju svijest uèiniti dubljom i
moænijom, uživa u velikoj snazi i ljepoti koju dostiže onkraj forme,
ali zadržava svoju individualnost.
U jednom trenutku, biæe spoznaje da nadrastanje njegove individualnosti ne znaèi negaciju osobnosti, veæ naprotiv njeno istinsko ostvarenje. Gubitkom sebe kao toèke u središtu ne zadobiva
ništavilo i nepostojanje, veæ naprotiv uviða da je svaka toèka središte, da središtu nema kraja niti postoji išta što bi bilo izvan njega.
Kao što je prije duša sebe doživljavala kao toèku u sredini oko
koje se nalazi njen djelatni raspon, tako sada sebe doživljava kao
sve uopæe, kao središte koje je samo sebi djelatni raspon, i nema
više lokalizacije u samo jednom tijelu jednog biæa, sitnog ili uzvišenog, nego sada živi život sveobuhvatnog biæa koje je brahman,
za kojeg uviða da je èitavo vrijeme bio ovdje, kao najdraži i najbliži, težnja kojoj se nije usudilo težiti jer je nadilazila sve nade i
99
Bhagavad-gEt=
težnje, ono što je davalo sreæu sretnim trenucima, spoznaju trenucima spoznaje, te stvarnost trenucima stvaranja. U svim trenucima
moæi To je došlo do izražaja, u maloj i neznatnoj mjeri u usporedbi
sa sadašnjim, beskrajnim, neogranièenim, sveobuhvatnim stanjem
koje se može opisati kao bitak, svijest i blaženstvo, stanje koje nije
ni jedno od toga, ali koje sve to obuhvaæa i nadilazi; sat-cit-ananda,
bitak-svijest-blaženstvo rijeè je koju su samospoznati mudraci skovali kako bi njome objasnili stanje brahmana. Biæe koje je tako spoznalo svoju najvišu prirodu, odbacivanjem okova vlastite osobnosti,
vraæa se u relativnu egzistenciju, a njegova spoznaja istine nikada se
ne gubi. U svim dogaðajima, ono razumije istinski temelj stvari, te
živi ne kao onaj tko se pokušava ispuniti, nego kao onaj tko je
ispunjen iznad svake nade, tko prepoznaje besmrtnu narav istine u
svakom biæu, u svemu stvorenom, i tko tu narav živi.
44 Èvrsto
usmjerenje ne raða se u zbunjenim umovima onih
koji su vezani za užitak i obilje.
Biæa, èiji je fokus na vanjskom svijetu, koja pomoæu stvari iz
vanjskog svijeta pokušavaju sebe upotpuniti, nikada u tome ne
uspijevaju, te su njihovi umovi neprestano u stanju promjene. Takvi
su privremeno oduševljeni dobitkom, a potom razoèarani gubitkom. Ugodne i neugodne stvari, o kojima ovisi njihovo stanje
duha, neprekidno pokreæu njihovu svijest, jednako kao što morski valovi bacaju maleni èamac. Zbog toga u umu takvih nikad
nema èvrste usmjerenosti.
45 Vede
se bave trima gunama.
Budi bez guna, o Arjuna!
Osloboðen dvojnosti,
utemeljen u istinskoj èistoæi duha,
neovisan o posjedovanju,
budi u vlasti Jastva.
Tri gune su sattva, rajas i tamas. Gune su sile koje pogone sve
stvoreno, u kojem postoje vrlina i sklad (sattva), djelatnost i kretanje (rajas), te inercija i mirovanje (tamas). Pod utjecajem tih sila
sva su biæa, kao i sve stvorene stvari, a Vede, koje se bave stvaranjem i odnosom meðu stvorenim stvarima, takoðer su naèinjene
od guna i pod njihovim su utjecajem.
100
Drugo poglavlje
43 - 46
Ono, pak, što je nestvoreno, u èemu nema svojstava, a što je
temelj svim svojstvima, jedino To može biti temelj na kojem je
moguæe izgraditi postojanost duha. Teško je izgraditi postojanu
graðevinu na temeljima živog pijeska. Ako se temelj neprestano
kreæe, ako nije èvrst i postojan, sve što je na njemu izgraðeno
propast æe. Duh ljudi, koji grade na moèvarnom tlu vlastite ogranièene osobnosti, te želja i strahova koji iz nje izviru, grade vlastiti
život koji nalikuje na kosi toranj u Pisi: zbog loših temelja on se
naginje i teži propasti. Stoga Krsna savjetuje Arjuni neka se utemelji u vjeènom i neprolaznom, s one strane svojstava i utjecaja, u
onome što vjeèno jest, što se nikada ne mijenja u svojoj postojanosti. Graðevina osobnosti naèinjena na neprolaznom temelju Apsoluta nikada se ne naginje i ne koleba; pod utjecajem vjetrova i
potresa ona ostaje postojanom. Ne treba se, dakle, utemeljiti u
sebi ili u svijetu, nego u Bogu, u onom što je nestvoreno i neprolazno. Kad prepozna tu najvišu stvarnost kao sebe, sve bojazni
biæa nestaju.
46 Od
kakve je koristi mali zdenac
èovjeku koji živi na mjestu koje obiluje vodom?
Jednako tako, od kakve su koristi sve Vede onome
tko je spoznao vrhovni brahman?
Spoznaja najviše stvarnosti ispunjava sve želje i gasi sve strahove. Nadilazi sve ciljeve i nadmašuje sve nade. Postignuæem Toga,
ne ostaje ništa što bi se još imalo postiæi.
Svi izvori zadovoljstva, vrline, ljepote i ostalih stvari, takvi su
zbog toga što imaju negdje svoj temelj u brahmanu. Ljudi zbog
toga teže tim stvarima. Iako brahman tim stvarima daje ono po
èemu su one vrijedne, niti jedna stvar za sebe, kao ni sve one
zajedno, ne može sadržavati sve Njegovo obilje. U usporedbi s
neiscrpnim oceanskim blaženstvom brahmana, blaženstvo koje dolazi od svijeta, kao i svih svetih spisa i rijeèi koje o Njemu govore,
podsjeæa na malu lokvu ustajale žabokreèine. Onome tko žeða u
pustinji mala lokva vode može se èiniti velikim blagom, jednako
kao što se duši izmuèenoj raznim nedaæama i malo utjehe koja
dolazi od svetih spisa èini velikim blagom. Onaj, pak, tko se kupa
u velikoj, èistoj rijeci, izbjegavat æe blatnu lokvu u kojoj stanuju
žabe. Tako æe i mudrac, koji je spoznao najvišu stvarnost, izbjegavati svete spise i religijske obrede koji, iako u sebi sadrže istinu i o
101
Bhagavad-gEt=
njoj govore, najèešæe tu istinu predstavljaju u obliku koji je ukaljan krivim tumaèenjima, zabludama i besmislicama, kao što je i
voda u lokvi ukaljana blatom i žabama. Oni koji teže najvišoj spoznaji trebaju spise, religije i obrede izbjegavati u najveæoj mjeri.
Nakon što su ustanovili da brahman postoji i da ga je moguæe
doseæi, trebaju odbaciti spise i prionuti uz yogu, jer æe jedino
tako postiæi èistu i neokaljanu spoznaju. Ako treba imati vodstvo, onda to vodstvo treba predstavljati uèitelj koji je savršen u
spoznaji brahmana i u njemu u cijelosti utemeljen. Svako drugo
vodstvo i usmjerenje neæe voditi najvišoj spoznaji, nego æe naprotiv èovjeka od nje odvlaèiti, kao što morski psi odvlaèe utopljenika u dubinu, gdje ga ubiju i prožderu. Ocean iluzije može se
preplivati, i to doista nije teško. Onome, tko spoznaje da besmrtni temelj stvarnosti predstavlja ono što je najbliže i najdraže
njegovu biæu, njemu ocean iluzije postaje poput malene lokve
koju æe s lakoæom prekoraèiti. Onaj, pak, tko najvišu stvarnost
traži drugdje, u kipovima, obredima i crkvama, njemu suština
stvarnosti postaje dalekom i nedostižnom, i obale oceana gube
mu se na horizontu, te on iscrpljen nedaæama svijeta tone u dubinu i biva uništen.
47 Tebi
pripada djelatnost, ali nikada njeni plodovi.
Ne drži sebe uzrokom plodova djelatnosti,
niti prianjaj uz nedjelatnost.
Ljudi drže po sebi razumljivim djelovanje radi zadobivanja plodova djelovanja. Èitava današnja ekonomija zasnovana je na principu djelovanja radi plodova, odnosno radi isplativosti. Ako netko
radi nešto neisplativo, gotovo da æe ga držati luðakom. Tako æe
“ozbiljni ljudi” proglašavati “neozbiljnima” one koji na prvo mjesto
stavljaju moralna naèela ili neku višu svrhu, a korist drže sporednom. Kako li æe tek ismijavati one, koji radi viših naèela žrtvuju
svoju korist. Takav mentalitet dovodi do toga da èovjek èovjeku
neæe dati èašu vode ako mu se ne isplati. Takav mentalitet je demonski, pakleni, i iz toga je razvidno da je djelovanje radi plodova, iako se na prvi pogled èini oèito smislenim, zapravo posve
pogrešno i naopako.
Djelovati treba uvijek iz viših pobuda, a nikad radi stjecanja
neposredne koristi. Èovjeka treba u radu motivirati zadovoljstvo,
radost zbog vlastite korisnosti svijetu. Treba ga motivirati ljubav
102
Drugo poglavlje
46 - 47
prema drugim ljudima, iz koje èini sve što može kako bi im služio
na najbolji naèin. U svojem djelovanju èovjek treba izražavati svoju
kreativnost, blještavilo svoje svijesti, a nakon poèinjenog djela
jedina nagrada treba mu biti unutarnje zadovoljstvo zbog izvršenog djela, koje je skladno, dobro i lijepo, i koje predstavlja njegovu službu Bogu i svijetu.
Na drugima je, pak, da iz zahvalnosti djelatnika nagrade, da
svoju ljubav prema njemu i štovanje njegova doprinosa svijetu i
svojoj dobrobiti nagrade na naèin na koji mogu. Trebaju ga tako
obasuti obiljem, kako bi njegovo djelovanje u svijetu dobilo podršku. Tako æe on, vidjevši zahvalnost i sreæu ljudi, uoèiti korisnost vlastitog postojanja, i tako æe sretan slaviti Gospodina i njegove darove, kojima ga neštedimice obasipa.
Djelatnik treba ostati vjeran svojem osjeæaju za ispravnost èak i
kad se èitav svijet uroti protiv njega. Ako ga nitko ne nagradi, on
mora nastaviti djelovati na najbolji moguæi naèin. Velika djela,
naime, nisu nikad bila proizvod duha vezanog za plodove; izumi
velikih umova kakvi su Tesla i Einstein nisu bili rezultat želje za
obiljem niti vezanosti za plodove djelovanja, nego rezultat želje za
izrazom vlastite kreativnosti, u kojoj se odražava Božanska stvaralaèka snaga. Takva stvaralaèka snaga tvorac je velikih djela, dok
djela koja se èine radi koristoljublja predstavljaju samo moralno
izopaèenje, i veliku prijetnju èovjeènosti i dobrobiti svijeta.
Nedjelatnost, odnosno lijenost, druga je velika zamka koja vreba
ljude. Oni, koji su vezani uz plodove djela, nevezanost uz plodove
držat æe povodom za neaktivnost. “Zašto bih”, takvi kažu, “djelovao u svijetu, ako od toga nemam nikakve koristi? Radije neæu
raditi ništa.” Takvi su u velikoj zabludi. Ne djeluje se, naime, zbog
vlastite koristi, nego zbog koristi drugih. Zbog drugih èovjek u
svijetu djeluje. Majka služi djecu ne zbog sebe, nego zbog njih.
Muž služi ženu ne zbog sebe, nego zbog nje. Kovaè kuje ne zbog
sebe, nego zbog onih kojima je njegov rad potreban. Poljodjelac
proizvodi hranu ne zbog sebe, jer njemu tolika hrana ne treba.
Graditelj ne gradi zbog sebe, jer njemu za stanovanje nije potrebna velika graðevina. Svi oni rade zbog drugih, zbog radosti koju
osjeæaju kad su korisni, kad èine vrijedna djela na dobrobit svijeta.
To je istinska plaæa radniku, taj osjeæaj korisnosti i velièine u kojoj
sudjeluje. Nije novac njegova plaæa, novac koji prima dužnost je
onih koji imaju korist od njegova rada. Njihova je dužnost zahvaliti se svome dobroèinitelju, koji posjeduje vještinu veæu od njiho103
Bhagavad-gEt=
ve, i njome se koristi za njihovo dobro. Njemu oni zahvalnost
trebaju izraziti obasipajuæi ga obiljem. Tako æe svi, djelujuæi jedni
za druge, postiæi najveæe dobro, a mentalitet oskudice i vezanosti
za plodove djelovanja posve æe nestati. Velika djela nikad nisu
proizvod onih koji djeluju zbog vlastitog probitka. Oni, pak, koji
djeluju zbog djelovanja, zato što djela treba èiniti, iz želje da se
vlastite sposobnosti, kao Božji dar, podijele s drugima, ti baštine
raj u ovom životu i nakon njega, jer oni su uistinu zadovoljni.
Njihova djela, utemeljena u zadovoljstvu i pravednosti, uzdižu svijet
i služe na èast svima.
48 Uèvršæen
u yogi, odbacujuæi vezanosti djeluj, o Dhanavjaya!
Jednak u uspjehu i neuspjehu budi,
jer takva jednakost zove se yoga.
Našavši temelj u besmrtnom i neprolaznom, èovjek gubi svaku
motivaciju za djelovanje, osim one nesebiènog služenja. Naime, svijet èovjeku više nema što dati; kako može siromašan dati bogatom?
U svijetu takav, beskrajno bogat blagom brahmana, ne može doista
naæi ništa što bi svojem beskrajnom blaženstvu dodao, niti mu pak
išta iz svijeta može nešto od tog blaženstva oduzeti. Sve želje i strahovi, koji su jedine pobude u djelovanju obiènih ljudi, nestaju tako
iz njegove svijesti, te se on povlaèi u unutarnju samodostatnost.
Ipak, on ne prestaje djelovati. Koliko god se niže pobude gube,
toliko one ustupaju mjesto višima. Kako više nema što dobiti od
drugih, napetost u njegovu odnosu s njima nestaje. Buduæi da je
njegov jedini motiv dati, podijeliti svoje obilje s drugima, posve je
neovisan o reakcijama drugih. Èovjek, koji od drugih nešto treba,
može biti nesretan ako u pokušaju zadovoljenja svojih potreba
bude osujeæen. On æe osjetiti razoèaranje ili bijes, koji dolaze od
osujeæenih želja, ili pak tjeskobu i beznaðe, ako osujeæenje želja
otkrije gomilu unutarnjih strahova, koje pažljivo sakriva od svijeta. Doista, takav èovjek, iako prema drugima održava privid zdravlja, sreæe i blagostanja, nalikuje pokvarenom zubu, èija je vanjština
naizgled zdrava, dok mu je pak unutrašnjost trula i bolesna, te æe
se prvom prilikom urušiti. Yogin, pak, koji pije iz unutarnjeg izvora blaženstva, iz kojeg teèe nektar – za razliku od radosti svijeta
koja teèe iz izvora osjetila, u kojima je nektar pomiješan s otrovom, i koji izaziva bolest i slabost duha – bez obzira na sve, zadržava savršenu unutarnju ravnotežu. On djeluje zbog izraza svojeg
104
Drugo poglavlje
47 - 49
obilja, u skladu s dharmom, bez oèekivanja uzvrata ili straha od
posljedica. Djelovanje, dakle, ostaje, ali onakvo kakvo je djelovanje kiše, koja pada bez želje za vlastitim probitkom, i tako omoguæuje rast bilja i život. Jednako kao što Sunce sije bez želje za vlastitom dobiti, tako i prosvijetljen èovjek djeluje na dobrobit svijeta,
iako posve nevezan svijetom. Njegova djelatnost, za razliku od
djelatnosti iz nižih pobuda, kakve vrše neprosvijetljeni ljudi, sadrži velièinu i sklad, i daleko po svojoj kvaliteti nadilazi djelovanje iz vezanosti. Takva djelatnost nije dakle traljavo i aljkavo djelovanje iz ravnodušnosti, koja je samo slabost duha i raða slabost,
nego je pak blistavo isijavanje beskrajne snage koja, poput Sunca,
koje od Zemlje ne dobiva i ne želi dobiti ništa, ipak èak i djeliæem
svoje snage daje toplinu, svjetlost i život na Zemlji.
49 Djelatnost
lišena velièine daleko je, uistinu,
od yogom uèvršæena duha, o Dhanavjaya.
Našavši utoèište u duhu, djeluj.
Sažaljenja vrijedni su oni,
koji žive za plodove djelatnosti.
Kad sam prolazio Indijom, vidio sam svojim oèima svjedoèanstvo o krivo shvaæenoj poruci svetih spisa, koji govore o nevezanosti za materijalno. Tamošnje neznalice shvatile su to tako da u
materijalnom treba djelovati površno, traljavo i lijeno, te da površno i preko volje izvršena djela svjedoèe na neki naèin o nevezanosti duha djelatnika za materijalno.
Da je Bog stvarao svijet onako kako oni grade svoje domove,
s armaturom koja viri iz betona, s fasadama nedovršenim ili prekrivenim blatom, te sliènim stvarima, vjerojatno bi zvijezde radile
poput dvotaktnih motora istoènonjemaèkih automobila, dimeæi
i proizvodeæi jadan zvuk. Zbog grešaka u proraèunu gravitacijske konstante èitav bi se svemir ubrzo urušio, ali ne do kraja,
buduæi da bi zakon gravitacije prije toga otkazao, te bi takva
jadna ruševina ostala kao svjedoèanstvo o slaboumnosti njezina
tvorca.
Što drugo, naime, može pokazati djelo, ako ne kvalitetu svijesti
djelatnika? Svemir je savršeno ureðen, njegove zakonitosti su savršeno precizne i u ravnoteži. Tome je tako stoga što je njegov
tvorac savršen, savršeno usklaðen u sebi, te su i njegova djela takva.
Nevezan za plodove svoga rada, Stvoritelj je stvorio ovaj, kao i
105
Bhagavad-gEt=
mnoštvo drugih svemira, s precizno ureðenim zakonitostima, te
nevjerojatnim obiljem divota. Potpuno nevezan svojim radom,
stvorio je savršenstvo.
Vezani, pak, lijenošæu i neznanjem, u zabludi da tako pokazuju
svoju nevezanost, lijeni neznalice vrše površna, nepotpuna i ružna
djela, svjedoèeæi tako o stanju svoga duha. Žaljenja su vrijedni,
kao i oni koji vide takve stvari, a zbog svoje ih zablude ne prezru,
nego ih naprotiv stanu uzdizati kao proizvod vrline i duhovnosti.
Nikada djelatnost lišena velièine nije proizvod duha uèvršæena yogom; naprotiv, samo velièina, moæ i slava zraèe iz takve djelatnosti. Ona djelatnost, koja je plod zraèenja unutarnjeg savršenstva, koja je plod želje za služenjem bez dobitka, ta djelatnost u
sebi sadrži velièinu. Oni, pak, koji djeluju radi plodova, vrijedni
su žaljenja. U svojim željama uvijek su osujeæeni, svoje ciljeve ne
postižu, a djela su im obojena željama, strastima i strahovima, te
tako nesavršena i èesto bijedna.
Nijedna, pak, pobuda ne proizvodi toliko bijedna djela, kao
pobuda ravnodušnosti i “nevezanosti”. Ako su djela, koja su
proizvod strasti, u sebi nesavršena, uvijek su beskrajno bolja od
djela koja su proizvod lijenosti i inercije. Zastrašæen djelatnik
obojit æe djelo svojim željama i strahovima, te æe ono izgubiti na
velièini, i neæe biti odrazom savršenstva. Unatoè tome, èesto æe i
takvo djelo biti vrijedno i korisno. Ono, pak, djelo, koje je proizvod neznanja ili lijenosti, ne sadrži ni u kojem svom aspektu
velièinu i vrijednost. Od poèetka do kraja ono je promašeno.
Ako djelatnosti yoge proizvode djela neokrnjene velièine, ako je
djelatnost iz vezanosti uzrok okrnjene velièine djela, onda djela
iz neznanja i lijenosti ne sadrže velièinu ni u kojem svom dijelu
ili aspektu. Ta djela posve su bezvrijedna i služe samo na sramotu svojem tvorcu.
50 Onaj
uèvršæena duha oslobaða se ovdje i dobra i zla.
Stoga se posveti yogi. Yoga je umjetnost djelovanja.
Dobro i zlo samo su posljedice vezanosti duha za polje djelovanja. Kakvu nagradu ili kaznu može baštiniti kamen, ako svojim
padanjem napravi nešto što æe ljudi ocijeniti kao dobro ili kao
loše? Kamena lavina može se urušiti i tako napraviti branu, koja
æe sprijeèiti poplavu, te tako spasiti živote mnogih ljudi. Jednako
tako, kamena lavina ili vulkanska erupcija može zatrpati grad ili
106
Drugo poglavlje
49 - 51
selo, te tako ubiti mnoge ljude. U svemu tome, kamenje pada, i to
mu je jedina “karma”. Kamen nije kažnjen ako padne na mjesto
koje ljudi drže krivim, niti je nagraðen ako padne na mjesto koje
ljudi drže pravim. On djeluje bez vezanosti, a u skladu s njemu
nadreðenim zakonitostima prirode.
Èovjek je daleko nadreðen kamenu, i posjeduje slobodnu volju,
posjeduje svijest koja je sposobna odluèivati. Ako ta svijest djeluje
u skladu s višim zakonitostima, pridonosit æe skladu u svijetu.
Takav èovjek ne vrši svoju, nego Božju volju, “ne moja, nego Tvoja
volja neka bude”.116 Kako Isus kaže: “Ja sam od sebe ne mogu
uèiniti ništa: kako èujem, sudim, i sud je moj pravedan jer ne tražim svoje volje, nego volju onoga koji me posla.”117 To je istinsko
djelovanje iz nevezanosti, djelovanje iz stanja yoge. Jednako kao
što je kamen nevezan ljudskim pojmom dobra i zla, nego odgovara jedino prirodnim zakonitostima, tako je i prosvijetljen èovjek
ovisan jedino o Bogu, slobodan od ljudskih ogranièenih poimanja
dobra i zla. Njegovo djelovanje instrument je u ruci dharme, a ne
njegove slobodne volje, te tako, kao i u sluèaju kamena, nema
onoga tko bi bio kažnjen ili nagraðen, ali za razliku od kamena to
nije stoga što svijesti i volje nema, nego stoga što svijest i volja
borave u Bogu, i ništa ih odatle ne može ukloniti.
51 Mudraci
uèvršæena duha, odrièuæi se rezultata djelatnosti,
doista postižu osloboðenje od okova roðenja,
zadobivajuæi stanje bez patnje.
Svako djelovanje, koje je vršeno iz osobnih pobuda, iz vezanosti za plodove djelovanja, nosi u sebi vezujuæu kvalitetu. U mjeri u
kojoj djelatnik prianja uz plodove djelatnosti, jednako i plodovi
djelatnosti prianjaju uz djelatnika, jer je svakoj akciji pridružena
reakcija jednakog iznosa a suprotnog smjera. To je jedan od fundamentalnih zakona prirode, i ne važi samo za mehanièke odnose
kako je to definirao Isaac Newton u svojem treæem zakonu, nego
i daleko šire, i proteže se na suptilno podruèje uzroènosti. Vezanosti za plodove vežu svijest uz polje plodova, i te vezanosti odreðuju ponovno roðenje djelatnika, u skladu s njegovim željama i
težnjama. Oni, koji su vezani za plodove fizièkog plana, raðaju se
116
117
Lk 22,42
Iv 5,30
107
Bhagavad-gEt=
u materiji. Oni, koji su vezani za plodove astralnog plana, kakvi
su recimo osjeæajna i misaona stanja, takvi se raðaju u astralu, dok
se oni koji su vezani za vlastito postojanje kao jezgru djelatnosti
raðaju ponovno u kauzalu. Oni, pak, koji su se odrekli sebe, koji
su privid ogranièene osobnosti raspršili, uviðajuæi kako je jedina
stvarnost beskrajni i sveprožimajuæi brahman, oni nemaju ni smrti
ni ponovnog roðenja, jer što se ima ponovno raðati? Jastvo je
vjeèno s one strane raðanja i umiranja. Onaj, èije su sve vezanosti
sažete u Jastvu, koje su se posve povukle iz domene svijeta, taj
baštini vjeèitu slobodu koja je kvaliteta Jastva. Tada sva patnja,
kojoj je uzrok vezanost uz prolazno i nesavršeno, prestaje u Onom
što je s one strane najsmionijih nada.
52 Kad
tvoj duh napusti gustu šumu iluzije,
tada æeš postati ravnodušan i prema onome što si èuo
kao i prema onome što æeš èuti.118
Sveti spisi, objave, govor mudrih i manje mudrih, sve to zbunjuje duh onog, tko nije osobno iskusio istinu. Èovjeku, koji se
nalazi u poziciji iluzije, istina može zvuèati jednako vjerojatno kao
i bilo koja laž. On iz svoje pozicije ne može ispravno procijeniti;
èak je moguæe da æe mu se, zbog uvjetovanosti zabludama, laž
èiniti smislenijom od istine, buduæi da je bliže onome što on èesto
doživljava kao sebe, jer je ðavla prihvatio kao svoga oca, i èvrsto
drži rijeè njegovu.119 U takvom stanju obmanutosti, èini se da se
nalazi u zaèaranom krugu iz kojeg nema izlaza: istinu ne vidi zato
što je u zabludi, a zbog obmanjujuæeg djelovanja zablude ne može
prepoznati istinu i tako odbaciti zabludu.
Sreæom, tome nije posve tako. Postoje naèini kojima se taj zaèarani krug može razbiti, a to su tehnike proèišæenja, tehnike yoge.
Tim tehnikama, èovjekova svijest se postupno utemeljuje u stvarnosti, razbijanjem obrazaca zabluda, krivog funkcioniranja, te ostalog smeæa koje saèinjava veæinu svijesti prosjeènog èovjeka. Jedina
zabluda koja je toliko teška da je se yogom ne može pobijediti, ona
je koja uvjeri èovjeka da se yogom ne treba ili ne može baviti, te da
118
Igra rijeèi, koja znaèi istodobno i “svemu što si veæ èuo” i “svim Vedama”.
Vede se, naime, nazivaju œruti, odnosno èuvenje, objava. Krsna dakle govori o
ravnodušnosti prema Vedama, objavama i ostalim stvarima.
119
Iv 8,44
108
Drugo poglavlje
51 - 53
je bavljenje yogom beskorisno. Takav èovjek ostaje prepušten na
milost i nemilost raznim silama, i njegov duhovni razvoj æe jamaèno
biti spor, ovisan o uèenju iskustvom, te procesu ponovnih roðenja.
Onaj, pak, tko je istinu otkrio, nije više ovisan o prièama i uputama œruti, odnosno “èuvenja”, objave, raznih svetih spisa, jer takve
spise sada i sam može sastaviti radi drugih. On sada uistinu razumije njihovo znaèenje, i nije zbunjen èestim dvosmislenostima. U
svemu što èuje, njegov budni duh u stanju je razlikovati zbilju od
zablude.
53 Kad
tvoj um, zbunjen èuvenjem,
postane postojano sjedinjen,
tada æeš postiæi stanje yoge.
Stanje yoge dakle predstavlja stanje istinske spoznaje. Ovdje nije
rijeè o uputama za postizanje cilja; naprotiv, radi se o opisu cilja.
Ali, kvalitete cilja moraju odreðivati kvalitetu puta, jer ako put
nema u sebi kvaliteta cilja, tada neæe ni odvesti cilju. Put se sastoji
od približavanja cilju: najprije nejasnim nasluæivanjem, potom sve
jasnijim razumijevanjem, te na kraju jasnom spoznajom s one strane dvojbi. Èesto na tom putu sveti spisi mogu više zbuniti i stvoriti krivi dojam, nego što æe biti od koristi. Zbog svega toga, mudro
je u najveæoj mjeri baviti se yogom, kako bi se nejasna uvjerenja i
stavovi što prije zamijenili izravnim znanjem i uvidom u istinu, jer
tek tada um postaje postojanim, sabranim u jedno. Èesto religijska uvjerenja predstavljaju toliku smetnju, da se zbog pogrešnih
uvjerenja stvorenih na temelju krivo shvaæenih spisa èovjek doslovno odbije spasiti yogom, nego naprotiv usprkos svemu srlja u
propast. U njegovoj pomuæenoj svijesti, u kojoj dobro izgleda kao
zlo a zlo kao dobro, nezbiljska predodžba o Bogu stvorena na
temelju zablude èini se vrhovnim ciljem, te on, štujuæi svoju zabludu, sve dublje tone u propast, umjesto da se prianjanjem uz stvarnost spasi. Baveæi se licemjerjem, koje drži svetom dužnošæu propisanom spisima, on, štujuæi tako zabludu, pripadne svijetu iluzije
i u njoj se èvrsto utemelji. Pitanje je koliko æe takvome života
trebati da popravi štetu koja je tako nastala, i hoæe li mu to uopæe
uspjeti.
Treba dakle sve teoretske stvari, kao što su primjerice religijsko
i sva ostala uvjerenja, staviti na stranu, i prepustiti iskustvu da
pokaže njihovu istinitost. Te stvari su možda istinite, ali ako mi
109
Bhagavad-gEt=
ništa o tome zasigurno ne znamo, od kakve nam je to koristi?
Možemo jedino pasti u dublju zabludu od one u kojoj se nalazimo. Treba se, naprotiv, držati prakse, yogijskih tehnika proèišæenja i profinjenja duha, koji æe tako proèišæen i suptilan biti u stanju shvatiti daleko više, te èvršæe prionuti uz istinu. Kako može
prljav duh ljubiti èistoæu istine? Nikako. Ili æe je mrziti, ili æe je se
bojati. Potrebno je dakle èistiti duh, pa æe on zbog svoje èistoæe
ljubiti istinu i uz nju prionuti, temeljeæi se tako èvrsto i nepokolebljivo u stvarnosti. Tek èista duša može uistinu ljubiti Boga, jer
posjeduje njegovu narav.
54 Arjuna
reèe:
Koje su oznake èovjeka postojanog uvida,
koji je sabran u jedinstvu, o Keœava?
Kako on govori, kako sjedi, kako hoda?
Arjuna je u jednakoj zabludi kao i veæina ljudi: da se duhovna
snaga mora oèitovati kroz neku standardnu formu. Ljudi tako oèekuju da duhovna osoba jede odreðenu vrstu hrane, da se odijeva
na odreðeni naèin, da na odreðeni naèin hoda i na odreðeni naèin
sjedi, kako bi se time isticala meðu drugima. Doista, postoje i uvijek su postojali takvi, ali upravo meðu onima koji su razapeli Isusa
i koji bi ga i danas razapeli da ga kojim sluèajem uspiju prepoznati. Takvi postoje meðu onima koji njeguju lažnost u odori duhovnosti, koji suštinu pokušavaju nadomjestiti formom, meðu farizejima svih vrsta, u odorama sveæenika, svamija, redovnika svih
religija, koji mole u hramovima svih religija.
Kakvu odoru i posebnu prehranu ima Bog, koji je temelj svih
stvari, i u svemu se oèituje? On ne pravi razliku izmeðu èistog i
neèistog, izmeðu duhovnog i neduhovnog, izmeðu jedne i druge
vrste forme. Sve vrste forme neka su vrsta oèitovanja beskrajne
neoèitovane riznice koja je Apsolut. Sve te stvari nesavršene su, i u
njima ne prebiva najviša stvarnost, a opet sve one prebivaju u
Božjem duhu, koji ih neprekidno u sebi održava, dajuæi im postojanje. Onaj, tko se bavi stvarima, dajuæi jednima prednost pred
drugima, ne spoznaje istinu o stvarima, a ona je da je jedina istinska stvarnost Bog. Onaj tko to ne opaža, držat æe do privida i
forme duhovnosti, držeæi jedan oblik nadreðenim drugome. Onaj
tko vidi sve te stvari kao iste, odnosno jednako beznaèajne i lišene
suštine, neæe uopæe držati do izgleda. Tako æe u jednom hramu
110
Drugo poglavlje
53 - 55
èesto najveæa duhovna velièina biti utjelovljena u èistaèu hrama ili
vrtlaru, dok æe sveæenici, poèevši od najvišeg, biti prazne figure
bez suštine. Dok se farizeji pridržavaju subote, yogini se pridržavaju brahmana i u njemu borave. Pred svijetom farizeji mogu pokazivati svoju duhovnost, jer je njihova duhovnost upravo svjetovna, naèinjena da bi je svijet vidio i o njoj posvjedoèio, dok je
duhovnost yogina takva da o sebi sama svjedoèi pred Bogom, i
Bog svjedoèi za nju, a svijet, ne znajuæi Boga, takvu duhovnost
rijetko prepoznaje. Takva duhovnost, ravnodušna prema formi,
izaziva mržnju i neprijateljstvo ljudi farizejskog mentaliteta, kojima obiluju sve religije, te oni uvijek ponovo, u sva vremena, ubijaju i progone ljude istinske duhovnosti, koje vide kao ogledalo, u
kojem opažaju vlastitu rugobu i ispraznost.
55 Svevišnji
Gospod reèe:
Napustivši u cijelosti sve želje koje borave u duhu, o Partha,
u Jastvu zadovoljan samo Jastvom,
on postiže stalnost duha.
Arjuna pita o vanjštini, dok Gospod odgovara o nutrini. Arjuna pita “kako hodaju”, a Krsna odgovara “njihova svijest je sažeta
u Jastvu”. Tako Gospod Krsna poruèuje: okreni pogled s nebitnog na bitno, s forme na suštinu. Kad je suština postignuta, oblici
njenog oèitovanja mogu biti raznoliki. Jednako tako, ako suština
nije postignuta, razlikovat æe se pokušaji njenog nadomještanja.
Neki æe se prejedati, neki æe težiti zadovoljenju osjetila, neki æe
pokušati napuniti um znanjem, neki æe pokušavati èiniti dobra
djela, a neki æe na sebe stavljati simbole religije. Oblik kompenzacije može se razlikovati od sluèaja do sluèaja. Jednako tako, oni
koji su utemeljeni u stvarnosti, èiji duh je stalan, mogu svoju unutarnju ispunjenost oèitovati na razlièite naèine, ili je ne oèitovati
uopæe, ostajuæi u stanju mirovanja. Kako god bilo, prosudba o
neèijem duhovnom stanju, a na osnovi opažanja vanjskog ponašanja, u najmanju je ruku dvojbene smislenosti. Najèešæe æe, naime,
lažni svetac izgledati svetije od pravog, a osoba marginalne duhovne snage stavljat æe na sebe više simbola duhovnosti od jednog
avatare. Primjerice, u Krsnino doba postojao je velik broj isposnika koji su lutali šumama baveæi se nekim oblikom duhovne discipline. Svi oni stavljali su na sebe simbole odricanja, i po vanjskom
izgledu nije bilo moguæe odrediti tko je od njih uistinu odbacio
111
Bhagavad-gEt=
poriv za zadovoljenjem osjetila, a tko se samo pretvara, i njegove
slabosti samo èekaju na priliku da doðu do oèitovanja. U sažetku
Mahabharate imali smo prilike vidjeti kako rsiji i isposnici èesto u
pogledu na lijepu ženu izgube kontrolu, ili pod utjecajem neugodnih okolnosti izgube kontrolu, te nekoga prokunu. Èovjeku, koji
je u cijelosti utemeljen u najvišem zadovoljstvu, takvo nešto ne
može se desiti. Ipak, oni su bili na glasu kao veliki uglednici duha.
S druge strane imamo Krsnu i Arjunu, koji su naizgled samo ratnici, bez nekih velikih duhovnih pretenzija, a Krsna je cjelovita Božanska inkarnacija, purnavatara, a za Arjunu on sam kasnije u
Mahabharati kaže da predstavlja utjelovljenje treæine njegova biæa.
Unatoè prividu koji govori da je Krsna samo kralj Yadava, mudraci poput Vyase i Narade klanjaju mu se i odaju mu najdublje poštovanje. To je, pak, stoga što njihova svijest nije obmanuta prividom, te se oni ne daju zbuniti vanjštinom, koja bi govorila da je
onaj tko se oblaèi poput sveca uistinu utemeljen u svetosti, te da je
onaj tko se oblaèi poput kralja samo politièar.
Kriterij za onog tko je spoznao Atman, dakle, njegova je svijest.
On je napustio sve želje, odbacivši ih radi Jastva. Njegov duh je
tako èvrsto utemeljen i postojan.
56 Uma
neuznemirena nedaæama,
slobodan od veza sreæe, straha i srdžbe,
naziva se mudracem postojana duha.
Na duh koji nije posve utemeljen u Atmanu i dalje mogu djelovati razlièite veze, poput želje, straha, srdžbe i ostalih. Duh, koji
unatoè zbivanjima u svijetu osjetila zadrži unutarnju ravnotežu, te
ne skreæe pogled s Jastva u svijet osjetila, naziva se postojanim.
Što to doista znaèi? Èesto se takva postojanost poistovjeæuje s
ravnodušnošæu, koja se dakako doživljava iz pozicije ega. Ego,
buduæi da nije samodostatan, može postiæi jedino ravnodušnost,
ali time ne nadilazi svoju ispraznost, veæ naprotiv boravi u njoj.
Tek kad èovjek nadiðe sebe kao ogranièeno biæe, koje žudi za
sitnicama i sitnica se boji, može u moru svijeta postiæi postojanost
duha. Ta postojanost ne znaèi ni neaktivnost, ni ravnodušnost, ni
izolaciju od svijeta. Isto tako ne znaèi ni bezosjeæajnost, ni hladnoæu, veæ naprotiv onu vrstu topline i ljubavi kakva je nemoguæa
ljudima koji su posve prožeti vezanostima, a teško da je mogu i
shvatiti.
112
Drugo poglavlje
55 - 57
Primjerice, ako avatara ili yogin razgovara s lijepom ženom, on
neæe poput lažnoga proroka u odori sveca pokušavati prema njoj
pokazati hladnoæu, ravnodušnost ili pak gaðenje, kakvo takvi èesto
pokazuju, pokušavajuæi istaknuti farsu celibata, koju èesto teškom
mukom i protiv svojih želja i sklonosti održavaju. Takvom lažnom proroku žena je bolan podsjetnik na sve njegove vezanosti i
prljavštinu koji u dodiru s njom izlaze na površinu, te on èesto
reagira mržnjom i gaðenjem. Zbog obilja takvih osoba u raznim
“religijskim” grupama, tamo èesto vlada ženomrzaèki mentalitet,
koji je èesto toliko ekstreman da se u takvim grupama žene drže
doslovno nižim biæima, te ih se ponižava i na razlièite druge naèine zlostavlja. Yogin koji razgovara sa ženom naprotiv uopæe nije
dirnut njenim fizièkim tijelom, veæ razgovara neposredno s njenom dušom. On njeno tijelo uvažava i daje mu ljubav i podršku,
ali njegov fokus usmjeren je k duši, koju dodirom svoje svijesti
budi i uzdiže. Yogin, naime, nema nikakve druge pobude u djelovanju osim odanosti unutarnjoj, vrhovnoj stvarnosti. Ovisno o
potrebama, te o zakonu dharme koji upravlja stvarima, yogin mijenja svoje djelovanje u svijetu, a to djelovanje, koje neprosvijetljeni mogu objašnjavati ovako ili onako, ostaje uvijek izvan njihove moguænosti shvaæanja. Yogin, dakle, u svijetu ne djeluje kao
ravnodušni kip, nego kao biæe koje zraèi ogromnu ljubav i svijest
u svijet. Druga biæa tu ljubav najèešæe nisu uopæe u stanju pojmiti,
nego naprotiv smišljaju razne smiješne racionalizacije na svojoj
razini razumijevanja. Ispravan pristup, pak, znaèio bi predanost
takvom yoginu, kao utjelovljenju Božanske stvarnosti, znaèio bi
prepuštanje vlastite volje njegovoj, i ponizno uèenje pred njegovim
stopalima. Umjesto da pokušavaju takvog yogina objasniti, ljudi bi
ga trebali pokušati shvatiti, a razlika izmeðu tih dviju stvari je ogromna. Objašnjavanje, naime, znaèi stvaranje prosudbe o nekome iz
vlastite nepromijenjene pozicije. Shvaæanje, pak, znaèi mijenjanje
vlastite pozicije kako bi se spoznalo nešto novo i razlièito.
57 Onaj,
tko se oslobodio takvih utjecaja,
koji se u dobru ne oholi niti u zlu jadikuje,
njegov je uvid postojan.
Svijest èovjeka ponaša se poput kameleona, koji poprima boju
okoline u kojoj boravi. Tako i um poprima karakteristike onoga
na èemu boravi. Uvid predstavlja dodir izmeðu svijesti i stvarno113
Bhagavad-gEt=
sti. Ako svijest èovjeka boravi u Jastvu, koje je najviša stvarnost,
tada je uvid èovjeka postojan, jer su svijest i stvarnost u neposrednom dodiru, oni su sjedinjeni. Ako je, pak, svijest u dodiru s prolaznim i promjenjivim svijetom osjetila, te u vlasti privida koji joj
govori da je odvojena od suštine stvarnosti, tada svijest poprima
osobine svojeg promjenjivog i nestalnog okruženja, buduæi tako
promjenjiva i nestalna. Uvid tada, ako se o njemu uopæe može
govoriti, nije stalan, veæ je naprotiv kolebljiv i u njemu nema èvrstoæe, buduæi da svijest, umjesto u stvarnosti, boravi u podruèju
nestalnog i nezbiljskog. U odnosu nezbiljskih stvari i ega, koji je
takoðer nezbiljski, postoji mnogo neizvjesnosti, te neprekidnost
promjene stanja. Ego, uplašen i u želji za osiguranjem vlastitog
postojanja, u okolnostima koje prividno pogoduju njegovu održanju, teži sebe držati vladarem svijeta te se beskrajno oholi i napuhuje, a samo mala igla neugodnih okolnosti, koje ga podsjeæaju
na njegovu prolaznost i krhkost, dostatna je da ga naglo ispuše i
baci u drugi ekstrem jadikovanja i plakanja nad vlastitom sudbinom. U tome dakako nema postojanosti, a iz pozicije ega bilo bi
licemjerno i pokušati je postiæi. Jedini naèin, kojim èovjek može
postiæi postojanost u okruženju svijeta, jest transcendencija svijeta, odnosno usmjerenje svijesti prema istinskoj stvarnosti, koja
vjeèno svjedoèi svoju postojanost i trajnost. Prepoznajuæi tu
nepromjenjivu stvarnost kao sebe, èovjek automatski postaje smiren i pun pouzdanja u buduænost. Ne strahujuæi za vlastitu egzistenciju, nema se ni potrebe uzdizati nad drugim biæima, koja takoðer vidi kao oblike vjeènog i bezobliènog Atmana/brahmana.
Tako živi u skladu i sa sobom, i sa svijetom, i s drugim biæima, i sa
sudbinom. Sav taj sklad dolazi od postojanosti uvida, koji ima
temelj u prepoznavanju sebe kao Jastva, koje je apsolut, umjesto
kao ogranièene prividne osobnosti, naèinjene od projekcija osjetilnih dojmova na um.
58 Kada
povuèe svoja osjetila od osjetilnih objekata,
kao što kornjaèa uvlaèi udove u oklop,
njegov je uvid postojan.
Svijest èovjeka grana se od svoje jezgre prema vanjskom svijetu
kroz vrata osjetila. Uvlaèenjem osjetila unutra, svijest se smiruje,
te se kretanje životne energije, koje je inaèe usmjereno prema van,
usmjerava unutra i prema gore. U tehnici up-stream kriye, koju
114
Drugo poglavlje
57 - 58
sam formulirao u svojem sustavu yoge, osnovni je dio upravo uvlaèenje osjetila, te povlaèenje tako internalizirane energije prema gore.
Povlaèenje energije prema gore dogaða se automatski, kao posljedica predanosti i odustajanja od kontrole. Uvlaèenje osjetila, pak,
posljedica je voljne odluke i svjesnog napora. Tek nakon što je yogin
uvukao osjetila u sebe i tako odustao od svijeta, može prakticirati
yogijsku tehniku èišæenja i razvoja svojeg energetskog sustava. Tek
odustajanjem od utjecaja na svijet putem svojih djelatnih organa, te
opažanja svijeta putem osjetila, yogin dobiva moguænost usmjerenja fokusa svijesti na vlastitu nutrinu, te u predanosti Bogu kriyom,
odnosno spiralnim uzlaznim kretanjem kundalini, poveæava brzinu
svojeg duhovnog razvoja, dopuštajuæi iscjeliteljskoj životnoj sili da
èisti i profinjuje njegov energetski sustav.
Kad govori o postojanosti uvida, Gospod Krsna misli na uspostavljanje vertikalne linije protoka energije od korijenske cakre
kroz centralni energetski kanal (susumna nadi), gdje prolaskom
kroz sve cakre energija/svijest naposljetku izlazi van kroz krunsku
cakru. Buduæi da cakre korespondiraju s odreðenim razinama svijesti, gdje porast dubine svijesti odgovara poveæanju fizièke visine
cakre, takav uspravan tok energije oznaèava budnost svijesti yogina, te njenu sažetost u Najvišem. Uvid, njegovim povlaèenjem iz
objekata osjetila, boravi u unutarnjem svijetu èovjeka. Kako se u
tom unutarnjem svijetu ne bi nastavio baviti osjetilnim slikama iz
pamæenja, te razlièitim projekcijama buduænosti i prošlosti, treba
se najprije prisjetiti Boga, te svijest usmjeriti na Njega i tamo je
zadržati. U tu svrhu preporuèujem bilo koju sliku ili rijeè, fragment svetog spisa, sjeæanje na prijašnje iskustvo, kojim æe se prizvati stanje predanosti Bogu. Postizanjem predanosti Bogu, svijest se postupno smiruje. Èak i u izravnoj viziji Najvišeg, svijest se
zbog nagomilanih podsvjesnih, odnosno nesvjesnih sadržaja nastavlja kretati i po inerciji procesirati ostatke misli, odnosno osjeæaja. Zbog toga treba mirno zadržati svijest na Bogu i njime posve
zaokupiti svoju pažnju, a aktivnost uma æe se ubrzo izgubiti, nakon
nekoliko minuta do najviše nekoliko sati. U viziji Boga treba promišljati svoje kvalitete, te ih usporediti s Božanskima, èisteæi ih
sve dok Bog ne uzmogne posve neometano i cjelovito sjati kroz
vrata tijela. Zbog toga, svoj sustav yoge nazivam darœana yogom.120
Sustav izmeðu ostalog saèinjavaju tehnike yoge koje je moguæe naæi u knjizi
Pristup Yogina, te na Internetu na adresi http://www.danijel.org.
120
115
Bhagavad-gEt=
Darœana na sanskrtu znaèi uvid, blagoslov pogleda na Boga, Božansku viziju. Yoga oznaèava sjedinjenje, jedinstvo. Darœana-yoga
stoga znaèi sjedinjenje s Bogom putem Božanske vizije, odnosno
usvajanje Božanskih kvaliteta putem uvida.
Ustrajnom praksom yoge, dakle uzlaznim tokom energije/svijesti
povuèene od osjetila, te postupnim navikavanjem sustava na poveæani protok, širenjem i èišæenjem energetskih kanala i organa
svijesti, svijest postaje sve sposobnijom u sebe primiti Božanske
kvalitete, te ih iz sebe oèitovati. Takav razvoj kulminira u postignuæu stanja potpune proèišæenosti, koje je krajnji cilj evolucije, i
u kojem se najviše kvalitete postojanja mogu u cijelosti osjetiti i
izraziti. Unatoè ogranièenjima fizièke razine, praksom ove yoge
svijest se može toliko profiniti, da postaje sposobnom osjetiti i
samog Iœvaru, Boga u smislu osobe koja je utjelovljenje i fokus
svih najviših svojstava. Veæ i samo jednim trenutkom takvog uvida
biæe postiže cilj evolucije i tako potpunu slobodu od razvojnog
ciklusa raðanja i umiranja. Nakon smrti, naime, s biæa postupno
otpada sve, osim najvišeg dosega koji je u svojem iskustvu za života ostvarilo. O tome mogu osobno posvjedoèiti, iz promatranja
procesa umiranja tijela, te oblika zagrobne egzistencije ljudi koje
sam poznavao. U svim sluèajevima, njihovu egzistenciju odreðivale su samo najviše kvalitete, koje su uspjeli dotaknuti i ostvariti za
života; sve ostalo nestalo je, kao posve nebitno. Nakon što sam
shvatio princip evolucije, Bog je to moje razumijevanje potvrdio.
Velika je utjeha biæima znati da se od njih ne oèekuje nemoguæe,
te da ih Bog ne sudi po njihovim slabostima, nego po vrhuncima
njihove snage. Oni, koji za života uspiju osjetiti Boga samog, imaju
svoj vrhunac dakle u vrhuncu svih vrhunaca, te njihovo ponovno
roðenje radi daljnjeg razvoja postaje suvišnim. Oni tako postižu
slobodu od ponovnog roðenja. Velika je to utjeha i radost znati,
da se toliko malo od nas traži, i da je toliko malo dovoljno za
takvo veliko postignuæe. Veæ i sama spoznaja o tome trebala bi
potaknuti ljude da se, osloboðeni straha od pakla i kazne, posvete
svim srcem yogi, kako bi za ovog života uspjeli spoznati Boga, i
time ostvariti slobodu od ponovnog roðenja.
Èovjeka æe mnoge stvari koje govorim zbuniti: kako je moguæe
da govorim da yoga poèinje Božanskom vizijom, a da istodobno
vizija Boga jamèi osloboðenje, koje je cilj yoge? Ta zabuna dolazi
od terminološke zbrke. Zamislimo, primjerice, kako Sunce otapa
blok leda. Najprije ono led otapa u vodu. Potom vodu pretvara u
116
Drugo poglavlje
58
paru. Nakon toga, zamislimo da se para u toj mjeri grije, da postupno preuzme na sebe sve kvalitete sunèeve svjetlosti – njenu
toplinu, boju i sjaj. Bog je ovdje kao Sunce: ono grije led potencijalnog biæa, i njegovim otapanjem daje život. Potom se voda života pretvara u paru svijesti. Para svijesti potom se grije u sve veæoj
mjeri, dok se njena temperatura ne izjednaèi s onom Sunca.121
Tako i biæe, ostvarujuæi poèetkom prakse yoge dodir sa stvarnošæu, slièi bloku leda koji je obasjalo Sunce. On tada poèinje u sebe
primati toplinu i svjetlost stvarnosti, istine, ljubavi i svijesti. Dodirom s tom stvarnošæu, led neznanja i vezanosti se otapa, sve dok
biæe, poprimanjem sve suptilnijih Božanskih kvaliteta, i samo ne
postane Božanskim, odnosno, dok ne uspije osjetiti najvišu “temperaturu” svijesti, onu koja je svojstvena Bogu samome, u njegovoj unutarnjoj naravi.
Jednako kao što Sunce otapa blok leda, jednako tako i neosobni brahman, vrhovna stvarnost, prividno na sebe preuzima oblik
mnoštva, te tako, u relativnom, pod utjecajem Sunca koje je brahman isparava led koji je brahman. Iako neoèitovan, u oèitovanju
izražava svoju prirodu. Biæe, kao relativna lokalizacija Atmana/
brahmana, predstavlja onog koji se oèituje. Kako biæe u sve veæoj
mjeri poprima kvalitete Svevišnjeg, tako se u njemu Atman sve
više oèituje. Kad biæe uspije u svojem razvoju dotaknuti Svevišnjeg,
ono zatvara krug oèitovanja relativnog. Takvim profinjenjem svijesti biæa postiže se daleko viši cilj nego samo spoznajom Atmana.
U spoznaji Atmana, biæe spoznaje da sam Ja doista vjeèan, neprolazan i sveprožimajuæi, da sam temelj i suština u svim biæima, njihovo jastvo. Ipak, preklapanje iz svijesti relativnog biæa u svijest
Apsoluta iz pozicije relativnog biæa nešto je što ima svoj poèetak u
vremenu, pa u vremenu dakako mora imati i svoj kraj. Nakon što
takvo iskustvo samadhija prestane, biæe ostaje na jednakom stupnju razvijenosti na kojem se nalazilo prije ulaska u samadhi, iako
sada posjeduje besmrtnu perspektivu. Ta besmrtna perspektiva,
dakako, neæe puno vrijediti ako ostane nešto u što se u vremenu
ulazi i izlazi. Tek kad se relativno biæe toliko proèisti da u relativnom ne postoji nešto u što æe se vraæati, kad u relativnom svojim
proèišæenjem dotakne Najvišeg Gospoda, koji je naèin na koji se
Molio bih gospodu fizièare da me poštede komentara o raspadanju molekula vode na atome kisika i vodika; ovo je ipak analogija, a svaka analogija ima
svoje granice.
121
117
Bhagavad-gEt=
savršeni Atman/brahman opaža iz pozicije relativnog, tada biæe
postiže najviše savršenstvo i dostiže krajnji cilj, i ne raða se ponovo.
59 Onaj
tko se suzdržava od osjetilnog užitka
osjeæa i dalje težnju prema zadovoljstvima osjetila.
U iskustvu Najvišeg, ta težnja nestaje.
Èovjekovo djelovanje motivirano je težnjom zadovoljstvu. Sve
što ljudi rade, rade da bi postigli ispunjenje. Iz tog je razloga
uzaludno pokušavati kontrolirati osjetila tako što æe ih se obuzdavati, tako što æe èovjek sebi uskraæivati osjetilne užitke. Nije,
naime, problem u osjetilnim užicima, nego u unutarnjoj praznini biæa, a posezanje za užicima osjetila nije bolest, nego lijek, ali
manjkav i nesavršen. Nažalost, to je ponekad lijek koji još dodatno pridonosi bolesti: èovjek se u težnji za osjetilnim užicima
još dodatno upleæe u razlièite vezanosti, koje rezultiraju dodatnim pomuæenjem ogledala uma, te se tako èovjek dodatno udaljava od unutarnjeg mira, koji je nužan preduvjet bilo kakvog
uvida u stvarnost, a time i postignuæa stvarne sreæe. Rješenje
dakle nije u tome da se duhu odreže i tako mali izvor zadovoljstva, kao što je to zadovoljstvo koje dolazi od osjetila, nego u
tome da mu se pokaže veæe, dublje zadovoljstvo, ono koje dolazi
od unutarnjeg ispunjenja duha i pronalaženja svrhe njegova postojanja, a ta svrha nije ništa drugo nego Bog sam. Uvidom u
Boga gase se sve želje i ispunjavaju nade s one strane svake nade.
Nitko se, ma koliko neskroman bio, nikada ne usuðuje ni maštati o onome, što se lako i bez napora zadobiva uvidom u Boga.
Koliko god umujemo, ne možemo to pojmiti, i kako god visoko
postavili svoje ciljeve, On ih sve beskrajno nadmašuje. Stoga se
treba okaniti lažne skromnosti, te pokušaja ostvarenja vlastitih
želja, i okrenuti se Bogu, kako bismo se njime ispunili. Umjesto
pokušaja da vlastita osjetila sputavamo, odrièuæi se zadovoljstva,
kako se to èesto pogrešno savjetuje, trebamo se odreæi nižih ciljeva, a odbacivanjem nižih ciljeva postupno æemo pronaæi onaj
cilj, od kojeg viši ne postoji. Vidjevši njega, nestat æe težnja za
svim nižim oblicima zadovoljstva.
Èak i u viziji Boga um se još neko vrijeme nastavlja baviti obradom zaostalih osjetilnih dojmova, sjeæanja i ostalog misaonog taloga kojim se obièno bavi. Produljenjem vizije Boga, um se postupno smiruje i gasi, te u potpunoj obuzetosti Bogom postaje
118
Drugo poglavlje
58 - 59
savršen; jednako kao što se automobil, nakon što prestanemo dodavati gas, nastavlja neko vrijeme kretati po inerciji, prije nego što
sam od sebe stane, tako i um, nakon što ga prestanemo hraniti
gorivom želja za osjetilnim predmetima, nastavlja još neko vrijeme
po inerciji obavljati svoju zadaæu, prije nego što se sam od sebe
zaustavi. Proces tog zaustavljanja može biti prilièno dug ako smo u
svom životu nataložili velike kolièine raznog neobraðenog materijala želja, strahova, frustracija i ostalog smeæa u nesvjesni dio svoje
liènosti.
Radi ubrzanja tog procesa, smišljene su tehnike yoge, koje rastapaju i uklanjaju taj podsvjesni talog. Za razliku od tehnika meditacije koje smeæe samo uklanjaju iz svjesnog podruèja, kako bi omoguæile brzo postizanje meditativnog stanja, što se postiže
komprimiranjem sve veæe kolièine smeæa na sve manji prostor, moj
sustav yoge ne vidi nikakve prednosti u tome da se postignu razmjerno veliki rezultati u prvih tjedan dana, a da se potom to stanje
bez poboljšanja produljuje tijekom iduæih pedeset godina. Veæe prednosti vidim u zaranjanju u talog koji boravi u nesvjesnom, te njegovu razgraðivanju i uklanjanju tehnikom yoge, makar to uklanjanje
zbog suoèavanja s traumama podsvijesti bilo teško i bolno.
Onaj yogin koji se tako krene èistiti, te bez straha, oboružan moænim oružjima yoge, pogleda u stvari kojima se bojao pogledati u
oèi, oslobodit æe se tereta koji ga pritišæe, te æe tako, nakon nekoliko mjeseci ili godina provedenih u samoanalizi i èišæenju liènosti,
postiæi stanje u kojem je duboka meditacija nešto spontano, a uvid
u sve dublje Božanske aspekte, te zadobivanje sve viših stanja svijesti, nešto što normalno dolazi vježbom. Takvo stanje, pak, ne postižu oni kojima je do jeftino zadobivenih rezultata. Takvi æe se baviti
nekom tehnikom koja im omoguæuje rad s pranom ili brzo postizanje meditativnog stanja, laskajuæi pritom njihovim slabostima kako
ih ne bi previše uznemirila. Bolno je, doista, iskustvo dodira s vlastitim slabostima, i ljudi o njima ne žele ni sluèajno slušati. Zbog tog
razloga æe radije iskušati sve metode instant-prosvjetljenja i duhovnog fast-fooda. Dakako, sve to vodit æe neizbježnom razoèaranju.
Neki æe ustanoviti da od duhovnosti nema ništa, te da je èitava
prièa s prosvjetljenjem izmišljena kako bi se prevarili lakovjerni, te
im se uzeo novac. Drugi æe pak progutati gorak lijek, i prestati
tražiti brza i laka rješenja. Put u raj vodi najprije kroz pakao vlastite
podsvijesti. Tamo su pohranjeni razlozi, zbog kojih nam je vizija
Boga nemoguæa. Tek uvidom u te stvari, koje su u nesvjesnom
119
Bhagavad-gEt=
podruèju upravo stoga što se naša svijest nije u stanju s njima suoèiti, moæi æemo postiæi istinski mir duha.
60 Neobuzdana
osjetila, o Kuntin sine,
kovitlaju i odvlaèe um èak i razborita èovjeka,
unatoè njegovu trudu.
Vatru nije mudro gasiti dolijevanjem goriva, buduæi da je gorivo nešto što veæ ionako sudjeluje u procesu gorenja. Umjesto traženja rješenja problema na razini na kojoj je problem nastao, treba
napraviti kvalitativni skok u razmišljanju, te rješenje potražiti tamo
gdje ga prije nismo tražili. Vatru treba gasiti onim èega u procesu
gorenja nema. Tek to æe ugasiti vatru. Jednako tako, veliki faktor
neobuzdanosti osjetila kretanje je uma, koji gonjen razlièitim osjetilnim podražajima neprestano mijenja objekte usmjerenja. Pokušaj kontrole uma umom, dakle, neæe postiæi rezultat mira uma,
jednako kao što èovjek sam sebe ne može izvuæi iz živog pijeska
povlaèeæi se za kosu. Potreban mu je oslonac koji ga nadilazi, za
koji æe se uhvatiti i kojim æe se izvuæi iz propasti.
61 Obuzdavajuæi
osjetila,
treba se utemeljiti u Meni.
Tada æe jamaèno njegova osjetila biti savladana,
a uvid postojan.
Takav oslonac èovjek nalazi u Bogu. Bog se nalazi u sferi koja
nadilazi sferu u kojoj se kreæe èovjekova svijest. Umjesto da pokuša
kontrolirati osjetila zahvatom uma, te se tako još samo jaèe utemelji
u sferi uma i osjetila, baveæi se dodatno njima, èovjek se treba odvratiti od èitave te sfere zajedno, te umjesto u kontroli uma potražiti utoèište u Bogu. Osjetila i um u vjeèitom su stanju kretanja. Mir
nije moguæe postiæi pokušajem umirenja sfere kretanja, nego tek
transcendencijom te sfere, te utemeljenjem u sferi mira. Zadovoljstvo nije moguæe postiæi u sferi osjetila, jer se stanje osjetila mijenja,
pa æe i želja za zadovoljenjem biti tek djelomièno ispunjena. Tek
transcendencijom sfere promjenjivosti, utemeljenjem u nepromjenjivom i vjeènom Apsolutu, u Apsolutnom subjektu, tek takvom
utemeljenošæu u Meni, postiže se trajan mir i ispunjenje.
62 Razmišljanje
o predmetima osjetila stvara vezanost za njih.
Od vezanosti nastaje žudnja, a od žudnje srdžba.
120
Drugo poglavlje
59 - 63
63 Iz
srdžbe javlja se obmana,
a iz obmane dolazi pomraèenje pamæenja.
Kad je pamæenje pomraèeno, nestaje razum.
Gubeæi razum, èovjek propada.
Okretanjem uma prema osjetilnim objektima um se okreæe prema
svijetu objekata. Pokušavajuæi postiæi zadovoljenje, doživljavajuæi
sebe u odnosu sa stvarima, razvija vezanost za odreðeni poredak
stvari, jer, sudeæi stvari u odnosu na sebe, prosuðuje jedne kao dobre
a druge kao loše. Iz toga se raða vezanost za dobre i odbojnost
prema lošima. Odbojnost je samo vezanost s drugim predznakom.
Iz vezanosti, odnosno odbojnosti, dolazi žudnja za dobrim, odnosno strah od lošeg. U takvom pokušaju javlja se moguænost da dobro
izostane, odnosno da se loše desi. Tada se javlja frustracija, koja
dovodi do srdžbe – ili nemilosrdnog gaženja preko leševa u nastojanju ostvarenja osobnog probitka, ili pak mržnje i bijesa usmjerenih prema stvarima i biæima koje predstavljaju suparnike, odnosno
prijetnju. Tako pod utjecajem srdžbe biæe gubi objektivnost, te postaje
toliko zaluðeno razmišljanjem o svojoj ulozi u svijetu stvari, da posve
gubi sjeæanje na stvarno stanje. Èak i sjeæanje kod takva èovjeka nije
pouzdano – ono, naime, postaje u sve veæoj mjeri selektivno, obojeno slikom koju èovjek gradi o sebi i stvarima; èesto æe sjeæanje na
vlastite misaone procese u tijeku nekog dogaðaja toliko zasjeniti
sjeæanja na stvarni dogaðaj, da biæe više ne može zasigurno reæi je li
se neki dogaðaj uistinu odigrao u stvarnosti, ili samo u njegovoj
mašti. Jednako tako, biæe obuzeto strastima posve gubi dodir sa
stvarnošæu, pa je èest sluèaj da takav i ne opaža ništa osim onoga što
se zbiva u njegovoj svijesti. Ekstremni primjeri takvog stanja u toj su
mjeri odvojeni od stvarnosti da s njom ne zadržavaju nikakav dodir,
pa stvarne dogaðaje uopæe ne primjeæuju, nego naprotiv svijet doživljavaju samo kao pozornicu svojih subjektivnih, suludih dogaðanja, a sve stvari i biæa doživljavaju kao objekte, sa sobom u centru.
Takvi pak predstavljaju temelj prouèavanja psihijatrije, znanosti o
psihièkim poremeæajima. Èesto je takvima, zbog njihove potpune
odvojenosti od stvarnosti, posve nemoguæe pomoæi. Takvi najèešæe
posve propadaju, tonuæi sve dublje u ludilo, dok se u njemu posve
ne izgube.
Razlika izmeðu takvih teških bolesnika i onog što se obièno
naziva normalnim èovjekom nije dakle u kvaliteti, nego u kvantiteti. Veæina ljudi je u nekoj mjeri luda, s tim da one, koji u svojem
121
Bhagavad-gEt=
ludilu izaðu izvan granica koje odreðuje prosjek, nazivaju ludima,
te ih lijeèe u psihijatrijskim ustanovama, dok manje ludi primjerci
hodaju ulicama ili pak vladaju svijetom. Jedino oni koji su slobodni od vezanosti za svijet objekata uistinu su uravnoteženi, te ih se
može nazvati psihièki zdravima. Oni, lišeni vezanosti, opažaju stvarnost onakvom kakva ona uistinu jest, bez obojenosti vlastitim težnjama ili strahovima. Èim doðe do pojave vezanosti, dolazi i do
gubitka objektivnosti, dakle do gubitka veze sa stvarnošæu.
64 No
onaj tko se kreæe meðu objektima osjetila,
bez vezanosti i odbojnosti, s osjetilima u vlasti Jastva,
taj dostiže milost.
Onaj tko ne okreæe pogled od najviše stvarnosti da bi djelovao
u svijetu, veæ naprotiv okružen svijetom i u njemu djelujuæi zadržava perspektivu najviše stvarnosti, opažajuæi istinsku zbilju svih
stvari, on u djelovanju svjedoèi za Jastvo. Da bi u svijetu osjetila
ostao nepomuæenim, svijesti posve u Jastvu, mora izmeðu svih
stvari koje su mu tu ponuðene uvijek iznova birati Jastvo. Tako
potvrðujuæi i u najtežim iskušenjima konaènost svojeg izbora, postiže milost, odnosno krajnje ispunjenje. Èovjek uvijek dobiva potvrdu tek nakon što je donio odluku; prije toga, potvrda bi ga
mogla jedino oslabiti, oduzimajuæi mu slobodu izbora u kojoj kali
svoju svijest. Nakon što èovjek donese odluku, osjetit æe ili grižnju
savjesti i osjeæaj pogreške, ako je odabrao krivo, ili pak sreæu i
sklad, ako je izabrao ispravno. Èovjeku, koji je odabrao ostati èvrst
u Jastvu unatoè okruženju osjetilnih objekata, dolazi tada potvrda
u vidu milosti, ogromnog oceana blaženstva koji potvrðuje ispravnost njegova izbora. Onaj tko bi odabrao Jastvo samo radi veæeg
zadovoljstva nego što je ono koje se dobiva od osjetila, bio bi
zapravo nezreo. Zbog toga æe èovjeka koji nastoji na osloboðenju
èekati mnoge teške kušnje, u kojima æe istinu trebati odabrati samo
istine radi, bez ikakva koristoljublja, i dapaèe unatoè prijetnji
patnje i smrti. Onaj, tko tako odluèi, postojan je i savršen, i on
dobiva beskrajno blaženstvo kao potvrdu ispravnosti svoje
odluke.
65 Stekavši
tako milost, svi njegovi jadi prestaju.
Tako ispunjen sreæom,
njegov um ubrzo postaje posve uèvršæen.
122
Drugo poglavlje
63 - 66
Nakon takve potvrde, iako je veæ nadvladao sva iskušenja i ispravno odluèio, iz èovjekove se svijesti gubi svaki trag sumnje
koja nužno ostaje prisutna i nakon što je donesena ispravna odluka. Mudar èovjek, naime, ne vjeruje sebi previše, te neprekidno
preispituje svoje odluke i razmišljanje, te iako svojim životom i
dobrobiti stoji iza svoje odluke, u njemu uvijek postoji ono propitivanje koje govori: “što ako sam u krivu, što ako sebe obmanjujem?”. Potvrdom milosti nestaje i taj trag sumnje, i svijest postaje
posve uèvršæena, buduæi da èovjek koji donosi odluku nije više
sam, nego iza njega vidljivo staje èitava stvarnost. Èovjek koji je
utemeljen u Bogu, koji predaje èitav svoj život Bogu, vjerujuæi
kako æe se Bog za njega pobrinuti, može iza te odluke stati posve
èvrsto, odbijajuæi se osloniti na bilo koji drugi oslonac osim Boga.
Unatoè tome što je njegova odluka èvrsta i nepromjenjiva, u njemu
ostaje tjeskoba: je li on to sebi samo umislio, i hoæe li Bog doista
stati iza njega i podržati ga? Možda je on ipak tek obièan grešnik
pod utjecajem iluzije, koji je sebi nešto umislio, pa Bog dakako
neæe imati ništa s tim, te æe on bijedno propasti? Takve misli uvijek su mu uzrok tjeskobe, dok Bog ne posvjedoèi za njega, ukaže
mu se i da mu nedvosmislenu potvrdu: “Da, pravo si odluèio, ti si
svjedoèio za mene i ja svjedoèim za tebe, odabrao si me kao svoj
temelj i ja to doista jesam.” Kada takvoga nakon raznih kušnji
obaspu slava i obilje u svijetu, on ostaje postojan u Bogu, znajuæi
odakle dolazi sve njegovo obilje, ostajuæi prema njemu ravnodušan, kao prema neèemu što dolazi i odlazi, jer on posjeduje njegov
neprolazni i besmrtni izvor.
66 Onaj,
tko nije uèvršæen, ne može imati ravnotežu uma.
Bez ravnoteže uma, ne može postojati mir,
a bez mira, kako može postojati sreæa?
Bez temelja u kraljevstvu Jastva, dakle, ravnoteža uma i kontrola
osjetila nisu moguæi. Ako nema ravnoteže uma, nije moguæ mir, a
bez mira nije moguæa sreæa. Sreæa je dakle moguæa jedino u èvrstoj
utemeljenosti u neprolaznom i vjeènom, u kojem se nalazi istinsko
zadovoljstvo neovisno o trudu. Tamo gdje postoji potreba za ulaganjem napora kako bi se postigla sreæa, postoji moguænost osujeæenja napora, a takvo stanje neizvjesnosti raða neprestani nemir u
kojem vlada konstantna tjeskoba i napetost, te se može reæi da sve
osim èvrste utemeljenosti u Najvišem rezultira stanjem patnje.
123
Bhagavad-gEt=
67 Kao
što vjetar nosi laðu na vodi,
tako èak i jedno nemirno osjetilo
kojim je um zaokupljen
odnosi èovjekov uvid.
Uvid predstavlja vertikalnu liniju kojom prolazi energija/svijest.
Ako uvid boravi u Bogu, protok je vertikalan, duž kralježnice, te
neometano prolazi susumnom od korijenske do krunske cakre.
Ako uvid èovjeka skrene s Boga na um, koji teži obradi osjetilnih
podražaja, tada svijest skreæe s Boga u niže svjetove osjetilne spoznaje i zadovoljstva, te tako, izgubljenog fokusa, èovjekova svijest biva bacana olujnim morem svijeta, poput malog èamca u
oluji. Bilo koje osjetilo je dovoljno da skrene uvid èovjeka sa
spoznaje ako se njime dade obmanuti, te njime bude u cijelosti
zaokupljen.
68 Stoga
je postojan uvid onoga, èija su osjetila
tako povuèena od objekata osjetila, o moænoruki.
Postojan je uvid onoga tko je povukao svijest od osjetila, kome
je tok energije svijesti uzlazan, prema gore, i koji ima svoj fokus u
Bogu, kojeg prepoznaje kao svoje istinsko Jastvo. Onaj, pak, tko
poklanja pažnju svijetu osjetila, kojim vlada um, kao organ koji
objedinjuje sve osjetilne podražaje, i koji padne u zabludu da je on
um, odnosno da je um njegovo jastvo, bit æe bacan nestalnošæu
uma u svijetu u kojem su bol i zadovoljstvo prolazni i nestalni,
jednako kao i egzistencija biæa. Onaj yogin koji povlaèi svoju svijest unutra, postupno time èisti naslage osjetilnih dojmova kojima
je svijest obièno zagušena, te tako slobodan od tog tereta postupno postaje sve sposobnijim pojmiti beskrajnu velièinu, moæ, svijest i radost istinske stvarnosti Jastva.
69 Što
je svim biæima noæ,
onome tko je ovladao sobom dan je.
Tamo gdje su sva biæa budna,
noæ je prosvijetljenom mudracu.
Onaj tko je utonuo u unutarnji mir, boravi u stanju koje je izvan
dosega obiènih ljudi; on svoje ispunjenje nalazi u povlaèenju u
unutarnju prazninu, u savršeni mir Apsoluta, što obièna biæa do124
Drugo poglavlje
67 - 70
življavaju jedino kao ništavilo i prazninu, od koje strahuju. Èesta
su stoga tumaèenja neprosvijetljenih ljudi, koji u svojem neznanju
prianjaju uz ime i oblik, pokušavajuæi èak i Boga definirati kao
jednu stvar pokraj drugih stvari, s kojom æe biti u odnosu. Ne
shvaæaju da Bog nikada ne može biti jedan pokraj drugoga, nego
jedino temelj svega, jedan bez drugoga. U svojem neznanju misle
kako služe Bogu dokazujuæi kako Apsolut posjeduje osjetila i osobnost, te svako drugaèije doživljavanje drže uvredom tom svojem
zamišljenom božanstvu.
Kako može Apsolut imati osjetila? Što bi njima iskušavao? Jamaèno jedino sebe, buduæi da u Apsolutu ne postoji jaz izmeðu
iskusitelja i predmeta iskustva, koji bi trebalo premostiti osjetilima,
koja bi omoguæavala iskustvo. Kakva su osjetila potrebna nekome
tko veæ sve zna, tko je temelj svega znanja? Osjetila su potrebna
onome tko ne zna, a tek treba doznati. Jednako tako, osobnost je
svojstvena svim osobama. Apsolut, pak, nije osoba, da bi trebao
posjedovati osobnost, jer je On upravo ono što u sebi sva biæa doživljavaju kao svoju osobnost i svijest. Sva osobnost ima svoj temelj
u Njemu. Onima koji takve stvari ne znaju, koji su obmanuti svijetom osjetila, u kojem caruju ime i oblik, istinsku spoznaju Boga
drže mrakom ništavila; njima spoznaja krajnje istine predstavlja noæ,
od koje oni bježe u svijet koji im je poznat, ali kojim vlada iluzija.
Oni, pak, koji su spoznali istinsku narav Apsoluta, kao beskrajnog, sveprožimajuæeg, sveprisutnog, kao temelj spoznaje, istine, svijesti, stvarnosti, blaženstva i ostalog, koji Ga vide kao Jastvo u svim biæima, koji Sebe tako Jesu Sobom, bez dvojnosti, èvrsto
zadubljeni u izvoru svih kvaliteta, koji sam po sebi ne posjeduje
kvalitete, tako borave u savršenom zadovoljstvu i potpunom ispunjenju. Spoznaju osjetilnog svijeta, kojom caruju ime i oblik,
koja je dana u svojstvima, u kojoj je sve prolazno i privremeno,
nju mudraci istinskog uvida napuštaju kao noæ i mrak, u kojem
nema stvarnosti i istine, i kojem ne treba težiti.
70 Onaj,
u kojeg se želje ulijevaju
kao rijeke u uvijek puni i postojani ocean,
taj dostiže mir, a ne onaj tko njeguje želje.
Ako neizmjerno bogat èovjek dobije na lutriji, njegova radost
bit æe zanemariva, buduæi da taj dobitak, iako u odnosu na imanje
prosjeènog èovjeka predstavlja pravo bogatstvo, njegovu imanju
125
Bhagavad-gEt=
ništa bitno ne doprinosi. Jednako tako, ako bogatu èovjeku policajac naplati kaznu zbog pogrešnog parkiranja, njega to neæe nimalo uznemiriti, jer taj novèani gubitak uopæe ne umanjuje njegovo bogatstvo. Ocean je toliko velik, da se u njega neprekidno
ulijevaju rijeke, a Sunce ga neprekidno isparava, a da obilje vode u
njemu time nikad nije dotaknuto. Jednako tako, èovjeku èije je
unutarnje obilje beskrajno, èije blaženstvo je ono beskrajnog brahmana, osjetilni dojmovi ništa ne pridonose, niti od njegovog blaženstva išta mogu oduzeti.
Èesto ljudi u zabludi pokušavaju podražavati takvo stanje uravnoteženosti, a bez postignuæa unutarnjeg blaženstva koje ga omoguæuje. Kako Œabkaracarya kaže122:
“Bez pobjede nad neprijateljem,
bez gospodarstva nad blagom velike zemlje,
same rijeèi ‘Ja sam kralj’ ne èine ga takvim.”
Jednako tako, bez zadobivanja blaženstva brahmana, onaj tko
glumi uravnoteženost osjetila i uma, te nedirnutost dobicima i
gubicima, poput glumca je koji glumi yogina. Osim toga, takvi
glumci, buduæi da posve krivo shvaæaju spise, a osim toga nisu
nikad imali prilike sresti istinskog yogina utemeljenog u brahmanu, ne znaju ni kako bi to imalo izgledati, pa glume krivo, i tako
od sebe prave ruglo u oèima onih koji znaju. Yogin æe se ponašati
u svemu poput obiènog èovjeka, ali skladno, uravnoteženo, i njegova svijest ne boravi na staklenim nogama. Takav ne mora glumiti da je nešto posebno, jer njemu i nije do posebnosti, on se i ne
želi isticati meðu drugima, nego naprotiv želi dati drugima sve što
sam posjeduje, želi ih pouèiti kako bi i sami zadobili veliko blago
kojim on obiluje. Umjesto da sebe pokušava izdiæi iznad drugih,
kako bi svojem povrijeðenom egu dao važnost, yogin, koji uistinu
jest iznad drugih, radije æe se ponašati kao da se ni po èemu ne
razlikuje od obiènih ljudi, ali u prikladnom trenutku pokazat æe
svoju snagu, kako bi omoguæio drugima da ga nasljeduju. Tako æe
se, primjerice, Gospod Krsna ponašati poput obièna èovjeka; naizgled æe biti dirnut i razljuæen istim stvarima kao i obièni ljudi;
zbog nekih æe stvari jadikovati a zbog nekih se radovati. On svoju
beskrajnu svijest, koja se iznad obiènih ljudi uzdiže poput planine
122
126
Vivekacudamani 66
Drugo poglavlje
70 - 71
iznad polja, ne pokazuje tako što æe se postaviti na pijedestal pokazujuæi tako svoju transcendenciju, nego naprotiv silazi meðu
ljude i samim svojim primjerom, samim svojim funkcioniranjem u
koje je utkana najviša ljepota Svevišnjeg Gospoda pokazuje ljudima najviši cilj, kako bi ga oni mogli ostvariti. Tako djeluje istinski
prosvijetljena osoba, utjelovljenje oceanske svijesti. Oni, koji tješe
svoj ego stavljanjem na sebe znakova duhovnosti, a bez istinske
velièine u pozadini, nalik su na luðake koji vièu “ja sam Napoleon”, ili pak na varalice koji kupuju sveuèilišne diplome, misleæi
da sama titula, bez znanja koje bi je pratilo, išta znaèi. Jednako
kao što bilo tko ne može reæi “ja æu biti predsjednik države”, a da
se to samo zbog njegove jake želje ostvari, nego naprotiv mora
imati kvalitete koje odlikuju jednog predsjednika, a narod ga zbog
tih kvaliteta mora cijeniti dovoljno da ga izabere meðu svim ostalim kandidatima, jednako tako nitko ne može reæi “ja sam prosvijetljen”, pa da zbog njegove želje i usmjerenja uma to postane
istina. On mora imati kvalitete prosvijetljenog, dakle utemeljenost u Apsolutu, profinjenje liènosti, slobodu od vezanosti i grijeha, te posve pobožanstvljenu osobnost i djelovanje. Tada on ne
mora ni reæi “ja sam prosvijetljen”, jer to je istina koja sama za
sebe svjedoèi, makar on šutio.123
71 Odbacujuæi
želje, onaj, tko živi bez želja,
bez osjeæaja “ja” i “moje”,
dostiže najviši mir.
Stanja “ja” (ahankara) i “moje” (mamata) svojstvena su ogranièenoj osobnosti koja sebe doživljava kao toèku u središtu, okruženu s “ne-ja”, dakle stvarima razlièitim od sebe. U takvom stanju,
biæe drži svoju egzistenciju neizvjesnom, strahujuæi da æe i ono
malo “ja” postati “ne-ja”, odnosno, gledano iz njegove perspektive, da æe prestati postojati, te utonuti u ništavilo. Pokušavajuæi
izmeðu “ja” i “ne-ja” stvoriti neko utješno podruèje, stvara kategoriju “moje”, odnosno stvari koje nisu “ja”, ali su pod njegovim
utjecajem, odnosno u njegovu vlasništvu, te ga tako štite od ništavila. Ahankara i mamata su dakle nužna posljedica stanja relativnosti biæa, odnosno opažanja sebe kao odvojenog od svega drugog, te ogranièenog. Onaj tko spoznajom vrhovne stvarnosti
123
Usp. Lk 19,40: “Kažem vam, ako ovi ušute, kamenje æe vikati!”
127
Bhagavad-gEt=
nadiðe takvo poimanje sebe, uistinu je slobodan, i njegovo stanje
je skladno. Bez želja za postizanjem, vidjevši da nema nièega što bi
se imalo postiæi, jer je sve veæ postignuto, on ostvaruje najviši mir.
72 To
je stanje brahmana, o Partha.
Stekavši ga, èovjek nije obmanut.
Utemeljen tako, makar i u samrtnom èasu,
on postiže utrnuæe u brahmanu.
Stjecanjem, dakle, stanja brahmana, èovjek opaža istinu s one
strane iluzije. Onaj, tko uspije tako se utemeljiti, postiže stanje
koje se na sanskrtu zove “brahma-nirvanam”. Nirvana je termin
koji je budizam preuzeo iz naprednog hinduizma, a slobodno prevedeno znaèi “utrnuæe”. To je mjesto na koje vatra odlazi kad se
ugasi, odnosno, prestankom identifikacije sa svojim relativnim biæem, spoznajom sebe kao Atmana, odnosno brahmana, spoznajom da je on uistinu brahman, te da je to èitavo vrijeme bio, da je
brahman jedina svijest u svim biæima, postiže najviše ostvarenje.
Pogrešno bi, pak, bilo smatrati da sva karma relativnog biæa tada
prestaje postojati; naprotiv. Nikad se ponovo ne raða Atman, nego
karman, djelatnost i njeni plodovi. Raðaju se vezanosti i želje, te
posljedice vezujuæih djela. Atman samo svjedoèi njihovu reinkarnaciju kao druge “osobe”. Tek pobožanstvljenjem tih stvari nastupa razrješenje svih vezanosti koje tvore ponovno roðenje, a ne
samo iskustvom Jastva. Sve dok je samadhi samo iskustvo jednog
relativnog biæa, koje u njega ulazi i izlazi u vremenu, dotle postoji
i ponovno roðenje, pa je stoga uzaludno veselje onih, koji su uspjeli doživjeti stanje Apsolutnog Subjekta, a èija je osobnost u svim
ostalim pogledima neprofinjena i nebožanska. Viðao sam èak i
takve bolesnike koji su vikali na druge “ja sam Bog, ja sam Apsolut, pokloni mi se!”, a sve zbog iskustva samadhija koje je doživjela nezrela i neprofinjena niža osobnost. U takvom sluèaju, nakon
napuštanja stanja samadhija, ego na neki naèin ono što ga u cijelosti negira uspije proglasiti sobom, misleæi da “Ja” iz pozicije
Apsolutnog Subjekta znaèi “ja” iz pozicije ahankare, odnosno nižeg ega koji sebe doživljava odvojenim od svega ostalog. Takvo
nezrelo biæe u svojem hvastanju i ludilu stvara jedino sablazan,
dovodeæi nauèavanje o nedvojnosti Atmana i brahmana na zao
glas, buduæi da je upravo takva situacija, u kojoj neka zaluðena
osoba govori “ja sam Bog”, ono što neprosvijetljeni doživljavaju
128
Drugo poglavlje
71 - 72
kao nauk nedvojnosti. Kritizirajuæi takvo nešto kao besmislicu,
oni su istodobno u pravu i griješe. U pravu su kad misle da je
besmisleno kad jedno po svemu ogranièeno biæe za sebe govori da
je Bog, jer Bog nikako i ni po èemu nije ogranièen. U pravu su kad
drže da se Bog nikako ne bi hvastao i oholio, jer Bog nije jedna
stvar meðu drugim stvarima, pa da bi išta držao do odnosa meðu
njima; što bi, naime, sve-ispunjeni Bog imao dobiti ako mu se
netko klanja? Ništa. Bogu ništa ne može dodati neèije poklonstvo, kao što mu ništa ne može oduzeti neèija bezbožnost. Buduæi
da je onaj tko svima daje ispunjenje i postojanje, ne može ništa
dobiti ni od koga, ali zato biæa poklonstvom Njemu mogu uveæati
svoju stvarnost i ispunjenje. Oni koji Ga slave temelje se u stvarnosti, dok oni koji Ga odbacuju nalaze temelj u iluziji. Poklonstvo
Bogu dakle ne daje ništa Bogu, ali zato daje sve nama. Razlika
izmeðu proèišæene, prosvijetljene liènosti, te bolesnog ega psihopata, koji je silovanjem liènosti ili drogama “ukrao” samadhi, vidljiva je u ponašanju nakon iskustva. Proèišæeni svetac klanjat æe
se tada svima, slaveæi u svima Gospoda, koji se tamo nalazi. Klanjat æe se pred svaèijim stopalima, i svima æe služiti, vidjevši u
svima brahman. Èak i kad nekoga odluèi kritizirati, to èini tako
što u njemu afirmira brahman, a napada iluziju. Takav se nikad
neæe hvastati govoreæi “ja sam Bog”, nego æe naprotiv govoriti
“moj ljubljeni Gospod je doista Sve”, a u najveæoj ekstazi govorit
æe kako Ja Jesam, bez drugoga, kad se divljenjem i ljubavlju stopi
s Jastvom, koje opaža kao predmet svojeg divljenja, obožavanja i
ljubavi. Svetac je dakle utjelovljenje svih Božanskih kvaliteta, on
se ponaša na naèin koji je dostojan onoga, tko opaža Boga kao
Sve, kao temelj svih stvari, od zrnca pijeska do biæa najviše svijesti. Onaj, pak, tko je nezreo, èiji je ego slab, i koji, umjesto da se
poželi svima pokloniti, želi da se drugi poklone njemu, tko nije
siguran u sebe, tko strahuje za vlastitu egzistenciju koju doživljava
kao slabu, jadnu, ugroženu i ogranièenu, taj æe zaboraviti sve pouke
iskustva Jastva, posve obmanut zahtjevima ega. Iskustvo Jastva
najprije govori “to je On, sve je On”, u savikalpa samadhiju, a
potom, u nirvikalpa samadhiju, spoznaje “On je moje Jastvo, Ja
sam On, On je sve što Jest: Ja Jesam”. Zreloj liènosti izlazak iz
stanja samadhija daje razloge služiti svima, jer spoznaje jedinstvo
svega. Onaj, pak, tko nije usvojio istinsku pouku, èija je osobnost
nezrela, taj æe se hvastati i pokušati vladati drugima, kao da i nije
vidio da nema drugih.
129
Bhagavad-gEt=
Kad Krsna dakle kaže da onaj tko stjeèe stanje brahmana, makar
i u samrtnom èasu, postiže krajnju slobodu, utrnuæe u brahmanu,
i ne raða se ponovo, on misli na zrelu liènost sveca, koji se rastapa
u svom Ljubljenom, koji posve gubi sebe u Bogu, te dakle nalazi
utrnuæe u brahmanu. Onaj, pak, tko sebe želi zadržati, tko se želi
u sebe vratiti, taj se raða ponovo, jer on cilj savršenstva nije dostigao.
130
Treæe poglavlje
1
Arjuna reèe:
Ako držiš spoznaju boljom od djelatnosti, o Janardana,
zašto me onda tjeraš na ovaj užasni èin, o Keœava?
Naèinimo sada malu rekapitulaciju: najprije je Arjuna iznio svoje
viðenje borbe kao bezbožnog bratoubilaèkog pokolja, te ustvrdio
kako on u tome ne želi sudjelovati, a zbunjen konfliktom dužnosti
i ispravnosti zamolio je Krsnu da ga pouèi i uputi. Krsna mu je
tada iznio uèenje o besmrtnoj naravi Jastva, uzdižuæi na kraju transcendenciju nad djelovanjem. Arjuni se iz toga èini da je mudar
onaj, tko u spoznaji sve odbaci, te da dakle treba težiti spoznaji; ni
u kojem dijelu Krsninog izlaganja ne vidi se zbog èega bi se ubojice svoje braæe i roðaka imali odlikovati visokim kvalitetama i spoznajom. U svjetlu toga, razumljivo je da Arjuna, iako pouèen izuzetno bitnim stvarima, ne vidi kako bi borba protiv roðaka imala
predstavljati njihovu primjenu.
2
Tim oèito opreènim tvrdnjama zbunjuješ moj um.
Stoga te molim, reci mi jasno
èime æu steæi najveæe dobro.
Krsna s jedne strane govori kako treba vršiti svoju dužnost i
boriti se, a s druge kako se treba ostaviti svih vezujuæih i grešnih
131
Bhagavad-gEt=
djelatnosti, te utonuti u brahman. S jedne strane govori kako se
transcendentalno Jastvo niti raða niti umire, veæ je vjeèno neroðeno i besmrtno. S druge strane govori kako oni, koji obmanuti èine
grešna djela, propadaju, dok oni, koji su nevezani, stjeèu najviše
dobro. Dakako da u svemu tome Arjuna nije uspio razabrati jasne
upute glede smjera djelovanja.
3
Svevišnji Gospod reèe:
Kao što prije rekoh,
na ovom svijetu dvije su staze, o bezgrešni:
yoga spoznaje za ljude od misli,
te yoga djelatnosti za ljude od djela.
Radi se o spominjanju sabkhye i yoge u stihu 39. drugog pjevanja. Može se, pak, reæi da, buduæi da misli predstavljaju samo suptilniji vid djelovanja, i yoga spoznaje predstavlja odreðeni vid yoge
djelovanja. Svako djelovanje, naime, poèinje od misli. One tada
poprimaju sve odreðeniji oblik, te se konaèno izražavaju kroz rijeèi (izgovorene ili neizgovorene) kao jasnu konkretizaciju pravca
kretanja misli, i djela.
4
Niti suzdržavanjem od djelovanja èovjek postiže nedjelovanje,
niti se samim odricanjem može postiæi savršenstvo.
Nedjelovanje, odnosno transcendencija polja djelovanja, nije
sinonim za suzdržavanje od djelovanja, gdje èovjeka njegova priroda nagoni na djelovanje, ali joj se on opire i tako se èini da ne
djeluje. Takav èovjek i te kako djeluje, ali u suptilnom podruèju
misli, u kojem ulaže veliki napor u protivljenje vlastitoj prirodi.
Za razliku od ljudi koji su pogrešno shvatili bit stvari, te pokušavaju mir duha ostvariti njegovom nasilnom kontrolom, te protivljenjem vlastitoj prirodi, pa tako postižu veliki unutarnji nemir i
samo privid vanjskog mira, yogini postižu mir povlaèenjem svijesti iz sfere djelovanja, tako što se odreknu svojeg utjecaja i interesa u svijetu, povuku osjetila i djelatne organe u svijest, te se tako
predaju Bogu. Ovo izgleda kao teško i veliko postignuæe, ali
zapravo je nešto što svaki darœana-yogin svakodnevno radi u praksi
up-stream kriye. Povlaèenje osjetila od svijeta i internalizacija svijesti elementarni su korak u kojem uspijevaju i poèetnici. Takvo
132
Treæe poglavlje
2-5
stanje istinsko je nedjelovanje, u kojem je èovjek “usnuo za svijet”, kako to kaže Krsna u stihu 2.69.
S odricanjem stvar stoji isto; postoje oni koji su ga ispravno
shvatili, te se odrièu svoje vezanosti za svijet, predajuæi se Bogu.
Oni, pak, koji su ga krivo shvatili, pokušavaju se, boraveæi i dalje
u sferi svijeta svojim osjetilima i djelatnim organima, odricati ovog
ili onog. Odricanje unutar svijeta je beskorisno i licemjerno; treba
se odreæi svijeta kao takvog, u cijelosti. Samo je jedno osjetilo,
koje boravi u podruèju svijeta, dostatno da veže duh za izvanjsko.
Tek povlaèenjem osjetila i svijesti u cijelosti iz svijeta, te predanošæu Bogu, postiže se istinsko odricanje, koje vodi savršenstvu.
Odricanje èovjeka vezanog svijetom nalikuje na odricanje škrca
od dijela njegova novca; ostajuæi prividno bez njega, on èitavo
vrijeme o njemu misli, te ga tako zadržava u svom duhu. Tako se
njegova svijest neprekidno kreæe u sferi novca. Isto tako, èovjek
koji se radi nekakve umišljene duhovnosti odrièe nekih stvari, mora
ulagati toliko snage volje, fokusa i misaone snage u to odricanje,
da se predmetom odricanja bavi deset puta više nego oni koji ga
se ne odrièu, te tako u osnovi samo poveæava svoju vezanost za tu
stvar. Sreo sam jednom jednu takvu osobu, koja se u svojoj dubokoj zabludi poželjela igrati odricanja od govora, odnosno zavjeta
šutnje. Kad yogin šuti, njegova je šutnja proizvod umirenja misli,
te povlaèenja svijesti iz svijeta imena i oblika. U takvom stanju, on
nema o èemu misliti i što govoriti, te tako njegova šutnja predstavlja spontani izraz unutarnjeg stanja. Dotièna je osoba, pak,
naizgled ne izgovarajuæi rijeèi, toliko glasno u sebi mislila i govorila, da je to predstavljalo mješavinu smiješnog i žalosnog. Gotovo sam mu poželio reæi neka se ne dere toliko glasno. Upravo
takvim krivim shvaæanjima odricanja i nedjelovanja namijenjene
su ove Krsnine rijeèi.
5
Nitko, zaista, ne može opstati ni trena, a da ne djeluje.
Svakog, naime, na djelatnost gone svojstva same Prirode.124
Teoretièari sabkhye sistematizirali su praktièno iskustvo stvarnosti na sljedeæi naèin:
Sve stvoreno, dakle èitavo relativno podruèje postojanja, dijeli
se na dva osnovna principa: Purusu i Prakrti. Oba ta principa
124
Odnosno, gune roðene iz Prakrti: sattva, rajas i tamas.
133
Bhagavad-gEt=
temelje se na neoèitovanom brahmanu, i predstavljaju oèitovanje
neoèitovanog. Purusa predstavlja princip duha, aktivni princip
svijesti, dok Prakrti predstavlja pasivni princip prirode, odnosno
razlièitih agregatnih stanja suptilnosti oèitovanja, temeljenih na
tri osnovne kvalitete, odnosno gune: sattva, odnosno vrlina i sklad,
rajas, odnosno strast i dinamika, te tamas, odnosno inercija, tromost. U svim stanjima Prakrti postoje te kvalitete, pomiješane u
razlièitim omjerima. To je, dakako, pojednostavnjenje, model tumaèenja stvarnosti koji se može naèiniti i drugaèije, ali pruža dovoljno dobru teoretsku osnovu za tumaèenje iskustva.
Èesto se Prakrti krivo prevodi kao “materijalna priroda”. U
jako širokoj definiciji materije, to bi možda i bilo istina, ali materija, kao fizièka tvar, zajedno sa svim suptilnim varijacijama na
temu koje sve zajedno saèinjavaju ovaj naš fizièki svemir, predstavlja samo najniže, ili jedno od najnižih agregatnih stanja Prakrti. Prakrti se, ovisno o suptilnosti, odnosno podjeli guna, dijeli na
nekoliko temeljnih razina, od kojih se svaka pak dijeli na podrazine. Teško je govoriti o razinama kao o èvrsto odvojenim; one su
odvojene poput frekvencija u elektromagnetskom spektru – jedna
se pretapa u drugu kroz bezbroj nijansi, ali je ipak moguæe uoèiti
glavne boje, koje se u tom spektru istièu.
Materija, odnosno fizièka tvar. Od ove razine su naèinjeni materijalni svemiri, poput ovog našeg. U ovu grupu spada takoðer i
prana, odnosno suptilna materija, koja je toliko blisko povezana s
fizièkom tvari da je èesto teško ustanoviti gdje jedna prestaje a
druga poèinje. Analogno vidljivom EM spektru, materija bi bila
predstavljena crvenom, a prana naranèastom bojom. Jednako kao
što je na prijelazu crvene i naranèaste teško ustanoviti gdje jedna
prestaje a druga poèinje, tako je sluèaj i s materijom i pranom. U
biæima postoje toèke korespondencije, odnosno rezonancije s tim
razinama, koje se zovu cakrama. Tako gruboj materiji odgovara
korijenska cakra, odnosno muladhara, koja je crvene boje, a prani
odgovara naranèasta cakra iznad nje, svadhisthana.
Astral, odnosno suptilna razina misli i osjeæaja, odnosno razina
kama-manasa, “um želja”. Kao što materiju opažamo kao vlastito
fizièko tijelo, a pranu kao njegova energetska stanja, tako astral
opažamo kao vlastita misaona i osjeæajna stanja. Niži astral, onaj
koji teži gruboj materiji i spuštanju, bliži je prani i s njom dolazi u
dodir. Život biæa nastaje tako što astralna supstancija doðe u dodir
s višom pranom, koja se stapa s astralom onako kako se naranèa134
Treæe poglavlje
5
sta boja EM spektra stapa sa žutom, te nije moguæe utvrditi toènu
toèku prijelaza. Spajajuæi se tako s pranom, supstancija misli,
osjeæaja i želja u svojoj se težnji oèitovanju u svijetu materije preko
suptilne prane spaja s grubljom, nižom, te preko nje dalje s fizièkom materijom. U fizièkoj materiji ona tako poveæava stupanj
koherencije, odnosno organiziranosti fizièke tvari, te u pogodnim uvjetima, tamo gdje je materija veæ i sama podložnija promjeni, kao što je to bio sluèaj s primordijalnom juhom aminokiselina i proteina, stvara sve složenije organizirane sustave, te tako
nastaju prvi jednostavni živi organizmi. Pretapanje razina Prakrti, te težnja viših razina k oèitovanju u nižima, dakle, odgovorna
je za nastanak života te njegovu evoluciju od nižih formi k višima.
Jednako kao što se materija pretapa s pranom, a prana s astralom, tako se i astral, kao razina forme, pretapa s razinom suštine,
odnosno spoznaje: mentalom. Kao što žuta boja prelazi postupno
u zelenu, tako i astral, kao razina misli, postupno poprima uzdizanjem sve više stvarnosti i istine, što nalazi kulminaciju u potpunom prijelazu iz stanja misli o neèemu u stanje izravne spoznaje
neèega. Mental je dakle razina razumijevanja. Kad mental, u svojoj težnji za oèitovanjem, prožme sobom astral, koji pak prožima
pranu i materiju, koja postupnim dodirom s mentalnom supstancijom postaje sve sposobnijom izraziti njene kvalitete, biæe oèituje
svojstva spoznaje, ljubavi, istine, osjeæaja za više, za religijsku misao,
koja kulminira predanošæu Bogu, koja pak vodi i daleko višim
razinama. Mental se oèituje veæ i u naprednijim životinjskim vrstama, te tako postoje životinje koje osim fizièkog, pranièkog i
astralnog posjeduju takoðer i mentalno tijelo. U takvim biæima
postoje cakre koje predstavljaju toèku dodira, odnosno korespondencije/rezonancije s tim razinama, a to su žuta manipura cakra,
zadužena za astral, te zelena anahata, koja tvori vezu s mentalom.
Kao što se prana poveæanjem suptilnosti pretapa u astral, a on
pak u mental, tako se i mental poveæanjem suptilnosti pretapa u
kauzal, odnosno razinu duboke stvarnosti koja je temelj uzroèno-posljediènih veza. Za razliku od mentala, koji predstavlja razinu
dubokih ljudskih osjeæaja, misli i stanja, kao što su plemenitost,
nesebiènost, razumijevanje, suosjeæanje i ostale, kauzal daje duboki uvid u porijeklo stvari i njihove meðusobne odnose. Kauzal u
sebi nosi kvalitetu duboke mudrosti, uvida u stvarnost te spozna135
Bhagavad-gEt=
je. Biæa koja krasi mentalno tijelo na ovoj Zemlji razmjerno su
èesta; ona, pak, koja se odlikuju kauzalnim tijelom prilièno su
rijetka. Ona, pak, koja iz kauzala djeluju, kojima je to primarno
tijelo, izuzetno su rijetka u ovom svijetu, i predstavljaju velike
svjetionike svijesti. Kauzal se može podijeliti na nekoliko glavnih
razina, kao što u EM spektru u prijelazu izmeðu svjetloplave i
ljubièaste postoji nekoliko boja koje se opažaju kao znaèajne. Tako
se i razlièiti slojevi dubine kauzala u tijelu biæa oèituju kroz nekoliko cakri, od kojih su najvažnije viœuddha, plava cakra grla, ajva,
indigoplava cakra èela, te ljubièasta sahasrara, krunska cakra. Osim
njih, postoji i nekoliko velikih cakri tog podruèja, kao što su ona
u jeziku, te nekoliko njih u podruèju glave, za koje uglavnom ne
postoje tradicionalna imena, ali koje yogini iskustvom neizbježno
pronalaze.
Iznad kauzala postoje još dvije razine stvarnosti. Prva od njih se
negdje zove atmièkom, a negdje nirvanièkom. Moje je mišljenje
da su oba naziva pogrešna, ali ih radi konvencije zadržavam. Na
toj razini postoje dva odvojena principa, bijela Œakti i pepeljasti,
odnosno crni Œiva. Ta dva Božanska arhetipa nalaze se u neprekidnoj igri meðusobnog obožavanja te njegovog oèitovanja. U tom
oèitovanju, oni na sebe oblaèe odore nižih razina stvarnosti, kao
što je to ljubièasta, indigo, plava, ili pak bijela (tako se naime opaža mental), a mogu se spustiti i niže, sve do fizièkog plana. Èesto
tako ljudi dolaze u dodir s biæem koje je po svemu posve oèigledno Bog, iako je naèinjeno od materije nižih razina, kao što su
mental, astral, prana, ili èak i fizièka tvar. Najtoèniji izraz kojim se
takva pojava može opisati je “anðeo Gospodnji”, odnosno Božja
projekcija na materiju nižeg plana, a u svrhu komunikacije s biæem
koje tamo živi.
Iznad atmièke razine postoji još paranirvanièka razina, èiji je
naziv podjednako promašen kao i onaj atmièke. To je razina na
kojoj su Œiva i Œakti sjedinjeni, odnosno nerazdvojeni: svijest,
odnosno stvarnost te razine prikazuje se kao Œiva Nataraja, odnosno Œiva Plesaè, koji pleše ples stvaranja i uništenja. Ovo je dakle
temeljna razina Prirode, a njen silazni aspekt, prema manifestaciji,
prikazuje se u liku Œive Plesaèa. Drugi njen aspekt, onaj uzlazni,
koji teži potpunom umirenju, prikazuje se kao zlatni kip Buddhe
u meditaciji; zlatna je naime “boja” ove razine. Potpunim umirenjem, zlatni Buddha prelazi iz sfere prirode u sferu èistog duha, u
sferu Puruse, uzdižuæi se iznad “zida” koji ih dijeli.
136
Treæe poglavlje
5
Sve razine, od Œive Plesaèa do najgrublje fizièke tvari, tek su
pasivno sredstvo oèitovanja duha Puruse. Onaj tko istinski vidi,
èija se svijest toliko profinila da može sebe opažati kao biæe progresivno sve viših razina, spoznaje da je sve to tek tijelo istinske
duše, koja je Purusa. Mnoštvo biæa, svi svjetovi, sve razine Prakrti,
oživljeni su stoga i stavljeni u pokret silaskom duha Puruse; on je
taj koji svemu daje život, istinski pokretaèki moment. Kad Purusa
pogleda na Prakrti, u njoj se pokreæe proces nastanka biæa. Njegova se beskrajna velièina oèituje kroz raznolikost svega tako stvorenog.
Jednako kao što unutar Prakrti postoji gradacija i hijerarhija,
tako je isto sluèaj i s Purusom. Yogin koji se uzdiže prema Najvišem, te tako nadiðe Prakrti, najprije opaža sebe samo kao Purusu.
Potom opaža da je to samo Purusa ove naše Zemlje, koji je poznat
i pod imenom Sanat Kumara, odnosno i kao kralj svijeta. Tamo
gdje se govori o Kristu, o Kralju svijeta, misli se na Sanat-kumaru,
na Purusu Zemlje (odnosno, ako baš trebam biti precizan, sustava
Zemlja/Mjesec). Postoji takoðer i njemu nadreðeni Purusa, koji
obuhvaæa èitav Sunèev sustav, pa onaj koji obuhvaæa lokalno zviježðe, pa onaj koji obuhvaæa ovu galaksiju, pa èitav ovaj svemir, te
na kraju Najviši Purusa, Gospod, Iœvara, koji predstavlja temelj
svega, utoèište svih ostalih Purusa, i iz kojeg hijerarhijski potjeèe
sve stvoreno.
Sve ovo što ovdje opisujem osobno sam iskusio u zadubljenju u
sve dublje razine stvarnosti, a rjeènik kojim to iskustvo izražavam
sakupljen je iz literature razlièitih tradicija, tako da sva ta terminologija ne predstavlja ništa obvezujuæe, nego samo simboliku.
Bitno je da je sve to moguæe iskusiti i da je to iskustvo moguæe
postiæi praksom yoge.
Promotrimo sada sve to zajedno. Oèito je kako se o svemu stvorenom može govoriti iz dviju pozicija: iz uzlazne i silazne. Silazna
je pozicija Iœvare, koji pogledom svojeg biæa stvara svjetove, od
viših prema nižima, u èitavom rasponu kvaliteta, od onih koji u
najveæoj mjeri nose Božanska stanja, do onih koji im pružaju najveæi otpor. Uzlazna je pozicija biæa, koja je nama s praktiène strane najzanimljivija. Biæe sebe najprije opaža kao tijelo, kao èisto
fizièko biæe. Duhovnim rastom, njegov fizièki aspekt se marginalizira, a biæe se poèinje identificirati sa svojim umom i osjeæajima.
Daljnjim razvojem, opaža sebe kao biæe sve dublje stvarnosti, te
tako rastuæi postupno doseže sve više razine, sve dok na kraju ne
137
Bhagavad-gEt=
nadiðe i najsuptilniju razinu Prakrti. Tada sebe doživljava kao
potpunu ispunjenost, stanje bez želja, stanje Puruse, koji svoju
potpunu ispunjenost i savršenost zraèi, stvarajuæi od nje svijest
mnoštva biæa, oživljavajuæi tako sve slojeve Prakrti. Rastom u
predanosti i služenju, takav Purusa na kraju dostiže Najvišeg Purusu, i spoznaje sebe najprije kao Njegovog slugu i bhaktu, a potom
i kao samoga sebe. Tako biæe zaokružuje krug emanacije, te u
Najvišem Purusi postiže najviši cilj, otkrivajuæi isto tako u njemu
svoje porijeklo.
To je sve iz pozicije relativnog. Neoèitovano je, pak, temelj
svega toga, i svemu tome predstavlja temelj i suštinu. Neoèitovani
brahman temelj je svega oèitovanog. Èesto ljudi, koji imaju iskustvo samadhija, u kojemu prepoznaju sebe kao brahman, ali nisu
dovoljno duhovno napredni da bi svojom sviješæu dosegli stanje
Puruse, ne razumiju o èemu pišu Bhagavad-gita i drugi slièni spisi,
pa pokušavaju Purusu prevesti kao drugi naziv za brahman. Nažalost, neki takvi sebe èak nazivaju i avatarama, božanskim utjelovljenjima, ne znajuæi uopæe što bi sama rijeè trebala znaèiti. Avatara
nije, naime, onaj tko sebe prepoznaje kao brahman, jer postoje i
narkomani i luðaci koji su pod utjecajem droga sebe prepoznali
kao brahman, a to je moguæe spoznati i sluèajno. Naprotiv, avatara je onaj koji predstavlja dodir Božanskih aspekata Puruse s
materijom, i koji te aspekte u materiji nosi. Razlika je, dakle, što
znalac brahmana ne mora imati razvijene Božanske kvalitete, a
jedan avatara ih ima razvijene u cijelosti. Nemajuæi pojma o svemu
tome, neznalice koje se predstavljaju kao avatare upadaju u paradoksalne situacije, kad ih ljudi upitaju: “Ti kažeš da je sve Bog. Po
èemu si onda ti avatara, a ja nisam? Onda smo jamaèno svi avatare.” Avatara, dakle, nije onaj tko predstavlja utjelovljenje brahmana, pa èak ni onaj tko je to spoznao izravnim iskustvom, nego
samo i jedino onaj tko u sebi nosi kvalitete Puruse, tko predstavlja
Božansku osobu. Takav avatara je primjerice Krsna. Njegov govor,
stoga, zbunjuje ljude koji ne shvaæaju da njegov govor o sebi predstavlja mješavinu perspektive znalca brahmana, kao i perspektive
Boga samog. Dio njegovog govora može, stoga, ponoviti svatko
tko je ušao u samadhi i spoznao Jastvo; drugi pak dio mogu ponoviti samo oni koji su ostvarili najviši cilj, koji su sebe pretvorili
u cjelovito Božansko utjelovljenje.
Sve ovo nema neposredne veze s ovim stihom, ali je nužno za
ispravno razumijevanje dijelova Gite koji slijede. Bez te pozadine,
138
Treæe poglavlje
5-6
koja se implicitno podrazumijeva, teško bi bilo ispravno shvatiti
znaèenje kasnijih stihova. Vratimo se sada ovom stihu.
Biæe predstavlja samo lokalizaciju supstancija razlièitih slojeva
Prakrti. Ti slojevi neprestano meðudjeluju, ovisno o svojim svojstvima. Takvo djelovanje biæa može biti skladno ili neskladno,
ovisno o tome u kolikoj mjeri je biæe usklaðeno s višim zakonitostima i Božjom voljom, ali djelovanje nikad ne prestaje. Veæ i sam
stanièni metabolizam fizièkih biæa, koji je osnovni znak života,
predstavlja djelovanje, neprekidnu interakciju molekula i stanica.
Pokušaj biæa da ne djeluje suprotan je samoj naravi biæa, samom
njegovom postojanju: biæe koje ne djeluje istog èasa prestaje postojati. Prirodne kvalitete su, dakle, te koje odreðuju biæe kao djelatno.
6
Onaj tko obuzdava djelatne organe,
a u mislima se bavi predmetima osjetila,
obmanjuje sam sebe i naziva se licemjerom.
Kada sam se tek poèeo baviti yogom, nakon neizmjerno snažnog iskustva inicijacije125, pod utjecajem proèitane literature na
tu temu (Hare Krišna pamfleti i Sai Babine knjige) bio sam sklon
smatrati kako su u duhovnosti najvažnija stvar rezultati, odnosno
simptomi prosvjetljenja. Jednako tako, pod utjecajem takve literature, zakljuèio sam da je najbolje odmah regulirati ponašanje na
naèin propisan spisima, te tako odmah na razini ponašanja dostiæi
ponašanje prosvijetljenog. Stvarno prosvjetljenje, mislio sam, bit
æe rezultat ispravnog ponašanja. Tako sam postao vegetarijanac
(što mi je doista popravilo zdravstveno stanje), prestao sam piti
kavu i alkohol, igrao se celibata, poèeo sam misliti i govoriti na
standardiziran, shematiziran naèin svojstven svim sljedbenicima
sliènih gluposti, tako da sam vjerojatno svima u okolini neizmjerno išao na živce, meditirao sam barem dva sata dnevno, i tako
sam se u roku od nekoliko mjeseci uspio pretvoriti u sjenu i karikaturu vlastite prijašnje osobnosti. Naravno, buduæi da su svi aspekti moje liènosti pružali otpor takvom silovanju, zakljuèio sam da
su u pravu sveti spisi kad èovjekovu nižu prirodu drže neprijateljem u duhovnom razvoju, i tako sam još pojaèao pritisak kontrole.
125
O tome jednom drugom prilikom.
139
Bhagavad-gEt=
Negdje u tom trenutku, stao sam i zapitao se o nekim stvarima.
Prvo, kako je moguæe, ako tom praksom trebam “duhovno napredovati”, da sam u gotovo svemu duhovno nazadovao? Kreativnost mi je pala u odnosu na prije, životna snaga mi je pala,
izgubio sam smisao za humor, postajao sam u sve veæoj mjeri suh
i neprestano prosuðivao druge ljude po mjerilima takve svoje “duhovnosti”, a od istinskoga duhovnog iskustva ni traga. Osim toga,
na meditaciju jedva da sam se mogao koncentrirati sat vremena u
komadu, dok sam programirajuæi mogao provesti desetak sati u
neprekinutom radu, koji zahtijeva veliku koncentraciju. Poèeo sam
na svoje prijašnje stanje, na koje sam prije, kao i svi sljedbenici
sekti, bio sklon gledati kao na “grešnu svjetovnu prošlost”, gledati kao na dobra stara vremena, jer ono je, zaista, bilo to koje je
dovelo do trenutka inicijacije, do trenutka Božanske vizije, dok
me je ova “yoga” gotovo posve upropastila. Tada sam, dakako,
promijenio èitav pristup, što je u konaènici rezultiralo razumijevanjem istinskih principa yoge, buðenjem kundalini, te razvojem
i sistematizacijom istinskih yogijskih tehnika.
Je li, dakle, moguæe da indijski “uglednici”, koji savjetuju disciplinu i kontrolu osjetila, doista nemaju elementarnog pojma, da
njihova “duhovnost” predstavlja dijametralnu suprotnost Bogu, i
da njihova preporuèena praksa predstavlja varijaciju na temu “cargo
culta”, obiène simulacije simptoma prosvjetljenja koje su negdje
vidjeli, a o kojem ništa ne znaju? I te kako je moguæe. Èovjek koji
se tek poèinje baviti takvim stvarima teško da æe biti sklon i sposoban prepoznati takvog kao obiènog šarlatana i neznalicu, buduæi
da ti ljudi predstavljaju prave riznice znanja raznih spisa, a imaju i
mnogo sljedbenika koji ih redom smatraju ili Božanskim inkarnacijama, ili svecima. Ipak, godinama prakse i postupnim razumijevanjem principa yoge ustanovio sam da najveæi broj indijskih “gurua” doista nema pojma ni o èemu, te da su njihovi savjeti obiène
budalaštine, nastale vjekovnim pogrešnim shvaæanjem stvari, što
je još dodatno obojeno slojem tradicionalistièkog licemjerja. Njihovi sljedbenici, stoga, gube svaki dodir sa stvarnošæu, te, stavljajuæi na sebe formu duhovnosti, postaju praktièki najmanje duhovnim primjercima ljudske vrste, koji prije slièe bezumnim
automatima, nego oceanima svijesti i moæi. Postoje, dakako, u
èitavom tom cirkusu iznimke, ljudi koji doista shvaæaju principe
yoge i èiji primjer mi je u velikoj mjeri pomogao u koncipiranju
mojeg yogijskog sustava, i èije je nauèavanje potvrdilo moje slutnje.
140
Treæe poglavlje
6
Iz te perspektive, poèeo sam se pitati kako mi je u svemu tome
uspjelo promaknuti posve nedvosmisleno, bjelodano jasno upozorenje Bhagavad-gite o takvom licemjerju? Oèito stoga što tradicionalni komentatori veæ imaju gotove odgovore kojima vješto
prebacuju fokus s tih dijelova na one u kojima se govori o potrebi
za kontrolom osjetila, te one u kojima se kritizira sve, osim njihovog neznanja i licemjerja. Obuzdavanje djelatnih organa i osjetila, naime, bez istinske transcendencije, bez fokusa duha u Bogu,
bez yogijskog pristupa koji posjeduje jednostavne, elementarne
tehnike kojima se praktièki trenutno duh internalizira i izvlaèi iz
osjetila i njihovih objekata, predstavlja samo èisto licemjerje, u
kojem se duh, boraveæi èitavo vrijeme u svijetu osjetila i njihovih
objekata, sputava, te tako èovjek sam sebi stvara iluziju bavljenja
duhovnom praksom, dok zapravo ne postiže ništa. Takva kontrola duha je posve neprirodna i prije ili kasnije puca, za što dakako
uvijek postoji objašnjenje – nedovoljna disciplina, osjetila neobuzdana poput vjetra, vezanost za svjetovno… – što se, dakako,
lijeèi poveæanjem kontrole nad umom i osjetilima, sve do potpune propasti èovjeka koja iz toga neumitno slijedi, prije ili kasnije.
Istina je sasvim drugaèija: od samog poèetka treba se odmah poèeti baviti Bogom, povuæi se unutra i predati Bogu. Osjetilima i
umom uopæe se ne treba baviti, jer ono na što se koncentriramo
dobiva fokus naše energije i tako se intenzivira, raste. Ono, pak, s
èega mièemo pozornost, slabi i nestaje. Ako, dakle, tehnikom up-stream kriye, te naprednijim tehnikama kao što je ona unutarnjeg
prostora, jednostavno promijenimo toèku fokusa, te na taj naèin
“umremo za svijet”, rezultat æe biti ne samo pobožanstvljenje liènosti, nego i sve one famozne stvari poput kontrole uma i osjetila,
kakve neznalice ne preporuèuju kao plodove prakse, nego kao
tehnike koje treba prakticirati. Mir duha veæ je tu, u njegovoj nutrini. Njega ne treba postizati pokušajem umirenja osjetila, nego
upravo okretanjem duha od osjetila prema nutrini. Tada se èovjek
suoèava sa svom silom oneèišæenja nastalih razlièitim stresnim dogaðajima, koja uzrokuju sve vrste uznemirenja uma. Tehnikom
yoge treba se otvarati prema svakom takvom uznemirenju (takve
se strukture u tradiciji yoge zovu “samskare”, što je opæa odrednica za sve ometajuæe strukture nastale prijašnjim iskustvima), suoèiti se s njime i pustiti ga da proðe, proživjeti ga, pri èemu se
aktivira mehanizam up-stream kriye, kojim se yogin takvog smeæa
oslobaða. To treba ponavljati dok se èitav duh ne isprazni od uz141
Bhagavad-gEt=
nemirenja, a potom s oèito vidljivih treba prijeæi i na one samskare koje su prešle u nesvjesno podruèje, tehnikom unutarnjeg prostora, kojom ih se pronalazi po njihovoj rezonantnoj toèki, koja
odreðuje njihov smještaj u energetskom sustavu. Samskare se,
naime, grupiraju po energetskim tijelima, pa sukladno tome i cakrama, te èitavoj vertikalnoj osi tijela koja korespondira s vertikalom
razina stvarnosti. Tako æemo imati samskare vezane za materijalnu razinu i odnos s materijom; samskare pranièke razine, koje
ometaju èist protok energije i naš odnos prema energiji, njenom
kretanju i raspodjeli; samskare astralne razine, koje remete èist
tok osjeæajnih i misaonih stanja, te uzrokuju nepravilno i neprotoèno funkcioniranje astralnog tijela biæa; samskare mentalne razine, koje ometaju spoznaju i duboke osjeæaje ljubavi, koèeæi ih i
prljajuæi; te, dakako, i samskare viših razina i viših tijela. Svako
zaprljanje, svaki osjeæaj nesavršenosti neke razine ili nekog tijela
treba tehnikom yoge ukloniti, opažanjem u tom tijelu savršenog
stanja sklada i protoènosti. Takvo èišæenje dovest æe do stanja potpunog savršenstva èovjeka u svim aspektima. Nikakva nasilna kontrola u tom pristupu nije potrebna, a može samo smetati. Put yoge
put je prirodnosti i spontanosti, iskrenosti i suoèavanja sa stvarnošæu. Nakon što sebe proèisti, te postane sposoban suoèiti se s
vlastitom, osobnom stvarnošæu, yogin takoðer stjeèe uvid u globalnu stvarnost, te stvarnost drugih biæa. Vježbom u pronalaženju
vlastitih slabosti i neèistoæa yogin stjeèe takvo savršenstvo uvida,
da mu je dostatan ovlašni pogled na neku osobu za shvaæanje svih
mehanizama njenog funkcioniranja. Dakako, s tom moæi dolaze i
svijest i ljubav, koji èine posve nemoguæom njenu zloupotrebu, te
æe pogled yogina biti pogled razumijevanja i pomoæi, a ne pogled
osude.
7
Daleko ga nadmašuje onaj,
èija su osjetila pod kontrolom uma,
tko aktivnim osjetilima bez vezanosti
vrši yogu djelovanja.
Onaj, pak, èiji je duh nadišao sferu osjetila, te u sferi objekata
ne pokušava naæi ispunjenje, uspostavio je istinsku kontrolu osjetila tako što se usmjerio na daleko veæi izvor zadovoljstva, koji se
nalazi u nutrini, i koji donosi istinsko ispunjenje. On ne mora
pokušavati kontrolirati ni um, ni osjetila, ni djelatne organe. On u
142
Treæe poglavlje
6-8
svijetu jednostavno radi ono što treba raditi, odgovarajuæi naprosto potrebama situacije, umjesto da na situaciju neprekidno projicira sloj svojih oèekivanja i strahovanja. Neometeno tim stvarima,
njegovo djelovanje je usklaðeno s objektivnom stvarnošæu i ispravno,
a njemu ne donosi razlièite frustracije, koje nužno slijede iz vezanosti za rezultate, te neminovnog razoèaranja. Èovjeku, koji nad
svojim osjetilima pokušava uspostaviti nasilnu kontrolu, osjetila i
njihovi objekti predstavljaju neprijatelje protiv kojih se treba grèevito boriti, i u toj borbi njegova snaga neminovno biva iscrpljena, a
on poražen. Onaj, tko ne vidi svijet i osjetila kao izvor potencijalnog ispunjenja, neæe ih takoðer vidjeti ni kao potencijalnu opasnost. Opasnost od osjetila dolazi od pokušaja da se osjetilima postigne
ispunjenje, što je nemoguæe, a proizvodi umjesto ispunjenja sve veæu
vezanost, upletenost i odmak od stvarnosti. Yogin svoje ispunjenje
crpi iz izvora daleko dubljeg nego što je to svijet osjetila. Osjetila i
djelatni organi njemu mogu predstavljati jedino sredstvo izraza tog
ispunjenja, a ako u tom izražavanju bude osujeæen, to osujeæenje
neæe ni na koji naèin poremetiti njegovo unutarnje ispunjenje. Zbog
toga æe se vezanom èovjeku èiniti da je yogin ravnodušan prema
svijetu, ali tome nije tako, i to znaju svi koji su vidjeli makar jednog
istinskog yogina. Takav izgleda barem jednako upleten u svijet, ako
ne i više, kao i bilo koji drugi èovjek; on obavlja svoje dužnosti s
neumornim žarom i intenzitetom. Njegova duboka utemeljenost
vidljiva je iz drugih stvari, a ne iz povlaèenja iz djelovanja i ravnodušnosti; osjeæajni kapacitet yogina, njegova sposobnost doživljavanja i osjeæanja, dijametralna je suprotnost ravnodušnosti, jer su
osjeæaji yogina beskrajno dublji, finiji i snažniji od osjeæaja obiènih
ljudi, a to je sluèaj i sa suptilnošæu njegovih misli. Upravo je njegova
nevezanost, neometenost željama, oèekivanjima i frustracijama,
kljuèni faktor njegove dubine i moæi. Ravnodušnost je, pak, smrt
života i duha, ona je daleko veæe zlo od mržnje, i ako bismo govorili o podjeli na gune, mržnja bi dolazila od rajasa, dok bi ravnodušnost dolazila od tamasa, te tako predstavlja daleko nepovoljnije
stanje. Ravnodušna prisutnost u svijetu, te ravnodušno djelovanje
nisu dakle oznake moænog duha koji je nadišao svijet, nego pak
slabog duha koji je obmanut najnižom kvalitetom svijeta, onom
tromosti, inercije i lijenosti.
8
Vrši stoga svoju dužnost.
Uistinu je rad bolji od nerada.
143
Bhagavad-gEt=
Bez aktivnosti, doista,
nije moguæe ni održanje tvoga tijela.
Sva su biæa, dakle, po svojoj prirodi aktivna. Neaktivnost nije
nikakav znak transcendencije ni duhovnog postignuæa, a duhovno postignuæe, pak, ne dovodi do nerada, nego do ispravnog i
savršenog rada. Sklad u djelovanju, naime, posljedica je sklada
duha, odnosno prosvjetljenja.
9
Izuzev djelatnosti yajve126,
sve su djelatnosti svijeta vezujuæe.
Stoga, o Kuntin sine,
djeluj u svrhu yajve, bez prianjanja.
Žrtveni obred, odnosno yajva, èesto se shvaæa kao obred u kojem
èovjek daje nešto Bogu, odnosno bogovima. Pažljivije gledajuæi,
obred u kojem èovjek u vatru izlije malo masla teško da bi se mogao
protumaèiti kao neki veliki dar, ali njemu i nije svrha uèiniti Boga
bogatijim, ni èovjeka siromašnijim, nego je to simbolièan èin kojim
èovjek kaže Bogu: “Ti si meni važan”. Kad èovjek dio onoga što je
stekao ponudi Bogu kao žrtvu, on time govori Bogu: “Od Tebe
sam dobio sve. Sve što imam, imam Tvojom milošæu. Stoga Ti
nudim to što sam od Tebe dobio, kako bi znao da prepoznajem
izvor svoga blagostanja. Tebi ja odajem poštovanje i izražavam
zahvalnost.” Žrtva, stoga, nije izraz koristoljublja, nego predstavlja suprotnost koristoljublju: prepoznavanje, zahvalnost i nevezanost. Onaj, tko toliko prianja uz stvari, da se ne usuðuje niti najmanjeg dijela tih stvari odreæi, time pokazuje nedostatak vjere u
izvor svojeg obilja, te se tako odsijeca od tog izvora, te na kraju
njegovo obilje presušuje. Èest je sluèaj da bogati ljudi postanu
izuzetno škrti, te paze na svaki novèiæ u daleko veæoj mjeri nego
što je to sluèaj sa siromašnima. Takva njihova vezanost za bogatstvo, te strah da bez njega ne ostanu, na kraju dovode upravo do
toga da ih bogatstvo napusti. Jednako tako, kad je èovjek siromašan i u nevolji, sklon je utjecati se Bogu, ali kad se obogati, èesto se
osili i poène govoriti “kakav Bog, sve sam ja to svojom snagom
stekao”. Tako se on odvaja od izvora obilja, te èesto bez njega
ostane. Onaj, pak, tko stekavši bogatstvo ostane velikodušan, tko
126
144
Vedski žrtveni obred
Treæe poglavlje
8 - 11
daje i prima s jednakim veseljem, ne stvarajuæi ogranièenja protoku energije u vidu bogatstva, taj umjesto da osiromaši postaje sve
bogatijim. Žrtva je upravo taj faktor, koji u život èovjeka uvodi
obilje, buduæi da spremnost na odricanje od dijela vlastitog bogatstva znaèi uviðanje neiscrpnosti njegovog izvora, te takvom afirmacijom vrijednosti svog izvora još jaèa svoju povezanost s njime.
Djelovanje u svrhu yajve, dakle, predstavlja djelovanje koje oslobaða, djelovanje slobode, dok prisvajanje plodova rada jaèa vezanosti, te uzrokuje siromaštvo i slabost.
10 Stvorivši
davno yajvu istodobno s èovjekom,
Praotac127 mu reèe:
“Ovime æeš napredovati
i postiæi ispunjenje svih želja.
11 Zadovoljni
žrtvom,
bogovi æe ti ispuniti želje.
Tako se meðusobno potpomažuæi,
postiæi æete najviše dobro.”
Bogovi su ovdje simbolika za prirodne zakonitosti i elemente,
kao što su zemlja, voda, vatra, zrak i drugi. Onaj tko žrtvuje bogovima, dakle, tko ostaje protoèan prema prirodnim silama, i ne
zatvara se u sebe i svoju samodostatnu malenkost, ostaje dijelom
prirode. Tako prirodni elementi u njemu nalaze izraz, te se kroz
njega u još veæoj mjeri oèituju, a on se, u zahvalnosti, sve jaèe
otvara prema njima. Tako u meðusobnom skladu bogovi i èovjek
napreduju u blagostanju. Èovjek je tada blagoslovljen obiljem, a
obilje pak služi sveopæem skladu, buduæi da ga protoèan èovjek ne
zadržava samo za sebe, nego mu dopušta teæi tamo gdje je potrebno. Žrtva bogovima, naime, znaèi i zadovoljavanje potreba elemenata; tamo, gdje osjeti nedostatak, plemenit èovjek æe usmjeriti
svoje bogatstvo. Tamo gdje uoèi siromaštvo, ulit æe bogatstvo,
služeæi tako Kuberi, riznièaru bogova. Ako vidi neznanje, uvest æe
sustav obrazovanja, služeæi tako boginji uèenosti, Sarasvati. Gdje
vidi sušno podruèje, uvest æe navodnjavanje, služeæi tako Indri,
božanstvu kiše, Varuni, božanstvu vode, te Prthivi, boginji zemlje. Iz ovog primjera postaje jasnijim simbolizam božanstava i eleme127
Brahma
145
Bhagavad-gEt=
nata. U takvom meðusobnom potpomaganju vidljivo je kako èovjek postaje instrumentom sklada elemenata, dobivajuæi od elemenata s druge strane sve što mu je potrebno, ne samo za njega, nego
i za služenje široj cjelini. Takvim rastom u služenju velièina èovjeka raste, dok se pak sebiènošæu ona smanjuje.
12 Zadovoljni
žrtvom,
bogovi æe ti dati svako obilje.
Ali onaj, tko njihove darove uživa
a da ih ne ponudi njima,
taj je jamaèno lopov.
Onaj, tko toliko prianja uz plodove, da se u njemu javlja strah
od njihovog gubitka, te mu se uslijed tog straha i nesigurnosti
javlja potreba da što više stvari zadrži za sebe, u mentalitetu “to
sam ja stekao, ne dam to nikome!”, odvaja se od izvora svog obilja, te se ponaša kao netko, tko je sa stola ukrao mrvice, te, u
strahu da mu ih netko ne otme, ponavlja “to je moje, to je moje”.
Takav je doista lopov, koji živi odvojen od cjeline, ne uvažava
potrebe cjeline, i nema vjere u Božju milost. Ako vlasnik bogate
kuæe nekoga pozove na ruèak, taj æe s dopuštenjem vlasnika u
njegovoj kuæi obilno objedovati, i, zahvalivši se svom domaæinu,
zadovoljan otiæi kuæi. Tako, ostavši u dobrim odnosima s domaæinom, ne strahuje hoæe li ostati gladan. Onaj, pak, koji nema vjere,
odaziva se pozivu domaæina, te osim što objeduje, trpa stvari sa
stola u svoju torbu. Zbog grižnje savjesti ne zahvaljuje domaæinu,
veæ brže-bolje odlazi. Domaæin dakako otkriva njegovo djelo i
njegove uzroke, i ne poziva ga više. Jednako je tako i s prirodnim
silama. Onaj, tko ima vjere, neæe trpati u džepove kako bi imao za
sutra, jer vjeruje kako æe se te zakonitosti za njega pobrinuti.128
Lišen mentaliteta oskudice, on doista bude obasut obiljem. U svom
Mt 6,25-33: “Zato vam kažem: Ne budite zabrinuti za život svoj: što æete
jesti, što æete piti; ni za tijelo svoje: u što æete se obuæi. Zar život nije vredniji od
jela i tijelo od odijela? Pogledajte ptice nebeske! Ne siju, ne žanju niti sabiru u
žitnice, pa ipak ih hrani vaš nebeski Otac. Zar niste vi vredniji od njih? A tko od
vas zabrinutošæu može svome stasu dodati jedan lakat? I za odijelo što ste zabrinuti? Promotrite poljske ljiljane, kako rastu! Ne muèe se niti predu. A kažem
vam: ni Salomon se u svoj svojoj slavi ne zaodjenu kao jedan od njih. Pa ako
travu poljsku, koja danas jest a sutra se u peæ baca, Bog tako odijeva, neæe li još
više vas, malovjerni? Nemojte dakle zabrinuto govoriti: ‘Što æemo jesti?’ ili: ‘Što
128
146
Treæe poglavlje
11 - 13
obilju, on dijeli drugima, pusti obilje teæi dalje, kamo je potrebno,
i tako postaje èimbenikom obilja. Onaj, pak, tko strahuje, taj èak i
u obilju štedi, nemajuæi vjere u dobrohotnost viših sila, i tako ga
obilje doista ubrzo i napušta. Ispravno je, dakle, biti u svemu velikodušan, velikodušno primati i davati, te izraziti zahvalnost na
primljenom. U toj zahvalnosti on se usklaðuje sa zakonitostima
koje daruju, te se tako njegova èaša prelijeva.
13 Pravednici,
koji jedu ostatke yajve,
oslobaðaju se svih vrsta grijeha.
Oni pak grešnici,
koji pripremaju hranu samo za sebe,
jedu samo grijeh.
Onaj, tko izrazi zahvalnost na primljenom, te ponudi svojem izvoru primljeno, misleæi: “Samo s Tvojim dopuštenjem ovo uživam,
Ti si taj koji odluèuje hoæe li mi dati ili ne, i ništa nisam zavrijedio
svojom snagom, nego samo Tvojom milošæu”, taj je istinski slobodan od vezanosti uz plodove. Tako djelujuæi u svim aspektima života, èovjek ostaje posve protoèan, a njegovo je djelovanje savršeno.
Onaj, pak, tko drži sebe izvorom, misleæi “Ja sam svojom snagom
ovo zavrijedio, i nitko drugi na to ne polaže pravo, ovo je moje”,
taj jaèa svoju vezanost uz stvari, a slabi svoju vezu s izvorom svih
stvari. Time, dakako, na kraju gubi i same stvari, kao što i rijeka
prestaje teæi ako joj izvor presuši. Osim što sve gubi, takoðer zbog
svoje vezanosti ostaje upleten u sferu stvari, prisvajajuæi uz zaslugu
takoðer i grijeh poèinjen u procesu zadobivanja stvari, kao što su
primjerice ubijanje biljaka i životinja za hranu. Onaj, tko na sve u
svom životu gleda kao na Božju milost, prihvaæa ono što mu je
dano, i buduæi da ne drži sebe djelatnikom, nego Boga, vezanosti
proistekle iz djelatnosti ne hvataju se za njega i ne uzrokuju njegovo
ropstvo. Tako onaj koji kaže “ja sam uèinio” prisvaja sebi i zaslugu
i grijeh, te tako ostaje vezan u sferi stvari, dok onaj koji kaže “Bog je
uèinio” pridaje i zaslugu, a i krivnju Bogu, te tako ni grijeh ni zasluga ne prianjaju uz njega, nego samo Bog, kojem pripada, i koji priæemo piti?’ ili: ‘U što æemo se obuæi?’ Ta sve to pogani ištu. Zna Otac vaš nebeski
da vam je sve to potrebno. Tražite stoga najprije Kraljevstvo i pravednost njegovu, a sve æe vam se ostalo dodati.”
147
Bhagavad-gEt=
pada njemu. Grešnici su, dakle, vezani za sebe i za stvari, dok su
pravednici vezani jedino za Boga, te tako postižu osloboðenje.
14 Iz
hrane se stvaraju biæa;
iz kiše dolazi hrana.
Iz yajve nastaje kiša,
a yajva se raða iz djelovanja.
15 Znaj
da djelovanje ima porijeklo u Brahmi.
On, pak, ima svoj temelj u Neuništivom.
U yajvi se, stoga, oèituje vjeèna narav brahmana.
Biæa za svoju egzistenciju trebaju hranu. “Kiša”, iz koje nastaje
hrana, sinonim je za povoljne prirodne uvjete koji omoguæuju stvaranje okoline pogodne za život. Povoljni uvjeti dolaze pak iz sklada, koji se postiže protoènošæu biæa za prirodne zakonitosti, dakle
iz yajve. Yajva se pak raða iz djelovanja, odnosno dinamike stvaranja, koja je temelj sklada svih stvari. Taj temelj ima pak svoj
temelj u stvoritelju svijeta, Brahmi, koji je pak utemeljen u neoèitovanom brahmanu. Tako yajva predstavlja oèitovanje dubljeg sklada u èovjekovu životu i djelovanju.
16 Tko
ne sudjeluje u krugu djelovanja tako pokrenutom,
èiji život, ispunjen grijehom,
protjeèe u zadovoljenju osjetila,
njegov je život uzaludan, o Partha.
Ciklus oèitovanja, temeljen u Apsolutu, ciklus je neprekidnog
izraza Neoèitovanog. Èovjek, koji se otvara prema svom izvoru,
koji je uvijek u krajnjoj liniji Apsolut, koji taj izvor u svojem životu priznaje i uvažava, koji od njega sve prihvaæa i njemu sve daje,
taj èovjek predstavlja dio šireg plana manifestacije Božanskog. Taj
je èovjek dio šire cjeline, koja svojim postojanjem pjeva himne u
slavu Božju.
Onaj, pak, tko drži sebe centrom svega, tko za sve što ima drži
sebe zaslužnim, tko sve stjeèe i troši radi sebe, taj je poput jalova
drveta, koje nikad ne donese ploda. Postojanje takvog drveta je
uzaludno, od koristi jedino njemu samom. Èovjek koji tako živi
lišen je smisla, on živi iz svoje ispraznosti i oholosti, a sebe nikad
ne nadilazi. Da bi èovjek nadišao sebe, mora se otvoriti prema
148
Treæe poglavlje
13 - 17
veæem od sebe, mora u sebe primiti ono što ga nadilazi. Svoje
ostvarenje èovjek, dakle, postiže nadrastanjem sebe, jer ogranièeni ljudski ego, ako se ne nadiðe, ne može nikad postiæi ništa osim
stagnacije ili pak nazadovanja.
Èovjek se treba neprekidno pitati: “Kako mogu biti od najveæe
koristi svijetu?” Nakon što osjeti odgovor na to pitanje, treba sukladno tome djelovati. Ljudi u svijetu èesto djeluju rasipno, odnosno troše velike kolièine svjetskih resursa, što æe na dulji rok jamaèno dovesti do propasti, ako se nešto ne promijeni. Štednja,
odnosno uskraæivanje stvari sebi, slabo je rješenje. Nema nikakva
zla u velikom trošenju i obilju, ako zauzvrat èovjek daje više nego
što uzima. Èovjek koji puno daje smije puno i uzimati. Èovjek
koji puno daje poput je velika drveta koje daje mnogo plodova.
Možda drvo troši mnogo vode, ali to nikome nije važno, sve dok
drvo daje mnogo plodova. Ako je drvo jalovo, èak i mala potrošnja vode može biti razlog da ga se posijeèe, ali nitko neæe posjeæi
drvo koje obilno rodi. Jednako tako, siromašan èovjek, koji ništa
ne pridonosi svijetu, makar dobrim rijeèima i mislima, predstavlja
samo teret, bez kojeg bi svijetu bilo bolje, a èak i ono malo svjetskih resursa što troši za produljenje svojeg postojanja potrošeno
je uzalud. Bogat èovjek, pak, koji uživa u velikom obilju, ali koji
djeluje kao blagotvorna, uzdižuæa sila u svijetu, èovjek plemenitih
misli i djela, veliki je blagoslov svijetu, i ništa što on za svoga
života potroši nije potrošeno uzalud. Jedno plemenito djelo briše
bezbroj opakih. Zbog toga uvijek trebamo djelovati kao sila blagoslova u svijetu. Djeca smo Božja, bio bi red da tu èinjenicu uvažimo, te da se tako i ponašamo.
17 No
onaj, tko zadovoljstvo nalazi u Jastvu,
obasjan sjajem Jastva,
u Jastvu samom posve zadovoljan,
za njega nema djela koje bi trebao èiniti.
Onaj, èiji temelji nisu u sebi, nego u sveprožimajuæem i sveblaženom Jastvu, taj ne djeluje iz nužde ili koristi; nema, naime, u
svijetu tog zadovoljstva, koje bi njegovo zadovoljstvo moglo uveæati, niti ima neèega, èega bi se on imao plašiti. Njegovo kraljevstvo nije od ovoga svijeta.129
129
Iv 18,36
149
Bhagavad-gEt=
18 Nikada
on ne djeluje radi koristi,
niti pak svoje dužnosti zanemaruje.
U ovom svijetu nema biæa,
u kojem bi on morao naæi utoèište.
Korist je takvome nebitna, i ona nikad ne motivira njegovu djelatnost. Dužnost, pak, predstavlja njegovu ulogu u svijetu, razlog
njegova tjelesnog postojanja, te on svoju dužnost obavlja savršeno, zraèeæi kroz takvo djelovanje svoje unutarnje ispunjenje u svijet. Njegovi oslonci nisu od ovoga svijeta, jer on se oslanja na
temelj svijeta.
19 Stoga
djeluj uvijek bez vezanosti,
vršeæi svoju dužnost.
Djelujuæi tako,
èovjek zasigurno doseže Najviše.
Èovjek, koji djeluje noseæi u sebi kvalitete izvora svih stvari,
neoèitovanog Apsoluta, profinjuje djelovanjem kvalitete svoje liènosti, te uspijeva dotaknuti, osjetiti i u svoju liènost integrirati sve
suptilnije razine oèitovanja, sve dok tako ne dostigne Najviše, puninu oèitovanja svih Božanskih kvaliteta. U svojoj manifestaciji
on tako zatvara krug, od neoèitovane punine do punine oèitovanja. Takvo stanje najlakše se postiže djelovanjem, jer djelovanje
uistinu predstavlja probu usvojenog znanja. Istinsko je znanje ono,
na temelju kojeg se usuðujemo djelovati, i na kojem se usuðujemo
temeljiti svoj život. Ono, što smo u stanju ne samo misliti i o tome
govoriti, nego smo u stanju to i provoditi u djelo, odražava istinske kvalitete naše osobnosti. Jednako tako, djelovanje stvara potrebu za usvajanjem sve viših kvaliteta, kako bi se djelovalo uspješno: “Ištite i dat æe vam se! Tražite i naæi æete! Kucajte i otvorit æe
vam se! Doista, tko god ište, prima; i tko traži, nalazi; i onomu
koji kuca otvorit æe se.”130 Onaj, dakle, tko svojim djelovanjem
pokaže potrebu za neèim višim, taj æe to više i dobiti, jer: “Èinite
kao da ste primili, i bit æe vam.”131 Ako nekome u njegovim djelima ne uzmanjka volje, vjere i dobre namjere, nego snage, poveæat
æe mu se snaga, jer stvari idu onome kome su potrebne, moæ ide
130
131
150
Mt 7,7
Mk 11,24
Treæe poglavlje
18 - 21
onome tko je treba i koristi. Tako se usuðujuæi èiniti stvari koje
nadilaze njegovu moæ, èovjek neprestano nadilazi svoja ogranièenja, te daleko nadrasta sebe, te na kraju postiže najviši cilj. Ne
treba, dakle, u lažnoj skromnosti težiti nižim ciljevima, nego odbaciti naprotiv niža ogranièenja i vinuti se u visine.
20 Tako
su radom, uistinu,
savršenstvo postigli kralj Janaka i drugi.
Gledajuæi takoðer i na dobrobit svijeta,
prilièi ti djelovati.
Janaka je èesto spominjani kralj koji je postigao savršenu spoznaju. Spoznaja, dakle, nije posljedica povlaèenja iz djelatnosti,
nego je posve spojiva s kraljevskim dužnostima, odnosno potpunom ukljuèenošæu u upravljanje državom. Onaj, tko državom uspije
upravljati na savršen naèin, za postignuæe toga morat æe zadobiti
osobine savršenstva, jer savršeno djelovanje ne može biti posljedica neskladnog duha. Postoje, dakle, oni, koji su u svojoj težnji za
savršenstvom u djelovanju doista postigli savršenstvo. Krsna tako
zakljuèuje razmatranje usavršavajuæeg aspekta djelovanja u svijetu. Završivši s tim, on svraæa Arjuni pozornost na drugi aspekt:
dobrobit svijeta. To slijedi iz nesebiènosti: èovjek, naime, koji ne
djeluje radi sebe, djeluje radi dobrobiti drugih, pa mu prilièi svojim djelovanjem pružiti savršen primjer, te na druge ljude djelovati uzdižuæi. To je vidljivo recimo na primjeru Isusa: buduæi savršen, nije morao ništa èiniti, niti je djelovanjem u svijetu mogao
išta zadobiti. Ipak, on je neprestano djelovao, uzdižuæi svijest ljudi,
èak i po cijenu vlastitog života. Njegovo djelovanje primjer je istodobno i djelovanja iz nevezanosti, kao i djelovanja na dobrobit
svijeta, te tako daje smjernice tragaocima za savršenstvom.
21 Što
veliki èovjek èini,
ostali slijede.
Kakav god primjer da postavlja,
svijet ide njegovim stopama.
Vrlo mali broj ljudi misli svojom glavom i donosi vlastite odluke; veæina, po inerciji, slijedi društvene norme, te misli, govori i
ponaša se na društveno prihvatljiv i uobièajen naèin. Rijetko se
pojavi netko, tko uspješno izazove konvencije, i tko uspije dovesti
151
Bhagavad-gEt=
sustav do promjene. Tada veæina opet krene stazom koju je on za
njih prokrèio. Zbog takvog mentaliteta ljudi velika odgovornost
leži na voðama, na onima koji pružaju primjer. Èak i ljudi koji doista misle svojom glavom trebaju primjer, kako bi na osnovi njega
mogli prosuditi žele li nešto ili ne. U duhovnom razvoju èovjeku je
najvažnije od svega vidjeti primjer istinski prosvijetljenog èovjeka.
Na tom primjeru mogu se vidjeti kvalitete cilja, i eliminirati razlièite krive ideje o prosvjetljenju, te si tako èovjek može uštedjeti godine zabluda i krivih izbora. U krajnjoj liniji, prosvijetljenog èovjeka
koristi vidjeti i jednostavno zato da bi se vidjelo kako je prosvjetljenje moguæe i ostvarivo, jer kad takvih primjera ne bi bilo, postojala
bi moguænost da je èitava ta prièa o duhovnom razvoju i yogi nešto
što su ljudi izmislili za utjehu pred ružnom stvarnošæu. Primjer
prosvijetljenog yogina jasno pokazuje da to nije tako. I u drugim
aspektima djelovanja ljudi se ugledaju na one, koji se po neèemu
istièu: primjerice, Arjuna je bio uzor ratnicima, po svojoj vještini,
hrabrosti, odluènosti, plemenitosti i ostalim vrlinama. Kad bi on
svojim primjerom propustio stati na kraj zlu, tada bi i sam smisao
postojanja ratnièke kaste došao u pitanje. Ako bi se to desilo, èitavo
bi društvo postalo ranjivim pred razlièitim vrstama neprijatelja. Na
njemu, stoga, leži odgovornost postavljanja smjernica.
22 Nema,
o Partha, u sva tri svijeta nièega
što bih ja imao èiniti,
niti za mene postoji nešto
što bih imao steæi.
Ipak, ja neprestano djelujem.
Krsna, Najviši Gospod, nadilazi svojom sviješæu sve stvorene
stvari. Od svih relativnih stvari, s kojima biæe može doæi u dodir,
Iœvara, Gospod, nadilazi sve ostale. Njegova je kvaliteta takva, da
samo viðenje Njega odmah dovodi biæe u dodir s Apsolutom, sa
sveprožimajuæim i sveprisutnim Jastvom. Tako nema istinske razlike izmeðu iskustva Gospoda i utonuæa u najveæe dubine vlastite
prirode; sam dodir svijesti Gospoda ima za rezultat samospoznaju
biæa. Stoga treba u svakom sluèaju težiti Njemu, jer se tako ostvaruju svi ciljevi vrijedni težnje.
Buduæi da predstavlja cilj duhovnog razvoja, te suštinu svega
dobrog i velikog, On nema što zadobiti, jer su u odnosu na Njega
sve ostale stvari samo nevažne mrvice. On, koji je ispunjenje svih
152
Treæe poglavlje
21 - 25
želja, nema želja koje bi imao ispuniti. Stoga je jedini razlog Njegovu djelovanju jamaèno jedino zraèenje Njegove punine, kojom
ispunja sve svjetove.
23 Doista,
što bi bilo da ja, o Partha,
makar jednom propustim savršeno djelovati?
Svi ljudi slijedili bi moj primjer.
24 Ako
ja ne bih djelovao,
sve bi svjetove snašla propast.
Ja bih bio uzrokom zbunjenosti i propasti tih biæa.
Kad bi sam Bog pružio manjkav primjer, ta manjkavost bi se jamaèno držala ispravnošæu, ili bi pak biæa posumnjala u Božje savršenstvo. Kad bi do toga došlo, svi bi izgubili smjernice ispravnosti,
te, izgubljeni, prionuli uz krivo misleæi da je pravo. Tako bi ih uskoro snašla propast. Bez Najvišeg koji pokazuje put, èitav duhovni
razvoj postaje gotovo nemoguæim pothvatom. Naime, u yogi se
èovjek neprekidno preispituje u odnosu na Boga, te sa sebe uklanja
sve što nije Božansko, dok Božanske kvalitete koje mu nedostaju
usvaja. Bez Boga kao predloška, ili pak s Bogom kao manjkavim
predloškom, kako bi bilo moguæe postiæi savršenstvo? Takav pothvat bio bi možda posve nemoguæ, i vjerojatnije je da bi sve bez
razlike snašla propast, nego da bi se netko uspio spasiti.
Osim toga, Bog djeluje prvenstveno svraæanjem svog pogleda
na Prakrti. Tako neživo, pod dodirom blaženstva Njegove svijesti, oživljuje, te poprima oblik bezbroja biæa, koja se neprekidno
stvaraju od pasivne tvari, te evoluiraju ponovnim roðenjima kroz
bezbroj života do krajnjeg savršenstva, u kojem æe Njegov pogled
Njemu moæi uzvratiti, noseæi u sebi istu kvalitetu. Kad bi Bog odvratio svoj pogled s Prakrti, sav život i svijest biæa bi potpuno
nestali, njihova duša bi se ugasila i ona bi sva redom istog èasa
propala. To se doista i dešava u trenutku pralaye, konaènog uništenja Kreacije na kraju velikog kozmièkog ciklusa. Dovoljno bi,
dakle, bilo da Bog samo na trenutak prestane davati život svijetu,
pa da svijet trenutno, zajedno sa svim biæima, nestane.
25 Kao
što neznalice djeluju iz vezanosti, o Bharato,
tako mudri moraju èiniti bez vezanosti,
kako bi pružili primjer.
153
Bhagavad-gEt=
26 Neka
mudar ne stvara zbunjenost u duhu neznalica,
koji prianjaju uz djelovanje.
Neka ih radije, ispravno uèvršæen,
vlastitim primjerom potièe.
Djelovanje je konstanta svijeta. Ljudsko društvo održava se neprestanim djelovanjem ljudi, i tako funkcioniranje civilizacije postaje moguæim. Èovjek mora obaviti dužnosti njemu namijenjene,
bez obzira na to kakav je njegov odnos prema njima; netko, primjerice, radi svoj posao zbog frustracija, koje ga tjeraju da dokazuje svoju vrijednost pred drugima i pred sobom, a dodatna motivacija mu je novac. On je dakle vezan, ali ipak dobro obavlja svoj
posao, iako ga na djelovanje gone niže pobude. Netko, pak, nema
takvih nižih pobuda u djelovanju, veæ djeluje jednostavno zbog
zadovoljstva koje iznutra osjeæa, i koje u djelovanju izražava. On
nije za djelovanje vezan, ali djeluje savršeno, još bolje od onog
koji je vezan, a osim toga djeluje s velikom lakoæom i bez napora.
Prosvijetljeni tako trebaju pružiti svojim djelovanjem primjer neprosvijetljenima, koji æe u njima tada vidjeti uzor koji treba slijediti, te na kraju i sami postiæi savršenstvo.
27 Kvalitete
prirode one su,
koje uistinu djeluju.
Zbunjena egom132, duša misli:
”ja djelujem”.
Purusa nikad ne stupa u izravan dodir s Prakrti. Purusa baca
pogled na Prakrti, usmjeravajuæi fokus svoje svijesti na nju. Tada,
pod utjecajem toga njegovog “pogleda”, odnosno oživljujuæeg utjecaja Njegove svijesti, svojstva prirode poènu poprimati nešto od
Njegovih kvaliteta. Tako nastaju najprije život, a potom i gruba
svijest, koja se s vremenom i evolucijom profinjuje, te na kraju
uspije u sebi ponijeti sve kvalitete Purusinog pogleda, dostižuæi
tako vrhunski stupanj profinjenosti. Ono što mi opažamo kao svoju
dušu u osnovi predstavlja dvije stvari. Iz perspektive Apsoluta,
naša duša je zapravo beskrajni Apsolut, a mi opažamo sebe kao
ogranièenu dušu pod utjecajem obmanjujuæe kvalitete Kreacije,
koja stvara privid postojanja mnoštva. Taj privid je, pak, u funk132
154
Ahankara
Treæe poglavlje
26 - 28
ciji oèitovanja neoèitovanog, i ne predstavlja patološku strukturu,
kako su to neki skloni vjerovati, ako kojim sluèajem prihvate uvjerenje da je jedino Apsolut od važnosti, gdje im je jedino objašnjenje stvarnosti relativne kreacije smiješna tvrdnja o Božjoj podijeljenoj liènosti. Takvo viðenje samo je rezultat njihove zbunjenosti,
te nedovoljne razvijenosti njihove relativne osobnosti. Oni, koji
istinski vide, razumiju da relativno nije nikakav poremeæaj, niti da
bi se trebalo sjediniti s Apsolutom, jer to je jamaèno nemoguæe:
Apsolut je Jedan bez drugoga. On je u sebi sjedinjen i u njemu
nema podjela. Kako se nešto može s Njim sjediniti? Nikako, to je
posve nemoguæe. Moguæe je prepoznati da sam Ja Jedan. Ali spoznajuæi da je tako, spoznaje se takoðer i da èitavo relativno polje
predstavlja pogled na Mene, da Meni ništa ne dodaje niti od Mene
ništa ne oduzima, i da mnoštvo u relativnom ne stvara podjelu u
Jednom. To je misterij koji je moguæe shvatiti jedino izravnim
uvidom i nikako drugaèije, jer je ljudski um posve jadno sredstvo
razumijevanja takvih stvari. U perspektivi relativnog, što je dakle
naša duša? Mi svakako posjedujemo individualnost, ali ta individualnost proizvod je našeg poimanja sebe kao tijela, odnosno kao
niza ogranièenja i lokalizacija, zbog kojih neke stvari opažamo
kao sebe, a neke kao ne-sebe. Jedan od takvih sustava je i ahankara, odnosno ego. Zbog utjecaja ega, duša za odreðene nakupine
supstancije u Prakrti kaže “to sam ja”, te iz tog uvjerenja djeluje.
28 Ali
onaj, tko zna istinu o prirodnim kvalitetama
i njihovu ponašanju, o Moænoruki,
te vidi da to svojstva prirode meðudjeluju,
taj ne podliježe vezanosti.
Istina o prirodnim kvalitetama i njihovom ponašanju jest ta da
je èitavo kretanje u Prirodi samo posljedica Božjeg pogleda na
pasivnu Prakrti, èime je pokrenut èitav lanac zbivanja. Zbog prožetosti Njegovog pogleda s tim svjetovima, mrtva materija oživljuje, pokreæe se na razlièitim razinama suptilnosti, te u odreðenom trenutku dolazi do stupnja samosvijesti, gdje takvo jedno
oživljeno biæe može reæi “ovo sam ja”. Tako se stvara ego. Njegovo stvaranje nije negativna pojava, jer je individualnost jedan od
važnih Božanskih aspekata, i stvaranjem individualnosti Božansko se izražava u velikoj mjeri. Rastom kvalitete te individualnosti
ona poèinje nasluæivati povezanost svih stvari, te se oslobaða se155
Bhagavad-gEt=
biènosti i ostalih nižih svojstava. Rastvaranje ega ne postiže se,
dakle, negacijom ega, nego njegovim poveæavanjem i širenjem.
Kad spozna dublje zakonitosti i smisao stvari, prestaje njegova
identifikacija s ulogom i položajem samo jednog tijela. Rastom
uvida, biæe spoznaje da je samo refleksija Puruse na Prakrti, te
okretanjem pogleda u veæu dubinu vlastite svijesti spoznaje sebe
kao Purusu, koji oživljuje ne samo to njegovo tijelo, nego èitav
svijet u kojem živi. Kad tako gleda, bez upletenosti u ogranièenu
perspektivu i identifikacije s njom, opaža kako to samo sile Prirode djeluju, potaknute pogledom Puruse, a niti u jednoj od tih
stvari, niti u njihovom meðudjelovanju, ne postoji “ja”, ne postoji
život i svjesnost, nego se oni pod utjecajem istinskog života i svijesti Puruse pokreæu, jednako kao što jedan ventilator, koji radi,
okreæe elisu drugog, iskljuèenog ventilatora, te se èini kako se oba
jednako okreæu, iako je istina da okretanje jednog predstavlja samo
refleksiju okretanja drugog. Tako u relativnom postoje dva osnovna
aspekta: jedno je stvoritelj, a drugo je polje stvaranja. Purusa je
stvaratelj, on je svjesna, živa sila koja pokreæe, a Prakrti je polje
njegova djelovanja i stvaranja, ono što on može pokrenuti i stvarati. To je sve teško spoznati, i malo je onih koji su u tome uspjeli,
ali yogom je to moguæe postiæi. Uvidom u to rješavaju se neki
paradoksi, kao što je onaj je li Bog odvojen od svijeta, te kako ga
može stvarati. Naime, ako je odvojen od svijeta i stvoritelj svijeta,
onda je Bog relativan a ne apsolutan, jer svijet predstavlja neovisni princip odvojen od Boga. Ako je, pak, svijet dan u Bogu,
kako je onda uopæe moguæe govoriti o stvaranju; svijet tada nema
nikakvu objektivnost, nego predstavlja samo neku vrstu Božjeg
sna. Istina je oboje. Iz pozicije Apsoluta, sve je brahman, najviša
stvarnost. Ne postoji ništa drugo. Ali u relativnom, koje predstavlja izraz tog neizraženog, postoji Stvoritelj i postoji Stvoreno, postoji dinamika stvaranja, i Bog je posve razlièit od svijeta. Zbog
nerazumijevanja toga, ljudi koji su u stanju razumjeti samo jedan
od ta dva aspekta ne mogu pojmiti valjanost drugog aspekta, te
zbog nerazumijevanja nastaje nesnošljivost. Oni, koji drže kako
jedino brahman postoji, držat æe štovatelje Boga odvojenog od
svijeta ljudima u zabludi, na nižem stupnju uvida, dok æe pak štovatelji osobnog Boga one, koji tvrde da je sve Bog, držati suludima, jer je ta ideja oèito besmislena: nije, naime, sve Bog, niti sve
posjeduje Božanske kvalitete, pa je oèito da Bog, koji posjeduje
sve Božanske kvalitete, ne može biti identièan neèemu što ih go156
Treæe poglavlje
28 - 30
tovo uopæe ne posjeduje. Takvo nerazumijevanje posljedica je ljudskog uma, koji teži iskljuèivosti, te zanemarivanju svih drugih moguænosti osim jedne, koju drži istinom. Duhovnim razvojem èovjek poèinje uviðati da je istina jako složena stvar, i da je èesto
moguæe da dvije meðusobno suprotstavljene stvari budu samo razlièiti aspekti viðenja jedne daleko šire stvarnosti, te da afirmacija
jedne ne znaèi nužno negaciju druge. Ogranièavajuæe teologije
proizvod su ljudskih ogranièenja, a spoznaja stvarnosti ne postiže
se tako što æemo stvarnost klasificirati i strpati u ladice koje razumijemo, nego tako što æemo nadrasti svoja ogranièenja, te sebe
prilagoditi stvarnosti, umjesto obrnutog, što èesto pokušavamo.
29 Oni,
koji su obmanuti djelovanjem svojstava prirode
vezani su za njihovo djelovanje.
Onaj, tko zna istinu, neka ih ne zbunjuje.
Onome, tko sebe drži ogranièenim biæem, te iz pozicije tih svojih ogranièenja djeluje, nema smisla govoriti kako je u zabludi, te
mu objašnjavati stvari koje on nikako ne može razumjeti. Oni koji
istinu razumiju nisu do tog stanja dospjeli tako što im je netko
nešto objasnio, pa su oni to objašnjenje prihvatili, nego tako što
su praksom yoge stjecali uvid u sve suptilnije aspekte stvarnosti,
sve do postizanja savršenstva. Bolje je, dakle, ljudima objašnjavati
stvari iz pozicije koju oni mogu razumjeti, te ih uèiti kako da postupno i sami postignu savršeni uvid, nego im samo opisivati stvarnost i oèekivati da je oni shvate. Kad se takvom èovjeku govori o
nevezanosti, on je nužno, zbog svojih ogranièenja, razumije ili
kao ravnodušnost, ili kao traljavost i nemarnost u vršenju dužnosti, ili kao lijenost, ili kao sve nabrojeno. Jedino što on nikako ne
može shvatiti je istinsko stanje nevezanosti u djelovanju, jer takvo
shvaæanje pripada razini svijesti višoj od one na kojoj se on nalazi,
pa do njega nije moguæe doæi mijenjanjem sadržaja sadašnje svijesti, nego profinjavanjem i uzdizanjem svijesti na višu razinu, iz
koje razumijevanje nevezanosti slijedi samo od sebe. Mudrije je,
dakle, savršeno djelovati iz pozicije nevezanosti, te svojim primjerom pokazivati kako to izgleda, nego nekome prièati nešto, za što
je izvjesno da neæe biti ispravno shvaæeno.
30 Meni
sve djelovanje predajuæi,
posve utemeljen i svjestan u Jastvu,
157
Bhagavad-gEt=
bez želje za dobitkom i osjeæaja “moje”,
oslobodi se malodušnosti i bori se.
Onaj, tko je utemeljen u najvišoj stvarnosti svog biæa, u sveprožimajuæem Jastvu, tko iz tog temelja raste i crpi snagu, i tko ne
prisvaja zasluge takvog djelovanja, predajuæi i sebe i sve svoje djelovanje Bogu, taj djeluje slobodno, i ne razvija slabosti i vezanosti.
31 Oni,
koji ovo moje uèenje slijede
uvijek s vjerom i predanošæu, bez prigovora,
oslobaðaju se ropstva djelovanja.
32 Oni,
pak, koji ovo moje uèenje ne slijede, koji prigovaraju,
lišeni svake mudrosti, obmanuti,
u svojem bezumlju, znaj, nalaze propast.
Èini se da u odnosu na svako spasonosno nauèavanje postoje
dvije vrste stava. Prvi je stav ljudi koji željno oèekuju istinu, kao
što žedan u pustinji oèekuje vodu. Takvome je dovoljno istinu
reæi, pa da on uz nju prione svim srcem, držeæi sebe sretnikom
zbog prilike da o njoj èuje. Tako razmišljaju ljudi koji imaju iskustvo. Oni su, naime, veæ iskušali razne pogrešne pristupe, i zbog
tog su iskustva skloni intuitivno prepoznati istinu, jer su osjeæaj za
prepoznavanje istine stekli u svojoj dugotrajnoj težnji dobru. Takvi
se doista ubrzo prosvijetle.
Druga vrsta ljudi neprestano nalazi zamjerke svemu; oni možda govore kako bi željeli vidjeti Boga i èuti Njegovo uèenje, te
kako bi ga odmah prihvatili, ali kad do toga doðe, oni æe smjesta
smisliti nekoliko primjedbi: Bog im neæe biti onakav kakvog bi
si oni zamišljali; oni bi, naime, napravili boljeg i božanskijeg
Boga; istini koju govori smijat æe se kao hrpi naivnih gluposti,
jer oni dakako znaju bolje. Stvarno znanje o stvarnosti odbacit
æe kao nerealno, jer im se njihovo umovanje èini boljim. U svakom sluèaju, jedine stvari koje se od njih ne mogu oèekivati su
predanost i vjera, a to je stoga što u sebi ne teže dobru i istini, te
su im te kvalitete odbojne. Oni lutaju moèvarom neznanja, èvrsto upleteni u puzavice pogrešnog uvida, tonuæi u živi pijesak
samoživosti. Tako neprestano doživljavaju neuspjehe, a ako se
ne pokaju i ne obrate, jamaèno ih èeka potpuna propast. Prigovaranje, naime, nije znak snažnog duha, nego naprotiv slabog
158
Treæe poglavlje
30 - 33
duha posve obojenog neznanjem i frustracijama. Takav želi sve
podrediti iluziji svoje osobnosti, i u takvom stanju nalazi zamjerke svemu, jer u svemu vidi odraze vlastite manjkavosti. Istina, i
pravedan èovjek æe ponekad prigovarati; on æe izraziti svoju zbunjenost i zamolit æe da mu se objasni, ali on to èini u dobroj
vjeri, želeæi objašnjenje prihvatiti, i kad ga dobije, èvrsto prione
uz njega. Prljav duh, pak, nikada ne prihvaæa istinu i neprestano
traži dokaze, ne da bi povjerovao, nego da bi izbjegavao povjerovati. Takvi æe, okruženi dokazima, zatvarati oèi, neprestano
govoreæi: “mi imamo najbolju namjeru vjerovati, ali nažalost za
to ne postoje dokazi”. Mudar æe èovjek, pak, i s vrlo malo opažanja stvarnosti izvuæi sve ispravne zakljuèke, jer što je um moæniji, manje mu dokaza treba da bi stvorio ispravan zakljuèak;
slaboumni su oni, koji ne žele razumjeti ni kad ih istina bode u
oèi. Nije, stoga, problem ljudi nikada u nedostatku dokaza o
prirodi stvarnosti, nego u njihovoj nevoljnosti ili nemoguænosti
njihovog shvaæanja.
Pogrešno je, pak, prihvaæati sve nekritièki, jer se zajedno s istinom nalazi pomiješana i zabluda. Jednostavna pravila, poput “treba
sve prihvatiti” ili “treba sve odbaciti” ne vode nikamo; jedino
rješenje leži u razvijanju sposobnosti diskriminacije, kojom æemo
iz mješavine koja nas okružuje biti u stanju izdvojiti ono što je
stvarno i što vodi ostvarenju, te uz to prionuti, odbacujuæi ono
što je nezbiljsko i što vodi u propast.
33 Sva
su biæa podložna Prirodi.
I mudrac nastoji djelovati
u skladu s vlastitom naravi.
Što se može postiæi uzdržavanjem?
Djelovanje je konstanta prirode, a sva su biæa njen dio. Djelovanje je, stoga, svim biæima neizbježno, samo je pitanje kakvo æe ono
biti: ispravno ili neispravno. U naravi mudraca težnja je savršenstvu, te želja za izrazom savršenstva. Kad on, dakle, djeluje u skladu s vlastitom naravi, njegova su djela savršena, odnosno predstavljaju refleksiju njegove svijesti u prirodi, koja se zbog èistoæe
njegove prirode savršeno odražava, te se tako savršenstvo savršeno oèituje. Suzdržavanje od djelovanja nije znak prosvjetljenja;
nedjelovanje zapravo o èovjeku ne govori ama baš ništa. Tek djela
govore; u djelima se može uoèiti neèija velièina.
159
Bhagavad-gEt=
Prirodne kvalitete te su, koje djeluju, istina. Ali biæe kao takvo
dio je prirode, i prema tome predstavlja izraz tih kvaliteta u djelatnosti. Postoji, dakako, i vrijeme za povlaèenje od djelatnosti,
vrijeme za meditaciju, u kojem biæe stupa u dodir s vlastitom istinskom prirodom, iz koje crpi ispunjenje i nadahnuæe. Ali to ispunjenje željet æe se izraziti u svijetu djelovanjem, jednako kao što je
neoèitovani Apsolut poželio pronaæi polje vlastitog izraza, te je
tako nastalo relativno u svoj svojoj mnogostrukosti i složenosti.
Ako Apsolut nije ništa izgubio takvim djelovanjem, èega se onda
mi imamo bojati, ako izraz svoje prirode potražimo u djelatnosti?
Neæemo, naime, izgubiti vjeènost i besmrtnost naše istinske naravi, jer ona nije nešto što se gubi ili postiže, nego vjeèno jest. Naša
istinska priroda uvijek æe nas èekati. Zašto, dakle, kad nam je ona
veæ zajamèena, ne bismo u relativnom djelovali, osloboðeni pritiska, bez strahova i želja, igrajuæi se na naèin koji izražava našu
istinsku prirodu? Tako æemo je samo dodatno potvrditi kao svoj
vjeèni izbor.
34 U
osjetilima su dani
i privlaènost i odbojnost
prema predmetima osjetila.
Onome, tko doðe pod njihov nadzor,
predstavljat æe kamen spoticanja
na njegovu putu.
Nedjelatnost je dakle s jedne strane nemoguæa, a s druge besmislena; kad bi biæe i moglo postojati bez djelatnosti, a ne može,
takva egzistencija ne bi nièemu služila, jer su sva biæa dio Prirode,
koja je pak sredstvo Božjeg izraza, a djelovanje biæa je u funkciji
tog izraza, pa ispravnim djelovanjem, usklaðenim s Božjom voljom, biæe sudjeluje u Božjem planu, i tako savršeno ispunjava svrhu
svojeg postojanja. Pogrešno bi bilo, dakle, pokušavati obuzdavati
osjetila i djelatne organe od veze sa svijetom, jer je njihova namjena upravo stvaranje veze sa svijetom. Treba jedino paziti da osjetila ostanu u službi oèitovanja svijesti, te da svijest ne postane robom
osjetila, koja mogu stvoriti zbunjenost, te tako izazvati skretanje
biæa s njegovog puta.
Primjerice, osjetila mogu stvoriti raskorak izmeðu ugodnog i
korisnog, te neugodnog i štetnog, te se za nešto štetno može prièiniti da je korisno samo zbog toga što je ugodno, dok se pak za
160
Treæe poglavlje
33 - 35
nešto korisno može prièiniti da je štetno samo zbog njegove neugodnosti. Primjerice, slatkiši imaju ugodan okus, ali štetno djeluju
na organizam, dok neki èajevi gorka i neugodna okusa mogu jako
koristiti zdravlju i djelovati iscjeljujuæe. Slièno je i s drugim stvarima; laskanje je ljudima obièno ugodno, dok im je kritika najèešæe
neugodna. Iz tog æe razloga èesto postati plijenom laskavaca, koji
govore ljudima ono što ovi žele èuti samo zato da bi njima mogli
lakše upravljati, nakon što se izgubi njihova budnost. S druge strane, oštra kritika mudraca rijetko æe naiæi na zahvalnost; naprotiv,
vjerojatnije je da æe se mudrac suoèiti sa smrtnom opasnošæu ako
ljudima kaže istinu.
35 Bolje
je vlastitim putem koraèati loše,
nego tuðim putem dobro.
Bolja je i smrt na vlastitom putu,
jer u tuðem putu leži opasnost.
“Vlastiti put”, odnosno “vlastita dharma”, nešto je što se èesto
spominje, a rijetko razumije. Èesto ljudi pri susretu s prvom teškoæom kažu “ovo jamaèno nije moj put”, te krenu èiniti nešto
drugo, na jednako plitak i površan naèin. S druge strane, postoji
suprotni ekstrem, gdje se drži da èovjek treba po svaku cijenu
ustrajati u onome što èini, iako to može predstavljati samo izvor
patnje i njemu i drugima; èesto se ovim stihom opravdava rigidnost kastinskog sustava u Indiji; naime, neèija “dharma” je navodno odreðena varnom (kastom) i yatijem (roðenjem), i sad je treba
slijediti do smrti, a to što nekome to ne odgovara, to je njegov
problem. Oèito je da se tu radi o neèem prilièno složenijem, i da je
“vlastita dharma” ono u èemu se èovjek osjeæa “kod kuæe”, u èemu najbolje izražava svoju prirodu. Primjerice, ratnik poput Arjune svoju prirodu izražava s jedne strane ratnièkim dužnostima,
boreæi se protiv nepravde, a s druge strane prijateljstvom s Krsnom i drugima. Njegova dharma je višeslojna i složena, i teško je
o njemu reæi “on je samo ratnik” ili pak “on je samo Krsnin prijatelj”. Ipak, njegov put je vrlo jasan i jednoznaèan, jer je u svemu
što on èini temelj vrlina, i to dinamièna vrlina, ona koja svoj izraz
nalazi u djelovanju. Kad bi on, pod utjecajem dojmova i razmišljanja, zakljuèio da je taj njegov put neispravan, kao primjerice onda
kad je odluèio ne boriti se, jer mu se uèinilo da æe time poèiniti
nedjelo, tada bi skrenuo s tog svog puta prirodnih plemenitih
161
Bhagavad-gEt=
djelatnosti na stranputicu prisilne neaktivnosti, pri kojoj se nikako ne bi osjeæao dobro. Nekome je prirodno ne boriti se u ratu,
nego se naprotiv sablazniti nad njegovom okrutnošæu, ali Arjuni
kao ratniku i poglavaru vojske to nije prirodno. Njemu je prirodno potražiti najjaèeg neprijatelja kako bi se s njim borio, jer on
svoju ljubav prema istini i pravednosti najbolje izražava na taj naèin.
Jednako kao i Arjuna, svaki èovjek sukladno svojem stupnju
duhovne razvijenosti ima takav svoj put, na kojem èini ona djela
za koja svim srcem osjeæa da su ispravna, koja prirodno proizlaze iz njegovog funkcioniranja, a kretanje prema naprijed moguæe je jedino uvažavanjem sadašnje pozicije. Ako bi se, naime,
sadašnja pozicija èovjeka zanemarila, njegova djela ne bi više slijedila prirodno iz strukture njegove osobnosti, nego iz sadržaja
uma, odnosno uvjerenja o tome što bi trebalo a što ne bi trebalo
èiniti. Griješiti na vlastitom putu je dobro. Greške odaju prisutnost problema, pa je po obliku grešaka moguæe pronaæi probleme i riješiti ih. Ako, pak, djelovanje nije proizvod èovjekovog
prirodnog stanja, nego uvjerenja temeljenog u umu, tada je posve
svejedno je li takvo djelovanje dobro ili loše; ono èovjeka vodi u
propast. Uzmimo kao primjer glumca, koji èitav dan u kazališnoj
predstavi igra neki vrlo plemenit lik, primjerice Gospoda Œivu.
On se u toj predstavi ponaša poput Œive, ali to ponašanje ne
slijedi prirodno iz njegove osobnosti, i predstavlja nešto nauèeno, dodano na osobnost glumca poput odjeæe i obuæe. Koliko
god on glumio, njegove misli neæe postati misli Œive, niti æe njegova moæ biti takva. Njegova svijest bit æe svijest obiènog èovjeka, i njegov razvoj kao osobe moguæ je jedino ako ostane svjestan da je on samo glumac. Ako uistinu povjeruje da je Œiva,
mogao bi s razlogom završiti u ludnici. To bi predstavljalo teško
skretanje s njegovog puta.
Primjer toga da je bolje koraèati svojim, makar manje zaslužnim
putem, nego tuðim, uzvišenim, pružaju nam takozvani duhovni
tragaoci, kakve èesto imamo priliku vidjeti. Oni znaju da je dobro
biti svetac i duhovna osoba, a imaju i neku predodžbu o tome
kako bi se taj svetac trebao ponašati. Umjesto da to jednostavno
konstatiraju kao takvo, te da iz svoje nesavršene pozicije nastoje
raditi na samousavršavanju s ciljem postizanja kvaliteta svetosti,
oni èesto požele preskoèiti nekoliko stepenica, te se odmah krenu
ponašati poput svetaca. Dakako da je takva osoba svetac u jedna162
Treæe poglavlje
35 - 36
koj mjeri, u kojoj je glumac koji u kazališnoj predstavi glumi Isusa,
Isus. Takvo preskakanje stepenica može dovesti jedino do toga da
èovjek slomi vrat. Neæe, naime, time postiæi svetost, ali æe zato
izgubiti svoj put iskrena èovjeka, i èesto æe mu biti ogroman problem ponovo u svemu tome prepoznati sebe. U takvom gubitku
sebe, u svijetu obmana i privida, èovjeka vreba propast, vrlo stvarna i opipljiva. Jednako kao što se Bogu približavamo dodirom sa
stvarnošæu, te putem od manje stvarnosti prema veæoj, tako se
isto moguæe od Boga udaljiti dodirom s prividom, kreæuæi se od
manjeg privida prema veæem, što nalazi vrhunac u stanju potpune
zablude, u kojoj nema nikakvog dodira sa stvarnošæu. Jednako
kao što glumac, koji doista poène vjerovati da je lik kojeg glumi,
može zbog toga završiti u ludnici, tako može i duhovni tragalac
pod utjecajem dugotrajnog samozavaravanja posve izgubiti dodir
s vlastitom stvarnošæu, što predstavlja njegovu propast. Bolje je,
stoga, biti posve iskren prema sebi, i prihvatiti realne teškoæe koje
sa sobom nosi naša stvarna pozicija, nego neugodnu realnost zamijeniti ugodnom fikcijom. Bolje je i umrijeti rješavajuæi vlastite
probleme, jer æe tako naša smrt biti u funkciji njihovog rješavanja,
koje smrt neæe prekinuti, nego zavaravati sebe umišljanjem da
problemi ne postoje, jer je tako naš život uzaludan. Tako u najboljem sluèaju gubimo vrijeme, a u najgorem se možemo posve upropastiti.
36 Arjuna
reèe:
Što to tjera èovjeka da poèini grijeh,
i nehotice,
kao da ga na to tjera neka sila, o Varsneya?
Ponekad se èini da ljudi èine djela gotovo nesvjesno, poput lutaka na koncu, primorani silama koje na njih djeluju; veæina ljudi
djela vrši gotovo instinktivno, i ne razmišljajuæi, a èesto od toga
ispadne veliko zlo. Tako Arjuna ima prilike vidjeti kako velika
propast vreba njegov rod, a zbog nerazumnih djela ljudi. Jednako
tako, on o sebi misli da æe ratovanjem poèiniti grijeh, a opet ga
nešto u njemu tjera na ratovanje, izazivajuæi u njemu pomutnju.
Zbog svega toga, njemu je od životnog znaèenja saznati uzrok
toga stanja, kako bi se mogao odvratiti od grijeha, jer ako ne razumije princip po kojem se te stvari odvijaju, teško da æe moæi nešto
promijeniti.
163
Bhagavad-gEt=
37 Svevišnji
Gospod reèe:
To su želja i srdžba, roðeni iz gune strasti.133
Sveproždiruæi su uzrok grijeha, i znaj,
najveæi su ti neprijatelj na ovom svijetu.
Želja i srdžba uzrok su Duryodhanina vlastohleplja, koje je
uzrok sadašnje neumitne propasti ksatriya. Oni su jednako tako
uzrok Arjunine želje da u boju porazi vojsku Kurua. To su mehanizmi rajasa, gune aktivnosti i strasti, zbog koje dolazi do instinktivnog djelovanja, gdje reakcija bez razmišljanja slijedi akciju, te tako ni aspekti duše ne stižu djelovati. Ako nas na ulici
neki neznanac udari, u nama æe se instinktivno roditi gnjev, koji
æe težiti svom oèitovanju kroz nasilnu reakciju. U takvoj situaciji
u nama se neæe roditi duboko promišljanje istinske prirode situacije, veæ æemo na nasilje poželjeti automatski odgovoriti nasiljem. Zbog takvih se stvari kolièina zla u svijetu ne smanjuje,
nego ostaje konstantna ili raste. Takva kvaliteta rajasa predstavlja neprijatelja duše, jer može posve omesti oèitovanje njenih
viših aspekata; ta kvaliteta nalazi se u nižim slojevima oèitovanja, bliže samoj fizièkoj materiji, i samim time može se isprijeèiti
na putu oèitovanja duše; dodatni je problem taj, što su takve
reakcije u domeni ahankare, odnosno ega, autonomnog sustava
upravljanja osjetilima i djelatnim organima, tako da ahankara
pod utjecajem rajasa preuzima kontrolu nad èovjekom, te se tada
èovjek ponaša poput bezumnog automata ili niže životinje. Zbog
takvog mehanizma reakcije, na fizièkom planu se u tijelu èovjeka
stvaraju supstancije poput kortizona (hormon stresa) ili adrenalina, koje pak sa svoje strane dodatno ojaèaju mehanizam srdžbe, istodobno uznemirujuæi stanje tijela, èime ometaju sudjelovanje duše u ponašanju èovjeka, buduæi da je za oèitovanje
duše potrebno umiriti niža tijela. Zbog svega toga, vidljivo je
zašto Gospod Krsna taj mehanizam zove sveproždiruæim uzrokom grijeha i najveæim neprijateljem.
38 Kao
što dim prekriva vatru,
kao što prašina prekriva zrcalo,
kao što je zametak prekriven posteljicom,
tako strasti zastiru objektivnost.
133
164
Rajas
Treæe poglavlje
37 - 40
Takvi mehanizmi uznemirenja, dakle, zastiru vezu izmeðu viših
aspekata èovjeka i fizièkog plana, zastiruæi s jedne strane objektivnost, stvarajuæi s druge strane tendenciju k odreðenom obliku djelovanja. Zbog takve situacije, gdje je èovjek s jedne strane zbog
strasti neobjektivan, a s druge strane je zbog istih strasti sklon
djelovati nasilno i èiniti grijeh, duša postaje posve zastrta tim dogaðajima.
39 Mudrost
je prekrivena
tim vjeèitim neprijateljem mudrih
u vidu žudnje, o Kuntin sine,
koja je nezasitna poput ognja.
Morsko dno ne može se vidjeti ako je površina valovita. Jednako tako, suptilni aspekti svijesti ne mogu doæi do izražaja u situaciji kad je svijest ispunjena grubim dogaðajima, kao što su to strasti ili gnjev. Za djelovanje iz pozicije mudrosti nužan je mir duha,
te sloboda od vezanosti. Kombinacija nemira duha i vezanosti rezultira potpunim pomraèenjem svake objektivnosti, gubitkom svakog traga plemenitosti i ljubavi, a svaki oblik povlaðivanja tim
nižim mehanizmima vodi samo do njihovog jaèanja. Ako žudnji i
srdžbi dademo prst, proždrijet æe nam èitavu ruku, a potom i tijelo. Tim osobinama nikada, dakle, ne treba povlaðivati, niti iz njih
djelovati. Naprotiv, ako se one jave, treba se distancirati od èitave
situacije, prièekati da uznemirenje nižih razina proðe, a tek tada
govoriti ili djelovati. Ako treba nekome reæi nešto neugodno, recimo mu to radije hladne glave, nego pod utjecajem strasti. U
protivnom, eskalacija neobjektivnosti i strasti dovest æe do svih
vrsta nevolja, i najvjerojatnije odvesti èovjeka u propast.
40 Osjetila,
um i razum toj su žudnji sjedište.
Preko njih prekrivajuæi mudrost,
ona obmanjuje tjelesnika.
Žudnji je sjedište u astralnom tijelu, dakle tijelu uma i osjeæaja,
koje koordinira osjetila i osjetilnu spoznaju. Kad se poveæa aktivnost astralnog tijela, ono se naðe na putu oèitovanja viših tijela u
fizièkom, te, ako mu se dopusti, ono posve preuzme kontrolu nad
èovjekom, buduæi da se tu ionako radi o mehanizmima životinjskog
carstva, namijenjenim brzom djelovanju u situaciji ugroženosti,
165
Bhagavad-gEt=
gdje su nužni obrana ili bijeg. U takvoj situaciji je od životne važnosti reagirati trenutno, te su stoga ti mehanizmi toliko brzi. Koliko god da su efikasni i smisleni u životinjskom carstvu, gdje vladaju
teritorijalnost i pravo jaèega, u svijetu ljudi oni dovode upravo do
toga da se ljudi poživinèe, te da se spuste u svom djelovanju do
razine èopora zvijeri koje se tuku oko komada mesa. Tako poremeæeni niži sustavi dakako ne mogu biti sredstvom oèitovanja suptilne
svijesti, nego jedino izvorom obmanjujuæih dojmova, koji dušu velikom silinom pokušavaju uvjeriti u objektivnu realnost neèega, što
je samo rezultat popuštanja pred životinjskim naslijeðem èovjeka.
41 Sreðujuæi
stoga najprije osjetila, o najbolji Bharato,
obuzdaj taj izvor grijeha,
koji uništava mudrost i spoznaju.
Jedini pravi naèin za obuzdavanje automatizma rajasa jest neprestana prisutnost svijesti u osjetilima, odnosno, dovoðenje osjetila i niže prirode èovjeka pod potpunu vlast duha, koji mora biti
neprestano budan i živ. Èovjek koji tako funkcionira neæe pasti
pod utjecaj nižih sila, koje s lakoæom dominiraju uspavanim duhom.
Lijek protiv srdžbe i strasti je dakle budnost duha u osjetilima,
èime se sprjeèava aktiviranje autonomnih mehanizama, koji stupaju u akciju ako nema budnog duha koji bi djelovao u osjetilima,
u situaciji kad su osjetila prepuštena sama sebi, besciljno lutajuæi
meðu privlaènim i odbojnim objektima. Kad duh ima jasan cilj na
koji je usmjeren, i taj cilj ostvaruje kroz osjetila i djelatne organe,
tada su svi ti organi podreðeni duhu, nisu neovisni. Primjer toga
je kirurg u operacijskoj dvorani, koji može desetak sati neprekidno operirati, ne obaziruæi se na zahtjeve tijela, posve usredotoèen na zadatak koji obavlja, obavljajuæi ga s velikom preciznošæu.
Takva je istinska kontrola niže prirode; kad duh u njoj djeluje, sve
mu je drugo podreðeno, ali kad si duh dopusti da osjetila nareðuju njemu, umjesto da on nareðuje njima, te kada nije snažno fokusiran na zadatak, tada ga osjetila neprekidno obasipaju svojim prohtjevima, kojima nikad nema kraja.
42 Kaže
se da su osjetila suptilna.
Od njih je suptilniji um,
kojeg nadvisuje suptilnost duha.
Preostaje Ono, što i njega nadilazi.
166
Treæe poglavlje
40 - 43
Osjetila su suptilna, odnosno nalaze se u astralnom tijelu, u
onom njegovom dijelu koji se veže s pranom. Fizièka osjetila samo
su posrednici do astralnog tijela, u kojem dolazi do prepoznavanja i razumijevanja opaženog. Um je, pak, taj koji na osnovi opaženog prosuðuje, i svojom suptilnošæu nadilazi osjetila, jer se nalazi u višem dijelu astrala. Duh, pak, predstavlja još dublji èovjekov
aspekt, onaj istinskog razumijevanja stvari, na osnovi kojeg se odreðuje dugoroèno usmjerenje èovjeka, za razliku od uma koji upravlja kratkoroènim zbivanjima u svijetu osjetila. Um prosuðuje
svijet pomoæu osjetila, ali duh odluèuje o dubljim smjernicama
egzistencije. Sve su to, pak, samo organi, pomoæu kojih Jastvo
ostvaruje svoju prisutnost u svijetu. Postoji, dakle, vertikalna linija oèitovanja Jastva: od objekata, preko osjetila i uma, do duha, te
na kraju do samog Jastva. Ta linija je dvosmjerna; u jednom smjeru Jastvu govori o svijetu, a u drugom smjeru pruža Jastvu moguænost djelovanja u svijetu.
43 Tako
znajuæi onog,
koji je iznad duha,
obuzdaj Jastvo Jastvom,
te savladaj tako, o Moænoruki,
neprijatelja u obliku žudnje,
kojeg je teško savladati.
Istinska kontrola osjetila postiže se dakle usmjerenjem duha na
Najviše. Kad je tako svijest sažeta u najdubljoj stvarnosti, osjetilni
dojmovi, jednako kao i djelovanje niže prirode, bit æe posve nebitni, i neæe upravljati èovjekom. Tek kad se èovjek izgubi, kad
izgubi svoju istinsku perspektivu, kad zaboravi svoju stvarnu prirodu, tada može pasti pod obmanjujuæi utjecaj razlièitih nižih sila.
Vjetar raznosi oblake s lakoæom, ali planinu ne može pomaknuti,
zato što su temelji planine èvrsti. Jednako tako, èovjek utemeljen
u svojoj istinskoj prirodi najvišeg Jastva neæe biti pomaknut vjetrom osjetilnog opažanja, veæ æe u svim okolnostima ostati èvrst i
postojan. Gospod Krsna, dakle, savjetuje èvrsto uspostavljanje vertikale izmeðu svijeta i Jastva, u oba smjera, gdje æe Jastvo uspostaviti sebe kao vrhovnog gospodara osjetila, kao njihov temelj i smisao, te tako niži aspekti èovjeka neæe nikada imati priliku isprijeèiti
se na njegovu putu.
167
Èetvrto poglavlje
1
Svevišnji Gospod reèe:
Ja sam objavio ovu neuništivu yogu Vivasvanu.
On ju je predao Manuu,
koji ju je kazao Iksvakuu.
Bojim se da su danas sva imena koja se ovdje spominju u domeni legende, odnosno da ne postoji ništa što bi nas s njima povezivalo, pomoæu èega bi ih se moglo približiti èitatelju. Razlog je
tome veliki protok vremena, zbog kojeg danas ne možemo sa sigurnošæu reæi jesu li spomenute osobe doista postojale, ili se radi
jednostavno o simbolima ili mitskim biæima, poput Herakla ili
Adama. Što bismo, analogno, mogli reæi da je Krsna ustvrdio kako
je on na poèetku svijeta objavio ovo znanje Adamu, ocu èovjeèanstva, koji ga je pak objavio svojim sinovima, Kainu i Abelu, a da se
to znanje u drevnim vremenima prije Potopa izgubilo? Mogli bismo
jamaèno samo slegnuti ramenima.
Neki govore da je Vivasvan samo drugo ime Surye, boga Sunca.
Drugi pak govore, vjerojatno s više osnova, kako se radi o utemeljitelju sunèeve ratnièke dinastije. Što je od toga istina, nama je
posve svejedno, buduæi da nam ni u jednom sluèaju to ne znaèi
ama baš ništa.
2
Tako je u uèenièkom naslijeðu primivši,
kraljevski su je mudraci poznavali.
169
Bhagavad-gEt=
No u dugim vjekovima
ova se yoga izgubila.
Kako god da su se spomenuti uglednici zvali, i tko god da su
bili, poanta je savršeno prenesena: u dugom vremenskom razdoblju može se izgubiti ne samo uèenièko naslijeðe, kojim se prenosi
neki nauk, nego i samo sjeæanje na osobe i dogaðaje u njegovom
poèetku. Nakon doista dugog vremena, sve prelazi u domenu legende. Svi dogaðaji s poèetka civilizacije spadaju danas u nejasne
legende, èiju je èinjeniènu osnovu danas teško ili nemoguæe ustanoviti. Ti dogaðaji i nisu bili toliko davni, povijest drevnih civilizacija poèinje negdje oko petog tisuæljeæa prije Krista. Èak i u tom
razdoblju, zapisi i iskopine su nepouzdani. Što je bilo prije tog
razdoblja? To je doista teško znati. Dovoljno je, dakle, sedam tisuæa godina da posve izgubimo povijesno sjeæanje na našu prošlost;
ako je civilizacija i postojala prije toga, što mi o tome znamo?
Ništa. Možemo se jedino tješiti mišlju kako drevne povijesti nije
ni bilo, te da su naši preci tada kamenim sjekirama lovili mamute.
Možda je to i istina, možda se doista radi o obiènim pretjerivanjima i drevnim mitovima, pogotovo u Indiji, gdje je gotovo stvar
prestiža datirati spise i dogaðaje u što drevniju prošlost.
Što je u svemu tome istina? Istina leži u sljedeæoj èinjenici: u
Indiji teško da je moguæe pronaæi uèenièko naslijeðe koje se neprekinuto proteže kroz više od petsto godina. Što su onda oni popisi
imena, koji se protežu do samog Stvoritelja? Samo falsifikati, utjeha onima koji nisu u stanju sami ponijeti odgovornost za svoje
nauèavanje, veæ žele odgovornost i zaslugu prenijeti na tradiciju.
U tradiciji, nažalost, ima malo utjehe. Kao što Krsna kaže, tradicije se gube, u dugom tijeku vremena one nestaju, te se gubi èak i
sjeæanje na njih. Svaka tradicija traje samo dotle, dok uèitelj uspijeva u cijelosti obuèiti barem jednog uèenika. U trenutku kad uèitelj umre bez sposobnog nasljednika, naslijeðe istog trena postaje
farsa, koja èesto radi puke tradicije nastavlja postojati, iako je njena
suština mrtva. Takvo naslijeðe moguæe je reformirati, ali ono tada
više nije izvorno, jednako kao što Katolièka crkva primjerice nije
nasljednica Krista i Petra; ona je nasljednica reformatora koji su
gradili na ruševinama koje su ostale nakon mraènog razdoblja Avignona i Borgia.
Prema onome što sam imao prilike vidjeti, vrijeme potrebno za
pucanje uèenièkog naslijeða najèešæe je negdje oko tri generacije,
170
Èetvrto poglavlje
2
jer intenzitet samog uèenja ima tendenciju slabljenja sa svakom
generacijom. Prva generacija je sam utemeljitelj, èesto istinska Božanska inkarnacija ili veliki svetac. On svojom karizmom i moæi
postavlja temelje u vidu uèenika. Najèešæe ni jedan od tih uèenika
nema snagu utemeljitelja, iako su sami èesto veliki sveci; primjer
možemo naæi u Isusovim uèenicima. Svi oni su jamaèno osobe
priliène duhovne snage, ali daleko zaostaju za jednim Isusom. Njihovih uèenika, pak, danas se više nitko i ne sjeæa; treæa je generacija, dakle, ta u kojoj je istinska snaga izgubljena, a prenosi se
samo forma, okviri nauèavanja bez previše veze sa suštinom. Zbog
svega navedenog, posezanje za autentiènim uèenièkim naslijeðima samo je trik, kojim se varaju neupuæeni.
Što je to, dakle, što èini jedno uèenièko naslijeðe postojanim i
neprekinutim? To jamaèno nije intelektualno znanje; mnoštvo ljudi
danas ima znanje o Isusu, a opet malo njih može dizati mrtve i
hodati po vodi. Samo prenošenje podataka nije, dakle, ono što
èini uèenièko naslijeðe. Istinski èvrst lanac naslijeða moguæ je jedino prenošenjem suštine, a ne forme kroz koju se ona oèituje. Ta
suština je jedino èvrsta utemeljenost u Božanskom, u stvarnosti
koja je temelj svega. Tek oni, koji su uvid u tu stvarnost primili,
koji se u toj stvarnosti temelje i iz nje rastu, i koji su uvid u tu
stvarnost u stanju prenijeti drugima, mogu se držati istinskim karikama u lancu uèenièkog predanja. Èest je, pak, sluèaj da uèenici
tek djelomièno nasljeduju uèitelja, te da ono, što je on posjedovao
u cijelosti, oni imaju tek djelomièno, te da im nedostaju neke bitne
stvari. Takvim lancem pokvarenog telefona utemeljenost u stvarnosti pada geometrijskom progresijom sa svakom iteracijom, što
daje i objašnjenje za moje opažanje o tri generacije. Naime, naèinimo za primjer jedan mali grafikon korijenske funkcije. Neka os
x predstavlja korake uèenièkog naslijeða, a os y numerièku vrijednost snage uèitelja, na skali od 1 do 10. Uzmimo da utemeljitelj
naslijeða na toj skali ima vrijednost 10. Uzmimo da je snaga njegovog nasljednika kvadratni korijen prethodnika. Njegov neposredni nasljednik ima po tome vrijednost 3.16, što se prilièno
dobro uklapa u opažanje; Isusovi nasljednici, naime, teško da su
nosili više od treæine njegove snage, ako i toliko, ali je veæ i to
dostatno da ih se s pravom drži svecima. Njihovi nasljednici, pak,
prema toj funkciji imali bi vrijednost 1.77, što je veæ prilièno slabo,
i razlog je recimo tome što se jednog Timoteja sjeæamo tek po
spominjanju u Pavlovim poslanicama. Njihovi nasljednici, pak,
171
Bhagavad-gEt=
imaju vrijednost 1.33, a vrijednost dalje nastavlja padati, težeæi
vrijednosti 1. Recimo da je upravo ta vrijednost, jedinica, ona na
kojoj je posve svejedno ima li uèenièkog naslijeða ili ne. Uoèimo,
isto tako, da u korijenskoj funkciji sama velièina prvog uèitelja ne
igra veliku ulogu; razlika izmeðu poèetne vrijednosti 1000 ili 10
odgaða kolaps naslijeða tek za dvije do tri generacije, ne više. Sve
se to savršeno uklapa u opažanje, i stoga nam daje prilièno materijala za razmišljanje.
Zakljuèak ostaje sljedeæi: jedino pouzdano uèenièko naslijeðe
ono je, u kojem svaka karika lanca ima vezu neposredno s Bogom,
kao bitnim temeljem naslijeða, i tek tada, kad je prosvjetljenje neposredno prisutno u svijesti i životu svakog uèenika lanca, tada je
njegovo prenošenje zajamèeno. Sve ostalo igra je pokvarenog telefona kojem toènost pada s kvadratom udaljenosti od izvora.
Uzmimo za primjer te situacije Sunèev sustav. Jedini istinski
izvor svjetlosti u njemu je Sunce. To je zbog toga što se u njegovoj
jezgri odvija termonuklearna fuzijska reakcija, kojom se laki elementi stapaju u teže, uz zraèenje viška energije u vidu elektromagnetskog zraèenja. Oko Sunca orbitira nekolicina planeta, koji bivaju osvijetljeni Suncem obrnuto proporcionalno svojoj udaljenosti
od njega, odnosno, što su mu bliže, to više svjetlosti i topline
primaju. To podsjeæa na uèenike velikog uèitelja: oni koji su mu
bliže, obasjani su s više topline i svjetlosti. Oni, koji su dalje od
njega, dobivaju manje. Uèenici tih uèenika usporedivi su s mjesecima koji orbitiraju oko tih planeta. Ako ih obasjava samo planet
od kojeg se odražava Sunèeva svjetlost, imamo opet primjer korijenske funkcije, gdje svjetlost eksponencijalno pada sa svakom iteracijom. Uèenièka naslijeða, koja tako propadaju i degeneriraju
se, govore nam kako trebamo biti što bliže Suncu, kako trebamo
upiti što više njegove svjetlosti i zraèiti je u svijet. Naizgled je to
toèno, ali zapravo je beskrajna glupost, podložnièki mentalitet i
uzrok propasti svake duhovnosti na svijetu. Ne treba nam, naime,
vražje Sunce, nego moramo u sebi razviti termonuklearnu reakciju fuzije, a to možemo uèiniti tek ako prestanemo biti planeti, te
postanemo zvijezde. Tek tada æemo ostvariti istinski izvor snage,
i imat æemo što zraèiti. Tada æemo biti samoobasjanima, svijetlit
æemo i grijati sami od sebe, a ne kao komadi ugljevlja, koji u vatri
siju, a kad ih odatle izvadimo, hlade se i ostaju crni, pokazujuæi
tako svoju istinsku prirodu tame i hladnoæe. Tamnu i hladnu dušu
možemo koliko god hoæemo izlagati društvu svetaca i avatara;
172
Èetvrto poglavlje
2-3
ona æe u njihovu društvu doista i pokazivati nekakve vrline, ali
kad se iz tog društva ukloni, ona se hladi i vraæa na svoje. Zbog
toga se razlikuju naslijeða religije i naslijeða yoge. Naslijeða religije ona su, koja pokušavaju od ljudi naèiniti pasivne sljedbenike
koji æe samo prikupljati i odražavati svjetlost onih iznad njih. Naslijeða yoge, pak, ona su koja nimalo ne drže do tradicije, veæ
naprotiv neumorno ustraju na takvoj transformaciji biæa pojedinca, kakva æe dovesti do toga da on sam od sebe zasja, poput nuklearne peæi Sunca. Takav, koji je sam po sebi utemeljen u Bogu,
koji je sam po sebi ostvaren, koji u svojoj istinskoj prirodi vidi
temelj svakog uèenièkog naslijeða, taj je istinski temelj duhovnosti u svijetu, a ne naslijeða podložnika, molitelja i štovatelja tradicija.
3
Tu drevnu yogu,
koja je najviše otajstvo,
ja danas govorim tebi,
jer moj si prijatelj i bhakta.
Uoèimo kako Krsna Arjunu uèi yogu, odnosno princip ispravnog utemeljenja. Kad bi želio da Arjuna postane ovisan o njemu,
on bi mu dao samo finalni rezultat, odnosno željeni obrazac ponašanja kojeg bi se ovaj imao pridržavati. Umjesto toga, Krsna ga
uèi ispravno se utemeljiti, a sve ostalo samo æe iz toga slijediti.
Arjuna je Krsnin prijatelj; èak i više od toga, on je njegov bhakta. Zadržimo se sada malo na tom pojmu, toliko zloupotrebljavanom da je postao ruglo.
Bhakti je stupanj iznad prijateljstva. Bhakti je stanje predanog
divljenja, poštovanja, uvažavanja i obožavanja. Bhakti je stanje u
kojem se nekome divimo zbog njegovih vrlina, u kojem želimo
biti poput njega, ali ne tako što æemo njega skratiti za glavu kako
bismo ga spustili na našu razinu, nego tako što æemo pogledati u
visinu prema njemu i uskliknuti: “Slava Tebi!”. Takvo spontano
divljenje i štovanje je bhakti. Tim štovanjem mi razvijamo u sebi
upravo te vrline kojima se divimo; mi ne štujemo radi toga da
ostanemo mali i slabi, nego posve nemotivirano; izražavamo divljenje prema onome tko je divljenja dostojan, samo zato što tako
treba èiniti, zato što se zbog toga osjeæamo dobro i ispravno. Onaj
tko se dobru klanja, raste u dobru. Onaj, pak, tko se klanja zlu, u
zlu i raste. Nemotivirano štovanje, dakle, predstavlja veæ i kao
173
Bhagavad-gEt=
takvo naš rast u dobru, a da se oko tog rasta previše ne trudimo.
Štovanjem i divljenjem mi se otvaramo prema onome koga štujemo, te slaveæi njegova svojstva istima priznajemo prvenstvo u vlastitom životu. Èesto ljudi u zabludi misle kako æe kritizirajuæi nešto
pokazati svoju nadmoæ nad time, te sebe tako nad time uzdiæi.
Naprotiv, kritiziranjem æe samo sebe odvojiti i udaljiti od predmeta kritike, jer ono što kritiziramo udaljavamo od sebe. Ono,
pak, èemu se divimo, to privlaèimo u sebe i tome se približavamo.
Krsna i Arjuna su u odnosu meðusobnog poštovanja i divljenja;
obojica su èasni ljudi i veliki ratnici, i svatko od njih se raduje kad
se ovaj drugi proslavi. Osim svega toga, Arjuna je svjestan toga da
je Krsna Božansko biæe, te mu spontano odaje poštovanje, kao
primjerice onda kad su on i Duryodhana posjetili Krsnu dok je
spavao, gdje je Arjuna ostao stajati kraj kreveta sklopljenih ruku,
u znak poštovanja. To su sve posve spontane manifestacije njegovog unutarnjeg stava. Oèito je, dakle, kako takav stav predstavlja
plodno tlo za usvajanje najvišeg znanja, jer u Arjuni ne postoji
sumnja niti u Krsnu i njegovo znanje i velièinu, kao ni u njegove
namjere, te zbog takvog stava može s lakoæom usvojiti sve èemu
ga Krsna nauèi. Zbog toga Krsna naglašava kako je upravo taj
Arjunin stav razlog, zbog kojeg mu otkriva najviši nauk.
4
Arjuna reèe:
Kasnije je roðenje tvoje
a ranije roðenje Vivasvana.
Kako mi je shvatiti to
da si ga ti pouèio na poèetku?
To, što se Arjuna divi Krsni, ne znaèi kako je njegov kritièki um
otupljen, te da poput papige usvaja neprobavljeno znanje kako bi
ga kasnije ponavljao bez razumijevanja. Naprotiv: izraz je poštovanja prema uèitelju pažljivo slušati njegov govor, i kad se naiðe
na dio koji zvuèi proturjeèno, nerazumljivo ili besmisleno, to
odmah napomenuti, kako bi se stvar razjasnila. U protivnom, uèenik èije kritièke sposobnosti nisu djelatne dok sluša uèitelja jednostavno nije dostojan biti uèenikom, buduæi da ne prihvaæa pouku
na ispravan naèin.
Uoèimo formulaciju kojom Arjuna ukazuje na proturjeènost:
“Kako to trebam shvatiti?” Pogrešna primjena kritièkog uma ona
je, koja djeluje iz pozicije ega. Ego tada neprestano oèekuje nešto,
174
Èetvrto poglavlje
3-5
èime bi mogao sebe uzdiæi, a drugoga poniziti. Kad èovjek koji
djeluje iz takve pozicije èuje nešto što njemu zvuèi proturjeèno ili
besmisleno, on æe odmah napasti sugovornika, rugajuæi mu se,
misleæi da je ono što on nije u stanju razumjeti glupost, te da ono,
u èije znaèenje on nije sposoban proniknuti, uopæe nema znaèenja. Buduæi da neprestano misli kako je u pravu, svako neslaganje
sa svojim mišljenjem doživljava kao pogrešku onog drugog. Posve
je, dakle, jasno kako takav nikada ne može napredovati, i kako æe
teško nadiæi svoje zablude.
Arjuna je daleko mudriji; njemu uopæe nije bitno da bude u
pravu, nego da se dozna istina. Biti u pravu nešto je što je od
važnosti nesigurnim ljudima, kojima je stalo do toga što drugi
misle o njima, kako bi mogli održavati privid o sebi, kojim pokušavaju kompenzirati nedostatak suštine. Arjuna dakako nije jedan
od tih ljudi, on je èastan èovjek koji teži istini i vrlini, i svoj osjeæaj
vrijednosti crpi iz sklada s istinom i vrlinom. Zbog toga je njegov
um èist i jasan, i ako nešto ne razumije, on odmah kaže: “Ja ovo
ne razumijem i zbunjen sam; molim te, objasni mi kako bih shvatio”.
Kaže se kako su najinteligentniji ljudi oni, koji postavljaju puno
pitanja. To je stoga što se oni ne boje da æe ispasti glupima, jer
znaju da to nisu. Budale, pak, znaju da su budale, te neprestano
strahuju od toga da æe ih netko razotkriti. Zbog toga se ne usuðuju postavljati pitanja, misleæi kako pitanja razotkrivaju neznanje,
pa “mudro” šute, ostajuæi tako budalama.
Arjuna je uoèio kako je Krsna rekao nešto što zvuèi proturjeèno, naime da je pouèio nekoga tko je umro davno prije njegovog
roðenja. On dakako ne misli ni da je Krsna lažac, niti da je budala
koja govori besmislice. On može jedino ustanoviti da se tu krije
nešto što mu je nepoznato, pa se o tome raspituje, jer se upravo u
doznavanju nepoznatog krije put do novog znanja.
5
Svevišnji Gospod reèe:
Mnoga su roðenja protekla
moja, a takoðer i tvoja, Arjuna
Ja ih znam sva, a ti ih ne znaš,
o pokoritelju neprijatelja.
Odgovor na dvojbu je, dakako, reinkarnacija; Gospod Krsna
nije govorio o ovoj svojoj inkarnaciji, nego o nekoj davnoj pret175
Bhagavad-gEt=
hodnoj. Buduæi da se Arjuna ne sjeæa svojih prethodnih utjelovljenja, nije mu palo na um da bi se moglo raditi o tome, odnosno da
bi Krsni moglo biti svejedno o kojem svojem utjelovljenju govori,
te da on održava kontinuitet svijesti u svim roðenjima.
Ovdje postaje jasna razlika izmeðu dvojice prijatelja. Arjuna nije
obièan èovjek; naprotiv, on se meðu ljudima svog doba istièe po
svemu, i predstavlja ideal ljudskog biæa. Poput njega, i Krsna je po
svemu savršen. Ipak, razlika meðu njima je u tome što Arjuna
djeluje ne znajuæi, instinktivno; njemu njegova istinska priroda
nije poznata. Krsna, pak, ostaje suvereni gospodar svih stvari, posve
budan u najvišoj spoznaji. Smrt i ponovno roðenje ni u kojem
aspektu ne mute Njegovu svijest, za razliku od ostalih biæa. To je
stoga što je Gospod Krsna Najviši. Ne postoji, naime, niti jedna
jedina sila u podruèju stvorenog, koja bi njemu bila ravna ili nadreðena. Svojstva prirode njegove su sluge, a ne gospodari. Neznanje, stoga, nad Njime nema nikakvu moæ. On zna tko je, odakle
dolazi i kamo ide.
6
Iako sam neroðen i neuništive naravi,
iako sam Gospod svih biæa,
ostajuæi u svojoj vlastitoj naravi
raðam se svojom vlastitom stvaralaèkom moæi.
Istodobno, Bog ostaje nestvoren, neoèitovan i nedokuèiv. On,
posve transcendentalan podruèju oèitovanog, istodobno se utjelovljuje usmjerenjem vlastite volje. Zbog paradoksalne naravi Njegovog utjelovljenja, po kojoj istodobno ostaje gdje jest i poprima
tjelesni oblik, veæinu ljudi Njegovo utjelovljenje zbunjuje. Naime,
ako se Bog raða u tijelu, tada sebe ogranièava, lokalizira. Ako se
Bog utjelovi kao èovjek, možemo pomisliti kako nebeski anðeli
ostaju bez predmeta svoga štovanja, barem za trajanja Božjeg utjelovljenja. Ako, pak, ostaje neutjelovljen, ako se u višim sferama ne
desi nikakva promjena, èovjek æe biti sklon pomisliti kako Bog i
nije doista utjelovljen, veæ da se tu radi prije o nekom obliku Njegove djelatne sile. Ipak, tome nije tako.
Zamislimo radije sljedeæe: Bog je izvor svjetlosti, a èitava priroda je staklena ploèa umrljana bojom. Biæa predstavljaju razne blago
osvijetljene mrlje na ploèi, koje nastaju kad Bog “pogleda” staklenu ploèu, a zbog djelomièno stanjene boje na staklu. Božja inkarnacija mogla bi se opisati na sljedeæi naèin: Bog ukloni sa stakla
176
Èetvrto poglavlje
5-7
boju na jednom mjestu, u cijelosti. Tada izvorna, èista narav svjetla prolazi kroz staklo, posve neometena mrljama boje. Istodobno
je izvorna, posve èista svjetlost vidljiva s druge strane, u fizièkom
svijetu, a svjetlost istodobno ostaje u svojem izvornom, transcendentalnom stanju s one strane stakla. Tako naš paradoks nalazi
rješenje. Avatara, Božje utjelovljenje, predstavlja rupu u iluziji, prozor kroz svijet, kroz koji možemo gledati Boga. Predmet štovanja
svih vrlih i svetih tako poprima oblik èovjeka, koji je sva slava
Božja ulivena u ljudski oblik. Nikako nije moguæe opisati svu Njegovu slavu, niti joj sagledati velièinu, ali je moguæe pred njom se
ponizno pokloniti i zapjevati himne u Njegovu slavu. Neka je vjeèno slavljen Gospod Bog u svoj Svojoj velièini! Neka Ga vjeèno sva
stvorenja slave, jer tako je jedino pravo i dostojno! Sva slava
Njemu!
7
Kada se dharma pokoleba, o Bharato,
a adharma prevlada,
ja se tada utjelovljujem.
Svi konstruktori znaju kako je kvaliteta stroja obrnuto proporcionalna broju kvarova, odnosno nuždi za naknadnim intervencijama u njegovom radu. Zbog toga se najboljim konstruktorom
drži onaj, èije konstrukcije najmanje treba održavati, i koje same
po sebi rade savršeno.
Kako da onda shvatimo ovu izjavu? Naime, stvorenim svjetovima upravljaju precizne zakonitosti. U fizièkom svemiru postoje
zakonitosti, poput gravitacije, elektromagnetizma, te slabe i jake
nuklearne interakcije. Postoje, takoðer, precizne zakonitosti koje
ureðuju kretanje i meðudjelovanje èestica na mikro i makro nivou,
koje tako stvaraju složenije strukture, koje pak omoguæuju nastanak sve složenijih oblika materije: od leptona i kvarkova do subatomskih èestica, od subatomskih èestica do atoma, od atoma do
molekula, od jednostavnijih molekula do složenijih, od složenijih
molekula do živih biæa, te od jednostavnijih živih biæa prema složenijima. Takve složenije strukture podložne su pak zakonima sila,
gibanja, razmjene energije i sliènima. Svim time upravlja savršen
red, za koji su odgovorne fizikalne zakonitosti koje je Bog u samom
poèetku stvorio savršenima, te nema nikakve potrebe za dodatnim intervencijama u funkcioniranje svemira, kako bi se one održale. Zbog svega toga, èini se paradoksalnom izjava Gospoda Krsne
177
Bhagavad-gEt=
o tome kako se on mora utjeloviti radi ispravljanja nesavršenosti
u redu koji upravlja svijetom. Ipak, stvar je nešto složenija, a u toj
složenosti krije se i odgovor na našu dvojbu.
Bog je, stvarajuæi svijet, imao na raspolaganju dvije moguænosti. Prva moguænost znaèila bi stvaranje posve deterministièkog
svijeta, u kojem je sve moguæe savršeno predvidjeti, i nad kojim bi
On imao potpunu kontrolu. Takav svijet, kao i sva biæa u njemu,
bio bi u cijelosti ovisan o Njegovoj volji, te bi je samo pasivno
odražavao. Takav svijet bio bi savršeno ureðen, i nažalost savršeno beskoristan. Naime, od pasivnog automata koji samo odražava
volju svoga tvorca, bez ikakve moguænosti iznenaðenja i novosti,
nema pretjerane koristi. Stoga je Bog taj model stvaranja odbacio
kao uzaludan. Preostaje druga moguænost: stvaranje dinamièkog
sustava, u kojem Bog postavlja osnovne uvjete i pravila igre, temeljne zakonitosti koje onda poprimaju vlastiti život, te èak ni
Bog ne može posve sigurno odrediti što æe od svega toga ispasti, i
kako æe takav svijet izgledati u odreðenoj toèki stvaranja. Doista,
Njemu sam rezultat i nije od tolikog znaèenja, koliko sam proces
stvaranja. Naime, Bog je svijet stvarao tako što je stvorio biæa kojima je povjerio odreðene aspekte Svoje liènosti, odnosno, tako
što je pogledao odreðeni, suptilni sloj Prirode, stvarajuæi u njemu
dinamiku kretanja, koja je dovela do daljnjeg lanca stvaranja. Osjetivši svoju svijest Najvišeg Puruse, time je stvorio bezbroj Purusa
koji Ga obožavaju opažajuæi svu Njegovu slavu. Tako je nastalo
mnoštvo bogova, odnosno arhanðela i anðela. Ti bogovi nose u
sebi razlièite aspekte Beskonaènog, i u tim aspektima stvaraju, oèituju se, slaveæi tako Gospoda. Njihova volja je slobodna, jer ih je
takvima naèinio njihov tvorac, i oni tu volju oèituju istražujuæi sve
moguænosti kojima ih je obdario Tvorac. Jedna od tih moguænosti sastoji se u ogranièavanju vlastite svijesti na razne naèine, kako
bi je bilo moguæe konkretizirati u veæoj raznolikosti, u kojoj bi
razlièiti aspekti unutarnje punine poprimili odvojene forme. Neki
aspekt takvog savršenog biæa može naæi oèitovanje u èitavom
jednom svemiru ispunjenom biæima i stvarima, dinamikom kretanja i stvaranja, koja sva odražava duh svojega tvorca.
U dodiru s Prakrti, Purusa najprije poprima oblik dinamike stvaranja, Œive Plesaèa. U svojem silasku dublje u stvaranje, On se dijeli na muški i ženski aspekt, na Œivu i Œakti. Lišeni unutarnje cjelovitosti i samodostatnosti, oni svoju težnju jednog k drugome, u
želji za ponovnim sjedinjenjem, izražavaju kroz beskrajno bogat178
Èetvrto poglavlje
7
stvo svijesti, predanosti, struktura èistoæe i istine, te razlièitih energija i razina svijesti, u kojima slaveæi jedno drugo oèituju Božju
slavu u svijetu. U daljnjoj konkretizaciji svojih namjera, oni stvaraju najprije razinu uzroènosti, na kojoj se objekt dijeli od subjekta, a uzrok od posljedice, te tako nastaje razjedinjenost stvari. U
toj razjedinjenosti spuštaju se dalje, stvarajuæi spoznaju i razumijevanje, odnosno mentalnu razinu. U daljnjoj konkretizaciji, spoznaja/suština se izražava kroz razlièite forme, u kojima se ogleda i
odražava. Tako nastaje astralni plan, èije su zakonitosti veæ bliske
onome što doživljavamo u materiji. U želji da se strukture i oblici
nastali na astralnom planu dalje uèvrste i konkretiziraju, te da se
jedno èvršæe razlikuje od drugog, nastaje fizièki svijet, sa svojim
mnoštvom biæa i èvrsto odijeljenih formi. Težnja je Boga, dakle,
da se kroz sve te stvari On proslavi, te da Njegova slava prosja
kroz sve tako stvorene razine, te da Mu stvoreno uzvrati pogled,
Njime ispunjen.
U takvoj konkretizaciji, u trenutku kad je definirana spoznaja,
definirana je i suprotnost spoznaji; ne zbog toga što bi ona imala
temelj u Bogu i predstavljala dio Njegovog oèitovanja, veæ po prirodi stvari. U trenutku kad se stvari poènu definirati u odnosu na
njihove suprotnosti, dakle na astralu, dolazi do pojava kao što su
zlo, neznanje i nesklad. Ako se vratimo na gune, sattva, rajas i
tamas, tada konkretizacija stvaranja prema fizièkom planu znaèi
poveæanje udjela tamasa u odnosu na sattvu, a potom i u odnosu
na rajas. To kulminira u stanju potpune teoretske nepomiènosti,
koja bi na skali oèitovanja predstavljala stepenicu ispod materije,
u kojem bi dinamika i vrlina bili svedeni na nulu, a prevladavala
bi jedino sila inercije, neznanja i tromosti. Takvo stanje predstavlja
jedno veliko Ništa, kao posvemašnju suprotnost Bogu, koji je jedno
veliko Sve.
Zbog sukoba sila vrline i ne-vrline, dobra i zla, sklada i nesklada, kao nužne posljedice konkretizacije Božjeg oèitovanja u sve
grubljim slojevima Prirode, moguæa je dakle situacija u kojoj zlo
prevlada a dobro bude ugroženo. Tada, u toj velikoj igri, Bog
intervenira, dolazeæi u pomoæ poput konjice u vesternima. Kad su
sile koje Ga slave i oèituju ugrožene, On im se ukazuje, postavljajuæi se pred njih kao predložak, kako bi se slaveæi Ga ojaèale u
svojoj biti, prisjetile se svojeg izvora i cilja, te tako potisnule negativnosti. Jednako tako, suprotne sile vide utjelovljenog Boga kao
neprijatelja, kao suprotnost vlastitim težnjama i bitku, te Ga pre179
Bhagavad-gEt=
ziru, mrze i pokušavaju uništiti. To je, dakako, besmisleno, jer
pokušavajuæi uništiti suštinu stvarnosti samo sebe od nje odvajaju,
tonuæi tako sve dublje u ništavilo, sve dok se ne pokaju i obrate, ili
pak posve nestanu u mraku potpunog nepostojanja.
8
Da bih izbavio pravednike i uništio zlotvore,
te ponovno uspostavio naèela dharme,
raðam se vijek za vijekom.
Bog se dakle utjelovljuje kako bi biæima ukazao na cilj njihovog
usmjerenja; vidjevši Ga kao svoj cilj, pravedni Mu se klanjaju i
tako osnažuju unutarnju jezgru svoga biæa, dok Ga zlotvori mrze i
od njega bježe, udaljujuæi se tako od stvarnosti prema potpunom
ništavilu, te tako ne stvaraju više uznemirenje svojom prisutnošæu
na svijetu. Bog pravednike izbavljuje veæ i samom svojom nazoènošæu; naime, sama Njegova prisutnost pravedniku je najviši blagoslov i spasenje, i on nema drugih želja. Kad tako vidi Boga, on
odbacuje sve niže težnje i time postiže najviše osloboðenje, te tako
zauvijek ostaje utemeljen u Gospodu. Dakako, na èovjeku je da
svoje vezanosti odbaci i da svoje slabosti nadvlada, i to je ono što
Bog ne može za njega uèiniti; kad bi veæ i samo Božje utjelovljenje
bilo jedini èimbenik spasa biæa, tada bi se netko mogao s pravom
zapitati zašto Bog nije neprestano utjelovljen na svijetu. To pak
otvara posve drugo pitanje: Bog, naime, dolazi onda kad Ga trebaju. Kad Ga nitko ne treba, On ostaje neoèitovanim, jer su ljudima i niže sile dovoljne. Tek onda, kad ljudima sve niže od Boga
bude nedostatno, kad budu neprestano žeðali samo za Bogom, bit
æe razloga za Njegovu trajnu pojavu na svijetu. Kad je Bog prisutan u srcima ljudi, On se pojavljuje i u svijetu. Kad Ga u srcima
ljudi nema, kad su ljudi ispunjeni željama za nižim stvarima, tada
nižim stvarima i pripadaju, a Bog se u to ne miješa.
Niže sile, poput dharme, koja odreðuje pravila inkarnacije radi
uèenja i razvoja, posve su dovoljne u velikoj veæini sluèajeva. One
zakazuju tek kad neèija želja za Bogom u toj mjeri naraste, da takav
razvoj više nije optimalan; brži bi se razvoj, naime, mogao ostvariti
Božjom prisutnošæu. Tada Bog silazi, poprima oblik i djeluje. Sustav
je dakle dobro ureðen: oni koji su od svijeta, pripadaju brizi svijeta,
i svijet njihove potrebe savršeno zadovoljava. Oni, pak, koji su Božji, koji žele Boga i Njemu pripadaju, o njima brine sam Bog. Svatko
dakle dobiva ono što uistinu želi, i što mu je doista bitno. Metafo180
Èetvrto poglavlje
7 - 10
rièki je to u svetim spisima opisano na sljedeæi naèin: kad èovjek
umre, ako je za života pripadao Bogu, ako je bio Njemu predan, po
njega dolaze Božji glasnici, koji ga vode Bogu. Ako, pak, za života
nije pripadao Bogu, nego nižim, vezujuæim silama, po njega poslije
smrti dolaze Yamini glasnici, i vode ga pred lice Dharme, boga
pravde, koji im pokazuje ogledalo u kojem vide svoja djela i njihove
posljedice, a od tih posljedica stvara se njihovo novo roðenje. Oni,
dakle, koji su za života pripadali Bogu, poslije smrti dolaze Njemu
i nalaze mir, dok oni koji su pripadali svijetu, koji su svijetu težili za
života, svijetu ponovno pripadnu i u novom roðenju.
9
Moje roðenje i moje djelovanje božanski su.
Onaj, tko to istinski razumije,
po napuštanju ovog tijela ne raða se više.
On dolazi meni, o Arjuna.
Onaj, tko je u stanju prepoznati suštinu Božanske inkarnacije, u
stanju je dakle pogledati u samoga Boga, te Ga kao takvog prepoznati. Njegova svijest je stoga toliko profinjena, da je njegov
duhovni razvoj završen, te on zauvijek pripada Bogu. Onaj, tko je
makar jednom u stanju svojom sviješæu i uvidom dotaknuti Boga,
drži se savršenim, i svi se njegovi grijesi i propusti zaboravljaju: taj
pripada samo i jedino Bogu, u vjeènosti. Bez takvog uvida u Boga
nije, dakako, moguæe ostvariti istinsko razumijevanje Njegovog
roðenja i djelovanja, i stoga Gospod ovdje otkriva izuzetno bitnu
stvar, nužnu za razumijevanje ljudskog cilja, kao i plana reinkarnacije. Ponovna roðenja nužna su biæima sve dok ne uspiju dotaknuti Najviše; svaki drugi cilj bi, produžen u vjeènost, predstavljao prokletstvo i patnju. Tek Svevišnji u vjeènosti pruža beskrajno
blaženstvo i istinsko ispunjenje, i jedino On predstavlja krajnji i
konaèan cilj, u usporedbi s kojim je sve ostalo beznaèajno.
10 Osloboðeni
vezanosti, straha i srdžbe,
potpuno utemeljeni u meni,
našavši u meni utoèište,
proèišæeni isposništvom znanja,
mnogi su dosegli moju stvarnost.
Onome, tko najvišu stvarnost nije dosegnuo, ponovno roðenje
predstavlja blagoslov, drugu priliku u kojoj može nastaviti nasto181
Bhagavad-gEt=
janje na postizanju savršenstva. Onome, pak, tko je taj cilj postigao, tko je sve niže stvari iskusio i odbacio radi Najvišeg, ponovno roðenje predstavlja samo suvišan i nepotreban izvor patnje.
Zbog toga se takvi i ne raðaju ponovo: oni ponovnim roðenjem
nemaju što zadobiti. Ako se i raðaju, to je radi služenja drugima,
radi pomaganja u ostvarenju Božjeg plana.
Bez odbacivanja nižih kvaliteta, pak, nikako nije moguæe postiæi proèišæenje, a bez proèišæenja nije moguæe spoznati Najvišeg.
Stoga je èišæenje od niskosti imperativ, nužan uvjet postizanja osloboðenja, koji se ne može nikako zanemariti, jer njegovo zanemarenje znaèi pad u niskosti, te udaljavanje od cilja kojem težimo.
Netko æe pomisliti da je èinjenica, koja kaže da veæ i samo jedan
trenutak poimanja Najvišeg jamèi osloboðenje, razlog za opuštanje i “lako æemo” mentalitet. Takvo umovanje nije svojstveno
onima koji postižu osloboðenje. Naime, da bi došlo do tog jednog trenutka spoznaje, potrebna je velika baza èistoæe, jednako
kao što je za izgradnju visoke piramide nužna široka i postojana
baza, te èvrsto tlo kao podloga. Onaj, tko teži duhovnim visinama, a da nije prethodno riješio probleme na nižim razinama, naæi
æe se u situaciji u kojoj se nalazi vozaè èamca, koji pokušava veslati
u èamcu privezanom uz kopno. Bez razrješenja takvih vezanosti
za niže razine, on neæe odmaæi daleko, te æe unatoè svom naporu
uloženom u veslanje ostati na mjestu. A gdje je tek daleka obala
Božanske Stvarnosti! To uvijek treba imati na umu kod prakse
yoge: vezanosti i niskosti najveæi su nam neprijatelji, i upravo oni
predstavljaju glavnu zapreku našem napretku. Stoga je primjena
tehnika proèišæenja imperativ. Primjenom tehnika èišæenja, osloboðenje se lako postiže u kratkom vremenu; sve vezanosti se razrješavaju, te se tako duša diže u sve suptilnije sfere uvida, dok na
kraju ne uspije steæi uvid u samog Gospoda. Bez tehnika èišæenja,
svaki pokušaj meditacije uzaludan je posao, što možemo vidjeti iz
primjera mnoštva praktikanata brzopoteznih tehnika meditacije,
koji misle da æe jeftino kupiti savršenstvo. Koliko god da vježbaju,
oni ne postižu nikakav napredak vrijedan spomena, osim èestog
napretka u oholosti. Kako æe oni postiæi osloboðenje? Kako je
moguæe nekome steæi makar i djelomièan uvid u Najviše od najvišeg, ako istodobno njeguje vezanosti za sve vrste niskosti? Zbog
toga, dakle, Gospod Krsna ovdje spominje slobodu od vezanosti i
strasti, te proèišæenost istinskim znanjem, kao nužne uvjete dolaska u Božansku Stvarnost.
182
Èetvrto poglavlje
10 - 12
Ipak, tu stvarnost dosegli su mnogi. Upravo u tome leži utjeha:
to je moguæe postiæi, i mnogi su to veæ i postigli, te stoga svatko
treba nastojati na tome da im se pridruži.
11 Na
naèin na koji tko pristupa meni, ja mu uzvraæam.
Na svaki naèin, o Partha, ljudi slijede moj put.
Sukladno svojoj duhovnoj razvijenosti i sklonostima, ljudi razvijaju razlièite naèine kojima teže Bogu. U svakom tom naèinu,
Bog izlazi ljudima u susret.
Bog je, naime, sveprožimajuæa stvarnost. On ne poznaje ogranièenja. Kako god da Mu priðemo, On æe znati usmjerenje našeg
biæa i našu istinsku želju, te æe nam tako i uzvratiti. Ali, Bog je u
svemu tome onaj, koji samo reagira. Naša slobodna volja onaj je
èimbenik, koji odreðuje èemu æemo pripasti. Ako Boga ne želimo,
On æe pustiti neka nam bude po našoj želji. Ako, pak, uz Njega
prionemo, On æe nam jednako uzvratiti. U svemu tome, bitno je
vidjeti da smo upravo mi presudan èimbenik: mi odluèujemo što
želimo. Bog nije ekskluzivno pravo nekih; On se nudi svima bez
razlike, i svatko, tko to poželi, može Mu se predati i dostiæi Ga.
Svaèije prirodne sklonosti mogu u tome biti od koristi; kako god
da netko zamišlja savršenstvo, ako mu se s vjerom preda, Bog æe
mu se u tom obliku ukazati, i tako potvrditi njegovo usmjerenje.
Postupno, takav èovjek æe nadrasti sva ogranièenja i postiæi savršenstvo.
12 Oni,
koji žele ispunjenje u djelovanju,
oni obožavaju božanstva,
jer uspjeh roðen iz djelovanja
brzo dolazi u svijetu ljudi.
Kako kaže Gospod, djelovanje u svijetu ljudi brzo donosi uspjeh,
ali taj je uspjeh “od ovoga svijeta”, to je blago koje nagriza hrða i
izjedaju moljci.134 Takvo djelovanje dakako donosi uspjeh, ono
brzo donosi plodove, ali ti plodovi nisu trajni. Ipak, djelovanje u
skladu s osobnom dharmom donosi drugu vrstu ispunjenja, onu
134
Mt 6,19-21: “Ne zgræite sebi blago na zemlji, gdje ga moljac i rða nagrizaju
i gdje ga kradljivci potkapaju i kradu. Zgræite sebi blago na nebu, gdje ga ni moljac ni rða ne nagrizaju i gdje kradljivci ne potkapaju niti kradu. Doista, gdje ti je
blago, ondje æe ti biti i srce.”
183
Bhagavad-gEt=
koja dolazi od osjeæaja sklada zbog vršenja vlastite dužnosti. Takav
rad, posveæen božanstvima135, odnosno prirodnim elementima,
jer to samo svojstva Prirode meðudjeluju136, bez prianjanja, donosi ispunjenje u djelovanju. Oni, koji žele ispunjenje u djelovanju,
djeluju dakle iz yajve, bez vezanosti.
13 Ja
sam stvorio èetiri staleža
prema podjeli svojstava i djelovanja.
Iako njihov tvorac,
znaj da sam nedjelatan i nepromjenjiv.
Èetiri staleža su èetiri kaste: œudre, vaiœye, ksatriye i brahmane.
Po podjeli svojstava (tamas, rajas i sattva) œudre djeluju primarno
iz tamasa, obojenog rajasom, odnosno njihov je um nerazvijen, a
djeluju iz neznanja i nižih pobuda, ponajprije onih za samoodržanjem, produljenjem vrste i zadovoljenjem osjetila. Vaiœye djeluju
iz rajasa obojenog tamasom, odnosno oni djeluju radi zgrtanja
dobiti, stjecanja materijalne koristi i pribavljanja osjetilnog zadovoljstva. Ksatriye djeluju iz rajasa obojenog sattvom, odnosno iz
strasti vladanja u vrlini. Brahmane pak djeluju iz sattve obojene
rajasom, odnosno pretežno iz vrline usmjerene prema djelovanju.
Svrhe djelovanja tradicija dijeli na kamu, arthu, dharmu i moksu,
odnosno uživanje, korist, pravednost i osloboðenje. Prema takvoj
podjeli, œudre djeluju ponajprije radi osjetilnog uživanja, vaiœye
djeluju ponajprije radi materijalne koristi, ksatrijama je primarni
motiv u djelovanju pravednost, dok brahmane teže ponajprije osloboðenju, odnosno postignuæu duhovnog savršenstva. Ova podjela je, dakako, gruba i velikim dijelom proizvoljna, ali govori o
tome kako svi ljudi nisu jednaki, nego meðu njima postoje podjele po duhovnoj razvijenosti, a tu razlièitost u svakom sluèaju treba
uvažiti u praksi. Veæ je i na prvi pogled oèito kako razni ljudi teže
razlièitim ciljevima, a svaku analizu koja pokušava takvu èinjenicu
zanemariti trebamo odbaciti kao redukcionistièku, odnosno kao
onu koja pokušava pretjerano pojednostavniti stvari zanemarivanjem bitnih aspekata. Možemo, dakle, vidjeti kako se životne težnje
fizièkih radnika te njihovi misaoni procesi u velikoj mjeri razlikuju od težnji i misaonih procesa studenata filozofije i teologije. Fi135
136
184
Vidi 3.10-13
Vidi 3.28
Èetvrto poglavlje
12 - 13
zièki radnici najèešæe nisu uopæe u stanju pojmiti èime se studenti
fakulteta bave, koji je doseg njihovog razmišljanja, te i ne teže
njihovom mjestu; oni ionako drže kako su fakulteti beskorisna
stvar koja služi ponajprije ispraznom umovanju dokolièara koji
žive od tuðeg rada. Buduæi da su ljudi skloni suditi po sebi, fizièki
radnici, koji ispunjenje nalaze u teškom radu a zadovoljenje u hrani
i seksu, takoðer projiciraju svoje motive na druge ljude, pa drže
kako svi dijele njihova ogranièenja, a buduæi da im je razmišljanje
izuzetno grubo i materijalno usmjereno, jedino fizièki rad na promjeni najgrubljih i najvidljivijih aspekata materije drže vrijednim i
pravim radom. Tragediju koja nastaje kad tako primitivni umovi
doðu do vlasti nad državom imali smo prilike iskusiti u komunistièkim režimima. Tada se doslovno dešavalo da su takvi fizièki
radnici, nesposobni pojmiti vrijednost misaonog rada, obespravljivali intelektualce i tjerali ih na “pošteni rad” u tvornicama i na
poljima.
Jednako kao što fizièki radnici u ogranièenjima svoje primitivnosti sude sve po sebi, tako i neki intelektualci drže kako u svim
ljudima leži potencijalni intelektualac, koji se ponekad zbog boljeg obrazovanja i uvjeta oèituje, a ponekad zbog slabijih uvjeta
ne, pa je takav sklop vanjskih uzroka odgovoran za razlike izmeðu intelektualaca i fizièkih radnika. To je, dakako, jednako pogrešno kao i umovanje fizièkih radnika kako su svi u biti slièni
njima. Kad takvi intelektualci doðu do vlasti nad državom, oni
poèinju donositi zakone koji pak stvaraju drugu vrstu problema,
jer pokušavaju sve uèiniti intelektualcima, jednako kao što bi seljaci sve uèinili seljacima, jer oni pak jedino intelektualni rad drže
istinski vrijednim i korisnim, dok prebacivanje materije s jedne
hrpe na drugu drže u krajnjoj liniji sredstvom, a nikad ciljem
funkcioniranja, vidjevši jedini smisao fizièkog rada u provedbi intelektualne zamisli.
Vidimo, dakle, na ovom primjeru dvije grupe, koje se najèešæe
spominju u zapadnjaèkim umovanjima na tu temu, kako postoje
jasne razlike izmeðu ljudi, a kojima je uzrok razlièiti stupanj duhovne razvijenosti. Indijci su podijelili stvar na èetiri, umjesto na
dvije grupe, pa tako imamo fizièke radnike kao prvu grupu, obrtnike i trgovce kao drugu, vladare, vojsku i policiju kao treæu, te
duhovno usmjerene ljude kao èetvrtu. Treba, pak, uoèiti da bi
odreðen tip intelektualnih radnika bio uvršten prije u vaiœye nego
u brahmane, iz jednostavnog razloga: inženjer strojarstva zapravo
185
Bhagavad-gEt=
je jako sofisticirana varijacija na temu kovaèa, a inženjer botanike
je obrazovana varijacija na temu vrtlara; brahmanama se mogu
držati samo oni intelektualci višeg usmjerenja, èiji je interes usmjeren spoznaji više istine i stvarnosti, kao što su to primjerice fizièari koji istražuju porijeklo i ustrojstvo Svemira u nadi da æe tako
doæi do znanja o smislu, ili oni koji se bave filozofijom ili teologijom, pokušavajuæi doæi do krajnjih odgovora, te dokuèiti stvari o
Bogu i svijetu.
Dakako, podjela na èetiri staleža jednako je neprecizna kao i
podjela na samo dva, i predstavlja tek tradicijom uspostavljeni
radni model. Bilo bi bliže istini kad bismo napravili klasifikaciju
staleža po primarnim cakrama, naime prema cakri iz koje netko
pretežno djeluje moglo bi se odrediti kojem staležu pripada, s tim
da bi tada staleža bilo daleko više, a trebalo bi uvažiti i obilje prijelaznih stanja. Œudre je moguæe smjestiti na muladharu s primjesama svadhisthane. Vaiœye bi bili pretežno na svadhisthani s dosta
manipure. Ksatriye bi djelovali s manipure i anahate, dok bi brahmane djelovali s anahate s primjesama manipure i ostalih cakri.
Ljudi koji kao primarne cakre koriste viœuddhu, ajvu i više toliko
su rijetki, da ih se u vedskim spisima oslovljava kao rsije, siddhe,
yogine i slièno. Oni izlaze iz kastinskog sustava na njegovom gornjem dijelu, jednako kao što kriminalci i potpuni društveni otpad
izlazi iz sustava na njegovom donjem dijelu.
Sustavom varni, odnosno “boja”, za što je kasnije udomaæen
portugalski naziv “kasta”, dolazi i sustav aœrama, odnosno podjela na životna razdoblja. Ta razdoblja su uèenièko (brahmacarya),
obiteljsko (grhastha), razdoblje napuštanja obitelji i posveæenosti
duhovnom, koje je ekvivalent mirovini – sannyasa, te posljednje
razdoblje života, razdoblje potpunog odricanja od svijeta, “povlaèenje u šumu”, odnosno vanaprastha. Zamišljeno je, sukladno
tome, da bi vedski èovjek trebao prvih dvadeset godina života
posvetiti uèenju i pripremi za kasnije dužnosti; potom bi trebao
zasnovati obitelj i odgojiti djecu, brinuæi se istodobno za dobrobit
i blagostanje obitelji, a kad djeca odrastu, trebao bi otiæi u mirovinu, gdje bi se trebao posvetiti studiju spisa i duhovnom radu. Pred
smrt, trebao bi presjeæi sve svjetovne vezanosti, te otiæi u potpunu
osamu meditirati, te tako u prosvjetljenju napustiti tijelo. Ta podjela ostaje daleko više u domeni teorije nego što je to sluèaj s
kastama; naime, nije posve izvjesno na koje se sve kaste odnosi
princip aœrama, jer je slabo vjerojatno da æe fizièki radnik moæi
186
Èetvrto poglavlje
13 - 14
slijediti posljednja dva stupnja, pa se može pretpostaviti da se to
odnosilo ili samo na kastu brahmana, ili još i na kastu ksatriya, za
koje je bilo uobièajeno da u poodmakloj dobi napuštaju dužnosti
vladara te odlaze u šumu baviti se isposništvom. Èitav taj sustav
ima smisla, ali bilo bi pogrešno duhovnu disciplinu reducirati na
poodmaklu životnu dob. Naime, èini se da najveæi uspjeh u yogi
postižu upravo mladi ljudi, èiji je energetski sustav još svjež i protoèan, pa bih ja preporuèio bavljenje yogom od razdoblja prije
puberteta pa sve do smrti, jer je jedino tako izvjesno održanje
ispravnog duhovnog stanja tijekom života. Dugotrajno nagomilavanje neèistoæa tijekom života može dovesti do teškog zaprljanja
sustava, što u starosti može biti jako teško ili nemoguæe popraviti,
a za postignuæe izuzetno visokih stanja duha esencijalno je dobro
stanje sustava, sposobnog podnijeti vrlo visoku razinu energetskog naboja i optereæenja. Ako se èovjekov sustav u tome vježba
od mladosti, on æe zadržati veliku vitalnost i kapacitet do u zrelo
doba, ali ako se u mladosti vježba yoge zapostavi, kasnije æe biti
jako teško nadoknaditi zaostatke.
Tvorac sustava staleža, odnosno èitavog sustava evolucije iz kojeg
oni potjeèu, kao razlièiti stupnjevi na ljestvici razvoja, u svakom je
sluèaju sam Gospod, koji daje život i svijest svim biæima, koji daje
prvobitni poticaj svakom rastu. Iako on stvara biæa, te iako se ona
razvijaju i djeluju samo Njegovom snagom, on ostaje neukljuèenim u djelovanje, jednako kao što Sunce daje energiju koja isparava oceane, stvara kišu i vjetar, te tako stvara uvjete za život i rast
biæa, a ipak ostaje posve nedirnuto svim tim djelovanjem. Kao što
Sunce potièe djelovanje samim svojim zraèenjem, tako i Bog samim
svojim postojanjem daje poticaj i temelj svemu rastu i kretanju.
14 Ja
nisam ukljuèen u djelovanje,
niti sam željan njegovih plodova.
Tko me takvim zna,
njega djela ne vežu.
Jednako kao što Sunce, iako uzrok svem kretanju i životu na
Zemlji, nije ukljuèeno u djelovanje na njoj, niti djeluje iz želje za
neèim što bi tako moglo ostvariti, nego njegovo zraèenje predstavlja jedino odraz njegove unutarnje naravi, tako i Bog ne stvara
svijet djelovanjem, nego svojom prirodom. Svijet jednostavno slijedi iz Božje naravi, jednako kao što zraèenje topline slijedi iz na187
Bhagavad-gEt=
ravi Sunca. Kad to Božje zraèenje padne na plodno tlo svijeta,
tada nastaje mnoštvo biæa, koja sva razvijaju život, svijest, postojanje, blaženstvo i ostale kvalitete, ovisno o tome koliko upiju Božjeg
svjetla. Tada svojim rastom u Božanskim kvalitetama slave Gospoda, jednako kao što mnoštvo i raznolikost života na Zemlji
slavi blagotvorno zraèenje Sunca, koje svima daje život.
Jastvo, sveprožimajuæa stvarnost u svim biæima, temelj je sveukupnosti relativnog oèitovanja, a ni u èemu relativnom Ono ne
djeluje, niti što relativno na Njega utjeèe.
Izjava Gospoda Krsne stoga je dvostruko valjana: iz pozicije
Jastva, kao i iz pozicije Najvišeg Puruse. Sliènost tih dviju pozicija
trajan je izvor spora meðu raznim školama u Indiji, jer svaka od
njih vjeruje kako je upravo njeno tumaèenje jedino pravo, a svaka
u Giti nailazi na dijelove koji je posve zbunjuju, i koji se u svjetlu
njene perspektive ne mogu valjano protumaèiti. Zbog svega toga
treba odbaciti jednostranost u prouèavanju Gite, te prihvatiti višeslojnost govora Gospoda Krsne; On je, naime, istodobno i znalac Jastva, i Najviši Gospod. Zbog toga On u relativnom, oèitovanom podruèju stvarnosti o Sebi govori kao o Iœvari, Gospodu, a u
apsolutnom govori o Sebi kao o sveprožimajuæem Jastvu. Izuzetno je fina razlika koja dijeli to dvoje, i potreban je duh izoštren
praksom yoge, koji posjeduje iskustvo svih aspekata Stvarnosti,
kako bi se dokuèile tanahne razlike – izmeðu punine bitka, kao
jedine stvarnosti u svemu, i temelja svega oèitovanog, krajnjeg
cilja težnji biæa. Niti je Božji personalni aspekt Iœvare manje vrijedan od impersonalnog aspekta vrhovnog Jastva, Apsolutnog Subjekta, niti je obrnuto; oba su aspekta jednako Božanska, i ljudi bi
trebali razumjeti oba; u sebi težiti Jastvu, Apsolutnom Subjektu,
koji je jedan u svim biæima, istodobno obožavajuæi Gospoda, kako
i prilièi onome tko je spoznao suštinu svega, jer sva stvarnost Njega
slavi, i u slavljenju Njega nalazi ispunjenje.
Onaj, tko to uistinu shvaæa: tko vidi kako Bog ni u relativnom
aspektu Gospoda, a ni u apsolutnom aspektu temeljne stvarnosti nikad nije ukljuèen u djelovanje, veæ predstavlja svjedoka oèitovanja, te puninu koja se oèituje bez upletenosti; da Bog nikada
ne djeluje, veæ Njegova prisutnost pronosi Njegovu slavu stvaranjem, održavanjem i uništenjem biæa i svjetova, taj ima uvid u
suštinu suštine, i taj djeluje na jednak, Božanski naèin. S apsolutne strane on svjedoèi transcendenciju Jastva svijetu, njegovu neroðenost i besmrtnost, a s relativne strane djeluje poput ruže:
188
Èetvrto poglavlje
14 - 16
svojim mirisom dotièe svijet i èini dobro. Pravednik je, stoga, u
svemu nalik Gospodu: jednako kao što Gospod, poput Sunca,
osvjetljava sva biæa svojom sviješæu i blaženstvom, tako i pravednik djeluje, poput ruže koja upija sunèevu svjetlost, i svojim mirisom služi svijetu. Neupleten, savršeno lijep, on djeluje iz pozicije osloboðenja.
15 Znajuæi
to, i drevni su tražitelji osloboðenja djelovali.
Stoga djeluj, kao što su i oni onda èinili.
Osloboðenje ne podrazumijeva neaktivnost; traženje osloboðenja ne podrazumijeva prestanak djelovanja, nego èišæenje svijesti od mehanizama koji uvjetuju pogrešno djelovanje. Kad se
takvi mehanizmi uklone, djelatnost u životu èovjeka više nije faktor ropstva, jer je iz pozicije usmjerenja k slobodi svejedno djeluje
li èovjek ispravno ili pak uopæe ne djeluje. Dapaèe, ispravno djelovanje u veæoj mjeri dovodi èovjeka u dodir s višim aspektima
stvarnosti, i ako èovjek svojim djelovanjem potvrdi razumijevanje
stvari, tada napreduje daleko brže, nego bi mu to bilo moguæe kad
bi ostao nedjelatnim. Naime, nije dovoljno istinu samo znati. Treba
je posvjedoèiti i djelima, jer je tek ono znanje, na osnovi kojega se
usuðujemo djelovati, pravo znanje, ono koje smo u cijelosti usvojili. Zbog nerazumijevanja te zakonitosti rijeèi svetih spisa u životu njihovih sljedbenika èesto ostaju tek rijeèima, unatoè njihovom
uvjerenju kako te spise vjerno slijede. Iz istog je razloga svijet u
tako jadnom stanju, unatoè èinjenici da u njemu prevladavaju vjernici. Iz slabe podudarnosti uvjerenja i djelovanja vidljivo je, dakle,
kako se tu ne radi o usvojenom, praktiènom razumijevanju, veæ
prije o površnom uvjerenju koje se uvijek pokoleba u dodiru s
“grubom realnošæu”. Znajuæi to, “drevni tražitelji osloboðenja”
su djelovali, dakako na ispravan naèin, na naèin karma-yoge, u
kojoj djelovanje predstavlja odraz shvaæenog, a ispravnost shvaæenog se provjerava po kriteriju plodova, gdje se nesavršenost spoznaje uoèava u manjkavosti djela, te je tako moguæe i poraditi na
tome da se tako uoèene nesavršenosti isprave.
16 Što
je djelatnost, a što nedjelatnost?
To je pitanje koje zbunjuje i mudre.
Ja æu ti objasniti oblik djelatnosti
kojim æeš se osloboditi zla.
189
Bhagavad-gEt=
Èovjek koji naporno radi, koji je naizgled posve upleten u svijet djelovanja, a koji djeluje, shvaæajuæi kako je njegovo djelovanje
tek služba, odraz njegovog shvaæanja, namjera i stanja duha, a ne
sredstvo za pribavljanje koristi; tko djelujuæi daje, a ne djeluje da
bi dobio, taj je djelovanjem nevezan, taj ne djeluje. On ne stvara
vezujuæe sile izmeðu sebe i svijeta u kojem djeluje. Onaj, pak, tko
se suzdržava od djelovanja, pokušavajuæi meditirati u nevezanosti, tko pokušava ostvariti ravnodušnost prema svemu, taj je zapravo izuzetno vezan svijetom, jer da nije, bilo bi mu posve svejedno djeluje li ili ne. To, što mu je nedjelovanje toliko bitno,
znak je da se mora boriti protiv svoje vezanosti djelovanjem. U
svojem nastojanju na nedjelovanju, on ulaže veliki napor unutar
svoga duha kako bi obuzdao osjetila i djelatne organe, napor daleko veæi nego bi bio onaj uložen u djelovanje. Iako prividno neaktivan, on se nalazi u teškoj borbi protiv raznih sila, i tako ga nije
moguæe držati nedjelatnim.
Postoji tu mnoštvo podjela; èak i ljudi koji imaju veliki stupanj
uvida mogu podleæi dvojbama i zabludama u pogledu djelovanja i
nedjelovanja – to je vidljivo iz toga što duhovni tragaoci èesto maštaju
o napuštanju svijeta, kako bi se posvetili spoznaji, obustavljajuæi
djelovanje u svijetu. Oni su jamaèno u zabludi, jer da su svijet i
djelovanje doista takvo zlo, i takva smetnja u potrazi za spasenjem,
zar bi Bog tada doista stvorio svijet takvim, da je djelovanje u njemu
nužnost? Takvi tragaoci za istinom naæi æe se zbunjenima, i možda
æe pomisliti kako èitav svijet predstavlja jednu veliku zamku, gotovo planski smišljenu za otežavanje duhovnih nastojanja. To nikako
ne može biti tako, ukoliko vjerujemo da Bog želi spasenje ljudi, a ne
njihovu propast. I doista, uvidom u istinu spoznajemo da je tako;
svijet ne samo da nije smišljen za otežavanje duhovnih nastojanja,
nego je upravo smišljen za njihovo olakšavanje, gdje djelatnost
predstavlja izuzetan dijagnostièki alat, kojim možemo lako ustanoviti sve svoje mane, sve svoje propuste, i brzo provjeriti realnost
vlastitog duhovnog napretka. Dovoljna je samo proba u djelovanju; ako s lakoæom djelujemo ispravno, tada smo ovladali ispravnim znanjem. Ako nam, pak, djelovanje prièinja poteškoæe, ako
djelujemo pogrešno, razvijamo vezanosti i patimo, tada naša spoznaja nije savršena, a pogreške u djelovanju služe nam kao putokazi, koji neizmjernom toènošæu upuæuju na stvari na kojima moramo
poraditi. Takvo gledanje daleko je bliže stvarnosti, i daleko korisnije u težnji prema savršenstvu.
190
Èetvrto poglavlje
16 - 18
17 Treba,
doista, razumjeti djelovanje.
I pogrešno djelovanje treba shvatiti,
jednako kao i nedjelovanje.
Teško je proniknuti u djelovanje.
Djelovanje nije moguæe klasificirati kao puku promjenu stanja
objekta djelovanja; djelovanje, naime, poèinje veæ promjenom stanja duha, kretanjem unutar uma koje nizom procesa u konaènici
dovodi do vidljivog djelovanja. Pogrešno djelovanje je isto teško
odrediti; netko æe kao pogrešno klasificirati svako djelovanje koje
se ne uklapa u njegove predodžbe, jednako kao i svako djelovanje
koje ima za njega neugodne posljedice. Ipak, pogrešno djelovanje
tek je ono, koje nema temelj u Bogu, i koje taj temelj ne ostvaruje
na ispravan naèin. Nedjelovanje, takoðer, nije tek odsutnost vidljivog kretanja i rada; veæ i kretanje misli prema objektima djelovanja jedan je oblik djelovanja, jer se svako djelo najprije rodi u
umu, a tek onda provede. Nedjelovanje onog, tko sjedi obuzdavajuæi osjetilne i djelatne organe, dok se istodobno bavi predmetima
osjetila, samo je licemjerje.137 Zbog svega toga, istinsko razumijevanje naravi djelovanja nije jednostavan zadatak, a upravo ispravno razumijevanje djelovanja onaj je dio mozaika duhovnosti, koji
èini razliku izmeðu istinske duhovnosti provedene u djelima, i
neke vrste licemjerja temeljenog na krivom razumijevanju.
18 Tko
vidi nedjelatnost u djelatnosti,
i djelatnost u nedjelatnosti,
mudar je meðu ljudima.
On je sjedinjen u svom djelovanju.
Dakle, onaj tko vidi da djeluju samo prirodne kvalitete, da to
gune djeluju jedna na drugu i proizvode razne rezultate – on vidi
nedjelatnost u djelatnosti, jer nije obmanut mišlju “ovo je moje” i
“ovo ja èinim”, veæ neprekidno svjedoèi transcendentalnu narav
svojeg istinskog Jastva. Djelatnost u nedjelatnosti, pak, narav je
oèitovanja Gospoda, naèin na koji On stvara svijet: zraèenjem vlastite prirode, a ne djelovanjem. Djelovanje veže djelatnika, dok
zraèenje vlastite prirode ne proizvodi nikakve veze (vidi komentar 4.14). Dakle, onaj tko je istodobno spoznao neoèitovanu i
137
Vidi 3.6
191
Bhagavad-gEt=
transcendentalnu narav Jastva, i u njoj ostaje postojano uèvršæen,
te istodobno djeluje ne djelujuæi, tko se oèituje svjedoèenjem unutarnjeg blaženstva, poput samog Gospoda, taj je dostigao istinsku
mudrost i savršenstvo djelovanja; njegovo djelovanje je sjedinjeno, jer ostaje postojano u najvišoj Stvarnosti.
19 Onog,
èija su djela slobodna žudnje,
èija su djela spaljena ognjem znanja,
znalci zbilje zovu mudrim.
Svako kretanje duha, koji drži kako nešto treba dobiti, jest neki
oblik žudnje, manje ili više suptilan. Žudnja nastaje kao rezultat
neispunjenosti, a neispunjenosti je uzrok odvojenost od temelja zbilje,
od Božanske stvarnosti koja je svemu temelj, te izvor sve radosti i
ispunjenja. Slobodan žudnje tek je onaj, tko je sebe spoznao kao
To, tko pije nektar ispunjenja s njegova izvora, koji je vjeèni i
transcendentalni brahman. Njegove su žudnje doista ugašene, a ne
žudnje onog tko ih obuzdava, dovodeæi sebe do umjetno izazvane
ravnodušnosti, tako još više gaseæi vatru Božanske prisutnosti u vlastitom biæu. Oganj znanja pali se razlikovanjem razlièitih vidova stvarnosti, te razlièitih vidova djelovanja. Onaj, tko misli da je Jastvo
djelatnik, te da Bog stvara svijet, jamaèno æe u svom duhu misliti o
pobudama takvog djelovanja, misleæi kako one potjeèu od unutarnje neispunjenosti, odnosno nesavršenstva biæa, koje ne može mirovati postojano u sebi, veæ ispunjenje traži u neèem drugom. Spoznajuæi kako punina ostaje savršeno ispunjenom138, da Apsolut svim
oèitovanjem ništa ne gubi, niti mu išta biva pridodano, te da Bog
stvarajuæi svijet ne djeluje, kao što ni Sunce stvarajuæi kretanje i
život na Zemlji ne djeluje, èovjek se oslobaða svake prisile i motiva
u djelovanju, te ostvaruje djelatnu mudrost.
20 Odbacivši
vezanost za plodove djelovanja,
uvijek zadovoljan, bez ovisnosti,
iako posve zaokupljen djelovanjem
on jamaèno ne djeluje.
Djelovanje je, dakle, stanje duha, stanje vezanosti za polje djelovanja, u kojem duh misli: “ja èinim”. Za onoga tko misli da èini,
138
192
Iœa upanisad
Èetvrto poglavlje
18 - 22
mora postojati razlog iz kojeg djeluje, a tada naravno postoji i vezanost za rezultate djelovanja. Ako nema onoga tko èini, tada nema ni
vezanosti. Ako nema vezanosti, tada nema ni ovisnosti o okolnostima koje pogoduju ili škode našim namjerama. Takav pristup oslobaða èovjeka pritiska, nema više želja i strahova kojima je obojeno
èovjekovo promatranje svijeta. Osloboðen pritiska, on djeluje u skladu sa svojom naravi, te biva posve zaokupljen djelovanjem. Iako je
njegov um posve obuzet onim što treba uraditi, njegov unutarnji
mir ostaje nepomuæen, neovisno o okolnostima i dogaðajima, jer
on ne djeluje radi postignuæa; on se više ne nastoji upotpuniti djelovanjem u svijetu objekata, jer je njegova punina zadobivena iznutra,
i neovisna je o stvarima i njihovim mijenama.
21 Bez
vezanosti, sreðenog uma i duše,
napustivši svaki osjeæaj vlasništva,
djelujuæi samo tijelom,
uvijek je slobodan od grijeha.
Zbog takvoga, ispravnog stava, ne postoji potreba za posjedovanjem, za utjehom dobivenom od stvari, te pojmom “moje”, stvorenim da bi se zaštitilo malo “ja” od neprijateljskog ništavila za
koje drži da ga okružuje, te stvorila nekakva zona utjehe. Onaj,
tko je spoznao istinu o sebi, nema straha ni od kakvog dogaðaja u
svijetu, a isto tako je slobodan od želja za bilo èim iz svijeta. Njegov duh je slobodan, on svjedoèi i spoznaje njegovu vjeènu slobodu i nevezanost, i tako slobodan nastavlja djelovati u svijetu, bez
pritisaka i tereta, “samo tijelom”. Djelujuæi tako, bez prianjanja uz
plodove, takoðer ne prianja ni uz grijeh, jer grijeh nastaje kao
posljedica stava “ja djelujem”.
22 Tako
zadovoljan, nadišavši dvojnost,
osloboðen zavisti, postojan u dobru i zlu,
i dok djeluje ne podliježe vezanosti.
Tek onaj, tko je spoznao stvarnost, tko je nadišao koncept dvojnosti koji odvaja “ja” od “ne-ja”, tko je ispunjen beskrajnim blaženstvom Jastva, može biti slobodan od nižih vezanosti, te postojan neovisno o dogaðajima. Tek njegovo djelovanje može biti doista
nevezano; svi ostali mogu nevezanost pokušati nadomjestiti ravnodušnošæu, koja je tako jadna zamjena, da je èak i grijeh bolji.
193
Bhagavad-gEt=
23 Djela
nevezanog, slobodnog,
u mudrosti uèvršæenog,
koja se vrše samo iz yajve,
ona nestaju bez traga.
Mudar misli: “Bog mi daje, i Bogu vraæam; ništa nije moje”.
Djelujuæi tako, sva njegova djela predstavljaju èin yajve, žrtveni
obred. On ne djeluje i ne prisvaja, nego promatra sve djelatnosti i
stvari kao Božje. Ne misleæi da mu nešto pripada, ne stvara vezanosti uz stvari. Sve, doista, pripada Bogu, èak i kretanja u Prirodi.
Onaj, tko vidi da Priroda pripada Bogu, a sebe vidi kao dio Prirode, djeluje u skladu s vlastitom naravi, držeæi kako u toj naravi
prirodne sile vrše Božju volju. Tako njegova djela ne uzrokuju
lance uzroèno-posljediènih veza, koje bi kasnije zahtijevale razrješenje. Njegovo djelovanje je kao vatra koja gori na kamenu; kad
se potroši gorivo, ona se gasi, za razliku od vatre koja gori u šumi,
koja traži novo gorivo i nakon što je staro ugašeno, te se širi proždiruæi sve pred sobom. Djelovanje iz vezanosti je takvo: sila uložena u djelovanje ne utroši se u samom djelovanju, nego stvara
vezanosti i za druge stvari; hrani se frustracijama i nadama, te se
tako širi i stvara sve veæu upletenost i vezanost. Vatra djelovanja
gonjenog željama za ispunjenjem širi se poput šumskog požara, i
tako izaziva vjeèiti nemir u svijesti koja pokušava naæi ispunjenje u
vjeèito promjenjivom svijetu stvari, te uvijek ponovo, a uzaludno,
pokušava djelovati kako bi to ispunjenje postigla. Takav misli “ja
djelujem” i “ja trebam posjedovati”, misleæi se posjedom poveæati
i proširiti, a zapravo samo širi svoju zabludu, te se na kraju sreæe s
razoèaranjem: u smrti tijela, sav njegov posjed nestaje, prestaje
biti njegovim, a utjeha koju mu je pružao pokazuje se lažnom.
Istinska utjeha dolazi od spoznaje onog, što nije ovisno o djelovanju, posjedu i strastima. Takvu utjehu pruža mudrost, a onaj tko
je u njoj uèvršæen, djeluje kad treba i koliko treba, a to èini na
naèin koji je ispravan, dobro odmjeren i primjeren situaciji. Nakon
što izvrši djelo, više se ne bavi njime. Tako njegovo djelovanje,
odnosno vezanost njegove svijesti za djelovanje i njegove predmete, nestaje bez traga, kao što se i vatra ugasi kad joj nestane
goriva.
24 Brahman
je žrtveni èin,
kojim žrtveni prinos koji je brahman
194
Èetvrto poglavlje
23 - 25
brahmana prinosi u oganj koji je brahman.
Brahmanu zacijelo dolazi onaj
èije su djelatnosti u brahmanu sjedinjene.
Kršæanskom terminologijom, reklo bi se da je ispravni žrtveni
èin, koji je utemeljen u Bogu, takav u kojem se sve opaža kao
Božje: žrtveni prinos koji pripada Bogu prinosi se na oltar koji je
Božji, a prinos vrši èovjek svjestan svoje pripadnosti Bogu. Tim se
èinom osvještava Božja prisutnost i Božje vrhovno mjesto u vlastitom životu. Takva djelatnost sjedinjena je u Bogu, jer je Bog prožima u svim aspektima.
Pojam “brahman” ovdje dakako oznaèava Apsolut, transcendentalnu vrhovnu stvarnost, neoèitovanu, vjeènu i sveprožimajuæu – vrhovni pozitivni princip u svemu. Onaj, tko taj vrhovni
princip opaža kao takav, i ne živi u iluziji u kojoj sebi pokušava
dati vrhovno mjesto, živjet æe slobodno i savršeno; ispunjen èovjek nalazi jedinu radost u slavljenju Boga – svojim mislima, sviješæu, rijeèima i djelima. Takve djelatnosti, posveæene Bogu, vode
samo i jedino Bogu.
25 Dok
neki yogini yajvu prinose bogovima,
drugi pak savršeno prinose žrtve
u vatru vrhovnog brahmana.
Neki yogini prepoznaju vlast prirodnih elemenata nad stvarima, te žrtvom uvažavaju njihov položaj. Drugi, pak, koji su spoznali Onog, koji je iznad prirodnih elemenata, koji je njihov izvor
i temelj, Onog, koji je onkraj svih stvari, koji sve stvari prožima i
koji svemu daje stvarnost, oni Njega slave kao vrhovni izvor i
temelj, tako vršeæi savršeniju žrtvu. Istina je da su prirodni elementi zaslužni za sva stanja stvari koje su od njih stvorene, i da
treba uvažiti njihovu ulogu kao zaslužnu; bez kiše, zemlje, topline, svjetlosti i sliènih prirodnih uvjeta èovjek ne bi mogao živjeti i
funkcionirati. Koliko, pak, treba slaviti Svevišnjeg, u kojem su i
elementi prirode utemeljeni, i kojem duguju svoje postojanje i stvarnost? Jednako kao što èitava biljka bude zadovoljena zalijevanjem
korijena, tako je savršena i ona žrtva koja prepoznaje i slavi temelj
svih stvari. Zbog toga se kaže da je takvo prinošenje žrtve savršeno.
Vatra vrhovnog brahmana je spoznaja krajnje istine; onaj, tko krajnju istinu spoznaje, tko je posve budan u Najvišem, izvršio je savr195
Bhagavad-gEt=
šenu žrtvu, jer je prepoznao Boga kao svoj temelj, kao i temelj
svih drugih stvari. On ne prisvaja ni grijeh ni zaslugu, veæ ostaje
utemeljenim jedino u Bogu.
26 Neki
prinose sluh i druga osjetila
u oganj nadzora;
drugi prinose zvuk i druge predmete osjetila
u oganj osjetila.
Nadzor predstavlja kontrolu osjetila; osjetilima se ne dopušta
da lutaju, veæ ih se podvrgava kontroli. Tako èovjekov um uvijek
boravi na onome na èemu treba boraviti, i ne luta okolo, besciljno
mijenjajuæi predmete opažanja. Onaj tko tako drži osjetila u fokusu, prinosi ih kao žrtvu, i zbog takvog zadubljenja produbljuje
svoju svijest. Ona tako ne ostaje više u površnoj sferi, u kojoj bi je
držala osjetila kad bi im se dopustilo da nekontrolirano vladaju
èovjekom, nego kreæe dublje, u sferu dubljeg umnog promišljanja,
gdje osjetila ne upravljaju više èovjekom, nego èovjek upravlja
osjetilima. To je stanje buðenja za stvarnost, u kojem èovjek kao
svjesno biæe bira predmete svoga opažanja, a ne luta više svijetom
kaotièno, pod utjecajem sila privlaènosti i odbojnosti, kojima su
njegova osjetila podložna. Takav èovjek, obuzdanih osjetila, može
otrpjeti èak i duga neugodna razdoblja, ili odoljeti mnogim privlaènim iskušenjima, ako dubljim prosuðivanjem ocijeni kako je
to potrebno. Nadzor je ovdje oganj, koji predaje osjetila Bogu;
oganj se, naime, u vedskoj mitologiji drži onim božanstvom, koje
prenosi žrtve ostalim bogovima, i tu sliku treba imati u vidu; ono
što je baèeno u žrtveni oganj predano je bogovima, i na to èovjek
ne polaže pravo; njemu je dužnost to prinijeti.
Drugi, pak, iskušavaju osjetilne predmete, ali osjetila su ovdje
oganj, koji dojmove predaje Bogu. Onaj, dakle, tko sve osjetilne
dojmove sagorijeva osjetilima, i stoga živi u sadašnjosti, umjesto
da èitavo vrijeme procesira slike iz prošlosti ili zamišlja idealnu
buduænost, vrši žrtvu predmeta osjetila.
Jedni, dakle, kontroliraju osjetila na ispravan naèin, kako ne bi
djelovali prema sklonosti osjetila, koja teže ugodnom a izbjegavaju neugodno, a radi veæe sreæe u buduænosti; tako æe netko dugo
trpjeti neugodnu situaciju kako bi drugome omoguæio uspjeh, ili
na drugi naèin odgaðati ispunjenje, poput uèenika koji dugo uèi
protiv prohtjeva svojih osjetila, a radi stjecanja znanja i vještine
196
Èetvrto poglavlje
25 - 27
koji æe mu trebati u kasnijem životu; on je dakle yogin. Takav je i
èovjek koji ne ugaða svojim prohtjevima, veæ èini ono što dubljim
uvidom osjeæa kao istinito. Na primjeru uèenika, oni koji ugaðaju
svojim osjetilima i puštaju ih nekontrolirano lutati možda uživaju
u sadašnjosti, ali æe ostati neobrazovanima, i u buduænosti vjerojatno živjeti u bijedi. Oni, pak, koji marljivo uèe kako bi stekli
znanje i vještinu, možda ne uživaju u sadašnjosti, ali æe u buduænosti dobiti dobar posao i napredovati.
Drugi, pak, ne djeluju iz promišljanja buduænosti, nego djeluju
neposredno u sadašnjosti na idealan naèin, ne brinuæi o prošlosti
i buduænosti. Ovaj pristup je lako pomiješati s hedonizmom, koji
brine samo o neposrednom zadovoljenju, a koji nastupa kad su
osjetila neèista i neobuzdana; osjetila koja su èista i u sebi mirna
mogu u sadašnjosti djelovati optimalno, jer u sebi ne zadržavaju
slike, koje bi potom prekrivale buduæe dogaðaje, i tako stvarale
slojeve predrasuda. Ovo je djelovanje svojstveno zen-majstorima,
koji žive u sadašnjosti, te u njoj djeluju optimalno, ne zadržavajuæi
u svijesti sliku o uèinjenom; kako Isus kaže, “Ne budite dakle zabrinuti za sutra. Sutra æe se samo brinuti za se. Dosta je svakom
danu zla njegova.”139
27 Neki,
u želji za mudrošæu,
prinose djelatnosti osjetila
i kretanja životnog daha
u oganj yogom savladana duha.
Duh savladan yogom dakle dovodi do obustavljanja djelatnosti
osjetila i kretanja prane. Postoje razlièiti naèini na koje se takvo
stanje može postiæi, u raznim tehnikama yoge. U darœana yogi to
se postiže up-stream kriyom, koja prazni energetski sustav od neèistoæa, te tako dovodi do spontanog obustavljanja djelovanja osjetila i uma, u stanju mira i ravnoteže koje slijedi. Može se reæi da
darœana yogin predaje svoj um, misli i ostala energetska stanja, te
usmjerenost prema vanjskom svijetu osjetila, usmjerava svoju svijest prema nutrini, te se tako predaje Bogu. Tako on ovladava
svojim duhom, jer ako u tome ne uspije, neæe moæi ispravno prakticirati tehniku. To, dakako, nije pretjerano teško postiæi, i uspijeva i potpunim poèetnicima, te ne predstavlja neki veliki doseg ili
139
Mt 6, 34
197
Bhagavad-gEt=
cilj, veæ prvu stubu na visokom stubištu. Èovjek mora moæi povuæi svoju svijest iz svijeta i povuæi se unutra, ako želi prakticirati
ovu tehniku yoge; svijest koja je usmjerena prema van zaustavlja
moguæe procese èišæenja i uravnoteženja sustava, tako da je jedino
razdoblje, u kojem se obièan èovjek uspijeva koliko-toliko odvojiti od svijeta osjetila, razdoblje sna. Èak i tada, um koji je ispunjen
raznim nabojima iz dnevnog djelovanja uzrokuje snove, koji su
najèešæe samo spontano pražnjenje nasumiènih osjetilnih i osjeæajnih stanja. Metoda pražnjenja sustava u snu spora je i èesto
neuèinkovita, nesposobna nositi se s poveæanim optereæenjem sustava, te su tako razlièiti sustavi yoge razvili razlièite metode rastereæenja, u manjoj ili veæoj mjeri uèinkovite. Nužan preduvjet takvog pražnjenja jest transcendencija osjetilnog polja; svijest se mora
povuæi iz osjetila, ne smije u njima boraviti, jer æe inaèe pokušaj
pražnjenja uma od osjetilnih naboja biti jednako uzaludan kao
pokušaj èovjeka da sam sebe podigne povlaèeæi se za kosu. Stroj
koji radi nije moguæe popravljati. Potrebno je stroj zaustaviti, i tek
tada je moguæe rastaviti ga i otkloniti kvar, te ga potom ponovo
sastaviti i ukljuèiti. Tehnike yoge koje doista djeluju zasnovane su
na tom naèelu. Da bi se svijest povukla od osjetila potrebna je
odreðena radnja svijesti, pomak fokusa. U tehnici up-stream kriye
to se postiže na nekoliko moguæih naèina. Jedan je kontrakcija i
uvlaèenje meðice, koja predstavlja neku vrstu ruène koènice za
sustav; takvo uvlaèenje dovodi do zaustavljanja energetskih obrta
koji hrane osjetila, te usmjerava svijest od vanjskog svijeta prema
nutrini, na jednak naèin na koji do toga dolazi kad se èovjek za
vrijeme seksualnog uzbuðenja okreæe unutra u pripremi za doživljavanje orgazma. U takvom stanju svijesti, kad je svijest posve
odvojena od osjetila, èovjek se predaje Bogu, ili odreðenom rijeèju – mantrom, koja ga na Boga podsjeæa, primjerice “Bože!”, “Isuse!”, “Krsna!” ili slièno, ili pak nekakvom slikom koja u njemu
otvara vrata predanosti Bogu, dok u svojoj nutrini traži Boga kao
temelj kojem se želi predati. Predanost Bogu otvara vertikalni energetski kanal, susumna nadi, te kad èovjekova kontrola nad vlastitom sviješæu popusti i bude predana Bogu, na jednak naèin na koji
se èovjek poèetkom orgazma odrièe kontrole i predaje vlastitu
svijest, energija sukne vertikalno kroz susumnu, te djeluje snažno
proèišæujuæe na svojem spiralno-uzlaznom kretanju kroz sustav.
Takav “propuh” sa sobom odnosi razlièite vrste nemira i stresa
koje pokreæu um i drže ga u neprestanom stanju uznemirenja.
198
Èetvrto poglavlje
27 - 29
Orgazam je, u osnovi, jedna vrsta plitkog energetskog kretanja
koje djelomièno slièi up-stream kriyi, ali “udara” odreðena moždana tkiva, izazivajuæi tako energetsko pražnjenje u zadovoljstvu.
Kriya prolazi kroz druge dijelove sustava, i tako pokrenuta energija ne skreæe i ne razlijeva se sustavom, nego zatvara krug izmeðu
èovjeka i Boga, tako èisteæi èovjeka i èineæi ga u veæoj mjeri svjesnim i živim.
28 Neki,
pak, žrtvuju svoj imetak,
neki žrtvuju isposništvom i yogom,
dok drugi tragaoci strogih zavjeta
prinose svoje znanje spisa i uèenost.
Žrtva imetka predstavlja raspolaganje imetkom u skladu s dharmom, odnosno na takav naèin da èovjek drži kako je imetak
nešto, što mu je dano na raspolaganje kako bi njime mogao djelovati kao instrument opæeg dobra; onaj, tko drži kako ništa nije
njegovo vlasništvo, nego da je njegova dužnost sukladno svojim
moguænostima služiti opæem dobru, vrši žrtvu imetkom. On djeluje kao instrument pravilne i pravedne raspodjele dobara u svijetu, i ne drži sebe posjednikom ni zaslužnim, nego tek sredstvom.
Isposništvom i yogom žrtvuju oni, koji se odrièu svoje svjetovne uloge, držeæi kako je ispravna uloga èovjeka ona tragaoca za
istinom; u potrazi za istinom oni se tako odrièu svake vezanosti i
posjeda, te se predaju Bogu, èime njihova žrtva postaje savršenom.
Žrtva znanjem i uèenošæu ona je, u kojoj èovjek znanje koristi
za dobrobit sviju, a ne kao sredstvo kojim hrani vlastitu oholost.
Takav znalac teži uzdizanju drugih, te nesebièno djeluje za dobrobit svijeta, ne tražeæi zasluge ni hvale. On svojim znanjem služi
Bogu, jer je istinsko znanje i uèenost sredstvo oèitovanja duboke
mudrosti, koja je Božanski aspekt. Takvi su istinski znalci i uèenjaci, a ne oni koji znanjem ponižavaju druge, koji sluèajno ne
raspolažu nekom trivijalnom informacijom koja je njima poznata.
Istinski znalac se uzdiže nad drugima svojom predanošæu i služenjem, a ne arogancijom i samoljubljem.
29 Drugi,
koji se posveæuju pranayami,
u apanu prinose pranu, a u pranu apanu,
199
Bhagavad-gEt=
zaustavljajuæi tako kretanje pranapane.
Neki, pak, ogranièavajuæi svoju hranu
prinose dah u dah.
Pranayama znaèi disciplinu daha, tehnike disanja kojima se preko
pranièkih tokova i daha utjeèe na stanje duha. Brzina disanja i
površnost misli nalaze se u proporcionalnom odnosu; što su misli
pliæe, što um brže mijenja smjer, što je manja koncentracija, to
brže dišemo. Obrnuto, èovjek koji se intenzivno fokusira na toèno
odreðeni zadatak na neko æe vrijeme praktièki prestati disati. Iz
toga je vidljivo kako izmeðu daha i duha postoji neki oblik veze, a
na osnovi produbljivanja takvih opažanja nastao je èitav niz tehnika disanja, zbirno poznatih kao pranayame.
Prana i apana dva su osnovna oblika prane, odnosno energije;
naziv je zbunjujuæi, jer prana istodobno oznaèava sve oblike životne energije i energetskih kretanja, kao i samo jednu podvrstu takve
energije. U tom znaèenju, prana oznaèava “vruæu”, sunèevu pranu,
koja prolazi desnom stranom tijela, kroz pingala nadi, odnosno
surya nadi, “sunèev kanal”, koji poèinje u podruèju korijenske
cakre, prolazi kralježnicom i završava u desnoj nosnici. Taj oblik
energije ubrzava fizièki metabolizam i kretanje uma, i simbolièki
mu se pridjeljuje guna rajas. Tom energetskom obliku svojstveno
je usmjerenje uma prema buduænosti, planiranje buduæih dogaðaja, ekstrovertiranost, djelatna kreativnost, te razlièiti oblici strasti.
Prana je energetski tok zadužen za asimilaciju tvari u organizmu,
za “vatru” probave i metabolizma.
Apana je drugi osnovni oblik energije: “hladna”, mjeseèeva
prana, koja prolazi lijevom stranom tijela, kroz ida nadi, koji jednako kao i pingala poèinje u podruèju korijenske cakre, prolazi
kralježnicom i završava u lijevoj nosnici. Apana usporava metabolizam i zadužena je za neaktivnost, hlaðenje sustava, tromost i
odmor, i simbolièki joj se pridjeljuje guna tamas. Usmjerenje uma
prema prošlosti, introvertiranost i nedjelatnost, te razlièiti oblici
lijenosti i depresivnih stanja, svojstveni su energetskom sustavu
koji je pretežno pogonjen apanom, i usmjeren kroz idu. Apana je
zadužena i za eliminaciju, odnosno izluèivanje tvari iz sustava.
Energija u sustavu kreæe se obilazeæi os hrptenjaèe, izmjenjujuæi
u odreðenim vremenskim intervalima strane; takvu izmjenu strana možemo pratiti po tome koja nam je nosnica u veæoj mjeri
otvorena. Kad je više otvorena desna, funkcioniramo iz pingale,
200
Èetvrto poglavlje
29
odnosno sustav nam je u fazi asimilacije i djelatnosti; to je pravo
vrijeme za uzimanje hrane, buduæi da probava tada najbolje funkcionira. Isto tako, to je pravo vrijeme za rad usmjeren prema
van, te za planiranje buduænosti. Kad je više otvorena lijeva, mi
funkcioniramo iz ide, odnosno sustav je u fazi eliminacije. To je
pravo vrijeme za izluèivanje mokraæe i izmeta, odnosno sve druge
oblike èišæenja sustava, te za razmišljanje o prošlosti i prošlim
dogaðajima. U to vrijeme probava je spora, pa tada nije mudro
uzimati hranu, buduæi da æe zbog sporosti probave hrana dugo
stajati u probavnom sustavu neprobavljena, što može izazvati
razne štetne procese truljenja u hrani, te sukladno tome trovanje
organizma.
Sustav obilaženja energije oko osi kralježnice osnovni je motor
ljudskog djelovanja u svijetu, i èini ga moguæim. Ipak, taj mehanizam veliki je neprijatelj meditacije i okretanja svijesti prema
nutrini, buduæi da drži svijest u stanju procesiranja svjetovnih
iskustava. Zbog svega toga, yogini su od davnih vremena smišljali metode kojima bi obustavili takva kretanja energije, i usmjerili energiju/svijest u treæi, centralni energetski kanal, susumna
nadi.
Susumna, odnosno brahma nadi (“brahmanov kanal”) vertikalna je os inkarnacije duše kroz tijelo, i veza duše s Bogom. Kad se
energija kreæe tim kanalom, èovjek živi u stvarnosti i u sadašnjosti; uzdizanje energije naviše kroz susumnu ekvivalentno je dubljoj predanosti Bogu, odnosno veæoj utemeljenosti u stvarnosti.
Kretanje energije kroz susumnu moguæe je tek kad se obustavi
kretanje kroz idu i pingalu, odnosno rotacije energije oko susumne. Dakako, to nije moguæe samo tako postiæi, buduæi da okretanje energije kroz idu i pingalu zapravo predstavlja tok naših misli,
koje su uvjetovane svim moguæim nataloženim iskustvima i blokadama. Zbog svega toga, pokušaj da se energija obiènog èovjeka
jednostavno zaustavi i usmjeri u susumnu slièila bi na pokušaj vozaèa automobila da pri punoj brzini naglo zakoèi. On bi tada izgubio kontrolu nad vozilom, te po svoj prilici stradao. Jednako tako,
pokušaj da se po principu dizanja ruène koènice obustavi kretanje
energije i postigne njeno usmjerenje u susumnu po svoj bi prilici
doveo do teških ošteæenja uma i energetskog sustava èovjeka, ostavivši u njegovu umu posljedice sliène onima, koje bi pad s desetog
kata ostavio na njegovu tijelu. Zbog svega toga, smirenje uma treba
postiæi na posredan, daleko blaži naèin.
201
Bhagavad-gEt=
Jedan takav naèin je klasièna purvaka-kumbhaka-recaka pranayama, odnosno regulirani omjer udisaja, zadržavanja daha i
izdisaja. Osnovni preduvjet takve pranayame je proèišæenje organizma tehnikama èišæenja (kao što su nauli, neti, kapalabhati, baghi,
basti, œabkhapraksalana i sliène) i ispravno reguliranom prehranom, a još je važnije od svega toga regulirati život u skladu s moralnim naèelima (yama i niyama). Kad je postignut razuman stupanj proèišæenja, potrebno je postiæi mir, odnosno nepomiènost
tijela (asana). Tek tada moguæe je pristupiti pranayami, jer pokušaj upravljanja suptilnim kretanjima energije u stanju uznemirenja
sustava, kakvo bi bilo neizbježno bez prethodnih priprema, ne bi
mogao voditi nièemu dobrom, a same tehnike pranayame došle
su na zao glas upravo stoga, što se praktikanti nisu obazirali na
tradicionalna upozorenja, misleæi da oni znaju bolje. Èini se da
ipak nisu znali.
Nakon takvog stabiliziranja sustava, potrebno je najprije uravnotežiti energetska strujanja ide i pingale, kako bi ona postala
ravnomjernima i ujednaèenima, bez nasumiènih vrtloženja koja
se neizbježno javljaju u pranièkom sustavu. To se postiže kontroliranim režimom udisaja kroz lijevu nosnicu, te izdisaja kroz
desnu. Buduæi da je to teško postiæi voljno, praktikanti zatvore
prstom desnu nosnicu kod udisaja, a lijevu kod izdisaja. Potom
treba na isti naèin udahnuti kroz desnu nosnicu a izdahnuti kroz
lijevu, i tako ponavljati proces. Ukoliko pritiskanje nosnica prstom odvlaèi pažnju, a što je najèešæe sluèaj, èitava vježba se može i pojednostavniti, obraæanjem pažnje na lijevu odnosno na
desnu nosnicu za vrijeme udisaja, èime se èesto postižu èak i
bolji rezultati.140
Vremenski omjer izmeðu udisaja i izdisaja tradicionalno se odreðuje kao 1:2, odnosno izdisaj treba trajati dvostruko dulje od
udisaja. Vremenska mjera kojom se to odreðuje zove se matra141.
Izuzetno je važno kod takvih vježbi zapamtiti sljedeæu stvar: um
140
Ovaj oblik vježbe tradicionalan je, i može se zamijeniti kombinacijom tehnika rezonancije i up-stream kriye. U stanju mira koje nastupa nakon kriye, kad su
neèistoæe i nemir nestali iz sustava, yogin može izravno asimptotièkim udisajem
uæi u stanje kevala kumbhake, po želji. To, dakako, preporuèujem tek izuzetno
naprednim praktikantima s velikim iskustvom, jer neispravno vršenje ove vježbe
može dovesti do svakojakih problema.
141
Usp. grè. metron, “mjera”. Matra može biti primjerice jedan otkucaj srca, ili
jedna sekunda.
202
Èetvrto poglavlje
29
nikada, ni pod kojim okolnostima ne smije biti obuzet brojenjem
matri, odnosno vremenskim intervalom. Razmišljanje o brojevima i omjerima stvara takav oblik kontrole disanja, koji umjesto da
puni sustav pranom i revitalizira ga, èini upravo obrnuto, pa praktikant nakon nekog vremena mora prestati s vježbom i trzavo,
duboko uzdahnuti, što je prirodna, prava pranayama koju vrši
èovjekov sustav kako bi se napunio energijom. Takva pojava nepogrešiv je znak da pogrešno radimo, i tada trenutno treba prestati s praksom, jer daljnje ustrajanje u pogrešnom pristupu može
dovesti jedino do ošteæenja pranièkog sustava.
Kako, dakle, treba prakticirati pranayamu? Prvo i osnovno pravilo jest da ukljuèenost uma u proces mora biti najmanja moguæa,
a po moguænosti nikakva. Svi pokreti disanja moraju biti posve
prirodni. Drugo je pravilo da ne treba pokušavati odmah postiæi
savršene omjere; dovoljno je samo uravnotežiti disanje, i to ne
naglo, jer ovo je vježba za poèetnike, a za naglo napredovanje ne
dijele se nikakvi pozitivni bodovi. Naprotiv, kod pranayame je
pravilo da treba žuriti polako. Treæe, najvažnije pravilo jest da se
energetski sustav ispunjava onime, na što je um usmjeren za vrijeme udisaja. Ako mislimo na omjere daha, ogranièavamo kretanje
energije. Ako, pak, mislimo na nešto lijepo, ako udišemo punim
pluæima, tada se punimo pranom. Moguæe je uoèiti kako duboko
i polako dišemo u okruženju lijepog, okruženi mirom i skladom.
U okruženju nemira, žurbe, zagaðenja i stresa, pak, dišemo plitko
i brzo. Iz toga možemo vidjeti korelaciju izmeðu stupnja stresa
unutar uma, i obrasca disanja. Zbog svega toga, naprednije oblike
pranayame ne treba ni pokušavati sve dok se u tolikoj mjeri ne
opustimo, da nam disanje postane duboko, mirno i ravnomjerno.
Takvo uravnoteženje uma i daha najlakše se postiže tehnikom rezonancije, u kojoj se prilikom izdisanja rezonira nazalni ton,
“nnnnnn”, “mmmm” ili slièan, obojen našim trenutnim osjeæajnim stanjem. Kad taj ton postane duboki i ravnomjerni “ommmm”,
bez emotivnih oscilacija, tada i naše disanje postaje mirno i duboko, grè mišiæa se gubi, i tada možemo poèeti s ozbiljnijom, dubljom praksom yoge.
Purvaka/recaka pranayama, odnosno uravnoteženje udaha i izdaha, predstavlja poèetnièku pranayamu u yogijskim okvirima,
što znaèi da za zapadnjake predstavlja naprednu tehniku, kojom
moraju u cijelosti ovladati prije nego i pomisle na prelazak na
naprednije tehnike, koje ukljuèuju kumbhaku, odnosno zadržava203
Bhagavad-gEt=
nje daha. Svi su, naime, skloni misliti kako su upravo oni ti, za
koje su smišljene napredne tehnike; one “za poèetnike” svi ignoriraju i traže “nešto jaèe”, ne uviðajuæi kako su oni daleko ispod
statusa poèetnika u bilo kakvom ozbiljnom yogijskom sustavu. U
sustavu darœana-yoge poèetnicima držim i ljude koje bi neki sustavi držali majstorima yoge, jer nije poanta u spuštanju kriterija prosvjetljenja kako bi se laskalo neèijem egu, nego u dizanju svijesti
ljudi kako bi ona dosegla više kriterije. Zbog svega toga, onaj tko
se bude disciplinirano pridržavao uputa, te duboko promišljao
svaki detalj, èitavo vrijeme uviðajuæi i ispravljajuæi svoje nedostatke, ima sve šanse postiæi savršenstvo, dok oni koji srljaju ne misleæi, i teže jedino lako steèenim pohvalama, najèešæe završe posve
jadno.
Dakle, poanta nije u srljanju u napredne vježbe i preskakanju
koraka, kako bi se površno izvodile napredne vježbe, nego u istinskom razumijevanju funkcioniranja vlastitog sustava. Stoga se više
isplati potrošiti nekoliko tjedana ili mjeseci eksperimentirajuæi s
tehnikom uravnoteženja daha bez velikih pretenzija, nego žuriti,
ne napraviti ništa i povrijediti se. Naime, s progresivnim smirenjem duha, te pražnjenjem stresnih naslaga, dolazi do porasta stanja zadovoljstva i blaženstva, koja se vrlo brzo poènu osjeæati u
vidu opæeg uzbuðenja i radosti. To je znak da se naš sustav ispravno puni pranom, te da se bližimo uravnoteženju i umirenju energetskih struja. Progresivno, kako osjeæamo veæe blaženstvo, udah
postaje produžen na specifièan naèin: što bliže dolazimo punom
udahu, to sporije udišemo, dok naizgled udah posve ne prestane,
ali zapravo mi nastavljamo udisati blaženstvo predanosti i boravimo u ekstazi beskrajnog udaha. Tada spontano dolazi do khecari
mudre, koja se sastoji od podizanja jezika unazad, tako da dotakne nepce; “pijenjem” nektara on se slijeva i ispunjava èitavo tijelo.
Taj nektar posve je realan, iako ga yogin osjeæa uglavnom kao
duhovno stanje, i zove se soma, odnosno soma rasa, nektar blaženstva i besmrtnosti, amrta. Tako yogin pije ocean nektara blaženstva predanosti, bhakti rasa-amrta sindhu142. Takvo stanje zove
se kevala kumbhaka, spontano zadržavanje daha, bez ikakvog napora, i bez potrebe za udahom i izdahom. Produljeno stanje pijeŠto je, ne sluèajno, naslov knjige Œri Rupa Gosvamija, uèenika Œri Caitanye
Mahaprabhua, koji je vrlo dobro znao za simboliku ovih rijeèi i njihovu mantrièku snagu.
142
204
Èetvrto poglavlje
29
nja nektara dovodi do fizioloških promjena, od kojih je najuoèljivija ugodan, gotovo cvjetni miris, koji zraèi iz yoginovog tijela.
Druga, daleko bitnija promjena je olakšavanje ulaska u duboka
meditativna stanja, te neprekidno stanje ekstatiènog predanog uzbuðenja. U tom stanju duh je spontano okrenut unutarnjem blaženstvu, što je vidljivo i po oèima koje su okrenute prema gore. U
tom stanju, yogin “udiše” blaženstvo predanosti kroz susumnu,
centralni energetski kanal, dok se s “mjeseca” (svod lubanje) slijeva nektar, koji proèišæuje tijelo i um u cijelosti, regenerira sve
sustave i dovodi do pojave natprirodnih sposobnosti, siddhija.
Dakako, da bi se yogin uopæe i približio takvom stanju, mora
prethodno proæi dugotrajan proces proèišæenja èitavog biæa, jer
se u tako silovitom stanju sustava sve neèistoæe bude i pojaèavaju,
te svraæaju na sebe pogled duha, prekidajuæi tako proces pranayame.
Ovdje, ponovo, dolazimo do tehnika èišæenja iz sustava darœana yoge: one nisu namijenjene svecima, nego grešnicima: onima,
koji ne mogu ni sluèajno poèeti prakticirati pranayame zbog svojeg lošeg stanja, koje bi jamaèno izazvalo njihovu propast ako bi
se njima krenuli baviti. Dakle, te tehnike namijenjene su svima bez
razlike. Tehnikom rezonancije i up-stream kriye, a potom i tehnikom unutarnjeg prostora potrebno je poèistiti èitavo biæe, i dovesti ga u stanje u kojem je ono uopæe sposobno pojmiti istinsko
blaženstvo, i tek tada ima smisla prakticirati druge tehnike, one
namijenjene izvlaèenju snage iz sustava, buðenju svih kapaciteta i
potencijala ljudskog biæa.
Gospod Krsna ovdje objašnjava tehniku pranayame u malo rijeèi, tako da je tek nekolicina yogina s iskustvom može shvatiti;
on to èini stoga što su stvarne tehnike uglavnom držane u tajnosti. “Prinošenje prane u apanu” i obrnuto znaèi spajanje udaha s
izdahom i izdaha s udahom. Zaustavljanje kretanja tako spojenog
daha je taj asimptotièki udah i kevala kumbhaka.
POZOR! Osnovno pravilo kod svih ovih vježbi jest da se nikako i nikada ne trebaju provoditi bez prethodne konzultacije s
guruom, koji je struènjak za energetski sustav i tehnike, i može
izravno sviješæu popraviti eventualnu štetu ili ispraviti kriva kretanja energije do kojih može doæi u praksi, i koji može izravno
vidjeti, odnosno osjetiti kretanje energije unutar uèenikova sustava, te tako vidjeti vježba li ovaj ispravno ili ne, te mu savjetovati
specifiènu tehniku prilagoðenu posebnostima njegovog sustava,
205
Bhagavad-gEt=
odnosno uvesti ga u ispravno stanje duha i tako mu izravno pokazati sve što je potrebno. Onaj tko odluèi prakticirati ove tehnike samostalno i bez sposobnog uèitelja, izlaže se velikoj opasnosti
za fizièko i mentalno zdravlje i život, a to upozorenje nikako ne
treba olako uzeti. Bez vodstva i usmjeravanja od strane gurua,
praktièki nitko ne može uspješno identificirati potrebne energetske kretnje i stanja svijesti koja razlikuju ispravnu vježbu od neispravne.
Bez vodstva uèitelja moguæe je prakticirati “samo” temeljne tehnike darœana-yoge: temeljnu meditaciju, rezonanciju, up-stream
kriyu, a potom i tehniku unutarnjeg prostora. Napredni uèenici,
koji su postigli visok stupanj proèišæenja, mogu zbog svojeg velikog iskustva i poznavanja energetskog sustava i sami lako otkriti
zakonitosti pranayame, i njima èak i ovakve, pisane upute mogu
biti posve dostatne da ispravno shvate principe po kojima treba
vježbati. Poèetnici, pak, nikako ne mogu ispravno shvatiti pisane
upute, jer im za to nedostaje praktiènog iskustva. Oni æe sve shvatiti naopako i na najgori moguæi naèin, a posljedice mogu biti
teške, i stoga im je neophodno struèno vodstvo.
30 Svi
su oni znalci yajve,
njome oèišæeni od grijeha.
Jeduæi ostatke yajve,
koji su nektar besmrtnosti,
oni dosežu vjeèni brahman.
Gospod Krsna je ovdje naveo razne naèine kojima je moguæe
postiæi slobodu od vezanosti, u raznim naèinima djelovanja, od
onih okrenutih prema svijetu, do onih posve povuèenih u èovjekovu nutrinu. Ne postoji, dakle, samo jedan “odobreni put”; putevi mogu biti razni, ali naèela ostaju. Bitan je osnovni princip
koji je svima njima zajednièki, a to je traženje zadovoljstva u Jastvu, u temelju stvarnosti, a ne u svijetu oèitovanog, jer oèitovano
nikad ne sadrži puninu stvari. Punina uvijek ostaje u sferi neoèitovanog, i tamo je treba tražiti. Oèitovano je dobro kao polje izraza
te punine, ali onaj, tko u njemu pokuša pronaæi ispunjenje, ostat
æe vjeèito gladan i žedan.
Ispravan pristup svijetu je dakle yajva, žrtveni obred. U žrtvenom obredu èovjek ne prisvaja, veæ priznaje zaslugu Bogu. Svoj
život daje Bogu u ruke, jer zna da ga je od Njega i primio. Ako
206
Èetvrto poglavlje
29 - 32
Bog uzme njegov život sebi, njegovo djelovanje je sretno okonèano. Ako mu, pak, vrati njegov život, um, tijelo, energiju i hranu
koje Mu je ponudio kao žrtvu, on ih koristi kao Božji dar, kao
nešto povjereno mu na brigu, te takve ostatke yajve uzima kao
Božju milost, i koristi ih sukladno Božjoj volji. Takav stav nevezanosti i neprekidan život u Božjoj milosti predstavljaju nektar
besmrtnosti, jer što je smrt onome tko umire prije svakog obroka
nudeæi svoj život Bogu? Takav nema u sebi nièega što bi moglo
umrijeti, a ako nema u sebi toga, onda jamaèno nema ni onoga što
bi se moglo ponovo roditi. To je dakle život osloboðenja, život u
stanju vjeènog brahmana.
31 Ni
na ovom svijetu nema mjesta
za onog koji ne žrtvuje,
a kamoli na drugom,
o najbolji od Kurua.
Djelovanje iz stanja yajve nužan je uvjet ispravnosti djelovanja;
onaj, tko djeluje vezano, i drži sebe posjednikom i djelatnikom,
djeluje odvojeno od širih zakonitosti svijeta u kojem živi, i funkcionira prije kao bolest svijeta, nego kao njegov djelatni organ.
Stoga se kaže da njemu ni na ovom svijetu nema mjesta. Viši svjetovi pripadaju onima, koji sebe u sve dubljoj mjeri osjeæaju kao
dio Božanskog, a rast u dubini svijesti postiže se veæom dubinom
žrtve i predanosti.
32 Sve
ove vrste yajve navedene su u rijeèima Veda.
Znaj da su sve one roðene iz djelovanja.
Tim znanjem postiæi æeš osloboðenje.
Vede se nazivaju još i karma-kanda, zbog toga što se bave ponajprije oblicima djelovanja nužnim za postizanje savršenstva. Zbog
toga Gospod Krsna govori kako i autoritet svetih spisa koji govore o ispravnom djelovanju stoji iza oblika žrtvovanja koje je naveo,
jer žrtva je roðena upravo iz djelovanja.143 Onaj, tko vidi žrtvu
kao ispravan i transparentan izraz dinamike stvaranja, taj æe opažati Stvoritelja kako stvara i djeluje, a sebe kao slobodnog od djelovanja i veza koje iz njega proizlaze. Tako æe postiæi osloboðenje.
143
Vidi komentar 3,15
207
Bhagavad-gEt=
Œabkaracarya tvrdi144 kako djelovanje nije suprotno neznanju
pa ga ne može ni poništiti, te da nikakvim djelovanjem nije moguæe postiæi osloboðenje, jer je djelovanje nužno utemeljeno u sferi
relativnog, u sferi objekata, a osloboðenje se tamo ne nalazi. Dakako, ovdje treba imati u vidu da i Gospod Krsna govori kako je
onaj, tko djeluje bez vezanosti, iz transcendencije, u sebi nedjelatan. Izmeðu njihovih tvrdnji, dakle, nema proturjeèja: onaj tko
djeluje bez vezanosti, iz yajve, opaža kako to samo gune meðudjeluju u prirodi, u svijetu oèitovanog, a Ja sam nedjelatan. Zbog
toga Gospod Krsna takoðer govori kako se osloboðenje postiže
znanjem, a ispravno djelovanje samo je posljedica ispravne primjene znanja, istinske spoznaje i uvida, na sferu objekata, te predstavlja posljedicu osloboðenja, a ne njegov uzrok.
33 Yajva
znanja bolja je od yajve imetka,
o pokoritelju neprijatelja.
Sve djelovanje, bez razlike, o Partha,
doseže vrhunac u znanju.
Bolje je žrtvovati svoje zablude, nego lijevati maslac u oganj.
Stoga je dakako ona žrtva, koja dovodi do odbacivanja pogrešnog viðenja i mišljenja, najbolja. Djelovanje svake vrste može u
najboljem sluèaju voditi ispravnoj spoznaji i transcendenciji, i to
je njegova krajnja svrha. Svako daljnje djelovanje je samo sluga
tako postignute mudrosti; djelovanje znanju daje sredstvo izraza.
34 Štovanjem,
propitivanjem i služenjem, znaj,
od znalaca zbilje primit æeš takvo znanje.
Izmeðu znalca i tragaoca mora postojati takav odnos, koji æe
znalca potaknuti na objašnjavanje dubokih istina i bitnih stvari;
ništa nije moguæe nauèiti od nekoga, prema kome ne osjeæamo
144
Vivekacudamani 7: “Besmrtnost ostvarena ostvarenjem bilo koje objektivne
vrijednosti jednom se prekida jer se u spisima jasno tvrdi da karma (djelovanje)
nije nikada uzrok oslobaðanja.”
Vivekacudamani 11: “Djelovanja su za èišæenje srca, a ne za ostvarenje biti. Bit
se može ostvariti pravilnim razlikovanjem, a ne može nikakvom karmom.”
Atmabodha 3: “Djelovanje ne može razoriti neznanje jer mu nije suprotno. Samo
znanje suzbija neznanje, kao što svjetlo suzbija duboki mrak.”
208
Èetvrto poglavlje
32 - 36
divljenje i poštovanje. Znalac u sebi utjelovljuje znanje, predstavlja oèitovani oblik mudrosti. U onoj mjeri u kojoj cijeni znanje, uèenik æe cijeniti uèitelja koji znanje u sebi nosi i utjelovljuje.
Služenje uèitelju iz predanosti znak je posveæenosti onome što
uèitelj kao takav predstavlja. Tada znanje, koje je u uèitelju, spontano prelazi onome tko ga cijeni i prihvaæa, te tako sam predani
uèenik postaje znalcem i mudracem. Primjer takvog odnosa ne
moramo daleko tražiti; on je jasno vidljiv u odnosu Gospoda Krsne
i Arjune. Arjuna je iskren, predan i pun poštovanja, i tako pristupa Krsni. Takav njegov pristup potièe Gospoda da mu otkriva
najviše tajne, iako se nalaze na neprikladnom mjestu i u neprikladno vrijeme: na bojištu, usred vojski koje samo što nisu zapodjenule boj. Posredno, ovime Gospod govori Arjuni kako je pravo
odluèio i ispravno se ponio: na pravi je naèin prišao uèitelju i
ispravno prima znanje.
35 Znajuæi
tako, neæeš više pasti u takvu zabludu,
o sine Panduov,
jer vidjet æeš sva biæa u Jastvu,
odnosno u Meni.
Buduæi da je ispravno postupio, te da na pravi naèin uèi od
najboljeg meðu uèiteljima, Arjuna æe se uskoro osloboditi obmane; Gospod mu ovdje posredno obeæava postignuæe spoznaje, te
uspjeh.
36 Èak
i da si najbjedniji meðu grešnicima,
laðom mudrosti prebrodit æeš ocean bijede.
Mudrost, odnosno sposobnost razlikovanja zbiljskog i nezbiljskog, te težnja zbiljskom, beskrajno su moæno sredstvo spasenja.
Naime, onaj tko te osobine posjeduje, lako æe se osloboditi svih
neèistoæa svijesti te postiæi savršenstvo, veæ i time što izmeðu stvari koje ga okružuju uvijek bira ispravne. Tako on brzo postiže
savršenstvo. Problem je u tome što takve osobine krase tek grešnika koji se pokajao i obratio od grijeha; onaj, tko se grijeha èvrsto
drži, te mu svim srcem robuje, taj je istinski grešnik, i taj boravi
daleko od spasenja. Zbog toga treba takoðer napomenuti kako je
obraæenje i spoznaja vlastite grešnosti prvi korak do istinske mu209
Bhagavad-gEt=
drosti. Postignuæem mudrosti, ubrzo se postiže savršenstvo. Oèito je, dakle, da se ovdje pod “grešnicima” ne misle oni koji èvrsto
prianjaju uz grijeh te ga se u sebi ne odrièu, nego oni koji su puno
griješili, ali su se pokajali, a posljedice grijeha su im unatoè tome
ostale: razlièite nevolje i sve vrste bijede, koje obièno snalaze ljude
koji djeluju na pogrešan naèin. Takvo stanje je teško, ali je lako
savladivo ispravnim stavom, pri èemu se sve posljedice prošlih
grešnih djela brzo rješavaju i nestaju, te èovjek ubrzo postaje èistim i savršenim.
37 Kao
što plamteæa vatra sagorijeva ogrjev u pepeo,
tako i plamen znanja, o Arjuna,
pretvara sve djelovanje u pepeo.
Rijeè “jvana” teško je prevesti na bilo koji jezik, jednako kao i
veæinu sanskrtskih rijeèi; ona s jedne strane znaèi znanje, a s druge
znaèi mudrost. Jvana je ono znanje, koje dolazi od uvida u bit
stvari, razumijevanja njihove suštine i poznavanja stvari onakvima kakve jesu, te razlikovanja svih finesa u odnosima zbiljskog i
nezbiljskog, jer jvana implicira viveku, razluèivanje. Takvo je znanje o kojem govori Gospod: to nije znanje u onom smislu, u kojem
ga rabi današnji èovjek, gdje se veæ i poznavanje informacija drži
znanjem, veæ prije onakvo znanje, kakvo mikroprocesor ima o
kodu koji se u njemu izvršava: neposredno, izravno, savršeno toèno, i prije svega djelatno. Mikroprocesor nije, poput korisnika
raèunala, obmanut slikama koje se prikazuju na ekranu; on te slike
razumije iznutra, on ih vidi kakvima one jesu, te upravo stoga ima
moæ nad njima, može èiniti s njima što god želi. Onaj koji na takav
naèin spoznaje stvarnost, boravi u miru, promatrajuæi stvari iz
njihove biti, i sve vezanosti koje remete ispravnost djelovanja nestaju.
38 Nema
u ovom svijetu nièeg uzvišenog poput znanja;
onaj, tko je savršen u yogi,
s vremenom to pronalazi u sebi.
Takva spoznaja stvari iz njihove nutrine dolazi kao posljedica
dugotrajne prakse yoge, u kojoj se èovjek temelji u istini, te neprekidnim nizom odluka uvijek odbacuje nezbiljsko i prividno. Tako
mu ostaje jedino èvrsta i nepokolebljiva jezgra stvarnosti.
210
Èetvrto poglavlje
36 - 40
39 Znanje
stjeèe onaj, tko je ispunjen vjerom,
tako usmjeren u djelovanju i ovladanih osjetila.
Dosegavši znanje, ubrzo dostiže najviši mir.
Vjera je nužan preduvjet znanja, a ne obrnuto, kako to ljudi
èesto pogrešno misle. Naime, vjera je stanje duha otvorenog iskustvu, za razliku od sumnje koja stvara prepreku iskustvu. Vjera
potièe èovjeka na djelovanje koje je od kvalitete onoga èemu teži,
èak i onda kad još uvijek nema neposredno i savršeno iskustvo.
Takvim rastom u vjeri on poveæava stupanj podudarnosti izmeðu
svojeg osobnog znanja i stvarnosti, sve dok na kraju ne postane u
cijelosti ispunjen znanjem, te se potreba za vjerom, kao takvom,
izgubi. Koliko god osjetila mogu pridonositi iskustvu stvarnosti,
toliko mogu pridonijeti i zbunjenosti èovjeka; u situaciji kad èovjek pokušava nadrasti stari svjetonazor zasnovan na nižem razumijevanju, te usvojiti viši, osjetila naizgled potvrðuju sve ono protiv èega se bori, i što ga ometa u njegovu rastu. Zbog toga æe,
paradoksalno, èovjek bolje “vidjeti” zatvorenih oèiju. Kasnije, kad
se èovjek dugotrajnim uvidom u stvarnost u punoj mjeri u stvarnosti utemelji, osjetila više neæe predstavljati neprijatelje; osjetila
æe svjedoèiti stvarnost osjetilnog svijeta, koji æe duh opažati bez
vezanosti i sklonosti bilo koje vrste; on konaèno razumije naèela
po kojima svijet djeluje, i u njegovu duhu više nema zbunjenosti
koje bi osjetila mogla prizvati i pojaèati. Ipak, za poèetnika je od
neizmjerne važnosti ovladati svojim navikama, osjetilima i ponašanjem, kako bi uopæe došao u priliku steæi iskustvo, koje æe u
njemu ojaèati vjeru, te ga naposljetku dovesti do punine spoznaje.
Kad takvu spoznaju postigne, u olakšanju velikog postignuæa postiže mir onoga, tko zna da mu zadobiveno nitko ne može oduzeti.
40 No
onaj bez mudrosti,
bez vjere, koji sumnja,
on nalazi propast.
Za sumnjièav duh nema sreæe
ni na ovom, a ni na drugom svijetu.
Sumnja èesto zna biti prilièno korisna kvaliteta, koja èovjeka
može spasiti od svakojakih zabluda. Takva sumnja predstavlja u
osnovi kvalitetu razlikovanja zbiljskog i nezbiljskog, nitya-anitya
211
Bhagavad-gEt=
viveka. Koliko god da je takva sumnja korisna, postoji i patološka
sumnja, koja èak i stvarnost dovodi u pitanje, i od nje odvaja duh
èovjeka. Ovo, pak, zahtijeva dodatno obrazloženje.
Èesto vlada površno uvjerenje o tome da èovjek prosuðuje na
osnovi argumenata i dokaza. Istina je, pak, da nije svakome sve
argument, a pogotovo nije svakome sve dokaz. Ono, što æe nekome biti jasan argument, nekome æe biti posve nejasno i nerazumljivo. To je stoga što ljudi imaju veæ otprije stvoren svjetonazor
i fond znanja, i ovisno o tom svjetonazoru neke æe stvari držati
prihvatljivima, a neke neæe. Jedan fizièar æe držati posve prihvatljivim marginalni statistièki dokaz o postojanju neke elementarne
èestice dobiven u akceleratoru, ali æe mu èak i daleko bolji dokaz
o postojanju telepatije biti posve neprihvatljiv, jednostavno stoga
što u njegovom svjetonazoru ima mjesta za mezone i kvarkove, ali
nema mjesta za Boga, dušu i povezanost svih stvari, koja nadilazi
materijalno. Nekome, pak, tko ima drugaèiji svjetonazor, neæe biti
problem prihvatiti postojanje Boga, ali æe mu biti problem shvatiti kako su ljudi mogli šetati po Mjesecu, jer u Bibliji ne piše ništa o
hodanju po Mjesecu.
Vidljivo je, stoga, kako svjetonazor u velikoj mjeri ogranièava
logièke procese ljudi, te da u prihvaæanju istinitosti nekog argumenta nije primarna smislenost i logiènost samog argumenta, nego
spremnost èovjeka da ga na osnovi svojeg svjetonazora prihvati.
Zbog nekih oblika svjetonazora ljudi æe biti skloni vjerovati u svakojake gluposti, dok æe s druge strane sumnjati i u posve elementarne istine. Pretpostavljam da smo svi imali priliku vidjeti primjere takvog funkcioniranja.
Drugi važan aspekt, koji treba imati u vidu prilikom pokušaja
obrazlaganja, jest stupanj struènosti, odnosno znanja pojedinca,
kojem nešto pokušavamo objasniti. Ljudi naime nisu ni približno
jednaki po sposobnosti shvaæanja, a èitav školski sustav svjedoèi o
istinitosti toga: gradivo matematike za prvi razred osnovne škole
nema previše zajednièkog s gradivom prve godine studija matematike. To je stoga što je u obrazovni sustav utkana ispravna premisa da je za stjecanje odreðenog oblika struènog znanja ljudima
potrebno dugotrajno, postupno obrazovanje koje kreæe od samih
osnova, iz kojih se gradi sve složenije razumijevanje, koje naposljetku vodi do stupnja sposobnosti nužnog za razumijevanje fakultetskog gradiva. Prilikom iznošenja neke tvrdnje treba najprije
ustanoviti iznosimo li je prvoškolcu ili studentu matematike. Isti212
Èetvrto poglavlje
40
na je da znanstveni dokaz mora biti takav, da ga svatko može
razumjeti, te ispravnim zakljuèivanjem ponoviti iz danih premisa.
Ipak, “ispravno zakljuèivanje” èesto implicira nekoliko desetljeæa
visokostruènog obrazovanja. Dokaz iz podruèja fizike predstavlja
dokaz tek jednom fizièaru; prosjeènom èovjeku s ulice taj dokaz
neæe znaèiti ništa. Jednako je i u sluèaju matematike, biologije i
bilo koje druge visokospecijalizirane znanstvene discipline. Dok
jedan fizièar smije i treba sumnjati u dokaz koji iznosi drugi fizièar, tražiti u njemu nedostatke i pomno ga ispitivati, obiènom
èovjeku bilo bi bolje da uèi od bilo kojeg od dvojice fizièara u
raspravi. Naime, iako oni mogu oštro polemizirati o nekom detalju, obojica u toj raspravi podrazumijevaju veliki fond znanja osnovnih stvari, koje obiènom èovjeku nedostaju, te zbog toga on ne
može steæi èak ni osnovni pojam o predmetu rasprave. Najbolja
stvar koju èovjek u takvoj situaciji može napraviti, naravno ako ga
zanima fizika, jest da uzme struènog fizièara za uèitelja i od njega
polako nauèi osnove fizike i matematike. Da bi to napravio, nužna je vjera; èovjek koji ne zna, a sumnja u znanje i znalca, uvijek æe
ostati u neznanju. Obièan èovjek ne može znati je li ono èemu æe
ga fizièar nauèiti istinito ili nije, jednostavno stoga što još ne posjeduje dovoljno znanja da bi stvorio takav sud. On se nalazi u
poziciji neznanja, a jedino što ga iz tog neznanja može izvuæi jest
vjera. Ako posjeduje vjeru, vjerovat æe uèitelju i marljivo uèiti, te
usvojiti znanje koje æe ga uèvrstiti u vjeri da uèi ispravno, te æe još
marljivije uèiti i na kraju postati istinskim znalcem. Tek tada æe si
moæi priuštiti luksuz dovoðenja stvari u pitanje; tek tada æe moæi
iz pozicije znanja dovoditi u pitanje sporna mišljenja njemu ravnih struènjaka, jer u toj poziciji motiv sumnje nije tama neznanja,
nego želja za znanjem. Sve to, što važi za fiziku, važi u barem
jednakoj mjeri i za sferu duhovnosti. Jednako kao i u fizici, bez
vjere i predanosti nema nikakvog napretka; jednako kao i u fizici,
sumnja je svrhovita samo ako iza nje stoji znanje, a ne ako ona
stoji izmeðu znanja i èovjeka. Jednako kao i u fizici, dokaz je shvatljiv jedino znalcima, dok se drugima može prenijeti jedino
pojednostavnjena teorija i metoda dolaska do stupnja struènosti
nužne za istinsko razumijevanje. I jednako kao i u fizici, vrijeme
provedeno u uèenju nije jamac postignuæa.
Zbog svega nabrojenog, jasno je zašto Gospod Krsna toliko uzdiže vjeru, a sumnju proglašava uzrokom propasti i nesreæe.
213
Bhagavad-gEt=
41 Yogom
odbacivši djelovanje,
znanjem sasjekavši dvojbe,
utemeljen u Jastvu,
nikada on nije vezan u djelovanju,
osvojitelju bogatstva.
Ovdje Gospod opisuje onoga, tko je postigao savršenstvo spoznaje, odbacujuæi vezujuæe kvalitete djelatnosti praksom yoge, vjerom prigrlio znanje i odbacio sumnju i neznanje, tko je spoznao
Mene kao temelj. Takav èovjek je s jedne strane ispravno utemeljen, a s druge ispravno oèitovan, jer se temelj njegova biæa u njegovu djelovanju oèituje posve transparentno.
42 Stoga
oružjem spoznaje Jastva sasijeci
tu sumnju roðenu iz neznanja
koja ti se ukorijenila u srcu, o Bharato.
Utemelji se u yogi, te ustani i bori se!
Gospod poziva Arjunu da postigne spoznaju, te ispravnim uvidom odbaci neznanje, koje je temelj njegove neodluènosti. Kao
rješenje Arjunine dileme Gospod preporuèuje stjecanje ispravnih
temelja u Apsolutu, što æe dovesti do èistoæe u djelovanju; Arjuna
æe se tada moæi boriti, vršeæi tako svoju dužnost, ali ispunjen spoznajom o naravi Jastva, te o naravi Božjeg djelovanja u svijetu.
Znajuæi to, ispravno utemeljen, postat æe instrumentom provedbe
Božje volje, i svaki trag sebiènosti i neodluènosti nestat æe iz njegova duha.
214
Peto poglavlje
1
Arjuna reèe:
Ti hvališ, o Krsna,
prvo odricanje od djelatnosti
a potom i yogu djelatnosti.
Reci mi stoga jasno
što je od tog dvoga bolje.
Doista nije oèigledno što je Gospod Krsna mislio pod odricanjem od djelatnosti; u nekim stihovima se èini da govori o fizièkoj
nedjelatnosti, kao i nedjelatnosti uma, te o potpunom obustavljanju èak i disanja; s druge pak strane neprekidno uzdiže ispravnu
djelatnost utemeljenu u yajvi, odnosno u transcendenciji. Nejasno je, stoga, je li istinsko stanje transcendencije moguæe postiæi
tek potpunim obustavljanjem svakog oblika umne i tjelesne aktivnosti, te utonuæem u dubinu vlastite istinske prirode, ili je takva
transcendencija samo stanje duha, koji nevezan može djelovati ili
ne, a u tom sluèaju bi bilo bolje da radi dobrobiti svijeta djeluje.
Arjuna se nalazi u osjetljivoj situaciji, i nije sklon upustiti se u
nagaðanje o tom pitanju.
2
Svevišnji Gospod reèe:
I odricanje od djelatnosti,
a i djelovanje iz yoge
215
Bhagavad-gEt=
oboje vode savršenstvu.
Ipak, od tih dvaju,
djelovanje iz yoge je bolje.
Odricanje dakle postoji u dva agregatna stanja, koja su oba najviše dobro. Prvo stanje je odvojenost duha od kvaliteta prirode,
postignuæe transcendencije te mirovanje u spoznaji najviše zbilje.
Drugo stanje nastaje kad upuštanje u djelatnost ne prekida stanje
spoznaje, jer djelatnost nije utemeljena u vezanosti nego u slobodi. Takvo djelovanje s jedne strane ne ometa savršeno zadubljenje, a s druge strane prenosi kvalitete transcendentnog podruèja u
sferu stvorenog svijeta. U oba stanja savršenstvo je prisutno i duh
boravi u vjeènoj slobodi, ali yoga djelatnosti je bolja, jer u sebi
posjeduje sve kvalitete meditativnog zadubljenja, a osim njega posjeduje još i kvalitete savršenog djelovanja u svijetu. To ne znaèi
kako je meditativno zadubljenje inferiorna duhovna disciplina;
naprotiv, ono je toliko savršeno da predstavlja onu jezgru iz koje
raste djelatna duhovnost. Ipak, djelatna duhovnost pravi jedan
korak više, dajuæi savršenstvu meditacije sredstvo izraza.
3
Znaj da se istinski odrièe onaj,
tko nikada ne prezire niti želi;
osloboðen dvojnosti,
on se lako oslobaða vezanosti,
o moænoruki.
Odricanje nije stanje siromaštva, nego stanje nevezanosti posjedom. Izvanjsko odricanje može sakrivati sve vrste vezanosti; èesto
možemo posvjedoèiti kako siromašni kritiziraju bogate ispunjeni
“pravednim gnjevom”; ipak, kad sami postanu bogatima, budu
jednako loši ili gori od onih koje kritiziraju. Oèito je stoga, na
primjeru bogatstva, da samo neposjedovanje nekog predmeta ne
jamèi nevezanost njime; nevezanost je moguæa jedino tada, kad
duh naðe daleko veæi izvor zadovoljstva od onoga koji mu može
pružiti neki predmet. Takav izvor zadovoljstva daje viša perspektiva. Idemo pronaæi primjer takve perspektive. Zamislite, primjerice, da vam se danas desio nesretan sluèaj u kojem ste izgubili
život. Vaše tijelo je mrtvo, jedino vaša duša nastavlja postojati.
Smræu tijela gubite sav posjed, sve rodbinske veze i dužnosti, sve
nebitne stvari koje vam se u ovom trenutku možda èine toliko
216
Peto poglavlje
2-5
bitnima. Ne morate sutra biti na poslu, ne morate ništa uraditi,
ništa se od vas ne oèekuje. Shvaæate da je konaèno sve u redu. Kad
to znadete, vratite se u tijelo i nastavite svoj život. Uviðate kako je
on prolazan, kako su sve brige i želje od tijela, i stoga prolazne.
Sve æe to jednom proæi, a istinski mir æe ostati. Taj mir je od
kvalitete vjeènosti; koliko god trajao život tijela – još jedno, dva,
tri, pet desetljeæa, to je sve kao trenutak. Svoj život možete proživjeti bez prisile, mirno i skladno, bez moranja i tjeskobe. U takvom miru i “ne moranju”, koji vas ispunjaju u trenutku kad to
shvatite, možete osjetiti odsjaj mira koji uživa istinski yogin. To je
ono što se misli pod nevezanošæu, a ne ravnodušnost onoga kome
je svejedno. Nevezanost je život slobode, život radosti bez prinude, život sigurnosti i spoznaje da æe sve biti u redu, a da su sve
nedaæe i problemi prolazni, nebitni, da nemaju temelja u našoj
najvišoj stvarnosti, i da na nju nemaju utjecaja.
4
Samo neznalica drži razlièitima
sabkhyu i yogu, a ne mudrac.
Tko uspije u jednom,
uživa plodove obaju.
5
Ono što se može postiæi sabkhyom
može se postiæi i yogom.
Onaj, tko doista vidi,
zna da su sabkhya i yoga isto.
Buduæi da se sabkhya, kao disciplina diskriminacije i zadubljenja, temelji na jednakom obliku transcendentalne svijesti kao i
yoga djelatnosti, razlièitima ih može držati jedino onaj tko ne vidi
dalje od površine, dakle neznalica. Znalac, koji vidi jezgru biæa,
vidi jednako zadubljenje u yoginu koji meditira, kao i u yoginu
koji neprestano djeluje na sve naèine. Onaj, tko postigne savršeno
zadubljenje, moæi æe savršeno djelovati, jer je njegova duša èista.
Jednako tako, onaj tko uzmogne savršeno djelovati postigao je i
savršeno zadubljenje, jer nema savršenih djela bez savršene svijesti. Ta su dva puta stoga ista, a jedina je prednost djelatne yoge u
tome što uzdiže svijet, te djeluje na oèitovanju Božje naravi, što i
jest osnovna svrha stvaranja.
Èesto se ljudi pitaju treba li najprije meditacijom i yogijskom
praksom postiæi savršeno proèišæenje biæa, pa tek onda eventual217
Bhagavad-gEt=
no djelovati, ako tako bude Božja volja, ili trebaju djelovati od
samog poèetka, makar nesavršeno, i tako uèiti na greškama i usavršavati djelovanje. Ne vidim zašto bi te dvije stvari bile suprotstavljene. Èovjek treba djelovati, a istodobno budnim okom diskriminacije motriti vlastito djelovanje i njegove pobude. Kad uoèi
nesavršenosti, meditacijom i praksom yoge treba nastojati na njihovom uklanjanju, tako da uèenje na samim greškama nije nužno;
takvo nešto bilo bi uistinu sporo, i teško da bi se moglo u cijelosti
ostvariti u samo jednom životu. Uz pomoæ yoge, pak, ono što bi
inaèe bilo teško, postaje lako, a ono što je bilo nemoguæe, postaje
dostižno. Tako yoga i meditativno zadubljenje predstavljaju kamen
mudraca koji èisti djelovanje i duh, te ih èini savršenim. Ona spaja
introspektivnu disciplinu sabkhye s djelatnim duhom karma-yoge,
na takav naèin da se razlika meðu njima ubrzo posve gubi. U takvom pristupu nije moguæe razaznati èisti li se èovjek više samoanalizom, ili djelima i iskustvima koja proizlaze iz djelovanja. Iskustva, naime, vode introspekciji, a introspekcija pak vodi do spoznaje
èija se valjanost provjerava djelima, koja opet proizvode iskustva,
i tako se uzlazna spirala nastavlja sve do postignuæa savršene èistoæe.
6
Samo odricanje bez yoge vodi nesreæi,
o moænoruki.
Onaj mudrac, koji je u yogi usredotoèen,
bez odlaganja dolazi brahmanu.
Ovdje yoga oznaèava spoznaju krajnje zbilje. Odricanje je stanje u kojem èovjek koji je postigao više odbacuje niže; onaj, tko je
spoznao istinu neæe težiti nebitnostima i prolaznim stvarima, jer
one mogu jedino narušiti savršenstvo njegova ispunjenja, a ne mogu
mu ni na koji naèin pridonijeti. Onaj, pak, tko nije postigao ispunjenje, a odrièe se nižih stvari, koje drži vrijednima i bitnima za
svoju sreæu, samo pridonosi svojoj nesreæi, jer više nije postigao, a
ostao je i bez nižeg. Ako se, pak, sabere u Najvišem, uskoro postiže potpuno savršenstvo. Djelomièna vizija savršenstva na koju se
èovjek u cijelosti usredotoèi uskoro postaje dominantnom kvalitetom njegova života, i njegova svijest se u cijelosti povlaèi iz svih
nižih stvari. Kad se dakle govori da put mora biti od naravi cilja,
misli se na ovo: od uvida u stvarnost yogin napreduje do savršenog uvida u najvišu stvarnost, kako se njegova duša èisti i postaje
218
Peto poglavlje
5-8
sve sposobnijom primiti velike tajne koje leže u dubokom i beskrajnom oceanu brahmana.
7
Usredotoèen u yogi, proèišæene duše,
u cijelosti ovladavši sobom,
savladavši osjetila,
èije je jastvo Jastvo svih biæa,
iako djeluje, nikada se ne vezuje.
Onaj, tko je praksom yoge, odnosno utemeljenja u stvarnosti,
postigao stupanj potpunog proèišæenja, tko sebe vidi jedino kao
beskrajni Božanski duh, Apsolut bez premca, koji je doista sve,
koji je duh života i svijest “ja jesam” u svim biæima, kako razvijenim tako i nerazvijenim, on ne vidi stvari u odnosu sa sobom. U
njemu nema ideje o sebi u odnosu na nešto, koja je istinski uzrok
vezanosti. On sebe, naime, spoznaje kao Onog, u kojem nema
odnosa, i koji nije ni u kakvom odnosu, na kojeg zakonitosti
prostora, vremena i posjeda nisu primjenjive. Ako takav mudrac
djeluje, ne djeluje da bi nešto zadobio, jer on je uistinu sve, a
ideja posjeda daleko je podreðena stvarnosti bitka. On djeluje
jedino iz motiva nesebiènog služenja, a služenje je djelatnost iz
yajbe, djelatnost slobodna motivacije i vezanosti koje iz nje proizlaze.
Uzmimo za primjer Isusa. Što je on uopæe mogao zadobiti svojim djelovanjem? Jedino progone i smrt, ništa drugo. Ipak, unatoè svemu tom, on je neprekidno djelovao na uzdizanju ljudi, na
širenju ispravnih pogleda na stvarnost i vršenju Božje volje na sve
naèine. Kad je Božja volja bila da ga se proslavi, bio je proslavljen.
Kad je Bog htio da bude osramoæen i ubijen, dao se osramotiti i
ubiti, ne zamjerajuæi ni u kojem trenutku svojim zlotvorima, jer
sve je volja Gospodnja. Takvo njegovo djelovanje, kao i stav u
kojem je utemeljeno, istinski je smisao ovog stiha.
8
Onaj, tko je sjedinjen i poznaje istinu,
misli: “ja uopæe ne djelujem”.
Onaj tko je sjedinjen je onaj, tko ne opaža dvojnosti, veæ naprotiv boravi u svijesti nepodijeljene naravi najvišeg Jastva. Gledajuæi
tako, on sebe vidi kao transcendentalnog svim aspektima dvojnosti, pa dakle i djelatnosti. Djelatnosti su moguæe samo u pro219
Bhagavad-gEt=
mjenjivom svijetu, jer u Jastvu nema promjena. Jastvo je sam Apsolut, vjeèan i nepromjenjiv. U njemu nema podjele na poèetno
stanje i konaèno stanje, te djelovanje koje tvori vezu meðu njima.
U Jastvu postoji jedino stalnost savršenstva, kojemu ništa nije moguæe ni dodati ni oduzeti.
9
Dok gleda, sluša, dodiruje, miriše, jede,
hoda, sanja, diše, govori, pušta,
hvata, otvara i zatvara oèi,
on drži da to samo osjetila djeluju
meðu osjetilnim predmetima.
Onaj, tko se tako utemeljio u transcendenciji, svjedoèi promjene prolaznih relativnih stvari, te njihove meðusobne odnose. On
opaža relativno kao površnu i nezbiljsku igru sjena, što ono iz te
perspektive doista i jest. Boraveæi u punini blaženstva i ostvarenja, ne diraju ga igre relativnog, koje u najboljem sluèaju sadrže
djelomièno i u maloj mjeri ono što Ja Jesam u punini. Takva relativna kretanja postoje u svijetu objekata, gdje postoje predmeti i
njihovi odnosi, te osjetila koja o tim odnosima svjedoèe. Tamo,
pak, gdje je nepodijeljena, vrhovna Stvarnost, koja je tome svemu
temelj, koja je svemu tome transcendentalna, gdje nema dvojnosti, gdje postoji Jedan bez drugoga, takve igre opažaju se na naèin
na koji sanjaè opaža svoj san, istodobno znajuæi da sanja. U snu
nema nièega, što ne bi bilo odraz naravi sanjaèa; ni u kojem doživljaju, koji smo u stanju iskusiti, nema nièega što veæ ne bi postojalo u nama. Vanjski dogaðaj predstavlja tek poticaj, koji mijenja
svijest na naèin da dovede jedan ogranièeni aspekt naše unutarnje
naravi u vezu sa svijetom objekata. Stoga je svaki aspekt ljubavi,
sreæe, znanja i sliènog samo ogranièena manifestacija neèega što u
sebi veæ posjedujemo: takav osjeæaj nismo dobili od nekoga izvana, nego je naprotiv netko izvana samo potaknuo nešto što smo
uvijek nosili u sebi. Stoga svijet služi tek tome, da nas podsjeti na
nas same, te da u nama u punini probudi kvalitete Jastva. Onaj
tko uvidi izvor svih stanja svijesti u sebi samome, okrenut æe se od
svijeta osjetila u nutrinu, gdje æe s vremenom uistinu i pronaæi
Mene kao temelj svega. Tako æe postiæi trajan mir i ispunjenje.
10 Tko
sva djela prepušta brahmanu,
te tako napuštajuæi vezanosti djeluje,
220
Peto poglavlje
8 - 11
nedirnut je grijehom, poput cvijeta lotosa
nedirnuta vodom.
Onaj, tko se na takav savršeni naèin utemeljio, tko je spoznao
da je brahman, Apsolut, vrhovna i nepodijeljena stvarnost, i da
osim Njega nema nièeg drugog, tko je spoznao istinu o tome da je
Apsolutni Subjekt jedina objektivna stvarnost, u iluzornom svijetu objekata zadržava takvu perspektivu transcendencije, te iz te
pozicije djeluje, zadržavajuæi unutarnji mir èak i u potpunom izvanjskom kaosu. Njega svjetovni darovi ne diraju, i ne stvaraju u
njemu vezanost, a tko djeluje utemeljen na taj naèin, taj nije sklon
odstupiti od puta savršenstva i ispravnosti. On, stoga, nikada ne
èini grijeh, jer grijeh je tek posljedica odstupanja osobne volje od
Božanske volje, te linije ispravnosti, dharme, koja povezuje sve
stvari u oèitovanom svijetu.
11 Djelujuæi
tijelom, duhom, umom,
pa èak i samim osjetilima,
yogini, napuštajuæi vezanosti,
rade na samoproèišæenju.
Savršeno djelovanje je cilj. Djelovanje koje teži savršenstvu predstavlja put do tog cilja. U svakom se djelu, naime, odražava nešto
od naravi djelatnika. Djelatnik stoga može promatranjem vlastitih
djela, te nesavršenosti vlastitih misli i djela, uoèiti istinsko stanje
svoga duha, jer nema nikakve koristi od samozavaravanja, od uvjeravanja samog sebe u vlastitu èistoæu, ako ta èistoæa nema osnove u stvarnosti. Yogin æe stoga sebe promatrati krajnje objektivno, jer cilj mu nije biti u pravu, nego postati savršenim. On
neprekidno preispituje glas svoje savjesti, tražeæi propuste u svojem djelovanju, osluškujuæi kako bi mogao djelovati bolje, èišæe i
transparentnije. Kad naðe svoj propust ili manu, sretan je, jer je
može ukloniti. Velika je zahvalnost koju æe takav yogin osjeæati
prema svemu što mu može pomoæi u otkrivanju i uklanjanju vlastitih slabosti i mana. Nikad se on neæe ljutiti na onoga tko ga na
njegove mane upozori; naprotiv, on èitav svijet drži darom od
Boga, koji mu je dan kako bi mogao u njemu pronaæi sve svoje
slabosti, djelovanjem ih ukloniti, i postati savršen i Bogu slièan.
Umjesto da osjeæa frustraciju svijetom, kako to èine oni koji su
vezani i koji u svijetu traže ispunjenje, on èak i u najgorim okol221
Bhagavad-gEt=
nostima osjeæa samo zahvalnost zbog prilike za uèenje, koja mu je
Božjom beskrajnom milošæu darovana. To je istinski put savršenstva.
12 Onaj,
tko je sjedinjen,
tko je napustio plodove djelovanja,
doseže savršeni mir.
Onaj, pak, tko je razjedinjen,
tko djeluje iz žudnje,
tko prianja uz plodove djela,
èvrsto je vezan.
Znalac pristupa svijetu kao kamenu mudraca, koji æe mu pomoæi
da postigne savršenstvo; u okruženju svijeta on æe èistiti vlastitu
narav, uklanjat æe pogrešne identifikacije i zablude, pravit æe izbore
kojima æe odbacivati manje i birati više, i na takav naèin u konaènici
postiæi to, da njegova narav postane u cijelosti Božanska. Takvo
postignuæe moguæe je jedino rastom u neprekidnim izborima, što
ga omoguæuje svijet objekata. On nam omoguæuje da beskrajni potencijal naše istinske prirode izbrusimo u dragulj naše oèitovane,
relativne osobnosti, te tako postanemo bogovima, što svi možemo
biti ako to odaberemo. Stoga na svijet treba gledati kao na neprocjenjivi dar Božji. Onaj, tko tako gleda, djeluje iz pozicije nevezanosti i pristupa svijetu onako kako mu doista i treba pristupati. Onaj,
pak, tko se u svijetu izgubi, i tko ne shvaæa da je svijet tek zrcalo u
kojem može vidjeti vlastitu nutrinu kao objektivno oèitovanu, taj
doživljava svijet kao duæan, u kojem se nalaze stvari koje bi on želio
posjedovati. U takvoj zabludi, on æe težiti posjedovanju tih stvari, i
bit æe ometen svim stvarima koje ga u tome spreèavaju, ne uviðajuæi
kako je svaki takav posjed jednako iluzoran kao i posjed u snu. Što
nam vrijedi ako u snu sagradimo kuæu, kad æe ona nestati èim se
probudimo? Jednako tako, od kakve je koristi sakupljati stvari, kad
one predstavljaju tek apstrakciju? Najveæa korist koju možemo steæi
od sna jest upoznavanje sebe i uèenje. Jednaka je i korist koju možemo imati od svijeta, i ta trajna korist daleko nadilazi svaku prividnu
i prolaznu koju možemo steæi posjedovanjem stvari i ostvarenjem
utjecaja nad njima.
13 Odrièuæi
se u duhu svih vezanosti,
stanovnik tijela uživa sreæu
222
Peto poglavlje
11 - 13
u gradu s devet dveri.
Niti djeluje niti uzrokuje djelovanje.
Ispravno djelovanje je dakle ono iz pozicije transcendencije.
Onaj, tko tako gleda na svijet, vrednovat æe stvari po tome koliko
je iz njih moguæe nauèiti. One, iz kojih se može uèiti, dobre su,
dok su one koje ne vode znanju beskorisne. Buduæi da uviða kako
se iz bilo èega nešto može nauèiti, te da su èak i loše stvari dobre
kao primjer onoga što treba izbjegavati, on u svijetu neæe opažati
ništa loše, ništa što bi mu predstavljalo teškoæu ili problem. On
djeluje, ali ne radi postignuæa, nego radi provjere znanja. Iz takve
pozicije, slobodan od svake potrebe za postignuæem, on uživa sreæu i mir, koji je posljedica unutarnjeg sklada.
Uzmimo, primjerice, smrt. Obiènom èovjeku smrt je nešto strašno, negacija èitava njegova biæa, kraj njegova osobnog svijeta.
Yoginu, koji je svjestan vlastite besmrtnosti, smrt znaèi nešto nepoželjno tek u sluèaju kada ga prekida u procesu uèenja, primoravajuæi ga da ponovo u iduæem životu prolazi ciklus uèenja, kako
bi stigao do toèke na kojoj je u prekinutoj inkarnaciji stao. Smrt
njemu ne predstavlja negaciju egzistencije niti išta slièno; ona može u najgorem sluèaju biti laganom smetnjom. Na jednak æe naèin
taj yogin gledati na život i smrt drugih biæa; ražalostit æe ga smrt
biæa koje je život potratilo ne nauèivši u njemu ništa bitno; smrt
èovjeka koji je život iskoristio za uèenje i rast ispunit æe ga radošæu, jer je njegov brat živio dobro i ispravno. Koliko je to samo
razlièito od umovanja svjetovnih ljudi, koji æe se veseliti kad umre
èovjek èiji je život bio poroèan i beskoristan, a jadikovati i naricati
kad umre plemenit èovjek, “jer ga više nema”. Dakako, to što
netko nije fizièki meðu nama može biti izvor žalosti, ali ta žalost
ima smisla samo na razini tijela, a ne i na razini dublje stvarnosti.
Zato je moguæe da se netko istodobno raduje zbog završetka plodonosne inkarnacije svoga brata, a da istodobno tuguje stoga što
ga više neæe sresti u tijelu. To je prirodno, i nikako ne znaèi nedostatak perspektive i uvida. Upravo na tom primjeru možemo
toliko jasno uoèiti razliku izmeðu istinske transcendencije i ravnodušnosti. Yogin nikad nije ravnodušan, njega sve stvari duboko
diraju i on ih intenzivno proživljava, ali diraju ga na posve razlièit
naèin nego vezana èovjeka, i iz posve drugaèijih razloga. Yogin æe
osjeæati i radost i žalost, ali rijetko iz istih pobuda kao ljudi oko
njega.
223
Bhagavad-gEt=
14 Gospod
ne stvara djela i njihove plodove,
niti potièe biæa na djelovanje,
niti je on odgovoran za vezu
izmeðu djelatnika i plodova djela.
To èini Priroda.
Ljudi èesto žive u zabludi da Bog kažnjava ili nagraðuje ljude
zbog njihovih djela. Do te zablude dolaze stoga što drže kako je
Bog najviši princip u svemu, te da sve dolazi od njega, a buduæi da
je savršeno pravedan, u skladu sa svojom pravednošæu sudi.
Istina je posve drugaèija.145 Naime, stvorenim svjetovima, stvorenom Prirodom, upravljaju zakonitosti sklada i reda, koje imaju
svoj temelj u savršenstvu Apsoluta, èiju refleksiju predstavljaju.
Buduæi da se sklad opire neskladu, onaj tko svojim djelovanjem
stvara nesklad naiæi æe na protivljenje prirodnih sila, te biti sprijeèen ili uništen. Jednako tako, onaj tko predstavlja silu sklada bit
æe ojaèan silama Prirode. Buduæi da Priroda ima svoj temelj u
Bogu, moguæe je pojednostavnjeno reæi kako Bog nešto kažnjava
a nešto pak nagraðuje, ali uistinu takve uzroèno-posljediène veze
imaju svoj temelj u prirodnim zakonitostima. Onaj, tko je vezan
za svijet, suðen je po zakonitostima svijeta. Onaj, pak, tko je vezan
jedino za Boga, slobodan je svakog suda, jer suðenje Bogu nije
svojstveno. Stoga se kaže, s punim pravom, da je onaj tko èini
grijeh rob grijeha146, a Bog ne želi da ljudi budu robovima, nego
naprotiv da budu u Njemu slobodni.
15 Svevišnji
ne prihvaæa nièiji grijeh,
pa èak ni zaslugu.
Mudrost je prekrivena plaštem neznanja.
Zbog toga su biæa u zabludi.
Bog je u cijelosti transcendentalan svijetu, iako predstavlja najviše dobro. Bog nije sudac koji nagraðuje ili kažnjava. Uistinu, mi
smo ti koji izmeðu mnoštva stvari biramo sukladno vlastitim sklonostima, a naši izbori odreðuju našu sudbinu; ako griješimo, patimo, a ako èinimo dobro, živimo u miru. Djelima je moguæe postiIv 3, 17: “Ta Bog nije poslao Sina na svijet da sudi svijetu, nego da se svijet
spasi po njemu.”
146
Iv 8, 34
145
224
Peto poglavlje
14 - 17
æi samo onu dobrobit koja je od kvalitete Prirode, ali tako nije
moguæe ostvariti transcendenciju. Boga možemo postiæi ne djelima u svijetu, nego nadilaženjem svijeta u duhu. Tako, okreæuæi
pogled prema nutrini, ostvarujemo stanje koje je nedirnuto svjetovnim postignuæima, koje transcendira raj i pakao podjednako.
Boga, dakle, nije moguæe kupiti djelima, niti ga je djelima moguæe
naljutiti. Jedino što tako možemo uèiniti jest približavanje svoje
svijesti i volje Bogu, ili udaljavanje od Njega. Mi smo, dakle, ti
koji odreðujemo smjernice vlastite egzistencije i sudbine, a ne Bog.
Bog je savršeno pun i cjelovit u svojoj naravi, i sobom prožima sve
stvari. Ukoliko to poželimo, možemo mu u svakom trenutku pripasti, prepoznavajuæi Ga kao suštinu vlastitog biæa, kao njegov
izvor i smisao; odbacujuæi odsjaje Mjeseca na vodenim površinama, okreæemo pogled k Mjesecu, spoznajuæi ga kao njihov izvor i
zbilju. Onaj tko je u tome uspio, vidi Jastvo kao jedinu zbilju u
svemu, a sve ostalo vidi kao odsjaje, dobre u tome što potjeèu od
savršenog izvora, ali nestalne, prolazne i prividne, tek podsjetnike na stvarnost koju na nesavršen naèin predstavljaju i na koju
svojim kvalitetama upuæuju.
16 Ali
u onima,
koji su neznanje uništili znanjem,
znanje poput sunca na izlasku
otkriva Svevišnjeg.
Onaj, tko je spoznao Jastvo, gleda na svijet objekata kao na igre
sjena i nestalnosti, kao na tanku koprenu paradoksa, iluzije koja i
jest i nije, jer je sve doista brahman. Spoznajuæi narav toga sjenovitog svijeta, nikada više nije obmanut njime. Takvo znanje može
se izraziti uzvikom “to si Ti!”, ili “to je On!”, odnosno “Om tat
sat”, “on je ta stvarnost”, uvidom u puninu osobnosti temeljnog
principa, koji je èovjeku bliži nego bi mu to mogao biti i najdraži
prijatelj i ljubavnik. On konaèno prepoznaje onaj glas u dubini
vlastite duše, koji je uvijek bez prestanka bio ovdje, nikad nije
nestao, iako je èesto bio posve prigušen i utišan èovjekovim usmjerenjem prema drugim stvarima.
17 Umom
utemeljenim u Tome,
duše utemeljene u Njemu,
usmjereni na Njega,
225
Bhagavad-gEt=
posve predani Njemu,
mudrošæu posve oèišæeni,
postižu konaèno savršenstvo.
Jedno je steæi uvid u savršenstvo, a posve drugo u njemu se u
cijelosti utemeljiti. Takvo utemeljenje zahtijeva proèišæenje, što
uma, što opažanja, što djelatnosti. Od svega toga, najteže je postiæi savršenu èistoæu djelatnosti, i stoga ona oznaèava krajnje postignuæe. Djelatnost je osnovna kvaliteta ovoga svijeta; on je u
cijelosti namijenjen upravo oèitovanju, odnosno djelovanju. Djelovanje je dakle upravo ono, èime možemo na najbolji naèin steæi
korist od svijeta; ovaj svijet nije namijenjen meditaciji u neaktivnosti. Djelatnošæu se možemo proèistiti, i djelatnošæu možemo
posvjedoèiti svoju èistoæu. Onaj, èiji cjelokupni život odražava
Boga, tko èitavim svojim životom za Boga svjedoèi i Boga slavi,
uistinu je postigao krajnje savršenstvo, jer je i u svijetu djelovanja,
kao najtežem iskušenju, zadržao sve kvalitete Božanske naravi.
18 U
uèenom i poniznom brahmani,
u kravi, slonu, psu,
pa èak i u najnižem otpadniku
prosvijetljeni vide isto.
Jastvo je sveprisutna stvarnost svih biæa; koliko god se njegovo
oèitovanje razlikovalo u raznim biæima, kao što je to sluèaj s gore
nabrojenima, njihov temelj je isti, Ja sam u svima njima jedan.
Razlike postoje u stupnju oèitovanja; razlike postoje takoðer i u
usmjerenju biæa, ali temeljna stvarnost je u njima jedna.
19 Još
za života pobijedili su roðenje i smrt oni,
èiji um je tako utemeljen.
Besprijekoran, uistinu sveprisutan je brahman.
Stoga su oni utemeljeni u brahmanu.
Oni, koji su još za života prekinuli identifikaciju sa svime, osim
jedinom istinskom stvarnošæu, postigli su stanje jivanmukti, osloboðenje za života. Brahman, vrhovna stvarnost, sveprožimajuæ je
i sveprisutan. Onaj, tko sebe zna kao takvog, boravi u stanju istinske spoznaje, koja predstavlja stanje slobode. To je izuzetno visoko postignuæe; nije dovoljno imati samo prolazno iskustvo jedin226
Peto poglavlje
17 - 22
stva. Nužno je da jedinstvo postane istinski, djelatni temelj biæa,
koji nadjaèava svaki oblik privida i identifikacije s prolaznim.
20 Znalac
brahmana,
èvrsto utemeljen u brahmanu,
niti se raduje ugodnom
niti ga uzbuðuje neugodno.
Njegov um je postojan,
slobodan od iluzije.
21 Onaj,
èiji duh je nedirnut izvanjskim zadovoljstvima,
nalazi sreæu koja je u Jastvu.
Jastva u èvrstom jedinstvu s brahmanom,
on uživa najvišu sreæu.
Onaj, èiji je um utemeljen u Apsolutu, misli i djeluje na naèin
koji odražava stanje Apsoluta bez dodavanja i oduzimanja, posve
besprijekorno. Takav savršeni mudrac sebe doživljava jedino kao
sveprožimajuæe Jastvo, koje je temelj svakog oblika zadovoljstva,
ispunjenja i blaženstva. Svako drugo postignuæe drži se velikim
veæ i ako odražava malo zrnce stanja brahmana. Što dakle reæi o
ispunjenju duha onoga, tko u cijelosti uživa sam brahman? Takvo
blaženstvo nemoguæe je pojmiti, i tu ne pomaže ništa osim izravnog iskustva. Duh koji je tako ispunjen ne luta, ne mijenja toèku
fokusa niti usmjerenje, jer nema nièega što bi sa svojim stanjem
mogao i usporediti, a kamoli se tome prikloniti. Njegov je um
stoga postojan, posve nedirnut nižim oblicima zadovoljstva, a da
i ne govorimo o neugodnom, koje je u tom stanju posve smiješan
pojam. Što bi, naime, moglo ugroziti takva znalca, možda prijetnja njegovu tijelu? Kako je moguæe naškoditi onome, tko sebe
zna kao temelj i izvor svih stvari? Veæ je i sama zamisao smiješna.
Um takva Božanskog biæa posve je èist, postojan, i u njemu nema
ni traga bilo kakvog oblika neznanja ili zablude. Osloboðen svih
dvojbi, on boravi u najvišem ispunjenju i miru.
22 Sva
zadovoljstva
koja nastaju iz dodira osjetila
samo su izvor patnje, o Kuntin sine.
Ona imaju poèetak i kraj.
Mudar se njima ne zadovoljava.
227
Bhagavad-gEt=
Svijet osjetila ima svoj temelj u neprolaznom i besmrtnom
brahmanu. Ipak, buduæi iluzoran, ne sadržava u sebi puninu bitka,
i ni na koji naèin ne može nadomjestiti brahman, i stoga mu ne
predstavlja zbiljsku alternativu. Onima, koji u takvom prolaznom
svijetu sjena pokušaju naæi ispunjenje, predstavljat æe beskrajnu
riznicu razoèaranja i boli. Ranjeni nožem iluzije, jedini lijek mogu
naæi u nektaru brahmana. Tek u njemu, koji u punini posjeduje
ono èega èitav svijet predstavlja tek blijedu sliku, moguæe je naæi
trajno zadovoljstvo. U uviðanju ne objekata osjetila, nego unutarnjeg doživljavanja koje osjetilni doživljaji prizivaju, možemo otkriti smjer kojim treba iæi; unutarnji osjeæaj zadovoljstva, ljubavi,
istine, spoznaje i drugih velièanstvenih ljudskih iskustava utemeljen je na nepodijeljenom blaženstvu istinske zbilje, koja predstavlja puninu onoga, što smo navikli opažati u djeliæima, pogrešno ih
držeæi uzrokovanima osjetilnim iskustvima.
23 Onaj,
tko je sjedinjen,
može se i za života u ovom tijelu
oduprijeti poticajima želje i bijesa.
On je sretan èovjek.
Onaj, tko je prepoznao stanje sat-cit-ananda, bitak-svijest-blaženstvo, odnosno puninu ispunjenja koja je brahman, boravi u
stanju koje predstavlja nešto o èemu se biæa ni u svojim najluðim
snovima ne bi usudila maštati, jer bi ga držala predobrim i stoga
nemoguæim. Biæa izranjena patnjama iluzornog svijeta navikla su
da ugodne i neugodne stvari dolaze u mješavini, te da se neprekidno izmjenjuju, po pravilu “svako dobro za neko zlo” i obrnuto. U sferi zbilje, pak, takve stvari nemaju temelja. Sat-cit-ananda
ne spada u sferu dualnosti, i nema ekvivalentnog stanja suprotnog
predznaka, kakvo imaju sva relativna iskustva. Može se reæi da
mu èitavo polje relativnog predstavlja protutežu; u onoj mjeri u
kojoj u svijetu vlada dualnost svih stvari, toliko u Apsolutu nikakve dualnosti nema, do te mjere da èak ni relativni svijet nema
postojanja odvojenog od Njega, nego je naprotiv u Njemu utemeljen i od Njega naèinjen. To je misterij, stanje koje je moguæe iskusiti, ali o njemu nije moguæe misliti niti govoriti, moguæe je navesti tek osnovne smjernice kako bi ga tragalac željan spoznaje mogao
pronaæi. Onaj, pak, tko ga je našao, boravi u stanju koje ne mogu
narušiti stvari koje bi u nesjedinjenom biæu izazvale ili žudnju,
228
Peto poglavlje
22 - 26
koja ima uzrok u neispunjenosti, ili pak bijes, kojem je temelj frustracija, takoðer utemeljena u neispunjenosti. Na ispunjena èovjeka takve stvari nemaju nikakva uèinka.
24 Onaj,
tko nalazi sreæu u nutrini,
tko u nutrini nalazi ispunjenje,
tko je u sebi ispunjen svjetlom,
taj yogin, èija je duša brahman,
postiže utrnuæe u brahmanu.
Ljudi pokušavaju pronaæi “nešto” što æe im donijeti ispunjenje.
Zapravo, oni traže iskustvo koje æe dovesti do buðenja odreðenog stanja u njihovoj nutrini. Ne vjerujuæi kako se to stanje nalazi
u njima i da njima pripada, oni pokušavaju stjecati i ponavljati
ugodna iskustva, i pritom se suoèavaju sa svim vrstama osujeæenja
i razoèaranja. U trenutku kad odustanu od lova na sjene, te okrenu pogled prema nutrini, poèinju otkrivati suptilne zakonitosti
vlastitog duha, te na kraju spoznaju izvor sveg zadovoljstva kao
temelj vlastite duše. Takav yogin, koji je spoznao Sebe, postiže
nirvanu, odnosno utrnuæe, jer u takvoj predanosti svojoj najdubljoj naravi gubi svaki trag ega, kojeg je prije toga držao sobom.
Èak i kad se iz tog stanja vrati u relativni svijet, te nastavi u njemu
djelovati, on predstavlja samo utjelovljenje besmrtnog brahmana,
a nikako obmanuto biæe. Utrnuæe, odnosno mjesto na koje odlazi
vatra kad se ugasi, nije dakle negacija èovjekove biti, nego naprotiv njegovo potpuno ostvarenje.
25 Takvo
savršenstvo postižu oni rsiji,
koji su slobodni od grijeha,
koji su odbacili dvojnost,
obuzeti spoznajom,
koji uživaju èiniti dobro svima.
26 Sabrani
ljudi, osloboðeni želje i srdžbe,
koji su sabrali misli i postigli ostvarenje,
uskoro postižu takvo, krajnje savršenstvo.
Postignuæe savršenstva nije moguæe ukrasti forsiranjem ili drogama; ono je posljedica sveobuhvatnog razvoja liènosti, profinjenja želja, uzdizanja svijesti, moralnog savršenstva i predanosti Bogu.
229
Bhagavad-gEt=
Oni, koji nemaju te kvalitete, mogu postiæi samo kratkotrajna iskustva brahmana, koja pak neæe imati nikakve trajne veze s njihovim relativnim biæem, te æe najèešæe umjesto mostova koji spajaju
nebo i zemlju postati luðacima koji vrište “ja sam Bog”. Istinski
savršen èovjek spoznaju brahmana doživljava kao konaènu nedvojbenu objavu njegova ljubljenog Gospoda, kojem se tada u
cijelosti predaje. Takav èovjek, koji je i inaèe plemenite i savršene
naravi, prosvjetljenjem postiže puninu svoga savršenstva i potpuno ostvarenje.
Tek zreo plod sam otpada s voæke. Jednako tako, tek plemenit
èovjek, uman, ispunjen dobrim osobinama, koji predano teži Bogu,
takvog Boga i dosiže, te u njemu prepoznaje ispunjenje svih svojih
težnji i želja. On prirodno teži prosvjetljenju, i u njemu nalazi
krajnji cilj. Onaj èovjek, koji teži predanosti, u viziji Boga postiže
potpuno ispunjenje, te tako doseže krajnje savršenstvo. Boga kao
krajnji cilj postižu tek oni, koje ništa manje ne može zadovoljiti.
27 Napustivši
vanjske veze,
pogleda usmjerena meðu obrve,
uspostavivši ravnotežu prane i apane
koje struje kroz nosnice
Prilikom odvajanja svijesti od osjetila, odnosno od vanjskog svijeta (svijest naime može boraviti u vanjskom svijetu i kad su osjetila neaktivna), kad yogin uvuèe svijest koja boravi u osjetilima i
djelatnim organima onako kako kornjaèa uvlaèi udove u oklop,
oèi se automatski okreæu prema gore, što izgleda otprilike onako
kako bi izgledalo usmjerenje pogleda u korijen nosa ili u toèku
meðu obrvama (što je u osnovi isto). Tada se smiruje i disanje,
prestaju obrti energije kroz idu i pingalu, i yogin diše susumnom.
Unutarnje stanje svijesti koje odgovara takvom energetskom stanju je stanje potpunog mira, ravnoteže, sklada, potpuna jasnoæa
svijesti i prisutnost u sadašnjem trenutku. Dakako, uvijek postoje
ljudi koji misle da æe imitacijom simptoma postiæi takvo stanje, pa
pokušavaju istodobno namjerno okretati oèi prema gore i zadržavati dah, dakako èitavo vrijeme usmjeravajuæi pažnju na takve stvari
i ne postižuæi transcendenciju. Takvi pokušaji, kakve je moguæe
sresti u raznim školama yoge, posve su beskorisni, i mogu jedino
proizvesti zamor. Istinsko stanje koje ima te simptome moguæe je
postiæi tehnikom up-stream kriye, koja u opisu tehnike ne sadrži
230
Peto poglavlje
26 - 28
potrebu za uravnoteženjem daha i okretanjem oèiju prema gore,
ali to su upravo stvari koje se prilikom prakse spontano dešavaju,
veæ i poèetnicima.
28 Mudrac
koji teži osloboðenju,
ovladanih osjetila, uma i duha,
koji napušta želje, strah i srdžbu,
uistinu je vjeèno slobodan.
Onaj yogin, koji je postigao transcendenciju (simptomi koje su
navedeni u stihu 27), koji vježbom èišæenja uklanja iz svoje svijesti
sve oblike nižih svjetovnih reakcija, koji takvom praksom postigne potpuno oèišæenje duše i njeno savršeno utemeljenje u Najvišem, postigao je osloboðenje za života.
Nije dovoljno samo privremeno napustiti želje, strahove i ostala uznemirenja i strasti, primjerice za vrijeme meditacije. Postoje
mnogi kojima takvo nešto s lakoæom uspijeva, a opet je dovoljno
da izaðu iz meditacije, da se naðu u nekoj kriznoj situaciji, pa da
sve naizgled riješene stvari naglo izbiju na površinu. Nije stoga
dovoljno samo postiæi mir, potrebno je trajno ukloniti uzroke nemira, a to se postiže prožimanjem svih elemenata liènosti u svim
njihovim aspektima Božanskom prisutnošæu. To se postiže tako
što se meditacijom uðe u Božansko stanje, jednom kad smo ga
uspjeli dostiæi, i tada se iz te perspektive okreæe pogled prema
nižim elementima liènosti, kojima dajemo tu savršenu perspektivu kao “lijek” za njihove nesavršenosti. “Natapanjem” svih aspekata naše osobnosti, te organa opažanja i djelovanja, takvim stanjem Božanskog nektara, mi proèišæujemo èitavo svoje biæe, te
tako uklanjamo sve moguæe uzroke pada iz skladnog stanja, koji
bi se jamaèno probudili u situacijama u kojima meditativna svijest
nije moguæa, a koji bi probudili stare, zapamæene odgovore na
takve situacije. Boravak u Božanskoj nazoènosti i natopljenost èitavog biæa Božanskim jedini je jamac savršenog djelovanja i svijesti. Onaj, tko je jednom takvo savršenstvo postigao, èak i kad ga
Bog udalji iz svoje nazoènosti kako bi obavio neke stvari koje jedino tako može obaviti, nastavlja funkcionirati optimalno, buduæi
da su stare, pogrešne reakcije u cijelosti nestale. Takvo udaljenje
iz Božanske nazoènosti, iz stanja darœana, istodobno je i jako dobar
test postignuæa; ako imamo nesavršenosti, nakon takvog udaljavanja one æe doæi na vidjelo. Tek ako se i tada, nakon duge odvo231
Bhagavad-gEt=
jenosti, ne pojavi ništa (osim dakako neutažive èežnje za Bogom),
to je jamac postignuæa savršene èistoæe i slobode. Takav yogin se
ne raða ponovo, jer se nema u njemu što ponovno raðati; on u
cijelosti pripada Bogu, u njemu nema ništa od svijeta, što bi moralo tražiti roðenje u svijetu; poput analogije s lotosovim cvijetom
koji uronjen u vodu i blato ostaje èist, tako i jivanmukta boravi u
svijetu, a ne poprima njegove kvalitete.
29 Spoznajuæi
Mene
kao uživatelja žrtvi i isposništva,
kao najvišeg Gospoda svih svjetova,
kao dobroèinitelja sviju biæa,
on doseže mir.
Yogin, koji ima jedini smisao u Bogu, koji je praksom proèišæenja nadišao svaku težnju za nižim stvarima, koji nalazi Boga kao
izvor nektara koji natapa svjetove, dajuæi život i svijest, baca se u
sam izvor toga nektara i postaje takvim nektarom, nalazeæi u njemu
smirenje i ispunjenje.
232
Šesto poglavlje
1
Svevišnji Gospod reèe:
Onaj, tko vrši svoje dužnosti
bez vezanosti plodovima rada,
on je sannyasin, a takoðer i yogin,
a ne onaj tko je bez vatre i ne djeluje.
Sannyasa, odnosno “odbacivanje”, jest red odricanja, u kojem
se sadhu147 u cijelosti odrièe svih svjetovnih ciljeva i dužnosti, te
živi od milostinje, a bavi se jedino duhovnim razvojem i nauèavanjem. Sannyasin je, stoga, onaj tko je odbacio svijet i okrenuo se u
cijelosti sferi duha.
Yogin je onaj, tko se posveæuje duhovnoj praksi transcendencije svijeta, te povlaèeæi svijest iz osjetila i organa djelovanja postiže
osloboðenje od svih vrsta vezanosti i grijeha, te tako postiže osloboðenje, iz kojeg djeluje na dobrobit svijeta, lišen svake vrste sebiènosti i osobnih ciljeva.
Oèito je, stoga, da je yogin ujedno i sannyasin; iako njemu nije
formalnim pravilima zabranjeno vlasništvo i svjetovno djelovanje, nevezanost tim stvarima slijedi veæ iz same definicije njegove
duhovne prakse. Onaj, tko uspije djelovati nevezano, ovladao je
stoga yogom, a samim tim je postigao sannyasu. Naime, neveza147
Onaj tko prakticira sadhanu, odnosno duhovnu disciplinu.
233
Bhagavad-gEt=
nost u djelovanju nije moguæa bez nevezane svijesti, a nevezana
svijest nemoguæa je bez unutarnjeg ispunjenja, koje èini suvišnim i
nepotrebnim okretanje prema svijetu objekata radi stjecanja zadovoljstva i postignuæa ispunjenja.
Ognjište u kojem je neprekidno upaljena vatra simbol je vedskog doma, odnosno porodiènog života. Jednako tako, vatra je
simbol vedskog žrtvenog obreda. Onaj tko je bez vatre stoga je
onaj tko nije ukljuèen ni u porodièni, a ni u formalno religijski
život, a to su osobine sannyasina. Gospod govori kako je istinska
nevezanost u djelovanju oznaka postignuæa, a ne puko suzdržavanje od djelatnosti. Kad je postignuta transcendencija, djelovanje
kao takvo nikad nije vezujuæe, te je stoga iz duhovne perspektive
posve svejedno djeluje li èovjek tijelom i umom, ili ne. Djelovanje
i posjed predstavljaju smetnju duhovnom razvoju tek kad je èovjek njima odreðen i vezan.
2
Znaj da je ono
što zovu sannyasom
takoðer i yoga, o Panduov sine,
jer yoginom ne postaje onaj
tko ne odbaci temelj želje.
Yoga u sebi sadrži sve bitne aspekte sannyase, jer praksa yoge
implicira transcendenciju, koja je bit sannyase. Temelj želje je neispunjenost, odnosno pogrešno usmjerenje težnje za ispunjenjem
prema vanjskom, umjesto prema unutarnjem svijetu. Zbog takve
pogreške èovjek se zapleæe u bezbroj vezanosti i èini mnoštvo pogrešaka koje ga dalje uvjetuju i vežu karmièkim vezama, te se on
tako posve izgubi. Uviðajuæi narav tog obrasca ponašanja, mudri
su ljudi ustanovili kako je za bilo kakvo nastojanje u smjeru trajnog osloboðenja nužno odbacivanje takvog ponašanja, a radikalni rez, u smislu presijecanja svih veza sa svjetovnim životom i naèinom funkcioniranja, nametnuo se kao oèigledno rješenje. Iako
takvo rješenje ponekad bude idealno, jer poèetnika slabe volje na
poèetku duhovne prakse èuva od podlijeganja starim svjetovnim
obrascima, ono nikako nije idealno kao takvo. Naime, nakon što
se èovjek oslobodi robovanja nizu svjetovnih navika koje su veæinom beskorisne ili štetne, ostaje osnovni uzrok zbog kojeg se na
prvom mjestu i poèeo upletati u takve stvari, a to je neznanje vlastite istinske prirode, te pogrešno usmjerena težnja k ispunjenju.
234
Šesto poglavlje
1-3
Ako se taj izvorni problem ne ukloni, odnosno ako sannyasin ne
postane yoginom, te ne usmjeri svoj duh prema Najvišem, koji æe
ga zasigurno i u cijelosti ispuniti, ne ostavljajuæi mjesta željama,
tada æe èovjek prije ili kasnije pokleknuti pred nekim iskušenjem,
jer je puko odricanje bez ispunjenja èesto lijek koji je gori od bolesti, koji ostavlja èovjeka u gorem stanju nego što ga je izvorno
zatekao. Buduæi da istinski sannyasin, koji želi ustrajati u praksi te
postiæi istinsko, a ne samo formalno odricanje, nužno mora napredovati prema stanju yoge, jasno je da važi i suprotno, odnosno
da istinski yogin, koji je napredovao u praksi, nužno mora postiæi
istinsko odricanje, jer ispunjen blaženstvom Svevišnjeg gubi svaki
interes za niže radosti koje dolaze iz svijeta osjetilnih objekata, te
svakog oblika izvanjskog proživljavanja. Vidimo, dakle, kako su
sannyasa i yoga meðusobno jako povezane discipline koje imaju
zajednièki smisao i suštinu.
3
Za mudra tragaoca na putu yoge, kaže se,
djelovanje je put.
Onome, tko je dostigao yogu,
put je obustavljanje djelovanja.
Yoga je stanje upotpunjenja biæa ispravnim prepoznavanjem sebe
kao Atmana. Tek postignuæem takvog stanja obustavlja se svaki
oblik želje za postizanjem boljeg stanja, koja je temeljni motiv djelovanja biæa. Tako, u stanju slobode, biæe ne djeluje; djeluje jedino
Bog u njemu, jer konaènim sjedinjenjem s temeljem stvarnosti prestaje svaka identifikacija s nezbiljskim. Za one, pak, koji još nisu
uspjeli postiæi potpuno ispunjenje, put leži u slijeðenju njihove
unutarnje težnje veæem zadovoljstvu, jer ih takva težnja vodi odbacivanju svega što nije najviše, a najviši od svega je zasigurno
Bog.
Takva težnja boljem pogon je svakog oblika ljudskog djelovanja; nikakva dobrobit ne stjeèe se gušenjem te težnje, a još manja
se dobrobit stjeèe zadovoljavanjem niskim ciljevima. Boga nikada
ne dosežu oni, kojima su i manje stvari dovoljne. Oni koji su skromni u ciljevima, ostaju skromni i u dosezima. Istinska skromnost,
koja predstavlja vrlinu, ne leži dakle u zadovoljavanju malim stvarima, te ponižavanju sebe, nego tek u stanju u kojem se sva slava
pridaje Bogu: to je ona istinska skromnost, koja predstavlja najvišu vrlinu, i kojoj treba težiti.
235
Bhagavad-gEt=
Treba težiti velikim stvarima i velikom dobru, jer težeæi tomu i
uživajuæi u tome, koliko æemo tek više težiti izvoru tih stvari, i
kolikim æemo ga tek žarom slaviti! Treba, stoga, težiti dobru, a
težnja proizvodi djelovanje èije su kvalitete obojene promišljanjem
cilja. Promišljanjem velikih i plemenitih ciljeva nastaju velika i plemenita djela, koja služe na slavu svijetu i njegovu tvorcu, dok promišljanje niskih ciljeva stvara bijedna, sebièna i zla djela obojena
neznanjem i niskošæu. Imajuæi to u vidu, zamislimo kakva moraju
biti djela, èinjenjem kojih se promišlja Bog? Jamaèno ta djela moraju u sebi sadržavati najviše dobro i vrlinu, i vrhunski su doprinos biæa svekolikom dobru. Takva su djela, dakle, put ne samo
prema osobnom savršenstvu tragaoca koji tako djeluje, nego štoviše i savršenstvu svega stvorenog.
Tek u postignuæu Božanskog, koje je najviši cilj, biæe prestaje
djelovati; to nije stoga što u njegovim djelatnim organima nema
aktivnosti, nego stoga što u njemu nema vizije djela razlièite od
djelovanja samog; u njegovoj viziji beskonaènog gubi se zamisao
o djelovanju kao procesu. Umjesto stava “ja djelujem”, dolazi do
stava “stvari se èine”, koji ustupa mjesto stavu “sve se dogaða u
Bogu”, što konaèno kulminira u ekstazi koja govori “Bog jest”.
Stoga tragalac neumorno djeluje tražeæi, dok onaj tko je našao u
pronaðenom miruje.
Takav mir, te nepostojanje stava o sebi kao o djelatniku, dovodi do djelovanja koje je u cijelosti Božansko, netaknuto bilo kakvim
nižim utjecajem. Zato Gospod kaže kako je smirenost put onoga,
koji je spoznao.
4
Tek kad èovjek ne prianja
uz zadovoljenje osjetila i plodove djela,
nakon što je odbacio temelj svih želja,
kaže se da je dostigao yogu.
Yoga je stanje sjedinjenosti, stanje prosvjetljenja. U tom stanju
nema razlike izmeðu iskusitelja, iskušavanja i predmeta iskustva.
Jednako tako, u Onome, što u sebi sadrži sve što se obièno pokušava postiæi osjetilnim iskustvima i djelovanjem, u cijelosti se gube
sve pobude za djelovanjem i osjetilnim iskustvima. Temelj svih
želja jest opažanje sebe kao odvojenog od Boga. Kad se takvo opažanje uvidi kao iluzorno, a Bog kao jedina stvarnost, tada plamen
želje biva ugašen. Što, naime, preostaje željeti onome, tko veæ u
236
Šesto poglavlje
3-5
punini posjeduje sve što bi mu predmeti želja mogli pribaviti tek
nesavršeno i djelomièno?
5
Èovjekova duša sredstvo je njegova izbavljenja.
Neka èovjek ne ponizi svoju dušu;
ona mu može biti prijatelj, ali i neprijatelj.
Èovjek se, u osnovi, sastoji od dviju komponenata: od onoga
što on stvarno jest, dakle duše, te od onoga što trenutno, sukladno svojem stupnju duhovne razvijenosti, drži sobom. To je u
upanisadima ilustrirano slikom o dvjema pticama na drvetu. Jedna ptica miruje i zraèi postojanim sjajem. Druga ptica jede plodove s drveta, neke slatke a neke gorke. Kad pojede sladak plod,
raduje se, a kad pojede neki posebno gorak plod, osjeti gaðenje
prema drvetu i njegovim plodovima, te pogledava prema onoj
drugoj, sjajnoj ptici, koja ne jede plodove drveta a uživa postojanu sreæu. Tako se ptica postupno uzdiže prema vrhu drveta, na
kojem boravi zlatna ptica. Kad postigne najviši položaj na stablu,
uviða ne da se toj ptici približila, nego da ona jest ta ptica, te da je
to bila èitavo vrijeme. Naime, ta sjajna, Božanska ptica predstavlja
njenu dušu, njenu istinsku prirodu, koja je neokaljana boravila u
transcendenciji, dok je ona, odnosno ono s èime je sebe identificirala u nekom pojedinom trenutku, jela plodove iskustava s drveta
svijeta.
Uzdizanje biæa koje se poistovjeæuje s nezbiljskim moguæe je jedino težnjom prema uzvišenom cilju. Iako bi se èinilo logiènim
savjetovati èovjeku neka traži svoje istinsko Jastvo, razmislimo za
trenutak što bi on uopæe mogao prepoznati kao svoje Jastvo? Jamaèno tek svoje zablude, pogrešna poistovjeæenja s razlièitim prirodnim stanjima, odnosno agregatnim stanjima prirodne energije
i njenih kvaliteta. Reæi takvom èovjeku neka teži vlastitoj prirodi
dovelo bi do pojave èeste u nekim “duhovnim” krugovima, gdje
svi neprekidno ponavljaju “svi smo jedno” i “Bog je u nama”,
postajuæi èvrsto utemeljenima u samoljublju, neznanju, te svim
vrstama vezanosti, umjesto da postignu transcendenciju tih kvaliteta. Naprotiv, èovjeku koji je toliko poistovjeæen s lažnostima
pametnije je reæi da u njemu uopæe nema Boga, te da se on protiv
Boga pobunio i od njega se udaljio. Bog, naime, predstavlja kvalitete kojih u takvom èovjeku ili nema uopæe, ili ih je moguæe naslutiti tek u potencijalu i u tragovima. Takav æe Boga prije prepozna237
Bhagavad-gEt=
ti u onome èemu teži, ili se èak tome ne usudi ni težiti, nego u
onome što on sada jest. Zamislimo primjer navedene ptice koja
jede plodove s drveta. Ako njoj kažemo da ona sada jest ona savršena, sjajna ptica, što æemo postiæi? Ona sebe takvom ne doživljava; to æe spoznati tek nakon što se iskustvom dovoljno razvije za
takvo nešto, kad takva spoznaja doðe sama, prirodno. Nitko nije
doista spoznao da je brahman zato što mu je netko drugi to rekao,
pa je on to znanje usvojio, nego zato što se njegova svijest promijenila na takav naèin da to postane moguæe.
Kako dolazi do takve promjene? Kako èovjek od biæa zaokupljenog ugodnim i bolnim iskustvima postaje biæe svjesno svoje
potpune i transcendentalne naravi? Zasigurno tek poprimanjem
kvaliteta te istinske naravi. “Svjetovna” ptica mora se uzdiæi prema
položaju “nebeske” ptice; mora joj se diviti i težiti njenom stanju.
Mora u svojem životu cijeniti njene kvalitete više od svojih, te ih u
sve veæoj mjeri poprimati i oèitovati. Svoju dušu èovjek treba dakle
štovati, uzdiæi je na primarno mjesto u vlastitom životu. Tako æe u
njegovu djelovanju i stanju biti sve više Božanskih kvaliteta duše,
a sve manje svjetovnih kvaliteta neznanja i vezanosti, dok na kraju
ništa osim najviše zbilje ne preostane, a èovjek uvidi da on doista
jest sve ono divno i velièanstveno, èemu je èitavo vrijeme težio.
Ako, pak, to prezre, te kvalitete duše drži nevrijednima i od njih
se udalji, postupno æe tonuti sve dublje u propast. Za prvi sluèaj
se kaže da predstavlja prijateljstvo èovjeka i njegove duše: èovjek
se s dušom sprijatelji, s njom se zbliži te na kraju uvidi svoju istovjetnost s njom. U drugom sluèaju èovjek je u neprijateljstvu sa
svojom dušom, od nje se udaljava te u njemu ima sve manje njenih
kvaliteta. Ukoliko tako nastavi, posve æe se od nje odijeliti, pasti u
najdublji pakao te tamo nestati u ništavilu. Ptica duše æe, dakako,
sve to promatrati u svome sjaju na vrhu drveta, nedirnuta u svom
blaženstvu.
6
Onome, tko je ovladao sobom,
njegova je duša prijatelj,
ali onome tko nije,
ostat æe neprijateljem.
Èovjek koji je ovladao sobom jamaèno je onaj, tko je u sebi
sjedinjen, tko teži kvalitetama vlastite najviše naravi, tko u sebi
živi i želi živjeti Božanske kvalitete, a izbjegava sve njima suprot238
Šesto poglavlje
5-7
ne. Takav je sa svojom dušom u odnosu prijateljstva: on èini ono
što njegova duša želi, slušajuæi glas svoje savjesti, kroz koji mu se
ona obraæa. On sa svojom dušom djeluje u skladu, i teži tome da
sklad preraste u potpuno jedinstvo. Onaj, pak, tko ne sluša glas
svoje duše, doživjet æe svakojake problematiène situacije, koje æe
njegova duša izazvati kako bi ga trgnula s krivog puta, kako bi se
probudio i prestao srljati u propast. Velik broj stvari koje se obièno
zovu karmom predstavlja upravo takve “cigle”, kojima duša po
glavi udara bezumni ego koji se poistovjeæuje s besmislicama i tako
èini sve vrste grijeha. Èesto sam imao situacije u kojima je duša
èovjeka toliko odvojena od njegovog nižeg biæa, da mi se duša tog
èovjeka isprièavala zbog naèina na koji se njegovo tijelo ponaša,
bespomoæno šireæi ruke nad budalom koja je uopæe ne sluša, i nad
kojom je izgubila svaki utjecaj.
7
Onome, tko je ovladao sobom,
tko boravi u najvišem miru,
tko je u cijelosti obuzet Najvišim Jastvom,
jednaki su hladnoæa i toplina,
sreæa i nesreæa,
slava i sramota.
Vanjski utjecaji, odnosno stanja u kojima se nalaze tijelo i um,
posebno su važni onome, tko svoju egzistenciju u cijelosti doživljava kroz ta, niža tijela. Tada æe hladnoæu koju osjeæa tijelo doživljavati kao “meni je hladno”, odnosno “meni je toplo”; društveni
ugled njegovog nižeg biæa doživljavat æe kao “ja sam slavan”, odnosno “ja sam osramoæen”, te tome slièno. Identificirajuæi se s tim
stanjima, jedna æe držati boljima od drugih. Ali, èovjeku koji je
napustio tijelo svejedno je kakva je temperatura u grobu; stanja u
kojima se nalazi tijelo koje je napustio nemaju za njega više nikakva znaèenja. Jednako tako, sreæu i nesreæu, te slavu i sramotu
više ni uz najbolju namjeru ne može poistovjeæivati sa stanjima u
kojima se nalazi tijelo, u kojem njegova duša više ne boravi. Slièno
je i s èovjekom koji je za života u tijelu spoznao svoju istinsku
narav, koja je narav besmrtne i sve-blažene duše, koja stanuje u
tijelu, ali se s njim ne poistovjeæuje više nego se èovjek obièno
poistovjeti s košuljom koju dulje vrijeme nosi. Jednako kao što on
pouzdano zna da se njegova priroda neæe nimalo promijeniti ako
promijeni košulju, tako i samospoznata osoba zna da je njena narav
239
Bhagavad-gEt=
neovisna o stanju tijela, odnosno njegovu nastanku, promjeni i
nestanku. Dakako, jasno je da takav neæe s vlastitim tijelom postupati lakomisleno, te ga izlagati pogubnim utjecajima ako to nije
nužno, jednako kao što èovjek neæe lakoumno isprljati lijepu košulju samo zato što se njegova narav neæe promijeniti ako je stavi
na pranje ili baci i uzme drugu, novu. On æe košulju pomno èuvati
i o njoj brinuti, ali ako se desi da se unatoè njegovu trudu i dobroj
volji ona isprlja, neæe previše jadikovati, nego æe slegnuti ramenima i presvuæi se. Postignuæe ljudskog tijela nije lako, a tim je tijelom moguæe èiniti puno dobra, te æe èesto èak i prosvijetljeni èovjek dugo godina održavati svoje tijelo u funkciji barem jednako
brižno kao i bilo tko drugi, kako bi njime mogao služiti uèenicima, ili na neki drugi naèin biti koristan svijetu.
8
Yogin, èija je duša
ispunjena znanjem i spoznajom,
osjetila postojano utemeljenih u duhu,
jednak je u iskušavanju
zemlje, kamena i zlata.
Èovjeku, koji iz svijeta objekata pokušava dobiti ispunjenje, neki
æe se objekti èiniti vrednijima od drugih, u smislu da drži kako æe
njihovim posjedovanjem postiæi neku vrstu sreæe. Zbog neke njihove kvalitete, kao što je npr. nepromjenjivost pod utjecajem vremena u sluèaju zlata, ili pak rijetkost i ljepota dragog kamenja,
èovjek im pripisuje veæu vrijednost nego nekim drugim stvarima,
iako su možda te stvari važnije za njegovu dobrobit; tako æe primjerice ljudi težiti zlatu, a zagaðivat æe rijeke, mora i atmosferu,
iako zlato nije nužno za njihov život, a zrak i voda i te kako jesu.
Prosvijetljeni èovjek ne razmišlja na takav naèin. Buduæi da je
ispunjen iznutra, ispunjenje ne traži u svijetu stvari, a time nema
ni potrebe pripisivati stvarima kvalitete koje one ne posjeduju, te
ih stoga sve gleda jednakim oèima; zlato je samo metal, dijamant
je samo prozirni šljunak. Te stvari on gleda kao stvari, a ne kao
duhovne apstrakcije, kako to èine ljudi kojima æe rijeè “zlato” u
duh prizvati razlièite slike obilja i zadovoljenja; prosvijetljeni èovjek
vidjet æe samo zlato. Slièan pristup imaju i neki znanstvenici, kojima zlato predstavlja samo vodiè bolji od bakra i stoga vrlo koristan u elektronici i sliènim poljima, a dijamant vrlo korisnu supstanciju u industriji, zbog svoje tvrdoæe i optièkih svojstava. Oni,
240
Šesto poglavlje
7 - 10
za razliku od ljudi koji takve stvari vide ili kao nakit, ili kao znak
obilja, takoðer te stvari vide kao korisne, ali na posve razlièit
naèin. Zbog toga je vidljivo da se vrijednost stvari ne nalazi izvorno u stvarima, nego tek u ljudskom duhu koji im pridaje vrijednost. Naime, željezo je takoðer nevjerojatno korisno, ali ga
ima puno i lako se proizvodi, pa mu je tržišna vrijednost mala.
Èini se da ljudi vrijednost neèega definiraju tek kroz oskudicu,
kroz nedostatak neèega, tako da æe nerazumno prezirati vrijedne stvari koje posjeduju u obilju, a jednako nerazumno uzdizati
one stvari koje im nedostaju. Èini se da takav stav dolazi od
nezahvalnosti, od neuviðanja blagoslova koje veæ posjedujemo,
te od neprekidne težnje za posjedovanjem stvari s ciljem postignuæa savršenog upotpunjenja na materijalnom planu. Onaj, tko
uviða da materijalni plan nikada ne može osigurati takvo ispunjenje, i koji ga tamo i ne traži, veæ naprotiv teži blagu duha, sa
zahvalnošæu primajuæi njegovu beskrajnu sveprisutnost, umjesto
da teži propadljivim trièarijama, na ispravnom je putu i uskoro
postiže savršenstvo.
9
Plemenit je onaj,
tko dobronamjernike,
prijatelje i neprijatelje,
nepristrane i posrednike,
zlobnike i roðake,
svece kao i grešnike
gleda jednakim oèima.
Još je viši stupanj postignuæa onoga, tko druge ljude ne gleda u
odnosu na sebe, odnosno kao objekte koji na njega na odreðeni
naèin utjeèu, veæ kao samostalna biæa, jednaka njemu, koja u jednakoj mjeri kao i on predstavljaju utjelovljenja beskrajnog i savršenog Duha. Takav neæe èovjeka prezirati ili velièati samo zato
što je trenutno u nekakvom stanju, i u nekakvom odnosu s njim,
nego æe naprotiv gledati èovjeka objektivno, onakvog kakav on
doista jest, te æe se tako prema njemu i postaviti.
10 Neka
se yogin uvijek zadubljuje
u skrovitosti, sam,
budna i ovladana duha,
bez želja i posjeda.
241
Bhagavad-gEt=
Ovdje poèinje opis yogijske prakse, onakve kakvom je obièno
vidi tradicija.
Yogin, dakle osoba koja se odluèila posvetiti samospoznaji, prekida sve ometajuæe veze, te se uklanja od svih vanjskih izvora uznemirenja. Naprednom yoginu vanjski utjecaji neæe smetati; buduæi da zna što traži, može se na to koncentrirati i to prepoznati
èak i u okruženju svih moguæih vrsta uznemirenja. Kao primjer
toga možemo zamisliti èovjeka koji sluša poznatu pjesmu koja tiho
svira u izuzetno buènom mjestu; èak i ako ne èuje sve dijelove, on
zna o kojoj se pjesmi radi i može je bez teškoæa pratiti, te rekonstruirati èak i one dijelove koji su zbog buke bili posve nerazaznatljivi. Za razliku od njega, èovjek koji nikad nije èuo tu pjesmu
neæe je uspjeti pratiti. Zbog toga je savršeni mir nužnost za tragaoca, koji pokušava prvi put osjetiti nešto što mu je do tada bilo
nepoznato; kada jednom u tome uspije, moæi æe to prizvati u bilo
kojim okolnostima, te izolirati to stanje u gomili smetnji. Yogin,
koji tek nastoji na postignuæu spoznaje, mora se dakle povuæi na
osamu, daleko od svih vrsta smetnji, te povuæi svoj duh iz vanjskog svijeta, usmjerivši pogled u nutrinu.
11 Na
èistom i svetom mjestu,
postavivši sjedište
niti previsoko niti prenisko,
postavivši kuœa travu na tlo,
prekrivši je jelenjom kožom i mekom tkaninom,
Mjesto na kojem yogin meditira mora biti èisto, ne samo u fizièkom smislu, nego i u smislu èistoæe suptilnih energetskih razina. Jednako kao što postoje manje i više prosvijetljeni ljudi, postoje i mjesta koja su manje ili više “prozirna” za odreðene suptilne
supstancije; takva mjesta zovu se mjestima moæi, odnosno cakrama Zemlje. Mudri ljudi su prilikom odabira mjesta na kojima æe
graditi samostane i mjesta posveæena meditaciji i duhovnim pothvatima birali upravo takva mjesta; èesto se iz tog razloga crkve
nalaze upravo na najmoænijem i najèistijem mjestu u nekom krajoliku. Takvo mjesto na èovjeka djeluje tako da mu u velikoj mjeri
olakšava postignuæe odreðenih stanja, jer ne samo da mu ne smeta,
nego ga i sa svih strana okružuje poželjnim stanjem, kojem se samo
treba otvoriti da bi ga zadobio. Zbog toga je duhovni napredak
daleko olakšan; èovjek se može posvetiti iskljuèivo svojim nedo242
Šesto poglavlje
10 - 12
stacima, a da se dodatno ne optereæuje stvarima koje na njega
lijepi negativna okolina. Zbog toga su dobro društvo i ispravan
izbor mjesta za meditaciju neizmjerno bitne stvari.
Kuœa trava i jelenja, odnosno tigrova koža predstavljaju vjerojatno neki tradicionalni oblik energetskog izolatora, kojim se tijelo yogina odvaja od zemlje, kako zemljina energetska kretanja ne
bi remetila suptilne energetske struje koje se stvaraju u yoginovom sustavu; takva izolacija, jednako kao i asane, odnosno povoljni stavovi tijela, smanjuje vjerojatnost sluèajnih energetskih
izboja te adekvatnih poremeæaja u svijesti. Dakako, majstora neæe
ometati ni posve nepovoljne okolnosti, ali u tako nepovoljnim
okolnostima teško da je moguæe postati majstorom. Na poèetku
prakse potrebno je poduzeti sve mjere opreza, koje æe smanjiti
vjerojatnost neuspjeha, odnosno skretanja na krivi put.
12 Tako
se smjestivši, usmjerena uma,
neka ovlada sviješæu, osjetilima i djelatnim organima,
te tako èisti svoju dušu yogom.
Na poèetku, dakle, treba stvoriti preduvjete za meditaciju; od
povoljnog okruženja, do povoljne usmjerenosti duha. Nakon toga,
slijedi ono što se u Patavjalijevim Yoga Sutrama naziva yama i
niyama. Radi se o nizu propisa, odnosno, toènije reèeno, moralnih kvaliteta koje mora imati praktikant yoge kako bi uspio u
vježbi, a te kvalitete mora brusiti i usvajati dok njima ne ovlada u
cijelosti. Te su kvalitete vrlo sliène onima u deset zapovijedi; èovjek ne treba težiti tuðem, ne smije krasti ni varati, ne smije lagati,
ni èiniti djela nasilja na bilo koji naèin, pa èak ni mišlju. Treba biti
predan Bogu, odvojen od svijeta i ispunjen željom za osloboðenjem. Treba biti plemenit, uživati u èinjenju dobra drugima, nikome ne zamjerati i ne smije stvarati nikakve vrste vezanosti. Treba
biti umjeren u jelu, piæu, snu i svim drugim aspektima djelovanja.
Tako stvara ispravne preduvjete, odnosno životni sklad koji može
predstavljati dobru podlogu za oslobaðajuæu praksu yoge. Onaj
tko svojim životom pokazuje da mu se nije cilj zapletati u niskosti,
veæ naprotiv èitavim svojim biæem teži višem, taj nalazi yogu kao
logièan nastavak svojih težnji. Onome, pak, tko živi nemoralnim i
poroènim životom, yoga pristaje kao žabi sedlo.
To, dakako, ne znaèi da bi se yogom trebali baviti samo èisti i
savršeni; naprotiv, ona je namijenjena upravo onima koji žele po243
Bhagavad-gEt=
stiæi to stanje. Ipak, jasno je kako osoba koja tvrdi kako želi osloboðenje od niskosti, dok istodobno teži upravo tim niskostima,
nije idealni primjer potencijalnog praktikanta yoge. Zbog toga su
zahtjevi za moralnom èistoæom od izuzetnog znaèenja, jer veæ na
njima otpadaju oni neozbiljni; za nastojanje na moralnoj èistoæi te
vrste nije nužna neka posebna duhovna savršenost – pripadnici
svakojakih religija spremni su na sve vrste odricanja kako bi udovoljili Bogu o kojem imaju samo misaonu predodžbu; ako yogin,
koji je ispunjen vjerom u moguænost postizanja krajnjeg savršenstva, koji teži Najvišem, nije u stanju ponoviti èak ni njihove dosege, tada jamaèno nije nakanio ozbiljno ustrajati u praksi i bilo bi
dobro da se nad sobom ozbiljno zamisli.
13 Nepomièan,
držeæi tijelo, glavu i vrat uspravnima,
neka usmjeri pogled na korijen nosa,
ne odvraæajuæi pogled ni na koju stranu.
Ovdje su navedeni sljedeæi koraci u yogi; najprije dolazi ispravan stav tijela, koji omoguæuje neometanu meditaciju. Kao primjeri položaja tijela koji posebno pogoduju buðenju svijesti i njenom uzdizanju navode se padmasana i siddhasana. Oba stava su
izuzetno “moæna”, jer pogoduju buðenju velike snage u sustavu,
te su stoga idealni za izvlaèenje maksimuma iz sustava. Kad èovjek
pokušava doseæi ono, u èemu teško uspijeva, ili ono, što još nikada nije dosegnuo, preporuèujem upravo te stavove tijela. Ipak,
upravo zbog intenzivnosti energije koju bude, ti stavovi mogu biti
èak i smetnja u situaciji kad èovjek pokušava postiæi stanje mira.
Kod takvih meditacija preporuèujem neki položaj u kojem je tijelu
udobno, u kojem yogin gotovo i ne osjeæa vlastito tijelo, pa se
može posvetiti opažanju vlastite nutrine bez smetnji. Dakako, ne
treba odabrati neki položaj u kojem æe zaspati.
Korijen nosa, odnosno toèka meðu obrvama, mjesto je na koje
se oèi automatski usmjeravaju kad èovjek povuèe svijest iz vanjskog svijeta, te je okrene prema unutra. Gašenjem osjetila oèi se
automatski okreæu prema gore, bez ikakva voljnog truda. Gospod Krsna ovdje, dakle, savjetuje yoginu da zauzme ispravan
položaj tijela, uspravne kralježnice (takav položaj se sam ostvaruje kad je svijest budna i spremna), te da povuèe svijest od osjetila, te ostane tako, održavajuæi transcendentno stanje. Održavanjem tog stanja postiže se nekoliko stvari. Prvo, energetska
244
Šesto poglavlje
12 - 14
strujanja u sustavu se smiruju. Drugo, takvo stanje se produbljuje ostankom u njemu.
Jedna velika zapreka koju yogin mora nadvladati je želja za napuštanjem meditativnog stanja èim poène osjeæati rezultate; èesto
se to pravda mišlju “dobro, postigli smo rezultate, dosta za danas”. Naprotiv, tek tada meditacija poèinje, i tek tada treba u njoj
ostati.
14 Ispunjen
dubokim mirom, bez straha,
utemeljen u celibatu, obuzdana duha,
svijesti usredotoèene na Mene,
neka tako sjedeæi
ostvari Mene kao Najvišeg.
Strah o kojem se ovdje govori je, paradoksalno, strah od stvarnog uspjeha u yogi, koji svi praktikanti u nekoj mjeri osjeæaju.
Neki ga osjeæaju u tolikoj mjeri da æe èak i podsvjesno èiniti sve,
kako bi uopæe izbjegli prilike za meditaciju. Drugi æe završavati
meditaciju èim poènu osjeæati rezultate. Treæi æe osjetiti strah i
toliko se uznemiriti da æe im svijest napustiti podruèje duhovnog
iskustva. Èetvrti æe, pak, osjetiti veliko uzbuðenje nepoznatog i
novog, ali æe se predati i nastaviti sa zadubljenjem, što æe dovesti
do èesto izuzetno moænih iskustava, èak i iskustva Božje nazoènosti, darœana, koje nastavkom predanosti dovodi do nirvikalpa
samadhija, ili sliènih uzvišenih stanja.
Takav strah posljedica je inercije, kvalitete tromosti, koja je svojstvena svim biæima, a ima svoj temelj u neznanju, zbog kojeg biæe
misli da je bolje njegovo stanje, koje mu je poznato, od nepoznatog, nad kojim neæe imati nikakve kontrole, iako ovo drugo može
biti daleko bolje. Svaki yogin teoretski razumije kako je ono èemu
teži bolje od onoga što veæ posjeduje, ali taj strah se može u cijelosti ukloniti samo dugotrajnim iskustvima i dugotrajnom praksom, koja reprogramira odreðene fizièke reakcije koje se ne daju
samo tako “uvjeriti” u nešto. Slièna je situacija i sa smræu tijela;
koliko god èovjek znao što ga èeka nakon smrti, on æe u neposrednom suoèenju sa smræu osjeæati zebnju i neki oblik tjeskobe,
jednostavno stoga što tijelo na smrt reagira još gore nego na nepoznato; i jedno i drugo doslovne su negacije njegove biti, i ono
im se snažno opire. Dakako, i to se lijeèi dugotrajnim iskustvom.
Ispunjen takvim iskustvom, yogin æe prilikom ulaska u meditaciju
245
Bhagavad-gEt=
osjeæati duboki mir i ispunjenje; nikakva žurba i htijenje neæe dovesti do takvog uèinka, buduæi da se ovdje ne radi o racionalnom
problemu koji bi se dao riješiti racionalnim sredstvima.
Celibat, odnosno brahmacarya, sinonim je za uèenièko životno
razdoblje, u kojem je èovjek seksualno neaktivan. Poanta takve
seksualne neaktivnosti je u povlaèenju energije koja bi se inaèe
utrošila u spolnom odnosu, te njeno usmjerenje prema višim, intelektualnim i duhovnim funkcijama. Na taj se naèin postižu dvije
stvari: više energije ostaje na raspolaganju za duhovne aktivnosti,
a istodobno se energija sustava harmonizira na višoj razini, buduæi da niža frekvencija èisto seksualne energije ne ometa energije
višeg reda. Dakako, kad se govori o celibatu, treba imati u vidu da
snažno duhovno doživljavanje rezonira i s fizièko-seksualnom “oktavom”, tako da je èisto fizièko uzbuðenje redoviti pratilac duhovnih iskustava višeg reda. Tome je tako stoga što viša energija
znaèi veæi dodir sa životom i stvarnošæu, što uzbuðuje podjednako i duh i tijelo. To èesto uznemiruje yogine, koji seksualno uzbuðenje doživljavaju kao znak da nešto rade krivo, ili da nisu “dovoljno duhovni”. Drugo moguæe uznemirenje nastaje kad yogin
pogrešno shvati takvo uzbuðenje, pa se poène samozadovoljavati
ili stupi u seksualni odnos. To treba pomno izbjegavati, buduæi da
æe se tako zaustaviti iskustvo i izgubiti dubina; seksualno uzbuðenje je posve u redu i zapravo znaèi da radimo ispravno, ali po tom
pitanju nije potrebno ništa poduzeti, nego treba nastaviti meditaciju, shvaæajuæi seksualno uzbuðenje kao normalnu stvar.
Svijest u takvom stanju treba biti usmjerena na Boga, a gore
opisani simptomi znaèe da smo mu jako blizu. Yogin se tako treba
usmjeriti jedino na Boga, te mu se u cijelosti predati i obožavati
ga. Takvim usmjerenjem na Gospoda yogin spoznaje kako sam Ja
uvijek ovdje, kako sam Ja jedan u svim biæima, vrhovna, najviša,
jedina stvarnost, Jedan bez drugoga.
15 Stalno
tako vježbajuæi,
ovladavši svojom dušom,
yogin postiže mir,
te u posvemašnjem utrnuæu
dostiže Moje boravište.
Jednokratno iskustvo višeg stanja teško da æe biti dovoljno za
uklanjanje svih moguæih i nemoguæih neèistoæa iz svijesti, te je stoga
246
Šesto poglavlje
14 - 18
potrebno privikavati sustav na sve èešæa i dulja razdoblja jedinstva s
Bogom. Tada, kad èitav sustav poprimi Božanske kvalitete, nestaje
bilo kakva posebnost koja bi ga razlikovala od stanja u kojem boravi, te stoga nestaje potreba za povratkom u prijašnje stanje; nema
više prijašnjeg stanja. Za takvog èovjeka kaže se da je postigao paranirvanu, najviše utrnuæe, jer nestaje sve što nije Bog. Tako on dostiže Božje stanje, jer tamo jedino Bog može boraviti, i ništa drugo.
16 Yoga
nije za onog,
tko previše ili premalo jede,
tko previše spava ili neprekidno bdije,
o Arjuna.
Uravnoteženost svih sustava preduvjet je bilo kakve naprednije
yogijske prakse; iako neuravnoteženi ljudi mogu poèetnièkim tehnikama yoge postiæi uravnoteženost, oni se ne bi trebali baviti
naprednijim oblicima prakse, zbog toga što neuravnotežena èovjeka vrebaju svakojake opasnosti.
17 Onaj,
tko je umjeren u jelu i odmoru,
umjeren u svojim djelatnostima,
umjeren u spavanju i bdijenju,
yogom se oslobaða patnje.
Yoga je sredstvo koje æe sreðenog èovjeka dovesti do prosvjetljenja, ali nije svemoguæi èarobni štapiæ koji æe potpuno rastrojena
èovjeka pretvoriti u sveca preko noæi. Da je to moguæe, ne bi postojao sustav karme i reinkarnacije kojim se biæa duhovno razvijaju i
usavršavaju, jer bi ga yoga uèinila suvišnim. Tek oni, koji su se tim
temeljnim sustavom duhovnog razvoja dovoljno proèistili i profilirali u dobru, da mogu svoj duhovni napredak još dodatno ubrzati
svjesnim uvidom u mehanizme duhovnog razvoja, koji se inaèe odvijaju nesvjesno, mogu yogom nadomjestiti uèenje kroz životne lekcije, te tako znatno ubrzati svoj duhovni razvoj. Dakako, sustav
karme je fleksibilan, te se takvoj pozitivnoj promjeni prilagoðava i s
njom suraðuje. Tako èovjek dobiva upravo ona iskustva koja æe
unaprijediti i pravilno usmjeriti njegova yogijska nastojanja.
18 Umirivši
svoj duh,
zasigurno biva utemeljen u Jastvu.
247
Bhagavad-gEt=
Za onog, tko se tako oslobodi svake èežnje,
kaže se da je istinski sjedinjen.
Potpuna stalnost duha, te njegova postojana i nepomièna utemeljenost u Jastvu posljedica je sustavne yogijske prakse, koja èisti
duh i uklanja sve moguæe uzroke odvraæanja pažnje.
19 Poput
plamena svijeæe
koji ne treperi na mjestu bez vjetra,
takav je um yogina
utonulog u zadubljenje,
neprekidno obuzetog spoznajom Jastva.
Jednako kao što plamen svijeæe miruje kad nema vjetra koji bi
ga remetio, tako i um yogina miruje u Jastvu, jer se njegova svijest
povlaèi iz sfere u kojoj postoje uznemirenja, pa ona i ne djeluju na
njega. Sva uznemirenja, naime, djeluju na èovjeka koji sebe vidi
kao tijelo i um, odnosno ogranièeni ego, koji se nalazi u situaciji
kad su mu neke stvari potrebne, a neke štetne. Tako se on priklanja jednima a druge pokušava izbjeæi, što sve stvara neprekidan
niz uznemirenja koji je moguæe trajno prekinuti tek transcendencijom. U takvom stanju, u kojem postoji jedino izvjesnost vjeèitog
blaženstva, vlada nepomiènost savršenstva.
20 To
je stanje u kojem prestaju misli,
smirene praksom yoge,
u kojem jastvo motrenjem jastva
ostaje zadovoljno jastvom.
Stanje brahmana je stanje samodostatnosti, stanje u kojem prestaje podjela na objekt, subjekt i relaciju, odnosno promatraèa,
promatrano i proces promatranja. U takvom stanju, brahman doživljava, brahman je iskustvo i predmet iskustva, blaženstvo i blaženi, spoznaja i spoznato. Zbog tog jedinstva spoznaje i spoznavatelja to se stanje zove stanjem samospoznaje, jer Ja Sobom Sebe
Jesam.
21 Spoznajuæi
takvu beskrajnu radost,
koja nadilazi osjetila, a doseže se mudrošæu,
tako utemeljen on se ne koleba.
248
Šesto poglavlje
18 - 24
Stanje brahmana nije moguæe postiæi osjetilima, buduæi da osjetila djeluju u svijetu objekata, tvoreæi veze izmeðu objekata i iskusitelja. Iskusitelja samog, dakle, nije moguæe iskusiti osjetilima,
nego jedino mudrošæu, koja vodi svijest prema nutrini, gdje se
spoznaje suština onoga što se pogrešno držalo iskustvima; blaženstvo koje dolazi od osjetila, naime, predstavlja tek djelomièno buðenje unutarnjeg, sveobuhvatnog blaženstva Atmana. Nalazeæi To,
vidi Ga kao suštinu svega, te u Njemu ostaje utemeljen.
22 Postigavši
to,
vidi da ne postoji više postignuæe;
tako utemeljenog ne potresaju
ni najteže nedaæe.
Nije moguæe postiæi više od onoga, što daje stvarnost svim oblicima iskustva. Onog, tko je takvu zbilju dokuèio, i tko tako boravi
u stanju samospoznaje, ne diraju iskustva u svijetu objekata; on æe
u tom svijetu igrati ulogu koju treba igrati, ali njegov unutarnji
mir ostat æe nedirnut dogaðajima. Kakve god da su nedaæe, one
ne mogu dirnuti jezgru besmrtnog blaženstva koja je Moja priroda. Kakve god da su radosti, one ne mogu ništa dodati izvoru, iz
kojeg sve radosti crpe svoju stvarnost. Kako god, svijet samospoznatome ne može ništa ni ponuditi ni oduzeti.
23 Takvo
prekidanje sjedinjenja s boli
znaj pod imenom yoge.
Takva yoga neka se vježba
s èvrstom odluènošæu i nepokolebljivo.
Usmjerenje duha prema svijetu objekata, te pokušaj stjecanja
zadovoljstva ostvarenjem nekog objektivnog stanja predstavlja stanje sjedinjenosti s boli, buduæi da je bol nužna posljedica nedostatka samospoznaje. Tek onaj, tko je našao izvor svih stvari, tko
se u njemu utemeljio i u njemu nalazi ispunjenje, tek takav yogin
ostaje slobodan od patnje. U takvom stanju treba neprekidno boraviti.
24 Pošto
napusti svako promišljanje
želja i njihovih predmeta,
i umom ovlada svim aspektima osjetila
249
Bhagavad-gEt=
25 Korak
po korak treba se povuæi
strpljiva duha
te, utemeljivši duh u Jastvu,
ne èiniti ništa drugo, èak ni mišlju.
26 Kamo
god da uznemiren
i kolebljiv duh odluta,
vratiti ga treba pod nadzor Jastva.
Ovdje je opisan proces povlaèenja duha iz svijeta prema nutrini, odnosno izvlaèenje svijesti iz domene iluzije u domenu stvarnosti. Naime, prvi korak u tome je “smrzavanje” djelatnosti svijesti, što se svodi na manje-više nasilno prekidanje i zaustavljanje
svih djelatnosti i želja usmjerenih prema vanjskom svijetu, te povlaèenje energije svijesti iz uzaludnih pokušaja postizanja ispunjenja na takav, pogrešan naèin. Nakon tog zaustavljanja zamašnjaka
pogrešno usmjerenih djelatnosti slijedi povlaèenje svijesti unutra,
odnosno prema gore, kako bi se duh utemeljio u Jastvu, umjesto u
svijetu. Takvu usmjerenost prema unutra treba održavati, jer æe
duh pod utjecajem navika težiti promjeni toèke usmjerenja, što
nepažljivog yogina može ponovo vratiti u svijet iluzije, ako skrene pogled sa stvarnosti; to je pogotovo vjerojatno ako imamo u
vidu èinjenicu da je na poèetku opažanje stvarnosti gotovo u potpunosti zagušeno ogromnom kolièinom šuma koji nastaje od razlièitih izvora smetnji kojima neèist duh obiènog èovjeka obiluje.
U takvoj situaciji, èovjeka spašava kombinacija smirenja duha i
èvrstog usmjerenja prema unutarnjoj zbilji. Poèetniku yoginu je
od velike važnosti kontinuitet prakse. Za razliku od iskusnog majstora, koji je dugotrajnom praksom stekao veliko iskustvo razlièitih dubokih stanja svijesti, u koja se može vratiti manje-više jednostavnim tehnikama èak i u teškim vanjskim okolnostima – kao što
su primjerice zagušljivi i buèni kafiæ, ili prometna gradska ulica –
poèetniku, koji nema iskustva, i koji još ne zna “kljuèeve” po kojima može razabrati signal stvarnosti u glasnom šumu iluzije, trebat æe sve pogodnosti do kojih uopæe može doæi. Njemu je potreban mir, idealna i èista okolina, te kontinuitet vježbe, buduæi da
iskustva transcendencije brzo blijede u okruženju osjetilne buke,
tako da se postignuto ubrzo gubi. Ako nekim putem èesto koraèamo, stjeèemo dvije prednosti. Prva je bolje poznavanje puta, a
druga je prednost u èinjenici da put kojim više koraèamo postaje
250
Šesto poglavlje
25 - 26
dobro utabanom stazom, koju je daleko lakše primijetiti. Što èešæe
uranjamo u meditaciju, manje æemo imati poteškoæa u ponavljanju iskustva, jer æe se zbog moæi navike naša svijest sama kretati na
pravi naèin. Obrnuto takoðer važi: što se više èovjek bavi pogrešnim, poroènim i zlim djelatnostima, koje odvlaèe svijest iz domene stvarnosti u domenu iluzije, manja æe biti vjerojatnost da se
okrene prema stvarnosti, tako da grešne djelatnosti nisu bezopasne; iako se razmjerno lako pokajati i obratiti od grijeha, dubokim
uranjanjem u grijeh postaje sve manjom vjerojatnost da nam pokajanje uopæe padne na pamet kao opcija, buduæi da se naša svijest
poèinje kretati uvijek izmeðu izbora grešne naravi, meðu kojima
je praktièki nemoguæe odabrati nešto plemenito i dobro. Takav
grešnik postaje u sve veæoj mjeri ovisan o vanjskoj intervenciji
nekog biæa koje æe se nad njim sažaliti i pomoæi mu, pružajuæi mu
tako uvid u moguænosti izvan grešne sfere u kojoj se kreæe njegov
duh, ali problem je i u tome što æe grešnik, koji je prihvatio zlo
kao dobro i èvrsto prionuo uz njega, takvu pomoæ najèešæe prezreti i odbaciti, èesto pokušavajuæi upropastiti i onoga tko mu je
pokušao pomoæi. Zbog takvog sklopa okolnosti moguæe je uoèiti
koliko je grijeh u stvari poguban; on ne samo da uvjetuje èovjeka
i veže ga uz nezbiljsko, nego mu prijeèi i vrata koja vode u spasenje. Ilustracija toga je sljedeæa prièa.
Jednom je jedan svetac umro i otišao u raj pred Boga. Zbog
svoje suosjeæajne naravi, odmah je upitao gdje se nalazi njegova
majka, koja je umrla prije njega. Na njegovu molbu, Bog mu je
pokazao crnu, zlu dušu koja se muèi u paklenome ognju. Svetac se
na to ražalostio, i zamolio Boga da joj pomogne. Bog mu odgovori kako se ona nalazi tamo svojim izborom, jer je njena narav takva
da joj je ono mjesto najugodnije. Buduæi da svetac nije mogao u to
povjerovati, Bog pošalje anðela da dovede dušu njegove majke u
raj.
Anðeo poleti i zgrabi crnu dušu, koje se odmah dohvatilo još
desetak njoj sliènih kako bi se izbavile iz ognja, te ih sve s lakoæom
podiže i krene nositi u raj. Vidjevši kako se za nju drže drugi, crna
ih duša stade udarati nogama, a kako su spadali nazad u pakao,
anðelu je teret postajao sve težim, a kad je duša sve ostale nesretnike pobacala nazad u pakao, anðeo je ne mogaše dalje nositi, i
ona spade s njega nazad u oganj. Tako je svetac vidio istinu: u raju
nema mjesta za one koji nemaju u sebi suosjeæanja za druge, u
kojima nema ljubavi i milosti.
251
Bhagavad-gEt=
Ta prièa jako dobro ilustrira poantu yoge: kako èovjek u sebi
njeguje vrline, tako njegove daljnje odluke za vrlinu postaju vjerojatnije, sve dok u potpunom osloboðenju izbor vrline ne postane
izvjesnost, a ne vjerojatnost. Jednako tako, izborom grijeha poveæava se vjerojatnost daljnjeg izbora grijeha, sve dok ta vjerojatnost
ne postane izvjesnost u potpunom ništavilu pakla. Jednako važi i
za meditaciju, kao i za sve druge djelatnosti. Što je praksa meditacije èešæa i dugotrajnija, veæa je vjerojatnost ulaska u duboko stanje stvarnosti, dok na kraju èovjek ne uznapreduje do stupnja kada
mu meditacija predstavlja temeljno stanje svijesti, iz kojeg misli,
govori i djeluje. Od opasne staze kroz prašumu, put prema prosvjetljenju praksom yoge postaje sve više nalik autocesti s èetiri
trake, dobro osvijetljenoj i sigurnoj.
27 Zaista,
najveæu sreæu uživa yogin
duboko smirena uma,
ugašena poriva za djelovanjem
koji je bez mane i od naravi brahmana.
Ovdje je navedeno nekoliko stvari koje je izuzetno teško postiæi, i nad kojima se treba duboko zamisliti, kako ih ne bismo olako
shvatili. Kljuèna je u tome izjava da najveæu sreæu postiže onaj
yogin koji je bez mane i od naravi brahmana; to je ekvivalentno
izjavi da se samo vatra može sjediniti s vatrom. Odbacivanjem
nezbiljskog i prianjanjem uz zbiljsko, yogin postupno poprima
sve više od naravi savršenstva, a kad u njemu nema više nièeg što
bi bilo razlièito od savršenstva, onda se za njega kaže da se sjedinio s brahmanom, odnosno da je brahman. Vidljivo je, dakle, koliko je to visok zahtjev, ali je isto tako vidljivo i da je nužan, i da
nikakvo instant-prosvjetljenje nije moguæe. Nikakvim jednostavnim sredstvima, kao što je puka promjena perspektive, kakvu zagovaraju neki duhovni pravci, neæemo proizvesti savršenstvo. Tek
dubokim i dugotrajnim uranjanjem u stvarnost, u kojem se sve
neèistoæe i nesavršenosti gube iz èovjekove duše, moguæe je postignuæe krajnjeg savršenstva, koje se mora odražavati u savršenstvu misli, rijeèi i djela, u kojima se mora ogledati Bog. Kada dakle
sretnemo poroèna èovjeka, èije su misli nejasne, èije rijeèi ne odražavaju jasnoæu stvarnosti, i èija su djela kaotièna, nesreðena i
grešna, a koji kaže da je prosvijetljen, možemo zasigurno znati da
laže, i da imamo posla sa zaluðenim èovjekom. Prosvjetljenje je,
252
Šesto poglavlje
26 - 28
naime, tako visok cilj, da se na putu do njega èovjek postupno
pretvara u svetište, u hodajuæi hram beskrajnog brahmana, koji je
brahman, i u kojem nema nièeg drugog. Takvo savršenstvo naprosto zraèi, ono se mora osjetiti bez moguænosti greške, jer prosvijetljen èovjek naprosto zraèi stvarnošæu u sve s èim stupa u dodir,
i miris vrline kojim odiše natapa svijet oko njega. Svako mjesto
njegova boravka pretvara se u hram, i svaki njegov èin Božji je
blagoslov.
To je stoga što yogin, svojom praksom diskriminacije zbiljskog
i nezbiljskog, te neprekidnim izborom za zbiljsko, postaje mjestom zraèenja više stvarnosti, koja na svoju okolinu djeluje katalitièki. Èak i yogin poèetnik može na taj naèin djelovati na svoju
okolinu, jednako kao što je grešnik loše društvo kojeg se treba
kloniti, jer takvo društvo poveæava vjerojatnost pogrešnog postupanja. Veæ i samo društvo sveca može èovjeka toliko nadahnuti,
da i sam nakon druženja s njime postane svecem, što se doista i
dogaðalo u svim prilikama u kojima su takvi hodali ovom Zemljom. Veliki yogini poput Milarepe imali su tako snažno proèišæujuæe djelovanje na svijet, da je veæini ljudi bilo dovoljno vidjeti ih,
pa da se u njima nepogrešivo zapali svjetionik više stvarnosti, koji
ih je, ako su se nastavili kretati prema njemu, nepogrešivo vodio
prosvjetljenju.
Svetac koji postigne takvo stanje uživa dakle u oceanskom blaženstvu, èiju kvalitetu je u cijelosti poprimio, do te mjere da u
njemu nema nièega što bi se od te najviše stvarnosti razlikovalo.
On doslovno blješti svjetlošæu brahmana, koja je bitak-svijest-blaženstvo. Postupno, prianjanjem uz stvarnost i takve Božanske kvalitete, poèetnik postiže takvo savršeno stanje, koje se iz njega prelijeva u svijet.
28 Uvijek
se tako zadubljujuæi,
yogin bez mane s lakoæom doseže brahman
koji je najviša radost.
Yogin, koji se na naèin naveden u prethodnim stihovima neprekidno zadubljuje, dakle, postiže stanje brahmana s lakoæom, a
takvom praksom oèituje kroz sebe sve više kvaliteta Apsoluta, krajnje stvarnosti, te na kraju dostiže stanje u kojem meditacija više ne
postoji kao pojam; onaj, tko je u cijelosti poprimio kvalitete brahmana, nema u sebi više nièega što bi od brahmana bilo razlièito,
253
Bhagavad-gEt=
tako da pojmovi meditacije i izlaska iz meditacije postaju besmislenima. Kao što je u komentaru prethodnih stihova reèeno, praksom yoge poveæava se stupanj podudarnosti sa stvarnošæu, sve
dok on ne postane stopostotan, odnosno dok yogin ne postigne
stanje u kojem u njemu nema nièega što bi odudaralo od najviše
stvarnosti. Jednako tako, grešnom praksom èovjek poveæava površinu podudarnosti sebe i nezbiljskog, sve dok posve ne nestane
u nezbiljskom, kad se iz njega izgubi svaki trag zbilje.
29 Jastva
uèvršæenog u yogi,
sve vidi jednakim oèima,
opažajuæi Jastvo u svim biæima
i sva biæa u Jastvu.
Onaj, tko boravi u stanju brahmana, opaža da sam Ja jedan u
svim biæima, opaža nepodijeljenu prirodu Jastva, Stvarnosti u svim
biæima, te iz takve pozicije uviða krajnju istinu o svim stvarima, a
ona glasi da sam Ja sve. Ja dajem stvarnost svim biæima, i ona sva
imaju stvarnost u Meni i po Meni.
30 Tko
Mene vidi u svemu i sve u Meni,
Ja za njega nisam izgubljen,
niti je on izgubljen za Mene.
U takvom stanju, kada opažam da sam Ja Jedan, da nema nièega
osim Mene, u duhu biæa gubi se odvojenost od stvarnosti, gubi se
svaka nesigurnost koja ima temelj u nepoznavanju krajnje stvarnosti, i dolazi do prepoznavanja Onoga, što je èitavo vrijeme ovdje,
što prati èovjekovu dušu kroz sve dogaðaje u svim svjetovima, ali
kojeg duša najèešæe nije svjesna ni u najmanjoj mjeri. Sada, nastupanjem prosvjetljenja, gubi se svaka koncepcija odvojenosti, u beskrajnom blaženstvu spoznaje da je On ovdje, da je On moja stvarna,
najdublja priroda, da je uvijek ovdje i da To Jest, i da nièeg drugog
nema; ta stvarnost je sama moja duša, jer sam Ja najviši brahman.
31 Takav
yogin, utvrðen u jedinstvu,
koji štuje Mene
koji boravim u svim biæima
unatoè svemu
uvijek živi u Meni.
254
Šesto poglavlje
28 - 34
Spoznajuæi Njega u svemu, klanjam se svim stranama svijeta,
ponovo i ponovo, jer je On svuda, On je ovdje, On je sveprožimajuæi, narav je njegova beskrajna, i radosti moje duše nema kraja u
spoznaji da izmeðu Mene i Njega nema razlike. Ja sam Jedan, Ja
sam On. U toj stvarnosti slava je Njemu, uvijek i zauvijek.
32 Gledajuæi
okom Jastva,
on vidi sve kao jedno, o Arjuna,
radost i patnju podjednako.
Takvog se yogina drži savršenim.
U Meni, najvišoj stvarnosti, nema podjela, iako Ja držim sve
svjetove i sva biæa u Svojem duhu. Stanja biæa nebitna su, jer je
stvarnost s one strane njihova dosega. Svako iskustvo, bilo ono
ugodno ili bolno, jednako je poželjno, jer se u njemu stanje stvarnosti ne mijenja. Moje je blaženstvo takvo, da su u njegovu svjetlu
sve svjetovne radosti i žalosti samo igre sjena, posve beznaèajne
stvari koje u jednakoj mjeri remete Moje stanje, u kojoj oblaci, èija
sjena pada na zemlju, remete sjaj Sunca.
33 Arjuna
reèe:
U toj yogi koju si opisao
kao ujednaèenost, o Madhusudana,
ja ne vidim postojanosti,
jer nemirno je stanje uma.
Arjunin komentar pokazuje dubok uvid u bit problema. Naime,
bit je meditacije u nadjaèavanju šuma koji dolazi iz podruèja osjetila
i njihovih objekata, te ostvarenju postojanog stanja najviše svijesti.
Osnovni problem, koji Arjuna uoèava, jest nemir u upravo onom
instrumentu èovjekove svijesti, koji bi trebao služiti ostvarenju mira.
Ako je um nemiran, kako æe se onda postiæi stanje mira?
34 Kolebljiv
je um, o Krsna;
buran, snažan i nepodatan.
Teško ga je obuzdati, mislim,
jednako kao i vjetar.
Um je dakle nemiran, a hrani se osjetilnim podražajima u svijetu iskustva. Sve dok je tako, Arjuna misli, neæe biti moguæe postiæi
postojano stanje mira i spoznaje.
255
Bhagavad-gEt=
35 Svevišnji
Gospod reèe:
Kolebljivi um zasigurno je teško obuzdati,
o moænoruki, ali vježbom,
o Kuntin sine, i neprianjanjem
savladat ga se može.
Gospod se djelomièno slaže s Arjunom; um je doista kolebljiv i
nestalan, što predstavlja problem, ali je taj problem moguæe riješiti. Potrebno je uranjati svijest u stvarnost, èime æe se ona odvojiti
od sfere nezbiljskog koja hrani obrtaje uma, koji se tada okreæe
poput zvrka. Kad svijest napusti podruèje osjetila i uroni u meditaciju, energija koja se nalazi unutar uma uzrok je njegove produljene aktivnosti u potrazi za stvarima kojima bi se mogao baviti,
ali ako se duh ispuni blaženstvom Jastva, um se postupno smiruje
i postaje postojan. To se postiže vježbom, odnosno ponavljanjem
iskustava transcendencije sve dok ona ne postane navikom. Buduæi da je um stvorenje navike, zbog kvalitete tromosti koja mu je
priroðena, on nakon odreðenog razdoblja provedenog u vježbi
yoge zapravo poèinje olakšavati vježbu, jednako kao što ju je na
poèetku ometao. Zbog toga je praksa na poèetku teška, buduæi da
se yogin mora boriti protiv sve sile navika koje predstavljaju težak
zamašnjak koji je teško pokrenuti, ali jednom kad se pokrene u
pravom smjeru, on poèinje pomagati yoginu, jer umjesto navike
svjetovnih aktivnosti ima naviku meditacije i zadubljenja u stvarnost, tako da njegova praksa postaje laka i prirodna. Ako poèetnik na poèetku vježbe ustraje, ako nepokolebljivim fokusom zaustavi um, pokori ga i usmjeri na pravi naèin, ako ga povuèe od
uzaludnih svjetovnih promišljanja i usmjeri prema diskriminaciji
zbiljskog i nezbiljskog, um æe postati divnim oruðem koje vodi
èovjeka do prosvjetljenja. Ali, u svakom sluèaju, ovdje se radi o
problemu kojem ne treba pristupiti olako, jer æe nedostatak discipline u praksi u svakom sluèaju uroditi propašæu praktikanta,
koji neæe biti u stanju savladati prepreke koje æe se pred njim pojaviti.
36 Èovjek
neobuzdana uma
teško da æe dostiæi yogu, tako držim,
ali èovjek koji se trudi,
koji ispravno nastoji,
može je postiæi.
256
Šesto poglavlje
35 - 37
Èak i bistrouman èovjek velike sposobnosti diskriminacije nailazi na teškoæe; onaj, pak, èiji je um izvan njegove kontrole, te
razulareno luta bez cilja i jasno odreðenog smjera, i tako troši
èovjekov život na niz besmislenih ili štetnih aktivnosti, takav èovjek neæe postiæi uspjeh u yogi, kao ni u bilo kojoj drugoj aktivnosti vrijednoj spomena.
Ipak, savršenstvo je moguæe postiæi, veæ i uz malo kontrole uma
i ispravnog usmjerenja. Yoga zahtijeva discplinu i fokus, ali ne u
mjeri koju bi se ocijenilo kao nadljudsku i nemoguæu, veæ naprotiv u sasvim uobièajenoj mjeri. Zapravo, velik broj fakulteta zahtijeva više od èovjeka nego praksa yoge koja dovodi do prosvjetljenja; neki fakulteti postavljaju pred studente toliko teške zahtjeve,
da se mnogi slome ili odustanu. Ipak, broj ljudi koji završe tako
teške fakultete daleko nadilazi broj ljudi koji postižu prosvjetljenje, što je znak da se prije radi o odluènosti i volji, kao osnovnim
zahtjevima, dok je sve ostalo manje-više sekundarno; ili nije bitno
za postizanje prosvjetljenja, ili se takve osobine stjeèu i razvijaju
putem.
Razmislimo malo o ovome: prema mojem iskustvu, daleko je
teže i èovjeku napornije diplomirati na zahtjevnom fakultetu, nego
prosvijetliti se. Ipak, ljudi se izlažu gotovo nadljudskim naporima
kako bi oborili svjetski rekord u nekoj olimpijskoj disciplini, ili
ušli u neku vrhunsku sportsku momèad, ili završili težak fakultet,
a rijetki se odluèuju uložiti razmjerno manji napor kako bi postigli
beskrajno blaženstvo, najviši cilj koji apsolutno ništa ne nadilazi
niti mu je blizu. Istodobno, veliko mnoštvo ljudi izjavljuje kako
vjeruje u Boga. Slaba je to vjera, jadna i nedovoljna, jer ako u njega
vjeruju, kako to da ga ne pokušavaju ostvariti u svom životu?
37 Arjuna
reèe:
Kakav cilj postiže onaj, tko ne uspije;
koji ima vjeru, ali odstupi od yoge
zbog kolebljivosti uma, o Krsna,
i ne uspije postiæi savršenstvo u yogi?
Jednako kao i na fakultetu, i u praksi yoge se nužno postavlja
pitanje neuspjeha: onaj, tko položi veæinu ispita, a ne uspije diplomirati, utrošio je veliku kolièinu vremena i truda, a nije postigao cilj; što se formalnog obrazovanja tièe, on je u jednakoj poziciji u kojoj bi bio da i nije studirao.
257
Bhagavad-gEt=
Onaj, tko se odluèi baviti vrhunskim sportom, a u tome ne uspije,
nalazi se u još goroj situaciji: da bi se bavio sportom, morao se
odricati svih drugih aktivnosti; zanemario je svoj um, zanemario
je društvo i socijalne odnose, reducirao je svoj život samo na jednu
stvar, a u njoj nije postigao uspjeh. Moglo bi se reæi da je njegov
život promašen i neuspješan.
Kakva tek mora biti sudbina onoga tko se bavio yogom, tko je
rezao sve svoje svjetovne veze, tko se svega odrekao kako bi se
posvetio mistiènoj praksi, a u tome nije uspio?
38 Zaveden
na putu k brahmanu,
bez oslonca pod sobom,
zar ne ostaje bez ièega, o moænoruki,
raspršen poput oblaka na vjetru?
Takav èovjek, koji je odbacio svijet, a nije dostigao savršenstvo,
naizgled ostaje bez ièega, poput biæa koje je odbacilo tijelo da bi
zadobilo besmrtnost duše, a ona mu je na kraju takoðer izmaknula. Uništena svjetovnog života i nedosegnuta duhovnog cilja, on
se naizgled mora nalaziti u nezavidnoj situaciji, i Arjunino je pitanje više nego umjesno.
39 To
je moja sumnja, o Krsna.
Ja te molim da je raspršiš.
Nitko do tebe, uistinu,
ne može raspršiti tu moju sumnju.
Arjuna postaje lagano ekstatièan; u njemu se veæ stvorila èvrsta
vjera u Krsnu i njegovu Božansku prirodu, i on sada doslovno
guta i upija sve što mu Gospod govori; prije, na poèetku razgovora, na umu mu je bila uglavnom situacija na bojištu i njegova izvorna dilema. Sada, usred njihova razgovora, u njemu se stvorila
spoznaja o tome da ima prilike razgovarati s neizmjernom riznicom mudrosti, s biæem koje doslovno ima moæ odgovoriti mu na
sve stvari koje je uvijek želio znati, ali nije znao koga bi pitao.
Zbog toga se ton razgovora lagano mijenja od interventnog razgovora na bojnom polju, koji bi imao razriješiti neposrednu kriznu situaciju pred bitku, u razgovor uèitelja i uèenika o svim bitnim pitanjima, u kojem uèenik želi saznati sve što æe mu pomoæi
da duhovno napreduje. Tako èitava stvar poprima daleko dublje
258
Šesto poglavlje
37 - 42
dimenzije i postaje univerzalno primjenjiva, poput udžbenika duhovnosti namijenjenog svima bez razlike, primjenjivog na sve situacije. Arjuna je, èini se, posve slobodan tjeskobe koja ga je muèila, i njegovo je raspoloženje u tijeku razgovora preraslo u stanje
ekstaze, bujice sreæe u njegovu srcu, koja tihim mirom slavi mudrost Uèitelja; ovdje lagano poèinje Arjunino uzdizanje do dubine
resursa grlene cakre.
40 Svevišnji
Gospod reèe:
O Partha, ni na ovom a ni na drugom svijetu
on jamaèno ne biva uništen.
Nikada, zacijelo, sine moj,
ne propadaju oni koji nastoje na dobru.
Svijet je prožet Božanskim zakonitostima pravednosti, koji štite
i jaèaju dobro i slabe i uništavaju zlo. Te su zakonitosti upravo
ona sila, koja stoji u pozadini evolucije svijesti i života, od nižih
oblika prema višima. Zbog svega toga, biæe koje nastoji na postizanju savršenstva nailazi u svojim naporima na podršku èitavog
svemira, iako na prvi pogled tako ne mora izgledati. Ipak, nastojanje yogina, èak i površno i slabijeg intenziteta, toliko je prioritetna stvar u oèima dharme, da se iza takvog yogina trenutno naðe
velika Božanska snaga, koja mu daje podršku i snagu u njegovim
naporima, te ga èuva od opasnosti svake vrste. Paradoksalno, smrt,
bolest, siromaštvo i sve vrste materijalnih nedaæa èesto nisu otegotne okolnosti, nego velika milost koja snalazi yogina, pomažuæi
mu u razvijanju odluènosti, èvrstoæe i jasnoæe svijesti, te u fokusiranju njegova usmjerenja.
41 Dosegavši
svjetove pravednika,
nakon što tamo provede bezbroj godina
onaj tko je skrenuo s puta yoge
raða se u domu èistih i plemenitih ljudi.
42 Ili
se pak raða u obitelji
yogina obdarenih mudrošæu,
iako je takvo roðenje
teško postiæi na ovome svijetu.
Veæ i samo nastojanje na yogi uzdiže èovjeka iznad razine teoretske religioznosti, te razine èinjenja dobrih djela kako bi se ste259
Bhagavad-gEt=
kle odreðene zasluge koje bi trebale èovjeka uzdiæi. Zbog svega
toga, neuspješni yogin, koji je pao ili posustao na putu do prosvjetljenja, ili je pak iz nekog razloga umro prije postignuæa savršenstva, najprije odlazi u raj, koji predstavlja najviše stanje svijesti
i blaženstva koje je uopæe u stanju pojmiti i iskusiti. Potom, nakon
što se valjano pripremio, preuzima novo fizièko tijelo s ciljem
dovršetka posla. Uvjeti koje tako dobiva jesu optimum, najsavršenija moguæa pozicija za njegovo daljnje nastojanje.
Iako je ovdje ta pozicija opisana na naèin koji implicira postignuæe svega èemu bi se èovjek mogao nadati, istina je ipak bitno složenija. Naime, savršeno okruženje nije nužno i idealna poèetna pozicija; ponekad i teške okolnosti, ili pak kombinacija teških i povoljnih,
mogu djelovati izrazito poticajno. Primjerice, Milarepa, veliki tibetanski yogin, roðen je u bogatoj i uglednoj obitelji, ali mu je u ranom
djetinjstvu umro otac te je pogoðen teškim siromaštvom i nedaæama, koje su dovele do toga da poèini razna grešna djela, zbog kojih
je pak prolazio velike teškoæe na putu do prosvjetljenja. Ipak, na
kraju se ispostavilo da su ga te teškoæe do te mjere oèvrsnule, da mu
je teško naæi ravna. Njegova svijest se pod pritiskom teškoæa razvila
do èvrstoæe i èistoæe dijamanta. Vrlo sliène teškoæe prolazili su i
drugi sveci, tako da se èini da je dharmi važnije da se èovjek rodi u
opæoj situaciji koja æe pogodovati njegovom duhovnom razvoju, te
ga usmjeriti na pravi naèin, nego da mu bude ugodno u životu,
kako ovi stihovi impliciraju. Može se dakle pretpostaviti kako oni
predstavljaju neku vrstu pojednostavnjenja, ispravno govoreæi kako
se èak i neuspjeli yogin nalazi u velikoj milosti i postiže uspjeh koji
je teško postiæi bilo kakvim drugim sredstvima.
43 Tamo
ubrzo dostiže razinu
postignuæa iz prijašnjeg tijela,
te tako, sine Kurua, nastavlja
rasti ka savršenstvu.
Jednako kao što èovjek prije roðenja u maternici prolazi sve
evolucijske faze, od jednostaniènog organizma, ribe, vodozemca,
do neèega što grubo nalikuje na ljudsko biæe te naposljetku do
èovjeka, tako i èovjekova svijest po utjelovljenju prolazi sve faze
njegova prijašnjeg duhovnog razvoja kako se aktiviraju njegova
viša tijela, te postaju osviještenima u fizièkom. Èovjek koji nastoji
na duhovnom razvoju nalazi se u situaciji da mu je takav razvoj
260
Šesto poglavlje
42 - 45
izuzetno olakšan, te on brzo prolazi sve svoje prethodne evolucijske faze, nakon èega se suoèava s onim istim problemima, koje je
u prošloj inkarnaciji ostavio neriješenima. Treba napomenuti da
je to sve sluèaj sa svim biæima uopæe, jer se tu radi o univerzalnom
pravilu, ali u sluèaju yogina sve je to daleko brže i veæeg intenziteta nego u prosjeku.
44 Veæ
i sama prethodna vježba
spontano privlaèi takav ishod.
Èak i tražitelj yoge nadilazi Vede.
Praksa yoge približava èovjeka savršenstvu, tako da, po zakonitosti o rezonanciji sliènog, same zakonitosti stvorenog svijeta rade
yoginu u korist. Naime, njegova težnja savršenstvu privlaèi savršenstvo, te ono teži svome oèitovanju u njegovu životu, jer je oèitovanje savršenstva upravo cilj èitava stvorenog svijeta.
Vede ovdje predstavljaju obrednu religioznost, religioznost djela
i pravila. Veæ i onaj koji samo pokušava prijeæi s teoretske na praktiènu duhovnost, s posrednog približavanja dharmi djelima na neposredno približavanje spoznajom, daleko nadilazi ovo prvo, te
stjeèe dobrobit koja daleko nadilazi svaku koja se može postiæi
bilo kakvom žrtvom i djelima. Ljudi èesto ne razumiju razliku izmeðu sredstava i cilja, te tako formalnu religioznost, koja je tek
pomagalo poèetnicima bez ikakva praktiènog iskustva, drže gotovo samim ciljem, pa bi na kraju ispadalo da je svrha pravednosti i
istine da dovedu èovjeka do stupnja da se pridržava nekakvih religijskih propisa, a ne obrnuto.148 Cilj svih svetih spisa i njihovih
propisa je taj da se ljudi posvete praktiènoj potrazi za Bogom.
Tako je èak i onaj tko odluèi tražiti yogu transcendirao svete spise,
a što tek reæi o onome tko yogom ostvari savršenstvo.
45 Ustrajuæi
marljivo u vježbi,
takav yogin, èist od grijeha,
proèišæen mnoštvom roðenja,
doseže najviši cilj.
Poèetnik, koji se ispravno usmjerio, iza kojeg je stala sila dharme, koji ustraje u praksi, uskoro postiže krajnje savršenstvo. To
148
Mk 2,27: “Subota je stvorena radi èovjeka, a ne èovjek radi subote.”
261
Bhagavad-gEt=
predstavlja kulminaciju dugotrajnog duhovnog razvoja u vidu stotina i tisuæa inkarnacija koje su tome prethodile, i dovele ga do
pozicije da se poène baviti yogom, jer se njegov duh dovoljno
razvio da uvidi yogu kao jedini lijek za svjetovne nedaæe.
46 Yogin
je veæi od isposnika;
veæi èak i od mudraca,
a i od èovjeka od djela.
Budi stoga yogin, o Arjuna.
Praksa yoge predstavlja upravo cilj svih ostalih oblika duhovne
prakse; yoga je neposredno, svjesno usmjerenje koje predstavlja
cilj svih ostalih oblika duhovne prakse u kojima se tek sluèajno i
nenamjerno može postiæi tek koja mrvica od onoga što se u yogi
postiže ciljano i s jasnim usmjerenjem i razumijevanjem principa.
Stoga yogin nadilazi èovjeka koji teži duhovnosti kroz žrtvu i isposništvo, kroz umno razumijevanje ili kroz djelovanje; svi ti pristupi u najboljem sluèaju vode poèetku yogijske prakse, a odatle
vode izravno u savršenstvo. Stoga Gospod Krsna savjetuje svome
uèeniku i prijatelju da se prihvati prakse yoge, kao idealnog sljedeæeg koraka koji ima slijediti iz njegovih prethodnih nastojanja.
47 Od
svih yogina,
najsavršenijim držim onog,
tko Me ispunjen vjerom uvijek štuje,
èija duša uvijek prebiva u Meni.
Ljudi koji koraèaju putem yoge razlikuju se po razini postignuæa; od poèetnika do posve prosvijetljenog majstora, kakvog ovdje
opisuje Gospod. Takav majstor obožava Gospoda u vjeri, duše
predane Njemu, posve sjedinjene s Njime. Takav yogin, koji je
savršen u spoznaji brahmana, koji puninu spoznaje oèituje u obožavanju Gospoda svim aspektima Božanske svijesti u kojoj se nalazi, krajnje je savršenstvo biæa, i krajnji cilj ciklusa duhovnog razvoja.
262
Sedmo poglavlje
1
Svevišnji Gospod reèe:
A sada èuj, o Partha, kako æeš Me,
uma usmjerena na Mene,
vježbajuæi yogu i pronalazeæi utoèište u Meni,
spoznati bez ikakve sumnje.
Buduæi da se Arjuna nalazi u povoljnom stanju svijesti, odnosno da je otvoren prema uèitelju, da ga obožava i divi mu se, te
ga prihvaæa kao ono što on doista jest, dakle kao Svevišnjeg
Gospoda, došlo je vrijeme da mu Gospod poène prenositi daleko neposrednije aspekte spoznaje, nego što je prije bio sluèaj.
Prije, dok se Arjuna još borio sa sumnjama i kritièki propitivao
iz te pozicije, prenošenje stvarnog znanja nije bilo moguæe; postupno, kako se Arjuna otvarao, kako je u njemu raslo povjerenje u uèiteljevo znanje i obožavanje njegove velièine, rasla je i
njegova sposobnost primanja, empatija koja na velièinu odgovara predanošæu, obožavanjem i primanjem. Razumijevanje te situacije nužno je za shvaæanje onoga što Gospod prenosi u sljedeæim stihovima.
2
Ja æu ti u cijelosti objasniti
onu mudrost i spoznaju,
koju kad spoznaš,
263
Bhagavad-gEt=
neæe ti na ovome svijetu preostati ništa
što bi još imao spoznati.
Ta spoznaja, koja nadilazi sve ostalo, i nakon koje više nema
nièega što bi se imalo spoznati, jest spoznaja samoga Gospoda,
Iœvare, Najvišeg Puruse, koji je Krsna osobno. Takva spoznaja sadrži
u sebi i spoznaju najvišeg Jastva, odnosno Atmana/brahmana, dakle
spoznaju Apsoluta kao temelja sveukupne egzistencije, te spoznaju cilja evolucije u relativnom, koja predstavlja kulminaciju tisuæa
i milijuna roðenja i milijardi godina uzdizanja svijesti kroz razne
oblike života i razine oèitovanja. Takva spoznaja Gospoda zatvara
krug od posve neoèitovanog do posve oèitovanog Apsoluta, i nešto
je posve neshvatljivo umu: relativni Apsolut, toèka u kojoj izmeðu relativnog i apsolutnog nema razlike, jer se potencijalno i oèitovano dodiruju bez toèke prijelaza.
3
Meðu tisuæama ljudi
možda tek jedan teži savršenstvu.
I meðu njima, koji savršenstvu teže
i koji su ga postigli,
možda Me tek jedan uistinu zna.
Savršenstvo u ovom kontekstu znaèi spoznaju Jastva, koje je
brahman. Èovjek koji je spoznao Jastvo drži se savršenim; ipak,
kao što ovdje Gospod kaže, tek mali broj takvih, koji su postigli
to stanje, dolazi do još uzvišenijeg stanja, evoluirajuæi postupno u
relativnom kroz sve slojeve oèitovanog, od najniže materije do
najvišeg Puruse, i tako stjeèe uvid u Gospoda, koji sve nadilazi.
4
Zemlja, voda, vatra, zrak,
prostor, intelekt, um i ego –
osam su dijelova Moje naravi.
Ovdje su navedeni slojevi onoga što bismo mogli nazvati nižom
èovjekovom prirodom, kao i nižom prirodom oèitovanoga svijeta. Za razliku od nekih drugih mjesta, na kojima elementi oznaèavaju razine stvarnosti, ovdje zemlja, voda, vatra, zrak i prostor
(ether) predstavljaju aspekte fizièkoga svijeta, ono što bi današnji
fizièari pokušali izraziti èesticama i silama. Manas, buddhi i ahankara tri su nefizièka aspekta èovjekove niže prirode, i u gotovo su
264
Sedmo poglavlje
2-6
jednakoj mjeri duhovne stvari kao i èovjekove noge i ruke; razlika
je u tome što su ruke tjelesni, a ovo umni organi. Èovjekove misli
i stanja duha predstavljaju tek kretanja misaone supstancije, s kojima se duša nastavlja pogrešno poistovjeæivati èak i onda kad nadraste identifikaciju s fizièkim tijelom.
5
Osim te, niže prirode, o Moænoruki,
znaj da postoji i Moja viša priroda,
koja èini život biæa,
i koja daje život stvorenome svijetu.
Niža priroda je poput rukavice, koja je korisna tek ukoliko u
njoj djeluje ruka, jednako kao što je niža èovjekova narav korisna
jedino ukoliko u njoj živi i djeluje duša, èovjekova viša priroda.
Jednako kao što je sluèaj s èovjekom, sluèaj je i sa èitavim svemirom, koji predstavlja samo nižu prirodu jednog višeg biæa koje se
kroz njega oèituje i tako tvori život svih biæa u njemu. Ta viša
stvarnost, viša priroda, pogonska je sila u pozadini evolucije života i svijesti fizièkih biæa, koja sva predstavljaju samo zraèeæe toèke
kroz koje prosijava poneki aspekt te Božanske stvarnosti.
6
Ona je ishodište
iz kojeg se sva biæa raðaju.
U Meni se tako
sveukupnost svijeta
stvara i nestaje.
Ovo je vrlo teško ispravno shvatiti, buduæi da Gospod Krsna
govori iz jedinstvene pozicije koja obuhvaæa barem dva aspekta.
Da bih objasnio o èemu se radi, poslužit æu se slikom raèunala.
Raèunalo se sastoji od dva osnovna dijela, hardvera i softvera.
Hardver je samo raèunalo, fizièki stroj za obradu podataka. Softver se sastoji od operativnog sustava i svih programa koji se mogu
izvršavati na raèunalu. U ovoj slici, Bog je hardver, a svijet je softver. I hardver i softver postoje, oni su stvarni, ali je softver u
posebnom položaju uvjetne stvarnosti, buduæi da se ostvaruje jedino izvršavanjem na raèunalu, i izvan raèunala nema objektivne
stvarnosti, predstavlja tek potencijalnu stvarnost, opis neèega što
u stvarnosti postoji tek kad ga raèunalo izvrši. Softver je dakle u
sivoj zoni izmeðu iluzije i stvarnosti; s jedne strane, postoji jedino
265
Bhagavad-gEt=
hardver i njegova stanja, a s druge strane postoji i softver, buduæi da ga možemo opažati kao stvarnog, on se izvršava na raèunalu i mi ga opažamo. Iako nema egzistencije neovisne o raèunalu,
opet postoji kao posebna kategorija. Ovdje je opisana veza izmeðu relativnog i apsolutnog. Apsolut je hardver a relativno
softver. Relativno ne postoji ni u kojem drugom obliku, osim
kao pogled na Apsolut, perspektiva Apsoluta, oèitovanje potencijala Apsoluta. Iako ne postoji izvan Apsoluta, pa se može reæi
da jedino Apsolut postoji, relativno takoðer postoji, jer ga možemo opažati, možemo ga iskusiti, ali istina je da je Apsolut jedina stvarnost u svemu tome, dok je relativno tek igra njegovih
aspekata i stanja. Tako možemo objasniti i èinjenicu da je Bog
savršen iako postoje nesavršene stvari, jer nema nièeg proturjeènog u izjavi da je hardver savršen, a da se na njemu mogu izvršavati i loši programi. Loši programi mogu èak biti i relativno dobri,
buduæi da u usporedbi s njima možemo uvidjeti velièinu i kvalitetu dobrih programa, što bismo inaèe podrazumijevali. Osim
toga, èak su i loši programi bolji od nikakvih, jer koliko god da
su loši, oni crpe i koriste kvalitete hardvera i u nekoj ih mjeri
pokazuju, bez èega bi kvalitete hardvera ostale neiskorištene i
neoèitovane.
U toj slici nisu svi aspekti softvera ravnopravni i jednako vrijedni; od svih njih, najvažniji je sistemski softver, operativni sustav
koji omoguæuje izvršavanje svih ostalih programa. U ovoj slici,
sistemski softver je Purusa, a aplikacijski softver je Prakrti. Sve
aplikacije pristupaju hardveru pozivanjem resursa operativnog sustava, koji stavlja hardver na raspolaganje aplikacijama. Iz te pozicije, hardver i operativni sustav su istoznaènice, do hardvera se
dolazi jedino preko operativnog sustava, pozivanjem njegovih resursa. Ukoliko neka aplikacija ne želi koristiti resurse operativnog
sustava, na kraju ispada da uopæe ne može egzistirati, jer èak i
njeno izvršavanje ovisi o operativnom sustavu, a kamoli rad. Iz
toga uviðamo znaèenje predanosti Bogu. U onoj mjeri u kojoj je
aplikacija predana operativnom sustavu, dakle u mjeri u kojoj koristi ponuðene resurse hardvera, poštuje zakonitosti po kojima se
aplikacije moraju ponašati, te suraðuje s drugim aplikacijama, veæa
æe biti njena snaga i u veæoj æe mjeri slaviti velièinu hardvera svojim
postojanjem. Ukoliko se aplikacija bude ponašala prljavo, pokušavala srušiti druge aplikacije, te pristupala hardveru na pogrešan
i nedopušten naèin, operativni sustav æe prijaviti “general protec266
Sedmo poglavlje
6 - 10
tion fault”149, obustaviti njeno izvršavanje i poslati je na mjesto na
koje odlazi vatra kad se ugasi.
Iako prilièno struèna, ova slika objašnjava složen problem na
zadovoljavajuæe jednostavan naèin. S jedne strane, ona objašnjava
èinjenicu da ništa osim brahmana ne postoji, buduæi da je brahman jedina stvarnost. S druge strane objašnjava položaj relativnog
biæa u relativnoj kreaciji, koje svoje ispunjenje postiže obožavanjem Gospoda, koji u relativnom predstavlja cjelovito oèitovanje
Apsoluta.
7
Iznad Mene nièeg nema, o Dhanavjaya;
sve je nanizano na Mene
poput biserja na niti.
Bog je najviša stvarnost, iz koje sve stvarne stvari potjeèu.
8
Ja sam okus vode, Kuntin sine.
Ja sam svjetlo Sunca i Mjeseca.
Ja sam om u svim Vedama,
zvuk u prostoru, ljudskost u ljudima.
Vodu Indijci s pravom drže nositeljem okusa, buduæi da je osjetilom okusa moguæe osjetiti samo stvari topive u vodi. Okus vode
je, dakle, suština suštine, temelj postojanja.
Sunce i Mjesec su temelj svjetla na Zemlji, po danu i po noæi, a
Gospod je temelj svjetla u njima.
Om, odnosno pranava, temeljna je vibracija na koju je “moduliran” zvuk svih vedskih mantri. Gospod je, dakle, bit i temelj koji
nosi sve Vede, sve svete spise, jer je On taj, koji spisu daje svetost.
Tako treba shvatiti i sljedeæa tri stiha.
9
Ja sam ugodni miris zemlje i žar vatre,
Ja sam život u svim biæima
i isposništvo u isposnicima.
10 Znaj
me, o Partha,
kao vjeèno sjeme svih biæa.
Molio bih kolege programere da se suzdrže od komentara da u prispodobi o
Bogu kao operativnom sustavu taj operativni sustav svakako mora biti Linux.
149
267
Bhagavad-gEt=
Ja sam umnost umnih
i hrabrost hrabrih.
11 Ja
sam snaga moænih
slobodna od želje i vezanosti.
Ja sam žudnja svih biæa
koja se ne protivi dharmi,
o najbolji Bharato.
Bog je jedini pozitivni princip u svemu. Svako dobro vodi porijeklo od Njega. On je jedina zbilja, jedino što možemo iskusiti kao
stvarno, On je suština suštine, On je sama bit svega.
12 Znaj
da su sva stanja,
bilo od sattve, rajasa ili tamasa,
stvorena od Mene.
Ipak, Ja nisam u njima,
ona su u Meni.
Kao što je reèeno u komentaru 6. stiha, u prispodobi s raèunalom, Bog omoguæuje postojanje svih stanja, kao što sva stanja programa postaju moguæima izvršavanjem na raèunalu. Iako je raèunalo prisutno u svim programima, iako je sve to raèunalo, istina je
da su programi u raèunalu, a ne raèunalo u programima.
13 Zaslijepljen
stanjima od te tri kvalitete,
èitav je svemir obmanut,
i ne poznaje Mene,
koji sam iznad njih i nepromjenjiv.
U raèunalnoj analogiji, ovakva je zabluda usporediva sa situacijom u kojoj je netko toliko obuzet programima koji se izvršavaju
na raèunalu, da uopæe ne opaža postojanje raèunala, veæ misli da
su programi samodostatni i da se izvršavaju sami po sebi, a ne u
neèemu što ih nadilazi i daje im stvarnost. Takva je zabluda analogna mišljenju ljudi koji opažaju svijet, a u njemu ne vide Boga
koji je svakom budnom i razumnom biæu oèigledan. Takvi drže da
èitav svemir postoji u nièemu, odnosno da je sam sebi nositelj
stvarnosti, te da je sve što opažaju kao stvarnost samo proizvod
djelovanja zakonitosti u tom svemiru. Takvo viðenje moguæe je
268
Sedmo poglavlje
10 - 14
samo uslijed ogranièenosti uma i uvida, jer veæ i neznatno dublje
opažanje otkriva aspekte savršenog Boga koji se oèituje u tom svijetu. Situacija je analogna onoj koja bi nastala kad bismo èovjekova
osjetila savršeno spojili s raèunalom, te na raèunalu pokrenuli neku
simulaciju ili igru. Još ako èovjeku potisnemo ili izbrišemo sjeæanje
na stanje koje je postojalo prije spajanja s raèunalom, on bi bio
sposoban doživjeti samo simulirani, raèunalno generirani svijet. U
toj situaciji, pogotovo ako je simulacija izuzetno dobra i dosljedna,
koliko bi ljudi bilo u stanju ustanoviti da se radi ne o krajnjoj stvarnosti, nego tek o osjetilnom prividu, o stvarnosti koja je dana unutar više stvarnosti? Ne velik broj, zasigurno. Uvijek bi postojali oni
koji bi, voðeni višim aspektima svoje svijesti, osjetili i utvrdili o
èemu se radi; veæina ljudi bi, pak, podlegla iluziji, i vjerojatno bi se
meðu žrtvama iluzije stvorio soj “znanstvenika”, koji bi prouèavajuæi simulirani svijet smislili “zakonitosti fizike” takvoga svijeta, i
kao i naši znanstvenici s visine objašnjavali “neukima” zašto stvari
moraju biti upravo takve kakve jesu i nikakve drugaèije (buduæi da
bi svako odstupanje dovelo do uništenja ili nepostojanja svijeta), te
stoga Bog njima predstavlja suvišnu hipotezu; ako i postoji, onda
nema nikakvog utjecaja na svijet, buduæi da zakonitosti svijeta moraju biti upravo takve i nikakve drugaèije. Koliko je takav jedan
“znanstvenik” smiješno biæe onomu tko izvana promatra simulaciju, mislim da ne moram ni napominjati.
14 Ovu
Moju Božansku iluziju,
saèinjenu od kvaliteta,
doista je teško nadiæi,
ali oni koji se predaju Meni,
oni je zacijelo nadilaze.
Iz sfere iluzije moguæe je izaæi jedino predanošæu Bogu, koji je
stvarnost. Buduæi da je èitava sfera iluzije dana u stvarnosti, stvarnost je prožima onako kako maslac prožima mlijeko, ili sol morsku vodu. U svemu je moguæe naæi stvarnost i njene aspekte, i
primjenjujuæi sposobnost diskriminacije od takvog aspekta stvarnosti možemo krenuti prema punini stvarnosti, upijanjem u sebe
sve više stvarnosti, što predstavlja predanost Bogu. Onaj tko se u
cijelosti preda Bogu nema više u sebi nikakvih aspekata iluzije ili
obmanutosti, jer on je u cijelosti prožet najvišom stvarnošæu, i s
njom posve sjedinjen.
269
Bhagavad-gEt=
15 Meni
se ne utjeèu zloèinci,
zaluðeni i najniži od ljudi.
Uma pomuæena iluzijom,
oni razvijaju demonsku narav.
Alternativa Bogu, kao najvišoj stvarnosti, jest kaos i besmisao.
Oni koji se priklanjaju besmislu i iluziji razvijaju egzistencijalni
sklop koji se najbolje može opisati kao demonski. Buduæi da ne
vide stvarnost, druga biæa su skloni gledati kao objekte, kao stvari
koje su im ili korisne, ili beskorisne, ili štetne. Zbog takvog stava
postaju lišeni suosjeæanja, te stoga sposobni za sve vrste okrutnosti i zlodjela. Naime, ako netko obmanut iluzijom gleda na sva
biæa kao na iluzorna i prolazna, bez stvarnosti i znaèenja, samo
nakupinu bjelanèevina sposobnu za razmišljanje, tada doslovno
nema te grozote, kojoj se takav neæe domisliti u ostvarenju svojih
perverznih i bezbožnih zamisli. Najgore od svega je to, što se èini
da je misaoni sklop takvih demona postao nekom vrstom službenog pravovjerja današnjeg svijeta, koje upravlja politièkim i socijalnim kretanjima, kao i smjerom razvoja znanosti.
Postoje dakle samo dva moguæa usmjerenja biæa: ili æe se predati Bogu, ili æe se predati iluziji; treæeg nema. Sve je ostalo samo
stvar stupnja.
16 Èetiri
su vrste
Mojih vrlih štovatelja, o Arjuna.
To su nesretni, željni znanja,
željni koristi a takoðer i znalci,
o najbolji Bharato.
Postoje razlièiti motivi iz kojih se ljudi okreæu Bogu. Jedan od
njih je neispunjenost, odnosno nepovoljno stanje u koje je èovjek
dospio zbog povezanosti s nezbiljskim stvarima, te zbog svojeg
zaluðenog stanja svijesti. Nakon nekog vremena, zbog pomiješanog osjeæaja boli i zgaðenosti, on se okreæe Bogu i moli Ga za
pomoæ.
Drugi motiv je želja za spoznajom; èovjek koji traži istinu, filozof, u svojoj æe potrazi prije ili kasnije doæi do toga da bi se trebalo okrenuti Bogu kao izvoru mudrosti, ali takva spoznaja je intelektualna, uglavnom suha i prazna, jer takav Boga vidi više kao
nešto èime bi se mogao okoristiti (gdje kao korist vidi stjecanje
270
Sedmo poglavlje
15 - 18
znanja) i upotpuniti, nego kao Onoga, kome bi se želio bez ostatka predati.
Treæi motiv je koristoljublje. Ogroman broj vjernika svih religija neprestano obasipa Boga svojim željama, odnosno prijedlozima
stvari koje bi Bog trebao za njih uèiniti. To je s jedne strane smisleno, jer ako netko želi ostvariti želje, najbolje je da potraži onoga,
od koga svi darovi potjeèu, i koji ima sposobnost ispuniti želje, a
to je jedino Bog. S druge strane, budalasto je obratiti se beskrajno
bogatome kralju koji je dobrostiv i spreman uslišati naše molitve,
a s molbom da nam dadne nekakvu trièariju, poput zdravlja, novca
i ostalih dobrobiti. Bolje bi bilo zatražiti Njegovu milost, jer ako
smo u Njegovoj milosti, tada æe nas neprekidno obasipati Njegovo obilje, jer ono što je Njegovo bit æe i naše. Treba dakle tražiti
sam izvor sveg obilja, a ne samo zagrabiti èašom iz izvora i otiæi.
Èaša æe se prije ili kasnije isprazniti, ali izvor neæe presušiti. Ako
dakle posjedujemo izvor obilja, nièega nam nikada neæe uzmanjkati.
Èetvrti motiv je spoznaja da osim Boga nema nikakvog drugog
utoèišta, da osim njega nema nikakvog izbora, i da Bogu nema
nikakve alternative. Takav znalac utjeèe se Bogu s punom predanošæu, u cijelosti boravi u Njemu i nikad Ga ne napušta. Takav ne
vidi Boga kao izvor koristi, nego kao cilj svih svojih težnji, i bira
jedino Njega, ostavljajuæi sve drugo.
17 Od
njih je najbolji znalac,
uvijek sjedinjen i predan Jednom.
On je drag meni,
i Ja sam vrlo omilio njemu.
Dakako da je znalac, zbog svoje predanosti i potpune posveæenosti Bogu, te potpune sjedinjenosti s Bogom i stopljenosti s Božjom naravi, Bogu daleko najdraži.
18 Plemeniti
su svi oni,
ali znalac je doista istinsko Jastvo, tako mislim;
jer on æe se, uèvršæena uma,
uteæi jedino Meni, najvišem cilju.
Buduæi da znalac odbacuje sve nezbiljske stvari i priklanja se
jedino najvišoj stvarnosti, koja je Bog, on predstavlja èisto Jastvo,
271
Bhagavad-gEt=
lišeno svih vezanosti i neèistoæa duše. Zbog svoje savršene èistoæe, jedina njegova sklonost je ona prema Bogu, a jedino stanje
njegove duše jest predanost Bogu u potpunoj spoznaji stvarnosti.
19 Nakon
mnogih roðenja,
takav znalac dolazi Meni,
spoznajuæi da je Vasudeva doista sve.
Ipak, takva je velika duša rijetka.
Evolucijom, biæa se postupno, ogromnim brojem ponovnih utjelovljenja, razvijaju do stupnja u kojem su u stanju pojmiti Najvišeg, prepoznati Ga kao cilj svojih težnji i Njemu se u cijelosti i bez
ostatka predati. Takva velika duša prepoznaje Vasudevu, Najvišeg
Purusu, kao sveukupnost i suštinu svega oèitovanog, te se posveæuje Njegovom štovanju i obožavanju, u kojem se prepoznaje kao
On.
S jedne strane, takve su velike duše rijetke na ovome svijetu;
jedva da se ikada pojave. S druge strane, ovaj svijet baš i nije mjesto na kojem bi se takvi željeli zadržavati, tako da to i nije pretjerano èudno. Kad ovaj svijet postane mjesto na kojem bi se biæe
posve predano Bogu osjeæalo kao kod kuæe, umjesto današnjeg
stanja u kojem podsjeæa prije na lavlju jazbinu gdje caruju razbojnici i bezbožnici, i gdje nema mjesta za Boga i èistu predanost
nevine duše, tada æemo takve možda èešæe sretati.
20 Mudrosti
pomuæene žudnjom,
ljudi služe drugim božanstvima,
te pod utjecajem vlastite naravi
slijede razlièite propise.
Svijest ljudi èesto je na takav naèin pomuæena, da æe im se niže
dobro, koje mogu razumjeti, èiniti vrednijim od veæeg dobra, koje
nisu u stanju razumjeti. To je nažalost sluèaj s veæinom ljudi koji
æe, ako im se s jedne strane ponudi Bog, a s druge strane milijarda
dolara, po svoj prilici odabrati milijardu dolara. To, što je bilo
kakva usporedba izmeðu temelja sveukupne stvarnosti i nekakve
trièave vrijednosti kojom se ne može kupiti ništa od znaèenja,
besmislena, to takvima uopæe neæe biti problem. “Druga božanstva” ovdje mogu biti novac, moæ, zadovoljstvo i sliène stvari,
koje u krajnjoj liniji imaju svoj temelj u Bogu, ali ne sadrže u sebi
272
Sedmo poglavlje
18 - 23
puninu ostvarenja, tako da onoga tko ih postigne nužno ostavljaju neispunjenim. Ovdje se dakle ne radi o problemu štovanja drugih božanstava, nego o problemu zadovoljavanja malim, i postavljanja preniskih ciljeva. Sve dok se netko zadovoljava manjim od
savršenog, postignuæe cilja æe ga ostavljati u stanju neispunjenosti
i razoèaranja.
21 Kojem
se god božanstvu štovatelj prikloni,
Ja mu osnažujem vjeru.
22 U
takvoj vjeri,
on se utjeèe božanstvu
da mu ispuni želje.
Ali uistinu,
Ja sam taj koji ih ispunja.
23 Prolazni
su plodovi želja
koje gaje takvi, siromašni mudrošæu.
Jer, štovatelj božanstava božanstvima odlazi,
dok štovatelj Moj dolazi Meni.
Bog je stvarnost u pozadini svega. Svako obožavanje sastoji se
od nekakve predodžbe o savršenstvu i idealnom postignuæu. Dakako, svaka takva predodžba usmjerena je k nekom Božanskom
aspektu, ali nažalost ne i prema cjelini koja je Bog sam. Onaj tko
štuje ogranièenu predodžbu Boga postiæi æe dobrobit, jer æe mu
Bog podariti ono za èime teži, ali buduæi da štuje ogranièeno,
ogranièeno mu je i postignuæe.
Najveæi problem s molitvama usmjerenim k toèno odreðenom
cilju jest u tome što se molitelju može desiti da upravo to dobije, te
da onda ustanovi da bi mu bilo bolje da se predao Bogu u vjeri da æe
On odabrati ono što je upravo najbolje za njega i što mu je potrebno. Ovako, obmanut neznanjem, ne zna što treba a što ne treba
željeti, te tako ne bi mogao postiæi ostvarenje èak ni u sluèaju da
Bog odigra ulogu njegove osobne zlatne ribice, koja bi mu ispunjavala sve želje kojih se može domisliti. Zapravo, èak je vjerojatno
da bi uspio samoga sebe upropastiti. Zbog svega toga, veæini ljudi
bi bio najveæi blagoslov kad im se njihove želje ne bi ostvarile.
Ovako, želeæi prolazne stvari (jer jedino je Bog stalan, a Njega
takvi ne žele), zadobivaju prolazne plodove u svjetovima prola273
Bhagavad-gEt=
znosti, i nakon kratkotrajnog ispunjenja baštine razoèaranje. Za
razliku od njih, oni koji se predaju Bogu postižu krajnje savršenstvo, jer Bog, koji najbolje zna što im je potrebno, najprije uredi
sve potrebne uvjete kako bi se proèistili i mogli u cijelosti boraviti
u Njemu, a potom ih uzima Sebi. Tako oni ostaju blaženima u
vjeènosti.
24 Neznalice
drže kako sam
iz neoèitovanog postao oèitovanim,
ne znajuæi Moju višu,
nepromjenjivu, nenadmašnu prirodu.
Ovo je kritika panteistièkim umovima, koji govore da je sve
Bog, misleæi da je neoèitovani Bog postao oèitovanim svijetom, te
se klanjaju svijetu i obožavaju prirodu. Oni su u zabludi, jer, iako
priroda predstavlja oèitovanje Božje velièine, Bog ostaje vjeèito
transcendentalan i nepromjenjiv. Èitavo podruèje stvorenog ništa
ne dodaje niti oduzima od njegove transcendencije, iako on u sebi
održava èitav stvoreni svijet, jednako kao što raèunalo iz prispodobe održava sve programe i daje im stvarnost. Takvi drže, da
ostanemo pri našoj prispodobi, iluzorni svijet unutar nekog programa samim raèunalom, i tako mu se u zabludi klanjaju. Kad bi
stvari pristupili obrnuto, te se klanjali Bogu u njegovom transcendentalnom stanju, baštinili bi najviše dobro, jer bi pripali samome
izvoru svega stvorenja, a i on bi tako pripao njima. U takvom
stanju, mogli bi u Bogu spoznati puninu svega stvorenog, ali u
punini svega stvorenog nije moguæe spoznati Boga, jer time ne
dotièemo Njegovu izvornu, transcendentalnu, nepromjenjivu i vjeènu narav, nedirnutu stvorenim svijetom.
25 Prekriven
yoga-mayom,
ne razotkrivam se svima.
Mene, neroðenog i neiscrpnog,
zaluðeni svijet ne poznaje.
Biæa, èija je svijest obuzeta svijetom, nikada se ne osvrnu kako
bi usmjerila svoj pogled Bogu, koji je izvor i suština stvarnosti
svijeta. Oni tako ostaju obmanuti svojom voljom, jednako kao što
se svojom voljom mogu okrenuti od svijeta Bogu, i tako spoznati
istinsku zbilju. Onima, koji se tako prema Njemu okrenu, te mu se
274
Sedmo poglavlje
23 - 27
obrate sa stavom predanog obožavanja, Bog se zasigurno otkriva
i prima ih u svoju narav. Ljudska slobodna volja tako je èinitelj
koji odreðuje ljudsku sudbinu, odnosno èovjekovu usmjerenost
prema iluziji, ili pak prema Bogu.
26 Ja
poznajem sva prošla,
sadašnja i buduæa biæa, o Arjuna,
ali Mene ne zna nitko.
Sva biæa imaju svoju stvarnost u Bogu i dana su u Bogu, ali
Njega biæe ne može spoznati; zapravo i može, ali tek predanošæu,
kojom ulazi u Njegovu nazoènost, ali u tom stanju postoji samo
Bog i obožavanje Boga, ne postoji biæe koje bi reklo ili mislilo: “ja
spoznajem Boga”. Ne; u takvom stanju Bog sam spoznaje sebe,
zato se to zove stanjem samospoznaje, jer Subjekt Sebe Jest, Ja
Sebe Jesam Sobom.
27 Zbunjena
dvojnostima privlaènosti
i odbojnosti, o Bharato,
sva su biæa roðena u zabludi,
o uništitelju neprijatelja.
Ovdje sreæemo ono što je u kršæanstvu središnji problem: pitanje istoènog grijeha. Naime, radi se o teoriji koja govori da se
ljudi izvorno raðaju grešni, i da se iz tog stanja moraju spasiti
odabirom Boga. To je osnovna misao; zanemarimo besmislenu
teološku nadgradnju oko nje. Uistinu, ta je teorija smislena, i to
ne samo na jednom planu. Zapravo, èitav plan Božanskog oèitovanja naizgled kreæe od potpune iluzije prema potpunoj spoznaji;
evolucija biæa kreæe od nesvjesne tvari, preko živih biæa, svjesnih
biæa, do biæa koja spoznaju Boga. Može se dakle reæi da sve stvoreno poèinje kao nesavršeno i pod utjecajem Božanske sile teži
savršenstvu. Temelj tog nesavršenstva nedostatak je spoznaje Boga,
odnosno snage kojom bi biæe nadvladalo iluziju i predalo se Bogu.
U stanju obmanutosti iluzijom biæe živi u stanju neispunjenosti, te
pokušava zadobiti ispunjenje u svijetu iluzije. U takvom lovu na
sjene, biæe je privuèeno obeæanjem ugodnog, a odbijeno prijetnjom neugodnog. To je prirodno stanje, koje se postupno nadrasta predanošæu Bogu, odnosno veæim stupnjem spoznaje transcendentalne stvarnosti.
275
Bhagavad-gEt=
28 Ljudi
pobožnih djela,
slobodni od grijeha,
slobodni od iluzije dvojnosti,
štuju Me postojanom odluènošæu.
Oni, dakle, koji nadrastu prirodna ogranièenja iluzije, odnosno
istoènog grijeha u kojem se sva biæa raðaju, napuštaju grijeh, èine
djela vrline, stjeèu spoznaju i u toj se spoznaji predaju obožavanju
Gospoda. Nakon što su razumjeli narav svijeta, ne podliježu više
iluziji, i tako se osloboðeni svih sumnji koje more one koji nemaju
iskustva postojano drže jedino Boga, buduæi da im je iskustvo pokazalo kako je sve osim Njega ili isprazno, ili predstavlja Njegov
odsjaj pomiješan s nižim stvarima. Shvaæajuæi to u cijelosti, odbacuju sve ostalo i posve se predaju Bogu.
29 Oni,
koji se radi osloboðenja
od starosti i smrti utjeèu Meni,
oni spoznaju istinski brahman,
istinsko Jastvo, kao i puninu djelovanja.
Ovo ne treba shvatiti u smislu neke vrste koristoljublja, po kojem
bi se netko uplašio starosti i smrti, te se utekao Bogu da ga od njih
izbavi. Naprotiv, bolje je reæi da se takvi ljudi, nakon što shvate
prirodu svijeta, oslobode želja za svjetovnim iskustvima roðenja,
starosti i smrti, jer te stvari vide samo kao suvišnu patnju koja
ništa ne nadodaje stanju boravka s Bogom, a bez tijela. Tako oni
odbacuju svaki oblik vezanosti za tijelo i svijet u kojem tijelo djeluje, i ostaju u blaženstvu Duha i Istine. Oni tako spoznaju krajnju
stvarnost, Apsolut (brahman), koji je najviše, istinsko, transcendentalno Jastvo, a uvidom u Gospoda stjeèu i uvid u puninu djelovanja, koje svoje savršenstvo postiže u skladu s Bogom, èime
svako djelovanje postaje Božanskim.
30 Oni
koji Me prepoznaju
kao Gospoda i prirodnog i Božanskog i žrtve,
èak i u samrtnom èasu,
um je njihov u Meni uèvršæen.
Bog je suština svega stvorenog i nestvorenog, Gospod neba i
zemlje, svega vidljivog i nevidljivog. Žrtva je dobra ukoliko do276
Sedmo poglavlje
28 - 30
prinosi stanju transcendencije, a transcendencija je sam Gospod,
pa je stoga Gospod suština žrtve. Sve što je dobro i pozitivno
potjeèe od Njega, koji je punina svega dobra. Onaj, èiji je um uèvršæen u toj spoznaji, ni u èasu smrti se ne koleba, veæ ostaje svjestan
Boga. Takav u Bogu živi i u Bogu umire, a poslije smrti u Bogu
ostaje za vjeke vjekova, s one strane vremena i prolaznosti, u neprolaznom blaženstvu vrhovne i nenadmašne stvarnosti.
277
Osmo poglavlje
1
Arjuna reèe:
Što je brahman?
Što je individualno jastvo?
Što je djelatnost, o najviši Puruso?
Koji je uzrok materijalne,
a koji božanske prirode?
2
Tko je i što uzrok yajve,
ovdje u ovom tijelu, o Madhusudana?
Kako Te samoovladani mogu
prepoznati u trenutku smrti?
Arjuna sada postavlja niz pitanja, koja se odnose na pojmove
koje je Gospod spomenuo u prethodnom poglavlju, a koji su mu
ili posve novi i nepoznati, ili su mu poznati u nekom drugom
znaèenju, pa želi saznati znaèenje u kojem ih spominje Krsna.
Uoèimo kako Arjuna oslovljava Krsnu sa “Purusottama”,
“Najviši Purusa”, obraæajuæi se tako Njemu kao Gospodu svih
biæa.
3
Svevišnji Gospod reèe:
Neprolazan je brahman i najviši.
Individualno jastvo je vlastito biæe.
279
Bhagavad-gEt=
Uzrok nastajanja i života biæa
zove se karma, djelatnost.
Brahman je vrhovna stvarnost, transcendentalni Apsolut.
Individualno jastvo (adhyatma), odnosno jivatman (jastvo živog biæa) jest lokalizirani subjekt, ono što biæe doživljava kao sebe.
Takvo jastvo je relativno, ono se kao odvojeno od ostalog opaža
u relativnom svijetu, unutar Kreacije. Promjenom perspektive, uviða se da je Jastvo jedno, i da je ono zapravo brahman. U relativnom, adhyatma je subjekt iskustava i duhovnog razvoja, kao i
karme. To je onaj “ja” koji doživljava iskustvo, koji je iskusitelj
relativnih stvari.
Karman, odnosno karma, djelatnost je, aktivnost, promjena stanja u stvorenom svijetu. Po tom zakonu neprekidnog kretanja i
promjene, biæa se raðaju, mijenjaju i propadaju da bi se rodila
ponovo u skladu s tim istim zakonitostima.
4
Materijalna priroda je prolazna,
dok je božanska priroda Purusa.
Uzrok žrtve sam Ja u ovom tijelu,
o najbolji od tjelesnika.
Materijalna priroda jest Prakrti. To je pasivna priroda sastavljena od razlièitih energija, raznih stupnjeva suptilnosti, koja se ne
oèituje, nego predstavlja polje oèitovanja Puruse. Božanska priroda je Purusa, koji se oèituje u materijalnoj prirodi, dok istodobno
ostaje u svojoj izvornoj prirodi, jednako kao što ruka ulaskom u
rukavicu poprima izgled rukavice, a da ne prestane biti rukom,
odnosno dijelom ljudskog tijela. Jednako tako se Purusa u jednom
svom aspektu oèituje kroz Prakrti, a istodobno ostaje u svojoj vlastitoj naravi punine.
Uzrok žrtve, odnosno njezina bit, jest transcendencija kao takva.
Žrtva je stanje u kojem se èovjek odrièe vezanosti u svom djelovanju, a savršenstvo toga je Gospod u tijelu, koji je ukljuèen u sve
vrste djelatnosti, koje su zbog Njegove vrhovne transcendentalne
naravi posve od naravi žrtve, do te mjere da on predstavlja utjelovljenje žrtve, jednako kao što predstavlja i njenu suštinu, narav
i cilj. Svaka žrtva služi postizanju transcendencije, a bit transcendencije, koja je èini vrijednom postizanja, jest savršena punina i
blaženstvo koje je Gospod. Gospod u tijelu, dakle, predstavlja
280
Osmo poglavlje
3-5
savršenu žrtvu. Tako doživljeno pitanje žrtve baca novo svjetlo na
problematiku Kristove žrtve u kršæanstvu, buduæi da dolazimo do
spoznaje kako je veæ i samo Kristovo postojanje u tijelu suština
žrtve, koja je savršeno otkupljujuæa i spasonosna, a ne njegova
smrt, kako to ljudi èesto misle.
5
Onaj tko u trenutku smrti
napušta tijelo sjeæajuæi se Mene,
on doseže Moju prirodu.
U to nema sumnje.
Ovdje imamo nekoliko slojeva moguæeg razumijevanja. S jedne
strane, oèigledno tumaèenje glasi da je trenutak smrti sudbonosna
toèka u èovjekovu životu, prekretnica koja odreðuje njegovu sudbinu. Ono, èega se èovjek sjeti na samrti, predstavlja upravo ono
što mu je najvažnije, što cijeni iznad svega drugog, što je najbliže
njegovoj egzistenciji. Èovjek, koji je vezan posjedom, na samrti æe
misliti o svome posjedu, i o tome što æe sada biti s njim. Netko
drugi æe razmišljati o svojoj obitelji, što æe biti s njegovom ženom,
što s djecom i slièno. Èovjek, kojemu je Bog bio najvažniji za života, u samrtnom èasu mislit æe jedino o Bogu, žudjet æe Ga spoznati, željet æe Njegovu blizinu i bit æe ispunjen radošæu zbog blizine
svojeg zajedništva s Njime. Takav èovjek dakako pripada Bogu, i
Njemu odlazi, da se ne vrati.
Drugi sloj razmišljanja govori sljedeæe: ljudska je priroda slojevita. Èovjek može biti izuzetno predan Bogu, a da ipak na samrti
razmišlja ponajprije o sudbini onih koji su mu za života bili povjereni, a sada ih ostavlja. On æe brinuti o njima i pokušat æe ih
zaštititi, makar znanjem o tome da je sve u redu. On neæe razmišljati o svojoj sudbini, nego jedino o sudbini drugih, buduæi da zna
kako se o njemu Bog brine i više nego dobro, pa æe mu ionako
dati upravo ono što mu pripada, kako mu je davao i za života.
Ako razmišljamo o Krsninim rijeèima na uzak i doslovan naèin,
morali bismo zakljuèiti kako èovjek iz ovoga primjera nije postigao savršenstvo jer misli na svoju obitelj, a ne na Boga. Ali, prava
istina je da taj ne mora misliti na Boga, jer on Boga èitavo vrijeme
živi. On neprestano boravi u Bogu i živi Božanskim životom, koji
se oèituje u brizi za druge i njihovo dobro. Predanost Bogu oèituje
se u nebrizi za vlastito dobro, koja potjeèe od dubokog i trajnog
razumijevanja Božje naravi, te naravi zakona karme, koji uvijek
281
Bhagavad-gEt=
daju èovjeku ono što mu je potrebno i što zaslužuje. Tako on u
dubokom razumijevanju i vjeri ne mora pokušavati postiæi nešto
za što zna da æe mu ionako biti udijeljeno, veæ gleda kako bi iz te
pozicije mogao èiniti dobro i slaviti Boga. Imajuæi to u vidu, ispada da nema nikakvog protuslovlja, buduæi da taj èovjek doista
misli na Boga, èak i dublje od onoga tko neprekidno ponavlja
“Bože, Bože”, kako ne bi Boga zaboravio pod utjecajem drugih
razmišljanja.
6
Kome god da preda misli
prilikom napuštanja tijela,
njemu zacijelo i dolazi,
o Kuntin sine.
Ono što važi za napuštanje tijela u svijesti o Bogu, to važi i za
napuštanje tijela u drugim stanjima i s drugim promišljanjima; buduæi da je trenutak smrti u osnovi najvažniji trenutak u životu, u
njemu se uoèava prevladavajuæa sklonost èovjekove duše, te æe
pravednik doèekati smrt ispunjen radošæu zbog sjedinjenja s
Bogom, dok æe grešnik doèekati smrt ispunjen strahom i tjeskobom. Èovjek koji je vezan svijetom žalit æe i strahovati zbog napuštanja svijeta, te æe nastaviti težiti svijetu i nakon smrti. Onaj,
pak, tko teži Bogu, radovat æe se što je njegova tjelesna egzistencija okonèana, i što može biti s Bogom bez smetnji koje uzrokuje
tjelesnost. Dakako, kao što je objašnjeno i u komentaru prethodnog stiha, ovo pitanje je slojevito i treba mu pristupiti s puno
uvida i bez površnosti, kako ne bismo donosili površne sudove
poput onog da je èovjek koji neprestano spominje Boga svetac, a
da je onaj koji brine o svojoj djeci vezan materijalnim, buduæi da
je èesto istina upravo suprotno.
7
Stoga uvijek boravi uèvršæen u Meni i bori se.
Predajuæi razum i um Meni,
nesumnjivo æeš doseæi Mene.
Kao što je postalo oèitim iz pomnijeg tumaèenja prethodnih stihova, kljuè pripadnosti Bogu leži u predanosti Njemu, te potpunoj
posveæenosti i obuzetosti duše Bogom. Onaj, tko tako uredi smjernice svog života, neæe morati brinuti o tome što æe misliti u samrtnom èasu; po svoj æe prilici misliti isto kao i u ostatku života.
282
Osmo poglavlje
8
5 - 10
Meditirajuæi tako, sjedinjena duha,
postojano usmjerenih misli,
najvišeg Božanskog Purusu doseže, o Partha.
Onaj, dakle, tko boravi u stanju usmjerenja duha na Božansko,
postupno spoznaje i nadilazi sve suptilnije razine stvarnosti. Nakon
što nadiðe identifikaciju s raznim slojevima Prakrti, on razbija i
samu identifikaciju s Prakrti i prepoznaje sebe kao Purusu. Potom
unutar tog stanja postiže sve veæi stupanj suptilnosti, te raste u
predanosti i služenju, da bi u stanju najvišeg postignuæa bio u stanju gledati samoga Boga, te s vremenom zadobiti Njegovu narav.
9
Tko meditira o Sveznajuæem,
Najstarijem, Upravitelju,
manjem od atoma, koji sve održava,
Nedokuèivom, sjajnom poput sunca,
onkraj tame,
10 Tako
meditirajuæi u samrtnom èasu,
postojana uma, ispunjen predanošæu i snagom yoge,
potpuno povlaèeæi životni dah u mjesto izmeðu obrva,
on doseže najvišeg, Božanskog Purusu.
Onaj tko meditira o Božanskim atributima, tko se u cijelosti
njima zaokuplja, postupno poèinje poprimati razumijevanje tih
atributa, a potom i njih same, te sam postaje riznicom Božanskih
kvaliteta. To se, dakako, ne može postiæi umišljanjem, nego jedino postupnim proèišæenjem vlastitog biæa yogom, te uzdizanjem
svijesti u sve više razine stvarnosti. Atributi koji su nabrojeni u
ova dva stiha samo su opæenite smjernice; Bog je izvor svega znanja i sveznajuæi. On je izvor svih stvorenja i transcendentalan vremenu. On je vrhovna sila, kojoj su sve druge sile podreðene. On
je manji od najmanjeg, jer i najmanje održava i stvara. On je veæi
od najveæeg, jer i najveæe boravi u Njemu. On je nedokuèiv, jer je
izvor svekolike spoznaje, i ništa ga ne može spoznati, što veæ nije
u Njemu. On je svjetlost stvarnosti i istine, i transcendentalan je
tami i neznanju.
O Njemu takvome neprekidno treba misliti, treba Ga vjeèno
štovati i slaviti, kako za života, tako i u smrti. Yogin, koji se tako
na Njega zadubljuje, povlaèi fokus svoje životne sile u ajva cakru,
283
Bhagavad-gEt=
“treæe oko”, koja predstavlja istinski organ uvida, i tim uvidom
motri slavu Svevišnjeg, i tim Ga uvidom slavi. Tako slaveæi Boga,
on napušta sve niže identifikacije, uzdiže se iznad slojeva materijalne prirode i predaje se Bogu u najvišem ispunjenju, slavi i velièanstvu.
11 O
Onom, koga znalci Veda zovu Vjeènim,
u kojeg ulaze samoovladani,
i radi kojeg prihvaæaju zavjete èednosti,
tebi æu sada ukratko objaviti.
Sada Gospod Krsna kreæe objašnjavati suptilne razlike izmeðu
aspekata stvarnosti, koje su doista toliko fine da ih èak i znalci
znaju pomiješati.
12 Tko
se usredotoèi u yogi,
zatvarajuæi sva vrata tijela,
povlaèeæi razum u srce
a životni dah u glavu,
Vrata tijela su osjetila i djelatni organi. Povlaèenje razuma u
srce ne znaèi povlaèenje u srèanu cakru, jer se “srce” ovdje misli
kao jezgra biæa, tako da se ovdje radi o povlaèenju razuma u susumna nadi, odnosno u predanost Bogu i transcendenciju. Povlaèenje životnog daha u glavu osnovni je preduvjet za uzdizanje u
više svjetove; u glavi se nalaze kontrolni mehanizmi uvida (ajva i
druge cakre u glavi), kojima se svijest usmjerava na predmet opažanja. Opažanjem Boga kroz cakre glave, svijest se predaje Bogu i
odlazi Njemu.
13 Izgovarajuæi
brahman u jednom slogu Om,
sjeæajuæi se Mene,
te tako napusti tijelo,
on doseže najviši cilj.
Izgovaranje brahmana u slogu Om predstavlja potpuno smirenje svijesti, u kojem se svijest u cijelosti sjedinjuje s temeljnom
noseæom vibracijom Kreacije – pranavom, odnosno slogom Om.
Takvo smirenje praæeno je uvidom u Boga, stvoritelja svijeta, kojemu se biæe vraæa napustivši stvoreni svijet.
284
Osmo poglavlje
10 - 15
Pranava je ples Œive Plesaèa, simbola najsuptilnije razine Prakrti, temeljne pokretaèke sile svega stvorenog. Onaj, tko izgovara
taj “zvuk”, identificira se s inicijalnim impulsom stvaranja, a transcendencijom tog impulsa spoznaje Purusu, te tako postiže najviše
stanje koje neko biæe može postiæi: stanje bez želja u potpunom
ispunjenju.
14 Istinski
sjedinjenom yoginu,
uvijek usmjerena uma,
koji se uvijek sjeæa Mene,
Ja sam lako dostižan, o Partha.
Yoginu, koji je praksom postigao èistoæu i suptilnost svijesti,
koji je transcendirao sve razine Kreacije, vizija Boga samo je stvar
pomaka svijesti prema Njemu, i ne predstavlja nikakav napor.
Takav ionako živi u svijetu samo da bi pronosio Božju slavu, a kad
doðe vrijeme napuštanja tijela, on se s lakoæom sreæe s Bogom.
15 Dostigavši
Mene,
postigavši krajnji cilj,
velike se duše više ne vraæaju
u mjesto prolaznosti i jada.
Transcendencijom Prakrti, nauèivši od stvorenog svijeta sve što
se tamo moglo nauèiti, postigavši savršenu èistoæu i suptilnost
svijesti, dosegavši najviše savršenstvo, prosvijetljeni yogini, bogati predanošæu, zauvijek ostaju u svijetu transcendencije, u blaženstvu stanja o kojem nije moguæe ništa reæi, jer daleko nadilazi svaki
takav pokušaj. Takvi savršeni yogini uživaju u onom stanju, koje
je Bog predvidio kao pravu svrhu postojanja, i kojoj služi èitav
stroj stvaranja i evolucije; on služi tome da bi stvorio savršeno
èiste duše, sposobne drugovati s Bogom, duše koje su mu ravne u
predanosti i koje su sposobne pojmiti i primiti njegovu predanost. To je stanje u kojem se Božansko u cijelosti oèituje. Takve
duše su se izborima, svojom slobodnom voljom, profilirale kroz
sva moguæa grananja, birajuæi uvijek Boga i Božansko, nadilazeæi
sve niskosti i nesavršenstva, i sada u vjeènosti baštine svoj krajnji
izbor: savršen, vjeèni život u savršenom, vjeènom Bogu. Za takve
duše više nema povratka, one su vjeèno slobodne od svake patnje,
dakle i od ponovnog roðenja. Ako takva Božanska duša i siðe u
285
Bhagavad-gEt=
svijet, onda to èini kao avatara, Božanska inkarnacija, kako bi donijela osloboðenje drugima.
16 Tko
dosegne bilo koji svijet,
ukljuèujuæi svijet Brahme,
ponovo se vraæa, o Arjuna,
ali došavši Meni, Kuntin sine,
ne raða se više.
Brahmaloka je svijet, odnosno stanje brahmana, u yogi poznato
kao nirvikalpa samadhi. Èak i oni koji doðu u takvo stanje moraju
se ponovo vratiti i sukladno svojoj karmi primiti roðenje, jer njihova èistoæa nije savršena, a razvijenost njihove duše nije potpuna. Svaki takav “izlet” u više iskustvo samo je privremeno stanje;
tek potpuna èistoæa onoga, tko je u stanju netremice gledati u
Najvišeg Gospoda, u Purusottamu, jamac je osloboðenja od ponovnog roðenja.
17 Dan
Brahme traje tisuæu yuga,
a jednako traje i Brahmina noæ,
tako govore znalci.
Najbliži ekvivalent Brahminom danu jest razdoblje izmeðu Velikog Praska i Velikog Sažimanja; razdoblje izmeðu ekspanzije Svemira iz singulariteta, toèke beskonaène mase sažete na beskrajno
mali prostor, i njegova ponovnog sažimanja u singularitet pod
utjecajem gravitacijskog privlaèenja. To razdoblje je Brahmin dan;
Brahmina noæ je razdoblje neoèitovanosti, koje traje jednako dugo.
Svako od ta dva razdoblja traje izuzetno dugo vrijeme; uèenje
Mahabharate o yugama govori sljedeæe:
Jedan veliki ciklus se naziva mahayuga, a sastoji se od èetiri
yuge: krta, treta, dvapara i kali. U Mahabharati je trajanje yuga
izraženo u božanskim godinama. Svaka božanska godina traje 360
ljudskih (sunèanih) godina.
Krtayuga traje
ukupno traje
286
4000 godina (božanskih)
400 godina traje zora te yuge
400 godina traje njen sumrak
4800 božanskih godina ili 1,728.000 obiènih
Osmo poglavlje
15 - 17
Tretayuga traje
3000 godina
300 godina traje zora
300 godina traje sumrak
3600 božanskih godina ili 1,296.000 obiènih
ukupno traje
Dvaparayuga traje 2000 godina
200 godina traje zora
200 godina traje sumrak
ukupno traje
2400 božanskih godina ili 864.000 obiènih
Kaliyuga traje
ukupno traje
1000 godina
100 godina traje zora
100 godina traje sumrak
1200 božanskih godina ili 432.000 obiènih
Ukupno trajanje cijele mahayuge je 12000 božanskih godina ili
4,320.000 obiènih (ljudskih) godina; odnosno njeno trajanje je
kao deset kaliyuga. Tisuæu mahayuga èine jedan Brahmin dan i još
tisuæu Brahminu noæ.
Osnovne karakteristike svake yuge prema Mahabharati su:
Krtayuga je najbolje razdoblje mahayuge, zato se naziva krta
– savršeno. Svatko je vjernik bez mane. Vrlina se ne izopaèuje.
Nema ni kupnje ni prodaje, ni bolesti ni pakosti, ni bijede ni nezasitnosti… Jedini trud je bilo odricanje od svijeta, a bilo je dovoljno samo pomisliti na nešto da bi se to dobilo. Bila je jedna jedinstvena Veda, a Narayana, duša svih stvorenja, imao je bijelu put.
Tretayuga je sljedeæe razdoblje u kojem još uvijek cijene istinu i
vrlinu, ali se sada pomoæu obreda i žrtve nastoje domoæi onog što
žele. Nikada nisu odstupali od vrline, ali se vrlina smanjila za èetvrtinu. Èetiri kaste su se pridržavale svojih dužnosti. Narayana,
duša svih stvorenja, posta crven.
Dvaparayuga je iduæe razdoblje u kojem se vrlina smanjila na
polovicu, vrlina se koleba izmeðu tame i svjetla, a Narayana je
postao žut. Vede su se razdijelile u èetiri dijela. Umne sposobnosti
su se smanjile, a uz Istinu ih je ostala samo nekolicina. Nastao je
grijeh, a ljudi su postali žrtve razlièitih bolesti.
Kaliyuga je posljednje razdoblje mahayuge u kojem ostaje još
samo èetvrtina vrline. To je željezno doba, a Narayana je crne
boje. Vede i vrlina se prestaju poštovati. Vladat æe bolesti, klonu287
Bhagavad-gEt=
lost, srdžba, strah od oskudice, a ljudska narav se kvari. Porok se
beskrajno poveæava.
Na kraju ovog posljednjeg razdoblja dolazi do posvemašnjeg
uništenja.
Tisuæu mahayuga èine jedan dan Brahme, a još tisuæu èine noæ.
Brahmin život, koji traje sto godina (po 360 dana), jedan je veliki
ciklus u životu svemira, nakon kojeg nastupa pralaya, posvemašnje razaranje svemira, da bi nakon toga otpoèeo novi veliki ciklus.
18 Poèetkom
Dana sve oèitovano nastaje iz neoèitovanog,
a poèetkom Noæi rastaèe se ponovo u neoèitovanom.
Neoèitovano je onaj isti potencijal iz kojeg se sva biæa neprekidno stvaraju, i u kojem imaju svoju stvarnost, i koji je temelj jednako svecima kao i grešnicima. Razlika izmeðu svetaca i grešnika je
upravo u tome što se grešnici rastaèu u potencijalnoj svijesti koja
je temelj stvarnosti, nakon što njihovu relativnu egzistenciju pojede ništavilo, dok sveci u sebi ostvaruju puninu stvarnosti, te baštine blaženstvo Božanskog ostvarenja.
19 To
se mnoštvo biæa raða, ponovo i ponovo,
nestaje u sumraku a raða se sa zorom.
Biæa koja èak i tako dugo vrijeme, kao što je Brahmin dan, dakle
više od èetiri milijarde godina po proraèunu iz Mahabharate (ili,
vjerojatnije, nekoliko desetaka puta dulje razdoblje po nekom od
moguæih proraèuna moderne znanosti, koja dosadašnju starost
svemira procjenjuje na nekih 18 milijardi godina, a svemir je još
uvijek u fazi ekspanzije), nisu postigla savršenstvo, vraæaju se u
ništavilo iz kojeg su potekla; u potencijalnu energiju stvaranja koja
obitava u Bogu.
20 Ali
postoji i druga,
vjeèna i transcendentalna priroda,
razlièita od neoèitovanog,
koja nikada ne podliježe uništenju.
Uništenjem svega, ona ostaje.
Neoèitovano je brahman, najviša stvarnost, transcendentalni Apsolut. U njemu nema biæa, ali on je potencijal iz kojeg se sva biæa
288
Osmo poglavlje
17 - 22
stvaraju. On je vrhovna stvarnost, krajnja zbilja, i ne predstavlja
ništavilo, kako bi se moglo pogrešno pretpostaviti, nego krajnje
jedinstvo svih stvari, u kojem postoji samo Jedan.
Ova vjeèna, transcendentalna priroda, o kojoj govori Gospod,
koja nije niti stvoreni svijet, a niti neoèitovani Apsolut, jest stvarnost Puruse.
21 To,
neoèitovano i neprolazno,
kažu, vrhovno je odredište.
Dostigavši ga, nitko se ne vraæa.
To je Moje najviše boravište.
Ovo je veliki misterij, krajnja nepoznanica pred kojom pada
logièki um, jer Purusa predstavlja relativni Apsolut. On je relativan, ali nije svjetovan i materijalan. On je oèitovan, a opet vjeèan.
On je Bog i Božja slava, Božje boravište koje baštine Bog i savršene duše, koje su dostigle cilj evolucije.
22 Tog
Vrhovnog Purusu,
u kojem su sva biæa sadržana,
koji sve prožima,
može se doseæi potpunom predanošæu.
Predanost i služenje osnovna su kvaliteta Puruse; onaj, tko u
sebi razvije te kvalitete, boravi u toj, najvišoj stvarnosti. Stoga se
predanošæu, divljenjem i obožavanjem postiže ono, što je vjeèno
od te kvalitete, i u èemu ne može postojati ništa drugo. Ta predanost nije od kvalitete iluzije, i nitko tko se yogom nije proèistio i
uzdigao ne može niti shvatiti o kakvim se kvalitetama i stanjima
radi, te tako nije mudro pokušavati osjetiti te kvalitete bez adekvatnog pripremnog treninga, jer to nije moguæe, ništa više nego
što je djetetu, koje je tek prvi put èulo za raèunalo, moguæe shvatiti tajne najmodernijih raèunalnih sustava kakve koriste vojske i
banke, tako što æe samo razmišljati o raèunalima. Takvo razmišljanje je beskorisno; treba steæi znanje o arhitekturi raèunala, operativnim sustavima, programskim jezicima, komunikacijskim protokolima i sliènom; potrebno je znanje matematike i ponešto znanja
fizike, potrebno je posjedovati užasno puno temeljnih znanja koja
naizgled nemaju nikakve veze s raèunalima. Èovjek koji æe, èuvši
da je za ulazak u Božje vjeèno kraljevstvo potrebna predanost, i
289
Bhagavad-gEt=
koji na osnovi toga pokuša osjetiti takvu predanost, bavi se uzaludnim poslom, i oèito je kako æe njegov krivo usmjereni poduhvat
završiti umišljanjem predanosti, koje je samo iluzija, neka vrsta
histeriènog stanja. Takva predanost predstavlja sasvim drugaèiju
kvalitetu; u njoj nema ni emocija, ni misli, niti bilo kakvih svjetovnih stanja duha. U njoj postoji èistoæa prekaljenog yogina, koji je
veæ u poèetnièkim fazama razvio nižu vrstu predanosti, onu kojom
se odlikuje mentalna razina. Nakon toga je to nadišao u spoznaji
kauzala, suptilnih stanja Božanske moæi koja održava svijet i koja
se oèituje kao ispravnost u svim stvarima. Nadilazeæi tu i još više
materijalne energije, dolazi do Božanskih aspekata oèitovanih u
svijetu prirode, do Œive i Œakti atmièke razine, èije meðusobno
divljenje daje pokretaèku snagu oèitovanju Božanskog u svijetu.
Takav yogin transcendira èak i to uzvišeno stanje, i spoznaje sjedinjenu svijest u prvobitnom kretanju, Œivu plesaèa koji izgovara
prvobitni slog Om svojim plesom stvaranja i uništenja; plesom,
koji predstavlja tek neznatni pomak nepomiène svijesti, koja se
onda dijeli, na nižoj razini, na Œivu i Œakti. Yogin tada nadilazi èak
i tu, prvobitnu i temeljnu razinu stvaranja, i tek tada spoznaje
Purusu, tek tada mu se otkriva silina predanog služenja, kada u
nektaru predanosti otkriva potpuno ispunjenje i zauvijek gasi sve
želje. Takva predanost, dakle, nije stvar koju svatko može postiæi
tek htijenjem i histeriènim osjeæajnim ispadima. Ovdje se radi o
samoj kruni èina stvaranja, o smislu postojanja sviju svjetova, o
samoj Božjoj unutarnjoj naravi, koju takav savršeno predani yogin
može podijeliti s Onim, koji je njegova jedina i najviša ljubav.
23 O
najbolji Bharato,
sad æu ti kazati o vremenima
u koja yogin napušta svijet,
da se vrati ili ne.
U indijskoj tradiciji postoji vjerovanje u povoljna i nepovoljna
razdoblja za razne aktivnosti, pa prema tome i za napuštanje tijela. U tome doduše ima istine, ali vjerovanje u takve sile predstavlja
veliku opasnost, jer slabi èovjekovu volju za nadvladavanjem
okolnosti, koja je nužan uvjet postizanja osloboðenja.
24 Vatra,
svjetlo, dan,
svijetla polovina mjeseca,
290
Osmo poglavlje
22 - 27
te šest mjeseci sjevernog suncostaja;
ljudi koji tada odlaze,
ako znaju brahman, odlaze brahmanu.
25 Dim,
noæ,
tamno razdoblje u mjesecu,
te šest mjeseci južnog suncostaja;
yogini koji odlaze tada,
odlaze na mjeseèev svijet,
ali se ponovo vraæaju.
26 Dva
su naèina napuštanja tijela:
u svjetlu i u tami, tako kažu znalci;
jedan bez povratka,
dok drugi povratku vodi.
Po tom vjerovanju, stanje svijeta na neki naèin predodreðuje
kretanje duše poslije smrti; s jedne strane, moguæe je da u tome
ima istine, buduæi da èitav svijet predstavlja tijelo Božanskog Puruse, pa i stanja svijeta na neki naèin reflektiraju Njegova stanja,
ali mislim kako je takvo djelovanje tek sporedno, periferno. Naime,
èovjekovu sudbinu odreðuje kvaliteta njegove duše, a ne godišnja
doba. Ako prosvijetljen èovjek, koji je spoznao Boga, umre i u
najnepovoljnijem razdoblju, on æe bez sumnje iæi Bogu i neæe se
ponovo raðati. Ako, pak, poroèan èovjek niske svijesti umre u
najpovoljnijem razdoblju, on æe se svejedno ponovo roditi u tijelu
kakvo odreðuje njegova karma. U to nema sumnje.
Ipak, svatko je mogao uoèiti kako u proljeæe u svim biæima bujaju sile stvaranja, oèitovanja, života, te sve vezanosti uz svijet i
svjetovne stvari, dok u jesen biæa proživljavaju osjeæaje prolaznosti, smrtnosti, privremenosti i uzaludnosti svjetovnog. Jasno je
kako æe takva razmišljanja u velikoj mjeri obojiti um veæine ljudi
– odnosno, svih osim istinskih yogina, koji su èitavo vrijeme svjesni stvarnosti Božanskog i iluzornosti svjetovnog, bez obzira na
godišnja doba i mjeseèeve mijene.
27 Yogin,
o Partha, koji zna te puteve
nikada nije zbunjen.
Stoga uvijek budi uèvršæen
u yogi, o Arjuna.
291
Bhagavad-gEt=
U svakom je sluèaju dobro biti uèvršæenim u yogi, jer tada èovjeku nije bitno je li ljeto ili zima, dan ili noæ, svjetlost ili tama, jer
je njegova duša uvijek ispunjena Bogom i ne brine ni o èemu takvom, a svi su joj takvi utjecaji periferni i nebitni. Njegova æe
sudbina uvijek biti pod povoljnim znamenjem.
28 Yogin
baštini nagradu onkraj prouèavanja Veda,
žrtvovanja, isposništva i davanja milostinje;
nagrada njegova veæa je od nagrade za te stvari.
On dostiže vrhovno, iskonsko stanište.
Djela proizvode plodove u svijetu djela, dok transcendencija
vodi iz tog svijeta prolaznosti u vjeènost, k Bogu, gdje yogin boravi zauvijek. Takva nagrada sadrži u sebi sve blagoslove koje mogu
sadržavati sve druge nagrade koje dolaze sa svjetovnim stvarima,
ali ih istodobno beskrajno nadilazi, tako da se yogin za takvim
sitnicama nikada i ne osvræe, buduæi da stjeèe beskrajno veæe blago,
koje ne izjedaju hrða i moljci150, i kojemu je jamac sam vjeèni Gospod.
150
292
Mt 6, 19-21
Deveto poglavlje
1
Svevišnji Gospod reèe:
Tebi nezlobnome prenijet æu
ovo najviše znanje i spoznaju
kojim æeš se osloboditi zla.
Kljuè primanja znanja je bezazlenost, nevinost uèenika, koji se
otvara uèitelju i prati ga na naèin na koji se suncokret okreæe
suncu. Uèenik prihvaæa, misli o onome što je èuo i pita ako mu
nešto nije jasno. Vodi ga jedino želja za spoznajom. Plemenit
èovjek, kakav jedino i može biti uèenik yoge, nema nikakva drugog interesa osim spoznaje Boga i postizanja savršenstva. On se
dugim nizom života i životnih iskustava uvjerio da treba težiti
jedino dobru, i dobro on prihvaæa i u njemu ustraje kad god ga
sretne. Kad sretne uèitelja, takav plemenit èovjek raduje se zbog
svoje neizmjerne sreæe, jer je to velik blagoslov, kakav ne zadobiva svatko. Imajuæi to u vidu, njemu nije ni na kraj pameti kritizirati uèitelja ili s njime svadljivo raspravljati. Njemu je jasno
da je uèitelj onaj koji zna, a on da je onaj koji ne zna, te iz te
pozicije pristupa situaciji. Dakako, ako ne zna, on æe pitati, i to
tako dugo dok ne shvati, ali postavljajuæi pitanje ulaže svu svoju
snagu u shvaæanje odgovora; on ne pita iz radoznalosti ili iz
oholosti, ili samo da bi èuo sebe govoriti, nego iz pozicije sliène
èovjeku koji boluje od smrtonosne bolesti, a sreo je lijeènika koji
293
Bhagavad-gEt=
mu može pomoæi da ozdravi. Takvome èovjeku nisu ni na kraj
pameti razmetanje i oholost, a kamoli uvrede i svadljivost, te
sumnjièavost i nevjerica. On sa zahvalnošæu prima sve što mu
uèitelj daruje. Na takav naèin Arjuna pristupa Gospodu Krsni.
Takav pristup, spojen s ogromnom snagom njegova uma, stvara
izuzetno pogodnu atmosferu, u kojoj Gospod osjeæa jednaku želju
da mu prenese znanje, koliko ga i on želi primiti. Takva predanost i èistoæa uèenika samo potièe uèitelja da ga obaspe velikom
milošæu.
2
To je kraljevsko znanje, najveæa tajna.
Ono vodi najveæem proèišæenju.
Neposredno iskusivo, sukladno dharmi,
lako ostvarivo i neprolazno.
To znanje, koje predstavlja krunu znanja, jest spoznaja Boga.
Spoznajom Boga èovjek postiže sve, i nakon tog postignuæa ne
preostaje mu nikakvo drugo, više. Spoznaja Boga moguæa je jedino kroz predanost, a to je najviša tajna, koju poznaju samo oni
koji su predani. Predanošæu, sve je lako dostižno, jer predanost
otvara èovjeka izravnom iskustvu, predanost je iskrenost koja stvara
neposredan dodir izmeðu svijesti i stvarnosti. Predanost Bogu otvara bhaktu prema izravnom iskustvu Boga, prema sjedinjenju s
Bogom. Predanošæu odbacujemo sve oblike neèistoæe i tereta s
duše, koja ostaje lagana i èista, i uzdiže se prema Bogu. Predanost
tako vodi najveæem proèišæenju, jer predstavlja suprotnost svim
uzrocima zaprljanja, kakvi su sebiènost, oholost, neznanje i samoljublje. Istog èasa kad se predamo Bogu, Bog odgovara, nalazimo
se u Njegovoj nazoènosti. Smisao stvorenog svijeta je u ostvarenju
Božanskih kvaliteta u biæima, tome služe karma i reinkarnacija,
kao i temeljni zakon kojemu je sve podložno, zakon dharme. Buduæi da predanost vodi upravo tom cilju, dakle ostvarenju i posjedovanju Božanskih kvaliteta, predanost je sukladna dharmi i ni u
kojem aspektu joj se ne protivi. Predanost je lako ostvariti, ona
leži u najdubljoj prirodi biæa, jer je najveæa, istinska težnja svih
biæa ona prema Bogu. Rezultati koji se stjeèu predanošæu nemaju
u sebi kvalitetu prolaznosti, jer nisu od prolaznoga svijeta; predanošæu, yogin stupa u domenu vjeènog života i stvarnosti, s one
strane vremena i prolaznosti. Stoga je yoga predanosti najveæe
postignuæe u yogi.
294
Deveto poglavlje
3
1-5
Ljudi koji ne slijede ovaj put,
o Uništitelju neprijatelja,
vraæaju se ne dostigavši Me,
stazi smrtnoga svijeta.
Ljudi koji nisu predani Bogu djeluju iz nižih pobuda, a te pobude odreðuju, sukladno zakonu karme, njihovu sudbinu. Tek predanošæu i postignuæem samoga Gospoda postiže se krajnje osloboðenje, buduæi da se tako raskidaju sve sebiènosti i niže pobude.
Takvi, nižih ciljeva, vraæaju se svijetu kako bi imali prilike uèiti i
razvijati se, te jednom, konaèno, postiæi stanje u kojem æe žudnja
za Bogom zasjeniti sve ostale žudnje, a tada æe u predanosti Svevišnjem postiæi krajnji cilj, iz kojeg nema više povratka.
4
U svom neoèitovanom obliku,
Ja prožimam èitav svijet Sobom.
Sva su biæa u Meni,
ali Ja nisam u njima.
Ovo je stih koji je opet najlakše objasniti prispodobom o raèunalu: svi programi koji se na raèunalu izvršavaju nalaze se u njemu,
ali raèunalo se ne nalazi u njima. Raèunalo se oèituje kroz sve
njih, izvršavajuæi ih, i aspekti sposobnosti raèunala u svakom se
od njih u nekoj mjeri pokazuju. Ipak, obrnuto ne vrijedi, jer raèunalo nije dano u programima, èak ni u svima njima zajedno. Teorije o tome da Bog predstavlja sveukupnost svijeta pogrešne su,
jer polaze iz posve pogrešne pretpostavke da Bog predstavlja neku
vrstu zbroja svih stvari, odnosno da sveukupnost prirode predstavlja Boga. Ne – nije Bog naèinjen od svih stvari, nego su sve
stvari naèinjene od Boga i prebivaju u Bogu, a on im svima ostaje
transcendentalan, jednako kao što svi programi postoje u raèunalu i raèunalu duguju svoje postojanje, a raèunalo svima njima ne
duguje ništa, ono bi nastavilo postojati i kad svih njih ne bi bilo,
posve neovisno o svima njima. Programi predstavljaju izraz raèunala, ali nikakva obrnuta relacija ne postoji.
5
Ipak, u Meni toga svega nema.
Uvidi tu moju Božansku moæ!
Stvoritelj sam i održavatelj biæa,
ostajuæi im svima transcendentalan.
295
Bhagavad-gEt=
Samo raèunalo ni na koji naèin nije uvjetovano programima;
ono je, ako protegnemo analogiju, apsolutno i transcendentalno, predstavlja temeljnu zbilju, predstavlja potporu i oslonac,
stvoritelja i uništitelja programa s potpunom vlašæu, a da njegova narav ni u kojoj mjeri nije u sve to upletena. U samom raèunalu zapravo nema programa; ono nastavlja postojati i ako se oni
ne izvršavaju. Ipak, programi su u njemu. Ova analogija je oèigledno prilièno primjenjiva, buduæi da se èak i paradoksi dobro
prenose.
6
Kao što moæan vjetar,
koji puše sa svih strana,
ostaje uvijek smješten u prostoru,
jednako tako, znaj,
sva biæa prebivaju u Meni.
Kao što je iz analogije s raèunalom i programima jasno, a ovdje
je dodatno ilustrirano primjerom vjetra koji je smješten u prostoru, Bog je stvarnost u kojoj je sve sadržano, o kojoj sve ovisi, a
koja ostaje u cijelosti nadreðena i transcendentalna svim aspektima oèitovanog svijeta.
7
Sva biæa, o Kuntin sine,
na kraju kalpe ulaze u Moju Prakrti,
a na poèetku sljedeæe kalpe
Ja ih ponovo stvaram.
Kalpa je drugo ime za dan Brahme (vidi 8.17). Poèetkom Brahminog dana, kako je navedeno u osmom poglavlju, Bog iz svoje
Prakrti, energije Prirode, oèituje mnoštvo biæa, koja onda evoluiraju pod utjecajem Njegova pogleda; biæa, koja prije kraja toga
golemog vremenskog razdoblja postignu savršenstvo predanosti,
uzimaju udjela u vjeènom životu Božanskog, dok se druga vraæaju
u neoèitovano krajem kalpe, u veliki rezervoar Božanske potencijalne energije, iz kojeg poèetkom iduæe kalpe kreæe novi ciklus
oèitovanja, novi pokušaj.
8
Oslanjajuæi se na svoju Prakrti,
Ja ponovo i ponovo stvaram
to mnoštvo biæa, samom snagom Prirode.
296
Deveto poglavlje
5-9
Biæa pripadaju Prakrti, ona predstavljaju njene raznolike aspekte, ali èitav proces postoji u Bogu, i sama evolucija potaknuta je
Njegovom stvarnošæu, koju biæa upijaju i iz koje rastu; ako je upiju
u cijelosti, odlaze Bogu, a ako u tome ne uspiju, tada se vraæaju u
potencijal Prirode. Postoje, dakle, dva temeljna stanja u kojima
može završiti biæe: u stanju potpunog ostvarenja u Bogu, gdje biæe
svoju osobnost razvija do punine Božje osobnosti, ili kroz negaciju osobnosti, gdje biæe prekida kontinuitet svoje osobnosti. Osobnost biæa je, naime, dana u Bogu, a ako biæe u Bogu ne potraži
svoje ostvarenje, povlaèenjem Božjeg duha iz energije Prirode ono
prestaje postojati kao biæe. Odlaskom Boga iz prirode s Njim odlaze i oni, koji su se razvili u samostalne, Božanske Puruse, biæa
koja su evoluirala iz transcendentalnog brahmana u Božanske
osobe, u poosobljene Božanske kvalitete, jer jedino takvi mogu
boraviti u Bogu, buduæi da u sebi nemaju ništa od nižih, vezujuæih
kvaliteta prirode. Takvi su identifikaciju s razinama Prakrti davno
nadišli u svojem duhovnom razvoju. Nažalost, veæini ljudskog roda
takvo nešto predstavlja tek daleku buduænost, buduæi da veæini
èak i mentalna razina Prakrti predstavlja problem, a da ne govorimo o neèemu iznad toga. Doduše, kalpa je izuzetno dugo vremensko razdoblje, za one kojima se ne žuri. Oni, pak, koji ne
mogu èekati, i koji izgaraju od žudnje za Bogom, ti Ga spoznaju
odmah i sada, ne èekajuæi neizvjesnost posljednjeg trenutka.
9
Ipak, sve Me te djelatnosti ne vezuju,
o Dhanavjaya. Ja ostajem
nedirnut i nevezan njima.
Brahman, transcendentalni i neoèitovani Apsolut, posve je nevezan relativnim, jer, koliko god to èudno zvuèalo, on relativno
niti stvara, niti je s njim u odnosu, buduæi da su odnosi nešto što
postoji tek u domeni relativnog, u kojoj se jedne stvari odreðuju u
odnosu na druge. Apsolut je, pak, odreðen sam u sebi, a ne u
odnosu na nešto, a jednako tako ne postoji u odnosu na nešto,
nego kao temelj sveukupne stvarnosti. U analogiji s raèunalom,
niti jedna aplikacija ne može pokazati raèunalo u odnosu na sebe,
jer je raèunalo nadreðena i transcendentalna sfera egzistencije; sve
na što jedan program može pokazati ima važnost samo iz pozicije
programa, koja je analogna relativnoj sferi egzistencije. Raèunalo,
koje egzistira u apsolutnoj sferi, ostaje u cijelosti nedirnuto time.
297
Bhagavad-gEt=
10 Pod
Mojim nadzorom Prakrti stvara
sva pokretna i nepokretna biæa.
To je, o Kuntin sine,
pokretaèka sila svijeta.
Svijest biæa nastaje kao posljedica veze izmeðu energetskih slojeva Prirode (materije, prane, astrala, mentala, kauzala i drugih) i
Božjeg pogleda. Pod utjecajem Božjeg pogleda biæa “isparavaju”
kroz Prakrti, poveæavajuæi suptilnost agregatnog stanja svojeg postojanja, od èisto materijalne svijesti, preko elementarnih energetskih i osjeæajnih stanja, složenijih stanja ljubavi i svijesti, sve do
punine Božjeg savršenstva, gdje Božji pogled sreæe sam sebe, zatvorivši krug od dna do vrha energije Prirode.
11 Neznalice
me ne prepoznaju
kad silazim u ljudskom tijelu,
jer nisu svjesni Moje transcendentalne
naravi Svevišnjeg Gospoda.
Na nižim razinama, cjelovito Božansko utjelovljenje ne razlikuje se u nekoj posebnoj mjeri od obièna èovjeka; i jedan i drugi
imaju prividno slièna svojstva. Razlika meðu njima je u tome što
se kroz fizièko tijelo avatare oèituje najviša Božanska narav, dok je
obièno ljudsko biæe tek nakupina fizièke, pranièke, astralne i nešto
mentalne supstancije, oživljene Božjim pogledom. Obièno ljudsko biæe, dakle, tek je nejasna sjena savršenog Božanskog biæa, a
ipak, gledano tek fizièkim oèima, meðu njima nije lako uoèiti razliku. Tek onaj, tko i sam u sebi ostvari puninu savršenstva, tko je
u stanju oèima svoje duše gledati Gospoda, ima oèi kojima Ga
može prepoznati kad ovaj siðe u tijelu, kad Rijeè postane tijelom i
nastani se meðu nama.151
Ipak, za opažanje Božanskosti jednoga avatare nije nužno potpuno savršenstvo; naprotiv, dostatna je veæ i težnja dobru, istini i
savršenstvu. Takav æe èovjek vidjeti u avatari svojstva kojima teži;
ako ne i ona najviša Božanska, onda barem najviše od onoga što je
on u svojemu trenutnom stanju sposoban pojmiti. Tako æe, iako
ne znajuæi cjelinu, prionuti uz onaj njezin dio koji mu je poznat, te
æe Ga štovati, predano i s obožavanjem, te postupno spoznati
151
298
Iv 1,14
Deveto poglavlje
10 - 14
Njegovu narav u veæoj mjeri. Tako prisutnost avatare u svijetu donosi spas, u vidu moguænosti brzog i lakog napretka, svima onima,
koji su skloni lijepom, dobrom i velikom. Ipak, Boga æe u punini
prepoznati i štovati tek oni, koji i sami posjeduju Njegovu narav.
Oni, pak, koji utjelovljenog Boga ne prihvate, koji Ga odbace,
prepoznajuæi Njegove kvalitete kao nepoželjne, oni osuðuju sami
sebe na propast, u onoj mjeri u kojoj Ga odbace.
12 Osujeæenih
nada, uzaludnih djela,
beskorisnog znanja pomuæena duha,
u obmanutoj naravi asura i raksasa
oni nalaze utoèište.
Onima, koji odbace Božansko, kao alternativa ostaje jedino demonsko. Ukoliko se s tog puta ne obrate, oni zasigurno nalaze
propast.
13 Ali
velike Me duše, o Partha,
nalazeæi utoèište u Božanskoj prirodi,
obožavaju smirena uma,
znajuæi Me kao neiscrpni temelj biæa.
Za razliku od biæa koja sebe identificiraju s ništavnim energijama Prakrti, te žele posjedovati ono u èemu nema trajne zbilje,
bhakte koji su predani Bogu nadilaze sve niže stvari, te nalaze
utjehu jedino u Trajnom, Vjeènom, Praiskonskom, Beskrajnom i
Savršenom. Oni, shvaæajuæi prolaznost materijalne prirode, teže
jedino Božanskoj. Èitavog biæa sabranog u Tome, oni prepoznaju
Apsolut kao temeljnu, vrhovnu i jedinu stvarnost, po kojoj je sve
stvarno. Odbacujuæi sve stvarnosti nižeg reda, koje imaju temelj u
Bogu, oni biraju Boga, kao temelj, uoèavajuæi sve ostalo kao tek
nesavršenu refleksiju Božanskog savršenstva.
14 Pjevajuæi
Mi uvijek u slavu
služe Me uporno, odluèno i predano,
neprekidno u stanju jedinstva.
Uoèavajuæi Gospoda kao krajnju zbilju i krajnje savršenstvo,
bhakte Ga slave, neprekidno i stalno. Nalazeæi u Njemu najveæu
sreæu, iz te se sreæe raduju, slave Ga rijeèju, pjesmom, djelima,
299
Bhagavad-gEt=
èitavim životom i èitavom dušom. Boraveæi neprekidno u Njegovoj slavi, obuzeti blaženstvom jedinstva s Bogom, na sav Ga glas
slave, pronoseæi Njegovu slavu pred svim stvorenjem.
15 Obožavajuæi
Me žrtvom znanja,
drugi Me štuju u jedinstvu,
u dvojnosti, u raznolikosti,
u svim oblicima.
Bog je beskrajna radost. On je istodobno transcendencija i punina oèitovanja. On je savršeno jedinstvo i savršeni odnos. On je
uvijek isti i vjeèito razlièit. On je jednostavan i jasan, a opet beskrajno raznolik, složen i nedokuèiv. Beskrajne su Njegove slave, i
dostojne vjeènog opisivanja, nabrajanja i obožavanja. Beskrajan je
Gospod, izvor beskrajne radosti, temelj svih stvorenja i utoèište
najvišeg savršenstva. Klanjam se Njemu, uvijek i zauvijek!
16 Ja
sam vedski obred, ja sam yajva,
ja sam hrana ponuðena precima,
hranjivo bilje i mantra.
Ja sam maslac, vatra i žrtvena ponuda.
Bog je suština svih aspekata vedskog žrtvenog obreda, jer svaki
oblik religijske misli i religijskog èina, koji je upuæen onome što
èovjek doživljava kao Božansko, upuæen je Njemu, manje ili više
savršeno. Od najgrubljeg idolopoklonstva do najsavršenije predanosti u Božanskoj viziji bez kraja, svaki oblik bogoštovlja upuæen
je Bogu. Sukladno svojoj razini svijesti i svojoj duhovnoj razvijenosti, ljudi teže Svevišnjem na manje ili više savršen naèin, i ako u
svojem razvoju ustraju, odbacujuæi manje savršene oblike štovanja
i birajuæi više, na kraju æe postiæi savršenstvo.
17 Ja
sam otac ovoga svijeta,
majka, oslonac i praotac.
Ja sam predmet znanja,
proèistitelj, slog Om.
Ja sam Rg, Sama i Yajur.
Bog je temelj svijeta, cilj težnji, znanje u znalcima, èistoæa i proces èišæenja, vibracija na kojoj se temelji stvoreni svijet, te svetost
u svetim spisima.
300
Deveto poglavlje
14 - 21
18 Ja
sam cilj, održavatelj, gospodar i svjedok.
Ja sam dom, utoèište i najbolji prijatelj.
Ja sam stvaranje, uništenje i temelj koji podržava,
riznica i neuništivo sjeme.
Bog prožima èitavu stvarnost. On je istodobno blizak i drag,
bliži od najbližeg, draži od najdražeg, vjeèna utjeha u svim situacijama i okolnostima, na koju se èovjek može osloniti u svakom
trenutku. S druge strane, On je vrhovna moæ, gospodar svih stvari, u èijoj slavi se kupaju svjetovi. Isto tako, on je svjedok svih
stvari, on je uvijek ovdje, svuda, sveznajuæi. On je stvoritelj, održavatelj i uništitelj svemira. On je beskrajni izvor svega obilja koje
natapa Kreaciju, i koje biæa u raznim okolnostima, na razne naèine osjeæaju i kušaju. On je sjeme iz kojeg rastu sve stvari, sjeme u
kojem je sve sadržano.
19 Ja
dajem toplinu,
ja šaljem i zadržavam kišu.
Ja sam besmrtnost i smrt,
postojanje i nepostojanje, o Arjuna.
Sve kvalitete utemeljene su u Bogu i od Njega vode podrijetlo.
Svi prirodni zakoni imaju svoj temelj u Njemu. On je smrt prolaznog i život besmrtnog; On je postojanje u najvišoj stvarnosti, i
nepostojanje u iluziji. Sve stvarno i nestvarno ima temelj u Njemu.
20 Znalci
triju Veda, oni koji piju somu,
èisti od grijeha, obožavajuæi Me žrtvom
oni teže nebu. Dostižuæi Indrino kraljevstvo,
uživaju u rajskim nasladama.
21 Zasitivši
se rajskih prostranstava,
iscrpljenih zasluga,
vraæaju se u svijet smrtnika.
Tako oni, koji slijede uèenje Veda,
želeæi ispunjenje žudnje,
postižu smrt i ponovno roðenje.
Ovo je univerzalno primjenjivo, ne samo na znalce Veda, nego
na sljedbenike i vjernike svih religija, koji prakticiraju religijske
301
Bhagavad-gEt=
obrede s ciljem postignuæa sreæe i dobrobiti u iduæem životu. Oni
doista i postižu takvo stanje, ali takva religija predstavlja trgovinu, u kojoj se ogranièenim kupuje ogranièeno, dakle ogranièenom religijskom praksom kupuje se ogranièeno ispunjenje. Nakon
toga, èovjek se mora vratiti na onu toèku razvoja na kojoj je stao,
kako bi se uzdigao s te pozicije, kako bi imao prilike u cijelosti se
razviti.
Indrino kraljevstvo, Svarga, neka je vrsta astralnog raja, ispunjenog razlièitim vrstama zadovoljstava, ali prilièno plitke duhovne dubine; u svakom sluèaju, to je mjesto nadreðeno fizièkom
svijetu, i pruža veæe zadovoljstvo. Ipak, iako je težiti tome bolje
nego se zadovoljavati samim fizièkim svijetom, opet je bolje težiti
još višim stvarima, koje nisu prolazne i u kojima blaženstvo ima
kvalitetu vjeènosti.
22 Ali
onima, koji se usmjere jedino na Mene,
koji me štuju s nepodijeljenom predanošæu,
donosim zaštitu i trajnost postignuæa.
Bogu mogu s nepodijeljenom žudnjom težiti jedino oni, koji su
nadišli sve niže ciljeve, koje su iskušali i odbacili kao nezadovoljavajuæe. Veæ i samim time, nisu vezani nižim stvarima, i one ih ne
diraju. Slobodni od nižeg, a utemeljeni u najvišem, oni u vjeènosti
borave u Bogu, bez moguænosti da se u njima probudi neka niža
sklonost, koja bi ih iz tog stanja uklonila i vratila u niže sfere.
Èitav ciklus raðanja, umiranja i ponovnog raðanja služi “brušenju” i jaèanju ljudske duše, njezinu profiliranju u mnoštvu izbora.
Sve dok u èovjekovu umu postoji nešto osim Boga, što bi želio
iskusiti ili posjedovati, on æe se naæi u prilici to iskusiti. Kad Bog
postane jedini izbor, jedina želja i cilj svih težnji, kad sve ostalo
bude odbaèeno kao nezadovoljavajuæe, tada nema ponovnog roðenja, ostaje samo vjeèiti boravak u Bogu, koji je radost bez premca i najviše ispunjenje, u kojem sve želje umiru.
23 I
oni, koji štuju druga božanstva, služeæi im s vjerom,
oni doista štuju Mene, o Kuntin sine, ali u neznanju.
Svako štovanje vrline, u bilo kojem aspektu, doista predstavlja
štovanje Boga. Sve religije su, u nekoj mjeri, dotaknule savršenu
Božansku bit, i u sebi sadrže neki od njenih aspekata. Èak i štova302
Deveto poglavlje
21 - 25
nje prirodnih sila, te nižih božanstava i svetaca, koje bi netko proglasio idolopoklonstvom, u sebi nosi otkupljujuæu kvalitetu, jer se
protivi sebiènosti; kakvom god da se božanstvu èovjek utjeèe, i
kako god da ga zove, on u osnovi teži neèem višem od sebe, te se
tomu utjeèe za pomoæ, iako ne zna stvarnu narav i pune dimenzije
toga, a njegova vjera je u osnovi utemeljena na nepoznavanju stvarnosti toga èemu se moli. Stoga je takva religioznost pohvalna, ona
ima uzdižuæu kvalitetu i èovjeka koji je primjenjuje približit æe
spoznaji stvarnosti, jer æe u njemu stvoriti i razviti kvalitete predanosti, vjere, plemenitosti i nade, koje odlikuju velike duše.
Bog je pozadina, temelj i bit svih pozitivnih kvaliteta, i dakako
da onaj, tko kroz svoju religioznost teži dobru, zapravo teži Bogu,
istinskome i pravome, i taj Bog je uistinu onaj koji odgovara na
njegove molitve, koliko god nesavršene. Taj Bog je, isto tako, onaj
koji ga od nesavršenog vodi savršenom.
Iako je takvo štovanje nesavršeno, ne treba ga osuditi, nego mu
naprotiv pomoæi da preraste u nešto savršenije, u izravno iskustvo Boga.
24 Ja
sam doista uživatelj i gospodar svake žrtve.
Ipak, ne znajuæi Me uistinu, oni zakazuju.
Oni, koji služe raznim bogovima, te raznim teološkim konceptima (u što spada i moderna znanost sa svojom vjerom u vrijednost znanja), štuju razne odvojene aspekte sveprožimajuæeg i savršenog Boga, iako stjeèu razne blagoslove koje im Bog daje, i koje
zbog svoje vjere od Njega prihvaæaju, njihov stupanj razumijevanja odreðuje i ogranièava njihovo postignuæe, te oni, moleæi ogranièeno, i zadobivaju ogranièeno. Ne postigavši najviši cilj, oni ipak
postižu niže ciljeve, i uspješni su u nekoj mjeri, tako da njihov
neuspjeh nije strašan; oni ne koraèaju u smjeru suprotnom od
cilja, nego prema cilju koraèaju posredno.
25 Štovatelji
božanstava odlaze božanstvima;
štovatelji predaka odlaze precima
štovatelji duhova i sablasti odlaze njima
dok štovatelji Moji dolaze Meni.
U svojem štovanju, štovatelj stvara veæi stupanj podudarnosti
izmeðu sebe i predmeta svog štovanja. To je zbog toga što zadu303
Bhagavad-gEt=
bljenjem na predmet èovjek poprima njegova svojstva. U yogi se
to zove samyama, sastavljena od pratyahare (koja se, doduše, u
tom kontekstu najèešæe izostavlja, ali koja ipak predstavlja znaèajan faktor), dharane, dhyane i samadhija. Pratyahara predstavlja
odvojenost svijesti od osjetila u dovoljnoj mjeri da se svijest zadubi na predmet koji nije u izravnom dosegu osjetila. Dharana predstavlja sposobnost koncentracije svijesti na željeni predmet i u željenoj mjeri, gdje svijest ne luta s njega. Slijedi dhyana, meditacija,
odnosno zadubljenje u predmet, u kojem se èovjek poistovjeæuje s
predmetom zadubljenja, udubljuje se u njega u sve veæoj mjeri i
poprima njegove kvalitete. Kao konaèni stupanj dolazi samadhi,
u kojem nema razlike izmeðu èovjekove svijesti i onoga u što se
ona zadubljuje kada se postigne potpuno sjedinjenje. Samyamom
na snagu èovjek postaje snažan; samyama na neki Božanski aspekt
dovodi do ostvarenja kvaliteta tog aspekta, a samyama na stvarnost dovodi do ostvarenja stvarnosti u punini, odnosno do prosvjetljenja. Onaj tko tako meditira zacijelo ne griješi, i na pravom
je putu. Tako kršæanin može èiniti samyamu na Isusa i postiæi
njegove kvalitete i sjedinjenje s njegovom naravi, što æe, zbog Isusova potpunog savršenstva, dovesti i do potpunog savršenstva takvog praktikanta. Hindus može vršiti samyamu na Krsnu, Ramu,
Œivu ili Œakti, te tako razviti Božanske kvalitete tih Božanskih aspekata, i tako postiæi potpuno savršenstvo. Musliman može vršiti
samyamu na sveprožimajuæu istinu, Allaha, te tako postiæi spoznaju krajnje stvarnosti, i time osloboðenje i savršenstvo. Ispravnim izborom predmeta usmjerenja, kao i potpunom predanošæu i
upornošæu, takvim se zadubljenjem može lako postiæi savršenstvo.
Tako se štovanjem božanstava èovjek usmjerava prema sferi takvih Božanskih aspekata, onoliko visokih koliko je visoko njegovo
zadubljenje. Oni koji èitavo vrijeme promišljaju o svojim precima
i umrlim roðacima, nakon smrti dolaze njima. Oni, pak, koji se
bave spiritizmom, magijom i prizivanjem duhova, te štuju razne
demone (nažalost, ima i toga), odlaze u sferu u kojoj egzistiraju
takva biæa. Oni, pak, koji odbacuju sve niže, te se usmjeravaju na
Najvišeg Gospoda, oni zasigurno odlaze Njemu, i tako postižu
krajnje savršenstvo, ne vraæajuæi se više u svijet smrti i prolaznosti.
26 Ako
Mi tko s predanošæu ponudi
makar i list, cvijet, plod ili vodu,
Ja prihvaæam èist dar predana srca.
304
Deveto poglavlje
25 - 28
U svemu što èovjek èini, Bog ne gleda na njegova djela, nego na
stanje njegove duše dok ih èini. Stoga nije ni bitno kakav æe dar
èovjek prinijeti Bogu, nego je bitna iskrenost srca s kojom ga èovjek prinosi. Ako èovjeka u èinjenju velikih i plemenitih djela ometaju samo moguænosti, isto je kao i da ih je uèinio. Onaj, tko bi
èinio mnogo dobra da može, ali ga okolnosti ogranièavaju, pa
èini dobro u onoj mjeri u kojoj može, kao da je i uèinio veliko
dobro, jer je njegova iskrenost u èinjenju dobra došla do izražaja u
malome, a tko je vjeran u malome, vjeran je i u velikome.152
27 Što
god èiniš, što god jedeš,
što god žrtvuješ, što god daješ,
kakvom se god isposništvu predaješ,
o Kuntin sine, èini to kao žrtvu Meni.
Èitav život treba živjeti slaveæi Boga, kao himnu Bogu. Sve treba
biti utemeljeno u Njemu, i Njemu posveæeno. Opažajuæi u svemu
i iznad svega Gospoda, èovjek se u Njemu posve utemelji, i ništa
osim Njega nad njim nema vlasti.
28 Tako
æeš se osloboditi
dobrih i loših plodova djelovanja.
Uèvršæen u yogi odricanja
i savršeno slobodan,
doæi æeš k Meni.
Predanost Bogu u djelima znaèi transcendenciju polju djela.
Takvo djelovanje ne proizvodi povratnu reakciju, jer u njemu nema
sebiènosti i želje za posjedovanjem. Onaj, tko se u cijelosti i bez
ostatka preda Bogu, njega ne vezuje lanac karme.
Netko æe reæi: “Razumijem zašto treba biti slobodan posljedica
loših djela, ali zašto odbaciti plodove dobrih?” Dakako, dobra
djela i njihovi plodovi daleko su poželjniji od zlih plodova koji se
raðaju od zlodjela. Ipak, sve su to stvari u sferi stvari, a zlatni
lanac je i dalje lanac. Treba biti slobodan od svih vrsta lanaca, jer
vezanost za svijet plodovima dobrih djela i dalje je vezanost za
svijet, a savršenstvo se postiže tek osloboðenjem od svijeta i predanošæu Bogu. Dakako, lakše je odreæi se zasluge nego krivice, a
152
Mt 25,21
305
Bhagavad-gEt=
onaj tko èini zlodjela ne može se smatrati iskrenim u težnji najvišem dobru. Tako je potrebno najprije sva zla djela odbaciti i zamijeniti dobrima, potrebno je usmjeriti se samo prema dobru, a onda
se s relativnog, svjetovnog dobra usmjeriti na najviše, transcendentalno dobro. Takvim usmjerenjem, èovjek se postupno oslobaða svijeta i njegovih vezanosti, sve do postignuæa savršene slobode u Bogu.
29 Ja
sam isti prema svim biæima.
Nikog ne cijenim više ili manje.
Ali onaj, koji Me štuje s predanošæu,
on je u Meni i Ja sam u njemu.
Bog je sunce koje jednako sije dobrima i zlima.153 On pristupa
svima jednako, ali ne pristupaju svi jednako Njemu. Jednako kao
što oni, koji prilaze vatri da se ogriju, dobivaju njenu toplinu, a
drugi ne, iako vatra nije pristrana, tako i Božji blagoslov obasipa
one koji su Mu predani i koji ga primaju u sebe, te tako, iako svi
mogu dobiti jednako, blago dolazi onima koji ga uzmu. Takav,
koji prima Boga u sebe i iz Njega djeluje, posve je s Bogom sjedinjen, izmeðu njega i Boga nema razlike.154
30 Èak
i da je najbjedniji od grešnika,
onaj tko Me predano štuje, znaj,
neka se smatra pravednikom,
jer se ispravno usmjerio.
Onaj tko se odluèi za Boga, ma koliko grešan bio njegov prijašnji život, blagoslovljen je i sve mu je oprošteno, kao onom
razbojniku što bijaše razapet zajedno s Isusom.155 Onaj, tko odabere Boga, odabrao je savršeno, i jedino mu ostaje djelima potvrditi èvrstoæu svoga izbora, a kad to uèini, ništa više nema èiniti.
Mt 5,45
Iv 10,30
155
Lk 23,39-43: Jedan ga je od obješenih zloèinaca pogrðivao: “Nisi li ti Krist?
Spasi sebe i nas!” A drugi ovoga prekoravaše: “Zar se ne bojiš Boga ni ti, koji si
pod istom osudom? Ali mi po pravdi jer primamo što smo djelima zaslužili, a on
– on ništa opako ne uèini.” Onda reèe: “Isuse, sjeti me se kada doðeš u kraljevstvo
svoje.” A on æe mu: “Zaista ti kažem: danas æeš biti sa mnom u raju!”
153
154
306
Deveto poglavlje
28 - 32
31 On
ubrzo postiže ispravnost
te stjeèe trajan mir. Znaj, o Kuntin sine,
da Meni predani nikada ne propadaju.
Onaj, tko je odabrao Boga u svijesti, svoj æe izbor jamaèno potvrditi i u djelima, iako je fizièki èovjekov aspekt najtromiji, i najsporije reagira na promjene. Kad i djelima potvrdi izbor Božanskog, njegova je utemeljenost potpuna. Kad èovjek boravi u
Božanskoj svijesti, kad se njegova duša sunèa u Bogu, svi njegovi
aspekti postupno poprimaju Božanske kvalitete, te on ubrzo postaje savršenim. Suprotno njemu, èovjek koji se sve više udaljava
od Boga postupno gubi dodir s Božanskim kvalitetama, njegovo
razmišljanje i djelovanje postaju kaotiènima, te on tone sve dublje
u rasulo.
32 Oni
koji utoèište traže u Meni,
èak i da su ljudi niska roda –
žene, vaiœye i œudre –
èak i oni ostvaruju najviši cilj.
Ako imamo u vidu narav kasta, kao podjele ljudi po težnjama i
sklonostima, onda je jasno zašto Gospod drži zadivljujuæim to, da
èak i osobe, kojima su životni ciljevi osjetilno uživanje i materijalna
korist, mogu ostvariti savršenstvo predanošæu Njemu. Ipak, èini se
nepravednim uvrštavanje žena u kategoriju osoba niska roda.
Bilo bi besmisleno ocijeniti ovu izjavu Gospoda Krsne kao izraz
spolne diskriminacije ili muškog šovinizma, pogotovo imajuæi u
vidu Njegov život, i njegov stav prema ženama, s kojima se rado
družio i zabavljao, i koje je u svakom sluèaju držao vrijednima
barem u jednakoj mjeri u kojoj je cijenio i muškarce. Iz te perspektive, èini se da ova procjena ipak ima u sebi neku objektivnu kvalitetu. Problematika je dakako složena, ali moje je mišljenje da
žene mogu postiæi izuzetne rezultate u praksi yoge, jednako kao i
muškarci, a moje najnaprednije uèenike èine podjednako muškarci i žene. Dakako da se naèin rada s muškarcima i ženama razlikuje, ali moje je mišljenje da je kljuèni èimbenik u svemu tome stupanj u kojem je uèitelj ovladao osobinama obaju spolova. Takvo
ovladavanje je kljuè koji mu omoguæuje improvizaciju pristupa,
koji æe njegovim uèenicima, odnosno uèenicama, najbolje odgovarati. Zbog toga poèetnicima, koji pokušavaju pronaæi uèitelja,
307
Bhagavad-gEt=
preporuèujem da pri izboru ne gledaju na uèitelja i njegove kvalitete, jer tu mogu lako pogriješiti, nego na stanje u kojem se nalaze
njegovi, odnosno njezini uèenici, i to onog spola kojemu pripada
sam praktikant. Ako vidi da su uèenici njegova, odnosno njezina
spola postigli znaèajan napredak u odnosu na prosjeène ljude, te
da meðu njima ima prosvijetljenih biæa, neka se takvome uèitelju
slobodno i bez straha preda. Ako, pak, vidi uèenike koji su u lošem stanju, frustrirani, dezorijentirani, koji umišljaju postignuæe
bez stvarnog iskustva, ako se po duhovnom dosegu ne istièu u
odnosu na prosjek, ili, još gore, ako su u gorem stanju od prosjeènog, takvog je “uèitelja” najpametnije izbjeæi u širokom luku, bez
obzira na to koliko se pametnim èinile njegove rijeèi, buduæi da
oèito negdje leži problem. Bolje je uroniti glavu u kantu vode i
zadaviti se, nego odabrati krivog uèitelja, jer su posljedice izbora
krivog uèitelja teže.
Lako je postiæi duhovnost u kojoj se svi slatko smješkaju, toga
ima svuda i previše, veæi je problem postiæi duhovnost u kojoj se
spoznaje živi i stvarni Bog, a toga nažalost ima manje. Jednako tako,
sljedbe u kojima uèenici na sav glas slave uèitelja i govore o svojim
iskustvima treba izbjegavati u širokom luku, buduæi da se sasvim
sigurno radi o umišljanju. Onaj tko ima stvarnog iskustva o njemu
æe govoriti samo u izuzetno intimnoj atmosferi, meðu sebi sliènima, jer se radi o svetinji nad svetinjama, daleko privatnijoj od seksualnog života. Pogotovo se to odnosi na govor o uèitelju. Uèitelj je
uèeniku najveæa svetinja, on predstavlja najveæu svetost njegove duše.
O lažnim uèiteljima se govori na sav glas; jednako tako, lažni uèenici, koji ništa nisu shvatili, na sav æe glas govoriti o svojim postignuæima i slavi svoga uèitelja. Takve, koji od duhovnosti prave cirkus,
treba odmah oznaèiti kao neozbiljne, ako ne i nešto gore.
Duhovnost je stvar nutrine, a ne vanjštine. Tamo gdje je naglasak na obredima i pravilima, tamo gdje se naglasak stavlja na površinu i izgled, vrlo se vjerojatno zapostavlja nutrina.
33 Koliko
tek vrli brahmane,
i predani kraljevski mudraci!
Obožavaj stoga Mene, ti
koji si se našao u svijetu tuge i prolaznosti!
Ako veæ i ljudi koji su oznaèeni kao hendikepirani u svojoj duhovnosti, “ljudi nižeg roda”, mogu postiæi savršenstvo predanoš308
Deveto poglavlje
32 - 34
æu Bogom, koliko to tek mora biti lakše onima, koji su svojim
roðenjem predisponirani za duhovnost! Èovjek, èije se prirodne
težnje kreæu prema pravednosti i spoznaji, do Boga æe stiæi s lakoæom. Stoga se svakome bez razlike preporuèuje usmjerenje na Boga,
kao jedini istinski lijek za ljudsku patnju.
34 Uvijek
misleæi na Mene,
obožavaj Me predano,
žrtvuj Meni, odaj Mi poštovanje.
Duše posve obuzete Mnome,
tako sjedinjen doæi æeš Meni.
Zakljuèak nauka o osloboðenju, dakle, glasi da èitav život treba
biti prožet predanim obožavanjem Gospoda; ono, na što je usmjerena duša, to se ogleda i u djelima. Usmjerenje, dakle, treba
biti prema Svevišnjem, Svevišnji treba biti temelj egzistencije i svih
razmatranja, a posljedica toga bit æe osloboðenje i savršenstvo. Ja
sam jedina stvarnost. Znajuæi to, sjedinjen sam u savršenstvu.
309
Deseto poglavlje
1
Svevišnji Gospod reèe:
Poèuj i dalje Moju najvišu rijeè, o Moænoruki,
koju iz želje za tvojim dobrom
govorim tebi, jer si mi omilio.
Kako se Arjuna otvara Krsninoj rijeèi, te prima u sebe sve više
od Njegove naravi, tako i Gospod ima želju o svojoj naravi govoriti, jer je znaèenje toga nešto što daleko nadilazi puku situaciju u
kojoj se oni trenutno nalaze. Bitaka je bilo i bit æe ih, one nemaju
znaèenje zbog kojeg bi ih netko posebno pamtio, ali svetih tekstova, kakav je Bhagavad-gita, ili nema ili su izuzetno rijetki. Zbog
toga èinjenica da se Arjuna i Krsna nalaze meðu vojskama na bojnom polju, a bitka samo što nije zapoèela, gubi na važnosti, jer
ovo više nisu upute o ispravnom pristupu ratovanju, ovo je cjelovita Božanska objava, ovdje sam Gospod govori o svojoj unutarnjoj naravi. Moglo bi se reæi da je za to zaslužan ponajviše Arjuna,
jer da on nije tako pomno pratio Krsnino izlaganje, i da Ga svojim
pitanjima nije poticao na daljnje izlaganje, sve ove tajne ostale bi
neotkrivenima. Iz toga vidimo da je i u duhovnom odnosu uèenika i uèitelja prisutna ista zakonitost kao i u strujnom krugu: nije
dovoljno posjedovati izvor energije, potrebno je posjedovati i trošilo koje ga je u stanju u cijelosti iskoristiti. Uèitelj predstavlja
izvor energije, ali ako nema uèenika kojemu æe ta energija biti
311
Bhagavad-gEt=
potrebna, ona æe ostati u potencijalnom stanju, neiskorištena. Ako
to dalje razradimo, doæi æemo do prilièno zanimljivog zakljuèka:
ako na svijetu nema uistinu velikih uèitelja, moguæe je da je to stoga
što nema dovoljno velikih uèenika. Jednako tako, kako bismo u
takvoj situaciji uopæe mogli znati ima li velikih uèitelja ili nema?
Naime, da nije došlo do situacije kakvu sreæemo u Bhagavad-giti,
mudrost Gospoda Krsne možda nikada ne bi bila razotkrivena, možda nikada ne bismo saznali o Njegovoj velièini. Gospod sam govori
kako ovo nije Njegovo prvo utjelovljenje, a jamaèno nije ni posljednje. Iz toga, nažalost, slijedi da veæina takvih utjelovljenja nije uopæe zapažena, a vjerojatan je razlog tome upravo nesposobnost ljudi
za postavljanje pitanja na koja bi Božanska mudrost bila odgovor.
Na svu sreæu, Bhagavad-gita je rezultat situacije u kojoj je nekome
zatrebalo upravo ono što je Gospod došao dati, a to je On sam.
2
Niti mnoštvo bogova i velikih mudraca
ne zna Moje porijeklo,
jer Ja sam izvor i bogova i mudrih.
Svi mudri imaju svoj temelj u Božjoj mudrosti, jednako kao što
sva božanska biæa imaju temelj u Božjoj božanskosti. Ipak, oni ne
vide temelj od kojeg su naèinjeni, i nad njime nemaju vlasti, veæ
on ima vlast nad njima. Bog je u svim biæima, ali nisu sva biæa u
Bogu – nemaju sva jednaku svijest o svojem temelju. Èak i oni,
koji su spoznali sebe kao brahman, dotaknuli su tek trunèicu Božjega sjaja. Jer, oni su stanje sveprožimajuæe, beskrajne stvarnosti
iskusili tek u maloj, neznatnoj mjeri, jednako kao što èovjek koji
motri s velike udaljenosti vidi ogromnu zvijezdu tek kao slabu
toèkicu svjetlosti na nebu. Iako je znanje ljudi od Boga, iako je
njihova plemenitost i dobrota od Boga, daleko je to od onoga što
doista prebiva u Bogu, sve su to tek sitnice i beznaèajnosti. Ipak,
buduæi da tek male iskrice drže vrijednima i da èitav život posveæuju njima, koliko bi tek težili izvoru svih tih stvari, kad bi ga
poznavali! Usmjerenje èovjeka prema Bogu predstavlja odgovor
na sve potrebe ljudske duše, jedini pravi odgovor, koji sadrži ispunjenje, kojega se nije moguæe zasititi, koje nije moguæe nadrasti,
jer je u svim svojim aspektima beskrajno i savršeno.
3
Onaj smrtnik, koji Me zna
kao neroðenog i bez poèetka,
312
Deseto poglavlje
1-5
kao Velikog Gospoda svjetova,
on je neobmanut,
i slobodan od svakog grijeha.
Ovdje je dana definicija osloboðenja; ono predstavlja stanje èovjeka koji poznaje Boga, Iœvaru, koji predstavlja oèitovani brahman. Veæ i samom sposobnošæu da to dosegne, èovjek je završio
ciklus evolucije, slobodan je od potrebe za ponovnim roðenjima
radi duhovnog razvoja.
4
Svjesnost, mudrost, neobmanutost,
strpljivost, istinoljubivost,
vlast nad osjetilima i umom,
sreæa, nesreæa, roðenje i smrt,
strah i neustrašivost,
5
Nenasilje, uravnoteženost, nezahtjevnost,
isposništvo, darežljivost, slava i sramota,
razna su stanja biæa,
a izvor im je svima u Meni.
U usporedbi s raèunalom, postoje razlièiti programi razlièitih
svojstava, ali sva ta svojstva oni crpe iz raèunala; može se èak reæi
da su programi tek naèin, na koji raèunalo pokazuje ono što u
njemu postoji u potencijalu. Iako ima i dobrih i loših programa,
svi oni, bez razlike, oèituju snagu raèunala, a èak i loši programi
imaju tu dobru osobinu da u usporedbi s njima oni dobri izgledaju
posebno dobro, pa tako posredno i oni pridonose slavi raèunala.
U drugoj usporedbi, s laserskom zrakom koja najprije otapa, a
potom i isparava blok leda, kvaliteta topline – odnosno energije,
dinamike – koju voda poprima ima svoj izvor u laserskoj zraci.
Voda preuzima djelomièno ono što laserska zraka ima u potpunosti. U onoj mjeri u kojoj se led izlaže laseru, poprimat æe njegovu toplinu. Izlaganje zraci moæne energije usporedivo je s predanošæu Bogu. Oni, koji Mu se predaju, ogrijat æe se na Njegovoj
svjetlosti, i poprimiti njezina svojstva, te æe tako postati Božanskima. Oni, pak, koji se toj svjetlosti ne izlože, ostat æe u tami, zamrznuti i hladni.
Obje usporedbe na neki naèin ocrtavaju stvarnost, ali dakako
ništa ne može u cijelosti prenijeti sliku o Božjoj velièini. Bog kao
osoba (Iœvara) je kao Sunce, koje grije sva biæa na svijetu, dajuæi im
313
Bhagavad-gEt=
svima bez razlike toplinu i svjetlost; oni, koji mu se izlože, ogrijat
æe se, dok æe se drugi smrzavati u tami. S druge strane, Bog kao
Apsolut (brahman) je kao raèunalo, na kojem se izvršavaju razlièiti programi (svi razlièiti svemiri s bezbrojnim mnoštvom biæa), te
tako predstavlja sveprisutnu, temeljnu stvarnost u svemu.
6
Sedam maharsija i èetiri Manua,
Meni nalik, roðeni su iz Mog uma,
a od njih sva stvorenja svijeta.
Iako je stvarno znaèenje ovoga prilièno nejasno, pokušat æu pronaæi objašnjenje koje ima najviše temelja u stvarnosti.
Unutar Puruse postoji mnoštvo podjela; postoji mnoštvo, hajdemo reæi, duhovnih biæa, bogova, nad kojima je svima Gospod,
Purusottama. Oni se dijele po stupnju udjela u Božjoj biti. Teško
je u takvim stvarima nešto zasigurno znati, ali mislim da neæemo
previše pogriješiti ako kažemo da je Iœvara svojom sviješæu stvorio
druge Puruse – maharsije i Manue – a oni su stvarali dalje, bezbroj
raznih duhovnih biæa. Svi oni prebivaju u Bogu i od Njega ih je
teško razlikovati, buduæi da ih sve odlikuju predanost i služenje,
kvalitete koje Gospod posjeduje u cijelosti. Kasnije, proces stvaranja doveo je do oživljavanja pasivne Božanske energije, Prakrti,
odnosno Prirode, èime su nastale daljnje podjele i konkretizacije.
Ono što mi opažamo kao sebe blizu je samog dna tog lanca stvaranja, i ljudska biæa uglavnom imaju slabu predodžbu veæ i o razinama Prakrti koje neposredno nadilaze fizièku, a kamoli o onome, o
èemu se ovdje govori.
7
Onaj, tko doista poznaje
to obilje Moje velièine,
posve je zaokupljen yogom,
u to nema sumnje.
Onaj, tko je u stanju pojmiti istinu o tome, izravno, iskustvom,
taj je postigao savršenstvo yoge, njegov je duh u cijelosti prožet
savršenstvom, i on je u cijelosti odbacio sve niskosti i manja dobra.
Koliko god da je takav cilj teško ostvariti, to je u svakom sluèaju
moguæe, i postoje oni koji su u tome uspjeli. Dakako, iz svojeg
iskustva mogu posvjedoèiti da bi bez sustavne prakse moæne yogijske tehnike takvo nešto bilo u cijelosti nemoguæe. Naime, pre314
Deseto poglavlje
5-7
preke koje se sreæu po putu yogom je teško savladati, potrebna je
fokusirana svijest i velik red velièine energije da bi se èak i dotaknulo razine stvarnosti koje su daleko ispod savršenstva o kojem
prièa Gospod. Bez takvih tehnika, koje snagu svijesti èovjeka podižu za nekoliko redova velièine, ne vidim kako bi uopæe i u teoriji bilo moguæe da obièan èovjek, èija svijest nije usmjerena na
ispravan naèin, i èija je energija u usporedbi s yoginom zanemariva, postigne bilo kakav znaèajniji napredak u tom smjeru. Zbog
toga ne vidim nikakva smisla u objašnjavanju visokih stanja svijesti onima, koji ne prakticiraju yogu; ne postoji ni najmanja moguænost da ikada shvate istinsko znaèenje takvih opisa.
Postoje razlièite tehnike yoge. Èovjekov duh je izuzetno složen, i
moguæe mu je priæi na velik broj naèina, iz raznih smjerova. Svaki
takav smjer predstavlja neki oblik yogijske tehnike. Od takvih tehnika, koje sve redom imaju svoje mjesto i svrhu, svoj sam sustav
yoge sastavio od onih, koje predstavljaju najmoænija i najizravnija
sredstva za èišæenje duše i poveæanje duhovnog dosega. Dakako,
buduæi da se stanja i potrebe ljudi razlikuju, takav izbor neæe biti
jednako dobar za svakoga; zbog toga, mudro je potražiti uèitelja
koji je iskusan i u stanju improvizirati tehniku koja æe pojedincu
najviše odgovarati, i koja æe biti primjerena njegovu duhovnom
stanju. Ipak, takav sustav mora u sebi sadržavati temeljne vježbe
poput rezonancije i kriye, buduæi da bez takvih moænih tehnika
èišæenja ne vidim pretjerane vjerojatnosti za postizanje savršenstva.
Jednostavno, kolièina neèistoæa koje prebivaju u duhu prosjeènog
èovjeka tolika je, da manje uèinkovite tehnike jednostavno neæe biti
dorasle zadatku, a uèinkovitije, ako i postoje, meni nisu poznate.
Ne treba se fanatièno držati samo jednog pristupa, jednog smjera.
Put je nešto što se može prilagoditi, improvizirati. Cilj je jedini
bitan, a cilj je sam Bog. Ako neka tehnika ne odgovara èovjekovu
sustavu, ili je nije u stanju prakticirati na ispravan naèin, svakako se
treba posavjetovati s uèiteljem, koji æe ga usmjeriti. Vjera u same
tehnike neka je vrsta bogohuljenja; naime, tehnike su samo sredstvo, pomagalo, naèin usmjerenja duha, i nikako ne smiju predstavljati “svete krave”. Svete krave su dobre jedino za proizvodnju svetih hamburgera. Da sam se ja strogo pridržavao raznih propisa i
udžbenièkih tehnika, kakve su propisivali razni yogini, ne bih nikada postigao nikakav napredak, a kamoli pisao ovaj tekst. Improvizacija na temelju znanja, dakle, jednako kao i u bilo kojoj drugoj
ljudskoj djelatnosti, ovdje je kljuè uspjeha. Za vrijeme prakse yogi315
Bhagavad-gEt=
nov sustav neprekidno mijenja stanja, i tim stanjima se neprekidno
treba prilagoðavati, i svakome pristupiti na odgovarajuæi, originalni naèin. Yoga je kreativna, dinamièna, a ne statièna. Moæne tehnike rada sa sustavom nastaju kao posljedica osluškivanja sustava, praæenja njegovih stanja i potreba, i improvizacije na temelju opažanja
i iskustva. Postoje, dakako, temeljne tehnike, koje se ne razlikuju
bitno od pojedinca do pojedinca, i one predstavljaju osnovu yogijske prakse i “službenog” sustava. Ipak, svaki napredniji praktikant
uskoro razvije svoju posebnu, originalnu varijaciju na temu tehnike, koja njemu osobno najbolje odgovara, i na temelju toga dalje
radi, potpomognut iskustvom uèitelja i drugih praktikanata.
Jednako kao što se razlikuju tehnike, tako se razlikuje individualno opažanje i iskustvo viših razina svijesti. Te razine toliko nadilaze
konvencionalno ljudsko iskustvo, da je krajnje malo vjerojatno da
æe dva èovjeka o njima govoriti na isti naèin; to je jednako vjerojatno kao i moguænost da dva pjesnika istim rijeèima opišu isti zalazak
sunca, ili da ga dva slikara naslikaju na identièan naèin. Zbog toga
se rijeèi, kojima ljudi od iskustva opisuju više razine, kao i samog
Boga, nevjerojatno razlikuju, a ipak u svima njima možemo uvidjeti
notu zajednièkog iskustva. Oni, koji svete spise vide kao meðusobno proturjeène, ne znaju gledati na ispravan naèin. Naime, gledati
te tekstove kao doslovni opis, kao fotografsku sliku stvarnog stanja, jednostavno je pogrešno. Ako ih, pak, gledamo kao nadahnute
primjerke poezije, bit æemo bliže istini. U svakom sluèaju, jednako
kao što svrha poezije nije u tome da je nauèimo napamet, ni svrha
svetih spisa nije u tome da ih se bezumno i doslovno pridržavamo;
oni služe istoj svrsi kao i djela pjesništva, a to je prenošenje nadahnuæa koje je izvorno i dovelo do nastanka djela. Iz takvih tekstova
ne treba crpiti rijeèi, nego nadahnuæe, svijest iz koje su nastali. Umjesto da usvajamo rijeèi neke knjige, usvajajmo radije svijest iz koje
dolaze te rijeèi, a onda æemo i sami biti u stanju govoriti o predmetu iskustva. U svemu tome ne može se dostatno nahvaliti samo iskustvo, odnosno yoga koja do njega ima dovesti; zato treba prihvatiti mudri savjet iz upanisada: “Napustivši tada sve spise, pa i ovaj,
mudar bi se prihvatio yoge”.156
Parafrazirano Amrta-bindu upanisad 8.18:
“Mudar, koji je prouèivši spise
prionuo ostvarenju znanja
u želji za zrnjem odbacuje pljevu ovaj i druge tekstove”.
156
316
Deseto poglavlje
7-9
Sva teološka razglabanja suvišna su ako ne posjedujemo spoznaju. Kad je posjedujemo, sva teologija je tek moguæe sredstvo
izraza punine spoznaje, i ne pridonosi toj punini u znaèajnoj mjeri,
osim u smislu da æe se prosvijetljeni radovati ako može i mislima
i rijeèima slaviti Boga. Zakljuèak je, stoga, da svi sveti spisi služe
tek tome da bi ljude potaknuli da sami porade na spoznaji predmeta, koji spisi opisuju. Kad smo jednom ustanovili da to želimo,
ostaje nam jedino baviti se yogom dok to ne postignemo.
8
Ja sam izvor svega. Sve izvire iz Mene.
Znajuæi to, obdareni dubokim pronicanjem,
mudri Me obožavaju.
Sve kvalitete imaju svoj temelj u Apsolutu, u Bogu. Ništa ne
postoji, što ne bi imalo svog temelja u Njemu. Mudri, koji ili izravnim uvidom svjedoèe istinu o tome, ili to nasluæuju kao istinu,
obožavaju i štuju Boga, slaveæi Ga na sve moguæe naèine, a ponajprije upijanjem Njega i Njegovih kvaliteta u sebe, postajuæi u cijelosti onim, èemu se dive.
To je jednako istina i za ispravno usmjerene štovatelje poèetnike,
kao i za prosvijetljene mudrace. Razlika je jedino u tome što štovatelj tek nasluæuje, i ta slutnja hrani njegovo nastojanje, dok mudrac
zna i vidi, u njemu je vjera ustupila mjesto izvjesnosti spoznaje.
9
Sa Mnom u mislima,
života posveæena Meni,
meðusobno si pomažuæi,
razgovarajuæi o Meni,
nalaze zadovoljstvo i sreæu.
Govori li se ovdje o istinskim znalcima, ili tek o tragaocima za
znanjem? Èini se da to nije bitno. Naime, kako Gospod kaže, “i
najgrešnijeg od bijednika, koji se za Me odluèio, treba držati pravednikom”, jer blizu je njegovo krajnje savršenstvo. I savršeni,
jednako kao i oni na putu, provode vrijeme u promišljanju cilja;
jedni u punini, drugi nesavršeno, ali na putu k savršenstvu. Savršeni pomažu nesavršenima, a nesavršeni u savršenima vide i štuju
Boga. Družeæi se tako na temelju istine i stvarnosti, meðusobno se
podržavaju u ispravnosti, te tako ostaju nepokolebljivo uèvršæenima u usmjerenju prema najvišem ispunjenju.
317
Bhagavad-gEt=
Bog je ovdje. Bog je ovdje sada. Ovdje je kraj nas. S nama se
raduje, s nama plaèe. S nama je u sretnim i nesretnim trenucima.
Svaka naša radost ili žalost, njegova je. Bog nam je bliži od najbližeg, draži od najdražeg. Bog nam je najbolji prijatelj, ljubavnik
nutrine naše duše. Nema nikoga, niti može biti, što bi nam ikako
mogao biti bliže. Prijatelji i ljubavnici mogu nas ostaviti, ali Bog je
s nama, kraj nas, u nama, sa svih strana i iznutra, od poèetka do
kraja svijeta, i daleko više od toga. Uoèimo Ga. Uzvratimo Mu
ljubav, uzvratimo Mu makar djeliæ pažnje kojom brine o nama.
Jer On nije daleka, bezosjeæajna sila, On je onaj kome se utjeèemo, bježeæi od dalekog i bezosjeæajnog. Dovoljno je da Ga samo
primijetimo, da na Njega obratimo pažnju, i sva naša tjeskoba zauvijek æe nestati.
10 Njima,
uvijek obuzetima predanošæu,
koji Me vole svim srcem,
dajem yogu znanja, kojom dolaze Meni.
Oni koji su predani Bogu, koji imaju volju i èežnju, ali im
nedostaje znanja, od Boga dobivaju ono što im nedostaje, jer
Bog je punina znanja. Predanošæu Bogu, suština znanja prelijeva
se u bhaktu, èineæi ga velikim meðu mudracima. To je znanje o
Božjoj naravi, znanje yoge, sposobnost razlikovanja zbiljskog od
nezbiljskog, koja je suština mudrosti, i koju nije moguæe drugaèije usvojiti, koja se ne predaje na sveuèilištima. Samo onaj tko je
Bogu predan može Ga upoznati, može shvatiti Njegovu unutarnju narav. To je stoga što se o Bogu ne može govoriti i misliti
kao o objektu, kao o stvari pokraj drugih stvari. Bog je temelj i
suština, sama osnova i os svijeta. Èitavo mnoštvo svjetova i biæa
živi u Njemu. Kako bi Ga biæe uopæe moglo spoznati, ako se
predanošæu Njemu ne otvori za suštinu svih stvari, koju æe tada
uoèiti onkraj svega? Stvarnost se spoznaje istinom, koja je predanost stvarnosti. Istina svoju puninu doseže potpunim stapanjem sa stvarnošæu. Tako i bhakta predanošæu Bogu poprima
sve više spoznaje Boga, a cjelovitim sjedinjenjem s Bogom, potpunim poprimanjem Njegove naravi, zadobiva cjelovitu spoznaju Boga, koja je spoznaja bivanjem.
11 Iz
milosti prema njima,
Ja, koji boravim u njihovoj duši,
318
Deseto poglavlje
9 - 13
tamu neznanja raspršujem
jasnim svjetlom znanja.
Kako se bhakta otvara prema Bogu, tako ga Gospod u sve veæoj
mjeri ispunjava. Jednako kao što svjetlost sunca ispunjava prostoriju kad uklonimo mraène zastore i otvorimo prozore, tako i Božja svjetlost ispunjava dušu koja Mu se preda. Gdje je svjetlost, ne
može biti tame. Gdje je Bog, ne može biti neznanja, jer neznanje je
tek nesvijest o Božjoj nazoènosti. U toj nazoènosti duša sreæe svoju
puninu, postiže cjelovito ispunjenje, i iz nje se gubi svaki trag straha i neizvjesnosti. Jer, Ja Jesam.
12 Arjuna
reèe:
Ti si najviši brahman, najviše boravište,
Ti si najviši proèistitelj.
Ti si izvorni Božanski Purusa,
neroðeni Bog bogova.
U takvoj predanosti sada se nalazi Arjuna, moænik meðu svecima. Njegova predanost pjeva himne u slavu Gospodnju. Njegovo
oduševljenje sja iz njega poput sunca koje proviruje iza oblaka, jer
njegova duša osjeæa radost ispunjenja. Pijuæi nektar Gospodnje
rijeèi, on se raduje i iz te radosti slavi Gospodina. Radost njegova
srca prelijeva se kroz grleni centar, kroz viœuddhu. Svjetlost grla
teèe poput bujice hvalospjeva u slavu Gospodnju, i on se sjeæa
svega što je Gospod rekao o Sebi, i potvrðuje Njegovu velièinu
svojim srcem: “Rekao si da si najviši brahman, i jesi. Rekao si da si
najviše boravište, i to je vjeèna istina. Ti si najviši proèistitelj, jer si
sama èistoæa, koja odnosi svaku prljavštinu iz ljudske duše.” Arjuna govori svoju predanost, ona teèe iz srca u grlo i na svome putu
pronalazi rijeèi kojima bi se izrazila, a najbolje su i najprikladnije
upravo one, kojima je Gospod sam sebe opisao. Arjuna je slobodan svakog straha, svake sumnje. On je u stanju predanosti, u
stanju Božanske ekstaze, kakvu uživaju veliki sveci i yogini u svojim dubokim meditacijama. On pije nektar blaženstva punim grlom.
13 Tako
svi rsiji govore o Tebi.
I Narada je tako rekao,
i Asita, Devala, i Vyasa.
I Ti si mi se sam takvim otkrio.
319
Bhagavad-gEt=
U svom zanosu Arjuna iznosi i èvrste argumente, dokaze iza onoga
što tvrdi; najveæi dokaz predstavlja rijeè mudraca koji zna najvišu
istinu. Sad se Arjuna prisjeæa njihovih rijeèi kojima su slavili Krsnu,
svi odreda, u raznim prigodama. I kao krunski argument, tu je i
rijeè samog Gospoda. Jer, ako rijeè mudraca predstavlja dokaz, zbog
njihova uvida i velièine, koliku tek snagu i vrijednost ima rijeè samoga Gospoda, koji je temelj i suština mudrosti mudraca.
14 Sve
što si mi rekao držim istinom, o Keœava.
Tebe, o Gospode, ni bogovi ni demoni
ne mogu dokuèiti i shvatiti.
Deve i asure, odnosno bogovi i demoni, glavna su moæna biæa
vedske mitologije; temeljne sile u prirodi, dobre i loše, koje se
bore za prevlast. Svi vedski obredi namijenjeni su upravo udobrovoljavanju tih sila. Gospod je transcendentalan, s one strane tih
sila, njima neshvatljiv i nedokuèiv.
15 Doista,
samo Ti osobno poznaješ Sebe,
O Najviši Puruso, o izvoru biæa,
gospodaru svega, Bože bogova,
o gospodaru èitavoga svijeta.
Gospod je najviši. On je temelj cjelokupnog postojanja. Nitko
Ga ne može znati, zato što nitko ne može pojmiti Njegovu velièinu, a da se s Njim u cijelosti ne sjedini. Tako uvijek jedino On zna
Sebe; ako se tko proèisti do mjere da Ga može spoznati, on tim
proèišæenjem postaje Gospodom, tako da uvijek samo On zna Sebe.
Najviši Purusa je krajnji stupanj razvoja biæa, kraj evolucije, konaèni cilj. On je temeljna svjetlost, èije su sjene mnoštvo biæa i
svjetova. On je u svemu osnovni pokretaè, svjesni i aktivni princip, koji prosijava kroz mnoštvo razina stvorenog, stvarajuæi iz
Svoje punine beskraj raznolikosti.
16 Prilièi
Ti, doista, da govoriš
o svojoj Božanskoj slavi,
kojom prožimaš sve ove svjetove.
Ljudi èesto drže skromnost odlikom velikih ljudi. Tome ima
više razloga, a glavni je zabluda. Naime, ljudi se u svom neznanju
320
Deseto poglavlje
12 - 16
moraju boriti protiv ega, koji pokušava sebi dati važnost i hraniti
se samohvalom i pohvalama drugih. Vidjevši da je to put koji vodi
u propast, ljudi su zakljuèili da je neobjektivnu èovjeku, koji živi u
iluziji, bolje ne govoriti o vlastitim vrlinama, jer æe se upropastiti,
a njegove vrline æe postati ništavnima. Takvom je èovjeku bolje
govoriti o vrlinama drugih a sebe umanjivati. Ipak, takav lijek
protiv oholosti ima smisla samo za ljude koji nisu objektivni, koji
sebe doživljavaju kao ogranièenu osobnost meðu drugim ogranièenim osobnostima, obuzetu strahom od vlastite prolaznosti i ništavnosti, i koja lažnim ponosom i ohološæu nastoji stvoriti privid
vlastite vrijednosti u odnosu na druge.
Kakva bi smisla imala skromnost prosvijetljena èovjeka, koji doživljava stvari objektivno? Ako je nešto tako, on æe to opaziti i
reæi. Ako nije, i to æe opaziti i reæi. Ako on nekome kaže kako
stvari stoje, to nikada nije obojeno osobnim interesima, poput
strahova i želja, jer takav opaža jedino stvarnost. Buduæi da sebe
ne poistovjeæuje s tijelom, takav ne mora pribjegavati skromnosti,
koja je s njegove razine samo laž, nedostatak objektivnosti. Zašto
bi, naime, netko jedno tijelo ili jedan um umanjivao ili uzdizao,
samo zato što trenutno kroz njega djeluje? Pa, to je samo tijelo i
samo um, supstancije razlièitih razina energije, koje mu trenutno
pripadaju, i o kojima se može izreæi sud jednako kao i o bilo kojim
drugim tijelima. Ako je njegov um moæan, on æe to bez potrebe za
skromnošæu ustvrditi. Ako je slab, reæi æe i to, ali to neæe biti
skromnost, nego puka konstatacija. Drugi mu mogu pripisivati
pobude oholosti ili skromnosti, ali doista, u njemu postoji jedino
stvarnost koja govori o stvarnosti.
Ako je tako s prosvijetljenim èovjekom, koliko je to tek sluèaj sa
samim Gospodom, koji je suština i temelj svega? Kad On slavi
Sebe, to je èista objektivnost, koju izrièe iz upravo onog razloga,
iz kojeg je stvorio sve svjetove i sva biæa, iz kojeg je pokrenuo
èitav proces evolucije: da bi se proširila Njegova slava, da bi se
stvorilo više biæa koja su je u stanju obuhvatiti i pojmiti, koja æe
nositi u sebi najviše Božanske atribute. Ako je to oholost, onda je
i život u biæima oholost, onda je radost oholost, jer su to samo
djeliæi Božje slave, kojom On slavi Sebe. Kad o Sebi govori Arjuni,
On ispunjava Svoju temeljnu nakanu, a to je darivanje Sebe, darivanje ispunjenja onima, koji ga žele. To Arjuna dakako razumije,
on shvaæa Krsninu potrebu za davanjem Sebe, za služenjem svim
biæima kroz njihovo uzdizanje, jer æe se tako pronositi Njegova
321
Bhagavad-gEt=
slava. Ako treba slaviti um, ako treba slaviti život, ako treba slaviti
svijest, ako treba slaviti ljubav, koliko tek treba slaviti Gospoda,
koji je temelj i suština tih svojstava? A ako Ga treba slaviti onaj,
tko Ga u bilo kojoj mjeri poznaje, koliko tek On treba slaviti Sebe,
znajuæi Se u cijelosti!
17 Kako
da Te shvatim, o Yogine,
uvijek misleæi na Tebe?
U kojim oblicima da Te predoèim,
o Gospode?
Arjuna želi shvatiti o Gospodu sve što mu je moguæe shvatiti.
On želi upiti sve što s Gospodom ima veze, sve aspekte Njegove
velièine, kako bi Ga mogao slaviti, i kako nikada ne bi izgubio
sjeæanje na Njega.
18 Potanko
mi ponovo opiši, o Janardana,
svoje yogijsko obilje.
Jer nektara se Tvojih rijeèi
nikada ne mogu dovoljno naužiti.
Arjuna je u stanju ekstaze, on doslovno pije nektar blaženstva
koji stjeèe obožavanjem Krsne. Zbog toga on želi èuti još; svaka
rijeè, koju Gospod kaže o Sebi, rezonira s Arjuninim sustavom na
takav naèin, da u njemu proizvodi nektar blaženstva predanosti,
amrtu. On stoga, govoreæi o pijenju nektara Gospodnje rijeèi, ne
govori samo metaforièki, i yogini koji imaju iskustva znat æe kako
on govori sasvim doslovno, bhakta doslovno “pije” energiju, koja
u njegovu sustavu izaziva blaženstvo poput nektara, on doslovno
ima osjeæaj da je “guta”. Takvo blaženstvo predanosti nije stanje
histerije kojim ga neznalice ponekad pokušavaju oponašati, veæ stvarni dodir s proèišæujuæim blaženstvom više energije, više svijesti.
19 Svevišnji
Gospod reèe:
Sad æu ti opisati Svoje Božansko obilje,
ali samo najistaknutije, o slavo Kurua,
jer Mojoj velièini nema kraja.
Gospod želi reæi kako æe tek naznaèiti smjernice u kojima treba
gledati.
322
Deseto poglavlje
16 - 22
20 Ja
sam Jastvo, o Gudakeœa,
što prebiva u srcu svakog biæa.
Ja sam poèetak, sredina i kraj svih biæa.
Jastvo biæa je biæe samo, njegova jezgra, “srce”. Ta jezgra biæa,
njegova suština i stvarnost, jest Bog, odnosno zraèenje Božje stvarnosti koje biæe doživljava kao sebe.
Èesto ljudi tumaèe ovaj stih tako da se jastvo doslovno nalazi u
predjelu srca. Argument u prilog toj tezi jest i to, što æe veæina
ljudi mentalno tijelo, koje se doista i nalazi u rezonantnom podruèju srèane cakre, doživljavati kao sebe.
Ipak, to je zabluda, buduæi da jastvo nije lokalizirano. Ono se
ne nalazi na nekom posebnom mjestu, jer bi to znaèilo da se na
nekom mjestu ne nalazi, što nije istina. Jastvo je sam Bog, koji je
sveprisutan. Postoje, doduše, razlièita “vrata” kroz koja svjetlost
Jastva zraèi u svijet kroz èovjeka, i ovisno o èovjekovim specifiènostima on æe sebe doživljavati ili u glavi, ili u srcu, ili u nožnom
palcu. Yogin koji je postigao samospoznaju opaža sve kao sebe, a
ne samo jedno tijelo, ili dio tijela, kakav je srce. Ako, pak, taj stih
shvatimo u njegovu pravom znaèenju, u kojem “srce” znaèi suštinu, jezgru, ono oko èega je sve ostalo satkano, tada æemo dokuèiti
pravi smisao. I doista, kako ronimo dublje u jezgru vlastitog biæa,
tako se približavamo istinskom Jastvu, a time i Božanskoj stvarnosti, koja je sveprožimajuæa. Zbog te sveprožimajuæe naravi Gospod govori sljedeæu reèenicu: On je doista ne samo suština, nego
sve uopæe, u Njemu sve poèinje, traje i prestaje.
21 Meðu
adityama Ja sam Visnu,
meðu izvorima svjetla Ja sam Sunce,
meðu marutima Ja sam Marici,
meðu zvijezdama Ja sam Mjesec.
Ove slike prenose znaèenje slave najveæeg meðu velikima: ono
što je Visnu meðu adityama, što je Sunce meðu izvorima svjetla,
što je Marici meðu marutima (olujnim pratiocima Indre), što je
Mjesec meðu zvijezdama na noænom nebu, to je Gospod meðu
svim stvarima: najveæi, koji sve zasjenjuje slavom, obiljem i svjetlošæu. Takvo znaèenje prenose i sljedeæi stihovi.
22 Meðu
Vedama Ja sam Sama Veda,
meðu bogovima Ja sam Vasava,
323
Bhagavad-gEt=
meðu osjetilima Ja sam um.
U svim biæima Ja sam svijest.
Sama Veda je Veda u kojoj se govori o obredima some, opojnog nektara. Iako se èini moguæim da su izvorno Arijci somu kao
napitak proizvodili od neke biljke, te se njime opijali, odnosno
drogirali, u yogijskoj je terminologiji soma izvjesna supstancija
koju proizvodi tijelo yogina kako bi podržalo njegovo funkcioniranje u visokim stanjima svijesti (vidi komentar uz 4.29). Vasava
je Indra, poglavar deva. Um je gospodar osjetila, a svijest je suština biæa.
23 Meðu
rudrama Ja sam Œabkara,
meðu yaksama i raksasama sam Kubera.
Meðu vasuima sam Agni,
a meðu planinama Ja sam Meru.
Rudra je gnjevni vedski bog, “uništitelj”, a Œabkara je ime Œive,
u njegovom milostivom aspektu.
24 Meðu
sveæenicima, znaj da sam Brhaspati,
o Partha. Meðu vojskovoðama Ja sam Kartikeya,
Ja sam ocean meðu vodama.
Brhaspati je sveæenik nebesnika.
Kartikeya je zapovjednik nebesnièke vojske, roðen od Œive i
Parvati kako bi predvodio vojsku deva u boju protiv asure Tarake.
25 Od
maharsija Ja sam Bhrgu,
od rijeèi Ja sam slog Om,
od yajvi Ja sam japa.
Meðu nepokretnim stvarima Ja sam Himalaja.
Japa je ponavljanje mantre, naglas, potiho ili u sebi.
26 Meðu
drveæem Ja sam banjan,
meðu Božanskim mudracima sam Narada.
Meðu gandharvama sam Citraratha,
meðu siddhama sam mudri Kapila.
324
Deseto poglavlje
22 - 31
27 Znaj
da sam meðu konjima Uccaihœrava, roðen iz amrte.
Meðu najboljim slonovima Ja sam Airavata,
a meðu ljudima Ja sam kralj.
28 Od
oružja Ja sam vajra,
meðu kravama sam kama-dhuk,
meðu uzrocima zaèeæa Ja sam Kandarpa,
a meðu zmijama sam Vasuki.
Vajra je Indrino oružje. Rijeè “vajra” znaèi istodobno “grom” i
“dijamant”, a oba prijevoda zajedno prenose sliku o njemu.
Kama-dhuk je mitska krava koja ispunjava sve želje, kravlja varijacija na temu zlatne ribice. Kandarpa je Kama, bog žudnje, ekvivalentan Kupidu i Erosu.
29 Meðu
nagama sam Ananta,
Varuna sam meðu biæima vode.
Meðu praocima Ja sam Aryama,
meðu nadzornicima Ja sam Yama.
Ananta je zmija, nositelj Visnua. Na slikama se èesto prikazuje
kao tisuæuglava zmija koja natkriljuje Visnua, simbol probuðene
kundalini koja zraèi kroz krunsku cakru.
30 Meðu
daityama Ja sam Prahlada,
meðu razoriteljima Ja sam vrijeme.
Meðu životinjama Ja sam lav,
meðu pticama Ja sam Vainateya.
Prahlada je pobožni sin demonskog kralja Hiranyakaœipua, kojeg
je njegov demonski otac zbog njegove pobožnosti neprestano zlostavljao. Na kraju, sam Gospod se pojavio u liku èovjeka-lava (tzv.
Narasimha avatara) i ubio njegova oca, a Prahladu postavio za
kralja.
Vainateya je Garuda, nositelj Visnua.
31 Meðu
proèistiteljima sam vjetar,
meðu ratnicima Ja sam Rama.
Meðu ribama sam morski pas,
a meðu rijekama Ganga.
325
Bhagavad-gEt=
Rama je Ramacandra, pravedni kralj iz Ramayane.
32 Meðu
svim stvarima Ja sam poèetak,
sredina i kraj, o Arjuna.
Od znanja Ja sam znanje o Jastvu,
u raspravama Ja sam zakljuèak.
Znanje o Jastvu je najviše znanje, jer ono pruža biæu uvid u
suštinu svega, i, kao znanje o subjektu, daleko nadilazi znanje o
objektima, odnosno stvarima kojima se subjekt bavi.
Zakljuèak je ono èemu sve strane u raspravi teže, i predstavlja
svrhu rasprave, odnosno spoznaju istine.
33 Meðu
slovima sam slovo “A”,
meðu složenicama dvosložna rijeè.
Ja sam, uistinu, neprolazno vrijeme.
Ja sam svevideæi davatelj.
34 Ja
sam sveproždiruæa smrt i stvaranje buduæeg.
Od ženskih kvaliteta Ja sam Slava, Uspjeh, Rijeè,
Sjeæanje, Umnost, Strpljenje, Ustrajnost.
Ženske kvalitete ne posjeduju samo žene, ali se zbog odreðenih
razloga mogu nazvati ženskima, buduæi da je ženski sustav ustrojen na naèin koji najbolje pogoduje oèitovanju tih kvaliteta. Ženske
su kvalitete postojanost, tradicija, održavanje nauèenog, sigurnost,
izražavanje govorom, prenošenje znanja iduæim generacijama, i
tome sliène.
35 Meðu
himnama Sama Vede Ja sam Brhat-sama,
meðu stihovima Ja sam Gayatri.
Meðu mjesecima Ja sam marga-œirsa157,
a meðu godišnjim sam dobima cvjetno proljeæe.
Gayatri je stih za koji se drži da u sebi sadrži bit svih Veda. Na
poèetku, brahmane su morali poznavati sve Vede da bi primili
inicijaciju. Kasnije, kako je kasta postajala formalnošæu, došlo je
do tumaèenja po kojem je dostatno znati naizust izgovoriti Gayat157
326
Studeni-prosinac
Deseto poglavlje
31 - 38
ri, kao minimum koji jedan brahmana mora zadovoljiti prilikom
inicijacije. Gayatri glasi doslovno ovako:
om bhur bhuvah svah
tat savitur varenyam
bhargo devasya dhimahi
dhiyo yo nah pracodayat
36 Meðu
prijevarama Ja sam kocka.
Ja sam velièina u svemu velikom,
Ja sam pobjeda, Ja sam pustolovina,
Ja sam snaga moænoga.
Kocka je najveæa meðu prijevarama upravo stoga što daje privid poštenja i prividnu moguænost dobitka. Zbog toga se èovjek,
koji se bavi kockom, lako može upropastiti temeljitije nego na
bilo koji drugi naèin.
Èini se da Gospod to navodi zbog dobre Arjunine upoznatosti
sa zlom koje može proizaæi iz kocke; naime, od kocke je izvorno
proizašla sva nesreæa kojoj su izloženi, i zbog prijevare na kocki
došlo je do ovoga rata.
37 Meðu
Vrsnijima Ja sam Vasudeva,
meðu Pandavama Ja sam Dhanavjaya.
Meðu mudracima Ja sam Vyasa,
meðu misliocima sam Uœana.
Vasudeva je Krsnin otac.
38 Meðu
kažnjavateljima Ja sam šiba,
vještina sam u onima koji teže pobjedi.
Meðu tajnim stvarima Ja sam šutnja,
Ja sam mudrost u mudracima.
Šiba je najveæa meðu kaznama iz razloga što kažnjenome daje
lekciju, ali ga ostavlja na životu, a za razliku od zatvora ne izlaže
ga pogibli lošeg društva i uništenja osobnosti. Tako šiba daje bolnu
pouku koja odvraæa od daljnjeg èinjenja zla, ali ne uništava èovjeka, kako to èine neki drugi oblici kažnjavanja.
327
Bhagavad-gEt=
39 Ja
sam sjeme svega postojeæeg, o Arjuna.
Nema stvorenog biæa, pokretnog ili nepokretnog,
koje može postojati bez Mene.
Sjeme je ono iz èega sve izrasta. Sjeme u sebi sadrži èitavu potencijalnu biljku. Na jednak naèin, Bog ne samo da predstavlja
sjeme svih biæa, nego i njihovu bit, energiju njihove svijesti, njihovo postojanje, a osigurava i supstanciju od koje se izgraðuju njihova tijela, njihove misli i osjeæaji. Koliko mora da Mu je smiješno
kad netko, misleæi supstancom koju mu On daje, govori da nema
Boga. Nema ga, a sav je u Njemu. To je suština iluzije. Postupno,
opažanjem stvarnosti, temelja svega, gradacija suptilnosti u stvarima, èovjek poèinje uviðati kako iduæi u bit uvijek dolazimo do
Boga, jer kojoj god stvari dolazimo do temelja, nalazimo njen temelj u Bogu.
40 Mojem
Božanskom obilju nema kraja,
o pokoritelju neprijatelja.
Ovo što sam ti rekao tek je nagovještaj.
Gospod je dao tek natuknice, opæenite smjernice, putokaze. U
tom smjeru treba tražiti, ali treba gledati na Mjesec, ne na prst koji
na njega pokazuje. Teško je, ako ne i posve nemoguæe, o Bogu
govoriti u jasnim odrednicama; sav naš rjeènik i misaoni aparat
naèinjeni su za potrebe snalaženja u svijetu osjetila. Zbog svega
toga, o Bogu je moguæe misliti i govoriti tek zbog sretne okolnosti
da osjetila u sebi sadrže nešto od Božanskih aspekata, iako tek
daleke i blijede sjene, pa je moguæe dati smjernice, putokaze koje
treba slijediti kako bismo došli do Boga. Bog nije samo blaženstvo, ali putem blaženstva moæi æemo steæi približnu predodžbu o
tome kakav mora biti Bog, kakve moraju biti neke od njegovih
kvaliteta. Spoznaja nije Bog, ali putem spoznaje možemo dokuèiti
nešto od beskrajne inteligencije koja je takoðer jedan od Božanskih aspekata. Sama stvarnost nije Bog, ali putem stvarnosti možemo dokuèiti nešto o tome kakva je krajnja zbilja, apsolutna stvarnost, najviša moguæa stvarnost, te i na taj naèin možemo dotaæi
nešto od beskrajne Božje slave. Treba, stoga, slaviti sve dobro i
moæno, sve istinito, blaženo i veliko, jer putem toga slavimo Boga,
i dolazimo u sve veæoj mjeri u dodir s Njegovom izvornom prirodom.
328
Deseto poglavlje
39 - 42
A kad to spoznamo, postaje izvjesno, poput bljeska munje u
noæi, kako smo i mi sami, naša najdublja unutarnja priroda, naše
stvarno, istinsko i besmrtno biæe, takoðer predstavljamo jedan od
Božanskih aspekata. Tako shvaæamo da smo èitavo vrijeme, neprestano, u sebi samima nosili putokaz Bogu, jer, doista, kako je
Bog sveprisutan i sveprožimajuæi, jamaèno je prisutan i u nama, te
prožima naše biæe.
41 Znaj
da je sve, što je izobilno, lijepo i slavno,
tek oèitovanje djeliæa Mojega sjaja.
Ovo trebamo zapamtiti i uvijek si ponavljati, kako nikada to ne
bismo izgubili iz vida. U svemu lijepom, u svemu moænom, u svemu
velikom: Bog je onaj, kome se divimo, Bog je izvor velièine, ljepote, istine, stvarnosti i divote. On je sve to, sve to potjeèe od Njega.
U svemu što nas okružuje nalaze se putokazi prema Bogu. Preko
svega što opažamo, diskriminacijom možemo doæi do Njega: u
onome, u èemu nema velièine, vidimo gdje On nije, pa po suprotnosti možemo pronaæi gdje On jest. Tamo gdje ima velièine, tražeæi velièinu velikog i moæ moænog, dolazimo do Njega.
42 Ali
èemu æe ti, o Arjuna, znanje o tome?
Tek jednim svojim djeliæem
Ja prožimam i održavam sve stvoreno.
Èitava Kreacija, s mnoštvom svemira svih razina stvarnosti, oživljena je tek Božjim pogledom – neznatnim, posve zanemarivim
djeliæem Njegove biti.
Koliko su naivne predodžbe o tome da je Bog postao prirodom! Pa nema u prirodi ni izdaleka dovoljno velièine, koja bi
Njega mogla sadržavati. Sve stvoreno tek je sitnica, hrpa trièarija,
a sva radost koju je iz toga moguæe dobiti puki je odsjaj istinske
radosti, koja je Bog. To je ono, èemu trebamo težiti.
329
Jedanaesto poglavlje
1
Arjuna reèe:
Iz milosti prema meni rekao si mi
krajnju tajnu, zvanu adhyatma,
koja je raspršila moju zabludu.
2
O pojavi i nestanku biæa,
kao i o Tvojoj neprolaznoj slavi,
o Lotosooki, potanko sam èuo od Tebe.
3
Takav si, kakvim si Se opisao,
najviši Gospode.
No, želim Te vidjeti
u Tvom aspektu Svevišnjeg,
o Najviši Purusa.
Kad ljudi govore da bi željeli vidjeti Boga, najèešæe se radi o
obiènom izazivanju, a buduæi da ne drže kako Bog postoji, ne
smatraju ni da ima ièega opasnog u takvom izazovu. Oni su, naime,
posve sigurni da nitko neæe odgovoriti na njihov izazov. Da kojim
sluèajem vjeruju kako postoji i najmanja vjerojatnost da im netko
odgovori, vjerojatno bi se nasmrt prestrašili i pobjegli u neki mraèni
kutak. Pogledajmo samo kako u Bibliji neznalice vrijeðaju Isusa,
sprdajuæi se sa samom idejom da bi se doista moglo raditi o Bo331
Bhagavad-gEt=
žjem utjelovljenju. Kad im netko kaže istinu i upozori ih na njihove pogreške, ljudi æe èesto, bez razmišljanja, odgovoriti nešto u
smislu “tko si ti da se tako postavljaš, novi Mesija?”. Kad bi, kojim
sluèajem, pristupali ljudima s poštovanjem, i kad bi vjerovali u
Božju sveprisutnu narav, tada bi bili skloni u svakom kamenu vidjeti Mesiju, i daleko, daleko teže bi se odluèili djelovati iz stava
da na svijetu nema svetaca i avatara, te da svim ljudima vladaju
jednake niskosti kakve vladaju njima. Zbog svega toga, možemo
opet vidjeti potvrdu starog naèela po kojem sveci svuda vide svece
i Božja utjelovljenja, a grešnici svuda vide grešnike. To je toliko
uobièajeno, da je dovoljno samo pogledati naoèale kroz koje pojedinac gleda svijet, pa da saznamo mnogo toga o njegovoj duši.
Slièno važi i za Arjunu. Ako malo bolje pogledamo gornje stihove, možemo uoèiti potpuni nedostatak bilo kakve sumnje u ono
što govori. U njegovim mislima nema ni najmanjeg traga skepticizma; on, takoðer, ni na koji naèin ne “provjerava” Gospoda.
Njemu je posve jasno da je Gospod rekao istinu o sebi, njegovo
mu srce govori kako je Krsna Svevišnji, i jedina njegova želja jest
spoznati više od Njegove naravi, steæi u nju bolji uvid, kako bi Ga
mogao bolje štovati i obožavati. Velika duša, naime, nalazi najveæe zadovoljstvo u divljenju boljem i veæem od sebe, a Arjuna je
doista velika duša.
Postoje ljudi koji drže kako je ovdje dan svojevrsni presedan:
ako nam netko kaže da je Bog, trebamo poput Arjune reæi neka
nam pokaže svoj aspekt Svevišnjeg, pa æemo se uvjeriti. Dakako,
takvi spadaju u onu grupu koja je mrtva hladna stavila Isusu trnovu krunu na glavu158, buduæi da u njihovu svijetu Mesija nije moguæ, te stoga oèito imaju posla s varalicom. Nikakva druga moguænost za njih ne postoji. Da je u njima postojala bilo kakva vjera u
Mt 27, 29-31: Spletoše zatim vijenac od trnja i staviše mu na glavu, a tako i
trsku u desnicu. Prigibajuæi pred njim koljena, izrugivahu ga: “Zdravo, kralju
židovski!” Onda pljujuæi po njemu, uzimahu trsku i udarahu ga njome po glavi.
Pošto ga izrugaše, svukoše mu plašt, obukoše mu njegove haljine pa ga odvedoše
da ga razapnu.
Takoðer i Mt 27,39-44: A prolaznici su ga pogrðivali mašuæi glavama: “Ti koji
razvaljuješ Hram i za tri ga dana sagradiš, spasi sam sebe! Ako si Sin Božji, siði s
križa!” Slièno i glavari sveæenièki s pismoznancima i starješinama, rugajuæi se,
govorahu: “Druge je spasio, sebe ne može spasiti! Kralj je Izraelov! Neka sada
siðe s križa pa æemo povjerovati u nj! Uzdao se u Boga! Neka ga sad izbavi ako mu
omilje! Ta govorio je: ‘Sin sam Božji!’” Tako ga vrijeðahu i s njim raspeti razbojnici.
158
332
Jedanaesto poglavlje
3-4
moguænost da je Isus Mesija, postupili bi barem poput Nikodema,
koji je duboko zamišljen došao Isusu poprièati, noæu159; a kad su
se svi Isusovi uèenici razbježali, upravo je taj Nikodem, koji nije
bio siguran u Isusovu prirodu, bio taj koji ga je pokopao.160
Zamislimo, samo pokusa radi, kako bismo prišli nekome tko za
sebe kaže da je Bog, a mi doista nismo sigurni je li, ili nije. Pa,
pretpostavljam da bi se svatko pametan dobro zamislio, i da bi se
radije varalici poklonio do zemlje, nego uvrijedio utjelovljenje Svevišnjeg sumnjom. Ako se ispostavi da imamo posla s varalicom, to
je najmanji problem: mi smo se ionako klanjali Bogu, kojeg smo
mislili da predstavlja, a zakon karme æe se ionako savršeno pobrinuti za ostalo. Ali, ako je Bog osobno bio prisutan pred nama, ako
se svetac ili Svevišnji ukazao pred nama, a mi smo mu propustili
iskazati naše najviše štovanje i predanost, i u Njemu potražiti utoèište svoje duše, tada smo poèinili nešto, što æemo si teško ili nikako moæi oprostiti.
Nakon što smo Bogu iskazali naše najdublje osjeæaje, nakon što
smo mu predali srce našega biæa, ostaje nam jedino da Ga zamolimo da nam pokaže više od svoje Božanske prirode, kako bismo
mu se više mogli diviti. To je upravo ono što èini Arjuna.
4
Ako Ti, o Gospode, držiš
da sam kadar to vidjeti
tada mi pokaži, o Gospodaru yoge,
svoje neprolazno biæe.
Arjuna je dovoljno mudar da drži kako nije baš izvjesno kako je
on dostojan vidjeti Boga. On ne sumnja u Krsnu, ali zato u pogledu sebe nije posve siguran. To može biti sasvim dobra pouka oholim ljudima koji neprestano sumnjaju u Boga, ali su zato sobom
posve zadovoljni i nikada se ne dovode u pitanje. Èini se da je
mraènu dušu najlakše prepoznati po velikoj uvjerenosti u vlastitu
savršenost, odnosno barem relativnu savršenost – “možda ja nisam
savršen, ali su zato drugi gori od mene”. Kad sretnemo èovjeka
koji drži kako je zao i grešan, vjerojatno imamo posla sa svecem,
jer nitko neæe doista o sebi misliti tako nešto ako istodobno ne
gleda Božju svjetlost. Ona je, naime, toliko moæna i ispunjujuæa,
159
160
Iv 3, 1-21
Iv 19, 39-42
333
Bhagavad-gEt=
da svetac bez teškoæa može kritizirati vlastite nedostatke, a da zbog
toga nema dojam da nešto gubi; èini se da svoju sadašnju poziciju
možemo objektivno uoèiti tek u sluèaju da je nadrastemo u nešto
bolje. U protivnom, bit æemo toliko nesigurni, da æemo se neprestano pokušavati potvrditi; da doista vjerujemo u vlastitu vrijednost, to nam ne bi bilo potrebno.
5
Svevišnji Gospod reèe:
Pogledaj, o Partha, stotine
i tisuæe Mojih Božanskih oblika,
raznovrsne, raznobojne i raznolike.
6
Pogledaj, o Bharato, aditye, vasue,
rudre, Aœvine kao i marute.
Gledaj mnoga èudesa, ranije neviðena.
Sva nabrojena božanstva predstavljaju aspekte Svevišnjeg; iako
se o njima može misliti kao o zasebnim biæima, te ih kao takva i
opažati, mudrije ih je gledati tek kao razlièite naèine gledanja na
Onog Jednog. Naime, pri dodiru Božanskog Puruse s Prakrti dolazi do praktièki beskrajnih moguænosti prelijevanja Božanskih
aspekata iz sfere neoèitovanog u sferu oèitovanog, te se tako u
stvorenom svijetu može opažati bezbroj “bogova”, odnosno, toèaka dodira Boga sa svijetom, te mnoštva naèina Njegova oèitovanja u svijetu. To daje objašnjenje za beskrajno mnoštvo “bogova”
u hinduizmu, nad kojim se tako nepotrebno sablažnjavaju zapadni teolozi.
Dakako, ako dublje razmislimo o ovome, èitav stvoreni svijet
predstavlja nekakvo oèitovanje Njegovih aspekata, iako, kako Gospod kaže, tek posve siæušnog Njegova dijela.
7
U Mom tijelu pogledaj sad, o Gudakeœa,
èitav svijet sjedinjen u Jedno,
sve pokretno i nepokretno,
i što god drugo želiš vidjeti.
Jedno je oèitovano u èitavom svijetu, u svemu stvorenom. Jedno
je temelj sveg mnoštva biæa. Arjunina svijest opažala je to mnoštvo, pod utjecajem maye, odnosno, iluzorne kvalitete koja svjetlost Jednog “lomi” na takav naèin da ga se opaža kao mnoštvo, te
334
Jedanaesto poglavlje
4-9
stvara podjelu u opažanju koja stvara moguænost da nešto postoji
u odnosu s neèim drugim. U takvom, relativnom “svijetu”, koji
doista nije ništa više od iluzije, svako biæe drži sebe posebnim i
odvojenim od drugih, a ta koprena je za biæa uglavnom neprozirna.
8
No svojim vlastitim oèima ne možeš me vidjeti.
Dajem ti, stoga, nebesnièki vid.
Pogledaj sada Moju Božansku slavu.
Lako bi bilo reæi da je Gospod uklonio koprenu iluzije s Arjuninih oèiju, te da je tada Arjuna postao sposobnim opažati istinsku,
nepodijeljenu stvarnost Jastva u svoj njenoj slavi.
To bi, vjerujem, bilo veliko, ogromno podcjenjivanje naravi ovog
dogaðaja. Naime, doživljaj Jedinstva postoji na mnoštvu razina, s
razlièitom dubinom uvida. Arjunino je iskustvo po svoj prilici najviši domet i nešto bez presedana; njegovo iskustvo dolazi kao posljedica intervencije samog Iœvare; iskustvo doživljava neizmjerno
sposobni yogin koji je praktièki po kvalifikacijama “prvi do Boga”.
I, ne manje bitno, iskustvo dolazi kao posljedica pripreme kroz
dotadašnji razgovor, u kojem se Arjunina svijest postupno širila i
èistila do stupnja kad u njemu postoji samo predanost Bogu i želja
da se o Bogu što više zna.
Mnogi yogini i obièni ljudi doživljavali su stanje Jedinstva, na
razlièite naèine i u razlièitom stupnju, dubini i detaljnosti. Takva
iskustva zapravo su dosta èesta; toliko èesta, da prijeti opasnost
od podcjenjivanja Arjuninog iskustva, i njegovog svrstavanja u
grupu iskustava samadhija. Slažem se da je to iskustvo od sliène
kvalitete, ali po svoj prilici sve nadilazi po kvantiteti, odnosno
dubini.
9
Savjaya reèe:
Rekavši to, o kralju,
najveæi gospodar yoge, Hari,
pokaza Parthi svoj Božanski oblik.
Indikativno je što se Krsnu ovdje naziva gospodarom yoge;
naime, yoga ovdje znaèi stanje Jedinstva, a Gospod, Najviši Purusa, onaj je, koji predstavlja doslovno utjelovljenje Jedinstva, vrhovni Božanski aspekt koji je Jedan u Sebi, i koji nosi svijest Prai335
Bhagavad-gEt=
zvornog. Stanje yoge njegov je osnovni atribut, jer je netko yogin
u onoj mjeri, u kojoj je spoznao Njega, i s Njime se uskladio.
10 Mnoštvo
usta i oèiju i èudesnih prizora;
okiæen nebeskim nakitom
i naoružan božanskim oružjima
uzdignutim za boj,
11 Ogrnut
nebeskim vijencima, odjeæom i mirisima,
stajao je Njegov lik, èudesan,
blistav, beskrajan i sveprožimajuæ.
Ovaj opis treba znati protumaèiti. Naime, treba svaku rijeè gledati ne tako što bismo pokušali vizualizirati sliku, sastavljajuæi je u
svom umu od zamišljanja pojedinaènih predmeta, nego tako što
æemo pokušati osjetiti što nam svaka pojedina rijeè govori. Što
nam govori pogled na neèije usne? Iz jedne pozicije, iz jednog
kuta, u odreðenom stanju duha? Mnogo; iz položaja usana i oèiju
možemo doznati mnogo o neèijim mislima. Zamislimo sada viziju
u kojoj se unutarnja narav beskrajnog Boga prenosi Arjuni putem
promjena milijardi tananih nagovještaja osjeæaja, izraza lica, oèiju,
usana, mišiæa na obrazima, svih onih stvari pomoæu kojih je on
nauèio gledati u ljudsku dušu. Doslovni beskraj svih tih aspekata
otvara mu se istodobno i on stjeèe uvid u beskrajni raspon i suptilnost svijesti Boga koji mu se razotkrio. Kad takvo iskustvo ne bi
bilo preliveno u njegovu svijest na taj naèin, sva je prilika da bi
shvatio daleko manje, tek jedan neraspoznatljivi osjeæaj stanja.
Ovako, svi aspekti suptilnosti prelijevaju se kroz sva njegova tijela, od viših prema nižima, i prenose mu slike na naèin koji je on u
stanju pojmiti, kroz odreðene simbole i znaèenja.
Kako ratnik doživljava moæ, snagu i koncentriranu svijest? Kroz
oružje, ruke koje nose oružje podignuto za boj. Svijest se koncentrira kroz oružje i boravi u njemu. Svijest je sabrana i moæna. Stvarnost se odražava u toj svijesti.
Istodobno, cvjetni vijenci, mirisi, ljepota, radost. Razigranost
leptira nad cvjetnom livadom, iz svih kutova, iz srca i latica svakog cvijeta koji gleda sunce i upija njegovu toplinu. Djeca koja
prave cvjetne vijence bosa trèe livadom, i nose cvijeæe majci i ocu,
stavljaju im vijence oko vrata. Ljubav, ljepota i radost utkani su u
te vijence.
336
Jedanaesto poglavlje
9 - 12
Sabrani hodoèasnik pun ljubavi i predanosti donosi cvjetni vijenac u hram Visnua; nakon prisjeæanja Njegove slave, odaje Mu
štovanje stavljajuæi vijenac oko vrata Njegova kipa.
Zvijezde se raðaju svakog trenutka. U nekoj maglici meðuzvjezdanog plina došlo je do lokalne koncentracije mase i gravitacijskog sažimanja vodika. U jezgri mlade zvijezde pali se fuzijska peæ…
u bljesku svjetlosti. Svjetlost pjeva pjesmu stvaranja u kojoj se slavi
Bog; kondenzira se najprije u život, potom u svijest, pa u predanost Bogu. U Njegovim oèima, na kutu Njegovih usana nalazi se
taj bljesak. Na cvijeæu oko Njegova vrata, na oružju koje drži,
nalazi se svjetlost toliko gusta da je tvar ovoga svijeta tek dašak
praznine i magle. Pogled u njegovim oèima ideja je o tvrdoæi, koje
je tvrdoæa dijamanta tek daleka reminiscencija. Istodobno, zaigrana radost djece koja plešu po cvjetnom polju tek je daleka reminiscencija Vjeène Radosti što boravi na kutu Njegovih usana.
U svakom cvijetu oko Njegova vrata nalazi se više svjetlosti nego
u milijunima sunaca. Svaka latica blješti blaženstvom. Ipak, sve je
to lako gledati i ne smeta oèima, jer svjetlost je tek najbliži pojam
koji èitatelju prenosi ono što se tu dešava. Svjetlost nije vizualna,
ona je stanje duha u kojem nema neznanja, ona je stanje èistoæe i
vizije.
U Njegovu oružju beskrajna je moæ. Ipak, ta moæ ne zastrašuje,
ona hrabri. To je moæ zaštite, snaga koja hrani vrle i hrabre.
Njegov miris… miris nagle spoznaje dotada nerješivog problema. Miris nenadane sreæe, bez razloga, sreæe koja je posljedica
slobode. Miris lakoæe svijesti. Lakoæa sna èiste, pravedne duše.
Miris davnih vremena prije nastanka vremena. Miris dalekih prostora, s one strane svijeta. Miris istine i vrline, miris blaženstva
koje je posljedica spoznaje da je On ovdje, da je savršeno blaženstvo ovdje i sada i da nikada neæe proæi, i da æe sve proæi osim
Njega.
Znanje da je On jedina sudbina i stvarnost.
12 Kad
bi na nebu istodobno zasjale tisuæe sunaca,
njihov bi sjaj nalikovao sjaju tog uzvišenog biæa.
Svjetlost sunca samo je svjetlost. Zamisli svjetlost, koja osim
svih osobina svjetlosti zraèi stvarnost, istinu, bit inteligencije, vrhovnu moæ, najviše dobro, najveæu ljepotu… stvarnost koja se
prelijeva na toliko razlièitih naèina i u toliko razlièitih aspekata,
337
Bhagavad-gEt=
da bih mogao umrijeti opisujuæi ih, jedan po jedan, vjeèno i beskrajno, utopljen u njima…
U ovome svijetu možemo samo naglašavati kako je ta svjetlost
snažna, ali to ne govori praktièki ništa o njenoj naravi. To je svjetlost spoznaje, svjetlost istine, svjetlost stvarnosti, ljubavi, vrline i
junaštva. To je svjetlost u oku djeteta, ta ista svjetlost, iskra života,
ali toliko snažna da svojom snagom izaziva struju blaženstva u
ljudskom srcu, koja je toliko moæna da može trenutno ubiti nespremnoga. Ogromna, beskrajna svjetlost, svjetlost poput milijuna sunaca, ali onakvih sunaca kakva sjaju stvarnošæu i suštinom
života i svijesti. Ništa, ama baš ništa u ovome svijetu ne može
prenijeti punu sliku toga, jer èak i punina svijeta predstavlja tek
sjenu nokta na Božjem nožnom palcu.
13 Tu,
u tijelu božanstva bogova,
Panduov je sin sagledao èitav svemir,
podijeljen u mnoštvu i utemeljen u Jednom.
Pogrešno bi bilo izjavu “tu, u tijelu…” shvatiti tek kao metaforu. Prisjetimo se samo što su sve ljubavnici u stanju vidjeti jedno
drugome u oèima i tijelu, èak i ako samo projiciraju svoj ideal u
drugu osobu. Božanska vizija je tek po analogiji slièna tome, jer
ovdje nema mjesta projekciji – idealni arhetip se doista nalazi tamo
gdje ga vidimo; zapravo, jedan veliki dio pozitivnog šoka dolazi
od spoznaje da ne moramo ništa izmišljati, jer stvarnost daleko
nadilazi naše fantazije: ona je, zapravo, ono što smo svojim maštanjem uvijek nesavršeno doticali i èemu smo težili, a u svojim
težnjama bili osujeæeni.
Lik koji je Arjuna vidio bio je ljudski, u smislu da ljudskost
predstavlja tek nesavršeni, daleki pokušaj odsjaja tog savršenstva,
koje Krsna u cijelosti sadržava u sebi. Ne samo ljudskost, nego i
krajnji pojmovi kao što su Inteligencija, Svijest, Život, Stvarnost,
Radost, Istina, Ljepota, Blaženstvo – punina savršenstva u svim
moguæim aspektima, totalitet postojanja u svim moguæim aspektima, esencija života i svega što držimo najvišim idealima postojanja, kad dobijemo napadaj suludog i neopravdanog optimizma i
vjere u ljudsku vrstu – sve to, i neizmjerno više od toga, prikazano
je Arjuni u kaleidoskopskoj viziji Božanskih aspekata, kroz promjene izraza lica, simbole i pokrete, beskrajne finese i sliène stvari
koje služe tome da se neizrecivo, putem mnoštva slojeva sve manje
338
Jedanaesto poglavlje
12 - 14
i manje suptilnih tvari, prenese u um ljudskog biæa, u obliku koji
æe ono biti u stanju pojmiti, a da se punina iskustva pritom ni na
koji naèin ne naruši.
14 Zatim,
obuzet èudom, naježene kože,
sklopljenih ruku i pognute glave
Dhanavjaya s poštovanjem oslovi Gospoda.
Ovo može kako valja shvatiti tek onaj, tko u svojem iskustvu
ima Božansku viziju, bez obzira na njen stupanj i intenzitet. Naime,
èovjek koji doðe u dodir s oèigledno višom sferom egzistencije
ponaša se na jedan posve specifièan naèin, teško shvatljiv onima
koji ne dijele slièna iskustva.
Svima je poznato maštanje, zamišljanje, stvaranje vlastita privatnog, malog svijeta ispunjenog onim što smo, u svojim ogranièenim sposobnostima, u stanju doživjeti kao poželjno, idealno,
dobro i lijepo. Žena æe zamišljati idealnog muža, koji æe posjedovati osobine, koje je ona u stanju prepoznati i razumjeti kao poželjne; možda æe posjedovati i neke negativne osobine, za koje je
nauèila vjerovati da su neizbježne. Na slièan æe naèin muškarac
zamišljati idealnu ženu. Sve to odvijat æe se u nekoj vrsti idealnog,
poželjnog svijeta, koji je ispunjen svim poznatim, dobrim stvarima koje smo bili u stanju prepoznati i koje bismo sebi odabrali
kad bi nam pri izboru bile odriješene ruke.
U svemu tome, konstanta je jedino to da su sve te stvari naše
tvorevine. Na svima njima naš je peèat, peèat naših ogranièenja i
dosega. Nikad neæemo odabrati ono što je predobro da bismo to
mogli zamisliti, iz jednostavnog razloga što to doista jest predobro da bismo to mogli zamisliti, te to stoga jednostavno nismo u
stanju.
Zamislimo sada kako se osjeæa èovjek kojemu se pokaže nešto
što je doista predobro da bi mogao zamisliti, što nije u stanju ni
zamisliti ni pojmiti, što ga toliko u svim aspektima nadilazi, da je
èitavo njegovo biæe, sa svim sposobnostima maštanja, umišljanja,
izmišljanja i doživljavanja, jednostavno preusko i pretijesno da bi
moglo pojmiti makar i znaèajniji djeliæ onoga što mu se pokazuje
– o nikakvom izmišljanju nije moguæe govoriti i na takvo nešto
moguæe je jedino odmahnuti rukom. Um jednostavno nije u stanju izmisliti nešto što nadilazi njegove kapacitete, i što mu, zapravo, na kapaljku mora dozirati i prevoditi dimenzije više stvarno339
Bhagavad-gEt=
sti, kako pod pritiskom ne bi ili ostao prazan, ili se jednostavno
raspao.
Osjeæaji èovjeka koji doživljava takvo iskustvo mogu se djelomièno opisati kao mješavina zapanjenosti, oduševljenja, èuðenja,
blaženstva, divljenja, obožavanja, straha i predanosti. Kad u liku
biæa koje nam se ukazuje, u njegovu izgledu, pojavi, poruci koju
prenosi svojim samim postojanjem, ugledamo nešto što nadilazi
naše najsmionije snove… pa, recimo da poèinjemo osjeæati nešto
od onoga, što Bog sprema onima koji Ga ljube.161
15 Arjuna
reèe:
U Tvojem tijelu, o Gospode,
vidim okupljene sve bogove i sva biæa;
Brahmu, Stvoritelja, kako sjedi na lotosu;
takoðer i sve mudrace i nebeske zmije.
Osnovna potreba onoga tko gleda Boga, èije je srce ispunjeno
Bogom, jest slaviti Boga i obožavati Ga. Ljudi bez iskustva pokušavaju povuæi nekakvu paralelu izmeðu toga i svojih plitkih svjetovnih doživljaja, pa misle kako obožavanje znaèi neku vrstu ponižavanja sebe pred neèim ispraznim, i iz te svoje pozicije imaju želju na
neki naèin afirmirati svoju vrijednost i ispuniti svoju prazninu, pa
se pokušavaju predstaviti kao samostalna, neovisna biæa koja ni pred
kim ne kleèe. Iznutra, oni su prazni, oèajni i više nego napola ludi.
Za razliku od takvih ispraznih slabiæa, koji se imaju potrebu
uzdiæi, sveci koji gledaju Boga imaju potrebu jedino slaviti Onoga,
koga prepoznaju kao takav ideal, da oni u svojem ogranièenom
biæu nisu u stanju ni izmisliti nešto, što bi mu bilo makar i blizu.
Prepoznaju Ga ne samo kao cilj svih svojih ciljeva, kao ispunjenje
svih nada i želja, kao vrisak krajnje sreæe koja nadilazi svaku nadu,
kao konaènu pobjedu, nego takoðer i kao slobodu od svojeg ega.
Nema potrebe za uzdizanjem sebe, kad možemo biti bez sebe –
sami sebi više nismo potrebni, jer On postoji, on, krajnji, vrhovni
cilj, On, kojeg prepoznajemo kao onu nenametljivu, duboku i tihu
prisutnost koja je uvijek, bez razlike, bila s nama, u svemu, a koju
jedino nismo prepoznavali, ali smo svejedno težili svemu onome
što ona predstavlja, i pokušali je dotaæi kroz stvari svijeta, ostajuæi
uvijek razoèarani.
161
340
1Kor 2,9
Jedanaesto poglavlje
14 - 18
I sada je On ovdje, i mi Ga vidimo. On je ovdje. Ništa drugo,
nikada, ama baš nikada, nije potrebno. On je stvaran i ovdje. Kljuè
najvišeg ispunjenja èitavo je vrijeme prisutan, a najviša stvarnost
boravi u jezgri svakoga biæa.
16 Gledam
Te, beskrajna lika,
s mnoštvom ruku, trbuha, usta i oèiju.
Ali ne vidim Ti poèetak, sredinu ni kraj,
o Najviši Gospode, o Svevišnji!
Vizija je istodobno neizmjerno odreðena i beskrajna. Kroz konaène simbole spoznatljive ljudskom biæu ukazuje se neizmjerni
beskraj Božje unutarnje naravi.
17 Gledam
Te s krunama, žezlima i diskovima,
kako sjaš svjetlošæu na sve strane.
Teško Te je, doista, gledati,
kao plamteæu vatru
i neizmjernu svjetlost Sunca.
Pogled na Boga je blaženstvo i ispunjenje, ali to ispunjenje
toliko je silovito da bi nepripremljenoga zgromilo i spalilo u
pepeo. Samo Arjunina velika èistoæa uzrok je njegovoj sposobnosti da u primanju vizije doðe ovoliko daleko. Veæina doživi ili
nešto daleko pliæe, manje intenzivno, ili je u stanju u to gledati
daleko kraæe vrijeme, tek puki trenutak, djeliæ sekunde. Moæna
svijest može zgromiti, može zastrašiti. Ali, onaj tko u nju gleda,
poprima njezinu unutarnju narav, umire njegova stara, niža priroda, i zadobiva inicijaciju u narav onoga što gleda. Zato se kaže
da nije moguæe gledati Boga i preživjeti; naime, ništa od naše
stare, niže prirode ne preživi, i ostajemo u cijelosti i iz temelja
izmijenjeni.
18 Vidim
Te kao neprolaznog i najvišeg.
Ti si vrhovni temelj svega.
Ti si vjeèni èuvar dharme,
Neprolazni si Purusa, tako ja mislim.
Èitavim stvorenim svijetom upravlja sustav zakonitosti, kojemu je svojstvena najviša, savršena pravednost. Èesto se ljudi pita341
Bhagavad-gEt=
ju kako takav sustav funkcionira, a teško da bi se bili u stanju
dosjetiti istine.
Dharma, naime, funkcionira tako, što su sva biæa stavljena u
perspektivu najvišeg savršenstva, koje je Bog. U toj perspektivi,
ona sagledavaju sebe i svoj položaj, i iz te pozicije sude sama sebi.
Svaka neèistoæa u duši koja gleda Boga peèe poput žive rane, te
stvara osjeæaj krivnje, grešnosti i žestokog kajanja. Iz tog kajanja,
biæe se žudi popraviti, te, prema toj želji, bira smjer svoje buduæe
egzistencije u kojem æe ispraviti svoje greške, okajati svoju krivnju
i moæi uspravno stajati pred Gospodom i gledati Ga u oèi. U silnom blaženstvu Božanske vizije, biæe bi radije trenutno umrlo i
nestalo, nego na bilo koji naèin pokušalo nekoga prevariti, ili lagati o vlastitom stanju. U situaciji u kojoj je biæu ponuðen beskraj,
ono samo najbolje uviða cijenu koju mora platiti kako bi ga zadobilo, a u toj spoznaji nema ni traga žaljenju zbog patnji koje æe
morati proživjeti na putu do savršenstva. Jer, cilj je izvjestan. Bog
je izvjestan, On je stalan i postojan. Mi smo ti koji moramo odluèiti kakve haljine æemo odjenuti u Njegovoj prisutnosti. I sama
predanost Bogu, sam uvid u Njegovu narav, jest taj zbog kojeg
biæe samo sebi bira, u ogledalu Dharme, buduæi život, usmjeren
èišæenju i razvoju. Jedino što je bitno, jest da Ga budemo dostojni.
Svi niži ciljevi gube se u toj viziji.
Kako god ljudi pokušavali zamisliti Božansku pravednost, stvarnost je daleko, daleko ljepša i velièanstvenija. Kad ljudi pokušavaju zamisliti zagrobni sud, pretpostavljam da æe se domisliti praktièki svemu, osim onome što se doista dešava, a to je da nam se
pokaže savršena ljepota, da se s naše duše uklanja sav teret, i da u
perspektivi te ljepote i savršenstva spoznajemo sebe.
Nažalost, èesto je pogled u ogledalo užasno bolan za dušu koja
je živjela fizièki život ispunjen grijehom i niskostima, ogranièavanjem sebe i drugih, te poveæavanjem kolièine patnje na svijetu.
Velika je stvar ako uspijemo okrenuti smjer takvog života dok
smo još u fizièkom tijelu, a još je veæi uspjeh živjeti životom ispunjenim najvišim vrijednostima. Kad takvo, savršeno biæe pogleda
Boga, nema potrebe za obaranjem pogleda, jer u Njegove oèi gledalo je za života, Njegov pogled živjelo je u svijetu, i u Njegovom
pogledu može kupati svoju dušu u vjeènosti. Za takvoga nema
potrebe za ponovnim roðenjem u fizièkom svijetu, jer u njemu
nema tragova fizièkog, koji bi morali fizièkom vraæati dugove;
postoji samo Božansko, koje æe Božanskom i pripasti.
342
Jedanaesto poglavlje
18 - 20
19 Ti
si bez poèetka, sredine i kraja,
beskrajne slave, bezbrojnih ruku.
Sunce i Mjesec Tvoje su oèi,
plamteæa vatra Tvoje je lice.
Sve stvoreno grije se u Tvome sjaju.
Èitav relativni svijet samo je naèin pogleda na Boga. Kad se
istina o tome èovjeku razotkrije, kao što se razotkrila Arjuni, tada
opaža kako sve stvoreno slavi Stvoritelja, koji se u svemu tome
odražava i kroz sve stvoreno sja blistavim sjajem svoje unutarnje
naravi. Unutarnja Božanska narav oèituje se kroz vanjsko, kroz
svijet objekata. Takav vidjelac pridružuje se pjesmi slavljenja Boga,
na naèin na koji bi Ga ljudska biæa trebala slaviti, i koji predstavlja
njihovu istinsku svrhu: svjesno opažanje Božanske prirode svijeta, i utjelovljenje hvalospjeva Moæi koja blaženo pršti u svemu,
himne Bogu Stvoritelju, Održavatelju i Uništitelju. Sve stvoreno
slavi Boga, a pogotovo bi to trebala èiniti biæa velikog uvida, jer
nema istinskog uvida i svijesti bez uvida u Božju slavu i moæ. Nema
vrijednosti tamo, gdje se ne slavi Bog. Nema uvida tamo, gdje
nema uvida u Boga. Nema spoznaje tamo, gdje predanost Bogu
nije prisutna. I nema predanosti Bogu tamo, gdje Bog ne predstavlja samu silu te predanosti.
20 Ti
doista prožimaš zemlju,
nebeske svjetove i sve izmeðu;
vidjevši Tvoj èudesan, strašan lik,
sva tri svijeta drhte, o Najviša dušo.
Sva biæa drhte u Božanskoj viziji zbog razloga koji sam prethodno opisao: Božja velièina i savršenstvo takvi su, da u to biæe
nije sposobno mirno i postojano gledati, nego je sklonije pobjeæi
u mrak. Naime, svjetlost èistoæe nekima je previše gledati, pa od
nje pobjegnu u suprotnom smjeru. U svakom sluèaju, onaj tko nije
u cijelosti proèišæen i savršen, ima odreðenu “toèku pucanja”, na
kojoj mora oboriti pogled, jer mu je Božanska svjetlost presnažna.
Tek savršena duša, koja je u cijelosti èista i savršena, èija je kvaliteta takva da se ne razlikuje od kvalitete Božanske nazoènosti, može
se beskrajno radovati Bogu, beskrajno mu se predati i nikad ne
odvratiti pogled. Mnoštvo viših svjetova ispunjeno je biæima koja
neprekidno i netremice gledaju u Boga i upijaju Njegov sjaj, zraèe343
Bhagavad-gEt=
æi ga dalje u svijet, ali oni to èine na odreðenoj udaljenosti, najmanjoj koju mogu bez teškoæa podnijeti. Veæa blizina Bogu ispunja ih
strahom i nanosi im bol, a veæa udaljenost ih ne zadovoljava, te se
žele Bogu još više približiti. Na višim svjetovima, razvijenost biæa
može se na taj naèin neposredno vidjeti: biæa koja su bliža Bogu
sjajnija su, blještavija, jer u veæoj mjeri upijaju i zraèe Božju svjetlost.
Na kraju, biæe prilazi Bogu toliko blizu, da više nema razlike izmeðu jednog i drugog, i tada biæe opaža da više ne gleda prema Bogu,
nego iz Boga. Jer, stanje svijesti je osoba. Onaj, tko je u stanju podiæi svoju svijest na razinu da može boraviti u Bogu kao u stanju
svijesti, opaža da je on sam postao predmetom svoga opažanja.
21 U
Te, doista, ulazi mnoštvo pravednika.
Uplašeni, neki Te štuju sklopljenih dlanova.
”Slava Tebi!”, klièu gomile siddha i maharsija
punim Te himnama opjevajuæi.
Takva savršena biæa, koja mogu netremice opažati Boga i prepoznati Njegovu najvišu narav kao predmet svoje žudnje, sjedinjuju se s Bogom i ovdje su opisana. Zapravo, pogrešno bi bilo
misliti kako se oni s Bogom sjedinjuju, jer takva misaona konstrukcija podrazumijeva gubitak vlastite biti, dok se u stvarnosti
radi o prepoznavanju i afirmaciji vlastite Biti; prepoznavanjem Boga
kao suštine vlastite duše biæe se u cijelosti ostvaruje, a ostvareno
biæe jest Bog. Da, doista se može opažati sjedinjenje biæa s Bogom,
ali biæu samome to je ostvarenje i prepoznavanje vlastite najdublje
nutrine, te ostvarenje najvišeg potencijala, ostvarenje cilja svih težnji
i želja.
Na tek nešto nižem stupnju od toga, kad Božje svjetlo kupa i
osvježava ljudsku dušu, koja od Njega crpi svjetlost i život, biæe
Božjom energijom slavi Boga. Tek neznatnim napredovanjem od
toga, Bog više u biæu ne slavi sebe; Bog tada jest.
22 Rudre,
aditye, vasui i sadhye,
viœve, Aœvini, maruti i preci,
mnoštvo gandharva, yakse, asure i siddhe –
svi upiru pogled u Tebe, u èudu.
Sva viša biæa, biæa više razvijenosti i viših razina, obuzeta su
opažanjem Boga.
344
Jedanaesto poglavlje
20 - 29
23 Ugledavši
Tvoj neizmjerni lik, o Moæno naoružani,
s mnogo usta, oèiju, mnogo ruku, bedara, stopala,
s mnogo trbuha, s bezbroj strašnih zuba,
dršæu svi svjetovi i ja s njima.
24 Kad
vidim Tebe kako sežeš do neba,
plamteæi, u mnogo boja, razjapljenih usta,
velikih žarkih oèiju, strepim u srcu
i ne nalazim hrabrosti ni mira, o Visnu.
25 Kad
Ti vidim usta i zube, strašne, nalik vatri vremena,
ja ne znam više za èetiri smjera, i ne nalazim spokoja.
Smiluj se, o Gospode bogova, o Utoèište svemira!
Arjuna sada opaža još nešto, što mu Gospod želi pokazati: Njegov uništiteljski aspekt. Naime, osim podržavanja vrline, Bog svojom pojavom u svijetu igra još jednu ulogu: onu uništitelja zla i
niskosti. Naime, tamo gdje sja beskrajna svjetlost, tama se ne može održati.
26 U
usta Ti srljaju svi sinovi Dhrtarastrini,
gomile prinèeva, Bhisma, Drona, vozarev sin162
i s njima voðe naših ratnika,
27 Strmoglavce
srljaju meðu strašne žrvnje Tvojih zuba.
Neki od njih vise izmeðu zuba, glava smrskanih u prah.
28 Kao
što struje mnogih rijeka teku k moru,
tako i oni, junaci meðu ljudima,
srljaju u Tvoje plamteæe ralje.
Èitava vojska okupljena na Kuruksetri, dakle, bit æe sukladno
Božjoj volji uništena.
29 Kao
što se leptiri strmoglavljuju u plamteæu vatru,
u propast, tako i ta stvorenja sumanuto jure u Tvoja usta,
k svome uništenju.
162
Karna
345
Bhagavad-gEt=
Leptiri koji se strmoglavljuju u vatru metafora su, koja se èesto
koristi u indijskim spisima kao simbol za vezu izmeðu nekontrolirane žudnje i vlastite propasti. Naime, kao što noæni kukci slijede
vlastiti poriv za kretanjem prema svjetlosti èak i kada im to donosi
neposrednu propast, tako se èesto ljudi ne mogu suzdržati, pa
rade stvari koje æe im donijeti uništenje, a samo zbog nerazumnosti, navike, strasti i manjka vrline.
30 Ognjenim
jezicima Ti zahvaæaš sve svjetove,
svugdje, proždiruæi ih.
Žarki zraci Tvoga biæa blistaju, o Visnu,
ispunjavajuæi èitav svijet sjajem.
Jednako kao što Bog donosi krajnje ispunjenje pravednicima,
koji u Njemu prepoznaju svoj cilj i svoje savršenstvo, tako On
donosi propast svemu, što Mu je suprotnost. Tamo gdje postoji
svjetlost, ne može biti tame. To je osnovna zakonitost svijeta. Jednako tako, tamo gdje se oèituje Bog, nikakva niskost se ne može
održati.
31 Reci
mi tko si Ti u ovom strašnom liku.
Slava Tebi, o Najviši, smiluj se.
Želim znati Tebe, praizvorno biæe.
Ja ne razumijem Tvoje djelatnosti.
Arjuna je ispunjen poštovanjem, divljenjem i spoznajom, i on
opaža Božji aspekt uništenja. Ipak, unatoè tome, on ga ne razumije. Nije mu jasno u što je uništenje usmjereno, te koja mu je svrha.
32 Svevišnji
Gospod reèe:
Ja sam moæno Vrijeme koje razara svijet163,
sada zabavljen uništavanjem svjetova.
Èak i bez tebe, nitko od poredanih
ratnika suprotstavljenih vojski
neæe preživjeti.
Zbog roðenja mnoštva demonskih biæa na Zemlji, koja su svojim djelatnostima prkosila pravednosti i stvarala veliko uznemire163
346
Usp. 10,30
Jedanaesto poglavlje
29 - 34
nje, pojavila se potreba za roðenjem Gospoda Krsne, kako bi s
jedne strane svojom pojavom i djelatnostima ojaèao pozitivne sile,
a s druge strane zadao smrtni udarac zlu. To je, dakako, tek objašnjenje neposredne situacije.
Dublje objašnjenje jest da je Božanski aspekt uništenja utkan u
sve oèitovano, kao vrijeme, odnosno prolaznost. Iz niže perspektive biæa, koje se identificira sa stvarima kojima je vezano, to je
loše, jer bi biæe željelo da neke stvari traju vjeèno. Ipak, iz Božanske pozicije, sve što bi trajalo vjeèno, a što ne bi bilo sam Bog,
dakle krajnje savršenstvo, znaèilo bi ogranièenje i patnju. Prolaznost svega svjetovnog je dakle posljedica Božjeg suosjeæanja, koje
spreèava biæa da predugo ostanu statièna, i da zamrzavaju svoj
razvoj u jednoj toèki. Bog je, dakle, vrijeme, koje razbija statiènost
stvorenoga svijeta, i koje ubrzava evoluciju prema Božanskome.
33 Zato
ustani i stekni slavu!
Pobijedi neprijatelje i uživaj u vlasti na zemlji.
Oni su ionako od Mene svi veæ pobijeni.
Budi mi samo sredstvo, o Ljevoruki!
Atribut “ljevoruki” odnosi se na Arjuninu sposobnost strijeljanja objema rukama.
34 Dronu
i Bhismu, Jayadrathu,
Karnu i druge hrabre ratnike,
od Mene veæ ubijene, pobij!
Ne boj se, bori se: pobijedit æeš neprijatelje!
Arjunin problem je, dakle, nepostojeæi. Koliko god on umovao
oko toga treba li uništiti uèitelje i štovanja dostojne osobe, èinjenica je da su sva biæa prolazna i smrtna, te da æe oni ionako umrijeti, a osim toga je njihova neposredno predstojeæa smrt neizbježna, i sukladna Božjoj namjeri. Oni æe stoga u svakom sluèaju
umrijeti, kako god se on postavio. Bolje je, dakle, da ih sukladno
svojoj dužnosti ubije u boju, jer æe tako, osim što vrši svoju dužnost, takoðer biti i instrumentom Božje volje. To je posve novi
obrat u Krsninu obrazlaganju vlastite želje da se Arjuna bori i pobijedi, i postao je moguæ tek nakon što je razotkrivena Njegova
stvarna priroda. Prije toga, teško da bi rijeèima “bori se, jer sam Ja
tako odluèio” postigao željeni uèinak.
347
Bhagavad-gEt=
Ovo je, takoðer, smrtni udarac religijskim teorijama o univerzalnoj i neupitnoj vrijednosti nenasilja; oèito je da nasilje ponekad može biti ne samo korisno i potrebno, nego takoðer i oèitovanje Božje volje i namjere na svijetu. Nije, dakle, bitno je li neki
èin nasilan ili nenasilan, nego služi li oèitovanju Božanskog na
svijetu, ili ne. Uklanjanje velikog broja zlotvora sa svijeta jamaèno
je nasilan èin, ali je na duge staze koristan i vodi skladu i sreæi na
svijetu. Obrnuto, nenasilno postupanje može biti kukavièki èin, i
jaèati prisutnost zla u svijetu. Treba se, dakle, uskladiti s Božjom
voljom i opažati što je u odreðenoj situaciji dobro uèiniti; nikakve
paušalne ocjene ne mogu nadomjestiti živu i budnu svijest, koja
donosi dinamièke i prosvijetljene sudove.
35 Savjaya
reèe:
Kada je èuo te rijeèi Keœave, Arjuna,
sklopljenih dlanova, uzdrhtao,
pokloni se i ponovo, obuzet strahom,
drhtavim glasom prozbori Krsni.
Ne smijemo izgubiti iz vida s kojim neupitnim autoritetom, i na
koji naèin se Gospod obraæa Arjuni. Naime, èitavo vrijeme Arjuna
doslovno gleda Njegovu beskrajnu moæ, pravednost, svijest i sveprisutnu, sveprožimajuæu narav. Takoðer, Božja sveobuhvatna perspektiva daleko nadilazi njegove sposobnosti sagledavanja, tako
da se Arjuni doslovno ježi koža na èitavome tijelu od silovitosti
doživljaja.
36 Arjuna
reèe:
S pravom je, o Hrsikeœa, svijet sretan i uživa slaveæi Te.
Pravo je da se svi raksase od Tebe razbježe,
a mnoštvo siddha da Ti se pokloni.
Sve dobro potjeèe od Boga. Sve zlo teži udaljavanju od Njega.
To je u stvorenom svijetu naèin na koji sve stvari funkcioniraju.
Mudraci se Bogu klanjaju, jer Ga doživljavaju kao krajnje ispunjenje svojih težnji, dok zlikovci od Njega bježe, jer u njemu vide
svoje uništenje i negaciju svoje biti.
37 A
kako da Ti se ne poklone,
o Najviši, veæi od svega,
348
Jedanaesto poglavlje
34 - 40
koji si rodio Stvoritelja,
o Beskonaèno biæe, Gospode bogova,
koji si utoèište svemira.
Ti si neuništiv, bitak i nebitak, i sve onkraj toga.
Bog je temeljna stvarnost. Sve što je stvarno, stvarno je zbog
toga što Božji pogled pada na nj. Koliko god proturjeène, meðusobno suprotstavljene i raznolike bile sile koje se nalaze u stvorenom svijetu, niti jedna od njih nema postojanje koje bi bilo neovisno o Bogu; jednako kao što se u raèunalu ne može odvijati niti
jedan program, koji bi bio neovisan o raèunalu, tako takoðer ništa
u stvorenom svijetu ne može postojati, a da Bog nije nužan uvjet
moguænosti toga. Bog je vrhovna, sveobuhvatna stvarnost.
38 Ti
si prvi Bog, iskonski Purusa.
Ti si najviše utoèište svemira,
Ti si znalac i znano i najviši cilj.
Sobom sve prožimaš, o Tisuæuliki.
Gospod je suština koja u sebi nosi puninu svega. Èitav svijet
nastaje kao posljedica zraèenja Njegova biæa. Broj Njegovih oèitovanih aspekata je beskonaèan, a ipak sve oèitovano ne sadrži u
sebi ništa, u usporedbi s beskrajnom slavom Njegove unutarnje,
istinske naravi, kojoj je sada Arjuna svjedokom.
39 Ti
si Vayu, Yama, Agni, Varuna,
Mjesec, Prajapati i Praroditelj.
Slava, neka je slava Tebi! Tisuæu puta!
Ponovno i ponovno! Slava Tebi!
40 Slava
Tebi sprijeda i straga!
Slava Ti na sve strane!
O Sveobuhvatni! Beskrajna Tvoja je moæ,
i junaštvu Tvome nema kraja.
Ti prožimaš sve, i stoga Ti si sve.
Sve stvoreno postoji na slavu Stvoritelju. Sjaj i slava Njegova
biæa uzrok su i izvor svekolike radosti svih biæa sviju svjetova.
Gospod Krsna nije neposredni stvoritelj svijeta; Njegova je velièina takva, da tek jedan od sekundarnih aspekata zraèenja Njegova
349
Bhagavad-gEt=
biæa raða Stvoritelja svijeta, i pokretaèki impuls stvaranja. Njegova velièina je nepojmljiva, nezamisliva. Nitko, doista nitko, ne
može je obuhvatiti, jer je sam njome obuhvaæen.
Sveprožimajuæa i svestvarajuæa Božja narav vodi, dakako, do
zakljuèka da ništa ne postoji neovisno o Njemu i odvojeno od
Njega, te je na neki naèin On doista sve; sva biæa, i sva stanja biæa,
kao i svi svjetovi i sva njihova stanja. Sve što se dogaða, dogaða se
unutar Njega, jer izvan Njega, doista, nièega nema.
41 Ako
sam Te uvrijedio, govoreæi nepromišljeno i iz ljubavi,
zovuæi Te “O Krsna, o Yadava, o Prijatelju”,
držeæ’ Te tek prijateljem, ne znajuæ’ Tvoju velièinu
42 Ako
sam Te, o Acyuta, na bilo koji naèin uvrijedio
u zabavi, u igri, ležeæi, sjedeæi ili kod jela, u samoæi ili u društvu,
molim Te, o Neizmjerni, oprosti mi.
Arjuni je sad došlo do svijesti da je biæe koje je držao prijateljem, s kojim se opušteno zabavljao, gledao djevojke pored rijeke,
ratovao, pjevao, jeo i prièao, zapravo sam Svevišnji Gospod, èija
mu je istinska narav bila sakrivena. Iz sadašnje pozicije, sve te prijašnje djelatnosti èine mu se nekako nedostojnima i neprikladnima, jer bi tek neprestano, postojano obožavanje dostajalo – tako
sada misli Arjuna.
43 Ti
si otac ovoga svijeta,
svega pokretnog i nepokretnog.
Sav svijet Te slavi, najviši Ti si uèitelj.
Nitko Ti nije ravan.
Kako bi i mogao netko biti viši od Tebe
u sva tri svijeta, o Neusporedivi?
44 Zato
Te, klanjajuæi se, padajuæi nièice, molim,
poštovani Gospodine, oprosti.
Milostiv mi budi kao otac svome sinu,
kao prijatelj prijatelju i kao dragi dragoj!
Iz tog razloga, Arjuna sada ispravlja taj “nedostatak”, i nudi
Gospodu štovanje kakvo prilièi, i prepoznaje ga u Njegovoj pravoj, istinskoj slavi.
350
Jedanaesto poglavlje
40 - 47
Dakako, sam Gospod nikako ne drži prijašnji Arjunin odnos
prema sebi manjkavim, niti drži kako u njemu nije bilo dovoljno
poštovanja i prepoznavanja stvarnog stanja, jer se Arjuna doista
prema Krsni odnosio kao prema najboljem prijatelju i osobi od
najvišeg povjerenja, što svima nama Bog doista i jest. Odnos Krsne i Arjune na fizièkom planu stoga doista dobro predstavlja odnos
Boga i duše, jer to doista treba biti odnos povjerenja, predanosti,
divljenja i poštovanja. Èitava ova predstava sa stvaranjem služi
upravo tome, da se na fizièkom planu reflektira nešto od takvog
Božanskog druženja, suradnje i ljubavi biæa koje svoje porijeklo
ima u višoj Božanskoj stvarnosti. Gledano iz te pozicije, Arjuna je
ideal ljudskog biæa.
45 Sretan
sam jer vidjeh dosad neviðeno,
pa ipak, moj je duh uzdrman strahom.
Pokaži mi, o Gospode, svoj ljudski lik.
Smiluj se, o, Bože bogova, o, utoèištu svjetova!
46 Želim
Te vidjeti kao prije,
s krunom, žezlom i diskom u ruci,
u Tvojem ranijem obliku, s èetiri ruke164,
o Tisuæuruki, o Sveopæi obliku.
Sve to malo je previše za Arjunu, koji je posve nadvladan silinom
iskustva, do te mjere da se želi vratiti u prijašnje stanje, jer, koliko
god ga gledanje Boga ispunjava blaženstvom, opet sve to vrši veliki
pritisak na granice izdržljivosti njegova biæa; mistici to prepoznaju
kao stanje u kojem je blaženstvo takvo, da smo svjesni da ga više ni
sekunde ne možemo izdržati, a opet je tako slasno, da bismo mogli
na mjestu i vjeèno umrijeti pijuæi Ga iz Božjeg pogleda.
47 Svevišnji
Gospod reèe:
Iz ljubavi prema tebi, o Arjuna, otkrio sam ti,
svojom moæi, ovaj najviši oblik.
Pun sjaja, sveobuhvatan, bezgranièan,
izvorni je Moj oblik, i nikada ga još nitko,
osim tebe nije vidio.
Èini se da ovo “èetiri ruke” oznaèava ruke naoružane oružjem, jer je oružje
ratniku kao drugi par ruku.
164
351
Bhagavad-gEt=
Èini se da je Arjunin uvid u Božju narav bio toliko snažan i
dubok, da niti jedno ljudsko biæe prije njega nije uspjelo iskusiti
nešto slièno – i doista, èini se da niti jedan spis, koji je moguæe
kronološki datirati prije Gite, ne opisuje ništa, što bi se moglo
mjeriti s ovim. Dakako, èinjenica je da beskrajno mnoštvo biæa
neprestano gleda Boga u svakom trenutku, što je i Arjuna mogao
posvjedoèiti u prethodnim stihovima, ali veliko je pitanje kojem
bi od tih biæa takvo nešto uspjelo za života u fizièkom tijelu, koje
u ogromnoj mjeri otežava takve pothvate. Arjuna je uspio ne samo
vidjeti Božanski aspekt, nego o njemu i govoriti.
Dakako, treba napomenuti da je Krsna i prije pokazao nešto
slièno; majci Yaœodi pokazao je u svojim ustima èitav stvoreni svijet, a okupljenima u Hastinapuri pokazao je jedan aspekt Svog
višeg biæa. Dakako, i jednom i drugom nedostaju širina i dubina
Arjuninog iskustva.
48 Ni
prouèavanjem Veda, niti žrtvama, ni milosrðem,
niti obredom, niti strogim isposništvom,
ne mogaše Me nitko vidjeti u svijetu ljudi,
u ovom obliku, osim tebe, o junaèe Kurua.
S Bogom nije moguæe trgovati; Božansku viziju nije moguæe
zaslužiti nikako, osim predanošæu Bogu. To je stoga što predanost Bogu u sebi nosi Božansku kvalitetu, te tako Bog u èovjeku,
prisutan u predanosti, rezonira s Bogom kao Gospodom svijeta, i
tako èovjeka vodi vrhovnoj spoznaji.
49 Ne
boj se i ne budi uznemiren
vidjevši taj Moj strahotni aspekt.
Bez straha i radosna srca,
ponovo gledaj Moj ljudski lik.
U svakom sluèaju, Božanska vizija postigla je svoju svrhu, i više
nema potrebe za njom; buduæi da je Arjuna uznemiren silinom
iskustva, njegovo produljivanje predstavljalo bi nasilje nad njegovim biæem, te stoga Gospod zatvara Arjunino duhovno oko, èineæi ga slijepim za iskustvo višeg reda. Time Arjunina obièna, ljudska osjetila preuzimaju kontrolu i on se može vratiti u normalno
stanje.
352
Jedanaesto poglavlje
47 - 53
50 Savjaya
reèe:
Rekavši to Arjuni, Vasudeva ponovno pokaza svoj raniji oblik.
Moæno biæe, ponovno nježnoga lika, smirilo je njegov strah.
51 Arjuna
reèe:
Gledajuæi ponovno Tvoj nježni ljudski oblik, o Janardana,
ja sam se smirio i vratio svojoj naravi.
Koliko god da je vizija Boga divno i moæno iskustvo, ljudsko
biæe teško može funkcionirati u takvom stanju. I ja sam osobno
u nekoliko prilika morao Boga zamoliti da se sakrije pred mojom
sviješæu, buduæi da se u takvom stanju ispunjenja nisam mogao
posvetiti radu s uèenicima; naprosto bih ostao posve okrenut
prema unutra, prema Božanskoj viziji, u cijelosti zanemarujuæi
svoje dužnosti u ovom svijetu, što nipošto nisam želio. Paradoksalno, u stanju ispunjenja èovjek može postati smanjeno uèinkovitim, buduæi da nema ciljeva koje bi trebao dostiæi, a svi problemi èine se posve trivijalnima. U takvom stanju ne bih mogao
shvatiti ozbiljno probleme s kojima se ljudi obièno suoèavaju,
jer, kako može biti problema u Božjoj nazoènosti? Neprekidna
Božanska vizija jamaèno bi bila korisna meni, ali ja bih po svoj
prilici bio slabo koristan drugima. Doduše, koliko god da to ima
racionalno opravdanje, nakon nekog vremena odvojenosti dao
bih èitav svijet i sve na njemu za makar jedan trenutak Njegove
blizine.
52 Svevišnji
Gospod reèe:
Teško je vidjeti taj Moj aspekt koji si upravo vidio.
Èak ga i bogovi165 neprestano žude vidjeti.
Vizija Božje unutarnje naravi cilj je razvoja svih naprednih duhovnih biæa, “bogova”; koliko god pokušavali, sve do postignuæa
krajnjeg savršenstva u tome ne uspijevaju u cijelosti.
53 Ni
Vedama, ni isposništvom, ni milosrðem,
niti žrtvom, ne mogu biti sagledan u tom vidu
u kojem si Me upravo vidio.
165
Deve
353
Bhagavad-gEt=
Svi aspekti religijske prakse tek su sitnice, minorne stvari koje
mogu dovesti, u najboljem sluèaju, do razvoja dobrih svojstava
liènosti, koja pak sa svoje strane mogu dovesti, vrlo polako, do
razvoja istinskih Božanskih svojstava u èovjeku. Ovakva vizija,
sagledavanje Boga u Njegovoj punini, može se postiæi tek Božjom
milošæu, koju nije moguæe zaslužiti djelima, obredima i sliènim
stvarima, nego tek razvojem istinski savršenih osobnih kvaliteta,
koje su do te mjere profinjene, da u cijelosti i bez ostatka teže
Božanskom, koje se tada uvijek razotkriva.
54 Ali
nepodijeljenom predanošæu može Me se,
u tom aspektu, uistinu spoznati,
vidjeti i u Me uæi, o Moæno naoružani.
Predanost Bogu, dakle, predstavlja jedinu kvalitetu koja je u
èovjeku istinski Božanska, jer predstavlja samoga Boga koji se u
èovjeku oèituje, i takva Božanska prisutnost iznutra vodi tome da
se Bog u cijelosti ostvari u èovjekovu životu.
55 Onaj
koji djeluje za Mene,
koji Me vidi kao najvišeg,
koji je predan Meni, koji nije vezan,
koji je bez mržnje prema svakom biæu,
on dolazi k Meni, o sine Panduov.
Sve nabrojene kvalitete predstavljaju toèke podudarnosti izmeðu èovjekove svijesti i Boga. Kako raste ta podudarnost, tako se
èovjekovo biæe u veæoj mjeri približava Bogu; kad ta podudarnost
postane potpuna i bez ostatka, može se reæi da se Bog u èovjeku u
cijelosti ostvario, odnosno, da je èovjek u cijelosti došao Bogu.
354
Dvanaesto poglavlje
1
Arjuna reèe:
Tko je savršeniji u yogi,
oni, koji Tebe razmatraju u predanosti,
ili oni, koji razmatraju neoèitovano i transcendentalno?
Pitanje se u osnovi svodi na sljedeæe: što je bolje, štovati Iœvaru
ili brahman? Je li se bolje u stvorenom svijetu predati Bogu koji se
tamo oèituje kao punina svih kvaliteta, ili treba povuæi svijest iz
podruèja oèitovanog u sferu transcendencije, u kojoj postoji samo
Jedan, neoèitovani temelj svega oèitovanog, nepodijeljena vrhovna stvarnost?
2
Svevišnji Gospod reèe:
One, koji se u Mene zadubljuju,
koji Me promišljaju, uvijek predani,
bogati najvišom vjerom,
držim savršenim yoginima.
Gospod, dakle, drži kako je postignuæe štovatelja Iœvare vrjednije.
Zašto je tome tako?
Pa, oèigledan odgovor moguæe je pronaæi veæ i u konstataciji da
je oèito bolje da uz Boga postoji i svijet, jer bi inaèe postojao samo
355
Bhagavad-gEt=
Bog. Ako je tome tako, onda je moguæe logièki zakljuèiti kako se
kroz svijet može ostvariti i nešto što bez svijeta ne bi bilo moguæe.
Svijet predstavlja mnoštvo razlièitih moguænosti; s jedne strane, moguæe je ustvrditi kako svijet predstavlja alternativu Bogu. U
odreðenim, grubim slojevima stvorenog svijeta moguæe je èak i ne
opažati Božje postojanje – moguæe je doživjeti svijet bez Boga.
Ako biæe unatoè svemu tome boravi u Bogu, ako Boga u svim
Njegovim aspektima nadredi svemu što Mu je suprotno… pa, èini
se da je takvo nešto doista istinska vrijednost. Naime, sferu transcendencije nije moguæe izgubiti, jer nije moguæe postojanje bilo
èega èemu ona ne bi bila temelj i nužan uvjet postojanja. Transcendentno i neoèitovano neæe nikamo pobjeæi. Svaki kriminalac i
razbojnik ima sveprožimajuæi Apsolut kao svoj temelj; kao i svaki
kamen, svaki list i travka. Ali, u oèitovanom svijetu, tu su moguæi
izazovi. Tu dobitak ima suprotnost u gubitku; sreæa ima suprotnost u patnji. Stvari se ovdje razotkrivaju kroz svoje suprotnosti.
Moguæe je spoznati i ne spoznati; moguæe je živjeti život u cijelosti ispunjen Božanskim kvalitetama, tako oèitujuæi neoèitovano u
stvorenom svijetu, birajuæi sebe kao Božanske kvalitete i tako pripasti Bogu. Moguæe je i suprotno tome – biti izravna suprotnost
svemu Božanskome, i tako iz svog svijeta u cijelosti odstraniti Boga.
Moguæe je zatirati sve Božanske kvalitete gdje god ih pronaðemo.
Moguæe je, takoðer, i sve izmeðu tih ekstrema.
Onaj, tko u svom fizièkom životu spozna Gospoda, Iœvaru,
oèitovanog Boga, oèitovanje punine Duha, tko Ga obožava predano i smjerno, postigao je vrhovni cilj, kojemu se ništa ne može
dodati. Svim biæima pripada temelj u Apsolutu, ali biæe, koje je u
stanju taj neoèitovani Apsolut dotaæi kroz oèitovano, njemu pripada osim izvora i cilj, i njegovo je postignuæe najveæeg savršenstva.
3
No oni koji razmatraju neprolazno, nedokuèivo, neoèitovano,
sveprisutno, nezamislivo, nepromjenjivo, stalno, vjeèno,
4
Svih osjetila obuzdanih, uvijek sabrani,
želeæi dobro svima, oni takoðer dolaze Meni.
Onaj, tko usmjeri svoju spoznaju k najvišoj stvarnosti, u potrazi
za temeljem svega, pronalazi naposljetku Boga kao tu, najvišu stvarnost. Tko teži vrlini, a odbacuje sve što joj predstavlja suprotnost,
356
Dvanaesto poglavlje
2-4
odbacivanjem nižeg radi višeg postiæi æe, postupno, spoznaju Najvišeg.
Na tom putu, dakako, moguæe su razlièite zamke. Ovisno o
svojim osobnim kvalitetama, razlièiti æe ljudi razlièite stvari držati
stvarnošæu, pa je veæ i tu, na samom poèetku, moguæe pogriješiti.
Isto tako, moguæe je poèetno postignuæe zamijeniti za najviši cilj.
Moguæe je krivo shvatiti neki doživljaj. Moguæe je, i to je možda
najopasnije od svega, u potrazi za najvišim, a zbog krivog razmišljanja, odbaciti dobre stvari zajedno s lošima, i tako postati praznom ljušturom lišenom svake životne radosti i Božanske iskre.
To se èesto zna desiti tragaocima koji pokušavaju sami, bez vodstva prosvijetljenog uèitelja, identificirati put i cilj; takvi znaju proèitati neki sveti spis, u kojemu piše da se prosvjetljenje postiže
nevezanošæu za svijet, te tako krenu u sebi ubijati svaki trag onoga
što drže “svjetovnim”. U takvim “pothvatima” najèešæe prve stradaju upravo one kvalitete, koje bi mogle predstavljati putokaze
savršenstvu: ljubav, želje, strasti i težnje. Jer, umjesto da odbacuju
krivo usmjerenje u tim težnjama, koje je uzrok vezanosti i patnje,
takvi odbacuju samu strast i žudnju, koja u èovjeku predstavlja
upravo vapaj žeði za Bogom, koja teži Onome, kojega ne prepoznaje, a bez kojega ne može naæi mir i ispunjenje. Ispravno je željeti, ali Boga. Ispravno je biti ispunjen žudnjom, ali žudnjom za
Bogom. Ispravno je voljeti, ali Boga. Ispravno je težiti, ali Bogu. U
žudnji i željama jedini je problem u zadovoljavanju malim stvarima, u prenisko postavljenim ciljevima. Ako se krenemo boriti protiv želja, ispast æe da æemo prestati žudjeti za stvarima i ljudima,
ali po cijenu unutarnje suhoæe; Boga time neæemo zadobiti, svijet
æemo izgubiti, a odreæi æemo se i onog motora potrage za sreæom,
želja i žudnje, koji u nama predstavljaju upravo kazaljku koja upuæuje na Boga: dovoljno je pogledati smjer u kojem se kreæu naše
želje, promotriti svoje osjeæaje dok želimo, pa da analizom tog
osjeæaja s lakoæom dotaknemo samoga Boga, koji nas gleda iz tog
smjera.
Ne postoji valjda niti jedan dobar savjet, koji netko ne bi bio u
stanju pogrešno shvatiti; tako i upute o usmjerenju prema Vrhovnom mogu èesto biti shvaæene na posve pogrešan naèin, iz kojega
slijedi da, umjesto da od nižeg krenemo prema višem, trebamo i
to niže odbaciti radi nekakve umne apstrakcije. Razmislimo malo
što je više: “Bog” kakvog doživljavamo kroz crkve, religije, spise i
obrede, ili pak iskrena zaljubljenost koju smo u stanju osjetiti u
357
Bhagavad-gEt=
trenucima nevine želje? Što je vrednije, gdje smo bliže stvarnosti?
Gdje smo bliže suštini vlastitog biæa, vlastitoj krajnjoj svrsi? U iskrenom razgovoru s braènim drugom ili najboljim prijateljem, ili
za vrijeme bavljenja neèim, što držimo religijom? Jedini trenuci
istinske religije ljudima se dogaðaju kad se usude upravo neobuzdano željeti, jer maštanja koja vežu uz predmet svoje žudnje imaju
više zajednièkog s Božanskim, nego bilo što drugo u njihovu iskustvu. Ali, tek kad to uvide, kad to prepoznaju, ljudi mogu kroz
takvo razumijevanje napredovati do odbacivanja svjetovnog nadomjeska za istinsku radost duše, koja nalazi svoje ispunjenje u
Bogu, svojem temelju, ljubavniku i najboljem prijatelju.
5
Teži je zadatak pred onima,
koji usmjeravaju pogled prema neoèitovanom.
Jer neoèitovano, kao cilj,
vrlo je teško doseæi za života u tijelu.
Èitava životna energija èovjeka usmjerena je prema svijetu, prema
vanjskim kvalitetama i prema životu u relativnom, u svijetu oèitovanja. Okretanje pogleda prema neoèitovanom mora, dakle, ukljuèivati borbu protiv sile života, protiv svih nagona vlastita tijela,
kao i protiv svih zakonitosti fizièkoga svijeta. Postignuæe neoèitovanog, kao krajnjeg cilja, za života, nužno podrazumijeva i vlastito potpuno povlaèenje u sferu neoèitovanog, odnosno, napuštanje vlastitog fizièkog života. Zbog svega toga, takav put nije
pretjerano praktièan. Bolje je, dakle, pronaæi i živjeti Božansko u
oèitovanom svijetu, pri èemu nam naše želje i nagoni mogu pomoæi, nego se protiv njih neprestano boriti i izlagati se moguænosti poraza.
6
Ali oni koji Me obožavaju,
predajuæi sve djelovanje Meni,
koji Me vide kao Najvišeg,
u promišljanju Mene postižu yogu.
Nije problem u svijetu, nego u obmanutosti svijetom. U svijetu
se oèituje Bog, i u svijetu je i te kako moguæe postignuæe krajnjeg
cilja. Kljuè tog postignuæa jest osobna èistoæa, a ona se postiže
vježbom yoge i predanošæu. Ako živimo u svijetu Božanskim životom, može se reæi da nismo vezani svijetom i da doista nismo od
358
Dvanaesto poglavlje
4-7
kvalitete svijeta; jer, negativne osobine svijeta pokazuju se tek ako
je duša obmanuta prividom, te tako proglašava vrhovnim ono što
nije vrhovno, upetljavajuæi se u uzroèno-posljediène veze koje slijede iz pokušaja da se kroz svijet postigne ispunjenje, i koje uzrokuju jedino poveæanje patnje i nesreæe. Ako, pak, kao svoj cilj
uzmemo Boga, te na Njega usmjerimo èitavo svoje biæe, a svijet
doživimo tek kao mjesto na kojemu možemo oèitovati svoju sreæu
zbog stopljenosti s Bogom, tada svijet nipošto neæemo doživljavati kao izvor frustracija i patnje. Dakako, posve je vjerojatno da
nam, takvima, svijet neæe biti previše potreban. Ovaj svijet najpotrebniji je onima, koji od Boga žele biti što je dalje moguæe; onima,
pak, koji žele biti u Božjoj blizini, ovakav svijet može predstavljati
jedino sredstvo za oštrenje sposobnosti razlikovanja, a i u tom
sluèaju æe biti koristan ponajprije zbog ogromne kolièine smetnji i
zapreka koje æemo morati nadvladati. Postignuæem savršenstva,
za bilo kojim svijetom više neæemo imati nikakve potrebe.
U svemu tome, dakle, bitna je jedino težnja prema Bogu, promišljanje Boga i predanost Bogu. Takvo stanje zadubljenosti predstavlja yogu u užem smislu – kao stanje sjedinjenosti s Bogom.
Predanost Bogu i promišljanje Boga Božanske su kvalitete, one su
od Boga i vode Bogu, i onaj tko je u takvom stanju, hoda putem
koji je naèinjen od tvari cilja.
7
Onima, èiji um boravi u Meni, o Partha,
Ja ubrzo postajem izbavljenjem
iz smrtnoga kruga ovoga svijeta.
Promišljanje Božanskih atributa vodi njihovu ostvarenju, te, ako
držimo svoj pogled na Bogu, naša duša poprima Njegove kvalitete. Poprimanjem Božanskih kvaliteta oslobaðamo se od svijeta,
jer pod Božjim pogledom u nama umire svaki trag svjetovnosti;
gdje postoji jedno, ne može biti ni traga drugome.
Smrtni krug svijeta, samsara, predstavlja ciklus raðanja, vezanosti, umiranja i ponovnog raðanja u uzaludnom pokušaju pronalaženja ispunjenja na mjestu u kojem vlada praznina. To nalikuje pokušaju da se napijemo vode tako što æemo u pustinji lizati
pijesak. Ne samo da se neæemo napiti, nego æemo postiæi upravo
suprotno. U sluèaju žeði, promišljanjem vode neæemo se napiti,
jer je misao o vodi razlièita od vode, ali u sluèaju duhovne žeði,
promišljanjem onoga što bi je utažilo mi doista možemo doæi do
359
Bhagavad-gEt=
ispunjenja. U ljubavi, nije bitan objekt ljubavi, nego ljubav sama.
Objekt nam nije ni potreban da bismo osjeæali ljubav, a upravo je
ljubav ta koja ispunjava naše srce. A ako se usmjerimo manje na
pokušaj njenog fizièkog ostvarenja, a više na sve idealne osobine
koje uz nju vežemo, ostvarenje Božanske nazoènosti postaje stvar
neposrednog iskustva.
8
Utemelji um svoj jedino u Meni,
sa Mnom stopi svoj razum,
i živjet tada æeš u Meni.
Glede toga nema dvojbe.
Uputa je, dakle, vrlo jednostavna; treba najprije osjetiti Boga,
što je zapravo najprirodnija stvar za svako biæe, na Boga treba
usmjeriti svoju svijest, a èitavo naše biæe tada æe poprimiti Njegove kvalitete, te tako boraviti u Njemu. Nakon nekog poèetnog
vremena potrebnog za usklaðivanje, odnosno, za proèišæenje i pobožanstvljenje naše naravi, ostaje Božanska prisutnost, koja živi u
tijelu.
9
No ako ne možeš uèvrstiti, postojano, svoj um u Meni,
tada Me pronaði u stalnoj praksi yoge, o Dhanavjaya.
Dakako, nije vjerojatno kako æe svatko odmah uspjeti usmjeriti
se, ispravno i bez ostatka, na Boga; veæini æe trebati dosta prakse
i proèišæenja. Takvom praksom proèistit æemo svoju dušu u dovoljnoj mjeri da Boga možemo ugledati, a potom i u cijelosti poprimiti Božansku narav predanošæu.
10 Ako
nisi u stanju niti vježbati,
sva svoja djela tad predaj Meni.
Samo djelujuæi za Mene,
postiæi æeš savršenstvo.
Ovaj je stih dosta teško shvatiti. Naime, kako možemo predati
djela Bogu, kad nismo u stanju ne samo spoznati što to Bog uistinu jest, nego èak ni vježbati, kako bismo se dovoljno proèistili za
takvu spoznaju? Odgovor dolazi iz iskustva s praktikantima yoge.
Naime, postoje ljudi èije stanje nije dovoljno dobro da bi se posvetili energetskim tehnikama yoge, ali je dovoljno dobro da bi
360
Dvanaesto poglavlje
7 - 11
težili neèemu boljem. Oni tada nastavljaju djelovati u skladu s vlastitim sklonostima, te iz svojih iskustava i svojeg djelovanja uèe, a
Bog ih, privuèen njihovom željom, postupno kroz ta iskustva vodi,
pa oni prvo postižu iskustvo; iz iskustva dolazi uvid, a iz uvida
dolazi mir. U miru je moguæe posvetiti se yogi, a iz yoge dolazi
uvid u Boga. Iz uvida u Boga raða se savršenstvo. Tako oni djelovanjem, usmjerenim u skladu sa željom za spoznajom, postupno
dolaze do najvišeg cilja. Zbog Božje milosti, dakle, nisu izgubljeni
èak ni oni, koji ne mogu izravno nastojati na prosvjetljenju, jer je
veæ i želja za prosvjetljenjem, bez adekvatne sposobnosti, dovoljna da èovjeka ispravno usmjeri na putu prema savršenstvu.
11 Ako
èak ni to nisi u stanju,
tada predanošæu naði utoèište u Meni,
napustivši sve plodove djelovanja,
pod vodstvom višnjeg Jastva.
Slièno prethodnom stihu, i ovdje je potrebno razmisliti prije nego
nam se otkrije znaèenje. Ako, naime, èovjek nije u stanju èak ni
djelovati za Boga, kako æe predanošæu pronaæi u Njemu utoèište?
Kako æe napustiti plodove djelovanja, kako æe biti pod vodstvom
Jastva, ako ne zna ni što je Jastvo, ni što je njegovo vodstvo?
Odgovor je vrlo slièan odgovoru iz desetog stiha, tek za stupanj
niže. Naime, moramo znati da èovjekovom sudbinom u tek maloj
mjeri upravlja njegov svjesni dio; veæina njegovih djelatnosti plod
je nesvjesnih pobuda. U sluèaju èovjeka koji teži duhovnom postignuæu, ali mu nedostaje sposobnosti, viši Ja, njegova Božanska
priroda, veæ je razmjerno prisutna i utjecajna; pod njenim utjecajem, èovjekove djelatnosti i iskustva se tako usmjeravaju, da na
optimalan naèin dovedu njegov svjesni um do razumijevanja stvari, te prepoznavanja Božanskog i njegova razlikovanja od svih drugih stvari kojima je okružen. U svemu tome, dovoljno je samo
težiti Bogu, djelovati u skladu sa svojim višim osjeæajima, djelovati nevezano i baviti se više promatranjem i uèenjem, nego ostvarivanjem svojih želja. Kad djelujemo na takav naèin, u našem djelovanju javlja se sve više Božanskih kvaliteta, sve više ispravnosti, a
to pak potièe pojavu predanosti Bogu. Postupno, svijest èovjeka
se dovoljno razvije da se on uzmogne kontrolirano i usmjereno
baviti yogom, a neposredna posljedica toga bude njegovo prosvjetljenje.
361
Bhagavad-gEt=
Situacija je, dakle, takva da èovjek èak i nesvjesno, samo težeæi
savršenstvu, velikim skokovima napreduje u tom smjeru. Dakako,
ako djelujemo vezano, iz sebiènih pobuda, radi ostvarivanja svojih kratkoumnih ciljeva i stjecanja plitko promišljene koristi, tada
æemo sporo ili nikako napredovati, a svaki Božji napor usmjeren
našem spasenju bit æe poništen našim nastojanjima na samouništenju.
12 Uistinu
bolje od vježbe je znanje,
iznad znanja stoji zadubljenje,
iznad zadubljenja je odricanje
od plodova djelovanja.
Odricanju odmah slijedi mir.
Vježba yoge, dakle, vodi znanju; nije to, dakako, ona vrsta znanja kakvu stjeèemo u školi, nego prije ona vrsta znanja zbog koje
rijeè “Bog” u nama ne stvara kaotiène i nejasne predodžbe, nego
nam je prilièno dobro poznato o èemu se radi i kamo treba gledati
da bi se do toga došlo; to je, dakle, ono znanje, pomoæu kojeg
jedan siæušni trun Božje prisutnosti možemo identificirati kao Božanski. Tome, dakako, mora slijediti zadubljenje u ono što smo
tako saznali, èime æe se naš uvid neizmjerno poveæati. Kad se u
našoj duši upali svjetlo Božanske nazoènosti, javlja se potpuna
ravnodušnost prema svemu svjetovnom, nižem, što je istinsko znaèenje odricanja; otkriæem višeg, postajemo ravnodušni prema nižem. Kad tako èitavo svoje biæe usmjerimo Bogu, postižemo mir i
krajnju uravnoteženost, jer se naša duša srela sa svojim ispunjenjem.
13 Tko
ne mrzi nijedno biæe,
tko je ljubazan, suosjeæajan prema svima,
tko je slobodan od vezanosti i samoljublja,
tko je jednak prema patnji i zadovoljstvu,
Takvo stanje duha odlikuje onoga, tko u sebi prianja uz Božanske kvalitete; on usvaja i zraèi dobrotu i sklad. Dakako, to ne
znaèi da su takvi ljudi blesava i dobroæudna biæa, koja se tupavo i
slatkasto smješkaju, nego blage, skladne i uravnotežene tvrðave
duhovne snage. Blagost i suosjeæanje dolaze ovdje od uvida i duboke spoznaje, a ne od slabosti i neodluènosti; mekoæa ne dolazi
od nedostatka èvrstoæe, nego od ljubavi i dobrote, koje dolaze od
362
Dvanaesto poglavlje
11 - 16
veze s Božjom sviješæu, iz koje zraèi beskrajna stvarnost, koja se
prema svemu odnosi kao ljubav, a zbog takvog ispunjenja èovjek
posve gubi potrebu za samoopravdanjem i dokazivanjem; umjesto toga, ispunjava ga duboki mir i sreæa. U takvom ispunjenju on
ostaje postojanim u èitavom rasponu promjenjivih vanjskih iskustava, koja mogu biti ili ugodna ili neugodna – njega se to, zapravo,
previše ne tièe, jer je njegovo kraljevstvo od jednog posve drugog
svijeta, a sreæa koju odatle dobiva beskrajno nadilazi sve mrvice
koje bi mu svijet mogao dobaciti, bile one ukusne ili ne.
14 Tko
je strpljiv, skroman i uravnotežena uma,
Jastvom obuzdan, postojano nepokolebljiv,
umom i razumom usmjeren na Mene,
taj, tko tako Mi je odan, Meni je drag.
Takvu dušu, obuzetu Bogom, postojanu u unutarnjem miru,
nepokolebljivu u njezinu usmjerenju razuma koji je poprimio božansku kvalitetu, Bog opaža posve kao svoju.
15 Onaj
tko ne dodiruje svijet,
tko nije svijetom dotaknut,
tko je slobodan od radosti,
zavisti, straha i tuge,
Meni je drag.
Onaj tko je u svojoj duši obuzet Bogom, tko je svoje usmjerenje
posve povukao iz svijeta i svu svoju pažnju posvetio Bogu, tko je
stalan poput èvrste stijene u okruženju valova promjenjivih svjetovnih zbivanja, njega Bog doživljava kao èlana svoje duhovne
porodice, kao prijatelja. Kako se takav èovjek odnosi prema Bogu,
tako se Bog odnosi prema njemu. Buduæi da Bog svima ostaje
neprekidno otvorenim i pristupaènim, jedino usko grlo jest u èovjeku: èovjek je taj, koji odluèuje kako æe se prema Bogu postaviti
i kako æe Ga doživljavati, kao dragog prijatelja ili kao smetnju u
ostvarenju svojih svjetovnih težnji.
16 Onaj
tko je skroman, èist, pametan,
nedirnut brigama, bez straha,
odrièuæi se svih poduhvata,
tko Mi se tako predao, Meni je drag.
363
Bhagavad-gEt=
17 Onaj,
tko ne osjeæa ni radost, ni tugu,
niti žudnju, niti želju, odrièuæi se dobra i zla,
on koji je ispunjen predanošæu, Meni je drag.
Paradoksalno, veæa zahtjevnost za sreæom vodi do povlaèenja
svijesti iz svijeta koji ne može odgovoriti na naše velike zahtjeve;
sa strane, to izgleda kao nezahtjevnost, jer æe takav èovjek biti
zadovoljan i bez odjeæe i s mrvicom hrane, a na sve ostalo gledat
æe kao na suvišno. Ljudima koji su bez razumijevanja èinit æe se
kako se on mnogo toga odrekao, ali u stvarnosti, on je odbacio
tek niže stvari koje je prepoznao prije kao izvor smetnji i jada,
nego kao sredstvo ispunjenja.
Èemu težiti svjetovnim stvarima, koje za svaku mrvicu zadovoljstva pružaju ocean patnje, kad je moguæe iz Božjih oèiju piti
ocean blaženstva, koje ne povlaèi za sobom nikakvu drugu cijenu, osim potpunog unutarnjeg ispunjenja? Takav èovjek, koji je
prema svijetu prilièno ravnodušan, neæe postati plijenom mnoštva briga i tjeskobe, koje mori obiènog èovjeka, niti æe pak robovati svoj sili ambicija, kojima ljudi zbog svog pogrešnog usmjerenja misle dostiæi sreæu. Takav èovjek, koji od Boga mnogo uzme,
jest onaj koga možemo prepoznati kao predanog Bogu. Zbog
svoje usmjerenosti na izvor svega blaženstva, u svojem ispunjenju postaje posve ravnodušnim prema svemu što mu svijet može
ponuditi.
18 Onaj
tko je isti prema prijatelju i neprijatelju,
prema èasti i sramoti, isti u pohvali i pokudi,
19 Tko
je isti u hladnoæi i toplini, radosti i patnji,
tko je slobodan spona, tko je šutljiv, svime zadovoljan,
bez doma, postojana uma, pun predanosti,
takav èovjek Meni je drag.
Èovjek koji je ispunjen spoznajom, koji je ispunjen blaženstvom,
koji razumije unutarnju prirodu svih stvari, koji u svom ispunjenju gubi ogranièeno poimanje svoje osobnosti, a s njim i teritorijalnost, osjeæaj posjeda, agresije, potrebu za kontrolom i tome slièno, takav èovjek više ne doživljava svijet na isti naèin kao prije.
Svijet se više ne dijeli po tome kako se odnosi prema njemu, na
korisno i štetno, prijatelje i neprijatelje, ugodno i neugodno – sve
364
Dvanaesto poglavlje
16 - 20
se doživljava na objektivan naèin, a ta objektivnost dolazi kao posljedica istinske slobode od svijeta.
20 Oni,
koji uistinu slijede tako opisan besmrtni put,
koji puni vjere i predanosti opažaju Mene kao najvišeg,
takvi od sviju su Mi draži.
Oni, dakle, koji su posve obuzeti Bogom, koji su u cijelosti
predani Bogu, koji žive u Bogu i koji su nadišli sve svjetovne vezanosti i reakcije, borave u stanju najviše slobode i žive s Bogom u
odnosu prijateljstva i povjerenja; odnos koji Bog ima prema svim
biæima, oni su, napokon, uzvratili, te je tako Božja ljubav postala
uzajamnom.
365
Trinaesto poglavlje
1
Arjuna reèe:
Što su polje i znalac polja?
Što je Prakrti, a što Purusa?
Što je znanje, a što predmet znanja?
To, o Krsna, želim znati.
“Polje”, u ovom kontekstu, može se protumaèiti kao “podruèje
djelovanja” ili, malo opširnije, kao svijet objekata opažanja i djelovanja, u kojem su moguæe djelatnosti. Znalac polja, u ovom kontekstu, jest subjekt koji opaža ono što je moguæe opažati.
2
Svevišnji Gospod reèe:
Ovo tijelo, o Kuntin sine, zove se poljem.
Onoga koji to zna, upuæeni koji to znaju,
zovu znalcem polja.
Polje je, dakle, ovdje simbol za tijelo. Gledano na drugi naèin,
kroz tijelo nam je predstavljen èitav svijet, koji jedino kroz njega
doživljavamo.
Ipak, tijelo, kao i svijet, tek su pasivno sredstvo Božjeg oèitovanja; predstavljaju tek energiju, koja se ne oèituje i koja ne spoznaje, veæ je tek puki medij oèitovanja i spoznaje. Bog je taj koji se
oèituje, a duša, koja nastaje kao aspekt Njegova oèitovanja, nasto367
Bhagavad-gEt=
ji na bogospoznaji, koju u ostvarenju doživljava kao spoznaju svoga
istinskog Jastva.
Znalac polja ovdje je Jastvo, koje opaža sebe kao transcendentno sferi djelovanja, odnosno stvari i energija. Postoji, dakle, podjela na znalca i znano.
3
Znaj Me, takoðer, kao Znalca
u svim tijelima, o Bharato.
Znanje o polju i znalcu polja
držim istinskim znanjem.
Jastvo je uvijek i u svemu subjekt. Tamo gdje postoji opažanje,
postoji i onaj koji opaža, a On je samo jedan, nepodijeljen u svim
biæima, jedini temelj stvarnosti i iskustva. Spoznaja Njega, kao
iskusitelja, te spoznaja predmeta iskustva, kao i razumijevanje njihova odnosa, jest znanje o Jastvu.
4
Poèuj sada što æu ti ukratko reæi,
o polju, njegovu sastavu i mijenama,
njegovu podrijetlu, te o znalcu,
njegovoj naravi i utjecaju.
5
O tome što je brahman,
kazivali su rsiji u raznim himnama,
jasno izlažuæi bit.
Dakle, nema potrebe to dodatno objašnjavati. Brahman je najviša istina, vrhovna stvarnost, nepodijeljeni i neoèitovani Apsolut,
koji je temelj svekolikog oèitovanja. On je ono što nema temelja, a
što je temelj svemu, što sve održava, svuda je prisutno, a opet savršeno u svojoj transcendenciji. U svijetu snova, brahman je onaj koji
sanja. Sanjaè prožima san sa svih strana, a opet, ništa u snu nije On.
6
Pet osnovnih elemenata,
ego, um i neoèitovano (avyakta),
deset osjetila i razum
te pet predmeta osjetila,
Pet osnovnih elemenata su zemlja, voda, vatra, zrak i prostor/
eter. Ego (ahankara) predstavlja aspekt èovjeka koji je odgovoran
368
Trinaesto poglavlje
2 - 11
za doživljavanje sebe kao odvojenog od svega ostalog, a razvija se
u djetinjstvu; prije njegova razvoja, dijete ne može ustanoviti razliku izmeðu sebe i drugih. Um (buddhi) predstavlja sposobnost
dubljeg promišljanja, odnosno apstraktnog mišljenja. Neoèitovano jest temeljno stanje potencijalne supstancije Prirode, odnosno
triju guna u nedjelatnom obliku. Deset osjetila su zapravo pet osjetila (vid, sluh, njuh, dodir i okus) i pet djelatnih organa (jezik,
ruke, noge, anus i spolni organi), koje objedinjuje razum (manas),
kao jedanaesti. Razum je dakle organ koordinacije osjetila i djelatnih organa. Pet predmeta osjetila su, dakako, predmeti vida, sluha,
njuha, okusa i dodira.
7
Želja, mržnja, zadovoljstvo, bol,
shvaæanje, umnost, volja –
to je kratki opis polja
zajedno s njegovim aspektima.
Nabrojeni su razlièiti aspekti nižih psihièkih funkcija, usmjerenih tijelu i svjetovnim djelatnostima. Želja je usmjerenost predmetima; mržnja je odbojnost prema njima. Zadovoljstvo je osjeæaj
koji nastaje djelovanjem ugodnih podražaja, a njegova suprotnost
je bol, koja nastaje djelovanjem neugodnih podražaja. Shvaæanje,
umnost i volja predstavljaju nešto više osobine, ali i dalje usmjerene prema sferi tijela, i obuzete tjelesnim shvaæanjem.
8
Poniznost, skromnost, bezazlenost, strpljivost, èestitost,
služenje uèitelju, èistoæa, upornost, samokontrola,
9
nevezanost za predmete osjetila,
kao i odsutnost samoljublja.
Opažanje zla koje dolazi od roðenja,
smrti, starosti, bolesti i patnje,
10 nevezanost,
odsutnost želje
za sinom, ženom, domom i sliènim,
postojana ravnodušnost
prema doživljaju željenog i neželjenog,
11 nepokolebljiva
predanost Meni u yogi jedinstva,
povlaèenje na osamu, nesklonost društvu ljudi,
369
Bhagavad-gEt=
12 postojanost
u spoznaji jastva,
svijest o svrsi spoznaje stvarnosti.
Sve nabrojeno zove se znanjem,
suprotno tome je neznanje.
Nabrojene osobine su, za razliku od onih nižih, usmjerenih
prema tijelu i osjetilno/djelatnim organima tijela, aspekti prisutnosti Duše u èovjeku; to su kvalitete transcendencije i predstavljaju istinsku, višu bit èovjeka. Tek nakon što je nadvladana niža,
teritorijalno-životinjska narav, dolazi do oèitovanja daleko suptilnijih aspekata duše, što kulminira potpunim pobožanstvljenjem.
U èovjeku, dakle, ima to više plemenitosti, što se u njemu manje
oèituju svojstva tjelesnog, a više svojstva duhovnog. Takvo stanje,
u kojemu se priroda duše oèituje, i u kojemu se duša spoznaje kao
vlastita istinska narav, jest stanje spoznaje, odnosno znanja.
13 Opisat
æu ti ono, što treba spoznati
i spoznajom èega doseže se Besmrtno.
Bez poèetka najviši je brahman.
Za njega se ne može reæi
ni da je postojanje, niti nepostojanje.
Apsolut je s one strane oèitovanog, s one strane svijeta. Za svijet, on ne postoji, pa se može reæi kako je on nepostojanje. Tamo
gdje postoji dvojnost, nema jedinstva, pa tako ni Apsoluta. Ipak,
on je istodobno totalitet postojanja, te tako ništa ne postoji osim
njega. Postoji jedino brahman, a sve ostalo predstavlja jedino naèin njegova doživljavanja, jednako kako programi predstavljaju
razlièite naèine doživljavanja raèunala. Sve ostalo je, dakle, nešto
èija je egzistencija tek privid.
Brahman, odnosno Apsolut, nije èak ni ishodište kauzalnog lanca,
odnosno neuzrokovani prvi uzrok; naime, buduæi da je transcendentalan, on èak nije ni uzrokom svijeta, jer svijeta, doista, i nema –
svijet je tek rezultat moguænosti da se Jedan opaža kao Mnoštvo;
ako odluèimo tako gledati, možemo. Ako ne odluèimo, svijet za
nas istog trena nestaje, te opažamo kako postoji jedino Bog. To je
znaèenje onog Isusovog da nije moguæe služiti dvojici gospodara,
Bogu i svijetu; jednome od njih moramo biti nevjerni.166 Naime,
166
370
Mt 6,24
Trinaesto poglavlje
12 - 16
ako opažamo Boga, ne opažamo svijet, svijet nam postaje posve
beznaèajnim. Ako, pak, opažamo svijet, Bog nam se gubi iz svijesti
i postaje dalekim, te pukim predmetom mišljenja, èije je postojanje stvar vjerovanja ili nevjerovanja.
14 Svugdje
su mu ruke i noge,
svugdje su mu oèi, glave i usta,
svugdje su mu uši.
Tako sve obuhvaæajuæi,
on postoji u svijetu.
Božja svjesna prisutnost u svijetu je potpuna; dakako, ova usporedba s osjetilnim i djelatnim organima tek je slika koja prenosi
taj dojam. Bog je sve-djelatan, sve-prisutan i sve-znajuæi. Sva biæa
borave na Božjem dlanu i u Božjem pogledu. Sva biæa borave u
Božjem srcu, i Bog je najbliži svima, on je sama suština svakoga
biæa.
15 Sijuæi
u djelatnostima svih osjetila,
a ipak bez osjetila.
Nevezan, podržavajuæi sve; bez guna.
Rijeèima Kena upanisada: “On nema oèiju, ali omoguæuje gledanje. On nema ušiju, ali omoguæuje sluh. On nema ruku, ali bez
njega nema dodira.” Brahman je vjeèiti subjekt, Jastvo koje opaža.
Osjetilni organi i um stvaraju slike, ali Jastvo je onaj koji doživljava, svijest koja svjedoèi dogaðaje, uvijek vjeèiti iskusitelj.
Takoðer, kao temelj stvarnosti, on ne treba osjetila kao posrednike u spoznaji; On uvijek spoznaje bivanjem. Raèunalu ne treba
pogled na monitor da bi znalo što se na njemu nalazi, buduæi da je
slika na monitoru tek posljedica djelovanja raèunala. Jednako tako,
brahman koji je temelj svekolike stvarnosti, ne mora ništa spoznavati posrednim putem, jer, sve na što pokažemo, sve je On, sve je
tek posljedica pogleda na Njega.
Održavajuæi sav svijet, nije ni na koji naèin upleten u djelatnosti
svijeta, iako ni svijeta ni djelatnosti ne bi bilo bez Njega. Nedjelatan je, a temelj je i potpora svom djelovanju.
16 Izvan
i u nutrini biæa.
Pokretan i nepokretan.
371
Bhagavad-gEt=
Zbog svoje suptilnosti nije spoznatljiv.
Istodobno dalek je i blizak.
Kvalitete brahmana mogu se opisati bezbrojem proturjeènosti;
ipak, ako ispravno shvatimo o èemu se radi, one nas neæe zbunjivati. Osobno držim kako nema previše koristi od opisivanja brahmana onima koji Ga nemaju u iskustvu; naime, od slušanja opisa
kruha neæe se nasititi. Bolje im je pokazati u kojem smjeru da
gledaju i što da traže, pa æe sami iskusiti Vrhovno, i iz tog Ga
iskustva opisivati.
Brahman je bliži od najbližeg, draži od najdražeg. U svemu dragom, On je taj koji nam je drag. U svemu blistavom, On je taj èiji
sjaj opažamo. U svemu mraènom, opažamo da Njega nema. U
svemu stvarnom, osjeæamo trag Njegove stvarnosti.
Putujmo, stoga, prema onom što nam je najbliže srcu, što boravi u jezgri našega biæa, i što èitavo vrijeme pokušavamo naæi u
svijetu i njegovim stvarima. Ustanovimo što je to što tražimo, i taj
osjeæaj iskoristimo kao putokaz, te æemo Ga, jamaèno, ubrzo pronaæi.
Brahman nije spoznatljiv, jer On je uvijek spoznavatelj. Nije
moguæe prstom pokazati na nešto i reæi: “ovo je brahman”, jer je
On uvijek taj koji pokazuje. Tek u stvarnosti koja sama sebe svjedoèi, u kojoj se izgubi razlika izmeðu subjekta, objekta i njihovog meðusobnog odnosa, nastupa stanje samospoznaje brahmana.
17 Nedjeljiv
je, ali prividno se dijeli u biæima.
Tako shvaæen, on sva biæa održava,
uništava ih i ponovno raða.
Brahman je jedan i nepodijeljen, ali iz promijenjene perspektive, u relativnom svijetu, prikazuje se pod velom podjela. Ako uzmemo sito i stavimo ga na vodenu površinu, dobit æemo privid
mnoštva siæušnih jezera morske vode, ali njihova je egzistencija,
koliko god da je možemo opažati kao stvarnu, tek privid. Na jednak je naèin prividno mnoštvo subjekata u svim biæima, jer je
brahman jedino Jastvo u svima i svemu.
Unutar toga, odvija se proces raðanja i umiranja biæa; kao što se
valovi na morskoj površini uzdižu i nestaju, a njihovo mjesto zauzimaju novi, tako se u stvorenom svijetu Jastvo oèituje kroz mnoš372
Trinaesto poglavlje
16 - 19
tvo biæa u vrtlogu neprestane promjene; ipak, Ja sam u svemu
tome stalan, nepromjenjiv i vjeèan.
18 Svjetlo
je nad svjetlima,
za koje kaže se da onkraj je tame.
Kao znanje, znano i cilj,
on leži u svim srcima.
Jastvo je temeljna stvarnost, punina svega. Sve pozitivno što
opažamo predstavlja tek djelomièni podsjetnik na Njegov beskrajni sjaj. U Njemu nema tame, neznanja, laži i patnje. U Njemu nema
ogranièenja, nema prolaznosti i nema dvojnosti. U Njemu ne postoji suprotnost vjeèitom, najvišem bitak-svijest-blaženstvu.
Ja sam najbliži od svega, Ja sam ovdje prisutan. Ja sam suština
znanja, Ja sam sve što se može znati, i Ja sam Onaj, kojemu biæa
teže, u svim svojim nastojanjima.
19 Opisao
sam ti ukratko polje,
kao i znanje i znano.
Moj bhakta, shvativši to,
postaje dostojnim Moga stanja.
Bhakta, dakle biæe predano Bogu, diskriminacijom zbiljskog i
nezbiljskog, te razlikovanjem duhovne i materijalne prirode, postiže najvišu suptilnost liènosti, te tako boravi u najvišem stanju
svijesti.
Stanje svijesti je osoba. Ovo zvuèi pomalo èudno, ali je istinito.
Onaj tko krade jest lopov. Onaj tko èini dobra djela jest dobroèinitelj. Ako netko ukrade, pa kaže da on zapravo nije lopov, možemo mu se jedino nasmijati, jer kraða èini lopova. Ako prije to nije
bio, sada je postao. Jednako tako, kvaliteta neèije svijesti odreðuje
njegov položaj. Boga odreðuje najviša spoznaja, najviše blaženstvo, najviša stvarnost i najviša istina. Tko je spoznao najvišu istinu, dakle, postaje Bogom, boravi u Božjem stanju. Ako o ovome
malo dublje razmislite, uvidjet æete da je istina. Razlika izmeðu
raja i pakla samo je u stanju svijesti. U tome je razlika izmeðu
demona i anðela. Onaj tko poprimi najviše kvalitete, jest Najviši.
Usvajanjem Božanskih kvaliteta on se penje na ljestvici evolucije,
a ako netko ima sve kvalitete Boga, možemo jedino ustvrditi da
on jest Bog. Nikakav drugi zakljuèak nema smisla.
373
Bhagavad-gEt=
20 Znaj
da su Prakrti i Purusa oboje bez poèetka.
Znaj takoðer da su svi oblici i sve gune roðeni iz Prakrti.
Prakrti i Purusa su dva aspekta relativnog svijeta, duhovni i
materijalni. Oba nemaju poèetka, jer predstavljaju tek oblik gledanja na brahman, a trenutka stvaranja nije bilo, jer je brahman transcendentan vremenu. Buduæi da mogu postojati, oni postoje. To je
veliki misterij, krajnja tajna stvaranja.
Sve razine suptilnosti stvorenog svijeta, od Œive Plesaèa do komada kamena, predstavljaju samo agregatna stanja Prakrti, kojoj
život i puninu daje dodir s duhovnim Božanskim aspektom Puruse.
21 Buduæi
da predstavlja
izvor posljedica i sredstva
za Prakrti se kaže da je prapoèelo.
Buduæi da predstavlja
izvor iskustva, zadovoljstva i patnje
za Purusu se kaže da je prapoèelo.
I za Prakrti i za Purusu se može reæi da su temelj svega stvorenog; Prakrti predstavlja polje na kojem se igra utakmica, predstavlja loptu i tijela igraèa. Purusa, pak, predstavlja smisao, bit i
svijest igraèa, koji se ne kreæu u skladu s nižim automatizmom,
nego svojim kretanjem oèituju duhovne težnje.
Prakrti je, dakle, izvor svih stvari, objekata i energija. Ona tvori
ravnotežu uzroka i posljedica, te svih meðudjelovanja razlièitih supstancija. Purusa je, pak, svijest koja se u svemu tome kreæe, oèituje,
spoznaje i živi. Prakrti je život, a Purusa je onaj koji ga živi. Nije,
dakle, moguæe Purusu svesti na meðudjelovanja Prakrti, niti obratno, svesti Prakrti na neko od stanja Puruse. To su dva principa,
koja pomiješana tvore èitav raspon stvaranja, èitav relativni stvoreni svijet, kojemu je ovaj naš fizièki univerzum tek neznatan djeliæ.
22 Kada
se Purusa nalazi u Prakrti,
doživljava gune nastale iz Prakrti.
Vezivanje uz gune uzrok je njegova roðenja
u dobrim ili lošim maternicama.
Dakle, kad se duša stopi s tijelom, doživljava tijelo kao sebe, i
iskušava razlièita stanja svijeta u kojem se nalazi, ovisno o kvalite374
Trinaesto poglavlje
20 - 25
tama i suptilnosti razine na kojoj se utjelovljuje. Vezanost uz doživljeno, odnosno identifikacija s kvalitetama Prakrti, predstavlja
motor ponovnog utjelovljenja. Tek kad sebe prepozna kao najviši
Duh, a ne kao zbroj kvaliteta i stanja u svijetu, zadobiva slobodu
od ponovnog raðanja, jer se krug želja-ostvarenje prekida; duh
želi duhovno, te ga stoga i zadobiva, i ne pati više zbog poistovjeæenja s onim, što nije u njegovoj prirodi, i što mu svojim ogranièenjima uzrokuje bol.
23 U
tom tijelu još postoji, doista,
promatraè, odobravatelj, podržavatelj, uživatelj,
veliki Gospodin i najviše Jastvo
kojeg zovu Najviši Purusa.
24 Onaj
tko poznaje takvog Purusu
i Prakrti, zajedno s gunama,
za njega, ma što èinio,
nema ponovnog roðenja.
Sav život u svijetu predstavlja oèitovanje Božjeg života. Onaj,
tko prepoznaje Svevišnjeg kao jedino biæe koje živi u svijetu, odnosno, tko se razvije u tolikoj mjeri da sebe prepozna najprije kao
biæe nižih slojeva Prakrti, potom viših, a napokon kao samog Purusu, najprije u nižim, a potom i u Njegovim najvišim aspektima
Svevišnjeg Gospoda, taj je ostvario cilj evolucije, i za njega nema
ponovnog roðenja.
25 Neki
u zadubljenju Jastvo u Jastvu spoznaju Jastvom,
drugi sabkhya yogom, a treæi karma yogom.
Moguæe je postiæi ostvarenje na mnogo naèina; zadubljenjem u
dubinu vlastite duše u potrazi za najvišom stvarnošæu; razvijanjem
vlastite svijesti yogom kako bismo spoznali sve više slojeve suptilnosti Prakrti i Puruse, te napokon spoznali sebe kao Svevišnjeg;
ili, pak, razvijanjem pozitivnih i visokih kvaliteta svijesti u djelovanju, postajuæi tako sredstvom Božanskog oèitovanja, i Božjom
prisutnošæu u svijetu.
Moguæe je i sve to spojiti, ili kombinirati na razne naèine. Bitno
je ostvariti cilj, a sredstva možemo improvizirati kako nam je prikladno.
375
Bhagavad-gEt=
26 Neki,
ne znajuæi Ga, obožavaju Ga
prema onome što su od drugih èuli.
Oni takoðer odlaze onkraj smrti,
držeæi se takvih uputa.
Onaj, tko sam nije spoznao Boga, može od drugoga èuti kakav
je Bog, i gdje Ga treba tražiti. Potaknut tim uputama, on æe se
poèeti baviti duhovnom praksom, te æe tako ubrzo i sam doæi do
spoznaje, bez potrebe za posrednikom, te postiæi osloboðenje od
svjetovnih vezanosti.
27 Što
je god roðeno, pokretno ili nepokretno,
znaj da, o najbolji od Bharata,
nastaje spojem polja i znalca polja.
Èitav svijet koji opažamo, dakle, spoj je duhovnih i materijalnih aspekata, koji su meðusobno prožeti i meðudjeluju.
28 Onaj
vidi,
tko vidi najvišeg Gospoda
istog u svim biæima,
neprolaznog u prolaznom.
Vidi, dakle, onaj tko je spoznao transcendentalni Apsolut kao
temelj svemu oèitovanom; Mene, Jednog, kao prividno podijeljenog u biæima, i kao temelj svega, onkraj vremena i prostora.
29 Jer
tko vidi jednog Gospoda
postojeæeg u svemu,
ne razara Jastvo pomoæu Jastva,
te stoga ostvaruje najviši cilj.
Onaj, tko tako vidi, nije obmanut prividima podjele, kao što su
oni o rasi, kasti, biološkoj vrsti i sliènom, koji uzrokuju nesnošljivost jednih biæa prema drugima, dok su ova obmanuta prividom
svijeta. Onaj, tko spoznaje Mene kao temelj svih stvari, tko vidi
da Ja gledam kroz sve oèi, taj neæe pod utjecajem obmane uništavati i zlostavljati, nego æe naprotiv slaviti Svoj život u svim stvarima i biæima.
376
Trinaesto poglavlje
25 - 34
30 Onaj
vidi,
tko vidi da sve djelovanje
izvodi samo Priroda,
a da Jastvo ne djeluje.
Ja nikad ne djelujem. Ja Jesam. Ja sam vjeèiti svjedok u svemu.
Ja sam neprolazan i nepromjenjiv. Ja vjeèno svjedoèim promjene
u Prirodi, kolebanja u njenoj supstanciji, razlièite odnose i zakonitosti. Sve to ima temelj u Meni, i ništa od toga ne postoji izvan
Mene. Jedino Ja Jesam.
31 Kada
èovjek spozna
da sva razlièita biæa borave u Jednom,
i da se sve razvija iz njega samoga,
tada postaje brahmanom.
Prosvjetljenje, dakle, postiže onaj, tko spozna istinsku i nepodijeljenu prirodu stvarnosti, Apsolutnog subjekta. Teško je reæi da
on postaje brahmanom; bolje bi bilo reæi kako on prepoznaje da
je èitavo vrijeme bio brahmanom, ali to nije znao. Sada on to
istodobno jest, a takoðer to i spoznaje. Narav i spoznaja se, dakle,
sjedinjuju, i stoga se to stanje zove stanjem samospoznaje.
32 Nemajuæi
poèetka, buduæi bez guna,
to najviše Jastvo, nepropadljivo,
iako boravi u tijelu, o Kuntin sine,
niti djeluje, nit’ se djelovanjem kalja.
33 Kao
što se sveprožimajuæi prostor
zbog svoje suptilnosti nikad ne ukalja,
tako ni Jastvo, sveprisutno u tijelu,
nije zaprljano.
34 Kao
što jedno Sunce daje svjetlo èitavu svijetu,
tako i duša, o Bharato, osvjetljava sva polja.
Jastvo je poput filmskog platna, na koje možemo projicirati razlièite filmove, dobre i loše, moralne i nemoralne, a opet, nakon
projekcije niti jedna od slika iz tih filmova neæe ostaviti traga na
platnu; ono æe ostati bijelim i neizmijenjenim. Jednako je tako i s
377
Bhagavad-gEt=
Jastvom: živi u bezbrojnom mnoštvu biæa, od kojih su neka zla a
neka dobra, neka visoko a neka nisko razvijena. Ništa od stanja
tih biæa ne utjeèe ni na koji naèin na Jastvo; ono ne postaje boljim
zato što je neko biæe u kojem živi dobro, niti postaje lošijim zato
što daje život zloèincu. Ipak, suprotno vrijedi: u onoj mjeri, u
kojoj biæe dopusti da se narav Jastva u njemu odrazi, u toj mjeri
ono postaje razvijenim, dobrim i Božanskim, u toj mjeri ostvaruje
najviše potencijale vlastite prirode, i postaje sredstvom izraza Božanskog u svijetu.
35 Razlikujuæi
tako polje od znalca polja,
oslobaðajuæi se ropstva Prirode uvidom,
oni, koji gledaju oèima znanja,
dostižu najviši cilj.
Biæa, dakle, koja spoznaju transcendentalnu narav Jastva, koja
prepoznaju Boga kao svog najboljeg prijatelja i suštinu vlastite najdublje naravi, koja prepoznaju Boga kao ostvarenje svih svojih
želja, postižu uvid u prirodu krajnje stvarnosti, tu stvarnost u sebi
ostvaruju, te tako, u postignuæu najvišeg, nemaju nièeg višeg, što
bi trebala postiæi.
378
Èetrnaesto poglavlje
1
Svevišnji Gospod reèe:
Ponovo æu ti objaviti uzvišeno znanje,
najbolje od sveg znanja,
spoznajom kojeg su mudri
dosegnuli krajnje savršenstvo.
2
Oni koji su potražili utoèište u ovom znanju
i ostvarili jedinstvo sa Mnom,
ne raðaju se stvaranjem svjetova,
niti nestaju njihovim uništenjem.
Onaj, tko je osvijestio sebe kao Najvišeg, kao onog, tko svojim
pogledom pokreæe i oživljava svjetove, taj u sebi nema više težnji ni
prema èemu nižem, on je napustio poistovjeæenje s Prakrti i njenim
slojevima, nadišao je èak i niže aspekte Puruse, i našao potpuno
ispunjenje u Svevišnjem. Igre vanjštine, stvaranja i uništenja, koje
utjeèu na one vezane Prirodom, na takvog nemaju nikakvog utjecaja; on boravi u Bogu, posve od Božje naravi i kvalitete.
Sve to, dakako, veæ smo dotaknuli u komentaru prethodnih
pjevanja; kako i sam Gospod kaže, ovo je tek ponavljanje, izricanje istog na drugi naèin, kako bismo bolje razumjeli.
3
Moja maternica veliki je brahman.
U nj Ja polažem sjeme.
379
Bhagavad-gEt=
Odatle dolazi, o Bharato,
do roðenja sviju biæa.
Brahman, ovdje, oèito ne oznaèava Apsolut, kao što je to sluèaj
s drugim mjestima; ovdje taj pojam oèito oznaèava Prakrti, kao
temeljnu energiju oèitovanog svijeta. Gospod ovdje govori iz pozicije Puruse. Ulaskom Puruse u Prakrti dolazi do oživotvorenja
stvorenog svijeta. Iz tog dodira stvara se potencijalna energija koja
postupno prelazi u oèitovanu, a mi taj proces možemo opažati
kao evoluciju materije i biæa; da, i materija evoluira, jer fizièari
znaju kako u trenutku stvaranja svemira nisu postojali teški elementi od kojih je naèinjen ovaj naš planet; tek vodik i nešto helija.
Sve ostalo nastalo je fuzijom u jezgrama zvijezda. Vatra zlatarske
topionice, dakle, nipošto nije najtoplije mjesto na kojem su se
nalazili atomi zlata u neèijem prstenu; prije toga, proživjeli su još
i eksploziju Supernove.
Dodirom Puruse i Prakrti dolazi do pokretanja èitavog mehanizma stvaranja, do smisla i svrhe. Prakrti bez dodira Puruse sposobna je jedino za kaos, entropiju. Dodir Puruse predstavlja aspekt reda i svijesti, koji možemo opažati èak i u ovoj našoj divljini,
na fizièkom planu koji je udaljen od Božje svijesti upravo onoliko,
koliko to nešto uopæe može biti, a da se ipak ne smrzne u tami
potpunog nepostojanja.
4
Kakvi god oblici da se raðaju,
o Kuntin sine, iz bilo koje maternice,
veliki brahman njihova je maternica,
a Ja sam otac, koji u nju polaže sjeme.
Sva tijela imaju svoj izvor u Prakrti, a svi duhovni aspekti u
stvorenom svijetu, u svim biæima u njemu prisutnim, imaju izvor
u Bogu.
5
Sattva, rajas, tamas – te gune,
o Moænoruki, podrijetlom iz Prakrti,
èvrsto vežu za tijelo utjelovljenog, neprolaznog.
Utjelovljena duša opaža sebe kao tijelo, zbog prožetosti svoje
naravi i kvaliteta Prirode. Priroda i duša se miješaju jednako kako
zbroj kinodvorane, kao polja zbivanja, i projekcije filma, kao suš380
Èetrnaesto poglavlje
3-8
tine stvari, zajedno stvaraju iskustvo gledanja filma. Sama projekcija bez kinodvorane, kao ni kinodvorana bez projekcije, neæe stvoriti takvo iskustvo.
Biæe koje živi u prirodi, dakle, nije samo duhovne ni samo svjetovne naravi, nego nastaje njihovim miješanjem. Zbog takve pomiješanosti dolazi do identifikacije biæa s energijama prirode od
kojih su naèinjena njegova tijela. Zbog svojstava tih tijela, kao i
prirodnog okruženja, biæe se teži vrtjeti u krugu vezanosti, radi
doživljavanja vlastite sreæe kroz odreðene okolnosti unutar prirode, èemu slijedi frustracija zbog nestalnosti svih tih stvari, što dovodi do ponavljanja pokušaja ostvarenja kroz prirodu, a rezultat
je svega toga nesreæa.
6
Od njih je sattva, zbog svoje èistoæe,
svijetla i iscjeljujuæa,
a tvori vezanost uz sreæu i znanje, o Bezgrješni.
Vezanost za znanje i èistoæu ostaje vezanošæu, iako plemenitijom od nekih drugih. To možemo pokazati primjerom èovjeka
koji teži savršenstvu, ali ga doživljava kao savršenog sebe, a taj ja
opaža kao odvojen od Boga. Tu vezanost nadilazimo predanošæu
Bogu i Njegovom savršenstvu, jer se u Njegovoj divoti izgubimo, i
tu nestaju sva naša ogranièenja. Od prirode se, dakle, oslobaðamo
tek kad nadiðemo i vlastitu prirodu, a to je moguæe jedino identifikacijom s onim što je nadilazi, a to je Bog. To je, pak, moguæe
samo predanošæu.
7
Znaj, da je rajas po svojoj naravi strast,
izvor žudnje i vezivanja.
On okiva, o Kuntin sine,
utjelovljenog vezanošæu za djelovanje.
Rajas je guna kretanja, dinamike, želja i strasti. Želje nagone
èovjeka na djelatnost, a djelatnost raða nove želje, buduæi da nikad
ne donosi potpuno ispunjenje. Rajasa se oslobaðamo tako što u
svemu što opažamo i èinimo tražimo vrlinu i spoznaju stvarnosti.
Tako iz rajasa polako prelazimo u stanje sattve.
8
Ali znaj, da se tamas raða iz neznanja,
i obmanjuje sva utjelovljena biæa.
381
Bhagavad-gEt=
On èvrsto sputava, o Bharato,
ludilom, lijenošæu i inercijom.
Tamas je svojstvo neznanja, površnosti, tromosti, lijenosti, obamrlosti, nesvijesti. To je kvaliteta koja predstavlja utrnuæe svih
svojstava duha; nema veæeg grijeha od neznanja, jer nas ništa drugo
u tolikoj mjeri ne odvaja od svega Božanskog. Neznanja i mrtvila
oslobaðamo se djelovanjem, razvijanjem strasti i životne radosti;
svako djelovanje, makar i poroèno i opako, bolje je od ništavila i
tame u kojoj se gasi svaka svijest. Insekti mogu biti užasno okrutni
i bezosjeæajni, ali su ipak nekakvo poboljšanje u odnosu na kamenje. To pokazuje razliku izmeðu rajasa i tamasa; tamas je, uistinu,
najveæe zlo. Treba ga, dakle, pobijediti djelatnošæu i strastima, a
kasnije æemo se brinuti o produhovljenju strasti. Dok smo u vlasti
tamasa, odnosno tuposti, mrtvila, bezosjeæajnosti, ravnodušnosti,
nesvijesti i ostalih kvaliteta mraka, za nas nema puno nade.
9
Sattva veže sreæom, rajas djelovanjem, o Bharato,
dok tamas, sakrivanjem znanja, vezuje ludilom.
Vezanosti za kvalitete prirode mogu, dakle, biti raznovrsne, od
onih koje predstavljaju neznatnu teškoæu i èije je nadvladavanje
lako, do onih koje vežu dušu u crni mrak, koji prijeti potpunom
propašæu. Ako tonemo u živo blato (koje predstavlja tamas), u
kojem vidimo krokodila koji ide prema nama (a koji predstavlja
rajas), najpametnije nam je obuhvatiti i zajahati krokodila, koji æe
nas izvuæi iz blata, a kasnije æemo vidjeti. Od krokodila æemo možda
na kraju i stradati, ali od živog blata æemo sigurno stradati odmah.
U usporedbi s njima, opasnost od sattve nalik je “opasnosti” u kojoj
se nalazi èovjek koji radi manjeg dobra propusti veliko. To doista
jest opasnost i gubitak, ali on i dalje boravi u stanju dobra i može
sebi dopustiti takve propuste. Oni, pak, koji žive u doslovnom paklu
i tami nižih kvaliteta, nemaju takav luksuz. Oni moraju odmah i
istog èasa raditi na tome da se izvuku iz neizbježne propasti.
10 Sattva
se uzdiže, o Bharato,
prevladavajuæi nad tamasom i rajasom.
Rajas nad sattvom i tamasom.
Tako se i tamas uzdiže
kad nadvlada sattvu i rajas.
382
Èetrnaesto poglavlje
8 - 13
Svaka guna postiže dominaciju uzdizanjem nad ostale dvije. Od
svih kombinacija, najopasnija je ona u kojoj prevlada tamas; tada
kvalitete ništavila nadvladavaju sve pozitivne težnje biæa, i prijeti
neizbježna propast. S druge strane, kad sattva nadvlada rajas i tamas,
osloboðenje je doista blizu.
11 Kada
se u svim vratima ovoga tijela
pojavi svjetlo znanja,
tada znaj da prevladava sattva.
Odnosno, kad se sva osjetila i djelatni organi proèiste, te u njima
djeluje savršeni sklad, a Božansko se u njima oèituje. Dakle, èovjek koji je pod utjecajem sattve u stanju je Božansko opažati, kroz
ljepotu, stvarnost i sklad, i na Božanski naèin djelovati, tvoreæi
iste takve stvari u svijetu. Sattva je, dakle, guna kod koje je prisutnost duhovnih kvaliteta u svijetu najvidljivija.
12 Pohlepa,
aktivnost, poduzetnost, nemir i želja
javljaju se kad prevlada rajas,
o najbolji Bharato.
Rajas je svojstvo kod kojeg je priroda duše u veæoj mjeri usmjerena svijetu, nego je to sluèaj sa sattvom. Sattva je kvaliteta sabranosti
i duhovnosti. Ona je kvaliteta mira koji je posljedica veæe okrenutosti duše nutrini, i veæe ispunjenosti unutarnjom radošæu. Kad se
duša u veæoj mjeri okrene prema svijetu, ona gubi dodir sa svojom
unutarnjom naravi, te kroz djelatnosti u svijetu pokušava ostvariti
ono što je izgubila. Zbog toga je rajasièna duša nemirna, aktivna,
djelatna, strastvena, usmjerena ispunjenju želja i ostvarenju ciljeva.
13 Tama,
ludilo, tromost i zabluda
raðaju se kada tamas prevlada,
o potomèe Kurua.
Daljnji korak u okretanju duše prema svjetovnom jest tamas.
Tamas je stanje u koje zapada duša kad u cijelosti zaboravi svoju
unutarnju narav, kad postane u cijelosti materijalno usmjerenom.
Tada ne nalazi nikakvo ispunjenje, èak ni toliko da je potakne na
djelatnost. Umjesto toga, ona jednostavno propada u svom nepokretnom mrtvilu, u cijelosti obmanuta po pitanju naravi svijeta i sebe.
383
Bhagavad-gEt=
14 Kada
kod utjelovljenog
u trenutku smrti prevlada sattva,
on odlazi u èiste svjetove znalaca Najvišeg.
Stanje èovjeka za života odreðuje njegovu sudbinu nakon smrti;
naime, ono što smo èitavog života birali, oèigledno je ono što
želimo, ono kroz što doživljavamo sebe. Oni koji su živjeli raj za
svog života na ovom svijetu, jamaèno æe dospjeti u raj i nakon
smrti. Takvima je fizièki svijet jedno grubo mjesto, koje ne odražava potrebe njihovih duša, te æe se oni u sljedeæem životu naæi u
daleko prikladnijem okružju.
15 Koga
smrt zatekne u rajasu,
raða se meðu vezanima za djelovanje.
A umre li u tamasu,
pada u maternicu pomraèenja.167
Rajas je kvaliteta svjetovne djelatnosti, koja jaèa spone koje nas
vežu uz ovaj svijet. Onaj, dakle, tko se u ovom životu neprestano
bavio svijetom, po svoj æe se prilici njime baviti i u sljedeæem, jer
se nije u dovoljnoj mjeri razvio da ga svijet ne bi zadovoljavao;
takav, naime, svijet doživljava kao mjesto ispunjenja svih svojih
želja, i roðenje u njemu doživljava kao veliku milost.
Biæa, pak, koja žive život tuposti i tame, koja se ovim tijelom
ne koriste kako spada, nego tek vegetiraju u tuposti, te sporo i
slaboumno razmišljaju o niskim stvarima, ona æe se sukladno
svojim duhovnim kvalitetama, ako se tu uopæe može govoriti o
duhovnom, roditi u tijelu nekog nižeg biæa, koje posjeduje njima
primjerene umne i duševne sposobnosti – dakle one svojstvene
nižim životinjama. Dakako, ovdje se radi tek o onim primjercima ljudske vrste, za koje se i u ovom životu teško može reæi da
su više od dvonožnih životinja. Dakako, za degeneriranje u podljudske oblike života potrebno se doista potruditi na zatiranju
vlastite svijesti, ako imamo u vidu kakva sve biæa nastanjuju
ljudska tijela.
16 Plod
vrlog djelovanja, kaže se,
sattvièan je i èist;
167
384
Odnosno, raða se u tijelu kojemu je tamas primarna odlika.
Èetrnaesto poglavlje
14 - 19
plod rajasa je patnja,
a plod je tamasa neznanje.
17 Znanje
potjeèe iz sattve,
pohlepa iz rajasa.
Ludost, zabluda i neznanje, pak,
potjeèu iz tamasa.
Plodovi djelovanja u odreðenim kvalitetama nose u sebi svojstva tih kvaliteta.
18 Oni
koji slijede sattvu uzdižu se,
rajasièni ostaju u sredini,
a oni, koji su od kvalitete tamasa, padaju.
Ako predstavimo gune u svjetlu duhovne dinamike, tada sattva predstavlja dinamiku kretanja od svjetovnog prema duhovnom; ona predstavlja kvalitetu napuštanja svijeta, iako, paradoksalno, najviše ljepote u svijetu nastaje kao plod sattve. Rajas,
pak, predstavlja kvalitetu koja je vezana uz svijet, u kojoj postoji
upravo takva ravnoteža izmeðu vanjskog i unutarnjeg, da duša
ostaje u svijetu, zaokupljena ostvarenjem svojih zamisli, ali to još
ne sazrijeva niti u smjeru pretjerane obmanutosti svjetovnim, što
je kvaliteta tamasa, niti se kreæe u smjeru nadilaženja svijeta, što
je kvaliteta sattve. Dakle, sve dok nas svijet zadovoljava, boravit
æemo u njemu. Tamas je, pak, kvaliteta pada i propadanja, u
kojoj se duhovno gubi meðu silama obmane i tame. Onaj tko je
pod utjecajem tamasa, zapravo je pod utjecajem entropije, odnosno rasta kaosa u sustavu u koji se ni na koji naèin ne uvodi
red. Za onoga tko se prepusti tamasu, postoji samo daljnji pad u
ništavilo.
19 Kada
znalac spozna,
da izvan guna ne postoji djelatnik,
i zna Njega, koji je iznad guna,
on ulazi u Moju narav.
Prirodne kvalitete su temelj djelatnosti, jer su sve djelatnosti
dane unutar Prirode. Spoznajom vlastite naravi kao èistog duha,
neuvjetovanog prirodnim stanjima i mijenama, podizanjem vla385
Bhagavad-gEt=
stite identifikacije najprije iz grubih, a potom i iz suptilnih prirodnih stanja i razina, duša spoznaje svoje ishodište i cilj u Bogu.
20 Nadilazeæi
sve tri gune,
koje su izvor ovoga tijela,
tjelesnik uživa nektar osloboðenja
od roðenja, smrti, prolaznosti i patnje.
Tražeæi sreæu unutar prirode, nastavit æemo ciklus patnje. Nalazeæi Boga kao izvor svega onoga, što smo pogreškom tražili u
svijetu, postiæi æemo konaèno ispunjenje, a za ponovnim roðenjem u svijetu više neæe biti potrebe; ono pripada onima, koji
svijet još uvijek vide kao mjesto zadovoljenja, i koji ga još nisu
napustili u želji za Svevišnjim.
21 Arjuna
reèe:
Koji su znaci, o Gospodine,
po kojima se poznaje onaj,
tko je otišao onkraj triju guna?
Kako on djeluje, i kako te tri gune nadilazi?
Arjuna opet traži obavijesti o simptomima postignuæa, držeæi
kako se duhovno stanje mora pokazati u vanjskom izgledu.
22 Svevišnji
Gospod reèe:
Onaj koji ne prezire svjetlo,
djelatnost i zabludu kad su prisutni,
niti žudi za njima kad nisu;
23 Koji
je ravnodušan i neometan od guna.
Taj, koji je uèvršæen i smiren
u spoznaji da samo gune djeluju,
24 Onaj,
tko je jednak u zadovoljstvu i bolu,
koji boravi u Jastvu,
kome su zemlja i zlato isti,
tko je isti u ugodnom i neugodnom,
tko ima spoznaju,
tko ne mari za hvalu i grdnju,
386
Èetrnaesto poglavlje
19 - 27
25 Tko
je isti u slavi i sramoti,
isti prema prijatelju i neprijatelju,
koji je napustio sve težnje,
za njega se kaže
da je otišao onkraj guna.
Dakako, Gospod mu i sada, kao i jednom prije kad je postavio
slièno pitanje, odgovara o stanju duha, a ne o vanjskim znacima.
Naime, vanjski znaci mogu biti varljivi, te tako i obièan licemjer
može glumiti ponašanje sveca, ali ne može odglumiti njegovu svijest. Sve navedeno svodi se na sljedeæe: to je èovjek, koji je napustio svjetovno radi duhovnog, koji ispunjenje nalazi u sferi duha a
ne u svijetu, te je tako posve ravnodušan prema parovima suprotnosti i raznolikim iskustvima koja svijet nudi. Dakako, svijet je
prožet Bogom, ali onaj tko je tim putokazima stigao do cilja, zadobiva puninu blaženstva, i ne mora se baviti svijetom, od kojeg
doista više ništa ne može zadobiti, niti izgubiti.
26 Tko
Mi neprestano služi
yogom predanosti i ljubavi,
on je spreman, odlaskom onkraj guna,
za uzdignuæe u stanje brahmana.
Boga je moguæe makar i osjetiti tek pošto smo nadišli identifikaciju s energetskim slojevima Prirode – s fizièkom, pranièkom,
astralnom, mentalnom, tri kauzalne razine, te atmièkom i paranirvanièkom. Tada, u transcendenciji Puruse, možemo osjetiti, povremeno, nešto od Svevišnjeg, od Purusottame, Iœvare. Boraviti
neprekidno i bez ostatka u Njegovoj prisutnosti može tek onaj,
èija je duša tako apsolutno èista, da u njoj nema niti najmanjeg
traga bilo èega, što ne bi bili Božji najviši unutarnji atributi svevišnje predanosti i stvarnosti.
27 Jer
Ja sam stanje brahmana,
besmrtnog i neuništivog,
vjeène dharme i krajnje sreæe.
Iœvara, Najviši Purusa, Svevišnji Gospod Krsna, jest brahman.
On je, u relativnom, oèitovana punina neoèitovane punine, relativni Apsolut, najviši cilj i predmet mojih najviših težnji. Neka
nikad moja duša ne bude razlièita od Njega.
387
Petnaesto poglavlje
1
Svevišnji Gospod reèe:
Postoji prièa o neprolaznom stablu banjana
s korijenjem gore a granama dolje,
èiji su listovi stihovi Veda.
Tko ga poznaje, znalac je Veda.
2
Prema dolje i prema gore
šire se njegove grane, hranjene gunama,
a granèice su predmeti osjetila.
A dolje u svijet ljudi sežu korijeni
završavajuæi u djelatnosti.
To “stablo” metafora je za stvoreni svijet i proces oèitovanja
Božanskog u svijetu, te funkcioniranje ljudskog biæa. Korijenje
tog biæa je u Purusi, Božanskom duhovnom aspektu koji se spušta odozgo u Prakrti, najprije u najsuptilniju, paranirvanièku razinu, a potom u sve niže slojeve i njihove podjele i aspekte. To
su “grane” tog stabla. One se šire s jedne strane prema gore,
prema spoznaji Boga, a s druge strane prema dolje, prema spoznaji osjetilnih objekata; granèice, odnosno najfiniji ogranci, predstavljaju osjetila u dodiru sa svojim objektima; odnosno, suptilne nadije i živèane završetke u ljudskom tijelu. Deblje grane
predstavljaju unutarnje strukture koje spajaju osjetila i um, te
389
Bhagavad-gEt=
um i duh, tvoreæi obostranu vezu izmeðu Boga i svijeta, kroz
èovjeka.
3
Svijet ne razumije taj njegov oblik,
njegov kraj ni poèetak
niti njegovo postojanje.
Nakon što se posijeèe
èvrsto korijenje ovoga stabla,
snažnim maèem nevezanosti,
Korijeni toga stabla su usmjerenja èovjeka prema van, prema
svijetu, koja tvore njegovu inkarnacijsku vertikalu; to su njegove
projekcije prema svijetu, kojima od svijeta pokušava crpiti ispunjenje, poput drveta koje korijenjem pokušava crpiti vodu i hranu
iz tla. Sve dok je èovjek ukorijenjen u svijetu, sve dok se okreæe
vanjštini, on održava veze sa svijetom i baštini ponovno roðenje.
Èovjek mora prekinuti taj krug projekcija, i to tako što æe
svoje nade i želje povuæi iz svijeta i okrenuti ih Bogu.
4
Treba potražiti cilj s kojega,
onome tko ga dosegne, nema povratka.
Pronaæi treba utoèište u Prvom Purusi
iz kojega, od iskona, èitav svijet proizlazi.
Stablo oèitovanja i usmjerenja k materiji kreæe od Puruse. Biæe,
nastalo kao proizvod tog oèitovanja, treba težiti samospoznaji,
treba prepoznati vlastitu izvornu narav kao onu Najvišeg Puruse,
koji je u oèitovanom ono, što je neprolazni brahman u neoèitovanom. Doista, oni se ni po èemu ne razlikuju. Prepoznajuæi dakle
svoju izvornu narav, shvaæajuæi da nije od svijeta, te da svijetu
može jedino dati, a ništa od njega ne može dobiti, on postaje samodostatnim, nalazeæi utoèište u izvornoj naravi Svevišnjeg, tako
posve povuèen iz svijeta, prekinutih vezanosti.
5
Lišeni oholosti i zablude,
nadvladavši zlo vezanosti,
utemeljeni uvijek u Jastvu,
èije su želje otpale,
slobodni od parova suprotnosti
390
Petnaesto poglavlje
2-8
poput zadovoljstva i patnje,
neobmanuti, oni dosežu taj vjeèni cilj.
Oni, koji teže savršenstvu, postupno, još na putu, poprimaju
njegove kvalitete. Postigavši puninu cilja, oni poprimaju njegovu
kvalitetu. U savršenoj spoznaji, te vrhovnom blaženstvu, oni postaju posve neovisni o bilo èemu vanjskom.
6
Ono što ne osvjetljavaju ni Sunce,
ni Mjesec, ni vatra:
To je Moje najviše boravište.
Tko tu stigne, ne vraæa se.
Božansko je ono, koje daje svjetlost i stvarnost svim stvarima,
u kojemu je sve utemeljeno. Božansko je ono, koje vjeèito daje, a
nikada ne prima. Jer, što bi moglo primiti ono, koje je temelj
svega, temelj iz kojeg sve raste? Onaj, tko sebe prepozna kao To,
u svijetu više nema što tražiti, i svijet više na njega ne polaže
pravo.
7
Moj djeliæ, vjeèno biæe u svijetu biæa,
privlaèi pet osjetila i razum kao šesti,
što su plodovi Prakrti.
Jiva, odnosno živo biæe, predstavlja siæušnu zraku Božje svjetlosti koja prosijava kroz magle Prirode. On u procesu svog dodira
sa svijetom oko sebe stvara ovojnice razlièitih supstancija, od suptilnih do grubih. Tako biæe izgraðuje svoje suptilno, astralno tijelo, naèinjeno od umne i osjeæajne supstancije, a u težnji prema
oèitovanju i konkretizaciji tih kvaliteta stupa u vezu s materijalnim tijelom.
8
Kada tjelesnik dobiva tijelo,
a takoðer i kad ga ostavlja,
nosi ove sa sobom, poput vjetra,
koji nosi miris iz njegova izvora.
Biæe, tako, donosi svoje suptilnije aspekte u fizièko tijelo, i njima
ga pokreæe. Smræu fizièkog tijela, gubi se prepletenost suptilnog i
fizièkog tijela, te se tako svijest biæa vraæa iz fizièke u suptilnu
391
Bhagavad-gEt=
sferu. Biæe, dakle, u procesu fizièke inkarnacije donosi sposobnost
opažanja i doživljavanja u materiju, a smræu fizièkog nosi ta svojstva
sa sobom, obogaæena iskustvom proživljenog fizièkog života.
Svi aspekti fizièke egzistencije èovjeka tek su užasno ogranièena, sputana sjena onoga, što se utjelovljuje u ljudskom tijelu. Osloboðenje od tijela u smrti se, stoga, uvijek doživljava kao osloboðenje od velikoga i teškog tereta i tamnice duše, te se duša, radosna
zbog svojeg osloboðenja, i ne pomišlja više utjeloviti. Ipak, okrijepljena iskustvom više egzistencije, zaboravlja patnje fizièkog svijeta, i u njoj se bude vezanosti, projekcije i uljepšana sjeæanja na
fizièko, te tako ona bude ponovo privuèena u fizièki plan i zadobiva novo roðenje. Tek ono biæe, koje je s fizièkim planom i vezanostima za njega rašèistilo još za života u tijelu, koje prema svijetu
osjeæa jednostavno ravnodušnost i neprivuèenost, èije su sklonosti i težnje prebaèene drugamo, tek takvo biæe nema potrebe za
ponovnim roðenjem.
9
Uhom, okom, dodirom, okusom i mirisom,
njima a takoðer i razumom,
on uživa u osjetilnim predmetima.
Sposobnost doživljavanja osjeta, te njihovo subjektivno proživljavanje, nisu svojstva fizièkog, nego astralnog tijela. Bez astralnog tijela, fizièko tijelo bi bilo sposobno za iskustva u jednakoj
mjeri u kojoj je za njih sposobna kamera spojena na raèunalo, a
bez svijesti koja bi sve to doživljavala i osjeæala.
10 Njega
koji odlazi, ostaje i uživa,
koji je povezan s gunama,
ne opažaju obmanuti.
Vide ga tek oni, koji gledaju okom znanja.
Postoje ljudi koji èovjekovu egzistenciju doživljavaju tek kao
posljedicu meðudjelovanja fizièkih sila i èestica, koji uopæe ne opažaju i ne razumiju ništa od duhovne komponente èovjeka, te ne
uviðaju mnoštvo nagovještaja koji na nju upuæuju, a koji su više
nego vidljivi mudrijim ljudima. Takvi, koji ne opažaju ništa osim
grubog i opipljivog nižim, osjetilnim umom, obmanuti su i njihova je svijest prekrivena debelom koprenom iluzije. Ateizam i materijalizam, dakle, bolest su duše koja je pokleknula pred obma392
Petnaesto poglavlje
8 - 13
njujuæim utjecajem nižih prirodnih sila. Postupno, kako duša uèi i
jaèa iskustvima, ona postaje sposobnom proniknuti kroz slojeve
privida, i postaje joj intuitivno jasnim ono, što je prije držala nevjerojatnim i nedokazanim.
11 Oni
koji teže, proèišæeni yogom,
gledaju ga u sebi.
Neproèišæeni, bez znanja,
ne opažaju ga, unatoè svom trudu.
Opažanje duhovnog prije svega je stvar suptilnosti duha i ispravne perspektive. Ako nema suptilnosti, nije moguæe opažanje ni umjetnosti, ni ljepote, ni finoæe, niti opæenito bilo èega visokog i suptilnog. Takva je duša poput kamena, koji ne opaža ni èekiæ koji ga
razbija; èitavi svjetovi prolaze mimo nje, dok ona u svojem mrtvilu
i nesvijesti ništa od toga ne opaža, te tupo tvrdi: “to ne postoji”.
Onaj, pak, tko zna kamo treba gledati, tko se usmjerio prema
nutrini duše, u kojoj pronalazi temelj stvarnosti, on, suptilnosti
duše uveæane yogijskom praksom koja èisti i izgraðuje èovjekova
viša tijela, prepoznaje u nutrini svoga biæa Božansku dušu, koja je
nositeljica ne samo njegove, nego i opæenite stvarnosti. Tako on
sebe prepoznaje kao Boga samog.
12 Ono
svjetlo koje boravi u Suncu,
te osvjetljava èitav svijet,
svjetlo koje je u Mjesecu i vatri,
to svjetlo znaj da je Moje.
Sva sila, ljepota, energija, sjaj, svijest i ljubav, koji prožimaju sve
svjetove i sva biæa, plod su Božje nazoènosti i Božjega sjaja. Bog je
jedini pozitivni princip u svim stvorenim stvarima. Sve pozitivno,
dobro i lijepo samo je djeliæ Božjega sjaja, koji nas, ako ga slijedimo, može odvesti Bogu.
13 Prožimajuæi
sve svjetove
podržavam sva biæa Svojom energijom.
Postajuæi Mjesec, sokom hranim sve biljke.
Kao zemlja, Bog daje podršku fizièkoj egzistenciji biæa. Mjesec
se ovdje doživljava kao gospodar tekuæina, odnosno sokova koji
393
Bhagavad-gEt=
bujaju u biljkama, tvoreæi njihov rast. Bog dakle predstavlja nositelja fizièke egzistencije i njene dinamike.
14 Boraveæi
u tijelu živih biæa kao njihov metabolizam168,
povezan s pranom i apanom, Ja probavljam sve vrste hrane.
Bog je, takoðer, temelj i nositelj svih pranièkih, energetskih kretnji i zbivanja, kao što su kemijski procesi vezani za asimilaciju,
oksidaciju i eliminaciju supstancija iz tijela. On je nositelj i pokretaè energije svih biæa, u svima njima vidljivo prisutan.
15 Ja
poèivam u srcima sviju.
Ja darujem pamæenje, spoznaju, kao i njihov gubitak.
Ja sam cilj prouèavanja Veda,
Ja sam tvorac Vedante, te znalac Veda.
Bog je, isto tako, nositelj misaone i osjeæajne aktivnosti svih
biæa; kao i materija i prana, tako i astral, mental i više razine takoðer pripadaju Njemu.
16 Dva
su oblika života na ovomu svijetu,
prolazan i neprolazan.
Prolazan obuhvaæa sva stvorenja,
dok neprolazan boravi u postojanosti.
“Ovaj svijet” jest Priroda, Prakrti. Ona u sebi obuhvaæa mnoštvo razina, koje oblikuju mnoštvo svjetova, na kojima se oblikuje bezbroj biæa. Biæa nižih razina, kakve mi možemo opažati,
prolazna su i smrtna, ona gube jedan oèitovani oblik i ubrzo
zadobivaju drugi. Biæa viših razina, pak, postojana su i nepromjenjiva, i život nekih od njih dug je, koliko i život oèitovanoga
svijeta.
17 No
drugaèiji je najviši Purusa
koji se naziva i najvišim Jastvom,
nerazorivi Gospod
koji prožima i podržava sva tri svijeta.
Vaiœvanara, odnosno, oganj kojim se probavlja hrana. Metabolizam, odnosno oksidacijski procesi u stanicama, najtoèniji je prijevod ovog pojma.
168
394
Petnaesto poglavlje
13 - 20
18 Kako
Ja nadilazim prolazno
i viši sam i od neprolaznog,
u svijetu i u Vedama Mene zovu Purusottama.
Svim biæima i slojevima stvorenoga svijeta, dakle, temelj je egzistencije i duhovnosti Gospod, Najviši Purusa. On oživljava sva
biæa, od Œive Plesaèa paranirvanièke razine, do mrava i kamena
fizièkog plana. I Œiva i mrav aspekti su Svevišnjeg, iako je mravlja
egzistencija siæušna i prolazna, on nastaje u jednom trenu a u sljedeæem umire, dok Nataraja predstavlja Boga u nepokretnom pokretu, koji je ušao u Prirodu i pokrenuo ciklus stvaranja svih biæa,
podjelom svojih aspekata i svojstava kroz niže razine.
19 Onaj
tko Me zna, izvan svake obmanutosti,
kao najviši duh, zna sve
i taj Me obožava èitavim biæem, o Bharato.
Onaj tko poznaje Boga, koji sve èini i sve održava, koji sve stvara, uništava i koji sve prožima, njegov duh slobodan je obmane i
veza, i on svim svojim biæem obožava Gospoda kao svoje jedino
blago, jedino utoèište i jedini cilj. On bez ostatka teži Gospodu, i
slavi svoju beskrajnu sreæu zbog moguænosti osjeæanja Njegova
beskrajnog, blaženog biæa, èije samo postojanje lijeèi sve rane uzrokovane nižim stvarima.
20 Time
sam te, o Bezgrješni,
pouèio najtajnijem znanju.
Znajuæi to, èovjek postaje znalcem, o Bharato,
i sve su njegove dužnosti izvršene.
Onaj, tko ovo spozna, tko dosegne Svevišnjeg Purusu, za njega
su svi ciljevi postignuti i njegova je evolucija uspješno okonèana,
te on ostaje vjeèito boraviti u svom najvišem postignuæu, u srcu
samoga Boga.
395
Šesnaesto poglavlje
1
Svevišnji Gospod reèe:
Neustrašivost, èisto srce, stalnost u znanju i yogi;
velikodušnost, samokontrola, obožavanje,
prouèavanje spisa, isposništvo, èestitost,
2
Nenasilje, istinoljubivost, staloženost, odricanje,
smirenost, bezazlenost, milosrðe, velikodušnost,
nježnost, skromnost, odluènost,
3
Energiènost, praštanje, volja, èistoæa,
odsutnost mržnje, odsutnost gordosti.
To su odlike èovjeka
èija narav je Božanska, o Bharato.
Koraèanjem po putu prema Božanskom, èovjek poprima sve
više kvaliteta cilja kojem teži, jednako kao što predmet na putu k
Suncu poprima sve više topline. Nabrojene kvalitete, dakle, odlikuju èovjeka èija je narav Božanska, koji je uznapredovao na putu
prema savršenstvu.
4
Licemjerje, bahatost i oholost,
gnjev kao i grubost i neznanje,
odlike su èovjeka demonske naravi, o Partha.
397
Bhagavad-gEt=
Put prema Bogu nije jedina moguænost. Osim izbora ljepote,
stvarnosti, ljubavi, velièine i moæi, koji su proizvod razbijanja iluzije vlastite ogranièene osobnosti, te prepoznavanja Boga, sveprožimajuæeg, sveprisutnog i sveblaženog, kao vlastite krajnje, najdublje prirode, postoji i druga moguænost: izbor vlastite ogranièene
osobnosti, vlastitog ega. Ako je prva staza usporediva sa situacijom gdje se sve doživljava kao središte vlastite osobnosti, kojoj
nigdje nema granica, druga staza predstavlja sve oštrije i uže omeðenje vlastite osobnosti, koja otuðuje sve više toga, i sve manje
toga doživljava kao sebe, dok na kraju ne preostane ama baš ništa,
što æe tako vidjeti, te æe napokon nestati u dubinama vlastitog
ništavila. Za razliku od Božanskog èovjeka, koji sebe vidi u svemu,
demonski ne opaža ništa osim sebe, odnosno, ništa osim vlastite
isprazne lažnosti. Takav, demonski èovjek, u grèu svoje unutarnje
praznine sije mržnju i strah u sve što ga okružuje. On je okrutan,
nasilan, lažljiv, neznalica, ohol, te na sve naèine zao. On bahato
pokušava vrijeðati i ponižavati, jer se u sebi osjeæa bezvrijedno i
nisko. On pokušava uništiti, jer se osjeæa ništavno. Svoju unutarnju prazninu, dakle, on pokušava podijeliti sa svijetom, za razliku
od Božanskog èovjeka, koji sa svima dijeli svoju puninu.
5
Božanska narav vodi osloboðenju,
dok demonska vodi ropstvu.
No ne boj se, o Panduov sine,
jer tvoja je narav Božanska.
Božanska narav predstavlja Božanske kvalitete osobnosti koje
su posljedica koraèanja prema Bogu, a koje dodatno vode Bogu,
jer što je èovjek Bogu slièniji, to veæu privlaènost prema Njemu
osjeæa. Èovjek, pak, koji je uznapredovao na putu prema zlu i
ništavilu, osjeæa sve veæu odbojnost prema dobru i istini, te tako
dalje napreduje prema krajnjoj tami.
Zanimljivo je kako je Arjuna, kao i svi sveci, istog èasa sebe
prepoznao u opisu demonske prirode. Demoni bi, jamaèno, sebe
prepoznali u opisu Božanske. To je, dakako, Gospod uoèio i utješio ga, a gotovo da mogu vidjeti neizreèeni smiješak na kraju posljednje reèenice.
6
U ovom svijetu postoje dvije vrste biæa,
božanska i demonska.
398
Šesnaesto poglavlje
4-8
O onima Božanskim opsežno smo govorili.
Poslušaj dakle, o Partha,
od Mene sad o demonskima.
Postoje dvije osnovne težnje i dva osnovna smjera: prema stvarnosti i prema ništavilu. Sve srednje moguænosti su na dulji rok
nestabilne i teže ili jednom, ili drugom ekstremu. Buduæi da veæinu dosadašnjeg teksta saèinjavaju opisi vrlih i prosvijetljenih ljudi,
te njihova djelovanja, èovjek bi gotovo mogao zaboraviti da uopæe i postoje zla biæa, pa bi se odmah potom mogao zapitati iz
kojeg se razloga radnja odvija na bojnom polju. Sada dolazi vrijeme da se i tom aspektu posveti pozornost.
7
Demonski ljudi ne poznaju
niti djelovanje niti nedjelovanje.
U njima nema èistoæe, ni vrline, ni istine.
Odnosno, ne znaju ispravno djelovati, a za transcendenciju nisu
sposobni, buduæi da su posve obuzeti egom. Dobrih kvaliteta nemaju, buduæi da ih sve preziru i smatraju manama. Zapravo, kad
se to tako kaže, ispalo bi da zlikovci znaju kako su zli i kako odbacuju dobro, ali to nikad nije sluèaj; kad naiðemo na èovjeka koji
tako misli, možemo pouzdano znati da imamo posla sa svecem.
Zlikovac, naprotiv, drži sebe dobrim, èistim i pravednim. On sebe
drži ispravnim, a druge krivcima i grešnicima. Tako zaluðujuæi
sebe, pravda nasilje prema drugima, jer “oni su krivi”, “oni su
izazvali”, “oni su napali mene”. U takvom razmišljanju, sve se više
udaljava od stvarnosti, te, èineæi sve gora djela, takoðer gubi svoj
um u paklu ludila.
8
Oni kažu: “Svemir je nezbiljski,
bez temelja, bez Boga,
roðen iz sjedinjenja muškog i ženskog poèela,
nastao iz požude, to je sve.”
Vidimo kako se bezbožnici nisu puno promijenili od drevnog
doba do danas. Doduše, zbog napretka znanosti tek su malo izmijenili svoja objašnjenja, te sada ne tvrde kako je svemir nastao
sjedinjenjem muškog i ženskog, nego sluèajno, ili iz kaosa. Nije,
pak, sluèajno to njihovo pripisivanje temeljnog uzroka kaosu i
399
Bhagavad-gEt=
sluèaju, buduæi da kaos vlada njihovom sviješæu, oni nigdje ne
opažaju red i smisao, jer su u svojoj duši posve odbacili Boga, koji
je nositelj reda i smisla. Tako æe plemenit, Božanski èovjek svuda
opažati red, ljepotu i smisao, dok æe demonsko biæe tame opažati
tek kaos, nered, sluèaj i ružnoæu.
Naèin gledanja na svijet i njegovo porijeklo, dakle, samo je posljedica èovjekove prirode; on svoj unutarnji svijet projicira prema
van, te opaža tek ono, što je njemu samome u najveæoj mjeri svojstveno.
9
Zastupajuæi takve stavove,
te izgubljene duše, ogranièena uma,
kao neprijatelji svijeta èine okrutna djela,
usmjerena sveopæem uništenju.
Onaj, tko svijet doživljava kao proizvod kaotiènih, nižih sila,
u kojem nema višeg reda i smisla, u kojem nema Boga kao temeljnog nositelja moralnosti, u stanju je èiniti bilo što bilo kome,
i to opravdavati kako god poželi. To on, dakako, i èini, a posljedica njegova djelovanja, koje je u današnjem svijetu oèito i vidljivo, jest patnja svih biæa, kao i uništenje èitava planeta. Dovoljno
je da samo pogledamo kakve grozne i okrutne, bezbožne stvari
ljudi èine jedni drugima, kao i drugim biæima te neživome svijetu, a da istog èasa dobijemo potvrdu ovoga što nam Gospod
govori.
Kako se boriti protiv takvih biæa? Prije svega, tako što æe se
dobri angažirati i ukljuèiti u svjetovne djelatnosti, te svijetom pronijeti Božju slavu. Oni moraju postati dovoljno glasni da se njihov
glas èuje, i postupno svojom harmonijom nadjaèati kakofoniju
sila kaosa. Isto tako, moraju polako istiskivati s položaja moæi sve
zle ljude, i ogranièiti njihov utjecaj na najmanju moguæu mjeru.
Zlo treba ukloniti s ovog svijeta, treba mu oduzeti svaki oblik
utjecaja. Neka i zli žive, i neka mrakuju koliko god žele, ali bez
utjecaja i moæi, bez ikakvih sredstava za provoðenje u stvarnosti
onoga što se nalazi u njihovim prljavim, bolesnim dušama. Ako
vrt ovog svijeta budemo redovito plijevili, korov u njemu neæe
uhvatiti korijena.
10 Ispunjeni
nezasitnim željama,
licemjerni, oholi i drski,
400
Šesnaesto poglavlje
8 - 12
zbog zablude brane laži
i djeluju s prljavim nakanama.
11 Obuzeti
beskrajnim brigama,
koje tek smrt prekida,
u uživanju vide najviši cilj,
držeæi kako je sve u tome.
Ovome gotovo da i ne treba nikakva komentara, buduæi da je
sve jasno. Takvi ljudi, u svojoj duhovnoj praznini i ništavilu, okreæu se nižoj materiji, te prljavim oblicima prane i astrala. Zbog
takvih težnji, oni doživljavaju svoje prljavo zadovoljstvo u muèenju drugih, u zlostavljanju, laganju i nanošenju bola drugim biæima. Oni vole èiniti zlo, jer tako stvaraju privid svoje moæi – kao
da je teško èiniti zlo. Svaka bezumna budala može sjekirom uništiti automobil ili raèunalo, ali potreban je velik i moæan um da bi se
naèinio takav stroj. Svaka budala može ubiti, a tko može dati život? Velike su teškoæe potrebne da bi se dijete rodilo, odgojilo i
obrazovalo, a ipak svaki bijednik može uzeti pištolj i oduzeti mu
život. Vidimo stoga da za uništenje nije potrebna nikakva velièina, nikakva posebna moæ i nikakva snaga, i da u uništenju nema
nikakve vrijednosti. Oni, koji drže kako njihov kapacitet za èinjenje zlodjela predstavlja snagu, obmanjuju sebe i beskrajno su glupi.
Osim usmjerenosti zlodjelima, takve odlikuje takoðer i usmjerenost zadovoljavanju osjetila, buduæi da misle kako æe ugodnim
podražajima ispuniti svoju unutarnju prazninu. To im, dakako,
ne uspijeva, a svakim pokušajem se sve više okreæu prema vanjštini, sve dok u njoj posve ne nestanu.
12 Vezani
stotinama okova nade,
predani požudi i bijesu,
na neèist naèin zgræu blago
radi osjetilnog užitka.
Nada demonskog biæa usmjerena je jedino prema moguænostima za samougaðanje. Takvi, prije svega, pokušavaju postiæi besmrtnost kako bi svoju fizièku egzistenciju, koju doživljavaju kao sebe,
produljili u beskonaènost. Nadalje, pokušavaju postiæi veliki utjecaj nad drugima kako bi zadovoljili svoju ispraznu megalomaniju.
U svojim nastojanjima ne brinu ni o èemu, i u stanju su žrtvovati
401
Bhagavad-gEt=
bilo što i bilo koga, u stanju su žrtvovati i najelementarnije aspekte dobrobiti drugih biæa radi ostvarenja makar i nebitnih zadovoljstava, jer oni ne cijene ništa osim sebe, a sebe doživljavaju kao
nešto užasno usko, sitno i bijedno.
Plemenit èovjek takoðer želi zadovoljiti sebe, ali on sebe doživljava u svim biæima, a ponajprije u Bogu, tako da on, paradoksalno, u želji za zadovoljenjem odbacuje èak i “sebe”, u smislu tijela i
ogranièene duše, jer Sebe nalazi u Svevišnjem.
13 “Ovo
sam danas zaradio,
tu æu želju ostvariti,
ovo blago pripada meni,
a ono æe mi sutra pripadati.”
14 “Tog
neprijatelja sam ubio, i druge æu ja pobiti.
Ja sam gospodar, ja uživam,
ja sam uspješan, moæan i sretan.”
15 “Bogat
sam i plemenita roda.
Nitko mi nije ravan.
Ja æu žrtvovati, ja æu dati milostinju, ja æu uživati.”
Tako u zabludi, zbog neznanja,
Isprazni, zli bijednici obmanjuju sebe hvastanjem i ohološæu;
ipak, jedina svrha te oholosti i razmetanja je u sakrivanju potpune
unutarnje praznine, kao i njihove krajnje bijede i nemoæi. Bespomoæni, ponašaju se poput moænika. Slabi, govore o vlastitoj snazi.
Isprazni i beskrajno bijedni, razmeæu se svojim bogatstvom.
16 Zavedeni
silnom maštom,
zapleteni u mrežu zabluda,
ovisni o zadovoljenju strasti,
padaju u prljavi pakao.
U svojoj ispraznosti takvi dosežu maksimum, te umiru u ništavilu koje je postalo prirodom njihova biæa. Nakon smrti, njihova
se duša raspada i nestaje u ništavilu, jer su sve Božanske aspekte
veæ odavno odbacili, te tako u njima više nema nièeg besmrtnog.
Ipak, to je ekstreman sluèaj, i do toga ponekad može proæi prilièno velik broj inkarnacija. Osim toga, èest je sluèaj da netko izgle402
Šesnaesto poglavlje
12 - 18
da kao demon, dok to uistinu nije, a da s druge strane netko izgleda kao duhovna osoba ili èak svetac, dok mu je duša utjelovljenje
mraka. Zbog svega toga, nije na ljudima da sude, nego da se bave
ponajprije spoznajom i oèitovanjem Božanskoga, te odbacivanjem
demonskog i ništavnog. Zakoni karme, pak, pobrinut æe se za
ovakve više nego dobro.
17 Samoživi,
tvrdoglavi, tašti i opijeni blagom,
vrše žrtve tek na rijeèima, licemjerno, izvan propisa.
“Vršenje žrtvovanja” predstavlja pojam koji je u vedskoj kulturi
bio sinonim za vrlo djelovanje; dakle, ako ispravno preslikamo
znaèenje toga u današnji svijet, reæi æemo kako takvi demonski
ljudi pripadaju religijama, izgovaraju rijeèi svetih spisa i odlaze u
crkvu tek formalno, a uistinu predstavljaju vražja utjelovljenja i
vražje sluge, kojima nije bitno doista ništa osim njihove vlastite
ispraznosti. Takvi ljudi odlaze u crkvu kako bi se molili “Bogu”
da im ispuni želje, kako bi ga krivili za svoju nesreæu, kako bi mu
predbacivali koliko je nepravedan prema njima, i kako bi mu se
žalili na svoje stanje. Eventualno æe nekim oblikom trgovine, po
naèelu “ja tebi, ti meni”, pokušati prisiliti Boga da nešto uèini po
njihovoj volji, a kad to ne dobiju, njihova æe se mržnja poveæati.
Druga vrsta takvih ljudi su propovjednici raznih religija, koji
se religijom i svetim spisima koriste kao batinom kojom æe vladati nad drugima, strahom i okrutnošæu. Prije ili kasnije, sve
masovne religije postaju utoèištem takvih. Nakon što se istinsko
znanje izgubi, praznu ljušturu religije nastane paraziti i opsjednu
demoni, koji se koriste uvjerenjem ljudi kako u tom napuštenom
tijelu još uvijek stanuje njegov izvorni vlasnik. A znanje religije i
njena istinska bit gube se sa svijeta u onom trenutku kad se vrli i
plemeniti povuku sa svijeta i prepuste ga ispraznim lažljivcima i
zloèincima.
18 Predani
samoljublju, sili,
nadmenosti, požudi i bijesu,
ti zli ljudi preziru Me
u svojim i u drugim tijelima.
Osnovna stvar, koju zao èovjek mrzi i prezire, jest Bog, Stvarnost, Svjetlost i Istina, u svim biæima i izvan njih. Tu svjetlost
403
Bhagavad-gEt=
grešnik želi ubiti, zatrti, izbrisati iz postojanja. Vidio sam fakultete, u èije je temelje utkana namjera stvaranja racionalnih temelja
za ukidanje vjere u Božje postojanje, takvim tumaèenjem svijeta u
kojemu bi se èitava stvarnost pokušala prikazati onako kako bezbožnicima odgovara, a mentalni sklop studenata usmjerio na takav
naèin, da nikada na svijet i ne pogledaju na neki drugi naèin, te
tako postanu posve nesposobnima ugledati Boga, iako ih on neprestano okružuje sa svih strana. Nakon što se u njihov um obrazovanjem ugradilo selektivno sljepilo, oni postaju korisnim oruðem u rukama mraènih duša. Naime, sve je stvar perspektive.
Matematiku i fiziku moguæe je poduèavati na pobožan i na bezbožan naèin. Matematika i fizika su posve neutralne u tom pitanju.
Ali, ako se zlorabe, postaju oružjem koje ljudski um može oslijepiti za Boga i stvarnost, a otvoriti mu oèi prema kaosu, mraku i
beznaðu.
Koja može biti pobuda èovjeka, koji neumorno dokazuje kako
je on sam tek tijelo, propadljivo i bezvrijedno, te kako je to isto
sluèaj s drugima? Kakvu radost on može naæi u tome? Nikakvu.
Razlog je svemu tome strah, oèaj, mržnja i jad. Èovjek ispunjen
tim “kvalitetama” jednostavno djeluje na takav naèin, još ih uveæavajuæi. Ako se naglo ne obrati i ne promijeni perspektivu, takav
æe propasti, a moguæe je da sa sobom povede i druge. U toj užasnoj tami, osnovna je karakteristika mržnja prema svjetlu i istini.
19 Takve,
mržnje pune, najgore meðu ljudima, te zle,
uvijek bacam u svjetove demonskih maternica.
Takva biæa, koja su odabrala zlo, po zakonu pravednosti raðaju
se u svjetovima demona ili nižih životinja, onih koje odlikuju okrutnost, bezosjeæajnost i svirepost.
20 Ulazeæi
u demonske maternice
oni zaslijepljeni, iz roðenja u roðenje,
ne stižu nikada do Mene, o Kuntin sine,
i padaju sve niže.
Silazna spirala nalazi svoj kraj tek u potpunom raspadanju liènosti, gdje se svaki njen dio posvadi sa svakim drugim dijelom,
kao što se prvo takva liènost posvadila s Bogom i svjetlošæu.
Paradoksalno, krajnja obuzetost sobom vodi na kraju do gubitka
404
Šesnaesto poglavlje
18 - 24
sebe, a krajnja nesebiènost dovodi do zadobivanja beskrajnog
Jastva.169
21 Trostruka
su vrata pakla,
koja u propast dušu vode:
žudnja, bijes i pohlepa.
Zato se èuvaj tih triju.
Te tri kvalitete, dakle, predstavljaju kvalitete neznanja, egoizma i uništenja. Povlaðivanje tim kvalitetama nikada ne donosi ništa
dobro, i vodi tek u pakao.
Ipak, da ne bismo krivo shvatili, to važi samo u kontekstu koji
je naveden. Krajnja pohlepa može biti i ona za Bogom, koja vodi
odbacivanju svega ne-Božanskog. Krajnja žudnja može biti ona za
Bogom, koja donosi krajnje ispunjenje. Dakle, u drugom kontekstu te osobine mogu biti vrlinama, ali ako shvatimo da se radi o
opisu biæa koje u vlastitom ništavilu ništi sve pred sobom i u sebi,
koje u silini mržnje izgara, te uništava i sebe i druge, te koje vlastitu ispraznost pokušava nadomjestiti izvanjskim stvarima, u takvom su kontekstu te osobine ne samo ulaznica u pakao, nego i
sjedalo u njemu.
22 Tko
se oslobodi njih, triju vrata tame, o Kuntin sine,
èini dobro sebi, te stiže najvišem cilju.
Dakle, ako se netko profilira u suprotnost tim navedenim kvalitetama, jamaèno je na dobrom putu, a ako im povlaðuje, prijeti
mu propast.
23 Onaj
tko zanemaruje propise spisa,
te djeluje potaknut željama,
on ne ostvaruje savršenstvo, ni sreæu,
ni najvišu svrhu djelatnosti.
“Propisi spisa” i ovdje predstavljaju aluziju na vezu izmeðu slova
i biti religije. Tko se drži samo slova, a bit mu promièe, nije napravio
ništa vrijedno. Bit spisa je transcendencija, žudnja za Bogom i isUsp. Mt 10,39: “Tko naðe život svoj, izgubit æe ga, a tko izgubi svoj život
poradi mene, naæi æe ga.”
169
405
Bhagavad-gEt=
punjenje Bogom, težnja stvarnosti i njeno ostvarenje. Sve ostalo
ima svjetovne kvalitete i ne donosi spasenje.
24 Spisi
su stoga kriterij onoga što trebaš
i onoga što ne trebaš uèiniti.
Spoznaj svoju dužnost, u spisima odreðenu,
te je vrši.
Ovo treba, takoðer, shvatiti na ispravan naèin.
Sami spisi, naime, tek su hrpa knjiga. Buduæi da knjige kao takve
nisu kriterij ni za što, oèito je da se govori o smislu spisa i njihovom istinskom znaèenju. Spis uvijek predstavlja plod nadahnuæa,
govor Boga èovjeku, a èovjek se tom govoru treba otvoriti i na
ispravan ga naèin shvatiti. Slijepo i bezumno ponavljanje beskorisno je, i nitko ga od nas ne traži. Naprotiv, traži se da prihvatimo istinski duh spisa, istinsku spoznaju Boga, i da živimo stvarnost koja je nadahnula spis, da joj dopustimo da nadahne i naš
život. Tako æemo jedino postati sposobnima vršiti propise spisa,
jer njihovo vršenje tek je plod srca ispunjenog Bogom.
Dakako, za èovjeka koji još ne posjeduje spoznaju, bolje je slijediti propise spisa, nego neke druge izvore, sve dok to èini razumno i bez fanatizma. Onaj, tko je zaslijepljen krivim razumijevanjem spisa, ispunjen fanatizmom i hladnoæom duše, u stanju je sve
i svašta pravdati spisima i Božjom voljom, i prije æe baštiniti propast nego spasenje. Zbog toga se treba u prouèavanju spisa koristiti i srcem i razumom, treba pokušati proniknuti u suštinu i bit
spisa, treba se ispuniti istim onim duhom koji je stvorio spis, i
djelovati u svijetu poput utjelovljenog svetog spisa, poput Božanske prisutnosti koja se objavljuje svijetu.
406
Sedamnaesto poglavlje
1
Arjuna reèe:
Onaj vjernik, koji žrtvuje,
ali zanemaruje propise spisa;
je li u sattvi, rajasu ili tamasu,
o Krsna? Koje je njegovo stanje?
Arjunu, oèito, zanima odnos izmeðu svetih spisa i religijske prakse. Je li moguæe odvojiti žrtveni obred od spisa? Ako jest, od
kakve je kvalitete to odvajanje?
2
Svevišnji Gospod reèe:
Tri su oblika vjere,
koju posjeduju utjelovljena biæa:
sattvièna, rajasièna i tamasièna.
Poèuj sad što æu ti reæi o tome.
3
Svaèija vjera u skladu je
s njegovom prirodom, o Bharato.
Kakva je èovjekova narav,
takva je i njegova vjera.
Pojednostavnjeno, u podjeli na samo tri osnovne prevladavajuæe kvalitete (dakako, stvarnost je složenija od toga, ali i ovakvo
407
Bhagavad-gEt=
pojednostavnjenje može biti i više nego dostatno za stjecanje valjanog dojma), duhovne sklonosti i religijska praksa biæa bit æe od
onakve kvalitete, od kakve je njegova narav.
4
Sattvièni ljudi obožavaju božanstva,
rajasièni demone i zloduhe,
dok tamasièni štuju sablasti i duhove.
Plemenit èovjek teži vrlini i dobru; u skladu sa svojim težnjama,
on kao predmet svog štovanja bira biæa, koja su u tim kvalitetama
bolja od njega, te ih zbog njihove velièine i vrlina štuje, obožava i
obasipa divljenjem. Takav èovjek se divi božanstvima, anðelima i
opæenito svim biæima u kojima djeluje Božansko. Takav æe odabrati religiju velièine i ljubavi, religiju moæi i duhovne snage, jer
to su kvalitete kojima teži. On se želi uzdiæi iz niskosti, vezanosti,
neznanja i ogranièenja, a utjeèe se onima za koje drži da su u tome
uspjeli, i divi im se zbog njihova postignuæa. Takav, plemenit i
dobrog usmjerenja, on doista i privlaèi blagotvorni i proèišæujuæi
utjecaj iz svjetova anðela i duhovnih biæa, a ukoliko je njegova
želja doista jaka, može privuæi pomoæ i nekog velikog prosvijetljenog uèitelja ili pak samog Gospoda.
Rajasièni ljudi, ljudi strasti i svjetovnih vezanosti, štovat æe biæa, na ovom i onom svijetu, koja drže utjelovljenjem materijalnog
uspjeha, ili ih pak drže korisnima za njegovo postizanje. Njihova
religija je religija trgovine; oni mole za materijalni uspjeh i svjetovne ciljeve. Oni mole za materijalnu korist, porodicu, poslovni
uspjeh, rješenje nekog svjetovnog problema, uništenje neprijatelja
ili zadovoljstvo u životu. Ogranièeni svijetom, i ne pomišljaju moliti za nešto izvan i iznad njega, jer duhovne stvari takvima predstavljaju nešto periferno, nebitno; oni drže kako se takvim stvarima bave sanjari i psihièki labilni ljudi koji nemaju dodira s pravim
smislom života, koji je po njima sadržan u svjetovnoj moæi i postignuæu. Njihova religija, dakle, najèešæe bude usmjerena prema
materijalno orijentiranim biæima astrala, koja takoðer poznajemo
pod imenom demona i zloduha.
Tamasièni ljudi, oni koji su obuzeti neznanjem i potpuno u vlasti
iluzije, nemaju èak ni toliko zdravog razuma da bi se posvetili
svjetovnim djelatnostima, nego žive u magli svoga slabog i poremeæenog uma, sanjare o razlièitim “natprirodnim” pojavama, bave
se nižom magijom iz znatiželje ili privuèenosti zlim stvarima, pri408
Sedamnaesto poglavlje
3-6
zivaju duhove, a duhovnošæu smatraju bavljenje tamnom stranom
parapsihologije, kao što je obilaženje groblja u potrazi za raspadajuæim pranièko-astralnim leševima biæa, ili opsjednutih mjesta.
Takvi se bave gatanjem, proricanjem i umišljanjem, dive se “umjetnicima” i “misticima” poremeæena uma, a njihove halucinacije i
tlapnje, umjesto plodom uništena duha, drže plodom duhovnog
uvida. Veæinu pripadnika “duhovnih” pokreta nažalost èine ovakvi; kad posjetimo predavanje nekog “duhovnog autoriteta”, bez
obzira na njegovu osobnu kompetenciju, možemo uoèiti da publiku saèinjava profil ljudi kakve ne bismo mogli naæi u tolikom broju
sakupljene ni u ludnici. Jednako važi i za razlièite sajmove šarlatanskih disciplina, gdje se duhovno poremeæeni ljudi bave iluzornim stvarima bez ikakvog temelja u stvarnosti, a sve to se nažalost
prodaje kao duhovnost.
Nije, dakle, ni èudno da rajasièni, pa i sattvièni ljudi izbjegavaju
takve stvari; rajasièni stoga što su takve stvari nadišli i razumiju
njihovu ispraznost i štetnost, a sattvièni, paradoksalno, teže izbjegavati sve oblike religije i formalne duhovnosti, zbog intuitivnog
osjeæaja da su sve te stvari ukaljane raznim niskostima i da njima
tu nije mjesto. Takvi æe se radije baviti svim drugim nego “duhovnošæu”.
5
Oni koji, predani licemjerju i samoljublju,
vrše strašna isposništva neodobrena spisima,
oboružani snagom pohlepe i strasti,
6
U svojoj ludosti slabe sve elemente tijela,
i Mene koji boravim u tijelu.
Znaj da je njihova namjera demonska.
“Isposništvo” je asketski oblik duhovne prakse. Istinsko isposništvo jest ono, u kojem se èovjek usmjerava duhovnoj stvarnosti
u tolikoj mjeri da posve zanemaruje tijelo. Ako u tome pretjera,
može se desiti da takav umre od gladi i žeði a da i ne primijeti.
Nekome sa strane to æe se èiniti strašnim samomuèenjem, ali takav
se ne bi bavio tijelom niti onoliko koliko je potrebno da ga zlostavlja; on ga jednostavno ne primjeæuje i ne bavi se njime, jer je
njegova svijest posve obuzeta duhovnim. Dakako da je mudrije
tijelo ipak održavati u dobrom stanju, kako bi nas nastavilo služiti
409
Bhagavad-gEt=
i nakon ostvarenja krajnje spoznaje: tim tijelom tada možemo služiti Bogu i u ovom svijetu.
Kad rajasièni ljudi vide kako istinski duhovne osobe naizgled
zapostavljaju svoje tijelo, a potom postignu veliku duhovnu moæ,
i oni požele posjedovati tu moæ, ali za svoje svjetovne ciljeve. Tada
oni krenu muèiti i zlostavljati svoje tijelo, u stanju su se izgladnjivati do smrti i na razne naèine sakatiti, a sve to ne bi li nekako
ucijenili neko božanstvo da im ispuni želju. Doista, u šali bih rekao
da ponekad Bog takvome i ispuni želju, iz èistog suosjeæanja s
bijednikom, jer mu ga je žao gledati. Ovaj to, pak, protumaèi kao
svoj veliki uspjeh.
Takvi, koji bez znanja muèe svoje tijelo, èine grijeh i prema
tijelu, kao i Bogu, koji stanuje u tijelu – jer istinsko je Jastvo svih
biæa, doista, Božansko. Njihove su namjere grube i mraène, usmjerene prema ispunjenju vlastitih želja i ostvarivanju vlastitih
ciljeva, i èitava je ta praksa pogrešna i, kako Gospod kaže, demonska.
7
Pa i hrana kojoj su ljudi skloni,
trostruke je vrste, kao i obožavanje,
isposništvo i milodari.
Svi aspekti ljudskog djelovanja imaju u sebi kvalitetu njihove
naravi.
8
Hrana koja jaèa život,
energiju, snagu, zdravlje,
radost i veselje,
koja je ukusna i masna,
jaka i teèna, draga je sattviènima.
Hrana, dakle, koja je zdrava, svježe pripremljena, sastavljena
od svježih i hranjivih sastojaka, koja je potpuna i pripremljena s
ljubavlju, koja je ispunjena životnom energijom, i koja potièe rast
i razvoj biæa, i na sve naèine afirmira život, jest sattvièna.
9
Hranu koja je gorka, kisela, slana,
pretjerano vruæa, ljuta, suha i koja peèe,
koja stvara bol, patnju i bolest, vole rajasièni.
410
Sedamnaesto poglavlje
6 - 12
Hrana ekstremnog okusa, mirisa i sastava, koja remeti ravnotežu tijela i uma, koja ne potièe sabranost duha, koja hrani strasti i
izaziva bol, koja je na bilo koji naèin pretjerana ili neskladno spravljena, kao i ona koju su spremale osobe uznemirena uma i ispunjene željama i strastima, jest rajasièna. Takva hrana može ponekad
koristiti za buðenje iz tamasiènog mrtvila, ali je inaèe treba izbjegavati.
10 Hrana
koja je ustajala, bezukusna,
pokvarena i gnjila, odstajala i neèista,
draga je tamasiènima.
Tamasièna hrana je ona koja izaziva san, koja umrtvljuje tijelo i
um, koja tijelu više energije oduzima nego daje, koja je naèinjena
od nekvalitetnih ili pokvarenih sastojaka, ili koju su spremali ljudi
mraèna uma usmjerena na zlo. Takvu hranu treba po svaku cijenu
izbjegavati.
11 Sattvièno
žrtvovanje vrše ljudi koji slijede rijeèi spisa
s èvrstom vjerom da trebaju samo obožavati,
bez oèekivanja plodova.
Žrtvovanje ukljuèuje sve djelatnosti, koje nisu usmjerene na osobnu, nego na opæu i višu dobrobit. Dakle, to ukljuèuje sve djelatnosti
koje nadilaze osobni ego, i koje su usmjerene prema drugima, a
takve aktivnosti predstavljaju pozitivne korake prema nadilaženju
obmanutosti svojim vlastitim unutarnjim svijetom u kojemu nema
mjesta ni za što drugo, osim nas samih, te ostvarenja naših želja.
Zato takve djelatnosti imaju oslobaðajuæu kvalitetu.
12 Žrtvu
ponuðenu, o najbolji Bharato,
poradi plodova ili razmetanja,
znaj kao rajasièno žrtvovanje.
Rajasièno “žrtvovanje” je dakle ono, u kojem je ego u centru, a
njegova svrha je takoðer pribavljanje neke vrste osobne koristi,
bila ona laskanje sebi zbog vlastite vrline, bilo stjecanje neke materijalne koristi, ili samoreklama neke vrste. Tako æe neki ljudi uèiniti “nesebièna” djela, ali tek onda kad ih snimaju kamere, koje æe
svjedoèanstvo o njihovoj “vrlini” pronijeti svijetom. Primjer su
411
Bhagavad-gEt=
svi oni bogati i slavni “dobrotvori” koji se slikaju za medije s èekom na neki iznos novca (a uvijek se radi tek o višku koji im ne
treba, pa ga slobodno mogu dati) koji uruèuju nekom “politièki
korektnom” primatelju, èiji æe im trenutni profil u medijima podiæi ugled. Nikad takvi neæe “baciti” svoj novac na nešto, što im
ne bi napravilo pozitivnu reklamu. Takvo “žrtvovanje” nije ništa
drugo do propagandna investicija, i nema nikakve duhovne vrijednosti ni znaèenja. Takvo darivanje ipak je bolje od nièega, ili
od zlostavljanja ili iskorištavanja, ali je isto tako daleko od darivanja èista srca iz želje za tuðim dobrom. Dakle, takve aktivnosti ne
treba ukidati, ali treba poraditi na njihovom ispravnom usmjerenju i uzdizanju do razine sattve.
13 Tamasièno
žrtvovanje je protivno propisima,
u kojem se ne dijeli hrana,
koje ne prate mantre i darovi
i koje se vrši bez vjere.
Vedski obred žrtvovanja usmjeren je prvo prema svijetu bogova, a potom predstavlja proslavu u svijetu ljudi; on predstavlja
afirmaciju života i ljudskih vrijednosti. Kao što se žrtva prinosi
bogovima, iz zahvalnosti za sve što smo od njih primili na ovom
svijetu, tako se darovi bogova prinose i ljudima koji za njima imaju
potrebu – i to ne samo hrana, nego i znanje i druge duhovne
kvalitete, pa su tako vedski obredi poznati kao mjesta usmenog
širenja književnosti, jer su se naglas kazivali spisi i duhovno poticajne prièe.
Ona “žrtva”, u kojoj nema ništa od tih kvaliteta, koja ne koristi
ni bogovima ni ljudima, u kojoj nema nikakvih pozitivnih vrijednosti, tamasièna je, tek je puki èin praznovjerja, i u cijelosti je
bezvrijedna, a osim toga je i štetna, buduæi da odvraæa svijest ljudi
od stvarnosti. Takvu, tamasiènu religiju, zajedno s njenim obredima, treba ukinuti.
14 Obožavanje
božanstava, dvaput roðenih, uèitelja i mudrih;
èistoæa, èestitost, suzdržanost i nenasilje,
èine isposništvo tijela.
Isposništvo tijela, dakle, predstavlja èisto i plemenito djelovanje, koje je u skladu s Božanskom stvarnošæu.
412
Sedamnaesto poglavlje
12 - 15
15 Govor
koji ne uzrokuje uznemirenje,
koji je istinit, ugodan i koristan,
kao i redovito prouèavanje svetih spisa,
èine isposništvo govora.
Ovo treba ispravno shvatiti, jer postoji mnoštvo iskrivljenih tumaèenja ovog i sliènih stihova. Naime, u odreðenim “duhovnim”
krugovima prevladava mišljenje da govor treba biti uvijek svima
ugodan, da ne treba nikome proturjeèiti i da se treba sa svima
slagati, a ako se ne može baš slagati, onda treba šutjeti.
To nije posve istinito. Naime, trebamo imati u vidu da nositelj ispravnosti nije kriterij osobne ugode, nego stvarnost i istina. Stvarnost i istina primarne su vrijednosti, Božanske po svojoj naravi, i svaka ispravnost mora biti utemeljena ponajprije u
njima. Razlièitim biæima æe razlièite stvari biti ugodne, pa æe tako
poroènim ljudima biti ugodne laži, klevete i uvrede usmjerene
vrlim stvarima i vrijednostima, a neugodni æe im biti istina i njeno
izricanje. Što je više istine i jasnoæe u nekom govoru, to æe veæi
biti njihov bijes, izazvan jasnim rijeèima istine koje paraju i ruše
lažne svjetove njihovih umnih tvorevina. Stvarnost æe, dakle,
nekim ljudima biti izuzetno neugodna, a onoga tko je izrièe doživljavat æe kao zlu osobu koja im valjda namjerno, iz sadizma,
nanosi bol.
Te iste rijeèi, koje nanose bol grešnicima koji prianjaju uz lažnosti i koji su utemeljeni u licemjerju, budit æe stvarnost, sreæu i
osjeæaj istine koja svojom ljepotom osvjetljava svijet, u dušama
onih, koji su skloni stvarnosti i koji teže istini. Govor sveca, koji
odražava stvarnost, dakle, jednima æe biti ugodan a drugima neugodan, ovisno o njihovom osobnom odnosu prema istini i stvarnosti.170
170
Iv 3, 20-21: “Uistinu, tko god èini zlo, mrzi svjetlost i ne dolazi k svjetlosti da
se ne razotkriju djela njegova; a tko èini istinu, dolazi k svjetlosti nek bude bjelodano da su djela njegova u Bogu uèinjena.”
Iv 7,7: “Vas svijet ne može mrziti, ali mene mrzi jer ja svjedoèim protiv njega: da
su mu djela opaka.”
Iv 8,42-47: “Reèe im Isus: “Kad bi Bog bio vaš Otac, ljubili biste mene jer sam
ja od Boga izišao i došao; nisam sam od sebe došao, nego on me posla. Zašto
moje besjede ne razumijete? Zato što niste kadri slušati moju rijeè. Vama je otac
ðavao i hoæe vam se vršiti prohtjeve oca svoga. On bijaše èovjekoubojica od poèetka i ne stajaše u istini jer nema istine u njemu: kad govori laž, od svojega
govori jer je lažac i otac laži. A meni, jer istinu govorim, meni ne vjerujete. Tko æe
413
Bhagavad-gEt=
Vidimo, dakle, da beskompromisno svjedoèenje najviše stvarnosti može zvuèati toliko neugodno grešnicima, da je posve moguæe da onaj, tko je beskompromisno na strani istine, neæe izvuæi
živu glavu – Isusa su, primjerice, zbog njegove ljubavi prema Bogu
i Istini, i beskompromisnog svjedoèenja stvarnosti, razapeli. Paradoksalno, ti isti ljudi, koji posve izgube kontrolu i požele sveca
ubiti na licu mjesta, samo da ga ne bi morali slušati, bez ikakvog æe
problema slušati govor ispunjen lažima, uvredama i besmislicama, èak i onaj koji je uvredljiv prema njima samima, sve dok u sebi
znaju da takav nije u pravu. Ali ako se èovjek usudi biti u pravu,
tada æe po svoj prilici slabo proæi, i svi æe “podiæi kamenje da ga
bace na nj”171.
Ipak, ugodan govor i te kako ima smisla za uèenika, za onoga
tko još nije spoznao Svevišnjeg i sjedinio se s najvišom stvarnošæu.
On mora znati kako njegova spoznaja nije potpuna, kako je djelomièna, i stoga nema apsolutnu kvalitetu, iz koje bi mogao autoritativno govoriti. Takav, iako opaža da nešto nije istinito, radije se
treba potaknut time zadubiti u pronalaženje istinitog, nego iz pozicije svojeg nesavršenstva držati drugima lekcije. Takav treba govor
uskladiti s pozitivnim, visokim kvalitetama, treba ga tako podesiti
da odražava vrlinu i dobrotu. Ipak, èak i takav èovjek, èija spoznaja nije savršena u svemu, treba nepokolebljivo posvjedoèiti za ono
što mu je poznato i što zna s izvjesnošæu, i u što nema nikakve
sumnje. Ako to ne uèini, u sebi æe se odvojiti od te stvarnosti, i
kompromisima naštetiti svojoj duši i osjeæaju za istinu. Zato istinu
treba govoriti, ali tek onda kad osjetimo da su okolnosti za to
pogodne, i u situaciji kad bi veæe zlo bilo prešutjeti je, nego je
izreæi. Mjera dobra i zla u govoru, dakako, nikada ne smije biti
naš osobni interes, nego jedino stvarnost. Vjerujem da se grešni i
zli ljudi neæe dobro osjeæati kad budu slušali Isusa ili Krsnu kako
im govore o svojstvima njihovih duša, ali to nipošto ne znaèi,
kako bi takvi voljeli zakljuèiti u svojim crnim srcima, kako Isus i
Krsna tako govore zbog zablude ili zato što reflektiraju svoju unutarnju prljavštinu, kao što to oni sami èine. Naprotiv, to samo
upuæuje na beskrajno samoljublje zlih ljudi, koji u svojoj oholosti
mi od vas dokazati grijeh? Ako istinu govorim, zašto mi ne vjerujete? Tko je od
Boga, rijeèi Božje sluša; vi zato ne slušate jer niste od Boga.”
Iv 18,37: “Ja sam se zato rodio i došao na svijet da svjedoèim za istinu. Tko je
god od istine, sluša moj glas.”
171
Iv 8, 59
414
Sedamnaesto poglavlje
15 - 18
drže kako veæ i sama èinjenica da im nešto nije ugodno slušati znaèi
kako je to automatski neistinito, a još samo treba ustanoviti koji
toèno od moguæih niskih motiva treba pripisati kazivatelju istine.
Dakako, po moguænosti bi trebalo još i razbiti zrcalo koje pokazuje
ružnu sliku, te istinozborca na neki naèin ušutkati ili ubiti.
16 Spokojstvo
duha, vedrina, šutljivost,
samokontrola, te èistoæa srca,
èine isposništvo duha.
Isposništvo duha jest njegova èistoæa i usmjerenost Bogu. Sve te
kvalitete odražavaju takvo stanje.
17 To
trostruko isposništvo,
koje primjenjuje predan èovjek ispunjen vjerom,
bez oèekivanja plodova, smatra se sattvièkim.
Plemenit èovjek, koji je utemeljen u Bogu, nosi kvalitete te plemenitosti u svim svojim djelima i stanjima – fizièkim, govornim i
duhovnim. Njegov je duh èist, govor mu je istinit i savršen, a djela
su mu plemenita i skladna.
18 Ono
isposništvo koje se primjenjuje licemjerno,
s namjerom stjecanja poštovanja, èasti i obožavanja,
od ovog je svijeta.172
Drži se rajasiènim, a nestalno je i nesigurno.
Ovaj, rajasièni, oblik isposništva onaj je koji obièno zamišljamo
kad govorimo o isposništvu kao takvom; zbog pogrešnog shvaæanja, rijetko se isposništvo doživljava kao sklad i èistoæa svih aspekata èovjeka, a najèešæe kao neki oblik samomuèenja usmjeren
postizanju nekog cilja.
U religijskim sferama, takvo “isposništvo” najèešæe ima za svrhu
upuæivanje na veliku “duhovnost” praktikanta, kako bi mu se ljudi
divili, a puko je licemjerje.
172
Usp. Mt 6, 16-18: “I kad postite, ne budite smrknuti kao licemjeri. Izoblièuju lica da pokažu ljudima kako poste. Zaista, kažem vam, primili su svoju plaæu.
Ti naprotiv, kad postiš, pomaži glavu i umij lice da ne zapaze ljudi kako postiš,
nego Otac tvoj, koji je u skrovitosti. I Otac tvoj, koji vidi u skrovitosti, uzvratit æe
ti.”
415
Bhagavad-gEt=
19 Za
ono isposništvo koje se èini iz nerazumijevanja,
muèenjem sebe, ili radi uništenja drugih,
kaže se da je tamasièno.
Postoje ljudi koji proèitaju neki sveti spis, zbog svojeg neznanja
ga pogrešno shvate, te krenu prakticirati ono za što misle da u
tom spisu piše. Rezultat te njihove zablude jest taj da pogrešnom
praksom štete svojem tijelu i umu, i ako u tome ustraju, mogu se
posve upropastiti. Upravo da bi se takve situacije izbjegle, potrebno je struèno vodstvo uèitelja, kod kojeg uèenik u krajnjoj liniji
može vidjeti kako bi cilj prakse trebao izgledati, pa æe veæ i po
tome biti u stanju otkloniti potpune besmislice koje se u tom kontekstu razotkrivaju kao takve.
Isto tako, postoje i oni, koji se bave postom i “molitvom” kako
bi naštetili drugima; takve su djelatnosti od kvalitete mraka, a onoga
tko ih primjenjuje vode dalje u svijet tame.
20 Ono
što se daje iz dužnosti,
onome koji ne daje zauzvrat,
na pravom mjestu, u pravo vrijeme i pravoj osobi,
naziva se sattviènim darivanjem.173
Vrijednost imaju samo ona dobra djela, koja se vrše iz ljubavi
prema dobru, i iz želje da se drugome pomogne. Takva sklonost
duha je plemenita, a ako je potvrdimo plemenitim djelima, ona
jaèa i postaje temeljnim svojstvom naše liènosti. Na takav naèin,
èineæi dobro drugima zapravo èinimo dobro sebi, jer èistimo
svoju dušu i rastemo u Božanskim kvalitetama. Iz tog bismo razloga zapravo trebali uvijek biti zahvalni onima kojima služimo,
jer služeæi njima mi sami zadobivamo najveæu korist, onu rasta u
duhovnim kvalitetama. Onaj koji prima, dakle, treba biti zahvalan, ali onaj koji daje treba biti još zahvalniji, jer je njegova korist
veæa.
Usp. Mt 6, 1-4: “Pazite da svoje pravednosti ne èinite pred ljudima da vas oni
vide. Inaèe, nema vam plaæe u vašeg Oca koji je na nebesima. Kada dakle dijeliš
milostinju, ne trubi pred sobom, kako to u sinagogama i na ulicama èine licemjeri da bi ih ljudi hvalili. Zaista, kažem vam, primili su svoju plaæu. Ti naprotiv,
kada daješ milostinju - neka ti ne zna ljevica što èini desnica, da tvoja milostinja
bude u skrovitosti. I Otac tvoj, koji vidi u skrovitosti, uzvratit æe ti!”
173
416
Sedamnaesto poglavlje
19 - 24
21 Za
darivanje, u kojem se daje zbog protuusluge,
iz raèuna, ili teška srca, kaže se da je rajasièno.
Takvo darivanje uopæe nije darivanje, nego trgovina; ako dobijemo protuvrijednost, što smo uopæe dali? Ako žalimo što je nismo
dobili, zašto uopæe dajemo? Èak i protuvrijednost u vidu oèekivane zahvalnosti oblik je trgovine. Stoga dajuæi ne smijemo oèekivati niti zahvalu. Dakako, ako se radi o kvalitetama duha, zahvalnost je posljedica uvida u dimenzije primljenog, te je tako uèenik
uvijek zahvalan uèitelju, ali ne stoga što bi to uèitelj od njega tražio, nego stoga što razumije velièinu onoga, što mu je velikodušno darovano.
22 Darivanje
u krivo mjesto ili u nevrijeme,
osobi koja nije dostojna,
bez poštovanja ili uz uvredu,
zove se tamasiènim.
Darivanje koje ponižava onoga kome je namijenjeno težak je grijeh i uvreda, i samo pridonosi kolièini patnje i bezbožnosti na svijetu. Takvo “darivanje” prlja darivatelja još i više nego onoga kome je
dar namijenjen, ono umanjuje dostojanstvo duše i predstavlja kvalitetu mraka. Svako darivanje bez poštovanja predstavlja grijeh.
23 Om
Tat Sat – trostruko je obilježje brahmana.
Time su, od davnina, stvoreni brahmane, Vede i yajve.
Om Tat Sat je mantra, koja proizlazi iz Apsolutne svijesti; ako
bismo je morali prevoditi, njezino znaèenje bi bilo “On, Svevišnji,
jest Ta Stvarnost”; znaèenje je, dakle, usklik blaženstva, u kojem
gledamo izvor i temelj stvarnosti, a to prepoznavanje nas ispunjava krajnjom sreæom, koja je sat-cit-ananda. Ta radost, “To si Ti!”,
temelj je svega dobra koje doživljavamo, to je temelj svih pozitivnih kvaliteta u svijetu, svega vrlog, i svih istinski duhovnih oblika
religijskih djelatnosti – u svima njima, naime, slavi se On, Ta Stvarnost. Om Tat Sat, mantra stanja samadhija, predstavlja dakle suštinu duhovnosti.
24 Zato
prouèavatelji brahmana,
u spisima pouèeni,
417
Bhagavad-gEt=
s izgovorom Om zapoèinju
djela žrtvovanja, davanja i isposništva.
Mantra Om predstavlja temeljnu rezonantnu vibraciju, kojom
se intoniraju mantre. Isto tako, predstavlja brahman, Apsolut, u
njegovu aspektu podržavatelja svega oèitovanog.
25 S
Tat, bez usmjerenosti plodovima
tragaoci za osloboðenjem vrše djela obožavanja,
isposništva i razne vrste darivanja.
Tat znaèi “To!”, “pronašao sam Te!” To je usklik koji znaèi “a
to si Ti!” Nakon svega, pronašli smo Ga. Nema više dvojbi, nema
više straha, nema više sumnje, jer smo prepoznali Njega, ljubav
naše duše, Onoga kome smo uvijek i u svemu težili, a sad smo Ga
napokon pronašli. Svi oblici štovanja, dakle, imaju svoj temelj u
Tome, u prepoznavanju Njega u onome što štujemo, što obožavamo i što darujemo.
26 Rijeè
Sat oznaèava postojanje i vrlinu.
Takoðer, o Partha, rijeè Sat oznaèava povoljno djelovanje.
Sat oznaèava stvarnost, bitak, postojanje. Satya, istina, ima svoj
temelj u Sat, stvarnosti. Istina je dakle ono što je zbiljsko, stvarno,
što postoji i što jest. Ono djelovanje, koje je utemeljeno u stvarnosti, koje ima u sebi kvalitetu istine, jest Sat.
27 Predanost
žrtvovanju, isposništvu i darivanju
takoðer se oznaèuje kao Sat.
Pa èak se djela od te kvalitete nazivaju Sat.
Sva djela, koja afirmiraju istinu, koja vode podrijetlo iz stvarnosti, kao i kvaliteta stvarnosti koja ih uzrokuje, jesu Sat, zbiljska.
28 Ono
što se bez vjerovanja žrtvuje,
daruje i primjenjuje kao isposništvo,
zove se asat, o Partha.
Ne predstavlja ništa ni na ovom,
a ni na drugom svijetu.
418
Sedamnaesto poglavlje
24 - 28
Ono, što je protivno stvarnosti, nema temelja u njoj, te stoga
propada. Ništa, što nema temelja u Bogu, ne može opstati, a onaj
tko se temelji u takvoj svijesti i takvim djelatnostima, jamaèno
tone u propast. Djela koja nemaju u sebi kvalitetu stvarnosti, grešna su i bezvrijedna, izazivaju patnju i propast, i treba ih sva napustiti bez ostatka. Treba se, naprotiv, utemeljiti u Stvarnosti, u Bogu,
koji je temelj sve zbilje, jer ono što je utemeljeno u Bogu, raste i
ostvaruje se, a ono što Mu se protivi, to propada i nestaje.
419
Osamnaesto poglavlje
1
Arjuna reèe:
O Moæno Naoružani, želio bih znati istinu
o napuštanju svijeta i odricanju, posebice,
o Hrsikeœa, o uništitelju Keœijev.
Napuštanje svijeta i napuštanje plodova djelovanja vrlo su blisko povezane stvari, a ono što je Arjuni sada zanimljivo, jest razlika izmeðu doslovnog napuštanja svih svjetovnih djelatnosti, primjerice odlaskom u šumu, i napuštanja vezanosti za plodove
djelovanja, te ostvarenja transcendencije usred svjetovnih aktivnosti.
2
Svevišnji Gospod reèe:
Odricanje od djelovanja
zasnovanog na željama
mudri zovu sannyasa.
Napuštanje plodova svih djela,
kažu uèeni, jest tyaga.
Indijska kultura nije jedina, u kojoj su se vodile polemike na tu
temu; takva promišljanja poznata su i kršæanstvu.
Gospod poèinje takvom definicijom obaju pojmova da postaje
posve nebitnim je li èovjek odbacio svijet i otišao u šumu, ili dje421
Bhagavad-gEt=
luje u svijetu, ali nije “od svijeta”. Opet je, dakle, bitno stanje
duha, a ne sami postupci, jer postupci su tek posljedica stanja
duha, a ako je duh ispravno utemeljen, postupci mogu biti svakojaki, ali æe uvijek biti ispravni. Ako je, pak, duh krivo utemeljen,
svi postupci æe biti pogrešni, koliko god naizgled bili ispravni i
utemeljeni u svetim spisima i èemu veæ ne.
Sannyasa, odnosno napuštanje svijeta, jest stanje u kojem djelovanje nije potaknuto željama, odnosno njihovom suprotnošæu, strahovima. To je, dakle, stanje u kojem djelovanjem ne upravlja ego
i njegovi prohtjevi, nego više sile, koje postaju djelatnima u èovjekovu životu kad se on bavi Bogom, a ne svjetovnim stvarima.
Njegove se želje, dakle, povlaèe iz svijeta, a njegove djelatnosti u
svijetu potaknute su prije svega potrebom za odražavanjem Božanskog sklada, koji osjeæa unutar svoje duše, te ljubavlju prema
svim biæima, koja nastaje kao plod spoznaje kako je temelj svekolike stvarnosti Jedan, i kako je to isti Onaj, koji je najviša ljubav
njegove vlastite duše. Èovjek koji je spoznao, dakle, èitavim svojim biæem odražava takvu spoznaju.
Tyaga je stanje koje komplementira sannyasu: kao što je sannyasa stanje u kojem povod za djelovanje nije želja, tako je tyaga stanje
u kojem nakon djelovanja duh ne ostaje vezanim za sferu djelovanja, veæ se iz nje povlaèi. Takav duh u sferu djelovanja ulazi kao
komad zlata u vodu; zlato, iako boravi u vodi, ne postaje prožetim
vodom, bez obzira na duljinu vremenskog razdoblja kroz koju je
izloženo vodi. Kad zlato izvadimo iz vode, možemo ustanoviti da
ono nije upilo vodu, niti je voda na njega na bilo koji naèin djelovala. Vezan èovjek, pak, prije nalikuje na spužvu. Kad spužvu uronimo u vodu, ona se posve prožme vodom. Isto tako, vezan èovjek u
dodiru sa sferom djelovanja postaje posve zastrašæenim, te živi u
neprekidnoj tjeskobi uzrokovanoj oèekivanjem rezultata. Kad djelujemo, mi se neprestano bavimo promišljanjem o tome što æe se
desiti, kako æe ljudi reagirati, kako æe primiti ono što smo uradili,
kakve æe biti posljedice toga i kako æe nam uzvratiti. Kao da je išta
od toga bitno. Oni æe ionako uraditi prema svojim sklonostima,
kao što smo i mi uradili prema svojim. Zašto promišljati o onome
što se još nije dogodilo, i tako sebe moriti nepotrebnim brigama.
Kad se to dogodi, veæ æemo se time pozabaviti.174
Mt 6, 34: “Ne budite dakle zabrinuti za sutra. Sutra æe se samo brinuti za se.
Dosta je svakom danu zla njegova.”
174
422
Osamnaesto poglavlje
3
2-4
Neki mislioci kažu da djelovanje
treba odbaciti kao zlo.
Drugi vele da ne treba odbaciti djela
žrtvovanja, davanja i isposništva.
Postoje, dakle, dvije struje, od kojih jedna drži kako svaki oblik
djelovanja predstavlja problem, te se tako u potrazi za spasenjem
treba posve povuæi iz svijeta.
Druga struja drži kako djelatnosti, koje imaju Božansku kvalitetu i zasnovane su na vrlini i nesebiènosti, ne predstavljaju opasnost za èovjeka i ne uzrokuju vezanosti.
4
Èuj sada od Mene o tome
što je napuštanje, o najbolji Bharato.
Napuštanje se, o najbolji meðu ljudima,
uistinu oèituje na tri naèina.
Odnosno, kao i svi oblici djelatnosti u Prirodi, i napuštanje
ima kvalitetu ovisnu o trima gunama, odnosno, o tome koja guna
prevladava. Dakako, ponavljam kako se tu radi o pojednostavnjenju; ipak, takva pojednostavnjenja mogu biti izuzetno korisna,
jer upuæuju na temeljni princip, a kad shvatimo taj princip, onda
možemo slobodno ukljuèiti i finese koje tvore bezbroj razlika, a
razumjet æemo i kako se zbog pomiješanih sila može èiniti kako
se radi o jednom fenomenu, dok se zapravo radi o neèem posve
drugom. Tako se, primjerice, osoba koja izvana ima sve odlike
isposnika, koja se odrekla svijeta i bavi se iskljuèivo “duhovnim”
djelatnostima, može razotkriti kao licemjer bez ikakvih duhovnih kvaliteta, koji “odricanje” prakticira iz èistog samoljublja,
radi laskanja svom egu, a ponekad i radi ostvarivanja koristi i
utjecaja, dok s druge strane možemo imati skromnog èovjeka
koji svakog dana radi svoj posao, misleæi neprekidno o Bogu i
Njegovim kvalitetama, promišljajuæi u svemu što èini Božansko.
Dakako da izmeðu tih dvaju ekstrema može postojati bezbroj
nijansi i preljeva, ali to ne umanjuje valjanost ekstrema, koji posve
jasno ilustriraju poantu. Od takve su kvalitete i opisi Gospoda
Krsne: oni ocrtavaju osnovne principe koji leže u temeljima raznolikog ljudskog ponašanja; kad nam ti principi postanu jasnima, nauèit æemo u praksi otkrivati istinsku narav fenomena koje
opažamo.
423
Bhagavad-gEt=
5
Djela žrtvovanja, davanja i isposništva
ne smiju se napustiti; ona su potrebna.
Žrtvovanje, davanje i isposništvo
proèišæuju èak i mudre.
Djela od Božanske kvalitete predstavljaju sljedeæi korak, nakon
postizanja spoznaje i mudrosti. Naime, koliko god da je teško
postiæi mudrost, oèitovati je u svijetu kroz Božansko djelovanje
još je teže. Naime, djelovanje u svijetu prožeto je s toliko složenosti, s toliko razlièitih sila i faktora, da je potreban snažan i èist
um, naoružan velikom moæi diskriminacije, kako bismo se u svemu
tome razabrali, i djelovali na naèin koji u sebi nosi Božansku kvalitetu. Nema previše koristi od pukog napuštanja svijeta, nakon
što smo spoznali neke osnovne stvari. Djelovanje u svijetu nam
može uvelike pomoæi; takvim æemo djelovanjem, naime, utemeljiti èitavo svoje biæe, u svim njegovim aspektima, u Božanskom, jer
je savršeno djelovanje u svijetu moguæe tek kao plod potpunog
savršenstva biæa. Naše djelovanje u svijetu, dakle, zasigurno æe
koristiti svijetu, ali æe nama koristiti još više, jer æe nas takav pristup svijetu, paradoksalno, približiti Bogu, kao što bi nas pogrešan pristup svijetu od Njega udaljio.
6
Meðutim, èak i ta djela
treba èiniti bez vezanosti,
napuštajuæi plodove.
To je, o Partha,
Moj èvrsti i najviši stav.
Djela, sama po sebi, teško da mogu imati kvalitetu vrline. Kvalitetu djela odreðuje stanje djelatnika. Èak i formalno savršena
djela mogu biti uzrok vezanosti ako je motiv njihova izvršenja
neèist. Primjerice, ako netko nahrani milijun gladnih, sagradi tisuæe škola i bolnica, a to èini kako bi o sebi stvorio dojam plemenitosti i vrline, a radi laskanja vlastitom egu, to djelo ni u kojem
sluèaju nema kvalitetu transcendencije i Božanskosti; ono je svjetovno, jer je motiv njegova izvršenja svjetovan. Tek ona djela,
koja se vrše iz osjeæaja ispravnosti, u kojima se služi iz ljubavi i
osjeæaja da tako treba, bez ikakvog promišljanja o sebi i svojoj
ulozi, djela su od transcendentalne kvalitete, i ne nose u sebi sjeme
vezanosti i oèekivanja.
424
Osamnaesto poglavlje
7
5-8
Uistinu, nije dobro napustiti dužnost.
Nju iz zablude napustiti drži se tamasiènim.
Èovjek koji napusti dužnost zato što je obmanut, koji ne razumije principe djelovanja i ne shvaæa razloge u pozadini odricanja,
djeluje iz tamo-gune, iz neznanja, i takvo odricanje ne može donijeti ništa dobro. Primjer toga su razni ljudi koji proèitaju neku
knjigu o duhovnosti, ništa iz nje ne shvate, ali su na temelju toga
èak i prosvijetljenim majstorima u stanju predbacivati svjetovne
vezanosti. Takvo ponašanje utemeljeno je u kombinaciji neznanja
i oholosti, a plod mu je patnja.
8
Kada netko napušta djelovanje
zato što je bolno ili iz straha od tjelesnih teškoæa,
on vrši rajasièno napuštanje
koje mu ne donosi dobro.
Rajasièan èovjek neumorno teži plodovima djelovanja, a kad
iskusi bolan i neugodan plod, osjeti gorko razoèaranje svijetom i
u tom razoèaranju se poželi povuæi iz svijeta. Njegovo je odricanje
od slabe kvalitete, buduæi da ne dolazi od spoznaje, nego od razoèaranja, a sve bi se njegove svjetovne veze ponovo razotkrile kad
bi mu svijet dobacio poneki slatkiš, odnosno, kad bi se neke od
njegovih želja ispunile. Tada bi se naglo ugasila njegova želja za
duhovnošæu i napuštanjem svijeta. Tu i tamo svaki duhovni uèitelj ima prilike sresti takve, koji mu prilaze s velikim žarom i naizgled iskreno, ali èija je pobuda zapravo tek neispunjeno svjetovno
oèekivanje.
Prva kušnja s kojom se takvi ljudi sreæu jest kušnja ispunjenja
svih njihovih svjetovnih težnji – takvim uèenièkim kandidatima
svijet ponudi sve što su ikada od njega tražili: braènog druga, dijete, bogatstvo, ugled i tome slièno. Ako tada shvate kako je sve to
uistinu beznaèajno, te tada odbace svijet i vrate se uèitelju, njihova je duhovna težnja zbiljska i oni æe se inicirati u uèenje. Ako se,
pak, vrate svijetu, i obmanuti sitnicama koje su od njega dobili
posve zaborave “duhovne težnje” koje su ih nagnale da potraže
uèitelja, tada se uèitelj oslobaða takvih ne-uèenika kako bi se mogao
posvetiti istinskim uèenicima, a rajasièni, obmanuti i zaluðeni ljudi,
zabavljeni bezvrijednim igraèkama, i ne opažaju ogromne i nepojmljive dimenzije svog gubitka, jer su radi ogranièenog i beznaèaj425
Bhagavad-gEt=
nog odbacili beskrajnu vrijednost osloboðenja i spoznaje Boga kao
istinskog izvora blaženstva.
9
Kada se, o Arjuna, izvrši propisano djelovanje
samo zato jer ga treba izvršiti,
uz napuštanje vezanosti kao i ploda,
to napuštanje drži se sattviènim.
Sattvièan èovjek èini ono za što osjeæa da je potrebno uèiniti, a
na djelovanje ga pokreæe samo osjeæaj za sklad, nikako osobne
težnje. Isto tako, kad je izvršio djelovanje, on se ne bavi promišljanjem njegovih posljedica, jer shvaæa da svojim ogranièenim umom
nije ni na koji naèin u stanju pojmiti složenosti funkcioniranja
svijeta. On prepušta dharmi, odnosno Božanskom zakonu, sve
posljedice i bavljenje njima, dok je on sam posve zadovoljan èinjenicom da služi višem redu i da je njegovo djelovanje u skladu s
Božjom voljom. To je sve što je njemu potrebno znati.
Dakako, posve je moguæe da se èak i takav èovjek povremeno
upetlja u svjetovno razmišljanje, ako se zaboravi i poène gledati
stvari iz pozicije ljudi oko sebe, a ne iz Božanske pozicije. Ipak,
takve epizode upetljavanja najèešæe ne traju dugo, i on se ubrzo
ponovo prisjeti ispravne perspektive.
10 Onaj
koji je napustio,
ne mrzi zlo djelovanje,
niti je vezan uz dobro.
Prožet sattvom i znanjem,
on je slobodan od sumnji.
Èovjek koji je transcendirao svijet bavi se iskljuèivo Bogom. On
nije obmanut svjetovnim kriterijima dobra i zla, jer je njemu poznato da èak i oèigledno zla djela mogu imati dobro kao krajnju
posljedicu, a djela koja se èine dobrima mogu imati grozne rezultate. Tako æe, na primjer, vojnik koji ubija neprijatelje naizgled
èiniti zlo, a uistinu veliko dobro, buduæi da svojim djelovanjem
brani nedužne od pokolja, a ubija agresore. S druge strane, èovjek
koji se igra mirotvorca, koji u takvoj situaciji prakticira nenasilje,
koji se zlu ne suprotstavi, naizgled ostavlja dojam duhovnog i plemenitog èovjeka, a doista je bijedni grešnik kojemu je mjesto jedino u paklu, jer æe njegovo pogrešno djelovanje imati za posljedicu
426
Osamnaesto poglavlje
8 - 12
smrt i patnju tisuæa nevinih, koji æe stradati zbog njegove ohole
nevoljnosti da uprlja ruke krvlju agresora. Današnja “duhovnost”
najèešæe je tek isprazno licemjerje u kojem se vrednuju bezvrijedne stvari, a istinski herojska djela stvarne duhovnosti ostaju nezapaženima, ili ih se èak kritizira kao zloèine. To je posljedica naopakog, zaluðenog gledanja, i nedostatka povezanosti s Bogom.
11 Uistinu,
utjelovljenom biæu nemoguæe je
posve napustiti djelovanje.
Za onoga tko napušta plodove djelovanja
kaže se da je istinski isposnik.
U svijetu nikako nije moguæe prestati s djelovanjem; biæe treba
disati, piti i jesti, ako ništa drugo, a to veæ podrazumijeva djelovanje. Èak i prekid vlastitog života predstavlja djelovanje. Nije, dakle,
pitanje djelovati ili ne djelovati, nego kako djelovati, kakav treba
biti stav prema djelovanju i od kakve kvalitete moraju biti djelatnosti. Èovjek može istinski napustiti svjetovno tek ako u svjetovnom ostaje u cijelosti povezan s duhovnim, a puki pokušaj napuštanja svijeta neæe donijeti ništa dobro. Zato je transcendencija u
djelovanju, a ne napuštanje djelovanja, istinska odlika duhovnosti.
12 Trostruki
plod djelovanja,
ugodan, neugodan i miješan,
baštini nakon smrti onaj koji je vezan,
ali ne i isposnik.
Odnosno, èovjek koji je pod utjecajem plodova djelovanja, koji
je privuèen ugodnim a odbijen neugodnim plodovima, u sebi razvija daljnje vezanosti za sferu djelovanja, koje nakon njegove smrti,
te nakon razdoblja blaženstva zbog slobode od tijela, manifestiraju njegovu sljedeæu inkarnaciju; odnosno, prikrivene želje se oèituju i povežu se sa sferom svojeg oèekivanog ostvarenja, što je
fizièki plan, te se takva duša ponovo raða u ovom svijetu. Onaj,
pak, tko djeluje iz osjeæaja sklada i ispravnosti, a ne iz osobnih
pobuda i želja, ne stvara vezanosti i ne teži ponovnom utjelovljenju: on dolazi Onome, kome je težio za života, a to je Bog. Dakle,
oni koji za života teže svjetovnim stvarima, ti se ponovo raðaju u
svijetu, a oni koji okruženi svjetovnim teže Bogu, takvi nemaju
potrebe za ponovnim roðenjem: njih Bog naziva svojima.
427
Bhagavad-gEt=
13 A
sad poèuj o pet uzroka, o Moænoruki,
o kojima govori Sabkhya,
radi postizanja savršenstva u djelatnosti.
14 Sjedište
djelovanja, djelatnik,
raznovrsni djelatni organi,
razne vrste djelatnosti
i Božansko kao peto.
Odnosno, svaki oblik djelovanja ima svoj uzrok u sferi djelovanja, koju èine sredstva i podruèje djelovanja, te Božansko koje se
oèituje u svijetu.
15 Svaki
oblik djelatnosti,
uèinjen tijelom, govorom ili razumom,
bio on ispravan ili pogrešan,
ima uzrok u tih pet.
Meðudjelovanjem sila svijeta nastaju svi aspekti djelovanja; ako
je Božansko oèitovano u djelovanju, djela su ispravna, a ako nije,
ona su pogrešna.
16 Onaj,
stoga, tko zbog slabog uvida
misli kako je Jastvo djelatnik,
bezuman je i ne vidi istinu.
Jastvo, neoèitovani Apsolut, boravi u podruèju transcendencije, i nikad nije djelatno, niti povezano s djelovanjem, kao što filmsko platno nije ni na koji naèin djelatno za vrijeme projekcije filma,
i transcendentalno je filmu. Dakle, nikad “ja” ne djelujem, nego
se zbivanja odvijaju. Tako treba promatrati stvari.
17 Onaj
tko je slobodan od samoljublja,
èiji um nije okaljan,
iako ubija biæa, ne ubija, nije vezan.
Onaj, tko èak i naizgled grešno djelo, poput ubijanja, vrši bez
osobnih pobuda, nego tek radi oèitovanja osjeæaja za ispravnost,
ne èini svojim djelovanjem grijeh, nego njime oèituje vrlinu.
428
Osamnaesto poglavlje
13 - 21
18 Znanje,
predmet znanja, znalac
trostruki su poticaj djelovanja.
Djelatni organ, djelovanje i djelatnik
èine trostruki temelj djelovanja.
U djelovanju, osnovni su faktori znanje, odnosno subjektivna
percepcija stanja, te konkretna situacija u kojoj se vrši djelovanje.
19 Prema
nauku o gunama,
znanje, djelovanje i djelatnik
postoje u tri vrste, ovisno o diobi guna.
Poslušaj što æu ti reæi o njima.
Znanje, kao stanje duha djelatnika, može biti sattvièno, rajasièno i tamasièno. Jednako se dijele i oblici djelovanja, kao i kvalitete samoga djelatnika. Sve te kvalitete zajedno tvore cjelinu, jer kad
promatramo djelovanje, nikad sam èin ne treba odvajati od njegove pozadine, te onoga koji èini, jer tako nikad neæemo steæi uvid u
situaciju, pa æe nam se nešto uzorno èiniti sramotnim, a sramotno
uzornim.
20 Ono
znanje, koje vidi jednu,
neuništivu zbilju u svim biæima,
nepodijeljeno u podijeljenom,
znaj kao sattvièno.
Istinsko je znanje, dakle, ono koje opaža u svemu brahman,
sveprožimajuæi Apsolut, koje shvaæa temeljnu stvarnost biæa, te
svega stvorenog i nestvorenog.
21 Znanje
koje, razlikujuæi,
vidi u svemu stvorenom
tek razlièita odijeljena biæa,
njega znaj kao rajasièno.
Rajasièno znanje okrenuto je svijetu podjele, i u njemu ne opaža dublji smisao, nego stvari promatra odvojeno i kao njih same,
te tako ima kvalitetu svijeta, a nedostaje mu Božanska perspektiva
istinske spoznaje. Takvo æe znanje znati sve o pojedinaènim biæima, ali o njihovu smislu i suštini neæe znati ništa. Na temelju tak429
Bhagavad-gEt=
vog svojeg opažanja donosit æe površne i èesto smiješne ocjene
ispravnosti, moralnosti, dobra i zla, kojima je temelj osjeæaj ugode
osobnog ega, a ne oèitovanje sveprožimajuæeg Božanskog.
22 Ali
ono znanje, koje se neosnovano veže
na jednu pojavu, kao da je sve,
koje nema zbiljskog predmeta i koje je usko,
za njega se kaže da je tamasièno.
Tamasièno “znanje” možemo okarakterizirati jedino kao tešku
i duboku zabludu. Takvo je “znanje” svojstveno “misliocima” koji
reduciraju stvarnost na nekakvu svoju blesavu i pojednostavnjenu
ideju, koju nastoje vidjeti u svemu, posve slijepi za složenosti i
finese stvarnosti; takvo je gledanje svojstveno opsesivnim tipovima, koji u svemu vide ili seks i nagone, ili socijalnu svijest, ili
tome slièno. Takav æe zaluðeni èovjek sve pokušati klasificirati u
nekakve irelevantne kategorije, pa æe jedna tamasièna religija sve
druge pokušati klasificirati ili kao gnostike, panteiste, mayavadije, personaliste, impersonaliste, ateiste, ili ih na neki drugi naèin
svrstati, a zajednièko je svim tim klasifikacijama da nemaju nikakvog temelja u stvarnosti, veæ samo u osobnoj zabludi onoga tko
takve podjele zamišlja. Takvo “znanje” bavi se iluzijom, nema temelja u stvarnosti, ne nosi u sebi èak ni relativnu, a kamoli apsolutnu istinu, i vodi u daljnje uništenje uma onoga tko se takvim
stvarima bavi. Takva promišljanja mogu odvesti mislioca prije u
ludnicu, nego do spoznaje Boga.
23 Djelovanje
koje je propisano,
koje je slobodno od vezanosti,
koje, bez ljubavi ili mržnje,
izvodi onaj koji ne žudi za plodovima,
za to se djelovanje kaže da je sattvièno.
Kao i u znanju, odnosno opažanju stvarnosti, i u djelovanju
takoðer postoje podjele po gunama. Sattvièno djelovanje je, dakle,
ono koje je u skladu sa svetim spisima (koji, ipak, predstavljaju
prilièno dobar kriterij prosudbe valjanosti djela, dakako u sluèaju
da se radi o istinski svetim spisima, i u sluèaju da prosudbu vrši
èista svijest). Buduæi da su spisi odraz Božanske prisutnosti i volje
na fizièkom planu, te upute ljudima glede smjernica djelovanja,
430
Osamnaesto poglavlje
21 - 25
ispravno djelovanje mora biti usklaðeno s tim smjernicama. Ako,
dakle, sveti spis govori “Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem
svojim, i svom dušom svojom, i svim umom svojim, i ljubi svoga
bližnjega kao sebe samoga”175, onda je to dakako kriterij vrednovanja djela, po kojem æe djela koja su izraz ljubavi prema Bogu i
bližnjemu biti ispravna, a ostala neispravna. Dakako, sa spisima
postoji više problema, ponajprije taj što su to debele knjige u kojima svašta piše, pa æe si svatko u skladu sa svojim sklonostima
odabrati ono što mu u tom trenutku odgovara, što æe za rezultat
imati to, da se spisima mogu pravdati istodobno i najbolja i najgora djela ljudske vrste. Zbog toga treba napomenuti da je spis slab
vodiè ako je duša prljava.
Ako, dakle, to shvatimo u smislu da su ispravna djela uvijek u
skladu s Božanskim, koje nadahnjuje spise, ostaje nam zakljuèiti
da su ispravna djela ona, koja u sebi nose kvalitetu transcendencije, u kojima se oèituje Božansko i u kojima osobne pobude nisu
prisutne. Ako tako shvatimo ispravno djelovanje, tada teško da
može biti dvojbi glede onoga što ono ima predstavljati.
24 No
djelovanje koje izvodi onaj
koji žudi za zadovoljstvima,
ili iz samoljublja i sa silnim naporom,
za to se kaže da je rajasièno.
Rajasièno je djelovanje u skladu s rajasiènim svjetonazorom,
dakle svjetovno. Ono je usmjereno egu i predstavlja pokušaj oèitovanja ega. Ego æe, tako, u svojem doživljavanju stvarnosti ulagati èesto silan napor kako bi ostvario svoje svjetovne ciljeve, a suoèavat æe se s neprekidnim nizom osujeæenja i prolaznih
zadovoljstava, od roðenja pa do smrti, kojoj slijedi novo roðenje
u skladu sa željama biæa i njegovim doživljavanjem sreæe.
25 Djelovanje
koje se vrši iz zablude,
bez obzira na posljedice,
gubitak, povredu i sposobnost,
takvo se zove tamasiènim.
Za razliku od sattviènog djelovanja, koje ima temelj u Bogu, i
rajasiènog, koje ima temelj u egu, tamasièno djelovanje ima temelj
175
Mt 22,37-39
431
Bhagavad-gEt=
jedino u zabludi. Ono je rezultat neznanja i oèitovanje pomuæenog duha, koji radi besmislene i naopake stvari zbog svog pogrešnog shvaæanja. Takvo djelovanje nema nikakvih dobrih osobina,
predstavlja èisti mrak, i korisno je jedino kao primjer sablazni koja
može nastati kao posljedica spoja djelovanja i neznanja. Primjer
takvog djelovanja je vjerski rat, u kojem zaluðene budale, obuzete
pogrešnim doživljavanjem Boga, vrše okrutna i bezbožna djela,
misleæi istodobno kako æe tim djelima ugoditi Bogu i postiæi spasenje. U takvoj zabludi, ne samo da ne dosežu Boga, nego istodobno upropaštavaju svijet svojim djelovanjem, a svoje duše grijehom. Primjer toga su fanatici koji poèinjaju istodobno ubojstvo i
samoubojstvo u teroristièkim akcijama, koje doživljavaju kao služenje Bogu. Drugi primjer su propovjednici koji nauèavaju iluziju
i bore se protiv istinskih i valjanih nauèavanja, opet držeæi kako
svojim djelima služe Bogu od kojeg æe biti nagraðeni. Svi su oni
samo velika muka svijetu i drugim biæima, a uzrok svega toga je
neznanje. Neznanje je, stoga, najveæi neprijatelj istodobno i duše i
svijeta, a jedini njegov plod je patnja.
26 Djelatnik
koji je slobodan od samoljublja i vezanosti,
oboružan èvrstoæom i energijom,
koji nije pod utjecajem uspjeha i neuspjeha,
za njega se kaže da je sattvièan.
Jednako kao i u sluèaju opažanja i djelovanja, i djelatnike možemo podijeliti ovisno o primarnim gunama koje se kroz njih oèituju.
Dakako, sva ta tri aspekta nerazdvojno su povezana, i nije moguæe
o jednom govoriti neovisno o drugim dvama; djelatnika odreðuje
njegova spoznaja, a djelovanje odreðuje spoj kvaliteta djelatnika i
njegove spoznaje. Ipak, u svakom od tih triju aspekata možemo
uoèiti neke bitne stvari koje nam pojašnjavaju složenu situaciju.
Sattviènog djelatnika, dakle, odlikuju nevezanost za svijet i sattvièna spoznaja. Njegov ispravni uvid oblikuje njegovu osobnost,
te tako ona poprima kvalitetu onoga što èovjek promišlja. Promišljanjem Božanskog, dakle, èovjek poprima visoke kvalitete, te
èitava njegova osobnost postaje takva.
27 Djelatnik,
koji strastveno žudi za plodom djelovanja,
pohlepan, okrutan i neèist, podložan radosti i tuzi,
za njega se kaže da je rajasièan.
432
Osamnaesto poglavlje
25 - 30
Rajasiènog djelatnika, dakle, oblikuje egoistièno promišljanje, odnosno rajasièni svjetonazor. U skladu sa svojim poimanjem sebe i
svijeta, on formira svoje osobne kvalitete, te one poprimaju svojstva pohlepe, okrutnosti i samoljublja u svim moguæim aspektima.
Takav je èovjek neprekidno usmjeren na polje djelovanja i njegove
plodove, buduæi da svoje ispunjenje pokušava ostvariti u njemu.
Ovisno o privremenim stanjima uspjeha i neuspjeha, on oscilira
izmeðu oduševljenja i razoèaranja, izmeðu euforije i depresije.
28 Djelatnik
koji je nemaran, prost,
ohol, varalica, zao, lijen, malodušan i kolebljiv,
za njega se kaže da je tamasièan.
Za razliku od sattviènog djelatnika, koji ima u sebi Božanske
kvalitete, i rajasiènog, koji barem posjeduje ljudske, tamasiènog
djelatnika odlikuju tek zabluda, neznanje, obmanutost, grubost i
druge podljudske, demonske osobine liènosti. On nema u sebi
poticaja djelovanju, osim onog koji potjeèe od neznanja i zablude;
kad djeluje, on djeluje prljavo i grešno, a opaža jedino iluziju,
nikad stvarnost situacije, èak ni onu svjetovnu, kakvu je u stanju
opaziti prosjeèan svjetovni èovjek. Za razliku od sattviènog èovjeka, koji pripada Božanskim svjetovima anðela, a na ovom svijetu
predstavlja neoèekivani dar, te svjetovnog èovjeka, koji je od ovoga
svijeta i njemu pripada, tamasièni èovjek pripada svjetovima demona i paklu, i predstavlja bolni èir na licu svijeta, bolest koja
nastaje zagaðenjem ovoga svijeta paklenim kvalitetama mraka i
neznanja.
29 Poslušaj
sada, o Dhanavjaya,
kako æu ti potpuno i detaljno opisati
trostruku podjelu uma i postojanosti po gunama.
Um je, u ovom kontekstu, oruðe diskriminacije, odnosno sredstvo prosuðivanja stvarnosti i osobnog postavljanja prema njoj.
30 Onaj
um, koji poznaje djelovanje i nedjelovanje
i zna što treba a što ne treba uèiniti,
koji poznaje strah i odsutnost straha,
vezanost i slobodu,
sattvièan je, o Partha.
433
Bhagavad-gEt=
Sattvièni um je, dakle, onaj koji prepoznaje stvarnost na ispravan naèin, te se u djelovanju postavlja ispravno. On razumije
funkcioniranje stvari, razumije ljudsku prirodu, i njegovo je djelovanje od kvalitete razumijevanja. Sattvièni um, dakle, odlikuje
sposobnost diskriminacije i njene primjene u djelovanju. Jednako tako, odlikuje ga èist osjeæaj za ispravno i neispravno, te sposobnost da se taj osjeæaj kvalitetno poveže sa svijetom djelovanja, proizvodeæi tako rezultat u vidu skladnog, pobožanstvljenog
djelovanja.
31 Onaj
um, koji ne razumije dharmu i adharmu,
ni što treba a što ne treba uèiniti,
rajasièan je, o Partha.
Svojstvo je rajasiènog uma zbunjenost, i neopažanje suštine stvarnosti, èega je posljedica dezorijentacija u svijetu, te kaotièno djelovanje. Èovjek koji je obuzet sobom, koji opaža sve stvari kao
podijeljene, i koji nema uvid u temeljni princip stvarnosti, takoðer ne može imati ni dublje razumijevanje stvarnosti. Zbog toga
su njegovom rasuðivanju svojstveni relativizam i ogranièeni uvid,
a diskriminacija ispravnog i neispravnog takoðer mu je jednako
ogranièena, i uglavnom se svodi na rasuðivanje po kojem je dobro
ono što mu je ugodno, a loše ono što mu je neugodno.
32 Onaj
um, okružen tamom,
kojim se adharma vidi kao dharma
i sve stvari naopakima,
tamasièan je, o Partha.
Na ovakve se vrlo dobro može primijeniti izreka iz Mahabharate: “Kad bogovi nekoga požele uništiti, pomute mu razum, pa mu
se takvome zlo prièini kao dobro i on svim srcem prione uz njega”.176 Dakle, tamasièan um nema èak ni ogranièenu percepciju
stvarnosti, kakva je svojstvena rajasiènom; njegova percepcija je u
cijelosti iluzorna, sve stvari se doživljavaju naopakima i iz sfere
176
Usp. Iv ,44-45: “Vama je otac ðavao i hoæe vam se vršiti prohtjeve oca svoga.
On bijaše èovjekoubojica od poèetka i ne stajaše u istini jer nema istine u njemu:
kad govori laž, od svojega govori jer je lažac i otac laži. A meni, jer istinu govorim,
meni ne vjerujete.”
434
Osamnaesto poglavlje
30 - 34
zla. Tako æe tamasièni um predbacivati pravedniku zlo, a zle æe
slaviti kao pravednike. Duhovne rugobe æe prihvaæati kao velike
uèitelje, dok æe stvarne uèitelje “raskrinkavati” kao lažne proroke.
Takav um u svojem neznanju tone sve više u zlo, jer u sebi nije
usmjeren prema stvarnosti, nego prema ništavilu, te tako stvari
koje su vrijedne i Božanske doživljava kao protivne svojoj unutarnjoj orijentaciji, te dakle kao zle i naopake, dok istodobno bezvrijedne, lude i zle stvari doživljava kao stvarne i dobre, te ih neprekidno bira kao svoje, i s njima usklaðuje svoje djelovanje i
postojanje. Takvom umu svojstvena je, dakle, ne manjkava diskriminacija, nego posve naopaka, te je takav u svojem prosuðivanju
usmjeren zlu, a ne dobru.
33 Za
postojanost, koja je nastala iz prakse yoge,
i kojom se obuzdava djelatnost
mišljenja, disanja i osjetilnih organa,
kaže se da je sattvièna, o Partha.
Postojanost postoji, takoðer, u više aspekata, i zbog toga se ne
može a priori reæi kako je postojanost dobra. Naime, dobra je
postojanost u vrlini, kakvu ovaj stih opisuje.
U takvoj postojanosti duh je postojano utemeljen u Božanskoj
stvarnosti, a posljedica toga je obustavljanje obrta uma (citta vrtti
nirodhah), pa slijedom toga i daha. Dakako, obuzetošæu duhovnim, svijest se posve povlaèi iz svijeta osjetila, jer se ispunjenje pije
s njegova istinskog izvora, a ne iz oèitovanog svijeta, gdje je voda
ispunjenja zagaðena prljavštinom svih vrsta, a za svako zadovoljstvo se višestruko plaæa, kao kad za tri ubrane kupine platimo
mnoštvom rana od trnja, kroz koje smo se morali probijati da
bismo ih dosegnuli.
34 Ali
za postojanost, koja èvrsto vezuje
za dharmu, zadovoljstvo i blago,
i prema prilikama žudi za njihovim plodovima,
kaže se da je rajasièna, o Partha.
Postojanost u vezanosti za svjetovno takoðer je postojanost, ali
teško da bismo je mogli nazvati poželjnom kvalitetom, vrijednom
usvajanja. Zapravo, kolebljivost u Božanskom daleko je bolja od
postojanosti u svjetovnom.
435
Bhagavad-gEt=
Èvrsta vezanost za dharmu vezanost je za krug uzroèno-posljediènih veza, odnosno, za kotaè samsare koji uvjetuje smrt i ponovno roðenje u svijetu.
35 Za
postojanost radi koje nerazumnik
ne može napustiti spavanje, strah,
brigu, malodušnost i strast,
kaže se da je tamasièna, o Partha.
Od svih oblika postojanosti, najgori je onaj, u kojem je duh
postojan u neznanju i iluziji, gdje je njegova narav postojana u
grešnosti i manama, ili gdje je primjerice èovjek postojan u stanju
patnje i brige.
Na ovakvim primjerima jako se dobro može uoèiti opasnost od
generalizacije, gdje se neka kvaliteta proglašava a priori dobrom.
Ništa osim Boga nije dobro a priori, veæ ovisi o okolnostima, pobudama i drugim èimbenicima. Postojanost u spoznaji je dobra, a
postojanost u neznanju je loša. Postojanost, kao pojam, ne znaèi
dakle previše. Isto važi i za druge pojmove, kao što je primjerice
ljubav. Ljubav prema Bogu je dobra, ljubav prema svim biæima je
takoðer dobra, ali ljubav prema egu, ljubav prema materijalnim
stvarima, ljubav prema neznanju ili ljubav prema neistini, e, to su
veæ malo drugaèije kvalitete, koje se ni u kojem sluèaju ne mogu
okarakterizirati kao dobre ili pohvalne. Svaka kvaliteta dakle ovisi
o svojim objektima, o pobudama svog nositelja i o svom usmjerenju, a kao takva ne znaèi ništa.
36 A
sada poslušaj, o najbolji Bharato,
što æu ti kazati o trostrukoj radosti,
do koje se dolazi vježbom
i koja sigurno vodi prestanku patnje.
Takva radost je jamaèno jedino spoznaja Boga, jer jedino ona
donosi potpuno ispunjenje i okonèava patnju. Do nje se ne dolazi
odmah, nego praksom, postupnim utemeljenjem u Božanskome.
37 Za
radost koja je na poèetku kao otrov,
a na kraju se pokaže kao nektar,
koja je roðena iz jasne tišine vlastita uma,
za nju se kaže da je sattvièna.
436
Osamnaesto poglavlje
34 - 39
Povlaèenje svijesti iz osjetilnoga svijeta na poèetku se doživljava kao gubitak, kao odvajanje od dobrog i poželjnog. Zbog toga
se biæa na poèetku prakse povlaèenja u nutrinu suoèavaju s teškoæama, koje se èine “poput otrova”. Ipak, ustrajnošæu u praksi, postupno se razotkriva ocean unutarnjeg blaženstva, koji
predstavlja spoznaju vlastite istinske prirode, koja je Bog, satcit-ananda.
38 Za
radost koja nastaje iz dodira osjetila i njihovih predmeta,
koja na poèetku nalikuje na nektar, a na kraju se pokaže kao
otrov,
za nju se kaže da je rajasièna.
Osjetila pružaju lako dostupnu radost. Zbog toga, lako je podleæi obmani i usmjeriti se prema njima, te pokušati kroz njih dosegnuti ispunjenje. Kako se više usmjeravamo prema osjetilnom svijetu, gubimo dodir s vlastitom unutarnjom prirodom, te tako i sa
stvarnošæu, te postajemo sve nesposobniji za doživljaj zadovoljstva i ispunjenja. Zbog toga, umjesto da se povuku od osjetila i
vrate u nutrinu, biæa još dodatno pridonose problemu i još više
teže za osjetilnim stvarima, i teže sve ekstremnijim i ekstremnijim
doživljajima. Primjere toga moguæe je naæi posvuda. Dovoljno je
da samo pogledamo adrenalinske ovisnike, koji zadovoljstvo pronalaze jedino u ekstremnim iskustvima smrtnog straha, pa da nam
ne bude potrebno tražiti dalje. Slièno vrijedi i za podruèje seksualnosti, u kojem na poèetku nježni poljubac ili dodir ruku donosi
ogromno zadovoljstvo, a na kraju, kako se èitavo iskustvo sve više
materijalizira i okreæe prema vanjštini, sve okonèava u perverznim oblicima seksa, pomiješanim sa zlostavljanjem i drugim mraènim aktivnostima. Problem je s osjetilima u tome što zadovoljstvo
nikada ne dolazi od osjetila, nego iz sfere duha. Sva zadovoljstva
nalaze se unutra, a što više idemo prema van, dublje tonemo u
prazninu. Potpuno ispunjenje, kakvo nikada nije moguæe osjetilima, postižemo povlaèenjem u nutrinu, u vrhovnu Božansku stvarnost, iz koje vode porijeklo svi aspekti zadovoljstva, koje smo
greškom pripisivali osjetilima.
39 Za
radost koja na poèetku i stalno obmanjuje dušu,
a nastaje iz spavanja, lijenosti i nemarnosti,
za nju se kaže da je tamasièna.
437
Bhagavad-gEt=
Ovakav oblik radosti teško da se uopæe može nazvati radošæu,
ali doista, u odreðenom stanju duha, koje je od kvalitete tamasa,
pijanstvo, neznanje, spavanje, lijenost, nerad i tome sliène kvalitete doživljavaju se kao izvor zadovoljstva. Takvo je zadovoljstvo
od kvalitete mrtvila i nesvijesti, suprotno je kvalitetama duše i
predstavlja svojstvo ništavila, kaosa i mraka.
40 Nema
biæa na Zemlji, niti na nebu meðu božanstvima,
koje bi bilo slobodno tih triju guna roðenih iz Prakrti.
Kad su kvalitete predstavljene na takav naèin, postaje oèitim
kako svaki oblik relativnog postojanja mora biti odreðen njima.
Dakako, složenost njihovih odnosa i meðudjelovanja velika je, i
najbolja analogija je televizijski ekran, na kojem se slike u mnoštvu boja iscrtavaju samo pomoæu tri raznobojne zrake svjetlosti:
crvene, zelene i plave. U svem mnoštvu prisutnih boja možda æemo
izuzetno rijetko opažati jednu od te tri boje u èistom stanju, te
æemo steæi pogrešan dojam kako one ne prevladavaju, odnosno,
kako ne predstavljaju temelj svih ostalih boja. Ipak, ispravno opažanje otkriva nam istinu.
Isto tako, sve što je prisutno u Prirodi, ima kvalitete Prirode;
kad ne bi bilo tako, jamaèno bi posve pripadalo sferi transcendencije, odnosno, u ovom sluèaju, kad su kvalitetama Prakrti komplementarne kvalitete Puruse, imalo bi posve duhovna svojstva, u
njihovoj punini. Zbog toga je posjedovanje takve, duhovne kvalitete znak osloboðenja od potrebe za Prirodom; od Prirode ne
možemo tada više ništa dobiti, a takoðer u njoj nemamo više što
nauèiti.
41 Dužnosti
brahmana, ksatriya, vaiœya kao i œudra,
o Pobjednièe nad neprijateljima, podijeljene su
po kvalitetama djelovanja u skladu s gunama.
Ovdje se opravdava kastinski sustav, odnosno podjela na èetiri
varne, odnosno boje. Kastinski sustav, u obliku u kojem je poznat
danas, predstavlja èistu nepravdu, prema kojoj je èovjekov položaj odreðen njegovim roðenjem, i nema najèešæe nikakve veze s
njegovim stvarnim kvalitetama. Ali, sudeæi po nekim naznakama,
to je tek disfunkcionalni zaostatak jednoga drevnog, funkcionalnog sustava, u kojem su se ljudi doista raðali u porodicama koje
438
Osamnaesto poglavlje
39 - 44
su savršeno odražavale njihove sklonosti, a iznimaka ili nije bilo,
ili su bile izuzetno rijetke, a tada ih se najèešæe uvažavalo; primjeri
iz Mahabharate su primjerice Vidura, koji je roðen u kasti œudra,
ali je zbog svoje mudrosti obnašao visoku funkciju kraljevskog
savjetnika. Karna je roðen u kasti koèijaša, a obnašao je funkciju
vojnog zapovjednika, odnosno generala. Brahmane, koji su bili
naklonjeni ratnièkim vještinama, kao što su primjerice Drona i
njegov sin Aœvatthaman, takoðer su bili postavljeni za vojne zapovjednike. Vidimo, dakle, kako kastinski sustav nije nipošto bio
krut i nesavitljiv, nego je bio vjerodostojan odraz stvarnog stanja
u društvu, a ako se pojavila iznimka, tada se prema njoj postavljalo na adekvatan naèin, i nije postojala situacija u kojoj bi se brahmana rodio u porodici œudra, a zbog svojeg bi položaja bio primoran èitav život orati njivu, kao što je situacija danas, a što opravdava
potpuno ukidanje kastinskog sustava kao neprimjerenog i protivnog ljudskosti.
42 Mir,
samonadzor, isposništvo, èistoæa, opraštanje
kao i èasnost, znanje, mudrost i vjera,
prirodne su dužnosti brahmana.
Svojstva brahmana su, dakle, utemeljena pretežito u sattvi, a
temeljna im je kvaliteta uvid u stvarnost.
43 Hrabrost,
isticanje, èvrstoæa, vještina,
postojanost u boju, darežljivost i dostojanstvo,
prirodne su dužnosti ksatriye.
Ksatriyama je, dakle, prvenstveno svojstvo rajas, pod utjecajem
ili sattve ili tamasa. Idealno, ratnik svoje strastvene svjetovne sklonosti usmjerava ostvarenju dharme kad je pod utjecajem sattve.
Ali, iz Mahabharate jasno vidimo kako je moguæe da ratnici pod
utjecajem tamasa zaprijete svemu pravednom i dobrom, kao što je
to sluèaj s Duryodhanom i njegovom vojskom, koja teži zatiranju
vrline, a pod utjecajem je oholosti i neznanja. Ipak, takvo nešto
znaèi zastranjenje, i nije po prirodi svojstveno ksatriyama.
44 Poljodjelstvo,
stoèarstvo i trgovina
prirodne su dužnosti vaiœye.
Prirodna je dužnost œudre služenje.
439
Bhagavad-gEt=
Kao što je ksatriyama prirodna orijentacija prema vladanju i
pravednosti, tako je vaiœyama orijentacija usmjerena materijalnoj
koristi i dobiti, te se bave proizvodnjom, trgovinom i obrtima
usmjerenim tome. Njihovo je temeljno svojstvo, dakle, takoðer
rajas, ali u svojem nižem, materijalnijem aspektu.
Œudre su pod pretežitim utjecajem tamasa, a njihova je dharma
rad i služenje, èime æe nadvladati svoje tamasiène težnje i uzdiæi se.
U idealnom sluèaju, sve kaste trebale bi slušati savjet brahmana,
koji imaju najbolji dodir s vrhovnom stvarnošæu i najèišæi uvid. U
skladu s takvim savjetima, svi bi mogli savršeno obavljati dužnosti
za koje su sposobni, i tako pridonijeti i svom osobnom razvoju,
kao i dobrobiti svijeta.
45 Predan
svojoj dužnosti,
svaki èovjek ostvaruje savršenstvo.
Poslušaj kako on,
predan vlastitoj dužnosti,
ostvaruje savršenstvo.
Èovjek najbolje napreduje ako živi i uèi u skladu s vlastitim
sklonostima i položajem; tek uvažavanjem vlastite pozicije možemo poraditi na njenom popravljanju.
46 Èovjek
ostvaruje savršenstvo
kada vlastitom dužnošæu slavi Njega
koji je uzrok razvoja biæa
i koji sve ovo prožima.
Svako biæe predstavlja jedan aspekt prosijavanja Božanske stvarnosti kroz prirodu; slavljenjem Boga u svojem životu, na svoj naèin, svojom kreativnošæu izraženom kroz osobne sklonosti, èovjek najbolje može proslaviti Boga, i biti nositeljem Njegove
prisutnosti u svijetu.
47 Bolja
je vlastita dharma bez zasluga,
nego veliki uspjeh u tuðoj dharmi.
Èineæi prirodnu, propisanu dužnost
èovjek ne griješi.
Bolje je, dakle, punom angažiranošæu duše èiniti ono što osjeæamo kao ispravno, pa makar u tome bili manjkavi, nego èiniti
440
Osamnaesto poglavlje
44 - 51
nešto u èemu ne osjeæamo ispunjenje, ma koliko dobri bili u
tome.
48 Èovjek
ne smije napustiti dužnost,
o Kuntin sine, s kojom se je rodio,
ma koliko manjkava bila.
Jer sve je bez razlike okruženo manjkavostima,
kao vatra dimom.
Svaki aspekt djelatnosti u svijetu je manjkav; nema neke bitne
razlike izmeðu kovanja potkova i proizvodnje mikroprocesora. I
jedno i drugo predstavlja manipulaciju fizièke tvari. Bolje je, dakle,
osjeæati oduševljenje i radost kujuæi potkove, nego rutinski i bez
zadovoljstva praviti raèunala, jer svojim oduševljenjem i radošæu
oèitujemo Boga, a materijalna djela su ionako tek nekakav povod,
i nisu od prvenstvenog znaèenja. Bitno je, dakle, kako radimo, a
ne što.
49 Onaj
èiji um nije nièim vezan,
èiji razum je obuzdan, koga su želje napustile,
odricanjem ostvaruje najviše stanje slobode od djelovanja.
Èovjek, dakle, koji je svoju radost pronašao u Bogu, i u Njemu
se utemeljio, napušta svijet onako kako zreo plod napušta stablo.
Ako i djeluje u svijetu, on to èini iz osjeæaja ispravnosti, a ne radi
potrebe ili ostvarivanja svojih ciljeva.
50 O
tome kako on,
koji je ostvario savršenstvo,
doseže brahman koji je punina znanja,
o Kuntin sine, èuj ukratko od Mene.
Tek èovjek koji je evolucijom u svijetu postigao duhovnu zrelost, može napustiti svijet i prepoznati sebe kao Boga. Sve dok
bilo što svjetovno prepoznaje kao sebe ili svoje ispunjenje, tu zrelost nije postigao.
51 Naoružan
èistim umom, èvrsto se obuzdavajuæi,
napuštajuæi zvuk i druge osjetilne predmete,
odbacivši ljubav i mržnju,
441
Bhagavad-gEt=
52 Prebivajuæi
u samoæi, jeduæi malo,
obuzdavši govor, tijelo i duh,
predan meditaciji i yogi,
opremljen bestrasnošæu,
53 Napustivši
samoljublje, snagu, bahatost,
želju, gnjev, vlasništvo,
slobodan od ideje posjeda i smiren,
takav je spreman postati brahmanom.
Tek èovjek, koji je u svojem postojanju postigao krajnju suptilnost i sabranost, koji je u sebi utjelovio najviše duhovne kvalitete,
koji je napustio sve niskosti i svjetovne stvari kao nebitne, i koji
sve svoje interese zadovoljava u sferi duha, spreman je i dostojan
konaènog savršenstva i slobode.
54 Postavši
brahmanom, smirena Jastva,
on niti žudi niti jadikuje,
prema svim je biæima jednak,
te tako živi najvišu predanost Meni.
Èovjek, koji Sebe prepoznaje kao vrhovnu stvarnost, ima svojstva sveprožimajuæeg bitka, koji podržava sva biæa.177 Noseæi Božanske kvalitete, on tako oèituje predanost Bogu, jer tko gleda
Boga, poprima Njegovu narav, postajuæi Mu tako nalik.
55 Predanošæu,
on Me uistinu zna,
onakvog kakav sam uistinu.
Tada, uistinu Me znajuæi,
on odmah ulazi u Mene.
Predanošæu poprimamo Božanske kvalitete. Buduæi da kvalitete oznaèavaju duhovni položaj, onaj, tko posjeduje puninu Bo177
Usp. Iv 5,43-48: “Èuli ste da je reèeno: Ljubi svoga bližnjega, a mrzi neprijatelja. A ja vam kažem: Ljubite neprijatelje, molite za one koji vas progone da
budete sinovi svoga oca koji je na nebesima, jer on daje da sunce njegovo izlazi
nad zlima i dobrima i da kiša pada pravednicima i nepravednicima. Jer ako ljubite one koji vas ljube, kakva li vam plaæa? Zar to isto ne èine i carinici? I ako
pozdravljate samo braæu, što osobito èinite? Zar to isto ne èine i pogani? Budite
dakle savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski!”
442
Osamnaesto poglavlje
52 - 59
žanskih kvaliteta, nalazi se u Božjem srcu. Odnosno, ono što ima
sva svojstva Boga, jest Bog.
56 Neprestano
na sve naèine djelujuæi,
pronalazeæi utoèište u Meni,
Mojom milošæu doseže vjeèno,
neprolazno boravište.
Božja milost je životna hrana sveca; on jedino o njoj ovisi, jedino nju živi i jedino njoj teži. Tako djelujuæi u svijetu, on predstavlja utjelovljenje Božje milosti. Posve utemeljen u Bogu, takav dakako u Bogu pronalazi svoj konaèni cilj i krajnji mir.
57 Razlikujuæi,
predaj sve djelovanje Meni,
promatraj Me kao najvišeg,
posveti se yogi spoznaje
i usmjeri svoje srce na Mene.
Treba se, dakle, prije svega posvetiti pronalaženju Boga, u èemu prvenstvenu ulogu igra sposobnost diskriminacije, kojom
Boga razlikujemo od Njegove suprotnosti. Kad smo Boga prepoznali, trebamo se prema Njemu usmjeriti i u cijelosti se Njemu
posvetiti.
58 Nakon
što si uèvrstio svoje srce u Meni,
ti æeš, Mojom milošæu, nadvladati sve zapreke.
Meðutim, ako Me zbog samoljublja ne poslušaš, izgubljen si.
Jednom usmjereni na Boga, trebamo iz takvih èvrstih temelja
djelovati. Postupno, naša æe djela postati savršena, i u njima æe se
Božansko u cijelosti ogledati. Ako, pak, umjesto predanosti Bogu
krenemo umovati, ogranièeni svojim osobnim dosezima, neæemo
nikada nadiæi svoja ogranièenja, a moguæe je i da æemo naèiniti
sudbinske greške. U predanosti Bogu, èak i ako griješimo, ubrzo
se ispravljamo, jer nam je orijentacija ispravna i osjeæaj za ispravnost nas vodi Bogu.
59 Prigrliš
li samoljublje i umuješ “Borit’ se neæu”,
uzalud ti je odluka; tvoja æe te narav prisiliti.
443
Bhagavad-gEt=
60 Ono
što sada, o Kuntin sine,
iz zablude ne želiš uèiniti,
uèinit æeš ipak, i protiv volje
gonjen vlastitom prirodom.
Koliko god Arjuna umovao o tome kako ne bi trebalo ubiti
plemenite uèitelje, bit æe dovoljno da ga netko podsjeti na uvrede
nanesene Draupadi, na patnje koje su njegova braæa podnosila u
progonstvu, te na bahato i zlo ponašanje neprijatelja, on æe trenutno zaboraviti sve njihove zasluge i posjeæi ih oružjem na licu
mjesta. To je u njegovoj naravi, jer Arjuna teži pravednosti i dobru,
a kad vidi nešto što se tome protivi, on osjeti želju za uništenjem
takvih stvari.
61 Gospod
boravi u srcima svih biæa, o Arjuna.
Svojom mayom on upravlja svim biæima,
kao lutkama na koncu.
Bog je vrhovna stvarnost, temelj svih ostalih stvarnosti, ukljuèujuæi stvarnost biæa. Božansko oèitovanje temeljna je i jedina pozitivna kvaliteta, koju možemo sresti u Prirodi. Sve sile svijeta
vode svoje porijeklo iz Boga. U Prirodi postoje dva osnovna pola,
kako smo vidjeli: Božansko i ništavno. Ovisno o svojoj blizini
jednom ili drugom polu, biæa se odlikuju razlièitim svojstvima.
62 Njemu,
o Bharato, predaj se èitavim biæem.
Njegovom milošæu ostvarit æeš
najviši spokoj i vjeèno boravište.
Treba se, stoga, predati Bogu, koji je nositelj ispravnosti i temeljna, jedina stvarnost. Takvim ispravnim usmjerenjem ostvarit
æemo ispunjenje i savršenstvo.
63 Time
sam ti objavio najtajniji nauk.
Promisli detaljno o njemu, te uèini kako želiš.
Ovdje, dakle, završava Krsnino izlaganje.
64 Èuj
ponovno Moju najvišu rijeè,
najtajniju tajnu. Ti si Mi najdraži prijatelj,
i stoga ti govorim najviše dobro.
444
Osamnaesto poglavlje
60 - 67
65 Na
Me upravi svoje misli,
budi Mi predan, žrtvuj Meni
i tako æeš Me doseæi.
To je istina koju ti objavljujem, jer si Mi drag.
66 Napusti
ideju pravilnog djelovanja,
i potraži Me kao tvoje jedino utoèište.
Ne brini, Ja æu te osloboditi sveg grijeha.
Ova tri stiha predstavljaju sažetak i suštinu nauèavanja: tko se
preda Bogu, tko se usmjeri na Boga, i tko djeluje iz Boga i na
Božanski naèin, ne može griješiti, jer je Bog nositelj ispravnosti.
Sve što se u djelovanju takva èovjeka može uèiniti grešnim, takvo
je tek zbog nesavršenog gledanja ljudi; dobro i zlo nisu dani u
stvarima i djelima kao takvima, nego u našem usmjerenju Bogu ili
ništavilu; svako djelo, koje proizlazi iz utemeljenosti u Bogu, savršeno je, i ne postoji niti jedan drugi naèin za postizanje savršenstva u djelovanju. Bez Boga, èovjek ne može èak ni kvalitetno
umovati o tome što je ispravno, a što ne, buduæi da je Bog takoðer
i nositelj ispravnog uvida i spoznaje, te tako bez Boga nema ni
ispravnog mišljenja.
67 To
ne smiješ nikada objasniti onome
tko nije isposnik, onome tko nije predan,
onome tko ne služi, niti onom koji Me vrijeða.
Kazivanje o istini i najvišoj stvarnosti mora uvijek biti ogranièeno na one, koji teže dobru i istini, i koji im se raduju. “Ne dajte
svetinje psima! Niti svoga biserja bacajte pred svinje da ga ne pogaze nogama pa se okrenu i rastrgaju vas.”178 Ako o predanosti
Bogu prièamo s ljudima kojima ona nije svojstvena, koji su grubi,
zli i oholi, oni æe stvarnost poniziti, a time i nas. Takvi nisu usmjereni istini, i njima istinu ne treba kazivati. Umjesto toga, treba se
od njih udaljiti i prepustiti ih njihovoj propasti.179 Onima koji
Mt 7,6
Usp. Mt 10,11-15: “U koji god grad ili selo uðete, razvidite tko je u njemu
dostojan: ondje ostanite sve dok ne odete. Ulazeæi u kuæu, zaželite joj mir. Bude li
kuæa dostojna, neka mir vaš siðe na nju. Ne bude li dostojna, neka se mir vaš k
vama vrati. Gdje vas ne prime i ne poslušaju rijeèi vaših, iziðite iz kuæe ili grada
178
179
445
Bhagavad-gEt=
imaju, dat æe se, a onima koji nemaju, još æe se i oduzeti.180 Svako
biæe, naime, sukladno svojim sklonostima bira ili Božansko, ili
ništavno, demonsko. Oni koji odaberu demonsko, bit æe uništeni,
a oni koji odaberu Boga, u Bogu æe ostvariti svoju puninu.
68 Onaj
koji, Meni u cijelosti predan,
kazuje ovu uzvišenu tajnu Mojim bhaktama,
bez sumnje æe stiæi Meni.
69 Nema
meðu ljudima nikoga
tko Mi može uèiniti veæu službu od njega,
niti æe na Zemlji biti drugog, koji Mi je draži.
Takav èovjek, dakle, oèituje Božansko na fizièkom planu; on
širi spoznaju o Bogu, te kazivanjem o Svevišnjem na fizièkom planu
oèituje slavu Svevišnjeg. Doista, takav èovjek na svijetu predstavlja
utjelovljenje samoga Boga, Božju prisutnost na svijetu.
70 Žrtvom
znanja štovanim držim Se od onoga,
tko prouèava ovaj naš sveti razgovor.
Onaj, tko prouèava Bhagavad-gitu, tko promišlja o znaèenju
Gospodnje rijeèi, utemeljuje postupno svoj um u Bogu, što je istinsko znaèenje i smisao žrtve znanja. Èitanje ovoga teksta i promišljanje o njemu, dakle, predstavlja molitvu i žrtveni obred, i
ima spasonosna svojstva.
71 Takoðer
i èovjek koji sluša,
pun vjere i bez huljenja,
èak i on, osloboðen,
ostvarit æe sretne svjetove pravednika.
Èak i èovjek koji sa zanimanjem èita ovaj tekst na putu je savršenstva, jer je èak i zanimanje za ovakve stvari znak uznapredovatoga i prašinu otresite sa svojih nogu. Zaista, kažem vam, lakše æe biti zemlji
sodomskoj i gomorskoj na Dan sudnji negoli gradu tomu.”
180
Mt 13, 10-12: I pristupe uèenici pa ga zapitaju: “Zašto im zboriš u prispodobama?” On im odgovori: “Zato što je vama dano znati otajstva kraljevstva nebeskoga, a njima nije dano. Doista, onomu tko ima dat æe se i obilovat æe, a
onomu tko nema oduzet æe se i ono što ima.”
446
Osamnaesto poglavlje
67 - 75
le sklonosti duhovnom, što æe neumitno dovesti do spoznaje Boga;
samo je pitanje vremena i rada na spoznaji.
72 Jesi
li ti, o Partha, ovo poslušao sabrana duha?
Je li tvoja zabluda, uvjetovana neznanjem,
razorena, o Dhanavjaya?
Konaèno, nakon izlaganja i zakljuèka, Gospod pita Arjunu je li
se sada spreman boriti, kako bi s razmatranja teologije i filozofije
mogli prijeæi na praksu vojnih vještina.
73 Arjuna
reèe:
Razorena je moja zabluda,
i Tvojom milošæu, o Acyuta,
stekao sam spoznaju.
Postojan sam i sumnje su nestale.
Djelovat æu po Tvojoj rijeèi.
Krsnino je kazivanje, dakle, osim važnije svrhe otkrivanja najvišeg duhovnog nauka, ispunilo i manje važnu svrhu, zbog koje je
formalno i nastala Bhagavad-gita: Arjuna se oslobodio dvojbe i
spreman je boriti se. Dakako, do toga je došlo tek nakon što se
njegovo stanje svijesti izmijenilo, što je važno napomenuti. To je
dokaz da do istinske promjene na planu djelovanja može doæi tek
nakon promjene dubine uvida, te postizanja istinske spoznaje. Same
upute o ispravnom djelovanju, a bez spoznaje, neæe postiæi željeni
uèinak.
74 Savjaya
reèe:
Tako sam èuo ovaj èudesni razgovor
Vasudeve i plemenitog Prthinog sina,
od kojeg mi se kosa ježi.
75 Kroz
milost Vyase èuo sam Krsnu,
gospodara yoge, kako sam, izravno,
objavljuje ovu najvišu i najtajniju yogu.
Sada postajemo svjesni Savjaye, koji je èitavu Gitu kazivao kralju Dhrtarastri u Hastinapuri, daleko od bojišta, a zahvaljujuæi Vyasinom daru dalekometne vizije.
447
Bhagavad-gEt=
76 O
kralju, kad god se sjetim toga divnog,
svetog razgovora Keœave i Arjune,
ponovno i ponovno se radujem.
77 I
kad god se prisjetim èudovitog lika Harija,
veliko je moje divljenje, o kralju,
i ponovno i ponovno se veselim.
Vizija koja je prosvijetlila Arjunu, èini se, imala je jednak uèinak
i na Savjayu, koji je vidio isto, te je tako i on ispunjen oduševljenjem i predanošæu Bogu.
78 Gdje
god je Krsna, gospodar yoge,
gdje god je Arjuna, nositelj luka,
tamo, tako smatram, vladaju sreæa,
pobjeda, obilje i red.
Tako završava Bhagavad-gita, izlaganje Gospoda Krsne Arjuni,
o najvišoj stvarnosti i ispravnom djelovanju.
Tebi, Gospode, temelju sveukupne stvarnosti, najvišoj istini i
ispunjenju, ja se utjeèem i klanjam.
Najviša, jedina slava Tebi!
Starigrad na Hvaru, 2001.
448
Dodaci
Bhagavad-gEt=
181
Ovdje se nalazi prijevod koji je razdvojen od komentara radi preglednosti i
lakšeg èitanja.
181
451
Bhagavad-gEt=
Prvo poglavlje
1
Dhrtarastra reèe:
O Savjaya, okupljeni na polju dharme, na polju Kuruskom,
što uèiniše moji sinovi i Pandave, željni borbe?
2
Savjaya reèe:
Vidjevši vojsku Pandava postrojenu u bojnom poretku, kralj
Duryodhana pristupi svom uèitelju i izgovori ove rijeèi:
3
Gle ovu silnu vojsku Panduovih sinova, koju je u bojne redove
postrojio tvoj umni uèenik, sin Drupade.
4
Tu su junaci, moæni strijelci, u boju ravni Bhimi i Arjuni:
Yuyudhana, Virata, a takoðer i Drupada, veliki borac s kola.
5
Takoðer Dhrstaketu, Cekitana i junaèki kralj Kaœijski, pa Purujit, Kuntibhoja i Œaibya, junak meðu ljudima.
6
Tamo je i odvažni Yudhamanyu, i silni Uttamauja, i Subhadrin sin i sinovi Draupadini. Sve su to silni borci, moæni na
bojnim kolima.
7
Poèuj, prvaèe meðu dvaput roðenima: reæi æu ti imena zapovjednika nad mojom vojskom. O njima ti govorim da ih bolje
upoznaš.
8
Ti si prvi meðu njima, zatim Bhisma, Karna i Krpa, pobjednici
u bitkama; takoðer i Aœvatthaman, Vikarna i sin Somadatte.
9
Mnogo je još drugih junaka, viènih mnogobrojnom oružju,
znalaca vojnog umijeæa, spremnih u boju dati život za mene.
10 Neizmjerna
je naša vojska kojom zapovijeda Bhisma, dok je
snaga vojske Pandava kojom zapovijeda Bhima ogranièena.
11 Postavite
se sad svi u bojne redove, na raznim položajima naše
vojske, štiteæi ponajprije Bhismu.
452
Bhagavad-gEt=
Prvo poglavlje
12 Uveæavajuæi
radost Duryodhane, hrabri Bhisma, djed Kurua,
tad riknu poput lava i puhnu u svoju školjku.
13 Tada
se odjednom oglasiše školjke, veliki i mali bubnjevi, timpani, rogovi, te se zaèu zaglušan zvuk.
14 Sjedeæi
na bornim kolima sa zapregom konja bijelaca, Madhava i Panduov sin puhnuše tada u svoje nebesnièke školjke.
15 Hrsikeœa
trubljaše u Pavcajanyu, a Dhanavjaya u Devadattu.
Veliki Bhima vuèjeg trbuha puhnu u veliku školjku Paundru.
16 Kuntin
sin, kralj Yudhisthira, puhnu u svoju školjku Anantavijaya, a Nakula i Sahadeva u Sughosu i Manipuspaku.
17 Veliki
strijelac, kralj Kaœija, i Œikhandin, veliki borac, Dhrstadyumna, Virata, a takoðer i nepobjedivi Satyaki,
18 Drupada,
Draupadini sinovi i Subhadrin snažnoruki sin, te
mnogi drugi puhnuše takoðer u svoje školjke, o gospodaru
zemlje.
19 Strahovit
zvuk, glasno odjekujuæi nebom i zemljom, razdiraše
srca Dhrtarastroviæa.
20 Vidjevši
Dhrtarastrine sinove poredane za boj, s oružjem koje
samo što nije poletjelo, Panduov sin, stojeæi na bojnim kolima
sa zastavom s likom Hanumana, podiže svoj luk na borbu.
21 Tada,
o kralju, on ovako reèe Hrsikeœi: O stameni, potjeraj
moja kola izmeðu vojski,
22 Da
pogledam one, koji tamo stoje žudeæi za bitkom, i s kojima
mi se ogledati u boju.
23 Daj
da vidim one koji se okupiše ovdje, spremni za borbu,
želeæi dobro opaku Dhrtarastrinu sinu.
24 Savjaya
reèe:
O Bharato, Hrsikeœa posluša Gudakeœu, te poveze prekrasna
kola i zaustavi ih meðu vojskama.
453
Bhagavad-gEt=
25 Ispred
Bhisme i Drone i svih onih zemaljskih vladara on reèe:
Partha, pogledaj ove Kurue, koji se ovdje okupiše!
26 Prthin sin vidje tamo stajati svoje oèeve, djedove, uèitelje, ujake,
braæu, sinove, unuke, mnoge prijatelje,
27 Tastove
i dobronamjernike u obje vojske.
Tada Kuntin sin, vidjevši sve te roðake prisutne,
28 Obuzet
suosjeæanjem, u velikoj tuzi reèe:
Kad vidjeh ovaj svoj rod, o Krsna, okupljen ovdje radi boja,
29 Odmah
klonuše svi moji udovi, a usta mi se suše!
Tijelo mi drhti, koža mi se ježi,
30 A
Gandiva mi klizi iz ruke. Èini mi se da gorim u ognju!
Noge me više ne drže i, rekao bih, razum me ostavlja.
31 O
Keœava, zla znamenja slutim i ne vidim nikakva dobra ako u
boju ubijem svoje roðake.
32 Ne
želim pobjedu, o Krsna, niti carstvo, niti zadovoljstva.
Što nam vrijedi carstvo, o Govindo, zadovoljstva pa èak i sam
život?
33 Oni
zbog kojih želimo kraljevstvo, radosti i zadovoljstva ovdje
su na bojnom polju, odrièuæi se života i bogatstva:
34 Uèitelji, oèevi, sinovi, kao i djedovi, strièevi, ujaci, tastovi, unuci,
šurjaci i ostali roðaci;
35 Njih,
o Madhusudana, ne želim ubiti, èak i da me ubiju, ni za
vlast nad sva tri svijeta, a kamoli nad samo ovim!
36 Kakvo
zadovoljstvo možemo steæi ako ubijemo Dhrtarastrine
sinove, o Janardana? Samo grijeh mora pasti na nas ako ubijemo te napadaèe.
37 Nije
dakle pravo ubijati našu braæu, sinove Dhrtarastrine.
Kakvu sreæu možemo postiæi ubijanjem vlastita roda, o
Madhava?
454
Bhagavad-gEt=
Prvo poglavlje
38 Iako
oni, zaslijepljeni pohlepom, ne vide nepravde u uništenju
obitelji, niti grijeha u izdaji prijatelja,
39 Zar
se ne bismo mi, koji jasno vidimo nepravdu u uništenju
obitelji, znali odvratiti od grijeha?
40 Vjekovne
obiteljske dharme nestaju uništenjem obitelji. Kad se
izgubi dharma, adharma prevlada u èitavoj obitelji.
41 Kada
prevlada adharma, o Krsna, žene u obitelji postaju pokvarene, a s pokvarenošæu žena, o Varsneya, dolazi do miješanja kasta.
42 Miješanje
kasta vodi i obitelj i njene uništitelje u pakao, a njihovi praoci propadaju bez prinošenja žrtava.
43 Zlodjelima
uništitelja obitelji, koji uzrokuju miješanje kasta,
gase se bezbrojne dharme kasta i obitelji.
44 Èuli
smo, o Janardana, da propašæu obiteljske tradicije ljudi
moraju živjeti u paklu.
45 Jao!
Velik grijeh namjerismo poèiniti jer smo spremni ubiti
roðake iz pohlepe za užicima kraljevstva.
46 Bolje
bi mi bilo da me naoružani sinovi Dhrtarastrini ubiju,
nenaoružanog i bez otpora u boju.
47 Savjaya
reèe:
Rekavši to uoèi bitke, odbacivši od sebe luk i strijele, Arjuna
sjede na sjedište bornih kola, shrvan tugom.
455
Bhagavad-gEt=
Drugo poglavlje
1
Savjaya reèe:
Vidjevši ga tako shrvana samilošæu, punog tuge, žalosnih oèiju
punih suza, Madhusudana prozbori ove rijeèi.
2
Svevišnji Gospod reèe:
Odakle doðe ta mana, strana èasnim ljudima, što ne vodi nebesima veæ donosi sramotu, na tebe, o Arjuna, u ovom presudnom èasu?
3
O Partha, ne podliježi malodušnosti, koja te nije dostojna! Otresi sa sebe jadno malodušje! Ustani, o uništitelju neprijatelja!
4
Arjuna reèe:
Kako æu se ja boriti s Bhismom i Dronom, vrijednima obožavanja, strijelama na bojnom polju, o Madhusudana?
5
Zasigurno je bolje živjeti od milostinje u ovome svijetu, nego
ubiti ove velikane. Neka su oni i željni dobiti; ubivši njih uživao
bih samo u krvlju uprljanim zadovoljstvima na ovome svijetu.
6
Ne znamo što je bolje, pobijediti ili biti pobijeðen. Ako ubijemo sinove Dhrtarastrine, život æe nam omrznuti. Ipak, oni stoje
pred nama na bojnom polju.
7
Pogoðen slabošæu, ne znam više što mi je dužnost. Utjeèem se
stoga tebi: reci mi što mi je èiniti. Ja sam tvoj uèenik, pouèi me,
jer u tebi nalazim utoèište.
8
Ne vidim, zaista, što može odagnati žalost što mi suši osjetila,
makar dostigao na Zemlji kraljevstvo bez premca, a takoðer i
vlast nad bogovima.
9
Savjaya reèe:
Rekavši tako Hrsikeœi, Gudakeœa, pokoritelj neprijatelja, reèe
još: “Govindo, ja se boriti neæu!”, i zašutje.
10 O
Bharato, njemu koji tugovaše tamo meðu vojskama, Hrsikeœa sa smiješkom prozbori ove rijeèi.
456
Bhagavad-gEt=
Drugo poglavlje
11 Svevišnji
Gospod reèe:
Ti žališ one koje ne treba žaliti, a govoriš rijeèi mudrosti.
Mudri ne žale ni žive ni mrtve.
12 Nikad
ne bijaše vremena u kojem ja nisam postojao, ni ti,
ni svi ovi velmože,
niti æe biti vremena u kojem æemo prestati biti.
13 Kao
što tjelesnik u tijelu proživi djetinjstvo,
mladost i starost,
tako zadobiva i drugo tijelo.
Mudroga to ne zbunjuje.
14 Osjetilni
podražaji, o Kuntin sine,
donose toplinu i hladnoæu, radost i patnju.
Nestalni, oni dolaze i prolaze.
Svjedoèi ih postojano, o Bharato!
15 Uistinu,
onaj kojeg oni ne uznemiruju,
postojan u patnji i radosti,
dostojan je besmrtnosti, o najbolji meðu ljudima.
16 Nezbiljsko
ne postoji;
zbiljsko nikada ne prestaje postojati.
Istinu o tome dokuèili su vidioci krajnje zbilje.
17 Neuništiv
je, znaj,
Onaj što sve prožima.
Njega uništiti ne može nitko.
18 Sva
su tijela uništiva;
Vjeèan, kažu, neuništiv i beskonaèan
Stanovnik je tijela.
Stoga se bori, o Bharato!
19 Ni
onaj tko misli da je ubojica,
ni onaj tko misli da je ubijen
ne vide istinu.
On niti ubija niti je ubijen.
20 On
se ne raða, niti On umire;
Niti ikada nastaje, niti prestaje postojati.
457
Bhagavad-gEt=
Neroðen je i vjeèan, uvijek postojeæi, drevan,
Nikada ubijen smræu tijela.
21 Onaj
tko razumije da je neuništiv i vjeèan,
Neroðen i besmrtan, o Partha,
Kako taj može ubiti ili uzrokovati ubijanje?
22 Kao
što èovjek odbacuje iznošenu odjeæu i uzima novu,
Tako i tjelesnik odbacuje staro i istrošeno tijelo
I prelazi u drugo, novo.
23 Oružje
Ga ne može sasjeæi, ni vatra spaliti, ni voda smoèiti, ni
vjetar sasušiti.
24 Nesalomljiv
je On i nesagoriv, ne može Ga se otopiti ni osušiti.
Vjeèan je i sveprožimajuæi, nepokretan i nepromjenjiv, uvijek isti.
25 On
se naziva nevidljivim, nepojmljivim i nepromjenjivim.
Znajuæi ga takvim, neæeš tugovati.
26 Ako,
pak, o njemu misliš kao o nekom
Tko se uvijek ponovo raða i ponovo umire,
Opet ti, o moæno naoružani, ne prilièi žaliti.
27 Izvjesna
je, naime, smrt živih,
Kao i ponovno roðenje umrlih.
Stoga ti nad neumitnim ne prilièi žaliti.
28 Sve
što je stvoreno u poèetku je neoèitovano,
U sredini oèitovano, o Bharato,
A po uništenju se vraæa u neoèitovano.
Èemu, stoga, žaliti?
29 Netko
to vidi kao èudo;
Drugi, pak, o tome govore kao o èudu,
Ili o tome tako slušaju.
I èuvši o tome, ne mogu ga pojmiti.
30 Onaj,
koji je vjeèan i ne može se ubiti, boravi u tijelu svakog biæa,
O Bharato.
Stoga ni za jednim biæem ne trebaš žaliti.
458
Bhagavad-gEt=
Drugo poglavlje
31 Ako
pogledaš na vlastitu dharmu, nemaš se razloga dvoumiti,
Jer za ksatriyu nema nièeg boljeg od boja u skladu s dharmom.
32 Sretni
su ksatriye, o Partha,
kojima se tako sama otvaraju vrata nebesa.
33 Ako
odbiješ sudjelovati u bici,
koja je u skladu s dharmom,
Odbacit æeš svoju dharmu i, izgubivši ugled,
takoðer poèiniti grijeh.
34 O
tvojoj æe sramoti vjeèno govoriti ljudi,
A za èasna je èovjeka sramota gora od smrti.
35 “Iz
straha je pobjegao s bojišta” mislit æe ovi veliki borci,
A oni koji su te cijenili, prezret æe te.
36 Mnoge
æe se loše rijeèi èuti o tebi od tvojih neprijatelja,
koji æe se rugati tvojoj snazi.
Što je bolnije od toga?
37 Ili
æeš pasti i zadobiti nebo,
ili æeš pobijedivši uživati na zemlji.
Stoga ustani, o Kuntin sine, budi odluèan i bori se!
38 Jednak
u radosti i patnji,
dobitku i gubitku, pobjedi i porazu.
Takav budi u borbi, i bori se.
Na taj naèin neæeš poèiniti grijeh.
39 Ovdje
ti rekoh uèenje sabkhye.
Slušaj sad što o tome govori uèenje yoge.
Njome uèvršæena uma, o Partha,
odbacit æeš vezujuæe svojstvo djelatnosti.
40 U
ovoj yogi nijedan napor nije izgubljen,
niti u njoj ima prepreka.
Èak i malo ove dharme oslobaða velike bojazni.
41 U
toj yogi, o sine Kurua, odluèan um sažet je u jedno;
um neodluènog razgranat je i raznolik.
459
Bhagavad-gEt=
42 Oni
koji ne razluèuju, i,
usmjereni na rijeèi Veda,
govore da nema više nièeg, o Partha,
govore kiæene rijeèi.
43 Ispunjeni
žudnjom, u želji za nebesima
èine djela namijenjena povoljnom roðenju i dobrobiti.
Radi postignuæa obilja i užitka, propisuju razne obrede.
44 Èvrsto
usmjerenje ne raða se u zbunjenim umovima onih
koji su vezani za užitak i obilje.
45 Vede
se bave trima gunama.
Budi bez guna, o Arjuna!
Osloboðen dvojnosti,
utemeljen u istinskoj èistoæi duha,
neovisan o posjedovanju,
budi u vlasti Jastva.
46 Od
kakve je koristi mali zdenac
èovjeku koji živi na mjestu koje obiluje vodom?
Jednako tako, od kakve su koristi sve Vede onome
tko je spoznao vrhovni brahman?
47 Tebi
pripada djelatnost, ali nikada njeni plodovi.
Ne drži sebe uzrokom plodova djelatnosti,
niti prianjaj uz nedjelatnost.
48 Uèvršæen
u yogi, odbacujuæi vezanosti djeluj, o Dhanavjaya!
Jednak u uspjehu i neuspjehu budi,
jer takva jednakost zove se yoga.
49 Djelatnost
lišena velièine daleko je, uistinu,
od yogom uèvršæena duha, o Dhanavjaya.
Našavši utoèište u duhu, djeluj.
Sažaljenja vrijedni su oni,
koji žive za plodove djelatnosti.
50 Onaj
uèvršæena duha oslobaða se ovdje i dobra i zla.
Stoga se posveti yogi. Yoga je umjetnost djelovanja.
460
Bhagavad-gEt=
Drugo poglavlje
51 Mudraci
uèvršæena duha, odrièuæi se rezultata djelatnosti,
doista postižu osloboðenje od okova roðenja,
zadobivajuæi stanje bez patnje.
52 Kad
tvoj duh napusti gustu šumu iluzije,
tada æeš postati ravnodušan i prema onome što si èuo
kao i prema onome što æeš èuti.
53 Kad
tvoj um, zbunjen èuvenjem,
postane postojano sjedinjen,
tada æeš postiæi stanje yoge.
54 Arjuna
reèe:
Koje su oznake èovjeka postojanog uvida,
koji je sabran u jedinstvu, o Keœava?
Kako on govori, kako sjedi, kako hoda?
55 Svevišnji
Gospod reèe:
Napustivši u cijelosti sve želje koje borave u duhu, o Partha,
u Jastvu zadovoljan samo Jastvom,
on postiže stalnost duha.
56 Uma
neuznemirena nedaæama,
slobodan od veza sreæe, straha i srdžbe,
naziva se mudracem postojana duha.
57 Onaj,
tko se oslobodio takvih utjecaja,
koji se u dobru ne oholi niti u zlu jadikuje,
njegov je uvid postojan.
58 Kada
povuèe svoja osjetila od osjetilnih objekata,
kao što kornjaèa uvlaèi udove u oklop,
njegov je uvid postojan.
59 Onaj
tko se suzdržava od osjetilnog užitka
osjeæa i dalje težnju prema zadovoljstvima osjetila.
U iskustvu Najvišeg, ta težnja nestaje.
60 Neobuzdana
osjetila, o Kuntin sine,
kovitlaju i odvlaèe um èak i razborita èovjeka,
unatoè njegovu trudu.
461
Bhagavad-gEt=
61 Obuzdavajuæi
osjetila,
treba se utemeljiti u Meni.
Tada æe jamaèno njegova osjetila biti savladana,
a uvid postojan.
62 Razmišljanje
o predmetima osjetila stvara vezanost za njih.
Od vezanosti nastaje žudnja, a od žudnje srdžba.
63 Iz
srdžbe javlja se obmana,
a iz obmane dolazi pomraèenje pamæenja.
Kad je pamæenje pomraèeno, nestaje razum.
Gubeæi razum, èovjek propada.
64 No
onaj tko se kreæe meðu objektima osjetila,
bez vezanosti i odbojnosti, s osjetilima u vlasti Jastva,
taj dostiže milost.
65 Stekavši
tako milost, svi njegovi jadi prestaju.
Tako ispunjen sreæom,
njegov um ubrzo postaje posve uèvršæen.
66 Onaj,
tko nije uèvršæen, ne može imati ravnotežu uma.
Bez ravnoteže uma, ne može postojati mir,
a bez mira, kako može postojati sreæa?
67 Kao
što vjetar nosi laðu na vodi,
tako èak i jedno nemirno osjetilo
kojim je um zaokupljen
odnosi èovjekov uvid.
68 Stoga
je postojan uvid onoga, èija su osjetila
tako povuèena od objekata osjetila, o moænoruki.
69 Što
je svim biæima noæ,
onome tko je ovladao sobom dan je.
Tamo gdje su sva biæa budna,
noæ je prosvijetljenom mudracu.
70 Onaj,
u kojeg se želje ulijevaju
kao rijeke u uvijek puni i postojani ocean,
taj dostiže mir, a ne onaj tko njeguje želje.
462
Bhagavad-gEt=
Drugo poglavlje
71 Odbacujuæi
želje, onaj, tko živi bez želja,
bez osjeæaja “ja” i “moje”,
dostiže najviši mir.
72 To
je stanje brahmana, o Partha.
Stekavši ga, èovjek nije obmanut.
Utemeljen tako, makar i u samrtnom èasu,
on postiže utrnuæe u brahmanu.
463
Bhagavad-gEt=
Treæe poglavlje
1
Arjuna reèe:
Ako držiš spoznaju boljom od djelatnosti, o Janardana,
zašto me onda tjeraš na ovaj užasni èin, o Keœava?
2
Tim oèito opreènim tvrdnjama zbunjuješ moj um.
Stoga te molim, reci mi jasno
èime æu steæi najveæe dobro.
3
Svevišnji Gospod reèe:
Kao što prije rekoh,
na ovom svijetu dvije su staze, o bezgrešni:
yoga spoznaje za ljude od misli,
te yoga djelatnosti za ljude od djela.
4
Niti suzdržavanjem od djelovanja èovjek postiže nedjelovanje,
niti se samim odricanjem može postiæi savršenstvo.
5
Nitko, zaista, ne može opstati ni trena, a da ne djeluje.
Svakog, naime, na djelatnost gone svojstva same Prirode.
6
Onaj tko obuzdava djelatne organe,
a u mislima se bavi predmetima osjetila,
obmanjuje sam sebe i naziva se licemjerom.
7
Daleko ga nadmašuje onaj,
èija su osjetila pod kontrolom uma,
tko aktivnim osjetilima bez vezanosti
vrši yogu djelovanja.
8
Vrši stoga svoju dužnost.
Uistinu je rad bolji od nerada.
Bez aktivnosti, doista,
nije moguæe ni održanje tvoga tijela.
9
Izuzev djelatnosti yajve,
sve su djelatnosti svijeta vezujuæe.
Stoga, o Kuntin sine,
djeluj u svrhu yajve, bez prianjanja.
464
Bhagavad-gEt=
Treæe poglavlje
10 Stvorivši
davno yajvu istodobno s èovjekom,
Praotac mu reèe:
“Ovime æeš napredovati
i postiæi ispunjenje svih želja.
11 Zadovoljni
žrtvom,
bogovi æe ti ispuniti želje.
Tako se meðusobno potpomažuæi,
postiæi æete najviše dobro.”
12 Zadovoljni
žrtvom,
bogovi æe ti dati svako obilje.
Ali onaj, tko njihove darove uživa
a da ih ne ponudi njima,
taj je jamaèno lopov.
13 Pravednici,
koji jedu ostatke yajve,
oslobaðaju se svih vrsta grijeha.
Oni pak grešnici,
koji pripremaju hranu samo za sebe,
jedu samo grijeh.
14 Iz
hrane se stvaraju biæa;
iz kiše dolazi hrana.
Iz yajve nastaje kiša,
a yajva se raða iz djelovanja.
15 Znaj
da djelovanje ima porijeklo u Brahmi.
On, pak, ima svoj temelj u Neuništivom.
U yajvi se, stoga, oèituje vjeèna narav brahmana.
16 Tko
ne sudjeluje u krugu djelovanja tako pokrenutom,
èiji život, ispunjen grijehom,
protjeèe u zadovoljenju osjetila,
njegov je život uzaludan, o Partha.
17 No
onaj, tko zadovoljstvo nalazi u Jastvu,
obasjan sjajem Jastva,
465
Bhagavad-gEt=
u Jastvu samom posve zadovoljan,
za njega nema djela koje bi trebao èiniti.
18 Nikada
on ne djeluje radi koristi,
niti pak svoje dužnosti zanemaruje.
U ovom svijetu nema biæa,
u kojem bi on morao naæi utoèište.
19 Stoga
djeluj uvijek bez vezanosti,
vršeæi svoju dužnost.
Djelujuæi tako,
èovjek zasigurno doseže Najviše.
20 Tako
su radom, uistinu,
savršenstvo postigli kralj Janaka i drugi.
Gledajuæi takoðer i na dobrobit svijeta,
prilièi ti djelovati.
21 Što
veliki èovjek èini,
ostali slijede.
Kakav god primjer da postavlja,
svijet ide njegovim stopama.
22 Nema,
o Partha, u sva tri svijeta nièega
što bih ja imao èiniti,
niti za mene postoji nešto
što bih imao steæi.
Ipak, ja neprestano djelujem.
23 Doista,
što bi bilo da ja, o Partha,
makar jednom propustim savršeno djelovati?
Svi ljudi slijedili bi moj primjer.
24 Ako
ja ne bih djelovao,
sve bi svjetove snašla propast.
Ja bih bio uzrokom zbunjenosti i propasti tih biæa.
25 Kao
što neznalice djeluju iz vezanosti, o Bharato,
tako mudri moraju èiniti bez vezanosti,
kako bi pružili primjer.
466
Bhagavad-gEt=
Treæe poglavlje
26 Neka
mudar ne stvara zbunjenost u duhu neznalica,
koji prianjaju uz djelovanje.
Neka ih radije, ispravno uèvršæen,
vlastitim primjerom potièe.
27 Kvalitete
prirode one su,
koje uistinu djeluju.
Zbunjena egom, duša misli:
”ja djelujem”.
28 Ali
onaj, tko zna istinu o prirodnim kvalitetama
i njihovu ponašanju, o Moænoruki,
te vidi da to svojstva prirode meðudjeluju,
taj ne podliježe vezanosti.
29 Oni,
koji su obmanuti djelovanjem svojstava prirode
vezani su za njihovo djelovanje.
Onaj, tko zna istinu, neka ih ne zbunjuje.
30 Meni
sve djelovanje predajuæi,
posve utemeljen i svjestan u Jastvu,
bez želje za dobitkom i osjeæaja “moje”,
oslobodi se malodušnosti i bori se.
31 Oni,
koji ovo moje uèenje slijede
uvijek s vjerom i predanošæu, bez prigovora,
oslobaðaju se ropstva djelovanja.
32 Oni,
pak, koji ovo moje uèenje ne slijede, koji prigovaraju,
lišeni svake mudrosti, obmanuti,
u svojem bezumlju, znaj, nalaze propast.
33 Sva
su biæa podložna Prirodi.
I mudrac nastoji djelovati
u skladu s vlastitom naravi.
Što se može postiæi uzdržavanjem?
34 U
osjetilima su dani
i privlaènost i odbojnost
prema predmetima osjetila.
467
Bhagavad-gEt=
Onome, tko doðe pod njihov nadzor,
predstavljat æe kamen spoticanja
na njegovu putu.
35 Bolje
je vlastitim putem koraèati loše,
nego tuðim putem dobro.
Bolja je i smrt na vlastitom putu,
jer u tuðem putu leži opasnost.
36 Arjuna
reèe:
Što to tjera èovjeka da poèini grijeh,
i nehotice,
kao da ga na to tjera neka sila, o Varsneya?
37 Svevišnji
Gospod reèe:
To su želja i srdžba, roðeni iz gune strasti.
Sveproždiruæi su uzrok grijeha, i znaj,
najveæi su ti neprijatelj na ovom svijetu.
38 Kao
što dim prekriva vatru,
kao što prašina prekriva zrcalo,
kao što je zametak prekriven posteljicom,
tako strasti zastiru objektivnost.
39 Mudrost
je prekrivena
tim vjeèitim neprijateljem mudrih
u vidu žudnje, o Kuntin sine,
koja je nezasitna poput ognja.
40 Osjetila,
um i razum toj su žudnji sjedište.
Preko njih prekrivajuæi mudrost,
ona obmanjuje tjelesnika.
41 Sreðujuæi
stoga najprije osjetila, o najbolji Bharato,
obuzdaj taj izvor grijeha,
koji uništava mudrost i spoznaju.
42 Kaže
se da su osjetila suptilna.
Od njih je suptilniji um,
kojeg nadvisuje suptilnost duha.
Preostaje Ono, što i njega nadilazi.
468
Bhagavad-gEt=
Treæe poglavlje
43 Tako
znajuæi onog,
koji je iznad duha,
obuzdaj Jastvo Jastvom,
te savladaj tako, o Moænoruki,
neprijatelja u obliku žudnje,
kojeg je teško savladati.
469
Bhagavad-gEt=
Èetvrto poglavlje
1
Svevišnji Gospod reèe:
Ja sam objavio ovu neuništivu yogu Vivasvanu.
On ju je predao Manuu,
koji ju je kazao Iksvakuu.
2
Tako je u uèenièkom naslijeðu primivši,
kraljevski su je mudraci poznavali.
No u dugim vjekovima
ova se yoga izgubila.
3
Tu drevnu yogu,
koja je najviše otajstvo,
ja danas govorim tebi,
jer moj si prijatelj i bhakta.
4
Arjuna reèe:
Kasnije je roðenje tvoje
a ranije roðenje Vivasvana.
Kako mi je shvatiti to
da si ga ti pouèio na poèetku?
5
Svevišnji Gospod reèe:
Mnoga su roðenja protekla
moja, a takoðer i tvoja, Arjuna
Ja ih znam sva, a ti ih ne znaš,
o pokoritelju neprijatelja.
6
Iako sam neroðen i neuništive naravi,
iako sam Gospod svih biæa,
ostajuæi u svojoj vlastitoj naravi
raðam se svojom vlastitom stvaralaèkom moæi.
7
Kada se dharma pokoleba, o Bharato,
a adharma prevlada,
ja se tada utjelovljujem.
470
Bhagavad-gEt=
8
Da bih izbavio pravednike i uništio zlotvore,
te ponovno uspostavio naèela dharme,
raðam se vijek za vijekom.
9
Moje roðenje i moje djelovanje božanski su.
Onaj, tko to istinski razumije,
po napuštanju ovog tijela ne raða se više.
On dolazi meni, o Arjuna.
Èetvrto poglavlje
10 Osloboðeni
vezanosti, straha i srdžbe,
potpuno utemeljeni u meni,
našavši u meni utoèište,
proèišæeni isposništvom znanja,
mnogi su dosegli moju stvarnost.
11 Na
naèin na koji tko pristupa meni, ja mu uzvraæam.
Na svaki naèin, o Partha, ljudi slijede moj put.
12 Oni,
koji žele ispunjenje u djelovanju,
oni obožavaju božanstva,
jer uspjeh roðen iz djelovanja
brzo dolazi u svijetu ljudi.
13 Ja
sam stvorio èetiri staleža
prema podjeli svojstava i djelovanja.
Iako njihov tvorac,
znaj da sam nedjelatan i nepromjenjiv.
14 Ja
nisam ukljuèen u djelovanje,
niti sam željan njegovih plodova.
Tko me takvim zna,
njega djela ne vežu.
15 Znajuæi
to, i drevni su tražitelji osloboðenja djelovali.
Stoga djeluj, kao što su i oni onda èinili.
16 Što
je djelatnost, a što nedjelatnost?
To je pitanje koje zbunjuje i mudre.
Ja æu ti objasniti oblik djelatnosti
kojim æeš se osloboditi zla.
471
Bhagavad-gEt=
17 Treba,
doista, razumjeti djelovanje.
I pogrešno djelovanje treba shvatiti,
jednako kao i nedjelovanje.
Teško je proniknuti u djelovanje.
18 Tko
vidi nedjelatnost u djelatnosti,
i djelatnost u nedjelatnosti,
mudar je meðu ljudima.
On je sjedinjen u svom djelovanju.
19 Onog,
èija su djela slobodna žudnje,
èija su djela spaljena ognjem znanja,
znalci zbilje zovu mudrim.
20 Odbacivši
vezanost za plodove djelovanja,
uvijek zadovoljan, bez ovisnosti,
iako posve zaokupljen djelovanjem
on jamaèno ne djeluje.
21 Bez
vezanosti, sreðenog uma i duše,
napustivši svaki osjeæaj vlasništva,
djelujuæi samo tijelom,
uvijek je slobodan od grijeha.
22 Tako
zadovoljan, nadišavši dvojnost,
osloboðen zavisti, postojan u dobru i zlu,
i dok djeluje ne podliježe vezanosti.
23 Djela
nevezanog, slobodnog,
u mudrosti uèvršæenog,
koja se vrše samo iz yajve,
ona nestaju bez traga.
24 Brahman
je žrtveni èin,
kojim žrtveni prinos koji je brahman
brahmana prinosi u oganj koji je brahman.
Brahmanu zacijelo dolazi onaj
èije su djelatnosti u brahmanu sjedinjene.
472
Bhagavad-gEt=
Èetvrto poglavlje
25 Dok
neki yogini yajvu prinose bogovima,
drugi pak savršeno prinose žrtve
u vatru vrhovnog brahmana.
26 Neki
prinose sluh i druga osjetila
u oganj nadzora;
drugi prinose zvuk i druge predmete osjetila
u oganj osjetila.
27 Neki,
u želji za mudrošæu,
prinose djelatnosti osjetila
i kretanja životnog daha
u oganj yogom savladana duha.
28 Neki,
pak, žrtvuju svoj imetak,
neki žrtvuju isposništvom i yogom,
dok drugi tragaoci strogih zavjeta
prinose svoje znanje spisa i uèenost.
29 Drugi,
koji se posveæuju pranayami,
u apanu prinose pranu, a u pranu apanu,
zaustavljajuæi tako kretanje pranapane.
Neki, pak, ogranièavajuæi svoju hranu
prinose dah u dah.
30 Svi
su oni znalci yajve,
njome oèišæeni od grijeha.
Jeduæi ostatke yajve,
koji su nektar besmrtnosti,
oni dosežu vjeèni brahman.
31 Ni
na ovom svijetu nema mjesta
za onog koji ne žrtvuje,
a kamoli na drugom,
o najbolji od Kurua.
32 Sve
ove vrste yajve navedene su u rijeèima Veda.
Znaj da su sve one roðene iz djelovanja.
Tim znanjem postiæi æeš osloboðenje.
473
Bhagavad-gEt=
33 Yajva
znanja bolja je od yajve imetka,
o pokoritelju neprijatelja.
Sve djelovanje, bez razlike, o Partha,
doseže vrhunac u znanju.
34 Štovanjem,
propitivanjem i služenjem, znaj,
od znalaca zbilje primit æeš takvo znanje.
35 Znajuæi
tako, neæeš više pasti u takvu zabludu,
o sine Panduov,
jer vidjet æeš sva biæa u Jastvu,
odnosno u Meni.
36 Èak
i da si najbjedniji meðu grešnicima,
laðom mudrosti prebrodit æeš ocean bijede.
37 Kao
što plamteæa vatra sagorijeva ogrjev u pepeo,
tako i plamen znanja, o Arjuna,
pretvara sve djelovanje u pepeo.
38 Nema
u ovom svijetu nièeg uzvišenog poput znanja;
onaj, tko je savršen u yogi,
s vremenom to pronalazi u sebi.
39 Znanje
stjeèe onaj, tko je ispunjen vjerom,
tako usmjeren u djelovanju i ovladanih osjetila.
Dosegavši znanje, ubrzo dostiže najviši mir.
40 No
onaj bez mudrosti,
bez vjere, koji sumnja,
on nalazi propast.
Za sumnjièav duh nema sreæe
ni na ovom, a ni na drugom svijetu.
41 Yogom
odbacivši djelovanje,
znanjem sasjekavši dvojbe,
utemeljen u Jastvu,
nikada on nije vezan u djelovanju,
osvojitelju bogatstva.
474
Bhagavad-gEt=
Èetvrto poglavlje
42 Stoga
oružjem spoznaje Jastva sasijeci
tu sumnju roðenu iz neznanja
koja ti se ukorijenila u srcu, o Bharato.
Utemelji se u yogi, te ustani i bori se!
475
Bhagavad-gEt=
Peto poglavlje
1
Arjuna reèe:
Ti hvališ, o Krsna,
prvo odricanje od djelatnosti
a potom i yogu djelatnosti.
Reci mi stoga jasno
što je od tog dvoga bolje.
2
Svevišnji Gospod reèe:
I odricanje od djelatnosti,
a i djelovanje iz yoge
oboje vode savršenstvu.
Ipak, od tih dvaju,
djelovanje iz yoge je bolje.
3
Znaj da se istinski odrièe onaj,
tko nikada ne prezire niti želi;
osloboðen dvojnosti,
on se lako oslobaða vezanosti,
o moænoruki.
4
Samo neznalica drži razlièitima
sabkhyu i yogu, a ne mudrac.
Tko uspije u jednom,
uživa plodove obaju.
5
Ono što se može postiæi sabkhyom
može se postiæi i yogom.
Onaj, tko doista vidi,
zna da su s=bkhya i yoga isto.
6
Samo odricanje bez yoge vodi nesreæi,
o moænoruki.
Onaj mudrac, koji je u yogi usredotoèen,
bez odlaganja dolazi brahmanu.
7
Usredotoèen u yogi, proèišæene duše,
u cijelosti ovladavši sobom,
476
Bhagavad-gEt=
Peto poglavlje
savladavši osjetila,
èije je jastvo Jastvo svih biæa,
iako djeluje, nikada se ne vezuje.
8
Onaj, tko je sjedinjen i poznaje istinu,
misli: “ja uopæe ne djelujem”.
9
Dok gleda, sluša, dodiruje, miriše, jede,
hoda, sanja, diše, govori, pušta,
hvata, otvara i zatvara oèi,
on drži da to samo osjetila djeluju
meðu osjetilnim predmetima.
10 Tko
sva djela prepušta brahmanu,
te tako napuštajuæi vezanosti djeluje,
nedirnut je grijehom, poput cvijeta lotosa
nedirnuta vodom.
11 Djelujuæi
tijelom, duhom, umom,
pa èak i samim osjetilima,
yogini, napuštajuæi vezanosti,
rade na samoproèišæenju.
12 Onaj,
tko je sjedinjen,
tko je napustio plodove djelovanja,
doseže savršeni mir.
Onaj, pak, tko je razjedinjen,
tko djeluje iz žudnje,
tko prianja uz plodove djela,
èvrsto je vezan.
13 Odrièuæi
se u duhu svih vezanosti,
stanovnik tijela uživa sreæu
u gradu s devet dveri.
Niti djeluje niti uzrokuje djelovanje.
14 Gospod
ne stvara djela i njihove plodove,
niti potièe biæa na djelovanje,
niti je on odgovoran za vezu
izmeðu djelatnika i plodova djela.
To èini Priroda.
477
Bhagavad-gEt=
15 Svevišnji
ne prihvaæa nièiji grijeh,
pa èak ni zaslugu.
Mudrost je prekrivena plaštem neznanja.
Zbog toga su biæa u zabludi.
16 Ali
u onima,
koji su neznanje uništili znanjem,
znanje poput sunca na izlasku
otkriva Svevišnjeg.
17 Umom
utemeljenim u Tome,
duše utemeljene u Njemu,
usmjereni na Njega,
posve predani Njemu,
mudrošæu posve oèišæeni,
postižu konaèno savršenstvo.
18 U
uèenom i poniznom brahmani,
u kravi, slonu, psu,
pa èak i u najnižem otpadniku
prosvijetljeni vide isto.
19 Još
za života pobijedili su roðenje i smrt oni,
èiji um je tako utemeljen.
Besprijekoran, uistinu sveprisutan je brahman.
Stoga su oni utemeljeni u brahmanu.
20 Znalac
brahmana,
èvrsto utemeljen u brahmanu,
niti se raduje ugodnom
niti ga uzbuðuje neugodno.
Njegov um je postojan,
slobodan od iluzije.
21 Onaj,
èiji duh je nedirnut izvanjskim zadovoljstvima,
nalazi sreæu koja je u Jastvu.
Jastva u èvrstom jedinstvu s brahmanom,
on uživa najvišu sreæu.
22 Sva
zadovoljstva
koja nastaju iz dodira osjetila
478
Bhagavad-gEt=
Peto poglavlje
samo su izvor patnje, o Kuntin sine.
Ona imaju poèetak i kraj.
Mudar se njima ne zadovoljava.
23 Onaj,
tko je sjedinjen,
može se i za života u ovom tijelu
oduprijeti poticajima želje i bijesa.
On je sretan èovjek.
24 Onaj,
tko nalazi sreæu u nutrini,
tko u nutrini nalazi ispunjenje,
tko je u sebi ispunjen svjetlom,
taj yogin, èija je duša brahman,
postiže utrnuæe u brahmanu.
25 Takvo
savršenstvo postižu oni rsiji,
koji su slobodni od grijeha,
koji su odbacili dvojnost,
obuzeti spoznajom,
koji uživaju èiniti dobro svima.
26 Sabrani
ljudi, osloboðeni želje i srdžbe,
koji su sabrali misli i postigli ostvarenje,
uskoro postižu takvo, krajnje savršenstvo.
27 Napustivši
vanjske veze,
pogleda usmjerena meðu obrve,
uspostavivši ravnotežu prane i apane
koje struje kroz nosnice
28 Mudrac
koji teži osloboðenju,
ovladanih osjetila, uma i duha,
koji napušta želje, strah i srdžbu,
uistinu je vjeèno slobodan.
29 Spoznajuæi
Mene
kao uživatelja žrtvi i isposništva,
kao najvišeg Gospoda svih svjetova,
kao dobroèinitelja sviju biæa,
on doseže mir.
479
Bhagavad-gEt=
Šesto poglavlje
1
Svevišnji Gospod reèe:
Onaj, tko vrši svoje dužnosti
bez vezanosti plodovima rada,
on je sannyasin, a takoðer i yogin,
a ne onaj tko je bez vatre i ne djeluje.
2
Znaj da je ono
što zovu sannyasom
takoðer i yoga, o Panduov sine,
jer yoginom ne postaje onaj
tko ne odbaci temelj želje.
3
Za mudra tragaoca na putu yoge, kaže se,
djelovanje je put.
Onome, tko je dostigao yogu,
put je obustavljanje djelovanja.
4
Tek kad èovjek ne prianja
uz zadovoljenje osjetila i plodove djela,
nakon što je odbacio temelj svih želja,
kaže se da je dostigao yogu.
5
Èovjekova duša sredstvo je njegova izbavljenja.
Neka èovjek ne ponizi svoju dušu;
ona mu može biti prijatelj, ali i neprijatelj.
6
Onome, tko je ovladao sobom,
njegova je duša prijatelj,
ali onome tko nije,
ostat æe neprijateljem.
7
Onome, tko je ovladao sobom,
tko boravi u najvišem miru,
tko je u cijelosti obuzet Najvišim Jastvom,
jednaki su hladnoæa i toplina,
sreæa i nesreæa,
slava i sramota.
480
Bhagavad-gEt=
8
Yogin, èija je duša
ispunjena znanjem i spoznajom,
osjetila postojano utemeljenih u duhu,
jednak je u iskušavanju
zemlje, kamena i zlata.
9
Plemenit je onaj,
tko dobronamjernike,
prijatelje i neprijatelje,
nepristrane i posrednike,
zlobnike i roðake,
svece kao i grešnike
gleda jednakim oèima.
Šesto poglavlje
10 Neka
se yogin uvijek zadubljuje
u skrovitosti, sam,
budna i ovladana duha,
bez želja i posjeda.
11 Na
èistom i svetom mjestu,
postavivši sjedište
niti previsoko niti prenisko,
postavivši kuœa travu na tlo,
prekrivši je jelenjom kožom i mekom tkaninom,
12 Tako
se smjestivši, usmjerena uma,
neka ovlada sviješæu, osjetilima i djelatnim organima,
te tako èisti svoju dušu yogom.
13 Nepomièan,
držeæi tijelo, glavu i vrat uspravnima,
neka usmjeri pogled na korijen nosa,
ne odvraæajuæi pogled ni na koju stranu.
14 Ispunjen
dubokim mirom, bez straha,
utemeljen u celibatu, obuzdana duha,
svijesti usredotoèene na Mene,
neka tako sjedeæi
ostvari Mene kao Najvišeg.
15 Stalno
tako vježbajuæi,
ovladavši svojom dušom,
481
Bhagavad-gEt=
yogin postiže mir,
te u posvemašnjem utrnuæu
dostiže Moje boravište.
16 Yoga
nije za onog,
tko previše ili premalo jede,
tko previše spava ili neprekidno bdije,
o Arjuna.
17 Onaj,
tko je umjeren u jelu i odmoru,
umjeren u svojim djelatnostima,
umjeren u spavanju i bdijenju,
yogom se oslobaða patnje.
18 Umirivši
svoj duh,
zasigurno biva utemeljen u Jastvu.
Za onog, tko se tako oslobodi svake èežnje,
kaže se da je istinski sjedinjen.
19 Poput
plamena svijeæe
koji ne treperi na mjestu bez vjetra,
takav je um yogina
utonulog u zadubljenje,
neprekidno obuzetog spoznajom Jastva.
20 To
je stanje u kojem prestaju misli,
smirene praksom yoge,
u kojem jastvo motrenjem jastva
ostaje zadovoljno jastvom.
21 Spoznajuæi
takvu beskrajnu radost,
koja nadilazi osjetila, a doseže se mudrošæu,
tako utemeljen on se ne koleba.
22 Postigavši
to,
vidi da ne postoji više postignuæe;
tako utemeljenog ne potresaju
ni najteže nedaæe.
23 Takvo
prekidanje sjedinjenja s boli
znaj pod imenom yoge.
482
Bhagavad-gEt=
Šesto poglavlje
Takva yoga neka se vježba
s èvrstom odluènošæu i nepokolebljivo.
24 Pošto
napusti svako promišljanje
želja i njihovih predmeta,
i umom ovlada svim aspektima osjetila
25 Korak
po korak treba se povuæi
strpljiva duha
te, utemeljivši duh u Jastvu,
ne èiniti ništa drugo, èak ni mišlju.
26 Kamo
god da uznemiren
i kolebljiv duh odluta,
vratiti ga treba pod nadzor Jastva.
27 Zaista,
najveæu sreæu uživa yogin
duboko smirena uma,
ugašena poriva za djelovanjem
koji je bez mane i od naravi brahmana.
28 Uvijek
se tako zadubljujuæi,
yogin bez mane s lakoæom doseže brahman
koji je najviša radost.
29 Jastva
uèvršæenog u yogi,
sve vidi jednakim oèima,
opažajuæi Jastvo u svim biæima
i sva biæa u Jastvu.
30 Tko
Mene vidi u svemu i sve u Meni,
Ja za njega nisam izgubljen,
niti je on izgubljen za Mene.
31 Takav
yogin, utvrðen u jedinstvu,
koji štuje Mene
koji boravim u svim biæima
unatoè svemu
uvijek živi u Meni.
483
Bhagavad-gEt=
32 Gledajuæi
okom Jastva,
on vidi sve kao jedno, o Arjuna,
radost i patnju podjednako.
Takvog se yogina drži savršenim.
33 Arjuna
reèe:
U toj yogi koju si opisao
kao ujednaèenost, o Madhusudana,
ja ne vidim postojanosti,
jer nemirno je stanje uma.
34 Kolebljiv
je um, o Krsna;
buran, snažan i nepodatan.
Teško ga je obuzdati, mislim,
jednako kao i vjetar.
35 Svevišnji
Gospod reèe:
Kolebljivi um zasigurno je teško obuzdati,
o moænoruki, ali vježbom,
o Kuntin sine, i neprianjanjem
savladat ga se može.
36 Èovjek
neobuzdana uma
teško da æe dostiæi yogu, tako držim,
ali èovjek koji se trudi,
koji ispravno nastoji,
može je postiæi.
37 Arjuna
reèe:
Kakav cilj postiže onaj, tko ne uspije;
koji ima vjeru, ali odstupi od yoge
zbog kolebljivosti uma, o Krsna,
i ne uspije postiæi savršenstvo u yogi?
38 Zaveden
na putu k brahmanu,
bez oslonca pod sobom,
zar ne ostaje bez ièega, o moænoruki,
raspršen poput oblaka na vjetru?
39 To
je moja sumnja, o Krsna.
Ja te molim da je raspršiš.
484
Bhagavad-gEt=
Šesto poglavlje
Nitko do tebe, uistinu,
ne može raspršiti tu moju sumnju.
40 Svevišnji
Gospod reèe:
O Partha, ni na ovom a ni na drugom svijetu
on jamaèno ne biva uništen.
Nikada, zacijelo, sine moj,
ne propadaju oni koji nastoje na dobru.
41 Dosegavši
svjetove pravednika,
nakon što tamo provede bezbroj godina
onaj tko je skrenuo s puta yoge
raða se u domu èistih i plemenitih ljudi.
42 Ili
se pak raða u obitelji
yogina obdarenih mudrošæu,
iako je takvo roðenje
teško postiæi na ovome svijetu.
43 Tamo
ubrzo dostiže razinu
postignuæa iz prijašnjeg tijela,
te tako, sine Kurua, nastavlja
rasti ka savršenstvu.
44 Veæ
i sama prethodna vježba
spontano privlaèi takav ishod.
Èak i tražitelj yoge nadilazi Vede.
45 Ustrajuæi
marljivo u vježbi,
takav yogin, èist od grijeha,
proèišæen mnoštvom roðenja,
doseže najviši cilj.
46 Yogin
je veæi od isposnika;
veæi èak i od mudraca,
a i od èovjeka od djela.
Budi stoga yogin, o Arjuna.
47 Od
svih yogina,
najsavršenijim držim onog,
485
Bhagavad-gEt=
tko Me ispunjen vjerom uvijek štuje,
èija duša uvijek prebiva u Meni.
486
Bhagavad-gEt=
Sedmo poglavlje
Sedmo poglavlje
1
Svevišnji Gospod reèe:
A sada èuj, o Partha, kako æeš Me,
uma usmjerena na Mene,
vježbajuæi yogu i pronalazeæi utoèište u Meni,
spoznati bez ikakve sumnje.
2
Ja æu ti u cijelosti objasniti
onu mudrost i spoznaju,
koju kad spoznaš,
neæe ti na ovome svijetu preostati ništa
što bi još imao spoznati.
3
Meðu tisuæama ljudi
možda tek jedan teži savršenstvu.
I meðu njima, koji savršenstvu teže
i koji su ga postigli,
možda Me tek jedan uistinu zna.
4
Zemlja, voda, vatra, zrak,
prostor, intelekt, um i ego –
osam su dijelova Moje naravi.
5
Osim te, niže prirode, o Moænoruki,
znaj da postoji i Moja viša priroda,
koja èini život biæa,
i koja daje život stvorenome svijetu.
6
Ona je ishodište
iz kojeg se sva biæa raðaju.
U Meni se tako
sveukupnost svijeta
stvara i nestaje.
7
Iznad Mene nièeg nema, o Dhanavjaya;
sve je nanizano na Mene
poput biserja na niti.
487
Bhagavad-gEt=
8
Ja sam okus vode, Kuntin sine.
Ja sam svjetlo Sunca i Mjeseca.
Ja sam om u svim Vedama,
zvuk u prostoru, ljudskost u ljudima.
9
Ja sam ugodni miris zemlje i žar vatre,
Ja sam život u svim biæima
i isposništvo u isposnicima.
10 Znaj
me, o Partha,
kao vjeèno sjeme svih biæa.
Ja sam umnost umnih
i hrabrost hrabrih.
11 Ja
sam snaga moænih
slobodna od želje i vezanosti.
Ja sam žudnja svih biæa
koja se ne protivi dharmi,
o najbolji Bharato.
12 Znaj
da su sva stanja,
bilo od sattve, rajasa ili tamasa,
stvorena od Mene.
Ipak, Ja nisam u njima,
ona su u Meni.
13 Zaslijepljen
stanjima od te tri kvalitete,
èitav je svemir obmanut,
i ne poznaje Mene,
koji sam iznad njih i nepromjenjiv.
14 Ovu
Moju Božansku iluziju,
saèinjenu od kvaliteta,
doista je teško nadiæi,
ali oni koji se predaju Meni,
oni je zacijelo nadilaze.
15 Meni
se ne utjeèu zloèinci,
zaluðeni i najniži od ljudi.
Uma pomuæena iluzijom,
oni razvijaju demonsku narav.
488
Bhagavad-gEt=
Sedmo poglavlje
16 Èetiri
su vrste
Mojih vrlih štovatelja, o Arjuna.
To su nesretni, željni znanja,
željni koristi a takoðer i znalci,
o najbolji Bharato.
17 Od
njih je najbolji znalac,
uvijek sjedinjen i predan Jednom.
On je drag meni,
i Ja sam vrlo omilio njemu.
18 Plemeniti
su svi oni,
ali znalac je doista istinsko Jastvo, tako mislim;
jer on æe se, uèvršæena uma,
uteæi jedino Meni, najvišem cilju.
19 Nakon
mnogih roðenja,
takav znalac dolazi Meni,
spoznajuæi da je Vasudeva doista sve.
Ipak, takva je velika duša rijetka.
20 Mudrosti
pomuæene žudnjom,
ljudi služe drugim božanstvima,
te pod utjecajem vlastite naravi
slijede razlièite propise.
21 Kojem
se god božanstvu štovatelj prikloni,
Ja mu osnažujem vjeru.
22 U
takvoj vjeri,
on se utjeèe božanstvu
da mu ispuni želje.
Ali uistinu,
Ja sam taj koji ih ispunja.
23 Prolazni
su plodovi želja
koje gaje takvi, siromašni mudrošæu.
Jer, štovatelj božanstava božanstvima odlazi,
dok štovatelj Moj dolazi Meni.
489
Bhagavad-gEt=
24 Neznalice
drže kako sam
iz neoèitovanog postao oèitovanim,
ne znajuæi Moju višu,
nepromjenjivu, nenadmašnu prirodu.
25 Prekriven
yoga-mayom,
ne razotkrivam se svima.
Mene, neroðenog i neiscrpnog,
zaluðeni svijet ne poznaje.
26 Ja
poznajem sva prošla,
sadašnja i buduæa biæa, o Arjuna,
ali Mene ne zna nitko.
27 Zbunjena
dvojnostima privlaènosti
i odbojnosti, o Bharato,
sva su biæa roðena u zabludi,
o uništitelju neprijatelja.
28 Ljudi
pobožnih djela,
slobodni od grijeha,
slobodni od iluzije dvojnosti,
štuju Me postojanom odluènošæu.
29 Oni,
koji se radi osloboðenja
od starosti i smrti utjeèu Meni,
oni spoznaju istinski brahman,
istinsko Jastvo, kao i puninu djelovanja.
30 Oni
koji Me prepoznaju
kao Gospoda i prirodnog i Božanskog i žrtve,
èak i u samrtnom èasu,
um je njihov u Meni uèvršæen.
490
Bhagavad-gEt=
Osmo poglavlje
Osmo poglavlje
1
Arjuna reèe:
Što je brahman?
Što je individualno jastvo?
Što je djelatnost, o najviši Puruso?
Koji je uzrok materijalne,
a koji božanske prirode?
2
Tko je i što uzrok yajve,
ovdje u ovom tijelu, o Madhusudana?
Kako Te samoovladani mogu
prepoznati u trenutku smrti?
3
Svevišnji Gospod reèe:
Neprolazan je brahman i najviši.
Individualno jastvo je vlastito biæe.
Uzrok nastajanja i života biæa
zove se karma, djelatnost.
4
Materijalna priroda je prolazna,
dok je božanska priroda Purusa.
Uzrok žrtve sam Ja u ovom tijelu,
o najbolji od tjelesnika.
5
Onaj tko u trenutku smrti
napušta tijelo sjeæajuæi se Mene,
on doseže Moju prirodu.
U to nema sumnje.
6
Kome god da preda misli
prilikom napuštanja tijela,
njemu zacijelo i dolazi,
o Kuntin sine.
7
Stoga uvijek boravi uèvršæen u Meni i bori se.
Predajuæi razum i um Meni,
nesumnjivo æeš doseæi Mene.
491
Bhagavad-gEt=
8
Meditirajuæi tako, sjedinjena duha,
postojano usmjerenih misli,
najvišeg Božanskog Purusu doseže, o Partha.
9
Tko meditira o Sveznajuæem,
Najstarijem, Upravitelju,
manjem od atoma, koji sve održava,
Nedokuèivom, sjajnom poput sunca,
onkraj tame,
10 Tako
meditirajuæi u samrtnom èasu,
postojana uma, ispunjen predanošæu i snagom yoge,
potpuno povlaèeæi životni dah u mjesto izmeðu obrva,
on doseže najvišeg, Božanskog Purusu.
11 O
Onom, koga znalci Veda zovu Vjeènim,
u kojeg ulaze samoovladani,
i radi kojeg prihvaæaju zavjete èednosti,
tebi æu sada ukratko objaviti.
12 Tko
se usredotoèi u yogi,
zatvarajuæi sva vrata tijela,
povlaèeæi razum u srce
a životni dah u glavu,
13 Izgovarajuæi
brahman u jednom slogu Om,
sjeæajuæi se Mene,
te tako napusti tijelo,
on doseže najviši cilj.
14 Istinski
sjedinjenom yoginu,
uvijek usmjerena uma,
koji se uvijek sjeæa Mene,
Ja sam lako dostižan, o Partha.
15 Dostigavši
Mene,
postigavši krajnji cilj,
velike se duše više ne vraæaju
u mjesto prolaznosti i jada.
492
Bhagavad-gEt=
Osmo poglavlje
16 Tko
dosegne bilo koji svijet,
ukljuèujuæi svijet Brahme,
ponovo se vraæa, o Arjuna,
ali došavši Meni, Kuntin sine,
ne raða se više.
17 Dan
Brahme traje tisuæu yuga,
a jednako traje i Brahmina noæ,
tako govore znalci.
18 Poèetkom
Dana sve oèitovano nastaje iz neoèitovanog,
a poèetkom Noæi rastaèe se ponovo u neoèitovanom.
19 To
se mnoštvo biæa raða, ponovo i ponovo,
nestaje u sumraku a raða se sa zorom.
20 Ali
postoji i druga,
vjeèna i transcendentalna priroda,
razlièita od neoèitovanog,
koja nikada ne podliježe uništenju.
Uništenjem svega, ona ostaje.
21 To,
neoèitovano i neprolazno,
kažu, vrhovno je odredište.
Dostigavši ga, nitko se ne vraæa.
To je Moje najviše boravište.
22 Tog
Vrhovnog Purusu,
u kojem su sva biæa sadržana,
koji sve prožima,
može se doseæi potpunom predanošæu.
23 O
najbolji Bharato,
sad æu ti kazati o vremenima
u koja yogin napušta svijet,
da se vrati ili ne.
24 Vatra,
svjetlo, dan,
svijetla polovina mjeseca,
te šest mjeseci sjevernog suncostaja;
493
Bhagavad-gEt=
ljudi koji tada odlaze,
ako znaju brahman, odlaze brahmanu.
25 Dim,
noæ,
tamno razdoblje u mjesecu,
te šest mjeseci južnog suncostaja;
yogini koji odlaze tada,
odlaze na mjeseèev svijet,
ali se ponovo vraæaju.
26 Dva
su naèina napuštanja tijela:
u svjetlu i u tami, tako kažu znalci;
jedan bez povratka,
dok drugi povratku vodi.
27 Yogin,
o Partha, koji zna te puteve
nikada nije zbunjen.
Stoga uvijek budi uèvršæen
u yogi, o Arjuna.
28 Yogin
baštini nagradu onkraj prouèavanja Veda,
žrtvovanja, isposništva i davanja milostinje;
nagrada njegova veæa je od nagrade za te stvari.
On dostiže vrhovno, iskonsko stanište.
494
Bhagavad-gEt=
Deveto poglavlje
Deveto poglavlje
1
Svevišnji Gospod reèe:
Tebi nezlobnome prenijet æu
ovo najviše znanje i spoznaju
kojim æeš se osloboditi zla.
2
To je kraljevsko znanje, najveæa tajna.
Ono vodi najveæem proèišæenju.
Neposredno iskusivo, sukladno dharmi,
lako ostvarivo i neprolazno.
3
Ljudi koji ne slijede ovaj put,
o Uništitelju neprija