close

Enter

Log in using OpenID

2559 km samo s jednim spremnikom

embedDownload
AKCIJA LOV NA REKORD
Plan je bio startati prije podneva,
no pripreme i poštivanje strogih
Guinnessovih pravila potrajali su pa
smo u avanturu krenuli tek u 14.30.
Prije starta obavili smo i završno
slikanje ispred AC Jasenovića
u Čakovcu
KM
2559
SAMO S JEDNIM
SPREMNIKOM!
Putovanje je trajalo 60 sati, a sama vožnja 42,5.
Uz prosječnu brzinu oko 60 km/h, potrošnja je
pala na nevjerojatnih 3,088 l/100 km. Rekord je
premašen 103 km! Čeka se potvrda
P
rvi dan euforija, drugi letargija,
a treći nervoza. I to kakva! A onda - bum! - srušili smo Guinnessov rekord od 2456 km samo kilometar nakon izlaza s autoceste A1 Ravča na
putu prema Vrgorcu. Ali, to je bio samo
trenutak, a prethodili su mu dani koje
ćemo zauvijek pamtiti. Danas znamo da
smo dosta toga pogrešno napravili. Recimo, nismo se trebali pripremati vježbajući štedljivu vožnju jer dobri smo vozači.
Bilo bi bolje da smo se dobro naspava-
8
7/2011
li i odmorili negdje na moru, pa odmoreni, orni i napaljeni na rekord sjeli za volan. Ali, naša je priča potpuno drukčija...
Ideja se davno rodila, za vrijeme testa passata 1,6 TDI bluemotiona u kojem
smo u jednom trenutku shvatili da se vozimo uz prosječnu potrošnju od 3,6 l/100
km. Samo! Tad se nije bilo teško sjetiti
Guinnessovog rekorda koji je sa sličnim
autom postavio britanski novinar. Vrijeme je donijelo svoje. Morali smo. Nismo
izdržali, pa smo i sami krenuli u pothvat,
Priprema automobila značila je
i skidanje spremnika goriva, kako bi
javna bilježnica mogla potvrditi da je
prazan i nakon toga nadgledala
ulijevanje novog dizelskog goriva
Nakon starta u Čakovcu prvu
ozbiljniju pauzu imali smo
idućeg jutra, nešto prije šest
sati, i to u Vinkovcima nakon
prevaljenih 890 kilometara.
Samo nekoliko sati sna bilo je
dovoljno za nastavak puta
Ozbiljnost čitavom projektu
dao je HAK (Hrvatski autoklub),
čiji je predstavnik Hrvoje Pećnik
bio svjedok i kontrolor strogih
Guinnessovih pravila. Moramo
priznati da je muški izdržao
dugotrajnu vožnju
jer - možemo mi i bolje. Potraga za pravim autom vratila nas je na početak. U
VW-ovo dvorište, jer jedino passat može
trošiti tako malo i usput imati spremnik
u koji stane više od 70 litara goriva. Ima i
štedljivijih, ali ne s tolikim spremnikom.
Naime, u ovom je rekordu važnije prijeći više kilometara nego trošiti malo, iako
jedno povlači drugo.
Prve vježbe učinile su nas malo nesigurnima i shvatili smo da prava ravnica jednostavno ne postoji. Čak ni u Sla-
voniji gdje blagi, ali dugi usponi zapravo stvaraju najveći problem. Potrošnju
podižu pola litre do litru, a iza njih nema nizbrdice koja bi mogla kompenzirati potrošeno. Lika nas je još više obeshrabrila jer se o ekonomičnom prelasku preko jednog velikog brda doista može napisati elaborat.
Ako mu priđete presporo, brzinom koja po ravnom znači minimalnu potrošnju (oko 60 km/h), uspon će ugušiti motor i morat ćete se spašavati gasom. Do
vrha ćete se voziti s nekih 10-ak litara na
putnom računalu. Ako ne i više! S druge
strane, ako brdu priđete sa 90 km/h - kad
nam je auto trošio oko 3,6 litara - okretaji neće padati i do vrha se može stići s
prosjekom do 4,5 litara. E, sad, je li prije
tog brda ravnica ili nizbrdica dobra za zalet? Što je iza brda? Koliki je uspon? I koliko brzine žrtvovati na brdu (sve ako je
iza velika strmina)? Sve su to pitanja koja traže odgovor u trenu, a onda još treba znati da nema istih uzbrdica i nizbrdi-
7/2011
9
U obaranju rekorda imali smo veliku
podršku tehničkih pomagala. Tako smo
koristili i Vip auto nadzor koji zahvaljujući
signalu kao na mobilnom telefonu
u realnom vremenu omogućuje praćenje.
Tako je sva naša prateća ekipa putem
internetske aplikacije u svakom trenutku
znala gdje smo, ali i kojom se brzinom
krećemo. Također, tijekom zaustavljanja
mogli smo detaljno analizirati kompletno
prijeđeni put, sve pauze te se još bolje
pripremiti za ostatak avanture
Dok to ne doživite, teško je
pojmiti, ali tek smo sad
shvatili kolika su nam pomoć
u najtežim trenucima bili brojni
pozivi, SMS-poruke, ali i izjave
podrške napisane na profilu auto
motor i sporta na Facebooku
Crvena linija obilježava
put trodnevne rute.
Gomila skretanja je bila
neizbježna jer jednostavno se drukčije nije
moglo napraviti 2500 km
unutar hrvatskih granica
u brzinomjer ili G-metar. Kao da je riječ
o nekom sportskom podatku. Zadovoljni
načinom kako smo odradili brda do Zagreba, na slavonsku autocestu dolazimo
s prosjekom 2,7 l/100 km (po putnom računalu) i nastavljamo plovidbu s oko 77
km/h. Na kraj autoceste, u Lipovac, dolazimo pet sati kasnije i sjedamo na prvi
odmor u Nijemcima. Nesvjesni što se zapravo događa i kad će ova avantura završiti, jer kazaljka spremnika goriva nije se
ni pomaknula. Ni milimetra!
Sad slijede slavonske ceste, a prvi
su dojmovi zastrašujući. Nakon autoceste gdje smo samo klizili sada treba šaltati, skretati u slijepa križanja i paziti na
ostatak prometa. Oči su nam ispale kad
smo susreli prvi kombajn. Baš je taj morao imati vršu od osam metara. Doslovno
širok kao oba traka na cesti. Ali, opet sreća, odmah se maknuo.
Dižemo se na cestu prema Vukovaru,
prolazimo Ovčaru i prvi je cilj Erdut. Kakva brda, a mislili smo da ćemo voziti ni-
zinom uz rijeku. Gore-dolje, gore-dolje i
potrošnja je skočila na 2,7 l/100 km. Prestaje nam biti svejedno i shvaćamo u što
smo se upustili. Tek tada! Tek na kružnoj
cesti koja vodi oko Erduta i u trenu kad
smo odlučili u istoj noći nastaviti na Kopački rit. Ne biste vjerovali koliko štakora, mačaka, lisica i svega drugog stanuje
na slavonskom asfaltu. Naše prateće vozilo nije ih uspjelo izbjeći i pogazilo je
barem pet živina.
Bližila se ponoć i koncentracija je pala, a to se odrazilo i na potrošnju - sigurno. Kao da smo izgubili zajednički jezik
s autom. No, idemo dalje jer zaključujemo da kilometri sporo idu i da danas moramo odvaliti velik komad. Kolega Ivan,
u tom trenutku zadužen za radar, posao
odrađuje savršeno. S dvije navigacije i
kartom pronalazi svaki koristan kilometar, a ja vidim prvu kolonu iznad Slatine
koja valjda čeka na neki granični prijelaz.
Svi imaju ugašena svjetla i drže kočnicu.
Ivan provjerava i objašnjava mi: „Ne, to
nije kolona - samo vozi - prolazimo pored groblja, to su lampioni“.
Bolje groblje nego kolona u kojoj bismo stajali i kvarili prosjek. Tim koji
nas je pratio polako počinje posustajati
i predlaže spavanje, ali idemo dalje, još
samo malo. Spuštamo se prema Našicama i zaključujemo da ćemo spavati za kojih sat vremena, u Vinkovcima u jednom
dobrom hotelu. Ali, nitko se ne bavi računicom. I onda - u jednom trenu - pada
zaključak. Pa ovim tempom i po predviđenoj ruti do Vinkovaca nam treba barem
tri i pol sata jer vozimo minutu po kilometru. U kabini vlada ludilo i sve postaje smiješno, nevažno i bizarno. Mmmmuuuuu. U hotel dolazimo kad je već svanulo, nešto prije šest ujutro. Zadovoljni
učinjenim.
7/2011
11
Nakon što je passat zakašljucao
i ostao bez goriva, u pomoć
smo pozvali ORYX asistenciju
i za manje od deset minuta
stiglo je novih 25 litara goriva.
U slučaju jednake štedljivosti
to bi nam bilo dovoljno za
barem 800 kilometara
Dan 2., 741 km, još 15 sati na putu
Vinkovci - Nuötar - Silaö - Ernestinovo Ivankovo - Cerna - Babina Greda - Vrpolje - Stari Mikanovci - Velika Branjevina - akovo - Naöice - Bizovac - akovo - Vrpolje - Donji Andrijevci - Slavonski Brod - Nova Gradiöka - Novska
- Jasenovac - Hrvatska Dubica - Moöenica - Petrinja - Sisak - Popovaa - Lupoglav - Sv. Helena - Vrbovec - Bjelovar - Daruvar
Pet frajera, dva bez prtljage, probudilo se već nakon tri sata sna. Bilo je to dovoljno za predah, a adrenalin nas je odmah pripremio za nastavak „ribičije“ po
putnom računalu. Čak i u Vinkovcima, iz
kojih smo nakon ručka izišli oko podne,
može biti gužva.
Ali, brzo se izvlačimo i počinjemo
šarati Slavonijom. Prvi gaf. Gubimo se
u poljima i završavamo pred makadamskom cestom s poljoprivrednim strojevima. Pojeli bismo se živi, ali tko je mogao
znati da žuto označena cesta na karti više ne funkcionira? Nema nam druge, moramo se spojiti na cestu kojom smo već
prošli. Njome vozimo samo kilometar i
nadamo se da to doista neće biti važno
Guinnessovoj komisiji.
Više ne riskiramo i ne ulazimo u diskutabilne situacije. Okrećemo prema Čepinu, pa se preko sela vozimo gotovo usporedo sa starom cestom Đakovo - Osijek. Dolazak do Đakova obilježavamo pauzom i ručkom. Ne bismo li napravili još
koji kilometar slavonskim cestama, vraćamo se prema Našicama, pa dalje preko
Bizovca na Slavoniku, i dalje usporedo s
autocestom preko Nove Gradiške stižemo
starom cestom do Novske. Minute prolaze kao sati...
Nikad kraja, pa vjerojatno zato donosimo i neplaniranu odluku. Prelazimo na
južnu stranu autoceste ne bismo li nabrali još kilometara kroz Lonjsko polje. Kilometara smo tamo pronašli, ali nismo
sigurni koliko je to pogodan teren. Nije
se činio takvim, ali je dosta brdovit. Sada
je potrošnja već skočila na 2,9 litara i tu
se stabilizirala jer je na trenutke bila padala i nazad na 2,8 l/100 km. Duga i dosadna noć razbijena je palicom Stop! Pogranična policija htjela je vidjeti tko to
kroz Hrvatsku Dubicu po mraku vozi ispod ograničenja. Luđaci iz auto motor i
12
7/2011
sporta. Dečki u plavom su bili dobri. Nisu nam vjerovali da ćemo napraviti 2500
km s jednim tankom, pa su nam dali savjet i pustili nas dalje. Zavladala je letargija, umor i dosada...
Noć se polako valjala, kao i passat, i
napokon stižemo u Daruvar oko tri ujutro. Ali, gle čuda, ne možemo naći hotel.
Barem ako ne računamo čudnog gospodina koji je otključao vrata hotela s dvije zvjezdice i tražio 470 kuna po osobi
(ili tako nešto). Čak nam nije htio reći ni
gdje su drugi hoteli po gradu... Tu su se
opet pojavili dečki u plavom koji su malo čudno gledali na „pet frajera“ koji teturaju centrom Daruvara. Izgledali smo u
najmanju ruku kao zgužvani narkomani.
Ali, kad su vidjeli oblijepljeni passat, odveli su nas do pristojnog smještaja. Dan je
jedva završio, a odluka je pala da sljedeći bude i zadnji.
Dan 3., 922 km, još 16 sati na putu
Daruvar - Suhopolje - Lukač - Kloštar Podravski - Ferdinandovac - Ždala - Varaždin - Bednja - Macelj - Lučko - Ravča - Vrgorac - Baćinska jezera - Makarska - Krvavica
Nakon dva dana za upravljačem Marko sad uzima u ruke karte, navigacije te
mobitel da bi se javljao ekipi koja nas je
cijelo vrijeme pratila preko naše internetske stranice www.automotorisport.hr te
profila na Facebooku.
Ovaj put su nam četiri sata bila do-
Komentari s Facebooka
Krešimir Perić Sad jedno kupanje na Makarskoj rivijeri
- zaslužili ste!
Igor Dadić čestitke od srca.... nek se zna TKO ZNA
ZNANJE!
Krešimir Tiemyrope Nikpalj Dečki svaka vam čast.
Misli ma ste sad psihički isrpljeni jer je ovo fakat bio
i test psihičke spremnosti. To je ono moram pazit na
gas, da li idem previše, di su okretaji, di je najpogodnija potrošnja ovisno o dionici itd... Svaka vam dala.
Božidar Kenig A tko bi bio sposoban prijeći rekordnu
kilometražu s malom količinom goriva nego naši ljudi.
:) Pogotvo u vrijeme prije slijedeće plaće. :-P
Hrvoje Sakač Bravo dečki!!!! Svaka čast i imate veliki
pozdrav od VW-tima Hrvatska!
Ante Prolić Proki das auto! Hrvati i njemačka auta uvik
su bili veliki prijatelji :D! Bravo ekipa!
Marijan Malčević držimo fige, a ako slučajno ne
uspijete i za ovaj pothvat zaslužujete gajbu Guinessa
Miro Mrgud Zrnčević jel pijete Guiness il ga još
tražite? :)
Goran Ćorić Pazite se na tom području, malo su nadobudni, hoće iz kanala i razno raznog žbunja iskakati :)
Ugodno krstarenje
Marko Medved nemojte po fejsbuku prčkat ako vozite
policija će vas :D
Antonio Ovčar može to i sporije!..... ne žuri vam se..il?
Zeljko Bosankic samo po gasu
Ante Prolić Proki Stavite i mirisni borić! Bez toga
nikako na put :D
Ivan Nekić hm, a da ste možda probali u doba dok ne
treba klima, a ni svjetla?
Ivica Maky Makovica ma bez klime nek voze ,kaj će
im, nek se malo preznoje ak hoće skinut rekord
Author
Document
Category
Uncategorized
Views
0
File Size
7 082 KB
Tags
1/--pages
Report inappropriate content