close

Enter

Log in using OpenID

Bogati otac, siromašni otac

embedDownload
Izdavač: KATARINA ZRINSKI d.o.o. Varaždin
Moslavačka 9, Varaždin, tel.: 042/241-000, fax: 241-828
Za izdavača: Mirjana Ptiček
Urednik: Vedran Martinez
Naslov originala: Rich Dad Poor Dad
Copyright © 1997, 1998 by Robert T. Kiyosaki and
Sharon L. Lechter
Prijevod: Nebojša Buđanovac
Lektura i korektura: Ivana Vidaček
ISBN 953-236-084-0
CIP - Katalogizacija u publikaciji
Nacionalna i sveučilišna knjižnica - Zagreb
UDK 65.012(02.062)
KIYOSAKI, Robert T.
Bogati otac, siromašni o t a c : što
bogati uče svoju djecu o novcu - a
siromašni i srednja klasa ne! / Robert T.
Kiyosaki i Sharon L. Lechter; < prijevod
Nebojša Buđanovac>. - Varaždin: Katarina
Zrinski, 2005. - (Biblioteka 21. stoljeće)
Prijevod djela: Rich Dad Poor Dad.
ISBN 9 5 3 - 2 3 6 - 0 8 4 - 0
1. Lechter, Sharon L.
451018016
Što bogati uče svoju djecu o novcu a siromašni i srednja klasa ne!
ROBERT T. KIYOSAKI
i Sharon L Lechter, OJR
Varaždin, 2006.
"Kako biste dospjeli na financijski vrh, morate pročitati knjigu Bogati
otac, siromašni otac. Ona sadrži zdrav razum i tržišno lukavstvo za vašu
financijsku budućnost."
Zig Ziglar, svjetski poznati pisac i predavač
"Ako želite saznati kako da se pametno obogatite i OSTANETE bogati,
pročitajte ovu knjigu! Potkupite i svoju djecu (financijski, ako je potrebno) da
učine isto."
Mark Victor Hansen, suautor serijala uspješnica
br. 1 iz New York Timesa "Pileća juha za dušu"
"Bogati otac, siromašni otac nije obična knjiga o novcu... lagana je za
čitanje, a njezine ključne poruke, poput one da su za bogaćenje potrebni
koncentracija i dobri živci, vrlo su jednostavne."
Magazin Honoluiu
"Volio bih da sam pročitao ovu knjigu kad sam bio mlad, ili još bolje, da
su je pročitali moji roditelji! Ovu knjigu kupite svojoj djeci, a u slučaju da
dobijete unuke i njima. Ovo bi trebao biti vaš dar djetetu čim navrši 8 ili 9
godina."
Sue Brawn,
predsjednica tvrtke Tenant Chek of America
"Bogati otac, siromašni otac ne govori o brzom bogaćenju, već o
preuzimanju odgovornosti za svoje financijske poslove i o financijskom
napretku putem ovladavanja novcem. Pročitajte je želite li probuditi svoj
financijski genij."
Dr. Ed Koken,
predavač na katedri "Financije",
RMIT sveučilište, Melbourne
"Volio bih da sam pročitao ovu knjigu prije 20 godina."
Larison Clark, Diamond Key Homes građevinska
tvrtka s najbržim rastom u Americi za 1995. po INC
Magazineu
"Bogati otac, siromašni otac polazna je točka za sve one koji žele steći
kontrolu nad svojom financijskom budućnosti."
USA TODAY
POSVETA
Ova je knjiga posvećena
svim roditeljima svijeta.
Oni su najvažniji učitelji svoje djece.
ZAHVALE:
Kako čovjek može reći "hvala" kad mora zahvaliti tako
velikom broju ljudi? Ova je knjiga očito zahvala dvojici mojih
očeva, koji su mi bili snažni uzori i mojoj majci, koja me
podučila ljubavi i ljubaznosti.
No, od ljudi koji su najzaslužniji za pretvaranje ove
knjige u stvarnost, tu je moja supruga Kim, koja mi život čini
potpunim. Kim je moja partnerica u braku, poslu i životu. Bez
nje bio bih izgubljen. Zahvaljujem i njezinim roditeljima,
Winnie i Billu Meyeru što su odgojili tako sjajnu kćer.
Zahvaljujem Sharon Lechter što je izvadila dijelove ove knjige
iz mog računala iz sastavila ih, njezinom suprugu Mikeu, koji je
sjajan odvjetnik za intelektualno vlasništvo i njihovoj djeci
Phillipu, Shelly i Ricku na sudjelovanju i suradnji. Zahvaljujem
Keithu Cunninghamu na financijskoj mudrosti i nadahnuću,
Larryju i Lisi Clark na prijateljstvu i poticaju, Rolfu Parti na
tehničkom geniju, Anne Nevin, Bobbi DePorter i Joeu Chapon
na uvide u vezi učenja. Zahvaljujem DC i Johnu Harrisonu,
Jannie Tay, Sandy Khoo, Richardu i Veronici Tan, Peteru
Johnstonu i Suzi Dafnis, Jacqueline Seow, Nyhl Henson,
Michaelu i Monette Hamlin, Edwinu i Camilli Khoo, K.C. See i
Jessici See na profesionalnoj podršci, Kevinu i Sari iz InSynca
na briljantnoj grafici, Johnu i Shari Burley, Billu i Cindy
Shopoff, Vanu Tharpu, Diane Kennedy, C.W. Allenu, Marilu
Deignan, Kim Arries i Tomu Weisenbornu na financijskoj
inteligenciji. Zahvaljujem Samu Georgesu, Anthonyju Robbinsu,
Enid Vien, Lawrenceu i Jayne Taylor-West, Alanu Wrightu i
Zigu Ziglaru na jasnoći, J.W. Wilsonu, Martyju Weberu,
Randyju Craftu, Donu Muelleru, Bradu Walkeru, Blair i Eileen
Singer, Wayneu i Lynn Morgan, Mimi Brennan, Jeromeu
Summersu, dr. Peteru Powersu, Willu Hepburnu, dr. Enriqueu
Teuscheru, dr. Robertu Marinu, Joi Jitahide, Jeffu Bassetu, dr.
Tomu Burnsu i Billu Gavinu što su bili sjajni prijatelji i potpora
projektima. Zahvaljujem voditeljima centara i desetinama tisuća
polaznika škola "Novac i vi" i "Poslovne škole za poduzetnike",
te Franku Crerieu, Clintu Milleru, Thomasu Allenu i Normanu
Longu na odličnoj suradnji.
SADRŽAJ
POTREBA POSTOJI
9
LEKCIJE
Prvo poglavlje
Drugo poglavlje
Treće poglavlje
Četvrto poglavlje
Peto poglavlje
Šesto poglavlje
Sedmo poglavlje
Bogati otac, siromašni otac
Prva lekcija
Bogati ne rade za novac
Druga lekcija
Zašto podučavati
financijsku pismenost?
Treća lekcija
Gledajte svoja posla
Četvrta lekcija
Povijest poreza i moć udruga . . .
Peta lekcija
Bogati stvaraju novac
Šesta lekcija
Radite da bi učili ne radite za novac
21
31
67
99
111
125
149
POČECI
Osmo poglavlje
Deveto poglavlje
Deseto poglavlje
Epilog
Savladavanje prepreka
165
Početak
185
Želite li još?
209
Edukacija na fakultetu za 7.000 $ . 215
UVOD
Potreba postoji
Priprema li škola djecu za stvarni svijet? "Marljivo uči,
imaj dobre ocjene i dobit ćeš dobro plaćen posao sa sjajnim
beneficijima", govorili su moji roditelji. Njihov cilj u životu bio
je omogućiti visokoškolsko obrazovanje mojoj starijoj sestri i
meni, kako bismo imali najveće moguće izglede za uspjeh u
životu. Kad sam napokon dobila diplomu iz računovodstva
1976. kao odlična studentica, pri vrhu svoje klase na Državnom
sveučilištu u Floridi, moji su roditelji ispunili svoj cilj. Bilo je
to vrhunsko postignuće u njihovim životima. U skladu s
"Velikim planom" zaposlila me računovodstvena tvrtka "Big 8"
te sam se mogla nadati uspješnoj karijeri i ranoj mirovini.
Moj suprug Michael, slijedio je sličan put. Oboje smo
potekli iz vrijednih obitelji skromne imovine, ali čvrste radne
etike. I Michael je diplomirao s odličnim i to dvaput: prvi put
na strojarstvu, a drugi na pravu. Ubrzo ga je zaposlila prestižna
odvjetnička tvrtka iz Washington D.C-a koja se specijalizirala
za zakon o patentima. Očekivala ga je svijetla budućnost,
uspješna karijera i rana mirovina.
Iako smo oboje bili uspješni, to nije bilo kao što smo
očekivali. Nekoliko smo puta mijenjali poslove, iz pravih
razloga, ali nisu nas čekali nikakvi mirovinski planovi koje
netko drugi radi u naše ime. Naši su mirovinski fondovi rasli
isključivo kroz naše osobne doprinose.
Michael i ja imamo divan brak i troje prekrasne djece. Sad
kad ovo pišem, dvoje ih je na fakultetu, a najmlađe upravo
kreće u srednju školu. Potrošili smo pravo bogatstvo kako bi
9
naša djeca dobila najbolje moguće obrazovanje.
Jednog dana 1996. jedno od moje djece vratilo se kući iz
škole lišeno iluzija. Učenje mu je dosadilo i izmorilo ga. "Zašto
bih gubio vrijeme učeći predmete koji mi nikada neće trebati?"
bunio se.
Bez razmišljanja, odgovorila sam: "Zato što, ako ne dobiješ
dobre ocjene, nećeš upasti na fakultet."
"Bez obzira išao ja na fakultet ili ne", odgovorio je, "bit ću
bogat."
"Ako ne diplomiraš, nećeš dobiti dobar posao", odgovorila
sam sa zrncem panike i majčinske brige. "A ako ne dobiješ
dobar posao, kako se planiraš obogatiti?"
Moj sin je žmirnuo i polako odmahnuo glavom pokazujući
da mu je pomalo dosadno. Mnogo smo puta vodili ovaj
razgovor. Spustio je glavu i preokrenuo očima. Moje mudre
majčinske riječi ponovo su ga živcirale.
Iako je bio pametan i tvrdoglav, oduvijek je bio i ljubazan
mladić pun poštovanja.
"Mama", započeo je, a ja sam shvatila da je došao red na
mene da poslušam lekciju, "kreni u korak s vremenom! Osvrni
se, najbogatiji se nisu obogatili zahvaljujući svojem obrazovanju. Pogledaj Michaela Jordana i Madonnu, a čak je i Bill
Gates, osnivač Microsofta, ispao s Harvarda, a sada je
najbogatiji čovjek u Americi, s tim da je tek u svojim 30-tim.
Postoji bacač lopte u bejzbolu koji zarađuje više od 4 milijuna
dolara godišnje iako su ga proglasili 'mentalno retardiranim'."
Među nama je zavladala duga tišina. Shvatila sam da svom
sinu dajem isti savjet koji su moji roditelji dali meni. Svijet oko
nas se promijenio, ali savjet nije.
Dobro obrazovanje i dobre ocjene više nisu osiguravali
uspjeh, a činilo se da to nije primijetio nitko osim naše djece.
"Mama", nastavio je, "ne želim raditi ovako naporno kao ti i
tata. Vi zarađujete mnogo i mi živimo u velikoj kući s mnogo
igračaka. Kad bih slijedio tvoj savjet, završio bih poput vas,
radeći sve više i više kako bih plaćao sve veće poreze i završio
u dugovima. Više nema sigurnog posla - znam sve o krizi i
10
otkazima. Znam i to da studenti koji završe fakultet danas
zarađuju manje no što ste zarađivali vi kad ste diplomirali.
Pogledaj liječnike. Ne zarađuju ni približno onoliko koliko su
nekada zarađivali. Znam da se ne mogu osloniti na državno ili
kompanijsko mirovinsko osiguranje kada se umirovim. Trebam
nove odgovore."
Bio je u pravu. On je trebao nove odgovore, a trebala sam ih
i ja. Savjet mojih roditelja možda je funkcionirao za ljude
rođene prije 1945., ali mogao je biti katastrofalan za nas koji
smo rođeni u svijetu brzih promjena. Više nisam mogla
jednostavno reći svojoj djeci: "Idite u školu, dobijte dobre
ocjene i potražite siguran posao."
Znala sam da moram potražiti nove puteve za obrazovanje
svoje djece.
Kao majka i kao računovotkinja, bila sam zabrinuta zbog
nedostatka financijskog obrazovanja u školama. Danas mnogi
mladi ljudi imaju kreditne kartice prije no što završe srednju
školu, ali nikada nisu imali predmet koji bi govorio o novcu ili
o ulaganju, a kamoli neki koji bi im objasnio kako kamate
djeluju na kreditne kartice. Jednostavno rečeno, bez financijske
pismenosti i spoznaje o tome kako svijet funkcionira, djeca nisu
spremna za suočavanje sa svijetom koji ih čeka, u kojem se
trošenje potiče mnogo više od štednje.
Kad je moj najstariji sin upao u velike dugove na prvoj
godini fakulteta, ne samo da sam mu pomogla uništiti kreditne
kartice, već sam krenula u potragu za programom koji bi mi
pomogao da obrazujem djecu na planu financija.
Jednoga dana, suprug me nazvao iz ureda. "Ovdje je netko
koga trebaš upoznati", rekao je, "zove se Robert Kiyosaki.
Poslovni je čovjek i ulagač i prijavio je patent za edukativni
proizvod. Mislim da je to ono što si tražila."
Upravo ono što sam tražila
Moj suprug Mike bio je tako impresioniran PROTOKOM
NOVCA, novim edukativnim proizvodom kojeg je razvio
Robert Kiyosaki, da je dogovorio s njim da oboje sudjelujemo u
11
testiranju prototipa. Budući da se radilo o edukativnoj igri,
zamolila sam i svoju 19-godišnju kćer, koja je bila na prvoj
godini lokalnog sveučilišta, da sudjeluje i ona je pristala.
U testiranju je sudjelovalo petnaestak osoba, podijeljenih u
tri skupine.
Mike je bio u pravu. Bio je to edukativni proizvod kakav
sam tražila. No, bio je specifičan: izgledao je poput šarene
ploče za Monopoly s divovskim, dobro odjevenim, štakorom u
sredini. Međutim, za razliku od Monopolyja, postojale su dvije
staze: jedna unutrašnja i jedna vanjska. Cilj igre bio je izlazak
iz unutrašnje staze - koju je Robert zvao "Utrka štakora" - i
doći na vanjsku, "Brzu stazu". Robert je rekao da "Brza staza"
simulira način na koji bogataši igraju u stvarnom životu.
Robert nam je zatim definirao "Utrku štakora".
"Pogledajte život prosječno obrazovane, vrijedne osobe.
Dijete se rodi i pođe u školu. Roditelji su sretni jer je dijete
uspješno, dobiva vrlo dobre i odlične ocjene, a uspjelo se i
upisati na fakultet. Dijete diplomira, a zatim postupa onako
kako je programirano: traži siguran posao i karijeru. Pronalazi
taj posao, možda kao liječnik ili odvjetnik ili pristupi vojsci ili
državnoj službi. Uglavnom, počne zarađivati, kreditne kartice
počinju pristizati u gomilama i tada, ako ne već i prije, počinje
kupnja.
Budući da ima novca, mlada osoba kreće na mjesta gdje
izlaze druge mlade osobe poput nje, upoznaje se s njima, izlazi,
a možda se i vjenča. Život izgleda odlično, jer oboje rade, a dva
su prihoda pravi blagoslov. Osjećaju se uspješnima, sa svjetlom
budućnosti te odluče kupiti kuću, automobil, televiziju, krenuti
na putovanja i imati djecu. Stiže i mali smotuljak sreće, a
potreba za novcem postaje sve veća. Sretni par zaključi da su
im karijere od životne važnosti pa počinju raditi sve više,
tražeći napredovanja i povišice. Povišica stiže, ali i još jedno
dijete i potreba za većom kućom. Rade sve više, postaju bolji
radnici i još više posvećeni poslu. Vraćaju se u školu i stječu
specijalizirana znanja i vještine kako bi mogli zaraditi još više
novca. Možda pronađu i drugi posao. Prihodi im rastu, ali raste
12
i porezni razred u kojem se nalaze, kao i porez na njihovu novu
kuću, na socijalno osiguranje, kao i svi drugi porezi. Dobivaju
velike plaće, a pitaju se kamo je novac nestao. Kupuju neke
uzajamne fondove, a kreditnim karticama namirnice. Djeca su
narasla i sada imaju 5 ili 6 godina. Potreba štednje za njihovo
školovanje raste, kao i potreba štednje za mirovinu.
Taj sretan par ima 35 godina i sada je ulovljen u "Utrku
štakora" do kraja svog radnog vijeka. Rade za vlasnike svoje
tvrtke, plaćaju poreze državi, a banci otplaćuju hipoteku i
kreditne kartice.
Zatim savjetuju svojoj djeci da 'marljivo uče, dobivaju
dobre ocjene i pronađu siguran posao.' Nisu naučili ništa o
novcu, osim od onih koji profitiraju od njihove naivnosti, a
naporno rade cijeli život. Proces se ponavlja na sljedećoj
generaciji vrijednih radnika. To je 'Utrka štakora'."
Jedini način da izađete iz "Utrke štakora" jest da dokažete
svoju stručnost u računovodstvu i investiranju, što su možda
dvije najteže znanosti. Kao ovlaštena javna računovotkinja
(OJR) koja je nekada radila za tvrtku "Big 8", iznenadila sam se
kako je Robert učinio učenje ta dva predmeta zabavnim i
uzbudljivim. Proces je bio tako sjajno maskiran da smo
zaboravili da učimo, dok smo se vrijedno trudili izaći iz "Utrke
štakora."
Uskoro se testiranje proizvoda pretvorilo u zabavno
poslijepodne s mojom kćeri. Razgovarale smo o stvarima o
kojima nikada prije nismo. Budući da sam po zanimanju
računovotkinja, bilo mi je lako igrati igru koja zahtijeva
izvješće o prihodu i bilanci. Imala sam vremena pomagati kćeri
i drugim igračima za svojim stolom s konceptima koje nisu
razumjeli. Bila sam prva i jedina osoba u cijeloj testnoj skupini
koja je tog dana izašla iz "Utrke štakora" i to nakon samo 50
minuta iako se igra nastavila gotovo tri sata.
Za mojim stolom bili su bankar, vlasnik tvrtke i računalni
programer. Ono što me jako uznemirilo bila je činjenica da ti
ljudi znaju jako malo o računovodstvu i ulaganju, a to su stvari
koje su jako važne za njihove živote. Pitala sam se kako
13
rukovode svojim financijskim poslovima u stvarnom životu.
Mogla sam shvatiti da to ne razumije moja 19-godišnja kćer, ali
ovo su bile odrasle osobe, barem dvostruko starije od nje.
Nakon što sam izašla iz "Utrke štakora", sljedeća dva sata
promatrala sam svoju kćer i te obrazovane, uspješne odrasle
osobe kako bacaju kocke i pomiču svoje figurice. Iako mi je
bilo drago što toliko uče, bila sam uznemirena zbog činjenice
da ti ljudi nisu imali pojma o osnovama računovodstva i
ulaganja. Imali su poteškoća s razumijevanjem veze između
izvješća o prihodu i bilance. Dok su kupovali i prodavali
aktivu, nisu se mogli sjetiti da svaka transakcija može utjecati
na njihov mjesečni protok novca. Pomislila sam, koliko
milijuna ljudi u stvarnom životu ima financijske probleme samo
zato što nikada nisu učili ove predmete?
Hvala Bogu što su se zabavljali i što im je pažnju odvlačila
želja da pobijede. Nakon što je Robert dao znak za kraj igre,
pustio nas je da petnaest minuta razgovaramo o PROTOKU
NOVCA.
Vlasnik tvrtke koji je sjedio za mojim stolom nije bio sretan.
Igra mu se nije svidjela. "Ja ne moram ovo znati", reče on
glasno, "zapošljavam računovođe, bankare i odvjetnike da to
rade za mene."
Robert je na to odgovorio: "Niste li primijetili da postoji
mnogo računovođa koji nisu bogati? A isto vrijedi i za bankare,
odvjetnike, brokere i prodavače nekretnina. Oni mnogo znaju i
uglavnom su pametni ljudi, ali većina njih nije bogata. Budući
da naše škole ne podučavaju ljude onome što znaju bogataši,
savjete moramo tražiti upravo od njih. No, ako jednoga dana, na
autocesti, zaglavljeni u gužvi, a žurite na posao, pogledate
udesno i ugledate svog računovođu i svog bankara u istoj
prometnoj gužvi to bi vam trebalo nešto reći."
Niti računalni programer nije bio impresioniran igrom:
"Mogu kupiti program koji će me podučiti ovome."
No, bankar je bio osupnut. "Učio sam u školi ovaj
računovodstveni dio, ali nikada nisam znao to primijeniti u
stvarnom životu. Sada znam. Moram izaći iz "Utrke štakora."
14
Mene je najviše dirnuo komentar moje kćeri: "Zabavila sam
se učeći", rekla je, "naučila sam mnogo o tome kako novac
stvarno funkcionira i kako isplativo ulagati."
Zatim je dodala: "Sada znam da mogu izabrati posao kojim
se želim baviti, a to ne mora biti zbog sigurnosti, beneficija ili
zarade. Ako naučim ono čemu podučava ova igra, mogu raditi i
učiti ono što mi srce želi, a ne nešto što bih učila samo zato što
tvrtke traže određene radne vještine. Ako naučim ovo, neću
morati brinuti o sigurnom poslu i socijalnom osiguranju, kao
što brine većina mojih kolega iz razreda."
Nisam mogla ostati i porazgovarati s Robertom nakon što
smo odigrali igru, ali složili smo se da se kasnije nađemo kako
bismo porazgovarali o projektu. Znala sam da je htio
upotrijebiti igru kako bi pomogao ljudima da razviju financijske
vještine i htjela sam čuti više o njegovim planovima.
Otkrili smo da imamo mnogo zajedničkog. Razgovarali smo
o svemu i svačemu, od sportova i kazališta do restorana i
socioekonomskih pitanja. Razgovarali smo o mijenjanju svijeta.
Proveli smo mnogo vremena raspravljajući o tome kako većina
Amerikanaca za mirovinu nije uštedjela gotovo ništa, kao i o
socijalnom i zdravstvenom osiguranju koji se nalaze blizu
bankrota. Hoće li moja djeca morati plaćati mirovinu za 75
milijuna pripadnika populacijske eksplozije? Pitali smo se
shvaćaju li ljudi koliko je rizično zavisiti o mirovinskom planu.
Roberta je najviše brinuo sve veći jaz između onih koji
imaju i onih koji nemaju u Americi i diljem svijeta. Kao
samouki poduzetnik koji je stvorio sam sebe i proputovao svijet
ulažući, Robert se umirovio u dobi od 47 godina. Vratio se u
posao samo zato što ga je brinulo isto ono što i mene. Zna da se
svijet promijenio, ali da se obrazovanje nije mijenjalo zajedno
sa svijetom. Prema Robertu, djeca provode godine u
zastarjelom obrazovnom sustavu, učeći predmete koji im nikada
neće trebati, pripremajući se za svijet koji više ne postoji.
"Danas je najopasniji savjet koji možete dati djetetu neka ide
u školu, ima dobre ocjene i potraži siguran posao'. To je stari
savjet, ali loš. Kad biste vidjeli što se događa u Aziji, Europi,
15
Južnoj Americi, bili biste zabrinuti kao i ja."
On smatra da je to loš savjet jer ako želite da vam djeca
imaju financijski osiguranu budućnost, ona ne mogu igrati po
starim pravilima budući da je to prerizično."
Pitala sam ga što misli pod tim "stara pravila"?
"Ljudi poput mene igraju po drugim pravilima od pravila po
kojima igrate vi", rekao je, "što se događa kad korporacija
objavi da smanjuje broj radnika?"
"Ljudi bivaju otpušteni", rekla sam, "obitelji su pogođene, a
nezaposlenost raste."
"Da, ali što se događa tvrtki, osobito javnoj, na burzi
dionica?"
"Cijena dionica obično raste kad se najavi smanjivanje broja
radnika", rekoh ja, "tržište voli kad tvrtka smanjuje troškove
rada, bilo zbog automatizacije ili zbog konsolidacije radne
snage općenito."
"Točno", rekao je, "a kada cijene dionica porastu ljudi poput
mene, dioničari, postaju bogatiji. Zaposlenici gube, vlasnici i
ulagači dobivaju."
Robert je opisivao ne samo razliku između zaposlenika i
poslodavca, već i razliku između kontrole nad vlastitom
sudbinom i davanja te kontrole nekom drugome.
"No, većini je ljudi teško shvatiti zašto se to događa", rekoh
ja, "misle da to nije pošteno."
"Zato je glupo reći djetetu jednostavno: 'Dobro se obrazuj'",
rekao je, "glupo je pretpostaviti da će obrazovanje koje daje
školski sustav pripremiti djecu za svijet u kojem će se naći
nakon diplome. Svakom djetetu potrebno je još obrazovanja i to
drugačijeg. Djeca moraju poznavati pravila koja su drukčija.
"Postoje pravila novca po kojima igraju bogati i pravila po
kojima igra ostalih 95% stanovništva", rekao je, "a tih 95% uči
ta pravila kod kuće i u školi. Zato je danas rizično reći djetetu:
'Vrijedno uči i potraži posao'. Dijete danas treba sofisticiranije
obrazovanje, a postojeći sustav ga ne pruža. Nije mi važno
koliko računala škola ima u učionicama niti koliko novca troši.
Kako obrazovni sustav može podučavati djecu stvarima koje
16
nisu poznate ni njemu samom?"
Kako onda roditelji podučavaju djecu onome čemu ih ne
podučava škola? Kako možete dijete naučiti nešto o
računovodstvu? Neće li mu to dosaditi? A kako djecu naučiti
ulagati ako se i vi sami bojite rizika? Umjesto da naučimo djecu
da igraju na sigurno, odlučio sam da je najbolje naučiti ih da
igraju pametno.
"Kako ćete naučiti djecu o novcu i svim drugim stvarima o
kojima smo razgovarali?" pitala sam Roberta, "i kako možemo
olakšati roditeljima, osobito ako to ni sami ne razumiju?"
"Napisao sam knjigu o tome", rekao je.
"Gdje je?"
"U mojem računalu. Već je godinama tamo, u dijelovima.
Povremeno radim na njoj, ali nikad je nisam uspio sastaviti.
Počeo sam je pisati nakon što je moja druga knjiga postala
uspješnica, ali nisam dovršio. U dijelovima je."
I bila je u dijelovima. Nakon što sam pročitala razbacana
poglavlja, zaključila sam da je knjiga dobra i da znanje iz nje
treba podijeliti, osobito u ovim vremenima koja donose velike
promjene. Složili smo se da zajedno dovršimo Robertovu
knjigu.
Pitala sam ga što misli o tome koliko je djetetu potrebno
znanja o financijama, a odgovor je glasio da to zavisi o djetetu.
Robert je u ranoj dobi znao da želi uspjeti i bio je sretan što ima
oca koji je bio bogat i spreman da ga podučava. "Obrazovanje
je temelj uspjeha", rekao je Robert, "akademske vještine su od
vitalne važnosti, a isto vrijedi i za financijske i komunikacijske".
Slijedi priča o dva Robertova oca, bogatom i siromašnom
ocu, gdje se govori i o vještinama koje je on razvio tijekom
života. Važno je uvidjeti razliku između očeva. Ja sam knjigu
sastavila i uredila. Ako neki računovođa čita ovu knjigu, trebao
bi staviti svoje akademsko znanje u drugi plan i otvoriti um
teorijama koje Robert predstavlja. Iako mnoge od njih stavljaju
u pitanje same temelje općeprihvaćenih principa računovodstva,
omogućavaju vrijedan uvid u način na koji pravi ulagači
analiziraju svoje odluke o investiranju.
Kada mi, kao roditelji, savjetujemo svojoj djeci da 'idu u
školu, vrijedno uče i nađu dobar posao', često to činimo zbog
kulturalne uvjetovanosti, npr. jer se to uvijek smatralo
ispravnim. Upoznavši Roberta, ostala sam zapanjena njegovim
idejama. Budući da su ga odgajala dva oca, podučavali su ga da
teži k dva različita cilja. Obrazovani otac savjetovao mu je da
radi za neku tvrtku, a bogati mu je otac savjetovao da istu
posjeduje. Oba životna puta zahtijevala su obrazovanje, ali
predmeti su bili potpuno različiti. Obrazovani otac poticao je
Roberta da bude pametan, a bogati da zaposli pametne.
Činjenica da ima dva oca stvarala je mnoge probleme.
Robertov pravi otac bio je nadzornik za obrazovanje savezne
države Havaji. Do Robertove 16 godine, njegova prijetnja koja
je glasila: "Ako ne dobiješ dobre ocjene, nećeš dobiti dobar
posao", nije imala mnogo učinka. Robert je već znao da je
njegov put bio posjedovanje tvrtki, a ne rad za njih. U stvari, da
nije bilo mudrog i upornog srednjoškolskog savjetnika za
zapošljavanje, Robert možda uopće ne bi išao na fakultet i to
priznaje. Želio je odmah početi izgrađivati svoju aktivu, ali se
složio da mu i obrazovanje može koristiti.
Istini za volju, ideje iz ove knjige vjerojatno su previše
nategnute i radikalne za većinu roditelja. Neki roditelji imaju
dovoljno problema zadržavajući djecu u školi. No, u svjetlu
našeg vremena velikih promjena, kao roditelji moramo biti
otvoreni za nove, smjele ideje. Poticati djecu da budu
zaposlenici znači savjetovati djeci da tijekom života plaćaju
velike poreze i to gotovo bez ikakvog jamstva za mirovinu. A
istina je da su porezi najveći trošak svake osobe. Zapravo,
većina obitelji tijekom godine radi od siječnja do sredine
svibnja kako bi platila porez. Potrebne su nove ideje, a ova ih
knjiga pruža.
Robert tvrdi da bogati podučavaju svoju djecu na drugi
način i to kod kuće, za stolom. To možda nisu ideje o kojima
biste razgovarali sa svojom djecom, ali hvala vam što ste ih
odlučili pročitati. Savjetujem vam da nastavite s potragom, jer
kao majka i OJR smatram da je koncept dobivanja dobrih
18
ocjena i pronalaženja dobrog posla zastario. Moramo
savjetovati djecu na sofisticiraniji način. Potrebne su nam nove
ideje i drukčije obrazovanje. Možda i nije tako loše reći djeci da
budu dobri zaposlenici, ali treba im reći da u isto vrijeme
trebaju težiti posjedovanju vlastite investicijske tvrtke.
Kao majka, nadam se da će ova knjiga pomoći drugim
roditeljima. Robert se nada da će informirati ljude o tome da
svatko može napredovati ako tako odluči. Ako ste danas vrtlar,
domar ili nezaposleni, možete se obrazovati i podučiti one koje
volite da se financijski pobrinu za sebe. Imajte na umu da je
financijska inteligencija mentalni proces putem kojeg
rješavamo svoje financijske probleme.
Danas se suočavamo s globalnim i tehnološkim promjenama
jednako velikim, pa čak i većim, od onih s kojima smo se
suočavali prije. Nitko nema kristalnu kuglu, ali jedno je
sigurno: pred nama su promjene koje nadilaze našu stvarnost.
Tko zna što nosi budućnost? No, što god se dogodilo, imamo
dvije mogućnosti: igrati na sigurno ili igrati pametno tako što
ćemo se pripremiti, obrazovati i probuditi vlastiti financijski
genij i genij naše djece.
Sharon Lechter
Za BESPLATNU KAZETU
"Što me moj bogati otac naučio o novcu"
i BROŠURU U BOJI o
društvenoj igri PROTOK NOVCA 101,
nazovite 1-800-308-3585
19
PRVO
POGLAVLJE
BOGATI OTAC,
SIROMAŠNI OTAC
PRIČA
ROBERTA
KIYOSAKIJA
Imao sam dva oca, bogatog i siromašnog. Jedan je bio
vrhunski obrazovan i inteligentan - imao je doktorat, a četiri
godine fakulteta završio je prije roka u manje od dvije godine.
Zatim je pohađao Sveučilišta Stanford, Chicago i Northwestern
na postdiplomskom studiju, sve uz pune stipendije. Drugi otac
nije završio niti osmi razred.
Obojica su bili uspješni, cijeli život vrijedno radili i
mnogo zaradili. No, jedan od njih cijelog je života imao
financijskih problema, drugi je postao jedan od najbogatijih
ljudi na Havajima. Jedan je umro ostavivši desetke milijuna
dolara obitelji, dobrotvornim organizacijama i Crkvi, a drugi je
za sobom ostavio neplaćene račune.
Obojica su bili snažni, karizmatični i utjecajni, obojica su
me savjetovala, ali njihovi savjeti nisu bili isti. Snažno su
vjerovali u obrazovanje, ali nisu mi preporučili isti tijek
školovanja.
Da sam imao samo jednog oca, morao bih prihvatiti ili
odbaciti njegov savjet. To što sam imao dva oca koji su me
savjetovali, ponudilo mi je izbor između dva različita gledišta:
gledišta bogatog i gledišta siromašnog čovjeka.
Umjesto da jednostavno prihvatim ili odbacim jedan ili
drugi savjet, razmišljao sam, usporedio ih, a zatim sam odlučio.
21
Problem je bio u tome što bogati čovjek još nije bio bogat, a
siromašni čovjek još nije bio siromašan. Obojica su tek
započinjala svoje karijere i imala financijskih i obiteljskih
problema, no na novac su gledali različito.
Na primjer, jedan otac bi govorio: "Ljubav prema novcu
izvor je sveg zla." Drugi bi govorio: "Nedostatak novca je izvor
sveg zla."
Dok sam bio mlad, bilo je teško imati dva snažna oca koji su
utjecali na mene. Htio sam biti dobar sin i slušati, ali dva oca
nisu govorila iste stvari. Razlika u njihovim gledištima, osobito
u vezi novca, bila je tako velika da sam postao znatiželjan.
Počeo sam razmišljati o stvarima koje su govorili.
Veliki dio slobodnog vremena provodio sam razmišljajući i
pitajući se: "Zašto je to rekao?" Zatim bih se upitao isto to u
vezi izjave drugog oca. Bilo bi mnogo lakše jednostavno reći:
"Da, u pravu je. Slažem se s tim". Ili jednostavno odbaciti to
gledište i reći: "Stari nema pojma o čemu govori." Ali, budući
da sam volio obojicu natjerao sam se na razmišljanje i odabrao
kako dalje. Taj se izbor pokazao dugoročno mnogo vrednijim
nego da sam jednostavno prihvatio ili odbacio jedno gledište.
Jedan od razloga zašto bogati postaju bogatiji, siromašni
siromašniji, a srednja klasa sve zaduženija, jest činjenica da se
o novcu podučava kod kuće, a ne u školi. Najveći dio nas, uči o
novcu od svojih roditelja. Što može siromašni roditelj reći
svojem djetetu o novcu? Jednostavno kažu: "Ostani u školi i
vrijedno uči." Djeca mogu diplomirati s odličnim ocjenama, ali
s financijskim programiranjem i mentalitetom siromašne osobe.
Dijete je to naučilo još kao malo.
U školi se ne uči o novcu. Škola se fokusira na akademske i
profesionalne vještine, ali ne i na financijske. To je razlog zbog
kojeg pametni bankari, liječnici i računovođe, koji su u školi
dobivali odlične ocjene, mogu cijeli život imati financijskih
problema. Naš golemi nacionalni dug djelomično je posljedica
činjenice da visoko obrazovani političari i državni službenici
donose financijske odluke s malo ili nimalo znanja o novcu.
Često razmišljam o novom mileniju i pitam se što će se
22
dogoditi kada milijunima ljudi zatreba financijska i medicinska
pomoć. Oni će financijski ovisiti o svojim obiteljima ili o
državi. Što će se dogoditi kada zdravstveno ili socijalno
osiguranje ostane bez novca? Kako će nacija preživjeti ako
podučavanje djece o novcu i dalje ostane na roditeljima - od
kojih će većina biti ili već jest, siromašna?
Budući da sam imao dva utjecajna oca, učio sam od obojice.
Morao sam razmisliti o savjetu i jednog i drugog i dok sam to
činio stjecao sam vrijedan uvid u moć i učinak čovjekovih misli
na njegov život. Na primjer, jedan otac običavao je reći: "Ne
mogu si to priuštiti." Drugi otac je zabranio izgovaranje tih
riječi. On je inzistirao da govorim: "Kako bih si to mogao
priuštiti?" Jedno je izjava, a drugo pitanje. Jedno vam daje
izgovor, a drugo vas prisiljava da razmislite. Moj bogati otac
objašnjavao je to tako da, kada kažete da si ne možete to
priuštiti, vaš mozak prestaje funkcionirati. Kada se zapitate
"Kako bih si to mogao priuštiti?", mozak se pokreće. Nije
smatrao da trebate kupiti sve što želite. Bio je fanatik vježbanja
moždanih vijuga, najmoćnijeg računala na svijetu. "Moj mozak
je svakoga dana sve jači jer ga vježbam. Što je jači, više mogu
zaraditi." Vjerovao je da je izgovaranje rečenice, "Ne mogu si
to priuštiti", znak mentalne lijenosti.
Iako su oba oca vrijedno radila, primijetila sam da jedan od
njih ima naviku uspavati svoj mozak kad se radilo o novcu, a
drugi je običavao vježbati svoj mozak. Dugoročni rezultat bio
je taj da je jedan otac financijski jačao, dok je drugi slabio. To
je kao razlika između osobe koja svaki dan vježba u teretani i
one koja sjedi na kauču i gleda televiziju. Odgovarajuća fizička
vježba povećava vam izglede za zdravlje, kao što vam
odgovarajuća mentalna vježba povećava izglede za bogatstvo.
Lijenost smanjuje zdravlje i bogatstvo.
Moja dva oca imala su suprotne stavove. Jedan je smatrao da
bi bogati trebali plaćati veće poreze kako bi brinuli za one
nesretnije. Drugi je govorio: "Porezi kažnjavaju one koji
proizvode, a nagrađuju one koji ne proizvode".
Jedan otac mi je govorio: "Vrijedno uči kako bi se mogao
23
zaposliti u dobroj tvrtki", a drugi, "vrijedno uči kako bi mogao
kupiti dobru tvrtku."
Jedan otac rekao je: "Razlog zbog kojeg nisam bogat jest taj
što imam vas, djeco."
Drugi je rekao: "Razlog zbog kojeg moram postati bogat ste
vi, djeco."
Jedan je poticao na razgovor o novcu i poslu za stolom.
Drugi je branio da se za stolom spominje novac.
Jedan je rekao: "Kad se radi o novcu, igraj na sigurno, ne
riskiraj", a drugi, "nauči upravljati rizikom."
Jedan je vjerovao da je dom najveća investicija i aktiva, a
drugi da je kuća obaveza, a ako je ona najveća investicija, to je
velika nevolja.
Oba oca plaćali su svoje račune na vrijeme, ali jedan ih je
plaćao prije svega ostalog, a drugi na kraju.
Jedan je vjerovao da će se tvrtka ili država pobrinuti za ljude
i njihove potrebe, te je uvijek je razmišljao o povišicama,
mirovinskim planovima, zdravstvenim beneficijima, bolovanjima,
godišnjem odmoru i drugim prednostima. Impresionirala su ga
dva ujaka koja su ušla u vojsku i zaradila mirovinu i beneficije
do kraja života, nakon dvadeset godina aktivne službe. Sviđale
su mu se zdravstvene beneficije i privilegije koje je vojska
osiguravala svojim umirovljenicima. Sviđao mu se i sustav rada
na katedri sveučilišta. Povremeno se činilo da mu je ideja
sigurnog posla za cijeli život i beneficija važnija od samog
posla. Često bi govorio: "Vrijedno sam radio za državu i imam
pravo na te beneficije."
Drugi je vjerovao u potpunu financijsku samodostatnost.
Govorio je protiv mentaliteta "beneficija" i smatrao da ovaj
stvara slabe, financijski ovisne ljude. Važna mu je bila
financijska kompetencija.
Jedan otac mučio se da uštedi nekoliko dolara, a drugi je
jednostavno stvarao investicije.
Jedan me naučio napisati impresivni životopis kako bih
mogao pronaći dobar posao, a drugi me podučio pisanju dobrih
poslovnih i financijskih planova kako bih mogao stvarati radna
24
mjesta.
Kao proizvod dva snažna oca, mogao sam promatrati učinak
koji različite misli imaju na čovjekov život. Primijetio sam da
ljudi zaista oblikuju život svojim mislima.
Na primjer, moj je siromašni otac uvijek govorio: "Nikada
se neću obogatiti." I to se ostvarilo. S druge strane, moj je
bogati otac oduvijek smatrao sebe bogatašem. Govorio bi: "Ja
sam bogat čovjek, a bogati to ne rade." Čak i kad je bankrotirao
nakon velikog financijskog pada i dalje se smatrao bogatim
čovjekom. Govorio bi: "Postoji razlika između siromaštva i
bankrota. Bankrot je privremen, a siromaštvo je vječno."
Moj siromašni otac bi govorio: "Ne zanima me novac" ili
"Novac nije važan". A bogati je uvijek smatrao da je novac
moć.
Moć naših misli nije moguće izmjeriti, ali još dok sam bio
mlad bilo mi je jasno da moram paziti na svoje misli i
izražavanje. Primijetio sam da moj siromašni otac nije
siromašan zbog količine novca koju je zarađivao, već zbog
svojih misli i djela. Kao mladić s dva oca, postao sam svjestan
da moram paziti koje ću misli usvojiti. Koga bih trebao slušati bogatog ili siromašnog oca?
Iako su obojica veoma cijenila obrazovanje i učenje, nisu se
slagali u vezi onoga što bi trebalo učiti. Jedan je htio da
vrijedno učim, dobijem diplomu i dobar posao kako bih radio
za novac. Htio je da postanem profesionalac, odvjetnik,
računovođa ili da završim poslovnu školu i postanem MBA
Master of Business Administration - stručnjak za ekonomske i
financijske znanosti. Drugi me otac poticao da obratim pažnju
na to kako postati bogat, da shvatim način na koji djeluje novac
te postignem da on radi za mene. "Ja ne radim za novac, već
novac radi za mene!"
Kad sam navršio devetu godinu, odlučio sam poslušati
bogatog, a ne siromašnog oca, iako je ovaj imao fakultetske
diplome.
25
Lekcija Roberta Frosta
Robert Frost je moj omiljeni pjesnik. Iako volim mnoge
njegove pjesme, omiljena mi je Put kojim nisam pošao.
Njegovom se lekcijom koristim gotovo svakodnevno:
Put kojim nisam pošao
U žutoj šumi račvala se dva puta,
Tužan što ne mogu na obje strane
Jer putujem sam, stajao sam dugo
I gledao do kuda mi pogled seže
Kako jedan nesta u gustome grmlju;
I onda krenuh drugim, onim pravim,
Možda mi je upravo tuda valjalo poći,
Obraslim travom što čeka nove korake
Premda sam znao, ako pođem tuda,
Koračat ću ipak uvijek istim putem,
A toga su jutra oba puta bila prava
Prekrivena lišćem nedirnutim, mirnim.
Da, išao sam prvim još cijeloga dana!
Ali svi mi znamo da staze nas nose,
I ta sjena sumnje zvala me je natrag.
Ovo ću vam s uzdahom jednom reći,
Negdje nakon mnogo dugih godina;
U šumi račvala se dva puta, a ja Krenuh onim kojim se rjeđe išlo,
I nakon toga ništa nije bilo kao prije.
Robert Frost (1916)
(Preveo Miloš Đurđević)
26
I nakon toga ništa nije bilo kao prije.
Tijekom godina, često sam razmišljao o pjesmi Roberta
Frosta. Odluka da ne slušam savjet i stavove o novcu od mojeg
visokoobrazovanog oca bila je bolna, ali je oblikovala ostatak
mojeg života.
Kad sam odlučio koga ću poslušati, započelo je moje
financijsko obrazovanje. Bogati otac podučavao me sve do
moje 39-te godine. Prestao je kad je shvatio da razumijem ono
što je pokušavao utuviti u moju, često tvrdu glavu.
Novac je jedan oblik moći. No, ono što je još moćnije je
financijsko obrazovanje. Novac dolazi i odlazi, ali ako
razumijete način na koji funkcionira, stječete moć i počinjete
graditi bogatstvo. Pozitivno razmišljanje ne dolazi samo po sebi
jer većina ljudi u školi nije naučila kako novac funkcionira, te
provodi cijeli život radeći.
Budući da mi je bilo samo devet godina kad sam počeo učiti,
lekcije kojima me podučavao bogati otac bile su jednostavne.
Na kraju krajeva, sve se svodi na samo šest glavnih koje je
ponavljao tijekom trideset godina. Ovo je knjiga o tih šest
lekcija, prikazanih na najjednostavniji mogući način, tj. onako
kako ih je moj bogati otac prikazao. Te lekcije nisu odgovori,
već putokazi koji će pomoći vama i vašoj djeci da postanete
bogatiji, bez obzira na to što se događalo u svijetu koji se
mijenja, svijetu punom nesigurnosti.
27
Prva lekcija
Bogati ne rade za novac
Druga lekcija
Zašto podučavati
financijsku pismenost?
Treća lekcija
Gledajte svoja posla
Četvrta lekcija
Povijest poreza i moć tvrtki
Peta lekcija
Bogati stvaraju novac
V
Šesta lekcija
Radite da bi učili
- ne radite za novac
DRUGO
POGLAVLJE
Prva lekcija:
BOGATI NE RADE ZA
NOVAC
"Tata, možeš li mi reći kako da se obogatim?"
Moj otac odložio je večernje novine. "Zašto se želiš
obogatiti, sine?"
"Zato što je danas Jimmyjeva majka došla u novom
Cadillacu, a za vikend idu u svoju kuću na plaži. Poveli su tri
njegova prijatelja, ali Mike i ja nismo pozvani. Rekli su da
nismo pozvani zato što smo 'siromašna djeca'."
"To su rekli?" upita otac s nevjericom.
"Da, jesu", rekoh ja povrijeđenim tonom.
Moj otac u tišini odmahne glavom, gurne prstom naočale na
nosu i nastavi čitati svoje novine. Stajao sam čekajući odgovor.
Bilo je to 1956. godine, a ja sam imao devet godina. Igrom
sudbine, pohađao sam javnu školu u koju su bogati slali svoju
djecu. Naš je grad bio prije svega grad šećernih plantaža.
Direktori plantaža i drugi utjecajni ljudi iz grada, poput
liječnika, vlasnika tvrtki i bankara, slali su djecu u tu školu od
1. do 6. razreda. Nakon 6. razreda, djecu su uglavnom slali u
privatne škole. Zato što je moja obitelj živjela s jedne strane
ulice i ja sam pohađao tu školu. Da smo živjeli s druge strane,
pohađao bih drugu školu, s djecom iz obitelji sličnijim mojoj.
Nakon 6. razreda, ta će djeca zajedno sa mnom nastaviti
školovanje u javnim srednjim školama. Mi nećemo moći
pohađati privatne škole.
31
Otac napokon odloži novine. Mogao sam vidjeti da razmišlja.
"Pa, sine", započne on polako, "ako želiš biti bogat, moraš
naučiti stvarati novac."
"Kako ću stvoriti novac?" upitao sam ga.
"Razmisli malo, sine", reče on smiješeći se, što je zapravo
značilo, "to je sve što ću ti reći" ili "ja ne znam odgovor, nemoj
me postidjeti."
Partnerstvo je stvoreno
Sljedećeg jutra prenio sam Mikeu, svom najboljem
prijatelju, riječi svog oca. Koliko sam znao, Mike i ja bili smo
jedina siromašna djeca u toj školi. Mike je bio poput mene,
našao se u toj školi igrom sudbine. Netko je pogriješio crtajući
granice školskih područja i mi smo završili u školi s bogatom
djecom. Nismo bili zaista siromašni, ali osjećali smo se
siromašnima jer su svi drugi dječaci imali nove bejzbol
rukavice, bicikle i sve ostalo.
Mama i tata osigurali su nam osnovne stvari - hranu, odjeću
i krov nad glavom. No, to je bilo to. Moj je tata govorio: "Ako
nešto želiš, radi kako bi to i dobio." Mi smo željeli mnogo toga,
ali nije bilo mnogo posla za 9-godišnje dječake.
"Kako da zaradimo novac?" upitao je Mike.
"Ne znam", rekoh ja, "ali želiš li biti moj partner?"
Pristao je i tog je subotnjeg jutra Mike postao moj prvi
poslovni partner. Proveli smo cijelo jutro smišljajući kako da
dođemo do novca. Ponekad bismo pričali kako se svi oni "cool
dečki" u Jimmyjevoj kući na plaži zabavljaju. To je pomalo
boljelo, ali bila je to dobra bol jer nas je nadahnula da
razmislimo kako doći do novca. Napokon, tog poslijepodneva,
munja nam projuri kroz glavu. Bila je to ideja koju je Mike
dobio iz knjige koju je pročitao. Uzbuđeno smo se rukovali i
partnerstvo se našlo u biznisu.
Sljedećih nekoliko tjedana, Mike i ja jurili smo našim
susjedstvom kucajući na vrata i ispitujući susjede bi li htjeli
sačuvati tube od zubne paste za nas. Sa zbunjenim osmjesima
32
na licu, većina ih je pristala. Neki su nas upitali što radimo, a na
to mi bismo odgovarali: "Ne možemo vam reći. To je poslovna
tajna."
Moja majka sve se više ljutila kako su prolazili tjedni.
Izabrali smo mjesto pokraj njezine perilice za rublje kao
skladište za naše sirovine. Hrpa rabljenih tuba od zubnih pasta
počela je rasti u smeđoj kartonskoj kutiji u kojoj su nekada
stajale boce s kečapom.
Napokon, moja je majka udarila šakom po stolu. Pogled na
neuredne, zgužvane tube zubnih pasta njezinih susjeda stvarno
ju je uzrujao. "Što vi dečki radite?", upitala je. "I ne želim čuti
da je to poslovna tajna. Učinite nešto s tim neredom ili ću ga
izbaciti van."
Mike i ja kumili smo je i molili, objašnjavajući da ćemo
uskoro imati dovoljno sirovina i da ćemo tada započeti s
proizvodnjom. Čekali smo da još nekoliko susjeda potroši svoju
zubnu pastu kako bismo dobili njihove tube. Majka nam je dala
rok od tjedan dana.
Datum početka proizvodnje pomaknut je zbog pritiska. Moje
prvo partnerstvo već je bilo u opasnosti zbog majčinih prijetnji.
Mike je sada imao zaduženje govoriti susjedima da brzo potroše
svoje zubne paste jer bi njihov zubar ionako htio da peru zube
češće. Ja sam počeo sastavljati proizvodnu liniju.
Jednog su se dana, moj otac i njegov prijatelj dovezli u našu
ulicu i ugledali dvojicu 9-godišnjaka kako punom parom rade
na proizvodnji. Sve je bilo zaprašeno finim bijelim prahom. Na
dugom stolu nalazili su se mali kartoni od mlijeka iz škole, a
naš je obiteljski roštilj bio maksimalno zagrijan usijanim
ugljenom.
Tata je pažljivo prišao jer morao je parkirati automobil na
početku prilaza, budući da je proizvodna linija blokirala ulaz.
Kad su se on i njegov prijatelj približili, ugledali su čeličnu
zdjelu na ugljenu u kojoj su se topile tube zubne paste. U to
vrijeme zubna pasta nije bila prodavana u plastičnim, nego u
olovnim tubama. Kad bi boja izgorjela, tube smo spuštali u
malu čeličnu zdjelu, topili ih dok ne bi došle u tekuće stanje, a
33
zatim uz pomoć majčinih držača za zdjelu, izlijevali olovo kroz
malu rupu na vrhu kartona od mlijeka.
Kartoni od mlijeka bili su ispunjeni gipsom. Bijeli prah koji
je prekrivao sve, bio je gips prije no što smo ga pomiješali s
vodom. U žurbi sam preokrenuo vreću i cijela je okolina
izgledala kao da je njome prošla snježna oluja. Kartoni od
mlijeka bili su vanjski kontejneri za gipsane kalupe.
Moj otac i njegov prijatelj promatrali su nas kako pažljivo
ulijevamo istopljeno olovo kroz malu rupu na vrhu gipsane
kocke.
"Pažljivo", reče moj otac.
Kimnuo sam glavom ne dižući pogled.
Kad je ulijevanje napokon bilo gotovo, odložio sam čeličnu
zdjelu i nasmiješio se ocu.
"Što to radite, dečki?", upita on s opreznim osmijehom na
licu.
"Radimo ono što si mi rekao da trebam učiniti. Bit ćemo
bogati", rekoh ja.
"Da", potvrdi Mike, cereći se i kimajući glavom, "mi smo
partneri."
"A što je to u tim gipsanim kalupima?", upita otac.
"Gledaj", rekoh ja, "ovo bi trebala biti dobra tura."
Malim čekićem udario sam po pečatu koji je dijelio kocku
napola. Pažljivo sam skinuo gornji dio gipsanog kalupa, a iz
njega je ispao olovni novčić.
"O, moj Bože!", reče moj otac. "Vi izrađujete novčiće od olova."
"Tako je", reče Mike, "radimo ono što ste nam rekli, tj.
pravimo novac."
Očev se prijatelj okrenuo i prasnuo u smijeh. Moj se otac
nasmiješio i odmahnuo glavom. Pokraj vatre i kutije s
potrošenim tubama od zubnih pasti, pred njim su stajala dva
dječaka prekrivena bijelim prahom, nasmiješena od uha do uha.
Zamolio nas je da sve odložimo i sjednemo s njim na ulazno
stubište. S osmijehom na licu objasnio nam je što znači riječ
"krivotvorenje".
Naši snovi raspršili su se. "Želite reći da je ovo
34
protuzakonito?" upita Mike drhtavim glasom.
"Pusti ih", reče prijatelj mojeg oca, "možda su prirodno
talentirani."
Moj otac ga pogleda.
"Da, protuzakonito je", reče moj otac blagim tonom, "ali vi
ste momci pokazali veliku kreativnost i originalnost. Nastavite.
Stvarno sam ponosan na vas!"
Mike i ja razočarano smo sjedili u tišini dvadesetak minuta
prije no što smo počeli čistiti nered. Naš je biznis propao već
prvi dan. Čisteći prah, pogledao sam Mikea i rekao: "Jimmy i
njegovi prijatelji valjda su u pravu. Mi smo sirotinja."
Moj je otac bio na odlasku kad me čuo kako to govorim.
"Dečki", rekao je, "sirotinja ste samo ako odustanete.
Najvažnije je da ste pokušali nešto učiniti. Većina ljudi samo
govori i sanja o bogatstvu, a vi ste nešto učinili. Ponosan sam
na vas. Nastavite, nemojte odustati."
Mike i ja stajali smo u tišini. Bile su to lijepe riječi, ali još
uvijek nismo znali što nam je činiti.
"Kako to da ti nisi bogat, tata?" upitao sam ja.
"Zato što sam izabrao poziv učitelja. Učitelji ne razmišljaju
o bogaćenju. Mi samo volimo podučavati. Volio bih ti pomoći,
ali ja zaista ne znam stvarati novac."
Mike i ja okrenuli smo se i nastavili s čišćenjem.
"Znam", reče moj otac, "ako želite naučiti kako se obogatiti,
ne pitajte mene već tvog oca, Mike."
"Mog oca?" upita Mike sa smrknutim izrazom lica.
"Da, tvog oca", ponovi moj otac s osmijehom, mi imamo
istog bankara i ovaj neprekidno govori o njemu. Rekao mi je
nekoliko puta da je tvoj otac briljantan kad je riječ o
zarađivanju."
"Moj otac?" upita Mike u nevjerici, "pa kako to da nemamo
skupi auto ni lijepu kuću, poput bogate djece u školi?"
"Dobar auto i lijepa kuća ne znače nužno da si bogat, niti da
znaš zarađivati", odgovori moj otac. "Jimmyjev tata radi na
plantaži šećera. Nije drugačiji od mene. On radi za tvrtku, a ja
za državu. Tvrtka mu kupuje automobile, no u financijskim je
35
nevoljama i Jimmyjev tata možda uskoro neće imati ništa. Tvoj
je tata drukčiji, Mike. Čini se da on gradi carstvo i
pretpostavljam da će za nekoliko godina biti bogat."
Čuvši to, Mike i ja opet smo se oduševili. S novim žarom
bacili smo se na čišćenje nereda koji je ostao za našim propalim
biznisom. Dok smo čistili, planirali smo kako i kada ćemo
razgovarati s Mikeovim ocem. Problem je bio u tome što je on
radio dokasna i često se vraćao kući navečer. Njegov je otac
posjedovao skladišta, građevinsku tvrtku, lanac prodavaonica i
tri restorana, koji su ga zadržavali dokasna.
Mike je uhvatio autobus i pošao kući nakon što smo završili
s čišćenjem. Planirao je razgovarati s ocem kad se ovaj vrati
kući i zamoliti ga da nas nauči kako da se obogatimo. Obećao je
da će me nazvati nakon tog razgovora, čak i ako bude kasno.
Telefon je zazvonio u 20:30 h.
"U redu", rekoh ja, "sljedeće subote." Spustio sam slušalicu.
Mikeov otac pristao je razgovarati s nama.
U 7:30 u subotu ujutro, krenuo sam autobusom u sirotinjsku
četvrt grada.
Lekcija počinje
"Platit ću vam 10 centi po satu."
Čak i po standardima iz 1956., 10 centi po satu bilo je malo.
Mike
i ja našli smo se s njegovim ocem toga jutra u 8 h.
On je već bio u poslu. Njegov je građevinski nadzornik upravo
odlazio kad sam došao do njegove jednostavne, male i uredne
kuće. Mike me dočekao na vratima.
"Tata je na telefonu, kaže da ga pričekamo na stražnjem
trijemu", rekao je Mike otvorivši vrata.
Stari, drveni pod škripao je kad sam prešao preko praga
kuće. Iza praga se nalazio jeftini otirač za noge. Otirač je
prikrivao trošni pod, koji su nebrojeni koraci izlizali tijekom
godina. Iako je bio čist, trebalo ga je zamijeniti.
Osjećao sam se klaustrofobično ušavši u usku dnevnu sobu
ispunjenu starim i pljesnivim namještajem koji bi danas imao
36
vrijednost za kolekcionare. Na kauču su sjedile dvije žene, malo
starije od moje majke. Preko puta njih sjedio je čovjek u
radničkoj odjeći. Imao je na sebi kaki hlače i košulju, uredno
izglačanu, ali neuštirkanu i ispolirane radne knjige. Bio je
desetak godina stariji od mojeg oca. Rekao bih da mu je bilo
oko 45 godina. Nasmiješili su se dok smo Mike i ja prolazili
pokraj njih prema kuhinji koja je vodila ka stražnjem trijemu. Ja
sam im stidljivo uzvratio osmijehom.
"Tko su ti ljudi?", upitao sam.
"O, oni rade za mojeg oca. Stariji čovjek je rukovoditelj
skladišta, a žene su direktorice restorana. A vidio si i
građevinskog nadzornika, koji radi na izgradnji ceste na oko 50
milja odavde. Njegov drugi nadzornik koji gradi kuće, otišao je
prije no što si došao."
"Događa li se to cijelo vrijeme?", upitao sam.
"Ne uvijek, ali često", reče Mike, smiješeći se dok je
primicao stolicu da sjedne pokraj mene.
"Zamolio sam ga da nas nauči stvarati novac", reče Mike.
"I što je rekao na to?", upitao sam s opreznom znatiželjom.
"Pa, u početku je imao čudan izraz na licu, ali tada je rekao
da će nam nešto ponuditi."
"O", rekao sam, zaljuljavši se na stolici do zida; sjedio sam
na stražnje dvije noge stolice.
I Mike je učinio isto.
"Znaš li o kakvoj je ponudi riječ?", upitao sam.
"Ne, ali ubrzo ćemo otkriti."
Iznenada, Mikeov otac izjuri kroz pletena vrata na trijem.
Mike i ja skočili smo na noge, ne iz poštovanja, nego zato što
nas je trgnuo.
"Spremni, dečki?", upita Mikeov otac i privuče stolicu do nas.
Kimnuli smo glavama, povukli stolice i sjeli ispred njega.
On je bio krupan čovjek, visok oko 6 stopa (cca 180 cm) i
težak 200 funti (cca 95 kg). Moj je otac bio viši, iste težine i
oko pet godina stariji od Mikeovog. Ličili su, iako nisu
pripadali istoj etničkoj skupini. Možda su imali sličnu energiju.
"Mike kaže da želiš naučiti stvarati novac. Je li to točno,
Roberte?"
37
Brzo sam kimnuo glavom, ali blago zastrašen. Iza njegovih
se riječi i osmijeha krila velika snaga.
"U redu, evo moje ponude. Podučavat ću vas, ali to neće biti
nalik učenju u učionici. Ako ćete raditi za mene, podučavat ću
vas. Ako nećete, neću. Mogu vas podučavati brže ako radite, a
ako samo želite sjediti i slušati kao u školi, onda gubim vrijeme.
To je moja ponuda. Uzmite ili ostavite."
"Ah... mogu li vas najprije nešto pitati?", upitao sam.
"Ne. Uzmite ili ostavite. Imam previše posla da bih gubio
vrijeme. Ako ne možete donijeti odluku, ionako nikad neće
naučiti stvarati novac. Prilike dolaze i odlaze. Važno je znati
kada treba brzo donijeti odluku. Imate priliku koju ste tražili.
Škola počinje ili završava za deset sekundi", reče Mikeov otac
sa zadirkujućim osmijehom na licu.
"Uzimam", rekoh ja.
"Uzimam", reče Mike.
"Dobro", reče Mikeov otac, "gđa Martin dolazi za deset
minuta. Nakon što završim s njom, odvest će vas do moje
prodavaonice i možete započeti s radom. Plaćat ću vas deset
centi po satu, a radit ćete tri sata svake subote."
"Ali ja danas imam utakmicu softballa", rekoh ja.
Mikeov otac spustio je glas i rekao strogim tonom: "Uzmi ili
ostavi."
"Uzimam", odgovorio sam, izabravši rad i učenje umjesto igre.
30 centi kasnije
U 9:00 h tog prekrasnog subotnjeg jutra Mike i ja radili smo
za gđu Martin. Ona je bila ljubazna i strpljiva žena. Uvijek je
govorila da je Mike i ja podsjećamo na njezina dva sina koja su
odrasla i otišla. Iako je bila ljubazna, vjerovala je u naporan rad
i zapošljavala nas je. Ona je bila nadzornica. Proveli smo tri
sata skidajući robu u limenkama s polica i čisteći prašinu s
robe, a nakon toga vraćajući robu uredno na police. Bio je to
izrazito dosadan posao.
Mikeov otac, kojega zovem svojim bogatim ocem, posjedovao je devet takvih prodavaonica s velikim parkiralištima.
38
Bila je to rana verzija lanca trgovina 7-11, male
prodavaonice iz susjedstva u kojima su ljudi kupovali mlijeko,
kruh, maslac i cigarete. Problem je bio u tome što tada na
Havajima nije bilo rashladnih uređaja i prodavaonice nisu
mogle zatvarati vrata zbog vrućine. S obje strane prostorije,
vrata su bila širom otvorena prema cesti i parkiralištu. Svaki
puta kad bi neki automobil prošao ili se parkirao, prašina bi se
uskovitlala i spustila u prodavaonici.
Zato smo imali posao sve dok nije bilo rashladnih uređaja.
Tri tjedna, Mike i ja javljali smo se gđi Martin i odrađivali
naša tri sata. Do podneva bismo završili i ona bi nam davala
trideset centi. No, čak ni u dobi od 9 godina sredinom 50-tih, 30
centi nije bio neki naročiti novac. Stripovi su koštali 10 centi pa
bih obično potrošio novac na stripove i odlazio kući.
Do srijede četvrtog tjedna bio sam spreman dati otkaz.
Pristao sam raditi samo zato što sam želio naučiti kako stvarati
novac od Mikeovog tate, a sada sam radio poput roba za 10
centi na sat. Povrh toga, Mikeovog tatu nisam vidio od one prve
subote.
"Ja dajem otkaz", rekao sam Mikeu za užinom. Školska
užina bila je bijedna. U školi je bilo dosadno, a sada se više
nisam radovao niti subotama. No, tih 30 centi stvarno me
dotuklo.
Ovoga puta Mike se nasmiješio.
"Čemu se smiješ?" upitah ja bijesno i frustrirano.
"Tata je rekao da će se ovo dogoditi. Rekao je da se nađeš s
njim kada odlučiš dati otkaz."
"Što?" upitah ja izbezumljeno, "čekao je da mi dojadi?"
"Tako nešto", reče Mike, "tata je malo drukčiji. On
podučava na drugi način od tvog oca. Tvoji mama i tata puno
pričaju. Moj otac je tih i ne govori mnogo. Samo pričekaj do
subote. Reći ću mu da si spreman."
"Želiš li reći da me prevario?"
"Ne, zapravo ne, ali možda donekle. Tata će ti objasniti u
subotu."
39
Čekanje na red u subotu
Bio sam spreman suočiti se s njim. Čak je i moj pravi otac
bio ljut na njega. Moj pravi otac, onaj kojeg zovem svojim
siromašnim ocem, mislio je da moj bogati otac krši zakon o
zabrani dječjeg rada i da ga treba prijaviti.
Moj obrazovani, siromašni otac rekao mi je da zahtijevam
ono što sam zaslužio, najmanje 25 centi na sat. Moj siromašni
otac rekao mi je da odmah dam otkaz ne dobijem li povišicu.
"Ionako ti ne treba taj prokleti posao", rekao je ljutito.
U subotu u 8 sati ujutro, prošao sam kroz vrata Mikeove kuće.
"Sjedni i pričekaj na red", reče Mikeov otac kad sam ušao.
On se okrene i uđe u svoj mali ured pokraj spavaće sobe.
Ogledao sam se po sobi. Nisam nigdje vidio Mikea.
Osjećajući se neugodno, oprezno sam sjeo pokraj dvije žene
koje su bile ovdje i četiri tjedna ranije. Nasmiješile su se i
pomaknule na kauču da mi naprave mjesta.
Prošlo je 45 minuta, a ja sam kipio od bijesa. Dvije žene
razgovarale su s njim i otišle prije trideset minuta. Jedan stariji
gospodin bio je unutra dvadeset minuta, a i on je već otišao.
Kuća je bila prazna, a ja sam sjedio u prašnjavoj mračnoj
dnevnoj sobi tog prelijepog sunčanog havajskog dana, čekajući
razgovor sa škrcem koji je iskorištavao djecu. Mogao sam ga
čuti kako šuška u uredu, razgovara na telefon i ignorira me.
Sada sam bio spreman otići, ali iz nekog razloga ostao sam.
Napokon, petnaest minuta kasnije točno u 9 sati, bogati otac
izašao je iz ureda, ne rekavši ništa i rukom mi pokazao da uđem
u njegov skučeni ured.
"Koliko sam shvatio, želiš povišicu ili ćeš dati otkaz", reče
bogati otac vrteći se u stolici.
"Pa, ne držite se dogovora", izlanuo sam gotovo u suzama.
Za jednog 9-godišnjaka bilo je stvarno zastrašujuće
suprotstaviti se odrasloj osobi.
"Rekli ste da ćete me podučavati budem li radio za vas.
Radio sam i to vrijedno. Odustao sam od svojih utakmica, a vi
ne držite riječ. Niste me ništa naučili. Vi ste pokvarenjak,
40
upravo onako kako svi u gradu govore. Pohlepni ste. Želite sav
novac i ne marite za zaposlenike. Ostavljate me da čekam i ne
poštujete me. Ja sam samo dječak i zaslužujem da se sa mnom
postupa bolje."
Bogati otac zaljuljao se u stolici i privukao ruke do brade,
zureći u mene. Činilo se kao da me proučava.
"Nije loše", reče on, "za manje od mjesec dana zvučiš poput
većine mojih zaposlenika."
"Što?", upitao sam. Nisam shvatio što je htio reći, pa sam
nastavio s pritužbama. "Mislio sam da ćete se držati dogovora i
podučavati me. Umjesto toga, želite me mučiti? To je okrutno.
To je stvarno okrutno."
"Podučavam te", reče bogati otac tiho.
"Što ste me naučili? Ništa!", rekao sam ljutito, "niste ni
razgovarali sa mnom otkad sam pristao raditi za kikiriki. Deset
centi na sat. Ha! Trebao bih vas prijaviti državi. Imamo zakon o
dječjem radu. Moj tata radi u državnoj službi, znate."
"Hej!", reče bogati otac. "Sada zvučiš poput većine ljudi koji
su nekada radili za mene, oni kojima sam dao otkaz ili su sami
otišli."
"I, što imate za reći?", upitao sam, osjećajući se prilično
hrabro za dječaka. "Lagali ste mi. Radio sam za vas, a vi niste
održali riječ. Niste me naučili ništa."
"Kako znaš da te nisam naučio ništa?", upita bogati otac
mirno.
"Pa, niste ni razgovarali sa mnom. Radio sam tri tjedna, a
niste me naučili ništa", rekoh ja dureći se.
"Mora li se podučavanje sastojati od govora ili predavanja?",
upita bogati otac.
"Mora", odgovorio sam.
"Tako te uče u školi", reče on smiješeći se, "ali to nije način
na koji te uči život, a ja bih rekao da je život najbolji od svih
učitelja. Najveći dio vremena, život ne razgovara s tobom.
"Samo te udara po glavi. Svaki puta kad te udari, to je kao da ti
govori: 'Probudi se! Ovo je nešto što želim da naučiš.'"
"O čemu li govori ovaj čovjek?", upitao sam se u sebi.
41
"Život mi se obraća tako što me udara po glavi?" Sada sam
znao da moram dati otkaz. Razgovarao sam s nekim koga bi
trebalo zatvoriti.
"Ako naučiš životne lekcije, uspjet ćeš. Ako ne, život će te i
dalje udarati po glavi. Ljudi čine dvije stvari. Neki dopuštaju
životu da ih udara. Drugi se naljute i uzvraćaju mu. Ali oni
uzvraćaju svojem šefu, ili poslu, ili supružniku. Ne znaju da je
život onaj koji ih udara."
Nisam imao pojma o čemu govori.
"Život nas sve udara po glavi. Neki odustaju, a drugi se
bore. Neki nauče lekciju i nastave dalje zahvalni životu što ih
udara po glavi. Za te malobrojne, to znači da trebaju nešto
naučiti. Nauče to i kreću dalje. Većina odustane, a neki se,
poput tebe, bore."
Bogati otac ustane i zatvori stari, škripavi, drveni prozor
kojeg je trebalo popraviti. "Ako naučiš ovu lekciju, odrast ćeš u
mudrog, bogatog i sretnog mladića. Ako ne naučiš, provest ćeš
život okrivljujući posao, nisku plaću ili šefa za svoje probleme.
Proživjet ćeš život nadajući se za onu veliku priliku koja će ti
riješiti sve novčane probleme."
Bogati otac pogledao me da vidi slušam li ga. Njegov i moj
pogled sreli su se. Zurili smo jedan u drugoga. Komunikacija je
kroz oči tekla među nama. Napokon, skrenuo sam pogled kad
sam shvatio posljednju poruku. Znao sam da je u pravu. Krivio
sam njega, a tražio sam ga da me podučava. Borio sam se.
Bogati otac nastavio je. "Ako si osoba bez petlje, odustat ćeš
svaki put kad te život udari po glavi, provest ćeš život igrajući
na sigurno, čineći prave stvari, čuvajući se za neki događaj koji
se nikada neće dogoditi. Na kraju ćeš umrijeti kao dosadni
starac. Imat ćeš mnogo prijatelja koji će te stvarno voljeti zato
što si bio tako dobar, vrijedan momak. Živjet ćeš igrajući na
sigurno, čineći prave stvari. No, istina je da dopuštaš životu da
te gurne u osjećaj podčinjenosti. Duboko u sebi rizik te
užasava. Stvarno si htio pobijediti, ali strah od gubitka bio je
veći od uzbuđenja pobjede. Duboko u sebi, ti ćeš, i samo ti,
znati da nisi pokušao. Izabrao si igrati na sigurno."
42
Naši pogledi opet su se susreli. Gledali smo se deset sekundi
i odvojili pogled tek kad je poruka primljena.
"Vi ste me udarali po glavi?", upitao sam.
"Neki bi ljudi mogli tako reći", nasmiješi se bogati otac, "a
ja bih rekao da sam ti dao da okusiš život."
"Okusim život?", upitao sam još uvijek ljut, ali i znatiželjan.
Čak sam bio spreman za učenje.
"Vi ste, dečki, prvi ljudi koji su me ikad zamolili da ih
naučim stvarati novac. Imam više od 150 zaposlenika, a niti
jedan od njih nije me zamolio da mu prenesem ono što znam o
novcu. Oni od mene traže posao i plaću, ali ne i to da ih naučim
o novcu. Većina će provesti najbolje godine svojih života radeći
za novac, ne shvaćajući za što rade."
Sjedio sam i pažljivo ga slušao.
"Kad mi je Mike rekao da želiš naučiti stvarati novac,
odlučio sam osmisliti smjer koji je blizak stvarnom životu.
Mogao sam govoriti sve dok ne poplavim, ali ti ne bi ništa čuo.
Zato sam odlučio pustiti da te život malo udara po glavi kako bi
me mogao čuti. Zato sam ti plaćao samo 10 centi."
"Pa kakvu sam lekciju naučio radeći za samo 10 centi na
sat?", upitao sam, "da ste škrti i da iskorištavate radnike?"
Bogati otac zaljulja se u stolici i nasmije od srca. Napokon,
nakon što se prestao smijati, reče: "Bolje ti je da promijeniš
gledište. Prestani kriviti mene i misliti da je problem u meni.
Ako misliš da je problem u meni, onda moraš promijeniti mene.
Ako shvatiš da je problem u tebi, onda moraš promijeniti sebe
naučiti nešto i postati mudriji. Većina ljudi želi da se promijene
svi drugi osim njih samih. Mogu ti reći da je mnogo lakše
promijeniti sebe nego sve druge."
"Ne razumijem", rekoh ja.
"Ne krivi me za svoje probleme", reče bogati otac koji je
postao nestrpljiv.
"Ali plaćate me samo 10 centi."
"Pa što si naučio?", upita bogati otac, smiješeći se.
"Da ste škrti", rekoh ja s lukavim osmijehom.
"Vidiš, misliš da je problem u meni", reče bogati otac.
43
"Ali jest."
"Ako zadržiš takav stav, nećeš ništa naučiti. Ako zadržiš
stav da je problem u meni, kakav izbor imaš?"
"Ako mi ne platite više, ne iskažete mi više poštovanja i ne
počnete me podučavati, mogu dati otkaz."
"Dobro rečeno", reče bogati otac, "a to je upravo ono što bi
većina ljudi učinila. Odustali bi i potražili bolji posao, bolju
priliku i višu plaću, misleći da će im to riješiti problem. U
većini slučajeva, neće."
"Što će onda riješiti problem?", upitah ja, "uzeti tih 10 centi
na sat i nasmiješiti se?"
Bogati otac se nasmiješi. "To je ono što bi drugi učinili.
Prihvatili bi plaću, svjesni toga da će oni i njihove obitelji imati
financijskih problema. No, to je sve što će učiniti - čekat će na
povišicu misleći da će više novca riješiti problem. Većina to
jednostavno prihvati, a neki pronađu drugi posao i rade još više,
ali na kraju dobiju malu plaću."
Sjedio sam zureći u pod. Počeo sam shvaćati lekciju kojoj
me bogati otac podučavao. Mogao sam osjetiti okus života.
Napokon, podigao sam pogled i ponovio pitanje. "Što će onda
riješiti problem?"
"Ovo", potapše me on blago po glavi, "ovo što imaš između
ušiju."
U tom trenutku, bogati otac podijelio je sa mnom ključno
gledište koje je dijelilo njega od njegovih zaposlenika i od
mojeg siromašnog oca - i što ga je dovelo do toga da postane
jedan od najbogatijih ljudi Havaja, dok je moj visoko
obrazovani, ali siromašni otac imao financijske probleme
cijeloga života. Bilo je to jedinstveno gledište koje je tijekom
života poprimilo ključni značaj.
Bogati je otac iznova ponavljao ovo gledište, koje ću nazvati
lekcija br. 1.
44
"Siromašni i srednja klasa rade za novac. Bogati
postižu da novac radi za njih."
Tog vedrog, subotnjeg jutra uvidio sam različito stajalište od
onoga kojem me učio moj siromašni otac. U dobi od 9 godina
postao sam svjestan da oba oca žele da učim. Oba su me
poticala na učenje... ali ne istih stvari.
Moj visoko obrazovani otac preporučio mi je da radim isto
što i on. "Sine, želim da vrijedno učiš, dobivaš dobre ocjene,
kako bi mogao naći siguran posao u velikoj tvrtki. Pazi da ima
dobre beneficije." Moj bogati otac htio je da naučim kako
novac funkcionira da postignem da on radi za mene. Te ću
lekcije naučiti tijekom života uz njegovo vodstvo, a ne u
učionici.
Moj je bogati otac nastavio s prvom lekcijom. "Drago mi je
da si se naljutio zbog rada za 10 centi. Da se nisi naljutio i da si
to prihvatio, morao bih ti reći da te ne mogu učiti. Vidiš, pravo
učenje zahtijeva energiju, strast, goruću želju. Ljutnja je veliki
dio te formule jer strast je kombinacija ljutnje i ljubavi. Kad se
radi o novcu, većina ljudi želi igrati na sigurno i osjećati se
sigurno. Zato njima ne upravlja strast, već strah."
"Zato prihvaćaju poslove s niskim plaćama?", upitao sam.
"Da", reče bogati otac, "neki ljudi kažu da iskorištavam
ljude zato jer im ne plaćam onoliko koliko im plaćaju plantaže
šećera ili država. Ja kažem da ti ljudi iskorištavaju sami sebe.
To je njihov strah, ne moj."
"Ali ne smatrate li da biste im trebali plaćati više?", upitao
sam.
"Ne moram. A osim toga, više novca neće riješiti problem.
Pogledaj samo svog oca. On zarađuje mnogo, a ipak ne može
platiti svoje račune. Većina ljudi, kada dobije više novca,
zapadne u veće dugove."
"Zato je plaća bila 10 centi na sat", rekoh ja smiješeći se, "to
je bio dio lekcije."
"Točno", nasmiješi se bogati otac, "vidiš, tvoj je otac išao u
45
školu i dobio odlično obrazovanje, kako bi dobio dobro plaćeni
posao. No, još uvijek ima financijskih problema jer u školi
nikada nije naučio ništa o novcu. Povrh toga, on vjeruje u rad
za novac."
"A vi ne?", upitao sam.
"Ne, zapravo ne", reče bogati otac, "ako želiš naučiti raditi
za novac, ostani u školi. To je sjajno mjesto na kojem možeš to
naučiti. No, ako želiš naučiti kako da novac radi za tebe,
poslušaj mene. Ali samo ako želiš učiti."
"Ne bi li svatko htio to naučiti?", upitao sam.
"Ne", reče bogati otac, "jednostavno iz razloga što je lakše
naučiti raditi za novac, osobito ako ti je strah primarna emocija
kad se o njemu govori."
"Ne razumijem", rekoh ja namrštivši se.
"Ne razmišljaj o tome za sada. Samo znaj da je strah ono što
drži većinu ljudi na poslu, strah od neplaćanja računa, strah od
otkaza, strah od manjka novca, strah od potrebe da se započne
iznova. To je cijena učenja za profesiju ili zanat i rada za novac.
Većina ljudi postanu robovi novca... a zatim se ljute na šefa."
"Učenje da novac radi za tebe je drukčija vrsta učenja?",
upitao sam.
"Apsolutno", odgovori bogati otac, "apsolutno."
Sjedili smo u tišini tog prelijepog, havajskog, subotnjeg
jutra. Moji prijatelji upravo su započinjali utakmicu bejzbolske
Male lige. No iz nekog razloga, sada sam bio zahvalan što sam
odlučio raditi za 10 centi na sat. Osjećao sam da ću naučiti
nešto što moji prijatelji neće.
"Jesi li spreman za učenje?", upita bogati otac.
"Apsolutno", rekoh ja s osmijehom.
"Ja sam održao svoje obećanje. Učio sam te na daljinu", reče
moj bogati otac. "S 9 godina iskusio si što to znači raditi za
novac. Samo pomnoži svoj posljednji mjesec s pedeset godina i
znat ćeš kako većina ljudi provodi svoje živote."
"Ne razumijem", rekoh ja.
"Kako si se osjećao čekajući me u redu? Jednom kad si
čekao da te zaposlim i drugi puta kad si htio tražiti više novca?"
46
"Strašno", rekoh ja.
"Tako izgleda život mnogih koji izaberu raditi za novac",
reče bogati otac.
"A kako si se osjećao kad ti je gđa Martin dala trideset centi
za tri sata rada?"
"Osjećao sam kao da to nije dovoljno. Činilo se kao ništa,
bio sam razočaran", rekoh ja.
"Tako se osjeća većina zaposlenika kada pogledaju svoju
platnu listu. Osobito nakon što se oduzmu svi porezi i drugi
odbici. Ti si barem dobio 100 posto."
"Želite reći da većina radnika ne dobije cijelu plaću?", upitao
sam zapanjeno.
"Zaboga, naravno!", reče bogati otac, "država uvijek prvo
uzme svoj dio."
"Kako to čini?", upitah ja.
"Putem poreza", reče bogati otac, "oporezuju te kad
zarađuješ, kad trošiš i kad štediš. Oporezuju te čak i kad
umreš."
"Zašto ljudi dopuštaju da im država to čini?"
"Bogati ne dopuštaju", reče bogati otac s osmijehom,
"siromašni i srednja klasa dopuštaju. Kladim se da ja zarađujem
više od tvojeg oca, ali on plaća veće poreze."
"Kako je to moguće?", upitao sam ga. Imao sam 9 godina i
to mi nije imalo smisla. "Zašto bi netko dopustio da mu država
to radi?"
Bogati otac sjedio je u tišini. Valjda je htio da prestanem
brbljati i da ga saslušam.
Napokon, smirio sam se. Nije mi se sviđalo ono što čujem.
Znao sam da se moj otac stalno žali što mora plaćati tolike
poreze, ali nije napravio ništa u vezi toga. Je li ga to život
udarao po glavi?
Bogati otac polako se i tiho ljuljao u svojoj stolici i samo me
gledao.
"Jesi li spreman za učenje?", upita on.
Polako sam kimnuo glavom.
"Kao što sam rekao, moraš mnogo toga naučiti. Treba ti
47
cijeli život da naučiš kako da novac radi za tebe. Većina ljudi
pohađa fakultet četiri godine i tada njihovo obrazovanje
završava. Ja već znam da će moje proučavanje novca potrajati
cijeli život jer što više otkrivam, shvaćam da postoji još više
toga što moram naučiti. Većina ljudi nikada ne prouči tu temu.
Idu na posao, dobivaju plaće, bilanciraju svoje čekovne knjižice
i to je to. Povrh toga, pitaju se zašto imaju financijskih
problema. Zatim misle da će više novca riješiti njihov problem,
a samo malobrojni shvate da je problem u njihovom nedostatku
financijskog obrazovanja."
"Dakle, moj tata ima financijskih problema zato što ne
razumije novac?", upitah ja zbunjeno.
"Gledaj", reče bogati otac, "porezi su samo jedan mali dio
učenja kako postići da novac radi za tebe. Danas sam samo htio
otkriti posjeduješ li još strast za učenje o novcu. Većina ljudi je
ne posjeduje, već žele poći u školu, izučiti profesiju, zabavljati
se na poslu i mnogo zaraditi. Jednoga dana probude se s
velikim financijskim problemima, a tada ne mogu prestati
raditi. To je cijena koju plaćaju oni koji znaju samo raditi za
novac, a ne znaju postići da novac radi za njih. Imaš li još
uvijek strast za učenjem?", upita bogati otac.
Kimnuo sam.
"Dobro", reče bogati otac, "a sada natrag na posao. Ovoga
puta, neću ti platiti ništa."
"Što?", upitah ja zapanjeno.
"Čuo si me. Ništa. Radit ćeš i dalje tri sata svake subote, ali
ovoga puta nećeš dobiti 10 centi na sat. Rekao si da želiš naučiti
ne raditi za novac pa ti neću platiti ništa."
Nisam mogao vjerovati u to što čujem.
"Već sam odradio ovaj razgovor s Mikeom. On već radi,
čisti prašinu i slaže konzerve besplatno. Bolje da požuriš tamo."
"Ali to nije pošteno", viknuo sam, "čovjek mora biti plaćen."
"Rekao si da želiš učiti. Ako ne naučiš ovo sada, kad
odrasteš bit ćeš poput dvije žene i starijeg čovjeka koji su
sjedili u mojoj dnevnoj sobi, koji rade za novac i nadaju se da
ih neću otpustiti. Ili ćeš završiti poput svojeg oca koji zarađuje
48
mnogo novca, a u dugovima je do grla i nada se da će mu više
novca riješiti probleme. Ako je to ono što želiš, vratit ćemo se
na originalni dogovor za 10 centi na sat. Ili, možeš učiniti ono
što čini većina ljudi kad odrastu - žaliti se na nedovoljnu plaću,
dati otkaz i potražiti novi posao."
"Što da učinim?", upitao sam.
Bogati otac potapšao me po čelu. "Upotrijebi ovo", reče on,
"ako ga dobro upotrijebiš, uskoro ćeš mi zahvaljivati što sam ti
pružio priliku i izrast ćeš u bogataša."
Stajao sam još uvijek ne vjerujući kakav sam loš posao
sklopio. Došao sam po povišicu, a sada mi je rečeno da
nastavim raditi besplatno.
Bogati otac potapše me opet po glavi i reče: "Upotrijebi ovo.
Sada hajde na posao."
Prva lekcija: Bogati ne rade za novac
Nisam rekao svom siromašnom ocu da ne dobivam plaću.
On to ne bi razumio, a nisam mu htio objašnjavati nešto što ni
sam još ne razumijem.
Sljedeća tri tjedna Mike i ja radili smo po tri sata svake
subote bez ikakve plaće. Rad mi nije smetao, a rutina je postala
lakša. Smetalo mi je to što propuštam utakmice bejzbola i što si
ne mogu kupiti nekoliko stripova.
Bogati otac navratio je u podne nakon tri tjedna. Čuli smo
kako se njegov kamionet zaustavlja na parkiralištu i kako
kašljuca nakon što je ugasio motor. Ušao je u prodavaonicu i
pozdravio gđu Martin zagrljajem. Nakon što je ispitao kako se
stvari kreću u prodavaonici, posegnuo je u hladnjak sa
sladoledima, izvadio dva štapića, platio ih i pozvao Mikea i
mene van.
"Dečki, pođimo u šetnju."
Prešli smo ulicu, izbjegli nekoliko automobila i krenuli
preko velike travnate poljane gdje je nekoliko odraslih igralo
softball. Kad smo sjeli za udaljeni stol za piknik, on pruži
Mikeu i meni štapiće sladoleda.
"Kako ide, dečki?"
49
"U redu", reče Mike.
Ja sam kimnuo glavom u znak slaganja.
"Jeste li što naučili?", upita bogati otac.
Mike i ja pogledali smo se, slegnuli ramenima i u isti
trenutak odmahnuli glavama.
Izbjegavanje jedne od najvećih životnih zamki
"Dečki, bolje vam je da počnete razmišljati. Gledate jednu
od najvećih životnih lekcija. Ako je naučite, uživat ćete u
životu velike slobode i sigurnosti. Ako je ne naučite, završit
ćete poput gđe Martin i većine ljudi koji igraju softball u ovom
parku. Oni rade vrlo naporno za malo novca, držeći se iluzije
sigurnog posla, radujući se trotjednom godišnjem odmoru svake
godine i slabašnim mirovinama nakon 45 godina rada. Ako vas
to raduje, dat ću vam povišicu od 25 centi na sat."
"Ali to su dobri, vrijedni ljudi. Zašto im se izrugujete?",
upitao sam.
Na licu bogatog oca pojavi se osmijeh.
"Gđa Martin mi je poput majke. Nikada ne bih mogao biti
tako okrutan. Možda zvučim okrutno jer se trudim nešto vam
dokazati. Želim proširiti vaše gledište kako biste mogli nešto
vidjeti, nešto što većina ljudi nikada ne vidi jer im je vidno
polje previše suženo. Većina ljudi nikada ne vidi zamku u kojoj
se nalaze."
Mike i ja sjedili smo i nesigurno gledali u oca. Zvučao je
okrutno, ali mogli smo osjetiti da nas očajnički želi nečemu
podučiti.
S osmijehom na licu, bogati otac reče: "Zar tih 25 centi na
sat ne zvuči dobro? Zar vam srce ne počne udarati malo brže?"
Odmahnuo sam glavom, ali zapravo je bilo tako. Dvadeset i
pet centi na sat bio je velik novac za mene.
"U redu, platit ću vam dolar na sat", reče bogati otac s
lukavim osmijehom na licu.
Srce mi je sada počelo udarati kao ludo. Mozak mi je vrištao
"Uzmi, uzmi". Nisam mogao vjerovati onome što čujem. Ipak,
nisam rekao ništa.
50
"U redu, 2 dolara na sat."
Moji mali 9-godišnji mozak i srce skoro su eksplodirali. Bila
je to 1956. g. i 2 dolara na sat učinili bi me najbogatijim
klincem na svijetu. Nisam mogao zamisliti da zarađujem toliko.
Htio sam reći "da". Htio sam taj posao. Mogao sam vidjeti novi
bicikl, novu rukavicu za bejzbol i divljenje svojih prijatelja kad
bih im pokazao novac. Povrh toga, Jimmy i njegovi bogati
prijatelji nikada me više ne bi mogli nazvati siromašnim. No, i
dalje sam nekako ostao šutjeti.
Možda mi se mozak pregrijao i prestao funkcionirati.
Duboko u sebi, jako sam želio ta 2 dolara na sat.
Sladoled se otopio i curio mi je niz ruku. Štapić je bio
prazan, a na tlu se nalazila ljepljiva masa vanilije i čokolade u
kojoj su mravi uživali. Bogati otac gledao je dvojicu dječaka
koji su zurili u njega širom otvorenih očiju i praznih mozgova.
Znao je da nas testira i znao je da dio nas želi prihvatiti taj
posao. Znao je da svako ljudsko biće ima slabašan dio duše koji
je moguće potkupiti. A znao je i da svako ljudsko biće ima dio
duše koji je snažan i ispunjen odlučnošću i koji je nemoguće
potkupiti. Bilo je samo pitanje koji je dio jači. On je tijekom
života testirao na tisuće duša. Testirao je duše svaki puta kad bi
s nekim razgovarao u vezi posla.
"U redu, 5 dolara na sat."
Iznenada, u meni zavlada tišina. Nešto se promijenilo.
Ponuda je bila prevelika i postala je smiješna. Nije bilo mnogo
odraslih osoba koje su 1956. zarađivale više od 5 dolara na sat.
Iskušenje je nestalo, a na njegovom mjestu javio se spokoj.
Polako sam se okrenuo i pogledao Mikea. On mi je uzvratio
pogled. Slab i potrebit dio moje duše bio je utišan. Dio mene
koji nije imao cijenu preuzeo me. U moj mozak i dušu ušao je
spokoj i sigurnost, a znao sam da je i Mike došao do te točke.
"Dobro", reče bogati otac tiho, "većina ljudi ima cijenu i to
zbog ljudskih emocija zvanih strah i pohlepa. Prvo, strah od
toga da ne ostanemo bez novca motivira nas da naporno
radimo, a kad dobijemo plaću, pohlepa ili želja natjeraju nas da
pomislimo na sve divne stvari koje se mogu kupiti novcem.
51
Obrazac je tada utvrđen."
"Kakav obrazac?", upitao sam.
"Obrazac ustajanja, odlaska na posao, plaćanja računa,
ustajanja, odlaska na posao, plaćanja računa... Njihovim
životima zauvijek će vladati dvije emocije, strah i pohlepa.
Ponudi im više novca i nastavljaju s istim ciklusom, ali
povećaju troškove. To je ono što ja zovem 'Utrka štakora'."
"Postoji li drugi način?", upita Mike.
"Da", reče bogati otac polako, "ali samo ga malobrojni
nalaze."
"A koji je to način?", upita Mike.
"Nadao sam se da ćete vi to otkriti radeći i učeći sa mnom.
Zato sam vam oduzeo cijelu plaću."
"Imaš li kakvih uputa?", upita Mike, "malo smo umorni od
napornog rada, osobito besplatnog."
"Pa, prvi je korak reći istinu", reče bogati otac.
"Nismo lagali", rekoh ja.
"Nisam rekao da ste lagali. Rekao sam da kažete istinu",
uzvrati bogati otac.
"Istinu o čemu?", upitah ja.
"O tome kako se osjećate", reče bogati otac, "ne morate to
reći nikome. Samo sebi."
"Želite reći da ljudi u ovom parku, ljudi koji rade za vas,
npr. gđa Martin, to ne čine?" upitao sam.
"Sumnjam", reče bogati otac, "umjesto toga, osjećaju strah
od ne imanja novca. Umjesto da se suoče sa strahom, reagiraju,
umjesto da razmisle. Reagiraju emocionalno umjesto da
upotrijebe svoje glave", reče bogati otac tapkajući nas po
glavama, "zatim dobiju nekoliko dolara i opet ih preuzmu
emocije radosti, želje i pohlepe te opet reagiraju umjesto da
razmišljaju."
"Dakle, njihove emocije razmišljaju umjesto njih", reče Mike.
"Točno", reče bogati otac, "umjesto da si kažu istinu o tome
kako se osjećaju, reagiraju na svoj osjećaj, a ne razmišljaju.
Osjećaju strah, odlaze na posao, nadajući se da će novac
ublažiti strah, ali to se ne događa. Taj stari strah opet ih progoni
52
i vraćaju se na posao, nadajući se opet da će im novac umiriti
strah, ali to se ne događa. Strah ih drži u zamci i oni rade,
zarađuju, rade, zarađuju, nadajući se da će strah nestati. No,
svaki dan ustaju iz kreveta, a stari strah budi se s njima.
Milijune ljudi taj stari strah drži budnima cijele noći, brinu i
proživljavaju kaos. Zato ustaju i odlaze na posao, nadajući se da
će plaća ubiti taj strah koji im nagriza dušu. Novac upravlja
njihovim životima, a oni odbijaju reći istinu o tome. Novac
kontrolira njihove emocije, a time i njihove duše."
Bogati otac sjedio je u tišini, puštajući da probavimo
njegove riječi. Mike i ja čuli smo što je rekao, ali nismo shvatili
o čemu zapravo govori. Ja sam znao da se pitam zašto odrasli
tako žure na posao. Nije se činilo jako zabavnim i nikada nisu
izgledali sretno, ali zbog nečega su žurili na posao.
Shvativši da smo apsorbirali najviše što smo mogli od onoga
što je govorio, bogati otac reče: "Želim da vi, momci,
izbjegnete tu zamku. To je ono što vas želim naučiti. Ne samo
da budete bogati, jer bogatstvo ne rješava problem."
"Ne?", upitah ja iznenađeno.
"Ne. No, dajte da završim s drugom emocijom, a to je želja.
Neki je zovu pohlepa, ali ja više volim izraz 'želja'. Savršeno je
normalno željeti nešto bolje, ljepše, zabavnije, uzbudljivije.
Ljudi rade za novac i radi želje. Novac žele zbog radosti koju
misle da on kupuje. No, radost koju novac donosi često je
kratkoročna i uskoro treba više novca za više radosti,
zadovoljstva, udobnosti i sigurnosti. Zato se nastavlja s radom,
misleći da novac tješi duše izmučene strahom i željom, ali nije
tako."
"Čak ni bogatima?", upita Mike.
"Ni bogatima", reče bogati otac, "zapravo, mnogi bogati
ljudi nisu bogati zbog želje, nego zbog straha. Oni misle da
novac može eliminirati strah od neimaštine, od siromaštva pa
skupljaju tone novce, samo da otkriju kako im se strah povećao.
Tada se počnu bojati da ne izgube novac. Imam prijatelje koji
nastavljaju raditi iako imaju mnogo novaca. Znam ljude koji
imaju milijune, a više se boje sada nego što su se bojali kad su
53
bili siromašni, jer su užasnuti od gubitka novca. Strah koji ih je
natjerao da se obogate samo se povećao. Onaj slab i potrebit dio
njihovih duša sada vrišti još glasnije. Ne žele izgubiti velike
kuće, automobile i raskošan život koji im je novac kupio. Brinu
o tome što će im prijatelji reći ako ga izgube. Mnogi su očajni i
neurotični, iako izgledaju bogato i imaju mnogo novca."
"Je li siromašan čovjek sretniji?", upitah ja.
"Ne, mislim da nije", odgovori otac, "izbjegavanje novca
jednako je psihotično kao i pretjerana povezanost s njime."
Kao po nekakvom scenariju, gradski prosjak prošao je
pokraj našeg stola, zastao kog velike kante za smeće i počeo je
pretraživati. Nas trojica gledali smo ga s velikim zanimanjem,
iako bismo ga prije vjerojatno ignorirali.
Bogati otac izvadi dolar iz novčanika i pozove starijeg
čovjeka. Prosjak ugleda novac i odmah nam priđe, uzme
novčanicu, duboko zahvali bogatom ocu i odjuri presretan.
"On nije toliko različit od većine mojih zaposlenika", reče
bogati otac, "upoznao sam mnogo ljudi koji kažu: 'O, mene
novac ne zanima.' No, rade na poslu osam sati dnevno. To je
nijekanje istine. Ako ih novac ne zanima, zašto onda rade?
Takvo razmišljanje je još više psihotično od razmišljanja osobe
koja skuplja novac."
Dok sam sjedio i slušao bogatog oca, u mislima sam se
vraćao u bezbroj prilika kad bi moj otac govorio 'Mene novac
ne zanima'. Često je izgovarao te riječi. Također se pokrivao
govoreći 'Ja radim jer volim svoj posao'.
"Što da učinimo?", upitah ja, "da ne radimo za novac sve
dok ne nestanu svi tragovi straha i pohlepe?"
"Ne, bio bi to gubitak vremena", reče bogati otac, "emocije
su ono što nas čini ljudima, što nas čini stvarnima. Riječ
'emocija' znači energija u pokretu. Budite iskreni u vezi svojih
emocija i upotrijebite um i emocije u svoju korist, a ne protiv
sebe."
"Hej!", reče Mike.
"Ne razbijajte glavu u vezi ovoga što sam rekao. To će imati
smisla tek u budućnosti. Budite promatrač svojih emocija,
54
nemojte reagirati na njih. Većina ljudi ne shvaća da njihove
emocije razmišljaju umjesto njih. Vaše emocije su vaše emocije,
ali morate naučiti razmišljati sami."
"Možete li mi dati primjer?", upitah ja.
"Naravno", odgovori bogati otac, "kada osoba kaže: 'Moram
pronaći posao', vjerojatno umjesto njega razmišlja njegova
emocija. Strah od neimanja novca stvara tu misao."
"Ali ljudima je novac potreban da mogu platiti račune", rekoh
ja.
"Naravno da ga trebaju", nasmiješi se bogati otac, "sve što
želim reći jest da strah prečesto razmišlja umjesto njih."
"Ne razumijem", reče Mike.
"Na primjer", reče bogati otac, "ako se pojavi strah od
neimaštine, umjesto da odmah odjure tražiti posao kako bi mogli
zaraditi nekoliko dolara i ubiti strah, mogu si postaviti sljedeće
pitanje: 'Hoće li posao biti najbolje dugoročno rješenje za ovaj
strah?' Po mojem mišljenju, odgovor je 'ne'. Osobito ako
pogledate dugoročno. Posao je zapravo kratkoročno rješenje za
dugoročni problem."
"Ali moj otac uvijek govori 'Ostani u školi, dobij dobre
ocjene, kako bi našao siguran posao.'", rekoh ja pomalo
zbunjeno.
"Da, jasno mi je da to govori", reče bogati otac smiješeći se,
"većina ljudi to preporuča i to je za njih dobra ideja. No, ljudi to
preporučaju uglavnom iz straha."
"Želite li reći da moj tata to govori zato što se boji?"
"Da", reče bogati otac, "boji se da nećeš moći zarađivati i da
se nećeš uklopiti u društvo. Nemoj me pogrešno shvatiti. On te
voli i želi ti dobro. I mislim da je njegov strah opravdan.
Obrazovanje i posao su važni. No, to neće riješiti strah. Vidiš,
isti taj strah koji ga navodi da ustane ujutro i zaradi nekoliko
dolara je strah zbog kojeg tako fanatično želi da ti završiš školu."
"Pa što biste vi preporučili?", upitah ja.
"Želim vas naučiti da steknete moć nad novcem, da ga se ne
bojite, a to vas neće naučiti u školi. Ako to ne naučite, postat ćete
rob novcu."
55
Sve je napokon imalo smisla. Htio je da proširimo naše
vidike, da vidimo ono što gđa Martin i njegovi zaposlenici ne
vide, a što ne vidi ni moj otac. Koristio se primjerima koji su mi
tada zvučali okrutno, ali nikada ih nisam zaboravio. Moj se
vidokrug proširio toga dana i mogao sam vidjeti zamku koja
leži pred većinom ljudi.
"Vidite, svi smo mi na kraju krajeva zaposlenici, samo što
radimo na različitim razinama", reče bogati otac, "želim da vi
dobijete priliku izbjeći zamku. Zamku uzrokuju dvije emocije,
strah i želja. Upotrijebite ih u svoju korist, a ne protiv sebe. To
je ono čemu vas želim podučiti. Ne zanima me da vas naučim
samo kako ćete zaraditi gomilu novca. To neće riješiti strah niti
želju. Ako se najprije ne riješite toga, a obogatite se, bit ćete
samo dobro plaćeni robovi."
"Kako ćemo izbjeći zamku?", upitah ja.
"Glavni uzročnici siromaštva i financijskih problema su
strah i neznanje, a ne ekonomija, država ili bogataši. Strah i
neznanje koje su sami izazvali drži ljude u zamci. Vi pođite u
školu i diplomirajte. Ja ću vas podučiti kako da izbjegnete
zamku.
Sada su se dijelovi slagalice počeli pojavljivati. Moj visoko
obrazovani otac imao je sjajno obrazovanje i sjajnu karijeru. Ali
škola mu nikada nije rekla kako da se ponaša s novcem ili sa
svojim strahovima. Postalo mi je jasno da od dva oca mogu
naučiti različite i važne stvari.
"Dakle, govorio si o strahu od neimaštine. Kako želja za
novcem utječe na naše razmišljanje?", upita Mike.
"Kako ste se osjećali kad sam vas iskušavao s povišicom
plaće? Jeste li primijetili da vam želja raste?"
Kimnuli smo glavama.
"Ne popustivši emocijama, mogli ste odgoditi svoju reakciju
i razmisliti. To je najvažnije. Uvijek ćemo imati emocije straha
i pohlepe. Od sada pa nadalje, za vas je najvažnije da iskoristite
te emocije u svoju korist i to dugoročno i da im ne dopustite da
upravljaju vama time što će upravljati vašim mislima. Većina
ljudi koristi strah i pohlepu protiv samih sebe. To je početak
56
neznanja. Većina ljudi provodi život jureći za plaćama,
povišicama i sigurnim poslom zbog emocija straha i želje, a ne
propituju kamo ih zapravo vode te misli izazvane emocijama.
To je poput magarca koji vuče kola dok vlasnik drži mrkvu
ispred magarčevog nosa. Vlasnik magarca možda ide tamo
kamo želi, ali magarac progoni iluziju. Sutra će dobiti samo još
jednu mrkvu."
"Misliš, kada počnem zamišljati novu rukavicu za bejzbol,
slatkiše i igračke to je poput mrkve za magarca?", upita Mike.
"Da. A kako postaješ stariji, igračke postaju sve skuplje.
Novi automobil, novi brod i velika kuća kojom impresioniraš
prijatelje", reče bogati otac s osmijehom, "strah te gura kroz
vrata, a želja te doziva, navodi na podvodne grebene. U tome je
zamka."
"Pa što je onda odgovor?", upita Mike.
"Ono što pojačava strah i želju jest neznanje. Zato se bogati
ljudi s mnogo novca često boje sve više i više što su bogatiji.
Novac je mrkva, iluzija. Kad bi magarac mogao vidjeti cijelu
sliku, možda bi ponovno razmislio o svojem izboru da progoni
mrkvu."
Bogati otac objasnio je da je čovjekov život borba između
neznanja i prosvijetljenosti.
Objasnio je da kada osoba prestane tražiti informacije i
znanje o sebi, nadolazi neznanje. Ta borba je odluka koja se
donosi iz trenutka u trenutak - učiti kako otvoriti ili zatvoriti um.
"Gledajte, škola je jako, jako važna. Školu pohađate kako
biste izučili vještinu ili profesiju i kako biste postali koristan
član društva. Svaka kultura zahtijeva učitelje, liječnike,
mehaničare, umjetnike, kuhare, poslovne ljude, policajce,
vatrogasce, vojnike. Škole ih podučavaju kako bi naša kultura
mogla napredovati", reče bogati otac, "nažalost, za mnoge ljude
škola je kraj, a ne početak."
Zavlada duga tišina. Bogati otac se smiješio. Nisam shvatio
sve što je rekao toga dana, ali kao što je slučaj s mnogim
velikim učiteljima, čije riječi nastavljaju podučavati čovjeka
tijekom života, i dugo nakon što njih samih više nema, riječi
bogatog oca su i danas u meni prisutne.
57
"Danas sam bio malo okrutan", reče bogati otac, "ali s
dobrim razlogom. Želim da se uvijek sjećate ovog razgovora.
Želim da se sjetite gđe Martin. Želim da se sjetite magarca.
Nemojte to zaboraviti jer vas dvije emocije, strah i želja, mogu
dovesti u najveću životnu zamku, ako niste svjesni da
kontroliraju vaše misli. Okrutno je provesti život u strahu i ne
istražiti svoje snove. Okrutno je i naporno raditi za novac,
misleći da ćete novcem kupiti stvari koje će vas usrećiti.
Strašno je probuditi se usred noći u strahu zbog neplaćenih
računa. Život koji diktira veličina plaće zapravo i nije život.
Misliti da ćete se osjećati sigurno ako radite znači lagati sebi.
To je okrutna zamka koju želim da zaobiđete, ako je ikako
moguće. Vidio sam kako novac upravlja životima ljudi. Ne
dajte da se to dogodi i vama. Molim vas, ne dopustite novcu da
vam upravlja životom."
Loptica se dokotrlja pod naš stol. Bogati otac je dohvati i
baci natrag.
"Kakve veze ima neznanje s pohlepom i strahom?", upitah
ja.
"Neznanje u vezi novca uzrokuje toliku pohlepu i toliki
strah", reče bogati otac. "Evo nekoliko primjera. Liječnik koji
želi više novca za svoju obitelj povisi svoje cijene. Povisivši
cijene, on povisuje cijenu zdravstvene skrbi za sve ljude. To
najviše pogađa siromašne, pa je zdravlje siromašnih lošije od
zdravlja bogatih.
Budući da liječnici povisuju svoje cijene, povise ih i
odvjetnici. Budući da su ih povisili odvjetnici i učitelji žele
povišicu, a to povisuje naše poreze i tako dalje i tako dalje.
Uskoro će vladati toliki jaz između siromašnih i bogatih da će
zavladati kaos i još će jedna velika civilizacija propasti. Velike
civilizacije propadale su kad bi jaz između onih koji imaju i
onih koji nemaju postao prevelik. Amerika ide u istom smjeru
još jednom dokazujući da se povijest ponavlja jer ne učimo od
nje. Samo pamtimo povijesne datume i imena, a ne i lekcije."
"Zar nije normalno da cijene rastu?", upitah ja.
"Ne u obrazovanom društvu kojeg vodi sposobna vlada.
58
Cijene bi zapravo trebale padati. Naravno, to uglavnom vrijedi
samo u teoriji. Cijene rastu zbog pohlepe i straha uzrokovanih
neznanjem. Kad bi škole podučavale ljude o novcu, bilo bi ga
više i cijene bi bile niže, ali škole se fokusiraju samo na to da
uče ljude kako da rade za novac, a ne kako da ukrote moć
novca."
"Ali zar mi nemamo poslovne škole?", upita Mike. "Nisi li
me ti poticao da pođem u poslovnu školu i tamo diplomiram?"
"Da", reče bogati otac, "no, prečesto te poslovne škole
obučavaju zaposlenike koji su samo sofisticirani brojači. Bože
sačuvaj da jedan takav preuzme tvrtku. Sve što oni čine jest da
proučavaju brojeve, otpuštaju ljude i ubijaju tvrtke. Znam to
zato što ih ja zapošljavam. Sve o čemu oni razmišljaju jest
smanjivanje troškova i podizanje cijena, što uzrokuje daljnje
probleme. Brojanje je važno. Bilo bi dobro da više ljudi to zna,
ali niti to nije cijela priča", doda bogati otac ljutito.
"Dakle, odgovor postoji?", upita Mike.
"Da", reče bogati otac, "naučite koristiti svoje emocije za
razmišljanje, a nemojte razmišljati emocijama. Kad ste ovladali
svojim emocijama tako što ste pristali raditi besplatno, znao
sam da postoji nada. Kad ste se opet suprotstavili emocijama
nakon što sam vas iskušao s više novca, počeli ste učiti
razmišljati usprkos njima. To je prvi korak."
"Zašto je taj korak tako važan?", upitao sam.
"To vi morate otkriti. Ako želite učiti, povest ću vas u ono
mjesto koje gotovo svi izbjegavaju i kojeg se većina ljudi boji.
Ako pođete sa mnom, odbacit ćete ideju rada za novac i naučit
ćete kako postići da novac radi za vas."
"A što ćemo dobiti ako pođemo s vama i ako pristanemo
učiti od vas?", upitao sam ja.
"Isto što je dobio zeko iz basne", reče bogati otac, "slobodu
od jame s katranom."
"Postoji li trnje?", upitah ja.
"Da", reče bogati otac, "trnje je naš strah i pohlepa. Ako
uđemo u svoj strah i suočimo se sa svojom pohlepom,
slabostima, potrebama, izaći ćemo iz njega. A put van vodi kroz
um, kroz izbor naših misli."
59
"Izbor naših misli?", upita Mike zbunjeno.
"Da. Izabirući ono što mislimo, umjesto da reagiramo na
svoje emocije, ustajemo i odlazimo na posao kako bismo riješili
probleme samo jer se bojimo da nećemo imati novca za
plaćanje računa. Razmišljati znači odvojiti vrijeme i postaviti si
pitanje 'Je li sve više rada najbolje rješenje ovog problema?'.
Većina ljudi tako je užasnuta i ne želi si priznati da strah vlada
njima, da ne mogu razmišljati i da bježe od istine. Jama s
katranom ima kontrolu. Na to sam mislio kad sam rekao da
birate svoje misli."
"A kako ćemo to učiniti?", upita Mike.
"To je ono čemu ću vas ja podučiti, tj. kako da zrelo
razmišljate, umjesto da reagirate refleksno, progutate svoju
jutarnju kavu i izjurite kroz vrata.
Zapamtite što sam vam ranije rekao: posao je samo
kratkoročno rješenje za dugoročni problem. Većina ljudi ima na
umu samo jedan problem, a taj je kratkoročan: računi na kraju
mjeseca, jama s katranom. Novac sada upravlja njihovim
životima ili, bolje rečeno, strah i neznanje vezani uz novac.
Zato oni čine isto kao i njihovi roditelji, ustaju svakoga dana i
odlaze raditi za novac. Nemaju se vremena upitati 'Postoji li
drugi način'? Njihovo razmišljanje sada kontroliraju njihove
emocije, a ne njihove glave."
"Možeš li mi reći u čemu je razlika između razmišljanja
emocijama i razmišljanja glavom?", upita Mike.
"Mogu", reče bogati otac, "slušam stvari poput 'Pa, svatko
mora raditi', ili 'Bogati su pokvareni', ili 'Dobit ću drugi posao.
Zaslužujem tu povišicu. Ne možete me maltretirati.', ili 'Ovaj
posao mi se sviđa zato što je siguran'. Umjesto da pitaju
'Postoji li ovdje nešto što nisam shvatio?' što ukida
emocionalno razmišljanje i daje vam vremena da razmislite
bistrom glavom."
Moram priznati, ovo je bila sjajna lekcija. Jako je važno
znati kada netko govori ponukan osjećajima ili kad razmišlja
glavom. Bila je to lekcija koja me pratila cijeli život, osobito
onda kad sam ja bio taj koji govori osjećajima, a ne bistrom
glavom.
60
Dok smo se vraćali u prodavaonicu, bogati otac objasnio je
da bogati zaista "stvaraju novac". Oni ne rade za novac.
Nastavio je objasnivši nam da smo Mike i ja, izlijevajući olovne
kovanice od 5 centi i misleći da izrađujemo novac, bili vrlo
bliski načinu razmišljanja bogatih. Problem je bio u tome što je
to bilo nezakonito. To smiju raditi banke i država, ali mi ne.
Objasnio je da postoje zakoniti i nezakoniti načini za stvaranje
novca te da bogati znaju kako je novac iluzija, poput mrkve za
magarca. U toj iluziji o novcu milijarde ljudi žive zbog straha i
pohlepe, misleći da je novac stvarnost. Novac je zapravo
izmišljen. Kuća od karata stoji samo zbog iluzije i neznanja
masa. "Zapravo", reče on, "na mnogo načina magarčeva mrkva
je vrednija od novca."
Pričao je o zalihama zlata o kojima Amerika ovisi i o tome
da je svaka novčanica zapravo srebrni certifikat. Ono što ga je
brinulo bilo je to da ćemo jednog dana ostati bez zaliha zlata i
da naši dolari više neće biti srebrni certifikati.
"Kad se to dogodi zavladat će kaos. Životi siromašnih,
srednje klase i onih koji žive u neznanju bit će uništeni samo
zato što će oni i dalje vjerovati da je novac stvaran i da će na
njih paziti tvrtka za koju su radili ili pak država."
Nismo shvatili što je toga dana govorio, ali tijekom godina,
to je dobivalo sve više i više smisla.
Vidjeti što drugi ne vide
Ulazeći u kamionet pred svojom prodavaonicom, rekao je:
"Nastavite raditi, dečki. Što prije zaboravite na to da vam je
potrebna plaća, lakši će vam biti život. Nastavite se koristiti
mozgom, radite besplatno i uskoro će vam um pokazati načine
da zaradite novac mnogo veći od onoga što bih vam ja mogao
platiti. Vidjet ćete stvari koje drugi nikada ne vide, prilike koje
vam stoje pred nosom. Većina ljudi ne vidi te prilike jer traže
novac i sigurnost pa to i dobivaju. Čim ugledate jednu priliku
dolazit će vam stalno. Naučite razmišljati i izbjeći ćete jednu od
najvećih zamki u životu. Nikada nećete upasti u onu jamu s
katranom."
61
Mike i ja pokupili smo svoje stvari iz prodavaonice i
mahnuli gđi Martin. Vratili smo se u park na istu klupu za
piknik i proveli još nekoliko sati razmišljajući i razgovarajući.
I sljedeća tri tjedna u školi proveli smo razmišljajući,
razgovarajući te radeći besplatno.
Drugu subotu, opet sam se opraštao od gđe Martin i
čeznutljivo promatrao stripove. Problem što nisam dobivao 30
centi svake subote bio je taj što nisam imao novca za stripove.
Iznenada, dok se gđa Martin opraštala od Mikea i mene, vidio
sam da je prerezala naslovnicu stripa napola. Gornju polovicu
je sačuvala, a ostatak je bacila u veliku smeđu kartonsku kutiju.
Kad sam je upitao što to radi, rekla je: "Bacam ih. Gornju
polovicu naslovnice vraćam distributeru kada donese nove
stripove, a to će biti za negdje sat vremena."
Mike i ja čekali smo sat vremena. Distributer je uskoro
stigao i upitao sam ga možemo li dobiti stripove. Rekao je:
"Možete ih uzeti ako radite za ovu prodavaonicu i ako ih nećete
dalje prodavati."
Naše partnerstvo je ponovno oživjelo. Mikeova majka imala
je u podrumu prostoriju koju nitko nije koristio. Očistili smo je
i počeli donositi tamo stripove. Uskoro je naša knjižnica sa
stripovima bila otvorena za javnost. Unajmili smo Mikeovu
mlađu sestru da radi kao glavna knjižničarka. Naplaćivala je
djeci 10 centi za upis u knjižnicu, koja je radila od 14:30 do
16:30 svakoga dana. Klijenti, djeca iz susjedstva, čitali su
koliko su stigli u ta dva sata, a to im je odgovaralo, budući da
su stripovi koštali 10 centi, a mogli su ih pročitati pet do šest u
ta dva sata.
Mikeova sestra provjeravala je djecu na odlasku da netko ne
bi posudio neki strip. Ona je i vodila knjige, bilježeći koliko je
djece došlo svakoga dana, tko su, kao i sve njihove komentare.
Mike i ja dobivali smo prosječno 9,5 dolara tjedno tijekom tri
mjeseca. Plaćali smo njegovoj sestri 1 dolar tjedno i dali joj da
čita stripove besplatno, što je rijetko činila budući da je cijelo
vrijeme učila.
62
Mike i ja držali smo se dogovora radeći u prodavaonici
svake subote. Skupljali smo stripove i iz drugih prodavaonica,
ali nismo ih prodavali, već bi smo ih spaljivali kad bi se previše
istrošili. Pokušali smo otvoriti i drugu poslovnicu, ali nismo
mogli pronaći nekoga tko bi bio tako posvećen poslu i vrijedan
povjerenja poput Mikeove sestre.
Već u ranoj dobi otkrili smo koliko je teško naći dobre
zaposlenike.
Tri mjeseca nakon otvaranja knjižnice u prostoriji je izbila
tuča. Neki nasilnici probili su se unutra i započeli raditi nered.
Mikeov otac predložio je da zatvorimo tvrtku. I tako se naša
knjižnica sa stripovima zatvorila, a mi smo prestali raditi
subotom u prodavaonici. No, bogati otac bio je sretan jer je
imao nove stvari kojima nas je htio podučiti. Bio je sretan jer
smo tako dobro svladali prvu lekciju. Naučili smo kako postići
da novac radi za nas. Zato što nismo bili plaćeni za posao u
prodavaonici, bili smo prisiljeni upotrijebiti maštu kako bismo
otkrili priliku za stvaranje novca. Pokrenuvši vlastiti biznis,
knjižnicu sa stripovima, imali smo kontrolu nad svojim
financijama i nismo bili zavisni o poslodavcu. Najbolje je bilo
to što je naš biznis stvarao novac čak i kada nismo bili prisutni.
Novac je radio za nas.
Umjesto da nas plati novcem, bogati otac pružio nam je
mnogo više.
63
DRUGA
LEKCIJA:
ZAŠTO PODUČAVATI
FINANCIJSKU
PISMENOST?
TREĆE POGLAVLJE
Druga
lekcija:
ZAŠTO PODUČAVATI
FINANCIJSKU
PISMENOST?
Godine 1990. moj najbolji prijatelj, Mike, preuzeo je carstvo
svog oca, a vodi ga i bolje no što je to činio njegov otac.
Viđamo se jednom ili dvaput godišnje na igralištu za golf. On i
njegova supruga bogatiji su nego što možete zamisliti. Carstvo
bogatog oca u sjajnim je rukama, a Mike sada priprema svojeg
sina da ga zamijeni, kao što je njegov otac pripremao nas.
Godine 1997. umirovio sam se u dobi od 47 godina. Mojoj
supruzi Kim tada je bilo 37. Mirovina ne znači prestanak rada.
Za moju suprugu i mene to znači da, ako izuzmemo mogućnost
nepredviđenih kataklizmičkih promjena, možemo izabrati da
radimo ili da ne radimo, a naše bogatstvo automatski raste i
daleko je ispred inflacije. To je valjda sloboda. Naša su sredstva
dovoljno velika da rastu sama od sebe. To je poput sađenja
drveta. Godinama ga zalijevate i jednoga dana više ne trebate.
Korijenje mu je dovoljno duboko, a ono vam pruža hlad u
kojem možete uživati.
Mike je izabrao da vodi carstvo, a ja sam izabrao mirovinu.
Kad god držim predavanja skupinama ljudi, često me pitaju
što bih im preporučio ili što da učine? "Kako započeti?"
"Postoji li neka dobra knjiga koju bih im preporučio?" "Što da
67
učine kako bi pripremili djecu?" "Koja je tajna uspjeha?" "Kako
da zaradim milijune?" Uvijek se sjetim ovog članka kojeg sam
jednom dobio. Evo ga.
Najbogatiji
biznismen
Godine 1923. skupina naših najvećih predvodnika i
najbogatijih biznismena održala je sastanak u hotelu
"Edgewater Beach" u Chicagu. Među njima su bili Charles
Schwab, čelnik najveće nezavisne čeličane, Samuel Insull,
predsjednik najveće komunalne tvrtke na svijetu, Howard
Hopson, čelnik najveće plinare, Ivan Kreuger, predsjednik
International Match Co., jedne od najvećih tvrtki na svijetu u to
vrijeme, Leon Frazier, predsjednik Banke međunarodnih
nagodbi, Richard Whitney, predsjednik njujorške burze dionica,
Arthur Cotton i Jesse Livermore, dva najveća burzovna
špekulanta i Albert Fall, član kabineta predsjednika Hardinga.
Dvadeset i pet godina kasnije, devetorica od navedenih završila
su na sljedeći način: Schwab je umro bez novčića nakon što je
pet godina živio od posudbi. Insull je bankrotirao i umro u
inozemstvu. I Kreuger i Cotton umrli su bez ičega. Hopson je
poludio. Whitney i Albert Fall upravo su pušteni iz zatvora.
Fraser i Livermore počinili su samoubojstvo.
Sumnjam da bi itko mogao točno znati što se zapravo
dogodilo ovim ljudima. Ako pogledate godinu 1923., vidjet
ćete da je to bilo prije sloma tržišta 1929. i "Velike depresije",
za koju pretpostavljam da je imala snažan utjecaj na ove ljude i
njihove živote. Poanta je u sljedećem: danas živimo u vremenu
većih i bržih promjena. Pretpostavljam da će u sljedećih 25
godina biti velikih uspona i padova koji će biti slični onima s
kojima su se suočili ti ljudi. Bojim se da je previše ljudi
fokusirano na novac, a ne na svoje najveće bogatstvo,
obrazovanje. Ako su ljudi spremni biti fleksibilni, imati otvoren
um i učiti, postajat će sve bogatiji. Ako misle da će im novac
riješiti probleme, bojim se da ih tek tad oni očekuju.
Inteligencija rješava probleme i stvara novac. Novac bez
financijske inteligencije jest onaj koji ubrzo nestaje.
68
Većina ljudi ne shvaća da u životu nije važno koliko novca
zaradite, već koliko novca zadržite. Svi smo čuli priče o
dobitnicima na lutriji koji su bili siromašni, odjednom se
obogatili, a zatim opet osiromašili. Osvoje milijune, a zatim se
ubrzo vrate tamo odakle su krenuli. Znamo i priče o
profesionalnim sportašima koji su s 24 godine zarađivali
milijune dolara godišnje, a u 34-oj spavaju pod mostovima.
Ovoga jutra u novinama je objavljena priča o mladom
košarkašu koji je prije godinu dana imao milijune. Danas tvrdi
da su mu novce uzeli prijatelji, odvjetnik i računovođa i sada
radi u praonici automobila za minimalnu plaću.
Ima samo 29 godina. Dobio je otkaz u praonici jer je odbio
skinuti svoj prsten osvajača prvenstva dok je brisao automobile
pa je njegova priča došla u novine. Žali se zbog otkaza, tvrdi da
ga diskriminiraju i da mu je prsten sve što mu je ostalo. Tvrdi
da će se raspasti ako mu se to oduzme.
U ovoj, 1997. godini, poznajem mnogo ljudi koji postaju
instant milijunaši. Ponovno su se vratile lude 20-te. Iako mi je
drago što ljudi postaju sve bogatiji, upozoravam ih da,
dugoročno gledano, nije važno koliko zarade već koliko zadrže
i to kroz generacije.
Kada ljudi pitaju "Kako da počnem?" ili "Recite mi kako da
se brzo obogatim!", moj odgovor često ih razočara. Jednostavno
im kažem ono što je bogati otac rekao meni kad sam bio mali.
"Ako želiš biti bogat, moraš biti financijski pismen."
Tu ideju mi je ponavljao svaki puta kad bismo se našli. Kao
što sam rekao, moj obrazovani otac naglašavao je važnost
čitanja knjiga, a bogati otac naglašavao je važnost svladavanja
financijske pismenosti.
Ako planirate sagraditi Empire State Building, najprije
morate iskopati duboku rupu i izgraditi čvrste temelje. Ako
planirate graditi kuću u predgrađu, treba vam samo sloj betona
od 15 cm. Većina ljudi u pokušaju da se obogate pokušava
izgraditi Empire State Building na sloju temelja od 15 cm.
Naš školski sustav, stvoren još u "poljoprivredno doba", još
uvijek vjeruje u kuće bez temelja i u zemljane podove. Djeca
69
završavaju škole gotovo bez ikakvog financijskog temelja.
Jednoga dana, dok duboko zaduženi i pateći od nesanice u
predgrađu proživljavaju "američki san", odluče da je odgovor
na njihove financijske probleme pronaći način da se brzo
obogate.
Počinje izgradnja nebodera. Neboder brzo raste i ubrzo,
umjesto Empire State Buildinga, imamo "kosi toranj" iz
predgrađa. Vraćaju se besane noći.
Mike i ja mogli smo u svojoj odrasloj dobi donijeti svoje
odluke zato što smo naučili izraditi čvrste financijske temelje
dok smo još bili djeca.
Istina, računovodstvo je možda najdosadniji predmet na
svijetu. Može biti i najviše zbunjujući predmet. No, ako želite
biti bogati, dugoročno može biti i najvažniji predmet. Pitanje je,
kako djecu podučavati tako dosadnom i zbunjujućem
predmetu? Odgovor je da ga pojednostavite. Prvo ga
podučavajte uz pomoć slika.
Moj bogati otac izradio je Mikeu i meni čvrste financijske
temelje. Otkad smo bili djeca, stvorio je jednostavan način da
nas podučava. Godinama je samo crtao slike i koristio riječi.
Mike i ja razumjeli smo jednostavne crteže, žargon, kretanje
novca. Tek kasnije, bogati otac počeo je dodavati brojeve.
Danas, Mike je naučio ovladavati mnogo složenijom i
sofisticiranijom računovodstvenom analizom jer je morao. Ima
carstvo vrijedno milijarde dolara kojim mora upravljati. Ja
nisam toliko sofisticiran jer je moje carstvo manje, ali obojica
imamo iste temelje. Na sljedećim stranicama, prikazat ću vam
iste jednostavne crteže koje je Mikeov tata stvorio za nas. Iako
su jednostavni, ti su crteži pomogli dvojici dječaka da izgrade
veliko bogatstvo na čvrstim i dubokim temeljima.
Prvo pravilo. Morate poznavati razliku između sredstva i
obveze i kupovati sredstva. Ako želite biti bogati, to je sve što
morate znati. To je pravilo br. 1. Ovo može zvučati apsurdno
jednostavno, ali većina ljudi nema pojma koliko je to pravilo
duboko i zašto ima financijske probleme jer ne znaju razliku
između aktive i obveze.
70
"Bogati ljudi kupuju aktivu. Siromašni i srednja klasa
kupuju obveze, ali misle da kupuju aktivu."
Kad je bogati otac objasnio ovo Mikeu i meni, mislili smo
da se šali. Bili smo pubertetlije i čekali smo tajnu bogaćenja, a
ovo je bio odgovor. Bio je tako jednostavan da smo morali
dugo razmišljati o njemu.
"Što je aktiva?", upitao je Mike.
"Ne brini o tome za sada", reče bogati otac, "samo pusti ideji
da se ukorijeni. Ako možeš shvatiti jednostavnost, tvoj život
imat će plan i bit će financijski lagan. Jednostavno je i zato
ljudi ne vide tu ideju."
"Mislite, sve što moramo učiniti jest znati što je aktiva,
kupovati ih i bit ćemo bogati?", upitah ja.
Bogati otac kimne glavom. "Tako je jednostavno."
"Ako je to tako jednostavno, kako to da se svi ne obogate?",
upitao sam.
Bogati otac se nasmiješi. "Zato što ljudi ne znaju razliku
između aktive i obveze."
Sjećam se da sam pitao: "Kako odrasli mogu biti tako glupi?
Ako je to tako jednostavno i tako važno, zašto se svatko ne
potrudi da to sazna?"
Bogatom ocu trebalo je samo nekoliko minuta da nam
objasni što je aktiva, a što obveza.
Kao odrasla osoba, imam poteškoća da to objasnim drugim
ljudima. Zašto? Zato što su odrasli pametniji. U većini
slučajeva jednostavnost ove ideje izmiče većini odraslih jer su
obrazovani drukčije. Obrazovali su ih drugi obrazovani
profesionalci,
poput
bankara,
računovođa,
prodavača
nekretnina, financijskih planera itd. Teškoće počinju kada od
odraslih zatražimo da se oduče ili da opet postanu djeca.
Inteligentna odrasla osoba često smatra kako je ponižavajuće
obraćati pažnju na simplificirane definicije.
Bogati otac vjeruje u princip KISS - "Keep It Simple
Stupid" ("Zadrži stvari jednostavnima, glupane") - pa je i
dvojici malih dječaka objašnjavao stvari jednostavno i to nam je
izgradilo čvrste financijske temelje.
71
Što onda uzrokuje zbrku? Ili kako bi nešto tako jednostavno
moglo toliko poći ukrivo? Zašto bi netko kupovao aktivu koja
je zapravo obveza? Odgovor se nalazi u temeljnom
obrazovanju.
Mi se fokusiramo na riječ "pismenost", a ne na "financijsku
pismenost". Ono što definira nešto kao aktivu ili kao obvezu
nisu riječi. Zapravo, ako se zaista želite zbuniti, pogledajte u
rječniku definicije riječi "aktiva" i "obveza". Znam da definicija
može zvučati dobro školovanom računovođi, ali za prosječnu
osobu nema smisla. No, mi odrasli često smo previše ponosni
da bismo si priznali kako nešto nema smisla.
Dok smo bili mladi, bogati otac je rekao: "Ono što definira
aktivu nisu riječi, nego brojevi. A ako ne možete čitati brojeve,
ne možete razlikovati aktivu od rupe u tlu."
"U računovodstvu", rekao bi bogati otac, "nije stvar u
brojevima, već u onome što vam brojevi govore. To je poput
riječi. Nije stvar u riječima, već u priči koju te riječi pričaju."
Mnogi ljudi čitaju, ali ne razumiju mnogo. To se zove
razumijevanje ili nerazumijevanje štiva. A kad se radi o
razumijevanju štiva, imamo različite sposobnosti. Na primjer,
nedavno sam kupio novi video uređaj. Dobio sam ga s
priručnikom o tome kako isprogramirati video uređaj. Htio sam
samo snimiti svoju omiljenu TV emisiju petkom uvečer. Skoro
sam poludio pokušavajući pročitati priručnik. Ništa u mojem
svijetu nije bilo kompliciranije od učenja programiranja video
uređaja. Mogao sam pročitati riječi, ali nisam razumio ništa.
Dobio sam "odličan" iz prepoznavanja riječi i "nedovoljan" iz
razumijevanja. Tako je za većinu ljudi kad se radi o
financijskim izvješćima.
"Ako želite biti bogati, morate čitati i razumjeti brojeve."
Čuo sam to tisuću puta od bogatog oca. A čuo sam i ovo:
"Bogati kupuju aktivu, a siromašni i srednja klasa kupuju
obveze."
Evo kako razlikovati aktivu i obvezu. Većina računovođa i
financijskih profesionalaca ne slaže se s tim definicijama, ali
ovi jednostavni crteži bili su početak čvrstih financijskih
temelja za dvojicu dječaka.
72
Kako bi podučavao dječake od devet godina, bogati otac sve
je objašnjavao na jednostavan način, koristeći se što je moguće
više crtežima, a što manje riječi. Jako dugo nije koristio ni
brojeve.
"Ovo je protok novca aktive."
Gornja slika prikazuje izvješće o prihodu, koje često
nazivamo i izvješće o dobiti i gubitku. Ono mjeri prihode i
rashode. Novac koji izlazi i novac koji ulazi. Donji dijagram
zove se bilanca. Tako se zove zato što bilancira aktivu u odnosu
na obveze. Mnogi financijski početnici ne poznaju vezu između
izvješća o prihodu i bilance. Razumijevanje ove veze od
vitalnog je značaja.
73
Primarni razlog financijskih problema jest nepoznavanje
razlike između aktive i obveze. Uzrok konfuzije nalazi se u
definiciji dvije riječi. Ako želite lekciju iz konfuzije, pogledajte
definicije riječi "aktiva" i "obveza" u rječniku.
To može imati smisla školovanim računovođama, ali za
prosječnu osobu moglo bi biti jednako razumljivo da je
napisano na mandarinskom jeziku. Možete pročitati riječi
definicije, ali razumijeti je vrlo teško.
Kao što sam prije rekao, bogati otac jednostavno je rekao
dvojici dječaka da "aktiva stavlja novac u džep." Lijepo,
jednostavno i korisno.
"Ovo je obrazac protoka novca obveze."
74
Sada kad su aktiva i obveze definirani putem crteža, možda
je lakše shvatiti moju definiciju riječi.
Aktiva je ono što mi stavlja novac u džep.
Obveza je ono što mi vadi novac iz džepa.
To je sve što trebate znati. Ako želite biti bogati, jednostavno
provedite život kupujući aktivu. Ako želite biti siromašni ili
srednja klasa, provedite život kupujući obveze. Nepoznavanje
razlike između toga stvara većinu financijskih problema u
stvarnom svijetu.
Nepismenost, nepoznavanje riječi i brojeva temelj je
financijskih problema. Ako ljudi imaju financijskih problema,
postoji nešto što ne mogu pročitati, napisano brojevima ili
slovima. Nešto pogrešno shvaćaju. Bogati su takvi jer su
pismeniji u drugim područjima od ljudi koji imaju financijske
probleme. Ako želite biti bogati i zadržati svoje bogatstvo,
važno je da budete financijski pismeni i da znate čitati i riječi i
brojeve.
Strelice na dijagramima predstavljaju "protok novca". Sami
brojevi ne znače mnogo, kao što ni riječi same za sebe, ne znače
mnogo. Važna je priča koju pričaju. U financijskim izvješćima
važno je potražiti zaplet, priču o tome kamo teče novac. U 80%
obitelji, financijska priča je priča o napornom radu i pokušaju
napredovanja i to ne zato što ne zarađuju, već zato što provode
živote kupujući obveze, a ne aktivu.
75
Na primjer, ovo je obrazac protoka novca siromašne osobe
ili mlade osobe koja još živi s roditeljima:
76
Ovo je protok novca osobe iz srednje klase:
77
Ovo je obrazac protoka novca bogate osobe:
78
Svi su ovi dijagrami očito previše pojednostavljeni. Svi
imaju životne troškove, potrebu za hranom, utočištem i
odjećom.
Dijagrami pokazuju protok novca u životu siromašne osobe,
osobe iz srednje klase i bogate osobe. Protok novca je ono što
priča priču. To je priča o načinu na koji osoba upravlja svojim
novcem i što čini nakon što dobije novac u ruke.
Razlog iz kojeg sam započeo s pričom o najbogatijim
ljudima Amerike jest taj što sam htio ilustrirati pogrešku u
načinu razmišljanja mnogih ljudi. Ljudi griješe kada misle da će
novac riješiti sve probleme. Zato se povlačim svaki puta kad
čujem da me ljudi pitaju kako se brzo obogatiti ili gdje
započeti. Često slušam: "Zadužen sam pa moram zarađivati
više."
No, više novca često neće riješiti problem, zapravo, može ga
i povećati. Novac često čini vidljivijima naše tragične ljudske
mane i naglašava ono što ne znamo. Prečesto ljudi koji
odjednom dođu do mnogo novca - recimo, putem nasljedstva,
povišice ili dobitka na lutriji - brzo upadnu u iste, ako ne i gore,
financijske probleme od onih u kojima su bili prije no što su
došli do novca. Novac samo naglašava obrazac protoka novca
koji se odvija u vašoj glavi. Ako je vaš obrazac da potrošite sve
što dobijete, najvjerojatnije će povećanje količine novca
rezultirati povećanjem troškova. Otuda i dolazi izreka "Budala s
novcem znači veliku frku."
Mnogo sam puta ponovio da pohađamo školu kako bismo
stekli važne akademske i profesionalne vještine uz čiju pomoć
učimo zarađivati novac. Tijekom 60-tih, kad sam bio u srednjoj
školi, ako je netko bio uspješan u akademskom smislu, ljudi su
automatski pretpostavljali da će taj bistri učenik postati liječnik.
Često nitko i ne bi pitao dijete želi li postati liječnik. To se
pretpostavljalo jer je to bila profesija koja je obećavala najveću
financijsku dobit.
Danas, liječnici se suočavaju s financijskim izazovima kakve
ne bih poželio niti najgorem neprijatelju: osiguravajuće
kompanije preuzimaju kontrolu nad biznisom, zdravstvena skrb
79
je u privatnom vlasništvu, državne intervencije i tužbe zbog
neispravnog liječenja, da navedem samo neke. Danas, djeca
žele biti košarkaške zvijezde, igrači golfa poput Tigera
Woodsa, računalni šmokljani, filmske zvijezde, kraljice ljepote
ili trgovci s Wall Streeta, zato što se tamo nalazi slava, novac i
prestiž. Iz tog razloga danas je jako teško motivirati djecu za
školu. Znaju da profesionalni uspjeh više nije isključivo
povezan s akademskim uspjehom, kao što je nekada bio.
Budući da studenti napuštaju školu bez financijskih vještina,
milijuni obrazovanih ljudi uspješni su u svojim profesijama, ali
se kasnije nađu u financijskim problemima. Rade sve više, ali
ne napreduju. Ono što u njihovom obrazovanju nedostaje nije
znanje o zarađivanju novca, već znanje o trošenju novca, tj. što
učiniti s novcem nakon što ga zaradite. To se naziva financijska
sposobnost - što činite s novcem nakon što ga zaradite, kako
sprečavate ljude da vam ga oduzmu, koliko ga dugo zadržavate
i u kojoj mjeri taj novac radi za vas. Većina ljudi ne zna zašto
imaju financijske probleme jer ne razumiju protok novca.
Osoba može biti visoko obrazovana, profesionalno uspješna i
financijski nepismena. Ti ljudi često rade više no što bi trebali
jer su naučili kako vrijedno raditi, ali ne i kako postići da njihov
novac radi za njih.
Priča o tome kako se potraga za financijskim snom
pretvara u financijsku noćnu moru
Film o vrijednim ljudima ima određeni obrazac. Nedavno
vjenčani, sretni, visoko obrazovani mladi ljudi useljavaju u
jedan od skučenih iznajmljenih stanova. Odmah shvate da
mogu uštedjeti novac jer dvoje može živjeti jednako jeftino kao
i jedno.
Problem je u tome što je stan mali. Oni odluče štedjeti novac
kako bi kupili kuću iz snova i imali djecu. Sada imaju dva
prihoda i počinju se fokusirati na svoje karijere.
Njihovi prihodi rastu.
80
No, kako rastu prihodi...
Tako rastu i rashodi.
81
Rashod br. 1 za većinu ljudi su porezi. Mnogi ljudi misle da
se radi o porezu na prihod, ali za većinu Amerikanaca najviši
porez jest socijalno osiguranje. Dok ste zaposlenik, čini vam se
da je porez na socijalno osiguranje u kombinaciji s porezom na
zdravstveno osiguranje oko 7,5 posto, ali zapravo je 15 posto
budući da poslodavac mora dati iznos jednak iznosu socijalnog
osiguranja. U osnovi, to je novac koji poslodavac ne može
platiti vama. Povrh toga, još morate plaćati i porez na prihod na
količinu odbijenu od vaše plaće za porez na socijalno
osiguranje, prihod koji nikada ne dobijete jer je otišao izravno
socijalnom osiguranju.
Zatim njihove obveze porastu.
82
Ovo ćemo najbolje prikazati vrativši se mladom paru. Kao
rezultat porasta primanja, odluče kupiti kuću iz snova. Kada to
učine, dolazi im novi porez, zvan porez na imovinu. Iznenada,
jednoga dana se probude, a stupac obveza pun je dugova na
hipoteku i kreditnu karticu.
Sada su uhvaćeni u "utrku štakora". Dolazi i dijete. Rade još
više. Proces se ponavlja. Više novca i viši porezi - prelazak u
viši porezni razred. Kreditna kartica dolazi poštom. Koriste je.
Dođu do limita. Zove ih tvrtka za iznajmljivanje i kaže im da je
porasla vrijednost njihove najveće "aktive", njihovog doma.
Tvrtka nudi zajam "konsolidacije računa" jer kreditno su toliko
sposobni i kaže im da bi im bilo pametno otplatiti potrošački
dug s visokim kamatama na kreditnim karticama. Pored toga,
kamate na kuću im se odbijaju od poreza. Oni to učine i otplate
kreditne kartice s visokim kamatama. Zatim odahnu. Kreditne
kartice su im otplaćene. Sada su svoj potrošački dug prebili
hipotekom na kuću. Plaća im pada jer im se otplata duga
proteže na 30 godina. To je pametno.
Susjed ih zove i poziva u kupnju - blagdanska je rasprodaja.
Prilika da uštede nešto novca. Kažu sami sebi: "Neću ništa
kupiti, idem samo pogledati." No, za slučaj da nešto nađu,
stavljaju otplaćenu kreditnu karticu u novčanik.
Cijelo vrijeme se susrećem s tim mladim parom. Imena im se
mijenjaju, ali financijska dilema uvijek je ista. Dolaze na moja
predavanja kako bi čuli što imam za reći. Pitaju me: "Možete li
nam reći kako zaraditi više novca?" Njihove navike trošenja
nagnale su ih da potraže veće prihode.
Oni ne znaju da je pravi problem u načinu na koji troše
novac koji imaju i da je to pravi uzrok njihovih financijskih
problema. To je uzrokovano financijskom nepismenošću i
neshvaćanjem razlike između aktive i obveze.
Više novca rijetko kada rješava financijske probleme.
Probleme rješava inteligencija. Jedan moj prijatelj stalno
ponavlja jednu izreku zaduženim ljudima: "Ako otkriješ da se
nalaziš u jami koju si sam iskopao... prestani kopati."
Kad sam bio dječak, otac mi je često govorio da su Japanci
83
svjesni tri moći: "Moći mača, dragulja i ogledala."
Mač simbolizira moć oružja. Amerika je potrošila trilijune
dolara na oružje i zbog toga je vodeća vojna sila svijeta.
Dragulj simbolizira moć novca. Ima istine u izreci koja kaže:
"Zapamti zlatno pravilo: tko ima zlato, stvara pravila."
Ogledalo simbolizira moć samospoznaje. Ta je samospoznaja,
prema japanskoj legendi, najcjenjenija od tri simbola.
Siromašni i srednja klasa prečesto dopuštaju moći novca da
ih kontrolira. Time što rade sve više, a ne pitaju se ima li smisla
to što rade, praktički se svako jutro ustrijele u nogu kada odlaze
na posao. Ne shvaćajući novac u potpunosti, velika većina ljudi
dopustila je golemoj moći novca da kontrolira njih. Moć novca
koristi se protiv njih.
Kad bi upotrijebili moć ogledala, upitali bi se: "Ima li to
smisla?" Prečesto, umjesto da vjeruju svojoj unutarnjoj
mudrosti, unutarnjem geniju, većina ljudi povodi se za
gomilom. Čine stvari samo zato što ih čine i svi drugi.
Konformiraju se, umjesto da propituju. Često bezumno
ponavljaju ono što im je rečeno, ideje poput "diverzificirajte" ili
"vaša kuća vam je aktiva" ili "kuća vam je najveća investicija",
"dobit ćete porezne olakšice ako se više zadužite", "nađite
siguran posao", "ne griješite", "ne riskirajte".
Kažu da je mnogim ljudima strah od držanja govora u
javnosti veći od straha od smrti. Prema psihijatrima, strah od
javnih govora uzrokovanje strahom od ostracizma, strahom od
isticanja, od kritike, od ismijavanja, od odbacivanja. Strah od
toga da budu drukčiji sprečava većinu ljudi da potraže nove
načine za rješavanje problema.
Zato je moj obrazovani otac rekao da Japanci najviše cijene
moć ogledala jer tek kada pogledamo u ogledalo, pronalazimo
istinu. A većina ljudi govori "igraj na sigurno" uglavnom zbog
straha. To vrijedi za sve, bilo da se radi o sportu, vezama,
karijeri ili novcu.
Taj isti strah, strah od ostracizma, navodi ljude da se
konformiraju i da ne propituju općeprihvaćena mišljenja ili
popularne trendove. "Vaša kuća je aktiva." "Uzmite pozajmicu i
84
izađite iz dugova." "Radite još više." "To je promocija."
"Jednoga dana bit ću potpredsjednik." "Štedite novac." "Kada
dobijem povišicu, kupit ću nam veću kuću." "Uzajamni fondovi
su sigurni." "Lutke Elma više nemam, ali slučajno iza imam
jednu po koju kupac nije došao."
Mnogi veliki financijski problemi uzrokovani su time što se
ljudi povode za masom i nastoje ići u korak sa susjedima.
Povremeno, svi moramo pogledati u ogledalo i biti iskreni
prema svojoj unutrašnjoj mudrosti, a ne prema svojim
strahovima.
Kad je Mikeu i meni bilo 16, počeli su problemi u školi.
Nismo bili loši već smo se počeli odvajati od mnoštva. Radili
smo za Mikeovog tatu poslije škole i vikendom. Često smo
provodili sate i sate nakon posla sjedeći za stolom s njegovim
ocem dok je ovaj održavao sastanke s bankarima, odvjetnicima,
računovođama,
brokerima, ulagačima,
menadžerima i
zaposlenicima. Bio je to čovjek koji je u 13. godini napustio
školu, a sada je vodio, naređivao, instruirao i ispitivao
obrazovane ljude. Dolazili su na njegov mig i ustuknuli kad bi
im on nešto zamjerio.
On je bio čovjek koji se nije slagao s mnoštvom, nego je
razmišljao svojom glavom i prezirao riječi "Moramo to učiniti
zato što to svi drugi čine tako." Mrzio je i riječ "nemoguće".
Ako ste htjeli da nešto učini, trebali ste mu samo reći: "Mislim
da ti to ne možeš učiniti."
Mike i ja naučili smo više sjedeći na njegovim sastancima,
nego tijekom svih godina školovanja, uključujući i fakultet.
Mikeov otac nije bio fakultetski obrazovan, ali bio je
financijski, a kao rezultat toga, bio je i uspješan. Stalno bi nam
ponavljao: "Inteligentna osoba zapošljava ljude inteligentnije
od sebe." Zato smo Mike i ja imali prednost što smo mogli
provoditi sate slušajući inteligentne ljude i učeći od njih.
No, Mike i ja nismo se mogli složiti sa standardnim
dogmama koje su propovijedali naši učitelji i to nam je stvaralo
probleme. Kad god bi učitelj rekao: "Ako ne dobijete dobre
ocjene, loše ćete proći u stvarnom svijetu", Mike i ja samo
85
bismo podigli obrve. Kad bi nam rekli da slijedimo ustaljene
procedure i pravila, vidjeli bismo koliko je ovaj proces
obrazovanja zapravo gušio kreativnost. Počeli smo shvaćati
zašto nam je bogati otac govorio da su škole osmišljene tako da
stvaraju dobre zaposlenike, a ne poslodavce.
Povremeno, Mike i ja upitali bismo učitelje kako je ono što
učimo moguće primijeniti ili zašto nikada ne učimo o novcu i o
tome kako on funkcionira. Na ovo pitanje često bismo dobivali
odgovor da novac nije važan, da će doći sam po sebi ako
postignemo vrhunske uspjehe u obrazovanju.
Što smo više znali o moći novca, više smo se udaljavali od
učitelja i razrednih kolega.
Moj visoko obrazovani otac nikada nije na mene vršio
pritisak zbog ocjena. Često sam se pitao zašto. No, počeli smo
se svađati oko novca. Do moje 16. godine, vjerojatno sam imao
daleko bolje temelje znanja o novcu od moje majke i oca.
Mogao sam voditi knjige, slušao sam poreznike, korporacijske
odvjetnike, bankare, prodavače nekretnina, investitore i tako
dalje. Moj otac razgovarao je s učiteljima.
Jednoga dana, otac mi je objašnjavao zašto nam je kuća
najveća investicija. Prilično smo se posvađali kad sam mu
objasnio zašto mislim da kuća nije dobra investicija.
Sljedeći dijagram prikazuje razliku u percepciji mojeg
bogatog i mojeg siromašnog oca kad se radilo o kućama. Jedan
otac smatrao je kuću aktivom, a drugi ju je smatrao obvezom.
Bogati otac
Siromašni
86
otac
Sjećam se da sam ocu nacrtao sljedeći dijagram pokazujući
mu smjer protoka novca. Pokazao sam mu i troškove
posjedovanja kuće. Veća kuća značila je veće troškove, a novac
je izlazio iz stupca rashoda.
Obveza
I danas me napadaju zbog ideje da kuća nije aktiva. Znam da
je mnogim ljudima kuća san i najveća investicija. Posjedovanje
kuće bolje je nego posjedovanje ničeg. Ja samo nudim
alternativni način gledanja na ovu popularnu dogmu. Kad
bismo moja supruga i ja htjeli kupiti veću, raskošniju kuću,
shvatili bismo da ona nije aktiva, nego obveza jer bi nam
uzimala novac iz džepa.
Evo mojih argumenata. Ne očekujem da se većina složi s
njima jer lijep dom velika je stvar i upliće osjećaje. No, kad se
radi o novcu, snažne emocije vode k nižoj financijskoj
inteligenciji. Iz osobnog iskustva znam da novac može svaku
odluku učiniti emotivnom.
87
1. Kad se radi o kućama, ističem da većina ljudi radi
cijeli život kako bi platili kuću koju nikada ne posjeduju.
Drugim riječima, većina ljudi kupuje novu kuću svakih
nekoliko godina i svaki puta ulaze u nov zajam od 30 godina
kako bi otplatili prošli.
2. lako ljudi dobivaju porezne olakšice na kamate otplata
hipoteke, sve ostale troškove plaćaju novcem nakon plaćanja
poreza, čak i nakon što otplate hipoteku.
3. Porezi na imovinu. Roditelji moje supruge bili su
šokirani kad je porez na imovinu za njihovu kuću skočio na
1000 dolara mjesečno. To je bilo nakon što su se umirovili pa je
ovaj porast jako udario po njihovom mjesečnom budžetu i bili
su prisiljeni odseliti.
4. Vrijednost kućama ne raste uvijek. Danas imam
prijatelja koji duguju milijun dolara za kuću koja bi se danas
prodala za samo 700.000 dolara.
5. Najveći gubitak jest gubitak propuštenih prilika. Ako
je sav vaš novac vezan za kuću, možda ćete biti prisiljeni raditi
više jer novac i dalje izlazi iz stupca rashoda umjesto da ulazi u
stupac aktive, što je klasičan obrazac protoka novca za srednju
klasu. Kad bi mladi par stavljao više novca u stupac aktive,
lakše bi živjeli u kasnijim godinama, osobito ako se pripremaju
poslati djecu na fakultet. Njihova aktiva porasla bi i mogla bi
im pomoći u pokrivanju troškova. Prečesto, kuća služi samo
kao sredstvo dobivanja zajma radi plaćanja sve većih troškova.
Ukratko, konačni rezultat donošenja odluke o posjedovanju
preskupe kuće, umjesto pokretanja investicijskog portfelja u
ranoj dobi, utječe na osobu na najmanje tri načina:
1. Gubitak vremena tijekom kojeg bi vrijednost aktive
mogla porasti.
2. Gubitak dodatnog kapitala, koji je mogao biti
investiran, umjesto da se njime plaćaju visoki troškovi
održavanja povezani izravno s kućom.
3. Gubitak edukacije. Prečesto ljudi svrstavaju svoju
kuću, uštedu i mirovinski plan u svoj stupac aktive. Budući da
88
nemaju novca za ulaganje, jednostavno to ni ne rade, a to ih
košta iskustva u ulaganju. Većina nikad ne postane ono što se u
svijetu ulagača naziva "sofisticiranim investitorom". Najbolje
investicije obično se najprije prodaju "sofisticiranim investitorima", koji ih zatim prodaju ljudima koji igraju na sigurno.
Osobno financijsko izvješće mojeg obrazovanog oca
najbolje demonstrira život osobe u "Utrci štakora". Njegovi su
rashodi uvijek rasli s prihodima i nikada nije mogao ulagati u
aktivu. Kao rezultat toga, njegove obveze, poput hipoteke i
dugova na kreditnoj kartici, bile su veće od aktive. Sljedeća
slika vrijedi tisuću riječi:
Financijsko
izvješće
obrazovanog
oca
89
S druge strane, osobno financijsko izvješće mojeg bogatog
oca odražava rezultate života posvećenog ulaganju i
minimizaciji obveza:
Financijsko
izvješće
bogatog
oca
Pogled na financijsko izvješće mojeg bogatog oca
objašnjava zašto bogati postaju sve bogatiji. Stupac s aktivom
stvara više nego dovoljno prihoda da se pokriju troškovi, a
ostatak se reinvestira u stupac s aktivom. Taj stupac raste, a s
njime rastu i prihodi koje on stvara.
90
Rezultat toga je: Bogati postaju sve bogatiji!
Zašto su
bogati
sve bogatiji
Srednja klasa nalazi se u stalnom stanju financijskih
problema. Njihov primarni prihod je plaća, a kako im rastu
plaće, rastu i porezi. Troškovi im rastu u istom omjeru kao i
plaće; otud dolazi fraza "Utrka štakora". Oni tretiraju svoju
kuću kao glavnu aktivu, umjesto da investiraju u aktivu koja
stvara prihode.
91
Zašto
srednja
klasa
ima
financijske
probleme
Ovaj obrazac tretiranja kuće kao investicije i filozofija da
povišica znači da možete kupiti veću kuću ili trošiti više temelj
je današnjeg zaduženog društva. Ovaj proces povećanog
trošenja baca obitelji u još veći dug i veću financijsku
nesigurnost, iako možda napreduju u poslu i redovno primaju
plaće. To je rizičan način življenja uzrokovan slabim
financijskim obrazovanjem.
Veliki gubitak radnih mjesta u 90-tima, tj. smanjenje broja
tvrtki, pokazalo je koliko je srednja klasa zapravo financijski
klimava. Iznenada, mirovinske planove tvrtki zamjenjuju
planovi 401k. Socijalno osiguranje očito je u nevolji i ne može
ga se smatrati izvorom mirovine. Panika se širi među srednjom
klasom. Danas je dobro to što su mnogi prepoznali te probleme
i počeli kupovati uzajamne fondove. Ovo povećanje ulaganja
uglavnom je odgovorno za veliki napredak tržišta dionica.
92
Danas se stvara sve više i više uzajamnih fondova kako bi se
odgovorilo na zahtjeve srednje klase.
Uzajamni fondovi popularni su zato što predstavljaju
sigurnost. Prosječni kupci uzajamnih fondova previše su
zaposleni da bi plaćali poreze i hipoteke, uštedjeli djeci za
fakultet i otplatili kreditne kartice. Nemaju vremena proučavati
ulaganje, pa se oslanjaju na stručnost voditelja uzajamnog
fonda. Također, budući da uzajamni fond uključuje različite
tipove investicija, osjećaju da im je novac sigurniji jer je
"diverzificiran".
Ova skupina obrazovane srednje klase podvrgava se dogmi o
"diverzifikaciji" koju naglašavaju brokeri uzajamnih fondova i
financijski planeri. Igrajte na sigurno i izbjegnite rizik.
Prava tragedija jest u tome što nedostatak rane financijske
edukacije stvara rizik s kojim se suočavaju prosječni pripadnici
srednje klase. Razlog iz kojeg moraju igrati na sigurno jest taj
što je njihov financijski položaj u najmanju ruku osjetljiv.
Njihove bilance nisu uravnotežene. Prepune su obveza, bez
prave aktive koja generira prihod. Njihov jedini izvor prihoda
obično je njihova plaća. Sredstva za život postaju im potpuno
ovisna o poslodavcu.
Kad naiđe "posao života", isti ti ljudi ne mogu iskoristiti
priliku. Moraju igrati na sigurno, jednostavno zato što rade tako
naporno, što su podvrgnuti maksimalnim porezima, i
opterećeni dugovima.
Kao što sam rekao na početku ovog poglavlja, najvažnije je
poznavati razliku između aktive i obveze. Kada shvatite tu
razliku, usredotočite svoje napore na to da kupujete samo
aktivu koja stvara prihode. To je najbolji način da krenete
putem bogaćenja. Činite to i vaš će stupac aktive rasti.
Usredotočite se na to da kupujete što je moguće manje obveza i
da imate što manje rashoda. To će omogućiti da više novca
ulazi u vaš stupac aktive. Uskoro, temelj aktive bit će teko
dubok da ćete si moći dozvoliti potragu za rizičnijim
investicijama, čiji povrat može biti od 100% pa do
beskonačnog, investicije od 5000 dolara koje se uskoro
93
pretvore u milijun dolara ili više, investicije koje srednja klasa
naziva "prerizičnima". Ulaganje nije rizično. Nedostatak
jednostavne financijske inteligencije, koji započinje s
financijskom pismenošću, jest ono što uzrokuje da osoba bude
"prerizična".
Ako činite ono što čine mase, dobit ćete sljedeću sliku:
Kao zaposlenik koji posjeduje kuću, vaš je rad uglavnom
ovakav:
1. Radite za nekog drugog. Većina ljudi koji rade za
plaću čine bogatim vlasnika ili dioničare. Vaš trud i uspjesi
pomoći će vlasniku da uspije i umirovi se.
2. Radite za državu. Država uzima svoj dio od vaše plaće
prije no što je vi i vidite. Radeći sve više, jednostavno
povećavate količinu poreza koju država uzima - većina ljudi
radi od siječnja do svibnja samo za državu.
3. Radite za banku. Nakon poreza, vaš sljedeći najveći
rashod vjerojatno je vaša hipoteka i dug s kreditne kartice.
94
Problem s tim da radite sve više jest u tome da svaka od te
tri razine uzima sve veći udio vašeg pojačanog truda. Morate
naučiti kako vi i vaša obitelj možete imati izravne koristi od
toga što toliko radite.
Kada se odlučite usredotočiti na to da gledate svoja posla,
kako ćete postaviti svoje ciljeve? Većina ljudi mora ostati u
svojem poslu i osloniti se na plaće kako bi mogli kupovati
aktivu.
Dok njihova aktiva raste, kako mjere razinu uspjeha? Kada
čovjek shvaća da je bogat i da posjeduje bogatstvo? Osim što
imam svoju definiciju aktive i obveza, imam i svoju definiciju
bogatstva. Zapravo, posudio sam je od čovjeka zvanog
Buckminster Fuller. Neki ga zovu prevarantom, a drugi živim
genijem. Prije mnogo godina, uskomešao je redove arhitekata
kad je 1961. patentirao nešto što se zove geodezijska kupola.
No, Fuller je rekao i nešto o bogatstvu. U početku mi je to bilo
prilično zbunjujuće, ali nakon što sam to pročitao nekoliko
puta, imalo je smisla: bogatstvo je sposobnost osobe da preživi
određeni broj dana u budućnosti... ili koliko bih dugo mogao
preživjeti kad bih sada prestao raditi?
Za razliku od neto vrijednosti - razlike između vaše aktive i
obveza, koja je često ispunjena skupim smećem i mišljenjima o
vrijednosti stvari - ova definicija stvara mogućnost za razvoj
točne mjere bogatstva. Sada mogu izmjeriti i stvarno znati gdje
sam u odnosu na svoj cilj da postanem financijski nezavisan.
Iako neto vrijednost često uključuje tu aktivu koja ne stvara
novac, poput stvari koju ste kupili, a koja sada čami u vašoj
garaži, bogatstvo mjeri koliko novca vaš novac stvara, a time i
vašu sposobnost financijskog preživljavanja.
Bogatstvo je mjera pritoka novca iz stupca aktive u
usporedbi sa stupcem rashoda.
Evo primjera. Recimo da imam pritok novca iz stupca aktive
od 1000 dolara mjesečno, a da su mi mjesečni troškovi 2000
dolara. Koliko sam bogat?
Vratimo se na definiciju Buckminstera Fullera. Koristeći se
tom definicijom, koliko dana unaprijed bih mogao preživjeti?
95
Pretpostavimo i da mjesec ima 30 dana. Prema toj definiciji,
imam dovoljan pritok novca za pola mjeseca.
Kada ostvarim pritok novca od 2000 dolara iz svoje aktive,
bit ću imućan.
Dakle, još uvijek nisam bogat, ali sam imućan. Sada moja
aktiva stvara mjesečni prihod koji potpuno pokriva moje
mjesečne troškove. Kad bih htio povećati svoje rashode,
najprije bih morao povećati pritok novca od aktive kako bih
održao ovu razinu imućnosti. Uočite da u ovom trenutku više
nisam ovisan o svojoj plaći. Fokusirao sam se i uspio izgraditi
stupac aktive koji me učinio financijski neovisnim. Kad bih
danas napustio svoj posao, mogao bih pokriti svoje mjesečne
troškove pritokom novca od svoje aktive.
Moj sljedeći cilj bio bi da višak novca reinvestiram u stupac
aktive. Što više novca ulazi u moj stupac aktive, on brže raste.
Što brže raste moja aktiva, brže raste i moj pritok novca. Sve
dok su moji rashodi manji od pritoka novca od te aktive,
postajat ću sve bogatiji, sa sve više i više prihoda od izvora
pored mojeg fizičkog rada.
Dok se ovaj proces reinvestiranja nastavlja, na putu sam da
se obogatim. No, prava definicija bogatstva je u oku
promatrača. Nikada ne možete biti previše bogati.
Samo zapamtite ovo jednostavno zapažanje:
Bogati kupuju aktivu.
Siromašni imaju samo rashode.
Srednja klasa kupuje obveze koje smatra aktivom.
Kako da započnem gledati svoja posla? Koji je odgovor?
Poslušajmo osnivača McDonaldsa.
96
TREĆA LEKCIJA
GLEDAJTE SVOJA
POSLA
ČETVRTO POGLAVLJE
Treća lekcija:
GLEDAJTE SVOJA
POSLA
Godine 1974. od Raya Kroca, osnivača McDonaldsa,
zatražili su da održi govor studentima ekonomije na Sveučilištu
Teksas u Austinu. Moj dragi prijatelj Keith Cunningham, bio je
student na toj godini. Nakon snažnog i nadahnutog govora,
predavanje je završilo i studenti su zamolili Raya da im se
pridruži u omiljenom okupljalištu i popije nekoliko piva s
njima. Ray je ljubazno prihvatio.
"Čime se ja bavim?", upitao je Ray, kad su svi držali pivo u
rukama.
"Svi su se nasmijali", pričao je Keith, "većina studenata
ekonomije mislila je da se Ray šali."
Nitko nije odgovorio pa je Ray ponovio pitanje. "Što mislite,
čime se ja bavim?"
Studenti su se opet nasmijali i napokon jedna hrabra duša
izusti: "Ray, pa tko na svijetu ne zna da se bavite
hamburgerima."
Ray se nasmijao. "I mislio sam da ćete to reći." On zastane i
brzo doda: "Dame i gospodo, ja se ne bavim hamburgerima. Ja
se bavim nekretninama."
Keith je pričao kako je Ray dugo vremena objašnjavao svoje
stajalište. Znao je da mu je primarni poslovni fokus prodaja
franšize za hamburgere, ali nikada nije izgubio iz vida lokaciju
99
svake franšize. Znao je da su nekretnina i njezina lokacija
najznačajniji faktori u uspjehu svake franšize. U osnovi, osoba
koja je kupovala franšizu plaćala je i zemljište pod franšizom
organizacije Raya Kroca.
McDonald's je danas najveći posjednik nekretnina na svijetu
- posjeduje ih više i od Rimokatoličke crkve, a ima i neka od
najvrednijih križanja i uglova u Americi, a i u drugim
dijelovima svijeta.
Keith je rekao kako mu je to bila jedna od najvažnijih lekcija
u životu. Danas on posjeduje praonice automobila, ali njegov je
pravi posao zemljište ispod tih praonica.
Prethodno poglavlje završilo je s dijagramima koji ilustriraju
kako većina radi za druge, a ne za sebe. Rade najprije za
vlasnike tvrtki, zatim za državu - putem poreza, te na kraju za
banku koja posjeduje njihovu hipoteku.
Kad sam bio dječak, u blizini nije bilo McDonaldsa. No, moj
je bogati otac podučio Mikea i mene istoj lekciji o kojoj je Ray
Kroc govorio na Sveučilištu u Teksasu. To je tajna br. 3 bogatih
ljudi.
"Gledajte svoja posla." Financijski problemi su često
rezultat toga što ljudi cijeli život rade za nekog drugoga. Mnogi
ljudi neće imati ništa na kraju svojih radnih dana.
I opet, slika vrijedi tisuću riječi. Ovo je dijagram izvještaja o
prihodu i bilanci koji najbolje opisuje savjet Raya Kroca:
100
Vaša profesija
Naš se postojeći obrazovni sustav fokusira na pripremanje
mladih ljudi za pronalaženje dobrih poslova time što im razvija
akademske vještine. Njihovi životi vrtjet će se oko plaće, ili kao
što sam opisao prije, njihovog stupca prihoda. Nakon što
razviju akademske vještine, krenut će na višu razinu školovanja
kako bi usavršili svoje profesionalne vještine. Uče kako bi
postali inženjeri, znanstvenici, kuhari, policajci, umjetnici, pisci
i tako dalje. Te profesionalne vještine omogućavaju im da
postanu radna snaga i rade za novac.
Postoji velika razlika između vaše profesije i vašeg posla.
Često pitam ljude: "Koji je vaš posao?", a oni kažu: "Oh, ja sam
bankar." Onda ih ja upitam posjeduju li banku? A oni obično
odgovore: "Ne, radim tamo."
U tom su slučaju pobrkali svoju profesiju sa svojim poslom biznisom. Oni su možda bankari po profesiji, ali još uvijek
101
nemaju svoj posao - svoj biznis. Ray Kroc znao je razliku
između svoje profesije i svog biznisa. Njegova profesija uvijek
je bila ista - on je bio prodavač. Nekad je prodavao miješalice
za mliječne napitke, a nakon toga franšize za hamburgere. No,
dok mu je profesija bila prodavanje franšiza hamburgera, posao
mu je bio akumuliranje nekretnina koje donose profit.
Problem sa školom je u tome što često postanete ono što
učite. Ako učite, recimo, kuhanje, postanete kuhar. Ako učite
pravo, postanete pravnik, a ako učite popravljati automobile,
postanete automehaničar. Greška u tome što postajete ono za
što učite jest u tome što previše ljudi zaboravi gledati svoja
posla. Provode živote gledajući tuđa posla i čineći tu osobu
bogatom.
Kako bi postala financijski sigurna, osoba mora gledati svoja
posla. Vaš se posao vrti oko vašeg stupca sredstava, a ne oko
vašeg stupca prihoda. Kao što sam rekao prije, pravilo br. 1 je
poznavanje razlike između sredstva (aktive) i obveze, i kupnja
aktive. Bogati se fokusiraju na svoje stupce s aktivom, a svi
ostali na stupce prihoda.
Zato tako često slušamo: "Trebam povišicu", "Kad bih
barem dobio unapređenje", "Vraćam se u školu kako bih stekao
dodatnu obuku i dobio bolji posao", "Radit ću prekovremeno",
"Možda mogu pronaći drugi posao", "Dajem otkaz za dva
tjedna. Pronašao sam posao s boljom plaćom."
U nekim krugovima, to su razumne ideje. No ako slušate
Raya Kroca, još uvijek ne gledate svoja posla. Te su ideje još
uvijek fokusirane na stupac prihoda i pomoći će osobi da
postane financijski sigurna samo ako dodatni novac upotrijebi
za kupnju aktive koja donosi prihod.
Primarni razlog zbog kojeg su većina pripadnika siromašne i
srednje klase financijski konzervativni, a što znači "Ne mogu si
priuštiti da riskiram" - jest taj što nemaju financijskih temelja.
Moraju se držati svojih radnih mjesta i igrati na sigurno.
Kada je otpuštanje ušlo u modu, milijuni radnika otkrili su
kako ih njihova najveća aktiva, tj. njihova kuća, izjeda žive.
Ona ih je svakog mjeseca koštala velike novce. I sa
102
automobilom je bilo isto. Palice za golf u garaži koje su nekad
koštale 1000 dolara više nisu toliko vrijedile. Bez sigurnosti
posla, nisu se imali na što osloniti. Ono što su smatrali aktivom
nije im pomoglo da prežive u vrijeme financijske krize.
Pretpostavljam da je većina nas ispunjavala molbu za kredit
od banke za kupnju kuće ili automobila. Uvijek je zanimljivo
pogledati odjeljak "neto vrijednost". Zanimljivo je zbog toga
što se vidi što, prihvaćene bankarske i računovodstvene prakse,
priznaju ljudima pod aktivu.
Jednoga dana kad sam krenuo po zajam, moja financijska
situacija nije izgledala pretjerano dobro. Zato sam dodao svoje
nove palice za golf, zbirku umjetnina, knjige, stereo, televiziju,
Armanijeva odijela, satove, cipele i druge osobne stvari kako da
povećam količinu u stupcu aktive.
No, zajam su mi odbili zato što sam imao previše investicija
u nekretninama. Odboru za zajam nije se svidjelo to što sam
toliko zarađivao od svojih zgrada sa stanovima. Željeli su znati
zašto nemam normalan posao s plaćom. Nisu propitivali
Armanijeva odijela, palice za golf niti zbirke umjetnina. Život
je ponekad težak ako se ne uklapate u "standardni" profil.
Ustuknem svaki puta kad mi netko kaže kako je njegova
neto vrijednost milijun dolara, ili 100.000 dolara, ili koliko već.
Jedan od glavnih razloga zbog kojih neto vrijednost nije točna
jednostavno je taj što, kad počnete prodavati svoja sredstva,
plaćate porez na bilo kakvu dobit.
Zato mnogi ljudi upadaju u duboke financijske nevolje kad
ostanu bez prihoda. Kako bi došli do gotovine, prodaju svoju
aktivu. Prvo, osobnu aktivu mogu prodati samo za djelić
vrijednosti pod kojima je navedena u osobnoj bilanci. Ako i
steknu određenu dobit prodajom aktive, plaćaju porez na dobit.
I opet, država uzima svoj dio dobiti i time smanjuje količinu
novca koju ljudi imaju na raspolaganju kako bi izašli iz duga.
Zato kažem kako ljudi često imaju nižu neto vrijednost nego što
misle.
Počnite gledati svoja posla. Zadržite svoje radno mjesto, ali
počnite kupovati pravu aktivu, ne obveze ili osobne stvari koje
103
nemaju pravu vrijednost nakon što ih donesete kući. Novi
automobil gubi gotovo 25% cijene koju ste platili čim ga
izvezete iz prodavaonice. To nije prava aktiva, čak ni ako vam
bankar dozvoli da ga navedete pod aktivu. Moja nova palica za
golf od titanija koju sam kupio za 400 dolara vrijedila je 150
dolara u trenutku kad sam izašao iz radnje.
Odraslima savjetujem da drže rashode na niskoj razini,
smanje obveze i vrijedno grade bazu čvrste aktive. Mlade ljude,
koji još nisu otišli od roditeljskog doma, roditelji bi trebali
podučiti o razlici između aktive i obveze. Navedite ih da počnu
graditi čvrsti stupac aktive prije no što odu od kuće, vjenčaju
se, kupe kuću, dobiju djecu i zapnu u rizičnoj financijskoj
situaciji, držeći se radnog mjesta i kupujući sve na kredit.
Vidim tako mnogo mladih parova koji se vjenčaju i upadnu u
zamku životnog stila koji im ne dopušta izlazak iz duga veći dio
njihovog radnog vijeka.
U većini slučajeva, kada i posljednje dijete napusti dom,
roditelji shvate da se nisu adekvatno pripremili za mirovinu i
panično počinju odvajati nešto novca. Zatim se i njihovi vlastiti
roditelji razbole, te sada imaju i nove odgovornosti.
Kupnju kakve aktive predlažem vama i vašoj djeci? U
mojem svijetu prava aktiva spada u nekoliko kategorija:
1. Posao koji ne zahtijeva moju nazočnost. Posjedujem
ga, ali njime rukovode drugi. Ako moram tamo raditi,
onda to nije biznis, nego radno mjesto.
2. Dionice.
3. Obveznice.
4. Uzajamni fondovi.
5. Nekretnine koje stvaraju prihode.
6. Zadužnice.
7. Honorari od intelektualnog vlasništva, poput glazbe,
scenarija, patenata.
8. Sve drugo što ima vrijednost, stvara prihod ili mu
vrijednost raste, a za to postoji tržište.
104
Kad sam bio mladić, moj obrazovani otac poticao me da
pronađem siguran posao. S druge strane, moj bogati otac
poticao me da počnem kupovati aktivu koju sam volio. "Ako je
ne voliš, nećeš brinuti o njoj." Ja kupujem nekretnine
jednostavno zato što volim zgrade i zemljišta. Volim ih
kupovati. Mogu ih gledati po cijele dane. Kada nastanu
problemi, oni nisu takvi da umanje moju ljubav prema
nekretninama. Ljudi koji mrze nekretnine ne bi ih trebali
kupovati.
Volim dionice malih tvrtki, osobito onih koje tek započinju s
radom. Razlog je taj što sam ja poduzetnik, a ne osoba za
korporacije. U mladosti sam radio u velikim organizacijama,
poput tvrtke Standard Oil iz Kalifornije, američkih marinaca, i
tvrtke Xerox Corp. Uživao sam u tim organizacijama i imam
lijepa sjećanja, ali duboko u sebi znam da nisam čovjek za to.
Volim ih pokretati, a ne voditi. Zato uglavnom kupujem dionice
malih tvrtki. Ponekad čak neku i osnuj em te je pretvorim u
javnu. U izdavanjima novih dionica može se zaraditi bogatstvo,
a ja volim tu igru. Mnogi ljudi boje se malih tvrtki i zovu ih
rizičnima, a one to i jesu. No, rizik je uvijek manji ako volite
investiciju, razumijete je i poznajete igru. Kod malih tvrtki,
moja strategija ulaganja jest da prodam dionice u roku od
godinu dana. S druge strane, moja strategija s nekretninama jest
da započnem s malim i kupujem sve veća imanja te na taj način
odgađam plaćanje poreza na dobit. To omogućava dramatičan
porast vrijednosti. Uglavnom zadržavam nekretninu manje od
sedam godina.
Tijekom godina, čak i kad sam bio u marincima i Xeroxu,
radio sam ono što mi je preporučao bogati otac. Zadržao sam
radno mjesto, ali sam gledao svoja posla. Bio sam aktivan u
stupcu sredstava. Trgovao sam nekretninama i malim
dionicama. Bogati otac uvijek je naglašavao važnost financijske
pismenosti. Što sam bio bolji u razumijevanju računovodstva i
upravljanja novcem, bio sam bolji i u analizi investicija,
pokretanju i izgradnji vlastitih tvrtki.
105
Ne bih preporučio nikome da pokrene tvrtku, osim ako sam
to stvarno ne želi. S obzirom na ono što znam o vođenju tvrtke,
taj zadatak ne bih poželio nikome. Postoje vremena kada ljudi
ne mogu pronaći posao i kada im je to jedino rješenje. No,
izgledi ne govore u prilog uspjehu: devet od deset ih propada u
prvih pet godina. Od onih koje prežive prvih pet godina, devet
od deset ih na kraju propadne. Dakle, to bih vam preporučio
samo ako zaista želite posjedovati vlastitu tvrtku. Inače,
zadržite svoje radno mjesto i gledajte svoja posla.
Kada kažem "gledajte svoja posla", mislim da izgradite svoj
stupac aktive i održavate ga jakim. Kada dolar uđe u njega, ne
dopustite mu da izađe. Razmišljajte o tome ovako: kada dolar
uđe u vaš stupac aktive, on postaje vaš zaposlenik. Najbolja
stvar u vezi novca jest to što radi 24 sata na dan, a može raditi
generacijama. Zadržite svoj stalni posao, budite sjajan i
vrijedan radnik, ali gradite stupac aktive.
Dok raste vaš pritok novca, možete kupovati neke luksuznije
stvari. Važna razlika je u tome što bogati ljudi kupuju luksuzne
stvari na kraju, dok ih siromašni i srednja klasa kupuju prije
svega. Siromašni i srednja klasa često kupuju luksuzne stvari
poput velikih kuća, dijamanata, krzna, dragulja i brodica zato
što žele izgledati bogato. Izgledaju bogato, ali zapravo se sve
više zadužuju. Ljudi starog kova, dugoročni bogataši, najprije
su gradili svoj stupac aktive. Tek tada im je prihod, stvoren u
stupcu aktive, kupio luksuzne stvari. Siromašni i srednja klasa
kupuju luksuzne stvari vlastitim znojem, krvlju i ostavštinom za
djecu.
Pravi luksuz je nagrada za investiranje u pravu aktivu i njen
razvoj. Na primjer, kad smo moja supruga i ja imali višak novca
od stambenih zgrada, ona je kupila Mercedes. To s njene strane
nije zahtijevalo dodatni rad ni rizik, jer je automobil kupila
stambena zgrada. Međutim, morala je na to čekati četiri godine,
dok portfelj investicija u nekretnine nije dovoljno narastao i
počeo stvarati dovoljno novca da njime plati automobil. No
luksuz, Mercedes, bio je prava nagrada jer je dokazala da zna
kako razvijati svoj stupac aktive. Taj joj automobil sada znači
106
mnogo više od običnog vozila. On znači da je ona uspjela
upotrijebiti svoju financijsku inteligenciju da ga zaradi.
Većina ljudi impulzivno i na kredit kupuje novi automobil ili
neki drugi luksuz. Možda im je dosadno i samo žele novu
igračku. Kupnja luksuza na kredit često dovede do toga da
osoba prije ili kasnije požali zbog toga, jer takvo zaduživanje
postaje financijsko opterećenje.
Nakon što ste odvojili vrijeme za ulaganje i izgradnju svojeg
biznisa, spremni ste za čarobni dodir - najveću tajnu bogatih.
To je tajna koja bogate održava na čelu mnoštva, nagrada na
kraju puta za to što ste vrijedno odvajali vrijeme da gledate
svoja posla.
107
ČETVRTA
LEKCIJA
POVIJEST POREZA I
MOĆ KORPORACIJA
PETO POGLAVLJE
Četvrta lekcija:
POVIJEST POREZA I
MOĆ KORPORACIJA
Sjećam se kako su nam u školi pričali priču o Robinu Hoodu
i njegovoj veseloj družini. Moj učitelj smatrao je to sjajnom
pričom o romantičnom junaku nalik Kevinu Costneru koju
pljačka bogate i daje siromašnima. Moj bogati otac nije smatrao
Robina Hooda junakom. Smatrao ga je razbojnikom.
Robin Hood možda je odavno nestao, ali njegovi sljedbenici
žive. Koliko često slušam ljude kako govore: "Zašto to ne plate
bogati?" ili "Bogati bi trebali plaćati više poreze i davati ih
siromašnima."
Ta ideja o Robinu Hoodu, o uzimanju od bogatih i davanju
siromašnima, prouzročila je najviše boli za siromašne i srednju
klasu. Srednja klasa plaća tolike poreze zbog ideala o Robinu
Hoodu. U stvarnosti, bogati ne plaćaju poreze. Srednja klasa
plaća za siromašne, osobito educirana srednja klasa s višim
prihodima.
I opet, da bismo razumjeli stvari, moramo pogledati
historijsku perspektivu. Trebamo pogledati povijest poreza.
Iako je moj visoko obrazovani otac bio stručnjak za povijest
obrazovanja, moj bogati otac smatrao je sebe stručnjakom za
povijest poreza.
Bogati otac objasnio je Mikeu i meni da u Engleskoj i
Americi u početku nije bilo poreza. Povremeno bi se uveli
privremeni porezi kako bi se platili ratovi. Kralj ili predsjednik
bi izdali zapovijed i zatražili od svih da sudjeluju. Porezi su
uvedeni u Britaniji u ratu s Napoleonom koji je trajao od 1799.
do 1816., a u Americi u Građanskom ratu od 1861. do 1865.
Godine 1874. u Engleskoj je uveden trajni porez na dohodak
za sve građane. Godine 1913. uveden je trajni porez na dohodak
u Sjedinjenim Američkim Državama uvođenjem 16.
amandmana u Ustav. U jednom trenutku, Amerikanci su bili
protiv poreza. Pretjerani porez na čaj doveo je do slavne
Bostonske čajanke, incidenta koji je potaknuo Revolucionarni
rat. Engleskoj i Sjedinjenim Državama trebalo je 50-tak godina
za ideju trajnog poreza na dohodak.
Ovi povijesni datumi ne otkrivaju činjenicu da su svi ti
porezi u početku bili usmjereni samo na bogate. To je bilo ono
što je bogati otac htio da Mike i ja shvatimo. Objasnio je kako
je ideja o porezima postala popularna i kako ju je većina
prihvatila tako što je siromašnima i srednjoj klasi rečeno kako
su porezi uvedeni samo da se kazne bogati. Zato su mase
glasale za zakon i on je postao dio ustava. Iako je njegova
namjera bila kažnjavanje bogatih, na kraju je kaznio ljude koji
su glasali za njega, siromašne i srednju klasu.
"Kada je država okusila novac, apetit je porastao", rekao je
bogati otac, "tvoj otac i ja smo suprotnost. On je državni
birokrat, a ja kapitalist. Plaćeni smo, a naš uspjeh mjeri se
suprotnim ponašanjima. On je plaćen da troši novac i
zapošljava ljude. Što više potroši i što više ljudi zaposli, to veća
postaje njegova organizacija. U državi te više cijene što ti je
organizacija veća. S druge strane, u mojoj organizaciji, što
manje ljudi zaposlim i što manje novca trošim, to me više cijene
moji investitori. Zato ne volim državne službenike. Oni imaju
različite ciljeve od većine poslovnih ljudi. Kako državne službe
rastu, bit će potrebno sve više i više novca od poreza da ih se
podržava."
Moj obrazovani otac iskreno je vjerovao da bi država trebala
pomagati ljudima. Volio je Johna F. Kennedyja, a osobito
Mirovni korpus. Toliko je volio tu ideju da su i on i moja majka
112
radili za Mirovni korpus, obučavajući dobrovoljce za odlazak u
Maleziju, Tajland i Filipine. Uvijek je težio dodatnim
donacijama i povišici budžeta kako bi mogao zaposliti više
ljudi u Odjelu za obrazovanje i u Mirovnom korpusu. To mu je
bio posao.
Od svoje desete godine, slušao sam bogatog oca kako govori
da su državni službenici čopor lijenih bitangi, a od siromašnog
oca slušao sam kako su bogati pohlepni razbojnici koji bi
trebali plaćati veće poreze. Obje strane djelomično su bile u
pravu. Bilo je teško raditi za jednog od najvećih kapitalista u
gradu i vraćati se kući ocu koji je bio vodeći državni službenik.
Nije bilo lako shvatiti kome treba vjerovati.
No, kada proučite povijest poreza, pojavljuje se zanimljivo
gledište. Kao što sam rekao, porezi su ozakonjeni samo zato što
su mase vjerovale u Robin Hood teoriju ekonomije, to jest
uzimati od bogatih i davati ostalima. Problem je bio u tome što
je apetit države za novcem postao toliki da su porezi ubrzo
morali biti uvedeni i za srednju klasu, a nakon toga spuštali su
se i na niže klase.
S druge strane, bogati su vidjeli priliku. Oni ne igraju prema
istim pravilima. Kao što sam rekao, bogati su već znali za
korporacije koje su postale popularne u vrijeme jedrenjaka.
Bogati su stvarali korporacije kao sredstvo za ograničavanje
rizika za svoju aktivu na svakom putovanju. Ulagali su novac u
korporaciju kako bi financirali putovanje. Korporacija bi zatim
unajmila posadu da otplovi u Novi svijet i tamo potraži blago.
Ako bi brod bio izgubljen, posada bi izgubila živote, ali gubitak
za bogate bio je ograničen samo na iznos novca koji su
investirali u to putovanje. Dijagram koji slijedi pokazuje kako
struktura korporacije sjedi izvan vašeg osobnog izvješća o
prihodu i bilanci.
113
Poznavanje moći zakonskih struktura korporacija daje
bogatima golemu prednost nad siromašnima i srednjom klasom.
Nakon što su me podučavala dva oca, jedan socijalist i jedan
kapitalist, brzo sam shvatio kako filozofija kapitalista ima za
mene više financijskog smisla. Činilo mi se da socijalisti na
kraju krajeva kažnjavaju samo sebe zbog nedostatka
financijskog obrazovanja. Bez obzira na to što bi smislilo
mnoštvo s motom "Uzmimo od bogatih", bogati bi uvijek našli
način da ih nadmudre. Tako su porezi na kraju uvedeni za
srednju klasu. Bogati su nadmudrili intelektualce, isključivo
zato što su razumjeli moć novca, a to se ne podučava u
školama.
Kako su bogati nadmudrili intelektualce? Kad je prihvaćen
zakon "Uzmimo od bogatih", novac je počeo pritjecati u
državne riznice. U početku, ljudi su bili sretni. Novac su
dobivali državni zaposlenici i bogati. Državni zaposlenici
dobivali su ga putem plaća i mirovina. Bogati su ga dobivali
putem tvornica koje su dobivale državne ugovore. Država je
postala veliko odlagalište novca, ali problem je bio u fiskalnom
upravljanju tim novcem. Nije bilo recirkulacije. Drugim
114
riječima, politika države i njezinih službenika bila je da se
izbjegne posjedovanje viška novca. Ako ne biste potrošili
sredstva koja su vam bila namijenjena, riskirali biste
smanjivanje budžeta za sljedeću godinu. Zasigurno vas ne bi
smatrali učinkovitima. S druge strane, poslovni ljudi nagrađeni
su zbog posjedovanja viška novca i dobivaju priznanja zbog
svoje učinkovitosti.
Dok se ovaj ciklus povećanih državnih troškova nastavljao,
rasli su zahtjevi za novcem, a ideja "Oporezujmo bogate" sada
je bila prilagođena tome da uključi i ljude s nižim razinama
prihoda, sve do onih koji su i glasali za taj zakon, siromašni i
srednja klasa.
Pravi kapitalisti koristili su se svojim financijskim znanjem
da pronađu način za izbjegavanje. Vratili su se u zaštitu
korporacija, jer one štite bogate. No ono što ljudi koji nikada
nisu stvarali korporaciju ne znaju, jest činjenica da ona zapravo
nije stvar, već je zapravo registrator s nekoliko pravnih
dokumenata u sebi, koji se nalazi u uredu nekog odvjetnika,
registriran u državnoj agenciji. To nije zgrada s imenom
korporacije na sebi. To nije tvornica niti skupina ljudi. Ona je
samo zakonski dokument koji stvara zakonsko tijelo bez duše.
Bogati su opet bili zaštićeni. Korporacije su opet postale
popularne - kad su doneseni zakoni o trajnim prihodima - jer je
stopa poreza na dohodak za korporacije bila manja od stope
poreza na dohodak za pojedince. Pored toga, kao što sam već
opisao, određeni troškovi mogli su biti plaćeni novcem prije
plaćanja poreza unutar korporacije.
Ovaj rat između onih koji imaju i onih koji nemaju odvija se
već stotinama godina. To je rat između mnoštva s motom
"Uzmimo od bogatih" i samih bogatih. Bitka se vodi kad god se
donose zakoni, a vodit će se vječno. Problem je u tome što su
ljudi koji gube neobaviješteni - oni koji svakodnevno ustaju,
vrijedno odlaze na posao i plaćaju poreze. Kad bi razumjeli
način na koji bogati igraju igru, mogli bi je igrati i oni. Bili bi
na putu ka vlastitoj financijskoj neovisnosti. Zato ustuknem
svaki puta kada čujem kako roditelji savjetuju svojoj djeci da
115
idu u školu kako bi našli siguran posao. Zaposlenik sa sigurnim
poslom bez financijskog obrazovanja, ne može pobjeći.
Prosječni Amerikanci danas rade za državu pet do šest
mjeseci prije no što zarade dovoljno da pokriju svoje poreze. Po
mom mišljenju, to je dugo razdoblje. Što više radite, to više
plaćate državi. Zato vjerujem da se ideja "Uzmimo od bogatih"
vratila i udarila upravo po onima koji su je izglasali.
Svaki puta kad ljudi pokušaju kazniti bogate, oni se ne
pomire s tim, nego reagiraju. Oni imaju novac, moć i namjeru
da promijene stvari. Ne sjede i ne plaćaju sve veće poreze već
traže načine da minimiziraju porezno opterećenje. Zapošljavaju
pametne odvjetnike i računovođe i uvjeravaju političare da
mijenjaju zakone ili stvaraju zakonske prečice. Imaju resurse da
izazovu promjenu.
Porezni zakon Sjedinjenih Država omogućava i druge načine
štednje na porezima. Većina tih sredstava raspoloživa su svima,
ali obično ih bogati koriste, zato što oni gledaju svoja posla. Na
primjer, "1031" je naziv za članak 1031 Zakona o internim
prihodima, koji omogućava prodavaču da odgodi plaćanje
poreza za komad zemljišta ili nekretninu koje prodaje radi
kapitalne dobiti, putem zamjene za skuplji komad zemljišta ili
nekretninu. Nekretnina je jedno od područja ulaganja koja
omogućava takvu poreznu prednost. Sve dok kupujete sve veću
vrijednost ne plaćate porez na dobit tako dugo dok je ne
prodate. Ljudi koji ne koriste ove porezne olakšice u zakonu
propuštaju sjajnu priliku za izgradnju svojeg stupca aktive.
Siromašni i srednja klasa nemaju takve resurse na
raspolaganju. Oni sjede i dopuštaju državi da im zabode iglu u
ruku i vadi im krv. Mene stalno šokira broj ljudi koji plaćaju
veće poreze ili se koriste manjim brojem olakšica i to samo zato
što se boje države. A znam koliko zastrašujući može biti
državni porezni agent. Imao sam prijatelje kojima su tvrtke
zatvorene i uništene, samo da bi se kasnije otkrilo da je država
pogriješila. Shvaćam sve to. No, cijena rada od siječnja do
svibnja previsoka je za to zastrašivanje. Moj siromašni otac
nikada nije uzvratio, a ni bogati. On je samo igrao pametnije i
to putem korporacija - najveće tajne bogatih.
116
Možda se sjećate prve lekcije koju sam naučio od bogatog
oca. Bio sam dječak od 9 godina koji je morao sjediti i čekati ga
da me oslovi. Često sam sjedio u njegovom uredu i čekao da
"prijeđe na mene". Namjerno me ignorirao. Htio je da
prepoznam njegovu moć i poželim takvu moć za sebe jednoga
dana. Sve te godine učenja, podsjećao me na to da je znanje
moć i da dolazi s novcem, a zahtijeva i pravilno znanje kako ga
zadržati i umnožiti. Bez tog znanja svijet vas udara po glavi.
Bogati otac stalno je podsjećao Mikea i mene da najveći
nasilnik nije šef ni nadzornik, nego poreznik. Poreznik će
uvijek uzeti više ako mu dozvolite.
Prva lekcija kako postići da novac radi za mene, umjesto ja
za njega, jest vezana uz moć. Ako radite za novac, predajete
moć svojem poslodavcu. Ako vaš novac radi za vas, zadržavate
moć i kontrolirate je.
Kad postignemo da to poznavanje moći novca radi za nas,
trebali bi postati financijski pametniji i ne više dozvoliti
nasilnicima da nas zlostavljaju. Morate poznavati zakon i način
na koji sustav funkcionira. Ako živite u neznanju, lako će vas
zlostavljati. Ako znate o čemu pričate, imate šansu dobiti bitku.
Zato je bogati otac i toliko plaćao pametnim računovođama i
odvjetnicima. Bilo mu je jeftinije plaćati njih nego državu.
Najbolja lekcija koju ja koristim cijeli život jest: "Budi pametan
i neće te zlostavljati". Poznavao je zakon jer je bio legalist i jer
je njegovo nepoznavanje bilo skupo. "Ako znaš da si u pravu,
nećeš se bojati uzvratiti." Čak i ako napadate Robina Hooda i
njegovu veselu družinu.
Moj visoko obrazovani otac uvijek me poticao da tražim
dobar posao u snažnoj korporaciji. Hvalio je "uspon na
korporacijskoj ljestvici". Nije shvaćao da ću, oslanjajući se
samo na plaću korporacijskog poslodavca, biti pitoma krava
spremna za mužnju.
Kad sam rekao bogatom ocu za taj savjet, samo se nasmijao i
rekao: "Zašto ne bi posjedovao ljestvicu?"
Kao dječak, nisam shvaćao što bogati otac misli kad je
govorio o posjedovanju vlastite korporacije. Ta mi se ideja
117
činila nemogućom i zastrašujućom. Iako me uzbuđivala, moja
mladost nije mi dopuštala da zamislim mogućnost da odrasli
jednoga dana rade za moju kompaniju.
Bit je u tome da bih, da nije bilo bogatog oca, vjerojatno
slijedio savjet svojeg obrazovanog oca. Bogati otac povremeno
me podsjećao na ideju posjedovanja vlastite korporacije i
zadržao me na drukčijem putu. Do svoje 15 ili 16 godine,
zaključio sam da neću slijediti put koji mi je preporučio moj
obrazovani otac. Nisam znao kako, ali odlučio sam ne poći
putem kojim je išla većina mojih razrednih kolega i ta mi je
odluka promijenila život.
Tek kad sam bio u 20-tima, uvidio sam smisao u savjetu
bogatog oca. Upravo sam bio napustio marince i radio za Xerox.
Zarađivao sam mnogo, ali svaki puta kad bih dobio plaću,
razočarao bih se. Odbici su bili veliki, a što sam više radio,
bivali su i sve veći. Postajao sam sve uspješniji i moji su šefovi
govorili o promociji i povišicama. Bilo je to laskavo, ali mogao
sam čuti pitanje bogatog oca: "Za koga radiš? Koga činiš
bogatim?"
Godine 1974., dok sam još bio zaposlenik Xeroxa, formirao
sam svoju prvu korporaciju i počeo "gledati svoja posla". U
svojem stupcu aktive već sam imao nešto sredstava, ali sada
sam se odlučio fokusirati na to da ih povećam. Nakon tih plaća i
odbitaka, sve one godine slušanja savjeta bogatog oca napokon
su imale smisla. Mogao sam vidjeti kako će izgledati budućnost
budem li slijedio savjet svojeg obrazovanog oca.
Mnogi poslodavci smatraju kako je savjetovanje radnika da
gledaju svoja posla loše za biznis. Siguran sam da za neke
pojedince to i vrijedi. No, mene je fokusiranje na svoj posao i
razvijanje aktive učinilo boljim zaposlenikom jer sam imao cilj.
Dolazio sam rano i vrijedno radio, zarađujući najviše što sam
mogao, kako bih počeo ulagati u nekretnine. Havaji su se
upravo razvijali i moglo se zaraditi bogatstvo. Što sam više
shvaćao da se nalazimo u početnoj fazi eksplozivnog rasta,
prodavao sam više Xerox strojeva. Sto sam više prodavao, više
sam zarađivao i naravno imao veće odbitke od plaće. Bilo je to
118
nadahnjujuće. Tako sam silno htio izaći iz zamke življenja kao
zaposlenik da sam radio sve više. Do 1978. bio sam stalno
jedan od pet najboljih prodavača u kompaniji, često i najbolji.
Jako sam htio izaći iz "Utrke štakora".
Za manje od tri godine, zarađivao sam više u svojoj maloj
korporaciji, kompaniji za nekretnine, nego što sam zarađivao u
Xeroxu. A novac koji sam zarađivao u svojem stupcu aktive, u
vlastitoj korporaciji, bio je taj koji je radio za mene. Nisam
morao kucati na vrata i prodavati fotokopirne strojeve. Savjet
bogatog oca imao je mnogo više smisla. Uskoro je pritok novca
bio tako jak da mi je moja kompanija kupila prvi Porsche. Moji
kolege iz Xeroxa mislili su da trošim svoj postotak od prodaje.
Nisam, nego sam ga ulagao u aktivu.
Novac je vrijedno radio za mene i bivalo ga je sve više.
Svaki dolar u mom stupcu aktive bio je sjajan zaposlenik, koji
je naporno radio da stvori više zaposlenika i kupi šefu novi
Porsche. Sada sam još vrednije radio za Xerox. Plan je
funkcionirao, a Porsche je bio dokaz za to.
Koristeći se lekcijama koje sam naučio od bogatog oca,
uspio sam izaći iz poslovične "Utrke štakora" u ranoj dobi. To
mi je bilo moguće zahvaljujući čvrstom financijskom znanju
koje sam stekao kroz te lekcije. Bez tog znanja, koje zovem
financijski IQ, moj put k financijskoj nezavisnosti bio bi mnogo
teži. Sada podučavam druge putem seminara o financijama, u
nadi da ću podijeliti s njima svoje znanje. Kad god držim
predavanja, podsjećam ljude da se financijski IQ sastoji od
poznavanja četiri široka područja.
Područje br. 1 je računovodstvo. To je ono što nazivam
financijska pismenost, vitalna vještina ako želite izgraditi
carstvo. Za veće količine novca sve ste odgovorniji, potrebna
vam je veća preciznost ili sve propada. Za detalje zadužena je
lijeva strana mozga. Financijska pismenost je sposobnost
čitanja i razumijevanja financijskih izvješća. Ova sposobnost
omogućava vam da identificirate snage i slabosti svake tvrtke.
Područje br. 2 je ulaganje. To je ono što nazivam znanost
o novcu koji ga ujedno i stvara. Uključuje strategije i formule.
To kontrolira desna, ili kreativna strana mozga.
119
Područje br. 3 je razumijevanje tržišta. To je znanost o
ponudi i potražnji. Postoji potreba za poznavanjem "tehničkih"
aspekata tržišta, vođenog emocijama. Prodaja lutke "Elma" za
Božić 1996. primjer je tehničkog ili emotivnog tržišta. Drugi
tržišni faktor je "fundamentalni" ili ekonomski smisao
investicije, tj. ima li ona smisla ili ne, s obzirom na postojeće
stanje tržišta.
Mnogi ljudi misle da su koncepti ulaganja i razumijevanje
tržišta previše složeni za djecu. Ne vide da djeca intuitivno
razumiju te stvari. Ako niste upoznati s lutkom "Elma", radilo
se o liku iz serije "Ulica Sezam" kojeg su djeci reklamirali prije
Božića. Većina djece željela je lutku i stavila ju je na vrh svoje
liste želja. Mnogi roditelji pitali su se nije li kompanija
namjerno odgađala izbacivanje proizvoda na tržište,
reklamirajući ga sve do Božića. Zavladala je panika zbog
goleme potražnje i manjka ponude. Budući da u prodavaonicama nije bilo te lutke, preprodavači su otkrili priliku za
zaradu pravog bogatstva od očajnih roditelja. Nesretni roditelji
koji nisu pronašli lutku morali su za Božić kupiti drugu igračku.
Nevjerojatna popularnost lutke "Elma" nije imala smisla, ali je
odličan primjer za ekonomiju ponude i potražnje. Isto se
događa na tržištima dionica, obveznica, nekretnina i
bejzbolskih kartica.
Područje br. 4 je zakon. Na primjer, korištenje korporacije
može, uz poznavanje tehničkih vještina računovodstva,
investiranja i tržišta, pomoći eksplozivnom rastu. Osoba koja
poznaje porezne prednosti i zaštitu koju pruža korporacija može
se obogatiti mnogo brže od osobe koja je zaposlenik ili vlasnik
malog biznisa. To je poput razlike osobe koja hoda i osobe koja
leti. Razlika je golema kad se radi o dugoročnom bogatstvu.
1. Porezne prednosti: Korporacija može učiniti mnoge
stvari koje pojedinac ne može, na primjer, plaćati troškove prije
poreza. To je cijelo područje znanosti koje je vrlo uzbudljivo,
ali ne morate ga nužno poznavati osim ako nemate veliku
aktivu ili biznis.
120
Zaposlenici zarađuju, plaćaju poreze i pokušavaju živjeti od
onoga što im je ostalo. Korporacija zaradi, potroši sve što može
i plaća porez na ono što je preostalo. To je jedna od najvećih
poreznih prečica kojima se koriste bogati. Lako ih je pokrenuti i
nisu skupe ako posjedujete investicije koje stvaraju dobar
pritok novca. Na primjer, ako posjedujete vlastitu korporaciju,
godišnji odmori mogu biti sastanci odbora na Havajima,
plaćanje automobila, osiguranja i popravaka su troškovi tvrtke;
članstvo u rekreativnom klubu je trošak tvrtke; većina obroka u
restoranima spada u poslovne troškove i tako dalje, i tako dalje
- no to činite zakonito, prije plaćanja poreza.
2. Zaštita od tužbi. Živimo u društvu sklonom sudskim
tužbama. Svi žele dio vaše imovine. Bogati kriju veliki dio
svojeg bogatstva koristeći se sredstvima poput korporacija i
zaklada kako bi zaštitili svoju aktivu od kreditora. Kada netko
tuži bogatu osobu, često se susreće sa slojevima zakonske
zaštite i otkrije da bogata osoba zapravo ne posjeduje ništa.
Kontrolira sve, ali ne posjeduje ništa. Siromašni i srednja klasa
nastoje posjedovati sve, ali to im uzima država ili sugrađani
koji vole tužiti bogate. Oni su učili iz priče o Robinu Hoodu.
Uzmi od bogatih, daj siromašnima.
Cilj ove knjige nije detaljan opis posjedovanja korporacije.
No, reći ću vam da, posjedujete li ikakvu legitimnu aktivu, što
je prije moguće razmislite o prednostima i zaštiti koju vam nudi
korporacija. O toj su temi napisane mnoge knjige koje će vam
detaljno objasniti beneficije, čak vas i voditi koracima
potrebnim za pokretanje korporacije. Jedna knjiga, Inc. and
Grow Rich, pruža sjajan uvid u moć osobnih korporacija.
Financijski IQ zapravo je sinergija mnogih vještina i
talenata. No, rekao bih da temeljnu financijsku inteligenciju
čini kombinacija četiri gore navedene tehničke vještine. Ako
težite velikom bogatstvu, kombinacija ovih vještina uvećat će
vašu financijsku inteligenciju u velikoj mjeri.
121
Sažetak
Bogati koji
posjeduju korporacije
Ljudi koji rade
za korporacije
1. Zarađuju
1. Zarađuju
2. Troše
2. Plaćaju poreze
3. Plaćaju poreze
3. Troše
Kao dio vaše ukupne financijske strategije, preporučam vam da
pokrenete vlastitu korporaciju kojom ćete zaogrnuti svoju
aktivu.
122
PETA
LEKCIJA
BOGATI
STVARAJU NOVAC
ŠESTO POGLAVLJE
Peta lekcija:
BOGATI
STVARAJU NOVAC
Prošle večeri završio sam s pisanjem i pogledao televizijsku
emisiju o mladiću zvanom Alexander Graham Bell. Bell je
upravo patentirao svoj telefon i imao je sve više problema jer je
potražnja za njegovim izumom bila golema. Budući da mu je
bila potrebna veća tvrtka, otišao je do tadašnjeg diva, Western
Uniona, i od njih je zatražio da kupe njegov patent i njegovu
malu kompaniju. Za cijeli je paket htio 100.000 dolara.
Predsjednik Western Uniona grubo ga je odbio, rekavši da je
cijena smiješna. Ostalo je povijest. Rođena je industrija
vrijedna više milijardi dolara, i pojavio se AT&T.
Nakon emisije o Alexanderu Grahamu Bellu uslijedile su
večernje vijesti. Na vijestima je bila priča o smanjivanju radne
snage u još jednoj lokalnoj tvrtki. Radnici su bili bijesni i žalili
se da vlasnici postupaju nepošteno. Otpušteni direktor od oko
45 godina imao je ženu i dvoje male djece te je preklinjao
stražare da ga puste kako bi razgovarao s vlasnicima i potaknuo
ih da ponovno razmotre njegovo otpuštanje. Upravo je kupio
kuću i bojao se da je ne izgubi. Kamera se fokusirala na
njegovo preklinjanje, tako da ga je mogao vidjeti cijeli svijet.
Nije ni potrebno reći da mi je to privuklo pažnju.
125
Profesionalno se bavim predavanjima od 1984. Bilo je to za
mene sjajno iskustvo, ali i vrlo uznemirujući posao. Podučavao
sam tisuće ljudi i kod svih, uključujući i sebe, otkrio sam nešto
zajedničko. Svi imamo golemi potencijal i blagoslovljeni smo
darovima. No, ono što nas sve zadržava je određena razina
sumnje u sebe. Nije toliko stvar u nedostatku tehničkih
informacija, koliko u nedostatku samopouzdanja. Neke to
pogađa više nego druge.
Kada napustimo školu, većina nas zna da se ne računaju
diplome niti dobre ocjene. U stvarnom svijetu, izvan školskog
sustava, potrebno je nešto više od ocjena. Čuo sam da to
nazivaju "petlja", "lukavstvo", "smjelost", "hrabrost", "drskost",
"prodornost" i "briljantnost". Taj faktor, kako god ga nazvali,
na kraju krajeva mnogo više utječe na budućnost neke osobe
nego njezine ocjene.
U svakome od nas nalazi se jedan takav hrabar, briljantan i
smion lik, ali on ima i svoju drugu stranu koja je spremna pasti
na koljena i preklinjati, ako je potrebno. Nakon godinu dana u
Vijetnamu, kao pilot marinaca, blisko sam se upoznao s oba ova
lika u sebi. Prvi nije bolji od drugoga.
No, kao učitelj, shvatio sam da je pretjerani strah i sumnja u
sebe najveći protivnik osobnog genijalca. Srce mi se slamalo
kad bih vidio da studenti znaju odgovore, ali nemaju hrabrosti
da ih primijene. U stvarnom svijetu, često nisu pametni oni koji
napreduju, već smjeli.
Prema mom vlastitom iskustvu, vaš financijski genij
zahtijeva i tehničko znanje i hrabrost. Ako je strah previše jak,
genij je potisnut. Na predavanjima, potičem studente da uče
riskirati, biti hrabri, dopustiti svojem geniju da pretvori taj strah
u moć i briljantnost. Kod nekih to pali, a druge zastraši. Shvatio
sam da, kad se radi o novcu, većina ljudi želi igrati na sigurno.
Slušao sam pitanja poput: Zašto bih riskirao i razvijao svoj
financijski IQ? Zašto bih morao postati financijski pismen?
A ja im na to odgovaram: "Samo da biste dobili više
mogućnosti."
126
One se nalaze pred nama. Počeo sam poglavlje pričom o
Alexandru Grahamu Bellu, u godinama koje slijede, bit će
mnogo ljudi poput njega. Bit će stotine poput Billa Gatesa, a
uspješne tvrtke poput Microsofta stvarat će se svake godine
diljem svijeta. A bit će i mnogo više bankrota, otpuštanja i
smanjivanja radne snage.
Zašto onda razvijati financijski IQ? Nitko ne može
odgovoriti na to pitanje osim vas. No, mogu vam reći zašto ja to
činim. Ja to činim jer je ovo najzanimljivije vrijeme u kojem
možete živjeti. Radije bih se radovao promjeni nego je se bojao.
Radije bih se radovao zarađivanju milijuna nego se brinuo zato
što ne dobivam povišicu. Razdoblje u kojem živimo je jedno od
najuzbudljivijih razdoblja, bez presedana u svjetskoj povijesti.
Za mnogo godina, ljudi će se osvrtati na ovo doba i razmišljati
o tome koliko je bilo uzbudljivo - smrt staroga i rađanje
novoga, prepuno promjena, jednostavno uzbudljivo.
Zašto onda razvijati financijski IQ? Zato što, ako to učinite,
možete puno napredovati. Ako to ne učinite, ovo razdoblje bit
će vam zastrašujuće. Neki ljudi hrabro će ići naprijed, dok će se
ostati držati obrazaca života koji propadaju.
Prije 300 godina, zemlja je bila bogatstvo. Osoba koja je
posjedovala zemlju bila je bogata. Zatim su bogatstvo postale
tvornice i proizvodnja i Amerika je preuzela vodstvo.
Industrijalci su bili bogati. Danas, bogatstvo je informacija.
Osoba koja ima pravovremene informacije je bogata. Problem
je u tome što informacija obilazi svijet brzinom svjetlosti. Novo
bogatstvo ne može se ograničiti granicama, kao što se mogla
zemlja i tvornice. Promjene će biti brže i dramatičnije. Doći će
do dramatičnog porasta broja multimilijunaša, ali će bit i onih
koji će zaostati.
Danas mnogo ljudi ima problema, često rade sve više i više,
samo zato što se drže starih ideja. Žele da stvari budu onakve
kakve su bile i odupiru se promjenama. Poznajem ljude koji
gube poslove ili kuće, a za to krive tehnologiju, ekonomiju ili
svojeg šefa. Nažalost, ne shvaćaju da bi problem mogao biti u
njima. Stare ideje njihove su najveće obveze. Obveze su zato
127
što ne shvaćaju da su takve ideje ili načini djelovanja bili aktiva
jučer, a to danas više ne postoji.
Jednog dana predavao sam o ulaganju koristeći se igrom na
ploči koju sam izumio, a zove se PROTOK NOVCA. Jedna
djevojka dovela je svoju prijateljicu na tečaj. Ta se žena
nedavno rastala, mnogo je izgubila prilikom rastave i sada je
tražila neke odgovore. Njezina je prijateljica smatrala da bi joj
tečaj mogao pomoći.
Igra je dizajnirana tako da pomogne ljudima da nauče kako
funkcionira novac. Igrajući igru, uče o interakciji izvještaja o
prihodu i bilanci. Uče o tome kako "novac teče" između njih i
kako put do bogatstva vodi kroz to da pokušate povećati svoj
mjesečni protok novca iz stupca aktive do točke u kojoj su
mjesečni prihodi veći od rashoda. Kada to postignete, možete
izaći iz "Utrke štakora" na "brzu stazu".
Kao što sam rekao, neki ljudi mrze tu igru, nekima se sviđa,
a neki je ne shvaćaju. Ova žena propustila je vrijednu priliku da
nešto nauči. U prvom krugu izvukla je kartu "ukrasne igračke" s
nacrtanim brodom. Najprije je bila sretna. "O, dobila sam
brod." No, kad joj je prijateljica pokušala objasniti kako brojevi
funkcioniraju na njezinom izvješću o prihodu i bilanci, postala
je frustrirana jer nikada nije voljela matematiku. Ostatak ljudi
za stolom čekao je dok joj je prijateljica objašnjavala vezu
između izvještaja o prihodu, bilance i mjesečnog pritoka novca.
Iznenada, kad je shvatila kako novci funkcioniraju, shvatila je
da je brod izjeda živu. Kasnije, tijekom igre, dobila je otkaz i
rodila dijete. Bila je to za nju grozna igra.
Nakon tečaja, njezina prijateljica došla je i rekla kako je jako
uznemirena. Došla je na tečaj da nauči nešto o ulaganju, i nije
joj se svidjelo to što je tako dugo igrala glupu igru.
Prijateljica joj je pokušala objasniti da se zagleda u sebe i
vidi je li se igra "reflektirala" na nju na neki način. Kad joj je to
predložila, žena je zahtijevala povrat novca. Rekla je da joj se
sama ideja da bi se igra mogla reflektirati na nju učinila
smiješnom. Novac joj je odmah vraćen i ona je otišla.
128
Od 1984., zaradio sam milijune radeći jednostavno nešto što
školski sustav ne radi. U školi većina učitelja drži predavanja.
Kao učenik, mrzio sam predavanja - ubrzo bi mi dosadila i um
bi mi odlutao.
Godine 1984. počeo sam podučavati putem igara i
simulacija. Uvijek sam poticao odrasle studente da na igre
gledaju kao da reflektiraju ono što već znaju i ono što još
moraju naučiti. Što je najvažnije, igre reflektiraju njihovo
ponašanje. To je sustav trenutne povratne informacije. Umjesto
da vam učitelj drži predavanje, igra vam uzvraća osobnom
lekcijom koja je samo vama namijenjena.
Prijateljica žene koja je otišla kasnije me nazvala kako bi mi
ispričala daljnji razvoj događaja. Rekla je da je prijateljica
dobro i da se smirila. Dok se smirivala, mogla je vidjeti neku
vezu između igre i njezinog života.
Iako ona i njezin suprug nisu posjedovali brod, posjedovali
su skoro sve drugo. Nakon razvoda bila je ljuta, zato što je on
pobjegao s mlađom ženom i što su nakon dvadeset godina braka
akumulirali malo aktive. Gotovo da nisu imali što dijeliti.
Dvadeset godina braka bilo im je vrlo zabavno, ali akumulirali
su samo tonu ukrasnih igračaka.
Shvatila je da je njezin bijes na računanje - izvješće o
prihodu i bilanci - bio uzrokovan njezinim stidom što ne
razumije brojeve. Vjerovala je da su financije muški posao. Ona
je održavala kuću i bavila se zabavnim sadržajima, a on je
upravljao financijama. Sada je bila sigurna da je u posljednjih
pet godina braka skrivao novac od nje. Bila je ljuta na sebe što
nije bila svjesnija toga kamo novac ide, kao i zbog toga što nije
znala za drugu ženu.
Kao i ova igra i život nam daje trenutnu povratnu
informaciju. Možemo naučiti mnogo ako bolje osluškujemo.
Prije nekog vremena, žalio sam se supruzi da su mi smanjili
hlače u kemijskoj čistionici. Moja se supruga blago nasmiješila
i ubola me prstom u trbuh kako bi mi pokazala da se hlače nisu
smanjile, nego sam se ja proširio!
129
Igra PROTOK NOVCA osmišljena je tako da svakom igraču
da osobnu povratnu informaciju. Njezina je svrha da vam pruži
opcije. Ako izvučete kartu s brodom i ona vas baci u dugove,
pitanje je: "Što možete učiniti sada? Koliko različitih
financijskih opcija možete smisliti?" Svrha ove igre je naučiti
igrače da razmišljaju i stvaraju nove financijske opcije.
Gledao sam kako ovu igru igra više od 1000 ljudi. Ljudi koji
su najbrže izlazili iz "Utrke štakora" bili su oni koji su
razumjeli brojeve i koji su imali kreativne financijske umove.
Prepoznavali su različite financijske opcije. Ljudi kojima je
trebalo najviše vremena da izađu bili su oni koji nisu razumjeli
brojeve, a često nisu razumjeli niti moć ulaganja. Bogati ljudi
često su kreativni i skloni proračunatom riziku.
Postoje ljudi koji su, igrajući PROTOK NOVCA, tijekom
igre zaradili mnogo novca, ali nisu znali što s njim. Većina njih
nije bila financijski uspješna ni u stvarnom životu. Činilo se da
ih svi drugi prestižu, iako su imali novac. To je bilo tako i u
stvarnom životu. Postoje ljudi koji imaju mnogo novca, ali ne
napreduju financijski.
Ograničavanje svojih opcija isto je kao i držanje za stare
ideje. Imam prijatelja iz srednje škole koji sada radi na tri radna
mjesta. Prije dvadeset godina bio je najbogatiji od svih mojih
kolega. Kad se lokalna plantaža šećera zatvorila, kompanija za
koju je radio propala je zajedno s plantažom. U njegovom je
umu postojala samo jedna opcija i to stara: naporan rad.
Problem je bio u tome što nije mogao pronaći ekvivalentan
posao na kojem bi priznali njegov položaj u staroj kompaniji.
Sada je prekvalificiran za poslove koje radi pa mu je plaća niža.
Mora raditi tri posla kako bi preživio.
Gledao sam ljude kako igraju PROTOK NOVCA i žale se da
ne dobivaju "prave" karte i da zato samo sjede. Poznajem ljude
koji to čine i u stvarnom životu. Čekaju "pravu" priliku.
Gledao sam ljude kako dobivaju karte "prave prilike", ali
nemaju dovoljno novca. Zatim se žale da bi mogli izaći iz
"Utrke štakora" kad bi imali više novca. I oni zato samo sjede,
što rade i u životu. Vide sjajne poslove, ali nemaju novca.
130
A vidio sam i ljude kako vade kartu "prave prilike",
pročitaju je na glas, a nemaju pojma da se radi o pravoj prilici.
Imaju novac, kartu i dobro vrijeme, ali ne vide priliku pred
nosom ni to kako se ona uklapa u njihov financijski plan bijega
iz "Utrke štakora". A takvih ljudi poznajem najviše. Većini
ljudi prilika života pojavi se pred očima, ali oni je ne vide.
Godinu dana kasnije, kad je prepoznaju, drugi se već obogate.
Financijska inteligencija znači posjedovati više opcija. Ako
vam prilike ne dolaze, što možete učiniti kako biste popravili
svoju financijsku situaciju? Ako vam prilika padne u krilo, a
nemate novca i banke ne žele razgovarati s vama, što još
možete učiniti kako biste je iskoristili? Ako ste imali krivi
predosjećaj i ono na što ste računali se ne dogodi, kako možete
pretvoriti nezadovoljavajuću situaciju u milijune? To vam
omogućuje financijska inteligencija. Nije toliko stvar u tome
što se događa, već je stvar u broju financijskih rješenja koje
možete smisliti kako biste nezadovoljavajuću situaciju
pretvorili u milijune. Stvar je u tome koliko ste kreativni u
rješavanju financijskih problema.
Većina ljudi zna samo za jedno rješenje: naporno raditi,
štedjeti i posuđivati.
Zašto biste onda željeli povećati svoju financijsku
inteligenciju?
Ako želite biti osoba koja sama stvara svoju sreću, poboljšat
ćete bilo koju situaciju u kojoj se nalazite. Malo ljudi shvaća da
se sreća stvara, baš kao i novac. Ako želite biti sretniji i stvarati
novac umjesto da naporno radite, financijska inteligencija igra
u tome važnu ulogu. Ako ste osoba koja čeka "pravu stvar",
možda ćete se načekati. To je kao da čekate da se uključe zelena
svjetla na svim semaforima pet milja ispred vas prije no što
krenete na put.
Kad smo bili dječaci, bogati otac stalno je govorio Mikeu i
meni: "Novac nije stvaran". On bi nas povremeno podsjetio
koliko smo došli nadomak tajne novca onog prvog dana kad
smo se udružili i počeli "stvarati novac" od tuba zubnih pasti.
"Siromašni i srednja klasa rade za novac", govorio bi, "a bogati
131
ga stvaraju. Što smatrate novac stvarnijim, to ćete teže raditi za
njega. Ako možete shvatiti ideju da novac nije stvaran, brže
ćete se obogatiti."
"Što je onda?" pitali bismo Mike i ja. "Što je novac, ako nije
stvaran?"
"Novac je ono za što se složimo da jest", odgovorio bi bogati
otac.
Najmoćnija aktiva koju imamo jest naš um. Ako je dobro
uvježban, može stvoriti golemo bogatstvo u trenutku, veće od
onog kojeg su kraljevi i kraljice prije 300 godina mogli samo
sanjati. Neuvježbani um također može stvoriti i duboko
siromaštvo koje traje više životnih vjekova, time što će ga
prenijeti i na svoje obitelji.
U Informatičkom dobu novac raste eksponencijalno. Neki
pojedinci postali su apsurdno bogati ni iz čega, putem ideja i
ugovora. Ljudi koji žive od trgovine dionicama ili
investicijama, viđaju to svakodnevno. Milijune je moguće
trenutno zaraditi ni iz čega. Pri tome, mislim na to da novac nije
predan iz ruke u ruku. To se vrši putem ugovora: signalom ruke
na burzi dionica, točkicom na zaslonu trgovca iz Lisabona
poslanom trgovcu iz Toronta pa natrag u Lisabon, pozivom
brokeru da kupuje, a trenutak kasnije, da prodaje. Novac nije
prešao iz ruke u ruku. Ugovori jesu.
Zašto onda razvijati financijski genij? Samo vi možete
odgovoriti na to. Ja vam mogu reći zašto ja razvijam to
područje svoje inteligencije. Činim to zato što brzo želim dobiti
novac. Ne zato što moram, već zato što želim. To je fascinantan
proces učenja. Razvijam svoj financijski IQ zato što želim
sudjelovati u najbržoj i najvećoj igri na svijetu. Htio bih, na
svoj način, biti dio ove evolucije čovječanstva bez presedana,
razdoblja u kojem ljudi rade umom, a ne tijelima. Osim toga, tu
je akcija, ono što se događa. Moderno je, zastrašujuće i
zabavno.
Zato ulažem u svoju financijsku inteligenciju i razvijam
najmoćniju aktivu koju imam. Želim biti s ljudima koji se
hrabro kreću naprijed, a ne s onima koji zaostaju.
132
Dat ću vam jednostavan primjer stvaranja novca. Početkom
90-tih gospodarstvo Phoenixa bilo je strašno. Gledao sam TV
emisiju "Dobro jutro, Amerika" u kojoj je gostovao financijski
planer koji je počeo proricati mrak i propast. Njegov je savjet
bio "štedite novac". Rekao je: "Stavite svaki mjesec 100 dolara
na stranu i za 40 godina bit ćete multimilijunaš."
Stavljanje novca na stranu dobra je ideja. To je jedna opcija
- opcija koju izabire većina ljudi. Problem je u sljedećem: to
zasljepljuje osobu tako da ne vidi što se zaista događa i
propušta velike prilike za mnogo značajnije umnožavanje
svojeg novca. Svijet prolazi pokraj nje.
Kao što sam već rekao, gospodarstvo je u to vrijeme bilo
grozno. Za ulagače, to je savršeno stanje tržišta. Dio novca
uložio sam na burzi dionica i u stambene zgrade. Nisam imao
gotovine. Budući da su svi prodavali po vrlo niskim cijenama,
ja sam kupovao. Nisam štedio novac nego sam ulagao. Supruga
i ja imali smo preko milijun dolara koji su radili na tržištu koje
je brzo raslo. Bila je to najbolja prilika za ulaganje.
Gospodarstvo je bilo strašno, a ja nisam mogao to propustiti.
Kuće koje su nekada koštale 100.000 dolara sada su vrijedile
75.000. I ja, umjesto da kupujem u lokalnom uredu za
nekretnine, kupovao sam one koje su oduzete ovrhom, u uredu
odvjetnika za bankrot ili na sudu. U tim prodavaonicama kuća
vrijedna 75.000 dolara ponekad se mogla kupiti za 20.000 ili
manje. Za 2000 dolara koje sam posudio od prijatelja na 90
dana, uz kamate od 200 dolara, dao sam odvjetniku ček kao
predujam. Dok sam kupovao, dao sam oglas u novine koji je
oglašavao prodaju kuće vrijedne 75.000 dolara za samo 60.000
bez predujma. Telefon je zvonio cijelo vrijeme. Propitivao sam
moguće kupce i kada je imanje postalo zakonski moja imovina,
dopustio sam im da pogledaju kuću. Bila je to prava pomama i
prodao sam je za nekoliko minuta. Zatražio sam da plate 2500
dolara za troškove prijenosa, što su kupci dragovoljno dali, a
tada je stvar preuzela kompanija za prodaju. Vratio sam 2000
dolara prijatelju s 200 dolara kamata. On je bio sretan, kupci
sretni, odvjetnik sretan, a i ja. Prodao sam kuću koja me koštala
133
20.000 dolara za 60.000 dolara. 40.000 dolara stvorio je novac
iz mojeg stupca aktive u vidu jamstvenog pisma od kupca.
Ukupno vrijeme rada: pet sati.
Sada kad ste financijski pismeni i znate čitati brojeve,
pokazat ću vam zašto je ovo primjer stvaranja novca.
40.000 dolara stvorenih u
stupcu aktive
- novac dobiven
bez poreza.
Uz kamate od
10 posto,
stvorio sam
4000 dolara
godišnje u
pritoku novca
Tijekom pada tržišta, supruga i ja izveli smo u slobodno
vrijeme šest ovakvih jednostavnih transakcija. Dok je glavnina
našeg novca bila uložena u velika imanja i tržište dionica,
uspjeli smo uz to stvoriti više od 190.000 dolara u aktivi (uz 10
posto kamata). To stvara godišnji prihod od oko 19.000 dolara,
a najveći dio tog novca zaštićen je našom privatnom
korporacijom. Većina tih 19.000 dolara godišnje odlazi na
plaćanje naših službenih automobila, goriva, putovanja,
osiguranja, večera s klijentima i drugih stvari. Kada država
dobije priliku naplatiti porez na taj prihod, već smo ga potrošili
na zakonski dopuštene troškove.
134
Radno mjesto
Štednja
- koliko treba
da se uštedi
40.000 dolara
i koliko bi to
koštalo
uz poreze od 50%
Ovo je jednostavan primjer da se novac izmisli, stvori i
zaštiti i to samo uz pomoć financijske inteligencije.
Zapitajte se koliko bi vam trebalo da uštedite 190.000
dolara? Bi li vam banka platila kamate od 10 posto na vaš
novac? A taj dokument vrijedi 30 godina. Nadam se da mi
nikada neće platiti tih 190.000 dolara, jer bih morao platiti
porez ako mi isplate glavnicu, a osim toga, 19.000 dolara
godišnje tijekom 30 godina je malo više od 500.000 dolara
prihoda.
Ljudi su me ispitivali što se događa ako mi netko ne plati. I
to je čak za mene dobro. Tržište nekretnina u Phoenixu bilo je
od 1994. do 1997. jedno od najvrućih tržišta u državi. Tu kuću
od 60.000 dolara oduzeli bi toj osobi i preprodali za 70.000
dolara, tako da bi još 2500 dolara ušlo u iznos na koji se plaćaju
kamate. U glavi novog kupca to bi još uvijek bila kupnja po
realnoj vrijednosti. A proces bi se nastavio.
135
Ako ste shvatili, prvi puta kad sam prodao kuću, platio sam
2000 dolara. Tehnički, u transakciji uopće nema mojeg novca.
Moj povrat ulaganja je beskonačno velik. To je primjer kako
nimalo novca može stvoriti mnogo novca.
U drugoj transakciji, kad bih ponovo prodao kuću, stavio bih
2000 dolara u džep i produžio plaćanje zajma na 30 godina.
Koliki bi bio moj povrat na investiciju kad bih dobio novac da
isti stvorim? Ne znam, ali sigurno je mnogo bolje od štednje
100 dolara mjesečno, što zapravo počinje sa 150 dolara, jer to
tijekom 40 godina prihod od plaćanja poreza uz 5 posto tako da
opet plaćate porez na 5 posto. To baš i nije inteligentno. Možda
je sigurno, ali nije pametno.
Danas, 1997. kada pišem ovu knjigu, uvjeti tržišta suprotni
su onima od prije pet godina. Tržište nekretninama u Phoenixu
izvor je zavisti za ostatak SAD-a. Kuće koje smo prodali za
60.000 dolara sada vrijeme 110.000 dolara. Još uvijek postoje
prilike za kupnju, ali sada bih potragu za njima morao platiti
dragocjenom aktivom, tj. vremenom, a veoma su rijetke. No,
danas tisuće kupaca traže te poslove, a samo malobrojni poslovi
imaju financijskog smisla jer se tržište promijenilo. Vrijeme je
da se krene dalje i potraži druge prilike koje je moguće staviti u
stupac aktive.
"To ne možete učiniti ovdje, protuzakonito je, lažete."
Te komentare čujem mnogo češće nego pitanje: "Možete li
mi reći kako se to radi?"
Matematika je jednostavna. Ne treba vam algebra ni tablica
množenja. Ne pišem mnogo jer se posrednička kompanija brine
za zakonske transakcije i otplate. Ne moram popravljati
krovove niti nužnike jer to čine vlasnici, budući da su to
njihove kuće. Povremeno netko ne plati, a to je sjajno, jer onda
mora platiti zakasninu ili iseliti i imanje se opet prodaje.
Pravosudni sustav pobrine se za to.
To možda ne bi funkcioniralo na vašem području. Uvjeti
tržišta možda su drukčiji. Ali ovaj primjer ilustrira kako
jednostavan financijski proces može stvoriti stotine tisuća
dolara, s malo novca i uz nisku razinu rizika. To je primjer koji
136
pokazuje kako je novac samo stvar dogovora. Svatko s visokim
obrazovanjem mogao bi to učiniti.
No, većina ljudi to ne želi. Radije slušaju standardan savjet:
"Vrijedno radi i štedi novac."
Za 30-tak sati rada, dobili smo oko 190.000 dolara u stupac
aktive i to bez poreza.
Što vam se čini težim?
1. Raditi naporno, platiti 50 posto poreza, uštedjeti
preostalo. Na štednju dobivate 5 posto kamata na koje
također plaćate porez.
ili
2. Posvetiti vrijeme razvoju financijske inteligencije i
upregnuti moć mozga i stupca aktive.
Pridodajte tome i vrijeme koje vam je potrebno da uštedite
190.000 dolara ako se odlučite za opciju br. 1, ali pritom imajte
na umu i da vam je vrijeme vrlo važno.
Sada shvaćate zašto tiho odmahujem glavom kada čujem
da roditelji govore: "Moje je dijete dobro u školi i prima dobro
obrazovanje." To je možda dobro, ali je li adekvatno?
Znam da je opisana strategija malog investiranja.
Upotrijebio sam je kako bih ilustrirao kako malo može postati
veliko. I opet, moj uspjeh odražava važnost snažnih financijskih
temelja, koji počinju sa snažnim financijskim obrazovanjem.
Već sam to rekao, ali vrijedi ponoviti - financijska inteligencija
sastoji se od ove četiri glavne tehničke vještine:
1. Financijska pismenost. Sposobnost čitanja brojeva.
2. Strategije investiranja. Znanost o novcu koji stvara
novac.
3. Tržište. Ponuda i potražnja. Alexander Graham Bell
dao je tržištu ono što je željelo. To je učinio i Bill Gates.
Kuća vrijedna 75.000 dolara ponuđena na prodaju za
60.000 dolara, koja me koštala 20.000 dolara također je
bila rezultat iskorištavanja prilike koje je stvorilo tržište.
Netko je kupovao, a netko prodavao.
137
4. Zakon. Svijest o računovodstvu, korporacijama,
državnim i nacionalnim pravilima i regulacijama.
Preporučam igranje po pravilima.
Kombinacija ovih vještina potrebna je za uspjeh u
bogaćenju, bilo da se radi o kupnji malih kuća, stambenih
zgrada, tvrtki, dionica, obveznica, uzajamnih fondova,
plemenitih metala, bejzbol kartica itd.
Do 1996. tržište nekretnina se oporavilo i svi su ulazili u
njega. Tržište dionica se razvijalo eksplozivnom brzinom.
Američka ekonomija vraćala se na noge. Počeo sam prodavati
te sam putovao u Peru, Norvešku, Maleziju i na Filipine.
Ulaganja su se promijenila. Više nismo imali tržišta nekretnina
što se tiče kupnje. Sada gledam kako vrijednosti rastu u stupcu
aktive i vjerojatno ću u kasnijem dijelu godine početi s
prodajom. To zavisi o promjenama zakona koje će možda biti
prihvaćene u Kongresu. Mislim da ću početi prodavati neke od
tih šest kuća i da ću jamstvo za 40.000 dolara pretvoriti u
gotovinu. Moram nazvati svojeg računovođu kako bi se
pripremio za gotovinu i pronašao neki način da je zaštiti.
Ono što zapravo želim reći jest da investicije dolaze i
odlaze, tržište raste i pada, gospodarstva napreduju i ruše se.
Svijet vam uvijek pruža životne prilike, ali prečesto ih ne
vidite. No, one su tu i što se svijet više mijenja i što se više
mijenja tehnologija, pojavljuje se više prilika koje će omogućiti
vama i vašoj obitelji financijsku sigurnost i za buduće
generacije.
Zašto onda razvijati financijsku inteligenciju? Samo vi
možete odgovoriti na to. Ja znam zašto nastavljam učiti i
razvijati se. Činim to zato što znam da dolaze promjene. Radije
bih dočekao promjene radosno nego se držao prošlosti. Znam
da će biti uspona i padova tržišta. Želim neprekidno razvijati
svoju financijsku inteligenciju jer će prilikom svake promjene
tržišta neki ljudi na koljenima preklinjati za posao. U
međuvremenu, drugi će uzeti nepovoljne stvari koje im život
pruža - a svi ih povremeno dobivamo - i pretvoriti ih u
milijune. To je financijska inteligencija.
138
Često me propituju o nepovoljnim prilikama koje sam
pretvorio u milijune. Osobno, nerado se koristim većim brojem
primjera iz osobnog ulaganja. Oklijevam s time zato što se
bojim da će ljudi to shvatiti kao hvalisanje ili puhanje u vlastiti
rog, a to mi nikako nije namjera. Koristim primjere samo kao
numeričke i kronološke ilustracije pravih i jednostavnih
slučajeva. Koristim primjere jer želim da shvatite koliko je to
lako, a postaje i sve lakše što ste bolje upoznati s četiri stupa
financijske inteligencije.
Osobno, koristim se s dva glavna sredstva financijskog rasta:
nekretninama i malim dionicama. Nekretnine su mi temelj. Iz
dana u dan, one mi osiguravaju protok novca i povremeni
porast vrijednosti. Male dionice koristim za brzi rast.
Ne preporučam vam bilo što od ovoga što ja radim. Primjeri
su upravo to, samo primjeri. Ako je prilika presložena i ne
razumijem investiciju, ne ulazim u nju. Jednostavna matematika
i zdravi razum je sve što vam je potrebno da uspijete u
financijskom pogledu.
Pet je razloga zbog kojih se koristim ovim primjerima:
1. Kako bih nadahnuo ljude da nauče više.
2. Kako bih pokazao ljudima da je to lako, ako su temelji
čvrsti.
3. Kako bih pokazao da svatko može ostvariti veliko
bogatstvo.
4. Kako bih pokazao da postoje milijuni načina da
ostvarite ciljeve.
5. Kako bih pokazao da to nije nuklearna fizika.
Godine 1989. običavao sam trčati kroz lijepi kvart u
Portlandu, Oregon. Bilo je to predgrađe s kućicama kao iz
bajke. Bile su male i slatke. Očekivao sam vidjeti Crvenkapicu
kako skakuće po pločniku na putu baki.
Svugdje su bili istaknuti znakovi "prodaje se". Tržište
drvene građe bilo je na strašno lošoj razini, tržište dionica
upravo se srušilo, a gospodarstvo je upalo u depresiju. U jednoj
ulici vidio sam znak "prodaje se" koji je stajao dulje od većine.
139
Izgledao je staro. Trčeći onuda jednoga dana naletio sam na
vlasnika koji je izgledao zabrinuto.
"Koliko tražite za svoju kuću?", upitao sam ga.
Vlasnik se okrenuo i slabašno nasmiješio. "Ponudite mi
nešto", rekao je, "prodajem je preko godinu dana. Nitko je više
ni ne gleda."
"Ja ću je pogledati", rekoh. Kuću sam kupio pola sata
kasnije za 20.000 dolara manje nego što je tražio.
Bila je to slatka mala kuća s dvije spavaće sobe i ukrasnim
dezenima na svim prozorima. Bila je svijetlo plave boje sa
sivim nijansama, a izgrađena je 1930. Unutra se nalazio
prekrasan kamin i dvije male spavaće sobe. Bila je savršena za
iznajmljivanje.
Dao sam vlasniku 5000 dolara predujma za kuću od 45.000
dolara koja je zapravo vrijedila 65.000 dolara, samo što je nitko
nije htio kupiti. Vlasnik je odselio za tjedan dana, sretan što je
slobodan, a uselio je moj prvi stanar profesor na obližnjem
fakultetu. Nakon što sam platio hipoteku i pokrio sve troškove,
krajem svakog mjeseca u džep sam stavljao manje od 40 dolara.
To baš i nije bilo nešto.
Godinu dana kasnije, posrnulo oregonsko tržište nekretnina
počelo se oporavljati. Ulagači iz Kalifornije, prepuni novca iz
svojeg još uvijek cvjetajućeg tržišta nekretninama, selili su na
sjever i kupovali u Oregonu i Washingtonu.
Prodao sam kućicu za 95.000 dolara mladom paru iz
Kalifornije koji su to smatrali dobrim poslom. Moja kapitalna
dobit od približno 40.000 dolara uložena je u razmjenu prema
članku 1031 o poreznim olakšicama. Krenuo sam u potragu za
nečim u što ću uložiti svoj novac. Za nekih mjesec dana,
pronašao sam stambenu zgradu s 12 stanova pokraj postrojenja
Intela u Beavertonu, Oregon. Vlasnici su živjeli u Njemačkoj,
nisu imali pojma koliko zgrada vrijedi i željeli su je prodati.
Ponudio sam 275.000 dolara za zgradu vrijednu 450.000 dolara.
Pristali su na cijenu od 300.000. Kupio sam je i zadržao dvije
godine. Koristeći se istim procesom prema članku 1031.,
prodao sam je za 495.000 dolara i kupio drugu s 30 stanova u
140
Phoenixu, Arizona. Tada smo već bili preselili u Phoenix da
pobjegnemo od kiše pa smo je ionako željeli prodati. Kao što je
bio slučaj s tržištem nekretnina u Oregonu i tržište u Phoenixu
je posrnulo. Cijena stambene zgrade s 30 stanova u Phoenixu
bila je 875.000 dolara, s pologom od 225.000 dolara. Pritok
novca od 30 stanova bio je malo veći od 5000 dolara mjesečno.
Tržište u Arizoni počelo se oporavljati i 1996. ulagač iz
Colorada ponudio nam je 1,2 milijuna dolara za zgradu.
Supruga i ja razmislili smo o prodaji, ali odlučili smo
pričekati da vidimo hoće li Kongres donijeti Zakon o kapitalnoj
dobiti. Pretpostavljali smo da će, ako se zakon promijeni,
vrijednost imanja porasti za još 15 do 20 posto. Osim toga,
5000 dolara mjesečno bio je dobar pritok novca.
Ovaj primjer pokazuje kako se mali iznos može pretvoriti u
veliki. I opet, stvar je u razumijevanju financijskih izvješća i
strategija investiranja, te u osjećaju za tržište i zakone. Ako
ljudi nisu verzirani u tim stvarima, moraju slijediti standardnu
dogmu, to jest igrati na sigurno, diverzificirati i ulagati samo na
sigurno. Problem sa "sigurnim" investicijama jest taj što su
često sterilne, to jest, tako sigurne da je dobit mnogo manja.
Većina velikih brokerskih kuća neće se baviti spekulativnim
transakcijama da zaštite sebe i svoje klijente. I to je mudra
politika.
Najisplativiji poslovi ne nude se početnicima, nego su
rezervirani za one koji razumiju igru. Tehnički je protuzakonito
ponuditi tako spekulativne poslove nekome nesofisticiranom,
ali i to se događa.
Što sofisticiraniji postajem, nailazim na sve više prilika. Još
jedan razlog za razvoj vaše financijske inteligencije tijekom
života jest to što nailazite na veći broj prilika. Što vam je veća
financijska inteligencija, bit će vam lakše otkriti je li posao
dobar. Vaša inteligencija može otkriti loš posao, a može i loš
posao učiniti dobrim. Što više učim - a postoji mnogo toga što
treba naučiti - više novca zarađujem, jer kroz godine stječem
iskustvo i mudrost. Imam prijatelje koji igraju na sigurno,
naporno rade u svojim profesijama i ne uspijevaju razviti svoje
141
financijske mudrosti, a za to je potrebno vrijeme.
Moja je filozofija da prvo posij em sjeme u svoj stupac
aktive. To se zove početi s malim. Neko sjeme naraste, a neko ne.
U našoj korporaciji za nekretnine posjedujemo imovinu
vrijednu nekoliko milijuna dolara. To je naš ZUN ili zaklada
ulaganja u nekretnine.
Želim istaknuti da je većina tih milijuna započela kao male
investicije od 5000 do 10.000 dolara. Imali smo sreće da s tim
polozima ulovimo tržište koje brzo raste i da tijekom nekoliko
godina, uz pomoć zakona o poreznim olakšicama, više puta
prodajemo i kupujemo nekretnine.
Posjedujemo i portfelj dionica, zaštićenih korporacijom koju
moja supruga i ja zovemo osobni uzajamni fond. Imamo
prijatelje koji posluju isključivo s ulagačima poput nas, koji
svakog mjeseca imaju višak novca za ulaganje. Kupujemo
visokorizične, spekulativne privatne tvrtke koje upravo trebaju
postati javne na burzi dionica u Sjedinjenim Državama i
Kanadi. Primjer načina brze zarade je kupnja 100.000 dionica
za 25 centi po dionici, prije no što kompanija postane javna.
Šest mjeseci kasnije, kad se to dogodi, te dionice vrijede 2
dolara. Ako se tvrtkom bude dobro upravljalo, cijena će rasti, a
vrijednost dionica može narasti i na 20 dolara. Bilo je godina
kad se naših 25.000 dolara pretvorilo u milijun za manje od
godinu dana.
To nije kockanje ako znate što radite. Kockanje je ako
ubacite novac u posao i molite se. Ideja je da upotrijebite svoje
tehničko znanje, mudrost i ljubav prema igri da biste smanjili
rizik, koji, naravno, uvijek postoji. Financijska inteligencija
poboljšava izglede. Ono što je rizično za jednu osobu, manje je
rizično za drugu. To je glavni razlog zbog kojeg stalno potičem
ljude da investiraju više u svoju financijsku edukaciju nego u
dionice, nekretnine ili druga tržišta. Što ste pametniji, imat ćete
veće izglede.
Dionice u koje ja osobno investiram vrlo su rizične za
većinu ljudi i apsolutno ih ne preporučam. Igram tu igru od
1979. i platio sam svoj dio pogrešaka. No, ako shvatite zašto su
142
takve investicije visokorizične za većinu ljudi, možda ćete
usmjeriti život drukčije, tako da će vam pretvaranje 25.000
dolara u milijun dolara za godinu dana biti niskorizično.
Kao što sam već rekao, ništa od ovoga što sam napisao nije
preporuka. Sve su to primjeri onoga što je jednostavno i
moguće. Ono što ja radim, sitne su stvari u široj perspektivi, jer
za prosječnu osobu pasivni prihod od 100.000 dolara je lijep i
nije ga teško postići. Zavisno o tržištu i o tome koliko ste
pametni, to se može ostvariti za pet do deset godina. Ako živite
skromno, 100.000 dolara dodatnog prihoda zvuči dobro, bez
obzira na to radite li ili ne. Možete raditi ako želite ili uzeti
slobodne dane i upotrijebiti državne poreze u svoju korist,
umjesto na svoju štetu.
Moj osobni temelj su nekretnine. Volim nekretnine zato što
su stabilne i sporo se kreću. Temelji su mi čvrsti. Pritok novca
je postojan, a ako se nekretninama ispravno upravlja, dobri su
izgledi da će im vrijednost porasti. Prednost čvrstog temelja u
nekretninama jest u tome što mi omogućuju da riskiram malo
više sa spekulativnim dionicama koje kupujem.
Ako zaradim mnogo na tržištu dionica, plaćam porez na
kapitalnu dobit, a preostali novac reinvestiram u nekretnine,
šireći svoj temelj aktive.
Još nešto o nekretninama. Proputovao sam cijeli svijet
podučavajući ulaganje. U svakom gradu slušam ljude kako
govore da nekretnine nisu jeftine. Moje iskustvo nije takvo.
Čak i u New Yorku ili Tokiju, u samim njihovim predgrađima,
postoje sjajne prilike koje većina ne vidi. U Singapuru, koji
trenutno ima visoke cijene nekretnina, još je uvijek moguće
pronaći dobre prilike nedaleko grada. Kad god čujem kako
netko kaže "To ne možete učiniti ovdje", i pokazuje na mene,
podsjetim ga da je možda istinita izjava "Ja ne znam kako to
učiniti ovdje... za sada."
Sjajne prilike nećete vidjeti očima, već umom. Većina ljudi
nikad se ne obogati zato što nisu uvježbani u prepoznavanju
prilika koje se nalaze pred njima.
Često me pitaju "Kako započeti?"
143
U posljednjem poglavlju predstavio sam vam deset koraka
koje sam slijedio na svojem putu k financijskoj slobodi. No,
imajte na umu da se u svemu tome treba i zabavljati, jer sve je
to samo igra. Ponekad dobivate, a ponekad učite. Ali
zabavljajte se. Većina ljudi nikad ne pobijedi jer se boji
gubitka. Zato mi je škola glupa, jer tamo učimo da su pogreške
loše i kažnjavaju nas zbog njih. No, ako pogledate način na koji
ljudi uče, vidjet ćete da uče upravo na greškama. Učimo hodati
tako što padamo. Kad to ne bi bio slučaj, nikad ne bismo
prohodali. Isto vrijedi za vožnju bicikla. Još uvijek imam
ožiljke na koljenima, ali danas mogu voziti bicikl ne
razmišljajući o tome. Isto vrijedi i za bogaćenje. Nažalost,
glavni razlog zbog kojeg većina ljudi nije bogata jest taj što se
boje gubitaka. Pobjednici se ne boje izgubiti, dok kod gubitnika
to nije slučaj. Neuspjeh je dio procesa uspjeha. Ljudi koji ga
izbjegavaju, izbjegavaju i uspjeh.
Ja gledam na svoj novac kao na teniski meč. Igram tvrdo,
griješim, ispravljam greške iznova ih činim, ispravljam i
napredujem. Ako izgubim, pružim ruku preko mreže, rukujem
se s protivnikom, nasmiješim se i kažem "Vidimo se u subotu."
Postoje dvije vrste ulagača.
1. Prvi i najčešći tip su ljudi koji kupuju investicije u
paketu. Nazovu posrednika, kao što je kompanija za
nekretnine, broker ili financijski planer i nešto kupe. To
može biti uzajamni fond, ZUN, dionica ili obveznica. To
je čist i jednostavan način ulaganja. Primjer je kupac koji
ide u prodavaonicu računala i kupuje ono s police.
2. Drugi tip su ulagači koji stvaraju investicije. Takvi
ulagači obično sklapaju svoje investicije, poput ljudi koji
kupuju komponente računala i sastavljaju ih. To je poput
robe koja se radi po narudžbi. Ne znam ništa o
sastavljanju komponenti računala, ali znam kako sastaviti
dijelove ulaganja ili ljude koji to znaju.
Ovaj drugi tip investitora vjerojatno je profesionalni ulagač.
144
Ponekad su potrebne godine da se svi dijelovi sastave, a
ponekad se i ne sastave što god mi učinili. Moj bogati otac
poticao me da budem ovaj drugi tip. Važno je naučiti kako
sastaviti dijelove, jer tamo leže golemi dobici, a ponekad i
gubici, ako se okolnosti okrenu protiv vas.
Ako želite biti drugi tip ulagača, morate razviti tri glavne
vještine. To su dodatne vještine uz one koje vam trebaju da
postanete financijski inteligentni.:
1. Vještina pronalaženja prilika koje su svi drugi propustili.
Učite kako vidjeti umom ono što drugi ne vide očima. Na
primjer, jedan prijatelj kupio je trošnu staru kuću.
Izgledala je jezivo. Svi su se pitali zašto. Ono što je on
vidio, a mi nismo, bila je činjenica da uz kuću kupuje još
četiri prazna gradilišta. To je saznao kad je otišao u
posredničku kompaniju. Nakon što je kupio kuću, srušio
ju je i prodao pet gradilišta građevinaru za trostruko veću
cijenu. Za dva mjeseca zaradio je 75.000 dolara. To nije
tako mnogo, ali sigurno je bolje od minimalne plaće i nije
tako teško.
2. Vještina skupljanja novca. Prosječna osoba odlazi samo u
banku. Drugi tip ulagača mora znati kako podići kapital.
Postoje mnogi načini koji ne zahtijevaju banku i ja sam,
da bih započeo, naučio kupovati kuće bez banke. Ono
neprocjenjivo nisu kuće, već vještina skupljanja novca.
Prečesto čujem kako ljudi govore "Banka mi neće
posuditi novac" ili "Nemam novac da to kupim". Ako
želite biti ulagač drugog tipa, morate naučiti raditi ono
što većinu ljudi zaustavlja. Drugim riječima, većina
dopušta nedostatku novca da ih spriječi u sklapanju
posla. Ako možete izbjeći tu prepreku, bit ćete više
milijuna dolara u prednosti nad onima koji nemaju tu
vještinu. Mnogo puta sam kupio kuću, dionice ili
stambenu zgradu bez prebijenog novčića u banci. Jednom
sam kupio stambenu zgradu za 1,2 milijuna dolara. Izveo
sam ono što se naziva "vezivanje", pismeni ugovor
između prodavača i kupca. Zatim sam podigao polog od
145
100.000 dolara koji mi je omogućio 90 dana da prikupim
ostatak novca. Zašto sam to učinio? Zato što sam znao da
vrijedi 2 milijuna. Novac nisam podigao. Umjesto toga,
osoba koja je dala 100.000 dolara za predujam dala mi je
zatim i 50.000 za pronalaženje posla, zatim je preuzela
moj položaj, a ja sam otišao. Ukupno sam radio tri dana. I
opet, više je stvar u onome što znate nego u onome što
kupujete. Ulaganje nije kupovina, već je stvar u znanju.
3. Vještina organiziranja pametnih ljudi. Inteligentni ljudi
su oni koji surađuju ili zapošljavaju osobe inteligentnije
od njih samih. Kad vam je potreban savjet, pobrinite se
da mudro izaberete savjetnika.
Postoji mnogo toga što treba naučiti, ali nagrade mogu biti
astronomske. Ako ne želite učiti te vještine, onda vam
preporučam da postanete ulagač prvog tipa. Ono što znate vaše
je najveće bogatstvo. Ono što ne znate vaš je najveći rizik.
Rizik uvijek postoji. Naučite njime upravljati, umjesto da ga
zaobilazite.
146
ŠESTA
LEKCIJA
RADITE DA BI UČILI NE RADITE ZA NOVAC
SEDMO POGLAVLJE
Šesta
lekcija:
RADITE DA BI UČILI NE RADITE ZA NOVAC
Godine 1995. dao sam intervju novinama iz Singapura.
Mlada novinarka došla je na vrijeme i intervju je odmah
započeo. Sjedili smo u predvorju luksuznog hotela, srkali kavu
i razgovarali o cilju mog posjeta Singapuru. Trebao sam dijeliti
govornicu sa Zigom Ziglarom. On je govorio o motivaciji, a ja
govoritu o "tajnama bogatih".
"Jednoga dana htjela bih postati autorica uspješnica,
poput vas", rekla je. Vidio sam neke njezine članke i bio sam
impresioniran. Imala je čvrst, jasan stil pisanja. Njezini članci
mogli su zadržati interes čitatelja.
"Imate sjajan stil", rekao sam joj. "Što vas sprečava u
ostvarivanju vašeg sna?"
"Čini mi se da moji radovi ne idu nikamo", rekla je tiho, "svi
kažu da su moji romani sjajni, ali ništa se ne događa. Zato i
dalje radim za novine. Njime barem plaćam račune. Imate li
kakvih prijedloga?"
"Da, imam", rekoh joj vedro, "jedan moj prijatelj ovdje u
Singapuru vodi školu u kojoj podučava ljude prodaji. Vodi
tečajeve prodaje za mnoge vrhunske korporacije ovdje i
smatram da bi sudjelovanje na njegovom tečaju pomoglo vašoj
149
karijeri."
Ona se ukoči. "Želite li reći da bih trebala poći u školu i
naučiti prodavati?"
Kimnuo sam glavom.
"Ne mislite ozbiljno, zar ne?"
Opet sam kimnuo glavom. "Što ne valja u tome?" Sada sam
se povlačio. Nešto ju je uvrijedilo te sam poželio da joj nisam
ništa rekao. U pokušaju da joj pomognem, našao sam se u
situaciji da moram braniti svoj prijedlog.
"Imam magisterij iz engleskog. Zašto bih trebala poći u
školu za prodavače? Ja sam profesionalka. Išla sam u školu
kako bih naučila svoju profesiju i kako ne bih morala postati
prodavačica. Njih mrzim. Sve što oni žele je novac. Recite mi,
zašto bih trebala učiti prodaju?" Sada je već energično spremala
stvari u aktovku. Intervju je bio završen.
Na stoliću za kavu stajao je primjerak prijašnje moje
uspješnice. Podigao sam je, kao i bilješke koje je zapisala u svoj
notes. "Vidite li ovo?", upitah ja pokazujući njezine bilješke.
Ona pogleda svoje bilješke. "Što?", upita ona zbunjeno.
Opet sam pokazao njezine bilješke. U notesu je pisalo
"Robert Kiyosaki, najprodavaniji pisac."
"Ovdje piše 'najprodavaniji pisac', a ne 'najbolji pisac'."
Raširila je oči.
"Ja sam grozan pisac. Vi ste sjajna spisateljica. Ja sam
pohađao školu za prodavače. Vi imate magisterij. Sastavite to i
dobit ćete razliku 'najprodavanijeg pisca' i 'najboljeg pisca'."
Iz njezinih očiju bljesnula je srdžba. "Nikada se neću spustiti
tako nisko da učim prodavati. Ljudi poput vas ne bi smjeli
pisati. Ja sam profesionalni pisac, a vi ste prodavač. To nije
pošteno."
Spremila je preostale bilješke i užurbano izašla kroz velika
staklena vrata u vlažno jutro Singapura.
Barem me u članku predstavila na pošten i pozitivan način.
Svijet je pun pametnih, talentiranih, obrazovanih i nadarenih
ljudi. Susrećemo ih svakoga dana. Ima ih svugdje oko nas.
Prije nekoliko dana, automobil mi se pokvario. Otišao sam
150
do automehaničara i mladi ga je majstor popravio za nekoliko
minuta. Shvatio je što nije u redu samo osluškujući motor. Bio
sam zapanjen.
Tužna je istina da talent nije dovoljan.
Uvijek me šokira koliko neki talentirani ljudi malo zarađuju.
Neki dan sam čuo da manje od 5 posto Amerikanaca zarađuje
više od 100.000 dolara godišnje. Upoznao sam briljantne,
visoko obrazovane ljude koji zarađuju manje od 20.000 dolara
godišnje. Poslovni savjetnik, koji se specijalizirao za medicinu,
pričao mi je kako mnogi liječnici, zubari i kiropraktičari imaju
financijskih problema. Sve vrijeme mislio sam da im novci
samo pritječu čim diplomiraju. Taj poslovni savjetnik poklonio
mi je frazu "Nedostaje im samo jedna vještina do velikog
bogatstva".
Ono što ova fraza znači jest da je većini ljudi potrebna samo
još jedna vještina da njihovi prihodi porastu eksponencijalno.
Već sam rekao da je financijska inteligencija spoj računovodstva, ulaganja, marketinga i prava. Kombinirajte ove četiri
tehničke vještine i stvaranje novca novcem postaje lakše. Kad
se radi o novcu, jedino što većina ljudi zna jest naporno raditi.
Klasični primjer spoja vještina jest ona mlada novinarka. Da
je vrijedno učila vještine prodaje i marketinga, njezini bi
prihodi dramatično porasli. Da sam na njenom mjestu, krenuo
bih na neke tečajeve pisanja za reklame, kao i na tečajeve
prodaje. Zatim bih, umjesto da radim za novine, potražio posao
u reklamnoj agenciji. Čak i kad bi prešla na manju plaću,
naučila bi komunicirati "sažetim odlomcima", koji se koriste u
uspješnom reklamiranju. Provodila bi vrijeme učeći i odnose s
javnošću, što je također važno. Naučila bi kako zaraditi
milijune u slobodnom izdavaštvu. Zatim bi, noću i vikendima,
mogla pisati svoj veliki roman. Kad bi ga završila, bila bi
sposobnija prodati ga. Ubrzo bi postala autorica uspješnica.
Kad sam napisao svoju prvu knjigu Ako želite biti bogati i
sretni, ne idite u školu, izdavač mi je predložio da promijenim
naslov u Ekonomija edukacije. Rekao sam mu da bih s takvim
naslovom prodao dvije knjige - jednu svojoj obitelji, a jednu
151
najboljem prijatelju. Problem je u tome što bi ih oni htjeli
besplatno. Odvratan naslov Ako želite biti bogati i sretni, ne
idite u školu izabrao sam zato jer sam znao da će dobiti tonu
publiciteta. Ja sam za obrazovanje i vjerujem u reformu
obrazovanja. Zašto bih inače i dalje ustrajao na izmjeni našeg
zastarjelog obrazovnog sustava? Zato sam izabrao naslov koji
će mi priskrbiti više TV i radio emisija. Bio sam spreman da
budem kontroverzan. Mnogi ljudi smatrali su me ludim, ali
knjiga se prodavala i prodavala.
Kad sam diplomirao na Američkoj pomorskoj trgovačkog
akademiji 1969., moj obrazovani otac bio je sretan. Tvrtka
Standard Oil iz Kalifornije zaposlila me u svojoj floti tankera
za prijevoz nafte. Bio sam treći časnik i moja je plaća bila niska
u usporedbi s kolegama iz razreda, ali bilo je to dobro za prvi
posao nakon fakulteta. Početna plaća bila mi je 42.000 dolara
godišnje, uključujući i prekovremeni rad, a morao sam raditi
samo sedam mjeseci. Imao sam pet mjeseci godišnjeg odmora.
Da sam htio, mogao sam ploviti za Vijetnam s drugom
brodskom kompanijom i zaraditi drugu plaću umjesto da se
odmaram pet mjeseci.
Imao sam sjajnu karijeru pred sobom, ali dao sam otkaz
nakon šest mjeseci i uključio se marincima kako bih naučio
pilotirati. Moj obrazovani otac bio je skršen, a bogati mi je
čestitao.
U školi i na radnom mjestu popularna je bila ideja
"specijalizacije". Da biste više zarađivali ili dobili promociju,
morali ste se "specijalizirati". Zato su liječnici odmah počeli
tražiti specijalizaciju poput ortopedije ili pedijatrije. Isto je
vrijedilo za računovođe, arhitekte, odvjetnike, pilote i druge.
Moj obrazovani otac vjerovao je u istu dogmu. Zato je bio
uzbuđen kad je napokon doktorirao. Često je govorio da škola
nagrađuje ljude koji uče sve više i više o sve užim temama.
Bogati otac poticao me da činim suprotno. "Dobro je znati
ponešto o svemu", rekao je. Zato sam godinama radio u
različitim odjelima njegovih kompanija. Neko vrijeme radio
sam u njegovom računovodstvenom odjelu. Iako nikada ne bih
152
mogao biti računovođa, htio je da učim putem "osmoze".
Bogati otac znao je da ću naučiti žargon i osjećaj za ono što je
važno i za ono što nije. Radio sam i kao građevinski radnik i
kao nosač, u prodaji, rezervacijama i marketingu. On je
"odgajao" Mikea i mene i zato je inzistirao da sjedimo na
sastancima s njegovim bankarima, odvjetnicima, računovođama
i brokerima. Htio je da znamo ponešto o svakom aspektu
njegovog carstva.
Kad sam dao otkaz na svojem dobro plaćenom poslu u
Standard Oilu, moj obrazovani otac imao je sa mnom razgovor.
Bio je u šoku. Nije mogao shvatiti moju odluku da izađem iz
karijere koja je nudila visoku plaću, sjajne beneficije, mnogo
slobodnog vremena i priliku za promociju. Kad me jedne večeri
pitao "Zašto si dao otkaz?", nisam mu to mogao objasniti,
koliko god pokušavao. Moja logika nije odgovarala njegovoj.
Veliki problem bio je u tome što je moja logika bila logika mog
bogatog oca.
Sigurnost posla bila je sve za mog obrazovanog, a učenje za
mog bogatog oca.
Obrazovani otac mislio je da sam išao u školu kako bih
izučio za brodskog časnika, a bogati je znao da sam išao izučiti
međunarodnu trgovinu. Kao student, prevozio sam teret,
upravljao velikim teretnim brodovima, tankerima za prijevoz
nafte i putničkim brodovima na Dalekom istoku i Južnom
Pacifiku. Bogati otac inzistirao je da ostanem na Pacifiku
umjesto da plovim za Europu jer znao je da su "nacije u
razvoju" u Aziji, a ne u Europi. Dok se većina mojih kolega s
godine, uključujući i Mikea, zabavljala u svojim bratstvima, ja
sam izučavao trgovinu, ljude, poslovne stilove i kulture u
Japanu, Tajvanu, Tajlandu, Singapuru, Hong Kongu,
Vijetnamu, Koreji, Tahitiju, Samoi i Filipinima. I ja sam se
zabavljao, ali ne u bratstvima i brzo sam odrastao.
Obrazovani otac nije mogao shvatiti zašto sam odlučio
odustati i pridružiti se marincima. Rekao sam mu da sam htio
naučiti pilotirati, ali zapravo sam htio naučiti upravljati
vojskom. Bogati otac objasnio mi je da je najteži dio
153
upravljanja tvrtkom upravljanje ljudima. Proveo je tri godine u
vojsci dok je moj obrazovani otac izbjegao novačenje. Bogati
otac pričao mi je o vrijednostima iskustva vođenja ljudi u
opasnim situacijama. "Vodstvo je ono što moraš sljedeće
naučiti", rekao je, "ako nisi dobar vođa, ustrijelit će te u leđa,
kao što čine u biznisu."
Kad sam se vratio iz Vijetnama 1973., napustio sam vojsku,
iako sam volio letjeti. Zaposlio sam se u korporaciji Xerox, i to
zbog jednog razloga, a to nisu bile beneficije. Bio sam stidljiv i
pomisao na prodavanje bila mi je najstrašnija stvar na svijetu, a
Xerox je imao jednu od najboljih obuka za prodavače u
Americi.
Bogati otac bio je ponosan na mene, dok me se obrazovani
stidio. Kao intelektualac, smatrao je da su prodavači ispod
njegove razine. Radio sam za Xerox četiri godine dok nisam
prevladao svoj strah od kucanja na vrata i odbijanja. Kad sam
postigao da uvijek budem među pet najboljih prodavača, opet
sam dao otkaz i nastavio dalje, ostavivši iza sebe još jednu
sjajnu karijeru u odličnoj kompaniji.
Godine 1977. osnovao sam svoju prvu tvrtku. Bogati otac
pripremao je Mikea i mene da preuzmemo tvrtke. Sada sam
morao naučiti njeno osnivanje i pokretanje. Moj prvi proizvod,
novčanik na čičak, proizvodio se na Dalekom istoku i
dopremao u skladište u New Yorku, u blizini mjesta na kojem
sam pohađao školu. Moje formalno obrazovanje bilo je gotovo i
došlo je vrijeme da testiram svoja krila. Ako ne uspijem,
bankrotirat ću. Bogati otac smatrao je kako je najbolje
bankrotirati prije tridesete. "Još uvijek se imaš vremena
oporaviti", bio je njegov savjet. Pred moj 30-ti rođendan, moja
prva pošiljka krenula je iz Koreje za New York.
I danas poslujem na međunarodnom planu. Kao što me
bogati otac naučio i dalje tražim zemlje u razvoju. Danas moje
tvrtke ulažu u južnoj Americi, Aziji, Norveškoj i Rusiji.
Postoji stara izreka koja kaže: "Dok radite na svom radnom
mjestu, uvijek ste na rubu bankrota." Nažalost, rekao bih da to
vrijedi za milijune ljudi. Budući da škola ne smatra financijsku
154
inteligenciju inteligencijom, većina radnika "živi unutar svojih
mogućnosti". Rade i plaćaju račune.
Postoji još jedna strašna teorija rukovođenja koja kaže:
"Radnici rade koliko moraju da ih ne bi otpustili, a vlasnici
plaćaju koliko moraju da radnici ne bi dali otkaz." Ako
pogledate plaće u većini tvornica, vidjet ćete da u toj izjavi ima
istine.
Kao rezultat toga, većina radnika nikada ne napreduje. Rade
ono što su naučili: "Traži siguran posao". Većina radnika
fokusira se na rad za plaće i beneficije koje su kratkoročna
nagrada, ali su često katastrofalne gledajući dugoročno.
Umjesto toga, preporučam mladim ljudima da pronađu
posao radi učenja, a ne radi zarade, da pogledaju niz cestu i
vide koje vještine žele steći prije no što izaberu specifičnu
profesiju i prije no što ih uhvate u "Utrku štakora".
Kada ljudi upadnu u zamku cjeloživotnog procesa plaćanja
računa, postaju poput onih malih hrčaka koji trče u metalnim
kotačima. Njihove male dlakave nožice grozničavo jure, kotač
se vrti, ali sutra ujutro bit će u istom kavezu: na dobrom radnom
mjestu.
U filmu Jerry Maguire, s Tomom Cruiseom u glavnoj ulozi,
ima mnogo sjajnih rečenica. Vjerojatno je najupečatljivija
"Pokaži mi novac". No, postoji jedna koja mi se čini realnijom.
Događa se u trenutku kad Tom Cruise napušta tvrtku. Baš su ga
otpustili, a on postavlja pitanje cijeloj kompaniji "Tko želi poći
sa mnom?" Svi utihnu i ukoče se. Samo jedna žena progovori i
kaže: "Voljela bih, ali za tri mjeseca čeka me promocija."
Ovo je vjerojatno najrealnija izjava u cijelom filmu. To je tip
izjave kojima se ljudi služe kako bi ostali na poslu i plaćali
račune. Znam da se moj obrazovani otac radovao povišici, a
svake godine iznova bi se razočarao. Vraćao bi se u školu kako
bi stekao još kvalifikacija, kako bi dobio novu povišicu, ali i to
bi bilo samo još jedno razočaranje.
Pitanje koje često postavljam ljudima je: "Kamo vas vodi
vaša svakodnevna aktivnost?" Pitam se da li ljudi shvaćaju
kamo ih njihov rad vodi, poput malih hrčaka. Što im budućnost
155
sprema?
Cyril Brickfield, bivši izvršni direktor Američke udruge
umirovljenika, kaže da su "privatne mirovine u stanju kaosa.
Prije svega, 50% radne snage nema mirovine. Već bi to trebao
biti razlog za brigu. Od preostalih 50%, 75% do 80% imaju
male mirovine, 55 dolara mjesečno, 150 dolara mjesečno ili 300
dolara mjesečno."
U svojoj knjizi Mit o mirovini, Craig S. Karpel piše:
"Posjetio sam stožer velike nacionalne tvrtke za mirovinsko
savjetovanje i upoznao direktoricu koji se specijalizira za
dizajniranje bogatih mirovinskih planova za glavne
rukovoditelje. Kad sam je upitao što ljudi koji nisu na tako
visokim položajima mogu očekivati od svojih mirovina, rekla je
s osmijehom: "Srebrni metak".
"Što je 'Srebrni metak'?" upitao sam.
Ona je slegnula ramenima: "Ako pripadnici generacije
populacijske eksplozije otkriju da neće imati novca za život
kada ostare, uvijek si mogu prosvirati mozak."
Karpel objašnjava razliku između starih mirovinskih
planova Definiranih beneficija i novih planova 401K, koji su
rizičniji. Budućnost nije sjajna za većinu današnjih radnih ljudi.
A to je samo ono što se tiče mirovine. Kad se doda zdravstvena
skrb i dugoročna skrb u kući, cijela stvar postaje zastrašujuća.
U svojoj knjizi iz 1995. piše kako su cijene skrbi u kući od
30.000 do 125.000 dolara godišnje. Posjetio je jedan starački
dom u svojem području. Cijena je 1995. bila 88.000 dolara
godišnje.
Mnoge bolnice u državama sa socijaliziranom medicinskom
skrbi već moraju donositi teške odluke poput one tko će živjeti,
a tko umrijeti. Te odluke donose isključivo na temelju količine
novca koju posjeduju i na temelju starosti pacijenta. Ako je
pacijent star, često će medicinsku skrb pružiti nekome
drugome. Stariji pacijenti bivaju potisnuti na kraj reda. Kao što
si bogati mogu priuštiti bolje obrazovanje, moći će se i
održavati na životu. Oni siromašniji će umirati.
Zato se pitam gledaju li radnici u budućnost ili samo čekaju
156
sljedeću plaću i ne brinu o ostalom?
Kada razgovaram s odraslima koji žele zaraditi više novca,
uvijek preporučam isto. Predlažem da pogledaju svoj život
dugoročno. Umjesto da samo rade za novac i sigurnost, koji
jesu važni, predlažem ini da se zaposle i na drugom radnom
mjestu na kojem će izučiti još neku vještinu. Često preporučam
da se pridruže mrežnom marketingu, koji se još naziva i
multilevel marketing posebice ako žele izučiti vještinu prodaje.
Neke od tih kompanija imaju odlične programe obuke koji
pomažu ljudima da se riješe straha od odbijanja, što je glavni
razlog neuspjeha. Obrazovanje je dugoročno gledano, vrednije
od novca.
Kada predložim nešto takvo, često dobijem odgovor: "O, to
je previše truda" ili "Želim raditi samo ono što me zanima".
Na tvrdnju "To je previše truda", pitam: "Dakle, vi biste
radije radili cijeli život i davali državi 50% od onoga što ste
zaradili?" Na drugu tvrdnju - "Želim raditi samo ono što me
zanima" - kažem: "Mene ne zanima vježbanje u teretani, ali
odlazim tamo kako bih se osjećao bolje i živio dulje."
Nažalost, ima istine u staroj izreci: "Starog psa ne možeš
podučiti novim trikovima". Ako osoba nije navikla na
promjene, teško se mijenjati.
No, onima od vas koji još niste protiv ideje o radu s ciljem
učenja nečeg novog, mogu ponuditi ovaj poticaj: Život je poput
odlaska u teretanu. Najteži dio je donijeti odluku da se krene.
Kada to učinite, ostalo je lako. Mnogo puta bilo mi je teško
otići u teretanu, ali kada sam tamo i vježbam, osjećam
zadovoljstvo. Kad je vježba gotova, uvijek mi je drago što sam
se dao nagovoriti da pođem.
Ako niste spremni raditi kako biste naučili nešto novo i
umjesto toga inzistirate na tome da postanete visoko
specijalizirani na svojem području, pazite na to da tvrtka za
koju radite ima sindikat. Radnički sindikati dizajnirani su tako
da štite specijaliste.
Moj je obrazovani otac, nakon što se zamjerio guverneru,
157
postao pročelnik sindikata učitelja Havaja. Rekao mi je da je to
najteži posao koji je ikada radio. S druge strane, moj je bogati
otac proveo život trudeći se da spriječi ulazak svojih tvrtki u
sindikate. Bio je uspješan. Iako su sindikati skoro uspjeli,
uvijek ih je uspijevao odbiti.
Osobno, ja nisam ni na čijoj strani jer mogu vidjeti potrebe i
beneficije obje strane. Ako činite ono što škola preporuča i
postanete visoko specijalizirani, onda tražite zaštitu sindikata.
Na primjer, da sam nastavio sa svojom karijerom pilota,
potražio bih tvrtku koja ima snažan sindikat pilota. Zašto? Zato
što bi moj život bio posvećen učenju vještine koja je vrijedna
samo u jednoj djelatnosti. Kad bi me iz nje izgurali, moja
životna vještina ne bi bilo tako vrijedna drugdje. Otpušteni
stariji pilot - sa 100.000 sati provedenih u pilotiranju
transportnim zrakoplovima, koji zarađuje 150.000 dolara
godišnje - imao bi problema s pronalaženjem posla koji bi bio
isto plaćen kao i posao učitelja. Vještine se ne moraju nužno
prenositi iz jedne djelatnosti u drugu, jer one za koje su piloti
plaćeni, npr. u djelatnosti zračnih prijevoznika, nisu jednako
važne, recimo, u školskom sustavu.
Isto danas vrijedi čak i za liječnike. Uza sve promjene u
medicini, mnogi medicinski specijalisti trebali bi ući u
medicinske organizacije poput HMO-a. Učitelji definitivno
trebaju biti članovi sindikata. U Americi, učiteljski sindikat je
najveći i najbogatiji radnički sindikat. NEA, Nacionalna udruga
za obrazovanje, ima golem politički utjecaj. Učitelji trebaju
zaštitu sindikata jer i njihove vještine imaju samo ograničenu
vrijednost za djelatnost izvan obrazovanja. Pravilo glasi: "Ako
ste visoko specijalizirani, uđite u sindikat." To je pametno.
Kada na tečajevima na kojima predajem postavim pitanje:
"Koliko vas može napraviti bolji hamburger od onog u
McDonald'su?", gotovo svi studenti podignu ruke. Zatim ih
pitam: "Ako većina vas može napraviti bolji hamburger, kako
to da McDonald's zarađuje više od vas?"
Odgovor je očit: McDonald's je odličan u poslovnim
158
sustavima. Razlog zbog kojeg su mnogi talentirani ljudi
siromašni jest taj što se fokusiraju na izradu "boljeg
hamburgera", a ne znaju gotovo ništa o poslovnim sustavima.
Jedan moj prijatelj s Havaja odličan je umjetnik i zarađuje
pristojne novce. Jednoga dana nazvao ga je odvjetnik njegove
majke i rekao mu da mu je ona ostavila 35.000 dolara. To je
preostalo od njezine imovine nakon što su odvjetnik i država
uzeli svoj dio. On je odmah uvidio priliku da unaprijedi svoj
biznis tako što je dio novca uložio u reklamu. Dva mjeseca
kasnije njegova prva reklama u boji na cijeloj stranici pojavila
se u skupom magazinu kojeg kupuju bogate osobe. Reklamu je
objavljivao tri mjeseca. Nije bilo nikakve reakcije, i cijelo
njegovo nasljedstvo je propalo. Sada želi tužiti magazin zbog
pogrešne reprezentacije.
To je uobičajeno za nekoga tko zna izraditi sjajan
hamburger, ali zna i malo o biznisu. Kad sam ga upitao što je
naučio, njegov jedini odgovor bio je da su "reklamni stručnjaci
pokvarenjaci". Zatim sam ga pitao bi li bio spreman poći na
tečaj iz prodaje i tečaj iz izravnog marketinga. Njegov odgovor
bio je: "Nemam vremena, ne želim trošiti novac."
Svijet je pun talentiranih siromašnih ljudi. Prečesto, oni su
siromašni, imaju financijskih problema ili ne zarađuju koliko bi
mogli ne zbog onoga što znaju, već zbog onoga što ne znaju.
Usredotočuju se na usavršavanje svojih vještina u izradi "boljeg
hamburgera", a ne na vještinu prodaje i isporuke hamburgera.
Možda McDonald's ne izrađuje najbolje hamburgere, ali
najbolji je u njihovoj prodaji i isporuci.
Siromašno otac htio je da se specijaliziram. Smatrao je da ću
tako biti bolje plaćen. Čak i nakon što mu je guverner Havaja
rekao da više ne može raditi u državnoj službi i dalje me
poticao da se specijaliziram. On je zatim počeo raditi za
učiteljski sindikat, voditi kampanju za daljnju zaštitu i
beneficije za te visoko specijalizirane i obrazovane
profesionalce. Često smo se prepirali, ali znam da se nikad nije
složio s tim da pretjerana specijalizacija uzrokuje potrebu za
zaštitom od strane sindikata. Nikada nije shvatio da, što si više
159
specijaliziran, to si više ovisan o toj specijalnosti i zarobljen.
Bogati otac savjetovao je Mikeu i meni da se pripremimo.
Mnoge korporacije čine isto - pronađu mladog, bistrog studenta
iz poslovne škole i počnu "pripremati" tu osobu da jednog dana
preuzme tvrtku. Zato se ti pametni mladi zaposlenici ne
specijaliziraju za jedan odjel; sele ih iz odjela u odjel kako bi
naučili sve aspekte poslovnih sustava. Bogati često
"pripremaju" svoju djecu ili djecu drugih. Njihova djeca na taj
način stječu opće znanje o operacijama tvrtke i načinima
povezanosti raznih odjela.
U generaciji iz 2. svjetskog rata, smatralo se "lošim"
prelaziti iz tvrtke u tvrtku. Danas se to smatra pametnim. Ljudi
prelaze iz tvrtke u tvrtku, umjesto da traže veću specijalizaciju i
zašto onda nebi nastojali učiti i zaraditi. Kratkoročno, zaradit će
manje. Dugoročno, to će im donijeti velike dividende.
Glavne vještine upravljanja potrebne za uspjeh su:
1. Upravljanje protokom novca.
2. Upravljanje sustavima (uključujući i vas i vašu
obitelj).
3. Upravljanje ljudima.
Najvažnije specijalizacijske vještine su prodaja i
razumijevanje marketinga.
Sposobnost prodaje - dakle, komunikacije s drugim
ljudskim bićem, bilo ono kupac, zaposlenik, šef, supružnik ili
dijete - temeljna je vještina osobnog uspjeha. Komunikacijske
vještine poput pisanja, govorenja i pregovaranja ključne su za
uspješan život. To su vještine na kojima stalno radim pohađam tečajeve ili kupujem kazete kako bih proširio svoje
znanje.
Kao što sam rekao, moj obrazovani otac radio je sve više i
više što je postajao kompetentniji. No, sve je dublje upadao u
zamku. Iako mu je plaća rasla, izbori su mu se smanjivali.
Ubrzo nakon što je izbačen iz državne službe, otkrio je koliko
je zapravo profesionalno ranjiv. To je poput profesionalnih
sportaša koji se odjednom ozlijede ili postanu prestari za igru.
160
Njihovi nekad visoko plaćeni položaji nestaju, a oni posjeduju
samo ograničene vještine na koje se mogu osloniti. Mislim da je
zato moj obrazovani otac nakon svega stao na stranu sindikata.
Shvatio je koliko bi mu on mogao koristiti.
Bogati otac poticao je Mikea i mene da naučimo ponešto o
svemu. Poticao nas je da radimo s ljudima pametnijima od nas i
da ih okupljamo u svom timu. Danas bi se to zvalo sinergija
profesionalnih specijalnosti.
Poznajem bivše učitelje koji zarađuju stotine tisuća dolara
godišnje. Zarađuju toliko zato što imaju specijalizirane vještine
u svojem području, ali i druge vještine. Mogu podučavati, ali
poznaju i prodaju i marketing. Ne znam vještine koje su važnije
od prodavanja i marketinga. Vještine prodavanja i marketinga
teške su većini zbog straha od odbijanja. Što ste bolji u
komuniciranju, pregovaranju i rješavanju straha od odbijanja,
život vam je lakši. Kao što sam savjetovao onu novinarku koja
je htjela postati autorica uspješnica, danas savjetujem i sve
ostale. Tehnička specijalizacija ima svoje prednosti i mane.
Imam prijatelje koji su geniji, ali ne mogu učinkovito
komunicirati s drugim ljudskim bićima. Kao rezultat toga,
njihova su primanja bijedna. Savjetujem ih da provedu samo
godinu dana učeći prodaju. Čak i ako ne zarade ništa, njihove
komunikacijske vještine će se poboljšati. A to je neprocjenjivo.
Pored toga što moramo biti dobri prodavači i marketinški
stručnjaci, moramo biti dobri učitelji i dobri učenici. Da bismo
bili zaista bogati, moramo znati davati i primati. Kada dođe do
financijskih ili profesionalnih problema, često je stvar u tome
što nema dovoljno davanja i primanja. Poznajem mnoge ljude
koji su siromašni zato što nisu dobri učitelji ni dobri učenici.
Oba moja oca bili su velikodušni ljudi. Obojica su prvo
davali. Podučavanje je bilo jedan od načina davanja. Razlika je
bila u davanju novca. Bogati otac davao je mnogo novca.
Davao je crkvi, dobrotvornim društvima i svojoj fondaciji.
Znao je da se mora davati da bi se moglo primiti. Davanje
novca je tajna većine velikih i bogatih obitelji. Zato postoje
organizacije poput fondacije Rockefeller i fondacije Ford. To
161
su organizacije osmišljene tako da uvećavaju svoje bogatstvo, i
stalno ga poklanjaju drugima.
Moj obrazovani otac uvijek je govorio: "Kad budem imao
višak novca, poklanjat ću ga." Problem je bio u tome što nikad
nije imao višak novca. Zato je radio sve više kako bi dobio više,
umjesto da se fokusira na najvažniji zakon novca: "Daj i bit će
ti dano". Umjesto toga, vjerovao je u izreku: "Primi i zatim
daj."
Da zaključim, postao sam poput obojice. Jedan dio mene je
tvrdokorni kapitalist koji voli igru s novcem koji stvara novac.
Drugi dio mene je društveno odgovorni učitelj koji je duboko
zabrinut zbog sve šireg jaza između onih koji imaju i onih koji
nemaju. Osobno, držim da je zastarjeli obrazovni sustav
primarno odgovoran za taj jaz.
162
POČECI
OSMO POGLAVLJE
SAVLADAVANJE
PREPREKA
Kada ljudi počnu učiti i postanu financijski pismeni, ipak
mogu naići na prepreke na putu ka financijskoj neovisnosti.
Postoji pet razloga koji mogu spriječiti financijski pismene
ljude u razvoju stupca aktive koji može stvoriti golemi pritok
novca, koji ih može osloboditi i omogućiti im da žive život o
kakvom su sanjali, umjesto da rade puno radno vrijeme samo
kako bi platili račune. Tih pet razloga:
1. Strah
2. Cinizam
3. Lijenost
4. Loše navike
5. Arogancija
Razlog br. 1 Potrebno je svladati strah od gubitka novca.
Nikada nisam upoznao nekoga tko zaista voli gubiti novac, a u
cijelom životu nisam nikada upoznao bogataša koji nikad nije
izgubio novac. No, upoznao sam mnogo siromašnih ljudi koji
nikada nisu izgubili niti novčića... ulažući.
Strah od gubitka novca je stvaran. Svi ga imaju, pa čak i
bogati. Ali problem nije u strahu, nego u načinu kako se netko
nosi sa strahom, s gubitkom. Način nošenja s neuspjehom igra
ključnu ulogu u životu čovjeka. To vrijedi za sve u životu, ne
165
samo za novac. Primarna razlika između bogatih i siromašnih
jest način na koji se oni nose s tim strahom.
U redu je bojati se. U redu je biti kukavica kad se radi o
novcu. Još uvijek se možete obogatiti. Svi smo junaci u
nečemu, a kukavice u nečem drugome. Supruga mog prijatelja
je medicinska sestra u hitnoj službi. Kad vidi krv, kreće u
akciju. Kad ja spomenem ulaganje, ona pobjegne. Kad ja vidim
krv, ne bježim. Padam u nesvijest.
Moj bogati otac razumio je fobije vezane uz novac. "Neki
ljudi boje se zmija. Neki se boje gubitka novca. I jedno i drugo
su fobije", govorio bi. Njegovo rješenje za fobiju od gubitka
novca bio je ovaj stih:
"Ako mrziš rizik i brineš... počni rano."
Zato banke savjetuju stjecanje navike štednje dok ste
mladi. Ako počnete mladi, lako je obogatiti se. Neću to dublje
objašnjavati, ali postoji velika razlika između osobe koja počne
štedjeti u dobi od 20 godina i osobe koja počne štedjeti u dobi
od 30. Golema razlika.
Kažu da je moć kamata jedno od svjetskih čuda. Tvrdi se
da je kupnja otoka Manhattan jedan od najbolje sklopljenih
poslova svih vremena. New York je kupljen za 24 dolara u
stakalcima i ukrasima. No, da su ti novci investirani uz kamatu
od 8 posto godišnje, do 1995. oni bi vrijedili više od 28 trilijuna
dolara. S time, ne samo da bi se mogao kupiti Manhattan, već i
veliki dio Los Angelesa, osobito po cijenama nekretnina iz
1995.
Moj susjed već 25 godina radi za veliku računalnu
kompaniju. Za pet godina, on će otići s 4 milijuna dolara u
svojem mirovinskom planu 401k. Novac je uložen uglavnom u
uzajamne fondove brzog rasta, koje će pretvoriti u obveznice i
državna jamstva. Imat će samo 55 godina kad se umirovi, a
pasivni pritok novca bit će mu preko 300.000 dolara godišnje,
što je više od njegove plaće. Dakle, može se, pa makar mrzite
gubiti i riskirati. No, morate početi rano i definitivno morate
imate mirovinski plan. Trebali biste unajmiti financijskog
planera kojem vjerujete kako bi vas vodio prije no što
investirate u bilo što.
166
No, što ako nemate više mnogo vremena ili se želite
umiroviti rano? Kako ćete se onda riješiti straha od gubitka
novca?
Moj siromašni otac nije učinio ništa. Jednostavno je
izbjegavao razgovarati o toj temi.
S druge strane, moj bogati otac preporučio je da razmišljam
poput Teksašanina. "Volim Teksas i Teksašane", govorio bi, "u
Teksasu je sve veće. Kad Teksašani pobjeđuju, čine to u
velikom stilu. Kada gube, i to čine spektakularno."
"Vole gubiti?" upitao sam.
"Nisam to rekao. To nitko ne voli. Pokaži mi osobu koja je
sretna kad gubi i ja ću ti pokazati gubitnika", rekao je bogati
otac, "govorim o teksaškom stavu prema riziku, nagradi i
neuspjehu. Oni se tako nose sa životom. Žive ga u punini, za
razliku od mnogih ljudi ovdje, koji žive poput žohara kad je
riječ o novcu, žohara koji se boje da će ih netko osvijetliti i koji
cvile kad im trgovac u prodavaonici ne vrati sitniš."
Bogati otac nastavio je s objašnjenjem.
"Ono što mi se najviše sviđa je teksaški stav. Ponosni su kad
pobijede, a hvale se kada gube. Teksašani imaju izreku: 'Ako
ćeš bankrotirati, bankrotiraj na veliko.' Ne žele priznati da su
bankrotirali zbog neke kućice. Većina ljudi ovdje toliko se boji
gubitka da i nemaju kućicu na kojoj bi mogli bankrotirati."
Uvijek je govorio Mikeu i meni da je najveći razlog
financijskog neuspjeha to što većina previše igra na sigurno.
"Ljudi se tako boje gubitka da gube", rekao je.
Fran Tarkenton, nekadašnji sjajni branič u NFL ligi
američkog nogometa, rekao je to ovako: "Pobjeđivati znači ne
bojati se poraza."
U svojem životu primijetio sam da pobjeđivanje obično
dolazi nakon gubitka. Prije no što sam naučio voziti bicikl, pao
sam mnogo puta. Nikada nisam upoznao igrača golfa koji nije
izgubio lopticu za golf. Nikada nisam upoznao ljude koji vole, a
da im nikada nitko nije slomio srce. I još nisam upoznao
bogataša koji nikad nije izgubio novac.
167
Za mnoge ljude, razlog zbog kojeg ne pobjeđuju financijski
jest što je bol od gubitka novca daleko veća od radosti
bogatstva. Još jedna teksaška izreka glasi: "Svi žele doći u
nebo, ali nitko ne želi umrijeti." Većina ljudi sanja o bogatstvu,
ali užasnuti su od gubitka. Zato nikad ne dođu u nebo.
Bogati otac pričao je Mikeu i meni o svojim putovanjima u
Teksas. "Ako zaista želite naučiti pravi stav za nošenje s
rizikom, gubitkom i neuspjehom, pođite u San Antonio i
posjetite Alamo. Alamo je sjajna priča o hrabrim ljudima koji
su se odlučili boriti, znajući da ne mogu uspjeti protiv
mnogostruko jačeg neprijatelja. Izabrali su umrijeti umjesto da
se predaju. To je nadahnjujuća priča, vrijedna izučavanja; ipak,
riječ je o tragičnom vojnom porazu. Isprašili su im turove. Nisu
uspjeli. Izgubili su. Pa kako se Teksašani nose s neuspjehom?
Još uvijek viču 'Sjetite se Alama!'"
Mike i ja često smo slušali ovu priču. Običavao nam ju je
pričati kad bi ulazio u velik posao i kad bi se osjećao nervozno.
Nakon što je učinio sve što je mogao i kad bi došlo do "biti ili
ne biti", pričao nam je tu priču. Svaki puta kad bi se uplašio
pogreške ili gubitka novca pričao nam je tu priču. Davala mu je
snagu jer ga je podsjećala da se uvijek može i financijski
gubitak pretvoriti u financijsku dobit. Bogati otac znao je da ga
neuspjeh može samo učiniti jačim i pametnijim. Nije htio
gubiti, ali znao je tko je i kako će se nositi s porazom. Uzet će
ga i pretvoriti ga u pobjedu. To je ono što ga je činilo
pobjednikom, a ostale gubitnicima i što mu je davalo hrabrost
da prijeđe crtu kad bi drugi ustuknuli. "Zato mi se Teksašani
sviđaju. Uzeli su veliki neuspjeh i pretvorili ga u turističku
atrakciju koja im donosi milijune."
No, njegove riječi koje mi danas vjerojatno najviše znače su:
"Teksašani ne pokapaju svoje poraze, već se nadahnjuju njima.
Uzimaju ih i pretvaraju u pokliče. Neuspjeh nadahnjuje
Teksašane da postanu pobjednici. No, to nije formula samo za
Teksašane. To je formula svih pobjednika."
Padanje s bicikla bilo je za mene dio učenja vožnje i sjećam
se da bi me svaki pad učinio još odlučnijim da naučim voziti,
168
umjesto da me obeshrabri. Rekao sam i to da nikada nisam
upoznao igrača golfa koji nikada nije izgubio lopticu. Vrhunske
profesionalne igrače gubitak loptice ili turnira samo nadahnjuje
da postanu bolji, da više vježbaju, da više uče. To ih čini
boljima. Pobjednike poraz nadahnjuje. Gubitnike poraz
poražava.
Da citiram Johna D. Rockefellera: "Uvijek sam pokušavao
pretvarati katastrofe u prilike."
Budući da sam japanski Amerikanac, mogu reći i ovo.
Mnogi ljudi kažu da je Pearl Harbor bio američka pogreška. Ja
kažem da je bio japanska pogreška. U filmu Tora, Tora, Tora
turobni japanski admiral kaže svojim radosnim podčinjenima:
"Bojim se da smo probudili usnulog diva." "Sjetite se Pearl
Harbora", postao je ratni poklič. Pretvorio je jedan od najvećih
američkih poraza u razlog za pobjedu. Taj veliki poraz dao je
Americi snagu i ona je ubrzo postala svjetska velesila.
Neuspjeh nadahnjuje pobjednike, a poražava gubitnike. To
je najveća tajna pobjednika. To je tajna koju gubitnici ne znaju.
Najveća tajna pobjednika jest da neuspjeh nadahnjuje
pobjeđivanje; zato se ne boje poraza. Da citiram Frana
Tarkentona: "Pobjeđivati znači ne bojati se poraza". Ljudi
poput Frana Tarkentona ne boje se poraza jer znaju tko su.
Mrze gubiti, ali znaju da će ih poraz samo nadahnuti da postanu
još bolji. Postoji velika razlika između mržnje prema porazu i
straha od poraza. Većina ljudi se toliko boji gubitka novca da se
upravo to i dogodi. Bankrotiraju na malim kućama. Financijski,
igraju na previše sigurno i malo. Kupuju velike kuće i
automobile, a ne velike investicije. Glavni razlog zbog kojeg
preko 90 posto Amerikanaca ima financijskih problema jest to
što igraju pazeći da ne izgube, a ne igraju na pobjedu.
Odlaze svojim financijskim planerima, računovođama ili
brokerima i kupuju balansirani portfelj. Većina ima mnogo
novca u certifikatima o depozitima, obveznicama koje ne
donose veliku dobit, uzajamnim fondovima kojima se može
trgovati unutar obitelji uzajamnog fonda, i nekoliko dionica. To
je siguran i razuman, ali nije pobjednički portfelj. To je portfelj
nekoga tko igra pazeći da ne izgubi.
169
Nemojte me pogrešno shvatiti. To je vjerojatno bolji portfelj
no što ga ima 70 posto populacije, a to je zastrašujuće. Siguran
portfelj bolji je od nikakvog. To je odličan portfelj za nekoga
tko voli sigurnost. No, igranje na sigurno i "balansiranje" vašeg
investicijskog portfelja nije način na koji uspješni investitori
igraju igru. Ako imate malo novca, a želite se obogatiti morate
biti "fokusirani", a ne "balansirani!!. Ako pogledate uspješne
ljude, vidjet ćete da u početku nisu bili balansirani. Balansirani
ljudi nikamo ne stižu, već ostaju na jednom mjestu. Da biste
napredovali, prvo morate postati nebalansirani. Pogledajte samo
način na koji hodate.
Thomas Edison nije bio balansiran, već fokusiran. Bill
Gates, Donald Trump, George Soros također. George Patton
nije širio svoje tenkove, već ih je fokusirao i probijao slabe
točke u njemačkim linijama. Francuzi su otišli u širinu s linijom
Maginot, a znate što se njima dogodilo.
Ako se želite obogatiti, morate se usredotočiti. Stavite
mnogo jaja u malo košara. Ne činite ono što rade siromašni i
srednja klasa: ne stavljajte malo jaja u mnogo košara.
Ako mrzite gubiti i ako vas gubitak čini slabijima, igrajte na
sigurno. Vršite balansirane investicije. Ako imate više od 25
godina i bojite se riskiranja, nemojte se mijenjati. Igrajte na
sigurno, ali počnite rano. Počnite skupljati svoja jaja rano jer će
vam trebati vremena.
No, ako sanjate o slobodi - o izlasku iz "Utrke štakora" prvo pitanje koje si trebate postaviti jest: "Kako reagiram na
neuspjeh?" Ako vas neuspjeh nadahnjuje, možda biste trebali
pokušati - ali samo možda. Ako vas neuspjeh čini slabima ili u
vama izaziva napade bijesa - poput razmaženih derišta koja
zovu odvjetnika kako bi podigli tužbu čim nešto ne bude po
njihovom - onda igrajte na sigurno. Zadržite svoj posao ili
kupujte obveznice i uzajamne fondove. Ali zapamtite i u tim
financijskim instrumentima postoji rizik, iako su sigurniji.
Pričam sve ovo o Teksasu i Franu Tarkentonu zato što je
lako proširiti stupac aktive. To nije igra koja zahtijeva veliku
spretnost ni mnogo obrazovanja. Dovoljno je poznavanje
170
matematike na razini petog razreda. No, to je igra koja zahtijeva
stav, hrabrost, strpljenje i siguran stav prema neuspjehu.
Gubitnici izbjegavaju neuspjeh, a on pretvara gubitnike u
pobjednike. Samo se sjetite Alama.
Razlog br. 2 Prevladavanje cinizma. "Nebo pada. Nebo
pada." Većina nas zna priču o "Malom piletu", koje je trčalo
uokolo upozoravajući životinje na propast koja im se
približava. Svi mi znamo takve ljude. Ali i svi imamo "Malo
pile" u sebi.
Kao što sam prije rekao, cinik je zapravo malo pile. Svi
postanemo malo pile kad nam strah i sumnje pomute misli.
Svi mi imamo sumnje. "Nisam pametan." "Nisam dovoljno
dobar." "Taj i taj je bolji od mene." Ili nas naše vlastite sumnje
paraliziraju. Igramo igru "Što ako?" "Što ako gospodarstvo
propadne nakon što investiram?" "Što ako stvari ne krenu
onako kako sam planirao?" Ili imamo prijatelje i voljene osobe
koje nas podsjećaju na naše mane, tražili mi to ili ne. Često
govore: "Zašto misliš da možeš to učiniti?" ili "Ako je to tako
dobra ideja, kako to da nitko drugi nije to učinio?" ili "To neće
uspjeti. Ne znaš o čemu govoriš." Te riječi sumnje često
postanu tako glasne da nas spriječe u djelovanju. Strašan
osjećaj stvara nam se u želucu. Ponekad ne možemo spavati. Ne
krećemo se naprijed. Držimo se onoga što je sigurno i prilike
prolaze pokraj nas. Gledamo kako život prolazi dok sjedimo s
grčem u tijelu. Svi smo to osjetili, a neki i češće od drugih.
Peter Lynch iz uzajamnog fonda "Fidelity Magellan" govori
o upozorenjima o padu neba kao o "šumu" koji svi čujemo.
"Šum" se stvara unutar naše glave ili dolazi izvana, često od
prijatelja, obitelji, suradnika ili medija. Lynch se sjeća 50-tih,
kad je prijetnja nuklearnog rata bila toliko prisutna u vijestima
da su ljudi počeli graditi skloništa i pohranjivati hranu i vodu.
Da su taj novac mudro investirali na tržištu umjesto da grade
skloništa, danas bi vjerojatno bili financijski nezavisni.
Kad su prije nekoliko godina izbili neredi u Los Angelesu,
prodaja oružja skočila je u cijeloj zemlji. Čovjek umre od
sirovog mesa u hamburgeru u saveznoj državi Washington, a
171
Odjel za zdravstvo u Arizoni naredi restoranima da dobro
prepeče svu teletinu. Tvrtka za proizvodnju lijekova prikaže na
nacionalnoj televiziji reklamu koja prikazuje kako ljudi
dobivaju gripu. Reklama se prikazuje u veljači. Broj prehlada
poraste, kao i prodaja njihovog lijeka protiv prehlade.
Većina ljudi je siromašna zato što je, kad se radi o ulaganju,
svijet pun malih pilića koji trče uokolo i viču "Nebo pada, nebo
pada." A mali pilići su učinkoviti zato što je svatko od nas malo
pile. Često je potrebna velika hrabrost da čovjek ne dopusti da
ga govorkanja o propasti uplaše.
Godine 1992. moj prijatelj Richard došao nam je u posjet iz
Bostona. Mi smo tad živjeli u Phoenixu. Bio je impresioniran
onim što smo učinili uz pomoć dionica i nekretnina. Cijene
nekretnina u Phoenixu bile su vrlo niske. Proveli smo s njim
dva dana pokazujući mu ono što smo smatrali sjajnim prilikama
za pritok novca i porast vrijednosti kapitala.
Moja supruga i ja nismo pravi prodavači nekretnina. Mi smo
striktno ulagači. Nakon što smo identificirali kuću u jednom
odmaralištu, nazvali smo agenta koji mu je tu kuću prodao istog
poslijepodneva. Cijena je bila samo 42.000 dolara za kuću s
dvije spavaće sobe. Slične kuće prodavale su se za 65.000.
Pronašao je dobar posao. Uzbuđen, kupio ju je i vratio se u
Boston.
Dva tjedna kasnije, agent nas je nazvao i javio nam da je naš
prijatelj odustao. Odmah sam ga nazvao kako bih saznao zbog
čega. Rekao je samo da je razgovarao sa susjedom, da mu je
susjed rekao da je to loš posao i da je preplatio kuću.
Pitao sam Richarda je li taj susjed ulagač. Odgovorio je da
nije. Kad sam ga upitao zašto ga je poslušao, Richard se počeo
braniti i rekao samo da želi nastaviti s traženjem.
Tržište nekretninama u Phoenixu oporavilo se i do 1994. tu
malu kuću iznajmljivali su za 1000 dolara mjesečno - čak 2500
dolara tijekom zimskih mjeseci. Kuća je 1995. vrijedila 95.000
dolara. Richard je samo morao dati polog od 5000 dolara i bio
bi na putu izlaska iz "Utrke štakora". Još uvijek nema ništa. A u
Phoenixu još ima dobrih prilika; samo ih treba potražiti malo
pažljivije.
172
Richardovo odustajanje nije me iznenadilo. To se zove
"grižnja savjesti kupca", a pogađa sve nas. Te sumnje nas srede.
Malo pile je pobijedilo, a prilika za put u slobodu izgubljena je.
Evo još jednog primjera. Mali dio svoje aktive držim u
certifikatima prava pridržavanja poreza umjesto u certifikatima
depozita. Na svoj novac godišnje dobivam 16%, što je sigurno
bolje od 5% kamata koliko nude banke. Certifikate osiguravaju
nekretnine, a državni zakon brine se o njihovoj realizaciji, Što je
također bolje od onoga što nudi većina banaka. Formula po
kojoj su kupljeni čini ih sigurnima. Nedostaje im samo
likvidnost. Zato ih smatram certifikatima depozita koji traju 2
do 7 godina. Gotovo svaki puta kad to pričam nekome, osobito
ako taj ima novce u certifikatima depozita, kaže mi da je to
rizično. Kaže mi zašto to ne bih trebao učiniti. Kad tu osobu
pitam gdje je dobila tu informaciju, kaže - od prijatelja ili iz
magazina o ulaganju. Nikada to nije učinila, ali govori drugoj
osobi zašto to ne bi trebala činiti. Dobivam kamate od najmanje
16 posto, ljudi ispunjeni sumnjom spremni su prihvatiti 5 posto.
Sumnja je skupa stvar.
Želim reći da te sumnje i cinizam većinu ljudi tjeraju da
igraju na sigurno, te ih održavaju u siromaštvu. Stvarni svijet
jednostavno čeka da se obogatite. Samo vas sumnje drže
siromašnima. Kao što sam rekao, izlazak iz "Utrke štakora"
tehnički je lagan. Nije potrebno veliko obrazovanje, ali sumnje
vas mogu ograničiti.
"Cinici nikad ne pobjeđuju", rekao je bogati otac,
"neobuzdana sumnja i strah stvaraju cinika. Oni kritiziraju, a
pobjednici analiziraju." To mu je bila još jedna od omiljenih
izreka. Bogati otac objasnio je da kriticizam zasljepljuje, a
analiza otvara oči i omogućava pobjednicima da vide kako su
cinici slijepi, da vide prilike koje nitko drugi ne vidi, a to je
ključ uspjeha.
Nekretnine su moćno sredstvo za sve one koji traže
financijsku nezavisnost ili slobodu. To je jedinstveno
investicijsko oruđe. No, svaki puta kad spomenem nekretnine,
čujem: "Ne želim popravljati zahode." To je ono što je Peter
173
Lynch nazvao "šum". Bogati otac rekao bi da su to riječi cinika,
osobe koja kritizira, a ne analizira, osobe koja dopušta
sumnjama i strahu da joj zatvore um umjesto da joj otvore oči.
Kada netko kaže: "Ne želim popravljati zahode", poželim
mu odvratiti, "zašto misliš da ja to želim?" Ta osoba govori da
joj je zahod važniji od onoga što želi. Ja govorim o slobodi od
"Utrke štakora", a čovjek se fokusira na zahode. To je obrazac
razmišljanja koji većinu čini siromašnima. Kritiziraju, umjesto
da analiziraju.
"'Ne želim', drži ključ tvojeg uspjeha", govorio bi bogati
otac.
Budući da niti ja ne želim popravljati zahode, tražim
upravitelja imanja koji će to činiti. Kada pronađem dobrog
upravitelja imanja, moj pritok novca raste. Što je još važnije,
dobar upravitelj imanja omogućava mi kupnju mnogo više
nekretnina jer ne moram popravljati zahode i on je ključ za
uspjeh s nekretninama. Zato mi je važnije pronaći njega nego
nekretninu jer on često čuje za dobre prilike i prije agenata za
prodaju nekretnina, a to ga čini još vrednijim.
To je bogati otac htio reći izrekom "'Ne želim', drži ključ
tvojeg uspjeha." Budući da niti ja ne želim popravljati zahode,
otkrio sam kako kupiti više nekretnina i ubrzati svoj izlazak iz
"Utrke štakora". Ljudi koji stalno govore "Ne želim popravljati
zahode", često sami sebi oduzimaju mogućnost korištenja
moćne investicije. Zahodi su im važniji od slobode.
Na tržištu dionica, često čujem kako ljudi govore: "Ne želim
izgubiti novac." Zašto misle da ja ili bilo tko drugi, volimo
gubiti novac? Ne zarađuju novac zato jer su izabrali da ga ne
gube. Umjesto da analiziraju, zatvaraju svoj um za još jednu
moćnu investiciju, tržište dionica.
U prosincu 1996. vozio sam se s prijateljem pokraj
benzinske postaje u susjedstvu. Podigao je pogled i vidio da je
cijena nafte porasla. Moj prijatelj je sklon brizi, "Malo pile". Za
njega, nebo se uvijek ruši - i to obično, na njega.
Kad smo stigli kući, pokazao mi je statistike koje govore
zašto će cijena nafte rasti tijekom sljedećih nekoliko godina. Te
174
statistike nikada prije nisam vidio, iako sam posjedovao veliku
količinu dionica postojeće naftne kompanije. Dao sam se u
potragu, i na kraju pronašao novu podcijenjenu naftnu
kompaniju koja je bila na putu otkrivanja novog nalazišta nafte.
Moj broker bio je uzbuđen zbog te kompanije, a ja sam kupio
15.000 dionica po 65 centi.
U veljači 1997. taj prijatelj i ja vozili smo se pokraj iste
postaje, i naravno, cijena nafte po galonu narasla je za gotovo
15 centi. I opet, "Malo pile" je brinulo i žalilo se. Ja sam se
nasmiješio jer u siječnju 1997. ona mala naftna kompanija
pronašla je naftu i vrijednost onih 15.000 dionica narasla je za
više od 3 dolara po dionici otkad mi je prvi puta dao
informaciju. A cijena nafte i dalje će rasti, ako je ono što mi
prijatelj kaže istina.
Umjesto da analiziraju, mali pilići zatvaraju um. Kad bi ljudi
znali kako funkcionira "stopa" u ulaganju u dionice, više bi ih
bilo zainteresirano za dobitak, umjesto da ulažu kako ne bi
izgubili. "Stop" je jednostavno računalna naredba koja
automatski prodaje vaše dionice ako cijena počne padati, što
vam pomaže da minimalizirate gubitke i maksimalizirate dobit.
To je sjajno pomagalo za one koji se boje gubitka.
Kad god čujem kako se ljudi fokusiraju na svoje "ne želim",
umjesto na ono "želim", znam da je "šum" u njihovoj glavi
sigurno glasan. "Malo pile" preuzelo je kontrolu nad njihovim
mozgom i viče: "Nebo pada i zahodi se kvare." Izbjegavaju
svoje "ne želim", ali za to plaćaju visoku cijenu. Možda nikad
ne dobiju ono što žele od života.
Bogati otac naučio me kako promatrati "Malo pile". "Samo
učini ono što je učinio pukovnik Sanders". U dobi od 66
godina, izgubio je svoju tvrtku i počeo živjeti od čeka
socijalnog osiguranja. To mu nije bilo dovoljno. Lutao je
zemljom i prodavao svoj recept za pečeno pile. Odbili su ga
1009 puta prije nego što je netko rekao "da". Nakon toga,
postao je multimilijunaš u dobi kad većina ljudi odustaje. "On
je bio hrabar i čvrst čovjek", rekao je bogati otac o Harlandu
Sandersu.
175
Kad vas obuzme sumnja i kad osjećate strah, učinite ono što
je pukovnik Sanders učinio svojem "Malom piliću". Ispekao ga
je.
Razlog br. 3 Lijenost. Zaposleni ljudi često su najljeniji. Svi
smo čuli priče o biznismenu koji naporno radi kako bi njegova
obitelj imala sve što im je potrebno za život. Provodi duge sate
u uredu i donosi posao kući preko vikenda. Jednog dana, vraća
se u praznu kuću. Žena je otišla s djecom. Znao je da imaju
problema, ali umjesto da radi na osnaživanju veze, ostajao je na
poslu. Čovjek pada u očaj, radi sve lošije i na kraju gubi posao.
Danas često upoznajem ljude koji su previše zaposleni da bi
brinuli o svojem bogatstvu. A postoje i ljudi koji su previše
zaposleni da bi brinuli o svom zdravlju. Uzrok je isti. Zaposleni
su, a rade kako bi izbjegli nešto s čim se ne žele suočiti. Nitko
im ne mora to reći. Duboko u sebi, svjesni su toga. Zapravo,
ako ih podsjetite na to, često reagiraju bijesno i iritirano.
Ako nisu zaposleni i ne provode vrijeme s djecom, često
gledaju TV, pecaju, igraju golf ili kupuju. No, duboko u sebi,
znaju da izbjegavaju nešto važno. To je najčešći oblik lijenosti
- lijenost koja se manifestira kroz zaposlenost.
Koji je lijek za lijenost? Odgovor je - malo pohlepe.
Mnogi od nas odgojeni su u uvjerenju da je pohlepa ili želja
nešto loše. "Pohlepni ljudi su loši ljudi", govorila je moja
majka. No, svi u sebi imamo žudnju za lijepim, novim ili
uzbudljivim stvarima. Kako bi zadržali želju pod kontrolom,
roditelji je često suzbijaju osjećajem krivnje.
"Misliš samo na sebe. Zar ne znaš da imaš braću i sestre?"
bila je jedna od omiljenih uzrečica moje majke. Moj je otac
najradije govorio: "Želiš da ti to kupim? Misliš li da smo
načinjeni od novca? Misliš li da novac raste na drvetu? Mi
nismo bogati, znaš?"
Nisu me toliko pogađale same riječi, koliko ljutiti pokušaj
nametanja osjećaja krivnje.
Drugi oblik uvaljivanja krivnje bio je: "Žrtvujem svoj život
da ti ovo kupim, jer ja nikada to nisam imao kad sam bio mali."
Imam susjeda koji je bankrotirao, ali ne može parkirati
176
automobil u garažu, jer je pretrpana igračkama njegove djece.
Ta razmažena derišta dobila su sve što su htjela. "Ne želim da
imaju osjećaj da im nešto nedostaje", govori svakoga dana. Nije
odvojio ništa za njihovo školovanje ili za svoju mirovinu, ali
njegova djeca imaju sve igračke koje su ikada napravljene.
Nedavno je dobio novu kreditnu karticu i poveo je djecu u Las
Vegas. "Radim to zbog djece", rekao je s osjećajem velike
žrtve.
Bogati otac zabranio je riječi "Ne mogu si to priuštiti."
Bilo je to sve što sam čuo u svojem domu. Umjesto toga,
bogati otac zahtijevao je od svoje djece da govore: "Kako bih si
to mogao priuštiti?" Po njemu, riječi "Ne mogu si to priuštiti"
zatvaraju um, i on više ne mora raditi. "Kako bih si to mogao
priuštiti?" otvara um, tjera ga na razmišljanje i traženje
odgovora.
No, što je najvažnije, smatrao je da su riječi: "Ne mogu si to
priuštiti", laž. Ljudski duh to zna. "Ljudski duh je vrlo, vrlo
moćan", govorio bi, "zna da može učiniti bilo što." Ako imate
lijeni um koji govori: "Ne mogu si to priuštiti", u vama izbija
rat. Vaš duh je bijesan, a vaš lijeni um mora braniti svoju laž.
Duh vrišti: "Hajde, pođi u dvoranu i vježbaj." Lijeni um kaže:
"Umoran sam. Danas sam naporno radio." Ljudski duh kaže:
"Dosta mi je siromaštva. Pođimo van i obogatimo se." Lijeni
um na to odgovara: "Bogati ljudi su pohlepni. Osim toga, to je
prevelika gnjavaža. Nije sigurno. Mogao bih izgubiti novac. I
ovako mnogo radim i imam previše posla. Gledaj samo što
moram učiniti večeras. Moj šef želi da to bude gotovo do sutra."
"Ne mogu si to priuštiti", stvara i osjećaj tuge i
bespomoćnosti koja vodi očaju, a često i depresiji. Druga riječ
je apatija. "Kako bih si to mogao priuštiti?" otvara mogućnosti,
uzbuđenje i snove. Bogatog oca nije toliko zanimalo ono što
čovjek želi kupiti. Zanimalo ga je to što riječi "Kako bih si to
mogao priuštiti?" stvaraju snažniji um i dinamičniji duh.
Zato je rijetko Mikeu i meni davao bilo što. Umjesto toga,
postavljao je pitanje: "Kako si možete to priuštiti?", a što je
uključivalo i fakultet, koji smo plaćali sami. Nije ga zanimao
cilj, već je htio da naučimo proces dolaska do cilja.
177
Problem koji postoji danas jest to što milijuni ljudi osjećaju
grižnju savjesti zbog svoje pohlepe. To je staro uvjetovanje iz
djetinjstva, suzbijanje želje za posjedovanjem lijepih stvari koje
život nudi. Većina ljudi podsvjesno je uvjetovana da govori:
"To ne možeš imati" ili "To si nikada nećeš moći priuštiti."
Kad sam odlučio izaći iz "Utrke štakora", upitao sam se, što
učiniti da više nikada ne moram raditi?" Moj um je počeo
izbacivati odgovore i rješenja. Najteži dio bila je borba protiv
dogme mojih pravih roditelja: "To si ne možemo priuštiti",
"Prestani misliti samo na sebe", ili "Zašto ne misliš na druge?",
i druge stvari čiji je cilj bio da probude u meni osjećaj krivnje
ili da potisnu pohlepu.
Kako ćete pobijediti lijenost? Odgovor je, s malo pohlepe.
To je onaj dio koji pita: "Kakvu korist ja mogu izvući iz toga?"
Čovjek mora sjesti i zapitati se: "Kakva je korist za mene ako
sam zdrav, seksi i ako dobro izgledam?" ili "Kakav bi mi bio
život da više ne moram raditi?" ili "Što bih radio kad bih imao
novca koliko mi treba?" Bez malo pohlepe i želje da imamo
nešto bolje, nikada nećemo napredovati. Naš svijet napreduje
zato što svi želimo bolje živjeti. Do novih izuma dolazi zato što
želimo nešto bolje, a zato i idemo u školu i učimo. Kad god
izbjegavate nešto što znate da biste trebali raditi, jedino što se
možete pitati je: "Kakvu korist ja mogu izvući iz toga?". Budite
malo pohlepni. To je najbolji lijek za lijenost.
No, ni s pohlepom nije dobro pretjerivati, kao ni s čim
drugim. Sjetite se što je Michael Douglas rekao u filmu Wall
Street: "Pohlepa je dobra." Bogati otac rekao je to na drugi
način: "Krivnja je gora od pohlepe. Krivnja otima dušu tijelu."
Za mene je to najbolje izrazila Eleanor Roosevelt: "Činite ono
za što u srcu osjećate da je ispravno - ionako će vas kritizirati.
Prokleti ste ako to učinite, a prokleti ste i ako to ne učinite."
Razlog br. 4 Navike. Naši životi više su odraz naših navika
nego našeg obrazovanja. Nakon što je pogledao film Conan s
Arnoldom Schwarzeneggerom, jedan moj prijatelj rekao je:
"Volio bih imati tijelo poput Schwarzeneggera." Većina
prisutnih kimnula je glavom.
178
"Čuo sam da je nekad bio mršav i slabašan", dodao je drugi
prijatelj.
"Da", dodao je drugi, "čuo sam da je imao naviku vježbanja
svakoga dana."
"Da, kladim se da je to istina."
"Ne", rekao je grupni cinik, "kladim se da je rođen takav.
Prestanimo razgovarati o Arnoldu i pođimo na pivo."
To je primjer navika koje kontroliraju ponašanje. Sjećam se
da sam pitao bogatog oca o navikama bogatih. Kao i obično,
umjesto da mi izravno odgovori, htio je da učim na primjeru.
"Kada tvoj otac plaća svoje račune?", upitao je bogati otac.
"Prvog u mjesecu", rekao sam.
"Ostane li mu nešto?" upitao je.
"Vrlo malo", odgovorio sam.
"To je glavni uzrok njegovih problema", rekao je bogati
otac, "ima loše navike. Najprije plaća svima drugima. Sebi na
kraju, ali samo ako mu nešto ostane."
"A obično mu ne ostane", rekao sam, "ali mora plaćati
račune, zar ne? Kažete da ne bi trebao plaćati račune?"
"Naravno da ne", rekao je bogati otac, "čvrsto vjerujem u
plaćanje računa na vrijeme. No, ja najprije plaćam sebi, čak i
prije no što platim državi."
"Ali što se događa ako nemate dovoljno novca?", upitao
sam, "što činite tada?"
"Isto", rekao je bogati otac. "Platim najprije sebi. Čak i ako
nemam novca. Moj stupac aktive daleko mi je važniji od
države."
"Ali", rekoh, "zar vas ne progone?"
"Da, ako ne platim", rekao je bogati otac, "gledaj, nisam
rekao da ne treba plaćati. Samo sam rekao da najprije plaćam
sebi, čak i ako nemam novca."
"Ali, kako to činite?", upitao sam.
"Pravo pitanje nije 'kako', već 'zašto'?" rekao je bogati
otac.
"U redu, zašto?"
"Motivacija", odgovorio je, "što misliš, tko će se glasnije
žaliti ako ne platim - ja ili moji kreditori?"
179
"Vaši kreditori definitivno će vikati glasnije od vas", rekao
sam, dajući mu očit odgovor, "vi nećete reći ništa ako ne platite
sami sebi."
"Vidiš, nakon što platim sebi, pritisak da platim poreze i
kreditore tako je velik da me prisili na traženje drugih oblika
prihoda. Pritisak plaćanja postaje moja motivacija. Radio sam
na dodatnim poslovima, pokretao tvrtke, trgovao na tržištu
dionica, radio sve, samo da ti momci ne počnu vikati na mene.
Taj pritisak natjerao me da radim više, prisilio me na
razmišljanje, i sve u svemu, učinio me pametnijim i aktivnijim
kad je riječ o novcu. Da sam platio sebi zadnjem, ne bih osjećao
pritisak i bankrotirao bih."
"Dakle, strah od države i ljudi kojima dugujete novac je ono
što vas motivira?"
"Točno", rekao je bogati otac, "vidiš, državni poreznici su
veliki nasilnici. To općenito vrijedi za sve utjerivače. Većina
ljudi popušta pred tim nasilnicima. Plaćaju njima, a nikada ne
plate sebi. Znaš priču o slabiću od 45 kg koji je stalno dobivao
batina?"
Kimnuo sam. "Cijelo vrijeme nalazim tu reklamu za dizanje
utega i body building u stripovima."
"Većina ljudi dopušta nasilnicima da ih maltretiraju. Odlučio
sam upotrijebiti taj strah od nasilnika kako bih ojačao sebe.
Drugi ljudi oslabe. Kada prisiljavam sebe na razmišljanje o
tome kako zaraditi dodatni novac je, kao odlazak u teretanu i
vježbanje s utezima. Što više vježbam svoje mentalne mišiće,
zarađujem više novca. Ne bojim se tih nasilnika."
Svidjelo mi se to što je bogati otac govorio. "Dakle, ako
platim najprije sebi, postajem financijski, mentalno i fiskalno
snažniji."
Bogati otac kimne.
"A ako platim sebi na kraju ili si uopće ne platim, postajem
slabiji. Onda me ljudi poput šefova, direktora, poreznika i
utjerivača dugova maltretiraju cijeli život. Samo zato što
nemam dobre financijske navike."
Bogati otac kimne. "Poput slabića od 45 kg."
180
Razlog br. 5 Arogancija. Arogancija je ego plus neznanje.
"Ono što znam stvara novac. Ono što ne znam mi ga uzima.
Svaki puta kad sam bio arogantan, gubio sam novac. Kad sam
arogantan, vjerujem da ono što ne znam nije ni važno", često mi
je govorio bogati otac.
Otkrio sam da se mnogi ljudi služe arogancijom da sakriju
vlastito neznanje. To se često događa kad razgovaram o
financijskim izvješćima s računovođama, pa čak i drugim
investitorima.
Pokušavaju se izvući iz diskusije. Jasno mi je da ne znaju o
čemu govore. Ne lažu, ali ni ne govore istinu.
U svijetu novca, financija i investicija postoje mnogi ljudi
koji nemaju pojma o čemu govore. Većina ljudi u industriji
novca samo se razbacuje frazama poput prodavača rabljenih
automobila.
Kada znate da o nekoj temi ne znate mnogo, počnite se
educirati tako što ćete pronaći stručnjaka ili knjigu o toj temi.
181
POČETAK
DEVETO POGLAVLJE
POČETAK
Htio bih da mogu reći kako sam se obogatio s lakoćom, ali
nije bilo tako.
Kao odgovor na pitanje "Kako početi?", dajem proces
razmišljanja kroz koji svakodnevno prolazim. Stvarno je lako
pronaći dobre poslove. To vam jamčim. To je poput vožnje
bicikla. Nakon malo nesigurnosti, postaje vrlo lako. Kad se radi
o novcu, stvar je u odlučnosti da se prebrodi ta faza nesigurnosti.
Kako bismo pronašli "poslove života" vrijedne milijune
dolara, moramo probuditi svojeg financijskog genija. Vjerujem
da svatko od nas ima u sebi financijskog genija. Problem je u
tome što on spava i čeka da ga pozovemo. Spava, zato što nas je
naša kultura naučila da je ljubav prema novcu korijen sveg zla.
Poticala nas je da izučimo profesiju kako bismo radili za novac,
ali nije nas naučila kako postići da novac radi za nas. Podučila
nas je da ne brinemo o svojoj financijskoj budućnosti, jer jer će
to uraditi naša kompanija ili država kada nam završi radni vijek.
Međutim, naša djeca, koja se obrazuju u istom tom sustavu, na
kraju će za to plaćati. Poruka je i dalje ista - vrijedno radite,
zaradite i trošite novac, a kad ostanete bez njega, uvijek ga
možete posuditi.
Nažalost, 90% zapadnog svijeta vjeruje u ovu dogmu,
jednostavno zato što je tako lakše. Jednostavnije je pronaći
posao i raditi za novac. Ako niste dio te mase, nudim vam
sljedećih deset koraka za buđenje vašeg financijskog genija.
Nudim vam korake koje sam i ja slijedio. Ako želite poslušati,
185
sjajno. Ako ne, izradite vlastite. Vaš financijski genij dovoljno
je pametan da razvije vlastitu listu.
Kad sam bio u Peruu, s čovjekom koji je tražio zlato i koji se
time bavio 45 godina, pitao sam ga kako je bio tako uvjeren da
će pronaći zlatni rudnik. Odgovorio je: "Zlata ima svugdje.
Većina ljudi nije uvježbana da ga vidi."
Rekao bih da je to istina. Kad je riječ o nekretninama, ja
mogu za jedan dan pronaći četiri ili pet potencijalno sjajnih
poslova, dok prosječna osoba neće pronaći ništa, čak i ako traži
u istoj četvrti kao i ja. Razlog je taj što ta osoba nije posvetila
vrijeme razvoju svojeg financijskog genija.
Nudim vam sljedećih deset koraka kao proces razvoja vaših
Bogom danih potencijala, potencijala nad kojima samo vi
možete steći kontrolu.
1. POTREBAN MI JE RAZLOG VEĆI OD
STVARNOSTI: Moć duha. Ako pitate ljude žele li
biti bogati ili financijski slobodni, većina će potvrdno
odgovoriti. Ali tada se suoče sa stvarnošću. Cesta se čini
predugom, s previše uspona. Lakše je raditi za novac i
dati višak novca svojem brokeru.
Jednom sam upoznao mladu ženu koja je sanjala o tome da
zapliva za američki olimpijski tim. No, u stvarnosti, morala je
ustajati svakog jutra u 4 sata i plivati tri sata prije odlaska u
školu. Nije se zabavljala s prijateljima u subotu navečer. Morala
je učiti kako bi zadržala dobre ocjene, kao i svatko drugi.
Kad sam je upitao što ju je natjeralo na takvu nadljudsku
ambiciju i žrtvu, jednostavno je odgovorila: "Činim to za sebe i
ljude koje volim. Ljubav me tjera dalje i nagoni me na žrtvu."
Razlog ili svrha je kombinacija "želim" i "ne želim". Kad me
ljudi pitaju zbog kojeg razloga želim biti bogat, kažem im da je
to kombinacija dubokih emocionalnih "želim" i "ne želim".
Navest ću ih nekoliko. Započet ću s "ne želim" jer to stvara
ono što "želim". Ne želim raditi cijeloga života. Ne želim ono
čemu su težili moji roditelji - siguran posao i kuću u predgrađu.
186
Ne želim biti zaposlenik. Mrzio sam to što je moj tata uvijek
propuštao moje nogometne utakmice zato što je bio prezaposlen
svojom karijerom. Mrzio sam to što naporno radi cijeli život, da
bi mu na kraju država oduzela većinu onoga za što je radio.
Nije mogao ostaviti za sobom ono za što je radio čak ni nakon
što je umro. Bogati to ne čine. Oni naporno rade i ostavljaju
zarađeno svojoj djeci.
Sada slijedi ono što želim. Želim biti slobodan, putovati
svijetom i živjeti stilom koji volim. Želim još uvijek biti mlad
kada to postignem. Želim biti slobodan. Želim kontrolu nad
svojim životom i vremenom. Želim da novac radi za mene.
To su moji duboki, emocionalni razlozi. Koji su vaši? Ako
nisu dovoljno jaki, onda bi stvarnost puta koji leži pred vama
mogla biti snažnija od vaših razloga. Mnogo sam puta gubio
novac i nailazio na prepreke, ali duboki emocionalni razlozi
tjeraju me da ustanem i krenem dalje. Htio sam biti slobodan do
40-te godine, ali tek s 47 godina uspio sam u tome. Usput sam
stekao mnoga iskustva.
Kao što sam rekao, volio bih da mogu reći da je bilo lako.
Nije, ali nije bilo ni teško. No, bez jakog razloga ili cilja, sve u
životu je teško.
AKO NEMATE JAK RAZLOG, NEMA SMISLA DA
ČITATE DALJE. ČINIT ĆE VAM SE PRETEŠKIM.
2. SVAKODNEVNO DONOSIM IZBOR: Moć izbora.
To je glavni razlog zbog kojeg ljudi žele živjeti u
slobodnoj državi. Želimo imati moć izbora.
Financijski, sa svakim dolarom koji dobijemo, dobivamo i
moć izbora svoje budućnosti, možemo izabrati hoćemo li biti
bogati, siromašni ili srednja klasa. Naše navike trošenja
odražavaju tko smo. Siromašni ljudi jednostavno imaju navike
trošenja siromašnih.
187
Prednost koju sam imao kao dječak bila je ta što sam
volio igrati Monopoly. Nitko mi nije rekao da je Monopoly igra
samo za djecu pa sam nastavio igrati i kao odrasla osoba. Imao
sam i bogatog oca koji mi je pokazao razliku između aktive i
obaveze. Zato sam još davno, kao dječak, odlučio postati bogat
i znao sam da moram samo naučiti kupovati aktivu, pravu
aktivu. Moj najbolji prijatelj Mike, dobio je svoj stupac aktive i
izabrao je da će naučiti kako ga zadržati. Mnoge bogate obitelji
gube svoju aktivu već u sljedećoj generaciji, zato što nitko nije
naučio kako sačuvati tu aktivu.
Većina ljudi ne izabire bogatstvo. Za 90% populacije
bogatstvo znači "previše muke". Zato izmišljaju izgovore
poput: "Novac me ne zanima" ili "Nikada neću biti bogat" ili
"Ne moram brinuti, još sam mlad" ili "Kad zaradim nešto
novca, razmišljat ću o budućnosti" ili "Moj suprug/supruga
brine o financijama". Problemi kod tih izjava su u tome što
osobu koja razmišlja na taj način lišavaju dvije stvari: prva je
vrijeme, koje vam je najdragocjenija aktiva, a druga je učenje.
To što nemate novca ne bi vam trebao biti izgovor za neučenje.
No, to je izbor koji svi mi vršimo svakodnevno, izbor onoga što
činimo sa svojim vremenom, novcem i onim što učimo. To je
moć izbora, koju svi mi imamo. Ja sam jednostavno izabrao
postati bogat i taj izbor donosim iz dana u dan.
NAJPRIJE INVESTIRAJTE U OBRAZOVANJE: Jedina
aktiva koju zapravo imate je vaš um, najmoćnije oruđe kojim
raspolažemo. Kao što sam rekao, svatko od nas, kada dođe u
godine, može izabrati što će raditi. Možete cijeli dan gledati
MTV, čitati golf magazine, poći na tečaj keramike ili na
financijskog planiranja. Vi birate. Većina ljudi jednostavno
kupuje investicije, umjesto da najprije uloži u učenje o
investiranju.
Jednoj mojoj bogatoj prijateljici nedavno je opljačkan stan.
Lopovi su joj odnijeli televizor i video uređaj, ali su ostavili sve
knjige. Svi mi imamo taj izbor. 90% ljudi kupuje televizore, a
samo 10% kupuje knjige o poslu ili kazete o ulaganju.
188
Što ja činim? Odlazim na seminare. Sviđa mi se kad traju
najmanje dva dana jer volim uroniti u temu. Jednog dana, još
1973., gledao sam TV i jedan momak reklamirao je trodnevni
seminar o tome kako kupovati nekretnine bez pologa. Potrošio
sam 385 dolara, a taj tečaj priskrbio mi je najmanje 2 milijuna
dolara, ako ne i više. No, što je još važnije, kupio mi je život.
Zahvaljujući tom tečaju, ne moram raditi do kraja života. Svake
godine odlazim na najmanje dva takva tečaja.
Volim audio kazete, jer ih mogu brzo premotavati. Slušao
sam Petery Lyncha i čuo kako kaže nešto s čim se uopće nisam
složio. Umjesto da postanem arogantan i ciničan, premotao sam
kazetu i odslušao tih pet minuta najmanje dvadeset puta, a
možda i više. No, budući da sam imao otvoren um, shvatio sam
zašto je rekao to što je rekao. Bilo je to poput čarolije. Osjetio
sam kao da mogu pogledati u um jednog od najvećih ulagača
našeg vremena. Dobio sam fantastičan uvid u goleme resurse
njegovog obrazovanja i iskustva.
Krajnji rezultat: još uvijek imam svoj stari način
razmišljanja, ali imam i Peterov način razmišljanja o istom
problemu ili situaciji. Imam dva mišljenja umjesto jednog, još
jedan način analize problema ili trenda, a to je neprocjenjivo.
Danas se često pitam: "Kako bi to učinio Peter Lynch, Donald
Trump, Warren Buffet ili George Soros?" Jedini način na koji
mogu pristupiti njihovoj golemoj mentalnoj snazi jest da budem
dovoljno ponizan i pročitam ili poslušam ono što imaju za reći.
Arogantni ili cinični ljudi često su ljudi niskog samopouzdanja
koji se boje rizika. Ako naučite nešto novo, od vas se očekuje
da griješite kako biste potpuno razumjeli ono što ste naučili.
Ako ste pročitali knjigu do ovdje, arogancija nije jedan od
vaših problema. Arogantni ljudi rijetko čitaju ili kupuju kazete.
Zašto i bi? Pa oni su središte svemira.
Postoje i mnogi "inteligentni" ljudi koji se svađaju ili se
brane kada se neka nova ideja sudari s njihovim načinom
razmišljanja. U ovom slučaju, tzv. "inteligencija" u kombinaciji
s "arogancijom" daje "neznanje". Svatko od nas poznaje ljude
koji su visoko obrazovani ili vjeruju da su pametni, ali njihove
189
bilance daju drukčiju sliku. Stvarno inteligentna osoba
pozdravlja nove ideje jer one mogu pridonijeti sinergiji
njihovih drugih akumuliranih ideja. Slušanje je važnije od
govorenja. Da to nije tako Bog nam ne bi dao dva uha i samo
jedna usta. Previše ljudi razmišlja ustima, umjesto da sluša,
kako bi apsorbirali nove ideje i mogućnosti. Svađaju se umjesto
da postavljaju pitanja.
Ja na svoje bogatstvo gledam dugoročno. Nemam mentalitet
koji govori "Obogati se brzo", a koji ima većina igrača lutrije i
kockara. Dionice mogu prodavati i kupovati, ali u obrazovanje
ulažem dugoročno. Ako želite pilotirati, savjetujem vam da to
najprije naučite. Uvijek me šokiraju ljudi koji kupuju dionice ili
nekretnine, a nikad ne ulože u svoju najveću aktivu, svoj um.
To što ste kupili kuću ili dvije ne čini vas stručnjakom za
nekretnine.
3. PAŽLJIVO BIRAJTE PRIJATELJE:
Moć druženja. Prije svega, ja prijatelje ne biram prema
njihovim financijskim izvješćima. Imam prijatelje koji su
dali zavjet siromaštva, kao i one koji zarađuju milijune
dolara godišnje. Bit je u tome da učim od svih njih, i to
svjesno.
Priznajem, postoje ljudi koje sam potražio zato što imaju
novac. No, nije me zanimao njihov novac, već njihovo znanje.
U nekoliko slučajeva, ti ljudi postali su mi dragi prijatelji, ali to
se nije dogodilo svaki puta.
No, postoji nešto što bih htio istaknuti. Primijetio sam da
moji prijatelji koji imaju novca i pričaju o njemu. Pritom ne
mislim na hvalisanje - jednostavno su zainteresirani za tu temu.
Zato učim od njih, a i oni od mene. Moji prijatelji, za koje znam
da su u financijskim problemima, ne vole razgovarati o novcu,
poslu ili ulaganju. Često to smatraju nepristojnim ili
neintelektualnim. Zato učim i od njih. Od njih učim o onome
što ne treba činiti.
190
Imam nekoliko prijatelja koji su tijekom svojih kratkih
života akumulirali milijarde dolara. Troje njih reklo mi je istu
stvar: njihovi prijatelji koji nemaju novca nikada ih nisu pitali
kako im je to pošlo za rukom. No, traže sljedeće: 1. pozajmicu
ili 2. posao.
UPOZORENJE: Ne slušajte siromašne ili uplašene
ljude. Imam takve prijatelje i jako ih volim, ali oni su "Mali
pilići" života. Kad se radi o novcu, osobito o ulaganju, "nebo
uvijek pada" za njih. Uvijek će vam reći zašto nešto ne može
uspjeti. Problem je u tome što ih ljudi slušaju, ali i ti ljudi koji
slijepo prihvaćaju negativne informacije i sami su "Mali pilići".
Stara izreka kaže: "Svaka ptica svome jatu leti."
Ako gledate CNBC, postaju koja je zlatni rudnik
informacija o investicijama, znate da često imaju panele tzv.
"stručnjaka". Jedan stručnjak kaže kako će se tržište srušiti, a
drugi kako će naglo porasti. Ako ste pametni, poslušat ćete i
jednog i drugog, jer obojica imaju dobrih argumenata. Nažalost,
većina siromašnih sluša "Malog pilića".
Mnogo dobrih prijatelja često me pokušavalo odgovoriti
od nekog posla ili investicije. Prije nekoliko godina, jedan
prijatelj rekao mi je kako je uzbuđen zato što je pronašao
certifikat depozita od 6%. Rekao sam mu da ja od države
dobivam 16% kamata. Sljedećeg dana poslao mi je članak koji
je govorio o tome zašto je moja investicija opasna. Ja već
godinama dobivam 16%, a on još uvijek dobiva 6%.
Rekao bih da je jedna od najtežih stvari povezanih s
izgradnjom bogatstva ostati iskren prema sebi i ne povoditi se
za masom. Na tržištu, masa se obično pojavi prekasno i
nastrada. Ako je neki sjajan posao na naslovnicama, obično je
već prekasno. Potražite novi. Kao surferi, govorili smo: "Uvijek
postoji sljedeći val." Ljudi koji zakasne na val obično su oni
koje more izbaci na obalu.
Pametni ulagači ne mjere vrijeme tržištu. Ako propuste neki
val, potraže sljedeći i pripreme se. Većini je investitora to teško
jer ih plaši kupnja onoga što nije popularno. Plašljivi ulagači su
191
poput ovaca koje idu za mnoštvom. Ponekad ih košta i pohlepa,
kad mudri podignu svoje zarade i krenu dalje. Mudri ulagači
kupuju investicije kada ove nisu popularne. Znaju da zarađuju
kada kupuju, a ne kada prodaju. Strpljivo čekaju. Kao što sam
rekao, ne mjere vrijeme tržištu. Poput surfera, pripreme se za
sljedeći veliki val.
Sve je ovo "unutrašnje poslovanje". Postoje oblici
unutrašnjeg poslovanja koji su ilegalni i postoje oni legalni. No,
u oba slučaja radi se o unutrašnjem poslovanju. Pitanje je,
koliko ste vi daleko od te unutrašnjosti? Razlog zbog kojeg je
dobro imati bogate prijatelje koji su blizu te unutrašnjosti jest to
što se tamo zarađuje. Zarađuje se na informacijama. Saznate za
sljedeći porast tržišta, uđete, a zatim izađete prije sljedećeg
pada. Ne kažem da to treba činiti ilegalno, ali što prije to
naučite, bolji su vam izgledi za profit uz minimalni rizik. Tome
služe prijatelji. To je financijska inteligencija.
4. OVLADAJTE FORMULOM,
A ZATIM NAUČITE NOVU:
Moć brzog učenja. Kako bi ispekao kruh, svaki pekar
radi po nekom receptu, pa bio taj recept samo onaj u
njegovoj glavi. Isto vrijedi i za zarađivanje novca. Zato
se novac često naziva i "tijesto".
Većina nas čula je izreku: "Ti si ono što jedeš." Ja imam
drugu verziju te izreke: "Ti si ono što učiš." Drugim riječima,
pazite što učite, jer vaš je um tako moćan da postajete ono
kakve informacije primate. Na primjer, ako učite kuhanje, težite
tome da kuhate i postajete kuhar. Ako ne želite više biti kuhar,
morate izučiti nešto drugo. Recimo, učite za učitelja. Nakon što
izučite to zvanje, uglavnom postanete učitelj. I tako dalje.
Pažljivo birajte ono što učite.
Kad se radi o novcu, mnoštvo uglavnom zna samo jednu
formulu koju je naučilo u školi - radi za novac. To je formula
koja prevladava u svijetu jer svakoga dana milijuni ljudi ustaju i
odlaze na posao, zarađuju, plaćaju račune, bilanciraju čekovne
192
knjižice, kupuju uzajamne fondove i vraćaju se na posao. To je
osnovna formula.
Ako ste umorni od onoga što radite, ili ne zarađujete
dovoljno stvar je jednostavno u tome da promijenite formulu
putem koje zarađujete novac.
Prije mnogo godina, kad mi je bilo 26 godina, pohađao
sam vikend tečaj zvan "Kako kupovati nekretnine na koje je
izvršena ovrha". Naučio sam formulu. Sljedeći trik bio je iznaći
dovoljno discipline da primijenim ono što sam naučio. Tu
većina ljudi zastane. Tri godine, kad sam radio za Xerox,
provodio sam slobodno vrijeme ovladavajući vještinom kupnje
takvih nekretnina. Uz pomoć te formule zaradio sam nekoliko
milijuna dolara, ali danas to je presporo i previše se ljudi koristi
tom formulom.
Zato sam, nakon što sam ovladao tom formulom, krenuo
u potragu za novim formulama. Prošao sam mnoge tečajeve i
iako nisam uvijek izravno upotrijebio informacije koje sam
naučio na njima, uvijek sam saznao nešto novo.
Pohađao
sam
tečajeve
osmišljene
isključivo
za
preprodavače, za prodavače opcija i tečaj iz kaosologije. Bio
sam daleko iznad vlastitih mogućnosti u prostoriji s ljudima
koji su imali doktorate iz atomske fizike. No, naučio sam
mnogo toga što mi je učinilo ulaganje u nekretnine i dionice
uspješnijim.
Većina fakulteta ima tečajeve o financijskom planiranju i
kupnji tradicionalnih investicija. To je sjajno za početak.
Zato uvijek tražim novu formulu i često za jedan dan
zaradim više no što će mnogi zaraditi za cijeli život.
Još jedna napomena. U današnjem svijetu koji se brzo
mijenja, nije više toliko važno što znate, već koliko brzo učite
jer sve brzo zastarijeva. Ta je vještina vrlo važna - važna je za
pronalaženje bržih formula, ako želite, "recepata za izradu
tijesta". Naporan rad za novac je stara formula stvorena u
vrijeme pećinskih ljudi.
193
5. NAJPRIJE PLATITE SEBI:
Moć samodiscipline. Ako ne možete uspostaviti
kontrolu nad sobom, ni ne pokušavajte se obogatiti. Kako
biste uspostavili kontrolu nad sobom, možete se pridružiti
marincima ili nekom religijskom redu. Nema smisla
ulagati, zaraditi novac i izgubiti ga. Nedostatak
samodiscipline uzrok je bankrota većine dobitnika na
lutriji ubrzo nakon što su osvojili milijune dolara. Taj
nedostatak samodiscipline tjera ljude koji dobiju povišicu
da odmah kupe nove automobile ili odlaze na krstarenja.
Teško je reći koji je od deset koraka najvažniji, ali od svih,
ovim je vjerojatno najteže ovladati ako već nije dio vašeg
karaktera. Čak bih rekao da je samodisciplina faktor br. 1 koji
razlikuje bogate, siromašne i srednju klasu.
Jednostavno rečeno, ljudi koji imaju nisko samopouzdanje i nisku toleranciju za financijski pritisak nikada,
ponavljam, nikada se ne mogu obogatiti. Kao što sam već
rekao, od bogatog oca naučio sam lekciju da će me život
maltretirati. Svijet maltretira ljude ne zato što su drugi ljudi
nasilnici, već zato što osoba nema unutarnju kontrolu i
disciplinu. Ljudi kojima nedostaje unutrašnja čvrstina često
postaju žrtve onih koji imaju samodisciplinu.
Na tečajevima za poduzetnike na kojima predajem stalno
podsjećam ljude da se ne fokusiraju na svoj proizvod ili uslugu,
već na razvoj menadžerskih vještina. Tri najvažnije menadžerske
vještine potrebne za pokretanje vlastitog biznisa su:
1. Menadžment protoka novca.
2. Menadžment ljudi.
3. Menadžment osobnog vremena.
Rekao bih da su ove tri vještine važne za bilo koga, a ne
samo za poduzetnike. Važne su za način na koji živite kao
pojedinac, kao dio obitelji, tvrtke, dobrotvorne organizacije,
grada ili države.
194
Svaka od te tri vještine osnažuje se ovladavanjem
samodisciplinom. Ne shvaćam olako izreku: "Najprije plati
sebi".
Izreka: "Plati najprije sebi", dolazi iz knjige Georgea
Classena Najbogatiji čovjek u Babilonu. Prodani su milijuni
primjeraka. No, iako milijuni ljudi ponavljaju tu snažnu
tvrdnju, malo ih se povodi njome. Kao što sam rekao,
financijska pismenost omogućava osobi čitanje brojeva, a
brojevi pričaju priču. Pogledavši izvještaj o prihodima i bilanci
neke osobe, mogu vidjeti da li ta osoba koja priča "Plati najprije
sebi", zaista to i čini.
Jedna slika vrijedi tisuću riječi. Usporedimo opet
financijska izvješća osobe koja plaća prvo sebi i osobe koja to
ne čini.
Ljudi
koji plaćaju
prvo sebi
195
Proučite dijagrame i pogledajte možete li vidjeti kakve
razlike. To je opet povezano s razumijevanjem protoka novca
koji priča priču. Većina ljudi gleda brojeve, ali ne vidi priču.
Ako stvarno razumijete moć protoka novca, ubrzo ćete shvatiti
što nije u redu sa slikom na sljedećoj stranici i zašto 90% ljudi
naporno radi cijeli život i treba državnu potporu u vidu
socijalnog osiguranja kada više nisu u stanju raditi.
Vidite li? Gornji dijagram prikazuje postupke osobe koja
odluči platiti najprije sebi. Svakog mjeseca ona najprije
premješta novac u stupac aktive, a tek onda plaća mjesečne
troškove. Iako su milijuni ljudi pročitali Classenovu knjigu i
razumjeli riječi: "Plati najprije sebi", u stvarnosti oni sebi
plaćaju na kraju.
Sada mogu čuti kako urlaju oni koji iskreno vjeruju u to
da najprije treba platiti račune. Mogu čuti i sve "odgovorne"
ljude koji plaćaju svoje račune na vrijeme. Ne kažem da treba
biti neodgovoran i ne plaćati račune. Govorim samo ono što
govori i knjiga - "Plati najprije sebi". A gornji dijagram je
točna računovodstvena slika te akcije, za razliku od sljedećeg
dijagrama:
196
Ljudi koji
prvo plaćaju
drugima
- često im
ne ostane
više ništa
Posao
Moja supruga i ja imali smo mnogo knjigovođa,
računovođa i bankara kojima se nije sviđao ovakav pogled na
izreku: "Plati najprije sebi". Razlog za to jest činjenica da ti
financijski profesionalci rade ono što radi mnoštvo - plaćaju
sebi na kraju. Prije toga plaćaju svima ostalima.
U životu sam imao mjeseci kad mi je, iz nekog razloga,
pritok novca bio mnogo niži od računa. Ipak sam najprije
plaćao sebi. Moj računovođa i knjigovođa panično bi vriskali:
"Doći će za vama", "Porezna služba strpat će vas u zatvor",
"Uništit ćete svoju kreditnu sposobnost", "Isključit će vam
struju". Ipak sam najprije plaćao sebi.
"Zašto?" pitate. Zato što se u knjizi Najbogatiji čovjek u
Babilonu radi upravo o tome - o moći samodiscipline i
unutarnje čvrstine, jednostavno rečeno o "petlji". Kao što me
bogati otac naučio već prvi mjesec kad sam radio kod njega,
197
većina ljudi dopušta svijetu da ih maltretira. Utjerivač dugova
nazove vas i kaže: "Platite ili..." I zato platite njemu, a ne sebi.
Prodavač kaže: "O, platite to karticom". Trgovac nekretninama
kaže vam: "Hajde - država vam dopušta poreznu olakšicu na
kuću." O tome zapravo govori ta knjiga - o petlji da se krene
protiv struje i obogati. Možda nisu slabi, ali kad se radi o
novcu, mnogi ljudi postanu plačljivi.
Ne kažem da treba biti neodgovoran. Ja nemam visok
dug na kreditnoj kartici, niti kupujem igračke, kako bih mogao
najprije platiti sebi. Svoj prihod minimaliziram zato jer ne
želim plaćati državi. Oni od vas koji su gledali video kazetu
Tajne bogatih, znaju da moj prihod dolazi iz stupca aktive, kroz
korporaciju iz Nevade. Kad bih radio za novac, država bi ga
uzela.
Iako račune plaćam na kraju, dovoljno sam financijski
mudar da ne upadnem u tešku financijsku situaciju. Ne sviđa mi
se zaduživanje. Ja zapravo imam obveze koje su veće od obveza
99% stanovništva, ali ne plaćam ih ja, već - drugi. Ti ljudi zovu
se stanari. Pravilo br. 1 vezano uz pravilo plaćanja najprije sebi
jest ne ulaziti u dugove. Iako plaćam račune na kraju, pobrinem
se da oni budu mali i beznačajni.
Drugo i kad povremeno podbacim, ipak najprije platim sebi.
Puštam da kreditori, pa čak i država vrište od bijesa. Sviđa mi
se kad igraju grubo. Zašto? Zato što mi ti momci čine uslugu.
Nadahnjuju me da stvaram više novca. Zato plaćam najprije
sebi, investiram novac i puštam kreditore da se bune. Ionako im
uglavnom plaćam odmah. Moja supruga i ja imamo odličan
kredit. Samo ne popuštamo pred pritiskom, ne trošimo svoju
ušteđevinu, niti prodajemo dionice, kako bismo platili dugove,
jer to nije previše financijski inteligentno.
Odgovor je:
1. Ne ulazite u prevelike dugove koje morate otplatiti.
Neka vam rashodi budu niski. Najprije gradite aktivu.
Zatim kupite veliku kuću ili lijepi automobil. Nije
inteligentno zaglaviti se u "Utrci štakora".
198
2. Kad podbacite, neka se pritisak gomila. Ne posežite u
ono što imate ušteđeno niti u investicije. Upotrijebite
pritisak kako biste nadahnuli svojeg financijskog genija
da smisli nove načine za dodatnu zaradu i plaćanje
računa. Osnažit ćete svoju sposobnost stvaranja više
novca, kao i svoju financijsku inteligenciju.
Mnogo puta sam došao na financijski tanak led i upotrijebio
mozak kako bih stvorio dodatni prihod, postojano braneći ono u
svojem stupcu aktive. Moj knjigovođa je vrištao i trčao u
zaklon, ali ja sam poput dobrog vojnika branio utvrdu, utvrdu
aktive.
Siromašni ljudi imaju siromašne navike. Uobičajena loša
navika zove se "trošenje ušteđevine". Bogati znaju da se
ušteđevina koristi samo za stvaranje više novca, a ne za
plaćanje dugova.
Znam da to zvuči grubo, ali kao što sam rekao, ako niste
čvrsti iznutra, svijet će vas uvijek maltretirati.
Ako vam se ne sviđa financijski pritisak, pronađite
formulu koja za vas funkcionira. Dobra formula je da smanjite
troškove, stavite novac u banku, platite svoj udio poreza na
dohodak, kupite sigurne uzajamne fondove i zavjetujete se na
prosjek. No, to narušava pravilo "plati najprije sebi".
Pravilo ne potiče žrtvovanje niti financijsku apstinenciju.
To ne znači da najprije platite sebi, a onda gladujete. U životu
treba uživati. Ako probudite svojeg financijskog genija, možete
imati sve dobre stvari u životu, obogatiti se i plaćati račune, bez
da žrtvujete lijep život. To je financijska inteligencija.
6. DOBRO PLAĆAJTE SVOJE BROKERE:
Moć dobrog savjeta. Često viđam ljude kako
postavljaju pred kućom znak na kojem piše: "Vlasnik
prodaje kuću". Na televiziji često viđam ljude koji sebe
zovu "diskontni brokeri".
Moj bogati otac naučio me da postupim suprotno. Vjerovao
je u to da profesionalce treba dobro platiti i ja sam usvojio tu
199
politiku. Danas imam skupe odvjetnike, računovođe, trgovce
nekretninama i brokere. Zašto? Ako su ti ljudi profesionalci kažem, ako - njihove usluge trebale bi vam donijeti novac. Što
više oni zarađuju, to više i ja zarađujem.
Živimo u Informatičkom dobu. Informacija je neprocjenjivo
vrijedna. Dobar broker trebao bi vam dati informacije i odvojiti
vrijeme da vas educira. Imam nekoliko brokera koji su spremni
to učiniti za mene. Neki su me podučavali kad sam imao malo
ili nimalo novca i još uvijek surađujem s njima.
Ono što plaćam brokeru sitno je u usporedbi s novcem
koji mogu zaraditi zahvaljujući njihovim informacijama. Sviđa
mi se kad moj trgovac nekretninama ili broker zarađuju mnogo
novca jer to obično znači da i ja mnogo zarađujem.
Osim što mi donosi novac, dobar broker štedi mi vrijeme kao kad sam kupio prazno zemljište za 9000 dolara i odmah ga
prodao za 25.000 dolara, mogao sam brzo kupio Porsche.
Broker su vaše oči i uši na tržištu. Oni su tamo svakoga dana
pa ja ne moram biti. Ja radije igram golf.
Također, ljudi koji sami prodaju svoje kuće vjerojatno ne
cijene vlastito vrijeme. Zašto bih pokušavao uštedjeti nekoliko
dolara kad to vrijeme mogu iskoristiti da zaradim više novca ili
ga potrošiti s ljudima koje volim? Ono što je čudno jest to što
mnogi siromašni i srednja klasa inzistiraju na tome da plaćaju
napojnice 15 do 20 posto čak i za lošu uslugu, ali žale se što
brokeru moraju platiti 3 do 7 posto. Uživaju davati napojnice
ljudima u stupcu troškova, ali ne i ljudima u stupcu aktive. To
nije financijski inteligentno.
Svi brokeri nisu jednaki. Nažalost, oni su većinom samo
trgovci. Rekao bih da su trgovci nekretninama najgori. Prodaju,
ali sami posjeduju vrlo malo ili nimalo nekretnina. Postoji
velika razlika između brokera koji prodaje kuće i brokera koji
prodaje investicije. To vrijedi i za brokere za dionice,
obveznice, uzajamne fondove i osiguranja, koji sebe nazivaju
financijskim planerima. Kao u bajci, morate poljubiti mnogo
žaba prije no što ćete pronaći jednog princa. Samo se sjetite
stare izreke: "Nikad ne tražite prodavača enciklopedija ako vam
je potrebna enciklopedija".
200
Kad razgovaram s nekim profesionalcem radi sklapanja
posla, najprije želim saznati koliko nekretnina ili dionica
osobno posjeduju i koliki postotak plaćaju u porezima. To se
odnosi i na mojeg poreznog odvjetnika, kao i na moju
računovotkinju. Imam računovotkinju koja gleda svoja posla.
Njezina profesija je računovodstvo, ali njezin posao su
nekretnine. Imao sam računovođu koji je bio računovođa za
male tvrtke, ali nije imao nekretnina. Promijenio sam ga jer
nam se nije sviđao isti biznis.
Pronađite brokera kojem je vaša dobrobit na srcu. Mnogi
brokeri posvetit će vrijeme u nastojanju da vas educiraju i oni
mogu biti najbolja aktiva koju ste pronašli. Budite pošteni i
većina njih bit će poštena prema vama. Ako mislite samo na to
kako da im smanjite honorare, zašto bi željeli raditi s vama? To
je jednostavna logika.
Kao što sam rekao ranije, jedna od menadžerskih vještina je
menadžment ljudi. Mnogi ljudi upravljaju samo ljudima od
kojih se smatraju pametnijima i nad kojima imaju moć, kao što
su podređeni na poslu. Mnogi srednji menadžeri i ostaju srednji
menadžeri i ne dobivaju promocije zato što znaju kako raditi s
ljudima ispod sebe, ali ne i s ljudima iznad sebe. Prava vještina
je upravljanje i plaćanje ljudi koji su pametniji od vas u nekom
tehničkom području. Zato tvrtke imaju direktorske odbore. I vi
biste ih trebali imati. I to je financijska inteligencija.
7. BUDITE "INDIJANSKI DAROVATELJ":
To je moć dobivanja nečega nizašto. Kad su prvi bijeli
doseljenici došli u Ameriku, bili su šokirani kulturalnim
običajem nekih američkih Indijanaca. Na primjer, kad bi
nekom doseljeniku bilo hladno, Indijanac bi mu dao
deku. Doseljenici bi to pogrešno smatrali darom i
uvrijedili se kad bi Indijanac zatražio deku natrag.
Indijanci bi se naljutili kad bi shvatili da im doseljenici ne
žele vratiti predmete koje su im posudili. Tako je nastao termin
"indijanski darovatelj". Jednostavni kulturalni nesporazum.
201
U svijetu "stupca aktive", za bogatstvo je od vitalne
važnosti da budete "indijanski darovatelji". Prvo pitanje
sofisticiranih ulagača je: "Kako brzo ću dobiti svoj novac
natrag?" Žele znati i što dobivaju besplatno, a što se naziva
udjelom u akciji. Zato je PNI, tj. povrat na investiciju, tako
važan.
Na primjer, pronašao sam malu zgradu, udaljenu
nekoliko blokova od moje kuće, koja je oduzeta ovrhom. Banka
je tražila 60.000 dolara, a ja sam ponudio 50.000, što su uzeli,
jednostavno zato što je uz moju ponudu bio priložen i ček na
50.000 dolara. Shvatili su da mislim ozbiljno. Većina ulagača
upitala bi: "Zar to nije previše gotovine? Ne bi li bilo bolje
dobiti zajam za to?" Odgovor je - ne u ovom slučaju. Moja
investicijska tvrtka koristi tu zgradu za iznajmljivanje turistima
tijekom zimskih mjeseci, kad "ptice selice" bježe od zime u
Arizonu i iznajmljuje je za 2500 dolara mjesečno tijekom četiri
mjeseca. Iznajmljivanje izvan sezone košta samo 1000 dolara.
Za oko tri godine vratio sam svoj ulog. Sada posjedujem ovu
aktivu, koja mi svakog mjeseca donosi novac.
Isto vrijedi i za dionice. Moj broker često me naziva i
preporuča da premjestim velike količine novca u tvrtku čija će
vrijednost porasti zbog nečega, recimo zbog predstavljanja
novog proizvoda javnosti. Ja ću te dionice kupiti na tjedan do
mjesec dana, dok im cijena raste. Zatim ću izvući početni ulog
i prestati brinuti zbog fluktuacija tržišta jer dobit ću svoj
početni novac i spremno prijeći na sljedeću aktivu. I tako, moj
novac ulazi, a zatim izlazi, a ja posjedujem aktivu koju sam
tehnički dobio besplatno.
Istina, često sam gubio novac. Ali igram samo s novcem za
koji si mogu priuštiti da ga izgubim. Rekao bih da od svakih
deset investicija, dva do tri puta postignem pun pogodak, pet ili
šest puta ne dogodi se ništa, a dva ili tri puta izgubim. No, svoje
gubitke ograničim samo na novac koji u tom trenutku imam.
Ljudi koji mrze rizike stavljaju svoj novac u banku.
Dugoročno gledano, nekakva štednja bolja je od nikakve. No,
treba vam dugo da povratite novac, a u većini slučajeva to vam
202
ne donosi nikakvu besplatnu dobit. Nekad su davali tostere, ali
danas više ne čine ni to.
Kad god ulažem moram dobiti i nešto besplatno - stambenu
zgradu, mini skladište, komad zemljišta, kuću, dionice, uredsku
zgradu. Rizik mora biti ograničen ili nizak. Postoje knjige koje
govore o toj temi, a u koju sada neću dublje zalaziti. Ray Kroc,
osnivač McDonald'sa, prodavao je franšize hamburgera, ne
zato što je volio hamburgere, već zato što je htio besplatno
dobiti nekretnine na kojima su franšize bile.
Mudri ulagači moraju gledati više od PNI-a - moraju tražiti
aktivu koju dobivaju besplatno nakon što povrate novac. To je
financijska inteligencija.
8. AKTIVA KUPUJE LUKSUZNE STVARI: Moć
fokusa. Sin jednog mog prijatelja razvio je ružnu
navikuda progorijeva džep. Imao je samo 16 godina i htio
vlastiti automobil. Izgovor mu je bio: "Svi moji prijatelji
dobili su od roditelja automobile na poklon." Mladić je
htio svoju štednju dati kao polog. Njegov otac tada me
nazvao.
"Misliš li da bih mu trebao to dopustiti ili da učinim isto što
i drugi roditelji i jednostavno mu kupim automobil?"
Na to sam odgovorio: "To bi kratkoročno ublažilo pritisak,
ali čemu si ga podučio dugoročno? Možeš li upotrijebiti tu
njegovu želju da posjeduje automobil i nadahnuti ga da nešto
nauči?" Iznenada, svjetlo se upalilo i on požuri kući.
Dva mjeseca kasnije, opet sam naletio na prijatelja. "Ima
li tvoj sin novi automobil?" upitao sam ga.
"Ne, nema. Ali dao sam mu 3000 dolara za automobil.
Rekao sam mu da upotrijebi moj novac, a ne svoj za fakultet."
"Pa, to je velikodušno od tebe", rekoh.
"Zapravo i nije. Novac je dobio uz jedan uvjet. Poslušao sam
tvoj savjet i upotrijebio njegovu snažnu želju da kupi automobil
kako bih ga uputio da nešto nauči."
"Koji je bio uvjet?", upitao sam.
203
"Pa, najprije smo zaigrali tvoju igru PROTOK NOVCA.
Igrali smo je i dugo raspravljali o mudrom korištenju novca.
Zatim sam mu dao pretplatu na Wall Street Journal, i nekoliko
knjiga o tržištu dionica."
"A što je bilo tada?", upitao sam. "Koji je bio uvjet?"
"Rekao sam mu da je 3000 dolara njegovo, ali da ne može
izravno kupiti automobil tim novcem. Može ga upotrijebiti za
kupnju i prodaju dionica, pronaći vlastitog brokera, i kad zaradi
6000 dolara, imat će novac za automobil, a 3000 dolara ići će u
njegov fond za fakultet."
"I kakvi su rezultati?", upitao sam.
"Brzo mu se posrećilo, ali nekoliko dana kasnije izgubio je
sve što je dobio. Tada se stvarno zainteresirao. Rekao bih da
danas ima 2000 dolara manje, ali je zainteresiran. Pročitao je
sve knjige koje sam mu kupio i otišao je u knjižnicu po još. Čita
Wall Street Journal, prati pokazatelje i gleda CNBC umjesto
MTV-a. Ima još samo 1000 dolara, ali volja za učenjem porasla
mu je do neba. Zna da će morati pješačiti još dvije godine ako
izgubi novac. No, čini se da mu nije važno. Čini se da mu ni
automobil više nije važan jer je otkrio zabavniju igru."
"Što će se dogoditi ako izgubi sav novac?", upitao sam.
"Taj most ćemo prijeći kada dođemo do njega. Više bih
volio da sada izgubi sve, nego da mu se to dogodi u našoj dobi.
Osim toga, to je najbolja edukacija na koju sam ikada potrošio
3000 dolara. Ono što je naučio služit će mu cijeli život, a čini se
da je stekao novo poštovanje prema moći novca. Mislim da je
prestao progorijevati džepove."
Kao što sam rekao u dijelu "Plati najprije sebi", ako čovjek
ne može svladati moć samodiscipline, najbolje mu je da se ne
pokušava obogatiti. Iako je proces razvoja pritoka novca od
aktive teoretski jednostavan, teško je postići mentalnu čvrstoću
za upravljanje novcem. Zahvaljujući vanjskim iskušenjima, u
današnjem potrošačkom svijetu mnogo je lakše jednostavno
potrošiti novac kroz stupac rashoda. Zbog nepostojane
mentalne čvrstoće, taj novac kreće se linijom najmanjeg otpora.
To je uzrok siromaštva i financijskih problema.
204
Evo numeričkog primjera financijske inteligencije, u ovom
slučaju sposobnosti upravljanja novcem, s ciljem daljnjeg
stvaranja novca.
Ako damo 100 ljudi po 10.000 dolara početkom godine, po
mom mišljenju, do kraja te godine:
• 80 osoba više neće imati taj novac. Zapravo, mnogi će
još upasti u dugove, jer će dati predujam za novi
automobil, hladnjak, televizor, video uređaj ili putovanje.
• 16 će uvećati tu svotu od 10.000 dolara za 5 do 10 posto.
• 4 će uvećati tu svotu na 20.000 dolara, pa sve do
milijuna i više.
U školu idemo kako bismo izučili određenu profesiju i radili
za novac. Po mojem mišljenju, važno je naučiti kako postići da
novac radi za vas.
Volim luksuzne stvari kao i svi. Razlika je u tome što
neki ljudi svoje luksuzne stvari kupuju na kredit. To je zamka
"moram imati isto što i susjed". Kad sam htio kupiti Porsche,
lagani način bio bi da sam nazvao svojeg bankara i zatražio
zajam. Umjesto da sam se fokusirao na stupac obveza, odlučio
sam se fokusirati na stupac aktive.
Imam naviku da upotrijebim svoju želju za konzumacijom
kako bih nadahnuo i motivirao svojeg financijskog genija na
ulaganje.
Danas se i prečesto fokusiramo na pozajmljivanje novca za
kupnju stvari koje želimo, umjesto da se usredotočimo na
stvaranje novca. Ovo prvo kratkoročno je lakše, ali teže je
dugoročno. To je loša navika koju smo stekli kao pojedinci i
kao nacija. Zapamtite, lagani put često se pretvori u teži, a teži
put često postane lakši.
Što prije uvježbate sebe i one koje volite da postanu
gospodari novca, to bolje. Novac je moćan. Nažalost, ljudi moć
novca ponekad iskoriste protiv sebe. Ako vam je financijska
inteligencija niska, novac će vas pregaziti. Bit će pametniji od
vas. Ako je novac pametniji od vas, radit ćete za nj cijeloga
života.
205
Kako biste ovladali novcem, morate biti pametniji od njega.
Novac će tada raditi ono što mu kažete. Slušat će vas. Umjesto
da postanete rob novca, zagospodarit ćete njime. To je
financijska inteligencija.
9. POTREBA ZA HEROJIMA: Moć mita. Kad sam bio
dječak, divio sam se Willieu Maysu, Hanku Aaronu, Yogi
Berri. Oni su bili moji heroji. Dok sam kao dječak igrao u
Maloj ligi, htio sam biti poput njih. Njihove kartice čuvao
sam poput blaga. Htio sam znati sve o njima. Znao sam
statistike, broj postignutih udaraca, prosjek runova i
udaraca, koliko su plaćeni i kako su iz niže lige prešli u
višu. Htio sam znati sve jer htio sam biti poput njih.
Kao dječak od 9 ili 10 godina, svaki puta kad bih uzeo
palicu ili igrao na prvoj bazi ili kao hvatač, ja nisam bio ja. Bio
sam Yogi ili Hank. To je jedan od najmoćnijih načina učenja,
koji često kao odrasli izgubimo. Gubimo svoje heroje i svoju
naivnost.
Danas gledam djecu kako igraju košarku u blizini moje
kuće. Na igralištu, dječak nije mali Johnny. On postaje Michael
Jordan, Sir Charles ili Clyde. Kopiranje ili oponašanje heroja je
pravo učenje. Zato se, kad netko poput O.J.Simpsona ispadne iz
milosti, diže tolika graja.
To je više od običnog suđenja. To je gubitak heroja, nekoga
s kim su ljudi odrastali, divili mu se, htjeli biti poput njega.
Iznenada, moramo se riješiti te osobe.
Kad sam porastao, pronašao sam nove heroje. Imam heroje u
golfu, poput Petera Jacobsena, Freda Couplesa i Tigera
Woodsa. Oponašam njihove udarce i dajem sve od sebe da
pročitam o njima sve što mogu. Imam i heroje poput Donalda
Trumpa, Warrena Buffeta, Petera Lyncha, Georgea Sorosa i
Jima Rogersa. Sada znam njihove statistike isto kao što sam
znao prosjek udaraca i prosjek runova svojih heroja u bejzbolu.
Pratim u što ulaže Warren Buffet i čitam sve što mogu o
njegovom gledištu na tržište. Čitam knjigu Petera Lyncha da
206
bih shvatio kako on ulaže. Čitam i o Donaldu Trumpu,
pokušavajući otkriti kako on pregovara i sklapa poslove.
Kao što ja nisam bio ja kad bih udarao u bejzbolu, kad sam
na tržištu ili pregovaram oko nekog posla nesvjesno oponašam
Trumpovu hrabrost. Kad analiziram neki trend, sagledavam ga
kao što bi to činio Peter Lynch. Ako imamo heroje, koristimo
snažan izvor sirovog genija.
No, heroji čine i mnogo više pored toga što nas nadahnjuju.
Oni čine da stvari izgledaju laganima. To nas potiče da želimo
biti poput njih. "Ako mogu oni, mogu i ja."
Kad se radi o ulaganju, previše ljudi komplicira. Umjesto
toga, pronađite heroje koji čine da to izgleda lagano.
10. PODUČAVAJTE I BIT ĆE VAM DANO:
Moć davanja. Oba moja oca bili su učitelji. Moj bogati
otac podučio me lekciji koju sam nosio u sebi cijeli
život, a to je nužnost velikodušnosti. Moj obrazovani
otac davao je mnogo u vidu vremena i znanja, ali gotovo
nikada nije davao novac. Kao što sam rekao, obično je
govorio da će davati kada bude imao višak novca.
Naravno, rijetko ga je imao.
Moj bogati otac davao je novac, kao i obrazovanje. Čvrsto je
vjerovao u davanje.
"Ako želite nešto, najprije morate dati", uvijek je govorio.
Kad nije imao novca, davao bi novac svojoj crkvi ili omiljenom
dobrotvornom društvu.
Ako vam mogu prenijeti jednu jedinu ideju, neka to bude
ova. Kad god osjećate da vam nešto nedostaje, najprije dajte
ono što želite i dobit ćete to u velikim količinama. To vrijedi za
novac, osmijeh, ljubav, prijateljstvo. Znam da je često to
posljednje što čovjek želi učiniti, ali kod mene je uvijek
funkcioniralo. Ja vjerujem u taj princip reciprociteta i dajem
ono što želim. Želim novac pa ga zato i dajem, i on mi se
višestruko vraća. Želim prodavati zato pomognem nekome
drugome da nešto proda. Želim kontakte, zato pomognem
207
nekome drugome da ih ostvari, i kao nekom čarolijom, ja ih
također ostvarujem. Prije nekoliko godina čuo sam izreku koja
kaže: "Bog ne mora primati, ali ljudi moraju davati."
Moj bogati otac često je govorio: "Siromašni ljudi pohlepniji
su od bogatih." Objasnio je to ovako da ako je netko bogat,
onda ljudima daje nešto što im je potrebno. Tijekom svih ovih
godina, kad god mi je trebao novac ili pomoć, najprije bih
otkrio u srcu ono što trebam, i baš sam to odlučio davati. Kad
bih dao, uvijek bi mi se vratilo.
To me podsjeća na priču o čovjeku koji sjedi s drvom za
ogrjev u ledenoj noći i viče na peć: "Kad mi daš toplinu, dobit
ćeš drva." Kad se radi o novcu, ljubavi, sreći, prodaji i
kontaktima, čovjek mora zapamtiti da najprije mora davati i da
će mu se to zatim obilato vratiti.
Često i sam proces
razmišljanja o onome što želim i o načinu da to dam nekome
drugome, oslobađa pravu bujicu obilja. Kad god osjećam da mi
se ljudi ne smiješe, ja se počnem smiješiti i pozdravljati ih, i
kao nekom čarolijom, iznenada je oko mene mnogo više
nasmiješenih ljudi. Istina je da je vaš svijet samo vaše ogledalo.
Zato kažem: "Podučavaj i bit će ti dano." Otkrio sam da, što
iskrenije podučavam one koji žele učiti i ja utoliko više učim.
Ako želite naučiti nešto o novcu, podučavajte nekog drugog.
Zapljusnut će vas bujica novih ideja i finijih distinkcija.
Bilo je slučajeva kad sam davao, ali nisam dobio ništa ili
nisam dobio ono što sam htio. No, kad bih pažljivije pretražio
dušu, shvatio bih da sam davao kako bih primio, a ne radi
davanja.
Moj otac podučavao je učitelje i postao je vrhunski učitelj.
On je uvijek podučavao mlade ljude o svom načinu poslovanja.
U retrospektivi, njihovo velikodušno dijeljenje znanja učinilo ih
je pametnijima. Na svijetu postoje moći koje su mnogo mudrije
od nas. Možete uspjeti i sami, ali mnogo je lakše uz pomoć tih
sila. Samo morate biti velikodušni, i te će vam sile vratiti istom
mjerom.
208
DESETO
POGLAVLJE
ŽELITE LI JOŠ?
EVO NEKIH STVARI
KOJE TREBA UČINITI
Mnogi možda neće biti zadovoljni s mojih deset koraka, jer
im se oni više čine kao filozofija nego kao djelovanje. Mislim
da je razumijevanje filozofije jednako važno kao i djelovanje.
Postoje mnogi ljudi koji žele djelovati umjesto da razmišljaju, a
postoje i mnogi koji razmišljaju, ali ne djeluju. Ja u sebi imam
oboje. Volim nove ideje i volim akciju.
Za one koji žele "recept" za to kako započeti, podijelit ću s
vama neke stvari koje ja činim, u skraćenom obliku.
•
Prestanite činiti ono što trenutno činite. Drugim riječima,
napravite stanku i procijenite što funkcionira, a što ne.
Definicija ludila je raditi istu stvar a očekivati drugi
rezultat. Prestanite činiti ono što ne funkcionira i
potražite nešto novo.
• Potražite nove ideje. Kada tražim nove ideje za ulaganje,
odlazim u knjižare i tražim knjige o različitim i
jedinstvenim temama. Zovem ih formule. Kupujem
knjige s receptima za formulu o kojoj ne znam ništa. Na
primjer, u knjižari sam pronašao knjigu Rješenje od 16
posto Joela Moskowitza. Kupio sam knjigu i pročitao je.
209
DJELUJTE! Sljedećeg četvrtka učinio sam točno ono što je
knjiga savjetovala. Krenuo sam korak po korak. Učinio sam to i
s pronalaženjem nekretnina u odvjetničkim uredima i u
bankama. Većina ljudi ne djeluje ili dopušta nekome da ih
odgovori od neke nove formule koju proučavaju. Moj susjed
objašnjavao mi je zašto 16 posto ne može funkcionirati. Nisam
ga poslušao jer on to nikada nije radio.
•
Pronađite nekoga tko je radio ono što vi želite učiniti.
Pozovite tu osobu na ručak. Zatražite od nje savjete, male
trikove majstora. Što se tiče certifikata o kamatama od 16
posto na imovinu oduzetu ovrhom, otišao sam u državni
porezni ured i pronašao državnu službenicu koja je radila
u uredu. Otkrio sam da je i ona ulagala u imovinu
oduzetu ovrhom. Odmah sam je pozvao na ručak. Bila je
oduševljena što mi može ispričati sve što zna i kako to
čini. Nakon ručka, cijelo poslijepodne provela je
pokazujući mi to što čini. Sljedećeg dana uz njezinu sam
pomoć pronašao dva sjajna imanja i od tada dobivam 16
posto kamata. Trebao mi je jedan dan da pročitam knjigu,
jedan dan da djelujem, jedan sat za ručak i jedan dan da
sklopim dva sjajna posla.
• Pohađajte tečajeve i kupujte kazete. Ja pretražujem
novine tražeći nove, zanimljive tečajeve. Mnogi su
besplatni ili ne koštaju mnogo. Također pohađam i skupe
seminare o onome što želim naučiti. Bogat sam i ne treba
mi posao, zahvaljujući tečajevima koje sam pohađao.
Imam prijatelje koji nisu pohađali te tečajeve i govorili su
da je to bacanje novca, a još su uvijek na istom poslu na
kojem su bili i prije.
•
Načinite mnogo ponuda. Kad želim neku nekretninu,
pregledam mnoga imanja i napišem ponudu. Ako ne
znate što je "prava ponuda" znajte da ne znam ni ja. To je
posao trgovca nekretninama. Oni daju ponude. Ja radim
što je moguće manje.
210
Jedna prijateljica htjela je da joj pokažem kako kupovati
stambene zgrade. Jedne subote ona, njezin agent i ja pregledali
smo šest stambenih zgrada. Četiri su bile grozne, a dvije dobre.
Rekao sam joj da napiše ponude za svih šest, nudeći polovinu
iznosa od onoga koliko su vlasnici tražili. Nju i njezinog agenta
skoro je pogodio srčani udar. Mislili su da bi to bilo nepristojno
i da bi moglo uvrijediti vlasnike, ali zapravo mislim da agent
nije htio toliko mnogo obaveza. Nisu učinili ništa i nastavili su
tražiti bolje prilike.
Nisu dali niti jednu ponudu, a ta osoba još uvijek traži
"pravu" priliku po pravoj cijeni. Nećete znati koja je prava
cijena dok ne dobijete drugu stranu koja želi sklapati posao.
Većina prodavača traži previše. Rijetko ćete naići na prodavača
koji traži cijenu manju od stvarne vrijednosti imanja.
Pouka priče: dajte ponude. Ljudi koji nisu ulagači nemaju
pojma kakav je osjećaj pokušavati prodati nešto. Ja sam imao
komad zemljišta koji sam mjesecima pokušavao prodati.
Prihvatio bih bilo kakvu ponudu, bez obzira na to koliko niska
bila. Mogli su mi ponuditi deset svinja i bio bih sretan, ne zbog
ponude, već zbog toga da je netko zainteresiran. Cjenkao bih
se, možda bih zatražio i farmu svinja. No, to su pravila igre.
Igra kupnje i prodaje zabavna je. Dajte ponude i netko će
možda pristati.
Ja uvijek dajem ponude uz klauzulu koja mi omogućava
povlačenje. Kod nekretnina, dajem ponudu uz riječi: "Potrebno
je odobrenje poslovnog partnera". Nikad ne specificiram o
kojem se poslovnom partneru radi. Većina ne zna da je moj
poslovni partner moja mačka. Ako prihvate ponudu, a ja ne
želim sklopiti posao, zovem kući i razgovaram sa svojom
mačkom. Ovaj apsurdni primjer dajem kako bih vam pokazao
kako je igra u biti jednostavna i lagana. Ljudi previše
kompliciraju stvari i shvaćaju ih preozbiljno.
Pronalaženje pravog posla, prilike, ljudi, ulagača ili bilo
čega drugog je poput izlaska na spoj. Morate izaći na tržište i
razgovarati s mnogim ljudima, davati mnogo ponuda i
protuponuda, pregovarati, odbijati i prihvaćati. Poznajem samce
211
koji sjede kod kuće i čekaju da telefon zazvoni, ali ako niste
Cindy Crawford ili Tom Cruise, predlažem vam da izađete na
tržište, pa makar to bio supermarket. Traženje, ponuda,
odbijanje, pregovaranje i prihvaćanje dio su gotovo svih
procesa u životu.
• Trčite, hodajte ili vozite određenim područjem jednom
mjesečno. Neke od najboljih investicija u nekretnine
pronašao sam džogirajući. Džogirat ću kroz određenu
četvrt godinu dana i tražiti promjene. Da bi neki posao
donio profit, mora sadržavati dva elementa:
povoljnost i promjenu. Postoje mnoge povoljne
prilike, ali promjena je ono što povoljnu priliku
pretvara u profitabilnu priliku. Kad džogiram, činim
to u onim četvrtima u kojima bih volio ulagati.
Ponavljanje mi pomaže da primijetim sitne promjene.
Primjećujem znakove za prodaju koji stoje dulje
vrijeme. To znači da je prodavač možda spremniji na
cjenkanje. Pratim kamione za selidbu koji dolaze ili
odlaze. Zastajem i razgovaram s vozačima.
Razgovaram s poštarima. Nevjerojatno je koliko oni
imaju informacija o nekom području.
Pronađem neku lošu četvrt, osobito četvrt koju svi
izbjegavaju zbog informacija dobivenih putem medija.
Vozim kroz nju ponekad i godinu dana, tražeći
znakove da se nešto mijenja nabolje. Razgovaram s
trgovcima, osobito novim, i otkrivam zašto su oni
doselili. Za to mi treba samo nekoliko minuta
mjesečno i radim to istovremeno s nečim drugim vježbanjem ili odlaskom u kupovinu.
212
•
Što se dionica tiče, sviđa mi se knjiga Petera Lyncha
Pobijediti ulicu zbog njegove formule pri izboru
dionica čija vrijednost raste. Otkrio sam da su principi
pronalaska vrijednosti isti, bez obzira na to radilo se o
nekretninama, dionicama, uzajamnim fondovima,
novim kompanijama, kućnim ljubimcima, domu,
supružniku ili povoljnoj kupnji deterdženta za rublje.
Proces je uvijek isti. Morate znati što tražite i potražiti to!
•
Potrošači će uvijek biti siromašni. Kad supermarket
ima rasprodaju, recimo, toalet papira, potrošači se
sjate i kupuju velike količine. Kad tržište dionica ima
rasprodaju, koja se najčešće zove pad tržišta ili
korekcija, potrošači bježe od toga. Kad supermarket
povisi cijene, potrošači odlaze kupovati na drugo
mjesto. Kad tržište dionica povisi cijene, potrošači
počnu kupovati.
• Tražite na pravim mjestima. Jedan susjed kupio je
kuću za 100.000 dolara. Ja sam kupio identičnu kuću
do njegove za samo 50.000 dolara. Rekao mi je da
čeka da cijena poraste. Ja sam njemu rekao da se
profit stvara kod kupnje, a ne kod prodaje. On je
kupovao s brokericom za nekretnine koja nema
vlastito imanje. Ja sam kupovao kod bankovnog
odjela za ovrhe. Platio sam 500 dolara za tečaj koji
govori o tome kako se to radi. Moj susjed smatrao je
da je 500 dolara za tečaj ulaganja u nekretnine
prevelika cijena. Rekao je da si to ne može priuštiti i
da nema vremena za to, pa zato čeka da cijena poraste.
• Najprije tražim ljude koji žele kupiti, a zatim nekoga
tko želi prodati. Jedan prijatelj tražio je komad
zemljišta. Imao je novac, ali nije imao vremena. Ja
sam pronašao velik komad zemljišta, veći od onoga
što je moj prijatelj htio kupiti, vezao sam ga opcijom,
nazvao prijatelja i on mi je rekao da želi dio tog
213
zemljišta, pa sam mu prodao dio, a nakon toga kupio
zemljište. Ostatak zemljišta dobio sam besplatno.
Pouka priče: "Kupite pitu i izrežite je na komade".
Većina kupuje ono što si može priuštiti pa zato traže
premale stvari. Kupuju samo dio pite i plaćaju više za
manje. Ljudi koji razmišljaju o malom ne pronalaze
velike prilike. Ako se želite obogatiti, najprije
razmišljajte na veliko.
Trgovci u maloprodaji vole davati popuste na količinu, zato
što većina poslovnih ljudi vole one koji troše na veliko. Čak i
ako ste mali, uvijek možete razmišljati na veliko. Kad je moja
kompanija kupovala računala, nazvao sam nekoliko prijatelja i
pitao ih jesu li i oni spremni na kupnju. Zatim smo otišli raznim
prodavačima i sklopili odličan posao jer smo htjeli kupiti
mnogo računala. Isto sam činio s dionicama. Mali ljudi ostaju
mali jer razmišljaju na malo; djeluju sami ili uopće ne djeluju.
•
Učite iz povijesti. Sve velike tvrtke na burzi dionica
počele su kao male. Pukovnik Sanders nije se
obogatio sve dok nije izgubio sve u svojim 60-tim.
Bill Gates bio je jedan od najbogatijih ljudi na svijetu
prije svoje 30-te godine.
•
Djelovanje je uvijek bolje od nedjelovanja.
To su samo neke stvari koje sam činio i dalje činim kako bih
prepoznao prilike. Važne su riječi "činiti" i "učinjeno". Kao što
sam ponovio mnogo puta u knjizi, morate djelovati prije no što
ostvarite financijske rezultate. Djelujte sada!
214
EPILOG
KAKO PLATITI SAMO
7000 $ ZA EDUKACIJU
VAŠEG DJETETA NA
FAKULTETU
Kako se ova knjiga bliži kraju i objavljivanju, htio bih s
vama podijeliti još jednu, posljednju ideju.
Glavni razlog zbog kojeg sam napisao ovu knjigu bilo je da
podijelim s vama uvid u to kako se povišena financijska
inteligencija može upotrijebiti pri rješavanju mnogih
uobičajenih životnih problema. Bez financijske obuke, svi se i
prečesto koristimo standardnim formulama u životu, poput one:
naporno radi, štedi, posuđuj i plaćaj velike poreze. Danas nam
je potrebna bolja informacija.
Koristim sljedeću priču kao posljednji primjer financijskog
problema s kojim se danas susreću mnoge mlade obitelji. Kako
ćete priuštiti dobro obrazovanje svojoj djeci i osigurati vlastitu
mirovinu? To je primjer korištenja financijske inteligencije
umjesto napornog rada u postizanju istog cilja.
Jedan moj prijatelj žalio se jednog dana na to kako je teško
uštedjeti novac za fakultet za njegovo četvero djece. Svakog
mjeseca stavljao je 300 dolara u uzajamni fond i do sada je
skupio oko 12.000 dolara. Procijenio je da mu je potrebno
215
400.000 dolara da plati školovanje svoje četvero djece. Imao je
još 12 godina da uštedi budući da mu je najstarije dijete imalo
tek 6 godina.
Bilo je to 1991. i tržište nekretninama u Phoenixu bilo je
strašno. Ljudi su poklanjali svoje kuće. Predložio sam svojem
kolegi iz razreda da kupi kuću s dijelom svoje ušteđevine iz
uzajamnog fonda. Ideja ga je zainteresirala i počeli smo
raspravljati o toj mogućnosti. Najviše ga je brinulo to što nije
imao kredit kod banke kojim bi kupio drugu kuću, budući da je
bio toliko rasprodan na raznim stranama. Uvjeravao sam ga da
postoje i drugi načini za plaćanje nekretnine.
Dva smo tjedna tražili kuću koja bi odgovarala svim
njegovim kriterijima. Imali smo veliki izbor, pa je kupnja bila
čak i zabavna. Napokon, pronašli smo kuću s 3 spavaće sobe i 2
kupaonice u odličnoj četvrti. Vlasnik je bio otpušten i morao je
prodati kuću istoga dana jer su on i njegova obitelj selili u
Kaliforniju, gdje ga je čekao drugi posao.
Tražio je 102.000 dolara, ali ponudili smo mu samo 79.000.
Odmah je prihvatio. Kuća je imala nekvalificirani zajam, što
znači da ju je mogao kupiti i obični besposleni skitnica bez
odobrenja bankara. Vlasnik je bio dužan 72.000 dolara, pa je
moj prijatelj morao dodati samo 7.000 dolara, što je bila razlika
u cijeni između duga i prodajne cijene. Čim je vlasnik odselio,
moj prijatelj počeo je iznajmljivati kuću. Nakon što je platio
sve troškove, uključujući i hipoteku, svakog mjeseca zarađivao
je oko 125 dolara.
Njegov plan bio je da zadrži kuću 12 godina i brže otplati
hipoteku, ulažući u to svaki mjesec 125 dolara. Izračunali smo
da će za 12 godina veliki dio hipoteke biti otplaćen, pa će
možda dobivati i 800 dolara mjesečno do vremena kad njegovo
prvo dijete krene na fakultet. Mogao je i prodati kuću, ukoliko
joj vrijednost poraste.
Godine 1994. tržište nekretninama u Phoenixu iznenada se
promijenilo i za tu kuću dobio je ponudu od 156.000 dolara, od
stanara koji je tu živio i zavolio je. I opet, pitao me za mišljenje,
a ja sam mu naravno rekao da je proda, prema članku zakona
1031., što znači da je oslobođen plaćanja poreza.
216
Iznenada, imao je gotovo 80.000 dolara na raspolaganju.
Nazvao sam još jednog prijatelja u Austinu u Teksasu, koji je
zatim premjestio ovaj neoporezivi novac u mini-skladište. U tri
mjeseca, počeli smo primati čekove na malo manje od 1000
dolara mjesečno, koje je on nastavio ulagati u uzajamni fond za
fakultet, koji je sada napredovao mnogo brže. Godine 1996.
prodao je mini-skladište i dobio ček na gotovo 330.000 dolara,
što je dalje pretvorio u novi projekt koji mu je sada davao
prihod od 3000 dolara mjesečno, koji su i dalje išli u uzajamni
fond. Sada je uvjeren da će s lakoćom ispuniti svoj cilj od
400.000 dolara, s tim da mu je na početku trebalo samo 7.000
dolara i malo financijske inteligencije. Njegova djeca moći će si
priuštiti obrazovanje kakvo žele, a on će zatim upotrijebiti
osnovnu aktivu, zaštićenu njegovom korporacijom C, kako bi
platio svoju mirovinu. Kao rezultat ove uspješne strategije
investiranja, moći će se rano umiroviti.
Hvala vam što ste pročitali ovu knjigu. Nadam se da vam je
pružila neke uvide u načine na koje možete upregnuti moć
novca da radi za vas. Danas nam je potrebna veća financijska
inteligencija za obično preživljavanje. Ideja da je potreban
novac kako bi se on stvorio je razmišljanje financijski
nesofisticiranih ljudi. To ne znači da oni nisu inteligentni. To
jednostavno znači da nisu svladali znanost stvaranja novca.
Novac je samo ideja. Ako želite više novca, jednostavno
promijenite način razmišljanja. Sve osobe koje su stvorile same
sebe počele su s nekom idejom i pretvorile ju u nešto veliko.
Isto vrijedi i za investiranje. Potrebno je svega nekoliko dolara
da se krene i započne s nečim velikim. Upoznao sam mnogo
ljudi koji provode živote jureći za velikom prilikom ili
pokušavaju skupiti mnogo novca kako bi ušli u veliki posao. To
je za mene glupo. Prečesto sam viđao nesofisticirane ulagače
kako stavljaju sve na jedan posao i brzo gube. Možda su bili
dobri radnici, ali nisu bili dobri ulagači.
Financijska edukacija i mudrost važni su. Počnite rano.
Kupite knjigu i pođite na seminar. Vježbajte. Počnite s malim.
Ja sam pretvorio 5000 dolara u aktivu od milijun dolara koja
217
donosi 5000 dolara mjesečno, za manje od šest godina. Ali
počeo sam učiti kao dječak. Potičem vas na učenje jer to nije
tako teško. Zapravo, lako je kad shvatite princip.
Mislim da vam je moja poruka jasna. Ono što imate u glavi
određuje ono što imate u rukama. Novac je samo ideja. Postoji
sjajna knjiga koja se zove Razmisli i obogati se. Knjiga se ne
zove Naporno radi i obogati se. Naučite kako postići da novac
radi za vas i život će vam postati sretniji i lakši. Danas ne
trebate igrati na sigurno, već pametno.
Sada kad ste naučili 6 osnovnih lekcija
kojima me bogati otac podučio o novcu,
htio bih vam pružiti dublje razmišljanje
i uvide u te lekcije.
Besplatnu kazetu možete naručili na broju:
1-800-308-3585
"Čemu me moj bogati otac podučio o novcu"
To je naš način zahvale vama.
218
DJELUJTE!
Svi imate dva dara: svoj um i svoje vrijeme. Na vama je da s
time učinite što želite. Svaki put kad vam u ruke dođe nova
novčanica, vi i samo vi, imate moć odrediti svoju sudbinu.
Potrošite je na glup način i izabrali ste siromaštvo. Potrošite je
na obveze i priključili ste se srednjoj klasi. Uložite u svoj um,
naučite kako kupovati aktivu i izabrali ste bogatstvo kao svoj
cilj i svoju budućnost. Izbor je vaš i samo vaš. Svakog dana sa
svakim dolarom odlučujete hoćete li biti bogati, siromašni ili
srednja klasa.
Izaberite podijeliti ovo znanje sa svojom djecom i izabrali
ste da ih pripremite za svijet koji čeka. Nitko drugi to neće
učiniti.
Vaša budućnost i budućnost vaše djece bit će određena
odlukama koje donesete danas, a ne sutra.
Želimo vam veliko bogatstvo i mnogo sreće u ovom sjajnom
daru zvanom život.
Robert Kiyosaki
Sharon Lechter
219
Edumercijalac Roberta
Edukacijski
Kiyosakija
komercijalno
Tri prihoda
U svijetu računovodstva postoje tri različita tipa prihoda,:
1. zarađeni prihod,
2. pasivni prihod,
3. prihod od portfelja.
Kad mi je moj pravi otac rekao: "Idi u školu, dobij dobre
ocjene i pronađi siguran posao.", preporučivao je da radim za
zarađeni prihod. Kad je moj bogati otac rekao: "Bogati ne rade
za novac, njihov novac radi za njih", govorio je o pasivnom
prihodu i portfelju. Pasivni prihod, u većini slučajeva, proizlazi
iz ulaganja u nekretnine. Portfelj dolazi iz vrijednosnih papira
kao što su dionice, obveznice i uzajamni fondovi. Prihod od
portfelja, ne zarađeni prihod, jest prihod koji je učinio Billa
Gatesa najbogatijim čovjekom na svijetu
Bogati otac je govorio: "Ključ bogaćenja je sposobnost
konvertiranja zarađenog prihoda u pasivni prihod i/ili portfelj,
što je brže moguće. Rekao bi: "Porezi su najveći na zarađeni
prihod. Najmanje oporezovani prihod je pasivni prihod. To je
drugi razlog zbog kojeg želite da vaš novac radi za vas. Vlada
oporezuje novac koji teško zarađujete više nego onaj koji
zarađuje vaš novac."
U svojoj drugoj knjizi, Kvadrant PROTOKA NOVCA,
objašnjavam četiri tipa ljudi od kojih se sastoji poslovni svijet.
To su E - zaposlenik, S - samozaposlene osobe (mali
poduzetnici), B - vlasnici biznisa i I - investitori. Većina ljudi
ide u školu da nauči kako postati E ili S. Kvadrant PROTOKA
NOVCA govori o temeljnim razlikama između ta četiri različita
tipa ljudi i o tome kako ljudi mogu promijeniti kvadrant.
220
Zapravo, većina naših proizvoda namijenjena je ljudima u B i I
kvadrantima.
U knjizi br. 3. serijala "Bogati otac", Vodič u investiranje
Bogatog oca, detaljnije govorim o važnosti pretvaranja
zarađenog prihoda u pasivni i prihod od portfelja. Bogati otac
govorio je: "Pravi ulagač samo pretvara zarađeni prihod u
pasivni i prihod od portfelja. Ako znate što radite, ulaganje nije
rizično. To je samo zdravi razum."
Ključ za financijsku
slobodu
Ključ za financijsku slobodu i veliko bogatstvo je
sposobnost ili vještina pretvaranja zarađenog prihoda u pasivni
i/ili portfelj. To je vještina kojoj je moj bogati otac dugo
vremena podučavao Mikea i mene. Zbog te vještine smo ja i
moja žena Kim financijski slobodni i više nikada ne moramo
raditi. Nastavljamo raditi jer to želimo. Danas imamo tvrtku za
ulaganje u nekretnine radi pasivnog prihoda i sudjelujemo u
privatnim ulaganjima i inicijalnim javnim dražbama dionica
radi portfelja.
Osim toga, krenuli smo u posao s našom partnericom Sharon
Lecheter kako bismo izgradili ovu kompaniju za financijsku
edukaciju i stvarali i objavljivali knjige, kazete i igre. Svi naši
edukativni proizvodi stvoreni su kako bi vas podučavali istim
onim vještinama kojima je moj bogati otac podučavao mene, a
to su vještine pretvaranja zarađenog prihoda u pasivni i prihod
od portfelja.
Tri društvene igre na ploči, koje smo stvorili, važne su jer
vas podučavaju onome čemu vas knjige ne mogu podučiti. Na
primjer, nikad ne možete naučiti voziti bicikl samo čitajući
knjigu. Naše igre za financijsku edukaciju, PROTOK NOVCA
101, sofisticirana igra za odrasle i PROTOK NOVCA 101 za
djecu, osmišljene su tako da poduče igrače osnovnim
investicijskim vještinama, o tome kako pretvarati zarađeni
prihod u pasivni i prihod od portfelja. Također podučavaju
221
principima računovodstva i financijske pismenosti. Te igre su
jedini edukacijski proizvodi na svijetu koji podučavaju ljude
svim ovim vještinama istovremeno.
PROTOK NOVCA 202 napredna je verzija igre PROTOK
NOVCA 101 i zahtijeva ploču igre 101, kao i puno
razumijevanje iste, prije no što je možete zaigrati. PROTOK
NOVCA 101 i PROTOK NOVCA za djecu podučava principima
fundamentalnog ulaganja. PROTOK NOVCA 202 podučava
principima tehničkog ulaganja. To ulaganje uključuje napredne
tehnike trgovanja, poput kratke prodaje, pozivne opcije, opcije
planske prodaje dionica i ulaganja u dvije suprotstavljene
opcije. Osoba koja razumije ove napredne tehnike može stvarati
novac i kad tržište raste, i kad tržite pada. Kao što je govorio
moj bogati otac: "Pravi ulagač zarađuje novac i na rastu i na
padu tržišta. Zato toliko zarađuje." Jedan od razloga zbog kojih
toliko zarađuju jest jednostavno to što imaju više
samopouzdanja. Bogati otac rekao bi: "Imaju više
samopouzdanja zato što se manje boje gubitka." Drugim
riječima, prosječni ulagač ne zarađuje toliko novca zato što se
boji gubitka novca. On ne zna kako se zaštititi od gubitka, a
upravo tome vas podučava PROTOK NOVCA 202.
Takav ulagač smatra da je ulaganje rizično jer nije
formalno obučen za profesionalnog ulagača. Kao što kaže
Warren Buffet, najbogatiji ulagač u Americi: "Rizik nastaje kad
ne znate što radite." Moje igre podučavaju osnovama
fundamentalnog i tehničkog ulaganja kroz zabavu.
Ljudi povremeno kažu: "Vaše edukativne igre su skupe".
(PROTOK NOVCA 101 košta 195 dolara, PROTOK NOVCA
202 145, a PROTOK NOVCA za djecu 79 dolara u SAD-u). Svi
naši proizvodi su cjeloviti programi za učenje i uključuju audio
i video kazete i/ili knjige. (Jedan od razloga za takve cijene je i
to što svake godine proizvodimo ograničenu količinu igara). Ja
kimnem glavom i kažem: "Da, jesu... osobito kad se usporede s
društvenim igrama za zabavu." A zatim nastavim u sebi: "Ali
moje igre nisu skupe poput obrazovanja na fakultetu, napornog
rada tokom cijelog života, plaćanja velikih poreza i življenja u
strahu od gubitka novca na tržištu."
222
Kad takvi ljudi odu gunđajući zbog cijene, mogu čuti
kako moj bogati otac govori: "Ako želiš biti bogat, moraš znati
za koju vrstu prihoda se valja potruditi, kako ga zadržati i
zaštititi od gubitka. To je ključ velikog bogatstva." Bogati otac
govorio je i: "Ako ne znaš razliku između tri vrste prihoda i ne
naučiš vještine stjecanja i zaštite istih, vjerojatno ćeš provesti
život zarađujući manje no što bi mogao i radeći više no što bi
trebao."
Moj siromašni otac mislio je da su obrazovanje, dobar posao
i godine napornog rada dovoljni za uspjeh. Moj bogati otac
smatrao je da je obrazovanje važno, ali za njega je bilo važno i
to da Mike i ja naučimo razlike između tri vrste prihoda i da
znamo za koji prihod treba raditi. Za njega je to bilo temeljno
financijsko obrazovanje. Poznavanje razlike između tri vrste
prihoda i učenje investicijskih vještina o tome kako ostvariti
različite prihode temeljno je obrazovanje za svakoga tko teži
velikom bogatstvu i financijskoj slobodi... To je posebna vrsta
slobode koju će upoznati samo malobrojni. Kao što je rekao
bogati otac u 1. lekciji: "Bogati ne rade za novac. Oni znaju
kako postići da novac radi za njih." On je rekao i: "Zarađeni
novac je novac za koji radite, a pasivni prihodi i prihodi od
portfelja su novac koji radi za vas." Poznavanje te male razlike
u prihodima bilo je značajno za moj život. Kao što je rekao
Robert Frost: "I nakon toga više ništa nije bilo isto."
Koji je najlakši i najbolji način učenja?
Godine 1994., nakon što sam
postao financijski slobodan, tražio
sam način da podučim druge ono
čemu je moj bogati otac podučio
mene. Ne možete sve naučiti samo
čitajući. Ne možete naučiti voziti
bicikl čitajući knjigu. Shvatio sam
da je bogati otac mene podučavao
223
ponavljanjem. Zato sam počeo stvarati edukativne društvene
igre na ploči. One su, po mom mišljenju, najbolji i najlakši
način učenja složenih predmeta.
Ako ste spremni naučiti
kako postići veće pasivne
prihode i prihode od portfelja,
igre PROTOK NOVCA mogu
biti važan prvi korak. Ako ste
spremni
unaprijediti
svoju
financijsku edukaciju, iskoristite
priliku da isprobate naše igre
90 dana bez rizika. Sve što od
CASHFLOW 101
vas tražim jest da, nakon što
kupite
igru,
odigrate
s
prijateljima do kraja najmanje 6 puta unutar tih 90 dana. Ako
smatrate da niste naučili ništa ili da su igre preteške, vratite igru
u dobro očuvanom stanju i rado ćemo vam vratiti novac.
Igre
morate
odigrati
najmanje 2 puta kako biste
shvatili pravila i strategije.
Nakon drugog igranja bit će
vam lakše, bolje ćete se zabaviti
i brzo ćete učiti. Ako kupite
PROTOK NOVCA i ne igrate
ga, onda je to vrlo skupa igra.
Ako ga odigrate barem 6 puta,
mislim da ćete otkriti kako je
svaka od ovih igara neproCASHFLOW 202
cjenjivo korisna.
224
O autorima
Robert T. Kiyosaki
"Glavni razlog zbog kojeg ljudi imaju financijske
probleme jest taj što provode godine u školi, ali ne nauče ništa
o novcu. Kao rezultat toga, ljudi uče raditi za novac... ali nikad
ne nauče kako postići da novac radi za njih." kaže Robert.
Rođen i odrastao na Havajima, Robert Kiyosaki je četvrta
generacija američkih Japanaca. Dolazi iz obitelji istaknutih
učitelja. Njegov otac bio je pročelnik za obrazovanje savezne
države Havaji. Nakon srednje škole, Robert je završio fakultet u
New Yorku, ušao je u marince i otišao u Vijetnam kao časnik i
pilot helikoptera topovnjače.
Vrativši se iz rata, Robert je započeo sa svojom poslovnom
karijerom. Godine 1977. osnovao je tvrtku koja je na tržište
izbacila prve najlonske novčanike s čičkom za surfere, koji su
postali svjetski poznati proizvod vrijedan milijune dolara. O
njemu i njegovim proizvodima pisali su časopisi Runner's
World, Gentleman's Quarterly, Success Magazine, Newsweek,
pa čak i Playboy.
Nakon što je napustio svijet biznisa, 1985. postao je
suosnivač međunarodne edukativne tvrtke koja djeluje u sedam
država, podučavajući tisuće ljudi o biznisu i ulaganju.
Robert se umirovio
u dobi od 47 godina i radi ono u čemu
najviše uživa... ulaže. Zabrinut zbog sve većeg jaza između
onih koji imaju i onih koji nemaju, Robert je stvorio društvenu
igru PROTOK NOVCA, koja podučava ljude igri novca, koju su
prije poznavali samo bogati.
Iako se Robert bavi nekretninama i razvojem malih tvrtki,
njegova prava ljubav i strast je podučavanje. Dijelio je
govornice s velikanima, kao što su Og Mandino, Zig Ziglar i
Anthony Robbins. Poruka Roberta Kiyosakija je jasna:
"Preuzmite odgovornost za svoje financije ili cijeli život
225
slušajte zapovijedi. Ili ste gospodar novca ili njegov rob."
Robert drži tečajeve u trajanju od jednog sata do 3 dana,
podučavajući ljude tajnama bogatih. Iako se njegove teme kreću
od ulaganja uz visoke povrate i niski rizik, preko podučavanja
djece o tome kako se obogatiti, do osnivanja i prodaje tvrtki, a
ima jednu veliku, snažnu poruku - "Probudite financijskog
genija u sebi. On čuči u vama."
A svjetski poznat govornik i pisac Anthony Robbins rekao je
sljedeće o Robertovom radu: "Ono što je Robert Kiyosaki
učinio u obrazovanju je moćno, duboko i trajno mijenja živote.
Pozdravljam njegov rad i snažno ga preporučam."
Tijekom ovog razdoblja velikih ekonomskih promjena,
Robertova poruka je neprocjenjivo vrijedna.
Sharon L. Lechter
Supruga i majka troje djece, ovlašteni javni računovođa i
savjetnica u industriji proizvodnje igračaka i izdavaštva, Sharon
Lechter je svoje profesionalne napore posvetila polju edukacije.
Diplomirala je računovodstvo s pohvalom na Državnom
univerzitetu Floride. Bila je jedna od prvih žena koja se
pridružila jednoj od tadašnjih osam velikih računovodstvenih
tvrtki. Bila je financijska direktorica jedne računalne
kompanije, porezna direktorica nacionalne osiguravajuće
kompanije i osnivačica Udruženih izdavača prvog ženskog
regionalnog magazina u Wisconsinu, zadržavajući svoje
profesionalne privilegije kao ovlašteni javni računovođa.
Njezin fokus brzo je prešao na edukaciju dok je gledala
svoje troje djece kako rastu. Imala je problema da ih natjera na
čitanje. Više su voljeli gledati televiziju.
Zato se pridružila izumitelju prve elektroničke "pričajuće
knjige" i pomogla u širenju industrije elektroničkih knjiga na
multimilijunsko internacionalno tržište. Danas je pionir u
razvoju novih tehnologija za vraćanje edukacije u živote djece.
Dok su njezina djeca rasla, aktivno se uključila u njihovo
226
obrazovanje. Postala je aktivistica na području obrazovanja iz
matematike, računala, čitanja i pisanja.
"Naš trenutačni edukacijski sustav nije sposoban držati
korak s globalnim i tehnološkim promjenama u svijetu.
Moramo podučavati mlade ljude vještinama, školskim i
financijskim, koje će trebati ne samo za preživljavanje, već i za
napredovanje u svijetu s kojim su suočeni."
Kao koautorica knjiga Bogati otac, siromašni otac i
Kvadrant PROTOKA NOVCA, sada se fokusira na stvaranje
obrazovnih sredstava za sve one zainteresirane za
unapređivanje financijskog obrazovanja.
CASHFLOW Technologies, Inc.
Robert Kiyosaki, Kim Kiyosaki i Sharon Lechter udružili
su snage kao direktori tvrtke CASHFLOW Technologies Inc.,
čiji je cilj stvaranje inovativnih proizvoda za financijsku
edukaciju.
Njihova izjava o misiji glasi:
"Uzdizanje financijskog blagostanja čovječanstva."
Tvrtka
CASHFLOW
Technologies,
Inc.
predstavlja
Robertovo učenje kroz proizvode kao što su knjige Bogati otac,
siromašni otac, Kvadrant PROTOKA NOVCA i patentirane
društvene igre na ploči PROTOK NOVCA (patent broj
5.826.878) i PROTOK NOVCA za djecu. Postoje i drugi
proizvodi namijenjeni ljudima, koji traže financijsku edukaciju,
koja će ih povesti na putu ka financijskoj slobodi.
227
PREPORUČENA
Za
unapređivanje
LITERATURA
vaše financijske
inteligencije
As a Man Thinketh, (nadahnjujuća), James Allen
Beating the Street, (o izboru dionica), Peter Lynch
Chaos - M a k i n g a New Science, (općenito znanje), James Gleick
Creating Wealth, (nekretnine), Robert Allen
E-Myth, (biznis), Michael Gerber
Incorporate and Grow Rich, (o stvaranju korporacija),
zovite izdavača, Sage Int'l, 1-800-254-5779, C. W. Allen
Investment Biker, (investiranje), Jim Rogers
Market Wizards, (trgovanje dionicama), Jack Schwager
O v e r the Top, (strategije uspjeha), Zig Ziglar
T h e New Positioning, (marketing), Jack Trout
T h e Wall Street Journal Guide to Understanding M o n e y and
Investing, (dionice, obveznice, uzajamni fondovi, budućnost,
novac), Kenneth M. Morris, Allan M.
Seigel
T h e Warren Buffet W a y , (strategije ulaganja), Robert Hagstrom
Trading For A Living, (trgovanje dionicama), Dr. Alexander Elder
T r u m p : The Art of the Deal, (nekretnine), Donald Trump
Unlimited Power, (strategije uspjeha), Anthony Robbins
Unlimited Wealth, (bogatstvo), Paul, Zane Pilzer
O v e knjige su preporučena literatura, ali mogu biti podložne
u t j e c a j u vremena. Preporučamo da potražite vlastite profesionalne,
pravne, financijske i investicijske savjetnike.
228
Posjetite našu web stranicu,
www.richdad.com kako biste dobili:
- dodatne informacije o našim edukacijskim produktima
- najčešća pitanja o našim proizvodima
- seminari, susreti i predavanja Roberta Kiyosakija
Hvala
229
Kako biste naručili knjige, posjetite www.richdad.com
Sjeverna Amerika/Južna Amerika/Europa/Afrika:
CASHFLOW Technologies, Inc.
4330 N. Civic Center Plaza
Scottsdale, Arizona 85251
USA
(800) 3083585
Fax: (480) 348-1349
e-mail: [email protected]
Australija/Novi Zeland:
CASHFLOW Education Australia
Reply paid AAA401
PO Box 122
Rosebery NSW 1445, Australia
Tel: 1300 660 020 ili (61) 2 9662851 1
Fax: 1 300 301 998 ili (61) 2 9662 8611
e-mail: [email protected]
230
KATARINA ZRINSKI d.o.o. Varaždin
Moslavačka 9, Varaždin, tel.: 042/241-000, fax: 241-828
Lektura i korektura: Ivana Vidaček
Grafička priprema: KATARINA ZRINSKI d.o.o. Varaždin
Tisak: TIVA tiskara d.o.o. Varaždin
Author
Document
Category
Uncategorized
Views
0
File Size
3 654 KB
Tags
1/--pages
Report inappropriate content