ŽETELAČKE POPIEVKE

ŽETELAČKE POPIEVKE
PLAVIH HRVATA IZ HRVATSKOGA ZAGORJA
C
y. t) O *> w'
OBAVIEST.
Zetelačke ove popijevke pjevale su mi dne 28. ožujka 1906. dvie
gospodjice: Margareta Ritterova, — kći udove vlastelinke u Poznanovcu, i prijateljica njezina, gospodjica Jelka Marjanovićeva, — kći
predstojnika odjela za pravosudje u Zagrebu. Obje gospodjice naučile
su te popievke u Poznanovcu u hrv. Zagorju od seljačkih djevojaka
(žetelica), te su umjele pijev seljakinja tako točno i vjerno oponašati,
da su čak pogodile i enharmonske intervale naših pučkih pjevačica,
koji se intervali znatno razlikuju od intervala temperirane ugodbe.
Gospodjica Ritterova pjevala je melodiju t. j . s o p r a n , a go
spodjica Marjanovićeva a l t , koji tamošnji seljaci zovu k o n t r u (od
lat. riječi „contra"). Cieli dvozvučni zbor seljačkih pjevačica pjeva s po
četka t i h o (piano), a istom kada se pridruže altistice, pjeva zbor iz
svega grla (fortissimo). Pri tom pjevaju pako samo d v i j e , t r i p j e
v a č i c e s o p r a n , sve ostale pako a 11, što podaje tomu zboru oso
biti kolorit. Po tempu pjevaju veoma sporo, duljeć cijele kajde i polovnjače, dok pjevačicama sapa traje.
Melodije tih popijevaka potječu bez dvojbe iz poganske dobe Hr
vata, a mislim i početak nekih tekstova. Velim p o č e t a k , jer u na
stavku teksta već se ističe uticaj kršćanstva. Neki tekstovi su tvo
revine novije dobe, ali melodije i od tih popijevaka su iz najstarije dobe.
Vidi popijevke: „ J e su li nam doma gospoda" i „ I v a je mlada".
Poznato je, da je kršćansko svećenstvo nastojalo, da izbriše iz
naroda spomen na poganstvo, te da je — gdje se samo dalo — izmije
nilo poganska imena s kršćanskim imenima. A poznato je i to, da prosti
puk tradicionalno sačuva stare melodije popijevaka i onda, kada je
materinski svoj jezik napustio i drugi jezik primio, kako je to još dan
danas primjerice u Tirolu. O sadašnjem tirolskom narodu, koji pjeva
na njemačke tekstove slavenske melodije, pisao je god. 1879. raspravu
dr. I. Mitterrutzer, ravnatelj gimnazije u Brüxenu u Tirolu.
Pošto sada u starosti svojoj ne čujem više tako dobro, kako sam
nekoć čuo, zamolio sam moga prijatelja gospodina Nikolu pl. Faliéra,
našega na glasu ravnatelja orkestra, koji ima oštar i izvježban glazben
sluh, da prosudi, jesam li svojim sluhom ono dobro uhvatio, što su mi
spomenute gospodjice pjevale. Gospodin se Faller drage volje odazvao
mojoj molbi, a isto tako i obje gospodjice, da još jedanput pjevaju pred
gosp. Fallerom rečene žetelačke pjesme. No dok smo se mogli sastati,
jer su sad jedni sad drugi bili zapriječeni, prošlo je mjesec dana. Na
pokon smo se teda negda koncem travnja sastali u mom stanu; gospo
djice su pjevale, a gosp. Faller — komu nisam pokazao svoju ukajdbu —
bilježio je i one popijevke, koje sam ja prije ukajdio, pa još i dvije
druge popijevke, koje mi nisu prije pjevale obe gospodjice.
U koliko smo se mi ukajditelji tih melodija slagali ili razišli u
ukajdbi, razabrati če oni, koje naš pučki pijev zanima, te koji hoće
jednu i drugu ukajdbu sravnjivati medju sobom. S toga razloga priopćio
sam ovdje moju ukajdbu i ukajdbu gosp. Faliéra.
Što se tiče teksta tih popijevaka, komentirao je na moju molbu
neke tekstove poznati i zaslužni naš slavenski mitolog, dr. Nikola vitez
Gržetić Gašpićev , koji komentar takodjer ovdje priopćujem.
1
2
1. Z N A Č K A
(ŽETELAČKA)
iz P o z n a n o v c a u h r v . Z a g o r j u .
Pjevaju žetelice u jutro na polju.
Ukajdio Nik. pl. Faller.
r
Vi - še,
bo
- -
žjem
vi - - še
ko - le
sun - če - ce,
-
po
tom
ku.
Dr. Gržetić je god. 1900. itampom izdao u Mostaru znamenito svoje djelo:
„0 vjeri starih Slovjena" (Vel. oktav. str. XXIII. i str. 216).
Komentar đra. N. Gržetića priobćujemo na n a r o č i t u želju g. Kuhača. UR.
1
2
Više, više sunčece
Po tom božjem koleku.
Po tom božjem koleku
Po tom božjem grobeku.
1
Gde Marija klečala
Svoga sina molila.
Mitološki komentar dra. Gržetića:
Ova pjesma je spadala u poganske hvalospjeve sunčanomu božanstvu; nu
sada je žalibože samo fragment stare poganske pjesme. Ovo je moći razabrati iz
same riječi pjesme:
„Više, više Sunčece (Sunčiću) po tom božjem koleku".
Značaj je ovim riječima:
„Penji se penji „Sunašce"
Po tvojem božanskom kolicu".
Ovo je dakle hvalospjev predpoldašnjemu blagomu sunčanomu božanstvu,
kojega djevojke prizivlju u dražestnom diminutivu, a takova su mu i kola.
U starom vijeku bila je vjera, da sunce juri po nebesima na zlatnima kolima.
Tako je jurilo sunce, i to predpoldašnje blago sunce „Mithra" na zlatnim kolima
upregnutima sjajnima konjima, kojima je ravnala krasna kočijašica „Ašis-Vanghubi". A tako je jurio Helios sa svojom Eos u Grka i Sol sa ,,Aurorom"u Rimljana,
a u starih Slovjena Sunic (Snić) sa Zorom.
„Po tom božjem grobeku" znači „po nebesima", jer tamo prebivaju duše po
kojnika.
2. Z N A Č K A
(ŽETELAČKA)
iz P o z n a n o v c a u h r v . Z a g o r j u .
Pjevaju žetelice u poldan na polju.
Larghi&simo
Vi-šnja
moj
- (ja)
Ukajdio Fr. Š. Kuhač.
40
mo - ja
ze
-
-
vi - - šnja,
-
le
-
-
-
vi - - šnja
na.
Višnja moja višnja
Višnja moj'(a) zelena.
U visoke gore
Na kiti jelove.
Kak si mi zelena
U visoke gore.
Na nju doletele
Tri tice nebeske:
Kolek, diminutiv od „kolo".
Prva zapopeva
Od milog Jezuša,
Druga zapopeva
Od djeve Marije.
Treća zapopeva
Od svetog Trojstva nam.
Mitološki komentar dra. Gržetića:
Višnja je bila u starih Prusa a po svoj prilici i u Praslovjena sveto drvo, po
svećeno bogu Višnji-ju, odkud joj i ime.
Ova pjesma sjeća nas na pradrevnu pjesmu, koju je priobćio Wagilewic (sravni
dr. Gržetić: 0 vjeri starih Slovjena, str. 131.) o stvaranju svijeta, tom razlikom,
da su tri ptice (golubice) sjele na sveto rajsko drvo „Jasen" (u Germana Ygdrasil)
i posavjetovale se, kako da stvore svijet, i to ponajprije „sjajno sunce, bliedi mjesec,
žarku zoru i sve zviezde".
3. Z N A Č K A
(ŽETELAČKA)
iz P o z n a n o v c a u h r v . Z a g o r j u .
Pjevaju žetelice u poldan na polju.
Larghtesimo
1
Ukajdio Fr. Š. Kuhač.
J. — 40
Spe
- vaj,
mo - ja
ro - ža
spe
ru
-
vaj
-
me
K a - - ti - - ca!
-
-
- na.
„Spevaj, spevaj, Katica!
Moja roža rumena."
„„Kak ja tužna ne bila?
Kad moj dragi otaja.
„„Kako bi ja spevala,
Kad ja toga ne morem?'"
„„Nejdi, nejdi, dragi moj!
Ja ti dajem prsten svoj.""
„Kakva tuga, Katica?
Moja roža rumena!"
„ „ „ J a t' ne ljubim s prstenom
Neg te ljubim srčecem."""
Ovdje zamnievao je glas ef mal ne kao fis, a glas de mal ne kao dis. Ali pošto
ja nikada nisam bilježio u pučkom pievu, koji glas po absolutnoj sitnini (visini)
nego vazda po stupkama ljestvice, to sam i tuj uzeo glas ef za septimu, a glas de
za kvintu, premda nisu ti glasovi bili po temperiranoj ugodbi pravi ef i pravi de.
otaja = odhaja.
2
2
„ „ „ J a si dima povrnem,
Suho drevce procvete."""
1
„„Poveć meni, dragi moj!
Kada se buš povrnul?""
Ukajdio Nik. pl. Faller.
mo - ja
ro - ža
Mitološki komentar dra. Gržetića:
Žetelica „Katica" žaluje, da njezin miljenac (Sunce) od dana žetve odhaja u tudje
zemlje i da se ne vraća, dok opet ne procvate suho drvo (priroda) i ne uzori žito.
Ovo povraćanje „Sunčevo" su jur vrlo drevni narodi u ljubavne bajke ubilježili.
Tako žaluje I ž i d a za svojim nastradalim miljenikom O s o r o m (Osor = Ascra),
koji je bio u podzemlju strogim sudijom duša.'^
Sličnu bajku susrećemo i u Phoeničana, gdje je A s t o r e t (grčka Aphrodita)
žalovala za nastradalim u lovu A d o n o m, koji se je ali svakog proljeća opet vraćao
k svojoj Astarti, a jeseni polazio upodzemlje (Hades). Sličnu bajku su vjerovali
i Babilonjani, gdje I s t a r a žaluje zimi za B e 1 om „gospodarom duhova". Isto
tako žali A ž i s Vanghubi za M i th r o m u Perzijanaca. Tako je bila uvijek u crnini
odjevena Bhavani u Inđjana za Sivom, sudijom duša u podzemlju, a zvala se je po
mužu i Sivina. Sličnu bajku nalazimo u Germana, gdje Nana žaluje za B a I d u r o m
i boginja „S i e b a" (Živa) za R a t o g o s t o m (odnosno sunčano božanstvo Svarožić) u sjevero-zapadnih starih Slovjena. Svi ovi nesretni nastradaoci bivstvovali
su zimi u podzemlju a proljećem su se vraćali na zemlju. Takva je bila drevna ljudska
vjera, kojom su ljudi tumačili postanak zime i ljeta i dana i noći!
4. Ž E T E L A Č K A
POPIEVKA
iz P o z n a n o v c a u hrv. Z a g o r j u .
Pjevaju žetelice, kad sunce zalazi.
mm
Ni
1
s
žje,
Ukajdio Fr. Š. Kuhač.
'-si-
5Í-
žje
• J — i
-Bi
ce
Poveć = povedj.
Dima = doma.
Gosp. Faller držao se ovdje absolutne sitnine glasova, koji glasovi zaisto
više naginju na fis i dis nego na ef i de.
2
3
po
tom
ma - lom ko - le
-
ku.
Nižje, nižje sunčece
Po tom malom koleku,
Po tom malom koleku,
Po tom božjem grobeku.
Gde Marija klečala
Svoga sina molila."
5. V I E N A C ( Ž E T E L A Č K A
POPIEVKA)'
iz P o z n a n o v c a u h r v . Z a g o r j u .
Pjevaju žetelice u večer.
Ukajdio Fr. Š. Kuhač.
Ve - čer
nju
1
nam
Ma
je
-
-
ro
ri
-
-
sa
- ja
pa
gle
-
-
•
- da
- la,
da - - la.
Glede melodije vidi prijašnju popievku „Spevaj, spevaj, Katica".
Glede teksta vidi popievku: „Više, više, sunčece".
Kada žetelice na večer dodju s polja, nakite jednu djevojku viencem
mećući joj taj vienac na glavu. Vienac je spleten od pšeničnih klasa nalik kruni.
Kod te zgode idu žetelice dvie po dvie i to tako polagano, te se jedva opaža, da se
napred miču, jer koraci ne iznašaju ni polovice stope, a noge stiskuju jednu uz
drugu nogu. Meni se čini, da i taj hod spada na poganski obred, kada su imali
kakav ophod.
* Ovaj ef glasio mal ne kao fis, a glas de mal ne kao dis.
Koliko ja znam iz vlastitog slušanja, razlikuju naši selski pjevači enharmonske glasove. U njih je ris malo sitniji (viši) od glasa ef, a isto tako i dvoriš od
glasa de.
Da ovdje sliede u melodiji (u sopranu) glasovi ef i de, zaključujem od tuda,
što sam jasno razabrao, da je altistica pjevala na melodijski glas de, kontru-glas ge.
2
8
5
B
Ukajdio Nik. pl. Faller.
Ve - cer
nju
nam
Ma
je
-
ro
-
-
-
sa
pa
ri-ja
gle
-
- da
- la
da - la.
Večer nam je rosa padala,
Nju Marija gledala
Smileni, o Jezuš, dojdi k nam,
Pelaj nam duše v svetel raj.
Sa lepoga dvorca od Boga
Od smilenoga Jezuša.
U svetel nam raju najbole
Gde se duše vesele.
Mitološki komentar dra. Gržetića:
Dok je prva pjesma bila hvalospjevom predpoldanjemu „Suncu", treća poldnevnomu, ova popoldašnjemu, i to večernomu „Suncu".
Prva pjesma nazivlje predpodnevno sunce — Više-Sunašce, treća Višnje-Sunašce, a četvrta Nižje-Sunašce. Potražimo li značenje Višnjemu-Suncu, to ćemo
naći, da sskt. vishuwam znači izjednačbu dana i noći, a to biva 24. rujna (Aequinoctium). Jesenska izjednačba noći biva upravo u zviezdovlju „žeteoke", kad sunce
udara svojima zrakama na polovnik, a to biva za vrieme žetve. Čim krene sunce
prema jugu, odhadja svakim danom to više prema južnima stranama svijeta. S toga
žaluje „Katica" žetelica za svojim miljenkom, koji će se tekar drugim proljećem
opet natrag vratiti, da drugu žetvu poluči.
Prost narod ne zna, što je to Višnje-Sunce, već usredotočuje svoje misli na
poznato mu stablo višnju; nu i ovo'stablo bilo je posvećeno Višnji-ju, koje božanstvo
spominju stare bugarske pjesme, koga drže najuzvišenijim nebeskim božanstvom,
a po svoj prilici će biti srodan sa vedskim'Višnom (Vishnu). Poznato je, da su Brahmani
podielili velike žrtve „Šatra" u dvije polovice, a medju ovima padala je izjednačba
noći (Vihuvam), a time su ustanovili prema raznim božanstvima i razne obrede.
Stoga držim, da žetelice u Poznanovcu oponašaju svojim sporim micanjem u dvo
jakom redu prividno sunčano sporo micanje!
6. V I E N A C ( Ž E T E L A Ć K A
POPIEVKA)
iz P o z n a n o v c a u hrv. Z a g o r j u .
Pjevaju žetelice u večer, kada predadu vienac vlastniku
polja.
Ukajdio Nik. pl. Faller.
Je
li
su nam
do
-
ma
go
-
spo
-
da ?
Je li
su nam
do - ma
go
Je li su nam doma gospoda?
Je li su nam doma gospoda?
-
-
SDO
-
da ?
Mi nesemo ovaj dar,
Koga nam je Jezuš dal.
Poljaci imadu sličnu pjesmu, kada žetelice nose plod (pšenični vienac)
s polja, te ga predadu gospodaru. — Evo te pjesme s originalnom svojom
melodijom :
Moderato,
Pro-wa-dzi-my
pio - no-wa - lo,
plon
po
Je - go - mo-sci
plon w Je - go-mo-sci
sto kor-cy z ko-py da - lo.
dom.
A-by do-brze
Pro - wa-dzi - my
w dom.
1.
Prowadzimy plon
W Jegomosci dom,
Aby dobrze plonowalo,
Po sto korcy z kopy dalo.
Prowadzimy pion
W Jegomosci dom.
Prowadzimy plon
W Jegomosci dom.
Nie chwieje si? i jareczka.
Sprzatnelismy do ziareczka.
Prowadzimy etc.
2.
4.
Prowadzimy plon
W Jegomosci dom.
Niech jegomosci wyjrzy w pole
Oziminka sie nie chwieje.
Prowadzimy etc.
3.
Prowadzimy plon
W Jegomosci dom.
Bogdaj zdrovo plonovalo,
Že tak roczek doczekalo.
Prowadzimy etc
5
Kako je iz gornje melodije razabrati, upotriebio je poljski puk za nju
tradicionalnu svoju trodjelnu mjeru (takt) sa dvie osmine na prvu četvrtinku.
1
Vidi melodiju popievke „Večer nam je rosa padala".
Ova je popievka izvadjena iz djela: „Piesni ludu'', štampano u Krakovu
g. 1892. Tekstove te zbirke napisao je po pučkom pievu g. Z y g m u n t G l o g e r ,
koji mi je svoju knjigu sam u Zagrebu predao; melodije ukajdio je takodjer po
pučkom pievu g. Z y g m u n t N o s k o v s k i .
1
I naša hrvatska melodija za sličnu pjesmu: „ J e li su nam doma gospoda?"
po mojoj je ukajdbi trodielna ( % ) , ali na prvu četvrtinku ne dolaze dvie
osmine, nego jedna četvrtinka, što odgovara trohejskom akcentu teksta.
Poraba narodnog (različitog) ritma u poljskoj i u hrvatskoj melodiji iz
brisala je srodnost medju obim melodijama, ali unatoč tome ipak se sačuvala
neka zajednica i to u s l i e d u i n t e r v a l a melodije, kako to posvjedočuju
sliedeći taktovi:
poljski
hrvatski
Pošto nije vjerovati, da je ta istovjetnost tih taktova puki slučaj, to
smijemo pretpostaviti, da potječe ne samo tekst, nego i melodije poljske i hr
vatske popievke iz zajedničke dobe poganskih Poljaka i poganskih Hrvata. To
smijemo pako već s toga pretpostaviti, što se onaj dio poljske Galicije, odkuda ta popievka i od kuda i plavi Hrvati potječu, još i danas zove B i e l a
Horvatska.
Mitološki komentar dra. Gržetića:
Ova je pjesma ostanak od stare poljske pjesme:
„Plon niesemy plon jegomošci v' dom;
Bogdaj zbože (žito) plonövalo
Dziescec korcy (vagan) z medla dalo".
Svetkovinu žetve su obavljali svi stari Slovjeni, a bog žetve je bio u Litvana
i Poljaka „Pluite" (Plevnik = Punitelj hambara), Pluto u Grka i Rimljana. U Poznanju upute se žeteoci iza žetve k svomu gospodaru te jedna djevojka nosi ogroman
kolač (korowaj), a jedan momak nosi na glavi omašni vienac upleten klasovim i
raznijem cvijećem te će gospodaru zapjevati gornju pesmu:
Plod nesemo plod
Vašem moćnom domu,
Bogdaj žito porodilo !
Svako zrno razmnožilo
Deset mjera zrno dalo!
Od ovoga žetclačkoga božanstva „Pelnita" ostale su i nam rieči „plod, pleviti,
plniti (puniti) i t. d. Rieč plod potječe od nasala „plont".
7. Ž E T E L A Č K A
POPIEVKA
iz P o z n a n o v c a u h r v . Z a g o r j u ,
Pjevaju žetelice, kada zob žanju.
Ukajdio Nik. pl. Faller.
I - - va
ie
mla
- da
ve - ter
ž njum vla
-
-
da.
Iva je mlada
Veter žnjum
Kitje je trgal
Na breg je metal.
Veter žnjum vlada
Kitje kad trga.
Na breg je meče
Dunaj zameće.
vlada
Vidi melodiju popievke „Spevaj, spevaj, Katica!"
FR. Š. KUHAČ.

Download Report