Prvo poglavlje Uzroci narcizma Vedska mudrost zasniva se na načelima inteligentno stvorene kreacije koja nas okružuje. Sustav zakona i principa koji djeluju unutar pojavnoga materijalnog svijeta ne može se mijenjati kao što ne možemo mijenjati značenje i funkciju prometnih znakova, već ih moramo naučiti i slijediti kako bismo ostvarili željeni cilj (npr. siguran i brz transport od točke A do točke B). Materijalni je svijet nešto poput našega globalnog sustava transporta koji koristimo u posljednjih stotinjak godina. Brojna vozila koja se kreću po prometnicama imaju razne smjerove i brzinu kretanja. Kad ne bismo imali kompleksan sustav prometnih znakova i pravila, prometnice bi za kratko vrijeme bile potpuno blokirane sudarenim i razbijenim vozilima. To bi se dogodilo jer bi svaki vozač slijedio svoja pravila i propise, nesvjestan pravila i propisa drugih vozača. Naše bi putovanje bilo rizično i u konačnici neuspješno. S druge strane, vidimo kako je lako moguće nebrojenom nizu vozila putovati prometnicama svijeta iz jednostavnog razloga što postoje 1 stroga i nepristrana pravila kojih se vozači nauče i naviknu slijediti prije negoli započnu svoja neovisna putovanja. I kad se ta pravila ne slijede pravilno, dolazi do prometnih nezgoda, gubitaka života, materijalne štete, ili, kraće rečeno, dolazi do nepotrebne patnje. MeĎutim, slijeĎenjem pravila i propisa djelomično se gubi osjećaj «ja radim kako ja hoću, kad ja hoću i gdje ja hoću». Na taj način naš osjećaj individualnosti i neovisnosti biva zanemaren i povrijeĎen. Kad moramo na semaforu čekati pola minute kako bismo nastavili kamo smo naumili, možemo se osjećati sputano i frustrirano. Naše želje nisu ispunjene, naše je putovanje momentalno zaustavljeno, netko drugi za nas odreĎuje kako, kad i gdje. Ako uzmemo u obzir samo sebe, svoje postojanje, svoje želje i planove, možemo zaključiti kako u stvarnosti baš i nemamo potpuno slobodnu volju. TuĎa slobodna volja uvijek se nameće; na svakom koraku i u svakoj situaciji svatko od nas čini kompromise sa svojim namjerama i planovima jer se tuĎe namjere i planovi konstantno nameću našima. Propusti pješake, idi kad je zeleno, uspori, skreni desno, zaobiđi, stani i čekaj, plati da bi 2 prošao, vrati se natrag i promijeni smjer kretanja...samo su neke od situacija u kojima se svakodnevno nalaze vozači na prometnicama. Zato postoje kočnice, brzine i upravljač koji reguliraju kretanje našeg vozila. Oni služe kako bismo mogli napraviti neophodne kompromise u svrhu ispunjenja svojih želja i ostvarivanja ciljeva svojih putovanja u što kraćem vremenskom periodu i na što sigurniji način. Dakle, vidimo kako je primarna funkcija prometnica, prometnih znakova i propisa omogućiti vozačima brz i siguran put do željena cilja. U primarnu funkciju ne spada naša individualnost i neovisnost, naše osobno uživanje ili neki drugi motiv za putovanje. Zašto je to tako? Zašto se moramo podrediti pravilima i propisima i staviti na stranu osobne želje i planove? Razlog je tomu činjenica da nismo sami u ovom svijetu, nismo jedini vozač, jedino vozilo na cesti. Kad bismo bili jedini, pravila i propisa jednostavno ne bi bilo. Radili bismo što god i kad god bismo htjeli. Ali to nije realnost. Stoga se vratimo na razlog zbog kojih sam odabrao ovu usporedbu i s kojom svrhom. 3 Svijet u kojem živimo u sebi već sadrži pravila i zakone. Moderna znanost konstantno pokušava na što precizniji način otkriti i definirati što veći broj tih zakona kako bi njihovim slijeĎenjem ljudi postigli ostvarenje osobnih i kolektivnih želja. Naše je tijelo poput vozila koje nam je potrebno kako bismo se kretali po materijalnom svijetu (prometnicama) i dužnost nam je što bolje proučiti i slijediti načela materijalnog svijeta kako bismo izbjegli nepotrebnu patnju koja će skoro uvijek biti uzrokovana upravo njihovim namjernim ili nenamjernim kršenjem. Često će neslijeĎenje biti uzrokovano nepoznavanjem pravila pa će većina ljudi biti iznenaĎena i zbunjena kada doživi odgovarajuće posljedice svoga pogrešnog djelovanja. Primjerice, netko može htjeti izgraditi avion u obliku cvijeta a krila napraviti od meda i brašna. Može vjerovati kako je takav avion puno ljepši i funkcionalniji od standardnog oblika aviona. Ali čim pokuša poletjeti njime, doživjet će frustrirajući poraz koji rezultira izgubljenim vremenom i energijom. To je zato što zakoni gravitacije i aerodinamični zakoni već postoje u prirodi i ne mogu se mijenjati našom voljom. Mi se moramo prilagoditi tim zakonima i uskladiti 4 svoje želje prema već postojećim principima svijeta koji nas okružuje. Ponašanje osobe koja uporno pokušava prkositi prirodnim zakonima naziva se stanjem ludila (stanje u kojem osoba ne razlikuje svoje želje od realnih mogućnosti vanjskog svijeta). Ukoliko želimo izbjeći nepotrebnu patnju koja proizlazi iz stanja ludila, potrebno je prihvatiti svoje nesavršenstvo u svakom smislu te riječi. »Ja sam nesavršen i moje su želje također nesavršene. Moje su misli nesavršene i moje su emocije također nesavršene. Sve što ja radim nesavršeno je i koliko god se trudio, ostat ću nesavršen.» Ako prihvatimo istinu u svom nesavršenstvu, pogrešaka koje zanemarimo da pogledu. ove izjave kao upravljačku životu, unatoč spomenutom možemo izbjeći veći dio radimo kad zaboravimo ili smo nesavršeni u svakom Ne postoji veća pogreška i temelj za patnju nego uvjerenje kako u bilo kojem trenutku djelujemo na savršen način. 5 I upravo je to uvjerenje osnovni temelj sveg narcizma, svih psihičkih poremećaja i svih pogrešnih djelovanja u materijalnom svijetu. Postavlja se pitanje: odakle dolazi to uvjerenje da djelujemo savršeno? Zapravo, rijetko će tko na svjesnom nivou uistinu misliti da razmišlja, osjeća ili djeluje na savršenoj razini. Ono što se dogaĎa jest da naši simptomi razmišljanja, osjećanja i djelovanja sugeriraju kako se osjećaj savršenstva odvija na podsvjesnom nivou. Dakle, nismo svjesni pogrešnog uvjerenja o svojoj savršenosti. Ono se odvija automatski, bez ulaganja svjesnog napora. I da bismo to bolje ilustrirali, potrebno je prikazati te simptome kroz praktične primjere iz svakodnevnog života. Primjerice, sjetimo se osjećaja koji doživimo kad nam netko kaže da pogrešno razmišljamo o nečemu. Automatska je reakcija povreda, želja za obranom i smišljanje samoobrane. Rijetko tko automatski kaže: «Oh, da, moguće je da sam u krivu.» Ako smo svjesni nesavršenstva u svim aspektima našeg materijalnog postojanja, kako je moguće osjećati povredu ili bilo koji drugi 6 negativan osjećaj kad netko drugi primijeti ili kaže da griješimo? Zašto bi se itko od nas ikada branio od takve primjedbe? Zar ne bi bilo logičnije da svatko potvrdi: «Da, vjerojatno griješim na neki način.» Čak i ako nas drugi hvale da smo savršeni, to ne mijenja neopozivu činjenicu da smo ipak nesavršeni. Možemo slušati takva laskanja do kraja života, meĎutim, to neće promijeniti stanje nesavršenstva u savršenstvo. I Vede se slažu s tim; dok god se nalazili u materijalnom svijetu, bit ćemo izloženi sveprožimajućem zakonu nesavršenstva. Dakle, svi smo, i u svakom trenutku, nesavršeni. MeĎutim, simptomi narcizma, koji su opisani drugoj knjizi o samoozdravljenju, govore o tome kako narcizam ne podnosi osobno nesavršenstvo, opire se i odbacuje mogućnost pogreške u mislima, emocijama i djelovanju, i opravdava osobne pogreške kao pogreške drugih ljudi, stvari ili situacija. Tu se radi o nesvjesnom korištenju podsvjesnih štitova čija je funkcija zaštita svjesnog uma od daljnjih povreda koje mogu dovesti osobu do 7 stanja živčanog disfunkcionalnosti. sloma ili mentalne U prvoj knjizi o samoozdravljenju možete pronaći detaljna objašnjenja karakternih štitova, kako nastaju, na koji način ih koristimo i kako se mogu ukloniti. Karakterne štitove možemo još nazvati i karakternim blokadama, ili, jednostavnije (ali ne sasvim ispravno), lošim karakterom. Zašto imamo potrebu za zaštitom od živčanog sloma? Zar smo toliko krhki i povredivi? Ne, u principu se, pravilnim odgojem u ranom djetinjstvu, lako izbjegne takva ranjivost u odrasla čovjeka. Jedini je problem u tome što se danas rijetko tko može pohvaliti da je dobio pravilan odgoj u ranom djetinjstvu. Vede nas upozoravaju na to dajući nam smjernice za pravilan odgoj prema kojima možemo vidjeti koliko smo nepravilno odgojeni i, prema tome, koliko smo ranjivi i lomljivi. U ovoj knjizi neću govoriti puno o tome kako pravilno odgajati djecu jer je to tema skoro neiscrpnog sadržaja koju ću dotaknuti više u trećoj knjizi o samoozdravljenju. Ovdje ćemo govoriti najviše o simptomima i načinu na koji 8 možemo transformirati, ojačati i poboljšati vlastiti karakter sad kad smo već izgraĎeni kao odrasle osobe. Osnovni je uzrok razvoja narcisoidnoga karaktera u dobi od začeća do desete godine života nedostatak pravilne pažnje koju jedan ili oba roditelja svjesno ili nesvjesno uskraćuju svome djetetu. Ovdje se ne govori o namjernom zlostavljanju djeteta. Moj je osobni stav da je svaki roditelj kemijski uvjetovan zaštititi svoje dijete na način na koji vjeruje da je najbolji. Drugim riječima, ne postoji roditelj koji želi svome djetetu patnju i povrede kako bi uživao u tome. Svaki roditelj želi zaštititi svoje dijete od patnje i povreda, samo što način na koji to čini može izgledati poput zlostavljanja, zanemarivanja i odbacivanja. I ukoliko dijete ne dobije pravilno objašnjenje ponašanja svojih roditelja, sigurno će u svojoj glavi zaključiti kako ga roditelji ne vole, ne žele i ne trebaju. Takvi zaključci stvaraju negativne emocije nevoljenosti, neželjenosti, niže vrijednosti, odbačenosti, samoće i nesigurne budućnosti (neizvjesnost, nesigurnost, nepovjerenje). 9 To je nešto što «naučimo» od svojih roditelja i dalje prenosimo svojoj djeci kroz svakodnevni odgoj. Svatko će čvrsto vjerovati u ispravnost odnosa sa svojim djetetom i zavjetovat će se na sljedeći način: «Ja ću odgajati svoje dijete bolje nego što su mene moji roditelji odgajali.» Pri tome uglavnom smatramo da su naši roditelji griješili u odgoju i da su mogli bolje – pa ipak, nisu. Tako u svom umu stvaramo vjerovanje kako smo uskraćeni za ljubav, pažnju, materijalna dobra i slično, iako za to nije bilo potrebe. Vjerujemo u zlostavljanje, zanemarivanje, kažnjavanje i odbacivanje od strane svojih roditelja, što je po svim standardima uistinu traumatično iskustvo za nezrelo dijete. Ovaj se stav i osjećaji nastavljaju i u odrasloj dobi, ali se simptomi tog stava manifestiraju na drukčiji način nego u djetinjstvu. Karakter odrasle osobe koja očituje navedene osjećaje stečene u ranom djetinjstvu naziva se narcisoidan karakter i obilježava ga čitav niz simptoma vezanih za unutarnje i vanjsko ponašanje (prema sebi i okolini). Ovdje se posebno treba naglasiti kako tu nije nužno riječ o stvarnom zlostavljanju, već o percepciji djeteta koje zaključuje da se tu radi o 10 zlostavljanju i odbacivanju. Trauma je sve ono za što dijete vjeruje da se nije trebalo dogoditi, a ipak jest, kao i sve ono za što vjeruje da se trebalo dogoditi, ali ipak nije. I za dijete ne postoji drugi «krivac» osim vlastitih roditelja (kasnije Bog i okolina). «Mogli su, a nisu.» ili «Nisu trebali, ali ipak jesu.» Ovo su dva osnovna principa stvaranja trauma u umu djeteta koje će u podsvijesti razviti čitav niz programa ponašanja koji su izvan naše svjesne kontrole (ponašanje i reakcije za koje vjerujemo da su «jače» od nas). Svatko od nas može introspekcijom analizirati svoje proživljeno djetinjstvo i vidjeti koji od dogaĎaja spadaju u ove dvije kategorije traumatičnih iskustava. Prilikom introspektivne analize trebali bismo slušati samo osjećaje, dakle, ono za što vjerujemo da je istina, a ne ono što današnjim racionalnim umom ocjenjujemo kao dobro ili loše. Velika je šansa da ćemo pronaći dovoljno takvih iskustava i stoga velika većina ljudi može svrstati sebe u kategoriju narcisoidnih karaktera (svidjelo nam se to ili ne). 11 Kao što sam napisao u knjizi Samoozdravljenje II, svatko je od nas narcis, odnosno imamo poremećaj identiteta. Jedina je razlika u stupnju poremećaja, što se mjeri brojem i intenzitetom traumatičnih iskustava u ranijem djetinjstvu. Ali postoji zdrav i nezdrav stupanj narcizma, i moja je velika nada da će svatko od nas biti sposoban prepoznati i regulirati svoj narcizam do zadovoljavajuće mjere. Zdrava mjera narcizma prepoznaje se po tome koliko je osoba u stanju zaštititi svoj identitet a da ne povrijedi druge. U laičkom žargonu to bi zvučalo ovako: «Ja poštujem druge ljude i ne vrijeđam nikoga, ali ne dozvoljavam da me netko tretira kao otirač za noge.» Ova bi rečenica mogla poslužiti kao standard zdravog stupnja narcizma u današnjem društvu. Svatko od nas ima potrebu zaštititi svoj identitet (tjelesni i mentalni) i svakako imamo pravo na to. Ukoliko nas netko optužuje, krivi, napada, verbalno zlostavlja i sl., imamo pravo reći nešto u svoju obranu ili se udaljiti od te osobe, ukoliko to učinimo ne koristeći iste ili slične metode koje se koriste protiv nas. Znači, svatko može obraniti svoj identitet bez nepotrebnih protunapada, koristeći smiren ton glasa i neuvredljive riječi, dakle, bez osobnih uvreda i želje za nasiljem, osvetom i sl. Ne možemo izbjeći napade drugih ljudi, niti 12 možemo kontrolirati njihovo mišljenje i djelovanje. Ako nas netko želi osobno uvrijediti, što mi doista možemo poduzeti da se to ne dogodi? Ništa. Svatko ima pravo na svoje mišljenje i izražavanje mišljenja, i svatko ima pravo odabrati način izražavanja. U visokom stupnju narcizma osoba će odabrati uvredljive, nasilne, nelogične i emotivne riječi i metode izražavanja, dok će na niskom stupnju narcizma odabrati upravo suprotno. Svima se savjetuje da prihvatimo činjenicu da neće svatko odabrati način izražavanja koji mi smatramo ispravnim. Neki će odabrati vulgarnost i nasilje, a mi se i s takvim ljudima moramo suočiti i naučiti komunicirati. Ponekad ćemo biti uspješni u tome i povoljno riješiti sukob, dok ćemo katkad morati otići s gorčinom u srcu jer nismo uspjeli na miran način riješiti spor. I jedno i drugo je prihvatljivo rješenje i može se iskoristiti kao korisna terapija za naš osobni narcizam koji pokušavamo dovesti do prihvatljivog nivoa. Kroz sljedeća poglavlja govorit ćemo o simptomima narcizma i kako ih prepoznati kod sebe i kod drugih, a najviše o tome kako ih smanjiti, kako utjecati na svoj um da se promijeni, a samim time inspirirati i druge da to promijene kod sebe. 13 Vežite se jer ova vožnja neće biti ugodna ni udobna. *** Narcizam je bolest materijalnog svijeta, postoji oduvijek i zauvijek, poput smrti koja je zagarantirana svakom utjelovljenom biću, što ne znači da bi se tome trebali prepustiti. Za ona živa bića koja dovedu svoj narcizam do minimalnog nivoa, materijalni svijet prestaje biti mjesto patnje i frustracije. Kad svoj identitet u potpunosti produhovimo, naš život postaje izvor neprestane radosti, ushićenja i uspjeha, čak i ako smo okruženi narcizmom i patnjom ovog svijeta. Svatko od nas sposoban je izdignuti se iznad zakona materijalnog svijeta ukoliko uspješno reguliramo vlastitu sebičnost, egocentrizam, emotivnu preosjetljivost i ostale simptome narcisoidnoga karaktera. Dok radimo na sebi i liječimo svoje karakterne mane, sjetimo se da one dolaze iz djetinjstva kojeg više nema i nije ga moguće ponovno proživjeti, nadoknaditi izgubljeno ili ispraviti pogrešno. Ono što možemo jest pravilno prihvatiti da je sve što se dogodilo u prošlosti nepromjenjivo, i stoga se savjetuje da te 14 dogaĎaje i iskustva prihvatimo kao Božju volju. Da, moglo je sve biti i puno ljepše, meĎutim, očito nije, i za to postoji jako dobar razlog. Osnovni je razlog zbog kojeg je Bog dopustio da nam se odreĎene traume dogode u djetinjstvu sljedeći: kad osoba s nepravilno formiranim karakterom (uslijed traumatičnih iskustava u djetinjstvu) uspije u odrasloj dobi promijeniti te nedostatke i nepravilnosti, smatra se da je nadišla svoj lažni ego i da je spremna za ozbiljnu duhovnu praksu i iskustvo osobnog odnosa sa Svevišnjom Božanskom Osobom (kao što je opisano u Samoozdravljenju II). Svaka promjena karaktera iz lošeg nabolje korak je bliže božanskom karakteru. U našem je vlastitom interesu da poduzmemo sve što je u našoj moći kako bismo trajno promijenili (iscijelili) svoj nepravilno formiran karakter, jer osim što će ljudi oko nas uživati u našem karakteru, mi smo, zapravo, ti koji će imati najveće dobrobiti od promjene. Neki su od simptoma pravilno transformiranog narcizma sljedeći: kontinuiran uspjeh na duhovnom i materijalnom nivou postojanja, konstantan osjećaj sigurnosti i zadovoljstva, 15 dubok i pozitivan odnos s drugim ljudima, mogućnost pozitivnog utjecaja na svaku situaciju u kojoj se nalazimo, praktično znanje koje nam smiruje um i održava nivo mira i tolerancije i, najviše od svega, duboko povjerenje u Boga koji se nalazi u našem srcu, povjerenje u Njegovo vodstvo i osjećaj vječne zaštićenosti od svih nepovoljnosti. U protivnom, zadržavanje tvrdoglavog stava «ja sam u pravu i ja se ne želim i ne moram mijenjati» donijet će u naš život sve vrste nepovoljnosti i kontinuiranu patnju koja izvire iz osjećaja odbačenosti, neshvaćenosti, neuspjeha, nesigurnosti, nepovjerenja u druge, nepovjerenja u zakone prirode, nepovjerenja u vlastite sposobnosti i znanje te, konačno, nepovjerenja u Boga koji se nalazi u našem srcu, što je i najgori simptom narcizma (ateizam, sumnja, depresija, autodestrukcija). Sljedeće poglavlje posvećeno je simptomima narcizma koji se u većoj ili manjoj mjeri očituju kroz naš karakter u svakodnevnom životu i odnosima s ljudima i situacijama. Svatko od nas može svakodnevno analizirati svoje misli, zaključke, osjećaje i ponašanje i prosuditi što je od toga kontaminirano narcizmom i kako promijeniti svoj karakter na osnovu te analize. 16 Potrebno je naglasiti da unatoč našoj dubokoj analizi, mi sami ne možemo pravilno prosuditi svoj karakter jer nam je prijeko potreban drugi kut gledanja, posebno osobe koja u svom karakteru nema izražene narcisoidne simptome. Dakle, pored osobne prakse samoanalize i introspekcije, savjetuje se da pronaĎemo terapeuta, mentora ili učitelja koji će iz svoga kuta gledanja procijeniti naš osobni narcizam. Ukoliko svoj narcizam prihvatimo kao prirodnu pojavu i ne opiremo se činjenici da smo i mi pod utjecajem te sebične, zarazne bolesti, bit ćemo u stanju za kratko vrijeme izgraditi jako pozitivan stav prema tome. To će nam dati mogućnost da se, na primjer, šalimo na svoj račun, da otvoreno priznamo (umjesto da negiramo) kad se ponašamo narcisoidno, i na taj će se način naš karakter mijenjati začuĎujuće brzo i efikasno. Rezultati promjene karaktera manifestirat će se svakog dana. Potrebno je biti iskren i otvoren, spreman na eksponiranje svog lažnog ega «hladim tuševima» (neugodnosti liječenja narcizma). Nagrada za takav stav i takvo djelovanje činit će nam se i većom nego što stvarno «zaslužujemo». 17 Ovim vas putem pozivam da se slobodno obratite na moj e-mail ili sms (na kraju knjige) ukoliko imate pitanja ili želite privatan razgovor na ovu temu. Mogu vam poslužiti kao drugi kut gledanja, što može bitno pomoći u našem vlastitom radu na sebi i olakšati put transformacije karaktera. 18
© Copyright 2024 Paperzz
