close

Enter

Log in using OpenID

Caritasova analiza stanja starih osoba u potrebi

embedDownload
Opservatorij siromaštva i
resursa u Bosni i Hercegovini
GODINA AKTIVN OG STAREN J A
I M EĐU GEN ERAC IJ SKE
SOLIDARNOSTI
Caritasova
analiza stanja
starih osoba
u potrebi
CARITAS U BOSNI I
HERCEGOVINI SE ZAUZIMA
ZA POTREBITE, A OVIM
DOKUMENTOM ŽELI SKRENUTI
POZORNOST JAVNOSTI NA
PROBLEME S KOJIMA SE
SUOČAVAJU STARIJE OSOBE.
ZAJEDNO MOŽEMO UČINITI
MNOGO ZA DOBROBIT OSOBA
TREĆE ŽIVOTNE DOBI.
Situacija u BiH
U Bosni i Hercegovini živi oko 3,8 milijuna stanovnika (sukladno popisu stanovništva
od 1991. i predviđanjima agencija za statistiku) koji su u nekoliko posljednjih desetljeća
izloženi velikim promjenama uzrokovanim ratom i poslijeratnim događanjima,
migracijama, siromaštvom i socijalnom isključenošću, nezaposlenošću, usklađivanjem
zakona i slično. Takvo stanje otežano je i općim stanjem u Europi i svijetu: ekonomskom
krizom, prirodnim nepogodama, dužim životnim vijekom, malim prirastom stanovništva
itd.
Procjenjuje se da osobe starije od 65 godina u BiH čine 17% stanovništva i ubrajaju se u
najsiromašnije u društvu. Odnos troškova života i visine mirovina je u velikom nesrazmjeru
- minimalna isplaćena mirovina koju prima većina umirovljenika je u srpnju 2011.
iznosila oko 310,00 KM u Federaciji BiH i 160,00 KM u Republici Srpskoj, dok je samo
za troškove hrane mjesečno potrebno izdvojiti oko 600,00 KM (za četveročlanu obitelj).
Veliki broj starih osoba, koji osim problema koji prate treću dob, izložen je i ekonomskom
siromaštvu, što znači da nisu u stanju svojim primanjima pokriti sve troškove kako bi im
život bio lakši, tj. dostojan čovjeka.
Istraživanje Caritasa BK BiH Pričali smo sa siromasima1 iz 2010. godine pokazalo je da je
većina starih osoba izložena nekoj vrsti siromaštva i socijalne isključenosti. Istraživanje
je napravljeno na uzorku od 1200 ispitanika, korisnika Caritasovih programa, od kojih
se 47,3% izjasnilo kao „stare osobe u potrebi“. Stare osobe u potrebi su u ovom izvješću
iskazale i sljedeće poteškoće:
•
•
•
•
•
•
•
•
1
92,8% ispitanika ima nedovoljna primanja;
51,7% starih osoba žive sami;
48,5% ispitanika osjeća se usamljeno ili napušteno;
50,1% navelo je da imaju problem pokretljivosti;
30,7% ima manje zdravstvene poteškoće;
11,8% ispitanika izjasnilo se da su potpuno nepokretni;
9,2% žive u domu/instituciji;
6,5% njih potrebna je pomoć druge osobe.
www.carbkbih.org/images/stories/publikacije/pricali_smo_sa_siromasima.pdf
Žena, 68 godina, Sarajevo
“Kao umirovljenica plaćam sve režije redovno, ništa nisam dužna. Državi izmirim njezino
i meni ostaje 150 KM da bih sebi kupila potrebno za život, da bih kupila i deterdžent i
sapun, šampon i sve ostalo što mi treba, ali ja to ne mogu sebi kupiti, kupim koliko mogu i
što mogu (…) Ako ne platim, predat će me na sud, ja to nisam naviknula. Najvažnije je da
platim režije, a meni koliko ostane.”
Žena, 57 godina, Sarajevo
“Nekad bih htjela bijelu kavu, a nemam mlijeka. Poželim jesti ribu ili triput jesti, poželim
piletinu, šniclu. Meni je to pojam – šnicla, jabuka, banana.…Više puta mi se dogodilo kad
idem, pa pored smetljarnika vidim jabuku, da je uzmem i pojedem, još neopranu. Mislim,
to je ružno, je l’ da? “
Žena, 68 godina, Sarajevo
“Da omladinu malo više zaposle i umirovljenički fond bio bi malo puniji, ne bi bio ovakav
kakav je sad. Ako ne radi omladina i nema se od čega odbiti, ni mi nemamo od čega primiti
penziju. Mislim da je tu u pitanju država, ona bi trebala učiniti nešto za nas. Proveli smo
tolike godine u tvrtkama radeći, a danas ne možemo ni skromno živjeti a ne, ne znam kako
da kažem... Ovo nije život, ovo je samo preživljavanje. “
U Bosni i Hercegovini još uvijek živi oko 180.000 osoba koje imaju status raseljenih lica
od kojih su većina stare osobe. Postoji veliki rizik od isključenosti i nezbrinutosti starih
i nemoćnih osoba, između ostaloga, i zato što su ustanove i službe koje omogućavaju
društvenu integraciju starih još uvijek izuzetak, a ne pravilo.
Kada su u pitanju tuđa njega i socijalna pomoć najugroženijima putem centara za socijalni
rad se, nakon podnošenja obrazloženih zahtjeva, dodjeljuje samo jednokratna pomoć u
visini oko 50 KM, npr. za struju, pogreb ili troškove liječenja, jednom godišnje.
U seoskim područjima nedostaje zadovoljavajuća infrastruktura za zdravstvenu zaštitu.
To potvrđuju i podaci Svjetske zdravstvene organizacije: na 1000 stanovnika u BiH
pripadaju 1,4 liječnika i 4,5 medicinskih sestara. Na 100 000 stanovnika u BiH pripadaju
340,2 bolesničkih kreveta, dok je prosjek u zapadnoj Europi 844,5 bolesničkih kreveta.
Postojeće zdravstvene institucije su nedovoljno opremljene i ne zadovoljavaju potrebe
stanovništva.
Sustav zdravstvene zaštite ne osigurava u potpunosti besplatne lijekove koje propisuju
liječnici, a esencijalne liste su različite u odnosu na mjesto boravka i ovise prvenstveno o
proračunu pojedine županije i regije. Recesija u kojoj se nalazi BiH u posljednjih nekoliko
godina uzrokuje dodatno smanjivanje besplatne liste lijekova2.
Ne postoji državna niti entitetska strategija ni zakon koji bi na sustavan način regulirali
pomoć starim osobama. Umirovljenici se po automatizmu smještaju u kategoriju socijalnih
slučajeva. Povlastice su jedino u vidu participacije u zdravstvenoj zaštiti i participacije pri
smještanju u domove za stare.
2
Inicijativa i civilna akcija (ICVA) i Prava za sve BiH: „Zašto nismo jednaki u pravima iz zdravstvene zaštite?
Pregled stanja i preporuke za djelovanje“
BiH je prema Madridskom međunarodnom akcijskom planu o starenju, Regionalnoj
implementacijskoj strategiji iz Berlina i Europskoj socijalnoj povelji obvezna donijeti
programe za stare osobe (akcioni plan, strategiju, uspostaviti odgovorno tijelo/instituciju),
ali ništa od toga nije učinjeno. Zemlje u okruženju su izradile strategije starenja i nacionalne
akcione planove, a neke su uspostavile i instituciju Ombudsmena za stare osobe.
Starije osobe u BiH nisu u zakonima prepoznate kao socijalno ugrožena kategorija društva
niti postoje politike koje bi odgovorile na demografske promjene i njihove posljedice.
Domovi za stare osobe su uglavnom u nadležnosti županijskih ministarstava i regionalnih
centara za socijalni rad koji dijelom participiraju u troškovima smještaja korisnika, dok su
potrebe za smještaj znatno veće od kapaciteta.
Umjesto planova i programa za poboljšanje situacije, vlasti donose restriktivne mjere
(smanjenje mirovina, kašnjenje isplate mirovina, rast cijena lijekova i osnovnih namirnica)
kojima se ionako teško stanje starih osoba još više pogoršava, a briga društva i države za
njih se još više smanjuje. Državna strategija za borbu protiv siromaštva do sada nije dala
rezultate prepoznatljive za stanovništvo.
Stare i iznemogle osobe su lišene bilo kakve skrbi društva i osiguranja normalnih uvjeta
za život i zdravlje te su prepuštene same sebi, ukoliko nemaju članove obitelji koji bi o
njima brinuli. Za stare osobe postoji veoma niska razina razumijevanja i senzibiliteta
mjerodavnih tijela na svim razinama vlasti.
Pomoć starim osobama, uglavnom u vidu kućne njege za nemoćne, osiguravaju nevladine
organizacije, prvenstveno karitativne organizacije Caritas i Crveni križ 3.
3
Inicijativa i civilna akcija (ICVA) i Prava za sve BiH: „Zašto nismo jednaki u pravima iz socijalne zaštite?
Analiza stanja i preporuke za djelovanje“
Stanje u Europi
Europsko stanovništvo brzo stari, a UN i EUROSTAT procjenjuju da će do 2050. godine
10% europske populacije biti starije od 80 godina, više od 60% samačkih kućanstava
će biti starije osobe od 60 godina. Istovremeno se u Europi sve više registrira napredak
kroničnih bolesti (Alzheimer, mentalne i koronarne bolesti, ali i malignih oboljenja),
a procjenjuje se da će do 2050. godine (u Europi) više od 16,5 milijuna osoba oboljeti
od Alzheimerove bolesti. Obiteljska potpora postaje sve slabija, posebno u razvijenim
zemljama zapadne Europe. Migracije mlađih ljudi radi zapošljavanja su brojne, a i
natalitet je u padu. U procesima promjene socijalnih i zdravstvenih politika i sustava više
se pažnje usmjerava na deinstitucionaliziranje te se kao glavni razlog navodi zabrinutost
za javnu potrošnju. Sve navedeno navodi na razmišljanje da će populacija sve duže
živjeti, ali i starjeti, pa je stoga potrebno organizirati programe koji pomažu aktivno
starenje. Tome je i Europska Unija posvetila 2012. godinu kao godinu aktivnog starenja i
međugeneracijske solidarnosti - kako bi se u javnosti što više naglasila potreba mijenjanja
svijesti stanovništva koje može pomoći, prije svega, svojim bližnjima, a onda i široj
zajednici. Nastoji se poticati zbrinjavanje u okruženjima bolesnika, posebice se razvijaju
kućna njega te palijativna kućna njega. Također, ohrabruje se razvijanje Long Term Care
(LTC - dugoročna skrb i njega). Prema definiciji, dugoročna njega i skrb su set usluga (koji
uključuje i stacionarnu njegu, njegu u kući, pomoć u kućanstvu, dnevnu skrb, aktivirajuću
njegu, hospicij i palijativnu njegu) koje odgovaraju na medicinske i nemedicinske potrebe
osobe s kroničnim oboljenjima ili hendikepom, za osobe koje se ne mogu dugoročno
brinuti same o sebi.
Caritas Europa kao mreža 47 Caritasa na europskom kontinentu godinama aktivno djeluje
na području LTC - dugoročne skrbi i njege informirajući i lobirajući, kako pružatelje usluga
tako i donatore i predstavnike vlasti. Za tu svrhu pripremljeno je nekoliko dokumenata
o tematici starenja i zbrinjavanja osoba u vlastitom domu. Tim dokumentima se mogu
lobirati mjesni, nacionalni, ali i europski predstavnici vlasti4.
4
http://www.caritas-europa.org/code/en/publications.asp
Kako Caritas
djeluje?
Program kućne njege koji provodi Caritas u Bosni i Hercegovini ima za cilj poboljšanje
zdravstvene zaštite i životne situacije bolesnih i starih osoba te integriranje dostignuća
projekta u sustav zdravstvene i socijalne zaštite. Provodi se u partnerstvu s Caritasom
Srbije uz financijsku pomoć njemačkog Caritasa i njemačkog Ministarstva za ekonomsku
suradnju i razvoj (Bundesministerium für wirtschaftliche Zusammenarbeit und
Entwicklung). Služba kućne njege provodi stručnu njegu i podržava korisnike i članove
njihovih obitelji pružajući im odgovarajuće informacije, savjetujući ih, dajući im upute za
svladavanje problema koji se pojavljuju prilikom kućne njege. Ovu službu dopunjavaju
njegovatelji i volonteri, a koordiniraju ih profesionalni suradnici na lokalnoj i nacionalnoj
razini. U projektu se velika pozornost posvećuje angažiranju volontera te umrežavanju s
različitim nevladinim organizacijama s ciljem zastupanja prava starih i bolesnih osoba u
državnim institucijama, ali i izobrazbi osoblja i volontera.
Krajem 2010. godine Caritas BK BIH je u suradnji s Caritasom Austrije i uz financijsku
potporu Austrijske razvojne agencije pokrenuo projekt za obrazovanje odraslih za socijalna
zanimanja. Projektom je planirano pokrenuti obrazovni Program osposobljavanja
za njegovatelje/ice starih osoba koji će provoditi Ustanova za obrazovanje odraslih
Socijalno-edukativni centar (SEC) u Banjoj Luci. Program je namijenjen odraslim
osobama (iznad 18 godina) koje će nakon 500 sati teorijske nastave, vježbi i praktičnog
rada biti osposobljene za obavljanje poslova njegovatelja/ice za stare osobe. Program će
biti javno važeći, što znači da će polaznici dobiti Uvjerenje koje se unosi u radnu knjižicu.
Ovaj projekt predstavlja dobar primjer suradnje javnih ustanova i civilnog društva na
područjima obrazovanja, zapošljavanja i socijalnih usluga za stare i nemoćne osobe.
Caritas provodi projekt edukacije o palijativnoj njezi koji je započeo 2010. godine
uz financijsku potporu Caritasa Belgije i Vlade Flandrije (Belgija). Cilj projekta je dodatno
educirati stručnjake koji rade s osobama u terminalnoj fazi života kroz radionice u raznim
mjestima diljem BiH. Projekt omogućava uspostavu platforme za razmjenu informacija
o palijativnom zbrinjavanju putem internetske stranice i promotivne brošure, daje
mogućnost objavljivanja odgovora na pitanja, stručnih članaka i informacija te razmjenu
iskustava.
Uz pomoć više donatora, Caritas Banja Luka je uspio izgraditi i opremiti Socijalni centar
Ivan Pavao II. - dom za starije osobe koji je otvoren 2008. godine i koji ima smještajni
kapacitet 65 kreveta.
U župnim zajednicama diljem Bosne i Hercegovine samoinicijativno se organiziraju
skupine volontera koje skrbe o svojim susjedima i ljudima u potrebi. Okupljeni oko
župne zajednice sa svojim župnicima volonteri svih starosnih dobi, predvođeni osobnom
željom pomoći potrebitima, rade na zbrinjavanju posebno starih osoba u njihovoj bližoj
okolini. Takav vid pomoći je izrazito važan za razvoj zajednice, ali i osobni razvoj svakog
volontera pojedinačno. Pružajući pomoć vrlo često ostanu nezapaženi u javnosti, ali
je važno spomenuti vrijednost aktiviranja zajednice, posebice u susjedstvu u kojem su
veze vrlo jake i informacije o potrebama realne. Bez volontera veliki broj aktivnosti nije
ostvariv.
Preporuke
Stare osobe u potrebi zaslužuju pažnju bosanskohercegovačke javnosti. Potrebno je što
više proširiti informacije o realnoj slici u bosanskohercegovačkog društva kako bi ljudi
dobre volje bili potaknuti na promjene koje trebamo svi zajedno provoditi. Stare osobe
nisu teret u društvu nego riznica znanja, iskustva i postojanja. Jednom će svatko od nas
biti u prilici da ga netko nazove starim. Stoga želimo navesti neke korake koji nas mogu
motivirati za ostvarivanje boljeg okruženja za sve nas, a time će i starim osobama biti
olakšana starost.
Potrebno je uskladiti mirovinsko osiguranje s realnim potrebama starih osoba. Minimalne
mirovine treba povećati kako bi stare osobe dobile zadovoljštinu za trud tijekom njihovog
radnog vijeka. To je njihovo legitimno pravo, a naša obveza.
Esencijalne liste lijekova trebaju zadovoljavati potrebe starijih i bolesnih osoba, treba
ih usklađivati s propisanim liječničkim preporukama. To se može učiniti reformom
zdravstvene zaštite.
Jednokratne pomoći ili tuđa njega i pomoć su dobar, ali nedovoljan znak socijalne brige
za društvo. Potrebno je učiniti promjene sustava, a u analize i studije uključiti i same
korisnike koji će najbolje znati što im je potrebno, te sukladno tomu pripremati socijalne
programe. Državna i entitetske strategije sustavno trebaju regulirati pomoć usklađenu s
demografskim promjenama i njihovim posljedicama.
Potrebno je osigurati veći broj institucija (domova i centara) s većim i kvalitetnijim
smještajnim kapacitetima za osobe koje žele provesti svoju treću dob u instituciji te
izraditi kvalitetan minimum standarda za institucionaliziranje.
Društvo treba povećati razinu razumijevanja i senzibiliteta za osobe u trećoj životnoj dobi,
a to se može učiniti zajedničkim djelovanjem lokalnih zajednica i civilnog društva.
Zakonodavci trebaju prepoznati volonterske programe. Angažmanom volontera moguće
je organizirati programe aktivnog starenja za osobe koje borave u obiteljima, u svojim
domovima ili pak u institucijama.
Poticati izradu i provođenje programa međugeneracijske solidarnosti i razvijanje strategije
za međugeneracijsku solidarnost.
Potrebno je jednako tretirati stare osobe bez obzira na klasnu, vjersku ili neku drugu
pripadnost ili mjesto stanovanja. Kriteriji trebaju biti ujednačeni i pravedni za sve.
Svatko od nas malim, ali značajnim djelima može pomoći starijim osobama. Ne smijemo
sjediti skrštenih ruku, nego je potrebno hitno djelovati!
Stare osobe su naši bližnji, naša rodbina, naši susjedi koji žive u našem domu, našoj ulici,
našem gradu, našoj državi. Vrlo često su usamljeni i prepušteni sami sebi. Posvetimo im
jedan trenutak u svom životu, a ulog će se vratiti stostruko. Primijetimo ih, osmjehnimo
se, pozdravimo ih i dalje će se komunikacija sama razvijati. Starijim osobama je potrebno
društvo, pružimo im ga!
Stare osobe trebaju pomoć drugih osoba za svakodnevne, životne aktivnosti. Osvrnimo se
– možda je nekome oko nas potrebno pomoći u čitanju knjiga, pisanju pisama, plaćanju
računa, kupovini, nošenju namirnica ili jednostavno u održavanju higijene njihovog
životnog prostora. Vrijedne i spretne ruke uvijek su dobrodošle u domovima starih osoba.
Određen broj starih osoba danas je gladan. Što mi možemo učiniti kada je riječ o tome
problemu?
Opservatorij siromaštva i
resursa u Bosni i Hercegovini
Mehmed bega Kapetanovića Ljubušaka 6
BA – 71000 Sarajevo
Telefon: +387 33 206 441, +387 33 206 442 e-mail:[email protected]
www.carbkbih.org
Opservatorij siromaštva i
resursa u Bosni i Hercegovini
Mehmed bega Kapetanovića Ljubušaka 6
BA – 71000 Sarajevo
Telefon: +387 33 206 441, +387 33 206 442 e-mail:[email protected]
www.carbkbih.org
Author
Document
Category
Uncategorized
Views
0
File Size
3 117 KB
Tags
1/--pages
Report inappropriate content