Írãmad Devã Bhàgavatam
Knjige V, VI, VII, VIII
L
Írã Mad Devã Bhàgavatam
Na engleski preveo:
Swami Vijnanananda
Prijevod na hrvatski i (c) prijevoda:
Zdravko Jušić
M. Gupca 135
22000 Šibenik
Tel. ++38522339755
Predgovor
Ono što je Írãmad Bhàgavat Vaiìçavama, Devã Bhàgavatam je obožavateljima
Íakti. Pitanje prednosti često je više bilo raspravljano u svjetlu pobornika oba djela, nego
od strane ozbiljnih učenjaka. Naše mišljene o ovom predmetu zadržavamo do izdanja
potpunoga prijevoda ovoga djela.
Ovaj prijevod posvećen je svetom sjećanju na moga prijatelja, pokojnoga Rài
Bàhàdur Írãí Chandra Vidyàrçavu koji me je potakao na prevođenje ovoga djela. On je
temeljito pročitao obje Bhàgavate i njegovo je mišljenje da prednost pripada Devã
Bhàgavatamu. Drugi Bhàgavat, prema njemu, moderni je sastav pripisan Bopadevi autoru Mugdhabodha Vyàkaraçama.
Sadržaj
Knjiga V
I
II
III
IV
V
VI
VII
VIII
IX
X
XI
XII
XIII
XIV
XV
XVI
XVII
XVIII
XIX
XX
XXI
XXII
XXIII
XXIV
XXV
XXVI
XXVII
XXVIII
XXIX
XXX
XXXI
XXXII
XXXIII
XXXIV
XXXV
O nadmoćnosti Rudre nad Viìçuom
O rođenju Dànave Mahiìe
O pripremama vojska Daitya
O savjetima danim Indri
O porazu Mahiìinih trupa
O bitki između Deva i Dànave
O odlasku Deva na Kailàíu
O opisu nastanka Devãna obika
O tome kako su bogovi obožavali Devã
O glasnikovim vijestima Mahiìi
O pojavljivanju Dànave Tàmre pred Devã
O Mahiìàsurinu održavanju vijećanja
O pogibelji Vàskale i Durmukhe
O ubojstvu Tàmre i Chikìure
O ubojstvu Viáàlàkìe i Asilome
O razgovoru između Devã i Mahiìàsure
O Mandodarã
O ubojstvu Dànave Mahiìàsure
O molitvi i hvalospjevima Devã
O miru na svijetu
O Íumbhinu i Niíumbhinu svladavanju Nebesa
O hvaljenju Devã od strane Deva
O Kauíikãnu ispoljavanju hrabrosti
O Dhïmralochani
O ubojstvu Dhïmralochane
O ubojstvu Chaçáe i Muçáe
O opisu rata s Raktabãjom
O opisu borbe Božica
O ubojstvu Raktabãje
O ubojstvu Niíumbhe
O smrti Íumbhe
O odlasku kralja Surathe u šumu
O opisu Devãne veličine
O obožavanju Devã
O blagodatima koje su primili kralj Suratha i Vaiíya Samàdhi
8
10
12
14
16
18
20
23
26
29
31
34
36
38
40
42
45
47
49
52
54
57
59
62
64
66
69
71
73
76
78
81
83
86
88
Knjiga VI
I
II
III
IV
V
VI
VII
VIII
IX
X
XI
XII
XIII
XIV
XV
XVI
XVII
XVIII
XIX
XX
XXI
XXII
XXIII
XXIV
XXV
XXVI
XXVII
XXVIII
XXIX
XXX
XXXI
O Triíirinim strogostima
O rođenju Vêitràsure
O porazu vojske Deva i o Vêitrinoj Tapasyi
O porazu Deva od strane Vêitre
O hvaljenju Devã od strane Deva
O ubojstvu Vêitràsure
O Indrinu prerušavanju u Jezeru Mànas
O Íachãnu hvaljenju Devã Bhagavatã i traženju Indre
O posljedicama Indrina ubojstva Bràhmaça
O vrstama Karme
O Dharmi
O razlogu rata između Àdã i Bake
O opisu bitke između Àáã i Bake nakon priče o Íunaâíepi
O rođenju Vasiìîhe od Mitrà Varuçe
O kralju Nimiju i priči o Haihayama
O neprijateljstvu između Haihaya i Bhàrgava
O produžetku obitelji Bhrigu
O porijeklu Haihaya dinastije
O porijeklu Haihaya od kobile
O sinu rođenome od kobile od Harija
O postavljanju Ekavãre na prijestolje i rođenju Ekàvalã
O pričanju Haihayi o otmici Ekàvalã
O bitki između Haihaye i Kàlakete
O razgovoru između Vyàse i Nàrade
O Vyàsinu pitanju Nàradi
O Nàradinu opisu njegove vlastite Mohe
O vjenčanju Nàrade i promjeni njegova lica
O Nàradinu zadobivanju ženskoga oblika
O Nàradinu ponovnom dobivanju njegova muškoga oblika
O Mahà Màyinoj veličini
O slavi Màye
91
93
95
98
100
103
105
108
111
113
115
118
121
123
125
128
130
133
135
137
139
142
144
146
149
151
153
155
157
159
161
Knjiga VII
I
II
III
IV
V
VI
O početku priče o Sunčevoj i Mjesečevoj lozi kraljeva
O probadanju očiju Munija Chyavane
O davanju kćeri kralja Íaryàtija Muniju Chyavani
O razgovoru između dva Aívina i Princeze Sukanye
O Chyavaninu postajanju mladićem
O dodijeljivanju prava Aívinima da piju Soma sok
164
165
168
170
172
174
VII
VIII
IX
X
XI
XII
XIII
XIV
XV
XVI
XVII
XVIII
XIX
XX
XXI
XXII
XXIII
XXIV
XXV
XXVI
XXVII
XXVIII
XXIX
XXX
XXXI
XXXII
XXXIII
XXXIV
XXXV
XXXVI
XXXVII
XXXVIII
XXXIX
XL
O pijenju nektara Some od strane Blizanaca Aívina
O priči o kralju Revati i širenju Sunčeve dinastije
O priči o Kàkutsthi i rođenju Màndhàte
O priči o Satyavrati
O priči o Triíanki
O Vasiìîhinu prokletstvu Triíanke
O Viívàmitrinu odlasku Triíanki
O Triíankinu odlasku na Nebesa i započinjanju priče o Hariíchandri
O priči o kralju Hariíchandri
O priči o Íunaâíepi
O oslobađanju Íunaâíepe i izlječenju Hariíchandre
O nastanku svađe između Hariíchandre i Viívàmitre
O oduzimanju Hariíchandrina kraljevstva
O namjeri Hariíchandre da plati Dakìiçu
O opisu Hariíchandrinih jada
O prodaji Hariíchandrine žene
O Hariíchandrinu priznavanju robovanja Chàçáàli
O Hariíchandrinu boravljenju na groblju
O svađi između Hariíchandre i Viívàmitre
O pričanju o Hariíchandrinim nevoljama
O odlasku Hariíchandre na Nebesa
O slavi Íatàkìã Devã
O Bhagavatãnu rođenju u Dakìinoj kući
O Gaurãnu Rođenju, Devãnim Sjedištima, i rastrojenosti Íive
O Pàrvatãnu rođenju u Kući Himàlaye
O Samospoznaji, riječima koje je izgovorila Majka Svijeta
O Devãnu Viràî Rïpa obliku
O Znanju i Konačnome Oslobođenju
O Yogi i Mantra Siddhiju
O Brahma Vidyi
O divoti Bhaktija
O zavjetima i svetim Devãnim mjestima
O obožavanju Majke Svijeta
O Vanjskome Devãnom obožavanju
177
179
181
183
185
187
189
192
194
196
198
200
202
205
207
208
210
212
213
217
219
221
225
226
230
233
236
238
241
244
246
248
250
252
Knjiga VIII
I
II
III
IV
V
O opisu svjetova
O podizanju Zemlje od strane Žrtvenoga Vepra
O opisu obitelji Manua
O priči o obitelji Priyavrate
O opisu prebivališta bića i o planinama i porijeklu rijeka
254
256
258
259
260
VI
VII
VIII
IX
X
XI
XII
XIII
XIV
XV
XVI
XVII
XVIII
XIX
XX
XXI
XXII
XXIII
XXIV
O rijekama i planini Sumeru i drugim planinama
O priči o Gangesu i kontinentima
O Ilàvrãti
O podjelama kontinenta
O Bhuvanakoìi
O kontinentima i o Bhàratavarìi
O Plakìi, Íàlmali i Kuía Dvãpi
O preostalim Dvãpama
O Lokàloka prostoru
O kretanju Sunca
O kretanju planeta
O Dhruva Maçáalamu
O Ràhu Maçáalamu
O Atali, i td., Pàtàlama
O Talatali
O paklovima
O grijesima koji vode u paklove
O opisu preostalih paklova
O Devãnu obožavanju
261
262
264
265
267
269
271
272
273
274
276
278
279
280
282
283
284
286
287
Írãmad Devã Bhàgavatam
Knjiga V
L
POGLAVLJE I.
H1-2. Kralj reče: "O Sïta, ti si nam ispričao čuvenu priču, najbožanskiji život Írã
Kêiìçe, poguban za sve grijehe. Ali, O Blagoslovljeni! Ti, iako veoma inteligentan, nisi se zadržao
na tome dugo; stoga se mnoge dvojbe pojavljuju u našim umovima. Vàsudeva, inkarnacija Viìçua,
obavio je veoma tešku Tapasyu, moravši ići u šumu obožavati Íivu. Zatim je Devã Pàrvatã,
inkarnacija Velike Majke, Majka Svemira, Najviša i Savršena, ponudila blagodati Írã Kêiìçi. Kako
se moglo dogoditi da je Írã Kêiìça, Sam bivajući Bog, morao obožavati Pàrvatã i Mahàdevu? Da li je
Írã Kêiìça bio podređen Mahàdevi i Pàrvatã? Ovo je naša dvojba."
6-7. Sïta reče: "Slušajte dakle nadalje o razlozima, O plemeniti Êiìiji! ono što sam ja čuo od
Vyàse; pred vama ću sada opjevati ta zaslužna Írã Kêiìçina djela. Parikìitin je sin, inteligentni
Janamejaya, također imao iste dvojbe kao i vi sada, kada je prethodno čuo priču od Vyàse; i on je
postavio ista pitanja koja ste sada postavili i vi.
8-11. Janamejaya je rekao: "O Satyavatãn sine! Od tebe sam čuo mnogo o Najvišoj Božici,
Najvišem Uzroku; ipak me dvojbe ne napuštaju. O Sretni! Kêiìça, Deva Devā, Inkarnirani Viìçu,
obožavao je Íambhua i morao je obaviti pokore; ovo je veliko čudo za mene! On je duša svih Jãva,
Vladar i Gospod ovoga svijeta i On je u stanju dodijeliti sve Siddhije; kako to da je onda taj Gopod
Hari morao obaviti veoma teški asketizam kao obični smrtnik? Zašto je On, Koji je u stanju stvoriti
ovaj svemir, pokretni i nepokretni i Koji je u stanju održavati ga i uništiti ga, obavljao takvu strašnu
pokoru?"
12-54. Vyàsa reče: "Ti si rekao istinu kada si rekao da je Vàsudeva, Janàrdan, uništavatelj
Daitya i da je u stanju stvoriti i štititi Deve i obavljati sve ostale radnje za njih. Ali Veliki Gospod je
preuzeo ljudsko tijelo; stoga je On morao obavljati Svoje dužnosti kao čovjek i pridržavati se pravila
koja tiöču kasta i stadija života (Varça i Àírama Dharme), a svojstvenih ljudskim bićima. Tu spadaju
poštivanje starijih osoba, obožavanje duhovnih učitelja, služenje Bràhmiça, obožavanje Deva i
zadobivanje njihove naklonosti, proživljavanje žalosti u vrijeme žalosti, osjećanje zadovoljstva u
vrijeme sreće, osjećanje potištenosti, kuđenje i svađanje, imanje seksualnih odnosa sa ženama,
drugim riječima, to znači prolaženje kroz iskustva požude, bijesa, pohlepe i ostalih strasti kada
dođe njihovo vrijeme. Sve je ovo svojstveno svim ljudskim bićima; kako onda Írã Kêiìça, premda je
u Svojoj suštini čistih kvaliteta, može biti Nirguça (bez ljudskih osobina) kada je preuzeo ljudsko
tijelo koje je Saguça, odn. s kvalitetama. O vladatelju ljudi! Izumrće Yàdava roda zbog Gàndhàrãna
prokletstva, Subalijeve kćeri, i prokletstva Bràhmiça, Kêiìçino napuštanje smrtnoga tijela, otmica
Njegovih žena, pljačka njihova bogatstva na putu od strane Àvãra plemena, Arjunina nemoć da baci
ikakvo oružje na te pljačkaše, Kêiìçino neznanje ičega o otmici Pradyumne i Aniruddhe iz Njegove
palače u Dvàrki, sve je ovo uistinu ravno slabostima koje su svojstvene ljudskim utjelovljenjima.
Nadalje, Êiìi Nàràyaça je inkarnacija Viìçua, i Vàsudeva je inkarnacija Êiìija Nàràyaçe; gdje je
onda čudo što je Vàsudeva hvalio Íivu i tražio Njegovu naklonost? Íiva je Bog bogova; i On je
Gospod svih uzročnih tijela u Suìupti stanju (duboki san). U ovome pogledu, Íiva je stvoritelj
Viìçua i Viìçu ga obožava u ovome svjetlu. Ràma, Kêiìça i ostali inkarnacije su Viìçua; stoga nema
čuda ako oni obožavaju Íivu. Slovo A je Bhagvàn Brahmà; slovo U je Bhagvàn Hari; slovo M je
Bhagvàn Rudra i polu slovo m je Maheívarã, Vrhovna Majka Svemira. Mudraci zato Viìçua
smatraju nadmoćnijim od Brahme; nadalje za Rudru drže da je nadmoćniji od Viìçua i za
Maheívarã (Turãya Stanje) kažu da je nadmoćnija od Rudre. Posebnost poluslova je da se ono
nikako ne može izgovoriti; ono je simbol Vječne Devã. Stoga je u svim Íàstrama naglašena Devãna
nadmoćnost. Viìçu je nadmoćniji od Brahme; Rudra je nadmoćniji od Viìçua. Stoga ne bi trebalo
biti ništa neobično u Kêiìçinu obožavanju Íive. Kroz Íivinu volju drugi Rudra je nastao iz
Brahmina čela da bi mu (Brahmi) ponudio blagodati. Ovaj drugi Rudra je dostojan i vrijedan
svakog obožavanja; što onda reći za prvoga Rudru? O kralju! Kroz Devãnu bliskost, važnost i
nadmoćnost Íive na ovaj su način uspostavljeni. Tako do inkarnacija Harija Yugu za Yugom dolazi
posredstvom Yoga Màye; stoga više nema potrebe raspravljati o ovome. Achyuti, Brahmi i Íivi
Ona stvara probleme uključujući ih u inkarnacije, Ona, Yoga Màyà, Koja posredno, treptajem
Svojih očiju stvara, održava i uništava svemir. Yoga Màyà je Ona Koja je učinila da Kêiìça iz
zatvora bude premiješten u selo Vraju i zatim ga zaštitila u kući kravara Nande; nadalje ga je Ona
odvela u Mathuru radi uništenja Kamse, odakle je On opet bio odveden u grad Dvàraku zbog
straha od Jaràsandhe. Ona je Ta Koja je iz Sebe Same stvorila osam Nàikà (glavnih ljubavnica) i
također šesnaest tisuća i pedeset žena radi zadovoljstva i uživanja Bhagavàna Kêiìçe, inkarnacije
Anante (Bhagavàn Viìçua); na ovaj je način Bhagavàn Kêiìça učinjen potpuno podređen njima kao
savršni rob. Kada mlada žena, premda sama, može svezati čovjeka mrežom Maye, kao snažni
željezni lanac, kakvo je čudo u tome što su šesnaest tisuća i pedeset žena u stanju igrati se s
Kêiìçom u svojim rukama kao s pticom Íukom i što ga mogu učiniti predmetom služenja bilo kojoj
svrsi kojoj su one željele. Írã Kêiìça je tako mnogo potpao pod Satyabhàminu vlast da je njenom
naredbom spremno išao na Indrina nebesa da bi donio Pàrijàta cvijeće. Tamo se On morao boriti s
Indrom te je uspio ukrasti Pàrijàta stablo davši ga Satyabhàmi kao veoma vrijedni ukras da bi ga
ona držala u svojoj sobi. Gledaj dalje! Isti je Kêiìça, Svojom vlastitom vještinom, porazio Íiíupàlu i
druge radi zaštite religije te je ukrao Rukminã, Bhãminu kćer, da bi je iza toga uzeo za zakonitu
ženu; čemu onda pravilo da je grijeh uzeti ženu drugoga? Na ovaj su način sva utjelovljena bića
podvrgnuta Ahamkàri i obavljaju radnje, dobre ili loše, zbunjena i obmanjena mrežom Mohe koja
čovjeka uvijek vuče nizbrdo. Od Mulà Prakêiti rođeni su Brahmà Viìçu i Hari, i od Tàmasične
Prakêitine Ahamkàre stvoren je ovaj cijeli svemir, pokretni i nepokretni. Iz lotosa rođeni Brahmà
postaje slobodan kada se oslobodi Ahamkàre; dok nije tako, On je uposlen stvarima ovoga svijeta.
Sve Jãve postaju slobodne kada se oslobode Ahamkàre; i tada njihove kuće, bogatstvo, žene, sinovi
i braća nemaju nikavu moć da ih vežu; ali kada su vezane Ahamkàrom, Jãve se nalaze pod njihovom
vlašću. O kralju! Ova Ahamkàra uzrok je jarmu svakoga bića; "Ja sam obavljatelj, ovaj sam rad
uradio ja mojom snagom"; ili "ovo ću uraditi ja osobno," misleći ovako, utjelovljena bića padaju pod
utjecaj bremena Ahamkàre. Zemljani lonac ne može biti napravljen bez zemlje; nijedna posljedica
nije moguća bez uzroka; posljedično tome, Viìçu održava ovaj svemir zbog ove Ahamkàre (koju
mu je nametnula Prakêiti). Ljudska se bića uvijek tope u svojim brigama i nemirima jednostavno jer
su vezana od strane ove Ahamkàre; kada se ona oslobode ove Ahamkàre, njihove brige i nemiri
smjesta nestaju. Moha (obmana) dolazi od Ahamkàre; svijet i njegovi užici dolaze od Mohe. Niti
Moha niti ovaj svijet ne svladavaju one koji nisu pod utjecajem Ahamkàre (koji su oslobođeni od
nje). Postoje tri vrste ljudi, to su Sàttvični, Ràjasični i Tàmasični ljudi; O kralju! Brahmà, Viìçu i
Íiva nastali su od Ràjasičke, Sàttvične odnosno Tàmasične Ahamkàre. U ovoj trojici, uvijek se
nalaze tri Ahamkàre, tako kažu Muniji koji su spoznali Stvarnu Bit. Punditi slaboga shvaćanja,
zbunjeni Mayom, izjavljuju da Viìçu preuzima razne inkarnacije svojom vlastitom voljom; ali
budući se vidi da ljudi čak nižih intelekta ne gaje ikakvu želju za ulaženjem u bolne i strašne
maternice, kako će onda Viìçu, Držatelj diska, željeti ući u ovu maternicu? Vaiìçave kažu da je
ubojica Madhua smjesta ušao u Kauíalyinu i Devakãnu maternicu, pune fekalija i šporkice, svojom
vlastitom voljom. Ali moraš razmisliti kakvu sreću Madhusïdana može zadobiti napuštanjem
Svojih Vaikuçîha Nebesa i ulaženjem u ovu maternicu, punu s tako mnogo briga, i gdje se kao
otrovi pojavljuju stotine briga i misli da bi mučile bića! Posebno kada se vidi da ljudska bića
obavljaju asketizam, Yajéa žrtvovanja i obavljaju razna dobra djela, da bi na ovaj način izbjegli
ulaženje u maternice, što je veoma bolno i strašno. Kako se Bhagavàn Viìçu može nazvati
neovisnim? Da je tako, On nikad ne bi pristao ulaziti u razne maternice. Zato, O kralju? Znaj da je
cijeli ovaj svijet pod kontrolom Yoga Maye; Deve, ljudi, ptice, štoviše, sve od Brahme od vlasi trave
pod kontrolom je Yoga Maye. Na ovaj način, Njenom Mayom oni lutaju iz maternice u maternicu
kao pauk."
Ovdje završava Prvo Poglavlje Pete Knjige o nadmoćnosti Rudre nad Viìçuom u Mahà
Puràçi Írãmad Devã Bhàgavatam od Maharìi Veda Vyàse, od osamnaest tisuća stihova.
L
POGLAVLJE II.
H1-2. Kralj reče: "O Gospode! Ti si potanko opisao slavu Mahà Maye Yogeívarã; opiši
sada Njen Život i Narav; ja veoma žudim slušati o njima. Ovaj cijeli svemir, pokretni i nepokretni,
stvorila je Maheívarã; ima li itko tko ne želi slušati o Njenoj Divoti!"
Vyàsa reče: "O kralju! Ti si veoma inteligentan; sve ću ti ovo potanko opisati; ne opisivanje
Njene Divote mirnim i čestitim ljudima sigurni je znak nečije duhovne nerazvijenosti. U drevna
vremena, kada je Mahiìàsura postao Vladar ovoga svijeta, na ovoj je zemlji došlo do strašne bitke
između snaga Deva i Dànava. O kralju! Mahiìàsura je otišao na planinu Sumeru i tamo je obavio
veoma strogu i izvrsnu Tapasyu, čudesnu čak bogovima. O kralju! Meditirajući u svome srcu na
svoga Iìta Devatu (božanstvo izabrano za vlastito obožavanje), prošlo je deset tisuća godina, kada
je Brahmà, Djed svih Loka, bio zadovoljan s njime. Četveroglavi je Brahmà tamo došao na svome
vozilu labudu, te je upitao Mahiìàsuru: "O krjeposna dušo! Traži od mene ono što želiš; ja ću ti to
dati."
8. Mahiìa je rekao: "O Gospode, Lotosooki! Ja želim postati besmrtan! Zato, O Ti, Djede
Deva! Učini za mene da se ne bojim smrti."
9-11. Brahmà reče: "O Mahiìa! Smrt mora slijediti rođenje, i rođenje mora slijediti smrt;
ovo je vječni zakon prirode. Zato znaj da je sigurno da onaj koji se rodi mora i umrijeti; a kada
netko umre, mora se opet roditi. O Gospode Dànava! Što više reći od toga da će čak i ove visoke
planine, golemi oceani i sva bića umrijeti kada dođe vrijeme. O Vladatelju zemlje! Ti si krjepostan;
stoga traži neku drugu blagodat osim ove besmrtnosti; Ja ću ti je dodijeliti."
12-13. Mahiìa reče: "O Praoče! Dodijeli mi onda tu blagodat da nijedan Deva, Dànava i
nikoje ljudsko biće muškoga roda ne bude u stanju uzrokovati moju smrt. Među ženama ne postoji
nitko tko može uzrokovati moju smrt. Zato, O Lotosooki! Neka žena bude uzrok moje smrti; kako
bi me žena mogla ubiti! One su preslabe da bi me ubile."
14. Brahmà reče: "O Gospode Dànava! Tvoja će smrt sigurno nastupiti kroz ženu. O veoma
sretni! Nijedan muškarac neće biti u stanju uzrokovati tvoju smrt."
15. Vyàsa reče: "Tako mu dodijelivši ovu blagodat, Brahmà je otišao u Svoje obitavalište;
gospod Dànava, veoma radostan, također se vratio u svoje boravište."
16. Kralj reče: "O Bhagavàne! Čiji je sin bio ovaj moćni Mahiìàsura; kako je došlo do
njegova rođenja? i zašto je on dobio tijelo bivola?"
17-26. Vyàsa reče: "O kralju! Rambha i Karamba bili su dva Danuova sina; ove dvije Dànave
na ovome su svijetu bili nadaleko na glasu po njihovoj nadmoći. O kralju! Oni nisu imali potomaka;
stoga, željni da imaju potomke, oni su otišli na svete obale Indusa (Paécha Nada) i tamo su dugo
godina obavljali strogi asketizam. Karambha se ugnjurio u vodu i tako je počeo svoju strogu
Tapasyu; dok je drugi, Rambha, uzeo utočište pod sočnim Peepalovim drvetom (kojega su stalno
posjećivale Yakshiçã) i tamo je počeo obožavati Vatru. Rambha se tako uposlio u obožavanju Pet
Vatri; znavši za to, Indri, Íàchãnu Gospodu, to je stvorilo mnogo brige i on je, veoma zabrinut,
požurio tamo. Otišavši u Paécha Nadu, Indra je preuzeo oblik krokodila, te je za noge uhvatio toga
podlog Karambhu tako ga ubivši. Čuvši za smrt svoga brata, Rambha se veoma razgnjevio i želeći
da ponudi svoju vlastitu glavu kao žrtvu Vatri, on je bio spreman otkinuti svoju glavu; on, bivajući
gnjevan, svojom je lijevom rukom uhvatio kosu svoje glave, i svojom desnom rukom, držeći u njoj
sjekiru, bio je spreman odsjeći je, kada mu je Vatra dala znanje te ga spriječila da izvrši taj čin, te
mu se obratila ovako: "Ti si glup; zašto kaniš odsjeći svoju vlastitu glavu; samoubojstvo je veliki
grijeh; i ne postoji sredstvo oslobođenja od toga grijeha. Zašto ti onda ideš to uraditi? Ne teži sada
vlastitoj smrti; kojoj svrsi će ti to koristiti? Umjesto toga traži blagodati od mene; na taj ćeš način
sebi osigurati sreću."
27-31. Vyàsa reče: "O kralju! Čuvši tako ugodne Vatrine riječi, Rambha je pustio svoju kosu,
te je rekao: "O Gospode Deva! Ako si ti zadovoljan, neka blagodat koju ćeš mi ti dodijeliti bude da
mi se rodi sin, koji će uništiti trupe moga neprijatelja i koji će svladati tri svijeta i sebi ih
podvrgnuti. Također učini da on bude nepobjediv na svaki način od strane Deva, Dànava i ljudi, da
bude veoma moćan, sposoban preuzimati oblike po volji, i da bude poštovan od sviju." Vatra je
odgovorila: "O veoma sretni! Ti ćeš, kao što želiš, dobiti sina; stoga odustani od nakane da počiniš
samoubojstvo. O veoma sretni Rambha! S bilo kojim ženskim bićem bilo koje vrste budeš općio, od
nje ćeš dobiti sina, mnogo moćnijega nego što si ti; u to nema sumnje."
32-50. Vyàsa reče: "O kralju! Čuvši ove ugodne željene riječi Vatre, Rambha, vođa Dànava,
okružen Yakìama, otišao je na lijepo mjesto, okićeno slikovitim krajobrazima; kada je jedna ljupka
ženka bivola, koja je bila veoma svladana strašću, pala u oko Rambhi. Dajući njoj prednost pred
ostalim ženama, on je poželio imati seksualni odnos s tom ženkom bivola. Ženka bivola rado se
predala Rambhi i on je, takoreći potaknut od strane sudbine, s njom imao seksualni odnos. Ženka
bivola je ostala trudna od njegova sjemena. Dànava je odveo ženku bivola, njegovu dragu ženu, u
Pàtàlu (niže oblasti) radi njene zaštite. Jednom prilikom, drugi se bivol veoma razdražio, te je želio
napasti ženku bivola. Dànava je bio spreman ubiti ga. Dànava je žurno došao i udario bivola radi
sigurnosti svoje žene; tada ga je razdraženi bivol napao svojim rogovima. Bivol ga je pogodio tako
strašno svojim oštrim rogovima da je Rambha pao u nesvijest, te je konačno umro. Videći da joj je
muž bio ubijen, očajna ženka bivola brzo je pobjegla, i prepadnuta, brzo je otišla k Peepolovom
drvetu, te je uzela utočište u Yakìama. Ali je bivol, veoma uzbuđen i razbješnjen, otrčao u potragu
za njom, želeći s njom imati seksualni odnos. Videći jecajuću i očajnu ženku bivola u jadnome
stanju, i bivola koji je išao u za njom, Yakìe su se okupili da bi je zaštitili. Tada je došlo do strašne
bitke između bivola i Yakìa, da bi na kraju bivol, pogođen strijelama od strane Yakìa, pao na tlo i
umro. Yakìe su veoma voljeli Rambhu; stoga su oni spalili njegovo mrtvo tijelo radi njegova
pročišćenja. Ženka bivola, videći svoga muža kako leži u pogrebnoj vatri, izrazila je želju da i ona
uđe u tu vatru. Yakìe su je od toga pokušali odvratiti; no ta je časna žena hitro ušla u plamteću
vatru pridruživši se svome mužu. Kada je ženka bivola umrla, moćni se Mahiìa pojavio iz
maternice svoje majke usred te pogrebne lomače; Rambha je također, zbog naklonosti prema
svome sinu, izronio iz vatre u drugome obliku. U ovome novom obliku on je bio znan kao
Raktavãja. Tako se na ovaj način rodio njegov sin kao veoma moćni Dànava koji je postao čuven po
imenu Mahiìa. Starješine Dànava postavile su Mahiìu na prijestolje. O kralju! Na ovaj su se način
rodili veoma moćni Raktavãja i Dànava Mahiìa, i oni su postali nesavladivi Devama, Dànavama i
ljudskim bićima. O kralju! Sada sam ti potanko opisao rođenje uzvišenoga Dànave Mahiìe i
njegovo zadobivanje blagodati."
Ovdje završava Drugo Poglavlje Pete Knjige o rođenju Dànave Mahiìe u Devã
Bhàgavatamu, Mahàpuràçi od 18.000 stihova sastavljenoj od strane Maharìi Veda Vyàse.
L
POGLAVLJE III.
H1-14. Vyàsa reče: "Veoma moćni Asura Mahiìa, zaslijepljen bahatošću uslijed
dobivene blagodati, zadobio je vlast nad cijelim svijetom podvrgnuvši ga pod svoju kontrolu. On,
bivajući najviša sila, počeo je vladati zemljom dobivenom snagom njegovih ruku, nad kojom je imao
vrhovnu vlast, nemajući nikojega drugog kralja suparnika niti uzroka ni najmanjemu strahu.
Njegov glavni zapovjednik-vođa tada je bio veoma moćni, ponosom zaslijepljeni Chikìura; a Tàmra
je bio zadužen za kraljevsku blagajnu, koju je čuvalo mnoštvo vojnika. Zatim su tu bili mnogi
veoma ponosni generali i to Asilomà, Viáàla, Udarka, Vàskala, Trinetra, Kàla, Bandhaka i drugi, od
kojih je svaki bio zadužen za svoje vlastite trupe koje su zauzele ovu zemlju. O kralju! Moćni
kraljevi koji su prethodno vladali učinjeni su podređenima Mahiìi i morali su plačati danak; a oni
koji su se suprostavili i hrabro borili dolično načelu Kìattriya, bili su poraženi od strane Mahiìe.
Bràhmaçi po cijeloj zemlji učinjeni su podređenima Mahiìi i njihova nuđenja u Yajéama davali su
njemu. Kada je taj Mahiìàsura zadobio vrhovnu vlast nad ovim svijetom, ponosan zbog svoje
blagodati, on je poželio svladati Nebesa. Tada je Mahiìa, Gospod Daityā, imajući namjeru poslati
glasnika Indri, Íachãnu Gospodu, pozvao glasnika i obratio mu se ovako: "Idi, O hrabri junače! na
Nebo. Budi moj glasnik i neustrašivo reci ovo Indri: "O tisućuoki! Napusti Nebesa; idi gdje hoćeš,
ili služi uzvišenoga Mahiìu! On je gospod; i ako uzmeš utočište u njemu, on će te sigurno zaštititi.
Zato, O Íachãn Gospode, traži Mahiìinu zaštitu. Ako, O Balusïdana! nisi voljan to uraditi, odmah
uzmi Vajru; mi poznajemo tvoje snage; u davna vremena tebe su svladali naši preci. O vođo Sura!
Ti si ljubavnik Ahalye; tvoja snaga je dobro poznata, bori se ili idi gdje god želiš."
15-21. Vyàsa reče: "Mahiìin glasnik je tako otišao Indri i rekao mu ono što mu je Mahiìa naredio
da kaže. Čuvši glasnikove riječi, Indra se veoma rasrdio i nasmijao, te je rekao: "Ja nisam znao, O ti
glupane, da si ti zaluđen ispraznošću; uskoro ću ti dati lijek za bolest tvoga gospodara. Sada ću ga
ja iskorijeniti do temelja; mudre osobe ne ubijaju glasnike; zato te sada puštam. Idi i reci mu ovo:
"O sine bivola! Ako se želiš boriti, ne odlaži to i dođi. O neprijatelju konjskoga roda! (Bivoli i konji
uvijek su u međusobnome ratu.) Tvoja snaga meni je dobro znana; ti jedeš travu i tvoja pojava je
glupa, idiotska; od tvojih ću rogova napraviti dobro gudalo. Tvoja snaga ovisi o tvojim rogovima; to
ja dobro znam. Ti si vješt u udaranju tvojim rogovima; ti ništa ne znaš o ratovanju; stoga ću ja
odsjeći oba tvoja roga i učiniti te nemoćnim. Zbog njih ti si veoma bahat."
22. Vyàsa reče: "Nakon što je Indra ovo rekao, glasnik se brzo vratio svome bahatom
gospodaru Mahiìi, i pozdravivši ga, rekao je:
23- 28. "Budući da je okružen trupama Deva, Indra na tvoju snagu ne računa niti najmanje, i
on sebe smatra sasvim dovoljnim. Sluga bi pred svojim gospodarem trebao govoriti istinu i
ugodno; kako da ja onda pred svojim gospodarem izgovorim riječi koje je izgovorio nerazumni
Indra. O gospodaru. U mome umu vlada ovo dobro poznato načelo zajedno sa znanjem da sa sam ja
tvoj sluga koji ti želi dobro i koji bi trebao govoriti istinu koja bi opet trebala biti ugodna za čuti.
Ako bih ja rekao samo ugodne riječi, na taj način ne bi obavio moju dužnost; u isto vrijeme, ja, koji
ti iskreno želim sve dobro, ne bih trebao govoriti niti neugodne riječi. Moj gospode! Kako ja, tvoj
sluga, mogu izreći okrutne, otrovu nalik riječi, koje su izašle iz ustiju neprijatelja! O gospode
zemlje! Ja nikad neću moću izreći te grube riječi koje je izgovorio Indra."
29-53. Vyàsa reče: "Čuvši glasnikove riječi pune značenja, jedač trave, Dànava Mahiìa,
veoma se razljutio i zamahnuvši svojim repom iza leđa, ispustio je urin. Onda su se njegove oči
užarile od gnjeva da bi zatim pozvao Dànave, te im se obratio ovako: "O Dànave! Gospod Deva je
čvrsto odlučan da se bori; zato okupite vaše trupe; mi ćemo morati svladati tog đavola, vođu Sïra.
Tko je taj koji smatra da se može takmičiti sa mnom. Ako bi došli stotine i tisuće ratnika kao Indra,
ja se uopće ne bih bojao niti jednoga od njih; O Dànave, mi ćemo njega sasvim dokrajčiti. Njegovo
junaštvo primjenjivo je samo na one koji su mirni i ravnodušni, na askete koji su smršavili i oslabili
uslijed njihovih pokora; on je razvratan i jedino što zna jeste lukavštinom zavoditi žene drugih. On
je pravi hulja i licemjer, zao i prigovaralo; inače zašto bi drugima postavljao prepreke, u svojoj
snazi zaviseći jedino o ljepoti Apsarà ili nebeskih djeva. On je podmukao u samoj njegovoj srži;
zato se on, bojeći se od samoga početka, zakleo i sklopio sporazum s plemenitim Namuchijem;
kasnije, kada se našao pod pogodnim utjecajem vremena, taj je hulja prekršio svoje obećanje te ga
je podmuklo ubio. Nadalje, i sam je Viìçu pravi stručnjak podmuklosti i dvoličnosti, neiscrpno
vrelo preuzimanja zakletvi i jedino može pokazati svoju taštinu u čemu je stručnjak. On svojom
magijskom snagom može po volji preuzeti mnoge oblike. Iz samih ovih razloga Viìçu je uzeo oblik
vepra te je ubio Hiraçyàkìu; nadalje je on preuzeo izgled Čovjeka-Lava da bi ubio Hiraçya Kaíãpu.
O Dànave! Ja se nikad neću predati Viìçuu, jer ja nikad neću povjerovati u riječi ili djela Viìçua i
njegovih Deva. Što Viìçu ili Indra mogu meni, kada najmoćniji Rudra nije u stanju boriti se sa
mnom na bojnome polju! Ja ću uskoro s lakoćom poraziti Indru, Varuçu, Yamu, Kuveru, Vatru,
Sunce i Mjesec i zavladati Nebesima. Svladavši Deve, mi ćemo primati prinošenja od Yajéi i
zajedno s drugim Dànavama pit ćemo Soma sok i uživati na Nebu. O Dànave! Ja sam dobio
povoljnost; zašto bih se sada brinuo zbog Deva? Moja smrt također neće nastupiti od nikojega
muškarca. Što mi žena može učiniti? O moji glasnici! Bez ikakva odlaganja pozovite glavne Dànave
iz nižih oblasti i sa planina, i učinite ih mojim generalima. O Dànave! Ja sam mogu svladati sve
Deve; ja vas uzimam da ih porazite jedino radi veličenstvena prizora naše snage. Zbog povoljnosti
koju sam dobio, ja se ne bojim Deva. Ja ću ih ubiti mojim nogama i rogovima. Mene ne mogu ubiti
Sure, Asure niti ljudi; zato se spremite da svladate Deve. O Dànave! Nakon svladavanja Nebesa mi
ćemo biti okićeni Pàrijàta vijencima i uživat ćemo u Deva ženama u Nandana vrtu. Pit ćemo
mlijeko nebeske krave (krava koja ostvaruje sve želje) i opijeni nebeskim pićima, slušat ćemo i
gledat Gandharbe koji će tamo svirati, pjevati i plesati. Urvaíã, Menakà, Rambhà, Ghritàchã,
Tillottamà, Pramadvarà, Mahàsenà, Miìra, Keìã, Madotkatà, Viprachitti i druge će sve vas služiti s
bocama razičitih vina. Zato sada svi budite spremni da ovom povoljnom prilikom umarširate u
Nebesa i da se tamo borite sa Surama. I također milostiovo pozovite toga čistog Munija
Íukràchàryu, Bhriguova sina i Gurua Daitya i obožavajte ga, te mu recite da obavi žrtvene
ceremonije radi sigurnosti i pobjede Dànava." O kralju! Izdavši ovakvu naredbu, opaki je Mahiìa
zadovoljno otišao u svoje obitavalište.
Ovdje završava Treće Poglavlje Pete Knjige o spremanju vojska Daitya u Írã Mad Devã
Bhàgavatamu, Mahàpuràçi od 18.000 stihova od Maharìi Veda Vyàse.
L
POGLAVLJE IV.
HVyàsa reče: "O kralju! Nakon što su glasnici Dànava otišli, Indra, gospod Deva,
Yama, Vàyu, Varuça, Kuvera i ostale Deve sazvali su skup. Indra se onda ovako obratio skupu: "O
Deve! najmoćniji Mahiìa, Rambhin sin, sada je kralj Dànava; on je osobiti stručnjak u stotinama
Màyà (magija), te je postao bahat zbog snage svoje blagodati. O Deve! Mahiìa mi je poslao svoga
glasnika; on želi zavladati Nebom; glasnik mi je došao i rekao ovo: "O Indra! Napusti ovo tvoje
Nebo i idi gdje god želiš, ili budi spreman iskazati poštovanje uzvišenome Mahiìàsuri, gospodu
Dànava. Vođa Dànava nikad nije ljut na protivnike koji mu se pokore kao sluge; ako se predaš i
budeš ga služio, on će ti, iz svoje milosti, davati stalnu novčanu naknadu. O Gospode Deva! Ako ti
se ovo ne sviđa, tada okupi tvoje trupe i budi spreman boriti se; čim se ja vratim, gospod Dànava
doći će ovdje da bi se borio s tobom." Kazavši ovo, glasnik tog zlog Dànave je otišao. Što sada da
radimo? O Deve! Razmislite o tome. O Deve! Snažni protivnik ne bi smio zanemariti čak ni slaboga
neprijatelja, a posebno se to ne bi smjelo dogoditi kada je on snažan, vješt i poduzetan. Naša
dužnost je da uvijek uložimo naše napore, što bolje možemo, našim tijelom i umom, onoliko koliko
smo to u stanju učiniti; rezultat, pobjeda ili poraz, u potpunosti ovise o sudbini. Beskorisno je
pregovarati s podmuklom i nepoštenom osobom; zato mi nikad ne bi trebali pregovarati s ovom
osobom; vi svi ste pošteni; taj Dànava je nepošten; zato duboko razmislite; uradite ono što je
odgovarajuće. Nije uputno odmah ići boriti se kada ne poznajemo snagu našega neprijatelja; zato
pošaljimo istinoljubive, poštene, nepotkupljive, snalažljive špijune, koji se lako mogu uvući u
njihove redove i koji nemaju srodstava s njima niti naklonosti prema njima, da otkriju kolika je
njihova snaga. Oni će saznati točne podatke o razmještaju njihovih trupa, njihovim pokretima i
brojnosti; tko su njihovi generali, koliko ih je i kolika je njihova snaga; oni će ovo temeljito istražiti
i brzo se vratiti. Mi ćemo prvo istražiti snagu trupa našega protivnika i zatim ćemo odlučiti da li da
se borimo ili da zaštitu nađemo unutar utvrda. Mudre osobe uvijek razmisle prije nego što djeluju.
Svaka radnja napravljena prenagljeno u svakom pogledu vodi u mnoštvo nevolja i sve urađeno
nakon podrobnoga prosuđivanja vodi ka sreći; tako se ponašaju mudri. Sve Dànave su jedinstveni u
njihovu srcu i umu; zato nije uputno na ikoji način primjeniti princip Bhede (stvaranje nesloge ili
razdora). Neka naši špijuni otiđu tamo, istraže njihovu snagu, i vrate se i o svemu nas izvijeste;
tada ćemo prosuditi o svemu i uraditi ono što je najbolje. Bilo koja stvar urađena suprotno
razboritosti i svrsishodnosti nesumnjivo će proizvesti neželjene učinke."
18-22. Vyàsa reče: "O kralju! Tako se savjetujući s Devama, Indra je poslao vješte špijune da
istraže stvarno stanje protivnika. Špijuni su tako bez odlaganja otišli u boravište Daitya, i temeljito
istraživši svaki kutak, vratili su se i izvijestili Indru o snazi Dànavinih trupa. Saznavši za njihov
razmještaj, Indra se veoma iznenadio. On je smjesta zapovijedio svim Devama da budu spremni za
bitku i pozvao je Svoga svećenika Brihaspatija, mudroga u davanju savjeta, te se počeo savjetovati s
njim kako voditi rat s ovim nesavladivim neprijateljem, gospodom Asura. Brihaspati, najbolji i
čuveni izdanak Angirà obitelji, tada se udobno smjestio.
23-25. Indra je rekao: "O Guru Deva! O Učeni! Molim te reci što da radimo u ovom
sudbonosnom trenutku? Ti si sveznajuć; danas si ti naš vodič. Demon Mahiìa je postao veoma
moćan; veoma nadut; u pratnji mnoštva Dànava on sada ide boriti se s nama. Ti si stručnjak u
Mantrama; pronađi lijek za nas. Íukràchàrya je otklonitelj prepreka na njihovoj strani; i nama je
dobro poznato da si ti naš pouzdani čuvar."
26. Vyàsa reče: "Čuvši ove Indrine riječi, Brihaspati, koji je uvijek spreman pomoći
Devama, o svemu je dobro razmislio, te je rekao ovo:
27-51. Brihaspati je rekao: "O Gospode Deva! O Dostojanstveni. Budi miran; budi strpljiv;
kada se pojavi teškoća, čovjek ne bi smio odmah izgubiti strpljenje. O Vođo Besmrtnika. Pobjeda
ili poraz potpuno su pod kontrolom sudbine; zato bi inteligentni ljudi uvijek trebali biti strpljivi. O
Íatakratu! Ono što sto je neizbježno morat će se dogoditi; znajući da je to tako, čovjek bi uvijek
trebao biti predan svome cilju i upotrijebiti svoje vještine. Sve je vođeno od strane Sudbine. Znajući
to, Muniji svo vrijeme posvećuju sebe svojoj meditaciji i praksi Yoge radi njihova konačnog
oslobođenja. Bez obzira na okolnosti trebalo bi ispoljavati vlastitu poduzetnost glede slijeđenja
pravila dnevnih dužnosti; i čovjek ne bi smio jadikovati kod neuspjeha ili osjećati zadovoljstvo kod
uspjeha; jer su i uspjeh i neuspjeh pod kontrolom Sudbine. Sva su utjelovljena bića pod utjecajem
Daive (Sudbine); zato čak i ako se uspjeh ne postigne, iako je čovjek uposlio sve svoje vještine,
nikoga se ne bi smjelo kriviti zbog toga. O Gospode Sura! Što reći o trupama, Mantrama ili
savjetima, kočijama ili naoružanju, ništa od ovoga ne vodi uspjehu; jedino Daiva čovjeka čini
uspješnim. Cijeli ovaj svemir pod utjecajem je Daive; iz toga razloga mi vidimo snažne osobe kako
pate od boli i slabe da zadobivaju sreću; inteligente ljude da spavaju bez ikakve hrane i budale da
uživaju; očajne osobe kako zadobivaju pobjedu i snažne kako trpe poraze; kakve bi brige onda
trebalo gajiti po ovom pitanju. O Gospode Sura! Što god se neizbježno mora dogoditi, bilo da se
radi o uspjehu ili neuspjehu, čovjek će se kretati prema tom cilju; zato čovjek unaprijed treba
razmotriti da li će njegova nastojanja biti uspješna ili ne. U vremenima očaja, čovjek vidi previše
očaja; i u vremenima zadovoljstva, čovjek previše ide za zadovoljstvom; stoga se čovjek ne bi smio
predati svojim neprijateljima, naime zadovoljstvu i boli. Bol i patnja ne osjećaju se tako mnogo kada
je čovjek strpljiv kao što je slučaj kada je on nestrpljiv; stoga čovjek mora biti strpljiv kada dođe
vrijeme boli ili zadovoljstva. Zaista, veoma je teško ne predati se očaju ili sreći; zato mudre osobe
pokušavaju ne dozvoliti ovim osjećanjima da se nametnu u samome početku. Čovjek bi trebao u
tom trenutku misliti ovako: "Ja sam uvijek cjelovit, neuništiv, ja sam iznad Pràkritičkih kvaliteta.
Tko sam ja? Što je patnja? Ja sam iznad dvadesetčetiri Tattve; kakvo zadovoljstvo ili bol se stoga
mogu pojaviti u meni? Glad i žeđ Dharma su Pràçe; bol i neosjetnost Dharma su uma, starost i
smrt pripadaju fizičkome tijelu. Ja sam slobodan od šest bolesti; ja sam Íiva. Žalost i obmana
kvalitete su ovoga tijela; zašto da onda brinem zbog njih? Ja nisam moje tijelo niti sam Ja duša koja
ga prožima. Ja sam iznad sedam preobraženja, promjena, tj. Mahata, itd., ja sam iznad ove Prakêiti,
Prirode, i iznad šesnaest promjena urađenih od strane Prakêiti; stoga sam ja vječno sretan, ja sam
iznad Prakêiti i njenih preobraženja, zašto bih dakle ja stalno patio od raznih boli?" O Gospode
Sura! Misli o ovome i ne dozvoli da te obuzme srđba. O Íatakratu! Vezanost je korijen svekolike
bijede; dok je nevezanost izvor svekolike sreće; nevezanost je zato glavno sredstvo za iskorijenje
svih tvojih nevolja. O Íachãn Gospode! Ništa nije uzvišenije od unutrašnjega mira. U slučaju da ti je
teško sprovoditi ovu sabranost, primijeni onda sposobnost rasuđivanja i razmisli o Sudbini, o
onome što se neizbježno mora dogoditi. Gopode Sura! Ne može se dogoditi da se ne prožive
posljedice već urađenih radnji. O najbolji među Surama! Upotrijebi svu svoju inteligenciju, neka ti
sve Deve ispruže njihove ruke pomoći; ono što je neizbježno mora se dogoditi; zašto onda da
brineš o svojoj sreći ili boli? O Kralju! Sreća se doživljava kao posljedica učinjenih dobrih djela, a
bol se doživljava zbog učinjenih loših djela; mudre su osobe zato potpuno sretne kada prođe njihov
period Punye (zasluga, dobrih i loših). O kralju! Prosudi i održi danas vijećanje; tada pokušaj
uraditi sve što možeš. Ali ono što je neizbježno mora se dogoditi, čak i ako uložiš najviše što
možeš."
Ovdje završava Četvrto Poglavlje Pete Knjige o savjetima danim Indri u Mahà Puràçi Írã
Mad Devã Bhàgavatamu od 18.000 stihova od Maharìi Veda Vyàse.
L
POGLAVLJE V.
H
1-6. Vyàsa reče: "Čuvši ovo, tisućuoki Indra opet je zapitao Brihaspatija o
pripremama za rat protiv Mahiìàsure. On je rekao: "Kraljevstvo se ne postiže bez napora; niti
sreća, slava ili bilo što drugo; oni koji su slabi hvale nerad; ali snažni to nikad ne rade. Znanje je
ukras asketa i zadovoljstvo je ukras Bràhmaça; ali onima koji žele ugled, napor i podvizi radi
uništenja vlastita neprijatelja njihovi su izvrsni ukrasi. O Muni! Ja ću ubiti ovoga Mahiìàsuru
mojim junaštvom kao što sam u davna vremena ubio Vritru, Namuchija i Balàsuru. Ti si Guru
Deva; stoga ste ti i moja munja moja snaga. Besmrtni Hari i Hara također će mi pomoći u ovome.
O Guru! Zaštitniče moje časti i ugleda! Recitiraj sada odgovarajuće Mantre radi otklanjanja
prepreka mojoj pobjedi. A ja ću se pripremiti i podići moje vlastite trupe radi ratovanja protiv toga
Dànave Mahiìe."
7-13. Vyàsa reče: "Čuvši Indrine riječi, Brihaspati se nasmijao i rekao: "O Gospode Deva!
Vidim da ti naginješ ratu. Ja te neću niti poticati na rat niti ću te odvračati od njega. Rezultat je
neizvjestan. Može biti poraz ili može biti pobjeda. O Íachãn Gospode! Tebe se uopće ne smije
kriviti u ovome predmetu, dogodit će se ono što je zapisano u Knjizi Sudbine, bilo da se radi o
pobjedi ili porazu. Ja ne znam što će se dogoditi. O Dijete! Ti već znaš koliko patnje sam ja morao
proživjeti kada je moja žena bila ukradena. O uništavatelju neprijatelja! Moju je ženu ukrao Mjesec
koji je postao moj neprijatelj; živeći u stadiju kućevlasnika, ja sam se našao u svim vrstama jada,
lišen sve sreće. O Gospode Sura! U svim ovim svjetovima ja sam na glasu kao čovjek od mudrosti i
inteligencije. Gdje je bila moja inteligencija kada je Mjesec očarao moju ženu? O Gospode Sura! Po
mome mišljenju, uspjeh ili neuspjeh, oboje potpuno ovise o sudbini; ipak inteligenti ljudi uvijek
trebaju uložiti napor i biti poduzetni."
14-17. Vyàsa reče: "O kralju! Čuvši Brihaspatijeve riječi, pune mudrosti, Indra je s njim
otišao Brahmi, u njemu uzeo utočište i pozdravivši ga, rekao mu: "O Praoče! Dànava okuplja veliku
vojsku i želi svladati Nebesa i zavladati njima. Sve ostale Dànave su se priklonile njegovoj vojski;
oni su spremni boriti se i oni su veoma moćni i vješti u vještini ratovanja. Ja se stoga veoma bojim,
te sam došao tebi. Ti znaš sve; molim te pomozi mi glede ovoga."
18-20. Brahmà reče: "Svi mi danas ćemo ići na planinu Kailàíu i sa Íankarom otići Viìçuu.
Tamo će se sve Deve okupiti, održati vijećanje i razmotriti cijelu nastalu situaciju i tamo ćemo
odrediti što uraditi, boriti se ili ne. Jer onaj koji se usuđuje uraditi bilo koju radnju bez uzimanja u
obzir nečije snage i bez ikakva prosuđivanja, sigurno se izvrgava svome vlastitom padu."
21-35. Vyàsa reče: "O kralju! Čuvši ovo, Indra, s ostalim Lokàpalama i Devama, na čelu s
Brahmom, otišao je na Kailàíu. Tako su oni došli Íankari, te su mu pjevali Vedske hvalospjeve.
Maheívara je bio veoma zadovoljan i povevši ga sa sobom, oni su otišli u Vaikuçîhu, obitavalište
Viìçua. Indra je pozdravio Viìçua, pjevao mu hvalospjeve i prenio mu vijesti. On je rekao: "Mahiìa
je postao veoma bahat zbog povlastice koja mu je dana i mi se stoga veoma bojimo i stoga tražimo
tvoju pomoć da nas oslobodiš od ove teškoće." Čuvši za uzrok straha, Viìçu im je rekao: "Svi mi
ćemo se boriti i ubiti toga Demona." Vyàsa reče: "O kralju! Tako našavši rješenje, Brahmà, Viìçu,
Hari, Indra i ostale Deve jašući na njihovim osobnim Vàhanima (sredstva prijevoza), krenuli su u
borbu. Dok su se tako Brahmà, na svome vozilu Labudu, Viìçu na svojoj Garuái, Íankara na svome
Biku, Indra na svome slonu Airàvati, Kàrtika na svome paunu, i Yama, bog smrti na svome Vàhanu,
Bivolu, kretali s ostalim trupama Deva, na njihovom putu presrela ih je potpuno naoružana vojska
Dànave Mahiìe. Tada je došlo do strašne bitke između Deva i Dànava. Strijele, sjekire, Muìale
(toljage) Paraíe (pijuci), Gade (buzdovani), Pattiíe, Íïle (trozubci), Chakre (diskovi), Íakti
(oružja), Tomare, Mudgare, Bhindipàle, Làngale i razna druga strašna oružja kojima su se oni
borili jedni protiv drugih, pojavila su se na mjestu događaja. Mahiìin glavni zapovjednik, veoma
moćni Chikìura, odapeo je pet oštrih strijela prema Indri. Uvijek spremni Indra vještih ruku, sa
svojim je strijelama sasjeko sve njih, te je sa svojom Ardha Chaçára (polu-mjesec) strijelom snažno
pogodio ovog Asuru. Zatim je on, pogođen ovom strijelom, na leđima njegova slona pao u nesvijest.
Indra je zatim svojom Vajrom (munjom) pogodio trup slona; snažno pogođen Vajrom, slon je
pobjegao među trupe Dànava. Videći ovo, gospod Dànava se veoma razljutio, te je rekao generalu
Viáàli: "O junače! Ti si veoma moćan; idi i prvo ubij ovoga bahatog Indru; zatim ubij Varuçu i
ostale Deve i onda se vrati nazad meni."
36-57. Vyàsa reče: "Veoma moći Asura Viáàla, primivši ovu naredbu, jašući na veoma
žestokome slonu, smjesta je došao pred Indru. Videći ga da dolazi, Vàsava je prema njemu ljutito
uputio veoma strašne i najjače strijele koje su izgledale kao smrtonosne zmije. Ali demon ih je
smjesta sasjekao svojim izvrsnim strijelama, smjesta uputivši prema Indri pedeset strijela,
zašiljenih na kamenu. Indra ih je sve sasjekao, i bivajući razbješnjen, opet je odapeo oštre strijele,
nalik zmijama, prema Dànavi, i iznova opet sasjecajući strijele neprijatelja strijelama odapetim
njegovim lukom, pogodio je trup slona svojom Gadom (buzdovanom). Slon, pogođen u glavu,
snažno je očajno urliknuo i veoma prestrašen krenuo je nazad, na taj način ubivajući trupe Dànava
u svome trku. Videći slona da bježi s bojnoga polja, general Viáàla uspeo se na lijepu kočiju te se
smjesta pojavio pred Devama da bi se borio s njima. Videći Dànavu da opet dolazi na kočiji, Indra
je prema njemu odapinjao oštre strijele za strijelama koje su bile nalik otrovnim zmijama. Snažni je
Dànava također i prema njemu uputio strašne strijele; onda je došlo do oštre borbe između Vàsave
i Dànave. Videći da je Dànava moćan, Indrina su čula bila smetena gnjevom; onda je on svoga sina
Jayantu postavo ispred i on se počeo boriti. Jayanta je čvrsto zategnuo svoj luk, i s pet je strijela
svom svojom snagom u prsa pogodio bahatoga Dànavu. Tako pogođen mrežom strijela, Dànava je
na kočiji pao u nesvijest; kočijaš je zatim s kočijom pobjegao s bojnoga polja. Tako nakon što je
Dànava Viáàla bio onesvješćen i odveden s bojišta, Dunduviji (bubnjevi) Deva počeli su odzvanjati i
čuli su se glasni uzvici "Pobjeda Devama". Deve su bile veoma radosne i pred Indrom su izgovarali
hvalospjeve; Gandharbe su počele pjevati i Apsare su počele plesati. O kralju! Čuvši ovo glasno
slavlje, Mahiìa se razljutio i naredio je Dànavi Tàmri, uništavatelju ponosa neprijatelja, da se ide
boriti. Tàmra se tako pojavio na bojnome polju, i suočivši se s mnoštvom Deva ratnika, prema
njima je počeo odapinjati strijele za strijelama. Tada se pojavio Varuça sa svojim Pàía oružjem kao
i Yama, jašući na bivolu, sa svojom Daçáom (štapom). Tako je došlo do strašne bitke između Deva
i Dànava i oružja, strijele, sjekire, Muìale, Íakti oružja i Paraíuìe, caklili su se na bojištu.
Uzdignuvši svoju Daçáu, Yama je njome pogodio Tàmru; ali snažni Tàmra, iako snažno pogođen,
nije se pomaknuo niti malo, te je ostao čvrst na svome položaju na bojištu. Na drugoj strani, Tàmra
je, silovito zatežući svoj luk, odapeo mnoštvo strijela prema Indri i ostalim Devama. Deve su se
razljutile, te su prema Dànavama odapeli mnoštvo božanskih strijela zašiljenih na kamenu, i
učestalo su glasno uzvikivali "Čekajte, čekajte". Pogođen tim strijelama, Dànava Tàmra na tom je
bojnom polju pao u nesvijest; među trupama Dànava zavladao je strah i među njima je došlo do
opće panike."
Ovdje završava Peto Poglavlje Pete Skandhe o porazu Mahiìinih trupa u Mahàpuràçi Írã
Mad Devã Bhàgavatam od 18.000 stihova od Maharìi Veda Vyàse.
L
POGLAVLJE VI.
H
1-8. Vyàsa reče: "O kralju! Nakon što je Daitya Tàmra bio onesvješćen, Mahiìa se
veoma razljutio i uzdignuvši svoju Gadu (toljagu), došao je pred Deve, te je rekao: "O Deve! Vi ste
slabi kao vrane; čekajte; ja ću vas ubiti jednim udarcem Gade." Rekavši ovo, moćni Mahiìa, nadut
ponosom, videći Indru koji se pred njim nalazio na slonu, smjesta ga je pogodio u njegove ruke.
Indra također nije gubio vrijeme, te je snažnim udarcem svoje munje sasjekao Dànavinu Gadu u
komade, i prišao mu blizu, želeći da ga udari. Mahiìa, također, veoma ljut, uzeo je svoj sjajni mač i
približio se Indri s namjerom da ga napadne tim oružjem. Onda je došlo do bitke između ovo dvoje,
koja je bila zastrašujuća svim Lokama i čudesna Munijima, u kojoj su se s obje strane koristila
razna oružja. Tada je demon Mahiìa upotrijebio svoju Íàmvarã Màyu, pogubnu svim svjetovima i
zaprepaštujuću Munijima. Stotine i stotine moćnih bivolikih sablasti nalik Mahiìi pojavile su se na
tom bojnom bolju; s oružjima u njihovim rukama svi su oni počeli uništavati trupe Deva.
9-14. Videći ovu Dànavinu Mayu, Indra se zaprepastio te je ostao užasnut. Varuça, Kuvera,
Gospod bogatstva, Yama, Vatra, Mjesec, Sunce i druge Deve, svi su oni pobjegli od straha. Zatim je
Indra, okružen mrežom magije, u sebi počeo zazivati Brahmu, Viìçua i Maheíu. Čim ih je on
zazvao, Brahmà, Viìçu i Maheía, jašući na svojim vlastitim vozilima, Labudu, Garuái i Biku,
pojavili su se tamo s najboljim oružjima u svojim rukama radi Indrine zaštite. Videći igru te
očaravajuće magije, Viìçu je snažno bacio Svoj sjajni Sudarían disk; i na taj je način učinio da je
magija nestala. Videći njih troje, Stvoritelja, Zaštitnika i Uništavatelja, Dànava Mahiìa došao je
tamo sa svojom Parighom (buzdovanom), želeći se boriti s njima.
15-16. Zatim su se generali Chikìura, Ugràsya, Ugravãrya, Asilomà, Trinetra, Vàskala,
Andhaka i ostali ratnici tamo pojavili da bi se borili.
17-23. Ove ponosne Dànave, odjeveni u oklope i na svojim kočijama s lukovima u svojim
rukama nagrnuli su na Deve, kao kada tigar napada junicu. Tada su te Dànave nadute od ponosa
počele odapinjati strijele za strijelama; Deve su također počele raditi isto, želeći ih uništiti. General
Andhaka, prišavši Hariju, velikom je snagom sve do uha zategnuo svoj luk i odapeo pet oštrih
strijela otrovnih vrhova. Vàsudeva, Uništavatelj neprijatelja, sasjekao je ove strijele kada su one
došle do Njega; onda je On pet strijela odapeo prema Dànavi. Zatim su se Hari i Dànava borili
koristeći se raznim oružjima i strijelama, mačevima, diskovima, Muìalom, toljagama, Íakti i
Paraíu oružjem. Na drugoj strani, bitka između Maheíe i Andhake trajala je pedeset dana. Tako je
došlo do žestokih borbi između Vàskale i Indre, Mahiìe i Rudre, Trinetre i Yame, Mahà Hanua i
Kuvere, Asilome i Varuçe.
24-39. Dànava Mahiìa svojom je toljagom pogodio Garuáu, Harijevo vozilo; bivajući veoma
utučen uslijed ovoga udarca, Garuáa je sjeo, teško dišući. Viìçu je zatim utješio moćnoga Garuáu,
Vinatina sina, umirivši ga. Želeći ubiti Andhaku, Janàrdan se veoma razbjesnio, nategnuvši svoj
luk, po imenu Íàrnga, napravljen od roga, te je prema njemu odapinjao strijele za strijelama.
Dànava je svojim mnoštvom strijela sve te strijele sasjekao na komade. Zatim, veoma ljut, on je
prema Hariju odapeo pedeset oštrih strijela. Vàsudeva je sve ove strijele učinio beskorisnima, te je
s velikom žestinom prema Dànavi uputio Svoju Sudaríana Chakru s tisuću žbica. Andhaka je ovo
osujetio svojim vlastitim diskom i uzviknuo je glasno s tako velikom žestinom da su se sve Deve
zbunile i smele. Ovo osujećenje Viìçuove Chakre Deve je učinilo očajnim od žalosti dok je na
drugoj strani Dànave razveselilo. Videći Deve tako žalosne, Viìçu je visoko u zrak podigao Svoju
Kaumodakã Gadu (toljagu), te je žurno došao pred Dànavu. Hari je tada Svojom Gadom pogodio
Dànavinu glavu, od čega je on pao u nesvijest na tlo. Žestoki Mahiìa, videći onesvješćenog
Andhaku, glasno je urliknuo i prestrašivši Harija, došao je tamo. Videći ga tamo, Vàsudeva je
Svojom tetivom luka napravio tako gromovitu buku da su se Deve veoma razveselile. Zatim je Hari
uputio pljusak strijela prema Mahiìi; Mahiìa je sasjekao ove strijele dok su se one vidjele u zraku.
O kralju! Tada je došlo do veoma žestoke borbe između ovo dvoje. Keíava je Svojom toljagom
pogodio Dànavu u glavu. Tako pogođen, on je pao u nesvijest na tlo i među Dànavama je došlo do
opće panike. No Dànava je za tren opet ustao kao da se ništa nije dogodilo. Onda je on pogodio
Viìçuovu glavu svojom Parighom (buzdovan). Pogođen tim buzdovanom, Janàrdan je pao u
nesvijest; videći ga onesvješćenog, Garuáa ga je smjesta odveo s bojnoga polja.
40-55. Kada je Viìçu tako napustio bojno polje, Indra i Deve su bili veoma očajni od straha,
te su počeli glasno jaukati. Čuvši jauk Deva, Íankara se veoma razbjesnio, i brzo došavši pred
Mahiìu, udario ga je Svojim trozubcem (Íïla). Opaki je Mahiìa Njegovo oružje učinio
neučinkovitim te je glasno urliknuo i u prsa pogodio Íankaru svojom Íakti (vrsta oružja koje se
baca). Iako ranjen u prsa, Íankara nije osjećao nikakvu bol; umjesto toga, Njegove su se oči
zacrvenijele od gnjeva, i On je podloga Mahiìu opet pogodio trozubcem. Dok se Íankara tako
borio s Mahiìom, Hari je došao svijesti, te je opet došao na bojno polje. Videći dvije moćne vođa
Deva, Mahiìa se veoma razgnjevio; on je tada preuzeo tijelo bivola i mašući svojim velikim repom
tamo amo, došao je pred njih sa željom da se bori. Taj strašni Mahiìa golema tijela zavrtio je
svojim rogovima i urliknuo tako duboko stvarajući buku kao onu od grmljavine oblaka da su se čak
i Deve prestrašile. Sa svoja dva roga on je počeo bacati goleme planinske vrhove. Dvije moćne
Deve, Hari i Hara, počeli su prema Dànavi odapinjati smrtonosne strijele za strijelama. Videći da
ga ova dva Boga obasipaju strijelama, Mahiìa je svojim repom počeo bacati planine na njih. Svojim
strijelama Viìçu je sasjekao ove planine na stotine komada, te je Dànavu smjesta pogodio svojom
Chakrom (diskom). Pogođen Chakrom, gospod Dànava pao je u nesvijest, ali je smjesta ustao u
ljudskom obliku. Srašni Dànava planini nalik, s toljagom u svojoj ruci prestrašio je Deve, te je
proizveo duboke zvukove nalik grmljavini kišnih oblaka. Čuvši to, Bhagavàn Viìçu je proizveo još
strašniji zvuk sa svojom Paéchajanya Íaèkhom (školjka). Čuvši taj zvuk školjke, Dànave su se
prepale, dok su Êiìiji i Deve bili oduševljeni.
Ovdje završava Šesto Poglavlje Pete Skandhe o bitki između Deva i Dànave u Írã Mad Devã
Bhàgavatamu, Mahà Puràçi od 18.000 stihova od Maharìi Veda Vyàse.
L
POGLAVLJE VII.
H1-3. Vyàsa reče: "O kralju! Videći zabrinute Dànave, Mahiìa je preuzeo oblik lava i
šireći svoju dugu grivu počeo je glasno urlikati, te je skočio među trupe Deva; tada, videći njegove
oštre kandže, Deve su se prepale. Taj Mahiìa u obliku lava prvo je svojim kandžama tako žestoko
napao Garuáu da je njegovo cijelo tijelo bilo prekriveno krvlju; onda je svojim kandžama napao
Viìçuove trupe.
4-11. Videći Dànavu, Vàsudeva Hari je u bijesu ljutito podigo Svoj disk napavši ga s njime s
ciljem da ga ubije. Upravo kada je Hari Svojom Chakrom žestoko pogodio Dànavu, snažni je
Dànava smjesta odbacio svoj oblik lava i preuzeo oblik bivola pogodivši Harija sa svoja dva roga.
Ovako proboden u prsa rogovima Dànave, Vàsudeva se smeo, te je pobjegao što je bolje mogao
otišavši tako u svoje obitavalište Vaikuçîhu. Videći Harija kako bježi, Íankara je također zaključio
kako je Dànava nepobjediv, te je od straha pobjegao na Svoju planinu Kailàíu. Brahmà je također
od straha pobjegao u Svoje boravište; ali snažni je Vàsava ostao strpljiv i nepokolebljiv u bitki.
Uzevši svoju Íakti (oružje), Varuça je strpljivo čekao na bitku. Yama je također ostao tamo sa
svojim štapom spreman da se bori. Kuvera, Gospod Yakìa, ostao je veoma uposlen u žestokoj
borbi s Dànavama; uzevši Íakti, Vatra je također čekala. Sunce i Mjesec, Gospod zvijezda, su oboje
ostali čvrsto odlučni da se bore s Mahiìom, gospodom Dànava.
12-22. O kralju! U međuvremenu, trupe Dànava su se veoma razgnjevile napavši ih sa svih
strana, odapinjući prema njima mnoštvo opasnih strijela koje su nalikovale zmijama. Mahiìa,
gospod Dànava, u obliku bivola, po svojoj se snazi isticao kao najmoćniji od sviju. Tada su se na
obje strane čuli žestoki uzvici ratnika. Tijekom žestoke borbe između Deva i Dànava čuli su se
zvukovi koje su stvarali lukovi i oni od pljeskanja rukama koji su nalikovali grmljavini. Moćni je
Dànava tada svojim rogovima počeo bacati vrhove planina, tako uništavajući trupe Deva. Taj
razbješnjeli Mahiìa, veoma čudesan za vidjeti, u oblast Smrti neke je poslao svojim kopitama, a
neke udarcima repa. Deve i Gandharve tada su se veoma prestrašili; toliko da je čak Indra smjesta
pobjegao videći strašnoga Mahiìu. Kada se Indra tako povukao s bojišta, Yama, Kuvera, Varuça i
svi ostali od straha su napustili bojno polje. Indra je pobjegao ostavivši svoga slona Airàvatu kao i
konja Uchchaiíravu; tako je Mahiìa došao u posjed slona, konja, kao i Sunčeve nebeske krave.
Dànave su smatrale da su izvojevali pobjedu, te su se vratili u svoja boravišta. Zatim su oni
poželjeli, što je moguće prije, ići na Nebesa sa svim svojim trupama. U tren oka Mahiìa je otišao u
Indrino boravište, iz kojega su sve prestrašene Deve pobjegle, tako zadobivši vlast nad njim. Na taj
način zadobivši lijepo Indrino prijestolje, on je učino da ostale Dànave zauzmu položaje ostalih
Deva.
23-27. Boreći se tako cijelu stotinu godina, Dànava Mahiìa, nadut od ponosa, zauzeo je
Indrin položaj, njegov željeni cilj. On je protjerao Deve s Nebesa; Deve, tako poražene i tlačene od
Dànava, mnogo su godina lutale po pećinama brda i dolinama. O kralju! Deve su konačno bile
posve iscrpljene, te su uzeli utočište kod Stvoritelja, četveroglavoga Brahme. U tom trenu, Gospod
svijeta, utjelovljenje Rajasa, Začetnik Veda, sjedio je na Svome lotosovom sjedalu. Oko Njega su se
nalazili Njegovi smrtni sinovi Marãchi i ostali, sa svojim obuzdanim strastima, mirna uma i iza
oblasti Veda i Vedànga; tamo su se također nalazili Siddhasi, Gandharbe, Kinnare, Chàrane,
Urage, i Pannage. Brahmu, Gospoda svijeta, prestrašene su Deve počele hvaliti i pjevati mu
hvalospjeve.
28-33. Deve su rekle: "O Stvoritelju! Iz lotosa rođeni! O Ti, Otklonitelju boli i teškoća ovoga
svijeta! Kako to da Ti, videći da smo poraženi od strane Dànave i protjerani iz našega boravišta,
nisi dirnut samilošću; što više da kažemo nego da su naše nevolje neopisive jer mi živimo u
pećinama brda i po dolinama. O Stvoritelju! Sin može biti stotinu puta kriv zbog uvrede; ali da li
otac, koji je bez ikakvih osjećanja pohlepe, ostavlja svoje sinove i zadaje im nevolje. Nas, koji smo
posve predani Tvojim lotosovim stopalima, muče Dànave, zašto danas prema nama pokazuješ
znakove ravnodušnosti! Taj opaki Dànava danas potpuno uživa u Nebesima Deva, i nasilno uzima
porcije pročišćenoga maslaca koje Bràhmaçi nude (bacaju u vatru) u Yajéama (žrtvovanjima); on
uživa u Pàrijàta stablu i također nebeskoj mliječnoj kravi, dragulju oceana. Što još da ti kažemo o
zlodjelima Asura; O Gospode Deva! Ti si posve svjestan onoga čemu oni teže i što rade; jer Tvoje
znanje je takvo da Ti znaš sve na ovome svijetu; zato, O Gospode! Mi padamo ničice pred Tvojim
stopalima. Taj opaki Dànava, zle naravi i pun objesnih radnji, zadaje nam nevolje na razne načine
gdje god da idemo; O Gospode Deva! Ti si jedini Zaštitnik; zato, O Gospode! Uradi ono što je
dobro za nas! Ti si Ostvaritelj želja Deva. Ti si Prvi Stvoritelj svijeta, i Zaštitnik; zato ako nam Ti ne
osiguraš naše dobro, kod koga bi mi još mogli nači utočište, budući da smo mi izvrgnuti tako
strašnome tlačenju koje nalikuje tome kao da smo izgorjeli u velikome šumskom požaru! Postoji li
itko tko je blistaviji i dobrotvorniji Vladar od Tebe, koji daje više mira?"
34-35. Vyàsa reče: "O kralju! Sklopljenih dlanova i veoma potištenih lica, punih duboke
žalosti, Deve su ovako hvalile Brahmu. Videći Deve u jadnome stanju, Praotac svih Loka ih je
razveselio utješivši ih ugodnim riječima.
36-43. Brahmà je rekao: "O Sure! Što ja da uradim? Dànava je postao krajnje bahat zbog
zadobivanja blagodati; njega jedino može ubiti žena; nijedan muškarac nije u stanju svladati ga.
Koje sredstvo sada primijeniti? Zato, O Sure! Idimo sada na Kailàíu, najbolju među planinama,
tamo će nam se pridružiti Íankara, stručnjak u obavljanju poslova Bogova, te ćemo svi zajedno
otići u Vaikuçîhu, gdje boravi Viìçu, Deva Devā. Tamo ćemo svi zajedno održati sastanak i
odlučuti što je najbolje za raditi, da bi tako želje bogova bile ispunjene. Sačinivši ovakav plan,
Brahmà je, jašući na Svojoj Hamsi, praćen svim Devama, otišao na Kailàíu. U isto vrijeme, Íiva je
kroz Svoje unutrašnje oko saznao za dolazak Brahme i ostalih Deva te je tada izašao iz Svoga
bravišta. Kada su se susreli oni su se međusobno pozdravili te su bili veoma radosni. Zatim su im
se tada poklonile Deve. Sjedala su bila ponuđena Devama; i kada su Deve sjele na njihova
odgovarajuća mjesta, Pàrvatãn Gospod je također sjeo na Svoje sjedalo. Íiva je Brahmu i Deve
zapitao kako su te ih je zapitao za razlog njihova dolaska na Kailàíu.
44. Íiva je rekao: "O Brahmà! Iz kojega si razloga zajedno s Indrom i ostalim Devama
došao ovdje? O veoma sretni! Molim te reci mi to."
45-47. Brahmà reče: "O Deva Devā! Dànava Mahiìa tlači sve Deve na Nebesima; oni stoga
prestrašeni zajedno s Indrom bezglavo lutaju po pećinama i brdima. Mahiìa i ostale Dànave sada
uzimaju udio od Yajéa; bivajući tlačeni, Lokapàle su sada došli ovdje i uzimaju utočište u Tebi. O
Íambhu! Držeći stvar ozbiljnom, ja sam ih poveo sa sobom; zato, O Deva, učini ono što je
razumno i čime će želje Deva biti ostvarene. O Bhïta Bhàvana (Stvoritelj svijeta)! Sve brige i
odgovornosti Deva sada zapadaju Tebe."
48. Vyàsa reče: "O kralju! Čuvši ovo, Íankara se na kratko nasmješio, te je rođenom iz
lotosa rekao ove očaravajuće riječi:
49-55. Íankara je rekao: "O Bibhu! Ti si onaj koji je prethodno Mahiìi dao ovu blagodat;
zato si Ti onaj Koji je izradio ovo zlo; Dànava je postao tako snažni junak da je zastrašio čak i sve
Deve. Gdje bi sada mi mogli naći tako plemenitu ženu koja bi bila u stanju ubiti tog bahatog
Dànavu? Niti Moja niti Tvoja žena ne bi trebale ići u bitku; čak i ako bi one, dobre dame, išle, kako
će se one boriti? Dobra Indrina žena također nije stručnjak u vještini ratovanja; gdje naći ženu koja
je u stanju ubiti tog demona, zaslijepljenog ponosom? Ja zato predlažem ovo; idimo danas Viìçuu i
hvaleći ga hvalospjevima, uposlimo ga u ovome radu bogova. Viìçu je prvi među inteligentnima;
zato je veoma uputno obaviti sve radnje tek nakon odgovarajućega savjetovanja s Njim. On će
pomoću Svoje velike inteligencije iznaći prava sredstva i tako ostvariti naše želje."
Vyàsa reče: "O kralju! Čuvši Rudrine riječi, Brahmà i ostale Deve su ih srdačno odobrili, te
su rekli: "Neka bude tako" i smjesta su ustali. Tada, videći sve povoljne znakove koji su se ticali
uspjeha bogova, svi su se razveselili; i vozeći se na svojim odgovarajućim vozilima, odvezli su se u
Viìçuovo boravište. Povoljni mirisni vjetrovi, ugodni za osjetiti, počeli su nježno puhati, ptice su
počele pjevati hvalospjeve i znaci uspjeha bili su vidljivi duž cijeloga njihovog puta. Nebo je bilo
čisto i strane svijeta bile su spokojne; ukratko, duž njihova puta sve je nagoviještavalo uspjeh u
njihovu poslu."
Ovdje završava Sedmo Poglavlje o odlasku Deva na Kailàíu u Petoj Skandhi Írã Mad Devã
Bhàgavatama, Mahà Puràçe od 18.000 stihova od Maharìi Veda Vyàse.
L
POGLAVLJE VIII.
H1-4. Vyàsa reče: "Ubrzo su Deve došle u Vaikuçîhu, čuvanu od strane Viìçua; čim su
došli, počeli su promatrati savršenu i neopisivu ljepotu toga mjesta. Tamo su vidjeli lijepe sjajuće
božanske kuće, koje su se doimale veličanstveno; pred sobom su vidjeli bazene i jezera ukrašene
Kalhàra lotosovim cvijećem. Na drugim su mjestima vidjeli protječuće rijeke; labudi, ždralovi,
Chakravàke i ostale ptice koje žive na vodi tamo su razdragano plivale i dražesno cvrkutale. Na
drugim su mjestima nadalje vidjeli lijepe vrtove prekrasno ukrašene Champakom, Aíokom,
Mandàrom, Bakulom, Àmràtakom, Tilakom, Kuruvakom, Mallikom i raznim drugim cvjetajućim
stablima; tamo su se vidjele kukavice koje su očaravajuće gukale, pčele koje su nježno zujale i
pauni koji su lijepo plesali.
5-6. U središtu se nalazila zlatna Harijeva palača koja je dodirivala nebesa; prostorije,
dvorišta i građevine bili su očaravajući. Oni su bili okićeni draguljima i raznim slikama. U središtu
se nalazilo Božansko Sjedalo, u potpunosti napravljeno od dragulja; i na tom je mjestu sjedio Viìçu.
Tamo su se nalazili Viìçuove Pàriìade ili sluge, Sunanda, Nandana i ostali. Oni su bili tako odani
svome učitelju da njihova srca nisu nikad skretala prema nikojem drugom objektu; oni su mu tako
predano i s potpunom pažnjom pjevali hvalospjeve.
7-10. Tamo su plesale Apsare (nebeske nimfe) i Deve, Gandharbe i Kinnare melodično su
pjevali. Oni koji vole recitiranje Veda, takvi mirni sabrani Muniji recitirali su Vedske Sukte i na taj
način veoma uzdizali Viìçua. Dva ljupka vratara Jaya i Vijaya stajala su na ulazu sa zlatnim
štapovima u svojim rukama; približavši se Viìçuovu gradu, Deve su čuvarima rekli: "Neka bilo tko
od vas otiđe i obavijesti Viìçua da Brahmà, Rudra i cijelo mnoštvo bogova čekaju pred Njegovim
vratima da bi ga vidjeli."
11. Vyàsa reče: "O kralju! Čuvši njihove riječi, Vijaya je smjesta otišao Viìçuu; i pozdravivši
ga, obavijesto ga je o dolasku Deva.
12-13. Vijaya je rekao: "O Gospode! Ti uništavaš neprijatelje i bogove; zato si među njima Ti
najobožovaniji. O Ramin Gospode! Cijelo mnoštvo bogova je došlo i oni čekaju pred Tvojim
vratima. O Bibhu! Brahmà, Rudra, Indra, Varuça, Vatra, Yama i ostali bogovi, željni da te vide,
hvale te odgovarajućim hvalospjevima."
14-32. Vyàsa reče: "Čuvši Vijayine riječi, Viìçu, Ramin Gospod, veoma se zabrinuo, te je
uskoro izašao iz svoje odaje da bi se sreo s Devama. Hari je došao do njih i videći Deve kako mrki i
veoma umorni čekaju na vratima, razveselio ih je bacivši prema njima povoljne poglede pune
samilosti i ljubavi. Bogovi su mu se poklonili i hvalospjevima su hvalili Jagannàtha, Devu svih
Deva, neprijatelja Daitya, otkrivenoga u Vedama. Oni su rekli: "O Deva Devā! Ti si Stvoritelj,
Održavatelj i Uništavatelj svjetova; Ti si ocean milosti i jedino utočište ovoga Svemira; O Gospode!
Mi smo došli Tebi kao našem Velikom Utočištu; zato nas spasi od sadašnje nevolje." Tako hvaljen
od bogova, Viìçu je rekao: "O Besmrtnici! Zauzmite vaša sjedišta i kažite mi kako ste svi vi? Zašto
ste svi vi došli ovdje? Zašto ste tako očajni i zabrinuti? Zašto izgledate tako potišteni? Recite mi
zašto ste zajedno s Brahmom i Rudrom došli ovdje?" Deve su odgovorile: "O Gospode! Asura
Mahiìa je veoma okrutan i zao; on uvijek pribjegava zlim radnjama; taj veoma griješni Dànava
postao je veoma bahat i stalno nas tlači. Što više reći nego da on prisvaja sebi nuđenja iz Yajéi koje
obavljaju Bràhmiçi; mi smo zato užasnuti i lutamo po planinama i pećinama. O Uništavatelju
Madhua! On je postao nesavladiv zbog dobivene blagodati; razmotrivši stoga ozbiljnost naše
situacije, mi smo uzeli utočište u Tebi. O Kêiìça! Ti si upoznat sa svim čarolijama Màye Daitya;
zato si Ti u stanju ubiti ih. Stoga si jedno Ti u stanju osoboditi nas sadašnje teškoće; zato milostivo
pronađi način ostvarenja naših želja. Stvoritelj Brahmà dodijelio je demonu blagodat da ga nijedan
muškarac neće moći ubiti; zato te mi pitamo gdje da nađemo ženu koja će biti u stanju u bitki ubiti
tog licemjera. Zbog dobivene blagodati Mahiìa je postao veoma zao; reci, zato, tko će među
Umom, Lakìmã, Íachã ili Vidyom i ostalim ženama biti u stanju ubiti ga. O Ti koji si milostiv prema
vjernim obožavateljima i slugama! Ti si Zaštitnik ovoga svijeta; smisli sada način na koji će
uslijediti njegova smrt i izvrši nakane bogova." Vyàsa reče: "O kralju! Čuvši njihove riječi, Viìçu je,
smješeći se, rekao: "Mi smo se prethodno već borili, ali tada se tog Asuru nije moglo ubiti. Zato
ako bi neko lijepo žensko Božanstvo sada bilo stvoreno iz zajedničke energije i iz Íakti svih Deva,
tada bi ta Žena bila u stanju lako uništiti tog demona pukom svojom snagom. To žensko Božanstvo
tako nastalo iz naše zajedničke energije, bilo bi u stanju odmah uništiti tog Mahiìu, bahatoga zbog
dobivene snage, iako je on vješt u stotinama Màyà (čarolija). Zato, zajedno sa svojim ženama,
tražite blagodat od toga dijela koji boravi u vama u obliku Energije Vatre, da sakupljena energija
tako očitovana preuzme oblik Žene. Tada ćemo joj mi ponuditi naša božanska oružja, trozubac, i td.
Tada će to Božanstvo, puno energije i s oružjima u Njenim rukama, ubiti tog opakog, zlog i
uobraženog demona."
33-46. Vyàsa reče: "Kada je Viìçu, Gospod Deva, ovo rekao, iz Brahmina je lica, smjesta,
sama od sebe, izašla sjajuća vatrena energija, veoma teška za shvatiti. Ta je energija izgledala
crvena kao dragulji i biseri, vruća, i u isto vrijeme malo hladna, imajući lijepi oblik, i bivajući
okružena auerolom svjetla. O kralju! Uzvišeni Hari i Hara, velike hrabrosti, bili su zapanjeni videći
ovu Vatru, koja je isijavala iz Brahme. Zatim je iz tijela Íanakre u obilju izašla Njegova vatrena
energija, veoma čudesna za vidjeti; ona je bila srebrno bijela, strašna, nepodnošljiva, i nju se niti s
velikom teškoćom nije moglo gledati. Ona se proširila kao planina i izgledala je strašno kao da je
bila utjelovljenje Tamo Guçe, kao druga Tamo Guça (Íiva je ujelovljenje Tamo Guçe koja uništava
sve). Ona je bila veoma zapanjujuća Devama i veoma zastrašujuća Daityama. Zatim je sjajno svjetlo
plave boje izašlo iz Viìçuova tijela. Svjetlo koje je izašlo iz Indrina tijela bilo je jedva podnošljivo,
lijepih šarolikih boja, i sadržavalo je u sebi tri kvalitete. Na isti su način mase svjetala izašle iz
Kuvere, Yame, Vatre i Varuçe. Ostale su Deve također dale svoj udio vatrenih svjetla, veoma
sjajnih i božanskih. Onda su se sva ta svjetla ujedinila u Veliku Masu Vatre i Svjetla. Njihovo sjajno
Božansko svjetlo sjajilo je kao druga Himàlaya planina; Viìçu i ostale Deve bili su izuzetno
iznenađeni onim što su vidjeli. Dok su tako Deve nepokolebljivo gledali tu Vatru, izuzetno lijepa
Žena rodila se iz toga, uzbuđujći i zadivljujući svakog. Ova Žena bila je Mahà Lakìmã, sastavljena
od tri kvalitete, tri boje, lijepa, i očaravajuća svemiru. Njeno je lice bilo bijelo, oči crne, usne crvene
i dlanovi ruku bili su joj bakreno-crveni. Ona je bila okićena božanskim ukrasima. Ona se pojavila s
osamnaest ruku, iako ih je imala tisuće (u Njenom neispoljenom stanju). Radi uništenja Asura, Ona
je tada nastala iz mase vatre.
47-52. Janamejaya reče: "O najbolji među Munijima! O Kêiìça! Ti si veoma sretan i
sveznajuć. Milostivo mi potanko opiši rođenje Njenoga tijela. O Deva! Molim te reci da li su se
energije sviju ujedinili u jedno ili su ostale odvojene? Jesu li Njeno tijelo i Njeni udovi svi bili sjajni?
Da li su Njeno lice, nos, oči, i td., i svi ostali dijelovi Njenoga tijela bili stvoreni iz različitih svjetla
ili su ti udovi bili oblikovani kada su se različita svjetla pomiješala u jednu golemu masu? Molim te
potanko mi opiši nastanak Njenoga tijela i Njenih pojedinih udova; također mi reci o udovima koji
su stvoreni iz odgovarajućih dijelova svjetla Deva; također mi reci o ukrasima i oružjima koje su joj
dale Deve. Ja gorim od želje da slušam o ovom iz tvojih usana lotosu nalik. O Bràhmaçe! Slušanje
o Mahà Lakìmãnu životu i Njenim djelima iz tvojih lotosovih usana ješ me nije zasitilo i stoga sam
željan slušati što je bilo dalje."
53. Sïta reče: "Čuvši ove riječi kralja Janamejaye, Veda Vyàs, Satyavatãn sin, odgovorio je
sljedećim riječima:
54. On je rekao: "O najbolji među Kuruima! Ti si veoma sretan. Ja ću ti potanko, najbolje
što mogu, opisati nastanak Njenoga tijela.
55. Čak ni Brahmà, Viìçu, Maheía i Indra nisu dovoljno sposobni valjano opisati Njen
oblik.
56. Kao što sam ti već rekao Ona je nastala u trenu čim je riječ bila izgovorena, kako ja
onda mogu razumjeti Devãn oblik ili lik?
57. Ona je stalna, Ona je vječna; iako je Ona jedna, Ona ipak preuzima različite oblike radi
ispunjenja nakana Deva, kada god se one nađu u ozbiljnim teškoćama.
58-59. Kao što je glumac jedan, on ipak radi zabave gledatelja, na pozornici preuzima razne
oblike, isto tako i Nirguçà Devã, iako je bez oblika, zabavljajući se, preuzima različite oblike
Sàttvičkih, Ràjasičkih i Tàmasičkih kvaliteta, da bi ispunila nakane Deva.
60. Prema prirodama radnji koje Ona obavlja i kojih je beskonačno mnogo, Njoj su dana
različita imena.
61. O kralju! Sada ću ti opisati, onoliko koliko mi to moje znanje dozvoljava, Izvrsni Oblik
koji je nastao iz te mase Nebeskoga Svjetla.
62. Njeno veličanstveno lijepo bijelo lice lotosu nalik nastalo je iz vatrene Íankarine
energije.
63. Njena lijepa crna sjajna kosa, koja se spuštala sve do koljena, stvorena je od Yamina
svjetla.
64. Njena tri oka nastala su od energije Vatre; zjenice ovih očiju bile su crne boje; srednji
dijelovi bili su bijele boje i rubovi su bili crveni.
65. Dvije Devãne obrve bile su crne i nastale su iz duha Sandhye (zore i sutoni); one su bile
lijepo svijene i izgledale su kao da su pune duha, kao Kupidov luk i one su, takoreći, ispuštale
osvježavajuće zrake.
66. Iz Vàyuova (zrak) svjetla, stvorena su Njena dva uha; ona nisu bila veoma duga, niti
kratka, bila su lijepa kao sjajno sjedalo (stolica za njihanje) Boga Ljubavi.
67. Njen nos bio je oblikovan od vatre Kuvere, Gospoda bogatstva; on je izgledao kao
blistavi i prekrasno očaravajući cvijet.
68. O kralju! Njeni lijepi redovi sjajnih i divnih zubiju, koji su izgledali kao dragulji, nastali
su od Dakìiçe energije; oni su izgledali kao Kunda cvjetovi.
69. Njena donja usna bila je tamno crvena i nastala je od vatre Arune (sunčeva kočijaša);
Njena lijepa gornja usna nastala je od energije Kàrtike.
70. Njenih osamnaest ruku nastale su od Viìçuova Tejasa i Njeni crveni prsti od Tejasa
Vasua.
71. Njene grudi nastale su od energije Some i Njen srednji dio (pupak) stvoren je od
Indrina duha.
72. Bedre i noge nastale su joj od Varuçe dok su joj široke slabine nastale od Zemlje.
73-74. O kralju! Tako, od različitih Tejasa, kojima su pridonijele Deve, nastala je ta
Božanska Žena. Njeno tijelo i njegovi dijelovi bili su lijepi; Njen je oblik bio neuporedivo očaravajuć
i glas je bio izuzetno zvučan i dražestan. Deve, tlačene od strane Mahiìàsure, bile su preplavljene
radošću videći ovu lijepo okićenu Devã, s lijepim očima i zubima, očaravajuću u svakom pogledu.
75. Viìçu se onda obratio Devama da dadu njihove povoljne ukrase i oružja. On je rekao:
"O Deve! Svi vi dajte danas Devã vaša razna oružja, obdarena snagom, stvorena od vaših vlastitih
oružja."
Ovdje završava Osmo Poglavlje Pete Skandhe o opisu nastanka Devãna obika u Írãmad
Devã Bhàgavatamu, Mahà Puràçi od 18.000 stihova, od Maharìi Veda Vyàse.
L
POGLAVLJE IX.
H
1-22. Vyàsa reče: "Čuvši Viìçuove riječi, Deve su se veoma razveselile, te su smjeta
ponudili vlastita oružja, ukrase i odjeću. Kìiroda (Mliječni) Ocean radosno joj je dao lijepo
napravljenu ogrlicu, svijetlu kao kristal, i par divne božanske tkanine, crvene boje, koja nikad ne
stari. Viívakarmi je bilo veliko zadovoljstvo pokloniti joj božanski dragulj, koji je blistao kao stotine
sunaca, da ga nosi na Njenoj kruni ili perjanici; zatim bijele naušnice, narukvice za Njen ručni
zglob, narukvice za gornji dio Njene ruke, i ostale narukvice obložene raznim draguljima i anklete
(grivne oko gležnja) sjajne kao dragulji, čistoga sjaja nalik suncu, obložene draguljima, lijepoga
zveckanja. Arhitekt bogova, ocean intelekta, Viívakarmà, također joj je poklonio veoma lijepe
ukrase za vrat, kao i za prste, obložene draguljima, koji su sjajili veličanstveno. Varuça joj je za
Njenu glavu dao vijenac od lotosa koji nikad ne venu, tako ugodna mirisa da pčele stalno letu oko
njih, i Vaijayantã vijenac za Njene grudi. Planina Himàlaya radosno joj je ponudila razne dragulje i
lijepoga lava zlatne boje da joj bude vozilo. Lijepa Žena, nadarena svim povoljnim znacima, tada je,
želeći dobrobit svima, i ukrašena božanskim ukrasima, počela izgledati uzvišeno i veličanstveno,
sjedeći na Njenome nosiocu, Lavu. Viìçu je zatim od Svoje vlastite Chakre (disk) stvorio drugi
disk s tisuću žbica, sposoban otkinuti glavu bilo kojega Asure, i ponudio ga Njoj. Od Svoga
vlastitog Trozubca, Íankara je stvorio drugi izvrsni strašni Triíïl, sposoban ubiti demone, i
ponudio ga Devã. Varuça je od svoje vlastite školjke stvorio drugu blistavu školjku i radosno je
ponudio Devã. Vatra joj je ponudila Njeno oružje po imenu Íataghni koje zastrašujuće ubija
demone, kao da je ono drugi bog smrti. Maruta (vjetar), vođa bogova, ponudio joj je čudesan luk i
spremnicu za strijele ispunjenu strijelama. Taj luk se može zategnuti tek s velikim naporom i on
proizvodi oštar zvuk. Od svoje vlastite munje Indra je stvorio drugu strašnu munju i dao je Devã;
kao i lijepo zvučno zvono koje je visjelo o slonu Airàvati. Yama, Gospod Smrti, stvorio je drugi štap
od svoga vlastitog žezla koji, kada dođe vrijeme, oduzima život svim bićima. Brahmà joj je radosno
dao božansku Kamaçáalu, ispunjenu vodom iz Gangesa; i Varuça joj je dao oružje po imenu Pàía.
O kralju! Vrijeme joj je dalo sjekiru i štit i Viívakarmà joj je dao oštru Paraíu. Kuvera, Gospod
bogatstva, dao joj je zlatni pehar ispunjen vinom; i Varuça joj je ponudio lijepi božanski lotos.
Viívakarmà se veoma razveselio, te joj je dao Kaumodakã Gadu, sposobnu ubiti neprijatelja bogova
i na kojoj vise stotine zvona, neprobojni oklop i razna druga oružja. Božanskoj Majci Sunce je dalo
svoje vlastite zrake. Videći Devã okićenu ukrasima i oružjima, Deve su je počele hvaliti i pjevati
hvalospjeve toj Najpovoljnijoj Božici, Velikoj Očaravateljici tri svijeta.
23-29. Deve su rekle: "Pozdravi Íivi, Pozdravi Najpovoljnijoj; Ti si mir i hrana; mi te neprestano
pozdravljamo. Pozdrav Tebi, Bhagavatã Devã; Ti si Božica Rudràçã (zastrašujuća), mi te uvijek
neprestano pozdravljamo. Ti si Kàlaràtri (noć uništenja na kraju svijeta); Ti si Indràçã. Ti si Majka.
Mi te neprestano pozdravljamo; Ti si uspjeh; Ti si inteligencija, Ti si rast, Ti si Vaiìçavã; pozdravi
Tebi stalno iznova. Ti si unutar zemlje; ipak Zemlja te ne može dokučiti. Ti si nadalje osovina
zemlje i kontroliraš stvari unutar ove zemlje; mi nudimo naše pozdrave tom Vrovnome Uzroku,
Najvišoj Božici. Ti si unutar ove Màye (nerođena) i Màyà te ipak ne razumje. Ti nadalje boraviš
unutar najskrovitijega dijela Màye i upravljaš tom Nerođenom, Màyom, mi neprestano
pozdravljamo taj Najviši Uzrok, Veliku Upraviteljicu, Íivu (najpovoljniju). O Majko! Učini ono što je
dobro za nas; naš neprijatelj nam zadaje muke, zato nas zaštiti; Tvojom vlastitom snagom svladaj i
ubij toga Mahiìu. Jedino žena može svladati toga demona koji je podmukao, lukav, strašan i bahat
zbog zadobivene milosti; on preuzima mnoge oblike i tlači Deve. O Ti, Koja si odana Bhaktama! Ti
si jedino utočište svih bogova; Ti si Vrhovna Božica, taj nam Dànava zadaje velike nevolje i tlači
nas; zato nas zaštiti; mi ti se klanjamo."
30. Vyàsa reče: "Nakon što su je Deve ovako hvalile, Najviša Božica, Davateljica svekolike
sreće, smješeći se obratila Devama sljedećim povoljnim riječima:
31. "O Deve! Danas ću na bojnome polju svladati tog opakog Mahiìu, okrutne naravi i
njegov ću život privesti kraju."
32-48. Vyàsa reče: "Govoreći tako melodičnim glasom, Najviša Božica se nasmiješala, te je
nadalje rekla: "Ovaj svijet je pun greške i obmane. Uistinu je veoma čudesno da Brahmà, Viìçu,
Maheí, Indra i ostali bogovi svi drhte od straha od Dànave Mahiìe. Snaga Sudbine izvanredno je
velika i strahovita; njen utjecaj ne mogu svladati niti najbolji među Devama. Vrijeme je Gospodar
sreće i boli; Vrijeme je stoga Bog. Predmet čuđenja je da su čak oni koji mogu stvarati, održavati i
uništiti ovaj svijet svladani i tlačeni od strane Mahiìe." Rekavši ove riječi, Devã se nasmiješila;
zatim se Ona grubo smijala i smijala; izgledalo je da se čuo urnebesni smijeh. Čuvši taj veoma
strašni zvuk, Dànave su se prepale. Na taj neobičan zvuk zemlja se zatresla; planine su se počele
pomicati i golemi mirni oceani bili su uzburkani golemim valovima. Buka je doprla do svih strana
svemira i planina Meru se zatresla. Čuvši strahovitu buku, Dànave su bile ispunjene ogromnim
strahom. Deve su se veoma razveselile, te su rekle: "O Devã! Neka pobjeda bude Tvoja; spasi nas."
Bahati se Mahiìa veoma razljutio čuvši ovu buku. Mahiìa, prestrašen tim zvukom, rekao je
Daityama: "O Glasnici! Idite i otkrijte tko je proizveo ovaj zvuk.
41-48. Tko je stvorio ovaj neugodni zvuk? Dovedite mi toga đavla koji je stvorio ovaj otresiti
zvuk, bilo da se radi o Devã, Dànavi, ili bilo kom drugom, i ja ću ubiti tu drečuću hulju, koja se
izgleda nadula od bahatosti i ispraznosti. Deve ne prave ovu buku, jer su one pobijeđene i
prestrašene; niti Asure to ne rade jer su one podređene meni; tko je onda ta budala koja je to
uradila? Taj je sigurno veoma slaboga shvaćanja; njegovi dani su odbrojani; ja ću ga otpremiti u
kuću Smrti. Idite, istražite uzrok buci i vratite se meni; ja ću onda otići tamo i uništiti toga hulju
koji je uzalud napravio ovu buku." Vyàsa reče: "Čim su glasnici čuli Mahiìine riječi, oni su otišli
Devã te su vidjeli da su Njeno tijelo i njegovi pojedini dijelovi svi bili veoma lijepi; Ona je imala
osamnaest ruku, cijelo Njeno tijelo bilo je posve ukrašeno raznim nakitom, na tom Njenom tijelu
vidjeli su svi povoljni znaci i Ona je držala izvrsna božanska oružja. Ta lijepa povoljna Božica u ruci
je držala pehar neprestano pijući vino. Opazivši ovaj Njen oblik, oni su se prepali i smjesta su
pobjegli Mahiìi te su ga izvijestili o uzroku buke.
49-54. Daitye su rekle: "O Gospode! Mi smo vidjeli jednu odraslu ženu; i me ne znamo
odakle je ona došla. Ta je Devã po cijelome tijelu okićena draguljima i nakitom; Ona nije ljudsko
biće niti Àsurã ali Njen je oblik izvanredan i lijep. Ta uzvišena Žena sjedi na lavu, imajući oružja u
svih Njenih osamnaest ruku i gromoglasno se smije; Ona pije vino; tako da izgleda da je Ona
opijena od toga vina. Sasvim je sigurno da Ona nema muža. Iz nebeskoga prostora Deve joj
radosno pjevaju hvalospjeve govoreći "Neka pobjeda bude Tvoja" i "Spasi Deve". O Gospode! Mi
uopće ne znamo tko je ta lijepa Žena ili čija je ona žena, zašto je došla tamo i s kojim razlogom.
Osjećanja ljubavi, junaštvo, smijeh, užas i čudo svi potpuno sjaje iz Nje; mi smo zato veoma
svladani aurelom koji dolazi od Nje; i nismo je mogli niti dobro vidjeti.
55. O kralju! U skladu s tvojom naredbom mi smo se vratili čim smo vidjeli tu Ženu, čak ne
obrativši joj se na ikoji način. Naredi nam sada što da radimo."
56-58. Mahiìa reče: "O najbolji među ministrima! O junače! Pod mojom naredbom, idi tamo
sa svim trupama i upotrijebite sredstva, pomirenje, i td., i dovedite mi tu ženu lijepoga lica (kao
Mjeec). Ako ta Žena ne dođe čak i nakon što primijenite tri sredstva, Sàma (pomirenje), Dàna
(darivanje) i Bheda (sijanje razdora među neprijateljima), tada primijenite zadnje sredstvo, Daçáu
(rat), na takav način da Ona ne bude ubijena i tada mi dovedite tu lijepu ženu. Nju, crne kovrđave
kose, ja ću rado učiniti mojom kraljicom - suprugom. U slučaju da srnooka dođe svojevoljno, tada
ostvarite moje želje bez poticanja ikakvih neugodnih osjećanja. Ja sam očaran čuvši o Njenoj ljepoti
i ugledu."
59-67. Vyàsa reče: "Čuvši Mahiìine riječi, premijer vlade sa sobom je poveo slonove, konje
i kočije, te je žurno otišao na željeno mjesto. Približivši se Devã, s dovoljne udaljenosti i na ponizan
i učtiv način, premijer joj se počeo obračati melodičnim riječima. On je rekao: "O Ti prijatna
govora! Tko si Ti? Što te je navelo da dođeš ovdje? O veoma povoljna! Moj je gospodar kroz mene
postavio ova pitanja. Njega ne može ubiti nitko među Devama i ljudima; on je svladao sve Loke
(svjetove). O ti lijepih očiju! Zbog zadobivanja blagodati od Brahme, Gospod Daityā postao je
veoma moćan; i dakle postavši veoma ponosan, po volji preuzima razne oblike. On, naš Kalj-Car
Mahiìa, gospod zemlje, čuvši o Tvojoj ljepoti i okićenosti, izrazio je želju da te vidi. O Ljepotice! On
će uraditi sve što želiš. O Ti dragih očiju! Idi sada tom inteligentnom kralju. U slučaju da ne otiđeš,
mi ćemo kralja, Tvoga posvećenika, dovesti Tebi. Naš je kralj čuo o Tvojoj ljepoti i
veličanstvenosti, te ti je postao veoma pokoran. On će stoga učiniti točno ono što Ti želiš. Zato, O
Ti koja imaš bedre jake i okrugle kao one od mladoga slona! Milostivo izrazi što želiš i mi ćemo
brzo to uraditi."
Ovdje završava Deveto Pogavlje Pete Knjige o tome kako su bogovi obožavali Devã i o
oružjima koja su joj oni ponudili u Mahà Puràçi Írã Mad Devã Bhàgavatam, od 18.000 stihova od
Maharìi Veda Vyàse.
L
POGLAVLJE X.
H1-16. Vyàsa reče: "Čuvši riječi Mahiìina premijera, Mahà Màyà, ta Izvrsna Žena se
nasmijala, te mu se obratila glasom, dubokim nalik onome od oblaka, ovim riječima: "O Mahiìin
premijeru! Ja sam Majka bogova; moje ime je Mahà Lakìmã. Ja sam Ona koja uništava Daitye. Sve
su Deve od Mene zatražile da ubijem Dànavu Mahiìu; on njih tlači i oni su lišeni njihovih
primitaka od žrtvovanja u Yajéama. Zato sam danas Ja sama, bez ikakve vojske, došla ovdje da mu
oduzmem život. O dobri! Ja sam zadovoljna tvojim ugodnim riječima dobrodošlice kojim si mi
pokazao znakove poštovanja. Da se nisi ponašao tako, Ja bih te sigurno spalila do pepela mojim
vatrenim pogledom koji spaljuje svijet na kraju Kalpe. O ministru! Tko nije zadovoljen ugodnim
riječima? Idi Mahiìi i reci mu sljedeće moje riječi: "O huljo! Smjesta idi dolje u Pàtàlu (niže oblasti)
ako želiš živjeti. Inače ću tebe, koji si pokvaren, ubiti na bojnome polju; ti ćeš morati ići u kuću
Smrti, proboden mojim strijelama. O glupane! Znaj da je ništa više nego ljubaznost to što sam ti
rekla da odmah ideš u Pàtàlu i da Deve moraju opet dobiti vlast nad Nebesima. O ti slabog
intelekta! Zato se odreci vlasti nad zemljom i bez ikakva odlaganja idi u Pàtàlu, prije nego što te
pogode moje strijele. O Asura! Ili ako se želiš boriti, dođi odmah s tvojim moćnim ratnicima; ja ću
ih sve uništiti. O ti slaboga shvaćanja! Ja ću te ubiti u bitki, baš kako sam Yugu za Yugom ubijala
nebrojene Asure tebi nalik. O vatreno stvorenje! Bolje pokaži korisnost tvojih napora u držanju
oružja boreći se sa mnom na bojištu; inače će tvoja oružja biti beskorisna. O glupane! Držeći da si
ranjiv samo od strane žene, ti si tlačio Deve koje zaslužuju da ih se obožava; O zlikovče! Tvome
ponosu na snagu zbog zadobivene milosti od Brahme da te nijedno muško stvorenje neće biti u
stanju svladati sada je kraj. Držeći uputnim udovoljiti riječima Stvoritelja, Ja sam preuzela ovu
neuporedivu žensku pojavu, te sam došla ubiti te, O zlikovče! O glupane! Ako imaš iti malo želje da
živiš, tada napusti ovo Nebo i idi u Pàtàlu, koja vrvi zmijama, ili bilo gdje gdje želiš."
17-28. Čuvši ove Devãne riječi, taj je ministar, okružen trupama, odgovorio ovim razboritim
riječima: "O Devã! Ti govoriš bahatim riječima svojstvenim ženi. Ti si žena; gospod Daityā je junak;
kako da onda dođe do bitke između vas dvoje. Meni to izgleda nemogućim. Tvoje tijelo je nježno,
ono od djevojke u cvijetu mladosti; i posebno jer si ti sama, a Mahiìa je golema tijela i moćan, bitka
između vas doima se gotovo nemogućom. On ima slonove, konje, kočije, pješadiju, itd., i bezbrojne
vojnike sve dobro naoružane. Zato, O ljepotice! On neće imati teškoća da te ubije kao što slon
nema teškoća u gaženju Màlati cvijeća. Ako bih ja izgovorio nešto tebi neugodno, to bi narušilo
osjećaj ljubavi kod tebe, zato, zbog straha da ne narušim taj osjećaj, ja ti ne mogu govoriti uvredivo.
Istina je da je naš kralj neprijatelj bogova; ali on ti je postao izuzetno odan. Zato je mudro govoriti
ljubazne riječi. Inače bih te ja pogodio strijelama i na taj način ubio budući da si se ti bahato hvalila
i izgovorila tako grubu laž, oslanjajući sa na ništa drugo osim na snagu tvoga mladalačkog ponosa i
spretnost. Moj je gospodar veoma očaran čuvši o tvojoj izuzetnoj ljepoti koju se teško može naći na
ovome svijetu; zato mi stoga dolikuje da radi udovoljenja mome gospodaru govorim ugodne riječi.
O Ti krupnih očiju! Ovo kraljevstvo i njegovo bogatstvo su svi tvoji; u stvari, Mahiìa će biti tvoj
pokorni sluga; zato bolje odbaci svoj gnjev, koji vodi tvojoj smrti; i njeguj prijateljstvo s njim. O ti
mila osmjeha! Ja padam pred tvoja stopala; bolje idi njemu i smjesta postani njegova kraljica i
supruga. O lijepa ženo! Čim postaneš Mahiìina kraljica, smjesta ćeš dobiti svo bogatstvo tri svijeta
i neograničenu sreću ovoga svijeta."
29-45. Devã reče: "O ministru! Sada ću ti, prema pravilima Íàstra, reći ono što je puno
dobrote i mudrosti, ne gubeći iz vida domišljatost koju si pokazao u biranju svojih riječi. Sada sam
iz tvoga govora shvatila da si ti Mahiìin glavni tajnik; i zato su tvoja pririoda i inteligencija kao oni
kod životinje. Kako može biti inteligentan onaj kojemu se na takvom položaju nalazi čovjek tvoje
naravi? Piroda je predodredila vezu između dvije osobe sličnih naravi. O glupane! Jesi li razmislio
malo unaprijed o značenju tvojih riječi kada si mi govorio o mojoj ženskoj prirodi? Iako Ja očito
nisam muškarac, moja je priroda ipak ona od Najvišega Puruìe (Muškarca); Ja sam se samo
pokazala u ženskom obliku. Tvoje je gospodor prethodno tražio od Brahme da bi on želio, ako je
moguće, da mu smrt nastupi od strane žene. Ja zato njega smatram posve glupim kao i da on ne
poznaje osjećanja koja dolikuju junaku. Jer je umrijeti od ženske ruke veoma bolno onome tko je
junak; a za hermafrodita to je dobrodošlo. Pogledaj sada inteligenciju koju je pokazao tvoj gospodar
pristajući na smrt od ženske ruke. Iz samoga sam toga razloga Ja, u obliku žene, došla ovdje, da
ostvarim Moje nakane; zašto da se Ja onda bojim tvojih riječi koj su suprotne onima od Íàstra.
Kada Sudbina nekome nije naklonjena, tada travka postaje moćna kao munja; a kada je Sudbina
nekome naklonjena, tada munja postaje blaga kao svežanj pamuka. Od kakve je pomoći čak ako
netko posjeduje ogromnu vojsku i obilje raznog oružja, uzimajući utočište u moćnim utvrdama? Od
kakve su pomoći vojnici onome čija je smrt blizu? Kada god, u odgovarajuće vrijeme, dođe do veze
između Jãve (ljudske duše) i ovoga tijela, njegova zadovoljstva, boli i smrt tada su zapisani. Znaj
ovo kao sigurno, veoma sigurno, da će mu smrt doći na način kako je zapisano rukama Sudbine;
nikad neće biti drugačije. Kao što su smrt Brahme i ostalih bogova unaprijed određeni, i tvoja je
smrt također unaprijed određena; ne, nema potrebe navoditi druge primjere osim ovoga. Oni koji
su svezani rukama smrti sigurno su budale i izuzetno slaboga rasuđivanja, ako se jednostavno
oslanjaju na snagu njihova zadobivanja nekih blagodati "da nikad neće umrijeti". Zato brzo idi
tvome kralju i reci mu što sam ti rekla. Ako on želi svoj život, on bi sa svojom svitom smjesta
morao ići dolje u Pàtàlu; neka Indra i ostale Deve zadobiju vlast nad Nebesima i primaju njihov dio
od Yajéi. Ako je on suprotnog mišljenja, neka dođe i bori se sa Mnom; na taj će način on sigurno
otići u kuću Smrti. Ako on misli da su Viìçu i ostali bogovi pobjegli s bojnoga polja, on nema ništa
za hvaliti se; jer čak ni tada on uopće nije pokazao svoju muškost; jer je njegova pobjeda došla
samo zbog zadobivanja blagodati od Brahme."
46-52. Vyàsa reče: "Čuvši ove Devãne riječi, Dànava je počeo misliti ovako: "Da li da se
borim ili otiđem Mahiìi? Kralj se veoma zaljubio, te me je poslao ovdje da pregovaram o braku;
kako bih ja onda mogao ići njemu ako ovu stvar učinim neugodnom i prekinutom usred njenog
skladnog razvoja. Sada je mudro ići kralju bez borbe; sada ću stoga što je prije moguće otići kralju i
izvijestiti ga o cijeloj stvari. Kralj je izuzetno inteligentan i iskusan; on će se savjetovati sa svojim
ostalim iskusnim ministrima i uradit će ono što je najbolje. Zato se ovdje ne bi smio nepromišljeno
boriti; jer bi pobjeda ili poraz bili jednako neprijatni mome vladaru. Bilo da ova Žena ubije mene, ili
da ja ubijem Nju, kralj će biti ljut u oba slučaja. Sada ću zato ići kralju i reći mu ono što je Devã
rekla; on će onda uraditi ono što on želi."
53-66. Vyàsa reče: "Na ovaj način u sebi je razmišljao taj inteligentni ministrov sin. Otišavši,
on je došao kralju, te mu se obratio ovako: "O kralju! Ta izvrsna žena, očaravajuća svijetu, lijepa
Devã, sjedi na lavu s oružjima u svih Njenih osamnaest ruku. O kralju! Ja sam joj rekao: "O lijepa
Ženo! Prihvati Mahiìàsuru; tada ćeš postati kraljica i supruga kralja, gospoda tri svijeta. Cijeli svoj
život on će ti uvijek biti pokoran kao pokorni sluga. O Ljepotice! Ako izabereš Mahiìu za svoga
muža, postat ćeš sretna među ženama i uvijek ćeš uživati u bogatstvu tri svijeta." Čuvši moje riječi,
ta žena krupnih očiju, naduta od ponosa, smijala se kratko, te je rekla: "Tvoj kralj je rođen od
bivola, te je najgori među životinjama; Ja ću ga žrtvovati ispred Devã radi koristi bogova. Ima li na
ovome svijetu koja glupa žena koja bi izabrala Mahiìu za svoga muža? O ti glupane! Može li se
žena kao Ja ikad predati životinjskim osjećanjima? Ženka bivola ima rogove; ona, bivajući uzbuđena
srašću, može izabrati Mahiìu s rogovima za svoga muža i doći njemu rikajući. Ja nisam glupa niti
sam kao ona da bih ga uzela za muža. O huljo! Na bojnome polju Ja ću se boriti s neprijateljima
bogova i uništiti ih. Ili ako on želi živjeti, neka ide u Pàtàlu!" O kralju! U trenutku ludila, Ona je
izgovorila ove osorne riječi, ja sam došao tebi, misleći kako riješiti ovu situaciju; O kralju! Na
prvome mjestu ja sam se bojao da ne prekinem vašu vezu i zato se nisam borio s Njom; posebno,
kako da se bez tvoje naredbe uposlim u beskorisnom uzbuđivanju? O gospode zemlje! Ta se lijepa
žena odmara oslanjajući se na svoju vlastitu snagu; ja ne znam što je u maternici budućnosti, ono
što je predodređeno da se dogodi, sigurno će se dogoditi. Ti si jedini odgovoran u ovoj stvari; ja ću
uraditi ono što mi ti narediš. Stvar je veoma teška za odlučiti; ja ne mogu reći konačno da li je bolje
boriti se ili pobjeći."
Ovdje završava Deseto Poglavlje Pete Skandhe o glasnikovim vijestima Mahiìi, u Írã Mad
Devã Bhàgavatamu, Mahà Puràçi od 18.000 stihova od Maharìi Veda Vyàse.
L
POGLAVLJE XI.
H
1-3. Vyàsa reče: "Kralj Mahiìàsura, nadut od ponosa, čuo je glasnikove riječi, te je
pozvao stare i iskusne misnistre i ovako im se obratio: "O ministri! Što sada da radim? Prosudite
ovu situaciju i recite mi vaše konačno mišljenje. Je li ova Devã koja se pojavila pred nama stvorena
od strane Deva kao Màyà Sambaràsure. Vi svi ste mudri i znate gdje primijeniti četiri sredstva za
uspjeh, tj. izmirenje, darivanje ili podmićivanje, stvaranje razdora i rat; stoga mi recite koji od ova
četiri sredstva da primijenim sada."
4-7. Ministri reču: "O kralju! Čovjek bi uvijek trebao govoriti istinu i da u isto vrijeme to
bude ugodno; mudri ljudi bi zatim trebali izabrati samo one riječi koje su korisne i onda ih
primijeniti. O kralju! Kao što lijek, premda gorak, liječi bolest, isto tako riječi, iako mogu izgledati
neugodne, vode ka povoljnim rezultatima. One koje su samo ugodne, općenito su pogubne kao i
njihovi učinci. O gospode zemlje! Oni koji se pokoravaju istini i odobravaju je općenito su veoma
rijetki; one koji govore istinu veoma je teško pronaći; licemjerje i ulizivanje veoma je
rasprostranjeno na ovome svijetu. O kralju! Nitko u tri svijeta ne zna što će biti dobro ili što će
voditi nepovoljnim rezultatima. Kako da mi onda damo konačni sud u ovoj teškoj stvari?"
8-9. Kralj reče: "Neka svatko od vas, prema svome vlastitom shvatanju, odvojeno kaže svoje
mišljenje; ja ću sve njih saslušati i osobno ih razmotriti. Pametne bi osobe trebale saslušati
pojedina mišljenja drugih, i zatim bi sami trebali prosuditi što je najbolje za uraditi."
10. Vyàsa reče: "Čuvši njegove riječi, moćni je Virïpàkìa prvi istupio i kralju je počeo
govoriti ugodne riječi.
11-16. On je rekao: "O kralju! Molim te znaj kao sigurno da je ta obična žena, naduta od
taštine, izgovorila te riječi samo da te prestraši. Pothvati i hrabrost žena poznati su svima; tko će se
zato bojati da čuje pogrdničke riječi žene koja hvali sebe glede predmeta ratovanja? O kralju! Ti si
svojom junačkom smionošću svladao tri svijeta; ako priznaš svoju podređenost iz straha od žene,
na ovome ćeš svijetu biti posramljen. Zato, O kralju! Ja ću sam ići boriti se s Chaçáikom, te ću je
ubiti. Ti možeš ostati ovdje bez ikakva straha. O kralju! Uvjeri se sada o moje vještine; upravo sada
ja ću s mojom vojskom ići i ubiti tu naprasitu Chaçáiku, nadutu od ponosa, ili ću je vezati zmijama i
dovesti je pred tebe; onda će ta žena, videći sebe bespomoćnu, postati ti posve pokorna; u to nema
sumnje."
17-30. Vyàsa reče: "Čuvši ove Virïpàkìine riječe, Durdhara je rekao: "O kralju! Virïpàkìa
je veoma inteligentan; ono što je on rekao razumno je i istinito. O kralju! Ti si inteligentan; počuj
moje riječi također pune istine. Meni se čini da je ta žena lijepih zubiju požudna. Jer ta je žena
punih bedara izrazila želju da te podvrgne pod svoju vlast da bi te učinila neustrašivim; ljubavnice,
ponosne na njihovu ljepotu, općenito reču takve riječi kada postanu požudne. Ovo ljudi nazivaju
zavođenjem. Ove podmukle riječi ljubavnica glavni su put privlačenja njima dragih osoba. Oni koji
su vješti u ljubavnim radnjama ove stvari poznaju savršeno dobro. O kralju! Ta je žena rekla:
"Licem u lice, na bojnome polju, probosti ću te i ubiti strijelama." Smisao je ovoga drugačiji. Mudre
osobe koje su vješte u vještini pronalaženja uzroka, kažu da je prethodna rečenica puna dubokog i
prenesenog značenja. Lako možeš vidjeti da lijepe žene nemaju drugih strijela osim njihovih kosih
pogleda. Njihove riječi imaju skriveno značenje, i izražavajući svoje želje, one su njihovo cvijeće. O
kralju! Čak ni Brahmà, Viìçu i Maheía nemaju snage da te ustrijele; kako te onda ta bespomoćna
žena, koja izgleda tako požudna, može ustrijeliti? O kralju! Ta je žena rekla: "O glupane! Ja ću ubiti
tvoga kralja mojim pogledom strijeli nalik." Ali glasniku je nedostajala ta sposobnost razumijevanja;
tako je on, bez sumnje, razumio njene riječi na suprotan način. Kazivanje te žene "Tvoga ću
gospodara leći u krevet smrti na bojnome polju" treba svatiti u smislu seksualnoga položaja u
kojem je žena iznad muškarca. Njeno kazivanje "Oduzet ću vitalnost (život) tvoga gospodara"
također je znakovito. Muško je sjeme poznato kao vitalnost (život). Zato prethodni iskaz treba
shvatiti u tom smislu. Tu ne može biti drugoga značenja. O kralju! Izvrsne žene prikrivenim
porukama pokazuju svoju ljubav prema svojim voljenima. Jedino će stručnjaci u ovim ljubavnim
radnjama biti u stanju zamijetiti ove stvari. Znajući ovo, s Njom bi trebalo postupiti tako da ne dođe
do prekida ljubavnih osjećanja. O kralju! Sàma (izmirenje) i Dàna (darivanje) dva su sredstva koje
treba prihvatiti; ne postoji drugi način. Uz pomoć ova dva načina, ta će Žena, bilo da je ona ponosna
ili ljuta, biti podvrgnuta pod tvoju kontrolu; sada ću ići i ugodnim je riječima dovesti ti je. O kralju!
Od kakve je koristi da govorim previše? Ja ću ti je učiniti pokornom kao robinju."
31-44. Vyàsa reče: "Čuvši ove Durdharine riječi, Dànava Tàmra, koji je bio veoma spretan u
pronalaženju pravoga rješenja, je rekao: "O kralju! Ja ću ti reći ono što se smatra ispravnim i što je
u isto vrijeme puno ugodnih ljubavnih osjećanja i puno dubokih značenja. Milostivo poslušaj! O
davatelju časti! Ova inteligentna žena uopće nije požudna niti ti odana; niti se ona koristila ikakvim
skrivenim porukama. O veliki junače! Uistinu je čudno da je lijepa, naočita Žena, čudnih osobina,
sama i bespomoćna došla boriti se. U ova tri svijeta nikad nisam čuo niti vidio lijepu i moćnu ženu
s osamanaest ruku. U svakoj od njih Ona drži moćna oružja. O kralju! Svo ovo izgleda da su
nepovoljni utjecaji Vremena. O kralju! Tijekom noći imao sam zloslutne snove; i stoga sada
zaključujem da su se velike opasnosti nadvile nad naše glave. Tijekom zore u snu sam vidio da je
žena, koja je na sebi nosila crnu odjeću, jecala u unutrašnjem dvorištu; iz ovoga se lako može
vidjeti da se približavaju neki nepovoljni događaji. O kralju! Ptice su zloslutno vrištale u svakoj kući
i razni zlokobni događaji odvijali su se u svim kućama; u to vrijeme, ta te je žena, čvrsto odlučna,
izazivala na borbu; meni zato izgleda da u ovome predmetu ima nešto veoma ozbiljno. O
gospodaru! Ova žena nije niti ljudsko biće, niti Gandharvã, niti žena ikojeg Asure. Ovu čudesnu
Màyu stvorili su bogovi samo da bi nas obmanuli. O kralju! Ni u kom slučaju ne bi trebalo pribjeći
slabosti; mudro je boriti se svim sredstvima što je bolje moguće; ono što je nezbježno dogodit će
se; ovo je moje mišljenje. Nitko ne može odgonetnuti radnje Deva, da li će one biti povoljne ili
nepovoljne. Zato bi inteligentni ljudi trebali pažljivo procijeniti činjenice i ostati strpljivi i
nepokolebljivi. O kralju! Život i smrt u rukama su Sudbine; nitko to ne može izmijeniti."
45-51. Čuvši ovo, Mahiìàsura je rekao: "O veoma sretni Tàmra! Neka tako bude, stoga
odlučno idi toj lijepoj Ženi, i svladaj je prema pravilima pravde i dovedi je meni. U slučaju da je u
bitki ne možeš podvrći pod svoju kontrolu, ubije je; ali u slučaju da promijeni svoje mišljenje, onda
joj iskaži poštovanje; nemoj je ubiti. O sveznajući! Ti si veliki junak i u isto vrijeme temeljito
upućen u Kàma Íàstre (znanost o ljubavi); zato svladaj tu Lijepu Ženu bilo kojim načinom kojim
možeš. O smioni Tàmra izuzetne vještine. Idi zato sa svojom moćnom vojskom i razmisli iznova i
otkrij Njenu namjeru. Je li ona potaknuta požudom, stvarnim neprijateljskim osjećanjem ili nekim
drugim razlogom? Pokušaj saznati čija je ovo Màyà? Prvo to saznaj i onda pronađi lijek; zatim se
bori s Njom prema tvojoj snazi i vještini. Ne bi trebalo pokazati niti slabost niti okrutnost; prema
Njoj bi se trebao odnositi u skladu s namjerama Njenog uma."
52. Vyàsa reče: "O kralju! Čuvši tako kraljeve riječi, Tàmra, kao da je bio pod vlašću smrti,
pozdravio je kralja Mahiìu i otišao sa svojom vojskom.
53-66. Taj opaki Dànava na svome je putu vidio sve strašne nepovoljne znakove koji su
upozoravali na Smrt, veoma se iznenadivši zbog toga, te je bio obuzet strahom. Kada je stigao na
odredište ugledao je Devã Koja je sjedila na lavu i Koja je bila ukrašena svim oružjima i opremom, i
sve Deve su joj pjevale hvalospjeve. Tàmra joj se zatim ponizno i učtivo poklonio te joj se obratio
ugodnim riječima, prema pravilima politike izmirenja. On je rekao: "O Devã! Mahiìa, gospod
Daityā, očaran je čuvši o Tvojoj ljepoti i osobinama i stoga je poželio da te oženi. O ljepotice! Ti bi
trebala biti milostivo sretna zbog tog svladatelja Besmrtnika, Mahiìàsurom; O Ti nježnih udova!
Prihvati ga za svoga muža i uživaj u svim prekrasnim zadovoljstvima Nandana vrta. Cilj postizanja
ljudskoga rođenja, lijepoga u svakom pogledu i obitavališta blaženstva, je uživati na svaki način, u
svim zadovoljstvima ljudskoga postojanja i izbjeći izvore svih nevolja. Ovo je pravilo. O Ti bedara
lijepih kao onih od mladunca slona! Tvoje meke i nježne ruke lotosu nalik pogodne su samo za
igru s nježnim loptama ili cvijećem; zašto onda u svojim rukama držiš oružja i strijele? Kakva je
korist od držanja običnih strijela, kada imaš dvije obrve, lukovima nalik? Kakvu potrebu imaš za
držanjem običnih strijela kada si ukrašena tim probadajućim pogledima, koji su tvoje strijele? Rat
na ovome svijetu izuzetno je bolan; oni koji to znaju nikad se ne bi trebali boriti. Samo ona ljudska
bića koja su potaknuta pohlepom bore se jedni protiv drugih. Čovjek se ne bi trebao boriti niti s
cvijećem (kao oružjem), a da ne govorimo o tim zašiljenim strijelama; O Devã! Reci, tko osjeća
zadovoljstvo kada je njegovo tijelo probodeno? Zato, O nježna ženo! S veseljem obožavaj Mahiìu,
gospoda svijeta i predmet obožavanja Deva i Dànava. Tada će on udovoljiti svim Tvojim željama.
Što više reći nego da ćeš nesumnjivo biti njegova supruga - kraljica. O Devã! Ako čovjek učini sve
što može, dvojbeno je da li će on biti okrunjen uspjehom; zato prihvati ovu moju molbu; i sigurno,
sva zadovoljstva bit će tvoja. O ljepotice! Ti si dobro upoznata sa svim pravilima ponašanja, zato
bolje potpuno uživaj u zadovoljstvima kraljevstva mnogo godina. I ako se udaš za Mahiìu, imat ćeš
lijepe sinove i ti će sinovi nadalje biti kraljevi; i uživajući u zadovoljstvima Tvoje potpuno zrele
ženstvenosti, bez sumnje ćeš biti sretna u Tvojoj starosti."
Ovdje završava Jedanaesto Poglavlje Pete Knjige o pojavljivanju Dànave Tàmre pred Devã u
Írã Mad Devã Bhàgavatamu, Mahà Puràçi od 18.000 stihova od Maharìi Veda Vyàse.
L
POGLAVLJE XII.
H1. Vyàsa reče: "Čuvši Tàmrine riječi, Majka Svijeta je, kratko se smijući, dubokim
glasom, nalik grmljavini oblaka, rekla:
2-13. "O Tàmra! Idi i Reci svome gospodaru Mahiìi, koje je izgleda glup, čiji je kraj blizu,
koji je postao požudan i koji je bez ikakve pameti, što je ispravno, a što neispravno. Reci mu ovo:
"Ja nisam kao tvoja odrasla majka, ženka bivola, koja ima rogove, koja jede travu i ima dugi rep i
veliki stomak. Ja ne želim imati Viìçua, Boga Íankaru, Brahmu, Kuveru, Varuçu i Vatru. Kako bih
onda mogla izabrati životinju? Ako to uradim, među svim ću svjetovima biti predmet velikog
prezira. Ja više ne želim nijednoga muža; moj Muž postoji; iako je On Gospod svega, Svjedok
Svega, On ipak nije Činitelj; On je bez ikakvih želja i On je miran i spokojan. On, Íiva, bez ikakvih
je Pràkritičkih osobina, bez ikakve vezanosti, On je Velika Beskrajnost, bez ikoga za osloniti se,
bez ikakva utočišta, sveznajuć, sveprisutan, Veliki Svjedok, Cjelovit, i prijestolje Cjelovitosti,
Povoljnosti. On je boravište sviju, sposoban uraditi sve, miran, sposoban stvoriti sve i On vidi sve.
Kako da onda ostavim Njega i pokušam služiti tog glupog Mahiìu. Neka on dođe i bori se znajući
da će biti poražen i da će postati vozilo Yame, Boga Smrti, ili nosač vode ljudskim bićima. No ako
taj bezbožni otpadnik želi živjeti, neka smjesta sa svojim drugovima demonima otiđe u Pàtàlu;
inače ću ga ubiti u bitki. Vidi! Udruživanje sličnih kvaliteta vodi ka sreći; ali ako iz neznanja dođe
do spoja između stvari potpuno različitih u njihovoj prirodi, to smjesta postaje uzrok boli i nevolja.
Ti si posve neuk kada tražiš od mene da obožavam tvoga gospodara; zar ti ne vidiš mene obdarenu
izuzetnom ljepotom? A tko je tvoj Mahiìa? Bivol s rogovima; kako je onda moguća veza između nas
dvoje? Bolje bježi ili se bori ako želiš. Ja ću ubiti tebe i tvoje prijatelje, a ako napustiš oblast Neba i
odrekneš se primitaka od Yajéi, bit ćeš sretan."
14-30. Vyàsa reče: "O kralju! Rekavši ovo, Devã je viknula i zatutnjila tako glasno da se to
činilo stranim, te je to užasnulo Dànave kojima je to izgledalo kao veliko nestajanje svemira na
kraju Kalpe. Zemlja i planine su se zatresli; žene Dànava imale su pobačaje od te srašne buke.
Čuvši taj zvuk, Tàmra se prestrašio; njegov um je postao nesiguran i on je smjesta pobjegao
Mahiìi. O kralju! Dànave prisutne u gradu ostale su bez sluha; oni su pobjegli te su se zabrinuli i
upili u misao odakle i kako je ovaj zvuk došao. Lav je također, razjaren i uzdižući svoju grivu,
urlikao tako glasno da su se Daitye veoma prestrašile. Mahiìa se također zbunio videći da se
Tàmra vratio; on je zatim održao vjećanje sa svojim ministrima o tome što bi sljedeće trebalo
uraditi? Mahiìàsura je rekao: "O najbolji među Dànavama! Da li da se sada sklonimo unutar
utvrda? Ili da iziđemo i borimo se ? Ili bi za nas bilo bolje da pobjegnemo? Vi svi ste inteligentni i
učeni u Íàstrama i nesavladivi od strane vaših neprijatelja; zato bi se vi svi u najvećoj tajnosti
trebali posavjetovati o ovome predmetu radi uspjeha u sadašnjem trenutku. Temelj kraljevstva leži
u vijećanju na tajnome mjestu (vladi) i Državničkoj vještini (mudrosti); ako se ovo vijećanje
održava van dometa javnosti, tada će kraljevstvo ostati cjelovito; zato se kao dužnost nameće
držanje plana među dobrim i čestitim ministirma u najstrožem povjerenju. Ako plan procuri vani,
onda uništenje slijedi i kralju i kraljevstvu; zato oni koji žele doborbit, plan trebaju čuvati u tajnosti.
O ministri! Izjavite sada, nakon odgovarajuće rasprave, uzimajući u obzir vrijeme i mjesto, koji je
slijed najbolje prihvatiti, što bi bilo najkorisnije i puno razboritosti i opravdanosti. Prvo pronađite
uzrok zašto je ova moćna Žena, koju su stvorile Deve, sama i bespomoćna došla ovdje? Ta nas žena
izaziva na borbu. Koje veće čudo može biti od ovoga? Tko u tri svijeta može reći kakav će biti
ishod, dobar ili loš? Pobjeda ne dolazi mnogim osobama niti poraz dolazi jednome pojedincu; stoga
pobjeda ili poraz leže u rukama Sreće i Sudbine. Oni koji zagovaraju politiku, državničku vještinu,
oni kažu: "Što je Sudbina? Ima li itko tko je vidio Sudbinu? (Adriìîa) Nitko nije vidio Njen oblik.
Moglo bi se raspravljati o tome da li takva stvar kao što je Sudbina uopće postoji; koji su dokazi za
takvo postojanje?" Jedino slabe osobe drže Sudbinu njihovom jedinom nadom; dok su na drugoj
strani poduzetne osobe koje su u stanju svoje ciljeve ostvariti svojim vlastitim naporima. Zato su
pojmovi napor i energija riječi junaka, a Sudbina je pojam kukavica. Vi bi danas ove predmete
trebali potpuno i inteligentno razmotriti i odlučiti što da uradimo."
31-39. Vyàsa reče: "Čuvši tako kralja, čuveni je Viáàlàkìa, sklopljenih dlanova, rekao ovo:
"O kralju! Prvo bi konačno trebalo saznati čija je ta žena, krupnih očiju, supruga? Odakle je i s
kojim ciljem došla ovdje; onda bi tek trebalo odlučiti što uraditi. Meni izgleda da su Deve, znajući
da će tvoja smrt nastupiti od ruku žene, veoma pažljivo od njihovih energija stvorile ovu lotosooku
ženu. I one u nebeskome prostoru čekaju da vide bitku. U pravodobno vrijeme, oni će nesumnjivo
pomoći ovoj ženi. Kada rat počme, Viìçu i ostale Deve postavit će ovu ženu na čelo i ubiti nas sve.
Dok će ova Devã ubiti tebe. Ovo je njihova najveća želja. O kralju! Ja sam ovo prethodno saznao; ali
što će biti stvarni ishod, ne mogu reći. Također ne mogu reći je li za tebe uputno sada se boriti;
zato bi bilo bolje ako sam dobro razmisliš o ovoj stvari bogova i djeluješ prema svome zaključku.
Dužnost nas, tvojih slugu, je da u svakome trenutku budemo spremni žrtvovati naše živote radi
zaštite tvog ugleda; i uživati s tobom kada god ti uživaš. Ali, O kralju! O ovome je uputno oprezno
razmisliti jer vidimo da ova žena, iako sama, izaziva na borbu nas koji imamo mnogo naoružanih
vojnika."
40-44. Durmukha je rekao: "O kralju! Ja sigurno znam da mi nećemo pobijediti u ovoj bitki;
no mi ipak ne bi trebali okrenuti naša leđa; ovo bi nas izložilo pravoj sramoti. Čak i u našemu boju
s Indrom i ostalim Devama mi nismo učinili ništa krivo i sramotno; može li onda itko od nas
pobjeći kada se suočimo s bespomoćnom ženom? Zato se moramo boriti; to je nedvojbeno; neka se
dogodi što se ima dogoditi. Ono što je neizbježno, mora se dogoditi. Ovako misleći, ima li potrebe
brinuti o ishodu. Ako poginemo u bitki, zadobit ćemo ugled i slavu; ako pobijedimo, zadobit ćemo
sreću. Uzimajući u obzir oba slučaja, danas se moramo boriti. Kada dugovječnosti isteče rok, smrt
je neizbježna; naš će ugled biti uništen ako pobjegnemo; zato ne bi trebali beskorisno gubiti naše
vrijeme izražavajući uzaludno žaljenje za životom ili smrću".
45-51. Vyàsa reče: "O kralju! Čuvši tako Durmakhine riječi, Vàskala, rječiti govornik,
sklopljenih se dlanova i pognutom glavom ovako obratio kralju: "O kralju! Ti ne trebaš biti
tjeskoban zbog ovoga neugodnog događaja; ja sam ubit ću tu Chaçáiku, raskalašenih očiju. O
najbolji među kraljevima! Kada je netko uvijek spreman i poduzetan znak je da je on nepokolebljiv
u svome junaštvu; prihvatiti neprijatelja kao strašnoga suprotno je prethodnoj tvrdnji; zato bi mi
morali ispoljiti našu smionost. O kralju! Zato ću ja potpuno odbaciti strah i žestoko se boriti; ja ću
na bojnome polju, bez sumnje, poslati Chaçáiku u obitavalište Smrti. Ja se ne bojim Yame, Indre,
Kuvere, Vàyua, Agnija, Viìçua, Íankare, Mjeseca niti Sunca; ja se ne bojim nikog od njih; kakav
strah onda da imam od te drske žene, koja od nikoga nema podršku. Ja ću je ubiti ovim strijelama,
zašiljenim na kamenu. Danas možeš vidjeti vještinu mojih ruku i uživati u miru; stoga nećeš
naknadno morati ići u bitku boriti se s njom".
52-65. Vyàsa reče: "O kralju! Nakon što je bahati Vàskala ovo rekao gospodu Mahiìi,
Durdhara se poklonio svome gospodu i rekao mu: "O gospode zemlje! O kralju! Ja mislim da su
Sure stvorile ovu Màyu ženu samo da bi te zaplašili; zato nemoj nasjesti ovoj prevari. O kralju!
Slušaj sada o radnjama ministara. Na ovome svijetu postoje tri vrste ministara: (1) Sàttvični: (2)
Ràjasični i (3) Tàmasični. Oni ministri u kojima je Sattva kvaliteta premoćna obavljaju dužnosti
njihova gospodara prema vlastitoj snazi. Sàttvični Mantriji (ministri) su dobro učeni u njihovim
Mantra Íàstrama (politika i državna vještina), krjeposni su i bistri u svojim mislima, oni nikad ne
nanose štetu svome kralju i oni ispunjavaju svoje vlastite dužnosti. Ràjasični Mantriji su od više
vrsta; oni uvijek idu za vlastitim interesima; katkada, kada to žele, oni obavljaju državničke
dužnosti. Tàmasični Mantriji uvijek se povode za svojim osobnim interesima zbog njihove
pohlepne prirode; oni idu za svojim ciljevima na račun interesa kralja. Tàmasički Mantriji su oni
koji padaju pod utjecaj mita od strane neprijatelja, i koji u svojim srcima više ne mare za svoje
gospodare, te koji izdaju tajne svojih gospodara dok borave u njihovim domovima. Oni uvijek
savjetuju politiku popuštanja; i kada dođe vrijeme ratu, oni uvijek plaše svoje gospodare. Zato, O
kralju! Nikad ne vjeruj ministrima; ako to budeš radio, oni će te uvijek ometati u tvojim radnjama i
savjetovanjima; kakvu štetu, kada im se vjeruje, nisu u stanju učiniti oni ministri koji su podmukli,
pohlepni, skloni prevarama, koji su bez ikakve sposobnosti rasuđivanja i koji se uvijek odaju
pokvarenim radnjama! Zato, O kralju! Ja ću sam ići u bitku i služiti tvome cilju; uopće ne moraš
brinuti oko ove stvari. Ja ću uskoro pred tebe dovesti tu pokvarenu ženu; mojom vlastitom snagom
i vještinom obavit ću ovaj posao za tebe. Ne uzrujavaj se; i vidi moju snagu, silu i smionost."
Ovde završava Dvanaesto Poglavlje Pete Knjige o Mahiìàsurinu održavanju vijećanja u Írã
Mad Devã Bhàgavatamu, Mahà Puràçi od 18.000 stihova, od Maharìi Veda Vyàse.
L
POGLAVLJE XIII.
H
1-6. Vyàsa reče: O kralju! Dvije moćne Dànave Vàskala i Durmakha, vrlo vješti u
vještini ratovanja, umišljeni u svoje junaštvo, otišli su boriti se. Dvije su bahate Dànave otišle na
bojno polje i počeli se obračati Devã glasom dubokim kao grmljavina oblaka. Oni su rekli: "O lijepa
Devã! Bolje izaberi i obožavaj gospoda Daitya, tog uzvišenog Mahiìàsuru koji je svladao sve Deve.
Sa svim povoljnim znacima i ukrašen lijepim nakitom, on će u ljudskom obliku nasamo doći pred
tebe. O ti milovidnog osmjeha! Bolje usmjeri svoju najvišu ljubav prema tom sjajnom Mahiìàsuri i
dobit ćeš sva zadovoljstva tri svijeta. O ti ugodna govora! Ukratko, ako ga izabereš za svoga muža,
bit ćeš vladarica onih neusporedivih svjetovnih sreća za kojima žene uvijek teže."
7-13. Čuvši riječi Vàskale i Durmakhe, Devã je rekla: "O glupani! Mislite li vi da sam ja
svladana požudom, da ne posjedujem snagu i inteligenciju da ću kao muža obožavati toga licemjera
Mahiìu? Gledajte! Žene iz uglednih obitelji za muževe izabiru one muškarce koji su im ravni što se
tiče ugleda, osobina, sposobnosti i ponašanja ili one koji su izuzetni po ljepoti, spretnosti,
inteligenciji i ostalim sposobnostima. Kako onda može Devã postati požudna i obožavati najgoru od
svih životinja, životinju Mahiìu? O dvije Asure! Smjesta idite vašem kralju Mahiìi čije tijelo
nalikuje slonu i koji ima par rogova i recite mu ovo: "Idi ili u Pàtàlu (niže oblasti) ili dođi i bori se
sa Mnom; Gospod Deva će bez sumnje biti sretan ako dođe do rata. O glupane! Moj se dolazak
ovdje ne može pokazati uzaludnim; Ja ću te lako ubiti i onda otići; znajući ovo, uradi što želiš. O
životinjo! Bez svladavanja Mene, utočište nećeš dobiti niti na nebu, zemlji ili u pećinama planina."
14-25. Vyàsa reče: "Čuvši ovo, dvije moćne Daitye, čije su oči plamtjele od bijesa, čvrsto su
odlučili da se bore, te su u svoje ruke uzeli lukove i strijele. O potomče Kurua! Devã je tada
napravila strašnu buku i tamo ostala bez straha. Dvije su Dànave tada prema Njoj počele odapinjati
strašne strijele. Radi pobjede Deva, Devã je također prema njima počela odapinjati strijele za
strijelama, stvarajući ugodan zvuk. Prvi je bez odlaganja naprijed istupio Vàskala; Durmukha je
ostao po strani samo kao svjedok. Onda je došlo do strašne bitke između Devã i Vàskale; strijele,
mačevi i oružja sjajili su se u zraku užasavajući one slaboga shvaćanja. Onda je Majka Svemira,
videći sve uzbuđenijeg Vàskalu, prema njemu odapela pet strijela zašiljenih na kamenu. Dànava ih
je sve sasjekao, te je prema Njoj, Koja je sjedila na lavu, odapeo sedam strijela. Devã je sasjekla sve
Dànavine strijele, te je prema tom licemjeru uputila zašiljene strijele počevši se duboko smijati.
Ona je onda ponovno Svojom Ardhachaçára strijelom sasjekla njegove stijele; Vàskala je zatim u
ruke uzeo buzdovan ne bi li je njime ubio. Videći tog drskog Dànavu s buzdovanom u rukama,
Chaçáikà Devã ga je oborila na tlo Svojim vlastitim buzdovanom. Veoma moćni Vàskala je pao na
tlo ali je brzo opet ustao pokušavši svojim buzdovanom udariti Devã. Videći da je ponovno napada,
Devã se razljutila, te ga je probola Svojim trozubcem; tako proboden, Vàskala je pao na tlo i umro.
26-38. Nakon što je Vàskala tako pao na tlo i umro, vojnici opakoga demona bili su natjerani
u bijeg; dok je to na drugoj strani obradovalo Deve koje su opetovano uzvikivale "Pobjeda Devã".
Nakon što je ovaj Daitya bio poražen, Durmukha je, s gnjevom i praćen jačom vojskom, istupio
naprijed na tom bojnom polju. Stojeći na kočiji, obučen u oklop koji je prekrivao cijelo njegovo
tijelo, Durmukha je s lukovima i strijelama u svojim rukama došao pred Devã, cijelo vrijeme
uzvikujući "Čekaj, čekaj, O ti slaba ženo!". Devã je tada puhnula u Svoju školjku i stvorila zvukove
zatežući Svoj luk da bi razbijesnila Dànave. Asure su zatim počele odapinjati oštre strijele za
strijelama koje su bile kao otrovne zmije. Mahàmàyà je Svojim vlastitim strijelama sasjekla strijele
Svoga neprijatelja, te je počela glasno vikati. Bitka u kojoj su obe strane koristile strijele, Íakti
oružja, buzdovane, Muìale i Tomare, žestoko je bjesnjela. Na tom je bojnome polju krv počela teći
u bujicama kao rijeka i na obalama te rijeke vidjele su se otkinute glave mrtvih tijela koje su
izgledale kao šuplje ljušture tikvi, kao da su ih tamo držale sluge boga smrti, radi njihova plivanja.
Bojno polje je postalo zastrašujuće i neprohodno; na nekim su mjestima ležala mrtva tijela; vukovi
su se hranili njihovim mesom; na drugim su se mjestima vidjeli šakali, psi, čaplje, vrane, lešinari,
orlovi i ostale proždrljive ptice i životinje i strijele željezom zašiljenih vrhova, jeduću mrtva tijela
tih zih demona. Zbog dodira s tim leševima, u zraku se počeo osjećati neugodan miris; čuli su se
zvukovi raznih proždrljivih ptica i životinja koji su cijepali srce. Onda se zli Durmukha, kao da je
bio nadahnut od boga Smrti, počeo gnjevno i drsko obraćati Devã, sa svojom desnom rukom
uzdignutom pred Njom. On je rekao: "Tvoj mozak se izopaćio; smjesta bježi odavde ili ću te poslati
u smrt, ili bolje prihvati ponosnoga Mahiìu, gospoda Daitya, za svoga muža".
39-50. Devã reče: "O nitkove! Ja vidim tvoju smrt koja će nastupiti samog ovog dana; stoga
ti bjesniš kao luđak. Danas ću te ubiti kao što sam ubila i Vàskalu. O glupane! Bolje bježi; ili ako
više voliš smrt, sačekaj, prvo ću ubiti tebe; zatim toga glupog Mahiìu, sina ženke bivola." Čuvši
ovo, kao da je bio potaknut od strane Smrti, Durmukha je prema Devã uputio strašne strijele; Devã
je smjesta sasjekla sve njegove strijele, i veoma gnjevna, probola je Dànavu oštrim strijelama kao
što je prethodno Indra proboo Vritràsuru. Bitka je tada postala veoma strašna. O kralju! Slabe su se
osobe veoma prepale dok su se jake osobe veoma uzbudile. Sa Svojih pet strijela Devã je smjesta
sasjekla Asurin luk i skršila njegovu kočiju. Videći da mu je kočija razbijena, snažni Durmukha je
nogama stojeći na tlu napao Devã svojim buzdovanom, voma teškim za svladati ga. On je njime
velikom snagom udario lava u glavu; no iako tako snažno udaren, to nije poljuljalo lava. Videći
demona koji je tako stajao pred Njom, Božica Ambikà je odsjekla njegovu glavu Svojom oštrom
sjekirom. Kada mu je glava bila odsjećena, Durmukha je pao mrtav na bojnome polju. Vođa
besmrtnika tada je glasno uzviknuo "Pobjeda Devã". Kada je Durmukha bio ubijen, Besmrtnici iz
svemirskoga prostora počeli su pjevati hvalospjeve Devã, obasipali su je cvijećem, te su glasno
uzvikivali "Pobjeda Devã". Êiìiji, Siddhasi, Gandharbe, Vidyàdhare i Kinnare su svi bili veoma
sretni što vide demone ubijene na bojnome polju.
Ovdje završava Trinaesto Poglavlje Pete Knjige o pogibelji Vàskale i Durmukhe u Írã Mad
Devã Bhàgavatamu, Mahà Puràçi od 18.000 stihova od Maharìi Veda Vyàse.
L
POGLAVLJE XIV.
H
1-4. Vyàsa reče: "Saznavši za srmt Durmukhe, Mahiìa je bio potpuno preplavljen
gnjevom, te je počeo opetovano govoriti Dànavama"O! Što je ovo? Što je ovo? Jao! Ta je nježna žena
u bitki ubila dva junaka, Durmukhu i Vàskalu! Jao! Kako su čudesni potezi Daive (Sudbine). Dvije
moćne Dànave su ubijene; što nadalje da radimo? Svi prosudite i recite šo je uputno uraditi u
ovome presudnom trenutku?"
5-23. Vyàsa reče: "Nakon što je snažni Mahiìa rekao ovo, njegov general Chikìura, veliki
ratnik, rekao je: "O kralju! Zašto si tako zabrinut oko oduzimanja života nježne žene? Ja ću je ubiti."
Rekavši to, on je na svojoj kočiji i praćen svojom vojskom, otišao u bitku. Snažni Tàmra mu se
pridružio kao njegov sluga; nebo i sve strane svijeta odzvanjali su galamom njihove goleme vojske.
Povoljna Devã Bhagavatã vidjela ih je pred sobom, te je Svojom školjkom, tetivom Svoga luka i
Svojim velikim zvonom proizvela izuzetno čudesan zvuk. Čuvši to, Asure su zadrhtale od straha i
počele bježati, među sobom govoreći: "Što je ovo?" Videći ih da bježe, Chikìuràkìa im je ljutito
rekao: "O Dànave! Kakav vas je strah svladao? Danas ću ja u bitki mojim strijelama ubiti ovu
nadutu ženu; zato svi odbacite vaš strah i budite čvrsti u bitki." Rekavši ovo, Vođa Dànava,
Chikìura, neustrašivo je, praćen svojom vojskom, došao pred Devã s lukovima i strijelama u
rukama, te je ljutito rekao ove riječi: "O Ti krupnih i širokih očiju! Zašto se dereš da bi zaplašila
slabe osobe! O Ti nježnih udova! Ja sam sve čuo o tvojim podvizima ali te se niti malo ne bojim. O
ti lijepih očiju! Sramotno je, ili bolje rečeno griješno, ubiti ženu; znajući ovo, ovo moje srce želi
prijeći preko ove radnje (ne želi to uraditi, ako bih ispunio svoj cilj bez toga). O ljepotice! Žene se
bore svojim kosim pogledima i kretnjama ljubavnoga žara; ja nikad nisam čuo za ženu kao šo si ti
koja se ide boriti rukama i oružjima. Čak i nježno cvijeće, Màlati, i td., uzrokuje bol na tijelima
lijepih žena kakva si ti; zato nije uputno boriti se s tobom niti s cvijećem; što reći o oštrim
strijelama! Fuj na one koji provode svoje živote prema Kìattriya Dharmi! O! Tko može hvaliti tu
Dharmu koja dozvoljava da ovo nama drago tijelo bude probodeno oštrim strijelama? Ovome
dragom tijelu udovoljava se ugodnom hranom, mazanjem ulja po njemu, mirisanjem mirisa lijepih
cvijetova. Treba li ga onda čovjek izvrgnuti uništenju putem neprijateljskih strijela? Ljudi se
izvrgavaju tome da im tijela budu probodena strijelama i zatim postaju bogati. Nadalje, je li moguće
za to bogatstvo da kasnije pruži zadovoljstvo kada je uzrokovalo takve boli na početku? Čak i ako je
to tako, fuj na to bogatstvo! O ljepotice! Izgleda da ti nisi inteligentna; zašto se želiš boriti umjesto
da uživaš u seksualnim zadovoljstvima? O ljepotice! Kakve si vrednote našla u bitki da si izabrala
nju? U bitki se ljudi bore sjekirama, kopljima, toljagama, oštrim strijelama i ostalim oružjima
međuosbno se ubijajući i ranjavajući, a šakali se hrane mrtvim tijelima; kakve si stoga vrednote
pronašla u ovome? Ovo hvale jedino lukavi pjesnici; oni kažu da oni koji umru u bitki idu na nebo!
O ljepotice! Ove izjave su bez sumnje ništa više nego čista ulagivanja. Zato, O izvrsna Ženo! Idi bilo
gdje gdje želiš; ili prihvati kralja Mahiìu, mučitelja Deva, za svoga muža."
24-30. Vyàsa reče: "O kralju! Nakon što je Dànava Chikìura ovo rekao, Božanska Majka mu
se obratila ovako: "O glupane! Zašto izgovaraš patvorene besmislene riječi, kao čovjek koji samo
lupeta uprazno? Ti ne znaš ništa o politici, etici, metafizici; ti služiš idiota i glupana; stoga si i ti
prvorazredni idiot; ti ne znaš što su kraljevske dužnosti; i stoga govoriš gluposti preda Mnom. Ja
ću u bitki ubiti toga Mahiìàsuru, zamrljati zemlju njegovom krvlju, i na taj način čvrsto utvrditi moj
stup Slave i zatim sretno otići u Moje obitavalište. Ja ću nedvojbeno ubiti toga taštog demona,
mučitelja Deva. Bolje se bori čvrsto. O glupane! No ako ti i Mahiìa želite još živjeti, idite smjesta u
Pàtàlu. Ali ako želite umrijeti, budite spremni i borite se bez odgađanja; Ja ću ubiti sve vas; to je
Moja čvrsta odluka."
31-39. Vyàsa reče: "O kralju! Čuvši Devãne riječi, Dànava, ponosan na svoju vlastitu snagu, smjesta
je prema Njoj počeo odbacivati pljuskove strijela, što je izgledalo kao da je pljusak kiše nagrnuo na
Nju. Svojim oštrim strijelama Devã je na komade sasjekla te strijele, te je prema njemu odapela
strašne strijele nalik otrovnim zmijama. Promatračima je njihova borba postala zapanjujuća;
Božanska Majka ga je zatim udarila Svojim buzdovanom tako snažno da se on srušio sa svoje
kočije. Taj opaki demon, tako pogođen buzdovanom, dvije je Muhïrte ostao bez svijesti pokraj
svoje kočije, nepomičan kao planina. Tàmra, mučitelj neprijatelja, videći ga u tom stanju, nije
mogao ostati miran, te je istupio naprijed da bi se borio s Chaçáikom. Videći ga, Devã se nasmijala,
te je rekla: "O Dànava! Dođi, dođi, Ja ću te smjesta poslati u smrt. Moglo bi se reći da od tvoga
dolaska nema nikakve koristi? Ti si tako slab da bi te se moglo nazvati beživotnim. Što sada radi taj
glupi Mahiìa? Da li on razmišlja o načinu kako da spasi svoj život? Svi vi ste preslabi; nema koristi
od ubijanja vas, svi moji napori bit će uzaludni ako taj Mahiìa, neprijatelj bogova, ne bude ubijen.
Stoga idi nazad i ovdje pošalji tvoga kralja Mahiìu. Ja stojim ovdje u obliku u kojem me taj
pokvarenjak veoma želi vidjeti."
40-56. Čuvši Njene riječi, Tàmra se veoma razljutio i zatežući svoj luk do uha, počeo je
prema Chaçáiki odapinjati strijele za strijelama. Bhagavatãne su se oči veoma zacrvenjele od
gnjeva i zategnuvši Svoj luk, počela je brzo odapinjati strijele prema demonu, želeći toga
neprijatelja bogova ubiti što je prije moguće. Chikìura se u međuvremenu osvijestio, i ponovno u
trenu uzevši svoj luk, došao je pred Devã. Tada su se Chikìura i Tàmra, dva hrabra ratnika, počeli
zastrašujuće boriti s Devã. Veoma se razbjesnuvši, Mahà Màyà je tada prema Dànavama počela
odapinjati strijele za strijelama tako neprestano da su cijeli njihovi oklopi bili probiveni i raskidani
na komade. Tako probodeni strijelama, Asure su se razbijesnile, te su bijesno odapeli mrežu
strijela prema Devã. Tako pogođeni oštrim strijelama i prekriveni posjekotinama i ranama, Dànave
su nalikovali crvenome Kimíuka cvijetu u proljeće. Borba između Bhagavatã i Tàmre postala je
tako žestoka da su se gledatelji, Deve, veoma zapanjili. Tàmra je svojom strašnom nemilosrdnom
Muìalom (toljagom), napravljenom od željeza, udario lava u glavu, te se glasno smijao i uzvikivao.
Videći ga ovako glasnoga, Devã se razbjesnila, te je u tren oka odsjekla njegovu glavu Svojim
oštrim sjekirama. Nakon što mu je tako glava bila otkinuta, Tàmra, iako bez glave, u trenu je
zavrtio svoju Muìalu i onda je pao na tlo. Videći da je Tàmra pao mrtav na tlo, Chikìura je smjesta
podigao svoju sjekiru i pojurio prema Chaçáiki. Videći Chikìuru sa sjekirom u ruci, Bhagavatã je
smjesta odapela pet strijela prema njemu. S jednom je strijelom njegov luk bio sasječen, s drugom
strijelom njegove su ruke bile odsjećene i s preostalim strijelama njegova je glava bila otkinuta s
tijela. Kada su tako dva okrutna ratnika bila ubijena, njihovi su vojnici brzo pobjegli od straha u
svim smjerovima. Deve su bile izuzetno radosne zbog njihova poraza, te su radosno s neba
prosipali cvijeće i izgovarali "Pobjeda Devã". Êiìiji, Gandharbe, Vetàle, Siddhasi i Chàrane su svi
bili radosni, te su opetovano počeli izgovarati: "O Božice! Pobjeda, pobjeda neka bude Tvoja."
Ovdje završava Četrnaesto Pogavlje Pete Skandhe o ubojstvu Tàmre i Chikìure u Írã Mad
Devã Bhàgavatamu, Mahà Puràçi, od 18.000 stihoa od Maharìi Veda Vyàse.
L
POGLAVLJE XV.
H1-3. Vyàsa reče: "O kralju! Saznavši da je Devã ubila dva demona, Mahiìàsura se
veoma zapanjio, te je u bitku poslao snažne Asilomu i Viáàlàkìu i druge Dànave da ubiju Devã.
Dànave, svi veoma spretni u vještini ratovanja, otišli su u bitku, potpuno opremljeni oružjima i
odjeveni u oklope, u pratnji goleme vojske. Oni su stigli na odredište i tamo su ugledali Božansku
Majku s osamnaest ruku Koja je sjedila na lavu, sa sjekirama i štitovima u Svojim rukama.
4-5. Mirni se Asilomà pojavio pred Devã, Koja je bila spremna da ubije Daitye, te ju je
pozdravio i smješeći joj rekao: "O Devã! Zašto si došla ovdje? i zašto ubivaš ove nedužne Daitye? O
ljepotice! Reci mi sve ovo. Mi ćemo s tobom napraviti dogovor.
6-17. Uzmi zlato, dragulje, bisere i ostale izvrsne stvari koje želiš i povuci se s bojnoga polja
što je prije moguće. Zašto naginješ ovome ratu koji ide uvećanju bijede; mudre osobe kažu da on
vodi uništenju svekolike sreće. Tvoje je tijelo veoma nježno; ono ne može podnijeti niti udar cvijeta;
zašto onda patiš od udaraca oružja na tvome tijelu; meni je veoma teško misliti o ovim stvarima.
Gledaj! Posljedica pameti jeste mir; jer on uvijek vodi sreći. Zašto ti onda izabireš borbu koja će
uvijek voditi jedino boli i patnji. Sreća je jedina za kojom bi trebalo ići, a bol bi trebalo izbjegavati;
ovo je pravilo. O Devã! Nadalje, postoje dvije vrste te sreće i to su stalna i prolazna. Zadovoljstvo
koje dolazi od poznavanja Atmajéàne je stalno, a ono koje dolazi od užitaka je prolazno; oni koji
stvarno poznaju Veda Íàstre izbjegavaju zadovljstva koja dolaze od užitaka. Ako ti poštuješ
mišljenje Mamàsaka i ne vjeruješ u postojanje daljnih rođenja, čak i tada se ne bi trebala boriti;
budući da si se našla u ovoj mladalačkoj dobi, ti bi trebala uživati u izvrsnim užicima ovoga svijeta.
O ti vitkoga tijela! Čak i ako sumnjaš u postojanje ostalih svjetova nakon smrti, trebala bi odustati
od bitke i u ovome bi životu trebala obaviti radnje koje će te voditi dostignuću Nebesa. Tvoja
potpuno razvijena ženstvenost je prolazna; znajući to, uvijek obavljaj čiste radnje; mudri uvijek
izbjegavaju mučenje drugih; čovjek tako nikad ne bi trebao obavljati stvari koje su suprotne
Dharmi, Arthi i Kami. Zato, O povoljna! Uvijek izvršavaj krjeposne stvari. O Majko! Zašto bez
ikakva razloga ubivaš ove Daitye? Tu je nadalje i osjećaj samilosti; životi sviju ovise o Istini. Zato
mudraci uvijek njeguju pobožnost, samilost i Istinu. O ljepotice! Koja je onda korist u tvome
ubivanju ovih Demona? Molim te izjasni se o ovome."
18-27. Devã reče: "O snažni ratniče! Slušaj zašto sam došla ovdje i zašto ubivam Daitye? Ja
ću ti sada odgovariti na tvoje pitanje. O Demone! Ja, premda samo promatrač, uvijek se krećem po
svim svjetovima, gledajući kako pojedinačne duše rade pravedne i nepravedne stvari. Ja nikad
nemam nikakvu želju za uživanjem, niti pohlepu za ičim, niti stav neprijateljstva prema ikojem
stvorenju. Ja lutam po svjetovima jedino da bih zaštitila vrlinu i religiju i održala pravednost. Ovo je
Moj zavjet i Ja ga se uvijek pridržavam. Moja je dužnost zaštiti dobro i obuzdati one koji čine zlo.
Da bi zaštitila Vede, Ja se inkarniram u svim Yugama. Opaki je Mahiìa sada spreman uništiti Deve;
videći to, Ja sam došla ovdje da bih ga ubila. Uistinu ti kažem da ću ubiti toga pokvarenog moćnog
Mahiìàsuru, neprijatelja bogova. Znajući to, ostani ili otiđi, kako želiš. Ili možeš ići Mahiìi, tom
bezbožnom sinu ženke bivola, i reći mu kakva je korist od slanja ostalih Asura u bitku; on može
doći osobno i boriti se. Ako se tvoj kralj želi nagoditi, neka se odrekne neprijateljstva s Devama i
neka ide u Pàtàlu. Neka vrati Devama sve što je silom uzeo od njih i neka ide u Pàtàlu, gdje boravi
Prahlàda."
28-29. Vyàsa reče: "O kralju! Čuvši Devãne riječi, Asilomà je spremno, pred Devã, upitao
snažnog Asuru Viáàlàkhyu: "Dakle, Viáàlàkhya, upravo si čuo što je Devã rekla; da li da sklopimo
dogovor ili da objavimo rat. Što sada da uradimo pod ovim okolnostima?"
30-34. Viáàlàkhya je odgovorio ovako: "Naš kralj zna dobro da će do njegove smrti sigurno
doći u bitki; znajući to, on nije spreman, zbog njegova egoizma ili taštine, sklopiti mir. On je
svakoga dana pred sobom gledao smrti Dànava i ipak nas je poslao u bitku. Tko može nadvladati
sudbinu? Dužnost je sluge veoma teška; on uvijek mora biti podređen i pokoran, on ne smije niti
najmanje gledati osobnu korist; upravo kao što su drvene lutke potpuno u rukama glumaca igrača i
njihovi pokreti ovise o povlačenju žica koje se koriste da bi one plesale. Kako da mi onda idemo
našem gospodaru i kažemo mu tako grube riječi kao što je to da bio on Devama trebao vratiti sve
dragulje i drago kamenje i otići dolje u Pàtàlu s ostalim Dànavama. Čovjek smatra svojom
dužnošću govoriti ugodne riječi iako neistinite; istinite riječi ne mogu biti korisne; istinite
(ispravne) i u isto vrijeme korisne riječi veoma su rijetke na ovome svijetu; u takvim sudbonosnim
slučajevima čovjek bi trebao šutjeti. Posebno junaci nikad ne bi trebali razdraživati svoje kraljeve
beskorisnim riječima; ovo je bit politike. Mi ne bi trebali ići i gorljivo savjetovati našega kralja što
je najbolje ili tražiti od njega savjet o takvim stvarima; kralj bi se tada sigurno naljutio. Stoga bi mi
trebali obavljati naše dužnosti prema kralju čak i ako su naši životi na kocki. Držati naše živote
nebitnima i boriti se za našega kralja najbolje je za nas."
35-57. Vyàsa reče: "O kralju! Tako misleći, dva su junaka tada, s oklopima, na njihovim
kočijama, i s lukovima i strijelama u njihovim rukama, bila spremna na borbu. Viáàlàkhya je prvi
odapeo sedam strijela; veliki ratnik Asilomà ostao je po strani kao puki promatrač. Čim su joj se
strijele približile, Božanska Majka ih je sasjekla u komade i zatim je s tri strijele, naoštrene na
kamenu, pogodila Viáàlàkhyu. Pogođen s te tri strijele, demon Viáàlàkhya na bojnome je polju pao
u nesvijest i nakon kratkoga vremena je umro, kao da je to bilo predodređeno od strane Sudbine.
Videći mrtvoga Viáàlàkhyu, Asilomà je podigao svoje lukove i strijele i istupio da bi se borio.
Podižući tada svoju lijevu ruku, junak je kratko rekao: "O Devã! Ja znam da je Dànavama smrt
neizbježna; no ja sam ipak spreman boriti se; jer ja sam ovisan; i Mahiìa je veoma slabe pameti; on
ne može razlikovati između onoga što je stvarno dobro i što je samo ugodno. Ja pred njim nikad
neću reći neugodne riječi, iako bi one mogle biti korisne. Radije ću žrtvovati moj život u bitki nego
ga išta savjetovati, bilo to povoljno ili nepovoljno. Dànave umiru čim su pogođene Tvojim
strijelama; videći to držim da je Sudbina nadmoćnija od svega. Vještina ne vodi nikakvom uspjehu.
Fuj na nečiju vještinu!" Rekavši ovo, Demon je počeo Devã obasipati strijelama i strijelama; no Devã
ih je Svojim vlastitim strijelama sasjekla čim su došle do Nje; i bivajući ljuta, uskoro ga je probola
Svojim strijelama. Deve s neba bile su svjedocima ovoga događaja. Tijelo Demona bilo je
prekirveno posjekotinama i ranama iz kojih je počela teći krv; posljedično tome Demon je počeo
sjajiti kao prijatno Kimsuka stablo. Asilomà je zatim visoko u zrak podigao svoj teški željezni
buzdovan, te je potrčao prema Chaçáiki i ozlijedo glavu lavu. Uopće se ne obazirući na ovaj žestok
Demonov udarac, lav je svojim kandžama rasjekao njegove ruke. Zatim je taj strašni Demon s
buzdovanom u svojoj ruci skočio, te veoma snažno udario Devã. O kralju! Devã je osujetila ovaj
udarac i otkinula Demonovu glavu Svojom oštrom sjekirom. Kada mu je glava tako bila otkinuta,
Demon se velikom silinom sunovratio na tlo; videći to, među njegovim je vojnicima uslijed očaja
došlo do općega meteža. Deve su glasno uzvikivale "Pobjeda Devã", te su joj pjevali hvalospjeve.
Bubnjevi Deva su odzvanjali i Gandharbe su počele veselo plesati. Videći dva Demona koja su
mrtva ležala na bojnome polju, lav je pukom svojom snagom uništio neke od preostalih trupa i
pojeo ostale, učinivši tako da na bojnome polju više nije bilo nikoga. Neki su veoma očajni pobjegli
Mahiìi. Bjegunci su počeli glasno jecati "Spasi nas, spasi nas", te su rekli: "O kralju! Asilomà i
Viáàlàkhya su ubijeni; i one vojnike koji su ostali pojeo je lav." Ovim su riječima oni bacili kralja u
ocean strašnog očaja. Njihove su riječi učinile da je uslijed boli i žalosti Mahiìa postao rastrešen, i
zatim je s velikom zabrinutošću počeo razmišljati o ovome predmetu.
Ovdje završava Petnaesto Poglavlje Pete Knjige o ubojstvu Viáàlàkìe i Asilome u Írã Mad
Devã Bhàgavatamu, Mahà Puràçi od 18.000 stihova od Maharìi Veda Vyàse.
L
POGLAVLJE XVI.
H1-7. Vyàsa reče: "O kralju! Čuvši njihove riječi, kralj Mahiìa ljutito se obratio svome
kočijašu Daruki: "Brzo dovedi moju kočiju. Tu kočiju vuku tisuću izvrsnih konja, ona je je okićena
zastavama, raznim znakovima, opremljena je raznim oružjima, i obdarena izvrsnim kotačima bijele
boje." Kočijaš je smjesta doveo kočiju i pripravno izvijestio kralja: "O kralju! Tvoja lijepa kočija,
okićena lijepim tapetima i raznim oružjima stoji pred tvojim vratima." Čuvši da je kočija spremna,
Mahiìa je držao kako se Devã neće obazirati na njega, videći ga ružnoga lica s parom rogova pa je
zato odlučio da preuzme ljudski obik i onda otiđe u bitku. On je mislio: "Ljepota i vještina su užici
ženama; zato ću pred Nju ići u lijepome tijelu i sa svom vještinom i okretnošću. Jer ja nikad neću
biti ushićen ničim osim tom ženom koja će me gledati s ljubavlju i koja će mi postati strastveno
privržena."
8-38. Tako misleći, snažni je kralj Demona odbacio svoj oblik bivola preuzevši lijepi ljudski
oblik. On je na sebe stavio lijepe nakite, te se je odjenuo u božansku odjeću i stavio vijence oko
vrata da bi tako počeo sjajiti kao drugi Kandarpa, bog Ljubavi. Uzevši zatim sve strijele i oružja, on
se uspeo na kočiju, i praćen svojom vojskom i nadut od ponosa i taštine, otišao je Devã. Kada je
Devã vidjela da je Mahiìàsura, gospod Dànava, u pratnji mnogih snažnih i smionih ratnika došao
pred Nju u lijepome ljudskom obliku, namjeravajući očarati Njen um, Ona je puhnula u Svoju
školjku. Kralj Demona je čuo zvuk školjke, čudesan svima, približio se Devã, te joj se smješeći
obratio ovako: "O Devã! Svaka osoba koja postoji na ovome svijetu, ovome točku Samsàre (vječni
krug rađanja i umiranja), bilo da se radi o muškarcu ili ženi, uvijek čezne za zadovoljstvom ili
srećom. I to zadovoljstvo na ovome svijetu dolazi od međusobnoga spajanja među osobama; to
zadovoljstvo nikad ne nastupa ako nema toga spajanja. Ovih veza, nadalje, ima više vrsta; ja ću ti ih
spomenuti; Slušaj! Vrste veza razlikuju se prema tome da li one nastaju uslijed uzajmne naklonosti
ili prirodnih posljedica. Od njih, sada ću govoriti, onoliko koliko mi moje znanje dozvoljava, o
vezama koje dolaze uslijed međusobnih naklonosti. Veza koja nastaje između oca, majke i njihovih
sinova nastaje uslijed uzajamnih naklonosti. Ona je stoga dobra. Veza između brata i brata je
srednja, jer među njima postoje međusobni, ponekad suprotni interesi. U stvari, ona veza koja vodi
sreći najbolje vrste smatra se izvrsnom i ona veza koja vodi manjoj sreći poznata je kao obična.
Veza među pomorcima koji dolaze iz udaljenih zemalja, poznata je kao prirodna. Oni obavljaju
različite manje poslove koji se tiču njihovih razičitih interesa. Ova veza, budući da nudi najmane
sreće, smatra se najgorom. Na ovome svijetu najvećoj sreći vodi najbolja veza. O voljena! Stalna
veza između muškarca i žene iste dobi smatra se izvrsnom; jer ona pruža sreću najbolje vrste.
Zato, O Draga! Ako sa mnom uspostaviš tu bračnu vezu, ti ćeš, bez sumnje, dobitu svu izvrsnu
sreću. Posebno ja ću preuzeti različite oblike pukom mojom voljom. Svi božanski dragulji i sve
dragocjene stvari koje sam dobio nakon poražavanja Indre i ostalih Deva u bitki, i drugo, nalaze se
u mojoj palači; ti možeš uživati u svima njima kao moja supruga kraljica ili ih možeš dati kao
milostinju ako želiš. O Ljepotice! Ja sam tvoj sluga; dosljedno tome, na tvoju riječ, ja ću napustiti
neprijateljstvo s Devama. Ukratko, ja ću učiniti sve što će voditi tvome zadovoljstvu i sreći. O Ti
ugodna govora! O Ti krupnih očiju! Moje je srce veoma očarano Tvojom ljepotom; zato ću učiniti
ono što mi Ti narediš. O Ti širokih bedara! Ja sam veoma očajan; sada uzimam utočište u Tebi. O
Ti koja imaš lijepe bedre! Ja sam snažno proboden Kupidovim strijelama i veoma mi je teško; zato
me spasi. Zaštiti nekoga tko je u nekom ûuzeo utočište najviša je od svih vrlina! Ostatak moga života
ja ću provesti u služenju Tebe kao pokorni sluga. Nikad se neću ponašati suprotno Tvojim
naredbama čak i po rizik moga života. Prihvati ovo kao posve istinito i djeluj u skladu s time. Ja ću
pred Tvoja stopala baciti svo moje oružje; O Ti krupnih očiju! Ja sam veoma očajan zbog Kupidovih
strijela koje su me probole; pokaži zato Tvoju milost prema meni. O Ljepotice! Brahmi i ostalim
Devama ja nikad nisam pokazao moju slabost; ali danas je priznajem pred Tobom. Ja sam svladao
Brahmu i druge; oni su na bojnome polju potpuno upoznati s mojom vještinom. Ali, O Čestita Ženo!
Iako sam tako moćan, sada priznajem sebe za Tvoga slugu. Poslušaj moje riječi i dodijeli mi Tvoju
milost."
34. Vyàsa reče: "O kralju! Nakon što je Mahiìa, gospod Dànava, ovo rekao, Bhagavatã se
glasno nasmijala, te se, smješeći se, obratila Mahiìi.
34-45. Devã je rekla: "Ja ne želim nikog osim Onog Vrhovnog. O Demone! Ja sam Njegova
snaga volje; Ja zato stvaram sve ove svjetove. Ja sam Njegova Íivà (povoljna) Prakêiti (Priroda); Ta
me Univerzalna Duša shvaća. Zahvaljujući Njegovoj blizini Ja se pojavljujem kao Vječna Svijest,
ispoljavajući se kao ovaj Svemir. Kao što se željezni predmeti kreću zahvaljujući blizini magneta, Ja
također, iako nepomična, zahvaljujući Njegovoj blizini, radim svjesno. Ja nemam želju za uživanjem
u običnim zadovoljstvima; budući da želiš seksualno sjedinjenje nas dvoje, ti si veoma blesav i glup;
u to nema sumnje. Jer žene se smatraju lancima kojima se muškarci drže u ropstvu. Muškarci
vezani željeznim lancima mogu postići slobodu u svako doba, ali kada su vezani od strane žena, oni
nikad neće moći postići slobodu. O Glupane! Ti sada želiš služiti izvor urina, i td. Uzmi utočište u
Miru. Mir će te odvesti do sreće. Zbog veze sa ženom nastaje velika bol; ti znaš ovo; zašto si onda
zbunjen? Bolje odbaci svoje neprijateljstvo s Devama i lutaj po svijetu gdje god želiš. Ili, ako želiš
živjeti, idi u Pàtàlu; ili se bori sa Mnom. Znaj da sam Ja sigurno jača od tebe. O Dànava! Sve Deve
zajedno poslale su me ovdje; ovo je istina. Ja sam zadovoljna tvojim riječima prijateljstva; zato idi
dok si još živ. Gledaj! Kada se među osobama riječi izgovore sedam puta, uspostavlja se
prijateljstvo među svecima. To se dogodilo među nama; zato sada postoji prijateljstvo između tebe i
Mene; Ja ti neću oduzeti život. O junače! Ako želiš umrijeti, budi spreman na borbu; O snažni! Ja
ću te bez sumnje ubiti."
46-65. Vyàsa reče: "O kralju! Čuvši Bhagavatãne riječi, Dànava, svladan požudom, počeo je
govoriti slatkim riječima. On je rekao: "O Lepotice! Tvoje tijelo i njegovi pojedini dijelovi veoma su
nježni i lijepi. Puki pogled na takvu ženu očarava muškarca. Zato, O ženo lijepa lica! Ja se veoma
bojim boriti protiv tvoga tijela. O Lotosooka! Ja sam podjarmio Harija, Haru, Lokapàle i ostale
Devate; reci zato, je li podesno da se borim s Tobom! O Ljepotice! Ako želiš, udaj se za mene i
obožavaj me, ili se možeš vratiti u Tvoje željeno mjesto odakle si došla. Ti si objavila prijateljstvo sa
mnom; stoga te ja ne želim povrijediti nikojim oružjem. Sada sam rekao ono što je za Tvoje dobro.
Ti možeš odmah otići. O Ljepotice! Ti si krjeposna žena lijepih zubiju; kakvu ću slavu ja zadobiti
ubivši te! O ti vitka struka! Zločini ubojstva žene, djeteta i Bràhmiça sigurno jamče da će ubica
patiti od posljedica toga čina. Ja ću te sigurno danas odvesti u moje boravište bez da te ubijem. Ako
prema Tebi upotrijebim silu, neću zadobiti sreću; jer u takvim slučajveima primjena sile ne vodi
sreći. O Ti lijepe kose! Ja te pozdravljam i kažem ti da muškarac ne može biti sretan bez ženina
lotosova lica; slično tome, žena ne može biti sretna bez muškarčeva lotosova lica. Gdje dođe do
jedinstva između njih dvoje, tu je prisutan najviši nivo sreće, a kada dođe do njihove rastave,
nastaje bol. Istina je da si Ti lijepo okićena nakitom po cijelome Tvom tijelu ali izgleda da Tebi
nedostaje pameti; jer mi ne iskazuješ poštovanje. Tko te je savjetovao da se odrekneš uživanja? O
Ti ugodna glasa! Ako postoji netko takav, on je sigurno Tvoj neprijatelj; on te je obmanuo. O
Draga! Odbaci Tvoju tvrdoglavost i budi moja žena; tada ćemo oboje biti sretni. Viìçu lijepo blista s
Kamalom, Brahmà izgleda veličanstveno sa Sàvitrã, Rudra je prikladno sjedinjen s Pàrvatã i Indra sa
Íachã, tako ću isto i ja lijepo blistati s Tobom; u to nema sumnje. Nikoja žena nikad ne može biti
sretna bez dobra muža. Zašto me onda ne priznaš za Svoga muža kada si me dobila? O Voljena!
Gdje je sada taj glupi Kupid? Zašto te on ne uznemirava sa svojih izluđujućih nježnih pet strijela? O
Ljepotice! Ja mislim da te Madena (bog Ljubavi), zbog njegove samilosti prema Tebi, videći te da
si veoma slaba, ne probada svojim srijelama kao što je to učinio meni. O Ti koja gledaš iskosa! Ili
izgleda da sam ja u nekome neprijateljstvu s tim Kupidom; zašto te on inače ne bi pogodio svojim
strijelama. O ti vitka tijela! Kao što se Mandodarã morala udati kasnije, kada je bila svladana
požudom, za licemjera, prethodno odbivši lijepoga povoljnog kralja i kasnije se pokajavši zbog
toga, ja mislim da ćeš isto tako i Ti, O ženo lijepih očiju kao kod mlade srne, kasnije jecati kao ona
ako odbiješ postati mi žena."
Ovdje završava Šesnaesto Poglavlje Pete Knjige o razgovoru između Devã i Mahiìàsure u
Írã Mad Devã Bhàgavatamu, Mahàpuràçi od 18.000 stihova, od Maharìi Veda Vyàse.
L
POGLAVLJE XVII.
H1-2. Vyàsa reče: "O kralju! Čuvši Dànavine riječi, Devã ga je zapitala: "Tko je ta
Mandodarã? Tko je kralj kojega ona prvo nije prihvatila? I tko je taj kralj kojega je ona kasnije uzela
za muža? I kako se ona kasnije pokajala? Potanko mi opiši sve ovo."
3-26. Ovako zapitan od strane Devã, Mahiìa je počeo govoriti: "O Devã! Postoji mjesto po
imenu Simhala, ugledno na ovoj zemlji i ukrašeno raznim stablima, cvatući bogatstvom i žitom.
Čestiti kralj po imenu Candrasena vladao je tamo; on je bio miran, miroljubiv, istinoljubiv, smion,
sklon davanju milostinje, čvrst, obziran, veoma vješt u politici, etici i moralu, učen u Íàstrama,
poznavatelj svih oblika religije i veoma vješt u streljaštvu. On je bio obziran u vladanju svojim
podanicima i kažnjavao je prema zakonima Pravde. Kralj je imao lijepu naočitu ženu, veoma lijepu i
širokih bedara. Ona je bila veoma vjerna svome mužu i uvijek je bila uposlena u religijskim
radnjama i vladala se dolično. Ova žena, nadarena svim povoljnim znacima, u svojoj prvoj trudnoći
rodila je lijepu kćer. Kralj Candrasena, otac, bio je veoma zadovoljan što ima lijepu kćer i radosno
ju je nazvao Mandodarã. Ova je kćer počela rasti dnevno kao mjesečeve mjene. Kada je došla u dob
od deset godina, postala je veoma lijepa. Kralj je tada odlučio naći pogodnoga mladoženju, te je o
tome razmišljao svakoga dana. Bràhmiçi su tada rekli kralju da moćni kralj Madre, Sudhanvà, ima
inteligentna sina, princa Kambugrãvu; ovaj princ je bio nadaren svim kraljevskim osobinama i bio je
veoma učen u svem znanju i zato je bio pogodan za mladoženju. Kralj je zatim rekao svojoj dragoj
naočitoj ženi da bi on želio udati svoju kćer za Kambugrãvu. Čuvši ovo, ona je rekla Mandodarã da
je njen otac želi udati za Kambugrãvu, sina kralja Madre. Čuvši majčine riječi, Mandodarã je rekla:
"O Majko! Ja se ne želim udati; ja neću prihvatiti nikojega muža; ja ću prihvatiti zavjet vođenja
života krjeposne djevice i na taj ću način provesti ostatak moga života. O Majko! U ovome oceanu
svijeta ne postoji ništa bjednije od ovisnosti; zato više volim neprestano voditi život strogog
asketizma. Punditi učeni u Íàstrama kažu da preuzimanje zavjeta odvojenosti i neovisnosti vodi ka
oslobođenju; na taj ću način ja biti oslobođena; ja nemam potrebu za mužem. Za vrijeme
ceremonije vjenčanja, žena treba pred posvećenom Vatrom reći da će na svaki način uvijek biti
ovisna o mužu; osim toga, u kući njenoga svekra, ona mora provoditi vrijeme, bivajući takoreći rob
svojoj svekrvi i (mlađoj) braći muža; nadalje ona mora sebe smatrati sretnom kada je njen muž
sretan i nesretnom kada je njen muž nesretan; ovo je najgori od svih jada. Nadalje, ako njen muž
još oženi drugu ženu, onda se ovaj jad imanja žene suparnice proteže do krajnjih granica. O Majko!
Tada se pojavljuje ljubomora čak prema svome vlastitom mužu i to onda stvara beskrajnu patnju.
Zato kakva sreća može biti na ovome svijetu nalik snu; posebno za žene koje je Priroda učinila
ovisnima? O Majko! Ja sam čula da je u davna vremena religiozni sin Uttànapàde, Uttama, bio
mlađi od Dhruve; i ipak je postao kralj. I kralj Uttànapàda u šumu je protjerao njegovu dragu ženu,
odanu jedino svome mužu. Tako žene moraju patiti od takvih mnogostrukih boli dok su njihovi
muževi živi; i ako muževi slučajno umru, žene proživljavaju beskrajne boli; udovištvo postaje jedino
izvor žalosti i boli. Nadalje, ako je muž u stranim državama, žena postaje izložena vatri Kupida, i
kuća tada postaje predmet još veće tjeskobe. Na taj način bilo da je muž živ ili mrtav, nikad nema
sreće. Tako, prema mome mišljenju, ja ne bih trebala prihvatiti nikojega muža."
27-31. Majka je tada prenijela svome mužu sve što joj je kćer rekla. Ona je rekla:
"Mandodarã želi prihvatiti zavjet doživotne djevice; ona se ne želi udati. Ona je iznijela mnogo
mana svjetovnoga života i više voli zavjete i Japam i sama provoditi svoje vrijeme. Ona ne žudi za
mužem." Čuvši ovo, kralj je shvatio da njegova kćer nema namjeru udati se i to je prihvatio. Tako je
kćer živjela u obitelji zaštićena od strane njenog oca i majke; u to su se vrijeme na tijelu kćeri
počeli pojavljivati znaci puberteta. Njene prijateljice opetovano su tražile od nje da izabere
mladoženju; ali ona je govorila mnoge riječi mudrosti i nije pokazivala nikakvu sklonost braku.
32-44. Jednom je prilikom ta žena lijepa lica zajedno sa svojim ženskim služavkama otišla
na ugodni izlet u vrt, ukrašen raznim stablima. Tamo se ta vitka žena počela zabavljati i uživati sa
svojim drugaricama u branju raznoga cvijeća i lijepih cvjetajućih penjačica. Upravo u to vrijeme,
čuveni kralj Kosale, moćni Vãrasena, slučajno je došao tamo. On je bio sam na kočiji i pratila ga je
nekolicina njegovih vojnika; njegova velika vojska i pratnja bili su nešto podalje iza njega i polako
su išli za njim. Opazivši toga kralja, njene prijateljice rekle su Mandodarã: "O prijateljice! Pogledaj!
Netko, jak i lijep, kao drugi Bog Ljubavi, na kočiji ide prema nama. Ja mislim da je on neki kralj i
mi smo veoma sretne da je došao ovdje." Dok je Mandodarãna prijateljica ovako govorila, kralj je
stigao do njih. Gledajući plavu ženu lijepih očiju, kralj se iznenadio, te je sišao sa svoje kočije da bi
onda ovako upitao služavku: "O ljupka djevojko! Tko je ova žena krupnih očiju? Tko je njen otac?
Odmah mi reci ovo!" Smješeći se, služavka je rekla ovo: "O ti lijepih očiju"! Molim te prvo reci tko
si ti? Zašto si došao ovdje? Što želiš uraditi ovdje?" Ovako zapitan od strane sluškinje, kralj je
odgovorio: "Ja sam kralj; moje je ime Vãrasena. Moja četverostruka vojska je iza mene. Ja sam se
izgubio i došao sam ovdje. Znaj da sam ja kralj države Kosale."
45-49. Sluškinja odgovori: "O kralju! Lotosooka žena je kćer kralja Candrasene; ona se zove
Mandodarã. Ona je došla u ovaj vrt radi zabave." Čuvši riječi sluškinje, kralj odgovori: "O
Sairandhri! Ti izgledaš pametna; učini onda da kraljeva kćer jasno shvati moje sljedeće riječi: "O ti
milih očiju! Ja sam kralj potomak Kakutstha roda. O ljepotice! Udaj se za mene prema pravilima
Gandharba braka.
Bilješka: Gandarva brak - jedan od osam oblika braka; ovaj oblik braka nastaje u potpunosti
iz ljubavi ili uzajamne sklonosti mladića i djevojke i to bez ceremonija i savjetovanja s rodbinom.
O ti širokih bedara! Ja nemam drugu ženu; ti si lijepa žena, iz dobre obitelji i u dobi za brak;
zato te želim oženiti. Ili te tvoj otac može udati za mene prema pravilima i ceremonijama."
50-55. Mahiìa reče: "O Devã! Čuvši kraljeve riječi, sluškinja, vješta u predmetu ljubavi,
smješeći se, ugodnim se riječima obratila kraljevoj kćeri. Ona je rekla: "O Mandodarã! Pristao kralj
sunčeve dinastije došao je ovdje; on je voma zgodan, moćan i mlad; O ljepotice! Kralj ti je potpuno
privržen i veoma te voli. O ti krupnih očiju! Tvoje je vrijeme za brak stiglo, a ti se ipak nisi udala;
umjesto toga ti ne mariš za to. Tvoj je otac zato uvijek žalostan i tužan. Gledaj! Koliko je samo puta
tvoj otac uzdahnuo i rekao nam: "O sluškinje! Uvijek služite moju kćer i otvorite joj oči." Ali ti si
uposlena u pokori i uzdržavanjima, u Hatha Dharmi; zato te mi ne možemo navoditi na ovu stvar.
Muniji su rekli - Najviša je vrlina žene služiti muža - O ti krupnih očiju! Ako služe svoje muževe,
žene zadobivaju Nebo; zato se udaj prema pravilima i ceremonijama."
56. Mandodarã reče: "Ja se neću udati; za mene je bolje da obavim izvanrednu Tapasyu
(asketizam); O djevojke! Idite i recite kralju da odustane od svoga zahtjeva; zašto me on besramno
promatra."
5-59. Sluškinja onda reče: "O Devã! Požudu je veoma teško svladati; vrijeme je također
teško savladivo; zato znaj da je moj savjet ljekovita hrana i prihvati moju molbu. I ako je ne
prihvatiš, sigurno će te zadesiti nevolja." Čuvši ovo, Mandodarã je odgovorila ovako: "O sluškinjo!
Ja znam da se ono što je Sudbina odredila sigurno mora dogoditi; za sada ja se sigurno nikako neću
udati."
60-61. Mahiìa reče: "Znajući da je Mandodarã nepopustljiva u svome stavu, sluškinja je
rekla kralju: "O kralju! Ova žena ne želi dobroga muža; ti bi sada trebao otići." Kralj je ovo čuo i
više nije želio oženiti ovu ženu; i žalostan i slomljena srca, sa svojom se vojskom vratio nazad u
Kosalu.
Ovdje završava Sedamnaesto Poglavlje Pete Skandhe o Mandodarã u Mahàpuràçi Írã Mad
Devã Bhàgavatam, od 18.000 stihova od Maharìi Veda Vyàse.
L
POGLAVLJE XVIII.
H
Mahiìa reče: "O Devã! Mandodarã je imala sestru Indumatã koja je bila neudana i
nadarena svim povoljnim znacima. Ona je došla u doba za brak. Radi njena vjenčanja sazvan je
Svayambara skup (brak gdje djevojka izabire muža među brojnim posjetiocima okupljenim na
jednome mjestu). Tamo su stigli kraljevi iz raznih država i djevojka Indumatã izabrala je lijepoga
snažnog kralja, iz plementia roda i nadarenog svim povoljnim obilježjima. U to je vrijeme,
neopisivim utjecajem Sudbine, Mandodarã, videći pokvarenog, lukavog i dvoličnog licemjernog
kralja Madre, pala pod utjecaj požude, te je poželjela imati ga za muža.
5-17. Ta vitka žena Mandodarã zatim se ovako obratila svome ocu: "O oče! Videći kralja
Madre na ovome skupu, ja ga želim imati za muža; zato sada obavi također i moju ceremoniju
vjenčanja." Kralj se veoma razveselio kada je nasamo čuo ovu kćerinu molbu, te je počeo brzo
obavljati pripreme za brak. On je pozvao kralja Madre u svoju osobnu palaču te mu je prema
pravilima i ceremonijama dao svoju vlastitu kćer za ženu zajedno s obiljem miraza i bogatstva.
Kralj Madre Chàrudeìça bio je veoma radostan što je dobio Mandodarã za ženu, te je s njom otišao
u svoje boravište. Zatim je kralj Chàrudeìçna uživao s njom mnogo dana; dok jednoga dana
služavka nije našla kralja na osamljenu mjestu u seksualnom odnosu s drugom služavkom i o tome
izvijestila Mandodarã; našavši ga u tom stanju ona se razbijesnila i ukorila ga slabašno smješećim
izrazom lica. Nadalje, drugom prilikom Mandodarã je vidjela kralja svojevoljno predanog užicima i
igrama s običnom lijepom ženom, našto se veoma ražalostila misleći ovako: "Kada sam ga vidjela
na Svayamvari, ja nisam mogla prepoznati da je on varalica; kralj me je obmanuo; O! Kakvu sam
lošu stvar uradila uslijed obmanjenosti! Kralj je hulja i posve je besraman i ne preza od podlih
stvari; sada je prekasno kajati se zbog njega. Kako mogu imati ikakvu naklonot prema ovome
mužu; fuj sada na moj život! Od samoga ovog dana ja napuštam sva zadovoljstva s mojim mužem i
ostala svjetovna zadovoljstva, i utočište uzimam samo u nezainteresiranosti za svjetovni život. Ja
sam uradila veoma pogrešnu stvar koju nikad nisam trebala uraditi; ona mi stoga sada pričinjava
jaku bol. Ako sada počinim samoubojstvo, tada me taj grijeh nikad neće napustiti, i morat ću patiti
od posljedica toga čina. A ako se vratim kući moga oca, tamo neću biti sretna, jer će me moji
prijatelji, videći me, bez sumnje ismijati. Zato je za mene uputno odreći se svih čulnih
zadovoljstava, biti mirna i strpljivo ostati ovdje i podnositi utjecaje čudnih kombinacija Sudbine."
18-20. Mahiìa reče: "Tako je ta žena jadikovala i kajala se ostavši tamo, veoma žalosna i
ucviljena, potpuno se odreknuvši svih zadovoljstava svijeta. O Povoljna! Ja sam kralj, no ti ipak
pokazuješ svoju odbojnost prema meni; znaj da ćeš konačno i Ti biti svladana požudom i da ćeš
kasnije zabavljati neku kukavicu. Povini se mome zahtijevu, to će ti biti od velike koristi i kao
ljekovita hrana koristit će Tebi kao i svim ženama. U slučaju da ne budeš slijedila moj savjet,
sigurno ćeš se morati suočiti s velikom boli i žalošću."
21-25. Čuvši Mahiìàsurine riječi, Devã je rekla: "O ti budalo! Idi u niže svjetove ili se
pripremi za borbu; tebe i ostale Dànave Ja ću poslati u smrt i onda otići po Mojoj volji. O Demone!
Ja preuzimam oblik da bi zaštitila pravedne kada god oni pate od nevolja na ovome svijetu. O
gospode Daitya! Ja sam bez oblika, nerođena; ipak ponekad preuzimam oblik i rađam se da bih
spasila Deve. Znaj ovo dobro! O podli Mahiìa! Deve su mi se molile radi tvoga uništenja. Zato se
neću smiriti dok te ne ubijem. Ovo ti kažem uistinu. Zato se bori ili idi u Pàtàlu, obitavalište Asura;
stvarno ti govorim ponovno da ću te potpuno uništiti."
26-51. Vyàsa reče: "O kralju! Čuvši ove Devãne riječi, Dànava je uzeo svoj luk i krenuo u
bitku, zatežući tetivu luka potpuno do ušiju, i onda je s velikom snagom počeo odapinjati zašiljene
strijele prema Devã. Devã je također, s gnjevom, ljutito odapela strijele vrhova zašiljenih željezom i
s njima u komade sasjekla Asurine strijele. Borba između njih dvoje razvila se do takvog stupnja da
je ona užasavala i Deve i Dànave, koji su se snažno trudili da bi pobijedili jedni druge. Usred
strašne bitke, demon Durdhara se pojavio da bi se borio razljutivši tako Devã, te je prema Njoj
odapeo strašne otrovne i na kamenu zašiljene strijele. Bhagavatã se tada veoma razljutila, te ga je
žestoko pogodila oštrim strijelama. Tako pogođen, Durdhara je pao mrtav na bojnome polju kao
planinski vrh. Demon Trinetra, veoma vješt u upotrebi strijela i oružja, videći ubijenoga Durdharu,
došao je da bi se borio, te je prema Velikoj Božici odapeo sedam strijela. Prije nego što su je ove
strijele stigle pogoditi, ona ih je Svojim oštrim strijelama sasjekla na komade i onda je Svojim
trozubcem ubila Trinetru. Nakon toga, na bojno je polje hitro došao Andhaka, te je svojim
buzdovanom žestoko udario lava u glavu. Lav je ubio toga moćnog Andhaku pogodivši ga svojim
kanđama, da bi zatim od bijesa počeo jesti njegovo meso. Mahiìàsura se veoma zapanjio videći
pogibelji ovih Asura, te je prema Devã počeo odapinjati oštre strijele, zašiljene na kamenu. Prije
nego što su došle do Nje, Devã Ambikà ih je sasjekla na dva dijela, te je Svojim buzdovanom
pogodila Demona u prsa. Taj podli Mahiìàsura, tlačitelj Deva, pao je u nesvjest bivajući pogođen
buzdovanom ali je to strpljivo podnio i narednoga je trenutka opet ustao i svojim buzdovanom
udario lava u glavu. Lav je zatim u komade raskidao tog Asuru. Mahiìàsura je zatim napustivši svoj
oblik čovjeka preuzeo oblik lava da bi svojim kanđama posjekao i veoma ozlijedio Devãna lava.
Kada je Mahiìàsura preuzeo ovaj oblik lava, Devã se veoma razgnjevila da bi ga počela obasipati
mnoštvom strijela, koje su sve bile strašne, oštre i nalik otrovnim zmijama. Zatim je taj Asura,
napustivši oblik lava, preuzeo izgled muškog slona, ispuštajući sok iz svojih sljepoočica, te je
svojom surlom počeo na Devã bacati planinske vrhove. Videći planinske vrhove bačene na Nju,
Ona ih je svojim oštrim strijelama sasjekla na komade, te se počela smijati. Na drugoj je strani
Devãn lav skočio na glavu slona Mahiìe, te ga je rasporio na komade svojim kanđama. Da bi ubio
Devãna lava, Mahiìa je tada napustio oblik lava da bi preuzeo izgled Sarabhe, moćnijeg i strašnijeg
od lava. Videći tog Sarabhu, Devã se veoma razbjesnila, te ga je Svojom sjekirom pogodila u glavu;
Sarabha je također napao Devã. Njihova je bitka postala užasna; Mahiìàsura je zatim preuzeo
izgled bivola, te je pogodio Devã svojim rogovima. Taj strašni Asura, odvratna izgleda, mašući
svojim repom, počeo je napadati vitku Devã. Taj je divlji Asura svojim repom uhvatio planinske
vrhove i vitlajući njima, snažno ih je bacio na Devã. Zatim se ta podla duša, bahata zbog svoje
snage, neprestano smijala i ovako obratila Devã: "O Devã! Drži se! Danas ću te poslati u smrt, kao i
Tvoju mladost i ljepotu. Ti si veoma glupa jer si razbješnjena došla boriti se sa mnom. Ti si zaista
obmanjena u Svom umišljanju da si snažna; ova Tvoja ideja je potpuno pogrešna. Prvo ću ubiti
Tebe i zatim licemjerne Deve koje me žele pobijediti šaljući ženu u bitku."
52 -53. Devã odgovori: "O nitkove! Ne hvalisaj se; drži se! Danas ću te ubiti i tako osloboditi
Deve njihova straha. O bijedniče! Ti si griješnik; ti mučiš Deve i zastrašuješ Munije. Prvo ću ispiti
moje piće od slatkoga dekokta od grožđa. I tada ću te bez sumnje ubiti."
54-70. Vyàsa reče: "O kralju! Kazavši ovo, Devã, razbješnjena i spremna da ubije
Mahiìàsuru, podigla je Svoj zlatni pehar ispunjen vinom da bi ga onda neprestano pila. Kada je
Devã popila Svoje piće od slatkoga grožđanog soka, Ona je s trozubcem u Svojim rukama progonila
Demona, na veliku radost i veselje Deva. Deve su počele obasipati Devã obiljem cvijeća i hvaliti je,
te joj uz pratnju Dundubhija (božanski bubnjevi) uzvikivati "Jai, Jãva, pobjeda Devã". Êiìiji,
Siddhasi, Gandharbe, Piíàche, Urage, i Kinnare s neba su bili svjedocima bitke i bili su veoma
ushićeni. Na drugoj strani, Mahiìàsura, licemjerni Pundit, počeo je preuzimati magične oblike i
ponovno udarati Devã. Tada je Devã Chaçáikà, gnjevna i crvenih očiju, Svojim oštrim trozubcem
žestoko probola grudi toga podlog Mahiìe. Tako pogođen ovim trozubcem, Demon je pao na tlo u
nesvijest; ali je u narednome trenutku ustao i snažno nogom udario Devã. Tako udarivši Devã,
veliki je Asura smijući se zaurlao tako glasno da su se sve Deve prestrašile čuvši tu buku. Tada je
Devã visoko u zrak podigla sjajni disk dobre osovine i s tisuću žbica, te se glasno obratila Asuri koji
se nalazio pred Njom: "O glupane! Pogledaj! Ova će Chakra danas presjeći tvoj vrat; sačekaj
trenutak, Ja ću te smjesta poslati u smrt." Kazavši ovo, Božanska Majka je odbacila Chakru. To je
oružje smjesta otkinulo Dànavinu glavu s njegova tijela. Vrući potoci krvi navrli su iz njegova vrata
kao siloviti potoci rijeke koji izlaze iz planina, obojeni crvenim pješčenjakom. Bezglavo tijelo tog
Asure za tren se kretalo tamo amo da bi se na kraju sunovratilo na tlo. Deve su glasno radosno
klicale Devãnoj pobjedi. Veoma snažni lav, kao da je bio veoma gladan, počeo je proždirati vojnike
koji su bježali. O kralju! Nakon što je opaki Mahiìàsura na ovaj način bio ubijen, Demoni koji su
ostali živi veoma su se prestrašili, te su pobjegli u Pàtàlu. Deve, Êiìiji, ljudska bića i ostali sveci na
ovoj zemlji bili su veoma radosni zbog smrti Demona. Bhagavatã Chaçáikà je napustila bojno polje
i čekala na svetome mjestu. Deve su zatim došle tamo sa željom da je hvale i pjevaju joj
hvalospeve, Njoj koja je im je osigurala njihovu željenu sreću.
Ovdje završava Osamnaesto Poglavlje Pete Knjige o ubojstvu Dànave Mahiìàsure u Írã
Mad Devã Bhàgavatamu, Mahà Puràçi od 18.000 stihova od Maharìi Veda Vyàse.
L
POGLAVLJE XIX.
H1. Vyàsa reče: "O kralju! Indra i ostale Deve tada su se veoma razveselili što je veliki
Mahiìàsura bio ubijen; svi su oni počeli hvaliti Majku Svijeta i pjevati joj hvalospjeve.
1-33. Deve su rekle: "O Majko, zahvaljujući Tvojoj snazi Brahmà postaje sposoban da stvori
ovaj svijet, Viìçu da ga održava i Maheívara da ga uništi tijekom vremena Pralaye (Velikoga
Uništenja) ovoga svemira. Kada bi oni bili lišeni Tvoje Snage, oni sigurno ne bi mogli sve ovo
obavljati. Zato, O Devã! Ti si nesumnjivo Glavni Uzrok stvaranja, postojanja i uništenja ovoga cijelog
Svemira. Na ovome svijetu Ti si slava, ideja i ideal kao i pamćenje; Ti si cilj, milost, samilost, vjera,
nepromjenljivost, zemlja; Ti si Kamalà, Mantra Ajapà, disanje i znoj, hrana, Jayà, Vijayà
(Uništavateljica prepreka, naziv za Durgu); Ti si zadovoljstvo, ispravno shvaćanje, umjerenost,
intelekt, Ramà (Lakìmã, bogatstvo), znanje, opraštanje, ljepota, inteligencija; Ti si Íakti (snaga)
Rudre, Ti si Girijà i Energija Boga Ume i sve ostale Energije u ovome svemiru; ovo je poznato
svakome u Tri Svijeta. Bez bilo koje ili sviju ovih energija, nitko ne bi bio u stanju uraditi ništa. Ti
si Najviši Uzrok sveg ovog svijeta. Stoga sve počiva na Tebi. Da Ti nisi bila podržavajuća Snaga,
kako bi Kurma (u Inkaranciji Kornjače) i Ananta držali ovaj svijet? O Majko! Da ti nisi ova Zemlja,
bi li sav ovaj teret svijeta stajao na nebu? Ona ljudska bića koja obožavaju Brahmu, Viìçua, Rudru,
Mjesec, Vatru, Yamu, Boga Smrti, Vayua, Ganeíu, i ostale Deve, sigurno su zaluđena Tvojom
Màyom. Bi li sve ove Deve mogle obaviti ikakvu radnju ili ikome iskazati svoju milost bez Tvoje
Energije? O Majko! Oni koji u bilo kojem Homa žrtvovanju nude Ghi (pročišćeni maslac) Devama,
oni su sigurno obmanjeni krivim znanjem; jer da ti nisi Svàhà, bi li bilo moguće za te Deve da
smjesta dobiju ono što im se ponudilo? Iz toga razloga, oni su budale i neznalice. U to nema
sumnje. O Majko! Ti hraniš sva bića u ovome svemiru i dodijeljuješ im objekte uživanja koji su svi
zapravo dijelovi Tebe; Ti hraniš Deve, Tvoje posvećenike kao i ostale (Dànave, prema njihovoj
Karmi). O Majko! Kao što vlasnik vrta, sa zadovoljstvom sadi lijepa stabla radi svoga zadovoljstva, i
nalazeći da neka od njih ne rađaju voće ili su bez lišća, ili gorka okusa, ne iskorijenjuje ista s
njihovim korijenjem, isto tako, O Devã! Ti si stovrila ove Daitye kroz njihove niže Karme i Ti ih
podržavaš. Znajući da Daitye vole uživati u nebeskim djevama, Ti si ih, iz samilosti, ubila na
bojnome polju, da bi im tako omogućila da u njihovu ponovnom rođenju na Nebesima uživaju u
Deva ženama što oni nisu bili u stanju postići na nikoji drugi mogući način. Stoga je svrha ovih
Tvojih radnji s njima da se ispune njihove želje, ne da bi ih se ubilo. O Majko! Veliko je čudo da si
Ti da bi ubila ove Asure preuzela ovo Božansko Tijelo; Ti si to mogla uraditi Tvojom pukom
voljom. Izgleda da je ovo Tvoje djelo Tvoja puka Zabava. Ne postoji nikoji drugi razlog tome. O
Devã! Ona ljudska bića koja Te ne obožavaju u ovome strašnom dobu Kali Yuge sigurno su
obmanjena od strane lukavih sastavljača Puràça koji su ih obmanuli da bi oni trebali obožavati
Harija i Haru, koji su Tvoje kreacije. O! Kakvo je samo zlo palo na ove jadne duše! O Devã! Ti ljudi
znaju da su Deve, koje muču Asure, Tvoji posvećenici, a oni ih ipak i dalje obožavaju; takvi ljudi,
sigurno, držeći zapaljene baklje u svojim rukama, rone duboko u najtamnijim presušenim izvorima.
O Majko! Ti si Vidyà (Blažena Inteligencija) i Ti dodijeljuješ zadovoljstvo i oslobođenje; Ti si
Avidyà (Velika Iluzija), bivajući tako uzrok jarma i boli na ovome svijetu. O Majko! Jedino Ti
uništavaš nevolje ljudskih bića; oni koji žele oslobođenje obožavaju Tebe, a oni koji su neznalice i
koji su vezani za svjetovna uživanja te ne obožavaju. Što više reći nego da čak Brahmà, Viìçu,
Maheía i ostale Deve stalno obožavaju Tvoja divna lotosova stopala; ali oni ljudi slaboga intelekta
koji su potpali pod utjecaj iluzije, oni ne meditiraju na Tvoja lotosova stopala i stoga se oni stalno
vračaju u ovaj ocean svijeta. O Chaçáikà! Kroz milost prašine Tvojih lotosovih stopala, Brahmà,
Viìçu i Maheía stvaraju, održavaju i uništavaju ovaj svemir. Stoga, O Božice! Oni ljudi koji ne služe
Tebe, sigurno su nesretni. O Majko Svemira! Ti si Božica govora Sura i Asura; tako ako ti ne bi
boravila u njihovim ustima, oni ne bi bili u stanju izgovoriti niti jednu jedinu riječ; zato, O Božice!
Kako bi ljudi mogli govoriti, ako bi oni bili lišeni Tebe! O Majko! Zbog prokletstva Bhrigu Munija
Hari preuzima pojedine inkarnacije Ribe, Kornjače, Vepra, Čovjeka-Lava i lukavoga Patuljka; sve
ovo jasno pokazuje ovisnost Harija. Kako onda oni mogu izbjeći strah od smrti kada obožavaju ove
ovisne inkarnacije? O Majko! Dobro je poznato da je spolni organ Íambhua, Mahàdeve, pao na tlo,
zbog prokletstva Bhrigu Munija, kada je on otišao u utočište Êiìija. Kako onda sreća na ovome
svijetu i narednome može doći onima koji obožavaju Íambhua koji nosi ljudske lobanje na svome
tijelu. O Devã! Oni koji obožavaju Ganeíu, rođenog od prethodno spomenutoga Mahà Deve, u
strašnoj su zabludi; oni ništa ne znaju o Tebi, Božici Svemira, Koju je lako obožavati i Koja
ostvaruje četiri cilja ljudskoga postojanja. O Devã! Zbog Tvoje samilosti Ti si Svojim strijelama
svladala neprijatelje i premjestila ih na Nebesa; inače oni bi sigurno išli dolje u Pakao zbog
njihovih Karma. Brahmà, Hari, Hara i ostale Deve ne mogu shvatiti Tvoju veličinu; kako te onda
mogu spoznati obični ljudi koji su zaluđeni neizmjerno snažnim Sattva, Rajas i Tamas kvalitetama?
O Majko! Oni koji ne obožavaju Tvoja lotosova stopala nesumnjivo su obmanjeni i stoga oni
obožavaju vidljivo Sunce i Vatru; oni ne mogu shvatiti bit Veda koje su izložene na tisućama
stranica Írutija; oni su obmanjeni i zbog toga pate. O Majko! Mi mislimo da su utjecaji Tvojih
Sattva, Rajas i Tamas kvaliteta široko poznati na ovome svijetu; te kvalitete onako kako to
podučavaju razne osobe koje pripadaju raznim obmanjujućim školama Tantre, potiču ljude da
obožavaju Viìçua, Maheívaru, Sunce i Ganeíu te ih tako odvlače od obožavanja Tebe. O Majko! Ti
nisi ljuta na one ljude koji na ovaj način odvlače druge od obožavanja Tvojih lotosovih stopala,
potičući druge da obožavaju Harija, Haru i ostale; umjesto toga Ti se prema njima ponašaš ljubazno
i činiš da se oni naširoko slave kao oni koji posjeduju okultne moći, dovodeći druge ljude pod
njihovu vlast, ili privlačeći njima razne druge osobe. U Satya Yugi, Sattva Guça je bila snažnija i
stoga neistinite Íàstre nisu mogle izdignuti svoje glave; ali u ovome Kali Dobu, zbog toga što
Sattva Guça nije više tako snažna, prevladale su niže osobine; stoga ovi takozvani mudri Punditi
umjesto da obožavaju Tebe, oni obožavaju Harija, Haru i druge Deve, proizvode njihove mašte, a
Tebe skrivaju. O Majko! Ti si Brahma Vidyà, znanje Najviše Svijesti, Ti daješ oslobođenje Tvojim
posvećenicima kada oni predano obavljaju svoju Yogu. Zato čisti Sattva Muniji meditiraju isključivo
na Tebe. Oni koje se izgube u Tebi zaista su blagoslovljeni; što još njima u slavu reći, osim da oni
više neće morati patiti u maternicma svojih majki! O Majko! O Bhagavatã! Ovaj svemir si stvorila
Ti; Ti si, zato, njegova Majka. Dvadesetčetiri Esencije ili Tattve su nepokretne; kako bi one mogle,
bez Tvoje Chitíakti, stvoriti ovaj svijet? O Devã! Nikad ova čula i organi, obdareni Guçama i
Karmom, ne bi mogli obaviti ikakav radi ili donijeti ikakvu korist bez Tvoje energije.
O Majko! Da ti nisi Svàhà, bitni element u žrtvovanjima, kako bi Deve mogle dobiti
njihov dio Ghia kojega Muniji žrtvuju u svojim Yajéama? Zato, O Devã! Ti, bez sumnje, održavaš i
brineš se za ovaj svemir. O Bhagavatã! Ti si Ona Koja je na početku stvorila ovaj svijet; Ti si Ona
Koja održava bogove Harija, Haru i ostale; Ti si Ona Koja uništava ovaj svemir. O Majko! Deve ne
mogu dokučiti Tvoja djela; kako Te onda, ljudi, slaboga intelekta, mogu poznavati. O Majko! Ti si
sada spasila Deve ubivši ovoga strašnog Mahiìàsuru. O Majko! Sve Vede ne poznaju potpuno
Tvoje puteve djelovanja; kako Te onda mi, slaboga intelekta, možemo razumjeti! O Majko! Ti si
nam udovoljila ubivši našega neprijatelja, podloga Dànavu, nepojmljivog izvora boli svijetu; ovim
Tvojim činom Tvoja slava se proširila nadaleko i naširoko u ovome svemiru; zato, O Ti glasovitih
moćiju! Ti si Majka ovoga svijeta; spasi nas i održi nas Tvojom milošću."
34-35. Vyàsa reče: "O kralju! Hvaleći Devã na ovaj način, Devã im se obratila nježnim
riječima, ovako: "O Deve! Recite ako imate ikoju drugu tešku stvar za Mene da je obavim; kada
god se nađete u ikakvoj drugoj teškoj situaciji sjetite se Mene i Ja ću uništiti to zlo."
36-42. Deve su onda rekle: "O Devã! Ti si ispunila sve naše želje kada si ubila našega
neprijatelja Mahiìàsuru. Sada učini za nas to da se mi uvijek možemo sjećati Tvojih lotosovih
stopala i da naš Bhakti (predanost) prema Tebi bude čvrst i nesalomljiv. Majka je jedina koja
podnosi tisuće uvreda sina; mi zato ne možemo reći zašto ljudi, znajući to, ne obožavaju Majku
Svemira. U ovome tijelu uvijek borave dvije ptice, Jivàtmà (ljudska duša) i Paramàtmà (Vrhovna
Duša). Oni su tako intimni prijatelji da se nikad ne razdvajaju. Ali ne postoji treći prijatelj koji može
odgovarati za greške ovo dvoje. Zato utjelovljena duša koja napusti Tebe, svoga prijatelja, nikad ne
može postići nikakvo dobro; što više reći od ovoga! Ta poročna nemoralna osoba neusmnjivo je
veoma nesretna među Devama i ljudima. Onaj koji zadobivši ovo izuzetno ljudsko tijelo, dobiveno
uz mnogo teškoća, učestalo se ne sijeća Tebe s riječju i djelom, zasigurno je najpodliji među
ljudima. O Devã! Bilo u vrijeme očaja ili sreće, Ti si uvijek naš Spasitelj; zato nas zaštiti Tvojim
moćnim oružjima. O Devã! Ne postoje druga sredstva radi naše zaštite osim Milosti prašine Tvojih
lotosovih stopala."
43. Vyàsa reče: "O kralju! Nakon što su je Deve ovako hvalile, tada i tamo Devã je nestala.
Videći Devãn nestanak, Deve su se bile zatečene čudom."
Ovdje završava Devetnaesto Poglavlje Pete Knjige o molitvi i hvalospjevima Devã u Írã Mad
Devã Bhàgavatamu, Mahà Puràçi od 18.000 stihova od Maharìi Veda Vyàse.
L
POGLAVLJE XX.
H
1-11. Janamejaya reče: "O najbolji među Êiìijima! Sada sam doznao za čudesna
Devãna djela radi uspostavljanja mira na ovome svijetu. Iako sam ove riječi nektaru nalik čuo iz
tvoga lotosova lica, i dalje nisam zadovoljen. O najbolji među Munijima! Što su uradile glavne Deve
kada je Devã nestala, milostivo mi to reci. O Bhagavàne! Ja mislim da su one Jãve koje ne mogu
potpuno pojmiti čudesna Devãna djela manje sretna i da oni nisu obavili mnogo zaslužnih djela na
ovome svijetu. O Muni! Što reći za manje sretne duše, čak Mahàtme koji su veoma vješti u slušanju
ovakvih stvari, teško mogu biti zasićeni slušanjem o Devãnim djelima. O! Fuj na one koji ne slušaju
o ovim stvarima, bîti svih bíti, čijim slušanjem ljudi postaju Besmrtnici. Majčina je Lãlà zaštiti Deve
kao i velike Munije i ljudskim bićima služiti kao brod za prelazak oceana svijeta. Kako bi je se onda
zahvalne duše mogle odreći? Punditi učeni u Vedama objavljuju da je Devã u stanju ispuniti sve
želje. Zato bi one duše koje žele oslobođenje, svjetovne duše, bolesni, svi bi oni trebali neprestano
piti nektar Devãnih božanskih podviga. Posebno bi kraljevi, koji su uposleni u Dharmi, prikupljanju
bogatstva i užicima, trebali slušati o Njenome životu. O Muni! Kada oslobođene duše piju nektar
Devãnih podviga (tj. slušaju o Njenim podvizima), gdje je sumnja da bi i obična ljudska bića trebala
s ushićenom predanošću slušati o tim čudesnim stvarima! O najbolji među Munijima! Nije teško
izvesti zaključak da su oni koji u sadašnjem životu uživaju u bogatstvu, oni koji su u prethodnim
životima obožavali Božicu Bhavànã s lijepim Kunda cvijećem, Camphaka cvijećem i listovima Bela.
I oni bez ikakve predanosti, koji su zadobili ovo tijelo u zemlji Bharati (Indiji) i koji nisu obožavali
Božicu Majku, u sadašnjim su rođenjima bez žita i imovine, bolesni i bez potomaka. Oni su stalno
opterećeni nevoljama, uvijek lutaju kao sluge, izvršavajući naredbe drugih; dan i noć oni idu za
svojim sebičnim ciljevima, no ipak ne mogu obrocima ispuniti svoje stomake. Slijepi, gluhi i nijemi,
šepavi i gubavci pate od boli i bijede na ovoj zemlji; videći ih se, može se zaključiti da oni nikad
nisu obožavali Božicu Bhavànã. A oni koji su bogati, uspješni, koje služi mnoštvo slugu i koji uvijek
uživaju, kao kraljevi, za njih se zaključuje da su u svojim prethodnim životima sigurno obožavali
lotosova stopala Majke Božice.
12-15. Zato, O Satyavatãn sine! Budući si ti velikodušan, milostivo mi opiši izvrsna Devãna
djela. O najbolji među Munijima! Gdje je Božica, Mahà Lakìmã, stvorena od energija svih bogova,
otišla nakon što je ubila Mahiìàsuru i nakon što su je Deve obožavale i hvalile? O vema sretni! Ti si
mi rekao da je ona nestala iz vidokruga Deva; sada želim znati gdje Ona boravi sada, bilo da je to
na Nebesima ili u zemlji Smrtnika? Da li je Ona tada otišla u Vaikuçîhu ili na planinu Sumeru? O
Muni! Sve mi ovo točno ispričaj."
16-50. Vyàsa reče: "O kralju! Ranije sam ti rekao o lijepoj Maçi Dvãpi; taj je otok mjesto
Devãne zabave i Njoj veoma drag. Na tom su mjestu Brahmà, Viìçu i Mahàdeva bili preobraženi u
žene; kasnije su postali muškarci, te su se uposlili u svojim odgovarajućim dužnostima. To je
mjesto veličanstveno i divno i ono je središte oceana Nektara; tamo Devã Ambikà prema Svojoj volji
preuzima različite oblike. Na tu je Maçi Dvãpu otišla Devã nakon što su je hvalili Bogovi, na to
mjesto gdje se vječna Bhagavatã Bhuvaneívarã, inkarnacija Para Brahme, stalno zabavlja. Kada je
Najviša Božica nestala, Deve su na Mahiìàsurino prijestolje postavili kralja Íatrughnu, nadarenog
svim povoljnim osobinama, Vladara Ayodhye i potomka sunčeva roda. Nakon njegova postavljanja
za kralja, Indra i ostale Deve otišli su u svoja odgovarajuća boravišta. O kralju! Nakon što su Deve
otišle u svoja boravišta, podanicima na ovoj zemlji vladalo se prema Dharmi; i oni su udobno i s
lakoćom provodili svoje vrijeme. Kiša je padala pravovremeno i zemlja je bila prekrivena obiljem
žita i bogatstvom; stabla su bila puna voća i lišća i ljudima su bila izvor radosti. Krave s njihovim
vimima punim kao zemljani vrčevi davale su tako preobilnu količnu mlijeka da su ih ljudi počeli
musti kada god su trebali mlijeko. Vode rijeka su sve bile bistre i osvježavajuće; i one su tekle
uobičajenim tokovima; ptice su se skupljale u krug oko njih. Bràhmaçi, učeni u Vedama, bili su
uposleni u obavljanju žrtvovanja; Kìattriye su obdržavali svoju čistoću, te su bili uposleni u dobrim
djelima i u svome obrazovanju; kraljevi su se skrbili o provođenju pravde, te su bili uposelni u
vladanju svojim podanicima; iako su pojedini kraljevi bili okupirani raznim naoružanjem i oružjima,
ipak su se pridržavali mira. Na taj način među podanicima nije bilo svađa niti ratova; i rudnici su
ljudima davali obilje bogatstva. O najbolji među kraljevima! Bràhmiçi, Kìattrije, Vaiíye i Íïdre
postali su odani Božici. Bràhmaçi i Kìattriye tada su obavljali tako mnogo žrtvovanja da su se na
svakome kutku ove kugle vidjeli žrveni oltari i žrtvena mjesta (gdje se žrtva vezivala za vrijeme
žrtve). Žene su postale fine i dobroga ponašanja, istinoljubive i časne prema svojim muževima.
Ateizam i nepravedne radnje potpuno su iščezli s lica zemlje; ljudi su odbacili sve isprazne
rasprave; jedino su raspravljali o Íàstrama i nisu se ponašali suprotno nalozima Veda. Nitko se nije
međusobno svađao: siromaštvo i zlobne sklonosti bili su obuzdani; ljudi su svagdje živjeli u sreći.
Nije bilo nepravovremene smrti; nije bilo žalosti. Glad, nedostatak žita i strašne pošasti bili su
iskoljeni. Ljudi čak nisu bili ni bolesni; ljubomora i svađe su nestale. O kralju! Svi muškarci i žene
počeli su svagdje radosno provoditi svoje vrijeme kao Bogovi na Nebu. Nije bilo krađa, prevara,
ateizma, podmuklosti, taštine, licemjerja, pohote i sklonosti koje su suprotne Vedama. O
gospodaru zemlje! Svi su ljudi tada bili izuzetno odani vlastitoj Dharmi i uposleni u služenju
Bràhmaça. Bràhamaçi su također, prema trostrukome nacrtu kreacije bili Sàttvični, Ràjasični i
Tàmasični. Sàttvični Bràhmaçi su svi bili učeni u Vedama, pametni i istinoljubivi; oni su bili
ljubazni, svoje su strasti obuzdavali i od drugih nisu prihvatali nikakve poklone. Ispunjeni idejom
Dharme, obavljali su svoje Puroáàìa i druga takva žrtvovanja sa Sàttvičnom rižom, i td., ali nikad,
nikad nisu žrtvovali nikoju životinju. O kralju! Sàttvični Bràhmiçi davali su milostinju, proučavali su
Vede i obavljali žrtvovanja. Ovo su bile njihove tri radnje određene im od strane njihove Dharme.
Oni su bili zaposleni s njima. O kralju! Ràjasični Bràhmaçi bili su učeni u Vedama i djelovali su kao
svećenici Kìattriya, te su jeli meso kako su odobravala priznata pravila. Oni su bili zaposleni s
njihovih šest dužnosti. Nudili su žrtvovanja u svoje ime, pomagali su drugima u žrtvovanjima,
uzimali su darove, davali milostinju, proučavali Vede i druge podučavali u njima. Tàmasični
Bràhmaçi bili su ljuti, privrženi svjetovnim stvarima i ljubomorni. Oni su neznatno proučavali
Vede, te su veći dio svoga vremena provodili u služenju kraljeva. O kralju! Mahiìàsura je bio
ubijen, i svi su Bràhmaçi bili radosni, te su počeli slijediti Dharmu u skladu s Vedama, pridržavati
se zavjeta i davati milostinju. Kìattriye su počeli vladati podanicima, Vaiíye su obavljali svoje
trgovačke poslove i ostala plemena obavljala su svoje poljoprivredne poslove, čuvanje krava i
posuđivali su novac za kamatu. Na ovaj su način svi ljudi bili radosni zbog smrti Mahiìàsure.
Nemajući briga i tjeskoba, podanici su dobili mnogo bogatstva! Krave su bile nadarene povoljnim
osobinama i davale su obilje mlijeka, a rijeke su tekle pune vode. Stabla su se doimala
veličanstveno s obiljem voća; među ljudima nije bilo bolesti; ukratko, ljudi nisu imali mentalnih
tjeskoba i nije bilo niti previše niti premalo kiše; Íalava, miševa, i pobuna nije bilo. O kralju! Bića
nisu umirala prerano; umjesto toga su neprestano uživali u savršenome zdravlju i izobilju
bogatstva; sva su bića, uposlena u Vedskoj Dharmi, služila lotosova Chaçáikina stopala i tako
provodili svoje živote.
Ovdje završava Dvadeseto Poglavlje Pete Knjige o miru na svijetu u Mahàpuràçi Írã Mad
Devã Bhàgavatam od 18.000 stihova od Maharìi Veda Vyàse.
L
POGLAVLJE XXI.
H
1-6. Vyàsa reče: "O kralju! Sada ću ti pričati o tom izvrsnom svetom Devãnom životu i
djelima što uništava sve grijehe svih bića čineći ih sretnima. U drevna vremena, živjela su dva
snažna demona Íumbha i Niíumbha; oni su bili braća, snažni junaci i nesavladivi od strane muških
osoba. Te dvije opake Asure bili su okruženi brojnim Dànavama; oni su uvijek pravili nevolje
Devama. Onda je Božica Ambikà, radi dobrobiti Deva, u veoma strašnoj bitki ubila Íumbhu i
Niíumbhu sa svim njihovim slugama. Na bojnome polju Devã je ubila njihove glavne pomoćnike
Chaçáu i Muçáu i izuzetno strašnoga Rakta Vãju i Dhïmralochanu. Kada je Devã uništila ove
Dànave, Deve su se oslobodile straha; Deve su zatim otišle na lijepu planinu Sumeru gdje su hvalili
Devã i pjevali joj Hvalospjeve."
7-8. Čuvši o Íumbhi i Niíumbhi, Janamejaya je zapitao: "O najbolji među Munijima! Tko su
bili te dvije Asure? Kako su oni postali najsnažniji? Zašto su oni bili savladivi jedino od strane žene?
Kojom Tapasyom i čijom blagodati su oni postali tako jaki? I zašto ih je ta velika Devã ubila? Sve mi
ovo potanko opiši."
9-20. Vyàsa reče: "O kralju! Ja ću ti sada ispričati tu lijepu priču koja sadržava Devãna sveta
djela. Slušaj! Ovaj događaj pun onoga što je dobro, uništava sve grijehe slušatelja i dodijeljuje im
sve njihove željene stvari. U drevna vremena, Íumbha i Niíumbha, dva naočita i lijepa brata, izašla
su iz Pàtàle i došli na ovu zemlju. Kada su došli u doba njihove punoljetnosti, obavili su strogi
asketizam u Puìkari, svetome mjestu hodočašća, najpročišćujućem mjestu na ovome svijetu,
odbijajući da jedu rižu i piju vodu. Oni su postali tako vješti u njihovoj praksi Yoge da su u jednome
položaju proveli jednu Ajutu (10.000) godina. Na ovaj su način oni obavili veoma tešku Tapasyu.
Brahmà, Praotac sviju, bio je veoma zadovoljan njihovim asketizmom, te se pojavio pred njima,
jašući na Labudu, Njegovu nosiocu. Videći ih tako duboko uronjene u meditaciju, Stvoritelj im je
rekao da ustanu iz toga položaja, te im je rekao ovo: "Ja sam veoma zadovoljan vašim asketizmom;
Ja ispunjavam želje svih Loka; Ja sam došao vama, zadovoljan što vas vidim tako jake u vašem
asketizmu; zato tražite od Mene vaše željene blagodati; Ja ću vam ih dodijeliti." Vyàsa reče: "O
kralju! Čuvši tako Praočeve riječi, Íumbha i Niíumbha su ustali iz njihove meditacije; usmjerivši
svoju pažnju na Njega, okružili su oko Njega i ničice mu se poklonili sa srcima punima poštovanja.
Dvije su Asure bile veoma slabi i mršavi uslijed njihove Tapasye i ponašali su se veoma ponizno.
Kao komad drveta, oni su pali pred Njega, te su počeli govoriti ugodnim glasom, gušeći se od
snažnih osjećaja. Oni su rekli: "O Brahmane! O Deva Devā! O Ti, Oceanu milosti! Uništavatelju
straha posvećenika. O Gospode! Ako si zadovoljan s nama, dodijeli nam besmrtnost. Na ovome
svijetu ništa nije strašnije od smrti; bojeći se ove smrti, mi smo uzeli utočište u Tebi. O Ti, Oceanu
milosti! O Stvoritelju svijeta! O Gospode Deva! O Dušo Svemira! Zaštiti nas od straha od strašne
Smrti."
21-23. Brahmà reče: "Je li to blagodat koju vi tražite? To je u svakom pogledu protiv Zakona
Prirode; jer u ove tri Loke, ovu milost nitko nikome ne može dati. Svatko tko se rodi, mora i
umrijeti; i svatko tko umre, opet se mora roditi. Ovaj je Zakon na ovome svijetu od pamtivijeka
ustoličio Vrhovni Stvoritelj ovoga Svemira. Zato sva bića moraju umrijeti; u to nema sumnje. Stoga
bolje zatražite neku drugu milost; Ja ću vam je dodijeliti."
24-27. Vyàsa reče: "O kralju! Čuvši ove Brahmine riječi, dvije Dànave su duboko razmislili i
poklonivši se Prajàpatiju, Gospodu kreacije, oni su rekli: "O milostivi Gospode! Dodijeli nam onda
tu povoljnost da nas nitko muškoga roda, i to od Deva pa sve do ljudskih bića, ptica i jelena, ne
može svladati. Ovo je milost koju mi tražimo. Gdje postoji žena tako moćna da nas ubije? Mi se ne
bojimo nikoje žene u sve tri Loke. O rođeni iz lotosa! Mi, dva brata, želimo da nas nijedno muško
stvorenje ne može ubiti; ženska bića prirodno su slaba; njih se zato ne moramo bojati."
28-61. Vyàsa reče: "O kralju! Čuvši njihove riječi, Praotac Brahmà spremno im je dodijelio
njihove željene povoljnosti, te se vratio u Svoje boravište. Kada je Brahmà otišao, dvije su se
Dànave također vratili u njihova vlastita boravišta. Oni su zatim odredili Bhrigu Munija za njihova
svećenika, te su ga počeli obožavati. Bhrigu Muni, najbolji među Munijima, zatim je povoljnoga
dana i kada je konstelacija zvijezda bila povoljna, dao da se izradi lijepo zlatno prijestolje, te ga je
dao kralju. Íumbha, budući je bio stariji brat, tada je bio ustoličen za kralja; ostali hrabri i izvrsni
demoni počeli su se tamo brzo okupljati da bi ga služili. Dva velika ratnika Chaçáa i Muçáa,
ponosni zbog svoje velike snage, došli su tamo sa svojim golemim vojskama, kočijama, konjima i
slonovima. Na isti je način i Dhïmralochana, saznavši da je Íumbha postao njihov kralj, došao
tamo sa svojom vlastitom vojskom. Tada je tamo došao veliki ratnik Rakta Vãja, veoma snažan zbog
povoljnosti koju je prethodno dobio, praćen vlastitom vojskom od dvije Akìauhine vojnika. O
kralju! Slušaj zašto je Rakta Vãja postao tako nesavladiv; kada god bi ovaj Asura bio ranjen bilo
kojim oružjem, ako bi iti jedna kap njegove krvi pala na tlo, iz te bi se krvi smjesta stvorilo
nebrojeno Asura, koji bi nalikovali njegovoj opakoj naravi i sa sličnim oružjima u njegovim rukama.
Ove Asure rođene od ove krvi izgledali bi isto kao sam Rakta Vãja i bili bi slični po snazi i spremni
da se bore čim bi se pojavili. Taj veliki ratnik, veliki Demon Rakta Vãja, bio je nesavladiv u bitki
zbog bagodati koju je imao i nijedno biće ga stoga nije moglo ubiti. Ostale Asure, kada su saznale
da je Íumbha postao njihov kralj, došli su se tamo s njihovim vojskama koje su se sastojale od
slonova, kočija, konjice i pješadije, te su ga počeli služiti. Vojska Íumbhe i Niíumbhe na taj je
način postala bezbrojna; i oni su silom svladali i ovladali svim kraljevstvima koja su tada postojala
na površini zemlje. Onda je Niíumbha, uništavatelj neprijatelja, okupio svu svoju vojsku i bez
ikakva odlaganja otišao na Nebesa da bi svladao Indru, Íachãna Gospoda. On se borio veoma
žestoko sa svim Lokapàlama koji su se nalazili svuda oko njega kada ga je Indra Svojom munjom
pogodio u prsa. Tako pogođen, Niíumbha je pao na tlo u nesvijest, a njegovi vojnici, poraženi u
bitki, pobjegli su na sve strane. Íumbha, uništavatelj neprijateljskih trupa, čuvši za stanje u kojemu
se nalazio njegov mlađi brat, smjesta je došao na bojno polje i prema Devama je odapeo mnoštvo
strijela. Neumorni se Íumbha borio tako žestoko da su Indra i ostale Deve i Lokapàle bili poraženi.
Íumbha je zatim bezuvjetno Indri oduzeo prijestolje, te je prisvojio Nebesko Drvo i Nebesku
mliječnu kravu koja je u stanju ostvariti sve želje kao i ostale izvrsne stvari kojima je vladao Indra.
U stvari, taj je uzvišeni Asura ovladao trima Lokama, te je oduzeo sve ono što je bilo ponuđeno u
žrtvovanjima. On je postao veoma sretan zadobivši Nandana Vrt i bio je izuzetno ushićen kada je
pio nebeski nektar. On je zatim u bitki porazio Kuveru, boga bogatstva i zaposjeo njegovo
kraljevstvo. On je porazio Mjesec, Sunce i Yamu, Boga Smrti i zaposjeo njihove položaje. U pratnji
svoje vojske, Niíumbha je oduzeo kraljevstva Varuçi, Vatri i Zraku te je počeo vladati umjesto njih.
Tako lišeni svojih kraljevstava, obilja i bogatstva, Deve su napustile Nandana Vrt i od straha
pobjegli u pećine brda i planina. Bez svojih prava, Deve su bez ikakva oružja, sjaja, doma, i bez
igdje za ići, počele lutati po osamljenim šumama O kralju! Svi su Besmrtnici počeli besciljno lutati
po osamljenim vrtovima, planinskim pećinama i rijekama nigdje ne nalazeći sreću; jer sreća
potpuno ovisi o rukama Sudbine. O gospodaru ljudi! Čak one sretne osobe, koje su snažne, bogate
i mudre, povremeno se suočavaju s očajem i siromaštvom. O kralju! Kako su čudesni putevi
Vremena! Ono kraljeve i darivatelje čini prosjacima; snažnoga čini slabim; učene čini neukim; i
velike ratnike pretvara u bijedne kukavice. O kralju! Vàsava je obavio stotinu žrtvovanja konja i
zadobio je izvrstan Indrin položaj; ali on se opet našao u velikim teškoćama; ovako se okreće točak
Vremena..
59. Vrijeme je to koje ljudima dodijeljuje dragulj znanja i Vrijeme je to koje opet istoga
čovjeka lišava njegove mudrosti i čini ga velikim griješnikom.
60-61. Bhagavàn Viìçu preuzima inkarnacije, pod kontrolom Vremena, u pojedinim nižim
maternicma kao vepar, i td., i Mahà Deva na Svome tijelu nosi ljudske lobanje, koje nisu prikladne
čak ni za dodirnuti ih. Kada Brahmà, Viìçu, Maheía i ostali pate od tako bolnih stvari, onda se
čovjek ne treba čuditi zbog učinaka Velikoga neshvatljivog Vremena.
Ovdje završava Dvadesetprvo Poglavlje u Petoj Knjizi o Íumbhinu i Niíumbhinu
svladavanju Nebesa u Írã Mad Devã Bhàgavatamu, Maha Puràçi od 18.000 stihova, od Maharìi
Veda Vyàse.
L
POGLAVLJE XXII.
H1-7. Vyàsa reče: "O kralju! Kada su sve Deve bile poražene, Íumbha je počeo vladati
svim njihovim kraljevstvima; tako je prošlo tisuću godina. Deve, lišene njihovih kraljevstava,
nalazile su se u oceanu briga i tjeskoba; oni su bili veoma žalosni. Tada su se s poštovanjem
obratili njihovu vlastitom Guruu Brihaspatiju ovim riječima: "O Guru! Što sada da uradimo? O
sveznajući! Ti si Veliki Muni; milostivo nam reci postoji li ikoji način da se oslobodimo trenutne
nevolje. Postoje tisuće Vedskih Mantri koje dodijeljuju željene plodove ako ih se obožava
ispravnim ritualima i ceremonijama i ako se primijenjuju sva propisana pravila. O najbolji među
Munijima! U Vedama se spominju mnoge Yajée koje dodijeljuju sve željene plodove; ti ih sve znaš;
zato milostivo obavi te Yajée. Pravilno izvrši sve one ceremonije koje Vede određuju radi
svladavanja neprijatelja; O potomče Àngirase! Ti bi trebao što je moguće ranije obaviti ta žrtvovanja
radi uništenja Dànava tako da sve naše žalosti budu privedene kraju."
8-22. Brihaspati reče: "O Gospode Sura! Sve Mantre koje se spominju u Vedama daju
željene učinke, ali jedino u skladu s Velikom Sudbinom; one same ne daju učinke već to rade
pokoravajući se zakonima određenim od Prirode. Svi ste vi predsjedavajuća Božanstva Vedskih
Mantri; ali sada, čudnom ironijom Vremena, našli ste se u teškoćama i nevoljama; što mogu ja
uraditi u ovome slučaju? Vidite! Indru, Agni, Varuçu i ostale bogove, priziva se u žrtvovanjima;
kako onda žrtvene ceremonije mogu učiniti dobro kada ste se vi našli u velikim teškoćama? Zato
nema lijeka onome što se neizbježno mora dogoditi; ali oni koji su mudri kažu da u takvim
slučajevima treba primijeniti sredstva. Neki mudraci kažu da je Sudbina jaka ali oni koji zagovaraju
princip preuzimanja mjera da se stvar popravi kažu da je Sudbina nemoćna tvrdeći tako da ulaganje
truda vodi uspjehu. Ali, o kralju Deva! Utjelovljene bi duše trebale uzeti u obzir Sudbinu i pribjeći
ulaganju napora; nikad nije uputno ovisiti samo o Sudbini. Zato je uputno dosjetiti se, onoliko
koliko čovjeku dozvoljava njegova pamet, najboljih načina za pomoć. O Deve! Ja sam neprestano
mislio o ovome predmetu i reći ću vam moje mišljenje. Slušajte! U drevna je vremena, Bhagavatã,
nakon što ju se zadovoljilo, ubila Mahiìàsuru; i nakon što ste je vi hvalili i pjevali joj hvalospjeve,
Ona vam je dala tu blagodat da će Ona otkloniti sve vaše žalosti i nevolje čim je se sjetite, te vam je
rekla da se svi vi morate sjetiti Nje kada se god pojavi neka teškoća zbog djelovanja Velike
Sudbine. Ona će vas tada osloboditi vašeg oceana velikih teškoća. Zato svi vi sada idite na veoma
svete i izuzetno lijepe Himàlayske planine i vašom ljubavlju i predanošću obožavajte
najblagorodniju Devã Chaçáiku. Primijenite sva pravila temeljne Mantre Màye i uposlite se u
izgovaranju Njenog Imena uz pratnju nuđenja u vatru. Yogijskom snagom sam saznao da će Ona
biti zadovoljna s vama. Ja vidim da će danas vaše nevolje biti privedene kraju; u to nema niti
najmanje sumnje. Ja sam čuo da Devã uvijek boravi na Himàchalu; ako je budete obožavali, hvalili i
pjevali joj hvalospjeve, Ona će vam sigurno dodijeliti vaše željene blagodati. Zato čvrsto odlučite
ovo uraditi i idite na Himàlaye. Ona će ispuniti vaše želje i udovoljiti svim vašim željama."
23-24. Vyàsa reče: "O kralju! Čuvši njegove riječi, Deve su otputovale na Himàlaye i tamo
su se udubili u predano obožavanje Vrhovne Božice i u svojim su srcima stalno počeli meditirati na
temeljnu Mantru Màye (Hrãm). Oni su se poklonili Božici Mahà Màyi, Uništavateljici strahova
Njenih Bhakta, te su joj sa savršenom predanošću počeli pjevati hvalospjeve.
25-42. Oni su rekli: "O Božice! Pozdravi Tebi! Tebi, Gospodarici Svemira! Gospodarici
naših srca! Ti si Vječno Blaženstvo i Davateljica Blaženstva Devama! Pozdravi Tebi! Ti si
Uništavateljica Dànava i Ostvariteljica svih želja ljudskim bićima. Tebi se može približiti
predanošću. Pozdravi Tebi! O Ti, Utjelovljenju svih Deva! Tvoja su imena nebrojena; Tvoji su oblici
nebrojeni, nitko ih ne može izbrojiti. Ti boraviš uvijek kao Inkarnirana Snaga u svim radnjama,
Stvaranju, Održavanju i Rastvaranju Bića. O Božice! Ti si Pamćenje, Postojanost, Inteligencija,
Starost. Ti si hranjenje, zadovoljstvo; Ti podržavaš cijeli Svemir; Ti si Cilj, slava i intelekt i Ti si
Vječno Neispoljeno Sjeme. Sada se klanjamo onim Tvojim oblicima kroz koje Ti na ovome svijetu
služiš nakanama Deva jer sada trebamo mir. Ti si opraštanje i milost; Ti si Yoga Nidrà (stanje
između sna i budnosti); Ti si ljubaznost i Ti boraviš u svim bićima, Ti si izvrsna, veličanstvena i
glasovita; O Božice! Ti si već služila nakanama bogova ubivši našega velikog neprijatelja
Mahiìàsuru, bahatog od ponosa. Zato je Tvoja milost veoma znana među bogovima; štoviše, Tvoja
je milost poznata od vjekovnih vremena i o njoj se priča u Vedama. Kakvo je čudo u tome da majka
spremno hrani svoje vlastite sinove i brižno se brine o njima! Jer Ti si Majka Deva; Ti si veliki
izvor njihove pomoći; zato ispuni njihove želje cijelim Tvojim srcem. O Devã! Mi ne poznajemo
granicu Tvojih osobina niti Tvojih oblika; O Božice! Cijeli Svemir obožava Tebe. Ti si potpuno
sposobna spasiti nas od svih opasnosti; mi smo predmet Tvoga sažaljenja; spasi nas od sadašnjih
nevolja! Ti si u stanju ubiti neprijatelje bez odapinjanja ijedne strijele, bez zadavanja ikojeg udarca,
bez bacanja ikojeg trozubca, sjekira, Íakti (vrsta oružja), buzdovane, ili bilo kojeg drugog oružja;
Ti ih možeš ubiti samo pukom Tvojom voljom; ipak zbog zabave i dobra svih bića, Ti obavljaš
Tvoje Lãle inkarnirajući se i boreći se. Putem razlučivanja istine od neistine mi smo ustanovili da si
Ti Vrhovni Uzrok ovoga cijelog Svemira. Brahmà je Stvoritelj, Viìçu je Održavatelj, i Maheía je
Uništavatelj; tako je navedeno u Puràçama. No Ti si Ona Koja je stvorila ova tri Boga; zato si Ti
Majka sviju; u to nema sumnje. O Devã! U drevna vremena, ove tri Deve su te obožavali; Ti si bila
zadovoljna i dala si im najbolje snage. Tako nadareni Tvojim snagama, oni su postali sposobni
krasno stvoriti, održavati i uništiti ovaj Svemir. Zar nisu nerazumne budale oni, iako bi to mogli biti
i Yatiji (osobe koje održavaju samokontrolu), koji ne obožavaju Majku Svemira, Inkarnaciju
Svijesti, Davateljicu oslobođenja, Čija stopala obožavaju Deve, i Čijim se obožavanjem čovjeku
ostvaruju sve njegove želje. One Vaiìçave, Saure (obožavatelji Sunca) i Paíupate (obožavatelji
Íive) sigurno su nerazborite hvališe koji ne meditiraju na Tebe kao na utjelovljenje Kamale
(napredak), skromnosti, ljepote, stalnosti, Slave ili hranjenja. O Majko! Asure, Hari, Hari i ostale
velike Deve obožavaju Tebe na ovome svijetu; zato oni smrtnici na površini zemlje koji ne
obožavaju Tebe sigurno su zaluđeni od strane njihova Stvoritelja. O Devã! Hari osobno služi
lotosova Lakìmãna stopala bojeći ih (palce i ostale prste stopala) u crveno; Hara je veoma uposlen
oko služenja Pàrvatãnih lotosovih stopala i uzima prašinu s njih ; Lakìmã i Pàrvatã su u stvari
ispoljenja dijela Tebe; zato služiti njih nije ništa drugo do služenje Tebe. Što reći o drugim
osobama, čak o onima koji mogu razlikovati stvarno od nestvarnog i onima koji su napustili
svjetovne domove postavši nepristrasni prema svjetovnim objektima, čak ti Muniji gaje opraštanje i
milosrđe, koji su ništa do kvalitete Tebe; zato ima li itko na ovoma svijetu tko ne služi Tvoja
lotosova stopala? O Devã! Ona ljudska bića koja ne služe Tvoja lotosova stopala, srljaju u propast u
strašnim bunarima ove Samsàre, krugu rađanja i umiranja, te su lišena svih zadovoljstava. Što se
još može reći nego to da ta bića koja su pala strašno pate od siromaštva, ponižavanja, gube,
glavobolje i kroničnog proširenja slezene. O Majko! Te osobe nemaju nikakve imovine i žena; oni
nose terete od drva i skupljaju travu i lišće pokazujući svoju vještinu u takvim stvarima; oni su
slaboga shvaćanja i u svojim prethodnim rođenjima nikad nisu služili Tvoja lotosova stopala. Mi
smo ovo veoma dobra spoznali unutar naših srca."
43-47. Vyàsa reče: "O kralju! Nakon što su sve Deve ovako hvalile Devã, Devã Ambikà, puna
mladosti i ljepote, iz samilosti prema njima tada i tamo smjesta se pojavila. Ta izuzetno lijepa
Bhagavatã, nadarena svim povoljnim osobinama, i ukrašena Božanskim odorama, nakitom,
vijenicma, pastom od sandalovine i td., pojavila se pred Devama. Pred Kojom se čak svjetski
očaravatelj Kupid klanja; s takvom ljepotom, Božanskim izgledom, Devã se pojavila iz planinske
pećine da bi se okupala u Gangesu. Ta Devã, ugodna glasa kao u kukavice, veselo je, smješeći se,
počela govoriti Devama, koji su joj pjevali hvalospjeve, glasom dubokim nalik grmljavini oblaka.
48. Devã je rekla: "O njabolji među Surama! Koga neprestano hvalite na ovome mjestu? Što želite?
Zašto ste tako tjeskobni i zabrinuti? Sve mi to sada recite."
49. Vyàsa reče: "O kralju! Deve su prvo bile očarane Njenom ljepotom i toplinom; zatim,
ohrabreni Njenim milozvučnim riječima, s velikom su radošću počeli govoriti.
50-57. Deve su rekle: "O Devã! Mi se molimo Tebi; O Gospodarice Svemira! Mi ti se
klanjamo ničice. O Ti, Oceanu milosti! Zaštiti nas od svih nevolja; mi smo veoma zabrinuti i Daitye
nas tlače. O Velika Božice! U vjekovna vremena Ti si ubila Mahiìàsuru, izvor nevolja sviju i onda si
nam rekla da te se sjetimo kada god se pojavi neka nevolja, i da ćeš nam nesumnjivo otkloniti sve
nevolje koje dolaze od Daitya čim te se mi sjetimo. O Devã! Sada smo te se sjetili iz samoga tog
razloga. Dvije Asure koje su se sada pojavile stvaraju veliki nemir; i njih ne može ubiti nijedno
muško biće. Snažni Raktabãja, Chaçáa i Muçáa i ostale Asure lišili su Deve njihovih Nebesa.
Jedino si Ti naš cilj i utočište; osim Tebe ne postoji nitko tko bi nas spasio. Zato, O Lijepa Božice!
Obavi ovaj rad za Deve koje su izuzetno uznemirene i očajne. O Snažna Devã! Deve su uvijek u
službi Tvojih lotosovih stopala; no ipak su izložene opasnostima od strane veoma snažnih Dànava;
O Majko! Ti štitiš očajne; zaštiti zato Deve koje su ti odane. O Majko! Dànave, veoma osmjelene
njihovim moćima, pustoše po površini Zemlje; imajući sada na umu da si na početku Yuga Ti
stvorila cijeli ovaj Svemir, sada bi ga trebala zaštiti."
Ovdje završava Dvadesetdrugo Poglavlje Pete Knjige o hvaljenju Devã od strane Deva u Írã
Mad Devã Bhàgavatamu, Mahà Puràçi od 18.000 stihova od Maharìi Veda Vyàse.
L
POGLAVLJE XXIII.
H
1-7. Vyàsa reče: "O kralju! Nakon što su Deve ovako hvalile Devã, Ona je iz Svoga
tijela stvorila drugi nadasve lijepi oblik. Ovaj stvoreni oblik, Ambikà Devã, u svim je svjetovima
postao poznat kao Kauíikã. Kada je Kauíikã bila stvorena iz Pàrvatãna tijela, Pàrvatãno je tijelo
postalo crno i taj novi oblik postao je poznat kao Kàlikà. Njen strašni crni izgled, kada ga se
gledalo, čak je i Daityama ulivao strah. O kralju! Ova je Devã sada na ovome svijetu postala poznata
kao Kàlaràtri, noć uništenja na kraju svijeta. Devã Ambikà je tada počela izgledati veličanstveno,
ukrašena raznim ukrasima; Njen lijepi oblik doimao se veličanstveno. Devã Ambikà tada se za
kratko nasmiješilöa, te je rekla: "Ne bojte se; upravo sada Ja ću ubiti vaše neprijatelje. Moja je
obavezna dužnost ostvariti vaše nakane; zato ću u bitki ubiti Niíumbhu i ostale radi vaše sreće."
8-30. Rekavši ovo, Devã Bhagavatã, puna sjaja, sjedeći na lavu, i vodeći Kàliku sa Sobom,
ušla je u grad Íumbhe, neprijatelja bogova. Ambikà je u društvu s Kàlikom otišla u vrt koji je
graničio s gradom, te je počela pjevati tako ljupko melodičnim glasom koji očarava čak Boga
Ljubavi, koji opčinjava cijeli svijet. Što više reći nego da su čuvši ovu ljupku melodičnu pjesmu čak
i ptice i životinje bile očarane; Deve na nebu tada su osjećali veliko zadovoljstvo. U međuvremenu,
Chaçáa i Muçáa, dvije strašne Asure, i Íumbhine sluge, slučajno su došli tamo na izlet, te su
vidjeli lijepu Ambiku Devã kako pjeva i Kàliku Devã Koja je sjedila pokraj Nje. O najbolji među
kraljevima! Čim su Chaçáa i Muçáa vidjeli tu izuzetnu ljepotu Božice Bhagavatã, oni su smjesta
otišli Íumbhi. Došavši gospodu Daitya koji je sjedio u svojoj odaji, oni su mu se ničice poklonili, te
su mu se ugodnim glasom obratili ovako: "O kralju! Ovamo je slučajno na lavu došla žena s
Himàlaya; Njeni udovi sjaje svim dobrim znacima tako izrazito da bi čak Bog Ljubavi bio očaran
njenim viđenjem. Nigdje u Deva Lokama, Gandharba Lokama ili na zemlji ne može se naći tako
lijepa žena; nikad ranije nismo vidjeli niti čuli za takvu ženu. O kralju! Ta žena pjeva tako lijepo i
ugodno svima da čak srne stoje očarane nepokretno pokraj Nje, takoreći Njenim melodičnim
glasom. O kralju! Ta je dama prikladna za tebe; zato prvo ustanovi čija je kćer ta žena, zašto je
došla ovdje i zatim je oženi. Budi siguran da se tako lijepu ženu ne može naći nigdje na ovome
svijetu. Zato je dovedi u tvoju kuću i oženi je. O gospodaru ljudi! Ti si dobio sve dragulje od Deva;
zašto onda ne prihvatiti ovaj Dragulj u obliku žene? O kralju! Ti si silom uzeo izvanredno lijepog
Indrinog slona Airàvatu, Pàrijàta Stablo, konja Uchchaiíravu sa sedam lica, i mnoge ostale
dragulje. Tvojom si moći prisvojio Princa Dragulja, nebeska kola Stvoritelja Brahme. Kuveru si
lišio njegova bogatstva u vrijednosti Padme (tisuću milijardi) i Varuçu, Boga oceana, njegova
bijelog kišobrana. O kralju! Kada je Varuça bio poražen, tvoj je brat silom uzeo njegovo Pàía
oružje. O kralju! Veliki ti je ocean iz straha dao razne dragulje i iskazao ti poštovanje davši ti
vijenac od lotosa koji nikad ne venu. Što više reći od toga nego da si ti svladao Smrt i oduzeo joj
Njenu snagu i da si s lakoćom svladao Boga Smrti te mu oduzeo Njegov strašni štap. O kralju! Ti si
doveo tu Nebesku kravu koja je nastala kada je ocean bio uzburkan; ta je krava i dalje s tobom; što
više reći od toga nego da su Menakà i ostale Apsare pod tvojom vlašću. Na ovaj si način svojom
snagom dobio sve dragulje. Zašto onda ne uzmeš tu izuzetno lijepu ženu, dragulj među ženama. O
kralju! Svi dragulji u tvojoj kući služit će njihovoj pravoj svrsi, bez sumnje, onda i samo onda kada
budu sjajili s ovom kraljicom dragulja - ovom Ženom. O gospodaru Daitya! U sve tri Loke ne može
se naći tako Lijepa Žena kao ova koju sam ti sada opisao. Zato brzo dovedi ovu Lijepu Ženu i
prihvati je za svoju ženu."
31-35. Vyàsa reče: "O kralju! Čuvši ugodne riječi Chaçáe i Muçáe, Íumbha se veselo
obratio Sugrãvi koji je bio blizu njega. Íumbha je rekao: "Idi, Sugrãva, uradi posao moga glasnika; ti
si veoma vješt u tim stvarima. Toj Lijepoj Ženi vitka struka obrati se tako da mi se ona preda. Oni
koji su dobro upućeni u znanost ljubavi kažu da bi pametni trebali prema ženama primijeniti samo
dvije metode. To su obzirnost i nježne riječi, te darovi. Jer primjenjujući politiku nesloge ili
razdora, pokazuje se dvoličnost i to je onda nepodesno ispoljavanje ljubavnih osjećanja; i nadalje
primjenjivanjem kažnjavanja dolazi do remećenja ljubavnih osjećanja. Zato mudri ove prethodno
spomenute politke osuđuju kao pokvarena sredstva. O glasniče! Gdje je ta žena koja nije uzbuđena
strašću kada joj se govore dobre i ugodne riječi u skladu sa Íama i Dàna metodama?"
36-37. Vyàsa reče: "Čuvši stručne Íumbhine riječi, Sugrãva je žurno otišao na mjesto gdje
se nalazila Majka Svijeta. Tamo je vidio Lijepu naočitu Ženu koja je sjedila na lavu; on ju je propisno
pozdravio, te joj se obratio nježnim i ugodnim riječima.
38-49. Glasnik je rekao: "O Ljepotice! Íumbha, neprijatelj Bogova i kralj sviju, lijep je u
svakom pogledu, on je vladar tri Loke, veliki je junak i svladatelj sviju. Čuvši za tvoju ljepotu i
ljupkost, taj plemeniti vladar postao ti je tako mnogo privržen i tako strastven da je mene poslao
Tebi da ti izrazim njegove nakane. O Ti nježnih udova! Molim te saslušaj riječi pune ljubavi i
naklonosti koje ti je gospod Daityā poslao. On je rekao: "O Voljena! Ja sam porazio sve Deve i tako
postao gospodar tri svijeta; ja dobivam sve što se ponudi pri žrtvenim radnjama i ceremonijama,
bez napuštanja moje kuće. Ja sam oduzeo sve dragulje i bogatstvo koje je pripadalo Devama;
dosljedno tome boravište Bogova sada je postalo bezvrijedno, jer su svi njegovi dragulji odneseni.
O lijepa Ženo! Ja sada uživam u svim draguljima koji postoje u tri Loke; osim toga, sve Deve,
Asure, i ljudska bića svoje vrijeme provode podređeni meni. Ali čim su Tvoje osobine doprle do
mojih ušiju, Ti si prodrla u moje srce i učinila me posve ti podređenim; O ljepotice! Što sada da
uradim? Što god mi Ti narediš, ja sam to spreman učiniti; uistinu, ja sam sada Tvoj sluga; stoga bi
me Ti trebala spasiti od strijela strasti. O Ti očiju nalik onim od labuda! Ti si me uistinu učinila
Tvojim zarobljenikom. Ja sam veoma uznemiren Kupidovim strijelama; zato me služi prihvačajući
da postaneš Gospodarica tri svijeta i na taj način uživaj u izvrsnim stvarima koje nemaju premca. O
Izvrsna Ženo! Mene nikako i nikad ne mogu ubiti Deve, Asure i ljudska bića. O Ženo! Napredak će
uvijek biti s Tobom i uvijek ćeš biti sretna. Moći ćeš uvijek uživati gdje god želiš." Glasnik je
nastavio: "O Devã! Molim te razmisli o ovim riječima gospoda Daitya i reci Tvoje mišljenje na isti
obzirni način; O Živahna Ženo! Ja ću odmah otići Íumbhi i izvijestiti ga o Tvome stavu."
50. Vyàsa reče: "O kralju! Spremna služiti nakani Bogova, Devã je saslušala glasnikove
riječi te je, smješeći se, odgovorila prijatnim glasom.
51-66. Írã Devã je rekla: "Ja dobro poznajem Íumbhu i Niíumbhu; kralj Íumbha je veoma
moćan, svladatelj svih Deva, i uništavatelj neprijatelja. On je riznica svih dobrih osobina, uživatelj u
svim zadovoljstvima, veoma hrabar, obziran, te je lijep, u stvari drugi Kupid. On je okićen s
tridesetdva povoljna znaka; posebno on je junak i ne može ga ubiti nitko među Devama i ljudskim
bićima. O glasniče! Znajući to, Ja sam došla ovdje da vidim toga velikog ratnika Íumbhu. Dragulj
dolazi u dodir sa zlatom da bi povećao svoj sjaj; zato sam ja iz daleka došla ovdje da vidim moga
muža. Videći sve Deve, Gandharbe, Ràkìase i ostale istaknute lijepe osobe na zemlji Ja sam
ustanovila da su svi oni preplašeni i gotovo bez svijesti, te da drhte pri pomeni Íumbhina imena.
Zato sam, čuvši o njegovim sposobnostima, došla ovdje da ga vidim. O glasniče! O sretni! Idi sada
tom velikom junaku Íumbhi i nasamo mu reci Moje sljedeće ugodne riječi: "Ti si prvi među
snažnima; najljepši među najljepšima, učen u svim granama znanja, sposoban, dobrotvoran,
pametan, rođen u istaknutoj plemenitoj obitelji, poduzetan, i svladatelj Deva; posebno, pukom
snagom tvojih ruku, ti si na tako visokome položaju i uživaš u svim draguljima. Zato, O kralju!
Znajući o tvojim osobinama, Ja sam uistinu došla mojom vlastitom voljom u tvoj grad sa željom da
za sebe dobijem muža. O plemeniti! Ja sam prikladna da budem tvoja supruga. O gospodaru
Daitya! Za moj brak postoji mala zapreka. Sada ću ti reći o njoj. U mojoj mladosti dok sam se igrala
s mojim drugaricama, Ja sam nasamo pred njima obećala, djelom zbog djetinjastosti i dijelom zbog
taštine zbog tjelesne snage, da ću sigurno za muža prihvatiti onoga junaka koji je snažan kao Ja i
koji me porazi u bitki, na taj način iskušavajući njegove snage i slabosti. Moje su se drugarice
smijale na moje riječi te su s čudom rekle: "Zašto je ova djevojčica izrekla tako izuzetno teško
obećanje?" Zato, O vladaru! Oženi me i ispuni Moje želje nakon osvjedočenja o Moju snagu i Moga
poraza u bitki. O ti koji si lijep u svakom pogledu! Bolje dođi osobno ili neka dođe tvoj brat
Niíumbha i obavi ceremoniju vjenčanja nakon Moga poraza na bojnome polju."
Ovdje završava Dvadesettreće Poglavlje Pete Knjige o Kauíikãnu ispoljavanju hrabrosti u
Írã Mad Devã Bhàgavatamu, Mahà Puràçi od 18.000 stihova od Maharìi Veda Vyàse.
L
POGLAVLJE XXIV.
H
1-12. Vyàsa reče: "O kralju! Glasnik je bio zaprepašten Devãnim riječima, te je rekao:
"O Lijepa Ženo! Što Ti kažeš? Izgleda da zbog Tvoje ženske naravi ti ne razumješ cijelu stvar. O
Devã! Ti se uludo hvalisaš; kako možeš očekivati da ćeš pobijediti Íumbhu u bitki kada je on
svladao Indru i Deve i mnoge druge Dànave? O Lotosooka! U tri svijeta nema junaka koji u bitki
može svladati Íumbhu; u borbi prsa u prsa Ti bi izgledala kao puka mrvica pred tim kraljem
Demona. O lijepa Ženo! Nikad se ne bi trebalo reći ništa bez da se prethodno dobro ne razmisli;
čovjek mora izvagati svoju snagu i onu od drugih i onda govoriti u skladu s time. Kralj Íumbha,
gospod tri svijeta, opčinjen Tvojom očaravajućom ljepotom, te želi; zato ispuni njegove želje i
postani njegova voljena žena. Bolje sada odbaci Tvoju neozbiljnost i obožavaj Íumbhu i Niíumbhu;
ja govorim za Tvoje dobro; zato prihvati moj savjet. Ljubavno osjećanje je najbolje među devet
prevladavajućih osjećanja. Zato bi svako inteligentno biće trebalo s pažnjom njegovati ovo ljubavno
osjećanje. Ako Ti, O slabašna djevojko! ne otiđeš Íumbhi, tada će se taj gospodar zemlje veoma
naljutiti i naredit će svojim slugama da te silom dovedu njemu. O naočita Ženo! Ti ponosni demoni
pred Íumbhu će te dovesti držeći te za kosu; u to nema sumnje. O Ti vitka tijela! Bolje odbaci
drskost u svakom pogledu i održi Tvoje samopoštovanje. Ti si predmet poštivanja i divljenja i kao
takva bi trebali ići pred njega. Kolika je razlika između bitke koja čovjeka čini podložnim
posjekotinama i ranama od strane oštrih strijela i zadovoljstava koja dolaze od seksualnog odnosa!
Ovo dvoje su kao dva suprotna pola; zato prosudi što je beskorisno i što je korisno i prihvati moj
dobri savjet. Ako budeš služila Íumbhu ili Niíumbhu bit ćeš izuzetno sretna."
13-19. Devã odgovori: " O glasniče! To si sretan; ti si dobro naučen da govoriš istinu; Ja
dobro znam da su Íumbha i Niíumbha jaki. Ipak, obećanje koje sam dala zbog moje djetinjaste
prirode ne mogu prekršiti. Zato reci snažnome Íumbhi ili Niíumbhi da nitko ne može biti moj muž
jednostavno zbog svoje ljepote. Bez da me ne porazi u bitki, nitko me neće moći oženiti. Zato me
svladaj i oženi me po svojoj volji. Iako slabijega spola, Ja sam došla ovdje boriti se; znaj ovo kao
sigurno. Zato, ako si sposoban, bori se i obavi dužnost ratnika. A ako si se prestrašio videći moj
trozubac ili ako želiš živjeti, napusti Nebesa i ovu zemlju i bez odlaganja idi dolje u Pàtàlu. O
glasniče! Idi sada tvome gospodaru i ljubazno mu reci ove riječi. Tada će taj snažni gospod Dànava
prosuditi što bi trebalo uraditi. O poznavatelju Dharme! Govoriti istinu pred neprijateljem, pred
vlastitim gospodarem, nedvojbeno je dužnost glasnika na ovome svijetu; zato brzo idi njemu i reci
mu ono što sam ti rekla."
20-21. Vyàsa reče: "O kralju! Glasnik je bio veoma iznenađen što čuje drske riječi, iako
pune razboritosti i pouke, od Devã, nadute od taštine zbog Njene snage, da bi zatim otišao. Došavši
gospodu Daitya, glasnik se poklonio pred njegovim stopalima, te mu se nakon duboka razmišljanja
o tome što reći, obratio ugodnim riječima, punim morala i na veoma ponizan način.
22-29. Glasnik je rekao: "O kralju! Osoba bi pred svojim gospodarem trebala govoriti
istinite riječi, i u isto vrijeme prijatne; ali to je veoma rijetko na ovome svijetu. Na drugoj strani, ako
se izgovore neugodne riječi, kralj postaje veoma ljut. Sada sam zato veoma zabrinut. O kralju! Ja
nisam mogao saznati da li je ta Žena slaba ili jaka, odakle je došla i čija je Ona supruga. Što da onda
kažem o Njenome vladanju? Ali videći tu Ženu neugodna jezika, shvatio sam da je Ona izuzetno
bahata i da je došla boriti se. O kralju! Ti si veoma inteligentan; zato prosudi što bi trebalo uraditi
nakon što čuješ što mi je ta Žena rekla da ti kažem. Ona je rekla: "Tijekom Moga djetinjstva, dok
sam se igrala, zbog Moje djetinje prirode, pred Mojim sam drugaricama obećala da ću za muža
prihvatiti onoga smionog ratnika koji me potpuno svlada u bitki i na taj način obuzda Moj ponos. O
najbolji među kraljevima! Ti si religozan; zato bi trebao moje riječi uzeti za istinite. Podvrgni me
pod svoju vlast poražavajući me u bitki." O kralju! Čuvši ove riječi, ja sam se vratio; uradi sada što
god želiš. Ta je Žena čvrsto odlučna da se bori i čeka tamo, odlučno sjedeći na lavu, i s raznim
oružjima u Njenim rukama. Prosudi sada što je najbolje."
30. Vyàsa reče: "O kralju! Čuvši tako Sugrãvine riječi, kralj Íumbha se obratio svome bratu
junaku Niíumbhi koje se nalazio pokraj njega.
31-32. Íumbha je rekao: "O brate! Ti si inteligentan; reci što je sada stvarno najbolje
uraditi? Ta nas ljupka Dama izaziva na borbu. Bi li ja išao boriti se ili da ideš ti s vojskom? Ja ću
uraditi što god ti kažeš."
33-34. Niíumbha reče: "O kralju! Nije dolično da ti ili ja idemo na bojno polje. Bolje
smjesta pošalji Dhïmralochanu na bojno polje. Naka taj junak otiđe tamo i porazi tu lijepu Ženu i
dovode je ovdje. Tada se možeš oženiti Njome."
35. Vyàsa reče: "Čuvši riječi mlađega brata, Íumbha, ispunjem bijesom, smjesta je u bitku
poslao Dhïmralochanu koji je bio blizu.
36-40. Íumbha mu se ovako obratio: "O Dhïmralochana! Uzmi golemu vojsku i smjesta idi
na bojno polje i dovedi tu glupu Ženu, koja se isprazno hvalisa Svojom snagom. Ako ikoji Deva,
Dànava ili bilo koje snažno ljudsko biće stane na Njenu stranu, smjesta ga ubij. Ubij Njenu pratilju
Božicu Kàliku i Nju dovedi ovdje. Obavi sve ove odgovorne dužnosti i vrati se brzo. Tu krjeposnu
čestitu Ženu treba zaštiti na svaki način. Tijelo te mršave Žene veoma je nježno; zato veoma
oprezno odapinji strijele prema Njoj i gledaj da ne budu oštre. Ali ubij one koji joj budu pomagali
oružjima u njihovim rukama. Učini sve što možeš da je zaštitiš, i nikako je nemoj ubiti."
41-60. Vyàsa reče: "O kralju! Čim mu je kralj izdao ovu naredbu, Dhïmralochana mu se
poklonio, i praćen sa šezdeset tisuća odreda Dànava, brzo je otišao na bojno polje gdje je ugledao
Ženu kako sjedi u lijepome vrtu. Videću tu Ženu očiju kao u srne, Dhïmralochana joj se počeo
obračati s velikom poniznošću i riječima punim razboritosti i vrline. On je rekao: "O Devã! O veoma
sretna Ženo! Slušaj! Íumbha je veoma očajan jer nisi s njime. Da ne bi došlo do ikakva uznemiranja
ljubavnih osjećanja, taj kralj, mudri državnik, poslao je glasnika da ti se obrati ugodnim i podesnim
riječima; ali, O naočita Ženo! Taj glasnik, došavši kralju, rekao mu je sve suprotne riječi. O
poznavateljice osjećanja! Čuvši tako glasnikove riječi, moj gospodar Íumbha, bolestan od ljubavi,
zatečen je brigom i tjeskobom. Taj glasnik nije bio u stanju shvatiti pravo značenje Tvojih riječi. O
poštovana Ženo! Rečenica koju si izgovorila "Onaj koji će me svladati u bitki" puna je dubokog
značenja; on je bio glup; stoga on nije mogao shvatiti značenje riječi bitka koju si Ti izgovorila. O
lijepa Ženo! Bitka podrazumjeva dvije različite svari s obzirom na osobe na koje se primijenjuje;
dvije su vrste bitke; jedna nastaje uslijed razjarenosti, a druga se odnosi na seksualni odnos. S
Tobom se mislilo na seksualni odnos; dok se u slučaju bilo kojega drugog neprijatelja misli na
razjarenost u pravoj bitki. Među ovima, bitka seksualnog odnosa je puna ugode, a bitka s
neprijateljima je bolna. O Lijepa Ženo! Ja u potpunosti poznajem Tvoje namjere. U Tvome srcu
vlada ta borba seksualnog odnosa. Znajući da sam ja stručnjak u ovim stvarima, kralj Íumbha me je
danas poslao Tebi s golemom vojskom. O veoma Sretna Ženo! Ti si pametna i oštroumna, slušaj
moje blage riječi; služi Íumbhu, gospodara tri svijeta, uništavatelja ponosa Deva. I bit ćeš njegova
najdraža kraljica-supruga i uživat ćeš u najboljim zadovoljstvima. Snažni Íumbha poznaje stvarno
značenje bitke seksualnog odnosa; tako da će te on lako svladati. Nakon što pokažeš različite
ljubavne kretnje, on će također pokazati svoja osjećanja. I Kàlikà Devã, Tvoja pratilja, ostat će s
Tobom kao pomoćnica u Tvojim životnim zadovoljstvima. Gospod Daityā, stručnjak u znanosti
ljubavi, sigurno će te svladati u ljubavnoj bitki i položit će te na mekani krevet i izmoriti; on će
učiniti da Tvoje tijelo bude prekriveno krvlju grebući te noktima i u komade će izgristi Tvoje usne;
onda ćeš se Ti pretjerano znojiti, te ćeš odustati od bitke. Na ovaj će način Tvoja mentalna želja za
bitkom - seksualnim odnosom - biti zadovoljena. O Voljena! Samim viđenjem Tebe Íumbha će ti
biti potpuno podređen. Zato prihvati moje ugodne i korisne riječi. Ti si poštovana Žena; i Tebe će
svi veoma poštovati ako prihvatiš Íumbhu za muža. Nedvojbeno su nesretni oni koji se vole boriti
oružjima. O Voljena! Seksualni odnos je prikladan za Tebe; nije dostojno Tebe boriti se s oružjima.
Zato oslobodi kralja žalosti obasipajući ga nektarom Tvojih usana i čineći da njegovo srce cvjeta
uslijed Tvojih udaraca nogom, kao što Bakula i Kurubaka stabla cvjetaju kada su namočeni
nektarom usana i kao što Aíoka stablo cvate uslijed udaraca nogom od strane žena.
Ovdje završava Dvadesetčetvrto Poglavlje Pete Knjige o Dhïmralochani u Írã Mad Devã
Bhàgavatamu, Mahà Puràçi od 18.00 stihova od Maharìi Veda Vyàse.
L
POGLAVLJE XXV.
H
1-7. Vyàsa reče: "O Janamejaya! Kada je Dhïmralochana prestao govoriti, Devã
Kàlikà se divlje nasmijala, te je počela blago govoriti ove riječi: "O glupane! Vješt u laskanju, ti
jedino znaš kako obmanjivati riječima kao glumac; da li misliš da ćeš ostvariti svoje ciljeve jedino
govoreći ugodne riječi; to je u potpunosti nemoguće. O glupane! Bori se sada; nema potrebe za
beskorisnim riječima. Ti si jak i taj te je zli Demon poslao ovamo s velikom vojskom. Ova Devã,
uslijed gnjeva, Svojim će strijelama ubiti tebe, Íumbhu i Niíumbhu i ostale zapovjednike i onda će
se vratiti u Svoje boravište. Gdje je taj glupi Íumbha? I gdje je ova Devã, Velika Očaravateljica
Svemira! Njihov brak na ovome svijetu potpuno je nemoguć i do njega nikad neće doći. O glupane!
Misliš li ti da bi lavica uslijed požude izabrala običnoga čaglja za svoga suputnika? ili bi ženka slona
izabrala magarca? ili bi nebeska Krava izabrala bizona? Idi Íumbhi i Niíumbhi i reci im da se bore
ili da smjesta idu u Pàtàlu."
8-10. Vyàsa reče: "O sretni! Čuvši Kàlikine riječi, Demon Dhïmralochana veoma se
naljutio, te joj se obratio pocrvenjelih očiju: "O ružna Ženo! U bitki ću ubiti Tebe i ovoga lava
bahatog od ponosa, a ovu Lijepu Ženu odvesti ću kralju. O Kàli! Ja to do sada nisam htio uraditi jer
bi to narušilo naša osjećanja prijateljstva. O svadljiva Ženo! Inače bih te je upravo sada ubio mojim
željezom zašiljenim strijelama."
11. Čuvši ovo, Kàlikà reče: "O budalo! Zašto se hvalisaš uprazno! to nije pravilo junaka s
lukovima i strijelama u rukama. Odapni svoje strijele svom tvojom snagom; Ja ću te poslati u
carstvo Smrti."
12-31. Vyàsa reče: "O kralju! Čuvši Devãne riječi, Dhïmralochana je čvrsto uhvatio svoj
veoma moćni luk, te je prema Kàliki počeo odapinjati strijele za strijelama. Indra i ostale Deve u
nebeskome su se prostoru pojavili na njihovim najboljim vozilima da bi promatrali bitku uzvikujući
"Pobjeda Devã" na ovaj način je veličajući. Tada je između njih došlo do strašne bitke u kojoj su se
koristile strijele, sjekire, buzdovane, Íakti oružja, Muìule i razna druga oružja. Kàlikà je na
samome početku Svojim strijelama sasjekla sve magarce koji su vukli kočiju i zatim je razbila
Demonovu kočiju, te se počelao učestalo smijati. O Bharata! Dhïmralochana se zatim, veoma
gnjevan, uspeo na drugu kočiju, te je prema Kàliki počeo odapinjati strašne strijele. Prije nego što
su došle do Nje, Kàlikà ih je sve sasjekla u komade, te je brzo, jednu za drugom, odapela mnoštvo
strijela prema Dànavi. Tisuće njegovih vojnika koji su se nalazili pokraj njega bili su ubijeni;
magarci i kočijaši bili su ubijeni, a kočije uništene. Ona je sasjekla njegove strijele Svojim brzim
zmijolikim strijelama, te je puhnula u Svoju školjku. Ovakav razvoj događaja veoma je razveselio
Deve. Bivajući zbačen s kočije, Dhïmralochana je uzeo svoje veoma moćno Pargha oružje
približivši se Devãnoj kočiji. Onda je taj Dànava, zastrašujuć kao smrt, počeo grditi Devã, te je
rekao: "O ružna Kàlã žutosmeđih očiju! Ubit ću te upravo sada." Rekavši ovo, iznenada joj se
približio, i kada je bio speman svoje Parigha oružje baciti na Nju, Ambikà Devã ga je spalila do
pepela jednostavno Svojim glasnim uzvikom (prkosa). Videći Dhïmralochanu spaljenog do pepela,
njegovi su se vojnici našli u panici, te su smjesta pobjegli, glasno jecajući "O Oče!" "O Oče!" Videći
ovaj prizor, Deve su radosno iz visine obasipali hrpe cvijeća po Devã. O kralju! Bojno polje tada je
preuzelo zastrašujući izgled; na nekim su se mjestima nalazili ubijene Dànave; na ostalima konji;
na ostalim mjestima slonovi, a na nekim drugim mjestima magarci su ležali raštrkani na tom
bojnom polju. Čaplje, vrane, strvinari, Piíàche vrste Baîabarapha i čagljevi i ostale mesožderske
životinje, divlje su počeli plesati i ogavno bučati videći mrtva tijela koja su ležala na bojnome polju.
Napustivši bojno polje, Ambikà Devã je otišla na udaljeno mjesto, te je puhnula u školjku tako
žestoko i zastrašujuće da je Íumbha čuo tu zastrašujuću buku dok je sjedio u svojem vlastitom
boravištu. Narednoga je trenutka vidio da su se trupe Dànava vratile, i da su dolazile jaukajući.
Neki od vojnika po svojim su tijelima bili zamazani krvlju; nekima su stopala bila rasječena, nekima
ruke; neki su izgubili vid, nekima su leđa bila slomljena; nekma vratovi, a neke su nosili na
nosilima. Videći ih ovakve, Íumbha i Niíumbha su ih zapitali: "Gdje je Dhïmralochana? Zašto ste
se svi vratili? I zašto niste doveli tu Ženu? O budale! Brzo mi odgovorite na ova pitanja."
32-33. Vojnici su odgovorili ovako: "O kralju! Dhïmralochanu je ubila Kàlikà; Ona je
uništila sve vojnike, te je uradila neobične podvige. O kralju! Znaj da je zvuk školjke, koji odzvanja
u nebeskome prostoru, koji je uzrokovao strah u srcima Dànava i koji je uvećao radost Deva,
stvorila Ambikà Devã.
Bilješka: U Màrkaçáeya Puràçi, Dhïmru je ubila Ambikà.
34-35. O gospodaru! Kada je Devã razbila Dhïmralochaninu kočiju mnoštvom Svojih strijela
i zatim ubila samoga Dhïmralochanu, kada je Ona, Koja se doimala kao lav, uništila sve trupe, i
kada je ostatak vojske uzmakao, Deve su, videći sve to, bile veooma radosne, te su prosipali cvijeće
iz nebeskoga prostora. O kralju! Mi smo tada došli do konačnoga zaključka da nećemo izvojevati
pobjedu; savjetuj se sada s tvojim stručnim ministrima i uradi ono što je neophodno. O kralju!
Vrhovna Božica Svemira čeka da bi se s tobom borila sama bez ičije pomoći; ovo je za nas veliko
čudo. O kralju! Opijena Svojom snagom, ta Djevojka neustrašivo tamo vlada sjedeći na lavu. Svo
ovo nam se doima čudesnim. O kralju! Savjetuj se s tvojim savjetnicima i od četiri politike, mir,
borba, povlačenje ili ostajanje neutralnim, izaberi onu koja je najbolja. O mučitelju neprijatelja!
Istina je! Devã sa Sobom nema nikakvu vojsku, ali cijelo će mnoštvo Deva u presudnome trenutku
stati na Njenu stranu. U odgovarajuće vrijeme doći će Hari i Hara i pomoći joj; trenutno čuvari
pojedinih strana svijeta, Lokapàle, čekaju pokraj Nje u nebeskome prostoru. O mučitelju Bogova!
Znaj da će Gandharbe, Kinnare i ljudska bića svi pravovremeno doći i pomoći joj. O kralju! Sve ovo
mi nagađamo. Ali ta Žena ne želi ničiju pomoć niti prihvaća da itko drugi obavi rad za Nju. Moraš
znati da Ona sama sigurno može uništiti ovaj cijeli Svemir. Što onda reći samo za Dànave? O
veoma sretni! Znajući sve ovo, uradi ono što želiš. Dužnost je slugu govoriti blagotvorno i u isto
vrijeme istinite riječi."
46-51. Vyàsa reče: "O kraju! Čuvši njihove riječi, Íumbha, mučitelj drugih, nasamo je
zapitao svoga brata: "O brate! ovaj ja Kàlikà danas ubila Dhïmralochanu s njegovim trupama;
nekolicina ih je uzmakla vrativši se meni. Ambikà Devã, naduta od ponosa, sada puše u Svoju
školjku. Putevi Vremena nepoznati su čak mudrima. Ponekad travka postaje munja, a munja
postaje kao travka i nemoćna. Znaj da je ovakav tijek Sudbine. O sretni! Sada te pitam, što da
uradimo? Da li da i dalje ustrajemo u želji da uživamo u Ambiki, ili da pobjegnemo odavde ili da se
idemo boriti. Reci brzo. Iako si ti mlađi, u vrijeme poteškoće ja te smatram starijim."
52-54. Čuvši ove Íumbhine riječi, Niíumbha je rekao: "O bezgriješni! Bijeg ili uzimanje
utočišta u utvrdi nije razborito. Boriti se s ovom Ženom najbolje je rješenje. Ja ću sa sobom povesti
najbolje generale i vojnike i ubiti tu Ženu, te se brzo vratiti. Ali ako je Sudbina jaka i pokaže
suprotno, onda, nakon moje smrti, ponovno razmisli što je najbolje."
55-60. Čuvši tako riječi mlađega brata, Íumbha reče: "Bolje sačekaj; neka Chaçáa i Muçáa,
u pratnji svojih vojnika, odu u bitku. Za ubiti magarca nema potrebe slati slona. Ovo je igrarija; dva
velika ratnika Chaçáa i Muçáa bit će u stanju ubiti tu Ženu." Kazavši ovo svome mlađem bratu,
kralj se Íumbha obratio Chaçái i Muçái, koji su se nalazili pred njim. On je rekao: "O Chaçáa! O
Muçáa! Povedite svoje trupe i brzo idite ubiti tu besramnu Ženu, bahatu od ponosa. O dvojico
ratnika! Ubijte u bitki tu Kàliku žutosmeđih očiju i hitro dovedite ovdje tu Devã Ambiku. Obavite
ovu uzvišenu službu. I ako ta naduta Ambikà ne bude voljna doći ovdje, iako uhvaćena kao
zarobljenik, onda, također, ubijte oštrim strijelama i tu Durgu, ukras bitke."
Ovdje završava Dvadesetpeto Poglavlje Pete Knjige o ubojstvu Dhïmralochane u Írã Mad
Devã Bhàgavatamu, Mahà Puràçi od 18.000 stihova od Maharìi Veda Vyàse.
L
POGLAVLJE XXVI.
H
1-17. Vyàsa reče: O kralju! Primivši ovu naredbu, dva su jaka ratnika, Chaçáa i
Muçáa, praćeni golemom vojskom, žurno otišli u bitku. Oni su onda ugledali Devã, spremnu raditi
za dobro Bogova. Tada su joj se oni počeli obračati miroljubivim riječima. Oni su rekli: "O Ženo!
Zar ne znaš da su izvanredno snažni Íumbha i Niíumbha, gospodi Daitya, zgazili Deve i pobijedili
Indru. O Lijepa Ženo! Ti si sama. Jedino su Kàlikà i Tvoj lav s Tobom. Tvoja budalaština je ta zbog
koje želiš svladati Íumbhu, koji je nadaren svim moćima. Mislim da Ti nemaš savjetnika, muškarca
niti ženu; Deve su te poslale ovdje samo radi Tvog uništenja. Razmisli, O nježna Ženo, o Tvojim
moćima i onim od neprijatelja. Ti se isprazno hvalisaš s Tvojih osamnaest ruku. Pred velikim
ratnikom Íumbhom, svladateljem neprijatelja, mnogo ruku i mnogo oružja bit će beskorisno; oni
će se pokazati pukim teretima. Zato ispuni ono što vlada u srcu Íumbhe, uništavatelja nogu i
isčupatelju zubiju slona Airàvate. Uzaludno je Tvoje hvalisanje, O Voljena! Poslušaj moje prijatne
riječi; one će se pokazati dobre za Tebe. O Ti krupnih očiju! One će uništiti Tvoj ponos i dati ti
blaženstvo. Mudri trebaju izbjeći one radnje koje vode boli; a one, koje vode sreći, Punditi, učeni u
Íàstrama, trebaju slijediti. O Ti milozvučna govora! Ti si pametna. Svojim očima baci poged na
veliku Íumbhinu snagu. Pregazivši Deve, njegova se slava povečala. Ako misliš da su bogovi
nadmoćniji, to je krivo, jer se mudraci ne uzdaju u puko nagađanje, prepuno sumnji; oni vjeruju u
ono što stvarno vide. Íumbha, kojega se teško može svladati u bitkama, veliki je neprijatelj
Bogova; on ih je zgazio i zato su te Deve poslale ovamo. O Ti mila osmjeha! Njihove su te
milozvučne riječi obmanule; oni, potaknuti svojim sebičnim ciljevima, poslali su te ovdje samo da
bi ti zadali neprilike. Prijatelje koji dođu sa sebičnim ciljevima trebalo bi odbiti. Prijatelji po
religioznim motivima jedini su u kojima bi trebalo tražiti utočište. Uistinu ti kažem da su bogovi
strašno sebični. Zato služi Íumbhu, svladatelja Indre i gospoda tri svijeta; on je junak, lijep, ljupak,
lukav i savršeni stručnjak u nauci ljubavnih odnosa. Ti ćeš dobiti blagostanje sva tri svijeta pukom
naredbom Íumbhe; zato donesi čvrstu odluku i služi toga divnog muža Íumbhu."
18-30. Vyàsa reče: "O kralju! Čuvši ove riječi, Majka Svemira obratila se Chaçái glasom
dubokim kao grmljavina. Ona je rekla: "O prostaku! Zašto koristiš lažne i podmukle riječi? Bježi
odavde odmah sada! Zašto bih uzela Íumbhu za muža, zanemarujući Harija, Haru i ostale Deve? O
ti, prava budalo! Ja nemam potrebe za Mojim gospodom; Ja nemam nikakve veze s Mojim
gospodom. Ja sam Osobno Gospod svih bića; i štitim ovaj cijeli Svemir sa svim gospodima i bićima
u njemu. Zapamti to dobro. U vjekovna sam vremena vidjela tisuće i tisuće Íumbha i Niíumbha i
sve sam ih ubila. U carstvo smrti poslala sam stotine i stotine Daitya i Demona. Pred Mnom su
mnoštva Demona bila uništena Yugu za Yugom. Daitye će danas opet biti uništene. Vrijeme
uništenja Daitya je došlo; zašto se onda, zajedno s tvojim sljedbenicima, uzaludno boriš za vaše
žvote? Bori se sada, i pokaži Dharmu ratnika; smrt je neizbježna; misleći na ovaj način, uzvišeni bi
ljudi trebali očuvati svoje ime, glasovitost i ugled. Što ti imaš sa Íumbhom i Niíumbhom? Slijedi
Dharmu ratnika i idi na Nebesa, obitavalište bogova. Íumbha, Niíumbha i tvoji ostali prijatelji i
sljedbenici će te svi slijediti, te će nesumnjivo doći ovdje. O glupane! Danas ću okončati sa svim
Dànavama. Zato odbaci svoju slabost i bori se. Sada ću ubiti tebe kao i tvoga brata; zatim ću na
bojnome polju ubiti ponosnoga Rakta Vãju, Niíumbhu i Íumbhu i ostale Dànave i onda ću otići u
Moje boraviše. Ostani sada ovdje ako želiš ili bježi brzo. Ti si se hvalisao uprazno jer se bojiš
boriti. Od kakve je koristi sada pribjegavati milovidnim riječima kao što radi slabi i očajni čovjek.
Dobro! Uzmi sada svoje oružje i bori se."
31-61. Vyàsa reče: "O kralju! Chaçáa i Muçáa, bahati od ponosa, uzrujali su se čuvši
Devãne riječi, i razbjesnivši se, svojim tetivama lukova napravili su silovitu buku. Devã je također
puhnula u Svoju školjku tako glasno da su deset strana svijeta i nebo odjekivali od toga; u
međuvremenu, snažni se lav veoma razbjesnio, glasno urlikajući. Ovaj zvuk veoma je razveselio
Indru i ostale Deve, Munije, Yakìe, Siddhase, i Kinnare. Tada je između Chaçáike i Chaçáe došlo
do strašne bitke koja je ulivala strah slabima i u kojoj su se koristile strijele, sjekire i ostala oružja.
Chaçáikà Devã veoma se razbjesnila te je u komade sasjekla strijele koje je prema Njoj uputio
Chaçáa i zatim je prema njemu uputila strijele zmijama nalik. Tada je izgledalo da je nebo iznad
bojnoga polja bilo prekriveno strijelama isto kao što oblaci bivaju prekriveni skakavcima koji su
tako zastrašujući ratarima. U međuvremenu, izuzetno strašni Muçáa došao je na bojište, vodeći sa
sobom svoju vojsku i postavši nestrpljiv, gnjevno je počeo odapinjati strijele. Videći to mnoštvo
strijela, Ambikà se veoma razljutila; Ona se tada namrštila, Njene su se obrve savinule, lice joj je
postalo crno, i Njene su oči postale crvene kao Kadalã cvijeće; u ovo je vrijeme iz Njenoga čela
iznenada izašla Kàlã. Odjevena u tigrovu kožu, nemilosrdna, tijela prekrivenoga slonovom kožom,
noseći na Sebi vjenac od lobanja, zastrašujuća, sa stomakom kao isušenim izvorem, široko
otvorenih ustiju, široka struka, usana koje su labavo visjele, sa sjekirom, omčom, i Íivinim oružjem
u Svojim rukama, Ona je izgledala zastrašujuće kao Noć Uništenja. Ona se je počela učestalo
lickati, te je silovito skočila među vojsku Dànava da bi ih počela uništavati. Svojim je rukama ljutito
počela uzimati snažne Dànave i stavljati ih u Svoja usta gnječeći ih svojim zubima. Uzimajući
slonove sa zvonima snagom Svojih ruku, stavljala ih je u Svoja usta gutajući ih zajedno s njihovim
jahačima podmuklo se smijući. Na ovaj je način u Svoja usta stavljala deve, konje i kočijaše s
njihovim kočijama nemilosrdno ih sve gnječeći. O kralju! Videći da na ovaj način trupe Dànava
bivaju uništene, dva su velika ratnika, Chaçáa i Muçáa, bez stanke počeli obasipati strijele prema
Devã prekrivši je njima. Chaçáa je prema Devã snažno odbacio Sudaríani nalik disk, sjajan kao
Sunce, te je učestalo uzvikivao gromovite poklike. Videći ga da se dere i da joj se približava disk
sjajan kao drugo sunce, Ona je prema njemu odapela strijele zašiljene na kamenu tako da je taj
ratnik Chaçáa bio svladan njima i da je pao u nesvijest na tlo. Snažni se Muçáa, videći svoga brata
u nesvjesti, veoma ražalostio; ali se također i veoma razbjesnio, te je smjesta počeo odapinjati
strijele prema Devã. Chaçáikà Devã je odbacila oružje po imenu Ãìikà kojim je za tren u komade
sasjekla strašne Muçáine strijele, te je prema njemu također uputila Ardha Candru (polukružnu)
strijelu. Ovom strijelom snažni je Asura bio lišen svoga ponosa i bačen u nesvijest na zemlju. Tada
je među vojskom Dànava došlo do velikoga meteža; dok su Deve na Nebu bile presretne. U
međuvremenu Chaçáa je došao k svijesti i uzevši veoma teški buzdovan žestoko ga je odbacio
prema desnoj Kàlikinoj ruci. Kàlikà je taj udarac učinila beskorisnim, te je tog Asuru smjesta vezala
Svojim Pàía oružjem, pročišćenim Mantrama. Muçáa se zatim opet ustao, i videći svoga brata koji
je bio vezan, istupio je naprijed dobro naoružan i s izuzetno moćnim Íakti oružjem. Videći Asuru
da se približava, Ona ga je smjesta vezala kao i njegova brata. Vodeći sa sobom snažne Chaçáu i
Muçáu kao magarce i divlje se smijući, Kàlã je otišla Ambiki, te je rekla: "Dovela sam ove dvije
životinje veoma povoljne kao žrtve u ovome žrtvenom svetom ratu. Milostivo ih prihvati." Videći
dvije Dànave, kao da su bila dva vuka, Ambikà se ovako obratila Kàlã: "O Ti, Koja voliš rat! Ti si
veoma mudra; zato ne uradi djelo potaknuto ljubomorom (mržnjom) niti ih nemoj pustiti; razmisli
o značenju Mojih riječi i znaj da je tvoja dužnost rad Deva privesti uspješnom ishodu."
62-65. Vyàsa reče: "O kralju! Čuvši ove Ambikine riječi, Kàlikà joj je odgovorila: "U ovome
ratu-žrtvovanju ova sjekira je kao žrtveni stup; ovo dvoje ću ti ponuditi kao žrtve. Na taj način neće
biti obavljeno djelo ljubomore (mržnje)."
Bilješka: Ubijanje pri žrtvovanju ne smatra se ljubomorom.
Rekavši ovo, Devã Kàlikà je velikom snagom otkinula glave Deva, te je spremno ispila
njihovu krv. Videći tako dvije ubijene Asure, Ambikà je radosno rekla: "Ti si obavila službu
bogovima; zato ću ti dati izvrsnu milost. O Kàlikà! Budući da si ubila Chaçáu i Muçáu, od sada pa
nadalje na ovome ćeš svijetu biti glasovita kao Chamuçáà.
Ovdje završava Dvadesetšesto Poglavlje Pete Knjge o ubojstvu Chaçáe i Muçáe u Írã Mad
Devã Bhàgavatamu, Mahà Puràçi od 18.000 stihova od Maharìi Veda Vyàse.
L
POGLAVLJE XXVII.
H1-14. Vyàsa reče: "O kralju! Videći da su dvije Danave bile ubijene u bitki, svi
preostali vojnici pobjegli su nazad Íumbhi. Neki od njih bili su posjećeni i ranjeni na mnogim
mjestima od strane strijela, nekima su bile otkinute ruke, neki su krvarili; na taj su način oni
jadikujući ušli u grad. Došavši do gospoda Daitya, učestalo su počeli bučno govoriti upozoravajući
na opasnost, te su uzviknuli: "O kralju! Spasi nas, spasi nas; Kàlikà danas sve proždire. Ona je ubila
dva velika ratnika, Chaçáu i Muçáu, mučitelje neprijatelja; Ona je proždrla sve vojnike; mi smo u
panici pobjegli. O gospodaru! Kàlikà je bojište učinila strašnim mrtvim tijelima slonova, konja,
deva, ratnika i pješadije. Tamo teče rijeka krvi u kojoj je meso vojnika mulj, njihove kose vodene
biljke, kotači razbijenih kočija su kao vrtlozi, otkinute ruke i stopala su kao ribe i njihove glave
izgledaju kao voće Tumbi (duge tikve). O kralju! Spasi svoj rod; idi brzo u Pàtàlu. Devã se veoma
razbjesnila, i nema sumnje da će uništiti naš narod. Čak i lav jede Dànave; a Devã Kàlikà Svojim
strijelama ubija nebrojene Dànave. Zato, O kralju! Koje namjere sada imaš? Želiš li biti ubijen
zajedno s tvojim mlađim bratom Niíumbhom? I kojoj će dobroj svrsi ova okrutna žena služiti,
uništivši tvoj narod, radi Koje si poželio ubiti sve tvoje prijatelje? O kralju! Pobjeda ili poraz na
ovome su svijetu pod kontrolom Daive. Mudraci nikad ne riskiraju da se sretnu s velikim
teškoćama radi udovoljenja običnome hiru. O gospodaru! Pogledaj čudesna djela Velikoga
Stvoritelja? Koje veće čudo može biti od toga nego da je žena ubila sve Dànave? O kralju! Ti si uz
pomoć svoje vojske svladao sve Lokapàle (čuvare strana neba); ali ova te Žena sada, iako sama i
bez ičije podrške, izaziva na borbu.
15-24. O kralju! U vjekovna vremena, u svetome mjestu hodočašča Puìkari, svetome mjestu
Deva, ti si obavio suzdržavanja da bi Brahmà, Praotoc svih svjetova, došao da bi ti dao blagodat. No
Brahmà je odbio dati ti prvu željenu povoljnost, te ti je dodijelio tu povoljnost da te nijedno muško
biće, bilo da se radi o Devã, Dànavi, ljudima, Nàgi, Kinnari, Yakìi, ili bilo kome drugom, neće biti u
stanju ubiti. Mi mislimo da je iz samoga tog razloga ova Žena došla sada ovdje da bi te ubila.
Razmisli ozbiljno o ovome i odustani od borbe. O kralju! Ova je Devã Velika Mahà Màyà, Najviša
Prakêiti; Ona je Ta koja proždire sve na kraju Kalpe. Ova povoljna Devã je Stvoriteljica svih svjetova
i Deva. Ona je utjelovljenje tri kvalitete, nadarena svim snagama. Ona je Tàmasi, tj. Uništavateljica
cijeloga svijeta. Ovu se Devã nikad ne može svladati. Ona je neuništiva, Vječna, Ona je Sandhyà i
Utočište svih Deva. Ona je Gàyatrã, Majka Veda. Ona je sveznajuća i uvijek prisutna; Ova
Neuništiva Devã bez ikakvih je Prakêitičkih osobina, iako ih katkada posjeduje. Ona je Ujtelovljeni
Uspjeh i dodijeljuje uspjeh svima; Ona Sama je Blažanstvo i blaženstvo daje svima. Ova Gaurã
poziva sve Deve da napuste njihove strahove. Ona je Íuddha Sattva. Znajući ovo, O kralju! Odbaci
tvoja neprijateljska osjećanja prema Njoj; uzmi utočište u Njoj; Devã će te tada sigurno zaštiti. Budi
joj pokoran i spasi svoj narod. Tada će preostale Dànave moći živjeti veoma dugo."
25. Vyàsa reče: "O kralju! Čuvši ovo, Íumbha, svladatelj Deva, tada je rekao riječi dolične
junaku.
26-42. Íumbha je rekao: "O budale! Držite jezik među zubima. Vi ste pobjegli jer je vaša
želja za životom veoma jaka. Zato bolje bez ikakva odlaganja idite u Pàtàlu. Ovaj je svijet pod
kontrolom Sudbine; ja zato nemam potrebe razmišljati o Pobjedi. Ja sam pod kontrolom Sudbine
upravo kao što su i Brahmà i ostale Deve. Brahmà, Viìçu, Rudra, Yama, Agni, Varuça, Sïrya,
Candra i Indra su svi pod kontrolom Sudbine. O budale! Ono što je neizbježno sigurno se mora
dogoditi. Zašto bih ja trebao o tome iznova razmisliti? Priroda truda je također takva da će on voditi
onome što je predodređeno od strane Sudbine. Tako misleći, mudri nikad ne očajavaju; mudri
posebno nikad ne napuštaju svoju vlastitu Dharmu radi straha od smrti. Sreća, bol, dugovječnost,
rođenje i smrt utjelovljenih duša su svi određeni od strane Sudbine i oni se dogode kada njihovo
odgovorajuće vrijeme stigne. Gledajte! Kada vrijeme istekne, Brahmà, Viìçu i Mahàdeva, Parvatãn
Gospod, umiru; kada njihovi životni vjekovi isteknu, Indra i ostale Deve izloženi su uništenju. Na
isti sam način i ja potpuno pod vlašću smrti; treba li onda sumnjati da ću i ja, nakon što odradim
moju Dharmu, biti uništen? Ova me Žena Svojom voljom izaziva na borbu; kako da ja pobjegnem i
živim stotinu godina? Danas ću se boriti. Neka ishod bude onakav kakav mora biti. Učeni koji
odobravaju učenje o ulaganju napora objavljuju da je Sudbina nepostojeća; oni koji shvataju njihove
riječi znaju da su one pune opravdanosti. Bez truda nijedan se cilj ne može postići; o sudbini ovise
slabe osobe. Budalaste osobe kažu da je Sudbina jaka; ali to ne kažu i mudri. Nema dokaza da li
Sudbina postoji ili ne; u stvari, ono što se naziva Sudbina, nevidljivo je; kako se onda nju može
vidjeti? Da li je netko vidio Sudbinu? Ona je ništa drugo nego strah za neuke, jedini lijek za utješiti
čovjekov um u vrijeme očaja. Sama blizina mlina bez čovjekova truda ne može samljeti žito. Zato
ako se uloži trud srazmjeran težini posla, sigurno će doći do uspjeha; ako se uloži trud manji nego
što je neophodan, rad neće biti priveden uspješnome ishodu. Ako se vrijeme, mjesto i nečiji
neprijatelji ispravno uzmu uobzir, i ako se zatim urade ispravne radnje, slijedi uspjeh; ovo je rekao
Brihaspati."
43-44. Vyàsa reče: "O kralju! Íumbha je tada donio čvrstu odluku da u bitku pošalje
moćnoga Raktabãju zajedno s golemom vojskom; Íumbha mu se obratio ovako: "O Raktabãja! Ti si
veoma moćni junak; zato se idi boriti."
45-46. Raktabãja je odgovorio: "O kralju! Glede ovoga posla ne moraš biti niti najmanje
zabrinut. Tu Ženu ću sigurno ubiti ili je staviti pod tvoju kontrolu. Uvjeri se o moju vještinu u
ovome ratu, ta Žena, miljenica bogova, ne vrijedi ništa; ja ću je svladati upravo sada i učiniti je
tvojom robinjom."
47-50. Vyàsa reče: "O najbolji u Kuru rodu! Rekavši ovo, snažni se Raktabãja uspeo na svoju
kočiju, i praćen svojim trupama, otišao je u bitku. Bataljun se sastojao od konjice, pjeašadije, kočija
i slonova. U pratnji svoje vojske, on je tako otišao iz grada prema Devã, Koja je sjedila na
planinskome vrhu. Tada je Devã, videći ga da dolazi, puhnula u Svoju školjku; zvuk te školjke
zastrašio je Dànave, a povećao radost Deva. Čuvši ovaj zvuk, Raktabãja je žurno otišao Chamuçái,
te joj se počeo blago obračati."
51-62. Raktabãja je rekao: "O Djevojko! Da li ti misliš da sam ja slab i da me možeš zaplašiti
zvukom školjke? O mršava! Da li ti misliš da sam ja Dhïmralochana? O Ti milozvučna govora!
Moje je ime Raktabãja; ovdje sam došao radi Tebe. Ako se želiš boriti, budi spremna; ja te se ne
bojim niti malo. O Draga! Ti si vidjela one koji su slabi; ja ne pripadam toj vrsti. Zato se bori ako
želiš i tada ćeš biti u stanju upoznati moju snagu. O Ljepotice! Ako si prethodno služila starije
osobe, ako si se upoznala sa znanošću politike i morala, ako si proučavala politčku ekonomiju,
prisustvovala na skupu Pundita ili ako si vrlo učena u književnosti i Tantrama, onda počuj ovaj moj
dobri savjet koji će ti služiti kao ljekovita hrana. Od devet osjećanja, Íringàra (ljubavna osjećaja) i
Íànti (mir), na skupu Pundita smatraju se glavnima. Nadalje, od njih dvoje, osjećanje ljubavi je
kralj. Preplavljen ovim osjećanjem, Viìçu živi s Kamalom; četveroglavi Brahmà živi sa Sàvitrã;
Indra sa Íachã i Íankara živi sa Svojom ženom Umom. Stablo stoji s puzavicom koja ga okružuje,
jelen živi sa srnom, golub s glubicom; dakle sva su bića veoma privržena ovome porivu boravljenja
u parovima. Oni koji zbog određenih bolesti ne mogu uživati, oni su od strane Sudbine lišeni
takvih uživanja. Oni koji ne poznaju ljubavna osjećanja u paru, oni su lišeni toga uslijed slatkih
opsjenarskih riječi varalica, no ipak su privrženi stavu Mira. Kada dođe do obmane, uništenja
zdravoga razuma, kada se pojavi žestoki neukrotivi gnjev, pohlepa, požuda, gdje su onda znanje i
nepristranost? Zato, O sretna Ženo! Uzmi za muža lijepoga Íumbhu ili snažnoga Niíumbhu."
63. Vyàsa reče: "O kralju! Nakon što je Raktabãja, stojeći pred Devã Kàlikom, izgovorio ove
riječi, Ambikà i Chàmuçáà su se počele smijati.
Ovdje završava Dvadesetsedmo Poglavlje Pete Knjige o opisu rata s Raktabãjom u Írã Mad
Devã Bhàgavatamu, Mahà Puràçi od 18.000 stihova od Maharìi Veda Vyàse.
L
POGLAVLJE XVIII.
H
1-5. Vyàsa reče: "O kralju! Čuvši ovo, Devã se počela smijati, te je dubokim glasom,
nalik grmljavini oblaka, rekla sljedeće razumne riječi: "O ti slaboga mozga! Ja sam već na takve
riječi odgovorila glasniku koji ti je prethodio; zašto se onda uprazno hvalisaš? Ako u sva tri svijeta
postoji netko tko mi je ravan po pojavi, snazi i blagostanju, uzet ću ga za muža. Idi Íumbhi i
Niíumbhi i obavijesti ih da sam prethodno ovo obećala; neka me onda bilo tko od njih svlada i
oženi me prema propisanim pravilima. Ti si ovdje došao izvršiti Íumbhinu naredbu; zato ili dođi i
bori se ili sa svojim kraljem bježi u Pàtàlu."
6-11. Vyàsa reče: "O kralju! Čuvši Devãne riječi, Dànava se veoma razbjesnio, te je smjesta
počeo odapinjati strašne strijele prema lavu. Videći mnoštvo strijela koje su dolazile nebom kao
zmije, Ambikà ih je u tren sasjekla Svojim oštrim strijelama. Zatim, zategnuvši Svoj luk, Devã je
prema istaknutom Asuri Raktabãji uputila strijele zašiljene na kamenu. Zatim je taj opaki Demon,
tako pogođen strijelama, na kočiji pao u nesvijest. Kada je tako pao u nesvijest, među njegovom je
vojskom došlo do velikoga meteža i vojnici su počeli glasno jaukati govoreći: "Jao! Mi smo
propali." Zatim je Íumbha, kralj Asura, čuvši zvuk Boombà (krik rukama i ustima kao znak
opasnosti), naredio svim Dànavama da budu spremni na bitku.
12. Íumbha je tada rekao: "Neka sve Kàmboje idu u bitku sa svim svojim trupama; neka
ostali snažni junaci, posebno Kàlakeye, također, koji su veoma snažni junaci, dođu boriti se.
Bilješka: Kàmboje, ime za narod i njihovu državu. Oni su naseljavali planinu Hindoo Koosh
koja razdvaja dolinu Gilit od Balkha, i vjerojatno su se još malo tamo proširili. Tibet i Làdak.
Kalakeye bi mogli biti Afridijci.
13-33. Vyàsa reče: "O kralju! Primivši ovu naredbu, sva je četverostruka Íumbhina vojska,
konjica, pješadija, slonovi i kočije, otišla, opijena željom za ratom, na bojno polje gdje se nalazila
Devã. Videći trupe Dànava da joj se približavaju, Devã Chaçáikà smjesta je počela stvarati strašnu
buku. Devã Ambikà je također stvarala zvuk tetivom Svoga luka i puhajući u školjku. Tada je Kàlã
glasno uzviknila široko otvorivši svoja usta. Čuvši strašne zvukove, snažni je lav, Devãn Vàhana,
urliknuo tako glasno da su Dànave bile zatečene nepoznatim strahom. Snažne su se Dànave tada,
čuvši taj zvuk, veoma razgnjevili, te su prema Devã počeli odapinjati strijele za strijelama. Tada je
došlo do užasne bitke i Íakti (žene) Brahme i ostalih Deva počele su dolaziti Devã Chaçáiki. Deve,
žene pojedinih Deva, otišle su tada u bitku u svojim odgovarajućim oblicima s ukrasima i
Vàhanama kao inače u ovakvim prilikama. Íakti (žena) Brahme po imenu Brahmàçi, sjedeći na
leđima Svoga Labuda, došla je tamo s brojanicom i Kamaçáalom (drvena posudica za vodu koju
koriste askete). Vaiìçavã u Svojim žutim odorama došla je na Garuái (sveta Viìçuova ptica, njegov
nositelj) sa školjkom, diskom, buzdovanom i lotosima u Svojim rukama. Devã Íankarã, Íivina Žena,
Povoljna, došla je na leđima Svoga Bika. Simbol polumjeseca bio je na Njenome čelu dok je u
Svojim rukama držala zmiju, narukvicu, i trozubac (Triíïla) i znak nalaganja imanja neustrašivosti
Svojim posvećenicima. Lijepa žena Kàrtike, Kaumàri Devã, koja je izgledala kao Kartika, došla je
tamo boriti se na paunu. Indràçã svijetlog lica, ukrašena nakitom na Njenim pojedinim udovima,
došla je tamo boriti se na slonu Airàvati s munjom u Svojoj ruci. Devã Vàràhã, koja je izgedala kao
ženka divlje svinje, došla je također, sjedeći na uzdignutome sjedalu oplemenjenom od pokojnih
duša (Preta). Nàrasimhã, nalikujući Nrisimhi (Inkarnaciji Čovjeka-Lava) došla je tamo. Yamina
žena, izgledajući zastrašujuće kao Yama, na leđima je bivola stigla na bojno polje smješeći se i sa
štapom u ruci. Tako su žene Kuvere, Varuçe i ostalih Deva tamo došle u svojim odgovarajućim
oblicima, s Vàhanima, ukrasima, praćene svojim trupama i sve spremni boriti se. Videći ih sve,
Devã Ambikà se veoma razveselila; ovo je Devama također pružilo veliku radost; na drugoj strani,
videći ih, Dànave su se prepale. Íankara, povoljan svim bićima, došao je tamo na bojno polje, u
pratnji ovih božica, te se ovako obratio Chaçáiki: "Brzo ubij sve ove Asure, Íumbhu, Niíumbhu i
ostale Dànave i služi nakani Deva. Neka sve božice unište rod Dànava i tako oslobode svijet
opasnosti; one se zatim mogu vratiti u svoja boravišta. Neka Deve opet primaju ono što se nudi u
žrtvovanjima, neka Bràhmaçi obavljaju žrtvene radnje, i neka sve stvoreno i sva biće budu sretna.
Neka sve velike nesreće, koje dolaze od suša, prekomjernih kiša, štakora, stranih invazija,
skakavaca i ptica, šišmiša, itd., budu privedene kraju. Neka oblaci pravilno daju kišu i neka
ratarska polja daju obilnu ljetinu."
Bilješka: Imajte na umu ovdje da štakori donose kugu.
34-40. Vyàsa reče: "O kralju! Kada je Íankara, Gospod bogova i svima Povoljan, ovo rekao,
iz Chaçáikina je tijela izašla čudesna žena, veoma žestoka, zastrašujuća, sa stotinu čagljeva koji su
je okruživali i urlali; onda je ta Íakti, strašnog izgleda, rekla petoglavome Íivi, smješeći se: "O
Deva Devā! Idi brzo gospodu Daitya; obavi za nas dužnost glasnika, O Uništavatelju požude! O
Íankara! Reci tom bahatom požudnom Íumbhi i Niíumbhi da napuste Nebesa i da idu u Pàtàlu.
Reci mu da na Nebesima trebaju vladati Deve i da Indra treba opet sjesti na svoje lijepo prijestolje;
također da sve Deve trebaju otići u svoja odgovarajuća boravišta na Nebu i propisno primati
prinošenja obavljena pri žrtvovanjima. Reci im ako Dànave žele živjeti, neka brzo otiđu u Pàtàlu
gdje borave ostale Dànave. Inače, ako žele umrijeti, neka brzo dođu na bojno polje i neka se
čagljevi goste njihovim mesom."
41. Vyàsa reče: "O kralju! Čuvši Njene riječi, Íïlapàçã je brzo otišao Íumbhi, gospodu
Dànava, koji je sjedio na skupu, te mu se obratio ovako:
42-44. "O kralju! Ja sam Hara, Uništavatelj Asure Tripure; sada sam kao glasnik Ambike
Devã došao ovdje radi tvoga dobra. Napusti Nebesa i Zemlju i brzo idi u Pàtàlu gdje borave snažni
Bali i Prahlàda, ili ako se želiš udvarati Smrti, dođi se boriti. Ja ću te ubiti za tren. O kralju! Velika
Kraljica Ambikà Devã poslala me je s ovim uputstvima radi tvoga boljitka i izvješća."
45-63. Vyàsa reče: "O kralju! Prenijevši tako vođi Daitya Devãne riječi, Íiva, Držatelj
trozubca, vratio u Svoje vlastito mjesto. Íakti koja je poslala Íambhua Dànavama u tri je svijeta
poznata kao Íiva Dïtã. Čuvši oštre Devãne riječi, Daitye su se odjenuli u oklope i uzevši svoje
lukove i strijele, brzo su otišli boriti se. Na bojno su polje došli s golemom vojskom, i zatim su do
ušiju zategnuli svoje lukove, te su prema Devã Chaçáiki počeli odapinjati prodorne, na kamenu
zašiljene strijele, željeznih oštrica. Kàlikà Devã je također počela neke od Dànava probadati
trozubcem, neke Íakti oružjem, a neke toljagama i kidati ih na komade, te ih sve proždirati,
lutajući tako po bojnome polju. Bràhmaçã je po snažnim Dànavama na bojnome polju počela
prosipati vodu iz Svoje Kamançáale tako ih uništavajući. Maheívari, jašući na Svome Biku,
zadavala im je žestoke udarce Svojim trozubcem tako ih obarajući mrtve na tlo. Vaìçavã je udarcem
Svoga buzdovana ubila mnogo Daitya i udarajući Svojim Diskom drugima je odsjekla glave. Indràçã
je uputila Svoju munju prema glavnim Dànavama, već ozljeđenim stopalima slona, oborivši ih
mrtve na tlo. Nàrasimhã je rasporila najsnažnije Dànave Svojim kandžama i proždirući ih, išla je
tamo amo stvarajući strašne zvukove. Íiva Dïtã se počela zastrašujuće smijati postavljajući Dànave
vodoravno, da bih ih zatim Kàlikà i Chaçáikà odmah proždrle. Kaumàrã, Koja je sjedila na paunu,
zatežući tetivu luka do Svojih ušiju, prema neprijateljima je odapinjala strijele zašiljene na kamenu,
ubijajući ih i tako služeći nakani bogova. Varuçã je u borbi licem u lice vezivala Dànave Svojim Pàía
oružjem; tako ih onesposobljavajući. O kralju! Na ovaj su način, Màtrike, božice, pregazile trupe
Dànava. Tada su preostali snažni vojnici pobjegli od straha. Boombà krik opasnosti tada je glasno
odjekivao; na drugoj su strani, Deve su Božice počele obasipati cvijećem. Čuvši očajnu paniku
Asura i uzvike pobjede od strane Deva, Raktabãja, vođa Dànava, veoma se razljutio. Videći da
Dànave bježe i Deve da kliču, taj je snažni Demon žurno razbješnjen došao na bojište. Zatim, očiju
pocrvenjelih od bijesa, i s raznim oružjima, na svojoj kočiji, i praveći neobične zvukove tetivom
svoga luka, Raktabãja je došao pred Devã.
Ovdje završava Dvadesetosmo Poglavlje Pete Knjige o opisu borbe Božica u Írã Mad Devã
Bagavatamu, Mahà Puràçi od 18.000 stihova od Maharìi Veda Vyàse.
L
POGLAVLJE XXIX.
H
1-21. Vyàsa reče: "O kralju! Molim te slušaj pažljivo o izuzetnoj povoljnosti koju je
Mahàdeva, Bog bogova, dao velikome ratniku Raktabãji. Kada god kap krvi iz tijela toga velikog
ratnika padne na površinu zemlje, od te krvi smjesta će se pojaviti nebrojene Dànave, po obliku i
snazi ravni njemu; ovu čudesnu povoljnost Deva Rudra dodijelio je ovome Demonu. Tako bahat
zbog ove blagodati, on se s velikom žestinom uputio u bitku s ciljem da ubije Kàliku zajedno s Devã
Ambikom. Videći lotosooku Vaiìçavã Íakti, koja je sjedila na ptici Garuái, Demon ju je pogodio
silovitim oružjem (Íakti oružje). No Ona je osujetila to oružje Svojim buzdovanom, te je prema
Asuri Raktabãji uputila Sudaríana disk. Pogođen tim diskom, iz njegova je tijela počela istjecati krv
kao crveni potok mekanoga crvenog kamena iz planinskoga vrha. Gdje god su kapi krvi iz njegova
tijela pali na površini zemlje, tada i tamo pojavilo se tisuće i tisuće Demona svi isti kao on. Indràçã,
Indrina žena, veoma se razbjesnila, te je strašnoga Raktabãju pogodila Svojom munjom. Tako su
potoci krvi počeli istjecati iz njegova tijela. Čim su kapi krvi pale iz Dànavina tijela, tamo se smjesta
iz njegove krvi pojavilo mnoštvo snažnih Asura, sličnih oblika, koji su imali slična oružja i koje se
je teško moglo svladati u bitki. Brahmàçã je tada, razbjesnivši se, pogodila Raktabãju Brahminim
štapom još većom snagom. Maheíari ga je razderala Svojim trozubcem. Nàra Simhã je probola
Asuru Svojim kandžama; Vàràhã ga je ozljedila Svojim zubima. Tada se veoma razbjesnivši, Dànava
je prema njima svima odapeo zašiljene strijele sve ih probovši njima. Bivajući tako probodene
toljagom i ostalim oružjima velikog Asure, One su se veoma razgnjevile, te su zauzvrat probole
Dànavu pogocima strijela. Kaumàrã ga je također pogodila u prsa Svojim Íakti oružjem. Dànava se
tada razljutio, te je prema njima upučivao mnoštvo strijela probadajući ih njima. O kralju! Chaçáikà
Devã, veoma bijesna, u komada je sasjekla njegova oružja pogodivši ga drugim strijelama. O kralju!
Tako pogođen žestokim udarcima, nakon što je iz njegova tijela počelo teći obilje krvi, tisuće i
tisuće Dànava, koji su nalikovali Raktabãji, smjesta se pojavilo iz njegove krvi. Tim više, nebesa su
bila prekrivena Raktabãjama koji su se pojavili iz krvi. Svi su oni imali oklope na svojim tijelima, te
su se počeli boriti s oružjima u svojim rukama. Videći da nebrojene Raktabãje udaraju Božice, Deve
su se veoma prepale te su se našle u očaju. Oni su žalosnih izraza lica međusobno počeli govoriti
kako se tisuće i tisuće ratnika golemih tijela pojavljuju iz krvi. Deve su govorili: "Svi ovi Demoni
veoma su snažni; kako ih onda uništiti? Na bojnome polju trenutno su ostale samo Màtrike, Kàlikà
i Chaçáikà. Za njih će biti veoma teško svladati sve ove Dànave. I ako bi im se u ovome trenutku
pridružili Íumbha i Niíumbha, velika nesreća bi se sigurno dogodila."
22-28. Vyàsa reče: "O kralju! Kada su Deve tako, uslijed straha, bile svladane tjeskobom,
Ambikà Devã je rekla lotosookoj Kàlã: "O Chàmuçáà! Otvori brzo Tvoja usta, i čim Ja Raktabãju
pogodim oružjima, popij njegovu krv čim poteče iz tijela. Ja ću smjesta zašiljenim strijelama,
buzdovanima, mačevima i Muìalama ubiti one Dànave koje su nastale iz krvi; i Ti ćeš onda biti u
stanju sve ih proždrijeti prema Tvojoj volji, i onda lutati po bojnome polju kako te volja. O Ti
krupnih očiju! Ti bi trebala ispiti sve mlazove krvi na takav način da niti jedna kap ne pobjegne i
padne na tlo. I kada zatim svi oni budu prožderani, nijedan se Dànava više neće moći pojaviti. Na
taj će način oni sigurno biti iskorijenjeni; drugačije nije moguće iskorijeniti ih. Ja ću početi zadavati
udarce za udarcima Raktabãji, a Ti brzo popij svu krv, bivajući usredotočena na uništavanje trupa
Dànava. O Chàmuçáe! Na ovaj će način Dànave biti iskorijenjene i mi ćemo Indri, gospodu Deva,
predati njegova Nebesa bez ikakvih neprijatelja; a mi ćemo mirno i sretno moći ići u naša
boravišta."
29-47. Vyàsa reče: "O kralju! Čuvši Devãne riječi, Chàmuçáà Devã, žestoke snage, počela je
piti mlazeve krvi koji su istjecali iz Raktabãjina tijela. Devã Ambikà je počela kidati Demonovo tijelo
u komade, a Chàmuçáà, mršava stomaka, ih je proždirala. Zatim je Raktabãja, razbjesnivši se,
buzdovanom pogodio Chàmuçáu. Iako je bila bolno ranjena, Ona je ispila krv i zatim progutala sve
njegove udove. O kralju! Na ovaj je način Kàlikà Devã popila krv preostalih snažnih i opakih
Dànava Raktabãja koji su nastali iz krvi. Ambikà ih je tako uništila. Tako su sve Dànave, koje su
nastale iz krvi, bile prožderane; tada je tamo konačno ostao samo stvarni Raktabãja. Ambikà Devã
ga je Svojom sjekirom sasjekla na komade i ubila. Tako, nakon što je strašni Raktabãja bio ubijen na
bojnome polju, Dànave su pobjegle tresući se od straha. Bez ikakvih oružja, prekriveni krvlju po
tijelima, i u panici, oni su izgovarali, veoma smeteni "Jao! Jao! Što se dogodilo, što se dogodilo."
Ovako jadikujući, oni su se obratili svome kralju Íumbhi ovim riječima: "O kralju kraljeva! Ambikà
Devã je ubila Raktabãju i Chàmuçáà Devã je ispila svu njihovu krv. Devãn nositelj (Vàhana), snažni
divlji Lav, ubio je ostale snažne ratnike i Kàli je prožderala preostale vojnike. O gospodaru Dànava!
Mi smo pobjegli i došli tebi donijeti ti vijesti o bitki i opisati ti čudesna djela te Chaçáike Devã na
bojnome polju. O kralju! Po našem mišljenju, nitko neće moći svladati tu Ženu, bio on Daitya,
Dànava, Gandharba, Asura, Yakìa, Pannaga, Chàrana, Ràkìasa, ili Uraga. O kralju kraljeva! Ostale
Božice, Indràçã i druge, došle su u bitku na svojim odgovarajućim nosiocima, te se bore s raznim
oružjima. O gospodaru Dànava! One su s izvrsnim oružjima u Svojim rukama pobile trupe Dànava.
Čak je i Raktabãja bio ubijen za tren. Taj Lav, nesavladive vještine, u bitki je ubio Ràkìase; Samu je
Devã nemoguće svladati; koliko ju je onda teže svladati kada su joj se pridružile ostale božice? Zato
se savjetuj sa svojim ministrima i uradi ono što je razumno. Po našem mišljenju bolje je napraviti
dogovor s Njom i napustiti tvoje neprijateljstvo. O kralju! Promisli o tome da je ta Žena uništila sve
Dànave i konačno ispila Raktabãjinu krv i onda ga ubila. Što na zemlji može biti čudesnije od
ovoga? O kralju! Devã Ambikà je ubila ostale Daitye, a Chàmuçáà je progutala njihovu krv, meso i
sve. Uzevši sve ovo u obzir, za nas je bolje služiti tu Devã Ambiku ili pobjeći u Pàtàlu. Boriti se
dalje nije poželjno. Ona nije obična žena; Ona je Mahà Màyà, u to nema niti najmanje sumnje.
Jedino da bi služila bogovima, Ona se pojavila i sada uništava rod Ràkìasa s jedinim ciljem služenja
bogovima."
48. Vyàsa reče: "Čuvši ovo, Íumbha se zbunio utjecajem Kàle (Smrti); jer se njegov kraj
približavao, te je rekao sljedeće riječi, dok su se njegove usne tresle od gnjeva:
49-54. "Vi ste svladani strahom; zato svi vi uzmite utočište u Chaçáiki ili bježite dolje u
Pàtàlu; ali ja ću je danas ubiti mojom vještinom. Ja sam svladao mnoštvo Deva i uživao sam u
njihovim kraljevstvima; da li da sada, zbog straha od jedne Žene, pobjegnem u Pàtàlu? Sve moje
sluge, Raktabãja i ostali junaci, sada su ubijeni u bitki; kako da ja sada pobjegnem jedino radi
sačuvanja moga života. Gledajte! Smrt svih bića predodređena je od strane Kàle i ona je neizbježna.
Čim se biće rodi, ono je predmet straha od smrti. Kako da čovjek onda, zbog straha od smrti,
odbaci ugled i slavu? O Niíumbha! Ja ću smjesta ići u bitku na mojoj kočiji, te ću se vratiti nakon
što ubijem tu Ženu. A ako je ne budem mogao ubiti, tada se više nikad neću vratiti."
55-58. Niíumbha tada reče: "Ja ću danas iću u bitku i ubivši tu Kàliku, brzo ću se vratiti
ovdje s Ambikom. O kralju! Uopće ne razmišljaj o toj Ženi; pogledaj moju snagu sposobnu njome
svladati svijet i vidi tu slabu ženu; razlika je golema. Odbaci svoju mentalnu zabrinutost i muku.
Uživaj, O brate, u izvrsnim stvarima. Ja ću ti sa svim počastima dovesti tu dostojanstvenu Ženu. O
kralju! Dok sam ja živ ti ne bi trebao ići u bitku. Sada ću ja ići u bitku i dovesti ti tu Ženu kao znak
naše pobjede."
59-60. Vyàsa reče: "O kralju! Rekavši ovo, mlađi brat, ponosan na svoju snagu, žurno je, na
svojoj velikoj kočiji otišao na bojno polje. Po cijelome je tijelu bio zaštićen svojim oklopom i bio je
dobro snabdjeven raznim oružjima i ostalom vojnom opremom za rat. Bardi su mu počeli pjevati
hvalospjeve i obavljene su ostale povoljne ceremonije.
Ovdje završava Dvadesetdeveto Poglavlje Pete Knjige o ubojstvu Raktabãje u Írã Mad Devã
Bhàgavatamu, Mahà Puràçi od 18.000 stihova od Maharìi Veda Vyàse.
L
POGLAVLJE XXX.
H1-10 Vyàsa reče: "O kralju! Tako donijevši čvrstu odluku da će ili pobijediti ili
umrijeti, veliki je ratnik veoma uzbuđen otišao boriti se s Devã, praćen svim svojim trupama.
Íumbha, gospod Daityā, praćen svojim trupama, krenuo je za Niíumbhom; Íumbha je dobro
poznavao pravila ratovanja; zato je on tamo ostao svjedokom. Indra i ostale Deve i Yakìe, su se svi
smjestili u nebeski prostor, nestrpljivi da vide tu bitku, zaklonjeni oblacima. Niíumbha je stigao na
bojište, i uzevši jaki luk napravljen od rogova, s namjerom da je zaplaši, prema Božanskoj Majci je
počeo odapinjati strijele za strijelama. Videći Niíumbhu s njegovim izvrsnim lukom kako odapinje
strijele, Chaçáikà se počela smijati. Nježnim polaganim glasom, Ona je rekla Kàliki: "O Kàlã!
Pogledaj njihovu glupost! Oni su došli preda me, udvarajući se smrti. Oni su tako obmanjeni
Mojom Màyom da i dalje očekuju pobjedu nakon što su se već osvjedočili o smrt Raktabãje i
mnogih Dànava. Nada je tako snažna da nikad ne napušta čovjeka. Kako je čudesno to da usprkos
tome što su neke njihove trupe uništene, neke ranjene, neke onesvješčene, neke učinjene
beskorisnima, a neke pobjegle, da su oni ipak videći sve to, došli ovdje boriti se, takoreći kao da su
vezani konopom nade za pobjedom. O Kàlã! Danas ću sigurno ubiti toga Niíumbhu i Íumbhu.
Njihova smrt je blizu; obmanjeni Daivã Màyom, oni su došli Meni. Danas ću ih ubiti pred svim
Devama."
11-24. Vyàsa reče: "O kralju! Rekavši ovo, i iznenada zategnuvši Svoj luk, Chaçáã je prekrila
Niíumbhu, koji se nalazio ispred Nje, mnoštvom strijela. Ali Niíumbha je svojim oštrim strijelama
sasjekao sve ove strijele; tada je borba između njih postajala sve strašnija. U to vrijeme, Bhagavatãn
je lav krenuo na neprijateljske na trupe, mašući svojom grivom, kao snažni slon koji se spušta u
jezero. Svojim kandžama i zubima on je rasporio na komade tijela Dànava koja su zatim pala ispred
njega, te ih prožderao, kao da su bili zaluđeni slonovi. Dok je on tako uništavao vojnike, Niíumbha
je žurno istupio naprijed, zatežući svoj izvrsni luk. Stotine ostalih generala Dànava, grizući svoje
usne i očiju zacrvenjelih od bijesa, došlo je tamo da bi ubili Devã. U međuvremenu je Íumbha ubio
Kàliku da bi zatim veoma žurno sa svojim trupama došao da bi zarobio Božansku Majku. Došavši
na bojno polje, Íumbha je vidio Božansku Majku Koja je stajala ispred njega; iako je Ona izgledala
veoma lijepa, prikladna za ljubavne stvari, ipak je također bila ispunjena osjećajem žestokoga
gnjeva. U to je vrijeme Bhagavatã krupnih očiju, Ljepota tri svijeta, iako prirodno crvena, izgledala
još crvenija zbog Svoga gnjeva. Kada je Íumbha vidio Njen ljupki izgled, želja da je oženi kao i
nada o pobjedi iščezli su iz njegova uma; on je stajao tamo s lukom u svojoj ruci, čvrsto držeći u
svome umu to da će umrijeti. Videći Dànavu u tom stanju, Ona se nasmijala, te je počela govoriti
tako su sve Dànave to mogle čuti. Devã je rekla: "O bijedna budalo! Ako želiš živjeti, položi ovdje
sva tvoja oružja, i idi u Pàtàlu ili središte oceana. Ili budi ubijen u bitki od Mojih strijela i idi na
nebesa i uživaj tamo bez ikakva straha u svim užicima i zabavljaj se tamo. Slabost i junaštvo ne
mogu se očekivati u isto vrijeme od jednog te istog pojedinca; zato ti naređujem da odbaciš tvoje
strahove. Idi sada gdje god vidiš udobnost i sreću."
25-35. Vyàsa reče: "O kralju! Čuvši ove Devãne riječi, bahati je Niíumbha istrčao, držeći u
svojoj ruci zašiljenu sjekiru i štit okićen s osam Chaçára (reljefa) da bi prvo mačem žestoko
pogodio ponosnoga lava; zatim, vrteći mač velikom snagom, taj je mač odbacio prema Devã. Devã je
tada odbila udarac mača Svojom toljagom pogodivši Paraíom Niíumbhinu ruku. Tako pogođen u
svoju ruku, ratnik Niíumbha je strpljivo podnio taj udarac da bi zatim pogodio Chaçáiku svojom
sjekirom. Devã je onda zvonima stvorila tako strašnu buku da su se sve Daitye prepale. Zatim je,
želeći ubiti Niíumbhu, neprestano počela piti nektar. O kralju! Tako je nastavljena bitka između
Deva i Dànava u kojoj su oboje pokušavali pobjediti suprotnu stranu. Tada su se na bojištu počeli
pojavljivati proždrljivi psi, čagljevi, lešinari, čaplje, vrane i ostale ptice, veseleći se svojim
pljenovima od mrtvih tijela. Bojno je polje bilo natopljeno krvlju i prekriveno mrtvim truplima
nebrojenih Dànava, slonova i konja. Videći mrtve Dànave na bojnome polju, Niíumbha se veoma
razbjesnio te je istupio pred Devã sa svojim strašnim buzdovanom. Taj je ponosni Asura prvo
pogodio lava tom toljagom neprestano se smijući da bi zatim istim buzdovanom udario i Devã.
Videći Niíumbhu pred Njom da je udara, Devã se veoma razgnjevila. Ona je onda rekla ovo:
36. "O ti glupane! Sačekaj dok ti otkinem glavu ovom sjekirom. Uskoro ćeš biti poslan u
smrt s tvojom glavom otkinutom s tijela."
37-64. Vyàsa reče: "O kralju! Rekavši ovo, Chaçáikà Devã smjesta je Svojom sjekirom
otkinula Niíumbhinu glavu. Kada mu je glava tako bila otkinuta Devãnim udarcem, bezglavi je
Demon počeo tamo besciljno tumarati s velikom silinom s buzdovanom u ruci. Deve su se tada
veoma prepale. Devã je zatim oštrim strijelama otkinula ruke i stopala toga bezglavog Demona. Taj
je opaki hulja tada beživotan pao na tlo kao planina. Kada je snažni Daitya Niíumbha tako bio
ubijen, među njegovim uspaničenim trupama došlo je do velikoga meteža. Svi su vojnici, koji su po
cijelim tijelima bili prekriveni krvlju, svoja oružja ostavili na bojnome polju, te su počeli praviti
Boombà zvuk (bolni krik ustima i rukama kao znak opasnosti), te su pobjegli kralju Íumbhi. On,
mučitelj Deva, ovako ih je zapitao kada su mu došli: "Gdje je sada Niíumbha? Zašto ste pobjegli s
bojnoga polja?" Čuvši kraljeve riječi, oni su mu se poklonili i rekli: "O kralju! Tvoj brat Niíumbha
leži mrtav na bojnome polju. O kralju! Devã je ubila sve Dànava ratnike koji su pratili tvoga brata;
jedino smo preostali mi koji smo došli izvijestiti te o svemu. O kralju! Devã je Svojim oružjima ubila
Niíumbhu. Zato mi mislimo da ti ne bi trebao ići u bitku. Znaj da je sigurno da je ta Žena, Najviši
Uzrok ovoga Svemira, došla ovdje da bi uništila Dànave, služeći tako nakani Bogova. Ovo nije
obična žena; Ona je Vrhovna Snaga; Njena su djela nepojmljiva; što više reći od toga nego da je ni
Deve nikad ne mogu spoznati! Ova Devã može preuzeti razne oblike; Ona je izvor Màye; Ona je
veoma vješta; Ona je okićena raznim ukrasima i u rukama drži razna oružja. Njena su djela
neusporediva; Ona je kao Druga Noć Nestajanja (na kraju svijeta); Ona je Savršena, nadarena svim
povoljnim osobinama, sposobna ići iznad dohvata poimanja. Ova čudesna Devã služi nakani Bogova
i Deve joj s neba pjevaju hvalospjeve. O kralju! Sada je tvoja najviša dužnost pobjeći i spasiti svoj
život; ako ostaneš živ, mogao bi imati priliku izvojevati pobjedu kada ti vrijeme bude naklonjeno; u
to nema sumnje. Vrijeme je ono koje snažnoga čovjeka čini slabim; i Vrijeme je to koje opet toga
slabog čovjeka čini jakim i vodi ka pobjedi. Vrijeme čini velikodušnoga darivatelja prosjakom i
Vrijeme je ono koje istoga prosjaka opet čini velikodušnim darivateljem. Bràhma, Viìçu, Maheía,
Indra i ostale Deve pod kontrolom su ovoga Vremena; zato je Vrijeme Vrhovni Vladar svega i sviju.
Zato, O kralju! Sačekaj ovo Vrijeme. Vrijeme je sada naklonjeno Bogovima i neprijateljsko prema
tebi. Vrijeme zato sada uništava Daitye. Ali tijek vremena nije uvijek isti. O kralju! Radnje Vremena
nesumnjivo su raznolike. Vrijeme stvara ljude i Ono ih uništava. Vrijeme stvaranja različito je od
Vremena uništenja, ovo je očito tvojim očima. Vidi! Kada ti je Vrijeme bilo naklonjeno, ti si sebi
podvrgnuo Indru i ostale Deve i učinio da ti oni plačaju poreze; no sada ti Vrijeme nije naklonjeno;
sada obična slaba žena ubija snažne Dànave; Vrijeme zato čini povoljne i također i nepovoljne
stvari. Mnoštvo Deva ili žena Kàlã nisu uzrok tome. O kralju! Sadašnje vrijeme tebi i Daityama nije
naklonjeno; znajući to, uradi što želiš. Vidi! Indra, Viìçu, Varuça, Yama i ostale istaknute Deve
prethodno su svi pobjegli iz bitke, ostaviviši svoja oružja. Zato, znajući da je ovaj svijet pod
kontrolom Vremena, sada možeš pobjeći i brzo otići u Pàtàlu. Jer ako ostaneš živ, u budućnosti ćeš
zadobiti sva zadovoljstva; a ako budeš ubijen, tvoji će neprijatelji biti radosni te će svagdje ići bez
straha, pjevajući hvalospjeve Devi."
Ovdje završava Trideseto Poglavlje Pete Knjige o ubojstvu Niíumbhe u Írã Mad Devã
Bhàgavatamu, Mahà Puràçi od 18.000 stihova od Maharìi Veda Vyàse.
L
POGLAVLJE XXXI.
H1. Vyàsa reče: "O kralju! Čuvši riječi vojnika, Íumbha, gospod Daityâ, počeo je
govoriti, dok su se njegove oči valjale od bijesa.
2-15. Íumbha je rekao: "O budale! Što vi to govorite? Kako da uradim ovu neizrecivu stvar i
da se onda nadam živjeti? Kako da lutam po ovome svijetu kada sam postao uzrok smrti moje braće
i ministara? Vrijeme je najsnažniji uzrok svega što se događa, bilo to dobro ili loše; zato pošto je
ovo Vrijeme Koje nema oblika Vrhovni Vladar, kakva je korist od toga da se zamaram ishodom?
Neka se dogodi ono što je neizbježno, neka se dogodi ono što je određeno da se dogodi; smrt ili
život, ja ne mislim o nijednom od njih. Ipak, Vrijeme nije ključni činilac. Vidite! Bog kiše daje nam
kišu u kišnome dobu; ali, vidljivo je da kiša ponekad ne pada u mjesecu Íràvani (kišnome dobu);
dok ponekad kiši u mjesecima Agrahàyani, Pauìi, Màghi, ili Phàlguni (kada nije vrijeme kiša).
Zato je očito da Vrijeme nije ključni čindbenik. Sudbina je snažnija od Vremena. Sudbina je ta koja
je stvorila sav ovaj svemir; to je tako i ne drugačije. Ja Sudbinu smatram Vrhovnom; fuj na vlastiti
trud! Jer, Vidite! Niíumbha koji je prethodno svladao sve Deve, danas je ubijen od strane obične
žene! Jao! Kada je i Raktabãja ubijen, kako ja mogu željeti nastaviti s mojim životom, odričući se
moga ugleda i glasovitosti! Čak Brahmà, koji je stvorio sav ovaj semir, neće umrijeti prije nego što
njegov životni vijek istekne. Četiri tisuće Yuga čine jedan Brahmin dan; i u tom jednom danu
četrnaest Indra nestane; dva Brahmina života čine jedan Viìçuov život; slično tome, dva životna
vijeka Viìçua čine jedan životni vijek Maheíe; i kada njihov vijek istekne, oni umiru. Ova vidljiva
zemlja, planine, sunce i mjesec će svi nestati; ovaj razvoj događaja posebno je određen od strane
Sudbine; zato, O budale! Ja niti najmanje ne marim za smrt. Kada se netko rodi, on neminovno
mora i umrijeti; a kada bilo tko umre, on će se opet roditi, u to nema sumnje. Zato bi čovjek trebao
sačuvati svoj ugled i glasovitost koji su trajniji na ovome prolaznom svijetu. Pripremite moju kočiju;
danas ću ići na bojno polje; neka bude pobjeda ili poraz, onako kako je odredila Sudbina. Ubrzo se
idem boriti."
16-33. Vyàsa reče: "O kralju! Rekavši ovo, Íumbha se brzo uspeo na kočiju otišavši tamo
gdje se nalazila Devã Ambikà. Četverostruka dobro naoružana vojska, koja se sastojala od konjice,
pješadije, kočija, konja i u kojoj je bilo nebrojeno vojnika, slijedila je kralja Íumbhu. Došavši do
Himàlaya planine, on je ugledao Božansku Majku Koja je sjedila na Svome Lavu. Ona se doimala
tako ljupkom da je Njena ljepota očaravala tri svijeta. Njeno je tijelo bilo ukrašeno raznim
ukrasima, na Njoj su se nalazili svi povoljni dragulji; Deve, Gandharbe, Yakìe i Kinnare na
Nebesima su je svi obožavali hvalospjevima i Pàrijàta cvijećem; i Devã je zvonima i školjkama
stvarala lijepe zvukove na taj način nagovještavajući Svoju pobjedu. Videći je, Íumbha, veoma
opčinjen požudnom ljubavlju i pogođen s pet Kupidovih strijela, mislio je ovako: "Kako je čudesno
Njeno ljupko lice! Gle! Kako je čudesna i zapanjujuća Njena spretnost! Nježnost i sposobnost
izdržavanja teškoća rata, iako suprotni jedni drugome, su oboje vidljivi u Njoj. Kakvo je ovo čudo?
Njeno je tijelo izuzetno nježno i udovi su joj mršavi i vitki; osim toga, Ona sada ulazi u zrelu
ženstvenost; no ipak ne osjeća nikakvu požudu; ovo je nesumnjivo veoma čudesno! Ona je izuzetno
lijepa da bi je svatko poželio; i iako je nadarena svim povoljnim znacima, ipak nema sklonosti
prema zadovoljstvima i čarima svijeta i sada ubija snažne Asure; ovo je uistinu čudesno! Koje
korake sada preuzeti tako da ova Žena potpadne pod moju vlast? Sve Mantre sada također su
nemoćne da mi pomognu podčiniti ovu labuđeoku Ženu. Ova ponosna Žena je utjelovljene svih
Mantra; kako je podvgrnuti pod moju kontrolu? Ovu junačku Ženu ne može se svladati
miroljubivim riječima, čarima, razdorem; također je neuputno pobjeći s bojnoga polja i ići u Pàtàlu.
Što sada da radim? Gdje da idem u ovome presudnom trenutku? Ako umrem od ruku ove Žene, to
neće biti slavna smrt; takva će smrt uništiti moju glsovitost. Mudraci kažu da smrt na bojnome
polju doprinosi dobrobiti čovjeka ako su obje strane iste snage. Deve su stvorile ovu Ženu Koja je
jača čak od stotinu snažnih muškaraca; Ona je žena samo po imenu. Ova je Žena veoma moćna i
ovdje je došla da bi uništila Dànave; u to nema sumnje. Kakav bi utjecaj na nju ostavile miroljubive
riječi; Ona je došla ovdje da nas ubije; da li će Ona biti zadovoljena ugodnim riječima? Niti čari
plemenitih stvari neće biti od ikakve koristi, jer je Ona zaodjenuta raznim oružjima; niti će od
ikakve koiristi biti sijanje razdora između Nje i Deva. Osim toga, sve su Deve pod Njenom vlašću.
Zato je daleko bolje umrijeti nego pobjeći; pobjeda ili smrt danas će mi doći onako kako je Sudbina
odredila."
34-46. Vyàsa reče: "O kralju! Ovako misleći, Íumbha je bio spreman pokazati svoju snagu; i
čvrsto odlučivši da se bori, rekao je Devã koja se nalazila pred njim: "O Devã! Bori se. Ali, O Ti
nježnih udova! Sav Tvoj trud bit će uzaludan. Ti uopće nemaš razuma; jer radiš ono što je suprotno
ponašanju ženskoga roda. Par ženinih očiju njihove su strijele; obrve su njihovi lukovi; njihove
kretnje i položaji njihova su oružja i njihove su žudnje one osobe koje su umješne u ljubavnim
radnjama. Boje koje se koriste u bojenju njihovih tijela njihovi su oklopi, njihove mentalne želje
njihove su kočije, nježne riječi i razgovori zvuci su njihovih truba; žene namaju drugih stvari za
pripreme za njihov rat. Zato, O Voljena! Bilo koja druga oružja su neozbiljnost i smijurija; njihova
čednost njihov je ukras; drskost ih nikad ne može resiti. Izuzetno lijepa žena, ako je uposlena u
borbi, izgledat će neprikladno; posebno kada zategneš Tvoj luk, kako ćeš moći skriti Tvoje grudi?
Kada budeš koračala s Tvojim buzdovanom, gdje će nestati Tvoji nježni koraci? O Ljepotice! Tvoji
su savjetnici ova Kàlikà i glupa Chàmuçáa. Chaçáikà je Tvoj savjetnik. Njen je glas veoma
promukao; kako je onda možeš imati pokraj sebe? Nadalje, ovaj Lav, strah i trepet svim bićima,
Tvoj je nosioc. Zato, O Draga! Ostavi sve to i dođi meni. O Ljepotice! Zvonjenje Tvojim zvonima i
ne sviranje tvoje lutnje (muzički instrument) nisu u skladu s Tvojom ljepotom i mladošću. O
Nježna! Ako se želiš boriti, bolje preuzmi ružni izgled, neka Tvoja priroda bude divlja i okrutna;
neka Tvoja boja bude crna kao u vrane; usne produljene, noge duge, nokti ružni, zubi strašni, i
neka Tvoje oči budu ružne ili žute kao kod mačke. O Devã! Preuzmi takav ružni izgled i budi
spremna na borbu. O Ti očiju kao u srne! Prvo mi reci okrutne riječi; zatim ću se boriti s Tobom; ja
ne mogu podignuti moju ruku da bih na bojnome polju udario Tebe lijepih zubiju, Koja si kao
druga Rati."
47. Vyàsa reče: "O najbolji među potomcima Bharate! Kada je Íumbha ovo rekao,
Božanska Majka, videći ga požudnoga, se nasmijala, te je rekla:
48-50. "O glupane! Zašto si tako jadan zbog požude? O budalo! Ako tvoje ruke s oružjima u
njima ne mogu udarati Mene, onda se bori s ovom ružnom Kàlikom ili Chàmuçáom; one su tvoji
najbolji takmaci na bojnome polju; Ja ću biti puki Svjedok." Rekavši ovo, Devã Bhagavatã se obratila
Devã Kàliki blagim riječima: "O Kàlikà! Tvoja je narav žestoka; ovaj Íumbha također voli žestinu;
zato ga ubij."
51-69. Vyàsa reče: "O kralju! Ta Kàlikà, utjelovljenje Smrti, primivši ovu naredbu, smjesta je
podigla Svoj buzdovan, spremna boriti se, kao da ju je tamo poslao sam Bog Smrti. Između njih
dvoje tada je došlo do strašne bitke; uzvišeni Muniji i Deve bili su prisutni tamo svjedočeći o
velikome događaju. Uzdignuvši svoju toljagu, Íumbha je prvo udario Kàliku. Kàlikà je zatim
zauzvrat žestoko udarila Íumbhu. Ona je smjesta proizvela strašni zvuk, u komade skršila njegovu
kočiju koja je sjajila kao zlato, ubila konje koji su vukli kočiju kao i kočijaša. Ideći zatim pješke s
veoma teškom toljagom u svojim rukama, Íumbha je s velikim bijesom njome pogodio Kàliku u
prsa, te se počeo smijati. U međuvremenu, učinivši njegov udarc beskorisnim, Kàlikà je ubrzo
podigla Svoju sjekiru i s njome otkinula Íumbhinu lijevu ruku, namazanu sandalovinom i okićenu
oružjima. Kada je njegova lijeva ruka tako bila otkinuta, njegovo je cijelo tijelo bilo namočeno
bujicama krvi; no on se ipak uspeo s toljagom u svojoj ruci s njome udarivši Kàliku. Smijući se,
Kàlikà je tada Svojom sabljom otkinula njegovu desnu ruku koja je držala toljagu i koja je bila
ukrašena narukvicom. Íumbha se veoma razbjesnio, te je žestoko krenuo da bi nogom udario
Kàliku, ali mu je Ona brzo otkinula obje noge. Kada su njegove ruke i noge ovako bile otkinute s
tijela, Demon je pokušao prepasti Kàliku rekavši joj "Čekaj, čekaj." I on je brzo došao do Nje.
Videći Demona da dolazi, Kàlikà mu je s tijela otkinula glavu kao da je lotos; krv je počela šikljati
van neprekidnim potocima. O kralju! Kada je Íumbhi glava bila otkinuta s tijela, ona je pala na tlo
kao planina. Život je tada smjesta napustio tijelo Demona. Videći da je Dànava mrtav pao na tlo,
Indra i ostalo mnoštvo Deva počeli su obožavati Devã Bhagavatã, Chàmuçáu i Kàliku i pjevati im
ugodne hvalospjeve. Vjetrovi su počeli puhati ugodno; sve su se strane svijeta razbistrile i Vatra
žrtvenih oltara postala je veoma povoljna. Na drugoj strani, one Daitye koji su ostali živi, odložili su
svoja oružja, poklonili se Božanskoj Majci, i smjesta pobjegli u Pàtàlu. O kralju! Sada sam ti
propisnim redoslijedom opisao kako je Devã zaštitila Deve i uništila Íumbhu i ostale Asure. Onim
ljudskim bićima na površini zemlje koja čitaju ovu priču od početka do samog kraja ili je stalno
slušaju, sve će želje biti ispunjene; u to nema sumnje. O kralju! Uistinu, onaj koji nema sina dobit
će ga; onaj koji nema ništa dobit će obilje bogatstva; bolesni će biti izliječeni; što više reći od toga
nego da onaj koji u potpunosti sluša (čuje) o ovome veličanstvenome Devãnom djelu, dobiva sve
što želi. O kralju! Onaj čovjek koji često čita ili sluša ovu svetu priču, ne mora se nikad bojati svojih
neprijatelja; osim toga on zadobiva oslobođenje nakon napuštanja svoga tijela.
Ovdje završava Tridesetprvo poglavlje Pete Knjige o smrti Íumbhe u Mahà Puràçi Írã Mad
Devi Bhàgavatam od 18.000 stihova od Maharìi Veda Vyàse.
L
POGLAVLJE XXXII.
H1-4. Janamejaya reče: "Ti si mi u potpunosti opisao Chaçáikinu veličanstvenost. Tko
je Nju obožavao u vjekovna vremena nakon čitanja i slušanja o Njena tri veličanstvena djela
(ubojstvo Madhu Kaiîabhe, itd.)? Tko je dobio najbolje plodove od obožavnja Devã, Ostvariteljice
svih želja? Kada i s kim je Ona bila zadovoljna da bi mu zatim ponudila blagodati? O Oceanu
milosti! Sve mi ovo milostivo potanko ispričaj. O Bràhmaça! Također mi opiši kako obaviti
meditaciju, obožavanje i Homu (žrtvena vatra) Velike Devã." Sïta reče: "O Êiìiji! Kêiìça
Dvaipàyana, Satyavatãn sin, bio je vema radostan što od Janamejaye čuje ova pitanja, da bi onda
počeo opisivati kako obaviti obožavanje, itd., Mahà Màye, Devã Bhagavatã."
5-21. Vyàsa reče: "O kralju! U drevna vremena u Svàrochiìa Manvantari živio je kralj po
imenu Suratha, veoma plemenit i predan pravilnome vladanju svojim podanicima. On je bio
istinoljubiv, vrijedan i poduzetan, i odan svome Guruu; on je uvijek služio dva puta rođene i
seksualne je odnose održavao samo sa svojom zakonitom ženom. Bio je velikodušan, nije se volio s
nikim svađati, i bio je stručnjak u vještini streljaštva. Dok je tako vladao svojim kraljevstvom,
Mlechche, pleme iz brda, postali su njegovi neprijatelji. Oni su uništili grad Kolu, postali su bahati
i buntovni i željni pukom snagom svladati cijelu zemlju. Tako praćeni četverostrukom vojskom,
slonovima, kočijama, konjicom i pješadijom, došli su s vlasti svrgnuti kralja Surathu. Tako je došlo
do strašne bitke između kralja i strašnih Mlechcha. O kralju! Trupe Mlechcha uopće nisu bile
brojne dok je kraljeva vojska bila golema; ipak su Mlechche imali sreće da pobjede u bitki.
Poražen, kralj je pobjegao u svoj vlastiti grad koji je bio dobro utvrđeno mjesto. Dobri kralj, mudar
u državnoj politici, kada je vidio da su njegovi ministri prešli na stranu neprijatelja, veoma se
zabrinuo, te je mislio da li bi za njega bilo uputno čakati bolju priliku, ostajući unutar svoga velikog
grada, kojega su jaki zidovi i jarak činili dobro zaštićenim mjestom, ili bi bilo bolje nstaviti boriti se.
Kralj je mislio ovako: "Sada nikako ne bi bilo uputno savjetovati se s mojim minstrima koji su sada
pod kontrolom mojih neprijatelja; što da onda uradim pod ovim okolnostima? Ti podli ministri bi
me bilo kada mogli izručiti mojim neprijateljima; što bi mi se tada dogodilo? Pohlepni ljudi mogu
uraditi svašta; zato ne bi bilo uputno vjerovati im. Ljudi pod kontrolom pohlepe mogu naškoditi
svojim očevima, brači, prijateljima, Guruima i dobrim Bràhmaçima. Budući su se ministri priklonili
neprijateljima, njih se može svrstati u pokvarenjake; u ovo nema sumnje. Pod ovim okolnostima
njima se nikako i nikad ne smije vjerovati." Tako misleći o ovome predmetu, kralj se uznemirio, i
ne nalazeći izlaza, sam je na konju izašao iz grada. Inteligentni kralj, bivajući bespomoćan, ušao je
u gustu šumu misleći gdje da ide. Znajući da se na udaljenosti od tri Yojane od tog mjesta nalazi
utočište velikog askete, Sumedhà Êiìija, kralj je otišao tamo.
Bilješka: Yojana je udaljenost od četiri Krose odn. osam ili devet milja, tj. oko trinaest
kilometara.
22-33. Vyàsa reče: "O kralju! To je utočište bilo ljepše od Nebesa; ono se nalazilo na obali
rijeke; tamo je bilo raznih vrsta stabala; to mjesto posjećivale su divlje žvotinje bez ikakvih
međusobnih neprijateljstava; cijelo je mjesto odzvanjalo od pijeva kukavica. Učenici su učili Vede i
zrak je odjekivao njihovim čantanjima Veda; stotine krda jelena trčalo je tuda; na nekim su
mjestima rižine biljke divlje rasle i na drugim su se mjestima nalazile njihove sakupljene ljetine;
stabla puna cvijetova i ostala s ukusnim plodovima vidjeli su se tamo; mirisi Ghia i ostaloga
nuđenog u žrtvene vatre strujali su okolo; sve je ovo ushićivalo svakoga čovjeka koji je otišao ili
boravio tamo. Kralj Suratha je bio veoma radostan što vidi taj Àíram; on se oslobodio straha, te je
poželio ostati u tom Bràhmiçovu utočištu. Vezavši svoga konja pri dnu stabla, kralj je ponizno
prišao Êiìiju, videći da je Muni sjedio na koži jelena u hladovini gustoga Sàl drveća. On je bio
miran i mršav uslijed svoje Tapasye. Njegov je stas bio uspravan; i on je podučavao svoje učenike i
objašnjavao im značenje Veda Íàstra.
On je bio bez bijesa, pohlepe, i td., iznad svih dvojnosti, bez ikakve ljubomore, uvijek
predan kontemplaciji na svoje Sopstvo, istinoljubiv i pun mira. Videći ga, kralju su suze preplavile
lice i on mu se poklonio ničice pavši kao prut. Videći ga u tom položaju, Muni je zatražio da ustane
pitavši ga kako je. Tada je učenik, na znak Gurua, dao kralju Kuíàsanu da bi na nju sjeo. Na
Guruovu dozvolu, kralj je ustao i sjeo na tu Kuíàsanu; zatim je Muni kralja propisno obožavao
nudeći mu vodu da opere svoja stopala, i Arghyu (nuđenje zelene travke, riže, itd.). Tada se Muni
ovako obratio kralju: "Tko si ti? Zašto si došao ovdje? Zašto si tako zabrinut? Reci iskreno ovo što
meni još nije poznato. Što želiš? Reci mi to. Čak i ako je to neizvedivo, ja ću bez sumnje uraditi sve
što mogu da bih ispunio tvoje želje."
34-36. Kralj reče: "O Muni! Ja sam kralj Suratha; poražen od moga neprijatelja, napustio
sam moje kraljevstvo, palaču i ženu i došao u tvoje utočište. O Bràhmaça! Ja sam spreman uraditi
što god mi narediš; na površini zemlje nema nitko osim tebe tko me može spasiti. Sada sam veoma
prestrašen od strane mojih neprijatelja; zato sam došao tebi. O Muni! Ti štitiš one koji dođu tražiti
utočište u tebi; s tim sam ciljem došao tebi; zato me spasi od ove opasnosti."
37-38. Maharìi reče: "O kralju! Ostani ovdje bez ikakva straha; snagom moje Tapasye nitko
od tvojih neprijatelja neće biti u stanju ući u ovo utočište, čak i ako je takav veoma snažan. O
najbolji među kraljevima! Ovdje ti se neće dozvoliti ubiti ikoju životinju; trebat ćeš živjeti na ovoj
divljoj riži, korijenju, i voću, itd., kako dozvoljavaju pravila života u šumi."
39-48. Vyàsa reče: "Čuvši njegove riječi, kralj je tamo počeo živjeti, sa svom čistoćom i bez
ikakva straha, hraneći se korijenjem i voćem. Jednom, dok se odmarao u hladovini drveća, misleći
o raznim stvarima, kralj je ovako mislio o svome vlastitom domu: "Moji su neprijatelji nesumnjivo
osvojili moje kraljevstvo, ali oni su zli i pokvareni, besramne Mlechche i uvijek su skloni griješnim
radnjama; oni sigurno muče moje podanike. Moji slonovi i konji ne dobivaju redovito hranu i svi
oni postali su nemoćni; oni sigurno pate veoma mnogo zbog mojih neprijatelja. Sve sluge koje sam
prethodno ja uzdržavao, sada pate od raznih nevolja, bivajući podređeni mojim neprijateljima. Podli
neprijatelji sigurno rasipaju moje skriveno blago u nemoralne svrhe, na kockanje, pijenje i
odlaženje prostitutkama. Te Mlechche i moji ministri uvijek su usredotočeni na pokvarena djela;
oni ne znaju tko su osobe podesne da im se dade milostinja; stoga će oni iscrpsti moje blago na
obavljanje griješnih radnji." Dok je kralj ovako meditirao, sjedeći na korijenju stabla, tamo je došao
čovjek Vaiíya kaste koji je izgledao veoma očajan. Kada ga je kralj ugledao pozvao ga je da sjedne
pokraj njega; zatim ga je kralj upitao: "O plemeniti! Koje si ti kaste? Odakle dolaziš u ovu šumu?
Kako se zoveš? Zašto izgledaš tako jadan i žalostan? Kakva te je nesreća zadesila? O Dobri! Dvije
osobe postaju prijatelji kada god međuosbno izgovore sedam riječi; prema tome pravilu, ja sam tvoj
prijatelj; odgovori mi zato iskreno na sva ova pitanja."
49. Vyàsa reče: "Čuvši ove kraljeve riječi, Vaiíya je sjeo pokraj kralja osjetivši olakšanje i
misleći da je sreo sveca, počeo je govoriti:
50-52. "O moj prijatelju! Ja pripadam Vaiíya kasti; moje je ime Samàdhi; ja sam bio bogat,
nikad nisam bio ljubomoran prema ikome; uvijek sam govorio istinu i bio sam odan religioznim
radnjama. Moja žena i sin veoma su pohlepni za novcem, te su nereligozni; zato su oni prekinuli
sve simpatije i veza sa mnom, premda veoma teške za prekinuti, te su me izbacili iz kuće pod
izlikom da sam veoma škrt. Tako ostavljen od moje rodbine, došao sam u ovu šumu. Izgleda da si
ti sretan čovjek; zato mi ljubazno, O dragi prijatelju! reci tko si ti."
53-55. Kralj reče: "Ja sam kralj Suratha; nedavno sam poražen od neprijatelja; tim više, moji
su me ministri prevarili; tako sam ja lišen moga kraljevstva, te sam došao ovdje. O najbolji među
Vaiíyama! Srećom si mi ti danas došao kao moj prijatelj. Nas dvoje ćemo se sretno odmarati u ovoj
lijepoj šumi punoj stabala. O inteligentni! Odbaci sada svoju žalost; budi miran i ne uzrujavaj se i
udobno i sretno odmaraj se ovdje zajedno sa mnom."
56-58. Vaiíya reče: "O kralju! Moji prijatelji i rodbina mora da su bespomoćni, veoma
žalosni i očajni zbog moje odsutnosti; oni bez sumnje imaju nevolja zbog bolesti i loše sreće, te su
veoma zabrinuti. O kralju; Ja ne mogu ostati miran; moj um uznemirava misao kako moja žena i
sinovi sada provode svoje vrijeme - u boli ili sreći? Ja stalno mislim kada ću opet vidjeti mje sinove,
ženu, rodbinu, prijatelje, znance i moju kuću. Ja se ne mogu smiriti i ne uzrujavati se."
59-60. Kralj reče: "O inteligentni! Kakvo zadovoljstvo očekuješ od toga da vidiš tvoje zle
sinove i podmuklu rodbinu koji su te izbacili iz kuće? Čak su i neprijatelji daleko bolji, pod uvjetom
da nam čine dobro; kakva je to vrsta prijatelja koji nas opterećuju nevoljama i žalostima. Zato umiri
svoj um i ne uzrujavaj se i ostani ovdje u najvećem miru i sreći."
61. Vaiíya reče: "O kralju! Čaki i oni koji su podli i okrutni ne mogu ostaviti svoju rodbinu.
Danas je moj um veoma uznemiren mišlju o mojoj rodbini; ja se ne mogu smiriti."
62. Kralj reče: "Mene također stalno uznemirava misao o mome kraljevstvu. Dođi; idimo
oboje Muniju i pitajmo ga koji je lijek za bolest ovih naših mentalnih muka."
63-64. Vyàsa reče: "O kralju! Donijevši takvu odluku, oni su ponizno otišli Muniju da bi se
savjetovali s njime. Kralj se zatim približio Muniju poklonivši mu se, zatim je sjeo da bi mirno i tiho
postavio pitanje Muniju koji je sjedio mirno i spokojno.
Ovdje završava Tridesetdrugo Poglavlje Pete Knjige o odlasku kralja Surathe u šumu u
Mahà Puràçi Írã Mad Devã Bhàgavatam od 18.000 stihova od Maharìi Veda Vyàse.
L
POGLAVLJE XXXIII.
H1-8. Kralj Suratha ovako se obratio Muniju: "O Muni! Ovaj je Vaiíya sada u ovoj šumi
postao moj prijatelj; njega su iz njegove kuće izgnali njegovi sinovi i žena da bi on nedavno došao u
ovu šumu. On sada pati veoma mnogo zbog odvajanja od svoje obitelji i zbog toga je veoma
uznemiren. Ja sam također postao kao on bivajući veoma očajan jer je moje kraljevstvo opljačkano.
Ova misao, premda stvarno bez ikakva pravog temelja, ne napušta moje srce. O! Moji slonovi i
konji, sada pod vlašću moga neprijatelja, su oslabjeli. Moje sluge veoma pate zbog moje odsutnosti.
Moji će neprijatelji u tren spiskati svo moje blago. Ova mi misao ne daje nikakvu sreću; tim više,
zbog ove brige i tjeskobe ne mogu ni oka sklopiti. O Gospode! Ja znam da je ovaj svijet lažan kao
san; no ja sam njime ipak tako opčinjen da se ne mogu smiriti. Tko sam ja? Što su meni konji i
slonovi? Oni nisu moja braÖča, sinovi niti prijatelji; no ja ipak o njima mislim veoma mnogo te me
uznemiravaju njihove nevolje. O Muni! Ja znam da su sve ovo obmane; ipak ne mogu osloboditi
svoj um od njih. Ovo je uistinu veoma čudesno! Što je uzrok svemu ovome? O Gospode! Ništa nije
skriveno od tvog vida, ti si posve sposoban raspršiti sve ove neizvjesnosti. Zato, O Oceanu milosti!
Milostivo objasni meni i ovome Vaiíyi uzrok svih ovih obmana."
9. Vyàsa reče: "O kralju! Kada je kralj Suratha postavio ovo pitanje, Muni mu je zauzvrat
rekao sljedeće riječi, pune mudrosti, da bi njegova obmana i žalost mogli nestati.
10-25. Muni je rekao: "O kralju! Sada ću ti reći o uzroku bremena kao i o uzroku
oslobođenja svih bića u ovome Svemiru. Ona je poznata kao Mahà Màyà. Ona je Mïla Prakêiti,
stanje ravnoteže triju Guça, Sattve, Rajasa i Tamasa. Čak su i Brahmà, Viìçu, Maheía, Indra,
Varuça, Vàyu i ostale deve, Gandharbe, Nàge, Rakìase, ljudi, jeleni, ptice, stabla i razne vrste
puzavica pod kontrolom te Màye; na ovaj su način svi oni vezani; nadalje, oni bivaju oslobođeni
kada ih oslobodi ta Màyà. Ona je stvorila sav ovaj svijet, pokretni i nepokretni, sva su bića
uhvaćena u Njenu mrežu, te su pod Njenom kontrolom. Ti si Kíattriya; zato u tebi prevladava
Rajoguça i tvoje je srce zato nečisto. Ona, Svojom Màyom, čak obmanjuje umove onih koji su
Jéàniji ili mudri; ti si običan čovjek u usporedbi s njima. Čak Brahmà, Viìçu i Maheía, premda
posjeduju golemu mudrost, i dalje lutaju, pod kontrolom Màye, u tri svijeta potpuno obmanjeni
čarima čula. O kralju! U Satya Yugi, u vjekovna vremena, Viìçu Nàràyaça osobno, obavio je veoma
tešku Tapasyu u Ívetadvãpi. On je u meditiaciji proveo punih deset tisuća godina, s ciljem
postizanja trajnoga Blaženstva i postajanja čvrsto predanim Brahma Vidyi. O kralju! Brahmà se
tada također uposlio u obavljanju Tapasye, meditacije na Iskonsku Snagu, Àdyà Íakti, na
čudesnom osamljenom mjestu radi otklanjanja obmane. Jednom je Vàsudeva Hari poželio ići na
drugo mjesto; on je tako ustao i krenuo posjetiti druga mjesta. Brahmà je također napustio svoje
mjesto i krenuo na drugo mjesto. Kada su se međusobno susreli na njihovu putu, svaki je pitao
onog drugog "Tko si ti?" Prajàpati je odgovorio: "Ja sam Stvoritelj Brahmà." Čuvši ove Brahmine
riječi, Viìçu je rekao: "Ti si glup! Ja sam Achyuta Viìçu; stoga sam Ja Stvoritelj ovoga svijeta. Ti si
podređen Meni, jer u Tebi Rajoguça ima prevagu. Znaj da sam Ja Vàsudeva, u kome prevagu ima
Sattva Guça. Zar se ne sjećaš da sam Ja za Tebe prije nedugo vremena vodio strašnu bitku i tako
spasio tvoj život. Ja sam ubio dva Demona Madhu i Kaiîavu kada su te oni prepali i kada si ti u
Meni uzeo zaštitu. Kako se stoga sada možeš hvalisati? O Budalo! Ostavi se sada tvog ispraznog
hvalisanja. U ovome prostranom svijetu nema nitko nadmoćniji od Mene."
26-31. Êiìi reče: "Tako se međusobno svađajući, njihove su se usne tresle od bijesa, a oči
su im pocrvenjele. Kada se, Gle! Između ova dva osporitelja iznenada pojavio phalični lik (Lingam),
čudesno dug i znatan. Onda se, naizgled od nigdje, na Nebesima začuo glas koji se obračao
Brahmi i Viìçuu koji su se tada svađali. Glas je rekao: "Tko god među vama bude u stanju doći do
kraja Lingama, bilo do njegova vrha ili dna, on je sigurno nadmoćniji od onog drugog; zato neka
jedan od vas ide u Pàtàlu, a drugi na Nebesa. Ostavite beskorisnu svađu i neka ovaj test pokaže tko
je veći. U svađama kakva je nastala među vama uvijek je uputno izabrati treću osobu da presudi."
32-39. Êiìi reče: "O kralju! Čuvši ove božanske riječi, njih oboje su spremno krenuli
izmjeriti dužinu čudesnoga Lingama koji se nalazio pred njima. Viìçu je otišao dolje u Pàtàlu, a
Brahmà gore u Àkàíu, oboje s ciljem da izmjere Lingam i tako se uvjere u svoju nadmoć. Idući
dolje, Viìçu se umorio i usprkos pokušaju da uradi sve što može, nije uspio pronaći kraj Lingama,
te se vratio na mjesto sastanka. Na drugoj strani, Brahmà se uspinjao na nebo kada je vidio da
jedan Ketakã cvijet pada s vrha Lingama. On se veoma razveselio te se vratio na mjesto sastanka.
Brahmà se tada veoma osokolio i kada se vratio, smjesta je taj cvijet pokazao Viìçuu i rekao mu
laž: "O Viìçu! Ovaj sam Ketakã cvijet našao na vrhu Lingama. Donio sam ti ga naprosto da ga vidiš
i da se uvjeriš." Čuvši ove Brahmine riječi, Viìçu je vidio Ketakã cvijet, te je rekao: "O Brahmà?
Tko je Tvoj svjedok po ovome pitanju? Onaj čije su riječi istinite, tko se prema svima odnosi
jednako, tko je inteligentan, neokaljan, i uvijek dobroga vladanja, takva osoba može biti svjedok u
ovakvim stvarima ili svađama."
40-44. Brahmà reče: "Tko će sada doći kao svjedok s toga dalekog mjesta? Ovaj je Ketakã
cvijet svjedok; on će biti svjedok." Rekavši ovo, Brahmà je zatražio od cvijeta Ketakã da bude
svjedokom; Ketakã je ubrzo odgovorio da bi uvjerio Viìçua. On je rekao: "O Viìçu! Ja sam bio na
glavi Mahàdeve; Brahmà me je od tamo donio na ovo mjesto; u ovo ti ne bi trebao sumnjati;
Brahmà je došao do drugoga kraja Lingama. Neki Íivin posvećenik stavio me je na Njegovu glavu i
Brahmà me je od tamo donio ovdje." Čuvši tako ove riječi, Viìçu je bio veoma zapanjen, te je
rekao: "Ne mogu vjerovati tvojim riječima; ako Mahà Deva dođe i reče to Osobno, tada ću
povjerovati u to i to uzeti kao dokaz."
45-53. Êiìi reče: "O kralju! Čuvši Viìçuove riječi, vječni se Mahàdeva gnjevno ovako obratio
Ketakã cvijetu: "O Lažljivče! Ne govori takve laži; ti si pao s Moje glave i Brahmà te je pokupio dok
se penjao gore. Budući da si sada rekao laž, Ja te nikad neću prihvatiti; od sada pa nadalje Ja te više
ne želim." Na ovaj je način Brahmà bio posramljen; on se poklonio Viìçuu; od tada je Mahàdeva
odbacio Ketakã cvijet. O kralju! Takva je snaga Màye; kada su Brahmà, Viìçu i ostale mudre osobe
tako obmanjeni od strane Nje, treba li tada govoriti o ostalim običnim smrtnicima! Vidi! Viìçu,
Lakìmãn Gospod, je samoobmanjen i uvijek vara Daitye radi dobrobiti Deva, bez ikakva straha od
grijeha koji na taj način počinjava. Iako je On Gospod sviju, On ipak mora preuzimati pojedine
inkarnacije u raznim maternicama, napuštajući zadovoljstva Nebesa i boreći se s Daityama. O
kralju! Viìçu je sveznajuć i On je Gospod ovoga svijeta; posebno, On je Jedan jedini, Vrhovni u
hijerarhiji Bogova. Dakle, budući da Màyà vrši takav snažni utjecaj na Viìçua, kakvo je čudo da
Ona obmanjuje obična bića? O kralju! Ta Najviša Prakêiti žestoko vuče srca mudrih i baca ih dolje
u ocean svijeta. Ta je Sveprisutna Bhagavatã uvijek izvor jarma sviju kada baca Svoju mrežu
obmane, te je također uzrok oslobođenja kada im dodijeljuje Svoje znanje."
54. Kralj reče: "O Brahmane! Kakva je Njena priroda? i što je ta Vrhovna Snaga? Što je
Uzrok ove kreacije? I gdje je Njeno glavno boravište? Milostivo mi ispričaj sve ovo."
55-66. Êiìi reče: "O kralju! Ona je bez početka; zato Ona nema izvora; ta Najviša Devã je
Vječna i Ona je uvijek Uzrok svih Uzroka. (Kako onda itko drugi može biti snažan kao Ona). O
kralju! Ona boravi u svim bićima kao temeljna životna Snaga; bez te Snage svako bi biće bilo
svedeno na mrtvo truplo. Ona prožima sva bića kao Univerzalna Snaga svijesti. Oblik ove Íakti
(Snage) oblik je sastavljen od same svijesti, Brahme. Ona se povremeno pojavljuje i nestaje jedino
radi služenja nakanama Bogova. O kralju! Kada je god Deve i ljudi obožavaju, Ambikà se pojavljuje
da bi uništila njihove boli i patnje. Ona preuzima razne oblike i posjeduje razne snage. Ta Najviša
Ãívarã silazi dolje Svojom slobodnom voljom da bi služila nekoj višoj svrsi. Ona nije kao Deve, koje
su pod kontrolom Daive odn. Sudbine; Ona nije pod utjecajem Vremena (jer je Ona stvorila i
Sudbinu i Vrijeme). Ona uvijek svako biće stavlja u određene situacije u skladu s mogućnostima
toga bića. Puruìa nije Počinitelj; On je samo Svjedok. Ta je Devã Majka svega što postoji. Ona je
Ispoljena i Neispoljena i Ona je također i Posljedica. Kaže se da je Brahmà Stvoritelj svijeta, Viìçu
njegov održavatelj i Maheía Uništavatelj svijeta; ali ovo je ništa drugo nego puka tvrdnja; stvarno
oni su samo instrumenti u Njenim rukama. U stvarnosti Bhagavatã ih je stvorila radi Svoje zabave
postavivši ih na njihova mjesta. Ona im je dodijelila Svoje ispoljene djelove, tj. Sarasvatã Brahmi,
Lakìmã Viìçuu i Giriju Maheíi i tako ih učinila snažnijima. Oni, gospodi Deva, uvijek obožavaju
Stvoriteljicu, Održavateljicu i Uništavateljicu ovoga Svemira, te meditiraju na njih. O kralju! Tako
sam ti, onoliko koliko mi dozvoljavaju moja inteligencija i znanje, opisao Njenu svetu uzvišenost i
izvrsnu divotu (no to nisam mogao uraditi u potpunosti).
Aim Hrãm Klãm Chàmuçáàyai bichche Njena je devetoslovna Mantra.
Ovdje završava Tridesettreće Poglavlje Pete Knjige o opisu Devãne veličine u Írã Mad Devã
Bhàgavatamu, Mahà Puràçi od 18.000 stihova od Maharìi Veda Vyàse.
L
POGLAVLJE XXXIV.
H1. Kralj reče: "O Bhagavàne! Milostivo mi sada potanko ispričaj kako služiti i
obožavati Božicu i Mantre koje se koriste tom prilikom."
2-12. Êiìi reče: "O kralju! Sada ću ti opisati kako obožavati Božicu. Slušaj! Ovo vodi
ispunjenju svih želja, oslobođenju od vlastita jarma, samoostvarenju i uništenju svih jada.
Obožavatelj se prvo treba okupati; zatim, nakon što odjene odjeću, treba obaviti svoju Vedsku i
Tàntričku Sandhyu; zatim bi svojim sabranim srcem trebao obaviti Àchamana ceremoniju i izabrati
povoljno mjesto u svrhu Pïje. Zaim bi trebao obložiti to mjesto kravljom balegom i prostrijeti svoj
sveti posvećeni tapet (Àsana) na koji bi trebao sjesti dobro raspoložen i gucnuti vodu za Àchamanu
tri puta. Zatim bi prema svojim najboljim mogućnostima trebao sakupiti stvari za obožavanje i
propisno ih postaviti na njihova odgovarajuća mjesta. On treba obaviti Pràçàyàmu (kontrola daha);
i zatim slijedi Bhïta Íuddhi, pročišćenje staroga i stvaranje nebeskoga tijela i Jãva-Íuddhi čime
Sàdhaka postaje Devatàmaya; zatim se nastavlja s Màtrikà Nyàsom. On tada zatim postavlja svoju
ruku na različite dijelove tijela, u isto vrijeme jasno izgovarajući odgvarajuću Màtriku za taj dio).
Bhuta-Íuddhi: Rastvori zemlju u vodu, vodu u vatru, vatru u zrak, zrak u eter, eter u
Ahamkàru, Ahamkàru u Mahàt i Mahàt u Prakêiti, konačni Uzrok. Ovaj se proces naziva
Bhïta-Íuddhi.
On tada treba navesti vrijeme, datum, Tithi, i mjesec godine i obaviti svoj Sankalap; zatim
će različitim dijelovima svoga tijela morati propisno pripisati Màtrikà Mantre kao i svoje vlastite
Mantre; zatim on treba meditirati na različite Devate na njihovim sjedištima u svome tijelu i obaviti
unutrašnje obožavanje. On treba udahnuti život u Božanstvo na koje treba meditirati i obožavati ga
van kao i unutar sebe; zatim mora učiniti isto s artiklima za obožavanje i pročistiti ih prskajući ih
vodom i Astra ili Phaî Mantrom, tako otklanjajući sve izvore prepreka koje bi mogle omesti radnju.
Zatim, na povoljnome bakrenom tanjuru, na unutrašnjoj strani treba nacrtati šesterokut (dva
trokuta koja križaju jedan drugoga jedan okrenut ka gore, a jedan ka dolje), koristeći se bijelom
sandalovom pastom ili s pet mirisnih stvari i izvan ovoga šestreokuta treba nacrtati osmerostranu
figuru od osam latica; izvan toga treba nacrtati granične linije što se naziva Bhïpura. Na svakoj od
osam latica on treba napisati jedno slovo devetoslovne Vãja (Temeljne) Mantre i deveto slovo u
središnje jaje. Zatim Mantrama kojima je uliven (dah) život ili Vedskim Mantrama, on će morati
postaviti Yantru u odgovarajući položaj i zatim Pãîha Mantrama obožavati Àdhàra Íakti (životnu
Snagu) u središnjem jaju i sveto sjedalo. On će morati prizvati Devã, izgovarajući Temeljnu Mantru
iznad zlatnoga tanjura ili crteža i pažljivo je obožavati nudeći joj sjedala i ostakle artikle kao što je
rečeno u Yàmala Tantrama, i td. Zatim će morati obaviti šesterostruko obožavanje Gaça u šest
kuteva i obožavati Indru itd., i Vajru i ostale u Bhïpuri (granici) i tako završiti Pïju Yantre. (Za
Pïju vidi Prapancha Sàru).
Bilješka: Bhïpura je ono o čemu se misli vani, ispred ili na početku. Ovdje se prvo misli i
obožava Gaça Devate. Obožavaj vani, obožavaj unutar i vidi Božanstvo unutra, vani i svagdje i budi
slobodan - moto je obožavanja. U odsutnosti Yantre, čovjek će trebati napraviti Bhagavatãn lik od
metala i obožavati ga s najvećom pažnjom s Mantrama kako je Íiva izložio u Tantrama (Jàmalà i
druge).
Bilješka: Yantra je ono što ograničava. Ovo ljudsko tijelo je Yantra. I njena imitacija
postavljena je vani u raznim oblicima i likovima. Yantra je mistični dijagram kojega posvećenici
koriste radi obožavanja. Ili bi čovjek, svojim sabranim umom, za obožavanje Božanstva mogao
koristiti Vedske Mantre u skladu s propisanim pravilima; zatim, udubljen u meditaciju, čovjet treba
tiho izgovarati (obaviti Japu) devetoslovnu Mantru. (Mantram je Krãm Dakìiçe Kàlike Svàhà).
Japam (tiho ponavljanje Mantre) je od dvije vrste: Nitya (svakodnevno ponavljanje) i
Pauraícharanik (ponavljanje imena božanstva praćeno bacanjem nuđenja u vatru). Kod Nitya
Japama obavljaju se Nitya Home, a kod prigodnih Pauraícharanik Japama nudi se (u vatru) jedna
desetina ovoga; Abhiìeka, također, jedna je desetina ove Home; Tarpaçam je jedna desetina
Abhiìeke i hranjenje Bràhmaça jedna je desetina onoga što se uradi u Tarpaçamu. O kralju! Tako
dovršavajući Japam, čovjek dnevno treba čitati Chaçáã (raditi Chaçáãpàîhu) gdje su opisana tri
veličanstvena Devãna djela; zatim treba dozvoliti prizvanome Božanstvu da ode u Svoje osobno
boravište. Sljedeće što treba uraditi je Navaràtra Vrata (zavjet u trajanju od devet noćiju) i to treba
uraditi u skladu s propisanim ritualima i ceremonijama. Hrãm Mahiìa Mardinyai Svàhà je Mantra.
13-31. Oni koji žele sebi dobro, tijekom svijetle polovice mjeseca Àsvina ili Chaitre trebaju
obaviti post Navaràtre. Treba ponuditi mnoge Home, i treba ponavljati Mantre, dobri Pàyasam
napravljen miješanjem šećera, Ghia i meda treba ponuditi u ovoj ceremoniji. Kao zamjena, u Homa
ceremoniji mogu se koristiti sveto lišće Bel stabla, ili crveno Karavãr cvijeće ili sesamove
sjemenke pomiješane s medom. Posebni dani za Devãno obožavanje su osmi, deveti ili četrnaesti
dan (Tithi) svijetle polovice. Svakom prilikom treba obavljati hranjenje Bràhmiça. O kralju! Na ovaj
način siromah postaje bogat, bolesni čovjek biva izliječen, i osobe koje nemaju potomaka dobivaju
poslušne i sposobne sinove. Kralj, izgnan iz svoga kraljevstva, obožavajući Devã, ponovno zadobiva
Mahà Màyinu milost, vlast nad cijelom zemljom i postaje sposoban uništiti sve one svoje
neprijatelje koji su ga prethodno pobijedili. Osobe željne učenosti, dobivaju časno i povoljno
znanje, ako obožavaju Devã držeći svoja čula pod svojom kontrolom. Osobe svih kasta, Bràhmiçi,
Kìattriye, Vaiíye ili Íïdre mogu postati gospodari svih zadovoljstava i sreće ako s predanošću
obožavaju Devã, Zaštitnicu Svijeta (Jagaddhàtri). Koji god muškarac ili žena predano obavi
Navaràtra zavjet, njemu ili njoj ostvaruju se sve želje. Tko god proslavi svetu Navaràtra ceremoniju
u svijetloj polovici mjeseca Àívina sa srcem punim misli o Devã, njemu se ostvaruju sve želje. O
kralju! Sada ću ti opisati rituale i ceremonije; treba napraviti četvrtanu uzdignutu podlogu ili oltar u
skladu s propisanim pravilima; zatim na njega treba postaviti ćup s vodom koristeći se Vedskim
Mantrama i propisnim ritualima i ceremonijama. Treba napraviti lijepu Yantru prema prethodno
postavljenim pravilima i na nju treba postaviti ćup s vodom; zatim svagdje oko ćupa treba raširiti
lijepo zrnje Yava žita. Iznad oltara i mjesta obožavanja treba napraviti zaslon protiv sunca, i mjesto
treba ukrasiti cvijećem. Svjeće i Dhïpe, mirise i parfeme treba zatim upotrijebiti u dvorani
Chaçáike Devã. O kralju! Devã treba obožavati tri puta; ujutro, u podne i navečer; pri trošenju
novca u ovu svrhu ne bi trebalo pokazati nikakvu škrtost. U ovome Devãnom obožavanju treba
ponudti Svjetlo (svijeće), Dhïp (razni mirisi, tj. mirisni štapići, parfemi), dobre prikladne poklone
riže i ostalu jestivu hranu, cvijeće i razno voće; treba čantati hvalospjeve Veda, pjevati i svirati
raznim glazbenim instrumentima i napraviti veličanstvenu proslavu. Osim toga, zapamti također da
treba obožavati djevice i u tu svrhu koristiti sandal, ukrase, odjeću, raznu hranu, miomirisna ulja i
lijepe vijence. (Ovo obožavanje djevica jedno je od bitnih elemenata.) Tako dovršavajući Devãno
obožavanje, osmoga ili devetoga Tithija treba propisno obaviti Homu s Mantrama i ostalim
neophodnim artiklima. Na kraju treba propisno nahraniti Bràhmiçe; zatim, desetoga dana,
obožavatelj treba uzeti svoj prvi obrok nakon posta; zatim, prema vlastitim mogućnostima i s
predanošću, Bràhmiçima se trebaju ponuditi pokloni i razne druge stvari.
32-44. Koji god muškarc, ili koja god čestita udana žena ili vrla udovica ovako obavi
Navaràtra Vratu, na ovome svijetu dobiva sve što želi i uživa u svim vrstama zadovoljstava i dobiva
bezgraničnu sreću i nakon smrti ide u najviše mjesto. I ako se, zbog ovog ili onog razloga, ponovno
mora roditi na ovome svijetu, takva će se osoba sigurno roditi u izvrsnoj obitelji i bit će nadarena
dobrim vladanjem i sposobnostima i imat će nepokolebljivu predanost prema Devã Ambiki. O
kralju! Sada sam ti opisao pravila Navaràtra ceremonije; ovaj je zavjet najbolji od sviju; ovim
obožavanjem povoljne Mahà Màye zadobivaju se najviša i najznamenitija zadovoljstva i sreća. O
kralju! Bolje obožavaj Chaçáiku prema propisanim pravilima, tada ćeš, Njenom milošću, biti u
stanju svladati sve tvoje nerijatelje i ponovno ćeš zadobiti izvrsnu vlast, koju nitko neće biti u stanju
uzdrmati, i opet ćeš dobiti najviše zadovoljstvo i sreću kada se ponovno sjediniš sa svojom ženom i
sinovima u tvojoj palači; u ovo nema sumnje. O Vaiíya! I ti također obožavaj Mahà Màyu, Božicu
Svemira, obožavanjem Koje sve želje bivaju ispunjene. Ti ćeš tada biti u stanju ponovno zadobiti
tvoja svjetovna zadovoljstva u tvojoj kući i bit ćeš poštovan od strane tvoje rodbine i prijatelja, i
konačno, nakon tvoje smrti, ići ćeš u sveto Devãno boravište. U ovo nema sumnje. Oni koji ne
obožavau Devã, idu i Naraku ili pakao; osim toga, oni na ovome svijetu mnogo pate od raznih
bolesti. Oni koji ne obožavaju Devã uvijek su poraženi od svojih neprijatelja, oni nemaju ženu niti
sinove, oni su glupi i veoma pate zbog neostvarenih želja. A onaj koji Zaštitnicu ovoga svijeta
obožava lišćem Bela, Karavãra cvijećem, Íatapatra i Champaka cvijećem, taj blagoslovljeni čovjek,
predan Devã, ispunjen je svim vrstama užitaka. O kralju! Što više mogu reći nego da osobe koje su
obožavale Devã Bhavànã s Mantrama koje odobravaju Nigama Íàstre, da te iste osobe dobivaju
počasti na ovome svijetu i da dobivaju sve vrste moćiju kao i veliko bogatstvo. Uistinu, oni su prvi
među najboljim ljudima, te su spremišta svih najboljih osobina na ovome svijetu."
Ovdje završava Tridesetčetvrto Poglavlje Pete Knjige o obožavanju Devã u Írã Mad Devã
Bhàgavatamu, Mahà Puràçi od 18.000 stihova od Maharìi Veda Vyàse.
L
POGLAVLJE XXXV.
H1-12. Vyàsa reče: "O kralju! Čuvši tako Êiìijeve riječi, kralj Suratha i Vaiíya, koji su
bili veoma očajni, osjetili su veliko olakšanje, te su se s velikom poniznošću i pristojnošću poklonili
Muniju. Njihove su oči odražavale njihovu radost, a srca su im bila ispunjena predanošću. Njih
obojica, vješti u govoru i tihe i mirne prirode, tada su se sklopljenih dlanova obratili Muniju. Oni su
rekli: "O Bhagavàne! Mi provodimo naše dane u ovome krotkom i nesretnom mjestu; danas smo
pročišćeni tvojim dobrim riječima, kao što je zemlja bila pročišćena kada je Bhagãrata ovdje spustio
rijeku Ganges. Sveci, okićeni isključivo dobrim osobinama, neprestano su uposleni u činjenju
dobra drugima i tome kako ljude učiniti sretnim. O Inteligentni! Mi smo u ovaj povoljni Àíram
sigurno došli zahvaljujući našim prošlim dobrim djelima (u prethodnim rođenjima) i svi su naši
jadi stoga danas privedeni kraju. Na ovome svijetu ima mnogo osoba koje lutaju radi njihovih
sebičnih ciljeva; nekolicina postoji koji su uvijek spremni drugima činiti dobro. O Muni! Istina je da
sam ja veoma očajan, ali ovaj je Vaiíya očajniji od mene. Nas obojica, ožalošćeni jadima ovoga
svijeta, došli smo u tvoj Àíram i viđenjem tebe oslobođeni smo naših tjelesnih patnji; a sada, čuvši
tvoje riječi, također smo oslobođeni i od naših mentalnih boli i nevolja. O Bràhmaça! Mi smo
veoma blagoslovljeni i dobili smo naše željene stvari zahvaljujući tvojim riječima nalik nektaru, O
Ti, Oceanu milosti! Ti si nas pročistio, zahvaljujući tvojoj neograničenoj milosti. Mi smo posve
umorni od ovoga svijeta; znajući to, odvedi nas na drugu stranu ovoga svijeta držeći nas za ruke i
inicirajući nas s Mantrama. O najbolji među Munijima! Mi ćemo prvo obavljati veoma tešku
Tapasyu (asketizam) i obožavati Bhagavatã, Dodijeliteljicu sreće; zatim, videći je, otići ćemo u naša
vlastita boravišta. Sada iz tvojih usana očekujemo devetoslovnu Devãnu Mantru i obavljajući
Navaràtra zavjet postit ćemo i meditirati na Mantru."
Bilješka: Devetoslovna Mantra je Om Mahiìamardinyai Svàhà. Umjesto Om, može se
uptrijebiti bilo što od sljedećega: Hrãm, Klãm, Aim, Strãm, ili Hïm koji se spominju u Sàradà,
Tilaka, Nàràyanã Tantri ili u Viívasàra Tantri (vidi stranicu 125 Tantra Sàre).
13-30. Vyàsa reče: "O kralju! Pošto su se kralj i Vaiíya ovako molili Muniju Sumedhi,
najboljem među Munijima, on im je dao povoljnu Mantru s njenom Vãjom kao i uputstvo na što
meditirati (Dhyàn). Dobivši propisno Mantru (s njenim Êiìijem, Chhandom, temeljnom Íakti i
Devatom), oni su se zahvalili Muniju i s njegovom dozvolom otišli su na svetu obalu rijeke. Njih
obojica bili su nježne građe i obojica su bila potpuno odlučni u svojim nakanama; oni su otišli na
veoma osamljeno mjesto gdje su sjeli na svoja mjesta koja su izabrali za Tapasyu. Onda su proveli
jedan mjesec u tihome ponavljanju Mantre i u pojanju tri veličanstvena Chaçáãna djela. U ovome
kratkom periodu od jednoga mjeseca, oni su postali veoma privrženi Bhavànãnim lotosovim
stopalima i njihovi su umovi također bili veoma spokojni. Oni nisu obavljali nikakav drugi posao;
jedino su jednom dnevno išli Muniju i poklonivši mu se oni bi se vratili na njihova vlastita sjedala
od Kuía trave predajući se meditaciji na Devã i uvijek su tiho ponavljali svoje Mantre. O kralju!
Tako je prošla jedna godina; tada su odustali od uzimanja voća i živjeli su samo jedući lišće biljaka.
Tako uposleni u meditaciji i asketizmu drugu su godinu proveli živeći samo od suhoga lišća. O
kralju! Kada su tako prošle dvije godine, u svojim su snovima imali viziju Božice Bhagavatã. Oni su
bili veoma ushićeni što u svojim snovima vide Devã Ambiku u crvenoj odjeći i ukrašenu raznim
ukrasima. Treće godine obavljali su Tapasyu uzimajući vodu kao jedinu hranu. Pošto su otkrili da
nakon tri godine obavljanja Tapasye nisu vidjeli Devã licem u lice, oni su se veoma zabrinuli oko
toga, te su mislili ovako: "Pošto nismo bili tako sretni da vidimo Devã, Koja je Dodijeliteljica mira i
sreće ljudskim bićima, mi ćemo u dubokom očaju i žalosti napustiti naša tijela." Tako misleći, kralj
je pripremio lijepu trokutastu Kuçáu (udubinu u zemlji ). Zapalivši vatru u toj jami, kralj je počeo
sjeći komadiće mesa sa svoga tijela i nuditi ih kao žrtvu u vatru. Vaiíya je tada uradio isto. O
kralju! Njih obojca bili su veoma uzbuđeni, te su počeli nuditi svoju krv kao žrtvu Devã. Videći ih
tako žalosne, kao i da su njihova srca bila preplavljenja predanošću prema Njoj, Devã Bhagavatã
pojavila se odmah ispred njih, te je rekla:
31-32. O kralju! Ti si moj omiljeni posvećenik; Ja sam zadovoljna Tvojom Tapasyom; traži
sada što god želiš; Ja ću ti dodijeliti tu blagdat." Nakon toga Ona se obratila Vaiíyi: "O veoma
sretni! Ja sam zadovoljna s tobom! traži blagodat bez odlaganja; ja ću ti je dodijeliti upravo sada."
35-52. Vyàsa reče: "O kralju! Čuvši tako Devãne riječi, kralj Suratha je bio veoma ushićen te
je rekao ovo: "O Devã! Dodijeli mi tu blagodat da danas budem u stanju svladati moje neprijatelje
mojom snagom i da opet dobijem moje kraljevstvo." Devã mu se tada obratila ovako: "O kralju! Idi
u tvoje boravište; tvoji su neprijatelji sada oslabljeni i sigurno će biti poraženi."
Bilješka: Devã je sada povukla Svoju vlastitu snagu iz neprijatelja kojom su oni prethodno
bili ispunjeni. Ovo je posljedica stvarnoga predavanja Devã.
O sretni! Tvoji će ministri doći i pasti ničice pred tvoja stopala, te će ti biti pokorni; sada se
možeš vratiti u svoj grad i sretno vladati svojim podanicima. O kralju! Tako vladaj Ajuta broj godina
(10.000) svojim prostranim područjem; zatim, kada napustiš svoje tijelo, opet ćeš se roditi od
Sïrye, i naširoko ćeš biti poznat kao Sàvarçi Manu." Vyàsa reče: "O kralju! Zatim je krjeposni
Vaiíya rekao sklopljenih dlanova: "O Devã! Ja nemam ništa s kućom, sinovima niti bogatstvom. O
Majko! Kuća, bogatstvo i sinovi su svi tako veliki izvora jarma na ovome svijetu i oni su prolazni
kao snovi. Zato mi daj znanje da bi moje veze s ovim svijetom bile presječene. Ljudi koji su lišeni
znanja su budale koje su progutane u ovom oceanu svijeta. Mudri nikad nemaju sklonosti prema
ovoj Samsàri; stoga su u stanju proći kroz ovaj svijet. Vyàsa reče: "O kralju! Čuvši ovo, Mahàmàyà
je rekla Vaiíyi koji je stajao pred Njom: "O Vaiíya! Nema sumnje, ti ćeš steći znanje." Tako im
davši blagodati, tada i tamo Devã je nestala. Nakon što je Devã nestala, kralj se poklonio Muniju,
uzjaho je na svoga konja i izrazio želju da se vrati u svoje kraljevstvo. Upravo u to vrijeme svi su
njegovi ministri i podanici ponizno došli pred njega, poklonivši mu se, i stojeći pred njim
sklopljenih dlanova, oni su mu rekli: "O kralju! Svi tvoji neprijatelji ponašali su se veoma griješno;
svi su oni zato ubijeni u bitki; sada milostivo ostani u tvome gradu, nemajući nikakvih neprijatelja i
vladaj svojim podanicima." Čuvši ovo, kralj se poklonio Muniju, i njegovom je dozvolom krenuo ka
svome kraljevstvu u pratnji svojih ministara. Dobivši natrag svoje vlastito kraljevstvo, ženu i
rodbinu, on je počeo uživati u svome kraljevstvu. Na drugoj strani, Vaiíya je postao prosvjetljen
Duhovnim Znanjem i sve su njegove veze i privrženosti bile potpuno prekinute tako bivajući
oslobođen svih nevolja. On je postao oslobođen za svoga života i uvijek je putovao iz jednoga
mjesta hodočašća na drugo i svoje je vrijeme provodio u pjevanju veličanstvenih Devãnih djela. O
kralju! Tako sam ti opisao najčudesniji Devãn lik, koje su plodove dobili kralj i Vaiíya Njenim
obožavanjem, kako su Daitye bile ubijene i o Njenim povoljnim pojavljivanjima na ovoj zemlji. O!
Takva je Devãna slava, ona Svoje posvećenike vodi ka neustrašivosti. Smrtnik koji stalno sluša
izvrsne priče o Devã Bhagavati, uistinu dobiva sve što je najbolje kao i čudesna zadovoljstva ovoga
svijeta. Nema sumnje da će svatko tko sluša (čuje) o Njenome životu dobiti znanje, oslobođenje,
slavu, sreću i čistoću. Bit svih religija leži u poznavanju Njenoga života; zato to, iznad svega, vodi
Dharmi, Arthi, Kami i Mokìi (religioznost, bogatstvo, želja i oslobođenje). Slušanje o Njenim
veličanstvenim djelima ljudskim bićima ostvaruje sve želje.
53-54. Sïta reče: "O Êiìiji! Maharìi Vyàsa, Satyavatãn sin, učen u svim oblastima znanja,
zapitan od Janamejaye, ispričao mu je ovu božansku Samhitu. Milostivi je Vyàsa tako opisao
Chaçáikin lik i ubojstvo Daitye Íumbhe. O Muniji! Ja sam vam također iznio bit ove Puràçe. Ovdje
završava Peta Knjiga.
Ovdje završava Tridesetpeto Poglavlje Pete Knjige o blagodatima koje su primili kralj
Suratha i Vaiíya Samàdhi u Devã Bhàgavatamu, Mahà Puràçi od 18.000 stihova od Maharìi Veda
Vyàse.
Peta Knjiga dovršena.
Írãmad Devã Bhàgavatam
Knjiga VI
L
POGLAVLJE I.
H
1-12. Êiìiji Naimiìa šume blago su se ovim riječima obratili Sïti: O veoma sretni!
Tvoje riječi nektaru nalik veoma su prijatne. Mi nismo zasićeni povoljnim pripovjedanjima
Dvaipàyana Vyàse koje si nam ti prenio. O Sïta! Mi ponovno tražimo od tebe da nam pripovijedaš
ovu povoljnu, lijepu i čuvenu Puràçu, koja uništava grijehe i koju odobravaju Vede. Viívakarmà je
imao sina, koji se zvao Vêitràsura, koji je bio veoma poznat i veoma snažan. Kako to da je njega
ubio uzvišeni Indra? Viívakarmà je bio snažni Bràhmiç i pripadao je strani bogova; njegov je sin
bio još jači. Kako to da ga je ubio Indra? Deve su rođene od Sàttvičkih osobina; ljudi od Ràjasičkih
osobina; i sve ptice, i td., rođeni su od Tàmasičnih osobina. Ovo je mišljenje Pundita, učenih u
Puràçama i Àgama. Ali u ovome se činu ubojstva Vêitràsure pojavljuje veliko proturječje; jer
snažnoga je Vêitru, pod pukom izlikom ubio Indra, obavljatelj stotinu žrtvovanja i nadaren Sattva
osobinama. I Indra je na to bio potaknut od strane Viìçua, glavnoga među onima koji posjeduju
Sattva osobine; i Viìçu je osobno prerušen ušao u munju da bi mogao ubiti Vêitru. Snažni se Vêitra,
sklopivši ugovor o prijateljstvu, prema tom ugovoru odnosio s povjerenjem, dok su Indra i Viìçu
oskrvnuli istinu i pokvareno ga ubili Jalaphenom (vodena pjena). O Sïta! Veliko čudo je da su ti
Indra i Viìçu postali tako drski da su se odrekli istinoljubivosti. Iz ovoga je veoma očito da se
uzvišene osobe ponašaju griješno zbog vlastite obmanjenosti. Vođe Deva ponašaju se veoma
pogrešno; oni se smatraju uglađenima jedino jer slijede samo vanjske oblike dobroga vladanja koje
odobravaju Íàstre. Kako se uglađenost može sastojati od pukoga slijeđenja vanjkih normi? Da li je
Indra, koji je prerušen ubio Vêitru, prekršivši tako dogovor, morao pretrpijeti ikakvu kaznu zbog
grijeha kojeg je počinio ubivši Bràhmiça? Ti si prethodno rekao da je Vêitru ubila Devã Bhagavatã;
ali opće je vjerovanje da ga je ubio Indra. Naši su umovi zbunjeni glede ovoga predmeta. Otkloni
stoga naše neizvjesnosti u vezi ovoga događaja.
13-14. Sïta reče: "O Muniji! Slušajte o ubojstvu Vêitràsure i o kazni koju je Indra morao
pretrpjeti zbog svoga Brahmahatyà grijeha (ubojstvo Bràhmiça). Ovo pitanje prethodno je
Pàrikìitov sin, Janamejaya, postavo Vyàsi, Satyavatãnu sinu. Reći ću vam što je Vyàsa odgovorio.
15-18. Janamejaya je ovako upitao plemenitoga Vyàsu: "O najbolji među Munijima! Kako to
da je u prethodna vremena, Indra, nadaren Sattva osobinama, uz Viìçuovu pomoć ubio Vêitràsuru?
I kako i zašto je on opet bio ubijen od strane Božice Bhagavatã? O Gospode Munija! Kako su jednu
osobu mogla ubiti dvojica zasebno; naše zanimanje da čujemo istinu je pobuđeno. Koji čovjek ne
želi dalje slušati o čudesnim djelima uzvišenih osoba? Milostivo nam ispričaj kako je Devã
Bhagavatã ubila Vêitru."
19-26. Vyàsa reče: "O kralju! Ti si blagoslovljen, jer je tvoja sklonost za slušanjem o
događajima Puràçe porasla tako mnogo; čak Deve imaju žeđ za pijenjem nektara; ali kada ugase
žeđ, oni više ne žele piti. O kralju! Tvoje ime i slava sada su široko poznati. Tvoj Bhakti
(predanost) prema Puràçama raste svakoga dana. Govornik biva veoma ushićen kada ga njegovi
slušatelji slušaju s nepodijeljenom pažnjom. O gospodaru zemlje! Bitka između Vêitre i Vàsave,
koja se dogodila u davna vremena, čuvena je u odlomcima Veda i Puràça; kao i patnja koju je Indra
pretrpio kao kaznu nakon što je ubio nevina Viívakarmina sina. O kralju! Muniji, koji se veoma
boje grijeha, ipak pod ujtecajem Màye počinjavaju kažnjive radnje; kakvo je onda čudo da su Viìçu
i Indra, opravdavajući se pukom izlikom, ubili Triíiru i Vêitru. Kada je Viìçu, utjelovljenje Sattva
osobina, zbunjen Màyom i podmuklo uvijek ubiva Daitye, kako onda možeš očekivati od ikojega
drugog čovjeka da mentalno svlada čak Mahà Màyu Bhavànã, Koja obmanjuje sva bića? O kralju!
Pod pritiskom ove Màye, taj Bhagavàn, Beskonačni, prijatelj Nare, Nàràyaça, preuzima inkarnacije
u tisućama i tisućama Yuga u ovoj Samsàri kao Riba, itd., i obavlja ponekad pravedna, a ponekad
nepravedna djela. Deve i ljudi, zbunjeni ovom Màyom, postaju uznemireni i zbunjeni i kažu "ovo
tijelo, bogatstvo, kuća, sinovi, žena i rodbina su svi moji" i ovako obmanjeni ponekad obavljaju
krjeposna, a ponekad griješna djela. O kralju! Na površini zemlje ne postoji niti jedna osoba,
premda bi mogla biti veoma učena u razumijevanju uzroka i posljedice, poznavanju što je dobro, a
što loše, koja je slobodna od ove Velike Obmane; ona je od samoga početka vezana trima Guçama
ove Màye i tako ostaje pod Njenom vlašću.
27-35. Ovo objašnjava Viìçuovu i Indrinu obmanjenost Màyom i njihovo upošljavanje u
ispunjavanju njihovih sebičnih ciljeva. Oni su ubili Vêitràsuru pod izlikom. O kralju! Slušaj! Sada ću
ti opisati razlog neprijateljstva između Indre i Vêitre. Viívakarmà Prajàpati je bio veliki arhitekt
Bogova, on je bio vješt, nadmoćan među bogovima, veliki asketa i omiljen među Bràhmaçima. On i
Indra bili su neprijatelji; zbog ovoga je neprijateljstva on stvorio sina, veoma lijepoga i dao mu je
ime Triíiraìka Visvarïpa. Taj je sin imao tri veoma lijepa i ljupka lica (glave). Sa svoja tri različita
lica on je obavljao tri različiti funkcije; s jednim je proučavao Vede, s drugim je pio nektar (vino), i
s trečim je istodobno gledao u svim smjerovima. Triíirà se odrekao zadovoljstava svijeta, te je
počeo obavljati tešku Tapasyu; on je postao veliki asketa, blag, vladar svojih strasti i potpuno
posvećen svojoj religiji. U ljetnome je razdoblju obavljao Pànchàgni Sàdhanu, privezavši svoja
stopala gore za granu stabla s glavom okrenutom ka dolje; u studenome je razdoblju vrijeme
provodio na rosi i pod vodom tijekom zimskoga razdoblja. On se također suzdržavao od uzimanja
hrane, te je svladao svoje sopstvo i, napustivši sve svjetovne veze, obavljao je veoma tešku
Tapasyu; ustinu veoma tešku onima slabih umova.
36-49. Videći ga da obavlja takvu Tapasyu, Indra se veoma zabrinuo i ražalostio, te je mislio
koje načine primijeniti da Triíirà ne ugrozi njegovo Indrištvo. Pàkasàíana Indra je bio stalno
zabrinut videći poduzetnu praksu toga askete neograničena sjaja i njegovu nepokolebljivu
predanost toj Tapasyi. On je mislio ovako: "Ovaj Triíirà svojom pokorom svakoga dana postaje
snažniji, i tako će me on jednom ubiti. Mudri nikad ne gledaju ravnodušno svoga neprijatelja čija
snaga svakoga dana postaje sve veća. Sada je moja hitna dužnost pronaći načine kako svladati
njegovu Tapasyu." Konačno, Indra je došao do zaključka da je požuda veliki neprijatelj asketizmu.
Tako je nastavio misliti ovako: "Požuda potpuno uništava praksu pobožnih ozbiljnih suzdržavanja;
zato samog ovog dana moram iskušati Munijevu privrženost svjetovnim uživanjima i požudi."
Misleći ovako, inteligentni je Indra pozvao Apsare Urvaíã, Menaku, Rambhu, Ghritàchã, Tilottamu
i ostale ponosne na svoju ljepotu da bi zavele Triíiru, Viívakarmina sina. Indra se ovako obratio
Apsarama: "O Apsare! Sada imam veoma ozbiljan zadatak za ispuniti; pomozite mi u ovome. Moj
veliki neprijatelj, veoma težak za svladati ga, vrši pokoru svojim sabranim sopstvom. Smjesta
krenite odjevene u vaše haljine prikladne zavodničkim radnjama i pokušajte ga zavesti. Neka je sve
dobro s vama; zavedite ga i otklonite groznicu moga srca. O Apsare! Što još da kažem, nemiran
sam od kada sam čuo za njegovu snagu u obavljanju takvih teških strogosti. Taj bi snažni asketa
mogao zauzeti moje mjesto mene zbacivši s njega; ovaj me je strah obuzeo. Stoga uništite moj
strah što je brže moguće. Ovo je sada vaš zadatak; ujedinite se i uradite ovo dobro za mene." Čuvši
Indrine riječi, Apsare su mu se poklonile i rekle: "O Gospode Deva! Ne boj se! Mi ćemo učiniti sve
što možemo da bi ga zavele. O Izvrsni! Radi zavođenja toga Munija, mi ćemo primijeniti sve,
plesanje, sviranje i ostale kretnje i radnje zavođenja, koje će te konačno osloboditi tvoga straha. O
kralju Bogova! Našim ćemo kosim pogledima i strastvenim kretnjama i položajima uznemiriti um
Munija, obmanuti ga i vezati i zatim ga staviti pod tvoju kontrolu."
50-60. Vyàsa reče: "O kralju! Rekavši ovo, Apsare su otišle Triíiri, te su raznim
zavodničkim kretnjama i položajima, kako je izloženo u Kama Íàstrama, počele zavoditi Munija.
One su pred Munijem katkada pjevale, a katkada plesale u skladu s muzikom. Ukratko, one su ga
pokušale zavesti raznim zavodničkim kretnjama. Ali taj asketa, plamteći vatrom Tejasa, nije niti
primijetio razne pokušaje Apsara; štoviše, svoja je čula držao pod potpunom kontrolom i tamo je
stajao kao gluhi, nijemi i slijepi čovjek. U tom ljupkom Munijevom utočištu, Apsare su pjevale i
plesale očaravajuće ostavši tamo nekoliko dana. Ali kada su vidjele da se Muni Triíirà nije
pomaknuo niti malo iz svoga meditacijskoga položaja, umorne i očajne, one su se vratile Indri, i sve
one, u strahu i sklopljenih dlanova, počele su se obraćati Indri. One su rekle: "O kralju! Mi smo
pokušale sve što smo mogle ali Munija, veoma teškoga za svladati, nismo nikako mogle poljuljati.
O Pàkaíasana! Molimo te, smisli druge načine; samokontroliranoga Munija niti centimetar nismo
mogle pomaknuti iz meditacije; naša je dobra sreća da nas taj plemeniti Muni, utjelovljenje
plamteće vatre, nije prokleo." Otpustivši te Apsare, zli i bešćutni Indra počeo je smišljati načine,
premda posve nedopuštene, kako ubiti toga dobrog Munija. O kralju! Taj je Indra dbacio svaki
sram i strah od grijeha, te je konačno došao do veoma kažnjivog i griješnog zaključka kako ga
ubiti.
Ovdje završava Prvo Poglavlje Šeste Knjige o Triíirinim strogostima u Írã Mad Devã
Bhàgavatamu, Mahà Puràçi od 18.000 stihova od Maharìi Veda Vyàse.
L
POGLAVLJE II.
H
1-11. Vyàsa reče: "Izuzetno zavidni Indra tada se uspeo na svoga slona Airàvatu
odlučan da ubije Munija. Otišavši do njega, našao ga je udubljenog u duboki Samàdhi, stabilno
sabrana uma sjedeći u svome položaju. U to je vrijeme iz njegova tijela zračilo svjetlo i on je
izgledao kao drugo Sunce i plamteća vatra. Kada je to vidio, Indra se veoma ražalostio i pokunjio.
Onda je on u sebi mislio ovako: "O! Smijem li ja ubiti ovoga Munija, koji je bez ikakvih pokvarenih
sklonosti, i koji je nadaren snagom Tapasa, plamteći kao vatra! Ovo je posve suprotno Dharmi. Ali,
Jao! On želi preoteti moje mjesto; kako da onda zanemarim takva neprijatelja?" Ovako umujući,
Indra je prema Muniju, koji je bio uposlen u svojoj pokori i koji je sjajio kao Sunce i Mjesec, uputio
svoju brzu nepogrešivu munju. Asketa, ovako pogođen, pao je na tlo i umro, kao što planinski vrh
padne na tlo pogođen gromom, pružajući veličanstveni prizor. Ubivši Munija, Indra se veoma
razveselio; ali ostali Muniji tada su glasno zajecali: "O! Mi smo uništeni! Jao! Kakav je zločin Indra
danas počinio! O! Podli Indra bez ikakve je prethodno mu nanesene uvrede danas ubio biser među
Munijima! Neka zato ovaj griješnik bez ikakva odlaganja pobere plodove svoga griješnog djela."
Indra se zatim vratio u svoje boravište; na drugoj strani, uzvišeni Muni, iako ubijen, izgledao je kao
da je živ, zahvaljujući sjaju svoga tijela. Videći ga da leži kao živi čovjek, Indra se veoma zabrinuo
misleći da bi on mogao oživjeti. Dok je tako u sebi razmišljao, pred sobom je ugledao drvosjeću
Takìu i obratio mu se radi svojih sebičnih ciljeva. Indra je rekao ovo: "O Majstore! Odsijeci sve
glave ovoga Munija; ovaj veoma sjajni Muni izgleda kao da je živ; zato, ako otkineš njegove glave,
on više neće biti živ." Takìa ga je tada prokleo, rekavši mu:
12-14. "O kralju Deva! Vrat ovoga Munija veoma je velik i stoga ga se ne može presjeći;
moja sjekira uopće nije prikladna za ovaj rad. Posebno ja ne mogu uraditi takvo kažnjivo djelo. Ti si
uradio veoma ogavan zločin, posve suprotan zakonu dobrih osoba; ja se bojim grijeha; ja neću biti
u stanju otkinuti glave mrtvoga čovjeka. Ovaj Muni leži mrtav; kakva je korist u daljnjem
odrubljivanju njegovih glava? O Pàkaíàsana! Ubojico Demona Pàke! Zašto se onda bojiš?"
15. Indra reče: "O Majstore! Ovaj je Muni moj strašni neprijatelj. Izgleda da se život još
zadržava u njegovu tijelu; njegovo tijelo i dalje sjaji, ja se bojim da Muni opet ne oživi."
16. Takìa reče: "Zar ti, znajući sve, ne osjećaš sram počinjavajući ovakav ogavni zločin? Zar
se ne bojiš Boga zbog zločina ubojstva Bràhmaça?"
17. Indra reče: "Radi ispiranja mojih grijeha, ja ću kasnije obaviti Pràyaíchittu (pokoru); ali
sada je moja dužnost ubiti neprijatelja. O sretni! Mudri ljudi, dobro upučeni u politiku, kažu da se
neprijatelje treba ubiti pod bilo kojim opravdanjem."
18. Takìa zatim odgovori: "O Magâavane (ime za Indru)! Ti radiš ovo griješno djelo zbog
tvoje
pohlepe; ali, O Gospode! Ja nemam nikakva razloga za to; kako stoga da bez ikakva razloga uradim
ovu pokvarenu stvar?"
19-20. Indra reče: "O Takìane! Ja ću za tebe ostaviti dio primitka od svakoga žrtvovanja
gdje god se ono obavi. Ljudska bića će ti stalno nuditi glavu životinje ubijene u svakome žrtvovanju.
Zato sada odsjeci njegove glave u skladu s ovim pravilom."
21-42. Vyàsa reče: "O kralju! Indrine su riječi veoma godile Takìi i on je svojom veoma
snažnom sjekirom otkinuo Munijeve glave. O snažni kralju! Kada su tri glave, tako otkinute, pale
na tlo, tisuće i tisuće ptica u brzom su slijedu izišle iz njih. Tri skupine ptica, Kalavinke, Tittire i
Kapinjale, vrlo su brzo propisnim slijedom izišle iz tri glave. Kapinjala ptice izišle su iz onih usta
koje su opjevavale Vede i pile Somu; Tittiri ptice izišle su iz onih usta koje su gledale sve strane
svijeta kao da su ih ispile; i Kalavinka ptice su izišle iz onoga lica koje je pilo vino. Indra je bio
veoma radostan što vidi ptice da izlaze iz usta te se smjesta vratio u svoja Nebesa. O kralju! Čim se
Indra vratio nazad, Takìa se vratio u svoju vlastitu kuću veoma zadovoljan što će primati svoj dio
žrtvenih stvari. Vrativši se svojoj kući, Indra je držao da je ubivši svoga snažnog neprijatelja obavio
svoju dužnost. On je previdio da je počinio grijeh Brahmahattyu (odn. da je ubio Bràhmiça). Kada
je Viívakarmà saznao da je njegov neporočni sin ubijen, veoma se razbjesnio, te je rekao da budući
da je Indra bez ikakve načinjene mu uvrede ubio njegova sposobnog sina uposlenog u asketizmu,
da će on stvoriti drugoga sina da bi ubio Indru. Neka Deve vide njegovu snagu Tapasye i neka
Indra, također, pobere dalekosežne učinke njegove osobne Karme. Rekavši ovo, Viívakarmà,
nesretan i bijesan, ponudio je nuđenja u žrtvenu Vatru, ponavljajući Mantram iz Atharvan Veda, s
ciljem dobivanja sina. Kada je Homa, koja je bila obavljana tijekom osam uzastopnih noćiju, bila
dovršena, iz te je goruće vatre brzo izašao čovjek, kao da je sam bio Inkarnirana Vatra. Videći pred
sobom toga divnog sina, koji je izašao iz vatre i koji je bio nadaren snagom i energijom,
Viívakarmà je rekao: "O Indrin neprijatelju! Rasti snagom mog asketizma." Kada je Viívakarmà
izrekao ove riječi, taj je sajni vatreni sin počeo rasti, dižući se visoko iznad Nebesa. Taj je čovjek za
tren izgledao kao Bog Smrti i izgledao je kao planina, sjajeći kao Sam Bog. Onda se on obratio
svome žalosnom ocu Viívakarmi. Sin mu je reko: "O oče! Daj mi ime. Od kakve ti koristi ja mogu
biti? Zašto si tako žalostan i nesretan; molim te reci mi sve razloge. Danas pravim čvrsti zavjet da
ću otkloniti uzrok tvoje žalosti. Oče! Od kakve je koristi ocu onaj sin koji nije u stanju otkloniti
njegove jade? O oče! Da li da ispijem ocean ili do prašine da smrvim planine ili da zakrčim prolaz
izlazećem Suncu ili da ubijem Indru, Yamu, ili ostalo mnoštvo Deva ili da iskorijenim zemlju i sa
svim je bićima bacim u ocean?"
42-53. Vyàsa reče: "O kralju! Čuvši ove ugodne sinovljeve riječi, Viívakarmà se radosno
obratio svome sinu planini nalik. On je rekao: "O moj sine! Ti si sada u stanju spasiti me od nevolja
(Vrijina) i zato si nazvan Vêitra. O veoma sretni! Tvoj brat, po imenu Triíirà, bio je veliki asketa;
njegova tri lica bila su veoma snažna. On je bio temeljito upućen u Vede i Vedange i dobro učen u
svim ostalim znanjima. On je uvijek bio uposlen u sprovođenju asketizma, zapanjujući tri svijeta.
Svojom munjom Indra je ubio moga sposobnog sina; ta je podla duša, bez ikakve nanesene mu
uvrede, otkinula njegove tri glave. Zato, O najbolji među bićima! Ubij tog podlog, besramnog,
pokvarenog, opakog Indru, krivog zbog počinjavanja Brahmahattye." Vyàsa reče: "O kralju!
Kazavši ovo, Viívakarmà, veoma zbrkan zbog odvajanja od svoga sina, stvorio je razna božanska
oružja. On je pripremio oružja posebno prilagođena da se ubije Indra, najbolje sjekire, trozubce,
toljage, Íakti oružja, Tomare i lukove napravljene od rogova i strijele, Parighe, Pattiíe, božanske
diskove kao što je Sudarían Chakra, dvije božanske neiscrpne spremnice za strijele, lijepu
Kavachu, veoma čvrstu brzu kočiju koja je izgledala kao oblak i koja je bila sposobna nositi velike
terete; sve je ovo on stvorio i predao svome sinu. O kralju! Viívakarmà, najbolji među arhitektima,
uzbuđen od bijesa, pripremio je svu opremu neophodnu za rat i dao je svome sinu Vêitràsuri i
poslao ga da ubije Indru.
Ovdje završava Drugo Poglavlje Šeste Knjige o rođenju Vêitràsure u Mahà Puràçi Írã Mad
Devã Bhàgavatam od 18.000 stihova od Maharìi Veda Vyàse.
L
POGLAVLJE III.
H1-3. Vyàsa reče: "O kralju! Nakon što su Bràhmaçi, učeni u Vedama, obavili
Svastyayana ceremoniju (obavljanje rituala radi osiguranja uspjeha ili da se spriječi nesreća),
snažni se Vêitra uspeo na svoju kočiju krenuvši ubiti Indru, kralja Bogova. Dànave koje su Deve
prethodno porazile, sada znavši za snažnoga Vêitràsuru, došli su njemu da bi mu služili. Indrini
glasnici, videći Vêitràsuru spremnoga na bitku, žurno su došli Indri izvijestivši ga o svim njegovim
nakanama i ostalim stvarima povezanim s time.
4-7. Glasnici su se ovako obratili Indri: "O Gospode! Veoma žalostan zbog ubojstva njegova
sina, Viívakarmà se veoma naljutio, te je Abhichàra procesom (čarolije s ciljem da se nanese
povreda ili magijske čini ili čari koje se koriste u zlonamjerne svrhe) stvorio sina da te ubije. Taj
nesavladivi Vêitràsura sada je tvoj moćni neprijatelj; u pratnji drugih Asura, svojom kočijom dolazi
ovdje da bi se borio s tobom. O veoma sretni! Ovaj tvoj neprijatelj je visok kao planina Meru; on
žurno ide tebi, praveći strašnu buku; pažljivo poduzmi mjere opreza." O kralju! Dok je Indra slušao
glasnike, tamo su, panično i prestrašeno, došle Deve.
8-16. Gaçe su rekle: "O Gospode Sura! Zloslutni su se znaci pojavili u kućama Bogova; ptice
prave nepovoljnu buku koja sluti na veliku nesreću. Vrane, grabežljivci, čaplje, sokoli i ostale druge
ružne grdne ptice se glasaju i prave muklu galamu na krovovima kuća. Ostale ptice neprestano
stvaraju mukle zvukove. Nosioci pojedinih Deva stalno jecaju i prolijevaju suze. O veoma sretni! U
gluho doba noći na krovovima se kuća čuju veoma glasni strašni zvukovi galamećih Ràkìasã. O
davatelju časti! Stijegovi s kočija padaju na tlo bez iti tračka vjetra. Tako se zloslutni znaci vide na
zemlji i u zraku. O kralju Deva! Odbojne ružne žene, odjevene u crnu odjeću, idu od kuće do kuće
stalno ponavljajući, "Napustite kuću i smjesta idite odavde". Deva žene, dok spavaju u svojim
vlastitim hramovima, u svojim snovima vide te strašne Ràkìasã kako im dolaze i strižu kosu s glava
i zastrašuju ih. O Indra Deva! Ovakvi nepovoljni znaci, zemljotresi i padovi meteora sada se
događaju. Čagljevi noću dolaze u dvorišta kuća i urlaju strašnim glasovima koji kidaju srce. Gušteri
se stalno kreću po kućama i pojedini udovi naših tijela drhte i tako stvaraju veoma nepovoljne
znakove."
17. Vyàsa reče: "O kralju! Čuvši ove riječi, Indra se veoma zabrinuo, te je pozvao
Brihaspatija, Gurua Deva, upitavši ga:
18-20. "O Bràhmaça! Pojavili su se veoma nepovoljni znaci; pušu strašni vjetrovi i zvijezde
padaju s neba; što je sve ovo? O Inteligentni! Ti si veoma mudar i učen u Íàstrama i ti si Guru
Deva; ti si sveznajuć i znaš vrlo dobro kako doskočiti zlu. Zato obavi rituale kojima će neprijatelji
biti ubijeni; uradi ono što će otkloniti naše jade."
21-31. Brihaspati reče: "O tisućuoki! Što da uradim? Ti si nedavno počinio veoma griješno
djelo; ubio si tog nevinog Munija i zaradio si veoma loš Karmički učinak. Veoma strašni grijesi i
veoma dobra djela svoje učinke stvaraju veoma brzo. Zato je neophodno za one koji sebi žele
dobro, da svaku radnju preuzmu s velikom promišljenošću. Nije uputno raditi ništa što vodi
zadavanju muka drugima. Oni koji drugima nanose bol nikad ne nalaze sreću. O Indra! Ti si pod
utjecajem pohlepe i zaslijepljenosti počinio Brahmahattyu; sada je to djelo dalo svoj plod. O kralju
Sura! Ovaj Vêitra Asura rođen je nesavladiv od strane svih Deva. Taj snažni nesavladivi vođa Asura
dolazi sada na svojoj kočij, u pratnji drugih Dànava, imajući sa sobom božansko oružje koje je
napravio Viívakarmà, ravno munji, da te ubije. On dolazi kao drugi Kàla, takoreći, da bi uništio
cijeli Svemir. U ovoj Triloki (tri svijeta) nema nikoga tko je u stanju ubiti ga; i također do njegove
smrti doći neće." Dok mu je Brihaspati ovo govorio, došlo je do bučnoga meteža. Gandharbe,
Kinnare, Yakìe, Muniji i ostali Besmrtnici počeli su bježati iz svojih nastambi. Videći Deve da
bježe, Indra se veoma zabrinuo, te je svima onima njemu podređenima smjesta izdao naredbu da
smjesta moraju biti spremni na borbu. On im je rekao: "Idite i pozovite Vasue, Rudre, blizance
Aívine, Àditye, Pïìu, Bhagu, Vàyua, Kuveru, Varuçu, Yamu i ostale Deve da smjesta dođu.
Neprijatelj je veoma blizu; zato neka sve Deve brzo dođu na svojim Vimànama."
32-44. Izdavši ovakvu naredbu, Indra se uspeo na svoga slona Airàvatu i s Guruom Sura na
čelu, otišao je iz svoga vlastitog hrama. Ostale su se Deve uspele na svoje odgovarajuće nosioce, i
čvrsto odlučni da se bore, krenuli su sa svim njihovim naoružanjem. Na drugoj strani, Vêitràsura,
praćen Demonima, došao je na lijepu planinu, okićenu stablima, sa sjeverne strane Mànsarovara
jezera. Indra je također, s Brihaspatijem na čelu i praćen ostalim Devama, došao tamo sjeverno od
Mànasa jezera i počeo se boriti. Tada je između Vêitre i Indre došlo do strašne bitke u kojoj su se
koristile toljage, mačevi, Parighe, Pàíe, strijele, Íakti i Paríu oružja i ostalo oružje. Strašna je bitka
trajala punu stotinu ljudskih godina, zastrašujući samokontrolirane Êiìije i sva ljudska bića. Prvi je
pobjegao Varuça; zatim Vàyu, Yama, Sunce i Mjesec i zatim je s bojnoga polja pobjegao i Indra.
Videći Indru i ostale Deve da bježe, Vêitràsura je došao u utočište svoga oca, koji je izgledao
veoma radostan, poklonio mu se i rekao: "O oče! Ja sam izvršio tvoje naredbe; Indra i ostale Deve
su poraženi u bitki; kao što slonovi i srne bježe videći lava, isto su tako i Deve pobjegle u svoja
boravišta. Ja sam Indri, koji je pobjegao pješke, uzeo slona Airàvatu, najboljega među slonovima. O
Bhagavàne! Slona sam doveo ovdje. Milostivo ga prihvati. O oče! Nije uputno ubiti prestrašena
čovjeka, zato ih nisam ubio. Sada mi milostivo naredi što bih još mogao uraditi za tebe. Sve su
Deve, veoma umorne i prestrašene, pobjegle s bojnoga polja; što više reći od toga nego da je i
Indra pobjegao ostavivši na bojištu svoga slona."
45-54. Vyàsa reče: "O kralju! Viívakarmà je bio veoma radostan što čuje ove sinovljeve
riječi, te je rekao: "Danas mogu s pravom reći da imam sina i da je moj život uspješan. O sine!
Danas si me ti posvetio; moje su brige i nevolje jenjale; moj um je također spokojan videći tvoju
čudesnu vještinu. O dijete! Slušaj sada pažljivo što ću ti reći. O veoma inteligentni! Sada pažljivo
sjedi u stabilni položaj (Sthiràsan) i obavljaj Tapasyu. Nikad ne vjeruj nikome; Indra je sada tvoj
neprijatelj, uvijek spreman naći ti propuste, on je spretan u sijanju razdora između tebe i tvojih
prijatelja. O sine! Tapasya nije obična stvar; njome se dobiva Lakìmã (bogatstvo); izvrsno
kraljevstvo, povećanje snage, i pobjede u bitkama njome se postižu. Zato obožavaj Hiraçyagarbhu i
dobij od njega izvrsne blagodati; zatim ubij pokvarenoga Indru, krivoga zbog počinjene
Brahmahattye. Mirno i pažlivo obožavaj povoljnoga Stvoritelja. Četveroglavi će Brahmà tada biti
zadovoljan tobom i dodijelit će ti željenu blagodat. Prvo zadovolji nesavladivoga Stvoritelja, iz Čije
je maternice nastao sav ovaj Svemir, zatim od Njega dobij besmrtnost. Tada ubij tog krivog Indru,
moga neprijatelja. O sine! Osjećaj neprijateljstva zbog ubojstva moga sina uvijek vlada mojim
umom; ja ne mogu ići mirno spavati niti nikako zadobiti mir. Pokvareni je Indra ubio moga sina; O
Vêitra! Što još da ti kažem; ja sam progutan u oceanu žalosti; spasi me."
55-60. Vyàsa reče: "O kralju! Čuvši ove očeve riječi, Vêitràsura se razjario od bijesa, i
zadobivši očevu dozvolu, odlučio je obavljati Tapasyu. Tada je otišao na Gandhamàdan planinu i
okupao se u svetoj i povoljnoj rijeci Mandà Kinã, i spreman da sjedne u Sthiràsan, sjeo je na Kuíà
travu da bi obavljao Tapasyu. Postepeno je napuštao uzimanje hrane, zatim je uzimao samo vodu i
vrijeme provodio uposlen u Yogi; sjedeći u Sthiràsani, neprestano je meditirao na Prajàpatija,
Stvoritelja ovoga Svemira. Na drugoj strani, znajući da je Vêitràsura uposlen u Tapasyi, Indra se
veoma zabrinuo, te mu je, da bi mu stvorili prepreke njegovim strogostima, tamo poslao
Gandharve, Yakìe, Pannage, Kinnare, Vidhyàdare, Apsare i ostale glasnike Deva, sve
neograničene snage. Ove Gandharve i ostale Deva Yoniji, stručnjaci u stvaranju magijskih čarolija,
isprobali su mnoge načine i sredstva da bi stvorili smetnje njegovoj pokori; ali veliki asketa Vêitra,
Viívakarmin sin, nije niti malo bio ometen u svojoj meditaciji.
Ovdje završava Treće Poglavlje Šeste Knjige o porazu vojske Deva i o Vêitrinoj Tapasyi u
Mahàpuràçi Írã Mad Devã Bhàgavatam od 18.000 stihova od Maharìi Veda Vyàse.
L
POGLAVLJE IV.
H
1-17. Vyàsa reče: "O kralju! Sure koje su željeli stvoriti prepreke Vêitrinoj Tapasyi,
zbog njegove nepokolebljivosti bili su veoma razočarani glede ostvaranja svojih ciljeva, te su se
vratili u svoja boravišta. Tako je prošlo stotinu godina. Četveroglavi Brahmà, Praotac svih Loka,
tada je došao tamo na svome nosiocu Labudu, te je rekao: "O Vêitra! Budi sretan; ostavi sada svoju
meditaciju i traži neku blagodat; Ja ću ti dodijeliti onu blagodat koju ti izabereš. O dijete! Tvoje je
tijelo uslijed tvoje Tapasye veoma smršavilo i oslabilo. Sada sam veoma zadovoljan tvojom teškom
Tapasyom. Neka je dobro s tobom. Sada pitaj blagodat koju želiš." Vyàsa reče: "O kralju! Čuvši
tako ove povoljne Stvoriteljeve riječi nektaru nalik, Vêitra je počeo lijevati suze radosti, te je zatim
iznenada ustao. Došavši do njega, on se radosno poklonio pred Njegovim stopalima, i sklopljenih
se dlanova i drhtavim glasom obratio Njemu Koji mu je bio spreman dodijeliti blagodat. Vêitràsura
je rekao: "O Gospode! Danas sam sretan što vidim Tebe Kojega se inače ne može lako vidjeti; i
tako sam zauzeo mjesta svih Deva; O Lotosooki! Ja imam nezasitnu želju koja plamti u unutar
mene. Ti si svemoguć, Ti znaš sve; ipak ti ja govorim ono što je u mome umu. O Gospode! Dodijeli
mi da moju smrt ne uzrokuje željezo, drvo, suha ili mokra tvar ili bambus ili ikoje drugo oružje i
neka se moja snaga i hrabrost povećavaju tijekom bitke; jer tada me sve Deve sa svom njihovom
vojskom neće moći svladati." Vyàsa reče: "O kralju! Tako moljen, Brahmà mu je rekao, smješeći
se: "O dijete! Ustani; ova tvoja željena povoljnost bit će ti dodijeljena; idi sada u svoje boravište.
Tvoju smrt neće uzrokovati niti suha nita mokra tvar, kamenje ili drvo. Ovi ti kažem uistinu." Tako
mu dodijelivši ovu blagodat, Brahmà je otišao u Svoju Brahmàloku. Dobivši svoju željenu blagodat,
Vêitra se veoma razveselio i vratio u svoje boravište. Veoma inteligentni Vêitra obavijestio je svog
oca o blagodati koja mu je dodijeljena; čuvši to, Viívakarmà se veoma razveselio. On je onda rekao
svome sinu: "O veoma sretni! Neka svo blaženstvo i dobra sreća dođu tebi; ubij Indru, moga
najvećeg neprijatelja. Idi i ubij tog ubojicu moga sina Triíire, pokvarenoga Indru i vrati se meni.
Pobjedi u bitki i postani Gospod svih Deva i otkloni moj mentalni nemir zbog ubojstva moga sina.
Sin postaje pravi sin jedino kada se pokorava naredbama svoga oca i kada na dan Íràddhe
(ceremonija u čast pokojnoga oca ili nekog drugog preminulog pretka) nahrani mnoštvo ljudi i
kada ponudi Piçáu u Gayi. Zato, O sine! Poslušaj moje riječi i pokušaj otkloniti moje žalosti. Znaj
sigurnim da Triíirà nikad ne napušta moj um. Triíirà je bio veoma istinoljubiv, ljubazan i pristojan;
on je bio asketa i najčuveniji među Vedskim učenjacima. Taj zli Indra ubio je moga dragog sina bez
da mu je nanesena ikakva uvreda."
18-33. Vyàsa reče: "O kralju! Čuvši očeve riječi, izuzetno nesavladivi Vêitràsura uspeo se na
svoju kočiju i brzo napustio očevu kuću. Ponosni je Asura zatim otišao u bitku, praćen svojom
golemom vojskom, uz odzvanjanje školjki i ratnih bubnjeva. Vêitra, veoma učen u politici i moralu,
prije odlaska se obratio svojim vojnicima. On je rekao: "Danas ćemo ubiti Indru i zaposjesti
kraljevstvo Besmrtnika." O kralju! Tako praćen svojim vojnicima i stvarajući strahovitu ratnu
galamu, zastrašujuću Devama, Asura je krenuo u bitku. O Bhàrata! Kralj Deva, znajući da je Asura
blizu, bio je veoma shrvan strahom, te je smjesta naredio svojim vojnicima da budu spremni na
bitku, te je brzo pozvao Lokapàle, poslavši ih u bitku. Veoma vrli Indra, mučitelj neprijatelja,
poredao je svoje trupe prema Gridhra Vyïhi (način na koji se poredaju strvinari dok lete) sam
ostavši tamo. Na drugoj strani, Vêitra, ubojica neprijatelja, brzo je krenuo na to mjesto. Tada je
došlo do strašne bitke između Deva i Dànava; dvije strane, željne da pobjede jedna drugu, borile su
se veoma žestoko. Deve i Dànave međusobno su se udarali Tomarama, Bhindipàlama, sjekirama,
Paraíama Paîîiíama, i raznim drugim oružjima. Kada se strašna bitka razvila do visokoga stupnja,
stvarajući užas, Vêitra se veoma razbjesnio i iznenada je uhvatio Indru da bi ga zatim ogolio od sve
odjeće i oklopa i progutao; zatim, imajući na umu prethodno neprijateljstvo, on se veoma razveselio
i ostao tamo. Kada je Vêitra ovako progutao Indru, Deve su bile skrhane od straha i očajno su
učestalo jecale: "O Indra! O Indra!" Sve su se Deve ražalostile u svojim srcima videći Indru
lišenoga svoga oružja i odjeće u Vêitràsurinu stomaku i oni su se zatim poklonili Brihaspatiju,
rekavši mu: "O Indra Bràhmaça! Ti si naš najbolji Guru; što sada da uradimo? Iako su bogovi
uradili sve što mogu da bi spasili Indru, ipak ga je Vêitra progutao. Mi smo nemoćni, što ćemo mi
sada bez Indre? O Gospode! Brzo uradi magijske čini (Abhichàra proces) čime će Naš Indra biti
oslobođen."
34. Brihaspati reče: "O Sure! Kralja Indru progutao je Vêitra, on je posve onesposobljen; ali
Indra živi u njegovim crijevima; zato treba nešto učiniti da on iziđe dok je još živ."
35-54. Vyàsa reče: "O kralju! Deve su se veoma zabrinule što vide Indru u tom neugodnom
stanju, te su pažljivo razmotrili sve načine i sredstva kako bi ga se moglo osloboditi. Zatim su
stvorili stanje, veoma snažno i neodoljivo, s ciljem da ono uzrokuje zijevanje, i tako ostvare svoju
nakanu. Vêitràsura je zatim zijevnuo i njegova su se usta široko otvorila i proširila. U
međuvremenu, Indra, uništavatelj svojih neprijatelja, stisnuo je sve svoje udove i izašao kroz ta
proširena Asurina usta i pao na tlo. Od tada je zijevanje postalo istaknuto među bićima. Deve su
bile veoma radosne videći da je Indra izašao. Kada je Indra tako izašao, on se opet borio s Vêitrom
Ajuta broj godina (10.000). Bitka je bila veoma strašna, uzrokujući užas. Na jednoj strani sve Deve
su se udružile u bitki; na drugoj se strani borio nadasve snažni Vêitra, Viívakarmin sin. Dok je
Vêitra u bitki dobivao sve više energije, Indra je postepeno slabio i na kraju je bio poražen; Deve su
također bile veoma žalosne videći to. Indra i ostale Deve su napustili bojno polje i pobjegli. Na
drugoj strani, Vêitra je brzo zaposjeo Nebesa. Vêitra je zatim silom počeo uživati u Nebeskim
vrtovima, te je preoteo slona Airàvatu. O kralju! Asura, Tvaìîin sin, oduzeo je sve Vimàne
(samokretajuća bojna kola bogova), Uchchaiíravu, najboljega među konjima, nebesku kravu,
ostvariteljicu svih želja, Pàrijàta stabölo, Apsare, i sve ostale dragulje Nebesa. Deve, na drugoj
strani, lišeni primitaka od žrtvovanja i otjerani s Nebesa, patili su veoma mnogo. Kada je zaposjeo
Nebesa, Vêitràsura je postao bahat. Viívakarmà je tada također bio radostan, te je počeo uživati u
zadovoljstvima zajedno sa svojim sinom. O Bharata! Deve su se tada ujedinili s Munijima, te su se
počeli savjetovati o tome što da urade radi svoga dobra. Zatim su Deve zajedno s Indrom otišli
Mahà Devi na planinu Kailàíu, i ponizno se poklonivši pred Njegovim stopalima, ovako su mu se
obratili: "O Deva Devā! Ti si Maheívara i beskrajni Ocean Milosti. Vêitràsura nas je pobijedio i mi
smo veoma prestrašeni. Spasi nas, O Íambhu! Ti činiš dobro svim bićima; zato nam reci što sada
da uradimo da bi taj snažni Dànava bio lišen naših Nebesa? O Maheía! Gdje sada, kada smo
izbačeni s naših Nebesa, ići? Mi ne vidimo niti jedan lijek kojim bi se naši jadi mogli uništiti. O
Bhïta Bhàvana! Ova nam situacija zadaje velike boli; spasi nas; O milostivi! Taj je Vêitràsura opijen
taštinom zbog dodijeljene mu blagodati. Zato ga uništi."
55-57. Íankara reče: "O Deve! Mi ćemo postaviti Brahmu na čelo i ići u boravište Harija i
tamo se s Njime savjetovati kako uništiti toga bahatog Vêitru. Janàrdan Vàsudeva je potpuno
sposoban obaviti sve radnje. On je snažan, poznavatelj izlika, veoma inteligentan, ocean milosti, i
prikladan za tražiti Njegovu zaštitu. Bez Njega, Deve svih Deva, uspjeh u nikojoj radnji nije moguć.
Zato bi svi mi trebali ići tamo radi uspjeha u našem pothvatu."
58-62. Vyàsa reče: "O kralju! Tako napravivši ovakav plan, Indra i ostale Deve poveli su sa
sobom Íankaru i Brahmu i otišli u boravište Harija, Koji štiti sve i Koji je milostiv prema Svojim
posvećenicima. Oni su zatim hvalili Boga Harija, Gurua ovoga Svemira, pjevajući mu Puruìasïkta
hvalospjeve. Janàrdan Hari, Kamalin Gospod, tada se pojavio pred njima, i nakon što im je iskazao
poštovanje, obratio im se ovako: "O Gospodi pojedinih Loka! Što je vas sve zajedno s Brahmom i
Íankarom dovelo ovdje? O najbolji među Surama! Molim vas recite mi razloge vašega dolaska
ovdje." Vyàsa reče: "O kralju! Čuvši Harijeve riječi, Deve nisu mogle ništa odgovoriti; zapravo
gotovo su svi ostali zabrinutih izgleda s njihovim sklopljenim dlanovima i skrhani brigama.
Ovdje završava Četvrto Poglavlje Šeste Knjige o porazu Deva od strane Vêitre u Mahà
Puràçi Írã Mad Devã Bhàgavatam od 18.000 stihova od Maharìi Veda Vyàse.
L
POGLAVLJE V.
H1-5. Vyàsa reče: "O kralju! Nàràyaça, Lakìmãn Gospod, i Poznavatelj srži svih stvari,
videći Deve izuzetno mu privržene i zabrinute, obratio im se ovako: "O Sure! Zašto ste ušutjeli?
Recite mi zašto ste došli, neka je to dobro ili loše, recite mi to; Ja ću pokušati otkloniti vaše patnje."
Deve reču: "O Gospode! Ima li u ovoj Trilokã išta što je Tebi nepoznato; Ti znaš sve; zašto nas onda
pitaš ovo? U vjekovna vremena u Tvojoj inkarnaciji Patuljka Ti si prekrio tri svijeta s tri koraka i
tako obavezao kralja Valija njegovim osobnim obećanjima i vlast nad Devama tada si predao Indri.
O Sveprožimajući! Ti si Onaj koji je obmanuo Daitye i pribavio nektar Devama, i Ti si Onaj Koji ih
je poslao u kuću Smrti. Zato, O Gospode! Ti si jedini koji je u stanju otkloniti sva zla koja su
zadesila Deve."
6-31. Čuvši riječi Deva, Viìçu je rekao: "O Sure! Ne trebate se bojati; Ja znam jedno
sredstvo, koje svi odobravaju, kojim bi taj Daitya mogao biti ubijen da bi vi tako bili sretni. Sada ću
vam ga otkriti. Ja se moram starati o vašem boljitku i dobrobiti bilo koristeći se mojom
inteligencijom ili mojim vještinama, bogatstvom, izlikama ili bilo kojim drugim sredstvima. Mudri
spominju da bi se u odnosima s prijateljima i posebno s neprijateljima trebala koristiti četiri
sredstva i to su pomirenje, darivanje, sijanje razdora i kazna odn. rat. Vêitra je obožavao Brahmu
izuzetnim strogostima i On mu je dodijelio blagodat, i zbog utjecaja te milosti taj je Asura postao
nesavladiv. Tim više jer ga je Viívakarmà stvorio iz žrtvene vatre; taj je Demon Vêitràsura,
svladatelj neprijateljeva uporišta, postao tako moćan da ga ikoje biće teško može svladati. O Sure!
S njim prvo treba sklopiti mir; onda ga prevarite, inače neprijatelja će biti veoma teško svladati.
Prvo ga namamite i podvrgnite vašoj kontroli; zatim ga ubijte. Povedite sada sa sobom Êiìije i
Gandharbe i idite u Vêitràsurino boravište i s njime sklopite dogovor; ovako će on biti svladan.
Napravite zakletvu i pristanite na uvjete koje on postavi i tako kod njega stvorite povjerenje u vas;
zatim održavajte međusobno prijateljstvo; kasnije, kada dođe vrijeme, ubijte toga moćnog
neprijatelja. O Sure! Ja ću također, neprimjećen od ikoga, ući u izvrsno Indrino oružje, njegovu
munju i pomoći mu u odgovarajuće vrijeme. Sačekajte do vremena kada njegov dugi životni vijek
istekne; inače do njegove smrti neće doći nikada. Idite sada s Gandharbama i Êiìijima tom Asuri i
lukavo sklopite prijateljstvo između njega i Indre, koristeći se pomirljivim riječima; kada on počne
vjerovati, tada ga prevarite. Ja ću neprimjetno ući u moćnu dobro skrivenu munju. Kada Demon
stvori potpuno povjerenje u Indru, on će uputiti svoju munju prema njemu i tako i nikako drugačije,
neprijatelj će biti ubijen. Ne razmišljajte sada o činu prevare koji ćete počiniti; prihvatite moju
pomoć i neka Indra munjom ubije toga pokvarenog Demona. Sprovoditi licemjerstvo s licemjerom
ne smatra se grijehom; bez prevare, nijednoga se snažnog neprijatelja ne može ubiti nikojim dobro
znanim primjenjivim sredstvom. Ja sam prethodno, također, u mome tijelu patuljuka, obmanuo
Valija i nadalje sam obmanio Demone pokazujući im sebe kao lijepu ženu; zato se primjenjivanje
prevare u slučaju kada se ono odnosi na snažnoga neprijatelja također sklonog tome, ne smatra
grijehom. Znajte ovo! O Deve! Sada svi zajedno s Mantrama i molitvama obožavajte Devã Bhagavatã
i uzmite utočište u Njoj; Yoga Màyà će vam tada pomoći. Ta Devã, Najviša Prakêiti, Utjelovljenje
čiste Sattva Guçe, dodijeljuje uspjeh i ostvaruje sve želje. Ona je Osobno cilj sviju i Nju nikad nitko
ne može spoznati osim pravih Yogija, samokontroliranih čistih krjeposnih ljudi. Indra će također
moći ubiti svoga neprijatelja u bitki ako je bude obožavao; jer će Mahà Màyà, Stvoriteljica Obmane,
nakon što ju se obožava, obmanuti toga Demona. Tako obmanjen Njenom Màyom, Indra će lako
ubiti Vêitràsuru; u ovo nema sumnje, što još želite osim toga nego da će sve biti uspješno dovršeno
nakon što se Devã Ambiku zadovolji. Ona kontrolira svačija srca i Ona je Uzrok svih uzroka. Bez
obožavanja Nje nitko ne može očekivati da mu želje budu ostvarene. Zato, O najbolji među Surama!
S najvećom predanošću i velikom čistoćom, radi uništenja vašega neprijatelja, obožavajte Majku
cijeloga Svemira, Prakêiti Devã. Gledajte! U drevna vremena, ja sam s Demonima Madhu i
Kaiîabhom vodio strašnu bitku i na kraju sam ih ubio. To sam mogao uraditi jer sam obožavao
Mahà Màyu, Najvišu Prakêiti; Ona je bila zadovoljna sa mnom, te mi je pomogla obmanjujući dvije
Asure; dvije su bahate Asure bile obmanjene i tako sam pod izlikom ubio te strašne Daitye. Zato, O
Sure! Sada i vi obožavajte tu Najvišu Prakêiti s najvećom predanošću; Ona će tada sigurno ispuniti
vaše želje."
32-49. Kralj reče: "O kralju! Kada je inteligentni Viìçu ovako prosvijetlio Deve, oni su otišli
na vrh planine Sumeru, okićen Mandàra stablima, i ostajući na osamljenome mjestu, polagano su
ponavljali Njene Mantre i tako uposelni u asketizmu i meditaciji, počeli su pjevati hvalospjeve
Majci Svemira, Držateljici svijeta, Otkloniteljici svjetovnih boli i Stvoriteljici, Ordržavateljici i
Uništavateljici svijeta i Dodijeliteljici svih želja Svojim posvećenicima. Deve su rekle: "O Devã!
Budi milostiva prema nama! Mi smo uzeli utočište Tvojih lotosovih stopala. Vêitràsura nas je
pobijedio u bitki, on nam zadaje mnogo muka i boli. O Ti, Najviša Stvarnosti! O Ti, Majko cijeloga
Svemira! Zaštiti nas kao što majka štiti svoje dijete; naši su nas neprijatelji bacili u ovu nevolju. O
Majko! Ništa u tri svijeta nije skriveno od Tebe. Zašto nas onda ne primiječuješ, nas koje tlače
Asure? O Majko! Ti stvaraš, održavaš i uništavaš tri svijeta; Brahmà, Viìçu i Maheía stvoreni su
pukom Tvojom voljom i oni obavljaju sve Tvoje poslove. O Majko! Oni nisu neovisni; pukim
skupljanjem Tvojih obrva Ti upravljaš njima i činiš da oni uživaju u svim zadovoljstvima. Majka štiti
svoje sinove koji se nađu u raznim nevoljama i opasnostima, čak i kada su krivi zbog raznih uvreda.
Ti si Ona koja je postavila ovo pravilo; zašto onda, O Milostiva! ne štitiš nas koji smo posve nevini i
za koje znaš da su uzeli utočište pred Tvojim lotosovim stopalima. O Devã! Posve je istinito da smo
te mi zaboravili jer smo bili previše privrženi zadovoljstvima koja si nam Ti milostivo dodijelila i
zbog čega je ispravno da nas ne gledaš Tvojim milostivim očima; ali, O Majko! Nikad se Majka
tako ne odnosi prema svome djetetu; mi smo bez sumnje uvijek predmet Tvoje milosti i naklonosti.
Osim toga, mi ovdje nismo počinili grešku, O Majko! što te ne obožavamo i bivamo gutani u
čulnim užicima; jer Tvoja je kreacija, Moha (obmana), veoma snažna i nas obmanjuje. O Majko! Ti
si prirodno milostiva! Znajući ovo, zašto nam ne iskazuješ Svoju milost? O Devã! Ti si prethodno,
radi nas, u bitki ubila snažnoga vođu Daitya, Mahiíàsuru, veoma zastrašujućega svim bićima.
Zašto onda, O Majko! ne ubiješ ovog groznog Vêitràsuru? O Majko! Ti si ubila dva izuzetno snažna
brata Daitya, Íumbhu i Niíumbhu, i ostale koji su ih slijedili; O Ti, utjelovljenje milosti! Na sličan
način sada uništi ovoga podmuklog snažnog Vêitràsuru. Majko! Obmani ovoga ponosnog Asuru
tako da on uopće ne bude u stanju ispoljiti svoju snagu. Asure nas veoma uznemiravaju i mi smo
skrhani strahom od njih; spasi nas; jer u tri svijeta ne postoji nitko drugi tko je u stanju svojom
vlastitom snagom otkloniti žalosti i patnje Deva. O Majko! Iako si prethodno pokazala milost
prema Vêitri, sada ga ubij, njega čija je narav okrutna i mučiteljska prema drugima. O Bhavànã!
Tvojim ga strijelama spasi od grijeha. Inače će taj pokvareni Asura sigurno otići u strašni Pakao. Ti
bi ga trebala ubiti zbog njegova dobra. One koji su prethodno bili neprijatelji Bogova, Ti
pročišćavaš oružjima u bitki i šalješ ih u Nandana Vrt u Nebesima. O Ti, oličenje Milosti! Zar nije
tako da si ih Ti spasila od pakla? Zašto onda ne ubiješ ovoga Vêitràsuru? Mi znamo siurno da je
Asura Tvoj neprijatelj, ne Tvoj sluga; jer nam ta pokvarena duša stvara nevolje. O Majko! Kako onaj
koji muči Deve, koje su uvijek uposlene u obožavanju Tvojih lotosovih stopala, može biti Tvoj sluga
i posvećenik? O Majko! Kako mi možemo obaviti Tvoje obožavanje? Cvijeće i ostale stvari koje se
koriste u obožavanju si sve Ti stvorila; posebno mi i Mantre, u stvari, sve je ispoljenje Tvoje snage.
Zato, O Bhavànã! Mi te obožavamo polažući sebe ničice pred Tvoja stopala. Budi zadovoljna.
Blagoslovljeni su oni ljudi koji te obožavaju radi prelaska ovog oceana svijeta. O Devã! Oni Yogiji
koji žele konačno oslobođenje i koji stoga odbacuju sve veze, Vikàre i obmane, čak oni postižu
uspjeh jedino onda kada meditiraju na Tvoja lotosova stopala. Oni koji su veliki Žrtvovatelji i
najbolje poznaju bit Veda, čak i oni kada nude nuđenja pri žrtvovanju, izgovaraju Svàhà što
predstavlja povlađivanje Devama i Svadhà što je veoma tješeće Pitrijima; na ovaj način oni stalno
misle o Tebi jer su Svàhà i Svadhà Tvoja Imena. O Majko! Ti si snaga pamćenja i pamćenje. Ti si
ljepota, Ti si mir, Ti si Buddhi (intelekt) dobro znana po pročišćavanju umova ljudi; Ti si napredak
i bogatstvo sva tri svijeta. O Devã! Onima koji te obožavaju, Ti iz milosti daješ sva bogatstva na ovaj
ili onaj način."
50-57. Vyàsa reče: "O kralju! Tako obožavana od Deva, Deve Bhagavatã se pred njima
pojavila u veoma lijepom obliku, vitka, ukrašena svim ukrasima. Njene su dvije ruke držale omču i
zašiljeni štap, a druge dvije ruke pravile su znakove da se napusti sav strah i pokazivale spremnost
za dodijeljivanjem milosti; Njene su slabine bile veoma lijepe, opasane zlatnim pojasom s malim
zvonima koja su visjela na njemu i koja su stvarala ugodne zveckajuće zvukove; Njena stopala s
ukrasima oko gležnjeva (ankletima) stvarala su ugodne zvonke zvukove s majušnim zveckajućim
zvonima. Njen je glas bio izeuztno blag i ugodan, Njeno čelo bilo je ukrašeno mjesečevim srpom i
na Njenoj se glavi nalazila blistajuća kruna od dragulja. Njeno lotosovo lice bilo je ukrašeno
ugodnim nježnim osmjesima kao i s Njena tri lijepa oka lotosu nalik koji su izgledali kao Indãbare.
Njeno je tijelo bilo crvene boje kao Pàrijàta cvijeće i Njeni su udovi bili namazani crvenom
sandalovom pastom. Ona je bila odjevena u crvenu odjeću. Devã, Stvoriteljica cijeloga Svemira,
Najviša, Poznavateljica svega, Usmjeravateljica svega, i Velika Podržavateljica svega, izgledala je
veoma zadovoljna, kao ocean beskonačne milosti, noseći na sebi odjeću prikladnu za povoljni
sastanak. Ona je izgledala kao utjelovljenje Istine svih Vedànta i Inkarnacija vječnoga Postojanja,
Inteligencije, Blaženstva, Mahà Devã Bhagavatã Bhuvaneívarã. Sve Deve, stojeći pred Njom, su joj
se poklonile. Majka je onda rekla: "Što je vas dovelo ovdje? Recite mi."
58-59. Deve su rekle: "O Bhagavatã! Vêitràsura veoma tlači Deve; Začaraj ga. O Devã! Učini
da on povjeruje Devama; zatim učini naša oružja snažna toliko da ga se može ubiti." Devã je rekla:
"To će biti učinjeno." Kazavši to, Devã je otišla. Deve su se veoma razveselile te su otišli u svoja
odgovarajuća boravišta.
Ovdje završava Peto Poglavlje Šeste Knjige o hvaljenju Devã od strane Deva u Írã Mad Devã
Bhàgavatamu od 18.000 stihova od Maharìi Veda Vyàse.
L
POGLAVLJE VI.
H
1-3. Vyàsa reče: "O kralju! Dobivši tako milosti od Devã, Deve i Êiìiji, plamteći svojim
asketizmom, su se svi ujedinili i međusobno posavjetovali; zatim su otišli u izvrsni Vêitrin Àíram.
Tamo su našli Vêitru u sjedećem položaju s njegovim vlasititm Tejasom (vatreni duh u njemu) koji
je izgledao kao da je spreman sagorjeti tri svijeta i prožderati sve Deve. Êiìiji su se zatim, u skladu
s načelom pomirenja, obratili Vêitri blagim riječima punim emocija radi služenja ciljevima Deva.
4-23. Êiìiji su rekli: "O veoma sretni Vêitra! strahovit svim Lokama! Ti si sada uspostavio
svoju vlast na svim mjestima po cijelom ovom Svemiru; ali tvoje neprijateljstvo s Indrom jedina je
stvar koja te ometa u tvojoj sreći; u to nema sumnje. Ovo neprijateljstvo povećalo je zabrinutost
kod vas oboje i stoga je postalo veoma bolno. Zbog toga neprijateljstva niti ti niti Indra ne možete
ići mirno spavati, tu je uvijek strah koji je okačen o obojici. Gledaj! Dugo je vremena prošlo od
zadnje bitke između vas dvoje; ipak sve Deve, Asure, ljudi i ostali podanici osjećaju potištenost i
bol. Na ovome svijetu sreća je jedina stvar za kojom treba težiti, a bol treba nastojati izbjeći; ovakvo
je vječno stanje stvari. Čovjek koji ima neprijateljstvo s drugim nikad ne zadobiva sreću; ovo su
dokučili mudri. Bitke odobravaju jedino oni hrabri ratnici koji su skloni ratovanju; ali mudri koji su
stručnjaci u ljubavnim užicima ne vole bitku budući ona uništava čulne užitke; oni se ne vole boriti
niti sa cvijetom; što reći o oštrim strijelama? Pobjeda u bitki je neizvjesna, ali je odapinjanje strijela
izvjesno. Ovaj svijet je ovisan o Sudbini (Daivi, tj. ovisan je o svemirskim vladarima ili božanstvima
ili Devama Svemira), isto je i s pobjedom ili porazom. Znajući ovo, čovjek se nikad ne bi trebao
boriti. Kupanje u odgovarajuće vrijeme, uzimanje hrane i spavanje u odgovarajuće vrijeme i imanje
čestite poslušne žene su sredstva koja vode sreći na ovome svijetu. Dok se u bitki gađa strašnim
strijelama i udara žestokim snažnim sjekirama; kakva sreća postoji u tome? U bitki se veseli samo
neprijatelj porazu druge strane. Postoji izreka koja kaže da smrt u bitki vodi na Nebo, ali ovo je
ništa drugo nego lažna tvrdnja, kojoj je cilj poticanje čovjeka na rat. U stvarnosti rat je beskoristan.
Ako sreća konačno dolazi onima koji proživljavaju bol jer su pogođeni strijelama i čija mrtva tijela
proždiru vrane i čagljevi, tada nijedan čovjek, čak slaboga rasuđivanja, neće voljeti ovo, što reći
onda o inteligentnim ljudima! Zato, O Vêitra! Neka se izmeđe tebe i Indre uspostavi vječni mir i
prijateljstvo; vas obojica ćete uslijed toga zadobiti vječni mir i sreću. Osim toga, ako neprijateljstvo
između tebe i Indre prestane ovoga trena, tada ćemo mi, askete i Gandharbe nesumnjivo moći s
velikom udobnošću ostati u našim osobnim Àíramima. O snažni junače! Zbog neprestanoga
ratovanja između tebe i Indre, Muniji, Gandharbe, Kinnare i sva bića veoma pate dan i noć. Radi
sreće svih bića koja vole mir, mi, Muniji, stanovnici šume, iskreno želimo da se među vama dvoje
uspostavi prijateljstvo. Mi želimo da ti, Indra i sva bića, zadobijete sreću. O Vêitra! Mi stojimo kao
posrednici u ovom ugovoru između tebe i Indre; mi ćemo učiniti da se svaka strana zaklede i tako
time pridonijeti sreći obojice. Indra će se sada zakleti pred tobom prema uvjetima koje ćeš ti
postaviti i on će tako oraspoložiti tvoje srce. Znaj uistinu da ova zemlja počiva na Istini, sunce izlazi
radi Istine, vjetrovi pušu radi Istine i beskonačni ocean nikad ne prelazi svoju razinu radi Istine.
Zato neka vaše prijateljstvo bude utemeljeno na Istini. Tako zajedno vezani vezama prijateljstva
sretno i bez brige spavajte, igrajte se i zabavljajte se u vodi i zajedno se odmarajte."
24-28. Vyàsa reče: "O kralju! Čuvši riječi Maharìija, veoma inteligentni Vêitra je rekao: "O
Êiìiji! Vi posjedujete mudrost i mnoge druge dobre osobine i vi ste askete; stoga bih vas ja trebao
poštovati. Vi ste Muniji i zato nigdje i nikad ne govorite laž; vi se ponašate prikladno i obavljate
rituale i ceremonije; vi ste mirni; zato ne poznajete razloge izlika. Pametna osoba nikad ne bi
trebala održavati prijateljstvo s podlacem, razvratnom osobom bez sposobnosti shvaćanja,
zloglasnom i besramnom osobom, posebno ako se radi o neprijatelju. Pokvareni Indra je
besraman, lukav, razuzdan, i ubojica Bràhmaça; zato takvoj osobi ne bi trebalo vjerovati. Vi ste
sveci i nadareni svim dobrim osobinama; zato vi ne razumjete pokvarene misli drugih ljudi; zato jer
je vaše srce mirno i tiho vi ne možete razumjeti umove varalica i izdajica; zato nikad ne bi trebali
biti posrednici između ikoje takve osobe."
29-32. Muniji reču: "O kralju! Sva bića sigurno snose posljedice svojih Karma, bilo da su
one dobre ili loše; kako onda osobe izopačena intelekta mogu postići mir kada vrše radnje štetne
drugima? Izdajice sigurno idu u pakao i uvijek pate od boli. Ubojice Bràhmaça i pijanci mogu
postići oslobođenje; ali oni bez vjere i oni koji rade na štetu svojim prijateljima nikad ne mogu biti
oslobođeni; oni će nesumnjivo morati patiti u paklovima. Zato, O poznavatelju svih stvari! Reci
jasno što je točno u tvom umu i točne uvjete koje želiš; i prema tvojim uvjetima ugovor između
Indre i tebe bit će sklopljen."
33-34. Vêitra reče: "O veoma sretni Muniji! Ja ću s Indrom sklopiti ugovor o miru jedino
pod uvjetom da me Indra s ostalim Devama neće ubiti danju ili noću, koristeći se suhom ili
tekućom tvari ili drvetom, kamenom ili munjom."
35-68. Vyàsa reče: "O kralju! Êiìiji su rado prihvatili njegove riječi i tamo doveli Indru, te
mu rekli za uvjete za sporazum o miru. Indra se zatim pred Munijima zakleo s Vatrom kao
svjedokom da će se pridržavati uvjeta ugovora i na taj je način bio oslobođen tmurnih misli i
osjećao se kao da je bio izliječn od groznice. Vêitra se tada oslonio na Indrine riječi i postao je
njegov prijatelj te je s njim počeo živjeti, igrati se i uživati. Oni su osjećali zadovoljstvo zbog
uzajamna prijateljstva, te su počeli katkada lutati po Nanadana Vrtu, ponekad po Gandha Màdani,
katkada po obalama oceana. Vêitra je bio veoma ushićen nakon što su ovako uspostavili
prijateljstvo; ali Indra ga je promatrao ne bi li pronašao njegove slabosti; tako je prošlo neko
vrijeme. Nekoliko je godina prošlo nakon što je ugovor bio sklopljen. I Vêitra je počeo veoma
vjerovati Indri; ali Indra je razmišljao o načinima kako da ubije Vêitru. Znajući da je njegov sin
Vêitra razvio veliko povjerenje u Indru, njegov otac, Viívakarmà, jednoga ga je dana pozvao i rekao
mu: "O moj sine Vêitra! Slušaj moje dobre riječi. Gledaj, nikad nije uputno vjerovati nekome s kim
se je jednom imalo neprijateljstvo. Indra je tvoj veliki neprijatelj; on uvijek misli o tome kako da ti
nanese zlo; zato mu više ne vjeruj. Indri, koji je uvijek pohlepan, zao, koji se raduje patnjama
drugih, koji je razuzdan i koji je sklon odlaženju ženama drugih, nikad se ne može vjerovati; on je
pokvaren, podmukao, kuditelj, varalica i bahat. Što više da ti kažem od toga nego da je taj zlikovac,
bez ikakva straha od grijeha, bez oklijevanja ušao u maternicu svoje maćehe i plačuće dijete u njoj
sasjekao na sedam dijelova, i onda svaki od sedam dijelova opet sasjekao na sedam dijelova,
ukupno četrdesetdevet dijelova. Zato, O moj sine! Njemu se nikad i nikako ne bi smjelo vjerovati.
Onaj koji je uvijek sklon pokvarenim djelima nikad ne osjeća sram od počinjavanja narednoga
kažnjivog djela." Vyàsa reče: "O kralju! Vêitrina se smrt približavala; zato on nije mogao prihvatiti
očeve riječi kao povoljne, iako je od svoga oca bio upozoren riječima punim značenja. Jednoga
dana, navečer, veoma nepovoljnoga strašnog trenutka, Indra je vidio Vêitru na obali oceana, te je
počeo misliti o blagodati koju je Brahmà dodijelio Vêitri. On je mislio ovako: "Sada je strašno
večernje doba; ovo se ne može smatrati niti da je dan niti noć, a ovaj je Demon također ovdje na
ovom osamljenom mjestu; stoga je uputno prouzročiti njegovu smrt silom, u to nema sumnje."
Tako misleći u sebi, Indra se sjetio Harija, Neuništive Duše. Bhagavàn, najbolji među Puruìama,
došao je tamo neprimjećen od ikoga, i ušao u munju; Indra se brzo pribrao da bi ubio Vêitràsuru;
ali on je mislio kako da ubije toga Demona, nesavladivog u bitki; i ako ga on ne bi ubio koristeći se
prevarom, onda bi njegov neprijatelj nastavio živjeti, i njemu bi bilo nemoguće sebi osigurati sreću.
Dok je ovako mislio, vidio je pjenu vode oceana veliku kao planina; držeći da pjena nije niti suha
niti mokra i da ona nije nikakvo oružje, on je s lakoćom uzeo tu pjenu i smjesta se s dubokom
predanošću sjetio Najviše Snage Bhuvaneívarã. Sjetivši je se, Bhagavatã je ulila dio Sebe u tu pjenu
i munja, ispunjena snagom Nàràyaçe, bila je pokrivena tom pjenom. Indra je zatim prema Vêitri
uputio munju koja je bila prekrivena pjenom; i Demon, tako pogođen, smjesta je pao kao planina.
Kada je Vêitràsura ovako bio ubijen, Indra se veoma razveselio; Êiìiji su ga tada počeli hvaliti
raznim hvalospjevima. Indra je zatim sa svim ostalim Devama obožavao Devã, kroz Čiju je milost
neprijatelj bio ubijen i oni su je hvalili raznim hvalospjevima. Lik Bhagavatã, Najviše Íakti, bio je
napravljen od rubina i postavljen u Nandana Vrtu. O kralju! Od tada sve Deve obožavaju Devã tri
puta dnevno, ujutro, u podne i navečer i od tada je Írã Devã postala skrbničko božanstvo Bogova.
Indra je zatim također obožavao i Viìçua, Najvišeg od svih Bogova. Kada je strašni snažni
Vêitràsura bio ubijen, povoljni je vjetar počeo blago puhati; Deve, Gandharbe, Ràkìe, i Kinnare su
počeli radosno provoditi svoje vrijeme. Vêitràsura je bio pravaren Bhagavatãnom Màyom, i Njena je
snaga ušla u pjenu; stoga je Indra bio u stanju iznenada ga ubiti, i iz ovoga je razloga Devã, Božica
svijeta, u tri svijeta poznata kao Vêitranihantrã, ubojica Vêitre. Ali na prvi pogled Indra ga je ubio
pjenom; stoga ljudi kažu da je Vêitru ubio Indra.
Ovdje završava Šesto Poglavlje Šeste Knjige o ubojstvu Vêitràsure u Mahà Puràçi Írã Mad
Devã Bhàgavatam od 18.000 stihova od Maharìi Veda Vyàse.
L
POGLAVLJE VII.
H
1-16. Vyàsa reče: "O kralju! Videći ubijenoga Vêitru, Viìçu, Deva Devā, vratio se u
svoje boravište Vaikuçîhu; ali sa strahom koji je vladao njegovim umom da je zapravo On ubio
Vêitru. Indra se također prestrašio grijeha kojega je počinio, te se vratio na svoja Nebesa. Muniji
su se također zabrinuli misleći kakav su veliki grijeh počinili prevarivši Vêitràsuru. Muniji su
mislili ovako: "Druženje s Indrom je ono koje je naše ime Muniji učinilo beznačajnim. O! Vêitra je
na naše riječi povjerovao Indri i zbog druženja s tom izdajicom Indrom mi smo danas postali
izdajice. Privrženost i naklonost uzrok su svih zala. Fuj na tu privrženost! Mi smo se, takoreći
vezani konopom naklonosti neiskreno zakleli i tako prevarili Vêitru. Oni koji namjerno vode druge
u zle radnje ili oni koji savjetuju ili potiču druge da rade griješne radnje ili oni koji staju na stranu s
griješnicima sigurno snose posljedice počinjenoga grijeha. Viìçu je također počinio grijeh iako je u
Njemu nadmoćna Sattva Guça, budući je ušao u munju i tako pomogao Indri pri ubojstvu Vêitre.
Izgleda da budući je Viìçu u sporazumu s Indrom počinio takvu pokvarenu stvar, da odsada pa
nadalje ljudi neće oklijevati od obavljanja griješnih radnji radi svojih sebičnih ciljeva. Od četiri
vrline, Dharme, Arthe, Kàme i Mokìe, Dharma i Mokìa su veoma rijetke na ovome svijetu. Artha
(bogatstvo) i Kàma (želja) svagdje se preporučuju kao izvrsne i zato ih svi vole; Dharma sada
postoji jedino po imenu, te je stvar taštine Pundita (sada nitko stvarno ne vrši Dharmu s
predanošću)." Ovako raspravljajući, Muniji su se našli u oceanu žalosti, te su slomljena srca i
uzemireni otišli u svoja odgovarajuća utočišta. O Bharata! Čuvši za smrt svoga sina koju je
uzrokovao Indra, Viívakarmà je jadikovao veoma mnogo, te je bio razočaran stvarima ovoga
svijeta. On je otišao na mjesto na kojemu je ležao njegov sin Vêitra i videći ga u tom stanju osjetio
je veliku bol; on je obavio njegovo kremiranje i ostale pogrebne radnje prema propisanim
pravilima. On se zatim okupao, obavio svoj Tarpaçam (nuđenje mira) i pogrebne ceremonije
odgovarajuće za osobu u prvoj godini njene smrti. Onda je njegovo srce bilo skrhano žalošću i on
je prokleo pokvarenog Indru govoreći da budući je on ubio njegova sina, prevarivši ga lažnom
zakletvom, Indra će zauzvrat morati patiti od još gore patnje, koju će mu zadati Vidhi (Veliki
Stvoritelj Svijeta). O kralju! Tako proklevši Indru, Viívakarmà, veoma žalostan zbog gubitka svoga
sina, otišao je na vrh planine Sumeru gdje je počeo vršiti tešku Tapasyu.
17. Janamejaya reče: "O Praoče! Prvo mi reci kakvu je sreću ili bol Indra dobio ubivši
Vêitru,Tvaìîina sina?"
18-49. Vyàsa reče: "O sretni! Što ti pitaš? i kakve je prirode tvoja dvojba? Plodove svoje
Karme čovjek sigurno treba proživjeti, bilo da su oni dobri ili loši. Bio čovjek slab ili jak, bilo da se
radi o Devi, Asuri ili ljudskome biću, svatko mora proživjeti plodove svoje Karme, dobre ili loše, i
to u potpunosti, bilo da je urađeno malo ili previše. Gledaj! Viìçu je bio taj koji je dao savjet Indri i
koji je ušao u munju i pomogao mu kada je Indra bio spreman ubiti Vêitru; ali kada je za Indru bilo
teško vrijeme, Viìçu mu nije pomogao na nikoji način. Zato, O kralju! Jasno je da kada je vrijeme
nekome naklonjeno, da mu svi postaju prijatelji; ali kada se Sudbina preokrene, nitko ne dolazi
pomoći. Kada je Sudbina protiv bilo koga, njegov otac, majka, žena ili brat, sluga, prijatelj ili vastiti
sin postaju posve nemoćni pomoći bilo kome. Čovjek koji obavlja dobre ili loše radnje, proživljava
posljedice svojih djela. Kada je Vêitra bio ubijen, svi su se vratili nazad svojim domovima; ali Indra,
Íachãn Gospod, zbog svoga je ubojstva Bràhmaça bio veoma lišen svoje energije i sjaja; sve su ge
Deve tada krivile kao Brahmaghataku (ubojicu Bràhmaça). Oni su nadalje govorili da nitko drugi
ne bi bio u stanju niti pomisliti na ubojstvo Munija koji je bio prisni prijatelj i koji je u nekoga imao
potpuno povjerenje, u ovome slučaju jer se Indra zakleo da će biti Vêitrin prijatelj. O kralju! Tada
su se svagdje na skupovima bogova, u njihovim vrtovima, na susretima Gandharbha, pričalo o
tome da je Indra prevario Vêitru, koji se pouzdao u njegovo obećanje, ubivši ga pod izlikom tako
zaista počinivši strašni zločin. Oni su govorili: "Indra je sada odbacio vječna načela Veda; on je
posta Bauddha; tako je on s lakoćom ubio Vêitru. Nitko drugi osim Viìçua i Indre nije se mogao
ponašati suprotno svojim riječima, što je očigledno iz načina na koji je Vêitra ubijen." Ovakve i
slične izjave čule su se svagdje i Indra, na čiju su sramotu one išle, čuo je za sve njih. O kralju! Fuj
na život onoga čovjeka kojega se svagdje kudi! Fuj na onoga čovjeka čiji je ugled među ljudima
poljuljan. Takva čovjeka, kada ga vide na putu, neprijatelji počinju ismijavati. Kraljevski mudrac
Indradyumna (Ràjarìã) s Nebesa je bio zbačen dolje, iako bezgriješan, kada su učinci njegovih
dobrih dijela bili istekli. Zašto onda i pokvarene osobe ne bi bile bačene dolje? Kralj Yayàti morao
je sići s Nebesa radi njegove veoma male greške i osamnaest Yuga morao je provesti u obliku
raka. Što više reći od toga nego da je i Bhagavàn Achyut Hari čak morao preuzeti razne inkarnacije
u maternicama vepra, krokodila i td., zbog prokletstva Bràhmiça, zbog toga jer je odsjekao glavu
Bhriguve žene. Iako sveprisutan, On se ipak trebao inkarnirati kao patuljak i morao je tražiti
milostinju od kralja Valija. Koje veće nevolje i jadi od ovoga mogu zadesiti one koji su nemoralno
zgriješili? O ukrasu Bharate! Ramachandra je također, zbog Bhriguova prokletstva, morao
proživljavati strašne nevolje zbog odvajanja od Sãte Devã. Slično je i Indra, zbog svoga grijeha
ubojstva Bràhmaçe bio tako prestrašen da nije mogao zadržati zdrav duh iako se nalazio u svojoj
vlastitoj kući, nadarenoj svim vrstama obilja i bogatstva. Videći tada Indru bez svoga sjaja i bez
znanja, i skoro bez svijesti, te skrhanoga strahom, njegova žena Íachã, kćer Pulome, obratila mu se
ovako: "O Gospode! Tvoj strašni neprijatelj je ubijen; zašto onda tako uzdišeš, veoma uznemiren
strahom? O Gospode! Ti si uništio svoga neprijatelja; zašto si onda tako mnogo uzrujan? Zašto se
onda držiš tako pokajnički i povlačiš tako duboke i teške uzdahe kao obični čovjek? Ja više ne
vidim tvoga nijednog drugog snažnog neprijatelja; zašto onda izgledaš tako uzrujan i svladan
brigom.
41-44. Indra odgovori: "O Devã! Istina je da ja nemam drugoga snažnog neprijatelja, no ja
ipak ne pronalazim mir niti ikakvu sreću. Ja se bojim grijeha Brahmahattye u mojoj kući. O Devã!
Ovaj Nandana Vrt, grad Kuvere, gospoda bogatstva, ova šuma nektaru nalik, ugodna muzika
Gandharba, lijepi ples Apsara, sve mi ovo sada ne pruža niti najmanje zadovoljstva. Što više da
kažem od toga nego da lijepa Žena kao ti, najljepša u tri svijeta, i ostale lijepe žene, Nebeska krava,
Mandàra stablo (jedno od pet stabala nebeske oblasti), Pàrijàta stablo (stablo s cvjetovima),
Santàna drvo, Kalpa stablo (koje ispunjava sve želje) i Harichandan (stablo šafron) i drugo, ne
pružaju mi zadovoljstvo. Što da radim, gdje da idem, da bih zadobio sreću. O voljena! Ova me
misao uznemiruje. I ja nisam u stanju zadobiti unutrašnju sreću."
45-60. Vyàsa reče: "O kralju! Rekavši ovo svojoj veoma očajnoj ženi, Indra je napustio kuću
i otišao na izuzetno lijepo jezero po imenu Mànasarovara. Indra je tamo ušao u cjevastu stabljiku
lotosa, njegovo je tijelo postalo veoma tanko i mršavo zbog straha i žalosti. Nitko ga nije mogao
prepoznati jer je bio skrhan strašnim grijehom kojega je prethodno počinio. Tada se počeo
ponašati, što se tiče hranjenja i uživanja, kao zmija; bio je skrhan, bespomoćan i njegovi su organi
bili u neredu. On je ostao skriven u vodi. Kada je Indra, kralj Deva, ovako pobjegao iz straha od
svoga Brahmahattyà grijeha, ostale su se Deve veoma zabrinuli; svugdje su se vidjeli razni zli
znaci. Êiìiji, Siddhasi i Gandharbe su bili veoma prestrašeni, jer su razne smetnje i nepovoljni
znaci prekrili cijeli svijet koji je ostao bez kralja. Žito je počelo rađati veoma oskudno zbog
izostanka kiša; potoci su bili gotovo presušeni i zalihe vode su postale veoma male. U ovakvome
stanju bezvlašća, svi stanovnici nebeskih oblasti, Deve i Êiìiji, su se savjetovali, te su na Indrino
mjesto postavili kralja Nahuìu. O kralju! Nahuìa, iako čestit, pod utjecajem je Rajoguçe pao pod
utjecaj požude i tako je postao veoma privržen svjetovnim užicima. On se počeo zabavljati u
Rajskome Vrtu, okružen Apsarama, nebeskim nimfama. Jednoga je dana on čuo o izvrsnim
Íachãnim osobinama, Indrine žene, te je poželio dobiti je. Onda se on Êiìijima obratio ovako:
"Deve i vi, ujedinjeni, postavili ste me na mjesto Indre; ali zašto mi Indràçã (Indrina žena) ne dolazi
tako dugo? Ako želite uraditi ono što bih volio, onda mi brzo dovedite Íachã radi moga
zadovoljstva. Sada sam ja Indra i stoga sam Bog Deva i svih svjetova; zato mi danas brzo dovedite
Indràçã u moju kuću." Čuvši ove riječi kralja Nahuìe, Deve i Devarìiji veoma su se zabrinuli, te su
otišli Íachã, i s njihovim glavama pognutim dolje, rekli su: "O Indrina ženo! Poročni te Nahuìa sada
želi; on se naljutio i rekao nam je da te brzo pošaljemo njemu; O Devã! Mi smo njega učinili Indrom
i stoga smo sada pod njegovom vlašću; što da uradimo pod ovim okolnostima?" Íachã, Indrina
žena, čuvši njihove riječi, veoma se uznemirila i ovako se obratila Brihaspatiju: "O Bràhmaça! Sada
uzimam utočište u tebi."
61-62. Brihaspati reče: "O Devã! Ne boj se Nahuìe; on je zaluđen Mohom. O dijete! Ja neću
napustiti vječnu religiju i stoga te neću dati u Nahuìine ruke. Onaj bijednik koji napusti očajnu
osobu i iz nečijeg je utočišta izruči drugome, bez sumnje pati od najopakijih muka u Paklu sve do
kraja Pralaye (Velikoga Nestajanja).
Ovdje završava Sedmo Poglavlje Šeste Knjige o Indrinu prerušavanju u Jezeru Mànas u
Mahà Puràçi Írã Mad Devã Bhàgavatam od 18.000 stihova od Maharìi Veda Vyàse.
L
POGLAVLJE VIII.
H
1-11. Vyàsa reče: "O kralju! Čuvši da je Indrina žena uzela utočište pod
Brihaspatijom, kralj Nahuìa se veoma razljutio na njega, te se ovako obratio Devama: "O Deve!
Čujem da je taj glupi Angirasin sin pružio zaštitu Indràçã i zadržao je u svojoj kući; stoga ću ga ja
ubiti. Videći strašnoga Nahuìu ovako ljutog, Deve i Êiìiji su ga utješili i rekli mu: "O kralju
kraljeva! Ne budi ljut; napusti svoj nemoralni motiv. Vidi, Êiìiji su u svim Dharma Íàstrama objavili
da je održavanje nezakonite veze sa ženama drugih ogavan zločin i taj su čin označili nemoralnim.
Ti znaš da je Pulomina kćer uvijek čestita, odana svome mužu i da je dobre naravi. Kako onda da
ona, dok je njezin muž živ, prihvati drugoga muža? O Gospode! Ti si sada Gospod tri svijeta i stoga
si Branitelj Vjere i Religije; i ako bi se osoba kao ti ponašala nereligiozno, svi bi podanici bili
izvrgnuti uništenju. Onaj koji je Gospod uvijek bi trebao slijediti pravila dobroga ponašanja. Osim
toga, na Nebesima ima mnogo drugih nebeskih žena lijepih kao Íachã; tvoju žeđ možeš zadovljiti s
njima. Mudri tvrde da je uzajamna ljubav pokretač ljubavnih radnji; uzimanje žene silom uništava
osjećanja ljubavi. I ako je uzajamna ljubav slična i jednaka u svakom pogledu, tada dolazi do
istinske sreće; sada si dobio Indrino mjesto; zato napusti ideju o održavanju nezakonite veze sa
ženama drugih i utaći se u drugim dobrim mislima. Loša djela osujećuju napredak, a dobra ga djela
povećavaju. Zato, O kralju! Napusti sve loše misli i neka se tvoje srce okrene ka dobrome i budi
sretan."
12-15. Nahuìa reče: "O Deve! Gdje ste vi svi bili kada je Indra ukrao Gautaminu ženu i kada
je Mjesec ukrao Brihaspatijevu ženu? Lako je davati savjet drugima ali ponašanje u skladu s time
veoma je rijetko na ovome svijetu. O Deve! Neka dobra Devã dođe meni; vi ćete od toga dobiti
mnogo koristi i Devã će također zadobiti najvišu sreću; u ovo nema sumnje. Uistinu vam kažem da
na nikoji drugi način neću biti zadovoljen; brzo mi ovdje dovedite Indràçã, dobrim riječima ili
silom."
16-17. Deve i Muniji su čuli riječi kralja Nahuìe, svladanoga Kupidovim strijelama. Oni su
se prepali te su rekli: "Mi ćemo ti dovesti Indràçã koristeći se prijatnim riječima." Kazavši ovo, oni
su otišli u Brihaspatijevu kuću.
18-21. Vyàsa reče: "O kralju! Došavši u Brihaspatijevu kuću, sklopljenih dlanova Deve su
rekle: "O Guru! Mi znamo da je Indràçã uzela utočište u tvojoj kući; danas ćemo je morati predati
kralju Nahuìi, jer smo svi mi zajedno Indrino mjesto predali Nahuìi. Neka ga ova lijepa žena
izabere i obožava." Čuvši ove strašne riječi Deva, Brihaspati im je rekao: "O Deve! Ova čestita
žena, vjerna svome mužu, sada je našla sklonište kod mene; zato se ja ne mogu rastati od nje."
Deve reču: "O Guru! Milostivo nas onda savjetuj, ako se ti ne možeš rastati od nje, kako udovoljiti
kralju Nahuìi; ako se on naljuti, bit će veoma teško udovoljiti mu."
22-31. Brihaspati reče: "O Deve! Neka Íachã sada otiđe Nahuìi i pokuša ispoštovati uvjet da
će ga prihvatiti za svoga muža kada sazna za smrt svoga muža Indre. Ona bi mu trebala reći kako
da prihvati drugoga čovjeka za svoga muža dok je njen muž živ. Stoga neka ona otiđe u potragu za
svojim uzvišenim mužem. Neka Íachã s njime ugovori ovaj uvjet, tako ga prevarivši, i neka učini
sve što može da dovede natrag svoga muža." O kralju! Tada, nakon donošenja ovakva zaključka,
Brihaspati i ostale Deve zajedno s Indràçã otišli su kralju Nahuìi. Videći ih da dolaze, posebno
videći Indràçã, podli kralj Nahuìa veoma se razveselio, te je rekao Indràçã: "O voljena! Danas sam
ja postao pravi Indra. O ti lijepih očiju! Obožavaj me kao svoga muža; jer Deve su učinile da me
sada obožavaju svi bogovi." Nakon što je Nahuìa ovo rekao, Devã Íachã je bila ispunjena velikim
sramom; ona se počela tresti, te je rekla kralju: "O Gospode Deva! Ja od tebe želim tražiti milost!
Sačekaj dok ne saznam da li je Indra mrtav ili živ, u mome se srcu nalazi sumnja da li je on živ ili je
mrtav. O kralju kraljeva! Dozvoli mi da prvo razriješim moje dvojbe. Ljubazno mi oprosti i sačekaj
do tada. Uistinu ti kažem da nakon što saznam istinu, ja ću te obožavati. Ja ne znam ništa o tome je
li Indra mrtav ili je otišao negdje drugdje." Nakon što je Íachã ovo rekla, kralj Nahuìa se
obradovao rekavši "Neka tako bude" te ju je otpustio.
32-47. Dobivši tako dozvolu od kralja da ode, Íachã je žurno otišla Devama i rekla im da
urade sve što mogu da što je prije moguće dovedu Indru natrag. O kralju! Čuvši ove ugodne i svete
Indràçãne riječi, Deve su se smjesta međusobno savjetovali kako da Indru dovedu natrag. Onda su
oni otišli u Vaikuçîhu gdje su hvalospjevima počeli hvaliti iskonskoga Devu, Boga Viìçua,
Gospoda Svemira, milostivoga prema onima koji traže Njegovu zaštitu. Deve, vješti u govoru,
uznemirnoga su se srca obratili Viìçuu ovim riječima: "O Gospode! Indra, Gospod Deva, veoma
pati zbog svoga Brahmahattyà grijeha. Gdje on sada boravi, nevidljiv svim bićima? O Gospode! On
je sada skrhan grijehom Brahmahattye zbog ubojstva Vêitre, najboljega među Bràhmaçima. Mi od
Tebe tražime mudar i pametan savjet. O Gospode! Ti si jedino njegovo i naše utočište. Sada se
nalazimo u velikoj teškoći. Milostivo nam reci kako da mi kao i Indra sada izađemo iz ove
teškoće." Čuvši žalosne riječi Deva, Viìçu je rekao: "Neka Indra obavi Aívamedha žrtvovanje
(žrtvovanje konja) radi pročišćenja njegovih grijeha. Ovom Yajéom koja može uništiti sve grijehe,
Indra će biti pročišćen, te će ponovno dobiti svoje Indrištvo; u ovo nema sumnje. Devã, Majka
Svemira, bit će zadovoljna njegovim žrtvovanjem konja, te će uništiti sve njegove grijehe,
Brahmahattyu i ostale. Vidite! Puko prisjećanje Nje uništava gomile grijeha; i ako ovim
žrtvovanjem konja Ona bude zadovoljena, kakvo je čudo da grijesi još ozbiljnije prirode budu
uništeni! I neka Indràçã svakodnevno obožava Bhagavatã; obožavanjem te Najpovoljnije Božice
sreća će se sigurno zadobiti. Utjecajem ovoga, kralj Nahuìa bit će zavaran od strane Majke Svijeta
i zatim će biti brzo uništen zbog grijeha kojega će počiniti. A Indra, pročišćen Aívamedhom,
ponovno će dobiti svoj položaj i svo njegovo bogatstvo." Čuvši ove ugodne blagotvorne riječi
Viìçua nesavladive vještine, Deve su otišle na mjesto gdje se nalazio Indra. Brihaspati i ostale
Deve tješili su očajnoga Indru i rekli mu da pravilno po ispravnome redosljedu, proslavi žrtvovanje
konja, najveće među žrtvovanjima. Indra je tada, uradivši to, raspodijelio svoj Brahmahattya grijeh
među drvećem, rijekama, planinama, ženama i zemljom.
48-51. Tako odbacivši svoj grijeh na sve spomenute stvari, Indra je bio oslobođen svoga
grijeha i oslobodivši se svoje groznice i brige od kojih je patio, ostao je nevidljiv u cjevastoj stabljici
lotosa. Obavivši ovo čudesno djelo, Deve su otišle i došle u svoja osobna boravišta. Kćer Pulome,
pateći zbog razdvojenosti od Indre, s velikom se žalošću obratila Brihaspatiju. Ona je rekla: "O
Gospode! Zašto mi je moj muž još nevidljiv, iako je obavio Aívamedha žrtvovanje? Milostivo mi
reci zašto ga ne mogu vidjeti?"
52-62. Brihaspati reče: "O Devã! Obožavaj Najpovoljniju Bhagavatã; Ona će tvoga muža
sigurno učiniti bezgriješnim i ti ćeš ga moći vidjeti. Devã Ambikà, Održavateljica Svemira, spriječit
će kralja Nahuìu od počinjenja nemoralnoga djela i Ona je ta Koja će ga prevariti Svojom Màyom i
uzrokovati njegov pad s Nebesa." O kralju! Kada je Brihaspati ovo rekao, on je inicirao Devã Íachã
u Devã Mantru, sposobnu osigurati uspjeh u bilo kojem poduhvatu. Tako dobivši Mantru od svoga
Gura, ona je počela propisno obožavati Devã Bhuvaneívarã s cvijećem, žrtvovanjima i ostalim
stvarima neophodnim za obožavanje. Tako je Indràçã, s ciljem da nađe svoga muža, obavljala
Devãno obožavanje; ona se odrekla svih užitaka i raskoši odjenuvši se u odjeću askete; na ovaj je
način prošlo neko vrijeme kada je Devã bila zadovoljena pojavivši se pred njom na leđima Labuda, u
Njenome mirnom obliku, spremna Indràçã dodijeliti milost. Ona je tada izgledala vatrena kao
tisuće Mjeseca; Njena ljupka ljepota nalikovala je tisućama sjajnih munja. Četiri Vede sa četiri su je
strane počele hvaliti hvalospjevima. Njene dvije ruke bile su ukrašene omčom i zašiljenim štapom,
dok su druge dvije ruke pravile znakove spremnosti dodijeljivanja milosti i nalaganja da se napuste
svi strahovi. Vaijayantã vijenac od čistih kristalnih dragulja spuštao se s njenoga vrata sve do
Njenih stopala. Njeno je lice bilo ukrašeno osmjesima i znakovima koji su nagoviještavali
spremnost dodijeljivanja milosti. Ona je imala tri oka i bila je ocean milosti i Majka svih Jãva, od
insekata pa sve do Brahme. Njene grudi bile su ispunjene beskonačnim oceanom nektarolikoga
soka Mira i Muktija (oslobođenja). Ona je bila Božica nebrojenih svjetova, Božica sviju i Najviša,
nadarena svim znanjem i Utjelovljenje Nepropadljivoga i Nepromjenljivoga Brahme. Devã se tada
počela obraćati Íachã, Indrinoj ženi, ugodnim riječima i glasom dubokim kao grmljavina.
63-69. Devã je rekla: "O Indrina draga! Traži sada svoju željenu blagodat. Ja sam veoma
zadovoljna tvojim obožavanjem. O ljepotice! Ja sam došla ovdje da bih ti dala blagodat. Vidjeti
Mene nije lako postići; sakupljenim zaslugama, postignutim kroz tisuće i tisuće života čovjek je u
stanju vidjeti Me." Čuvši ove Devãne riječi, Íachã Devã, Indrina žena, pala je ničice pred Njena
stopala i počela se obraćati Najvišoj Božici, Bhagavatã, Koja je izgledala milostivo zadovoljna. Íachã
je rekla: "O Majko! Od Tebe sada želim da vidim moga muža koga sam dobila nakon velike
teškoće, da budem oslobođena straha koji u meni postoji zbog kralja Nahuìe, te još želim da Indra
bude ponovno postavljen na svoje mjesto na kojemu je bio ranije." Devã je odgovorila: "O Damo
Deva! Idi s ovim Mojim glasnikom na Mànasarovaru; tamo je postavljen Moj stabilni oblik po
imenu Viívakàmà. Tamo ćeš vidjeti svoga Indru veoma žalosnoga i skrhanog strahom. Ja ću za
kratko vrijeme prevariti kralja Nahuìu. O ti krupnih očiju! Budi mirna i tiha; Ja ću ispuniti tvoje
želje; uskoro ću zavarati toga kralja i lišiti ga Indrina prijestolja."
70-71. Vyàsa reče: "Indrina je žena otišla s Devãnim glasnikom i brzo došla do svoga muža.
Ona je bila veoma sretna što vidi svoga dugo željena muža, koji je bio u stanju prerušenja.
Ovdje završava Osmo Poglavlje Šeste Knjige o Íachãnu hvaljenju Devã Bhagavatã i traženju
Indre u Mahà Puràçi Írã Mad Devã Bhàgavatam od 18.000 stihova od Maharìi Veda Vyàse.
L
POGLAVLJE IX.
H
1-2. Vyàsa reče: "Indra je bio veoma iznenađen što je na tom osamljenom mjestu
vidio svoju dragu ženu Íachã, krupnih očiju, koja je bila veoma skrhana od žalosti. On joj se tada
obratio ovako: "O voljena! Ja boravim ovdje sam na ovom osamljenom mjestu neprimjećen od svih
Jãva; O ti povoljna lica! Kako si saznala gdje sam? I kako si došla ovdje?"
3-5. Íachã reče: "O Gospode Deva! Ja sam saznala za mjesto na kojem boraviš
Bhagavatãnom milošću i Njenom ću te milošću dobiti nazad. Deve i Muniji ujedinjeni postavili su
kralja Nahuìu na tvoje prijestolje. Taj glupan mi je rekao: "O lijepa ženo! Ja sam sada učinjen
kraljem Indrom, zato me obožavaj kao svoga muža." I on me ovako stalno tlači. O uništavatelju
snage drugih! Taj mi se pokvarenjak ovako obraćao; ja sam slaba; što mu ja mogu uraditi?"
6. Indra reče. "O Ljepotice! Ja sada čekam pogodnu priliku; O povoljna! Ti bi također
trebala smiriti svoj um i tamo čekati pogodno vrijeme."
7-12. Vyàsa reče: "O kralju! Nakon što je Indra ovo rekao, Íachã Devã se ražalostila, uvukla
duboki uzdah, i tresući se, rekla: "O sretni! Kako da tamo ostanem? Taj bahati pokvarenjak,
ponosan na svoj položaj silom će me podvrći pod svoju kontrolu. Uslijed straha, Deve i Muniji mi
kažu ovo: "O lijepa ženo! Gospod Deva je sada veoma očajan zbog Kupidovih strijela; zato idi i
obožavaj ga." O mučitelju neprijatelja! Kako me Bràhmiç Brihaspati, koji je i sam nemoćan i koji je
pod kontrolom Deva, može zaštiti? O Gospode! Ovo je sada moja ozbiljna briga; ja sam nemoćna
žena, koja nema nikoga da me zaštiti. Sudbina je sada protiv mene; kako da ostanem religiozna? Ja
sam čestita žena, odana mome mužu; tamo nemam skloništa; tko će me zaštiti kada upadnem u
nevolju?"
13-21. Indra reče: "O ljepotice! Sada ću ti reći jedan način, koji će ako ga primijeniš, zaštiti
tvoj karakter u vrijeme nevolje. Žene ne mogu zaštiti svoju neporočnost kada ih čuvaju drugi niti na
tisuću i jedan način; jer požuda prodire u njihove nemirne umove i navodi ih na nečiste radnje.
Dobar i čist karakter je ono što čuva ženu od nečasna ponašanja; zato, O ti lijepog osmjeha!
Prihvati ovo dobro ponašanje i dobar karakter i ostani nepokolebljiva u svome domu. U slučaju da
podli kralj Nahuìa iskaže sklonost za nasiljem nad tobom, iskoristi vrijeme i u tajnosti ga prevari,
O Madàlase! Idi njemu kada tamo ne bude nikoga i reci mu ovo: "O Gospode svijeta! Molim te dođi
k meni na nosilima koja će nositi Êiìiji (velike askete), ja ću tada biti očarana i rado ću ti se
predati; ovo je sigurno moj zavjet." O lijepa! Kada ovo kažeš, taj kralj, zaslijepljen strašću, pozvat će
Munije da ga nose na nosilima. Askete će se tada naljutiti, te će ga prokleti; Muniji će ga sigurno
spaliti vatrom njihova bijesa; i Božanska Majka će ti bez sumnje pomoći. Onaj koji se sjeća
lotosovih stopala Ambike Devã nikad se ne susreće s nikakvim teškoćama; i ako se neka teškoća
pojavi, znaj za sigurno da je to radi njegova neizmjernoga dobra. Zato cijelim svojim srcem, prema
riječima Gurua Brihaspatija, obožavaj Majku Svemira, Koja boravi na draguljnome otoku (Maçi
Dvãpi)."
22-26. Vyàsa reče: "O kralju! Čuvši Indrine riječi, Íachã Devã je rekla "Neka tako bude" te
je otišla Nahuìi ispunjena samopouzdanjem i nadahnućem da obavi taj zadatak. Nahuìi je bilo
veoma drago što vidi Íachã, i on joj se obratio ovako: "O ti ugodna govora! Jesi li dobro? Ja sam
sada potpuno tvoj; ti si prihvatila moje riječi; zato ti uistinu kažem da sam ja tvoj sluga. O ti nježna
govora! Veoma mi je drago da si došla k meni. O ti lijepog osmjeha! Nemaj nikakva srama preda
mnom; obožavaj me. O ti krupnih očiju! Reci mi koja je to draga stvar koju mogu uraditi za tebe? Ja
ću je smjesta uraditi."
26-27. Íachã reče: "O Gospode Vàsava! Ti si obavio sve stvari; sada imam jednu želju koju
bih tražila od tebe, milostivo mi je ispuni i bit ću tvoja. O ti pun povoljnosti! Ispuni sada moju
želju."
28. Nahuìa reče: "O ti lica lijepoga kao Mjesec! Reci mi koja je tvoja želja; ja ću ti je
ispuniti. O ljepotice divnih obrva! Čak i ako je to nedostižno, ja ću ti to dati."
29-31. Íachã reče: "O kralju kraljeva! Ja ti ne mogu vjerovati; zakledi se da ćeš ispuniti moju
želju. O kralju! Istinoljubivi kralj veoma je rijedak na ovoj zemlji; moju ću ti želju reći kada budem
sigurna da si se obavezao na poštivanje istine. O kralju! Nakon što ispuniš moju želju, ja ću uvijek
ostati pod tvojom vlašću; ovo ti uistinu kažem."
32. Nahuìa reče: "O ljepotice! Na sva žrtvovanja koja sam dosad uradio i darove koje sam
dao, na sve moje zasluge, ja se kunem da ću sigurno uraditi ono što budeš tražila."
33-37. Íachã reče: "Indra za svoje vozilo ima konja Uchchaiíravu, slona Airàvatu i kočiju;
Vàsudeva ima Garuáu; Yama svoga bivola; Íankara svoga Bika; Brahmà svoga Labuda; Karttika
ima svoga pauna i Ganeía ima svoga miša. Ali sada, O Gospode Deva! Želim vidjeti tvoje vozilo,
koje se nikad ranije nije vidjelo; želim vidjeti Munije i velike askete, koji se drže zavjeta, kao tvoje
vozilo; oni nisu vozilo (nosioci) niti Viìçua, niti Rudre, niti Deva, i niti Ràkìasa. O kralju! Neka
Muniji nose tvoje vozilo, ovo je moja uvijek goruća želja. O kralju ove zemlje! Ja znam da si ti
najviši među svim Devama; neka tvoja slava i sjaj stalno rastu; ovo je snažna želja koja vlada mojim
srcem."
38-56. Vyàsa reče: "O kralju! Čuvši Íachãne riječi, Nahuìa, slab po pameti, nasmijao se i
prevaren od Bhagavatãne Màye, počeo je hvaliti Íachã, te joj je rekao: "O ljepotice! Ti si uistinu dala
lijepi prijedlog za moje vozilo. O ti bujne kose! Uskoro ću tvoje riječi sprovesti u djelo. O ti
dražesna osmjeha! Tko god je mekušac i bez muškosti, nikad neće biti u stanju uposliti Munije za
svoje nosioce; bez sumnje, moja će se neizmjerna snaga ispoljiti kada ti dođem na nosilima koja
budu nosili Muniji. Gdje je čudo u tome da će me sedam Êiìija (sedam zvijeda zviježđa Velikoga
Medvjeda) nositi, znajući da sam ja najsposobniji i nadmoćan u sva tri svijeta zahvaljujući vještini
moga pukog asketizma." Vyàsa reče: "O kralju! Sve je ovo godilo kralju Nahuìi i on je otpustio
Íachã Devã. Zatim je, sa srcem koje je plamtilo strašću, pozvao Munije i rekao im: "O Muniji! Ja
sam sada postao Indra i stoga nadaren svim odgovarajućim snagama; zato svi vi obavite moj posao
bez da imalo budete iznenađeni. Ja sam dobio Indrino sjedalo i Indràçã mi ne dolazi. Ja sam je
pozvao k sebi i kada sam je obavijestio o mojoj želji, ona mi je s ljubavlju rekla sljedeće riječi: "O
Indra Deva! Davatelju časti! Dođi k meni na vozilu koje će nositi Muniji i tako za mene uradi ono
što bih ja htjela. O Maharìiji! Obaviti ovaj zadatak za mene uistinu je teško; zato se vi svi ujedinite
i, iz milosti, uradite ovo za mene u svoj potpunosti. Moje srce stalno gori, budući da sam veoma
privržen toj Indrinoj ženi; zato uzimam utočište u vama da za mene obavite ovaj čudesan posao."
Iako je ovaj zahtjev bio veoma nepristojan i ponižavajuć, ipak iz sažaljenja, Muniji su se složili,
bivajući potaknuti takoreći velikom Sudbinom. Kada su veliki Mudraci, Muniji, pristali na ovaj
prijedlog, kralj, čije je srce bilo veoma privrženo Pulominoj kćeri, veoma se razveselio i sjedeći na
nosilima koja su nosili Muniji rekao im je da idu brzo (Sarpa, Sarpa). Tada je kralj, veoma svladan
strašću, svojim stopalima dodirivao glave Munija, i bivajući takoreći obuzet Kupidovim strijelama,
počeo je učestalo udarati Munija Agastyu, najboljega među asketama, koji je progutao Ràkìasu
Vàtàpi, Lopàmudrina muža, govoreći idi, idi (Sarpa, Sarpa - čega je drugo značenje Zmija). Tako
udaran, Muni se veoma naljutio, te je prokleo kralja Nahuìu rekavši mu: "O podlače! Budući si me
udarao, govoreći Sarpa, Sarpa, idi i ostani u gustoj šumi kao golema zmija. Nakon što prođe mnogo
godina i nakon što budeš puzao na svojim vlastitim udovima i patio od velikih nevolja, opet ćeš doći
na nebo. Svoga prokletstva bit ćeš oslobođen kada vidiš kralja Yudhiìîhiru i od njega čuješ
odgovore na neka pitanja."
57-67. Vyàsa reče: "O kralju! Tako proklet, kralj Nahuìa je počeo pjevati hvalospjeve
najboljemu među Munijima, i dok ga je hvalio, pao je s Nebesa i smjesta se protvorio u zmiju.
Brihaspati je zatim brzo otišao na Jezero Mànasarovara i o svemu potanko obavijestio Indru. Čuvši
sve o padu kralja Nahuìe s Nebesa, Indra se veoma obradovao i radostan je ostao tamo. Kada su
Deve i Muniji vidjeli pad kralja Nahuìe na zemlju, oni su svi otišli na Jezero Mànasarovara gdje je
boravio Indra. Zatim su ohrabrili Indru i odali mu čast vrativši ga nazad na Nebesa. Sve Deve i
Êiìiji postavili su Indru na prijestolje i obavili ceremoniju ustoličenja svepovoljne Devã. Povrativši
svoje vlastito prijestolje, Indra se sa svojom dragom ženom Íachã počeo zabavljati u lijepome
Nandana Vrtu, domu Deva. Vyàsa reče: "O kalju! Indra je morao patiti od ovakvih teškoća zbog
ubojstva Maharìi Viívarïpe, Gospoda Asura. Zatim je Devãnom milošću dobio nazad svoje sjedalo.
O kralju! Tako sam pred tobom ispričao, najbolje što sam mogao, ovu izvrsnu priču o ubojstvu
Vêitràsure i tako odgovorio na tvoje pitanje. O ukrasu obitelji Kuru! Posljedice su uvijek u skladu s
obavljenom Karmom. Posljedice Karme moraju se snositi bilo da su one povoljne ili nepovoljne.
(Stoga je Indra morao patiti zbog svoje Karme, ubojstva Bràhmaça.)
Ovdje završava Deveto Poglavlje Šeste Knjige o posljedicama Indrina ubojstva Bràhmaça i
padu kralja Nahuìe s Nebesa u Mahà Puràçi Írã Mad Devã Bhàgavatam od 18.000 stihova od
Maharìi Veda Vyàse.
L
POGLAVLJE X.
H
1-6. Janamejaya reče: "O Bràhmaça! Ti si potanko opisao čudesnu Indrinu ličnost,
njegovo svrgnuće s njegovih Nebesa, njegove patnje i mnoge teškoće i u isto si vrijeme veoma
opsežno opisao veličinu Najviše Božice svijeta. Ali jedna se dvojba pojavila u mome umu i to je da
je Indra bio veoma snažan i budući je on imao vlast nad Devama, što drugim riječima znači da ga
nijedna nevolja ne može uznemiriti, kako to da je on morao osjećati bol i patnju? On je dobio vlast
nad Devama i svoj najviši položaj zahvaljujući obavljanju stotinu Žrtvovanja Konja; kako to da je on
kasnije opet bio svrgnut sa svoga položaja? O oceanu milosti! Milostivo mi opiši uzroke svega
ovog. Ti znaš sve; ti si najbolji među Munijima i sastavljač Puràça; ja sam tvoj odani učenik; zato
nema ništa što mi ti ne bi trebao reći. Zato, O veoma sretni! Milostivo otkloni moje dvojbe. Sïta
reče: "Ovako zapitan od Janamejaye, Vyàsa, Satyavatãn sin, pravilnim je redoslijedom odgovorio
sljedećim riječima:
7-29. Vyàsa reče: "O kralju! Slušaj sada o uzrocima koji su sigurno čudesni. Mudraci kažu
da postoje tri vrste Karma: Saéchita (nakupljena), Vartamàna (sadašnja) i Pràrabdha (započeta).
Svaka od njih opet je podijeljena na tri i to su Sàttvična, Ràjasična i Tàmasična. Nakupljeni učinci
Karma urađenih u mnogim prošlim rođenjima nazivaju se Saéchita, O kralju! Posljedice ove
Saéchita Karme, bile one povoljne ili nepovoljne, trajale one dugo ili malo vremena, bića moraju
proživjeti, bez obzira o kome se radi. Ova Saéchita Karma, urađena od strane utjelovljenih bića u
pojedinim prethodnim rođenjima, nikad se ne može potpuno iscrpsti čak i u stotinu Koîi Kalpa, bez
da se ona ne proživi. Karma koju je obavila Jãva i koja još nije dovršena, naziva se Vartamàna
Karma. Jãve obavljaju ovu Vartamana Karmu, povoljnu ili nepovoljnu, u svojim tekućim
utjelovljenjima. U vrijeme rođenja, dio Saéchita Karme duša preuzima radi zrenja. Ovaj dio
Saéchita Karme naziva sa Pràrabdha Karma. Ona se iscrpljuje jedino kada utjelovljena duša
potpuno snese njene posljedice. Za bića jedino što je moguće jeste snositi posljedice ove
Pràrabdha Karme. O kralju! Znaj sigurno da učinke zasluga i grijeha prethodno urađenih mora
snositi svatko, bio on Deva, čovjek, Asura, Yakìa ili Gandharba. Radnje prethodno urađene
uzrokuju nova rođenja svim bićima. Kada Karma biva iscrpljena, više nema daljnjih rođenja. U ovo
nema sumnje. Brahmà, Viìçu, Rudra, Indra i ostale Deve, Dànave, Yakìe, Gandharbe, svi su oni
pod kontrolom ove Karme. O kralju! Da nije tako, kako bi oni mogli dobiti tijela koja su uzrok
uživanjima ili bolima i zadovoljstvima svih bića. Zato, O kralju! Od Saéchita Karme urađene
tijekom prethodnih rođenja, neke Karme sazrijevaju u odgovarajuće vrijeme i tada se ispoljavaju; te
ispoljene Saéchita Karme nazivaju se Pràrabdha Karme (one koje bića žive u tekućem rođenju).
Tjerani ovom Pràrabdha Karmom, Deve i ljudska bića, svi rade dobre kao i griješne radnje. Tako je
Indra zbog svojih prošlih dobrih radnji dobio svoje Indrištvo, a zbog griješnih je radnji počinio
djelo Brahmahattye i tako je bio lišen svojih Nebesa. Koja dvojba ovdje može postojati? O kralju!
Na isti su se način i Nara i Nàràyaça, Dharmini sinovi, morali roditi zbog njihovih prethodnih
Karma; nadalje, Arjuna i Kêiìça su se rodili zbog učinaka njihovih Karma kao ovi Nara i Nàràyaça.
Muniji predstavljaju Karmu kao temelj Puràça. Znaj da je onaj koji je veoma bogat i uspješan rođen
od Deva; onaj koji nije inkarnacija Munija, nikad ne piše duhovne rasprave o Jéàni odn. Znanju;
onaj koji nije rođen od Rudre, nikad ne obožava Rudru; onaj koji nije rođen od Deve, nikad ne dijeli
rižu kao milostinju; onaj koji nije rođen od Írã Viìçua, nikad ne postaje kralj ili gospodar zemlje. O
kralju! Utjelovljene duše zasigurno dobivaju svoja tijela od Indre, Agnija, Yame, Viìçua i Kuvere.
Indra predsjedava vlašću, Agni energijom, Yama gnjevom i Viìçu snagom. Za onoga koji je snažan,
sretan, uživa u užicima, koji je učen, milosrdan, kaže se da je rođen od Devàmía (Deva porijekla).
O gospodaru zemlje! Slično su Pàçáave i Vàsudeva koji je bio isto tako slavan kao Nàràyaça, bili
rođeni od Devàmía. Znaj da je sasvim sigurno da su tijela Jãva spremišta boli i zadovoljstva i
utjelovljene duše (Jãve) naizmjenično proživljavaju zadovoljstvo i bol. Nijedan Jãva nije neovisan; on
je uvijek pod utjecajem Velike Sudbine. On proživljava rođenje, smrt, zadovoljstvo i bol, ne svojom
vlastitom voljom, već prisiljen i vođen takoreći nevidljivom Sudbinom.
30-41. O kralju! Koliko je samo jaka ta Sudbina može se lako prosuditi iz sljedećega.
Pàçáave su bile rođene u šumi; zatim su otišli svojim vlastitim domovima. Oni su obavili Veliko
Ràjasïya žrtvovanje vrlinom njihove vlastite snage. Nakon toga izgnani su u šumu i morali su patiti
od još većih teškoća. Zatim je Arjuna obavio veoma teški asketizam da bi Deve postale zadovoljne i
dodijelile mu povoljnu blagodat. No on se i dalje nije mogao ispetljati iz ruku strašnih nevolja; dok
se nalazio u izgonu u šumi u svome fizičkom tijelu, nigdje se nije mogao susresti s plodovima
zasluga stećenih u prošlosti. Stroga Tapasya koju je uradio u Vadarikàíramu u njegovoj prošloj
inkaraniciji Nare, Dharmina sina, nije dala nikakva učinka u njegovu rođenju kao Arjune. Tajnoviti
su i nedokučivi putevi i načini djelovanja Karme. Kako bi je ljudi mogli dokučiti kada same Deve to
ne mogu uspjeti. Bhagavàn Vàsudeva morao se roditi u zatvoru, na veoma nepovoljnome i
opasnome mjestu; zatim ga je Vasudeva odnio u Gokulu, boravište mljekara Nande; tamo je ostao
jedanaest godina i zatim se vratio u Mathuru gdje je silom ubio Kamsu, Ïgrasenina sina. Onda je iz
okova zatvora oslobodio svoga žalosnog oca i majku i Ïgrasenu postavio za kralja Mathure.
Kasnije je, zbog straha od Kàla Yavane, kralja Mlechcha, otišao u grad Dvarku; tako je Írã Kêiìça
obavio mnoga velika i junačka djela, tjeran od strane Sudbine. Onda je On napustio Svoje smrtno
tijelo u Prabhàsi, mjestu hodočašća, zajedno sa Svojom rodbinom i poznanicima i zatim se vinuo u
Svoje Vaikuçîha boravište. Sve Yàdave, sinovi, unuci, prijatelji, braća, sestre i žene kuće umrli su
zbog Bràhimiçova prokletstva. O kralju! Tako sam ti opisao nedokučive puteve Karme. Što još da
kažem nego da je Vàsudeva bio ubijen lovčevim strijelama!
Ovdje završava Deseto Poglavlje Šeste Knjige o vrstama Karme u Mahà Puràçi Írã Mad
Devã Bhàgavatam od 18.000 stihova od Maharìi Veda Vyàse.
L
POGLAVLJE XI.
H1- 10. Janamejaya reče: "O kralju Bràhmaça! Ti si rekao da su se Rama i Kêiìça
inkarnirali da oterete zemlju njenoga jarma. Glede ovoga u meni se pojavljuje velika dvojba. Na
kraju Dvapara Yuge, Zemlja, veoma opterečena i mučena, preuzela je oblik krave i uzela utočište u
Brahmi. Brahmà je zatim sa Zemljom otišao Viìçuu, Lakìmãnu Gospodu, i ovako mu se molio: "O
Bibhu! Inkarniraj se na zemlji zajedno s ostalim bogovima u kući Vasudeve da bi oteretio zemlju
njenoga bremena kao i zaštitio pravedne." Nakon što mu se Brahmà ovako molio, Bhagavàn Viìçu
se inkarnirao kao Devakãn sin, zajedno s Balaràmom da bi Zemlju oslobodio njenoga jarma. I, u
stvari, on je Zemlju olakšao do izvjesnoga stupnja ubivši mnoge pokvarene osobe i mnoge
nemoralne i nereligiozne kraljeve. Ali tada su bili ubijeni i Bhãìma, Droça, Viràîa, Draupada,
Somàdatta, i Karça, Sunčev sin. Pogledaj! Oni koji su kasnije opljačkali Njegovo bogatstvo, i oteli
Njegove žene, ti razbojnici Àbhãre, Íake, Mlechche, Niìàde i ostali pokvareni ljudi ostali su živi;
kako se onda može reći da je zemlja bila oslobođena svoga jarma kada Kêiìça nije ubio te ljude? O
povoljni! Budući da vidim da su svi ljudi u ovoj Kali Yugi odani griješnim radnjama, ova velika
dvojba ne napušta moj um (kako je onda Zemlja oslobođena svega ovoga?).
11-14. Vyàsa reče: "O kralju! Kao što se mijenjaju Yuge, tako se tijekom vremena mijenjaju i
ljudi. Ništa ne može promijeniti ovaj tijek, jer je ovo uzrokovano neuništivom Yuga Dharmom
(Dharmom osobitom za određenu Yugu). Ako bi se sva bića ove Kali Yuge smatrala pokvarenim i
nemoralnim (odn. Dharma Kali Yuge čak i nemoralnim osobama omogućuje boravljenje na zemlji)
u skladu sa zakonom Dharme, ova bi kreacija bila uništena; zato je Kêiìça ubio samo one Dànave i
pokvarene Kìattrije koji su stvarno Zemlji bili breme. O kralju! Osobe koje su vjerne religiji rađaju
se u Satya Yugi; oni koji vole religiju i bogatstvo rađaju se u Treta Yugi; oni koji vole Dharmu
(religija), Arthu (bogatstvo) i Kamu (želja), rađaju se u Dvapara Yugi; i one koje privlači bogatstvo
i čulni užici vidimo u Kali Yugi. O kralju! Znaj sigurno da se ove posebnosti, svojstvene svakoj
Yugi, nikad ne mijenjaju; i također znaj da je Vrijeme, Gospod Dharme i Adharme, uvijek
prisutno."
15-18. Kralj reče: "O inteligentni! Gdje su sada te pobožne uzvišene osobe iz Satya Yuge;
gdje su ti milosrdni Muniji iz Treta i Dvapara Yuge? Nadalje, gdje će ići one besramne i
nemilosrdne osobe koje su sada tu u Kali Yugi, ta pokvarena bića koja hule svoje vlastite Gurue? O
veoma inteligentni! Ja gorko želim da mi rečeš istinu o svemu ovom; milostivo mi potanko opiši
sve ove tajne istine."
19-30. Vyàsa reče: "O kralju! Osobe rođene u Satya Yugi, koje obavljaju radnje koje
stvaraju zasluge, idu u Deva Loku. O kralju! Bràhmaçi, Kìattriye, Vaiíye i Íïdre, ako ostanu u
svojim vlastitim oblastima djelovanja i ako su predani religoznim radnjama, idu u svoje
odgovarajuće oblasti, zaslužene njihovim dobrim djelima. Vrlinom istine, milosrđa, dobrotvornosti,
odlaženja samo svojoj vlastitoj ženi, nenasilja nad životinjama, i nemanja ljubomore, te
iskazivanjem milosti jednako prema svima, obavljanjem ovih opće prihvaćenih oblika religije, čak i
pripadnici najnižih kasta idu u Raj. Tako u Treta i Dvapara Yugi ljudi idu na Nebo vrlinom zasluga,
zasluženih sporovođenjem njihovih vlastitih Dharma; ali u ovoj Kali Yugi, ljudi predani
nemoralnim radnjama idu u strašne paklove i ostaju tamo do kraja Kali Yuge kada se će se opet
roditi na ovoj zemlji. O kralju! Kada Satya Yuga počinje i Kali Yuga završava, na ovome prelazu,
krjeposne uzvišene osobe silaze s Neba i rađaju se na ovoj zemlji; i kada Kali počinje i Dvapara
završava, pokvarene se osobe opet vračaju na zemlju iz njihovih paklova. O kralju! Znaj da je
ovakav tijek vremena; nikad ne biva drugačije. Vidi, dakle! Kali naginje pokvarenim stvarima i zato
ljudi postaju pokvareni. Povremeno, čudnim kombinacijama Sudbine, bića se rađaju suprotno
zakonima Yuga (tj. dobre se osobe nađu u Kali Yugi, a pokvarene u Satya Yugi). Iz ovoga razloga
oni koji obavljaju dobra djela u Kali Yugi rađaju se kao ljudi u Dvapari; isto tako dobre osobe
Dvapara Yuge rađaju se kao ljudi u Treti; i dobre osobe Treta Yuge rađaju se kao ljudi u Satya
Yugi. Nadalje, oni koji su pokvareni u Satya Yugi rađaju se u Kali Yugi. Jãve pate od nevolja zbog
vlastitih loših Karma; oni nadalje pate od još više nevolja ako stalno iznova obavljaju loše Karme."
31. Janamejaya reče: "O Bhagavàne! Opiši mi posebno pojedinosti Yuga Dharme. Sada sam
veoma željan da čujem koja je Dharma za koju Yugu.
32-54. Vyàsa reče: "O kralju! Sada ću ti primjerom pokazati utjecaj religije poseban za svaku
Yugu; slušaj pažljivo. O kralju! Čak su srca svetaca uznemirena Dharmom Yuge. Tvoj je otac bio
religiozni i uzvišeni vladar; ipak je podla Kali oskrvnila njegov um i navela ga da Bràhmaçu učini
veoma uvredljiv čin. Inače zašto bi on, ugledni princ među Kìattriyama i potomak Yayàtija, omotao
zmiju oko vrata Bràhmiça askete? Zato, O kralju! Sve su radnje potaknute Dharmom pojedine
Yuge. Punditi također ovo priznaju. Ako uložiš sav trud da bi obavio neku religioznu radnju, čak će
i tada Dharma Yuge izvršiti svoj utjecaj, no ipak ćeš biti u stanju to obaviti do određenog opsega,
naime dio tvoje nakane. O kralju! U Satya Yugi Bràhmiçi su bili učeni u Vedama, uvijek su bili
odani obožavanju Najviše Snage, sa žarkom željom da vide Devã; oni su bili predani Gàyatrã s
Praçavom (slog Om), predani meditaciji na Gàyatrã, uvijek stalno tiho ponavljajući Gàyatrã, i
Màyavãja Mantru, glavnu Mantru. U svakome selu Bràhmiçi su podizali hramove Devã Mahàmàyi
Ambiki i bili su istinoljubivi, milosrdni, čisti i predani svojim vlastitim poslovima. Kìattriye, dobro
upoznati s najvišim znanjem, bili su uposleni u obavljanju stvari koje su predodredile Vede i uvijek
su bili spremni štititi svoje podanike. Vaiíye su obrađivali zemlju i bavili se trgovinom i Íïdre su
uvijek služili trima kastama. Tako, u Satya Yugi, sve su Varçe (kaste) bile predane obožavanju
Devã Ambike, Najviše Íakti; ali u Treta Yugi, slijeđenje religije malo je opalo, a u Dvapari, ono je
veoma opalo. O ukrasu Indre! Oni koji su prethodno bili Rakìase, u Kali Yugi su postali Bràhmaçi;
oni su cvijeće nevjernika, obmanjivači ljudi, neistinoljubivi, bez ikakva poznavanja Veda, oni ne
slijede Vedske običaje, naduti su, lukavi, sebični i sposobni jedino služiti Íïdre. Neki od njih
pokušavaju obezvrijediti Sanàtan Dharmu, te su zagovarači raznih drugih vjera, nemoralni su, oni
su izgubili svoju vlastitu stazu i skloni su predugome pričanju. O kralju! Kako Kali jača, tako
istinska religija opada i konačno izumire; i u tom omjeru Kìattriye, Vaiíye i Íïdre gube svoju
religiju. Kada Kali bude u punome jeku, Kìattriye, Vaiíye, i Íïdre bit će svi neistinoljubivi i
pokvareni; Bràhmaçi će se ponašati kao Íïdre i prihvatat će darove drugih. O kralju! Žene u Kali
Yugi bit će veoma požudne, pohlepne i glupe. One će biti veoma snažne i drske, samovoljne,
nemoralne, neistinoljubive i bit će izvor boli društvu. One će sebe isprazno smatrati religioznima i
učenima i uvijek će biti spremne davati religijska uputstva i obmanjivat će svoje muževe te će biti
veoma poročne. O kralju! Naši se umovi čiste hranom koju uzimamo; kada su naši umovi čisti,
Svjetlo Dharme jasno sjaji. U Kali Yugi sva će Dharma postepeno odumrijeti i konačno ništa se
neće znati o religiji. O kralju! U ovoj Yugi čak će religiozne uzvišene osobe biti sklone
nereligioznim radnjama. Ovakva je priroda Kali; nitko je neće biti u stanju odbaciti. O kralju! Tako
će u ovome dobu ljudi prirodno vršiti pokvarene radnje; na uobičajene načine nitko se neće biti u
stanju ispetljati iz najgorih i poročnih navika."
55-56. Janamejaya reče: "O Bhagavàne! Ti znaš sve i ti si učen u svim Íàstrama; kakva će
biti sudbina od tako mnogo ljudi u ovoj Kali Yugi? Ako postoji ikakva staza, milostivo mi je opiši."
57-65. Vyàsa reče: "O kralju! Postoji samo jedna i nijedna druga staza koja može spasiti
čovjeka od grijeha ove Kali Yuge; i to je sljedeće. Jãve moraju meditirati na lotosova stopala Najviše
Devã radi pročišćenja od svih njihovih nedostataka i grijeha. O kralju! U Njenome Imenu,
sposobnom uništiti grijehe, takva je snaga da se količina grijeha ovoga svijeta umanjuje razmjerno
Njegovim predanim ponavljanjem. Gdje je onda uzrok strahu? Njeno Ime, izgovoreno slučajno, čak
u nesvjesnome stanju, daje tako mnogo neizrecivih plodova da čak Hari, Hara i ostali nisu u stanju
to pojmiti. O kralju! Puko sjećanje (prisjećanje) Írã Devãna Imena pokajanje je za mnoštvo grijeha;
stoga bi se svaki čovjek, koji se boji Kali Yuge, boraveći na mjestu hodočašća (ali i svagdje
drugdje), trebao neprestano sjećati Imena Najviše Devã. Ako netko čak sasiječe, probode i ubije
sva bića na ovome svijetu, on neće biti dodirnut grijehom, ako se s predanošću klanja Devã. O
kralju! Sada sam ti ispričao sve tajne istine svih Íàstra. Prihvati ovo kao posve točno i uvijek
obožavaj Devãna lotosova stopala. Svi ljudi tiho obavljaju Japam koji se naziva Ajapà Gàyatrã; ipak
oni ne poznaju divotu toga; toliko je snažan utjecaj Màye. Bràhmaçi, u dubini svojih srca,
ponavljaju Gàyatrã Mantru, ipak oni ne poznaju Njenu veličinu (inače bi bili oslobođeni); ovoliko je
velik utjecaj Màye. O kralju! Sada sam ti opisao ono što si me pitao o Yuga Dharmama; što još želiš
čuti?"
Ovdje završava Jedanaesto Poglavlje Šeste Knjige o Dharmi u Mahà Puràçi Írã Mad Devã
Bhàgavatam, od 18.000 stihova od Maharìi VedaVyàse.
L
POGLAVLJE XII.
H
1-2. Kralj reče: "O najbolji među Munijima! Reci mi imena svetih mjesta hodočašća
na površini ove zemlje, svetih Kìettra i svetih rijeka; koji se plodovi dobivaju kupanjem i davanjem
milostinje na tim mjestima; također koja pravila treba poštovati glede putovanja na ta mjesta i
ponašanja na njima?
3-34. Vyàsa reče: "Slušaj; sada ću ti opisati razne Tãrthe ili mjesta hodočašća kao i ona koja
se veoma hvale kao omiljena Devãna mjesta. Među rijekama, sljedeće se smatraju glavnima i
svetima: Ganges, Yamunà, Sarasvatã, Narmadà, Ganáakã, Sindhu, Gomatã, Cavery, Chandrahàgà,
Vetravatã, Charmanvatã, Saraju, Tàpã, i Sàvramatã. Osim njih, na površini zemlje ima stotine rijeka;
među njma, one koje se ulijevaju u ocean svetije su i one koje ne dolaze do oceana manje su svete.
Među ovim rijekama one koje se ulijevaju ocean, one koje uvijek teku velikim tokom su razmjerno
svetije; ali tijekom mjeseca Íràvane i Bhàdre (15. srpnja - 15. rujna) za sve rijeke se drži da su u
svome menstrualnom razdoblju; također u ovo vrijeme neke rijeke nose vodu od kiša tek toliko da
opskrbe seljake vodom. O kralju! Sada ću ti navesti čuvena mjesta hodočašća za koje se drži da
dodijeljuju zasluge. To su Puìkara, Kurukìettra, sveta Dharmàraçya, Pravàsa, Prayàga,
Naimiìàranya i Arbudàraçya. O kralju! Među paninama, planine Írãíaila, Sumeru i Gandhamàdana
smatraju se svetima; među jezerima, sveta su Mànasarovara, Viçdusarovara i Akìoda jezera; ovo
su glavna jezera. Onim Munijima koji meditiraju na svoje sopstvo, sva su utočišta sveta; ipak
Badrijevo se utočište uvijek smatra veoma svetim i najglasovitijim; tu su Nara i Nàràyaça, dva
glasovita Munija, vršili njihov asketizam. Vàmanàírama i Íatayïpàírama su takođrer dobro znani;
svako je utočište nazvano po imenu Munija koji je tamo sprovodio asketizam. Tako Muniji navode
nebrojena sveta mjesta na površini zemlje sposobna posvetiti srca ljudi. U svim ovim svetim
mjestima, obožava se Devã na posebnim mjestima Njoj posvećenima. Pukim viđenjem tih mjesta
svi grijesi bivaju uništeni. Devãni posvećenici borave tamo pokoravajući se propisanim pravilima.
Tijekom mojih priča kasnije ću ti spomenuti neka od ovih mjesta. O najbolji među kraljevima! Idući
na ova sveta mjesta, milosrdnost, zavjet, žrtvovanja, asketizam i dobre radnje svi zavise jedni o
drugima. Za sveta mjesta hodočašća, asketizam, i slijeđenje zavjeta bitni su čistoća stvari koje se
koriste (Dravya Íuddhi), čistoća radnji (Kriyà Íuddhi) kao i čistoća uma i srca (Chitta Íuddhi).
Neki katkada mogu postići Dravyu Íuddhi i Kriyu Íuddhi; ali svakome je teško, i uistini veoma se
rijekto zadobiva Chitta Íuddhi. O kralju! Ovaj um stalno pokušava pronaći utočište u raznim
čulnim stvarima, i zato je uvijek nemiran. Kako onda s lakoćom postići čistoću uma kada je on
zaokupljen svim vrstama misli o raznim stvarima. Pohlepa, bijes, lakomost, ponos, i sebičnost,
stvaraju sve vrste prepreka na svetim mjestima hodočašća, u obavljanju Tapasye i slijeđenju
zavjeta. O kralju! Nepovrijeđivanje, istinoljubivost, odustajanje od krađe, neporočnost i čistoća,
držanje čula pod kontrolom, i slijeđenje vlastite religije donose plodove koji se dobivaju trudom
uloženim u posjećivanje svih Tãrtha. Oni dodijeljuju plodove koji se mogu postići posjećivanjem
svih Tãrtha. Tijekom hodočašća, čovjek zaboravlja vlastitu Nitya Karmu (dnevne dužnosti) i on
mora dolaziti u dodir s raznim osobama. Stoga njegovo putovanje postaje beskorisno; naprotiv, ono
postaje izvor grijeha. Vode svetih mjesta mogu oprati jedino vanjsku nečistoću i nečistoću fizičkih
tijela; one nikad ne mogu oprati nečistoću unutrašnjih umova. Ako vode svetih mjesta mogu
pročistiti njihove umove, zašto onda Muniji, koji borave na obalama Gangesa, i koji su predani
Bogu, stalno padaju pod utjecaj ljubomore i gaje međusobna neprijateljstva? Ponizni Muniji kao
Vasiìîha, i Êiìiji kao Viívàmitra, uvijek su bili upetljani u ljubav i mržnju i uvijek su bili pod
utjecajem bijesa. Zato je očito da unutrašnje pročišćenje, pročišćenje srca, kupanje u Géàn Gaègi
koja plovi unutar bića, bez sumnje otklanja više nečistoće nego Ganges i ostala mjesta hodočašća.
O kralju! Bez sumnje se mora priznati da se dogodi da čovjekova nečistoća bude oprana čudnom
kombinacijom Sudbine, čovjek dođe u prisni odnos s čovjekom koji posjeduje Božansko Znanje. O
kralju! Vede ili Íàstre, zavjeti ili suzdržavnja, žrtvovanja ili milosrđe, ništa od ovoga ne može
pročistiti srce. Gledaj! Vasiìîha, Brahmin sin, iako učen u Vedama i boraveći na obalama Gangesa,
bio je pod utjecajem ljubavi, mržnje i drugih slabosti. Zbog neprijateljstva između Viívàmitre i
Vasiìîhe, došlo je do velike bitke nazvane Àáã Baka, zapanjujuće čak Bogovima. U njoj je Vasiìîha
prokleo asketu Viívàmitru, zbog nekoga prokletstva povezanoga s kraljem Hariíchandrom i zato
se on morao roditi kao ždral. Viívàmitra je također prokleo Êiìija Vasiìîhu i on se zato morao
roditi kao ptica Íaràri. Tako su se dva snažna Êiìija rodili kao Àáã Baka i živjeli su na obalama
Mànasarovare i uslijed gnjeva, zastrašujuće su se borili punih deset tisuća godina (Ajuta), s
njihovim kandžama i kljunovima, kao bijesni lavovi."
35-36. Kralj reče:"O Muni! Zašto su dva Maharìija, dvije velike askete koji su bili predani
religiji, bili međusobni neprijatelji? Njih obojica bili su inteligentni; kako to da su oni znajući da je
čin proklinjanja izvor boli ljudima, tako bolno prokleli jedan drugoga?"
37-48. Vyàsa reče: "O kralju! U prethodna vremena, u sunčevoj se dinastiji rodio kralj
Hariíchandra, Triíankin sin; on je bio najbolji među kraljevima i vladao je prije Ràmchandre. Taj
kralj nije imao potomaka i zato je Varuçi dao ovakvo obećanje: "O Gospode vode i oceana! Ako mi
se rodi sin, ja ću obaviti Naramedha žrtvovanje, u kojemu ću žrtvovati moga sina radi tvoga
zadovoljenja." Varuça je bio veoma zadovoljan kraljem kada je on dao ovaj zavjet; i izuzetno lijepa
kraljica dobila je fetus u maternici. O kralju! Kada je kraljica rodila sina nadarenoga svim povoljnim
znacima, kralj Hariíchandra bio je veoma zadovoljan te je pravilno obavio sve Jàta Karma
ceremonije (one koje se rade pri rođenju) i kao milostinju je raspodijelio veliku količinu zlata i
mnogo krava koje su davale dosta mlijeka. Kada su u palači bile proslavljane velike svečanosti
rođenja djeteta na velikoj razni, Gospod Voda, preuzevši oblik Bràhmiça, došao je tamo. Kralj mu
je propisno iskazao poštovanje ponudivši mu sjedalo i pravilno ga obožavajući, te ga je upitao o
svrsi dolaska, kada je Varuça odgovorio: "O kralju! Ja sam Varuça, Gospod Voda; ti si prethodno
obećao da ćeš obaviti Naramedha žrtvovanje u kojemu ćeš žrtvovati svoga sina; sada to učini i
održi svoju riječ." Kralj se veoma zbunio i u srcu je osjetio bol. Tada je svoja mentalna osjećanja
boli stavio pod kontrolu i sklopljenih je dlanova ovo rekao Devi Varuçi: "O Gospode! Ja ću
propisno obaviti žrtvovanje i ispuniti obećanje koje sam prethodno dao i tako održati moju riječ.
Ali, o najbolji među Devama! Moja će zakonita žena biti pročišćena od njene Sïtikà Íauchake
nakon jednog mjeseca, i tada ću ja obaviti Naramedha žrtvovanje."
49-53. Vyàsa reče: "O kralju! Čuvši riječi kralja Hariíchandre, Varuça se vratio u svoje
obitavalište; kralj se također obradovao, ali je bio veoma zabrinut zbog straha od uništenja djeteta.
Kada je jedan mjesec prošao, Varuça ugodna govora, držatelj omče, preuzevši oblik veoma
siromašnoga čistog Bràhmiça, ponovno je došao u kraljevu palaču. Kralj ga je obožavao prema
pravilima i ponudio mu sjedalo i s poniznošću mu rekao sljedeće razborite riječi: "O Gospode! Moj
sin još nije pročišćen; kako da ga se onda veže za žrtveni stup radi žrtvovanja? Zato ću ja obaviti to
žrtvovanje kada moj sin bude pročišćen pročišćavajućim ritualom i postane Kìattriya. O Deva! Ako
me smatraš tvojim poniznim slugom, imaj milosti prema meni; tada ću sebe smatrati
blagoslovljenim. Vidi! Djeca koja nisu prošla kroz pročišćavajuće rituale, nemaju pravo biti
uključena u nikakve radnje; zato sačekaj još neko vrijeme."
54-56. Varuça reče: "O kraju! Ti me obmanjuješ i odgađaš vrijeme; sada, budući si dobio
sina, ti si vezan neraspojivom vezom naklonosti prema sinu. Sada idem nazad mome domu zbog
tvoga žalosnog zahtjeva; čekat ću još neko vrijeme i onda ću doći opet. O dijete! Neka se tvoje
riječi tada pokažu istinitim; ako bude drugačije, ja ću te sigurno prokleti i tako dati oduška mojim
osjećanjima gnjeva."
57. Kralj reče: "O Gospode Voda! Nakon dovršenja Samàvartan ceremonije (učenikov
povratak kući nakon dovršenja njegova svetog nauka), ja ću sigurno žrtvovati moga sina na
velikom Naramedha žrtvovanju; u ovo nema sumnje."
58-71. Vyàsa reče: "Varuça je bio veoma zadovoljan kraljevim riječima te je brzo krenuo
kući kazavši "Neka tako bude." Kralj se također utješio. Na drugoj strani, kraljev je sin postao
naširoko poznat po imenu Rohita; i kako je odrastao, postepeno je postao učen u svim znanostima i
postao je veoma oštrouman i inteligentan. Taj je dječak podrobno saznao o žrtvovanju; i znajući da
je njegova sudbina posve izvjesna, veoma se prepao i brzo pobjegao od kralja i otišao u pećine
planina gdje je boravio sa strahom u srcu. Zatim, kada je došlo odgovarajuće vrijeme, Varuça je
došao u kraljevsku palaču, željan žrtvovanja i kralju je rekao sljedeće riječi: "O kralju! Sada je došlo
propisano vrijeme; zato obavi žrtvovanje koje si odlučio proslaviti." Kralja je veoma zaboljelo što
čuje ovo, te je žalosna izgleda rekao ovo: "O Najbolji među Devama! Što sada mogu uraditi? Moj je
sin pobjegao zbog straha za svoj život. Ja ne znam gdje on boravi." Varuça se veoma razljutio čuvši
ove riječi, te ga je prokleo ovako: "O lažljivče! Ti si dvolični Pundit; zato me stalno obmanjuješ.
Neka zato tvoje tijelo napadne bolest hidropsija (vodena bolest)." Varuça, Držatelj omče, proklevši
ga, vratio se u svoje boravište. Kralj je zatim bio napadnut tom bolešću te je ostao u svojoj palači,
mučen brigama i uznemirenošću. Rohita, sin kralja Hariíchandre, čuo je za tešku bolest svoga oca
koja ga je zadesila zbog Varuçina prokletstva. Jednoga dana putnik mu je rekao: "O kraljev sine!
Tvoj je otac, zbog prokletstva, veoma bolestan od hidropsije, i veoma je žalostan. Tvoj mozak
sigurno prosuđuje pogrešno; uzaludan je tvoj dolazak na ovaj svijet; tvoj je život prošao bez ikakve
svrhe, jer još stojiš u ovoj planinskoj pećini, napuštajući svoga žalosnog oca. Ti si sigurno loši
neposlušni sin; kakva je korist od tvoga održavanja tijela? Kojoj će svrsi služiti tvoje rođenje? Ti
imaš tijelo, no ipak si ostavio svoga oca i boraviš u ovoj osamljenoj pećini. Znaj da je dužnost
dobrog i poslušnog sina žrtvovati svoj život; zato što više da ti sada kažem nego da je tvome ocu,
kralju Hariíchandru, koji veoma pati od teške bolesti, veoma žao tebe i stalno jeca."
72-74.Vyàsa reče: O kralju! Čuvši od prolaznika ove dobre riječi, princ Rohita poželio je ići
svome žalosnom ocu kojega je napala bolest, kada ga je Indra, prerušen u Bràhmiça, posjetio i
kada je bio sam, počeo mu se obraćati kao onaj koji je ispunjen milosrđem. Indra je rekao: "O
kraljev sine! Ti si budala; ti nisi sigurno upoznat s činjenicom da je tvoj otac u nevolji; zašto onda
smjeraš ići tamo nizašto."
Ovdje završava Dvanaesto Poglavlje o razlogu rata između Àdã i Bake u Šestoj Knjizi Mahà
Puràçe Írã Mad Devã Bhàgavatam od 18.000 stihova od Maharìi Veda Vyàse.
L
POGLAVLJE XIII.
H
1-6. Indra reče: "O prinče! Kralj Hariíchandra prethodno je obećao Varuçi da će radi
njegova zadovoljenja obaviti veliko Naramedha žrtvovanje u kojemu će kao žrtvu upotrijebiti svoga
sina. O prinče! Ti si veoma inteligentan; zar ne shvaćaš da je tvoj otc postao nemilosrdan uslijed
svoje bolesti i čim ti dođeš tamo, on će od tebe napraviti žrtvu i vezat će te za žrtveni stup gdje ćeš
biti zaklan." Nakon što je nesavladivi Indra odvratio princa od njegove namjere da ide ocu, princ je
ostao tamo obmanjen Màyom Velike Màye. O kralju! Kada god bi princ čuo o teškoj očevoj bolesti,
on bi poželio ići ocu, a Indra bi stalno iznova išao njemu spriječivši ga da to uradi. Na drugoj strani,
kralj Hariíchandra veoma je patio, i u blizini videći Gurua njegove obitelji, sveznajućeg i
dobrostivog Vasiìîhu, kralj ga je upitao: "O Bhagavàne! što sada da uradim? Ja veoma patim zbog
ove bolesti i veoma sam slab; osim toga, veoma se je bojim. Milostivo mi daj dobar savjet i spasi
me."
7-9- Vasiìîha reče: "O kralju! Postoji dobar lijek za izliječenje tvoje bolesti. U Íàstrama je
rečeno da sinova ima trinaest vrsta, i to su Asurasa, Kìattraja, Datrima, Krãtrima, i td. Zato plati
odgovarajuću svotu novca i kupi jednoga dobrog dječaka Bràhmiça i obavi žrtvovanje s tim
dječakom. O kralju! Na taj će način Varuça biti zadovoljen i ti ćeš biti izliječen od tvoje bolesti."
10-24. Vyàsa reče: "O kralju! Čuvši ove Vasiìîhine riječi, kralj Hariíchandra se obratio
svome ministru ovako: "O glavni ministre! Ti si veoma oštrouman i pametan, zato bolje učini sve
što možeš i pronađi dječaka Bràhmiça u mome kraljevstvu. U slučaju da bi siromašni Bràhmiç, iz
vlastite sklonosti novcu, bio spreman predati svoga sina, tada mu daj bilo koji iznos koji on želi, a
sina dovedi! O ministre! Kako god znaš dovedi Bràhmiça dječaka radi žrtvovanja; drugim riječima,
ne budi škrt ili lijen glede izvršenja ovoga posla za mene. Ti bi se bilo kojem Bràhmiçu trebao
moliti ovako: "Uzmi ovaj novac i predaj svoga sina, koji će u žrtvenoj ceremoniji biti žrtvovan kao
žrtva." Primivši ovakvu naredbu, ministar je tražio Bràhmiça dječaka u gradu za gradom, selu za
selom, i kući za kućom. Dok konačno nije saznao da je u kraljevstvu živio siromašni nesretni
Bràhmiç Ajãgrata, koji je imao tri sina. Ministar mu je dao ono što je želio, te je kupio njegova
drugog sina Íunaâíepu i doveo ga kralju. On ga je predao kralju rekavši mu da je taj dječak
prikladan za žrtvu u žrtvovanju. Kralj je zatim radosno uposlio najbolje Bràhmiçe, učene u Vedama,
radi obavljanja žrtvovanja, i sakupio je sve stvari potrebne u tu svrhu. Kada je žrtvovanje bilo
započelo, veliki Muni Viívàmitra, videći vezanoga Íunaâíepu, spriječio je kralja u njegovoj
namjeri, te je rekao: "O kralju! Ne budi tako smion da žrtvuješ ovoga dječaka; oslobodi ga. O
dugoživeći! Danas od tebe tražim da to uradiš i ako se tome pokoriš, to će ti sigurno učiniti dobro.
O kralju! Dječak Íunaâíepa plače; njegovi jecaji muče moje srce i prema njemu osjećam sažaljenje.
Slušaj moje riječi i iz samilosti oslobodi ovoga dječaka. Vidi! Čiste su Kìattriye u vjekovna vremena
žrtvovali svoja tijela i tako štitili tijela drugih, da bi na taj način dostigli Nebesa. A ti sada silom
ubijaš ovoga Bràhmiça dječaka da bi tako zaštitio svoje vlastito tijelo; prosudi koliko je pokvaren
ovaj tvoj čin. Budi milostiv prema ovome dječaku. O kralju! Svatko do određenoga stupnja voli
svoje vlastito tijelo; ti to osjećaš za sebe; zato prihvati moj savjet i pusti ovoga dječaka."
25-36. Vyàsa reče: "O kalju! Kralj Hariíchandra je bio veoma bolestan; zato Munijevim
riječima nije pridavao nikakvu pažnju i nije pustio dječaka. Veoma žestoki Viívàmitra tada se
veoma naljutio na kralja. Tada je Viívàmitra, Kuíikin sin, najistaknutiji među poznavateljima Veda,
pokazao svoju milost prema Íunaâíepi i dao mu Varuça Mantru. Íunaâíepa, veoma prestrašen
zbog mugućnosti da izgubi svoj život, žarko se učestalo sjećao Varuçe i izgovarao tu Mantru u
Pluta naglasku (produženo). Varuça, također, ocean milosti, znajući da ga je Bràhmiç dječak
hvalio hvalospjevima, došao je tamo i oslobodio Íunaâíepu od njegove nedaće i također je
oslobodio i kralja od njegove bolesti i vratio se u svoje vlastito boravište. Na ovaj je način Maharìi
Viívàmitra bio veoma radostan što je iz čeljusti smrti spasio Munijeva sina. Kralj Hariíchandra nije
poštivao Viívàmitrine riječi; stoga je Gàdhin sin u svome srcu gajio mržnju prema kralju. Jednoga
dana dok je kralj Hariíchandra jahao u šumi i kada je tamo, u podne, na obali rijeke Kauíik želio
ubiti divlju svinju, Viívàmitra je u odjeći staroga Bràhmiça tražio od njega sve što je imao,
uključujući njegovo kraljevstvo i tako je lukavo sve uzeo od kralja. Videći svoga Yajamàna
Hariíchandru da veoma pati, Maharìi Vasiìîhino je srce bilo ranjeno i on je osjetio bol u sebi.
Jednoga dana kada se sreo sa Viívàmitrom u šumi, on je rekao: "O nemoralni Kìattriyo! Sramoto
tvojoj obitelji! Ti si uzalud stavio na sebe odjeću Bràhmiça; tvoja je religija kao ždral; ti si pun
taštine; ti se hvalisaš uprazno. Najbolji među kraljevima, Hariíchandra, moja je mušterija; on je
besprijekoran; ipak, O budalo! Ti mu zadaješ tako mnogo nevolja. Budući da si ti religiozan koliko i
ždral, rodi se kao ždral." Viívàmitra, ovako prokleden od Vasiìîhe, zauzvrt je prokleo Vasiìîhu
rekavši: "O Vasiìîha! Onoliko dugo koliko ja budem ždral, toliko ćeš dugo ti biti ptica Íaràli ili
Àáã."
37-42. Vyàsa reče: "O kralju! Dva su ljutita Munija ovako prekleli jedan drugoga i njih dvoje
su se tako rodili kao Ždral i Íaràli ili Àáã ptica. Ždral Viívàmitra sagradio je svoje gnijezdo na vrhu
stabla na jezeru Mànasarovara, te je živio tamo. Vasiìîha je također preuzeo oblik ptice Àáã, i
sagradio je svoje gnijezdo na vrhu drugoga drveta i živio tamo. Tako su dva Êiìija provodili svoje
dane u putpunom međusobnom neprijateljstvu. Ove dvije ptice vriskale su tako grozno da su
postale svima nesnosne. Svakoga su se dana međusobno borili. Oni su udarali jedan drugoga
kljunovima, krilima i kandžama i tako su im cijela tijela bila prekrivena posjekotinama i ranama, te
su bili izmazani krvlju. Oni su počeli izgledati kao Kimíuka stabla. Tako su ta dva Êiìija, u oblicima
ptica, noseći svoje breme, zbog međusobnih prokletstava proveli tamo mnogo godina."
43. Janamejaya reče: "O Bràhmaça! Milostivo mi reci kako su Vasiìîha i Kauíika, dva
Êiìija, bili oslobođeni njihovih prokletstava; veoma sam radoznao da to čujem."
44-54. Vyàsa reče: "O kralju! Videći dva Êiìija u međusobnome ratu, Brahmà, Praotac
svojih podanika, ispunjen milošću, došao je tamo sa svim Devama. Brahmà, čije je sjedalo Lotos,
odvratio ih je od takve borbe, utješio ih i obojicu je oslobodio od njihovih prokletstava. Tada su se
Deve vratile u svoja vlastita boravišta i sjajni Brahmà, čije je sjedalo Lotos, vratio se u Satyaloku,
sjedeći na svome Labudu. Maharìi Vasiìîha i Viívàmitra tada su na Brahmin savijet postali
prijatelji; oni su se vratili nazad u njihove Àírame. O kralju! Vidi sada, Maharìi Vasiìîha,
Mitrà-Varuçin sin, nizašto se borio sa Viívàmitrom, što je za obojicu bilo veoma bolno. Tko onda,
među ljudskim bićima, Dànavama ili Devama, može svladati svoju Ahamkàru (ego) i uvijek biti
sretan? Zato je Chitta-Íuddhi, čistoća srca, (ona čistoća koja čovjeku daje blaženstvo Božje vizije)
veoma teška za postići čak i uzvišenim osobama; čovjek s najvećom opreznošću i krajnjim trudom
mora ići za postignućem toga. Onim osobama koje su bez ove Chitta-Íudhi, uzalud je ići na mjesta
hodočašća, davati milostinju, obavljati Tapasyu, biti istinoljubiv; u stvari, bilo što što je način da se
postigne Dharma, postaje beskorisno. O kralju! Postoje tri vrste Íraddhe (Vjere). To su Sàttvična,
Ràjasična i Tàmasična. Sàttvična vjera jedina je od ove tri koja daje potpune plodove; i na ovome
svijetu ona je veoma rijetka. Ràjasična vjera, slijeđena prema propisnim pravilima, daje polovicu
plodova, i Tàmasična vjera ne daje nikakve plodove i ona je sramotna; Tàmasična se vjera pojavljuje
kod onih osoba koje su potpale pod utjecaj požude, bijesa, pohlepe i td. Zato, O kralju! Drži se
društva dobrih ljudi i slušaj Íàstra Vedànte, i td. i oslobodi svoje srce svjetovnih želja ta ga usmjeri
na obožavanje Devã i živi u svetome mjestu hodočašća. Ljudi preplašeni i uznemireni nedostatcima
Kali Yuge, uvijek bi trebali ponavljati Devãno Ime, pjevati joj hvalospjeve i meditirati na Njena
lotosova stopala. Tako se Jãve neće trebati bojati ovoga Kali doba i pale poročne osobe bit će u
stanju lako preći ocean svijeta i tako postići oslobođenje. U ovo nema sumnje.
Ovdje završava Trinaesto Poglavlje Šeste Knjige o opisu bitke između Àáã i Bake nakon
priče o Íunaâíepi u Írã Mad Devã Bhàgavatamu, Mahà Puràçi od 18.000 stihova od Maharìi Veda
Vyàse.
L
POGLAVLJE XIV.
H
1-2. Janamejaya reče: "O Bhagavàne! Maharìi Vasiìîha bio je iz uma rođen Brahmin
sin; kao to da si ga ti onda nazvao Mitrà-Varuça. Je li on ovo ime dobio prema nekome djelu ili
prema nekim Guçama? Milostivo mi reci porijeklo ovoga imena, O najbolji među govornicima."
3-4. Vyàsa reče: "O kralju! Posve je istina da je sjajni Vasiìîha bio plemeniti Brahmin sin ali
on je morao napustiti svoje tijelo zbog prokletstva kralja Nimija i preuzeti tijelo od Mitrà Varuçe;
zato se on na ovome svijetu naziva Mitrà Varuçã.
5-6. Kralj reče: "O Bhagavàne! Kako to da je Vasiìîha, najbolji među Munijima, Brahmin
sin, bio prokleden od kralja? O! Muniji moraju patiti od strašnih prokletstava Kìattriya kraljeva.
Ovo mi izgeda veoma čudesno. O poznavatelju Dharme! Zašto je taj kralj prokleo nevina Munija?
Ja sam veoma radoznao da čujem razlog ovomu; milostivo mi reci razlog ovoga prokletstva."
7-30. Vyàsa reče: "O kralju! Već sam ti ranije rekao sve uzroke ovomu. Ova je Samsàra
prožeta trima Guçama Màye, Sattva, Rajas i Tama Guçom. Bilo da kralj vrši svoju Dharmu ili
asketa svoj Tapas, sve su radnje prožete trima Guçama; zato oni ne mogu sjajiti savršenim sjajem.
Kraljevi i Muniji obavili su veoma teške pokore i suzdržavanja potaknuti strašću, bijesom,
pohlepom i Ahamkàrom. O kralju! svi, bilo da se radi o Kìattriyi ili Bràhmaçima, svoja žrtvovanja
obavljaju vođeni Rajo Guçom, stvarno, nitko od njih ne obavlja ove radnje vođen Sattva Guçom.
Nimi je bio prokleden od strane Êiìija i Êiìi je zatim bio prokleden od strane kralja; tako su se oni
susreli s većim nesrećama i bolnim patnjama, plodovima ruku snažne Sudbine. Na ovome svijetu
od tri Guçe, za bića je veoma teško zadobiti Dravya Íuddhi, Kriyà Íuddhi, i čistu divnu Chitta
Íuddhi. O kralju! Znaj da je ovo utjecaj koji vrši Najviša Íakti, Majka Svemira. Nitko nije u stanju
zaobići ga; ali onaj, kojemu je Ona naklonjena, može za tren preći ovaj svijet, sputan trima Guçama.
Što više reći od toga nego da Hari, Hara, i Brahmà i ostali Bogovi ne mogu osloboditi sebe bez
Njene milosti. Štoviše, griješnici kao Satyavrata i ostali postaju slobodni kada ih dotakne Njena
milost. Nitko u ova tri svijeta ne može znati što se nalazi u Njenome umu; nadalje, također je
sigurna činjenica da je Svojom voljom Ona obavezna prema Svojim posvećenicima. Zato je izuzetno
poželjno da se čovjek prikloni Sàttvičkoj predanosti radi potpuna uništenja propusta i grijeha. I
budući je predanost kod koje je prisutna vezanost i taština uvijek štetna ljudima, veoma je korisno
odbaciti je kao takvu; u to nema sumnje. O kralju! Postojao je kralj po imenu Nimi, rođen u obitelji
Ikìàku. Onje bio lijep, veoma sposoban, neporočan, istinoljubiv, milosrdan, omiljen u svome
narodu, žrtvovatelj, moralna ponašanja i vladanja, spreman upravljati svojim podanicima,
inteligentan i nadaren svim znanjem. Radi dobrobiti Bràhmaça, taj je uzvišeni kralj ustanovio grad
po imenu Jayantupur u blizini Gautamina utočišta. Neko vrijeme je prošlo kada se u njemu pojavila
ova Ràjasička ideja: "Ja ću obaviti žrtvovanje koje će trajati dosta godina u kojemu ću dati Dakìiçu
(plaća svećenicima i Bràhmaçima). Dobivši dozvolu od svoga vlastitog oca Ikìàke, on je počeo
sakupljati sve stvari neophodne za žrtvovanje, kako su ga savjetovale uzvišene osobe. On je pozvao
sveznajuće Munije i askete, učene u Vedama i obavljanju žrtvovanja, tj. Bhrigua, Angiru,
Vàmadevu, Gautamu, Vasiìîhu, Pulastyu, Richiku, Pulaku, Kratu i ostale, sve dobro upučene u
Vede. Onda je taj religiozni kralj Nimi, sakupivši sve stvari neophodne za žrtvovanje, obožavao
svoga vlastitog Gurua Vasiìîhu i onda mu se obratio s velikom poniznošću. On je rekao: "O najbolji
među Munijima! Ja ću obaviti žrtvovanje; milostivo obavi ovo moje žrtvovanje; ti si moj Guru i zato
znaš sve; zato obavi ovo žrtvovanje za mene. Sve stvari potrebne u ovu svrhu nabavljene su i
pročišćene. O Guru! Znaj da se ja mislim uposliti pet tisuća godina u ovome žrtvovanju, ovo je moj
Sankalp (volja). U ovome ću žrtvovanju propisno obožavati Božicu Ambiku radi Njenoga
zadovoljenja." Čuvši riječi kralja Nimija, Vasiìîha je rekao: "O najbolji među kraljevima! Indra, kralj
Deva, već me je izabrao da obavim žrtvovanje radi zadovoljenja Najviše Íakti. Indra, kralj Deva,
sada je spreman da obavi žrtvovanje radi zadovoljenja Najviše Íakti i ja sam ga inicirao na pet
tisuća godina. Zato, O kralju! Morat ćeš pričekati dok ne dovršim Indrinu Yajéu. Nakon potpunoga
dovršenja njegova cijelog rada, doći ću ovdje. Zato, O kralju! Sačekaj do tada."
31-42. Kralj reče: "O najbolji među Munijima! Ja sam već pozvao ostale Munije radi
žrtvovanja i sakupio sam sve neophodne stvari; kako onda da čekam na tebe? O Bràhmaça! Ti si
najistaknutiji među onima koji su upučeni u Vede i ti si obiteljski Guru plemenite Ikìàku obitelji.
Kako to da si spreman ići negdje drugdje izbjegavajući moj rad? O najbolji među Bràhmaçima! Pod
utjecajem pohlepe za bogatstvom ti si izgubio sav razum i spreman si otići bez da prethodno obaviš
moj rad. Ovo ti nije potrebno." O kralju! Premda je kralj Nimi bio ustrajan u svome zahtjevu, Êiìi
Vasiìîha je otišao na Indrino žrvovanje. Kralj se na to uznemirio i za žrtvovanje je izabrao Êiìija
Gautamu. Kralj je zatim blizu oceana pokraj Himàlayskoga vijenca započeo svoju žrtvenu
ceremoniju dajući obilje Dakìãne. U ovome je žrtvovanju kralj Nimi bio uposlen pet tisuća godina.
U njemu se Rittvike (svećenike) obožavalo dovoljnom količinom bogatstva i krava; oni su bili
izuzetno zadovoljni. Zatim, kada je pettisućegodšnje Indrino žrtvovanje bilo dovršeno, Êiìi Vasiìîha
je radi kraljeva žrtvovanja došao kralju Nimiju i tamo je čako da vidi kralja. Kralj je tada spavao; i
zato nije došao Êiìiju; zato što je spavao, sluge ga nisu probudili; i kralj nije došao Êiìiju. Osjećavši
se uvrijeđenim zbog toga, Maharìi Vasiìîha se razbjesnio. Ne videći kralja, on se razbjesnio; i zbog
toga je prokleo kralja, rekavši: "Budući sam ja tvoj doživotni Guru, posebno zato jer sam ti zabranio
raditi žrtvovanje, i ti si me ostavio i izabrao drugoga Gurua, budi lišen tvoga tijela. Neka tvoje tijelo
danas propadne."
43-50. Vyàsa reče: "Čuvši ovo Vasiìîhino prokletstvo, kraljeve sluge odmah su probudili
kralja iz njegovs sna i oabavijestili ga da se Êiìi Vasiìîha veoma razbjesnio jer ga nije vidio. Kralj
Nimi, posve bez grijeha, tada je otišao ljutitome Vasiìîhi i ponizno mu se obratio sljedećim
opravdanim razumnim riječima. Kralj je rekao: "O poznavatelju Dharme! Ja sam tvoj Yajamàna;
iako sam od tebe opetovano tražio da obaviš moje žrtvovanje, ti si me ipak zbog pohlepe ostavio i
otišao drugdje. Ja se ne mogu smatrati da sam napravio ikakvu grešku. Ti si najistaknutiji među
Bràhmiçima; i znajući da je zadovoljstvo osobina tvoje Dharme, ti se nisi sramio da uradiš ovaj
prijekora vrijedan čin. Ti si Brahmin sin; i iako upučen u Vede i Vedànge, ti ipak ne razumješ
profinjenu i veoma tešku prirodu Bràminske religije. Sada želiš prebaciti svoju grešku na moja
ramena i uzaludno me pokušavaš prokleti. Gnjev zaslužuje više prijekora nego Chàçáàla. Mudri bi
ljudi svakako trebali nastojati svladati ga. Budući si me ti uslijed bijesa prokleo radi ničega, ja ću
prokleti tebe. Neka ovo tvoje tijelo, svladano gnjevom, propadne." O kralju! Tako je kralj prokleo
Munija i Muni kralja; i njima je stoga obojici bilo veoma žao glede svega.
51-52. Vasiìîha je zatim bio uznemiren, te je uzeo utočište u Brahmi i obavijestio ga o
velikome prokletstvu koje je na njega bacio kralj Nimi. Vasiìîha je rekao: "Oče! Kralj Nimi me je
prokleo rekavši neka moje tijelo danas propadne. Sada se tako pojavila velika nevolja zbog
propadanja tijela. Što da sada uradim?
53-69. Milostivo mi reci od koga ću se roditi i kako da dobijem tijelo kakvo imam sada.
Također, tvojom neograničenom snagom učini da u tom tijelu zadržim znanje koje imam sada; Ti si
posve sposoban ovo uraditi." O kralju! Čuvši ove Vasiìîhine riječi, Brahmà se ovako obratio svome
dragom sinu: "Idi i uđi u Tejas (bivstvo) Mitrà Varuçe i budi miran; tada ćeš u pravodobno vrijeme
dobiti tijelo ne rođeno kroz ikoju maternicu i opet ćeš biti religiozan, istinoljubiv i poznavatelj
Veda, sveznajuć i poštovan od sviju; u ovo nema sumnje." Kada je Brahmà ovo rekao, Maharìi
Vasiìîha se poklonio svome Ocu, i okruživši ga, otišao je u Varuçino boravište. Onda je on
napustio svoje izvrsno tijelo; i s njegovim finim tijelom, dio njegove Jãve ušao je u tijelo Mitrà
Varuçe. Zatim je jednom, Urvaíã, izuzetno lijepa i ljupka, okružena svojim drugaricama,
samovoljno ušla u Varuçino boravište. Mitrà-Varuça, dvije Deve, bili su svladani strašću videći tu
Apsaru (nebesku nimfu) obdarenu mladošću i ljepotom, i bivajući očarani Kupidovim strijelama,
ovako su se obratili lijepoj Deva Kanyà Urvaíã: "O Ljepotice! Videći te, Kupidove strijele nam
zadaju mnogo muke; O Ljepotice! Izaberi nas i ostani i ovdje i uživaj s nama." Kada su to rekli,
Urvaíã im je postala privržena; i pod njihovom skrbi, počela je živjeti u kući Mitrà Varuçe. Kada je
Urvaíã počela tamo boraviti, veoma im privržena, sjeme Mitrà Varuçe palo je na nepokriveni ćup. I
Êiìijima su se iz toga sjemena rodila dva lijepa sina; Agasti je bilo prvo dijete, Vasiìîha drugo. Tako
su se iz sjemena Mitrà Varuçe rodile dvije askete. Prvi, Agasti, u svome je djetinjstvu postao veliki
asketa, te je otišao živjeti u šumu. Ikìàku, najbolji među kraljevima, izabrao je Vasiìîhu za svoga
obiteljskog svećenika. O kralju! Ikìàku, najbolji među kraljevima, podigao ga je radi dobrobiti svoje
osobne loze; naročito jer je znao da je on bio Muni Vasiìîha; i tako je bio veoma zadovljan s njim. O
Janamejaya! Sada sam ti ispričao kako je Vasiìîha, zbog Nimijeva prokletstva, dobio novo tijelo, u
obitelji Mitrà Varuçe.
Ovdje završava Četrnaesto Poglavlje Šeste Knjige o rođenju Vasiìîhe od Mitrà Varuçe u Írã
Mad Devã Bhàgavatamu, Mahà Puràçi od 18.000 stihova od Maharìi Veda Vyàse.
L
POGLAVLJE XV.
H
1. Janamejaya reče: "Sada si mi opisao Vasiìîhino dobivanje drugoga sličnog tijela.
Sada mi reci kako je kralj Nimi dobio drugo tijelo."
2-31. Vyàsa reče: "O kralju! Êiìi Vasiìîha dobio je nazad svoje tijelo; ali kralj Nimi nije dobio
drugo tijelo. Svećenici uposleni u Nimijevu žrtvovanju, nakon što ga je Êiìi Vasiìîha prokleo, počeli
su ovako razmatrati cijelu stvar: "O! Kako je ovo čudno? Prije nego što je žrtvovanje dovršeno, kralj
Nimi je proklet; ovo je suprotno od onoga što smo očekivali; što da mi uradimo? Ono što je
neizbježno mora se dogoditi; kako da to spriječimo? Raznim Mantrama oni su održali živim
kraljevo tijelo u kojemu se još malo odvijalo disanje; i oni su tijelo zaštitili od truljenja obožavajući
tijelo raznim Íakti Mantrama i održali ga u nepomičnome stanju. Kada je žrtvena ceremonija bila
dovršena, Êiìiji su hvalospjevima počeli hvaliti Bogove našto su Deve bile veoma zadovoljne tako
da su došle na to mjesto. Kada su Muniji u potpunosti izvijestili Deve o stanju kraljeva tijela, Deve
su se žalosnome kralju obratili ovako: "O obavljatelju dobrih zavjeta! Mi smo zadovoljni tvojim
žrtvovanjem; traži sada blagodat od nas. O kralju! Ti bi trabao dobiti izvrsno rođenje kao plod
obavljanja ovoga žrtvovanja. Zato reci koje tijelo, tijelo Deve ili čovjeka, ti želiš? " O kralju! Ove su
riječi veoma obradovale kralja Nimija, i on je rekao: "O Deve! Ja nemam želju za tijelom koje je
uvijek podložno uništenju; stoga ja želim boraviti na vrhu očnih kapaka svih bića. Zato tražim
blagodat da se mogu kretati u obliku Vàyua (zraka) na vrhu očiju svih bića." Rekavši ovo, Deve su
rekli Nimijevoj duši: "O kralju! Moli se najpovoljnijem Božanstvu, Devã, Najvišoj Božici. Ona je
zadovoljna ovim žrtvovanjem; stoga će ti tvoja molitva sigurno biti uslišena." Čuvši ovo, kralj se
raznim hvalospjevima i snažnom predanošću, drhtavim glasom, počeo moliti Devã. Devã je bila
zadovoljna, te se pojavila pred njim. Videći ja kako sjaji kao deset miliona sunaca i kako izgleda
izuzetno ljupka i lijepa, sve osobe tamo postale su veoma sretne. Oni su za sebe počeli misliti da su
veoma blagoslovljeni i da su uradili sve što su imali uraditi. Znajući da je Devã Bhagavatã
zadovoljna, kralj je od Nje tražio blagodati ovim riječima: "O Devã! Daj mi ono znanje, čisto i
jednostavno, kojim se postiže konačno oslobođenje. Također, da mogu boraviti na vrhu očiju svih
bića." Devã, Gospodarica svih Deva, Majka svijeta, veoma zadovoljna, rekla je ovo: "O kralju! Kada
ova tvoja Pràrabdha Karma istekne, dobit ćeš čisto znanje i boravit ćeš na vrhu očiju u obliku
Vàyua, i kroz tvoje boravljenje tamo bića će treptati tj. otvarati i zatvarati njihove oči. Ljudi,
životinje i ptice treptat će jer ćeš ti boraviti na vrhu njihovih očiju; ali Besmrtnici će uvijek biti
postojana pogleda; oni neće treptati." Tako mu dodijelivši ovu blagodat, i obrativši se svim
Munijima, Bhagavatã, Najviše Božanstvo, je nestala. Kada je Devã iščezla iz njihova vidokruga,
Muniji su mnogo mislili o svemu i odnijeli su kraljevo tijelo da bi ga propisno sahranili. Radi
dobivanja Nimijeva sina, uzvišeni su Muniji obavili Homa ceremoniju (nuđenja vatri) i stavljajući
komad Araçi drva na njegovo tijelo, počeli su izgovarati Mantre. Tada se rodio sin, nadaren svm
povoljnim znacima, izgledajući kao drugi Nimi. Ovaj dječak nazvan je Mithi, i zato što je nastao iz
tijela Janake, dječak je nazvan Janaka. O kralju! Budući da je kralj Nimi izgubio svoje tijelo, tj.
postao Videha kroz Vasiìîhino prokletstvo, svi su njegovi potomci bili poznati kao Videhe. Tako je
Nimijev sin bio poznat kao kralj Janaka. On je izgradio lijepi grad na obali Gangesa; grad je postao
čuven također po njegovu imenu (Janakapuri). Kralj Janaka uljepšao je ovaj grad mnogim
tvrđavama, trijemovima, tržnicama i mnogim lijepim građevinama i palačama; i njegov je grad bio
pun obilja i žita. O kralju! Svi kraljevi ove loze postali su čuveni pod imenom Janaka i svi su bili
obdareni Najvišim znanjem i poznati kao Videhe. O kralju. Sada sam ti ispričao priču o kralju
Nimiju koji je zbog prokletstva ostao bez tijela."
32-35. Kralj reče: "O Bhagavàne! Ti si opisao razlog zašto je kralj Nimi bio proklet; moje je
um zbunjen i uznemiren čuvši ovo. Êiìi Vasiìîha je bio Brahmin sin i najbolji među Bràhmiçima;
posebno on je bio kraljevski svećenik; kako to da je on onda bio prokleden od kralja? Zašto mu
kralj Nimi nije oprostio pošto je on bio Guru i Bràhmiç? Zašto je on postao predmet ljutnje kada je
obavio tako veliko povoljno žrtvovanje? On se rodio u obitelji Ikìàku i dobro je poznavao istine
religije; kako to da je on onda postao predmet ljutnje i da je prokleo svoga vlastitog Gurua
Bràhmiça."
36-46. Vyàsa reče: "O kralju! Veoma je teško i rijetko za osobe koje ne posjeduju vlast nad
sobom da oproste; u tri se svijeta veoma rijetko nađe netko tko može oprostiti. Onaj koji je ostavio
sve veze i koji je svladao glad i spavanje i koji je uvijek uposlen u Yogi, čak i taj asketski Muni nije
u stanju potpuno svladati požudu, bijes, pohlepu i Ahamkàru, i td., strasti koje bjesne ovim
životom. Na ovome svijetu nikad ranije nije postojao netko tko je svladao sve strasti. Nitko ne
postoji sada i nitko se takav nikad neće roditi. Teško će se itko naći na ovome svijetu, ili na
Nebesima, ili u Loki Brahme ili Vaikuçîhi, ili čak na Kailàíi, tko je potpuno svladao svoje strasti.
Što onda reći za obične smrtnike na ovoj zemlji kada su Brahmini sinovi, Maharìiji, askete, Êiìiji,
svi probodeni Sattva, Rajas ili Tamo Guçama? Vidi! Êiìi Kapila bio je poznavatelj Íankhye i uvijek
uposlen u Yoga praksama i bio je čista i sveta duša; ipak, čudnom kombinacijom Sudbine, naljutio
se i do popela sagorio sinove kralja Sagare. O kralju! Ova su tri svijeta stvorena iz Ahamkàre; zato
su ovaj svijet i Ahamkàra međusobno povezani kao uzrok i posljedica (istovjetnih su osobina);
kako se onda Jãve, koje su rođene od Samsàre, mogu ispetljati iz ove Ahamkàre? Brahmà, Viìçu i
Maheía također su zahvaćeni ovim trima Guçama; različita osjećanja prisutna su u njihovim
različitim tijelima. Zato treba reći da se pojava same Sattva Guçe ne događa u nijednome ljudskom
biću; jer tri Guçe borave pomiješane u svim osobama. Ponekad je nadmoćna Sattva; ponekad Rajas
i ponekad Tamas. One ponekad borave zajedno, uravnotežujući jedna drugu.
47-63. O kralju! Jedino je taj Vječni Najviši Puruìa neraspadljiv i neuprljan i sva bića Njega
teško mogu spoznati ili vidjeti. O kralju! Ta Najviša Duša, Najviša od Najvišega, je Nirguça (bez tri
Guçe); i Nju koja boravi u svim bićima malim intelektualnim bićima je teško spoznati, Ta Najviša
Íakti, Utjelovljenje Brahme, također je Nirguça (bez osobina). Paramàtmà (Najviša Duša) i Najviša
Snaga također su Jedno; njihovi oblici nisu drugačiji. Kada se pojavi takvo znanje, Jãve tada mogu
biti oslobođene od svih grijeha, pogrešaka i nedostataka. Oslobođenje dolazi od toga znanja, ovo
odzvanja u Vedànta Íàstrama kao Áináima Íabda (tisuće malih bubnjeva). Onaj koj spozna Ovo,
biva oslobođen od beskonačnoga ciklusa rađanja i umiranja kojim vladaju tri Guçe; u ovo nema
sumnje. O kralju! Dvije su vrste znanja. Za prvo se smatra ono koje dolazi od zvuka; ono dolazi od
poznavanja značenja Veda uz pomoć intelekta. Ali ono je puno maštarija, saglasnosti i suprotnih
tumačenja od kojih su neka dobra, a neka loša. Ove rasprave bića vode u greške; greške uzrokuju
uništenje razuma, i kada razum nestane, znanje također nestaje s njim. Dok druga vrsta znanja
dolazi od osjećanja unutar dubine srca i uma i ono se naziva Aparokìa Jéàna. Ovo znanje bića
postižu veoma rijetko. Kada čovjek dođe u dodir sa Sad-Guruom (dobri učitelj), on tada zadobiva
Aparokìa Jéànu. Od prvoga spomenutog znanja (koje dolazi od zvuka) nema izrazite koristi; i zato
ono ne može dati Aparokìa Jéànu. Zato treba uložiti veliki napor da se dobije ova Aparokìa Jéàna.
O kralju! Kao što tama ne može biti uništena pukim govorenjem o svjetlu, bez da se upali svjetiljka,
isto tako samo ovo prvo znanje ne može uništiti unutrašnju tamu. Ona Karma (radnje) koja ne
stvara breme naziva se Istinska Karma, i ono Znanje koje vodi oslobođenju Istinsko je Znanje.
Ostale radnje su namijenjene samo čovjekovim sebičnim uživanjima i ostala znanja su ništa drugo
do vještina u umješnostima. Dobro ponašanje, činjenje dobra drugima, svladavanje gnjeva,
opraštanje, strpljenje i zadovoljstvo (skromnost), najbolji su blistavi plodovi Istinskoga Znanja. O
kralju! Bez znanja, bez asketizma, i bez praksi Yoge, požuda i ostale strasti nikad ne mogu biti
uništeni. Umovi Jãva prirodno su nemirni i bez kontrole; sva bića su potpuno pod kontrolom
njihovih umova; na ovaj način osobe lutaju po površini zemlje kao dobri, srednji i loši ljudi. Požuda,
gnjev, i td. potiču iz uma; i kada je um svladan, onda se ova osjećanja više ne mogu pojaviti. O
kralju! Zato je Yayàti oprostio kada je Íukràchàrya loše postupio. Kralj Nimi nije mogao oprostiti
Vasiìîhi na isti način. Yayàti, najboljji među kraljevima, iako prokleden od strane Íukràchàrye,
Bhriguova sina, nije uzvratio prokletstvom ali je na sebe preuzeo starost. O kralju! Neki su kraljevi
prirodno miroljubivi, dok su ostali poročni u svojoj prirodi. Zato, glede ovoga, čija je ovo greška,
tko može dokučiti? Gledaj! U vjekovna vremena, Haihaye, zbog pohlepe za novcem, i zbog toga
posve izgubivši razum, uslijed gnjeva su potpuno uništili Bràhmiçe svećenike Bhrigu obitelji. Što
više reći od toga nego da se te Kìattriye nisu obazirale na grijeh Brahmahattyu; umjesto toga, iz
pukoga su gnjeva na komade sasjekli sinove tih Bràhmaça, koji su bili još u embrijima u
maternicama svojih majki.
Ovdje zavšava Petnaesto Pogavlje Šeste Knjige o kralju Nimiju i priči o Haihayama u Mahà
Puràçi Írã Mad Devã Bhàgavatam od 18.000 stihova od Maharìi Veda Vyàse.
L
POGLAVLJE XVI.
H1-5. Janamejaya reče: "U čijoj su se obitelji rodili te Kìattriye Haihaye koji su u
vjekovna vremena uništili Bhàrgave, ne obazirući se na grijeh Brahmahattyu? O Oče! Dobre osobe
nikad se ne ljute bez ozbiljna razloga; zato, milostivo reci zašto su se oni naljutili? Kako je došlo do
neprijateljstva između njih i svećenika? Onoliko koliko ja mogu pojmiti, uzrok koji vodi ovome
neprijateljstvu između Kìattriya i svećenika nije tako jednostavan. Inače zašto bi oni ubili dobre
Bràhmine, koji zaslužuju da ih se obožava; i kako to da se Kìattriye, iako su bili veoma snažni, nisu
bojali počinjenja grijeha? O Muni! Može li ikoji Vođa Kìattriya, tek radi tričava razloga, ubiti
Bràhmiça, koji zavrijeđuje najviše poštovanje! Opiši mi stoga, kako se to dogodilo? Velika se
dvojba pojavila u mome umu."
6. Sïta reče: "O Êiìiji! Vyàsa, Satyavatãn sin, bio je veoma zadovoljan kada mu je
Janamejaya postavio ovo pitanje, i prisjećajući se cijeloga tijeka događaja glede Haihaya, počeo je
pričati."
7-22. Vyàsa je rekao: "O Parikìitin sine. Sada ću ti ispričati tu čedesnu staru priču koju ja
poznajem potpuno; slušaj sada veoma pažljivo. U vjekovna vremena živio je kralj po imenu
Kàrtavãryàrjuna iz Haihaya obitelji. On je imao tisuću ruku, bio je snažan i uvijek spreman obavljati
religijske dužnosti. On je bio inkarnacija Harija, učenik Maharìi Dattàtreye i obožavatelj Najviše
Snage (Àdyà Íakti). On je bio dobro znan kao savršeni adept u Yoga praksama i veoma milosrdne
naravi. Ali ovaj je kralj bio mušterija Bràhmiçâ Bhàrgava roda. On je uvijek bio odan obavljanju
žrtvovanja, bio je izuzetno religiozan i uvijek predan davanju darova. Tako je on mnogo puta obavio
velika žrtvovanja i Bhàrgavama dao obilnu količinu bogatstva. Zbog Kàrta Vãryinih darova i
poklona, Bhàrgava svećenici postali su vlasnici mnoštva konja, dragoga kamenja i dragulja i postali
su bogati i uspješni na površini zemlje. O kralju! Kada je Kàrtavãryàrjuna napustio svjetovni život i
otišao na Nebesa, njegovi su potomci, nesavladivim utjecajem Vremena, potpuno ostali bez ikakve
imovine. Tada, izvjesnom prilikom, Haihaye su morali obaviti izvjesne radnje koje su zahtijevale
golemu količnu novca; oni su došli Bhàrgavama i ponizno im se molili za veliki iznos novca. Ali su
Bràhmiçi, zbog pohlepe za novcem, odgovorili da nemaju novca tako da im ga nisu ni dali.
Zapravo, Bhàrgave su mislili da će im Haihaye silom uzeti njihov novac i bojeći se toga, neki od
njih su zakopali pod zemlju sve svoje dragocjene stvari; dok su ostali dali milostinju Bràhmiçima.
Pohlepne Bhàrgave, svladani strahom, na ovaj su način prenijeli svoju imovinu na druga mjesta,
napustili svoje domove i pobjegli u planine i druga mjesta. Pohlepni Bràhmiçi nisu dali ništa svojim
Yajamànama (svojim mušterijama) iako su vidjeli da su oni bili veoma očajni; već su iz straha
pobjegli i sklonili se u planinama i nepristupačnim mjestima. Haihaye, najbolji među Kìattriyama,
konačno su se veoma ražalostili, te su konačno, zbog svojih dobrih planova, radi novca otišli u
domove Bhàrgava gdje su otkrili da su oni ostavili svoje domove i pobjegli; sve njihove kuće bile su
prazne. Onda su oni počeli kopati ispod njihovih kuća i na ovaj način neki su došli do novca. Tada
su Kìattriye počeli naporno raditi da bi tako došli do hrpa novca kojega su našli zakopanog u tlu.
Zatim su navalili na kuće ostalih Bràhmaça gdje su kopali tražeći još novca. Bràhmiçi su bili
bespomoćni, i jecajući, svi su, uslijed straha, uzeli utočište u Bhàrgavama.
23-42. Kìattriye su iscrpno pretražili kuće Bràhmaça i tako došli do obilja novca. Zatim su
optužili Bràhmaçe da su govorili laži i veoma gnjevni, strijelama su ubijali Bràhmaçe. O kralju!
Haihaye su tada bili tako ljuti da su išli gdje god su se Bhàrgave sklonili i tamo su na komade
sasjecali fetuse u maternicama njihovih žena, ovako lutajući po površini zemlje. Gdje god su vidjeli
Bhàrgavu, bilo malo dijete, mladića ili staroga čovjeka, oni bi ga smjesta ubili strijelama, ne
obazirući se na grijeh Brahmahattyu. Kada su sve Bhàrgave na ovaj način bile ubijene, oni su
uhvatili njihove žene i uništili njihove maternice. Kada su pokvarene Kìattriye na ovaj način
uništile živote u njihovim maternicama, bespomoćne su žene počele plakati kao prestrašene ovce.
Tada su Muniji, stanovnici svetih mjesta hodočašća, videći Kìattriye razjarene gnjevom, rekli: "O
Kìattriye! Napustite vaš strašni gnjev prema Bràhmiçima. Bivajući najbolji među Kìattriyama, vi
uništavate fetuse u maternicma trudnih žena Bràhmaça! Vi, bez sumnje, obavljate pokvarena i
nepravedna djela. Trebali bi znati da učinjena stvar, veoma loša ili veoma dobra, daje svoje plodove
u ovome životu; zato bi oni koji sebi žele dobro trebali u potpunosti izbjegavati izuzetno omražene i
pokvarene radnje." Izuzetno gnjevne Haihaye tada su se milostivim asketama obratili ovako: "Vi
svi ste sveci; i stoga vi ne znate stvarno značenje onoga što se naziva pokvarenim radnjama. Ove
Bhàrgave, vrlo vješte u lukavim radnjama, obmanuli su naše širokogrude pretke i ukarali su svo
njihovo zlato i dragulje, kao što lopovi pljačkaju prolaznike po cesti. Ove Bhàrgave su lopovi, tašte
osobe i njihova je vjera nalik čapljama. Mi smo trebali uraditi veliko djelo i ponizno smo tražili
novac s kamatom od 25 posto; no oni nam ipak nisu dali novac; umjesto toga, videći svoje žalosne i
očajne mušterije, oni su odgovorili da nemaju novca. Istina je da su oni sav novac dobili od
Kìattriya; ali moglo bi se zapitati zašto su ga čuvali? Zašto njime nisu obavili žrtvovanja? Zašto nisu
dali dovoljnu količinu novca ostalim svećenicima (Yàyakama) koji su obavljali žrtvovanja? Nijedan
Bràhmaç nikad ne bi trebao tajno gomilati svoj novac; on bi ga trebao dati kao milostinju. O dva
puta rođeni! Kod gomilanja bogatstva postoje tri straha: strah od lopova i pljačkaša, strah od kralja,
strah od strašnih požara, i posebno veliki strah od varalica. Ovo je priroda bogatstva; ono napušta
svoga vlasnika. Pogledajte dalje, kada onaj koji gomila novac umre, on će ga sigurno trebati
ostaviti. Ako bogati čovjek, prije nego što umre, obavi žrtvovanja i ostale pobožne radnje svojim
zarađenim novcem, onda će on sigurno zadobiti dobar položaj u budućnosti; inače on napušta svoje
bogatstvo koje se pokazuje beskorisnim i stječe loš položaj u budućnosti; u ovo nema sumnje. Mi
smo ponizno željeli platiti četvrtinu za kamatu i tražili smo novac za obavljanje velikoga djela; ipak
su te pohlepne osobe sumnjali u naše obećanje; i tako nam naši svećenici nisu dali novac. O
Maharìiji! Darovi, uživanje i uništenje, tri su tijeka kroz koje svako bogatstvo mora proći; one
osobe koje su obavile dobra djela, uživaju u njihovu bogatstvu i daju ga za milostinju i tako svome
novcu daju pravi smisao; dok novac pokvarenih osoba biva protraćen i izgubljen. Onaj koji ne uživa
niti daje milostinju već je samo vješt u nagomilavanju novca, te je škrtac, takvu osobu kraljevi
kažnjavaju na svaki način, takav čovjek vara sebe i uvijek pati od boli i jada. Iz toga razloga mi smo
sada spremni ubiti te Bràhmaçe, najpodlije među ljudima, varalice, iako su oni naši Gurui. O
Maharìiji! Vi ste uzvišene osobe; zato, znajući ovo, ne budite ljuti."
43-51. Vyàsa reče: "Utješivši Munije ovim riječima, Haihaye su počele tumarati okolo u
potrazi za ženama Bhàrgava. Žene Bhàrgava bile su veoma očajne od straha i veoma su smršavile.
One su jecajući, plačući i tresući se od straha, pobjelge na Himàlaya Planinu. Na ovaj su način
Bhàrgave bile uništene od strane pokvarenih, pohlepnih i veoma gnjevnih Haihaya. O kralju!
Pohlepa je najveći neprijatelj čovjeku; ova je pohlepa korijen svih zala, svih grijeha. Život je u
opasnosti zbog ove pohlpe. Zbog pohlepe dolazi do svađa među pojedinim kastama, Bràhmiçima i
td., i do toga da ljudska bića pate zbog žudnje za svjetovnim užicima. Ova pohlepa čini čovjeka da
napusti sve svoje religijske rituale i duga stara pravila i običaje svoje obitelji; i zbog ove pohlepe za
zlatom ljudi ubivaju svoje očeve, braću, prijatelje, Gurue, poznanike, sestre, šurjakinje i ostale.
Uistinu kada je čovjek svladan pohlepom, nema ništa grozno što on nije u stanju učiniti. Ova je
pohlepa snažniji neprijatelj od ljutnje, požude i sebičnosti. O kralju! Radi pohlepe ljudi uništavaju
svoje živote; što više reći od ovoga? Zato bi čovjek uvijek trebao biti budan da ne padne pod utjecaj
pohlepe. O kralju! Tvoji preci, Pàçáave i Kaurave, su svi bili religiozni i slijedili su stazu vrline i
dobrote. Ipak su svi oni bili uništeni jedino zbog pohlepe. Gledaj! Do strašne bitke i raskola među
rodbinom dogodilo se tamo gdje su bile uzvišene osobe kao Bhãìma, Droça, Kripàchàrya, Karça,
Vahlika, Bhãmasena, Yudhiìîhira, Arjuna, i Keíava, i to jedino zbog pohlepe. U ovoj su bitki,
Bhãìma, Droça i ostali sinovi Pàçáava svi bili ubijeni; braća i očevi su svi bili ubijeni u bitki. Zato
koja su nepodesna djela i pakosti koja ljudi svladani phlepom nisu u stanju uraditi? O kralju!
Pokvarene su Haihaye pobili Bhàrgave uslijed ove pohlepe.
Ovdje završava Šesnaesto Poglavlje u Šestoj Knjizi o neprijateljstvu između Haihaya i
Bhàrgava u Mahà Puràçi Írã Mad Devã Bhàgavatam od Maharìi Veda Vyàse.
L
POGLAVLJE XVII.
H1-3. Janamejaya reče: "O Muni! Kako su žene Bhàrgava prešle beskrajno more
nevolja i kako je obitelj Bhrigu ponovno ustanovljena na površini zemlje? I što su pohlepne
Haihaye, najpodliji među Kìattriyama, učinili nakon što su ubili Bhàrgave? Sve mi ovo potanko
opiši i zadovolji moju radoznalost. O ti, oceanu strogosti! Ja nisam zasićen tvojim veoma svetim
riječima, nektaru nalik, koje vode sreći na ovome svijetu i dobrim zaslugama u narednome."
4-28. Vyàsa reče: "O kralju! Sada ću ti ispričati svetu priču, koja uništava grijehe, kako su
žene Bhàrgava prošle kroz svoje teškoće i prešle ocean nevolja, veoma težak za preći. Žene
Bhàrgava, budući u opasnosti zbog gnjevnih Haihaya, skrhane strahom i razočarane, pobjegle su
na Himàlaye. Na toj planini, pokraj obale Gangesa, one su postavile zemljani lik Írã Gaurã Devã, te
su je obožavele, i čvrsto odlučne da umru, počele su postiti. Devã Jagadambikà pojavila se ovim
religioznim ženama u njihovim snovima i rekla: "Jednoj među vama, iz jedne od njenih bedara, od
Moga će se bića roditi sin. Taj sin će poslužiti svim vašim potrebama." Rekavši ovo, Devã
Bhagavatã je nestala. Kada su se žene probudile bile su veoma radosne; jedna među njima koja je
bila veoma pametna, zabrinuvši se zbog straha od Kìattriya, radi širenja obitelji, zaštitila je fetus u
jednoj od svojih bedara. Njeno je tijelo postalo sjajno; ona je zatim, svladana strahom, pobjegla.
Ugledavši tu Bràhmaçã, Haihaye su brzo došli pred nju i rekli: "Gledajte! Ova trudna Bhàrgava
žena bježi žurno; uhvatimo je i ubijmo." Rekavši ovo, svi su oni podigli svoje sjekire i krenuli za
njom. Videći da joj se približavaju, ta je žena počela jecati od straha. Ona je jecala od straha radi
djeteta u njenoj maternici; i dijete, videći svoju majku bespomoćnu i očajnu, koja se tresla od straha
i sa suzama u očima i bez ikoga da joj pomogne, te strašno tlačenu od Kìattriya, nalik jecanju
trudne srne koju je napao lav, ljutito je provalilo iz majčine bedre, i brzo izašlo vani kao drugo
Sunce. Taj je lijepi dječak svojim blistavim svjetlom Kìattriyama oduzeo sposobnost vida; čim su
Haihaye vidjele dječaka oni su oslijepili. Kao oni koji su rođeni slijepi, oni su tada počeli lutati po
pećinama planina i misliti kakav ih je zli preokret Sudbine snašao. Oni su mislili ovako: "O! Pukim
viđenjem toga dječaka mi smo oslijepili; kakvo veliko čudo je ovo! Ovo je sigurno zbog utjecaja
Bràhmiçã žene; ovo je bez sumnje veliki utjecaj njene čistoće. Ova nam je Bhàrgava žena zadala
velike muke. Mi ne možemo reći koje nam veće nevolje mogu zadati ove žene čistih odluka." Oni
su postali veoma žalosni i očajni. Ovako misleći, te Kìattriye lišene njihova vida, bespomoćni i
zbunjenih umova, uzeli su utočište u tim Bràhmiçã ženama. Videći ih da se vraćaju, one su se još
više prepale; ali te su im se Kìattriye sklopljenih dlanova poklonili radi ponovnoga dobivanja vida.
Kìattriye su rekle: "O Majke! O Mi smo vaše sluge. Budite milostive prema nama. O povoljne! Mi
smo pokvarene Kìattriye; O Majke! Koliku smo vam samo nepravdu mi učinili. O lijepe žene! Mi
smo oslijepili čim smo vidjeli vas. O ljutite žene! Mi više ne možemo vidjeti vaša lotosova lica, kao
da smo rođeni slijepi; O Majke! Duh vašeg asketizma veoma je čudesan. Mi smo griješnici; zato
naš vid ne možemo dobiti na nikoji način; zato smo mi uzeli utočište u vama svima; vratite nam naš
vid i zaštite naš ugled. O Majke! Sljepoća je strašnija od smrti; zato pokažite vašu milost prema
nama. Budite milostive prema nama i vratite nam naš vid i učinite nas vašim robovima; čim nam se
vid vrati, mi ćemo odustati od ovih pokvarenih radnji i vratiti se našim domovima. U budućnosti
nikad nećemo počiniti takva strašna djela; od danas svi mi postajemo sluge Bhàrgava i mi ćemo ih
služiti. Oprostite nam naše grijehe koje smo počinili nesvjesno; obećajemo da u budućnosti više
neće biti neprijateljstva između Bhàrgava i Kìattriya. O lijepe žene! Provodite sretno vaše dane s
vašim sinovima; mi se uvijek klanjamo pred vama. O povoljne! Budite milostivo zadovoljne s nama;
mi više nećemo gajiti nikakva neprijateljska osjećanja prema vama."
29-44. Vyàsa reče: "O kralju! Bhàrgava žena je čula njihove riječi, te je bila zaprepaštena i
videći te Kìattriye kako se klanjaju pred njom, slijepe i očajne, ona ih je utješila i rekla: "O
Kìattriye! Ja vam nisam oduzela vaš vid niti sam ja nezadovoljna s vama na ikoji način. Slušajte
sada što je stvarni uzrok. Ovo dijete Bhàrgave, rođeno iz moje bedre, izuzetno je ljuto na vas i zato
vam je oduzelo vid. Radi pohlepe za bogatstvom, vi ste ubili blisku rodbinu ovoga djeteta, one koji
su bili posve nevini i neporočne askete i vi ste ubili njihovu djecu koja su bila u maternicama
njihovih majki; ovaj je dječak sve ovo saznao. O djeco! Dok ste vi ubijali djecu Bhàrgava u
maternicama njihovih majki, ja sam unutar moje bedre nosila ovo dijete stotinu godina. Ovaj moj
sin iako je još bio u maternici, za kratko je vrijeme ovladao Vedama radi produženja Bhàrgava
roda. Sada je ovaj Bhàrgava sin gnjevan jer ste vi ubili njegova oca i sada je spreman sve vas ubiti.
Moj sin! Čiji je božanski sjaj uništio vaš vid, rođen je milošću Najviše Božice, Bhagavatã
Bhuvaneívarã; zato ne smatrajte ovo dijete običnim bićem. Sada se ponizno poklonite pred ovim
mojim sinom Aurvyom (rođenim iz bedara); neka ovaj moj sin bude zadovoljan vašim klanjanjem i
vrati vam vaš vid." Vyàsa reče: "O kralju! Čuvši tako riječi Bràhmiçã žene, Haihaye su počele
hvalospjevima hvaliti dječaka. S velikom poniznošću, oni su se poklonili naboljemu među
Munijima, rođenom iz bedre. Êiìi Aurvya tada je bio zadovoljan s njima i ovako se obratio
Haihayama koje su bile lišene njihova vida: "Bolje idite nazad vašim domovima. O kraljevi! I
razmišljajte o ovim sljedećim riječima. Što god je neizbježno i stvoreno od ruku bogova, mora se
dogoditi. Znajući ovo, nitko ne bi trebao biti žalostan kada se nešto takvo dogodi. Neka vam se
svima opet povrati vid kao ranije i napustite vaš bijes, te idite vašim domovima po vašoj volji. Neka
Êiìiji također zadobiju mir i sreću kao ranije." Kada je Maharìi Aurvya ovo naredio, Haihayama se
povratio vid i oni su otišli svojim vlastitim domovima; na drugoj strani, Bràhmiçã žena otišla je u
svoje vlastito utočište, s njenim božanskim djetetom, te ga je počela odgajati. O kralju! Ovako sam
ti ispričao priču u ubojstvu Bhàrgava i kako su Kìattrije, potaknute pohlepom, obavili veoma
pokvarena djela."
45-48. Janamejaya reče: "O asketo! Čuvši za ovo srcecjepajuće djelo Kìattriya, ja sam
shvatio da je pohlepa jedini uzrok tome i obje su strane patile tako mnogo, jednostavno zbog ove
nezasitne pohlepe. O kralju Munija! Želim te zapitati još jedno pitanje glede ovoga. Kako su sinovi
kraljeva na ovome svijetu postali poznati kao Haihaye? Među Kìattriyama, neki su poznati kao
Yàdave jer su potekli iz Yaduove obitelji; neki su poznati kao Bhàrata, jer su potekli od Bharate.
Stoga da li se u njihovoj lozi prethodno rodio neki kralj po imenu Haihaya ili su oni poznati pod tim
imenom zbog nekih drugh djela? Želim čuti odgovor na ovo. Izađi mi u susret i milostivo mi ovo
opiši."
49-56. Vyàsa reče: "O kralju! Sada ću ti potanko opisati porijeklo Haihaya. Slušaj! Slušanjem
ove priče grijesi bivaju uništeni, te dolazi do prirasta zasluga. Jednom je Revanta, Sunčev sin,
veoma lijep i beskrajna sjaja, na lijepome Uchchaiíraiva konju, dragulju među konjima, išao Viìçuu
u Vaikuçîhu. Dok je on na konju išao sa željom da vidi Boga Viìçua, Božica Lakìmã je vidjela to
Sunčevo dijete. Božica Lakìmã, rođena iz uzburkivanja oceana, videći lijepu pojavu svoga brata
Konja, također rođenoga iz uzburkivanja oceana, veoma se začudila i upurno je neprekidno gledala
u njega. Bhagavàn Viìçu, sposoban iskazati naklonost i nenaklonost, vidio je lijepoga Revantu,
lijepog izgleda, kako dolazi jašući na konju; i s ljubavlju je upitao Lakìmã: "O Ljepotice! Tko dolazi
ovdje jašući na konju takoreći očaravajući tri svijeta?" U to vrijeme, Božica Lakìmã slučajno je
pažljivo gledala konja; tako da Ona nije odgovorila, iako ju je Bhagavàn to više puta zaredom
upitao.
57-68. Lakìmã Devã, uvijek nemirna, bila je veoma usredotočena na konja i bila je očarana,
te je s velikom privrženošću gedala konja. Videći to, Bhagavàn se naljutio i rekao: "O ti lijepih
očiju! Što gledaš tako pažljivo? Jesi li Ti toliko opčinjena videći konja da mi ne odgovaraš niti jednu
jedinu riječ, iako ti se stalno iznova obraćam? Ti milostivo boraviš na svim stvarima; stoga je Tvoje
ime Ramà; Tvoj je um također veoma nemiran, zato ćeš biti poznata kao Chanchalà Devã (nemirna
Devã). O povoljna! Ti si nemirna kao obična žena; Ti nigdje neko vrijeme ne možeš stajati
postojano. Dok sjediš preda Mnom, Ti si opčinjena gledanjem konja; zato se na površni zemlje rodi
kao kobila u svijetu ljudi, punome strašnih nevolja." Božica Lakìmã veoma se prepala zbog
nenadnoga Harijeva prokletstva, stvari koju su takoreći odredile Deve, i počela je glasno jecati,
drhteći od boli i žalosti. Lakìmã Devã, milih osmjeha, prestrašena, tada se s velikom poniznošću
poklonila svome vlastitiom Gospodu Nàràyaçi i rekla ovo: "O Deva Devā! O Govinda! Ti si Gospod
ovoga svijeta i Ocean milosti. O Keíava! Zašto si mi zadao ovako strašno prokletstvo zbog tako
malog propusta? O Gospode! Nikad prethodno nisam te vidjela tako ljutoga; Jao! Gdje je sada otišla
ta ljubav, tako prirodna i besmrtna, koju si pokazivao prema meni! O Gospode! Nije prikladno
uputiti munju prema vlastitoj ženi; ali je uputno baciti je na neprijatelje. Ja sam uvijek prikladna da
od Tebe primam milosti. Zašto si me sada učinio objektom prokletstva? O Govinda! Ja ću napustiti
ovaj život u Tvojoj prisutnosti. Odvojena od Tebe, ja nikad neću biti u stanju živjeti. O Gospode!
Budi milostivo zadovoljan i reci kada ću biti oslobođena ovoga strašnog prokletstva i ponovno
dobiti Tvoje blaženo društvo?"
69. Bhagavàn reče: "O Devã! Kada na svijetu dobiješ sina Meni nalik, Ti ćeš bez sumnji opet
doći biti mi družica."
Ovdje završava Sedamnaesto Poglavlje o produžetku obitelji Bhrigu u Šestoj Knjizi Mahà
Puràçe Írã Mad Devã Bhàgavatam od 18.000 stihova od Maharìi Veda Vyàse.
L
POGLAVLJE XVIII.
H
1-5. Janamejaya reče: "Kako se Božica Lakìmã, kćer oceana, rodila kao kobila, nakon
što ju je prokleo Bhagavàn u trenutku gnjeva, i što je Revanta uradio u to vrijeme? U kojoj se državi
Devã rodila kao kobila i kako je Ona provodila Svoje vrijeme sama kao ona čiji je muž otišao u
tuđinu. O Muni! Koliko dugo i u kojoj je samotnoj šumi Ona provodila svoje vrijeme, tako lišena
društva Svoga muža i što je Ona radila u to vijeme? Kada se Ona pomirila sa svojim mužem
Vàsudevom? i kako je dobila sina, ako je živjela odvojena od muža? O najbolji među Àryama! Ja
sam veoma znatiželjan da čujem ovu izvrsnu priču. Zato mi je potanko opiši."
6. Sïta reče: "O Êiìiji! Ovako zapitan od Janamejaye, Dvaipàyan Muni počeo je potanko
pripovijedati priču.
7-24. Vyàsa reče: "O kralju! Sada ću ti razumljivim riječima opisati lijepu priču Puràça;
slušaj! Revanta, Sunčev sin, preplašio se što vidi Vàsudevu, Devu svih Deva, kako proklinje Lakìmã
Devã, i nakon što se poklonio Janàrdani, Gospodu svijeta, on je otišao. Videći gnjev Viìçua,
Gospoda svijeta, on je brzo otišao svome ocu i obavijestio ga o prokletstvu koje je Nàràyaça bacio
na Lakìmã Devã. Lakìmã Devã, lotosooka, tako prokleta, dobila je dozvolu od Nàràyaçe, te mu se
žalosna srca poklonila i sišla u svijet smrtnika. Ona je uzela oblik kobile i otišla na mjesto gdje je
žena Sunca (po imenu Chchàyà) u drevna vremena vršila svoj asktizam. To mjesto, koje ostvaruje
sve želje, nalazilo na stjecištu rijeka Kàlindi i Tamase sjeverno od planine Suparçàkìe, i bilo je
ukrašeno ugodnim šumama i stablima. Ona je tamo meditirala cijelim Svojim srcem na povoljnoga
Mahàdeva Íankaru, Ispunjavatelja svih želja, ovako: "Taj Mahàdeva drži Triíulu (trozubac) u
Svojim rukama; Njegovo čelo ukrašeno je lijepim osvježavajućim polumjesecom; On ima pet lica,
svako lice ima tri oka; Njegov je vrat obojen u plavo; On ima deset ruku; Njegovo je tijelo bijelo kao
kamfor; za odjeću On ima tigrovu kožu; Njegov je gornji dio odjeće napravljen od slonove kože i
zmije su Njegov sveti konac; druga polovina Njegova tijela je Gaurãna i Njegov je vrat ukrašen
vijencima od ljudskih lobanja." Božica Lakìmã, kćer oceana, preuzevši oblik kobile, ovako je vršila
strogi asketizam u tom mjestu hodočašća. O kralju! S osjećajem duboke nezainteresiranosti
(Vairàgyam) prema svjetovnim stvarima, Ona je provela božansku jednu tisuću godina u meditaciji
na Mahàdevu, Boga Bogova. Nakon toga vremena, Najviši Gospod Mahàdeva, jašući na Svome
Biku, došao je tamo sa Svojom suprugom Pàrvatã i pojavio se pred Lakìmã Devã.. Pojavivši se tako s
mnoštvom Svojih vlastitih osoba, On se tada obratio Lakìmã, Harijevoj miljenici, Koja je u obliku
kobile sprovodila asketizam. Mahàdeva je rekao: "O povoljna! Ti si Majka cijeloga Svemira i Tvoj je
muž Stvoritelj ovih svjetova i u stanju ispuniti sve želje. Zašto ti, stoga, sprovodiš asketizam, kada
je On prisutan? Što je uzrok tome? O Devã! Zašto pjevaš hvalospjeve meni umjesto Vàsudevi Írã
Hariju, Koji je sposoban dodijeliti sva uživanja i konačno oslobođenje, i Koji je Zaštitnik i Gospod
ovoga svijeta? O Devã! Rad bi trebalo obaviti u skladu sa zapovijedima Veda; u Vedama je navedeno
da je muž ženin gospod; zato nije uputno za ženu da svoj um potpuno usmjeri na drugu osobu.
Vječna Dharma žena je služenje njihovih muževa; bilo da je muž svetac ili griješnik, ako sebi želi
dobro, žena bi trebala služiti muža na svaki način. O Kćeri Oceana! Tvoj muž Nàràyaça prikladan
je da ga svi služe i On je sposoban ostvariti sve želje. Zašto ti onda obožavaš Mene odričući se
Gospoda Goloke, Deve svih Deva?"
25-32. Lakìmã reče: "O Deva Devā! O Obitavalištu Povoljnosti. Ja znam da je Tvojim
slugama Tebi lako udovoljiti. Moj me je muž prokleo. O Oceanu milosti! Milostivo me spasi od
ovoga prokletstva. O Íambhu! Kada sam obavijestila moga muža o mojim mentalnim tjeskobama,
On mi je tada milostivo rekao kako ću biti oslobođena ovoga prokletstva. On je rekao: "O Kamale!
Kada ti se rodi sin, bit ćeš oslobođena ovoga proklestva i bez sumnje ćeš se vratiti nazad i živjeti na
ovome Nebu Vaikuçîhi." Nakon što mi je ovo rekao, Ja sam došla u ovo utočište obavljati Tapas i
obožavati Tebe, znajući da si Ti Bhagavàn, Bhavànãn Gospod, Gospod sviju i Ostvaritelj svih želja.
O Gospode Deva! Kako da dobijem sina bez seksualnoga odnosa s Mojim mužem? Iako sam Ja
nedužna, moj me je muž ostavio i sada živi u Vaikuçîhi. O Maheívara! Ti činiš dobro svima; i ako
si Ti zadovoljan sa mnom, onda mi dodijeli milost. O Gospode! Ja znam vrlo dobro da nema razlike
između Njega i Tebe. O Girãjin Gospode! Ovu sam istinu naučila od moga muža. O Hara! Ti si isti
kao i Hari i ono što je On to isto si ti; u ovo nema niti najmanje sumnje. O Ti, Koji si pun
povoljnosti! Znajući za ovu Jednakost između Njega i Tebe, Ja meditiram na Tebe. Da nije tako,
tada bih ja sigurno bila kriva budući sam uzela utočište u Tebi i meditiram na Tebe."
33-36. Íanakra reče: "O Devã, kćeri Oceana! Reci mi istinu kako si spoznala istovjetnost
između Njega i Mene! Deve, Muniji i Maharìiji, učeni u Vedama, teško spoznaju istovjetnost
između nas. Gotovo svagdje ćeš opaziti da me mnogi moji posvećenici kude. Posebno u ovoj Kali
Yugi zbog utjecaja Vremena, ovo se u velikome obimu događa u mnogim slučajevima. O povoljna!
Kako si ti shvatila ovo, što je teško za shavatiti čak plemenitim osobama. Znaj da je ovo
razumijevanje ideje istovjetnosti između mene i Harija veoma rijetko."
37-38. Vyàsa reče: "O kralju! Kada je Mahàdeva s velikim zadovoljstvom ovo zapitao Devã
Kamalu, Harijevu miljenicu, Ona mu je spremno iznijela bit ovoga predmeta.
39-43. Lakìmã je rekla: "O Deva Devā! Jednoga dana, Bhagavàn Viìçu je sjedio u
Padmàsana položaju, i bio je udubljen u duboku meditaciju. Ja sam bila veoma zapanjena videći to.
Kada je Njegova meditacija bila gotova i kada je On bio u ugodnu raspoloženju, s velikom sam ga
poniznošću upitala ovako: "O Deva Devā! Ja znam da si Ti Gospod svijeta i Učitelj ovoga cijelog
Svemira; kada su se Brahmà i ostale Deve ujedinili i uzburkali veliki ocean, Ja sam izašla iz vode i
gledala svagdje okolo kako bih saznala tko je premoćan tako da ga izaberem za moga muža, i tada,
misleći da si Ti nadmoćniji od svih ostalih Deva, Ja sam te prihvatila za moga muža. Na koga sada
ti meditiraš? Veliko se čuđenje pojavilo u meni. O Gospode! Ti si moj Najvoljeniji; sada mi
objelodani Tvoju najdublju želju i misao."
44-49. Viìçu reče: "O Voljena! Slušaj sada, na koga Ja meditiram. U lotosu moga srca Ja
meditiram na Mahàdeva Maheívaru, Najvišega među svim Devama. Mahàdeva, Deva Devā,
vještine bez premca, ponekad meditira na Mene i Ja ponekad meditiram na Gospoda Deva,
Íanakaru, Uništitelja demona Tripure. Ja sam drag Íivi kao što mu je drag i Njegov život i na isti
način Íanakara je drag meni. Srca nas obojice privržena su jedno drugome na najtajnovitiji mogući
način; zato među nama dvojicom nema niti najmanje razlike. O Ti krupnih očiju! Oni ljudi koji su
moji posvećenici i koji mrze Íankaru, sigurno idu u pakao. Ovo ti kažem uistinu." Lakìmã zatim
reče: "O Maheívara! Kada sam mu postavila ovo pitanje dok je bio posve sam, taj Deva Devā,
Najviši Viìçu, tako mi je ovo rekao. Zato sada Ja meditiram na Tebe, znajući da si Ti Njegov
Voljeni. O Maheía! Sada pronađi način na koji bih mogla općiti s Mojim mužem."
50-62. Vyàsa reče: "O kralju! Mahàdeva, vješt u govoru, čuvši tako Lakìmãne riječi, utješio
ju je ugodnim riječima i rekao: "O Ljepotice! Budi mirna; Ja sam zadovoljan Tvojom Tapasyom;
uskoro ćeš se sresti s Tvojim mužem. U to nema niti najmanje sumnje. Kada Ja pošaljem
Bhagavàna, Gospoda ovoga svijeta, On će ti doći u obliku konja, da bi zadovoljio Tvoju želju.
Madhusïdanu, Devu svih Deva, poslat ću na takav način da će On doći u obliku konja, strastveno ti
privržen. O Ti lijepih obrva! Na taj ćeš način dobiti sina ravnoga Nàràyaçi; i taj će sin biti kralj na
ovoj zemlji i nesumnjivo će ga svi obožavati. O sretna! Nakon što dobiješ sina, s Nàràyaçom ćeš
otići u Vaikuçîhu i tamo ćeš boraviti kao Njegova Voljena. Tvoj sin bit će glasovit po imenu
Ekavãra; i od njega će se na zemlji proširiti Haihaya dinastija. O Kamale! Ti si bila zaslijepljena
blagostanjem (iluzijom), i pavši pod utjecaj obmane, zaboravila si Devã Parameívarã, Koja boravi u
Tvome srcu. Zato si izvrgnuta ovome učinku. Zato, da bi okajala grijeh, uzmi utočište u Njoj. O
Devã! Da je Tvoje srce ostalo privrženo Najvišoj Devã, blaženoj Bhagavatã, Tvoje srce nikad ne bi
postalo privrženo Uchchaiíravà konju." Vyàsa reče: "O kralju! Tako dodijelivši milost Lakìmã Devã,
On je sa Svojom suprugom Umom iščezao.
60-62. Kamalà Devã, mila u svakom pogledu, počela je meditirati na Ambiku lotosovih
stopala, i u očekivanju Svoga Voljenog Harija, u obliku konja, stalno je hvalila i pjevala hvalospjeve
Najvišoj Božici, riječima punim osjećanja duboke ljubavi.
Ovdje završava Osamnaesto Poglavlje Šete Knjige o porijeklu Haihaya dinastije u Mahà
Puràçi Írã Mad Devã Bhàgavatam od 18.000 stihova od Maharìi Veda Vyàse.
L
POGLAVLJE XIX.
H
1-3. Vyàsa reče: "O kralju! Ovako dodijelivši milost Božici Lakìmã, Íambhu se brzo
vratio na ljupku Kailàíu, okićenu Apsarama (nebeskim nimfama) i često posjećivanu i služenu od
Bogova. Zatim je brzo poslao Svoga stručnog slugu Chitrarïpu u Vaikuçîhu da bi Lakìmãn rad
priveo uspješnome ishodu. On se Svome slugi obratio ovako: "O Chitrarïpa! Idi Hariju i u Moje
mu ime reci da bi trebao ići i otkloniti žalosti Svoje očajne i ucviljene žene i tako joj ugoditi."
4-9. Primivši ovakvu naredbu, Chitrarïpa je smjesta krenuo i odmah stigao u Vaikuçîhu,
najviše mjesto, svo puno Vaiìçava (obožavatelja Viìçua). Mjesto se doimalo šarolikm uslijed
mnoštva raznoga drveća, stotina lijepih jezera, i odzvanjalo je milozvučnim zvukovima labudova,
Kàraçáava, pauna, papiga, kukavica i raznih drugih ptica, te je bilo ukrašeno lijepim mijestima,
okićenim zastavama i barjacima. Svuda se očaravajuće plesalo, čula se muzika i vidjele su se ostale
umjetničke stvari. Tamo su se nalazila ljupka Bakula, Aíoka, Tilaka, Champaka i ostala stabla; i
lijepo Mandàra stablo izgledalo je lijepo i svuda okolo i na veliku udaljenost širilo je ugodni miris
svojih mirisnih cvjetova. Videći tako izuzetnu lijepu Viìçuovu palaču i dva vratara Jayu i Vijayu da
stoje pred kapijom sa štapom u rukama, Chitraratha im se poklonio i rekao: "Dobro! Idite brzo i
obavijestite Vrhovnu Najvišu Dušu Harija da mu je pod naredbom Bhagavàna Íïlapàçãja došao
glasnik i da sada čeka pred Njegovim vratima."
10-18. Čuvši njegove riječi, inteligentni je Jaya otišao Hariju i sklopljenih mu se dlanova
obratio ovako: "O Ti Oceanu Milosti! O Keíava! O Lakìmãn Gospode! O Deva Devā! Došao je
glasnik Bhavànãna Gospoda, i sada čeka pred vratima. Ja ne znam kojim je važnim poslom on
došao. Molim te naredi da li da ga dovedem pred Tebe ili ne." Čuvši Jayine riječi, Hari, poznavatelj
unutrašnjih sadržaja, smjesta je saznao za razlog glasnikova dolaska, te je rekao: "O Jaya! Dovedi
mi Rudrina glasnika." Čuvši ovo, Jaya je pozvao Íivinog slugu, ljupke pojave, i doveo ga Janàrdani.
Chitrarïpa se poklonio ničice u obliku pruta pred Njim, te je ustao i ostao sklopljenih dlanova.
Bhagavàn Nàràyaça, Čiji je nositelj Garuáa, vidio je tog Íivinog slugu punog poniznosti, te se
veoma zapanjio. Kamalin Gospod tada se nasmiješio, te je zapitao Chitrarïpu: "O Čista osobo! Je
su li Mahàdeva, Gospod Deva, Njegova obitelji i sluge, dobro? Kojim te je poslom On poslao ovdje?
Što On želi od Mene da uradim? Ili reci mi ako trebam obaviti neki drugi posao za bogove?"
19-34. Glasnik odgovori: "O Ti, Poznavatelju sadržaja svačijega srca! Na ovom svijetu ništa
nije skriveno od Tebe; budući da je tako, kako da ti kažem nešto što Ti ne znaš. O Ti, Poznavatelju
sadašnjosti, prošlosti i budućnosti! Sada ti govorim što mi je Íambhu rekao da ti kažem. On je
rekao: "O Gospode! Božica Lakìmã Tvoja je draga supruga, kćer oceana i Dodjeliteljica svakog
uspjeha. Premda prikladna da na Nju meditiraju Yakìe, Kinnare, Nare i Besmrtnici, Ona se sada na
stjecištu rijeka Kalindã (Yamunà, kćer Kalinde) i Tamase podvrgla strogoj pokori. Ima li itko u tri
svijeta tko može biti sretan bez Majke svjetova i Ostvariteljice svih želja? O lotosooki! Kakvo
zadovoljstvo osjećaš u napuštanju Nje? O sveprožimajući! Čak i onaj koji nije bogat i koji je slab
čuva svoju ženu; zašto si onda Ti, Koji si Gospod svjetova, ostavio Svoju ženu, Koju obožava cijeli
svemir, bez da je napravila ikakvu uvredu? O Gospode svijeta! Kakav savjet da ti dam? Onoga
kojemu na ovome svijetu žena pati neprijatelji kude, o sveprisutni! Fuj na takav život! O Gospode
svjetova! Želje Tvojih neprijatelja su zadovoljene time što Tvoju ženu vide u jadnome stanju. Oni se
smiju i rugaju, te govore: "O Devã! Keíava te je sada napustio; Tvoje vrijeme možeš provoditi
sretno s nama." Zato, O Gospode Deva! Dovedi tu Ženu nazad u Tvoju palaču i privij je u Svoje
krilo, Nju koja je dobroga vladanja, lijepa, izvrsna i nadarena svim povoljnim osobinama. O Deva!
Molim te, prihvati Tvoju ljupko smješeću ženu i budi sretan. Iako trenutno Ja nisam odvojen od
Moje drage žene, ipak, kada se sjetim Moga prethodnog odvajanja od Devã Satã, Moje voljene žene,
Koja se u Dakìinoj kući odrekla Svoga života, ja osjećam nepodnošljivu bol. O Keíava! Neka nitko
drugi na ovome svijetu ne pati od takve boli! Sada mi u sjećanje dolaze jedino patnje i mentalne
tjeskoba koje sam osjećao pri odvajanju od Nje. Nakon dugoga vremena, vršeći strogu Tapasyu
(asketizam), dobio sam je nazad u obliku Girije. O Muràri! Kakvu si sreću osjetio u napuštanju
Tvoje drage žene i ostajanju sam tisuću godina? Utješi Svoju dobru mladu ženu lijepih zubiju i
dovedi je nazad u Tvoju palaču." O Bhagavàne! Konačno, Bhavànãn Gospod, začetnik ovih svjetova,
rekao mi je da ti kažem ovo: "O Uništavatelju Kamse! Neka nitko, ni za trenutak, ne ostane bez
Lakìmã, Najviše Božice. O dugovječni! Bolje preuzmi oblik konja i idi i obožavaj je. Zatim imaj s
Njom dijete i dovedi je nazad Tvojoj kući."
35-42. Vyàsa reče: "O ukrasu Bharata roda! Čuvši tako Chitrarïpine riječi, Bhagavàn Hari
je rekao da će učiniti ono što mu je Íankara rekao i onda je glasnika poslao nazad Íankari. Kada je
glasnik otišao, Hari je preuzeo oblik lijepoga konja i smjesta je napustio Vaikuçîhu sa strastvenom
namjerom da otiđe na mjesto gdje se Lakìmã, u obliku kobile, nalazila obavljajući Svoj asketizam.
Došavši tamo, vidio je Devã Bimalu u obliku kobile. Kobila, videći Svoga muža u obliku konja, ga je
prepoznala i čista kakva je bila, našla se iznenađenom, dok su joj suze tekle iz očiju. Onda su njih
dvoje na čuvenome stjecištu rijeka imali seksualni odnos. Harijeva žena, u obliku kobile, ostala je
trudna, i u odgovarajuće vrijeme rodila je veoma lijepo i sposobno dijete. Bhagavàn joj se tada
nježno nasmiješio i obratio riječima prikladnim tom trenutku. On je rekao: "O Draga! Napusti sada
ovaj oblik kobile i preuzmi Tvoj prethodni izgled. O Ti milih očiju! Preuzmimo oboje naše vlastite
oblike i idimo u Vaikuçîhu; a Tvoje dijete neka ostane na ovome mjestu."
43-48. Lakìmã odgovori: "O Gospode! Kako da otiđem, ostavljajući ovdje ovo dijete, rođeno
od moje maternice. Veoma je teško odreći se privrženosti prema vlastitome djetetu. Znaj ovo, O
Gospode! O Yayàti imao je sina po imenu Turvasu; njegov mu je otac dao ime Hari Varmà; on je
poznat po ovome imenu. Taj kralj sada, na mjestu hodočašća, stotinu godina obavlja asketizam radi
dobivanja sina. O Lakìmã! Ovoga sam sina začeo za njega. Ja ću otići tamo i kralja poslati ovdje. O
Ti lijepoga lica! Ovog ću sina dati tom kralju, koji želi imati potomka. On će ga uzeti i vratiti se
svojoj kući."
55. Vyàsa reče: "O kralju! Utješivši ovako Svoju Voljenu, Čije je boravište na Lotosu, i
ostavivši dijete tamo, On se s Lakìmã uspeo na izvrsno vozilo i s Njom otišao u Vaikuçîhu.
Ovdje završava Devetnaesto Poglavlje Šeste Knjige o porijeklu Haihaya od kobile u Mahà
Puràçi Írã Mad Devã Bhàgavatam od 18.000 stihova od Maharìi Veda Vyàse.
L
POGLAVLJE XX.
H1-2. Janamejaya reče: "O Bhagavàne! Velika se dvojba pojavila u meni glede ovoga
događaja. Tko je uzeo toga sina, budući su ga i Lakìmã i Nàràyaça ostavili u tom bespomoćnom
stanju, u šumi gdje nije bilo nikoga da pazi na njega?"
3-11. Vyàsa reče: "O Kralju! Čim su Lakìmã i Nàràyaça otišli s toga mjesta, jedan
Vidyàdhara, po imenu Champaka, svojom je slobodnom voljom, zabavljajući se sa ženom po imenu
Madanàlasà, na svojem lijepom nebeskom vozilu došao tamo. Tamo su oni vidjeli dražesno dijete,
izuzetno lijepo kao da je sin Deva, koje se sâmo tamo igralo. Vidyàdhara se veoma rzveselio isto
kao što se razveseli prosjak kada dobije obilje dragulja. Uzevši novorođeno lijepo dijete, nalik
Kupidu, bogu ljubavi, Champaka ga je predao Devã Madanàlasi. Madanàlasà ga je uzela bivajući
veoma zapanjena; i ona se sva naježila od uzbuđenja. Ona ga je obuhvatila stavivši ga na svoja prsa
učestalo ga ljubeći. O Bhàrata! Stavivši to dijete u svoje krilo kao da je njeno vlastito, Madanàlasà
ga je obgrlila i ljubila osjećavši najvišu sreću Onda su njih dvoje uzeli to dijete i uspeli se na
njihovo vozilo. Tada je mršava Madanàlasà rekla: "O Gospode! Čije je ovo dijete? Tko ga je ostavio
u ovoj šumi? Meni izgleda da je Mahàdeva, želeći mi dati sina, ovo dijete dao meni."
12-18. Champaka reče: "Sada ću ići i pitati sveznajućega Indru čije je ovo dijete, je li ovo
dijete Deve, Dànave ili Gandharve. Ako on naredi, ja ću ovo dijete, pronađeno u šumi, pročistiti
Vedskim Mantrama i prihvatiti ga za svoga sina. Nije uputno uraditi nešto na brzinu ne poznavajući
sve potankosti." Rekavši ovo svojoj ženi Madanàlasi, Champaka je radosna srca žurno otišao u
Indrin grad noseći to dijete u svojim rukama. Champaka, došavši pred Indru i stojeći pred njim
sklopljenih dlanova, pripravno se poklonio Indrinim stopalima i rekao mu sve što je znao o djetetu.
On je rekao: "O Gospode Deva! Ja sam dobio ovo dijete, lijepo kao Kupid, u svetome mjestu
hodočašća na stjecištu Yumne i Tamase. O Íachãn Gospode! Čije je ovo dijete? i zašto je ono
ostavljeno u šumi? Ako mi milostivo dozvoliš, ja ću uzeti ovo dijete za svoga sina. Ovo je dijete
veoma lijepo i moja ga žena veoma voli; pravilo je, također, postavljeno u Íàstrama, da čovjek može
prihvatiti bilo koje dijete za Kritrima sina. Zato je moja iskrena želja da pročistim ovo dijete
Vedskim Mantrama i zakonito ga uzmem za svoga sina."
19-24. Indra reče: "O veoma sretni! Bhagavàn Vàsudeva, preuzevši oblik konja, stvorio je
ovo dijete kroz maternicu Kamale u obliku kobile. Ovo dijete, sposobno da uništi Turvasine
neprijatelje, On je namijenio Yayàtinu sinu, i tako će ovo dijete služiti velikoj svrsi. Toga kralja,
veoma religioznoga, Hari će danas poslati i on će doći po dijete u to lijepo sveto mjesto hodočašća.
Zato bolje odmah idi nazad i ostavi dijete tamo gdje je bilo ranije. Ne gubi više niti trena. Kralj će
biti veoma žalostan ako tamo ne nađe dijete. Zato, O Champaka! Napusti naklonosti koje imaš
prema djetetu. Trebao bi znati da će ovo dijete biti čuveno na ovoj zemlji kao Ekavãra (jedini
junak)."
25-30. Vyàsa reče: "O kralju! Čuvši Indrine riječi, Champaka je uzeo dijete i odmah otišao
nazad na mjesto gdje ga je našao, tamo ga ostavio kako ga je našao, uspeo se na svoje vozilo i
otišao u svoje boravište. Toga trena, Lakìmãn muž, Gospod tri svijeta, sjajući sjajnim zrakama,
svojim je vozilom otišao kralju. Kada je Bhagavàn sišao sa svojih nebeskih kola, kralj Turvasa se
razveselio što vidi Harija, te mu se poklonio i pred Njim legao ničice na tlo. Bhagavàn je tada
utješio kralja, Svoga posvećenika, i rekao: "Ustani, moje dijete! Odbaci tvoj mentalni očaj." Kralj je
tada iskreno i pun predanosti počeo izgovarati stihove u čast Bhagavànu. On je govorio: "O Ramin
Gospode! Ti si vladajuće Božanstvo Deva; Gospod svih svjetova, Ocean Milosti i Davatelj savjeta
svim ljudima. O Gospode! Vidjeti tebe veoma je rijetko čak i za Yogije; što onda reći za mene,
obično biće slaboga rasuđivanja; no ja sam ipak sretan budući te sada vidim prada mnom. O
Gospode! Ovo pokazuje Tvoju milost.
31-54. O Bhagavàne! O Beskonačni! Oni koji su bez želja i vezanosti za svjetovne stvari, jedini su
prikladni da vide Tebe. O Deva Devā! Ja sam vezan tisuću i jednom željom. Ja sam posve
neprikladan da vidim Tebe. U ovo nema sumnje." Nakon što je Turvasu, najbolji među kraljevima,
ovako hvalio Bhagavàn Viìçua, Bhagavàn Viìçu je bio zadovoljan s njim i počeo mu se obraćati
sljedećim ugodnim riječima: "O kralju! Ja sam zadovojan tvojim asketizmom; sada traži željenu
blagodat; Ja ću ti je smjesta dodijeliti." Kralj se opet poklonio Viìçuovim stopalima, te je rekao: "O
Muràri! Ja sam obavljao ovu Tapasyu da bih dobio sina; dodijeli mi sina koji će biti kao moje
Sopstvo." Nàràyaça, rođen Prvi među Devama, čuvši kraljevu molbu, obratio mu se ovim istinitim
riječima: "O Yayàtin sine! Idi na stjecište Yamune i Tamase. Tamo sam za tebe ostavio sina kakvog
želiš i on je vještine bez premca. O kralju! To dijete sam začeo Ja u Lakìmãnoj maternici." Kralj se
veoma obradovao čuvši ove ugodne čiste Bhagavànove riječi. Dodijelivši mu tako ovu milost, Viìçu
je s Lakìmã oišao u Vaikuçîhu. Kralj Turvasu, Yayàtin sin, čuvši ove riječi, bio je veoma radostan;
on se tada uspeo na kočiju, čija se brzina ne može osujetiti, te je otišao na mjesto na kojemu je
ležalo dijete. Kralj, izuzetna duha, otišao je tamo i ugledao izuzetno lijepo dijete, koje je držalo
nožni palac jednom od svojih nježnih ruku, sisajući ga svojim ustima i igrajući se na tlu. Dijete je
bilo rođeno od Nàràyaçe iz Kamaline maternice. Zato je ono nalikovalo na Njega. Videći to lijepo
milo dijete, lice čuvenoga kralja Harivarme razvedrilo se od velike sreće. Kralj je podigao to dijete
sa svoje obje ruke našavši se udubljen u Oceanu Blaženstva i radosno pomirisavši njegovu glavu
on ga je ushićeno zagrlio. Gledajući lijepo djetetovo lotosovo lice, kralj, koji se gušio od suza iz
njegovih očiju i s radošću, rekao je: "O dijete! Nàràyaça mi je dao tebe, pravi dragulj; zato me spasi
od straha od pakla po imenu Put. O dijete! Cijelu jednu tisuću godina ja sam obavljao veoma tešku
Tapasyu tebe radi. Zadovoljan s time, Kamalin Gospod mi je dao tebe radi sreće moga svjetovnog
života. Tvoja Majka Ramà Devã ostavila je Svoje vlastito dijete radi mene otišavši s Harijem. O
dijete! Ta je Majka blagoslovljena čije lice sjaji radošću videći osmjehe na tvome lotosovom licu. O
razveselitelju moga srca! Ramin Gospod, Deva Devā, učinio je da ti meni služiš takoreći kao brod
da pređem na drugu stranu Oceana Svijeta." Rekavši ovo, kralj je uzeo dijete i radosno ga odnio
kući. Znajući da se kralj veoma približio gradu, kraljev ministar i stanovnici grada, podanici,
zajedno sa svećenikom i raznim poklonima krenuli su prema njemu. Bardi, pjevači i Sïte došli su
pred kralja. Dok je ulazio u svoj grad, kralj je s naklonošću gledao na svoje podanike i
razveseljavao njihove duhove raspitujući se kako su. Zatim obožavan od građana, kralj je s
djetetom ušao u grad. Dok je kralj išao kraljevskim putem, podanici su ga po glavi obasipali
cvijećem i prženom rižom. Zatim držeći dijete u svoje dvije ruke, kralj je sa svojim ministrima ušao
u svoju cvateću palaču. Kralje je zatim novorođeno dijete, lijepo kao Kupid, predao u ruke svoje
kraljice. Dobra je kraljica uzela dijete i upitala kralja: "O kralju! Gdje si dobio ovo novorođeno
dijete, čarobno kao Bog Ljubavi? Tko ti je dao ovo dijete? O Gospode! Reci brzo. Ovo je dijete
očaralo moj um." Kralj je radosno odgovorio: "O voljena! Kamalin Gospod, Ocean Milosti, dao mi
je ovo dijete; O ti živahnih očiju! Ovo je dijete rođeno od Nàràyaçe i iz Kamaline maternice. O
Devã! Ovo dijete ima snagu, poduzetnost, strpljenje, dostojanstvo i sve druge dobre osobine."
Kraljica je zatim uzela dijete u svoje ruke i doživjela beskonačno blaženstvo. U palači kralja
Turvase počele su se proslavljati velike svečanosti. Milostinja je davana siromašnima; svirale su se
i pjevale razne vrste melodija i pjesama. Na ovoj svečanosti proslavljanoj radi svoga djeteta, kralj
Turvasu djetetu je dao ime Ekavãra. Dobivši tako dijete, po osobinama i obliku jednako Hariju,
snažni je kralj, Indri nalik, postao sretan i oslobođen njegove neizvjesnosti glede produžetka svoje
loze. O kralju! Kralj, snažan kao njegovi neprijatelji, u svojoj je palači počeo uživati sa svojim veoma
sposobnim djetetom, koje mu je dao Nàràyaça, Gospod svih Deva. Njegova draga žena uvijek ga je
služila i on je uživao kako to priliči jednome kralju.
Ovdje završava Dvadeseto Poglavlje u Šestoj Knjizi o sinu rođenome od kobile od Harija u
Mahà Puràçi Írã Mad Devã Bhàgavatam od 18.000 stihova od Maharìi Veda Vyàse.
L
POGLAVLJE XXI.
H
1-10. Vyàsa reče: "O kralju! U međuvremenu kralj Turvasu je obavio Jàtakarmu
(religijska ceremonija koja se obavlja pri rođenju djeteta) i ostale ceremonije djeteta. Dječak je bio
propisno odgajan rastući dan za danom. Kralj je, dobivši sina, počeo uživati u svome svjetovnom
životu misleći u sebi da ga je dječak oslobodio tri duga i to onih prema Precima, Êiìijima i Devama.
Zatim u šestome mjesecu, kralj je obavio Annapràsana ceremoniju (stavljanje kuhane riže u
djetetova usta) i u trećoj godini pravilno je obavio njegovu Chïáa Karaçu ceremoniju (ceremonija
prve tonzure - šišanja). Tim je prilikama razdijelio razne stvari, bogatstvo i krave Bràhmaçima i
ostale stvari mnogim prosjacima učinivši ih sretnima. U jedanaestoj godini, kralj je obavio
dječakovu ceremoniju svetoga konca (Upanayana), te je uputio dječaka na učenje vještine
streljaštva. Zatim, kada je dječak uspješno završio proučavanje Veda i upoznavanje s kraljevskim
dužnostima, kralj je poželio postaviti ga na prijestolje. Kralj Turvasu je tada s velikom pažnjom
sakupio sve neophodne stvari da bi povoljnoga dana postavio sina na prijestolje. On je zatim pozvao
Bràhmiçe, dobro upučene u Vede i Íàstre, te je bio spreman da u skladu s propisnim ritualima
obavi ceremoniju krunjenja princa. Iz raznih svetih mjesta hodočašća i pojedinih Oceana donesena
je voda i povoljnoga dana kralj je obavio krunjenje svoga sina. Kada je ceremonija bila gotova, kralj
je mnoštvo bogatstva dao Bràhmiçima i predavši kraljevstvo svome sinu, on je otišao u šumu sa
željom da se vine na Nebesa.
10-22. Ovako postavivši Ekavãru na prijestolje, kraj Turvasu je iskazao poštovanje
minstrima, i obuzdavajući svoja čula, zajedno je sa ženom otišao u šumu. Na vrhu planine Mainàka
on je preuzeo Vànaprastha zavjet i živeći na lišću i voću počeo je meditirati na Pàrvatã. Kada je
njegova Pràrabdha Karma bila dovršena, on je napustio svoje smrtno tijelo zajedno sa svojom
ženom, te je zahvaljujući svojim dobrim djelima otišao u Indraloku. Čuvši da se kralj vinuo na
Nebo, njegov je sin Ekavãra Haihaya, prema pravilima koja propisuju Vede, obavio njegove
pogrebne ceremonije. Kraljev sin, inteligentni Haihaya, propisno je obavio jednu za drugom, sve
ceremonije, te je počeo vladati kraljevstvom koje nije imalo neprijatelja. Nakon što je dobio
kraljevstvo, krjeposni je kralj Ekavãra propisno uvažavao svoje ministre, te je počeo uživati u svim
najboljim stvarima. Snažni je kralj jednoga dana na konju otišao s ministrovim sinom na obale
Gangesa. Lutajući okolo, on je opazio da su debele grane stabala preuzele lijepi izgled, s mnoštvom
voća, i to je mjesto odjekivalo ugodnim milozvučnim pjevovima kukavica i zujanjem pčela. Tamo
blizu nalazila su se utočišta Munija, srnadaći su tamo trčkarali i tamo su se pojale Vede. Vidio se
dim koji je dolazi s oltara, gdje su se bacala nuđenja (pri žrtvovanju vatri) i izgledalo je kao da on
stvara crni baldakin na Nebesima. Obilje dozreloga žita povečavalo je ljepotu polja i kravarice su
veselo promatrale polja. Mjesta razonode okićena potpuno procvalim lotosima i lijepi šumarci
privlačili su pažnju posjetitelja. Razna stabla, Piyàla, Champaka, Panasa, Bakula, Tilaka, Kadamba i
Mandàra, i ostala, bila su okićena voćem, očaravajući umove ljudi. Na drugim mjestima, ostala
stabla, Sàl, Tamàla, Jack, Mango, Kali Kadamba i td., dražesno su tamo rasla. Kada je tada kralj
ušao u vodu Gangesa, on je opazio potpuno procvale lotose živih boja koji su svuda okolo šrili svoje
ugodne mirise.
23-31. Desno od ovih lotosa, on je ugledao lotosooku djevojku. Ona je sjajila kao zlato, njena
lijepa kosa bila je duga i kovrčava; njen je vrat bio kao Kambu, stomak vitak, usne kao Bimba boće,
ostali udovi bili su lijepo građeni i ljupki, grudi malo izdignute, nos lijep i svo je njeno tijelo bilo
izuzetno ljupko; ta žena, koja je bila u cvijetu mladosti, patila je zbog odvajanja od njenih drugarica
i bila je veoma žalosna. Ona je plakala kao ovca izgubljena u gustoj osamljenoj šumi. Videći je, kralj
ju je zapitao zašto je tužna. On joj je rekao: "O ti glasa kao u kukavice! Ti si još djevojka; tko te je
ostavio samu u ovome stanju? O mila! Reci mi gdje je sada tvoj muž ili otac? O ti kosa pogleda! Što
te muči; reci mi to. O ti vitka stasa! Ja ću bez sumnje otkloniti sve tvoje žalosti i novolje. O ti lijepih
udova! U mome kraljevstvu nitko nikad nikome ne stvara nevolje. O mila! Dok sam ja na vlasti, u
mome kraljevstvu nema straha od lopova ili Ràkìasa; ili straha od bilo kojih ozbiljnih opasnih
nesreća na ovoj zemlji, od lavova, tigrova ili bilo kojih drugih nesreća.
32-41. O ti lijepih bedara! Zašto plačeš na ovoj osamljenoj obali Gangesa? Reci mi tvoju bol.
O krjeposna! Ja sam ljudima u stanju otkloniti boli i jade, čak i one ozbiljne naravi, bilo da oni
potječu od Deva ili ljudi; i ovo je moj glavni zavjet. O ti krupnih očiju! Reci mi tvoju najdublju želju;
ja ću ti je smjesta ostvariti." Kada je kralj ovo rekao, ta lijepa žena nježnim je glasom rekla ovo: "O
kralju! Slušaj uzrok moje žalosti. O kralju! Ljudi nikad ne kukaju bez razloga već to rade kada ih
zadesi neka nesreća. O moćno naoružani! Sada ću ti reći zašto jecam. O kralju! U drugoj pokrajini,
koja nije tvoja, živi religiozni kralj po imenu Rabhya. On prvo nije imao potomaka. On je imao
veoma lijepu ženu po imenu Rukmarekhà. Ona je bila pametna, neporočna i nadarena svim dobrim
osobinama. Ali pošto nije imala potomaka, bila je veoma žalosna, i tužnim se glasom obratila
svome mužu Rabhyi. Ona mu je rekla: "O Gospodaru! Ja sam neplodna; ja nemam sinova; stoga
sam ja veoma nesretno stvorenje. Moj je život uzaludan; kakva je korist od moga života?" Kada mu
se kraljica ovako očajno obratila, kralj je pozvao Bràhmaçe, učene u Vedama, i počeo je obavljati
izvrsnu žrtvenu ceremoniju u skladu s Vedskim ritualima. Sa željom da dobije sina, on je razdijelio
mnogo poklona. Kada je obilna količina Ghija bila ponuđena vatri, iz vatre se pojavila djevojka,
lijepa u svakom pogledu i nadarena svim povoljnim osobinama.
42-53. Njeni su zubi bili lijepi, obrve dražesne, lice očaravajuće kao pun mjesec, sjaj
njenoga tijela bio je mio i zlatne boje; njena je kosa bila lijepa i kovrđava; njene usne kao Bimba
cvijeće; njene ruke i lice bili su crvene boje; oči kao lotos i usne su joj bile meke i nježne. Kada se
djevojka pojavila iz vatre, svećenik (Hotà) je uzeo mršavu ženu lijepoga struka za njene ruke i
poklonio je kralju i rekao: "O kralju! Prihvati ovu kćer, nadarenu svim povoljnim osobinama. Kada
je Homa bila obavljena, kćer se pojavila nalikujući Ekàvalã vijencu; zato je ova kćer na ovome
svijetu postala čuvena po imenu Ekàvalã. Svećenik je zatim rekao: "O vladatelju zemlje! Uzmi ovu
djevojku, koja nalikuje suncu, i budi sretan. O kralju! Viìçu, Deva Devā, dao ti je ovaj Dragulj, ovu
kćer; zato budi zadovoljan." Čuvši ove svećenikove riječi, kralj je radosna srca uzeo tu lijepu kćer
iz njegovih ruku. On je zatim s tom ljupkom kćerkom otišao svojoj ženi Rukmarekhi i rekao joj: "O
ljepotice! Uzmi ovu kćer." Kada je u svoje ruke prihvatila tu lotosooku lijepu kćer, kraljica je
osjetila zadovoljstva imanja sina. Kralj je zatim propisno obavio kćerinu ceremoniju rođenja i ostale
ceremonije, te je obavio sve ostale radnje, kao da mu je ona bila sin. Kralj je obavio njegove vlastite
žrtvene ceremonije, te je Bràhmaçima dao obilje Dakìiçe i zatim ih otpustio. Rastući svakoga
dana, ta je lijepa djevojka bila odgajana kao da je bila sin. Kraljica Rukmarekhà bila je veoma sretna
što ju je dobila. Dana kada je ona bila rođena obavljena je proslava kakva se obavlja kada se rodi
sin. I kćer je rasla, veoma mila i draga svima.
54-61. O mili! Ti si kralj i također si inteligentan; ja ću ti sve potanko opisati; Slušaj! Ja sam
kćer ministra toga kralja. Moje je ime Yaíovatã. Ta kćer i ja izgledamo slično i iste smo dobi. Zato
me kralj učinio njenom drugaricom. Svo moje vrijeme, dan i noć, ja provodim s njom kao njena
stalna draga drugarica. Ekàvalã veoma voli ostati i zabavljati se gdje god nađe lotose ugodna mirisa;
na drugim mjestima ona ne nalazi sreću. Na udaljenim obalama Gangesa rastu mnogi lotosi; zato
Ekàvalã ide na to mjesto s velikm zadovoljstvom zajedno sa mnom i ostalim drugaricama. Jednoga
sam dana rekla kralju da Ekàvalã ide svakoga dana u udaljenu osmaljenu šumu da vidi jezero
lotosa. Kralj joj je tada rekao da ne ide i on je u okviru palače sagradio jezero i u njega posadio
sjemenje lotosa. Lotosi su postepeno počeli cvjetati i pčele su došle piti med. No ona je i dalje išla
vani u potragu za lotosima. Tada je kralj dao da je čuvari prate. Tako je ta mršava kraljeva kćer
svakoga dana išla na obale Gangesa radi igre, čuvana od strane naoružanih vojnika, u društvu
mene i drugih drugarica. Kada bi ona završila svoju igru, ona se vračala u palaču.
Ovdje završava Dvadesetprvo Poglavlje Šeste Knjige o postavljanju Ekavãre na prijestolje i
rođenju Ekàvalã u Mahà Puràçi Írã Mad Devã Bhàgavatam od 18.000 stihova od Maharìi Veda
Vyàse.
L
POGLAVLJE XXII.
H1-10. Yaíovatã nastavi: "O kralju! Jednog dana, Ekàvalã je ustala rano ujutro i u pratnji
svojih prijateljica otišla je na obale Gangesa; one su je počele hladiti lepezom. Naoružani čuvari
također su je pratili. Ona je polako otišla tamo gdje su se nalazili lotosi da bi se igrala s njima. Ja
sam također otišla s njom na obale Gangesa i nas oboje počele smo se igrati s lotosima. Kada smo
nas dvije bile duboko udubljene u igru, jedan snažni Dànava, po imenu Kàlaketu, iznenada se
pojavio s mnoštvom Ràkìasa naoružanim s Parighama, mačevima, toljagama, lukovima, strijelama,
Tomarama i mnogim drugim raznim oružjem. Ekàvalã se igrala s najboljim lotosima kada ju je,
cvatući ljepotom i mladošću kao da je sama Rati, Božica Ljubavi, ugledao Kàlaketu. Ja sam se zatim
ovako obratila Ekàvalã: "Pogledaj! Tko je ovaj Daitya koji je ovamo neočekivano došao? O
lotosooka! Idimo među naše čuvare." O kralju! Moja drugarica i ja, ovako se savjetujući, otišle smo
smjesta usred naoružanih čuvara. Čim je ugledao lijepu mladu ženu, Kàlaketu je bio proboden
Kupidovim strijelama, te je s velikim buzdovanom u svojoj ruci žurno došao do nas, otjerao čuvare,
i uzeo moju lotosooku drugaricu, mršava struka. Tada se mlada žena, bespomoćna, počela tresti i
glasno jecati.
11-22. Videći ovo, ja sam rekla Dànavi: "Ostavi nju i uzmi mene." Ali strastveni Dànava nije
uzeo mene već je otišao odvodeći sa sobom moju drugaricu. Čuvari su tada uzviknuli: "Čekaj,
čekaj; ne bježi s djevojkom; mi ćemo ti dati dobru lekciju." Rekavši ovo, oni su zaustavili Dànave i
tako je došlo do strašnog sukoba između dvije strane, zapanjujućeg svima. Sljedbenici Dànava,
okrutniji i posve naoružani, smjesta su se s velikim zanosom počeli boriti za stvar njihova
gospodara. Kàlaketu osobno počeo se kasnije strahovito boriti, te je ubio čuvare. On je zatim, sa
sljedbenicima, odveo moju drugaricu u svoj vlastiti grad. Videći da je Dànava vodi sa sobom i da
ona plače od straha, ja sam slijedila moju drugaricu. Ja sam također žalosno išla za njima trudeći se
da me moja Sakhã vidi. Videći me, ona je bila malo utješena. Učestalo plačući, ja sam joj se
približila. Ona je već bila očajna i kada me je vidjela, znojeći se i veoma nesretna, ona me je zagrlila
oko vrata, i pavši u još veći očaj, glasno je jecala. Kàlaketu je tada pokazao svoju naklonost prema
meni, te mi je rekao da se moja drugarica živahnih očiju veoma prepala i da bih je ja trebala
umiriti. On mi je rekao da se ovako obratim mojoj drugarici: "O mila! Moj je grad kao obitavalište
Deva; ti ćeš uskoro biti tamo. Od danas ja postajem tvoj rob, vezan ljubavlju. Ne plači tako očajno smiri se." On mi je rekao da ovim riječima utješim moju drugaricu. Rekavši mi ovo, taj hulja nas je
oboje popeo na lijepu kočiju i smjestivši nas pokraj sebe, spremno i brzo otišao je u svoju lijepu
palaču, praćen vlastitom vojskom.
23-30. Taj demon nas je dvije smjestio u lijepu kuću i postavio je stotine i tisuće Ràkìasa da
nas drže na oku i štite. Drugoga dana on me je pozvao te mi je nasamo rekao: "Tvoja je drugarica
veoma žalosna zbog odvajanja od svoga oca i majke i zbog toga veoma jadikuje; molim te učini da
shvati i utješi je." On mi je rekao da mojoj drugarici rečem sljedeće riječi: "O ti lijepih bedara!
Budi moja žena i uživaj i budi sretna. O ti lica lijepog kao mjesec! Ovo je kraljevstvo tvoje; ja sam
uvijek tvoj poslušni rob." Čuvši ove nepodnošljive neugodne riječi, ja sam rekla: "O gospodaru! Ja
neću moći reći te riječi, njoj neugodne. Bolje ih reci sam." Kada sam ovo rekla, taj se poročni
Dànava, proboden Kupidovim strijelama, počeo nježno obraćati mojoj drugarici vitka struka. On je
rekao: "O mila! Danas si mi uspješno dodijelila Vasãkaraça Mantru (jedan od Tàntričkih procesa
kojim se ljubavnik čini podvrgnut drugoj strani); O voljena! Moje je srce stoga očarano i snažno ti
podvrgnuto; ovo me je pretvorilo u tvoga istinskog roba; znaj za sigurno da sam ja tvoj rob; O mila!
Kupidove strijele veoma me muče i ja zato gubim svijest; zato, O ti vitka tijela! Obožavaj me. O ti
lijepih bedara! Ova mladost veoma je rijetka i prolazna stvar; O povoljna! Sada me zagrli kao svoga
muža i okruni tvoju mladost uspjehom."
31-36. Ekàvalã reče: "O sretni! Moj me je otac želio dati princu po imenu Haihaya; ja sam ga
mentalno također izabrala za moga muža. Ti si sigurno upoznat sa Íàstrama; kako da sada
napustim vječnu religiju i vrlinu žene i uzmem drugoga muža? Djevojka mora prihvatiti onoga za
koga je njen otac zaruči. One nikad nisu neovisne glede odlučivanja." Iako je Ekàvalã rekla ovo,
pokvareni Daitya, proboden Kupidovim strijelama, nije odustao i nije pustio mene niti moju
drugaricu krupnih očiju. Njegov se grad nalazi u Pàtàli i veoma je opasno mjesto; uvijek ga čuvaju
Ràkìase i okružen je širokim jarkom; unutar njega izgrađena je lijepa i moćna utvrda. Moja
drugarica, kraljica moga srca, sada se tamo nalazi žalosna srca i ja stoga okolo lutam veoma pateći
zbog njene nevolje."
37-46. Ekavãra reče: "O ti lijepoga lica! Kako si ti uspjela izaći iz grada toga zlog demona i
kako si se našla ovdje? Meni potpuno staje pamet. Brzo mi reci sve ovo. O ponosna! Ja sumnjam u
tvoje riječi; otac tvoje drage drugarice odlučio je dati svoju kćer Haihayi za ženu; ja sam taj
Haihaya. Ja sam kralj toga imena na ovoj zemlji; ne postoji drugi kralj istoga imena. Da li to znači
da je tvoja drugarica namijenjena meni? O Bhàminã (strastvena žena)! Otkloni moje sumnje; ja ću
ubiti tu hulju Ràkìasu i odmah sada osloboditi tvoju dragu drugaricu; u ovo nema sumnje. O ti
dobrih zavjeta! Pokaži mi to mjesto, ako znaš gdje je. Je li itko obavijestio njenoga oca da ona pati
od tako mnogo nevolja? Je li njen otac saznao da je njegova kćer oteta i odvedena? I je li on išta
poduzeo da bi je spasio iz ruku toga hulje Ràkìase? Ili on nije ništa uradio, znajući da je njegova
kćer u zatvoru? Ili on nije u stanju osloboditi je njene nevolje? Brzo mi reci sve ovo. O lotosooka! Ti
si očarala moj um opisavši mi izvanredne osobine tvoje drage drugarice, te si me također učinila
da padnem pod utjecaj strasti. Jao! Kada ću ja osloboditi moju lijepu voljenu iz velike pogibeljne
situacije i vidjeti njeno lice i oči, koje sjaju s radošću. O ti mila govora! Reci, kako da dođem do
toga nepristupačnog grada? Kako si ti uspjela otići od tamo?"
47-63. Yaíovatã reče: "O kralju! U mojoj mladosti ja sam dobila Mantru Devã Bhagavatã s
njenom temeljnom Mantrom (mistični slog s Devãnom snagom u sebi) i uputstvo kako meditirati
na nju. Dok sam bila u Dànavinu domu ja sam mislila da bih tom prilikom trebala obožavati snažnu
Chaçáiku Koja čovjeku smjesta ostvaruje želje. Ja sam držala da ako budem obožavala tu Íakti,
Koja ostvaruje sve želje, Koja je sva milostiva prema Svojim Bhaktama, Ona će sigurno izbaviti
moju dragu drugaricu iz njene nevolje. Iako je Ona stvarno bez oblika, ipak Ona, bez ičije pomoći,
Svojom vlastitom snagom, stvara, održava i na kraju Kalpe uništava ovaj svemir. O! Ona je uistinu
veoma čudesna! Tako misleći, ja sam počela meditirati na tu povoljnu u crevno odjevenu Devã,
crvenih očiju, Damu Svemira, te sam se mantalno sjetila Njena oblika i tiho ponavljala Njenu Vãja
Mantru. Dok sam ovako meditirala jedan mjesec dana, kroz moju predanost Chaçáikà Devã mi se
pojavila u snovima i obratila mi se ugodnim riječima nalik nektaru. Ona je rekla: "Ti sada spavaš;
idi brzo na lijepe obale Gangesa. Uništavatelj neprijatelja, snažni Ekavãra, najveći među svim
kraljevima, doći će tamo. Dattàreya, Veliki Gospod Munijâ, dao mu je Mantru po imenu
Mahàvidyà; kralj me također stalno obožava tom Mantrom. Njegov je um stalno privržen Meni i on
me stalno obožava. Što više reći od toga nego da taj kralj, silno mi predan, meditira na Mene kao
na unutrašnjeg kontrolora svih bića. Taj inteligentni Lakìmãn sin radi zabave doći će na obale
Gangesa i otklonit će tvoje žalosti. Taj kralj Ekavãra, upućen u sve Íàstre, u strašnoj će bitki ubiti
Ràkìasu i tako spasiti Ekàvalã. Vjeruj sada mojim riječima." Konačno, Ona mi je rekla da bi njena
drugarica trebala prihvatiti za muža toga lijepog kralja, nadarenog svim povoljnim osobinama.
Rekavši ovo, Ona je nestala i ja sam se smjesta probudila. Tada sam obavijestila moju lotosooku
dragu Sakhã o svim pojedinostima moga sna kao i o mome obožavanju Devã; čuvši ovo, njene
lotosovo lice zasjalo je od radosti i veselja. Ta ljupko-smješeća Ekàvalã radosno mi je rekla: "O
draga drugarice! Idi smjesta radi našeg uspjeha. Bhagavatã Ambika Devã, Koja uvijek govori istinu,
oslobodit će nas naše nevolje." O kralju! Kada mi je moja draga drugarica ovo naredila, ja sam
mislila da je podesno, što mi je također naloženo u mome snu, da odem i to sam uskoro i uradila. O
kralju! Milošću Velike Devã, ja sam saznala put i išla sam veoma brzo. O junače! Tko si ti, čiji si ti
sin? Reci mi istinu."
Ovdje završava Dvadesetdrugo Poglavlje u Šestoj Knjizi o pričanju Haihayi o otmici Ekàvalã
u Írã Mad Devã Bhàgavatamu od 18.000 stihova od Maharìi Veda Vyàse.
L
POGLAVLJE XXIII.
H
1. Vyàsa reče: "O kralju! Taj snažni kralj Haihaya, Lakìmãn sin, veoma se razveselio
čuvši ove Yaíovatãne riječi, te je rekao:
2-14. "O ti lijepih bedara! Slušaj odgovor na tvoje pitanje. Ja sam Haihaya, Lakìmãn sin, i na
ovome svijetu poznat sam po imenu Ekavãra. Ti si sada moj um učinila ovisnim. Što sada da
uradim? Gdje da idem? Ovako očajan zbog boli tvoje drage drugarice, moje je um proboden
Kupidovim strijelama, te je zbunjen izuzetnom ljepotom koju su mi upravo sada opisala. Opisom
njenih osobina moj um je učaran. Nadalje, rekavši mi što je ona rekla u prisutnosti Ràkìase, ja sam
zatečen čudom. Tvoja draga drugarica Ekàvalã rekla je pred pokvarenim Dànavom Kàlaketom: "Ja
sam već odabrala kralja Haihayu. Ja neće prihvatiti nikoga drugog osim njega, ovo je moja čvrsta
odluka." Ove su me riječi pretvorile u roba. O ti lijepe kose! Reci sada što mogu uraditi za vas
obojicu? Ja nisam upoznat gdje je ta demonova palača; ja nikad nisam išao u njegov grad. O ti
lijepih očiju! Reci kako da otiđem tamo; ti si jedina koja me može odvesti tamo. Zato me brzo
odvedi na to mjesto gdje se nalazi tvoja lijepa draga drugarica; ja ću je uskoro osloboditi, uništivši
tog okrutnog Ràkìasu. U ovo nema sumnje. O povoljna! Ja ću spasiti tvoju dragu drugaricu i
odvesti je u vaš grad i predati je njenome ocu. Tada će kralj, uništavatelj neprijatelja, obaviti
ceremoniju vjenčanja svoje kćeri. Mislim da je ovo želja tvoga srca. O ti mila govora! Znaj da je ovo
takaođer i moja želja. O ljepotice! Ta će želja sada biti ispunjena zahvaljujući tvome trudu. Brzo mi
pokaži gdje je to mjesto i osvjedoči se o moju vještinu. O ti lica lijepog kao Mjesec! Pomozi mi da
ubijem tog zlog demona, koji krade žene drugih. Pokaži mi sada gdje se nalazi taj nepristupačni
grad toga Ràkìase."
15-26. Vyàsa reče: "O kralju! Čuvši ugodne prinčeve riječi, Yaíovatã se veoma razveselila i
nježno mu je počela govoriti kako da dođe do demonova grada. Ona je rekla: "O kralju! Uzmi
Bhagavatãnu Mantru koja daje uspjeh i tada ću ti danas moći pokazati grad, kojega čuvaju Ràkìase.
O kralju! Povedi sa sobom svoju golemu vojsku; jer morat ćeš se boriti čim stigneš tamo. Kàlaketu
je veliki ratnik okružen Ràkìasama velike moći i snage. Zato prihvati inicijaciju u Írã Bhagavatãnu
Mantru i prati me. Tako ćeš sigurno biti uspješan. Ja ću ti pokazati put do toga Demonova grada.
Ubij toga pokvarenoga i najpodlijega među Ràkìasima i spasi moju dragu drugaricu." Čuvši ovo,
Haihaya je bio propisno iniciran u Veliku Yogeívarãnu Mantru, po imenu Trilokitilaka Mantra
(Hrãm Gauri Raudradayite Yoge Ívarã Hum Phaî Svàhà je Yogeívarãna Mantra), od strane Maharìi
Dattàtreye, koji je slučajno došao tamo (kao da je to predodredila Sudbina), glavnoga među
Jéàninima (Gnosticima). Tako, utjecajem Mantre, kralj je dobio sposobnost znanja svega i
odlaženja svagdje nesavladivom brzinom. Zatim je kralj, zajedno s Yaíovatã, i praćen golemom
vojskom, brzo otišao ka nepristupačnome Ràkìasinom gradu. Grad je bio okružen zmijama i čuvan
od strane strašnih Ràkìasa kao grad Pàtàla. Glasnici Ràkìase, videći kralja da dolazi, prepali su se i
panično vikajući brzo su otišli Kàlaketi. Kàlaketa, proboden Kupidovim strijelama, sjedio je pokraj
Ekàvalã govoreći joj mnoge čedne riječi, kada je tamo iznenada došao glasnik i rekao: "O kralju!
Drugarica ove žene, Yaíovatã, dolazi ovamo s princem i vojskom.
27-29. O kralju! Mi ne možemo točno reći da li je kralj Indrin sin, Yajanta ili Kàrtikeya. No
on, nadut snagom svoje vojske, dolazi ovdje. O kralju! Bitka je neizbježna; pripremi se sada
potpuno i pažljivo; bori se sa sinom Deve i ostavi ovu lotosooku ženu! O kralju! On se nalazi na
udaljenosti od tri Yojane od ovoga mjesta. Sada se naoružaj i brzo objavi rat puhanjem u ratne
trube."
30-36. Vyàsa reče: "O kralju! Čuvši glasnikove riječi, Kàlaketu, kralj Demona, veoma se
razbjesnio, te je smjesta rekao mnogim naoružanim Ràkìasama, koji su držale sve vrste oružja: "O
Ràkìase! S oružjima u vašim rukama, brzo idite pred njih." Naredivši im ovo, Kàlaketu je nježnim
riječima upitao žalosnu Ekàvalã koja je bila kraj njega. On je rekao: "O vitka damo! Tko to dolazi
ovdje? Je li to tvoj otac ili to dolazi neki drugi čovjek sa svojom vojskom da bi te oslobodio. Reci mi
istinu. Ako tvoj otac, veoma žalostan zbog gubitka tebe, ide ovamo da bi te vratio nazad, ja se sa
njime nikad neću boriti; umjesto toga ja ću ga dovesti u moju kuću i iskazati mu poštovanje na
poklon mu dajući mu izvrsne konje, dragulje i odjeću. Ja ću stvarno prema njemu pokazati moje
dužno poštovanje kada on dođe ovdje. A ako dolazi neka druga osoba, tada ću joj ja oduzeti život
zašiljenim strijelama; u ovo nema sumnje. Znaj za sigurno da tko god dolazi ovdje da bi te spasio
doveden je meni rukom Smrti. Zato, O ti krupnih očiju! Reci tko je budala koja dolazi, ne znajući da
sam ja moćni i nesavladivi Kàla (Smrt)."
37-38. Ekàvalã reče: "O veoma uspješni! Ja ne znam tko dolazi ovdje silovitom brzinom. O
kralju! Kako bih to mogla znati kada sam zatočena u tvojoj kući. Ovaj čovjek nije moj otac niti moj
brat. Neki drugi snažni muškarac dolazi ovdje. Ja ne znam točno zašto on dolazi ovdje."
39-40. Demon reče: "Moji glasnici kažu da je tvoja drugarica Yaíovatã dovela sa sobom toga
ratnika i da on dolazi ovamo velikom silinom. Što tvoja drugarica smjera? O lotosooka! U tri svijeta
nema neprijatelja dovoljno snažnoga da se bori protiv mene."
41-66. Vyàsa reče: O kralju! Uravo tada tamo su žurno došli drugi prestrašeni glasnici
obrativši se Kàlaketi koji se nalazio u kući. Oni su rekli: "O kralju! Kako to da ti stojiš u kući miran
i bezbrižan kada se vojska posve približila gradu. Bolje što je prije moguće izađi iz grada s tvojom
golemom vojskom." Snažni se Kàlaketu tada, čuvši njihove riječi, uspeo na kočiju te je brzo izašao
iz grada. Kralj Haihaya, na drugoj strani, pateći zbog nevolje svoje drage žene, iznenada je došao
tamo jašući na konju. Tada i tamo došlo je do strašne bitke između dvije strane i svatko je udarao
protivnike sa zašiljenim oružjima i sve okolo plamtilo je žarom bitke. Dok se strašna bitka odvijala,
Haihaya, Lakìmãn sin, pogodio je Kàlaketu, kralja Daitya, veoma snažnom toljagom (Gadà). Tako
pogođen Gadom, gospod Daityā pao je na tlo kao planina pogođena munjom, te je umro. Sve
Ràkìase od straha su pobjegli na sve strane. Yaíovatã je tada žurno radosna srca otišla Ekàvalã, te
joj se počela obraćati ugodnim riječima. Ona je rekla: "O draga! O draga! Dođi, dođi, veliki ratnik,
princa Ekavãra, u strašnoj je bitki ubio Gospoda Daitya. Taj kralj sada čeka, umoran usred svojih
vojnika. On je od mene već čuo o tvojoj ljepoti i osobinama; i sada očekuje da te vidi. O ti kosa
pogleda! Zadovolji sada tvoje oči viđenjem toga kralja koji je kao Kupid. Kada sam mu prethodno
na obalama Gangesa opisala tvoju ljepotu i osobine, on se zaljubio i sada je žalostan i želi te
vidjeti." Čuvši ovo, Ekàvalã, odlučna da mu ode, ali pošto još nije bile udana, se posramila i prepala.
Ona je mislila o tome kako da vidi princa ako je još neudana? Ona je mislila da bi se moglo dogoditi
da bi je on, bivajući pod utjecajem strasti, mogao uhvatiti za njene ruke. Tako mučena ovom mišlju,
ta je kraljeva kćer, tužnoga izgleda, i slabo odjevena, otišla s Yaíovatã na palankinu kojega su
muškarci nosili na leđima. Videći tu kraljevu kćer krupnih očiju da tamo dolazi, princ je rekao: "O
ljepotice! Moja dva oka veoma žude da te vide. Zadovolji moje oči i um i dođi preda me." Videći
strastvenoga kralja i kraljevu kćer veoma posramljenu, Yaíovatã, koja je poznavala pravila
pristojnosti, rekla je princu: "O prinče! Otac moje drage prijateljice izrazio je želju da je zaruči za
tebe. Ona ti je također pokorna. Zato će do vašega susreta sigurno doći. O kralju! Čekaj; odvedi je
njenome ocu; i on će propisno obaviti ceremoniju vjenčanja i zaručiti je za tebe. Znaj da je ovo
posve sigurno." Kralj je prihvatio njene riječi kao poštene i istinite, i povevši ove dvije žene sa
sobom, sa svojom je vojskom otišao Ekàvalãnu ocu. Ekàvalãn se otac veoma razveselio saznavši da
mu dolazi kćer, i praćen ministrima, žurno je krenuo ka njoj. Nakon dugo vremena kralj je opet
vidio svoju kćer koja je bila tada bila slabo odjevena te se tome veoma razveselio. Yaíovatã mu je
tada podrobno opisala što se zbilo. Kralj je zatim sa svojim ministrima, s velikom ljubavlju,
učtivošću i obzirnošću, doveo Ekavãru u svoju kuću i povoljnoga je dana, u skladu s propisanim
ceremonijama i ritualima, obavio ceremoniju Ekàvalãna vjenčanja s princem. Kralj je tada poklonio
mnogo odjeće, ukrasa, dragulja i stvari za uređenje kuće i mnoge druge stvari i iskazao svoje
dužno poštovanje, te je svoju kćer zajedno s Yaíovatã poslao kući kralja Haihaye. Tako je
ceremonija vjenčanja bila obavljena i Lakìmãn se sin radosno vratio svojoj kući, te je sa svojom
ženom počeo uživati u mnogim zadovoljstvima. Zatim, tijekom vremena, kroz Ekàvalãnu maternicu
kralj Haihaya dobio je sina nazvanog Kritavãrya. Sin ovoga Kritavãrye poznat je kao Kàrtavãrya. O
kralju! Tako sam ti sada opisao porijeklo Haihaya dinastije.
Ovdje završava Dvadesettreće Poglavlje u Šestoj Knjizi o bitki između Haihaye i Kàlakete u
Mahà Puràçi Írã Mad Devã Bhàgavatam od Maharìi VedaVyàse.
L
POGLAVLJE XXIV.
H1-5. Kralj Janamejaya reče: "O Bhagavàne! Ja nisam zasićen pijenjem božanskih
milozvučnih nektarolikih riječi iz tvojih usana. Ti si mi potanko opisao čudesnu i šaroliku priču o
porijeklu Haihaya dinastije; ali, O Muni! U mome se umu pojavilo zanimanje da saznam nešto više
o ovome predmetu. Vidi! Taj Bhagavàn Viìçu, Lakìmãn Gospod, Deva Devā, Vladar cijelog ovog
Svemira i Uzrok Kreacije, Održavanja i Uništenja, iako najbolji među Puruìama, trebao je preuzeti
oblik konja. On nije podložan propadanju i On je neovisan, kako je onda On postao ovisan? Otkloni
ovu moju dvojbu. O najbolji među Munijima! Ti si sveznajuć; zato zadovolji moju radoznalost i opiši
ovaj čudesni događaj."
6-16. Vyàsa reče: "O kralju! Slušaj što sam davno čuo od Nàrade o ovome pitanju. Iz uma
rođeni Brahmin sin Nàrada, vrlinom svoga Tapasa, dobio je moći da ide bilo gdje, on je znao sve,
bio je mirne i tihe prirode, drag svima i bio je pjesnik. Jednom prilikom on je otišao na put oko
svijeta, svirajući svoju lutnju. Jednoga dana on je došao u moj Àíram, pjevajući mnoge hvalospjeve
Brihat Rathantara Sàma Vede i milozvučnu nektaroliku Gàyatrã, Davateljicu Oslobođenja. O kralju!
Na obali rijeke Sarasvatã nalazilo se sveto mjesto hodočašća po imenu Íamyàpràsa, koje je takoreći
sjajilo srećom i znanjem. Tamo se nalazilo moje utočište. Videći tog sjajnog Êiìija Nàradu, sina Oca
Brahme, da dolazi, ja sam ustao i propisno mu ponudio Pàdyu (vodu za pranje stopala) i Arghu
(nuđenje obožavanja) itd., te sam ga obožavo. Kada je Muni, sjaja bez premca, sjeo na Àsan, ja sam
sjeo pokraj njega. Tada, dok se Nàrada, Davatelj Znanja, nalazio u miru, propisno sam mu postavio
isto pitanje koje si ti upravo sada postavio meni. Ja sam mu rekao: "O najbolji među Munijima!
Kakvu sreću imaju bića rađajući se na ovome svijetu? Ja je nikad ne nalazim na nikojem mjestu i u
ničemu, ovo mogu reći sa sigurnošću. Zašto onda uzvišene osobe obavljaju Karmu, opčinjeni
čarima svijeta. Gledaj! Ja sam se rodio na otoku. Čim sam se rodio, moja me je majka ostavila.
Bespomoćan, ja sam odrastao u šumi kako mi je moja Karma dozvoljavala. Zatim sam na planini
obavio veoma strogu Tapasyu pred Mahàdevom, Devom Deva, sa željom da dobijem sina.
17-38. Kao plod toga dobio sam Íuku kao sina, prvoga među među Gnosticima, te sam ga
potpuno podučio bit Veda od početka do kraja. Devarìi! Kada je moj sin dobio mudrost od tebe, on
je napustio ovaj svijet čak iako sam ja bio žalostan zbog odvajanja od njega jadikujući glasno i on je
otišao na sljedeći svijet. Veoma žalostan zbog odvajanja od moga sina, ja sam napustio planinu
Meru. Tada sam veoma smršavio zbog odsutnosti moga sina kojega sam veoma volio; i postavši
veoma žalostan i znajući da je ovaj svijet iluzija, sjetio sam se majke i otišao u Kuru Jàçgala oblast.
Kada sam čuo da se kralj Íànatanu oženio mojom majkom, izgradio sam utočište na svetoj obali
rijeke Sarasvatã i ostao sam tamo. Kada je kralj Íànatanu otišao u naredni svijet, moja je neporočna
majka ostala s dva sina. U to vrijeme Bhãìma je preuzeo brigu za njih. Inteligentni Gaègin sin
Bhãìma Deva na prijestolje je postavio Chitràngadu. Kratko nakon toga, Chitràngada, izgledajući
kao drugi Kupid i izvanredno lijep, otišao je u čeljusti smrti. Majka Sarasvatã našla se u žalosti zbog
smrti svoga sina Chitràngade, te je počela jadikovati za njim. O kralju! Znajući da je moja majka
veoma žalosna, ja sam otišao njoj. Bhãìma i ja utješili smo je riječima nade. Bhãìma Deva nije bio
sklon ženidbi i postajanju kraljem; i zato je na prijestolje postavio mlađega brata, snažnoga
Vichitravãryu. O kralju! Bhãìma je svojom vlastitom snagom porazio kraljeve i doveo dvije kćeri
kralja Kàíãràjia, te ih predao Satyavatã, tako da bi ih ona dala Vichitravãryi. Zatim, povoljnoga dana i
povoljne Lagne (trenutka) kada je ceremonija vjenčanja moga brata bila obavljena, ja sam se
razveselio. Moj brat, veliki strijelac, kratko nedugo iza toga bio je napadnut sušicom i tako umro
nemajući potomaka. Tada se moja majka veoma ražalostila. Videći mrtva muža, dvije Kàíãràjijeve
kćeri bile su spremne zaštiti svoju religiju čistoće, te su rekle njihovoj punici, žalosnoj i očajnoj:
"Nas dvije pridružit ćemo se našim muževima i postati Satã (tj. spalit ćemo se s našim muževima).
O Devã! Mi ćemo ići na Nebesa s tvojim sinom. Mi, dvije sestre, uživat ćemo s njime u Nandana
Vrtu." Majka ih je veoma voljela i s dozvolom Bhãìma Deve, uspjela ih je odvratiti od toga
odvažnoga pokušaja. Kada su sve pogrebne ceremonije Vichitravãrye bile obavljene, moja se majka
savjetovala s Bhãìmom te se sjetila mene. Čim se ona sjetila mene, ja sam smjesta znao za njena
mentalna osjećanja te sam žurno došao u Hstinànagaru, i sa mojom naklonjenom glavom pao sam
ničice pred njena stopala, i sklopljenih dlanova obratio sam se mojoj majci koja je bila veoma
zahvaćena vatrom žalosti zbog smrti njena sina. Ja sam joj rekao: "O Majko! Ja sam tvoj sluga;
naredi mi što da uradim. O Majko! Ti si moje najveće mjesto hodočašća i ti si moje najveće
božanstvo; ja sam veoma zabrinut otkad sam došao ovdje; reci mi tvoju želju."
39-44. Vyàsa reče: "O najbolji međ Munijima! Kada sam ovo rekao stojeći pred njom, ona je
pogledala u Bhãìmu koji se nalazio blizu, te je rekla: "O dijete! Tvoj je brat umro od sušice; zato
sam ja veoma žalosna zbog straha da obitelj ne izumre. O inteligentni! Radi produžetka loze, ja sam
te s dozvolom Gaègina sina danas pozvala ovdje Samàdhi Yogom. O Paràíarin sine! Očuvaj
Íànatanuovu lozu koja je sada blizu izumrća. O Vyàsa Deva! Oslobodi me ove žalosti od izumrća
loze. Kàíãràj ima dvije kćeri, čestite i dobre i obdarene mladošću i ljepotom. O veoma iteligentni!
Bolje imaj odnos s njima i spasi obitelj Bharate začevši sinove. Tim činom nećeš počiniti nikakav
grijeh."
45-55. Vyàsa reče: "O Devarìi! Čuvši majčine riječi, ja sam se veoma zabrinuo te sam joj
ponizno rekao: "O Majko! Dodirnuti ženu drugoga veoma je griješni čin; poznavajući dobro stazu
Dharme, kako da je svjesno i namjerno narušim? Maharìiji također kažu da je žena mlađega brata
kao kćer. Poznavajući sve Vede, kako da uradim ovo preljubničko djelo kuđenja vrijedno? Zaštiti
lozu obitelji zakonitim načinima nikad ne bi trebalo uraditi; jer tada očevi griješnika nikad ne mogu
prijeći ovaj ocean svijeta. Kako može onaj, tko je duhovni učitelj sviju, i sastavljač svih Puràça,
svjesno obaviti ovaj čin koji je strašno sebičan i loš i odvratan u svojoj prirodi." Moja je majka bila
veoma izgubljena u oceanu žalosti zbog gubitka svoga sina; tako da bi produžila obitelj, ona mi je
opet došla jecajući, te je rekla: "O Paràíarin sine! Ako uradiš što ti ja kažem, nećeš počiniti nikakav
grijeh. O dijete! Ako su razborite riječi Gurua čak pogrešne, čovjek bi im se trebao pokoriti prema
tradiciji Íiìîa. Zato, O dijete! Uradi ono što ti kažem i sačuvaj moj ugled; nikakav grijeh time nećeš
üpočiniti. O dijete! Dobro razmisli. Tvoja je majka veoma žalosna i sva izgubljena u oceanu žalosti;
zato je tvoja najviša dužnost učiniti je sretnom začevši dijete radi produžetka obitelji." Čuvši riječi
moje majke, Bhãìma, Gaègin sin, vješt u pronalaženju istine u skladu s Dharmom, rekao mi je: "O
Dvaipàyana! Ti si potpuno bezgriješan; ti stoga ne bi trebao raspravljati o ovom predmetu; pokori
se riječima tvoje majke i budi sretan."
56-61. Vyàsa reče: "O kralju! Čuvši njegove riječi i zahtjev moje majke, ja sam odlučio
uraditi ovu veoma mrsku stvar neustrašiva srca i bez ikakve sumnje. Kada je Ambikà dovršila svoje
pranje nakon mensturacije, ja sam dragovoljno tijekom noći imao odnos s njom; ali ta žena, videći
moju ružnu asketsku pojavu, nije mi bila sklona; ja sam tada prokleo tu lijepu ženu ovako: "Budući
si zatvorila svoje oče pri prvom odnosu sa mnom, tvoj će se sin roditi slijep." O Muni! Drugoga
dana, kada sam bio sam, moja mi je majka rekla: O Dvaipàyana! Hoće li Kàíãràjieva kćer roditi
sina?" Ja sam se tada poklonio mojoj majci i, srameći se, rekao: "O Majko! Sin će se roditi slijep,
kroz moje prokletstvo" O Muni! Majka me je tada oštro izgrdila, rekavši: "O dijete! Zašto si
prokleo Ambikina sina da se rodi slijep?!"
Ovdje završava Dvadesetčetvrto Poglavlje Šeste Knjige o razgovoru između Vyàse i Nàrade
u Mahà Puràçi Írã Mad Devã Bhàgavatam od 18.000 stihova od Maharìi Veda Vyàse.
L
POGLAVLJE XXV.
H
1-10. Vyàsa reče: "O kralju! Majka se zapanjila čuvši moje riječi. Veoma se zabrinuvši
zbog sina, ona mi se obratila ovako: "O dijete! Kćerka tvoga brata, Kàíãràjieva kćer Ambalika, je
udovica; ona je veoma žalosna; ona je nadarena svim povoljnim znacima i svim dobrim osobinama;
bolje imaj odnos s tom lijepom mladom ženom i dobij dijete prema tradicija Íiìîa. Osobe rođene
slijepe nemaju pravo da budu kraljevi. Zato učini što ti kažem i stvori lijepoga sina i zaštiti moju
čast." Vyàsa nastavi: "O Muni! Čuvši riječi moje majke, ja sam čekao u Hastinapuri dok Ambalika,
Kàíãràjieva kćer, kovrčave kose, nije došla sama naredbom svoje punice, veoma se posramivši.
Videći mene, asketu grudičave kose i bez ikakvih ljubavnih osjećanja, njeno se lice počelo znojiti;
njeno je tijelo poblijedilo i u njoj nije bilo nikakve ljubavi prema meni. Kada sam pokraj sebe vidio
tu ženu koja se tresla i koja je bila blijeda, ja sam joj gnjevno rekao: "O ti lijepa struka! Budući si
problijedila, neka tvoj sin bude blijed." Rekavši joj ovo, ja sam proveo noć s Ambalikom. Nakon
uživanja u njoj oprostio sam se od moje majke i otišao u moje boravište.
11-21. U odgovarajuće vrijeme, dvije se kraljeve kćeri rodile sinove, jedan je bio slijep, a
drugi blijed. Ambikin sin bio je nazvan Dhritaràìîra; a Ambalikin sin bio je nazvan Pàçáu, jer je bio
Pàçáu (blijede) boje. Majka je bila veoma tjeskobna kada je vidjela dva sina u tim stanjima. Nakon
jedne godine ponovno me je pozavala i rekla: "O Dvaipàyana! Ove dvije osobe nisu prikladne da
postanu kraljevi; zato prema mojoj želji začmi još jednoga sina. Kada sam se složio s time, ona se
veoma obradovala, i u odgovarajuće vrijeme tražila je od Ambike da ima odnos sa mnom i rodi sina
obdarenog izuzetnim osobinama i prikladnog da očuva lozu Kuru dinastije. Mlada zbog svoje
sramežljivosti nije rekla ništa. Ali kada sam noću, prema riječima moje majke, otišao u spavaću
sobu, Ambika mi je poslala Vichitravãryinu služavku, punu mladosti i ljepote, i okićenu raznim
nakitom i odjećom. Ta služavka lijepe kose i držanja kao u labuda okićena vijencima i crvenom
sandalovom pastom, došla je meni s mnogim očaravajućim kretnjama i ponudivši mi sjedište na
krevetu, našla se progutana u ljubavnim osjećanjima. O Muni! Ja sam bio zadovoljan njenim
kretnjama i ljubavnim igrama i tako sam proveo noć, punu ljubavi prema njoj, i zabavljao se i imao
odnos s njom. Konačno, ja sam joj radosno dodijelio milost rekavši joj: "O sretna ženo! Tvoje dijete,
koje sam ja začeo, bit će nadareno svim dobrim osobinama, bit će lijepo, upućeno u sve srži
Dharme, tiho, mirno i istinoljubivo."
22-34. U odgovarajuće vrijeme, njoj se rodilo dijete po imenu Vidura. Tako sam ja imao tri
sina; i u meni se tada pojavila Màyà i ideja kako su oni moji sinovi. Kada sam opet vidio moja tri
sina, junake i pune snage, žalost zbog odvajanja od moga sina Íuke iščezla je iz moga uma. O
Gospode Dvija (dva puta rođenih)! Màyà je veoma moćna i onima koji nisu gospodari svojih čula
veoma je teško odbaciti je. Ona vara čak i mudrace, iako ne posjeduje nikakav oblik, temelj ili
podršku. Ja nisam mogao pronaći nikakav mir, čak ni i u šumi, budući je moj um bio privržen mojoj
majci i djeci. O Muni! Moj se um tada počeo klatiti kao njihalo i tada sam neko vrijeme bio u
Hastinàpuri, a neko vrijeme na obali rijeke Sarasvatã. Nisam mogao ostati na nekom određenom
mjestu. Zahvaljujući sposobnosti rasuđivanja, u mome bi umu katkada bljesnulo znanje: "Čiji su
ovo sinovi? Privrženost nije ništa drugo do varka. Nakon moje smrti oni neće imati pravo obaviti
moju Íràddha ceremoniju. Ovi su sinovi začeti na načine koje Dharma ne odobrava; kakvu mi
sreću oni mogu donijeti?" O Muni! Snažna Màyà u meni je prouzročila ovu obmanu. Znajući da je
ova Samsàra nestvarna, Jao! Ja sam pao u ovaj bunar Tame obmane. Ovako sam ja jadikovao kada
sam mislio o ovome i kada sam bio sam na usamljenome mjestu. Kada je kasnije kroz
posredovanje Bhãìme, snažni Pàçáu dobio kraljevstvo, ja sam bio zadovoljan što vidim napredak
moga sina. O Muni! Ovo je također djelo Màye. Kćer kralja Suràsene, po imenu Kunti, i kćer kralja
(od) Madre, po imenu Màdrã, postale su dvije lijepe Pàçáuove žene. Bràhmaça je prokleo Pàçáua
da će umrijeti ako bude imao odnos s ikojom ženom pa se on zato suzdržavao od toga i napustivši
svoje krajevstvo, sa svoje dvije žene otišao je u šumu. Saznavši da Pàçáu ide u šumu, ja sam osjetio
bol i otišao sam svome sinu koji je bio s dvije žene i utješivši ga, došao sam u Hastinàpuru, gdje
sam imao razgovor sa Dhritaràìîrom i zatim sam se vratio na obale rijeke Sarasvatã.
35-40. U svome šumskom životu, Pàçáu je od svojih žena putem Deva Dharme, Vàyua,
Indre i blizanaca Aívina dobio pet sinova. Dharma, Vàyu i Indra s Kunti su začeli tri sina,
Yudhiìîhiru, Bhãmasenu i Arjunu; a dva Aívina, Màdrã su začeli dva sina, Nakulu i Sahadevu.
Jednom se Màdrã, puna mladosti i ljepote, sama nalazila u osamljenome mjestu i Pàçáu, videći je,
obgrlio ju je i zbog prokletstva umro. Kada je pogrebni oganj bio plamsao, krjeposna je Màdrã ušla
u vatru i umrla Satã smrću. Kunti je bila spriječena da to uradi jer je ona morala odgajati i brinuti se
o dječacima. Muniji su zatim odveli žalosnu Kunti, Íïraseninu kći, koja je ostala bez muža, u
Hastinàpur i predali je plemenitima Bhãìmi i Viduri. Kada sam ja ovo saznao, bio sam veoma
uznemiren videći bol i zadovoljstvo od kojih su patili drugi ljuidi. Bhãìma, Vidura i Dhritaràìîra
počeli su odgajati Yudhiìîhiru i ostale jer su ih smatrali sinovima njihovoga najdražeg Pàçáua.
Okrutni i poročni sinovi Dhritaràìîre, Duryodhana i ostali međusobno su se ujedinili te su se
počeli grozno sukobljavati s Pàçáuovim sinovima. Droçàchàrya je slučajno došao tamo i Bhãìma se
prema njemu ponio s velikim poštovanjem, te je tražio od njega da ostane u Hastinàpuri i odgaja
Kuruove sinove. Karça je bio rođen od Kunti kada je ona bila mlada i neudana; i čim se on rodio
ona ga je napustila. Vozač (bojnih kola) Sïta (drvodjelac) Adhiratha našao ga je na rijeci i odgojio.
Karça je bio najistaknutiji među junacima i zato veliki miljenik Duryodhane. Neprijateljstvo između
Bhãme i Duryodhane, i td., počelo je rasti dan za danom. Dhritaràìîra, imajući na umu teško stanje
svoje djece, odredio je da mjesto stanovanja Pàçáuovoih sinova bude grad Vàraçàvati da bi svađe
prestale. Zbog neprijateljstva, Duryodhana je naredio svome dragom prijatelju Purochani da tamo
za Pàçáave sagradi kuću od lako zapaljivoga matrijala. O Muni! Kada sam čuo da su Kunti i njenih
pet sinova izgorjeli u toj kući, našao sam se u oceanu žalosti i mislio sam o tome kako su oni bili
moji unuci. Bio sam svladan žalošću, te sam počeo tražiti ih duboko u šumama dan i noć i konačno
sam ih, mršave i veoma žalosne, našao u gradu Ekachakri.
51-63. Tada sam se veoma obradovao što ih vidim, te sam ih naskoro nakon toga poslao u
grad kralja Draupade. Odjeveni u kožu srne, oni su žalosni u odjeći Bràhmiça otišli tamo i ostali na
kraljevskome dvoru. Snažni Arjuna pokazao je vještinu i probio znak (oko ribe) i dobio Kriìçu,
kćer kralja Draupade. Naredbom majke Kunti, petero braće su je prihvatili za ženu. O Muni! Ja
sam se veoma razveselio videći da su se svi oni oženili. Zatim su Pàçáave, zajedno sa Pànchàlã,
otišli su u Hastinàpuru. Dhritaràìîra je tada odredio Khànáavaprasthu za boravak Pàçáava. Viìçu,
sin Vasudeve, tada je s junakom Arjunom obavio Yajéu i zadovoljio Veliku Vatru. Pàçáave su zatim
obavili Ràjasuya žrtvovanje i to me je veoma obradovalo. Videći sjaj i blagostanje Pàçáava i veliku
lijepu dvoranu za skupove, izuzetno umjetnički napravljenu, Duryodhana je takoreći, bio sagoren
zlobom i napravio je pripreme za kockanje, veoma pogubno po njegovim posljedicama. Íakuni je
bio stručnjak u varanju, a Yudhiìîhira, Dharmin sin, nije bio vješt u ovoj igri. Stoga je Duryodhana
uredio da Íakuni igra za njega, te je ukrao sve što je Yudhiìîhira imao, i konačno je na
kraljevskome skupu uvrijedio Draupadinu kćer Yàjéasenã i zadao joj mnogo nevolja. Pàçáave su
zatim s Pànchàli otišli u izgon u šumu u trajanju od dvanaest godina. Ja sam bio veoma nesretan
čuvši to. O Muni! Iako ja znam sve o Sanàtan Dharmi, ipak sam bio obmanjen i progutan u ovome
svijetu boli i zadovljstava. Tko sam ja? Kome ovi sinovi pripadaju? Moj um luta dan i noć misleći o
svemu ovom. O Muni! Što da radim? I gdje da idem? Ja nigdje ne nalazim sreću; moj um stalno luta
tamo amo i nikad ne miruje. O najbolji među Munijima! Ti si sveznajuć; razriješi moje dvojbe tako
da moja umna groznica bude umirena i da ja zadobijem sreću."
Ovdje završava Dvadesetpeto Poglavlje o Vyàsinu pitanju Nàradi o Màyi u Írã Mad Devã
Bhàgavatamu od 18.000 stihova od Maharìi Veda Vyàse.
L
POGLAVLJE XXVI.
H
1-13. Vyàsa reče: "O kralju! Kada sam ga upitao zašto me je snašla ova obmana,
Maharìi Nàrada se nasmiješio te je rekao: "O Paràíarin sine! Ti si temeljito upoznat sa svim
Puràçama. Zašto onda postavljaš ovo pitanje? U ovoj Samsàri nema nijedne utjelovljene duše koja
je slobodna od ove Mohe. Brahmà, Viìçu, Rudra, i ostale Deve, Íanaka, Kapila i ostali Êiìiji, svi su
oni opkoljeni Màyom i tako putuju po ovoj stazi Samsàre. Ljudi me poznaju kao Jéànina; ali i ja sam
zbunjen kao običan čovjek. Sada ću ti pričati što se meni bilo dogodilo kada sam bio prevaren od
strane Màye; slušaj pažljivo! O Vàsavãn sine! Zbog ove Mohe ja sam prethodno proživio velike
nevolje i boli. Jednoga smo dana Parvata i ja, dva Devarìija, zajedno otišli iz Devaloke da bi
posjetili izvrsnu oblast zemlje po imenu Bhàrata (Indija) i tako smo došli u Martyloku ili zemlju
smrtnika. Tada smo počeli putovati po raznim mjestima i vidjeli smo mjesta hodočašća i sveta
mjesta i utočišta Munija. Prije nego što smo napustili Devaloku savjetovali smo se i sklopili
dogovor da dok budemo putovali po površini zemlje nećemo međusobno skrivati naša osjećanja,
bilo da su ona loša ili dobra. Ako se u nama pojavi želja da dobijemo bilo što, bogatstvo ili žene za
užitak, što god da se pojavi u umu ikoga od nas, mi ćemo to trebati reći jedan drugome. Napravivši
ovaj dogovor, mi smo kao Muniji otišli putovati po ovoj zemlji. Tako lutajući svuda po ovoj zemlji,
na kraju ljetnoga doba, kada je započelo kišno doba, došli smo u lijepi grad kralja Íanjaye. Kralj
nam je iskazao veliko poštovanje i obožavao nas je s predanošću. Od tada smo ostali četiri mjeseca
u njegovoj kući.
14-33. Tijekom četiri mjeseca kišnoga doba, ceste su uvijek gotovo neprohodne; stoga je
mudro ostati na jednome mjestu. Tijekom osam mjeseci, Dvije bi uvijek trebali biti vani radi
nekoga posla. Uzimajući sve ovo u obzir, mi smo ostali u kući kralja Íanjaye. Plemeniti kralj rado i
s poštovanjem prihvatio nas je kao goste i udovoljavo svim našim potrebama. Kralj je imao veoma
lijepu kćer, lijepih zubiju, po imenu Damayantã. On joj je naredio da se brine o nama. Ta princeza
krupnih očiju, izuzetne sposobnosti rasuđivanja, bila je veoma poduzetna, dan i noć. Ona je počela
služiti nas obojicu. U odgovarajuće vrijeme ona nam je davala vodu za naše kupanje, izvrsni objed,
hranu, ručnike za čišćenje i tranje naših lica, zapravo sve što smo željeli. Ona je uvijek bila
spremna udovoljiti svemu što smo mi željeli, bilo da se radilo o hlađenju, nuđenju sjedala, ležaja,
što god nam je trebalo. Na ovaj nas je način ona služila. Mi smo također bili uposleni u proučavanju
Veda i onim radnjama koje one propisuju. O Dvaipàyana! Ja sam zatim tada običavao skladno i s
dobrim Svarama pjevati s lutnjom u mojim rukama milozvučne Sàma Gàyatri pjesme. Princeza je
osobno obožavala pjesme i kada je čula ove Sàma pjesme koje očaravaju čovjekov um, ona mi je
postala privržena počevši mi pokazivati znakove naklonosti. Dan za danom njena naklonost prema
meni postajala je sve jača. Videći je privrženu mi, moj je um također postao naklonjen njoj. Tako se
princeza našla pod utjecajem ljubavnih osjećanja koje je gajila prema meni, te je počela praviti malu
razliku između hrane i ostalih stvari ponuđenih meni i Parvati. Ja bih za svoje kupanje dobio toplu
vodu, a Parvata hladnu; kada se hrana služila ja bih dobio finu skutu, a Parvata samo surutku. Ja
bih za spavanje dobio lijepo pripremljen krevet, a Parvata samo komad šporke plahte za leći na
njega. Tako je princeza mene počela služiti s velikom ljubavlju i predanošću, ali ne i Parvatu. Lijepa
me je žena počela gledati očima ljubavi; dok na Parvatu nije gledala tako. Parvata je bio veoma
iznenađen što vidi sve ovo, te je u sebi mislio ovako: "Što je ovo?" Parvata me je zatim nasamo
upitao: "O Nàrada! Reci mi sve. Princeza s mnogo obzira i naklonosti pokazuje duboku ljubav
prema tebi; ona te služi ukusnim jelima ali tako se ne ponaša prema meni. Zato sumnjam, videći
ovu razliku koju ona pravi između mene i tebe, da kćer kralja Íanjaye cijelim svojim srcem i dušom
želi tebe za svoga muža. I ti također želiš nju za svoju ženu. To sam shvatio videći kako se ona
ponaša prema tebi; jer naklonost i ljubav koji borave u čovjeku pokazuju se vanjskim izražavanjem
očima i licem. O čemu god da se radi, O Muni! Sada mi reci istinu; nemoj govoriti laži. Kada smo
otišli s Nebesa, mi smo sklopili ovaj sporazum; sada ga se sjeti."
34-42. Nàrada reče: "Ovaka iznenada zapitan od Parvate, ja sam se veoma posramio, te sam rekao:
"O Parvata! Ova princeza krupnih očiju spremna je da me uzme za muža i ona je također mene
veoma privukla." Kada je Parvata čuo sve ovo, on se veoma naljutio, te je opetovano rekao: "Fuj! O
Nàrada! Fuj! O Nàrada! Ti si se prvo zakleo i zatim si me prevario. Zato, O varalico pijatelja! Ja te
proklinjem neka tvoje lice postane kao u majmuna." Kada me je uzvišeni Parvata ovako prokleo,
moje se lice smjesta pretvorilo u ono od majmuna, ono je bilo produljeno i izobličeno. Ja mu se
nisam ostao dužan, iako je on bio sin moje sestre. Ja sam se također naljutio i prokleo njega,
rekavši: "Tvoje će putovanje na Nebesa sigurno biti spriječeno. Ti se nećeüš moći vratiti na Nebesa.
O Parvata! Budući si me teško prokleo zbog moje tako beznačajne greške, ja vidim da si ti veoma
jadan. Bilo kako bilo, na zemlji ćeš morati dugo ostati." Čuvši ovo, Parvata se veoma ražalostio, te
je otišao iz grada. Moje je lice smjesta postalo kao u majmuna. Kraljeva kćer veoma se ražalostila
videći moje lice izobličeno u ono od majmua. Od tada je više nisam vidio da je bila tako radosna
kao ranije; ali njena želja da sluša moje sviranje lutnje ostala je kakva je bila i ranije."
43-52. Vyàsa reče: "O Muni! Što se zatim dogodilo? Kako si se oslobodio tvoga prokletstva i
kako si opet dobio tvoje lice čovjeka? Gdje je Êiìi Parvata otišao? Kada i kako ste se opet
sprijateljili? Milostivo mi potanko opiši sve ovo." Nàrada reče: "O veoma inteligentni! Što da ti
kažem o prirodi Màye? Kada je Parvata ljutito otišao, kraljeva me je kćer počela služiti s većom
pažnjom nego ranije. Iako je Parvata otišao, ja sam ostao tamo, i videći moje majmunoliko lice, ja
sam se veoma rastužio i ražalostio i veoma me uznemiravala briga oko toga što će mi se dogoditi
iza toga. Kralj Íanjaya vidio je da je njegova kćer ulazila u svoju mladost te se obratio premijeru
glede njene udaje. On je rekao: "Došlo je vrijeme za udaju moje mile kćeri; sada ću je udati u
skladu s propisnim ritualima i ceremonijama. Reci mi koji princ, glede ljepote, sposobnosti,
velikodušnosti, smirenosti, strpljenja i junaštva i da je iz dobre obitelji, zavrijeđuje da je dobije."
Premijer je rekao: "O kralju! Na ovoj zemlji ima mnogo prinčeva koji su u svakom pogledu
prikladni za tvoju kćer. Ti možeš pozvati koga god želiš i dati mu tvoju kćer zajedno sa slonovima,
konjima, kočijama, bogatstvom, draguljima i dragim kamenjem."
53-57. Damayantã, znajući za namjeru svoga oca, preko služavke je obavijestila svoga oca o
svojoj osobnoj želji. Ona je rekla služavki da se njenome ocu obrati ovako: "Kada moj otac bude
udobno sjedio otiđi mu i nasamo mu reci da sam ja očarana očaravajućim Nàda zvukom velike
lutnje koju svira Maharìi Nàrada i da sam ga ja izabrala za svoga mladoženju. Nijedna mi druga
osoba neće biti draga." Nadalje mu reci: "O oče! Udaj me za Nàradu i tako ispuni moju želju; O
poznavatelju Dharme! Ja neću uzeti nikoga drugog osim Nàrade. O oče! Ja sam sada izgubljena u
ugodnom i veselom Nàda oceanu (ocean zvuka) blaženstva, u kojemu nema ničega što narušava
sreću, koji je bez Nakre, krokodila, i riba, Timingala, itd. (opasnih životinja) i bez ikakva slana
okusa; moj um neće biti zadovoljen nijednom drugom stvari."
Ovdje završava Dvadesetšesto Poglavlje Šeste Knjige o Nàradinu opisu njegove vlastite
Mohe u Mahà Puràçi Írã Mad Devã Bhàgavatam od 18.000 stihova od Maharìi Veda Vyàse.
L
POGLAVLJE XXVII.
H1-13. Nàrada reče: "Čuvši kćerine riječi izrečene preko njene služavke, kralj se
obratio kraljici Kaikeyã, ljupkih očiju, koja se nalazila pokraj njega, ovim riječima: "Jesi li čula što je
rekla služavka? Damayantã je mentalno za svoga muža izabrala majmunolikoga Nàradu. Što je ona
mislila? To je nesumnjivo veoma glupa odluka. Njegovo je lice kao u majmuna; kako da zaručim
moju kćer za njega? Gdje je ružni prosjak Nàrada! I gdje je moja kćer Damayantã? Brak među njima
posve je nepravedan; do njega nikako ne bi trebalo doći. O ljepotice lijepe kose! Bolje je pozovi
nasamo i iznesi joj činjenice o kojima govore Íàstre i starije osobe, i navedi je da odustane od te
nerazumne odluke." Čuvši riječi svoga muža, Damayantãna je majka nasamo pozvala svoju kćer i
rekla joj: "O dijete! Pogledaj ovo tvoje lijepo lice! I pogledaj majmunoliko Nàradino lice? Ti si
pametna i bistra; kako si dozvolila da ta svlada ovakva obmana? O dijete! Ti si kraljeva kćer. Tvoje
je tijelo nježno kao biljka penjačica. A Nàrada uvijek maže svoje tijelo pepelom; njegovo je tijelo
stoga veoma grubo. O čista djevojko! Kako ćeš ti izmjenjivati riječi s njim? Zašto pokazuješ svoju
naklonost ružnoj osobi? Kakvo zadovoljstvo nalaziš u tome? Ti bi se trebala udati za lijepoga
princa; odustani od ove prenagljene odluke; tvoj je otac veoma žalostan što je od služavke čuo
takve riječi. O ti nježna tijela! Prosudi sama, ima li ikoji inteligentni čovjek kojemu ne bi bilo žao
što se nježna puzavica ovija oko trnovitoga stabla? Čak i veoma glupa budala ne bi nikad hranila
devu, koja voli trnje, mekanim nježnim lišćem Betela. Kada tvoje doba za udaju dođe, reci sama,
kome neće biti žao da te vidi da ideš Nàradi i da ga grliš tvojim rukama? Nitko ne voli govoriti s
onim tko ima ružno lice; kako ćeš s njime moći provesti vrijeme do kraja tvoga života?"
14-29. Nàrada reče: "Čuvši majčine riječi, nježna Damayantã, sa svojim umom pažljivo
usredotočenim na mene, ovako se obratila svojoj veoma očajnoj majci: "O majko! Od kakve su
koristi lijepo lice i lijepi izgled onome tko nije na stazi ljubavi i koji uopće ne poznaje ljubavna
osjećanja. I od kakve su koristi takvoj neznalici bogatstvo i kraljevstva. Srne, koje lutaju po šumi,
bivajući očarane Nàda (zvukom) Rasom, predaju svoje živote pjevačima. One su tako sretne. Ali fuj
na osobe koje su neuke i bez osjećanja ljubavi. O majko! Êiìi Nàrada je dobro upućen u znanost
muzike sa sedam Svara. Nitko drugi osim Mahà Deve to ne poznaje. Život s neukom osobom je
udvaranje smrti svakoga trena. Nesposobnu bi osobu uvijek trebalao izbjegavati na svaki način,
neka je ona bogata ili lijepoga izgleda. Fuj na prijateljstvo s kraljevima koji su glupi i koji su naduti
od bahatosti. Daleko je bolje održavati prijateljstvo sa sposobnom osobom čak i ako je to prosjak.
Ostavljanje drugih okolnosti, čak samo radi izmjene riječî s mudrom osobom, čovjeka veoma
razveseljuje. Čovjek koji je dobro upućen u znanost muzike i koji poznaje Svaru, Gràmu,
Murchchanu (pojmovi iz znanosti muzike) i koji je profinjen u osjećanjima ljubavi, veoma je
rijedak. Čovjek koji je znalac u poznavanju Svare vodi drugoga na Nebo Kailàíu kao što rijeke
Ganges i Sarasvatã svojim vlastitim zaslugama vode čovjeka na Kailàíu. U ovo nema niti najmanje
sumnje. Onaj koji poznaje Svaru jest Deva u ljudskome tijelu; i onaj koji ne poznaje Svaru i njenih
deset stupnjeva je životinja premda ima ljudski oblik. Ne smatraj jelena životinjom jer je on očaran
kada čuje muzičke tonove. Otrovne zmije, iako nemaju uši, ushićene su kada svojim očima čuju
očaravajuću Nàda Svaru. Čak i njih treba hvaliti; ali fuj na ona ljudska bića koja imaju uši ali koja
niti malo nisu ushićena kada čuju Nàdu! Mala djeca osjećaju duboko zadovoljstvo kada čuju
muziku, ali fuj na one starije koji su bez sluha. Zar moj otac ne zna da je Êiìi Nàrada nadaren
mnogim sposobnostima? Tko u tri svijeta pjeva Sama pjesme kao on? Iz samog ovog razloga,
uistinu! Ja sam njega izabrala za svoga muža; kasnije, zbog prokletstva, lice Munija, oceana
sposobnosti, promijenilo se u ono od majmuna. Kinnare, vješti u znanosti muzike, imaju lica nalik
onima od konja; ali zar nisu oni dragi svima? Oni čak očaravaju Deve svojim ugodnim očaravajućim
pjesmama. O majko! Ljubazno reci mome ocu da sam ja već izabrala Nàradu za moga muža. Zato
neka me on preda u njegove ruke, bez ikakvih daljnjih zahtjeva u ovome predmetu."
30-40. Nàrada reče: "Čuvši kćerine riječi, ta čista krjeposna kraljica, znajući za njenu
duboku naklonost meni, ovako se obratila kralju: "O kralju! Povoljnoga dana i povoljnoga trenutka
proslavi povoljno Damayantãno vjenčanje; kćerka je rekla da je već izabrala Nàradu za svoga
mladoženju i da ne može biti drugačije." Tako potaknut od strane kraljice, kralj Íanjaya je, u skladu
s odgovarajućim ritualima i pravilima obavio ceremoniju vjenčanja svoje kćeri. O Êiìi! Tako sam ja
ušao u bračni život i ostao tamo premda je moje srce stalno bilo uznemireno mišlju o mome
majmunolikom licu. Kada god bi princeza došla služiti me, mene bi mučilo sjećanje na moje
majmunoliko lice; ali njeno je srce sijalo od radosti kada bi me god vidjela; nikad, niti za tren, ona
nije bila žalosna ili potištena zbog moga lica. Na ovaj je način vrijeme prolazilo. Jednoga je dana
Muni Parvata, nakon posjećivanja mnogih mjesta hodočašća, došao tamo. Ja sam mu iskazao
veliko poštovanje i pripravno ga pozdravio; on je sjeo na izvrsni Asan bivajući veoma žalostan
videći me. Ja sam njegov ujak i ušao sam u bračni život; moje je lice postalo majmunoliko. Zato
sam bio veoma žalostan i zabrinut, te sam bio smršavio. Videći me takvoga, on je bio svladan
samilošću. On je tada rekao: "O Muni! Sada povlačim prokletstvo koje sam ranije bacio na tebe.
Slušaj! O Maharìi! Neka tvoje lice, mojim zaslugama, ponovno postane onako povoljno kakvo je
bilo ranije; sada osjećam samilost za kraljevu kćer."
41-52. Čuvši ovo, moje se srce također raznježilo i smjesta, s ciljem da ga oslobodim moga
prokletstva, ja sam rekao: "Neka ti sada tvoje putovanje na Nebesa ponovno bude omogućeno.
Sada ti dodijeljujem ovu posebnu milost s obzirom na moje prethodno proklestvo na tebi." O
Dvaipàyana! Na njegove riječi, pred našim očima, moje je lice postalo izuzetno lijepo kakvo je bilo i
ranije. Princeza Damayantã veoma se razveselila i smjesta je otišla majci i rekla: "O majko! Na
riječi Parvate, velikoga Munija, prokletstvo sa tvoga zeta je otklonjeno i on je postao lijep kao i
ranije i sjaj njegova tijela se također povećao. Kada je čula Damayantãne riječi, kraljica je bila
veoma ispunjena ekstazom i veseljem, te je žurno otišla obavijestiti kralja. Kralj Íanjaya je smjesta
otišao vidjeti Munija. Veliki se kralj veoma razveselio te je meni i mome nećaku Parvati dao veliko
bogatstvo, mnoštvo dragulja i dragoga kamenja kao miraz. O Dvaipàyana! Tako sam ti ispričao
moju staru priču kako sam iskusio jak utjecaj Màye. O povoljni! Zahvaljujući nestvarnoj prirodi
Guça, nalik magiji, nijedno utjelovljeno biće na ovome svijetu nije moglo biti sretno, niti je sretno
sada, niti će biti ubuduće. Požuda, bijes, pohlepa, ljubomora, privrženost, škrtost, i taština, su svi
veoma snažni; nitko nije u stanju svladati ih. O Muni! Tri Guçe, Sattva, Rajas i Tamas, isključivi su
uzroci dolaska u ovo tjelesno postojanje u slučaju svakoga bića. O Dvaipàyana! Jednom sam ja išao
kroz šumu zajedno s Bhagavàn Viìçuom, smijući se, šaleći se, i veseleći se, kada sam iznenada bio
preobražen u ženu. Zatim sam postao žena kralja očaranog Màyom, i ostao sam u njegovoj kući i
rodio mnogo djece."
53-56. Vyàsa reče: "O Devarìi! Veliko se čuđenje pojavilo u meni čuvši tvoje riječi. O Muni!
Ti si veoma mudar; kako si ti onda mogao postati žena; kako si se zatim opet pretvorio u
muškarca? Tko je bio kralj u čijoj si ti kući živio i kako si rodio djecu; opiši mi sve ovo i zadovolji
moje zanimanje. Opiši mi sada prirodu Màye, izuzetno čudesnu, kojom je cijeli ovaj svemir, sve
pokretno i nepokretno, očarano. O Muni! Iako sam čuo tvoje riječi koje su nektaru nalik, koje su u
stanje otkloniti sve sumnje, i koje sadržavaju bit svih Íàstra, ja ipak još nisam zasićen.
Ovdje završava Dvadesetsedmo Poglavlje o vjenčanju Nàrade i o tome kako se njegovo lice
pretvorilo u ono od majmuna u Írã Mad Devã Bhàgavatamu od 18.000 stihova od Maharìi Veda
Vyàse.
L
POGLAVLJE XXVIII.
H1-11. Nàrada reče: "O ti čije se bogatstvo sastoji jedino od asketizma! Sada ću ti sve
opisati; slušaj pažljivo! O Muni! Ova je Màya i Njena snaga neshvatljiva čak onima koji su najveći
među Yogijima. Ovaj cijeli svemir, pokretni i nepokretni, od Brahme do travke, očaran je tom
Nerođenom i Neshvatljivom Màyom; zato nitko ne može pobjeći iz ruku te Màye. Jednoga dana ja
sam želio vidjeti Harija, čudesnih podviga, te sam s lutnjom u mojim rukama otišao iz Satyaloke u
ugodnu Íveta Dvãpu (Viìçuovo boravište) pjevajući, skladno i sa sedam Svara, lijepe Sàma
hvalospjeve. Tamo sam vidio Gadàdharu, Devu svih Deva, s četiri ruke i s diskom u jednoj od njih.
On je ličio na novonastali kišni oblak Íyàma boje. On je blistao sjajem Kaustubha dragulja na
njegovim grudima. Nosio je žutu odjeću. Glava mu je bila okićena blistavom krunom. Bhagavàn
Nàràyaça se igrao ljubavnim kretnjama s kćerkom oceana, potpuno sposobnom čovjeku pružiti
ushićenje i uživanje. Videći me, ljupka Devã Kamalà, Vàsudevina draga, puna mladosti i ljepote,
ukrašena ukrasima, obdarena svim povoljnim znacima, nadmoćnija od svih žena, smjesta je otišla
(u drugu odaju) iz Janàrdanine prisutnosti. Grudi Devã Lakìmã bile su vidljive čak kroz odjeću; zato
je ona žurno otišla u drugu odaju. Videći ovo, upitao sam Janàrdanu, Devu svih Deva, Gospoda
svjetova, koji je držao vijenac od šumskoga cvijeća, ovo: "O Bhagavàne! O Ubico Mure! O
Padmanàbha! Zašto je Kamalà Devã, Majka svih Loka, videći me da dolazim, otišla odavde? O
Gospode svjetova! Ja nisam hulja niti varalica; ja sam svladao moje strasti i postao sam asketa; ja
sam čak svladao Màyu, Zato, O Deva! Što je uzrok Kamalina odlaska odavde? Milostivo mi objasni
ovo."
12-20. Nàrada reče: "O Dvaipàyana! Čuvši moje riječi, koje su ukazivale na moj ponos,
Janàrdana se nasmiješio i obratio mi se riječima ugodnim kao zvuk lutnje. On je rekao: "O Nàrada!
U ovakvim slučajevima pravilo je ovakvo. Žena bilo kojeg muškarca ne bi trebala stajati ispred
ikojeg drugog muškarca osim svoga muža. O Nàrada! Veoma je teško svladati Màyu; čak oni koji
su Pràçàyàmom svladali svoj Pràna Vàyu, svoje organe čula i svoju hranu (odn. koji više nemaju
potrebu za hranom), čak ti Sàmkhya Yogiji i Deve nisu u stanju svladati Màyu. Riječi koje si upravo
izgovorio da si svladao Màyu nisu prikladne da izađu iz tvojih usta; jer imajući na umu tvoju
sklonost muzici, izgleda da si ti očaran zvukovima muzike. Brahmà, Ja, Íiva, i drugi Muniji, nitko
od nas dosad nije bio u stanju svladati tu Nerođenu Màyu; kako je onda moguće da si ti ili bilo koji
drugi čovjek svladao tu Màyu! Nijedno utjelovljeno biće, bilo da se radi o Devi, ljudskome biću ili
ptici, nitko nije u stanju svladati tu Nerođenu Màyu. Tko god je obdaren s tri Guçe, bio on
poznavatelj Veda, ili Yogi, ili svladatelj svojih strasti, ili sveznajuć, nije u stanju svladati Màyu.
Veliko Vrijeme (Kàla) iako bez oblika, jedan je oblik Màye i ono oblikuje ovaj svemir. Sve su Jãve
podređene ovoj Kàli, bilo da se radi o dobro učenoj osobi, običnoj ili pak neukoj nečovječnoj osobi.
Ova Kàla ponekad čini da čak religiozni čovjek koji poznaje Dharmu bude zbunjen i obmanjen; zato
znaj da je pririoda Màye veoma neshvatljiva i da su Njeni putevi tajnoviti."
21-23. Nàrada reče: "O Dvaipàyana! Ovo rekavši, Viìçu je prestao govoriti. Ja sam bio
veoma zapanjen, te sam upitao vječnoga Vàsudevu, Devu svih Deva, Gospoda Svijeta, ovo: "O
Ramin (Lakìmãn) Gspode! Kakav je Màyin oblik? Tko je Ona? Kakva je Njena snaga? Gdje Ona
boravi? Čiji je Ona temelj? Milostivo mi reci sve ovo. O Zaštitniče Svemira! Ja sam veoma željan da
vidim Màyu; pokaži mi je brzo. O Ramin Gospode! Ja sam veoma nestrpljiv da shvatim Màyu. Budi
milostiv i opiši mi Màyinu veličinu."
24-36. Viìçu reče: "Màya boravi svagdje u ovome cijelom Svemiru; Njena se priroda sastoji
od tri Guçe; Ona je temelj svega; Ona je sveznajuća i priznata od sviju; nevidljiva i mnogostrukih
oblika. O Nàrada! Ako želiš vidjeti Màyu, onda dođi brzo i sa mnom se popni na Garuáu; nas ćemo
dvoje otići i ja ću ti pokazati tu Màyu, nesavladivu onima koji nisu svladali sebe. O Brahmin sine!
Nemoj biti potišten kada je ugledaš." Rekavši ovo, Janàrdana Hari se sjetio Garuáe i Garuáa (ptica,
Viìçuvo vozilo) je smjesta došla Hariju. Janàrdana se uspeo na njega i dao mi na znanje da i ja
uradim isto i poveo me sa sobom. Na njegovu zapovijed, Garuáa je u trenu krenio brzinom vjetra u
šumu gdje je Bhagavàn želio ići. Sjedeći na Garuái na našem smo putu vidjeli lijepe šume i jezera,
rijeke, gradove, sela, kolibice ratara, gradove pokraj planina, kolibice za kravare, lijepa utočišta
Munija, lijepa ljupka brda, bare i jezera ukrašena velikim lotosima, stada ovaca, čopore divljih
svinja, i td., dok konačno nismo došli u mjesto pokraj Kanaujaja. Tamo sam vidio božansko jezerce;
tamo su cvjetali lijepi lotosi, šireći svoj ugodni miris svuda okolo; pčele su ugodno zujale i
očaravale umove ljudi; različito cvijeće, ljiljani, i td., uljepšavali su mjesto; guske, Kàraçáave i
Chakravàke i druge vodene ptice igrale su se gakući, voda je bila veoma prijatna kao mlijeko;
jezerce je takoreći prkosilo oceanu. Videći to čudesno jezerce, Bhagavàn mi je rekao: "O Nàrada!
Vidi kako je lijepo ovo duboko jezerce sa svojom bistrom vodom, i kako je posvuda lijepo ukrašeno
lotosima! Plamenci (vrsta ptice) ugodna glasa lutaju po jezeru stvarajući ugodne zvukove.
37-54. Mi ćemo se okupati u ovome jezercu i zatim otići u grad Kanuaj." Rekavši ovo, on mi
je rekao da siđem s Garuáe i On sam je to uradio. Zatim me je Bhagavàn, smješeći se, uhvatio za
kažiprst i opetovano hvaleći divotu jezerca, odveo na njegovu obalu. Za tren smo se odmorili na
osvježavajućoj lijepoj obali kada je Írã Bhagavàn rekao: "O Muni! Bolje se ti prvi okupaj u ovome
jezercu; zatim ću se Ja okupati u ovome veoma svetom jezercu. O Nàrada! Gledaj! Gledaj! Kako je
kristalno bistra, kao srce sveca, voda ovoga jezerca; pogledaj kako ono također ugodno miriše u
dodiru s lotosima na njemu." Kada mi je Bhagavàn ovo rekao, moju lutnju i jelenovu kožu ostavio
sam na stranu, te sam radosno otišao do ruba jezerca. Opravši tada moje ruke i stopala, vezao sam
uvojak kose, i uzevši Kuía travu, obavio sam Àchamanu i pročistivši se, počeo sam se kupati u tom
jezercu. Dok sam se kupao, Hari me je gledao; kada sam uronio u vodu, opazio sam da sam izgubio
moj muški oblik i preuzeo lijepi ženski oblik. Hari je zatim uzeo moju jelensku kožu i lutnju i
uspevši se na Garuáu, u trenu je otišao u Svoje obitavalište. Zadobivši ženski oblik i ukrašen
izvrsnim lijepim ukrasima, moje je sjećanje na prethodni muški oblik smjesta iščezlo; zaboravio
sam sve o mojoj čuvenoj lutnji i također sam zaboravio Jagannàtha, Devu svih Deva. Tada sam
izašao iz jezerca u tom očaravajućem ženskom obliku i vidio sam to jezerce ispunjeno bistrom
prozirnom vodom ukrašeno lotosima. Videći to, bio sam veoma zapanjen cijelim prizorom te sam
se zapitao: "O, što je ovo?" Dok sam ovako razmišljao u svome novom ženskom obliku, kralj po
imenu Tàladhvaja iznenada je došao tamo na kočiji, praćen brojnim slonovima i konjima. Kralj je
izgledao kao drugi Kupid; bio je ukrašen različitim ukrasima na svojim udovima; on je upravo
ulazio u doba mladosti i izgledao je veoma očaravajuće. Kralj me je smjesta ugledao i gledajući me
ukrašenu božanskim ukrasima i moje mjesecoliko lice, bio je veoma zapanjen, te me je upitao: "O
Kalyàçã! Tko si ti? Jesi li ti kćer čovjeka ili Nàge (zmije), Gandharve ili Deve? Vidim da si sada u
svojoj mladosti; zašto si sama ovdje? O ti ljupkih očiju! Da li te je neki sretni čovjek oženio? Da li si
još neudana? Reci mi istinu o svemu ovom. O ti lijepe kose! Što ti promatraš na ovome jezercu? O
ti, koja si očaravajuća takoreći kao Kupid! Što je tvoja želja? Reci, O ti kosih očiju! Moje srce žudi
da čuje tvoj glas kukavici nalik. O ti uska struka! Izaberi me za svoga muža i uživaj u raznim
izvrsnim stvarima."
Ovdje završava Dvadesetosmo Poglavlje Šeste Knjige o Nàradinom zadobivanju ženskoga
oblika u Mahà Puràçi Írã Mad Devã Bhàgavatam od 18.000 stihova od Maharìi Veda Vyàse.
L
POGLAVLJE XXIX.
H1-11. Nàrada reče: "O Dvaipàyana! Kada me je kralj Tàladhvaja ovo zapitao, ja sam se
iskreno zamslio i rekao: "Ja ne znam čija sam ja kćer; niti ja uopće znam tko je moj otac i majka;
jedan me je čovjek ostavio ovdje i otišao, ja ne znam gdje. O kralju! Ja sam sada bespomoćno
siroče; što da radim? Gdje da idem? Kako da sebi osiguram dobro? Ja neprestano mislim o ovome.
O kralju! Sudbina je jaka; ja nemam niti malo kontrole nad njom; ti poznaješ Dharmu i ti si kralj.
Uradi što želiš. O kalju! Zaštiti me; ja nemam oca, niti majke, niti nikakvih poznanika i prijatelja; za
mene sada također ne postoji nikoje mjesto gdje bih živjela; zato sam ja ovisna o tebi." Kada sam
ovo rekao, kralj je pogledao u moje lice i zaljubio se u mene; onda je on rekao svojim slugama da
donesu izvrsni pravokutni i prostrani palankin koji će nositi četiri čovjeka, pozlaćen i narešen
draguljima i biserima, iznutra obložen mekim plahtama i izvana svuda prekriven svilom. Sluge su
smjesta otišli i za mene donijeli lijepi palankin. Ja sam stupio na njega da bih ispunio najbolje
kraljeve želje. Kralj me je tada radosno odveo kući. Povoljnoga dana i povoljnoga trenutka on se sa
mnom oženio obavivši propisne rituale i ceremonije u prisustvu Svete Vatre.
12. Ja sam mu postao draži čak od njegova života i kralj mi je s velikom ljubavlju dao ime
Saubhàgya Sundarã.
13-20. Kralj je zatim, na razne načine i s velikim užicima i zadovoljstvima, počeo sa mnom
igrati ljubavne igre u skladu s Kàma Íàstrom. On je zatim napustio sve svoje kraljevske dužnosti i
državne poslove bivajući potpuno predan ljubavnim igrama sa mnom; njegov je um bio toliko
okupiran ovim igrama da nije primijetio da je u međuvremnu prošlo dugo vremena. On je pio
Vàruçã vino i ostavivši sve državne poslove, uživao je u meni u lijepim vrtovima, na lijepim
jezerima, ljupkim mjestima, lijepim kućama, izvrsnim planinama i izvrsnim šumama i postao mi je
posve pokoran. O Dvaipàyana! Neprestano uposlen u ljubavnim igrama s kraljem i bivajući mu
pokoran, ja se nisam mogao sjetiti ničega o mome prethodnom tijelu, idejama muškosti, ili rođenju
Munija. Uvijek sam bio privržen njemu, bivajući mu pokoran s ciljem da bude sretan i stalno sam
mislio kako mi je taj kralj veoma privržen, i da sam mu ja njegova najdraža žena; i da on stalno
misli o meni, te da sam ja njegova glavna supruga, u stanju pružiti mu zadovoljstvo. Moj je um
postao potpuno njegov i ja sam potpuno zaboravio vječnu Brahmajéanu i znanje Dharma Íàstra.
21-31. O Muni! Tako predan raznim ljubavnim igrama, kao u trenu prošlo je dvanaest
godina i ja to nisam mogao opaziti. Tada sam postao trudan; i kralj je bio veoma zadovoljan, te je
obavio sve ceremonije koje su se ticale moje trudnoće i nošenja djeteta u mojoj maternici. Da bih
mi udovoljio, kralj me je uvijek pitao koje stvari volim; ja sam se veoma sramio; videći to, kralj bi
bio još zadovoljniji. Deset je mjeseci tako prošlo i povoljne Lagne i kada je konstelacija zvijezda bila
povoljna, ja sam rodio sina; kralj je bio veoma radostan i na rođenju djeteta proslavile su se velike
proslave. O Dvaipàyana! Kada je vidio lice djeteta kralj je bio veoma ushićen; ja sam tada postala
najdraža kraljeva žena. Dvije godine iza toga opet sam bio trudan; i rodio se drugi povoljni sin.
Kralj ga je nazvao Sudhanvà i pod ovlaštenjem Bràhmaça, najstarijem sinu je zadržao ime
Vãravarmà. Na isti sam način, prema kraljevoj volji, tijekom vremena rodio dvanaest sinova; i ja
sam bio uposlen u podizanju djece bivajući očaran svime ovim. Nadalje, tijekom vremena, još sam
rodio osam sinova; tako je moje kućanstvo bilo ispunjeno srećom. Kralj je propisno i dolično obavio
vjenčane ceremonije sve ove djece; i naša je obitelj postala veoma brojna sa sinovima i njihovim
ženama.
32-52. Tada sam dobio unuke i oni su povečali moju vezanost i posljedično obmanjenost sa
svim vrstama njenih nestašnih igara. Ponekad sam se osjećao sretnim i uspješnim, a ponekad sam
osjećao bol i žalost kada bi moji sinovi bili oboljeli. Tada bi moje tijelo i um bili vema uznemireni
jadima. Nadalje, svađe između mojih sinova i nevjesta donosile su strašnu bol i žalost u moje srce.
O najbolji među Munijima! Tako sam bio snažno progutan u strašni ocean ovih nestvarnih misli,
ponekad sretan i ponekad žalostan, ne sječajući se moga prethodnoga znanja i pozanavanja Íàstra.
Bio sam udubljen u misao o sebi kao ženi i potpuno sam se izgubio u obavljanju kućanskih
poslova. Počeo sam misliti ovako: "Ja imam tako mnogo sinova i nevjesta; tako mnogo snažnih
sinova igra se zajedno u mojoj kući; O! Ja sam sretna i puna zasluga među ženama." Na ovaj je
način moj egoistični ponos rastao. Niti za trenutak nije se pojavila misao da sam ja Nàrada;
Bhagavàn me je obmanuo Svojom Màyom. O Kêiìça Dvaipàyana! Ja sam bio obmanjen od strane
Màye provodeći moje vrijeme s mišlju da sam ja kraljeva žena, neporočna i dobroga vladanja,
slijedeći dobru Àchàru; imao sam tako mnogo sinova i unuka; mislio sam da sam blagoslovljen u
ovoj Samasàri i da sam sretan i uspješan. Ono što se dogodilo je da je jedan snažni kralj daleke
države postao okorio neprijatelj moga muža te je s kočijama, slonovima i četverostrukom vojskom
došao u grad Kanuaj da bi se borio s mojim mužem. Taj je neprijatelj nagrnio na grad sa svojom
vojskom; moji sinovi i unuci izašli su van grada i silovito se borili s njime ali zbog velike sudbine,
neprijatelji su ubili moje sinove. Kralj se povukao i vratio u svoju palaču. Tada sam čuo da je snažni
kralj ubio sve moje sinove i unuke i da se sa svojom vojskom vratio u svoju državu. Tada sam žurno
otišao na bojište, glasno jecajući. O dugoživeći! Videći moje sinove i unuke kako mrtvi leže na tlu,
u tom strašnom i očajnom stanju, našao sam se u ocenu žalosti i glasno sam jecao: "O moji sinovi!
Gdje ste otišli ostaviviši me ovako? Jao! Pogubna Sudbina je najviša, i veoma bolna i nesavladiva.
Ona me je danas ubila." Tada je Bhagavàn Madhusïdana došao tamo u odjeći lijepoga starog
Bràhmiça. Njegova je odjeća bila sveta i lijepa; izgledalo je da je on učen u Vedama. Videći me da
na bojištu očajno jecam, on je rekao: "O Devã! O ti kukavičja glasa! Izgleda da si ti gazdarica
uspješne kuće i da imaš muža i sinove! O ti mršava tijela! Zašto jecaš ovako žalosno? Sve je ovo
iluzija uzrokovana od strane Mohe; razmisli; tko si ti? čiji su ovo sinovi? Razmisli sada o tvome
najboljem drugom životu; ne jecaj, ustani i smiri se, O ti lijepih očiju!
53-54. O Devã! Da bi pokazala poštovanje tvojim sinovima, i td., otišlim na druge svjetove,
ponudi im vodu i Til. Prijatelji pokojnika trebali bi se okupati u mjestima hodočašća; nikad se oni
ne bi trebali kupati u svojim kućama. Znaj da je ovo određeno od strane Dharme."
55-66. Nàrada reče: "O Dvaipàyan! Kada mi se stari Bràhmiç obratio ovako, ja, kralj i ostali
prijatelji smo ustali. Bhagavàn Madhusïdhana, u obliku Bràhmiça, bivajući na čelu, vodio nas je do
toga svetog mjesta hodočašća. Viìçu Bhagavàn, Gospod Janardana Hari, u obliku Bràhmiça,
ljubazno me je odveo do jezerca po imenu Pumtãrtha (muška Tãrtha), te je rekao: "O ti koja ideš
kao slon! Bolje se okupaj u ovome jezercu; odbaci svoje žalosti koje nisu od nikakve koristi; sada je
došlo vrijeme da ponudiš vodu svojim sinovima. Bolje razmisli o tome kako si i prethodno imala
milione sinova koji su ti se rodili u tvojim prethodnim životima i da su ti milioni sinova i kćeri isto
tako umrli; ti si imala milione očeva, muževa i braće i njih si izgubila; O Devã! Reci mi sada za kim
ćeš sada žaliti? Svi su oni puke mentalne pojave; ovaj je svijet pun obmane, lažan kao priviđenje i
nalik snu; u njemu utjelovljene duše proživljavaju boli i žalosti i ništa više." Nàrada reče: "Čuvši
njegove riječi, otišao sam se okupati u Pumtãrthu, kako mi je on rekao. Ugnjurivši se u vodu, u
trenu sam se pretvorio u muškarca; Bhagavàn Hari u Svome vlastitom obliku stajao je na obali s
lutnjom u Svojoj ruci. O Bràhmiçe! Kada sam izlazeći iz vode došao do obale, vidio sam
lotosookoga Kêiìçu, i čista svijest tada je bljesnula u mome srcu. Tada sam znao da sam ja Nàrada,
da sam došao na ovo mjesto, i obmanjen Harijevom Màyom, prethodno sam se pretvorio u ženu.
Dok sam mislio ovako, Hari je uzviknio: "O Nàrada! Izlazi; što radiš, stojeći u vodi"? Bio sam
zapanjen; i sjetivši se se moga ženskog oblika, uistinu veoma bolnoga, počeo sam misliti da sam se
opet pretvorio u muški oblik."
Ovdje završava Dvadesetdeveto Poglavlje Šeste Knjige o Nàradinu ponovnom dobivanju
njegova muškoga oblika u Mahà Puràçi Írã Mad Devã Bhàgavatamu od 18.000 stihova od Maharìi
Veda Vyàse.
L
POGLAVLJE XXX.
H1-14. Nàrada reče: "O najbolji među Munijima! Kralj je bio veoma zapanjen kada je
vidio da sam ja u vodu ušao u obliku žene i iz jezerca izašao u muškome obliku, te je mislio ovako:
"Gdje je moja najdraža žena? Kako je ovaj Muni Nàrada iznenada došao ovdje?" Ne videći svoju
ženu, kralj je veoma jecao i neprestano jadikovao govoreći: "O moja draga ženo! Gdje si otišla,
ovdje me ostavivši ovako? Bez tebe, O ti krupnih bedara! Moj život, palača i kraljevstvo su
beskorisni. O lotosooka! Što da uradim? O ti lijepoga osmjeha! Zašto, pateći od ovoga odvajanja,
moj život ne napusti moje tijelo? Bez tebe, ljubav unutar mene nestala je zauvijek. O ti krupnih
očiju! Ja sada jecam za tobom, O mila! Odgovori mi; gdje je nestala ljubav koju si ispoljila pri
našem sjedinjenju? O ti lijepih obrva! Jesi li se ti utopila i tako odrekla svoga života? Ili jesu li te
pojele ribe ili krokodili? Ili je li te odnio Varuça, Deva voda, na moju veliku nesreću? O ti lijepih
udova! Ti si blagoslovljena jer si otišla sa svojim sinovima; O ti mila govora! Tvoja ljubav prema
njima nije bila površna. Je li za tebe ispravno ići na Nebesa, vezana ljubavlju prema tvojim
sinovima, ostavljajući mene, tvoga žalosnoga muža, samog, koji ovako jeca zbog odvajanja od tebe?
O mila! Ja sam izgubio oboje, tebe i moje sinove; no smrt me ipak ne odnosi; O! Kako je teška moja
sudbina! Što da uradim? Gdje da idem? Ràma sada nije na svijetu. On je znao što je bol uzrokovana
odvajanjem od najdraže žene. O! Velika je sudbina nerazumno s velikom nedosljednošću odredila
vremena odvajanja od dragih osoba. Satã praksa (spaljivanje žene s preminulim mužem), kako su
odredili Muniji, sigurno je dobra za čestite žene; ali bez sumnje bi bilo dobro da je također
dozvoljeno muškarcima da se zapale s preminulim ženama." Bhagavàn Hari se tada razumnim
riječima obratio kralju, tješući ga. On je rekao: "O kralju! Zašto se uzalud mučiš? Zar nisi čuo ništa
o Íàstrama? Ili zar nisi uzeo nikakvo utočiše u nekome mudrom čovjeku?
15-27. Tko je bila tvoja žena? Tko si ti? Kakve je prirode bila vaša veza i odvajanje i gdje su
se oni dogodili? Ova veza žena i sinova u ovoj Samsàri je trenutna kao susret osoba na brodovima
dok prelaze rijeku. O kralju! Idi sada kući, nema koristi u ovome tvom uzaludnom jadikovanju;
spajanje i razdvajanje ljudi uvijek je pod vlašću Sudbine, Daive; zato mudri ljudi ne bi smjeli žaliti u
ovim slučajevima. O kralju! Tvoje sjedinjenje sa ženom dogodilo se ovdje; i sada si isto tako ovdje
izgubio tu lijepu vitku ženu krupnih očiju. Ti nisi vidio njenoga oca niti majku; dobio si je nalik
događaju u priči o vrani i voću Tàl; kao što si je čudesno dobio, tako si je čudesno i izgubio. O
kralju! Ne žali; Vremenom se ne može vladati; idi kući i uživaj znajući da si podređen vremenu. Ta
je lijepa žena otišla na način na koji ti je došla; ti bi trebao obavljati tvoje državničke poslove onako
kao što si to radio ranije kao vladar sviju. O kralju! Uzmi u obzir da iako bi mogao jadikovati dan i
noć, ta ti se žena nikad neće vratiti; zašto onda uzalud daješ oduška tvojoj žalosti? Idi sada i utaći se
na stazi Yoge i tako provodi svoje vrijeme. Ugodne stvari dolaze kada dođe vrijeme za njih i isto
tako odlaze kada dođe vrijeme za to. Stalno zadovoljstvo ili stalna bol nikad se ne događaju;
zadovoljstvo i bol nikad nisu vječni; oni se stalno izmjenjuju. Zato, O kralju! Umiri i utišaj svoj um i
sretno vladaj svojim kraljevstvom; ili predaj kraljevstvo svojim sinovima i povuci se u šumu. Ovo
ljudsko tijelo zadobiva se rijetko; ono je krhko; zato zadobivši ovo tijelo uputno je težiti spoznaji
Najvišeg. O kralju! Organ razmnožavanja i ovaj jezik imaju i životinje; posebnost ovoga ljudskog
tijela je da se u njemu može dobiti znanje; to nije moguće u nijednome drugom tijelu. Zato napusti
svoj dom, napusti svoju žalost za svojom ženom; sve je ovo Bhagavànova Màya; ovaj svijet je
obmanjen Njom."
28-37. Nàrada reče: "Kada ja Bhagavàn Hari ovo rekao, kralj mu se poklonio, i dovršivši
svoje kupanje, vratio se svome domu. On je tada prihvatio nevezanost i zadobivši sposobnost
razlikovanja, predao je svoje kraljevstvo svojim unucima, te se povukao šumu i dobio Najviše
znanje. Kada je kralj otišao, Bhagavàn se počeo smijati i smijati, videći me opet. Ja sam mu tada
rekao: "O Deva! Ti si me obmanuo. Sada shvaćam kako je velika snaga Màye. O Janàrdana! Sada
se sjećam svega što sam radio u mome ženskom obliku. Reci mi, O Hari! Deva Devā! Kako sam
izgubio moju prethodnu svijest kada sam ušao u vodu i okupao se. O Gospode svijeta! Zašto sam
bio očaran, kada sam dobio moj ženski oblik i kada sam dobio kralja za moga muža kao što je Íachã
dobila Indru. Ja sam imao isti um; stara Jãvàtmà bila je tamo i prethodno fino tijelo također je bilo
tu; kako to da sam onda izgubio sjećanje na njih? Gospode! Reci mi uzrok ovoga i otkloni moje
neznanje; velika se dvojba pojavila u mome umu. Ja samo doživio mnoga zadovoljstva u mome
ženskom obliku, pijenje alkohola i okusio sam ostale zabranjene stvari; O Ubico Madhua! Što je
uzrok svemu ovom? Ja nisam znao da sam ja bio Nàrada, kao što sada jasno znam da sam bio u tom
ženskom obliku i što sam u njemu radio. Reci mi zašto se sve ovo dogodilo?"
38-53. Viìçu reče: "Znaj, O inteligentni Nàrada! Da je sve ovo Màyina Zabava. Tijela svih
živućih bića prolaze kroz mnoga stanja. Utjelovljenim bićima, kao stanja kroz koja prolaze, dani su
budnost, sanjanje, duboki san i Turiya stanje (iznad svo troje). Kada čovjek spava, on ne zna ništa,
on ne čuje ništa; ali kada se probudi, on opet zna potpuno sve. Chitta sa pokreće snom; zatim um
putem snova prolazi kroz razna stanja i tu se pojavljuje raznovrsnost osjećanja. Pobješnjeli slon
dolazi me ubiti i ja nisam u stanju pobjeći. Što uraditi? Gdje ići? Nema mjesta na koje bih se mogao
brzo sakriti; na ovaj način u snovima se pojavljuju razna mentalna stanja. Ponekad u snovima
vidimo da su naši umrli očevi došli u naše kuće. Ja ih vidim, pričam s njima i objedujem s njima.
Bilo da se u snovima proživljavaju bol ili zadovoljstvo, kada se ljudi probude, oni znaju što se
dogodilo u njihovim snovima i također to mogu potanko opisati, prisječajući se što se tada
dogodilo. O Nàrada! Znaj da je snaga Màye neshvatljiva kao što se za stvari viđene u snu ne može
sigurno znati da su sve one lažne. O Muni! Niti ja, niti Íambhu, niti Brahmà nismo u stanju
izmjeriti snagu koju posjeduju Màya i Njene tri Guçe, veoma tešku za dokučiti. Kako ih onda
običan čovjek može pojmiti? Zato, O Nàrada! Nitko nije u stanju dokučiti Màyu. Ovaj svijet,
pokretni i nepokretni, napravljen je od tri Màyine Guçe; bez njih ništa ne može postojati. U meni je
nadmoćna Sattva ali Rajas i Tamas također postoje u Meni; iako Gospod ovog svijeta, ja sam
također pod utjecajem Guça. U tvome Ocu, Brahmi, nadmoćna je Rajo Guça ali Sattva i Tamas
nikad ga ne napuštaju. U našem Mahà Devã, nadmoćna je Tamo Guça ali Sattva i Rajas uvijek su sa
Njime. Zato nijedno biće ne može postojati odvojeno od tri Guçe; ovu temu ja sam izložio u Írutiju.
Zato, O Gospode Munijâ! Napusti ovu beskonačnu žudnju za svijetom, kojoj je uzrok Màya, veoma
tešku za svladati i obožavaj Bhagavatã, Koja je prirode Brahmana. O inteligentni! Sada si se
osvjedočio o Màyinu snagu; i uživao si u mnogim stvarima koje je stvorila Màya i shvatio si Njenu
čudesnu prirodu. Zašto me onda dalje pitaš o ovoj temi?"
Ovdje završava Trideseto Poglavlje Šeste Knjige o Mahà Màyinoj veličini u Mahà Puràçi
Írã Mad Devã Bhàgavatam od 18.000 stihova od Maharìi Veda Vyàse.
L
POGLAVLJE XXXI.
H
Bilješka: Na ovome mjestu u izvorniku na engleskome jeziku nedostajala je jedna
stranica tako da je ona izuzeta i iz prijevoda na hrvatski. No nastavak koji slijedi nastavak je
Nàradina razgovora s njegovim ocem Brahmom.
18-22. O Muni! Kada je moj otac saznao za moje brige, on se nasmiješio, te mi je prijatnim
riječima rekao: "O dijete! Deve, uzvišeni Muniji, mudre askete i Yogiji koji žive od zraka nisu u
stanju svladati Màyu. O Nàrada! Snaga Màye je tako velika da ja, Viìçu i Íambhu, Umin Gospod,
nismo u stanju dokučiti Njenu snagu. Ta Mahàmàyà stvara, održava i rastvara ovaj svemir
Vremenom, Karmom i Prirodom i ostalim djelotvornim načinima. O dijete! Znaj da je Ona
nepojmljiva i nepristupačna. O inteligentni! Nemoj žaliti niti nemoj biti iznenanđen glede velike
Màyine snage jer Ona obmanjuje sve nas."
23-25. Nàrada reče: "O Dvaipàyas! Ovako savjetovan od moga Oca, moja zbunjenost je
nestala. Tada sam zatražio dozvolu od moga Oca Padma Yonija (rođenog iz lotosa), te sam otišao
na putovanje po svetim mjestima hodočašća i na mome putu, posjetivši glavne Tãrthe, došao sam
ovdje. Zato, O Muni! Odbaci svoju žalost zbog izumrća Kuru obitelji i ostani ovdje i provodi svoje
vrijeme u velikome veselju i sreći. Čovjek mora snositi posljedice vlastite Karme, dobre ili loše;
znajući to, idi po svojoj volji gdje god želiš."
26-49. Vyàsa reče: "O kralju! Ovako zapalivši znanje u meni, Nàrada je otišao; ja sam
također promislio o njegovim riječima. Na obalama rijeke Sarasvatã sastavio sam ovu Devã
Bhagavatã da bi proveo moje vrijeme tijekom izvrsnoga perioda Sàrasvata Kalpe. Ova Puràça je
izvrsna; ona je sastavljena po ovlaštenju Veda; ona otklanja sve neizvjesnosti; u njoj su ispričani
mnogi lijepi događaji. Zato, O kralju! U veličinu ove Puràçe ne bi trebalo niti najmanje sumnjati.
Kao što igrač čini da drvene lutke u njegovim rukama plešu po njegovoj volji, isto tako Màyà,
očaravatelj svijeta, čini da se ovaj svijet, pokretni i nepokretni, od Brahme pa do travke i svih
ljudskih bića, kreće. O kralju! Znaj da su Màyine tri Guçe uzrok ovog uma koji je podložan
organima čula. Radnje proizlaze iz njihova uzroka; u ovo nema sumnje; kakva se onda sumnja
može pojaviti glede toga da sva ova bića različitih naravi nastaju od različitih Màyinih Guça? U
dodiru s Màyinim Guçama ljudi postaju mirni, grozni ili glupi. Kako bi onda oni mogli postojati bez
Guça? Kao što odjeća ne može postojati bez konca, isto tako utjelovljena bića na ovome svijetu ne
mogu postojati bez tri Màyine Guçe. U ovo nema sumnje. Kao što lonac ne može biti napravljen
bez gline, isto tko ova tijela, Deve, ljudi ili ptice, ne mogu biti stvoreni bez Guça. Brahmà, Viìçu i
Íiva, također, posjeduju te tri Guçe i zato su nekad sretni i zadovoljni, a nekad nesretni i
nezadovoljni i nekad su žalosni i puni grizodušja, zavisno pod utjecajem koje se Guçe nalaze.
Brahmà je nekad pun mudrosti i znanja, njegova narav je mirna i ugodna; kada je pod utjecajem
Sattva Guçe, njegov je duh uznesen u Samàdhiju; nadalje, kada je lišen Sattva Guçe i ispunjen Rajo
Guçom, Njegova narav postaje neugodna i Njegov izgled postaje taman i strašan svagdje; i kada
postane surovo Tàmasičan, On postaje žalostan i potpuno lišen pameti.
41-51. Viìçu je, kada boravi u Sattvi, miran, ugodne naravi, i pun znanja; kada u Njemu
postane nadmoćna Rajo Guça, on postaje lišen prijatnosti i postaje strašan svim bićima. Pod
utjecajem Sattva Guçe, Rudra također postaje miran i ugodan, a strašan i bez prijatnosti pod
utjecajem Rajo Guçe, i žalostan i glup pod utjecajem Tamo Guçe! O kralju! Kada su Brahmà, Viìçu
i Maheívara i sunčevi i mjesečevi kraljevi, četrnaest gospoda Manvantara, Manu i ostali, pod
vlašću magičnih Guça, što reći za obične smrtnike, ljude i ostale Jãve? Cijeli je svijet pod vlašću
Màye; Deve, ljudi i ostala bića. Nitko ne bi trebao sumnjati u ovo. Sva utjelovljena bića kreću se
pod vodstvom (utjecajem) Màye; nikad oni nisu neovisni. Ova Màya nadalje uvijek boravi u
Najvišoj Biti, Samviti ili Univerzalnoj Čistoj Svijesti. Tako je Màyà ovisna o Najvišoj Božici, Koja je
prirode Samvite, i, poticana od Nje, boravi u srcima svih Jãva. Zato bi čovjek trebao meditirati,
obožavati je i klanjati se Bhagavatã, Stvoriteljici Màye, Koja je prirode Samvite, Čistoga Postojanja,
Inteligencije i Blaženstva. Time Ona biva zadovoljena i milostivo oslobađa Jãve, dajući im spoznaju
Nje i odvlači Svoju vlastitu Màyu od njih. Ovaj cijeli svemir nije ništa nego Màya, a Svijest (Samvit)
prirode Brahmana je Gospod Màye. Iz ovoga razloga ta Ljepotica tri svijeta, Devã Bhagavatã,
poznata je po imenu Bhuvaneívarã, Velika Žena svjetova.
56-60. O kralju! Kada Jãve smognu učvrstiti svoja srca na tu čistu Samvit, tada je Màyà,
rođena od stvarnog i nestvarnog, posve nesposobna nauditi im na ikoji način. Nijedan drugi Deva
osim Bhuvaneívarã, Koja je prirode čistoga Postojanja, Inteligencije i Blaženstva, nije u stanju
otkloniti Màyu. O kralju! Tama ne može uništiti tamu; Sunce, Mjesec, munja ili Vatra mogu je
uništiti. Zato je za nas obaveza obožavati Ženu Màye, Samvit, Majku, radosnim srcem, radi
otklanjanja Màye i Njenih triju Guça. O kralju! Sada sam ti ispričao sve događaje u vezi ubojstva
Vêitràsure što si me ti pitao. Što još želiš čuti? O ti koji si odan zavjetima! Sada sam ti ispričao prvu
polovicu ove Puràçe, koja potanko opisuje Írã Devã Bhagavatãnu divotu. Ovu Puràçu, tajnu ove
Majke cijeloga Svemira, ne bi trebalo objelodaniti svakome. Oni koji su mirni, koji vladaju sobom, i
koji posjeduju predanost prema Devã, učenici koji su predani svojim Guruima i najstariji sin
prikladni su primatelji ove Puràçe. Tko god s velikom predanošću čita ili sluša ovu Mahàpuràçu,
ravnu Vedama, punu ispravnih navoda i biti svih mogućih tema, na ovome svijetu zadobiva veliko
bogatstvo, postaje mudar i provodi svoje vrijeme u najvećoj sreći. U ovo nema sumnje.
Ovdje završava Tridesetprvo Poglavlje Šeste Knjige o slavi Màye u Mahà Puràçi Írã Mad
Devã Bhàgavatam od 18.000 stihova od Maharìi Veda Vyàse.
L
Šesta Knjiga dovršena.
Írãmad Devã Bhàgavatam
Knjiga VII
L
POGLAVLJE I.
H1-5. Sïta reče: "Radostan što je čuo izvrsne božanske priče o Sunčevoj i Mjesečevoj
lozi, neporočni kralj Janamejaya, Parãkìitin sin, nadalje je zapitao: "O Gospode! Ja sada jarko žudim
slušati o širenju dvije loze kraljeva. O Bezgriješni! Ti znaš sve. Zato mi potanko opiši svete
povijesti kraljeva, kao i njihove osobine, slušanjem čega dolazi do uništenja grijeha. Ja sam čuo da
su kraljevi Mjesečeve i Sunčeve loze bili velike Bhakte Najviše Íakti, Írã Bhagavatã Devã. O Muni!
Tko ne želi dalje slušati o veličanstvenim pričama o Írã Devãnim Bhaktama?" Kada je Ràjarìi ovo
rekao, Muni Kêiìça Dvaipàyan, Satyavatãn sin, počeo je rado pričati o podvizima kraljeva."
6-13. Vyàsa je rekao: "O kralju! Sada ću ti potanko pričati o porijeklu, itd. Mjesečeve i
Sunčeve dinastije kao i o drugim kraljevima s njima u vezi. Slušaj pažljivo! Četveroglavi Brahmà
pojavio se iz Viìçuova pupka; uposlen u obavaljanju Tapasye, počeo je obožavati Mahà Devã
Durgu, izuzetno tešku za shvatiti. Mahà Devã, zadovoljna Njegovim obožavanjem, dodijelila mu je
blagodat; Brahmà, Otac svih Loka, zadobivši ovu blagodat, bio je spreman stvoriti svijet; ali On nije
mogao smjesta stvoriti ljudska bića. Iako je kreacija bila vječno oblikovana od strane Pramàtmà
Bhagavatã, četveroglavi Brahmà, razmišljajući u sebi nije je mogao brzo razviti i dovršiti kao gotov
posao. Zato je On, Prajàpati, prvo mentalno stvorio sedam iz uma rođenih sinova. Oni si bili poznati
pod imenima Marãchi, Atri, Angirà, Pulastya, Pulaha, Kratu i Vasiìîha. Zatim se iz od Prajàpatijeva
gnjeva pojavio Rudra, Nàrada iz Njegova krila; Dakìa iz njegova desnog palca. Sanaka i ostali Êiìiji
bili su također njegovi iz uma rođeni sinovi. O kralju! Dakìina žena bila je rođena iz lijevoga
Prajàpatijevog palca; ova veoma lijepa kćer dobro je poznata u svim Puràçama po imenima Vãrinã i
Asiknã. Nàrada, glavni među Devarìijima, rodio se jednom prilikom kroz njenu maternicu.
14-17. Janamejaya reče: "O Bràhmaçe! Veliko se čuđenje pojavilo u meni čuvši da se
asketski Nàrada rodio od Dakìe kroz Vãriçãnu maternicu. Muni Nàrada u stvari je bio Brahmin sin;
tim više on je bio prvi među asketama i posebno obdaren znanjem Dharme; kako se onda on rodio
kroz maternicu Dakìine žene Vãriçã? Ako je to tako, onda mi potanko opiši tu čudesnu priču o
rođenju Nàrade kroz Vãriçãnu maternicu.
18-31. O Muni! Pod kojim je prokletstvom taj uzvišeni Nàrada, iako veoma mudar, morao
napustiti svoje prvo tijelo i opet se roditi." Vyàsa reče: "O kralju! Brahmà, Samorođeni, s namjerom
da stvori potomstvo, prvo je naredio Dakìi: "Idi i stvori nebrojenu djecu radi povećanja svijeta."
Primivši ovu naredbu od svoga oca, Prajàpati Dakìa kroz Vãriçãnu je maternicu stvorio pet tisuća
snažnih i junačkih sinova. Videći sve Dakìine sinove, željne da se množe, Devarìi Nàrada,
potaknut takoreći od strane Sudbine, počeo im se smijati. On im je rekao: "Kako se možete željeti
množiti kada ne poznajete veličnu i obujam zemlje; vi ćete stoga sigurno biti predmet ismijavanja.
Ali, ako nastavite s vašim radom, znajući unaprijed obujam zemlje, vaši će napori uroditi plodom. U
suprotnome, vaš će pokušaj sigurno završiti neuspjehom. Jao! Vi ste velike neznalice! Ne
poznavajući veličinu svijeta, vi ste spremni povećavati vaše potomstvo; kako se onda možete nadati
uspjehu!" Vyàsa reče: "O kralju! Čuvši iznenada ove riječi, Haryaíva i drugi sinovi počeli su
međusobno ovako raspravljati: "Ono što je ovaj Muni rekao stvarno je istina. Otkrijmo stoga
veličinu zemlje; kasnije ćemo se lako umnožiti." Ovako govoreći, svi oni otišli su otkriti veličinu
zemlje. Tako potaknuti Nàradinim riječima, istodobno i kako su željeli, neki su otišli na istok, neki
na jug, neki na sjever i neki na zapad, da bi pregledali zemlju. Kada su sinovi otišli, Dakìa se
veoma ražalostio zbog njihove odsutnosti. Spreman nastaviti s umnožavanjem, on je stvorio druge
sinove; ti sinovi su se opet željeli množiti. Videći ih, Nàrada im se opet smijao, te im je rekao: "Jao!
Kakve ste vi budale! Zašto ste se spremni množiti, ne poznavajući veličinu zemlje?" Oni su također
bili prevareni Nàradinim riječima, prihvativši ih za istinite, te su oÖÖtišli kao njihova starija braća. Ne
videći svoje sinove, Prajàpati Dakìa se veoma ražalostio, te je u bijesu prokleo Nàradu.
32-38. Dakìa je rekao: "O zlikovče! Ti si uništio moje sinove; zato ćeš se radi tvoga grijeha
uzrokovanja smrti mojih sinova morati roditi kroz maternicu; ti si učino da moji sinovi otputuju
daleko; zato ćeš se morati roditi kao moj sin." Tako proklet od Dakìe, Nàrada se morao roditi kroz
Vãriçãnu maternicu. Ja sam također čuo da je Prajàpati Dakìa kasnije u njenoj maternici stvorio
šezdeset kćeri. O kralju! Dakìa, veliki poznavatelj Dharme, tada je odbacio svoju žalost zbog svojih
sinova, te je udao svojih trinaest kćeri za uzvišenoga Kaíyapu, deset kćeri za Dharmu,
dvadesetsedam kćeri za Mjesec, dvije za Bhrigua, četiri za Ariìîanemija, dvije za Kriíàívu i
preostale dvije za Angiru. Njihovi sinovi i unuci, Deve i Dànave, postali su snažni ali međusobno
neprijatelji. Svi su oni bili junaci i veoma Màyični (pod utjecajem Màye); tako, obmanjeni
pohlepom i ljubomorm, oni su se međusobno svađali."
Ovdje završava Prvo Poglavlje Sedme Knjige o početku priče o Sunčevoj i Mjesečevoj lozi
kraljeva u Mahà Puràçi Írã Mad Devã Bhàgavatam od 18.000 stihova od Maharìi Veda Vyàse.
L
POGLAVLJE II.
H1. Janamejaya reče: "O veoma sretni! Milostivo mi posebno potanko ispričaj o širenju
obitelji onih kraljeva u Sunčevoj lozi koji koji su bili nadareni poznavanjem Dharme."
2-8. Vyàsa reče: "O Bhàrata! Sada ću ti ispričati točno ono što sam prethodno čuo od
Nàrade, najboljega među Êiìijima, kako se Sunčeva loza raširila. Jednom prilikom, Muni Írãmàn
Nàrada, na svome je putovanju došao u moje sveto utočište na lijepoj obali rijeke Sarasvatã. Videći
ga, poklonio sam se pred njegovim stopalima i onda ostao stajati pred njim. Tada sam mu ponudio
sjedalo i obožavao ga s velikim poštovanjem. Tada sam mu rekao: "O najbolji među Munijima!
Tebe obožava cijeli svemir; moje je utočište posvećeno tvojim dolaskom. O sveznajući! Milostivo
mi pričaj o povijestima kraljeva koji su bili čuveni u obitelji sedmoga Manua; oni su bili bez premca
što se tiče njihova porijekla i njihove ličnosti također su bile čudesne. Zato sam ja veoma željan biti
podrobno upoznat s poviješću Sunčeva roda. O Muni! Opiši ovo ukratko ili podrobno prema tome
kako to okolnosti budu tražile." O kralju! Kada sam postavio ovo pitanje, Nàrada, poznavatelj
Najviše Stvarnosti, ugodno se nasmijao, obrativši mi se, te je počeo opisivati povijest Sunčeva roda.
9-26. Nàrada je rekao: "O Satyavatãn sine! Povijesti kraljevskih obitelji veoma su svete i
ugodne za slušati; tim više jer kada se one čuju, čovjek stječe Dharmu i mudrost; zato slušaj! U
vjekovna vremena Brahmà je nastao iz Viìçuova lotosovog pupka, te je stvorio svijet. Ovo je dobro
poznato u svim Puràçama. Samorođeni, svemogući, sveznajući, Činitelj svega, Univerzalna Duša, u
vjekovna je vremena obavljao Tapas Ajuta broj (deset tisuća) godina. On je meditirao na Povoljnu
Majku, i dobivši od Nje izvrsne snage, prvo je stvorio iz uma rođene sinove, sve nadarene
povoljnim osobinama. Među njima, Marãchi je postao dobro poznat u ovom činu stvaranja. Njegov
sin Kaíyapa bio je poštovan od sviju i veoma poznat. On je imao trinaest žena, i sve su one bile
kćeri Prajàpati Dakìe. Deve, Daitye, Yakìe, Pinnage, životinje i ptice su svi potekli od njega. Zato
se ova kreacija naziva Kàíyapã kreacija. Među Devama, naročito je čuveno Sunce; njegovo drugo
ime je Vivasvàn. Njegov sin se zvao Vaivasvat Manu; on je bio čuveni kralj. Ikìàku je bio njegov
najstariji sin. Osim njega, on je imao još devet sinova. Njihova imena su Nàbhàga, Dhriìîa, Íaryàti,
Nariìyanta, Pràníu, Nriga, Diìîa, Karïìa i Êiìadhra. Ikìvàku je bio prvorođeni sin. On je imao
stotinu sinova, i Vikukìi je bio mudar i najstariji među njima. Sada ću ti pričati kako su devet
sinova, naknadno rođeni od Manua, uvečali svoje obitelji. Ambariìa je bio Nàbhàgin sin; on je bio
veoma istinoljubiv, jak i religiozan. On je uvijek pravedno vladao svojim podanicima. Dhàrìîaka je
bio Dhriìîin sin; iako je bio Kìattriya, postigao je Bràhminštvo. On je prirodno bio slab u borbi;
uvijek je bio uposlen u poslovima koji su se ticali Bràhmiça; Ànarta je bio dobro poznati sin i
Sukanyà je bila lijepa Íaryàtina kćer. Kralj Íaryàti svoju je lijepu kćer dao za ženu slijepome Êiìiju
Chyavani; ali Êiìi, iako slijep, opet je dobio svoje lijepe oči zahvaljujući dobrome karakteru svoje
žene. Mi smo čuli da su mu Aívini, Bliznaci, Sunčevi sinovi, povratili njegov vid.
27-29. Janamejaya reče: "O Bràhmaça! Kako to da je kralj Íaryàti dao svoju kćer ljupkih
očiju za ženu slijepome Muniju Chyavani? U meni se pojavila velika neizvjesnost glede ovoga. Kralj
daje svoju kćer za ženu slijepome čovjeku ako je ona unakažena, bolesna ili bez ženskih osobina.
Ali kćer je u ovome slučaju bila lijepa. Kako je onda Íaryàti, prvi među kraljevima, mogao predati
svoju kćer Êiìiju, znajući da je on bio slijep. O Bràhmaça! Ja sam uvijek predmet tvoje naklonosti,
zato mi objasni uzrok ovome.
30. Sïta reče: "Radostan što čuje ove Janamejayine riječi, Muni Dvaipàyana, smješeći se,
rekao je:
31-50. "Íaryàti, Vaivasvatin sin, imao je četiri tisuće udanih žena. Sve su one bile nadarene
povoljnim znacima i lijepe i sve su bile kćeri kraljeva. Sve su one bile veoma ljubazne i drage
svojim muževima. Ali od svih njih kralj je imao samo jednu kćer, izuzetno ljupku i lijepu. Otac i sve
majke izuzetno su voljeli tu kćer miloga osmjeha. Ne veoma daleko od grada, nalazilo se lijepo
jezero s bistrom vodom, kao Mànasarovara jezero. Ghàî (stepenice) napravljen od kamenja
spuštao su u jezero. Labudi, Kàraçáave, Datyuhe, Chakrvàke, Sàrase i druge ptice igrale su se na
njegovoj vodi. Tamo je bilo pet vrsta lotosa u punome cvatu, pčele su zujale svuda okolo. Razna
stabla, Íàl, Tamàla, Sarala, Punnàge, Aíoke, Banyan, Pipal, Kadambe, redovi stabala banana,
Jambãre, datule, Panase, stabla Betela, kokosa, Ketake, Kànchane, i ostala razna lijepa stabla
okruživala su jezero. Unutar njih, lijepe Yïthike, Mallike, ostale puzavice i žbunjevi uljepšavali su
pejzaž. Među njima, posebno su se nalazili Jack stabla, stabla mangoa, Tamirand stabla, Karanje,
Kuîake, Palàíe, Neem stabla, Khadire, stabla Bela, i Àmalaki stabla; pauni su ispuštali svoje
ugodne zvukove, kukavice su gugutale svojim lijepim glasovima. Blizu toga mjesta, u svetoj šumici
ispunjenoj stablima, boravio je Muni Chyavana, Bhriguov sin, spokojna uma, i glavni među
asketama. Držeći da je mjesto ljupko i bez ikakvih smetnji, Muni je tamo stabilno sjeo, i povukavši
sve svoje misli unutar sebe, preuzeo je zavjet negovorenja i svladavajući svoj dah uposlio se u
obavljanju Tapasye. Obuzdavajući svoja čula i odričući se jedenja i pijenja taj je Muni stalno
meditirao na Bhagavatã prirode Sata, Chite i Ànande. O kralju! Dok je on ovako meditirao, oko
njega je rastao mravinjak pokrivši njegovo tijelo dok je lijepa puzavica prekrila mravinjak. O kralju!
Dugo vremena je prošlo i mravinjak je postao prekriven mravima; tako da je taj inteligentni Muni
bio potpuno prekriven izgledajući kao hrpa zemlje. O kralju! Jednom se kralj Íaryàti želio
zabavljati u divljini i sa svojim je ženama došao do jezera. Íaryàti se odmah počeo zabavljati na
bistrim vodama jezera, okružen lijepim ženama. Na drugoj strani, lijepa živahna kćer Sukanyà,
tamo je brala cvijeće igrajući se sa svojim prijateljicama. Narešena ukrasima, Sukanyà je išla tamo
amo; njeni ankleti (zveckajući ukrasi oko nožnih članaka) stvarali su lijepe zveckajuće zvukove,
dok naposlijetku nije došla do mravinjaka Êiìija Chyavane. Ona je iz zabave sjela pokraj toga
mravinjaka, i odmah je kroz njega vidjela sjajuću tvar, nalik krijesnicama. Videći to, ona se začudila
te je želeći to uzeti, uzela trn namjeravajući to ubosti.
51-59. Ona se polako približila mravinjaku i čim je bila spremna probiti ga, Muni je ugledao
veoma lijepu djevojku lijepe kose. Videći tu povoljnu lijepu ženu lijepih zubiju, asketski Bhàrgava
nemoćnim je glasom rekao: "Što ti radiš? O ti vitka struka! Ja sam asketa; bolje idi odavde. Ti imaš
tako krupne oči, a ipak me ne vidiš. Zato ti ja zabranjujem da izvršiš svoju namjeru; ne probadaj
mravinjak trnom." Iako odvračana, kćer nije mogla čuti njegove riječi i pitajući se "Što je ovo bilo?"
trnovima je probola njegova dva oka. Tako potaknuta od strane Sudbine, princeza je igrajući se,
probola njegove oči; ali ona je posumnjala da je nešto loše učinila te je pomislila: "Što sam uradila?"
Prepavši se, vratila se s toga mjesta. Kada su Munijeva dva oka bila ubodena, osječavši veliku bol,
on se veoma razljutio; on je smjesta dao oduška žalosti i jadu, bivajući uznemiren zbog boli. Odmah
tada dogodilo se da je kralju, ministrima, vojnicima, slonovima, konjima, devama, zapravo svim
bićima koja su se tamo nalazila, prestala raditi funkcija ispuštanja urina i fekalija. Videće da se sve
ovo dogodilo iznenada, kralj Íaryàti je osjetio veliku nelagodu, te se veoma zabrinuo. Svi su vojnici
došli kralju i izvijestili ga o prestanku rada njihovih funkcija pražnjenja. Kralj je tada počeo
razmišljati zašto se sve to dogodilo.
60-65. Razmišljajući ovako, kralj se vratio kući. Veoma zabrinut zbog svega, zapitao je
vojnike i rođake: "Tko je među vama učinio neko grozno djelo? Na zapadnoj strani jezera, usred
šume, Maharìi Cyavana obavlja izvrsnu Tapasyu; mislim da je netko nanio zlo tom kralju asketa,
koji plamti kao vatra; i zato smo mi svladani ovom bolešću. Uzvišeni stari Bhriguov sin postao je
posebno vješt u svom asketizmu i postao je najviši; mislim da ga je netko povrijedio. Iako ne znam
tko je ta zla osoba koja mu je iskazala prezir, ovo stanje u kojemu se nalazimo sada jasno pokazuje
da je ovo prikladna kazna za to." Čuvši ovo, vojnici su rekli: "Nitko među nama nije uradio nikakvo
zlo, riječju, umom ili tijelom; u ovo smo posve sigurni."
Ovdje završava Drugo Poglavlje Sedme Knjige o probadanju očiju Munija Chyavane u Írã
Mad Devã Bhàgavatamu, Mahà Puràçi od 18.000 stihova od Maharìi Veda Vyàse.
L
POGLAVLJE III.
H
11-12. Vyàsa reče: "O kralju! Kralj, veoma uznemiren, ljutito se ovako bio obratio
svojim vojnicima. Zatim se ljubazno obratio i svojim prijateljima. Princeza, videći svoga oca i
njegove vojnike žalosne, mislila je o svome probadanju Munijevih očiju trnom, i ovako se obratila
kralju: "O oče! Dok sam se zabavljala u šumi, vidjela sam mravinjak prekriven puzavicama i
žbunjem i na njemu sam opazila dvije rupe. O kralju! Kroz te male otvore vidjela sam dvije sjajeće
stvari kao da su krijesnice i držeći ih za to probola sam ih trnovima. Tada sam začula slabi glas
kako dolazi iz toga mravinjaka "O! Ja sam uništen!" Onda sam uzela moje trnove i primjetila da su
mokri od vode, te sam se začudila i prepala; no nisam mogla znati što sam probola u tom
mravinjaku." Čuvši ove nježne riječi svoje kćeri, kralj Íaryàti je pomislio da je ovaj čin nesumnjivo
uvrijedio Munija, te je smjesta otišao do mravinjaka. On je razgrnio mravinjak koji je prekrivao
Munija i tamo je našao ostarjeloga Munija u obavljanju Tapasye koji je veoma patio uslijed boli.
Kralj je pao i legao (vrsta naklona gdje se leži u ravnome položaju) pred Munijem i onda ga
sklopljenih dlanova hvalio hvalospjevima, te mu ponizno rekao: "O inteligentni! Moja je kćer
uradila ovo nepravedno djelo dok se igrala; zato, O Uzvišeni! Budući je ona to uradila nenamjerno,
svojom joj dobrotom i mudrošću oprosti. Ja sam čuo da su askete uvijek bez gnjeva; zato sada
oprosti ovoj kćeri ovu uvredu i tako pokaži svoju dobrotu."
12-16. Vyàsa reče: "Maharìi Chyavana, čuvši kraljeve riječi i posebno videći njegovo
ponizno i očajno stanje, rekao je: "O kralju! Ja nikad nisam bio gnjevan niti malo; tvoja mi je kćer
nanijela bol; no ja ipak nisam ljut i nisam na nju bacio nikakvo prokletstvo; ja sam posve nevin; zato
jer su moje oči probodene, ja osjećam mnogo boli. O kralju! Izgleda da je tebi žao i da te muči ovaj
grijeh. Tko na ovome svijetu može postići sreću ako je nanio veliku uvredu Devãnoj Bhakti, čak i
ako ima Íivu za svoga Zaštitnika? O kralju! Na jednoj strani, ja sam sada iscrpljen starošću, a na
drugoj sam strani lišen moga vida; kako ću ja sada živjeti? Molim te reci, tko će se brinuti o
slijepome čovjeku?"
17. Kralj reče: "O Muni! Gnjev askete je prolazan; ti vršiš svoju Tapasyu; zato je nemoguće
da budeš ljut. Stoga ljubazno oprosti uvredu moje kćeri. Ja ću ti priskrbiti mnogo osoba koje će se
neprestano brinuti o tebi."
18-22. Chyavana reče: "O kralju! Ja nemam nikoga od moje rodbine sa mnom; i sada sam
slijep; kako sada da nastavim s mojom Tapasyom? Ja ne vjerujem da će se tvoje sluge brinuti o
meni. O kralju! Ako smatraš da je tvoja dužnost udovoljiti mi, onda udovolji mojem zahtjevu, daj mi
tvoju lotosooku kćer da me služi i brine se o meni. O kralju! Ja ću biti veoma sretan ako dobijem
tvoju kćer; ona će me služiti dok budem uposlen u mojoj Tapasyi. O kralju! Ovo će mene
zadovoljiti i sve nevolje koje sada imaš zajedno s tvojom vojskom nesumnjivo će nestati. O kralju!
Razmisli i daj mi tvoju kćer; ja sam asketa koji se pridržava zavjeta i dajući mi tvoju kćer, nećeš
počiniti nikakav grijeh niti grešku."
23-31. Vyàsa reče: "O Bhàrata! Čuvši Munijeve riječi, kralj Íaryàta našao se izgubljen u
brigama i nije mogao reći ništa, niti da će mu dati kćer niti da neće. Kralj je mislio ovako: "Moja
kćer je lijepa kao Devakanyà, a ovaj Muni je star, ružan i povrh svega slijep; kako onda da budem
sretan ako mu dam moju kćer? Tko je toliko glup i pokvaren da će radi svoje vlastite sreće lišiti
svoju lijepu kćer užitaka njenoga bračnog života? Kako će ta moja kćer lijepih obrva provoditi svoje
vrijeme sretno u društvu sa starim Munijem kada bude svladana strašću? Tim više, kada mlade
lijepe žene nisu u stanju svladati svoje strasti iako za muževe imaju svoje parove i osobe prema
njihovu sviđanju, kako će onda moja kćer svladati svoju strast zadobivši staroga slijepog muža?
Izuzetno lijepa Ahalyà udala se za Gautamu; ali videći mladalačku ljepotu te ljupke žene, Indra ju je
zaveo i oduzeo joj njenu čednost. Dok konačno, Gautama, nalazeći da je taj čin suprotan Dharmi,
nije prokleo Indru. Tako bi sada kroz teško prokletstvo ovoga Bramarìija moglo doći do mnogo
nevolja; zato mu u nikojem slučaju ne mogu dati moju kćer." Ovako misleći i rastrešen, kralj se
vratio svome domu, i veoma očajan, pozvao je svoje ministre radi održavanja vijećanja. On im se
obratio ovako: "O ministri! Što sada da radim? Je li uputno dati moju kćer Muniju? Ili je bolje patiti
od ovih boli? Prosudite i recite što je najbolje da uradim?"
32. Ministri reču: "O kralju! Što da kažemo u ovome sudbonosnom trenutku? Kako da
dadeš tvoju izuzetno lijepu kćer tom ružnom nesretnom asketi?"
33-45. Dvaipàyan reče: "U tom trenutku, videći svoga oca i ministre veoma uznemirene,
Sukanyà je po vanjskim znacima odmah sve shvatila, te se smješeći obratila svome ocu ovim
riječima: "O oče! Zašto si tako žalostan i zabrinut? Možda si veoma zabrinut zbog mene. O oče! Ja
sam nanijela bol tom Muniju; zato ću ja otići i utješiti ga; štoviše ja ću se predati njegovim
stopalima." Čuvši ove Sukanyine riječi, kralj joj se pripravno obratio pred svim ministrima ovim
riječima: "O kćeri! Muni Chyavana je slijep i star, posebno on je veoma razdražljive naravi; a ti si
puko djevojče; kako ćeš ga ti biti u stanju služiti u toj strašnoj šumi? Po ljepoti i ljupkosti ti si kao
Rati; kako da radi moga vlastitoga zadovoljstva dadem moju kćer tom starom, iscrpljenom,
slijepom Muniju? Otac daje kćer onom koji iz dobre obitelji, koji je odgovarajuće dobi, koji je
snažan, koji ima neizmjerno obilje žitarica, bogatstva i dragulja; on nikad ne daje svoju kćer onome
koji je bez ičega. O ti krupnih očiju! Ti si izuzetno lijepa; a taj asketa je veoma star; pogledaj kolika
je razlika između vas dvoje. Tim više, Muni je prošao svoju dob za brak; kako da onda njemu
dadem moju kćer? O lotosooka! Ti uvijek boraviš na lijepim mjestima; kako da onda sada učinim da
zauvijek boraviš u slamnatim kolibicama? O ti kukavičja glasa! Ja i moji vojnici ćemo rađe umrijeti
nego tebe dati slijepome mužu. Neka se dogodi ono što se mora dogoditi, ja nikad neću gubiti
strpljenje; zato, O ti lijepih kukova! Ostani mirna. Ja te nikad neću dati tom slijepom čovjeku. O
moja kćeri! Ja ne marim niti malo da li moje kraljevstvo ili tijelo žive ili će umrijeti, ali ja te nikad
neću dati asketi." Čuvši očeve riječi, Sukanyà je dragoga izraza lica počela govoriti sljedeće ugodne
i blage riječi:
46-48. "O oče! Ne muči se uzalud radi ničega zbog mene. Daj me sada tom najboljem među
Munijima; tada će nesumnjivo svi biti sretni. Ja ću zadobiti veliko zadovoljstvo služeći s dubokom
odanošću moga staroga muža, koji je veoma svet. Ja nemam niti najmanje sklonosti prema ovim
svjetovnim užicima koji su radi ničega izvori svih nevolja. Moje je srce sada sabrano. Zato, O oče!
Ja ću mu postati čestita žena i ponašat ću se u skladu s njegovim željama."
49-54. Vyàsa reče: "O kralju! Ministri su bili veoma zapanjeni čuvši ove riječi isto kao i
kralj, koji ju je onda odveo Muniju. Došavši do njega, kralj se poklonio Muniju, te mu je rekao: "O
Gospode! Molim te propisno prihvati ovu djevojku radi tvoje Seve (služenja)." Rekavši ovo, kralj je
prema pravilima zaručio svoju kćer za Munija. Chyavana Muni je također bio sretan što ju je dobio.
Muni je spremno prihvatio kćer da ga služi ali je odbio ostali miraz koji je kralj ponudio. Tako je
Muni bio zadovoljen; vojnici su odmah bili u stanju prazniti njihove fekalije i urin, te su tako osjetili
veliko olakšanje. Vieći ovo, kraljevo je srce bilo ispunjeno radošću. Kada je kralj tako, završivši
ceremoniju zaručenja svoje kćeri, poželio ići kući, mršava princeza mu se obratila ovako:
55-64. "O oče! Odnesi sve moje ukrase i odjeću i daj mi izuzetnu jelensku kožu i jednu koru
(drveta) za moju upotrebu. Ja ću se odjenuti onako kako to rade žene Munija i služit ću moga muža
na način koji će ti donijeti neusporedivu besmrtnu slavu na Nebesima, Zemlji i Nižim oblastima;
također ću služiti stopala moga muža tako da mogu zadobiti najvišu sreću u narednome svijetu. Ja
sam sada puna mladosti; i posebno, lijepa; nemoj misliti niti najmanje da će se moj karakter
iskvariti jer sam udana za staroga asketu. Kao što je Vasiìîhina žena Arundhati postigla glasovitost
na ovome svijetu, tako ću i ja postići uspjeh; u ovo nema niti najmanje sumnje. Kao što je Anasuyà,
krjeposna žena Maharìi Atrija postala naširoko poznata na ovome svijetu, tako ću biti i ja, te ću
utvrditi tvoju slavu." Čuvši ove riječi, izuzetno religiozni kralj dao joj je jelensku kožu i sve ostale
željene stvari. Kralj se nije mogao utješiti jecanjem kada je vidio da se njegova kćer obukla kao
kćer Munija. Na samom tom mjestu on je stajao nepomičan, veoma žalostan. Sve su kraljice bile
krajnje ispunjene žalošću videći kćer odjevenu u koru drveta i jelensku kožu. Njihova su srca
drhtala i one su počele jecati. O kralju! Tada se kralj Íaryàti pozdravio s Munijem, napustivši svoju
kćer. On je otišao žalosna srca vrativši se u svoj vlastiti grad, praćen svojim ministrima."
Ovdje završava Treće Poglavlje Sedme Knjige o davanju kćeri kralja Íaryàtija Muniju
Chyavani u Írã Mad Devã Bhàgavatamu, Mahà Puràçi od 18.000 stihova, od Maharìi Veda Vyàse.
L
POGLAVLJE IV.
H1-38. Vyàsa reče: "O kralju! Kada je kralj Íaryàti otišao, ta je čestita žena posvetila
svoje vrijeme služenju svoga muža kao i Vatre. Ona je svome mužu za hranu davala raznoliko
ukusno korijenje i voće. Ona bi mu dala da se okupa u toploj vodi; zatim postavljajući ga na
jelensku kožu, sjela bi ga na Kuíàsan (sjedalo napravljeno od Kuía trave). Zatim bi pred njega
stavljala Kuíu, Til i Kamaçáalu, govoreći mu: "O njabolji među Munijima! Sada bi trebao obaviti
tvoje dnevne rituale (Nitya Karma)." Kada bi Nitya Karma bila gotova, ona bi ga uhvatila za ruku i
sjela na drugo sjedalo. Zatim bi princeza donijela svježe dozrelo voće i kuhanu rižu, naraslu bez
obrađivanja i to bi davala Muniju za njegovu hranu. Kada bi muž dovršio svoj obrok, ona mu je
predano davala vodu za čišćenje njegovih usta; zatim, nakon pranja njegovih ruku i stopala dala bi
mu Betelove orase i Pàn lišće. Tada bi ga sjela na izvrsno sjedalo, i s dozvolom bi obavila svoja
vlastita čišćenja tijela. Ona bi zatim jela voće i korijenje preostalo od obroka njenoga muža; i
približivši se svome mužu, s naklonošću bi mu rekla: "O gospodaru! Naredi mi što sada mogu
uraditi za tebe. Ako želiš, oprat ću tvoje noge i stopala." Tako je ta princeza svaki dan provodila u
predanome služenju svoga muža. Kada bi večernja Homa bila gotova, ona bi mu ponudila
sakupljeno ukusno voće za njegov obrok. S njegovom dozvolom jela bi voće koje je preostalo; zatim
bi pripremila ugodnu postelju i radosno bi ga legla na nju. Kada bi njen dragi muž tako legao na
postelju, ona bi prala njegova stopala i noge i u stankama bi ga pitala o religijskim dužnostima
čestitih žena u njihovim obiteljima. Kada bi njen muž zaspao tijekom noći, ona bi predano legla
pokraj njegovih stopala i zaspala. Tijekom ljetnoga razdoblja kada se njen muž znojio, žena ga je
rashlađivala lepezom. Ovako služeći svoga muža, ona ga je oslobodila njegovih briga. U
studenome dobu ona bi sakupila drva za vatru i zapalila vatru pred njim i učestalo ga pitala: "O
Muni! Da li ti ovo pruža zadovoljstvo?" Ta žena, draga svome mužu, ustajala bi iz kreveta u vrijeme
Bràhma Muhïrte prije izlaska sunca, zatim bi pomogla svome mužu da ustane i odvela bi ga i sjela
da obavi njegove prirodne potrebe. Ona bi na odgovarajućoj razdaljini spremno držala vodu i
zemlju. Znajući da je njen muž obavio njegove prirodne potrebe, ona bi go odvela natrag u Àíram i
propisno vodom oprala njegove ruke i stopala smještajući ga na pogodni Àsan (sjedalo). Ona bi mu
zatim dala vrč za Àchamanu i onda bi počela sakupljati ogrijev. Ona je običavala donositi čistu
bistru vodu i grijati je; onda bi s ljubavlju upitala svoga muža: "O mužu! Jesi li završio čišćenje
tvojih zubiju? Topla voda je spremna; smijem li ti je donijeti? Okupaj se njom, izgovarajući svoje
Mantre. Sada je vrijeme za obavljanje jutarnje Sandhye i Home. Obavi Homu propisno i obožavaj
Deve." Princeza, koja je bila karaktera čistog bez premca, sa savršenom je spremnošću i
strogošću, pokoravajući se svim dnevnim dužnostima, svakoga dana bila uposlena u služenju svoga
muža, Munija Chyavane. Tako je ta princeza lijepoga lica radosno obožavala Munija Chyavanu,
svakodnevno služeći Vatru i goste. Zatim, jednom prilikom, blizanci Aívini, Sunčevi sinovi,
zabavljajući se, došli su blizu utočišta Munija Chyavane. U to vrijeme, princeza, lijepa u svakom
pogledu, vračala sa kući nakon svoga kupanja u čistom bistrom potoku kada su je ugledala dva
Aívina. Očarani njenom izuzetnom ljepotom, oni su mislili da je ona Deva Kanyà, te su brzo došli
do nje i blago je upitali: "O ti koja se krećeš lagano kao slon! Pogledaj! Mi smo sinovi Deva; mi
smo te došli nešto upitati. O izvrsna ženo! Sačekaj trenutak; mi ovo zahtijevamo od tebe. O ti
dragoga osmjeha! Molimo te da istinito i propisno odgovoriš na naša pitanja. O ti ljupkih očiju! Čija
si ti kćer? Tko je tvoj muž? Zašto si sama došla ovdje se okupati? O lotosooka! Ti izgledaš kao
druga Lakìmã; O Ljepotice! Mi želimo čuti odgovore na ova pitanja; molimo te odgovori istinito na
njih. O Voljena! Tvoja su stopala izuzetno nježna; zašto nisi stavila nikakve cipele na njih; zašto
hodaš bosa? O ti vitka tijela! Tvoje je tijelo veoma nježno i ti bi se trebala voziti u kočiji; zašto
bosonoga i u običnoj haljini hodaš ovdje u ovoj šumi? Zašto oko sebe nemaš stotine sluškinja? O ti
ljupka lica! Reci istinu jesi li ti princeza ili Apsarà? O bezgriješna! Blagoslovljena je tvoja majka koja
te je rodila; blagoslovljen je tvoj otac. Posebno mi nismo u stanju opisati sreću osobe za koju si ti
udana. O ti ljupkih očiju! Kretanjem tvojih stopala ova je zemlja posvećena; stoga je ovaj vrt danas
čišći od Deva Loke. Bezgranična je sreća onih jelena i ptica koje te mogu vidjeti kada žele; što više
da kažemo nego da je ova šuma učinjena veoma svetom. O Ljepotice lijepih očiju! Suvišno je hvaliti
tvoju ljepotu; reci stvarno tko je tvoj otac i tko je tvoj muž; mi bi ih veoma voljeli vidjeti."
39-56. Vyàsa reče: "O kralju! Čuvši njihove riječi, izuzetno lijepa princeza veoma je
sramežljivo ovako odgovorila Deva blizancima: "Ja sam Íaryàtina kćer; pod vodstvom Sudbine otac
me je dao Maharìi Chyavani. Ja sam njegova čestita draga žena; Maharìi boravi na samom ovom
mjestu. O Deve Blizanci! Moj je muž slijepi asketa i veoma je star. Ja ga spremno služim dan i noć
prema pravilima čestite žene. Tko ste vi? I zašto ste došli ovdje? Moj je muž sada u Àíramu;
milostivo dođite i posvetite Àíram." O kralju! Dva su je Aívina čula, te su rekli: "O sretna djevojko!
Zašto je otac tebe, takav dragulj, dao starome asketi? To je veoma čudno. Zaista! U ovoj samotnoj
šumi ti sjajiš kao blistava munja; što više da kažemo od toga nego da je čak i u Devaloki veoma
teško naći ženu lijepu kao ti! Jao! Haljine Deva i svi ukrasi i plave boje na tebi bi izgedale prikladno
dok to ni u kom slučaju ne vrijedi za jelenovu kožu i koru drveća. O ljepotice! Tvoje su oči veoma
krupne; ipak ti je Stvoritelj dao slijepoga muža; posebno još veoma staroga; i ti propadaš stalno
boraveći sa svojim mužem u ovoj šumi. Što od Stvoritelja može biti nepravednije od ovoga? O ti
očiju kao u srne! Uzalud si ti izabrala njega za svoga muža. U ovome vremenu tvoje mladosti i
ljepote uopće ne izgleda lijepo vidjeti te s tvojim slijepim mužem. Ti si vješta u plesanju i glazbi; ali
tvoj je muž slijep i star; koga će probosti strijele ljubavi koje ćeš ti odapeti tijekom plesa? O ti
krupnih očiju! O! Stvoritelj je sigurno veoma slaboga razumijevanja! Zašto bi on inače tebe, punu
mladenačke snage, učinio ženom slijepoga čovjeka? O ti ljupkih očiju! Tvoj muž ne samo što je
slijep već je i asketa; stoga je tvoj život posve uzaludan; mi ne smatramo podesnim da ti živiš u ovoj
šumi i da za odjeću nosiš koru drveća i jelenovu kožu. O ti tamnih očiju! Tvoje tijelo i svi njegovi
udovi veoma su lijepi; prosudi dobro i jednog od nas uzmi za svoga muža. O Ponosna! Zašto ti tako
lijepa tračiš svoju mladost služeći toga Munija? Na tom se Muniju ne vide dobri znaci; on te ne
može uzdržavati i čak niti štititi; zašto ga onda služiš uzalud? O neokaljana djevojko! Smjesta ostavi
toga Munija, posve nesposobnoga pružiti ti bilo kakvo zadovoljstvo, i udaj se za jednoga od nas. O
Voljena! Tada ćeš uživati u Nandana Kànani ili u Chaitratarha šumi. O Ponosna! Kako ćeš tako
ponižena i bez ikakva dostojanstva i samopoštovanja provoditi vrijeme s tim ostarjelim mužem? Ti
si nadarena svim povoljnim znacima; tim više ti si princeza; ti nisi nesvjesna svih uživanja na
ovome svijetu; zašto onda želiš uzalud živjeti takav nesretni život u šumi? O Princezo! Tvoje je lice
izuzetno lijepo; tvoje su oči krupne i tvoj je struk vitak. Tvoj je glas kao u kukavice. Tko je ljepši od
tebe? Ostavi sada svoga starog muža asketu i radi svoje se sreće udaj za jednoga od nas; onda ćeš
biti u stanju uživati u izvrsnim božanskim stvarima na Nebesima. O ti lijepe kose! Koje
zadovoljstvo imaš od boravljenja u šumi sa svojim slijepim mužem? O ti očiju kao u jelena! Veoma
je bolno za tebe da svoju mladost provedeš u ovoj šumi služeći toga starog čovjeka. O princezo! Da
li ti jedino voliš nevolje? O ti lica ljupkog kao Mjesec! Mi vidimo da si ti veoma nježna tijela; stoga
nositi vodu i skupljati voće nije dužnost prikladna za tebe."
Ovdje završava Četvrto Poglavlje Sedme Knjige o razgovoru između dva Aívina i Princeze
Sukanye u Írã Mad Devã Bhàgavatamu, Mahà Puràçi od 18.000 stihova od Maharìi Veda Vyàse.
L
POGLAVLJE V.
H
1-6. Vyàsa reče: "O kralju! Čuvši njihove riječi, princeza je počela drhtati od straha,
ali zadržavši strpljenje, obratila im se suprotnim riječima. Ona je rekla: "Vi ste sinovi Sïrye i
priznata ste božanstva među bogovima; i posebno vi znate sve. Ja sam časna žena. Stoga mi se ne
bi smjeli obraćati na ovakav način. O Deve Blizanci! Moj me je otac zaručio za Munija koji slijedi
Yoga Dharmu; osim toga ja sam krjeposna žena; kako da se onda ponašam kao prostitutka? Ovo je
Sunce Svjedok radnji svih ljudi, bilo da su one dobre ili loše; Ono stoga također promatra i što mi
radimo. Osim toga, vas obojica ste rođeni u obitelji uzvišenoga Kaíyape. Zato je potpuno pogrešno
da izgovarate takve (nereligiozne i sramotne) riječi. Vi dobro poznajete Dharmu, što je religiozno,
a što nereligiozno na ovome nestvarnom svijetu; kako da obiteljska žena napusti svoga muža i služi
drugoga? Idite gdje god želite, O bezgriješne Deve! Ja sam Sukanyà, kćer kralja Íaryàtija, odana
svome mužu. Inače ću vas prokleti."
7-11. Vyàsa reče: "O Bhàrata! Čuvši ove riječi, Aívini su se veoma iznenadili, i bojeći se
Munija, opet su rekli: "O princezo! Mi smo veoma zadovoljni videći tvoju čistoću; Zato, O lijepa
ženo! Traži povoljnost od nas; mi ćemo ti je ostvariti radi tvoga dobra. O časna Ženo! Mi, liječnici
bogova, sigurno ćemo učiniti tvoga muža izuzetno lijepim i mladim. O bistra i pametna ženo! Kada
nas troje budemo potpuno isti po obliku, dobi i sjaju, ti izaberi jednoga od nas za svoga muža."
Čuvši njihove riječi, Sukanyà se veoma zapanjila, te je otišla svome mužu i rekla mu sve što su oni,
Božji liječnici, rekli.
12-17. Sukanyà je rekla: "O mužu! Aívini, Sïryini sinovi, došli su blizu Àírama. Ja sam
vidjela dvije Deve i njihova sjajuća tijela. Videći mene lijepu oni su bili svladani strašću te su mi
rekli: "Mi ćemo, budi sigurna, tvoga muža učiniti mladim i lijepim i povratit ćemo mu njegova dva
oka; ali ima jedan uvjet. Poslušaj! Tvoj će muž biti isti onakakv kakvi smo mi i ti ćeš morati izabrati
svoga muža među nama." O svetče! Čuvši ove čudne riječi, sada sam došla obavijestiti te o tome.
Prosudi sada ovo i reci mi što da uradim. Màyu Deva veoma je teško shvatiti; tim više, jer ja ne
znam njihove namjere! O Sveznajući! Ja ću uraditi ono što ti želiš."
18-19. Chyavana reče: "O Voljena! Idi odmah Aívinima i dovedi ih meni, O dobra ženo. Što
drugo da kažem osim toga. Idi što je prije moguće i uradi ono što oni kažu. Nema potrebe
razmišljati o ovome."
20-25. Vyàsa reče: "O kralju! Dobivši tako dozvolu od svoga muža, Sukanyà je smjesta otišla
Aívinima i rekla im: "O Aívini! Vi ste glavni bogovi; učinite sada ono što ste rekli. Ja se slažem da
uradim ono što vi želite." Čuvši njene riječi, dvije su Deve tada otišle u Munijev Àíram, te su rekli
princezi: "Neka tvoj muž uđe usred vode." Ostarjeli Chyavana Muni brzo je sišao dolje usred vode
da bi dobio povoljni oblik. Zatim su i dva Aívina ušli u vodu toga jezerca. Nekoliko minuta kasnije,
tri su osobe izašle iz jezerca. Svi su bili jednako sjajni, jednako lijepi, jednako mladi i njihovi su
udovi jednako bili ukrašeni raznim ukrasima i uši naušnicama. Oni su istodobno govorili ovo: "O
povoljna ženo! Nijedna druga žena nije lijepa kao ti, posebno je tvoje lice veoma nevino i lijepo;
zato izaberi bilo koga od nas troje za svoga muža. O ljepotice! Onoga koga voliš najviše izaberi za
svoga muža."
26-30. Vyàsa reče: "O kralju! Sukanyà je tada vidjela njihova tijela koja su bila jednako
blještava i lijepa; nije se mogla opaziti niti najmanja razlika glede ljepote, dobi, glasa i odjeće. Ona
se zabrinula videći njihove iste pojave. Princeza, ne mogavši odijeliti svoga muža, veoma se
zabrinula misleći ovako: "Što sada da uradim? Koga da izaberem? Oni su posve isti. Ja ne vidim tko
je moj pravi muž. Ovo bi mogla biti čarolija dva Aívina. Sada sam se našla u velikoj nevolji. Ja neću
nikad odabrati onoga koji nije moj muž. Stoga je moja smrt veoma blizu; što sada da uradim? Treći
oblik koji vidim sada mogao bi također biti sin Deve." Ovako misleći, ona je odlučila da meditira na
Najvišu Prakêiti, Ženu Svemira, Najpovoljniju. Tada je ta princeza vitka struka počela pjevati
hvalospjeve Bhagavatã.
31-38. Sukanyà je rekla: "O Majko Svijeta! Pod najbolnijim okolnostima ja uzimam utočište
u Tebi; zaštiti moju čistoću; ja se klanjam Tvojim stopalima. O Devã! Pozdravi Tebi, rođenoj iz
lotosa. O Ti, draga Íankarina suprugo. Pozdravi Tebi. O Ti miljenice Viìçua, O Majko Veda! O
Sarasvatã! Pozdravi Tebi. Ti si stvorila svijet, pokretni i nepokretni; Ti ga održavaš bez i najmanje
uzbuđenosti; nadalje, Ti ga gutaš radi mira i dobrobiti sviju. Osim toga, Ti si najobožavanija Majka
Brahme, Viìçua i Maheíe. Ti uvijek prosvjetljuješ pamet neukih i također uvijek dodijeljuješ
oslobođenje Jnàninima. Ti si Iskonska Prakêiti i Voljena Iskonskoga Puruìe. Ti dodijeljuješ Bhukti
(uživanje) i Mukti (oslobođenje) pročišćenim i krjeposnim dušama; Ti stvaraš bol onima koji su
potpuno bez znanja i dodijeljuješ sreću onima koji su nadareni Sattva Guçom. O Majko! Yogijima
Ti dodijeljuješ Siddhi (uspjeh, osam nadnaravnih moćiju), slavu i pobjedu. Izgubljena u oceanu
zbunjenosti, sada uzimam utočište u Tebi. O Majko! Dvije Deve licemjerno se igraju sa mnom;
tako zbunjena ja ne mogu otkriti tko je moj muž; stoga sam izgubljena u oceanu žalosti. Spasi me
pokazujući mi moga pravog muža. O Sveznajuća! Znajući za moj zavjet čestitosti prosvjetli me tako
da otkrijem tko je moj muž."
39-58. Vyàsa reče: "O kralju! Devã Tripurà Sundarã bila je zadovoljna Sukanyinim molitvama
te joj je dala ugodnu Sattva Jnànu (znanje koje pripada Sattva Guçi). Ona je zatim opet pogledala tri
osobe, i iako su oni bili slični po pojavi i ljepoti, mentalno je smjesta prepoznala svoga muža i
izabrala njega. Kada je Sukanyà izabrala Munija Chyavanu, dvije su Deve bile veoma zadovoljne
videći to. Bhagavatãnom milošću dvije su Deve bile zadovoljne; oni su nadalje bili zadovoljni što
vide Dharmu čistoće i Sukanyi su dodijelili povoljnost. Oni su se zatim oprostili sa Chyavanom i
bili su spremni ići u svoje vlastito boravište kada ih je Chyavana, veoma zadovoljan što je kroz
njihovu naklonost dobio svoju ljepotu, mladost i ženu, zaustavio, govoreći: "O uzvišene Deve! Vi
ste meni učinili mnogo dobra! Ja sam osjećao bol svakoga dana iako sam imao ovu ženu lijepe
kose. Ali zahvaljujući vašoj milosti, sada ne mogu opisati kako sam sretan na ovome svijetu jada i
nevolja. Ja sam bio veoma star i slijep ne uživajući u ničemu, ali vi, koji ste došli u ovu šumu,
povratili ste mi vid, mladost i izuzetnu ljepotu. Zato, O Deve Blizanci! Zauzvrat želim uraditi nešto
dobro za vas. Fuj na onoga tko ničim ne uzvrati za dobro koje je primio od dobroga prijatelja. Taj
čovjek zauvjek ostaje zadužen na ovome svijetu; stoga vam sada želim dati što god vi želite. O Deve
Blizanci! Čak i ako je za Deve i Asure to teško postići, ja ću vam to dati i time osloboditi sebe duga
prema vama. Ja sam veoma zadovoljan vašim dobrim djelom; zato budite dovoljno ljubazni i recite
mi što mogu uraditi za vas." Oni su se tada počeli međusobno savjetovati, te su rekli Chyavani koji
je sjedio sa Sukanyom pokraj sebe: "O Maharìi! Milošću našega Oca sve su naše želje ostvarene!
Ipak je za nas nemoguće da pijemo žrtvu ljevanicu s ostalim Devama i mi za time jako žudimo. Na
velikom Brahminom žrtvovanju na Zlatnoj Planini (Kanakàchala), Indra, Kralj Deva, naredio nam
je da ne pijemo Somu, budući smo liječnici. Zato, O Poznavatelju Dharme! O Asketo! Ti ćeš nam
sigurno učiniti veliku uslugu ako učiniš da smijemo piti Soma sok; mi bi bili veoma radosni i naše
bi želje bile zadovoljene." Čuvši riječi Aívina, Maharìi Chyavana spremno im se obratio sljedećim
povoljnim riječima: "O Deve Blizanci! Ja sam bio slijep i star; ali sada sam postao lijepi mladić, i
vašom sam milošću dobio nazad moju ženu. Zato vam stvarno kažem da ću rado učiniti da ćete na
velikome žrtvovanju uzvišenoga kralja Íaryàtija piti Somu u prisutnosti Indre, Kralja Deva." Čuvši
ove Munijeve riječi, Blizanci Aívini bili su veoma zadovoljni, te su se vratili u svijet Deva. I
Chyavana Muni također se zajedno sa svojom ženom Sukanyom vratio u svoj Àíram.
Ovdje završava Peto Poglavlje Sedme Knjige o Chyavaninu postajanju mladićem u Írã Mad
Devã Bhàgavatamu, Mahà Puràçi od 18.000 stihova od Maharìi Veda Vyàse.
L
POGLAVLJE VI.
H1-3. Janamejaya reče: "O Muni! Kako je Maharìi Chyavana učinio da ove dvije Deve
Blizanci piju Somu. Ljudska je snaga beznačajna u usporedbi s Indrinom snagom. Indra je zabranio
liječnicima, Aívinima, da piju Soma sok. Kako im je onda Muni mogao na to dati pravo? Ovo je
veoma čudesno. Zato, O ti koji si odan Dharmi! O Gospode! Potanko mi opiši radnje ovoga
Maharìija Chyavane. Ja sam veoma željan da čujem odgovor."
4-10. Vyàsa reče: "O kralju! U tom čuvenom žrtvovanju kralja Íaryàtija, Êiìi Chyavana je
uradio veliki pothvat. O Bhàrata! Sada ću ti opisati njegov potpuno čudesni karakter. Slušaj
pažljivo! Maharìi Chyavana, uzvišen kao Deve, veselo je i radosno počeo uživati sa svojom ženom
Sukanyom, koja je bila kao Deva Kanyà. Nadalje, jednom prilikom, Íaryatina žena veoma se
zabrinula, te se zabrinuto i jecajući ovako obratila svome mužu: "O kralju! Ti si zaručio tvoju kćer
za slijepoga Munija Chyavanu; sada je tvoja dužnost da otiđeš i izvidiš da li je tvoja kćer živa ili
mrtva. O Gospodaru! Što moja lijepa kćer radi s tim mužem. Molim te idi odmah u Munijev Àíram
i izvidi ovo. O Ràjarìi! Kada god mislim o njoj, ja sam uvijek skrhana tugom i mukom. Ona mora da
je veoma smršavila zbog nevolja Tapasye; molim te brzo je dovedi ovdje meni. Ona pati od
neprestane boli zbog imanja staroga slijepog muža; i sasvim je sigurno da je ona veoma smršavila.
Stoga je meni veoma stalo da vidim moju mršavu kćer koja za svoju odjeću nosi koru drveća."
11. Íaryàti reče: "O ti krupnih očiju! Ja ću spremno odmah sada ići vidjeti moju dragu kćer i
toga Munija strogih zavijeta."
15-25. Vyàsa reče: "O kralju! Tako rekavši ovo svojoj očajnoj ženi, kralj Íaryàti se uspeo na
svoju kočiju i brzo je otišao u smjeru Àírama Munija Chyavane. Došavši tamo, vidio je Munija
Chyavanu koji je sličio sinu Deve. Videći njegovo tijelo koje je bilo kao ono od Deve, kralj se
zapanjio, te je počeo misliti ovako: "Što! Da li je moja kći uradila ovakvu pokvarenu stvar, prezira
vrijednu? Muni je bio veoma miran i tih, siromašan i veoma star; možda ga je moja kćer, svladana
požudom, ubila i prihvatila drugoga muža. Uistinu je veoma teško svladati Boga Ljubavi,
naoružanog lukom od cvjeća; vrijeme mladosti, nadalje, veoma je teško za svladati. Stoga je ova
kćer, potaknuta požudom, bacila strašnu ljagu na neokaljano ime obitelji velikoga Manua. Fuj na
onoga čija je kćer na ovome svijetu nemoralna karaktera! Izgleda da se kćeri rađaju radi ispaštanja
svih grijeha koje su počinili njihovi očevi. Ali kakvu sam ja nepravednu stvar uradio radi mojih
sebičnih ciljeva? Obavezna dužnost svakoga oca je da s najvećom mogućom brigom zaruči svoju
kćer za mladoženju prikladnoga u svakom pogledu; ali ja to nisam uradio i sada su me zadesili
učinci ravni mome ponašanju. Ako ubijem moju nemoralnu i bludnu kćer, počinit ću grijeh
ubojstva žene i osim toga moje kćeri. Ja sam uzrok ove ljage Munijevoj lozi. S jedne strane je
skandal koji se (meni) događa velik, a osjećaj za kćer je, s druge strane, jak. Što sada da radim?"
Kralj se tako našao utopljen u ovim dubokim mislima. U to vrijeme Sukanyà je vidjela svoga oca
ovako udubljenoga u mučnim mislima. Videći ga, Sukanyà je odmah došla do njega i zapitala ga
blagim srdačnim riječima ovako: "O kralju! Kako to da je tvoje lice tako problijedilo i postalo
zabrinuto videći Munija, lotosookoga mladića, da sjedi ispred tebe. O Oče! O čemu razmišljaš? Ti
pripadaš obitelji čuvenoga Manua; osim toga, ti si uzvišeni čovjek; ti ne bi trebao biti iznenada tako
tužan; dođi brzo i pokloni se pred mojim mužem."
26. Vyàsa reče: "O kralju! Čuvši ove kćerine riječi, kralj se uzbudio od gnjeva, te joj se
počeo ovako obraćati:
27-36. "O kćeri! Gdje je taj stari slijepi asketa Chyavana Muni i tko je ovaj mladić opijen
požudom? Velika se neizvjesnost pojavila u mome umu. O nemoralna dušo! Jesi li ti ubila toga
Munija Chyavanu i predala se tako griješnome činu? O ti, sramoto svojoj obitelji! Jesi li ti prihvatila
drugoga muža zbog tvoje bludne želje? Ja sam veoma uznemiren ne videći toga Munija u ovome
Àíramu. O pokvarena osobo! Ja sada ne vidim toga Munija; ali umjesto njega vidim ovu sjajeću
osobu. Zbog tvoga griješnoga ponašanja ja sam progutan u oceanu briga." Čuvši tako očeve riječi,
Sukanyà se nasmiješila, te ga je pripravno smjesta odvela svome mužu i rekla: "O Oče! On je tvoj
zet; on je isti Chyavana Muni; u to nema sumnje. Blizanci Aívini dali su mu ovaj lijepi sjaj i
lotosolike oči. Blizanci Aívini Kumàre su slučajno došli u ovaj Àíram i svojom su milošću učinili
Chyavanu ovako lijepim mladićem. O kralju! Ja nisam takva kćer koja bi uradila tako nemoralno
djelo kako ti misliš, očarana lijepom Munijevom pojavom. Oče! Pokloni se pred Munijem
Chyavanom. Pitaj ga i on će ti reći sve." Čuvši tako kćerine riječi, kralj je smjesta otišao Muniju i
poklonio se pred njim srdačno mu se obrativši.
37-38. Kralj je rekao: "O Bhriguov sine! Kako ti se povratio vid? Gdje je nestala tvoja
starost? Ljubazno mi odmah sve ovo potanko ispričaj. O Bràhmaça! Videći tvoju izuzetno lijepu
pojavu, u meni se pojavilo veliko čuđenje; zato mi sve potankoo reci; meni će nesumnjivo biti
veoma drago."
39-45. Chyavana reče: "O kralju! Dva Aívina, liječnici Bogova, svojom su vlastitom voljom
došli ovdje uradivši mi ovo dobro iz njihove milosti. Zahvaljujući blagodati tako primljenoj, ja sam
im dodijelio blagodat da ću učiniti da oni piju Soma sok na Agniìîoma Yajéi kralja Íaryàtija. Tako
sam ja dobio ove lijepe oči i novu mladost. O kralju! Saberi se i sjedni na sveto posvećeno sjedalo."
Kada je Bràhmiç Chyavana Muni ovo rekao, kralj Íaryàti i njegova žena s najvećim su
zadovoljstvom sjeli, te su s uzvišenim Munijem počeli pričati o povoljnim temama. Tada je
Bhàrgava tješio kralja i rekao: "Ja ću obaviti tvoje žrtvovanje; molim te sakupi sve neophodne
stvari. Ja sam obećao Aívinima da ću sigurno učiniti da oni piju Soma sok. Zato, O kralju! To ću
trebati izvesti na tvome žrtvovanju. O kralju! Ako Indra bude ljut, ja ću ga zaustaviti snagom moga
Tapasa i u Agniìîoma Yajéi učinit ću da Aívini piju Somu."
46-58. Vyàsa reče: "O kralju! Íaryàti, gospodar zemlje, tada se spemno složio s prijedlogom
Munija Chyavane. Kralj je zatim Muniju iskazao poštovanje, i sa svojom je ženom radosno krenuo
kući, cijelo vrijeme duž puta govoreći o Muniju. Povoljnom prilikom, posjedujuću ogromno
bogatstvo, on je pripremio izvrsno mjesto radi obavljanja žrtvovanja. Muni Chyavana zatim je
pozvao Vasiìîhu i druge ugledne Munije, te je inicirao kralja Íaryàtija radi obavljanja žrtvovanja.
Na početku žrtvovanja, Indra i ostale Deve i Blizanci Aívini su svi došli da bi pili Somu. Videći
Aívine, Indra se zabrinuo i ovako je upitao druge Deve: "Zašto su Aívini došli ovdje? Oni su
liječnici, stoga nisu prikladni da piju Somu. Tko ih je doveo ovdje na ovo veliko Agniìîoma
žrtvovanje?" Čuvši ovo, Deve nisu ništa rekle. Muni Chyavana zatim je bio spreman ponuditi Somu
Aívinima ali ga je Inrdra odmah zaustavio rekavši: "Njima je prethodno zabranjeno da pri
žrtvovanjima piju Somu; zato im ne nudi posudu sa Somom." Chyavana je tada rekao: "O Íachãn
Gospode! Oni su Sïryini sinovi; reci stoga, zašto su oni učinjeni neprikladnima da piju Somu. Oni
nisu mješane krvi; oni su rođeni od zakonite Sïryine žene. O Gospode Deva! Koju su onda grešku
napravili Aívini, liječnici, da im je zabranjeno piti Soma sok. Molim te odgovori. O Indra! Ovu
stvar sve Deve ovdje moraju razjasniti. Ja sam im obećao da ću učiniti da oni smiju piti Somu na
žrtvovanjima. Da bih održao moju riječ ja sam inicirao kralja u žrtvovanje. Moje ću obećanje
ispuniti; u to nema sumnje. O Indra! Oni su meni dali ovu mladost i povratili mi vid učinivši mi tako
veliko dobro. Ja ću također njima učiniti dobro najbolje što mogu."
59. Indra reče: "Deve su ove Deve odredili za svoje liječnike; oni su stoga u društvu
prezreni; zato su oni nepodesni da piju Somu. Ti ne trebaš učiniti da oni piju Somu."
60-61. Chyavana reče: "O Indra! Ti si počinio preljub s Ahalyom; zašto onda uzalud daješ
maha svome gnjevu? Ti si podmuklo ubio Vêitràsuru; sasvim je nepodesno za pokvarenu osobu
kao ti da kaže da Aívini nemaju pravo piti Somu. To je posve nevjerojatno." O kralju! Kada je došlo
do ove svađe, Indri nitko nije rekao niti riječ. Uzvišeni Bhàrgava tada je dao da se Aívinima ponudi
Soma.
Ovdje završava Šesto Poglavlje Sedme Knjige o dodijeljivanju prava Aívinima da piju Soma
sok u Írã Mad Devã Bhàgavatamu, Mahà Puràçi od 18.000 stihova od Maharìi Veda Vyàse.
L
POGLAVLJE VII.
H
1-2. Vyàsa reče: "O kralju! Kada je posuda ispunjena Somom bila dana Aívinima,
Indra se veoma naljutio i pokazujući svoju snagu, ovako se obratio Muniju Chyavani: "O
Bràhmaça! Nikad ih ti nećeš biti u stanju obdariti takvom čašću. Budući si prema meni pokazao
tvoje neprijateljstvo, ja ću te nesumnjivo ubiti baš kao Viívarïpu."
3-4. Chyavana reče: "O Indra! Ne vrijeđaj dva uzvišena Aívina. Oni su mi dali ljepotu,
mladost i sjaj učinivši tako da izlgedam kao drugi Deva."
5. Indra reče: "Oni su liječnici; zato oni nikako ne mogu imati pravo dobiti pehar sa
Somom. Sada ću ti ja otkinuti tvoju glavu."
6-29. Vyàsa reče: "O ukrasu Bhàrata loze! Na ove Indrine riječi, Muni je dao da Aívini
pihvate pehar sa Somom, ne obazirući se niti malo na Indrine riječi, tako ga uvrijedivši. Kada su
dva Aívina uzela pehar sa željom da piju Somu iz njega, snažni je Indra, videći to, rekao: "Ako oni
na tvoj osobni zahtjev budu pili Somu, prema tvojoj ću glavi uputiti munju na isti način kako sam to
uradio Viívarïpi." Na to se Muni žestoko razbjesnio dozvolivši Aívinima da piju Somu u skladu s
propisnim ritualima i ceremonijama. Indra je također gnjevno, u prisustvu svih Deva, prema njemu
uputio munju. Oružje je sjajilo kao milion Sunaca. Videći munju upučenu prema njemu, snažni je
Muni vrlinom svoga Tapasa učinio da munja ostane stajati mirno kao klada. Snažni je Muni, da bi
ubio Indru, primjenio crnu magiju i u Vatru je ponudio nuđenja od pročišćenoga maslaca i žita, sve
pročišćeno Mantrama. Chyavaninim Tapasom beskrajna sjaja, iz žrtvenoga se ognja pojavila Krityà
(žensko božanstvo kojem se obavljaju žrtvovanja u svrhu uništenja i magije). I iz Kritye se pojavila
veoma snažna osoba, veoma okrutnog i golemog tijela, veliki Demon. Ovaj strašni Demon, po
imenu Mada, bio je zastrašujuć svim bićima. Njegovo je tijelo bilo golemo kao planina, zubi su mu
bili veoma oštri i strašni. Njegova četiri zuba bila su stotinu Yojana dugi svaki, drugi zubi bili su
deset Yojana dugi. Njegove su ruke bile kao planine, veoma duge i divlje; jezik mu je bio grozan,
grub i tako dug da se protezao sve do nebesa. Njegov vrat bio je okrutan kao planinski vrh i divljeg
izgleda; nokti su mu nalikovali tigrovim kandžama, dlaka mu je bila grozna. Njegovo tijelo bilo je
crno kao čađ; lice mu je bilo zastrašujuće, oči strašne i sjajne kao veliki požar. Jedna od njegovih
vilica dodirivala je tlo dok je druga dodirivala nebo. Tako je bio rođen ovaj Demon, po imenu
Mada, golema tijela. Videći ga, Deve su se iznenada prepale; Indra se također prepao i više se nije
želio svađati. Demon je progutao Indrinu munju, pogledao u nebo, i ustao doimajući se kao da će
smjesta progutati cijeli Svemir. On se veoma razgnjevio i krenuo prema Indri s ciljem da ga
proždere. Videći ovo, Deve su glasno zajecale: "Jao! Mi smo uništeni!" Indrine su ruke bile
onesposobljene Mantrama i on stoga nije mogao uputiti svoju munju iako je to želio. Gospod Deva
tada je Demona promatrao kao utjelovljenu Smrt, te se sjetio svoga Gurua upučenog u znanje koje
je vrijeme odgovarajuće za obaviti odgovarajuću stvar. Plemeniti Brihaspati, znajući za prijeteću
opasnost, i da ga se Indra sjetio, smjesta je došao na to mjesto. On je tada prosudio što uraditi u
trenutnoj kriznoj situaciji, te je rekao Indri: "O Indra! Ovo se ne može osujetiti čak ni Mantrama;
što reći za munju! Ovaj snažni Asura Mada pojavio se iz žrtvena ognja vrlinom Tapasa Munija
Chyavane. O Munijevu snagu sada se posebno može osvjedočiti. O Gospode Deva! Nitko, Ti, ja, ili
bilo koji drugi Deva neće biti u stanju suprostaviti mu se. Znaj to. Čak ni Brahmà ne može osujetiti
gnjev onoga koji je odan Íakti, Najvišoj Snazi; Chyavana je Bhakta Najviše Íakti. Stoga nitko nije u
stanju svladati ga. Jedino je on u stanju opozvati Kirtyu koju je stvorio. U ovo nema sumnje. Zato je
sada za tebe bolje da uzmeš utočište u Muniju."
30-52. Vyàsa reče: "O kralju! Čuvši od svoga Gurua ove riječi, Indra je otišao Muniju i
strepeći, poklonio se pred njim. On je rekao: "O Muni! Oprosti mi i odvrati Asuru od njegove
nakane da ubije Deve. O sveznajući! Budi milostiv, ja se slažem s tvojim riječima. O Bhàrgava! Dva
Blizanca Aívina od danas će imati pravo da piju Soma sok. Ovo ti uistinu kažem. O Bràhmaça!
Budi milostiv prema meni. O asketo! Tvoja nakana nikad neće biti osujećena. Posebno ja znam da
si ti poznavalac Dharme; zato ti nikad nećeš dozvoliti da tvoja riječ ne bude u skladu s ispravnošću.
Tvojom milošću Aívini će uvijek smjeti piti Somu; i slava kralja Íaryàtija tako neće poznavati
granica. O Muni! Znaj da sam ja ovo uradio jednostavno da bih iskušao tvoju vještinu u Tapasu. O
Bràhmaça! Sada učini meni uslugu i opozovi ovog tvoga Demona Madu koji je nastao iz žrtvena
ognja i tako učini dobro za Deve. U ovo nema sumnje." Bolno izgovorivši ove riječi, Chyavana, koji
je poznavao Najvišu Stvarnost, u sebe je povukao gnjev nastao iz neprijateljstva s Indrom. Onda je
Maharìi Chyavana utješio Deve koje su bile veoma prestrašene i zabrinute uslijed straha od
Demona Made i Asuru je podijelio u četiri dijela i to (1) ženski spol, (2) pijenje, (3) kockanje i (4)
lov životinja. Kada je Mada ovako bio podijeljen na četiri dijela, prestrašenim je Devama kamen
pao sa srca. Chyavana je zatim dao da Deve zauzmu svoja mjesta, te je završio žrtvovanje.
Konačno, religiozni je Bhàrgava dao da prvo Indra, a zatim Aívini piju Somu iz svojih pehara. O
kralju! Ovako je Chyavana snagom svoga Tapasa učinio da Aívini piju Somu iz svojih Pehara.
Otada je jezerce sa žrtvenim mjestom (Yïpa) postalo čuveno i Munijev Àíram također je u svakom
pogledu postao glasovit i poštovan na površini zemlje. Kralj Íaryàti također je bio zadovoljan ovim
žrtvovanjem i završivši žrtvovanje sa svojim se ministrima vratio u svoj grad. Manuov sin, moćni
religiozni kralj Íaryàti vladao je svojim kraljevstvom koje nije imalo nikakvih smetnji i neprijatelja.
On je imao sina po imenu Ànarta; i Ànarti se rodio sin nazvan Revata. Revata je sagradio grad
Kuíasthalã usred oceana i u njemu je počeo živjeti. On je uživao u svim stvarima u državama Ànarti
i drugima. Revata je imao stotinu sinova od kojih je Kakudmi bio najstariji i čista karaktera. On je
imao jednu veoma lijepu kćer po imenu Revatã, nadarenu svim povoljnim osobinama. Kada je kćer
došla u dob za brak, kralj je počeo razmišljati gdje da nađe princa iz dobre plemenite obitelji. Taj
snažni kralj počeo je vladati svojim narodom Ànartama, sa svojim sjedištem na brdu Raivata. Kralj
je mislio o tome za koga da zaruči svoju kćer da bi se tako odlučio da otiđe Brahmi, i da o tome
upita toga poštovanog sveznajućeg Prajàpatija, kojega obožavaju Deve. Tako je kralj sa svojom
kćerkom Revatã otišao u Brahmaloku. Tamo su Deve, Yajée, Vede, planine, oceani i rijeke svi sjajili
blistavim sjajem. Tamo su vječni Êiìiji, Siddhasi, Gandharbe, Pannage i Chàrane sklopljenih
dlanova Brahmi pjevali hvalospjeve.
Ovdje završava Sedmo Poglavlje Sedme Knjige o pijenju nektara Some od strane Blizanaca
Aívina u Írã Mad Devã Bhàgavatamu, Mahà Puràçi od 18.000 stihova od Maharìi Veda Vyàse.
L
POGLAVLJE VIII.
H
1-5. Janamejaya reče: "O Bràhmaça! Kralj je bio Kìattriya, kako je onda on mogao ići
u Brahmaloku (Brahmino boravište) sa svojom kćeri Revatã? Razgovarajući prethodno o stvarima
glede Bràhmiça, saznao sam da samo onaj Bràhmiç koji je u stanju kontrolirati svoja čula i koji je
poznavatelj Brahmana može ići u Brahmaloku. Za ljudska bića veoma je teško otići u Satyaloku;
stoga ja sumnjam u to da je kralj sa svojom kćeri Revatã mogao iz Bhïrloke (zemlja) otići u
Satyaloku. Čovjek, kada napusti svoje tijelo, može ići na Nebesa. Ovo je rečeno u svim Íàstrama.
Kako onda ljudi još dok su u svojim tijelima mogu ići u Brahmaloku. Otkloni sada moje sumnje oko
toga kako je kralj Revata otišao u Brahmaloku da bi Prajàpatija upitao o određenim stvarima."
6-16. Vyàsa reče: "O kralju! Na vrhu planine Sumeru smješteni su Indrina Amaràvatã
Nebesa (boravište Besmrtnika), Yamin Samyamanã grad, Satyaloka, Vahniloka, Kailàía, Viìçuovo
boravište Vaikuçîha i drugi svjetovi. Veliki strijelac Arjuna, Prithin sin, otišao je u Indra loku i tamo
proveo pet godina. U vjekovna vremena, kraljevi Kakutstha i drugi u svojim su ljudskim tijelima
također otišli u Indraloku. Čak su snažne Daitye svladavale Indraloku i svojom voljom boravili
tamo. U vjekovna vremena, kada je vladar zemlje kralj Mahàbhiìa otišao u Brahmaloku, najljepša
Gaègà također je išla u Brahmaloku. Na putu ju je ugledao kralj. U tom trenutku vjetar je slučajno
odgrnuo njenu haljinu. Kralj ju je tada vidio djelomično golu i svladan požudom, on se nasmiješio;
Gaègà se također nasmiješila. Videći ih u ovim stanjima, Brahmà ih je smjesta prokleo; i stoga su
se oni morali roditi na ovome svijetu. Sve Deve, kada su ih tlačile Dànave, išli su u Vaikuçîhu i
pjevali hvalospjeve Hariju, Kamalinu Gospodu. O kralju! Ljudi mogu ići u sve Loke; u stvari, oni
uzvišeni ljudi koji nakupe velike zasluge obavljajući Yajée ili vršeći strogi asketizam, ti obavljatelji
Žrtvovanja i asketizma sigurno idu na Nebesa. O kralju! Jedino obilje dobrih zasluga omogućava
odlazak na Nebesa. Stoga ti više ne bi trebao gajiti ikakvu sumnju u ovo."
17-18. Janamejaya reče: "O Muni! Kralj Revata sa svojom je kćeri Revatã otišao u
Brahmaloku; ali što je on uradio kada je došao tamo? Što mu je Brahmà naredio? I za koga je kralj,
po Brahminoj naredbi, zaručio svoju kćer? O Bràhmaça! Odgovori mi potanko na ovo pitanje."
19-21. Vyàsa reče: "O kralju! Slušaj! Kada je kralj došao u Brahmaloku da bi pitao o
pogodnome mladoženji za svoju kćer, tamo se je pjevalo i sviralo; stoga je on sačekao neko vrijeme
da dobije priliku kada skup uzme slobodno vrijeme; ali muzika ga je tako zadivila da se on nije
mogao oduprijeti da je čuje do kraja. Kada je sviranje bilo završeno, kralj se poklonio Brahmi i
pokazao mu svoju kćer izvijestivši ga o svojoj namjeri.
22-25. Kralj je rekao: "O Deva! Ovo je moja dobra kćer; milostivo mi reci tko će biti njen
mladoženja. O Brahmà! Za koga da zaručim moju kćer? Ja samo došao ovdje da bih te upitao o
ovome. Ja sam tragao za mnogim prinčevima i vidio sam njih mnogo ali niti jedan od njih mi se ne
dopada i stoga moj um nije miran. O Gospode Deva! Zato sam došao Tebi. Milostivo odaberi
jednog mladoženju za nju. On bi trebao biti Kulãn (iz dobre obitelji), moćan, religiozan, plemenit, i
princ nadaren svim povoljnim osobinama. Ovo je moja molitva." Vyàsa reče: "O kralju! Brahmà,
rođen iz lotosa, Stvoritelj svijeta, čuvši ove riječi, nasmijao se imajući na umu kako je dugo
vremena prošlo od kada se kralj uputio u Brahmaloku pa do tada. On je tada rekao:
27-43. "O kralju! Prinčevi za koje si ti mislio da bi mogli biti mladoženje tvojoj kćeri su svi
umrli; čak su i njihovi sinovi, unuci i prijatelji svi umrli. Sada je u tijeku dvadesetsedma
Manvantara Dvapara Yuge; stoga nijedan od prinčeva iz tvoje obitelji više nije živ. Daitye su
opljačkali tvoj grad. Kralj Mathure, Ugrasena, sada vlada na tom mjestu. On pripada slavnoj
Yayàtijevoj mjesečevoj obitelji. Njegov sin, snažni Kamsa, rođen od Dànave, počeo je neprestano
tlačiti Deve; on je svoga vlastitog oca bacio u zatvor. Postavši veoma bahat, on je počeo vladati
državama drugih kraljeva i tlačiti podanike. O kralju! Opaki kraljevi Demoni tako su mučili Zemlju
da je Ona postala posve nemoćna dalje nositi to breme. Tako je Ona otišla potražiti utočište u
Brahmi. Brahmà i ostale Deve tada su počeli ovako govoriti: "O Zemljo! Da bi s tebe otklonio taj
nesnosni jaram, lotosooki Nàràyaçà Osobno će se utjeloviti u obliku Írã Kêiìçe. On je u vjekovna
vremena, kao Dharmin sin, u Badarijevu utočištu vršio veoma strogi asketizam u društvu sa svojim
bratom Narom. Sada se sam taj Deva rodio u uzvišenoj Yaduovoj obitelji u Devakãnoj maternici od
Vasudeve i sada je glasovit po imenu Vàsudeva. O kralju! On je ubio pokvarenoga Kamsu, te je
Ugrasenu postavio na njegovo mjesto. Veoma snažni Jaràsandha, pokvareni kralj Magadhe,
Kamsin je svekar. Čuvši za smrt svoga zeta, veoma se razgnjevio, te je došao u Mathuru i došlo je
do strašnoga rata. Vàsudeva je u bitki porazio Jaràsandhu, ponosnoga na svoju hrabrost. Iako
poražen, Jaràsandha je poslao Kàlayavanu s njegovom golemom vojskom da se opet bori protiv
Kêiìçe. Kada je saznao da je kralj Yavanâ stigao, Bhàgavan Vàsudeva sve je članove svoje obitelji i
Yàdave poslao u Dvàrku, te je sa svojim bratom Balaràmom čekao kralja Yavanu. Onda je On sam
otišao u Yavanin logor i odveo ga u planinsku pećinu u kojoj je spavao kralj Muchu Kunda koji je
zatim osobno ubio kralja Yavanu. Kêiìça je zatim otišao u Dvàrku. Grad Dvàrkà tada je bio u
oronulu stanju. Kêiìça je sakupio i uposlio umjetnike i dao da se sagrade lijepe palače, utvrde,
tržnice i staje i td. učinivši mjesto lijepim. Taj Vàsudeva, izuzetne vještine, ovako unapredivši grad,
Ugrasenu je učinio kraljem toga mjesta; i Kêiìça se sada tamo nalazi sa svojim prijateljima. Njegov
stariji brat Baladeva, nositelj pluga, je glasovit. S Muìalom u svojim rukama on je veliki ratnik i
inkarnacija Ananta Deve. On je prikladni mladoženja tvoje kćeri. Zato bez ikakva odlaganja i prema
pravilima vjenčanja udaj svoju kćer za Sankarìaça Balabhadru. Nakon udaje svoje kćeri, idi u
Badarijevo utočište i obavljaj Tapasyu. To sveto utočište je mjesto zabave Deva, ono je sveto i
ljudskim bićima dodijeljuje njihove željene stvari."
44-46. Vyàsa reče: "O kralju! Primivši ovu naredbu od Brahme, rođenog iz lotosa, kralj je sa
svojom kćeri otišao u Dvàrku. Došavši tamo svoju je svepovoljnu kćer propisno i u skladu s
pravilima i propisima dao Bala Devi. Konačno, u skladu s Brahminom naredbom, on se u
Badarikàíramu uposlio u strogim sudržavanjima, i kada je došlo vrijeme njegove smrti, na obali je
rijeke napustio svoje smrtno tijelo i otišao u svijet Bogova.
47-48. Janamejaya reče: "O Bhàgavane! Ti si rekao jednu čudesnu stvar. Stotnu i osam
Yuga prošlo je dok su kralj Revata i njegova kćer bili posve očarani muzikom u Brahmaloki i niti
kralj niti kćer nisu ostarjeli. Kako je to moglo biti! Kako su oni mogli živjeti tako dugo! Je li njima
bilo određeno da im životni vjekovi budu tako dugi!"
49-56. Vyàsa reče: "O kralju! Brahmaloka nije pod utjecajem nijednoga poroka niti grijeha;
starost, glad, žeđ ili strah od smrti ne postoje tamo; tamo nema niti nikojeg drugog uzroka brigi.
Gdje je onda mjesto sumnji da će tamo ljudi biti dugovječni, i da će biti podložni starosti i smrti.
Kada je kralj Íaryàti otišao na Nebesa, Ràkìase su uništili sve njegove sinove; oni koji su preostali,
prestrašeni su napustili Kuíasthalã i pobjegli na sve strane. Vaivasvata Manu je kinuo; tada je iz
njegova nosa izašao veoma moćni sin; njegovo je ime bilo Ikìàku. On je uvečao Sunčevu dinastiju i
postao glasovit. Dobivši izuzetnu inicijaciju od Maharìi Nàrade, počeo je stalno meditirati na Devã i
obavljao je strogu Tapasyu radi uvečanja svoga roda. O kralju! Ikìàku je imao stotinu sinova;
Vikukìi je bio najstriji; on je bio moćan i nadaren velikom snagom. Ikìàku je postao kralj i živio je u
Ayodhyi. Svojih pedeset sinova, moćnoga Íukanija i ostale, poslao je u Uttaràpatha (istočne)
pokrajine da bi vladali tim državama. Taj je uzvišeni vladar također poslao svojih drugih osam
sinova da bi vladali državama na Jugu. (Zapadu ?). O kralju! Preostala dva sina zadržao je kraj sebe
da ga služe.
Ovdje završava Osmo Poglavlje Sedme Knjige o priči o kralju Revati i širenju Sunčeve
dinastije u Mahàpuràçi Írã Mad Devã Bhàgavatam od 18.000 stihova od Maharìi Veda Vyàse.
L
POGLAVLJE IX.
H
1-11. Vyàsa reče: "O kralju! Jednom je došlo vrijeme za Aìîaka Íràddhu (pogrebna
ceremonija u čast mrtvima). Imajući to na umu, kralj Ikìàku ovako se obratio svome sinu Vikukìi:
"O dijete! Smjesta idi u šumu i pažljivo donesi čisto sveto meso u svrhu Íràddhe; pobrini se da ovo
obaviš kako treba." Primivši ovu naredbu, Vikukìi je smjesta otišao u šumu opremljen oružjima. U
šumi je ulovio mnoštvo veprova, svinja, jelena i zeca. Ali se toliko umorio svojim putovanjem u
šumi i tako mnogo je ogladnio da je zaboravio sve o Aìîaka Íràddhi pa je u šumi pojeo jednoga
zeca. Ostatak izvrsnoga mesa donio je i predao ga ocu. Kada je to meso bilo doneseno da ga se
poprska vodom radi pročišćenja, videći ga, obiteljski svećenik Vasiìîha odmah je uvidio da je jedan
dio već pojeden i da je ovo dio koji je preostao. Ostaci hrane nisu prikladni u svrhu prskanja; ovo je
pravilo Íàstra. Vasiìîha je obavijestio kralja o ovome nedostatku kod hrane. U skladu s Guruovim
savjetom, saznavši za narušenje pravila od strane njegova sina, kralj se veoma naljutio i svoga je
sina protjerao iz kraljevstva. Od tada princ je postao poznat kao Íaíàda; on se niti nijmanje nije
ražalostio radi očeva gnjeva; on je otišao u šumu gdje je ostao bez pritužbi. Svoje je vrijeme s
veseljem provodio udubljen u religiju i živio je hraneći se šumskim voćem i korijenjem. Nakon
nekog vremena nakon što je njegov otac umro, naslijedio je kraljevstvo. Postavši kralj Ayodhye,
Íaíàda je imao samo jednoga sina; on je u tri svijeta postao poznat po imenu Kakutstha. Također je
bio poznat i po imenima Indravàha i Puranjaya."
12. Janamejaya reče: "O Sveče! Kako i zašto je princ nazvan Kakutstha? Zašto je on bio
poznat po druga dva imena? Reci mi sve ovo."
13-14. Vyàsa reče: "O kralju! Kada je Íaíàda otišao na Nebesa, Kakutstha je postao kralj.
Taj religiozni kralj tada je počeo vladati državom svoga oca i djeda ugledom podržavanim od jake
vojske. U to vrijeme Deve su pretrpjele poraz od Dànava, te su uzele utočište u Viìçuu,
Nepogrešivom i Gospodu tri svijeta. Vječni veliki Viìçu pun inteligencije i blaženstva tada se
Devama obratio ovako:
15-16. "O Deve! Idite i molite se kralju Íaíàdi. On će biti vaš saveznik i ubit će Demone. Taj
kralj je religiozan; posebno on je obožavatelj Najviše Íakti. On je dobar strijelac i doći će vam
pomoći. Njegova snaga je golema."
17-18. Vyàsa reče: "O kralju! Čuvši nektarolike Harijeve riječi, Indra i druge Deve otišli su
Kakutsthi, Íaíàdinu sinu, u Ayodhyu. Videći Deve pred svojom palačom, kralj im je propisno i s
velikim obzirom iskazao poštovanje; zatim ih je zapitao zašto su došli.
19-20. Kralj je rekao: "O Deve! Iskazavši mi naklonost vašom prisutnošću, ja sam
blagoslovljen i posvećen; moj je život okrunjen uspjehom. Recite što ja mogu uraditi za vas; ja ću to
uraditi čak i ako je to za mene veoma teško da uradim."
21-22. Deve su odgovorile ovako: "O prinče! Molimo te pomozi nam i podrži nas i porazi
Daitye, nesavladive Devama i sklopi savez s Indrom. O kralju! Milošću Najviše Íakti nema ničega
što ti nisi igdje postigao; stoga smo mi naredbom Viìçua došli tebi."
23-41. Kralj reče: "O Deve! Ja vas mogu podržati i postati vaš saveznik ako me Indra
tijekom rata bude nosio na svojim leđima. Ja ću se sada za Deve boriti protiv Daitya; ali u bitku ću
ići na Indrinim leđima; ovo vam uistinu kažem." Vyàsa reče: "O kralju! Deve su se Indri obratile
ovako: "O Íachãn Gospode! Tvoja obvezatna dužnost sada je da ovo uradiš; odbacujući sram, budi
kraljev nosioc." Indra se veoma posramio, ali na učestalo Harijevo traženje, preuzeo je oblik bika
nalik velikome Íivinom Biku. Kralj je uzjahao na toga bika da bi krenuo u rat; on se je borio dok je
sjedio na svome sjedalu na plećima bika (Kakud); zato je on nazvan Kakutstha. Zato što ga je Indra
nosio na svojim leđima on je nazvan Indravàha; zato što je u bitki svladao Dànave, nazvan je
Puranjaya. Snažni je kralj porazio Dànave i svo njihovo bogatstvo razdijelio je Devama. On se tada
oprostio s Devama i vratio u svoje kraljevstvo. Tako je bio sklopljen savez s Indrom. O kralju!
Kakutstha je postao veoma glasovit na ovoj zemlji; njegovi su potomci postali kraljevi i bili su
poznati kao Kakutsthe i svi su bili veoma čuveni na ovoj zemlji. Kakutstha je imao jednoga moćnog
sina, nazvanog Kàkutstha od strane njegove zakonite žene; Kàkutstha je imao sina Prithua,
izuzetnih vještina. Prithu je bio utjelovljenje Viìçua, i obožavatelj stopala Vrhovne Íakti. Njegov je
sin bio Visvarandhi; on je postao kralj i vladao je kraljevstvom. Njegov je sin bio Chandra; on je
postao kralj, vladao je svojim podanicima i veoma je umnožio svoje potomstvo. Yuvanàíva je je bio
jedan od njegovih sinova; on je bio veoma moćan i smio. Íavanata je bio Yuvanàívin sin; on je bio
veoma religiozan. On je izgradio lijepi grad Íàvantã koji je bio nalik Indrinu Raju. Bridaíva je bio
sin uzvišenoga Íàvante; on je imao sina Kuvalayàívu. Snagom svojih ruku on je postao Gospodar
zemlje. On je ubio Dànavu Dhundu; zato je on bio veoma glasovit po imenu Dhundumàra. Njegov
sin bio je Driáhàíva; on je vladao zemljom; njegov sin bio je Írãmàn Haryaíva. Njegov sin dalje je
bio Nikumbha; on je postao kralj. Nikumbha je imao sina Varhçàívu. Kriíàíva je bio njegov sin.
Njegov sin je bio moćni Prasenajit; junaštvo njegova sina nije imalo granice. Prasenajit je imao
povoljna sina Yauvanàívu. O povoljni! Yauvanàívin sin bio je Írãmàn Màndhàtà; on je postao
Gospodar zemlje i radi zadovoljenja Devã Bhagavatã dao je da se napravi tisuću i osam palača u
Benaresu i u ostalim glavnim mjestima hodočašća. Màndhàtà nije bio rođen putem majčine
maternice već putem svoga oca. Ministri su otvorili stomak njegova oca i njega izvadili vani."
42-43. Janamejaya reče: "O povoljni! Ono što si rekao do sada se nikad nije niti čulo niti
vidjelo. Ova vrsta rođenja posve je nevjerojatna. Kako se taj lijepi sin rodio putem stomaka svoga
oca? Potanko mi opiši ovo i zadovolji moju znatiželju."
44-49. Vyàsa reče: "O kralju! Kralj Yauvanàíva imao je stotinu kraljica; ipak nije imao
nijednoga potomka. Kralj je uvijek mnogo mislio o svome sinu. Jednom je kralj, žalostan i željan
imati sina, otišao u sveto utočište Êiìija. Došavši tamo, pred asketama je počeo učestalo teško
uzdisati. Videći ga u tom žalosnom stanju, Êiìiji su bili ispunjeni sažaljenjem. O kralju! Bràhmiçi su
mu tada rekli: "O kralju! Zašto si tako žalostan i očajan? Koja nevolja muči tvoje srce? Reci nam
ovo. Mi ćemo sigurno otkloniti tvoju žalost."
50-54. Yauvanàíva reče: "O Muniji! Ja imam kraljevstvo, bogatstvo, izvrsne konje, stotinu
divnih žena. U tri svijeta ja nemam neprijatelja; nitko nije jači od mene. Svi kraljevi i minsitri su mi
pokorni. Ali, O askete! Ja nemam sina; to je jedini razlog mojoj boli i žalosti. To je uništilo svu moju
sreću. Vidite! Osobe koje nemaju sina nikako ne mogu ići na Nebesa. Zato mi ovo stalno zadaje
bol. Vi svi ste askete; vi ste prošli kroz velike boli da bi shvatili bit Veda Íàstra. Zato mi ljubazno
recite koje je žrtvovanje prikladno da ga obavim da bih dobio sina. O askete! Ako prema meni
osjećate sažaljenje, milostivo obavite ovaj dobar rad za mene."
55-65. Vyàsa reče: "O kralju! Čuvši kraljeve riječi, svi su oni bili ispunjeni sažaljenjem; i
ispunjeni sažaljenjem savjetovali su ga da obavi žrtvovanje čije je predsjedavajuće božanstvo bio
Indra. Da bi kralj dobio sina, oni su dali da Bràhmiçi ispune ćup vodom te su ga pročistili i osnažili
Vedskim Mantrama. Tijekom noći kralj je ožednio i otišao na mjesto obreda; videći da Bràhmiçi
spavaju, kralj je popio tu vodu napunjenu Mantrom. Bràhmiçi su prema pravilima tu vodu posvetili
i ostavili na stranu, ispunivši je Mantrama, i nemjenivši je kraljevoj ženi; ali, ožednivši, kralj je
osobno tijekom noći nehotično popio tu vodu. Sljedeće jutro, videći da je ćup prazan, Bràhmiçi su
se stresli od straha; tada su upitali kralja: "Tko je popio vodu?" Kada su saznali da je kralj osobno
popio vodu, Muniji su smatrali da je to bilo djelo Daive (Sudbine) i dovršivši žrtvovanje, vratili su
se u svoja boravišta. Tada je kralj ostao trudan snagom žrtvenih Mantra. Nakon nekoga vremena,
sin se potpuno razvio. Tada su kraljevi ministri, prerezavši njegovu utorbu na desnoj strani, sina
izvadili vani. Božjom milošću kralj nije umro. Kada su se ministri mučili oko toga čije će mlijeko
dijete sisati, Indra je rekao da bi dijete trebalo sisati (Màn Dhàtà) Njegov kažiprst i tako je Indra
svoj kažiprst stavio u djetetova usta. Iz toga razloga njegovo je ime Màndhàtà. Sada sam ti potanko
opisao rođenje Màndhàte.
Ovdje završava Deveto Poglavlje Sedme Knjige o priči o Kàkutsthi i rođenju Màndhàte u
Írã Mad Devã Bhàgavatamu, Mahà Puràçi od 18.000 stihova od Maharìi Veda Vyàse.
L
POGLAVLJE X.
H1-11. Vyàsa reče: "O kralju! Taj Màndhàtà, vjeran svojem obećanju, svladao je cijeli
svijet i postao vrhovni vladar svih drugih vladara i dobio je naziv Sàrvabhauma (vladar cijele
zemlje). O kralju! Što više reći o Màndhàtinu utjecaju u to vrijeme nego da su svi pljačkaši,
zatečeni njegovom snagom, pobjegli u pećine planina. Iz ovoga razloga Indra mu je dao naziv
Trasadasyu. On je oženio Bindumatã, Íaíavinduovu kćer. Ona je bila veoma lijepa. Od te žene
Màndhàtà je imao dva sina, čuvenoga Purukutsthu i Muchukundu. Purukutstha je imao sina
Anaranyu; ovaj princ bio je čuven po imenu Brihadaíva. On je bio veoma religiozan i veoma odan
svome ocu. Njegov sin bio je Haryaíva; on je bio religiozan i poznavao je Najvišu Stvarnost. Njegov
sin bio je Tridhanvà; njegov sin bio je Aruna. Arunin sin bio Satyavrata; on je bio veoma pohlepan,
požudan, poročan i samovoljan. Jednom prilikom, taj pokvareni princ, svladan požudom, ukrao je
ženu jednoga Bràhmiça i tako stvorio smetnju u njegovu vjenčanju. O kralju! Bràhmiçi su se tada
ujedinili i otišli kralju Aruni, gdje su jecali i opetovano govorili: "Jao! Mi smo uništeni!" Kralj se
obratio ražalošćenim podanicima Bràhmiçima ovako: "O Bràhmiçi! Kakvu vam je uvredu nanio
moj sin?"
12. Čuvši tako dobre kraljeve riječi, Dvije, učeni u Vedama, više su ga puta blagoslovili, te
su rekli: "O kralju! Ti si najistaknutiji i moćan. Tvoj sin je kao ti. Danas je on silom, za vrijeme
ceremonije vjenčanja, oteo Bràhmiçovu kćer koja je već bila učinjena ženom drugoga muškarca."
13-36. Vyàsa reče: "O kralju! Čuvši riječi Bràhmiça, kralj im je povjerovao i svome sinu se
obratio ovako: "O ti zlog vladanja! Obavivši ovo zlo djelo danas si svoje ime učinio beskorisnim. O
pokvarenjače! Odlazi iz moje kuće! O griješniče! Nikad više nećeš moći živjeti u mojoj oblasti!"
Videći svoga oca gnjevnog, Satyavrata je opetovano rekao: "Oče! Gdje da idem?" Otac je odgovorio:
"Živi s Chàçáàlama. Ti si oteo Bràhmiçovu ženu ponašavši se tako kao Chàçáàla. Idi i živi sretno s
njima. O sramoto tvojoj obitelji. Ja ne želim imati potomke kroz tebe; ti si uništio ugled tvoje
obitelji. Zato, O griješniče! Idi gdje god želiš." Čuvši ove riječi od svoga gnjevnog oca, Satyavrata je
smjesta napustio kuću i otišao Chàçáàlama. Princ, noseći svoj oklop i držeći lukove i strijele, svoje
je vrijeme počeo provoditi s Chàçáàlama; ali iz svoga srca nije mogao odstraniti svoja osjećanja
milosrđa i samilosti. Kada ga je njegov plemeniti otac prognao, on je na to bio podstakanut od
strane Gurua Vasiìîhe. Satyavrata je zato bio ljut na Vasiìîhu, budući da on, učen u Dharma
Íàstrama, nije odvratio njegova oca od protjeravnja svoga sina. Dalje je njegov otac, zbog nekoga
neobjašnjivog razloga, napustio grad, i radi svoga je sina otišao u šumu obavljati suzdržavanja. O
kralju! Zbog toga griješnog djela, Indra u njegovu kraljevstvu nije uopće kišio dvanaest godina. O
kralju! Upravo tada je i Viívàmitra, napustivši svoju ženu i djecu u tom kraljevstvu, počeo vršiti
stroga suzdržavanja na obalama rijeke Kauíikã. Lijepa žena Kuíike tada se našla u velikoj nevolji
zbog uzdržavanja obitelji. Sva su djeca, mučena glađu, počela plakati, moleći za Nibàr rižu.
Neporočnu Kauíiku ovo je veoma uznemiravalo. Videći gladnu djecu, ona je mislila ovako: "Gdje
sada da idem i koga da molim, i što da radim, pošto kralj sada nije u kraljevstvu. Moj muž također
nije blizu; tko će onda zaštiti moju djecu? Dječaci neprestano plaču. Fuj na moj život! Moj me je
muž ostavio bez iti novčića; mi patimo jer nemamo novca. On ne zna za ovo, iako je on posve
sposoban. Osim moga muža, tko će drugi uzdržavati moje sinove? Oni će svi umrijeti od gladi. Ja
bih možda mogla prodati jednoga od mojih sinova i onim što dobijem od toga mogla bih uzdržavati
ostale; ovo je sada moja najveća dužnost. Ja ne bih trebala uraditi drugačije i ubiti svu moju djecu;
zato ću sada prodati jednoga od mojih sinova da bih spasila ostale." Radi ostale djece, Munijeva je
žena konopom vezala srednjega sina i izašla iz svoje kuće. Princ Satyavrata vidio ju je očajnu od
boli i žalosti, te ju je upitao: "O ljepotice! Što ti ideš uraditi? Tko si ti? Ovaj dječak plače; zašto si ga
vezala konopom oko njegova vrata? O ljepotice! Reci mi što je uzrok svega ovoga."
37-38. Êiìijeva žena je odgovorila: "O prinče! Ja am Viívàmitrina žena. Ovo su moji sinovi.
Zbog nedostatka hrane sada mojom voljom idem prodati jednoga od ovih sinova. O kralju! Moj
muž je otišao obavljati Tapasyu; je ne znam gdje je on otišao. U kući nema hrane; stoga ću ja
prodati jednoga sina da bih uzdržala ostale."
39-56. Satyavrata reče: "O čestita ženo! Spasi tvoju djecu. Dok se tvoj muž ne vrati, ja ću ti
donositi hranu iz šume. Svakoga dana ja ću vezati nešto hrane na stablo pokraj tvoga Àírama. Ovo
ti uistinu kažem." Čuvši prinčeve riječi, Viívàmitrina je žena odvezala konop oko djetetova vrata i
vratila ga u svoj Àíram. Zato što je bilo vezano oko vrata, dijete je kasnije nazvano Gàlaba. Ono je
kasnije postalo veliki Êiìi. Viívàmitrinoj ženi, okruženoj njenom djecom, veoma je laknulo.
Ispunjen obzirnošću i samilošću, Satyavrata je svakodnevno ispunjavao svoj zadatak i Viívàmitrinu
obitelj snabdijevao hranom. On je lovio divlje svinje, jelene, bivole, i td. i meso je odnosio na
mjesto gdje je boravila Viívàmitrina žena s djecom gdje bi ga vezao o obližnje stablo. Êiìijeva žena
tim je mesom hranila svoju djecu. Dobivajući na ovaj način hranu, ona je bila veoma sretna. Kada je
Aruna otišao u šumu radi obavljanja Tapasye, Muni Vasiìîha pažljivo je čuvao grad Ayodhyu,
palaču i domaćinstvo. Satyavrata je također sebe izdržavao loveći životinje, prema naredbi njegova
oca; i pokoravajući se Dharmi, živio je u šumi van grada. Satyavrata je uvijek u svome srcu gajio
osjećanje gnjeva prema Vasiìîhi. Kada ga je njegov otac protjerao, Vasiìîha ga u tome nije
spriječio. Ovo je bio razlog Satyavratina gnjeva. Brak ne postaje pravovaljan dok se ne napravi
sedam koraka (ceremonija); zato krađa djevojke unutar toga vremena nije jednaka krađi
Bràhmiçove žene. Neokaljani Vasiìîha to je znao; no ipak nije spriječio kralja. Jednoga dana princ
nije naišao na nijednu životinju za plijen; tada je šumi vidio Vasiìîhinu kravu. Veoma očajan od
gladi, kralj je ubio kravu kao razbojnik, djelom iz gnjeva i dijelom uslijed zablude. Dio mesa vezao
je o stablo za Viívàmitrinu ženu, a ostatak je pojeo sam. O ti dobrih zavjeta! Viívàmitrina žena nije
znala da se radi o govedini već je mislila da se radi o jelenu i tim je mesom nahranila svoje sinove.
Kada je Vasiìîha saznao da je njegova krava bila ubijena, on se razjario od gnjeva i ovako se obratio
Satyavrati: "O pokvarenjače! Kakav si ogavni zločin počinio, kao Piíàcha, ubivši kravu? Radi
ubojstva krave, krađe Bràhmiçove žene i radi gnjeva tvoga oca, zbog svo ovo troje, neka se na
tvojoj glavi pojave tri Íankua ili tri znaka (obilježja) gube kao znakovi tvojih zločina. Od danas ćeš
naširoko biti poznat kao Triíanku i pokazivat ćeš tvoj Piíàcha oblik svim bićima."
57. Vyàsa reče: "O kralju! Ovako proklet od Vasiìîhe, princ Satyavrata je ostao u tom
utočišu i obavljao strogu Tapasyu.
58. Ali od Munijeva sina on je dobio izvrsnu Mantru Najviše povoljne Devã Bhagavatã i
udubio se u kontemplaciju na nju.
Ovdje završava Deseto Poglavlje Sedme Knjige o priči o Satyavrati u Mahàpuràçi Írã Mad
Devã Bhàgavatam od 18.000 stihova od Maharìi Veda Vyàse.
L
POGLAVLJE XI.
H1. Janamejaya reče: "O inteligentni! Da li se princ Triíanku kasnije oslobodio
prokletstva koje je na njega bacio Muni Vasiìîha?"
2-8. Vyàsa reče: "O kralju! Satyavrata, proklet od Vasiìîhe, bio je preobražen u demonsko
stanje (Piíàchatva); ali on je postao i veliki Devãn posvećenik i svoje je vrijeme provodio u tom
Àíramu. Jednoga dana dok je polako ponavljao devetoslovnu Bhagavatãnu Mantru, poželio je
obaviti Puraícharaça obred (ponavljanje imena bžanstva praćeno s nuđenjima u vatru, i td.)
spomenute Mantre; tada je otišao Bràhmiçima, poklonio im se s velikom predanošću i čistoćom i
rekao: "O poštovani bogovi zemlje! Milostivo me saslušajte; s mojom pognutom glavom molim vam
se da vi svi postanete moji svećenici (Rittvigi). Svi ste vi učeni u Vedama; zato, radi moga uspjeha,
propisno obavite za mene Homa obred omjera jedne desetine Jape. O Bràhmaçi! Moje ime je
Satyavrata; ja sam princ; radi moga dobra za mene bi trebali obaviti ovaj posao." Čuvši prinčeve
riječi, Bràhmaçi su rekli: "O prinče! Tebe je prokleo tvoj Guru i sada si pretvoren u demonsku
pojavu. Sada nemaš pravo na Vede; posebno sada si u Piíàcha stanju; njega preziru svi ljudi; stoga
sada nisi prikladan da budeš iniciran u obred."
9-14. Vyàsa reče: "O kralju! Čuvši ih, princ se veoma ražalostio i obeshrabrio i u sebi je
mislio ovako: "Fuj na moj život! Što da sada uradim živeći u ovoj šumi. Moj me je otac ostavio;
protjeran sam iz kraljevstva; nadalje, moj me je Guru prokleo i zadobio sam Piíàcha stanje; stoga
ne znam što da radim. Princ je zatim, sakupivši drva, pripremio hrpu drva za svoj pogrebni obred,
sjetio se Chaçáike Devã i ponavljajući Njenu Mantru, odlučio je da skoči u vatru. Zapalivši lomaču,
princ se okupao i stojeći na nogama, sklopljenih je dlanova počeo pjevati hvalospjeve Devã prije
nego što je namjeravao ući u vatru. U tom trenutku, znajući da je princ spreman zapaliti se, Devã
Bhagavatã je smjesta na leđima lava zrakom došla na to mjesto. Ona se tako pojavila pred Njim i
dubokim glasom nalik kišnome oblaku, ovako se obratila princu:
15-17. "O krjeposna dušo! Što je sve ovo? Što ti kaniš uraditi? Nikad to nemoj uraditi; budi
strpljiv. O sretniče! Tvoj otac je sada ostario; on će ti dati kraljevstvo i otići će u šumu radi
obavljanja Tapasye; zato, O junače! Odbaci svoju utučenost duha. O kralju! Sutra će ministri tvoga
oca doći da te odvedu tamo. Mojom milošću, tvoj će te otac postaviti na prijestolje i u odgovarajuće
vrijeme svladat će svoje želje i nesumnjivo će otići u Brahmaloku."
18-32. Vyàsa reče: "O sretna osobo! Rekavši ovo, Devã je nestala s toga mjesta; princ je
također odustao od samozapaljivanja. U međuvremenu, uzvišeni je Nàrada otišao u Ayodhyu i
smjesta o svemu izvijestio kralja. Kralj se veoma ražalostio, te je počeo tužno jadikovati čuvši za
odluku svoga sina da se spali. Krjeposni kralj, srca žalosnog zbog svoga sina, ovako se obratio
svojim ministrima: "Vi ste upoznati sa stanjem moga sina. Ja sam odbacio moga inteligentnog sina
Satyavratu iako je on bio veoma duhovan i vrijedan da dobije kraljevstvo; ipak, na moju zapovijed,
on je smjesta otišao u šumu. Bez imovine, sprovodeći opraštanje, on je svoje vrijeme provodio u
učenju, posebno duhovnoga znanja; ali Vasiìîha Deva ga je prokleo i učinio ga Piíàchom. Veoma
očajan zbog svega, on je bio spreman spaliti se, ali je odustao od toga budući ga je u tome spriječila
Mahà Devã. Zato idite žurno, i utješivši moga snažnog najstarijeg sina, smjesta ga dovedite ovdje.
Ja sam sada miran i spokojan i imam želju za povlačenjem; stoga sam odlučio da obavljam Tapasyu.
Moj je sina sada sposoban vladati podanicima; stoga ću ga sada postaviti na prijestolje i povući se u
šumu." Tako je on spremno svoje ministre poslao svome sinu. Ministri su također spremno otišli
njegovu sinu i utješili ga, te ga s poštovanjem doveli u grad Ayodhyu. Videći Satyavratu s
grudičavom kosom na glavi, u šporkoj odjeći, i mršavog i skrhanog brigama, kralj je u sebi počeo
misliti ovako: "O! Kakvo sam okrutno djelo uradio iako znam sve o religiji, protjeravši moga
inteligentnog sina, prikladnog da vlada mojim kraljevstvom." Ovako misleći, svojim je rukama
zagrlio svoga sina i ujtešivši ga, sjeo ga je pokraj svoga prijestolja. Kralj, vješt u politici, tada se
radosno, gušeći se u osjećanjima ljubavi, počeo obraćati svome sinu koji je sjedio pokraj njega. On
je rekao:
35-53. "O sine! Tvoja je najviša dužnost uvijek biti religiozan i poštovati Bràhmiçe. Nikad
nigdje ne govori laži i nikad na nikoji način ne slijedi loš put. Umjesto toga uvijek se vladaj u skladu
s riječima dobrih duhovnih osoba; askete bi trebalo obožavati. Čula treba držati na uzdama i podle
okrutne pljačkaše sigurno treba ubiti. O sine! Radi vlastita uspjeha, trebalo bi se savjetovati sa
svojim ministrima i to na svaki način čuvati kao tajnu. Svakoga neprijatelja, koliko god beznačajn
bio, pametni kralj nikad ne bi smio previdjeti. Ministrima koji su privrženi drugim gospodarima i
naknadno ti se pridruže, nemoj vjerovati. Trebalo bi imati špijune da paze na prijatelje kao i
neprijatelje. Uvijek odavaj dužno poštovanje religiji, i davaj milosrdne darove. Čovjek ne bi trebao
uzalud raspravljati i uvijek izbjegavaj društvo poročnih osoba. O sine! Trebao bi obožavati
Maharìije i obavljati razna žrtvovanja. Nikad ne vjeruj ženama, onima koji su redovito privrženi
ženama kao i kockarima. Nikad nije uputno biti previše privržen lovu. Uvijek okreći tvoja leđa
kockanju, pijenju, muzici i prostitutkama i pokušaj učiniti da tvoji podanici slijede isto. Svakoga
dana rano ujutro u vrijeme Bràhma Muhïrte trebao bi ustati iz kreveta, okupati se i obaviti ostale
slične dužnosti. O sine! Neka te Guru inicira u Devãnu Mantru i s predanošću obožavaj Najvišu
Snagu, Bhagavatã. Obažavanjem Njenih lotosovih stopala ljudski život biva okrunjen uspjehom. O
sine! Onaj koji jednom obavi veliku Mahà Devãnu Pïju i popije Charaçàmrita vodu (vodu kojom su
obožavana Njena stopala) nikad više ne mora ulaziti u majčinu maternicu; znaj ovo za sigurno. Ta
Mahà Devã je sve što je vidljivo i Ona Osobno nadalje je Gledatelj i Svjedok, prirode Inteligencije.
Ispunjen ovim idejama, budi neustrašiv kao Duša Svemira. Obavljaj svoje dnevne i povremene
dužnosti, idi na skup Bràhmiça i svračajući kod njih pitaj ih o zaključcima Dharma Íàstra.
Bràhmiçi, učeni u Vedama i Vedàntama, predmet su poštovanja i mora ih se obožavati. Uvijek im,
u skladu sa zaslugama, davaj krave, zemlju, zlato i td. Ne obožavaj neuke Bràhmiçe. Ne davaj
neukima više nego što im stomak zahtijeva. O dijete! Nikad zbog žudnje za ičim ne zgriješi
Dharmu, i uvijek imaj na umu da nikad ne uvrijediš nikojega Bràhmiça. Bràhmiçi su izvor
Kìattriya, u stvari oni su zemaljski bogovi; poštivaj ih svom svojom pažnjom! Pri ovome nikad ne
bježi od svojih dužnosti. Vatra nastaje (pojavljuje se) iz vode; Kìattriye nastaju iz Bràhmiça; željezo
nastaje iz kamenja. Snage ovih teku svagdje. Ali ako postoji neki sukob između jedne stvari i
njenoga izvora (uzroka), tada taj sukob nestaje u izvoru (uzroku). Znaj da je ovo sasvim izvjesno.
Kralj koji sebi želi blagostanje i napredak mora darovima i poniznošću pokazivati svoje poštovanje
naročito prema Bràhmiçima. Slijedi pravilo morala kako je kazano u Dharma Íàstrama. Sakupi
bogatstvo prema pravilima pravičnosti i ispuni blagajnu."
Ovdje završava Jedanaesto Poglavlje Sedme Knjige o priči o Triíanki u Mahà Puràçi Írã
Mad Devã Bhàgavatam od 18.000 stihova od Maharìi Veda Vyàse.
L
POGLAVLJE XII.
H
1-6. Vyàsa reče: "O kralju! Savjetujući ovako svoga sina, kralj Triíanku bio je
uzbuđen osjećanjima ljubavi, i riječima koje su mu zastajale u grlu, rekao je svome ocu da će
ispuniti ono što mu je on naredio. Kralj je zatim pozvao Bràhmiçe, učene u Vedama i Mantrama, i
dao da se brzo sakupe sve stvari radi postavljanja sina na prijestolje. On je donio vode sa svih
svetih mjesta hodočašća; zatim je s velikim poštovanjem pozvao sve kraljeve. Svetoga dana, otac je
svoga sina postavio na prijestolje obavljajući propisujuće obrede. Kralj je zatim sa svojom ženom
prihvatio treći Vànaprastha stadij života i obavljao je strogu Tapasyu na obalama Gangesa. Zatim
odgovarajućim tijekom vremena kralj je otišao na Nebesa. Tamo je pokraj Indre, poštovan od svih
bogova, počeo sjajiti kao drugo Sunce."
7-10. Janamejaya reče: "O Bhagavàne! Ti si prethodno rekao da je Satyavratu, radi ubojstva
njegove krave, prokleo Vasiìîha da postane Piíàcha; kako se on oslobodio ovoga prokletstva? U
meni je prisutna dvojba glede ovoga. Milostivo je otkloni. Satyavrata je bio proklet; stoga je učinjen
neprikladnim da naslijedi prijestolje. Kako je Muni, kojom radnjom, bio oslobođen prokletstva?
Kako je otac u svoj dom mogao vratiti svoga sina oblika Piíàche? O Viparíi! Milostivo mi ispričaj
kako je Muni bio oslobođen svoga prokletstva?"
11-18. Vyàsa reče: "Proklet od Vasiìîhe, Satyavrata je tamo i tada bio preobražen u Piíàchu,
veoma ružnog, nasilnog i zastrašujućeg svima; ali kada je on s predanošću obožavao Devã, Ona mu
je smjesta dala lijepo božansko tijelo. Devãnom milošću, svi su njegovi grijesi bili isprani i njegov
Piíàcha oblik je nestao. Oslobođen svojih grijeha, Satyavrata je tada postao veoma jak i krepak.
Tako blagoslovljen od Najviše Snage, Vasiìîha je također postao zadovoljan s njime, kao i njegov
otac. Kada je njegov otac umro, krjeposni je Satyavrata postao kralj, počeo je vladati svojim
podanicima i obavljao je razna žrtvovanja, te je također obožavao Vječnu Majku Bogova. O kralju!
Triíanki se rodio veoma lijepi sin, nazvan Hariíchandra, u svim svojim udovima nadaren povoljnim
znacima. Kralj Triíanku želio je svoga sina učiniti Yuvaràjom (prijestolonasljednikom) i zatim u
samome svom tijelu za života uživati u Nebesima. Kralj je otišao u Vasiìîhin Àíram, i propisno mu
se poklonivši, sklopljenih mu se dlanova pripravno obratio:
19-23. "O asketo! Ti si Brahmin sin, učen u svim Vedskim Mantrama; stoga si ti izuzetno
sretan; sada bih te želio izvjestiti o jednoj stvari; spremno me poslušaj. Sada, još dok sam u ovome
tijelu, želim uživati u sreći Nebesa i svim užicima Deva. Uživati u Nandana Vrtu, živjeti s Apsarama
i slušati prijatnu muziku Deva i Gandharba ideje su koje su sada snažno ovladale mojim srcem.
Zato, O Veliki Muni! Uposli me u takvom žrtvovanju koje će mi omogućiti da u samome ovom tijelu
živim u Svarloki. O Muni! Ti si potpuno sposoban ovo uraditi; zato budi spreman na ovo. Uradi da
se obavi žrtvovanje i da brzo otiđem u Deva Loku, tako tešku za doseći."
24-26. Vasiìîha reče: "O kralju! Izuzetno je teško živjeti na Nebesima dok se još ima ovo
smrtno tijelo. Jedino preminuli, svojim zaslugama, žive na Nebesima, ovo je poznata stvar. Zato, O
sveznajući! Tvoju je želju teško ostvariti. Ja se bojim da ovo nije moguće postići. O kralju! Čovjek
dok je živ teško može uživati u Apsarama. Zato, O blagoslovljeni! Prvo uradi žrtvovanje. Zatim,
kada napustiš ovo tijelo, ići ćeš na Nebesa."
27-31. Vyàsa reče: "O kralju! Maharìi Vasiìîha već je jednom bio ljut na kralja; čuvši ove
riječi kralj se veoma uznemirio. On se opet obratio Maharìiju ovim riječima: "O Bràhmaça! Ako
zbog tvoje oholosti ne pristaneš da obaviš ovo žrtvovanje, naći ću drugoga svećenika da obavi
žrtvovanje." Na ovo kraljeve riječi Vasiìîha se veoma naljutio, te ga je prokleo rekavši: "O zla
osobo! Smjesta u ovome tijelu postani Chàçáàla. Ti si počinio djela kojima je tvoj odlazak na Nebo
onemogućen. Ukrao si Bràhmiçovu ženu i oskrvnio stazu religije; ubio si Kravu Surabhi i ti si
sladostrasnik. Zato, o griješniče! Nikad nećeš ići na Nebesa, čak ni nakon svoje smrti."
32-56. Vyàsa reče: "O kralju! Čuvši ove oštre Guruove riječi, Triíanku se pretvorio u
Chàçáàlu. Njegove zlatne naušnice pretvorile su se u željezne; ugodni sandalov miris po njegovu
tijelu pretvorio se u miris fekalija; njegova lijepa žuta odjeća postala je plava, i zbog ovoga
prokletstva boja njegova tijela postala je kao ona od slona. O kralju! Oni koji su obožavatelji Najviše
Snage kada su ljuti mogu proizvesti ovakve učinke; u ovo nema niti najmanje sumnje. Zato čovjek
nikad ne bi smio uvrijediti ikojeg obožavatelja Najviše Snage. Muni Vasiìîha uvijek je uposlen u
tihome ponavljanju Devãne Gàyatrã. Zato kakvo je čudo da se kraljevo tijelo njegovim gnjevom
pretvorilo u takvo jadno stanje. Kralj Triíanku veoma se ražalostio kada je ugledao svoje ružno
tijelo; on nije otišao kući; umjesto toga ostao je u šumi u tom obliku i bijednoj odjeći. Očajan i
svladan žalošću počeo je misliti na ovaj način: "Moje je tijelo sada krajnje prezrivo, što sada uradti i
gdje ići u ovome jadnom stanju! Ja ne vedim lijek kojim bih otklonio moje patnje. Ako otiđem kući,
moj će sin nesumnjivo biti veoma žalostan. Kada me moja žena vidi u ovome obliku Chàçáàle, neće
me prihvatiti; moji ministri neće me poštivati kao ranije. Moji prijatelji i rodbina, kada dođu meni,
neće me služuti s istim obzirom kao ranije. Stoga je bolje umrijeti nego živjeti ovako prezren. Ja ću
popiti otrov ili se baciti u vodu ili se objesiti. Ili ću se prema pravilima spaliti na pogrebnoj lomači
ili ću gladovanjem napustiti ovaj jadni život. Ali, Jao! Onda ću biti kriv zbog počinjenja
samoubojstva; stoga ću se zbog ovoga grijeha opet roditi kao Chàçáàla i opet ću biti proklet.
Ovako misleći, kralj je ipak zaključio da trenutno na nikoji način ne bi trebao počiniti
samoubojstvo. On je mislio ovako: "Ja ću trebati patiti zbog moje Karme; i nakon odgovarajuće
patnje, ova će Karma biti iscrpljena. Stoga ću u ovoj šumi u ovome mom tijelu trpjeti učinke moje
Karme. Bez da se učinci prošlosti ne prožive, prošle radnje i njihovi učinici nikad ne odumiru;
stoga ću na ovome mjestu podnositi učinke svih moji prethodnih radnji, povoljnih i nepovoljnih.
Uvijek biti blizu svetoga Àírama, posjećivati sveta mjesta hodočašća, sjećati se Devã Ambike i
služiti svece sada će biti moje dužnosti. Boraveći u ovoj šumi sve će moje dužnosti biti obavljene;
zatim, ako okolnosti dozvole, i ako se sretnem sa svetom osobom, sve će moje težnje biti
okrunjene uspjehom." Ovako misleći, kralj se nije vratio u svoj grad već je otišao na obale Gangesa
i veoma se kajući zbog svojih grijeha, ostao je tamo. Kralj Hariíchandra je saznao za razlog očeva
prokletstva i žalosna mu je srca poslao ministre. Kao što to rade Chàçáàle, kralj je učestalo
uzdisao; u to vrijeme posjetili su ga ministri i ponizno mu se klanjajući, rekli su: "O kralju! Tvoj
nam je sin naredio da dođemo ovdje; na njegovu zapovijed to smo i uradili; mi smo ministri kralja
Hariíchandre. Znaj ovo uistinu, O kralju! Milostivo poslušaj što je princ prijestolonasljednik rekao:
"Idite i bez ikakva mi odlaganja dovedite oca." Zato, O kralju! Odbaci tvoje mentalne jade i vrati se
u svoj grad. Svi ministri i podanici uvijek će ti biti na službi. Mi svi uradit ćemo sve što možemo da
bi udovoljili Vasiìîhi da bi on prema tebi pokazao naklonost. I taj veoma glasoviti Muni kada bude
zadovoljan sigurno će brzo otkloniti tvoje žalosti. O kralju! Ovo nam je tvoj sin rekao da ti kažemo;
zato sada milostivo idi u svoje boravište."
57-64. Vyàsa reče: "O kralju! Taj kralj oblika Chàçáàle, čuvši ove njihove riječi, nije pristao
vratiti se svojoj kući. Umjesto toga on im je rekao: "Ministri, svi idite nazad u grad; i recite mome
sinu da se neću vratiti kući. Bolje odbacivši lijenost, pažljivo vladajte kraljevstvom. Iskazujte
poštovanje posebno prema Bràhmiçima i obavljajte različita žrtvovanja i obožavanja Deva. U
ovome jadnom obliku Chàçáàle ne želim s uzvišenima ići u grad Ayodhyu; zato se svi vratite u
Ayodhyu bez ikakva daljnja odlaganja. Na moju zapovijed postavite moga snažnog sina
Hariíchandru na prijestolje i obavljajte sve državničke dužnosti." Kada su ministri čuli ovu kraljevu
naredbu, počeli su jadikovati, i poklonivši mu se, otišli su iz utočišta. Vrativši se u Ayodhyu,
svetoga su dana s Abhiìeka vodom, pročišćenom Mantrama, propisno postavili kralja
Hariíchandru na prijestolje. Snažni krepki Hariíchandra, postavljen na prijestolje naredbom svoga
oca, uvijek se sjećao svoga oca, te je sa svojim ministrima počeo upravljati kraljevstvom u skladu s
odredbama Dharme."
Ovdje završava Dvanaesto Poglavlje Sedme Knjige o Vasiìîhinu prokletstvu Triíanke u
Mahà Puràçi Írã Mad Devã Bhàgavatam od 18.000 stihova od Maharìi Veda Vyàse.
L
POGLAVLJE XIII.
H1-3. Janamejaya reče: "O Muni! Ja vidim da su na kraljevu zapovijed ministri postavili
Hariíchandru na kraljevsko prijestolje; ali kako se Triíanku oslobodio svoga tijela Chàçáàle,
milostovi mi reci ovo. Je li se on kupao u svetim vodama Gangesa i živio u šumi da bi nakon svoje
smrti bio oslobođen prokletstva; ili mu je Guru Vasiìîha iskazao svoju naklonost i oslobodio ga
prokletstva? O najbolji među Êiìijima! Ja veoma žudim da čujem o kraljevu životu; stoga mi
potanko opiši njegov čudesni životoput."
4-16. Vyàsa reče: "O kralju! Kralj je sa zadovoljstvom postavio svoga sina na prijestolje i
svoje je dane nastavio provoditi u toj šumi u meditaciji na Bhagavatã Bhavànã. Tako je neko vrijeme
prošlo kada se Viívàmitra, Kauíikin sin, dovršivši svoju Tapasyu, vratio svome domu da vidi svoju
ženu i sinove. Vrativši se svojoj kući, inteligentni je Muni članove svoje obitelji našao sretne i
zadovoljne našto je bio veoma sretan i kada mu je njegova žena došla da bi mu bila na usluzi, on ju
je zapitao: "O ti lijepih očiju! Kako ste proveli vaše vrijeme tijekom gladi! U kući nije bile zaliha riže
i ostaloga; kako si onda odhranila ove dječake? Molim te reci mi to. O ljepotice! Ja sam bio veoma
zauzet mojim strogostima, stoga nisam mogao doći i vidjeti moje dječake; kojim si postupcima ti
pribjegla radi njihova uzdržavanja? O dobra i povoljna! Kada sam čuo za strašnu glad, imao sam na
umu kako ja nemam ničega i kako onda da odem vama. Stoga tada nisam došao. O ljepotice! U to
vrijeme, jednoga dana kada sam bio veoma gladan i veoma umoran, ušao sam u kuću Chàçáàle s
ciljem da nešto ukradem. Ušavši u kuću našao sam kako Chàçáàla spava; zatim veoma mučen
glađu, ušao sam u njegovu kuhinju kako bih tamo našao nešto za jelo. Kada sam našao posuđe i
išao uzeti skuhano pseće meso, taj me je Chàçáàla opazio. On me je veoma srdačno zapitao: "Tko
si ti? Zašto si ušao ovdje u ovo doba noći? Zašto pretražuješ posuđe? Reci što želiš?" O ljepotice!
Kada mi je Chàçáàla postavio ova pitanja, ja sam bio veoma mučen glađu i drhtavim sam mu
glasom iznio svoju namjeru: "O sretniče! Ja sam Bràhmiç asketa; veoma svladan glađu kradom
sam ušao u tvoju kuću i tražim neko jelo u tvome posuđu. O inteligentni! Ja sam sada tvoj gost u
obliku lopova; posebno sada sam veoma gladan; stoga ću sada pojesti tvoj kuhani obrok; milostivo
mi to dozvoli." Čuvši ove riječi, Chàçáàla mi se obratio riječima koje su bile u skladu s
tumačenjima Íàstra. On je rekao: "O ti nadmoćne Varçe! Znaj da je ovo kuća Chàçáàle; zato ne jedi
to meso."
17-28. Na ovome svijetu roditi se kao ljudsko biće veoma je rijetka stvar; nadalje, biti rođen
kao Dvija (prve tri kaste) još je teže; i povrh toga zadobiti Bràhmiçštvo među Dvijama izuzetno je
teško. Zar ti nisi svjestan ovoga? Oni koji žele doseći Nebesa nikad ne bi trebali jesti oskrvnutu
hranu; zbog Karme, Maharìi Manu sedmu je kastu nazvao imenom Antyaja i sve ih protjerao. Zato,
O Bràhmiçe! Mojim radnjama ja sam pretvoren u Chàçáàlu i odbačen od sviju; u ovo nema
sumnje. Ja ti zabranjujem da uradiš ono što namjeravaš da te ova krivnja Varça Íaçkare ne bi
iznenada zadesila." Tada sam mu ja odgovorio: "O poznavatelju Dharme! Ono što si rekao sasvim
je istina; iako si ti Chàçáàla, veoma si velike inteligencije; slušaj! sada ću ti reći o finesama
Dharme u vrijeme opasnosti. O davatelju poštovanja! Uvijek i na sve načine uputno je održati tijelo;
ako bi se u tom pogledu počinio grijeh, kada vrijeme opasnosti prođe čovjek bi trebao obaviti
Pràyaíchittu (pokoru) radi pročišćenja počinjenoga grijeha. Ali ako čovjek počini grijeh kada nije
vrijeme opasnosti, on biva osramoćen, što nije tako u slučaju vremena opasnosti. Čovjek koji umre
od gladi ide u pakao, u to nema sumnje. Zato svaki čovjek koji ide za dobrom, sebi mora utažiti
svoju glad. Stoga sam ja nameravao počiniti djelo krađe radi očuvanja moga tijela. O Chàçáàla!
Vidi! Grijeh krađe u vrijeme gladi, kako su Punditi objavili, ide Bogu kiše dok ne pošalje narednu
kišu." O voljena! Upravo kada sam rekao ove riječi, Bog Kiša poslao je kišu, kao onu iz surle slona,
tako željenu od sviju. Kada su oblaci tako izljeli kišu praćenu bljeskovima munja, ja sam se
obradovao i napustio sam kuću Chàçáàle. O ljepotice! Reci mi sada kako si se ti ponašala za
vrijeme gladi, tako strašne svim bićima."
29-48. Vyàsa reče: "O kralju! Čuvši ove muževljeve riječi, žena ugodna glasa je rekla:
"Poslušaj sada kako sam ja provela moje vrijeme tijekom gladi. O Muni! Nakon što si ti otišao
obavljati Tapasyu, zavladala je strašna glad; i moji sinovi, iscrpljeni glađu, veoma su jecali za
hranom. Ja sam se veoma zabrinula videći gladne sinove; tada sam otišla u šumu u potragu za
divljom rižom; i našla sam nešto voća. Tako sam provela nekoliko mjeseci sakupljajući rižu koja je
divlje rasla u šumi; zatim s vremenom nisam mogla doći ni do ove riže i opet sam se zabrinula.
Nibàra riža tada također nije bila dostupna; i također ništa nisam mogla dobiti proseći; nije bilo
voća na stablima niti korijenja pod zemljom. Sinovi su plakali u mukama gladi. Mislila sam što da
uradim i gdje da idem? Što da rečem gladnim dječacima. Tako misleći što da uradim, došla sam do
zaključka da bih trebala prodati jednoga dječaka bogatome čovjeku i novcem kojeg dobijem
othraniti ostale sinove. O dragi! Tako misleći, bila sam spremna ići to i uraditi. O povoljni! Zatim je
ovaj dječak počeo glasno plakati bivajući veoma žalostan; ipak se ja nisam sramila i uzela sam
jecajućega dječaka i napustila moj Àíram. U to vrijeme, jedan Ràjarìi Satyavrata, videći me veoma
očajnu, zapitao me je: "O ti dobrih zavjeta! Zašto ovaj dječak jeca?" Ja sam mu rekla: "O Muni!
Danas ću ja prodati ovoga dječaka." Kraljevo je srce bilo svladano sažaljenjem, i on mi se ovako
obratio: "Odvedi ovoga dječaka natrag u Àíram. Ja ću te svakoga dana opskrbljivati mesom za
hranu dok se Muni ne vrati kući." O Muni! Od tada kralj je s velikim sažaljenjem donosio meso
jelena i vepra koje bi ubio u šumu i to bi meso privezao na ovo stablo." O voljeni! Tako sam mogla
zaštiti sinove u tom strašnom oceanu krize; ali toga je Munija prokleo Vasiìîha samo radi mene.
Jednoga dana taj kralj u šumi nije došao do nikakva mesa; zato je zaklao Vasiìîhinu Kàma Dhenu
(kravu koja ispunjava sve želje) i Muni se zato naljutio na njega. Uzvišeni Muni, gnjevan zbog
ubojstva njegove krave, pozvao je kralja imenom Triíanku i učinio ga Chàçáàlom. O Kauíika!
Princ se pretvorio u Chàçáàlu zato jer je meni učinio dobro, stoga sam ja veoma žalosna zbog
njega." Stoga je tvoja hitna dužnost da na bilo koji način ili snagom tvoje moćne Tapasye spasiš
kralja iz njegova teškog položaja."
49. Vyàsa reče: "O kralju! Čuvši ove riječi svoje žene, Muni Kauíika ju je utješio i rekao:
50-55. "O lotosooka! Kralja, koji te je spasio u sudbonosnome trenutku, oslobodit ću
njegova prokletstva; što više od toga nego da ti obećajem da ću otkloniti njegove patnje bilo mojim
znanjem ili mojim Tapasom." Utješivši tada ovako svoju ženu, Kauíika, Poznavatelj Najviše
Stvarnosti, počeo je misliti o tome kako da otkloni kraljeve patnje i nevolje. Ovako misleći, Muni je
otišao kralju Triíanki koji je tada svoje vrijeme ponizno provodio u selu Chàçáàla, odjeven u
odjeću Chàçáàle. Videći Munija kako dolazi, kralj se veoma zapanjio i smjesta se bacio pred
njegova stopala kao komad pruta. Kauíika je podigao kralja i tješući ga, rekao mu je: "O kralju!
Muni Vasiìîha te je prokleo zbog mene. Stoga ću ja ispuniti tvoje želje. Reci mi sada što da
uradim."
56-62. Kralj reče: "Sa željom da za mene obavi žrtvovanje, Muniju Vasiìîhi ovako sam se
molio: "Ja bih želio obaviti žrtvovanje, milostivo uradi to za mene. O Muni! Obavi takvo žrtvovanje
koje će mi omogućiti da u ovome mom tijelu otiđem na Nebesa." Vasiìîha se naljutio te je rekao:
"O nitkove! Kako da otiđeš i živiš na Nebesima u tvome ljudskom tijelu?" Ja sam veoma želio ići u
Svargu (Nebo) i opet sam se obratio ovako: "O bezgriješni! Onda ću ja uposliti drugoga svećenika
da obavi takvo izvrsno žrtvovanje." Čuvši ovo, Vasiìîha me je prokleo rekavši: "Budi Chàçáàla!" O
Muni! Sada sam ti rekao sve o mome prokletstvu. Ti si posve sposoban otkloniti moje nevolje."
Očajan zbog trenutne nevolje i muke, kralj ga je obavijestio o svemu i ostao miran. Na drugoj strani
Viívàmitra je mislio kako da ga oslobodi njegova prokletstva.
Ovdje završava Trinaesto Poglavlje Sedme Knjige o Viívàmitrinu odlasku Triíanki u Mahà
Puràçi Írã Mad Devã Bhàgavatam od 18.000 stihova od Maharìi Veda Vyàse.
L
POGLAVLJE XIV.
H
1-8. Vyàsa reče: "O kralju! Odlučivši što da uradi, veliki asketa Viívàmitra sakupio je
sve materijale neophodne za žrtvovanje i pozvao sve Munije. Tako pozvani, oni su bili podrobno
izvješćeni o žrtvovanju; ali zbog toga što ih je Muni Vasiìîha odvratio da dođu, nitko od njih nije
otišao na žtrvovanje. Kada je Viívàmitra, Gàdhin sin, saznao za ovo, veoma se zabrinuo i ražalostio,
te je došao kralju Triíanki i sjeo. Maharìi Kauíika tada se veoma naljutio i rekao: "O kralju!
Odvraćeni od Vasiìîhe, svi su Bràhmiçi odbili doći na žrtvovanje. Ali, O kralju! Pogledaj snagu
moje Tapasye; ja ću smjesta ispuniti tvoje želje; smjesta ću te poslati na Nebesa, obitavalište
Bogova." Rekavši ovo, taj je Muni uzeo vodu u svoju ruku i ponavljao Gàyatrã Mantru. On je kralju
dao sav Puçyam (zasluge) koje je do tada sakupio za sebe. Davši mu sav Puçyam, rekao je kralju:
"O kralju! Odbaci svu lijenost i idi u obitavalište bogove kako si to želio. O kralju kraljeva! Snagom
svih mojih zasluga koje sam sakupio tijekom dugoga razdoblja spremno idi na Nebesa."
9-28. Vyàsa reče: "O kralju! Kada je kralj Viprâ, Viívàmitra, ovo rekao, kralj Triíanku,
vrlinom Munijeva Tapasa, odmah se podigao visoko u zrak kao brza ptica. Penjući se sve više i
više, kralj je došao u Indrino boravište. Ugledavši tada Triíankinu Chàçáàlinu pojavu, Deve su
rekle Indri: "Tko je ova osoba koja silovitom brzinom dolazi zrakom kao Deva? Zašto izgleda kao
Chàçáàla i tako svirepo?" Čuvši ovo, Indra je smjesta ustao i vidio najniže među ljuskim bićima i
znajući da je to Triíanku, prijekorno mu je rekao: "Ti si Chàçáàla, posve neprikladan za Devaloku;
gdje ti onda ideš? Ti ne bi smio ostati ovdje; zato smjesta idi nazad na zemlju." O uništavatelju
neprijatelja! Kada je Indra ovo rekao, kralj je smjesta pao s Nebesa kao Deva čije su zasluge bile
iscrpljene. Triíanku je tada učestalo počeo jadikovati: "O Viívàmitra! O Viívàmitra! Zbačen s
Nebesa sada padam dolje veoma silovito; stoga me spasi od ove nevolje." O kralju! Čuvši njegove
poklike i videći ga kako pada dolje, Viívàmitra je rekao: "Stani! Stani!" Iako zbačen s Nebesa,
vrlinom Munijeva Tapasa kralj se zaustavio i ostao u zraku. Viívàmitra je tada počeo obavljati
Àchamanu (pijuckanje vode), te je započeo svoje veliko Žrtvovanje da bi stvorio novu Svargaloku
(Nebo). Videći njegovu namjeru, Íachãn Gospod veoma se zabrinuo i bez i najmanje odlaganja
spremno je došao Gàdhijevu sinu i rekao: "O Bràhmaça! Što ti kaniš uraditi? O svetče! Zašto si
tako gnjevan? O Muni! Nema potreba stvarati novu kreaciju. Naredi sada što da uradim."
21. Viívàmitra reče: "O Gospode Deva! Kralj Triíanku je veoma nesretan jer je zbačen s
Nebesa. Stoga je sada moja namjera da ga spremno odvedeš u tvoje vlastito boravište."
22-31. Vyàsa reče: "O kralju! Indra je bio posve svjestan njegove konačne odluke i veoma
snažnog asketizma; zato je zbog straha pristao uraditi kako je Viívàmitra rekao. Gospod Indra tada
je kralju dao blistavo i božansko tijelo i dao da sjedne u izvrsna kola i rastavši se od Kauíike, s
kraljem je otišao u svoje boravište. Viívàmitra je bio radostan što vidi Triíanku da s Indrom ide na
Nebesa, te je sretno ostao u svome Àíramu. Čuvši da je njegov otac otišao na Nebesa vrlinom
njegova Tapasa, kralj Hariíchandra radosna je srca počeo vladati svojim kraljevstvom. Kralj
Ayodhye počeo je stalno živjeti sa svojom pametnom ženom, punom mladosti i ljepote. Vrijeme je
tako prolazilo; ali lijepa žena nije ostajala trudna. Kralj se zbog toga veoma zabrinuo. Onda je on
otišao u sveto Vasiìîhino utočište i poklonivši mu se izvijestio ga je o svojim mentalnim mukama
zbog nemanja sina. On je rekao: "O poznavatelju Dharme! Ti si učen u Nauci o Mantrama.
Posebno ti znaš sve o Daivi (Sudbini). Zato, O davatelju časti! Učini za mene to da dobijem sina. O
najbolji među Bràhmiçima! Nema spasenja za onoga koji nema sina; ti si dobro svjestan ovoga.
Zato nemoj zanemarivati moj slučaj kada si u stanju otkloniti moju nevolju. Čak su i oni golubi
blagoslovljeni koji hrane svoje potomke. A ja sam tako nesretan jer sam dan i noć progutan u brige
jer nemam sina."
32. Vyàsa reče: "O kralju! Čuvši ove žalosne kraljeve riječi, Vasiìîha je o svemu razmislio i
odgovorio."
33-41. Vasiìîha je rekao: "O kralju! Ti si rekao istinu da na ovome svijetu nema bolnije
žalosti od nemanja nikojega potomka. Zato, O kralju! s velikom pažnjom obožavaj Varuçu, Boga
vode. On će tvoj trud okruniti uspjehom. Dakle, O krjeposni! Obožavaj ga i postići ćeš uspjeh.
Ljudi trebaju uzimati u obzir i Sudbinu i Vlastiti trud; kako će uspjeh doći bez da se uloži trud. O
kralju! Ljudi koji razumju Najvišu Istinu trebali bi ulagati vlastiti trud, vođeni ispravnim načelima;
uspjeh dolazi onima koji rade; u suprotnome čovjek ne može očekivati uspjeh." Čuvši ove Guruove
riječi neograničene energije, kralj je donio čvrstu odluku i poklonivši se Vasiìîhi, otišao je obavljati
Tapasyu. Na obali Gangesa, na svetome mjestu, kralj je sjeo u Padmàsan i udubio se u meditaciju
na Boga Varuçu s omčom u njegovoj ruci i na taj je način obavljao strogi asketizam. O kralju! Dok
je on to radio, bog Varuça se sažalio nad njim i spremno je došao pred njega. Varuça se tada ovako
obratio kralju Hariíchandri: "O poznavatelju Dharme! Ja sam zadovoljan tvojom Tapasyom. Stoga
traži blagodat od mene."
42-43. Kralj je tada rekao: "O Gospode! Ja nemam sina; dodijeli mi sina koji će mi donijeti
sreću i koji će me osloboditi tri duga koja dugujem Devama, Pitrijima i Êiìijima. To je cilj s kojim
obavljam ovu Tapasyu." Čuvši ove ponizne riječi žalosna kralja, Bog Varuça se nasmiješio i rekao:
44-45. "O kralju! Ako dobiješ tvoga željenog sposobnog sina, što ćeš ti uraditi radi moga
zadovoljenja? O kralju! Ako obaviš žrtvovanje meni u čast i na njemu neustrašivo žrtvuješ svoga
sina kao životinju, ja ću ti ostvariti tvoju želju."
46-47. Kralj reče: "O Deva! Oslobodi me ovoga stanja nemanja sina; O Gospode Vode! Kada
se moj sin rodi, obavit ću ti to žrtvovanje s mojim sinom kao životinjom za žrtvu. Ovo ti uistinu
kažem. O davatelju časti! Ne postoji nepodnošljivija patnja od nemanja sina; zato mi dodijeli
dobroga sina tako da sve moje patnje iščeznu."
48. Varuça reče: "O kralju! Dobit ćeš sina kako to želiš, idi kući; ali pobrini se da ono što si
obećao bude ispunjeno."
49-55. Vyàsa reče: "Čuvši ove Varuçine riječi, Hariíchandra se vratio kući rekavši svojoj ženi sve o
dobivanju sina. Kralj je imao stotinu izuzetno lijepih žena od kojih je Íaivya bila njegova zakonita
žena i veoma krjeposna. Nakon nekoga vremena ta je žena ostala trudna i kralj se veoma
obradovao saznavši za to. Kralj je obavio sve pročiščavajuće obrede, i kada su mjeseci trudnoće bili
na kraju, i povoljne Nakìatre i povoljnoga dana, ona je rodila sina nalik sinu Deve. Pri rođenju sina,
kralj, okružen Bràhmiçima, obavio je njegova obredna pranja i prije svega je obavio obrede rođenja
i razdijelo nebrojene dragulje i mnoštvo bogatstva; kraljevoj sreći tada nije bilo granica. Darežljivi
kralj posebnim je milostinjama razdijelio bogatstvo, žito, razne dragulje i zemlju, te je naložio
sviranje glazbe, plesanje i ostale stvari."
Ovdje završava Četrnaesto Poglavlje Sedme Knjige o Triíankinu odlasku na Nebesa i
započinjanju priče o Hariíchandri u Mahà Puràçi Írã Mad Devã Bhàgavatam od 18.000 stihova od
Maharìi Veda Vyàse.
L
POGLAVLJE XV.
H1-7. Vyàsa reče: "O kralju! Kada su se u kraljevoj palači odvijale velike svečanosti
povodom rođenja sina, tamo je u obliku Bràhmiça došao Deva Varuça. Varuça Deva kralju se
obratio ovako: "Neka je dobro s tobom. O kralju! Ja sam Varuça. Slušaj sada što ću ti reći. O kralju!
Tebi se sada rodio sin; zato s njime obavi žrtvovanje meni u čast. O kralju! Tvoj nedostatak
nemanja sina sada je otklonjen; zato ispuni ono što si prethodno obećao." Čuvši ove riječi, kralj je
počeo misliti ovako: "O! Ja sam dobio samo jednoga sina lotosova lica; kako da ga ja ubijem. Na
drugoj strani, snažni Vladar (Lokapàla) jedne strane svijeta prisutan je ovdje u obliku Bràhmiça;
nikad ne treba pokazati nepoštovanje prema Devi ili čovjeku koji nam želi dobro. Nadalje, veoma je
teško odreći se naklonosti prema sinu; što sada da uradim? Kako da očuvam moju sreću zbog
dobivanja sina?" Kralj se zatim strpljivo poklonio Varuçi i propisno i ponizno ga obožavao i obratio
mu se prijatnim riječima, punim opravdanosti.
8-10. Kralj je rekao: "O Deva Devâ! Ja ću se nesumnjivo pokoriti tvojoj naredbi i obaviti
tvoje žrtvovanje prema Vedskim ritualima i s obiljem Dakìiçe (plaća svećenicima, i td.). Ali, kada
se u žrtvovanjima ljudska bića žrtvuju kao žrtve, i muž i žena mogu učestvovati u ceremoniji. Otac
postaje čist desetoga dana i majka jedan mjesec nakon sinovljeva rođenja; kako da onda obavim
ovo žrtvovanje prije nego što istekne jedan mjesec? Ti si sveznajuć i gospodar svih bića; i ti znaš
što je Nitya Dharma. Zato, O Varuça Deva! Želim još jedan mjesec vremena; pokaži milost prema
meni."
11-19. Vyàsa reče: "O kralju! Čuvši Hariíchandrine reiječi, Varuça Deva je rekao: "O kralju!
Neka je dobro s tobom! Obavljaj svoje dužnosti; sada idem nazad u moje boravište. Vratit ću se za
mjesec dana. Bolje propisno dovrši ceremonije rođenja i Nàmakarça ceremoniju i zatim obavi moje
žrtvovanje." O kralju! Kada je Varuça Deva otišao natrag, kralju je laknulo. Tada je kralj
Bràhmiçima, učenim u Vedama, dao milione krava koje daju obilje mlijeka i ukrašene zlatom, i
planine Tila (sezama), te je sa svečanim ceremonijama sinu nadjenuo ime Rohitàíva. Kada je jedan
mjesec prošao, Varuça Deva je opet u obliku Bràhmiça došao kralju, te mu je rekao: "O kralju!
Započni sada sa žrtvovanjem." Kralj, videći Boga Voda, smjesta se našao u oceanu briga i žalosti;
zatim se poklonio Devã Varuçi i obožavajući ga kao gosta, sklopljenih mu je dlanova rekao: "O
Deva! Moja je velika sreća što si ti svojim stopalima dotakao moj dom; O Gospode! Moja je kuća
danas posvećena. O Deva! Ja ću nesumnjivo propisno obaviti tvoje željeno žrtvovanje. Ali gledaj,
žrtve koje još nemaju zube nisu prikladne za žrtvovanje; tako kažu učeni Punditi; stoga sam ja
odlučio da ću tvoje veliko žrtvovanje, koje ti želiš, obaviti kada mome sinu izrastu zubi."
20-41. Vyàsa reče: O gospodaru ljudi! Čuvši ovo, Varuça je rekao "Neka tako bude" i zatim
je otišao. Kralj Hariíchandra se obradovao i svoje je vrijeme provodio u sreći u svojoj obitelji. Kada
su se djetetovi zubi pojavili, Varuça je za to znao i onda je opet u Bràhmiçskoj odjeći došao u
kraljevu palaču i kralju rekao: "O kralju! Započni sada moje žrtvovanje." Videći Varuçu Devu, kralj
mu se poklonio, ponudio mu sjedalo i iskazavši mu svo poštovanje, obožavao ga je. On mu je
pjevao hvalospjeve i sa svojom sagnutom glavom ponizno mu je rekao: "Tvoje željeno žrtvovanje
propisno ću obaviti s obiljem Dakìiçe. Ali djetetova Chïáàkaraça (obred šišanja) još nije
obavljena; tako je kosa iz vremena rođenja i dalje tu i dijete ne može biti podesno za žrtvovanje sve
dok je ta kosa tu. Za ovo sam čuo od starijih osoba. O Gospode Voda! Ti poznaješ pravila Íàstra;
milostivo sačekaj dok Chïáàkaraça ne bude gotova. Kada djetetu glava bude obrijana, sigurno ću
obaviti tvoje žrtvovanje; u ovo nema sumnje." Čuvši ove riječi, Varuça se kralju obratio ovim
riječima: "O kralju! Zašto me stalno obmanjuješ? O kralju! Sve stvari za žrtvovanje sada su
spremne; ti me obmanjuješ jedino zbog tvoje naklonjenosti prema djetetu. Ako nakon obreda
tonzure ne obaviš moje žrtvovanje, naljutit ću se i proklet ću te. O kralju! Sada odlazim; ali pobrini
se da ne lažeš, jer si rođen u obitelji Ikìàku." Varuça je tada smjesta iščezao; kralj se na drugoj
strani osjetio veoma sretnim u svojoj obitelji. Kada je obred tonzure započeo i velike svečanosti
bile proslavljane, Varuça je opet došao u kraljevu palaču. Kada je Varuça došao tamo, kraljeva je
žena sjedila pred kraljem sa djetetom u njenom krilu. Bràhmiç Varuça pojavio se tada kao
Plamteća Vatra i kralju se obratio jasnim glasom. Varuça je rekao: "O kralju! Započni žrtvovanje!"
Videći ga, kralj se zbunio od straha i sklopljenih mu se danova brzo poklonio. Nakon propisnoga
obožavanja, ponizno mu je rekao: "O Gospode! Danas ću obaviti tvoje žrtvovanje. Ali milostivo
pažljivo saslušaj moje riječi i onda uradi ono što je uputno. O Gospode! Ako prihvatiš ovo kao
razumno, tada ću ti ja otvoriti moje srce. Tri Varçe, Bràhmani, Kìattriye i Vaiíye postaju Dvije (dva
puta rođeni) jedino kada su propisno pročišćeni u skladu s odgovarajućim ritualima i obredima;
bez ikakva takvog pročišćenja oni su sigurno Íïdre. Ovo tvrde Punditi učeni u Vedama. Moje
dijete sada je samo djetašce; tako je ono sada kao Íïdra. Kada njegova ceremonija svetoga konca
(Upanayan) bude obavljena, on će biti podesan za žrtvovanje; ovo tvrde Veda Íàstre. Kìattriye su
tako pročišćene u njihovoj jedanaestoj godini; Bràhmiçi u osmoj i Vaiíye u njihovoj dvanaestoj
godini. Zato, O Gospode Deva! Ako osjećaš sažaljenje prema ovom tvom poniznom slugi, sačekaj
dok Upanayan ceremonija ne bude gotova kada ću ja s mojim sinom obaviti tvoje veliko žrtvovanje.
O Bibhu! Ti si Lokapàla; posebno ti si upućen u sva pravila Íàstra i postigao si poznavanje
Dharme. Ako misliš da su moje riječi ispravne, idi svome domu."
42-51. Vyàsa reče: "Čuvši ove riječi, Varuçino je srce bilo ispunjeno sažaljenjem i rekavši
"Neka tako bude" smjesta je otšao. To je razveselilo kralja kao i kraljicu. Zatim je kralj spremno
obavaljao svoje državničke dužnosti. Nakon nekog vremena dijete je došlo u dob od deset godina.
Savjetujući se s mirnim Bràhmiçima kao i sa svojim minsitrima, kralj je prikupio materijale za
Upanayan ceremoniju doličnu svome položaju. Kada je njegov sin navršio jedanaestu godinu, kralj
je pripremio sve za ceremoniju konca ali kada je počeo misliti o Varuçinu žrtvovanju veoma se
ražalostio i zabrinuo. Kada se ceremonija počela obavljati, Bràhmiç Varuça došao je tamo. Videći
ga, kralj mu se smjesta poklonio i stojeći pokraj njega sklopljenih dlanova, spremno mu se obratio:
"O Deva! Upanayana moga sina je gotova, moj je sin sada prikladan za žrtvu u žrtvovanju; i tvojom
slavom, moja žalost zbog nemanja sina je nestala. Ja pred tobom govorim istinu, O poznavatelju
vrline! Tvoju ceremoniju s obiljem Dakìiçe želio sam obaviti nakon još nekog vremena. U stvari,
kada Samàvartan ceremonija bude gotova, uradit ću ono što ti želiš. Milostivo sačekaj do tada."
52-62. Varuça reče: "O inteligentni! Ti si veoma privržen svome sinu i sada me obmanjuješ
raznim igrama intelekta. Ipak danas idem kući na tvoj zahtjev ali znaj sigurno da ću se opet vratiti u
vrijeme Samàvartan ceremonije. (Bilješka: Samàvartan znači učenikov povratak kući od kuće
njegova osobnoga učitelja nakon njegova dovršenja učenja tamo.) O kralju! Rekavši ovo, Varuça je
otišao i kralj se obradovao, te je počeo propisno obavljati svoje razne dužnosti. Princ je bio veoma
inteligentan; i budući je vidio Varuçu kako dolazi u vrijeme ceremonija, veoma se zabrinuo. On je
zatim istražio stvari saznavaši da će biti ubijen i tada je poželio smjesta napustiti svoj dom.
Savjetujući se s ministrovim sinom, došao je do konačna zaključka da napusti grad i otiđe u šumu
što je i uradio. Kada je sin otišao u šumu, kralj se veoma ražalostio te je poslao glasnike u potragu
za njim. Kada je neko vrijeme prošlo, Varuça je došao u kraljevu kuću obrativši se očajnome kralju:
"O kralju! Obavi sada tvoje željeno žrtvovanje." Kralj mu se poklonio i rekao: "O Deva! Što sada da
uradim? Moj se sin prepao i pobjegao. Ja ne znam gdje je on otišao. O Deva! Moji su ga glasnici
tražili u nepristupačnim mjestima u planinama, u utočištima Munija, u stvari, svagdje; ali nigdje ga
nisu mogli naći. Moj je sin napustio svoj dom; naredi mi sada što da uradim. O Deva! Ti znaš sve;
zato ti znaš da ja ovdje nisam napravio nikakvu pogrešku."
63-66. Vyàsa reče: "O kralju! Čuvši kraljeve riječi, Varuça se veoma razgnjevio i kada je
vidio da ga je kralj prevario toliko mnogo puta, prokleo ga je rekavši: "O kralju! Budući si me
prevario tvojim obmanjivačkim riječima, budi napadnut vodenom bolešću (edem) i veoma pati od
nje." Ovako proklet od Varuçe, kralj je bio napadnut tom bolešću i zbog nje je počeo veoma patiti.
Proklevši ga, Varuça se vratio u svoje boravište dok je na drugoj strani kralj veoma patio od te
strašne bolesti."
Ovdje završava Petnaesto Poglavlje Sedme Knjige o priči o kralju Hariíchandri u Mahà
Puràçi Írã Mad Devã Bhàgavatam od 18.000 stihova od Maharìi Veda Vyàse.
L
POGLAVLJE XVI.
H1-4. Vyàsa reče: "O kralju! Kada je Varuça otišao, kralj je bio napadnut vodenom
bolešću i počeo je patiti od velikih boli koje su se svakoga dana povečavale. O kralju! Na drugoj
strani, princ je čuo za bolest svoga oca i ispunjen naklonošću prema svome ocu, želio je otići tamo.
Tako je prošla godina dana i princ je veoma želio ići svome ocu i vidjeti ga. Znajući ovo, tamo je
došao Indra. U obliku Bràhmiça on se pojavio pred princem koji je bio spreman ići svome ocu
odvrativši ga podesnim razlozima.
5-31. Indra je rekao: "O prinče! Izgleda da si ti glup; ti ništa ne znaš o teškoj državničkoj
politici. Stoga si iz puka neznanja spreman ići svome ocu. O povoljni! Ako otiđeš tamo, tvoj otac
dat će Bràhmiçima da obave njegovo žrtvovanje gdje će se kao žrtva žrtvovati čovjek i tvoje će
meso biti ponuđeno kao žrtva u plamteću vatru. O dijete! Iako si ti njegov dragi sin, on će te
sigurno dati ubiti i dati da se ponude Home da bi sebe oslobodio bolesti. O prinče! Sada ne bi
trebao ići kući; umjesto toga, kada tvoj otac umre, izvjesno je da bi trebao otići tamo i naslijediti
tvoje kraljevstvo." O kralju! Ovako odvračen od svoje namjere od strane Vàsave, princ je ostao u
šumi još jednu godinu. Ali kada je opet čuo o strašnoj očevoj bolesti, opet je poželio ići svome ocu,
odlučivši se izložiti svojoj smrti. Indra je tada opet došao tamo u obliku Bràhmiça i razumnim ga je
riječima opetovano savjetovao da ne ide. Na drugoj strani Hariíchandra je veoma patio od bolesti,
te je upitao obiteljskoga svećenika Vasiìîha Devu ovako: "O Bràhmaça! Koji je sigurni lijek za
izliječenje bolesti?" Vasiìîha, Brahmin sin, je rekao: "O kralju! Kupi jednoga sina; zatim s tim
kupljenim sinom obavi žrtvovanje i tada ćeš biti oslobođen prokletstva. O kralju! Bràhmiçi učeni u
Vedama kažu da ima deset vrsta sinova od kojih je sin kupljen odgovarajućom protuvrijednošću
jedan od njih. Zato kupi jednoga sina. U tvome kraljevstvu vjerojatno će se naći Bràhmiç koji bi iz
pohlepe bio spreman prodati svoga sina. U tom slučaju Varuça Deva će sigurno biti zadovoljan i
dodijelit će ti sreću." Čuvši riječi uzvišenoga Vasiìîhe, kralj se razveselio te je naredio svojim
ministrima da pronađu jednoga takvog sina. U kraljevoj oblasti živio je jedan veoma siromašni
Bràhmiç po imenu Ajigarta; on je imao tri sina. Njemu se ministar obratio da mu proda jednoga
sina. Ministar je rekao: "Dat ću ti stotinu krava, a ti meni daj jednoga sina za žrtvovanje. Ti imaš tri
sina, Íunapuchchu, Íunaâíepu i Íunolangulu. Daj mi jednoga od njih i dat ću ti stotinu krava kao
nadoknadu. Ajigarta je bio veoma očajan zbog oskudice u hrani; tako da kada je čuo ovaj prijedlog
bio je spreman prodati svoga sina. On je mislio da je njegov najstariji sin zakonita osoba za
obavljanje pogrebne ceremonije (vlastita oca) i nuđenje Piçáe i zato ga nije dao. Najmlađega sina
također nije dao jer ga je smatrao svojim. Konačno, za cijenu od stotinu krava prodao je svoga
drugog sin. Kralj ga je onda kupio i namijenio ga za žrtvu u žrtvovanju. Kada je dječak bio vezan za
žrtveni stup, on se počeo tresti od straha i veoma očajan, počeo je plakati. Videći ovo, Muniji su
jecali veoma tužnim glasom. Kada je kralj dao dozvolu za usmrćenje toga dječaka, koljač nije uzeo
oružje da ga ubije. On je rekao da nikad neće biti u stanju ubiti toga dječaka jer on plače veoma
žalosnim glasom. Kada je on tako odustao od svoga zadatka, kralj je upitao svoje vijećnike: "O
Deve! Što bi sada trebalo uraditi?" Íunaâíepa je tada počeo plakati veoma žalosnim glasom; ljudi
prisutni na ovome događaju počeli su raspravljati i došlo je do galame glede ove stvari. Tada je
Ajigarta ustao usred skupa i rekao: "O kralju! Budi strpljiv; ja ću ispuniti tvoje želje. Ja želim
bogatstvo i ako mi dadeš dvostruki iznos, smjesta ću ubiti žrtvu; i ti možeš dovršiti svoje
žrtvovanje. O kralju! Onaj koji žudi za novcem, uvijek se može povladati osjećanjima neprijateljstva
čak i prema svome vlastitom sinu. U ovo nema sumnje."
32-35. Vyàsa reče: "O kralju! Čuvši ove Ajigartine riječi, Hariíchandra mu se radosno
obratio: "Ja ću ti smjesta dati drugu stotinu izvrsnih krava." Čuvši ovo, otac žrtve, pohlepan za
bogatstvom, smjesta je odlučio izvršiti svoju nakanu i bio je spreman ubiti sina. Svi su vijećnici,
videći oca spremnoga da ubije svoga sina, bili svladani tugom i počeli su žaliti uzvikivajući: "Jao!
Ovaj hulja, sramota svojoj obitelji, sada je spreman ubiti svoga vlastitog sina. O! Nikad ranije nismo
vidjeli takvu okrutnu pokvarenu osobu. Ovaj Bràhmiç mora da je Demon u tijelu Bràhmiça!
36-38. Fuj na tebe! O Chàçáàla! Kakvu nemoralnu stvar sada ideš uraditi? Kakvu ćeš sreću
dobiti ubivši svoga sina, dragulj među draguljima, samo da bi došao do bogatstva? O griješniče! U
Vedama je navedno da se duša rađa iz čovjekova tijela; kako možeš onda ubiti svoju dušu!" Kada je
tako na skupu došlo do galame i žaljenja, Kauíikin sin, Viívàmitra, otišao je kralju i iz sažaljenja
rekao:
39-56. "O kralju! Íunaâíepa plače veoma tužno; zato ga oslobodi; tada će tvoje žrtvovanje
biti potpuno i bit ćeš oslobođen svoje bolesti. Nema veće vrline od samilosti i nema većega poroka
od ubijanja (Himsà). Ono što je napisano o ubijanju životinja u žrtvovanjima namijenjeno je samo
osobama sklonim čulnim stvarima i da bi im dalo podsticaj u tom smjeru. O kralju! Onaj koji sebi
želi dobro i koji želi očuvati svoje vlastito tijelo ne bi trebao uništavati tijela drugih. Bog brzo biva
zadovoljan onim koji jednako sažaljeva sva bića, koji je zadovoljan sitnim dobitkom i koji svladava
sva svoja čula. O kralju! Prema svim bi se Jãvama trebao odnositi kao da si to ti i tako bi trebao
provoditi svoj život, svima tako drag. Ti želiš zaštiti svoje tijelo uništavajući život ovoga dječaka;
slično tome zašto ne bi pokušao zaštiti njegovo vlastito tijelo, riznicu sreće i zadovoljstva. O kralju!
Ti si odlučio ubiti nevina dječaka Bràhmiça; ali on nikad neće preći preko ovakva neprijateljstva
ostvarenoga u prethodnim životima. Ako netko namjerno ubije nekoga premda s njime nije imao
neprijateljstvo, tada će onaj koji je ubijen kasnije sigurno ubiti ubojicu. Njegov otac, iz pohlepe za
novcem, lišen je pameti i stoga je prodao svoga sina. Bràhmiç je sigurno veoma okrutan i griješan.
U ovo nema sumnje. Kada netko otiđe u Gayu ili kada netko obavi Aívamedha žrtvovanje ili kada
netko ponudi plavoga bika (Nila Vriìabha), čovjek to radi zbog želje imanja mnogo sinova. Osim
toga, kralj mora patiti za jednu šestinu grijeha koje su počinili svi u kraljevstvu. U ovo nema
sumnje. Zato bi kralj svakako svakome čovjeku trebao zabraniti počinjavanje grijeha koje taj kani
uraditi. Zašto ti onda nisi spriječio ovoga čovjeka kada je on namjeravao prodati svoga sina? O
kralju! Ti si Triíankin sin; posebno ti si rođen u Sunčevoj lozi kraljeva. Kako si ti onda poželio, iako
rođen kao Àryà, obaviti djelo postajući An-àryà (ne-àryan). Ako prihvatiš moj savjet i brzo
oslobodiš ovoga Bràhmiça dječaka, sigurno ćeš u sebi razviti vrlinu. Kroz prokletstvo tvoj je otac
pretvoren u Chàçáàlu ali ja sam ga u samome njegovu tijelu poslao na Nebesa. Ti si dobro upoznat
s tom stvari. Zato, O kralju! Prihvati moj savjet iz tvoje ljubavi za tim. Ovaj dječak veoma žalosno
plače; zato ga oslobodi. Za ovo te molim na ovome tvom Ràjasïya žrtvovanju i ako ne prihvatiš moj
savjet, počinit ćeš grijehe neprihvatanja moga savjeta. Zar to ne shvaćaš? O kralju? Na ovome
žrtvovanju morat ćeš dati bilo što što od tebe čovjek želi; ali ako uradiš suprotno, nesumnjivo će te
zadesiti grijeh."
57-59. Vyàsa reče: "O kralju! Čuvši ove Kauíkine riječi, kralj Hariíchandra je rekao ovo: "O
Gàdhijev sine! Ja veoma patim od vodene bolesti; stoga neću moći osloboditi ovoga dječaka. Od
mene možeš moliti nešto drugo. Ti ne bi trebao stvarati prepreke mome žrtvovanju." Na ovaj
kraljev odgovor Viívàmitra se veoma razgnjevio i videći Bràhmiça dječaka veoma očajnog, veoma
se ražalostio."
Ovdje završava Šesnaesto Poglavlje Sedme Knjige o priči o Íunaâíepi u Mahà Puràçi Írã
Mad Devã Bhàgavatam od 18.000 stihova od Maharìi Veda Vyàse.
L
POGLAVLJE XVII.
H
1-6. Vyàsa reče: "O kralju! Kada je Viívàmitra vidio da dječak veoma tužno plače,
milostiva mu je srca došao i rekao: "O dijete! Ja ću ti dati Varuçinu Mantru; sjećaj je se unutar
svoga uma i ako je budeš tiho ponavljao, sigurno ćeš proći dobro." Čuvši ovo od Viívàmitre,
žalosni Íunaâíepa u svome je umu počeo tiho ponavljati tu Mantru, jasno izgovarajući svako slovo.
O kralju! Čim je Íunaâíepa počeo ponavljati Mantru, milostivi se Varuça iznenada pojavio pred
dječakom, veoma zadovoljan njime. Svatko na skupu veoma se iznenadio videći Varuçu Devu da je
došao i svi su se razveselili, te su mu u slavu počeli pjevati hvalospjeve. Bolesni Hariíchandra
također se potpuno začudio, pao je pred njegova stopala, i sklopljenih je dlanova počeo pjevati
hvalospjeve Varuçi koji je stajao pred njim.
7-14. Hariíchandra je rekao: "O Deva Devâ! Ja sam veoma pokvaren; moj je um veoma
uprljan; ja sam griješnik pred tobom; O milostivi! Pokaži mi sada svoju milost i posveti ovo ponizno
biće. Ja sam veoma patio jer nisam imao sina; zato nisam poslušao tvoje riječi; budi sada milostiv
prema meni; koji se prekršaj može pripisati onome čiji je um već u neredu? Prosjak ne vidi svoje
vlastite greške; ja nisam imao sina; stoga nisam mogao vidjeti moje nedostatke. O Gospode! Bojeći
se užasa pakla, ja sam te prevario. Oni koji nemaju sinova nigdje nemaju počinka. Takvi su
posebno lišeni Nebesa. Prestrašen ovim nalogom Íàstra, prema tvojim sam riječima pokazao
nepoštovanje. O Gospode! Ti si mudar i ja sam neznalica; posebno ja sam strašno mučen ovom
strašnom bolešću; također sam i lišen moga sina; stoga ti ne bi trebao obraćati nikakavu pažnju na
moje greške. O Gospode! Ja ne znam gdje je moj sin otišao; O milostivi! Možda je on, bojeći se za
svoj život, pobjegao u neku šumu. Radi tvoga zadovoljenja, sada sam započeo tvoje žrtvovanje s
ovim kupljenim dječakom; njega sam kupio plativši odgovarajuću cijenu. O Deva Devā! Jedino je
viđenje Tebe otklonilo moje beskonačne nevolje; ako si sada zadovoljan, ja ću moći biti oslobođen
ove moje vodene bolesti i mojim će nevoljama doći kraj." Vyàsa reče: "O kralju! Čuvši ove riječi
bolesnoga kralja, Varuça, Deva Devā, sažalio se nad njim te je rekao:
16-22. "O kralju! Íunaâíepa izgovara hvalospjeve meni u čast; on je veoma očajan; zato ga
pusti. Tvoje žrtvovanje sada je također dovršeno; budi sada oslobođen tvoje sadašnje bolesti."
Rekavši ovo, Varuça je oslobodio kralja njegove bolesti u prisutnosti njegovih vijećnika; kralj je
zadobio lijepo tijelo i bio je posve izliječen i pred skupom je blistao od sjaja. Usklici hvaljenja
pojavili su iz sredine žrtvenoga mjesta kada je dječak Bràhmiç bio odvezan milošću uzvišenoga
Deve Varuçe. Kralj se veoma razveselio što je smjesta bio izliječen od svoje bolesti i Íunaâíepa se
također oslobodio svojih briga te se smirio kada je bio oslobođen pogubljenja na žrtvenu mjestu.
Kralj Hariíchandra tada je s velikom skromnošću dovršio svoje žrtvovanje. Kasnije se Íunaâíepa
sklopljenih dlanova obratio vijećnicima ovako: "O vijećnici! Vi dobro poznajete Dharmu; O vi koji
govorite istinu! Milostivo se izjasnite prema nalozima Veda! O sveznajući! Čiji sam ja sin sada? Tko
je moj poštovani otac? Molim vas recite svoje mišljenje i ja ću u njemu uzeti utočište."
23-34. Kada je Íunaâíepa ovo rekao, članovi skupa počeli su međusobno govoriti: "Dječak
je Ajigratin; čiji bi inače mogao biti? Ovaj dječak rođen je od Ajigrate; on ga je othranio prema
svojim mogućnostima. Stoga je on njegov sin; čiji bi inače bio?" Vàma Deva je tada rekao ljudima
skupa: "Otac ovoga djeteta prodao ga je radi novca; kralj ga je kupio; zato se može reći da je on
kraljev sin; ili bi se moglo reći da je Varuçin sin jer ga je on oslobodio njegova bremena. Jer onaj
koji hranom othrani drugoga, ili ga spasi od prijeteće opasnosti, koji ga zaštiti dajući mu novac, koji
nekome dade znanje i tko rodi bilo koju od pet spomenutih kategorija osoba može se nazvati otac
istoga. O kralju! Tako su neki bili naklonjeni tome da je djetetov otac Ajigrata, a neki da je to kralj;
ali nitko nije došao do konačna zaključka. Dok se stvar još nalazila u ovom neizvjesnom stanju,
svezanjući poštovani Vasiìîha Deva ovako se obratio međusobnim osporavateljima: "O uzvišene
osobe! Milostivo poslušajte što Írutiji kažu o ovome predmetu. Kada otac prekine svoje veze s
djetetom i proda svoga sina, njegova se očinska veza prekida. Nema sumnje da je Hariíchandra
kupio ovo dijete. Ali budući ga je kralj vezao za žrtveni stup, on se ne može zvati njegovim ocem.
Nadalje, kada je ovaj dječak pjevao hvalospjeve u čast Varuçi, On ga je, bivajući zadvoljan,
oslobodio njegova bremena, zato se i Varuçu ne može zvati njegovim ocem. Jer tko god hvali boga
velikom Mantrom, taj Deva postaje zadovoljan i daje hvalitelju bogatstvo, život, stoku, kraljevstvo i
konačno oslobođenje. Viívàmitra je taj koji je spasio dječaka u presudnom mu trenutku dajući
snažnu veliku Varuçinu Mantru; stoga se dječak može smatrati isključivo Viívàmitrinim sinom."
35-40. Vyàsa reče: "O kralju! Čuvši Vasiìîhine riječi, svi su se članovi skupa jednoglasno
složili s ovim i Viívàmitra je sa srcem ispunjenim ljubavlju uzviknuo: "O sine! Dođi u moju kuću",
te ga je uzeo za njegovu desnu ruku. Íunaâíepa je tako otišao s njime. Varuça je također radosna
srca otišao u svoje boravište. Vijećnici su također otišli. Oslobođen bolesti, kralj je radosno počeo
vladati svojim podanicima. U to je vrijeme njegov sin sve čuo o Varuçi, te se veoma razveselio i
napustivši neprohodne šumske prolaze i planine, vratio se kući. Glasnici su izvijestili kralja o
dolasku princa; kralj je to čuo i njegovo je srce bilo preplavljeno ljubavlju i on mu je spremno bez
odlaganja otišao u susret.
41-48. Videći oca da dolazi, Rohitàíva je bio ispunjen ljubavlju i svladan žalošću zbog duge
odvojenosti počeo je liti suze pavši ničice na njegova stopala. Kralj ga je podigao i radosno zagrlio i
pomirišivši njegovu glavu upitao ga je kako je. Kada je kralj ovako upitao sina, uzevši ga u krilo,
vruće suze radosti lile su se iz njegovih očiju i padale na prinčevu glavu. Kralj i princ tada su
zajedno počeli vladati kraljevstvom. Kralj je podrobno opisao sve događaje žrtvovanja u kojima se
pogubljuju ljudske žrtve. Zatim je započeo Ràjasïya žrtvovanje, najbolje među žertvovanjima, i
propisno obožavajući Munija Vasiìîhu, učinio ga je Hotom toga žrtvovanja. Kada je veliko
žrtvovanje bilo završeno, kralj je Muniju Vasiìîhi iskazao veliko poštovanje obiljem bogatstva.
Jednom je Muni Vasiìîha radosno otišao u romantično Indrino Nebo; i Viívàmitra je također otišao
tamo i ta dva Munija tada su se tamo srela. Dva su Maharìija tada sjela na tom Nebu. Ali
Viívàmitra se veoma zapanjio što vidi Vasiìîhu veoma uvažavanoga u Indrinoj dvorani za skup, te
ga je upitao ovako:
49. "O Muni! Kako si ti došao do ove velike časti i ugleda? O veoma sretni! Tko te je
obožavao ovako? Reci istinu?
50-53. Vasiìîha reče: "O Muni! Postoji kralj po imenu Hariíchandra; on je veoma moćan i
moj je mušterija; taj je kralj obavio veliko Ràjasïya žrtvovanje s obiljem Dakìiçe. Ne postoji
istinoljubiviji kralj od njega; on je krjepostan, milosrdan, i uvijek spreman vladati svojim
podanicima. O Kauíikin sine! Moj ugled i čast dobio sam na njegovu žrtvovanju. Još ti kažem da
nikad nije postojao tako istinoljubiv, odvažan, milosrdan i religiozan kralj kao on, niti će takav
ikada postojati."
54. Vyàsa reče: "O kralju! Čuvši ove riječi, Viívàmitra, veoma vatrene naravi, zacrvenjelih
se očiju obratio Vasiìîhi, rekavši mu:
55-59. "O Vasiìîha! Hariíchandra je dobio blagodat od Varuçe kada je dao izvjesno
obećanje; no zatim je ipak prevario Varuçu. Stoga je on lažljivac i varalica. Zašto onda hvališ toga
kralja? O inteligentni! Uložimo sada sve naše zasluge koje smo našim asketizmom i proučavanjima
stekli od naših rođenja. Ti si izuzetno hvalio toga kralja koji je velika varalica; ako ja ne dokažem
da je on lažljivac prve vode (?), neka izgubim sve moje vrline stečene od moga rođenja; ali ako
bude drugačije, onda neka sve tvoje vrline budu uništene." Tako su se dva Munija svađala
međusobno i napravivši ovu opkladu, s Nebesa su otišli u svoje Àírame."
Ovdje završava Sedamnaesto Poglavlje Sedme Knjige o oslobođenju Íunaâíepe i izlječenju
Hariíchandre u Mahà Puràçi Írã Mad Devã Bhàgavatam od 18.000 stihova od Maharìi Veda Vyàse.
L
POGLAVLJE XVIII.
H1-6. Vyàsa reče: "O kralju! Jednom je Hariíchandra otišao u šumu u lov; i dok je lutao
okolo, vidio je veoma lijepu ženu koja je plakala. Videći je, kralj se sažalio i upito je: "O ljepotice!
Zašto plačeš sama u ovoj šumi? O ti krupnih očiju! Je li ti netko nanio bol? Što je uzrok tvojoj
žalosti? Brzo mi to reci. Zašto si sama došla u ovu strašnu šumu? Koja su imena tvoga muža i oca?
O ljepotice! U mome kraljevstvu niti jedan demon ne može zadavati nevolje nečijoj ženi; onoga koji
ti je uzrokovao ovu nevolju smjesta ću ubiti. O ti vitka struka. Ne plači; tko si ti u ovome žalosnom
stanju; znaj da nijedan griješnik ne može ostati u mom kraljevstvu." Čuvši ove kraljeve riječi, žena
je rukom obrisala svoje suze i počela govoriti:
7-8. "O kralju! Ja sm Siddharupiçã, prirode uspjeha; da bi me dobio, Viívàmitra obavlja
strašni aksetizam. Stoga su ove moje nevolje nastale zbog njega, Kauíikina sina. O kralju! Iz ovoga
sam razloga ja žalosna u tvome kraljevstvu. O ti dobrih zavjeta! Ja sam nježna ljupka žena; ipak mi
taj Muni zadaje tako mnogo nevolja."
9-18. Kralj reče: "O ti krupnih očiju! Ti više nećeš morati patiti. Budi strpljiva. Ja ću otići
Muniju i odvratiti ga od njegove Tapasye." Utješivüši tako ženu, kralj je žurno otišao Muniju
Viívàmitri i poklonivši mu se sklopljenih dlanova, rekao je: "O Maharìi! Zašto mučiš svoje tijelo
ovim strašnim strogim suzdržavanjima? O veoma inteligentni! Iz kojega velikog plemenitog
razloga obavljaš ovu tešku Tapasyu; reci mi istinu. O Gàdhijev sine! Ja ću ispuniti tvoje želje; nema
potrebe da dalje vršiš ovu strogu pokoru; molim te smjesta je napusti. O Maharìi! Ti znaš sve; što
da ti onda još kažem? Vidi! Nitko ne bi trebao obavljati ovu krajnje strašnu Tapasyu, stvarajući
nevolje ljudima u mojoj obasti." Ovako odvračen od kralja Hariíchandre, Muni se veoma naljutio,
te je otišao u svoje utočište. Kralj se također vratio nazad u svoju palaču. Kada je stigao u svoje
utočište, Muni je počeo u sebi umovati zašto ga je kralj nepravedno odvratio od njegove Tapasye
kao i o raspravi koja se odvila između njega i Vasiìîhe. Viívàmitra se veoma razgnjevio i spreman
da se osveti za ovo, razmislio je o mnogim mogućnostima, te je stvorio užasnoga demona strašne
pojave u obliku vepra i poslao ga je u oblast kralja Hariíchandre.
17-28. Taj strašni vepar, golema tijela, ušao je u kraljevstvo, stvarajući strašni zvuk. Čuvši tu
strašnu buku čuvari su se prepali. Ušavši u šumu, taj se vepar počeo brzo okretati u krug i
uništavati Màlati šumu, na drugom mjestu Kadamba šumu i na drugim mjestima Yïthikà šumu. Na
drugim je mjestima počeo iskopavati zemlju svojim zubima i iz zemlje čupati Champaka, Ketakã,
Mallikà i ostala druga stabla. Na drugim je mjestima nadalje čupao lijepa nježna Uíãra, Karavãra,
Muchukunda, Aíoka, Vakula, Tilaka i ostala stabla tako uništavajući lijepe šumske vrtove. Uzevši
svoja oružja, šumski su čuvari tada jurnili na vepra. Oni koji su pravili vijence i cvjećari postali su
veoma očajni stvarajući galamu uslijed zapanjenosti. Vepar, kao da je bio inkarnirana Smrt, iako
dotučen mnoštvom strijela, nije se prepao; umjesto toga počeo je napadati čuvare i oni su se veoma
prepali i veoma prestrašeni uzeli su utočište u kralju, i drhteći i žalosno jecajući, rekli su mu: "O
kralju! Zaštiti nas! Zaštiti nas!" Videći čuvare prestrašene i očajne, kralj ih je upitao: "Koga se vi to
bojite i zašto ste tako očajni? Recite mi istinu. O čuvari! Ja se ne bojim niti Deva niti Demona; zato
mi recite tko je stvorio ovu paniku među vama. Toga pokvarenoga prevaranta, koji mi se
suprostavio na ovome svijetu ovom ću strijelom poslati kroz vrata Smrti. Kakva je to vrsta
neprijatelja? Kakav je njegov oblik? Kakva je njegova snaga i gdje je on sada; brzo mi ovo recite.
Bio taj neprijatelj Deva ili Dànava, smjesta ću ga ubiti mnoštvom strijela."
29-31. Màlàkàre reču: "Neprijatelj nije Deva, Dànava, Yakìa niti Kinnara; to je vepar golema
tijela koji je ušao u šumu. Veoma snažan, svojim zubima čupa sva lijepa stabla; u stvari, on uništava
sve vrtove i šume. O kralju! Mi smo ga pogodili strijelama, udarali toljagama i kamenjima; ipak se
on niji ni malo prepao; umjesto toga krenuo je da nas ubije."
32-51. Vyàsa reče: "O kralju! čuvši ove riječi, kraljv bijes nije imao granica i smjesta se
uspevši na konja, krenuo je prema vrtu šume. Konjanici, slonovi, kočijaši i pješadija su ga svi
slijedili. Kada je kralj došao tamo, vidio je strašnoga vepra golema tijela koji se vrtio u krug praveći
buku u šumi; i on se također osvjedočio o uništenu šumu te se veoma razljutio. Tada je on uzeo
svoj luk i strijele i krenuo k njemu kako bi mu oduzeo njegov život. Videći kralja kako se gnjevno
približava s lukom i strijelama u svojim rukama, vepar je počeo rikati još strašnije i istrčao je pred
kralja. Videći vepra kako mu se približava široko otvorenih usta, kralj je prema njemu počeo
obasipati pljuskove strijela ne bi li ga ubio. No one mu nisu nanijele nikakvu štetu. U jednom
trenutku vepar je bio u kraljevu vidokrugu; drugoga bi trenutka nestao iz njega; ovako je vepar
počeo bježati, stvarajući sve vrste zvukova. Kralj Hariíchandra veoma se razgnjevio i držeći svoj
luk, slijedio ga je, jašući na konju brzom kao vjetar. Vojnici su tada ušli u šumu i raspršili se okolo;
kralj je sam slijedio vepra. Sunce je tada zašlo na obzoru; i kralj se našao sam u osamljenoj šumi.
Konj se umorio i uz to je bio svladan glađu i žeđu. Vepar je nestao iz njegova vidokruga. Kralj je
također izgubio svoj put u toj gustoj prašumi i veoma se zabrinuo oko toga. Zatim je počeo ovako
misliti: "Gdje sada da idem? Nema nikoga da mi pomogne u ovoj gustoj prašumi. Posebno ja ne
znam pravi put." Dok je ovako mislio, u toj je osamljenoj šumi iznenada vidio rijeku s bistrom
vodom. Veoma se obradovao videći tu rijeku i sišavši s konja napio se vode, te je dao i konju da
pije. Popivši vodu veoma mu je laknulo; i iako je bio zbunjen ne mogavši naći pravi put, tada se
želio vratiti u svoj grad. U tom trenutku tamo se pojavio Viívàmitra u obliku staroga Bràhmiça;
videći ga, kralj se poklonio Viívàmitri odjevenome u Bràhmiça, koji se kralju ovako obratio: "O
kralju! Neka je dobro s tobom! Zašto si došao ovdje? O kralju! S kojom si namjerom došao u ovu
osamljenu šumu? Ne brini ništa i reci mi sve."
52-58. Kralj reče: "O Bràhmiçe! Jedan snažni vepar golema tijela ušao je u moj vrt i tamo je
uništio sva cvjetajuća stabla. Da bih ga spriječio u tome, slijedio sam ga s lukom u ruci izašavši
tako iz grada. Taj snažni vepar, veoma brz i takoreći čarobnjak, pobjegao je iz moga vidokruga i
otišao ja ne znam gdje. Slijedeći ga, došao sam na ovo mjesto ne znajući gdje su moji vojnici otišli.
O Muni! Sada sam ostao bez mojih ljudi, gladan sam i žedan. Ja ne znam koji put vodi u moj grad;
niti ne znam gdje su otišli moji vojnici. O dragi Gospode! Moja je velika sreća što si ti došao u ovu
osamljenu šumu. Sada se želim vratiti mome domu; ljubazno mi pokaži put. Ja sam dovršio moje
Ràjasïya žrtvovanje. Ja uvijek svakome dajem ono što oni žele. Ovo je znano svima. O Dvija! Ako
želiš novac za tvoje žrtvovanje, dođi meni u Ayodhyu i dat ću ti obilje bogatstva. Ja sam
Hariíchandra, čuveni kralj Ayodhye."
Ovdje završava Osamnaesto Poglavlje Sedme Knjige o nastanku svađe između
Hariíchandre i Viívàmitre u Mahà Puràçi Írã Mad Devã Bhàgavatam od 18.000 stihova od Maharìi
Veda Vyàse.
L
POGLAVLJE XIX.
H
1-12. Vyàsa reče: "O kralju! Čuvši riječi kralja Hariíchandre, Maharìi Kauíika
smješeći je rekao: "O kralju! Ovaj je Tãrath veoma svet; ako se čovjek ovdje okupa, svi su njegovi
grijesi pročišćeni i u njemu se razvija vrlina. Zato, O veoma sretni! Okupaj se ovdje i obavi nuđenje
mira (Tarpaçam) tvojim očevima. O kralju! Ovo je vrijeme veoma povoljno i znatno stvara zasluge;
zato se okupaj u ovoj veoma svetoj Puçya Tãrthi i dodijeli milostinju onoliko koliko je to u tvojim
mogućnostima. Svàyambhuva Manu kaže: "Onaj koji dođe u Tãrthu sposobnu da stvori velike
zasluge (Puçya) i tamo se ne okupa i ne dade milostinju, time pridonosi svome padu; tako je on
nesumnjivo ubojica svoje duše." Zato, O kralju! Uradi zaslužne radnje u ovoj izvrsnoj Tãrthi najbolje
što možeš. Tada ću ti pokazati put i moći ćeš se vratiti u Ayodhyu. O Kàkutstha! Danas ću ja biti
zadovoljan tvojim darovima, te ću ti se pridružiti da bih ti pokazao put; ovo sam ja odlučio." Čuvši
obmanjivačke Munijeve riječi, kralj je skinuo gornjio dio svoje odjeće i privezavši konja za drvo,
otišao je prema rijeci da bi se okupao prema propisnim ritualima. O kralju! Slučajna kombinacija
koja se morala dogoditi (sigurno nastupiti), tako je očarala kralja Munijevim riječima da se on
posve našao pod Munijevom vlašću. On je propisno dovršio svoje kupanje i ponudio nuđenja mira
Devama i Pitrijima i onda se obratio Viívàmitri ovako: "O Gospode! Sada ću ti dati darove. O
povoljni! Krave, zemlja, dragulji, slonovi, konji, kočije ili konji i ostalo, što god želiš, ja ću ti dati.
Nema ničega što ti ja ne mogu dati. Kada sam prethodno obavio Ràjasïya žrtvovanje pred svim
sam Munijima dao ovaj zavjet. Zato, O Muni! Ti si također prisutan u ovoj glavnoj Tãrthi (mjestu
hodočašća); zato reci što želiš; ja ću ti dati ono što želiš."
13-15. Viívàmitra reče: "O kralju! Tvoja je slava naširoko poznata na ovome svijetu;
posebno ja sam već čuo da nema drugoga čovjeka milosrdnog kao ti. Muni Vasiìîha je rekao:
"Kralj Sunčeve dinastije, Triíankin sin Hariíchandra, najčuveniji je i prvi među kraljevima na
ovome svijetu i ne postoji nitko drugi tako milosrdan kao on; takav kralj nikad prije nije postojao
niti će ikada postojati." Zato, O kralju! Sada je došlo doba za brak moga sina; stoga ti se molim da
mi dadeš novac da bih proslavio ovo vjenčanje."
16. Kralj reče: "O Bràhmiçe! Da! Proslavi ceremoniju vjenčanja; ja ću ti dati željeni novac.
Što više reći nego da koliko god bogatstva budeš želio, ja ću ti ga dati u izobilju. U ovo nema
sumnje."
17-22. Vyàsa reče: "O kralju! Čuvši ove kraljeve riječi, Muni Kauíika je bio spreman
prevariti ga i uposlivši Gàndharbã Màyu, stvorio je lijepoga mladića i jednu kćerku staru deset
godina i pokazavši ih kralju, rekao je: "Vjenčanje ovo dvoje treba proslaviti danas. O kralju! Oženiti
momke i djevojke u kućanstvu znaći sakupiti više zasluge nego što se dobiva obavljanjem Ràjasïya
žrtvovanja. Stoga ćeš danas dobiti te željene plodove ako dadeš milostinju za vjenčanje ovoga
Bràhmiça mladića." Kralj je bio veoma očaran njegovom Màyom; tako da čim je čuo ove riječi,
smjesta je obećao: "To će biti urađeno." On nije dao nikakav prigovor. Viívàmitra mu je zatim
pokazao put i kralj je otišao u grad. Ovako obmanuvši kralja, Viívàmitra se vratio u svoj Àíram.
Kada se kralj nalazio u Agniíàli (kuhinji), došao mu je Viívàmitra i rekao: "O kralju! Obredi
vjenčanja su dovršeni; stoga mi u ovoj dvorani za žrtvovanje daj ono što želim."
23-24. Kralj reče: "O Bràhmiçe! Reci mi što želiš; ja sada želim postići slavu. Ako na ovome
svijetu postoji išta što ti ja ne bih trebao dati, ako to želiš, čak ću ti i to dati, u to nema sumnje.
Smrtnik provodi svoje vrijeme uzalud ako posjedujući svo bogatstvo ne zadobije slavu i ugled
sposobne da mu donesu sreću na drugom svijetu."
25. Viívàmitra reče: "O kralju! Daj ovome mladoženji, dok se nalazi na ovome žrtvenom
oltaru, cijelo tvoje kraljevstvo s kraljevskim kišobranom i Chàmarom za hlađenje kralja i slonove,
konje, kočije, pješadiju i sve dragulje."
26-33. Vyàsa reče: "O kralju! Kralj Hariíchandra je bio prevaren njegovom Màyom; zato je
čim je čuo Munijeve riječi bez ikakva razmatranja dragovoljno rekao: "O Muni! Onako kao si ti
molio, ja ti dajem svo ovo moje prostrano područje." Veoma okrutni Viívàmitra tada je rekao: "O
kralju! Ja prihvatam tvoju ponudu; ali O inteligentni! Daj sada potrebnu Dakìiçu radi upotpunjenja
tvoga dara. Manu kaže: "Dar bez Dakìiçe je beskoristan." Zato da bi dobio učinak tvoga dara daj
propisnu Dakìiçu." Kralj se veoma iznenadio čuvši ovo, te je rekao: "O Gospode! Milostivo reci
koji iznos novca da ti dam za Dakìiçu? O svetče! Reci iznos tvoje Dakìiçe. O asketo! Ne budi
nestrpljiv; Dakìiçu u tom iznosu ću ti dati, u to nema sumnje." Čuvši ovo, Viívàmitra je rekao
kralju: "Sada mi za Dakìiçu daj dvije ipo mjere zlata." Kralj Hariíchandra veoma se zapanjio
rekavši: "To ću ti dati." Zatim je zabrinuto uzjahao na svoga konja bivajući spreman da brzo otiđe.
Vojnici koji su se izgubili u potrazi za kraljem, tada su došli kralju. Oni su bili veoma radosni što ga
vide; videći ga zabrinutoga, počeli su ga hvaliti."
34-47. Vyàsa reče: "O kralju! Čuvši njihove riječi, kralj nije rekao ništa niti dobro niti loše;
ali misleći o svojim vlastitim radnjama, ušao je u Zenanu (prostorija u indijskim kućama
namijenjena ženama). On je mislio ovako: "O! Što sam ja obećao dati? Ja sam poklonio sve što
imam; u ovoj stvari Muni me je prevario kao kada lopov nekoga opljačka u divljini. Ja sam obećao
dati cijelo moje kraljevstvo uključujući i moju odjeću. Tim više još ću morati platiti dvije ipo mjere
zlata. Izgleda da je moja pamet potpuno uništena. Što sada uraditi? Ja nisam znao za Munijevu
prepredenost. Zato me je ovaj Bràhmiç varalica prevario. Nemoguće je razumjeti rad Daive
(sudbine). O! Moja sudbino! Što će mi se dogoditi?" Veoma zbunjen, kralj je ušao u unutrašnjost
palače. Videći kralja svladanoga brigama, kraljica ga je pitala za razlog toga rekavši: "O gospodaru!
Zašto si tako izbezumnjen? Ljubazno reci o čemu sada razmišljaš? Sin se vratio iz šume prije nego
što si ti završio Ràjasïya žrtvovanje; zašto si onda sada žalostan? Ljubazno reci za uzrok tvoje
žalosti. Nigdje nema tvoga neprijatelja, slabog ili snažnog; jedino je Varuça bio ljut na tebe; no sada
je i on zadovoljan. Stoga nema više ničega o čemu bi trebao brinuti. O kralju! Zbog briga, ovo tijelo
svakoga dana postaje slabije i slabije. Tako nema ničega što kao briga vodi u smrt.." Kada je
njegova draga žena ovo rekla, kralj joj je izložio uzrok njegovih briga. Ali kralj je bio tako svladan
brigama da nije mogao niti jesti niti spavati iako je njegova posteljina bila posve bijela i čista. Rano
narednoga jutra, nakon što je ustavši se iz kreveta zabrinuto obavljao svoje jutarnje dužnosti, došao
je Viívàmitra. Kada je stražar kralja obavijestio o Viívàmitrinu dolasku, on mu je naredio da uđe.
Viívàmitra, pljačkaš cijeloga kraljevog imanja, došao je pred kralja i rekao kralju koji se više puta
poklonio pred njim: "O kralju! Ostavi sada svoje kraljevstvo i daj mi zlato za Dakìiçu kako si
obećao i dokaži da si istinoljubiv."
48-63. Hariíchandra reče: "O Gospode! Ja sam ti dao ovo moje golemo kraljevstvo; tako je
ono sada postalo tvoje; sada ja napuštam ovo kraljevstvo i idem negdje drugdje. O Kauíika! Oko
ovoga ne trebaš niti malo brinuti; O Bràhmaça! Ti si uzeo sve što sam imao; tako ti sada nisam u
stanju dati Dakìiçu. Ako mi bogatstvo dođe na vrijeme, smjesta ću ti dati tvoju Dakìiçu." Rekavši
ovo, kralj je rekao svojoj ženi Íaivyi i sinu Rohiti: "U ovoj prostoriji za Agnihotru kažem da sam
moje golemo kraljevstvo dao Muniju Viívàmitri. Slonove, konje, kočije, zlato i dragulje dao sam mu
zajedno s mojim kraljevstvom. Što više od toga nego da sam mu dao sve osim nas troje. Ja sam mu
rekao da uzme cijelo ovo cvatuće kraljevstvo i da ćemo mi ići negdje u šumu ili planinsku pećinu."
Izuzetno krjeposni Hariíchandra ovako se obratio svojoj ženi i sinu, i iskazavši poštovanje Muniju,
otišao je iz svoje kuće. Videći kralja kako odlazi, njegova žena i sin, svladani žalošću, žalosna su ga
lica slijedili. Videći ovo, svi su stanovnici glasno jadikovali, i u gradu je došlo do velikoga
zaprepaštenja i meteža. Stanovnici su govorili: "O kralju! Što si ti uradio? Kako te je snašla ova
nevolja? O kralju! Velika Sudbina, bez ikakva obzira, sigurno te je prevarila." Bràhmini, Kìattriye,
Vaiíye i Íïdre, sve četiri Varçe, davale su oduška svojim žalostima kada su vidjeli kralja da odlazi
zajedno sa svojom ženom i sinom. Bràhmaçi i ostali stanovnici grada su svi bili svladani žalošću, te
su počeli grditi pokvarenoga Bràhmiça govoreći kako je on varalica i td. Viívàmitra se tada ovako
obratio kralju: "O kralju! Daj mi zlato za Dakìiçu i onda idi; ili reci da mi nećeš moći dati Dakìiçu i
ja je onda neću uzeti. Ili ako u tebi ima ikakve pohlepe, tada uzmi nazad svo tvoje kraljevstvo. O
kralju! Ako misliš da si stvarno dao (ovaj) dar, onda daj ono što si obećao." Sklopljenih dlanova
kralj mu se tada ponizno poklonio i odgovorio.
Ovdje završava Devetnaesto Poglavlje Sedme Knjige o oduzimanju Hariíchandrina
kraljevstva u Mahà Puràçi Írã Mad Devã Bhàgavatam od 18.000 stihova od Maharìi Veda Vyàse.
L
POGLAVLJE XX.
H1-4. Hariíchandra reče: "O Muni! Ja neću uzimati nikakvu hranu dok ti zlatom ne
platim Dakìiçu; znaj da je ovo moja odluka; zato, O ti dobrih zavjeta! Odbaci sve tvoje zabrinutosti
glede Dakìiçe. Ja sam kralj Sunčeve dinastije; posebno od kada sam obavio moje Ràjasïya
žrtvovanje ja svakome dajem ono što on želi. Stoga, O Gospode! Kako je moguće da ti neću dati
ono što sam dobrovoljno obećao? O najbolji među Dvijama! Sigurno ću ti platiti moj dug. Ja ti
trebam dati zlato kako ti želiš; budi miran i strpljiv; ali morat ćeš čekati jedan mjesec; novac ću ti
dati kada ga dobijem."
5-8. Viívàmitra reče: "O kralju! Kraljevstvo, državna blagajna i moć tri su izvora prihoda; ali
ti si sada lišen svega ovog. Odakle ti onda očekuješ zlato? O kralju! Uzaludne su tvoje nade da ćeš
dobiti novac; što da ja radim? Ti si sada bez ičega i kako ti ja iz pohlepe mogu stvarati nevolje? O
kralju! Bolje reci da mi nećeš biti u stanju dati Dakìiçu i ja ću onda odbaciti moje jako očekivanje i
otići ću. I ti, također, možeš prihvatiti da nemaš novca i da mi ga tako ne možeš dati i tako sa
svojom ženom i sinom možeš otići gdje god želiš."
9-20. Vyàsa reče: "O kralju! Čuvši ove Munijeve riječi, u vrijeme svoga odlaska kralj je
rekao: "O Bràhmaça! Budi strpljiv i ja ću ti sigurno isplatiti tvoju Dakìiçu. O Dvija! Moja žena, sin i
ja smo svi zdravi; prodajom nas svih, dat ću ti novac; u ovo nema sumnje. O Gospode! Ljubazno
istraži ima li itko tko nas može kupiti i ja ću se složiti da s mojom ženom i sinom budem rob. O
Muni! Ti nas sve možeš prodati i od cijene koju dobiješ možeš uzeti dvije ipo mjere zlata i biti
zadovoljan." Rekavši ovo, kralj je otišao u Benares gdje je boravio Íankara sa svojom dragom
suprugom Umom. Kralj je vidio lijepi grad čijim viđenjem čovjekovo srce igra s velikom radošću,
te je rekao da je time blagoslovljen. Tada je otišao na obale Bhàgirathãja i okupao se u Gangesu i
obavio nuđenje mira (Tarpan) Devama i Pitrijima i obavivši obožavanje svoga Iìîa Deve
(Božanstvo izabrano za obožavanje) pogledao je unaokolo gdje bi mogao ići. Ušavši u lijepi grad
Benares kralj je počeo misliti kako taj lijepi grad ne štiti nikoji čovjek već to radi Íiva Osobno.
Tako je on mislio da ako bi tu živio, ne bi živio u gradu kojega je dao Viívàmitri. U tome je
trenutku vidio Munija Viívàmitru koji je želio Dakìiçu, te mu se ponizno poklonio i sklopljenih mu
se dlanova ovako obratio: "O Muni! Moja draga žena, moj sin i ja živimo ovdje; ti možeš uzeti bilo
koga od nas i tako dovršiti svoj posao; ili reci koji ćemo drugi posao mi morati uraditi za tebe."
21. Viívàmitra reče: "Ti si obećao da ćeš na kraju ovoga mjeseca platiti Dakìiçu; danas je
kraj mjeseca; stoga mi daj Dakìiçu."
22. Kralj reče: "O Bràhmaça! Ti si mudar i nadaren snagom Tapasa (asketizma); mjesec
dana još nije prošao; još je ostala polovica dana; stoga čekaj još toliko; i ne više."
23-27. Viívàmitra reče: "O kralju! Neka tako bude. Ja ću doći opet i ako mi tada ne dadeš
Dakìiçu, proklet ću te." Rekavši ovo, Viívàmitra je otišao. Kralj je tada razmišljao kako da mu plati
ono što je obećao. On je mislio ovako: "U ovome gradu Benaresu ja nemam utjecajna prijatelja koji
bi mi pomogao novcem; gdje da onda nađem potrebni novac. Ja sam Kìattriya. Pratigraha
(prošenje ili prihvatanje ikakvih darova) za mene je zabranjeno i kako da ja prosim ili prihvatim
ikakvi dar! Prema zakonu Dharme, nuđenje žrtvovanja (u vlastito ime), proučavanje i davanje tri su
dužnosti određene kralju. I ako ja umrem ne plativši Bràhmiçu Dakìiçu, bit ću zagađen grijehom
krađe Bràhmiçove imovine i zatim ću se roditi kao crv ili ću postati Preta. Stoga je prodati sebe (i
tako otplatiti dug) bolje od ovoga."
28-33. Sïta reče: "O Êiìiji! Kada je kralj u rastrojenu stanju ovako ponizno mislio s licem
pognutim prema dolje, obratila mu se njegova žena sa suzama u očima i glasom koji joj je zastajao
uslijed osjećanja tuge. Ona je rekla: "O kralju! Odbaci sve brige i očuvaj svoju vlastitu Dharmu,
Poštenje. Onaj koji se razveo od Poštenja napušten je kao Preta. O najbolji među ljudima! Ostati
ustrajan u slijeđenju Poštenja čovjekova je Dharma; od toga nadmoćnije Dharme nema; ovako kažu
mudraci. Onaj čije riječi postanu lažljive, njegova Agnihotra, proučavanje, darovi i sve radnje
postaju uzaludne. Dharma Íàstra veoma hvali Poštenje i ovo Poštenje uzdiže i spasava krjeposne
duše. Slično tome, laž pokvarene ljude nesumnjivo odvodi u pakao. Kralj Yayati je obavio
žrtvovanje konja i Ràjasïya žrtvovanje i otišao je na Nebesa ali je jednom govorio laž i stoga je bio
istjeran s Nebesa."
34. Kralj reče: "O ti koja ideš kao slon! Ja imam moga sina koji će umnožiti moju lozu; reci
mi što ti želiš reći."
35. Kraljica reče: "O kralju! Žene su namjenjene za imanje sinova (svrha tvoga imanja mene
je ispunjena jer si dobio sina). Zato prodaj mene za novac i zatim daj Bràhmiçu njegovu Dakìiçu.
Nemoj odstupiti od Ispravnosti (slijeđenja onoga što je dobro)."
36-45. Vyàsa reče: "Čuvši ovo, kralj se onesvijestio. Došavši kasnije svijesti, žalosna je srca
plakao. On je rekao: "O nježna ženo! To što si mi upravo rekla uzrokovalo mi je mnogo boli; ja sam
takav griješnik da sam zaboravio sve naše razgovore i tvoje ugodne nježne osmjehe! Jao! O ti
ljupka osmjeha! Ti ne bi trebala izgovarati takve riječi. O ljepotice! Kako si mogla izgovoriti ove
surove riječi neprikladne da se izgovore." Rekavši ovo, kralja je uznemirila ideja da proda svoju
ženu, te se onesvijestio i pao na tlo. Videći ga da je pao i kako leži na tlu, kraljica se veoma
ražalostila i s velikim je sažaljem rekla: "O kralju! Koje si zlo ti uradio da si se našao u ovoj
nesreći? Jao! Onaj koji se naviknuo da spava u sobi ukrašenoj tapetima danas kao ponizni čovjek
spava na tlu! Kralj koji je Bràhmiçima dao milione zlatnika, taj isti kralj, moj muž, sada leži na tlu!
Jao! Kakva bolna stvar! O sudbino! Što ti je ovaj kralj uradio da si ti bacila ovoga kralja nalik Indri u
ovu strašnu nevolju?" Ovo rekavši, lijepa kraljica (lijepih bedara) veoma žalosna gledanjem patnje
svoga muža pala na je tlo u nesvijest. Zatim se dječak princ, videći oca i majku kako u nesvijesti
leže na tlu, veoma uznemirio, i ogladnivši, počeo je plakati govoreći: "O oče! O oče! Ja sam veoma
gladan; daj mi hranu za jesti; O majko! Moj jezik je suh." Dječak je tako neprestano plakao tražeći
hranu.
Ovdje završava Dvadeseto Poglavlje Sedme Knjige o namjeri Hariíchandre da plati
Dakìiçu u Mahà Puràçi Írã Mad Devã Bhàgavatam od 18.000 stihova od Maharìi Veda Vyàse.
L
POGLAVLJE XXI.
H
1-5. Vyàsa reče: "O kralju! U tom trenutku, Muni Viívàmitra, obdaren snagom svoga
Tapasa, pojavio se tamo veoma ljut, kao da je sam Bog Smrti, da bi tražio svoj novac. Videći da
Hariíchandra leži u nesvijesti na tlu, Viívàmitra je počeo njegovo tijelo prskati vodom. Viívàmitra
je tada rekao: "O kralju! Nevolje čovjeka koji ima dugove rastu svakoga dana. Zato ustani i plati
tvoju Dakìiçu koju si obećao platiti." Hladan kao snijeg, ovako poprskan vodom, kralj je došao
svijesti; ali videći Viívàmitru opet se onesvijestio. Dvija Viívàmitra tada ga je utješio i gnjevno mu
se obratio rekavši:
6-10. "O kralju! Ako želiš sačuvati svoju čvrstoću, daj mi moju Dakìiçu. Gledaj! Istina čini
da sunce sjaji; Istina je postavila zemlju u ovaj položaj; što više reći od toga nego da je i Svarga
utemeljena na Istini; i najizvrsnija Dharma nastaje iz Istine. Ako bi se učinak tisuću Aívamedha
stavio na jednu stranu vage i Istina na drugu stranu, Istina bi nadjačala tisuće žrtvovanja konja; ima
li potreba da o ovome još govorim! O kralju! Ako mi ne dadeš Dakìiçu prije zalaska sunca,
nesumnjivo ću te prokleti." Rekavši ovo, Viívàmitra je otišao. Kralj se veoma prestravio. Munijeve
riječi siromašnoga su kralja veoma zaboljele; ali više mu je novolja stvarala misao kako će platiti
Dakìiçu i ostati na stazi Ispravnosti.
11-13. Sïta reče: "O Êiìiji! U to vrijeme, Bràhmiç, učen u Vedama, s mnogim ostalim
Bràhmiçima iz kuće je otišao na to mjesto. Videći Bràhmiça asketu blizu, kraljica se kralju obratila
razumnim riječima i u skladu sa Dharmom. Ona je rekla: "O Gospode! Bràhmiç se smatra ocem tri
druge Varçe (tj. Kìattriya, Vaiíya i Íïdra) i sin sigurno može uzeti očeve stvari; stoga je moja
namjera da tražiš milostinju od ovoga Bràhmiça."
14-18. Kralj reče: "O ti vitka struka! Prositi pristaje Bràhmiçima; dok je to zabranjeno
Kìattriyama; budući sam Kìattriya, ne želim ništa uzeti za milostinju. Bràhmiçi su Gurui svih
Varça. Stoga ih se uvijek treba poštovati. Nije podesno od Bràhmiça tražiti milostinju; posebno
Kìattriye nikad ništa ne traže od Bràhmiçâ; to je posve zabranjeno. Bacanje nuđenja u vatru,
proučavanje, davanje darova, vladanje podanicima i zaštita onih koji traže zaštitu Dharma je
Kìattriya, ali oni nikad, nikad, ne bi smjeli ikome govoriti "Daj, daj!" i izgovarati riječi poniznosti. O
Devã! Riječi "Ja dajem tebi" utisnute su u mome srcu; zato ću novac zaraditi na neki drugi način i
dati ga Muniju."
19-20. Kraljica reče: "O kralju! Vrijeme drži neke ljude u povoljnim okolnostima; nadalje
ono druge baca u nevolje; Vrijeme je ono koje nekome odaje poštovanje, a druge omalovažava.
Vrijeme čovjeka čini darodavcem i u isto Vrijeme drugoga čini prosjakom. Tako te je čak Êiìi
Viívàmitra, učen i nadaren snagom Tapasa, naljutivši se, lišio tvoga kraljevstva i sreće počinivši
tako posve nereligiozno djelo u obliku tlačenja drugih. Ovim se sada možeš osvjedočiti o čudesna
djela Vremena."
21-22. Kralj reče: "Rađe bih ja oštrim mačem sasjekao moj jezik u dva dijela nego da
sasječem moj ponos Kìattriye; nikad ja ne bih bio u stanju izgovoriti riječi "Daj, daj". O sretna! Ja
sam Kìattriya; stoga nikad od nikoga ništa ne tražim. Ja uvijek govorim da ću snagom mojih ruku
zaraditi novac i otplatiti moj dug."
23-27. Kraljica reče: "O kralju! Indra i ostale Deve propisno su me dali u tvoje ruke. Stoga
sam ja tvoja zakonita žena; posebno ja sam obrazovana i mene bi se trebalo štititi. Zato, O divni!
Ako ne želiš prositi možeš prodati mene i otplatiti tvoju Dakìiçu." Čuvši ove riječi, kralj
Hariíchandra veoma se ražalostio jadikujući i govoreći ovo: "O! Kako je ovo bolna stvar! Kako je
ovo bolna stvar!" Njegova žena opet je rekla: "O kralju! U suprotnome kasnije ćemo biti spaljeni
vatrom Bràhmiçova prokletstva i time ćemo biti još više srozani. Zato sada uradi što ti kažem. Ti
ćeš me prodati ne zato jer si svladan željom za kockanjem, niti jer si lišen svega znanja uslijed
uživanja u svjetovnim stvarima, niti ćeš me prodati da bi spriječio opasnost svome kraljevstvu. Ti
ćeš me prodati da bi otplatio dug svome Guruu. Tako time nećeš počiniti nikakav grijeh. Stoga me
prodaj i ostani na stazi Ispravnosti i prihvati njene plodove."
Ovdje završava Dvadesetprvo Poglavlje Sedme Knjige o opisu Hariíchandrinih jada u Mahà
Puràçi Írã Mad Devã Bhàgavatam od 18.000 stihova od Maharìi Veda Vyàse.
L
POGLAVLJE XXII.
H1-5. Vyàsa reče: "O kralju! Na ovo ustrajavanje kraljice Màdhavã, Hariíchandra je
rekao: "O povoljna ženo! Kada ti nisi imala nikakvih skrupula da izgovoriš ove teške i okrutne
riječi, sada ću uraditi ono što se niti najokrutnija osoba ne usuđuje uraditi." Rekavši ovo, veoma
očajan, kralj je sa svojom ženom otišao u grad. Postavivši je na cestu, kralj je uzviknuo glasom koji
mu je zastajao u grlu i sa suzama u očima: "O građani! Slušajte svi! Treba li netko među vama
sluškinju? Ako ima netko tko je u stanju ponuditi cijenu koju ću reći, neka to odmah kaže." Punditi
su tada rekli: "Tko si ti? Zašto si došao ovdje prodati svoju ženu?"
7. Kralj odgovori: "Želite li vi od mene da se predstavim? Slušajte onda! Ja sam bezosjećajna
životinja i neprikladan da me se zove čovjekom; ili sam ja Ràkìasa; ne, ja sam gore od toga; ja sam
spreman uraditi ovo griješno djelo."
8-11. Vyàsa reče: "O kralju! Čuvši ovo, Kauíika je iznenada preuzeo oblik staroga čovjeka te
je došao tamo i rekao Hariíchandri: "Ja sam gospodar beskonačna bogatstva; stoga sam ja u stanju
dati ti novac koji želiš; ja sam spreman kupiti tu sluškinju dajući srazmjerni iznos novca. Stoga mi
daj sluškinju. Moja je žena izuzetno nježna; ona ne može obavljati sve obiteljske dužnosti; stoga mi
daj tu sluškinju. I reci mi odmah koju vrijednost moram platiti?" Kada je Bràhmiç ovo rekao,
Hariíchandra se osjetio kao da mu se srce takoreći rascijepilo; tako da za tren nije mogao ništa
reći.
12-15. Bràhmaça je nastavio govoriti: "Uzmi srazmjerni iznos novca u skladu s njenom
dobi, ljepotom, sposobnostima i mogućnostima i predaj je meni. Čuj što je u Dharma Íàstrama
rečeno o cijenama slugu i sluškinja. Cijena sluškinje koja je pametna, sposobna i koja posjeduje
tridesetdvije povoljne osobine jedan je Koîi zlatnika; a muški sluga sličnih osobina vrijedi jednu
Arbudu zlatnika." Hariíchandru je veoma bolilo slušajući Bràhmiça da ovo govori; ali on nije
mogao reći ništa. Bràhmiç je tada pred kralja preko kore drveta stavio novac, te je kraljicu uhvatio
za kosu spreman da je odvuče."
16-21. Kraljica je tada rekla: "O Àrya! Dopusti mi da vidim lotosovo lice moga sina; ostavi
me još malo! O Bràhmiçe! Razumi da će za mene biti teško da ga opet vidim. O sine! Gledaj! Tvoja
je majka sada rob. Zato, O prinče, ne dodiruj me. Ja nisam prikladna da me ti dodirneš." Videći
majku iznenada zgrabljenu, dječak je počeo plakati govoreći: "O majko! O majko!" te ju je slijedio
sa suzama u očima. Taj je dječak drhtao na svakome korak još uvijek držeći majku za njenu odjeću
i slijedeći je. Videći ovo panašanje dječaka, Bràhmiç se naljutio, te ga je počeo udarati. Dječak je i
dalje jecao govoreći "Majko! Majko" ne ispuštajući svoju majku. Kraljica je tada rekla: "O
Gospodaru! Imaj milosti prema meni i kupi također i ovoga dječaka. Iako si me ti kupio, bez ovoga
dječaka ja neću biti sposobna obavljati posao za tebe. Moja je sudbina loša; stoga mi se dogodila
ova nevolja. Budi milostiv prema meni."
22-24. Bràhmiç reče: "Uzmi ovaj novac i daj također i dječaka. Jer su Mudri u Dharma
Íàstrama utvrdili da je takva cijena za muškarca i ženu. Drugi Punditi prave razlike u cijenama tj.
jednu stotinu, jednu tisuću, jedan Lakh (sto tisuća) jedan Kror (deset miliona) i td., prema
različitim sposobnostima. Ali za ženu koja je umješna u svim radnjama, skromna, dobra vladanja i
sposobna, na čijem se tijelu vide tridesetdva povoljna znaka, cijena je jedan Koîi zlatnih Mohura
(zlatnika) i za sposobna muškarca jedna Arbuda zlatnih Mohura.
23-35. Sïta reče: "O kralju! Bràhmiç je zatim ispred kralja preko kore drveta u zlatnim
Mohurima platio tu cijenu za dječaka, te je vezao i majku i sina. On ih je zatim spremno i bez
ikakva oklijevanja počeo odvoditi svojoj kući. U vrijeme odlaska kraljica je okružila kralja i
kleknuvši, poklonila mu se i u stanju poniznosti počela govoriti: "Ako sam ja ikad dala ikakvu
milostinju, ako sam ikad bacala nuđenja u Vatru, ako sam ikad zadovoljila Bràhmiçe, tada će
vrlinom toga Hariíchandra opet biti moj muž." Videći svoju ženu, dražu mu od njegova života, kako
je pala pred njegova stopala, kralj je postao veoma rastrojen, te je jadikovao govoreći: "Jao! Jao!
Sjenka stabla nikad ne napušta stablo; ali ti koja si uistinu skromna i nadarena svim povoljnim
osobinama, sada si odvojena od mene." Tako razborito govoreći sa svojom ženom, kralj se obratio
sinu: "O sine! Gdje ti ideš, mene ostavljajući ovdje? Gdje ja sada da idem? I tko će okončati moje
jade?" Kralj je zatim rekao Bràhmiçu: "O Bràhmiçe! Bol koju proživljavam zbog odvajanja od moga
sina nisam osjećao niti kada sam ostavio moje kraljevstvo niti kada sam bio protjeran u šumu."
Zatim se on ovako obratio svojoj ženi: "O povoljna! Muž dobre naravi, na ovome svijetu uvijek
hrani svoj ženu i radi da joj uvijek bude ugodno i da bude sretna. Ali ja sam tako loš muž jer sam te
ostavio i učinio da plutaš po oceanu žalosti. Rođen u Ikìàku obitelji naslijedio sam kraljevstvo i
njegova zadovoljstva; ali, Jao! Tvoje dobivanje takva muža sada je svedeno na ropstvo! O Devã! Ja
sam izgubljen u oceanu žalosti i nevolja. Tko će me spasiti?"
36-40. Sïta reče: "O kralju! Bràhmiç je zatim pred kraljem počeo odvoditi kraljicu i dječaka
tjerajući ih bičem. Videći svoju ženu i svoga sina grubo vučene, kraljevoj boli nije bilo granica i on
je učestalo uzdisao i gorko jecao: "Jao! Moja draga žena, koju Mjesec, Sunce, Vjetar ili nitko drugi
prije ovoga nije mogao vidjeti, sada je otišla u ropstvo! O! Kako su lijepi i nježni prsti moga djeteta!
On, rođen u Sunčevoj lozi, danas je prodan. Jao! Fuj na moje glupu pamet. O moja draga! O moj
sine Rohitàíva! Ti se nalaziš u ovome bijednom stanju zbog pokvarenih načela. O! Kroz
podrugivanje Daive ja sam se našao u velikoj žalosti! Fuj na mene!"
41-42. Vyàsa reče: "Kralj je ovako jadikovao dok je Bràhmiç nestao s njima među veoma
niskim stablima i zidovima palača. U to vrijeme, okrutni đavolski Muni, nadaren velikom snagom
asktizma, došao je tamo praćen svojim učenicima.
43. Viívàmitra je rekao: "O ti moćne ruke! Ako misliš da je tvoja dužnost poštovati
Poštenje, plati mi Dakìiçu Ràjasïya žrtvovanja koju si prethodno obećao."
44. Hariíchandra reče: "O Ràjarìi! Ja ti se klanjam. O bezgriješni! Uzmi sada Dakìiçu
Ràjasïya žrtvovanja koju sam prethodno obećao platiti."
45. Hariíchandra reče: "O kralju! Kako si sakupio ove zlatne Mohure kojima mi sada plačaš
moju Dakìiçu? Kako si ovo zaradio? Reci!"
46. Hariíchandra reče: "O Dvija! O bezgriješni! Kakva je korist od toga da ti to kažem?
Čujenjem toga povećat će se patnja. O ti dobrih zavjeta!"
47. Viívàmitra reče: "Ja neću prihvatiti novac neispravno zarađen. Daj ono što si pravedno
zaradio. Reci istinu kako si zaradio novac?"
48. Hariíchandra reče: "O Bràhmiçe! Moju sam ženu Devã Màdhavã prodao za jedan Koîi
zlatnih Mohura i moga sina za deset Koîija zlatnih Mohura. Uzmi tako ovih jedanaest Koîija zlatnih
Mohura."
49. Sïta reče: "Videći da zlato dobiveno prodajom žene i sina nije dovoljno, i videći kralja
svladanoga žalošću, Kauíika je gnjevno rekao:
50-52. "O kralju! Dakìiça Ràjasïya žrtvovanja ne može biti tako malena; zato brzo sakupi
još novca da je isplatiš. O najpodliji među Kìattriyama! Ako misliš da je ovaj iznos prikladan za
mene, pogledaj ogromnu snagu koju posjedujem zahvaljujući mojoj Tapasyi propisno obavljanoj,
mome čistom Bràhmiçštvu, moju žestoku snagu i moje neokaljano proučavanje i onda mi plati
moju Dakìiçu."
53. Hariíchandra reče: "O Bhàgavane! Upravo sam sada prodao moju ženu; sačekaj neko
vrijeme da sakupim još zlata i onda ću ti platiti."
54. Viívàmitra reče: "O kralju! Još je ostala četvrtina dana; toliko ću još čekati. Nakon toga
od mene ne očekuj nikakakav drugi odgovor."
Ovdje završava Dvadesetdrugo Poglavlje Sedme Knjige o prodaji Hariíchandrine žene u
Mahà Puràçi Írã Mad Devã Bhàgavatam od 18.000 stihova od Maharìi Veda Vyàse.
L
POGLAVLJE XXIII.
H1-5. Vyàsa reče: "O kralju! Izgovorivši kralju ove grube i okrutne riječi, Muni je uzeo
taj novac i otišao. Kada je Viívàmitra otišao, kralj je bio svladan žalošću te je učestalo teško
uzdisao. Lica pognutim dolje počeo je govoriti: "Pateći od neprestane boli i nevolja, sada sam se
pretvorio u Pretu; ako itko misli da mogu biti koristan, neka me propisno kupi odgovarajućom
količnom zlata; ali on bi to trebao uraditi brzo prije zalaska sunca. Dharma, zatim, preuzevši izgled
bezdušne Chàçáàle, brzo je došla Hariíchandru staviti na kušnju. Tijelo te niske podle zlobne
osobe bilo je crne boje, njegovo je držanje bilo divlje, stomak mu je bio produljen, tijelo mu je
zaudaralo, zubi su mu bili veoma veliki, i njegovo je lice bilo prekriveno bradom. U jednoj je ruci
držao bambus; oko njegova vrata visjele su kosti preminulih i njegova su prsa bila veoma
iskrivljena .
6. Chàçáàla je tada rekao: "Ja hitno trebam slugu; ja ću te uzeti za moga roba; reci kolika je
tvoja cijena?"
7. Vyàsa reče: "O kralju! Kada je okrutni, izuzetno svirepi i bezdušni Chàçáàla ovo rekao,
kralj Hariíchandra veoma se iznenadio videći njegovu pojavu te je rekao: "Tko si ti?"
8-12. Chàçáàla reče: "O kralju! Ja sam čuveni Chàçáàla, Paravãra; ti ćeš nadalje trebati biti
mi podređen i skupljati odjeću preminulih ljudi." Čuvši ove riječi, kralj reče: "Ja želim da me kupi
Bràhmiç ili Kìattriya. Vidi! Mudraci kažu da je Dharma dobrih ljudi izvrsna; Dharma srednjih ljudi
je srednja; i Dharma zlobnih je obeshrabrujuća. Ti pripadaš niskoj i zlobnoj kategoriji. Stoga ja
neću slijediti svoju Dharmu ako ostanem u tvojoj kući." Chàçáàla reče: "O kralju! Sada si
spomenuo svoju Dharmu; zašto si onda spomenuo da te bilo tko može kupiti; ti si preda mnom
govorio bez ikakva prethodna razmatranja. Onaj koji prethodno razmotri što će reći dobiva ono što
želi; ali, O bezgriješni! Ti to nisi uradio i to si rekao tek tako. Međutim, ako uzmem da su tvoje
prve riječi koje si rekao bile ispravne, onda te ja nesumnjivo kupujem."
13. Hariíchandra reče: "Nitkov koji ne govori istinu, stvarno ide u strašni pakao; stoga je za
mene daleko bolje postati Chàçáàla nego koristiti se lažima."
14-15. Vyàsa reče: "O kralju! Kada je kralj rekao ovo, asketski Viívàmitra ljutito je došao
tamo; on je kotrljao svojim očima i rekao je: "Ovaj Chàçáàla je došao dati ti željeni novac, zašto mi
onda ne dadeš ostatak moje Dakìiçe?"
16. Hariíchandra reče: "O Kauíika! Tebi nije ništa nepoznato. Ovo moje tijelo rodilo se u
Sunčevoj lozi; kako da onda prihvatim robovanje Chàçáàli!"
17-20. Viívàmitra reče: "Ako se ne prodaš Chàçáàli, budi siguran da ću te upravo sada
proklesti. Daj mi smjesta moju Dakìiçu, bilo da je ona od Chàçáàle ili Bràhmiça. Osim ove
Chàçáàle sada nema drugoga kupca. Ali znaj za sigurno da neću otići dok ne dobijem moj novac. O
kralju! Ako mi upravo sada ne dadeš novac, tada kada polovina Ghaîikà dana ostane, ja ću te spaliti
vatrom moga gnjeva."
21. O kralju! Čuvši ove Viívàmitrine riječi, kralj je gotovo skoro umro; smeten strahom,
zagrlio je Êiìijeva ostpala i rekao: "Budi milostiv, molim te."
22-23. Hariíchandra reče: "O Viparìi! Ja sam sada veoma ponižen i veoma jadan i žalostan.
Posebno jer ja sam tvoj Bhakta, tvoj sluga; stoga budi milostiv i oslobodi me ovoga bolnog društva
Chàçáàle. O Muni! Umjesto da ti dam ostatak Dakìiçe, bit ću tvoj pokorni sluga; radit ću poslove
za tebe i slijediti tvoje naredbe."
24. Viívàmitra reče: "O kralju! Budi onda sada moj sluga, uvijek ćeš se pokoravati mojim
naredbama."
25-26. Vyàsa reče: "O kralju! Kada je Viívàmitra ovo rekao, kralj je od radosti mislio da se
ponovno vratio u život, te je rekao Kauíiki: "Uvijek ću se pokoravati tvojim riječima; naredi mi sada
koji posao da obavim."
27-28. Viívàmitra se tada ovako obratio Chàçáàli: "O Chàçáàla! Dođi i plati mi za ovoga
roba. Plati za ovoga roba i vodi ga sa sobom. Ja želim novac; ja nemam potrebe za robom."
29. Vyàsa reče: "O kralju! Kada je Viívàmitra ovo rekao, Chàçáàla, preplavljen radošću,
smjesta je došao Êiìiju Viívàmitri i rekao:
30. "O Dvija! Za olakšanje koje si mi pružio prodavši mi ovoga slugu dat ću ti deset Yojana
prostranu Prayàga Maçáalam zemlju prekrivenu draguljima."
31-36. Vyàsa reče: "O kralju! Chàçáàla je tada Viívàmitri dao tisuću dragulja, tisuću
komada dragoga kamenja, tisuću bisera i tisuću zlatnih Mohura. Na Hariíchandrinu licu nije bilo
vidljivih tragova očaja i neugodnosti. Umjesto toga on je zadržao svoje strpljene i ovako mislio u
sebi: "Viívàmitra je sada moj gospodar; ja ću uraditi bilo koji posao koji mi on naredi da ga
uradim." U to vrijeme, bestjelesni glas, glas iz četvrte dimenzije, začuo se s Nebesa: "O sretni! Ti
si oslobođen Dakìiçe, duga kojega si mi prethodno obečao. Pljusak od cvijeća s Nebesa pao je na
kraljevu glavu. Tada su snažni Indra i ostalo mnoštvo Deva hvalili kralja govoreći: "Sàdhu! Sàdhu!
Bravo! Bravo!" Kraljevo srce tada je bilo ispunjeno dubokom radošću i on je tada rekao Kauíiki:
37-38. "Ti si meni veći dobrotvor nego moj otac, moja majka i prijatelj jer si me u trenu
oslobodio mojih dugova. Zato, O moćno naoružani! Tvoji su riječi meni blagotvorne. Naredi mi
sada što da uradim."
39. Kada je kralj ovo rekao, Viívàmitra je rekao: "Idi i od danas slijedi riječi ovoga
Chàçáàle. Neka dobro bude s tobom." Rekavši ovo, Maharìi Viívàmitra je uzeo novac koji mu je
dao Chàçáàla, te je otišao u svoje boravište.
Ovdje završava Dvadesettreće Poglavlje Sedme Knjige o Hariíchandrinu priznavanju
robovanja Chàçáàli u Mahà Puràçi Írã Mad Devã Bhàgavatam od 18.000 stihova od Maharìi Veda
Vyàse.
L
POGLAVLJE XXIV.
H
1. Íaunaka reče: "O Sïta! Potanko nam sada, što brže možeš, opiši što je kasnije
Hariíchandra radio u Chàçáàlinoj kući."
2-14. Sïta reče: "Kada je Viívàmitra otišao, Chàçáàlin je um bio ispunjen radošću. On je
Viívàmitri dao odgovarajući iznos novca; tada je on vezao kralja rekavši mu: "Da li se sada nalaziš
na krivoj stazi?" te ga je počeo udarati štapom. Kralj je već bio veoma izmožden zbog odvajanja od
svojih voljenih; bivajući sada udaran od strane Chàçáàle, potpuno je izgubio razum. U tom stanju
Chàçáàla ga je odveo svojoj kući gdje ga je vezao lancem. Chàçáàline su brige tada iščezle i on je
zaspao. Kralj je tako u tom stanju živio u Chàçáàlinoj kući vezan lancem; ali tamo nije uzimao
nikakvu hranu. Neprestano je jecao za svojom ženom, sinom i drugima. On je mislio ovako: "Jao!
Ta vitka žena, videći žalosno lice svoga sina sada se zlovoljna lica prisjeća mene. Ona sada
vjerojatno žalosna srca misli ovako: "Kada moj muž dobije novac on će s njime otplatiti Bràhmiçu
obečani novac i zatim će nas osloboditi ropstva. Jao! Kada će doći taj dan kada će on opet naći
mene i ovo nesretno dijete i kada će razgovarati s nama? kad će dijete plakati, govoreći "Hoću ići
svome ocu; oče!" Kada će on doći i razgovarati s djeteteom?" Ta nježna žena lanećih očiju ne zna
da sam ja postao Chàçáàlin sluga. Jao! Toliko me je nevolja snašlo jedna za drugom." Ovako
neprestano misleći o svojoj dragoj ženi i sinu, kralj je provodio svoje dane u Chàçáàlinoj kući.
Četiri dana je prošlo; petoga dana tamo je došao Chàçáàla i izgrdio kralja veoma grubim riječima,
te ga oslobodio lanaca i rekao mu: "Idi na groblje i sakupljaj odjeću mrtvaca. Prostrani Ímasàn
(groblje) nalazi se u južnome dijelu Kàíãja; idi i štiti ga i što god ti pripada, s pravom to uzmi; ne
ostavljaj to. Uzmi ovu Jarjara batinu i brzo idi tamo. Reci svima da si ti Vãravàhuov glasnik i da je
ovaj štap njegov."
15-33. Sïta reče: "O Êiìiji! Tako je Hariíchandra postao Chàçáàlin sluga i uposlen u
sakupljanju odjeće preminulih osoba. Primivši ovu naredbu od Chàçáàle, čija je dužnost bila
sakupljanje krpa od mrtvih tijela, kralj je otišao na groblje. Na jugu grada Kàíãja nalazila se strašna
Ímasàna, razbacana vijencima od mrtvaca, neugodni mirisi osjećali su se svuda i mjesto je bilo
prekriveno dimom. Stotine čagljeva tamo su galamili i groblje je odjekivalo njihovom galamom.
Grabežljivci, čagljevi i psi na mnogim su mjestima vukli mrtva tijela. Na drugim mjestima bile su
razbacane hrpe kostiju; cijelo mjesto bilo je prekriveno trulim mirisom mrtvaca. Na nekim
mjestima izgledalo je da su se iz pogrebne lomače polusagorena tijela divlje smijala s njihovim
široko otvorenim ustima. Ta su mrtva tijela izgledala grozno kada su bila izložena vatri. Mnoštvo
mrtvih tijela tamo je bilo donašano i prijatelji i rodbina preminulih svojim su jadikovanjima pravili
bučni metež. Ovakve riječi su se čule: "O moj sine! Moj prijatelju! Moj rođače! Moj brate! Moje
dijete! Moj rođače! O! Moj djede! O! Moj oče! Moj unuče! Moj poznaniče! Gdje si otišao mene
ostavljajući ovdje! Dođi još jednom da te vidim!" Groblje je tako odzvanjalo ovakvim strašnim
zvukovima. Meso, moždina, mast, sve je bilo spaljivano u vatri i posebni zvuk Soç Soç stvarao se
tamo stvarajući prazninu u umovima ljudi. Vatra je gorjela stvarajući pucketanje. Tako je Ímasàna
izgledala veoma zastrašujuće kao da je svemir uništen na kraju Kalpe. Stigavši tamo, kralj
Hariíchandra je s krajnjom boli počeo davati oduška svojim nevoljama govoreći: "Moji ministri,
sluge! Gdje ste sada svi vi? Gdje je kraljevstvo koje sam ja naslijedio! O moj sine! Moja draga ženo!
Gdje se sada nalazite, na kojoj velikoj udaljenosti, ostavljajući me ovdje zbog Bràhmiçova gnjeva.
Bez poštivanja Dharme čovjek nikad ne može biti nagrađen povoljnim rezultatima. Stoga bi čovjek
pažljivo trebao slijediti Dharmu." Kralj, čije je tijelo bilo prekriveno prašinom i prljavštinom, stalno
je ovako mislio; i konačno, sjetivši se Chàçáàlinih riječi, otišao je tražiti mrtvace. Zbog njegovih
mnogih briga i tjeskoba, njegovo je tijelo postalo mršavo kao prut; ipak je on išao tamo amo i ovako
msilio: "Ovo mrtvo tijelo će donijeti stotinu zlatnih Mohura; od toga, ovo pripada kralju, ovo meni, i
ovo Chàçáàli." Tako je on stalno mislio ovako i stanje u kojemu se našao postalo je strašno.
Njegovo lice, ruke, stomak i stopala i ostali dijelovi tijela su svi bili prekriveni pepelom i prašinom;
kralj je nosio krpe koje su bile zašivene na stotinu mjesta; njegovi nožni prsti su svi bili uprljani
svim vrstama mesa, moždinom, mašću i ostalim stvarima. Svoju je glad počeo zadovoljavati
hranom koja je bila pripremljena za sve vrste mrtvih tijela; i uzimajući njihove vijence, stavljao ih je
na svoju glavu. Dan i noć on nije spavao i uvijek je uzdisao jecajući: "Jao! Jao! Jedna godina koja je
prošla izgleda kao trista godina."
Ovdje završava Dvadesetčetvrto Poglavlje Sedme Knjige o Hariíchandrinu boravljenju na
groblju u Mahà Puràçi Írã Mad Devã Bhàgavatam od 18.000 stihova od Maharìi Veda Vyàse.
L
POGLAVLJE XXV.
H
1-12. Sïta reče: "U to vrijeme, na drugoj strani, dječak Rohitàíva s drugim se
dječacima otišao igrati na nekome mjestu blizu Kàíãja. On se najprije igrao sa svojim drugovima;
zatim je počeo čupati i sakupljati, koliko je mogao, Darbha (Kuía) travu, s korijenjem koje nije bilo
duboko. Zapitan od svojih prijatelja zašto skuplja Dharba travu, Rohita im je odgovorio da je njegov
gospodar Bràhmiç i da travu skuplja da bi mu udovoljio. Rekavši ovo, svojim je rukama počeo
pažljivo sakupljati žrtveni ogrijev (Samidha) i drugi ogrijev u svrhu gorenja. On je sakupio Palàsa
drva u svrhu Home napravivši od toga i od ostalih stvari, već sakupljenih, naramak, stavio ga je na
glavu, ali je na svakome koraku izgledao izmoren. Ožednivši, otišao je do jezerca koje se nalazilo
blizu i spustivši svoj teret na tlo otišao je napiti se. Napivši se vode malo se odmorio i zatim, kada
je svoj teret, kojega je prethodno ostavio na mravinjaku, stavljao nazad na glavu, na Viívàmitrinu
naredbu veoma otrovna smrtonosna zmija iznenada je izašla iz toga mravinjaka. Zmija je smjesta
ugrizla dječaka koji je zatim smjesta pao na tlo i umro. Videći mrtva dječaka, njegovi drugovi su
otišli Bràhmiçovoj kući. S mnogo tjeskobe, dječaci su prestrašeni ubrzo otišli njegovoj majci i rekli
joj: "O Bràhmiçova služavko! Tvoj se sin s nama išao vani igrati; ali ugrizla ga je otrovna zmija i on
je umro." Čuvši ove riječi okrutne kao munja, ona je smjesta pala na tlo kao stablo Pisang
odsječeno pri dnu. Tada je došao Bràhmiç i lice joj poprskao vodom. Kada se ona vratila svijesti,
Bràhmiç je ljutito rekao:
13-20. O poročna ženo! Veoma je nepovoljno plakati za vrijeme večeri; posebno jer se time
stvara nenaklonost Božice Lakìmã tj. kućevlasniku dolazi siromaštvo, ti ovo znaš; zašto onda jecaš?
Zar u sebi nemaš niti malo srama?" Ona nije ništa odgovorila na ovo. Umjesto toga, veoma žalosna
zbog svoga sina, žalosnim je glasom jecala. Njeno je tijelo bilo prekriveno prašinom, kosa joj je bila
raščerupana i cijelo njeno lice bilo je prekriveno suzama. Ona je stalno jecala zbog ovoga žalosnog
događaja. Bràhmiç se tada veoma naljutio i kraljici je rekao: "O zla ženo! O poročna! Fuj na tebe! Ja
sam te kupio novcem; no ti ipak remetiš moju sreću. Ako si držala da nećeš raditi pod mojom
vlašću, zašto si onda zaništa uzela moj novac?" Ovako neprestano grđena od strane Bràhmiça, ona
je žalosno plakala i glasom koji se gušio od osjećanja, rekla je Bràhmiçu: "O gospodaru! Ugrižen
od zmije, moj je sin pao u čeljusti smrti. O ti dobrih zavjeta. Ja ga više neću moći vidjeti. Zato mi
milostivo dozvoli da otiđem i vidim moga dječaka." Rekavši ovo, ta je žena opet počela jecati
žalosnim glasom. Bràhmiç se veoma naljutio rekavši ovo:
20-26. O varalico! Tvoje je ponašanje krajnje prijekora vrijedno; ti ne znaš kako čovjek
počinjava grijeh. Čovjek koji uzimajući plaču od svoga gospodara ometa njegov rad, ide u strašni
Raurava pakao i tamo se prži. Živeći u paklu kratko vrijeme, ponovno se rađa kao pijetao. Ili je za
mene možda beskorisno davati ti ova uputstva Dharma Íàstra, jer govoriti ovo neukome, okrutnoj
osobi, podlacu, licemjeru, lažljivcu i griješniku isto je kao posijati sjeme u neplodnu zemlju i gledati
kako ono ne daje ploda. Dakle ako imaš ikakva straha za ono što slijedi nakon ovoga života, dođi i
obavljaj kućne poslove." Čuvši ovo, kraljica je drhteći rekla Bràhmiçu: "O gospodaru! Pokaži
milost prema tvojoj sluškinji. Samo za tren ja ću otići da vidim moga mrtvog sina; zato mi naredi da
na tren otiđem tamo." Ta se žena nalazila u velikoj žalosti zbog svoga sina; ona je zatim stavila
svoju glavu na Bràhmiçova stopala i sa žalosnim je glasom plakala. Ljutiti Bràhmiç zacrvenjelih je
očiju počeo govoriti:
27-41. "Kojoj mojoj svrsi će služiti tvoj sin? Zar ne znaš za moj gnjev? Zar si zaboravila moje
bičevanje? Zato bez ikakva odlaganja obavljaj moje kućne poslove." Čuvši njegove riječi, kraljica je
zadržala strpljenje i počela je obavljati kućne poslovve. Ona je tako radila polovinu noći, da bi
završila pranjem njegovih stopala. Kada je ovo bilo gotovo, Bràhmiç joj je rekao: "Sada možeš ići
svome sinu; ali brzo dovrši njegove ceremonije spaljivanja i brzo se vrati. Pobrini se da moji jutarnji
poslovi budu obavljeni." Dobivši tako dozvolu, u to gluho doba noći kraljica je, sama i jecajući,
otišla potražiti svoga sina. Postepeno ona je napustila oblast grada Kàíãja i tamo je ugledala svoga
sina koji je kao sin siromašna čovjeka ležao na tlu preko lišća i komadâ drveća. Videći svoga sina
mrtvog, ponizna kraljica veoma se ražalostila kao antilopa koja je zalutala iz svoga stada i krava
kojoj je nestalo njeno tele. Kraljica Màdhavã tada je počela žaliti veoma žalosnim glasom ovako: "O
moj sine! Ustani; reci mi zašto si ljut. O! Moje dijete! Ti si mi često dolazio, govoreći Mà! Mà!
Zašto onda to ne radiš sada?" Govoreći ovako, ona se srušila preko svoga sina. Došavši opet
svijesti, obgrlila je svoga sina i stavivši svoje lice na lice djeteta, počela je žalosno jecati govoreći:
"O moj sine! O! Moje dijete! O moj Kumàra! O! Moj ljepotane!" te se svojim rukama počela udarati
u glavu i prsa. Dalje je govorila: "O kralju! Gdje si sada? Ti si svoga sina držao dražim od svoga
života. Taj tvoj sin sada mrtav leži na tlu. Dođi i zagrli ga jednom. Izgleda da se sinu povratio život."
Ovako govoreći, pogledala je djetetovo lice, ali kada je vidjela da je ono beživotno, smjesta se
onesvijestila. Ponovno se osvjestivši, njegovo je lice držala svojim ruakama i rekla: "O dijete!
Probudi se iz svoga sna; ustani; sada je strašno doba noći; stotine čagljeva viču u naše uši. Čak i
Prete, Bhïte, Piíàce i Dàkinã lutaju u čoporima i stvarju strašne zvukove Hum Hum. Tvoji su se
drugovi vratili kući u vrijeme zalaska sunca; Zašto si ti sam ostao ovdje?"
42-56. Sïta reče: ""Rekavši ovo, mršava je kraljica nastavila žaliti govoreći: "O moje dijete!
O! Moj sine! O! Rohitàíva! O Kumàra! Zašto ne odgovaraš na moje riječi! O moje dijete! Ja sam
tvoja majka; zar me ne prepoznaješ; pogledaj me. O dijete! Ja sam lišena moga kraljevstva i
protjerana sam iz moje države; moj je muž prodao čak i sebe i ja sam postala rob. Koji čovjek može
živjeti u ovome stanju? Ja živim ničim nego zahvaljujući gledanju tvoga lotosovog lica. Astrolog koji
je sastavio tvoj horoskop pri tvome rođenju izračunao je buduće događaje u tvome životu; ali gdje?
nijedan od njih nije se dogodio. Oni su rekli: "Ovaj će dječak biti junak, ratnik, dugo će živjeti, bit
će veoma milosrdan, uvijek spreman obavljati obožavanje Deva, Dvija i Gurua. Što više reći nego
da će dijete biti vrhovni vladar i sa svojim će sinovima i unucima uživati u svome kraljevstvu. Ovaj
će dječak biti gospodar svojih čula i ispunit će želje svoga oca i majke." O moj sine! Sva su se ova
predviđanja ispostavila lažna. O dijete! Na tvojim dlanovima ti imaš tako mnogo povoljnosti,
znakove, disk, ribu, kišobran, Írã Vatsu, Svastiku, zastave, Kalaíu (zemljani ćup), Chàmaru i
ostale znakove; osim njih, razno drugo sretno znamenje vidljivo je na tvojim rukama. Svi su se oni
danas pokazali uzaludni. O sine! Ti si Gospodar ove cijele oblasti; ali gdje je sada to kraljevstvo, ti
ministri, taj kraljevski prijesto, taj kišobran, ta sjekira, to golemo bogatstvo, taj grad Ayodhya, te
veličanstvene građevine, ti slonovi, konji i kočije? Gdje su nestali tvoji podanici? O dijete! Gdje si ti
sada otišao, napuštajući sve ovo i čak i mene? O voljeni mužu! Pogledaj stanje tvoga sina koji se u
ranome djetinjstvu kretao na sve četiri (ruke i noge) i koji se uspinjao na tvoja široka prsa,
namazana Kunkumom, prljajući ih prašinom; O kralju! Dođi i osvjedoči se o stanje tvoga djeteta,
koji je običavao da iz neznanja pritišće Tilak na tvome čelu, napravljen od Mriganàbhija (mosuš).
Jao! Na njegovu se lotosovom licu, koje sam ja ljubila, sada prekrivenom prljavštinom, nalaze
muhe; i kukci ga sada bodu. O! Svega ovoga ja sam sada postala svjedokom! O kralju! Dođi i
pogledaj tvoje dijete kako spava na tlu kao mrtvi sin siromašana čovjeka. O sudbino! Kakva sam
loša djela ja počinila u mojim prošlim životima da patim tako mnogo u ovome životu i da tome
nema kraja! O dijete! O sine! O, moj Kumàra! O! Moj ljepotane! Zar te ja više nikad nigdje drugdje
neću moći vidjeti?" Kraljica Màdhavã ovako je duboko žalila kada su se čuvari grada, čuvši njeno
žaljenje, probudili i smjesta došli do nje, veoma zapanjeni. Oni su je ovako upitali:
57-77. "Tko si ti? Čiji je ovo sin? Gdje je tvoj muž? Zašto bez ikakva straha jecaš ovdje u
gluho doba noći?" Iako ovako zapitana, kraljica nije ništa odgovorila. Ponovno zapitana, ona nije
ništa rekla; i narednoga trenutka ona je osjetila krajnju bol da bi opet počela plakati. Uslijed njene
žalosti suze iz njenih očiju neprestano su tekle. Čuvari su se je tada počeli sumnjičati i veoma je se
plašiti. Toliko da su se naježili uslijed straha. Oni su smjesta uzeli svoje oružje i počeli međusobno
ovako raspravljati: "Pošto ova žena ne daje nikakav odgovor, ona sigurno nije žena; ona je
najvjerovatnije Ràkìasã koja poznaje magiju i koja uništava malu djecu. Stoga bi je trebalo ubiti. Ako
ona nije Ràkìasã, zašto je onda u ovo gluho doba noći van grada? Nesumnjivo, ova je Ràkìasã
donijela nečije dijete da ga ovdje pojede." Ovako govoreći, oni su joj bez ikakva odlaganja vezali
njenu kosu i neki su je uhvatili za ruku, a neki za vrat, govoreći: "O Ràkìasã! Gdje ćeš sada?"
Naoružani ljudi tada su je silom odvukli u kuću Chàçáàle i predali je njemu. Svi su ljudi rekli: "O
vođo Chàçáàla! Danas smo van grada uhvatili ovu Ràkìasã koja jede djecu; stoga je bolje odvedi na
mjesto za klanje i zakolji je." Chàçáàla ju je pogledao i rekao: "Ova Ràkìasã naširoko je glasovita na
ovome svijetu. Ja je znam od prije; ali nitko nije u stanju vidjeti je. Ova je Màyàvinã proždrla mnogo
sinova mnogih osoba. Vi ćete sada zadobiti veliku zaslugu kada ju se zakolje i vaš će dobar ugled
biti znan svima i dugo će trajati. Bolje se sada vratite vašim vastitim domovima. Ubojstvo čovjeka
koji ubija žene, djecu, krave i Bràhmiçe, spaljuje kuće drugih ljudi, uništava blagostanje drugih,
ukrade Guruovu ženu, svađa se sa svetim osobama, i pije vino, sigurno će donijeti zasluge čovjeku
koji ga ubije. Ako je netko takav žena ili Bràhmiç, nikakav se grijeh neće počiniti ako se njega ili
nju zakolje. Stoga je moja vrhovna dužnost ubiti je." Rekavši ovo, Chàçáàla ju je čvrsto vezao i
vukući je za njenu kosu, počeo ju je udarati konopom. Zatim se on jasnim jezikom obratio
Hariíchandri: "O robe! Ubij ovu ženu; ona je u svojoj prirodi veoma zla; zato ne prosuđuj ništa oko
ovoga čina ubojstva." Čuvši ove riječi grube kao udar munje, kralj se naježio. Kada se povratio
sebi, bojeći se da žena ne bude ubijena, rekao je Chàçáàli: "Ja ne mogu izvršiti ovu naredbu; zato
milostivo daj ovaj zadatak nekome od tvojih drugih slugu. On će je ubiti. Ja ću sigurno izvršiti neku
drugu naredbu koju ćeš mi dati." Čuvši kralja, Chàçáàla je rekao: "Odbaci svoj strah i uzmi mač;
ova Màyàvinã uvijek ubiva djecu; zato njeno ubojstvo stvara zasluge; nju na nikoji način ne bi
trebalo poštedjeti." Kralj se veoma ražalostio, te je rekao: "Žene bi uvijek trebalo štititi s pažnjom,
nikad ih se ne bi trebalo ubijati; tim više jer su religiozni Muniji objavili da je to veliki grijeh.
Čovjeka koji svjesno ili nesvjesno ubiva žene, sigurno se kuha u Mahà Raurava paklu."
78-79. Chàçáàla reče: "Ne govori to; uzmi ovaj oštri mač, sjajan kao munja; kada ubojstvo
jednoga mnogima donosi sreću, time se postiže mnoštvo zasluga. Ova zla žena pojela je mnogo
djece ovoga mjesta; zato je ubij što prije i donesi mir i sreću ljudima Kàíãja."
80. Kralj reče: "O Poglavaru Chàçáàla! U mome djetinjstvu preuzeo sam teški zavjet da
neću ubiti nikoju ženu. Stoga ja ne mogu počiniti ovaj čin ubojstva žene kako si ti naredio."
81-82. Chàçáàla reče: "O nitkove! Nijedan rad nije važniji od rada vlastita gospodara. Zašto
se onda danas protiviš mojoj naredbi, kada te ja plačam. Sluga koji koči rad svoga gospodara,
primajući od njega plaču, ne biva oslobođen pakla čak i ako tamo boravi deset tisuća godina."
83-86. Kralj reče: "O Gospode Chàçáàla! Daj mi neki drugi teški zadatak. Ja ću ga lako
obaviti. Ili ako imaš neprijatelja, reci tko je i ja ću ga nesumnjivo ubiti za tren. Njegovim ubojstvo
dat ću ti cijelu zemlju. Čak i ako ti na put stane Indra s drugim Devama, ili bilo tko drugi, s mojim
ću ga zašiljenim strijalma ubiti, ali nikad neću moći ubiti ženu." Na ove riječi Chàçáàla se počeo
tresti od gnjeva i onda je rekao kralju:
87-89. "Ti si sluga i ono što si rekao nije prikladno za nivo sluge. Radeći kao Chàçáàlin
sluga, ti govoriš riječi bogova. Zato, O robe! slušaj što ću ti reći; nema ptorebe za daljnjom
razmjenom riječi. O besramni! Ako se iti malo bojiš grijeha zašto si onda prihvatio ropstvo u
Chàçáàlinoj kući? Uzmi ovaj mač i odsjeci njenu glavu." Rekavši ovo, Chàçáàla mu je dao sjekiru.
Ovdje završava Dvadesetpeto Poglavlje Sedme Knjige o svađi između Hariíchandre i
Viívàmitre u Mahà Puràçi Írã Mad Devã Bhàgavatam od 18.000 stihova od Maharìi Veda Vyàse.
L
POGLAVLJE XXVI.
H
1-3. Sïta reče: "Sa svojim pognutim licem, kralj Hariíchandra rekao je kraljici: "O
mlada ženo! Ja sam veliki griješnik, inače zašto bih ja bio spreman uraditi ovaj ogavni zločin! Ipak
sada sjedi ispred mene. Ako moja ruka bude u stanju ubiti te, tada će ona odsjeći tvoju glavu."
Rekavši ovo, kralj je uzeo sjekiru i krenuo da joj odsjeće glavu. Niti kralj nije prepoznao nju kao
kraljicu, niti kraljica nije prepoznala njega kao kralja. Kraljica, veoma utučena žalošću, počela je
govoriti udvarajući se svojoj smrti.
4-16. Kraljica je rekla: "O Chàçáàla! Ako želiš, reći ću nešto; moj sin je mrtav i leži blizu
vanjskoga ruba grada. Pričekaj dok ne donesem moje dijete pred tebe i obavim njegov obred
spaljivanja. Zatim svojom sjekirom možeš odsjeći moju glavu." Kralj reče: "Dobro; neka tako
bude", davši joj dozvolu da otiđe svome mrtvom sinu. Mršava i blijeda i veoma prašnjava tijela,
kraljica je stigla na groblje i stavivši u krilo svoga mrtvog sina kojega je ugrizla zmija, glasno je
jecala: "O sine! O moje dijete! O moj malodobni sine!" i obračajući se svome mužu (ne znajući da je
on stvarno blizu), rekla je: "O kralju! Pogledaj danas jadno stanje tvoga sina, koji leži na tlu kao
njegovu krevetu. Moj se sin otišao igrati s drugom djecom i ugrizen od strane okrutne otrovne
zmije napustio je svoj život." Čuvši žalosni plač te bespomoćne žene, kralj Hariíchandra je otišao
mrtvome dječaku i skinuo pokrivač s njegova lica. Zbog dugoga progonstva i pratećih teškoća,
kraljica se izmijenila glede njena vanjskog izgleda, tako da je kralj nije mogao prepoznati kao svoju
ženu. Na drugoj strani, kralj također nije imao ukovrčenu kosu kao ranije; ona je postala grudičava
i posebno njegova je koža postala kao kora osušena drveta, tako da ni kraljica nije mogla njega
prepoznati. Kralj je zatim na tom svuda otrovanome tijelu koje je ležalo na tlu, na pojedinim
udovima opazio sve povoljne znakove koji upučuju na kraljevski nivo, te je počeo misliti ovako:
"Lice ovoga dječaka veoma je lijepo, kao pun mjesec, nigdje nema nikakva ožiljka niti išta nalik
ovomu; nos mu je visok; dva obraza su čista kao ogledalo i prostrana; kosa mu je plava, kovrčava,
duga i valovita, dva oka su široko otvorena kao procvjetali lotosi, dvije usne su crvene kao Bimba
voće; grudi su mu široke i prostrane; oči su mu razvučene do ušiju; ruke mu se šire do koljena;
ramena su mu uzdignuta; noge produljene, ipak božanske kao lotosova stabljika; pojava mu je
ozbiljna, prsti su mu fini, ipak dovoljno snažni da drže svijet; pupak mu je dubok i predio ramena
izdignut. Ovaj se dječak sigurno rodio u kraljevskoj obitelji. Jao! Kakva je ovo bol! Okrutna smrt
dovela ga je u ovo stanje!"
17-21. Sïta reče: "Tako pažljivo promatrajući toga dječaka, od glave de pete, u krilu
njegove majke, kralj Hariíchandra prisjetio se svojih starih uspomena. Tada je dječaka prepoznao
kao svoga sina i počeo je glasno jecati ponavljajući ove riječi: "Jao! Jao!" Suze su počele teći iz
njegovih oči i on je rekao: "Ovaj dječak je moj sin? O! Okrutna sudbino!" Iako je dječak bio mrtav,
kralj je za tren bio zbunjen. Uslijed teške patnje, kraljica je tada rekla: "O dijete! Koji je grijeh
uzrok ove teške nesreće, to si ne mogu predstaviti!
22-27. O moj mužu! Ja sam veoma očajna zbog ove patnje i nevolja; ostavivši me, kako to i
gdje ti sada, miran i tih, provodiš svoje vrijeme! O povoljni! Ti si uzrokovao gubitak Ràjarìi
Hariíchandrina kraljevstva, odvajanje od njegovih prijatelja i naročito, učinio si da njegova žena i
sin budu prodani! Je li ti on učinio tako mnogo zla!" Čuvši njene jecaje, kraljevo strpljenje je
popustilo i on je prepoznao Devã i sina, te je uzviknuo: "Ona je moja žena i mrtvi dječak je moj sin.
O! Kakav slijed nevolja, jedna za drugom." Svladan krajnjom patnjom i boli, kralj se onesvijestio i
pao na tlo; kraljica također, gledajući kralja u tom stanju, pala je i ostala nepokretna i lišena čula,
čim je prepoznala kralja kao Hariíchandru. Nešto vremena iza toga, u isto vrijeme kralj i kraljica su
povratili svijest i s valikom žalošću i mukom počeli su žaliti.
28-49. Kralj je rekao: "O dijete! Zašto se moje srce ne raspada na tisuće komada, videći
tvoje nježno lice, koje je jednom bilo lijepo i s kovrčavom kosom, danas blijedo i beživotno! O
Rohita! Kada ćeš mi doći govoreći mi nježnim glasom "Oče! Oče!" Kada ću ti se ja obraćati sa
simpatijama govoreći "O moje dijete! O moje dijete!" grleći te na mojim grudima! Čija će žutomrka
prašina na koljenima zaprljati moju odjeću, krilo i moje tijelo! O divni sine! Iako sam tvoj otac, ja
sam te prodao kao običnu stvar. Do sada mome zadovoljstvu imanja sina nije udovoljeno. Zbog
parodije podle Sudbine, moje bezgranično kraljevstvo, prijatelji, obilje bogatstva su svi nestali!
Konačno, imao sam jednoga sina i on je sada također u čeljustima smrti! O! S kakvom sam
količinom grozne patnje ja danas uništen videći lotosovo lice moga sina, kojega je usmrtila otrovna
zmija i koji sada leži na tlu!" Ovako govoreći glasom koji se gušio od osjećanja tuge i sa suzama u
svojim očima, čim je išao staviti svoga sina u svoje krilo, on se onesvijestio i pao na tlo. Videći
kralja da leži na tlu, Íaivyà je mislila ovako: "Njegov me glas čini uvjerenom da je on kralj
Hariíchandra, najbolji među ljudima, očaravatelj srca učenih ljudi. Njegovi su zubi kao u čuvenoga
kralja Hariíchandre upravo kao Mukul i njegov je nos uzdignut i mek kao cvijet Tila. Ali ako je on
Hariíchandra, kako to da je došao na ovo groblje!" Ovako misleći, dok je gledala kralja, odbacivši
za tren žalost za svojim sinom, u isto vrijeme zatekli su je radost, bol i iznenađenje; i u tom stanju
ona se onesvijestila i pala na tlo. Zatim postepeno povrativši svijest, žalosnim je glasom rekla: "O
Sudbino! Kralju, koji je jednom bio kao Besmrtnik, ti si prouzročila gubitak kraljevstva, prijatelja, i
čak prodaju njegove žene i sina. I sada si ga pretvorila u Chàçáàlu! Ti si nemilosrdna, nereligiozna,
bez ikakva poštovanja prema pravičnosti. Ti si bez srama. Fuj na tebe stoga! O kralju! Gdje je danas
otišao taj kraljevski kišobran, to prijestolje, ta Chàmara i taj par lepeza s tvoje obje strane! O!
Kakva je ovo preobrazba uzrokovana od strane Vidhàte (Dosuditelj Sudbine)! Kada je uzvišeni
kralj putovao, svi su kraljevi kao njegove sluge njihovom odjećom čistili prašinu s puteva! O! Je li
ovaj čovjek, koji luta po ovome nesvetom groblju, preopterečen svojim bremenom patnje, isti taj
kralj kraljeva, Hariíchandra! O! Nebrojeni ljudski kosturi leže ovdje; mali zemljani lonci (doneseni
radi pročišćenja tijela preminulih) rasuti su pokraj svakoga od njih; vijenci od cvijeća, isprepleteni
s kosama preminulih pružaju užasni prizor! Pepeo, drveni ugljen, poluspaljena mrtva tijela, kosti i
moždine svi poredani jedan iznad drugog mjesto činje još ogavnijim. Moždine mrtvih tijela su
izašle vani bivajući osušene od sunca. Okolo grabežljivci i Íakunã grozno se glasaju i vrane i ostale
ptice, željne jedenja mesa, lutaju tamo amo. Sve su strane neba plave od dima koji se uzdiže od
spaljivanja preminulih. Ràkìase stalno lutaju tamo amo, radosno se gosteći ljudskim mesom. Da li
kralj ovako provodi svoje vrijeme na ovome mjestu? Jao! O! Kakva je ovo bolna stvar!" Kraljeva
kćer, Íaivyà, bila je skrhana strašnom tugom; i obuhvativši kralja oko vrata, žalosnim je glasom
počela jecati govoreći: "O kralju! Ti si rekao da si ti Chàçáàla. Je li ovo san? Ili stvarnost? O kralju!
Reci mi je li istina da si Chàçáàlin rob; moj um veoma je zbunjen! (tj. ja ne mogu prihvatiti ovu
ideju). O poznavatelju Dharme! Ti si prema Dharmi pokazao veliku revnost; i iz toga razloga si
zbačen sa svoga kraljevskog prijestolja! Ako takva stvar dolazi od obožavanja Bràhmiça i Deva,
tada je Dharma bezvrijedna, i zajedno s time, istina, jednostavnost i nenasilje su pojmovi koji ne
postoje."
50-55. Sïta reče: "Čuvši od Íaivye ove riječi, kralj je teško uzdahnuo i sa suzama koje su se
spuštale niz njegov vrat, potanko joj je opisao kako je postao Chàçáàla. Plaha kraljica veoma se
ražalostila čuvši to, te je duboko uzdahnula, i opisala kralju kako je njen sin umro. Čuvši ovo, kralj
se onesvijestio i pao na tlo. Postepeno se povrativši svijesti, svojim jezikom počeo je ljubiti lice
svoga mrtvog sina. Íaivyà je tada gušećim glasom rekla: "Sada otkini moju glavu i pokori se
riječima svoga gospodara. O kralju! Tada ćeš biti spašen budući ćeš se pokoriti svojoj stazi; i
naredba tvoga gospodara bit će izvršena." Čuvši ovo, kralj se onesvijestio i pao na tlo. Za tren
došavši svijesti, počeo je tužno plakati.
56. Kralj je tada rekao: "O voljena! Kako si mogla izgovoriti tako okrutne riječi? Kako da ja
izvršim ono što je taško čak i izgovoriti!"
57-58. Íaivyà reče: "O gospodaru! Ja sam obožavala Devã Gaurã i druge Deve i Bràhmaçe;
zato, njihovom milošću, u mome narednom rođenju dobit ću te za muža." Čuvši ovo, kralj je opet
smjesta pao na tlo; smjesta se ustavši, bio je svladan žalošću i počeo je ljubiti lice mrtva djeteta.
59-71. Kralj je rekao: "O draga! Ja više neću moći dugo patiti. Ali, O ti vitka tijela, ja sam
tako nesretan da više nemam vlast čak ni nad mojim srcem. Ako uđem u vatru bez Chàçáàline
dozvole, tada ću u mome budućem rođenju opet morati biti Chàçáàlin rob. Nakon toga morat ću ići
u pakao i tamo biti mučen. Ali i ovo nije dobro za mene. Radije ću ja ići u Mahà Raurava pakao i
tamo dugo vremena patiti mučenja pakla, jer više niti malo ne želim živjeti kada je moj dječak,
produžetak moje obitelj, napustio svoj život zbog čudnih zamisli Velike Sudbina. Moje je tijelo sada
pod vlašću Chàçáàle. Kako da u ovome stanju napustim moj život bez njegove dozvole? Ako
napustim moje tijelo, prema njemu ću ostati dužan i morat ću patiti u paklu. Neka bude tako; ja ću
ipak napustiti moje tijelo, spremište svih ovih patnji i nevolja. Nigdje u Trilokã nema takve boli kao
one od gubitka sina, niti u prelasku Vaitaraçãja niti u Asipatravanamu! Zato ću se sada zajedno s
mojim mrtvim sinom baciti u plamteću vatru. Zato, O ti vitka tijela! Ti me ne bi trebala spriječiti. O
ti ljupka osmjeha! Sada ti dozvoljam da se vratiš Bràhmiçovoj kući. Ako sam ja ikad za milostinju
dao bogatstva, u vatru ponudio nuđenja, i udovljio mojim nadređenima, u narednome svijetu dobit
ću tebe i moga sina. Ali sada u ovome svijetu nema takve mogućnosti. O ti ljupka osmjeha! Ako
sam te ikad uvrijedio dok smo razgovarali ili dok sam se šalio s tobom, sada, u vrijeme moje smrti,
oprosti mi za sve. O povoljna! Nikad ne preziri Bràhmiçe zbog svoga ponosa kao kraljice. Prema
svome se gospodaru odnosi kao prema Devi i učini sve što možeš da mu udovoljiš."
72-73. Kraljica reče: "O Ràjarìi! Ja ću se također baciti u plamteću vatru. O Deva! Ja neću
biti u stanju nositi ovaj teret; zato ću ti se pridružiti. Za mene je bolje pridružiti ti se; neće biti
drugačije. O davatelju časti! Ja ću s tobom uživati na nebu ili ću s tobom patiti u paklu." Čuvši ovo,
kralj reče: "O krjeposna! Učini kako želiš."
Ovdje završava Dvadesetšesto Poglavlje Sedme Knjige o pričanju o Hariíchandrinim
nevoljama u Mahà Puràçi Írã Mad Devã Bhàgavatam od 18.000 stihova od Maharìi Veda Vyàse.
L
POGLAVLJE XXVII.
H1-7. Sïta reče: "Kralj Hariíchandra tada je pripremio pogrebnu lomaču i svoga sina
položio na nju. Zatim su se on i njegova žena sklopljenih dlanova udubili u medtaciju na
Parameívarã, Ženu Svemira. Tu Stotinooku vladaricu Svemira. Ona je Ocean Milosti. Noseći
crvenu odjeću, uvijek je s raznim oružjima u Svojim rukama spremna štititi Svemir. Kada je kralj
ovako bio uposlen u meditaciju na Nju, Indra i sve ostale Deve s Dharmom ispred njih, bez ikakva
su odlaganja došli kralju Hariíchandri. Došavši tamo, rekli su kralju: "O kralju! Slušaj! Ja sam
Veliki Otac i ovdje su prisutni Dharma Osobno, Bhàgavan Viìçu, Sàdhaye, Viívedeve, Maruti,
Lokapàle, Chàrane, Nàge, Gandharbhe, Siddhasi, Rudre, blizanci Aívini, i ostale Deve i Viívàmitra
osobno. Viívàmitra, koji se kreće po tri svijeta, želi prema zakonu određenom od Dharme
uspostaviti prijateljstvo, i sada osobno želi ti dodijeliti tvoje željene stvari."
8. Dharma reče: "O kralju! Ne poduzimaj takav opasni poduhvat. Ja sam Dharma; ja sam
zadovoljan tvojim strpljenjem i uzdržavanjem, kontrolom tvojih čula, i drugim Sàttvičnim
osobinama i stoga sam ovdje došao tebi."
9-10. Indra reče: "O Hariíchandra! Ja sam također došao tebi. Tako tvojoj dobroj sreći
danas nema granica. Ti si sa svojom ženom i sinom svladao Vječni Svijet. O kralju! Ono što je bilo
kojem ljudskom biću teško postići, ti si postigao svojim vlastitim zaslugama. Zato se digni na
Nebesa zajedno sa svojom ženom i sinom."
11-16. Sïta reče: "Indra je zatim mrtvoga sina na pogrebnoj lomači poprskao nektarom,
uništivši tako kobne učinke neprirodne smrti. U to vrijeme na njega su bili bačeni pljuskovi cvijeća
i odzvanjali su Dundubhiji. U međuvremenu, princ je ustao s pogrebne lomače. On je povratio
svoje lijepo tijelo i izgledao je mirno, zdravo i veoma zadovoljan. Hariíchandra je smjesta na svojim
njedrima obgrlio svoga sina; kralji i kraljica tada su također povratili svoje prethodne lijepe izglede
te su bili su ukrašeni odorama i vijencima. Ponovnim zadobivanjem njihovih željenih stvari i
zdravlja, njihova srca tada su bila duboko ispunjena velikom radošću. Indra je tada rekao kralju: "O
veoma sretni! Zaslugom tvojih (vaših) čistih djela, uspenji se sada na Nebesa zajedno s tvojim
sinom i ženom i neka tvoji napori budu okrunjeni svetim sretnim krajem."
17. Hariíchandra reče: "O kralju Deva! Chàçáàla je moj gospodar; zato dok ne budem
oslobođen njegova jarma, na Nebesa ne mogu ići bez njegova odobrenja."
18. Dharma reče: "Ja osobno sam taj Chàçáàla; ja sam preuzeo taj oblik i pokazao ti grad
Chàçáàla, znajući da ćeš patiti.
19. Ja osobno sam taj Chàçáàla. Ja sam sam taj Bràhmiç i ja sam sama ta otrovna zmija koja
je usmrtila tvoga dječaka." Indra reče: "Hariíchandra! Sada se vrlinom tvojih vlastitih zaslužnih
djela uspenji na ono mjesto za kojim ljudska bića koja žive na zemlji veoma žude."
20-24. Hariíchandra reče: "O kralju Deva! Ja ti se klanjam. Milostivo razmotri što ću ti sada
reči. Svi stanovnici grada Koíale su u crnini jer su odvojeni od mene. Kako da onda idem na
Nebesa ostavljajući ovdje moje ožalošćene podanike? Napustiti Bhakte, posvećenike, ravno je
počinjenju velikoga grijeha ubojstva Bràhmiça, ubojstva žene, pijenja alkohola i ubojstva krave. O
Indra! Veoma je neuputno napustiti Bhaktu koji je stalno uposlen u služenju. Kako netko može biti
sretan ostavljajući takve posvećenike? Zato na Nebesa neću ići bez njih. O Gospodaru Deva! Ako
moji podanici mogu ići sa mnom, spreman sam ići s njima na Nebesa ili u Pakao."
25. Indra reče: "O kralju! Neki od njih su griješniji, neki su čišći; tamo se nalaze različite
skupine ljudi. Zato, O kralju! Kako možeš željeti da svi istodobno idu na Nebesa?"
26-29. Hariíchandra reče: "O Indra! Kroz snagu građana kraljevi uživaju u svojim
kraljevstvima, obavljaju velika mnoga žrtvovanja, i obavljaju mnoge tehničke radove (iskopavanje
spremišta za vodu, itd.). U ovo nema sumnje. Zato sam i ja obavio religiozne radnje kroz pomoć
mojih građana. Oni su mi dali sve stvari neophodne kraljevima. Zato kako da ih sada napustim da
bih zadobio Nebesa! O Gospode Deva! Ako moji podanici nemaju takvih zasluga koje bi im
omogučile da se vinu na Nebesa, neka onda moje zasluge dobivene davanjem milostinje,
obavljanjem žrtvovanja i ostalim krjeposnim radnjama budu jednako raspodijeljene među njima. Ja
osobno bih možda uživao u Svargi (Nebeski svijet) dugo vremena; ali ako tvojom milošću s njima
budem uživao u Svargi barem jedan dan zahvaljujući mojim zaslugama, to će također za mene biti
izvanredno."
30-33. Sïta reče: "Indra; Gospod tri svijeta, tada je rekao "Neka tako bude" i on, Viívàmitra
i Dharma koji su bili veoma zadovoljni, svojom su Yogijskom snagom smjesta iz Kàíãja otišli u
Ayodhyu. Oni su za tren došli u Ayodhyu, ispunjenu Bràhmaçima, Kìattriyama, Vaiíyama i
Íïdrama; Indra je tada svima njima uzviknuo: "Neka svi građani bez ikakva odlaganja dođu pred
Hariíchandru. Vrlinom Hariíchandrinih zasluga svi će danas ići na Nebesa." Rekavši ovo, sve su
ljude odveli Hariíchandri. Tada je taj religiozni kralj rekao svojim podanicima: "Sada se svi sa
mnom vinite na Nebesa."
34-40. Čuvši ove riječi Indre i kralja, svi su se oni veoma razveselili. Tada su oni koji su bili
uposleni u svojim svjetovnim stvarima predali te svjetovne brige na skrb vlastitim sinovima,
radosno spremni uspeti se na Nebesa. Uzvišeni kralj Hariíchandra tada je postavio svoga sina
Rohitàívu na kraljevsko prijestolje i dozvolio mu da ide u lijepi grad Ayodhyu, ispunjenu divnim i
dobrim stanovnicima. Obrativši se svome sinu i prijateljima, rastao se od njih. Tako, vrlinom svojih
vlastitih zasluga, kralj Hariíchandra postao je veoma glasovit. On se zatim uspeo i sjeo na nebesko
vozilo bez premca i koje ide po (putnikovoj) volji. Ono je bilo lijepo ukrašeno, veomo rijetko čak i
Devama i okićeno zvonima koja su stvarala zveckajuće Kinkini zvukove. Uzvišeni Íukràchàrya,
učen u Íàstrama i Guru Daitya, videći Hariíchandru u Vamani, rekao je ovo:
41. "O! Kako je veličanstven učinak uzdržljivosti (Titikìà)! Kako je veličanstven plod
milosrdnosti! S utjecajem kojih, kralj Hariíchandra je danas dobio istu oblast kao i Mahendra!"
42-43. Sïta reče: "Tako sam vam opisao sve događaje oko kralja Hariíchandre. Bilo koji
čovjek, mučen tugom i nevoljema, nesumnjivo postiže stalnu sreću ako ovo čuje (sluša). Što još
reći nego da onaj koji želi Svargu dobiva Svargu, onaj koji želi sinove dobiva sinove, onaj koji želi
ženu dobiva ženu, i oni koji žele kraljevstva dobivaju svoja kraljevstva slušanjem o ovome
događaju."
Ovdje završava Dvadesetsedmo Poglavlje Sedme Knjige o odlasku Hariíchandre na
Nebesa u Mahà Puràçi Írã Mad Devã Bhàgavatam od 18.000 stihova od Maharìi Veda Vyàse.
L
POGLAVLJE XXVIII.
H
1-3. Janamejaya reče: "O Êiìi! Čudesna je priča o religioznome kralju Hariíchandri,
velikome Bhakti Íatàkìã Devã, koju si ti ispričao. Zašto se ta povoljna Íivà, Íivina žena, zove
Íatàkìã? Objasni mi uzrok tome, O Muni! I tako moje rođenje učini punim smisla i uspjeha. Tko je
među oštroumnima posve zadovoljen (odn. on uvijek žudi da čuje još) kada sluša o veličanstvenim
Devãnim djelima? Svaka rečenica koja opisuje veličanstvena Devãna djela daje neraspadljive
plodove Aívamedha Žrtvovanja."
4-45. Vyàsa reče: "O kralju! Slušaj; sada ću ti ispričati priču o Íatàkìã Devã. Ti si veliki
Devãn posvećenik; zato ja nemam ništa što ti ne smijem reći. U stara vremena, živio je veliki
Dànava po imenu Durgama; on je bio veoma okrutan. On, Ruruov sin, rodio se u obitelji
Hiraçyàkìe. Jednom je on u sebi mislio ovako: "Muniji u vatru bacaju nuđenja ponavljajući Mantre
onako kako su to odredile Vede. I Deve, jedući pročišćeni maslac (Ghã) od ovih nuđenja, bivaju
hranjene i jačaju. Vede su snaga Deva; ako bi Vede bile uništene, Deve bi također bile uništene.
Zato je uputno uništiti Vede. (Nema drugoga laganog puta)." Ovako misleći, on je otišao na
Himàlaye obavljati Tapasyu. U svome srcu on je počeo meditirati na Brahmu, i živeći samo o
zraku, tako je provodio svoje vrijeme. Jednu tisuću godina on je vršio strogu Tapasyu i Deve,
Asure i sve Loke bili su uzdrmani snagom njegova Tejasa (vatrom njegova asketizma). Bhàgavan,
četveroglavi Brahmà, bio je zadovoljan s njime i jašući na svome nosiocu Labudu, došao je tamo
dodijeliti mu blagodat. Demonu, koji je zatvorenih očiju sjedio u Samàdhiju, Brahmà je jasno
rekao: "Neka je sve dobro s tobom; reci sada što želiš? Zadovoljan tvojom Tapasyom, došao sam
dodijeliti ti blagodat." Čuvši ovo, Demon je ustao iz Samàdhija i propisno ga obožavajući, rekao je:
"O Gospode Deva! Daj mi sve Vede. O Maheívara! Neka sve Vedske Mantre, koje postoje u tri
svijeta, s Bràhmaçima i Devama, dođu meni i daj mi takvu snagu koja će mi omogućiti da svladam
Deve." Čuvši ovo, Bog Brahmà, tvorac četiri Vede, je odgovorio: "Neka bude kako ti želiš", te je
otišao. Od tada su Bràhmaçi zaboravili sve o Vedama. Tako su kupanje, Sandhyà, dnevna Homa,
Íràddha, žrtvovanja, i Japam i svi ostali rituali i radnje svi izumrli. Na površini zemlje tada je došlo
do opčeg očaja; Bràhmiçi su počeli govoriti jedni drugima: "Kako se ovo dogodilo! Kako je došlo
do ovoga! Što sada da radimo? Gdje su nestale Vede?" Tako kada su velike nesreće zadesile
zemlju, Deve su postajale sve slabije, ne dobivajući nuđenja žrtvenih Havija. U to vrijeme Demon je
opkolio grad Amaràvatã. I Deve, bivajući nesposobne boriti se s Asurom tijela nalik munji, pobjegle
su u raznim smjerovima. Utočište su uzeli u pećinama planine Sumeru i nepristupačnim
planinskim prolazima, te su počeli meditirati na Najvišu Snagu, Veliku Božicu. O kralju! Kada se
porcije pročišćenoga maslaca nude Vatri, one bivaju prenesene na Sunce (Suryaloku) i pretvorene
u kiše. Tako kada su Homa ceremonije nestale, došlo je do izostanka kiša. Zemlja je postala sasvim
suha i nigdje nije bilo niti kapi vode. Bunari, jezera, lokve, rijeke su svi bili isušeni. I ovo stanje
izostanka kiša trajalo je stotinu godina. Nebrojeni ljudi, stotine i tisuće krava, bivola i ostalih
životinja oitišli su u čeljusti smrti. Mrtva tijela ljudi pravila su hrpe u svakoj kući; nije se moglo naći
ljude da obave njihove ceremonije spaljivanja. Za vrijeme ovih nesreća, mirni i tihi Bràhmaçi, u
njihovoj spremnosti da obožavaju Vrhovnu Božicu, otišli su na Himàlaye. Sa svojim predanim
srcima i bez uzimanja ikakve hrane, sa svojim su Samàdhijem, meditacijom i obožavanjem,
svakodnevno počeli obožavati Devã. Oni su govorili: "O Maheíànã! Budi milostiva prema nama. O
Majko! Nije dostojno Tebe da takav gnjev ispoljavaš prema nama, niskim osobama i krivim za sve
grijehe. Zato, O Deveíã! Oprosti nam. Ako si ljuta na nas zbog naših grešaka čak i tada bi nam
trebalo oprostiti, jer Ti si Unutrašnji Vladar unutar svih nas i mi radimo sve na što nas Ti natjeraš.
(Druge su Deve zadovoljne kada ih se obožava Japom, i ostalim Homa ceremonijama; ali to nije
moguće zbog nestanka Vedskih Mantri među nama. Ali Ti si ljubazna kao majke prema svojoj
djece kada ih se oni (djeca) sjete.) Zato bez Tebe nema drugoga lijeka za ove ljude. O Maheívarã!
Što god Ti želiš, Ti to možeš učiniti. O Maheívari! Kako da mi živimo bez Vode, koja je sam Život?
Spasi nas sada od ove velike teškoće. O Majko Svjetova! O Maheívarã! Budi milostiva! O
Vladateljice beskonačnih miliona Brahmàçáa! Nakloni Tebi! Mi se klanjamo Tebi,
Nepromjenljivoj, prirode Inteligencije. Neprestano se klanjamo Tebi, Ženi Svemira i shvatljivoj
pomoću riječi iz Vedànte (ne ovo, ne ovo). Sva kazivanja Vedànte proglašavaju Tebe kao Uzrok
ovoga cijelog Svemira, negirajući (ne ovo, ne ovo) ostale prolazne stvari. S našem predanim srcem
klanjamo se Devã." Kada su Bràhmaçi ovako hvalili Maheívari i pjevali joj hvalospjeve, unutar
svoga tijela Ona je stvorila bezbroj očiju i postala vidljiva. Njena boja bila je tamno plava (boja
četvrte dimenzije, prostora) kao gomile koliriuma (boja za oči); oči su joj bile kao plavi lotosi i
krupne; grudi tvrde, pravilno uzdignute i okrugle i tako putene da su dodiravale jedna drugu; imala
je četiri ruke; desnom je rukom držala strijele; donjom desnom rukom držala je lotos; u gornjoj
lijevoj ruci držala je veliki luk i u donjoj lijevoj ruci nosila je povrće, voće, cvijeće i korijenje s
obiljem soka, uništavajući glad, žeđ i groznicu. Ona je bila Srž sve Ljepote, ljupka, sjajna kao tisuću
Sunaca, i ocean milosti. Ta Zaštitnica Svemira, pokazala je Svoj oblik i počela liti potoke vode iz
Svojih očiju. Tijekom devet noćiju obilne kiše lile su iz tih potoka vode iz Njenih očiju. Videći
bijedu ljudi, iz sažaljenja Ona je neprestano prolijevala suze iz Svojih očiju; i svi ljudi i lijekovi bili
su zadovoljeni. Što više reći nego da su iz ovih suza počele teći rijeke. Deve koje su ostale skrivene
u planinskim pećinama sada su izašle vani. Zatim su Bràhmaçi, ujedinjeni s Devama, počeli hvaliti
Devã i pjevati joj hvalospjeve. Oni su govorili: "Tebe poznaju Vedànta Mahàvàkye. Mi ti se
klanjamo. Tvojom Màyom Ti naređuješ sve svim svjetovima; zato se mi neprestano klanjamo Tebi.
Naši nakloni Tebi! Koja si Kalpa stablo Bhaktama ispunjavajući im sve želje! Ti preuzimaš tjelesni
oblik radi Bhakta! Ti si uvijek zadovoljna; bez sebi ravnoga; Gospodarica Svemira! Mi ti se
klanjamo. Pošto Ti, O Devã! imaš bezbroj očiju radi našega blagostanja i mira, od sada ćemo te
zvati Íatàkìã. O Majko! Mi smo veoma gladni; stoga nemamo snage pjevati ti hvalospjeve; zato, O
Maheívarã! Budi milostiva prema nama i daj nam Vede."
46-68. Vyàsa reče: "O kralju! Čuvši ove riječi Deva i Bràhmiça, Povoljna Božica za jelo im je
dala povrće, ukusno voće i korijenje koje je imala u Svojoj ruci. Nakon što su joj se tako molili,
ljudima je dala dovoljnu količinu razne sočne hrane i životinjama travu, i td., za do naredne žetve.
O kralju! Od toga dana Ona je postala čuvena po imenu Íàkambarã (jer je sve nahranila povrćem, i
td.). Tada je došlo do velike gungule i Demon Durgama za sve je saznao od svojih glasnika, te je
krenuo boriti se svojim oružjima i sa svojom vojskom. Sa sobom je poveo tisuću Akìauhiçã trupa
(jedna Akìauhiçi vojska jednaka je golemoj vojsci od 21.870 kočija, isto toliko slonova, 65.610
konja i 109.350 pješaka) i, odapinjući strijele, brzo je došao pred Devã i opkolio je kao i vojsku Deva
i Bràhmiçe. Na ovo je došlo do velikoga meteža i Deve i Bràhmiçi ujedinjeni uzviknuli su: "O Devã!
Spasi nas; spasi nas!" Povoljna Devã tada je radi sigurnosti Deva i Dvija oko njih stvorila svjetlosni
krug i Ona Osobno ostala je van njega. Tada je došlo do strašne bitke između Devã i Dànava. Sunce
je bilo prekriveno strijelama koje su oni neprestano odapinjali; i zbog tame koja je prevladala
strijelci nisu mogli precizno gađati. Zatim sudarom strijala s obje strane zapalila se vatra i bojno
polje je opet bilo ispunjeno svjetlom. Sve su strane odzvanjale oštrim zvukovim lukova i ništa se
nije moglo čuti. U tom trenutku, iz Devãna su tijela izašle glavne Íakti (inkarnirane snage) Kàlikà,
Tàriçã, Ìoáaíã, Tripurà, Bhairabã, Kamalà, Bagalà, Màtangã, Tripurà Sundarã, Kàmàkìã, Tulajà Devã,
Jambhinã, Mohinã, Chchinnamaìtà, i deset tisuća naoružanih Guhya Kàli i druge. Tridesetdvije
Íakti, šezdesetčetiri Íakti, i zatim bezbrojne Íakti, sve naoružane, jedna za drugom izašle su iz
Devã. Kada su Íakti uništile stotinu Akìauhiçã trupa, Mridange, školjke, lutnje i ostali muzički
instrumenti odzvanjali su na bojnome polju. U to vrijeme, neprijatelj Deva, Durgama, istupio je
naprijed i prvo se borio sa Íaktima. Borba se razvila do tako strašnoga nivoa da su za deset dana
sve Akìauhiçi trupe bile uništene. Krv mrtvih tijela počela je teći u bujicama kao rijeke. Kada je
stigao kobni jedanaesti dan, Dànava, noseći crveno ruho oko struka, crveni vijenac oko vrata i
namazavši se po cijelome tijelu crvenom sandalovom pastom, proslavio je veoma veliku svečanost,
te je uzjahao na svoju kočiju i krenuo u bitku. Velikim naporom, porazio je sve Íakti i svojom je
kočijom došao pred Devã. Tada je došlo do strašne bitke od dvije Prahare (šest sati). Srca sviju
drhtala su od užasa. U to vrijeme, Devã je odapela petnaest veoma strašnih strijela prema Dànavi.
Njegova četiri konja (Vàhani) bili su probodeni s četiri strijele; kočijaš je bio proboden jednom
strijelom; njegova dva oka bila su probodena s dvije strijele; njegove ruke s dvije strijele, njegova
zastava s jednom strijelom i njegovo srce bilo je probodeno s pet strijela. Bljujući krv, on je tada
ispred Devã napustio svoje tijelo. Životna snaga, svjetlosni duplikat, izlazeći iz njegova tijela, nestao
je u sveobuhvačajućem Devãnim tijelom. Kada je snažni Dànava bio ubijen, tri su svijeta zadobila
spokoj. Hari, Hara, Brahmà i ostale Deve tada su s velikom predanošću i glasom koji se gušio od
osjećanja, počeli hvaliti Majku Svijeta i pjevati joj hvalospjeve.
69-73. Deve su govorile: "O Povoljna! Ti si jedini Uzrok ove Iluzije ovoga svijeta, prikazujući
ovaj nestvarni svijet (dok je Brahma Jedina Stvarnost). Zato si Ti Žena svih bića (inače zašto bi Ti
nahranila sva bića povrćem, itd.). Zato, nakloni Tebi, Íakambharã! O Ti sa stotinu očiju! O
Povoljna! Ti si opjevana u Upaniìadama! O Uništavateljice Asure Durgame! Mi se klanjamo Tebi,
Gospodu Màye, Boravitelju u pet omotača duše, Anni, Rasi, i td. Mi meditiramo na Tebe, Ženu
Svemira, kako je to prikazano Praçavom Aum, na koju glavni Muniji meditiraju sa svojim
Nirvikalpa srcima (srca slobodna od bilo koje Vikalpe, dvojbi ili neznanja). Ti si Majka
beskonačnih miliona svemira! Radi našega blagostanja Ti povremeno preuzimaš Božanska Tijela.
Ti si Majka Brahme, Viìçua i drugih; mi ti se klanjamo cijelim našim srcima. Ti si Majka sviju;
zato, iz samilosti, Ti si prolila suze iz tvojih stotinu očiju, da bi otklonila bijede niskih poniznih
osoba. Ti si Vladatelj sviju."
74-80. Vyàsa reče: "O kralju! Kada su tako Brahmà, Viìçu, Hara i ostale Deve hvalili Devã i
pjevali joj razne hvalospjeve i obožavali je raznim izvrsnim stvarima, Ona je bila veoma zadovoljna.
Tada je Devã, milostivo zadovoljna, predala Vede Bràhmiçima. Konačno, Ona, kukavičja glasa,
posebno im se ovako obratila: "Ove Vede su izvrsni dijelovi Moga tijela. Zato ih čuvajte s najvišom
pažnjom. Tim više jer ste svi vlastitim očima vidjeli kakva vas je velika nesreća zadesila kada su
ove Vede otišle iz vaših ruku. Vi svi bi uvijek trebali obožavati i služiti Mene (Vladara Prostora); ne
postoji veća stvar od ove koju vam mogu preporučiti za vaše blagostanje. Uvijek čitajte ova Moja
izvrsna veličanstvena djela. Time ću Ja biti zadovoljna i uništit ću sve vaše nesreće. Moje je ime
Durgà jer sam Ja ubila demona Durgamu; zato onaj koji bude ponavljao Moja Imena Durgà i
Íatàkìã, bit će u stanju skinuti veo sa Moje Màye i biti oslobođen. Nema koristi reći više od ovoga
što vam kažem sada, što je Bit svih Biti - I Sure i Asure uvijek bi trebale služiti Mene i samo
Mene."
81-83. Vyàsa reče: "O kralju! Pruživši zadovoljstvo Devama ovim riječima, Devã, prirode
Postojanja, Inteligencije i Blaženstva nestala je pred njima. O kralju! Ovu najvažniju tajnu potanko
sam ti opisao; ali ovo je izvor dobra za svakoga; zato je s najvećom brigom sačuvaj tajnom. Osoba
koja svkaodnevno s velikom predanošću sluša (čuje, čita) ovo Poglavlje, dobiva sve što želi i
konačno prima čast u Devã Loki.
Ovdje završava Dvadesetosmo Poglavlje Sedme Knjige o slavi Íatàkìã Devã u Mahà Puràçi
Írã Mad Devã Bhàgavatam od 18.000 stihova od Maharìi Veda Vyàse.
L
POGLAVLJE XXIX.
H
1-19. Vyàsa reče: "O kralju! Tako sam ti opisao Devãnu veličanstvenost. Sada ću ti,
onoliko koliko to mogu, pričati o izvrsnim životima kraljeva Sunčeve i Mjesečeve loze. Svi su oni
postigli izuzetnu glasovitost jednostavo jer su bili pod Milošću Najviše Íakti; svi su oni bili veliki
posvećenici Vrhovnoga Božanstva. Svi njihovi podvizi, hrabrost, napredak i sva druga slava, znaj da
su svi oni potekli od same Parà Íakti. O kralju! Ti i ostali kraljevi bili su u stanju sasjeći Stablo
ovoga Svijeta Sjekirom njihova Znanja jednostavno jer su bili Parà Íaktini posvećenici. Zato Ženu
Svemira treba obožavati i služiti sa svom mogućom pažnjom. Ljudi bi trebali izbjegavati obožavanje
svih drugih bogova, kao što ljudi izbjegavaju ljusku da bi dobili unutrašnji dio zrna žita. O kralju!
Uzburkivanjem oceana Veda, ja sam dobio dragulj Para Íaktinih lotosovih stopala; i ja mislim da
sam ispunio sve moje dužnosti i osjećam se zadovoljnim i uspješnim. Brahmà, Viìçu, Rudra i
Iívara četiri su noge i Sadà Íiva je stup povrh njih; tako ovih pet čine sjedalo na kojem sjedi Devã.
Nema nadmoćnijega Božanstva od Nje. Da bi pokazala ovo (običnim neukim ljudima) Mahà Devã
je sjela na ovo sjedalo sastavljeno od ovih pet, Brahme, Viìçua, Rudre, Iívare i Íive. Nadmoćnija
od ovih pet, što je izloženo u Vedama kao Vyaktam i u Kojoj je cijeli ovaj Svemir takoreći sašiven,
po širini i po dužini, to je Bhuvaneívarã, Božica Svemira.
Ívetàívataropaniìada kaže: "Oni koji su bili uposleni u meditaciji, Dhyàna Yogi, vidjeli su
Devã prekrivenu Sattva, Rajas i Tamas Guçama odnosno inkarniranim snagama pojedinih Deva."
Zato da bi se ljudsko rođenje okrunilo uspjehom, prvo treba izbjegavati sva društva, bilo to iz
srama, straha, predanosti ili ljubavi; zatim treba umiriti um i biti predan Njoj i smatrati je za
Vrhovnu. Ovo je Vedànta Dindima (objava Vedante). Tko god zaziva (zazove) Devãno Ime, bilo to
tijekom spavanja, hodanja ili odmaranja ili u bilo kojem drugom stanju, sigurno biva oslobođen
jarma ovoga svijeta. O kralju! Zato svom mogućom pažnjom obožavaj Maheívarã. Idi korak po
korak; prvo obožavaj Njen Viràt Rïpu (kosmički oblik); zatim Sïkìma Rïpu (fini oblik) i zatim
Antaràyamã Rïpu (unutrašnji oblik, koji vlada iznutra). Tako kada tvoje srce postane pročišćeno,
obožavaj Para Íakti, priode Brahme, iznad ove Màye, ovu Prapaçcha Ullàsu, prirode Postojanja,
Inteligencije i Blaženstva. Kada se Chitta (srce) rastopi u Para Íakti, tada se pojavljuje prava
Àràdhanà (stvarno obožavanje). Zato rastvori svoje srce u Njoj. O kralju! Tako sam ti opisao
posvečujuća djela (koja uništavaju grijehe) izuzetno predanih Para Íaktinih kraljeva, koji su bili
plemeniti i religiozni. Onaj koji čuje (sluša) ovo postići će slavu, Dharmu, inteligenciju, dobar kraj,
i zasluge bez premca. Što još želiš čuti?"
20-22. Janamejaya reče: "O Bhàgavane! U stara vremena, Majka Svijeta, Para Íakti, Gaurã je
predala Hari, Lakìmã Hariju, i Sarasvatã Brahmi, rođenome iz lotosa iz Viìçuva pupka. Sada sam
čuo da je Gaurã kćer Himàlaya kao i od Dakìe; i da je Mahà Lakìmã kćer Kìiroda oceana (oceana
mlijeka). Svi su oni nastali od Iskonske Devã; kako su onda Gaurã i Lakìmã mogle biti kćeri drugih?
O veliki Muni! Ovo je gotovo nemoguće; stoga ovo hrani moje sumnje. O Bhàgavane! Ti si posve
sposoban sasjeći sve moje sumnje; zato tvojom sjekirom znanja sasjeci moje sadašnje sumnje."
23-44. Vyàsa reče: "O kralju! Slušaj! Sada ću ti otkriti ovu čudesnu tajnu. Ti si veoma predan
Devã; zato ne smije biti ništa što ti ja ne smijem otkriti. Od vremena kada je Velika Majka Hari dala
Gaurã, Hariju Lakìmã i Brahmi Sarasvatã, ove tri Deve, Hara i td. obavljali su njihove zadatke,
štitenje, itd. O kralju! Jednom su se rodile izvjesne Dànave po imenu Halàhale. Vremenom su oni
postali veoma snažni i za kratko vrijeme svladali su tri svijeta. Što više od toga nego da su bivajući
naduti milošću koju im je dodijelio Brahmà, poveli svoje trupe i opkolili Planinu Kailàíu i oblast
Vaikuçîhu. Videći ovo, i Mahà Deva i Viìçu obavili su pripreme za rat. Tako je došlo do strašne
bitke između dvije strane. Šezdeset tisuća godina bitka je neprestano trajala ali rezultat je bio pat
pozicija. Postepeno su obje strane bile užasnute stanjem. Íiva i Viìçu tada su s velikim naporom
uništili Dànave. O kralju! Íiva i Viìçu tada su se vratili u svoje vlastite kuće i pred svojim su se
Íakti Gaurã i Lakìmã počeli hvalisati o svojim snagama; no Demoni su bili ubijeni zahvaljujući Íakti
Gaurã i Lakìmã. Videći ih da se hvalisaju, Gaurã i Lakìmã omalovažavajući su se nasmijale na što su
se dva Boga veoma naljutila. Pod utjecajem magijske čini Iskonske Màye oni su ih uvrijedili i čak
upotrijebili uvredljiv jezik. Gaurã i Lakìmã tada su ih ostavile i nestale. Na svjetovima je zatim došlo
do velika meteža. Zato što su uvrijedili ove dvije Íakti, i Hari i Hari ostali su bez svoga sjaja. Oni su
postali nemoćni, zbunjeni i rastrojeni. Videći ovo, Brahmà se veoma zabrinuo. On je mislio: "Hari i
Hara dva su glavna Božanstva; kako su to oni postali nesposobni da obavljaju radnje svijeta! Što je
uzrok? Zašto je došlo do ove nesreće u nepravovremno vrijeme? Da li će zbog neke uvrede doći do
Pralaye (sveopćega nestajanja) svijeta, jer se ne obavljaju neophodne radnje? Ja ništa ne znam o
ovome. Kako da onda ponađem lijek?" Ovako očajan, sa svojim zatvorenim očima Brahmà je počeo
meditirati u svome srcu. O kralju! Brahmà, rođen iz lotosa, tada je svojom meditacijom otkrio da je
do ove nesreće došlo uslijed velikoga Para Íaktinog gnjeva. On je tada pokušao pronaći lijek dok
se Hari i Hara ne vrate u njihovo prethodno prirodno stanje. Svojom Íakti Brahmà je neko vrijeme
počeo obavljati njihove funkcije, tj. održavanje i uništenje. Religiozni Prajàpati brzo je pozvao svoga
sina Manua i Sanaku, itd., Êiìije, radi dovođenja mira na ova dva velika Boga. Kada su mu oni
došli, veliki asketski četveroglavi Brahmà rekao im je: "Ja sam sada uposlen s mnogo više posla;
stoga nisam u stanju nastaviti s mojom Tapasyom. Uslijed gnjeva Najviše Snage, Hari i Hara su
postali rastorojeni; zato radi zadovoljenja Para Íakti Ja obavljam tri radnje tj. Stvaranje, Održavanje
i Uništavanje. Zato vi oboje s najvećom predanošću sada obavljajte tešku Tapasyu i time joj
udovoljite. O moji sinovi! Učinite time da se Hari i Hara vrate u njihova prijašnja stanja i da se onda
sjedine s njihovim vlastitim Íaktima. Time će se vaša slava nesumnjivo povećati. Ona obitelj gdje
će se dvije Íakti roditi pročistit će cijeli svijet i taj čovjek osobno bit će okrunjen uspjehom."
45. Vyàsa reče: "O kralju! Neokaljani Dakìa i ostali Brahmini iz uma rođeni sinovi, čuvši
Očeve riječi, izrazili su želju da obožavaju Para Íakti, te su otišli u šumu."
Ovdje završava Dvadesetdeveto Poglavlje Sedme Knjige o Bhagavatãnu rođenju u Dakìinoj
kući u Mahà Puràçi Írã Mad Devã Bhàgavatam od 18.000 stihova od Maharìi Veda Vyàse.
L
POGLAVLJE XXX.
H
1-12. Vyàsa reče: "O kralju! Oni su tada otišli u šumu i odredili svoja sjedišta na
obroncima Himàlaya i uposlile se u tihome ponavljanju temeljne Mantre Màye tako obavljajući
svoja suzdržavnja. O kralju! Stotinu godina oni su proveli u meditaciji na Para Íakti. Udovoljivši joj,
Devã im se pojavila. Ona im se pojavila u obliku Postojanja, Inteligencije i Blaženstva
(Sachhidànanda) i imala je tri oka; bila je ispunjena milošću. U jednoj ruci držala je omču, u drugoj
zašiljeni štap; trećom rukom pravila je znak nalažući svojim posvećenicima da napuste svaki strah, i
četvrtom rukom bila je spremna dodijeliti milosti. Dobri Muniji, videći ovaj oblik Majke Svijeta,
počeli su je ovako hvaliti: "O Devã! Ti postojiš odvojeno u svakome grubom tijelu; mi ti se
kalnjamo. Ti postojiš cjelokupno (kosmički) u svim grubim tijelima; mi ti se klanjamo. O
Parameívarã! Ti postojiš odvojeno u svakome finom tijelu; mi ti se klanjamo; Ti postojiš
univerzalno u svim finim tijelima; mi ti se klanjamo. Ti postojiš odvojeno u svim uzročnim tijelima
u kojima su isprepletene sve Linga Dehe (fina tijela); mi ti se klanjamo. Ti si prirode
nepromjenjivoga Brahme, spremište svih Jãva i tako boraviš u svim tijelima; zato se klanjamo Tebi.
Ti si prirode Àtmana, Cilj svih bića; mi ti se neprestano klanjamo." Ovako, glasom koji se gušio od
osjećanja duboke pradanosti i klanjajući joj se, nepatvoreni Dakìa i drugi Muniji, hvalili su Majku
Svijeta. Zatim im se Devã, zadovoljna, obratila kukavičjim glasom: "O veoma sretni! Ja sam uvijek
spremna dodijeliti blagodati; zato recite što želite." O kralju! Čuvši ovo, oni su tražili da se Hari i
Hara povrate u njihova prethodna prirodna stanja i da se sjedine s njihovim Íakti, Lakìmã i Gaurã.
Dakìa je onda opet rekao: "O Devã! Neka se tvoje rođenje dogodi u mojoj obitelji! O Majko! Tada
ću ja nesumnjivo smatrati da sam ostvario ispunjenje moga života. Zato, O Parameívarã! Tvojim
vlastitim usnama reci kako treba obaviti Tvoje obožavanje, Japam i meditaciju kao i o raznim
prikladnim mjestima za njihovo obavljanje."
13-16. Devã reče: "Uvreda nanesena Mojim Íakti dovela je do ovakvog očajnog stanja Harija
i Hare. Stoga oni ne bi smjeli ponoviti takav zločin. Sada, Mojom milošću, njima će se povratiti
njihov sjaj i od dvije Íakti, jedna će se roditi u tvojoj obitelji, a druga će se roditi u Kìiroda Sàgari,
oceanu mlijeka. Hari i Hara dobit će natrag svoje Íakti kada im ja pošaljem glavnu Mantru. Moja
glavna Mantra je temeljna Mantra Màye; ona je Meni uvijek draga; zato obožavajte ovu Mantru i
obavljajte njen Japam. Oblik koji vidite pred sobom Moj je Bhuvaneívarã oblik (onaj od Božice
Svemira), ili obožavajte Moj Viràt (kosmički) oblik; ili Sachchidànanda oblik. Cijeli ovaj svijet
mjesto je Moga obožavanja; zato na Mene možete meditirati i obožavati me uvijek i na svim
mjestima."
17-23. Vyàsa reče: "Kada je Devã Bhuvaneívarã, Čije je boravište u Maçi Dvãpi, davši ovakav
odgovor, otišla, Dakìa i ostali Muniji su svi otišli Brahmi i s velikom ga ozbiljnošću izvijestili o
svemu što se dogodilo. O kralju! Tako su Hari i Hara, Slavom Najvišega Božanstva, obojica bili
oslobođeni svoje bahatosti i opet zadobili vlastiti sjaj i tako bili osposobljeni opet obavljati svoje
funkcije kao ranije. Zatim, izvjesnom prilikom, Devã Bhagavatã, Para Íaktina Vatrena Priroda,
rodila se u kući Prajàpati Dakìe. O kralju! Svagdje u Triloki bile su održavane velike svečanosti.
Sve su se Deve obradovale i prosipali su cvijeće. Dundubhiji su odzvanjali uslijed udaraca ruku i
stvarali su veoma snažne zvukove. Čisti sveci su se obradovali; Sunčeve zrake izgledale su čišće i
jasnije; rijeke su bile ushićene radošću i tekle su svojim tokovima. Kada se svjetski povoljna Devã,
Uništavateljica rađanja i umiranja Jãva, rodila, sve je izgledalo povoljno. Mudri su je Muniji nazvali
Satã jer je bila prirode Para Brahme i Same Istine. Prajàpati Dakìa tu je Devã, Koja je prethodno
bila Mahàdevina Íakti, predao Mahàdevi, Devã svih Deva. Zbog Dakìine zle sreće, njegova se kćer
spalila u plamtećoj vatri."
24-25. Janamejaya reče: "O Muni! Sada si učinio da čujem veoma nepovoljne riječi. Kako
takva najviša stvar prirode Najviše Inteligencije može biti spaljena u vatri! Kako Ona, pukim
prisjećanjem Čijega se Imena otklanja strašna opasnost spaljivanja vatrom Samsàre, može biti
spaljena običnom vatrom, ovo sam veoma željan čuti; milostivo mi ovo potanko opiši."
26-37. Vyàsa reče: "O kralju! Slušaj! Sada ću ti ispričati staru povijest o Satãnu spaljivanju.
Jednom je čuveni Êiìi Durvàsà otišao na obalu rijeke Jambï i tamo vidio Devã. Tamo je on ostao sa
svojim sabranim čulima i u sebi je počeo ponavljati temeljnu Mantru Màye. Božica Besmrtnikâ,
Bhagavatã, bila je zadovoljna njime i kao Prasàdu dala mu je lijepi vijenac koji se nalazio na
Njenome vratu i koji je emitirao slatki Miris Makarande (sok cvijeća; jasmin) i na kome su se
skupljale pčele. Maharìi ga je spremno uzeo i stavio ga na svoju glavu. On je zatim žurno otišao
vidjeti Majku na mjesto gdje je Satãn otac, Prajàpati Dakìa, boravio i tu se poklonio Satãnim
stopalima. Prajàpati ga je zatim zapitao: "O Gospode! Čiji je ovo izvrsni vijenac? Kako si dobio ovaj
očaravajući vijenac, rijedak smrtnicima na ovoj zemlji?" Rječiti Maharìi Durvàsà tada mu se obratio
sa suzama koje su mu tekle iz očiju. On je rekao: "O Prajàpati! Ovaj lijepi vijenac bez premca dobio
sam kao Devãnu Prasàdu (naklonost, milost). Prajàpati je tada tražio da mu Êiìi dade taj vijenac.
Êiìi, misleći da nema ništa u tri svijeta što se ne može dati Íaktinu posvećeniku, dao je taj vijenac
Prajàpatiju. Dakìa ga je tada uzeo i stavio na svoju glavu; zatim ga je stavio na lijepi krevet koji je
bio pripremljen u bračnoj sobi. Uzbuđen slatkim aromatičnim mirisom vijenca tijekom noći,
Prajàpati se predao seksulanu odnosu. O kralju! Zbog te životinjske radnje, u njegovu se umu
pojavilo ljuto neprijateljstvo prema Íankari i Njegovoj Satã. On je zatim počeo grditi Íivu. O kralju!
Zbog te uvrede, da bi zaštitila ugled Sanàtan Dharme glede predanosti Svome Mužu, Satã je
odlučila napustiti tijelo koje se rodilo od Dakìe i tako je spalila svoje tijelo vatrom nastalom iz
Yoge."
28. Janamejaya reče: "O Muni! Što je Mahà Deva, tako ožalošćen zbog odvajanja od Svoje
supruge, Njemu draže od Njegova vlastita života, učinio nakon što je Satãno tijelo bilo uništeno?"
39-50. Vyàsa reče: "O kralju! Ja nisam u stanju opisati ti što se kasnije dogodilo. O kralju!
Uslijed vatre Íivina gnjeva, izgledalo je da Pralaya prijeti trima svjetovima. Vãrabhadra je nastao s
mnoštvom Bhadra Kàlã, spremni uništiti tri svijeta. Brahmà i ostale Deve utočište su uzeli u
Íankari. Premda je Mahàdeva Satãnom smrću izgubio sve, On, Ocean Milosti, uništio je Dakìino
žrtvovanje, odsjekao njegovu glavu i na mjesto nje postavio glavu koze, vratio ga u život i tako
oslobodio Bogove svih strahova. On, Deva Devā, tada je bio veoma očajan i došavši na žrtveno
mjesto, u velikoj je žalosti počeo jecati. On je vidio kako je tijelo Inteligentne Satã gorjelo u vatri
Chite. On je glasno jadikovao "O Moja Satã! O Moja Satã!" i stavivši Njeno tijelo na Svoj vrat, kao
rastrojen čovjek počeo je lutati po raznim državama. Videći to, Brahmà i ostale Deve su se
zabrinuli i Bhàgavan Viìçu Svojim je strijelama na komade sasjekao Satãno tijelo. Gdje god su
dijelovi pali, Íankara je ostao tamo u isto toliko različitih oblika. On je tada rekao Devama: "Tko
god s dubokom predanošću bude obožavao Bhagavatã na ovim mjestima, ništa mu neće ostati
neostvareno. Najviša Majka tamo će biti blizu njih. Osobama koje će obaviti Puraícharaçu
(ponavljanje Mantra), posebno Màyà Vãje (temeljne Mantre Màye), njihove će Mantre nesumnjivo
postati plodonosne." O kralju! Rekavši ovo, Mahàdeva, veoma očjan zbog Satãne smrti, provodio je
Svoje vrijeme u tim mjestima, obavljajući Japam i odlazeći u Samàdhi."
51-52. Janamejaya reče: "Gdje, na koja su mjesta pali Satãni dijelovi? Koja su imena tih
Siddhapãîha? I koliko ih je? Milostivo mi ovo potanko opiši, O veliki Muni! Slušajući ove riječi iz
tvojih blagoslovljenih usana ja ću nesumnjivo sebe smatrati blagoslovljenim."
53-102. Vyàsa reče: "O kralju! Sada ću ti opisati one Pãîhe (sveta mjesta), puko čujenje kojih
uništava sve grijehe. Slušaj! Propisno ću tu opisati ona mjesta gdje bi ljudi koji žele uzvišene snage
i uspjeh trebali obožavati i meditirati na Devã. O Mahàrajà! Gaurãno lice palo je u Kàíã; Ona je tamo
dobro znana po imenu Viíàlàkìã; onaj dio koji je pao u Naimiìaraçyu postao je poznat po imenu
Linga Dhàriçã. Ova Mahà Màyà u Prayàgi (Allahabad) poznata je po imenu Lalità Devã; u Gandha
Màdanu po imenu Kàmukã; u južnoj Mànasi kao Kumudà; u sjevernoj Mànasi kao Visvakàmà,
Ostvariteljica svih želja; u Gomanti kao Gomantã i na planini Mandari postala je poznata po imenu
Kumachàriçã. U Chaitrarathi Devã je poznata po imenu Madotkaîà; U Hastinàpuri kao Jayantã; u
Kànyakubji po imenu Gaurã; na planini Malayi kao Rambhà; u Ekàmrapãîhi kao Kãrtimatã, u Viívi
po imenu Viíveívarã; u Puìkari po imenu Puruhïtà. U Kedàra Pãîhi poznata je kao Sanmàrga
Dàyinã; na vrhu Himàlaya kao Mandà; i kao Bhadrakarçikà u Gokarçi. U Sthenaívari poznata je
kao Bhavànã, kao Vilvapatrikà u Vilvaki; kao Màdhavi u Írãíaili; kao Bhadrà u Bhadreívari. U
Varàha Íaili poznata je kao Jarà; u Kamalàlayi kao Kamalà; kao Rudraçã u Rudra Koîã; kao Kàli u
Kàlanjari; Kao Mahà Devã poznata je u Íàlagràmi; kao Jalapriyà u Íivalingamu; kao Kapilà u
Mahàliçgamu, kao Mukuîeívarã u Màkoîi. Kao Kumarã u Màyàrupã, kao Lalitàmbikà u Santàni; kao
Mangalà u Gayà Kìettri, kao Vimalà u Puruìottami. Kao Utpalàkìã u Sahasràkìi; kao Mahotpalà u
Hiranyàkìi; kao Amoghàkìã na rijeci Vipàsà; kao Pàîalà u Pundra Vardhani. Kao Nàràyaçã u
Supàrívi; kao Rudra Sundarã u Trikïîi; kao Vipulà Devã u Vipuli; kao Kalyàçã u Malayàchali. Kao
Ekavãrà u Sahyàdri; kao Chandrikà u Hariíchandri; kao Ramaçà u Ràma Tãrthi; kao Mrigàvatã na
Yamuni. Kao Koîivã u Koîatãrthi; kao Sugandhà u Màdhavavani; kao Trisandhyà u Godàvarã; kao
Ratipriyà u Gaègàdvàri. Kao Íubhànandà u Íiva Kuçdamu; kao Nandinã u Devãkàtaîi; kao Rukmiçã
u Dvàravatã; kao Ràdhà u Brindàvanu. Kao Devakã u Mathuri; kao Parameívarã u Pàtàli; kao Sità u
Chitrakuîi; kao Vindhyàdhivàsinã na Vindhyà lancu planina. O kralju! Kao Mahàlakìmã u svetome
mjestu Karavãri, kao Umà Devã u Vinàyaki; kao Àrogyà u Vaidyànàthi; kao Maheívarã u Mahàkàli.
Kao Abhayà na svim Uìça Tãrthama, kao Nitambà na Vindhyà planini; kao Màçáavã u Màçáavyi;
kao Svàhà u Màheívarãpïri. Kao Prachaçáà u Chhagalanái; kao Chaçáikà u Amarakanîaki; kao
Varàrohà u Someívari; kao Puskaràvatã u Prabhàsi. Kao Devamàtà na Sarasvatã; kao Pàràvàrà u
Samudrtaîi; kao Mahàbhàgà u Mahàlayi; kao Pingaleívarã u Payoìçã. Kao Simhikà u Kêitaíauchi;
kao Atiíànkàrã u Kàrtiki; kao Lolà u Utpalàvartaki; kao Subhadrà u Íoça Sangamu. Kao Majka
Lakìmã u Siddhavani; kao Anangà u Bhàratàírami; kao Viívamukhã u Jàlandari; kao Tàrà na
Kiìkindhya planini. Kao Puìîã u Devadàru Vani; kao Medhà u Kàímãramaçáalamu; kao Bhãmà u
Haimàdri; kao Tuìîtã u Viíveívara Kíetri. Kao Íuddhi u Kapàlamochani; Kao Màtà u
Kàyàvarohaçi; kao Dharà u Íankhoddàri; kao Dhritã u Piçáàraki; kao Kalà na Chandrabhàgà rijeci;
kao Íivadhàriçã u Achchodi; kao Amrità u Veni; kao Urvaíã u Vadari. Kao lijekovi u Uttara Kuri;
kao Kuíodakà u Kuíadvãpi; kao Manmathà u Hemakïîi; kao Satyavàdinã u Kumundi. Kao
Vandanãyà u Aívatthi; kao Nidhi u Vaiíravaçàlayi; kao Gàyatrã u ustima Veda; kao Pàrvatã blizu
Íive. Kao Indràçã u Devalokama; kao Sarasvatã na Brahminu licu; kao Prabhà (sjaj) na Sunčevu
disku; kao Vaiìçavã sa Màtrikàma. Među Satãjima glasovita je kao Aruçdhatã, neporočna žena, i kao
Tilottamà umeđu Ràmàma. Nadalje, ova Mahàdevã prirode Velike Inteligencije (Samvid) uvijek
postoji u obliku Íakti imena Brahmakalà u srcima svih utjelovljenih bića. O Janamejya! Tako sam ti
rekao imena svih stotinuosam Pãîha (svetih mjesta ili Devãnih sjedišta) i isto toliko Devã. Tako su
spomenuta sva Devãna sjedišta i na taj način glavna mjesta u Indiji (svijetu). Onaj koji čuje (sluša)
ovih izvrsnih stotinuosam Devãnih imena kao i imena Njenih sjedišta, biva oslobođen od svih
grijeha i ide u Devãnu Loku. O Janamejaya! Onome koji svim (ili možda nekim od njih, prim.prev.)
ovim Devãnim sjedištima propisno obavlja Jàtru (propisno za kratko tamo boravi), tamo obavlja
Íràddhe, nuđenje mira Pitrijima i s najvišom predanošću obožava Božicu i često traži izvinjenje,
njegovo srce nesumnjivo biva pročišćeno, a on blagoslovljen. O kralju! Nakon obožavanja,
ukusnom hranom čovjek bi trebao nahraniti Bràhmiçe, dobro odjenute djevice (Kumare) i Vaîuke.
Znaj da su sva plemena, čak i neka su to Chàçáàle, prirode Devã i zato bi ih trebalo obožavati. U
ovim svetim Devãnim sjedištima čovjek nikad ne bi smio prihvatiti nikakav poklon ili darove
(Pratigrahe). Svete osobe sa svom bi svojom moći trebale obavljati Puraìcharane (ponavljati imena
vlastita božanstava, učestvovati s nuđenjima vatri, itd.) vlastitih Mantri i nikad ne bi trebali biti
škrti glede pratećih troškova. Onome koji s predanim srcem ispunjenim ljubavlju otiđe na ova
sveta mjesta njegovi Pitriji (pretci) idu u višu i istaknutiju Brahma Loku na tisuću Kalpa i on
zadobiva najviše znanje, prelazi ocean svijeta i postiže oslobođenje. Ponavajući ovih stotinuosam
Devãnih imena mnogi su ljudi postigli uspjeh. Svako mjesto gdje se drže ova imena, utjelovljena u
knjizi, postaje nesmetano od takvih opasnosti kao što su kuga, kolera ili bilo kojih smetnji od
planetarnih Božanstava i tako dalje. Onima koji ponavljaju ovih stotinuosam imena ništa ne ostaje
neostvareno. Takav čovjek, predan Devã, sigurno biva blagoslovljen. Te svete osobe postaju Devãne
prirode. Deve mu se klanjaju i obožavaju ga kada ga vide. Gdje je onda potreba reći da bi ga sveci
trebali obožavati! Pitriji bivaju zadovoljeni i sreću se s njihovim sretnim ishodom kada se ovih
stotinuosam imena čita s predanošću. Ta su mjesta takoreći utjelovljena (Chinmaya) Inteligencija i
mjesta sprema dati slobodu od jarma. Zato, O kralju! Inteligentni bi ljudi trebali uzeti utočišta na
ovim mjestima. O kralju! Koje god si tajne ili ostale dublje tajne o Velikoj Božici tražio od mene da
ti ih otkrijem, ja sam ti ih rekao. Što još želiš čuti?"
Ovdje završava Trideseto Poglavlje Sedme Knjige o Gaurãnu Rođenju, Devãnim Sjedištima, i
rastrojenosti Íive u Mahà Puràçi Írã Mad Devã Bhàgavatam od 18.000 stihova od Maharìi Veda
Vyàse.
Bilješka: Broj stotinuosam je sveti broj, dobiven od polovine broja 216.000, broja udaha
koje u maternici udahne dijete koje obeća da će ponavljati Božje Ime svakim dahom ili uzimajući
jednu osminu od 864.000, broja sekundi u danu. Dvije nule tade se izbacuju. Na taj način broj
označava onoga koji ispunjava svoje obečanje.
Glede imena Devãnih mjesta u ovome poglavlju u većini slučajeva nije bilo poznato da li se
radi o planini, rijeci, mjestu i slično, pa nije bilo moguće znati da li je prije imena mjesta trebalo
staviti veznik u ili na. U većini slučajeva korišten je veznik u. U nekim slučajevima to je sigurno
bilo pogrešno ali neizbježno. No to ne bi trebalo utjecati na sam tekst.
L
POGLAVLJE XXXI.
H1-2. Janamejaya reče: "O Muni! Ti si prethodno si rekao da se Najviše Svjetlo rodilo
na Himàlayama. Sada mi potanko opiši to Najviše Svjetlo. Koji se inteligentni čovjek može
oduprijeti slušanju ovih nektarolikih riječi o Íakti? Opasnost smrti može zateći Deve koje piju
nektar, ali takva opasnost ne može zateći one koji piju nektar Devãnih veličanstvenih djela." (1-2.)
3-43. Vyàsa reče: "O kralju! Ti si blagoslovljen; ti si postigao što si trebao postići u ovome
životu; tebe su podučavali uzvišeni ljudi; ti si sretan jer si iskreno predan Devã. O kralju! Slušaj ovu
staru priču. Gdje god je Deva Devā, Maheívara, boravio dok je u rastrojenome stanju lutao po
cijelome svijetu, noseći Satãno tijelo koje je bilo sagoreno vatrom, Svoje je vrijeme tamo provodio
sabranih čula, u Samàdhiju, dubokoj meditaciji na Devã, zanemarujući sve Svoje znanje o Samsàri.
U to su vrijeme tri svijeta sa svim svojim stvarima, pokretnim i nepokretnim, oceani, planine i otoci
bili lišeni napretka i snage. Srca svih utjelovljenih bića su usahnula, ostavši bez iti traga radosti; svi
su bili opterećeni tjeskobnim mislima i ravnodušnošću. Svi su bili progutani u ocean žalosti, te su
se razboljeli. Planete su se počele kretati unatrag i Deve su se našle u teškoćama. Kraljevi su bili
napadnuti nizom zala i nesreća uslijed materijalnih uzroka (Àdhibhautika) i uslijed božanskih
smetnji (Àdhidaivika). U to vrijeme, veliki Asura Tàraka, postao je nesavladiv zahvaljujući
povoljnosti koju je bio dobio od Brahme. Nadut svojom snagom i junaštvom, svladao je tri svijeta i
postao vrhovni vladar. Prajàpati Brahmà dao mu je takvu povoljnost da će ga samo zakoniti Íivin
sin biti u stanju ubiti. Pošto Íiva tada nije imao sina, veliki Asura, tako ushićen, postao je bahat i
izvojevao je sve pobjede. Svojim tlačenjem sve je Deve protjerao iz njihovih boravišta; oni su stalno
bili zabrinuti jer Íiva nije imao sina. Deve su mislile ovako: "Íankara sada nema ženu; kako da
onda dobije sina! Mi smo veoma nesretni; kako da naš rad bude dovršen?" Ovako mučeni ovakvim
mislima, sve su Deve otišle u Vaikuçîhu i nasamo izvijestili Bhàgavana Viìçua o svemu što se
dogodilo. Bhàgavan Viìçu počeo im je tada govoriti o sredstvima za postizanje cilja. On je rekao:
"O Deve! Zašto ste svi tako zabrinuti kada je Povoljna Božica Svemira, Stanovnik Maçi Dvãpe,
Ostvariteljica svih želja kao Kalpa Vrikìa, uvijek budna za vas. Vaši propusti su ti zbog kojih Ona
pokazuje Svoju nezainteresiranost; svrha toga je da nas pouči (ne danas uništi već da pokaže Svoju
Beskonačnu milost). Kada majka hrani, plaši i kori sina, to nije zato jer je postala nemilosrdna; isto
tako Majka Svijeta, Kontrolor Svemira, nikad neće biti nemilosrdna prema vama zbog vaših
grešaka i nedostataka. Sin počinjava uvrede na svakome koraku; tko to može podnositi osim
majke! Zato sada s najiskrenijom predanošću uzmite utočište u Najvišoj Majci, Božici Svemira. Ona
će sigurno preuzeti korake i pomoći vam." Rekavši ovo Devama, Viìçu je sa Svojom suprugom
Lakìmã i ostalim Devama brzo otišao iz Vaikuçîhe obožavati Devã. Došavši na Himàlaye, oni su se
ubrzo uposlili u obavljanju Puraícharaça Karme (radnja ponavljanja imena Božanstva, praćena
nuđenjima u vatru, itd.). O kralju! Oni koji su bili dobro učeni i vješti u obavljanju žrtvovanja Majci,
započeli su svoje žrtvene ceremonije i svi su se počeli držati zavjetâ. Neki su bili uposleni u
neprestanome meditiranju na Devã; neki su počeli stalno ponavljati Njena Imena; neki su počeli
ponavljati Devã Suktu. Tako su se neki posvetili ponavljanju Njenih Imena; drugi ponavljanju
Mantra. Nadalje neki su se uposlili u obavljanju veoma stroge (bolne) Chàndràyaçe i ostalih Vrata
(zavjeta). Neki su obavljali Antarayàge (unutrašnja žrtvovanja); neki su obavljali Prànàgnihotra
Yàge; dok su se drugi uposlili u Nyàsàdi, i td. Neki su nadalje, bez da su spavali i bez ikakva
odmora, temeljnom Matrom Màye počeli obožavati Najvišu Íakti, Božicu Svemira. O kralju! Tako
je prošlo mnogo Deva godina. Kada je u mjesecu Chaitri u petak, došao deveti Tithã, Najviše
Svjetlo Vrhovne Snage iznenada se pojavilo pred njima. Svjetlo je bilo ravno Koîiju (deset miliona)
munja, bilo je crvene boje, i osvježavajuće kao Koîi broj Mjeseca. Nadalje, sjaj mu je bio kao Koîi
broj Sunaca. Četiri Vede svuda oko Njega pjevale su hvalospjeve. Ta masa svjetla bila je iznad,
ispod, na svim stranama, u sredni; nigdje to Svjetlo nije bilo ometeno. Ono nije imalo niti početka
niti kraja. I bilo je oblika žene s rukama i nogama i svim udovima. Pojava nije bila niti od muškarca
niti hermafrodita. Deve, zaslijepljene blještavim svjetlom, prvo su zatvorile svoje oči; ali narednoga
trenutka, održavajući sabranost, kada su opet otvorili oči, vidjeli su da je Najviše Svjetlo preuzelo
oblik izuzetno lijepe Božanske Žene. Ona je upravo bila u cvijetu mladosti i Njene uzdignute grudi,
pune i istaknute, takmičeći se takoreći s lotosovim cvijetom, pružale su očaravajući prizor. Oko
ručnih zglobova nosila je narukvice; poveze (za ruke) na Svojim rukama; ogrlicu oko Svoga vrata; i
vijenac napravljen od neprocjenjivih dragulja i dragoga kamenja svuda okolo širio je veoma
blještavi sjaj. Ljupki ukrasi oko Njena struka stvarali su zvekajuće zvukove i lijepi ankleti bili su na
Njenim gležnjevima. Kosa na Njenoj glavi, spuštajući se između Njenih ušiju i obraza blistala je
sjajno kako velike crne pčele sjaje na cvjetovima Ketakã cvijeta. Njene slabine bile su lijepo
oblikovane i izuzetno divne i dlake na njenome pupku stvarale su dodatnu ljepotu. U izuzetno
lijepim ustima učinjenim još divnijiim i ljepšim od strane zlatnih naušnica, bili su listovi Betela
pomiješani s kamforom, itd.; na čelu joj se nalazio mjesečev srp; obrve su joj bile produžene; oči su
joj izgledale sjajne i divne kao crveni lotos; nos joj je bio uzdignut, a usne veoma mile. Zubi su joj
bili lijepi kao otvarajući pupoljci Kunda cvijeća; s Njenoga se vrata spuštala ogrlica od bisera; na
glavi joj se nalazila sjajna kruna obložena dijamantima i draguljima; na ušima su joj bile obješene
mjesecolike naušnice. Kosa joj bila ukrašena Mallikà i Màlati cvijećem; čelo namazano Kàìmãra
Kunkuma kapima; i tri oka Njenome su licu davala divotu bez premca. U jednoj je ruci držala
omču, a u drugoj zašiljeni štap; njene druge dvije ruke pravile su znakove dodijeljivanja blagodati i
otklanjanja strahova; Njeno je tijelo bilo divno kao cvjetovi Dàrima stabla. Bila je odjevena u crvenu
odjeću. Sve je ovo stvaralo veličanstven prizor. Tako su Deve pred sobom vidjele Majku Božicu,
Utelovljenje nepretvarajuće milosti, s licem spremnim ponuditi Svoju Milost, Majku Cijeloga
Svemira, Očaravateljicu sviju, ljupko smješeću, slavljenu od svih Deva, Koja ostvaruje sve želje, i
Koja nosi odjeću koja upućuje na sva divna osjećanja. Čim su je vidjele, Deve su joj se smjesta
poklonile; ali ništa nisu mogli reći jer im se glas gušio od suza. Zatim, zadržavši smirenost, uz
mnogo teškoća, počeli su je hvaliti i pjevati joj hvalospjeve očima punih suza ljubavi i predanosti i
pognutih glava.
44-54. Deve su rekle: "Mi se klanjamo Tebi, Devã i Mahà Devã; nakloni uvijek Tebi. Ti si
Prakêiti i Povoljna; mi te uvijek pozdravljamo. O Majko! Ti si ognjene boje (boraveći kao Crveni
Plamen u srcu Yogija) i goriš Asketizmom i Mudrošću (šireći sjaj svuda okolo). Ti posebno sjajiš
svagdje kao Čista Chaitanya; obožavana od Deva i svih Jãva radi nagrade njihovih djela. Mi
uzimamo utočište u Tebi, Durgi; O Devã! Mi se klanjamo Tebi Koja lako možeš učiniti da Jãve
pređu ocean Samsàre; tako da nam pomogneš da pređemo ovaj strašni ocean svijeta. Majko! Deve
su stvorile riječi (tj. riječi koje saopćavaju ideje izgovaraju pet Vàyua, Pràça, itd. koji se zovu Deve)
koje su prirode Viívarïpe, prožimajući sve, kao Kàma Dhenu (Nebeska Krava koja ostvaruje sve
želje, dodijeljuje bogatstvo, čast, hranu, i td.) i pomoću kojih životinje (bogovi) postaju egoistični.
O Majko! Ti si nama taj jezik (kojim se izražvaju ideje); tako Ti ispunjavaš naše želje kada te mi
hvalimo i pjevamo ti hvalospjeve. O Devã! Ti si Noć Uništenja na kraju svijeta; Tebe obožava
Brahmà; Ti si Lakìmã, Viìçuova Íakti; Ti si Majka Skande; Íivina Íakti; Ti si Brahmina Íakti
Sarasvatã. Ti si Aditi, Majka bogova i Ti si Satã, Dakìina kćer. Ovako Ti pročiščavaš svijet (u)
različitim oblicima i svima daješ mir. Mi ti se klanjamo. Mi znamo da si Ti velika Mahà Lakìmã; mi
meditiramo na Tebe kao Bhagavatã prirode svih Íakti. O Majko! Prosvijetli nas tako da možemo
meditirati na Tebe i spoznati te. O Devã! Pozdravi Tebi, Viràîu! Pozdravi Tebi, Sïtràtmi,
Hiraçyagarbhi; pozdravi Tebi, preobraženoj u šesnaest Vikritija (ili preobraženja). Pozdravi Tebi,
prirode Brahme. S velikom predanošću klanjamo se Tebi, Božici Svemira, Stvoriteljici Màjičke
Avidye (neznanja) pod čijim je utjecajem ovaj svijet krivo shvaćen i Čijom Vidyom (stvarno znanje)
ta greška biva ispravljena.
Mi se klanjamo Tebi na Koju upučuju oba slova Tat i Tvam u rečenici Tat Tvamasi (Ti si
To), gdje Tat upučuje na Chit (Inteligenciju) prirode jednote, a Tvam na prirodu Akhaçáa Brahme
(Koji je, bivajući iznad Annamaye, Pràçamaye, Manomaye, Vijnànamaye, i Ànandamaye, pet Koía,
Svjedok tri stanja, budnosti, sanjanja, i duboka sna) i na Tebe. Majko! Ti si prirode Praçave Om; Ti
si Hrãm; Ti si prirode raznih Mantra i Ti si milostiva, mi se neprestano klanjamo Tvojim lotosovim
Stopalima." Kada su Deve ovako hvalile Devã, stanovnika Maçi Dvãpe, Bhagavatã im se obratila
ugodnim kukavičjim glasom.
55. Bhagavatã je rekla: "O Deve! Zašto ste došli ovdje? Što želite? Ja sam uvijek Stablo koje
mojim Bhaktama uvijek ispunjava sve želje; i ja sam im spremna dodijeliti blagodati.
56-57. Vi ste moji posvećenici; zašto brinete kada sam Ja na vašoj strani? Ja ću vas spasiti iz
oceana nevolja. O Deve! Znajte da je ovo moja nepokolebljiva odluka." O kralju! Čuvši ove riječi
duboke ljubavi, Deve su se obradovale i objavile uzrok njihovih briga.
58-65. Deve su rekle: "O Parameívarã! Ti si sveznajuća i svjedok tri svijeta. Što u tri svijeta
Tebi nije poznato! O Povoljna Majko! Demon Tàraka dan i noć stvara nam nevolje. Brahmà mu je
dao blagodat da će ga ubiti Íivin sin. O Maheívarã! Satã, Íivina žena, odbacila je Svoje tijelo. Ti to
sve znaš. O čemu bi Tebe, Koja sve znaš, mogli izvijestiti mali ljudi? O Majko! Mi smo ukratko
opisali sve što smo imali reći. Što još da kažemo? Ti znaš za sve naše ostale nevolje i uzroke
žalosti. Blaogoslovi nas tako da naša predanost ostane usmjerena na Tvoja lotosova stopala; ovo je
naša najiskrenija molitva. Naša je revna molitva da preuzmeš tijelo da bi dobila Íivina sina." Čuvši
riječi Deva, Parameívarã, ljupka izraza lica, ovako im se obratila: "Moja će se Íakti inkarnirati kao
Gaurã u kući Himàlaye; Ona će biti Íivina žena i rodit će sina koji će uništiti Demona Tàraku
ispunivši tako vaše želje. I vaša predanost Mojim lotosovim stopalima ostat će čvrsta. Himàlaya me
također obožava s potpunom predanošću; zato je roditi se u njegovoj kući moja najveća želja;
budite sigurni u to."
66-73. Vyàsa reče: "O kralju! Čuvši ljubazne Devãne riječi, kralj planina bio je ispunjen s
ljubavlju; i glasom koji se gušio od osjećanja i sa suzama u očima, obratio se Božici svijeta, Kraljici
tri svijeta. On je rekao: "Iskazujući mi tako veliku naklonost, Ti si me uzdigla još više; inače gdje
sam ja trom i nepokretan i gdje si Ti, prirode Egzistencije, Inteligencije i Blaženstva! Ovo pokazuje
Veličanstvenost Tvoje Slave. O Bezgriješna! Postajanje Tvojim ocem otkriva moje zasluge koje sam
stekao obavljajući bezbrojna Aívamedha žrtvovanja ili mojim beskrajnim Samàdhijem. O! Kakvu si
samo naklonost Ti iskazala prema meni! Ubuduće moja će se nenadmašiva slava širiti kroz cijeli
svemir od pet izvornih elemenata na ovaj način: "Držateljica Svemira, Majka Svijeta, postala je kćer
Himàlaye. Ovaj čovjek je blagoslovljen i sretan. Tko može biti tako sretan, krjepostan i čist kao
onaj čija je kćer postala Majka Svijeta, Čiji stomak u sebi sadržava milione Brahmàçáa!" Ja ne
mogu opisati kakva su istaknuta Nebesa namijenjena mojim Pitrijima. O Majko! O Parameívarã! Na
isti način na koji si mi već pokazala Tvoju naklonost, sada mi opiši Tvoje Stvarno Sopstvo kako je
protumačeno u svim Vedàntama; i također Jéànu s Bhaktijem što odobravaju Vede na isti način na
koji si mi već pokazala tvoju milost. Tako da tim Znanjem budem sposoban spoznati Tvoje
Sopstvo."
74. Vyàsa reče: "O kralju! Čuvši hvaljenje Himàlaye, Božica Svemira, ljupka izgleda, počela
mu je saopćavati samu srž Írutija.
Ovdje završava Tridesetprvo Poglavlje Sedme Knjige o Pàrvatãnu rođenju u Kući Himàlaye
u Mahà Puràçi Írã Mad Devã Bhàgavatam od 18.000 stihova od Maharìi Veda Vyàse.
L
POGLAVLJE XXXII.
H1-50.
Devã reče: "Slušajte pažljivo, vi Besmrtnici, ono što ću vam sada govoriti,
čujenjem čÖega Jãve bivaju u stanje da shvate Moju Bit. Prije Kreacije postojala sam samo Ja; ničega
drugog tada nije bilo. Moje stavrno Sopstvo poznato je pod imenima Chit, Sambit (Inteligencija),
Parama Brahma i drugima. Moj Àtman je van mogućnosti opisa, van uma, bez mogućnosti da ga se
označi, bez usporedbe, bez rođenja, on je besmrtan te iznad ikakvih drugih promjena i preobrazba.
Moje Sopstvo ima jednu nerazdvojivu snagu koja se zove Màyà. Ova Màyà niti postoji niti ne
postoji niti se može reći da u isto vrijeme i postoji i ne postoji. Ova neizgovoriva tvar Màyà uvijek
postoji (do konačna oslobođenja ili Mokìe).
Màyu može uniÜštiti Brahma Jéàna; stoga se za nju ne može reći da je stvarna odn. da stvarno
postoji; nadalje, ako Màyà ne postoji, i ovaj svijet tada ne postoji. Stoga se ona ne može smatrati
nepostojećom. Naravno, ona se ne može smatrati i za jedno i drugo, jer bi tada uključivala
suprotnosti. Ova Màyà (bez početka, ali koja ima svoj kraj u vrijeme Mokìe) prirodno se
pojavljuje kao što vručina nastaje iz vatre, kao što zrake izlaze iz Sunca i kao što rashlađujuće
zrake dolaze od Mjeseca. Upravo kao što sve Karme Jãva nestaju u duboku snu (Íuìupti), isto
tako u vrijeme Pralaye ili Općega Uništenja, Karme svih Jãva, Jãve i Vrijeme svi se stapaju u
jednu jedinstvenu masu u ovoj velikoj Màyi. Sjedinjena s Mojom Íakti, Ja sam Uzrok ovoga
svijeta; Ova Íakti ima tu manu da ima snagu da skriva Mene, svoga Stvoritelja.
Ja sam Nirguça. I kada sam sjedinjena s Mojom Íakti, Màyom, postajem Saguça, Veliki Uzrok
ovoga svijeta. Ova Maya je podijeljena u dvoje, Vidyu i Avidyu. Avidyà Màyà me skriva; dok to
nije slučaj s Vidyà Màyom. Avidyà stvara dok Vidyà oslobađa.
Màyà sjedinjena s Chaitanyom (Inteligencijom), tj. Chidàbhàsom je učinkoviti uzrok ovoga
Svemira; dok je Màyà skoncentrirana u pet izvornih elemenata materijalni Uzrok Svemira. Neki
zovu ovu Màyu Tapas; neki je zovu nepokretnom, materijalnom; neki je zovu znanjem; neki je zovu
imenima Màyà, Pradhàna, Prakêiti, Ajà (nerođena) i neki je drugi zovu Íakti. Íaiva sljedbenici zovu
je Vimaría i drugi Vedàntisti zovu je Avidyà; ukratko, ova Màyà u glavama je svih Pundita. Ova
Màyà ima razna imena u Nigamama. Ono što se vidi je nepokretno; iz toga razloga Màyà je Jaáa
(nepokretna) i pošto znanje koje ona prenosi biva uništeno, ona je lažna. Chaitanya (Inteligencija)
se ne vidi; da se ona vidi, ona bi bila Jaáa. Chaitanya je samosjajuća; neobasjana od ikojega drugog
izvora. Da je to tako, Onaj koji je obasjava trebao bi biti obasjan od strane nekog drugog i tako se
prividnost Anavasthe razvija (beskonačni niz uzroka i posljedica). Nadalje, jedna stvar ne može biti
činitelj i stvar nad kojom se nešto čini (bivajući dvije suprotne stvari); dakle, sama Chaitanya ne
može sama sebe obasjati. Ona je samosjajuća; i ona obasjava Sunce, Mjesec, i td., kao što svjetiljka
sjaji sama od sebe i osvijetljava druge stvari. Zato, O Planino! Ova Moja Inteligencija je utemeljena
kao vječna i trajna. Stanja budnosti, sanjanja i duboka sna ne traju stalno ali osjećaj Ja ostaje isti u
sva tri stanja; iznimka toga nikad se ne događa. (Bauddhe tako kažu.) Inteligencija, Jéàna, se ne
opaža; prisutna je odsutnost toga; tako ono što postoji postoji privremeno. Ali (tada bi se moglo
raspravljati) da je Svjedok kojim se ta odsutnost opaža, ta Inteligencija, u obliku Svjedoka, vječan.
Tako Punditi svih razumnih Íàstra objavljuju da je Inteligencija (Samvit) Vječna i da je ona Blažena
fontana svekolike ljubavi. Nikad Jãve ili utjelovljena bića ne osjećaju Ja nisam, već Ja jesam; ovo
osjećanje duboko je ukorijenjeno u duši kao Ljubav. Tako je posve očito da sam ja posve odvojena
od svega drugog što je lažno. Ja sam također stalna (unutar Mene ne postoje međuprostori ili
odvojenosti). Nadalje, Jéàna nije Dharma (prirodna kvaliteta) Àtmana ali je same prirode Àtmana.
Da je Jéàna Dharma Àtmana, tada bi Jéàna bila materijalna; tako Jéàna nije materijalna. Ako bi
(radi rasprave) Jéàna bila smatrana materijalnom, to bi bila laž. Jer Jéàna je prirode Inteligencije.
Inteligencija nema osobinu Dharme. Ovdje stvar Chit nije drugačija od svoje kvalitete (Chit). Tako
je Àtman uvijek prirode Jéàne i sreće; Njegova je priroda Istina; On je uvijek Pun, nevezan i bez
dvojnosti. Ovaj Àtmana nadalje, sjedinjen s Màyom, sastavljenom od želja i Karma, želi stvarati,
zbog nedostatka razlikovanja, dvadesetčetiri Tattve, prema prethodnim Samskàrama (težnjama),
vremenu i Karmama. O Planino! Ponovno buđenje nakon Pralaye Suìupti nije učinjeno s
Buddhijem (jer tada Buddhi uopće ne postoji). Zato se kaže da je ova kreacije stvorena bez ikakva
Buddhija (odgovarajuće inteligencije). O glavni među nepomičnima! Tattva (Stvarnost) o kojoj sam
ti govorila je najizvrsnija i to je sam moj Izvanredni Oblik. U Vedama on je poznat kao Avyàkrita
(nepromjenljiv), Avyakta (neispoljen), Màyà Íabala (podijeljen u razne dijelove) i tako dalje. U
svim Íàstrama navedeno je da je on Uzrok svih uzroka, Iskonska Tattva i Sachchidànand Vigraha.
Gdje su sve Karme zgusnute i gdje Ichchà Íakti (volja), Jéàna Íakti (inteligencija) i Kriyà Íakti
(akcija) stopljene u jedno, to se zove Mantra Hrãm, to je prva Tattva. Iz ovoga izlazi Àkàía, imajući
svojstvo zvuka, zatim Vàyu (zrak) sa svojstvom dodira, zatim vatra sa svojstvom oblika, zatim voda
sa svojstvom Rase, i konačno zemlja sa svojstvom mirisa. Punditi kažu da je zvuk jedino kvalitete
Àkàíe; zrak ima dva svojstva, zvuk i dodir, vatra ima tri svojstva, zvuk, dodir i oblik; voda ima četri
kvalitete, zvuk, dodir, oblik, okus; i zemlja ima pet kvaliteta, zvuk, dodir, oblik, okus i miris. Od
ovih pet izvornih elemenata, sveprožimajući Sïtra (konac ili nit) se pojavio. Ovaj Sïtràtman (duša)
zove se Linga Deha, obuhvačajaući unutar sebe sve Pràçe; ovo je fino tijelo Paramàtmana. I ono
što je u prethodnim crtama navedeno kao Avyakta ili Neispoljeno i u čemu se nalazi Sjeme Svijeta
te odakle je Linga Deha nastao zove se Uzročno tijelo (Kàraça tijelo) Paramàtmana. Nakon što je
bilo stvoreno pet izvornih elemenata, Paéchãkaraça procesom stovreni su grubi elementi. Proces
će sada biti objašnjen. O Girijà! Svaki od pet elemenata dijeli se u dva dijela; jedna polovina
svakoga dijela stavlja se na stranu, a druga polovina dijeli se dalje na četiri dijela. Jedna polovina
svakoga elementa dalje se spaja sa po jednom četvtinom svakog drugog elementa osim iste vrste i
tako se stvara grubi element. Pomoću ovih pet grubih elemenata nataje Kosmičko (Viràî) tijelo
koje se zove Grubo Božje Tijelo. Jéànendriye (organi stjecanja znanja) se pojavljuju iz Sattva Guçe
svakoga od ovih pet elemenata. Nadalje, Sattva Guçe svake od Jéànendriya sjedinjene postaju
Antaâ Karaçàni. Četiri su vrste ove Antaâ Karaçe, preme tome kakve su njihove funkcije. Kada je
uposlena u obavljanju Sankalpa (odluka), i Vikalpa (sumnji), ona se zove um. Kada je slobodna od
sumnji i kada jasno donosi odluke zove se Chitta; kada se jednostavno zaustavi na sebi u obliku
osjećaja Ja, zove se Ahamkàra. Iz Rajo Guçe svakoga od pet elemenata nastaju Vàk (govor), Pàçi
(ruke), Pàda (stopala), Pàyu (anus) i Upastha (oragni razmnožavaja). Nadalje, njihovi Rajo dijelovi
sjedinjeni aktiviraju pet Pràça (Pràça, Apàna, Samàna, Udànu i Vyàna). Pràça Vàyu boravi u srcu;
Apàna Vayu u rukama; Samàna Vàyu boravi u pupku; Udàna Vàyu boravi u grlu; i Vyàna Vàyu
boravi u cijelome tijelu. Moje fino tijelo (Linga Deha) nastaje iz sjedinjenja pet Jéànendriya, pet
Karmendriya (organi djelovanja), pet Praça, uma i Buddhija, ovih sedamnaest elemenata. I Prakêiti
koja boravi tamo podijeljena je u dva dijela; jedan je čista (Íuddha Sattva) Màyà i drugi je nečista
Màyà ili Avidyà sjedinjena s Guçama. Pod Màyà se misli Ona Koja štiti Svoje izbjeglice bez da ih
skriva. Kada se o ovoj Íuddha Sattvi, Màyi, misli kao o Vrhovnome Sopstvu, Ono se zove Ãívara.
Ova Íuddha Màyà ne skriva Brahmu, svoje prebivalište; stoga Ona poznaje sveprožimajućega
Brahmu i Ona je sveznajuća, svemoguća, Žena sviju i dodijeljuje Svoje naklonosti svima. Kada se o
Vrhovnome Sopstvu misli kao o Màyi ili Avidyi, On se zove Jãva. Ova Avidyà skriva Brahmu, Čija je
priroda Sreća; stoga je ovaj Jãva prirode velike bijede. I Ãívara i Jãva, utjecajem Vidye i Avidye,
imaju tri tijela i tri imena. Kada Jãva živi u uzročnome tijelu, on se zove Pràjana; kada živi u finome
tijelu, on se zove Tijasa; kada ima grubo tijelo, on se zove Viíva. Kada je Ãívara u uzročnome tijelu,
on se zove Ãía; kada je u finome tijelu, on je poznat kao Sïtra; i kada je u svome grubom tijelu,
poznat je kao Viràî.
Jãvine slave imanja (kako je spomenuto) tri vrste različith tijela i Ãívarine slave imanja
(kako je spomenuto) tri vrste kosmičkih tijela. Tako je Ãívara Gospod svih i iako je On uvijek
sretan i zadovoljan, ipak da bi udovoljio Jãvama i da bi im dao oslobođenje (Mokìu), On je stvorio
razne vrste svjetovnih stvari radi njihovih Bhoga (uživanja). Ovaj Ãívara stvara sve svjetove, tjeran
Mojom Brahma Íakti. Ja sam prirode Brahme; i Ãívara je u meni začet kao što je zmija zamišljena
u konopu. Stoga Ãívara mora ostati ovisan o Mojoj Íakti.
Ovdje završava Tridesetdrugo Poglavlje Sedme Knjige o Samospoznaji, riječima koje je
izgovorila Majka Svijeta u Mahàpuràçi Írã Mad Devã Bhàgavatam od 18.000 stihova od Maharìi
Veda Vyàse.
L
POGLAVLJE XXXIII.
H
1-19. Devã reče: "O Giriràja! Ovaj cijeli svemir, pokretni i nepokretni, stvorila je Moja
Màya Íakti. Ova Màya je začeta u Meni. U stvarnosti, ona nije drugačija ili odvojena od Mene.
Stoga sam Ja jedina Chit, Inteligencija. Ne postoji druga Inteligencija osim Mene. Gledano
praktički, ona je poznata pod raznim imenima kao Màyà, Vidyà; ali gledano s točke Brahmana,
takva stvar kao Màyà ne postoji; postoji samo jedan Brahman. Ja sam taj Brahma; prirode
Inteligencije. Ja stvaram ovaj cijeli svemir na ovome Nepromjenljivom Vječnom (nalik planini)
Brahmi (sastavljen /svijet/ od Avidye, Karme i raznih Samskàra) i u njega (svijet) ulazim prva kao
Pràça (životni dah) u obliku Chidàbhàìe. O Planino! Da ja u svijet ne uđem kao Dah, kako bi se
ovo rađanje i umiranje, napuštanje i ponovno uzimanje tijela za tijelom moglo protumačiti! Kao što
se jedna velika Àkàía naziva različito - Ghaîàkàía (Àkàía u zraku), Paîàkàía (Àkàía u tkanini ili
slici), tako se i ja pojavljujem na razne načine stavljajući ovu Pràçu na razna mjesta zbog Avidye i
raznih Anîahkaraça. Kao što sunčeve zrake nikad ne bivaju oskrvnjene osvjetljavajući razne stvari
na zemlji, isto tako ni ja nisam nikad oskrvnjena ulazeći u razne uzvišene i niske Anîahkaraçe
(srca). Neuki ljudi usmjeravaju svoj Buddhi i druge aktivnosti na Mene i kažu da je Àtman ČÖinitelj;
inteligentni ljudi to ne kažu. Ja boravim kao svjedok u srcima svih ljudi, ne kao Činitelj. O
Achelendra! Postoji mnogo Jãva i mnogo Ãívara zbog raznolikostima u Avidyi i Vidyi. Zapravo je
Màyà ona koja se pretvara u ljude, životinje, i razne druge Jãve; i Màyà je ta koja se pretvara u
Brahmu, Viìçua i druge Ãívare. Kao što se jedno prožimajuće Nebo (Àkàía) zove Mahàkàía
Ghaîàkàía (bivajući okružen ćupovima), tako se Jedan Sveprožimajući Paramàtmà zove
Paramàtmà, Jivàtmà (bivajući okružen Jãvama). Kao što je Màya tek naizgled stvorila mnogo Jãva,
isto tako ona je i tek naizgled stvorila mnogo Ãívara. O Planino! Ova Avidyà i ništa drugo uzrok je
razlika u Jãvama, stvarajući razlike u njihovim tijelima, Indriyama (organima) i umovima. Nadalje,
zbog razlike u trima Guçama i njihovim potrebama (zbog razlike između Sàttvičnih, Ràjasičnih i
Tàmasičnih želja), Màyà se također pojavljuje različito. I njihove razlike uzroci su različitih Ãívara,
Brahmà i drugih. O Planino! Ovaj je cijeli svijet isprepleten u Meni; Ja sam Ãívara boraveći u
uzročnim tijelima; Ja sam Sutràtman, Hiraçyagabraha koji boravi u finim tijelima i Ja sam Viràî,
boraveći u grubim tijelima. Ja sam Brahmà, Viìçu i Maheívara; Ja sam Brahmã, Vaiìçavã i Raudrã
Íakti. Ja sam Sunce, Mjesec, Zvijezde; Ja sam životinje, ptice, Chàçáàle i Ja sam Lopov. Ja sam
okrutni lovac; Ja sam krjeposne uzvišena osobe i Ja sam žensko, muško, i hemafrodit. U ovo nema
sumnje. O planino! Gdje god ima nešto, vidljivo ili čujno, tamo Ja uvijek boravim, unutar i vani.
Nema ničega pokretnog niti nepokretnog što može postojati bez Mene. Ako bi bilo nečeg takovog,
to je onda kao sin neplodne žene. Ovaj se svijet ne može poojaviti bez temelja. I Taj Temelj je Moje
Postojanje. Drugačije ne može biti."
20. Himàlaya reče: "O Devã! Ti si milostiva prema meni, stoga ja želim vidjeti Tvoj Viràî
oblik u Četvrto Dimenzionalnome Prostoru."
21-41. Vyàsa reče: "O kralju! Čuvši riječi Giriràje, Viìçu i druge Deve rado su ga podržali.
Tada je Devã, Božica Svemira, znajući za želje Deva, pokazala Svoj Vlastiti Oblik Koji ispunjava
želje Bhakta, Koji je povoljan i koji je prema Bhaktama kao Kalpa Vrikìa. Oni su vidjeli Njen
Najviši Viràî Oblik. Satyaloka je smještena na najvišem dijelu i Njena je glava; Sunce i Mjesec
Njene su oči; strane svijeta Njene su uši, Vede su Njene riječi; Svemir je Njeno srce; zemlja su
Njene slabine; Bhuvarloka Njen je pupak; zviježđa su Njeni buti; Mahàrloka Njen je vrat; Janarloka
je Njeno Lice; Taparloka Njena je glava, smještena ispod Satyaloke; Indra i Deve i Svarloka Njene
su ruke; zvuk je Njeno čulo sluha; Aívini blizanci Njen su Nos; miris je organ mirisa; vatra je
unutar Njena lica; dan i noć su kao Njena dva krila. Četveroglavi Brahmà Njene su obrve; voda je
Njeno nepce; sok iz njega je Njen organ okusa; Yama, Bog Smrti, Njeni su lijepi zubi; naklonjenost
su Njeni mali zubi; Màya je Njen osmjeh; stvaranje Svemira Njeni su kosi pogledi; skromnost je
Njena gornja usna; žudnja je Njena donja usna; nepravičnost su Njena leđa. Prajàpati je Njen organ
stvaranja; oceani su Njena crijeva; planine su Njene kosti; rijeke su Njene krvne žile; i stabla su
dlake Njena tijela. O kralju! Mladost, djevičanstvo i starost Njeno su prijatno držanje (pri hodu),
položaji ili putevi (kojima se ide); oblaci su Njene lijepe kose; dva sutona Njena su odjeća; Mjesec
je um Majke Svemira; Hari je Njena Vijnàna Íakti (snaga znanja); i Rudra je Njena sveuništavajuća
snaga. Konji i druge životinje Njene su slabine; niže oblasti Atala, itd. Njene su niže oblasti od
Njenih bokova do stopala. S očima široko otvorenim od čuda, Deve su počele promatrati Njen
Kosmički (Viràta) oblik. Tisuće vatrenih zraka zračilo je iz Njena oblika; Njenim usnama Ona je
počela lickati cijeli Svemir; dva reda zubiju počeli su stvarati grozne zvukove; vatra je izlazila iz
Njenih očiju; u Njenim se rukama vidjelo različito oružje; i Bràhmaçi i Kìattriye postali su hrana
tog Užasnog Božanstva. Tisuće glava, očiju i stopala vidjeli su se na tom obliku. Milion Sunaca,
Milion bljeskova munja, izmiješali su se tamo. Očima, srcu i umu Ta je Strašna, Užasna pojava
izgledala izvandredno. Tako su je Deve gledale i počele jecati od užasa i zaprepaštenja; njihova su
srca drhtala i oni su se našli u nesvijesti. Ideja "Ovdje je Devã, naša Majka i Zaštitnica" smjesta je
iščezla iz njihovih umova. U tom trenutku Vede koje su se nalazile s četiri Devãne strane, otklonile
su nesvijest Deva i opet ih učinili svjesnima. Besmrtnici su tada dobili izvrsne Vede; održivši
sabranost, počeli su hvaliti Majku Svijeta i pjevati joj hvalospjeve s riječima koje su im zastajale u
grlu uslijed osjećanja i sa suzama ljubavi koje su tekle iz njihovih očiju.
42-53. Deve su govorile: "O Majko! Oprosti nam naše greške. Zaštiti nas, nas jadne, koji
smo nastali od Tebe. O Zaštitinice Deva! Povuci Svoj gnjev; mi smo veoma prestrašeni videći ovaj
Tvoj Oblik. O Devã! Mi smo obični besmrtnici; koje molitve mi možemo ponuditi Tebi! Ti Sama ne
znaš koje su granice Tvojih snaga; kako onda mi, koji smo rođeni poslije Tebe, možemo poznavati
Tvoju veličinu. Nakloni Tebi, Ženi Svemira! Nakloni Tebi prirode Praçave Om; Ti si Jedna Koja je
u svim Vedàntama dokazana kao stvarna. Nakloni Tebi, oblika Hrãm! Nakloni Tebi, Sopstvu sviju,
iz Koje su nastali Vatra, Sunce, i Mjesec i od Koje su nastale sve ljekovite biljke. Nakloni Devã,
Kosmičkome Božanstvu, Sopstvu u svima, iz Koje su potekle sve Deve, Sàdhye, životinje, ptice i
ljudi. Neprestano se klanjamo Velikome Obliku, Mahà Màyi, Sopstvu sviju, iz Koje su potekli
životni dah Pràça, Apàna, žito i pšenica i Koja je izvor asketizma, vjere, istine, uzdržavanja i pravila
što raditi i što ne raditi pod trenutnim okolostima. Sedam Pràça, sedam Loka, sedam Plamenova,
sedam Samidhija, sedam Nuđenja Vatri potekli su od Tebe. Nakloni Tebi, Velikome Sopstvu u
svima. Nakloni Univerzalnome Obliku Božanstva Svemira odakle su potekli svi oceani, sve planine,
sve rijeke, sve ljekovite biljke i sve Rase (okusi). Klanjamo se tom Viràî Obliku, Velikome Sopstvu,
Mahà Màyi, iz Koje su nastala žrtvovanja, žrtveno mjesto i Dakìiçe (naknade za one koji vrše
žrtvovanja) i Rik, Yayu i Sàma Vede. O Majko. O Mahà Màyo! Klanjamo se Tvome prednjem dijelu,
Tvome stražnjem dijelu, Tvojim objema stranama, Tvome vrhu, Tvom podnožju i svim Tvojim
stranama. O Devã! Budi dovoljno milostiva da povučeš ovaj Tvoj Izvanredni Strašni Oblik, i pokažeš
nam Tvoj Lijepi Ljupki Oblik."
54-56. Vyàsa reče: "O kralju! Majka Svijeta, Ocean milosti, videći Deve tako prestrašene,
povukla je Svoj Zastrašujući Kosmički Oblik i pokazala Svoju veoma lijepu pojavu, ugodnu svijetu.
Njeno je tijelo postalo blago i nježno. U jednoj ruci držala je omču, a u drugoj zašiljeni štap. Dvije
druge ruke pravile su znakove odbacivanja svih strahova i spremnost dodijeljivanja blagodati.
Njene su oči zračile zrakama milostivosti; Njeno lice bilo je ukrašeno lijepim osmjesima. Ovo je
veoma razveselilo Deve i oni su Joj se poklonil spokojna uma."
Ovdje završava Tridesettreće Poglavlje Sedme Knjige o Devãnu Viràî Rïpa obliku u Mahà
Puràçi Írã Mad Devã Bhàgavatam od 18.000 stihova od Maharìi Veda Vyàse.
L
POGLAVLJE XXXIV.
H
1-22. Devã je tada rekla: "O Deve! Vi uopće niste vrijedni vidjeti ovaj Moj Čudesni
Kosmički Oblik. Gdje ste vi! i gdje je ovaj Moj Oblik. Moja je naklonost prema vama Bhaktama ta
zbog koje sam vam pokazala ovaj Moj čudesni Oblik. Bez Moje Milosti nitko ne može vidjeti Ovaj
Oblik; proučavanje Veda, Yoga, darovi, Žrtvovanja, suzdržavanja ili bilo koje druge Sadhane posve
su nesposobni da Ovaj Oblik učine ikome vidljivim. O kralju planina! Slušaj sada moja stvarna
uputstva. Veliko Sopstvo jedina je Vrhovna Stvar u ovome svijetu Màye (illuzija). On (Ono) je taj
koji pod različitim Upàdhijima činitelja i uživatelja (učinaka) vrši različite funkcije koje vode
Dharmi (pravičnost) i Adharmi (nepravičnost). Zatim on ide u različite maternice i proživljava
zadovoljstvo ili bol prema njegovoj Karmi. Zatim nadalje prema težnjama koje se tiču ovih rođenja
on se upošljava u različitim funkcijama i opet dobiva različita tijela i proživljava različita
zadovoljstva i boli. O najbolji među planinama! Ovim rađanjima i umiranjima nema prekida; to je
nalik redovitome radu sata; to nema početka i nastavlja se odvijati bez kraja. Neznanje ili Avidyà
Uzrok je ove Samsàre. Iz ovoga nastaje želja, a od toga slijedi djelovanje. Stoga bi ljudi trebali
učiniti sve što mogu da se oslobode ovoga neznanja. O kralju planina! Što više reći do toga nego da
se Cilj života postiže kada se uništi neznanje. Jãva postiže najviši cilj kada postigne oslobođenje za
života. I Vidyà (znanje) je jedina stvar koja je sposobna i vješta u uništavanju ovoga neznanja. Kao
što tama ne može otkloniti tamu, tako je Karma urađena iz neznanja samo neznanje; i takav rad ne
može uništiti neznanje. Tako nije podesno za očekivati da ova Avidyà može biti uništena obavljajući
radnje. Djelovanja su posve uzaludna. Zbog ove Karme Jãve neprestano idu za čulnim užicima.
Privrženost nastaje iz ove želje; pogreške se lako uvuku i tada od ove neuke privrženosti događaju
se velike nesreće. Stoga bi svaki čovjek trebao uraditi sve što je moguće da bi zadobio ovu Jéànu
(znanje). I pošto je u Írutijima također naređeno da bi čovjek trebao raditi (i pokušati živjeti
stotinu godina) također je uputno obavljati i poslove. Nadalje Írutiji objavljuju da konačno
oslobođenje dolazi od Znanja, stoga bi čovjek trebao postići Jéànam. Ako se ovo oboje zajedno
slijede tada poslovi postaju blagotvorni i podupiru Jéànam. Stoga bi Jãve trebale sprovoditi oboje.
Drugi kažu da je ovo nemoguće zbog njihovih proturječnih priroda. Čvorovi srca se oslobađaju
Jéànom, Karmom se još više stežu. Kako se oni onda mogu pomiriti! Oni su tako suprotni. Tama i
svjetlo ne mogu zajedno postojati, tako i Jéànam i Karma ne mogu zajedno postojati. Zato bi čovjek
sve Karme trebao obavljati što bolje može kako je naređeno u Vedama dok ne zadobije
Chittaíuddhi (pročišćenje čovjekova srca i uma). Karme bi trebalo obavljati dok se ne pojave Íama
(kontrola unutrašnjih organa čula), Dama (kontrola vanjskih organa čula), Titikìà (snaga da se
podnesu vrućina i hadnoća i druge dvojnosti), Vairàgyam (nezainteresiranost za svijet), Sattva
Sambhava (pojavljivanje čiste Sattva Guçe u čovjekovu srcu). Nakon što dođe do ovoga, Karma se
za ovoga čovjeka prekida. Tada bi čovjek od Gurua (Duhovnog Učitelja), koji je svladao svoja čula,
koji je učen u Írutijima, privržen Brahmi (sprovodeći Yogijsko jedinstvo s Brahmom), trebao
pimiti nivo Sannyàse. On bi mu trebao prići sa nepatvorenom Bhakti. Bez ikakve lijenosti, dan i
noć trebao bi obavljati Íravaçam Mananam i Nididhyàsanam (slušanje, mišljenje i duboko
shvatanje) kazivanja Vedànte. Stalno bi trebao razmišljati o značenju Mahàvàkyama Tat Tvam Asi.
Tat Tvam Asi znači Ti si To; to potiče jedinstvo između Vrhovnoga Sopstva (Brahme) i
Utjelovljenoga Sopstva (Jãvàtmà). Kada se ovo jedinstvo shvati, pojavljuje se neustrašivost i čovjek
zadobiva Moju prirodu. Prije svega on bi trebao pokušati shvatiti (rasuđivanjem) ideju koju prenosi
ta rečenica. Rfječju Tat misli se na Mene, prirode Brahmana; riječju Tvam misli se na Jãvu,
utjelovljeno Sopstvo i riječ Asi upućuje, nesumnjivo, na jedinstvo između ovo dvoje. Dvije riječi Tat
i Tvam očigledno se ne mogu smatrati istima, jer izgleda da prenose suprotna značenja (Tat
sadržavajući u sebi svemogućnost, sveprisutnost i ostale univerzalne kvalitete i Tvam sadržavajući
u sebi nesvemogućnost i ostale kvalitete ograničene prirode). Tako da bi se uspostavilo jedinstvo
između ovo dvoje, čovjek bi trebao usvojiti Bhàgalakìmanà i Tyàgalakìmanà.
Bilješka: Bhàgalakìmanà - vrsta Lakìmanà ili sekundarna upotreba riječi kojom ona
djelomično gubi i djelomično zadržava svoje osnovno značnje što se također zove
Jahadajahallakìaçà. Tyàga Lakìmanà - sekundarna upotreba riječi kojom ona djelomično gubi
svoje osnovno značenje).
23-40. Vrhovno Sopstvo je Svijest Brahme, obdareno sveznanjem, itd. i Utjelovljeno Sopstvo
je Ograničena Svijest Jãve, i td. Ostavljajući na stranu dodatke njih oboje, mi uzimamo Svijest, kada
su te dvije stvari identične dolazimo Brahmi. Sada će biti naveden primjer da bi se pokazalo što je
Bhàgalakìaçà i Tyàgalakìàçà. To je taj Devadatta znači da je Devadatta viđen prije i Devadatta
viđen sada jedna te ista osoba ako zanemarimo prošlo i sadašnje vrijeme i uzmemo u obzir samo
Devadattino tijelo. Ovo grubo tijelo nastaje iz Paçchãkrita grubih elemenata. On je boravište
uživanja plodova njegove Karme i podložno je bolesti i umiranju. Ovo tijelo je svo Màyà; stoga ono
zapravo ne postoji. O Gospode planina! Znaj da je ovo grubi Upàdhi (ograničenje) Moga stvarnog
Sopstva. Pet Jéànendriya (organi čula), pet Karmendriya (organi djelovanja), Pràça, Vàyui, um i
Buddhi (intelekt), svi oni, ovih sedamnaest tvore fino tijelo, Sïkìma Duhu. Tako kažu Punditi. Ovo
tijelo Vrhovnoga Sopstva stvoreno je od Apanchãkrita pet izvornih elemenata. Putem ovoga tijela
bol i zadovoljstvo osjećaju se u srcu. Ovo je drugi Upàdhi Atmana. Ajéàna ili Iskonsko Neznanje,
bez početka i neopisivo, treće je tijelo Àtmana. Znaj da je ovo Moj treći Upàdhi. Kada se svi ovi
Upàdhiji povuku, ostaje samo Vrhovno Sopstvo, Brahman. Unutar ova tri gruba i fina tijela, pet
tijelâ, Annamaya, Pràçanamya, Vijéanamaya i Ànandamaya uvijek borave. Njihovim odricanjem
postiže se Brahmapuchcha. To je Brahma i Moja priroda također. To je cilj Vedàntinih riječi Ne to,
Ne to. Ovo Sopstvo nije rođeno niti umire. (Ali ono ostaje stalno, iako nije rođeno.) Ovo Sosptvo je
nerođeno, vječno, vjekovno. Ono nije ubijeno, kada tijelo biva ubijeno. Ako ga netko želi ubiti ili
misli ono je ubijeno, to jednostavno nije istina. Ovaj Àtman, finiji od najfinijega, veći od najvećega,
boravi u pećini (Buddhi) Jãva. Onaj čije je srce pročiščeno i koji je slobodan od Sankalpa i Vikalpa
(sumnji i mentalnih senzacija), poznaje ga i njegovu slavu te je van dometa žalosti i nevolja. On u
ovome Àtmanu i Buddhiju vidi kočijaša, ovo tijelo opaža kao kočiju, i um kao uzde. ÖČula i njihovi
oragani su konji i objekti uživanja su njihovi ciljevi. Mudraci objavljuju da Àtman sjedinjen s umom
i organima čula uživa u raznim stvarima. Onaj koji je neprofinjen, nepažljiv i uvijek nečist, ne
spoznaje svoga Àtmana; umjeto toga on je zarobljen u ovome svijetu. Onaj koji je profinjen, obziran
i uvijek čist doseže svoj Cilj, spoznaje Najviše Sopstvo; i nikad više ne proživljava ponovni pad. Taj
čovjek, čiji je kočijaš sposobnost razlikovanja, i koji svoja čula drži pod svojom vlašću čvrsto držeći
uzde svoga uma, u stanju je preći Ocean Samsàre i zadobiva Moje Najviše Boravište prirode
vječnoga Postojanja, Inteligencije i Blaženstva. Tako bi čovjek uvijek trebao duboko meditirati na
Mene da bi spoznao prirodu Sopstva putem Íravanama (slušanja), Mananama (mišljenja)
spoznajući vlastito sosptvo čistim srcem.
41-44. Kada je stalnom praksom, kako je perethodno spomenuto, čovjekvo srce spremno za
Samàdhi (stapanje s Duhom), točno prije toga, on bi trebao razumjeti značenje odvojenih slova u
temeljnoj Mantri Mahàmàye. Slovo Ha znači grubo tijelo i slovo Ra znači fino tijelo, slovo à znaöči
uzročno tijelo; točka iznad polukruga sloga OM (!) je Moje četvrto Turãya stanje. Tako
meditirajući na različita stanja, inteligentni bi čovjek također trebao meditirati na prethodno
spomenute tri Vãje u Kosmičkome tijelu i zatim bi trebao postići jedinstvo između dvoje (sebe i
Boga). Prije ulaska u Samàdhi, nakon veoma pažljivoga razmišljanja o svemu rečenome, čovjek bi
trebao zatvoriti svoje oči i meditaraiti na Mene, Vrhovno Božanstvo Svemira, Sjajnoga i
Samosjajućega Brahmu.
43-50. O Vođo planina! Okončavši sa svim svjetovnim željama, slobodan od ljubomore i svih
drugih zala, čovjek bi trebao (stalnom praksom Pràçàyàme), prema pravilima Pràçàyàme učiniti
jednake Pràçu (udah) i Apànu (izdah) Vàyue i s nepodijeljenom predanošću rastvoriti grubo tijelo
(Vaiívànara) na koje upućuje slovo Ha u finome tijelu Taijasi. Taijasa tijelo, slovo Ra je u pećini
gdje nema buke (u Suìumçà pećini). Nakon toga on bi trebao rastvoriti Taijasu, Re, u Uzročnome
tijelu Ã. zatim bi trebao rastvoriti Uzročno tijelo Pràjéu à u Turãya stanje Hrãm. Zatim bi trebao ići u
oblast gdje nema niti govora niti stvari o kojima bi se govorilo, koja je posve van dvojnosti, tu
Akhaçáa Sachchidànandu i meditirati na Najviše Sopstvo usred vatrenoga Plamena Svijesti. O
kralju planina! Tako bi ljudi ovakvom meditacijom trebali ostvariti jedinstvo između Jãve i Brahme i
vidjeti Mene i Moju Prirodu. O Gospode planina! Tako čvrsto odlučan inteligentni čovjek, praksom
ove Yoge vidi i ostvaruje prirode Moga Najvišega Sopstva i smjesta uništava Neznanje i sve radnje
koje proizlaze iz njega.
Ovdje završava Tridesetčetvrto Poglavlje Sedme Knjige o Znanju, Konačnome Oslobođenju
u Mahà Puràçi Írã Mad Devã Bhàgavatam od 18.000 stihova od Maharìi Veda Vyàse.
L
POGLAVLJE XXXV.
H
1. Himàlaya reče: "O Maheívarã! Sada mi reci o Yogi i o svim njenim Amgama
(udovima) koja daje znanje u Vrhovnoj Svijesti tako da ja, obavljajući je prema tim uputstvima,
mogu spoznati moje Sopstvo."
2-10. Írã Devã reče: "Yoga ne postoji na Nebesima; niti ona postoji na zemlji ili nižim
oblastima (Pàtàla). Oni koji su vješti u Yogi kažu da je Yoga spoznaja jedinstva između Jãvàtme i
Paramàtme. O bezgriješni! Šest je neprijatelja ovoj Yogi i to su: požuda, gnjev, pohlepa, neznanje,
taština i ljubomora. Yogiji postižu Yogu kada su u stanju uništiti ovih šest neprijatelja prakticirajući
vrijednosti Yoge. Yama, Niyama, Àsana, Pràçàyàma, Pratyàhàra, Dhàraçà, Dhyàna i Samàdhi osam
su udova Yoge. Yama uključuje (1) Ahimsu (nepovrijeđivanje, neubijanje), (2) istinoljubivost, (3)
Asteyam (odustajanje od krađe kako umom tako i djelom), (4) Brahmacharyu (seksualna
apstinencija), (5) Dayu (samilost prema svim bićima), (6) poštenje, (7) opraštanje, (8) čvrstoću,
(9) umjerenost u jelu i (10) čistoću (vanjsku i unutrašnju). Ovih je tako deset. Niyama također
uključuje deset kvaliteta i to: (1) Tapasyu (strogosti i pokora) (2) zadovoljstvo (s onim što se ima),
(3) Àstikya (vjera u Boga, Vede, Deve, Dharmu i Adharmu), (4) milostinja (u dobre svrhe), (5)
obožavanje Boga, (6) slušanje Siddhànta (postojećih izjava) Veda, (7) Hrã ili skromnost (ne
činjenje ničega šüto bi bilo nereligiozno ili prijekora vrijedno), (8) Íraddhà (vjera u činjene dobrih
djela koja se odobravaju), (9) Japam (tiho ponavljanje Mantre, Gàyatrã ili čitanje Puràça) i (10)
Home (dnevna nuđenja u svetu vatru). Pet je vrsta Àsana (položaja) koje se preporučuju i to su:
Padmàsan, Svastikàsan, Bhadràsan, Vajràsan i Viràsan. Padmàsan se radi tako da se obje noge
prekriže, stopalo lijeve noge stavi se na desnu bedru i obrnuto. Desnom rukom oko leđa treba
uhvatiti nožne prste desne noge i lijevom rukom isto tako oko leđa treba uhvatiti nožne prste lijeve
noge. Leđa trebaju biti uspravna i treba sjediti udobno. Yogiji ovo savjetuju (i ovim se čovjek može
uzdignuti u zrak).
Bilješka: Prema nekima ne treba rukama ići oko leđa već iha samo ukrstiti i staviti na
bedre.
11-20. Stavite tabane potpuno ispod bedara, držite tijelo uspravno i sjedite udobno. Ovo se zove
Svastikàsan. Bhadràsan se radi tako da se pete udobno stave na dvije strane ispred genitalija te se
rukama uhvate koljena i udobno se sjedi. Yogiji ovo veoma vole. Vajràsan (dijamantski položaj) se
radi tako da se stopala stave na dvije bedre i da se prsti ruke kao i ruke postave ispod bedara i
sjedi se udobno. Viràsan se radi tako da se sjedi na butima držeći desno stopalo ispod desne bedre
i lijevo stopalo ispod lijeve bedre i sjedi se udobno uspravna tijela.
Udahnimo zrak Iáom (kroz lijevu nosnicu) dok brojimo Om šesnaest puta, zatim ga
zadržimo u Suìumni dok brojimo Om šezdesetčetiri puta i zatim ga polako izdahnimo kroz Pingalà
Nàái (desnu nosnicu) dok brojimo Om trideset dva puta. (Prvi proces zove se Pïraka, drugi
Kumbhaka i treći se zove Rechaka). Oni učeni u Yogi ovo zovu jedna Pràçàyàma. Čovjek bi ovu
Pràçàyàmu trebao redovito i predano obavljati. Na samome početku treba pokušati s brojem
dvanaest, tj. treba brojiti Om dvanaest puta i zatim postepeno povečavati broj na šesnaest i tako
dalje. Dvije su vrste Pràçàyàme i to su Sagarbha i Vigarbha. Sagarbha Pràçàyàma je ona koja se
obavlja s ponavljenjem Iìîa Mantre i Japam i meditacijom. Vigarbha Pràçàyàma je ona kada se
samo ponavlja Om i nijedna druga Mantra. Kada se ova Pràçàyàma redovito obavlja, prvo se
pojavljuje znojenje i to se zove niži oblik; kada se pojavljuje drhtanje, to je srednji oblik; a kada se
tijelo izdiže u zrak, to je najbolja Pràçàyàma. (Stoga bi onaj koji obavlja ovu Pràçàyàmu istu trebao
raditi dok se ne uspije dignuti u zrak.)
21-30. Sada dolazi Pratyàhàra. Čula spontano putuju prema svojim objektima, kao da nema
nikoga da ih obuzda. Njihovo obuzdavanje i odvračanje od objekata na koja su se usmjerila zove se
Pratyàhàra. Držati Pràça Vàyu na nožnim prstima, petama, koljenima, bedrama, krstači, genitalnim
organima, pupku, srcu, vratu, grlu, mekome nepcu, nosu, između obrva, i na vrhu glave, na ovih
dvanaest mjesta, zove se Dhàraçà. Koncentracija uma na unutarnju svijest i zatim meditacija na
Iìîa Devatu untar Jãvàtme jest Dhyàna. Samàdhi je spoznaja jedinstva Jãvàtme i Paramàtme. Ovo
kažu mudraci. Dvije su vrste Samàdhija, (1) Samprajéàta ili Savikalpak i (2) Nirvikalpak. Kada su
ideje Znalac, Znanje i Stvar koja se zna odvojene u svijesti, a um ipak osjeća jednoga Akhaçáa
Sachchidànanda Brahmu, to se zove Samprajnata Samàdhi; a kada ovo troje nestanu i jedan
Brahma ostane, to se zove Asamprajnàta Samàdhi). Tako sam ti sada opisala Yogu s njenih osam
udova. O Planino! Ovo tijelo sastavljeno od pet elemeneta, i s Jãvom obdarenim s esencijom Sunca i
Mjeseca, i Vatrom i Brahmom u njemu kao jednim te istim, nazvano je Viíva. U tijelu čovjeka ima
350.00 Nàáija; među njima deset njih je glavnih: Nadalje od njih deset, tri su istaknuta. Najčuveniji
i prvi među njima je Suìumnà, prirode Mjeseca, Sunca i Vatre, smješten u središtu kičmene
možine (šireći se od dna kralješnice do Brahmaradhre na vrhu u glavi gdje izgleda kao procvijetali
Dhustïra cvijet). Lijevo od Suìumne je Iáà Nàáã bijele boje izgledajući kao Mjesec; ovaj Nàáã je
prirode Sile, nektaru nalik; Desno od Suìumne je Pingalà Nàáã, muške prirode; on predstavlja
Sunce. Suìumnà obuhvaća prirodu svih Tejasa (vatri) i predstavlja Vatru.
31-41. Unutrašnjost Suìumne je Vichitrà ili Chitriçã Bhïlingam Nàáã (oblika paukove
mreže) u sredini koje borave Ichchà (volja), Jéàna (znanje) i Kriyà (djelovanje) Íakti, sjajeći kao
milioni Sunaca. Iznad je smještena Hrãm, Màya Vãja Haràtmà s Ha i Chandravindu predstavljajući
zvuk (Nàda). Iznad ovoga je Plamen, Kula Kuçáalinã (Vatrena Zmija) crvene boje, takoreći pijana.
Van Nje je Àdhàra lotos žute boje dimenzije četiri znamenke uključujući četiri slova; va, ía, ìa i sa.
Yogiji meditiraju na ovo. U njegovu središtu je šesterostruki prostor (Pãîham). Ovo se zove
Mïlàdhàra jer je ovo temelj i podržava svih šest lotosa. Iznad ovoga lotosa je Svàdhiìîhàna Chakra,
vatrena, zračeći sjajem nalik dijamantu, imajući šest latica, uključujući ovih šest slova; ba, bha, ma,
ya, ra, la. Riječ sva znači Param Lingam (nadmoćni muški simbol). Zato mudraci ovo zovu
Svàdhiìîhàn Chakram. Iznad nje je Maçipura Chakram boje munje u oblacima, veoma vatrena; ona
ima deset latica, uključuje ovih deset slova: áa, áha, ça, ta, îha, áa, áha, ça, pa, pha. Lotos sliči
posve rascvjetalu biseru; stoga se on zove Maçipadma. Ovdje borvi Viìçu. Iznad ovoga je Anàhata
Padma s dvanaest latica predstavljajući dvanaest slova ka, kha, ga, gha, èa, cha, chcha, ja, jha, ãya,
îa i îha. Usred je Bànalingam, sjajući kao Sunce. Ovaj lotos emitira zvuk Íabda Brahmu, bez da bez
podražaja; stoga se on zove Anàhata lotos. On je izvor sreće. Ovdje boravi Rudra, Najviša Osoba.
42-43. Iznad ovoga nalazi se Viíuddha Chakra sa šesnaest latica, uključujući šesnaest slova
a, à, i, ã, u, ï, ri, êi, lri, lrã, e, ai, o, au, am, aâ. Ona je boje dima, veoma sjajna, i smještena u vratu.
Ovdje Jãvàtmà vidi Paramàtmu (Najviše Sopstvo) i biva pročišćen; stoga se ona zove Viíuddha.
Ovaj čudesni lotos zove se Àkàía.
Iznad ovoga između obrva nalazi se lijepa Àjéà Chakra s dvije latice uključujući dva slova,
ha i kìa. U ovome lotosu boravi Sopstvo. Kada osobe dođu ovdje, one vidu sve i poznaju
sadašnjost, prošlost i budućnost. Ovdje čovjek prima zapovjedi od Najvišega Božanstva (tj. ovo
sada trebaš uraditi i td.); stoga se ova Chakra zove Àjéà Chakra.
46-47. Iznad ovoga nalazi se Kailàía Chakra; iznad nje je Rodhiçã Chakra. O ti dobrih
zavjeta! Tako sam ti rekla sve o Àdhàra Chakrama. Istaknuti Yogiji kažu da je dalje iznad toga
Vindu Sthàn, sjedište Vrhovnoga Božanstva s tisuću latica. O najboji među planinama! Tako sam ti
otkrila najbolju stazu koja vodi ka uspjehu u Yogi.
48. Sada slušaj koja je naredna stvar koju treba uraditi. Prvo Pïraka Pràçàyàmom usmjeri
um na Mulàdhàra lotos. Zatim tim Vàyuem, između anusa i genitalija zgrči i probudi Kula
Kuçáalinã Íakti tamo.
49. Zatim probudi Lingame (sjajni Svayambhu Àdi Lingam) u prethodno spomenutim
Chakrma i zajedno s time prenesi srce sjedinjeno sa Íakti u Sahasràru (lotos s tisuću latica). Zatim
meditiraj kako je Íakti tamo sjedinjena sa Íambhuom.
50-51. Iz seksualnog odnosa Íive i Íakti, vrsta nektara soka, nalikujući crvenoj boji stvara
se u Vindu Chakri. Taj nektar Radosti, mudri Yogiji daju da Màyà Íakti, koja daje uspjeh u Yogi,
pije; zatim udovaljavujući svim Devama u šest Chakra s nuđenjima toga Nektara, Yogi vraća Íakti
nazad u Mïlàdhàra Lotos.
52. Tako svakodnevno obavljajući ovo, sve prethodno spomenute Mantre nesumnjivo će
uroditi plodom.
53-54. I čovjek će biti oslobođen Samsàre, ispunjenom starošću i smrću i td. O Gospode
planina! Ja sam Majka Svijeta; Moji posvećenici zadobit će sve Moje osobine; u to nema sumnje. O
dijete! Ja sam ti tako opisala izvrsnu Yogu, držanje Vàyua (Pavana Dhàraça Yoga).
55. Slušaj sada od Mene o Dhàràçà Yogi. Temeljito usmjeravanje srca na Moju Vrhovnu
Izvornu Silu, Koja prožima sve strane svijeta, države i svo vrijeme, brzo čovjeka vodi ka jedinstvu
Jãve i Brahme.
56-58. Ako čovjek ovo brzo ne uradi, zbog nečistoće srca, onda bi Yogi trebao preuzeti ono
što se zove Avayava Yoga. O Glavni među planinama! Sàdhaka bi trebao usmjerti svoje srce na
Moje nježne ruke, stopala i niže udove jedno po jeddno i pokušati slvadati svako od ovih mjesta.
Time bi njegovo srce trebalo biti pročišćeno. Zatim bi on svoje srce trebao usmjeriti na Moje Cijelo
Tijelo.
59-62. Praktikant mora ponavljati Japam i obavljati Home dok njegov um ne nestane u
Meni, Mojoj Svijesti. Praksom meditacije na Mantru, stvar koju treba spoznati (Brahma) pretvara
se u znanje. Znaj za sigurno da je Mantra neplodna bez Yoge i da je Yoga neplodna bez Mantre.
Mantra i Yoga su dva nepogrešiva sredstva da se spozna Brahma. Kao što se ćup u mračnoj sobi
vidi uz pomoć svjetiljke, tako je ovaj Jãvàtmà, okružen ovom Màyom, vidljiv Paramàtmi (Najvišem
Sosptvu) pomoću Mantre. O najbolji među planinama! Tako sam ti opisala Yogu s njenim Açgama
(udovima). O ovim stvarima upustva bi trebao primiti iz usana Gurua; inače milioni Íàstra neće biti
u stanju pružiti ti stvarnu spoznaju značenja Yoge.
Ovdje završava Tridesetpeto Pogavlje Sedme Knjige o Yogi i Mantra Siddhiju u Mahà
Puràçi Írã Mad Devã Bhàgavatam od 18.000 od Maharìi Veda Vyàse.
L
POGLAVLJE XXXVI.
H
1-4. Írã Devi reče: "O Himàlayo! Tako učinivši sebe predanim Yogi prethodno
spomenutim metodama i sjedeći u Yoga položaju, čovjek bi s nepodjeljenom predanošću trebao
meditirati na Moju Brahma Prirodu. Slušaj kako se postiže znanje Bezobličnog Postojanja i
Neuništivog Brahmana. On je prisutan blizu, u stvari krečući se čak u srcima svih bića. On je
dobro poznati Najviši Cilj. Znaj da sve, bilo to budnost, sanjanje, ili spavanje, sve što se kreće, diše
ili trepće, sve se nalazi u Njemu. On je viši od postojanja i nepostojanja; viši od Mudrosti; On je
najviši Objekt hvaljenja svih bića. On je veličanstven, manji od najmanjega i u Njemu se nalaze
svjetovi i njihovi Vladari. On je neuništivi Brahman. On je Stvoritelj (Život), Otkrovitelj Svetoga
Znanja (govor) i Sveznajuć (Svemirski Um). Ovo je Istina. On je Besmrtan, O Saumnya! Znaj da je
On meta koju treba pogoditi.
5-6. Uhvati Mistično Ime kao da je ono luk, i znaj da je Brahman cilj kojega treba pogoditi.
Na ovo veliko oružje (Om), postavi strijelu (um) zašiljenu meditacijom. Povuci se od svih vanjskih
objekata, i uma upijenog u ideju o Brahmanu, pogodi cilj; jer znaj, O Saumya! Da jedino Neuništivi
treba biti Meta. Veliko Ime Om je luk, um je strijela, i za Brahmana se kaže da je meta. Nju treba
pogoditi čovjek čije su misli usredsređene (na cilj), jer on tada ulazi u metu.
7. U Njemu su satkana nebesa, međuprostori, i također um s čulima. Znaj da je On Podrška
sviju, Àtman. Ostavi sve druge riječi (kao i obožavanja drugih božanstava). Ovaj (Àtman) je
utočište Besmrtnikâ.
8-9. Kao paoke na osovini točka, u Njemu su pričvršćeni kanali života (Nàdiji); On je ovaj
(Àtman) Koji prožima srce, i Svojom vlastitom slobodnom voljom On se ispoljava na različite
načine (kao Viíva, Taijasa, itd., u stanjima budnosti, spavanja, itd.); i također kao Pràjéa u stanju
bez sna. Meditiraj na Àtmana kao Om (punoga povoljnih kvaliteta Koji je glavna meta Veda) da bi
postigao znanje o Paramàtmanu, Koji je iznad Prakêiti i Írã Tattve. Tvoje blagostanje sastoji se od
takvog znanja.
10. Na Onoga koji posjeduje svu Mudrost kao i svo Znanje, Čija se Veličina na taj način
ispoljava u svjetovima, treba meditirati kao na Àtmana koji boravi u Eteru, u
četverodimenzionalnome prostoru, u sjajućem gradu Brahmana (Srcu). On je Kontrolor uma i
Vodič čula i tijela. On stanuje u gustome tijelu, kontrolirajući srce. Njega, Àtmana, kada se
ispoljava kao Blaženi i Besmrtan, mudri vide kroz čistoću svojih srca.
11. Kada se ugleda Njega Koji je Najviši (ili kada Najviši pogleda na Jãve), okovi Jãva bivaju
sasječeni, veze Lingadeha i Prakêiti su otklonjene, posljedice svih njihovih radnji iščezavaju.
12. Brahman (zvan Siíumàram) slobodan od svih strasti i dužnosti (ispoljava se u
vanjskome svijetu) u Kosmičkom Jajetu. To je neokaljano, najviše od svih Svjetala, to je ono što
poznavatelji Àtmana poznaju.
13. Sunce ne sjaji u Njegovoj prisutnosti niti mjesec niti zvijezde (jer je Njegovo svjetlo jače
od Njihovih, u tom Sjaju oni se doimaju tamni, kao svjetlo voštanice na Suncu). U Njegovoj
prisutnosti ne sjaje niti munje, i mnogo manje ova vatra sjaji tamo. Kada On sjaji sve sjaji Njegovim
sjajem; Njegovo svjetlo otkriva (pokazuje) sve.
14. Vječno slobodan jedino je ovaj Brahman. On je na Zapadu, Istoku, Sjeveru i na Jugu,
Zenitu i u Nadiru. Jedino Brahman postoji; On prožima sve smjerove. Jedino je ovaj Brahman koji
prožima sve stvaran. Jedino je Ovaj Brahman Potpun (koji postoji u svoj vječnosti). Ovaj Brahman
je Najbolji.
17. O Himàlayo! Znaj da sam Ja On i da je On Ja. Znaj da sam Ja tamo gdje boravi Moj Jéàni
(posvećenik).
18. Niti Ja boravim u ikojem svetom mjestu niti živim na Kailàíi niti u Vaikuçîhi niti na
nekome drugom mjestu. Ja boravim u lotosu srca Moga Jéànãja.
19. Blagoslovljeni čovjek koji jednom obožava Moga Jéànija zadobiva Koîi broj (milion)
plodova obožavanja Mene. Njegova obitelj biva pročišćena i njegova majka postaje blagoslovljena.
Onaj čije je srce razrijeđeno u sveprožimajućoj Svijesti Brahme, pročišćava cijeli ovaj svijet. U ovo
nema sumnje.
20. O najbolji među planinama! Sada sam ti rekla sve što si me pitao o Brahma Jéàni. Ništa
nije preostalo da ti još rečem.
21. Ovu Brahma Vidyu (znanost o Brahmi) treba prenijeti samo najstarijem sinu, onome
koji je predan i dobroga karaktera i koji je nadarem dobrim osobinama kako je naznačeno u
Íàstrama, i nijednoj drugoj osobi.
22. Onaj koji je potpuno predan svome Iìîa Devi i koji je jednako predan svome Guruu,
njemu bi uzvišeni Muniji trebali prenijeti ovu Brahma Vidyu.
23. Uistinu, onaj koji savjetuje ovu Brahma Vidyu, Bog je Osobno; nitko mu se ne može
odužiti.
24. Onaj koji rađa čovjeka u Brahmanu nesumnjivo je nadmoćniji od običnoga oca; jer
rođenje koje daje otac biva uništeno; ali rođenje u Brahmi koje daje Guru nikad ne biva uništeno.
25. Írutiji kažu, nikad nemoj naškoditi Guruu koji prenosi znanje o Brahmi.
26. U svim Siddhàntama (zaključcima) Íàstra, navedeno je da je Guru koji prenosi znanje o
Brahmi najbolji i najpoštovaniji. Ako se Íiva naljuti, Guru može spasiti; ali kada se Guru naljuti,
Íankara ne može spasiti. Tako bi Gurua trebalo služiti s najvišom pažnjom.
27. Stoga se Gurua mora služiti sa svom mogućom pažnjom; tijelom, umom i rječju i čovjek
bi mu uvijek trebao udovoljiti. Inače on postaje nezahvalan i ne postiže spasenje.
28. O najbolji među planinama! Veoma je teško steći Brahma Jéànu. Slušaj ovu priču! Muni
po imenu Dadhyam iz Atharavana obitelji otišao je Indri i molio mu se da mu dade Brahma Jéànu.
Indra je rekao: "Dat ću ti Brahma Jéànu, ali ako je preneseš ikome drugom, otkinut ću ti glavu."
Dadhyama se složio s ovim i Indra mu je dao Brahma Jéànu. Nakon nekoliko dana, dva su Aívina
došla Muniju i molili se za Brahma Jéànu. Muni im je rekao: "Ako vam dadem Brahma Jéànu,
Indra će mi odsjeći glavu." Čuvši ovo, dva su Aívina rekla: "Mi ćemo ti odsjeći glavu i ostaviti je
negdje i na tvoje ćemo tijelo pričvrstiti glavu konja." Poduči nas ustima konja i kada ti Indra
odsjeće tu tvoju glavu, mi ćemo ti vratiti tvoju prethodnu glavu." Kada su oni to rekli, Muni im je
dao Brahma Vidyu. Indra mu je zatim svojom munjom odsjekao glavu. Kada je glava konja bila
odsječena s njegova tijela, dva su je liječnika Deva zamijenili prvom glavom. Ovo je široko poznato
u svim Vedama.
O glavni među planinama! Onaj koji dobije ovu Brahma Vidyu postaje blagoslovljen."
Ovdje završava Tridesetšesto Poglavlje Sedme Knjige o Brahma Vidyi (Najvišem Znanju) u
Mahà Puràçi Írã Mad Devã Bhàgavatam od 18.000 stihova od Maharìi Veda Vyàse.
L
POGLAVLJE XXXVII.
H
1. Himàlaya reče: "O Majko! Opiši mi sada Tvoju Bhakti Yogu, kojom obični čovjek
koji je bez nepristranosti, s lakoćom postiže znanje o Brahmanu."
2-10. Devã reče: "O glavni među Planinama! Postoje tri staze, opće poznate, koje vode
konačnome slobođenju (Mokìi). To su Karma Yoga, Jéàna Yoga i Bhakti Yoga. Od ove tri, Bhakti
Yoga je najlakša u svakom pogledu; ljudi je mogu obavljati veoma uspješno bez da svome tijelu
pričinjavaju ikakvu bol, dovodeći njome um u savršenu koncentraciju. Nadalje, tri su vrste ove
Bhakti (predanosti) s obzirom na to koje su Guçe uključene. Onaj koji je ispunjen taštinom,
ljubomorom i gnjevom i koji me obožava da bi naudio drugima, njegov je Bhakti Tàmasiöčan.
Ràjasični Bhakti je onaj kada me netko obožava radi svoje dobrobiti i koji ne ide za time da naškodi
drugima. On u vidu ima neku želju ili cilj, slavu ili želi dobiti neki predmet uživanja i iz neznanja
misleći da je odvojen od Mene, obožava me s velikom predanošću. Nadalje, onaj je Bhakti
Sàttvičan kada me netko obožava radi pročišćenja svojih grijeha, i nudi mi učinke svih svojih
Karma, držeći da su Jãva i Ãívara odvojeni i znajući da to njegovo djelo odobravaju Vede i da ga zato
mora vršiti. Ovaj Sàttvični Bhakti je drugačiji od Vrhovnoga Bhaktija jer obožavatelji drže da su
odvojeni od Mene; ali ovaj Bhakti vodi Vrhovnome Bhaktiju. Ostala dva Bhaktija ne vode Parà
Bhaktiju (Vrhovni Bhakti ili Najviša nesebična Ljubav.)
11-20. Slašaj sada pažljivo o Para Bhaktiju. Onaj koji uvijek sluša Moje Hvale i ponavlja
Moje Ime i čiji um boravi uvijek, kao neprekidni tok ulja, u Meni, Koja sam riznica svih povoljnih
kvaliteta i Guça, taj je čovjek postigao Para Bhakti. Ali u njemu nema niti tračka ikojoj želji za
plodovima njegovih Karma; uistinu on ne želi Sàmãpyu, Sàrìîi, Sàyujyu i Sàlokyu i ostale oblike
oslobođenja! On postaje ispunjen predanošću samo prema Meni, obožava samo Mene; on ne
poznaje ništa osim služenja Mene i čak ne želi konačno oslobođenje. On ne napušta ovu ideju
Sevye (služenja) i Sevake (sluga koji služi). On uvijek, sa stalnom budnošću i potaknut osjećanjima
Vrhovne Predanosti, meditira na Mene; on ne misli da je odvojen od Mene već misli da je on
Bhagavatã. U svim bićima vidi Mene i voli me kao što voli sebe. On ne pravi nikavu razliku između
Jãva i Mene jer istu Chaitanyu vidi ispoljenu u svima. On se ne svađa s nikim jer je napustio sve
ideje odvojenosti; klanja se i obožava Chàçáàle i sve Jãve. On postaje ispunjen predanošću prema
Meni kada god vidi Moje mjesto, Moje posvećenike, i čuje moje Íàstre koje opisuju Moja djela, i
kada god meditira na Moje Mantre, postaje ispunjen najvišom ljubavlju; i iz ljubavi prema Meni sav
se ježi i suze neprestano teku iz oba njegova oka; on ponavlja Moje Ime i recitira Moja djela
glasom koji se guši osjećanjima ljubavi prema Meni.
21-30. O Gospode planina! On me obožava preöpun dubokih osjećanja kao Majku ovoga
Svemira i Uzrok svih uzroka. On obavlja dnevne i povremene dužnosti i sve Moje zavjete i
Žrtvovanja bez ispoljavanja škrtosti u trošenju novca u ove svrhe. On prirodno žudi za obavljanjem
Mojih proslava i posjećivanjem mjesta gdje se obavljaju Moje proslave. Opijen Mojom ljubavlju,
glasno pjeva Moje Ime i pleše, i nema ideju egoizma te je bez ideje svoga tijela, misleći da tijelo
nije njegovo. On drži da se Pràrabdha (ono urađeno u njegovim prethodnim životima) mora
dogoditi i zato nije uznemiren zaštitom svoga tijela i duše. Ova vrsta Bhaktija naziva se Para Bhakti
ili Najviša Predanost. Istaknuta ideja ovdje je ideja o Devã i tu nema mjesta za niti jednu drugu
ideju. O Planino! Onaj čije je srce stvarno ispunjeno takvom Para Bhakti ili Svekolikom Ljubavi
smjesta biva rastvoren u Moju Svijest. Najviši nivo ove predanosti i nepristrasnosti mudraci
nazivaju Jéàna (znanje). Kada se ova Jéàna pojavi, ciljevi Bhaktija i nepristrasnosti su ostvareni.
Zaista! On ide u Maçi Dvãpu kada se njegova Ahamkàra ne pojavi iznenada uslijed njegove
Pràrabdha Karme. O Planino! Taj čovjek tamo uživa u svim predmetima uživanja, iako bez želje za
time, i na kraju perioda, postiže spoznaju Moje Svijesti. Time on postiže Konačno Oslobođenje
zauvijek. Bez ove Jéàne, konačno oslobođenje je nemoguće.
31-33. Onaj tko u ovome tijelu u svome srcu dobije ovu Jéànu o Pratyak Àtmi, spoznaje Para
Brahmu; kada njegova Pràça napusti njegovo tijelo, on se više ne rađa. Írutiji kažu: "Onaj koji
spozna Brahmu, postaje Brahma." U logici Kanîha Chàmãkare (zlato na vratu), neznanje iščezava.
Kad znanje uništi ovo neznanje, on postiže potpuno znanje, željeni cilj, kada prepozna zlato na
svome vratu.
34-37. O najbolji među Planinama! Ova Moja svijest drugačija je od opažanih lonaca, itd.,
neopažene Màye. Čovjek koji napusti svoje tijelo bez postizanja Jéàne, iako je postigao Vaãràgyam
(odricanje), boravi u Brahma Loki jednu Kalpu. Zatim se on rađa u obitelji čiste povoljne obitelji i
opet obavljajući svoje navike Yoge, postiže Moju Svijest.
38-45. O kralju Planina! Ova se Jéàna pojavljuje nakon mnogih rođenja; ona se ne pojavljuje
samo jednim rođenjem; stoga bi čovjek trebao uraditi sve što može da dobije ovu Jéànu. Ako,
postižući ovo rijetko rođenje, čovjek ne dobije ovu Jéànu, znaj da je velika nesreća pala na njega.
Jer je ovo ljudsko rođenje veoma teško postići; a rođenje u Bràhmiçskoj obitelji još je rijeđe; k
tome, među Bràhmiçima, znanje Veda (Svijesti) izuzetno je rijetko. Postizanje šest osobina (koje
se smatraju za šest bogatstava), obuzdavanje strasti, i td., uspjeh u Yogi i dobivanje čistoga pravog
Gurua, sve je ovo veoma teško postići u ovome životu. O Planino! Zrelost i aktivnosti organa čula, i
pročišćenje tijela prema Vedskim ritualima su svi veoma teški za postići. Znaj nadalje da se
dobivanje želje za konačnim oslobođenjem postiže zaslugama stečenim u mnogim rođenjima.
Čovjekovo rođenje posve je uzaludno kada on postignuvši sve ove kvalifikacije ne učini sve što
može da bi dobio ovu Jéànu. Stoga bi čovjek trebao učiniti sve što može da bi postigao ovu Jéànu.
Tada, u svakome trenutku, on dobiva plodove Aívamedha žrtvovanja. U ovo nema sumnje. Kao što
Ghã (pročišćeni maslac) potencijalno boravi u mlijeku, isto tako Vijéàna Brahma boravi u svakome.
Stoga učini um štapom za mućkanje i uvijek mućkaj njime. Tada, znanje Brahme polako će biti
dobiveno. Kada dobije Jéànu, čovjek zadobiva blaženstvo; ovo kaže Vedànta. Tako sam ti ukratko
opisala, O kralju Planina! sve što si želio čuti. Što sada još želiš?"
Ovdje završava Tridesetsedmo Pogavlje Sedme Knjige o divoti Bhaktija u Mahà Puràçi Írã
Mad Devã Bhàgavatam od 18.000 stihova od Maharìi Veda Vyàse.
L
POGLAVLJE XXXVIII.
H
1-2. Himàlaya reče: "O Devã! Opiši mjesta na ovoj zemlji koja su istaknuta, sveta i
vrijedna za posjetiti i koja Ti najviše voliš. O Majko! Također nas posveti opisujući zavjete i
proslave koji su Tebi ugodni, i obavljanjem kojih ljudi postaju blagoslovljeni i sretni."
3-10. Devã reče: "O Himavanu! Sva mjesta na ovoj zemlji su Moja i sve bi ih trebalo posjetiti.
Svaki je trenutak prikladan za vršenje zavjeta i proslave. Jer Ja sam prirode prožimanja svakoga
trenutka; stoga, koje god se radnje obave u bilo kojem trenutku, one su ravne vršenju Mojih
zavjeta i obavljanju proslava. O kralju planina! Ipak ću ti sada iz ljubavi prema Mojim
posvećenicima nešto reći. Slušaj! U južnoj državi nalazi se veliko mjesto hodočašća po imenu
Kolhàpura. Tamo Devã Lakìmã uvijek boravi. Drugo je mjesto Màtripura na Sahyàdrã planini; ovdje
boravi Devã Reçukà. Treće je mjesto Tulajàpur; zatim mjesto Saptaíringa, znamenita mjesta
Hingule i Jvàlà Mukhã. Zatim su tu znamenita mjesta (od) Sàkambharã, Bhràmarã, Írãraktadantike i
Durge. Najbolje od svih mjesta je ono od Vindhyàchala Vàsinã, znamenita mjesta Annapurne i
izvrsni Kàéchãpur. Zatim dolaze mjesta Bhãme Devã, Vimale Devã, Írã Chandrale Devã iz Karçàîa, i
Kauíikãno mjesto. Zatim znamenito mjesto Nãlàmbe na vrhu Nãlàparvate, Jàmbïnadeívarãno
mjesto, i lijepa Írãnagara.
11-20. Znamenito mjesto Írã Guhye Kàlã, ustanovljeno u Nepalu, i ono od Írã Mãnàkìã Devã
ustanovljeno u Chãdamvaramu. Znamenito mjesto po imenu Vedàraçya gdje boravi Sundarã Devã;
zatim mjesto po imenu Ekàmvaram, i mjesto Bhuvaneívara pokraj Puruìottame gdja Ja uvijek
boravim kao Para Íakti Bhuvaneívarã. Čuveno mjesto Mahàlase, na jugu poznato po imenu
Mallàri; mjesto (od) Yogeívarã Varàt, i široko poznato mjesto Nãle Sarasvatã u Kini. Izvrsno mjesto
Bagale u Baidyanàthu, vrhunsko mjesto Maçidvãpa od Írimatã Bhuvaneívarã gdja Ja uvijek
boravim. Yonimaçáala Kàmàkhyà, Írimatã Tripurà Bhairavãno mjesto, najizvrsnije od svih mjesta
na ovoj zemlji, gdje Devã Mahà Màyà uvijek boravi. Na ovoj zemlji nema boljega mjesta od ovog.
Ovdje je Devã svakoga mjeseca u Njenoj mensturaciji i tu borave krjeposni ljudi. Ovdje sve Deve
borave u obliku planina koje nastanjuju izvrsne Deve. Mudraci kažu da su tamo sva mjesta prirode
Devã; nema boljega mjesta od ove Kàmàkhya Yonimaçáale. Puìkara, sveto mjesto, Gàyatrãno je
sjedalo; Chaçáikino mjesto je u Amareíi; i izvrsno Puìkarekìiçãno mjesto u Prabhàsi.
Lingadhàriçãno mjesto je u Naimiìàraçyi i Puruhatino mjesto u Puìkaràkìi; Rati boravi u Àsàáhã.
21-30. Daçáinã Parameívarã boravi u Chaçáamunáã. Bhïti boravi u Bhàrabhïti; i Nakule
Ívarã boravi u Nàkuli. Chandrikà boravi u Hariíchandri; Íànkarã u Írãgri; Triíïlà u Japeívari; i
Sukìmà u Àmràta Keívari. Íànkarã boravi u Ujjaini, Íarvàçã Madhyami mjestu, i Màrga Dàyini
boravi u svetoj Kedàra Kìettri. Slavna Bhairavã boravi u mjestu po imenu Bhairava; Mangalà u
Gayà Kìettri; Sthànupriyà u Kurukìettri; i Svàyambhuvã u Vimaleívari, Mahànandà u Attahàsi; i
Mahàntakà u Mahendri. Bhimeívarã boravi u Bhãmi; Bhavànã Íankarã boravi u Vastràpadmi; i
Rudràçã u Ardha Koîã. Viíalàkìã boravi u Avimukti; Mahàbhàgà boravi u Mahàlayi; Bhadrakarçã u
Gokarni; i Bhadrà boravi u Bhadrakarçaki; Utpalàkìã boravi u Suvarnàkìi; Sthàçvãíà u Sthàçu;
Kamalà u Kamalàyi; Chaçáà u Chhagalaçáaki, smještnoj na jugu blizu obale. Trisandhyà boravi u
Kuruçáali; Mukuîeívarã u Màkoîi; Íànáakã u Mandaleíi; Kàlã u Kàlanjari; Dhvani u Íankukarçi;
Sthïlà u Sthïlakeívari; i Parameívarã Hrillekhà boravi u lotosima srca Jéànija.
Bilješka: Ista bilješka kao i za 30. poglavlje vrijedi i za ovaj dio.
31-34. Prethodno spomenuta Devãna mjesta su sva najdraža Devã. Prvo treba čuti o
vrednotama ovih mjesta; zatim prema pravilima, ritualima i ceremonijama treba obožavati Devã. Ili,
O Planino! Sva sveta mjesta hodočašća postoje u Kàíãju. Devã uvijek boravi tamo. Osobe odane
Devã, ako posjete ova mjesta te obavljaju Japam i meditiraju na Devãna lotosova stopala, sigurno
postižu oslobođenje od okova ove Samsàre; u ovo nema sumnje. Ako bilo tko, ustavši ujutro,
ponavlja imena ovih mjesta, svi će njegovi grijesi odmah biti uništeni.
35-40. I ako netko, za vrijeme Íràddhe, pred Brahmiçima čita ova sveta Devãna Imena,
Mahà Pràça će pročistiti grijehe njegovih Pitrija u Mahàkàíi i oni će ostvariti njihov najviši cilj. O ti
dobrih zavjeta! Sada ću ti reći o zavjetima koje bi mušakarci i žene trebali pažljivo sprovoditi;
slušaj! Ananta Tritãyàkhya (zavjet), Rasakalyànã Vrata, i Àrdrànandakara Vrata tri su Vrate koje
treba sprovoditi u Tritãya (trećoj) Tithi. Zatim slijedi zavjet Petka, Kêiìça Chatrudaíã zavjeti, zavjet
Utorka, i večernji zavjet u sumrak. U ovome zadnjem zavjetu, Mahà Deva je navečer postavio Devã
na Àsan; i zajedno s ostalim Devama počeo je plesati pred Njom. U ovome se zavjetu nalaže post; i
tada navečer čovjek mora obožavati Devã, Davateljicu svih povoljnih stvari. Posebno svakih
četrnaest dana, ako se Devã obožava, Ona postaje veoma zadovoljna.
41. O Najbolji među planinama! Zavjet Ponedjeljka meni je prijatan; u njemu bi trebalo
obaviti obožavanje Devã i zatim bi objed trebalo uzeti noću.
42-43. Dva devetnoćna zavjeta po imeni Navaràtra treba slijediti, jedan na jesen i jedan na
proljeće. Oni su Meni veoma dragi. Onaj koji bez ikakva ponosa i ljubomore obavlja ove i ostale
Nitya Naimittik zavjete radi Moga zadovoljenja sigurno je moj posvećenik i veoma mi drag. On
sigurno dobiva Sàjujya Mukti sa Mnom.
44-46. O Nagaràja! Sveta (Dol) proslava u mjesecu Chait trećega dana svijetle polovice
Meni je veoma ugodna i svi bi je trebali obaviti. U mjesecu Àsàáhi u Paurçàmàsã Moji posvećenici
obavljaju Íayantosavu; Jàgaraçotsavu u Paurçamàsã u mjesecu Kàrtiki; Ratha Jàtru trećega dana
svijetle mjesečeve polovine u Àsàáhi; Damanotsavu u Chaitri. I Moju dragu proslavu u mjesecu
Íràvani i razne druge proslave.
47-49. Tijekom svih ovih proslava čovjek bi s radošću trebao gostiti sve Moje posvećenike, i
Kumàre (djevice), lijepo odjevene; i dječake, sve ih smatrajući kako su svi oni sâme Moje prirode.
Ne bi trebalo pokazati škrtost i Mene bi se trebalo obožavati cvijećem, i td. Onaj koji svake godine
pažljivo i predano slavi sve ove proslave blagoslovljen je i postiže svoj cilj i Meni je drag. O
Nagendra! Tako sam ti ukratko opisala sve zavjete Meni ugodne. Ova uputstva ne bi trebalo dati
onome koji nije učenik kao niti onome koji nije Moj posvećenik.
Ovdje završava Tridesetosmo Poglavlje Sedme Knjige o zavjetima i svetim Devãnim
mjestima u Mahà Puràçi Írã Mad Devã Bhàgavatam od 18.000 stihova od Maharìi Veda Vyàse.
L
POGLAVLJE XXXIX.
H
1. Himàlaya reče: "O Devã! O Maheívari! O Ti, Oceanu Milosti! O Majko Svijeta!
Sada mi potanko opiši kako obaviti Tvoje obožavanje, pravila i ceremonije."
2-20. Devã reče: "O kralju Planina! Sada ću ti opisati rituale i ceremonije i načine Moga
obožavanja koji su Meni ugodni. Slušaj pažljivo i s vjerom. Dvije su vrste obožavanja Mene i to su
vanjsko i unutrašnje. Nadalje, dvije su vrste vanjskoga obožavanja i to su Vedsko i Tàntričko.
Također ima dvije vrste Vedskoga obožavanja s obzirom na razliku u Mojim oblicima. Oni koji su
inicirani u Vedske Mantre obožavanje vrše prema Vedskim ritualima i ceremonijama i oni koji su
inicirani u Tàntričke Mantre obožavanje vrše prema Tàntričkim Mantrama. Onaj glupi čovjek
potpuno je uništen i ide u Pakao koji poznavajući tajne obožavanja iste ne sprovodi. Prvo ću ti
opsiati Vedsko obožavanje; slušaj! Moj najviš Oblik koji si vidio pred sobom, s bezbrojnim
glavama, bezbrojnim očima, bezbrojnim stopalima, i Prosvjetitelj Inteligencije svih Jãva, obdaren
svim snagama, Viši od Njavišega, Veoma Veličanstven, Njega obožavaj, klanjaj mu se i meditiraj na
Njega (taj Oblik). O Nagendra! Ovo je prvi oblik obožavanja koji ti opisujem. Tvojim kontroliranim
čulima, miran, sabrana uma, bez egoizma i taštine, i predan Njemu (tome Obliku), obavi mu
žrtvovanje, uzmi utočište u Njemu, gledaj ga unutar hrama u svome umu, i uvijek ponavljaj Njeno
Ime i meditiraj na To. S čvrstom se predanošću zaokupi sa Mnom, idejama o Meni i ugodi mi
obavljanjem žrtvovanja, strogostima i darovima. Mojm Milošću bez sumnje bit ćeš u stanju postići
Konačno Oslobođenje. Tko god je potpuno predan Meni, smatrajući me Najvišom, najistaknutiji je
među Bhaktama. Ja obećajem da ću ga sigurno osloboditi od ovoga oceana svijeta. O kralju
planina! Meditacija s Karmom i Jéàna s Bhaktijem čovjeka će odvesti Meni. Samo rad neće biti u
stanju čovjeka dovesti k Meni. O Himavanu! Iz Dharme nastaje Bhakti i iz Bhaktija nastaje Njaviša
Jéàna. Ono što je rečeno u Írutiju i Smriti Íàstrama Maharìiji smatraju Dharmom; i ono što je
napisano u ostalim Íàstrama, smatraju Dharmàbhàsom (Sjenka ili odraz Dharme). Iz Moje
sveznajuće i svemoguće Prirode nastale su Vede. Zbog toga jer u Meni nema neznanja, Vede nikad
ne mogu biti proglašene nevaljalim. Smritiji su nastali od značenja Veda; stoga su Smritiji i Puràçe,
koje su stvorili Manu i ostali Êiìiju, mjerodavni. Na nekim mjestima aludira se da postoje druge
Íàstre osim Veda indirektno misleći na Tantre. Premda se stvari vezane uz Dharmu u njima
spominju, budući su one (Tantre) očito suprotne Írutijima, Vedski Punditi ne prihvataju Tantre.
Ostali sastavljači Íàstra obilježeni su njihovim neznanjem; tako njihove riječi ne mogu biti
mjerodavne. Stoga se onaj koji želi konačno oslobođenje mora potpuno utaći u Vedama. Kao što se
podanici uvijek pokoravaju kraljevoj naredbi, isto tako, Íruti, Zapovijed Mene, Gospoda sviju,
čovjek nikad ne smije odbaciti.
21-30. Da bi zaštitila Moje Zapovijedi Ja sam stvorila kaste Bràhmaça i Kìattriya. Sve Moje
tajne nalaze se u Írutijima. Iz toga razloga, mudraci bi trebali poznavati i sprovoditi riječi Írutija. O
Planino! Kada Dharma (pravičnost) opadne i Adharma (nepravičnost) nadjača, tada se Ja
pojavljujem u svijetu kao Sàkambharã, Ràma, Kêiìça, i ostali. Stoga su Deve, zaštitnici Veda, i
Daitye, uništavatelji Veda, razvrstani (u svoje kategorije). Za one koji se ne ponašaju u skladu s
Vedama Ja sam stvorila mnoge paklove za njihove lekcije. Kada griješnici čuju za ove paklove oni
se izuzetno prestraše. Kralj bi iz svoga kraljevstva trebao protjerati te glupe osobe. S onima koji
odbacuju Vedsku Dharmu i utočište traže u drugoj Dharmi Bràhmiçi ne bi trebali razgovarati, niti
ih prihvačati u svoje vlastite loze niti se zajedno posluživati jelom. Postojeće Íàstre, suprotne
Írutijima i Smritijima, su sve Tàmasa Íàstre; Mahàdeva je sastavio Vàmu, Kàpàlak, Kaulake,
Bhairavu i slične Íàstre da bi opčinio ljude; to je jedini razlog zbog kojih ih je On sastavio. Oni
Bràhmaçi koji su bili spaljeni prokletstvima Dakìe, Íukre, Dadhãchi i koji su bili prognani sa staze
Veda, radi njihova je oslobađanja, korak po korak, Mahàdeva stvorio pet Àgama, Íaiva, Vaiìçave,
Íaure, Íàkta i Gànapatya Íàstre.
31-37. U tim Tantra Íàstrama nalaze se neki dijelovi koji su u skadu s Vedama dok su neki
dijelovi suprotni Vedama. Ako se Vedske osobe utaću u dijelovima koji su u skladu s Vedama oni
(ti dijelovi) ne mogu uzrokovati nikavu pogrešku u njima. Bràhmaçi nisu Adhikàriji (osoba od
autoriteta zadužena za dotičnu stvar, njen posjed, upravljanje, vlast) onih Tantričkih tekstova koji
su suprotni Vedama. One osobe koje ne naginju Vedama mogu biti Adhikàriji ovim potonjim
tekstovima. Stoga bi se Vedski Bràhmaçi trebali sa svom mogućom pažnjom utaći u Vedama i
učiniti da se Para Brahma prirode Jéàne ispolji unutar njih. Bez egoizma i taštine, ljubazni prema
svim bićima, srca potpuno predanim Meni i uposleni u izgovaranju Mojih mjesta, s ushićenom
predanošću, Saçyasini, Vànaprasthe, kućevlasnici i Bràhmachàriji trebali bi odustati od svih svojih
želja i utočište uzeti u Meni. Oni uvijek obožavaju Moj Viràt (Kosmički) oblik, udubljeni u Yogu po
imenu Aiívarya Yoga (Kosmička Yoga koja obrađuje božju Slavu, blagostanje). Ja prosvjetljujem
razumijevanje Suncem Moje Svijesti, i uništavam Tamu Neznanja onim osobama koje su uvijek
uposlene u obavljanju Yoge sa Mnom. U ovo nema sumnje. O Nagendra! Tako sam ti ukratko
opisala metode i prakse Vedske Pïje; sada ću ti govoriti o Tàntričkoj Pïji; slušaj pažljivo!
38-47. Na lik (božanstva), ili na čistom komadu tla, ili na Sunce ili Mjesec, u vodi, u Vàna
Lingi, u Yantri ili na komadu platna ili u lotosu srca, čovjek treba meditirati i obožavati Blaženu,
Veću od Najvećega, Devã, Koja stvara ovaj svemir sa Sattva, Raja i Tama Guçama, Koja je ispunjena
sokom milosti, Koja je u cvijetu mladosti, čija je boja crvena kao izlazeće Sunce, Koja je na prvome
mjestu, Čiji su svi udovi izuzetno lijepi, Koja je utjelovljeni osjećaj Ljubavi, Koja veoma osjeća
mentalne boli Svojih Bhakta, Koja, kada joj se udovolji, Sebe ispoljava pred Bhaktama, na Čijem
čelu neprestano sjaji lik Mjeseca, i Čije četiri ruke drže zašilöjeni štap, omču i pokazuju znakove
nalaganja neustrašivosti i spremnosti dodijeljivanja blagodati. Dok čovjek ne dobije pravo obaviti
unutrašnje obožavanje, trebao bi obavljati vanjsko obožavanje; njega ga se on nikad ne bi trebao
odreći. Obožavanje je unutrašnje kada se čovjekovo srce razrijedi u Para Brahmi, prirode
Univerzalne Svijesti. O Planino! Znaj da je Moja Svijest (Samvit) Moja Najviša Priroda bez ikakvih
ograničenja. Zato je dužnost ljudi da svoja srca, nesmetana od drugih utjecaja, stalno drže
pripojena ovoj Samvit. I da bi se oslobodio ovoga svijeta, čovjek sa srcem punim predanosti i
slobodan od ikoje Sankalpe ili želja, treba stalno meditirati na Mene, Svjedoka svega, Sopstvo sviju.
O najbolji među Planinama! Sada ću ti potanko opisati vanjski oblik obožavanja. Slušaj pažljivo!
Ovdje završava Tridesetdeveto Poglavlje Sedme Knjige o obožavanju Majke Svijeta u Írã
Mad Devã Bhàgavatamu, Mahà Puràçi od 18.000 stihova od Maharìi Veda Vyàse.
L
POGLAVLJE XL.
H
1-5. Devã reče: "Ustavši iz kraveta rano ujutro, čovjek treba meditirati na blistavi
lotos s tisuću latica, boje kamfora, na vrhu svoje glave. Onda bi se trebao sjećati svoga Írã Gurua,
veoma milostiva izgleda, lijepo okićenog s nakitom, s Njegovom Suprugom Íakti i trebao bi mu se
pokloniti i unutar sebe bi trebao ovako meditirati na Kuçáalinã Devã: "Ja uzimam utočište te
Najviše Íakti Kuçáalinã, prirode Najviše Svijesti, Koja se ispoljava kao Chaitanya dok se penje u
Brahmarandhru (rupica kroz koju duša izlazi u vrijeme smrti, pretpostavlja se da je na tjemenu) i
Koja je prirode nektara dok se vraća nazad u kanal Suìumnu." Nakon ovakve meditacije, čovjek bi
trebao meditirati na Moj Blaženi Oblik unutar Kuçáalinã Vatre smještene u Mulàdhàra Lotosu.
Zatim bi trebao ustati da obavi prirodne potrebe i td. i dovršiti Sandhyà Bandame i ostale dužnosti.
Najbolji među Bràhmiçima, tada bi radi Moga zadovoljenja trebao obaviti Agnihotra Homu i
sjedeći na svome Àsanu trebao bi obaviti Sankalp (čvrsto odlučiti) da obavlja Moju Pïju
(obožavanje).
6-10. Zatim bi trebao obaviti Bhïta Íuddhi (tjeranje zlih demona) i zatim Màtrikà Nyàsu.
Zatim bi trebao posložiti slova temeljne Mantre Màye i obaviti Hrãllekhà Màtrikà Nyasu. Ovdje bi
slovo Ha trebao postaviti na Mulàdhàru, slovo Ra na svoje srce i samoglasnik ã između svojih obrva
i Hrãm na vrh svoje glave. Zatim bi u lotosou svoga srca pročišćenog Pràçàyàmom trebao
meditirati na Veliku Devã, smještenu na pet sjedala Preta. O Planino! Brahmà, Viìçu, Rudra,
Sadàíiva i Ãívara su pet Preta smješteni pod Mojim stopalima.
11. Oni su prirode zemlje, vode, vatre, zraka i etera, pet elemenata i također prirode
Jàgrata (budnosti), Svapne (sanjanja), Suìuptija (stanja duboka sna), Turiye (četvrto stanje) i Atãta
Rïpe (peto stanje). Ali Ja, Koja sam prirode Brahme, uvijek sam iznad pet elemenata i pet stanja;
stoga je Moje sjedište uvijek na vrhu ovih pet snaga.
12. Ovako meditirajući na Mene i obožavajući me svojim koncentriranim umom, čovjek
zatim treba obaviti Japam (polagano ponavljanje Moga Imena). Nakon Japama plodove Japama
treba predati Meni. Zatim bi trebao postaviti Arghyu radi vanjskoga obožavanja.
13. Zatim bi obožavatelj trebao s Astra Mantrom Phat poprskati sve artikle za obožavanje
koji sa nalaze pred njim i pročistiti ih.
14-18. On bi trebao zatvoriti deset strana s Chhoîikà Mudrom i pokloniti se svome Guruu.
Njegovom dozvolom, trebao bi meditirati na vanjsko sjedalo, lijepi božanski oblik lotosa u svome
srcu i prizvati Božanstvo izvana i Pràça Patiìîhom smjestiti je na sjedalo i obaviti Àvàhanu, i s
dužnom joj predanošću ponuditi Arghyu (nuđenje zelene travke, riže, i td. kako se to radi u
obožavanju boga), Pàdyu (vodu za pranje nogu i stopala), Àchamanu, vodu za kupanje, par tkanine,
sve vrste ukrasa, mirise, cvijeće i ostale neophodne artikle i trebao bi obožavati božanstva
dvoritelje Yantre. Ako čovjek nije u stanju svakoga dana obožavati božanstva dvoritelje, mora ih
obožavati Petkom.
19. Među božanstvima dvoriteljima, čovjek mora meditirati na glavno najviše božanstvo
prirode Prabhe (prosvjetljenje) i misliti kako su Njenim zrakama tri svijeta prožeta.
20. Zatim bi trebao obožavati Bhuvaneívarã Devã, Glavno Božanstvo zajedno s ostalim
božanstvima, i to mirisom, cvijećem ugodna mirisa i Naivedyom i raznim ostalim ukusnim jelima.
21-22. On bi trebao recitirati Sahasranàma (tisuću imena) Stotru i Devã Sïkta Mantru Aham
Rudrebhih, i td., Sarve vai Devà Devã mupatasthuâ itd., Devã Atharva Íiro Mantru i zatim
Bhuvaneívarãnu Upaniìada Mantru, čuvene Mantre, i tako Mi udovoljiti.
23-24. Srca ispunjenog ljubavlju i ushićenjem svi bi me učestalo trebali zadoljavati sa
suzama ljubavi koje teku iz njihovih očiju i glasom koji se guši od osjećanja i plesom, muzikom i
pjevanjem i s cijelim tijelom ispunjenim radošću.
25. Moja je slava utemeljena u Veda Pàràyani i u svim Puràçama. Tako radi Moga
zadovoljenja, čovjek bi mi svakoga dana trebao sve svoje punuditi s cijelim svojm tijelom i recitirati
tekstove Veda.
26-27. Zatim, nakon dovršenja Homa žrtvovanja, čovjek bi trebao nahraniti Bràhmiçe,
mlade djevice prikladno odjevene, dječake i široke slojeve i siromašne, držeći da su svi oni tako
mnogo Devãnih oblika. Zatim bi se trebao pokloniti pred Devã Koja boravi u njegovu srcu i konačno
sa Samhàra Mudrom rastati se od prizvanoga Božanstva.
28. O ti dobrih zavjeta! Hrãllekhà Mantra (Hrãm) je prva među svim Mantrama; stoga bi
Moje obožavanje i sve ostale radnje trebao obaviti ovom Hrãllekhà Mantrom.
29. Ja se uvijek odražavam u ovom Ogledalu Hrãllekhà oblika; tako bilo što ponuđeno ovom
Mojom Hrãllekhà Mantrom takoreći je ponuđeno sa svim Mantrama. Zatim bi čovjek s ukrasima i
td. trebao obožavati Gurua, i sebe smatrati blagoslovljenim.
30-31. O Himavane! Onom koji obožava Bhuvaneívarã ništa nikad ne ostaje nedostupno.
Nakon napuštanja svoga tijela, on ide u Maçi Dvãpu, Moje Mjesto. On dobiva Devãn Oblik; i Deve
mu se stalno klanjaju.
32-45. O Mahãdhara! Tako sam ti opisala pravila obožavanja Velike Devã; razmotri ovo u
svim aspektima i obožavaj me prema tvojoj Adhikàri (pravu) i postići ćeš svoj Cilj. U ovo nema
sumnje. O najbolji među planinama! Ovu Devigãtà Íàstru ne bi smio reći onima koji nisu
posvećenici, onima koji su neprijatelji, i prepredenima. Ako netko otkrije tajne Gãte, to je kao
skidanje vela s grudiju majke; stoga ovo pažljivo drži tajnom držeći da je to veoma neophodno. Ovu
Devã Gitu trebalo bi predati učeniku, Bhakti, najstarijem sinu, i onome koji je dobroga karaktera, i
koji je dobro odjeven i predan Devã. O Planino! U vrijem Íràddhe (svečane pogrebne ceremonije u
čast preminulih predaka) onaj koji pred Bràhmiçima čita ovu Devã Gitu dobiva najviše mjesto
Pitrijâ (ili /i također/ njegovi Pitriji dobivaju najviše mjesto). Vyàsa reče: "Nakon što je ovo rekla,
Devã je tamo nestala. Deve su bile radosne i sebe su smatrali blagoslovljenima viđenjem Devã. O
Janamejaya! Haimavatã se zatim rodila u kući Himàlaye i bila je poznata po imenu Gaurã. Íankara,
Deva Devā, uzeo ju je za ženu. Njima se rodio Saáànana (Kàrtika). On je ubio Tàáakà Asuru. O
kralju! U vjekovna vremena, kada je ocean bio uzburkan, mnogi su dragulji bili dobiveni. U to
vrijeme Deve su usredotočenim umom pjevali hvalospjeve Devã da bi dobili Lakìmã Devã. Da bi
iskazala naklonost prema Devama, Ramà Devã se pojavila iz oceana. Deve su Lakìmã dali Viìçuu,
Gospodu Vaikuçîhe. Viìçu je zbog ovoga bio vema radostan. O kralju! Tako sam ti opisao Devãnu
Veličanstvenost i rođenje Gaurã i Lakìmã. Kada čovjek čuje ovo sve se njegove želje ispunjavaju. O
kralju! Ja sam ti opisao ovu tajnu. Pazi da je ne otkriješ nikom drugom. Ovo je tajna Gãte; zato je
pažljivo drži u tajnosti. O ti čista srca! Ja sam ti rekao ovu Božansku priču koja uništava grijehe
koju si ti želio čuti. Što još želiš čuti? Reci!"
Ovdje završava Četrdeseto Poglavlje Sedme Knjige o Vanjskome Devãnom obožavanju u
Mahà Puràçi Írã Mad Devã Bhàgavatam od 18.000 stihova od Maharìi Veda Vyàse.
Sedma Knjiga dovršena.
Írãmad Devã Bhàgavatam
Knjiga VIII
L
POGLAVLJE I.
H1-4. Janamejaya reče: "O Gospode! Ja sam čuo sve što si rekao o karakterima nalik
slatkome nektaru kraljeva Sunčevih i Mjesečevih dinastija. Sada mi milostivo opiši stvarnu Tattvu
Viràî Oblika Velike Devã i kako su je u svakoj Manvantari obožavali Vladari dotične Manvantare i
njeni Kraljevi. U kojem dijelu godine i na kojem mjestu, pod kojim okolnostima i u kojem obliku i s
kojim je Mantrama Devã bila obožavana? Ja sam veoma željan čuti o svemu ovome. O Guru! U
stvari opiši grube oblike Àdye Íakti, Devã Bhagavatã, da bi usmjeravanjem pažnje prema Njoj ja
imao snage shvatiti fine Devãne oblike i ostvariti najviše dobro na svijetu."
5-9. Vyàsa reče: "O kralju! Sada ću ti potanko opisati obožavanje Devã Bhagavatã koje vodi
blagostanju Cijeloga Svijeta; slušanje o ovomu ili sprovođenje istoga omogučava čovjeku da
zadobije najviše dobro. U drevna vremena, Devarìi Nàrada zapitao je Nàràyaçu o istoj ovoj stvari;
sada ću ti reći što je Bhàgavan, Objavljivač Yoga Tattve, savjetovao Nàradu. Jednom je snažni
Devarìi Nàrada, posjedovatelj Yogijski moćiju, i rođen od Brahmina tijela, putovao po cijeloj ovoj
zemlji da bi onda došao u utočište Êiìija Nàràyaçe. Odmorivši se za kratko, poklonio se Yogiju
Nàràyaçi i upitao ga ono što si ti sada upitao mene. Nàrada je rekao: "O Deva Deva Mahàdeva! O
Ti, Vjekovni Puruìa, Izvrsni!
7-9. O Sveznajući! O Ti, Držatelju Svemira! O Ti Koji si riznica dobrih kvaliteta i Kojega svi
hvale!
10-12. O Deva! Reci mi sada što je glavni uzrok ovoga Svemira; od koga je ovaj Svemir
postao? I kako on postoji? U kome on uzima utočište? Gdje on nestaje u vrijeme Pralaye? Gdje idu
sve Karme ovih bića? I znanje Čega zauvijek uništava Màyu, Uzrok svih Moha (iluzija)? Čije
obožavanje, koji Japam, i Čiju meditaciju u lotosu srca treba obavljati, čime se, O Deva! u srcu
pojavljuje znanje Paramàtmana, koje uništava neznanje, kao što tama noći biva uništena
pojavljivanjem izlazećega Sunca.
13. O Deva! Milostivo mi odgovori na ova moja pitanja na tako jasan način da neuke osobe
u ovoj Samsàri to mogu shvatiti i (uz pomoć toga znanja) preći ocean Samsàre."
14-15. Vyàsa reče: "Ovako zapitano od Devarìija, drevni Nàràyaça, Najbolji među
Munijima, veliki Yogi, spremno je odgovorio: "O Devarìi! Slušaj što ću ti sada reći o svim Tattvama
ovoga svijeta, poznavanjem čega smrtnik nikad ne pada pod utjecaj obmane toga istog svijeta.
16. O Dijete! Izvorni uzrok ovoga Svemira jest Devã Mahà Màyà; ovo je mišljenje Êiìija,
Deva, Gandharva, i drugih inteligentnih osoba.
17-23. U Vedama i ostalim Íàstrama napisano je da Devã Bhagavatã, Koju obožava cijeli
Svemir, stvara, održava i uništava Svemir utjecajem Njene tri Guçe. Sada ću ti opisati prirodu Devã,
Koju obožavaju Siddhasi, Gandharbe i Êiìiji, Čijim pukim prisjećanjem svi grijesi bivaju uništeni, te
se postiže konačno oslobođenje (Mokìu) kao i Dharma, Artha, i Kama. Snažni Svàyambhuva
Manu, Prvi, Íatrïpin muž, uspješan i Vladar svih Manvantara, svoga je Oca, bezgriješnoga
Prajàpatija Brahmu, obožavao s predanošću i zadovoljio ga i Praotac Lokâ, Hiraçyagarbha, Svome
je sinu rekao ovo: "Ti bi trebao obaviti izvrsno Devãno obožavanje. Njenom Milošću, O Sine, tvoj
posao stvaranja svjetova bit će uspješan." Čuvši ovo, Bibhu Svayambhuva Manu, utjelovljenje
Viràîa, velikim je strogostima obožavao Majku Svijeta. I svojom koncentriranom predanošću
zadovoljio je Devã Deveíã i počeo joj pjevati hvalospjeve, Prvorođenoj, Màyi, Íakti sviju, i Uzroku
svih uzroka."
24-36. Manu je govorio: "Ti si Brahmà, ocean Veda, Kêiìça, Lakìmãno obitavalište,
Puràndara. Ja ti se neprastano klanjam, Deveíi, Uzroku Màye, Uzroku ovoga Svemira. Ti držiš
Íaèkhu (školjku trubu), Chakru, Gadu, i td. u Svojim rukama i Ti boraviš u srcu Nàràyaçe; Ti si
utjelovljenje Veda, Majka Svijeta, Povoljna, Kojoj se klanjaju sve Deve, i Poznavatelj Triju Veda. O
Ti, nadarena svim snagama i slavom! O Mahàmàye! O Mahàbhàge! O Mahodaye!
(Samomanifestirana). Ti si bolja polovina Mahà Deve, i Ti radiš sve što je Njemu drago. Ti si
najvoljenija kravara Nande (u obliku Mahà Màye, kćer koja je skrila Kêiìçu i skliznula iz Kamsinih
ruku i vinula se u zrak), Ti pružaš mnogo zadovoljstva i povod si svih svečanosti; Ti uvijek
otklanjaš nevolje koje dolaze uslijed kuge itd.; Tebe obožavaju Deve. O Ti, povoljna Bhagavatã! Ti
si dobrobit svega inkarniranoga; Ti oplođavaš želje sviju do uspjeha! Ti si Ona u Kojoj svi uzimaju
utočište i Ti otklanjaš sve opasnosti; O Ti, trooka! Gaurã! Nàràyaçã! Nakloni Tebi. Ja se klanjam
tom oceanu svega sjaja i divote, bez početka i kraja, Jednoj Svijesti, u kojoj se ovaj beskonačni
Svemir pojavljuje i tamo ostaje isprepleten. Ja se klanjam Devã, Čiji Milostivi Pogled osposobljava
Brahmu, Viìçua i Maheívaru da obavljaju njihove odgovarajuće radnje stvaranja, održavanja i
uništenja Svemira. O Devã! Ti si Ona Jedina, Kojoj se svi klanjaju, jer je iz lotosa rođeni Brahmà,
prestrašen od strašnih Daitya, bio oslobođen jedino Tvojom vještinom. O Bhagavatã! Ti si
jednostavnost, slava, pamćenje, sjaj; Ti si Lakìmã, Girijà, kćer Himàlaya, Ti si Satã, Dakìina kćer; Ti
si Sàvitrã, Majka Veda, Ti si inteligencija sviju i Ti si uzrok neustrašivosti. Zato sam ja sada uposlen
u ponavljanju Tvoga Japama unutar moga srca, pjevanju Tvojih hvalospjeva i Tvome obožavanju. Ja
meditiram na Tebe i vidim Tvoj Oblik unutar moga srca i slušam Tvoje hvalospjeve. Budi milostivo
zadovoljna sa mnom, O Devã! Tvojom Slavom Brahmà je Objelodanitelj Četiri Vede, Viìçu je
Lakìmãn Gospod, Indra je Gospod svih Deva i tri svijeta; Varuça je Gospod voda, Kuvera Gospod
bogatstva, Yama Gospod mrtvih, Nairrita Gospod Ràkìasa, i Soma je Gospod elementa vode i
slavljen od tri svijeta. Zato, O Povoljna Majko Svijeta! Ja ti se neprestano klanjam."
37-42. Nàràyaça reče: "O dijete! Kada je Svayambhuva Manu, Brahmin sin, ovako pjevao
hvalospjeve Adyà Íakti Bhagavatã Nàràyaçã, Ona je bila zadovoljna i rekla mu: "O kralju, Brahmin
sine! Ja sam zadovoljna tvojim predanim obožavanjem i hvaljenjima; zato traži od Mene željenu
blagodat." Manu reče: "O Devã! Ako si Ti milostivo zadovoljna, učini to da moje stvaranje bude
dovršeno bez ikakve zapreke." Devã reče: "O kralju kraljeva! Mojim blagoslovom, tvoj rad stvaranja
bit će dovršen bez ikakve smetnje. I tvojom Punyom (zaslugama) kreacija će se neprestano
umnožavati. Onaj koji s predanošću bude čitao ovu Stotru (hvalospjev) koju si ti sastavio, dobit će
sinove, slavu i ljepotu u tri svijeta i na kraju će zadobiti Najviše Mjesto. Ljudi (koji budu čitali ovu
Stotru) će imati snage kojima se nitko neće moći suprostaviti i dobit će bogatstvo i žitarice, svagdje
će izvojevati pobjedu i sreću; i njihovi će neprijatelji biti uništeni." Nàràyaça reče: "O dijete! Devã
Bhagavatã Adyà Íakti Svayambhuvi Manuu je tako dodijelila željenu blagodat i smjesta je iščezla iz
njegova vidokruga. Tada se snažni Manu, dobivši ovako blagodat, ovako obratio svome ocu: "O
oče! Sada mi daj osamaljeno mjesto gdje mogu obožavati Devã sa žrtvovanjima i obavljati moj posao
stvaranja velikoga broja ljudi."
46-48. Čuvši ove sinovljeve riječi, Prajàpati, Gospod, dugo je mislio o ovoj stvari ovako:
"Kako bi ovaj posao trebao biti obavljen? Jao! Ja sam proveo beskonačno dugo vremena u ovome
radu stvaranja; ali do sada ništa nije urađeno. Jer je Zemlja, spremnica svih Jãva, zagnjurena pod
vodu i otišla dolje u Rasàtalu. Što sada uraditi! Ima samo jedna nada i to je Bhàgavan, Vjekovna
Osoba, pod Čijom sam ja naredbom uposlen u ovome radu stvaranja; ovaj će rad nesumnjivo biti
dovršen jedino ako mi on pomogne."
Ovdje završava Prvo Poglavlje Osme Knjige o opisu svjetova u Mahà Puràçi u Írã Mad Devã
Bhàgavatamu od 18.000 stihova od Maharìi Veda Vyàse.
L
POGLAVLJE II.
H
1-10. Nàràyaça reče: "O dijete! Pošto si ti svoja čula stavio pod kontrolu i svladao
požudu, gnjev, i td., i ostale neprijatelje, ti si sigurno zadobio pravo da čuješ ovu tajnu. Dok je
Brahmà ovako o ovome predmetu raspravljao s Marãchi i drugim Brahmarìijima i sa
Svayambhuva Manuom, tamo se iznenada, iz nosa meditativnoga Brahme, pojavio mladi vepar
(mladunče vepra) veličine samo jednoaga prsta. Mali vepar, koji se nalazio u zraku, ubrzo se, dok
su oni gledali u njega, za tren uvečao do veličine veoma velikoga slona, pružajući uistinu veoma
neobičan prizor. Videći ovo, Kumàre Sanaka, i td., Marãchi i ostalih Sedam Êiìija, i Stvoritelj
Brahmà bili su zatečeni čudom i Brahmà je počeo ovako raspravljati: "O! Ovaj mladi vepar
iznenada se pojavio iz Moga nosa; iako je on veoma malen, sigurno je ovo netko prerušen, i ovim
nas je učinio da se svi nađemu o oceanu čuda. Je li ovo nešto Božansko, Sàttvičke prirode
prerušeno u vepra? On je bio veličine palca, a sada je kao Planina Himàlaya? O! Je li ovo Bhàgavan,
Yajéa Puruìa?" Dok su oni ovako raspravljali, Bhàgavan, oblika vepra, počeo je stvarati glasne
zvukove, nalik kotrljanju planinskih oblaka u vrijeme Pralaye, odjekujući svim stranama. Brahmà i
Êiìiji tamo okupljeni na ovo su se veoma razveselili. Čuvši Ghurghura buku Vepra, njihovim je
nevoljama došao kraj i ljudi Janarloke, Taparloke, Satyaloke i sve Deve veoma radosni, tom su Adi
Puruìi, Bhàgavanu, sa svih strana počeli pjevati milozvučne hvalospjeve s Chhandama Rik, Yajus,
Sàma i Atharva Veda.
11-21. Čuvši njihove hvalospjeve, Bhàgavan Hari ih je milostivo pogledao i smjesta zaronio
u ocean. Kada je On ušao u vodu, ocean se veoma uznemirio uslijed žestokih udaraca Veprovih
dlaka, te je rekao ovo: "O Deva! Ti, uništavatelju nevolja onih koji u Tebi nađu utočište! Zaštiti me."
Čuvši ove riječi oceana, Bog Hari je na komade sasjekao sve vodene životinje i otišao dolje ispod
vode. Silovito svuda tražući, osjetio je zemlju po njenome mirisu. Gospod sviju, Bhàgavan Hari,
smjesta je otišao Njoj i spasio je podigavši je na svojim velikim zubima, Zemlju koja je bila
boravište svih bića. Kada se Bhàgavan Hari, Gospod svih žrtvovanja, uspeo sa Zemljom na vrhu
Njegovih zubiju, On je izgledao lijep kao slon koji s korijenom vadi i drži lotos s tisuću latica na
svojim kljovama. Kada je Bhàgavan ovako spasio Zemlju, podigavši je na Svojim zubima, Brahmà i
Indra, Gospod Deva, i snažni Manu, počeli su ga hvaliti ugodnim riječima. Brahmà je rekao: "O
Lotosooki! O Bhàgavane! Ti si svagdje pobjednik. O Ti, Uništavatelju patnji Bhakta! Tvojim
vještinama Ti si ponizio Nebo, boravište bogova sve do Satyaloke! Ti, Ostvaritelju svih želja! O
Deva! Ova zemlja lijepo sjaji na Tvojim zubima kao što lotos s tisuću latica, podignut s korijenjem
od strane bijesnoga slona, sjaji na njegove dvije kljove. O Bhàgavane! Ovaj Oblik, tj. taj od Tvoga
žrtvenog Vepra, sa Zemljom izgleda veoma lijepo kao što lotos izgleda lijepo na kljovama slona.
21-22. O Gospode! Mi se klanjamo Tebi, Stvoritelju i Uništavatelju svega; radi uništenja
Daitya Ti preuzimaš mnoge oblike; Ti obavljaš mnoge radnje koje pridonose Tvojoj Slavi. Mi se
klanjamo Tebi, Tvojoj prednjoj strani i pozadini. (Stvarno Ti nemaš niti prednju niti stražnju stranu.
Ti si svagdje.) Ti si Podržavatelj svih Nebesnika i Besmrtnika! Tvoje oči jednako sjaje svagdje.
23-24. O Deva! Tvojom snagom Ja sam odgojen i uposlen u poslu stvaranja i Tvojm
naredbom Ja u svakoj Kalpi stvaram ovaj Svemir. O Gospode Besmrtnika! U vjekovna vremena s
Tvojom pomoći ujedinjene Deve uzburkale su golemi ocean i prema njihovim su zaslugama dobili
pripadajuće udjele. O Hari! Indra, Gospod Deva, Tvojom Voljom i odredbom uživa u golemu
kraljevstvu Neba, Triloki. Sve Deve njega obožavaju.
26-27. Tako je Bog Vatre dobio svoju snagu gorenja i boravi u utrobama Deva, Asura, ljudi i
ostalih bića i prožima njihove utrobe, sve ih zadovoljavajući. Yama, Kralj Dharme, Tvojom je
odredbom Gospod južnih strana svijeta, on vlada Pitrijima i bivajući svjedok svih radnji Jãva,
propisno im dodijeljuje učinke tih radnji.
28-33. Naiêêita, Gospod Ràkìasa, svjedok svih radnji svih bića, iako je Yakìa, Tvojom je
naredbom uništavatelj svih prepreka posvećenika koji u Tebi uzmu utočište. Deva Varuça, Tvojom
naredbom, propisno je postao Gospod voda, i Vladar Loke (Dikpàla). Vàyu, Život sviju, nositelj
mirisa, Tvojom je naredbom postao Lokàpàla i Guru svemira. Kuvera, pokoran Tvojoj naredbi,
postao je Gospod Yakìa i Kinnara i posjeduje poštovani položaj kao ostale Lokapàle. Ãíàna, Koji je
uništavatelj svih Jãva, Tvojom je naredbom dobio Vlast nad stranom svijeta i hvale ga sve Rudre,
Deve, Gandharbe, Yakìe, Kinnare, ljudi i sva bića. O Bhàgavane! Mi se klanjamo Tebi, Gospodu
Svemira; nebrojene vidljive Deve su puki djelići Tvojih snaga."
34-38. Nàràyaça reče: "O dijete Nàrada! Kada je Brahmà, Stvoritelj i Praotac Loka, ovako
hvalio Adi Puruìu Bhàgavana, On je uputio dugi pogled prema njima, nudeći Svoju Slavu. Kada se
Bhàgavan, Žrtveni Vepar, uspinjao sa spašenom zemljom na Svojim zubima, strašni Hiraçyàkìa,
vođa Daitya, došao je pred Njega i prepriječio mu prolaz no Bhàgavan Viìçu ga je ubio žestokim
udracem Svoje toljage. Po Svome cijelom tijelu On je bio izmazan krvlju Daitye; i tako se uspeo iz
Rasàtale i postavio zemlju na vodu. Zatim je otišao u Svoje Vaikuçîha boravište. O dijete Nàrada!
Onaj koji predano sluša (čuje) o veličanstvenome Bhàgavanovu djelu i oslobođenju Zemlje ili čita o
tome, sigurno će biti oslobođen svih svojih grijeha i ide u najsvetije mjesto Viìçua, Gospoda sviju.
U ovo nema sumnje.
Ovdje završava Drugo Poglavlje Osme Knjige o podizanju Zemlje od strane Žrtvenoga
Vepra u Mahà Puràçi Írã Mad Devã Bhàgavatam od 18.000 stihova od Maharìi Veda Vyàse.
L
POGLAVLJE III.
H
1-23. Nàràyaça reče: "O Nàrada! Kada je Viìçu otišao u Vaikuçîhu, postavivši Zemlju
u odgovarajući položaj i ravnotežu, Brahmà se ovako obratio svome sinu: "O Moj snažni sine, O
Svayambhuva! Najbolji među onima koji su ispunjeni Tejasom (energijom) i Tapasom! Nastavi
sada s tvojim poslom stvaranja, onako kako misliš da je propisno, na ovoj zemlji, Podržavateljici
svih Jãva. I obožavaj Puruìu, Gospoda Žrtvovanja, prema podjeli mjesta i vremena, i sa svim
neophodnim materijalima raznih vrsta. Vrši Dharmu prema Íàstrama, i prema Varçi (različite
kaste) i Àírami (Bràhmacharya, i td.); ovako postepenim napredovanjem korak po korak na stazi
Yoge, tvoje će se potomstvo umnožiti. Začmi ljupke sinove i kćeri, dobroga glasa, vladanja,
skromnosti i ukrašene raznim drugim dobrim osobinama, kao što si ti; zatim udaj svoje kćeri kada
dođu u dob za udaju, za podesne osobe dobrih osobina i zatim potpuno učvrsti svoj um na
Izvrsnoga Puruìu Koji je uistinu Najbolji. O dijete! Sada idi i s predanošću služi Bhàgavana kako
sam te savjetovao; i sigurno ćeš postići ono što je teško obožavati i postići." Ovako savjetujući
svoga sina Svayambhuvu Manua, i uposlivši ga u poslu stvaranja, Gospod svih podanika, iz Lotosa
rođeni Brahmà, otišao je u svoje boravište. Kada je Brahmà otišao, naredivši svome sinu da stvori
potomstvo i podanike, Manu je to ozbiljno prihvatio u svoje srce i počeo je obavljati taj posao. U
odgovarajuće vrijeme dobio je dva sina po imenu Priyavrata i Uttanapada i tri ljupke lijepe kćere
nadarene raznim dobrim osobinama. Čuj imena tri kćeri. Prva kćer, pročiščavateljica svijeta, zvala
se Àkïti; druga Devahïti i treća je bila Prasïti. Prva kćer Àkïti bila je udana za Maharìi Ruchija;
druga za Prajàpatija Karddamu; i treća je bila udana za Prajàpatija Dakìu. Znaj da su sva bića ovoga
svijeta nastala od ove zadnje kćeri. Slušaj sada o potomstvu ove tri kćeri i njihovih Maharìija.
Maharìi Ruchiju, kroz Àkïtinu maternicu rodio se jedan sin po imenu Yajéa; on je dio Bhàgavana
Àdi Puruìe Viìçua; od Maharìi Karddame, kroz Devahïtinu maternicu, rodio se Bhàgavan Kapila
Deva, čuveni tvorac Íànkhya Íàstre; i kroz Prasïtinu maternicu, od Prajàpatija Dakìe, rodile su se
samo neke kćeri; znaj da su Deve, ljudi, životinje i ptice svi stvoreni od strane ovoga Prajàpatija
Dakìe. Ovi potomci bili su prvi obznanjivači u radu stvaranja. U Svayambhuva Manvantari, snažni
Bhagavàn Yajéa, uz pomoć Deva po imenu Yàma, od napada Ràkìasa spasio je majčina Oca
Manua; i veliki Gospod Yogija, Bhàgavan Kapila, neko je vrijeme ostao u njegovu Àíramu i
njegovoj je majci Devahïti dao duhovna uputstva, sposobna da smjesta unište Avidyu (neznanje),
te je izložio svoju Íànkhya Íàstru, veliki rad o Duhovnoj Filozofiji i posebnu Dhyàna Yogu u svim
potankostima te je konačno otišao u Samàdhi u Àíram Pulahe gdje veliki Deva Sàmkhyàchàrya živi
sve do danas. O! Ja se klanjam velikome Yogàchàryi, Bhàgavanu Kapili Devã, Ostvaritelju svih
želja, prisjećanje Čijega Imena osposobljava Yogija da s lakoćom shvati značenje Sàmkhya Jéàne.
Onima koju slušaju (čuju) ili čitaju ovu svetu priču o potomstvu Manuovih kćeri grijesi smjesta
bivaju uništeni. O dijete! Sada ću ti opisati potomstvo sinova Svayambhuva Manua. Slušaj pažljivo!
Slušanje ovoga omogućuje čovjeku da uđe na najviše mjesto. Sada ću ti opisati povijest o potomstvu
onih koji su utemeljili te Dvãpe (otoke), Varìe (države) i oceane radi blagostanja i sreće svekolike
kreacije. Slušaj!
Ovdje završava Treće Pogavlje Osme Knjige o opisu obitelji Manua u Írã Mad Devã
Bhagavatamu, Mahà Puràçi od 18.000 stihova od Maharìi Veda Vyàse.
L
POGLAVLJE IV.
H
1-28. Êiìi Nàràyaça reče: "Priyavrata, najstariji Svayambhuvin sin, uvijek je služio
svoga oca i uvijek je bio istinoljubiv. On je za ženu dobio kćer Prajàpati Viíva Karme, izuzetno
ljupku i lijepu Barhiìmatã, koja je ličila na njega, bila nadarena skromnošću, dobrom naravi i
raznim drugim osobinama. On je začeo deset sinova, veoma duhovnih i sposobnih i jednu kćer po
imenu Ïrjaìvatã. Ova je kćer bila najmlađa od sviju. Imena deset sinova su sljedeća: (1) Àgnãdhra,
(2) Idhmajibha, (3) Jajéabàhu, (4) Mahàvãra, (5) Rukmaíukra (Hiraçyaretà), (6) Ghritapriìîha, (7)
Savana, (8) Medhàtithi, (9) Vãtihotra i (10) Kavi. Ime Agni bilo je pridano svakome od ovih imena.
Od ovih deset, tri sina Kavi, Savana i Mahàvãra su bili nezainteresirani i ravnodušni prema svijetu.
U pravodobno vrijeme, oni su postali krajnje nesmetani od svih želja i bili su učeni u Àtmavidyi
(poznavanje Sopstva). Oni su svi bili Ïrdharetà (neprestane čistoće; koji svladavaju svoje strasti) i
spremno su se predali Paramahansa Dharmi. Priyavrata je od svoje druge žene imao tri sina,
Uttamu, Tàmasu i Raivatu. Svi su oni bili naširoko poznati; svaki od njih u odgovarajuće je vrijeme
bio nadaren velikim vještinama i sjajom i postao Gospod jedne Manvantare. Priyavrata,
Svayambhuvin sin, Kralj-Car sa svojim je sinovima i rodbinom u ovoj zemlji uživao jedanest Arvuda
godina; čudo je bilo to da je on živio tako dugo i nije dolazilo do pada njegove snage glede njegova
tijela i čula. Jednom prilikom, kralj je opazio kada se sunce pojavilo nad horizontom da je jedan dio
zemlje bio obasjan svjetlom dok je drugi ostao u tami. Videći ovo proturječje, dugo vremena je
razmišljao i uzviknuo: "Što! Da li će ova Tama biti u mome kraljevstvu dok ja vladam? To ne može
biti. Ja ću ovo zaustaviti mojom Yogijskom snagom." Ovako misleći, kralj Priyavrata se uspeo na
svoju blistavu kočiju, veliku kao Sunce, da bi obasjao cijeli svijet, te je okružio zemlju sedam puta.
Koji god je dio zemlje pređen (i tako označen) kotačem svakom prilikom, taj je dio postao ocean.
Ovako je nastalo sedam oceana. A dio zemlje koji je ostao okružen tragom od točka, postali su
sedam otoka (Dvãpe). O dijete! Slušaj sada o sedam Dvãpa i sedam oceana. Prva je Jambu Dvãpa;
druga je Plakìa, teća Íàlmalã, četvrta je Kuía Dvãpa, peta Krauçcha, šesta Íaka Dvãpa i sedma je
Puìkara Dvãpa. Druga Dvãpa, Plakìa, velika je koliko dvije Jambu Dvãpe i td.; svaka naredna Dvãpa
dva je puta veća od prethodne. Slušaj sada o imenima oceana. Prvi ocean zove se Ksàroda (ocean
slane vode); drugi je Ikìurasa (ocean šećerne trske); treći je Surà (ocean vina); četvrti je Ghritoda
(ocean pročišćenoga maslaca); peti je Kìãroda (ocean mlijeka); šesti je Dadhi Maçáa (ocean
skute); i sedmi je onaj od obične vode. Jambu Dvãpa je okružena Kìãra Samudrom. Kralj Priyavrata
svoga je sina Àgnãdhru učinio gospodarem ove Dvãpe. Idmajihbi je dao Plakìa Dvãpu, okruženu
Ikìu Sàgarom; Yajéabàhi je dao Íàlmali Dvãpu okruženu Surà Sàgarom i vlast nad Kuía Dvãpom
dao je Hiraçyareti. Svome snažnom sinu Ghritapriìîhi dao je Krauçcha Dvãpu okruženu Kìãra
Samudrom i svome sinu Medhàtithi dao je Íàka Dvãpu okruženu Dadhimaçáa Sàgarom. Konačno,
Vãtihotri je dao Puìkara Dvãpu okruženu običnom vodom. Tako propisno raspodjeljujući među
svojim sinovima odijeljene dijelove zemlje, svoju je kćer, najmlađu Ïrjasvatã udao za Bhàgavana
Uíanu. Kroz Ïrjasvatãnu maternicu Bhàgavan Íukràchàrya dobio je svoju čuvenu kćer Devayànã. O
dijete! Tako predajući skrb nad svakom Dvãpom svakome od svojih sinova i predavši svoju kćer u
vrijedne ruke, on se predao Viveki (sposobnost razlikovanja) te je prihvatio stazu Yoge."
Ovdje završava Četvrto Poglavlje Osme Knjige o priči o obitelji Priyavrate u Mahà Puràçi
Írã Mad Devã Bhàgavatam od 18.000 stihova od Maharìi Veda Vyàse.
L
POGLAVLJE V.
H
1-31. Írã Nàràyaça reče: "O dijete Nàrada! Sada slušaj potanko o podjeli zemlje na
Dvãpe i Varìe. Ukratko ću ti reći o njima; nitko o ovome nije u stanju detaljno govoriti. Prvo,
veličina Jambu Dvãpe je jedan Lakh (100.000) Yojana. Ova Jambu Dvãpa je okrugla kao lotos. Na
njoj ima devet Varìa i osim Bhadràíve i Ketumàle, veličina svake je devet tisuća Yojana (tj. po
svome promjeru ili opsegu ?) i u tim Varìama ima osam veoma visokih planina koje tvore njihove
granice. Od Varìa, dvije Varìe koje se nalaze na Sjeveru i Jugu, oblika su luka (dijela kruga); i
četiri druge su produljene po obliku. U središtu svih ovih Varìa nalazi se Ãlàvrita Varìa i njen je
oblik pravokutan. U središtu ove Ãlàvarìe nalazi se zlatna Sumeru Planina, Kralj svih planina, jedan
Lakh Yojana visoka. Ona čini usplođe lotosa zemlje. Vrh ove planine širok je trideset Yojana. O
dijete! Šesnaest tisuća Yojana ove planine nalazi se ispod zemlje i osamdesetčetiri Yojane vidljive
su vani. Na sjeveru ove Ãlàvarìe nalaze se tri planine Nãlagiri, Ívetagiri i Írãngavàn, tvoreći granice
s tri Varìe po imenu Ramyaka, Hiraçmaya i Kuru. One se od istoka pružaju prema slanome oceanu
(Lavana Samudra) postepeno se šireći u njihovim podnožjima. Svaka od ove tri planine, koje tvore
granice, široka je dvije tisuće Yojana. Dužina svake od istoka prema sjeveru manja je za jednu
desetinu spomenutih veličina. Mnoge rijeke imajući izvore u njima teku iz njih. Na jugu Ãlàvarìe
nalaze se tri lijepa planinska vijenca i to Niìadha, Hemakïta i Himàlaya, šireće se s istoka. Svaki
od njih je jednu Ayutu Yojana visok. Ove tri planine tvore granice Kimpuruìe i Bhàrata Varìe.
Zapadno od Ilàvritte smještena je planina Màlyavàn, a istočno su smještene planine
Gandhamàdan, Nãla i Niìadha, središta najvišeg i veličanstvenog sjaja i ljepote. Dužina i širina ovih
planina-granica su dvije tisuće Yojana. Zatim su planine Mandra, Supàrívak, i Kumuda i druge
smještene u Ketumàla i Bhadràíva Varìama; ali sve se one smatraju za Pàda Parvate (planine u
podnožju) Sumeru planine. Visina i širina svake od njih je jedna Ayuta Yojana. One takoreći tvore
stubove planine Meru s njene četiri strane. Na ovim planinama nalaze se stabla mangoa, vrste
hljebovca, pisanga (tropsko drvo s plodom sličnim banani), i smokve i razna druga stabla, četiri
stotine (400) Yojana široka i jedanaest stotina (1100) Yojana visoka; ona izgledaju kao da se uzdižu
do Nebesa i tvore takoreći stijegove (koplja) na vrhu. Korijenje, podnožja ovih stabala kao i njihove
grane podjednako su čudesno debeli i protežu se na golemu udaljenost. Na tim planinskim
vrhovima nadalje se nalaze veoma prostrana jezera. Od njih, jedno je jezero svo od mlijeka; drugo
je svo od meda; treće je svo od soka šećerne trske i četvrto je svo od slatke vode. Tamo se nadalje
nalaze četiri veoma divna vrta po imenu Nandana, Chaitrarath, Vaibhràjaka, i Sarvatobhadra,
veoma ljupka, očaravajuća i ugodna nježnome ženskom spolu i gdje Deve uživaju u bogatstvu i
obilju i njihovim Yogijskim vještinama. Ovdje Deve uvijek žive s mnoštvima žena do mile volje
uposleni u njihovim slobodnim ljubavnim radnjama; i oni slušaju prijatne pjesme koje pjevaju
Gandharbe i Kinnare, Upa Devate, o njihovim vlastitim veličanstvenim podvizima. Na vrhu
Mandara planine nalaze se Nebeska mango stabla jedaneast stotina Yojana visoka; ukusno
nektaroliko voće mangoa, veoma mekano i svako veličine vrha planine, pada na tlo; i od njihova
soka boje izlazećega sunca, izvire velika rijeka Aruçodà. Ovdje Deve, s velikom predanošću i
raznim nuđenjima i ljupkom vodom Aruçodà rijeke, uvijek obožavaju Devã Bhagavatã po imenu
Aruçà, Uništavateljicu grijeha, Dodijeliteljicu svih želja, i svekolike neustrašivosti. O dijete! U
vjekovna vremena, kralj Daitya uvijek je obožavao ovu Mahà Màyà Aruçà Devã (i dobio golemo
bogatstvo i obilje). Onaj koji je obožava, Njenom milošću biva izliječen od svih bolesti, zadobiva
zdravlje i druge povoljnosti. Zato je Ona nazvana Àdyà, Màyà, Atulà, Anantà, Puìîã, Ãívaramàlinã,
Uništavateljica opakih i Davateljica sjaja i ljepote i na ovaj je način poznata na ovoj prostranoj
zemlji. Rijeka Jàmbïnada, koja sadrži božansko zlato, pojavila se kao rezultat Njezina obožavanja."
Ovdje završava Peto Poglavlje Osme Knjige o opisu prebivališta bića i o planinama i
porijeklu rijeka u Mahà Puràçi Írã Mad Devã Bhàgavatam od 18.000 stihova od Maharìi Veda
Vyàse.
L
POGLAVLJE VI.
H1-32. Nàràyaça reče: "O Nàrada! Ova Aruçodà rijeka koju sam ti spomenuo izvire iz
Mandara planine i teče istočno od Ãlavarìe. Pavana Deva (Bog vjetra) nosi divan miris s tijela žena
Yakìa i Gandharbha, i td. i slugu Devã Bhavànã i tamošnju okolinu održava ispunjenom divnim
mirisom deset Yojana ukrug. Nadalje, plodovi Jambï stabla (Eugenia jambos, orijentalno stablo iz
obitelji mirte s plodom mirisa nalik ruži), veličine slona, padaju na zemlju s vrhova planine
Mandare i pucaju u komade; sokovi prijatna mirisa iz njih teku kao rijeka. Ovo se naziva Jambï
rijeka i ona teče južno od Ãlavarìe. Devã Bhagavatã tamo je zadovoljna Sokom te Eugenia jambos
(Jambï) i poznata ja po imenu Jambàdinã. Deve, Nàge, i Êiìiji svi uvijek s predanošću obožavaju
lotosova stopala milostive Devã, želeći dobro svim Jãvama. Puko prisjećanje Devãna Imena uništava
sve bolesti, i sve grijehe griješnika. Stoga Deve uvijek obožavaju Devã i pjevaju Devãna Imena, Koja
je Otkloniteljica svih prepreka. Ona je postavljena na obje obale rijeke Jambï. Ponavljajući
(nabrajajući) Njena Imena Kokilàkìã, Karuçà, Kàmapïjãta, Kaîhoravigrahà, Davapïjyà, Dhanyà,
Gavastinã i obožavajući je, ljudi sebi osiguravaju blagostanje na ovom i narednom svijetu. Sa sokom
Jambï ploda i uz pomoć kombinacije vjetra i Sunčevih zraka stvoreno je zlato. Od ovoga su
stvoreni ukrasi za žene Besmrtnika i Vidyàdhara. Ovo zlato, koje je stvorila Daiva, poznato je po
imenu Jàmbïnada zlato. Zaljubljene Deve prave krune, pojaseve za struk i narukvice za svoje
drage. Na Suparíva planini nalazi se veliko Kadamba stablo; pet potoka meda po imenu Madhu
Dhàrà izlaze iz njegovih šupljina i teku zapadno od Ilàvrita Varìe. Deve piju njegove vode; i njihova
su usta ispunjena prijatnim mirisom. Zrak nosi ovaj ogodni miris na udaljenost od čak stotinu
Yojana. Dhàreívarã Mahà Devã, Ispunjavateljica želja Bhakta, veoma krepka, prirode Kàle
(Vrijeme, Uništavatelj) tamo boravi, i imajući krupna lica (Mahànanà), gleda prema svagdje i Nju
obožavaju Deve i Ona je predsjedavajuće Božanstvo svih okolnih šuma. Devã, Damu Deva, treba
obožavati Imenima Karàla Dehà, Kàlàmgã, Kàmakoîipravartinã. Veliko Banyan stablo po imenu
Íarabala nalazi se na vrhu Kumud planine. Iz njegova debla potiču mnoge velike rijeke. Ove rijeke
posjeduju snage da svetim osobama koje tamo borave daju mlijeko, skutu, med, pročišćeni maslac,
sirovi šećer, rižu, odjeću, ukrase, sjedala, posteljinu, i td., što god oni žele. Zato se ove rijeke
nazivaju Kàmadugh. One se postepeno spuštaju na zemlju i teku sjeverno od ÃlaVarìe. Bhagavatã
Mãnàkìã tamo boravi i jednako je obožavaju Sure i Asure. To Božanstvo odjeveno u plavo, i
ukrašena kosom plave boje, uvijek ispunjava želje Deva, boraveći na Nebeseima. Oni koji je
obožavaju, sjećaju je se ili je veličaju Imenima Atimànyà, Atipïjyà, Mattamàtaçga Gàminã,
Madanonmàdinã, Mànapriyà, Mànapriyatarà, Màrabegadharà, Màrapïjità, Màramàdinã,
Mayïravaraíobhàáhya, Íikhivàhanagarbhubhï, i td., i poštovani su od Božanstva Mãnalochanà
Ekàngarïpnã i Parameívare i dobivaju sve vrste sreće. Oni koji piju bistre vode ovih rijeka
oslobođeni su starosti i propadanja, brige, znojenja, neugodna mirsa, bolesti ili prerane srmti. Oni
ne pate od zabluda, hladnoće, vrućine, kiša ili bljedoće. Oni uživaju u velikoj sreći onoliko koliko
žive i nikakva ih opasnost ne zatiće. O dijete! Slušaj sada o imenima ostalih dvadeset planina, koje
okružuju zlatnu planinu Sumeru u njenome podnožju. Prva je Kuraçga; zatim redom dolaze
Kuraga, Kuíumbha, Vikankata, Trikïîa, Íiíira, Patanga, Ruchaka, Niìadha, Íitãvàsa, Kapila,
Íamkha, Vaidïrya, Chàrudhi, Hamsa, Riìabha, Nàga, Kàlanjara i zadnja Nàrada. Dvadeseta je
središnja."
Ovdje završava Šesto Poglavlje Osme Knjige o rijekama i planini Sumeru i drugim
planinama u Mahà Puràçi Írã Mad Devã Bhàgavatam od 18,000 stihova od Maharìi Veda Vyàse.
L
POGLAVLJE VII.
H1-37. Nàràyaça reče: "Jaîhara i Devakïîa dvije su planine smještene južno od Sumeru
planine; njihove veličine prema sjeveru su osamnaest tisuća Yojana širine i dvije tisuće Yojana
visine. Zapadno od Meru planine nalaze se dvije čuvene visoke planine Pavamàna i Pàriyàtra;
njihova dužina i visina dobro su poznati. Južno od Meru smještene su dvije visoke planine, Kailàsa
i Karavirà. Sjeverno, nadalje, od Meru, nalaze se dvije planine Íriçgagiri i Makaragiri. Na ovaj
način zlatna Sumeru planina sjaji kao Sunce, okružena s ovih osam planina. U središtu Sumeru
nalazi se Božanski grad kojega je sagradio Stvoritelj Brahmà, veličine (promjera ili opsega ?) deset
tisuća Yojana. Učeni mudraci koji znaju sve od najvišeg do najmanjeg, opisuju ga kao kvadratnog
po obliku i sveg napravljenog od zlata. Na vrhu Sumeru, nalazi se osam svjetski poznatih zlatnih
gradova, podređenih Brahmapurã, za osam Lokapàla. Gospodi četiri strana, istoka, zapada, sjevera
i juga i četiri kuta, sjevero-istoka, sjevero-zapada, jugo-zapada i jugo-istoka, nalaze se tamo.
Veličine svakoga od ovih osam gradova su dvije ipo tisuće Yojana. U stvari, uključujući
Brahmapurã, tamo ima devet gradova. Slušaj sada imena ovih gradova koja ću ti reći propisnim
redom. Prvi je Manovatã, drugi je Amaràvatã, treći je Tejovatã, zatim redom dolazi Samyamanã,
Kêiìçànganà, Íraddhàvatã, Gandhavatã, i Mahodayà, deveti je Yaíovatã. Gospodi Purãja su Brahmà,
Indra, Vatra i ostale Dikpàle propisnim redom. Kada je Viìçu Bhàgavan preuzeo Tri Vikrama
Oblik u Svojoj Inkarnaciji Patuljka i otišao na žrtvovanje da bi od demona Valija povratio
Kraljevstvo Nebesa, iznad ove Bràhmàçáa Kaîàhe (lobanja) stvorena je jedna rupa ili šupljina od
strane noktiju nožnih prstiju jednog od stopala; i kroz tu šupljinu, na vrh tih nebeskih Kraljevstva
potekla je čuvena rijeka Bhagavatã Gaègà, čije su čiste vode uvijek spremne uništiti grijehe svih
ljudi. Iz ovoga razloga, Ona je u tri svijeta poznata kao ispoljena Viìçupadã. Ovo se dogodilo veoma
davno, prije mnogo tisuću Yuga, prije vremena koji je teško odrediti. Ganges je prvo pala na vrh
Indrinih Nebesa, pokraj mjesta po imenu Viìçudhàma, poznatog u tri svijeta. Ovdje je neokaljani
Dhruva, Uttànapàdin sin, unutar svoga srca promatrao Írã Viìçuova lotosova stopala i on se još
nalazi tamo uzimajući utočište u tom nepokretnom položaju. Tamo Sedam uzvišenih Êiìija,
poznavajući najviši pročišćavajući utjecaj Gangesa, idu oko rijeke, čeznući (moleći se za) za
blagostanjem svih Loka. Ovo je veliko mjesto gdje čovjek zadobiva uspjeh, i konačno oslobođenje,
mjesto koje asketama daje uspjeh i gdje se Muniji grudičave kose svakodnevno s velikim
zadovoljstvom i divljenjem kupaju u Gangesu. Ganges otuda, iz Dhruva Maçáale, Viìçuova
boravišta, teče u Koîije i Koîije Božanskih Kanala, krcatih mnoštvom Vimàna (prevoznih
sredstava, brodova, tereta i sl.), zatim poplavljuje Chaçdra Maçáalu (Mjesečevu Oblast),
postepeno dolazeći u Brahma Loku. Tu je Ona podijeljena u četiri korita, Sãtà, Alakanandà, Bhadrà,
i Chaturbhadrà i navodnjavajući mnoge države, planine i šume, konačno se ulijeva u ocean. Sità,
čuvena Dhàrà, porčišćavajući sve, dok se iz Brahmaloke spušta dolje, prolazi oko planina koje
tvore takoreći niti cvjetolike Sumeru, i pada na vrh Gandhamàdhana vijenca. Od tamo, obožavana
od Deva, navodnjava Bhadràívavarìu i ulijeva na istoku u slani ocean. Druga Dhàrà (potok), po
imenu Chakìu, izlazeći iz Màlyavàn lanca, postepeno jača po snazi i zadobiva veliku silinu i teče
Ketumàlavarìom u zapadni ocean. Treća Dhàrà (potok), veoma čista Alakanandà, izlazeći iz
Brahma Loke, prolazi kroz planinu Girikïîu i ostale šume, i ulazi u planinski lanac Hemakïîu;
zatim teče kroz Bhàrata Varìu i sreće se s južnim oceanom. Nijedna riječ ne može opisati divotu i
pročiščavajući utjecaj ove rijeke; dosta je reći da oni koji se otiđu okupati u ovoj rijeci svakim
svojim korakom zadobivaju plodove obavljanja velikih žrtvovanja, Ràjasïya i Aívamedha, i td.
Četvrta Dhàrà Trailokyapavanã Gaège Devã, po imenu Bhadrà, izlazeći iz planine Íriçgavàn,
postaje brza i prostrana, teče Sjevernom Kuru državom i udovoljavajući ljudima teče dalje u ocean.
Mnoge druge rijeke, izvirući iz planina, Meru, Mandare i drugih, teku kroz razne Varìe ili
kontinente, ali od svih Varìa, kontinenata, ova Bhàrata Varìa naziva se Karma Kìettra (ili polje
akcija). Osam drugih Varìa, iako na zemlji, daju zadovoljstva Nebesa. Razlog za ovo je da kada
period čovjekovih uživanja na Nebesima dođe kraju, oni dolaze i rađaju se u jednoj od ovih osam
Varìa. Ljudi ovdje žive deset tisuća godina; njihovo je tijelo čvrsto kao munja i svi su obdareni
snagama Ayuta broj slonova. Svi muškarci žive sretno sa svojim ženama, i td. Muškarci koji su
sami nisu tako sretni; žene su također pune mladosti i u njihovim životima postaju trudne kada su
stare manje od jedne godine. Ukratko, stanovnici Varìa uživaju vječno kako je to slučaj s ljudima
Tretà Yuge."
Ovdje završava Sedmo Poglavlje Osme Knjige o priči o Gangesu i kontinentima u Írã Mad
Devã Bhàgavatamu, Mahà Puràçi, od 18.000 stihova, od Maharìi Veda Vyàse.
L
POGLAVLJE VIII.
H
1-11. Nàràyaça reče: "U tim Varìama, Viìçu i ostale Deve uvijek obožavaju Veliku
Devã s Japom i meditacijom i pjevaju joj hvalospjeve. Šume su tamo tijekom svih godišnjih doba
ukrašene svim vrstama voća, cvijeća i lišća. U ovim izvrsnim šumama, i na planinama, u tim
Varìama i na bistrim vodama razasutim potpuno procvjetalim lotosima i Íàrasama (ždralovima) i u
tim državama gdje se nalaze raznovrsna planinska stabla i koje često posječuju razne ptice
glasajući se svuda okolo, ljudi se igraju u vodama i predaju se mnogim ugodnim poslovima; i lijepe
žene, također, lutaju tamo pletući svojim obrvama. Okruženi mladim ženama, ljudi tamo uživaju
kako žele; Nàràyaça, Àdipuruìa Bhagavàn Osobno, tamo obožava Devã, da bi iskazao Svoju krajnju
milost svim stanovnicima Navavarìe. Ljudi također obožavaju Božanstvo. Obožavajući jedino Devã,
Bhagavàn tamo boravi u Samàdhiju, okružen Aniruddhom i Svojom Vyïhachatuìîayom (odn. s
četiri oblika i to: Vàsudeva, Saækarìaça, Pradyumna i Aniruddha). Ali u Ilàvrata Varìi, Bhagavàn
Rudra, Koji je nastao iz središta između Brahminih obrva, boravi samo sa ženama. Nijedna druga
osoba ne može ući tamo; jer je Bhvànã, Rudrina Íakti, napravila prokletstvo da će svako muško
biće koje tamo uđe biti pretvoreno u žensko. Bhavànãn Gospod, okružen nebrojenim ženama, ovdje
boravi uposlen u obožavanju neispoljenog nerođenog Bhagavàna Samkarìaçe. Radi dobra
čovječanstva, s dubokom predanošću, On obožava Svoj Vlastiti Turãya Oblik prirode Tamasa,
ovako:
12-19. Írã Bhagavàn reče: "Nakloni Tebi! Bhàgavane, Veliki Puruìa, nadaren svim
kvalitetama (glavnih šest Aiívarya odn. obilja), Ananti (Beskonačnom) i Neispoljenom! Mi
obožavamo Tebe, Čija su lotosova stopala utočište sviju. Ti si velika riznica nadljudskih snaga i
božanskih sposobnosti, svemogućnosti, i td. Ti si uvijek dostupan Bhaktama. Ti stvaraš sva ova
bića. Bhaktama Ti daješ Mokìu i uništavaš njihove vezanosti za svijet dok Tvoje ne-posvećenike
vezuješ robovanjem ovome svijetu. Ti si Gospod. Mi te obožavamo. Mi smo potpuno pod vlašću
strasti, gnjeva, i td. i naši su umovi uvijek predani užicima; Ti iako uvijek promatraš ovaj svijet radi
njegova stvaranja, i td., Tvoj um nije niti najmanje vezan za njega. Tko se stoga neće okrenuti Tebi,
željan da dosegne svoje sopstvo. Ti izgledaš strašno s Tvojim očima zacrvenjelim od Madhu (vino)
pića. Dodirom Tvojih stopala, um biva veoma očaran; stoga rod žena Nàga ni na koji te način,
uslijed sramežljivosti, ne može obožavati. Êiìiji kažu da iako si Ti Jedini koji stvara, održava i
uništava, Ti si ipak posve ravnodušan prema njima. Ti si Beskonačan i imaš nebrojene glave. Ovaj
golemi svemir je kao sjeme gorušice koje negdje počiva na jednoj od ovih glava, koju Ti čak ne
možeš osjećati. Mahat Tattva je Tvoje tijelo koje je prvo nastalo. Ono je izgrađeno od Sattva, Rajo i
Tamo Guça. Brahmà je izašao iz ovoga tijela i ja sam nadalje nastao iz ovoga Brahme i podignut
sam Sattvom i ostalim Guçama i uz pomoć Teje, stvorio sam ove elemente i čula. Ovaj Mahat
Tattva i mi svi kontrolirani smo od strane Tvoga Izuzetnog Oblika. Tvojom Kriyà Íakti Ti nas držiš
na našim odgovarajućim mjestima kao što se ptice drže vezane konopcima. Mahat Tattva,
Ahamkàra, i Deve, elementi i čula, prethodno spomenuti svi ujedinjeni stvorili su ovaj svemir
Tvojom Milošću. Tvoja kreacija je veoma velika i veličanstvena; iz ovoga razloga grubi mislioci,
obmanjeni Tvojom snagom, nikad ga ne shvataju. Ova Màyà je jedino sredstvo da se dobije
Samsàra Nivritti, Mokìa, stvarni Cilj čovjeka; i ova Màyà, nadalje uključuje bića u Karmičke zbrke,
veoma teške za proći kroz njih. Ulaženje u njih i izlaženje, oboje su Tvoji oblici; stoga Ti se mi
klanjamo."
Nàràyaça reče: "Sada će biti rečeno kako Bhagavàn Rudra, s Njegovim Vlastitim osobama
u Ilàvrata Varìi obožava Devã i Sankarìanu, Kontrolora svih Loka. Dharmin sin, dobro poznat po
imenu Bhadraíravà i sve osobe rođene od njegove obitelji i njegove sluge, ovako obožavaju Devã.
Ovaj je oblik poznat svima po imenu Hayagrãva i ovako je obožavan. Sve ga osobe tamo obožavaju s
dubokom meditacijom i Samàdhijem i spoznaju ga potpuno. Oni ga zatim hvale, prema
propisujućim pravilima i dobivaju potpune Siddhije (uspjeh u zadobivanju izuzetnih snaga).
24-29. Bhadraírave su govorili: "Nakloni Tebi, Bhagavàne, Inkarnaciji Vrline, i Tebi Koji
potpuno uništava želje, vezanosti, i td., za svjetovne objekte! Čujte! Kako su čudesni Bhagavànovi
podvizi! Smrt uvijek uništava sve; ljudi, videći ovo, izgleda da to ne vide. Videći da se sin susreće
sa smrću, otac želi živjeti dugo ne zbog krjeposne svrhe već radi čulnih užitaka, što se naziva
Vikarma. Oni koji su učeni u Jéàni i Vijéàni kažu da je (ovaj) vidljivi Svemir prolazan. Nadalje oni
Punditi koji su nadareni s mnogo Jéàne, jasno vide prolaznost ovoga Svemira. Ipak, O Nerođeni!
Kada se oni nađu u ovome svijetu, svi su oni svladani utjecajem Màye. Stoga je tvoja Zabava (Lãla)
čudesno šarolika. Umjesto da beskorisno provodimo naše vrijeme u raspravljanju o Íàstrama, mi
se klanjamo Tebi i samo Tebi. Ti si Samoispoljena Chaitanya. Ti nisi podložan utjecaju Màye. Ti ne
radiš ništa od stvaranja, itd. Ti jednostavno ostaješ Svjedokom toga. Ipak Vede objavljuju da Ti
stvaraš, održavaš i uništavaš Svemir. To je posve razumno i tome se ništa ne treba čuditi. Ti si
Àtman sviju. Kada je Pralaya (vrijeme velikoga nestajanja) došlo, Vede su bile ukradene od strane
Daitya i odnesene u niže oblasti, Rasàtalu. Ti, u obliku Hayagrãve (Konjskoga lica), spasio si Vede i
dao ih Praocu Brahmi Koji ih je veoma želio dobiti natrag i shvatiti njihovo značenje. Ti si istinski
Sankalp (odluka); mi ti se klanjamo." Ovako Bhadraírave hvale Harijev Hayagrãva oblik i
opjevavaju Njegova veličanstvena djela. Onaj koji čita ovu priču o Mahà Puruìi (uzvišenoj osobi) ili
koji čini da drugi slušaju (čuju) ove stvari, i jedni i drugi, kada napuste svoja griješna tijela idu u
Devã Loku."
Ovdje završava Osmo Poglavlje Osme Knjige o opisu Ilàvrãte u Mahà Puràçi Írã Mad Devã
Bhàgavatamu od 18.000 stihova od Maharìi Veda Vyàse.
L
POGLAVLJE IX.
H1-2. Nàràyaça reče: "U Harivarìi, Bhagavàn Hari sjaji veličanstveno kao Yogi u
obliku Narasimhe. Mahà Bhàgavat (najposvećeniji) Prahlàda, koji poznaje osobine Boga, obožava
ga i pjeva mu hvalospjeve sa svojim cijelim srcem, videći taj lijepi oblik, kojemu se raduju svi ljudi.
3-11. Prahlàda je govorio: "Ja ti se klanjam, Bhagavàne Nrsingha Deva. Ti si Svjetlo svih
Svjetala. Tvoji veliki zubi su kao munje. Ispolji se u Tvome najstrašnijem obliku. Uništi želje ljudi
da obavljaju Karmu i prožderi veliko Neznanje (Ajéànu) i Mohu (obmanu) ljudi. Ti si boravište
Sattva, Rajo i Tamo Guça. Neka Tvojom milošću ja uvijek budem nesmetan od ikakva straha.Om
Khraum! Neka ovaj cijeli svijet bude potpuno u miru i sreći. Neka varalice odbace svoje lukavštine
i postanu čisti i jednostavni. Neka svi ljudi potpuno napuste svoja neprijateljstva jedni prema
drugima i drže do njihovih (obostranih) dobrobiti. Neka svi ljudi prestanu povrijeđivati jedni druge
i budu miroljubivi; i neka oni steknu vlast nad svojim čulima. Neka naši umovi budu potpuno
nesmetani od želja i počivaju potpuno Ti predani na Tvojim lotosovim stopalima. Neka mi ne
budemo privrženi sinovima, ženama, bogatstvu, kući ili bilo kojim drugim svjetovnim objektima.
Ako bude kakve privrženosti, neka to bude za objekte drage Bhagavànu. Onome koji oskudno
održava svoje tijelo i potpuno kontrolira svoja čula uspjeh je veoma blizu; što nije slučaj kod osoba
koje su privržene čulima. Nečistoća uma, koja nije isprana kupanjem u Gangesu ili uzimanjem
utočišta u Tãrthama, itd., biva otklonjena društvom Božjih posvećenika i njihovim utjecajem,
slušanjem, mišljenjem i meditiranjem o osobinama Bhagavàna. Tko onda ne želi služiti Bhagavàna!
Onome koji je zadobio Niìkàma Bhakti (predanost bez obaziranja na ikakve njene plodove) prema
Bhagavànu, uvijek dolaze Devatà, Dharma i Jéàna i ostale plemenite osobine. Ali onaj koji se
predaje raznim mentalnim obmanama, bez ikakve Bhakti prema Bhagavànu, taj slijedi svjetovnu
sreću koju sigurno treba mrziti i on nikad ne zadobiva Vairàgyam i ostale plemenite kvalitete. Kao
što je voda život ribi, tako je Bhagavàn Hari sopstvo svih utjelovljenih bića i zato je On Taj kojemu
bi se trebalo moliti. Tako ako je uzvišena osoba privržena obiteljskoj sreći, bez razmišljanja o
Bogu, tada se njena veličina srozava na tričavu beznačajnost kakva su obična zadovoljstva
muškarca i žene kada su puni mladosti. Zato smjesta napusti dom koji je izvor Rođenja i Smrti i
napusti Triìçu (žeđ, želja), prijanjanje za život, niskost, ime, slavu, egoizam, sram, strah,
siromaštvo i gubitak časti i obožavaj Lotosova stopala Bhagavàna Nrsingha Deve i budi posve
neustrašiv." Ovako Prahlàda, Gospod Daityā, svakodnevno predano obožava Bhagavàna Nrsinghu,
Koji sjaji u njegovu lotosovom srcu, Koji je poguban za sve grijehe. U Ketumàla Varìi, Bhàgavan
Nàràyaça vlada u obliku Kàma Deve, Boga Ljubavi. Ljudi koji tamo borave uvijek ga obožavaju.
Kćer Oceana, Indirà Devã, koja dodijeljuje čast i slavu Mahàtmàma, predsjedavajuće je Božanstvo
Varìe. Ona uvijek obožava Kàma Devu sljedećim stihovima:
12-18. Lakìmã Devã je govorila: Om, Hràm, Hrãm, Om Namo Bhagavate Hriìikeìàya! Ti si
Bhagavàn prirode Om-a. Ti si Upravitelj, Gospod čula; Tvoj Àtman je Najviši i Spremište svih
dobrih stvari. Svi Karma Vêittiji, svi Jéàna Vêittiji, i napori i odluke i druge sposobnosti uma,
djeluju svojim odgovarajućim kanalima Tvojim pogledom i zato jer se svi oni vrše u Tebi. Svi
elementi koji su dobili njihove nadmoći podložni su Tvojim Zakonima. Um i jedanaest ostalih
Indriya, i dodir, okus i pet ostalih čula su ništa do Tvoji dijelovi. Svi rituali i ceremonije koji se
spominju u Vedama izvrli su iz Tebe i nalaze se u Tebi. Ti si beskonačno skladište svih hrana
Jãvama. Iz Tebe teče Paramànanda, Najviše Blaženstvo. Ti si Sve, Ti si Bit, inakrnirana Čistoća; Ti
si Energija, Snaga koja se ispoljava u svemu. Ti si Vrhunac svekolike sreće i Ti si Jedina Bit za
kojom ljudi trebaju žudjeti. Stoga nakloni Tebi! Ovo Tvoje Gospodstvo ne ovisi o nikome drugom.
Žene koje znaju Tebe, Gospoda sviju i obožavaju druge za njihove muževe, ti ih muževi nikad ne
mogu spasiti, njhove živote, njihovo bogatstvo, njihovo potomstvo ili druge stvari jer njih kontrolira
Kàla (Vrijeme) i Karma. Stoga se njih uopće ne može smatrati muževima; Ti na svaki način štitiš
osobe koje zatekne strah. Ti si Gospod sveg bogatstva; stoga nitko nije nadmoćniji od Tebe. Kako
onda oni čija sreća ovisi o drugima mogu biti neovisni! Žena koja želi jedino obožavati Tvoja
lotosova stopala i ne postaje podređena nikome drugom, dobiva sve što želi. Osim toga, Ti
ispunjavaš razne želje i onoj ženi koja ne obožava Tvoja lotosova stopala. Ali, O Bhagavàne! Kada
period uživanja ovih stvari iščezne i kada objekti ovih uživanja budu uništeni, onda ona veoma
plače zbog gubitka tih stvari. Brahmà, Mahàdeva, Sure i Asure, potaknuti njihovim željama da
dobiju objekte čulnih užitaka, vrše stroge Tapasye da bi me dobili; ali stvarno me dobiva samo onaj
koji obožava Tebe i uzima utočište samo Tvojih lotosovih stopala, jer je moje srce potpuno predano
Tebi. Zato, O Achyuta! Milostivo pokaži Tvoju milost i na moju glavu stavi tvoj lotosov dlan, kojeg
hvali svemir i koji Ti stavljaš na Tvoje Bhakte. O Bhàgavane! Tvoje uzimanje Mene na Tvoje grudi
znak je Tvoje Milosti. Nitko ne može dokučiti Tvoje podvige, Tebe Koji si Jedini Kontrolor sviju."
Ovako Prajàpati i Gospodi te Varìe, obožavaju Bhàgavana, Prijatelja sviju, s ciljem da dobiju
njihove želje i Siddhije. U Ramyak Varìi, postavljen je i posvećen Bhàgavanov Matsya oblik. Sure i
Asure ga obožavaju. Veoma inteligentni Manu uvijek pjeva hvalospjeve tom Izvrsnom obliku
ovako: "Nakloni Njemu Koji je Život sviju, Biti i Snazi sviju, tom Velikom Obliku Ribe, Tjelesnome
Utjelovljenju Sattva Guçe, Koji je prirode Om-a i Blaženstva."
19-23. Ti si Gospod svih Lokapàla i oblika si Veda. Ti si svagdje; ipak nitko nije mogao
vidjeti Tvoj oblik. Kao što ljudi pod svoju vlast dovode drvene lutke, tako Ti kontroliraš svemir
pravilima i zabranama objavljivanim od strane Bràhmaça, i td. Ti si Bog. Lokapàle, svladane
groznicom ljubomore i ponosa, postaju posve nesposobni, ili pojedinačno ili skupno, napustiti svoje
ljubomore. Ti si Bog. Ti si držao ovu zemlju zajedno sa mnom i s ljekovitim biljkama i puzavicama;
i u vrijeme Pralaye pokazao si najviše sjajno svjetlo u velikome oceanu, koji se komešao
talasajućim valovima i tamo si lutao. Ti si Sopstvo svih bića u svemiru. Stoga ti se mi klanjamo."
Ovako je Manu, najbolji među smrtnim bićima, hvalio Bhagavàna, koji se inkarnirao u obliku Ribe,
Otklonitelja svih sumnji. Manu, najistaknutiji među Bhàgavatama (posvećenicima), s dubokom
meditacijom i predanošću i čisteći sve grijehe, vlada tamo u službi Bhagavànu u inkarnaciji Ribe."
Ovdje završava Deveto Poglavlje Osme Knjige o priči o podjelama kontinenta u Mahà
Puràçi Írã Mad Devã Bhàgavatamu od 18.000 stihova od Maharìi Veda Vyàse.
L
POGLAVLJE X.
H1-7. Nàràyaça reče: "U Hiraçmaya Varìi, Bhagavàn boravi u obliku Kurme,
Kornjače, kao Gospod Yoge. Aryamà, Vladar Pitrija, ovako ga hvali i obožava. Aryamà govori: Om
Namo Bhagavate Akïpàràya; (Kralju kornjača, koji održavaš svijet). Nakloni Tebi, Gospodu svih
obilja, u obliku Kornjače (Kurme); Ti si sagrađen od Sattva Guçe; nitko ne može utvrditi gdje Ti
boraviš; Tebe okružuje vrijeme; (Ti si u Sadašnjosti, Prošlosti i Budućnosti); stoga nakloni Tebi. Ti
prožimaš sva bića; mi ti se klanjamo. Svi su utemeljeni u Tebi; stoga nakloni Tebi. Tvojom
izuzetnom Màyom (snagom) ti si stvorio ovaj vidljivi svemir. On je Tvoj Oblik. On ni u kom slučaju
nije odjelit od Tebe. Ovaj tvoj Oblik zamijećuje se u tako mnogo oblika. Stvarno govoreći, što je
Tvoj oblik, nitko ne može konačno reći. Bića stvorena od vrućine i vlage (kukci i crvi), ona rođena
iz jaja, iz maternica i od biljaka i ostala pokretna i nepokretna bića, Deve, Êiìiji, Pitriji, Bhïte, i
ostala čula; nebo, nebesa, zemlja, planine, rijeke, oceani, otoci, planeti, i zvijezde su svi Ti i samo
Ti. Tvoje Ime, oblik i pojava su raznoliki; i ne može se izbrojiti koliko ih je. Ipak, znanjem kojim Ti
možeš biti vidljiv Oku Znanja, Kapila i drugi utvrdili su njihov broj. Stoga ti se mi klanjamo." Ovak
Aryamà, i ostali vladari Varìe, svi ujedinjeni, pjevaju, hvale i obožavaju Bhagavàna Kurma Devu,
Kontrolora sviju i Stvoritelja svega. Njega svi pozdravljaju! Bhagavàn Yajéa Puruìa vidljiv je u
Uttara Kuru Maçáali u obliku Àdi Varàhe. Zemlja Osobno uvijek ga obožava. Božica Zemlja hvali
Harija, Yajéa Vàràhu, Uništavatelja Daitya i propisno obožava toga Devu, sa Svojim lotosovim
srcem, prirodno predana, učinjena još predanijom Svojom privrženošću Gospodu.
8-13. Božica Zemlja je govorila: "Om Namo Bhagavate Mantratattva Liçgàya Yajéa
Kratave." Klanjam se Bhàgavanu, Velikome Vepru. Ti si Om; Tvoj stvarni oblik i priroda mogu se
spoznati jedino potpunim predavanjem. Ti si inkarnirana Yajéa i Kratu (žrtvovanje); stoga su sva
velika žrtvovanja Tvoji udovi. Ti si Tri Yuge (gdje nema Yajée u Satya Yugi). Ti si ono što je ostalo
kao Čisto, nakon obavljanja Karme (tako da bi bilo prikladno obavljati Yajée). Stoga nakloni Tebi.
Mudraci, učeni u Jéàni i Vijéàni, kažu da si Ti skriven u tijelu i u čulima kao što je vatra skrivena u
drvetu. Tako oni, željni da te vide, svojim nepristrasnim umom i sa sposobnošću razlučivanja, teže
za Tobom, prosuđujući Karme i njihove učinke; i tada Tvoja priroda biva otkrivena. Ja ti se
klanjam. Oni čiji je um čvrsto usmjeren na Tebe, svojom sposobnošću razlikovanja, Yamom i
Niyamom, i td. i koji su odbacili sve vrste hirovitosti i nestalnosti svojih naravi, mogu vidjeti Tvoj
oblik. Stoga nakloni Tebi. Kao što željezo privučeno ide ka magnetu, tako Màyà pred Tobom pleše
sa Svojim Guçama i Svojim poslovima stvaranja, održavanja i uništenja ovoga svemira; ali Ti si
potpuno nezainteresiran za to. Radi Jãva (utjelovljenih bića), Tebi dolazi želja, iako si ti posve
nevoljan! Ja ti se klanjam. Ti si Svjedok svih Jãva i njihovih Adriìîa (Sudbina). Ja ti se klanjam.
Yajéa Varàha, Uzrok ovoga svemira, uzdignuo me je iz Rasàtale i staviviši me na Svoje velike zube,
izašao je iz Pralaye, velikoga oceana, nakon svladavanja u bitki njegova neprijatelja, Daityu
snažnoga kao slon. Ja se klanjom tom Kontroloru sviju, Tebi. U Kimpuruìa Varìi, Bhàgavan Àdi
Puruìa (Prvi Čovjek), ispoljeno Sopstvo, i Gospod sviju, boravi u obliku Rame, Daíarathina sina i
Radosti srca Sãte Devã.
14-18. Írã Hanuman je tako govorio: "Om Namo Bhagavate Uttama Slokhya." Klanjam se
Bhàgavanu, Koji si opjevan izvrsnim stihovima, koji pročiščavaju sve i svakoga. Kalanjam se Tebi,
inkarnaciji jednostavnosti, dobre naravi, zavjeta i dobrih osobina; Tvoj je um uvijek pod Tvojom
vlašću; pošto si dobre naravi, Ti oponašaš radnje svih bića; nakloni Tebi. Ti si Najviše Mjesto za
uputiti hvale. Nakloni Tebi. Ti si Bràhmaçya Deva (u kreaciji svemira), uzvišena Osoba
Mahàpuruìa. Ti dobivaš Prvi Udio, prije svih osoba! Ti si Jedna (Jedina) Tattva i Samo To, kako je
utvrđeno u Vedànti. Sveta realizacija jedini je vodič k njoj. Ova Tattva vlada svim Guçama. Ona
nikad ne može biti objekt. Jedino ju se može shvatiti čistim intelektom. Ona nema imena niti
oblika. Ona je uvijek iznad granica Ahamkàre. Mojim tijelom i umom uzimam utočište ove Tattve,
Najmiroljubivije. Do Tvoje inkarnacije u ljudskome obliku na ovome svijetu zapravo nije došlo radi
ubojstva Ràvaçe već radi davanja uputstava smrtnicima. Kontak sa ženom i patnje toga veoma su
teški za izbjeći; On je preuzeo ovu inkarnaciju da bi dao i ovu poduku, On Koji je utonuo u uživanje
Vrhovnoga Blaženstva Svoje Vlastite Prirode i Koji je Gospod sviju, kako on može patiti od žalosti
zbog odvajanja od Sãte. On je najbolji prijatelji i sam Àtman onih koji su svladali svoje umove i čula.
Posebeno On je spremište svih osobina i posjeduje druge izvanredne božanske snage. Tako On
nije privržen svjetovnim stvarima. Kako obmana zbog Njegove žene može doći i pomutiti Ga? i
zašto bi on poslao Lakìmaça u izgon? On je Mahat Tattva i Parama Puruìa; tako rođenje u dobroj
obitelji, ljepota, inteligencija, govorništvo ili dobar izgled, ništa od ovoga mu ne može udovoljiti.
Bhakti (predanost) je jedino što ga može privući. Da to nije tako, zašto bi On, stariji Lakìmaçov
brat, Bhàgavan, Daìarathin sin, sklapao prijateljstvo s nama, lutalicama šume i koji po prirodi
nismo spremište ikakve ljepote i td.? Zato bi svatko, bio on Sura, Asura, čovjek, ili ne-čovjek,
cijelim srcem trebao obožavati Harija ispoljenoga u Ràmi, u ljudskome obliku. On je tako dobar da
ako ga netko čak i malo obožava, On uvijek to drži za mnogo; što više reći od toga nego da je On
sve stanovnike Koíale odveo na Nebo!"
19-20. Nàràyaça reče: "Ovako Hanuman, najbolji među majmunima, istinoljubiv i odlučan u
svojim zavjetima, pjeva hvalospjeve i propisno u Kimpuruìa Varìi obožava lotosookoga Ràmu. Onaj
koji čuje (sluša) ovaj čudesan opis Ràme, oslobođen je od svih svojih grijeha i sa svojim tijelom ide
čist u Ràmino boravište."
Ovdje završava Deseto Poglavlje Osme Knjige o opisu Bhuvanakoìe u Mahà Puràçi Írã
Mad Devã Bhàgavatamu od 18.000 stihova od Maharìi Veda Vyàse.
L
POGLAVLJE XI.
H1. Nàràyaça reče: "U ovoj BhàrataVarìi (Indiji) sam prisutan ja, kao Prvi od sviju, u
obliku Čovjeka, sada se nalazući pred tobom. Ovako me neprestano hvali:
2-28. Nàrada reče: "Ti si Bhàgavan! Nakloni Tebi. Ti si potpuno slobodan od ikakve
vezanosti i neprijateljstva i Ti si utjelovljenje Dharme, Jéàne i Vairàgyama (Nepristranosti). U Tebi
nema niti traga Ahamkàre (egoizma). Nakloni Tebi. Ti nemaš ništa od bogatstva; Ti si najčuveniji u
obitelji Êiìija; Ti si Nara Nàràyaça. Ti si Parama Hamsa (najviša kategorija asketa i onih koji se
odriču svijeta). Ti si Najviši Guru; Ti si sretan sa Sobom i Vođa sviju; ja ti se klanjam. Ti si Gospod
sviju, ipak neumiješan u rad stvaranja, i td. Iako boraviš u svakom utjelovljenom biću, ipak te
nikakva glad ili žeđ ne mogu stisnuti i nikakva želja ne može se pojaviti u Tebi. Ti si Svjedok. Stoga
ti se ja klanjam. Ova staza Yoge izašla je iz Tebe i utemeljena je u Tebi. Bhagavàn Hiraçyagarbha
dao je uputstva o vještini Yoge, ovako: "Napustivši egoizam ovoga tijela, sjedište svih zala, ljudi će
konačno uzeti utočište na stazi Bhaktija (predanosti) i usmjeriti svoje umove na Mene, Koji sam
iznad triju Guça." Ako, kao neuki ljudi koji su veoma vezani za ovaj svijet kao i naredni, mudri
provode svoje vrijeme misleći o svojim sinovima, ženama i bogatstvu i konačno budu veoma
žalosni zbog uništenja ovoga ružnog tijela, i osobe učene u Jéàni i Yajéama u vrijeme odvajanja od
njihova tijela budu veoma preplašene, onda njihovo proučavanje Íàstra i svi njihovi napori postaju
puki napori, bez ikakva učinka. Kada se ovakva stvar dogodi učenome, onda, O Ti, Gospodaru
znanja i čula! Ti! Ti nam daješ uputstva kako da se lako utaćemo u Tebi. Tada će nas ovo strašno
prijanjanje za ovo strašno tijelo, čemu je uzrok Tvoja Màyà i koje je veoma teško odbaciti drugim
sredstvima, brzo napustiti." Nàrada, mudrac, dobro upučen u znanje svih Tattva, prvi među
Munijima, ovako obožava i hvali Nàràyaçu koji nije izvještačen nijednim od Ïpàdhija. O Devarìi!
Sada ću ti opisati rijeke i planine u Bhàratvarìi. Slušaj pažljivo! To su Malaya, Mangalaprastha,
Mainàka, Chitrakïîa, Riìabha, Kïîaka, Kolla, Sahya, Devagiri, Riìyamïka, Íriíaila, Vyankaîa,
Mahendra, Vàridhàra, Vindhya, Íuktimàn, Rikìa, Pàriyàtra, Droça, Chitrakïîa, Gobardhana,
Raivataka, Kakubha, Nãla, Gaurmukha, Indrakãla, Kàmagiri i mnoge druge planine. Viđenjem ovih
planina dobivaju se velike zasluge. Stotine i tisuće rijeka izviru iz ovih planina. Pijenje njihove
vode, kupanje u njima i pjevanje njihovih hvalospjeva potpuno uništava grijehe uma, riječi i tijela.
Imena rijeka su: Tàmraparçã, Chandravaíà, Kritimàlà, Vaîodakà, Vaihàyasã, Kàverã, Veçà,
Payasvini, Tungabhadrà, Kriìçaveçà, Íarkarà, Vartakà, Godàvarã, Bhãmarathã, Nirbindhyà,
Payoìçikà, Tàpã, Revà, Surasà, Narmadà, Sarasvatã, Charmaçvatã, Indus, Andha, Sone, Riìikulyà,
Trisàmà, Vedasmriti, Mahànadã, Kauíikã, Yamunà, Mandàkinã, Drisadvatã, Gomatã, Sarayï,
Oghavatã, Saptavatã, Suìama, Íatadru, Chandrabhàgà, Marudbridhà, Vitastà, Asikinã, Vuívà i
mnoge druge rijeke. One osobe koje se rode u ovoj Varìi uživaju u (Divya) Božanskim, ljudskim i
nižim užicima kao posljedicama njihovih Karma, u skladu s njihovim Sàttvičnim, Ràjasičnim i
Tàmasičnim prirodama. Svi stanovnici ove Varìe preuzimaju svoje Sannyàsa, Vànaprastha (stadije
života), i td., u skladu s pravilima njihovih Varça (kasta) i uživaju u blaženstvu kako je propisano (u
njihovim Íàstrama). Vedavàdiji (objelodanitelji Veda), Êiìiji, i Deve objavljuju da je ova Varìa
nadmoćnija od svih ostalih Varìa, jer se Božja Milost tamo lako zadobiva. Oni kažu: "O! Koliko su
dobrih djela stanovnici Bhàrata Varìe obavili u njihovim prethodnim rođenjima, da je Bhagavàn
Hari postao zadovoljan njima bez da su oni obavljali ikakvu Sàdhanu (Yogijske prakse). Stoga se i
mi želimo roditi tamo, jer ako se rodimo tamo među tim osobama, bit ćemo u stanju na svaki način
služiti Harija, Mukundu. Čemu će služiti stroga suzdržavanja, žrtvovanja i vršenje zavjeta? Čak i
ako otiđemo na Nebesa, kakvu ćemo korist dobiti tamo? Tada nikad ne bi bili sposobni dovesti
naše umove na lotosova stopala Bhagavàna Nàràyaçe. Naše želje za čulnim užicima bi stalno rasle
i mi bi bili posve lišeni Bhagavàna. Daleko je bolje roditi se u ovoj Bhàrata Varìi kao osoba
kratkoga životnog vijeka, nego dobiti druga mjesta gdje čovjek može živjeti cijelu Kalpu da bi se
zatim opet rodio. Jer inteligentni ljudi Bhàrate, dobivši ovo smrtno tijelo, mogu se u okviru
kratkoga perioda posvetiti Bhagavànu Hariju i biti oslobođeni od ponovnoga rađanja. Nikad ne
treba posjetiti ono mjesto, čak i ako se radi o Svarga Loki, gdje se ne čuje nektaroliki ocean
kazivanja Vaikuçîhe; gdje nema skupova svetaca koji uzimaju utočište Bhagavànovih lotosovih
stopala; gdje se ne proslavljaju velika žrtvovanja i proslave Bhagavàna Viìçua. One osobe koje ne
idu za Mokìom, kada dobiju ljudsko rođenje i Jéànu, Kriyu (načine obavljanja žrtvovanja i ostalih
poslova radi pomoći Jéàni), i Dravyu (materijale za ta žrtvovanja), sigurno su kao životinje i
neprestano se upliću u robovanja ovome svijetu. Ljudi Bhàrata Varìe prinose nuđenja Indri i
ostalim božanstvima, odvojeno prizivajući njihova imena, s propisnim pravilima (Vidhiji),
Mantrama i Puroáàsama (prinošenja napravljena od mljevene riže nuđene u Kapàlama ili
zdjelama); ali iako Samo-Dovoljan, Bhagavàn Hari, Davatelj blagoslova, ovo rado prihvata.
82. Istina je da On daje ljudima ono što oni traže od Njega; ali On teško ikome daje
Paramàrthu, Najviši Cilj. Razlog tome je da ljudi nakon dobivanja onoga što su tražili neprestano
traže još. Tako On od Sebe daje Svoja vlastita lotosova stopala onima koji, napustivši sve svoje
želje, s idejom lubavi obožavaju jedino Njega, ovako: "Mi živimo veoma sretno na Nebesima kao
posljedica Iìîàpïrte koju smo potpuno obavili; ipak mi se još želimo roditi u Bhàrata Varìi s našim
umom potpuno obnovljenim mislima o Bhagavànu Hariju." Boraveći u ovoj Bhàratvarìi, tamošnjim
stanovnicima Bhagavàn dodijeljuje najviše blagostanje."
29-32. Nàràyaça reče: "O Devarìi! Ovako Deve Nebesa, Siddhasi, Najviši Êiìiji, opjevavaju
izvrsne zasluge ove Bhàratavarìe. Tamo su osam Upadvãpa ove Jambudvãpe. Kada su sinovi Kralja
Sagare tragali za tragovima ukradenoga konja (za Aívamedha žrtvovanje), našli su ove Upadvãpe;
tako je konačno navedeno. Njihova imena su: Svarçaprastha, Chandraíukra, Àvartana, Ramàçaka,
Mandaropàkhya, Hariça, Pànchajanya, i Ceylon. Dužina i širina Jamudvãpe već je opisna; sada će
drugih šest Dvãpa, Plakìa i druge biti opisane. Slušaj!"
Ovdje završava Jedanaesto Pogalvlje Osme Knjige o opisu kontinenata i o Bhàratavarìi u
Mahà Puràçi Írã Mad Devã Bhàgavatam od 18.000 stihova od Mahàrìi Veda Vyàse.
L
POGLAVLJE XII.
H
1-37. Nàràyaça reče: "Jambudvãpa je već opisana, kakva je i koja je njena širina. Ona
je sa svih strana okružena slanima oceanom. Kao što Jambu stablo postoji u Jamabudvãpi, tako
Plakìa stablo postoji u Plakìà Dvãpi i iste je veličine. Ime Plakìa Dvãpa dolazi od imena Plakìa
stabla. To je stablo zlatne boje. Vatra se u inkarniranome obliku nalazi pri njegovu dnu. Ovo se
naziva Saptajihva. Vladar ovoga otoka je Idhmajihva, Priyavratin sin. On je svoj otok podijelio na
sedam Varìa i svaku od njih dao je jednome od svojih sedam sinova, a sam je utočitše uzeo na stazi
Yoge, tako dragoj Poznavateljima Sopstva i spoznao je Bhagavàna Vàsudevu. Imena ovih sedam
Dvãpa su: Íiva, Yavas, Subhadra, Íànti, Kìema, Amrita, i Abhaya. Sedam rijeka i sedam planina
nalaze se na odgovarajućim od sedam otoka. Rijeke su: Aruçà, Nrimnà, Angirasã, Sàvitrã,
Suprabhàtikà, Êitambharà, i Satyambharà. Imena planina su Maçikïîa, Vajrakïîa, Indrasena,
Yjotiìmàna, Suparça, Hiraçyasthãva, i Meghamàla. Viđenje ovih rijeka i pijenje voda iz njih
uništava sve grijehe i svu tamu nastalu uslijed neznanja. Četiri kaste tamo žive i to su Hamsa,
Patanga, Ïrdâàyana i Satyànga, i one odgovaraju četirima kastama Bràhmiçima, i td. Stanovnici
ove Plakìa Dvãpe žive tisuću godina; i svi su šarolikoga čudesnog izgleda. Oni slijede pravila i
običaje koje nalažu Vede i obožavaju Boga Sunca radi dostignuća Neba. Mantra kojom obavljaju
obožavanje jeste: "Mi uzimamo utočište u tom Suncu, Koje je Manifestirano Tijelo Drevne Osobe
Viìçua, Koje (Koji) je Odreditelj Satye (Istina), Êite (iskrenosti), Brahme, Amrite (Besmrtnost) i
Mritye (Smrt)." O Nàrada! Svi ljudi ovdje žive dugo, oni su zdravih čula, poduzetni, snažni, poletni
i hrabri; svatko posjeduje izvanredne snage. Pokraj ove Plakìa Dvãpe nalazi se Ikìhu Ocean. Ova
Ikìu Sagara okružuje Plakìa Dvãpu. Zatim dolazi Íàlmala Dvãpa. Ona je dva puta veća od Plakìe.
Ova je Dvãpa okružena Suràsàgarom (ocean vina). Na ovome otoku postoji stablo po imenu
Íàlmalã, koje je veliko kao i Plakìa stablo. Uzvišeni Garuáa boravi na tom stablu. Yajéavàhu je
Vladar ovoga mjesta. On je rođen od Priyavrate; on je podijelio svoju Varìu u sedam dijelova i
raspodijelio je među svojih sedam sinova. Slušaj sada koja su imena ovih Varìa. To su: Surochana,
Saumanasya, Ramaça, Deva Varìa, Pàribhadra, Àpyàyana i Vijéàta. Sedam planina i sedam rijeka
nalaze se na njima (na svakoj po jedna). Imena planina su: Sarasa, Íataíringa, Vàma Deva,
Kandaka, Kumuda, Puìpavarìa i Sahasra-Írutã. Slušaj sada koja su imena rijeka: Anumati, Sinãbàlã,
Sarasvatã, Kïhu, Rajani, Nandà, i Ràkà; ovo su sedam rijeka. Ljudi su podjeljni u četiri kaste:
Írutadhara, Vãryadhara, Vasundhara i Iìundhara. One odgovaraju Bràhmaçima, i td. Oni obožavaju
Bhagavàna Mjeseca, Kontrolora sviju i Stvoritelja Veda. Oni propisno za tamne i bijele polovine
(mjeseca) nude hranu njihovim Pitrijima. Mantra za njihovo obožavanje je: "Neka Soma, Kralj
sviju, bude zadovoljen." O Nàrada! Pored Suràsàgare je Kuíadvãpa, okružena Ghritasàgarom
(ocean od pročišćenoga maslaca). Ovdje se nalaze vlati Kuía trave, veoma sjajne boje. Ime ove
Dvãpe dolazi od Kuíastambe. Ovaj snop Kuía trave osvjetlava sve strane nježnim zrakama vlasi
trave. Vladar ove Dvãpe je Hiraçyaretà, Priyavratin sin. On je ovu Dvãpu podijelio u sedam dijelova
i svaku od njih dao je jednome od svojih sedam sinova. Imena sedam sinova su: Vasu, Vasudàna,
Dhriáharuchi, Nàbhigupta, Stutyavrata, Vivikta i Bhàmadevaka. Tamo ima sedam planina koje
tvore sedam granica što je slučaj i sa sedam rijeka. Imena planina su: Chakra, Chatuhíringa,
Kapila, Chitre Devànãka, Kïîa, Ïrdharomà i Draviça. Imena rijeka su: Rasakulyà, Madhukulyà,
Mitravindà, Írutavindà, Devagarbhà, Ghritàchyut i Mantramàlikà. Stanovnici Kuíadvipe piju vodu
ovih rijeka. Tamo ima četiri kaste i to su Kuíala, Kovida, Abhiyukta i Kulaka i one odgovaraju
Bràhmiçima, i td. Oni su svi snažni kao Indra i ostale glavne Deve; i svi su oni sveznajući. Oni
obožavaju Boga Vatru i obavljaju razna dobra djela Njemu u čast. Njihova Mantra je: "O Vatro! Ono
što ti se ponudi Ti nosiš direktno Para Brahmi. U žrtvovanjima Deva, Ti obožavaš toga Osobnog
Boga i nudiš mu sve što je prinešeno u nuđenjima, spominjući pojedine udove Njegova Tijela."
Ovako stanovnici ove Dvãpe obožavaju Boga Vatru.
Ovdje završava Dvanaesto Poglavlje Osme Knjige o priči o Plakìi, Íàlmali i Kuía Dvãpi u
Mahà Puràçi Írã Mad Devã Bhàgavatam od 18.000 stihova od Maharìi Veda Vyàse.
L
POGLAVLJE XIII.
H
1. Nàrada reče: "Ti, Poznavetlju svega! Reci nam o preostalim Dvãpama znanje čega
će razveseliti sve nas."
2-36. Nàràyaça reče: "Veoma golema Ghrita Sàgara (ocean od pročišćenoga maslaca)
okružuje Kuía Dvãpu. Pokraj nje je Krauçcha Dvãpa. Ona je dva puta veća od Kuíe. Kìãra Sàgara
(ocean mlijeka) okružuje ovu Dvãpu. Krauçcha planina nalazi se ovdje. Ime ove Dvãpe potječe od
ove planine. U prošlim danima, veoma inteligentni Kàrtikeya svojom je vlastitom snagom
rasprsnuo ovu planinu. Ovu je Dvãpu oprala Kìãra Sàgara; i Varuça je njezin Vladar. Priyavratin sin,
Ghritapriìîha, poštovan od sviju i čije obilje nema kraja, Gospod je ove Dvãpe. On je ovu Dvãpu
podijelio u sedam dijelova i svaki od njih dao je jednome od svojih sedam sinova i te je Varìe
nazvao prema imenima svojih sinova. Svoje je sinove učinio vladarima tih mjesta i osobno je uzeo
utočište u Bhagavànu Nàràyaçi. Imena sedam Varìa su: Àma, Madhuruha, Meghapriìîha,
Sudhàmaka, Bhràjiìîha, Lohitàrça i Vanaspati. O Nàrada! Sedam planina i rijeka veoma su
glasovite po svjetovima. Imena planina su: Íïkla, Vardhamàna, Bhojana, Upavarhaça, Nanda,
Nandana i Sarvatobhadra. Imena rijeka su: Abhayà, Amritaughà, Àryakà, Tãrthavatã, Vrittirïpavatã,
Íuklà i Pavitravatikà. Ljudi koji tamo žive piju veoma čistu vodu ovih rijeka. Ljudi su tamo
podijeljeni u četiri boje (kaste) i to: Puruìu, Riìabhu, Draviçu i Vedaku i oni obožavaju Bhagavàn
Varuçu oblika vode. S velikom predanošću i držeći vodu u njihovim dlanovima, ponavljaju sljedeću
Mantru: "O Vodo! Ti si bit Vãrye Osobe Bhagavàna i Ti posvećuješ Bhïrloku, Bhuvarloku i
Svarloku. Ti uništavaš grijehe sviju. Mi svi te dodirujemo (u obliku vode); pročisti naša tijela."
Nakon dovršenja njihove Mantre, oni Varuçi pjevaju različite hvalospjeve. Pokraj ove Kìiroda
Sàgare nalazi se Íaka Dvãpa, tridestdva Lakha Yojana široka, okružena Dadhi Sàgarom (ocean
skute), slične veličine. Ovdje se nalazi najizvrsnije stablo po imenu Íaka stablo. O Nàrada! Ova je
Dvãpa nazvana po ovome stablu. Medhàtithi, Priyavratin sin, Gospod je ove Dvãpe. On je ovu
zemlju raspodijelio na sedam Varìa i svaku od njih dao je jednome od svojih sedam sinova;
konačno on je uzeo utočište na stazi Yoge. Imena sedam Varìa su: Purojava, Manojava,
Pavamànaka, Dhïmrànãka, Chitrarepha, Bahurïpa, i Viívadhrik. U svakoj od ovih sedam Varìa
nalazi se jedna planina, i one tvore njihove granice; i tamo također ima sedam rijeka. Imena planina
su: Ãíana, Ïruíriçga, Valabhadra, Íata, Keíara, Sahasra-srotaka, Devapàla i Mahàsana; imena
rijeka su: Anaghà, Àyurdà, Ubhayaspriìîi, Aparàjità, Paéchapadã, Sahasraíruti i Nijadhriti. Ovih
sedam rijeka veoma su velike i blistaju sjajem. Ljudi su podijeljeni u četiri grupe: Satyavrata,
Kratuvrata, Dànavrata i Açuvrata Varìe. Svi oni obavljaju Pràçàyama vježbe i time pod svoju vlast
dovode Rajas i Tamo Guçu i obožavaju Harija, prirode Pràça Vàyua, Višeg od Najvišega. Ova
Mantra ide ovako: "On je ušao u sva živuća bića i hrani ih Pràçom i drugim nadarenostima; On je
Unutrašnji Vladar sviju i Vrhovni Kontrolor; ovaj je Svemir pod Njegovom kontrolom; naka nas On
štiti i hrani." O Nàrada! Pokraj ove Dadhi Sàgare dolazi Puìkara Dvãpa; ona je dva puta veća od
Íuka Dvãpe. Ona je okružena dva puta većom Dudha Sàgarom (oceanom mlijeka). Lišće Puìkara
stabla koje sjaji u Puìkara Dvãpi vatreno je kao zlatni plamenovi; svo je ono čisto i neokaljano.
Milioni i milioni listova zlatne boje ukrašavaju ovo Stablo. Vàsudeva, Guru svih Loka, u svrhu
stvaranja ovu je Puìkara Dvãpu stvorio za sjedalo Parameìîhã Brahme, koji posjeduje šest izuzetnih
snaga. Na ovoj Dvãpi nalazi se jedna planina; ona je podijeljena u dva dijela, koji se zovu Arvàchãna i
Paràchãna. Oni tvore granice dviju Varìa. Planina je jednu Ayutu Yojana visoka i jednu Ayutu
Yojana široka. Na četiri njene strane nalaze se četiri grada. Indra i tri druge Lokapàle gospodi su
ovih gradova. Sunce-Bog pojavljuje se iz njihova vrha i okružujući Meru, opet ide tamo. Cijela
godina njegov je Chakram, kružnica kruga; Njegova staza je Uttràyaçam i Dakìiçàyam. Vãtihotra,
Priyavratin sin, gospod je ovoga otoka. On je dvije Varìe raspodijelio među njegova dva sina,
Ramaçom i Dhàtakã. Oni vladaju dvama Varìama koje su nazvane po njihovim imenima. Kao i
stanovnici prethodnih Varìa, ljudi također posjeduju snage i predano obožavaju Boga Koji sjedi na
lotosu i slijede takvu stazu Yoge koja ih vodi Brahma Sàlokyi, i td. Mantra ide ovako: "Mi se
klanjamo tom Jednom Bogu, bez Drugoga, prirode Mira, Koji je Plod svih Karma, Koji je temelj
spoznaje Sopstva, Koji je utemeljen u Jedinstvu, i Kojega obožavaju sve Loke."
Ovdje završava Trinaesto Poglavlje Osme Knjige o opisu preostalih Dvãpa u Mahà Puràçi
Írã Mad Devã Bhàgavatam od 18.000 stihova od Maharìi Veda Vyàse.
L
POGLAVLJE XIV.
H1-29. Nàràyaça reče: "Pokraj ocena čiste vode, nalazi se planina Lokàloka. Ona
označava područje između država Loke i Àloke. O Devarìi! Iza ovoga oceana čiste vode nalazi se
zemlja, sva od čistoga zlata, veličine jednake razdaljini između Mànasottare i Meru. Ova je zemlja
kao ogledalo; tamo nema bića; razlog tome je da bi se svaka tvar stavljena tamo smjesta pretvorila
u zlato i time se ništa ne može dobiti. O Nàrada! Tamo ne mogu živjeti nikoja bića i zato je ona
nazvana Lokàloka. Ona se uvijek nalazi između Loke i Aloke. Bog Osobno nju je učinio granicom
triju Loka. Zrake Sunca, Zvijezda Sjevernjača i sve planete ograničene su na ovu oblast. O Nàrada!
Ova velika planina veoma je visoka i prostrana. Samorođeni Brahmà na sve je strane oko nje
postavio veoma velike slonove. Slušaj o njihovim imenima! Oni su Êiìabha, Puìpachïáa, Vàmana i
Aparàjita. Za ova četiri slona rečeno je da drže sve Loke u njihovim odgovarajućim položajima.
Bhagavàn Hari daje snagu ovim slonovima i Indri i drugima koji se smatraju Vibhïtima (snagama).
Ispoljavajući Svoju Íuddha Sattvu i nadnaravne snage, i sjedinjen s Açimom, Laghimom, i td., osam
Siddhija, On vlada tamo okružen Svojim PàriíadamaViívaksenom i drugim. On je jedan Bog sviju;
On je bez drugoga. Radi blagostanja sviju, On drži Sudaríanu i Svoja različita druga oružja; i snage
Njegovih ruku su goleme. On je Svoj vlastiti Uzrok i cijelo vrijeme prožima sve. On je Vječan.
Njegova izuzetna snaga Màyà podržava ovaj svijet radi njegove zaštite. On ostaje u ovome obliku
do vremena Kalpe. Unutrašnja širina prethodno opisana, određuje širinu Àloke. Jer je ona
smještena izvan prije spomenute Loke. Iza planine Lokàloke, kaže se da unutar jajolike elipsoide
stvorene od Neba na Zemlji leži čista staza koja vodi Yogeívari. Unutrašnja veličina ove elipsoide
jest dvadeset pet Koîi Yojana. Kada ovo jaje postane nesvjesno (beživotno), Sunce uđe u njega u
obliku Vairàje. Zbog toga se Sunce naziva Màrtanáa. On (Sunce) je Hiraçyagarbha kada je rođen
od ovoga Zlatnog Jajeta. To je Sunce koje postavlja strane svijeta, Àkàíu, Nebo i Zemlju i td., u
njihove vlastite oblasti. Ovo Sunce je Àtma Svarge i Mokìe, pakla i ostalih nižih oblasti, Deva, ljudi,
ptica, gmazova, drveća i ostalih živućih bića; i Ono je predsjedavajuće Božanstvo njihova vida. O
Nàrada! Njegova širina je Paéchàíaî Koîi (1 Koîi = 10.000.000) Yojana i njegova visina ili dubina je
dvadesetpet Koîi Yojana. Kao što su dvije polovice iste veličine tako su i Zemlja i Nebo iste
veličine. Prostor između njih naziva se Antarãkìa; Sunce Bog, najčuveniji među planetama,
smješten u sredini, daje svjetlo i osvjetljava i grije tri Loke. Ono ide Uttaràyaça stazom i stoga se
njegovo kretanje usporava (Njegovo kretanje postaje Mandagati). Uzdižući se tada više gore (löjetni
solsticij) Sunce produžava vrijeme trajanja dana. Slično tome, kada Sunce slijedi Dakìiçàyana stazu
(zimski dio godine), Ono je Íãghragati i ne idući tako visoko, skraćuje vrijeme trajanja dana.
Nadalje, kada ono dođe na Ekvator, Ono održava središnji položaj i dan i noć postaju jednaki. Kada
je Sunce u znakovima Ovna (Meìa) i Vage (Tulà), dan i noć postaju jednaki. Kada Sunce prolazi
kroz pet znakova: Bika, Blizance, i td., dan postaje duži i kada Sunce prolazi kroz pet znakova:
Škorpiona, Strijelca i ostale, dan postaje kraći i noć postaje duža.
Ovdje završava Četrnaesto Poglavlje o opisu Lokàloka prostora u Mahà Puràçi Írã Mad
Devã Bhàgavatam od 18.000 stihova od Maharìi Veda Vyàse.
L
POGLAVLJE XV.
H1-45. Nàràyaça reče: "O Nàrada! Sada ću ti opisati kretanje Sunca. Slušaj! Ono je od
tri vrste; Íãghra (perihelioničko), Manda (apelioničko) i jednako. O Surasattama! Svaki planet ima
tri položaja. Ime Madhyagati položaja je Jàradgava, ime sjevernoga položaja je Airàvata; i ime
južnoga položaja je Vaiívànara. Zviježđa Aívinã, Krittikà i Bharaçã poznati su pod imenom
Nàgavãthã. Rohiçã, Àrdrà i Mrigaíirà nazivaju se Gaja Vãthã; Puìyà, Aìleìà, i Punarvasu nazivaju se
Airavatã-vãthã. Tri Vãthãja, prethodno spomenuta nazivaju se Uttara Màrga. Purvaphalgunã, Uttra
Phalgunã i Maghà se nazivaju Arìabhã Vãthã. Hastà, Chitrà i Svàtã se nazivaju Govãthã; Jyeìîhà,
Viìàkhà i Anuràdhà se nazivaju Jàradgavã Vãthã. Ova tri Vithija nazivaju se Madhyamà Marga.
Mïlà, Purbàìàáhà, Uttaràìàáhà se nazivaju Ajavãthã; Íravaçà Dhaniìthà i Íatabhiìà se nazivaju
Mriga Vãthã. Uttara bhàdrapada, Purvabhàdrapada i Revatã nazivaju se Vaiívànarãvãthã. Ova tri
Vãthãja (staze) nazivaju se Dakìiçamàrga. Tãjekom Uttaràyana vremena, kako Dhruva povlači
zračni konpac s obje strane Yuge (Yuga - Sunčeva zaprega odn. kočija), Sunčeva kočija se uzdiže
(tj. biva vučena konopcem). Tako, kada Sunce ulazi unutar nebeskoga svoda, kretanje kočije
postaje sporije i dan je produžen, a noć skraćena. O Sura Sattama! Znaj da je ovo tok Sunčeve
staze.
Kada konop vuče prema jugu, Kočija zalazi i kako Sunce tada napušta nebeski svod,
kretanje se ubrzava. Dan se skraćuje, a noć produžava. Nadalje, kada je konop niti zategnut niti
olabavljen, to jest njegovo je kretanjo točno srednje, Sunce također ostaje u srednjem položaju i
njegova Kočija ulazi unutar sfere ravnoteže i dan i noć postaju jednaki. Kada zračni konop, u stanju
ravnoteže, privlači Zvijezda Sjevernjača, tada se Sunce i Sunčev sustav okreću; i kada Zvijezda
Sjevernjača olabavljuje svoje povlačanje zračnim konopom, Sunce izlazeći iz srednje sfere, se
okreće; i Sunčev se sustav također okreće. Istočno od Meru ustanovljen je Indrin grad i tamo
borave Deve. Stoga se on naziva Devadhànikà. Južno od Meru nalazi se čuveni grad Yame, Boga
Smrti, po imenu Samyamanã. Zapadno od Meru nalazi se veliki Varuçin grad, po imen Nimnochanã.
Sjeverno od Meru nalazi se grad Mjeseca po imenu Vibhàvarã. O Nàrada! Brahmavàdãji kažu da se
Sunce prvo rađa u Indrinu gradu. U podne Sunce ide u Samyamanã; navečer Sunce ide u
Nimnochanã i tada se kaže da zalazi. Po noći Sunce ostaje u Vibhàvarã. O Muni! Kretanje Sunca oko
Meru uzrok je upošljavanja svih bića u njihovim odgovarajućim dužnostima. Stanovnici Merua
Sunce uvijek vide u središnjem položaju. Sunce se kreće na istok prema zvijezdama, držeći Meru
lijevo od sebe; ali ako bi se u obzir uzeo Zodijak, izgledalo bi da je Meru lijevo južno od Sunca.
Izlaženje i zalaženje Sunca uvijek se promatraju kao da se je ispred Njega. O Devarìi! Svaka točka,
svaka strana svijeta, svaka osoba, videći sunce, kaže da je Ono izašlo tamo; nadalje, kada Ono zađe
van vidnoga polja, Ono se smatra da je tamo zašlo. Sunce postoji uvijek; stoga za Njega nema niti
izlaženja niti zalaženja. Njegovo pojavljivanje i nestajenje razlog su tome što ljudi kažu da ono izlazi
i zalazi. Kada je Sunce u Indrinu gradu, Ono osvjetljava tri grada, one od Indre, Yame i Mjeseca i
osvjetljava sjevero-istočne i istočno-zapadne strane. Tako kada Ono boravi u gradu Vatre, ono
osvjetljava sjevero-istok, istok-zapad, i jugo-zapad; tri strane i u isto vrijeme gradove Indre i Yame; i
tako dalje za ostale gradove i strane. O Nàrada! Planina Meru smještena je na sjeveru svih Dvãpa i
Varìa. Tako kada god neka osoba vidi sunce da izlazi ona tu stranu naziva istokom. Ali Meru je
lijevo od Sunca; tako se kaže. Kada Sunce za (petnaest) Ghaîikà proputuje udaljenost od
Indrapurãja do Yamapurãja, kaže da Ono tada unutar toga vremena prođe udaljenost jednaku 2 i
jednu četvrtinu Koîija, 12,5 lakhova i 25000 Yojana (22595000 Yojana). Tisućuoki i sa tisuću zraka
Sunce Bog je Ispoljavatelj Vremena. On na spomenuti način putuje kroz gradove Varuçe, Chandre
i Indre. On je dijadema (vijenac za glavu) Svargaloke; i Zodijak je njegov Àtman. On ovako putuje
da bi svima obilježavao vrijeme. O Nàrada! Mjesec i ostale planete i zvijezde izlaze i zalaze na ovaj
način. Na ovaj način snažna Sunčeva kočija u jednoj Muhïrti (48 minuta) proputuje 142,00000
Yojana. Snagom Pravaha Vàyua (zraka), Sunce Bog, Inkarnacija Veda, putuje kroz gradove, i prođe
Zodijak za jednu Samvatsaru (godinu). Točak Sunčeve Kočije jedna je godina; dvanaest mjeseci su
paoke; tri Chàtrumàsye su osovina kotača i šest doba su vanjski prsten kotača. Učeni ljudi ovu
kočiju nazivaju Samvatsara (jedna godina). Osovina cilja premu Meru na jednoj strani i
Mànasottara planini na drugoj strani. Kraj kružnice točka označava ostale podjele vremena kao što
su Kalà, Kàìîhà, Muhïrta, Yàma, Prahara, dan i noć i dvije nedjelje. Točak je učvršćen na osovinu.
Sunce ide na ovome točku, kao uljar na svojoj uljnoj mašini, stalno okolo Mànasottara planine.
Istočna strana točka je na toj osovini i drugi je dio pričvršćen na Zvijezdu Sjevernjaču. Dimenzija
prve osovine je 15750000 Yojana. Druga osovina velične je jedne četvrtine prve (3937500 Yojana).
Ona nalikuje osovini uljne mašine. Gornja strana toga smatra se da pripada Suncu. Sjedalo Sunca
na njegovoj kočiji široko je 36 Lakha Yojana. Dužina Yuge veličine je jedne četvrtine gornje
veličine, one od njegova sjedala. Kočiju pokreču sedam konja, koji se sastoje od sedam Chhanda,
Gàyattrã, i td., i nju vozi Aruça. Konji vuku Sunce radi sreće sviju. Iako kočijaš sjedi ispred Sunca,
njegovo je lice okrenuto ka zapadu. On obavlja svoj posao kao kočijaš u tom stanju. Šezdeset tisuća
Vàlakhilya Êiìija, veličine palca, pred Njim pjevaju prijatne Vedske hvalospjeve. Ostali Êiìiji,
Apsare, Urage, Gràmaçã, Ràkìasi, i sve Deve, svi podijeljeni u grupe od sedam, svakoga mjeseca
obožavaju toga veoma divnog Boga-Sunce. Veličina zemlje je 90152000 Kroìa Yuga Yojana. (1
Kroìa je 1/4 Yojane). Sunce ovu udaljenost prođe za tren. U svome radu Ono se ne odmara niti
dan; ne dan, čak niti tren."
Ovdje završava Petnaesto Poglavlje Osme Knjige o kretanju Sunca u Mahà Puràçi Írã Mad
Devã Bhàgavatam od 18.000 stihova od Maharìi Veda Vyàse.
L
POGLAVLJE XVI.
H
Írã Nàràyaça reče: "O Nàrada! Sada slušaj o čudesnom kretanju planeta i njihovim
položajima. Povoljni i nepovoljni događaji čovječanstva uzrokovani su različitim kretanjima ovih
planeta. Kao što u slučaju lončareva točka koji se stalno vrti u krug, kretanje insekata koji gmižu na
točku izgleda da je u suprotnome smjeru, tako i kretanje Sunca i ostalih planeta koji se kreču
Zodijakom sastavljenom od Ràìija (12 zviježđa) koji se nadalje stalno vrti oko Meru kao osovine,
izgleda suprotno. Njihovo kretanje od jedne zvijezde do druge i od jednog do drugog zviježđa isto
je takvo. Ova dva kretanja stoga nisu protuslovna već su dosljedna; ovo je ustanovljeno od strane
učenih Pundita (bivajući podređeni Zodijaku). O Nàrada! Onaj, Koji je Izvor svega, Koji je Àdi
Puruìa, iz Koga je sve ovo nastalo, Koji je nadaren izvanrednim snagama, u Kojemu sva ova
Prapaécha, ovaj materijalni svijet sastavljen od pet elemenata, boravi, taj Nàràyaça, lutajući okolo,
radi savršene sreće sviju i zbog Karma Íuddhija (pročišćenje Karme, radnja), podijelio je Trayã
Àtmu u dvanaest dijelova. Mudraci obdareni Jéànom i Vijéànom ovako su raspravljali o ovome,
slijedeći stazu kako je postavljena u Vedama. Sïrya Nàràyaça, krečući se u šest doba, proljeću, itd.,
ustanovio je hladnoću, vrućinu, i td. kao Dharmu za Dharmu doba, propisno radi dozrijevanja
Karma pojedinačnih bića. One osobe koje s predanošću i u skladu s Vedama i prema običajima
Varçe (kaste), obožavaju ovoga Àdipuruìu s raznim praksama Yoga, dobivaju njihove željene
objekte prema njihovim željama. Ovo je Sunce Àtman svih Loka i boraveći na Zodijaku između
Nebesa i Zemlje, uživa u dvanaest mjeseci u dvanaest zviježđa, Ovnu, itd. Ovi su mjeseci udovi
godine. Dva perioda od četrnaest dana tvore jedan mjesec. Dva zviježđa i jedna četvrtina čine
jedan mjesec prema Sunčevoj mjeri dana i noći.
Period koji treba Suncu da prođe kroz dva zviježđa zove se Ritu ili Godišnje doba (tj. dva
mjeseca). Učenjaci kažu da je to razdoblje (Ritu) ud Samvatsare. Staza koju Sunce prođe za tri
(Godišnja) doba ili pola godine u Zodijaku naziva se jedan Ayanam. Vrijeme koje Sunce sa zemljom
i nebesima treba da napravi jedan krug Zodijaka naziva se Vatsara ili godina. Ova godina računa se
u pet podjela kao Samvatsara, Parivatsara, Iáàvatsara, Açuvatsara i Idvatsara. Njima rukovode
Sãghra, Manda i jednolično kretanje Sunca. Ovako kažu Muniji. Na ovaj je način opisano kretanje
Sunca. Slušaj sada o kretanju Mjeseca. Mjesec se nalazi jedan Lakh Yojana više od Sunca i s Njim
je uključeno u kretanje tijekom jedne godine; i Ona (On, rod Mjeseca u hrv. jeziku je muški, dok se
ovdje rabi ženski rod) također u obliku tamnih i svijetlih polovina, sa Suncem uživa u svakome
mjesecu. Mjesec, Gospod Noći i ljekovitih biljki također uživa u danu i noći uz pomoć jednoga
zviježđa ili 2,25 Nakìattra. Tako, Svojom Íãghragati, Mjesec uživa u Nakìattrama. Tijekom svijetle
polovine, Mjesec postaje sve vidljiviji (veći) i Svojim uvečavajućim fazama Besmrtnicima pruža
zadovoljstvo; a tijekom tamne polovine, Svojim umanjujućim fazama, Ona (On) razveseljuje Pitrije.
Svojim fazama svijetle i tamne polovice Ona (On) se obrće danju i noću. Tako Ona (On) postaje
Život i Duša svih živućih bića. Mjesec, nadaren najvišim blagostanjem, prođe jednu Nakìattru za
trideset Muhïrta. Ona (On) je Cjelovit (a) i Duša bez ikakva početka. Ona (On) do ostvarenja
dovodi želje (Sankalape) i odluke sviju; stoga se Ona (On) naziva Manomaya. Ona (On) je Gospod
svih ljekovitih biljki (Oìadhija), stoga se Ona (On) naziva Annamaya. Ona je ispunjena nektarom;
stoga se naziva Boravište Besmrtnika i daje Nirvànu (konačno oslobođenje) svima. Stoga se Ona
naziva Sudhàkara. Ona hrani i zadovoljava Deve, Pitrije, ljude, gmazove i drveće; stoga se Ona
naziva Sarvamaya. Njenim (Njegovim) ujecajem zviježđa pređu tri Lakha Yojana. Bog Osobno
učinio je da se Nakìattra Abhijit okreće oko Meru, zajedno s ostalim Nakìattrama u Zodijaku; tako
se ovo smatra za dvadesetosam Nakìattra. Planet Venera (Íukra) nalazi se dva Lakha Yojana iznad
Mjeseca. Ona ponekad ide ispred Sunca, ponekad iza i ponekad zajedno s njime. Ona je veoma
moćan Planet. Njeno kretanje je od tri vrste; Íãghra, Manda i jednolično. Ona je općenito
naklonjena svim osobama i za njih čini mnoge povoljne stvari. Ovo je rečeno u Íàstrama. O Muni!
Íukra, glasoviti izdanak Bhrigua, otklanja prepreke kišama. Nakon Íukre, planet Merkur (Budha)
nalazi se dvije Yojane više. Kao Íukra, on također ponekad ide isprijed, ponekad iza i ponekad
zajedno sa Suncem. I njegovo kretanje također je od tri vrste, Íãghra, Manda i jednolično. Kada je
Merkur, Mjesečev sin, daleko od Sunca, tada se pojavljuju Ativàta (jaki vjetrovi, uragani)
Abhrapàta (padovi meteora iz oblaka), i ostale nevolje. Planet Mars, sin Zemlje, smješten je dva
Lakha Yojana više. Za 45 dana on pređe jedan Ràìi. Ovo je slučaj kada njegovo kretanje nije
retrogradno (unazad). Ovaj Mars čovječanstvu uzrokuje sve vrste šteta, zala i nevolja. Planet
Jupiter nalazi se dva Lakha Yojana više. Jedan Ràìi on pređe za jednu godinu. Kada njegovo
kretanje nije retrogradno on uvijek uvijek uživa naklonost Brahma Vàdija. Iza Brihaspatija dolazi
planet Saturn, Sunčev sin, koji se nalazi dva Lakha Yojana više. Jedan Ràìi on pređe za trideset
mjeseci. Ovaj planet svima uzrokuje sve vrste nemira i jada. Zato se on naziva Manda Graha (zao
planet). Iza njega nalazi se Saptarìi Maçáala, Veliki Medvjed, jedanaest Lakha Yojana više. O
Muni! Sedam planeta uvijek svima pružaju posebne naklonosti. Oni kruže oko Viìçupade, Zvijezde
Sjevernjače."
Ovdje Završava Šesnaesto Poglavlje Osme Knjige o kretanju planeta u Mahà Puràçi Írã
Mad Devã Bhàgavatam od 18.000 stihova od Maharìi Veda Vyàse.
L
POGLAVLJE XVII.
H
1-29. Nàràyaça reče: "Iznad Saptarìi Maçáalama (Velikoga Medvjeda), trinaest
Lakha Yojana poviše, nalazi se Viìçuov Paramam Padam (najviše Viìçuovo mjesto). Veliki
Bhàgavat (Božji posvećenik), najštovaniji, Írãman Dhruva, Uttànapàdin sin, tamo boravi s Indrom,
Agnijem, Kaíyapom, Dharmom i Nakìattrama. Posjetitelji mu uvijek odaju poštovanje. On je
zaštitnik onih koji žive do kraja Kalpe. On je uposlen u služenju Bhagavànovih lotosovih stopala.
Bog Osobno njega je napravio stupom oko kojega se uvijek velikom snagom u Zodijaku i
Nebesima okreću sve planete, zvijezde, Sunce i Mjesec. Deve ga također obožavaju. On, blistav u
svojoj slavi, osvjetljava i ispoljava sve. Kao što životinje vezane za jaram vuku isti, tako planete i
zvijezde, postavljene na Zodijak, idu brzo oko ovoga Dhruve, Zvijezde Sjevernjače; neki bliže, neki
dalje u svojim oblastima, pokretani od Vàyua. Kao što jastrebi lebde po nebu, tako se prethodno
spomenute planete potpuno kreću po nebu prema svojim vlastitim Karmama, kontrolirani od
Vàyua. Na ovaj način Sunce i Mjesec ne padaju na tlo jer ih naklonost jedinstva Prakêiti i Puruìe
drži u zraku u njihovim odgovarajućim položajima. Neki kažu da je ova Jyotiìchakra, Nebesa
(Zodijak), Íiíumàra. Ona (Jyotiìchakra, Zodijak) stoji propisno u svome položaju u svrhu držanja
stvari gore Bhagavànovom snagom. Stoga ona ne pada dolje. Ona stoji sa svojim omotanim tijelom
svojom glavom niže dolje. O Muni! Dhruva, Uttànapadin sin, nalazi se ovdje na kraju repa. I, osim
njega, na kraju repa nalazi se Brahmà, Bezgriješni Prajàpati, obožavan od Bogova, Agni, Indre i
Dharme. Ovako je kreacija na repu i Saptarìimaçáal stoji na njegovu struku. Ovako nebeski točak
(Jyotiìchakra) počiva sa svojim spiralama okrenutim u smjeru desne ruke. Na njegovoj desnoj
strani nalazi se Uttaràyaça Nakìattre, njih četrnaest, od Abhijita do Punarvasu i na njegovoj lijevoj
strani nalaze se ostalih četrnaest Dakìinàyanam Nakìattra, od Puìye do Uttaràìàáhe. O Brahmin
sine! Ovako Nakìattre tvore tijelo Íiíumàre, Zodijaka oblika nalik spirali; polovina Nakìattra je na
jednoj strani, a ostala polovina na drugoj. Njegova leđa su na Nebeskome Gangesu nazvanom
Ajavãthã. Punarvasu i Puìya čine desnu i lijevu stranu slabina, Àrdrà i Aíleíà čine desno i lijevo
stopalo (zapadno); Abhijit i Uttaràíàáhà čine desnu i lijevu nosnicu. O Devarìi! Íravaçà i
Pïrvàìàáhà tvore desno i lijevo oko; tako kažu osobe koje stvaraju Kalpane (nazore). Dhaniìîhà i
Mïlà čine njegovo desno i lijevo uho; Maghà, i td., osam Dakìiçàyanam Nakìattra čine kosti na
lijevoj strani. O Muni! Mrigasãrìa, Uttaràyana Nakìattre čine kosti na desnoj strani. Íatabhiíà i
Jyeìîhà čine desno i lijevo rame. Agasti (Canopus, najsjajnija zvijezda na južnome nebu) čini
gornju i donju Yaminu vilicu. Planet Mars čini njegovo lice, Saturn čini njegov organ
razmnožavanja; Brihaspati tvori grbu na ramenima; Sunce, Gospod planeta, čini njegove grudi;
Nàràyaça boravi u srcu, i Mjesec u njegovu umu.
Bilješka: Íiíumàra je također zviježđe Delfina i ponekad se smatra Zvijezdom
Sjevernjačom.
O Nàrada! Dva Aívina čine bradavice njegovih grudi; Uíanà čini njegov pupak; Merkur je u
njegovoj Pràçi i Apàni; Ràhu je njegov vrat i Ketu je svuda po njegovu tijelu; i zvijezde vladaju svim
dlakama njegova tijela. Ovaj je Zodijak tijelo sastavljeno od Deva toga Sve Prožimajućeg
Bhagavàna. Tako bi svaka inteligentna osoba, sa savršenm čistoćom i cijelim srcem, bivajući
Mauna (šuteći) svakodnevno za vrijeme Sandhye trebala meditirati na ovog Íiíumàru. Zatim bi
trebalo ponavljati sljedeće Mantre i ustati i reći: "Ti si Temelj svih Sunca i Mjeseca, mi ti se
klanjamo; Ti sve stvaraš i uništavaš. Ti si Gospod svih nebeskih tijela. Ti si Àdipuruìa, načuveniji
među svim Puruìama; mi potpuno meditiramo na Tebe. Planete, Nakìattre i zvijezde Tvoje su
tijelo. Daiva je utemeljena samo u Tebi. Ti uništavaš grijehe onih koji sastavljaju Mantre. Onome
koji ti se klanja ili te se sjeća ujutro, u podne i navečer grijesi su potpuno uništeni.
Ovdje završava Sedamnaesto Poglavlje Osme Knjige o Dhruva Maçáalamu u Mahà Puràçi
Írã Mad Devã Bhàgavatamu od 18.000 stihova od Maharìi Veda Vyàse.
L
POGLAVLJE XVIII.
H
1-34. Nàràyaça reče: "O Devarìi! Ràhuova oblast (izlazeći čvor) nalazi se jednu
Ayutu Yojana ispod Sunca. Ràhu, Simhikin sin, tamo se kreće kao Nakìattra. Ràhu guta i Sunce i
Mjesec te posjeduje besmrtnost i sposobnost da putuje po nebu. Sunčeve zrake dižu se gore jednu
Ayutu Yojana. Asura Ràhu ovako prekriva njegove zrake. Tako se Mjesečeva oblast širi dvanaest
tisuća Yojana. Ràhu obuhvaća područje od trinaest tisuća Yojana. Tako on pokriva i Sunce i
Mjesec. Želeći se osvetiti zbog prethodnoga neprijateljstva, on ih pokriva tijekom vremena Parve
(praznika). Ovaj planet ide za tim da ih pokrije s daljine. Znajući za ovo, Bhagavàn Viìçu baca
Svoju Sudarían Chakru na Ràhua. Ova Chakra (disk) opasana je vatrenim plamenovima i veoma je
strašna. Kada su sve strane bile ispunjene njegovim strašnim plamenovima, Ràhu se smjesta
uznemirio i pobjegao. O Devarìi! Među smrtnicima ovo je poznato kao pomrčina. Ispod Ràhuove
oblasti nalaze se druge čiste Loke. O Sattama! Siddhasi, Chàraçe i Vidyàdhare žive u ovim
Lokama. Njihove veličine su jedna Ayuta Yojana.
10. O Devarìi! Ispod njih žive Yakìe, Ràkìasi, Piìàche, Prete i Bhïte u njihovim izvrsnim
Vihàrama (boravištima).
11. Učeni ljudi ovo nazivaju Antarãkìa. Ona se proteže do tamo gdje vjetar puše snažno i
gdje se pojavljuju oblaci. O Najbolji među dva puta rođenima. Ispod ove Antarãkìe nalazi se zemlja,
veličine stotinu Yojana. Sve stvari i stvari zemlje nalaze se ovdje; ptice, čaplje, ždralovi i patke svi
lete iznad zemlje. Sada je opisan oblik zemlje. O Devarìi! U nižem dijelu zemlje smješteno je
sedam mjesta (pećina ili nižih oblasti). Njihov promjer je jednu Ayutu Yojana. Tijekom svih doba
sve vrste užitaka mogu se dobiti na tim mjestima. Prvo mjesto je Atala; drugo Vitala. Zatim redom
dolaze Sïtala, Talàtala, Mahàtala, Rasàtala, i konačno (na sedmome mjestu) Pàtàla. O Vipra! Tako
je nabrojeno sedam spilja ili oblasti. Oni se nazivaju Vila-Svarge i oni pružaju sreću, veću od one na
Nebesima. Ta su mjesta sva ispunjena dražesnim ljubavnim užicima, obiljem i srećom. Ona su
prepuna vrtova i Vihàra (mjesta uživanja). I ove Vihàre lijepo su ukrašene da bi pružale posebne
vrste užitaka. Snažne Daitye, Dànave i Zmije, zajedno sa svojim sinovima, ženama i prijateljima,
ovdje neprestano uživaju u velikoj sreći. Obiteljski ljudi svoje vrijeme također provode u udobnosti
i užicima, okruženi svojim prijateljima i slugama. Oni svi su Màyàviji (Čarobnjaci) i njihove odluke
nikad nisu osujećene; u ovome pogledu oni su više nego Bog i ispunjeni su željama. Svi oni žive
radosno i u užicima i nalaze zadovoljstvo u svim čulima. Màyà, Gospod Màye, po svojemu je
sviđanju u ovim nižim oblastima izgradio zasebne gradove. Osim toga stvorio je tisuće kuća za
boravak, palače, kapije gradova, sve ukrašene dragim kamenjem i draguljima.
Dvorane za skupove, Chatvare i Chaitye pažljivo su ukrašeni i rijetki su čak Surama. Nage i
Asure sa svojim ženama žive u tim kućama; golubi i ženke Mayinà ptice lete tuda. Tamo mnoga
zemljišta umjetnički ukrašena i redovi palača Gospoda tih Vivara uljepšavaju ta mjesta. Tamo se
također nalaze veoma veliki vrtovi. Sve ovo očarava umove; i da bi povećali njihovu ljepotu, mnoga
mjesta s voćem i cvijećem, sposobna pružiti udobnost i užitke ženama, nalaze se blizu. Jezera i
bare krcati su raznim pticama; jezera su ispunjena čistom vodom obilujući Pàîhãna ribama. Vodene
životinje kreću se u vodama, žetstoko ih uzburkujući. Različite vrste lotosa, Kumud, Utpala,
Kahlàra, plavi lotos, crveni lotos, u potpunom su cvatu u ovim jezerima i barama. Vrtovi su tamo
posve puni Vihàrama tamošnjih stanovnika i odzvanaju dražesnom melodičnom muzikom,
ugađajući čulima. Ova mjesta izgleda da se takmiče s Nebesima. Tamo nema nikakva straha, niti
danju niti noću. Dragulji na glavama zmija stalno osvjetljavaju okolinu i tamo nikad nema tame.
Hrana se tamo priprema s božanskim ljekovitim biljkama i ljudi piju ove ljekovite biljke i kupaju se
s njima; tako ih ne napada nikoja bolest. Starost, groznica, loša probava, bljedilo, znojenje, loši
mirisi, nedostatak energije ili bilo koji drugi izvor nevolja ne može ih zadesiti. Ljudi su uvijek
sretni i dobro. Oni se jedino boje Bhagavànove Teje i Njegova Sudaríana diska; i ničega drugog.
Kada se Bhagavànova Teja pojavi, žene dobivaju pobačaje.
Ovdje završava Osamnaesto Poglavlje Osme Knjige o priči o Ràhu Maçáalamu u Mahà
Puràçi Írã Mad Devã Bhàgavatam od 18.000 stihova od Maharìi Veda Vyàse.
L
POGLAVLJE XIX.
H1--32. Nàràyaça reče: "O Vipra! U prvoj lijepoj oblasti Atali živi Bala, izuzetno bahati
sin Dànava Maye. On je stvorio devedesetšest Màyà. Svi stanovnici dobivaju ono što im treba
pomoću njih. Drugi Màyàviji znaju jednu ili dvije od njih. Nitko od njih nije u stanju poznavati sve,
jer je njih izuzetno teško izvršiti. Kada je ovaj snažni Bala zijevnuo, stvorene su tri kategorije žena,
očaravajuće svim Lokama. One su nazvane Pumíchalã (poročna žena), Svairiçã (preljubnica) i
Kàmanã (ljupka žena). Kada bilo koji čovjek, njima lijep i drag, uđe u njihovu Atala oblast, one, uz
pomoć Hàîaka osjećaja (ljubavi) stvore u njemu, kada je sam, snagu da uživa (opći) i s njihovim
milim osmjesima i ljubavnim žarom i pažnjom obgrle ga potpuno i počinju pričati s njim
upotrebljavajući ljubavne kretnje i položaje, i tako mu udovolje. Kada ljudi uživaju u ovoj
Hàîakarasi, oni neprestano misle kako su oni osobno postali bogovi, da su postali Siddhasi i snažni
kao Ayuta broj slonova; bivajući zaslijepljeni taštinom i misleći da su nadareni snagom i obiljem,
oni neprestano ovako misle o sebi. O Nàrada! Ovako je opisan položaj Atale. Slušaj sada o drugoj
oblasti zvanoj Vitala. Vitala se nalazi ispod zemlje. Tamo je Bhagavàn Bava, obožavan od svih
Deva, preuzeo ime Hàîakeívara i tamo boravi s Bhavànã, sa Svojim slugama posebno radi rasta
Brahmine kreacije. Rijeka Hàîakã, koja je nastala iz esencija (muško sjeme) njih dvoje, teče tamo.
Vatra, povećana uz pomoć vjetra, počinje je piti. Kada (vatra) to prestane raditi, stvarajući Phutkàra
buku (tj. puhajući zrak kroz usta), zlato, po imenu Hàîaka, biva stvoreno. Daitye veoma vole ovo
zlato. Daitya žene uvijek koriste ovo zlato za svoj nakit. Ispod Vitale nalazi se Satala. Ona se drži od
posebne važnosti. O Muni! Veoma zaslužni Bali, Virochanin sin, živi tu. Bhagavàn Vàsudeva, ovoga
je Balija spustio u Sïtalu radi Indrine sreće. On je preuzeo tijelo Trivikrame i Baliju dao svo
bogatstvo tri Loke, sav Lakìmã je otišao njemu, i postavio ga je u položaj Gospoda Daitya. Što više
reći nego da obilje i bogatstvo koje Indra nije mogao dobiti, ta Írã Lakìmã Devã Osobno je slijedila
Balija. Bali, kao Gospod Sïtale, postao je potpuno neustrašiv, i on boravi tamo sve do danas i
obožava Vàsudevu. O Nàrada! Uzvišene osobe kažu da kada se Vàsudeva Osobno, Kontrolor sviju,
pojavio kao prosjak, Bali mu je dao zemlju, i zbog davanja dara dobroj osobi, on je dobio tako
mnogo obilja. O Nàrada! Onaj Koji je Samoispoljen Svojom Izvanrednom Slavom i Koji je Osobno
ispunjen sa svom Aiívaryom (obiljem), Svojom Izuzetnom Milošću može dodijeliti Najviši Cilj
života i ljudima može ispuniti sve ostale potrebe. Ovaj je Nàràyaça Deva Devā; ako itko, kada se
nađe u velikoj nevoji, ponovi Njegovo Ime, smjesta biva oslobođen Guça, uzroka jarma zbog svoje
Karme. Sve osobe, svojim umovima usmjerenim prema Kontroloru Svega, Bhagavànu, obavljaju
mnogo Yoga i slijede stazu savjetovanu od Sàmakhya metode, da bi izbjegle sve vrste nevolja i
jada. O Nàrada! Znaj da Bhagavàn prema nama ne pokazuje Svoju Naklonost kada nam daje
najveće bogatstvo i obilje. Jer su bogatstvo i obilje izdanci Màye i izvor svih briga, jada i mentalnih
žalosti; i čovjek je sklon zaboravljanju Bhagavàna kada dobije takvo bogatstvo. Bhagavàn prožima
cijeli svemir i On je pun mudrosti; On uvijek vidi sve puteve i sredstva; proseći, on je oduzeo,
štoviše ukrao, sve što je Bali imao, ostavljajući mu jedino njegovo tijelo; i konačno, vezao ga je
Varuça Pàíom (omčom) i bacio ga u središte planinske pukotine (spilja) i tada se postavio na
njegovim vratima za njegova čuvara vratara. Jednom, iz svoje krajne predanosti, Bali uopće nije
mario za svoje nevolje, teškoće i jade. Umjesto toga izjavio je da se Indra ponašao posve budalasto.
Jer kada je Bhagavàn bio milostivo zadovoljan, on je od Njega želio obično bogatstvo. Ali od kakve
je koristi bogatstvo Triloka? Ono je posve beznačajna stvar. Uistinu je neuk i glup onaj koji radi
samoga bogatstva napusti Bhagavàna, Koji je Fontana svih Dobrih Želja Čovječanstvu. Moj djed
Prahlada, koji je bio vema sretan, koji je bio predan Bogu i koji je uvijek bio spreman drugima
činiti dobro, nije tražio nikoju drugu stvar osim službovanja Bogu (Dàsya Bhàva). Kada je njegov
snažni otac umro, Bhagavàn mu je želio dati neograničneo bogatstvo; ali Bhàgavata (posvećenik)
Prahlada to nije želio. Nitko od nas, koji smo obilježeni s tako mnogo mana, ne može spozanti
prirodu Bhagavàna Vàsudeve, Čija svemogućnost ne može biti uspoređena i svi ovi manfestirani
svjetovi su ništa drugo do Njegovi Upàdhiji (dodaci, ograničenja). O Devarìi! Ovako Bali, Gospod
Daityā, veoma poštovan i čuven u svim Lokama, vlada u Sïtali. Hari je Osobno njegov Vratar.
Jednom je kralj Ràvaça, izvor nevolja ljudima, otišao svladati cijeli svijet; i kada je ušao u Sïtalu, taj
Hari, uvijek spreman pokazati Svoju Milost, palcom Svoga stopala odbacio ga je na udajenost od
jedne Ayute Yojana. Tako slavom Devadeva Vàsudeve, Bali vlada u Sïtali, i uživa u svim vrstama
zadovoljstava koja nemaju premca.
Ovdje završava Devetnaesto Poglavlje Osme Knjige o priči o Atali, i td., Pàtàlama u Írã Mad
Devã Bhàgavatamu, Mahà Puràçi od 18.000 stihova od Maharìi Veda Vyàse.
L
POGLAVLJE XX.
H
1-37. Nàràyaça reče: "O Nàrada! Pećina dalje ispod Sïtale je Talatala! Gospod
Tripure (tri grada), veliki Dànava Màyàk Vladar je ove oblasti. Maheívara, Činitelj dobra trima
Bhuvanama, spalio je njegova tri grada; ali konačno, zadovoljan njegovom predanošću, On ga je
spasio. Tako je Màyàk, milošću toga Boga, ponovo dobio svoje vlastito kraljevstvo i njegove užitke.
Ovaj Màyàk Dànava Učitelj (Àchàrya) je Màyàvi sekte i njenoga kulta; i on je vješt u raznim
Màyàma ili svim vrstama Majičkih snaga. Svi žestoki demoni, okrutne narave, obožavaju ga radi
uspjeha u njihovim važnim poduhvatima. Nakon ova Talatale slijedi veoma glasovita Mahàtala.
Kadrini sinovi, veoma gnjevne Zmije, žive ovdje. One (zmije) imaju mnogo glava. O Vipra! Sada ću
ti reći imena čuvenih među njima. To su Kuhaka, Takìaka, Suìeça, i Kàliya. Sve imaju veoma
velike glave i sve su veoma jake (te zmije); sve su one žestoke naravi. Njihovi rođaci su također
takvi. One se uvijek boje Garuáe, kralja ptica. Okružene svojim sinovim, ženama, prijateljima i
poznanicima, one žive sretno, vješti u raznim igrama i zadovoljstvima. Ispod Mahàtale slijedi
Rasàtala. Daitye, Dànave i Paçi Asure žive tamo. Osim njih, tamo žive Nivàta Kavache iz grada
Hiraçyapure i Asure po imenu Kàleye, neprijatelji Deva. Oni su svi prirodno poduzetni i hrabri;
njihove snage su osujećene Bhagavànovim Tejasom i u ovoj oblasti oni žive kao zmije. Druge
Asure koje su bile otjerane ovdje i bile preplašene od Mantra, koje je izgovorio Saramà, Indrin
glasnik, također žive ovdje. O Nàrada! Dalje ispod nalazi se Pàtàla gdje živi Vàsuki, Vođa zmija, i
druge (zmije) po imenu Íankha, Kulika, Íveta, Dhananjaya, Mahàíankha, Dhriraràìîra,
Íaèkhachïáa, Kamvala, Aívatara i Devopadattaka, svi veoma gnjevni, širokih glava, dok neki na
svojim glavama imaju izuzetno sjajne dragulje. Njihovim zrakama oni rastvaraju tamu nižih oblasti;
ali oni su strašno skloni gnjevu. Na dnu ove Pàtàle, i na udaljenosti od trideset Yojana, vlada Dio
Bhagavàna u obliku Beskonačne tame. O Devarìi! Sve Deve obožavaju ovaj Oblik. Posvećenici ga
zovu imenom Saçkarìaça, jer je On ispoljeni simbol Aham-a i zajedničko mjesto gdje se Gledatelj i
Ono što se vidi stapaju u jedno. On je tisućeglavi Kontrolor svega, pokretnog i nepokretnog; On je
beskonačnih oblika; On je Íeìa; ovaj cijeli svemir stoji kao sjeme gorušice na Njegovoj glavi; On je
prirode Inteligenicje i Blaženstva i On je Samoispoljen. Kada on želi uništiti sve tijekom Pralaye,
veoma moćni Saçkarìaça Rudra, lijepo postrojen s jedanaest Vyïha odn. vojnih postrojba,
pojavljuje se iz Njega, Njegove Središnje Obrve, izgledajući velik s Njegova Tri Oka, podižući svoj
Trozubac, sjajan od tri plamena. Sve (istaknute) glavne zmije, koje vladaju mnogim drugima,
tijekom noći dolaze Njemu (Viìçuu), ispunjene predanošću i okružene Bhaktama (posvećenicima)
i klanjaju mu se svojim glavama pognutima dolje i gledaju jedni drugima u lica prosvijetljena
svjetlima iz dragulja koji sjaje kristalnim sjajem na noktima crvenih prstiju Njegovih Lotosovih
Stopala. U to vrijeme njihova lica postaju sjajna od zrâka koje izlaze iz dragulja na vrhu njihovih
glava; i njihovi obrazi izgledaju lijepi i sjajući. Kćeri Nàga Ràje također izgledaju ovako kada veoma
lijepe zrake izlaze iz njihovih savršeno lijepih tijela. Njihove su ruke velike; one izgledaju veoma
čisto i lijepe su bijele boje. One uvijek koriste sandalovu pastu, Aguru i Kàìmãri meleme. Svladane
ljubavnim strastima, zbog njihovih dodira s ovim mirisnim stvarima, one Ga gledaju sramežljivim
pogledima i ljupkim osmjesima i od Njega očekuju Àsiss (blagoslov). Zatim se Njegove oči
kotrljaju zaluđene od ljubavi i ispoljavaju znakove ljubaznosti i milosti. Bhagavàn Ananta Deva
beskonačne je snage; Njegove su kvalitete beskonačne; On je Ocean beskonačnih osobina. On je
Àdi Deva, veoma dobre prirode i Njegova je priroda veoma uzvišena. On je odbacio gnjev i zavist i
On svima želi blagostanje. Sve ga Deve obožavaju i On je spremište svih Sàtvičnih kvaliteta.
Deve, Siddhasi, Asure, Urage, VIdyàdhare, Gandharbe, Muniji, svi oni uvijek meditiraju na
Njega. Zbog Njegove stalne Mada Ràge oduševljenja i opijenosti, On izgleda opijen (milošću) i
Njegove oči izgledaju zbunjene osjećanjima. Zbog Njegovih prijatnih nektarolikih riječi On je
uvijek ugodan Devama i onima koji su kraj Njega.
Vaijayantã vijenac visi o Njegovu vratu; On nikad ne opada i uvijek je ukrašen svježim i
lijepim Tulasã cvijećem. Opijene pčele neprestano svojim zujanjem prave buku i tako pridonose
ljepoti. On je Deva Devā i nosi plavu odjeću te je okićen samo jednom naušnicom. On (Bog Viìçu)
je Nepropadljiv i Nepromjenljiv. O Nàrada! Posvećenici ga opisuju kao Izvor svih Lãlà Svemira i
Kontrolora Deva.
Ovdje završava Dvadeseto Poglavlje Osme Knjige o pirči o Talatali u Mahà Puràçi Írã Mad
Devã Bhàgavatam od 18.000 stihova od Maharìi Veda Vyàse.
L
POGLAVLJE XXI.
H
1-9. Nàràyaça reče: "O Devarìi! Sanàtana, Bràhmin sin, na skupu Deva kazuje
Bhagavànove glorije i obožava ga ovako: "Kako čovjek običnoga nazora i razumijevanja može
shvatiti stvarnu Brahminu prirodu, Čiji puki Pogled osposobljava Prakêiti da uposli Svoje Guçe u
Stvaranju, Održavanju i Uništenju Svemira! Njega, Čija priroda nema početka niti kraja, Koji iako
jedan, je stvorio svu ovu Prapaéchu (svemir od pet elemenata) kao pokrivač Àtmana (Stvarnoga
Istinskog Sopstva). Iz Svoje beskonačne samlosti On je napravio Sat i Asat, ovaj svemir, pun
uzroka i posljedica, vidljivim u Svojoj Jednoj i jedinoj Íuddha Sattva prirodi gdje čak veoma snažni
lav oponaša Njegovu Lãlu (Igru), koja je bez ikakve mane, da bi pod Svoju kontrolu doveo umove
Svojih podanika.
U kome bi onda, osobe željne Mokìe, uzele utočište, kada puko čujenje ili ponavljanje
Njegova Imena, u vrijeme teškoća ili očaja, ili jednostavno u šali, smjesta uništava sve grijehe! On
drži zemlju s planinama, oceanima, rijekama i svim bićima kao da je atom na Svojih tisuću glava.
On je beskonačan. Njegova snaga nikad ne slabi. Nitko ne može opisati Njegove radnje čak i da
ima tisuće usta za govoriti. On je beskonačne snage, nebrojenih vrlih kvaliteta i neograničena
razumijevanja. Tako stojeći na dnu zemlje, bez ičije pomoći i neovisan, Bhagavàn Ananta Deva s
lakoćom drži ovu zemlju radi njene zaštite. O Muni! Ljudi primaju plodove svojih radnji prema
svojim željama i prema tom kako su slijedili staze izložene u Íàstrama i prema tome postaju
kraljevi, ljudi, jelen ili ptice ili ostala bića u drugim stanjima. O Nàrada! Ovako sam ti opisao,
budući si me prethodno pitao, različite i neslične plodove raznih radnji, urađenih prema nalozima
Dharme i Íàstra."
10. Nàrada reče: "O Bhagavàne! Milostivo mi reci zašto je Bhagavàn stvorio tako mnogo
različitosti, kada su Karme, urađene od Jãva, iste?"
11-28. Nàràyaça reče: "O Nàrada! Tako mnogo različitih stanja ima jer su Íraddhe činitelja
tako veoma različite. Učinci se razlikuju jer se Íraddhe (vjera) mijenjaju, neke su Sàttvične, neke
Ràjasične i neke Tàmasične. Ako je Íraddhà Sàttvična, uvijek dolazi sreća; ako je ona Ràjasična,
rezultat je neprestana bol i patnja; ako je ona Tàmasična, dolazi patnja i rezultat je gubitak znanja
(razlikovanja) o dobrom ili lošem. Tako se rezultati razlikuju kako se mijenja Íraddhà. O najbolji
među Dvijama! Tisuće i tisuće stanja događaju se ljudima kao posljedica njihovih Karma, urađenih
pod utjecajem Avidye (koja je bez početka) (Neznanje). O Dvijottama! Sada ću se potanko osvrnuti
na njihove raznolikosti; slušaj! Iza ove Triloki, ispod ove zemje i iznad Atale, žive Pitriji po imenu
Agniìvàtte i ostali preci. Ovi Pitriji borave tamo, i sprovodeći duboki Samàdhi, uvijek nude, koliko
mogu, blagoslove njihovim vlastitim Gotrama (obiteljima). Tamo Yama, Bog Pitrija, s obzirom na
Karme i počinjenje grijehe, kažnjava preminule koje dovode Njegovi glasnici. Bhagavànovom
naredbom, Yama, u pratnji vlastitih Gaça (osoba), sudi i vrši potpunu pravdu prema Karmama koje
su Jãve obavili i grijesima koje su počinili. On uvijek šalje one svoje sluge koji se pokoravaju
njegovim naredbama i znaju Tattvu Dharme, i kojima su dane njihove vlastite dužnosti da izvrše
ono što On naredi. Pisci Íàstra opisuju dvadesetjednu Naraku ili pakla; drugi kažu da ih ima
dvadesetosam. Slušaj sada njihova imena. To su: Tàmisra, Andha Tàmisra, Raurava, Mahàraurva,
Kumbhãpàka, Kàlasïtra, Asipatrakànana, Íïkaramukha, Andhakïpa, Krimibhojana, Taptamïrti,
Samdamía, Vajrakaçîaka, Íàlmalã, Vaitaraçã, Pïyoda, Pràçarodha, Viíasana, Làlàbhakìa,
Sàrameyàdana, Avãchi, Apahpàna, Kìàrakardama, Rakìogaça, Sambhoja, Íïlaprota, Dandaíïka,
Avaîàrodha, Paryàvartanaka i Sïchimukha. Ovo su dvadesetoam Naraka ili paklova. (Bilješka. Ovo
su njih 29.)
Ovi su paklovi veoma strašni. O Brahmin Sine! Utjelovljena bića (Jãve) pate tamo prema
njihovim vlastitim Karmama. "
Ovdje završava Dvadesetprvo Poglavlje Osme Knjige o priči o paklovima u Mahà Puràçi Írã
Mad Devã Bhàgavatam od 18.000 stihova od Maharìi Veda Vyàse.
L
POGLAVLJE XXII.
H
Nàrada reče: "O Vječni! O Muni! Sada mi opiši razne radnje koje vode u ove strašne
paklove. O njima želim potanko čuti."
Nàràyaça reče: "O Devarìi! Onaj koji krade tuđe sinove, žene i imovinu, toga nitkova Yami
vode Njegovi glasnici. Snažno i čvrsto vezan od strane strašnih Yaminih glasnika Kàla konopom
(konop vremena), njega se vodi u Tàmisra pakao, mjesto mnogih mučenja. Tamo ga muče Yamine
sluge, tuku ga i plaše; i on tamo oglupljuje, i osjeća se vema slabim, očajnim i konačno pada u
nesvijest. Onaj koji vara drugoga muža spavajući s njegovim ženama Yamine sluge odnose dolje u
Andha Tàmisra pakao. Tamo on pati od velike boli i patnje. On smjesta gubi svoj vid i njegov um
postaje uznemiren. Njegovo stanje nalikuje stablu kada je njegovo deblo slomljeno. Iz ovoga
razloga vjekovni su mudraci ovaj pakao zvali Andha Tàmisra. Onaj koji stalno misli na Ja i Moje i
svađa se s drugima te koji s previše vezanosti održava svoju obitelj, ovdje napušta svoju obitelj i sa
svojim lošim sklonostima ide u Raurava pakao, svima veoma strašan. Životinje koje je on
prethodno na ovome svijetu povrijedio ili ubio, preuzimaju oblik Ruru životinje i muče ga tamo. Iz
toga razloga, inteligentni poznavatelji Puràça, ovaj pakao nazivaju Raurava. Drevni ljudi kažu da je
Ruru okrutniji i žešći od zmija. Ove životinje žive u tom paklu; stoga se on zove Mahàraurava. Onaj
koji muči druge, ide u ovaj pakao i ovi Rurui, mesožderi, skaču na njega i grizu ga i jedu njegovo
tijelo. Onoga koji kuha druge životinje i ptice, toga okrutnug i divljeg čovjeka, ovako obmanjenog,
za kaznu Yamine Dïte u Kumbhãpàka paklu kuhaju na vručem ulju tisuću godina. Onaj koji se
svađa sa svojim Pitrijima i Bràhmaçima, Yamine Dïte odvode u Kàlasïtra pakao i tamo ih prži
vatra i Sunce. Tamo te đavolje osobe, bivajući veoma mučene, iznutra i izvana i glađu i žeđu,
ponekad sjede, ponekad spavaju, ponekad hodaju i poneka trče tamo amo. O Devarìi! Onoga koji
odbaci stazu Veda u vremena osim ona od velike nesreće i opasnosti i slijedi ostale staze čak i na
beznačajnoj razdaljini (od staze ispravnosti), toga griješnika Yamadïte odvode u Asipatra Kànanu i
tamo ga žestoko bičuju. Bivajući nesposoban to podnositi, on divlje trči tamo amo bivajući
probadan oštrim Asi lišćem s obje njegove strane. Njegovo cijelo tijelo je posječeno, i on plače
govoreći "O! Ja sam uništen" i pada u nesvijest. Osječajući se veoma izmučen, pada na svakome
koraku. Ovako pate griješnici zbog neslijeđenja staze Veda. Kralja ili kraljevsku osobu koja
naređuje kažnjavanje, koje ne odobrava Dharma, i povrijeđuje ili kažnjava tijelo Bràhmaça, Yamine
sluge bacaju dolje u Íïkaramukha Pakao i melju njegovo tijelo velikom silinom kao što se to radi
sa šećernom trskom. On tada glasno gorko plače, pada u nesvijest i oglupljuje. Oni ga gnječe i on
pati od svih vrsti boli i patnja. Čovjek koji dobivši i beznačajno bogatstvo i hranu, ne obavi pet
Mahà Yajéa i dio toga ne dade Devama i naprotiv time puni samo svoj stomak kao vrana, radi
njegovih griješnih dijela žestoki ga Yamadïti odvode u najgoru Krimibhojana Naraku. Ovaj pakao
širok je jedan Lakh Yojana te je spremište crvi. On užasava sve stanovnike pakla. Taj griješnik
preuzima oblik kukca i tamo ga grizu kukci i na ovaj način tamo provodi svoje vrijeme. Kada čovjek
ničim ne nudi goste i ne nudi ništa Vatri i sam jede svoju hranu, on također ide u ovaj pakao. Kada
čovjek u vremena osim ona od velike opsanosti i nesreće živi kao lopov i silom krade zlato i
dragulje od Bràhmiça ili bilo koje druge osobe, on biva odveden u ovaj pakao i Yamine ga sluge
probadaju i kidaju njegovu kožu vatrenim vrućim željeznim rezačem. Kada čovjek živi nezakonito s
nekim tko nije prikladan da mu se priđe i kada žena također ide čovjeku neprikladnome za prići,
Yamine sluge njih oboje, šibajuću ih, odvode u ovaj pakao. Tamo je čovjek obavezan obgrliti
vatreni vruči željezni lik žene i obrnuto. Kada čovjek ide svim vrstama maternica radi neprirodnih
zločina, on biva odveden u Vajra Kaçîaka Naraku i tamo je postavljen na vrh željeznoga Íalmalã
stabla. Kada kralj ili kraljevska osoba, predana Pàìaçáa Dharmi (tj. krivoj stazi) prekrši granicu
zakona, ona radi toga grijeha idu u Vaitaraçã, jarak oko tog pakla. Vodene životinje tamo ga grizu
po cijelome tijelu i jedu. O Nàrada! Ipak niti njegov život niti njegovo tijelo ne odvajaju se od njega.
Radi njegove Karme, on je bačen u rijeke ispunjene fekalijama, urinom, krvlju, dlakama, kostima,
noktima, mesom, leđnom moždinom, mašću i td., i on proživljava velike muke. Oni koji su muževi
(od) Vriìalã (djevojke ispod dvanaest godina, koje su dobile menstruacju; ili neplodne žene), koji
su bez ikakve Íauche (čistoće) ili srama i bez ikakve Àchàra Vyavahàre (slijeđenje vlastitih
prirodnih pravila i rituala) i oni koji slijede Paívàchàru (kao životinje), oni se sreću s veoma
teškom sudbinom te bivaju bačeni u ovaj pakao ispunjen fekalijama, urinom, kašljom, krvlju i
ostalim nečistoćama i kada su gladni, prisiljeni su jesti ove stvari. Kada dva puta rođene osobe drže
pse i magarce itd., i kada su odane lovu i svakodnevno radi ničega ubijaju životinje, ptice i jelene,
tada na te činitelje zla Yamine sluge posebno paze i kada dođe vrijeme, oni ih sasjecaju odapinjući
strijele prema njima. Onoga koji ubija životinje, koji je uposlen tašto u žrtvovanjima i koji je sklon
oholu ponašanju i navikama, Yamine sluge bacaju u ovaj pakao i žestoko ga šibaju. Dva puta rođeni
koji svladan požudom opći sa Savarçà ženom, Yamine sluge odvode u pakao ispunjen spermom što
on mora piti. Pljačkaše, palikuće, one koji drugima stavljaju otrov u piće, izdajice, one koji rade
protivno interesima seljaka i drugih, te kraljeve ili kraljevske osobe Yamadïtiji nakon njihove smrti
odvode u Sàrameyàdana pakao. Tamo sedamstodvadeset pasa, veoma čudesnih za vidjeti, s
velikom silinom i snagom dolaze na njih i hrane se s njima. O Nàrada! Ovaj pakao je nazvan
Sàrameyàdana Naraka i veoma je strašan. Sada ću ti opisati ostale paklove, Avãchi i druge.
Ovdje završava Dvadesetdrugo Poglavlje Osme Knjige o priči o grijesima koji vode u
paklove u Mahà Puràçi Írã Mad Devã Bhàgavatam od 18.000 stihova od Maharìi Veda Vyàse.
L
POGLAVLJE XXIII.
H1-31. Nàràyaça reče: "O Nàrada! Kada osobe, potaknute griješnim motivima, uvijek
govore laži za vrijeme svjedočenja, ili za vrijeme uzimanja ili davanja novca, one nakon svoje smrti
idu u strašni Avãchi pakao. Tamo, s vrha planine, stotinu Yojana visoke, njih se, postavljene
naopačke, baca dolje. Ovdje čvrsto tlo izgleda kao voda i doima se kao valovi. Zato se ono zove
Avãchi, budući nalikuje Avãchi valovima. Ako se tijela griješnika ovdje iskidaju na male komade, on
i dalje ne umire; umjesto toga, kada je svo njegovo tijelo iskidano na male komadiće, on dobiva
novo tijelo. O Brahmin Sine! Kada čovjek, bio on Bràhmiç, Kìattriya ili Vaiíya, pije Somu (vino) ili
zbog nesmotrenosti (obmane) pije vino, on biva bačen u ovaj pakao. O Muni! Yamine sluge ga sile
da pije rastaljeno željezo. Kada podla osoba zaluđena ponosom na svoje znanje, ugled,
suzdržavanjima ili Vàrnom i Àíramom, ne odaje dužno poštovanje pretpostavljenima, ona biva
bačena naopačke u Kìàrakardama pakao. Ona tamo trpi od neizmjernih boli. Kada čovjek ili žena
uslijed zablude (obmane), obavlja ljudska žrtvovanja (gdje se ljudi pogubljuju kao žrtve), on ili ona
ovdje mora jesti ljudsko meso. Oni koji su prethodno ubijali sve vrste životinja, nakon svoje smrti
dolaze u Yamino boravište, i svi ujedinjeni i kao mesari jedni drugima kidaju meso pijucima, i td., i
piju krv i učestalo plešu i pjevaju. Oni u stvari rade ono što rade strašni Ràkìasi. Kada ljudi sretnu
nevine osobe, koje žele živjeti u selima i šumama i dobiju njihovo povjerenje i učinu ih odanima i
konačno ih probodu šiljatim Íïlama (trozubac) ili oštrim mačevima i ubiju ih kao da su bili obične
stvari za igru, nakon svoje smrti Yamine ih sluge odvode i bacaju u Íïlàdi Naraku (probodeni
Íïlama). Tamo ih se bode Íïlama i oni bivaju svladani glađu i žeđu. Čaplje i ždralovi, oštrim
kljunovima love ih idući za njima tamo amo. Tako mučeni, oni se sjećaju svih svojih grijeha
učinjenih u njihovim prethodnim životima. Oni koji slijede krive staze i uznemiravaju druga bića
kao što to rade zmije, padaju u Dandaíïka pakao. Ovdje crvi s pet i sedam glava dolaze sa svih
strana i jedu ih kao što surova zmija proždire miša. Oni koji utamničuju ljude u mračne ćumeze,
mračne sobe ili mračnu pećinu, sluge Smrti s uzdignutim ih rukama dovode i zatvaraju u slične
mračne prećine, ispunjene otrovom, vatrom i dimom. Kada Bràhmiç, gazda kuće, videći gosta koji
dolazi u njegovu kuću u razumno (odgovarajuće) vrijeme, prema njemu uputi surovi griješni
pogled kao da će ga spaliti, sluge Smrti, čaplje s kljunovima nalik munji, vrane i Vaîe i ostale ptice i
veoma okrutni grabežljivci svi dolaze i vade oči te osobe koja je obavila prethodno spomenute
grijehe. Kada osobe nadute taštinom zbog njihova bogatstva postanu jako bahate i dvoje o svojim
Guruima i kada njihova srca i lica uz to takoreći venu uslijed misli o njihovu prihodu i trošku, i
bivajući uvijek nesretni, uvijek gomilaju novac kao Brahma Piíàche, sluge Smrti zbog ovih ih
Karma odvode u Sïchimukha Narake i po cijelome ih tijelu probadaju iglama kao što krojač radi s
odjećom kod krojenja. O Devarìi! Istina, griješne osobe ovako pate u stotinu paklova. Svi su oni
veoma bolni i strašni. Od ovih, prethodno spomenutih dvadeset paklova uzrokuju najviše patnje. O
Devarìi! Griješnici u paklovima pate od raznih muka, a čestite osobe idu u pojedine oblasti gdje
vladaju sve vrste sreće i udobnosti. O Maharìi! Opisao sam ti mnoge oblike vršenja čovjekove
vlastite Sva Dharme; ipak znaj uistinu da je obožavanje Devãna Grubog Oblika i Njenoga Viràî
Oblika Glavna Dharma svih ljudi. Obožavajući Devã, ljudi ne moraju ići u pakao. U stvari, kada se
obožava Devã Bhagavatã, Ona Osobno ljudima osiguraje prelazak na drugu obalu ovoga oceana
seljenja."
Ovdje završava Tridesetreće Poglavlje Osme Knjige o opisu preostalih paklova u Mahà
Puràçi Írã Mad Devã Bhàgavatam od 18.000 stihova od Maharìi Veda Vyàse.
L
POGLAVLJE XIV.
H
1-2. Nàrada reče: "O Bhagavàne! Kakve je vrste Dharma, tj. obožavanje Devã? Na koji
način bi je trebalo obožavati tako da nam Ona dade Njaviše Mjesto? Koje su metode i oblici Njena
Obožavanja? Kada i Gdje da je obožavamo? Tako da nas Durgà Devã spasi od prethodno
spomenutih paklova."
3-20. Nàràyaça reče: "O Nàrada! Ti si prvi među Poznavateljima Istine. Stoga ću ti reći kako
Devã postaje zadovoljna i kako u skladu s Dharmom obaviti Njeno obožavanje. Slušaj pažljivo! O
Nàrada! Također ću opisati prirodu Sva Dharme. Slušaj također i to! Kada čovjek ispravnim
ritualima i ceremonijama obožava Devã na ovome svijetu bez početka, Ona Osobno otklanja sve
strašne opasnosti i teškoće. Slušaj pravila po kojima ljudi obožavaju Devã. Kada dođe Pratãpat Tithi
(prvi dan nakon Punog ili Mladog Mjeseca), čovjek bi Devã trebao obožavati s poklonom od riže,
itd., s Ghãem (proči

Knjjige I - IV - Haidakhan Baba Net

Tri kralja

O. S. Ivancevic, Adio kauboju, ulomci

Nova cool generacija

"Triptih od živog kreča" (PDF, 1.4mb)

Studeni

Mrvica... prvo je izvukao transkript sa talijanskog

Ovo je djelo plod mašte. Posrijedi je priča o

Adriana Altaras, Titos Brille, isječak iz poglavlja "Prolog"