close

Enter

Log in using OpenID

broj 160 | godina xx | norrköping | april

embedDownload
BROJ 160 | GODINA XX | NORRKÖPING | APRIL-JUNI | CIJENA 25 SEK
OSNOVAN / GRUNDAT 1993
Izdavač / Utgivare
Savez bosanskohercegovačkih
udruženja u Švedskoj / BosniskHercegovinska Riksförbundet i
Sverige
Glavni i odgovorni urednik /
Chef redaktör och
ansvarig utgivare
Muharem Numanspahić
Grafički urednik /
Grafisk redaktör
CILAR
Lektor /
Korrekturläsare
Dr. Izet Muratspahić
Redakcija / Redaktion
Muhamed Mujakić
Sadeta Murić
Muharem Numanspahić
Almedina Sačić
Adresa redakcije /
Redaktionens adress
Glas BiH, Box 2293
600 02 Norrköping
tel 0046 (0)11 16 66 22
fax 0046 (0)11 16 69 33
www.bhsavez.org
e-mail: [email protected]
List izlazi tromjesečno.
Godišnja pretplata (4 broja):
100 SEK
Švedska: PG 621 69 04-0
O
vo je godina značajnog jubileja: 7. juna, prije 20
godina, osnovan je Bosanskohercegovački savez u
Švedskoj, današnji Savez bosanskohercegovačkih
udruženja u Švedskoj. Savez je osnovan u Örebru, a
prvo privremeno sjedište bilo je u ulici Södermansgatan 27. u bh. udruženju u Stockholmu. Te prve godine Bh. savez
imao je 10 udruženja sa 3.803 člana. Najveći broj udruženja Savez
je imao 1998. godine, ukupno 129, dok je najviše članova brojao
2002. godine, 16.000. Ove godine Savez ima u svom sastavu 54
udruženja sa oko 10.000 registrovanih članova. Ova udruženja i
njihovi članovi su već dugi niz godina u Savezu i daju na taj način
stimulans svim dobrovoljcima koji se odriču svoga slobodnog
vremena da bi sa svojim angažmanom unaprijedili i pripremili
udruženja i Savez za nova i drugačija vremena. Biti volonter danas je neuporedivo veći izazov nego u vrijeme nastanka Saveza.
Onda se angažman u udruženju smatrao patriotskim činom, a danas se on nerijetko doživljava kao nezahvalna obaveza i predmet
trača i ogovaranja. Šta god da se uradi uvijek će se naći neko koji
će upotrijebiti lupu Šerloka Holmsa da bi otkrio „lopovsku“ pozadinu nečijeg angažmana. Ali, što je babi milo, to joj se i snilo.
Zato je bilo izrazito lijepo pripadati timu udruženja „Ljiljan“
Växjö koji je zajedno sa ostalim prijateljicama i prijateljima Saveza pomogao da ovogodišnja Smotra kulture i školstva bude tako
uspješna. Već oprobani recept nuđenja ove kulturne manifestacije švedskim komunama, gdje one prepoznaju snagu i iskrenost
u masovnom okupljanju i radu djece i omladine i gdje su onda
komune spremne da je i finansijski pomognu, pokazao se sasvim
ispravnim.
Kako to lijepo sroči Ulf Hedin (M), predsjednik Fritidsnämnden
och Valnämnden: „Först och främst vill jag tacka för en fantastiskt rolig och spännande dag! Jag och Växjö kommun är glada
och stolta över att ni valt att hålla er kulturfestival just i Växjö.
Personligen blev jag djupt imponerad av kvaliteten på alla
scenframträdanden och hur ni lyckats få så många ungdomar
att engagera sig. Man förstår verkligen hur mycket arbete som
ligger bakom ett sånt här arrangemang. Hoppas att ni trivdes i
Växjö och ni är självklart välkomna tillbaka!“
Bolje priznanje od ovoga teško je dobiti!
Pretplata i reklame:
0046 (0)11 16 66 22
Rukopisi, crteži i fotografije
se ne vraćaju
Štampa / Tryck
UNIONINVESTPLASTIKA, Semizovac
Naslovnica / Omslag
Foto: Muharem Numanspahić
O naslovnici
Emina Musić i Elvis Turčinović iz „Ljiljana“ Växjö,
vole folklor. Na smotri su se družili sa stotinama
istomišljenika. Trenutak predaha našli su ispred
Konserthuset, kod skulpture „Legend i glas“
Victora Lindstranda.
Od 1. do 3. juna 2012. godine
održan je 6. Kongres Svjetskog saveza dijaspore Bosne i Hercegovine u
prisustvu 122 delegata i posmatrača
iz 21 zemlje iz Evrope, Australije i S.
Amerike.
Kongresu je prethodio Okrugli
sto sa medijima iz BiH na temu izvještavanja o aktivnostima Saveza
dijaspore u BiH i izvan nje. Također
su održani radni susreti sa članovima
Predsjedništva BiH, gospodom Željkom Komšićem i Bakirom Izetbegovićem, pokroviteljima 6. Kongresa.
Predsjednik SSD BiH Zaim Pašić informisao je prisutne o aktivnostima i
zahtjevima dijaspore, a oni se odnose
na stanje u državi i teškoće oko naših
ranije podnesenih zahtjeva.
Delegati iz Švedske, Fikret Kadić,
Smajo Murguz i Mujo Metaj su se susreli sa delegatima iz drugih država,
tako da su neki od njih izrazili želju
za saradnjom.
Delegate 6. Kongresa pozdravili su
tadašnji Ministar sigurnosti, gospodin Ahmetović, pomoćnica ministra
za izbjegla i raseljena lica, Rusmira
Tihić Kadrić, te Merhunisa Zukić
iz organizacije za povratak izbjeglih
i raseljenih osoba. Bitno je naglasiti
da su Rusmira Tihić i osoblje iz Mi-
nistarstva bili uz nas cijelo vrijeme, te
obezbijedili svaku pomoć i podršku.
Izbori u organe SSD BiH protekli
su u skladu sa Stautom i važećim Pravilnicima, te u skladu sa zaključcima
GO. Predsjedniku SSD BiH, Zaimu
Pašiću, produžen je mandat za dvije
godine, kao i potpredsjedniku Hasanu Šehoviću. Za novog potpredsjednika izabran je Haris Halilović, delegat iz Njemačke.
Delegati iz Švedske, Fikret Kadić
i Smajo Murguz, izabrani su u GO,
odnosno u Nadzorni odbor SSD BiH.
6. Kongres je završio rad uz nekoliko smjernica za dalje aktivnosti.
SSD BiH se treba i ove godine uključiti na animiranju naših građana na
registraciji i učešću u glasanju na opštinskim izborima 7. oktobra. Poziva
se bh. Parlament da pripremi i usvoji
sve neophodne zakone kako bi se BiH
približila ulasku u EU i ujedno se
ističe zahtjev za otvaranje ministarstva za dijasporu. SSD BiH će i dalje
raditi na daljem organizacionom jačanju i djelovanju dijaspore.
Najvećim uspjehom SSD BiH
smatra se Projekt očuvanja kulture
i tradicije BiH i očuvanje jezika kao
osnovnog elementa identiteta bh.
građana i na tome radu treba istrajati. Urađena je i usvojena Strategija razvoja SSD BiH gdje se planira i
premještanje sjedišta u Brysel, što će
omogućiti efikasnije djelovanje Svjetskog saveza dijaspore za približavanje
BiH evropskim integracijama.
T. S.
Nebo iznad Srebrenice
Ovogodišnje obilježavanje Dana
genocida bit će održano u Stockholmu, 11. jula u kinu ”Grand” (Sveavägen 45), sa početkom u 13.30 sati, time
što će se premijerno u Švedskoj prikazati film “Nebo iznad Srebrenice”
njemačkog režisera Philippa Rucha.
Film govori o nezamislivim pogubljenjima i deportacijama kojima
prethodi izdaja čovječanstva: dok
40.000 civila ukočeno gleda u nebo
Srebrenice i čeka na jedan znak Međunarodne zajednice, koji garantira
njihovu zaštitu, u glavnom sjedištu
Ujedinjenih nacija donosi se odluka
o njihovoj predaji bez borbe. Time je
8.372 čovjeka platilo životom izdaju
4 Glas BiH | broj 160 | april-juni 2012.
Bosne i Hercegovine od strane Zapada. Ovaj film se temelji na tajnim
protokolima Glavnog štaba UN-a
i prikazuje razgovor generala uoči
katastrofe u glavnom sjedištu u Zagrebu. Vrhovno rukovodstvo će biti
snimljeno pored nikada objavljenog
izvornog materijala.
Christian Schwarz-Schilling je o
filmu rekao sljedeće: ”Na impresivan način film oblikuje odgovor na
to kako se mogao spriječiti genocid u
Srebrenici i šta se iz toga mora naučiti za budućnost čovječanstva.“
Režiser ovoga filma će prisustvovati premijeri, kao i debati koja će
se održati poslije prikazivanja filma.
Tema debate jeste: “Šta smo naučili
iz Srebrenice i koliko puta ćemo reći
nikada više”. U debati će još učestvovati: Jasenko Selimović, Jonas Paulsson, Alex Bengtsson, Adnan Ploskić
i Adnan B. (svjedok genocida).
Odbor za obilježavanje Dana
genocida vas poziva da svojim prisustvom odate dužno poštovanje
jednom od najtužnijh događaja u
bh. historiji.
Potpisani ugovori vrijedni
desetine miliona eura
Moja zadnja posjeta voljenom Sarajevu donijela je susret
sa umjetnikom svjetskog glasa, kome su
već odavno renomirane svjetske galerije
širom otvorile vrata i
gdje njegova čuvena
djela plijene svojom
monumentalnošću i
umjetničkom porukom, ali kome su jedna vrata (O tempora,
o mores!!!) ostala
zatvorena: vrata Akademije nauka i
umjetnosti Bosne i Hercegovine!
Sigurno pogađate, radi se o velikanu bosansko-hercegovačkog slikarstva, Mersadu Berberu, slikaru i
grafičaru, čiji se bezgranični talenat
upravo razbuktao na sarajevskoj Likovnoj akademiji, a što maestro Berber ističe sa velikim ponosom, kao i
imena svojih kolega, prof. Šarčevića,
Hoze, Zeca...
Mufid Memija, doajen bosanskohercegovačkog novinarstva, i autor
političkog TV-magazina ”Globus”,
imao je taj privilegij da u prostorijama ”Bosnjačkog instituta” vodi razgovor sa maestrom Berberom i dobije odgovore na najsuptilnija pitanja i
kontroverze oko ličnosti ovog doajena
bosansko-hercegovačke umjetnosti,
koji danas živi i radi u Zagrebu, ali
kome je Bosna i Hercegovina domovina i zavičaj i koji parafrazira riječi
hrvatskog pjesnika A.G.Matoša: „Egzil je najveća potvrda patriotizama!“
Danas kada neuki i pohlepni političari rastaču našu zemlju, maestro Berber kaže: ”Moja najveća umjetnička
inspiracija je uvijek bio mistični svijet Bosne, njenih otomanskih slojeva
i tragičnog usuda njenih ljudi!”
Na toj tragediji bosanskog čovjeka nastao je i poseban likovni dokument ”Srebrenica” maestra Berbera,
baziran na svemirskoj i po veličini
antičkog mita tragedije Srebrenice,
koju je umjetnik stvarao čitavih deset
godina i za koje vrijeme su brojni mitovi, svjedočanstva preživjelih, legende, dokumenti, filozofski i literarni
zapisi zaokupljali njegov umjetnički
život i oblikovali njegovu stvaralačku energiju u desetine skica, crteža,
grafičkih listova, ulja
na platnu, koja su
zajedno ukoričena u
impresivnoj monografiji pod nazivom
”Srebrenica”.
Na pitanje Mufida Memije, što je
bio bio glavni moto
stvaranja takvog i tolikog opusa, maestro
Berber je odgovorio:
”Ovo moje djelo je
moj omaž tragičnim
žrtvama Srebrenice i
mislio sam da žrtvama treba vratiti
njihovu osobenost, karakter, cijeli
jedan život, koji je zauvijek nestao
u onom trenutku kada su iskopavanjem iz neke od masovnih grobnica
pretvoreni tek u broj”. Naglašavajući personalnost srebreničkih žrtava, stavljajući u fokus njihova lica,
oči, ruke, geste, Berber je, kako sam
kaže, želio izbjeći ”jeftini lament” i
izdići se iznad svake takve pomisli:
”To je moj umjetnički pokušaj vraćanja identiteta žrtvama koje su u
međunacionalnim prepucavanjima i
haškim arhivama pretvorene u statistike!”
Iz ragovora Memije sa maestrom
Berberom saznajemo da je monografija ”Srebrenica” promovirana u Zagrebu, jer političke strukture Bosne i
Hercegovine nisu pokazale sluh i razumijevanje za ovaj projekat, te da je
zagrebačkoj promociji prisustvovao
i književnik Abdulah Sidran, čija je
poema ”Suze majki Srebrenice” uvrštena u monografiju.
Moja ljudska malenkost, koja
zna da u ovoj nam drugoj domovini,
Švedskoj, rastu djeca čiji su roditelji
bestijalno ubijeni, osuđeni bez suda
na najgrozniju smrt, samo zato što
su bili Bošnjaci i muškarci, da žive
majke, žene i sestre od kojih mnoge
ni danas nisu saznale gdje im leže sinovi, muževi, braća, djeveri i komšije, i koji svi nose neizlječivu ljudsku
traumu i bol, zahvaljuje se maestru
Berberu, koji je svojim djelom pokazao svijetu da je u Srebrenici počinjen genocid i da je srebrenička tragedija ljudska i bosanska tragedija
svemirskih razmjera!
Saida Bahtijarević-Bekić
Sarajevo je ove godine po treći
put bilo domaćin Sarajevo Business Forumu (SBF), koji je u tri
dana održavanja okupio više od
1.000 učesnika iz cijelog svijeta.
Investitorima iz Saudijske Arabije, Jordana, Katara, Japana,
Kine..... ponuđeno je više od 135
projekata za investiranja.
Bakir Izetbegović, predsjedavajući predsjedništva BiH, na
otvaranju Foruma je kazao: „Ako
imate hrabrosti da investirate u
BiH i ako se potrudite, vidjećete
da je BiH zemlja velikih mogućnosti“. Veliki broj potpisanih sporazuma govori da investitorima
očito ne nedostaje hrabrosti.
Investitori koji su došli u BiH
istakli su da ne vjeruju mnogo u
priče o lošem poslovnom okruženju i brojnim preprekama za investiranje, ističući da im iskustvo
govori drukčije.Tako Muzaffer
Cilek, investitor iz Turske, koji je
u BiH osnovao četiri kompanije,
naglašava kako se BiH ne razlikuje od drugih zemalja po teškoći
započinjanja posla.
Tokom Foruma potpisani su
ugovori o investiranju vrijedni
desetine miliona eura, kao i ugovori o kreditnim linijama za poljoprivredne i turističke projekte
u BiH, te povratak izbjeglica u
vrijednosti većoj od 120 miliona
eura. Dogovoreni su, između ostalih, poslovi izvoza mesa i mesnih
prerađevina iz dvije bh. kompanije u Saudijsku Arabiju i Jordan.
Kako je istakao Amer Bukvić,
direktor „Bosna Bank International“, organizator Foruma, Forum
je bio izuzetno uspješan prije svega što je rezultirao konkretnim
rezultatima, potpisvanjem sporazuma čija će realizacija osigurati
otvaranje novih radnih mjesta.
Ipak, najveći uspjeh SBF-a je u
tome što su biznisimeni ostvarili
kontakte a Sarajevo pokazalo da
se pretvara u ekonomski centar
regije.
Alema Pendek
www.bhsavez.org 5
Održana 17. Savezna smotra kulture i školstva
U Växjöu, najzelenijem gradu u Evropi, dogodilo se 19. maja najveće okupljanje bh. udruženja u dijaspori.
U ovaj grad na sedam jezera došlo je 17 naših udruženja: „Behar”, Angered, „Zlatni behar”, Arboga,
„Bosna“, Borås, „Rubin”, Eslöv, „BiH”, Gislaved, „Dukat”, Göteborg, „BiH-94“, Helsinborg, „Sarajevo”,
Jönköping, „Ljiljan”, Landskrona, „Bosanska Krajina”, Malmö, „BiH”, Norrköping, „Bosanka”, Skövde,
„Una“, Skövde, „BiH 92“, Treleborg, „BiH”, Värnamo, „Ljiljan”, Växjö i „Miris”, Örebro. Pored naših
udruženja, nastupili su još švedska folklorna grupa „Värendsgillet” i kosovsko udruženje „Lirija“.
Tekst: Rabija Arslanagić (poetično),
redakcija (faktografsko)
Trebao si doći i vidjeti kako mladost Bosne diše, pjeva, igra i korača na skandinavskim prostorima! U
„Nepodnošljivoj lakoći postojanja“
Kundera piše: „Živjeti u tuđini znači kretati se u praznom prostoru visoko iznad zemlje, bez zaštitne mreže, koju čovjeku osigurava njegova
vlastita zemlja u kojoj ima porodicu,
kolege i prijatelje, gdje se lako može
sporazumijevati sa svakim na jeziku
koji zna iz djetinjstva“.
S tom spoznajom sam krenula
na put ka Växjöu. Znam i razlog
mog polaska i moje vožnje. To je Savezna smotra kulture i školstva Saveza bh. udruženja u Švedskoj. Tu
ću biti u žiriju sa Muhamedom Hamom Softićem. Skoro pa sva moja
putovanja su duboko vezana, rekla
bih emotivno bolno vezana za našeg
čovjeka, za naš bosanski jezik i za
našu Bosnu i Hercegovinu. I zato
bez imalo tereta i prijekora uvijek
se upućujem na takva putovanja.
U vožnji nisam željela razmišljati
o kvalitetu, o rejtingu ove manifestacije jer, moram priznati, bila sam
okupirana značajkom našeg Etnosa
na svim prostorima.
Ulazeći u centar grada kroz otvoreni prozor automobila dopiru zvuci
tako prepoznatljivog, tako lepršavog
i mekanog melosa. Izlazeći iz auta
6 Glas BiH | broj 160 | april-juni 2012.
„Sa bosanskom zvijezdom ulazimo u noć, hercegovački zraci otvaraju
nam dan“ (Meho Baraković)
nije mi trebao vodič, vodila me je
pjesma, vodila me je razdraganost
i veseli glasovi mog naroda. Na samom trgu, jedan prizor koji otvara
sve pore u tvom tijelu, u glavi. Na
trgu program teče, glasovi zuje kao
pčelinji let, a sve to izgleda kao jedna fantastično dobro urađena akvarel slika kroz koju se prepliću sve
proljetnje boje. Ostaješ, prosto, bez
daha! Na okupu tako puno mladosti, ljepote, pjesme i igara. Mladi su
se sa puno ponosa predstavili široj
publici i gledateljstvu, tu na javnom
mjestu i na svjetlu dana. Božija nagrada bila je vedrina i ljepota dana.
Na tu mladost, na tu ljepotu, na tu
dragost, nije se mogao nadviti nikakav crni oblak.
Članovi „Zlatnog behara“ iz Arboge otvorili su i 90-minutni program na
otvorenom sa „Igrama iz sjeveroistočne
Bosne“ koreografa Almira Karahodže.
Nakon ranoranilaca iz Västmanlanda,
nastupili su: juniori ”Une” (Skövde)
sa igrama iz BiH, KUD ”Sarajevo”
iz Jönköpinga sa orijentalnim igrama
u koreografiji Ajle Šalja, te ritmičkom
grupom koju su pripremile Selma i Aida
Jusičić, „BiH 94“ iz Helsingborga spletom igara iz Bosne u koreografiji Senade Stovrag. Koreografiju „Travničko
kolo za „Ljiljan“ iz grada domaćina
uradile su sestre Emina Beglerbegović
i Jasmina Burazerović. Kosovsko-albansko udruženje „Lirija“ predstavilo
se sa orkestrom „Ćiftelija“, dok je Folkdanslaget „Värendsgillet“ odigralo splet
švedskih kola.
Nastavak programa prenosi se u
Koncertnu dvoranu koja odiše ljepotom ambijenta, akustičnosti (sala,
ne slučajno, nosi ime najpoznatije
švedske operske pjevačice Christine Nilsson, rođene u ovom gradu),
širinom i kvalitetom same pozornice. U svakom slučaju velika zasluga
i pohvala organizatoru. Za revijalni
nastup „Dukata“ iz Göteborga sve
što bih mogla reći bilo bi malo. Ipak,
iskazujem moje veliko poštovanje
koreografu Muratu Hačkoviću na
vrhunskoj izvedbi i vrhunskoj scensko-tehničkoj kvaliteti novopostavljenog „Glamočkog gluhog kola“.
Takmičarski dio u prekrasnoj sali
Konserthuset, gdje je sve ”štimalo” od
početka do kraja, u programskom je
smislu bio doživljaj: 4 hora, 6 recitacija, 3 recitala, 4 sevdalinke, 2 ilahije i
čak 17 folklora, govore sami za sebe. Ne
čudi onda ni čestitka pravog znalca kulturnih vrijednosti, tehničkog urednika
Petera Lindbloma, te srdačan osmijeh
na licu Enise Deumić, koja je manifestaciju pratila video-najavama. Preko
50 tačaka programa ostaje zapisano na
video-kasetama, najbolji dijelovi i na
filmu, koji govori o ”20 godina Saveza bh. udruženja u Švedskoj”, te sama
prezentacija početka radne verzije filma sa predstavljanjem Mersihe Glamočanin (sada Grebić), koja je recitirala
”Pjesmu o Kozarcu” na prvoj smotri u
Motali 1992. (kada je imala 18 godina)
i direktno, kao posebna gošća sa porodicom na otvaranju 17. Smotre (kada
ima 35 godina). Za pamćenje ostaju i
burni pozdravi publike.
Tako veliki broj učesnika i sa
vidljivim napretkom u radu! Moje
simpatije dobili su juniori iz Landskrone, koji su djelovali sigurno,
uigrano i lijepo. Posebno mjesto
za mene predstavlja poezija i njeni
izvođači. Svi su bili dio dobre ekipe.
Ali moram da istaknem dječake koje
pratim unazad više godina. To su
Dino Ahmetović iz Gislaveda i Numan Redžović iz Jönköpinga. Dino
je svake godine sve bolji, a Numan
svojim glasom i dikcijom recitiranja
može stići dosta daleko. Scenska i
recitatorska izvedba bila je savršena. Da, ovaj put moram priznati da
sam veoma ugodno iznenađena nastupom i izborom pjesme-evergrina
hora udruženja „Bosna“ Borås. Melodija ”Daj nam sunca” iz mjuzikla
„Kosa“ uvijek je aktualna, neprolazna i vremenom primjenjiva za svu
mladost svijeta.
Ono što me je posebno dojmilo,
bilo je ponašanje domaćina: jedan
od njih, spontan i dostojanstven, sa
puno takta i šlifa i sa dobrom dozom
elegancije i kulture, bio je Fikret
Kadić, a drugi, nasmijan i pun pozitivnih vibracija, bio je Muharem
Numanspahić. Bio bi grijeh ne spomenuti i veliku učiteljicu Sadetu
Murić i njenu vaspitnu djelatnost i
ne čuti glasove djece koje ona vaspitava. Hvala joj na tom izuzetnom
radu! Veseli i šarmantni rad našeg
Fikreta Tufeka. Bez njegovog prisustva i vođenja konferanse na ovakvim manifestacijama bi bio hendikep. Druga elegantna osoba bio je
cijenjeni voditelj Muharem Sitnica
– Sića.
Biće moj veliki grijeh što nisam
nabrojala sve učesnike, sve zaslužene u organizaciji same manifestacije. Dužno poštovanja je i osiguravanje jednog od najkvalitetnijih ručaka ovakvih zbivanja.
Završiću sa jednom spoznajom:
Samo znam da sam osjetila nešto od
onoga što se moralo osjećati u maternjem jeziku, jedinom blagu i bogatstvu koje smo ponijeli sobom.
Izložbe u foajeu
Srebreničkom genocidu bila je
posvećena tužna izložba fotografija koje su stvarane tokom
iskopavanja masovnih grobnica,
te na naknadnim dženazama.
Bosanskohercegovačko-švedski savez žena (BHŠSŽ) imao
je redovnu izložbu gdje su predstavili svoju djelatnost. Na njihovom štandu mogao se kupiti
cvijet „Sjećanje“, simbol genocida u BiH, te dati humanitarna
pomoć za emisiju „Ispuni mi
želju“ TV Hayat (sakupljeno je
oko 3.000 kr). Savez bosanskohercegovačke omladine u Švedskoj je na svome pultu primao
najveselije fotografije koje su
objavljivane na njihovoj Facebook-stranici i zatim i nagrađene.
Likovni umjetnik Ahmet Kapetanović-Lippi imao je takođe
svoju izložbu u Konserthusetu.
Svoja djela Lippi je, pored Švedske, izlagao u Indiji, u nekoliko
evropskih zemalja a ove godine
planira i svoju prvu izložbu u
Bosni i Hercegovini. Aktivitets
Centar iz Halmstada pripremio
je izložbu radova svojih članova
i častio kahvom žedne posjetioce. Domaćini iz udruženja „Ljiljan“ Växjö priredili su izložbu
ručnih radova te postavili fotoizložbu o ratnim stradanjima
naroda u BiH.
www.bhsavez.org 7
Likovi aktivista Bajro Ligata
Bajro Ligata (64) dugogodišnji je aktivista s dušom u BKD ”Sarajevo” Huskvarna/Jönköping.
Rođen je u selu Faočići kod
Goražda, a u Sarajevu je živio od
1965. godine. Kamenorezac je, ovdje u Švedskoj i keramičar. U BiH
se nije bavio kulturnim aktivnostima. Sve je počelo, kaže, nakon
izgona u Švedsku 1992, stalno je u
BKD ”Sarajevo” s kojim se poistovijetio. Ligatu srećem godinama
na brojnim kulturnim manifestacijama, tamo gdje je BKD ”Sarajevo”.
Razgovor smo počeli 3. februara na 21. skupštini Saveza bh.
udruženja u Jönköpingu, kada je
na otvaranju nastupio folklor BKD
”Sarajevo” spletom igara ”Da sam
nešto prelijepa Fata”, a dovršili 19.
maja na 17. Smotri kulture i školstva u Växjöu, kada je Ligata bio
alfa i omega folklora BKD ”Sarajevo” zajedno s koreografkinjom Ajlom Šalja, kada su u Konserthusetu
nastupili s folklorom juniora ”Igre
iz Bosne” i 12 djevojčica. Nastala
je greška u muzici, Ligata na pozornici prvi reaguje, trči do glavnog
punkta tehnike i sređuje da se CD
ponovi. BKD ”Sarajevo” je nastupio
i na otvorenom i u centru Växjöa sa
folklorom koji je izveo ”Orijentalne
igre” u koreografiji Ajle Šalja. Bajro
duša tog udruženja.
- Počeo sam davne 1992-ge,
kada sam u udruženju ”Sarajevo”
bio konobar i radio sve što je trebalo da udruženje opstane, kasnije i
predsjednik udruženja. Vidio sam
da se rasturila ekipa koja je radila
s folklorom, isposlovao sam veću
salu za folklor koju smo sami renovirali, tako da je folklor počeo
ponovo s radom 1995. godine i evo
radi i dan-danas, na moju radost.
je bio u organizaciji i niko sretniji od
njega kada je igra nagrađena aplauzom pred brojnim Šveđanima i bh.
građanima na čelu s novom ambasadoricom Jadrankom Kalmeta. Ligata
je tamo gdje je i folklor BKD ”Sarajevo”, mada nije koreograf, ali jeste
• Šta je faktički tvoj zadatak?
- Ja sam organizator, brinem da
nađemo koreografa, često ga i iznajmljujemo, ali folklor mora raditi,
zovem roditelje, okupljam djecu i
omladinu, obezbjeđujem nošnje,
sarađujem, evo vidiš, sa koreografkinjom Ajlom Šalja. Mi smo ekipa
koja je iza folklora. Znači, zadužen
sam ukupno za kulturu u udruženju BKD ”Sarajevo” koje je veliko,
broj članova se kreće od 350 – 600.
Folklor ima ca 40 članova, postoje
mala i velika grupa. Postoje sekcije:
omladinska, za šetnje, za uređenje
vrtova, šahovska itd. Imali smo ranije uspješnu horsku grupu na čelu sa
Zikom Ališićem i najesen to želimo
ponovo aktivirati, kao i saradnju sa
udruženjem ”Nur”.
• Šta ti znači BKD ”Sarajevo”?
- Sve, to je moj život, svi znaju da
sam preko dvije decenije tamo gdje
je i udruženje. Moja porodica je sva
vezana za udruženje: supruga Suada,
tekstilni tehničar, je predsjednica
aktiva žena, kćerke Bezireta (37) i
Belma (30) su angažovane u udruženju, unuka Lejla (20) je predsjednica
omladinskog aktiva regije i igrala je
folklor desetak godina, dok Ema (13)
i Alma (10) igraju folklor, a s njima
i unuk Alen (7). Svi dakle živimo za
naše udruženje. Udruženje me spasilo u tuđini, jer u njemu pronalazim
sebe i pomažem koliko umijem drugima, kaže Ligata.
Fikret Tufek
8 Glas BiH | broj 160 | april-juni 2012.
Regionalne smotre kulturnog stvaralaštva
Kvalitet, masovnost i
motivacija za odlazak
na Saveznu smotru
Saveznoj smotri kulturnog stvaralaštva Saveza bh. udruženja u Švedskoj prethode regionalne smotre.
Osim cilja da se plasira na Saveznu
smotru ovo je i prilika da sva udruženja u jednoj regiji pokažu šta su
radili na kulturnom planu u jednogodišnjem periodu. Ovogodišnje regionalne smotre karakteriše kvalitet,
masovnost i velika motivacija za odlazak na Saveznu smotru.
Sedam udruženja na
smotri u Göteborgu
Na regionalnoj smotri u Göteborgu za oblast ”Zapad” (Västra Götaland) nastupilo je sedam bh. udruženja. Rezultate svojih kulturnih
aktivnosti prezentirali su: ”Behar” –
Göteborg, ”Bosanka” – Skövde, ”Bosna” – Borås, ”Dukat” – Göteborg, IF
Hjällbo – Göteborg i ”Una”– Skövde.
Svoj dio u programu imali su i đaci
bosanskih dopunskih škola iz Boråsa
i Göteborga. Oko 150 učesnika zadovoljilo je publiku u prepunoj dvorani ”Kortadela Forum”. Majstori bh.
folklora u Skandinaviji – ansambl
”Dukat” premijerno su za ovu priliku izveli ”Glamočko kolo”. Posebno
su toplo primljeni gosti – KUD ”Biser” iz Jesenica (Slovenija) sa kojima
” Dukat” ima uzajamnu saradnju.
Prva smotra u Arbogi
Za oblasti ”Örebro” i ”Västmanland” regionalna smotra je održana u Arbogi i ovo je prvi put da se
ovakva kulturna manifestacija održi
u ovom gradu. Najviše zasluga za to
imaju članovi uveliko rascvjetalog
KUD-a ”Zlatni behar” iz Arboge,
koji navršavaju nešto više od godinu
dana postojanja. Aktivnost, masovnost, mladost i entuzijazam, odlike
su ovog društva, koje je ponovno
okupilo i povezalo stare aktiviste i
predstavnike nove generacije. Svoj
program predstavili su KUD ”Biser”
iz Örebra, ”Zlatni behar” i ”Mejdan”
iz Arboge, te Bošnjačka islamska zajednica iz Västeråsa. U izvođenju recitacija, sevdalinki i narodnih igara,
uzelo je učešće oko 70 takmičara.
Oblast ”Istok” takmičila
se u Norrköpingu
Na regionalnoj smotri za oblast
”Istok”, održanoj u Norrköpingu, nastupila su četiri bh. udruženja iz regije ”Jönköping”: ”BiH” – Gislaved,
BKF ”Sarajevo” – Jönköping, ”Bosna” – Skillingaryd i ”BiH” – Värnamo, a iz oblasti ”Östergötland” ”BiH”
iz Norrköpinga. Među 150 učesnika
najbrojniji su bili iz Jönköpinga i
Värnama. Takmičilo se u sedam disciplina, a najbroniji su bili učesnici u
folkloru – seniori i juniori.
Najmasovnije u regiji ”Jug”
Regionalna smotra za oblasti
”Skåne” i ”Kronoberg” mogla bi se
komotno nazvati ”Savezna smotra u
malom”. Kako i ne bi kada je u Eslövu
nastupilo oko 320 učesnika iz 8 bh.
udruženja i to: ”Bosanska krajina“
– Malmö, BKF ”Sarajevo“ – Malmö,
”Ljiljan“ Landskrona, – ”BiH 92“
Trelleborg, ”Ljiljan“ – Växjö, ” Ru-
bin” – Eslöv, KUD ”Mladost BiH 94“
– Helsingborg i ”Aktivitestcenter“ –
Halmstad. U programu koji je trajao
preko 3 sata izvedeni su sadržaji u 6
disciplina: horovi, recitali, recitacije,
ilahije i kaside, sevdalinke i folklori,
u seniorskoj i juniorskoj konkurenciji. Specijalni žiri dodijelio je najviše
prvih mjesta takmičarima iz ”Bosanske krajine”. Dogovoreno je da u
glavnom programu na Saveznoj smotri u Växjöu nastupe prvoplasirane
grupe, a one sa plasmanom od 4. mjesta pa dalje nastupiće na prigodnom
programu na otvorenom prostoru.
Uspješan domaćin ove najmasovnije
i najkvalitetnije regionalne smotre
bilo je udruženje ”Rubin” iz Eslöva.
www.bhsavez.org 9
17. Smotra kulturnog stvaralaštva i školstva
Poštovaoce bosanskohercegovačke kulture zajedno sa
scene pozdravile su: Azra Jelačić, predsjednica Saveza
bh.udruženja u Švedskoj, Almedina Sačić, predsjednica
Bosanskohercegovačko-švedskog saveza žena, Irma Kilim, predsjednica Bosansko-hercegovačkog omladinskog
saveza, njena ekselencija Jadranka Kalmeta, veleposlanica Bosne i Hercegovine u Švedskoj, te Nadira Kilim
ispred NBV-v. Predstavnik Växjö komune Ulf Hedin,
izrekao je burno pozdravljenu rečenicu ”Dobro došli na
Växjö”, dok je u ime domaćina, udruženja „Ljiljan“, prisutne pozdravio Fikret Kadić.
Zahvalnice Saveza bh.udruženja za pomoć u organizaciji ovogodišnje Smotri dobili su komuna Växjö i
udruženje „Ljiljan“. Mujo Metaj, predsjednik udruženja ”Aktivitetscenter” je primio zahvalnicu za svoje
udruženje i za komunu Halmstad koji su bili domaćini
16. Smotre kulture i školstva.
Ovogodišnje školsko takmičenje u znanju učenika dopunskih
škola na bosanskom jeziku bilo je
izuzetno dobro, gdje su kvalitet i
kvantitet došli do punog izražaja.
Takmičenje učenika je potvrdilo
da ako se nešto radi sa voljom, ljubavi i željom da se uspije, onda to
pokazuju svi relevantni rezultati.
Takmičenje je proteklo bez primjedbi i zbližilo je sve učenike, te
je njihovo druženje i poznanstvo
dalo pozitivan pečat Saveznoj smotri i podstrek za budući rad.
Takmičenju su se odazvala 32
učenika iz bosanskih dopunskih
škola u Gislavedu, Boråsu i Skövdeu. Svi učenici su imali dovoljno
vremena i nisu osjećali stres ovoga
puta.
Ovo takmičenje imalo je novinu
u testovima provjere znanja, jer je
koordinatorica za školstvo, u saradnji sa nastavnicima, uradila testove
gdje učenici nisu imali potrebe da
uče napamet pitanja i odgovore.
Korištene su, ovisno od razreda,
različite pripovijetke i drugi pisani
materijali, te na osnovu pročitanog
učenici su davali svoje odgovore.
Učenici su bili veoma pozitivni na
nove testove i poželjeli da se i dalje
takmiče kroz ovaj tip testiranja.
Na kraju treba reći da su skoro
svi učenici bili plasirani od prvog
do trećeg mjesta, te dobili prigodne diplome i knjige. Velikim zalaganjem i aktivnošću svaku pohvalu zaslužuje Sadeta Murić koja je
zajedno sa Safetom Omerovićem
i Nevzetom Begić obavila ovo takmičenje izuzetno uspješno.
Rezultati takmičenja učenika u znanju:
IV razred
V razred
VI razred
VII razred
VIII razred
IX razred
1. Lejla Sarajlić
i Medina Zekirov
(Gislaved)
2. Armin Kuželj
- Skövde, Lejla
Šahman i Selim
Šahman (Borås)
3. Belmina
Buljubašić (Borås)
i Albin Menković
(Skövde)
1. Dino
Ahmetović,
Zinajda Crnalić,
Fehim Džanković,
Adnan Tičević,
Medin Kazić
(Gislaved),
Nermina
Muminović
(Borås)
2. Emin Tulek
(Gislaved)
3. Amelia Fejzić
(Gislaved)
1. Medina
Avdić, Almedina
Džanković i Emina
Grudić (Gislaved),
Ermina Buljubašić
(Borås)
2. Enesa Zahirović
(Gislaved)
3. Amer Dervišić
(Gislaved) i Esmer
Memić (Borås)
1. Zlatija Gigović
(Gislaved)
2. Amel Fejzić
(Gislaved)
3. Amela Klinac
(Gislaved)
1. Ajla Sarajlić
(Gislaved)
2. Nihad
Muminović
(Borås)
1. Medina
Avdić (Gislaved)
i Nermina
Buljubašić (Borås)
2. Behzad Crnalić
(Gislaved)
3. Azra Islamović
(Gislaved)
10 Glas BiH | broj 160 | april-juni 2012.
Fikret Tufek, novinar: „Radio
sam na pripremi, realizaciji i vođenju najvećeg broja dosada održanih
saveznih smotri kulture i školstva
Saveza bh. udruženja u Švedskoj,
ali mislim da Växjö ostaje bez premca. Pripreme koje je počela ekipa u
Växjöu na čelu s Fikretom Kadićem i
udruženjem ”Ljiljan”, nekoliko mjeseci prije manifestacije, urodile su
plodom i zato je ova smotra nezaboravna. Čak i samo sunčano vrijeme i
program vani u centru grada dali su
manifestaciji posebnu ljepotu. Bio
je to internacionalni susret bosanskohercegovačke, kosovske i švedske
kulture“.
Jadranka Kalmeta, veleposlanica BiH u Švedskoj: „Za vas sam čula
puno lijepih stvari ali sam opet jako
prijatno iznenađena i brojem vas koji
ste ovdje okupljeni i kvalitetom druženja. Iskreno vam čestitam na tome.
Ispred ambasade BiH zahvaljujem
se organizatorima na velikom trudu
koji su uložili da ovaj skup izgleda
ovako kako jeste, kao i gradu Växjöu
koji je omogućio da se ovaj susret
održi na ovakvom nivou.“
Fil.dr. Amela Džin, Karlstads
Recital juniori: 1. ”Bosanska krajina”
Malmö ”Pjesma”: Selma Zubović, Sarah Milanović i Esma Cetina; 2. BKD
”Sarajevo” Jönköping ”Pjesma o Bosni”: Alma i Edin Nasić, Selma Jusičić,
Numan Redžović i Elma Ikan; 3. ”Bosna” Borås ”Znanje”: Selma Beganović, Nermina Buljubašić, Nermina Muminović i Ajla Selimagić
Recital seniori: 1.”Bosanska krajina”
Malmö ”Prijateljstvo”: Amila Kurbašić i
Ermina Mahalbašić
Recitacija juniori: 1. ”BiH” Gislaved
”Bosna”: Dino Ahmetović; 2. BKD ”Sarajevo” Jönköping ”Zapis o zemlji”: Numan Redžović; 3. ”Bosanska krajina”
Malmö ”Djecu ne treba lagati”: Esma
Cetina
Recitacija seniori: 1. ”Bosanska krajina” Malmö ”Rođenica” Merdana Ramezić; 2. ”BKD ”Sarajevo” Jönköping
”Đerzelez Alija”: Dževdeta Zubić
Horovi seniori: 1. ”Bosna” Borås Hor
”Izvor”: ”Daj nam sunca” dirigent Mustafa Sarajlić 2. ”Bosanska krajina”
Malmö ”Kad ja pođoh na Bembašu”,
dirigent Armin Konić Kona; 3. ”Ljiljan”
Växjö ”Bosno moja, divna mila”, dirigent Besima Mašić; Učestvovao je i hor
„BIH“ – Värnamo sa „Anadolkom“
universitet: „Drago mi je da sam bila
dio ove manifestacije u Växjöu i da
je imala tako mnogo učesnika kao i
publike, što znači da naši, kako stariji tako i mladi, rade na očuvanju
svoje bosanskohercegovačke kulture,
svoje tradicije i svog identiteta. To
naravno nije lak posao kada toliko
dugo živite u inostranstvu, u ovom
slučaju u Švedskoj. Mnogi mladi
koji su bili aktivni učesnici folklora
i mnogih drugih sekcija su čak i rođeni u Švedskoj, te svoju kulturu uče
i naslijeđuju od svojih roditelja, familije i rodbine. Veoma mi je drago
što mladi danas shvataju vrijednosti
očuvanja bosanskohercegovačke kulture na ovim prostorima Evrope i što
roditelji uspijevaju i svojoj misiji
oplemeniti svoju djecu sa izvornom,
bosanskohercegovačkom kulturom.
Ne kažem da istovremeno nije važno
voljeti i poštovati i našu Švedsku kulturu jer to je naša druga domovina.
Ali, isto tako, ne smijemo zaboraviti
ni razlog koji nas je doveo u Švedsku
i zbog čega danas živimo ovdje a ne u
našoj prvoj domovini.“
Bešir Rašović: „Manifestacija
Savezna smotra kulture i školstva u
Ilahije i kaside juniori: 1.”Bosanska
krajina” Malmö ”Kraj mezara majka
stade”: Alma Džafer, pratnja Emina Kovačević
Ilahije i kaside seniori: 1.”Bosanska
krajina” Malmö ”Kraj kabe sam ja stajala”: Hor žena, pratnja Haris Žilić
Sevdalinka juniori: 1.”Bosanska krajina” Malmö, ”Jutros mi je ruža” Alma
Džafer, pratnja Emina Kovačević
Sevdalinka seniori: 1. ”Bosanska krajina” Malmö ”Zaplakala šećer Đula”:
Merdana Ramezić, pratnja Haris Žilić 2.
”Una” Skövde ”Ja te pjesmom zovem”:
Lana Festić, pratnja Hajrudin Zukanović, 3. ”BiH” Värnamo ”Moj zumbule”:
Jasmin Raković, pratnja Armin Raković
Folklor juniori: 1. ”Ljiljan” Landskrona
”Igre naroda BiH” (koreograf Almina
Durić); 2.”Bosanska krajina” Malmö
”Splet igara iz BiH” (koreograf Indira
Dervišević ); 3. ”BiH” Gislaved ”Turska,
Rogatička zavrzlama” (koreografi Indira Tulek i Edisa Avdić)
Učestvovali su još: „UNA Skövde „Igre
iz okoline Jajca“ (koreograf Dijana Vejzović- Behremović, asistent Selima Veladžić muzička pratnja Hajrudin Zukanović, kostimograf Biba Begić); „BIH“
Värnamo „ Bosanske igre“ (koreograf
Växjöu može poslužiti kao primjer
dobro organizirane i izvedene manifestacije. Dugotrajne pripreme i
dobra i osmišljena organizacija dali
su plodove. Sve je išlo prema utvrđenom programu, na čemu se posebno
zahvaljujem Fikretu Tufeku koji je
osmislio i vodio program, te voditelju Muharemu Sitnici - Sići. Naravno, velika zahvalnost na tehničkoj
realizaciji Peteru Lindblomu i Enisi
Deumić, te vrijednim saradnicima
iza pozornice: Fatimi Selimagić i Seadu Jujiću. Zahvalnost pripada svim
udruženjima koja su nastupila.”
Muharem Sitnica- Sića: „Posebnost je bila prikazivanje inserta iz
filma o 20 godina Saveza, koji je u
pripremi, i koji nas je uz svo bogatstvo igre i pjesme uveo u početak obilježavanja ovog jubileja. Uz čestitke
svima koji su bili uključeni u realizaciju 17. Savezne smotre, možemo
ići dalje ponosni na urađeno i sada sa
još većim elanom uključiti se i dati
svoj doprinos u pripremama svečanog programa povodom 20. godišnjice Saveza u Göteborgu, koji treba da
bude kruna svih dosadašnjih uspjeha
Saveza bh. udruženja u Švedskoj.“
Đurđa Mustafa); BKD „Sarajevo“ Jönköping „Igre iz Bosne“ (koreograf Ajla
Šalja)
Folklor seniori: 1. ”Bosanska krajina”
Malmö ”Igre iz Sarajeva i okoline (koreograf Indira Dervišević) 2. ”Bosna”
Borås ”Bošnjačka igra Bijela vila” (koreografi A. Selimagić, F. Trnčić i A. Šalja)
i 2. ”Behar” Göteborg ”Bošnjačke igre
iz srednje Bosne” (koreograf Zlatko
Džonlagić); 3. ”BiH” Norrköping ”Svatovske igre i običaji iz Jajca” (koreograf
Faruk Sarajlić)
Učestvovali su i: KUD „Zlatni Behar“
Arboga „Igre iz sjevernoistočne Bosne“;
KUD „Miris“ Örebro „Splet igara iz BIH“;
„BIH“ Värnamo „Malovaroške igre“;
„BIH“ Gislaved „Kolo okolo, Sarajevska
zavrzlama“ „BIH 92“ Trelleborg „Bošnjačke igre“; „Rubin“ Eslöv „Igre naroda Bosne i Hercegovine“; „Ljiljan“ Landskrona „Bošnjačko-Sandžačke igre“.
www.bhsavez.org 11
17. Smotra kulturnog stvaralaštva i školstva
Folklor “BiH94”, Helsinborg
Folklor juniori “Una”, Skövde
Folklor “Ljiljan”, Växjö
Folklor seniori
KUD “Miris”,
Örebro
12 Glas BiH | broj 160 | april-juni 2012.
Hvala Mirsadu Sačiću i Muharemu Sitnici - Sići na ustupljenim fotografijama. Redakcija
Hor Bosanska Krajina-Malmö
Folklor seniori “BiH92”, Trelleborg
Folklor seniori “Bosna”, Borås
Folklor seniori “Rubin”, Eslöv
Hor “Ljiljan”, Växjö
Recitatori “Bosanska krajina”,
Malmö
Recitatori “BKD Sarajevo”,
Jönköping
Recitatori
“Bosna”, Borås
www.bhsavez.org
13
Nyheter från NBV
Årets andra chefsmöte
(kansliets
ledningsgrupp och verksamhetscheferna) hölls 7-11 maj
i Sarajevo. Resan hade
två mål. Dels hade det
bedömt som viktigt för
chefsgruppen att lära
känna kultur, historia
och dagsaktuella problem i Bosnien-Hercegovinas mot bakgrund
av att fyra av NBVs
medlemsorganisationer
har sitt ursprung där.
Dels finns ett behov av
att ge chefsgruppen en
möjlighet, med gemensamma upplevelser och
diskussioner, ytterligare
svetsas samman. Båda
målen tycks ha uppnåtts
att döma av reaktioner
i slutet av veckan och i
korrespondens efteråt.
Aida Serdar Landžo
BILD FRÅN MUSEUM SEVDAH I
SARAJEVO: På bilden: Åke Marcusson
rektor för NBV, Peter Axelsson,
Förbundssekretare, Sofia Rosén,
verksamhetschef i NBV Jönköpings län och
Lennart Lundin, ekonomichef.
Verksamhetscheferna framför Svenska
ambassaden i Sarajevo
Linköping
29-og u mjesecu
Tranås
29-og u mjesecu
Örebro
28-og u mjesecu
Malmö
30-og u mjesecu
Trollhättan
27-og u mjesecu
Landskrona
30-og u mjesecu
Motala
29-og u mjesecu
Uppsala
28-og u mjesecu Helsingborg
30-og u mjesecu
Norrköping
29-og u mjesecu
Varberg
30-og u mjesecu Halmstad
30-og u mjesecu
Skultunna
28-og u mjesecu
Värnamo
29-og u mjesecu Göteborg
30-og u mjesecu
Stockholm
28-og u mjesecu
Västerås
28-og u mjesecu
27-og u mjesecu
Strängnäs
28-og u mjesecu
Växjö
29-og u mjesecu Alvesta
14 Glas BiH | broj 160 | april-juni 2012.
Borås
29-og u mjesecu
BHŠSŽ: Trinaesta godišnja skupština
Još jedna
uspješna godina
Godi nja skup tina je u osnovi
radni i svečani čin. Radni, jer se još
jednom prolazi kroz sve protekle
aktivnosti sažete u propisanim dokumentima i procjenjuje realnost
planova za naredni period. Svečani,
jer se dijeli zadovoljstvo kolektivnog
rada u protelih 12 mjeseci i bezbroj
sati poklonjenih dru tveno korisnoj
aktivnosti. Kada jedna zrela, čvrsta i
stabilna organizacija, kao što je Bosanskohercegovačko-švedski savez
žena, sa svojih 25 udruženja i blizu
2.000 članova, ima iza sebe više nego
uspješnu godinu, onda ovakav skup
je i radni i svečani.
Stolica više za delegate i
goste
Nakon što se našlo mjesta za rekordan broj delegata i gostiju, mogla
je da počne sa radom Trinaesta godišnja skupština BHŠSŽ-a kojoj je
tog 24. marta bilo domaćin bh. Udruženje “Aktivitet centar” u Halmstadu. Azra Jelačić, predsjednica Saveza, pozdravila je goste i delegate, te
se kratko osvrnula na rad organizacije. Na prigodan način odata je pošta
nedavno preminuloj članici Saveza
i književnici Nazi Iković. Daljim
radom, rutinirano i sa odmjerenim
komentarima, rukovodila je Sadeta Murić, predsjednica Skupštine.
Priliku da pozdrave skup iskoristili
su: Alma Vražalica – prvi sekretar
Ambasade BiH, Aida Hadžialić – dogradonačelnica Halmstada, Susanne
Henriksson – NBV, Fadila Jašarević
u ime Islamske zajednice Bošnjaka u
Švedskoj, Fikret Kadić – predsjednik
Saveza bh. Udruženja, Senada Bešić
– predsjednica Bosanskohercegovačkog saveza žena, Mirsad Filipović
-predsjednik Saveza Banjalučana,
Edin Pezo – predstavnik Saveza logoraša, efendija Almedin Spahić –
imam u Halmstadu i Bedrija Bekiri
– predstavnica MDD Merhamet.
Radni dokumenti bez
primjedbi, priznanje radu
Glavnog odbora
Svi predloženi dokumenti, propisani Statutom, usvojeni su bez primjedbi i jednoglasno. Osim pisanih
materijala, koji su bili na razmatranju u udruženjima, Almedina Sačić
je slikom i tekstom napravila presjek
manifestacija i druženja u posljednje
četiri godine. U izbornom dijelu delegati su jednoglasno izabrali Alme-
dinu Sačić za novu predsjednicu Saveza. Redovne članice Glavnog odbora su: Štefica Andrijević, Melkina
Filipović, Mina Zaimović, Fatima
Selimagić, Senada Ferhatbegović,
Fatima Veladžić, Enisa Huseinović
i Nazima Mahmutović, a zamjenice
članica GO su: Fikreta Gadžo, Ermina Smailagić, Zekija Alić, Emira
Habibović i Habiba Isaković. U Revizionoj grupi su: Zlatija Jašarević,
Indira Dugić i Saliha Hadzisalihović.
Dosadašnjim članicama GO-a,
kojima je istekao mandat – Rabiji
Arslanagić, Jasminki Bračković i
Zekiji Vojniković uručenici su prigodni pokloni i, naravno, prekrasni
buketi cvijeća. Uz posebno tople
riječi ispred Skupštine pročitana je
zahvalnica dosada njoj predsjednici Azri Jelačić, koja je izabrana za
predsjednicu Saveza bh. udruženja,
na njenom nesebičnom angažovanju i doprinosu afirmacije Saveza.
Almedina Sačić, preuzimajući dužnost predsjednice, zahvalila se na
povjerenju i zaželjela nastavak saradnje, povjerenja i razumijevanja
svih članica Saveza kao preduslova
još uspješnijeg rada.
Prvi počasni članovi
Na inicijativu Glavnog odbora
Skupština je imenovala prve počasne
članove svog Saveza. Ovo vrijedno i
laskavo priznanje dobili su Edib Poljo, koji je kao predsjednik Saveza
bh. udruženja inicirao formiranje
BHŠŽ-a, te Muhamed Mujakić, bivši
glavni urednik “Glasa BiH”, za medijsku podršku i lično angažovanje
u aktivnostima Saveza. Uz toplo i
lirsko obrazloženje priznanja je uručila Sadeta Murić. Oni koji su ostali
na drugom dijelu Skupštine, to jest
prigodnom programu i druženju u
organizaciji domaćina “Aktivitet
centra”, a pod dirigentskom palicom
neumornog Muje Metaja, ponijeli su
kući pregršt lijepih razgovora i neobične topline u prohladnoj martovskoj noći.
M. Mujakić
www.bhsavez.org 15
Utisci iz Malmea, Geteborga i Norčepinga
Književna susretanja
za nezaborav
Divne utiske, pune topline, ponio sam iz Švedske, nakon književne promenade, u organizaciji Bosanskohercegovačko-švedskog saveza žena u toj skandinavskoj zemlji. I
zauvijek će mi ostati u dragom sjećanju. Tokom nadahnutih popodneva i sutona, koji su se postepeno
pretapali u noći, u Malmeu, Geteborgu i Norčepingu gotovo da sam
lebdio između jave i sna. Toliko je
na momente sve bilo bajkovito, ali i
prisno i ljupko.
Sve je počelo još noć uoči centralne manifestacije u Malmeu, u
Islamskom centru, neposredno nakon što smo uvaženi pisac Zilhad
Ključanin i moja malenkost stigli
u taj zanosni švedski grad, preko
Kopenhagena i impozantnog mosta
razapetog djelimično poput harfe
nad Eresundskim moreuzom, čije
vode zapljuskuju obale Danske i
Švedske. Predstavljanje naših knjiga samo je zakratko prekinula molitva u akšam, da bi zatim sve bilo
nastavljeno. Ali to je bila tek uverti16 Glas BiH | broj 160 | april-juni 2012.
ra predivnom petomajskom popodnevu i najuzvišenijem akordu manifestacije tako simboličnog naziva
„Spavaj i budi se na svom jeziku“,
održane u dvorani Udruženja „Bosanska krajina“.
Više od 150 posjetilaca, mahom
pripadnica ljepšeg pola, kao da se u
čudesnoj harmoniji stapalo sa glavnim akterima: piscima Zilhadom
Ključaninom, Mustafom Cicom
Arnautovićem, Uzeirom Bukvićem,
Vasvijom Dedić - Bačevac i autorom ovih redova, kao i voditeljem
Fikretom Tufekom, a svemu je prethodila divna pozdravna besjeda patronese kulture Rabije Arslanagić,
koja je i osmislila ovo nezaboravno
književno sabesjedništvo. A da sve
bude u tom tonu, prvi dio ove književne svetkovine i završen je lijepom besjedom ranije predsjednice
ovoga Saveza, gospođe Azre Jelačić,
koja je književniku Ključaninu i
meni uručila i znamenja počasnih
članova
Bosanskohercegovačkošvedskog saveza žena u Švedskoj,
dok je „Bosanka iz Malmea“ Senada
Ferhatbegović svim gostima uručila
i prigodne poklone.
Nezaboravna kazivanja
Tokom predstavljanja djela, svaki od nas pet autora imao je svojih
„pet minuta“, koje se nisu mjerile
štopericom, već raspoloženjem publike. A to je ono što svako poklonstvo i čini uzvišenim.
Uostalom, još je slavni mag iz
Telmesa Aristandar, gledajući svete
vode Nila, govorio da su knjige sačinjene poput hramova Tebe i Memfisa, gdje se svijetla strana naizmjenično smjenjuje sa tamnom, koju
uvijek treba gledati pod drugom
svjetlošću.
Tako su upravo postupili i vajari
pisane riječi. Zilhad Ključanin čitao je odlomke iz knjige (nagrađene
Skenderovom nagradom prošle godine) „Galebovi“, koju je posvetio
preminulom ocu Ademu. Sa sjetom
sam se i sam prisjećao Zilhadovog
oca, kojeg sam imao priliku da upoznam, u toj istoj dvorani, novembra
2009. godine. Nikada neću zaboraviti njegove kao nebo svijetle oči.
Uvaženi poeta i novinar Cico
Arnautović (laureat prošlogodišnje
Nagrade za životno djelo na Sarajevskom sajmu knjiga), darovao je
stihove iz zbirke „Stope u krugu“.
Sudbina je htjela da se sretnemo
nakon više od dvije decenije, mada
se znamo još od davne 1968, jer je
Cico, kao prognanik, morao da napusti smaragdne obale Trebišnjice,
i utočište nađe u Danskoj.
Kolega novinar Uzeir Bukvić,
koji sada živi u Norveškoj, sve prisutne u dvorani dirnuo je storijama
iz knjige „San o ocu“ (Srebrenica,
petnaest godina kasnije), kao i dokumentarcem „Tetovirane duše“,
rađenim u koautorstvu sa Halidom
Rifatbegovićem.
Najzad, bilo mi je milo ponovo slušati kazivanja Vasvije Dedić - Bačevac, „Banjalučanke iz
Malmea“, čija sam djela upoznao
još 2009, kao član žirija, kada je
njen roman „Koferaši“ proglašen
najboljim proznim radom tokom
kulturne svetkovine „Veče skandinavske proze i poezije“, dok je Mehi
Barakoviću tada dodijeljena prva
nagrada za poeziju.
Svojih „pet minuta“ iskoristio
sam da bar zakratko odvedem auditorijum do čarobnog Istanbula i
umilnog egejskog Lezbosa, gdje se
odvija radnja moje knjige o slavnim
ženama „Afroditin arhipelag“.
Kako bi sve imalo poseban štimung, muzičke numere darovali su
Merdana Ramezić, Armin Konić,
sazlija Asim Hodžić i Amko Šabotić.
Ali ovo nije bilo susretanje posvećeno samo lijepo pisanoj riječi,
melosu i druženju, već i jednom humanom činu, što je, u ime Odbora
za humanost, objelodanila gospođa
Emira Ćutuk, saopćavajući da je
tokom manifestacije prikupljeno i
5.000 kruna pomoći za transplantaciju jetre jednom sarajevskom penzioneru.
Posljednja ispovijest
Lijepe utiske iz Malmea, naš
književni karavan, istina bez Ključanina i Arnautovića, obogatio je
i nastupom u Geteborgu, u tamošnjem Mešihatu. Bilo je to ponovno
predstavljanje bosanske pisane rije-
či i filma, uz podsjećanje na egzodus
Bosanaca i Hercegovaca, koji su se u
ratnom vihoru skrasili u Skandinaviji. Imao sam i brojna susretanja
sa tim dobrim ljudima, a u posebno
dragom sjećanju ostao mi je susret
sa Džebrailom Bajramovićem, nosiocem „Zlatnog ljiljana“.
Uvodnu besjedu ponovo je dala
gospođa Rabija Arslanagić, da bi
poslije naših istupa bio prikazan i
dirljiv film o posljednjoj ispovijesti
sanjara Muje Siručića iz Srebrenice,
inače ekonomiste, koji je u svojoj
Hećim - avliji postavio portrete srebreničkih ljekara, koji su dali živote
tokom ratne golgote bosanske Gernike. Uz zavjet, da se njihova imena
nikada ne zaborave. I nadu da će na
mjestu nekadašnje Đozine džamije
biti podignuta Hećim džamija.
Nažalost, kako to primjećuje
kolega Bukvić, „njegove želje prekinuo je mir, bolje reći nemir, koji
nije izdržao...“ Jer je sa svojom pričom i sam otišao u vječnost, na put
bez povratka.
Nikada neću zaboraviti ni jedan
detalj vezan za moj istup. Dok sam
govorio, kako sam avgusta 1992, sa
komšijom Abdulahom Dizdarevićem i hrabrim vatrogascima spasavao kupolu znamenite sarajevske
džamije Ferhadija, koju je 1562.
utemeljio Ferhat-beg Vuković Desisalić, primijetio sam i suze u očima jednog od posjetilaca u prvom
redu. Kasnije sam saznao da se taj
gospodin prezive Ovčina. Među
posjetiocima u Geteborgu, bio je i
predsjednik Stranke dijaspore BiH
Edin Osmančević.
Sa kolegom Bukvićem i našom
patronesom Rabijom Arslanagić
završni nastup imao sam u Bosanskom kulturnom centru u Norčepingu, gdje smo takođe srdačno
primljeni. I tu je prikazana filmska
storija o sanjaru Muji Siručiću. A
kao da i sada do mene dopire gotovo
stentorski Bukvićev glas: „Dok upisujem imena portreta iz vrtne galerije, nježne pahulje, poput poljskog
cvijeća, kite imena koja upisujem
za pamćenje. Na obližnjoj džamiji
vidim četiri taze smrtovnice - tri su
žene, jedan muškarac. Takav je trenutni poredak u Srebrenici, muški
su, nažalost, još, i biće dugo, u deficitu...“
U publici je bio i moj dragi kolega Branko Tomić, s kojim sam prvih ratnih godina u Sarajevu dijelio
sve opasnosti i izazove na prvoj lini-
ji, gdje se tada, u razrušenom objektu, pripremalo ratno izdanje „Oslobođenja“, ubrzo proglašeno i listom
godine u svijetu. U Norčepingu sam
se susreo i sa poznanikom, Trebinjcem Mirsadom Begovićem.
I u ovom gradu, kao i u Malmeu
i Geteborgu, naišao sam na izuzetno
gostoprimstvo. Ma koliko, makar i
privremeno bili udaljeni, moja duša
svuda je isto disala kao i tih dobrih
i ponosnih ljudi, koji vole svoju domovinu, ali koji ne propuštaju da
izraze zahvalnost i za gostoprimstvo
koje su im pružile skandinavske zemlje.
A blagodareći ovoj posjeti, imao
sam prilike da ponovo, kao i 2009,
uživam i u ljepotama Malmea, Geteborga i Norčepinga, kao i sanjivim
švedskim pejzažima, sve do Štokholma. Ali i više od toga. Da obiđem
Islamski centar u Malmeu, Sirijsku
ortodoksnu crkvu u Norčepingu, da
u predgrađu Geteborga upoznam
dobroćudnog Banjalučanina Saliha
Mujčinovića, koji pravi minijaturne džamije, svetilišta i mauzoleje...
kome ću posvetiti i posebnu reportaža.
Sa moje strane, na sva ta divna
gostoprimstva i viđenja, mogao sam
samo da zahvalim mojim osjećajnim besjedama i knjigama, koje su
zahvaljujući „Papalini“ i Hajrudinu
Žutiću, deset dana prije mene stigle
u Švedsku.
Drago priznanje počasnog člana,
koje sam dobio od prestižnog Bosanskohercegovačko-švedskog saveza žena u Švedskoj, već krasi moju
vitrinu.
www.bhsavez.org 17
Nekulturni smo
prema kulturi
M
razvaljena i sve to zaraslo u travuljialo koja riječ se
nu i korov. Niko to očito ne uređudanas u nas tolije, a malo ko posjećuje. Jedino merko upotrebljava
merni spomenik ispred kuće stoji
i zloupotrebljava
gordo, veliki kao pola kuće. Čitam
u svakodnevnom
i komentar nekog čitaoca ispod tekprocesu svih vidova komunikacije
sta, koji glasi: „Još bi više zaplakao
kao kultura. Rabe je svi, po vlastida vidi Dodikove kuće“. Ne treba
toj potrebi i želji, a vrlo mali broj
moj komentar. Izlišan je na ovo bilo
iskreno i konkretno radi nešto na
čiji komentar. Tako se, dakle, odnjenom razvoju i očuvanju. Štavinose vlasti „manjeg entiteta“ preše, prije bi se reklo da mnogi čine
ma kući pisca u kojeg se po potrebi
sve da joj ometu ne samo naprezaklinju. Nije bolje ništa ni u „vedak, nego i goli opstanak. Pimjera
ćem entitetu“ u kojem propadaju
maćehinskog i rušilačkog odnosa
državne institucije kulture. Naime,
prema kulturi je toliko puno da
već mjesecima vlada agonija sedam
ponegdje prelazi u barbarski čin.
Piše: Dr. Izet Muratspahić
ustanova kulture BiH koje su pred
Neki najsvježiji primjeri iz naše
zatvaranjem,
a
domovine su me
Svjedoci smo neshvatljive nebrige prema institucijama nalaze se u Sarapotakli da se sjetim
jevu. Temeljne su
poznatog njemačkog
kulture u našoj domovini Bosni i Hercegovini, gdje,
to institucije kuldramatičara Friedriizmeđu ostalog, prijeti katanac na vrata sedam glavnih ture države BiH:
cha Hebbela i njegoZemaljski muzej
ve sentence: „Kakva
ustanova kulture koje je osnovala država, s ciljem
BiH, Nacionalna
je ogromna razlika
unapređivanja kulture, obrazovanja, nauke i očuvanja
i univerzitetska
između barbarizma
kulturno-historijske baštine BiH. Mi, dijasporci, malo biblioteka BiH,
koji prethodi kulturi i barbarizma koji možemo pomoći da se u domovini ova pitanja riješe, jer Biblioteka za slijepa i slabovidna
dolazi poslije nje!”.
Doista, mnogi naši nas niko „nizašta ne šiša“, što jasno pokazuje ignorantan lica BiH, Histopostupci prema kul- stav prema svim zahtjevima koje godinama podastiremo rijski muzej BiH,
Muzej
književturnim vrijednostiaktuelnoj vlasti putem Kongresa dijaspore, ali možemo nosti i pozorišne
ma koje smo dobili
umjetnosti BiH,
u naslijeđe za svaku
„mesti ispred svojih vrata“. Jer, ne mislim da i mi
Umjetnička galesu osudu i o njima
dovoljno radimo na razvoju i očuvanju naše kulture i
rija BiH i Kinotese ne smije šutjeti.
ka BiH. Osnovala
Evo par primjera na
jezika u Švedskoj. Bar ne u svim njenim oblicima.
ih je država s cikoje želim skrenuti
ljem unapređivapažnju.
promijeniti niti uticati da se pronja kulture, obrazovanja, nauke i
Imam običaj ujutro nabrzinu „pre- mijeni.
listati“ elektronsku verziju bh. Listam tako prije nekoliko dana ba- očuvanja kulturno-historijske baštampe. Standardno tmurne vijesti njalučki tisak „Nezavisne novine“ i štine BiH. Međutim, njihov pravni
više mi ne kvare raspoloženje kao ugledam tekst pod naslovom: „Da status ni danas, godinama nakon
ranije, jer sam, što bi se u nas re- može vidjeti svoju kuću, Kočić bi potpisivanja Daytonskog sporazuklo, oguglao na to „k’o star konj na zaplakao“. Gledam slike Kočićeve ma, nije riješen. Možda je njihosamar“, pa ih i takve varim bez po- kuće u selu Stričići iznad Banjalu- va greška što se nalaze u glavnom
dizanja krvnog pritiska. Ne isplati ke. Uboga daščara. Stara, oronula, gradu države koji neki ne smatraju
se sekirati za onim što ne možeš neugledna... Tuga. Ograda okolo svojim glavnim gradom, a mogu za-
18 Glas BiH | broj 160 | april-juni 2012.
kočiti u državnom budžetu izdvajanja novca za njihov rad. Osobno
ne mislim da je samo to u pitanju,
jer se ni oni u čijem se entitetu i
gradu nalaze ove kuće kulture ne
angažiraju da im pomognu. A izmijenilo se toliko ministara kulture. Nisu ove ustanove, doduše,
u fizičkom stanju baš onako jadne
kakva je Kočićeva kuća, ali je briga
o njima jednaka, to jest – nikakva.
Nekulturna. Kad bismo upitali naše političare o ovome, oni bi
vjerovatno rekli da je to pitanje
„kompleksno“, a meni se čini da je
njihov moralni, stručni, politički,
obrazovni i kulturni sklop – „kompleksan“ (čitaj:upitan).
Po svoj prilici zec leži u drugom
grmu. Očito niko od njih nema nekog konkretnog ćara od tih ustanova, pa su im one samo na smetnji,
zadnja rupa na svirali.
Koliko je sve to otišlo dovraga vidi
se u najnovijim graditeljskim poduhvatima Emira (Nemanje) Kusturice i njegove gradnje tzv. Andrićgrada u Višegradu. Naime, on
je našao zajednički interes sa predsjednikom RS-a Miloradom Dodikom i zaiverio veliku gradnju, jer,
prema iskustvu iz slične građevine
na srbijanskoj strani Drine, dono-
si to velike pare. Sve je tu upitno,
od same gradnje, lokacije, pa do
imenovanja mosta koji je sagradio
Mehmed-paša Sokolović, a danas
ga u manjem entitetu sve češće
zivkaju Andrićeva ćuprija. Nije mi
jasno zašto i s kojim pravom.
E, sad slijedi ono najžešće. Dosjetio se neimar Emir (Nemanja)
Kusturica da za svoj „autentični“
Andrićgrad obezbijedi kamen iz
Trebinja. Lijepo ti je on u par razgovora sredio s trebinjskim gradonačelnikom da na brdu Strač iznad
Trebinja sruši austrougarsku utvrdu Petrinja i gotov kamen dopremi za svoj grad. Mudro, nema šta.
Međutim, i u Trebinju neki ljudi
došli pameti, shvatili o čemu se
radi, pa blokirali put i Nemanjine namjere. Ne znam šta će dalje
biti, ali je i ovo dovoljno kao primjer kako i jedan svjetski poznati
kulturnjak „polupa lončiće“, pa
ruši jedan stari spomenik kulture
da bi gradio svoj. Ne vjerujem da
će država imati snage da na ovaj
postupak odgovori adekvatno. Ne
vjerujem ni da neimar Emir neće
sa nekog drugog mjesta uzeti gotov
kamen za Kamengrad, samo kad se
situacija smiri i ako mu se ukaže
prilika. Jer, ko je lud da vadi i kle-
Bosanski jezik je ovih dana obogaćen sa još dva rječnika.
Prvi je ”Rječnik sarajevskog žargona”, gdje se po prvi put u leksikografiji bosanskog jezika pojavljuje jedan
ovakav rječnik. Nakon deset godina
rada, autor Narcis Saračević promovisao je svoje djelo u sarajevskoj pivnici. Ideja za stvaranjem ovakvog djela
nastala je, prema riječima autora, iz
potrebe da Sarajevo, kao neiscrpan
izvor žargonizama i žargonskih fraza,
dobije jedan ovakav rječnik, a koji već
postoji u Zagrebu i Beogradu.
Za ovo djelo autor Saračević kaže:
”Rječnik sarajevskog žargona sadrži
osnovni fond (oko 6.000 žargonizama) sarajevskog, a može se reći i šireg bosanskog žargona. Pored brojnih
praktičnih koristi, ovaj rječnik predstavlja jedan od rijetkih pokušaja nadoknađivanja rječničke oskudice u leksikografiji bosanskog jezika. Rječnik
še novi kamen, ako već ima negdje
gotov. I besplatan.
Šta reći na sve ovo?
Mi, dijasporci, malo možemo pomoći da se u domovini ova pitanja riješe, jer nas niko „nizašta ne
šiša“, ali možemo „mesti ispred
svojih vrata“. Naime, ne mislim ni
da mi dovoljno radimo na razvoju
i očuvanju naše kulture i jezika u
Švedskoj. Bar ne u svim njenim
oblicima. Folklor i mali nogomet
su vrlo prisutni, ali nema dovoljno
podsticaja književnom, dramskom i
prevodilačkom stvaralaštvu. Nema
natječaja za najbolja ostvarenja iz
raznih oblasti koji bi stimulirali
mlade stvaraoce i obezbijedili kreativnu upotrebu maternjeg jezika.
Našim piscima koji stvaraju ovdje
ne pruža se nikakva pomoć, niti se
njihova djela otkupljuju od strane
našh saveza i udruženja. A izdvajanjem samo po nekoliko hiljada
kruna godišnje za kupovinu knjiga ovdašnjih autora, omogućilo bi
stvaranje priručnih biblioteka, koje
bi krasile prostorije saveza i udruženja. Ne bi to bilo neko opterećenje za njihove budžete, a pomoglo
bi piscima i podiglo opći nivo odnosa prema našoj kulturi ovdje. A
to je ono najvažnije.
sarajevskog žargona dosljedno
afirmira slobodu jezika i nastoji
sačuvati bogatstvo i stilske vrijednosti koje taj jezik ima.”
U Sarajevu je takođe predstavljen i ”Sandžački rječnik”
autora Džavida Begovića i Šefke
Begović-Ličina. Rječnik sadrži
više od 10.000 leksema koje se ne
koriste u slavenskim jezicima iz
okruženja, 3.000 fraza, te 11.500
primjera iz sandžačkog govora,
kao i iz djela sandžačkih pisaca.
“Ovo je značajan datum za
nas i za Bošnjake Sandžaka jer
je pojava rječnika koji je ograničen na leksici koja je specifična
u Sandžaku uvijek značajan kulturni i nacionalni događaj“, istakao je akademik Muhamed Filipović. Sandžački rječnik je važan naučni i stručni resurs
za leksikografiju bosanskog jezika.
www.bhsavez.org
19
Arif Hiljadarka
Amir Talić
(odlomak)
Na Bilinom polju nema tragova tefiriča bosanskih kraljeva. A
tu boravili i mudrovali na koju krstijansku stranu Bosnu usmjeriti.
Usmjeriše je baš ovamo gdje je i
danas. Na tom istom mjestu danas
Zeničani čimburijade prave i polupaju sva jaja koja im ruci dođu. Da
ih vidi Kulin Ban i on bi došao na tu
pagansku slavu Proljeću. A i ja bih,
iako jaja baš ne volim.
Kada je novinar “Borbe” iz Beograda po zadatku došao u Zenicu
da pronađe lik radnika Željezare
Zenica, za novčanicu u onoj Bivšoj,
a da bi na taj način unio u vrijednonosni smisao proleterijat i radništvo komunističkog režima.
Nije ni slutio budućnost
tragičnog lika, livca sa Visoke peći, kojeg je kao manekena fotografisao. Nekoliko
dana je boravio u Željezari
i baš na visokim pećima uočio garavog mladog čovjeka,
markantnih crta i mišićavog
tijela. Blistavi zubi i osmijeh
su bili dovoljan izazov da ga
pozove i fotografiše nekoliko
dana da bi izabrao fotografiju za tu kultnu novčanicu.
Arif Burdalić je bio livac,
visokopećar, i nije bio svjestan da će njegov lik bljesnuti na svim naslovnicama jugoslovenske štampe. A kad je odštampana
prva papirnata novčanica i krenula
u opticaj, krenuo je i sunovrat u
Arifovom životu. Cijena popularnosti mu se razbila o radnidničku
glavu. Arif je naravno kao i većina
radnika izlazeći s posla završavao u
zeničkim radničkim šokarama gdje
je konjak tekao potocima. Na Kapiji
3. željezare bila je kafana „Livnica“
gdje je Arif najčešće boravio. Poslije
nekoliko konjaka pijan bi prilazio
stolovima i pokazivao novčanicu,
famoznu Hiljadarku sa koje se zagonetno smiješio.
- Ovo sam ja, vidi, to sam ja!, pijano se unosio u lice, još pijanijim
radnicima:
20 Glas BiH | broj 160 | april-juni 2012.
- Daj zovi konjak jarane, još jedan, pa još jedan, još!!
Njegova mnogočlana porodica u
naselju Crkvice, živjela je vrlo teško,
jer Arif nije od plaće baš puno donosio kući. Pričalo se da su jedne zime
ložili parket da se ne posmrzavaju.
Sunovrat Arifa Hiljadarke je bio
nezaustavljiv. Njegova novčanica je
bila u opticaju na svim meridijanima i novac se vrtio izvan Arifovih
žuljevitih ruku. Razmjena dobara
kružila planetom. Hiljadarka se
spominjala u svakom prebrojavanju
love urednih Titinih Nesvrstanih
i Svrstanih prijatelja. Cvjetalo je
tren klizile zaleđenim trotoarom i
on je padao, padao, pa se mukotrpno dizao i išao dalje. Neobrijano
lice na koje su se lijepile smrznute
pahulje, avetinjski je oslikavalo svu
težinu njegovog života. Lice i naličje
Zenice.
Do stana u Crkvicama nije mogao ovako. Ali uporno je klizio dalje
prema centru grada, prema ušću riječice Kočeve. Na parkingu Stare pijace bili su parkirani kamioni. Našao je u kontejneru neku kartonsku
kutiju i podvukao se pod kamion, pa
legao na papirnati dušek. Snijeg je
nemilosrdno padao i vjetar ga nano-
radništvo i socijalizam. Radničko
samoupravljanje se izučavalo u Kini
i Rusiji. Doktorati se pravili na toj
komunističkoj podvali. Stabilna hiljadarka je destabilizirala životni
put Hiljadarke Arifa. Devalvacija
kao poplava odnese sve u sunovrat.
A potom, dvadesetak godina kasnije, i papirnati lik je izgorio u stravičnom ratu među narodima Juge.
Titini krvoločni Pitbuli pušteni sa
debelog lanca nacionalšovinizma kidisali su na one najslabije.
Ali, šta je bilo sa našim Arifom?
Bila je zima 1975. godine. Arif je
bio na kraju svog alkoholičarskog
puta. Pijan, s nogom u gipsu, kretao
se negdje poslije ponoći bulevarom
pored rijeke Bosne. Štake su svaki
sio na Arifovo još toplo tijelo ispod
kamiona. U rano jutro snijeg je prestao padati i studen je stiskala sve
slabije nadimanje Arifovih pluća.
Kao poderana harmonika iz mjeha
se sve tiše čulo tiho ječanje.
Možda se sunce bilo rodilo kad
je Arif prestao disati. Moj prijatelj
Makso ga je našao slučajno i obavijestio miliciju. Kad su ga izvukli ispod kamiona, u smrznutoj šaci je držao zgužvanu hiljadarku, kao ličnu
kartu za identifikaciju. Sahranjen
je bez državnih počasti. Novčanica s
njegovim likom nadživjela ga je još
dvadesetak godina. Danas je imaju
samo sakupljači starog novca, ali većina ne zna ko je taj čovjek sa tako
širokim i ljudskim osmijehom.
Likovi bh. prognanika
Hazim Trto logoraš i pjesnik
Većina preživjelih iz prijedorskih logora za nesrbe nerado govori
o danima provedenih u paklu ”Keraterma”, ”Trnopolja” ili ”Omarske”.
Rijetki su oni koji o tome govore drugima ili pišu. Najmanje je onih koji
pristaju da svjedoče na sudovima za
ratne zločine. Ćutanje je, bez obzira
na razloge, ipak grijeh prema nevinim žrtvama. Hazim Trto je jedan od
onih koji o zločinu i zločincima javno govori i piše.
Dvadeset godina poslije
Prve zrake majskog sunca pokreću mnoge starije Bosansce i Hercegovce put domovine. Tako je je i sa
Sabihom i Hazimom. Zbog slabog
zdravlja ove godine će avionom do
Zadra, a onda za Sanski Most. Zašto ne za rodni Prijedor saznaćemo
iz Hazimove priče: ”Rođen sam u
prijedorskom naselju ”Skela”, kraj
same Sane i odatle ljubav prema ribi
i ribarenju”, počinje Hazim priču
o sebi i proteklom životu. ”Trte su
porijeklom iz Glamoča i možda su
u Prijedor došli kao izbjeglice nakon austrijsko-turskih ratova kao i
mnoge druge prijedorske porodice.
Po zanimanju sam stolar, ali život
se u potpunosti promjenio kada sam
postao vozač najvećih rudarskih strojeva u BiH – dempera ”Perlini”, Od
vozača sam napredovao do instruktora i mnogo je mladih demperista
nastavilo da radi u rudnicima ”Ljubija” nakon što sam ih uputio u tajne
ovog teškog i odgovornog poziva. Ove
godine putujemo za Bosnu sa posebnim osjećanjem, jer se 30. aprila
navršilo dvadeset godina od kako su
Srbi nasilno preuzeli vlast u Prijedoru. Nakon toga je uslijedilo otvaranje
prijedorskih logora, ubistva civila,
paljenje bošnjačkih i hrvatskih naselja i progon preostalog nesrpskog
življa. O tome sam zimus govorio đacima kada se obilježavala godišnjica
Holokausta. Vidio sam suze u njiho-
vim očima dok sam pričao o noćima
u logoru ”Keraterm”. Mnogi od prozvanih nisu do danas nađeni. Teško
je bilo poslije rata sresti njihovu rodbinu i reći im istinu. Pitali su me i za
logor ”Omarska”. Rekao sam da tamo
nisam bio, ali da su tamo ubijena dva
sina mog brata Ibre, koji nije dočekao da vidi bar njihov grob. Tamo mi
je bio zatvoren i zet, koji je poslan
da zakopa ubijene logoraše i nije se
više živ vratio. S mrtvim logorašima
trebalo je zakopati i istinu gdje se
nalaze”. Hazim se vraća u sobu i razgovoru noseći nekoliko registratora.
”Ovdje su moje pjesme”, pokazuje
Hazim na prvi registrator. ”Prvu pjesmu sam napisao u četvrtom razredu
osnovne škole i bila je objavljena u
tadašnjim ”Malim novinama”. Pišem
i danas. Najviše o logorima i događajima u Prijedoru u ljeto 1992. godine.
Poznate su mi sudbine mnogih porodica i poznanika i pišem da se oni ne
zaborave kao i ni oni koji su im nanijeli zlo. Neke od ovih pjesama povremeno postavim u našoj Bošnjačkoj
islamskoj zajednici da džematlije
čitaju. Imam napisana i dva romana.
Treba da u tekst ubacim ”naša” slova
i da nađem ko će to da štampa. Imam
više obećanja i nadam se da će tako
i biti”. Nismo se mogli rastati, a da
nam Hazim ne pročita pjesmu koju
je posvetio svoj supruzi Sabihi. Iz
pjesme saznajemo da je i Sabiha vezana za Sanu, jer je rođena u Trnovi
na obalama te opjevane rijeke. Nije
važno da li je pjesma nastala u momačko doba ili u pozne penzionerske
dane – u njoj se osjeća harmonija i
ljubav koja je sve ove godine održala
ovo dvoje ljudi. Zaželjeli smo im dobro zdravlje i da iz Sabihine kuhinje
još dugo mirišu ukusna jela, a da se
Hazimovi rukopisi pretoče u prave
knjige i unuk Haris završi fakultet.
Poslije rata Hazim je pokušao da
nastavi život u rodnom Prijedoru, ali
susreti sa ljudima koji su ga poslali
u logor, tukli i mučili, zavisnost od
vlasti u kojoj su isti ljudi odgovorni
za progone u prijedorskom kraju,
doprinijeli su da promjeni odluku.
Sada mu je kućna adresa u Sanskom
Mostu, a tamo je Sana bistrija, ribe
ima više i ukusnija je. Ili se Hazimu
Trti bar tako čini.
Muhamed Mujakić
www.bhsavez.org 21
Konjic
Grad koji spaja
Bosnu i Hercegovinu
Ukoliko upitate Bosanca, reći će vam da je Konjic grad u Hercegovini. Hercegovci, pak, za njega kažu
da je bosanski grad. Konjičani u šali znaju reći da je Konjic ono ”i” između Bosne i Hercegovine.
Piše: Alema Pendek
Smješten na pola puta između
Sarajeva i Mostara, Konjic je nezaobilazan na putu prema moru. I zaista tu vrijedi zastati, odmoriti načas i oči i dušu u ovom malom bh.
gradiću koji odiše mirom, ljepotom,
neužurbanošću.
Konjic se u pisanim dokumentima prvi put spominje 1382. godine,
a postoji i legenda o tome kako je
mjesto dobilo ime. Navodno je neka
žena u to vrijeme bježala na konju od
poplave koja se desila u ovom kraju.
Kad je došla na mjesto gdje je konj
stao i kopitom počeo da kopa zemlju,
odlučila je da tu ostane i sagradi
novi dom. Kao i svi srednjovjekovni
gradovi i Konjic je nastao prvo kao
utvrda, gradina, a dolaskom Turaka
naselje se proširilo i izvan zidina.
Konjic je atraktivan prije svega
zbog bogate prirode koja u potpunosti okružuje grad. Rijeka Neretva
teče kroz sam centar grada, dok planina Prenj bdije u pozadini grada.
Stari dio grada veoma je lijep za
šetnju, kao i centar grada iz kojeg se
u svakom pravcu pruža interesantan
vidik na okolnu prirodu.
Dok ste u Konjicu, obavezno prošetajte obnovljenom Kamenom ćuprijom. Ćuprija je sagrađena 1682.
godine, ali je srušena 1945. godine,
pri povlačenju njemačke vojske. Ponovno je obnovljena 2009. godine i od
tada je prepoznatljiv simbol grada.
Čelnici grada trude se da vrate starom dijelu grada onaj šmek starosti,
pa se pored ćuprije napravila i Sahatkula, na desnoj obali Neretve obnovljeni su dućani, baš onakvi kakvi su
bili prije Drugog svjetskog rata.
Konjic je prepoznatljiv i po rezbarstvu i to od 1900. godine. Porodice Nikšić i Mulić su čuvari ovoga
zanata. Konjic je naravno poznat i
po tavli, te Konjic ima najveći broj
registrovanih tavlaša u BiH i svake
22 Glas BiH | broj 160 | april-juni 2012.
godine se organizuje gradski turnir
mahala i kvartova.
Osim pet džamija u samom središtu grada, središnjom gradskom ulicom dominira katolička crkva, koja
neodoljivo podsjeća na sarajevsku
Katedralu, najvjerovatnije jer su obje
napravljene prema zamisli arhitekte
Josipa Vancaša. Tu je i franjevački samostan u čijem podrumu je smješten
muzej, gdje ima svega od umjetničkih,
numizmatičkih, etno-zbirki... Muzej
je otvoren svake srijede za posjetioce.
Mnogo je zanimljivosti u ovom naizgled malom gradu i mnoge su slavne
ličnosti iz njega potekle, poput Pave
Anđelića, historičara koji je otkrio i
promovirao kraljevski grad Bobovac,
Zuke Džumhura, putopisca, novinara
i karikaturista, Kasima Prohića, filozofa, Lazara Drljače, slikara...
Brojne su nekropole stećaka u
okolini Konjica koje su vrijedne pažnje. Tu je i selo Lukomir, mjesto u
kojem se snimao film „Gluvi barut“ i
u kojem zimi žive samo 2-3 čovjeka.
Ostali dođu samo ljeti, ali su kuće
još uvijek iste, prave planinske, bez
cigli, betona.
Ipak, kad pričamo o Konjicu, govorimo o gradu koji „pliva“ na vodi.
Ima Neretvu, Jablaničko i Boračko
jezero. Središte turističke ponude
Konjica je zasigurno Boračko jezero i dolina Glavatičevo. Oko ovog
tikriznog, djelomično glečerskog
dragulja nalaze se bungalovi, hotel
i kamp. Većina aktivnosti u prirodi
kreće odavde: planinarenje, logorovanje, rafting, seoski turizam, vožnja
kajakom ili kanuom, planinski biciklizam. Omiljeno je izletište i odmaralište domaćih i stranih turista. Od
Konjica je udaljeno 20 km, s dobro
označenim putokazima. Tradicionalni katuni, gdje pastiri tokom ljeta
izgone stoku na ljetnu ispašu visoko
u planine, su jedan dio ove bogate turističke ponude. Na izlazu iz Konjica
prema Mostaru je Jablaničko jezero,
koje posljednjih godina postaje sve
popularnije za izlete, vikende, ugodno proveden odmor. Za one malo
hrabrije i željne avanture, nezaobilazan je i rafting kanjonom Neretve.
Zanimljivosti ima bezbroj, pa se
na putu kroz Konjic nemojte samo
kroz prozor automobila diviti ljepotama grada. Zastanite, prošetajte,
upoznajte grad. Svidjet će vam se sigurno.
Sport
U borbi za treće mjesto ovaj smo
put zaustavljeni od Irske. Izgleda da
smo se pretplatili, kako neko u šali
reče, na četvrto mjesto - uvijek tako
blizu jednoj od medalja. Kao da
nam ponestane volje i snage kad se
odlučuje o plasmanu među tri najbolje ekipe.
Naši ponosni i ljubazni domaćini
iz sedamdesetak porodica nisu nam
dali da osjetimo tjeskobu i nesigurnost kroz koju Italija prolazi ovih
godina i koja i njih pogađa. Alija
Salihović, italijanski predstavnik u
SSDBiH, te Dževad Mehmedović,
predsjednik ovdašnjeg udruženja,
uspjeli su angažovati veliki broj dobrovoljaca koji su se našli na usluzi
fudbalerima iz 17 zemalja: Amerike,
Austrije, Belgije, Danske, Engleske,
Francuske, Holandije, Hrvatske,
Irske, Italije, Kanade, Luksemburga, Njemačke, Norveške Slovenije,
Švedske i Velsa.
Program 9. svjetskog prvenstva
počeo je u petak sa defileom učesnika od gradskog trga do gradske
vijećnice, gdje je održano i izvlačenje takmičarskih grupa. Prvenstvo
je otvorio Zaim Pašić, predsjednik
GO SSDBiH. Goste je pozdravio i
počasni član Glavnog odbora, general Jovan Divjak.
Takmičarski dio odigravao se u
tri sale, dok se finalni dio prvenstva
igrao u Palazzeto Dello Sport. U prvom kolu grupe A sastali su se Italija i Slovenija, te Engleska i Švedska.
Slovenci su bez teškoća nadigrali
domaćine, kao što smo i mi ubjedljivo savladali Engleze sa 3:1. Za ekipu
Švedske na ovom prvenstvu igrali
su: Vernes Čajo, Smajo Smajlović,
Edin Gigović, Dževad Glibo, Semir Jašarević, Armin Suljić, Eldar
Abdulić i Semir Kukić.
Eldar Abdulić bio je dvostruki
strijelac u prvom susretu, dok je Jašarević bio strijelac drugog gola. U
drugom meču naša ekipa doživljava
poraz od mladih i razigranih Slovenaca od 2:0.
Odlučujući susret sa ekipom Italije za odlazak u četvrtfinale nije po-
čeo onako kako smo se nadali. Iako
smo bili favoriti, Italijani su poveli
na samom početku utakmice. Stanje šoka je izbjegnuto zahvaljujući
brzom izjednačenju koje je izveo
Semir Jašarević. Smajlović je postigao drugi gol iz slobodnog udarca, dok je konačan rezultat postavio
Jašarević sa još jednim golom.
U četvrtfinalima susreli smo se
sa ekipom iz Holandije. Na gol se
čekalo duže vremena, kada je Glibo
dodavanje Jašarevića završio pogotkom. Ovaj rezultat je bio dovoljan
da bismo se plasirali u polufinale,
gdje smo se susreli sa budućim prvacima, reprezentacijom Hrvatske.
Pobjedničkoj mašini naši se momci
nisu mogli suprotstaviti i pobjeda
Hrvatske od 4:0 bila je više nego zaslužena.
U borbi za treće mjesto susreli
smo se sa ekipom Irske, ali ni tu nismo mogli nešto puno uraditi. Nakon vođstva od 3:0 iskru nade zapalio je Semir Kukić pogotkom pred
kraj utakmice. Naša ekipa pokušala
je mijenjanjem golmana sa jednim
igračem dostići ovu razliku, ali nije
uspjela. Golom sa svoje polovine,
igrači Irske zapečatili su našu sudbinu i mi smo i ovaj put ostali bez
medalje.
U finalnoj utakmici su se, po
drugi put na ovom prvenstvu, susreli
Amerika i Hrvatska. U kvalifikacijama su Hrvati pobijedili Amerikance
sa 2:0, dok su u finalnoj utakmici igrali neriješeno 1:1. Pristupilo
se izvođenju penala, gdje su igrači
Hrvatske bili uspješniji, te pobjedom od 5:4 po prvi put osvojili prvo
mjesto na fudbalskom prvenstvu bh.
dijaspore. Najbolja ekipa sasvim
je zaslužila pobjednički pehar. Na
ovom prvenstvu nisu izgubili niti
jedan bod.
Prvenstvo je bilo veoma kvalitetno i pokazalo je da se neke stvari
mijenjaju: Belgija više ne dominira,
dok Amerikanci već drugi put igraju u finalu. Najveće iznenađenje je,
ipak, Hrvatska koja je na ovom prvenstvu briljirala i sasvim zasluženo
osvojila zlato.
Muhamed Cerić, kao koordinator za sport pri Savezu bh.udruženja
ipak je zadovoljan postignutim dok
je Muhamed Mujakić komentarisao
ovaj uspjeh kao stabilnu igru naših
momaka.
„Posebnu zahvalnost dugujemo
našem istinskom domaćinu, Sanelu
Fuluriji, koji je svoja dva slobodna
dana posvetio nama i našim željama“ riječi su svih učesnika švedske
ekipe.
(opširnije na: www.bhsavez.org)
Muharem Numanspahić
www.bhsavez.org 23
Na proširenoj sjednici Glavnog odbora Saveza bosanskohercegovačkih udruženja u Švedskoj, koja je održana u prostorijama bh. udruženja ”Miris” u Örebru 9. juna 2012. godine, uz
prelijepu organizaciju članova udruženja i Dževada Zahirovića, evocirane su uspomene na
prvu osnivačku sjednicu Saveza.
Predsjednica Saveza bh. udruženja u Švedskoj Azra Jelačić i predsjednik Odbora za obilježavanje 20-te godišnjice Fikret Kadić podsjetili su na 7. juni 1992. godine, kada je upravo u
Örebru održan skup 40 predstavnika iz tadašnjih 10 udruženja (po 4 predstavnika iz svakog)
iz 9 gradova: Örebro, Göteborg, Surte, Stockholm, Huskvarna, Malmö, Karlskoga, Norrköping i Skövde (2 udruženja). Ovaj skup proglašen je osnivačkom skupštinom i savez je dobio
naziv: „Bosanskohercegovački savez u Švedskoj“.
Za članove prvog Glavnog odbora izabrani su: Idriz Karaman, predsjednik, te članovi: Himzo
Fazlić, Bedrudin Hondo, Dedo Kozlica, Irfan Hadžić, Ali Malkoč, Hamdija Tabaković, Rešad
Krujezi, Asima Pašalić, Mirsada Mecan, Ibrica Zukanović i Emir Poljo. Gosti skupštine bili su:
Sten Södebrg, član parlamenta Švedske i Hazim Lolić, predstavnik ”Udruženja za mir i humanitarnu pomoć BiH“ iz Stockholma. Formirani su i Odbor za rad sa ženama - predsjednica
Azra Kulić i Odbor za rad s omladinom - predsjednik Samir Burzić i referent za sport Salih
Šehalić. Na sjednici Glavnog odbora od 24. avgusta 1992. godine za sekretara Saveza izabran je Fikret Ferhatović, koji je bio i prvi glavni urednik „Glasa BiH“, čiji prvi broj je izišao u
februaru 1993. Prvi prognanici iz BiH masovnije su u Švedsku počeli dolaziti u periodu april
– juni 1992., da bi do konca 1992. bilo oko 20.000, a krajem 1995. oko 65.000 prognanika
iz BiH u Švedskoj. Danas u Švedskoj živi ca 85.000 građana iz BiH. Ubrzo se potvrdilo da je
formiranje Bh. saveza imalo veliki značaj za život prognanika iz BiH u Švedskoj, koji su u
jedinstvenoj organizaciji lakše savladavali teškoće u novoj sredini. Glavni odbor Saveza bh.
udruženja u Švedskoj utvrdio je program obilježavanja „20 godina Saveza 1992. – 2012.“ prema kojem će se svečana sjednica održati 29. septembra 2012. u Göteborgu, kojom prilikom
će biti održana svečana akademija s bogatim programom, prikazan film „“20 godina Saveza
bh. udruženja u Švedskoj 1992. – 2012.“, održana panel diskusija na temu „Savez jučer, danas
i sutra“ te dodijeljena priznanja i zahvalnice.
F. Tufek
Author
Document
Category
Uncategorized
Views
1
File Size
2 934 KB
Tags
1/--pages
Report inappropriate content