kulturno i sportsko drustvo sandzak u sloveniji | nov 2012 | 33-34
[email protected]
Panorama Bijeloga Polja, ova i naslovna fotografija su fotografisane sa Obrova
Gradski park i fontana u Bijelom Polju
Gradska džamija u Gornjoj mahali Bijeloga Polja
Jedna od starijh kuća u Bijelom Polju
2
novembar 2012 | 33-34
Foto: Denis Striković
Sadržaj
Uvodnik
4 Pismo predsjednika našeg
društva Hakija Alibašić
4 Izvještaj predsjednika (maj 2011.
- april 2012.) Amer Kalač
6 15 godina društva Sandžak u
Sloveniji Almina Agović
6 Na ahiret je preselio
dugogodišnji član našeg društva
Ismet Kočan iz Kamnika Almina
Agović
8 15. redovna skupština društva
Sandžak Hakija Musić
10 Naš folklor Ismeta Skenderović
12 Planinska sekcija Bajram Hodžić
14 Teferić u Podljubelju Damir
Adrović
16 Šahovski turniri Hilmija
Ahmatović
17 Paljenje lila i bukari Amila Agović
18 Amer Kalač, gost u društvu
Ljiljan povodom obilježavanja
dana kulture Almina Agović
19 Babova kapa Amer Kalač
20 VI. festival bosanske hrane
Mevlida Mehović
22 20 godina od početka opsade
Sarajeva Denis Striković
24 Obilježavanje 551. godine grada
Novog Pazara Edita Beganović
26 Slovenačke nevladine
organizacije u Crnoj Gori Emina
Hadžić
28 ERASMUS razmjena studenata
Fuad Šabotić
30 Bosanski jezik Sulejman Aličković
32 Dođi da uzmeš Aidu Šemso Agović
34 Sasvim normalni ljudi Ibrahim
Šehović
36 Ja sam Arifova i Božija Zumber
Muratović
40 Čestitke
41 Osmrtnice
42 Mantije Elizabeta Maleškić
43 Izgled budućeg Islamskog i
kulturnog centra u Ljubljani
Poštovani!
www.facebook.com/sandzak.slovenija
Ovog puta izdajemo dupli broj (33. i 34.) lista Glas Sandžaka,
koji je poseban i zato što izlazi u godini, u kojoj obilježavamo 15.
godišnjicu postojanja našeg društva. Kulturno i sportsko društvo
Sandžak nastalo je 5. 4. 1997. (pod imenom Kulturno udruženje
Sandžak u Sloveniji) s namjerom očuvanja kulture, jezika, običaja i
tradicije Sandžaka. Taj cilj pokušavamo postići i izdavanjem časopisa
Glas Sandžaka, pomoću kojeg čitaoce informišemo o događajima
u društvu, izvještavamo o sijelima, književnim večerima,
aktivnostima naših sekcija i nekim događajima u Sandžaku. Kao što
je običaj na prvim stranicama čitate izvještaj predsjednika društva.
U ovom broju je taj izvještaj podao bivši predsjednik g. Amer Kalač,
za period od maja 2011. do aprila 2012. G. Kalač je zbog ličnih
razloga podao ostavku te tako 22.4. 2012. prije vremena završio
mandat. Upravo g. Kalač je prije 15 godina podao ideju o formiranju
KD Sandžak, zato vjerujem da će i dalje budno paziti na događanje
u našem društvu i surađivati sa nama. Na skupštini 22.4.2012.
za novog predsjednika izglasan je g. Hakija Alibašić, dosadašnji
podpredsjednik i takođe jedan od osnivača našeg društva. Nekoliko
promjeni je i u našoj redakciji. Pridružili su nam se novi suradnici,
što će, nadamo se pripomoći ka još boljoj kvaliteti našeg časopisa.
Almina Agović,
glavna i odgovorna urednica
Foto: Denis Striković
Kulturno-informativni list Glas Sandžaka
Izdaje:Kulturno i sportsko društvo Sandžak u Sloveniji,
Parmova ulica 53, 1000 Ljubljana
E-mail: [email protected]
Internet stranica: www.glas-sandzaka.si
Redakcija ([email protected]):
Damir Adrović (suradnik), Amila Agović (suradnica), Almina Agović
(glavna i odgovorna urednica), Mevlida Mehović (suradnica) i
Denis Striković (tehnički urednik).
ISSN: C505-2734
Tiraž: 600 izvoda
Priloge ne honoriramo i rukopise ne vraćamo.
List je registrovan kod Vlade Republike Slovenije.
www.glas-sandzaka.si
3
Pismo predsjednika
našeg društva
Iz našeg društva
Izvještaj predsjednika
(maj 2011. - april 2012.)
Poštovani čitaoci, članovi društva i
simpatizeri!
Evo da vam uzmem malo vremena i u kratko
probam reći nešto o društvu.
Glavni zadatak našeg društva je da očuvamo
tradiciju i kulturu našeg naroda koliko god
možemo, ali nam je cilj i da okupljamo naše
ljude iz Sandžaka i šire. Čini mi se da u tome
uspijevamo, ali bih ovom prilikom zamolio
sve one, koji volite ovo društvo, da nam se
pridružite da zajedničkim snagama probamo
napraviti još nešto više.
Ja kao novo izabrani predsjednik i svi članovi
upravnog odbora, se trudimo da predstavimo društvo u najboljem svjetlu, ali bez vaše
podrške vrlo teško uspijevamo. Stalno se
ponavljaju ista imena u upravnom odboru,
skoro od samoga osnivanja ovog društva.
Želja nam je, da se uključe i mlađe generacije.
Očekujem od vas, dragi čitaoci, članovi i simpatizeri, kritike i prijedloge, kako bi mogli
KSD Sandžak da uzdignemo još na viši nivo.
Moja bi želja bila i da se nađe neki prostor za
druženje, zato već radimo na tome, ja se nadam da ćemo uspjeti ako Bog da. Ali svakako,
treba nam zajednička pomoč, jer ćemo jedino
tako uspjeti.
Hakija Alibašić,
predsjednik
KSD Sandžak
4
Foto: Denis Striković
novembar
2012 | 33-34
Amer Kalač
Upravni odbor KSD Sandžak
KSD Sandžak je u periodu izmedju dvije skupštine ispunio sve postavljene ciljeve od strane skupštine, a isto tako, odradjeni su svi projekti planirani za ovaj period. Na zadnjoj skupšini izabrani
su bili novi upravni organi društva. Tek poslije
skupštine došlo je do promjena statuta, koje su
bile izvedene još na skupštini 2010. godine. Prema tim promjenama naše društvo je dobilo novo
ime: Kulturno sportsko društvo Sandžak u Sloveniji, sa sjedištem na Parmovoj 53 u Ljubljani.
Sekcije KSD Sandžak
UO KSD Sandžak je na jednom od svojih prvih sastanaka imenovao Mirsada Adrovića za vodju folklorne sekcije. Za vodju sportskih sekcija izabran
je Hakija Alibasić, a za vodju šahovske sekcije i
dalje je produžen mandat g. Hilmiji Ahmatoviću,
kao i vodji planinske sekcije g. Selmu Adroviću.
Folklornoj sekciji su imenovani i koreografi gđa.
Sibela Murić i gđa. Sabina Adrović. Nešto kasnije
sekciji su kao koreografi dodani i g. Elvis Mujević
i gđa. Emina Akselić.
Posebnu pažnju, u ovom periodu posvetili smo
radu folklorne sekcije. Ova sekcija je sticanjem
posebnih uslova za rad (pridobijanjem prostora
u Guncljah besplatno i u Kamniku za minimalnu cijenu) i angažovanjem više ljudi na čelu sa
vodjom sekcije g. Misradom Adrovićem te koreografima g. Mujevićem, gđom. Murić, gđom. Adrović i gđom. Akselić nastavio sa dobrim radom što
je ovu sekciju i ranije odlikovalo. Nastupi u Beču,
Kranju,Velenju i nastupi na našim sijelima, pokazali su kvalitetan rad u ovoj sekciji. Posebno
nas raduje formiranje nove, najzrelije, grupe koja
radi več nekoliko mjeseci, premijerno su nastupili na našem zadnjem sijelu. Taj vid okupljana
naših ljudi može da bude jako pozitivan za dalji
rad našeg društva.
društva i njihove folklorne sekcije. Posebno to
važi za novembarsko sijelo, koje je u mnogim merilima (posjeta, zarada) postiglo apsolutni rekord
u odnosu na sva sijela, koja je do sada održalo
društvo Sandžak. Čak je prevazišlo i donatorsko
veče, koje smo organizovali za pomoć u izgradnji
Islamskog i kulturnog centra u Sloveniji, u martu 2011. godine.
List Glas Sandžaka
Društvo je u ovom periodu, nažalost, izdalo samo
jedan broj Glas Sandžaka. Sto se tiče tog broja,
mogu da kažem, da je to daleko najkvalitetniji
broj koji je do sada izašao sve od prvog broja.
Sportske sekcije odnosno ekipa malog nogometa uspjela je da angažuje nekoliko sponzora, koji
će financijski pratiti rad ove sekcije. Iz tog angažmana je sekcija dobila novu sportsku opremu.
Nastupili su na turniru u Kočevju kao i na našem
tradicionalnom turniru u Skaručni. Rad ove sekcije je vezan na organizovanje naših tradicionalnih susreta. Isto tako i rad naše šahovske sekcije.
Planinska sekcija je i u ovom periodu nastavila sa
radom kao i ranije. Možda se broj aktivista nije
povećao onako kako smo to očekivali, medjutim
ako istaknemo da su već stigli i na Triglav, onda
List našeg društva Glas Sandžaka broj 32
svakako kvalitetno napreduje.
Sandžačka okupljanja
Zaključak
U ovom periodu organizovali smo teferić u Skaručni, koji je protekao u lijepom i zdravom ambi- UO KSD Sandžak je dva mjeseca poslije prošle
jentu kao i naši raniji teferići. Na teferiću su po- skupštine ostalo brez sekretara. U radu u ovoj
red lijepe zabave održani i turniri u šahu i malom godini imali smo mnogo puta manjak u ljudskoj
nogometu, na kojima su najbolje plasirane ekipe i angažovanosti. Teško je raditi, no oni najustrajpojedinci bili nagradjeni prikladnim nagradama. niji ostaju i rade dalje. Premalo je mladih ljudi,
Prema ocjeni UO teferić je uspijo bez obzira da ga no ruku na srce, imamo i mi puno problema sa
prihvaćanjem tih mladih. Jednostavno mi nismo
nije posjetio očekivan broj naših Sandžaklija.
spremni ni psihički, ni intektualno da prihvatimo
Organizovali smo i dva sijela, novembra 2011. i te mlade ljude medju nama. Da bi se to desilo,
marta 2012. godine. Oba sijela su prošla veoma treba puno strpljenja, tolerancije i uvažavanja.
uspješno. Na tim sijelima se druže naši mladi, posjete nas druga društva, i naravno, naši Sandža- Rad UO KSD Sandžak je u protekloj godini bio
klije. Moram da kažem da kod nas zaostaje, najvi- uspješan i nadam se da će i u buduće uspješno
še, ovaj zadnji segment, ali nadamo se da će se to djelovati. Novom predsjedniku i ostalim članoviubuduće promijeniti. Na sijelima se inače okupilo ma upravnog odbora želim uspješan dalji rad na
dosta posjetnika. Zadovoljni smo što naše druš- održavanju ovog našeg društva.
tvo na svojim skupovima sastavi sva Bošnjačka
www.glas-sandzaka.si
5
Iz našeg društva
15 godina društva
Sandžak u Sloveniji
Almina Agović
sekcija KSD Sandžak, koja je formirana u 1998.
godini. Od tada su zabilježili brojne uspješne nastupe u Sloveniji (na međunarodnom festivalu u
Murskoj Soboti, u O.Š. Logatec, u Mestnom Muzeju u Ljubljani, na Festivalu folklore u Velenju, u
Kranju, na Jesenicama, u Kamniku i mnogim drugim mjestima), Sandžaku (Petnjica, Rožaje, Novi
Pazar) i drugim evropskim državama (Švajcarska,
Austrija, Luxemburg). Svojim nastupima ne samo
da predstavljaju naše običaje, već njima i pripomažu ka boljem upoznavanju i sudjelovanju među različitim kulturama (u Sloveniji i drugim evropskim
državama), a sa nastupa u zavičaju dolaze bogatiji
znanjem o običajima i kulturi Sandžaka. Folklorna
sekcija nastupa i na sijelima, teferićima i ostalim
priredbama koje organizuje naše društvo.
U 2012. godini obilježavamo 15 godina postojanja našeg društva, koje je, pod imenom Kulturno
udruženje Sandžak u Sloveniji, nastalo 5. aprila
1997. godine. Namjera osnivača bila je, da se Bošnjaci porijeklom iz Sandžaka okupe u jednu organizaciju, kako bi očuvali kulturu, jezik, tradiciju i
običaje koje su donijeli iz Sandžaka. Bez obzira na
to, da je Kulturno i sportsko društvo Sandžak (u
nastavku: KSD Sandžak) imalo uspona i padova,
možemo reći da je uspjelo u svojim namjerama.
Bez obzira na to da je folklor neke vrste »paradna
disciplina« većine da ne kažem svih naših Bošnjačkih društava u Sloveniji, ne treba zanemariti
ni druge sekcije. Veliki uspjeh postigli smo i na
literarnom području. Bez obzira na to, da nemamo neku posebnu, literarnu sekciju, koja bi se
redovno okupljala, imali smo nekoliko uspješnih
književnih večeri. Po prvi put je takvo druženje
organizovano oktobra 2004. godine. Tada su nas
posjetili književnik Zuvdija Hodžić, profesor i
urednik dr. Šerbo Rastoder, pjesnici Safet Hadrović Vrbički i Hamdija Kalač. U sledjećim godinama na našim književnim večerima gostovali su
Najviše zasluga za prezentaciju i širenje naše san- i profesor Alija Džogović, Zaim Vesković, Ragip
džačke kulture ovdje u Sloveniji ima folklorna Sijarić, Jaša Zlobec, prof. dr. Ferid Muhić, Na-
Na ahiret je preselio
dugogodišnji član našeg
društva Ismet Kočan iz
Kamnika
skoj industriji Kamnik (KIK-barutana). Radnici u
KIK-u su brzo rješavali stambeno pitanje, takav je
slučaj bio i sa Ismetom. U Sloveniji nije dugo izdržao sam, nedostajala mu je porodica. Tako je ubrzo
iz Sandžaka doveo svoju suprugu Ismu i njihovo
troje djece, sina Džemala i kćerke Džemalu i VeziAlmina Agović
ru. Ismetu i Ismi se je 1979. godine rodila i kćerka
Sanela. Ismet je u svojoj okolini prihvaćen kao poIsmet Kočan je rođen 5. 5. 1957. godine u Ivan- šten i dobar čovjek i prijatelj, zato nije ni čudno da
gradu (Berane). U Sloveniju je došao 1976. godine, je stekao puno poznanstava i prijateljstava.
kao i većina naših Sandžaklija »trbuhom za kruhom«. Odlučio je da živi u Kamniku, gdje je našao Ismet je počeo raditi sa svojih svega 19 godina,
i svoje prvo zaposlenje, u kožari Utok. Nakon dvije tako da je 2007. godine stekao pravo na penziju.
godine je zbog materialnih razloga odlučio da pro- Radostan da će poslije toliko godina rada i borbe za
mijeni posao, tako da je zaposlenje našao u Kemij- egzistenciju svoje porodice, početi da uživa plodo6
novembar
2012 | 33-34
dira Avdić – Vllasi, Redžep Nurović, dr. Redžep
Škrijelj. Ne samo da smo ugostili brojne pisce,
pjesnike, filozofe i druge umjetnike iz Sandžaka, Bosne i Hercegovine, Makedonije, Slovenije, već je društvo uspješno preuzelo i izdavačku
funkciju. Prva knjiga, koju je izdalo naše društvo bio je prijevod knjige »Štit od zlata«, autora
prof. dr. Ferida Muhića, na slovenački jezik (Zlati ščit, Ljubljana, 2007.). Naredne godine (oktobra 2008.) u Cankarjevom domu promovirana je
knjiga »Moje druženje sa dr. Feridom Muhićem«,
koju je napisao Šemso Agović, a izdalo takođe K.
D. Sandžak. Treću knjigu, prijevod zbirke kratke
proze »Kamen« autora Redžepa Nurovića društvo
je izdalo u 2009. godini. U teku je i prijevođenje
knjige prof. dr. Šerba Rastodera »Bošnjaci/Muslimani Crne Gore: između prošlosti i sadašnjosti«
na slovenački jezik. Izdavačka funkcija društva i
organizovanje književnih večeri puno doprinosi
ka upoznavanju sa našom kulturom, jer kroz knjige i razgovore sa našim umjetnicima učimo ono
najbitnije za jedan narod, a to su naša historija i
jezik. U budućnosti bi valjalo razmišljati i o formiranju literarne sekcije društva koja bi redovno
djelovala.
Kod izdavačke funkcije društva ne možemo mimo
lista Glas Sandžaka, pomoću kojeg informišemo
naše čitaoce o aktivnostima u društvu, radu naših sekcija, nekim događajima u Sandžaku, predstavljamo djela naših umjetnika, a u listu se nađu
i druge teme koje interesuju naše čitaoce. U pr-
vim godinama postojanja našeg društva list je
izlazio tromjesečno, sad ne izlazi tako često. 34
broja u 15 godina nije puno, ali trudimo se da su
naši izvodi kvalitetni i da jih naši čitaoci sa zadovoljstvom čitaju. Na ovom mjestu želim naglasiti,
da se za sudjelovanje sa redakcijom zanima sve
više mladih, koji žele pisati na svom maternjem
jeziku, što za nas koji smo pohađali slovenačke
škole na žalost i nije baš lahko.
To su samo neke od naših aktivnosti u ovih 15
godina. Društvo je dosad zabilježilo dosta uspjeha, ono što je najbitnije je da smo uspjeli da se
povežemo. Neki su našli svoje mjesto u folkloru i
na priredbama na kojima dominira zabava, drugi
smo se malo više angažovali oko lista Glas Sandžaka i posjećivali književne večeri, a treći su odigrali i još igraju bitne uloge na sportskom području. Aktivni su bili šahisti i fudbaleri, a u zadnjem
periodu najaktivniji su članovi planinske sekcije.
Možemo reći da svako može naći u KSD Sandžak
nešto što ga interesuje. Zato se možemo nadati
da će se broj našeg članstva ubuduće povećivati
i da ćemo ovo naše društvo dići na još viši nivo
i postići puno uspjeha tako na dosad poznatim
područjima rada kao možda i na nekom novom.
Za kraj ostaje samo da KSD Sandžak poželim još
puno uspješnih godina i da vas pozovem da zajedno obilježimo 15. godišnjicu postojanja društva, 17. 11. 2012., u 19. sati, u sportskoj dvorani
Medvode.
ve svoga rada zajedno sa suprugom, djecom i svoje Sandžaklije. Izgubili smo i vrijednog i aktivnog
13 unučadi, 2010. godine je, još mlad i pun života, člana našeg društva, koji je uvijek bio spreman da
saznao da boluje za teškom bolešću i da će liječe- pomogne realizovati naše projekte.
nje biti mukotrpno. Hrabro se je suočio sa svojom
sudbinom i odlučio, da se svom snagom bori za
svoj život. Snagu mu je davala njegova porodica,
koja je uvijek bila na iskupu, da mu pomogne i da
se bori zajedno sa njime, porodica, na koju je uvijek bio ponosan. Živio je zajedno sa ženom Ismom,
sinom Džemalom, snahom Neimom, unukom Dinom i unukama Amrom, Lejlom i Sarom. Allahovom voljom, 9. 10. 2012. Ismet Kočan je preselio
na ahiret, a svima nama koji smo imali tu čast da
ga poznajemo (a nije nas bilo malo) ostaje da ga
se sjećamo kao našeg vrijednog, dobrog i poštenog
Ismet Kočan (foto: Džemal Kočan)
www.glas-sandzaka.si
7
Iz našeg društva
samoj skupštini dnevnog reda nije bilo, tako da je
skupština počela sa radom.
15. redovna skupština
društva Sandžak
I.
Prva tačka dnevnog reda je izveštaj presednika društva koji je podnjeo predsjednik g. Kalač Amer. On je
Hakija Musić
naglasio da je UO s obzirom na brojčanu skrčenost
radio dobro i da je uz pomoć pojedinih članova UO
Dana 22. 4. 2012. u domu koji su dali 300 posto više od sebe i svojim radom
kulture u Kamniku, održa- nadoknadili neaktivnost onih koji su samo statirali
na je 15. redovna (poluiz- imenom i prezimenom u upravnom odboru. Naveo je
borna) skupština društva dva uspešno odradjena sijela i jedno donatorsko poSandžak. U lijepom prosto- sjelo. Kompletan izveštaj predsjednika možete proru, skupilo se 30-40 člano- čitati na stranicama ovog lista, tako da ćemo o tome
va društva, koji su došli da manje govoriti.
čuju koje je aktivnosti imalo
društvo u periodu od jedne godine izmedju dvije II.
skupštine. A i da podsjeti upravni odbor šta je još
trebalo da se uradi.
Izvještaj blagajnika je po riječima samog blagajnika
ove godine malo specifičan (poseban). Pošto u nedoPrema pravilniku o radu skupštine, skupštinu otva- statku sekretara – blagajnik je odradio sekretarski
ra počasni govornik. Od upravnog odbora je predlo- dio posla i malo se poigrao statistikom dješavanja u
žen g. Selmo Adrović, koji je pohvalio rad društva i društvu. Utvrdio je da je društvo u puno boljoj finanpročitao imena predloženih kandidata (od upravnog sijskoj situaciji nego prilikom preuzimanja blagajne
odbora) za vođenje skupštine. Za presedavajućeg je prošle godine. Sredstva na računu povećana su za
predložen g. Hakija Musić (podpisnik ovih redova), 100 posto. Ukupni prihodi društva su bili veći od raskopresedavajući g. Selmo Adrović i g. Mujo Adrović. hoda (troškova), tako da je društvo i u tom pogledu
Verifikatori g. Rašo Ličina i g. Ćazim Osmanović a za- pozitivno poslovalo. U odnosu na broj Sandžaklija i
simpatizera društva, veoma mali broj je plaćenih člapisničarka gđa. Senada Kalač.
narina. Ali i u plaćenim članarinama je pomak u poziJednoglasno usvojeno predloženo radno tijelo je za- tivnom za 80 posto je više plaćenih članarina. Posebuzelo svoja mjesta. Predsjedavajući Musić Hakija je no je pohvalio članove koji redovno plaćaju članarinu
poselamio i pozdravio sve prisutne koji su svojim do- i to svake godine redovno a to su: Maleškić Elizabeta
laskom pokazali da ih interesuje rad ovog društva. (Beti), Adrović Mirsad, Alibašić Hakija, Kočan Ismet,
Nije na odmet da napomenem da smo poslali preko Ličina Rašo, Musić Hakija, Rastoder Rahman, Škristo poziva za skupštinu. Odazvao se mali broj ali ne jelj Sadeta i Škrijelj Redža.
žalimo jer važnije je da dobijemo na kvalitetu nego
na kvantitetu. Presedavajući je pročitao predloženi Po pročitanom izvještaju blagajnik je dobio pohvale
dnevni red, koji je jednoglasno usvojen. Dopuna na od Mirsada Adrovića i Rameze Rastodera da blagajna
8
novembar
2012 | 33-34
nije nikad bila ovako pregledna i trasparentna kao
ovoga puta.
IV.
Izveštaj časnog suda je kao i svake godine kratak i
- Maho Agović je postavio pitanje »dali postoje još jasan. Nisu se niti sastajali niti odlučivali.
sredstva namenska na računu društva?«. Predsjedavajući mu je odgovorio da je odlukom skupštine, V.
za vrijeme predsjednika Jusufa Koraća, sredstva su
Izbor predsjednika društva. Dosadašnji predsjednik
data u opticaj i više ih nema na računu.
g. Amer Kalač ponovio je da daje ostavku radi lič- Mehdija Šabotić je upozorio da je žalosno da rodi- nih razloga koji se tiču njegovog daljneg poslovnog
telji djece koja igraju u folkloru nisu članovi društva i životnog puta i da će uskoro da ide van Slovenije,
i da ne plaćaju članarinu. Njegov predlog je da djeca tako da ne može dalje da vodi društvo i da na mjesto
koja igraju u folkloru a njihovi roditelji nisu članovi predsjednika predlaže g. Hakiju Alibašića dosadašdruštva plaćaju po pet eura mjesečno. Predsjedava- njeg podpredsjednika društva. S obzirom da drugih
jući je upozorio da je to dobar prijedlog kojeg treba prijedloga nije bilo, glasanjem prisutnih, g. Alibašić
uzeti na razmatranje i o njemu će upravni odbor do- je jednoglasno izabran za predsjednika društva sa
nijeti svoju odluku. (Upravni odbor na kasnijem za- mandatom do izborne skupštine 2013. godine. Kod
sedanju usvojio ovakav predlog g. Šabotića). S time je dopune članova UO predložena su tri kandidata. Prizaključena rasprava o blagajni i glasanjem je jedno- jedlogom g. Mirsada Adrovića uz njihov pristanak,
prisutni su jednoglasno izabrali g. Muzafera Rovčaglasno usvojen blagajniški izveštaj.
nina za podpredsjednika društva, g. Adisa Škrijelja
za sekretara društva i g. dr. Mensura Salihovića za
III.
člana UO. Predsjedavajući je pozdravio i čestitao noIzveštaj Nadzornog odbora (NO) je zbog odsutnosti voizabranima uz nadu da će nam pomoći da kvalitet
predsjednika podnjeo član g. Mirsad Adrović. On je našeg društva podignemo na još veći nivo.
naveo da je prisustvao svim sastancima UO i da isti
svojim odlukama i radom nije kršio pravilnik i statut Kod tačke razno je vrijedno navesti prijedlog g. Radruštva. Društvo je radilo na pravilan, zakonit način meze Rastodera »da skupština odluči da društvo da
od svojih srestava za pomoć jednom našem Sandžai transparentno.
kliji koji se nalazi u bolnici u Ljubljani«. Većina uče- Iznio je neke primedbe u vezi zahvalnica i druge snika u debati o toj temi je odbila prijedlog sa obradetalje koji se ne tiču NO već spadaju pod I. tačku zloženjem da društvo nema sredstava niti nam je
dnevnog reda a to je izveštaj predsjednika ili pod tač- po statutu određena humanitarna aktivnost. Ali svi
smo se odlučili da od svojeg novca damo pomoć naku razno.
šem Sandžakliji. To je i urađeno na samoj skupštini
Presedavajući ga je upozorio da te primjedbe ne spa- a naš vrijedni Rameza je sve to zapisivao. Zaključedaju pod igerenciju nadzornog odbora, već da je duž- no je da se društvo ne bavi sakupljanjem sredstava
nost NO da nadzire (kontroliše) rad upravnog odbo- pomoći potrebnim i da neće dati saglasnost da se to
ra a ne da odredjuje način i ciljeve upravnog odbora. radi na posjelima, teferičima i svim ostalim skupovi- Valja napomenuti da je jedan od prisutnih imao ma koje društvo organizuje. Na kraju akcije rečeno
primedbu na odsutnost predsjednika NO, koji će više je da g. Rameza pripremi spisak donatora i da će taj
vremena provoditi izvan Slovenije (penzionisan) i da spisak biti objavljen u listu Glas Sandzaka.
bi trebao da odstupi ili da bude smenjen sa funkcije
S time je 15. skupština završila sa radom i mogu reći
predsjednika NO.
sa ponosom da je ovo bila jedna od najboljih skupštiPredsedavajući je dao objašnjenje da UO nema pra- na do sada. Ne zaradi mene kao predsjedavajućega
vo da smjeni niti da traži njegovu smjenu. Nadzor- već svih prisutnih, koji su je digli na visoki nivo svoni odbor po statutu društva vrši nadzor nad UO i da jim kulturnim izlaganjem i parlametarnom raspramože jedino skupština da ga razriješi. Predsjedava- vom. Poslije smo se malo posladili sa specijalitetima
jući predlaže navedenome da kada bude tačka izbo- koje je naša vrijedna Beti pripremila u ime društva.
ri da može on lično da predloži njegovo razrešenje
i skupština imenuje novog člana NO. Imenovani to Još jednom hvala svima koji ste došli na skupštinu i
kod tačke izbora nije predlagao. Time je treća tačka hvala svima koji ste pročitali ovaj izvještaj.
dnevnog reda iscrpljena.
www.glas-sandzaka.si
9
Iz našeg društva
Naše folklorno društvo je predstavljalo naše nošnje, kulturu i igre na priredbi »Dnevi Narodnih
noš« u Kamniku, 9. 9. 2012., na kojima nas je
predsjednik države, dr. Danilo Türk, osobno pohvalio.
Naš folklor
Ismeta Skenderović
Kao što svi znamo naš folklor postoji već 15 godina. Svake godine možemo se pohvaliti sa novim članovima, a ove godine smo posebno ponosni na broj
muških članova u našem folkloru, a ne smijemo ni
na naše ljepotice zaboraviti.
Za rad našega folklora su vrlo važne naše probe. U
domu kulture Kamnik održavamo probe svake subote, od 16.00 do 19.00 sati, a nedeljom su naše probe u prostoru, kojega smo dobili od gradske opštine
Ljubljana, u Guncljama (k.s. Šentvid), od 16.00 do
20.00 sati. U tim prostorima nastaju koreografije, sa
kojima se predstavljamo na različitim nastupima.
Pozvati smo bili i u Velenje, na Vrhniku i na Jesenice, gdje smo nastupili sa našim koreografijama,
a najviše nam je ostao u sjećanju naš nastup u
Beču, na kojem smo u detaljima predstavili našu
nošnju, sa kojom su se ponosili Fuad Ajdarpašić i
Elita Skenderović.
U Beču smo dobili i pokal u takmičenju za najigračicu, kojeg je osvojila Sibela Murić.
Ne smijemo zaboraviti naše »najmlađe folkloriste«, koji su prvi put nastupili na našem sijelu u
Medvodama, sa koreografijom Splet kola, i oduševili publiku.
Zadnji nastup smo imali, 15. 9. 2012, u Medvodama,
na kojega smo bili pozvati od društva Ljiljan, koji je sla- Za zaključnu misao možemo reći samo to, da je
vio dvadesetu godišnjicu postojanja društva. Nastupili naše društvo zanimljivo za sve generacije, kulture i običaje.
su još društvo Biser, društvo Izvor i društvo Sevdah.
Nastup u Medvodama na Ljiljanovoj 20. godišnjici (15. 9. 2012)
10
novembar
2012 | 33-34
Narodne nošnje v Kamniku (9. 9. 2012)
Predstava nošnje u Beču
Sibela Murić (Nastup u Beču)
Nastup »najmlađe grupe iz folklora« u Medvodama
www.glas-sandzaka.si
11
Iz našeg društva
i pjesma, satkane su u našim druženjima sa planinama.
Planinska sekcija
Za ljubitelje planina i čari koje te planine pružaju,
tri godine postojanja planinske sekcije su prošle
vrlo brzo. Učesnici izleta u planine smo oduševljeni i željni novih izazova koje planine pružaju.
One nam šire vidike, bude maštu, učvršćuju tijelo, rastapaju dušu, mekšaju srce. Panorama,
pejzaži, šumarci, proplanci, puteljci, kozje staze,
kamenjari, vrleti, željezni klinovi i saile, planinsko cvijeće, cvrkut ptica, smijeh i šala, više puta
Počeli smo sa Velikom planinom, visoravan posijana pastirskim stanovima, vrtačama, uvalama, raznim planinskim cvijećem - raj za izletnike planinare. Nastavili sa Tamarom, dolinom u
Julijskim Alpama, koja se prostire od Planice do
podnožja planine Jalovec. Iz okolnog kamenjara
izvire rečica Nadiža (prvi izvor Save Dolinke), prelijepa izletnička tačka. Sa izvora prelijep pogled
na Tamar i okolne masive. Najviši vrh Karavanki
Stol bio je sledjeći na redu. Žeđ i vrućinu gasili
smo u Prešernovom domu. Stol je inače bio najomiljenija destinacija Franceta Prešerna. Sa visine
2236 metara baciš pogled na Karavanke, Austriju,
Grintovec
Viševnik
Jezersko
Okolna brda Ljubelja
Bajram Hodžić
12
novembar
2012 | 33-34
Bled. Valvazor, Mojstrana, slap Perićnik, Alijažev
dom, sve do podnožja Triglava je bila sledjeća destinacija, čarolije Triglavskog narodnog parka su
preuzele Jakoba Alijaža do te mjere da je zanemarivo svoje osnovno poslanstvo. Dokopali smo se
i vrha Triglava. Trinajest sati hoda nam je dobro
zagrijalo mišiće. Bila je to jedinstvena prilika da u
kamenjaru vidimo gamse i čujemo zviždanje svizaca. Čar visine najviše planine u Sloveniji odagna
umor, digne adrenalin, usrka u tijelo novu energiju. I tako nova subota, nove destinacije i nova ekipa. Tako su se nizale jedna za drugom: Planjava,
Brana, Grintovec, Storžič, Viševnik, Planina pri
jezeru, Češka kuća, Kamniški vrh, Krvavec, Menina planina, Zelenica, Korošica, planina Baba,
Rašica, Triglavska jezera, Raduha sa Sneženom
jamom,... Posebno nam se u glavama utisnuo Mosnica, potok sa mostovima, prelijepim koritom,
raznim slikovnim likovima nastalim tokom, slapovima… Mosnica teče dolinom Voje pored Studora do Starih Fužina. Svojim tokom je oblikovala
čudovit kanjon, dubok i do trideset metara.
Svaki odlazak u planine ima svoju ekipu, svaka
ekipa ima svoju priču, svaki član ima svoj ranac,
napunjen hranom i pićem. Pojesti sendvič, popiti
kahvu ili čaj na dvije hiljade metara nad morem,
je svojevrstan užitak. Sendvič je ukusan, kahva i
čaj su slađi.
Bujrum svima u palninsku sekciju.
Velika planina
Vrh Raduhe
Krvavec
www.glas-sandzaka.si
13
Iz našeg društva
Teferić u Podljubelju
Damir Adrović
U subotu, 26.5.
2012., održan
je tradicionalni
teferić. Lokacija
je bila na Podljubelju,
mjestu gdje je KSD
Sandžak i ranije
organizovalo
slična okupljanja.
Vrijeme
je bilo sunčano, pomalo je duvao vjetar, a o oni, koji
podržavaju i vole susrete ove vrste, tu su u svim vremenskim uslovima. Svi prisutni smo prijatno preživjeli to subotno popodne, a neki naravno i cijeli dan.
nje kola. Muzička grupa, koja nas je taj dan zabavljala, dobro je obavila svoj posao i dodala kulturno
umjetnički pečat našem susretu. A što se tiče ugostiteljske usluge, bilo je sve, kako smo i očekivali: dobra
hrana, piće, sve ponuđeno na profesionalan način.
Cijeli događaj je bio odlično izveden, ali ne možemo
mimo činjenice, da je svake godine manje učesnika.
Mogao bi nabrojati neke razloge, ali bih radije apelovao na sve Sandžaklije, pogotovo na mlade, da se
pridruže ovakvim i sličnim druženjima u okviru našega društva, što znači, da na pravi način iskoriste
svoje slobodno vrijeme. Zato, bujrum svima, u još
većem broju.
A evo i rezultata i komentara sa takmičenja:
Fudbal
1. mjesto:
Ekipa Sandžak – ekipa sa najviše osvojenih prvih
mjesta na teferiću
Sama suština susreta je druženje sa prijateljima, po2. mjesto:
rodicom, sportsko i kulturno učestvovanje pojedinaTrojka Bar – Kamnik – mlada ekipa, koja bilježi sve
ca i grupa, a posebno očuvanje naših običaja, što
više pobjeda
je jedan od ciljeva postojanja našeg društva. Kao i
3. mjesto:
svake godine i ovoga puta društvo je organizovalo
VCG d.o.o. – Mengeš – favoriti na papiru, ali još čekaviše sportsko kulturnih aktivnosti. Turnir u nogoju pobjedu na turniru
metu, šahu i bacanju kamena sa ramena, a sa kulturno umjetničkoga aspekta, igranje narodnih kola
uz pratnju grupe muzičara.
Šah
Na fudalskom turinru učestvovale su tri ekipe, što je
u odnosu na prošle godine mali broj, ali je zbog toga
svaka ekipa imala garantovan pehar, odnosno jedno
od prva tri mjesta. Sve ekipe prikazale su solidnu i
prijateljsku igru, a na kraju smo dobili nove-stare
vlasnike pehara. Turnir u šahu je od učesnika zahtijevao maksimalno angažovanje mozga, kao i taktički pristup, a sve to vrlo iskusnim šahistima nije bilo
teško. Tradicionalno bacanje kamena sa ramena privuklo je puno gledaoca, u toj disciplini je bilo najviše
učesnika. Možda je razlog u tome, da nama Sandžaklijama ta sport najbolje leži. Vjerovatno zato, jer
Sandžak ima dosta livada i kamenja, što znači i odlične uslove za treniranje.
1. mjesto:
Ahmatović Hilmija
2. mjesto:
Korać Zejnel
3. mjesto:
Vesković Džemal
4. mjesto:
Hajdarpašić Šećo
Bacanje kamena sa ramena
1. mjesto:
Suad Korać
2. mjesto:
Poslije obavljenih sportskih aktivnosti, pridružili
smo se onome, što svi volimo, a to je veselje uz igra- Hakija Alibašić
14
novembar
2012 | 33-34
www.glas-sandzaka.si
15
Iz našeg društva
Šahovski turniri
Hilmija Ahmatović
Šah Podljubelj
U subotu, 26.05.2012., se je odigrao šahovski turnir
na Podljubelju. Pobjednik na tradicionalnom šahovskom turniru ove godine bio je Ahmatović Hilmija.
Učestvovalo je 10 šahista i tri gosta iz KD Biser.
Igralo se po berger sistemu, 9 kola.
Konačni rezultati:
1. mjesto: Ahmatović Hilmija, 7,5 bodova
2. mjesto: Korać Zejnel, 7 bodova
3. mjesto: Vesković Džemal, 6 bodova
4. mjesto: Hajdarpašić Šećo, 5 bodova (najbolji veteran)
DAN DŽEMATA KOČEVJE
U subotu, 02.06.2012., se je odigrao šahovski turnir u Kočevju, povodom dana Džemata Kočevje. Na
šahovskem turniru su u pojedinačnoj konkurenciji
učestvovali šahisti iz svih džemata iz Slovenije (Jesenice, Ljubljana, Velenje…).
Nakon 7 kola teškog boja pobjedio je Hilmija Ahmatović sa 6,5 boda.
Konačni rezultati:
1. mjesto: Ahmatović Hilmija, 6,5 boda
2. mjesto: Aljić Ismet (Velenje), 6 boda
3. mjesto: Mahmuti Azil (Zagreb), 5,5 boda
Čestitamo!
Vjerovatno se naši članovi pitaju šta je sa Mirelom
Ahmatović. Mirela je još aktivna igračica. Igra za šahovski klub Triglav Krško. Ove godine su u Murskoj
Soboti postale apsolutne državne prvakinje, a prošle
godine je diplomirala na Fakultetu za logistiku.
16
novembar
2012 | 33-34
Sandžački običaji
Paljenje lila i
bukarki
Amila Agović
Paljenje lila
Od početka julija mjeseca je u
našim krajevima počelo takmičenje izmedju djece ko će imati
najveću, najbolju lilu i čija će
najduže gorjeti. Čuvajući stoku,
djeca su uzimala sa sobom za te
prilike dobro naoštrenu britvu
i duboko u šumama bi »gulili lilu« - rezali koru od trešanja i skupljali što bolje sporiše. To su radili na sledjeći način: kada bi našli trešnju dolazili bi do nje, sa
nožem bi urezali vertikalnu liniju na drvetu od 40 do
50 cm, zatim bi na vrhu i na dnu zarezali horizontalno
u koru i polako odstranili »sporiš« ili »lilu« sa drveta.
Tako bi dobili pravougle komade kore od trešje visine
do 50 cm a širina je zavisila od debljine trešnje. Nova
kora, koja nije bila rezana se zvala lila a stara kora, koja
je već jednom doživela rezanje zvala se »sporiš«. Tako
narezane kore trešnje bi djeca postavljala u procijep –
to je bila drvena palica prečnika cca. 5 cm i dužine 1,5
do 2 m. Na kraju je bila rascijepljena i u tu rascepinu
su djeca postavljala narezanu lilu i sporiše. Kada bi postavili lilu u palicu bi je na vrhu tvrdo vezali sa žicom i
to je bila pripremljena lila za manifestaciju (nešto slično današnjoj baklji). U predjelima gdje je bilo četinara
su djeca dodavala smolu – da duže gori.
Amila sa svojom bikom
Poslije tog simboličkog obreda i uživanja u kajmaku
su se djeca i omladina skupljala na najuzvišenijim
brdima pojedinih sela, na kojima je već bila pripremljena gomila drva za vatru. Oko zapaljene vatre su
se zabavljali do kasno u noć ili do jutra. Prekrasno je
bilo vidjeti sve te vrste gorećih lila po brdima Bihora
i fantastične blijesteće vatre, koje su budile nevjerovatan osjećaj sreće i zadovoljstva kod svakoga ko je
to vidio.
Paljenje bukarki
Na marat (14. mart), Mladenac (9 dana poslije marata) i na Blagovijest (17 dana poslije Mladenca), su žitelji svih sela pripremali i palili bukare. To su bile velike gomile materiala nastalog nakon čišćenja kuća,
Paljene lila se je izvodilo za »Petrovdan«, 12. jula. Kad izbi, hatula, baraka, štala, vrtova i njiva koje su bile u
bi pala noč djeca i omladina bi sa zapaljenim lilama u blizini kuće. Sav material (trava, grane, plastika, pakolonama išla od »stana« do »stana« i dozivali planin- pir, đubre, slama, guma) bi skupili na jednu gomilu
ku, jurili je oko stana sve dok im ne bi dala kajmaka iz i onda ga zapalili. Cilj je bio da se razvije i digne što
kalice, koji je bio pripremljen baš za tu priliku. Djeca veći dim, jer je dim bio statusni simbol…što veći dim,
su u šali govorila, da će im zapaliliti dimije ako im ne to je domaćinstvo imućnije. Osim toga značaja, da se
da kajmaka (nije poznat slučaj da bi ikada gorjele ka- očistilo oko kuće je paljenje bukarki imalo i duhovni
značaj: svi ukućani i čak i stoka su preskakali zapakve dimije).
ljene bukare i time se osigurali da ih ne bi u sledjećoj
Tako su u jednoj noći bile posjećene sve planinke u godini pecale zmije.
kraju i morale su biti darežljive. S tom darežljivošću su
pokazivale svoje imovinsko stanje i bogastvo.
www.glas-sandzaka.si
17
Naši stvaraoci
Amer Kalač, gost
u Društvu Ljiljan
povodom obilježavanja
dana kulture
Predsjednik društva Ljiljan Elvis Alukić uručuje zahvalnicu
Ameru Kalač
Almina Agović,
fotografije:
Denis Striković
U Sloveniji svake godine obilježavamo dan kulture, 8.
februar, nazvan po najvećem slovenskom pjesniku,
dr. Francetu Prešernu. Ove godine su i u Društvu
Ljiljan odlučili da obilježe taj dan, namijenjen kulturi,
kako bi se prisjetili i velikih bošnjačkih pjesnika i
pisaca. Za gosta su odabrali pjesnika Amera Kalača.
G. Kalač pričao je o svojoj zbirci pjesama »Da pamtiš«,
o tome, kako je nastala i šta znače pojedine pjesme.
Veče je prošlo u prijatnoj atmosferi i druženju sa
Sekretar i projekt manager u Bošnjačkom kulturnom savezu
našim pjesnikom uz recitovanje njegovih pjesama.
Slovenije mag. Admir Baltić i Amer Kalač
18
novembar
2012 | 33-34
Društvo Ljiljan
Amer Kalač: Babova kapa
Amer Kalač i nekadašnji dugogodišnji predsjednik društva Ljiljan Ale Botonjić
(Iz zbirke pjesama »Da pamtiš«, Rožaje, 2006)
Šta je sve stalo
pod babovu staru kapu
ni sanjalo mi se nije:
cijelo djetinjstvo bosonogo
i aršlame osušene dvije,
mrve od ječmenice puhljive,
ojica sa djevojačke šamije,
oštre riječi majkine,
poštenjem potkovane, prijekorne.
Šta je sve stalo
pod babovu staru kapu,
nijesam ni slutio nikada:
veliki kamen sa Stefana
i cijela zatvorska ograda,
okutnjica zarasla, nekošena,
i jedna zukva gnjila, kisjela,
kisjela za sva kisjela vremena,
što su ga u stopu pratila.
Šta je sve stalo
pod babovu staru kapu,
da vam je da znate!
Četine sa kacuberskih homora,
prazna vojnička fišeklija,
mornarski nož sa ostrića dva
i jetimski strah preko Poslona.
Pod babovom starom kapom
našao sam Binjakinu porciju,
suzama rastanka napunjenu,
kuršume žute, zvižduće
i tifus teški, neizlječivi;
tu je i Mehov posljednji selam
svjedocima pokraj potoka
i bratovo pismo s Golog otoka.
Pod babovom starom kapom
našao sam i mujezinov glas;
i munaru, neisklesanu do kraja;
i Musaf s požutjelim listovima;
i jednu hamajliju staru.
Evo i peškir vezeni,
riječima, k’o srmom okićeni.
A dolje, na samom dnu,
ispod babove stare kape,
crni zavežljaj, sukno
od čobanskog talagana,
u njemu duša goluba,
pritisnuta suzom od kamena,
Muratkina ruka bijela
dvjema čašama amaneta
nišane hladne zaliva,
osuđena vječnom tamnicom
pod babovom starom
francuzicom.
www.glas-sandzaka.si
19
Običaji
VI. Festival bosanske
hrane
Običajno kad neko spomene bosansku kuhinju, većina pomisli na ćevape. U subotu, 14. aprila 2012.
godine, odvijao se VI. Festival bosanske hrane, gdje
su posjetioci imali priliku da upoznaju i probaju i
druge specialitete sa tog područja. Taj događaj je
več šestu godinu zaredom organizovalo žensko
udruženje Zemzem, koje djeluje u okviru Islamske
zajednice u Sloveniji.
Kažu da je bosanska kuhinja mješavina zapadne i
istočne kuhinje, za koju je značajno da ne koristi
jake aromatične začine ili ako već, uvijek u malima
količinama. Takođe je za tu vrstu kuhinje značajno
da skoro nema obroka bez mesa, ne bitno da li bilo
to teleće, pileće, goveđe il jagnjeće. A svi znamo da
posle dobrog jela, valja pojesti i nešto slatko. U bosanskoj kuhinji poznate su tufahije, baklave, hurmašice, itd.
Iako je taj dan ujutru padala kiša, to nije pokvarilo
dobre atmosfere na Stritarjevi ulici u Ljubljani, uz
koju su bile postavljene tezge, na kojima su žene iz
Zemzema, obučene u tradiconalnu nošnju, prodavale različita slana i sladka jela. Takođe su posjetioci
mogli na jednoj između tezgi vidjeti kako se sprema
halva i uz to popiti kahvu.
Mevlida Mehović, Almina i Amila Agović (foto: Denis Striković)
Mevlida Mehović,
fotografije: Amila Agović
20
novembar
2012 | 33-34
Na ovom mjestu treba spomenuti još jednu tezgu,
koja se razlikovala od ostalih. To nije bila tezga sa
hranom, nego je to bila tezga, na kojoj je g. Ahmed
Kalajdžisalihović iz Sarajeva prikazao ručnu i unikatnu proizvodnju papuča za sve prilike. G. Ahmed
je kazao da se tradicija izradnje papuča prenosi iz
roda u rod več 190 godina.
Osim hrane i obuće, na Festivalu se moglo upoznati
i sa muzikom i plesom, za šta su se pobrinuli mladi
iz društva Lilijan. Jedan između ciljeva Festivala
je, da se ljudima makar na taj dan približi bosanska kultura i da jim se pruži prilika, da se sa njom
upoznaju. Udruženje Zemzem je ka saradnji na Festivalu pozvalo i svoje kolege iz KUD Pavle Voje Polsnik, kako bi doprinjeli ka međukulturnom dialogu.
Oni su zapjevali i zaigrali na kod kuće napravljene
instrumente te nas na taj način upoznali kako su
se ljudi zabavljali u njihovo vrijeme. Pored društva
Ljiljan i KUD Pavle Voje Polsnik za dobro razpoloženje pobrinuo se i Denis Avdić, koji je več tri godine
zaredom nagrađen sa Viktorom za radijsku ličnost
godine.
Na ovom mjestu treba spomenuti, da su sva sredstva, koja su bila skupljena na Festivalu sa prodajom produkata namijenjena projektu izgradnje
Islamskog i kulturnog centra u Ljubljani.
Ženama iz udruženja Zemzem čestitamo za uspješno odrađen projekat i želimo jim još puno takvih
uspjeha.
www.glas-sandzaka.si
21
prikazati koliko Sarajlija zbog rata više nema među
živima možeš preko te praznine dobiti vizualizaciju
tog visokog broja. To sam već jednom napisao da ti
nitko ne smije uzeti nešto što ti neće moći vratiti,
život je jedna od tih stvari, tako da na ovom svijetu
ne postoji adekvatna kazna za taj zločin odnosno
ne postoji apsolutna pravda. Upravo zbog svega
toga mi je jako žao da među nama nema tih 11.541
Sarajlija, sve te djece koji bi danas bili i mojih godina, mogli bi biti i moji prijatelji.
Aktuelno
20 godina
od početka
opsade
Sarajeva
Denis Striković,
politolog i doktorski student
balkanologije
5. i 6. aprila (travanj) ove godine sam pratio događanja uz obilježavanje 20. godišnjice početka opsade glavnog grada Bosne i Hercegovine, 1.425 napornih dana najduže opsade u modernoj historiji
čovječanstva. Baš ta opsada nam može prikazati
mnoge paradokse ratova na području nekadašnje
zajedničke jugoslavenske države. Iz okolnih sarajevskih brda su sa oružanjem Jugoslavenske narodne armije – koje su plaćali svi stanovnici Jugoslavije
– ubijali Sarajlije, koji su isto tako kao i stanovnici
drugih gradova i sela plaćali za naoružanje od kojeg
su na kraju bili ubijani, ranjavani itd. Sarajlije nisu
bili »jednobojni«, bilu su i danas su pripadnici različitih društvenih grupa. Za jednobojnost pripadnosti samo jednoj društvenoj grupi su se baš ti luđaci
okolo Sarajeva borili, za tu jednobojnost se neki još
danas bore ali to danas nije problem samo u Bosni,
po cijelom svijetu se može pronaći takve.
Broj ubijenih Sarajlija je 11.541 – znači nestalo je
ljudi za jedan gradić – uključujući i 1.601 djece,
više od 50.000 ranjenih. Onaj ko je bio u Sarajevu
poznata mu je dužina ulice Maršala Tita od Vječne
vatre do Ali-pašine džamije, kad vidiš sve one prazne crvene stolice s kojima su organizatori htjeli
22
novembar
2012 | 33-34
Mnoge stvari su obnovili, na novo izgradili itd., para
mi nije žao, nisu toliko bitne, ponekad su samo običan papir. Pored ljudi mi je žao i više od 2.000.000
knjiga, koje su izgorjele u augustu (kolovozu) 1992.
godine kad su luđaci sa brda zapalili Nacionalnu i
univerzitetsku biblioteku BiH u Sarajevu – zgrada
Vijećnice je (bila) jedna monumentalnijih zgrada u
Sarajevu, a još posebno iz Austo-Ugarske vladavine
u Bosni – među tim knjigama bili su i unikatni rukopisi neprocjenljive vrijednosti, koje se isto tako
više ne mogu vratiti. Kao što su Sarajlije pripadali
raznim vjerama, kulturama itd. – Sarajlije su pripadali svima – tako su i knjige pripadale svima i
nisu bile samo blago Bošnjaka ili svih Bosanaca,
pripadale su cijelom čovječanstvu. Šta znači broj
od 2.000.000 bibliografskih jedinica možemo vidjeti kad usporedimo da ima Nacionalna i univerzitetska biblioteka Slovenije u Ljubljani danas nešto
preko 1.200.000 jedinica gradiva, a u zajedničkom
katalogu slovenskih biblioteka ima blizu 4.130.000
jedinica gradiva. Sarajevska Vijećnica je na početku oktobra (listopada) dobila nazad svoj originalni
vanjski izgled.
Nadam se da će nas sve sresti pamet i da nećemo
biti zaslijepljeni sa svojim kvazi-patriotizmom te
radi toga ne bi bili u stanju vidjeti šta je pravilno i
pravedno a šta nije.
www.facebook.com/denisstrikovic
Denis Striković na promociji zbornika (foto: Emil Maleškić)
Z dialogom do medsebojnega spoštovanja
30. 9. 2012 je bio publiciran zbornik sa naslovom
»Z dialogom do medsebojnega spoštovanja« (Sa dijalogom do međusobnog poštovanja), zbornik su
uredili dr. Nedžad Grabus i Denis Striković.
U zborniku se nalaze tekstovi sljedećih autora:
red. prof. dr. Enes Karić, doc. dr. Dragan Potočnik,
red. prof. dr. Janez Juhant, doc. dr. Jonatan Vinkler, doc. dr. Anja Zalta, doc. dr. Nedžad Grabus,
red. prof. dr. Adnan Silajdžić, red. prof. dr. Drago
Karl Ocvirk, dr. Mateja Ratej i doc. dr. Nadja Furlan
Štante.
www.glas-sandzaka.si
23
Iz Sandžaka
Pazar je smješten u pregršti zelenih planina, valovitih brda i briježuljaka u dolini rijeke Raške i
dijelom rijeke Jošanice, a u ove dvije rijeke ulivaju se još pet drugih manjih rijeka i ko zna koliko potoka. A Pazar je vazda ustvari bio vazdušna
banja čiste vode i čiste have, bez jakih vjetrova
i maglušina, otvorenih vrata i pendžera, kapija
i kapidžika sa brojnim česmama, džamijama i
Edita Beganović,
crkvama a nekada mnogim sarajima, bezistanifotografije: Edita Beganović
ma, banjama. Grad rahatluka i jemeka, kahvi i
izljetišta, meraka i meraja. Ovaj grad je mnogo
20. april 2012. godine bio je poseban dan za grad puta zamirao do pepela ali se ponovo rađao kao
Novi Pazar, naime obilježio je 551. godinu postoja- feniks.« Ovo je samo kratak djelič Novog Pazara
nja. Ono što moram naglasiti je, da je 1461. godine kakvog opisuje Omer Turković u jednoj od svojih
Novi Pazar po prvi put spomenut u knjigama, što knjiga (Tri boje vremena). I kakav uistinu jeste.
ne znači da nije postojao već prije toga vremena. Ljepote Pazara, njegov uspjeh, pokušaji njegoOsnivač je turski vojskovodja i osvajač Isa beg Is- vog neuspešnog uništenja su glavne značajnosti
haković koji je grad koji je nastao u dolini Raške kojima se kiti. No, gospodin Turković kaže i to,
nazvao Yeni Bazar. Valja spomenuti da je pored No- da njegovi usponi i padovi i u najcrnjim vremevog Pazara Isa beg Ishaković osnovao i druge zna- nima nisu prekinuli njegovu žilu kucavicu i život
čajne gradove kao što su Skoplje i Sarajevo. »Novi čaršije.
Obilježavanje 551.
godine grada Novog
Pazara
24
novembar
2012 | 33-34
Danas pored ostalog nosi i titulu najmlađeg grada
u Evropi. Što i nije čudno jer ima sve što je mladima
potrebno da bi se osječali ugodno u svojoj okolini:
državni i privatni univerzitet, vladne i nevladne
organizacije, vjerske zajednice, kulturne objekte, kao i objekte namjenjene zabavi. Mogučnosti
za posao nisu nimalo drugačije od drugih zemalja u ovom, nadajmo se prolaznom, periodu krize.
U mnogim segmentima bi se mogao uporediti sa
gradovima razvijenih zemalja. Za nas je značajna
informacija, da je u 2010. godini potpisan protokol o saradnji i prijateljstvu između Novog Pazara
i Ljubljane, koji predstavlja veliki potencial za obe
strane, a i Sandžaklije koji žive ovdje mogu ostvariti više kontakata sa svojim zavičajem.
u Domu kulture podijelili plakete za najzaslužnije
ličnosti vezane za Novi Pazar. Kao šlag na torti za
zaključak se pobrinuo Dino Merlin koji je na gradskom trgu održao koncert pred nekoliko desetina
hiljada ljudi. Ljudi su dolazili čak i iz susjednih
zemalja, a ni kiša nije mogla pokvariti atmosferu
u kojoj su uživali uz hitove ovog velikog pjevača.
Možda nekima nije poznato da je Dino Merlin porjeklom iz Novog Pazara, pa je i za njega bila velika
čast nastupati u na neki način i njegovom gradu.
Sa publikom je podijelio i nekoliko uspomena koje
ga vežu za Novi Pazar, jedna od tih je i uspomena
na Dan mladosti, kojeg današnje mlade generacije
više ne pamtimo. Koncert se zaključio velikim vatrometom.
I tako je u taj veliki petak spektakularan grad
spektakularno proslavio rođendan. Organizovan
je veliki broj sportskih i kulturnih manifestacija,
izložbi i festivala. Gradska skupština je održala
svječanu sjednicu, dok su na Svečanoj akademiji
Ono što možemo poželjeti Novom Pazaru je, da se
nikad ne završe njegove uspješne godine i razvoj te
da svojim građanima i drugima koji ga vole i dalje
nudi sve ono što je potrebno za skladan i uspješan
život. Novi Pazare, sretan rođendan!
www.glas-sandzaka.si
25
Iz Sandžaka
Slovenačke nevladine
organizacije
u Crnoj Gori:
Razvojni projekat »Od
okoliša do porodice«
Emina Hadžić
Zavod Krog zajedno sa partnerskim organizacijama
Zavod Emma i Smetumet je krajem marta mjeseca
2012. obavio vrstu aktivnosti u sjevernom dijelu
Crne Gore, i to u mjestima Berane, Rožaje, Plav i
Gusinje, u okviru razvojnoga projekta »Od okoliša
do porodice« kojeg podržava Ministarstvo vanjskih
poslova R. Slovenije.
U osnovnim školama OŠ »Vuk Karadžić« u
Beranama i OŠ »Mustafa Pećanin« u Rožaju bile
su izvedene radionice sa djecom na temu zaštite
okoliša i »Nasilje, šta mogu sam da učinim«. Izrađeni
produkti radionice o okolišu i reciklaži bili su izloženi
u prostorijama škole. Zatim su slijedili i treninzi za
učitelje s područja nasilja u porodici i nasilje među
vršnjacima. Cilj programa je sprječavanje nasilja u
porodici i društvu te senzibilizacija djece i stručnih
saradnika na osnovnim školama za prepoznavanje
nasilja. U objema školama bile su potpisane također
i izjave o nenasilju.
Zavod Krog i Zavod Emma u saradnji sa Centrom
za socijalni rad Plav izveli su jednodnevni seminar
»Nasilje u porodici i društvu« u Plavu, na kojem
su prisustvovali u velikom broju stručni saradnici
Centra za socijalni rad Plav, predstavnici Općine
Plav i Policije, SOS telefon, učitelji iz osnovnih
škola iz Plava, Gusinja i Murino, predstavnici
Doma zdravlja Plav i Dnevnog centra za djecu sa
posebnim potrebama Plav, predstavnici društva
Help i Naša inicijativa te roditelji djece koji su
gostovali u Sloveniji u 2010. godini. Goste su
pozdravili predsjednik Općine Plav, g. Skender
Šarkinović, direktorica Centra za socijalni rad Plav,
ga. Branka Đukić te direktorica Zavoda Krog, ga.
Emina Hadžić.
26
novembar
2012 | 33-34
Seminar je obuhvaćao predavanje o nasilju nad
ženama i djecom, u porodici, u školi, kojeg je izvela
ga. Dževada Popaja, direktorica Zavoda Emma. Ga.
Popaja je naglasila, da je o nasilju potrebno govoriti
te pozvala sve vladine i nevladine organizacije u
organizovano sistematično sprječavanje nasilja i
nula tolerancije do svih oblika nasilja. U Crnoj Gori
potrebno je obrazovanje policije, sudstva, centara za
socijalni rad, zdravstvenih službi i stručnih saradnika
škola. Dok bi mediji mogli mnogo više doprinijeti
boljoj osviještenosti stručne i laične javnosti sa
pravilnim i konkretnim izvještavanjem o problemu
nasilja. U drugom dijelu seminara dipl. psiholog Ljuba
Sredić predavala je o djeci sa posebnim potrebama i
njihovom uključivanju u različite programe školstva
i pomoći. Preko diskusija se pokazalo, da v Plavu
postoji velik problem sa otvaranjem novo izgrađenog
»Dnevnog centra za djecu i mlade sa posebnim
potrebama - Lipa« sa manjkom defektologa koji bi
djeci ponudili adekvatnu pomoć u školama.
Crna Gora je u julu 2010. godine donijela Zakon o
zaštiti pred nasiljem u porodici koji jasno govori
o postupcima organa i organizacija u slučajevima
nasilja, kako do žrtve tako i do počinioca nasilja.
Slovenija je Zakon o sprječavanju nasilja u porodici
donijela 2008. godine. Zavod Emma je sarađivao u
oblikovanju zakona.
U vrijeme gostovanja Zavoda Krog u Plavu »Dnevni
centar za djecu i mlade sa posebnim potrebama Lipa« dobio je donaciju ambulantnoga vozila od
Lions Klub Golf Bled uz pomoć posredništva Zavoda
Krog.
Također je predstavnica Zavoda Krog obišla sve
socijalno ugrožene porodice u Beranama, Rožaju,
Plavu, Gusinju i Murino, čija su djeca gostovala na
rehabilitaciji od 23. do 30. jula 2012. u Kopru. Za prvo
iskustvo besplatnog prijevoza avionom pobrinuli su
Adria Airways i Aerodrom Podgorica. U Sloveniji su
djeca imala aktivan program: od doživljaja na moru,
interaktivne radionice, sportske aktivnosti, večernje
animacije, izlet u Ljubljanu, obilazak Ambasade
Crne Gore, Ministarstva vanjskih poslova i Gradske
opštine Ljubljana, obilazak starog dijela Ljubljane i
Zoološkog vrta te mnogih drugih aktivnosti koje su
jih radovale.
OŠ Berane
Trening za učitelje - OŠ Berane
OŠ Rožaje
Trening za učitelje - OŠ Rožaje
Seminar - Plav
www.glas-sandzaka.si
27
Po svijetu
ERASMUS razmjena
studenata
Litvaniju, mada ko god da me je pitao zašto Litvanija
nisam znao da mu odgovorim, moj odgovor je bio
uvjek isti »neznam ni sam«.
Počeo sam da sređujem papire, dani su odmicali
i tako je došao dan, da prvi put za duže vrijeme
Fuad Šabotić
ostavim svoju familiju, drugare i moj grad. U tom
trenutku sam shvatio, da je bio najlakši dio podpisati
Da me je neko prije 3 godine pitao šta ću raditi u papire, a kad sam morao meni najdraže ljude ostaviti
naslednjim mjesecima ili da mi je neko rekao, da će za pola godine, nije bilo tako lako. Majka, babo i još
mi se život ovako promjeniti ne bih mu vjerovao. Ni jedan prijatelj odveli su me na aerodrom u Beč, da
sam ne znam kako je sve to uopšte započelo. Bio sam me isprate. Kad je stiglo vrijeme da uđem u avion
student Pravnog fakulteta u Mariboru, koji je bio vidio sam kako je bilo težko mojim roditeljima ali
zadovoljan sa svojim životom, koji je voleo šta radi, povjerovali su mi, kad sam jim rekao da je to dobro za
sa čime se bavi, kakve ljude zna ali po drugoj strani mene, moje školovanje i moju bodućnost. Pozdravio
znao sam, da volim da putujem, da upoznavam sam se sa njima i otišao na avion. Kad bih rekao
nove ljude, da uvijek naučim ponešto novo pa sam da mi nije bilo težko, slagao bih, ali sam sebi sam
iz tog razloga s vremena na vrijeme ponekad otišao rekao »Fuade, sad ćeš u Litvaniju i napravit ćeš svoje
ponegdje, ništa posebno, kao svaki čovjek.
roditelje ponosnim sa tobom«.
I tako je došao oktobar 2010. kad sam donijo odluku,
da ću uraditi nešto sasvim novo za mene i ljude oko
mene. Odlučio sam, da odem studirati negdje izvan
Slovenije. Na svom univerzitetu sam se pozanimao
kako je moguće da se prijavim na razmjenu
studenata (ERASMUS). Ko i na svakom univerzitetu
i kod nas je bilo puno mogućnosti (Španija, Grčka,
Italija, Poljska, Litva, Češka, Nemačka…). Na
početku sam bio zainteresovan za Španiju, mada kad
sam sabrao minuse i pluse, vidio sam, da sam se bio
previše zaleteo ka Španiji. Na kraju sam se odlučio za
28
novembar
2012 | 33-34
Kad sam stigao u Litvaniju bio je februar, što znači,
da je bilo oko -20°C. Na aerodromu me je sačekao
mentor (svaki studenat dobije mentora iz države u
koju je došao), koji ti objasni neke osnovne stvari i
odvede te u studentski dom. Kad sam stigo u svoju
sobu upoznao sam svog cimera iz Portugalske. Od
prvog dana smo postali dobri drugari. Moj engleski
jezik na početku nije bio baš najbolji, mada mi to nije
pravilo nikakve probleme jer sam uspeo sa svakim da
komuniciram. Šta mi se je vrlo sviđalo je, da se ni u
jednom trenutku nisam osjećao da sam bio sam, jer
zamalo svako dođe sam na razmjenu pa zbog toga
sam sebe prisiliš da pričaš sa različitim ljudima. Naša
grupa studenata u Litvaniji je bila negdje od 70 ljudi,
tako da nam nije trebalo previše vremena kako bi se
svi upoznali izmedju sebe.
Počela su predavanja,upoznavanje ljudi, zabave i
putovanja. Po prvi put sam slušao predavanja na
engleskom jeziku, zato mi je na početku trebalo
malo više vremena da razumijem profesore, al poslje
mjesec dana bilo je več drugačije, moj engleski i
razumijevanje njega je bilo već puno puno bolje.
Izpiti niso bili previše zakomplikovani, uspio sam
položiti 8 izpita dok sam bio tamo. Naravno nismo
samo učili, nego smo našli vrijeme i za šetnje, izlete
i putovanja. Sa erasmus studentima posjetili smo
Poljsku i Finsku, a nakon 3 mjeseca dobio sam
posjetu iz Slovenije, sa kojom sam putovao do Latvije
i Estonije.
Za tih 5 mjeseci dok sam bio u Litvaniji upoznao sam
ljudi iz čitave Evrope, i tek tada sam shvatio kako je
Slovenija mala i koliko sam prije toga bio zatvoren u
sebe. Toliko novih stvari sam video, upoznao ljude
različite kulture i različite nacije. Vjerujem da sem
se ispopunio i postao kao osoba jači u različitim
pogledima.
kad znaš da će doći kraj tome druženju i da će se
svako vratiti svojo kući, ali ipak te tješi saznanje,
da imaš prijatelje po svijetu i da si kod njih uvijek
dobrodošao. Rastanak na kraju studija ne znači
rastanak za uvijek. Evo sad će godina dana kako
sam se vratio sa studije iz Litvanije al kontakti se
redovno održavaju i već se dogovaramo ko će koga
posjetiti. Poslije završetka i prije toga nego se vratim
kući, odlučio sam da odem u Portugalsku i Španiji. U
Portugalskoj sam posjetio cimra, on se je pobrinuo za
spavanje, prošetao me, pokazao mi značajne stvari
za njegovu državu. Nadam se, da ću to isto moći ja
učiniti za njega kad dodje u Sloveniju. Težko se je
bilo razdvojit od njega, jer to je bio čovjek, sa kojim
sam bio 5 mjeseci nerazdvojan, a imao sam osjećaj
ko da se znamo već od malena. Nakon toga otišao
sam još u Španiju. Tamo sam se našao sa drugarima
iz Slovenije, zajedno smo preživljeli još pet dana i
nakon toga vratio sam se u Sloveniju. Roditelji me
nisu očekivali, jer sam došao 3 dana ranije nego što
sam jim bio rekao. Bilo je to ljepo iznaneđenje za
njih, a bogami i malo emocionalno za svija nas.
Tek nakon nekoliko vremena, kad skupiš utiske
i uspomene, shvatiš da si završio sa ERASMUS
razmjenom, sa jednim iskustvom u životu koje se
nikad ne može zaboraviti. Mogu reći da su to jedni od
najljepših mjeseci u mom životu i da jih ne bi nikad
Iako sam bio sa svojom familijom svakodnevno u promjenio. Ljudi, koji su bili na ERASMUS razamjeni
kontaktu, nakon 5 mjeseci shvataš erasmus grupu znaju o čemu pričam, a oni koji još nisu bili, a imaju
kao neku malu porodicu, jer ipak sa njima provodiš prilike, da odu, neka idu, jer neće nikad zažaliti, da
dane za to vrijeme studija. Najgori je onaj osjećaj su to uradili.
www.glas-sandzaka.si
29
Historija
Bosanski jezik
Sulejman Aličković, etnolog i istraživač
Oni koji tim dekretima ukinu ime, mogu da te
nazivaju kako hoće. Reći će i da si nacionalno
neopredijeljen. Kada tvoj jezik moćniji proglase
svojim - ostaješ bez njega. Ako velike epove tvog
naroda (Omer i Merima i Hasanginica) proture u
Evropu kao svoje, a nose imena tvoja, šta ćeš ih
upitati? Pa hoćete li da me zatrete, da me osudite
na konačni nestanak?
Sulejman Aličković
Bogomili Sandžaka (osvrt na historiju
Bošnjaka Sandžaka)
U zatamnjenoj historiji Bošnjaka stoljećima
se pokušavalo negirati postojanje Bosanskog
jezika, iako postoje dokumenti koji govore
sasvim suprotno. Tako jedan od najvećih
putopisaca, Evlija Ćelebi, piše o prvom Riječniku
Bosanskog jezika iz (1631. godine), i kaže:
»Učenjaci i pjesnici šeher Sarajeva napisali su
jedan riječnik na bosanskom jeziku u stihovima,
po uzoru na perzijsku knjigu Šahidi, iz koga su
ovdje prenesena dva metruma.«
30
novembar
2012 | 33-34
Poznato je da u svim nacionalnim euforijama,
političkim i teritorijalnim pretenzijama, u
cilju osvajanja tuđeg i nametanja svog, narodu
se, na teritoriji na kojoj živi, kao temelj uzima
ime sopstvenog i nameće tuđi jezik. Tada
nastupa tradicionalno neukusno silovanje
jezika, nameće se i tuđe ime, koje mu je
etnološki strano: mijenja se leksika i pravopis,
a domorodački narod zapostavlja i prepušta
nepismenosti i nemogućnosti školovanja, da
bi se kasnije tvrdilo kako taj narod nikada
nije bio pismen ni prosvjećen, niti da je imao
svoj jezik. Uspostavljajući nelogičnu tezu da
nije bilo nas, ostali bi najnepismeniji narod
na Balkanu. Nasuprot ovoj lažnoj tezi, imali
su Bošnjaci i svoje pismo (bosančicu-zapadna
verzija ćirilice), a sve do okupacije Sandžaka
1912/1913., i njegove podjele između Kraljevina
Srbije i Crne Gore, imali su temeljito islamsko
obrazovanje i svoje islamsko duhovne institucije
(alhamijado, turski, persijski i arapski jezik
i arapsko pismo) koje su naprečac ukinute i
Bošnjacima zabranjene. Navešću samo jedan
od primjera zabrane od svega onoga što je
Bošnjaku zabranjivano, Razvoj školstva Rožaja
i okoline: »Upravitelj škole, Milošević, otpočeo
je energičan rad. Međutim, ubrzo je došao u
sukob sa narodom zbog islamske vjeronauke,
a nastavnim planom i programom vjeronauka
smatrana glavnim nastavnim predmetom,
Milošević je osporio da se u školi u Rožajama
izvodi islamska veronauka.« Rožajski zbornik
br. 5 1986. god. str. 82. Ova činjenica govori
da je čak i na vjersko ubeđenje Bošnjaka vršen
atak, a o njegovom otetom jeziku je suvišno i
voditi diskusiju, sa onima koji ga oteše i prisilno
prisvojiše.
Sve se to činilo u cilju ostvarenja velikosrpskog
»velikodržavlja« i plana »Svi Srbi u jednoj
državi.« Međutim, veoma je poznato da su
upravo Bosanci stekli pravo koje im niko ne
može osporiti, da svoj jezik nazivaju bosanskim.
Činjenica je da jedino oni nikada nisu imali
problem između izgovorene i pisane riječi, tj.
književne i narodne riječi. U Srbiji se sve do
priznavanja standarizacije pravopisa i Vukove
reforme pisalo slavensko-serbskim jezikom sa
44 slova (znaka) koji narod nije razumio. Vuk je
sve prikupljene umotvorine kod Bošnjaka i svih
ostalih nazvao srpskim, ponovo u cilju negiranja
tuđeg i njegovog prisvajanja, a sve prema ideji
velikodržavnosti.
progovorili, u vrijeme Osmanlijskog carstva
tvojim jezikom. Bosanski je bio službeni jezik na
dvoru Sultana, a za vrijeme vladavine AustroUgarske teritorijom Sandžaka od 1914. god.
do 1918. god. Bosanski jezik je bio priznat što
potvrđuje i sljedeći dokument:
Potpisani dogovor: U Beču 28. ožujak p.n.
1850. godine: Ivan Kukuljević s.r.; Dr. Dimitrije
Demetar s.r.; I. Mažuranić s.r.; Vuk Stef.
Karadžić s.r.; Vinko Pacel s.r.; Franjo Miklušić
s.r.; Stjepan Pejaković s.r.; Đ. Dončić s.r.;
razotkrivaju postojanje bosanskog jezika. I sami
potpisnici su se dogovorili oko južnoslovenskog
jezika, i kažu: »Jednoglasno smo priznali da
je najpravije i najbolje primiti južno narječje,
da bude književno. Iz ovoga se može zaključiti
da je za osnovu tog »novog« jezika uzet govor
Bošnjaka - Istočna Hercegovina i Novopazarski
Sandžak, iako je zadatak svih potpisanih bio
negiranje postojanja bosanskog jezika.
Umrlica Petruše Keljević
Umrla:19 juna 1918.god.
Mjesto smrtnog slučaja: Jablanica
Pol umrlog: Žensko
Godina starosti umrlog: 60. godina
Vjera umrlog: Grčko-istočka
Maternji jezik umrlog: Bosanski
Zanimanje umrlog: Zemljodelački
Uzrok smrti: Starost
Datum: 20. juni, 1918.
Potpis općinskog predsjednika
Džemo Jusović
Potpis općinskog pisara
Bejto Fetahović
Potpis prijavnika
Akademik Alija Đogović i Sulejman Aličković Medo Osmanović
Iako postoji u Povelji Kulina Bana (29 VII 1189)
pa preko pisanog bosansko-turskog riječnika
koji je štampan 1631. god. koji je izdao Muhamed
Hevai Uskufi. I tako je to trajalo decenijama;
za njih čas postojiš, pa te nema, ali si uvjek tu
i vijekovima ljubomorno čuvaš tvoj bosanski
jezik. Nastavljaš tamo gdje su stali tvoji djedovi
koje na Kosovu nazivahu Bošnjacima čim bi
MP: Gemeindeamt Ribarić
www.glas-sandzaka.si
31
Naši stvaraoci
- Kdo je bil? – pita zabrinuto Mojca.
- Ljubi, oni so. Povečali so na 3.200.
- Kaj!? Dost ‘mam vsega! Tebe in tvojih sorodnikov,
beguncev!
- Ljubi, saj nam bo vrnila…
Šemso Agović, član kolegijuma Bošnjaci.Net
- A se delaš norca iz mene!? Kdaj ti je pa kdo od tvojih
kaj vrnil, presneto!
Vrijeme radnje – maj, 1998
- Ljubi, mudi se. Ob 13:00 moram biti v Veroniki.
Likovi:
- Ati, a lahko grem zraven? – umiljato će Dino.
Ismet
- In jaz? – priskače Alen.
Mojca, njegova supruga
- Lahko.
Alen, (12 godina), sin
- To, ati, care!
Dino, (8 godina), sin
Dino se popenje na stolicu i s ormara uzme pištolj;
Aida, (17 godina),
dodaje ga ocu. Ismet ga rutinirano zameće za pojas.
Ismetova sestričina
Mojca visoko dignutom rukom nevoljno pruža
Gazda
kuvertu Ismetu:
švercer
- Ko bi vsaj zares bilo zadnjič!
Mensur, Aidin momak
- Ljubi, bo vse v redu; zadnjič je.
Ifeta, Aidina majka
Foto: Mark Agović Zagrle se. Mojca zagrli i poljubi sinove, te ih svu
trojicu otprati do vratiju.
-I- scena
-II- scena
Ismetova familija uživa u svom domu nedjeljno
Gostiona Veronika
popodne. Mojca priprema ručak, Ismet sa sinovima
lješkari, gledaju fudbalsku utakmicu. Na stolu pivo, Švercer sjedi za stolom u kutu. Ismet bez riječi sjeda
cigarete. Alen navija za Barcu, Dino za Real. Vatrena nasuprot. Sinovi stanu uz njega; netremice bulje u
atmosfera.
švercera. Ismet ljutito, dajući mu kuvertu:
Na kauču zazvoni Ismetov mobitel. Dino se baca i - Kako 3.200!?
grabi aparat, gleda u displej:
- Nije to tebi mnogo.
- Ati, skrita številka!
- Daj sem!
Švercer uzme novac iz kuverte i počne na svjetlosti
- Halo, Ismete!
provjeravati novčanice.
- Da?
Ismet ogorčeno:
- Dođi da uzmeš Aidu.
- Šta gledaš?
- Ko si ti? Gdje da dođem?
Švercer spusti ruke i pogleda Ismeta, pa s ciničnim
- U Veroniki će biti čovjek u 13:00. Sportski obučen, izrazom na licu reče:
šešir od slame, sunčane naočari. Predaj mu 3.200, - Vjerujem ja tebi. Ali, ne vjerujem onima što su ti
zatim ćeš dobiti dalje instrukcije.
dali ove pare.
- Kako 3.200, dogovor je bio 3.000?!
Prebrojani novac zavuče u džep pantalona, uzima
- Objasnit će ti Aida.
mobitel i poziva nekoga:
- Daj mi je ovamo!
- Gazda, u redu je.
- Dajko, selam alejkum!
- Alejkum selam. Gdje si to, Aida?
Zatim Ismetu:
- Gazda kaže da smo već kod vas, u Sloveniji.
- Aida je na željezničkoj stanici u Ilirskoj Bistrici.
- Šta je to s tim parama?
Ismet ustane; umjesto pozdrava hladno pogleda
- Dajko, plati. Ja ću ti, ako Bog da, sve vratiti…
švercera, koji mirno odbija dimove cigarete, okrenut
- Vratit ćeš ti...
na stranu. Sinovima reče:
- Dajko…
- Pojdimo.
Dok žure prema parkingu Dino poviče:
Tu-tu, tu-tu…
- Ati, a s’ vidu, un stric za Barco navija! Imel je tapravi
dres!
Dođi da uzmeš Aidu
32
novembar
2012 | 33-34
-III- scena
Željeznička stanica Ilirska Bistrica
U praznoj čekaonici Aida sjedi na klupi; Ismet joj
se približuje. Kad ga ugleda, ustade i potrča mu
u zagrljaj. Nakon kraćeg stiska, Ismet je lagano
odgurnu od sebe i nervozno reče:
- Dajmo, dajmo, požuri, uhvatit će nas neko… daj
taj ruksak! - A onda dodade zamišljeno: - Kolik li je,
čovječe!
- Nemoj ruksak!
- Zašto nemoj? – Ismet ga otvori. Iz ruksaka ga
ljubazno pogleda dojenče. Ismet u šoku i bez riječi
beči u nepoznati obraz malenog bića. Alen i Dino
pritrče da vide “došljaka”.
- Ati, kva je otrok luštn! A je fantek? - radosno će
Alen.
- A ga lahko jaz nesem? - junači se Dino.
-IV- scena
U autu
- Dajko, mi ćemo ti sve ovo vratiti.
- Ućuti! Zašto su povećali cijenu?
- Dajko, Gazda je imao u grupi puno bjegunaca, i
neke Kurde… Išli smo noću kroz šume… Gazda se
dogovorio sa bosanskom policijom i ušli smo svi u
Hrvatsku. Kroz Hrvatsku smo se probijali šest dana,
gladni i žedni; išli smo opet noću, a danju se skrivali.
Na izlazu iz Hrvatske se gazda dogovorio sa policijom,
a oni su rekli da će nas kazniti ako nas slovenačka
policija vrati. Da dobro pazimo. Bili smo već ušli u
Sloveniju, ali beba je počela plakati i vriskati i policija
nas je otkrila i vratila u Hrvatsku. Hrvatska policija
nas je odmah kaznila. Gazda je platio. Bio je bijesan.
- Ati, - oglasi se Dino – tamao ne mara Slovenije, zato
je jokal!
- Dino, nehaj!
- Kako ste konačno ušli u Sloveniju, sunce vam
blesavo!?
- Gazda je selotejpom zalijepio usta malom.
- Ati, glej kako rdeč je po obrazu tamao čefurček! –
opet uskače Dino.
Ismet uključi aparat za bezručno telefoniranje:
- Pozvat ću Ifetu.
- Dajko, nemoj joj ništa o ovome kazat, molim te,
zaklat će me…
- Halo, Ifeta! Selam alejkum, šta ima…?
- Alejkum selam, brate! A, kako ste?
- Evo, mučimo se.
- Što se mučite?
- Pa evo, opet ti i tvoji. Uzeo sam Aidu, vozim je…
- Crkla mi ona, neka me dragi Allah time obraduje…
- Ništa ti nije kriva. Naređala si ih devetoro, osmoro
si ih preko mojih leđa prebacila u svijet, ostala je još
Aida… I nju ćemo…
- Vozi je u policiju!
- Rodila si je…
- U policiju je vozi!
- Pare sam dao za nju…
- E, pa eto, kupio si je, tvoja je. Iskoristi je, neka ti
džabe radi, kao i oni prije nje! Ti imaš firmu...
- Allahamanet!
- Allahamanet!
- Ati, ali smo tudi tamaoga kupili? – radoznao je Dino.
- Čije je to dijete? - Ismet ljutito upita Aidu, koja na
zadnjem sjedištu u naručju miluje dojenče.
- Moj sin – reče Aida preplašeno.
- Bog te nima rad! – uzdahne Ismet, onako, za sebe.
Aida brizne u plač:
- Dajko, da ti objasnim...
- Nemaš ti meni šta objašnjavati!
- Dajko, molim te!
- Sram te bilo, sve si nas obrukala!
- Dajko… imam momka, Mensura. Kod nas, u Bijelom
Polju. Prevario me je… Kad sam saznala da sam
noseća, morala sam bježati od kuće. Nije niko smio
znati šta me snašlo. Majka bi me zaklala. Iz Bijelog
Polja smo pobjegli zajedno, Mensur i ja. Do Sarajeva,
a zatim do Bihaća. Tamo smo našli neke njegove
rođake, koji su nas poveli u jedno planinsko selo, kod
nekakve familije. Platili smo im da me skrivaju dok
se ne snađemo. Mensur je pobjegao dalje. Sad je u
Luksemburgu. Ja sam bez dokumenata.
- Zašto nisi izvadila dokumente u Bijelom Polju?
- Nisam imala godina. A ni majka ne bi dozvolila.
- Ko te vodio u porodilište?
- Niko. Rodila sam u toj kući...
-V- scena
- Ima li mali dokumente, ima li ime, Allah te uzeo?
Restoran u Luksemburgu
- Nema. Ime ćemo mu izabrati kasnije, Mensur i ja.
Tako smo se dogovorili. Bit će mu milo što je muško. - Halo, Mensure! Dođi da uzmeš Aidu.
Kad se nađemo...
- Halo, halo… koji Mensur?… nema ovdje Mensura…
- Kad se nađemo!
Tu-tu, tu-tu...
www.glas-sandzaka.si
33
Naši stvaraoci
Sasvim normalni ljudi
(Iz knjige »Dvije polovice jedne duše«)
Ibrahim Šehović
U gradu se te jeseni
pojavio
novi
ludak.
Stanovao je u napuštenoj
automobilskoj
olupini
na parkingu iza robne
kuće i bio jako ponosit.
Zapazio sam jednog
popodneva kako mu je
neka starica, samilosnog
lica, ugledavši ga onako
zapuštenog, u dronjcima, tutnula u ruke nekoliko
novčanih bonova za koje se tada teško šta moglo
kupiti. Moj ludak je reagovao sasvim neočekivano,
poput čovjeka koji je iznenada dobio slom živaca.
- Nisam ja prosjak! Ja sam samo lud! - zagalamio je
ljutito odbacivši bonove daleko od sebe.
A možda on i nije lud, bilo je prvo što sam pomislio
čuvši ga kako galami. Pa i ako jeste, pitanje je da li
smo mi koji sebe smatramo normalnim nešto bolji
od njega. Možda smo mi, u stvari, svi ludi samo
što toga nismo svjesni, što to ne primjećujemo na
sebi, zaključio sam dokono i ne sluteći koliko u
tome ima istine.
Bio sam više nego iznenađen saznanjem da je Aiša,
mimo svih očekivanja, doživjela duboku starost i
da je, što je još čudnije, umrla usred ljeta, onako
od prevelikog broja godina. I dok sam tu njenu
nevjerovatnu otpornost na hladnoću pripisivao
nekom dugogodišnjem navikavanju tijela, nečemu
što je možda trajalo još od Aišinog rođenja, za
Zekilove postupke nisam pronalazio nikakvo
razumno objašnjenje. Pljuvao je i tjerao od sebe
mušku djecu kao da su gubava, a gdje god bi naišao
na mlad orah, ili bi ga iščupao iz zemlje, ili bi iza
pasa izvukao nož i posjekao ga, ako je jadno stablo
bilo već toliko poodraslo da se nije moglo iščupati.
Godinama sam se pitao, kad god bi mi Zekilo pao
na um, zašto baš muška djeca? Zašto baš orah
pored toliko drugog voća? Čak ni nana nije znala
odgovor. Ponekad bi samo slegnula ramenima, a
ponekad kazala:
- A ko će budali znati?
Možda je Zekilo odrastao u nekoj porodici, ili
sirotištu punom muške djece kojoj su oni kojima
je to bio zadatak pridavali dužnu pažnju, a njega,
zbog nečeg nepoznatog, zanemarivali. Možda je i
sam želio imati dijete, a budući da ga nije imao, bio
je ljubomoran i kivan na svu tuđu.
Ali, zašto orah?!
Do odgovora sam došao sasvim slučajno. Trešnje,
višnje, šljive, jabuke, kruške, dunje, nabrajao sam
svo voće za koje sam znao, a koje se još uvijek
može naći po baščama okolnih mahala, i jedino je
orah među svima njima bio muškoga roda. Ali tek
Nekad davno, ludaci su za mene bili predmet tada se u meni probudila znatiželja. Ako je već u
velikog interesovanja zahvaljujući mojoj nani koja Zekilovoj glavi vladao toliki nered, tolika zbrka,
mi je, dok je bila živa, često pričala razne, gotovo kako to da je tako pronicljivo zapažao vezu između
nevjerovatne priče o tim nesretnim ljudima što su to dvoje, oraha i muške djece?
se, dugi niz godina nakon onog rata, pojavljivali u
njenome kraju. Moju pažnju su najviše zaokupljali Nana je u međuvremenu umrla, a moju pažnju su
njih dvoje; neka ćutljiva Aiša koja je znala usred ionako sve više zaokupljale neke druge stvari, tako
zime, na minus dvadeset, skinuti se do gole kože, da sam, na kraju, upotpunosti izgubio iz vida te
zatim naočigled cijele nanine mahale kupati neobične junake iz njenih priča. Međutim, došao
do besvijesti ledenom vodom što je u tankim je rat i na ulicama su se ubrzo počeli pojavljivati
mlazevima, pušeći se, oticala sa česme na sokaku, neki novi ludaci. Ali, nisu mi bili ni približno
te neki mahniti Zekilo koji je, opet, s druge strane, interesantni kao oni nekadašnji, nanini. Nadjevao
iz dna duše mrzio mušku djecu i mlade prisade bi im, onako usput, kojekakve nadimke u skladu sa
njihovim sklonostima i na tome se sve i završavalo.
oraha.
34
novembar
2012 | 33-34
A onda se pojavio ovaj sa parkinga iza robne kuće.
Prvi put sam čuo od nekog ludaka da je priznao da je
lud što je u meni odmah probudilo onu nekadašnju,
davno zaboravljenu znatiželju. Začudo, koliko god
sam preko nekih svojih poznanika pokušavao saznati
nešto više o njemu, sve manje sam znao. Kao da ga je
neka nevidljiva ruka jednostavno spustila tu, tokom
noći, po mraku, da niko niti vidi niti čuje. Jedino
što sam još mogao uraditi ne bi li štogod otkrio bilo
je da ga pratim. Međutim, moj neobični poznanik
teško da se i u čemu razlikovao od ostalih prolaznika.
Grabio je, uvijek, ulicom kao da ga negdje čeka neki
neodložan, vrlo važan posao. I da nije bio onako
zapušten, mnogi bi pomislili da je riječ o nekom
poslovnom čovjeku.
Tek pošto bi mu se upotpunosti približio, zapazio
bih kako bez prestanka mrmlja nešto sebi u bradu.
Jednom mi je uspjelo čuti i šta: - Sve što postoji na
kugli zemaljskoj može se podijeliti na dvoje...i uvijek
će, ta dva nova dijela, predstavljati nešto što postoji i
što se iznova može podjeliti na dvoje...
dao ime, ali koje ništa ne može uništiti... potrošiti,
čak ni smrt...
Naslućivao sam da njegove riječi nisu samo puko
bulažnjenje jednog ludaka već da iza svega stoji nešto
što ima neko svoje logično objašnjenje. Slično kao
i Zekilova mržnja. I da vidite, bio sam u pravu. Već
sutradan sam sjedio na klupi u parku i kao sumanut
lomio prstima grančicu otpalu sa obližnjeg drveta,
potpuno opsjednut saznanjem da u Filozofovim
tvrdnjama itekako ima istine. Od nečeg, kad se
podjeli, uvijek ispadnu neka dva nova dijela koja se,
ma koliko bila sitna, pa ček i nevidljiva našem oku,
mogu, makar teoretski, podjeliti na nova dva dijela, a
ta dva na neka nova dva, i tako do unedogled.
Trebalo mi je prilično vremena da shvatim kako
više nisam sam u parku. Nedaleko od mene stajala
je manja grupa mališana i glasno se cerekajući
radoznalo me posmatrala. Digao sam se odmah sa
klupe i pomalo posramljen požurio pravo u stan,
ali od tih čudnih razmišljanja nisam mogao pobjeći.
Ubrzo je došlo vrijeme i počinku, međutim, san
nikako nije htio na oči. Filozofovoj teoriji je podlegao
i sam ljudski život, kao i sve ostalo što ima neku svoju
dimenziju, što se da izmjeriti ili makar mjeriti. Jedna
se sekunda uvijek može podjeliti na dvije polovine,
a te dvije polovine na neke njihove polovine i, ma
koliko daleko išli u tom dijeljenju, ono što ostane,
opet će se moći podjeliti na dvoje.
- O, pa ovo je neki filozof, pomislio sam šaljivo, jedva
se suzdržavajući od glasnog smijeha. Ali, tu nije bilo
mjesta nikakvoj šprdnji. Nisam ni primjetio kako
sam ponovo uvučen u onu staru igru iz djetinjstva, iz
naninog doba. I baš kao što sam nekada pokušavao,
na svaki način, odgonetnuti razlog onakvom
Zekilovom ponašanju, tako isto sam i sad, možda čak
i grozničavije, pokušavao naći neki smisao u onome Ujutro sam ustao toliko iscrpljen kao da sam cijelu
što je Filozof mrmljao.
noć radio neki teški fizički posao. Zaputio sam
se odmah u šetnju gradom s namjerom da malo
Cijela stvar je dosegla svoj vrhunac kada sam, desetak izbistrim misli, ali tek tad je u mojoj glavi nastao
dana poslije, ponovo susreo Filozofa na ulici. U haos. Mozak više nije bio u stanju išta da apsorbuje,
vazduhu se već osjećao skori dolazak zime, a on je bio da razvrsta. Pitanja su sustizala jedno drugo kao na
tako oskudno obučen. Pokušao sam ga nasavjetovati nekoj pokretnoj traci, a ni na jedno nisam nalazio
da se što prje snađe za neku topliju odjeću, inače će odgovor. Lebdio sam ulicom kao u nekom transu,
umrijeti od hladnoće, na šta me je iznova iznenadio glasno buncajući i mašući nekontrolisano rukama
svojim riječima.
kao da se branim od nečeg. Onda su se otpozada
začuli povici :
- Gospodine, ja nikada neću umrijeti - kazao je tako
uvjerljivo da sam na trenutak povjerovao u to.
- Hej, mislilac! Mislilac! - odzvanjalo je između zgrada.
Okrenuo sam se istog trena, ali ulica je već bila pusta.
- Možeš li mi to malo pojasniti ? - priupitao sam jedva Samo se odnekud iza ugla čuo glasan smijeh.
se povrativši od iznenađenja.
I dan-danas mi se čini da od tog jutra mojim kvartom
- Pa...ljudski život je beskonačno dug....sastavljen od kruži priča o nekom novom ludaku u gradu, tu, iz
bezbroj malih vremenskih jedinki kojima još nisam najbližeg komšiluka.
www.glas-sandzaka.si
35
Naši stvaraoci
Ja sam Arifova
i Božija
(Iz knjige »Sejdefini snovi«)
Zumber Muratović
U Bihoru su duge zime bile
za sijela, gostovanja, svadbe.
Dešavalo se navečer u vrućoj
sobi, da ljudi razgovaraju o
ženidbi nekog momka, koja bi
djevojka bila preću njega, a kad
se raziđu svojim kućama niko
ništa ne pominje. Tako nešto se
desilo prošle godine sa Dautom iz
Osoja. Ali zato ove zime njegovi
ukućani sve češće govorkaju da je
na insanske oči momak stasao i
pribreho za ženidbe, pa su počeli
ozbiljno da mu predlažu prilike.
Momak okrućao, visok, lijep,
rijedak primjer sojna mladića,
dobija ponude za djevojke iz
bogatih kuća. Tako njegov otac
Halil odluči da zaprosi Avdulovu
kćerku Aminu. Vrijednu djevojku
iz Vrbice mladi Daut je samo
jednom vidio, i to u prolazu. Sve
ostalo je saznao od svoje rodbine.
Govorilo se da Amina kuću drži,
da je vrijedna i okretna, da je samo
takva rukatnica. Šta uradi pozlati.
Dautova majka se radovala svojoj
odmjeni.
36
novembar
Kad je proljetno sunce sa obližnjih
brda uklonilo zadnje šarotke
snijega, prvog petka u mjesecu
martu Halil pozove desetak
svojih rođaka i prijatelja te pođu
u Vrbicu i isprose djevojku. Tako
su Daut i Amina voljom roditelja
zaručeni, a njihove porodice, čak
i dva bratstva, postali prijatelji.
Svadba je zakazana za godinu
dana, kako bi se djevojka i obje
porodice dobro pripremili.
povuče pogled preko prostrtog
ćilima i blago podiže oči na njen
punaški jelek. Međutim, nikakva
priča ne pomaže, djevojka
neprestano plače.
- O čemu se radi? - pita
mladoženja, nervozno šetajući
ukrug. - Žališ rodbinu? Kaži
slobodno, šta je u pitanju? Možda
ti se ne sviđam, ili žališ nekog...?
Mladoženja
i
dalje
šeta,
Djevojka je spremala sergiju: pogledujući kroz prozor, pa malo
tkala ćilime i serdžade, vezla, jačim glasom reče:
heklala... Ali kako se bližio
dan udaje, sve više je mršala i - Slušaj, Amina, časti mi moje,
“kopnjela” na dane.
neću te rukom taći, ali da mi
kažeš, zašto plačeš? Sudbina je
Tri hefte prije isteka godine htjela da se sastanemo na ovaj
dana, Halil ode svome prijatelju način. Ako kojim slučajem imaš
i dogovore tačan datum svadbe. drugog momka i žališ, ja ću ti
ispuniti želju i odmah te pustiti.
Po djevojku ide sto svatova.
Hoću, tako mi Boga! Bolje da to
riješimo sada nego kasnije, zato
Veselje je počelo u kući djevojke nemoj da kriješ, slobodno kaži.
a nastavilo u kući mladoženje.
Nevjesta lijepa, vitka i sva u Kad je Amina čula šta mladoženja
zlatu, sa crnim pletenicama koje reče, kao da sa sebe zbaci ogroman
su padale do pasa. Ali umjesto teret. Baš kad je pomislila da se
da se raduje, ona ozbiljna kao da ovom problemu ne vidi kraj, kroz
je prva do tabuta. Kap vode da zatamnjenu zavjesu beznađa i
padne na njenu glavu, ubila bi je. slutnje, otvoriše se vrata novog
života.
Kasno navečer dvoje mladih
svode u đerdek. Amina stidljivo Daut zaključi da je otkrio razlog
ulazi u sobu gdje treba provesti njene tuge i tiho reče:
prvu bračnu noć. Djevojka lijepa
stasa, jabukali lica, crnih očiju, - Prođe noć, kaži, zašto plačeš?
obrva k’o kuke od kantara, a
mlade prsi pokrivene bijelom Nevjesta uzdahnu. Sa malo
vezenom košuljom, tiho se neodređenih
riječi
koje
nadižu. Od ljepote trag joj miriše. je
prekidala
uzdisajima,
bezuspješno pokušava da objasni.
Napolju pjesma, svjež zrak ulazi Htjela je na neki način da privuče
ispod zavjese kroz drveni prozor. na sebe pažnju koja joj je do
sada bila uskraćena, nesvjesno
Ušavši u sobu, nevjesta sjede na tražila da joj neko pomogne u
stolicu i briznu u plač. Misleći da ovom teškom trenutku. Koža joj
plače za rodbinom, Daut je tješi i postaje tijesna. Zadrhta, stisnu
umiljato pogleduje. Obori glavu, srce i izusti:
2012 | 33-34
- Kazaću istinu, pa ti radi sa ovih stopa da te vodim tvojim Aminino srce treperi, uhvatilo
se u kolo sa zvijezdama. Izlazi
mnom šta hoćeš.
roditeljima.
plašljivo, obučena u novo ruho,
- Kaži slobodno, u čemu je - Kakvim roditeljima?! Oni će sa dvije pletenice niz leđa i sa
mnoštvo malih uvojaka koji
problem? Zašto plačeš? - blago me ubiti! - upozori Amina.
izviruju ispod šamije. Daut
šapće Daut, a u sebi misli: Bože
dragi, šta ja tebi zgriješih?
- Onda te vodim momku - reče krišom izvodi iz štale dva konja i
Daut, hodajući tamo-amo kao tovari sergiju. Dok su lagano išli,
Dautove mehke riječi Amina nije što čine nervozni, a srce mu se iz daljine su se čuli glasovi koji
najbolje razumjela, jer je bila cijepa od muke. - Pakuj sve što si ranjavaju noć.
obuzeta svojim mislima. Ipak je donijela, ali pazi da ukućani ne
smogla snage da kaže:
primijete kad budemo izlazili. Sa puno nedoumica o ishodu
Sačekaćemo dok gosti odu i ovog putovanja, nakon dva
- Čula sam da si dobar momak, onda ćemo se polahko izvući iz sata stižu pred kuću Amininog
momka. Baš u tom trenutku
ali moram da ti kažem, zavoljela kuće.
ih okrijepi medeni gutljaj
sam drugog. On živi u mom
komšiluku. To je neka viša sila - Ja sam se sasvim izgubila - mjesečine. Desno od kapije
protiv koje nemam snage da se drhteći, reče Amina. Nekom mogle su se vidjeti susjedne
izborim. Svikla sam se sa njim, a nevidljivom niti se još više kuće i oronule štale. Amini se oči
ovdje ako ostanem, mogu samo priveza za momka kojeg otvoriše, tog trenutka njen vidik
ispuni dvorac iz snova, pred
dići ruku na sebe...
neizmjerno voli.
čijom ljepotom zanijemi. Na
avlijskim vratima Daut zalupa
I pored očekivanog odgovora, - Od sreće ili...?
halkom i za par sekundi iz avlije
njene riječi Dautu teško padoše.
se začu promukao muški glas:
Poput osinjaka saletješe ga tužne - Ne znam.
misli, nešto ga presiječe preko
koljena, pomisli u sebi:
Sada kad joj se grlo steže, - Ko je?
oči suze i negdje lutaju njene
Znači, ovo je: ne, zauvijek. nervozne misli, sebe ubjeđuje - Neka izađe gazda Sefer Ovoliki posao oko svadbe, kako je sudbinski određeno da drhtavim glasom javi se Daut.
svatovi je doveli, a ona sad neće... joj sve ovo protutnji preko glave.
Šta da radim?
Njene misli lete prema Kutnjem - Šta će ti gazda u ovo vrijeme?
brdu, prema šumi kojom treba Ko si ti? - pita gazdin sin Miftar.
Sjede na krevet, stavi glavu da prođe, možda prema nekom
među dlanove i duboko se lijepom snu kojem se raduje - Ja sam Daut, Halilov sin iz
zamisli. Ni nakraj pameti toga i prema njemu ide s nadom. Osoja.
trenutka nije mogao predvidjeti Zvuke nevidljive daljine vezala
slijed dešavanja i kako će se je za svoj sluh. Sav ovaj slučaj za - Kojim dobrom?
odvijati njegov budući život. nju je krađa njene duše...
- Otvori, ne plaši se! Vidjećeš
Sva očekivanja, sva nada, sva
maštanja, svi snovi o srećnom Nešto oko pola noći počele su se kojim dobrom.
životu u jednom trenu nestadoše. gasiti lambe i fenjeri u obližnjim
Osjeti grižu savjesti što je pristao kućama. Kao jorganom noć Vrata se otvoriše, na kapiji se
da se ženi djevojkom koju nije pokri okolna brda i doline. Gosti pojavi visok čovjek. Ugledavši
dobro upoznao. Obuze ga velika se raziđoše i stekoše uslovi za dvoje mladih sa dva konja, na
tuga i neki nejasni strah koji ga neprimijetan izlazak iz kuće. trenutak se zbuni. Kad je čuo
kao pesnicom udari u srce. Hitro Nakratko se mjesec javi, tako razlog njihovog dolaska, prihvati
ustade i saopšti:
da se na Amininom licu mogla neobične goste i pokaza rukom
primijetiti vesela čehra. Dautu gdje se gazda nalazi. U kući se
- Nema problema. Ako ne postoji se misli upredaju kao kad se na na jednom prozoru ukaza ždraka
fenjera, koja iskoči van i obasja
drugi izlaz, spremaj se, ja ću iz prelji iz vune izvlači pređa.
www.glas-sandzaka.si
37
dio avlije. Amina se razveseli,
sada joj ovdje ništa nije strano.
Ništa nije teško i neprirodno
kako je pomišljala. Čak joj se ne
učini neobična ni sama avlija u
koju nikada dosad nije ušla.
- Sad - odgovori Daut, odmičući
oči od mraka. - Kunem ti se
dinom i imanom, prstom je
nijesam tak’o. Ispunio sam joj
želju i evo, doveo je. Neka ti je
sretna snaha!
- Bujrum! - povika Sefer.
- Kakva snaha? Za koga?
- Stani, sinko, ne može tako. Nije
ni moj obraz opanak. Ne mogu
te pustiti tek tako. Znam ti oca,
djeda. Vi ste poštena porodica.
Znaš li ti da nekad junaštvo
ugasi ognjište...
Sefer ode u drugu sobu. Obavi
razgovor sa sinom Arifom i
- Halalite, mi vas probudismo - - Za tvog sina Arifa.
nakon njegovog pristanka da
pažljivo će Daut.
Aminu primi za ženu, vrati se
Samo što je završio rečenicu, u svoju sobu te muslihunski
Kuća zasija. Gasuljice, upaljene Daut krenu da ide kući.
progovori:
na dva ćoška sobe, počeše da
drhte od čestog otvaranja vrata. - Stani, momče - reče Sefer, - Ti, djevojko, begenišeš moga
začuđen iznenadnim događajem sina?
Ukućani se uzbuniše, poče soba i tužan zbog njihovog rastanka,
da se puni. Čučnuli na pete i njihovih pognutih glava i Amina sanćim uzdiše i tužno
bez riječi posmatraju iznenadne uplakanih očiju.
gleda u brvna. Dok njeno srce
goste.
tuče u ritmu Arifovog imena,
Daut stade, bez riječi gleda u uspje krajičkom oka da rani
- Uznemirismo vas.
njega. Iznenađen uređenošću Dauta i k’o iz topa odgovori:
sobe, u kojoj su ćilimi bili po
- Nema problema, sjedite. Odakle podu a serdžade po brvnima, - Ja sam Arifova i Božija!
znatiželjno je treptao očima.
vi u ovo doba? Koji bješe ti?
Sefer se nasmija, malo poćuta,
- Znači, večeras je došla sa pa lagano priđe Dautu i tiho
- Ja sam Halilov sin iz Osoja.
svatovima? - upita Sefer upita:
- Halilov? Znam ga. Kako je dubokim, hrapavim glasom,
ali tako ozbiljno da su ga sa - A, bil’ ti, momče, neku drugu
Halil?
strahom pogledali oboje.
djevojku uzeo za ženu?
- Hvala Bogu, dobro. Da ti
- Ne znam - odgovori Daut,
objasnim zbog čega smo došli. - Večeras - odgovori Daut.
noseći se s mišlju teškom k’o
Ovu djevojku mi je babo isprosio
kamen. Zbunjeno se okrenu oko
prije godinu dana. Noćas je - Svadba se danas nastavlja?
sebe, kao da mu je nešto važno
svatovi doveli, svedeni smo
Da.
ispalo pa ga traži.
u đerdek, ali ona neprestano
plače. Poslije razgovora sa njom,
Sefer pozva svoje dvije kćerke
priznala je da voli tvoga sina i ja - Pa, ne može tako.
da dođu kod njega. Za nekoliko
sam je doveo...
- Nego kako? Ja neću nasilu da trenutaka kćeri se pojaviše na
vratima. Otac ih posmatra,
Amina mlada, vitka stasa. je držim za sebe.
zatim pogleda Dauta i kaže:
Ukazaše se njene krupne,
prodorne oči, koje sjaje k’o dva - A kako tako, da ti svadba
puna mjeseca, koje plameno propadne? Hoće bruka da padne - Ovako, momče, onaj koji je u
isijavaju
ženski
prkos
i na cijelo pleme i cijeli kraj. stanju sebe da savlada sigurno
Obraz će ti otići...
neukrotivu mladost.
je dobar čovjek. Ovo što se noćas
dešava tvoja je sudbina. Kad si
Neka
bude
šta
god
hoće
reče
- Kad je doveo? - zbunjeno pita
tako pošten, imam želju da ti
Daut
i
krenu
da
ide.
Sefer.
pomognem. Ne bih volio da ti
38
novembar
2012 | 33-34
veselje propadne. Ti nijesi kriv,
ali će ti narod stotinu mahana
naturiti... Slušaj dobro, ovo su
moje kćerke. Obje su stasale za
udaju, od njih dvije jednu biraj
za ženu i vodi kući, da ti svadba
ne propadne... Ako ti se nijedna
ne sviđa, povedi jednu sa sobom
i ponašaj se kao sa sestrom, a
kad se svadba završi vrati je.
Nemoj narod da smišlja razne
priče, pa i takvu da ti je nevjesta
pobjegla iz đerdeka...
Nije bilo vremena za jelo. Amina
ostaje a Daut, koji je proveo
najdužu noć u svom životu, izađe
iz avlije, drhćući neosjetno, i sa
djevojkom Nusretom pohita
da što prije stigne kući, kako
ih ukućani ne bi primijetili.
Uzjahaše, Daut povuče uzdu
svome konju, koji tog trenutka
zahrza, prope na zadnje noge,
spusti i nezadovoljno udari
kopitom o zemlju.
Kad su prvi pijetli zapjevali,
sabah počeo da srebri, došli
su kući. S njihovim ulaskom u
kuću i blijeda svjetlosna ždraka
se nadnijela nad strehe, tako
da nijesu uspjeli ni da legnu
u đerdek. Nusreta, također
zbunjena, ne može da vjeruje da
je sve ovo istina.
Osjećajući
neobično
jako
uzbuđenje, uzbuđenje čovjeka
koji preživljava traumu nakon
koje ulazi u novi život, iznenađen
nevjerovatnim obrtom situacije,
ali znajući kako nije običaj da
se mlađa sestra prva udaje,
Daut nije gledao koja je ljepša
već poslije kraćeg razmišljanja
Kad je svanulo, žene zadužene
tihim glasom pita:
za izgled nevjeste započeše
njeno kićenje. S obzirom da
- Koja je starija?
je do sada nijedna žena nije
- Ova - reče Sefer, pruživši ruku vidjela, ne primijetiše da je
u pravcu starije kćerke. Dok ovo druga nevjesta. Veselje se
sjedi na stolici očekujući Dautov ubrzo nastavlja. Pucnji pištolja
odgovor, muštiklom neprestano se miješaju sa svirkom. Mladu
udara u drvenu duhansku kutiju obučenu u nevjestačko ruho
ispred sebe. Najzad se trže, izvode među goste. Zurlu uhvati
podiže pogled i ćuteći odmjeri piska, harmoniku jeka, ćemane
ciči, svirači se povijaju i uz
momka od glave do pete.
svirku podvikuju. Žene obučene
- Neka se ona spremi - izusti u šarene katove, okićene zlatnim
menđušama.
Daut, čije se oči na trenutak narukvicama,
Osjeti se neopisiva radost koja
pretvoriše u puškarnice.
uvijek prati ovakva veselja.
Noć je bila dobro poodmakla,
vladala je tišina sitnih sati. Za sve prisutne svadba se odvija
Domaćin zaključi da je momak normalno, jedino svekrva koja
gladan, pa dvaput kucnu u je povremeno viđala isprošenu
brvna, što je bio znak da neko djevojku, prilazi sinu i sa
dođe iz druge sobe. Gotovo istog čuđenjem pita:
trenutka dođe njegova supruga i
- Sine Daute, je li ovo snaha?
stavi se na raspolaganje.
- Jeste, majko - odgovori Daut
čvrsto je zagrlivši desnom
rukom, na kojoj je svjetlucala
zlatna vjerenička burma.
- Čini mi se da ovo nije ona
sinošnja...
- Majko, koja god da je, moja je...
Neka sad o tome, kad se završi
veselje pričaćemo.
Majka shvati da nešto nije
uredu, stavi ruke na kukove i
duboko se zamisli. Po neki put,
uzdišući, sama sebi je govorila:
“Sine Daute, što te majka rodi
nesretna.” Povremeno krši prste
i šapuće neke dove.
Svi osim nje se vesele. Avlijom
se zaigra veliko kolo, harmonika
ječi, odliježe goč i zurla. Na
drugoj strani, djeca također
igraju svoje kolo. Ni velika buka,
ni povremeni vrisak veselih
igrača nije mogao skrenuti
njihovu pažnju. U jednom
trenutku, kad su se malo
oslobodila, počeše da se zapliću
igračima oko nogu.
Po starom običaju, prijatelji iz
daleka prvi su došli na svadbu,
zadnji napustili veselje. U kući
osta samo još uža rodbina.
Dok se svode utisci sa svadbe,
Daut uđe u kuću i saopšti šta se
preko noći desilo.
Svi prisutni su bili zapanjeni.
Najstariji u bratstvu, koji sjedi
u pročelju i čije se mišljenje
poštuje, reče:
- Tako mi Boga, junak si čovjek.
Ovo nijesam čuo otkako znam
za sebe. Aferim ti na znanju i
ljudskosti!
www.glas-sandzaka.si
39
Čestitke mladencima
Čestitke
Sretno sklapanje braka
Admir Adrović i
Faketa Cikotić
Admir Agović i
Sanija Rastoder
Amelu i Saneli Adrović
sretno rođenje sina
Ragipu i Senihi Adrović
sretno rođenje sina
Admiru i Saniji Agović
sretno rođenje sina
Sulejmanu i Lejli agović
sretno rođenje sina
Enisu i Muzaferi Alilović
sretno rođenje kćerke
Nadžipu i Emini Mehović
sretno rođenje sina
Amel Agović i
Selma Džogović
Aris Alibašić i
Aldijana Ajdarpašić
Denisu i Enisi Pašić
sretno rođenje sina
Emilu i Mireli Rastoder
sretno rođenje kćerke
Elviru i Esadi Rastoder
sretno rođenje sina
Jasminu i Denisi Rastoder
sretno rođenje kćerke
Mehu i Larisi Rastoder
sretno rođenje sina
Elvisu i Adisi Šabović
sretno rođenje sina
Semir i Elnesa Biševac
KSD Sandžak
Mihadu i Eldini Šabović
sretno rođenje sina
Adisu i Nevzeti Škrijelj
sretno rođenje sina
40
novembar
2012 | 33-34
KSD Sandžak
Čestitke diplomantima
Elvis Adrović je diplomirao na Fakultetu za
sigurnostne nauke u Ljubljani
Mirela Ahmatović je diplomirala na Fakultetu
za logistiku
Mevludin Mehović
je diplomirao na
Ekonomskom fakultetu u
Ljubljani
Osmrtnice
Na ahiret su preselili:
Elita Skenderović
je diplomirala na
Filozofskom fakultetu u
Ljubljani
Elita Skenderović, rođena 16. 7.
1990. u Ljubljani. Osnovnu školu
završila u Višnjoj Gori a zatim
gimnaziju u Ivančni gorici. Poslje
uspešno završene gimnazije se
je upisala na Fliozofski fakultet
na dva odsjeka: odsjek za sociologiju i odsjek za germanistiku sa skandinavistikom i
nederlandistikom. Diplomirala
je 9. 7. 2012. iz teme »Vloga
nacionalne države v času globalizacije«, te tako dobila zvanje
univerzitetna diplomirana sociologinja i univerzitetna diplomirana
nemcistka. Upisala je magisterij na istom fakultetu, smer:
dvopredmetna pedagoška nemščina in sociologija.
Našim diplomantima od srca čestitamo za diplomu i
želimo im puno uspjeha u nastavku studija, u životu i
radu.
KSD Sandžak
Avdo Agović
iz sela Bare
Zuko Agović
iz sela Orahovo
Ismet Kočan
iz Kamnika
(rođen 5. 5. 1957,
umro 9. 10. 2012)
Hasim Škrijelj
iz sela Dašča Rijeka
(rođen 14. 5. 1929,
umro 27. 8. 2012)
Ožalošćenim porodicama
»KSD Sandžak«
nazdravlja glavu.
www.glas-sandzaka.si
41
Sandžački recepti
Mantije (Ribice)
Elizabeta Maleškić,
fotografije: Emil Makeškić
• za 4 osobe
600 g brašna
300 ml vode (mlake)
5 g soli
• za nadjev
500 g mljevenog mesa mlade govedine
3 glavice luka
malo soli
mljeveni biber po želji
1 dcl ulja
• preljev
1 jogurt (250 ml)
3 struka bijelog luka
Priprema
Tijesto zamijesimo, pustimo da malo stoji. Luk
narežemo na sitne komadiće. Dodamo meso i ostale
začine.
Tijesto razvaljamo na što tanije listove, kao za burek.
Meso potresemo i savijemo na palce koje ćemo rezati
na približno 5 cm velike komade. Pečemo na 180 °C
od 30 do 40 minuta.
Kada su mantije pečene, premažemo sa jogurtom i
sitno narezanim bijelim lukom, vratimo u peć za 2
do 3 minuta da se malo pita omekša i pazimo da se
jogurt ne presuši.
Elizabeta Maleškić je bila kandidovana za »naj
volantera 2011. godine« i na prijemu završne
manifestaciji projekta »Prostovoljec leta 2011«
(Volanter 2011. godine) na Brdu kod Kranja je dobila
priznanje za svoj volonterski rad u 2011. godini
(Elizabeta je dugogodišnja aktivistica humanitarnog
društva Merhamet u Sloveniji). Na fotografiji su: naj
volonter 2009 Jasmina Salanović, Emil Maleškić, prva
dama R. Slovenije Barbara Miklič Türk, predsjednik
R. Slovenije dr. Danilo Türk i Elizabeta Maleškić.
42
novembar
2012 | 33-34
Izgled budućeg Islamskog
i kulturnog centra u
Ljubljani
www.glas-sandzaka.si
43
44
2012preko
| 33-34
List Glas Sandžaka je novembar
sufinanciran
Javnog fonda Republike Slovenije za kulturne djelatnosti

NEMOJTE STUDIRATI SAMO RADI DIPLOME

Sandzak 182. (Februar 2015.)

EVOLUCIJA UNUTAR NAŠEG LJUDSKOG RODA

odluka o dodjeli stipendija i subvencija smještaja u

svjedočenje

Bilten br. 7 - Islamska zajednica Bošnjaka u Švedskoj

Novitati br.5 PDF - društvo turističkih vodiča dubrovnik

„PiPl mast trast as!“

s domaćim proizvođačima

impressum - Naša Jugoslavija

grmljavina unutarnjeg uma

ŽURNO! Ročište 23.10.2014. u 11.00, Avenija

Poslovni plan 2_spremnici - Green Jobs for Green Food

Politička analiza - Fondacije Friedrich Ebert

mjesečna nacionalna revija za politiku i kulturu «sandžak