close

Вход

Log in using OpenID

AUTOBIOGRAFIJA NIKODIMA MILA[A

embedDownload
AUTOBIOGRAFIJA NIKODIMA MILA[A
www.pravoslovo.net
Danas, 4. (17) aprila 1905, navr{io sam 60 godina `ivota. Tijelom sam slab, i dugo
mi ne preostaje `ivjeti. Do`ivio sam svega i sva~ega u `ivotu: malo prijatnoga, a
neprijatnoga i premnogo. Kriva je tome moja narav, jer sam mnogo osjetqiv, i jer se za
sva{to i za najsitniju stvar odmah uznemirim i naqutim, i tu qutwu prikrivam u sebi, pa
to mi tro{i `ivot. A najvi{e mi je te qutwe prouzrokovala zavist qudi, koja me je po~ela
pratiti jo{ od |a~kog mog vremena, i nije prestala ni danas. Za zavist kazao je jo{ mudri
Salomun, da je nemogu}e odoqeti joj. Istinu ovih rije~i ja sam najboqe ispitao na sebi.
Poku{avao sam na sve mogu}e na~ine, da zadobrim svoje zavisnike, i da im poka`em, da sve
{to sam ~inio u javnosti ~inio sam u namjeri da ne{to dobra u~inim svojem narodu i
crkvi; ali to nije ni{ta pomoglo, i kad sam tu skoro pro~itao jedan ^erningov epigram:
,,Du kannst dir jeden Feind versohnen und verbinden, nur bei der Neider wirst du niemals Gnade
finden”, vidio sam i razumio sam na sebi, da je to sveta istina, i da mi je uzaludno bilo,
kao {to je i danas, sve {to sam ~inio da se od zavisnika oslobodim. Pa koliko me ta
qudska zavist, toliko isto me uznemiravalo to, {to za dobro koje sam svojim zavisnicima
~inio, da im poka`em kako su prema meni nepravi, uvijek sam neblagodarnost ispitivao i
jo{ ve}u zavist prema sebi izazivao. A ovo me je sve vi{e osjetqivim, pa i
razdra`qivijim ~inilo, i naravno bilo uzorkom da sam ovako fizi~ki oslabio. Malo mi
je vremena jo{ `ivjeti. To ja svaki dan vi{e osje}am. Zavist qudi }e me, mislim, pratiti i
poslije smrti, i zavisnici moji gledati da mi i uspomenu satru. A ovo ho}u da
predupredim, i da na ovim listovima zabiqe`im glavnije iz moga `ivota. [ta se na|e
kogod poslije moje smrti, da me po ovim biqe{kama prika`e potomstvu, da nijesam bio
onakav, kakvim me moji nekada{wi i sada{wi zavisnici prikazivahu i prikazuju svijetu.1
1
Osnovni tekst autobiografije, 1-2; Up. Prilog III, 1-4. ,,70-a mi je godina.
Ka`u u na{im stranama, da obi~no toliko traje zemaqski `ivot ~ovjeka, pa sam sada pomislio,
prije nego {to umrem, da bacim pogled na moj `ivot za sve te godine moga `ivota.
Pisao sam mnogo, i {tono ka`u, o svemu i sva~emu, i posvetio sam tome godina i godina, pa ~ini mi
se da je pravo, da posvetim ne{to vremena i svojoj li~nosti. A ovo smatram da moram u~initi, jer su mnogi
drugi o meni pisali, pa i ~itave kwige o meni izdavali. Premda tijelom nisam jak, kao {to uop}e u ovim
godinama ne mo`e ~ovjek da to bude, ali se osje}am ipak zdrav i nije mi pero u ruci te{ko. A i miran sam, jer
sam, budi hvala velikome Bogu, oslobodio se od nevoqnih pravoslavnih Dalmatinaca, mojih zlosretnih
zemqaka.
Buran je bio sav moj dosada{wi `ivot, osobito druga polovina wegova. Do`ivio sam svega i
sva~ega: malo prijatnoga, a neprijatnoga i premnogo. Uzrok je ovome moja `iva narav, koja ~ini da o sva~emu
mislim i goni me uvijek da radim perom i da ga upotrebqujem za svaku va`niju pojavu u oblasti mojih znawa,
a vrlo ~esto i da sam pokre}em razna pitawa. Ovo sam po~eo, ~im sam stupio u javnu slu`bu, a to produ`avam
jo{ i danas, pa vaqda i do dana smrti moje. Ali ovo je u~inilo, i da se javna {tampa po~ela baviti o meni,
od dana kad sam prvi put, kao mladi profesor na{tampao jedan ~lanak o prilikama pravoslavne crkve na
dalmatinskom Primorju, pa evo i do dana{wega dana. Ustali su protivu mene najprije inovjerci u svojoj
{tampi. To mi nije bilo protivno, jer sam razumio, da se ozbiqno u javnosti prima moja rije~, naprotiv, to
me osokolilo na daqi rad u zapo~etom pravcu. Sa inovjercima dosta sam posla imao i dosta o{tre
polemike, ali moram priznati, nikada se, govore}i uop}e, oni nijesu udaqavali od predmeta, koji se
raspravqao, niti su ikada upotrebili kakvu ru`nu rije~ o mojoj li~nosti, ili izbacili kakvu klevetu.
Prije 35 godina izdao sam jednu kwigu o Kirilu i Metodiju protiv rimokatoli~ke propagande, ali
nijesam ~uo od rimokatoli~kih pisaca ni jednu neuqudnu rije~ o mojoj li~nosti radi one moje kwige. Tako je
bilo i poslije.
Pro{le godine (1914.) ja sam izdao jednu kwigu o pravoslavnoj crkvi u Stonu, i tu sam osudio rad
rimokatoli~kog sve{tenstva protivu nekada{wih pravoslavnih u onome predjelu. To je isto bilo i
preklani, kad sam u jednoj svojoj kwizi osudio rimsku propagandu, koja svojata rimokatoli~koj crkvi sv.
Vasilija ostro{kog. Ovo biqe`im ovdje u ime pravde, a {to slu`i na ~ast obrazovawu inovjernih pisaca,
bar onih, koji su o meni i o mojim raznim publikacijama pisali do dana{wega dana.
Od 80-tih godina pro{loga vijeka ustado{e protivu mene i moji jednovjerci i jednoplemenici. Ovo
1
(Pokojni moj djed Stevan, ratar u selu na vrelu rijeke Cetine, pri~ao mi je, da su
Mila{i doselili iz Duvna, mjesta u duvawskoj nahiji mostarskog vezirluka, i da su se
nastanili kod vrela Cetine, blizu dana{we Vrlike u sjevernoj Dalmaciji, i da je od toga
doba pro{lo okolo 200 godina. Kazivao je, da je, po pri~awu starih, Mila{evo pleme
bilo veliko u Duvnu i sastavqalo vi{e porodica, od kojih da je mnogo preselio u
Dalmaciju u pomenuto selo neki knez Nikola Mila{ (Mila{evi}) i tu ih nastanio.
Pri~awe ovo moga djeda Stevana, koje je bilo dosta suho i neodre|eno, ja sam htio
koliko mogu da rasvijetlim, i zato sam razgledao stari arhiv dana{weg Namjesni{tva
dalmatinskog u Zadru. Tu sam na{ao nekoliko zvani~nih isprava o Mila{ima iz
posledwih godina XVII vijeka i iz XVIII vijeka. Najstarija isprava nosi datum 3. oktobra
1693. godine, i po tome podudaralo bi se vrijeme kad su Mila{i preselili se u Dalmaciju
sa onim kazivawem mog pokojnog djeda.
Od 1687. godine gotovo sva sjeverna Dalmacija od rijeke Zrmawe i do rijeke Cetine
oslobo|ena je bila od Turaka i pre{la je pod vlast Mleta~ke Republike. Od toga doba
po~eli su prelaziti iz pograni~nih turskih tada{wih oblasti (Bosne i Hercegovine)
mnoge srpske porodice u Dalmaciju, a pod za{titu Mleta~ke Republike. Tako je bilo i sa
Mila{evim plemenom.
Prvi spomen o Mila{ima nalazi se u jednoj ispravi od 3. oktobra 1693. godine
dalmatinskog proveditora Danila Dolfina, koji ustupa aramba{i Nikoli Mila{u neke
zemqe u selima Bucala (Bukala) i Covacevzi (Kova~evci) pri vrelu Cetine, da ih mo`e
naseliti sa porodicama svoga plemena. Ovo potvr|uje 9. avgusta 1697. proveditor Alvize
Mo}enigo. Sedamnaest godina poslije do|o{e iz Duvna nekolike porodice u pomenuta
sela pri vrelu Cetine pod vodstvom Bo`e Mila{a, i tim porodicama ustupa 19. februara
1714. proveditor An|elo Emo nove zemqe pored pre|a{wih. Sve~ana potvrda u u`ivawu
svih zemaqa, koje su dobili knez (il conte) Nikola Mila{ i poslije Bo`o Mila{ 1. jula
1721. proveditor Marko Antonio Dijedo. Potvrdu istih zemaqa pri vrelu nalazimo
zatijem 4. juna 1792. godine u dekretu proveditora An|ela Dijeda na ime Petra Mila{a (i
\ure Bari{i}a), i tu se izrikom spomiwe da su prvobitno one zemqe ustupqene bile knezu
Nikoli Mila{u, koji je sa mnogim porodicama pre{ao iz Duvna, otomanske dr`ave pod
vlast republike.
Potomak toga Nikole Mila{a u naseobini pri vrelu rijeke Cetine, bio je i moj
pok. djed Stevan, ili otac moga oca, koji se rodio u istome mjestu i zvao se Trivun, a
rodio se 1816. godine.
Do svoje 12. godine `ivio je moj otac Trivun u svome selu kao prosto seqa~ko dijete
bez {kolovawa. Tada ga je uzela sebi u [ibenik tetka mu Jelena, koja je bila tu udata za
je po~elo tada, kad sam ja postao doktor bogoslovije. U srpskom sve{tenstvu nije bilo dotle nikoga, koji bi
taj nau~ni titul imao, i meni se ~inilo, da to mo`e slu`iti samo na ~ast tome sve{tenstvu i uop}e Srbima.
Ali dogodilo se obratno. Javila se zavist, koja je osobito karakteristi~na kod Srba: kao za{to da se neko
isti~e pred drugima, i kao za{to taj neko da iznad drugih sti~e glasa u {irem svijetu. Ta zavist naspram
mene, koja se tada pokazala kod pravoslavnih Srba, i posebno kod pravoslavnih Dalmatinaca, mojih
zemqaka, potencirala se poslije u onoj mjeri, u kojoj sam ja vi{e nau~nih titula dobivao i vi{e glasa u
Jevropi sticao. Ovo mi nije bilo milo, znaju}i, da toj zavisti ne mogu odoqeti, i sje}aju}i se ^ernigova
epigrama, koji mi kaziva{e: ,, ,,Du kannst dir jeden Feind versohnen und verbinden, nur bei der Neider wirst du
niemals Gnade finden”.
Protivnosti, koje sam, uslijed one zavisti, morao da ispitam bile su uzrok, da sam do`ivio mnoge
neprijatnosti. Moglo je toga mawe biti, da sam ja bla`e naravi i u borbi popustqiv: ali sam mnogo
ponosit, da ne ka`em gord, kad znam da imam pravo, i narav mi moja nije nikada dopustila, da se ikome
poklonim, ili u ~emu popustim. A ovo je u~inilo, da mi je, po~iwu}i od onih godina, `ivot zbiqa buran
bio i pun svakovrsnih do`ivqaja.
Ove moje do`ivqaje sada }u ovdje da pribiqe`im. Poslu`i}e to mnogima na pouku, a poslu`i}e i za
istoriju. Bile bi ove biqe{ke potpunije i iscrpnije, da imam kod sebe sva razna pisma i moje promemorije
iz moga `ivota, osobito posqedwih godina, ali ve}i dio toga sekvestrovala mi je pro{le godine austrijska
policija. Sa~uvalo mi se i tako dosta hartija i pisama, do kojih policija nije mogla da do|e, pa po tim
hartijama i pismima, i po onome, {to je o meni na raznim jezicima i u razna vremena {tampa kazala, a dosta
i po svome pam}ewu, nadam se, da }e ipak ove moje biqe{ke ispasti dosta potpune.”
2
Nikolu Para{}evu, porijeklom iz Krfa. Bio je ovaj Para{}eva trgova~ki sansal, imu}an
~ovjek sa prili~nim italijanskim obrazovawem i vanredno pobo`ni pravoslavni
hri{}anin. Znao je dobro gr~ki, jer mu je to bio materwi jezik, i svako ve~er za preko
jednoga sata ~itao je molitve iz jednog gr~kog molitvenika pred sv. ikonama. Osobitu
pobo`nost imao je prema sv. Spiridonu, pokrovitequ wegovog rodnog mjesta, i prema sv.
Nikoli, wegovom pokrovitequ. Od wega sam i ja, kao nejako dijete, nau~io je qubiti
pravoslavnu vjeru, i do smrti svoje bio joj je slije, kao stariji ~ovjek i vladika, naro~ito
sam putovao u Bari, da se poklonim i cijelivam mo{ti sv. Nikole. Od istoga toga moga
poludjeda nau~io sam da vanredno qubim i po{tujem pravoslavnu vjeru i pravoslavne
crkvene obrede. Moja polubaba Jelena bila je tako|e vrlo pobo`na hri{}anka, a bila je i
vrlo mudra doma}ica. Svoje djece ro|ene nijesu ovo dvoje imali, i zato su uzeli sebi moga
oca Trivuna. Prve po~etne {kole izu~io je moj otac u [ibeniku, naravno na italijanskom
jeziku, jer o kakvim slavenskim {kolama tada nije bilo ni spomena nigdje u Dalmaciji.
Poslije tih {kola dali su mog oca u trgovinu. Bio je vrlo bistar i ponesen za nauku, tako
da se poslije uvijek `alio, {to nije mogao produ`iti {kolovawe. Od tetka nau~io
po{tovati na osobiti na~in ova dva svetiteqa, i poodan toliko, da je radi we imao
poslije dva puta da postrada, brane}i je javno protivu rimokatolika u [ibeniku, koji su
bili fanatici i bezobzirni napada~i na{e vjere, i to 1854. kad su rimokatolici
napadali na pravoslavne [iben~ane prilikom progla{ewa novog latinskog dogmata o
neporo~nom za~e}u Bogorodice, i poslije 1868, kad su napali pravoslavne, {to su zvonili
na slu`bu u crkvi u rimokatoli~ki veliki petak.)2
(Otac mi je bio Srbin pravoslavne vjere.)3
(@ive}i u [ibeniku, moj je otac upoznao jednu rimokatoli~ku djevojku, porijeklom
Italijanku, ~iji su roditeqi doselili iz Udine u [ibenik. Zvala se ta djevojka Marija, i
bila je k}i Fran}eska i Tadije Valmazoni (Valmassoni). S ovom se djevojkom htio moj otac
da vjen~a. Ali bila su tada (1843. i 1844.) takva vremena da o prelazu jedne
rimokatolikiwe u pravoslavnu vjeru nije se moglo ni misliti, a moj otac htio je svakako
da ta djevojka (moja mati) primi tu vjeru, da bi je vjen~ao. Ona je voqna bila to da u~ini,
ali s jedne strane latinski popovi, a s druge politi~ka vlast, stavqale su sve mogu}e
smetwe, i vjen~awe te{ko se moglo obaviti. Poslije svakojakih mu~ewa, na posqetku
prvih dana februara 1844. vjen~a{e se.
Pre{av{i u strogo pravoslavnu ku}u, moja mater naskoro postane takva
pravoslavna, da je boqa bila od mnogih, koje su se u toj vjeri rodile, i takva je ostala
uvijek do same smrti svoje u 84. godini `ivota.)4
Po narodnosti mater mi je bila Italijanka, i tek malo je znala srpski govoriti,
tako da prvu rije~ koju sam ja kao dijete proslovio, bila je na italijanskom jeziku, i na
tom sam jeziku sam sa svojom materom govorio sve do smrti wene (u decembru 1902.
godine.)5
(Vrlo siroma{ni su bili roditeqi moji: otac se bavio sitnom trgovinom u jednom
du}an~i}u u [ibeniku, a mati mi je bila kroja~ica `enskog odijela.)6
(Na dan sv. Josifa pjesmopisca 4. (16.) aprila 1845. godine ja sam se rodio u
[ibeniku. Krstio me je protojerej Todor [u{i}, kum kr{teni {ibeni~ki posjednik
Jakov Simi}, a svjedok pri kr{tewu trgovac Simo Vu~kovi}.
Prvih {est godina bio sam u ku}i poludjeda mi Para{}eve i polubabe mi Jelene, u
kojoj su ku}i stanovali i moji roditeqi. Djed i baba pazili su me vanredno i wegovali,
tako da se i danas u starosti sje}am toga sa dubokom zahvalno{}u.)7
2
Prilog II, 1-3.
Prilog IV, 1.
4
Prilog II, 3-4.
5
Osnovni tekst, 2.
6
Prilog IV, 1.
7
Prilog II, 4.
3
3
(Bio sam vrlo slabog fizi~kog sastava, i ~esto sam poboqevao. Wegovali su me u
ku}i, te sam uslijed te wege i ostao u `ivotu. Najvi{e se o meni tada bavila baba mi
Jelena, jer mati je morala neprestano da radi, da bi zadobila za `ivqewe, isto tako i
otac mi, koji je morao da je uvijek u du}anu da bi {to zaradio.)8 (Pored vanredne fizi~ke
wege, nastojali su da odgaje u meni duh pobo`nosti i qubavi k crkvi. Ovo isto ~inili su
i moji roditeqi. Umre mi tada (1851.) dobri moj polu-djed Nikola Para{}eva. Sje}am se i
danas kako sam `alio tu smrt. @ivjeli smo u familiji dosta dobro, jer mi je otac imao
lijepu trgova~ku radwu, a trajale su jo{ i pri{te pokojnog mi poludjeda. Ali poslije
smrti wegove po~elo se ve} slabije `ivjeti. Trgova~ka radwa o~eva propala je, i on se
morao predati ko`arskom zanatu, isto i moja mater morala je da preduzme zanat `enskog
odijela, te se po~elo bilo dosta siroma{ki `ivjeti u porodici, i takav siroma{ki `ivot
trajao je poslije neprestano. Ja sam ga ispitao kroz sve vrijeme moga {kolovawa.
Po~etkom 1851-52. {kolske godine dado{e me roditeqi u elementarnu {kolu u
[ibeniku. Bila je to ~etverorazredna {kola na italijanskom jeziku u franci{kanskom
manastiru. Upraviteq ove {kole bio je tada stariji jedan fratar, Pinica, koji me je
mnogo volio, jer sam bio dobar i marqiv |ak, i ~esto me je darivao raznim stvar~icama i
kwi`icama.
Kad sam svr{io tu {kolu, stupio sam u novembru 1856. u privatnu gimnaziju, koja je
bila u dominikanskom manastiru u [ibeniku. Profesori su bili svi dominikanci, koji
su u~ili u raznim sve{teni~kim licejima u Italiji i koji kao takvi nijesu bili
abimtirani za predavawe u austrijskim dr`avnim gimnazijama, te prema tome i ova
{ibeni~ka gimnazija, ni`a ~etverorazredna, nije imala pravo javnosti, i smatrala se
konfesionalno-rimokatoli~kom.)9
Profesori u toj privatnoj {ibeni~koj gimnaziji bili su sve fratri dominikanci,
dobri i marqivi u~iteqi, tako da sam mogao vrlo dobro uspijevati, osobito u latinskom
jeziku.10
(Bio sam uvijek prvi |ak. Na godi{wim ispitima predsjedavao je rimokatoli~ki
episkop Petar Mopa (Maupas), i po{to sam ja na tim ispitima uvijek izvrsno odgovarao,
svaki put bi me taj episkop darivao sa raznim kwigama, ve}inom rimokatoli~kim
molitvenicima. Poslije jednog godi{weg ispita, ~ini mi se tre}eg razreda, isti se
episkop izrazio pred profesorima o meni: „peccato che questo ragazzo e greco”)11 (Ovo sam
poslije, kao zadarski vladika, na prvoj mojoj posjeti, {to sam u~inio istom biskupu, koji
je tada ve} bio zadarski arcibiskup, i napomenuo mu, i on mi re~e da se toga dobro sje}a.
Kao svr{eni |ak drugog razreda gimnazije, govorio sam pri otvarawu srpske
zakladne Bovanove {kole u [ibeniku na proslavi besjedu, koju mi je sastavio tada{wi
arhimandrit Gerasim Petranovi}. Ta~no sam izgovorio tu besjedu, ali sa italijanskim
naglaskom, jer nijesam znao dobro srpski. Ovo mi je opazio i arhimandrit i u~iteq
{kole, i sje}am se da su me za ovo ukorili. U ovoj sam Bovanovoj {koli poslije, kao
gimnazijalac, slu{ao nauku vjere, koju je tobo`e predavao tada{wi {ibeni~ki
pravoslavii paroh Jovan [u{i}. Za toga popa ovo je bio dosadan posao, i sje}am se, da
sam tada slu{ao od istoga vi{e grdwe na tu {kolu, nego {to sam nau~io i{ta iz nauke
vjere od wega.)12
Kad sam svr{io ~etvrti razred gimnazije u [ibeniku, otac odlu~i da moram
produ`iti {kolovawe na kakvoj dr`avnoj gimnaziji.13
(Da bi mogao produ`iti {kolovawe u kakvoj javnoj velikoj gimnaziji, trebalo je da
8
Prilog IV, 1.
Prilog II, 4-5.
10
Osnovni tekst, 3.
11
Prilog II, 5. ,,[teta {to je ovaj de~ki} pravoslavni.”
12
Prilog III, 8-9.
13
Osnovni tekst, 3.
9
4
prika`em atestat jedne javne gimnazije da sam svr{io prva ~etiri gimnazijska razreda.
Takav atestat od one privatne {ibeni~ke gimnazije nije vrijedio, nego sam morao
podvrgnuti se ispitu pri nekoj javnoj gimnaziji. Nastavna osnova u {ibeni~koj gimnaziji
bila je razli~na od one u dr`avnim gimnazijama, a jednaka osnovi u jezuitskoj gimnaziji u
Dubrovniku, koja je imala pravo javnosti. Radi toga po{ao sam u Dubrovnik, da pri onoj
gimnaziji polo`im ispit iz ~etvrtog gimnazijskog razreda, kako bi mogao stupiti u peti.
Taj sam ispit polo`io sa odlikom u svim predmetima. Sutradan kad sam do{ao u
gimnaziju za atestat, upraviteq mi re~e sa osmjehom na licu, da su profesori, jezuiti, u
konferenciji na{li prema mojim odgovorima na ispitu, da sam ja sposoban da odmah
stupim u {esti razred gimnazije, i tada mi preda formalni atestat svr{enog petog
gimnazijskog razreda, preporu~uju}i mi, da tako ustrajem i daqe u u~ewu.)14
(Bi}u vaqda bio dobar |ak, pa zato me tako dubrova~ki jezuiti profesori
odlikova{e, a mo`e biti da su tako postupili, jer me osobitim pismom preporu~io
jezuitima {ibeni~ki riomkatoli~ki episkop Mopa. Kako bilo, ja sam tada dobio jednu
godinu gimnazije bez truda osobitoga.)15
(Zahvalio sam mu, presretan {to sam bez truda dobio j ednu godinu gimnazije. Ovo je
bilo u jesen 1860. godine.)16
(Kao {to se vidi, prvih osam godina svoga {kolovawa ja sam proveo sve kod
rimokatoli~kih sve{tenika: franci{kanaca, dominikanaca i jezuita. Svi ti bili su
svagda dobri i pa`qivi prema meni, staraju}i se da ~im vi{e znawa dobijem u wihovim
{kolama. O mojoj vjeri nije mi nikada ni jedan ni rije~i proslovio, niti spomenuo, da bi
wihova vjera bila boqa od moje. Mo`da su mislili da }e me takvim svojim postupawem
lak{e k sebi privezati, te su me radi toga ~esto darivali sa raznim latinskim ikonicama
i molitvenicima; ali, ponavqam, nikada ni rije~i nijesam ~uo od wih protivu
pravoslavne vjere. Ove {kole, osobito gimnazija, uputile su me u sistematsko u~ewe,
kojega sam se poslije uvijek dr`ao, te sam mo`da radi ovoga i bio poslije uvijek dobar |ak.
Odgojile su me te {kole u strogo italijanskom duhu, tako da ja tada nijesam ni pojma imao
o kakvoj slovenskoj narodnosti, a najmawe o srpskoj. Slabo sam znao i govoriti srpski,
ili kao {to se tada govorilo „in illirico”, jer u {kolama nijesam nikada slu{ao govoriti
taj jezik, a u mojoj ku}i govorilo se samo italijanski, jer moja mater, kao ro|ena
italijanka, samo je taj jezik upotrebqavala sa svima u ku}i. Ovo sve u~inilo je, da sam
volio italijanski jezik i italijansku kwi`evnost, kao {to je volim jo{ i danas. Iz nauke
pravoslavne vjere za svih tih osam godina ja nijesam nau~no ni{ta. Znao sam samo dosta
pravoslavnih molitava, kojima su me nau~ili moja baba i moj otac i mnogo sam volio
crkvene slu`be, i to je bilo sve. Za pravoslavni katihizis ja nijesam znao ni da postoji.
[ibeni~kog pravoslavnog paroha malo se ticalo, da li znadu ili ne znadu pravoslavni
katihizis wegovi parohijani. Sa strane `ivqewa mog do pomenute godine ja sam bio
zadovoqan. Siroma{na je bila roditeqska mi ku}a, ali zato su moji roditeqi starali se,
da meni ne fali ni{ta. Sa pomenutom godinom sve se za mene mijewa, jer od tada, pa za
nekoliko godina, `ivqewe mi je bilo mu~no.
Sa onim atestatom petog gimnazijskog razreda trebalo je tada da stupim u kakvu javnu
vi{u gimnaziju. Za ovo su trebala nov~ana sredstva, kakvih moji roditeqi nijesu imali.
Pritekao mi je u pomo} arhimandrit Gerasim Petranovi}, koji me poznavao kao dobroga
|aka, i izradio mi je godi{wu stipendiju od 150 forinti iz Zeli}eve zaklade, pa da
produ`im gimnaziju u Zadru. Ali sa tolikom svotom nije se moglo `ivjeti u Zadru u
14
Prilog III, 9.
Prilog II, 6.
16
Prilog II, 9; Up. Osnovni tekst, 4. ,,Do{av{i u Zadar, tada{wi pravoslavni gimnazijski katihet, jerej
Nikola Vujinovi}, kad je vidio moj atestat ~etvrtog gimnaz. razreda da je odli~an sa pohvalom, ka`e mi da
bi se ja imao podvrgnuti ispitu iz petog razreda, i tijem dobiti jednu godinu. Pristanem, izdr`im ispit sa
dobrim uspjehom i budem primqen kao u~enik {estog razreda gimn. razreda po~etkom 1860-61.
15
5
privatnoj ku}i, i zato prijateq moga oca, katihet u zadarskoj gimnaziji Nikola
Vujinovi} izdjeluje kod tada{weg episkopa zadarskog Stevana Kne`evi}a, da se pomenuta
stipendija izdaje upravi zadarske pravoslavne seminarije, i da }u ja za to imati stan i
hranu u seminariji.)17
(Pri takvom ure|ewu ja do|em po~etkom 1860-61. {kolske godine u Zadar, nastanim u
seminariji i upi{em se u {esti razred zadarske gimnazije sa nastavnim jezikom
italijanskim, kao {to je to tada bilo u svima i elementarnim i sredwim {kolama
Dalmacije. U gimnaziji, kroz sva tri razreda do kraja gimnazijskog {kolovawa, bio sam
dobar |ak. Upraviteq gimnazije bio je, dok sam ja bio u {estom i sedmom razredu, abat
Puli}, a kad sam bio u osmom neki Repi}. Profesori su mi bili: Miho Klai}, F. Danilo,
Iv. Danilo, pop Iv~evi}, Pagani (Pagani), Tore (Torre), Mur i jo{ drugi, sve qudi vaqani
i ozbiqni. Bio mi je profesor gr~kog jezika dubrov~anin pop Kazali, koji me je
odlikovao uvijek osobitim blagovoqewem.
Bilo je doba, kad se uva|ao dr`avni ustav i kad se prvi put otvorio dalmatinski
zemaqski sabor.)18 (Tada se po~ela buditi u Dalmaciji narodna slavenska svijest. U
saboru sastavi{e se dvije stranke: slavenska i italijanska. Prva je te`ila za sjediwewem
sa Hrvatskom, te su je zvali aneksionisti~ka, druga je htjela da Dalmacija ostane
samostalna, i zvala se autonomna. Prva je brojila samo nekoliko zastupnika u saboru, dok
druga sastavqala je veliku ve}inu. Ova posqedwa stajala je pod za{titom c. k. Vlade, a
zastupnici slavenske stranke bili su od iste progawani.)19 (Izme|u gowenih bili su
upraviteq gimnazije Puli}, i profesori: Klai}, Fr. Danilo, Iv. Danilo, koji su bili
zastupnici u saboru, i koji su bili ili premje{teni iz Dalmacije ili penzionovani.)20
(Izme|u nas u~enika starijih razreda gimnazije stvorile su se dvije stranke, prema onim
strankama u saboru. Svi |aci, koji nijesu bili ro|eni Italijanci, bili su na strani
progowenih svojih profesora, i me|u tim |acima bio sam i ja. Burne smo ovacije
prire|ivali svojim profesorima i u saboru i van sabora, i zato smo mi bili dosta ~esto
podvrgavani disciplinskim kaznama. Tri sam puta i ja morao da izdr`im takve kazne.)21
(Ja sam u osmom razredu podvrgnut bio zatvoru od nekoliko sati dva puta.)22 (Uzburkana su
bila tada uop}e vremena, te se i u gimnaziji nije ba{ osobita pa`wa obra}ala na nauku.
Na svaki na~in, ja sam poslije tri godine svr{io gimnaziju i u junu 1863. dobio atestat
zrelosti.
Za sve te tri godine ja sam `ivio u seminariji. Koliko sam se sretan i zadovoqan
osje}ao sa svojim gimnazijskim drugovima i sa u~enim i obrazovanim mojim profesorima,
toliko sam nesretan i nezadovoqan osje}ao se u seminariji. U tom sretnom zavodu nije
bilo nikoga, koji me dobrim okom gledao, po~iwu}i od upraviteqa nekog prostog
krupskog kalu|era, Sevastijana Luka~evi}a, pa svr{avaju}i na najslabijega |aka. \aci
seminarije bili su sve stariji momci, koji su nekada u~ili normalnu {kolu, ili u
manastirima nau~ili ~itati i pisati, ve}inom te`a~ke ruke i bez ikakvog op}eg
obrazovawa, i sada su bili u klirikalnoj {koli, da se za pet godina spreme da budu
sve{tenici. Vrlo mlad sam bio uporedo sa tim momcima, i osje}ao sam se u onoj
seminariji, kao u tu|em svijetu, ne imaju}i ni s kim da proslovim lijepu rije~. Svi su me
gledali kao nekakvoga stranca, koji je tu samo da jede wihov seminarski hleb. Gledali su
me sa prezirom, ismijevaju}i moje latinske kwige i moje {kolske zada}e. Stavili su me
bili u jednu od najgorih soba, vla`nu i nepatosanu, zajedno sa ~etvoricom najgorih
seminarista, koji mi nikada nijesu davali mira. Morao sam da se krijem u razne zakutke,
samo da mogu da se spremim za {kolu. Sje}am se, da sam vrlo ~esto plakao od jada,
17
Prilog III, 9-11.
Prilog II, 7.
19
Prilog III, 11.
20
Prilog II, 7.
21
Prilog III, 12.
22
Prilog II, 7.
18
6
pomi{qaju}i, gdje i s kakvim divqim svijetom moram da `ivim, ali red mi je bio trpjeti,
jer mi nije bilo kuda. U najcrwoj su mi uspomeni jo{ i danas one tri godine, {to sam
morao da provedem u zadarskoj seminariji.)23 Krajem 1862/3. {k. godine polo`io sam u
Zadarskoj gimnaziji ispit zrelosti.24
(Svr{iv{i gimnaziju, vratim se ku}i u [ibenik sa atestatom zrelosti u rukama.
Pa kuda }u sad, po~nem misliti. Posqedwe godine u Zadru za~eo sam bio misao, kako bi
postao profesor gimnazije, i kao takav predavao istoriju, koju sam nauku bio zavolio.
Trebalo je radi toga po}i u kakav univerzitet. Ali roditeqi siroma{ni, a kakvu boqu
stipendiju te{ko je bilo dobiti. Okretao sam se na sve strane ali pomo}i ni od kuda.)25
Nagovarali su me da stupim kao pisar u kakvom javnom zvawu. Ali sam se tome opro,
jer sam znao da nikakvu karijeru ne}u tim putem u~initi.26
(Kri{om od mene, moj otac stupi u dogovarawe sa katihetom Vujinovi}em. Jednog
dana ka`e mi otac, da bi ja morao, kad nemam kuda, da po|em u karlova~ku bogosloviju, da
}e mi se zadr`ati ona Zeli}eva stipendija i da }u u Karlovcima dobiti mjesto u
Stratimirovi}evom blagodjejaniju, a o tome svemu da mu je pisao katihet Vujinovi}, koji
da me voli, i htio bi da mi pomogne. Na bogosloviju, i potome na sve{teni~ki ~in, u koji
bi morao poslije bogoslovije stupiti, ja nikada nijesam ni pomislio; a klirikalna {kola
zadarska i weni oni |aci u~inili su mi bili, Bo`e mi oprosti, odvratnom bogosloviju.
^uv{i sada ovo, {to mi nu|aju, pomislim, {ta }u ja nau~iti u toj karlova~koj
bogosloviji, koja mi se predstavqala jednakom zadarskoj, a pomislim i to, da bi sada
morao opet produ`iti za tri godine onakav nevoqeni `ivot, kakvog sam se tek oslobodio,
i na}i se sa karlova~kim blagodjejancima onako, kako sam se nalazio sa zadarskim
seminaristima, a o `alosnoj hrani u Stratimirovi}evom blagodjejaniju dosta sam ve} ~uo
bio govoriti. Pri tome, niko nije znao dotle da u meni uzbudi neku naklonost k
sve{teni~kom ~inu. Na{ao sam se u nevoqi {ta da ~inim. Dugo sam se kolebao. Me|utijem
nastupio je ve} bio i po~etak nove {kolske godine, i ja jo{ nijesam bio na{ao nikakva
izlaza iz, trudnog mog polo`aja. Na posletku stegnem srce, i protivu svoje voqe po|em u
Karlovce.
Do{ao sam u Karlovce, kad je ve} po~ela bila 1863-64. {kolska godina. Episkop
Kne`evi} bio me je preporu~io patrijarhu Samuilu Ma{irevi}u, i ovaj, kad sam mu se
predstavio, vrlo me je qubazno primio i obe}ao mi svoju za{titu, samo {to je na tom
obe}awu poslije sve i ostalo. U prvo vrijeme nijesam se mogao nikako sna}i u toj u svemu
tu|inskoj za mene varo{i, sa mojim italijanskim obrazovaniem i zapadnom kulturom. Kad
sam poslije upoznao izbli`e Karlovce i wegov `ivot, vidio sam, da je to ne{to sasvijem
drugo od onoga, kako su mi tu varo{ prikazivali episkop Kne`evi} i katihet Vujinovi},
prije no {to }u krenuti iz Zadra. Karlovci, taj ogla{eni srpski Sion, bili su sve, samo
ne Sion. O kakvom crkovwe{tvu nema tu ni traga. Patrijar{eski dvor sa patrijarhom i
pridvornim kalu|erima nali~io je vi{e na dvor kakvog bogatog ma|arskog spahije sa
svjetskom rasko{i i u`ivawem, nego li na sve{teno neko sredi{te. Tu je ~ovjek mogao
na}i sve, samo ne ono {to bi ga moglo religijozno hraniti i pobo`no raspolo`iti.
U bogosloviji na{ao sam za mene sasvijem novi svijet. Drugovi su mi bili uop}e
biv{i lo{i |aci ma}arskih ili hrvatskih gimnazija, koji su se sklonili u bogosloviju,
ili {to nijesu mogli uspjeti u drugim zavodima, ili koji su reflektovali na bogate
parohije. O ozbiqnom u~ewu bogoslovskih nauka i o spremawu za sve{teni~ki ~in, niko
nije ni mislio. Nau~an skromno i umjereno `ivjeti, na{ao sam se me|u drugovima, koji su
znali sve, samo nijesu znali {ta je skromnost i umjerenost. Pijan~ewe i no}no lumpovawe,
to je bilo glavno zanimawe karlova~kih bogoslova. Crkva i crkveno bogoslu`ewe bilo je
23
Prilog III, 12-13.
Osnovni tekst, 5.
25
Prilog III, 13.
26
Osnovni tekst, 5.
24
7
za wih predmet {ale i sprdwe, i sje}am se da sam se zgra`ao, kad sam gledao neke
bogoslove, kako parodiraju razne sve{tene pjesme i u kakvo ruglo pretvaraju metanije uz
post. Ja sam zami{qao ozbiqnu bogoslovsku {kolu, a na{ao sam u Karlovcima samo
parodiju te {kole. I prosta zadarska klirikalna {kola bila je ozbiqnija od karlova~ke
bogoslovije. Profesori su bili pridvorni kalu|eri, kandidati za episkopske stolice,
ali ni jedan, da bi se spremio bio specijalno za profesora bogoslovije i za neku odre|enu
trupu bogoslovskih predmeta. Bili su profesori za nevoqu, bez nov~ane nagrade, i
vr{ili su profesorsku du`nost, jer je to propisivala dvorska uredba. Na satovima
tobo`wih wihovih predavawa ja nijesam nikada ~uo ni jednu rije~ kakvog tuma~ewa.
Do{li bi u razred, i jedan bi |ak pro~itao iz jedne rukopisne kwige jedan odlomak
doti~ne nauke, koji se morao za slijede}i sat nabubati na pamet, zatijem je neki }ak, koga
bi profesor prozvao, izgovorio na pamet ono {to je na pre|a{wem satu bilo pro~itano, i
tijem bi svr{avalo predavawe. Redovno je taj sat predavawa trajao 15 do 20 minuta. Dok
sam ja bio u toj bogosloviji, profesori su bili: Georgije Vojnovi}, potowi episkop
temi{varski, Teofan @ivkovi}, potowi episkop gorwokarlova~ki, German An|eli},
potowi patrijarh srpski, i Ilarijon Ruvarac, tada patrijar{eski arhi|akon,)27 neki
du`e, neki kra}e vremena. Upraviteq bogoslovije bio je patrijarh Samuilo Ma{irevi}. O
{kolskim ferijama, po{to nijesam imao ~im da put platim, bivao sam u manastirima, i
to jedne godine u man. Gergeteku, a druge godine u man. Hopovu. U man. Gergeteku bio je tada
neki jeromonah Nikodim Mrzi}. Nikakvog se drugog jeromonaha ne sje}am iz onoga doba; a
ovoga sam sjetio se poslije, kad sam postao vladika, i kad sam doznao da u Baqcima, pri
onoma{woj unijatskoj crkvi, slu`i kao unijatski sve{tenik ovaj isti Nikodim Mrzi},
nekada{wi pravoslavni fru{kogorski kalu|er. Kada se ovaj kalu|er pounijatio, i kako je
dopao u Baqke, nijesam mogao nikada doznati ta~no.28
(Za bogosloviju ja nijesam imao nikakve voqe ve} pri polasku iz Dalmacije. Stupio
sam u karlova~ku bogosloviju od puste nevoqe, jer nijesam imao kuda drugo; a kad sam ve}
prvih mjeseci poha|awa te {kole vidio, kako je ona `alosna, kako profesori za wu ni{ta
ne mare, niti se staraju da im |aci {to nau~e, i kako su opet u`asno raskala{ni sami
|aci i nemarni za nauku, ozlovoqio sam se bio do krajnosti, i bio bi pobjegao iz
Karlovaca ma kuda, samo da sam i najmawih sredstava imao. Ali morao sam da trpim, i
te{ku sudbu svoju da oplakujem. Pri tome, `ivio sam i hranio se pre`alosno. Sa onom
malom stipendijom, {to sam primao, morao sam da pla}am stan, da se odijevam i da
podmirujem sve druge tro{kove, tako da nijesam imao gotovo nikada ni pare u xepu,)29 a od
ku}e jedva da bi dobio svako dva mjeseca pet forinti.30
(U blagodjejaniju hrana je bila u`asna i najne~istija: ono {to je ostajalo i {ta se
nije moglo upotrebqavati ni za sluge u patrijar{eskom dvoru i u fru{kogorskim
manastirima, to se slalo u Karlovce za nesretne blagodjejance. I to sam morao ja da jedem,
ili da skapam od gladi, jer nijesam imao ~im da kupim {to drugo za jelo. Toliko mi je
`alosno bilo `ivqewe, da sam ~esto dolazio do de{perata.
U {kolu sam i{ao redovno, ali ne da {to nau~im, nego {to sam morao kao
blagodjejanac, jer bi me ina~e bili li{ili i toga. Znao sam da dobro „nabubam” lekciju,
koja je bila zadana, ali sam slabu hasnu od te lekcije imao, prvo stoga, {to nijesam dobro
razumijevao crkveno-slavenski jezik, na kojem su bile napisane lekcije, i drugo, {to ni
jedan profesor nije nikada htio da nam {to rastuma~i. Ali zato, {to sam znao dobro
„nabubati” lekcije i izgovoriti je kao papagal, profesori su me dr`ali za prvoga |aka od
prvoga dana, kad sam stupio u tu {kolu, pa dok je nijesam svr{io; a u samoj stvari od
bogoslovije ja nijesam znao apsolutno ni{ta, pokraj svega toga {to sam imao „odli~no” u
27
Prilog III, 13-16.
Osnovni tekst, 7.
29
Prilog III, 15-17.
30
Osnovni tekst, 60.
28
8
svima predmetima.)31
U Karlovcima proveo sam tri godine (jer je toliko trajao bogoslovski kurs) i
dobio sam apsolutoriju u svima predmetima „odli~no”. A mogu po du{i re}i, da kad sam
svr{io Karlova~ku bogosloviju, znao sam iz bogoslovskih nauka toliko isto, koliko i
kad sam u{ao u tu bogosloviju, dakle ni{ta. Dosqedno tome, nijesam imao ni tada
nikakvog odu{evqewa za bogoslovske nauke, kao ni prije, a jo{ mawe sam imao
odu{evqewa za sve{teni~ki ~in. A da sam imao kakvog odu{evqewa za ovaj ~in, to bi mi
bila Karlova~ka bogoslovija uni{tila, i onaj u`asni indiferentizam prema tome ~inu i
vi{eg i ni`eg klira, i svjetovnog i mona{kog sve{tenstva u Karlovcima i u onim
mjestima okolo Karlovaca kroz koja sam prolazio idu}i u gorepomenuta dva
fru{kogorska manastira. U Karlovcima sam za tri godine samo vegetirao, i nikada
pre`aliti ne}u {to sam u taman proveo tri lijepe godine `ivota moga.
U avgustu 1866. godine povratim se u Dalmaciju, kao svr{eni bogoslov i dakle
tobo`wi kandidat za sve{tenstvo; a bilo mi je tek 21 godina.32 (Zaustavio sam se u Zadru
da pohodim episkopa Kne`evi}a i da mu izru~im pozdrav patrijarha Samuila. U
razgovoru re~e mi, da sada, kad sam svr{io bogosloviju, gledam da na|em curu i da se
o`enim, pa da }e me zapopiti i dati mi jednu parohiju,)33 ako se dobro sje}am, ~ini mi se u
Otonu, seosku parohiju me}u najslabijima u eparhiji.34
(U dalmatinskoj eparhiji svi tada{wi parohijski sve{tenici bili su svr{eni
|aci klirikalne {kole zadarske bez sredwe{kolskog obrazovawa, i kad mi je episkop
ponudio neku parohiju, meni se u~inilo to poni`ewem za mene, da ja sa lijepim atestatom
ispita zrelosti iz gimnazije ne mogu dobiti ni{ta drugo, nego kakvu seosku parohiju, kao
najobi~niji |ak klirikalne one {kole. Zahvalim episkopu na wegovoj ponudi, kazav{i mu,
da sam ja odve} jo{ mlad za `enidbu i za popovstvo. Oprostim se od episkopa, i po|em
ku}i u [ibenik, da mislim o daqoj sudbi svojoj.
U [ibeniku po~nu me nagovarati, da se primim u~iteqstva u zakladnoj Bovanovoj
{koli. Ovo sam ja smatrao jo{ ve}im poni`eniem za sebe, nego da budem, kao {to mi je
nudio episkop Kne`evi}, seoski pop. Ovo me stra{no ozlovoqi, a i uvrijedi moj ponos, na
koji sam uvijek pazio, te me odlu~i, da nastojim sada ostvariti onu misao, koju sam za~eo
bio, kad sam svr{io gimnaziju, a to je, da bi po{ao da slu{am filozofiju u jednom
univerzitetu i spremio se za profesora gimnazije.)35
O sve{teni~kom ~inu zgra`ao sam se i da pomislim; toliko me ona ponuda ep.
Kne`evi}a ozlovoqila! @ivjela je tada u [ibeniku baba mi po ocu, Jelena Mila{, koja je
imala ne{to pri{te|enog novca i koja me je mnogo qubila. Otkrijem joj jedan dan svoje
srce, i ona se sa`ali, te me osokoli da po|em u Be~ u univerzitet i da }e me ona mo}i
izdr`avati za jedan semestar, samo da gledam dobiti za daqe {kolovawe kakvu
stipendiju.36
(Po|em u Zadar da poku{am, ne bi li dobio kakvu dr`avnu stipendiju. Nijesam
uspio. Sre}a me nanese da se upoznam sa poznatim srpskim kwi`evnikom, sudskim vi{im
savjetnikom, dr Bo`idarom Petranovi}em, koji je htio da ga informi{em o kulturnom
`ivotu u Vojvodini. Zavolio me je taj gospodin, i ja mu otkrijem svoje srce i ka`em mu,
kako `udim za univerzitetskom naukom, ali kako ne mogu da dobijem nikakvu stipendiju.
Smiluje se na mene taj dobri gospodin, i poslije podu`eg razgovora re~e mi, da }e mi on
pozajmiti 200 forinti, da mu ih vratim kad budem mogao, pa da tom svotom mogu po}i u
Be~ i prehraniti se za neko vrijeme na univerzitetu, ali da moram odmah gledati da
31
Prilog III, 16-17.
Osnovni tekst, 7-8.
33
Prilog III, 19.
34
Osnovni tekst, 8.
35
Prilog III, 9.
36
Osnovni tekst, 8.
32
9
dobijem kakvu stipendiju za daqe izdr`avawe, a me|utijem da }e me on preporu~iti u Be~u
jednom svom poznaniku, be~kom bankaru Haxi-Risti}u. Presretan, poqubim mu iz
blagodarnosti blagotvornu ruku, i poslije nekoliko dana ja krenem za Be~.
Stigao sam u Be~ polovinom novembra 1866, i odmah se upi{em na filozofski
fakultet, i po~nem sa odu{evqewem i najve}im marom slu{ati odnosna profesorska
predavawa. Pote{ko mi je i{lo u po~etku, jer nijesam dobro znao wema~ki jezik, koji je
uop}e za Dalmatince tu| jezik, ali nabrzo svladam i tu pote{ko}u.)37 (Preporukom
prijateqa dobijem od be~kog ministarstva obe}awe da }e mi se po~etkom godine dati
nov~ana pomo}, a poslije redovna stipendija. Me|utijem nabrzo na|em jednu dobru
repeticiju kod be~kog bankijera Haxi-Risti}a, te sam mogao dosta prili~no da `ivim.
Bio sam tada miran i zadovoqan, i nijesam propustio nikada ni jedan sat profesorskih
predavawa. Poslije `alosne karlova~ke bogoslovije, koja me mogla zaglupiti, ~inilo mi
se u univerzitetu da sam preporo|en, kad sam slu{ao kako profesori predavaju, i
ushi}avao sam se, kako }u mo}i i ja jednom postati dobar profesor gimnazije. Moj udes
vaqda je htio da to ne bude tako, kako sam ja tada mislio.)38
O Bo`i}u iste godine, poslije slu`be Bo`je, koju sam slu{ao u kapeli ruskog
poslanstva i koju je slu`io tada{wi ruski prota Mihajil Rajevski, po|em da ~estitam tom
proti praznik. Poznavao sam ga od dva ve} mjeseca, jer sam ga dva puta posjetio, i bio sam
mu, ~ini mi se, mnogo simpati~an, te me pozove na ru~ak za drugi dan Bo`i}a, dan za mene
sudbonosan! Primim sa zahvalno{}u ponudu i sutradan budem na ru~ku kod Rajevskog.
Znao je on jo{ od prije, jer sam mu ja pri~ao, da sam svr{io gimnaziju i bogosloviju, a i
za{to nijesam htio da se u Dalmaciji zapopim nego sam do{ao u Be~ki univerzitet.
Poslije ru~ka po~ne mi on dokazivati, kako bi dobro bilo, kad imam one atestate, da ja
po|em u jednu duhovnu akademiju u Rusiji, da tamo usavr{im svoje bogoslovsko znawe (koje
je on mislio da je kod mene u osnovi u~vr{}eno), te bi mogao s vremenom postati profesor
u novom bogoslovskom zavodu u Zadru, za koji zavod on je znao da je carskim rije{ewem
utvr|en, i da se ima otvoriti kroz koju godinu, a za izdr`avawe u akademiji da bi mi on
izradio od Petrogradskog sinoda stipendiju. Ovo mi je Rajevski sa toliko qubavi i
interesa govorio, da sam ja ostao ~isto zbuwen, i nijesam znao {ta da mu u onaj ~as
odgovorim. Razumio je on moju zabunu, i re~e mi da do|em opet k wemu na ru~ak na dan nove
godine, i tada da mu saop{tim {ta sam odlu~io, i ho}u li da primim wegovu ponudu.
Sutradan na Stevawdan, bio sam na ru~ku kod veletr`ca be~kog Haxi-Risti}a, ~iju
sam }er ja korepetirao. Ne znam kako se dogodilo, ili je mo`da prota Rajevski uputio
ovoga gospodina, znam samo da za ru~kom on je zapodjenuo razgovor o tome, kako bi dobra
stvar bila, da ja po|em na daqe nauke u Rusiju, i kako bi ja povrativ{i se poslije iz Rusije
mogao prenijeti me|u pravoslavne u ovoj monarhiji duh pravoslavne bogoslovske nauke, jer
da danas kod nas vlada svugdje rimokatoli~ki pravac. Slu{ao sam sve {to taj gospodin
govori o toj stvari, ali nijesam mu iskazao {ta ja sam o tome mislim a nijesam mu ni
mogao ni{ta re}i, jer je stvar za mene mnogo ozbiqna bila, a do{lo je sve ovo sasvijem
iznenada, kad sam ja samo o tome i mislio da ~im vi{e se koristim naukom u Be~kom
univerzitetu, kako bi ostvario tada{wi svoj ideal da postanem s vremenom profesor
gimnazije.
Pravu sam muku mu~io poslije toga dana i daqih {est dana, jer sam morao na novu
godinu odgovoriti proti Rajevskom na to presudno za moj `ivot budu}i pitawe. A ovaj
prota kao da je fiksirao bio da me po{aqe svakako u jednu rusku akademiju, jer o tome on
je pisao vaqda jo{ prije ep. Kne`evi}u, s kojim je stajao odavna na prijateqskoj nozi. Ovo
sam razumio iz jednog pisma, koje sam uo~i nove godine dobio iz Zadra od katihete Nikole
Vujnovi}a, u kojem mi pismu ovaj katihet ka`e, kako bi `eqa ep. Kne`evi}a bila, da po|em
u Rusiju radi usavr{avawa u bogoslovskim naukama ja i sin toga katihete Qubomir
37
38
Prilog III, 19-20.
Prilog II, 14.
10
Vujnovi}, kako bi po povratku iz Rusije odmah mogli obojica postati profeoori u
novoorganizovanom bogoslovskom zavodu u Zadru. Pismo ovo postavilo me je sada izme|u
Scile i Haribde, i svu no} izme|u stare i nove godine nijesam okom trenuo, misle}i
uvijek na {to da se odlu~im. Pred zoru sam zaspao, i kad sam se probudio, sje}am se kao da
je sada, odlu~an sam ve} bio, da primim ponudu Rajevskoga. Kad sam poslije litur|ije na
novu godinu do{ao k proti da mu ~estitam novu godinu, prva rije~ koju mi je obratio,
bila je: nu ho}ete li u Rusiju, pa da mi postanete magistar bogoslovije? Kao pod nekim
nadahnu}em odgovorim odlu~no da ho}u, i proto me tada zagrli i izqubi, kao da sam mu
ro|eni sin bio. Za ru~kom ve} gotovo se iskqu~ivo govorilo o Rusiji, i posebno o
Kijevskoj duhovnoj akademiji, kuda me je proto namjeravao poslati. Ovu moju odluku
saop{tim u Zadar katiheti Vujnovi}u, i izjavim mu moje radovawe, {to }u sa wegovim
sinom, Qubomirom, zajedno se daqe {kolovati i ako Bog da zajedno zatijem slu`iti kao
profesori u novoj zadarskoj bogosloviji. Ostao sam poslije toga u Be~u jo{ do Uskrsa
1867, produ`avaju}i neprestano poha|ati profesorska predavawa i pitaju}i se naukom,
koju sam tu slu{ao, osobito po op}oj istoriji i psihologiji, i pred Uskrs po|em u
Dalmaciju, da se dogovorim sa Q. Vujnovi}em kada }emo krenuti na put u Rusiju, jer
me|utijem proto Rajevski bio mi je ve} javio, da smo stipendije dobili i da }e nam se te
stipendije po~eti izdavati, ~im se upi{emo kao redovni slu{aoci Kijevske akademije.
Kad sam do{ao u Dalmaciju, po|em u Kistawe da se upoznam sa novim svojim drugom
Qubomirom Vujnovi}em, koji je tu bio tada u~iteq pu~ke {kole. Ovaj moj novi drug
svr{io je bio klirikalnu {kolu u Zadru pre koju godinu, a poslije privatno polo`io
ispit zrelosti u Zadarskoj gimnaziji. Mislio je zapopiti se, a me|utim primio je bio
u~iteqsko mjesto u Kistawama, dok ne do|e vrijeme da stupi u sve{teni~ki ~in. Kad mu je
izra|eno bilo da mo`e po}i u Rusiju, napustio je naravno misao o stupawu u taj ~in, u koji
poslije nikada ni stupio nije. Utana~imo u Kistawama tada nas dvojica, da }emo krenuti
iz Dalmacije u julu mjesecu put Rusije; i ja se tada povratim ku}i u [ibenik k
roditeqima. Ali od kuda sada novaca za put daleki u Rusiju? Roditeqi ne mogu mi dati
ni{ta, jer siroma{ni, a baba mi, Jelena, istro{ila se bila za moje boravqewe u Be~u, te
mi je mogla svega sakupiti 50 forinti, a za put je trebalo 150 forinti. Pomognu mi tada
{ibeni~ki pravoslavni stanovnici: Sava Om~ikus, Nikola Mileti}, Andrija Jovi} i
Petar Kova~evi}. Hvala im, ka`em i sad, jer te{ko bi mogao bio ina~e krenuti na put.39
39
Osnovni tekst, 9-12. Prilog II, 15-17.
,,Na Cvijeti 1867. bio sam na liturgiji u kapeli ruskog imperatorskog poslanstva. Slu`io je
liturgiju protojerej Mihail Rajevski, slavenofil najja~ega kova. Poslije liturgije moj gazda Haxi-Risti}
predstavi me proti, koji me zajedno sa gazdom pozove na ~aj. Vaqda sam dobar utisak u~inio na protu, jer mi
je odmah pokazao svoju neku osobitu simpatiju. Po dugo je sa mnom razgovarao i raspitivao me o Dalmaciji,
osobito o trojici iz Dalmacije, arhimandritu Jeroteju Kova~evi}u, o Sinobadu trgovcu zadarskom i o
Bilbiji iz Staroga Zadra, kao gostima na etnografskoj izlo`bi u Moskvi, koja je bila te godine. Malo sam
mu mogao {ta da ka`em o tim qudima, jer sam ih slabo poznavao; ali zato znam da sam dosta govorio o
rimokatoli~kom popu Ivanu Danilu, biv{em mom profesoru u gimnaziji u Zadru, i o politi~koj borbi u
Dalmaciji izme|u autonoma{a italijanskih i slavenskih aneksionista sa Hrvatskom. To ga je sve mnogo
interesovalo, kao slavenofila, i molio me, da mu do|em ~e{}e na ~aj; a na Uskrs da mu do|em na ru~ak. Tom
prilikom doznao je od mene, da sam, poslije svr{enih gimnazijskih nauka i prije nego {to }u se upisati na
univerzitet, svr{io bogosloviju u Karlovcima. Iznenadilo ga je ovo, pa mi re~e, da bi pravilnije bilo, da
ja po|em u jednu duhovnu akademiju da produ`im vi{e bogoslovsko obrazovawe, nego da u~im svjetovne nauke.
Nijesam mu ni{ta odgovorio, i on, ostaju}i pri istoj temi, nadodade, da bi mi on izradio za moje
izdr`avawe u akademiji od ruskog sv. sinoda stipendiju. Zahvalio sam mu na tolikom starawu o meni, i
rekao sam mu da }u promisliti o tome, i drugom prilikom mu odgovoriti.
Na mali Uskrs bio sam na ru~ku kod moga gazde Haxi-Risti}a. bi}e prota Rajevski govorio o meni sa
tim gospodinom, jer za ru~kom zapodjene govor o tome, kako bi dobro bilo da ja po|em na daqe nauke u Rusiju,
i kako bi ja, povrativ{i se iz Rusije, mogao prenijeti me|u pravoslavne u ovoj monarhiji duh pravoslavne
ruske nauke, jer da danas ovdje vlada svugdje samo rimokatoli~ki duh. Slu{ao sam sve {to taj gospodin
govori o toj stvari, ali nijesam mu iskazao {ta ja o tome mislim; a nijesam mu ni mogao ni{ta re}i, jer je za
mene stvar bila mnogo ozbiqna, a do{lo mi je sve to iznenada, kad sam ja samo o tome i mislio da ~im vi{e
koristim se naukom u be~kom univerzitetu, kako bi ostvario tada{wi moj ideal, da postanem s vremenom
profesor gimnazije.
11
(U utana~eno vrijeme krenem iz [ibenika u Zadar, da primim blagoslov od vladike
Kne`evi}a na put. Znaju}i da sam siroma{an, daruje mi na put 25 forinti. Pohodio sam
tada i savjetnika Bo`idara Petranovi}a, kome sam bio du`nik. Kad sam mu ispri~ao sve
{to se ticalo tog mog odlaska u Rusiju, pohvalio me je, {to sam se na to odlu~io, a za dug
mi re~e blagim osmijehom, da }u mu ga isplatiti, kad se vratim iz Rusije kao magistar
bogoslovije i kao redovni profesor u novom zadarskom bogoslovskom zavodu. Zahvalio
sam mu iz dubqine srca. Iz Zadra krenem tada sa Qubomirom u Be~, da se predstavimo
proti Rajevskom prije nego {to produ`imo putovawe. Primio nas je qubazno, i dao nam
svakome po 100 rubaqa ruskih u ime putnoga tro{ka. Za stipendiju re~e nam, da }e nam
biti dozna~ena pri akademiji.
Krenemo iz Be~a preko Lemberga, Brodi, @itomir u Kijev. Od Be~a do Lemberga
putovali smo `eqeznicom bez ikakve zaprijeke; ali od Lemberga do Kijeva bilo je
druk~ije, jer nije bilo neposredne `eqezni~ke veze izme|u ta dva mjesta. Radi toga
iznajmimo naro~ita kola (furgon) koja }e nas dovesti do Kijeva. Krenuli smo iz Lemberga
u nedjequ jutra i stigli smo u Kijev u petak pred ve~er, poslije {est dana stra{noga
mu~ewa. U podne svakoga dana, i opet u no}i zaustavqali smo, da kowi otpo~inu...
Izmoreni i satrveni stigosmo na posqetku 15. avgusta 1867. u Kijev. Trebalo nam je dva
dana odmora, dok smo se mogli ne{to oporaviti i prikazati se u akademiju. Prika`emo se
rektoru akademije, arhimandritu Filaretu. Znao je ve} da moramo do}i i ko smo, te nas
odmah upi{e kao redovne slu{aoce akademije, i saop{ti nam, da nam je odre|ena svakome
godi{wa stipendija od 200 rubaqa, a u akademijski internat ne mo`emo biti primqeni,
jer da to nije predvi|eno za inostrance u ustavu akademije. Radi takve stipendije dosta
zlovoqni se rastanemo sa rektorom, osobito ja, jer nijesam mogao da pojmim, kako mogu za
16 rubaqa i 66 kopjejki mjese~no da imam i hranu i da se prili~no odijevam. Vujnovi}u je
bilo lak{e, jer jo{ u Zadru dobio je uvjerewe, da }e mu ujak Todor Babi} slati iz Petrograda, gdje je slu`io, mjese~nu nov~anu pripomo}; ali meni je bilo te{ko, jer se nijesam
nadao od nikuda kakve pomo}i. Nastanio sam se sa Vujnovi}em u jednu sobu, koju je on
pla}ao sam, a pri koncu mjeseca, kad nijesam vi{e imao ni kopjejke u xepu, davao mi je
Vujnovi} i hranu. Mu~no mi je bilo ovako `ivjeti, te sam odmah po~eo raditi da bi na{ao
kakvo dijete da korepetiram i tijem da ne{to zaslu`im. Uspio sam u tome nabrzo, jer ve} u
po~etku drugoga semestra dobio sam mjesto u ku}i jednog bogatog trgovca ruskog, koji je
imao sina u gimnaziji, i toga mom~i}a ja sam korepetirao u gimnazijskim naukama i bio
Tre}e ili ~etvrte nedjeqe po Uskrsu pozove me prota Rajevski na ru~ak, jer da ima sa mnom da
razgovara. Razumio sam odmah o ~emu }e biti razgovor, i sa zebwom u srcu po|em na taj ru~ak. Bez mnogih
okoli{avawa, poslije ru~ka povede me u jednu sobu i po~ne mi dokazivati, kako ja moram svakako po}i u
Rusiju i to u Kijevsku duhovnu akademiju, jer da to `eli i zadarski vladika Kne`evi}, s kojim se on
dopisivao, kako bi poslije svr{ene akademije postao profesor u zadarskoj bogosloviji, koja se tada imala
reorganizovati, i u kojoj }e se primati svr{eni gimnazisti. Zamolim protu da mi dopusti da mu odgovorim
na to kroz koji dan. Re~e mi da je dobro, i da slede}e nedjeqe do|em opet kod wega na ru~ak. Sutradan primim
iz Zadra od katihete Nik. Vujnovi}a pismo, u kojem mi ka`e, kako vladika Kne`evi}, `eli, da bi ja po{ao
zajendo sa wegovim sinom Qubomirom u Rusiju radi usavr{avawa u bogoslovskim naukama, kako bi poslije
mogli obojica zauzeti mjesta profesora u novoorganizovanom bogoslovskom zavodu u Zadru. Fatalno je za
mene bilo ovo pismo. U nedjequ po|em k proti, i ~im me vidje re~e mi: nu ho}ete li u Rusiju, pa da mi
postanete magistar bogoslovije? Kao pod nekim nadahnu}em odgovorim mu odlu~no da ho}u, i prota me tada
zagrli i izqubi, kao da sam mu ro|eni sin. Re~e mi, da se ne brinem za putni tro{ak do Kijeva, jer da je
ovla{ten od sv. sinoda da mi on izda koliko treba. Ovu moju odluku saop{tim katiheti Vujnovi}u u Zadar, i
izjavim mu svoje radovawe, {to }u sa wegovim sinom Qubomirom zajedno se daqe {kolovati, i ako Bog da,
zajedno zatijem slu`iti u Zadru kao profesor. Novi ovaj moj {kolski drug svr{io je klirikalnu {kolu u
Zadru, i zatijem privatnim u~ewem polo`io u Zadru ispit zrelosti u tamo{woj gimnaziji.
Ostao sam poslije toga jo{ u Be~u do poslije Duhova, i tada krenem u Dalmaciju da se dogovorim sa
novim mojim drugom, kada }emo krenuti u Rusiju. Kad sam do{ao u Dalmaciju, po|em u Kistawe, gdje je tada
u~iteqevao taj moj drug, ne znaju}i da }e ga sudba prenijeti na daqe nauke u Rusiju, kao i mene, i ~ekao je tu u
Kistawama dok se ne o`eni i stupi u sve{teni~ki ~in. Kad mu je izra|eno bilo da mo`e po}i u Rusiju,
napustio je misao o `enidbi, i naravno o stupawu u ~in, u koji poslije nikada ni stupio nije. Utana~im sa
Qubomirom, da }emo krenuti iz Dalmacije put Rusije posqedwih dana mjeseca jula iste godine.
12
mu doma}i vaspita~. Zato sam imao u toj ku}i stan, hranu i sve ostalo, i uz to 10 rubaqa
mjese~no nagrade. Osim nastojawa o mome pitomcu, {to su mi priznavali wegovi roditeqi, ja sam se naskoro i sprijateqio sa roditeqima mu toliko, da sam u istoj ku}i ostao
poslije sve dok nijesam svr{io akademijski kurs i otputovao iz Kijeva. Materijalno mi je
dakle dobro bilo. Vujnovi} je ostao sa mnom u Kijevu za prve dvije godine, i tada je
pre{ao u petrogradsku akademiju, i `ivio je zajedno sa ujakom Babi}em u Petrogradu.
Sa naukama sam bio vrlo dobro. Bivao sam uvijek na predavawima, i ~inilo se biti
na predavawima u be~kom univerzitetu, jer su profesori akademije sa velikom
ozbiqno{}u uzimali i predavali odnosne svoje predmete. Ovo mi je mnogo prijalo,
osobito po~iwu}i od drugog semestra prve godine, kad sam ve} dobro poznavao ruski jezik.
Tada tek po~eo sam prvi put da shvatam bogoslovsku nauku uop}e, i posebno crkveno pravo
i crkvenu istoriju. Ova dva predmeta zavolio sam, i na iste sam osobitu pa`wu obra}ao
kroz sve vrijeme dok sam bio u akademiji. Marqivo sam u~io i ~esto provodio vrijeme u
akademijskoj biblioteci. Ovo su moji profesori vidjeli i znali, i zato su me rado gledali
i pru`ali savjete pri pismenom mom razra|ivawu kakvog nau~nog pitawa.)40
(Poznavali su me kao dobrog latinistu, pa su mi ~esto davali da im prevedem razne
odlomke iz doti~nih latinskih kwiga, a {to je wima trebalo pri wihovim nau~nim
bogoslovskim radwama.)41
(Profesori su mi bili: arhim. Silvestar, Petar La{karev, Petar Linicki,
Dimitrije Pospjehov, Vasilije Pjevnicki, Jurje Podgurski, Aleksandar Voronov, Ivan
Male{eveki, i drugi po raznim jezicima. Svi svjetovwaci, osim arhim. Silvestra.
Najvi{e su me pazili: La{karev, Linicki i Mali{evski, kod kojih sam ~esto bivao u
ku}i. Bivao sam ~esto i kod profesora filozofije u kijevskom univerzitetu S. Gogockoga.
Kad sam bio u ~etvrtoj posqedwoj godini akademije napisao sam propisanu ustavom
stru~nu radwu, i to o nomokanonu patrijarha Fotija. Ocijewena je bila kao odli~na. U
julu 1871. godine izdr`ao sam zavr{ni ispit akademije. Akademijski savjet na osnovu toga
ispita i one stru~ne radwe priznao je da sam dostojan stepena magistra bogoslovije.
Po{to se magistarski diplom mogao po ustavu dobiti samo na osnovu nau~ne disertacije,
poslije svr{enog akademijskog kursa, to sam ja poslije u Zadru ispisao tu disertaciju i
poslao akademiji. Akademijski savjet ocijenio je tu disertaciju kao dobru, i tada sam
dobio iz akademije sve~ani magistarski diplom, i ujedno zlatni magistarski krst, koji i
danas jo{ u sve~anim prilikama sa ponosom nosim o vratu.
Za vrijeme moga boravqewa u Kijevu starao sam se da od pri{te|enog novca
nabavim ruskih nau~nih kwiga ~im vi{e mogu, da bi ih sa sobom ponio u Dalmaciju, a koje
bi mi slu`ile poslije kao profesoru bogoslovije. Dosta sam takovih kwiga nabavio, koje
i danas jo{ krase moju privatnu biblioteku. U ovome mi je mnogo pomogao jedan bogati
tada{wi kijevski trgovac iz Stare Srbije, Sima Igumanov, koji je neku osobitu
simpatiju imao prema meni, i koji je sve mogu}e radio, da bi ja po{ao za profesora i
vaqda za upraviteqa prizrenske bogoslovije.)42 (Spomenuo sam ovdje toga ~ovjeka iz
zahvalnosti moje prema wemu.)43
Da sam mnogo {ta nau~io za sve one ~etiri godine u Kijevskoj akademiji, ne mogu to
kazati. Neke op}e samo pojmove o bogosloviji sam tu dobio, ali nikakvo solidno
bogoslovsko obrazovanie. Jedina nauka s kojom sam se, ~ini mi se, ne{to boqe upoznao, to
je bilo crkveno pravo, kojemu sam ozbiqniju pa`wu obra}ao. Za{to sam tu nauku zavolio,
ne znam ni sam, jer odnosni profesor (La{karev) nije ba{, ~inilo mi se, bio osobito
odu{evqen za svoju nauku, tako da ne mogu pripisati wegovom uplivu {to sam crkveno
40
Prilog II, 17-18.
Prilog V, 29.
42
Prilog II, 20-21.
43
Prilog III, 28.
41
13
pravo vi{im marom izu~avao. Mo`da }e to biti od toga, {to se ta nauka vi{e podudarala
sa realisti~kim pravcem moje prirode.44
(Kijevska duhovna akademija koliko mi je pomogla za moje nau~no obrazovanie,
toliko opet nije me ni najmawe odu{evila za sve{teni~ki ~in. Osim rektora (arhim.
Filareta) i inspektora (arhim. Silvestra), svi ostali profesori su bili svjetovwaci,
koji su starali se samo da svoju nauku ~im boqe prika`u |acima, ali da bi u tim |acima
oni odgajili i sve{teni~ki poziv, o tome nijesu oni ni najmawe pomi{qali. Drugovi pak
moji u akademiji, to su bili qudi, koji su se spremali da postanu nastavnici u duhovnim
seminarijama, a ti nastavnici opet bili su svjetovwaci, a ne sve{tenici, i dakle ni
drugovi moji nijesu mislili na sve{teni~ki ~in. Sve ovo skupa nije moglo ni mene da
raspolo`i za taj ~in, niti sam ja o wemu tada i pomi{qao, a jo{ mawe osje}ao neki poziv
za taj ~in, a bilo mi je 26 godina kad sam svr{io akademiju.
@ive}i u Kijevu i op}e}i neprestano samo sa profesorima po~eo sam bio
zaboravqati za{to i radi ~ega sam do{ao da slu{am bogoslovska predavawa u akademiji.
Namjera je bila i onih, koji su me nagovarali da po|em u akademiju, kao i moja, da se tu
spremim za profesora u novoj zadarskoj bogosloviji. Ali kad sam vidio razliku izme|u
Dalmacije i Rusije i `ivota koji me ~eka u Dalmaciji, kao profesora, i `ivota koji bi
mogao imati u Rusiji, kao profesor, po~eo sam bio smi{qati, da izaberem boqi `ivot i
da postanem profesor u Rusiji. Kad sam ovu moju misao otkrio nekim mojim profesorima u
Kijevu, oni mi je odobri{e, uva`avaju}i moje sredwe{kolsko zapadno obrazovanie, i moje
poznavawe klasi~nih i nekoliko zapadnih jezika, i predstavqaju}i mi, kako bi ja vrlo
lako mogao zauzeti kakvu katedru i u duhovnim akademijama ruskim. Ovo mi je godilo, i ja
sam se po~eo ve} bio ozbiqno za to spremati. Nagovarali su me da se ja spremim za katedru
crkvenog prava, vide}i kako se ja mnogo interesujem tom naukom, a za takvu katedru na
akademijama bilo je tada vrlo malo kandidata. Tada sam napisao op{irnu kritiku na
francusko djelo: Histoire du droit byzantin (I. Mortrevil). Ali kad sam ja najvi{e o tome
mislio, dogodi se nesre}a u mojoj porodici u [ibeniku. Umrije mi otac, ostaviv{i mi
udovu mater sa dvije k}eri, moje sestre, u najve}em siroma{tvu bez igdje i~ega svoga, a
mla|oj mi sestri tek {est godina. Ovo me potrese, jer sam vanredno qubio svoju mater,
kojoj mi se ~inila sveta du`nost da joj budem od pomo}i u siroma{nom `ivotu. Pisma {to
sam od we dobijao, u kojima je vapila za moj povratak duboko su me dirnula, i ja napustim
misao da ostanem u Rusiji i odlu~im, da ~im svr{im akademiju, odmah se povratim u
Dalmaciju.
^im sam polo`io posqedwe ispite u akademiji, poslije nekoliko dana krenem iz
Kijeva ku}i svojoj u Dalmaciju. Akademija mi je dala na put 50 rubaqa, a ja sam imao
pri{te|enih preko 200 rubaqa, tako da sam mogao ugodno putovati, kao {to je i bilo. Na
putu zaustavio sam se u ^ernovcima, da razgledam tamo{wi bogoslovski zavod, za koji sam
dobro slu{ao. Razgledao sam i to i drugo, ali nijesam na{ao, da bi to bilo i{ta boqe
nego u Kijevu. Ali na{ao sam zato u svim crkvenim ustanovama zapadni duh, kao i kod
sve{tenstva, i svugdje samo wem{tinu, tako da nijesam razumijevao, nalazim li se ja me|u
pravoslavnim svijetom, ili negdje na zapadu. Po{ao sam iz ^ernovica, po`aliv{i {to
sam se tu i zaustavio,)45 (ali s druge strane opet milo mi je bilo {to sam vidio kakva je to
pravoslavna eparhija, a {to mi je poslije poslu`ilo da pi{em protivu sjediwewa
dalmatinske crkve sa bukovinskom eparhijom, kad je Be~ htio da se to sjediwewe izvede.)46
(Iz ^ernovica po{ao sam u Lemberg, da vidim i to znamenito mnogovjersko mjesto,
koje ra~unaju izme|u najqep{ih gradova, i nekada pravoslavno mjesto. Od pravoslavnih u
Lembergu izgubio se danas gotovo i trag, jer od blizu 200. 000 stanovnika ima
pravoslavnih tu tek nekoliko stotina sa jednom sirotnom crkvom. Upoznao sam se sa
44
Osnovni tekst, 17.
Prilog II, 21-23.
46
Prilog III, 30.
45
14
pravoslavnim sve{tenikom u Lembergu, koji je ujedno i vojni sve{tenik, i koji mi je
pokazao dvorove rimokatoli~kog, unijatskog i jermeno-katoli~kog arcibiskupa sa
wihovim veli~anstvenim katedralama, izme|u kojih je mo`da najqep{a unijatska u
vizantijskom stilu i na mjestu, koje dominira sav grad. Najprije Poqaci, pa Austrijanci
potrudi{e se da sve pravoslavne Lember`ane pounijate i time da ih otrgnu od
pravoslavqa. @alosnu mi je sliku predstavio onaj sve{tenik o odnosu bukovinskog
pravoslavnog episkopa prema pravoslavnima u Galiciji, koje kao da taj episkop
hotimi~no ostavqa, da ih latine i unijate.
U Lembergu (Lavovu) ostao sam do sutradan pred ve~e, i tada krenem direktno u
47
Be~) (da pohodim protu Rajevskog. Primio me najqubaznije i radovao se, kad sam mu
hvalio se, kako sam potpuno zadovoqan svim {to sam u Kijevu do`ivio. Radovao se
osobito, {to sam svr{io akademiju kao magistar, i obe}ao mi je da }e mi pomo}i u svemu,
{to bi mi ustrebalo. Posjetio sam u Be~u i naimenovanog episkopa bokokotorskog
Gerasima Petranovi}a,)48 (koji je tu o~ekivao da se rije{i pitawe o vremenu i mjestu
wegove hirotonije. Quto mi se `alio na episkopa Kne`evi}a, koji da je bio kriv tome
odugovla~ewu hirotonije. Stvar je bila u ovome. U Karlovcima, gdje su se dotle hirotonisali dalmatinski episkopi, bila je tada mitropolitska sedisvakancija i
administrator mitropolije bio je pakra~ki episkop Nikanor Gruji}. Ovaj episkop bio je
u prijateqskim odnosima sa ep. Kne`evi}em, te nagovoren od ovoga, koji je htio da prkosi
Petranovi}u, nije htio da sa dva druga episkopa hirotoni{e Petranovi}a, navode}i, da
to mo`e izvr{iti samo mitropolit sa episkopima, a ne administrator mitropolije. Radi
toga se i odugovla~ila ona hirotonija, i na to mi se i `alio Petranovi}. Ovaj
Kne`evi}ev prkos bio je, na `alost, uzrok, da se poslije osnovala ona ~udovi{tna
mitropolija bukovinsko-dalmatinska, u kojoj episkopi ne razumije jedan drugoga, jer
dalmatinski episkopi ne znaju rumunski, a mitropolit opet ne zna srpski, te zato i biva
sve naopako u toj sretnoj mitropoliji.)49
(^ekao je Petranovi} jo{ dugo, dok se nije ustanovila srpsko-rumunska
mitropolija,)50 (i tada ga je hirotonisao u Be~u bukovinski novi mitropolit sa vladikom
Kne`evi}em.)51
(Prvih dana avgusta stignem naposqetku u Zadar, gdje sam se zaustavio dva dana, da
vidim i ~ujem {ta misle sada sa mnom. Prije nekoliko dana stigao je bio iz Petrograda i
Qubomir Vujnovi}, koji je tamo svr{io akademiju. Od wega doznam, da preustrojena
bogoslovija u Zadru ve} radi od dvije godine, da u woj predavaju prota Bor|e Nikolajevi}
i iguman Lukijan Kundajica, zadarski konzistorijski presjednici, i da }e biti u~iwen
predlog Vladi da budemo nas dvojica suplenti umjesto pomenutih. Ovo mi je isto rekao
sutradan i episkop Kne`evi}, kad sam mu se predstavio, ali mi re~e i to, da se boji, da }e
nai}i kod Vlade na protivnost, jer da smo u~ili u Rusiji. Ovo mi je ponovio i katihet
Vujnovi}, ali re~e da on o tome ve} radi kod Vlade, i nada se uspjehu, jer je tada{wi
zemaqski namjesnik baron Gavro Rodi} dobar pravoslavni. Poslije toga krenem u
[ibenik, da ~ekam {ta }e biti.
U [ibeniku me radosno do~eka moja dobra mater. Bila je s wom mla|a mi sestra
Angelina, kojoj je tek bilo osam godina;)52 (a starija sestra Jelena ve} se udala bila za
jednoga koji je tada ve} sve{tenik bio.)53 (@ivjela mi je mater sa mla|om }erkom vrlo
skromno i neprestano rade}i za ku}no izdr`avawe. Utje{io sam je, da }e prije}i sa mnom u
Zadar, ako me imenuju za profesora, da zajedno `ivimo, te da prestane raditi za drugoga da
47
Prilog V, 33-34.
Prilog II, 23.
49
Prilog V, 34-35.
50
Prilog III, 31.
51
Prilog II, 23.
52
Prilog III, 31.
53
Prilog II, 24a.
48
15
se prehrani. Ovo se zatijem i zbilo. Pazio sam je uvijek kao dobru i ~estitu mater sve do
smrti wezine. Umrla je u dubokoj starosti, u 84 godini `ivota.)54 Bio sam joj u sobi kad je
umirala, i izdahnula je blagosiqaju}i me. Bla`ena joj bila uspomena i pokoj joj vje~ni!
U [ibeniku sam se ve}im dijelom bavio spremawem predavawa, koja }u poslije
dr`ati kao profesor u zadarskoj bogosloviji, u koju su se sada primali samo apsolvirani
gimnazisti. Imao sam da u toj bogosloviji predajem crkveno pravo, liturgiku s crkvenom
arheologijom, humanistiku i pastirsko bogoslovqe, i za te sam nauke sada razra|ivao
predavawa. A morao sam sada pomisliti i da polo`im temeq svom budu}em privatnom
`ivotu. Trebalo je da stupim u sve{teni~ki ~in, jer po op}oj normi profesor u zadarskoj
bogosloviji mora biti sve{teno lice. Niko dotle nije znao, ni u Karlovcima ni u Kijevu,
da me spremi za sve{teni~ki ~in, nego sam o tome sam pomislio, i ispitav{i sebe
u~inilo mi se da }u mo}i ipak biti dobar sve{tenik i da }u kadar biti odgovarati
du`nostima sve{tenika. Smislim i odlu~im da se o`enim, te da postanem svjetovni
sve{tenik. U [ibeniku je `ivjela kod svog ujaka, bogatog pravoslavnog [iben~ana,
Andrije Jovi}a, wegova netjaka Sofija, }er drni{kog bogatog posrednika Petra (Cice)
Miovi}a. Upoznam se sa ovom djevojkom i zavolimo se. Prije polaska moga u Zadar
utana~ismo, da }emo se vjen~ati, ~im ona uredi sa ocem svoje porodi~ke odnose.
Krajem oktobra ja krenem iz [ibenika u Zadar da zauzmem mjesto za sada suplenta u
bogosloviji, za koje sam mjesto dobio bio ve} u [ibeniku odnosni dekret imenovawa,55 (sa
datumom 17. novembra 1871.)56 Mjesto ovo zauzmem po~etkom 1871/2. {kolske godine,
zajedno sa Qubomirom Vujnovi}em, koji je svr{io bio tako|e Duhovnu akademiju u
Petrogradu (kada je iz Kijeva pre{ao bio poslije svr{ene druge {kolske godine u Kijevu),
i po~nemo odmah svoja predavawa kao suplenti. Oba smo bili tada svjetovwaci; i meni se
osobito ~inilo neprili~no da kao svjetovwak predajem |acima, koji su kao klirici
nosili haqine, i koji }e sutra biti sve{tenici. Ovo je meni izgledalo pravilno, da kao
{to su |aci kandidati sve{tenstva, tako nastavnici tih sve{teni~kih kandidata moraju
biti sve{tenici, premda sam to sasvijem obratno u Rusiji vidio. Ali za vremena, dok se
ne o`enim, mislio sam da moram slu`iti jo{ kao svjetovwak. Ovaj svjetovwa~ki moj
polo`aj izgledao mi je jo{ nezgodnijim, kad sam morao u martu 1872. da primim i rekturu
sjemeni{tnog internata, u kojem su se pitomci spremali za svoj budu}i sve{teni~ki
poziv; ali trebalo je tada da se nekim na~inom primirim sa prilikama.57
(U~enika je u bogosloviji bilo vrlo malo, a nije jo{ bogoslovija ni potpuna bila,
jer se tada tek tre}i razred otvarao. Sami kontigent u~enika iz Dalmacije i Boke
Kotorske, obzirom na malobrojnost naroda, koji je sastavqao obe eparhije, za koje je
bogoslovija ustanovlena bila, nije ni mogao biti velik. Ali to nije nimalo oslabilo ni
moju, ni moga druga Vujnovi}a profesorsku revnost, jer smo dobro razumijevali, da je
svaki po~etak te`ak. Nabrzo su poslije po~eli dolaziti u na{u bogosloviju mladi}i iz
drugih srpskih krajeva, najprije iz Bosne i Hercegovine, a poslije iz Vojvodine, te je broj
u~enika prili~no porastao bio, a uslijed toga i nastojawe na{e, da nam predavawa budu
~im boqa i potpunija po doti~nim predmetima. Raznio se bio glas da u zadarskoj
bogosloviji predaju dva profesora, koji su se za to naro~ito spremali u Rusiji, i to je nabrzo podiglo ime toj bogosloviji, na koju su smatrali svi kao na dobri bogoslovski zavod.
Ovo je pobudilo i mene i moga druga, da to dobro ime zavoda uzdr`imo i ~im ja~e
podignemo. Mogu i danas otvoreno i po savjesti re}i, da ni ja ni moj drug nijesmo `alili
za to nikakva truda. Javio nam se malo poslije u pomo} novi drug, koji je tako|e u~io u
Rusiji, potom starobe~ejski prota Jovan Borota, ~ovjek spreman i vanredno revnostan kao
profesor. Po~ela je bila tada na{a bogoslovija da izdaje i godi{wi izvje{taj o svome
radu u doti~noj {kolskoj godini, i u tome izvje{taju svake je godine jedan ili drugi
54
Prilog III, 31-32.
Osnovni tekst, 17-18.
56
Prilog III, 56.
57
Osnovni tekst, 18.
55
16
profesor objavqivao nau~nu kakvu radwu, te je i time bogoslovija podr`avala u svijetu
mnijewe, da se u woj ozbiqno i marqivo weguje bogoslovska nauka. Nastojalo se i da
zavodska biblioteka ~im vi{e se mno`i i nabavqaju dobra bogoslovska djela.
Blagodare}i glavnim na~inom kwigama iz te biblioteke, ja sam mogao ve} prvih godina
moje profesure razviti prili~nu nau~nu bogoslovsku djelatnost.)58
Vrijeme je prolazilo, i nikako da vjerenica moja sredi svoje odnose sa svojom
porodicom i da je dakle mogu vjen~ati. Me|utijem carskom odlukom od 30. juna 1872. budem
imenovan za stalnog profesora bogoslovije. Vrijeme je sada krajwe bilo da stupim u
sve{teni~ki ~in, i radi toga o ferijama po|em u [ibenik k materi, da tu, gdje mi je ona
moja vjerenica `ivjela uredim i dokon~am s wom stvar o `enidbi. Radi iste stvari po|em
i u Drni{ k ocu joj; ali tu nai|em na takve pote{ko}e, da sam odmah razumio, da }e {ta
povoqnoga biti od svega toga. Ostavim neka pro|e jo{ koje vrijeme, a u isto doba u~inim
da mi mater sa sestrom mi prije|u iz [ibenika u Zadar, pa da u jednoj ku}i svi zajedno
`ivimo.59
(Koncem prvog semestra moje prve godine profesorske slu`be, ponudi mi episkop
Kne`evi} mjesto rektora sjemeni{ta, u kojem je bilo nekoliko slu{alaca bogoslovije, ali
ve}inom su tu `ivjeli gimnazijalci, koji su se spremali za bogosloviju, od prvog i do
posqedweg gimnazijskog razreda. Izme|u tada{wih gimnazijalaca u sjemeni{tu bio je i
potowi urednik „Srpskog Glasa” i narodni poslanik u dalmatinskom saboru, Sava
Bjelanovi}. Dotle rektorsko je mjesto zauzimao iguman Lukijan Kundajica, koji je morao
ispustiti to mjesto, jer po ustavu rektor je morao da bude jedan profesor bogoslovije.
Zahvalim episkopu na ponudi, i nijesam htio da primi to mjesto, prvo stoga, {to mi se
~inilo neumjesnim, da upraviteq jednog sve{teni~kog internata bude svjetovwak, kao {to
sam ja tada bio, a drugo opet stoga, {to sam morao da vodim ja ra~une sjemeni{ta, a za
ra~unske posle bio sam uvijek nevje{t. Moj drug Vujnovi}, koji je tada jo{ jedini bio, koji
je mogao biti rektor, nije htio za to ni da ~uje, i poslije dugog otezawa i da se ne stvaraju
neprilike, ja budem moralno prisiqen da primim tu rekturu, ako i sa najve}om zlovoqom.
Posao nadzirateqa djece bio mi je u`asno nesnosan i otimao mi je vrijeme da se bavim
onim, za {to sam se spremao, niti se podudarao sa mojim nau~nim pozivom. Jo{ nesnosnije
mi je bilo baratati sa tu|im novcem, a nijesam znao da sastavqam ra~une, kako se to
zahtjevalo. Za ovo posqedwe pomagao mi je u po~etku biv{i rektor Kundajica, koji mi je
koncem svakog semestra prire|ivao ra~une, a poslije mi je to ~inio redovno jedan
ra~unarski ~inovnik sa Namjesni{tva. Ovu rektorsku moju muku morao sam poslije da za
nekoliko godina mu~im, ali uvijek na silu i zlovoqno, i jer nije bilo profesora
kalu|era, koji bi me zamijenio, a episkop Kne`evi} nije htio ni da ~uje, da bi mogao biti
rektor koji profesor svjetovni sve{tenik, kakvih je poslije bilo.)60
(Sa suplentskom platom te{ko mi je bilo u po~etku `ivjeti, jer je iznosila svega
okolo 50 forinti mjese~no, i zato smo ja i moj drug Vujnovi} neprestano molili da bi
postali pravi profesori, jer bi bar tada imali mjese~no 70 forinti (a normalna je plata
pravog profesora bila tada od 840 forinti godi{we). Ali tu je i zapelo. Zapelo je kod
Vlade, jer smo nas dvojica u~ili u Rusiji, i dakle po tome ne dosta pouzdani Austrijanci.
Vladika Kne`evi} mnogo se za na{e pitawe zauzimao i mnoga razja{wavawa morao da daje
Vladi. Zalo`io se bio za na{u stvar i sam tada{wi namjesnik dalmatinski baron Rodi}
kod ministarstva u Be~u, i tek poslije dugog dopisivawa, na posqetku u julu 1872. imenuju
mene i Vujnovi}a za stalne profesore. Dr`ali su nas poslije uvijek na oku, i pazilo se na
na{u korespondenciju, koju smo vodili sa pojedinim na{im akademijskim drugovima u
Rusiji. Meni se zamjeralo ~ak i to, {to sam nare|ivao u Rusiji razne bogoslovske kwige i
primao ruske bogoslovske ~asopise. Za vrijeme namjesnikovawa barona Stevana
Jovanovi}a, po{to je ve} prije moj drug Vujnovi} bio pensionovan, dalmatinsko
58
Prilog III, 32-33.
Osnovni tekst, 18-19.
60
Prilog III, 33-34.
59
17
Namjesni{tvo potra`ilo je od vladike Kne`evi}a moj „curriculum vitae” i zapitan je bio,
da li je u dr`avnom interesu, da ja ostanem i daqe u profesorskoj slu`bi, obzirom na moj
odgoj u Rusiji i na moju korespondenciju sa raznim Rusima, osobito sa generalom
Kurjejevim i sa protoprezviterom Jani{evim. Vladika Kne`evi} postupio je tada kao
otac mi. Dao je meni da napi{em odgovor, koji je baronu Jovanovi}u moglo samo na pouku
da poslu`i.)61
(Druge godine moje profesorske slu`be stupio sam prvi put na poqe javnoga rada. U
po~etku 1873. godine javqeno je bilo episkopu Kne`evi}u, da je dalmatinska eparhija
odcjepqena bila od Karlova~ke mitropolije i pot~iwena novoustanovqenoj tada
Bukovinskoj mitropoliji. Ovo je u~iweno bilo, a da Kne`evi} o tome nije ni{ta znao, te
on odlu~i protestovati. Pozove mene k sebi i povjeri mi da napi{em protest, koji }e on
podnijeti Be~koj Vladi. Va`na poruka, koju sam ja smatrao za sebe osobito ~asnom. Rado
primim tu poruku i prionem odmah na posao. Radio sam nekoliko nedjeqa, i po~etkom
marta donio sam episkopu ve} gotovu radwu. Dopala mu se i odmah je dade prepisivati, te
po{aqe u Be~; ujedno prijepis te radwe, odnosno protesta, po{aqe u Karlovce
administratoru patrijar{ije, pakra~kom episkopu Nikanoru Gruji}u, koji u odnosnom
pismu episkopu Kne`evi}u pohvali wegov postupak, isto i tekst samoga protesta. Pismo
Gruji}evo dao je episkop i meni da ga pro~itam. Pitawe ovo o pot~iwewu Dalmacije
dalekoj inoplemenoj Bukovini izazvalo je bilo veliko negodovawe kod svih pravoslavnih
Dalmatinaca, a mene je ono osobito interesovalo, jer sam ja za episkopa Kne`evi}a
sastavqao svu komplikovanu i dugu wegovu korespondenciju sa Vladom. Znalo se u javnosti
da ja to radim, te me po~e{e sa svih strana pobu|ivati, da bi ja napisao i objavio
{tampom taj doga|aj, da bi se mogao narod i sve{tenstvo orijentovati o stvari. Odazovem
se toj op}oj `eqi pravoslavnih Dalmatinaca, i uzev{i za podlogu onaj protest episkopa
Kne`evi}a, napi{em na brzu ruku, jer je napetost bila velika, jednu kwi`icu, koju odmah
i na{tampam u Zadru sa naslovom: „Istorijsko-kanoni~ki pogled na ustanovqewe nove
srpsko-rumunske mitropolije". Kwiga ova bila je kod Srba dobro primqena i pohvaqena
smjelost wenog autora. Vlada joj je zamjerila, ali u javnosti na{la je za mudro ni{ta ne
kazati protivu we. Ovo je bila prva moja nau~na radwa, koja je iza{la u zasebnoj kwizi, a
koja me je osokolila da se poslije, gotovo bez prestanka, pa i do dana{wega dana bavim
nau~nim pitawem u javnosti.)62
(Nastupila je 1873. godina, znamenita u mojem `ivotu. Morao sam se ve} odlu~iti,
{ta da bude sa mojim privatnim `ivotom, a bio sam ve} stalni profesor bogoslovije. Na
ovo me osobito ~esto nukao vladika Kne`evi}, kome su mnogi, a i namjesnik Rodi}
zamjerao, {to je jedan svjetovwak rektor sjemeni{ta budu}ih sve{tenika. Rektor sam
morao da ostanem, jer nije bilo drugoga za to mjesto, te sam morao ili da se zapopim, ili
da se zakalu|erim.)63
Pisawe onog mog protesta, sastavqawe i {tampawe ove moje kwige toliko me zauzelo
bilo u toj (1873.) godini, da sam ja gotovo i zaboravio bio da imam u [ibeniku vjerenicu
i da se imam `eniti, kako bi mogao tada zapopiti se. U jesen pi{em u Drni{ djevoj~inom
ocu da mi javi je li uredio sa svojom }eri odnosna pitawa, jer da ja ne namjeravam vi{e
odugovla~iti ovu stvar. Taj mi je gospodin tada odgovorio na takav na~in, da sam ja istog
~asa, kad sam pro~itao wegovo pismo, odlu~io presje}i svaki daqi odnos s wim i wegovom
}eri. Nastojalo se poslije i iz Drni{a i iz [ibenika odvratiti me od te odluke; ali ja
sam ostao nepomi~an. Malo vremena poslije rije{im zakalu|eriti se, i to sve~ano
objavim na Nikoqdan ep. Kne`evi}u.64 (Obraduje to vladiku i uputi me da po|em u
manastir Krku i da tu primim ~in, pa da }e me o Bo`i}u o|akoniti. Spremao sam se da
po|em u Krku, ali mi tada{wi arhimandrit kr~ki Jerotej Kova~evi}, koji me nije volio,
61
Prilog II, 24d.
Prilog III, 35-36.
63
Prilog II, 25.
64
Osnovni tekst, 20.
62
18
ne znam za{to, po~eo stavqati razne smetwe, i to stoga, kako mi kazivahu, da me odbije od
kalu|erstva, kako mu ne bi s vremenom ~inio konkurenciju kao kalu|er, kad bi se imao
postavqati novi dalmatinski vladika. Izaberem zato manastir Dragovi}, ~ije me
bratstvo odmah primi. Na Badwi dan izvr{i u Zadru u crkvi sv. Ilije nada mnom obred
odjejanija rasi arhimandrit ^urli}, nazvav{i me Nikodim, umjesto mog dotada{weg
imena Nikola, a sutradan na Bo`i} vladika Kne`evi} rukopolo`i me za |akona,)65 a na
Bogojavqewe ve} odlikuje me crvenim pojasom, a o Uskrsu proto|akonstvom.66
(Ozbiqno sam uzeo rektorsku slu`bu, i dugo sam se mu~io dok sam uredio zavod po
obrascu boqih sli~nih zavoda. Glavni obrazac bio mi je zavod u ^ernovcima, koji sam
posebno prou~io, zadr`av{i se, na povratku iz Kijeva, pet dana u ^ernovcima. Morao sam
se boriti sa raznim predrasudama biv{e klirikalne {kole zadarske, ali sam ipak uspio u
zadatku, i polo`io sam ~vrst temeq ustrojstvu i bogoslovskog zavoda i skop~anoga s wim
internata (sjemeni{ta), onom ustrojstvu, koje se zatijem uvijek i zadr`alo.
Da sam mnogo i mnogo, odmah iz samoga po~etka moje profesorske slu`be, radio o
nauci, osobito o predmetima koje sam |acima predavao, o tome ne treba ni govoriti.
Kijevska akademija u~inila je da zavolim bogoslovsku nauku, i ta qubav k nauci uvijek je
samo ja~om postajala. Dokazuju to moje {tampane radwe, koje su u dodatku ovim biqe{kama
privedene u hronolo{kom popisu.)67
Nazvao sam gore znamenitom za sebe 1873. godinu, i to stoga {to sam rije{io veliko
pitawe mog budu}eg `ivota, postav{i sve{tenikom, i {to sam te godine u~inio prvi
poku{aj na kwi`evnom crkvenom poqu. Sada sam miran bio, i mogao sam se slobodno i
spokojno baviti profesurom u bogosloviji, a u slobodno vrijeme baviti se i kwigom i
pisati {to za javnost. Imao sam prili~an ve} broj nau~nih kwiga, a sada sam po~eo
nabavqati i drugih, i to nijesam propustio da ~inim sve do dana{wega dana, ne `ale}i
nikada novaca za dobre kwige. ^itao sam te kwige mnogo, i te`io sam da iz wih dopunim
ono bogoslovskog op}eg znawa, {to sam u akademiji dobio. Osobitu sam pa`wu obra}ao na
pravni~ku uop}e i crkveno-pravni~ku napose literaturu, da bi {to vi{e znawa dobio po
toj struci. Znao sam ostati sa kwigom u ruci i olovkom za biqe`ewe do dva i tri sata po
pono}i. Po prirodi sam mnogo radi{an i trudu na kwizi ja takore}i ne poznajem
granica. A ovo je sigurno uzrok, {to sam uvijek fizi~ki slab bio, i nikada nijesam mogao
da oja~am u tijelu; premda ovome je mnogo doprinijela i razdra`qiva narav moja, koja
~ini da se `estim i qutim i za najmawu stvar, a ve} qudska zloba i qudska zavist znala je
~initi, da mi se moja uro|ena razdra`enost samo uvijek mno`i.
Kad je u nekoliko skinuto bilo sa dnevnoga reda pitawe ono o pot~iwewu
dalmatinske crkve Bukovini, kojim sam se morao mnogo baviti, zainteresovalo me je u
1874. godini starokatoli~ko pitawe u Wema~koj, koje je va`no tada bilo postalo za mene,
jer se ticalo da se ti starokatolici zdru`e sa pravoslavnom crkvom; va`no za mene
pitawe, jer sam odgojio bio ve} dotle u sebi veliku odanost prema pravoslavnoj vjeri i
crkvi, imao sam duboko uvjerewe da je ta vjera jedina izme|u ostalih hri{}anskih
konfesija, koja je naj~istije sa~uvala Hristovu nauku, a znao sam i to, koliko je
pravoslavna crkva morala kroz vijekove da pretrpi od Latina, i koliko i danas ona od
wih trpi osobito u Austriji, gdje otvoreno i bez zazora na wu neprestano napadaju i na
sve one, koji joj pripadaju. Odanost tu moju prema pravoslavnoj vjeri i crkvi
pothrawivala je divqa intolerancija dalmatinskog rimokatoli~kog sve{tenstva naspram
pravoslavnih, i ista intolerancija izazvala je kod mene gotovost da svaki ~as stanem na
odbranu pravoslavqa, a i da Latinima povratim milo za drago, kad mi se god zgoda
pru`ila. Sada u starokatoli~kom pokretu ja sam vidio, da se starokatolici obra}aju i
pravoslavnim bogoslovima, a da bi se slo`ili u vjeri i zajedni~ki radili protivu Rima i
65
Prilog II, 25-26.
Osnovni tekst, 20.
67
Prilog IV, 8-9.
66
19
wegovih neprestanih poku{aja prozelitizma, te sam zato `ivo se zainteresovao za taj
starokatoli~ki pokret; a ovo tijem vi{e, {to sam jo{ u Kijevu kao slu{alac akademije
po~eo bio marqivo pratiti rad vatikanskoga sabora, koji }e proglasiti dogmat o papinoj
nepogrje{ivosti, a koji dogmat je i izazvao starokatoli~ki pokret. Pratio sam marqivo
sve {to glava toga pokreta, Delinger, radi i kako sprema za slijede}u godinu
konferenciju jednu u Bonu, na koju imaju biti pozvani i pravoslavni bogoslovi, i na kojoj
bi se imao utana~iti, kako bi se izvelo vjersko sjediwewe izme|u starokatolika,
anglikanaca i pravoslavnih. Stupio sam bio tada u neposrednu korespondenciju sa
Overbekom u Cambridgetown, koji je primio bio pravoslavnu vjeru i {tampao nekoliko
kwiga o sjediwewu anglikanske crkve sa pravoslavnom; tako isto i sa protojerejem
Jani{evim, rektorom petrogradske duhovne akademije, za kojega ~itao sam bio u
periodi~nim ~asopisima, da se `ivo zauzimao za starokatoli~ko pitawe. Ova dvojica,
Overbek i Jani{ev, qubazno se odazva{e mojim pismima, i kad sam doznao, da }e se u
avgustu dojdu}e godine sastati u Bonu ona konferencija, odlu~im da i ja tamo po|em, a
me|utijem po~eo sam bio izu~avati ona pitawa, koja }e se na konferenciji raspravqati, a
o ~emu me je Overbek podrobno svojim pismima izvje{tavao.
U aprilu slijede}e (1875.) godine do{ao je u Dalmaciju car Franc Josif I da je
pohodi. Ulu~imo ovu priliku nas tri tada{wa profesora (ja, Vujnovi} i Jovan Borota)
da potra`imo na audijenciji kod Cara da bi nam se povisila profesorska plata od 840
forinti godi{we, koju smo tada primali i s kojom se nije moglo prema polo`aju svom
`ivjeti. Budemo na audijenciji kod Cara ja i Borota, i rezultatom je toga bilo, da su nam
poslije nekoliko mjeseci povisili plate.
Po~etkom avgusta 1875. godine po|em iz Zadra u Bon na onu konferenciju za
sjediwewe crkava. Putovao sam na Trst, Be~, Minhen, u kojim sam se mjestima zaustavio po
dva dana, a u [tutgartu, [trasburgu i Frankfurtu po jedan dan, prije nego {to }u do}i u
Bon. U Be~u sam iz novina doznao da je tu neki arhimandrit Sava iz Srbije na putu u Bon.
Htio sam ga na}i, pa da zajedno putujemo. Ne znaju}i gdje stanuje, po|em u gostionicu „Zum
goldenen Lamm” da raspitam tu koga od svite kneza Srbije Milana, koji je tada boravio u
Be~u, ne}e li mi znati da ka`u, gdje bi na{ao onog arhimandrita; ali reko{e mi da je
jutros (5. avgusta po zapadnom kalendaru) otputovao iz Be~a. Sutradan po|em opet u onu
gostionicu da upoznam dr Vladana Bor|evi}a, koji je bio u kne`evoj sviti, i za kojega sam
znao, kao za urednika vaqevskog kwi`evnog ~asopisa „Otaxbina”, koju sam u Zadru primao
i marqivo ~itao. Zatekao sam u gostionici Vladana, i s wim sam proveo jedan dobar sat
vremena u razgovoru, najvi{e o politi~kim prilikama u Srbiji, {to nije me ba{ tako
mnogo zanimalo. Proizveo je na mene ovaj gospodin najqep{i utisak, i zamolio me da mu
pi{em iz Dalmacije u Biograd.
U Bon sam stigao uo~i dana kad }e prvi sastanak konferencije biti. Odmah sam
potra`io i na{ao Overbeka, od kojega sam `elio da budem obavje{ten o licima, koja su na
konferenciju do{la i o tome kako }e se raditi. Primi me ovaj ~estiti gospodin sa
usklikom: „Evo nam druga iz otaxbine sv. Jeronima”. Informisao me je potanko o svemu
{to mi je trebalo, i bio mi je nerazlu~ni drug za sve vrijeme {to sam proveo u Bonu.
Doznao sam da nas pravoslavnih, koji }emo u~estvovati u konferencijama, ima 22, i to:
arhiepiskop Likurgos od Sire i Tenosa; iz Rumunske episkop Melhisedek izmailski i
umirovqeni episkop Genadije; arhimandrit Vrienios, arhimandrit Anastasijades i
|akon Vafidis iz Carigrada; arhimandrit Sava iz Biograda; iz Petrograda: protojerej
Jani{ev, profesor Osinin, dr`avni savjetnik Filipov i pukovnik Kirjejev; iz Moskve
dr`avni tajnik Sukotin; iz Atine profesor Damalas i profesor Rosis; iz Kijeva
profesor Modestov; iz Visbadena protojerej Ta~alov; iz Ma}edonije rektor seminarije
Marulis; profesor Evtahijas iz Gr~ke; profesor Jovanovi} iz Rumunske; Overbek iz
Cambridgetowna; baron Cvirlaji iz Geisenheim (ova dvojica od malo godina tek pre|o{e u
pravoslavnu vjeru), i ja iz Dalmacije. Doznao sam tako isto, da glavno pitawe, o kojem }e
se raspravqati na konferencijama, to je pitawe „o isho|ewu Duha Sv.”.
20
Svega je bilo 99 u~esnika na konferencijama, i to: wema~kih starokatolika 18,
protestanata iz Wema~ke 7, iz Engleske 44, sve anglikanci, iz Amerike 7, iz Francuske 1,
i nas 22 pravoslavna. Od starokatolika glavni su bili: episkop Reinkens, prof. Dölinger,
prof. Knoodt, prof. Langen, prof. Reusc i paroh Herzog. Predsjednik u konferencijama
bio je uvijek Delinger, a predsjednik na na{im sastancima pred konferencijama bio je
arhiepiskop Likurgos.
Na javnim konferencijama govorili su od pravoslavnih samo oni, koje bi mi na
sastanku odredili; a na na{im sastancima mnogo sam i ja govorio, jer pitawe „o isho|ewu
Duha Svetoga” po pravoslavnom u~ewu dobro sam poznavao iz kwige arhiep. Inokentija
„Obli~iteqnoje bogoslovie”, koju sam vaqda svu napamet znao. Sje}am se, da se ~ak na mene
na jednom sastanku malo i naqutio arhiep. Likurgos, kad sam ja neprestano navodio
Inokentijevu kwigu (koju sam sa sobom bio ponio iz Zadra), i kad nijesam nikako htio da
mi pravoslavii usvojimo ono Damaskinovo, da Duh Sveti ishodi od Oca kroz Sina. Svi
ostali ~lanovi na{eg sastanka bili su da se to usvoji, i naravno ja sam morao pokoriti se
ve}ini.
Poslije dugih govora i prepiraka, na posqetku na ~etvrtoj sve~anoj konferenciji 16.
avgusta bili su usvojeni od starokatolika, anglikanaca i ono nekoliko protestanata
slijede}i utana~eni na na{em sastanku tezisi o isho|ewu Duha Svetoga:
1. Mi svi primamo ona dogmati~ka opredjeqewa, koja su utvr|ena starom nerazdjeqenom
crkvom.
2. Mi svi saglasni smo u tome, da dodatak Filioque u simvolu nije izvr{en na pravilni
crkveni na~in.
3. Mi svi primamo ono u~ewe o isho|ewu Duha Svetoga, kako je ono izlo`eno u spisima
sv. otaca nerazdjeqene crkve.
4. Mi svi odbacujemo u~ewe, po kojem bi se imala primati i priznavati u Sv. Trojici dva
po~etka.
Posebno pak, mi svi primamo u~ewe sv. Jovana Damaskina, kako je to u~ewe izra`eno
u slijede}im ta~kama, u smislu u~ewa stare nerazdjeqene crkve:
a) Sv. Duh ishodi od Oca, kao iz po~etka, uzroka i izvora bo`anstva.
b) Sv. Duh ne ishodi od Sina, jer je u bo`anstvu samo jedan po~etak i jedan uzrok, iz kojeg
je sve {to je u bo`anstvu.
v) Sv. Duh ishodi od Oca kroz Sina.
g) Sv. Duh je slika Sina, slika Oca, ishode}i od Oca i po~ivaju}i u Sinu.
d) Sv. Duh predstavqa posredovawe izme|u Oca i Sina i kroz Sina je sjediwewe sa
Ocem...68
(Zadatak je konferencije bio, da bi se na{ao na~in, kako bi se sjedinili sa
pravoslavnom crkvom starokatolici i anglikanci, a eventualno i protestanti raznih
konfesija. Ja sam `ivo pratio tok raspravqawa o pojedinim pitawima dogmati~kim, u
kojima se dana{wa hri{}anska vjeroispovjedawa razlikuju, a nekoliko puta sam uzimao
rije~ u tim raspravama i dokazivao pravilnost u~ewa pravoslavne crkve i kako ona ne
smije ni pod koji na~in u ni~emu odstupiti od dogmati~kih opredjeqewa vaseqenskih
sabora nerazdjeqene crkve. Odobravali su i starokatolici i anlikanci moja razlagawa,
ali su ostajali ipak nepomi~ni u svojim vjerskim u~ewima. Jedino gdje smo svi slo`ni
bili, to je u pitawu o primatu rimskog pape, koji su primat jurisdikcije svi poricali.
Op}i utisak za mene od svega onoga {to se govorilo i raspravqalo na konferenciji je
68
Osnovni tekst, 20-27.
21
bio, da od svega ovog poku{aja sjediwewa starokatolika i anglikanaca ne}e biti ni{ta,
ili bar vrlo kasno. Na ovoj bonskoj konferenciji upoznao sam se izbli`e sa mnogim
odli~nim bogoslovima iz Rusije, Carigrada i Atine, a i sa mnogim starokatoli~kim i
anglikanskim bogoslovima. Zadr`ao sam poslije to poznanstvo kroz pisma sa Delingerom,
Rajnkengom, Overbekom, Latenom, Vrijenijosom, Damalasom, Zasisem, Jani{evim i
Kirjejevskim.)69
Ove (1875.) godine stupio sam u korespondenciju sa dva universitetska profesora:
profesorom dr Josef Zhishman iz Be~a i dr Lukom Marjanovi}em iz Zagreba, oba
profesori crkvenoga prava. Ovaj posqedwi obratio mi se pismom pomo}i, da ga uputim
po ~emu i po kakvim pomo}nim kwigama ja predajem crkveno pravo u zadarskom
bogoslovskom zavodu. Dugo je godina trajala moja korespondencija sa ovim profesorom,
Marjanovi}em, koji je desetak godina ka{we bio jedan od prvih, koji me je pobudio da
napi{em i izdam svoje „Crkveno pravo”. Ovaj gospodin mnogo se zauzimao za raspa~avawe
mojih raznih radwa po crkvenom pravu, i on je tako qubazan bio uputiti me kako }u
dobiti razna zakonska nare|ewa, koja se ti~u crkve u Hrvatskoj.
Ali najdragocjenija je za mene bila korespondencija sa profesorom ^i`manom, s
kojim sam se poslije u Be~u nekoliko puta sastajao i s wim sklopio iskreno prijateqstvo.
Pri svima mojim radwama po crkvenom pravu uvijek sam se ja obra}ao wemu za savjet i
podna{ao mu na odobrewe plan svake radwe koju sam htio izdati. [tedar mi je uvijek bio
u pru`awu dobrih wegovih savjeta i upu}ivawu na izvore crkvenog prava, koje ja slu~ajno
nijesam poznavao. Ali on se i meni obra}ao za savjet, kad je trebalo da {ta izradi za
Vladu, a po pitawima na{e crkve. Tako je bilo, kad je morao iskazati svoje su|ewe o
nacrtu konzistorijskog poslanika za Sarajevo, u koji nacrt tada{wi sarajevski
mitropolit Kosanovi} (1883.) stavio je bio da se priznaje i „pravo patronata” u
sarajevskoj eparhiji. Isto tako ^i`man mi se obra}ao za podatke, kad je sastavqao nacrt
sinodskog ustava bukovinsko-dalmatinske mitropolije. Kad sam poslije bio s wim u Be~u
pravdao mi se, za{to nije mogao usvojiti moj predlog, da u sinodski ustav u|e, da Vlada
mora saslu{ati ~lanove sinoda prije nego {to predlo`i Caru radi imenovanna novog
arhijereja na upra`wenu katedru. Dodao mi je uostalom tada, da je ba{ po mojem predlogu
usvojio i Caru podnio na odobrewe ono, da sinodski zakqu~ci, koji nijesu karaktera
administrativnog izvr{ni su po sebi, bez potrebe da ih Car potvr|uje. Sa ^i`manom
ostao sam u tijesnim prijateqskim odnosima sve do wegove smrti; i mnoga wegova
dragocjena pisma, {to mi je pisao, ~uvam ih danas kao svetiwu.
Svr{io sam ovu za mene va`nu 1875. godinu tijem {to me je na Bo`i} episkop
Kne`evi} rukopolo`io u zadarskoj crkvi sv. Ilije za jeromonaha, i to na moju izri~nu o
tome molbu.
Slijede}e tri godine proveo sam bez ikakvog va`nijeg doga|aja, u~e}i ve}im dijelom
za sebe i dopuwuju}i one osnove znawa po crkvenom pravu, kojima sam u akademiji
polo`io temeq. Morao sam mnogo u~iti i to glavnim na~inom zapadnu stru~nu
literaturu, koja mi je malo dotle poznata bila, jer sve {to sam do toga doba znao, znao sam
samo po ruskim kwigama. Tada sam po~eo pisati i izdavati tuma~ewa kanona pravoslavne
crkve, koja su u~inila da mi je poslije ^ernovicki univerzitet darovao titul po~asnog
doktora bogoslovije.
Nastupila je i 1879. godina, za mene burna godina. Sasvijem protivu moje voqe
upleli su me bili moji prijateqi i u srpske politi~ke poslove na Primorju, a najvi{e
moj drug u bogosloviji prof. Vujnovi}, koji je sav samo politikom i `ivio. Jo{ od 1874.
godine po~eo sam se bio i ja tim poslovima interesovati, i kroz daqe godine pomagao sam
koliko sam mogao pomenutom svojem drugu u tome, ali nikada ne zaboravqaju}i svoj glavni
poziv. Prema `ivoj i vatrenoj naravi svojoj ulazio sam ja u te poslove po kad kad sa dosta
`estine. Od vi{e godina dalmatinski su Hrvati po~eli bili neprijateqski se odnositi
69
Prilog IV, 9-10.
22
naspram dalmatinskih Srba, koji su im dali `ivota i pomogli da se osnuje „Narodna
stranka”, i ti Hrvati su do toga do{li bili da pori~u dalmat. Srbima wihovu
nacionalnu individualnost. Prof. Vujnovi}, dr Lazo Tomanovi} i pojedini drugi
odlu~i{e sakupiti u jednoj misli sve primorske Srbe i energi~no raditi da se osnuje
samostalna politi~ka srpska stranka na Primorju. U tome htjeli su da im i ja poma`em, i
ja im se nijesam opro. Po~elo se sastancima u glavnim primorskim i zagorskim mjestima,
gdje je ve}ina Srba bila, a tako|e i sa ~lancima u raznim srpskim politi~kim listovima.
Ustali su protivu na{eg tog pokreta hrvatski listovi, a na ~elu im zadarski ,,Narodni
list”. Uz Hrvate stao je tada i srpski protojerej Jovan Sunde~i}, koji nas je napao u
jednom ~lanku u ,,Nar. listu”, insinuiraju}i, {to su dva profesora pravoslavne
bogoslovije u tom pokretu, kao da mi ho}emo da osnujemo ,,crkveno-srpsku stranku” u
Dalmaciji.70 (Poslije ovog Sunde~i}evog ~lanka, ustali su protivu mene ne samo
dalmatinski Hrvati, nego i mnogi dalmatinski Srbi, jer kao da ja tijem podrivam srpskohrvatsku slogu. Protivu ove sloge ja nijesam nikada bio, nego sam ustajao protivu onih
dalmatinskih Hrvata, koji su poricali Srbima u Dalmaciji wihovu nacionalnu
individualnost. Obranu ove svoje misli ja sam u to vrijeme ispisao i {tampao u
novosadskoj ,,Zastavi” i u cetinskom ,,Glasu Crnogoraca” nekoliko politi~kih ~lanaka.
Glavni su ovo:
1) Crkveno-srpska stranka u Dalmaciji,
2) Srpski zastupnici na dalmatinskom saboru,
3) Pogled na najnovije politi~ke doga|aje u Dalmaciji,
4) Uzorci i te`we srpskog pokreta u Dalmaciji,
5) Srpski starosjedioci u Dalmaciji,
6) Nebratsko postupawe Hrvata prema Srbima u Dalmaciji,
7) Srbi u Dalmaciji nijesu ,,na vrbi svirala”, kao {to bi to htio don Miho (Pavlinovi})
i
8) Da ka`emo otvoreno {ta ho}emo mi Srbi u Dalmaciji.
Svi ovi ~lanci bili su o{tro napisani, onako kako je to odgovaralo mom
sanguisti~kom temperamentu, i izazvali su, kao {to je prirodno bilo, o{tre napadaje na
mene u hrvatskoj politi~koj {tampi, i stvorili mi nogo neprijateqa me|u Hrvatima u
Dalmaciji, i tako isto i me|u mnogim dalmatinskim Srbima koji se nijesu mogli
osloboditi staroga prijateqstva sa hrvatskim politi~kim vo|ama. Kad sam se ja poslije
povukao sa politi~kog apoqa, Hrvati su zaboravili moju politi~ku polemiku sa wima,
ali nijesu zaboravili dalmatinski neki Srbi, {to sam ih javno osu|ivao za wihov slabi
srpski patriotizam, i pritajeno u neka vremena, bili su prema meni poslije uvijek
neprijateqski raspolo`eni, tako da, ~im bi im se ukazala prilika, oni su neprijateqski
protivu mene i radili. Ovo moje isticawe u politici u odbranu srpstva izazvalo je
zavidnost i kod nekih vi|enijih pravoslavnih sve{tenika u Dalmaciji, misle}i da im ja
tijem potkopavam wihovu popularnost u Dalmaciji i sve{tenstvu, te da im tijem mogu
tobo`e ja {koditi u wihovoj jerarhijskoj karijeri. Ovo je bio povod {to su se ti
sve{tenici slo`ili sa onim nezadovoqnim sa mnom dalmatinskim Srbima, i zajedno s
wima poslije postupali neprijateqski protivu mene. Vidio sam ja ovo i razumio jo{ tada,
i ovo me je mnogo ozlovoqilo, te sam od jedan put prekinuo sve sa politikom i po~eo se
opet baviti svojom bogoslovskom naukom, s kojom se poslije nijesam prestao baviti
nikada.)71
Odlu~ni rad pomenutih dalmatinskih srpskih politi~kih kolovo|a pokazao se pri
izborima na Carevinsko vije}e qetom 1879, kad odlu~i{e da osujete u Bukovici izbor
tada{wega vo|e hrvatske stranke u Dalmaciji dr Miha Klai}a za zastupnika u
Carevinskom vije}u u Be~u; i da umjesto wega bude izabrano lice, koje }e priznavati ime i
70
71
Osnovni tekst, 29-32.
Prilog IV, 10-11.
23
nacionalnu srpsku individualnost na Primorju. Uz pomenute srpske kolovo|e bio sam
naravno i ja. Sakupqeni su bili svi bira~ki glasovi za dr G. Ivani}a, te je ovaj bio i
izabran za zastupnika, a Klai} izgubio svoj dotada{wi zastupni~ki mandat u Dalmaciji.
Odmah poslije ovoga bude odlu~eno da se osnuje i izdaje u Zadru jedan srpski list, kao
organ primorskih Srba. Radi toga krene po sjevernoj Dalmaciji prof. Vujnovi} da kupi
akcije za taj list, i ja krenem sa istom zada}om u Dubrovnik i Boku Kotorsku. I sjajno smo
u tome uspjeli, jer smo za nekoliko nedjeqa sakupili preko 8. 000 forinti. Na odnosnom
sastanku u Zadru iste godine u jesen bude utana~en program lista, koji se imao zvati
„Srpski list”, i koji je fakti~no po~etkom slijede}e godine po~eo odmah i da izlazi u
Zadru pod uredni{tvom Save Bjelanovi}a. Kad je to svr{eno bilo, ja se nijesam vi{e
neposredno pa~ao u politi~ke poslove Dalmacije.
Iste ove 1879. dogodilo se pensionovawe arhiepiskopa, mitropolita i patrijarha
srpskog Prokopija Iva~kovi}a. Ovaj doga|aj bio je vrlo zama{an i uzbudio sav srpski
narod u biv{oj Vojvodini. Uredni{tvo novosadske „Zastave” zamoli me, da bi ja ocijenio
ovaj doga|aj sa kanonskog gledi{ta, jer da tamo{wi narodni vo|e namjeravaju podnijeti
Caru protest protivu istog doga|aja. Pitawe je bilo vrlo interesantno za mene, koji sam
se bavio crkvenim pravom, te napi{em u novembru ili decembru iste godine dosta
op{irnu radwu o tom pitawu i po{aqem je u Novi Sad. Zahvalili su mi za to, i u
wema~kom prijevodu to podneso{e uz motivaciju protesta sa nacionalnog i avtonomnocrkvenog pogleda Caru, ali, kao {to se moglo predvidjeti, bez ikakvog rezultata. Kad sam
se poslije dvije godine sastao u Be~u sa ^i`manom, kad se radilo da episkop ba~ki German
An|eli} postane patrijarhom, zapitao me je ^i`man sa osmijehom na licu, da li mi je
poznato ono razlagawe sa kanonskoga gledi{ta pensionirawa Iva~kovi}a, {to su uz
protest Caru podnijeli narodni vo|e iz Vojvodine. Otvoreno sam mu odgovorio, da mi je
ono ne samo poznato, nego da sam ja to sastavio. Pohvalio je rabotu onu moju dodav{i da
mu je `ao samo {to je bila uzaludna, jer post factum. Tu svoju rabotu, mutatis mutandis, ja sam
odmah tada na{tampao kao komentar 9. kanona III vaseqenskog sabora u izdawu svoje radwe
„Pravila pravoslavne crkve s tuma~ewima” {to je u Pan~evu izilazilo. Arhimandrit
grgete{ki, Ilarion Ruvarac, moj dobri prijateq i mudri svagda savjetnik, a nekada moj
u~iteq u karlova~koj bogosloviji, kad je pro~itao onaj moj komentar pomenutoga kanona,
odmah mi je pisao i zahvalio mi. Ali, kao {to je u naravi wegovoj bilo da ka`e otvoreno
sve {to mu je na srcu, u istome pismu ukorio me je za ono pan~eva~ko izdawe, {to sam u
istome stavio istoriju doti~nih sabora, koja da u kanonske komentare ne spada, „jer {ta se
Vas, kao kanoni~ara, ti~u dogmati vere i svi oni eresiarhi i eretici, radi kojih su imali
da lome glavu bedni oni na{i sveti oci?”, takvu mi je u istom pismu lekciju Ruvarac
o~itao o onom mom izdawu. I ovu sam wegovu lekciju, kao i sve drugo {to je od wega
dolazilo (a pisama wegovih imam bezbrojnu koli~inu) primio sa blagodarno{}u i
batalio poslije na svagda mu~no sastavqawe istorije raznih sabora.
I jo{ jedna rabota zadala mi je i glavoboqe i posla u ovoj famoznoj 1879. godini.
Zakavgala se takore}i do no`eva dva tada{wa redovna predsjednika zadarske konzistorije:
iguman Lukijan Kundajica i protojerej Bor|e Nikolajevi}, ko od wih dvojice ima pravo
na nekih ~ini mi se 100 ili 200 forinti godi{we, {to je povi{eno bilo u plati
konzistorijskog predsjednika. A obojica bijahu takovi cicije, da sli~nih ja nijesam u
`ivotu svom vidio. Gawali su se pismenim predstavkama svojim i kod vladike i kod
Namjesni{tva i kod ministarstva, dokazuju}i iguman, da on ima na one forinte pravo, jer
je kalu|erstvo starije od svjetovnog sve{tenstva, a protojerej opet, da on ima pravo, jer da
je starije svjetovno sve{tenstvo od kalu|erstva. I tu svoju kavgu radi onih forinti
preneso{e na sve sve{tenstvo u eparhiji, tako da se radi te glupe rabote posva|a{e
svjetovni sve{tenici sa kalu|erima u cijeloj eparhiji i po~e{e svaki za sebe dokazivati
da su oni stariji a ne drugi. Nikolajevi} je u kavgi toj izgubio, jer je Vlada odredila da
Kundajici idu one forinte radi toga {to je ovaj zauzimao po ustrojstvu konzistorijskom
drugo mjesto u konzistoriji, a Nikolajevi} tre}e. I postade sada Nikolajevi} martir od
24
kalu|erske objesti. Ja sam se smijao u po~etku toj kavgi radi forinti, ali me je zgodilo
kad sam vidio, da su se po~eli sva|ati i grditi jedan drugoga kalu|eri i popovi, gdje bi se
god dva srela, ~ak na ulicama; a ovo tijem ja~e, kad sam vidio, da je svoj martirski polo`aj
Nikolajevi} iznio u {tampi u jednoj bro{uri, kazuju}i svijetu kako u Dalmaciji kalu|eri
gone popove, ali ne spomiwu}i da sve to gowewe sastoji se iskqu~ivo u tome, {to nije on
dobio onih 100 ili 200 forinti vi{e na godinu. Kad sam pro~itao onu Nikolajevi}evu
bro{uru, nijesam mogao da se uzdr`im, a da mu ja ne odgovorim {tampom. I napi{em tada
i izdam kwigu sa naslovom „Dostojanstva u pravoslavnoj crkvi”. Kavga je ona kalu|erskopopovska skoro u ostalom svr{ila, jer Nikolajevi} je po{ao zatijem u Sarajevo, da on,
veliki pop i mrzac kalu|era, postane tamo arhimandrit i da na glavu metne mrsku mu
kamilavku!
Meni je donijela li~no ona moja kwiga tu hasnu, {to je Savjet Kijevske duhovne
akademije priznao onu kwigu za dobru magistarsku disertaciju, a petrogradski Sinod
poslao mi je za to zlatni magistarski krst.72 (Po~eo sam od 1878. godine intenzivno
raditi na nauci, i za dvije godine izdao sam tri radwe, koje su mi stekle ime u nau~nom
svijetu. Uslijed tih radwa Kijevska duhovna akademija priznala me je magistrom
bogoslovqa i darovala mi zlatni magistarski krst, a ^ernovicki univerzitet darovao mi
je naslov po~asnog doktora bogoslovije. Ovaj moj rad na nau~nom poqu uva`io je i moj
tada{wi vladika, Stevan Kne`evi}, i proizveo me je za arhimandrita (1880.).
Sve ovo, koliko je meni li~no godilo i podstrekavalo me na daqi nau~ni rad, toliko
je u isto vrijeme ovo uzbudilo u`asnu zavist kod pojedinih dalmatinskih sve{tenika
protivu mene, isto tako i kod onih dalmatinskih Srba koji me nikada nijesu mogli
zaboraviti {to sam ih javno `igosao za nikakav wihov patriotizam srpski i za
polutanstvo wihovo u narodnim osje}awima. Ko su bili poimence ti dalmatinski
sve{tenici, koji su protiv mene tada bili, i oni razni dalmatinski Srbi, ja ne}u ovdje ni
da spomiwem, jer ne zaslu`uju da im ja ni ime zabiqe`im u ovim mojim memuarima. Na
~elu prvih bio je arhimandrit man. Krke Jerotej Kova~evi}, koji je mrzio vladiku
Kne`evi}a i neprestano rovario protivu wega, i koji je radi moje privr`enosti istome
vladici i {to je smatrao da sam mu konkurent za eventualnu vakantnu episkopsku stolicu,
mrzio iz dna du{e i mene, i tu mr`wu on je znao svojim op}epoznatim lukavstvom usaditi
i u mnoge sve{tenike i mnoge svjetovwake, koji su mu sqepa~ki vjerovali. Sav ovaj svijet ja
nijesam prezirao, jer nijesu bili dostojni ni moga prezira, nego sam ih prosto ignorirao,
kao da za mene i ne postoje, i produ`avao sam raditi na kwizi, uvjeren da }u tijem najboqe
postidjeti svakoga onoga, kojemu milo bje{e tada da me podmuklo ili javno kleveta i
napada. A zgodna mi se prilika tada za to pokazala takozvanim „Slavenskim hodo~a{}em u
Rim”, kad su Hrvati po{li da zahvale papi, {to je on tobo`e priznao za svece slovenske
apostole Kirila i Metodija. Prilikom toga „hodo~a{}a”, ili boqe, uslijed odnosne
papine enciklike „Grande Munus” od 30. septembra 1880, ve}ina latinskih biskupa na{ih
krajeva, a na ~elu im |akova~ki biskup Josip Juraj [trosmajer, izdali su bili poslanice
pozivaju}i vjernike svoje na „hodo~a{}e”, ali ujedno napadaju}i na pravoslavnu vjeru i
crkvu. Ja sam sve ovo marqivo pratio, i `estili su me napadaji na moju vjeru, i odlu~im se
na djelo u odbranu pravoslavqa.)73
Jo{ tada kad je ta papina enciklika izi{la, i kad sam je pro~itao, uzbudila se bila
u meni voqa, da se u javnosti na wu osvrnem i da upozorim na wu pravoslavne ju`ne
Slovene, posebno Srbe. Po{aqe mi me|utijem iz Carigrada moj stari znalac jo{ od
Bonske konferencije, tada arhimandrit, a sada ve} mitropolit nikodimijski Filotej
Vrijenios, svoju kritiku na istu encikliku. Stupio sam tada u dopisivawe sa
Vrijeniosom, i malo po malo svega me obuzela misao o toj encikliki, tako da sam ve} po~eo
bio ~initi biqe{ke, kako bi izdao i ja {to o woj. Dok sam na tome radio dobijem
72
73
Osnovni tekst, 31-33.
Prilog IV, 12-13.
25
pomenutu [trosmajerovu poslanicu, i naravno, kakav sam bio `ustar po naravi, eto meni
sada novoga posla. Nije bilo dosta toga, nego eto mi iz Kotora pismo od mog prijateqa
starog, koji me je volio kao sina, i koji me je kroz sve daqe vrijeme uvijek pazio i dobre mi
savjete davao, a to je kotorski episkop Gerasim Petranovi}. Uz to svoje pismo {aqe mi
episkop Petranovi} u rukopisu uskr{wu poslanicu, koju je on sastavio povodom one
[trosmajerove poslanice, i u kojoj upozoruje sve{tenstvo i pastvu svoju na vjernost
pravoslavnoj vjeri i crkvi i da se ~uvaju od unijatske napasti, i moli me da taj rukopis
pregledam, pa da mu ga povratim, da svoju poslanicu na{tampa. Kakvo sam odu{evqeno
pismo tada napisao Petranovi}u, povra}aju}i mu onaj rukopis, toga se i danas jo{ sje}am.
I o Uskrsu 1881. izi{la je iz {tampe Petranovi}eva poslanica. Poslije Uskrsa po|em
kod svog episkopa Stevana Kne`evi}a i nagovorim ga da bi morao i on izdati jednu
sli~nu poslanicu o istom predmetu, kao ep. Petranovi}. U pitawima vjere bio je
Kne`evi} ne samo ~vrst kao litica, nego mogao bi re}i ~ak i fanati~an, osobito kad bi
mu se spomenula unija. A u tome duhu i mene je vaspitao, jer sam uz wega mnoge godine
proveo. Odmah Kne`evi} pristane na moj predlog, i po{to je on tada bio ve} starac od 75
godina, povjeri meni da mu odnosnu poslanicu sastavim i da }e je on rado potpisati i
izdati. Pristanem, i utana~imo da }e on izdati tu poslanicu {tampanu na Duhove iste
godine. Na nekoliko dana pred Duhove javim Kne`evi}u da sam gotov sa poslanicom, i
pozove me po podne da do|em da mu je ~itam. Sje}am se jo{ sada star~eva lica, kad sam mu
~itao rukopis. O~i su mu sijevale od zadovoqstva kao u mladi}a. Kad sam svr{io ~itawe
re~e mi: „Sinko, Bog te `ivio!” i naredi mi da mogu odmah {tampati poslanicu. Uo~i
Duhova poslanica je ve} poslana bila svemu sve{tenstvu da je svaki sve{tenik u svojoj
crkvi pro~ita sa oltara na sami praznik. Sa vanrednim odu{evqewem primilo je
sve{tenstvo i narod tu poslanicu, a svjedo~e to sve one adrese koje su zatijem stigle ep.
Kne`evi}u od svega sve{tenstva, i koje sam adrese ja poslije sve na{tampao i svijetu
objavio, kako misli pravoslavna Dalmacija o svojoj svetoj vjeri.
O ovim poslanicama: Petranovi}evoj i Kne`evi}evoj odmah se pozabavila
rimokatoli~ka {tampa, a profesor zadarske rimokatoli~ke bogoslovije Antun Franki
izdao je kwi`icu protivu tih poslanica na{ih vladika. Sve ovo ja sam poslije
pribiqe`io i, kao {to je poznato, {tampao, neka se zna i pamti. Ali nijesam mogao ja da
ostanem na miru pri toj op}oj zabuni, {to izazva{e s jedne strane papina enciklika i
[trosmajerova poslanica, a s druge ove poslanice na{ih vladika. Nego prionem i do
decembra iste 1881. godine izdam moju kwigu „Slovenski apostol i Kiril i Metodije i
istina pravoslavqa”. ^itavu buru izazvala je kod rimokatolika ova kwiga moja, a ne znam
koja rimokatoli~ka novina, osobito hrvatska, nije me tada napala i izgrdila, ali ipak ne
onako, kao {to }e me poslije grditi i psovati i ru`iti Srbi, a o ~emu }u ja ve} u svojim
biqe{kama spomenuti, kad do|e red na ovo. Najgore me tada napao i izgrdio onaj isti
prof. Antun Franki; i kad nije ni{ta mogao da ka`e protivu istina, koje sam ja u svojoj
kwizi istakao, on je udario na moju li~nost, da bi me pred svijetom omalova`io i
prikazao nemirwakom.74
(Zahvali{e mi za ovo oba na{i vladike, i Kne`evi} i Petranovi}. A ~inilo mi se,
da na takvu zahvalnost imam pravo i od strane dalmatinskog pravoslavnog sve{tenstva i
od pravoslavnih dalmatinskih Srba. Ali sam se prevario. Preda mnom su kao odobravali
moju radwu, a iza le|a mi tuma~ili tu istu radwu neprijateqski za mene, i iz svega sam
vidio u`asnu nenavidnost, koju pojedini nijesu znali ni da barem prikriju. Kad je
pomenuti profesor Franki napao u {tampi moju kwigu, arhimandrit Kova~evi} nije
mogao da sakrije svoju radost radi toga napadaja, te mi je na fini dakako na~in jednom u
lice reko, da u nekim mjestima svoje kritike Franki je imao pravo, i naravno ja krivo.
Poslije toga doba `ivio sam sasvijem povu~eno, i radio sam na kwizi. Izgledalo je
da su moji neprijateqi umirili se, pa kao da su bili nestali. Ali da je to bilo samo moje
74
Osnovni tekst, 36-38.
26
uobra`ewe, to sam iskusio malo ka{we.)75
Ove 1881. godine prvih mjeseci postao je mitropolitom u Sarajevu Sava Kosanovi}.
Sa ovim sam gospodinom bio u korespondenciji od du`e ve} vremena. On je nastojao da ~uje
moje mi{qewe o wegovoj kandidaturi za sarajevskog mitropolita i pod kakvim bi
uslovima on imao da se primi toga mjesta. Ja sam, po kazivawu ~estitih qudi, poznavao ga
kao dobrog sve{tenika i patriotu, i zato sam ga hrabrio da se primi onog mjesta, ali
uvijek sam mu napomiwao, kako bi dobro bilo da se crkva na{a u Bosni i Hercegovini
sasvijem otrgne od Fanariota, koji su joj sa svojim vladikama za toliko vremena samo zla
nanosili, i kako bi trebalo da se jerarhija bosansko-hercegova~ka sjedini sa srpskom
pravoslavnom jerarhijom u na{oj monarhiji, jer bi tada ta bosansko-hercegova~ka
jerarhija ja~a i sna`nija bila da se odupre poku{ajima unije ili {irewu katolicizma u
onim zemqama, {to ne}e propustiti da Be~ i hrvatski biskupi sa [trosmajerom na ~elu
u~ine. On mi je u ovome davao pravo i potpuno uva`avao te moje misli, ali da wega o tome
ne}e ni da pitaju, nego da Be~ to sve radi na svoju ruku. Iste svoje misli ja sam mu i u
drugim svojim pismima razvijao i napomiwao da ako se i formalno bosanskohercegova~ka crkva ne pridru`i Karlovcima, onda ne}e ni dobijati sinodski izabrane
episkope iz Vojvodine, nego }e im iz te iste Vojvodine nametati Be~ za episkope, koje on
bude htio, kao {to se fakti~ki to poslije i dogodilo. Odlu~ili su o toj stvari me|utijem
drugi; i Kosanovi} mi poslije javqa, da Car austrijski imenovao ga je za sarajevskog
mitropolita uz privolu Fanara, i da }e bosansko-hercegova~ki mitropolita morati
zavisiti i daqe od Fanara u jerarhijskom odnosu. Onu svoju misao o zdru`ewu bosanskohercegova~ke jerarhije sa karlova~kom jerarhijom ja nijesam mogao nikako da napustim,
~ekaju}i zgodnu priliku da tu misao predam i javnosti.
U maju 1881. godine pisao mi je mitropolit Kosanovi} da na svaki na~in ja moram
nastojati da po|em u Bosnu za vladiku ili u Mostar, ili u Tuzli, ili u Bawaluci, i da je
on govorio ve} o tome sa dvorskim tajnikom Demeli}em. Ujedno me je zamolio da mu
sastavim nacrt o bogoslovskom sjemeni{tu. Ovo posqedwe sam mu ve} 30. istog mjeseca
poslao. A o mojem vladi~anstvu da ja ne}u ni da mislim, prvo {to sam odvi{e mlad za
vladiku, drugo {to ne poznajem prilike u Bosni, i tre}e {to mene ne voli austrijska
Vlada, niti bi me predlo`ila ona ikada za vladiku u okupiranim zemqama, a ne voli me ta
Vlada stoga, {to sam odvi{e prononsirani protivnik latinske crkve, a takva lica
sasvijem ne pasuju za Bosnu i Hercegovinu, gdje rimska propaganda ra~una na bogati za
sebe plijen. Da nijesam u ovom posqedwem pogrje{no mislio, zasvjedo~io mi je isti
mitropolit Kosanovi} svojim pismom od 22. avgusta iste godine, u kojem mi privodi od
rije~i do rije~i dopis {to je primio, ka`e „onomadne”, od poglavice zemaqske Vlade u
Sarajevu. Taj dopis ho}u ovdje da privedem. Glasi: „Va{e Visokopreosve{tenstvo je
izrazilo `equ, da se po~asni arhimandrit i profesor bogoslovije u Zadru Nikodim
Mila{ pozove amo, da Vam bude u pomo}i pri organizaciji bogoslovije i konzistorije.
Po saop{tewu namjesnika dalmatinskog pak isti je profesor tako obuzet poslovima da se
ni za kratko vrijeme ne bi mogao lasno odlu~iti od posla. Iz toga razloga daklen mu~no
da bi isti profesor kadar bio da vr{i Va{em Preosve{tenstvu ove du`nosti, koje ste mu
namjenili. Prema tome je baron Rodi} obratio pa`wu Wegove Preuzvi{enosti
zajedni~kog ministra pl. Slavija na protoprezvitera i konzistorijskog savjetnika u
Zadru Georgija Nikolajevi}a” itd. Poslije ovoga dopisivao sam se sa Kosanovi}em sve dok
se nije javila mu u glavi ona nepametna misao da napusti sarajevsku katedru, koju sam
misao ja otvoreno mu osudio. A u jednom pismu od 1884. pisao mi je, lamentiraju}i o svojem
polo`aju i o mukama sa rimskom propagandom, i rekao: „Sretan si, {to Rodi} nije volio
te, pak si se bar sa~uvao mojih sada{wih muka”.
Predvi|ao sam ja to {ta }e se dogoditi sa ovim mitropolitom, koji se morao sam da
bori sa svom latinskom silom, a ni srpski episkopat, ni karlova~ki patrijarh, nijesu
75
Prilog IV, 13-14.
27
imali prava da priteknu u pomo} i da ga za{tite od nasrtaja latin{tine. A Fanar, koji je
ne samo pravo, nego i du`nost imao da se zauzme, da bude za{ti}en od tih nasrtaja jedan
podru~ni mu mitropolit, taj Fanar ravnodu{no je gledao {ta se sa pravoslavnom vjerom
i sa pravoslavnim mitropolitom doga|a. Ova razmi{qawa odlu~e me, da ostvarim ono
{to sam jo{ prije tri godine mislio i o ~emu sam tada Kosanovi}u pisao, da to sada
ostvarim i da u javnosti iska`em potrebu da bi se pravoslavna bosansko-hercegova~ka
jerarhija otrgla od Fanara i sjedinila se sa srpskom pravoslavnom jerarhijom. Napi{em
u qeto iste godine kwi`icu sa naslovom: „Kanonsko na~elo pravoslavne crkve pri
razre|ivawu crkvenih oblasti. K pitawu o jerarhijskom polo`aju Sarajevske
mitropolije”, i to sam na{tampao 1884. godine. Tu sam istakao da, kao {to je prije
ukinu}a Pe}ke patrijar{ije pripadala Dabrobosanska mitropolija toj patrijar{iji,
tako da bi morala ista mitropolija pripasti i spojiti se sada sa Karlova~kom
patrijar{ijom, jer sam ja bio tada uvjerewa, kao i mnogi drugi srpski nau~nici, da je
karlova~ki patrijarh nasqednik pe}kog srpskog patrijarha. Kad sam jednog qetweg dana
po podne sjedio za stolom i pisao tu stvar, do|e me posjetiti tada{wi urednik zadarskog
„Srpskog Lista” Sava Bjelanovi}, i tome gospodinu ka`em {ta pi{em i pro~itam mu
nekoliko stranica rukopisa. Slu{ao je to ~itawe pa`qivo i re~e mi: „Mo`da }e Vam se
na to i politi~ki listovi osvrnuti”. Odgovorio sam mu, da u ovo pitawe politika ne
ulazi, nego se tu ti~e da se sa~uva od usamqenosti pravoslavni sarajevski mitropolit i da
u svezi sa srpskom pravoslavnom jerarhijom bude ja~i da se odupre rimskoj propagandi.
Odgovorio mi je na ovo op}im frazama, iz kojih sam mogao samo toliko razumjeti, da se
politi~ara pravoslavna crkva u Bosni i Hercegovini ni{ta ne ti~e. I kwi`ica je moja
iza{la. Nije pro{lo vaqda ni osam dana, kad po~e{e liberalne srpske novine o woj
pisati, i umjesto da je uzmu sa crkveno-kanonske strane, kao {to je ona bila napisana,
uze{e je sa politi~ke strane, kao da ja tom kwi`icom plediram aneksiju Bosne i
Hercegovine austrijskoj monarhiji. Iznenadila me takva interpretacija moje kwi`ice,
jer ja kad sam je pisao nijesam ni u snu imao kakvu politi~ku misao. Tada sam se sjetio
onih Bjelanovi}evih rije~i, kad je ~uo ~itawe nekih odlomaka iz rukopisa iste kwi`ice.
Pisawe onih liberalnih srpskih novina bilo je ipak dostojanstveno, i ja nijesam se
osje}ao pobu|enim da reflektujem na to pisawe, dr`e}i uvijek da }e na posqetku srpskopravoslavna crkvena svijest nadvladati nad politi~kim ra~unima. Ali to se nije
dogodilo. Ve} od dva decenija srpska politi~ka {tampa zara`ena je bila mi{qu da
crkveni interesi moraju biti podre|eni politi~kim, i da crkva i wena jerarhija moraju
raditi samo onako, kako politi~ki interesi zahtijevaju, pa makar ona od toga i stradala.
Sa ovoga gledi{ta prosu|ena je bila srpskom politi~kom {tampom i moja ona kwi`ica.
Katedrati~ki odgovor na istu dobijem ja krajem ove iste godine iz Pan~eva u naro~itoj
bro{uri sa naslovom: „Poslanica Nikodimu Mila{u” i pod pseudonimom „bosanski
popo”. Pro~itao sam odmah tu bro{uru, i kad sam vidio u ovoj posqedwe stranice, pune
subjektivizma, odmah sam je stavio u orman, odlu~en da o woj ni rije~i ne napi{em, jer bi
morao bio i ja u takvom slu~aju baciti se u subjektivizam; i tijem vi{e sam morao na to se
odlu~iti, {to sam obznawen bio, da onaj „bosanski popo” nije niko drugi, nego sam Sava
Bjelanovi}, ~iji karakter ja sam boqe nego iko drugi poznavao, a koji karakter
Bjelanovi}ev najboqe }e se pokazati poslije, kad sam ja postao vladika, o ~emu }u ja ve}
spomenuti u ovim svojim biqe{kama.
Malo vremena poslije ovoga dobijem iz Novog Sada jednu bro{uru sa naslovom:
„Dole obrazinu g. dr. Nikodime Mila{u!” i pod pseudonimom „Stari Saborlija”. Kad
sam je pro~itao sjetio sam se odmah kanonika Antuna Franki i wegove kritike moje kwige
„Kiril i Metodije”. Pravac kritikovawa sli~an i kod jednog i kod drugoga pisca, samo
{to sam u ovoj kwi`ici „Starog Saborlije” na{ao ne{to, {to ni onaj kanonik nije
mogao da ka`e, a to je, da „se g. Mila{ ovom svojom bro{urom pokazao kao pravi
kwi`evni {arlatan i {vindler”. Pa po{to se ja ne umijem prepirati sa qudima, koji
psuju i grde, to sam stavio u orman i ovu kwi`icu. Ali qubopitan sam ipak bio da
28
doznam, ko je taj gospodin, koji se sakrio pod imenom „Starog Saborlije”, i doznao sam da
je protojerej Dimitrije Ruvarac, brat arhimandrita Ilariona. Za~udilo me ovo mnogo,
jer sam se sjetio da sam sa ovim sada{wim protojerejem Ruvarcem u Karlovcima kao |ak
drugovao i da smo vrlo dobri prijateqi bili. @ao mi je bilo, pored ostaloga, {to sam
izgubio tada prijateqa, koji me onako u javnosti ispsovao i izgrdio, i koji me sada onako
stra{no mrzi. Ali malo godina poslije dogodilo se ne{to ~udnovato sa ovim gospodinom
prema meni. Dvije godine od prilike poslije nego {to sam ja bio pro~itao onu Ruvar~evu
bro{uru, na|em se ja u Biogradu kao rektor bogoslovije, i momak mi jedno po podne javqa,
da `eli k meni jedan sve{tenik iz preka, tj. iz Zemuna. Prika`e mi se taj sve{tenik, i
poznam u wemu Mitu (jer tako sam ga zvao u bogosloviji) Ruvarca. Sa najve}om
ekspansivno{}u mi pristupi i po~e me podsje}ati na |a~ko na{e vrijeme i kako me on
svagda qubi, i zamolio me da mu do|em u Zemun u wegovu ku}u, gdje }e me on i wegova
supruga svesrdno do~ekati. Po{ao je; a ja ni iz daleka nijesam mu dao razumjeti da mi je
~udo, kako mo`e sada onako ekspansivan biti poslije onih grdwi, kojima me je u javnosti
prije dvije godine obasuo. Dolazio me je poslije toga nekoliko jo{ puta posjetiti, dok sam
ja u Biogradu boravio, i uvijek mi je ekspansivan. Vratio sam mu jedanput u Zemunu
posjete, i u ku}i mu do~ekao me je i on i `ena mu najqubaznije. Kad sam se ja poslije
povratio u Dalmaciju, a osobito kad sam postao vladikom, ~esto mi je taj protojerej
Ruvarac pisao; a 1892. poslao mi je patrijarhov bo`i}ni pozdrav i ujedno rukopis
sli~nog pozdrava pok. patrijarha An|eli}a, upozoruju}i me, kako ovaj pozdrav patrijarha
Brankovi}a nije nego doslovni prijepis nekada{weg pozdrava patrijarha An|eli}a. Na
ovako ,,konfidencijalno” pismo protojereja Dimitrija Ruvarca ja nijesam ni odgovorio...
Kad sam pak 1904. bio u Karlovcima, Novom Sadu i Grgeteku, ovaj se protojerej tako
dr`ao prema meni, da su ovi bili uvjereni da je to moj najprisniji prijateq. A kad sam
polazio iz Novog Sada do{ao je naro~ito sa suprugom iz Karlovaca (gdje je tada stanovao)
da me na `eqezni~koj stanici pozdrave i da mi, osobito on, za`eli Bog zna koliko i
kakvoga dobra.
Jo{ ho}u ne{to da zabiqe`im ovdje iz 1884. godine. U drugoj polovini januara te
godine dobio sam iz Belovara pismo od onamo{weg kapelana jereja Jovana Vu~kovi}a, da
bi ga preporu~io kod episkopa Kne`evi}a da dobije mjesto u zadarskom bogoslovskom
zavodu kao profesor. Zauzeo sam se za to `ivo, i kroz mjesec dana Vu~kovi} je ve} bio
suplent u zavodu. ^im sam vidio ovoga sve{tenika u~inio mi se inteligentan i spreman za
nauku, i zavolio sam ga. Mrgodili su se neki dalmatinski sve{tenici na wega, jer je
stranac i jer da je do{ao oteti jedno mjesto dalmatinskim sinovima. Ali ja sam ga branio,
i uspio sam da ga je i ep. Kne`evi} dr`ao pod svojom za{titom. Slijede}e godine u junu on
je ve} bio stalni profesor bogoslovije. Kao profesor vanredno je marqiv bio, a vrlo je
rado radio i na kwizi i radio je sa znawem. Pazio sam ga radi toga kao brata, i uvijek sam
s wim bivao; volio je i on mene i u svemu mi pomagao, osobito u kwi`evnim mojim
radwama. Sje}am se dobro, koliko mi je pomagao te iste 1884. godine, kad sam prire|ivao
za {tampu opis jednog starog srpsko-slovenskog rukopisa „Krm~ija Savinska”, a osobito
{to ja nijesam dobro poznavao sve osobine jezika na kojem je bio rukopis. Pomagao mi je i
poslije u svemu, te sam mu bio iskreno blagodaran. Slijede}e godine osnovali smo mi
profesori bogoslovski ~asopis „Istina”, i Vu~kovi} mu je bio urednik. Kao uredniku
tada sam ja wemu pomagao, i ~asopis je na{ nabrzo dobio lijep glas. U raznim neprijatnim
momentima moga `ivota, Vu~kovi} je uvijek bio uza me i iskreno dijelio moje du{evne
bolove za sve vrijeme dok sam ja bio profesor u zadarskoj bogosloviji. Ovo sam naro~ito
htio ovdje da zabiqe`im radi onoga {to }u poslije zabiqe`iti o Vu~kovi}u, koji }e
po~etkom 1891/2. {kolske godine prije}i u karlova~ku bogosloviju.
Iste ove dosta burne za mene 1884. godine stupio sam prvi put u dopisivawe sa
profesorom moskovskog univerziteta Al. Pavlovim, poznatim i nau~nim kanonistom, i to
o pitawu, je li Sv. Sava srpski sastavio ili bar pokrenuo da se sastavi prvi slovenski
nomokanon s tuma~ewima. Ovo je pitawe mene tada zanimalo, jer sam izu~avao stari jedan
29
rukopis man. Savine i prire|ivao opis toga rukopisa (Krm~ija Savinska). U~eni ovaj
profesor dopisivao se sa mnom do pred smrt wegovu, i sva wegova pisma, kakvih ja mnogo
imam i ~uvam ih sveto, ti~u se iskqu~ivo pitawa o crkvenom pravu pravoslavne crkve.
Sveza na{a u pismima postala je bila prijateqska, tako da mi se on ~esto `alio kako
mora da trpi od nepravednih napadaja, i kako je vi{e puta prinu|en da vrijeme, koje bi
ina~e mogao ulagati u nau~ne radwe, mora da tro{i u odbijawu onih napadaja. Tije{io
sam ga u pismima svojima tijem, da smo jednake sudbe i ja i on, i da na napadaje, koji imaju
karakter subjektivni, ne zaslu`uje odgovarati, kao {to to ja ~inim. Ako sam ja upoznao
mnoge izvore crkvenoga prava, i ako sam dubqe pronikao u nauku toga prava, to moram
zahvaliti na prvom mjestu pok. profesoru Pavlovu.
Ovo ovdje sve~ano izjavqujem i vje~nu mu blagodarnost zasvjedo~avam.
Iste ove 1884. godine stupio sam u dopisivawe sa profesorom grada~kog
univerziteta dr Bidermann. Ovaj se profesor bavio pitawem „über die Schiksale der
Griechisch Glaubigen in Osterreich und Ungarn”. Pitawe, koje je bilo van sfere mojih
kwi`evnih radwa tada{wih, ali koje me ipak interesovalo, jer je vrlo va`no za istoriju
pravoslavne crkve u ovoj monarhiji. Rado sam korespondirao sa ovim profesorom i rado
mu pru`ao sve one podatke i upu}ivao ga na sve one izvore, koji su meni bili poznati. I s
ovim profesorom dopisivao sam se sve do smrti wegove. A nekim rezultatima wegovih
istra`ivawa poslije sam se uskoristio, kad sam spremao za {tampu moju „Pravoslavnu
Dalmaciju”.
Godina 1885. po~ela je za moj javni `ivot sa dvije upravo da ka`em komendije. Prva
komendija bila je vijest u petrogradskim ruskim novinama, da ruski Sinod misli mene za
mitropolita crnogorskog na Cetiwu. Razjasnio mi je ovu rabotu moj dobri proto Jani{ev
pismom da je moje ime u istini spomiwalo se u Sinodu, i da bi mene, kao ruskog
vaspitanika, rado vidjeli mitropolitom na Cetiwu, ali da se od toga odustalo uslijed
kne`eve `eqe, da ono mjesto zauzme arhimandrit Mitrofan Ban, koji je okolo Uskrsa i
imenovan mitropolitom. Druga komendija zavela se uslijed ostavke mitropolita Save
Kosanovi}a, na ~ije je mjesto sada trebalo imenovati novoga mitropolita za Sarajevo. Sav
svijet je znao, da ko je najvi{e uplivisao na Kosanovi}a da ostane ~vrst u svojoj ostavci i
da je ne povla~i, to je bio arhimandrit tada sarajevski Bor|e Nikolajevi}, koji, kad se ve}
jednom odlu~io da okrene barjak od svjetovnoga sve{tenika, koje je tobo`e on branio od
kalu|erskih napadaja, i kad je „sa velikim svojim po`rtvovawem”, kao {to je pisao tada u
Zadar parohu Kirilu @e`equ, svojem prisnom prijatequ, natakao na glavu kamilavku sa
panakamilavkom te`io je sada da on postane mitropolitom sarajevskim umjesto naivnoga
Kosanovi}a. Ovo se vidilo i iz toga, {to je Vlada Nikolajevi}a imenovala i
administratorom mitropoilje u isto vrijeme, kad je uva`ila Kosanovi}evu ostavku. A ovo
sam ja doznao i iz jednog pisma ^i`manova iz Be~a, koje sam ja poslije pokazivao ep.
Kne`evi}u i koje i danas jo{ ~uvam, i u kojem pismu, zahvaquju}i mi na kanonsko su|ewe o
episkopskim ostavkama, koje sam mu su|ewe, na wegovu molbu, ja poslao bio (tj. poslao sam
mu bio moj komentar 9. kanona tre}eg vaseqenskog sabora, sastavqeni prilikom ostavke
srpskog patrijarha Iva~kovi}a), ^i`man mi saop{tava, da ostavka Kosanovi}eva mora
biti uva`ena, i da }e imenovan biti za mitropolita arhimandrit Nikolajevi}, ,koji je
mirne }udi i ne}e se tako lako alarmirati od rimske propagande, koja u Bosni nema
posla”. Ovo su rije~i iz tog ^i`manovog pisma; a ^i`man je bio Vladin konsultor u
pitawima pravoslavne crkve u monarhiji. Pokraj svega toga, radi „mudre” birokratske
formalnosti avstrijske Vlade, a i da se zametne trag, dobija jednog dana ep. Kne`evi} od
Predsjedni{tva dalmatinskog Namjesni{tva zvani~ni poziv, da spomene sve{tena lica iz
svoje eparhije, koja bi bila dostojna da zauzmu mjesto mitropolita u Sarajevu. Ja o tome
nijesam ni{ta znao, nego sam poslije doznao, da je ep. Kne`evi}, odgovaraju}i na Vladin
poziv, predlo`io „primo loco” mene za mitropolita. Stra{no me ovo ra`qutilo, kad mi je
javio za taj Kne`evi}ev predlog jedan namjesni{tveni ~inovnik, i odmah po|em k episkopu
da se po`alim, {to je takav predlog mogao da u~ini, ne ~uv{i prethodno mene, i tada mu
30
poka`em ono ^i`manovo pismo. Starac mi se pravdao, da je to on u~inio, jer me uva`ava.
Poqubio sam mu ruku, ali sam i po{ao od wega stra{no nezadovoqan, jer sam vidio da je
istina da je on u~inio onaj predlog. Poslije nekoliko mjeseci Nikolajevi} je bio
imenovan za sarajevskog mitropolita.
Ali sva ova komendija, koju sam ja tako karakterisao poznavaju}i austrijski glupi
birokratizam, pretvorila se poslije za mene u tragi-komendiju, od koje sam morao mnoge
neprijatnosti ispitati, a od kojih sam se tek tada oslobodio, kad je slijedilo moje
imenovawe za dalmatinskog episkopa.
Do~ulo se po Zadru da sam ja predlo`en za sarajevskog mitropolita. Nije se htjelo
raspitivati od kuda je potekao taj predlog, nego se to interpretovalo odmah u smislu, da
be~ka Vlada tako `eli; i to se odmah dovelo u svezu sa onom mojom bro{urom o bosanskohercegova~koj crkvi, i da sam ja tu bro{uru napisao po naputku iste Vlade, koja u nagradu
za to mene }e imenovati sada za mitropolita. Ni sami sotona ne bi vaqda kadar bio tako
{to iskombinovati; ali to je ipak iskombinovao urednik „Srpskog Lista” Sava
Bjelanovi}, i to je on po~eo sada da kroz svoj list telali svijetu. Trebalo mu je reklame za
sebe i za svoj list kod pseudoliberalnoga svijeta, pa za tu reklamu zgodno mu se u~inilo
kroz svoj list da napadne na mene, te da svak vidi kako je on nezavisan i samostalan u
pisawu, kad mo`e javno da udara i na Mila{a, koji je wegov isti taj list osnovao, i za
kojega je znao, da ima nekog imena u svijetu. Napadati koje-kakve {uge, to nije
dostojanstveno za jedan liberalni list, ali napasti na Mila{a, to je uzdignuti glas listu
i pokazati se nezavisnim; tako je razmi{qao Bjelanovi} u svojoj glavi, i tako je sada
po~eo da pi{e u svom listu i da o tome agituje u svijetu. Misli koje je kriju}i za
„bosanskim popom” u onoj svojoj bro{uri iznio, te misli Bjelanovi} je sada po~eo malo po
malo da {iri u svijetu kroz svoj list, dodavaju}i tome jo{ razne napadaje ~ak na moj
privatni `ivot i na moju slu`bu kao rektora sjemeni{ta, premda mi je, prije nekoliko
godina kad je bio pitomac sjemeni{ta, znao biti najposlu{niji. Uspjeo je bio ovaj
gospodin svojim pisawem zadobiti za sebe mnoge i u Zadru i van Zadra, a osobito one,
kojima sam ja bio trn u oku radi ~asti i priznawa, {to sam u {irem svijetu dotle stekao
bio, i {to sam im ja mogao, po wihovom su|ewu, vaqda pobrkati wihove li~ne ra~une.76
(Hajka, koja se podigla bila tada u novinama protivu mene, prestala je bila; ali zato
podmuklo su rovarili protivu mene u Dalmaciji gledali da me crne raznim klevetama,
gdje su god mogli. Na ~elu sve ove agitacije protivu mene bio je arhimandrit Kova~evi}, a
uz wega je sada u tome stao tada{wi konzistorijski predsjednik iguman Dositej Jovi}.
Prvi radio je protivu mene me|u sve{tenstvom i narodom van Zadra, drugi u Zadru. Jovi}
je uspio izazvati i vladiku Kne`evi}a protivu mene, a {to mi je vrlo `ao bilo, jer sam ja
Kne`evi}a i volio i {tivao, i jer sam svjestan bio, da sam mu veliku uslugu u~inio bio
onim mojim `ivim radwama 1881. godine u slavu wegovog imena. Moj ste~eni ve} glas u
nau~nom svijetu `estio je stra{no moje neprijateqe, a zavidnost wihova potencirala se u
onoj mjeri, u kojoj sam ja sticao vi{e imena u nau~nom svijetu i sticao vi{e nau~nih
titula. Iguman Jovi}, koji je bio mnogo finiji i lukaviji od arhimandrita Kova~evi}a,
uspjevao je vi{e od ovoga posqedwega u rovawu protivu mene, osobito kroz svoju rodbinu,
koju je imao u svima glavnim mjestima Dalmacije, tako da je zaraza protivu mene bila op}a
maltene u svoj dalmatinskoj eparhiji. Ogovarawu i klevetawu nije bilo sada ve} kraja. (A
istakli su bili i to, da ja zloupotrebqujem rektorskim polo`ajem u svoju li~nu korist, a
na {tetu pitomaca. Ovo posqedwe najvi{e me je uvrijedilo, i radi toga krajem jula 1885.
podnesem ostavku na mjesto rektora sjemeni{ta, koja mi je bila odmah i uva`ena. Ovu moju
ostavku moji neprijateqi protuma~i{e u smislu, kao da sam ja klonuo duhom pred
wegovim ru`nim radom protivu mene. To ih je osokolilo da jo{ ja~e rade protivu mene).
U 1886. godini gowewe protivu mene u Zadru dosti`e svoj vrhunac. Htjeli su me
prinuditi moralno da napustim Dalmaciju, kako bi mogli sami slobodno se ba{iti u
76
Osnovni tekst, 38-49.
31
dalmatinskoj eparhiji, a da im niko ne smeta u tome, i da im ne smetam ja, koji sam u`ivao
u svijetu dobar glas; a osobito da ne smetam Jovi}u, koji je tada ve} bio konzistorijski
arhimandrit, da postane dalmatinskim vladikom u slu~aju smrti episkopa Kne`evi}a,
koji je bio osamdesetogodi{wi starac. I mene, koji sam mogu re}i osnovao srpsku stranku
u Dalmaciji i koji sam se na politi~kom poslu onako izlo`io bio u korist srpstva u
Dalmaciji, ne paze}i da sam tijem stavqao na kocku svoj profesorski polo`aj i da me
Vlada mogla za onu moju dvogodi{wu politi~ku agitaciju lako pensionovati, kao {to je
to u~inila bila za istu stvar sa mojim drugom u bogosloviji profesorom Qubomirom
Vujnovi}em; mene koji sam prvi od pravoslavnih imao smionosti da {tampom ustanem
protivu latinske crkve i latinskog sve{tenstva svojom kwigom „Kiril i Metodije”, a u
odbranu pravoslavqa, i koji sam se radi toga izlo`io najo{trijim napadajima kroz
{tampu od strane latinskog sve{tenstva, mene, kao takvoga, javno u {tampi objedi{e, da
sam neprijateq pravoslavqa i srpstva, i u isto vrijeme nagovore tada{we tutorstvo
zadarske crkve, da u jednoj svojoj sjednici (23. marta 1886) zakqu~e zamoliti vladiku
Kne`evi}a da mi zabrani propovijedati u crkvi, jer da sam ja „pravi odmetnik od svoje
crkve pravoslavne i srpske narodnosti”. Zapisnik tog tutorskog zakqu~ka bude zvani~no
saop}en vladici Kne`evi}u, koji odobri isti zakqu~ak, i aktom svojim od 3. aprila 1886.
godine po{qe mi prijepis zakqu~ka „radi moga znawa i odnosnoga ravnawa”. Mnogo me
uvrijedila ova stvar; ali poznavaju}i izvor i svrhu ove paklene mahinacije, nijesam ipak
htio da protivu toga reagiram. Vjerovao sam i pouzdano se nadao, ako samo uz`ivim, da }e
pravica ipak pobijediti svojim vremenom i da }e se sami sebe postidjeti oni, koji sada
tako sa mnom krvni~ki postupaju. Povukao sam se od tada jo{ vi{e od svijeta; pa da
poka`em svemu svijetu kakav sam ja „odmetnik od pravoslavne crkve”, po~nem {tampati
~lanke o rimskoj propagandi, koje sam zatijem prikupio i izdao u zasebnoj kwizi. I uop}e
od toga vremena po~eo sam mnogo vi{e raditi po nauci, nego {to sam dotle radio.)77
Pokojni episkop Kne`evi} nije odobravao tu kampawu protivu mene, ali nije mogao
ni on {ta da u~ini, jer se bojao da }e napasti i wega u novinama. Kad sam mu podnio
ostavku na rekturu, sje}am se lijepih rije~i koje mi je tada upravio, i tom prilikom
napomenuo mi okru`nicu koju sam malo vremena prije za wega sastavio bio prilikom
hiqadugodi{wice slov. apostola Metodija, i hrabrio me da ne klonim duhom u isku{ewu,
jer da }e sveta crkva imati jo{ potrebe od mene. Ali i ovaj dobri odnos episkopa
Kne`evi}a prema meni bo je o~i doti~noj gospodi, te ih je to pobudilo da produ`e i daqe
svoju kampawu protivu mene, i na posqetku uspje{e odbiti i tog episkopa od mene, i da
bude uz wih.
U avgustu iste ove 1886. godine primio sam poziv od ministra prosvjete u Srbiji
Milana Kujunxi}a, da bi do{ao u Biograd, da reorganizujem tamo{wu bogosloviju. Kad
sam taj poziv primio, odmah sam pomislio na jedan dopis iz Biograda, na{tampan u 149.
broju zagrepskog lista „Srbobran” od 7. jula iste godine, u kojem dopisu doti~ni
dopisnik kazuje „da nema sumwe da ja stojim u svezi sa apostolima vjerske unije”, da ja
,,{urujem sa Rimom” i „da je jedan veliki katoli~ki misionar nekome pisao i pitao ga za
mene, dobrog i vjernog agenta rimske propagande, i ho}e li {ta biti od one stvari, to jest,
iz unije pravoslavnih Srba sa Rimom”. Re~e eto to taj biogradski dopisnik
„Srbobranov”, i ostade opet `iv! Za postanak ovoga dopisa nekoliko mjeseci poslije
doznao sam, i to }u daqe zabiqe`iti. Ali mi je bilo nepravo, {to je to „Srbobran”
na{tampao, onaj isti „Srbobran” koji je s ponosom pro{le godine na{tampao bio moju
radwu „Dvije korizmene okru`nice dvaju hrvatskih biskupa: G. [trosmajera i G.
Posilovi}a”, i tu radwu mi i od{tampao u zasebnoj kwizi. U ostalom poslije sam
razumio, da taj list uvijek ne vodi strogo ra~una o tome {ta je napisao prije o jednoj
li~nosti, a {ta }e opet napisati poslije. Na primer, 1891. isti „Srbobran” nazvao me
„u~enim i vrijednim” radi jedne moje uskr{we poslanice, iz koje je pre{tampao veliki
77
Prilog IV, 15-17.
32
odlomak; a poslije on isti me grdno ru`io i pozivao svijet, da me se kloni, kao od ne znam
~ega hr|avoga! Na onaj dopis iz Biograda u „Srbobranu” malo sam pa`we obratio, jer mi
se u~inio i suvi{e tendencioznim, a osobito kad sam poslije pro~itao u 169. broju istog
lista od 4. avgusta iste godine, u kome tobo`e razja{wava onaj dopisnik svoj prvi dopis.
Ali boqe je bilo da nijesam tako sudio o onom dopisu, nego da sam mu malo vi{e pa`we
obratio, jer u takvom slu~aju po{tedio bi bio sebe od mnogih neugodnosti, koje sam u
Biogradu poslije ispitao.
Na prvi mah kad sam pro~itao onaj poziv Kujunxi}ev nijesam znao {ta da ~inim i na
{to da se odlu~im. Prilike moje u Zadru takve su bile tada, da mi se u~inilo da je dobro
mi do{ao taj poziv, da se bar za vrijeme uklonim iz Dalmacije i da mirniji budem.
Pomislio sam da }e se i moji zavisnici i klevetnici umiriti, kad im ne budem vi{e na
o~ima, te da }e prestati mo`da da me i daqe psuju i grde po novinama, kao {to su tada
~inili; a prozrio sam ve} bio, da neki `ele samo to, da bi se ja uklonio iz Dalmacije,
kako im ne bi smetao sutra, kad bi se katedra episkopska zadarska upraznila, a {to se
moralo na brzo o~ekivati, jer je ep. Kne`evi} ve} bio starac od 80 godina. U nedoumici
sam bio velikoj, na {to da se odlu~im. Imao sam tada u Zadru izme|u drugih svojih dobrih
prijateqa jednoga, kojemu sam mogao iskreno u svemu vjerovati, a to je bio savjetnik
prizivnoga suda u Zadru, Marko Petranovi}, sinovac mog dobrog i vjernog prijateqa,
episkopa kotorskog Gerasima Petranovi}a. Po|em kod tog savjetnika Petranovi}a da mi
ka`e {ta on misli o ovoj stvari i da mi dade svoj savjet. I taj savjet je bio, da obzirom na
tada{we moje prilike u Zadru, trebam da primim onaj poziv i da po|em u Biograd, ali
samo privremeno za godinu dana, i tada kona~no odlu~im prema prilikama kakve }e tada
biti. Savjetovao sam se o ovome kroz pisma i sa ep. Petranovi}em, koji mi dade isti savjet
{to i sinovac mu Marko. ^inio mi se pametan savjet ovih mojih prijateqa, te sam i
rije{io bio da po tome savjetu i postupim. Ali imao sam jo{ dva dobra prijateqa u Zadru,
predsjednika dalmatinskog sabora, kneza Bor|a Vojnovi}a, s kojim sam dijelio u
politi~nom odnosu jednaku sudbu, jer je Bjelanovi} i druge pseudoliberalne srpske novine
napadao i na wega kao i na mene, a za{to? zato {to im je `ao bilo da je na ~elu autonomne
uprave u Dalmaciji bio on, a Srbin je, dok Bjelanovi} i wegove prista{e mislili su, da
kao za{to ne bi oni to bili, kad su i oni Srbi. Da je bio na tom mjestu Hrvat, kao {to je
to bilo poslije, kad je Bulat bio predsjednik sabora, }utali bi bili, jer bar Bulat nije
bio Srbin. Knez Vojnovi} nije bio mi{qewa, da ja ostavqam Dalmaciju, jer kao da se ja
tijem pokazujem malodu{an i kao da se bojim onih mojih politi~kih, a i li~nih
neprijateqa, koji }e, govora{e on, slaviti triumf, {to su pobijedili. Imao je u neku ruku
ovaj knez pravo, jer je poznavao moju ponositu, a priznajem ovdje, u nekoliko i gordu narav;
ali s druge strane imali su mnogo temeqa za mene i savjeti ep. Petranovi}a i savjetnika
Petranovi}a. Drugi moj tada{wi dobri prijateq bio je dalmatinski namjesnik, Dragutin
Bla`ekovi}, koji je od maja ove godine postavqen bio za namjesnika, i s kojim sam ja
sklopio bio prijateqstvo jo{ tada, kad je on bio u Zadru kao pukovnik, i s wim tada
drugovao. Bla`ekovi} ovaj tako je dobar i plemenit bio, da je zahvalio na namjesni~kom
dostojanstvu, kad je vidio da ne}e Be~, da u ni~emu pomogne sirotnom stawu Dalmacije. I
danas jo{ kod svih Dalmatinaca ~uva se blaga uspomena o plemenitom namjesniku
Bla`ekovi}u. Jedno po podne, kad sam ja ve} odlu~io bio da do|em u Biograd, zaustavi me
na {etwi na gradskim bedemima Bla`ekovi} i zapita me, je li istina {to mu je knez
Vojnovi} kazao, da ja ho}u da odem iz Dalmacije. Odgovorim mu, da iz Dalmacije ja ne
namjeravam za sada sasvijem oti}i, nego }u samo tra`iti dopust za nekoliko mjeseci da
po|em u Biograd, da vidim da li }u mo}i {ta u~initi na reorganizacii onamo{we
bogoslovije, radi ~ega me kraqevska srpska vlada pozivqe. Kad je tako - re~e mi
Bla`ekovi} - a Vi po|ite, samo ne zaboravite poslovicu: „da je svak kova~ svoje sre}e”, „a
u ostalom ra~unajte ovagda na moje prijateqstvo”.
Dobiv{i dopust, koji kao da je ep. Kne`evi} jedva do~ekao da mi dade, krenem
polovinom novembra 1886. u Biograd. Kad sam do{ao u Biograd, lijepo me prime tada{{i
33
mitropolit Teodosije Mraovi} i ministar prosvjete Milan Kujunxi}, i poslije nekoliko
dana izi|e kraqev ukaz, kojim se imenujem rektorom biogradske bogoslovije i odmah
preduzmem slu`bu i po~nem raditi. Ali ve} prvih dana opazio sam izme|u tada{wih
profesora one bogoslovije neko nepovjerewe prema meni. Ovo sam saop{tio pojedinima u
Biogradu, s kojima sam stupio bio u bli`i dodir, i koji su mi se prijateqima pokazivali.
Ova gospoda razjasne mi svu stvar. U qutoj su borbi izme|u sebe tada bile dvije politi~ke
partije: napredwa~ka i liberalna; na ~elu prve bio je Gara{anin, a na ~elu druge Risti}.
Gara{aninova stranka je tada bila na vladi, i protivu we se borila Risti}eva, da je
sru{i i da ona do|e na vladu. Mene jer me je pozvao u Srbiju jedan ministar (Kujunxi})
Gara{aninova kabineta, smatrali su napredwakom, premda ja tada nijesam ni znao
politi~ki program te napredwa~ke stranke, i kao tobo`wega napredwaka mrzili su me
svi liberalci i prena{ali i na mene sve ono zloga, {to su oni o wihovim srbijanskim
napredwacima mislili i govorili. Osim toga, napredwake su krivili za austrofilstvo, i
liberali su insinuirali im, da ho}e da uvuku u Srbiju i rimski katolicizam. Radi ove
posqedwe stvari liberali su kroz svoje novine telalili, da su napredwaci i pozvali mene
u Srbiju. Da me ovo moralo ozlovoqiti odmah u po~etku moje radwe u biogradskoj
bogosloviji, prirodna je stvar. Na{ao sam se u jednom pravom labirintu, i da nije bilo
tada{wih ministara: Dragutina Franasovi}a (moga zemqaka), ^ede Mijatovi}a i
Kujunxi}a, a i Milana Mili}evi}a i Matije Bana, bio bih se odmah povratio u
Dalmaciju. Ali ovi me nagovori{e da ostanem i da ne poka`em da mogu tako lako duhom
klonuti - i ostanem. Najvi{e je rovao protivu mene tada{wi prota Jakov Pavlovi}
(potowi mitropolit Inokentije), koji je htio da on bude rektor bogoslovije. Ovaj proto
bio je na~alnik odjeqewa u ministarstvu prosvjete i crkvenih poslova, i Kujunxi} ga je sa
toga mjesta skinuo i odredio ga da bude profesor u bogosloviji, i sada meni podre|en. A
isti proto bio je i duhovnik tada{we srpske kraqice Natalije. U politi~kom odnosu bio
je akliberal i otvoreni protivnik napredwaka. Ovaj proto Jakov Pavlovi} uspio je
dignuti protivu mene sve liberale, koji su gledali na mene kao na nametnika, i po~eli
turati u svijet, da je mene poslala Austrija u Srbiju po upustvu rimske propagande da ja
pounijatim Srbiju. Kad sam ~uo ove ,,pametne” stvari, tada sam se sjetio onog dopisa iz
Biograda od prije nekoliko mjeseci u zagrepskom „Srbobranu” i razumio postanak onog
dopisa i wegovu svrhu. Ali {to je najru`nije bilo, to je bilo da je isti onaj proto Jakov
Pavlovi}, kao kraqi~in duhovnik, turio u glavu i samoj kraqici Nataliji, da sam ja
do{ao u Srbiju kao agent rimske propagande, da Srbiju pounijatim. Ovo sam doznao iz
usta same kraqice, a evo kako. Ministar Franasovi} prinudi me da tra`im audijenciju
kod kraqice i da joj se po|em pokloniti. Na audijenciji, poslije nekoliko bezna~ajnih
fraza, zapita me kraqica, da li je jaka unija u Dalmaciji? Iznenadilo me to pitawe, i ja
joj odgovorim, da su prije pedeset i vi{e godina poku{ali bili rimski agenti da uvedu
uniju u Dalmaciji, ali da se to osujetilo, i da danas svega u Dalmaciji ima tek nekoliko
desetina unijata. I tada me kraqica iznebu{ila ovim rije~ima: „Treba da znadete, da je
Srbija strogo pravoslavna zemqa, i da u woj nema nikakva mjesta ni unija, ni agenti
rimske propagande”. Ostao sam kao zaliven, kad sam ~uo te rije~i iz usta srpske kraqice,
i nijesam kadar bio ni{ta da joj odgovorim. ]utao sam samo, i poslije dvije tri minute
svr{ila je ta famozna audijencija. Da je na ovo spremio kraqicu prota Pavlovi}, to mi je
razjasnio poslije ministar Kujunxi}, kad sam mu sve ovo ispri~ao. Audijencija ova moja
kod kraqice Natalije bila je 18. decembra 1886; a rije~i kraqi~ine pribiqe`io sam
odmah ~im sam ku}i do{ao. I takvom se braniteqkom pravoslavqa tada istakla preda
mnom ona ista kraqica Natalija, koja }e nekoliko godina poslije sama apostazirati od
pravoslavqa, polatiniti se, i, kako ka`u, postati rimokatoli~kom monahiwom!
Izgledalo mi je vrlo nezgodno da poslije one audijencije ostanem jo{ u Srbiji, premda sam
tek od malo nedjeqa tu bio; ali prijateqi me nekako umiri{e, i produ`im opet raditi o
planu, kako bi trebalo reorganizovati onu biogradsku bogosloviju.
O Svetom Savi obi~aj je bio, a vaqda je i danas, da taj dan bogoslovija sve~ano
34
proslavi i da se na toj slavi ~ita kakva rije~. Odlu~im da ja tu rije~ izre~em, i prema
misli svojoj o pravdu, u kojem bi trebalo onu bogosloviju reorganizovati, napi{em i
pro~itam rije~ „o potrebi klasi~nog obrazovawa za kandidate bogoslovije”. Na sastanku
gdje sam ja tu svoju rije~ izrekao, bilo je mnogo visoke gospode, izme|u koje i nekoliko
liberala. Kao {to su uop}e qudi, kojima ja nijesam bio simpati~an, znali uvijek, i prije
i poslije ove svetosavske slave u biogradskoj bogosloviji, interpretirati krivo sve {to
sam ja radio i govorio, tako su tada oni liberali upotrebili onu moju rije~ (koju sam
odmah i na{tampao) za svoju korist a protivu mene, telale}i me|u svojim
jednomi{qenicima kako ja ho}u da uvedem latinski jezik u bogosloviju, da bi tijem lak{e
utro put uniji sa Rimom. I ovo su ona gospoda liberali imali kura`i, da i u svojim
novinama napi{u. Da me to moralo u`asno ozlovoqiti na Srbiju, pojmqivo je po sebi.
Pomislio sam tada, da mi je tu u Srbiji jo{ te`e nego li u Dalmaciji. I ve} tada sam bio
ja na ~isto sa sobom, koliko }u u Srbiji jo{ ostati. O onome radi ~ega sam do{ao u
Biograd, tj. o reorganizaciji bogoslovije, izgubio sam na brzo voqu da radim, jer sam
svaki ~as i na svakom koraku nailazio na protivnosti. Ograni~io sam se da radim
onoliko koliko moram i za {to sam platu primao, ~ekaju}i sa velikim nestrpqewem da
{kolska godina svr{i i da se oslobodim onog osiwaka, u koji sam upao bio. Kad su me
poslije nekoliko godina pozivali, da do|em u Srbiju za mitropolita, sjetio sam se odmah
ovoga doba, koje sam proveo u Biogradu kao rektor bogoslovije, i zato sam im odgovorio
onako, kako sam odgovorio, na onaj poziv. Ali o tome }u spomenuti poslije. ^im je
svr{ila {kolska godina, odmah ostavim Biograd, zavjetovav{i se, da nikada vi{e ne}u
prije}i granicu Srbije i stupiti nogom u onu kraqevinu. Bog joj dao svaku sre}u, ali
daleko od mene!
A {ta su radili moji „prijateqi” u Zadru, dok sam ja bio u Srbiji? Evo {ta. Bijedni
starac ep. Kne`evi} bio je u punom smislu u wihovim rukama i potpisivao je sve {to su
mu doti~ni predlagali o meni. Za polazak u Biograd ja sam dobio bio dopust samo do 8.
januara 1887. Za ono malo vremena {to sam u po~etku proveo bio u Biogradu, a ohrabren da
}e me u radu mojem o reorganizaciji biogradske bogoslovije pomagati vladaju}i faktori,
kao {to su mi to obe}avali, ja sam mislio da mi treba bar jedan {kolski semestar da
iskusim i vidim, da li }e se mo}i moj rad i uspjehom uvjen~ati. Radi toga ja se obratim ep.
Kne`evi}u pismom iz Biograda mole}i ga, da mi bude produ`en dopust do kraja qetweg
semestra 1886/7. {kolske godine. Ep. Kne`evi} pismom od 23. decembra 1886. br. 223
odgovorio mi je, da „ne nalazi nikakvih osnovnih razloga, zbog kojih bi mogao uva`iti
moju pro{wu”, i ka`e mi zatijem, da moram do odre|enog roka, tj. do 8. januara 1887. biti u
Zadru na svojem profesorskom mjestu, jer „u protivnom slu~aju podnije}emo visokoj
carsko-kraqevskoj Vladi predlog, da se definitivno popuni to mjesto”.
Kad sam primio ovaj Kne`evi}ev od govor, ja sam iz Biograda direktno se obratio
Ministarstvu u Be~, da mi ono udijeli onaj dopust. Me|utim je Kne`evi} pohitao bio ve}
24. januara 1887. pod br. 8, da izjavi dalmatinskom namjesniku, kako on, s razloga {to ja
nijesam odmah poslu{ao wegov onaj gorwi nalog i povratio se u Zadar, profesorsko
mjesto moje u zadarskoj bogosloviji „smatra de jure et de facto upra`wenim” i predla`e
istom namjesniku, „da bi svojim putem izvolio blagohotno shodno raspolo`ewe u~initi,
kako bi se upra`weno mjesto profesora pri mjesnom bogoslovskom zavodu po mogu}nosti
~im prije moglo popuniti”. Kao {to se vidi, htio je ep. Kne`evi} na brzu ruku da rije{i
ovo pitawe i da me li{i profesorskoga mjesta u zadarskoj bogosloviji, i ujedno, svjesno
ili nesvjesno, ne znam, da zadovoqi doti~noj gospodi, da mene nestane iz Dalmacije, a
dosqedno i iz dr`ave, kako im vi{e ja ne bi smetao u wihovim planovima za budu}nost.
Ali se prevario u ra~unu i ep. Kne`evi} i ona gospoda. Moji prijateqi u Zadru: savjetnik
Marko Petranovi} i saborski predsjednik knez \uro Vojnovi} pobrka{e taj ra~un, jer 16.
aprila 1887. Car austrijski odlukom je naredio, da mi se udijeli dopust do kraja 1886/7.
{kolske godine. Mora biti da je ova carska odluka smela i ep. Kne`evi}a i onu gospodu,
jer mi tu odluku episkop nije ni saop{tio, nego sam ja obznawen bio o woj drugim putem.
35
U julu 1887. ja sam bio ve} u Zadru, napustiv{i sasvijem Srbiju, i od 1. avgusta
morala mi se bila staviti u te~aj profesorska moja plata, koja mi je obustavqena bila dok
sam bio na dopustu. Pa i u tome su pokazali ep. Kne`evi} i ona gospoda, koliko su `u~ni
na mene {to sam im se opet povratio, te ep. Kne`evi} napi{e namjesniku, da mi ne treba
staviti u te~aj od po~etka avgusta moju platu, nego od 1. oktobra, kad po~ne nova {kolska
godina. Kad im je to toliko godilo, ja nijesam htio da im kvarim radost, i nijesam na to
rekurirao, kao {to sam po pravu mogao. Kad mi je ovo posqedwe prebacio moj prijateq
savjetnik Petranovi}, sje}am se da sam mu odgovorio: „Kad u`ivaju da dr`avi pripadne
nekoliko stotina forinti, za{to da im ja smetam u tom u`ivawu?”
Zauzev{i svoje profesorsko mjesto u Zadru u oktobru 1887, povukao sam se sasvijem od
svakog javnog posla, i bavio sam se samo svojim profesorskim poslom i kwigom, i ovako
sam se dr`ao sve tri slijede}e godine. Tada sam na{tampao svoju kwigu „Propaganda” i
drugu kwigu „Crkveno pravo”, pored nekoliko jo{ drugih sitnijih radwa. Van sebe su
bili moji neprijateqi u Zadru, jer nijesu ve} znali na}i, kako da me se oslobode i
moralno savladaju. Ja se nijesam na wih vi{e osvrtao, `ivio sam usamqen u ku}i sa mojom
materom, sestrom i dva sestri}a, i bavio sam se neprestano samo kwigom. Ovo je u~inilo
te su se i moji neprijateqi u nekoliko smirili, ili bar pritajili.
Septembra 1888. dobio sam pismo od tada{wega ministra prosvjete i crkvenih
poslova u Srbiji dr Vladana Bor|evi}a, u kojem mi javqa, da `eli ustanovit katedru
kanonskoga prava na Velikoj {koli, i „to }u odmah u~initi”, ka`e u pismu, „ako Vi
pristanete da budete prvi profesor na toj katedri”. 30. septembra odgovorio sam odmah
tome ministru da mu zahvaqujem na ponudi, ali ujedno sam tako udesio svoje pismo da je
mogao razumjeti da ja ne}u da idem u Biograd. Pred o~ima su mi bili oni ru`ni nekoliko
mjeseci, {to sam u Srbiji proveo, i za `ivu glavu ne bi se bio odlu~io da opet prelazim u
onaj biogradski osiwak.
Iste 1888. godine 31. decembra pi{e mi iz Temi{vara tada{wi temi{varski
episkop Georgije Brankovi}, kako bi ja morao gledati svakako da do|em u Karlovce za
rektora bogoslovije, i ka`e u tom svojem pismu: „Ja sam se za Vas u vi{e puta kod pok.
patrijarha An|eli}a zauzimao i za rektora preporu~ivao; no priznati moram da Vas nije
trpio. Svagda bi me odbio time, da Vas ne poznajem i da su Vam pretenzije velike. A imao
je i druge neke {krupule. Ali sa bojom na ~isto nikada izi{ao nije”. Ja sam ep.
Brankovi}u odgovorio, da bi se rado primio rekture karlova~ke bogoslovije, ali da za to
dobro je po~ekati dok se ne izabere novi patrijarh. Kad sam ja poslije u maju 1890. ~estitao
ep. Brankovi}u {to je izabran za patrijarha, odgovaraju}i mi na pismo kao patrijarh
napomiwe mi {to mi je prije pisao o rekturi u karlova~koj bogosloviji i ka`e, da }e me
on odmah imenovati za rektora, ako samo `elim, stavqaju}i mi u isto vrijeme u izgled
mogu}nost, da bi mogao skoro biti izabran za episkopa na jednu od tada upra`wenih
eparhija u Karlova~koj mitropoliji. Zahvalio sam mu i rekao da }u o tome javiti prije
svr{etka {kolske godine, koja je tada jo{ tekla. Moram priznati, da mi je ova
patrijarhova ponuda bila mila, i da sam a priori odlu~io bio da je primim. U razgovoru sa
knezom Vojnovi}em ka`em mu za ovo; ali on mi ne dade ni dovr{iti rije~, nego me stane
najenergi~nije odbijati od te namjere, isti~u}i mi razne prijateqske argumente, obzirom
na tada{wu sedisvakanciju u zadarskoj episkopiji. A savjetnik Marko Petranovi}, s
kojim je Vojnovi} o tome razgovarao bio, do|e mi naro~ito u stan, da me odbije od namjere.
Nijesam ni jednom ni drugom prijatequ ni{ta odlu~nog odgovorio, nego napi{em vladici
Petranovi}u i saop{tim mu patrijarhovu ponudu, navode}i mu, kako bi ja rado primio tu
ponudu, i mole}i ga za wegov savjet. Dva dana poslije primim od vladike duga~ko pismo, u
kojem mi sa mnogim argumentima dokazuje, kako ja ne moram nagliti sa odgovorom
patrijarhu na wegovu ponudu, nego da po~ekam bar do kraja {kolske godine, jer da je
patrijarhu i tada na vrijeme imenovati me za novu {kolsku godinu za rektora. Poslu{ao
sam ga, jer se slagalo ta~no sa onim, {to sam i ja pisao bio patrijarhu.
Bilo je sve ovo one godine, kad je umro bio (8. januara 1890.) zadarski vladika Stevan
36
Kne`evi}. Kao obi~no pri ovakvim doga|ajima, po~elo se odmah govoriti i naga|ati, ko
bi mogao biti Kne`evi}ev nasqednik.78 (Velika ve}ina eparhijskog sve{tenstva, a i
mnogi ugledniji i vi|eniji svjetovwaci iskazivali su se za mene. To se isto pokazalo i u
Zadru. Ovo me u nekoliko za~udilo, i upravo iznenadilo, ali pu{tao sam da se stvar sama
odvija bez svakog mog uticaja. Na ~elu zadarskog sve{tenstva u moju korist bio je tada{wi
konzistorijski predsjednik, energi~ni proto Kiril @e`eq, uz kojega su bili i neki
ugledniji zadarski Srbi. Konzistorijski arhimandrit Jovi}, koji je upravqao tada
udovom eparhijom, smatrao je sebe prirodnim nasqednikom pok. Kne`evi}a i zakonitim
kandidatom za upra`wenu episkopsku katedru. Podr`avao ga je u tome namjestni{tveni
podpredsjednik Alfons Pavi} i finansijski upraviteq dvorski savjetnik Rikard
Beden.)79
(Znao sam, da je vladika Petranovi} mnogo nastojao da ja postanem vladika, a znao
sam da je i knez Vojnovi} o tome mnogo radio, ali sam znao i za protivnost kod
Bjelanovi}evih prijateqa u Dalmaciji, kakvih je mnogo imao. Namjesnik dalmatinski
Bla`ekovi} bio mi je li~ni prijateq, ali on je gotovo svu 1890. godinu proveo u nekom
mjestu van Dalmacije, o~ekuju}i svoje penzionovawe, koje je u julu iste godine i uslijedilo,
i upravu Namjesni{tva za sve to vrijeme vodio namjesni{tveni podpredsjednik Alfonz
Pavi}, koji je bio papinski kavalijer i veliki mrzilac pravoslavne vjere. Prema meni
bio je taj ~ovjek otvoreni protivnik. Qubimac wegov bio je arhimandrit Jovi}, koji je
ujedno u`ivao (radi intimnih familijarnih veza) pokroviteqstvo dvorskog savjetnika
Rikarda Bedena. Pavi} i ovaj Beden nastojali su da bi Jovi} bio imenovan za vladiku
zadarskog, a o tome su radili i u Be~u preko svojih poznanika, a prvi i kroz neopredjeqene
namjesni{tvene izvje{taje o meni na Be~ko ministarstvo. Istakao je ovaj gospodin pred
Ministarstvom, da sam ja fanati~an pravoslavni i da sam dvije kwige („Kiril i
Metodije” i „Rimska propaganda”) napisao protivu rimokatoli~ke vjere. Ministarstvo je
tada potra`ilo od vladike Petranovi}a, da bi mu poslao te moje kwige i izvjestio o
mojem postupawu u interkonfesionalnim pitawima. Vladika je odgovorio Namjesni{tvu
kao moj prijateq. Za ovo sam doznao poslije u Be~u, kad sam bio da polo`im zakletvu kao
novi vladika.)80
(Po{to se Pavi} smatrao svemo}nim u javnoj upravi Dalmacije, to su mnogi dr`ali
potpuno sigurnim imenovawe Jovi}a za vladiku. I sam Jovi} smatrao je tada sebe kao
sigurni budu}i episkop dalmatinski. Ali ovo nije bilo pravo kr~kom arhimandritu
Kova~evi}u, a ni tada{wem gimnazijskom katiheti Hrisantu Grkini}u, protosin|elu.
Prvome ovo nije bilo pravo, jer je Jovi} mnogo mlad bio prema wemu, i uz to i po znawu i
po uplivu kud i kamo wemu inferioran. Nije bilo pravo ovo Grkini}u, jer on, stariji po
godinama i nadmo}niji po znawu od Jovi}a, reflektovao je i sam, da bi mogao postati
episkopom dalmatinskim. Dr`awe Kova~evi}evo naspram mene sada se od jedan put
izmijenilo, i po~eo mi se pokazivati nekakvim velikim mojim {tovateqem. Nijesam mu
bio mio ni sada, kao ni prije, ali ipak volio je i da ja postanem vladika nego li Jovi}, a
sam ve} znao je da ne mo`e dobiti vladi~ansko mjesto. Grkini} je mrzio Jovi}a, pa za
slu~aj da ne bi mogao on da postane vladika, volio je da ja postanem, a ne Jovi}. Ja sam sve
znao, {ta se radi o tome i {ta se govori, jer me o tome svaki dan proto @e`eq
izvje{tavao. A znao sam i to, da je biv{i namjesnik dalmatinski baron Gavril Rodi}
preporu~io u Be~u mene za dalmatinskog vladiku i da je o tome napisao bio tada{wem
dalmatinskom namjesniku Karlu Bla`ekovi}u; isto kao {to sam znao, da su se `ivo za to
zauzimali kotorski vladika Petranovi} i predsjednik dalmatinskog sabora knez Bor|e
Vojnovi}. Me|utijem 23. maja iste godine pozove me k sebi namjesnik Bla`ekovi} da se
izrazim, bi li se ja primio zadarske episkopske stolice, kad bi bio pozvan na to mjesto od
nadle`nih faktora. Odgovorio sam namjesniku afirmativno. Ni puna dva mjeseca poslije
78
Osnovni tekst, 49-61.
Prilog IV, 20-21.
80
Prilog II, 26-27.
79
37
toga Car me imenuje za dalmatinskog vladiku (10. jula 1890).)81
U broju od 4. jula svojega lista Bjelanovi} je napisao uvodni ~lanak sa naslovom
„Imenovawe vladike”, i tu izme|u mnogog drugoga on pi{e i ovo: „Mi }emo danas kazati
svoje, zaista mjerodavno mnijewe, koliko se pravoslavnog naroda u Dalmaciji ti~e, i u to
ime odgovoriti, da smo imenovawu arhimadrita Mila{a protivni, to radi sve
pro{losti, koja je mati sada{wosti i stoga baba budu}nosti”, i tada dodaje „mi znamo i
tolike istorije o reversalima” (ova je rije~ u ~lanku napisana kursivom, da bi
pravoslavni srpski narod u Dalmaciji obratno ja~u pa`wu na te „reversale”); pa
reflektuju}i na te reversale, i boje}i se da spomene Cara, po Bjelanovi}evom su|ewu,
morali su pravoslavni novi episkopi izdati „reversal”, da }e se odre}i episkopstva, ako
ne budu htjeli raditi u smislu rimske propagande. Bjelanovi} zavr{uje ovako svoj ovaj
uvodni ~lanak: „Budu}i vladika samo bi svojoj crkvi mogao {koditi, kad bi do~ekao
mitru sa kakvijem obavezama prema qudima, koji nikako ne mogu dijeliti mitre, ali se
grade i prikazuju kao mo}ni i svemogu}i”. Za ovaj ~lanak neka pravoslavna gospoda u
Zadru mnogo su aplaudirali Bjelanovi}u. Po~eo je ovaj gospodin kampawu protivu
arhimandrita Mila{a, i tu je kampawu trebalo produ`iti. U slijede}em broju svoga
lista od 11. istoga mjeseca jula udara opet Bjelanovi} na kandidaturu arhimandrita
Mila{a za vladiku dalmatinskog, i izjavquje nadu „da }e Wegovo Veli~anstvo u ota~askoj
brizi svojoj, ispitav{i sve prilike, imenovati najboqega”. Ne znam da li je Car
imenovao najboqega, ali znam da je imenovao mene za dalmatinskog vladiku uo~i upravo
onoga dana, kad je Bjelanovi} napisao ovaj svoj drugi ~lanak, protive}i se u ime
pravoslavnoga naroda, da ja postanem episkop toga naroda.82
Kad se doznalo u Zadru da sam ja imenovan za vladiku, svi moji dotada{wi
mnogobrojni neprijateqi umuko{e, kao mrtvi, pritajiv{i tada svoj ijed, vaqda za boqe za
wih dane. Sve{tenici pak, koji su dotle gledali na mene po Bjelanovi}evom receptu,
pretvori{e se za jedan trenutak u mrave, a izme|u wih pri~inio se preda mnom tada
najsi}u{nijim mravom arhimandrit Jovi}. Sutradan je do{ao sa sve{tenstvom da me
pozdravi kao novoga vladiku, izjaviv{i mi u ime svoje i svega sve{tenstva, kako su svi
oni presretni, {to sam im ja postao vladikom! Na dan moje intronizacije (7. oktobra
1890.) ovaj isti Jovi} izrekao mi je u crkvi sve~ano takav pozdrav, da je svak morao
pomisliti, e mi je taj ~ovjek uvijek odan bio, kao da sam mu ro|eni otac. I taj je svoj
pozdrav on na{tampao i razdao svima, kako bi svi vidjeli, koliko me on neizmjerno qubi!
A to sve nije zna~ilo drugo nego da bi me zadobio, da ga zadr`im u konzistoriji kao
arhimandrita, pomi{qaju}i, da }u mu se ja sada osvetiti za wegove prqave poslove
protivu mene pro{lih godina. Htio sam, na moju nesre}u, da budem s wim kavaqer, i
pustio sam ga neka ostane u konzistoriji na svome mjestu, premda sam za to poslije bio
~esto ukoravan od mojih pravih prijateqa, a na prvome mjestu od kneza Vojnovi}a, koji je
Jovi}evu lukav{tinu poznavao boqe od mene.
Imenovawe moje za episkopa mora biti da je silno ogor~ilo tada{weg upraviteqa
dalmatinskog namjesni{tva Alfonza Pavi}a. Nije smio to javno da iskazuje, jer je bio
posrijedi carski dekret, ali to je pokazao u svim namjesni{tvenim dopisima, koje mi je
upravio prvih dana poslije moga posve}ewa, i najotvorenije pri mojoj intronizaciji.
Praksa je dotle postojala, da pri crkvenoj intronizaciji episkopa prisustvuje u crkvi
sam namjesnik li~no, ili upraviteq Namjesni{tva, a pri intronizaciji in temporalibus da
djeluje kao Vladin delegat jedan dvorski savjetnik. Ovu je praksu na{ao Pavi} da mo`e
izmijeniti. U crkvu on nije do{ao, a pri intronizaciji mojoj in temporalibus poslao je
jednog poglavara kao Vladinog delegata, kao da se ticalo intronizacije jednog obi~nog
paroha, i to otvorenog mog dotada{weg protivnika Nikolu Nardeli, poznatog mrzioca
pravoslavne vjere. Ja sam dobro razumio ovaj Pavi}ev postupak prema mojoj li~nosti, ali
red mi je bio da mu~im, nego sam se poslije po`alio na ovo novom namjesniku dalma81
82
Prilog IV, 21.
Osnovni tekst I, 62-63.
38
tinskom Emilu Davidu, koji je dva mjeseca poslije toga bio imenovan za namjesnika i
do{ao u Zadar.
Na ru~ku, koji sam ja tada davao, strogo oficialnom ru~ku, onaj delegat Nardeli
izrekao mi je obligatornu zdravicu, punu {upqih fraza, iz koje sam razumio, da mi ono
govori na silu i protivu svoga uvjerewa. Na tome ru~ku bilo je samo zvani~nih
predstavnika raznih vlasti, izme|u kojih i na~elnici pet tada{wih srpskih politi~kih
dalmatinskih op{tina. Ustanovleno je bilo, da ne smije biti zdravica, osim mojih,
vladinog delegata i zadarskog gradskog na~elnika. Ali na~elnik obrova~ki htio je da na
to ne pazi, nego re~e, da mu je srce puno prepuno sre}e, {to vidi mene da sam dalmatinski
vladika, te mora da to svoje prepuno srce tu da izlije. To je bio neki Vladimir Desnica,
porijeklom iz Like, a nastawen u Obrovcu. ^ovjek sa poluobrazovawem, ali koji je htio
da istakne svoju li~nost gdje je god samo mogao. Za vrijeme izbora za Carevinsko vije}e
1879. godine, kad sam se ja istakao protivu Hrvatske i kad sam uspio, da na izborima
padne Klai}, koji je bio vo|a hrvatske stranke, i da bude izabran ne Hrvat, ovaj Desnica,
koji je kao na~elnik obrova~ki raspolagao pojakim brojem izborni~kih glasova, ustao je
protivu mene, i kao obi~no u izbornim borbama insinuirao je da sam ja protivu Hrvata
iz li~nih interesa, te je dosta sva~ega pronio u javnosti protivu moje li~nosti.
Savladao sam ga ipak, i pomo}u prijateqa mojih privolio je obrova~ke bira~e da glasaju
protivu Klai}a, a u interesu osnivawa srpske stranke na Primorju. Ovo je toga Desnicu
mnogo ogor~ilo i stao je uz otkrite moje politi~ke neprijateqe. Arhimandrit Jovi} bio
mu je tijem prijateq u radwi protivu mene, osobito pri namjesniku Jovanovi}u, s kojim
su ga vezivale neke neobi~ne simpatije. Ali u prirodi ovoga Desnice bilo je, da uvijek
puza pred qudima, koji su na vlasti. Tako se dogodilo i kad sam ja postao vladika. Kao
{to je Jovi} znao da mi postane onako servilan pri mojoj intronizaciji, poslije svega
onoga {to je prije radio protivu mene, tako je na{ao i ovaj Desnica, da mu slijedi u
primjeru, te da i on poka`e javno svijetu, kako je srce wegovo prepuno sre}e, {to sam ja
postao vladika, i izrekao mi zdravicu, za koju ja nijesam mogao da u{ima svojim vjerujem
da je onako sve~ano izri~e. Na `alost uvijek mi je bilo u prirodi da vjerujem lijepim
rije~ima, koje mi se kazuju, uzimaju}i da ne}e qudi vaqda i u javnosti i u sve~anim
prilikama lagati. Pa tako je bilo i sa ovim iskazima bezgrani~ne mi tobo`e odanosti
ovoga Desnice, kao i onoga Jovi}a. Produ`ili su poslije ta dva ~ovjeka postupati tako
isto kad bi god do{li sa mnom u dodir i insinuirati mi se kadgod sa takvim li~nim
stvarima, da sam ja, osobito prema ovom posqedwem, imao neograni~eno povjerewe. Vi{e
bi mi puta napomiwala moja pokojna mater, mudra i prozorliva `ena, da ne bi morao
uvijek slijepo vjerovati Jovi}u, a na ovo su me ne rijetko upozoravali i drugi moji
tje{wi prijateqi, ali sve to ja nijesam htio re}i ni da slu{am, pa zato sam i morao
poslije da quto otkajavam to svoje povjerewe.
Nije lak posao vladici u Dalmaciji i sa takozvanom pravoslavnom inteligencijom.
U tu inteligenciju spadaju svi oni u sjevernoj Dalmaciji, koji ne nose crvenkapu nego
francuski {e{ir. Izme|u takvih qudi najmawi broj sastavqaju qudi sa akademskim
obrazovaniem, a preveliku ve}inu qudi sa obrazovaniem sredwega stale`a, izme|u kojih
malo je, koji znaju po pravilima gramatike napisati jedno pismo. Ovi qudi u
dalmatinskoj eparhiji vedre i obla~e, i sve mora da bude u eparhiji onako, kako ih wihov
ograni~eni um u~i. Nemaju pred kim da poka`u kako i oni ne{to zna~e u dru{tvu i da se i
wihov glas mora ~uti, jer pred dr`avnim vlastima znadu samo uvijek biti najponiznije
sluge, nego gledaju kako }e svoje zna~ewe pokazati pred crkvenom vlasti, koja ne raspola`e
`andarmima, i ta im je vlast svagda na ustima kao i svaka naredba wezina. Ne ispadne li
sve onako, kako oni `ele, tad se obra}aju `albama, tu`bama i molbama na politi~ku
vlast, da im ona pomogne; a u tome gotovo uvijek i uspijevaju. Ovi i ovakvi qudi
prinudili su dalmatinske episkope Raja~i}a, Stankovi}a i Mutibari}a da bje`e iz
Dalmacije u druge eparhije. Ti i takvi qudi tri puta su digli bunu na episkopa
Kne`evi}a, da bi ga primorali da napusti eparhiju; a ako nijesu u tome uspjeli, uzrok je,
39
{to je Vlada branila toga episkopa. Ostali izme|u srpske inteligencije sa akademskim
obrazovaniem dr`e se ve}inom na strani, i ostavqaju episkopu i crkvenoj vlasti, da se
brine o crkvenim stvarima. Ako pojedini izme|u takvih stane u protivnosti sa
episkopom i sa crkvenom vlasti, to biva ili iz kakvih uzroka li~noga karaktera, ali se
li~no ne}e nikada toliko poniziti da puza pred politi~kom vla{}u i da moqaka gu vlast
za pomo} protivu episkopa, niti }e se ikada upustiti u demago{ke napadaje, kao {to je to
~inila poluobrazovana srpska takozvana inteligencija, koja je u novinama i u raznim
letcima javno mu 1868. godine dovikivala: „Doqe nedostojni!” Ali najte`e je
dalmatinskom episkopu sa Vladom, ako ho}e da bude pravi pravoslavni episkop i ~uvar
vjere i crkve svoje. U Austriji od 1868. vlada zakon, da pravoslavna crkva u`iva jednaka
prava kao i sve ostale priznate u dr`avi konfesije. Ali u samoj stvari ta je crkva u
Austriji samo tolerirana. Da episkop mo`e odbraniti svoju crkvu od inovjeraca i
za{titi prava slobode, koja su joj zakonam zajam~ena, on mora sve mogu}e obzire da ima,
kako ne bi izazvao protivu sebe Vladu i izlo`io svoju crkvu raznim {ikanerijama.
Sve ovo ja sam vrlo dobro znao, prije nego {to }u postati vladika, a znao sam i sa
kakvom je mukom upravqao zadarskom eparhijom vladika Kne`evi}. Kad su mi neki
prijateqi u Zadru radovali se na sre}i, {to }u postati vladika, ja nijesam nikada ni
jednom kazao da to smatram za sre}u, nego sam ih podsje}ao na sudbu biv{ih dalmatinskih
vladika iz Ma|arske i na nevoqe koje je morao da trpi vladika Kne`evi} za posqedwih
dvadeset godina svoga vladikovawa, osobito od kninskih i zadarskih Srba, koji su mu
javno u crkvi pokazivali le|a i prijetili, da }e mu zaprije~iti ulazak u jedinu zadarsku
crkvu, koja je bila wihovog patronata, a svoje katedralne crkve imao nije, kao {to je nema
ni danas; i pitao sam ih zar se ne}e to isto i meni dogoditi prije ili poslije. Primio
sam se uprave protivu svoje voqe, i jer sam htio da zadovoqim mojim prijateqima.
Primiv{i tu upravu, po~eo sam odmah vrlo marqivo da radim o tome, kako bi je uredio
na najboqi na~in i u smislu svetih kanona. Gotovo sve prve godine posve}ene su bile
iskqu~ivo eparhiji i kanonskim posjetama svih parohija i svih crkava i manastira u
eparhiji.
U~inilo mi se, da jedan od najprvih uzroka, zbog ~ega je stradala dotle pravilna
uprava u eparhiji, to je mr`wa, koja je tada vladala izme|u svjetovnim sve{tenstvom i
kalu|erima. Mr`wa je ta poticala od privilegovanog polo`aja, u kakvom su se nalazili
tada kalu|eri, koji su zauzimali najboqa mjesta u eparhijskoj slu`bi i najboqe parohije,
i koji su kao takvi sa neke visine smatrali na svjetovno sve{tenstvo. Ovo je sve{tenstvo
bilo poni`eno, te prirodno je, da je ono pogledom na svoje redovno bogoslovsko
obrazovanie moralo smatrati sa negodovaniem na kalu|ere, koji gotovo nikakvih {kola
nijesu imali, a me}utijem u`ivali su privilegovani polo`aj. Sa svoje pak strane
kalu|eri, da bi uzdr`ali taj ovoj polo`aj, nijesu propu{tali nikakvu priliku, da crne u
narodu popove i wihove porodice, i da ih prikazuju kao sebi~wake i neprijateqe naroda.
Sve ovo podr`avalo je mr`wu izme|u jednog i drutoga ~ina, i samo je prije~ilo mirnoj i
urednoj eparhijskoj upravi. A sve ovo ja sam htio da najenergi~nije zaprije~im.
Kalu|erima odredio sam mjesto, koje po kanonima i po zavjetima svojima moraju da
zauzimaju u crkvi, a u pogledu takozvanih kalu|erskih parohija dao sam im razumjeti, da
}e ih duhovna vlast trpjeti na tim parohijama samo dotle, dok ne bude dovoqan broj
spremqenih za parohijsku slu`bu popova. Protojereji bili su poni`eni, i svaki iguman
ili protosin|el smatrao se ve} po tome vi{i po starje{instvu u crkvi od svakog i
najstarijeg protojereja. Jednim prezidijalnim dekretom naredio sam, da svaki protojerej
ima pravo pri crkvenim slu`bama nositi nadbedrenik jednako kao arhimandriti i
protosin|eli i u`ivati u crkvi prava vi{ih dostojanstvenika crkve; isto kao {to sam
ukinuo dotada{wi protivukanonski obi~aj, da je jeromonah stariji od svakog svjetovnog
sve{tenika, samo zato {to je jeromonah.)83 Ovo je blago podjelovalo na svjetovno
83
Prilog II, 28-34.
40
sve{tenstvo, prema kojem sam ja pokazao se osobito qubaznim i pri svojoj intronizaciji,
i koje je odmah rauzmjelo da nema vi{e razloga smatrati sebe poni`enim i kao
zapostavqenim iza kalu|era. A da poka`em parohijskom sve{tenstvu odmah u po~etku
svoje uprave eparhijom, da ja ho}u da ~ujem wihov glas u svemu {to se ti~e dobre uprave i
crkvenog i sve{teni~kog napretka, ja sam ve} drugog mjeseca svog vladikovawa ustanovio,
da svake godine imaju biti pastirski zborovi parohijskog sve{tenstva u svakom
protoprezviteratu pod predsjedni{tvom doti~nog okru`nog protoprezvitera, i sa tih
zborova da se sredi{woj eparhijskoj upravi prikazuju `eqe sve{tenstva i podnose
odnosni predlozi o crkvenom i sve{teni~kom napretku. I ovo sam dobro u~inio, i
dalmatinsko mi je sve{tenstvo sa svojih pastirskih zborova svake godine slalo izjave
zahvalnosti za tu ustanovu; a ti pastirski zborovi poma`u i sredi{woj eparhijskoj
upravi da mo`e cjelishodnije upravqati.
Svu prvu zimu proveo sam u Zadru najvi{e okupqawem podataka o parohijama u
eparhiji radi kanonske posjete, koju sam odlu~io bio da odmah prve godine svoje
episkopske slu`be u~inim, i koju sam posjetu u maju 1891. i po~eo, i sa kratkim
intervalima produ`io sve do septembra iste godine.
O Sv. Savi sakupile su se bile zadarske Srpkiwe na obi~noj godi{woj sve~anosti u
srpskoj konfesionalnoj {koli. Na toj sve~anosti ja sam obavio vodoosve}ewe, i tada sam
ulu~io priliku da pokrenem prisutne Srpkiwe da osnuju dru{tvo za pomagawe odijelom,
kwigom i drugim siroma{noj srpskoj {kolskoj djeci. Rado je primqena ova moja misao, i
odmah ustrojeno to dru{tvo, koje je iste godine po~elo blagotvorno djelovati pod mojim
pokroviteqstvom. I blagotvorno je ono djelovalo sve dok sam ja bio zadarski vladika.
Prije polaska svoga iz Zadra u posjetu odnosnim parohijama htio sam da po{aqem
sve{tenstvu i narodu poslanicu pastirsku, da ih kao arhipastir po~nem pou~avati.
Napi{em tu poslanicu kao uskr{wi pozdrav kliru i narodu, u kojoj sam dao svoju pouku o
onome {to sastavqa osnovu za svakog ~ovjeka, a posebno za pravoslavne hri{}ane, a to je o
vjeri. U toj sam svojoj poslanici izme|u ostaloga rekao i to, da se pravoslavni moraju
~uvati osobito od onih inovjeraca, koji lukavim sredstvima htjeli bi da ih otrgnu od
svoje vjere i koji da bi zavarali pravoslavne, kazuju da rad wihov odobravaju i mnogi pravoslavni, pa ~ak tobo`e i srpski patrijarh. O poslanici ovoj mojoj, kad se za wu doznalo,
sva {tampa srpska i hrvatska, pa i wema~ka, progovorila je. Pravoslavne novine na|o{e
da zaslu`uje pohvale, pa je mnoge i pre{tampa{e; a nepravoslavne novine osudi{e je, a
neke udari{e ~ak na moju li~nost. Sve sam ja to poslije pro~itao i na odnosnom ru~nom
svom egzemplaru (koji se nalazi u mojoj biblioteci) zabiqe`io. Da se od prilike vidi,
{ta su ove nepravoslavne novine rekle tada o ovoj mojoj poslanici, ho}u ovdje da napi{em,
{ta je kazao Agramer Tagblatt u svojem broju od 6. maja 1891. godine: „Der orientalischorthodoxe Bischof von Zara Dr. Milas hat einen Hirtenbrief erlassen, in dem er sich gegen die
Vereinigung der orientalischen und occidentalischen Kirche ausspricht und dieselbe als ein
Phantom erklart, das angeblich nur dazu diene, Zwist und Hader anzufachen. Es ist unschwer zu
errathen, woher die Inspiration kommt, welche Bischof Milas zu einer so schroff ablehnenden
Haltung gegen die Vereinigungs-Idee veranlasst, wie sie bisher noch von keiner Seite erfolgt ist.
Bischof Milas, welcher einige Jahre in Serbien zugebracht, sollte doch etwas vorsichtiger mit seinen
Ausserungen sein”.
Ovu moju poslanicu pro~itao je i srpski patrijarh Georgije Brankovi}, i pismom iz
Daqa od 26. aprila 1891. javqa mi da je istu pro~itao sa zadovoqstvom. Tri mjeseca
ka{we, i to 18. jula primio sam od istoga patrijarha ovo pismo, koje ovdje ispisujem, a
koje se u originalu nalazi izme|u drugih va`nih pisama u mojoj biblioteci:
„Preosve}eni Gospodine! Do{lo mi je sa prijateqske strane do znawa, da ste
Preosve{tenstvo Va{e u ovogodi{wem uskr{wem pozdravu svome, kliru i narodu
eparhije tamo{we, proglasili smirenost Moju za „prijateqa unije”. Ja ne znam {ta Vam je
povoda dalo i {ta Vas je rukovodilo kad ste taku neistinu o meni u svet pustili. Ali se
zaista divim toj smelosti i drskosti! Je li to bratski postupak? Jeste li Vi ozbiqno
41
pomi{qali na posledice te Va{e dreke a pritom neistinite enuncijacije? Jesam ja to
zaslu`io, da me po crkvama Va{im pro{tituirate i narod izazivate, da me prokliwe ni
kriva ni du`na. Imate li Vi qubavi bratske? Imate li Boga? Imate li du{e? No zasad
neka je dosta. Ja Vas ovim bratski umoqavam, po{to mi ta famozna poslanica Va{a nije
(?) do ruku do{la, da mi istu na pro~itawe pod{aqete, da se svojim o~ima uverim o toj
nebratskoj podvali, sa kojom me pred Va{im vernima obrukaste, ali samo Va{ima, jer
moji me daleko boqe poznaju nego Vi sa te strane, pa Vam verujte i ne veruju. Ujedno Vas
sasvim ozbiqno pozivam, da sve ono, {to o meni u toj poslanici rekoste i doka`ete, ili
kao neistinu javno opozovete i time mi zadovoqstvo date, po{to }u u protivnom slu~aju
prinu|en biti uvre|enoj ~asti i imenu svome na drugi na~in zadovoqewe potra`iti ...”
^etiri dana poslije sada navedenoga pisma patrijarha Brankovi}a, i to 22. jula,
izi{ao je 29. broj karlova~kog crkvenog lista „Srpski Sion”, i u tom broju na{tampan je
~lanak sa naslovom: „Nelojalan i nesolidan posao”, a sa potpisom „Mladi saborlija”. U
tome ~lanku razvija se ono isto {to je patrijarh kazao u svojem pismu, samo {to sam ja tu
jo{ li~no napadnut.
Sve ovo, i patrijarhovo pismo i ovaj ~lanak, zapawili su me tako da nijesam znao,
{ta da mislim i protuma~im sve ovo ~udo. Pohitao sam odmah da izjavim javno, da ja
nijesam ni u snu imao da bacim onu qagu na patrijarha, i tu je moju izjavu na{tampao isti
„Srpski Sion” u svom 32. broju od 12. avgusta iste ove 1891. godine. Ali nijesam znao ko je
pisac onoga ~lanka, u kojem me onako ru`no napado{e. Tek u februaru slijede}e godine
sam to doznao, i to iz jednoga pisma od prote Alekse Ili}a, koji mi {aqe u originalu
pismo prote Jovana Vu~kovi}a iz Karlovaca od 17. februara 1892, u kojem pismu ovaj
priznaje da je on napisao onaj ~lanak protivu mene u „Srpskom Sionu”. Ovaj prota Jovan
Vu~kovi} bio je profesor u zadarskom bogoslovskom zavodu do kraja 1890/91. {kolske
godine. O ovome Vu~kovi}u ja sam spomiwao na str. 44-45 ovih mojih biqe`aka, i tu sam
kazao da sam ga volio i uva`avao wegovu marqivost za sve vrijeme dok smo zajedno kao
profeoori radili u zadarskoj bogosloviji. Kad sam ja postao vladika, isti profesor
zauzeo je drugova~iji polo`aj prema meni, polo`aj neprijateqski. Za{to, ja to nijesam
kadar da ni danas razumijem, a ne znam, da sam mu i kao vladika i{ta na `ao u~inio.
Oprostio se sa mnom u Zadru ~ini mi se u avgustu 1891. godine najqubaznije, i znam da sam
ga poqubio u lice pri rastanku. Kao odgovor na taj moj poqubac bio je pomenuti wegov
~lanak u „Srpskom Sionu”. Od toga doba prota Vu~kovi} bio mi je quti du{manin, i
rovario je protivu mene gdje je god mogao, pa vaqda i danas jo{ rovari, ako mu se samo gdje
zgoda pru`i.
Radi ilustracija ovoga doga|aja ho}u ovdje da zabiqe`im ovo {to slijedi. Prvih
dana decembra 1900. ja sam dobio od patrijarha Brankovi}a pismo sa datumom 30.
novembra 1901, u kojem mi patrijarh pi{e ovo: „Od urednika „S. Siona” proto-prezvitera
Jovana Jeremi}a doznao sam, da je Preosve{tenstvo Va{e jo{ pre dve godine napisalo
monografiju o na{oj i rumunskoj avtonomiji. Dr`im da bi u interesu sv. crkvene stvari
bilo, da ta monografija ugleda, i to {to pre sveta. Ako mi dozvolite, ja bi voqan bio za
to delo {tamparski tro{ak na sebe primiti, pa ako nemate ni{ta vo preki, izvolite mi
taj rukopis poslati, pa }u ga odma u ovda{woj manastirskoj {tampariji dati {tampati”.
[ta sam ja odgovorio patrijarhu na ovo wegovo pismo vidi se iz ovog drugog pisma
patrijarhova od 17. januara 1901, koje ovdje prepisujem:
„Preosve}eni Gospodine, dragi brate u Hristu! Nisam znao kako da tuma~im Va{e
indiferentno dr`awe prema ovda{wim prilikama, ili boqe re~eno, neprilikama. Sad
mi je sve jasno, jer mi je ceweno pismo Va{e tu zagonetku razre{ilo i razjasnilo. Zbiqa,
Vi jo{ jednako vodite srce zbog onog ~lanka, {to je pre devet godina u „S. Sionu”,
povodom Va{e uskr{we poslanice, izi{ao?! A ja sam vidite na to ve} davno zaboravio. Ja
Vas i ovom prilikom uveravam, da je doti~ni ~lanak izi{ao u „S. Sionu” bez moga znawa
i moga odobrewa, jer i ako sam ja vlasnik toga lista, meni se ~lanci wegovi prethodno ne
podnose na cenzuru, po{to za wih odgovara urednik, pa tako je bilo i sa tim ~lankom.
42
Verujte, da mi je nepravo, i da duboko `alim, da je tu|a pogre{ka bila povodom na{ih
nesporazuma, a naro~ito Va{e trajne srdwe, ne samo na mene nedu`na, nego i na celu
ovda{wu mitropoliju, {to Vam je, kao {to velite, i dalo povoda da nas se kao vatre
klonite!? Interes op{tega dobra na{e sv. crkve, po mome mi{qewu, bio bi daleko boqi,
da ste, umesto srdwe, svojim znawem i svojom pomo}u bili uvek blizu nas i uz nas. Va{a
re~, kao poznatog i priznatog kanoniste i auktoriteta na poqu crkvenoga prava, trebalo
je da se ~uje, pa i danas treba da se ~uje, o na{im prilikama, i ja sam uveren, da bi ona od
velike koristi i merodavnoga pravca bila, jer su se i protivnici na{eg jerarhijskog
stanovi{ta mnogo pozivali na Vas i na Va{e crkveno pravo u toj stvari; pa zato i dr`im,
kad bi Vi progovorili i wihova pozivawa korigovali, da bi se bez sumwe i oni trgli sa
stramputice, kojom po|o{e u nepovrat. Usqed svega toga, ja Vas bratski pozivam i
umoqavam, da se po primeru moje smirenosti i Vi odsrdite, uvredu nane{enu Vam
zaboravnosti predate, rezerve i pasivnosti se otrgnete, }utawe prekinete, pa javno i
jasno, urbi et orbi, progovorite, ne bi li milostivi Gospod, post tot discrimina rerum, dao i
blagoslovio, da mudrim posredovawem Va{im do|emo do `eqenoga mira i reda u crkvi
na{oj i narodu na{em ...”
I ovoliko je dosta o neprijatnom onom sukobu mojem sa patrijarhom Brankovi}em, a
povodom one moje uskr{we poslanice 1891. godine. A sada da zabiqe`im jo{ jednu stvar
iz te iste godine.
Nekoliko dana pred bo`i}ni post javi{e mi, da }e urednik ,,Srpskog Lista” Sava
Bjelanovi} uzeti za `enu Danicu Baqak i da ne mo`e prije po~etka posta vjen~ati se, nego
da }e mo}i da to u~ini nekog dana za vrijeme posta, i da }e sam li~no do}i da me zamoli za
odnosnu dozvolu. Primim to na znawe, i sutradan poslije Mihoviqdana javi mi sluga, da
Bjelanovi} `eli biti primqen od mene. Primim ga, i po{to mi je kazao stvar o vremenu
svoga vjen~awa i ja mu dao odnosnu dozvolu, po~e mi na dugo pri~ati o intrigama, koje su
bile protivu mene da ja ne postanem dalmatinskim vladikom, i kako je on prinu|en bio
podle}i tim intrigama, jer da su mnogi prijetili istupom iz srpske stranke, i radi toga
da je morao u svojem listu pisati protivu mene; izviwavao se za to mole}i me sada da
bacim sve ono u zaborav i da budem prijateq wegovom listu, „koji ste”, re~e, „Vi sami
osnovali”. Napomenuo mi je tada, kako sa finansijske strane list mu slabo stoji, jer su
veliki tro{kovi okolo izdawa, pa mi re~e, da bi dobru stvar u~inio, kad bi napisao
petrogradskom „Slavenofilskom dru{tvu” da mu nov~ano list poma`e. Saslu{ao sam ga, i
odgovorio sam mu, kao {to u~tivost zahtijeva da se odgovara licima, koja dolaze u posjetu.
O bro{uri onoj wegovoj, koju je izdao 1884. protivu mene pod imenom „bosanskoga popa”,
Bjelanovi} nije ni rije~ju jednom spomenuo, i naravno je da nijesam ni ja o tome ni rije~i
proslovio, baciv{i to sada u zaborav, te se od tada ustanovi{e izme|u mene i wega dobri
formalni odnosi, koji ostado{e poslije toga sve do smrti wegove.
U posjeti svojoj parohijskih crkava i manastira, koju sam posjetu 1892. godine
dopunio, opazio sam mnogo stvari, koje sam na{ao da nijesu uredne i da sve{tenici ne
znaju kako }e da rade u parohijama, i da bude sve onako kako bi trebalo da bude. Ja sam sve
to zabiqe`io, i kad sam se povratio u Zadar, te sam sve svoje biqe{ke predao
Konzistoriji da ih prou~i i odnosna rije{ewa donese. Nekoliko je konzistorijskih
sjednica specijalno o tome bilo, i izdano je zatijem bilo mno{tvo raznih
konzistorijskih naredaba sve{tenstvu i crkvenim tutorstvima o najraznovrsnijim
pitawima sve{teni~ke slu`be u parohijama i vo|ewu crkveno-ekonomske administracije.
U~inilo mi se, da je zapu{teno propovijedawe Bo`ije rije~i u crkvama i da je zanemareno
katihizirawe djece, i radi toga, osim ozbiqnih savjeta svima pojedinim sve{tenicima,
kad sam se nalazio u wihovim parohijama, izdao sam odmah i naro~ite okru`nice. Opazio
sam da u mnogim selima nema osnovnih {kola, i radi toga sam okru`nicom pozvao
sve{tenstvo da u tim mjestima zavedu spomo}ne {kole, u kojima bi doti~ni sve{tenici
u~ili djecu i zato bi primali i odnosnu nagradu iz provincijalne blagajnice. ^uo sam
bio odavna, da u nekim osobito zagorskim selima vlada kriva kletva, i da pojedini
43
seqani vrlo olako se pred sudovima krivo zakunu, te od toga mnoga zla bivaju. O ovome
sam se i sam osvjedo~io kad sam posjetio zadarsku kriminalnu tamnicu i kad sam doznao da
je mnogo wih osu|eno radi krive kletve pred sudom. Radi ovoga izdao sam okru`nicu
sve{tenstvu da mora svaki ~e{}e govoriti sa sv. oltara protivu krive kletve i da me mora
obznawivati periodi~no o rezultatima te wihove pouke i da li se iskorewuje ovo zlo.
Pregledaju}i matice ro|enih u pojedinim parohijama, opazio sam da je kod mnogo lica
zabiqe`eno u odnosnoj rubrici, da je nezakonito, i po tome sam zakqu~io da mora biti
mnogo wih, koji nijesu vjen~ani i koji dakle u sulo`ni{tvu `ive. O ovome sam se
osvjedo~io i iz razgovora moga sa raznim licima u doti~nim selima. Ovo zlo mnogo je na
`alost rasprostraweno u svoj Dalmaciji, i da bi se ono iskorjenila, osim okru`nice koju
sam odmah o tome izdao, obratio sam se i vlastima: op}inskima i politi~kima, da bi mi i
one pomogle da se iskorijeni sulo`ni{tvo. Na ovo sam, isto kao i na iskorjewewe krive
kletve, uvijek najozbiqniju pa`wu i poslije toga obra}ao. Nijesam zadovoqan bio ni kako
sve{tenici vode parohijske matice, jer je svaki na svoj na~in i po svojem razumjevawu
upisivao u matice i ispuwavao odnosne rubrike, tako da je u tome ~itava zbrka bila. I
radi toga nekoliko sam zimskih ve~eri upotrebio naro~ito na to, da sastavim uputstvo za
vo|ewe matica, i to sam uputstvo dao na{tampati i razaslati u sve parohije i kapelanije.
Poslije toga ve} ustanovio se i u tome red. Jo{ kao sve{tenik opa`ao sam u gradovima,
kad su sprovodi kakvih otmjenih lica, da doti~ni prijateqi pokojnika {aqu u znak
`aqewa na grob umrloga vje{ta~ke vjence, izdavaju}i za te vjence mnogo novaca. Meni se
~inilo da je mnogo boqe, da onaj novac {to se tro{i za one vjence, da se taj novac dade
siromasima ili na kakvu pobo`nu i dobrotvornu svrhu, a za du{u pokojnika; pa stoga, kad
sam postao vladika, izdao sam zabranu da se na sprovodima pravoslavnih upotrebquju
vje{ta~ki vjenci, motivi{u}i tu zabranu, osim gorwega razloga jo{ i tijem, {to je
upotrebqavawe vjenaca pri sprovodima obi~aj inovjerski, a ne pravoslavni. Dogodilo se
u raznim parohijama, da mi doti~ni sve{tenici nijesu znali kazati: kada je crkva
sagra|ena ili bar popravqena, kada je posqedwi put i uop}e je li bio koji vladika da
posjeti tu parohiju, koji su sve{tenici bili prije na parohiji i sli~no. Ovo mi je dalo
povoda da izdam naredbu, da se odmah u svakoj parohiji zavede zasebna kwiga, koja }e se
zvati „crkveni qetopis”, i u tu kwigu da se zabiqe`i sve {to se zna o doti~noj crkvi i
parohiji iz pre|a{wih vremena, a unaprijed da svaki sve{tenik mora u tu kwigu
biqe`iti sve, {to se va`nijega dogodi u doti~noj parohiji. Nije mi pravo bilo {to u
nikakvoj parohiji nijesam na{ao u jednom zasebnom mjestu razne kwige i ~asopise, {to se
o crkvenom novcu nabavqaju i koje kao takve moraju biti ubiqe`ene u odnosni parohijski
inventar. Radi toga sam izdao naredbu, da od tada u naprijed mora postojati u svakoj
parohiji svoja „Parohijska biblioteka” u zasebnom ormanu i da mora biti odmah zaveden
bibliote~ki katalog. Okru`nim protoprezviterima pak nalo`io sam, da pri svojim
posjetama moraju pregledati parohijsku biblioteku i odnosni katalog, da li se to u redu
dr`i.
Sve ove naredbe ja sam izdao u prvu godinu i po od kako sam primio eparhijsku
upravu. Tada sam potra`io od doti~nih okru`nih protoprezvitera, da podnesu izvje{taje
svoje, da li su pomenute moje naredbe, isto tako i ove mnogovrsne konzistorijske naredbe
izvr{ene u doti~nim parohijama. Izvje{taje su ove svoje okru`ni protoprezviteri
priredili i zatijem dopunili na odnosnim protoprezviterskim pastirskim zborovima, te
ih poslali u Zadar. Te{ko je bilo o~ekivati da }e ti izvje{taji potpuno zadovoqiti
svrhi, jer svi sve{tenici nijesu mogli u jedan mah da se sviknu sa ovim novim redom, {to
sam ja zaveo. Ja sam to i predvi|ao. Pa da bi se taj novi red u~vrstio i da bi i ja i moja
Konzistorija znali, kakvim na~inom mo`e to da se ~im skorije postigne, ja odlu~im
uvesti jednu novu ustanovu u moju eparhiju, a to su eparhijske skup{tine u mjestu
episkopske katedre, koje bi se skup{tine periodi~no sazvale i na kojima bi morali
u~estvovati svi okru`ni protoprezviteri eparhije, svi manastirski nastojateqi i po tri
boqa i starija parohijska sve{tenika iz svakog protoprezviterata, a tako isto i svi
44
~lanovi Konzistorije. Skup{tinama tima imao bi predsjedavati sam episkop. Ovu odluku
svoju ja sam ostvario 1892. godine, kada je sazvana bila prva eparhijska skup{tina u
dalmatinskoj eparhiji. Na djelu se pokazala ovakva skup{tina ustanovom dobrom, i da bi
ta ustanova bila trajnom ja sam izradio da to potvrdi poslije Sinod, {to je i u~iweno
bilo 1903. godine na sinodskoj sjednici 11. maja.
Na posqedwoj eparhijskoj skup{tini ja sam u~inio predlog da bi trebalo da
dalmatinska eparhija ima svoj list, u kojem bi se {tampale va`nije naredbe crkvene
vlasti, ~lanci bogoslovskog sadr`aja i crkvene razne i kwi`evne vijesti. Predlog je ovaj
primqen od svih ~lanova skup{tine sa velikim odu{evqewem, te jednoglasno zakqu~eno,
da od 1. januara 1893. izdaje se list sa naslovom „Glasnik pravoslavne dalmatinskoistrijske eparhije”, kojega }e vlasnik biti episkopska Konzistorija. Taj je list izi{ao
prvim svojim brojem u januaru 1893. godine.
Sa prve svoje dvije godine vladikovawa ja sam bio zadovoqan, jer mi je u eparhiji sve
i{lo u redu, ili bar je svak nastojao da sve bude u redu. Pomutila mi je bila to moje
du{evno zadovoqstvo ona rabota sa patrijarhom Brankovi}em, ali to mi je slu`ilo
poukom da stojim ~im je vi{e mogu}e od karlova~ke jerarhije daleko, ako `elim svoga
mira.
Sve naredbe koje sam izdavao ja ili moja Konzistorija o pastirskoj slu`bi u
parohijama, sve je to sve{tenstvo dalmatinsko dragovoqno izvr{avalo, i vrlo je rijetko
imala Konzistorija da opomiwe kojeg sve{tenika radi neizvr{ivawa ili nemarnog
izvr{ivawa tih naredaba. I ja sam mogu re}i zadovoqan bio sa parohijskim
sve{tenstvom, koje me je uz to i qubilo i po{tovalo. Za takvo svoje vladawe sve{tenstva,
kako u vr{ewu svoje slu`be, tako i prema meni, kao duhovnom im starje{ini, zaslu`ivalo
je ono da se ja o wemu staram. Materijalno stawe parohijskog sve{tenstva bilo je uop}e
slabo, jer kongrua nije bila pravilno ure|ena, i sve{tenstvo na parohijama malo, vrlo
malo je dobivalo godi{we pomo}i od dr`ave, nego je ograni~eno bilo ve}im dijelom na
sami bir, koji je zavisio vi{e ili mawe od dobre voqe parohijana, a epitrahiqski
prihodi, naro~ito u seoskim parohijama, bili su gotovo nikakvi. Ovo sam ja opazio odmah
na po~etku svoje vladi~anske slu`be i smatrao sam za prvu svoju du`nost da se postaram i
nastojim kod Vlade, da se kongrua uredi pravilno, te da se materijalno stawe parohijskog
sve{tenstva poboq{a. Radi ovoga ja sam po~eo odmah sa pojedinim vladinim qudima o
tome razgovarati, i pred Bo`i} 1892. podnio sam dalmatinskom Namjesni{tvu podrobni
izvje{taj o slabom materijalnom stawu parohijskog sve{tenstva i motivirani predlog
kako da se to stawe popravi. Opazio sam tako|e za vrijeme svoje posjete parohija, da malo
ima zgodnih zgrada, u kojima parosi stanuju, da su te zgrade u ve}ini parohija hr|ave, a u
nekim parohijama da ih ~ak i nema, nego su parosi prinu|eni stanovati ili u svojim
ku}ama, ako su ih slu~ajno imali, ili u lo{im seoskim ku}ama. Ovo je sve zlo bilo, jer
nezavisno od toga, {to je sve{tenik sa porodicom prinu|en bio trpjeti i zimu i svaku
nezgodu u lo{im ku}ama, nemogu}no mu je bilo da dr`i u redu parohijsko zvawe, da ~uva
kao {to treba parohijske matice, parohijsku arhivu, parohijsku biblioteku itd. Radi
ovoga, kao {to sam smatrao du`no{}u da radim o povi{ewu nagrade parohijskim
sve{tenicima iz dr`avne blagajne, tako sam isto smatrao da mi je du`nost raditi i o
tome, da se sagrade parohijski domovi u svima onim mjestima, gdje ih nije bilo, da se
poprave oni, koji su u lo{em stawu, i dok se to sve ne izvede, da se izdaje iz dr`avne
blagajnice naknada stanarine svima onim parohijskim sve{tenicima, u ~ijim parohijama
nema parohijskih domova ili stanuju u starim takozvanim bratskim ku}ama. O ovome sam
tako|e radio u zimu 1892. godine.
Na{ao sam i to, kad sam stupio na eparhijsku upravu, da mnoge parohije nemaju
zasebnog svog sve{tenika, nego te parohije poslu`uju sve{tenici iz obli`wih parohija; a
kapelanija nijedna nije imala svoga sve{tenika. Ovo je zavisilo od toga, {to je bila
oskudica u sve{tenstvu i {to zadarska bogoslovija nije davala toliko kandidata za
sve{tenstvo, koliko je to zahtijevala potreba eparhije. U sjemeni{te primao se svagda
45
propisan broj pitomaca i rijetko da bi koje pitoma~ko mjesto bilo prazno. Ali tu su se
primali pitomci, koji }e tek da stupe u prvi gimnazijski razred, i dok bi oni pre{li
svih osam razreda, doga|alo se da ili zbog slabog u~ewa budu iskqu~eni prije no {to }e
svr{iti gimnaziju, ili ako bi svr{ili gimnaziju, gledali bi da dobiju sredstva da pre|u
u univerzitet, tako da od svih |aka {to bi se primili u sjemeni{te kao u~enici prvog
gimnazijskog razreda, pre{lo bi u bogosloviju sa potpunih osam gimnazijskih razreda
vrlo malo, i dosledno vrlo bi malo wih svr{ilo bogosloviju da tada stupe u sve{teni~ki
~in. Smislio sam da ovome dosko~im time, ako se za neko vrijeme i dok se ne popune sve
parohije i kapelanije, prime u bogosloviju mladi}i koji su svr{ili {est gimnazijskih
razreda, a ono {to im fali od predmeta sedmog i osmog razreda, da im to dopune
profesori bogoslovije za vrijeme trajawa bogoslovskog te~aja.
Sve ove stvari, koje su me tada mnogo zanimale i koje su bile vrlo va`ne za moju
eparhiju, bile su tako isto va`ne i za eparhiju bokokotorsku, jer i tamo je bilo slabo
materijalno stawe parohijskog sve{tenstva, slabo je bilo sa parohijskim domovima, a
slabo i sa brojem parohijskog sve{tenstva. Bio sam sa episkopom kotorskim preosve}enim
Gerasimom u najboqim i ~isto bratskim odnosima, te mu prika`em stawe moje eparhije u
pomenutim pitawima i predlo`im mu, po{to jednaki dr`avni zakoni va`e za obje
eparhije i zadarska je bogoslovija zajedni~ka i wegovoj i mojoj eparhiji, da bi dobro bilo
da mi oba vladike sporazumno radimo za povoqno rije{ewe onih pitawa i da zajedni~ki
rad u tome razvijemo. Odmah i sa najve}im odu{evqewem prihvatio je moj predlog episkop
Gerasim, i do marta 1893. budu spremqene za Vladu tri op{irne spomenice o svima tim
pitawima i prikazane Vladi u Zadru. Vlada je zadarska primila te poslanice i obe}ala
da }e o svemu tome pisati u Be~ i preporu~iti Ministarstvu na uva`ewe predloge na{e,
tj. nas dvojice episkopa. Nijesam imao razloga da ne vjerujem tom obe}awu dalmatinske
Vlade, ali i pomislio da ne bi mo`da lo{e bilo, da se o tome i neposredno poradi kod
Ministarstva u Be~u. Radi toga odlu~im ja li~no po}i u Be~ i o tome li~no govoriti u
Ministarstvu.
Ali tada mi se istakla jo{ jedna stvar u mojoj eparhiji, o kojoj stvari stao sam
ozbiqno da mislim i da je uredim. Uslijed novoga reda {to sam ja, po svojem razumijevawu
jedne pravilne eparhijske uprave, uveo u upravu ove moje eparhije, nagomilali su se toliko
poslovi u mojoj Konzistoriji, da postoje}a tri redovna referenta te{ko su ih
savla|ivali i ~esto se doga|alo, da jedan novi hitni posao nije mogao biti rije{en, jer su
jo{ na redu bili u Konzistoriji drugi hitni poslovi. Postojala su uz redovne
konzistorijske predsjednike i dva po~asna; ali ovi nijesu stanovali u Zadru, nego na
svojim mjestima slu`be, te od wih je u Konzistoriji bila tolika samo korist, {to su se
mogle dr`ati, kad je trebalo, plenarne sjednice, a rije{avawe poslova ostajalo je opet na
ona tri redovna predsjednika. Smislim zato da predlo`im Ministarstvu da bi Car
dopustio da u mojoj Konzistoriji bude jo{ dva po~asna predsjednika, ali izme|u
sve{tenika, koji imaju svoju stalnu slu`bu u Zadru, kako bi mogao tim zadarskim
po~asnim konzistorijokim predsjednicima predavati neke poslove da ih oni izra|uju, i
tijem da se olak{a trud redovnim predsjednicima. Po~nem odmah da radim na ostvarewu
ove moje misli, i poslije nekoga vremena, pored spomenute tri, bude gotova i ova ~etvrta
spomenica, koju ja i podnesem zadarskoj Vladi.84
(Omeo me bio za neko vrijeme jedan doga|aj u pitoma~kom sjemeni{tu u po~etku 1892.
godine. Poslije odlaska iz Zadra posqedweg profesora bogoslovije iz Ma|arske, potoweg
novosadskog episkopa Mitrofana [evi}a, koji je bio i rektor sjemeni{ta, imenovan je
bio za rektora protosin|el Hristant Grkini}. Obi~aj je bio od davnih vremena, da se
svake godine sve~anom besjedom i duhovnom zabavom proslavqa u sjemeni{tu dan Sv. Save
srpskoga, a poslije te zabave da bude u sjemeni{tu |a~ka ve~era zajedno sa raznim uglednim
zvanicama. Takva ve~era bila je i 1892. godine. Znao sam da ima prili~an broj zvanica,
84
Osnovni tekst I, 64-77.
46
osobito iz omladine, ali sam ra~unao na svijest rektora i ostalih profesora, da }e sve
mirno pro}i i u redu. O~ekivao sam slijede}e jutro rektora, da mi referi{e o svemu.
Rektor mi nije do{ao, nego oko podne jave mi, da je preko potrebe bila odu{evqena ona
ve~era i do kasne no}i i da su se pjevale razne omladinske velikopatriotske pjesme, a
izme|u drugih i „ruska carska himna”, da je pjevawe te himne mnogo uzrujalo rektora, i
boje}i se za posqedice, da je o tome u~inio prijavu na c. k. Namjesni{tvo. Pozvao sam
naro~ito rektora, da me neposredno obznani o svemu tom neprijatnom doga|aju. Nije mi
do{ao, nego mi reko{e da uzrujan leti kod raznih politi~kih lica, da bi sebe opravdao,
da je ona himna pjevana bez wegovog znawa. Sutra dan povedena je u sjemeni{tu od strane
politi~ke vlasti formalna istraga, a bez obzira na crkvenu vlast, pod ~ijom je
neposrednom upravom stajalo sjemeni{te. Sre}om te je namjesnikom tada bio baron David,
~ovjek {irih pogleda, koji je razumio, da je sve ono dogodilo se u pijanom ~asu nerasudne
omladine, te nije nikakvih kazni za to bilo. Ali zato rektor Grkini} bio je smetnut sa
rektorstva i izdana zabrana, da se nikada vi{e ne mo`e u sjemeni{tu sa nikakvim
zabavama proslavqati Svetosavski dan. Protivu ove naredbe politi~ke vlasti ja nijesam
na{ao da mi treba {ta preduzimati, jer sam razumio, da jedan dr`avni zavod, kao {to je
sjemeni{te, ne mora davati povoda nerasudnoj omladini, da daje izraza nekim svojim
politi~kim enuncijancijama, koje mogu samo da budu na {tetu za mir crkveni, koji je meni
najvi{e na du{i le`ao.
Nezavisno od ove rabote, koja me ne{to uznemirila bila, mogao sam da se ina~e
mirno bavim glavnim svojim poslovima u eparhiji. Da bi uspje{nije izveo ono, {to sam u
pomenutim svojim spomenicama nacrtao bio, odlu~im da po|em u Be~ i da o tome li~no
poradim u Ministarstvu. Koncem aprila 1893. godine krenem u Be~, a ve} u maju ja sam bio
u Be~u na poslu.)85
Doznam u Ministarstvu da je dalmatinsko Namjesni{tvo poslalo sa preporukom one
moje poslanice. Za nekoliko dana redom bivao sam kod raznih referenata u tri
ministarstva: za bogo{tovje i nastavu, za finansije i za unutra{wa djela; najvi{e u
prvom, kojemu je na ~elu bio ministar Gau~, koji me je poznavao jo{ iz dana moga
posve}ewa za episkopa, jer je i tada bio ministar za bogo{tovje i nastavu, i koji me je
lijepo primio dva puta, {to sam kod wega bio. Jednom mi u {ali re~e, da mnogo stvari
pitam u jedanput, ali ipak mi je obe}ao, da }e se u~initi sve {to bude mogu}e, samo da se
malo pretrpim, jer su tada bile delegacije u Be~u. Dana 31. maja bio sam na audijenciji
kod Cara. Molio sam za tu audijenciju samo da na|em prilike prikazati Caru potrebe
moje eparhije. Primio me je qubazno, i kad me zapitao, kako mi ide eparhiji, tada sam
razvezao na dugo govor, zaustaviv{i se glavnim na~inom na slabo stawe parohijskog
sve{tenstva u ekonomnom odnosu i na oskudicu parohijskih domova. Pa`qivo je slu{ao
sve {to sam mu govorio; a da ga je to interesovalo, mogao sam zakqu~iti iz toga, {to me je
~esto presjecao sa pitawima o podrobnostima, jer, izgledalo mi je, sve mu je to novo bilo,
{to sam ja kazivao. Obe}ao mi je da }e se o svemu dati podrobno informisati, te da }e
narediti da mi Vlada bude na ruci u svim stvarima moje eparhije. Na audijenciji ovoj
tekao je govor na italijanskom jeziku, kojim Car izvrsno vlada. Kad sam na polasku iz
Be~a bio kod ministra Gau~a, re~e mi, da su iz kabineta carskog potra`ili ve} izvje{taj
o mojim onim pitawima. Neka ad tih pitawa naskoro su poslije bila povoqno rije{ena.
Bila su naime povoqno rije{ena i onako, kako sam ja predlo`io, pitawa o kandidatima
za bogosloviju i o novim konzistorijskim predsjednicima. Ostala dva pitawa podvrgnuta
su tada bila ispitivawu, ali to je i{lo dosta sporo, jer se ticalo izdavawa novca, tako
da ni danas se ne mo`e jo{ re}i, da su rije{ena potpuno, jer ni danas jo{ parohijsko
sve{tenstvo nije nagra|eno onako, kako bi ono za te{ku slu`bu svoju zaslu`ivalo, niti u
svima parohijama dalmatinske eparhije postoje svugdje dobri parohijski domovi.86
(Ovom prilikom, a poslije prethodnog sporazuma sa kotorskim episkopom
85
86
Prilog II, 35-36.
Osnovni tekst I, 77-78.
47
Gerasimom Petranovi}em, ja sam gledao da u Ministarstvu doznam u kakvom se stadijumu
nalaze neka pitawa, koja se ti~u uop}e pravoslavne crkve u Austriji, a koja sam neka ja, a
neka pomenuti episkop pokrenuli bili i u sinodskoj sjednici 18. septembra 1890, a naime:
o ure|ewu spoqa{wih odnosa pravoslavne crkve u cizlitavskoj polovini monarhije i o
ure|ewu op}eg arhijerejskog sinoda za sve zajedni~ke poslove crkvene u svoj monarhiji.
Radi ovoga posla ja sam imao dugi sastanak u Ministarstvu sa tada{wim referentom za
poslove pravoslavne crkve u Austriji dr [paunom, i na tome sastanku motivisao sam mu
potrebu, a i pre{nost, da bi se ona pitawa rije{ila. Iz odgovora toga referenta razumio
sam, da Vlada nema nikakve namjere rije{avati ona pitawa, premda prvo pitawe, kao {to
sam ja dokazivao, osniva se na 15. ~lanu osnovnog dr`avnog zakona od 21. decembra 1867. i
to je pitawe odavna ve} rije{eno za pripadnike rimokatoli~kog i protestantskog
vjeroispovjedawa u Austriji, a drugo pitawe o ure|ewu zajedni~kog arhijerejskog sinoda
za op}e poslove pravoslavne crkve u Austro-Ugarskoj Monarhiji, usvojeno je odavna u
na~elu od Vlade i odobreno od samog Cara. Za{to Vlada ne}e da ta dva pitawa rije{i, ja
nijesam mogao tada da pojmim; pojmio sam go poslije, kad je na odnosnu pospje{nicu od
strane sinoda, Ministarstvo prosto na prosto odgovorilo, da o tome nema sinod da se
brine, nego da }e to sama Vlada, ako na|e cjelishodno u~initi; a to zna~i toliko, da ih
ona ne}e rije{iti nikada! Time bi se konsolidovala pravoslavna crkva u Monarhiji, a
to izgleda da Vlada ba{ ne `eli.
Za vrijeme ovog mog boravqewa u Be~u imao sam prilike prvi put upoznati li~no
patrijarha Georgija Brankovi}a, koji je tada bio u Be~u, kao ~lan ma|arske delegacije.
Sje}aju}i se one afere sa patrijarhom prilikom one moje uskr{we poslanice o vjeri 1892.
godine, nijesam imao voqe da se sastajem sa patrijarhom. Pristao sam na to po nagovoru
mog li~nog prijateqa poslanika na ma|arskom saboru Bor|a plem. Burkovi}a, i posjetio
sam patrijarha, koji me je vrlo qubazno primio i zatijem mi povratio posjetu u mojem
stanu u Be~u. On nije htio da spomiwe onu aferu, a meni se u~inilo da je pametnije da ni
ja o tome ne govorim, jer ja ne bi kadar bio da pritajim moju staru zlovoqu na patrijarha,
{to se onako nerasudno tada dao bio zavesti. Pozvao me patrijarh 5. aprila na ru~ak,
pozivu sam se odazvao, ali samo oficijalno. Bili su na tome ru~ku: baron F. Nikoli},
penzionirani veliki `upan Sv. Ku{evi}, podpredsjednik zagrepskog sabora Jero{mi, B.
Burkovi}, Α. Pavi} i Crnkovi}. Razgovor za ru~kom bio je samo politi~kog karaktera, i
govorilo se najvi{e o tobo`woj slozi me|u Srbima i Hrvatima u Ma|arskoj. Ja nijesam
u~estvovao u razgovoru, nego sam uvijek }utao. Crnkovi} je govorio u korist Ma|ara vi{e
nego {to bi govorio bio i sami Ma|ar, a u isto vrijeme napadao na poznate hrvatske
patriote. Armin Pavi}, zagovoriv{i o Dalmaciji, nazvao ju je pola divqom, na {ta ja
nijesam mogao a da mu ne u~inim najozbiqniju opasku. ^im je ru~ak svr{io, ja sam se
odmah udaqio, oprostiv{i se sa svima suho i oficijalno. Sa patrijarhom se vi{e nijesam
sastajao u Be~u.)87
Slijede}e godine u julu slavio je svoju 25-godi{wicu bogoslovski zavod u Zadru.
Zavod ovaj meni je uvijek le`ao na srcu, koliko radi svrhe radi koje je on ustanovqen,
toliko i radi li~nog razloga mog. U tome zavodu ja sam po~eo svoju javnu slu`bu, u wemu
sam 19 godina slu`io, a zatijem kao episkop bio sam mu upraviteq; dakle neprestano sam
uz taj zavod bio, ili kao nastavnik ili kao upraviteq wegov. Osim toga, mogu re}i da je
taj zavod po~eo `ivjeti tek tada, kad smo ja i moj drug pokojni Qubomir Vujnovi} do{li
iz ruskih duhovnih akademija i zauzeli u zavodu profesorska mjesta. Ovaj je zavod otvoren
po~etkom 1869/70. {kolske godine; ali za prve dvije godine svoje nije mogao pokazivati
ni{ta, {to bi ga razlikovalo od nekada{we zadarske „Klirikalne {kole”. Pravi svoj
redovni `ivot otpo~eo je zavod, kad smo po~etkom 1871/2. {kolske godine zauzeli
profesorska mjesta ja i pok. Q. Vujnovi}. Svom energijom mladih qudi mi smo se odali
zavodu i po~eli nastojati i raditi, da bi ga uredili po obrascu drugih vi{ih
bogoslovskih zavoda i stavili predavawa u wemu uporedo sa predavawima u bogoslovskim
87
Prilog II, 36-37.
48
fakultetima pri univerzitetima. I u tome smo uspjeli. Na `alost, poslije jedanaest
godina li{io sam se u zavodu svoga vjernoga i dobroga druga, kojeg radi nesretnog
politi~kog nekakvog razloga pensionova{e i koji godinu dana ka{we ve} i umrije. Te{ku
sam tugu osjetio, kad sam se dobroga druga u zavodu li{io, i jo{ te`u kad mi je umro, i toj
sam svojoj tuzi izraza dao u nekrologu, koji sam {tampao u zavodskom izvje{taju za 1882/3.
{kolsku godinu, i u kojem sam nekrologu pokazao kakav je ~ovjek, kakav je profesor i kakav
je srpski rodoqub bio nepre`aqeni pokojnik, Qubomir Vujnovi}. Kakav je on bio u ovom
posqedwem odnosu, dosta je da napomenem, da je prije smrti svoje osnovao zakladu, iz koje
se i danas jo{, a i dok traje vijeka, vaspitavaju u univerzitetima ~etiri srpska |aka, od
kojih svaki dobija stipendiju iz pokojnikove zaklade od 1. 000 kruna godi{we. Na meni je
samom, poslije smrti pok. Vujnovi}a, ostalo da ~uvam na{ bogoslovski zavod i da mu
uzdr`im glas, koji je dotle stekao bio u svijetu. Imao sam za drugove i tri profesora iz
Karlova~ke mitropolije i kao profesori dobri su bili, ali nijesu bili sinovi
Dalmacije, te i nijesu se onoliko odu{evqavali za zavod, kao dalmatinski profesori.
Uvijek su mislili o svojoj otaxbini, i kad im se pokazala zgoda da u otaxbini dobiju
mjesto slu`be, napusti{e zavod i zaboravi{e ga. Sre}om mojim nasqednikom na
profesorskoj katedri postao je [iben~anin, kao i ja, i na univerzitetu be~kom
osposobqeni za to Serafim Kalik, koji je svom du{om predao se zavodu i starao se o wemu
i wegovom napretku, zajedno sa drugovima, profesorima rodom Dalmatincima, isto kao
{to je bilo, dok smo profesori bili ja i pok. Vujnovi}. Kalikovim nastojawem, koji je
tada bio i rektor zavoda, prire|ena je bila i proslavqena 25-godi{wica zavoda, na kojoj
je on lijepu i punu osje}aja prema zavodu izrekao besjedu, koja je bila i na{tampana u
zavodskom izvje{taju. Sa vanrednim odu{evqewem ja sam u~estvovao u toj proslavi, i za
uspomenu osnovao sam taj dan malu zakladu, da se iz interesa od te zaklade izdaje svake
godine nov~ana nagrada onom slu{aocu bogoslovije zadarske, koji izradi najboqi
pismeni sastavak iz bogoslovskih nauka.
U ovo vrijeme do{la mi je jedna novina, koja mi je uzbudila nekada{we misli, kad
sam kao mladi profesor pisao svoju kwigu o slovenskim apostolima Kirilu i Metodiju,
ali misli te`e, jer sada sam bio na ~elu jedne pravoslavne eparhije na posqedwoj zapadnoj
granici pravoslavnoga svijeta, za koju sam eparhiju ja odgovoran i pred Bogom i pred
qudima. Do{la mi je naime do ruke jedna enciklika tada{wega pape rimskoga, izdana u
junu ove (1894.) godine, kojom on pozivqe i pravoslavne narode da se sjedine sa rimskom
crkvom i da priznaju papu za vrhovnog svojeg crkvenog poglavicu. Tu encikliku po~e{e
hvaliti izme|u drugih i hrvatski listovi, dokazuju}i pravoslavnim Srbima kako treba i
oni da poslu{aju papin poziv i da ga priznaju; a rimokatoli~ki sarajevski arcibiskup
[tadler poslao je prijevod te enciklike tada{wim pravoslavnim vladikama Bosne i
Hercegovine, da o istoj razmisle i odlu~e. A po~elo se bilo ve} govorit da to isto, {to je
u~inio sarajevski arcibiskup naspram pravoslavnih bosansko-hercegova~kih vladika, da
}e u~initi zadarski arcibiskup naspram nas dvojice dalmatinskih pravoslavnih vladika.
Ovo me je ve} raspolo`ilo bilo na borbu, i kako sam ja vatrene }udi, odmah sam po~eo bio
smi{qati {ta }u da napi{em o onoj papskoj encikliki, i o tome sam se ve} kroz pisma
dogovarao sa kotorskim episkopom, jer sam htio, da odgovor bude zajedni~ki od nas
obojice. Savjet episkopa Petranovi}a bio je da po~ekamo, i taj sam savjet morao da
poslu{am, jer svakako sam `elio da kolektivno odgovorimo, i da bude rije~ svega
pravoslavnog sve{tenstva i naroda sa Primorja, dakle i moje i wegove eparhije.
Od strane zadarskog arcibiskupa nije bio u~iwen nikakav korak prema nama
pravoslavnim vladikama u pitawu one enciklike papske; a nije to u~iweno stoga, {to su
poznavali mene kako mislim o uniji sa Rimom, i {to su znali ve} u naprijed na kakav bi
odgovor nai{li. Ali sam po~eo bio opa`ati kod dalmatinske Vlade u Zadru neko novo
dotle neobi~no postupawe u interkonfesionalnim odnosima, i neko posebno isticawe
povla{tenog polo`aja, {to tobo`e mora da ima u Austriji rimokatoli~ka crkva. Doga|aj
jedan u novembru ove godine uzbudio je u meni tu pa`wu. U „Glasniku” moje eparhije
49
uredni{tvo je {tampalo bilo jednu biqe{ku o pomenutoj papskoj encikliki i tu
spomenilo da se papa vara ako misli pounijatiti pravoslavne narode. Za ovu su biqe{ku
zapeli okom u Namjesni{tvu, te mi jednoga dana do|e u ku}u namjesni{tveni referent za
crkvene poslove, [trobah, da mi opazi kako „Glasnik” ne bi smio vrije|ati poglavicu
rimokatoli~ke crkve, kojoj crkvi da pripada i vladaju}a dinastija u monarhiji. Na tu
opasku toga gospodina odgovorio sam kako je zaslu`ivao i zamolio ga da nikada vi{e ne
upli}e dinastiju u me|uvjerske odnose, jer je za mene u tome mjerodavan samo i iskqu~ivo
interkonfeoionalni zakon od 1868. godine, koji u Austriji va`i... A da se razumije ovakva
besmislena tirada onog namjesni{tvenog referenta, ho}u da zabiqe`im ovdje glavno
osobqe tada{weg dalmatinskog Namjesni{tva. Namjesnik je bio general topni{tva Emil
David, ~ovjek dobar i qubazan, ali koji je pu{tao svojem doglavniku Alfonsu Pavi}u, da
u pitawima crkvenima radi kako zna i `eli. Pravoslavne u Dalmaciji David je volio, jer
mu je `ena bila pravoslavna, unuka pok. srpskog patrijarha Samuila Ma{irevi}a, koja je
u srcu odana bila svojoj vjeri i, ~ini mi se, pomalo i mrzila rimokatoli~ku crkvu, a
osobito unijate. Blagodare}i uplivu ove gospo|e, a na li~ni (ne namjesni{tveni) predlog
samog namjesnika Davida ja sam dobio odnosne austrijske ordene. Ali dok je David volio
pravoslavne, u isto vrijeme dalmatinsko Namjesni{tvo kao takovo nije ih volilo. U
poslovima pravoslavne crkve postupao je, kao {to sam gore kazao, doglavnik Davidov
Pavi} po svojoj glavi. A ovaj Pavi}, tada ve} namjesni{tveni podpredsjednik, bio je
komander papskog nekog ordena, dakle ve} kao takav pokorni sluga papin i papine kurije.
Poglavica namjesni{tvenog presidijuma bio je Dubrov~anin, opet komander nekog
papskog ordena (mislim Grgurovog), te kao takav, a i kao Dubrov~anin, nije mogao voqeti
pravoslavne. U odsjeku za crkvene stvari pravoslavnih bili su: pomenuti [trobah i
Nikola Bernardi, oba qudi koji su samo gledali da avansuju u slu`bi, i radi toga
prodali bi bili i najsvetiju stvar, pa znaju}i da }e boqe ugoditi i Pavi}u i Nardeliju,
ako budu radili protivu pravoslavnih, oni su tako i radili. Sva ova ~etiri lica: Pavi},
Nardeli, [trobah i Bernardi bili su uz to najpokornije sluge zadarskog arcibiskupa, i
znali su da }e mu najboqe ugoditi ako ne budu radili u korist pravoslavne crkve u
Dalmaciji. Za potvrdu ovoga {to sam sada ovdje pribiqe`io, nave{}u ni`e nekoliko
akata, koja sam prinu|en bio presidijalno uputiti Vladi kroz slijede}e dvije godine.
Me|utijem, kao stvarna posqedica one papske enciklike da bi se pravoslavni
pounijatili, pronio se glas da }e u drugoj polovini 1895. do}i u Dalmaciji iz Kri`evaca
unijatski biskup Dragobecki. Ovo zatijem potvrdi{e hrvatske novine. Svojim na~inom ja
doznam, da }e taj unijatski biskup do}i da posjeti i svoje tri unijatske crkve: u Vrlici, u
Baqcima i u Kri~kama. Ova dva posqedwa mjesta naseqena su gotovo iskqu~ivo sa
pravoslavnima, a i Vrlika je tako|e velika pravoslavna parohija. U sva ta tri mjesta bilo
je svega tada unijata okolo 60 ({ezdeset) du{a, premda su tu tri dosta velike unijatske
crkve, koje im je sagradila austrijska Vlada okolo 1832. godine za vrijeme namjesnikovawa
fanatika-rimokatolika Lilijenberga. Dolazak onaj svoj u pomenuta mjesta ostvario je
biskup Dragobecki i novcem uspjeo je u Vrlici obratiti u uniju okolo 12 lica. Odmah sam
ja li~no pohitao u Vrliku da se sam osvjedo~im {ta se dogodilo i kako se to moglo
dogoditi. Slu`io sam arhijerejsku slu`bu u Vrlici 29. oktobra iste godine, i poslije
besjedama i poukom uspjeo privesti na pokajawe ona zavedena lica, i toliko utvrditi onaj
pravoslavni narod, da su zakletvom obe}avali odanost svojoj pravoslavnoj vjeri. Utvrdio
sam tada isto u vjeri pravoslavnoj i Baq~ane i Kri~ane, i mogu vjerovati da ne}e nikada
vi{e niko uspjeti u onim mjestima, kao i u Vrlici, da {to u~ini sa unijom, i ako doti~ni
zadarski episkop bude uvijek imao na umu odgovornost pred Bogom, ako mu i jedna ovca iz
duhovnoga stada wegovoga nestane. Na povratku svom u Zadar upravio sam namjesniku
Davidu ovaj presidijalni svoj dopis: (Ν. 470 ex 1895. 27/II)
Nekoliko dana poslije ovog mog dopisa do{ao je k meni li~no namjesnik David da me
uvjeri, da Vlada nije imala nikakvoga posla u stvari unija}ewa onih lica u Vrlici, i da
}e Vlada energi~no prije~iti svaki poku{aj unijatskog prozelitizma me|u pravoslavnima
50
u Dalmaciji. I u istini nije se poslije toga ni{ta pokazalo, po ~emu bi se moglo suditi,
da se radi u korist unije u pomenutim mjestima, i iz toga sam zakqu~io da mi je David
istinu govorio. Doznao sam zatijem, da se i sami onaj biskup unijatski Dragobecki
razo~arao u Dalmaciji, jer je kazivao, da su ga prevarili, prikazuju}i mu da je u
Dalmaciji zgodno poqe za uniju, dok u samoj stvari on se osvjedo~io, da niko ne mrzi
toliko unijate kao pravoslavni Dalmatinci i da }e ga kasno vidjeti Dalmacija.
Obistinilo se i ovo; i broj unijata u sjevernoj Dalmaciji sveo se malo poslije na doti~na
tri unijatska sve{tenika pri pomenutim crkvama, koji tu stoje jer primaju dobru platu iz
onoga fonda, koji je ustanovqen bio za vrijeme Lilijenbergova namjesnikovawa, i osim ta
tri sve{tenika, unijati su jo{ doti~ni crkvewaci i po dva tri lica pri svakoj crkvi,
koji slu`e sve{teniku i mise mu odgovaraju. O uniji ti sve{tenici ne smiju ni da pisnu, a
kamoli da nagovaraju kog pravoslavnog da se pounijati. Divnu sam adresu dobio poslije
mog odlaska iz Vrlike, koju je adresu potpisalo 358 najuglednijih ~lanova pravoslavne
crkvene op{tine vrli~ke (Glasnik 1896, br. 1):
Adresa ova pravoslavnih Vrli~ana bila je izazvana, koliko iz zahvalnosti wihove
prema meni, toliko isto i {to su hrvatske novine (zagrepski „Obzor”, spqetsko
„Jedinstvo”, zadarska „Hrvatska Kruna” i dr.) slavile rad Dragobeckoga u Dalmaciji i
izra`avale nadu, da }e od tada unija napredovati u Dalmaciji.
Doga|aj onaj u Vrlici uslijed dolaska onog unijatskog biskupa odlu~ilo me je da
napi{em i objavim sve{tenstvu i narodu moje eparhije arhipastirsku poslanicu o zna~aju
pravoslavne vjere i protivu onih, koji napadaju na tu vjeru i na pravoslavnu crkvu. Ovu
svoju poslanicu objavio sam na Uskrs 1896. godine. Pravoslavno sve{tenstvo, i
pravoslavni narod primio je tu moju poslanicu sa ushi}ewem; ali zato ta ista poslanica
uzrujala je sve hrvatske rimokatoli~ke politi~ke novine, isto kao i vi{u jerarhiju
rimokatoli~ke crkve u Dalmaciji. [ta su sve nagovorile protivu te moje poslanice i
protivu mene hrvatske novine, morao bi, da to pribiqe`im ovdje, upotrebiti nekoliko
listova; a to nije vrijedno. Ali vrijedno je da zabiqe`im {ta je uradila vi{a
rimokatoli~ka dalmatinska jerarhija! Za ovo sam ja doznao tek u septembru slijede}e
godine kad sam bio u Be~u, i to iz usta tada{weg odjelnog predstojnika u Ministarstvu
bogo{tovja, a potoweg ~eskog ministra, An. Rezeka. A to ho}u ovdje sada da zapi{em. U
Zadru je tada bio arcibiskup Grgur Raj~evi}, Dubrov~anin, ~ovjek vrlo o{tre i
despoti~ne }udi, ali ujedno i ekcentri~an. Ovaj arcibiskup doznao je za moju poslanicu,
koju je on protuma~io u smislu javne uvrijede, nanesene rimokatoli~koj crkvi, i radi te
uvrijede, smislio je on, da onaj koji ju je nanio mora biti ka`wen. Malo vremena poslije
toga, sastala se u Zadru konferencija svih dalmatinskih biskupa pod predsjedni{tvom
arcibiskupa Raj~evi}a. Na toj biskupskoj konferenciji uzeta je u pretres i moja
poslanica. [ta su sve govorili o woj oni biskupi na svojem sastanku, ja naravno ne znam,
ali znam {ta su zakqu~ili, a to je, da se podnese u ime episkopata rimokatoli~ke
dalmatinske crkve neposredno Caru u Be~ spomenica, u kojoj da se po`ale Caru, kako sam
ja javno uvrijedio rimokatoli~ku crkvu; pa po{to ja ne prestajem svaki ~as tobo`e
napadati na rimokatoli~ku vjeru i crkvu, to u spomenici mole Cara, da bi mene uklonio
sa mjesta pravoslavnog episkopa u Zadru i postavio drugog po}udnijeg rimokatolicima
~ovjeka! Zakqu~i{e to ti dalmatinski biskupi, sastavi{e svoju spomenicu i posla{e je
Caru u Be~. Iz carskog Kabineta bude poslana ta spomenica Ministarstvu bogo{tovja, da
ono postupi po nadle`nosti. Ministarstvo po{qe istu poslanicu dalmatinskom
Namjesni{tvu da podnese odnosni izvje{taj, ali ujedno dalo je razumjeti Ministarstvo
Namjesni{tvu, da ne treba suvi{e ozbiqno uzimati tu biskupsku spomenicu (ovo su rije~i
Rezekove). Namjesni{tvo je svoj izvje{taj podnijelo, konstatuju}i da je poslanica u istini
objavqena bila, ali da se ne mo`e ona uzeti u onako strogom smislu, kao {to su je uzeli
dalmatinski biskupi, nego da je ona izdana bila povodom poku{aja unije u Vrlici u
vrijeme dolaska u Dalmaciju kri`eva~kog unijatskog biskupa. Za sve ovo ja nijesam tada
ni{ta znao. Nego polovinom decembra te iste 1896. godine do|e jedan dan k meni u posjetu
51
namjesnik David, i ~im mi je u{ao u sobu, re~e mi, smje{e}i se, da je do{ao u zvani~nom
poslu, i tada kazao mi je, da je dobio od ministra presidijalno pismo o meni, ali sa
nalogom, da mi ne saop{tava pismeno sadr`aj tog ministrovog presidijala, nego usmeno, i
da je radi toga eto i do{ao k meni. Iznenadila me sva ta rabota, jer u aprilu iste godine
ja sam u Be~u dva puta razgovarao sa ministrom, i nijesam mogao razumjeti, da ima kakvih
tajni o meni. Pro~ita mi tada David ministrovo pismo, dosta kratko, u kojem pismu
ministar pozivqe namjesnika, da po|e k meni li~no i da mi preporu~i, da ne pi{em i ne
izdajem takve poslanice, koje bi mogle izazvati rimokatoli~ke biskupe da se `ale na
mene, {to napadam na wihovu crkvu. Ni{ta vi{e nije bilo u tom ministrovom pismu.
Kakav je povod bio tom ministrovom pismu, nije mi htio David da ka`e, premda sam ga
molio, nego i sa svoje strane dade mi istu preporuku {to i ministar, dodav{i da to treba
radi mira, koji se `eli u dr`avi. Odgovorio sam mu, da ja nikada ne}u prvi izazivati, ali
ako me izazovu inovjerci, kao {to su me unijati sada izazvali da objavim onu svoju
poslanicu, ja }utati ne}u, nego }u im odvratiti svagda milo za drago. Nasmje{io se dobri
David i prijateqskim tonom re~e mi: ,,Imate pravo”, i doda mi jo{ ,,a Vi znate kako moja
Maca voli unijate!” Slijede}e godine, kao {to sam spomenuo, od Rezeka sam doznao genezis
onog ministrovog pisma. Kad sam poslije spomenuo ovo Davidu, potvrdio mi je istinu
Rezekovih rije~i i dodao, da je on sam stilizovao izvje{taj o stvari ministarstvu. A ovo
vjerujem, jer da je napisao taj izvje{taj Davidov doglavnik Pavi}, ili upraviteq
namjesni{tvenog presidijuma Nardeli, obojica papski kavaqeri, ili komanderi,
druk~ije bi bez sumwe izvje{taj onaj bio sastavqen.
Spomenuo sam gore da sam u aprilu ove 1896. godine bio u Be~u. To je bilo prilikom
posve}ewa novog bukvinsko-dalmatinskog mitropolita Arkadija ^uperkovi}a,
simpati~noga starca, kojemu je tada bilo 73 godine. Tada sam bio kod Cara dva puta, jedan
put zajedno sa mitropolitom ^uperkovi}em i episkopom Petranovi}em, a drugi put sam u
privatnoj audijenciji, 13. aprila. Na ovoj audijenciji govorio sam sa Carem o novoj
gimnaziji, koju bi trebalo ustanoviti u Zadru, pored italijanske gimnazije, u kojoj bi
novoj gimnaziji nastavni jezik morao biti srpski (ili kako u Dalmaciji zvani~no zovu
srpsko-hrvatski). Pobud da o ovome govorim pred Carem bio mi je, {to pripravnici za
bogosloviju, koji su pitomci zadarskog pravoslavnog sjemeni{ta, i koji su dotle u~ili u
zadarskoj italijanskoj gimnaziji, slabo su u toj gimnaziji uspjevali, jer su dolazili u
gimnaziju ne poznavaju}i italijanskog jezika, te ve}inom su gubili pitoma~ka mjesta i
dakle gubili su se i za bogosloviju, a dosqedno i za sve{tenstvo, tako da sam trpio veliku
oskudicu u kandidatima za sve{tenstvo. Mislio sam da bi se ova neprilika uklonila, kad
bi moji pripravnici za bogosloviju mogli u~iti gimnazijske nauke na svom jeziku
materinskomu i radi toga ulu~io sam priliku na audijenciji kod Cara da mu spomenem
potrebu gimnazije u Zadru na srpskom nastavni~kom jeziku. Car se za ovo pitawe, opazio
sam, `ivo interesovao, tako da je slijede}e {kolske godine otvoren ve} bio u Zadru prvi
razred gimnazije sa srpsko-hrvatskim nastavnim jezikom.
Drago mi je tada bilo {to se ta nova gimnazija otvorila, te sam odmah i naredio, da
svi novi pitomci sjemeni{ta imaju u naprijed tu gimnaziju poha|ati. Ali te~ajem vremena
tada{wa se moja radost smawila, jer u stvari nijesam postigao onaj rezultat sa
pitomcima, o kojem sam onda mislio. Sama gimnazija po predavawu u woj predmeta bila je
i jest mnogo lo{ija od gimnazije sa italijanskim nastavni~kim jezikom. Osim toga
zavladao je u toj novoj gimnaziji pravac velikohrvatski sa mr`wom prema srpskoj
narodnosti i prema pravoslavnoj vjeri, tako da su ne samo profesori te gimnazije nego i
sami hrvatski katoli~ki |aci pronikli se duhom nesno{qivosti prema srpskim
pravoslavnim |acima i u pitawu vjere i u pitawu narodnosti, i moji |aci da bi mogli
dobiti legalnu biqe{ku u u~ewu morali su biti zbiqa izvrsni, jer ina~e ako je koji malo
slabijega talenta bio, nemilosrdno je dobijao najgore biqe{ke, i tada naravno morao je
izgubiti i pitoma~ko mjesto; dakle opet zlo, kao i prije, samo u drugom obliku. Kad sam
poslije pravio upore|ewe izme|u slu{alaca bogoslovije koji su svr{ili gimnaziju sa
52
italijanskim nastavnim jezikom sa onima, koji su svr{ili ovu drugu gimnaziju, vidio sam
koliko u znawu i obrazovawu ovi posqedwi zaostaju iza prvih. Da sam danas kod Cara na
audijenciji, ne bi sigurno govorio mu ono, {to sam 1896. govorio mu o potrebi nove
gimnazije u Zadru.
Jo{ imam iz te 1896. godine da ovdje zapi{em, a {to se ti~e ne toliko crkvenog,
koliko narodnosno-srpskog jednog posla. Na povratku svojem iz Be~a preduzmem kanonsku
posjetu u Kotarima i u kninskom protoprezviteratu. U svima sam crkvama kao obi~no
propovjedao, nadovezuju}i sada u tim mojim propovijedima ono {to sam kazao bio u
ovogodi{woj svojoj uskr{woj poslanici o ~uvawu pravoslavne vjere i u svezi s vjerom o
~uvawu srpske narodnosti, koja nas je sa~uvala da se ne polatinimo. Ovo nije bilo po
voqi prijateqima biskupa Dragobeckoga, a takvi su svi dalmatinski Hrvati, te po~e{e
pisati ~lanke u zadarskom „Nar. Listu” o toj mojoj posjeti u raznim mjestima moje
eparhije, i nazva{e tu posjetu „politi~ki pohod”, jer da ja svugdje u crkvama pomiwem i
govorim o srpstvu.
Ovo je pisao „Nar. List” upozoruju}i dalmatinske Hrvate na taj moj „politi~ki
pohod”, i da budu na oprezu od te veliko-srpske propagande; al i time je isti list
upozorio na isto i bosansku Vladu, da bude na oprezu, jer se ta propaganda eto {iri na
granici Bosne i u mjestima, koja Bosanci posje}uju u Dalmaciji.
Pri pomenutoj mojoj kanonskoj posjeti kninske krajine ja sam se na{ao na Vidovdan
na dalmatinskom Kosovu. Na hramovskoj slavi sv. Lazara srpskog slu`io sam arhijerejsku
slu`bu. Naroda je bilo mnogo iz obli`wih mjesta, a bilo je dosta i iz pograni~nih mjesta
Bosne. Kao i obi~no, propovijedao sam pri kraju slu`be crkvene, i govorio sam o zna~aju
slave, i kako moramo svi qubiti svoju pravoslavnu vjeru i svoju srpsku narodnost. Ovo je
palo u o~i nekim konfidentima bosanske Vlade, isto kao i srpski karakter ove slave, te
to sve prijavi{e na svoj na~in ministru za Bosnu Venijaminu Kalaju. Kad sam se povratio
u Zadar, dobijem poslije nekog vremena prezidijalno pismo od dalmatinskog
Namjesni{tva, u kojem se navodi, da se zajedni~ko ministarstvo u Be~u (Kalaj) po`alilo
Ministarstvu unutra{wih djela radi protivudr`avnih ideja, koje su se manifestovale
ove godine na Vidovdan na crkvenoj slavi na Kosovu dalmatinskom, na kojoj sam slavi i ja
bio i arhijerejsku slu`bu slu`io, i da je o tome ono Zajedni~ko ministarstvo doznalo od
svoga konfidenta, koji je bio na onoj slavi, te me Prezidijum dalmatinskog Namjesni{tva
pozivqe, da o svemu podnesem oficijalni izvje{taj prema opaskama onog Kalajevog
konfidenta. Iznenadilo me je ovo Vladino pismo, koje mi je u ostalom potvrdilo ono, {to
sam dotle tek po ~uvewu znao, kakvim se sredstvima ministar Kalaj slu`i protivu
srpskoga naroda i wegovih boqih qudi, koji nijesu htjeli, niti su po savjesti mogli da
odobravaju wegovo postupawe u Bosni i Hercegovini sa Srbima, koje je on htio na silu da
prinudi da se odreku svojih narodnih ideala i da svoju pravoslavnu crkvu ostave na
milost apostolskog papskog vikara arhijepiskopa [tadlera i rimske propagande.
Odgovorio sam na odnosni poziv 26. oktobra iste godine na ime dalmatinekog
Namjesni{tva ovim svojim pismom (br. 575-E):
„Va{a Preuzvi{enosti! Sadr`aj cijewenoga dopisa V. Pr. od 13. o.m. br. 3716. mene
je mnogo iznenadilo. Razumijevaju}i te`wu i doma{aj doti~nih navoda u istom dopisu, ja
sam to sve podvrgao svestranom i ozbiqnom pretresu, i milo mi je {to mi se pru`ila
prilika, da mogu V. Preuzvi{enosti predstaviti samu stvar, kakva je ona u istini, i
ujedno dati izraza osje}ajima svojima radi uvrijede, koja je sada bila nanesena povjerenom
mojem arhipastirskom starawu narodu. Imaju}i pred o~ima zakletvu, koju sam pred Bogom
i pred mojim Carem polo`io, a proniknut svije{}u svojega poziva i polo`aja, koji
zauzimam, ja }u ovom prilikom iskazati V. Preuzvi{enosti otvoreno i ~isto ono, {to mi
sada na srcu le`i, te sve~ano odbiti one klevete na moj narod, koje je samo mr`wa i velika
zloba mogla da izmisli. Ja molim zato V. Pr. da ovo primi i ocijeni po uro|enoj svojoj
dobroti i pravdoqubivosti, i da izvoli uzeti u za{titu uvrije|enu ~ast mojega naroda,
~iji su najwe`niji osje}aji bili sada dirnuti. Prelaze}i na sami predmet, ja moram prije
53
svega napomenuti, da srpska pravoslavna crkva ima svoje narodne svetiteqe, koji svojim
bogougodnim `ivotom i svojim djelima postado{e veliki i slavni, i kojima ona posve}uje
osobiti kult, a sami narod, pobo`no klawaju}i se wihovim svetim mo{tima, odaje im
du`no po{tovawe u toplim svojim molitvama, u zavjetima i darovima crkvi, a van crkve
veli~a u narodnim pjesmama wihova sveta djela, davaju}i na takav na~in izraza svojim
pobo`nim osje}ajima. U na{oj dr`avi, u mjestima gdje `ive pravoslavni Srbi, ima mnogo
crkava i manastira, koji su posve}eni uspomeni srpskih svetiteqa. I u mojoj eparhiji
srpski narod, pored drugih svetiteqa, slavi na osobiti na~in Sv. Savu i sv. Lazara
(Vidovdan). Jo{ od starih vremena postojala je u manastiru na Krci crkvena slava na dan
Sv. Save, kad se narod sakupqa da cijeliva svete ode`de, koje je sam svetiteq
upotrebqavao i koje se ~uvaju u manastirskoj riznici; a od 1876. godine postoji u
manastiru osobita kapela, posve}ena svetitequ, i na dan godi{we svetiteqeve uspomene
sakupqa se tu i izvr{uje svoje zavjete srpski mnogobrojni narod ne samo moje eparhije,
nego i iz obli`we Like i pograni~ne Bosne. A po~iwu}i od 1889. godine, kad je sagra|ena
bila i posve}ena nova crkva u Zvjerincu na dalmatinskom Kosovu uspomeni srpskog
svetiteqa i mu~enika Lazara, sakupqa se tu na hramovsku slavu svake godine mnogo
naroda, da na dostojni na~in proslavi svetiteqev dan, i u crkvi za vrijeme bogoslu`ewa,
i van crkve poslije bogoslu`ewa. Tako je to od vi{e 91 godina, a tako je bilo na
dalmatinskom Kosovu i ove godine. Od nekoliko ve} godina glasila hrvatske stranke u
Dalmaciji staraju se sistematski i uporno iznositi i dokazivati, da ova na{a crkvena
slava nije drugo nego povod politi~kim demonstracijama. Ta kleveta ba~ena je i u javnost
na osobiti na~in poslije ovogodi{we Vidovdanske slave. Ali, samo ko ne misli
hri{}anski, ko nema sposobnosti da ocijeni i uva`i osje}aje doti~noga naroda prema
svojim svetim i slavnim predcima, ko je uslijed mr`we i zavisti proniknut vjerskom
nesno{qivo{}u i politi~kom strana~kom stra{}u, samo takav je u stawu da izvrne
smisao najsvetijih narodnih osje}aja i da jedan vijerni i lojalni narod besavjesno osvadi.
Kao {to je V. Preuzvi{enosti poznato, ja sam ove godine preduzeo dvomjese~nu kanonsku
posjetu gorwih predjela moje eparhije. Po prethodno utvr|enom putnom programu ja sam se
na dan Vidovdanske slave na{ao na Kosovu. Ja sam htio naro~ito da tu budem toga dana,
jer sam znao da se svake godine na tu slavu sakupqa mnogo naroda, za koji ja sam svetom
svojom du`no{}u smatrao, da na dan hramovske slave slu`im sve~ano Bo`ju slu`bu, da
apostolskom rije~ju pou~im narod strahu Bo`jem, vjernosti Caru i otaxbini, uzajamnoj
bratskoj qubavi i sno{qivosti prema inovjernoj bra}i, i da ga uputim, kako se ima
vladati u svojem `ivotu, da bi zadovoqan i sretan bio, jednom rije~ju, da ga pou~im da
uvijek `ivi shodno propisima Bo`jih i Crkvenih zakona. Za vrijeme Bo`je slu`be i moje
pastirske besjede u crkvi ja sam opazio sa najve}im duhovnim zadovoqstvom pobo`nost i
raspolo`enie du{evno naroda, i to me tako dirnulo, da sam blagosiqao ~as, kad sam
odlu~io da prisustvujem Vidovdanskoj slavi na Kosovu. Bogoslu`ewe u crkvi i litija oko
crkve trajalo je sve do 2 sata po podne, i za sve to vrijeme ja sam bio u neposrednom dodiru
sa narodom; a kako mi kazivahu, nije nikada toliko sve{tenika, naroda i predstavnika
gra|anskog stale`a sakupqeno bilo na toj slavi, kao ove godine, po svoj prilici stoga,
{to se od vi{e dana znalo, da }e na dan slave biti arhijerejska slu`ba. Poslije svr{ene
crkvene slu`be i kratkog po~itka ja sam ru~ao u ku}i doti~nog sve{tenika sa nekoliko
sve{tenika i nekoliko otmjenijih lica, izme|u kojih su bila i tri narodna zastupnika na
Zemaqskom saboru: Josif Kuli{i}, Sava Bjelanovi} i Dr. Trojanovi}. Ostali narod
ru~ao je na livadi oko crkve i zabavqao se na na~in, kako to biva u sli~iim prilikama.
Za ru~kom u zgodni ~as ja sam podigao ~a{u u slavu Bo`ju i u ~ast dnevnog svetiteqa, a
zatijem za sre}u i dug `ivot Wegovog c.k. Veli~anstva. Pri ovoj drugoj zdravici ja sam
spomenuo sva dobro~instva, koja su imali pravoslavni Srbi moje eparhije za vrijeme
sretnoga vladawa Wegovog Veli~anstva a zatijem, kako se srpski narod u Austriji
odlikovao uvijek isku{enom vjerno{}u i iskrenom odano{}u prema Caru i dr`avi, i
kako tu vjernost i odanost prema osve}enoj osobi Wegova Veli~anstva mi moramo uvijek
54
~uvati i biti gotovi da i `ivot svoj `rtvujemo za Cara i otaxbinu. Ova moja zdravica
bila je od svih prisutnih pozdravqena sa velikim odu{evqewem i tada otpjevano
zajedni~ki: Mnogaja qeta. Poslije jo{ jedne zdravice zastupnika Kuli{i}a meni, ja sam
zakqu~io ru~ak, i uklonio se da malo otpo~inem; a ostali po|o{e k narodu na livadu. U 5
sati po podne po{ao sam i ja sa nekoliko sve{tenika u narod, i kao obi~no, a i po
du`nosti svojoj, raspitivao sam razne o slu~ajnim potrebama, pohvalio narod {to je tako
mnogobrojan do{ao na ovu crkvenu slavu i zahvalio mu na lijepom do~eku {to mi je
spremio. Dok sam bio me|u narodom vidio sam, kako na vi{e mjesta narodno kolo se igra,
kako se razne narodne pjesme uz gusle pjevaju i kako na jednome mjestu {ibeni~ka muzika
svira vesele komade. A vidio sam i to, kako je veseqe naroda bilo op}e, i kako ni{ta ni za
jedan trenutak nije pomutilo to narodno veseqe. Tada mi reko{e, da je veseqe dostiglo
bilo vrhunac me|u narodom, srpski zastupnici po~e{e mu besjediti, najprije Kuli{i},
pak Bjelanovi} i najposlije Trojanovi}. Besjede su sve bile patrioti~ko-srpske, ali
strogo u granicama dr`avnih zakona. Po onome {to sam ~uo od vjerodostojnih slu{alaca
tih besjeda, te su besjede kretale se protivu {ovinisti~kih dokazivawa od strane
hrvatskih novina, koje bez stida i besavjesno, a protivu istorijske i fakti~ne istine,
dokazuju, da u Dalmaciji i u Hrvatskoj, isto kao u Bosni i Hercegovini, nema Srba. Ovaka
uporna negacija Srba od strane Hrvata, izazivqe tim ja~e afirmaciju kod Srba svoje
narodnosti, i uzrok je dugogodi{wim prepirkama, mr`wama i neprijateqstvima izme|u
dva jednojezi~na i jednorodna plemena.”
Pismo ovo svoje, koje sam dao prevesti na wema~ki jezik, i na tom ga jeziku poslao, i
to stoga, da ga boqe razumije i ministar unutra{wih djela i ministar bogo{tovja u Be~u,
kroz ~ije je ruke ono moralo pro}i prije nego {to ga Kalaj primi, to pismo moje ostavila
je Vlada bez odgovora, tako da ja nijesam ni{ta poslije toga dobio od Vlade o istom
pitawu. I to su vrlo dobro u~inili, jer da su po~eli dokazivati mi {to protivu onoga
{to sam napisao, tada bi bio napisao ja drugo pismo, u kojem bi im kazao stvari, koje im
ne bi prave bile, i radi kojih bi se morali bili postidjeti. A materijala sam za to imao
pri ruci odvi{e.
Imao sam jo{ ove, da ka`em burne za mene 1896. godine, dvije stvari, koje }u ukratko
da ovdje zabiqe`im, jer ne zaslu`uju da pre|u u zaboravnost.
Imala se popraviti jedna crkva u brgudskoj parohiji, i to u selu Kolarini, i radi
toga bila je u tom selu naro~ita komisija, koja je trebala da sastavi odnosni trebovnik za
popravku. U toj komisiji od strane Namjesni{tva bio je povjerenik Bernanrdi, ~ije sam
ime prije ve} u ovim biqe{kama spomenuo i za kojega sam kazao, kakav je bio naspram
pravoslavne vjere. Ovaj gospodin dopustio je sebi u}i u sveti oltar i tu je uzeo da pregleda
sv. Evan|eqe, koje je bilo na sv. Trpezi. Evan|eqe je ovo bilo u finom povezu, a
na{tampano u Kijevope~erskoj lavri, i na prvom listu stajalo je, kao obi~no u svima
crkvenim kwigama, koje su u Rusiji {tampane, da je ta kwiga izdana za vladawa tog i toga
ruskoga cara. Ovo je palo u o~i tom vladinom povjereniku, i na{ao je da mora to evan|eqe
„sekvestrovati”. To je on i u~inio i, kao {to finansijski stra`ari ~ine sa najprostijim
predmetima kontrabanda, ponio ga sa sobom u Zadar. Kad sam ja za ovo doznao, zapitam
zvani~no Namjesni{tvo da me o stvari obznani. Namjesni{tvo mi je to potvrdilo, i
dodalo napomenu, da se u crkvama ove monarhije ne smiju upotrebqavati kwige, u kojima su
imena inostranih vladara. Ovo mi je dalo povoda, da napi{em Namjesni{tvu op{irni
zvani~ni dopis, u kojem sam protestirao o{tro protivu onakvog postupka onog vladinog
povjerenika, i ujedno izjavio da u dalmatinskoj eparhiji ima stotinama crkvenih kwiga,
{tampanih u Rusiji, u kojima je na mnogo mjesta spomenuto ime ruskih careva, i da }u ja te
kwige zamijeniti drugima, kad mi Vlada po{aqe potrebni broj odnosnih kwiga, ali koje
su izdane izri~nim odobrewem pravoslavne crkvene vlasti. Ovaj moj dopis, koji se nalazi
u episkopskim prezidijalima pod 304 brojem, proizveo je zabunu u Namjesni{tvu, i dva tri
dana poslije toga doneso{e mi evan|eqe „sekvestrovano” i usmeno me zamoli{e da
opravdam onog povjerenika, koji `ali sami doga|aj.
55
Drugom opet dopisu mom iste godine dali su povoda dva ~lanka u poluzvani~nom
vladinom listu „Smotra dalmatinska”. Ovome se listu u~inilo da je wegov posao i o tome,
po kakvom obredu prelazi jedno lice rimokatoli~ke vjeroispovjesti u pravoslavnu crkvu,
te u dva svoja broja (12. i 13.) upotrijebio je rije~i „scismatico” i „apostata”, da ozna~i
lice, koje je rimokatoli~ke vjeroispovjesti, a imalo bi primiti pravoslavnu vjeru, i
kazao je da je „ruski car crkveni poglavica svih gr~ko-isto~nih Slovena u svemu
slovenskom svijetu”. Kad sam ovo pro~itao, a znao sam da uredni{tvu toga lista daje
pravac namjesni~ki Prezidijum, kojemu je na ~elu papin kavaqer Nardeli, ulu~io sam ovu
priliku da poka`em Namjesni{tvu ono, {to mi je odavna nepravo bilo u
interkonfesionalnim pitawima u Dalmaciji, te u op{irnom dopisu mom pod br. 69 prika`em namjesni{tvenom Predsjedni{tvu sve razne doga|aje intolerancije
rimokatoli~kog sve{tenstva u Dalmaciji naspram pravoslavnih, koji su uzrokom mr`we
izme|u pravoslavnih i rimokatolika, i kako Vladin organ „Smotra” tu mr`wu potpiruje,
i na posqetku izrazim sve~ani protest protivu toga lista, {to vrije|a vjerske osje}aje
pravoslavnih, izra`avaju}i uvjerewe da toga unaprijed vi{e nikad ne}e biti. Rezultatom
ovoga bilo je, da se „Smotra” nije, za vrijeme moga vladikovawa u Dalmaciji, nikada vi{e
usudila govoriti o vjerskim pravoslavnim pitawima. Ovo je za mene glavno bilo; a {to se
urednik toga lista poslije `alio raznim licima na mene radi onog mog dopisa, i {to je
davao u vi{e prilika, ali privatno, izraze svojoj mr`wi prema meni, to me se nije ni{ta
ticalo. Zar, od kako sam ja stupio u javni `ivot i rad, pa i do dana{wega dana, nije me
stotinama drugih qudi, ne samo inovjeraca, nego i pravoslavnih, pa i samih pravoslavnih
sve{tenih lica, mrzilo i mrzi? Zar mi je ta mr`wa prije~ila, da ja i daqe radim onako,
kako me svijest i savjest moja u~ila u odbranu pravoslavne vjere i crkve, premda se mojih
mrzilaca broj i uve}ao.
Doga|aji ovi iz 1896. godine, a glavnim na~inom ono {to me izazvalo da izdam te
godine onu uskr{wu poslanicu, i {to je wenom posqedicom bilo, pobudili su me da se
po~nem baviti dubqim izu~avawem sudbe pravoslavne vjere i crkve u Dalmaciji od
najstarijih vremena. Ovim sam se poqem po~eo baviti 1897. godine, i za ~etiri pune
godine nijesam to pitawe ostavio iz ruku, kad sam god samo malo slobodnog vremena od
eparhijskih i drugih neodlo`nih poslova imao. Rezultatom ovoga bila je moja mila i
najmilija kwiga „Pravoslavna Dalmacija”.
Iz 1897. godine imam samo jedan va`niji doga|aj da zabiqe`im, a to je, {to je tada
pod duhovnu jurisdikciju dalmatinske eparhije do{la srpska crkvena op{tina be~ka.
Kad sam se nalazio u Be~u u aprilu 1896. godine za posve}ewe mitropolita Arkadija
^uperkovi}a, do{lo mi je u stan, gdje sam boravio, predstavni{tvo srpske pravoslavne
crkvene op{tine be~ke, da mi izrazi `equ, da bi ista op{tina do{la pod moju
jurisdikciju, odijeliv{i se od bukovinskog mitropolita, pod ~ijom se jurisdikcijom tada
nalazila. Ja sam tom predstavni{tvu odgovorio, da ne bi imao ni{ta protivno toj
wihovoj `eqi, kad bi na to dali svoju privolu nadle`ni stariji faktori. Za ovo su
doznali bukovinski sve{tenici, koji su se tada nalazili za mitropolitovo posve}ewe u
Be~u, i kanda im to nije bilo pravo; a ovo sam opazio i kad sam jedne nedjeqe po{ao na
liturgiju u crkvu iste srpske crkvene op{tine, i kad sam opazio, da prota bukovinski
Be`an stoji upravo uz vladi~anski stol, zaklawaju}i ga svojom osobom, da ne bi tobo`e ja
u{ao u taj stol. Poslije mog odlaska iz Be~a ugledni tamo{wi srpski sve{tenici
energi~no su radili da se ostvari wihova `eqa, koja se fakti~no i ostvarila 23. juna
1897, kad je Carskom odlukom nare|eno, da ona crkvena op{tina bude utjelovqena
dalmatinskoj eparhiji. ^im je objavqena bila ta Carska odluka, predstavni{tvo op{tine
upravilo mi je ovaj telegram: „Radi o~uvawa narodne individualnosti Srbi u Be~u
osnova{e srpsku op{tinu, a radi odr`awa narodnog karaktera na{e crkve `ele{e da za
arhipastira dobiju Srbina episkopa. Poslije duge borbe do{av{i vanrednom milo{}u
Wegovog Veli~anstva `eqnom ciqu, a puni nade, da }e ova op{tina pod okriqem Va{eg
Visokopreosve{tenstva bujno procvjetati, kli~emo...” U septembru iste godine po{ao sam
56
u Be~, i tada sam slu`io prvu arhijerejsku slu`bu na Krstovdan u srpskoj crkvi Sv. Save,
kao u crkvi koja pravno pripada{e od tada u naprijed mojoj eparhiji.
Jo{ ho}u da zabiqe`im jedan doga|aj iz ove godine, koji je u politi~kom odnosu za
mene bio va`an, kao {to sam to poslije vidio, a to je smrt Save Bjelanovi}a (16. marta
1897), urednika „Srpskog Glasa” i zastupnika srpskoga na dalmatinskom saboru. Kakvi su
bili moji odnosi sa Bjelanovi}em do 1891. godine, a i kako smo se tada pribli`ili, ovo
sam ja zapisao u ovim svojim biqe{kama. Poslije one godine Bjelanovi} je ~esto bivao kod
mene, a bivao je kod mene i na sve~anim objedima, koje sam u raznim prilikama prire|ivao.
Kad se krajem 1896. po~elo bilo raditi o licima, koja }e u po~etku 1897. biti izabrana za
zastupnike u be~kom parlamentu, ja sam otvoreno preporu~ivao kandidaturu
Bjelanovi}evu; i ovo sam ~inio da mu poka`em priznawe, {to je od 1891. pa do toga doba
uvijek se simpati~no u svojem listu odnosio prema meni i prema interesima pravoslavne
crkve. Bjelanovi} je stekao bio autoritativni glas u svima javnim srpskim poslovima, a
ostali listovi, kao „Dubrovnik” dubrova~ki, „Srbobran” zagrepski i „Zastava”
novosadska, listovi liberalni, pisali su o dalmatinskim srpskim stvarima, a isto i o
pravoslavnoj crkvi u Dalmaciji, onako kako je tome davao pravac Bjelanovi}ev „Srpski
Glas”; a ako bi koji od tih listova druk~ije {to izrekao, Bjelanovi} ga je znao svojim
listom u{utkati, a u prilici i napasti, kao {to se dogodilo sa novosadskom „Zastavom”,
kad joj je bio urednik Stevan Krunoslav Jovi}. Prema ovakvom Bjelanovi}evom
autoritetu, i spomenuti liberalni listovi, ako i nijesu neku osobitu simpatiju
pokazivali prema meni li~no i prema mojoj eparhijskoj upravi, ali ipak nijesu me ni
napadali, jer nijesu smjeli od Bjelanovi}a. ^im je Bjelanovi} umro, osjetili su se
urednici onih listova slobodni, da mogu sada pisati kako im glava wihova kazuje, ne
boje}i se vi{e da }e im ko zamjeriti, ako na{tampaju i kakvu besmislicu o Dalmaciji. Za
srpske dalmatinske stvari, isto i za javne crkvene poslove, postao je, poslije
Bjelanovi}eve smrti, mjerodavan „Dubrovnik”, list koji su izdavali takozvani „Srbikatolici”, a ure|iva~ki odbor sastavqali su Dubrov~ani, rimokatolici, koji ve} kao
Dubrov~ani prezirali su i mrzili „vla{ku vjeru”, kako oni nazivahu i danas jo{ nazivaju
pravoslavnu vjeru. Pa kao {to su se vandalmatinski liberalni srpski listovi vladali
prije govore}i dalmatinskim uop}e stvarima prema onome, kako je Bjelanovi}ev „Srpski
Glas” pisao, tako poslije Bjelanovi}eve smrti oni listovi govorili su o tim stvarima
prema onome, kako je od toga doba po~eo pisati „Dubrovnik”. A simpati~an im je bio ovaj
list, jer su mislili da }e wegov program prihvatiti svi liberalni Hrvati, te
pretvori{e se i oni u „Srbe katolike”; a nijesu znali, da sve to „katoli~ko Srpstvo”
sastavqaju desetak ako ne i mawe, ambicioznih pismenih Dubrov~ana, koji su uza se imali
mo`da jo{ stotinak nepismenih ili polupismenih Dubrov~ana, koje su oni ovako ili
onako nov~ano pomagali, a za koje ambiciozne pismene Dubrov~ane „katoli~ko Srpstvo”
nije drugo bilo, kao {to nije ni danas, nego pusta reklama.
Mirni i tobo`e tolerantni prema pravoslavnoj vjeri za `ivota Bjelanovi}eva
„Dubrovnik” je pokazao svoju }ud, ~im mu je prestala Bjelanovi}eva kontrola. O Sv. Savi
1898. napisao je profesor Serafim Kalik jedan ~lanak sa naslovom „Patriotizam”, i taj
je ~lanak na{tampan bio u 1. broju eparhijskog „Glasnika” za istu godinu. U ovome ~lanku
istaknut je zna~aj pravoslavne vjere za srpsku narodnost, i da je pravi srpski patriot
onaj koji ~uva Savino pravoslavqe. Ovo je napisao pravoslavni sve{tenik za
pravoslavni praznik i na{tampao u pravoslavnom crkvenom listu, i svaki pametan
~ovjek zapita}e, {ta se sve to ti~e jedne politi~ke novine? Zar ovi srpski sve{tenici od
kako je vijeka ne govore to isto na liturgiji na dan Sv. Save, ili kad su u srpskim
{kolama svetosavske slave? Zar ja to nijesam bezbrojno puta kazao javno i u crkvama i na
{kolskim svetosavskim slavama, i kao sve{tenik i kao episkop? Zar rimokatoli~ki
hrvatski sve{tenici i wihovi listovi ne govore to isto od kako su po~eli svojatati
slovenske apostole sv. Kirila i Metodija? Da, ali trebalo je prihvatiti lijepu zgodu, da
se ne ka`e ono {to se silom za dugo vrijeme pritajivalo u uredni{tvu onog dubrova~kog
57
rimokatoli~kog politi~kog „srpskog” lista, i da se iskali mr`wa protivu pravoslavne
vjere, kojom mr`wom Dubrov~anin rimokatolik ra|a se, `ivi i umire. Du{a uredni{tva
onog dubrova~kog lista bio je tada, a i poslije za vi{e godina javni biqe`nik dr Antun
Pugliesi. Ovaj ~ovjek fino}om upravo dubrova~kom znao se prikazati pravoslavnim
Srbima u Dalmaciji takvim velikim Srbinom, i tako im podi}i, da su ga smatrali ve}
nekim srpskim orakulom i pored ostalih ~asti proglasili su wega za vo|u politi~ke
srpske stranke na Primorju. A ovo je tom ~ovjeku trebalo koliko radi toga, da zadovoqi
svojoj ambiciji, toliko i za to, da ga u Be~u smatraju va`nim u narodu ~ovjekom, te da mu
dadu razne gra|evinske koncesije u ju`noj Dalmaciji, za kojima je te`io, da gradi, sa
drugima, strategi~ku `eqeznicu u ju`noj Dalmaciji i protivu Crne Gore. Dalmatinski
Srbi, oni iz moje eparhije, dakle ~isti pravoslavni nijesu znali, ili htjeli da znaju za
ovo, nego slijepo mu vjeruju}i, i da poka`u, koliko su oni liberalni u pitawu vjere,
odlu~ili su bili da ga izaberu za svoga zastupnika u be~kom parlamentu umjesto
pravoslavnog Srbina Dalmatinca, advokata u Zadru, dr Du{ana Baqka. I taj dr Pugliesi
malo dana po{to je iza{ao u {tampi onaj Kalikov ~lanak „Patriotizam”, smatraju}i
sebe pozvanim da u ime dalmatinskog srpstva progovori, upravi meni li~no iz Dubrovnika jedno pismo, u kojem katedrati~no osu|uje onaj ~lanak, ~ini mene odgovornim pred
srpstvom za isti ~lanak, jer je na{tampan u mom eparhijskom organu, i izme|u drugoga
pi{e taj ~ovjek u tom svom pismu i ovo: „Treba se u naprijed maniti teorije, da su
Pravoslavqe i Srpstvo dva pojma, koji se ne mogu odvojiti, da su dva dijela jedne iste
ideje, koji se me|u sobom dopuwuju, jer se ova teorija pre`ivjela, {ta vi{e, {tetna je za
srpsku stvar, dok u pro{losti imala je samo neku relativnu va`nost.” Razumio sam vrlo
dobro kuda ciqa taj Pugliesi sa ovim svojim pismom. Dao sam Kaliku da mi sastavi
odgovor na to pismo, jer sam se bojao, ako ja to sam napi{em i stavim na hartiju sve {to
sam ja uop}e odavna mislio o onim „Srbima katolicima”, izavao bi buru, koja bi u jedan
~as uzburkala sve duhove u Dalmaciji. Kalik mi je sastavio taj odgovor u vrlo blagoj
formi, ali i dostojanstveno, te sam ga ja i prepisao i potpisao i poslao onome Pugliesi.
Nije mi na to odgovorio onaj ~ovjek ni tada, niti ikada; a iz toga {to me je izbjegavao,
kad se poslije u Zadru nalazio, razumio sam, da je drugi polo`aj prema meni zauzeo,
polo`aj ostilni. A ovo mi je potvrdilo pisawe „Dubrovnika” o meni po~iwu}i od te
1898. godine. Kako je taj dubrova~ki list o meni pisao, po~iwu}i od toga doba, tako su
isto pisali o meni i „Srbobran” i „Zastava”. I {ta sve ta tri lista nijesu poslije
protivu mene napisali! Ja to sve imam sabrano u mojoj biblioteci u jednom naro~itom
fasciklu, pa onaj kome dopadne poslije moje smrti ova moja biblioteka, ima}e {ta tu da
pro~ita, i da sudi o strastvenosti onih listova, i o stra{noj mr`wi, kojom su prema
meni proniknuta bila uredni{tva tih listova. Ja im nijesam nikada odgovarao, jer su i
odvi{e za svakoga o~ite bile la`i, koje su ti listovi iznosili protivu mene; a nepravo
mi je bilo i zamjerao sam svojim prijateqima, kad bi {to na{tampali u moju odbranu.
Meni je savijest uvijek ~ista bila; i svijestan sam bio, da sve {to u javnosti radim,
radim samo u korist crkve svoje i svoga naroda, pa mislio sam, neka me poslije smrti
istorija sudi.
Ali dok su pomenute novine, i jo{ po gdjekoja iste bagre, napadale svaki ~as na mene,
~ak i za takve stvari, u koje ja u ni~emu nijesam ni ulazio, u isto vrijeme druge razne
novine spomiwale su u raznim prilikama simpati~no moje ime i priznavale mi, kadgod i
odvi{e, neki zna~aj u javnim crkvenim i narodnim poslovima, i osobito pri raznim
mojim nau~nim publikacijama. Ovo posqedwe nije pravo bilo doti~iima, kojima ja
nijesam bio simpati~an, i to ih je dra`ilo i pokretalo da rade i pi{u protivu mene, samo
da se ja ne bi kako uzdigao nad wima. Ovo su ~inili i kad su imali i kad nijesu imali
neposrednoga povoda za to. Dosta je bilo da se ja samo maknem sa svog obi~nog posla i da se
maknem kuda van eparhije, odmah su razni, kojima je to trebalo, pravili sto kombinacija
za{to se ja mi~em, i da tu ve} mora biti neki osobiti razlog; ali ako bi ja u javnosti {to
iskazao, odmah se ve} to podvrgavalo razli~nim interpretacijama, i prikazivale su se u
58
svijetu kroz novine stra{ne neke stvari, o kojima ja nijesam ni sawao. Nekoliko ovakvih
doga|aja ja sam ve} zapisao u ovim mojim biqe{kama, kao onaj, kad sam po{ao bio 1886.
godine za rektora bogoslovije biogradske, ili kad sam 1891. izdao svoju uskr{wu
poslanicu. Takav ili sli~an doga|aj bio je onaj, kad sam 1899. bio u ^ernovcima radi
posve}ewa episkopa Vladimira Repte.
U Bukovini tri su glavne nacionalno-vjerske stranke: rumunska, staro-ruska i novoruska, koja posqedwa zove se i ukrainofilska. Prve dvije su ~isto pravoslavne, a tre}u,
ukrainofilsku, sastavqaju i Rusi pravoslavni i Rusi unijati; ovi posqedwi slo`ni su
me|u sobom u borbi protivu Rumuna radi nacionalnoga pitawa, dok staro-ruska stranka
stoji vi{e ili mawe uz Rumune, i u oprjeci je sa ukrainofilskom, jer ova ne daje va`nost
vjerskom pitawu. Kad sam ja do{ao u ^ernovce, borba izme|u Rumuna i ukrainofilaca
bila je u najve}em jeku, i ovi posqedwi gledali su da mi se ~im vi{e pribli`e, kako bi
zadobili mene na svoju stranu, da bi ih, kao slovenski episkop, odbranio u wihovim
zahtjevima u sinodu. Sutradan po mom dolasku u ^ernovce prijave mi jednu deputaciju od
pet ukrainofilaca, koji `ele da mi se poklone. Primim tu deputaciju, koja mi prikaza
svoje tegobe i pritje{wewa od strane Rumuna i wihovog {ovinizma i zamole me, da ih
uzmem u za{titu od Rumuna. Ja nijesam znao {ta da odgovorim na tu molbu wihovu, jer
nijesam znao, kako mogu ja kao tu|in, da im {to pomognem; odgovorio sam toj deputaciji
op}im frazama, i izjavio joj da `alim {to Sloveni ne mogu da u`ivaju `eqenu slobodu, i
qubaznim rije~ima tije{io sam te qude i time se od wih i oprostio. Kad su po{li od
mene ti qudi, hvalili su se, kako sam ih qubazno primio i qubazno ih ispratio. Ovo, kad
su ~uli Rumuni, nepravo im je bilo, i po~eli su s nekim nepovjerewem gledati na mene,
premda mi to i nijesu pokazivali, dok sam se bavio u ^ernovcima. Poslije sam doznao, da
izme|u onih pet lica, {to su bili u onoj deputaciji, bio je i jedan unijat. Ovo mi je ve}
`ao bilo, i u ve~er kad sam bio na zabavnom sastanku kod Repte, javno sam ukorio jednog
pravoslavnog, koji je bio u deputaciji, {to su uzeli sobom i doveli preda me jednog
unijata. Dva dana poslije, kad sam posje}ivao razne zavode zajedno sa mojim protosin|elom Serafimom Kalikom, posjetim i dje~ju pjeva~ku {kolu koju su poha|ala djeca
ruske narodnosti, i vide}i pred svakim djetetom otvorenu kwigu, uzmem jednu od tih
kwiga u ruke, i opazim da je to katihizis, izdan sa odobrewem unijatske crkvene vlasti.
Rasrdi me ovo, i doti~nom sve{teniku, koji je bio u~iteq te djece, opazim dosta qutito,
kako smiju ovakve kwige davati djeci pravoslavnoj, da iz wih u~e vjeru. Izviwavao se taj
sve{tenik da se te kwige upotrebqavaju po odobrewu konzistorije, koja iste djeci dariva,
i da on u svakoj kwizi zagra|uje ono {to nije pravoslavno i da to djeca ne u~e. Ovu moju
opasku saop{tio sam odmah poslije pojedinim konzistorijskim ~lanovima, koji nijesu
znali {ta da mi odgovore. Ali su zato oni i ortaci im rumunski odgovorili mi poslije,
kad sam krenuo iz ^ernovaca i kad sam bio u Dalmaciji, daleko od wih hiqadama
kilometara. A evo kako.
Vidjeli su oni bruku svoju sa onim unijatskim katihizisima u ruskoj pravoslavnoj
pjeva~koj dje~ijoj {koli u ^ernovcima, i da sam ja tu bruku opazio i zato ih ukorio.
Trebalo im je sada tu svoju bruku zaba{uriti i preduprediti da ja ne bi u javnosti ih
`igosao i pokazao svijetu nitkovluk wihov, kako naro~ito napadaju rusku pravoslavnu
djecu u Bukovini unijatskim vjerskim u~ewem, da ta djeca poslije kad postanu qudi budu
indiferentni prema pravoslavnoj vjeri i nakloweni unijatstvu, te takvim na~inom ti
rumunski konzistorijski qudi i ortaci im da prika`u svijetu Rumune kao prave
pravoslavne, a sve Ruse u Bukovini kao takve, koji nagiwu uniji. Boje}i se da ih ja ne
demaskiram i optu`im da oni upravo siju u Bukovini uniju, a ne drugi, i da me u tome
obesna`e, mefistofelevskim lukavstvom uhvate se za onaj slu~aj, {to sam ja primio jednu
deputaciju, u kojoj je bio i jedan unijat, i sa tom deputacijom qubazno se dr`ao i qubazno
se wom rastao, te na{tampaju u ~ernovickim novinama da sam ja simpatisao sa unijatima
u Bukovini i da sam te unijate ja hrabrio i obe}avao im svoju pomo} protivu
pravoslavnih Rumuna! Nadoveza{e na to jo{ razne druge niskosti, i to na{tampa{e u
59
nekoliko brojeva svojih listova, osobito lista „Patria”, a tako isto i u wema~kom listu
„Bukowiner Post”. Za sve ove niske napadaje na mene ja naravno nijesam mogao ni{ta znati u
Zadru, gdje one novine bukovinske i ne dolaze. Ali na{ao se neko, koji je sve one ~lanke na
rumunskom jeziku protivu mene, preveo na srpski jezik i poslao ih u Dalmaciju.
Proizveli su ti ~lanci kod nekih pravoslavnih Dalmatinaca neprijatan utisak, a kod
nekih i zadovoqstvo, jer se time tobo`e dokazivalo, kako sam ja novi Venedikt Kraqevi},
koji {urujem sa unijatima i sposoban sam da uvedem uniju u Dalmaciju. U ~udu sam se
na{ao kad sam to ~uo, i pomislio sam, koliko moraju biti pokvareni u du{i bukovinski
Rumuni. Savjest mi je bila ~ista, i nijesam na{ao za nu`no ni~im reagovati ovim
niskostima, i to tijem mawe, {to je profesor Serafim Kalik ispri~ao svima sve {to sam
ja radio u ^ernovcima, dok sam tamo bio. Nije mnogo trebalo, a da pokuwe noseve svi oni
u Dalmaciji, koje su oni ~lanci toliko obradovali bili; a svjesni odmah razumje{e, da je
to jedna od obi~nih onih pojava u novinama protivu mene, ~im se ja maknem od obi~nog
svog zadarskog `ivota. Na poziv jednog prijateqa iz ^ernovica napisao sam na ruskom
jeziku jedan kratki „Ispravak” o stvari, i to sam dao na{tampati u ~ernovickoj novini
„Pravoslavnaja Bukovina”. Nekoliko primjeraka te novine razdao sam prijateqima u
Dalmaciji, koji prevedo{e taj moj ispravak na srpski jezik i rasturi{e po eparhiji, da
bi svak doznao, kako ja mislim o unijatima. Sve {to se odnosi ovome pitawu, nalazi se
sakupqeno u jednom fasciklu u mojoj privatnoj biblioteci. U drugoj polovini te iste
1899. godine umuko{e, kako sam doznao poslije, sve one bukovinske novine o meni. A u
srpskim novinama, ~ak ni u onima koje bi se smatrale bile presretnima da mene napadaju,
nije bilo nikakva spomena tada o ovom doga|aju, ili bar ja nijesam nikada ~uo, da su te
novine {to o ovome napisale.
Ove sam godine odlu~io bio da polo`im temeq radu za ostvarewe jedne zavjetne moje
misli od prvog jo{ dana, kad sam postao vladika, a to je, da se sagradi u Spqetu
pravoslavni hram. Dok je bio `iv bogati spqetski bankjer, pravoslavni Srbin iz Bosne,
Kosta Vu~kovi}, nastojao sam i li~no i sredstvom prijateqa kod tog ~ovjeka, da bi on
sagradio ma bilo i malu crkvicu u Spqetu. Kod wega sam o tome nastojao, jer je on
nasqedio bio imawe pok. Tuzli}a, tako|e bosanskoga Srbina i trgovca u Spqetu, koji je
bio kupio i zemqi{te na kojem bi se ta crkvica imala sagraditi, i koje je zemqi{te sada
bilo svojina Vu~kovi}a, ali sa namjenom za crkvicu. To je zemqi{te poslije zamijeweno
bilo sa drugim, koje i danas u zemqi{nim javnim kwigama stoji upisano, kao zemqi{te za
gradwu pravoslavne crkve. Kosta Vu~kovi} sad je obe}avao, da }e crkvu sagraditi, sad
opet kazivao da }e ostaviti u testamentu odnosni iznos novca, da se to u~ini. Oprezno se
moralo s tim ~ovjekom postupati, da ga ne bi slu~ajno ozlovoqili, pa da ne u~ini ni{ta.
Umre me|utijem Vu~kovi}, i u testamentu svojem nije ni rije~ju spomenuo crkvu u Spqetu.
Propala mi je tada sva moja nada, koju sam na toga ~ovjeka polagao, te je trebalo sada
misliti, kako bi se na drugi na~in mogla sagraditi ona crkva. Prikupim nekoliko
prijateqa okolo sebe u Zadru i odlu~im, da se sastavi naro~iti odbor, koji }e sakupqati
priloge da se iz tih priloga, ako je mogu}e, do|e do svrhe. Pod mojim predsjedni{tvom
sastavi se 1. avgusta ove godine taj odbor i odmah se po~elo kupiti odnosne priloge.
Prili~na se revnost u ovome pokazala u po~etku, ali samo u po~etku, jer morado{e
prije}i poslije toga ~etiri godine, da odbor konstatuje, da je ubiqe`eno priloga svega 11.
000 kruna. Blagajnik odborski bio je konzistorijski arhimandrit Dositej Jovi}, koji je
slabo odu{evqen bio za ovo poduze}e, a koji }e poslije utro{iti za sebe li~no, sve ono
{to se prikupilo bilo, tako da su ostali samo oni prilozi, koji su pribiqe`eni bili, a
nikada ne upla}eni. @alosnu ovu ~iwenicu ja sam mogao da konstatujem tek tada, kad je taj
odborski blagajnik pre{ao iz Zadra za episkopa u Kotor, i kad mi je priznao, da od
prikupqenog novca za gradwu spqetske crkve ne postoji u kasi ni jedna para. Ovo
prisvojewe toga novca, zajedno sa drugim jo{ od wega prisvojenim iz drugih zaklada
novcem, bilo je poslije uzrokom wegovom samoubojstvu. Ali i da se nije ovo dogodilo sa
ono malo prikupqenoga novca za gradwu pravoslavne crkve u Spqetu, a {to je za tada
60
osujetilo tu gradwu, bilo je i drugoga jo{, {to je ometalo taj posao. A glavna je smetwa
bilo dalmatinsko Namjesni{tvo. Ono je u ovome stajalo pod uplivom rimokatoli~kog
episkopa i sve{tenstva spqetskog, koji su upotrebqavali sva mogu}a, ve}inom tajna
sredstva, da pravoslavni u Spqetu ne dobiju nikada svoju crkvu. U po~etku Namjesni{tvo
je obe}alo bilo, da }e prite}i nekom nov~anom pomo}i, kad se po~ne graditi ona crkva.
Ali to je bilo i sve, {to je Namjesni{tvo u~inilo; a poslije, kad je namjesnikom postao
N. Nardeli, tada je isto Namjesni{tvo pokazalo svoju }ud. Ja sam nastojao kod istoga, da
bi se ustanovila u Spqetu jedna kapelanija i tu postavio stalni kapelan, jer kad bi u
Spqetu bio takav kapelan, lak{e bi se nekako moglo bilo raditi, da se bar mala
bogomoqa privremeno sagradi, dok se ne bi imalo toliko sredstava, da se ve}a crkva
ozida. Ovo sam nekoliko puta ja ponavqao kod Namjesni{tva, i pismeno i usmeno, ali
uvijek sam dobijao jedan isti odgovor, da je vrlo ograni~en broj pravoslavnih u onome
mjestu, te da bi teretno bilo za dr`avnu blagajnicu izdavati nu`no za izdr`avawe
kapelana. Da li }e ikada , pri dana{wim politi~kim prilikama u Austriji, do}i do
svoje crkve pravoslavni Spqe}ani, te{ko je to re}i.88
(Spomenuo sam, da su doga|aji oni, koji su me pobudili da izdam uskr{wu svoju
poslanicu 1896. godine o pravoslavnoj crkvi, pokrenuli me da prika`em u zasebnoj kwizi
stawe pravoslavne vjere u Dalmaciji od najstarijih vremena i poslije kroz vijekove do
XIX vijeka. To sam izvr{io, i po~etkom 1901. izdao svoju ,,Pravoslavnu Dalmaciju”. U toj
se kwizi veli~aju pretci na{i za wihovu revnost za pravoslavnu vjeru, i odaje im se hvala
za wihove patwe i `rtve za svoje pravoslavqe. Tu sam kwigu pisao sa puno qubavi, i
smatrao sam je svojim ponosom, kao pravoslavnog Dalmatinca. Javna {tampa, naravno
pravoslavna, kwigu je tu hvalila. Ali na veliko moje iznena|ewe, ostavilo je tu kwigu
dalmatinsko sve{tenstvo, isto i pravoslavni Dalmatinci, gotovo bez pa`we. Uvjerio sam
se tada, kako `alosno stoji pravoslavna svijest u sve{tenstvu i narodu u sjevernoj
Dalmaciji. Po`alio sam se na ovo privatno jednom svom bli`em prijatequ, vrlo
obrazovanom Srbinu, koji poslije du`eg razgovora o tome, opazi mi, da ja slabo poznajem
Dalmatince. Ovo moje `aqewe nekako je prodrlo u {ire krugove. Pojedini izme|u
sve{tenika, koji su me iskreno po{tovali, trgli su se i prionuli, da bi sve{tenstvo
izvr{ilo svoju du`nost prema meni i ispravilo pogrije{ku. Povedo{e akciju, i ja u jesen
iste godine dobijem jednu {tampanu kwigu sa naslovom: ,,Sve{tenstvo i narod
pravoslavno-srpske eparhije dalmatinske svome mnogozaslu`nom arhipastiru Wegovom
Preosve{tenstvu visokodostojnom gospodinu Nikodimu” (Novi Sad 1901.). Znaju}i
postanak te kwige, i da jej ona izdana bila sa velikom nategom, primio sam je sasvijem
hladno, na na{av{i za nu`no da ikome ni usmeno, a jo{ mawe pismeno zahvaqujem. Tu je
devet ,,adresa” na moje ime svega sve{tenstva eparhijskog, svjetovnog i mona{kog ~ina,
pune najmedenijih rije~i i uvjeravawa, da }e mi svi do groba biti vijerni i odani. Ima
jo{ pet ,,adresa” crkvenih op{tina: zadarske, {ibeni~ke, skradinske i vrli~ke i
kumslativno drni{ke krajine, pune tako isto najmedenijih rije~i, i potpisane od 38
svjetovnih lica. Ostavqaju}i razne crkvene op{tine omawih mjesta, nijesu na{le za
nu`no sastavqati take adrese varo{ke crkvene op{tine: Obrovca, Knina, Benkovca,
Kistawa, Imockog i Metkovi}a. A iz ovoga sam razumio, da velika ve}ina svjetovwaka
protivna je bila, da mi se za onu moju kwigu prizna ikakva zasluga za pravoslavnu crkvu u
sjevernoj Dalmaciji. Svjetovwaci tih op{tina bili su vijerni pristalice radikalnih
srpskih politi~kih listova, te po tome ve} nijesu mogli rije~ kazati meni, kad su ti
listovi protivni mi bili. List ,,Dubrovnik” na{ao je ~ak i rije~ osude za onu moju
kwigu. Izme|u ,,adresa” crkvenih op{tina pala mi je u o~i ona zadarske op{tine. U toj
adresi zadarsko op{tinsko predstavni{tvo veli, da se ponosi sa mnom, ,,{to sam uvijek
bio budni sto`er i neustra{ivi brani~ svetog pravoslavqa i mile srpske narodnosti
protivu sviju neprijateqskih nasrtaja”, te mi priznaje i zahvaquje ,,na neustra{ivoj
88
Osnovni tekst I, 78-104.
61
odbrani pravoslavne crkve i srpske narodnosti.” Rekoh da mi je ovo palo u o~i, jer to isto
zadarsko crkveno op{tinstvo u sjednici svojoj od 23. marta 1886. godine na zapisniku me je
proglasio, da ,,sam pravi odstupnik od svoje crkve pravoslavne i srpske narodnosti”, te
mi zabranilo da u crkvi propovijedam. Sravniv{i ovo za mene re~e zadarska crkvena
op{tina te 1886. sa ovim, {to ista re~e u svojoj ,,adresi” na mene od 9. jula 1901. godine,
pomislio sam koliko mizerna i prevrtqiva mora biti ta op{tina, i sa prezrewem sam
odbacio tu wenu adresu, jer sam znao, da }e sutra ta ista op{tina sa wenim
predstavni{tvom sposobna biti, da me javno izgrdi, kao {to je to u~inila 1886, a u ~emu
se prevario nijesam, kad sam pro~itao wenu ,,rezoluciju” od 1911. godine, u kojoj ona
zahtijeva vlasti, ,,Da vladika Mila{ bude odma maknut sa vladi~anske stolice u Zadru.”
A potpisi su isti i na ,,adresi” 1901. i na ,,rezoluciji” 1911. godine: Vladimir Simi},
Mihajlo Katuri} i Milo{ Kne`evi}!
Primio sam dakle u jesen 1901. onu kwigu sa onim ,,adresama”, i uva`io sam tu kwigu
onoliko za sebe koliko je zaslu`ivala, pogledom na razne potpise na ,,adresama”.
Nezavisno od tih ,,adresa”, nego pokrenut uvijek samo onim {to me pobudilo da napi{em
svoju ,,Pravoslavnu Dalmaciju”, ja sam poslije toga produ`io da {tampam niz ~lanaka o
unija}ewu u Dalmaciji. Ali ista kwiga udarila je u nerve najprije c.k. Vladi, a zatijem
li~nim mojim neprijateqima u Dalmaciji, i van Dalmacije. Udarila je u nerve Vladi, jer
je u tome vidjela neku agitaciju protivu rimokatoli~ke crkve. Vrijeme vjerske tolerancije
kod zadarskog Namjesni{tva po~elo je bilo tada svr{avati. Spremalo se tada
penzionovawe namjesnika Davida, koji je bio pravi~an prema pravoslavnoj crkvi u
Dalmaciji i koji je tu crkvu uvijek branio od inovjerske netrpeqivosti, ukoliko mu je to
uop}e dopu{tala protivupravoslavna austrijska politika; i on je ve} prvih mjeseci 1902.
bio penzionisan. Uprava dalmatinske Vlade pre{la je fakti~no u ruke dvorskog
savjetnika Nardela, premda on i nije tada bio imenovan za Namjesnika, nego dvije godine
ka{we; ali ve} tada pravoslavno sve{tenstvo u Dalmaciji po~elo je bilo opa`ati
protivnosti i smetwe u svojim potrebama od strane Vlade. Ja pak li~no osjetio sam odmah,
da mi na Namjesni{tvu vi{e nije pravdoqubivi baron David, i da mi na crkvenim
slu`bama vi{e nema wegove dobre supruge Marije. Razdra`ila je ona kwiga moje li~ne
protivnike, kojima su na raspolo`ewu stajale srpske i hrvatske radikalne novine. Bojali
su se da im ne propadne uzalud sva kampawa wihova protivu mene, koju su jo{ 1884.
otpo~eli, i da ne ste~em privr`enike, kao da sam ja tobo`e trebao neke privr`enike, da
mi oni veli~aju javni moj rad u korist pravoslavne vjere na poqu bogoslovske
kwi`evnosti. Vrebali su oni svaku priliku samo da bi mogli opet zapo~eti svoju
kampawu. Nijesu mogli za dugo ni{ta na}i. Obi~ni povodi wihovi da me napadaju bile su
uvijek izmi{qotine. Ne nalaze}i ni{ta stvarnoga, a mu~e}i se {ta me moraju za dvije tri
godine ostaviti na miru, late se 1904. godine jedne nove izmi{qotine, koja vaqda ni
samome |avolu nije mogla pasti na um.
Odlu~io sam bio da te godine provedem uskr{we praznike u Be~u i da tu slu`im
Velike nedjeqe i na Uskrs. Krenem iz Zadra 1. aprila, i 10. istog mjeseca slu`io sam
uskr{wu slu`bu u srpskoj crkvi u Be~u sa protom Mi{i}em, vojnim sve{tenikom
Vojnovi}em, vojnim sve{tenikom Boldeom i |akonom. Pomi{qao sam da tom prilikom
po|em u Prag, da posjetim taj znameniti grad, a o ~emu sam nekoliko puta prije mislio,
ali nijesam mogao nikada da to u~inim. Odbije me od toga Mi{i}, i nagovori me, kako bi
dobro bilo da po|em u Novi Sad i Gergetek, da pohodim ba~kog episkopa [evi}a i starog
arhimandrita Ilariona Ruvarca. Pristanem na to, i 20. aprila krenem sa Mi{i}em
preko Budimpe{te u Novi Sad. Tu me qubazno do~ekao episkop [evi} u svojem dvoru, gdje
sam se upoznao sa episkopom budimskim Lukijanom Bogdanovi}em, ~ovjekom vrlo lijepim
fizi~ki, ali umno dosta plitkim. Tri dana poslije po{ao sam sa episkopom [evi}em u
Karlovce, da se odazovem pozivu patrijarha Brankovi}a da mu do|em na ru~ak u novom
patrijar{eskom dvoru. Na tom sve~anom ru~ku u patrijarha bili su, osim mene, jo{:
episkop temi{varski Leti}, episkop [evi}, arhimandrit Jankovi}, arhimandrit
62
Vidicki, prota Jeremi}, prota Mi{i}, prota Ruvarac, protosin|el Panteli}, profesori
bogoslovije: arhimandrit Zaremski, prota Vu~kovi}, prota @ivkovi}, Pribi}evi},
Buri}, ^upi}, i jo{ dr Sekuli}, dr Dankul, dr Stankovi}, Laza Obrenovi}, Milo{
Leti}, Svetislav Nikolajevi}, N. Nikolajevi}, Milan Popadi} i kalu|er Danilo. Ova
sam imena naro~ito zabiqe`io, jer izme|u tih gosti morali su biti neki, koji su poslije
u novinama dali osobito zna~ewe tome ru~ku. Za vrijeme ru~ka patrijarh je podigao
lijepu zdravicu u moju ~ast. Ja sam odmah odgovorio na to zdravicom, u kojoj sam
napomenuo „nekada{wu blagotvornu vezu dalmatinske eparhije sa Karlovcima, i po`alio
{to se ta veza uslijed dualizma prekinula, ali sam ujedno dao izraza nadi, da }e se svojim
vremenom morati ipak ta veza uspostaviti, jer postoji jedna carska odluka, po kojoj sve
pravoslavne eparhije u Monarhiji moraju priznavati karlova~kog mitropolitapatrijarha i wegov sinod, kao najvi{u sudsku instanciju u duhovnim poslovima, i da smo
nas dva dalmatinske vladike pokrenuli pitawe za odjelotvorewe pomenute carske
odluke.” Sa osobitom je pa`wom saslu{ana bila ova moja zdravica. A istu zdravicu, kao
{to mi poslije ru~ka reko{e, protuma~i{e neki od gostiju u smislu politi~kom. Nijesam
mogao da shvatim {ta ima politi~koga u onoj mojoj zdravici. Ali to mi je nekoliko dana
poslije protuma~ila novosadska ,,Zastava”, koja je na{tampala, da sam ja ,,poslan iz Be~a
u Karlovce da radim o sjediwewu sa Karlova~kom mitropolijom ne samo dalmatinskih
srpskih eparhija, nego i onih u Bosni i Hercegovini, kako bi se time utro put politi~koj
aneksiji Austro-Ugarskoj Monarhiji ovih provincija.” Ovu istu rabotu registrovao je
budimpe{tanski ,,Budapesti Hirlap” i druge jo{ ma|arske, pa i be~ke novine, iznose}i, kao
neumoqiv fakt, da sam ja za to sada do{ao u Karlovce. Sve se to novinarstvo uzrujalo; a
srpske radikalne novine udari{e po starom svom obi~aju da me grde na sve mogu}e
na~ine,kao ,,agenta be~ke kamarile”. To sam poslije pro~itao u zagrepskom ,,Srbobranu”,
br. 93, u zamunskoj ,,Narodnosti”, br. 34, u mostarskom ,,Srpskom Vjesniku”, br. 19. Iz tih
i drugih jo{ novina pre{lo je to i u dalmatinske novine, izme|u kojih ,,Dubrovnik”,
organ Srba-katolika na Primorju, okomio se quto na mene u svoja dva broja (22. i 23.) od
29. maja i 5. juna iste godine sa dva ~lanka pod naslovom ,,Opet vladika Mila{“, i poslije
jo{ qu}e u 26. broju od 26. juna. Okomio se bio na mene i zadarski ,,Srpski Glas”, koji, ne
zadovoqavaju}i se, da me iznosi kao tobo`weg ,,agenta be~ke kamarile”, nego udario je na
mene i sa li~nim napadajima, da sam hr|av eparhijski administrator, jer da poda mnom
propadaju eparhijske zaklade i da ne vodim nu`ni nadzor nad rukovawem istih zaklada.
Ali ponajvi{e i ponajqu}e bavila se novosadska ,,Zastava” mojom li~no{}u i onim mojim
putovawem u Karlovce. Napadaju}i me u svom 92, 93, 95. i 96. broju, i zatijem po~iwu}i od
15. juna u {est drugih ~lanaka (br. 134-139) pod naslovom: ,,Jedinstvena pravoslavna
crkva u Austro-Ugarskoj”, dokazuju}i svijetu, kako sam ja ni{tav ~ovjek, bez karaktera i
kako svojim kwi`evnim radwama, koje ni{ta ne vrijede, ja sam do sada samo zalu|ivao
svijet. Za ove posqedwe ~lanke u novosadskom listu poslije mi reko{e, da se pod
pseudonimom ,,Junius” krije prota Jovan Vu~kovi}. To vjerujem, znaju}i, {ta je on
sposoban bio da napi{e protivu mene 1901. u karlova~kom ,,Srpskom Sionu”, a o ~emu sam
prije spomenuo u ovim biqe{kama. Kad sam pro~itao sve ovo, {to napisa{e tada protivu
mene sve one novine, na{ao sam se u ~itavom ~udu, i nijesam mogao da rastuma~im sebi, od
kuda i za{to svi ti bezobzirni napadaji na mene. Reagirati u javnosti nijesam htio, jer
mi moj qudski ponos nije to dopu{tao. Sama stvar je naskoro iza{la na ~isto, jer se
dokazalo, da ja od nikoga nijesam dobio nikakve misije da radim o onome, o ~emu novine
rastrubi{e, nego da je to sve bila puka i ne~asna izmi{qotina. U avgustu iste ove (1904.)
godine prestado{e na posqetku novine da govore o toj raboti, niti se ikada poslije o
tome igdje spomiwalo u javnosti. Ali sam zato razumio da sam stra{no nenavi|en,
osobito od nekih lica, koja na `alost nose sve{teni~ko ime; a razumio sam i to, da se kod
izvjesnih svjetovwaka u Dalmaciji samo pritajila bila nekada{wa wihova mr`wa moje
osobe i da im je samo sada dobro bila ova kampawa protivu mene povodom one moje posjete
u Karlovcima. Ovo sam zakqu~io iz toga, {to ve}ina onih, koji prije tri godine
63
potpisa{e one ,,adrese” qubavi i odanosti prema meni, sada javno odobravahu pisawe
,,Dubrovnika” protivu mene.
Priznajem, da sam se od tada ozlovoqio bio na sve, a na prvome mjestu na moju
episkopsku stolicu, za koju sam ve} po~eo bio pomi{qati da je napustim i da se
ograni~im na radwu o kwizi. A ovo tijem vi{e, {to je prvih dana 1905. godine imenovan
bio za dalmatinskog namjesnika Nardeli, s kojim znao sam, da }u te{ko mo}i da mirno i
uspje{no vladikujem. Bio je uz to na Namjesni{tvu glavni referent za crkvene poslove
baron Maroj~i}, quti protivnik pravoslavne crkve, od koga je, dok je bio u Kotoru
kotorski poglavar, morao episkop Petranovi} da stotinu jada pretrpi, te sam znao na
kakve }u neprilike u eparhijskoj upravi nai}i. Ostao sam, jer nijesam smio da uvrijedim
episkopa Petranovi}a, koji me je tje{io i hrabrio na ustrajnost.
Na jednom od prvih mojih sastanaka sa novim namjesnikom, kad sam govorio o raznim
potrebama crkve, i kako bi on stekao veliku zaslugu, kad bi poradio da se poboq{a
materijalno stawe parohijskog sve{tenstva u Dalmaciji i Boki, umjesto da ~ujem uspje{nu
rije~ od wega o tome, on mi po~e govoriti, kako je raspu{teno sve{tenstvo u Boki, jer da je
preve} star episkop Petranovi}, i kako bi ja morao nastojati, da isti episkop tra`i
umirovqewe, ,,kako bi na{ega Jovi}a u~inili za biskupa”, dodade mi smije{e}i se.
Razumio sam odmah s kim imam posla, i da je to ~ovjek vi{e li~ne, nego li stvarne
politike. Naravno, da sam mu ja najodlu~nije odbio tu rabotu, ali sam odmah opazio, da mu
to nije po voqi bilo. Rijetko sam se poslije sa wim sastajao, a svaki put svr{avalo je sa
pitawima o jendoj ili drugoj li~nosti, koju da bi trebalo ili nagraditi ili premjestiti,
tako da sam ja prestao sasvijem s wim da govorim o crkvenim interesima, jer sam vidio da
imam posla sa sitni~arskim ~ovjekom, koji ho}e da poka`e svoju vlast nad li~nostima, kad
nema mo}i da {to stvarnoga u~ini za op}e djelo. Jednom prilikom htio sam da se
uskoristim takvom wegovom politikom za op}u srpsku stvar u Dalmaciji. Bio je
podpredsjednik u Dalmatinskom zemaqskom saboru Vladimir Simi}, puki neznalica, koji
nije kadar bio ni jedno privatno pismo da bez stotine pogrije{aka ne napi{e, a u Saboru
nije sposoban bio ni dvije rije~i da ka`e, i samo je na sramotu srpske stranke sjedio u
Saboru na onome mjestu. Ali bio je persona grata namjesni{tvenom upravitequ Alfonzu
Pavi}u, kojemu je znao tajno da prijavquje sve {to se u poslani~kom srpskom klubu govori
i zakqu~uje. Bio je gratissima persona i hrvtaskim zastupnicima, kojima je u Zemaqskom
odboru servilno odobravao sve {to je bilo u korist hrvatske stranke. Pavi}u i hrvatskom
klubu taj Simi} i bio je imenovan podpredsjednik (!?). Kad je svr{ila odnosna perioda
poslani~kih mandata i kad se imao imenovati novi saborski podpredsjednik, ja sam, kao
virilist u Saboru, htio da se uskoristim tom prilikom i da sperem qagu sa srpske
stranke, te po~nem `ivo raditi kod namjesnika Nardeli, da bi na ono mjesto bio imenovan
zastupnik na Carevinskom vije}u i na Dalmatinskom saboru, odli~ni zadarski advokat i
poznati govornik, i vatreni Srbin dr Du{an Baqak. Nai{ao sam u tome kod namjesnika
na najodlu~niju protivnost, jer je bio li~ni prijateq Simi}ev, i naravno sve moje
nastojawe ostalo je bez uspjeha, jer je Simi} opet imenovan za saborskog podpredsjednika.
Doznao je za to, vaqda od samog namjesnika, jer ja nikome nijesam o tome govorio, onaj
Simi}, i od toga vremena postao mi je quti protivnik, zajedno sa pa{ancem svojim
Vladimirom Desnicom, i sa mnogobrojnim svojim ro|acima. Kako je uop}e kukavica bio,
taj Simi} nikada nije imao kura`i, da istupi otvoreno protivu mene, nego se poslu`io za
to poslije svojim netjakom, a zakletim du{maninom dr Baqka, zadarskim advokatom, dr
Uro{em Desnicom. Ja sam sve znao {ta ruje protiv mene kod svojih poznanika taj advokat,
ali sam prezirao i wega i sve ostale, ali sam se zato sve vi{e ozlovoqavao na stolicu,
zadarske episkopije, koju sam ve} odlu~io bio, prije ili poslije da napustim, i da sebe
oslobodim od gadova sjeverno-dalmatinskih i od podlosti nekih ~lanova srpskoga klira u
Dalmaciji, i osobito u Karlovcima, od kuda je onaj prota Vu~kovi} sistematski dra`io
dalmatinski klir protivu mene.
Polovinom slijede}e 1905. godine imao sam da se bavim opet novim poslom, bez kojega
64
sam mogao da budem, a koji mi je poslije stvorio mnogo neprilika. U maju te godine donese
mi moj sobar posjetnicu, na kojoj je stajalo: ,,Prete Stefano Vesselinovich” i da taj prete `eli
sa mnom govoriti. Dozvolim, i tada mi se predstavi rektor biogradske bogoslovije prota
Stevan Veselinovi}. Poslije obi~nog poklona, re~e mi taj prota, da je naro~ito poslan k
meni iz Biograda u Zadar od kraqevske Vlade, i predade mi pismo, datirano 12. maja od
tada{weg ministra prosvjete Andre Nikoli}a. Tim svojim pismom pita me ministar, bi
li se ja primio mjesta biogradskog mitropolita, koje je tada bilo upra`weno. Iznenadilo
me ovo, jer je to bilo zama{no za mene pitawe. To je bio nakra}i put, da se kurtali{em
nemirne dalmatinske eparhije, ali sam odmah i pomislio na sve one mnoge i premnoge moje
zavidnike, koji bi sada opet sko~ili kao bijesni protivu mene u novinarstvu, vide}i, da
se ja uzdi`em na visoku ~ast, a oni su od nekoliko godina grozni~avo samo i radili i
nastojali, da me moralno uni{te. Nijesam onome Veselinovi}u kazao {ta mislim, nego
sam mu napomenuo samo, da, prije nego {to bi kona~ni svoj odgovor dao na onu ~asnu za
mene ponudu, ja bi morao biti na~isto s tijem, kako misle o tome tada{wi aktivni
eparhijski episkopi u Srbiji, koji su prirodni kandidati za mitropolitsku katedru i bi
li oni dragovoqno primili i priznali za svoga starje{inu jednog inostranog episkopa.
Veselinovi} mi je dao nekakva uvjerewa o tome, prikazuju}i mi tada{we srbijanske
episkope ne u najqep{em ba{ svjetlu, od kojih da ja ne bi imao {ta da prezam. Zamolim ga,
da izrazi moju najqep{u zahvalnost na pozivu ministra, i da }u mu ja o predmetu
neposredno pisati. Ministru ja nijesam tada ni{ta napisao, `ele}i da prethodno dobijem
sa strane nu`ne mi informacije. U julu iste godine na|em se u Be~u, i tada zamolim
srpskog poslanika u Be~u dr Mihaila Vuji}a za jedan li~ni sastanak s wim. Primi me u
Feslanu, gdje je bio na qetwikovawu. Ispri~am mu svu ovu rabotu sa mojom kandidaturom
za biogradsku mitropolitsku stolicu i zamolim ga za informaciju o stvari. Ostao sam
iznena|en, kad sam vidio, da o svemu tome Vuji} ni{ta ne zna, jer nijesam mogao da pojmim
kako je moglo srpsko ministarstvo raditi o takvoj krupnoj stvari ne saslu{av{i
mi{qewe svoga zastupnika u Monarhiji, kojoj sam ja pripadao kao podanik. Kako je uzeo
onu ponudu meni ministra Nikoli}a ovaj poslanik ja ne znam, ali znam da mi je, poslije
kratkog razgovora, rekao ~isto i jasno, da me on ne bi mogao nikada savjetovati, da se ja
primim onoga mjesta, i naveo mi je za to nekoliko ozbiqnih argumenata, koje ja nijesam
mogao a da potpuno ne uva`im, a osobito one, kojima je htio da po{tedi moju li~nost od
mnogih neprijatnosti, koje bi neminovno ispitao, kad bi zauzeo ono mjesto u Srbiji.
Primio sam k srcu sve {to mi tada re~e dr Vuji}, jer sam vidio da mi realno govori, i to
me odlu~ilo da odbijem onu ~asnu ponudu. U tome sam smislu upravio iz Be~a u~tivo
pismo ministru Nikoli}u u Biograd 5. avgusta iste godine. I ovijem je svr{ila zvani~na
strana ovoga posla. Ali nije svr{ila nezvani~no. Ne znam kako, ali za ovo se malo zatijem
doznalo i u Srbiji i u Dalmaciji. U Srbiji po~e{e neke liberalne novine pisati protivu
Vlade, koja zanemaruje svoje qude i tra`i tu|inca za poglavicu ota~astvene crkve. Ali
li~nih napadaja na mene u tim novinama nije bilo, ili bar ja nijesam o tome ni{ta
pro~itao. To uze{e na sebe poznate one srpske novine u na{oj Monarhiji, kojima nijesam
bio nikada simpati~an, te po~e{e staru svoju pjesmu protivu mene, upozoruju}i srpsku
Vladu, da ne zaboravqa ,,da sam ja agent be~ke kamarile”. Svikao sam ja ve} bio na takvo
pisawe o meni onih novina, pa nijesam uzimao ozbiqno ni ono, {ta sada telali{e svijetu.
Moje je drage Dalmatince ovaj doga|aj dirnuo u `ivce; jedni su se qutili, da ima jo{
svijeta, koji me ne mrzi kao oni i smatra, da ipak ne{to vrijedim, a drugi opet su se
po~eli bili radovati, da }u im se ukloniti iz Zadra. Na dalmatinskoj Vladi ovaj je
doga|aj zabiqe`en bio u crnu kwigu, i za ovo me ona poslije uvijek smatrala, da sam u
konvenciji sa Srbijom, i gledala me sa podozrijewem, podvrgnuv{i poslije ~ak i
policijskoj premeta~ini sve moje spise i svu moju korespondenciju, o ~emu }u ja ve} daqe
podrobno spomenuti u ovim mojim biqe{kama. Poslije nekog vremena izabran je bio u
Srbiji za mitropolita jedan izme|u tada{wih arhijereja, kojemu se pribli`io svom
du{om svojom onaj proto Veselinovi}, koji je tada na{ao za cjelishodno, da me i on u
65
javnosti omalova`ava i da me prikazuje svijetu, da u nauci ne vrijedim ni{ta. I na ovo
sam ja ve} svikao bio, pa nije me nimalo iznenadilo ni to napadawe na mene od strane toga
prote.
Te{ku sam bol pretrpio u maju sqede}e 1906. godine, kad je pre{ao u vje~nost
kotorski episkop Gerasim Petranovi}. ^im mi je stigla tu`na vijest o smrti wegovoj,
odmah sam pohitao u manastir Savinu, da li~no opojim pokojnika. On me volio uvijek, kao
sina i brata, i svagda mi pru`ao prijateqske savjete, kad sam ih god od wega tra`io,
osobito u te`im ~asovima mog javnoga `ivota pokazao mi se iskreni prijateq i hrabrio
me da ne malak{em duhom u ~asovima isku{ewa. A zato sam ga i ja volio od srca i smatrao
ga uvijek kao svoga oca, i opojao sam ga iz dubqine srca, izrekav{i mu na grobu iskrenu
opro{tajnu besjedu. Kad je umro, ~inilo mi se kao da sam izgubio polovinu svoga
duhovnoga bi}a. S wim sam izgubio i svoj du{evni mir, jer poslije wegove smrti i
nastupili su za moj `ivot sve to crwi dani.)89
(Sre}om nekom izbjegao sam 1907. godine, da ne budem opet izlo`en neprijatnostima.
U julu te godine umro je u Karlovcima patrijarh Georgije Brankovi}. Neke ozbiqnije
politi~ke novine u Novom Sadu odmah izneso{e moje ime, kao kandidata za patrijar{esko
mjesto, i odmah druge novine po~e{e dokazivati protivno, te se izme|u novina zametnula
o tome ~ak i neka polemika za i protivu mene. Da predupredim daqe piskarawe o tome,
poslu`im se avtoritetom nekih mojih prijateqa u Budimpe{ti i Novom Sadu, koji se
zauze{e ozbiqno za stvar, i poslije toga umuko{e sve novine, niti je ijedna vi{e
spomenula moje ime.)90
(Ni puna tri mjeseca poslije smrti blagopokojnog i svetoga vladike Gerasima, bio je
ve} imenovan za nasqednika mu zadarski konzistorijski arhimandrit Dositej Jovi}.
Kakav je bio ovaj ~ovjek prema meni dok nijesam ja postao vladika, a kakav se poakzao
poslije prema meni kao svome vladici, to sam ve} kazao. Za 16 godina, kao prvi
konzistorijski referent zadarske Konzistorije i kozistorijski ra~unovo|a i blagajnik,
bio je uvijek uza me. Prikazivao mi se uvijek najposlu{niji, te nijesam imao povoda da ga
uklawam iz Konzistorije; naprotiv, vrlo ~esto sam povjeravao wemu da umjesto mene
izvr{uje neke eparhijske poslove. Kod Vlade u`ivao je najve}u protekciju, te sam se ~esto
poslu`ivao wim kod Vlade, da bi se polu~ilo ne{to u interesu eparhijske uprave. Sa
kolegama u Kozistoriji bio je uvijek najqubazniji, te su oni uvijek pristajali na sve, {to
je god on predlagao, i wegove referate o konzistorijskim ekonomskim poslovima
potpisivali su bez prigovora, vi{e puta i ne pro~itav{i te referate. Ovo su oni isti
~esto spomiwali, i za to sam im ne rijetke opaske ~inio i napomiwao im solidarnu
odgovornost. Vide}i ja takovo bezgrani~no povjerewe u Jovi}a od strane wegovih kolega
po slu`bi, svr{ilo je time, da sam mu ja u toku vremena po~eo bio tako isto povjeravati,
te vide}i na referatima uz wegov potpis uvijek i wihove, potpisivao sam ih i ja, ne
raspituju}i svaki put o svima podrobnostima referata, osobito kad bi ih mnogo
nagomilao, mo`e biti naro~ito, da bi lak{e iscrpio strpqewe u ~itawu istih i moje i
drugih referata. Ovo je isto bivalo i sa konzistorijskom kasom, od koje je svaki glavni
kqu~ uvijek kod wega bivao, dok ostala dva kqu~a dr`ali su kod sebe ostala dva
kozistorijska predsjednika. Kqu~eve od kase po ustavu imali su ~uvati konzistorijski
referenti, koji su prema tome i odgovarali za integritet kapitala, {to su se u woj
~uvali. Refrenti su obi~no davali wemu i svoje kqu~eve, kad je trebalo vaditi ili me}ati
kakve novce ili kakve nov~ane isprave, i ne gledaju}i potanko {ta on ~ini u kasi i sa
kasom. Ja sa kasom nijesam imao nikakva posla, i vide}i da referenti o nov~anim
operacijama imaju potpise svih referenata, bio sam potpuno spokojan u pogledu urednosti
kase i cijelosti kapitala, koji su u woj. Tako je vje{to znao taj Jovi} da sve to ~ini sa
kasom, da nikojem od dvojice referenata nije nikada ni na kraj pameti palo, da {to
posumwa o urednosti i integritetu kase. Kad je jednom u zadarskom ,,Srpskom Glasu”
89
90
Prilog II, 39-50.
Prilog IV, 27.
66
turena bila biqe{ka, kao da se ne vode ispravno konzistorijski ra~uni, ja sam u odnosnoj
sjednici zahtijevao, da mi se podnesu sve ra~unske kwige sa odnosnim ispravama, i sve je
to na|eno u potpunom redu, a za integritet kase jam~i{e svojom po{tenom rije~i sva
trojica, kojoj rije~i iz blagorodstva morao sam da povjerujem. Povjerewe moje u
ispravnost Jovi}evu u vo|ewu konzistorijskih ra~unskih kwiga i da je u kasi sve u redu,
utvrdila se kod mene, osobito od 1896. godine. Po postoje}im dr`avnim propisima
vrhovna nadzorna vlast nad svima javnim fondovima, a dosqedno i nad onima, kojima
rukuje zadarska Konzistorija, pripada dalmatinskom c. k. Namjesni{tvu. Prema
propisima Konzistorija je krajem svake godine podna{ala dokumentovane ra~une
Namjesni{tvu sve do pomenute godine. Od toga zahtijeva odustalo je tada Namjesni{tvo; i
kad sam ja u sjednici napomenuo Jovi}u o toj du`nosti Konzistorije i da se to mora
izvr{iti, jer nala`e zakon, on mi re~e, da namjesni{tveni referent zna, da on mora svake
godine da taj dosta te{ki posao izvodi, i da Vlada prema povjerewu {to ima u wega, rado
ga osloba|a od toga posla. Primio sam to na znawe, i fakti~no, poslije 1896. godine,
Konzistorija nije vi{e nikad podnosila Vladi na pregled svoje ra~une, niti je Vlada
poslije tra`ila te ra~une. Ja nijesam ispitivao, za{to je Vlada odustala od izvr{ewa
doti~nog zakonskog zahtijeva od strane Konzistorije, nego sam primio to, kao osobiti
znak Vladinog povjerewa.
U jednoj od konzistorijskih sjednica, poslije Jovi}eva imenovawa za episkopa, ja mu
napomenem, kako treba ~im prije da uredi i spremi sve {to treba za formalnu predaju
konzistorijske kase i ra~unskih kwiga onom konzistorijskom referentu, koga ja odredim.
Odgovor mi je bio, da on ne namjerava tako brzo napustiti Zadar, nego da }e ~ekati dok se
ne uredi novi episkopski dvor u Kotoru i dok se jo{ mnoge druge stvari ne izvedu, i tada
tek da }e primiti hirotoniju i po}i na svoje novo opredjeqewe, a me|utijem, ako ja
pristajem, da }e on kao i do sada slu`iti kao referent u zadarskoj Konzistoriji; a prije
svoga odlaska, da }e on sve predati u redu, i kasu i konzistorijske ra~unske kwige.
Uva`io sam taj wegov odgovor, i ostavio sam da slu`i i daqe u Konzistoriji, ne
podozrijevaju}i ni iz daleka, za{to on to odla`e toliko svoj odlazak iz Zadra, {to }e mi
postati jasno tek tri godine ka{we.
Pro{le su dobre dvije godine poslije toga, i u septembru 1908. godine ja dobijem
obznanu od ~ernovickog mitropolita, da }e u novembru iste godine slijediti u Be~u
Jovi}eva hirotonija za episkopa. Kad sam to ~uo, ja napomenem Jovi}u, da se nadam, da }e
on odmah sada izvr{iti predaju kase i konzistorijskih ra~unskih kwiga, siguran, da }e
poslije hirotonije odmah po}i da zauzme kotorsku episkopsku katedru. Ali na moje veliko
iznena|ewe ~ujem od wega, da }e on po}i u Be~ radi hirotonije, jer je tako nare|eno, ali da
on sasvijem ne namjerava po}i poslije hirotonije u Kotor, nego da }e kao posve}eni
episkop ostati i daqe u Zadru, i, ako ja dopustim, raditi kao dotle u zadarskoj
Konzistoriji, dodav{i i sada, da }e pred svoj odlazak predati konzistorijsku kasu.
Na{ao sam se u ~udu {ta da radim, te sam morao i to da primim na znawe; ali zato po~e{e
mi vrzati se po glavi velike sumwe o pravom uzorku wegovog odlagawa da po|e na svoje
novo opredjeqewe.
Izvr{ena je u Be~u Jovi}eva hirotonija, i on se povratio u Zadar i produ`io u
Konzistoriji zadarskoj svoju pre|a{wu slu`bu ekonomskog referenta. Protivu voqe
trpio sam ga u Konzistoriji; ali nijesam znao {ta da ~inim, vide}i pred sobom jednog
episkopa, za koga sam morao vjerovati da zna {ta je episkopsko dostojanstvo, i na prvom
mjestu {ta je po{tewe. Jednoga dana u aprilu 1909. godine do|e k meni namjesnik Nard ali
da mi ka`e, kako bi ja morao nastojati, da ve} jednom Jovi} po|e u Kotor na svoje mjesto.
Ka`em ja to Jovi}u, i po{aqem ga namjesniku da s wim govori. Nije poslije za nekoliko
dana dolazio k meni. ^ujem me|utijem, da se nalazio u posqedwe vrijeme u nov~anoj
neprilici, i da su referenti kotorske Konzistorije pozajmili mu nekoliko hiqada kruna
iz kase Konzistorije. Ovo je navelo na mene najcrwe misli, koje me svali{e u krevet
bolesna. Ovijem se, kao {to sam se poslije uvjerio, Jovi} uskoristio da izvede svoju
67
paklenu namjeru, da po|e iz Zadra i da ostavi praznu konzistorijsku kasu u ruke ostale
dvojice referenata.
Ja sam le`ao bolestan, i 4. maja oko 10 sati javi mi se u sobu Jovi}, i po~ne mi
govoriti, kako je neki boke{ki list (mislim ,,Boka”) donio vijest, da on kroz koji dan
dolazi u Kotor, i da je sada prinu|en da tamo odmah po|e, jer da se kod Bokeqa javilo
nezadovoqstvo, {to za toliko vremena odla`e svoj dolazak. Pretvori se tada u sitnoga
mrava, i suznim o~ima i qube}i mi ruku ka`e mi, kako je on sada u mojim rukama, jer da
nije u stawu predati mi konzistorijsku kasnu ni ra~un. O{tro ga prekorim za ovo
predo~uju}i mu, kako je za tri godine, od kako je imenovan za episkopa i dakle znao da
mora napustiti sada{we svoje mjesto, imao i odvi{e vremena da spremi konzistorijske
ra~une. Spu{tenim o~ima k zemqi nije mi ni{ta odgovorio na ovaj moj prijekor, i ja sam
tada odmah razumio, da mora faliti dosta novca u kasi, i da je ovo uzrok, za{to on ne
predaje ra~une, kao {to sam tada razumio, da je ovo pravi uzrok, za{to je on za toliko
vremena odlagao svoj odlazak iz Zadra.
Obuzet ovim te{kim mislima naredim, da mi do|e u sobu konzistorijski referent
prota \or|e Popovi}, ~estiti i u svemu savjesni ~ovjek, kojega sam ve} odredio bio, da
preuzme u Konzistoriji Jovi}ev referat, a s kojim sam htio da se sada posavjetujem o
polo`aju i {ta bi trebalo preuzeti. Kad sam mu sve ispri~ao {to mi je Jovi} kazao, opazi
mi da on zna da u konzistorijskoj kasi nije sve u redu, i da mora faliti u woj dosta
obligacija, koje nijesu vinkulirane, jer da je on odavna opazio, kako je Jovi} pod raznim
izgovorima vadio iz kase obligacije i slao ih, da se pretvore u gotov novac. Ispri~ao mi
je, kako Jovi} mnogo tro{i za svoje neke li~ne stvari i osobito za neke dame, i kako je
mogu}no da on podmiruje sve te tro{kove iz svoje dosta ograni~ene mjese~ne plate.
Kazivao mi je i to, kako se pred wima, konzistorijskim referentima, ispri~avao, da ne
mo`e da sada preda ra~une, jer da mu je sluga po neznawu spakovao ra~unske kwige i poslao
te kwige zajedno sa raznim poku}stvom u Kotor. ^uv{i sve to, ja sam ozbiqno prebacio
dobrome proti Popovi}u, {to me nije prije o tome obznanio, te bi mogao bio za vremena
preduzeti nu`ne mjere i eventualno zabraniti mu odlazak iz Zadra. Odgovor mi je bio, da
nije htio iz kolegijalnosti da to u~ini; i kad sam mu ja rekao, da }u stvar svu odmah
prijaviti Namjesni{tvu, i tra`iti dr`avno posredovawe za predaju konzistorijske kase,
re~e mi, da }e to proizvesti javni skandal na sramotu na{e crkve, i da }e tada ustati svi
mnogobrojni Jovi}evi ro|aci i prijateqi u odbranu wegovu i da bi to uzrujalo svu
eparhiju, a po svoj prilici i Vladu, koja brani i {titi Jovi}a. Uva`io sam te razloge
Popovi}eve, i prije nego {to }u se rije{iti na taj korak, pozovem sutradan Jovi}a k sebi,
da mu otvoreno ka`em sve {to znam o wegovom rukovawu kase i {ta sam smislio da
uradim. Kad sam to sutradan u~inio, Jovi} se na{ao u`asno zbuwen, i ispri~avaju}i se na
sve mogu}e na~ine zamoli me, da se ustrpim za neko vrijeme i dade mi ,,po{tenu” svoju
rije~, da }e kroz dva mjeseca do}i u Zadar i tada predati u redu i kasu i konzistorijske
ra~unske kwige. Mislio sam, da imam pred sobom ~ovjeka, koji zna {ta je po{tena rije~, i
pristanem. To je bilo 15. maja 1909. godine, i on se ve} spremao na put. Meni, koji sam jo{
le`ao i tek po~eo se ne{to oporavqati, ovo je sve stra{no uzrujalo organizam, misle}i
neprestano, da je Jovi} naro~ito izabrao za svoj odlazak iz Zadra ba{ to vrijeme, kad sam
ja prikovan bio posteqi, i pozlilo mi je, osobito usqed doga|aja slijede}ih dana.
Po{to je prota Popovi} imao sada da se stara o nov~anim poslovima
konzistorijskim, do|e mi on sutradan u sobu da me zapita, kako }e se ispla}ivati mjese~ni
nov~ani obroci konzistorijskim stipendistima, kad Jovi} odlazi. Naredim, da Jovi}
izvadi iz konzistorijske kase toliko novca, koliko treba za isplatu stipendija do kraja
{kolske godine, i da taj novac primi Popovi} i ~uva u maloj pau{alnoj kasi. To je odmah
bilo u~iweno, te do|e Popovi} da mi to javi, ali ujedno mi re~e, da Jovi} nije zadr`ao
sebi, kao dotle, glavni kqu~ kase, nego da je taj kqu~ on predao starijem konzistorijskom
referentu Spiridonu Vujnovi}u. Kad sam to ~uo, sko~io sam izvan sebe, te odmah naredio,
neka isti ~as Vujnovi} povrati onaj kqu~ Jovi}u, a {to je poslije pola sata i izvr{eno.
68
Sami me je Bog u onaj ~as nadahnuo, da izdam tu naredbu, jer da toga nijesam u~inio, i da je
Jovi} otputovao, ostaviv{i ovaj kqu~ od kase Vujnovi}u, sva odgovornost za mawak u kasi
pala bi na Vujnovi}a i Popovi}a, a tako|e i na mene, i on bi ostao ~ist pred zakonom i
pred svijetom, a nas trojica defraudati. Ovo mi je tada otvorilo o~i, i tada sam tek, na
`alost, pojmio, da sam imao za toliko godina posla ne samo sa varalicom, koji me je znao
onako lukavo za dugo varati, nego i sa vulgarnim lopovom, koji je htio da moralno
upropasti i mene i ona dva konzistorijska predsjednika. Kad mi sutradan javi sobar da bi
Jovi} `elio da mi do|e u sobu prije odlaska, da se vaqda oprosti sa mnom, nijesam ga htio
primiti.
Te{ke su se brige tada navalile na moju glavu, i morao sam neprestano da mislim,
kako }u i {ta da u~inim da bi privolio onog nesretnika, da dovede u red konzistorijsku
kasu. Mogao sam da odmah potra`im posredovawe dr`avne vlasti da ga ona prinudi na to,
ali sam se ustegao od toga, jer je bilo posrijedi episkopsko dostojanstvo onoga ~ovjeka i
jer sam htio da po{tedim od javne sablazni crkvu moju i ono dostojanstvo. Ugu{im u sebi
svu srxbu, i velikodu{no odlu~im, da na lijepi na~in privolim onog nesretnika da
popravi zlo, koje je po~inio. [ta sam u ovome radio i uradio, pokazuje jasno ona
korespondencija, koju sam s wim vodio od juna 1909. godine pa za blizu godinu dana
poslije. Nekoliko pisama o tome na{tampano je u kwizi, koju je zadarska Konzistorija
izdala krajem 1910. godine pod naslovom: ,,Blagajnica episkopske Konzistorije”. A mnogo
toga nalazi se danas u originalu kod c. k. Vlade dlmatinske, koja mi je to, za vrijeme moga
odsustva iz Dubrovnika, policijskim putem u mojem stanu u Dubrovniku dana 23. jula 1914.
godine sekvestrovala i sebi uzela.
Po{to nikakva moja pisma nijesu mogla da sklone onoga ~ovjeka da izvr{i svoju
du`nost, to zadarska Konzistorija na{la se prinu|ena 10. marta 1910, br. 293. upraviti
mu ovo slu`beno pismo (Blagajnica, str. 21-24). Ovo pismo najboqe ilustruje sav ovaj
`alsoni posao, te sam ga zato htio i da privedem ovdje u ta~nom prijepisu.
Uslijed ovog konzistorijskog pisma do{ao je najposlije Jovi} u Zadar 29. marta
iste godine. Sutradan jedan wegov konfident, a to je profesor zadarske bogoslovije
Nikanor Raketi}, koji mi re~e, da mu je Jovi} ispovijedio, da u zadarskoj
konzistorijskoj kasi nema gotovo ni{ta. Uve~e istoga dana, kad je Jovi} bio kod mene u
mojem stanu ja ga zaprepa{}en zapitam, da li je istina, {to je profesor Raketi} kazao
mi, da u zadarskoj kasi nema gotovo ni{ta. Sjedio je preda mnom na jednoj stolici i
pokriv{i lice rukama i poklawaju}i glavu na moja koqena, prizna mi `alosnu istinu.
Otpustim ga, i sutradan po istome profesoru po{aqem mu jednu izjavu, koju sam ja
sastavio po wegovoj makulaturi, koju mi je pru`io bio, sa nalogom da tu izjavu
svojeru~no prepi{e i potpi{e, priznavaju}i, da je on odgovoran za odnosni mawak u
zadarskoj konzistorijskoj kasi. Taj moj nalog on je izvr{io, a sama izjava u originalu
nalazi se danas kod Predsjedni{tva c. k. dalmatinskog Namjesni{tva u Zadru. Kako mi je
tada te{ko bilo na du{i, misle}i o posqedicama svega toga, lako mo`e razumjeti svaki
po{teni i nepristrasni ~ovjek, koji bude ~itao ove moje biqe{ke. Ostao je u Zadru
poslije toga nekoliko dana, ne javqaju}i mi se. Po sobaru mome pozovem ga da mi prije
odlaska do|e. Do{ao je, i na moje pitawe {ta misli sada raditi i kako pokriti onaj
mawak u kasi, izjavio mi je, da }e do polovine maja te (1910.) govine poslati
Konzistoriji 10. 000 kruna, a sve ostalo do 1. avgusta iste godine, i ujedno me zamoli, da
se do avgusta mjeseca iste godine odlo`i predaja konzistorijske kase i ra~una. Pristao
sam, ali mu nijesam ni{ta vjerovao. I on tada otputuje natrag u Kotor. Obistinila se
me|utijem moja sumwa, da on ne}e ni tada ni{ta u~initi, kao {to i nije u~inio.
Upoznav{i gorku istinu i shva}aju}i svu te`inu polo`aja, prva mi je briga sada
bila, da na|em na~ina kako }u da se pokrije mawak u konzistorijskoj kasi, te da se
nadoknadi {teta, koja je nanesena bila osobito stipendijskim zakladama. Obratio sam se
zato najprije pravoslavnom episkopatu u Monarhiji, da bi mi pomogao, koliko radi samih
zaklada, toliko i da se sa~uva od sablazni ime pravoslavnog episkopa, koje je onako
69
bezdu{no kompromitovao onaj Jovi}. Pomogne mi srpski patrijarh i bukovinski
mitropolit sa 26. 000 kruna. Nastojao sam, da bi bogata Jovi}eva rodbina pritekla u
pomo} radi imena wenog ro|aka i da se sa~uva od javne bruke. Ali se ta rodbina oglu{ila
i nije dala ni jedne pare. Obratim se najposlije i qudima na zadarskom Namjesni{tvu,
apeluju}i na wihovu svagda{wu protekciju Jovi}a. Ali tu sam na{ao sasvijem drugo od
onoga, {to sam se nadao. Umjesto snisho|ewa prema onom wihovom {ti}eniku, na{ao sam
samo op}u osudu istoga, i ne osvr}u}i se na potrebu da se sanira onaj mawak u kasi radi
interesa same eparhije, ~uo sam op}i glas samo o kazni, kojoj mora Jovi} li~no da podle`e.
Prebaci{e mi, da sam i ja mnogo kriv svemu tome {to se dogodilo, jer nijesam dovoqno
nadzirao Jovi}evu ekonomsku radwu u Konzistoriji. Ali ovo me tada prinudi, da sa svoje
strane i ja prebacim Vladi, koja nije vr{ila svoju du`nost vrhovnog nadzorni{tva nad
zakladama, i pustila za dugi niz godina da Jovi} mo`e ne podna{ati zakonom pripisane
ra~une. Ovo je potreslo gospodu na Vladi, koja je razumjela, da na kraju krajeva ona je kriva
svemu, te za ovo na prvome mjestu i odgovorna. Poslijedica je svega toga bila, da se
dogodio sukob izme|u mene i Vlade dalmatinske. Nado{lo je uz to jo{, da se doznalo, da je
Jovi} digao nekoliko hiqada kruna za sebe i iz kotorske konzistorijske kase, te je sada i
zbog toga novog doga|aja Vlada bila u najve}oj mjeri ozlije|ena na wega.
Vide}i ja sve to, i da se u Dalmaciji ne mogu pomo}i da se sanira mawak u zadarskoj
konzistorijskoj kasi, odlu~im po}i li~no u Be~, da bi kod Ministarstva stvar nekako
izravnao. To je bilo u avgustu 1910. godine. Ministru [tirku prika`em detaqirano sve
{to se dogodilo sa Jovi}em za posqedwe vrijeme. Saslu{ao me je pa`qivo, a iz odgovora
wegovoga, razumio sam, da ga je dalmatinsko Namjesni{tvo nastrojilo na svoj na~in. ,,Za
sanirawe mawka u zadarskoj Konzistoriji poslije }e se govoriti, a sada prva je stvar, da
se Jovi} ukloni sa kotorske episkopske stolice.” Ovo su bile posqedwe ministrove
rije~i, a iz toga sam razumio, da Vlada ne}e ni{ta u~initi, kao {to i nije nikada poslije
o tome i{ta u~inila. Iz svega, {to je zatijem slijedilo dobio sam utisak, da Vladi nije
ba{ ni mrsko bilo {to su propale one zaklade u zadarskoj Konzistoriji, jer su se time
pravoslavni u Dalmaciji li{ili jednog izvora za obrazovawe u pravoslavnoj vjeri i
srpskoj narodnosti.
Krajem avgusta iste godine, kad sam ja ve} bio u Zadru, dobijem zvani~nu obznanu, da
}e 5. septembra slijediti komisionalni pregled zadarske konzistorijske kase i
ra~unarskih kwiga i da je nare|eno Jovi}u, da za taj dan mora poslati meni li~no u Zadar
kqu~ od kase, koji se kod wega nalazio i sve ra~unske kwige. Taj pregled je izveden od dva
vi{a namjesni{tvena ~inovnika, u prisustvu mome i konzistorijskih referenata, 5. i 6.
septembra 1910. godine, i na{lo se da u kasi fali 73. 000 kruna, i da je uzro~nik toga
mawka sam Jovi}. Podrobni originalni zapisnik toga pregleda nalazi se kod c. k.
zadarskog Namjesni{tva. Ja sam dao za sebe prirediti, radi svoje li~ne garancije,
autenti~ni prijepis toga zapisnika; ali Vlada mi ga je otela, kad mi je policijskim putem
23. jula 1914. premetnula moj stan i sekvestrovala sve glavnije moje spise, a o ~emu sam ve}
spomenuo, i o ~emu }u jo{ spomenuti u ovim mojim biqe{kama.)91
(Poslije no {to je bilo komisionalno konstatovano, da je Jovi} prisvojio mal ne sve
{to je bilo u konzistorijskoj kasi u Zadru, Vlada ga je pozvala da rezignira na mjesto
episkopa u Kotoru, i prijepis toga poziva poslala je i meni. Glasi: „U Zadru. 23. augusta
1910. Preosve{teni Gospodine! Po nalogu W. Pr. g. Namjesnika javqam Vam, da kroz
neprekora~ivi rok od osam dana, od dana uru~ewa ovoga pisma, morate bezuslovnu
rezignaciju podnijeti na episkolsku stolicu boko-kotorsko-dubrova~ku. Ton~i} s. r.” Tu
je rezignaciju Jovi} podnio, a dana 12. oktobra 1910. ubio se u Kotoru iz revolvera.)92 (Da
me je stra{no potreslo Jovi}evo samoubojstvo, suvi{no je da ovdje kazujem. Nijesam mogao
na}i sebi mira misle}i, da se mogao na}i na svijetu jedan ~ovjek, koji se mogao popeti do
91
92
Prilog II, 50-60.
Prilog IV, 31-32.
70
visokog episkopskog dostojanstva, i da tek {to je dobio to dostojanstvo, ubija sebe iz
revolvera, i tijem baca qagu na sveti ~in i izla`e ga poruzi pred cijelim svijetom, isto
i crkvu pravoslavnu na Primorju. Ovom svojem du{evnom nespokojstvu davao sam izraza u
svakoj prilici i pred svakim, s kojim bi razgovarao, tra`e}i utjehe i mole}i, da mi
pomognu, kako bi sada kad nemam vi{e nade, da }e mi uzro~nik {tete u eparhijskim
zakladama nadoknaditi tu {tetu, mogao ja da to u~inim. Ali na moju veliku `alost nije
svak htio da ~uje moj vapaj, nego se pokaza{e opet moji stari neprijateqi, koji u`ivahu u
mojoj nevoqi, i koji se naprotiv time sada uskoristi{e, da iskale prema meni staru zlo}u
svoju, te postignu ono, {to nijesu mogli prije da postignu, naime, da bi mi dosadila
uprava dalmatinske episkopije i da im je napustim, a znali su moju prirodnu osjetqivost,
da me lako mogu na to navesti.
Nastupila je sudbonosna za mene 1911. godina. Ve} prvih mjeseci te godine opazila se
neka agitacija protivu mene. U hrvatskim novinama po~e{e se javqati biqe{ke o
pronevjerewu novca u konzistorijskoj kasi, te isticati razna tuma~ewa i naga|awa o tom
pronevjerewu, a u smislu, da mo`da nije sam Jovi} tome kriv. Jedan list spomenuo je ime
konzistorijskog referenta prote Popovi}a, koji je ve} tada umro bio, da je on pronevjerio
iz zadarske konzistorijeke kase 60 do 80. 000 kruna. Malo zatijem pronijelo se, da je Jovi}
davao novaca iz konzistorijske kase nekim vi{im dr`avnim ~inovnicima. I ovo se
pronosilo za nekoliko vremena od usta do usta. Zama{na mi se u~inila ova vijest, koja da
je potekla od Jovi}eva prijateqa u Boki, hercegova~kog advokata dr Aleksandra
Mitrovi}a, te se ja pismom obratim na tog advokata, da mi razjasni stvar. Taj advokat
qubazno se odazvao mojoj molbi i u rekomandovanom pismu od 21. novembra 1910, koje se
~uva u originalu me|u mojim va`nim hartijama, pi{e mi da mu je Jovi} na jednom sastanku
u manastiru Savini ispri~ao: „Kako je u vi{e godina dizao i potro{io mnogo novaca iz
fondova, kojima je on u Zadru upravqao, i kako on to mora da nadoknadi, kako mora {to
prije da uredi taj posao, jer da mu se ina~e mo`e smrknuti pred o~ima; kako je on, dodu{e,
jedan dio toga novca potro{io „za svoju ludu glavu”, ali da je prete`niji dio davao nekim
vrlo visokim ~inovnicima na Namjesni{tvu, kada im je trebalo da potpuwuju svoje kase,
iz kojih su tro{ili.” Nije mi spomenuo nikakvo ime, a ja, iz delikatnosti nijesam ni
raspitivao. Dakle istinita je bila vijest, da je Jovi} davao iz konzistorijske kase mnogo
novaca raznim vrlo visokim namjesni{tvenim ~inovnicima u Zadru, i da su ga oni radi
toga i branili, i radi toga nije Namjesni{tvo tra`ilo od Konzistorije nikakve godi{we
ra~une. Ovu vijest mo`e potvrditi pomenuti advokat, jer je jo{ zdrav i mlad. Ja ovo
nijesam ni tada, ni poslije htio da upotrebim zbog moje velikodu{nosti, i {to sam dr`ao
da bi tijem ponizio svoje episkopsko dostojanstvo i svoju ~ast. Ali ovu vijest znala je
sama Vlada brzo da zaba{uri, i odnosne hrvatske novine, koje su se bavile onim
pronevjerewem, prestale su od jedan put da govore o onim vrlo visokim ~inovnicima.
Trebalo je me|utijem i daqe voditi onu zapo~etu agitaciju, i tada bez mnogog kolebawa
izneso{e, da sam ja glavni krivac onom pronevjerewu. U po~etku istako{e, da sam ja kriv,
jer nijesam nadzirao Jovi}ev rad u Konzistoriji, a zatijem bez zazora protelali{e svijetu,
da je Jovi} davao meni novaca iz kase, i dakle da sam i ja prisvojio sebi konzistorijske
novce. Glavni list, kroz koji se to pronosilo u svijet, bio je hrvatski list, {to izilazi u
Spqetu, i koji se zove „Na{e Jedinstvo”, za koji list svi u Dalmaciji ka`u, da je
subvencionisan od dalmatinske Vlade, a jedan profesor pravoslavne bogoslovije u Zadru,
Milo{ Parenta, javno je govorio, da se Namjesni{tvo slu`i, onim hrvatskim spqetskim
listom, kad ho}e da proturi kakvu vijest, koja je interesuje, a koju ne mo`e da donese u svom
organu. Ovim svim za mene je bilo potpuno jasno, da sva ona agitacija protivu mene
pokrenuta je bila i podr`avana od qudi na dalmatinskom c. k. Namjesni{tvu. Sam
namjesnik Nardeli jednom prilikom odobrio je {to pi{u protivu mene u „Na{em
Jedinstvu”, dodav{i tobo`e, da pi{u samo „objektivno”.
A za{to je Vlada odobravala to pisawe protivu mene? Evo za{to. Prvo, da sebe
opravda, {to za toliko godina nije vodila vrhovni nadzor nad konzistorijskim
71
zakladama, kao {to je to du`na po zakonu da ~ini, a radi ~ega je ona naposqetku bila prva
kriva mawku u onim zakladama. Drugo, da skine qagu sa svojih vi{ih ~inovnika, da su
primali od Jovi}a mnogo novaca iz konzistorijske kase, kao {to su, po gorwenavedenoj
autenti~noj svjedoxbi, fakti~no primali. I tre}e, {to je na{la sada zgodu, da bi
oslobodila Dalmaciju od mene, koga je smatrala za „fanati~nog pravoslavnog”, koji joj je
prije~io da tjera sa pravoslavnima svoju veliko katoli~ku politiku. Ja sam spomenuo ve},
kako je Vlada smatrala na mene radi mojih izdawa u odbranu pravoslavne vjere, spomenuo
sam, kakvo je stanovi{te ona zauzela prema meni, kad sam {tampao svoju „Pravoslavnu
Dalmaciju”, a spomenuo sam i kakav je odnos bio prema meni uvijek Nikole Nardeli, du{e
dalmatinskog Namjesni{tva, i koliko me je, kao fanati~ni dubrova~ki rimokatolik,
mrzio radi moje odbrane pravoslavne vjere. Taj ~ovjek bio je sada dalmatinski namjesnik,
te je na{ao da mu je sada zgoda, da oslobodi od mene Dalmaciju, i pustio je, da se javnost
baca blatom na mene. Na{ao je nekoliko servilnih pravoslavih qudi, gotovih na mig
Vladin prodati i vjeru svoju, a koji su odavna bili moji protivnici, i osokolio ih je, da
pi{u protivu mene u novinama, da bi me time ozlovoqio i lak{e postigao svoju namjeru,
poznavaju}i moju prirodnu osjetqivost i moj qudski ponos. Ja sam sve znao, {ta se radi i
ko sve to radi, ali sam posmatrao sve to sa sa`aqewem i gnu{awem, misle}i uvijek da }e
se doti~ni osvijestiti i obustaviti svoj nedi~ni posao. Nijesam ovo do~ekao, i namjesnik
Nardeli, odnosno austrijska Vlada postigla je svoju namjeru.
U septembru saradnik politi~kog hrvatskog lista u Zagrebu „Novosti”, Nikola
Grubor, javqa mi, da se u Zagrebu {tampa latinskim slovima opora bro{ura, u kojoj da se
`estoko napada moja li~nost i da me se javno ogla{uje za defraudanta, ali da je bro{ura
anonimna. Ujedno mi javqa, da je rukopis te bro{ure donio u Zagreb {ibeni~ki lije~nik
dr Niko Novakovi} (sin kninskoga prote Todora Novakovi}a i ro|ak Vladimira
Simi}a), da je zatijem do{ao u Zagreb Bo{ko Desnica (sin Vladimira Desnice iz
Obrovca), da pospje{i {tampawe bro{ure, da se prva korektura slala u Zadar advokatu dr
Uro{u Desnici (drugom sinu Vladimira Desnice i ro|aku Vladimira Simi}a), a druga
korektura profesoru zadarske bogoslovije, popu Milo{u Parenti, i da je nare|eno, da se
preda nekom Qubojevi}u iz Sr. Karlovaca odre|eni broj {tampanih primjeraka za srpsku
patrijar{iju, i da se po{aqu ostali primjerci advokatu dr Uro{u Desnici u Zadar i
nekom Stevi Kosi}u u [ibenik. Nekoliko dana poslije dobijem telegram od istoga
Grubora, da je bro{ura ve} iza{la i razaslana. Ovo mi je otvorilo o~i, da razumijem sve
{to se ho}e od mene; a to je u~inilo da isti mah odlu~im dati ostavku na zadarsku
episkopsku stolicu. Po|em na Namjesni{tvo da vidim, da li {to znadu za onu bro{uru, i
osvjedo~im se, ne samo da znadu, nego da je ista bro{ura na{tampana sa odobrewem Vlade.
Malo dana zatijem, i to 16. decembra 1911. krenem u Be~ da se razgovorim sa gospodom na
Ministarstvu. Vidio sam, da ih je zadarsko Namjesni{tvo informisalo na svoj na~in o
svemu, i 21. decembra iste godine podnesem Caru ostavku na zadarsku episkopiju. Stigle su
me|utijem u Be~ nekolike „rezolucije” raznih dalmatinskih pravoslavnih crkvenih
op{tina protivu mene, i to je vaqda pospje{ilo, da mi se mjesec dana poslije uva`i
ostavka. Odahnuo sam, kad sam vidio da nijesam vi{e dalmatinski vladika, i da nemam
vi{e posla sa onakvim beskarakternim svijetom, kakvi su u ve}ini pravoslavni
sjeverodalmatinski Srbi. Za wih je bio Mila{ 1881. stub pravoslavqa i branilac crkve
i naroda na Primorju; 1886. bio im je odmetnik od pravoslavne crkve i srpske narodnosti,
1901. opet ponos dalmatinske crkve, a 1911. prosti defraudant! A da sam ostao episkop,
Bog zna, kakva bi se nova evolucija javila u mozgovima onih qudi!
Vijest o mojoj ostavci uzrujala je sav pravoslavni svijet, a osobito Rusiju. Mnoge
ruske novine registrovale su taj doga|aj sa o{trim komentarima, a na prvome mjestu
petrogradsko „Novoe Vremja”, `ale}i sudbu pravoslavne crkve. Kijevska duhovna
akademija odmah me je imenovala svojim po~asnim ~lanom. To je isto u~inilo Slovensko
dobrotvorno dru{tvo u Petrogradu. I srpske novine po`ali{e moju ostavku kritikuju}i
uzro~nike wezine. Na prvome mjestu biogradski „Trgovinski Glasnik” (br. 277 iz 1911. i
72
br. 36 iz 1912), a za wim drugi listovi, kao „Branik” (br. 44), „Sloga" (od 3. marta),
„Srpstvo” (br. 43), „Cetiwski Vjesnik” (br. 31) i druga. Ovaj posqedwi list ima ~lanak sa
naslovom: „Na{e priznawe”, u kojem pi{e: „Prilikom proslave tristogodi{wice
Duhovne akademije u Kijevu, izabran je za po~asnog ~lana episkop Nikodim Mila{, koji je
sada u pensiji. Rusi su mu odali priznawe zbog wegovog nau~nog rada, jer Mila{a na
slovenskom jugu smatraju za najspremnijeg bogoslovskog nau~nika. I dok Rusi tako prema
wemu postupaju, dotle ga je wegova „blago~astiva” pastva prosto natjerala, da se sa
episkopske stolice ukloni i da tra`i pensiju. Rusi ga veli~aju i uzdi`u, a mi ga
optu`ujemo i kaqamo. Oni smatraju, da svojim radom na ~ast pravoslavqu slu`i, a mi
smatramo da nam je na porugu. Zato se i ne treba ~uditi, {to kod nas nema velikana i {to
nam je sve sitno i ni{tavno.”
Kao {to sam prije spomenuo, glavni list, kroz koji su po~eli izvjesni
sjeverodalmatinski Srbi i c. k. Vlada napadati na mene, bio je spqetski hrvatski list
„Na{e Jedinstvo”. Tu je bilo protivu mene napisano toliko zla, da bi to moglo biti
dovoqno i za najve}eg zlikovca. Kad su c. k. Vlada i oni Srbi postigli svoju namjeru, da ja
podnesem ostavku na zadarsku episkopiju, isti taj list, to „Na{e Jedinstvo” razumjelo je,
kakvu je nedostojnu ulogu vr{ilo prema meni i koliko je bilo zavedeno, te u svome 50.
broju od 23. aprila 1912. godine, povodom izbora moga za po~asnoga ~lana Kijevske
duhovne akademije pi{e evo ovo: „Proti Mila{a bje{e oja~ala struja me|u samim
pravoslavnima i u pravoslavnom kleru. O tome smo i mi primali dopisa i ~lanaka sa
vi{e strana, i, ma koliko smo ih ubla`ivali, sad kad N. Mila{a nema na vladi~anskoj
stolici, jer je radi protivne mu struje bilo nemogu}no da ostane, iskreno }emo re}i, da je
proti Mila{a bila struja onoliko jaka i sve to ja~a, koliko je on ve}i kao autoritet u
pravoslavnoj crkvi, a zaista je izme|u prvih autoriteta u pravoslavqu. Da je Mila{ bio
obi~an, neznatan vladika, pa da se je i deset puta gore ogrije{io, sve bi se pre}utalo
opravdawima, da ne pati ugled vladi~anstva i crkve. Ali Mila{ nije obi~an episkop, a u
Srba kao i u Hrvata obaramo one ~ija imena zna~e, i koliko su zaslu`niji, toliko smo
prema wima bezobzirniji. U drugim narodima je obratno. Ovo je jedna od najte`ih
bolesti, od kojih boluje i hrvatsko i srpsko pleme”. Dva mjeseca ka{we, kad me je
Slovensko dobrotvorno dru{tvo u Petrogradu imenovalo za svoga po~asnoga ~lana, isti
list u svom 70. broju od 11. juna na{tampao je ovo: „Ova nova po~ast dokazuje opet, koliko
je u otmenim krugovima ruske inteligencije uva`avan dr. Mila{; potvr|uje {to smo rekli
u „N. Jedinstvu”, bez obzira na kritike koje smo donosili o administrativnoj upravi pod
wime, da on ipak pravoslavqu nije obi~an episkop i da je tu mo`da, uzrok da su ga kritike
mawe {tedile, koliko je bio ve}i nad obi~nim episkopima, {to se doga|a svima, koji su
iznad obi~nih. Mjesto da javnost prema ovima ima vi{e obzira, vi{e ih napada. Ove
istinske i iskrene rije~i napisali smo i proti nama, ali smo ih htjeli napisati, jer je
ovako. Nijesmo kritici zatvorili stupce lista, ali ni zatajili {to mislimo, tako da smo
se zamjerili dr Mila{u i kriti~arima, {to znamo; ali rekli smo onako kako je”.
Na ovo tada{we pisawe pomenutog lista, ja ne}u ni{ta da opa`am.
Kad se doznalo u svijetu, da sam se ja uklonio sa uprave zadarske episkopije, ja sam
primio sa svih strana stotine pisama od raznih visoko postavqenih lica, od mnogih
episkopa (osim Karlova~ke mitropolije) i od mnogih prijateqa, koji svi duboko
po`ali{e onaj moj postupak. Na utjehu su mi u ovim mojim starim danima. A mnogo `alim
na c. k. policijsku vlast, koja mi je u julu 1914. sekvestrovala mnoga od tih pisama, koja u
ostalom mogla su joj poslu`iti na pouku. Izme|u svih onih lica, koja po`ali{e moj
postupak, jedan od mojih prijateqa jo{ od djetiwstva i koji mi je vazda bio iskreno odan
odobrio je onaj moj postupak. Taj moj dobri prijateq, to je dr Lazo Tomanovi}. On mi je 4.
februara 1912. pisao: „Tvoju dostojanstvenu odluku i dr`awe ja potpuno odobravam, jer ti
nijesi ni smio druk~ije postupiti... premda se stra{im od posqedica u crkvi
dalmatinskoj, koja je za vrijeme bla`enopo~iv{eg vladike Stevana pa dok si joj ti bio na
~elu, u cijelom razdrobqenom srpskom narodu prvenstvovala u svakom pogledu”.
73
Da zabiqe`im sada dvije vrlo pikantne stvari, kako su primili vijest o mojoj
ostavci moji biv{i eparhijani, pravoslavii Srbi Dalmacije, i kako je to primio
pravoslavii episkopat Austro-Ugarske.
Prvi, dalmatinski Srbi, primi{e tu vijest, neki najradosnije, a neki bez svakog
prigovora. A to prosto zna~i, da ni jednom pravoslavnom dalmatinskom Srbinu nije bilo
protivno, {to ja nijesam vi{e dalmatinski episkop. Ovo ja ka`em i tvrdim evo na osnovu
~ega. Zabiqe`io sam prije, da je {est dalmatinskih crkvenih op{tina stvorilo
„rezolucije” protivu mene i tra`ilo od c. k. Vlade austrijske, da ja budem „odmah maknut
sa vladi~anske stolice”. Ovo reko{e, napisa{e, potpisa{e i {tampom cijelome svijetu
objavi{e op{tine: drni{ka i zadarska. Drni{u „rezoluciju” prihvati{e op{tine:
kistawska, imocka i metkovi}ka, a obrova~ka je to u~inila samostalno, uz prvi potpis
gospodina Vladimira viteza Desnice. Ostalo je jo{ 47, {to gradskih, {to seoskih
op{tina, izme|u kojih su na vi{em glasu: {ibeni~ka, kninska, vrli~ka, skradinska,
benkova~ka i kosovska. Kad su se stvarale one „rezolucije”, to nije bila nikakva tajna, jer
je meni o wima spomenuo upraviteq dalmatinskog Namjesni{tva grof Atems jo{ prije
moga odlaska u Be~. Ostale dakle op{tine, ili bar one, {to sam posqedwe spomenuo, vrlo
su dobro znale za „rezolucije” onih prvih {est op{tina. Te op{tine nijesu nikakvih
rezolucija stvarale, ali nijesu ni protestovale protivu prvih, a jo{ mawe {to rekle
protivno, ili dignule glasa, da ja ne budem od c. k. Vlade austrijske „odmah maknut sa
vladi~anske stolice”. Ka`e poslovica da ko }uti, taj odobrava; i prema tome jasno je, da
su svi pravoslavni Srbi dalmatinski odobravali, da im ja vi{e ne budem episkop, nego
neko drugi. A ovaj zakqu~ak moj potvr|uje to, {to poslije, kad sam ja prestao biti episkop
dalmatinski, ni jedna dalmatinska crkvena op{tina nije mi ni jedne rije~i kazala, da joj
je to `ao, ili ma ~ime sjetila se mene, ~ak ni one, koje sam crkve u raznim prilikama
bogato darivao. Na{la su se dva tri dalmatinska Srbina, kojima je kao `ao bilo da ja
vi{e nijesam dalmatinski episkop, ali to reko{e samo izme|u ~etiri zida, da ne bi
slu~ajno do~ula c. k. policija, da su to rekli.
Austro-Ugarski pravoslavni episkopat primio je vijest o mojoj ostavci radosno, a
mo`da najradosnije izme|u svih, moj mitropolit Repta. Ovo zakqu~ujem iz toga, {to ni
jedan ni jedne rije~i nije napisao poslije ostavke. Znao sam ja odavna, da im je episkop
Mila{ trn u oku, jer se kao bogoslov mnogo i mnogo podigao nad wima; ali meni se ~ini,
da ja nijesam tome kriv. A doznao sam i to, da su neki episkopi Karlova~ke mitropolije
odobrili ono, {to je poslije moje ostavke na{tampao protivu mene u karlova~kom
„Bogoslovskom Glasniku” proto Jovan Vu~kovi}.
Zadovoqan {to sam se oslobodio jednom svih neprijatnosti, koje mi je uzrokovala
uprava zadarske episkopije, razaslao sam iz Dubrovnika, gdje sam se nastanio, 29. januara
1912. godine ovo pismo sve{tenstvu i narodu эadarske eparhije.)93
(Oronuo fizi~ki, poslije sviju onih trzavica, ali, Bogu hvala, umom zdrav, predam
se tada sav u ti{ini i miru kwizi, i mislio sam da }u tako provesti sve ostale dane moga
zemaqskog `ivota, oslobo|en jednom od qudske zlobe. Ali vaqda u sudbini mojoj zapisano
je, da me ta zloba ne}e nikada ostaviti, dok ne umrem, pa vaqda i poslije moje smrti.
U martu 1913. godine upozori me jedan prijateq u Dubrovniku na 25. broj zadarskog
hrvatsko-pravni~kog lista „Hrvatska Kruna”, u kojem je stajala biqe{ka, kako je novi
zadarski episkop Dimitrije Brankovi} izdao svoju prvu pastirsku poslanicu i u toj
poslanici indirektno napao me za onaj mawak u zadarskoj konzistorijskoj kasi. Sli~nu
biqe{ku donijelo je i spqetsko „Na{e Jedinstvo” u svom 36. broju. Pomislio sam, kakav
sitni stvor mora biti taj novi episkop, kad mo`e pastirsku jednu poslanicu poni`avati
na stepen prosta~ke denuncije, a sebe, episkopa i slu`iteqa Boga, mira i qubavi,
istavqati nekim denuncijatom. A ovako ga je ista „Hrvatska Kruna” karakterisala.
Pro~itao sam tu poslanicu, i vidio sam, da ono, {to je o woj u tome re~eno, mo`e svak
93
Prilog II, 60-67. Tekst pisma autor nije dao.
74
odnositi na mene. Ra`qutio sam se, i ve} sam odlu~io bio da predam stvar dr`avnom
odvjetni{tvu. Od toga bi se javio javni {kandal, jer bi porota morala o tome svoj sud da
izre~e. Takav {kandal ja sam dotle hotimi~no izbjegavao radi crkve svoje; ali kad taj
episkop i wegovi prijateqi od toga ne prezaju, tada neka {kandal i bude. Obratim se
dubrova~kom advokatu dr Vlahu Matijevi}u, da uzme na sebe posao. Malo dana zatijem
dobijem od istog advokata, koji se u predmetu konsultirao sa drugim advokatom, dr
Stjepom Kne`evi}em, ovo pismo:
„Preosve{teni! Smatram svojom du`no{}u upozoriti Vas, da po na{emu nazoru, iza
kako smo prou~ili Poslanicu, a to i Vi naravno mo`ete vidjeti, na Va{e
Preoeve{tenstvo ne odnose se oni te{ki uvrijedqivi izrazi, niti rije~ „kormilo”, ve}
samo „nepa`wa i lakomislenost”, {to u stvari nije drugo ve} „slijepo povjerewe u jednog
crkvenog dostojanstvenika”.
„Toliko da se V. Pr. zna vladati, te odlu~iti, da li }e ili ne poslati projektirano
pismo.”
Odustao sam poslije ovog pisma, od svakog daqeg postupawa, `ale}i samo, {to je
zadarska eparhija pala u ruke tako slaboumnog ~ovjeka. Prota Dimitrije Ruvarac pisao
mi je tih dana iz Karlovaca, da je prota Jovan Vu~kovi} sastavio onu poslanicu za
episkopa Dimitrija Brankovi}a.
Poslije ovoga ostavili su me na miru u javnosti, i nijesam ~uo da me nanovo psuju,
bar za tada, a {ta }e jo{ biti prije nego {to umrem, to }emo vidjeti.
Ali u julu 1914. sna{la me opet nenadna(!).
Bio sam u jednom qe~ili{tu u [tajerskoj, da koliko toliko popravim svoje slabo
zdravqe. 26. jula dobijem iz Dubrovnika pismo od prijateqa, koji mi javqa, da je 23. istoga
mjeseca bila policijska premeta~ina u mojem stanu i da su ponijeli mnoge moje hartije.
Pohitam odmah, ne dovr{iv{i lije~ewe, gdje sam stigao 30. istoga mjeseca, i tu doznam, da
su no}i izme|u 23. i 24. jula do{li u moj stan, u kojem je bila sama moja stara slu{kiwa:
jedan c. k. politi~ki komesar, jedan detektiv, dva financijera i dva oru`ana `andara, sa
nalogom od c. k. Namjesni{tva iz Zadra, da izvedu premeta~inu (perkviziciju) u mojem
stanu. ^im su u{li u stan, a bilo je oko 1 sata po pono}i, premetnuli su odmah sve u
slu{kiwinoj sobi i u kuhiwi; zatijem su pe~atom c. k. kotarskog poglavarstva
dubrova~kog zape~atili sva vrata od mojih soba, i tada se udaqi{e, javiv{i slu{kiwi, da
}e se povratiti, kad odani. U 7 sati jutra do|o{e opet skupa sa jednim kova~em, koji je
imao da otvori zabravqena mjesta. Premeta~ina je trajala do podne, i bila je najsitnija,
ne samo mojih hartija i kwiga, nego i svega poku}stva i svega moga odijela. Poslije
svr{ene premeta~ine, napunili su jedan povelik kov~e`i} sa raznim hartijama, i to
poneso{e sa sobom. Kad sam, na povratku, ja li~no pregledavao, {ta su mi mogli bili
odnijeti, na{ao sam da mi fali:
1) Svi spisi i pisma, koji se ti~u moje ostavke na zadarsku episkopiju i moga rada o tome,
da se pokrije mawak u zadarskoj konzistorijskoj kasi;
2) Jedan moj ove}i rukopis za {tampu sa naslovom: ,,Crkva i dr`ava u Austrougarskoj”;
3) Mnogo pisama raznih u~enih qudi i visokih lica i
4) Svu moju savremenu korespondenciju sa raznim licima, pa i sa mojom rodbinom.
Ovo je glavno {to sam pri tom pregledu opazio, da mi fali i {to su mi odnijeli; a
vrlo lako da su odnijeli i drugih jo{ hartija, za koje ja ne mogoh tada da se sjetim.
Nastupilo je u dr`avi, pa i u Dubrovniku, opsadno stawe, i ja nijesam mogao da i{ta
preduzmem, da bi doznao, za{to je ta premeta~ina onako bezobzirno u mojem stanu i jo{ u
mojem odsustvu izvedena, i mogu li me u ~emu okriviti uslijed onoga, {to su na{li pri
onoj premeta~ini.
]utao sam i ~ekao sam, ali sam neprestano strepio, da me mogu svki ~as odvesti u
tamnicu radi kakvog razloga c. k. Vlade. ]utim i danas i uvijek ~ekam, premda je ve} od
toga pro{lo vi{e mjeseci, jer isto ono opsadno stawe traje jo{ i danas, pa bojim se i za
75
svoj `ivot. Vaqda }e mi Bog dati da jo{ uz`ivim, i da budem u stawu u ovim biqe{kama
ilustrovati i ovaj postupak austrijske c. k. Vlade sa mnom.)94
94
Prilog II, 68-70.
76
Author
Документ
Category
Без категории
Views
1
File Size
570 Кб
Tags
1/--pages
Пожаловаться на содержимое документа