KAPELANIJA SV. MIHAELA ARKANĐELA MUP – SJEDIŠTE I RAVNATELJSTVO POLICIJE četvrta i peta vazmena nedjelja 18-19 / 2014. LISTIĆ POLICIJSKE KAPELANIJE SV. MIHAELA ARKANĐELA MUP – SJEDIŠTE I RAVNATELJSTVO POLICIJE Godište IX. (2014.) iz sadržaja Meditacija Uz Majčin dan 3 Služba Riječi Čitanja IV. vazmena nedjelja: 4 Homilija IV. vazmena nedjelja: Na putu 6 Čitanja V. vazmena nedjelja: Ja sam put i istina i život 8 Homilija V. vazmena nedjelja: Na putu 10 Kateheze Katekizam Katoličke crkve Sakramenti kršćanske inicijacije: Euharistija: Vazmena gozba 12 Uz Majčin dan Pismo majci 14 Jeste li znali 16 Broj 18-19(180-181) četvrta i peta vazmena nedjelja SVIBANJ 11.-18.. svibnja 2014. IV. VAZMENA NEDJELJA Nedjelja Dobroga Pastira; Majčin dan Ned. 11. Pon. 12. Leopold Bogdan Mandić Kontakt: Uto. 13. Gospa Fatimska, Servancije O. Stjepan Harjač Sri. 14. Matija apostol, Mate, Matko policijski kapelan Čet. 15. Solinski mučenici, Izidor, Sofija Pet. 16. Ivan Nepomuk, Cvjetko, Nenad Sub. 17. Paško, Bruno tel.: 22 712; 84 048; e-mail: [email protected] Ned. 18. V. VAZMENA NEDJELJA Venancije Vinko Bakula Pon. 19. Urban, Celestin, Rajko, Ivon pomoćnik policijskoga kapelana Uto. 20. Bernardin Sijenski, Lidija, Zlata Sri. 21. Kristofor, Andrija, Konstantin Čet. 22. Rita, Helena, Renata Pet. 23. Deziderije, Željko, Želimir Tel.: 88 853; 82 805 e-mail: [email protected] [email protected] Sub. 24. Marija Pomoćnica, Filip 2 meditacija četvrta i peta vazmena nedjelja Pablo Picasso 3 četvrta vazmena nedjelja Prvo čitanje: Dj 2, 14a.36-40 čitanja Otpjevni psalam: Ps 23, 1-6 Bog ga je učinio i Gospodinom i Kristom. Čitanje Djela apostolskih N a dan Pedesetnice Petar zajedno s jedanaestoricom ustade, podiže glas i prozbori: »Pouzdano neka znade sav dom Izraelov da je toga Isusa kojega vi razapeste Bog učinio i Gospodinom i Kristom.« Kad su to čuli, duboko potreseni rekoše Petru i drugim apostolima: »Što nam je činiti, braćo?« Petar će im: »Obratite se i svatko od vas neka se krsti u ime Isusa Krista da vam se oproste grijesi i primit ćete dar, Duha Svetoga. Ta za vas je ovo obećanje i za djecu vašu i za sve one izdaleka, koje pozove Gospodin Bog naš.« I mnogim je drugim riječima još svjedočio i hrabrio ih: »Spasite se od naraštaja ovog opakog!« I oni prigrliše riječ njegovu i krstiše se te im se u onaj dan pridruži oko tri tisuće duša. Riječ Gospodnja. Gospodin je pastir moj: ni u čem ja ne oskudijevam! G ospodin je pastir moj: ni u čem ja ne oskudijevam; na poljanama zelenim on mi daje odmora. Na vrutke me tihane vodi i krijepi dušu moju. ****** Stazama pravim on me upravlja radi imena svojega. Pa da mi je i dolinom smrti proći, zla se ne bojim jer si ti sa mnom. Tvoj štap i palica tvoja utjeha su meni. ****** Trpezu preda mnom prostireš na oči dušmanima mojim. Uljem mi glavu mažeš, čaša se moja prelijeva. ****** Dobrota i milost pratit će mene sve dane života moga. U Gospodnjem ću domu prebivati kroz dane mnoge. ****** 4 čitanja četvrta vazmena nedjelja Drugo čitanje: 1Pt 2, 20b–25 Evanđelje: Iv 10, 1-10 Obratiste se k pastiru duša svojih. Ja sam vrata ovcama. Čitanje Prve poslanice svetoga Petra apostola Čitanje svetoga Evanđelja po Ivanu ubljeni: Lj Ako dobro čineći trpite pa strpljivo podnosite, to je Bogu milo. Ta na to ste pozvani jer i Krist je trpio za vas i ostavio vam primjer da idete stopama njegovim. On koji grijeha ne učini nit mu usta prijevaru izustiše; on koji na uvredu nije uvredom uzvraćao i mučen nije prijetio, prepuštajući to Sucu pravednom; on koji u tijelu svom grijehe naše ponese na drvo da umrijevši grijesima pravednosti živimo; on čijom se modricom izliječiste. Doista, poput ovaca lutaste, ali se sada obratiste k pastiru i čuvaru duša svojih. Riječ Gospodnja U ono vrijeme: Reče Isus: »Zaista, zaista, kažem vam: tko god u ovčinjak ne ulazi na vrata, nego negdje drugdje preskače, kradljivac je i razbojnik. A tko na vrata ulazi, pastir je ovaca. Tome vratar otvara i ovce slušaju njegov glas. On ovce svoje zove imenom pa ih izvodi. A kad sve svoje izvede, pred njima ide i ovce idu za njim jer poznaju njegov glas. Za tuđincem, dakako, ne idu, već bježe od njega jer tuđinčeva glasa ne poznaju.« Isus im kaza tu poredbu, ali oni ne razumješe što im htjede time kazati. Stoga im Isus ponovno reče: »Zaista, zaista, kažem vam: ja sam vrata ovcama. Svi koji dođoše prije mene, kradljivci su i razbojnici; ali ih ovce ne poslušaše. Ja sam vrata. Kroza me tko uđe, spasit će se: i ulazit će i izlaziti i pašu nalaziti. Kradljivac dolazi samo da ukrade, zakolje i pogubi. Ja dođoh da život imaju, u izobilju da ga imaju.« Riječ Gospodnja 5 četvrta vazmena nedjelja homilija Isus zove! Kakav je moj odgovor? Molim za milost: da znam prihvatiti život koji Isus nudi, život u Isusovu obilju! R eče Isus... »Tko god u ovčinjak ne ulazi na vrata, nego negdje drugdje preskače, kradljivac je i razbojnik. A tko na vrata ulazi, pastir je ovaca. Tome vratar otvara i ovce slušaju njegov glas. On ovce svoje zove imenom pa ih izvodi. A kad sve svoje izvede, pred njima ide i ovce idu za njim jer poznaju njegov glas. Za tuđincem, dakako, ne idu, već bježe od njega jer tudinčeva glasa ne poznaju.« Nedjelja je Dobrog Pastira. Danas u cijeloj Crkvi molimo za duhovna zvanja. To je prvo što trebamo činiti i što Isus traži od nas. »Molite gospodara žetve...« Taj poziv odjekuje od Isusova vremena do ovoga, našega i dalje do kraja, do njegova konačnog dolaska. Prizor stada, lik pastira, činjenica ovčinjaka slike su koje mnogo govore. Danas zagonetnije negoli nekoć, jer ne živimo tako blizu prirodi i svemu onomu što se događa na otvorenim prostranstvima livada i pašnjaka. Grad nas je zatvorio u svoje ulice i tek na televiziji možemo vidjeti prizore koji su u Isusovo vrijeme bili svakodnevna slika. Isus govori o ozbiljnosti pastirskog posla. Nije to neko bezbrižno sviranje na fruli i dosadno hodanje za stadom. To je ozbiljna briga. Isus se poistovjećuje s pastirom. On to čini otvoreno i bez nekih prikrivenih nakana i skrivenih igara. On poznaje svaku ovcu po imenu. Ide ispred njih. One ga slušaju i poznaju njegov glas. One ga slijede i idu za njim. Stalo mu je do stada. Isus suprotstavlja dobromu pastiru najamnika, tuđinca i krivog pastira. Takav ne ulazi na vrata. On je kradljivac i razbojnik. On dolazi da bi ukrao, ubio i uništio. Nije mu stalo do stada, nego do svojeg profita. U ovoj tako jasnoj slici Isus nam riše one koje sam poziva da se brinu za vjernike, za ljude zbog kojih je on dao svoj život i tako se pokazao kao istinski i pravi Pastir. Ova slika pastira prvim je kršćanima posebno bila prisutna u svijesti. Tako su Isusa najradije predočivali i on je kao Dobri Pastir najviše živio u njihovoj svijesti. Gospodine, molim te za sve svećenike koje si pozvao da doista budu pastiri tvoga stada. Nije to nimalo lako. Današnji čovjek lako zaluta, a svijet mu nudi mnoštvo načina kojima ga odvlači iz zajednice kojoj pripada. Molim te za svećenike da budu vjerni svojem pozivu i svojoj zadaći. Da ih obavljaju otvoreno, odvažno i ponizno. Molim te za svećenika koji me krstio i uveo u zajednicu vjernika. Molim te za one svećenike koji su služili misu, a ja sam na njoj bio prisutan i pričešćivao se. Molim te i za one koji su mi opraštali grijehe u sv. ispovijedi i tako me ponovno primali u zajednicu. Nagradi njihov trud i nastojanje. Isus im kaza tu poredbu, ali oni ne razumješe što im htjede time kazati. Stoga im Isus ponovno reče: »Zaista, zaista, kažem vam: ja sam vrata ovcama. Svi koji dođoše prije mene, kradljivci su i 6 homilija četvrta vazmena nedjelja Uz Nedjelju Dobroga Pastira Molitva za duhovna zvanja G ospodine Isuse, po tebi je stvoren i posvećen svijet: molimo te, obnovi u cijeloj Crkvi vjeru i zanos svojih učenika. Pomozi nam da u današnjem svijetu stvaramo plodno ozračje za dijalog s tobom – vječnim Učiteljem života i istinske sreće. Oslobodi nas površnosti i tvrdoće srca, da većom jasnoćom zasja ljubav i životno predanje onih koje si posebnim pozivom izabrao za rast Crkve i posvećenje svijeta. Blagoslovi mladiće i djevojke koji u krilu naših obitelji i naših zajednica iskreno i radosno prihvaćaju tvoj dar svećeničkog i redovničkog poziva. Sve nas otvaraj poticajima svoga Duha, da zajedništvom i bogatstvom službi objavljujemo spasenje i vječnu ljubav dobrog nebeskog Oca. Amen. razbojnici; ali ih ovce ne poslušaše. Ja sam vrata. Kroza me tko ude, spasit će se: i ulazit će i izlaziti i pašu nalaziti. Kradljivac dolazi samo da ukrade, zakolje i pogubi. Isus voli konkretne slike kojima želi ljudima protumačiti zašto je došao i do čega mu je stalo. Tako jasno govori da je on vrata. Dobro znamo što znače vrata. Ona su prolaz, ulaz i izlaz. Ići kroz njih znači ulaziti legalno i legitimno. Nasilni ulazak kroz njih ili mimo njih znak je nepoštenja i loših nakana. Isus se sam poistovjetio s vratima. On daje da netko može ući i izići. On daje nove prostore i prostranstva. Mi smo često zatvoreni u svoje okruge i stilove života, u kojima se vrtimo u monotonoj svakodnevici. Posao, jelo, spavanje i ponovno iz početka. Isus nam želi otvoriti horizonte. Uvodi nas u svijet ljubavi i istinskog života. Upozorava nas da ima onih koji se žele pokazati dobrohotnima i plemenitima, a zapravo su kradljivci koji imaju svoje interese. Gospodine, pomozi mi da znam razaznati što me to u mojem životu odvodi od pravih vrijednosti. Sto se to uvlači u moj život poput kradljivca koji uništava i nije mu stalo da uspijem i da se razvijam kao dobro biće. Toliko je ponuda oko mene koje se predočuju ispravnima i dobrima, a na kraju 7 me odvode i zarobljuju. Pomozi mi da ih mogu prepoznati i da se mogu oprijeti njihovim zlim nakanama. Ja dođoh da život imaju, u izobilju da ga imaju.« Ovo je vrhunac onoga što Isus nudi. Kada daje, onda je to uvijek obilna i natrešena mjera. Isus ne kalkulira i ne računa kao mi. On daje obilno i uvijek više nego što očekujemo. Mi smo, naprotiv, kalku-lanti. Stalno važemo i mjerimo koliko smo dali i što smo dobili. Kod Isusa nije tako. On je, jednostavno veći, od našega srca. Ne da se nikada nadmašiti u velikodušnosti i darežljivosti. Gospodine, hvala ti što si došao da nam pokažeš kako se velikodušno daje. Želiš da nam život bude istinski i pravi. Da bude obilan. Hvala što ne škrtariš sa svojom ljubavlju i milošću. Hvala ti za život koji si mi darovao. Ničim ga nisam zaslužio. Nikad ti nisam pravo zahvalio za svoj život. Otvori i moje škrto i skučeno srce. Da se ne bojim dati. Da se na strašim tebi potpuno predati sve što imam i što jesam. Tako ću onda biti istinski bogat i imat ću život u izobilju. Mirko Nikolić peta vazmena nedjelja Prvo čitanje: Dj 6, 1-7 čitanja Otpjevni psalam: Ps 33, 1-2.4-5.18-19 Izabraše sedam muževa punih Duha Svetoga. Čitanje Djela apostolskih U one dane, kako se broj učenika množio, Židovi grčkog jezika stadoše mrmljati protiv domaćih Židova što se u svagdanjem služenju zanemaruju njihove udovice. Dvanaestorica nato sazvaše mnoštvo učenika i rekoše: »Nije pravo da mi napustimo riječ Božju da bismo služili kod stolova. De pronađite, braćo, između sebe sedam muževa na dobru glasu, punih Duha i mudrosti. Njih ćemo postaviti nad ovom službom, a mi ćemo se posvetiti molitvi i posluživanju riječi.« Prijedlog se svidje svemu mnoštvu pa izabraše Stjepana, muža puna vjere i Duha Svetoga, zatim Filipa, Prohora, Nikanora, Timona, Parmenu te antiohijskog pridošlicu Nikolu. Njih postave pred apostole, a oni pomolivši se, polože na njih ruke. I riječ je Božja rasla, uvelike se množio broj učenika u Jeruzalemu i veliko je mnoštvo svećenika prihvaćalo vjeru. Neka dobrota tvoja, Gospodine, bude nad nama, kao što se u tebe uzdamo! P ravednici, Gospodinu kličite! Hvaliti ga pristoji se čestitima. Slavite Gospodina na harfi, na liri od deset žica veličajte njega! ****** Jer prava je riječ Gospodnja i vjernost su sva djela njegova. On ljubi pravdu i pravo: puna je zemlja dobrote Gospodnje. ****** Evo, oko je Gospodnje nad onima koji ga se boje, nad onima koji se uzdaju u milost njegovu: da im od smrti život spasi, da ih hrani u danima gladi. ****** Riječ Gospodnja. 8 čitanja peta vazmena nedjelja Drugo čitanje: 1Pt 2, 4-9 Evanđelje: Iv 14, 1-12 Vi ste rod izabrani, kraljevsko svećenstvo. Ja sam put i istina i život. Čitanje Prve poslanice svetoga Petra apostola Čitanje svetoga Evanđelja po Ivanu Lj ubljeni: Pristupite Gospodinu, kamenu živomu što ga, istina, ljudi odbaciše, ali je u očima Božjim izabran, dragocjen, pa se kao živo kamenje ugrađujte u duhovni Dom za sveto svećenstvo da prinosite žrtve duhovne, ugodne Bogu po Isusu Kristu. Stoga stoji u Pismu: Evo postavljam na Sionu kamen odabrani, dragocjeni kamen ugaoni: Tko u nj vjeruje, ne, neće se postidjeti. Vama dakle koji vjerujete – čast! A onima koji ne vjeruju – kamen koji odbaciše graditelji postade kamen zaglavni i kamen spoticanja, stijena posrtanja; oni se o nj spotiču, neposlušni riječi, za što su i određeni. A vi ste rod izabrani, kraljevsko svećenstvo, sveti puk, narod stečeni da naviještate silna djela onoga koji vas iz tame pozva k divnom svjetlu svojemu. Riječ Gospodnja U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Neka se ne uznemiruje srce vaše! Vjerujte u Boga i u mene vjerujte! U domu Oca mojega ima mnogo stanova. Da nema, zar bih vam rekao: "Idem pripraviti vam mjesto’? Kad odem i pripravim vam mjesto, ponovno ću doći i uzeti vas k sebi da i vi budete gdje sam ja. A kamo ja odlazim, znate put.« Reče mu Toma: »Gospodine, ne znamo kamo odlaziš. Kako onda možemo put znati?« Odgovori mu Isus: »Ja sam put i istina i život: nitko ne dolazi Ocu osim po meni. Da ste upoznali mene, i Oca biste moga upoznali. Od sada ga i poznajete i vidjeli ste ga.« Kaže mu Filip: »Gospodine, pokaži nam Oca i dosta nam je!« Nato će mu Isus: »Filipe, toliko sam vremena s vama i još me ne poznaš?« »Tko je vidio mene, vidio je i Oca. Kako ti onda kažeš: ‘Pokaži nam Oca’? Ne vjeruješ li da sam ja u Ocu i Otac u meni? Riječi koje vam govorim, od sebe ne govorim: Otac koji prebiva u meni čini djela svoja. Vjerujte mi: ja sam u Ocu i Otac u meni. Ako ne inače, zbog samih djela vjerujte. Zaista, zaista, kažem vam: Tko vjeruje u mene, činit će djela koja ja činim; i veća će od njih činiti jer ja odlazim Ocu.« Riječ Gospodnja 9 peta vazmena nedjelja homilija Kvaliteta života K valiteta života je pojam koji često čujemo kao zajednički nazivnik mnogih nastojanja osoba i zajednica oko davanja odgovora na pitanje o smislu vlastitoga postojanja. Postoje čak i parametri po kojima se mjeri kvaliteta života na nekom mjestu, pa tako naša domovina, uz sve nedaće u kojima živi, zauzima veoma visoku poziciju kao mjesto pogodno za kvalitetan život. Ovim se pojmom čak i opravdava oduzimanje života kad se procijeni da on nije dovoljno kvalitetan. Da bi se postigla željena razina često se potiče osobu da mora »raditi na sebi«, što uključuje najraznorodnije postupke od različitih fiiozofsko-duhovnih praksi do tzv. estetskih zahvata na nečijem tijelu. Iz kršćanske perspektive odgovor na pitanje što doprinosi kvaliteti života je samo jedan: Božja prisutnost u njemu. Čitanja ove nedjelje možemo promatrati upravo pod tim vidom. »Neka se ne uznemiruje srce vaše i neka se ne plaši!« Ovu i slične Isusove riječi često slušamo u uskrsno vrijeme liturgijske godine. Ne samo da nas uvode u današnje Evanđelje, izvadak iz Isusovog govora na Posljednjoj večeri, već se pojavljuje kao blago utvrđivanje vjere u Uskrsnuloga. Onaj koji je Proslavljen, utvrđuje srca učenika u nadi dajući im svoj mir, mir Svevladara i Suca. Iako su ove riječi izgovorene kao ohrabrenje pred strašne događaje muke, one su potvrđene u pojavku Uskrsloga kad govori: »Mir vama!« Jedini pravi mir kojega može osjetiti ljudsko srce jest onaj koji dolazi od prisutnosti Božje. Sve ostalo su jadni nadomjesci tome, jer se ništa ne može usporediti s tom okosnicom našega postojanja. Ovdje se ne misli na lažnu bezbrižnost cvjetnih livada i nasmijanih lica koja izgledaju kao da su predozirana botoksom pa imaju samo jednu grimasu, kakve, na žalost, možemo viđati po svim onim pseudokršćanskim prezentacijama koje kruže internetom. Božjom prisutnošću u čovjekovom životu ne odlaze muke i teškoće života, one time dobivaju smisao. »Ja sam Put, Istina i Život« govori o dinamičnosti Božje prisutnosti u čovjekovom životu produbljujući gore razmatranu misao o miru. U ovoj riječi postaje jasno kako Božja prisutnost nije samo neka energija, nego prisutnost osobe, što otvara nove i neslućene prostore dinamike. Biti kršćanin ne znači pristajati uz neku ideju, tradiciju ili pokret, nego pristajati uz osobu. I to ne bilo koju osobu, nego Isusa koji je Krist. Susret osoba, koji je susret dvije slobode i koji se događa u prisutnosti, stvara u svakoj pojedinoj osobi nova nadahnuća kao odgovor. Tu se nalazi odgovor na motiv 10 homilija peta vazmena nedjelja Zvonimir Perko oko zauzimanja za vlastito posvećenje ili nesebične darivanje bližnjima. Zato je duhovnost Crkve tako bogata i neiscrpna, a primjeri svetih tako različiti. Ove riječi o kojima razmatramo iz današnjeg Evanđelja izgovorene su u dvorani Posljednje večere, dajući time nov poticaj za naše razumijevanje samog slavljenja svete mise. Mi vjerujemo u posebnu, stvarnu i realnu prisutnost u otajstvu presvete euharistije, koja blagovana postaje prisutnost u našem srcu. Na ovom mjestu se očituje što nam sveti Petar govori u današnjoj Poslanici kada kaže da smo mi »rod izabrani, kraljevsko svećenstvo, narod stečen da naviještamo silna djela Onoga koji nas iz tame pozva k divnom svjetlu svojemu«. Kvaliteta kršćanskoga života, utemeljena na prisutnosti, jasno se očituje u naviještanju, ne samo riječju, nego i djelom. 11 Dok razmišljamo kako prisutnost iz presvete euharistije postaje prisutnost Isusa u našem životu, te se doživljavamo u slavljenju svete mise kraljevskim svećenstvom, moja misao ide prema jednom slavlju koje nas uskoro očekuje, a to je slavljenje svete mise 5. lipnja sa Svetim Ocem Benediktom XVI. Taj događaj ne bi smio biti samo manifestacija, pokazivanje broja i masovnosti, već ponajprije snažan događaj prisutnosti. Smatram da je jako važno toga dana biti na tom mjestu i tom slavlju upravo iz motiva osnaženja vlastite vjere, okrepe na životnom putu, ali i prihvaćanja poruke i pouke Svetoga Oca kao autentičnog tumačenja vjere i jasne smjernice za djelovanje. Neke od poruka s toga mjesta smo glatko zaboravili ili preobl i kovali u ono što nama paše. Ne bi bilo dobro da tako bude i ovaj put. Služba riječi 263/11 četvrta i peta vazmena nedjelja nedjelj vjeronauk Katekizam Katoličke crkve Sakramenti kršćanske inicijacije: Sakrament Euharistije veličanstvo, te se svi koji primimo presveto Tijelo i Krv tvoga Sina, kao pričesnici ove žrtve napunimo svakim nebeskim blagoslovom i milošću. VI. Vazmena gozba Misa je istodobno i nerazdruživo žrtveni spomen-čin u kojem se ovjekovječuje žrtva križa, i sveta gozba pričesti Tijelom i Krvlju Gospodnjom. No, sve je slavlje euharistijske žrtve usmjereno prema najdubljem jedinstvu vjernika s Kristom po pričesti. Pričestiti se znači primiti samoga Krista koji se prinio za nas. Oltar, oko kojeg se sabire Crkva u euharistijskom slavlju, predstavlja dva vida istog otajstva: žrtvenik i Gospodnji stol; to više što je kršćanski oltar simbol samoga Krista, koji je u zajednici svojih vjernika prisutan i kao žrtva prinesena za naše pomirenje i kao nebeska hrana koja nam se dariva. »Stoje zapravo Kristov oltar ako ne slika Kristova Tijela?« - veli sveti Ambrozije,203 a na drugom mjestu: »Oltar predstavlja Tijelo [Kristovo], a na oltaru je Kristovo Tijelo«.To jedinstvo žrtve i pričesti liturgija izražava u mnogim molitvama. Tako rimska Crkva u euharistijskoj molitvi moli: Ponizno te molimo, svemogući Bože, da ruke svetoga anđela tvoga prenesu ovo na tvoj nebeski žrtvenik, pred tvoje božansko »UZMITE I JEDITE OD OVOGA SVI«: PRIČEST Gospodin nam upućuje usrdan poziv da ga primamo u sakramentu Euharistije: »Zaista, zaista, kažem vam: ako ne jedete tijela Sina Čovječjega i ne pijete krvi njegove, nemate života u sebi« (Iv 6,53). Da bismo odgovorili tom pozivu trebamo se za tolik i tako svet trenutak pripraviti. Sveti Pavao poziva na ispit savjesti: »Stoga tko god jede kruh ili pije čašu Gospodnju nedostojno, bit će krivac tijela i krvi Gospodnje. Neka se, dakle, svatko ispita pa tada od kruha jede i iz čaše pije. Jer tko jede i pije, sud sebi jede i pije ako ne razlikuje Tijela« (1 Kor 11,27-29). Tko je, dakle, svjestan teškoga grijeha, treba prije nego pristupi pričesti pristupiti sakramentu Pomirenja. Pred veličinom ovog sakramenta vjernik može samo ponizno i s gorućom vjerom prihvatiti satnikovu ispovijest i reći:206 »Domine, non sum dignus ut intres sub tectum meum: sed tantum dic verbo, et sanabitur anima mea« - »Gospodine, nisam dostojan da uniđeš pod krov moj, 12 vjeronauk četvrta i peta vazmena nedjelja nego samo reci riječ i ozdravit će duša moja«. U »Božanskoj liturgiji« svetog Ivana Zlatoustog vjernici mole u istom duhu: Za pričesnika tvoje tajne večere primi me danas, Sine Božji, jer ja neću izdati tajnu tvojim neprijateljima, niti ću ti poljubac dati kao Juda, već ti se kao razbojnik ispovijedam: »Spomeni se mene, Gospode, kada dođeš u kraljevstvo svoje. Crkva obvezuje vjernike da u »nedjelje i svetkovine sudjeluju u božanskoj liturgiji«i da Euharistiju prime najmanje jedanput godišnje, po mogućnosti u vazmenom vremenu i pripravljeni sakramentom Pomirenja. Crkva, ipak, živo preporučuje vjernicima da svetu Euharistiju primaju u nedjelje i svetkovine, ili još češće, pa i svakog dana. Da se primjereno priprave za primanje toga sakramenta, vjernici će obdržavati post kako je propisan u njihovoj Crkvi. Tjelesno držanje (kretnje, odjeća) izražavat će štovanje, svečanost i radost trenutka kada Krist biva naš gost. Posve je u skladu sa samim značenjem Euharistije da se vjernici, ako imaju potrebne uvjete, pričeste svaki put kada sudjeluju u Misi. »Veoma se preporučuje ono savršenije sudjelovanje u Misi, po kojem vjernici nakon svećenikove pričesti blaguju Tijelo Gospodnje od iste žrtve«. Budući da je Krist sakramentalno prisutan pod svakom prilikom, pričest samo pod prilikom kruha omogućuje da se primi sav milosni plod Euharistije. Iz pastoralnih razloga ovaj se način pričešćivanja zakonito ustalio u latinskom obredu kao najredovitiji. Ipak, »sveta pričest, što se tiče znaka, ima puniji oblik kad se prima pod obim prilikama; u tom se obliku savršenije očituje znak euharistijske gozbe«.To je redoviti oblik pričešćivanja u istočnim obredima. 13 (KKC 1382 - 1390) četvrta i peta vazmena nedjelja nedjelj uz majčin dan Pismo majci Z a početak moraš znati da mi nije uopće lagano započeti ovo pismo, a niti ga završiti jer nema dovoljno riječi kojima bi ti pokazala koliko mi značiš i zato se vraćam na početak svega kako bi mogla doći do kraja. Ne znam, Mama moja, sjećaš li se, ali jednom kada sam bila mala, bili smo u parku i bio je neki proljetni zrak. Svijet mi se onda činio velikim, nepobjedivim i začaranim, ali tu si bila ti. Sjedili smo na travi toga dana. Sjećam se i nešto što mi je smetalo pred očima dok sam gledala prema gore i pratila kako vjetar pomiče zelene krošnje (sad znam koje su boje) i zrake sunca koje su bježale između i borile se protiv sjene koja je padala na nas. Kažem na nas jer si me držala u krilu i, vjeruj mi, toga sam trenutka da ćeš me zauvijek držati krilu i da ću uvijek osjetiti onaj specifični miris tvoje kose koji još uvijek ne mogu razaznati i koji me začara, te učini svaki trenutak lakšim. (Sigurno se sad pokušavaj prisjetiti kad je to bilo, pusti, samo nastavi dalje, prati me.) Da, tvoja uspavljivanja u šarenim spavaćicama koja sam uvijek htjela imati dok sam se gušila pod tonom mirisne posteljine, tvoje oči i osmijeh koji si imala i danas kad si me vidjela i koji me je potakao da napišem ovo pismo. Znaš koliko me je veselilo gledanje televizije s tobom, odlasci kod bake, učenje kuhanja (neke stvari mi ne idu), isprobavanje tvojih cipela i odjeće, te odlasci u šetnje i kupovinu bez sestre koja mi je samo uvijek išla na živce i smetala. Joj… Ali onoga trenutka kad si mi je darovala, jao, osjećala sam da gorim, svijetlim, zvala sam radio, vikala po ulici, samo da ljudi i svijet znaju koliko sam JA sretna, ma najviše na svijetu (iako je tata želi sina, cjoj). I sada tako mislim… Hvala ti na mojoj seki! No, nemoj više nikada otići, molim te! Dok si bila ono kratko vrijeme na održavanju, meni je trajalo vječno, sto godina, Mamice moja. Predugo je i najmanji trenutak koji provedem bez tebe. Nemoj mi dopustiti da te povrijedim jer dok te gledam takvu, udaljenu, trga mi djelić po djelić duše. Želim te uvijek vidjeti nasmijanu jer je to tvoje najbolje izdanje. Hvala ti što se igraš sa mnom još uvijek, što se ponosiš, što mi dopuštaš da 14 uz majčin dan budem slobodna i što si učinila da na taj način postanem ovo što sada jesam. I što dobro kuhaš i što se ja uvijek utovim kad dođem kući (bravo, nastavi tako). Ti si moja ruža! Mama znaš!? Tako nježna i elegantna, a neslomljiva i snažna. Moje sunce - sjajno i vedro. Moja tajna - samo za mene čuvana. Moj mjesec - ne posustaješ pred mrakom. Moja voda – uvijek me pokrećeš. Moja ptica – ona iznad svih i slobodna! Nema dovoljno stvari s kojima bi te mogla usporediti da ti zahvalim što si izabrala moga tatu i omogućila da moje oči uživaju u ovom svijetu, odlučila me trpjeti ovih 21 godinu (a vjeruj mi, kako svi tako i ja, potvrđujemo da to nije nimalo lako). Što ste mi skupa darovali ovo mjesto, ovo vrijeme, ove prijatelje, ovu rodbinu, ovaj faks i cijelo vrijeme provedeno. Vjerujte mi, nikad mi nije ništa nedostajalo pa da ste i smanjili ne bi se žalila (sad nemojte jer je kasno, pa ono, nemojte si davati ideje). Volim te Mama! I nikad ne ću moći razumjeti odakle ti toliko snage da izdržiš sve ove godine jer znam da su neke bile jako teške. Zato ti se divim i zato uvijek kad padnem se sjetim da si se ti uvijek ustala i nisi dopustila nečemu 15 četvrta i peta vazmena nedjelja tako nevažnom, što je već palo u zaborav, da te zaustavi. Zato hoćeš i moraš, kako kaže pjesama Bijelo dugmeta, doživjeti stotu. Evo, došla sam i do kraja, sam mi sad treba odjava, a ona je… Napisala sam ti pismo koje je poput mene, zbunjeno, komplicirano, neobično, isprepleteno, zamuljano, uvijek s pjesmom i hranom, glasno, s previše riječi (nadam se da nisi odustala čitati), pretjeranim osjećajima, s viškom energije i sve što s tim ide (znaš me). Nadam se da sam ti dočarala bar dio koliko mi značiš jer i sad dok pišem ove završne riječi, mi naviru samo još novije koje se ne nalaze na ovom papiru. I kad ga budeš čitala (danas, sutra, preksutra), imat ću ih još, više od zvijezda na nebu. Sretan ti rođendan Mama! Znaš… Želim biti ti! P.S. Bela je divljala kad sam došla i izgrebla me. I sad si ti došla i moram završiti. I da, hrana! Wuhu! S ljubavlju, tvoja Lucija" (Lucija Brajdić: www.kultura-osijek.com) četvrta i peta vazmena nedjelja jeste li znali Zašto je svibanj posvećen Marijin U svibnju se na poseban način pučka religioznost obraća Božjoj Majci. Dok je prilično neizvjesno podrijetlo običaja da se najljepši mjesec u godini posvećuje Bogorodici, njegovo je značenje mnogo dohvatljivije. Radilo bi se o pokršćanjenju poganskih svečanosti slavljenja proljeća na cijelom europskom kontinentu, pa su se tako, na primjer, u antičkom Rimu sredinom proljeća priređivale svečanosti u čast Flore, božice cvijeća. U hrvatskom jeziku, svibanj je dobio ime po biljci koja se zove svib(a). Biljka cvate bijelim cvjetovima u tom mjesecu. U mnogim jezicima ime je dobio od grčkog – Μαίος, i latinskog – maius). Prvobitno značenje je bilo posvećeno razvoju, u Rimskom kalendaru bio je treći mjesec u godini, u kojem se priroda budila, razvijala i cvjetala. Svibanj je svakako najljepši proljetni mjesec, kada je priroda u punom cvatu. Čini se da je prvo povezivanje Božje Majke i mjeseca svibnja zabilježeno u Španjolskoj na prijelazu iz 13. u 14. stoljeće. Neposredno nakon toga dominikanski mističar Henrik Suso spominje vijenac od ruža koji se u to vrijeme postavlja pod Gospine noge, običaj koji se s vremenom sve više proširio. U Italiji su tijekom 16. stoljeća počele nicati razne pobožnosti vezane uz mjesec svibanj, a u 18. stoljeću imamo već i knjižicu-molitvenik jednog isusovca pod naslovom "Marijin mjesec ili mjesec svibanj", u kojoj su sabrane različite molitvene prakse tog vremena, ukrašavanje Gospinih kipova i slika, moljenje krunice i pjevanje Litanija lauretanskih, tipičnog molitvenog izraza ovog mjeseca, kada pobožni vjernik izražava svoje posebno štovanje Božjoj Majci, neposredno nakon što je proslavljen blagdan Gospodinova uskrsnuća i Uzašašća. Sve ove pobožnosti imale su više privatan negoli javan karakter sve do 18. stoljeća, kada je temeljito izvršena promjena i slavljenje svibnja prošireno u cijelom katoličkom svijetu. Što se tiče Litanija lauretanskih, molitvenog niza u čast Božje Majke, koje nose ime po glasovitom marijanskom svetištu Loreto (na latinskoj verziji: Lauretum), prvi put su zabilježene u današnjem obliku u molitveniku koji je 1551. tiskan u Dilingenu, vjerojatno pod utjecajem isusovca sv. Petra Kanizija. Još starija verzija sačuvana je u misalu koji su armenski monasi ispisali u Avignonu sredinom 14. stoljeća. Ovi su monasi imali svoju zajednicu u Anconi, nedaleko od poznatog Loreta, po čemu bi i ovaj omiljeni molitveni izraz dobio popularno ime, gdje se različite prošnje prate uvijek istim zazivom, što je bilo posebno dostupno nepismenim vjernicima, koji su predstavljali većinu u crkvama. U katoličkom svijetu i u hrvatskom narodu dobro je poznata tradicija moljenja krunice BDM-e. Molitvom Mariji izražavamo svoje sinovsko pouzdanje i stavljamo ga pod njezin zagovor. Kao što majka ljubi svoje dijete, tako i Marija svojim plaštem štiti svakoga tko se njezinu zagovoru utječe. Dobro nam je poznata izjava “Po Mariji k Isusu”. Upravo je Marija najsigurniji put dolaska do Isusa, po njezinu zagovoru Isus svraća svoj pogled na nas i udjeljuje nam brojne milosti. ofmconv/ver.hr 16
© Copyright 2024 Paperzz
