GLASILO OPĆINE BAŠKA
BROJ 32, TRAVANJ 2014.
BAŠKA b a{k a BATOMALJ b a t o m a l j
DRAGA BAŠĆANSKA draga ba{}anska JURANDVOR wrandvor
110
GODINA
TURIZMA
U BAŠKI
Sretan
Uskrs!
I m p re s su m
Sadržaj
Općinsko glasilo „Naša Baška“
Izdavač: Općina Baška
Palada 88, 51523 Baška
Tel. 051/750-550, fax 051/750-560
e-mail: [email protected]
www. baska.hr
Za izdavača:
Toni Juranić, općinski načelnik
UVODNIK .............................................................................. 03
Ljudi iz susjedstva ........................................................................... 03
VIJESTI IZ OPĆINE ................................................................ 04
Rekonstrukcija zgrade OŠ s izgradnjom školske sportske dvorane .. 04
Izdavanje koncesijskih odobrenja pod lupom policije .............. 05
Mala riva .................................................................................... 06
Glavni urednik:
Obuka vijećnika ........................................................................... 06
Hajrudin Mulaosmanović
Prijatelj okoliša ............................................................................. 07
Urednički savjet:
DRUŠTVENA DOGAĐANJA .............................................. 08
Toni Juranić,
Retro fešta u Jurandvoru ............................................................ 08
Hajrudin Mulaosmanović,
Hljibcići ...................................................................................... 09
Mladen Hero, Hrvoje Dragoslavić,
Majda Šale, Dana Kružić,
TURIZAM ............................................................................ 10
Sonja Polonijo, Predrag Perožić
110 godina bašćanskog turizma .............................................. 10
i Sanda Ljuština
Drugi o nama ............................................................................. 12
Grafički dizajn i lektura:
Adria marketing, Rijeka
Fotografije:
Luka Tabak, Borut Mohar,
Sanjin Ilić, Sonja Polonijo, Branko
Sjećanje na dr. Zdenku Čermakovu ........................................... 14
Bašćanke na sajmu cvijeća u Pordenoneu ................................ 15
Najava događanja TZ Općine Baška ......................................... 16
SPORT ....................................................................................... 17
Otrgnuto zaboravu ..................................................................... 17
Randić, Dunja Čačić,
Bašćanski judo za sva vremena .................................................. 18
Marko Ignjatović,
IZ KULTURE ............................................................................. 19
arhiva TZO Baška
Jadranka Orlić - pjesnikinja ........................................................... 19
Na broju surađivali:
BAŠĆANSKA MLADOST ...................................................... 20
Marija Randić, Dunja Čačić,
Zimska škola u prirodi – Celja 2014. ........................................... 20
Borut Mohar, Josip Seršić,
NAŠI STARI ........................................................................... 21
prof. Tvrtko Božić, Vladimira Petrinić,
Dinko Seršić, Marko Ignjatović,
Povijest osnovnog školstva u Baški - 2. dio ................................... 21
Bernarda Dorčić Vukas
Malteška ...................................................................................... 25
i Ljubica Zorić
Miho Šišić .................................................................................. 26
Tisak: Printera
Naklada: 800 komada
Sjećanja na rano ditinjstvo ......................................................... 27
Štrumenti na Paladi .................................................................... 28
2
Uvodnik
Ljudi iz susjedstva
Tko su ljudi iz susjedstva? Poznajemo li ih? Stignemo li
razmijeniti dvije - tri riječi pri susretu? Ili ih samo uljudno
pozdravimo? Znamo li kako im je, čime se bave i imaju li
kakvih problema? Jesmo li im kada ponudili pomoć?
U jednu ruku to je prednost, a s druge strane to je mana,
budući da na taj način smo svi sve manje u doticaju s
drugim ljudima.
Ovo me podsjeća na nekad science fiction film „Mreža“
sa Sandrom Bullock u glavnoj ulozi, u kojem mlada programerka sve što radi obavlja preko interneta i nitko je
u njezinom susjedstvu ne poznaje, a u firmi za koju radi
samo jedan čovjek je osobno pozna. Nakon određenih
problema i izgubljenog indentiteta preko interneta, ona
se nema više kome obratiti jer je nitko ne pozna, a jedina
osoba koja ju je poznavala je umrla u avionskoj nesreći.
Tu počinju njezine nevolje. Nekad je to bio znanstveno
fantastični film, a već danas bi to mogla biti naša stvarnost.
Na žalost, velikoj većini bilo bi neugodno pri odgovoru
na ovakva i slična pitanja. I u mala mjesta na velika vrata
zakoračilo je otuđenje, zapravo toliko je rasprostranjeno
da ga više nitko i ne primjećuje.
Otuđenje ekonomije, otuđenje medija, otuđenje nauka,
otuđenje politike, otuđenje svega od svačega i na kraju
otuđenje čovjeka od čovjeka.
Tehnološki razvoj, internet, globalizacija, kapitalizam.
Težnja za moći, težnja za materijalnim, težnja za pogodnostima,....
Ipak, nećemo tako pesimistično razmišljati. Ljudi se i danas druže premda manje negoli nekad i sigurno je da na
druženju kako sa obitelji, prijateljima, kolegama i susjedima bi svi mi trebali potrošiti malo više svog vremena i
prisjetiti se nekadašnjih vremena bez pametnih telefona,
tableta, PC-a, Ipad-a, Ipod-a i sličnih gadgeta, koji premda nas približavaju nas ujedno i udaljavaju.
U konačnici sve je to izraz naše nemoći.
Danas sam se ispričao na chatu, platio račune netbankingom, bio u web shopu, posjetio web servis za narudžbu
i dostavu hrane, poslušao internet predavanje sa faksa,
prošetao po Paladi s web kamerama. Sve sam obavio a
da se nisam pomakao sa mjesta, iz svoje fotelje. Danas
ljudi mogu obaviti gotovo sve iz udobnosti svog doma.
Hajrudin Mulaosmanović
3
Foto: Luka Tabak
VIJESTI IZ OPĆINE
Vijesti iz Općine
1. Rekonstrukcija zgrade osnovne škole s izgradnjom školske sportske dvorane
Osim što bi korištenje zamjenskih prostora u nekom od
odmarališta (najviše se spominjalo odmaralište Murska
Sobota), dodatno opteretilo općinski proračun, upitno je
i zadovoljenje osnovnih pedagoških standarda. Najkvalitetnije rješenje bilo bi održavanje nastave u Krku, a PGŽ
bi osigurala prijevoz djece - učenika. Konačno, o tome će
najvjerojatnije odlučiti netko drugi, jer teško je očekivati
da će bilo tko iz Baške moći utjecati na konačni odabir.
Obzirom na iznimnu važnost i značenje koje osnovna
škola ima za cjelokupno područje i stanovništvo Općine Baška, očekivano je bilo da će ovoj temi posebnu
pozornost posvetiti Općinsko vijeće Općine Baška.
Na 10. sjednici, održanoj 11. ožujka 2014. godine, o školi
se, uz sudjelovanje apsolutno svih vijećnika raspravljalo:
iscrpno, žučno, emotivno i racionalno, sagledavalo se
problem sa svih stanovišta i nudilo rješenja. Posljednjih
mjeseci puno toga je rečeno i napisano, na što se i u svom
izvješću Općinskom vijeću, uvodno osvrnuo Općinski
načelnik. Odgovornost za katastrofalno građevinsko
stanje zgrade i kašnjenje s izvođenjem sanacijskih radova prebacivala se poput loptice između aktera rasprave:
Općine Baška, Primorsko-goranske županije i nadležnog
ministarstva. Ipak, nije na odmet podsjetiti, da su ponovno intenzivirani sastanci na svim razinama i u Primorskogoranskoj županiji (vlasnik i osnivač škole) i u Ministarstvu znanosti, obrazovanja i sporta u Zagrebu.
Koristi se prigoda naglasiti da je Općina Baška, sa svoje
strane, počevši još 2006. godine, učinila sve što je bilo
u njezinoj nadležnosti i mogućnosti, čak i više, i kod sadašnjih i kod bivših ministarstava i ministara, kako bi se
radovi sanacije pokrenuli. Često je izostalo razumijevanje druge strane. Vjeruje se da će se sada, nakon što su iscrpljeni svi „argumenti“ u prepucavanju preko sredstava
javnog priopćavanja, ipak, iznaći zadovoljavajuće, zajedničko rješenje problema.
Ma koliko to željela, Općina Baška teško može sama,
pa niti uz sudjelovanje PGŽ, iznaći sredstva za zatvaranje financijske konstrukcije, te je jedina realna opcija
čekati „europska“ sredstva, za koja se gotovo jamči da
su sigurna.
Problematiku rekonstrukcije školske zgrade, prelaznog
razdoblja – mjesto održavanja nastave za vrijeme izvođenja radova …razmatrao je i Odbor za kulturu i obrazovanje Općinskog vijeća, koji inzistira na zadržavanju
identiteta područne škole Baška, pa se, s tim u svezi,
predlaže nastavu od 1. do 4. razreda organizirati u Baški,
u prostorijama dječjeg vrtića, a viših razreda (od 5. do 8.)
u osnovnoj školi u Krku.
Projekt rekonstrukcije školske zgrade s izgradnjom školske sportske dvorane uvršten je na indikativnu listu projekata za financiranje iz Europskog fonda za regionalni
razvoj (ERDF), i realizacija bi krenula krajem ove, ili početkom iduće godine.
Niz sastanaka, razgovora i konzultacija rezultirao je zaključkom da se nastava, ipak, ne može održavati u Baški.
4
VIJESTI IZ OPĆINE
2. Izdavanje koncesijskih odobrenja pod
lupom policije
Većina vijećnika je skeptična glede dobivanja financijskih
sredstava iz europskih fondova i zagovara se iznalaženje
sredstava iz unutarnjih rezervi, alternativnih izvora. Tako
se, s jedne strane, zagovara da Općina Baška, ma koliko
to zahtijevalo odricanja i ma koliko to bilo teško, sveobuhvatnom štednjom (npr. smanjivanjem broja zaposlenih i
njihovih plaća, financiranjem radova koje TD Baška d.o.o.
izvodi za Općinu Baška u nižem iznosu…), pa i prodajom općinskih nekretnina, prvenstveno općinske zgrade,
sama odradi financiranje izgradnje. Naime, pogubno bi
bilo da se škola iz bilo kojih razloga jednom izmjesti iz
Baške, jer, kako se smatra, bila bi izgubljena zauvijek, što
bi onda predstavljalo i ozbiljnu prijetnju odljeva mladih
obitelji iz Baške.
Ma koliko bila neugodna tema, ne treba pred njom zatvarati oči. Naime, u Općini Baška je zaprimljena anonimna
predstavka kojom se neki općinski dužnosnici, činjenica
– bez podastiranja ikakvih dokaza, prozivaju za nezakonitosti u postupku izdavanja i dobivanja koncesijskih
odobrenja. Ista predstavka proslijeđena je i na niz drugih
adresa, među kojima, i organa istrage i gonjenja. Rezultat
je zahtjev MUP-a, Službe gospodarskog kriminaliteta, za
dostavu sve relevantne dokumentacije u svezi s izdavanjem koncesijskih odobrenja u razdoblju 2010. – 2013.
godine.
S druge strane, usprkos tome što su svi emotivno vezani
uz školu, čula su se i upozorenja da je ideja samofinanciranja teško izvediva, jer niti ukupni proračun Općine Baška
ne može pokriti procijenjene troškove (cca 19,000.000,00
kn). Školska godina završava u 6. mjesecu i izvjesno je da
se nastava nadalje neće održavati u sadašnjoj zgradi, pa
treba razmišljati što i kako dalje. Uz nepodijeljeno suglasje zaključilo se da ne treba podleći emocijama i odluke
donositi naprečac, nego će se pričekati rezultati dogovorenih razgovora u Zagrebu, u ministarstvu, nakon čega
se planira sazvati sjednicu Općinskog vijeća, na temu
financiranja rekonstrukcije školske zgrade, te na istu
pozvati ministra, župana i pročelnicu nadležnog županijskog upravnog odjela.
Najnovije u svezi sa školom
– preneseno iz „Novog lista“ od 02. travnja 2014. g.
„Zamjenica primorsko-goranskog župana Marina Medarić i pročelnica Upravnog odjela za odgoj i obrazovanje
PGŽ Edita Stilin sastale su se s predstavnicima Vijeća roditelja Područne osnovne škole u Baški, kako bi se zajednički utvrdili daljnji koraci vezani uz buduću organizaciju
osnovnoškolske nastave. Roditelji osnovaca, polaznika
bašćanske područne škole, izrazili su svoje nezadovoljstvo i neslaganje s prijedlogom mjerodavnih da se nastava u novoj nastavnoj godini organizira i održava izvan
Baške odnosno planom da se tamošnja djeca od prvog
dana nastavne godine 2014/2015. organiziranim autobusnim prijevozom odvoze do neke druge, ponešto očuvanije i stabilnije krčke škole.
Nakon poduljeg razgovora roditelja s predstavnicima
PGŽ (koja je osnivač OŠ »Fran Krsto Frankopan« Krk kojoj pripada i bašćanska područna školska jedinica) dogovoreno je da se tijekom ovog ljeta na zgradi bašćanske škole odrade svi oni najnužniji građevinski zahvati
odnosno da se sredstvima, koja je županijska uprava
u svom ovogodišnjem proračunu već bila osigurala
za sufinanciranje izgradnje nove škole, uredi postojeći
objekt, kako bi se do početka gradnje nove škole u njemu mogla nesmetano nastaviti održavati nastava.“
Na sjednici Općinskog vijeća, održanoj 11. ožujka 2014.
godine, vijećnici su, razumljivo, također iskazali zanimanje za utemeljenost predstavke, pa je, u međusobnim raspravama, bilo i povišenih tonova.
Možda je upravo ispred izneseno predstavljalo povod da
se političke stranke, ili barem dio njih, čiji članovi sjede
u Općinskom vijeću, oglase i konfrontiraju s neistomišljenicima u sredstvima javnog priopćavanja, pa su se i
politički odnosi u Općini uskomešali.
5
Foto: Luka Tabak
VIJESTI IZ OPĆINE
3. Mala riva
- proveden je natječaj za izvođenje II. faze radova sanacije Male rive i 10. ožujka 2014. godine odabran je najpovoljniji ponuditelj – isti koji izvodi i I. fazu radova, tvrtka
Akropolis d.o.o. iz Splita,
Dugo očekivani radovi sanacije Male rive su u punom
tijeku i predmet su „nadzora“ i iznimne pozornosti brojnih, rekli bismo, dobronamjernih domicilnih analitičara.
Iz Županijske lučke uprave Krk, kao investitora radova,
stižu uvjeravanja, kako se sve odvija po planu i programu,
odnosno sukladno zaključenom ugovoru s izvoditeljem
radova, tvrtkom Akropolis d.o.o. iz Splita. Dodatno:
- cijena II. faze radova iznosi nešto više od 2,000.000,00
kuna,
- kompletna sanacija rive trebala bi biti dovršena do 01.
lipnja 2014. godine, a, obzirom da sve ide svojim tijekom,
nema kašnjenja, za vjerovati je da će to tako i biti.
Foto: Luka Tabak
Do kraja godine trebao biti dovršen i idejni projekt luke
Baška (i lokacijska dozvola) na temelju idejnog rješenja
izrađenog od tvrtke MARECOM d.o.o.
5. Obuka vijećnika
Zaklada Friedrich Ebert iz Zagreba, koja je provela obuku
članova predstavničkog tijela u Općini Omišalj, odazvala
se pozivu Općine Baška i isto će napraviti za vijećnike
Općinskog vijeća u Baški. Obuka traje 2 dana, a očekuje
se da će, među ostalim, dodatno pojasniti odnose i nadležnosti između predstavničkog i izvršnog tijela, ustrojstvo i financiranje jedinica lokalne samouprave, te odgovorno zastupanje interesa građana.
6
VIJESTI IZ OPĆINE
Prijatelj okoliša
Kako smanjiti zagađenje okoliša u bašćanskoj dolini?
Veliko je pitanje već danas i svako ekološki prihvatljivo
vozilo dobro je došlo i može predstavljati mali putokaz za
budućnost. Naime, ako želimo otok Krk zaštiti od zagađenja,
očuvati okoliš i otok izgraditi da bude energetski što neovisnijim, tada su dobrodošla električna vozila kao što je
DUCATI Free Duck.
proizvođač ima svoju tvornici u Ludbregu koja proizvodi
određene komponente i preko koje se vrši nabava i servis
u RH.
Za Free Ducka doista se može reći da je prijatelj okoliša,
jer je ekološki potpuno čist i s minimalnom potrošnjom
struje te se prilično dobro kreće u skučenom prometnom
okruženju. Free Duck s dva elektro motora od po 2KW u
zadnjim kotačima, vodi se pod kategorijom skutera do 49
ccm.
Free Duck je električni skuter s kabinom za dvije osobe,
koji se registrira po pravilima za skutere i predstavlja idealno rješenje za određene skupine korisnika - starije osobe, teže pokretne osobe, mlađe osobe bez sklonosti za
vožnju skutera ili bicikla, te za određene namjene - prijevoz
i dostave svih vrsta na manje udaljenosti, posebno za komunalne službe.
Vozilo ima odličan potencijal za određenu namjenu: kratke
vožnje s učestalim stajanjem/kretanjem, izuzetnih je manevarskih sposobnosti, pogodno za razne manje dostavne
zadatke, zanimljivog je oblika i relativno prihvatljive cijene.
Vozilo ima izvrsne dimenzije tako da može gotovo svuda
proći kuda i skuter (širina Free Duck-a je 91 cm). Spretnost,
okretnost, odličan radius okretanja, jednostavno korištenje
i održavanje uz ekološki najbolji učinak, predstavlja idealno vozilo za gradske službe (komunalne redare, izvidne
službe, upravitelje zgrada, dostava do javnih službi, odlazak
u dućan, kafić i dr.). Ključna prednost u odnosu na skutere
jeste i stabilnost, a posebno parkiranje vozila praktično u
jednoj sekundi od trenutka stajanja (nema nožica i podizanja odnosno naslanjanja skutera).
Free Duck kao testno vozilo iz tvornice u Ludbrega stiglo je u Bašku krajem listopada 2013. godine kod dede Ive
Capića (1930) s ciljem da se isprobaju mogućnosti vozila
s osnovnim zahtjevima vezanim za kraće vožne jedne do
iznimno dvije osobe na kraćim lokacijama u mjestu Baška
i okolici bašćanske doline. Potreba se odnosi na lokalni prijevoz tijekom cijele godine, a posebno u ljetnoj sezoni kada
je veliki problem u Baški s gužvama i nedostatkom parking mjesta. Prijašnjih godina deda Ivo je koristio električnu
biciklu GAZELA. To je bilo odlično rješenje za deda Ivu, no
bicikla je bicikla i nije za starije ljude (znaju djeca nenadano
iskočiti pa je zaustavljanje dosta rizično). Tako je na red
došao Free Duck i postao veliki prijatelj deda Ive ali i Baške,
prijatelj koji čuva okoliš i nama voljenu Bašku.
Ovo vozilo će čuvati bašćanski okoliš. Posebno je važno,
makar na simboličnoj razini, dizanje svijesti o brizi za okoliš.
Brizi koju će, nadamo se, primjetiti i gosti koji u Bašku dolaze svako ljeto u velikom broju. Na kraju testiranja s tvrtkom
DUCATI komponenti d.o.o. iz Ludbrega sklopljen je ugovor,
te u Bašku stiže uskoro novi bijelo-plavi Free Duck s naprednijim LI baterijama, koje imaju duplo veću autonomiju nego
testno vozilo s olovnim baterijama.
Najčešći zahtjevi za ovakvo vozilo ukratko se mogu opisati
kroz slijedeće osnovne elemente: ekološki čisti pogon, vozilo
za dvije osobe, zatvorena kabina (osnovna zaštita od kiše i
drugih padavina, te posebno od vjetra), jeftino održavanje,
male dimenzije, mogućnost kretanja po šetnici (izuzimajući
ljetnu zabranu prometa), brzinu kretanja do 50 km/sat, sigurno kretanje (upravljanje, kočenje, signalizacija). DUCATI
Free Duck se kao električni skuter proizvodi u Italiji, ali
Sretna vožnja i dobrodošlica Free Ducku ‘Prijatelju okoliša’
koji je postao i ‘Prijatelj Baške’.
Marko Ignjatović
7
DRUŠTVENA DOGAĐANJA
Ponovno su se okupili nakon 40 godina za ovu priliku i
oduševljenoj publici pokazali kako su nekad žarili i palili
Kvarnerom. S nostalgijom smo se prisjetli dobrih starih
šlagera, zaplesali i zapjevali s njima.
Retro fešta u
Jurandvoru
nakon 40 godina
gosti Avanturisti
U prošlom broju Naše Baške prisjetili smo se grupe
Avanturisti iz 70-tih.
Bila je to prilika da u ime organizatora (Općina Baška,
Mjesni odbor Jurandvor i KD Šoto) zahvalimo g. Antonu
Juraniću, inicijatoru ovog događaja te ujedno čestitamo
na prestižnom priznanju kojeg je primio 06.01.2014.g. u
Puntu. Antona Juranića Pivca su čitatelji internetskog
portala Otok Krk izabrali za osobu godine otoka Krka
2013. ili kako to popularno kažemo Najbodula 2013.
Ponosni smo na našeg Tona.
Zanima li vas što je s njima danas? Nakon 40 godina evo
ih ponovno na pozornici u jurandvorskom domu: Željko Juranić-klavijature, Milica (Mihovilić) Juranić-vokal,
Anton Juranić-bubnjevi, Mladen Kraljić-gitara i Zvonko
Vasilić-konge.
Na zadnju mesopusnu subotu, 01.03.2014.g. , organizirana je humanitarna zabava na kojoj je sav prihod
namijenjen za uređenje Crkve sv. Križa u Jurandvoru. Uz
grupu AS , sopce Žarka Dujmovića i Franju Seršića,
te klapu Zvonimir u programu su sudjelovali posebni
gosti – Avanturisti.
A on? On je najsretniji u krugu svojih mještana, u svojoj 83. godini života veseli se uz pjesmu i tanac a k tome
još može zasvirati na bubnjevima.
To je pravi Pivac!
Foto i tekst: Sonja Polonijo
8
DRUŠTVENA DOGAĐANJA
Vridni naši žaknjići posluživali su kod mise. Kantali smo
i molili. Pjevali smo onu lipu adventsku pjesmu: Poslan
bi anđel Gabrijel, po domaću.
Hljibcići
Prodikal je pop Boras kako sveci nisu radi sebe samih
sveti, vengo jih mi tribamo. Sv. Lucija nas svojin imenon
i dobroton pelja do svitlosti Božića. Darovala je svojin
mučeništvom sebe, nan, da se približimo Bogu .Nezina
darežljivost prije njene smrti motivala je stare benediktince, glagoljaše, da na njezin blagdan darivaju kruh siromahima i onimi va mižeriji. Užanca darivanja kruha na
Lucinju postoji od davnih vrimena, pa i danas.
Bašćani, Jurandvorci, Batomaljci i Dražani od davnine
štimaju sv. Luciju. 13. decembra bili smo za to va Jurandvoru . Spravilo se cuda svita, mladih, starijih i dice va
onoj maloj staroj crikvici Sv. Lucije, našen ponosu, da
proslavimo njen špomindan.
Naš župnik je potle sv. mise blagoslovil pune koneštre hljibcići, ke su dobri ljudi regalali za tu priliku.
Dilil je va crikvi onin ki imaju malo više leta, a hljibcići su
frcali i s poneštre zvonika med puk i dicu sprida crikve.
Mularija uživa, ki će ih više čapat .
Dica su ublkla domaću nošnju i poslagala se kolo lontara ko rožice.
Lucija – Svjetlana je svitlo.
Misu je slavil dubašnički župnik pop Krunoslav Boras
uz pomoć našega župnika popa Ivice Katunara.
Mislin da smo svi dobili po jedan za svoju fameju i
prijatelji.
Hvala dobrin ljuden ki nastoje produžit i sacuvat stare
užance.
Ala Booog i kletu na zdravlje !!!!!!!!
Pozdravlja vas Ojovica
Litrati udelala Ojovica i nje covik.
9
TURIZAM
110 godina
– po 25 Kruna i to 500 komada te je ova zgrada s kabinama bila ubrzo i sagrađena, a i kupalište je bilo uređeno i
opremljeno s tim da je oko njega podignuta ograda. Bilo
je svečano «otvoreno» te prethodno i blagoslovljeno
početkom svibnja 1908. godine.
bašćanskog turizma
BAŠKA 1904 – 2014
«Pravo» otvaranje za kupališne goste oglašeno je u
Supilovom «Riječkom Novom Listu» 19. 6. 1908.:
«KUPALIŠTE U BAŠKI/ Sa prvim srpnja o. g. otvara se
u mjestu Baška na otoku Krku (Istra) novo, moderno,
sa svim udobnostima providjeno morsko kupalište na
divnom položaju i vrlo romantičnom.» (...)
Ove godine, 27. lipnja bit će točno stodeset godina od
dana osnutka DRUŠTVA ZA POLJEPŠANJE MJESTA U
BAŠKI. Toga dana 1904. godine upućena je molba (prijava) Carsko-kraljevskom namjesništvu (za Austrijsko
primorje) u Trstu. Predsjednik društva bio je Juraj Barbalić, podpredsjednik Nikola Dujmović, tajnik Franjo Zec,
blagajnik Niko Maračić, a odbornici (upravnog odbora)
su bili: Pietro Krstinić, Frane Pajalić i Ante Tudor. Društvo
je 10. studenog 1904. objavilo članak u Našoj Slozi (Pula),
gdje se kaže:
Istra? – Neka nas ne zbunjuje, jer su pod Markgrofoviju
Istru, u okviru (austrijskog) Primorja spadali i Kvarnerski
otoci.
«Svrha društva će biti, nastojati da mjesto poljepša ne
samo u mjestu već i izvan mjesta tako da bi po mogućnosti s vremenom moglo doći do kupališta, čime bi
se mnogo koristilo našem narodu.»
Tako je doista, za tri-četiri godine i «došlo do kupališta».
A sve je započelo više godina ranije, i to u Rijeci (!).
Baška je negdje od kasnoantičkih, bizantskih vremena
bila kaštel tj. jedan od četiri hrvatska krčka kaštela, a
time i slobodna općina s vlastitim statutom (po tipu Vrbanskog statuta), s tim da se je ovaj naš statut zvao ZAKON NAŠEGA MESTA. Baški je pripadao cijeli južni Krk
uključujući i otok Prvić, te ostale manje otočiće. Ovo je
bilo plodno tlo i za kulturu, pa je ovdje nastala (u okrilju
opatije sv. Lucije bašćanske) i sama Bašćanska ploča.
Uz razne grane poljoprivrede te ribarstvo, bavili su se
Bašćani i pomorskom trgovinom, pogotovo od kada se
razvilo jako riječko tržište.
Upravo su Bašćani koji su živjeli u Rijeci bili inicijatori
turističkog razvitka Baške. Bilo je to oko 1900. godine.
Naime veći broj tih riječkih Bašćana imao je svoje čvrsto
udruženje te su ovi sprovodili različite zajedničke poslove. Ti bašćanski poduzetnici su se redovito sastajali u
kavani «Panachoff» koju su oni zvali kafe-Panakov te je
ovdje (1900.) nastala također i ideja o kupalištu u Baški.
Glavni promicatelji te ideje bili su veletrgovci Mate Frančić i Ivan Zubranić.
Konačno je 1904. godine ta inicijativa prihvaćena i u
Baški, te je osnovano spomenuto Društvo za poljepšanje mjesta („i čuvanje mjestne čistoće“) u Baški. Potom
je, opet od riječkih Bašćana, došao i poticaj za podizanje
kupališta – zimi 1906. godine. Sljedeće je godine (1907.)
bilo odlučeno na sjednici uprave Društva da će se podići
Kupalište na bašćanskom žalu NA PIRNICI. Novac za
gradnju kupališne zgrade prikupljen je prodajom dionica
Iz Geistlichivog ljetnog prospekta za 1915. godinu:
a) Naš motorni čamac
b) Kvartet iz Pardubica (svirao je u Geistlichovom hotelu 1914.)
c) Na ušću našega potoka (= Mala Rika)
10
TURIZAM
Nakon početka kupališne sezone 1908. dolaze u Bašku i
prvi gosti. Među njima je (po svedočenju starijih Bašćana) bio jedan Čeh – iz Beča: ministarski činovnik Wervalski. On je obećao da će u češkim novinama «propagirati» Bašku. Vjerojatno je on bio taj koji je u praškim
dnevnim novinama Národni Listy objavio članak o Baški
(06.06.1909.): MORSKO KUPALIŠTE NA KRKU (Morske
lázne na Krku). Stjecajem okolnosti taj članak postao je
presudnim za daljnji razvitak bašćanskog turizma. Naime, pročitao ga je Emil Geistlich, direktor tiskare praške
POLITIKE te nedugo potom otišao u Bašku. Ovdje su ga
članovi «Privremenog kupališnog odbora» nagovorili da
im se priključi i da u Češkoj poradi na tome da se Baška
pretvori u «čisto slavensko kupalište». Geistlich se od
tada potpuno posvećuje tom «češko-hrvatskom kupalištu» i time započinje pravi razvitak turizma u Baški. Geistlich prodaje 200 dionica Kupališnog društva u Češkoj,
a novac odmah šalje u Bašku; on objavljuje članke o Baški
u češkim časopisima, piše, sam tiska – dodajući i svoje
fotografije te ostale ilustracije – cijele knjižice o Baški,
vodiče, prospekte, razglednice, letke, tiskanice, a par godina kasnije i turističku reviju BAŠKA. Također, on izdaje
i jedan od najljepših turističkih plakata u povijesti uopće
– autor je bio Otakar Štáfl.
Vrijeme od prije stodeset godina bilo je doista rani početak turističkog razvitka. Također, može se ići u dalju
prošlost, koje stoljeće ranije i to u pravi ladanjski turizam
iz doba baroka odnosno romantizma. O toj temi možemo više naći kod Alberta Fortisa u «Putu po Dalmaciji»
(englesko izdanje, 1778.):
«Selo Baška jesensko je stjecište glavnih građana Krka i
susjednoga grada Senja koji dolaze uživati u divotama
krajolika; ona se može nazvati hrvatskom Brentom.»
Upravo ta metafora «Brenta of the Croats» najviše nam
govori, jer se tu radi o rijeci uz koju se nižu vile mletačkih
patricija.
Riječki književnik Ljubo Brgić otišao je još mnogo dalje u
prošlost s tvrdnjom da je već u rimsko doba (!) na istom
mjestu bilo kupalište:
«Opstanak Baške kao kupališta dokazuju razne iskopine,
na koje se je naišlo kopanjem temelja za nove građevine.
Između tih iskopina najglavnije jesu: kompleks mozaika,
koji se i dalje prostire pokriven naslagom zemlje na površini od više tisuća četvornih metara... te konačno tvrdnja
arheološkog stručnjaka dr. Abramića, ravnatelja muzeja
u Splitu, da se faktično u rimsko doba u Baški nalazilo kupalište.» (Naša Sloga, Sušak, siječanj 1930., feljton «Baška
kao turističko mjesto u prošlosti, sadašnjosti i budućnosti»).
(Prospekt 1915.):
a) Pred hotelom «Baška»
b) «Najzgodnija plaža na Jadranskom moru»
Umjetnički prilog u bojama časopisa BAŠKA (Prag) br. 8, 1914. s
naslovom «Baška – ili Napulj?» (Bašla-li či Napoli?); Reprodukcija
prema slici - ulje na platnu, slikara Karla Štroffa).
11
TURIZAM
Drugi o nama
Zatim podiže paviljon-restoran s glasovitom češkom kuhinjom. Naime, bašćanske gostionice nisu imale drugog
mesa osim ovčetine, a nisu imale ni piva!
On nakon tri godine podiže i svoj hotel «Baška» na plaži
kod Male Rike. Već 1910. godine dovodi 960 čeških turista
(13-orostruki porast u odnosu na prethodnu godinu) te
dovodi sobom kupališno-općinsku liječnicu dr. Zdenku
Čermakovu koja je doslovce spasila mnoge ljude i zadužila Bašćane, a dijelom i ostale otočane, svojim humanim
radom – za vječnost. U godinama prije Prvog svjetskog
rata doživio je bašćanski turizam, zahvaljujući Geistlichu,
upravo streloviti uspon: 1911. god. dolazi ovamo 1.500, a
1912. god. 1.800 turista te 1913. «toliko, da smo morali
kočiti posjete».
Ove godine u Baški će se obilježiti značajna obljetnica
„110 godina turizma“. Povodom tako lijepe i značajne
obljetnice organizirat će se prigodni programi koji će
obilježiti ovogodišnju turističku sezonu, ali o tome
ćemo pisati u slijedećim brojevima.
Ovom prilikom upoznati ćemo cijenjeno čitateljstvo
sa člankom o Baški koji je pisan početkom prošlog
stoljeća u nekim stranim izdanjima.
„ Možda će vam biti čudno što se u zbirki slika nalazi
hrvatski grad, ali nemojte se čuditi. Ne o cijeloj, ali
o nekim njezinim dijelovima možemo reći to je naša
„češka Baška“. Zato što u Baški, u ovom prekrasnom
kutku najjužnijeg dijela otoka Krka izgradili smo
zahvaljujući gostoljubivosti hrvatskog naroda svoje
prvo kupalište koje je Češku podsjećalo prije svega na
jednostavan život i u kojem su lažljiva elegancija i
isticanje bogatstva dosadnih ljudi ostali nepoznati.
Grad Rijeku lako možemo naći na svakoj karti. Južno
od njega počinju otoci, od kojih je otok Krk najbliži.
Postoje dvije mogućnosti kako doputovati do Baške:
ili po zapadnoj obali otoka (5 sati) ili po istočnoj (4
sata i 45 minuta). Prvi dojam kad se približavate
Baški neće vas baš previše oduševiti – vide se gola
brda, stvarna pustinja. Međutim, čim izađete s broda
i prošećete se po zapadnijem dijelu grada gdje teče
rijeka vidjeti ćete prekrasnu vegetaciju u vrtovima,
vinogradima i pašnjacima.
Razglednica Baške iz 1928. god. «Naklada Ivo Krstulja Baška».
Ispočetka su turisti dolazili u privatni smještaj (396
ležaja) i u mali Hotel «Zvonimir», a zatim se gradi
šest vila za turiste (dobrim dijelom ih podižu «povratnici» iz Rijeke), šest hotela (s kuhinjama i restoranima), dva pansiona, pet gostionica i dvije kavane. I
to sve prije Prvog svjetskog rata.
Svega toga ipak ne bi bilo, da nije bilo vizionara turizma od prije 110 godina – onih iz Društva za poljepšanje
mjesta, koji su kao «članovi utemeljitelji» davali po 50
Kruna, «pravi članovi» po 4 Krune, a «podupirajući članovi» manje od toga – ili u vidu nadnica. Pored njih tu su
i riječki Bašćani iz Kafe-Panakova.
Don Božo Milanović (Hrvatski narodni preporod u Istri
II, 1973.) piše:
«Najstarije i mnogo vremena jedino turističko mjesto u
Istri bila je Opatija. (...) Turizam se počeo razvijati i u Malom Lošinju i u Baški (otok Krk), gdje je 1908. domaćim
kapitalom sagrađeno kupalište i otvorena dva hotela, od
kojih je jedan bio češki. Godine 1911. i 1912. bilo je u Baški
više od 1000 slavenskih turista.»
Sada Opatija slavi već svojih 170 godina, a Mali Lošinj će
sljedeće godine slaviti 130 godina turizma. S izvjesnim
zakašnjenjem «u fazi» tu je eto i Baška sa svojom 110.
turističkom obljetnicom.
Foto: iz privatnog arhiva Boruta Mohara
U Baški živi 3.000 stanovnika, pripadaju joj sela:
Batomalj, Jurindvor, Draga Bašćanska i Stara Baška.
Većinom su hrvatski državljani. Tu je župni dvor, carinski ured, pošta, telegraf, podružnica banke, policijska stanica, osnovna škola.
Linija s Rijekom ide pet puta tjedno.
Ljudi su skromni i dobri, toliko dobri da im je riječ
„zločin“ nešto sasvim nepoznato.
Autor: Josip Seršić Ivica
12
TURIZAM
Bave se ribarstvom, vinogradarstvom , uzgojem
rajčica, te ovčarstvom. Osobiti kao ljudi i bašćanska
odjeća je osobita. Muškarci i žene nose crnu odjeću,
žene još i crne marame, navodno u spomen na Ivana
Frankopana, zadnjeg hrvatskog kneza otoka koji je
pogubljen 1480. godine.
Kupalište je osnovano 1908. godine. Dugi brijeg i idealno čisto more ne može se bolje iskoristiti.
Naravno da prva zgrada nije bila dovoljno velika, pa
su je morali i proširiti.
Toliko su se naše češke obitelji zaljubile u Bašku. A
nikakvo čudo – lijepa i zdrava priroda, gostoljubivi
ljudi, tu se svatko odmah osjeća kao da je doma.
Mlade žene ipak nose malo šareniju odjeću.
Starije kuće u Baški su venecijanskog stila, puno ih još
danas ima grbove tadašnjih venecijanskih plemića.
Posebno zanimljiv je najstariji dio grada koji se zove
Gorinka. Nalazi se ispod crkve, a crkva je smještena
visoko na brdu na istoku kod ruševina kaštela Baška,
koju su 1380. g. srušili Mlečani.
I što se života tiče, toliko je jeftino da teško da ćete
tražiti neko drugo mjesto gdje bi bili zadovoljniji.
Toliko vas svake godine putuje u inozemstvo i s čime
se vraćate? Potrošite puno novaca, vraćate se doma
umorni od sve te umjetne ljepote i ljudi koji su vas
stalno prisiljavali da trošite svoj novac. Toga u Baški
nema. Tu ste doma, baš doma, tu živite bez luksuza i
uzaludnog sjaja, što jednostavnije to je ugodnije, te se
na kraju vraćate zadovoljniji i sretniji.“.
Zanimljiv je također kameni stol na trgu, bivši stup
srama, s kojeg danas policajac svake nedjelje nakon
mise čita razne obavijesti
Lijepi su izleti u Gorice ili u Jurindvor, gdje u Crkvi sv.
Lucije se nalazi poznata kamena ploča kralja Zvonimira s početka 12. stoljeća, te drveni oltar s prekrasnim slikama svetaca iz istih godina.
Tako je o Baški pisao dr. Josef Bělohlav iz Praga (1882.1935. godine) , češki kartograf i geograf , a članak je
objavljen u njegovoj antologijskoj zbirci iz 1911-1912.
godine , pretpostavljamo nakon njegovog posjeta
Baški, koja je na njega očito ostavila upečatljiv dojam
Foto: iz arhiva TZO Baška
Od Crkve Majke Božje pruža se predivan pogled.
Što se kraćih šetnji tiče, može se preporučiti izlet do
vinograda Skopalj ili do ruševina bivšeg Paulinskog
samostana. Posjet ruševina antičkog grada Korynthia
(Bosar) zahtijeva cijeli dan.
Divan je pogled od obale na more, koje tu izgleda više
kao jezero jer sa svih strana se vidi kopno: na jugozapadu vidimo otok Sv. Grgur koji pripada otoku Rabu,
na jugu planine romantičnog Prvića, a na jugoistoku
hrvatski Kras s Velebitom.
Potrebno je reći nekoliko riječi o klimi. Ne samo da je
zbog ogromnih planina na sjeveru grada klima blaga, već je i neobično zdrava. Malarija, infekcije, čak i
turbekuloza, ništa od toga ne postoji. Do 1909. godine
u Baški nije bilo ni liječnika, jer ga nisu ni trebali. Nije
onda ništa čudno kad vidimo da se u svakoj kući nalazi osoba koja ima preko 70 godina, ljudi preko 80 ili
90 godina koji još normalno rade, a nije to zapravo
ništa rijetko!
Članak koji je napisan u u cijelosti je prevela češka
gošća gđa. Linda Tesařová, te ga je dostavila na znanje
u Turističku zajednicu Baška .
Mr.sc. Majda Šale
13
TURIZAM
Sjećanje na dr. Zdenku Čermakovu
U godini obilježavanja 110 godina bašćanskog turizma ,
ovom prilikom posvećujemo pažnju 130. godišnjici rođenja češke liječnice dr. Zdenke Čermakove koja je svoj
radni i životni vijek provela u Baški.
Baška u to vrijeme počinje razvijati turizam, a 1904. godine je osnovano „Društvo za poljepšanje mjesta i mjestne čistoće“ potaknuto radom i promišljanjem o budućnosti nekolicine uglednih Bašćana. Svojim zalaganjem
i radom te kapitalom, utjecali su da se Baška okrene
turizmu, zahvaljujući atraktivnoj plaži koja i danas plijeni pažnjom i koja je bašćanski dragulj.
Rođena 20. veljače 1884. godine u Novém Studencu u
Češkoj, kao najstarija kći (uz sestru i dva brata ) imućnijih roditelja koji su se bavili proizvodnjom piva te trgovinom.
Dolaskom Emila Geistlicha (također Čeha) u Bašku 1909.
godine, jednog od utemeljitelja bašćanskog hotelijerstva
i turizma, Baška se sve više okreće turizmu. Njegov doprinos je itekako značajan jer osim što je ulagao u Bašku,
prenio je u svijet ljepote Baške, tiskajući prve prospekte
i brošure o Baški.
Sva su djeca, pa tako i Zdenka dobila visoku naobrazbu.
Zdenka je završila Medicinski fakultet na Karlovom sveučilištu u Pragu . Diplomu liječnice stekla je 1909. godine, a s diplomom liječnice postaje deseta žena koja je
stekla diplomu na tom prestižnom češkom Sveučilištu.
Dr. Zdenka Čermakova cijeli je svoj radni vijek posvetila
svome zvanju, prvo kao općinski liječnik od 1910 -1915.
godine. Nakon nekoliko teških gubitaka koje je doživjela
od 1921 - 1925. godine (gubitak roditelja, smrt Emila
Geistlicha) Čermakova se vraća i ostaje trajno u Baški.
1926. godine stekla je jugoslavensko državljanstvo, posvetivši svoj život humanom zanimanju liječnika i svojim pacijentima u Baški i bližoj okolici. Svoj radni vijek
liječnice završila je 1959. godine, sa navršenih 75. godina
života.
1965. godine u 81 . godini života otišla je iz Baške u Dom
za starije osobe u Volosko, gdje je umrla 16. siječnja 1968.
godine. Po njezinoj želji zakopana je u Baški na mjesnom
groblju sv. Ivana.
Mnogi stariji Bašćani pamte ovu nadasve humanu liječnicu , jer bila je susretljiva, požrtvovana i obrazovana
žena, koja je s posebnom pažnjom bila na usluzi mještanima, posebno majkama i djeci. Najčešće bez ikakve
naknade.
Njoj u spomen Ambulanta u Baški nosi njeno ime, kao
i jedna ulica. U Zavičajnom muzeju u Baški jedna soba s
njezinim stvarima posvećena je Zdenki Čermakovoj.
Dr. Zdenka Čermakova nije zaboravljena, o njoj je napisana knjiga „Slečna doktorica“, autora Ladislava
Chrudina2004. godine, a na grobu zahvalni Bašćani kite
cvijećem njen humak, baš kao što to piše na njenoj nadgrobnoj ploči.
Sklop okolnosti ili jednostavno sudbina 1910. godine
dovodi je u Bašku da bude liječnica u vrijeme trajanja turističke sezone. U Bašku dolazi na nagovor Emila
Geistlicha, jednog od prvih začetnika turizma na ovim
područjima.
Mr.sc. Majda Šale,
14
TURIZAM
Bašćanke na
sajmu cvijeća
u Pordenoneu
SpA svake godine početkom ožujka. Na
površini veličine 29.000 m2 (deset hala) i
još 10.000 m2 vanjskog prostora, izloženo
je raznovrsno cvijeće- ljetnice trajnice,
egzotične vrste orhideja, voćki, opreme za
vrtove, sadni materijal, vrtni namještaj i dr.,
a koju je nudilo 300 izlagača koliko ih je
bilo prijavljeno ove godine na sajmu.
Turistička zajednica Općine Baška organizirala je za mještane, izlet u Italiju, u
Pordenone na sajam cvijeća.
U devet dana sajma (01.-09.03.) ukupno je
prošlo oko 70.000 posjetitelja, a od toga je
preko 12 % bilo stranih posjetitelja.
Izlet je bio 08. ožujka 2014. godine, a kako
se tog dana obilježava i Međunarodni dan
žena, bila je to prilika da se Bašćanke nagrade lijepim izletom, kupnjom cvijeća ili
nekog modnog detalja.
Izlet je protekao u dobrom raspoloženju,
žene su bile zadovoljne viđenim ali i kupnjom raznovrsnog cvijeća, te ostalog u
obližnjem Tiare shopping centru koji je uslijedio nakon posjeta sajmu.
Povratne informacije su vrlo pozitivne pa,
vjerujemo da će biti interesa i slijedeće godine !
Iz Baške su krenula dva puna autobusa u
pratnji vodiča, u organizaciji Autotransa
d.d. - poslovnice iz Krka
Sajam cvijeća pod nazivom „Ortogiardino
– il spetaccolo della primavera“ (proljetni
festival cvijeća) organizira Pordenone Fiera
15
TURIZAM
Najava događanja TZ općine Baška
Uskrs u Baški
U svibnju će se organizirati dva zanimljiva planinarska
izleta i to 10. svibnja s pješačenjem do Diviške, uz stručno vođenje grupe, obilazak vidikovca kod groblja sv. Ivana i u večernjim satima zabavni program grupe Kupmanije Tramuntana.
Najavljujemo tradicionalno okupljanje mještana, gostiju, prijatelja i posjetitelja Baške za Uskrs na Uskrsnom
doručku.
Foto: arhiv TZO Baška
Program će se već tradicionalno održati, ove godine 20.
travnja na cimiteru (ispred ) Crkve sv. Trojice u Baški,
nakon završetka sv. mise.
U programu će sudjelovati KD Šoto, a ugostiteljski dio
(Uskrsni doručak) organizirati će Konoba Mare iz Baške,
te Restoran Nada iz Vrbnika koji će počastiti posjetitelje
vrbničkom žlahtinom.
U večernjim satima u Crkvi sv. Trojice, s početkom u
20,00 sati održati će se prigodni koncert uz sudjelovanje
pjevačkog zbora „Zvon“ K.D. „Ive Jelenović iz Dobrinja i
Radojke Šverko u pratnji Vladmira Babina.
Programom Uskrsnog doručka, čiju organizaciju potpisuje Župa Baška, TZ općine Baška i KD Šoto, toplom dobrodošlicom dočekati ćemo prve veće dolaske gostiju u
Bašku.
17. svibnja slijedi program pješačenja do Bosara i ostataka Korintije uz stručno vođenje grupe, a povratak je
predviđen brodom .
U večernjim satima predviđen je zabavni program na terasi Funtana hotela Corinthia gdje će nastupiti KD Šoto i
klapa Zvonimir iz Baške .
Proljetni programi pješačenja, obilaska kulturnih znamenitosti, gastronomije koji će biti u znaku šparoga,
plodova mora, vrbničke žlahtine i bašćanske janjetine
su besplatni za goste i posjetitelje Baške. Svrha takvih
programa je da naše atraktivne šetnice kao i zanimljivu
povijest i lijepe krajolike u Baški što više približimo našim
gostima, ali i da privučemo nove goste koji još nisu otkrili
ljepote Baške.
Baš ovca- Proljeće u Baški
Proljetne programe „Baš ovca- Proljeće u Baški“, organizira TZ općine Baška u suradnji s Hotelima Baška d.d. i
lokalnim ugostiteljima, a uz potporu Općine Baška.
Mr.sc. Majda Šale
Program je podijeljen u 3 vikenda, prvi od 25.-27.
travnja, koje smo nazvali Feštom od šparoga – hiking
trip.
Najzanimljiviji dan biti će 26. travnja sa organiziranim
izletom po šetnicama Baške u potrazi za šparogama koje
će se poslije i pripremati u veloj padeli u hotelu Corinthia uz prigodni zabavni program grupe Ausswinkl muzikanti. Gosti će tom prilikom moći i posjetiti sv. Luciju
u Jurandvoru.
16
SPORT
Otrgnuto zaboravu
Listajući po albumima sa starim razglednicama Baške,
naletio sam na neke koje su vezane uz sport, naročito
na sokolske sletove koji su se odigravali na sportskom
terenu „ZABLAĆE“.
I gle, odjednom sam se našao u davnoj 1913. godini
koju prikazuje fotografija „SOKOLA“ u Baški.
Fotografija je prikazana u časopisu „Baška“ br.7, koji je
izašao u Pragu te iste godine u nakladi Emila Geistlicha.
Na žalost 1. svjetski rat je uzrokovao prekid izlaženja tog
časopisa koji bi nam omogućio da još dublje uđemo u
sportsku povijest Baške tog razdoblja. S obzirom da je ta
godina vezana uz početke bašćanskog sporta, te godina
1923. uz osnivanje NK “VIHORA“ (Mladen Lolić-Naša
Baška 2007), na sastancima NK „VIHOR“ se odlučilo da
se 2013. godina obilježi kao 100-ta godišnjica sporta u
Baški i 90 godina NK „VIHOR“.
Dogovorilo se da se to proslavi kroz prigodnu izložbu
starih fotografija, te da se tiska knjiga. Priprema izložbe
pripala je meni, a izdavanje knjige gos. Pavloviću. Zadatak nije bio nimalo lak, ali odmah sam prionuo poslu
i već slijedeći dan sam se opet našao u tim davnim
vremenima, pred početak 1.svj.rata prebirući po svojim
starim razglednicama. U tome svakako ne bi uspio da se
u to nisu ubacili zaljubljenici i prijateljij NK „VIHOR“-a.
I napokon je došao i taj dan - OTVORENJE IZLOŽBE.
Izložba je trajala od 26.09.-06.10.2013, a samom otvorenju prisustvovalo je stotinjak uzvanika, pretežno Bašćana, ali i neki radoznali stranci-višegodišnji gosti i prijatelji Baške. Samu izložbu je vidjelo preko 250 posjetitelja.
Ovom prigodom zahvaljujemo svima koji su nam pomogli i ustupili svoje fotografije, a to su: braća Lovrić,
Miljenko Barbalić, Biserka Dorčić, Kuzma Dorčić, Miroslav Krstulja, Lina Lazarich, Darko Mađarević, Sanjin Ilić,
Vesna Tironi, Dragutin Joksimović, Juraj Bonefačić, Nikica Tancabelić, Vida Horvat i arhiv NK“VIHORA“-a .
Tehničku realizaciju same izložbe potpomogli su : Alen
Dekanić, Juraj Bonefačić, Davor Barbalić kao i podmladak NK“VIHOR“-a.
I na kraju rezime 2013. godine NK“VIHOR“-a i općenito
sporta u Baški.
17
SPORT
Sama uvertira je bila izložba fotografija, a finale knjiga „PROHUJALO SA VIHOROM“ autora M.Pavlovića
čija je promocija bila 21.12.2013. Sve to je na kraju rezuliralo priznanjem NK“VIHOR“-u za 90 godina uspješnog
djelovanja i postignute zavidne rezultate koje je dodjeljeno 23.12.2013 u Dobrinju, što jednostavno govori
kako su i Krčani prepoznali trud kolektiva NK“VIHOR“.
I mi čestitamo još jednom svima koji su nam pomogli, a
ako sam koga izostavio neka mi oprosti.
Autor fotografija i teksta: Borut Mohar
Bašćanski judo za
sva vremena
Polonio, Noa Škvorc, Leo Herić, Karlo Labađuk, Antonio
Jurešić, Vito Huljić, Damijan Brala i Ivan Drinjak.
U Rijeci, 16.03 u dvorani Mladost održan je Judo turnir
iz serije IPPON gdje su naši judaši i ovaj put polučili dobre rezultate.
Sve gore navedeno govori o velikoj ljubavi prema ovom
sportu među bašćanskom djecom koja traje godinama,
a trajat će i u narednim. Tome sigurno pridonosi iskren
i predan rad Aleksandra Hrasta kojem se roditelji zahvaljuju. Također, zahvale idu i na adresu Općine Baška
te ravnateljici vrtića Ireni Žic koja je dopustila da se treninzi održavaju u modernoj dvorani vrtića.
Fotografije i tekst : Dunja Čačić
I ova godina je za naše mlade judaše započela uspješno.
Judo je ove godine službeno uveden u škole kao školski
sport. Tako je održano i Županijsko natjecanje škola u
Rijeci gdje se natjecalo 17 osnovnih škola sa 115 judaša.
Naša škola “Fran Krsto Frankopan“je već četvrti put
za redom osvojila zlato u kategoriji djevojčica i dječaka i time otvorila izravan put ka državnom prvenstvu.
Državno prvenstvo se održalo u Opatiji 18.03. gdje se
natjecalo 8 škola iz 8 županija. Djevojčice su osvojile 5.
mjesto, a dečki 6. mjesto. Sudionici tog natjecanja su
bili : Marija Polonijo, Ani Olić, Nicol Čačić, Magdalena
Čačić, Laura Radmilo, Vanja Milosavljević, Leonarda Burigo, Petrović Hana, Fran Dragoslavić, Ivan Radić, Petar
18
IZ KULTURE
Ljudi iz susjedstva (Čigovi smo ljudi?)
Jadranka Orlić - pjesnikinja
Ona jezikom svojih djedova gradi formu na vlastitoj pjesničkoj
tradiciji uporabljajući svoje korijene i narodni izričaj, kao da
priča priče iz davnina, a govori o realnosti svoga života”.
Pjesnici su čuđenje u svijetu... početni je stih jedne od pjesama
Antuna Branka Šimića.
Prelistavajući arhivsko općinsko glasilo, broj 12. iz ožujka 2004.
godine, izašlo točno prije 10 godina, naišao sam na članak o
gospođi Jadranki Orlić, pjesnikinji iz susjedstva.
Danas živi u Baški. U našem susjedstvu.
Jadranka Orlić (djevojački Štefanić) rođena je u Rijeci, čiji su svi
predci iz Drage Bašćanske. U Rijeci je pohađala osnovnu i srednju školu, te na Filozofskom fakultetu diplomirala hrvatski jezik i književnost. Predavala je u srednjim i osnovnim školama.
Već u osnovnoj školi počinje pisati pjesme i kritičke osvrte, te
ih objavljuje u školskom listu. Bila je članica Hrvatskog književnog i znanstvenog društva kada je svoje pjesme objavljivala
u zbornicima: Sunce, Pozdrav, Plovidba, Susreti, Znakovi i
Misaonosti. Također je bila članica Matice hrvatske te Društva pjesnika “Anton Ivanošić” iz Osijeka u čijem je zborniku
objavljivala pjesme kao i u zborniku “Slavonijo, Đakovo je srce
u krilu tvom”. Održala je popriličan broj pjesničkih večeri. O
njenoj poeziji pisali su kritičari prof. dr. Katica Ivanišević, prof.
dr. Darko Gašparović te prof. Anton Šuljić.
2014. godine sudjelovala je na 2. susretu pjesnika i pjesništva
otoka Krka. U tijeku je priprema na tiskanju knjige Antologija pjesništva otoka Krka u kojoj će se između 40-tak pjesnika
naći i njezini radovi. Objavila je četiri zbirke pjesama: ZAPISI
MLADOSTI (1991.), BLISKA BUĐENJA (2003.), OČI VREMENA (2013.) i CRVENO SIDRO (2013).
ČIGOVI SMO LJUDI?
USNULA KOTLINA
Pred čudi vrimena
Pred trejset let
Ko mala
San hodela zi sestru
Po draškon putu
I svakih sto metri
Ni bilo žen
Samih al va kumpaniji
Ke bi grozje, pomidori,
Kapulu prodavale
I bez velih posli
I brig,
Uz stare ćakule,
Dicu su fermivale
I pitale:
“Čigov si ti mali?
Mala, čigova si?”
Usnula kotlina
I ja s njom
U nesuglasju:
Niti samac u svom spokoju
Spokojna,
Niti presretna.....
Kada san njin rekla
Zi ke san fameje
I pasala svojin puten,
Ma su me jutra
Opet isto pitale.
Jedan od kritičara napisao je: “ Mnogi od njezinih stihova su pisani čakavštinom koja daje njezinoj poeziji draž i obilježava je.
Leta su pasala,
Ljudi se otujili
I kad pasujemo
Niki nas već ne pita
Čigovi smo ljudi......
Ulica kralja Zvonimira prije 100 godina
Foto: iz privatnog arhiva Boruta Mohara
Ulica kralja Zvonimira danas
Foto: arhiv TZO Baška
19
O, vodo moråska,
O, rijeko planinska,
O, zemljo daleka, sestrinska,
Budi mi prijatelj!
O, brzi potoče,
O šari poskoče,
Budi mi prijatelj!
Ne daruj mi otrove,
Niti lijepe, snene zavale,
Niti gorke ljudske zavade,
Niti staze zatrte,
Niti šutnje šutljive....
O, hridi,
O, žali,
O, mali ferali,
<svijetlite mi
Dok snivaju naši sni,
Sela i ljudi,
Dok poljsko bilje sa zemljom
Svježe diše,
I miriše na život;
Posvijetlite mi put
Iz moje snene kotline
U svijet.
BAŠĆANSKA ML ADOST
Zimska škola u
prirodi - Celje 2014.
Kako se radilo o jubilarnoj godišnjici naše celjske bajke,
svoje smo domaćine počastili veselom priredbom, u
čemu nam je pomogao Davor, naš učitelj glazbene kulture. Kako je naš boravak u Celju bio upravo u terminu
pred Valentinovo, nije bilo dvoumljenja oko odabira
teme priredbe. Pjevalo se i recitiralo o ljubavi. Pri izvedbi pjesme “Dan ljubezni” dobili smo pojačanje u glasovima svih prisutnih gostiju, ali i hotelskog osoblja.
Priredbu smo završili “plesom srca”, u kojem su najuspješniji bili Matea i Ivan. Službeni ton ovoj našoj svečanosti dala je nazočnost našeg načelnika Tonija Juranića
te predstavnica IV. osnovne škole i Grada Celja.
Lijepo je doživjeti bajku, a bajkovita celjska priča dobila
je ove zime svoju petu, jubilarnu epizodu. S radošću
smo se odazvali pozivu grada Celja da i ove godine
provedemo jedan radni tjedan u Školi u prirodi, koju
već uigrano zajednički realiziramo na njihovom malom,
ali svima nama dobro poznatom i dragom, skijalištu
Celjska koča.
Tako su učenici mlađih razreda naše škole, u pratnji svojih učiteljica Kristine, Sonje i Vladimire, na put krenuli u
nedjelju, 9. veljače. Putem smo posjetili slovenski kraški
dragulj - Postojnsku jamu. Divili smo se kreativnosti
majke Prirode, ali i uživali u vožnji vlakićem kroz maštovite špiljske predjele.
U petak, 14. veljače bio je dan našeg povratka. Putem
prema svojim domovima još smo se jednom zaustavili
u gradu Celju, kako bismo posjetili Stari grad Celje,
gdje nas je još jednom oduševio naš Saša, ovoga puta
kao vitez, koji je dojahao ravno iz srednjeg vijeka da
nam priča o povijesti Grada i životu grofova Celjskih i
ljubavi hrvatske seljančice Veronike Desinićke i mladog
slovenskog grofa Fridrika Celjskog. Vrlo prigodno, baš
na Valentinovo! A dobila je Baška tom prigodom i svog
prvog viteza, kada je četvrtaš Ivan (kao dečko koji se
posebno istaknuo za stolom tijekom boravka u Celjskoj
koči) položio vitešku prisegu. Za najbolju mladu damu
odabrana je prvašica Lena, koja je na poklon od viteza
Saše dobila mirisni sapunić.
Tijekom pet dana boravka u Celju neki su učenici proskijali, a pojedini su usavršili svoju vještinu skijanja. Naš
učitelj Simon imao je ove godine podršku mlade učiteljice Taše, koja je sa djecom vrlo lijepo surađivala.
Posjetili smo IV. osnovnu školu, gdje smo naučili plesati
slovenski narodni ples i izradili vesele šarene ptice mira.
Naši su nas domaćini počastili ukusnom marendom i
predstavom “Kako je Mojca Pokrajculja kupila piskrček”,
u izvedbi učenika prvog razreda.
I onda smo krenuli doma...
Jedne smo se večeri uputili u noćnu šetnju šumom
prekrivenom snijegom. Vodio nas je naš konobar Saša,
ovoga puta u ulozi lovca i ljubitelja šume i njenih stanovnika. Nismo bacali kamenčiće ni mrvice, što bi u
bajci bilo očekivano, ali ipak smo se u istom broju sretno
vratili u hotel.
Na kraju moram spomenuti da smo mi učiteljice i učitelj
bili jako ponosni na našu/vašu dječicu, koju su hvalili svi
koji su sa nama surađivali u realizaciji Škole u prirodi!
Zato se svi nadamo da nas dogodine čeka Celje 2015.!
Vladimira Petrinić
20
NAŠI STARI
Povijest osnovnog školstva u Baški
- 2. dio
Bašćansko osnovno školstvo u XX. stoljeću
Prvi svjetski rat (1914.- 1918.) i međuratno razdoblje (1918.- 1941.)
Autor: prof. Tvrtko Božić
Pred sam početak Velikog rata, kako su suvremenici
nazvali Prvi svjetski rat, stanje školstva na otoku Krku bilo
je prilično dobro. Ocjena je to koja se može potkrijepiti
s nekoliko bitnih elemenata, od kojih su, dakako,
najvažniji broj javnih škola na otoku i njihova prostorna
disperzivnost, te demografska i socioekonomska otočna
kretanja krajem XIX. i početkom XX. stoljeća. Prema
podacima od 31. prosinca 1913. godine, na otoku
su otvorene 22 javne pučke škole (uključujući jednu
talijansku školu u gradu Krku), te dvije škole koje je
otvorila “Družba sv. Ćirila i Metoda za Istru”, što znači
ukupno 24 pučke škole s ukupno 2.976 djece. Javne škole
s hrvatskim nastavnim jezikom pohađalo je 2.626 učenika,
što bi u prosjeku iznosilo 120 učenica/ učenika po školi,
a to je respektabilna brojka s obzirom na tadašnje socioekonomsko stanje krčkog pučanstva. Naime, nikako
ne smijemo smetnuti s uma činjenicu da je siromaštvo
pučanstva generiralo, gotovo do polovice XX. stoljeća,
mišljenje roditelja da su im dječje ruke potrebnije kod
kuće kao pomoć u obavljanju poljodjelskih, stočarskih ili
ribarskih poslova. Osim toga, mnogi roditelji su smatrali
da će im se djeca “pogospodičiti” i neće više htjeti raditi
na zemlji. Rad djece na zemlji pojačao se upravo u ovom
razdoblju, jer demografska kretanja pokazuju da je u
prvom desetljeću XX. stoljeća otok Krk bilježio najveći
apsolutni broj stanovnika: prema popisu stanovništva
iz 1910. godine taj je broj dosegnuo 21.259 stanovnika.
No, bila su jaka i emigracijska kretanja, prvenstveno
odraslih muškaraca, što u konačnici djeci nije ostavljalo
previše mogućnosti izbora, pohađati školu ili raditi na
zemlji.
situacije na području krčkog školstva u razdoblju Prvoga
svjetskog rata svakako bi kvalitetnije rasvijetlila ova pitanja. No, time nipošto nije zaustavljen proces raspada
stare i umorne Monarhije. Dana 29. listopada 1918. godine, Hrvatski sabor proglasio je Državu Slovenaca, Hrvata
i Srba, u čiji je sastav ušao i otok Krk. Nova vlast brzo je
organizirala nositelje vlasti na svim upravno- administrativnim razinama svoga državnog područja, pa je tako u
gradu Krku kao kotarskom središtu osnovano Kotarsko
narodno vijeće SHS, a po ostalim krčkim naseljima formirani su Mjesni odbori Narodnog vijeća SHS. Situacija
u školstvu naizgled je redovna i stabilna, no uskoro će se
stubokom promijeniti.
Dana 15. studenoga 1918. godine u krčku gradsku
luku uplovile su dvije talijanske topovnjače s oko 200
vojnika pod zapovjedništvom kapetana fregate Sabatinija. On je odmah u ime Antante zauzeo lučki ured i zatražio da se sjedište Kotarskog narodnog vijeća izmjesti u
neko otočno mjesto. No, tom zahtjevu nije udovoljeno,
pa je Sabatini pristao da Kotarsko narodno vijeće ostane
u gradu Krku, ali pod uvjetom da se preseli u neku sporednu ulicu gdje će manje upadati u oči. Dan kasnije, u
krčku luku uplovio je i talijanski razarač “Gulielmo Pepe”.
Njegov je zapovjednik 17. studenog posjetio krčkog biskupa Antuna Mahnića obrazlažući svoj dolazak željom
za smirivanjem situacije na otoku. No, već četiri dana kasnije talijanski vojnici u grupama od 20 do 30 pripadnika
zaposjeli su općinska središta po otoku u ime Antante
te na zgradama općina izvjesili talijanske zastave. Time
je ukinuta vlast otočnih općinskih Narodnih vijeća, a
započela je talijanska okupacija otoka Krka koja će
potrajati narednih 29 mjeseci. Talijanske okupacijske
vlasti počele su uklanjati hrvatske nacionalne simbole i
krenule u akciju protjerivanja svjetovne i crkvene inteligencije fokusirajući se pritom na Biskupski dvor u Krku
koji su smatrale jezgrom otpora. Situacija je dovedena do
usijanja kada je biskup Mahnić 9. travnja 1919. godine
interniran u Rim.
Razdoblje Velikog rata vrlo zorno prikazuje kako politički odnosi determiniraju obrazovne odnose i procese.
Nakon ulaska Kraljevine Italije u rat na strani Antante
(krajem travnja 1915. godine), austrijske vlasti zatvorile
su na otoku Krku sve privatne škole na talijanskom jeziku, pa i one koje je otvarala “Lega Nazionale”. Što se tada
dogodilo s djecom kojima je talijanski bio materinji jezik?
Jesu li prekinula školovanje ili su počela pohađati škole u
kojima je nastavni jezik bio hrvatski ili njemački? Jesu li se
naprosto, zajedno sa svojim obiteljima, odselila s otoka?
Detaljnija analiza demografskih kretanja na otoku Krku i
Dok je otok Krk proživljavao navedena previranja, u bližem okruženju odigrale su se krupne političke promjene.
Naime, 1. prosinca 1918. godine došlo je do ujedinjenja
Države Slovenaca, Hrvata i Srba s Kraljevinom Srbijom
21
NAŠI STARI
Pučka škola u Baški oko 1920.g. - pogled sa sjeverne strane
i do proglašenja nove države- Kraljevstva Srba, Hrvata i
Slovenaca. Nova je država nastojala riješiti teritorijalne i
pogranične sporove s Kraljevinom Italijom na istočnoj
obali Jadrana. No, 13. rujna 1919. na otok Krk došli su
arditi (jurišnici, u prijevodu “smjeli”), paravojne jedinice koje je organizirao talijanski pjesnik i avanturist Gabriele D’Annunzio, čija je temeljna ideja bila pripajanje
Rijeke i Kvarnerskih otoka Italiji. Arditi su preuzeli vlast
na otoku te počeli stvarati nered i unositi nemir među
stanovništvo. Česte su bile svakojake zabrane, poput naređenja o povlačenju ljudi u kuće usred dana i zabrane
gledanja kroz prozore na cestu ili zamraćenja prozora tijekom noći. Osjećaj nesigurnosti uvukao se među domaće stanovništvo, a napetost je postajala sve veća.
Nakon toga uslijedilo je pojačano nasilje ardita, a na
udaru se ponovo našlo svećenstvo koje je označeno
kao predvodnik narodnog otpora. Već sutradan uhićen
je tajnik biskupije dr. Josip Palčić, a uništena je i tiskara
“Kurykta” koja se nalazila u prizemlju Biskupskog dvora.
Na otoku je proglašeno opsadno stanje i zamraćenje sa
zabranom kretanja od 17 sati. Sumnjajući da se stanovništvo naoružava kako bi pružilo otpor, arditi su krenuli
u potragu za oružjem. Dana 27. prosinca iskrcali su se na
otočić Košljun tražeći u tamošnjem franjevačkom samostanu skriveno oružje. Pronašli su tek šest lovačkih trofejnih pušaka u samostanskom muzeju koje su potom
natovarili opatu Bonaventuri Škunci na leđa i odveli ga u
krčki zatvor. Uz izgovor da traže oružje, a zapravo tragajući za zlatom, otvorili su i grob Katarine Frankopan (kćeri kneza Ivana VII. Frankopana, a po majci Venecijanke).
Talijanska se vlast reflektirala i na školstvo, u kojemu je
od drugog razreda nadalje uveden talijanski jezik kao
obvezatni predmet (3-5 sati tjedno). Potkraj 1919. godine, otvorene su školske kuhinje u svim mjestima gdje je
bila škola, a u sela u kojima je bilo školske djece poslana
su 2-3 vojnika koji su kuhali u vojničkim kuhinjama. Hrana se dijelila svakodnevno u 11 sati pod paskom učitelja,
a obrok se sastojao od malog hljepčića i porcije kuhane
hrane. Na taj se način težilo privući roditelje i njihovu
djecu, računajući na njihovo siromaštvo, oskudicu i glad.
Roditelji koji su zabranjivali djeci da uzimaju obrok bili su
prijavljivani preko Civilnog komesarijata u Krku Vojnoj
komandi kvarnerskih otoka. Opravdanim neuzimanjem
obroka smatralo se samo zdravstveno stanje djeteta, što
Situacija je kulminirala zadnjih dana prosinca 1920.
godine. Na sam Božić, 25. prosinca, arditi su zabranili bašćanskom svećeniku Kvirinu Klementu Bonefačiću (inače
župniku iz Malog Lošinja kojega su protjerali Talijani, a
koji je uskočio na upražnjeno župničko mjesto u Baški
budući da je dotadašnji bašćanski župnik Mate Milovčić
odveden u tršćanski zatvor) da održi misu na staroslavenskom jeziku, te tražili od njega da služi misu na latinskom. Kada je župnik odbio taj zahtjev, došlo je do gužve
na vratima crkve u kojoj je jedan ardit poginuo. Ostali
arditi su otvorili vatru na stanovništvo i pritom ubili
troje mještana, a četvoricu zarobili i odveli u krčki zatvor. Sam svećenik Bonefačić pobjegao je na obližnji otočić Prvić, odakle se čamcem u tajnosti prebacio u Senj.
Opisani događaj poznat je po nazivu “krvavi Božić” u
Baški.
22
NAŠI STARI
su roditelji morali prijaviti Komesarijatu u Krku. Nasilje
ardita dovelo je do egzodusa hrvatskog stanovništva
s otoka, a među njima bio je i određeni broj učitelja:
tako je u popisu izbjeglica s otoka Krka, 1919. godine zabilježeno da je s otoka u Hrvatsku izbjeglo šest učitelja.
Batomlja, Građansku školu su pohađali i učenici viših razreda iz Drage Bašćanske. Tako je Baška dobila osmogodišnju školu, koja se sastojala od pučke škole (niži razredi)
i građanske pučke škole (viši razredi). U višoj građanskoj
školi učenici su učili tri strana jezika (talijanski, njemački
i francuski), vježbali su se u lijepom pisanju (krasopis),
a prema svjedočanstvima njezinih polaznika imali su i
predmete poput mineralogije, stenografije, domaćinstva
(stjecanje vještina šivanja, krojenja, pletenja, štrikanja).
Postojala je i tamburaška sekcija. Interesantan je učiteljski kadar ove škole među kojima je bilo i ruskih intelektualaca rojalističkih nazora, prebjeglih u Kraljevinu SHS
nakon uspostave komunističke boljševičke vlasti u Rusiji,
odnosno Sovjetskom Savezu. Učitelji su doslovno živjeli
sa školom, budući da su njihovi stanovi bili smješteni na
njezinom gornjem katu. Sve pučke škole u Kraljevini SHS,
pa tako i bašćanska, preimenovane su u državne narodne
škole, a o njihovom materijalnom stanju skrbile su općine.
Potpisivanjem Rapalskog ugovora 20. studenoga
1920. otok Krk ušao je u sastav Kraljevstva SHS. Talijanska okupacijska vlast morala se povući s otoka:
arditi su se povukli 9. siječnja 1921. godine, a redovna
talijanska vojska (bersaljeri, bersaglieri- strijelci), karabinjeri i financijeri otok su napustili 25. travnja, na
Dan sv. Marka.
Odlaskom talijanske vlasti došlo je do promjena u
krčkom, a samim time i u bašćanskom školstvu. One su
ukazivale na veću brigu novih prosvjetnih vlasti za razvoj
školske mreže na otoku. Konkretan primjer nalazimo na
području bašćanske kotline u kojoj je otvorena i treća
pučka škola. Naime, učenici iz Jurandvora i Batomlja pohađali su pučku školu u Baški od njezina otvaranja. No,
ona je od 1920g.. sa svojih 350 učenika i po prvi puta
s mješovitim razredima muške i ženske djece postala
prenapučena i prostorno neadekvatna za izvođenje
kvalitetnije nastave. Nove prosvjetne vlasti su reagirale,
pa su učenici iz Jurandvora i Batomlja započeli školsku
godinu 1920./1921. u jurandvorskoj pučkoj školi koju je
upisalo 160 učenika raspoređenih u šest razreda. Nastava
se izvodila u privatnoj kući “Zapavlići”, da bi 1934. godine bila dovršena i otvorena namjenska školska zgrada sa
stanom za učitelja. Te iste godine škola je u svojih šest
razreda primila ukupno 120 učenika.
Maturanti Građanske više pučke škole s ravnateljem Franjom Katarinićem (šk.g. 1927/1928.)
U ove se trendove uklapala i Ženska stručna škola, koja
je otvorena 1924. godine, a djelovala je do rujna 1943.
godine. Bila je to, današnjom prosvjetnom terminologijom rečeno, prva ženska obrtnička škola na bašćanskom
općinskom području, a njoj se iste godine pridružio čipkarski tečaj, organiziran radi izobrazbe mladih djevojaka
u izradi paške čipke (održavao se do 1928. godine). U
Baški su djelovala i razna društva kao što su “Jugoslavenski sokol” ili “Križari”, te klubovi (“Jugoslaven”), a koja su
u sebi sadržavala, između ostalog, kulturno-prosvjetnu
komponentu.
Pučka šestogodišnja škola u Jurandvoru (od šk.g. 1920./1921.)
Loše ekonomske općinske prilike direktno su se odražavale na opskrbu i održavanje škole, a upravo je to
bio slučaj sa svim krčkim školama. Nastavna sredstva i
pomagala bila su nedostatna za kvalitetniji nastavni proces, a postojeća su već bila zastarjela. Kako u učionicama,
Učenici su po njezinu završetku školovanje nastavljali
u Baški u kojoj je odlukom Zemaljske vlade u Zagrebu od
25. lipnja 1921. godine otvorena osmorazredna Građanska viša pučka škola. Osim učenika iz Jurandvora i
23
NAŠI STARI
Na selu su učitelji imali pravo na stan, odnosno stanarinu, te osigurani ogrjev. Plaću su dobivali u novcu,
a stanarinu i ogrjev su primali u naturi. Gradski učitelji
su sve navedeno primali u novcu.
Učiteljice su bile u podređenijem položaju u odnosu na svoje muške kolege. Ravnopravnost se ogledala
samo u dužnostima i obvezama, a neravnopravnost u
materijalnom nagrađivanju. Prema zakonskim odredbama, u razdoblju od 1908. do 1918. učiteljice se nisu
smjele udavati jer bi, prema shvaćanju zakonodavaca,
njihova udaja značila zapostavljanje službe, odnosno zanemarivanje školskih obveza i dužnosti. Udajom bi učiteljica dobila otkaz i otpremninu i nebi se više mogla zaposliti u obrazovnom sustavu. Da bi ostala u službi mogla se
udati samo za učitelja. Nakon 1918. godine, ove odredbe
su ublažene, pa tako npr. učiteljica, ili prema službenom
imenovanju “gospođa učiteljica”, koja nije udana za učitelja nije mogla dobiti stan i ogrjev u naturi.
Polaznice Ženske stručne škole (23. studenoga 1929. g.)
tako i u učiteljskim stanovima, nedostajalo je ogrjeva, što
je predstavljao veliki problem. Stoga ne treba čuditi da je
Zakon o narodnim školama (donesen 5. prosinca 1929.
g.) posvetio nekoliko svojih odredaba upravo tom problemu. Svima koji su stanovali u školskoj zgradi trebalo
je osigurati ogrjev (čl. 23., stavak 3.), a škola je morala u
blizini glavne zgrade imati onoliko stanova koliko ima
posebnih odjeljenja ili će općina morati plaćati stanarinu
ako ne može osigurati stan (čl. 29.). Svi su učitelji u narodnim školama su bili državni činovnici i imali su položaj i
sva prava državnih činovnika prema Zakonu o činovnicima i ostalim službenicima građanskog reda. Materijalno
nagrađivanje učitelja (plaća) zaostajalo je za drugim službama odgovarajućih službenika u drugim resorima.
Učiteljice na bašćanskoj plaži tridesetih godina 20. stoljeća
Vjeroučitelji (svećenici, župnici ili kapelani) besplatno
su održavali nastavu vjerskog odgoja. Njihov položaj u
školskom sustavu određivao je Zakon o vjerskoj nastavi
u narodnim, građanskim, srednjim i učiteljskim školama
u Kraljevini Jugoslaviji (donesen 23. rujna 1933.), prema
kojemu su za svoj rad u nastavi trebali imati suglasnost
nadležne vjerske vlasti.
S prozora školske zbornice- lijevo: učiteljica Barbara (Bernarda)
Kranjčević (fotografija snimljena između 1920. i 1925.)
24
NAŠI STARI
Malteška
napovidat, pa je i tamo sve bilo urejeno. Dvi nedilje za redon
plovan ih je napovidal, a oni su se parićivali za pir.
Jedan dan je plovan porucal po divici fameji od Iva (svojoj kućnoj pomoćnici) da kad Ive pride ž kampanje doma da pride
malo do njega. Ive je tako i ucinel. Plovan ga je lipo prijel i malo
su posideli i va diškoršu ga plovan pita: - „Ive ti si bil na Malti
kao soldat. Si tamo inkontral kakovu divojku ka ti se je pijažala?“
Ive je odgovorel da je, ma da to ni niš da je to dalgo od Baške.
Plovan ga je pital, a ca bi bilo kad bi ona prišla vamo va
Bašku, a Ive je rekal da se to ne more dogodit. Još su malo
počakulali, a vrata
su se otvorile i sinjorina Francesca se je pojavila na vrateh. Kad
ju je userval (videl), ustal je kao panj inkantan. Pomislel je da
sanja i šal je put nje.
Plovan mu je rekal: -„Ive ova ti je bila prva i ovu moraš
zet.“
Tako je i bilo. Ive i Franceskina su se uženili, živeli va Baški i
imeli dice. Zi Franceskinu je prišla i sestra. Bila je malo cotava,
ma se je i ona va Baški uženila. Zadnji od njezinoga roda va Baški je bila žena Jura Ripice, Boža Beloga baba (a imela je 101 leto,
kada je umrla). Njihov rod su zvali „Malteskini“ po materi, a
po ocu Glavacini. Celi ta rod je danas po Merikah.
Na Malti one su imele va rodu strica biskupa pa je on napisal
Foto: Iz privatnog arhiva Boruta Mohara
Dite još se ni ne rodi, a već ga žli ježiki žamu priko sebe.
Cin se dite rodi babica ga kontrola kako je ži ždravljen, da ni
betežljivo, boj ako ni najbolje ži ždravljen babica ima prontu
“blagoslovljenu vodu va broki” i ga s nju polije i rece: „Ivane, ja te krstin…“ Ako bi dite umarlo bez toga, bil bi pogan ili
vražić i ža to na cimiteru (groblju) Sv.Ivana ža njega ne bi bilo
mesta. Bil je poseban kamp ža takovu dicu i ža ljude ki nisu bili
naše vere i ža one ki su svojon rukon posegnuli na sebe. Skoro
svi Ivani, Ivići, Ivice, Nini ( Giovanini ) bili su tako kršćeni da bi
postali Božja dica.
Tako je i naš Ivan va crikvi Svete Trojice kada je uždravil dobil
sakramenat kršćenja i ustalo mu je ime Ive, a potle je dobil sakramenat prve pricesti pa i berme ili križme.
Kako je vrime pasivalo, prišlo je vrime i ža poć pod levu i caru
služit, a to je va ono vrime bila vela cast, boj bi rekli da ki ni ža
cara da ni ni ža ženidbu.
Iva su odredili da gre va marinu od barufe (ratne mornarice),
boj da su boduli dobri mornari.
Z brodon na kon je bil inbarkan finil je na Maltu va škver - arsenal kadi su urejivali brod. Bili su tamo priko leto dan i jednoga lipoga dana kada je sve bilo gotovo tribalo je jadra otvorit
i partit put doma. Ivu je to teško spalo, boj je va to vrime na
Malti, va La Valletti inkuntral jednu lipu divojcicu i jubav
se je rodila. Lucili su se kao da se neće vise nikad vidit. Ona je
ustala, a on je ž brodon partil.
Baška nekad
pismo ža bašćanskoga plovana. Biskup je dal nečakinji jednu
škatulicu od mesinga i va njoj su bile moći (kosti) od jednoga
sveca od Malte. Potle je dal njin jednu mesinganu škatulicu zi
moći od jednoga sveca od Malte.Tu škatulicu držala je Ivina
žena i ustavila svojoj dici da mole Boga za toga santula i da
zi tin “križaju” kada je slabo vrime ili gre krupa. Tako neka to
gre od kolena na koleno. Moren reč da je to va zadnje vrime
najviše koristil Jure Barbalić Ranjić, a va posestvo je prišal po
ženinoj bandi. Mariji Ranjićevi (Ivicini) oni su bili jako pobožna
fameja i molili se ža toga sveca. Potle njihove smrti skatulica se
je preselila ži Palade na Narca, kadi je bila još pred cca 25 let. Ca
je sada s nju i kamo je finila ne znan.
Na Malti san bil više puti i iskal put do toga roda, boj san znal
da su se sestre pisale Brijun.
I dan danas po selih okolo aerodroma u La Valetti na Malti se
najde famej, ke se tako pišeju. Ma mi niki va ton ni žnal ca god
više reč ali povidat. Niki od njih su mi rekli, da su culi od svojih
bab ali dedi, da su imeli va rodu biskupa.
Va Baški bi se po toj pra-pra babi Fraceschi našlo roda i po
muškoj i po ženskoj bandi.
Narcar
Dinko Seršić Ivica
La Valletta
Kada su arivali va Pulu, Ivu je prišlo vrime ža doma poć, boj je
odslužil caru svojih sedan let.
Kada je arival doma njegovi skoro da ga nisu ni prepožnali. Potle par dan mat mu je rekla:
- „Ive sine, prišlo ti je vrime da se uženiš. Va Baški ima više divojak za ženidbu, ma ža našu kuću mogle bi kumparit samo jedna
od tri, cigove fameje parivaju s nami.“
Nedilju je šal ži braton crikvu na misu i po misi su se fermali
pred crikvu na cimiteru i cekali kada će divojke pasivat van s
crikve. Brat mu je atal na te divojke od kih je jednu mogal
žibrat ža ženu. Materi su povidali na ku je hitil oko i mat
je bila kuntenta pa je to i ocu rekla, kada je prisal s crikve.
Otac je bil zi tin kuntenat. Mat ne budi lena šla je do kume
Mandice i rekla njoj da gre doma kod te divojke pitat ko bi dali
svoju hćer jedinicu ža našega Ivana. Sve je bilo urejeno, mladi
su se inkontrali i dogovoreli se za poć do plovana da ih more
25
NAŠI STARI
Miho Šišić
Miho Šišić je śtal na Narceh va danaśnjoj ulici Dvori Narca. Bil je śiromah i jedva je krpal z dana va dan, a bil je i
va letih.
Financijer je rekal da bi utel provat pa neka parnese i da
ju parića po domaću, po bašćansku.
Taletalova je šla va polje i nabrala blitvu kadi je prvu našla, boj svoje ni imela. Blitvu je va košiću odnesla i ustavila
gospi da bi ju drugi dan parićala.
Volel je i pofumat ku pipu tabaka, ali za tu viciju (užancu) ni imel šoldi. Žato se inžinjal. Hodel bi po Narceh
jedva potežuć noge, ali va ruki je imel šćapić na cigovon
dolnjen kraju je bila zabijena jedna brukvica, a ślužila mu
je za pobirat mokuli (čike) od španjolet po putu. Zac śe
ni mogal prignut da bi ih pobral z ruku. Mi dica ž Narac
bimo mu pomagali pobirat mokule po Narceh, a i van
Narac. Sve bi mo mu parneśli doma. Bil bi śrićan i preśrićan pa nan śe zahvaljival. Valje bi šal mulit mokuli i tabak
rivat va svu zgorenu pipu i valje bi zapalil jednu. Kako
brižan ni imel šoldi za fulminanti pipu bi zapalil zi ugorcen (zi žeravicu) ku bi zel z komina, a za to mu je i pipa
bila sva zgorena. Smrdelo bi to ko sto šajet. On je užival
va ton smradu. Ki srićniji od njega.
Kada je financijer prišal doma, videl je košić z blitvu i je
valje šal pošpijat kako to pariva (izgleda) blitva. Gljedal je
pero po pero i imel je ca za vidit. Med peri od blitve bilo
je i per od tabaka.
Drugo jutro je financijer docekal divicu i rekal njoj je da
ga odpelja va vrt kadi je pobirala blitvu. Ona ga je odpeljala sva puna śtraha tamo kadi ju je i nabirala, priznala
je da to ni njen vrt, ali ni znala povidat cigova je to particela.
Požvali su pandura (poljara) Frana Karla, ki je valje rekal
da je to particela jednoga brižnoga clovika z Baške, Miha
Šišića.
Imel je malo zemlje pa bi zi matiku priko ramena i šćapićen pomalo sevardal (setapal) do Guvan. Valje priko
železnoga mosta, už Velu riku, zdolu put Murvaca, imel
je jednu mekoticu i va njoj svacega po malo. Tutu se je
našlo salate, radića, par stabal pomedori, blitve, a i jedno
stablo smokav belica je bila va mekotici.
Financijeri su valje poslali svoje ljude, ki su ga prepeljali va
kažarmu kadi je bil od financijeri ezaminan. Tvrdil je, da
ca on zna, da je imel samo sime od blitve, a da ako je tako
kako gospoda govoriju, onda da mu je to morebit niki za
dešpet kalumal. Uteli su ga karstigat i multat, zac tabak
se ni smelo sijat bez dovoljenja finance.
Va Baški su bili i dacijeri (financijeri) ki su kontrolivali
butige z tabakon, fulminanti, petroljen, špiriton, z kafu,
cukaron, a i z vinon i rakijon, boj se je i na to plaćala dacija. Za vrime kuhanja rakije zapisevali su svaki skuhani
lambik (kotal) i kontrolivali koliko se prave rakije z njega
stocilo.
Pozvan je bil i kapo od finance, kako se je va to vrime
reklo financijskin preglednikon. Kada je prišal i videl koga
to oni imaju, valje je rekal svojin ljuden da neka ga puste
ća, boj je ta clovik socijalni kvestijun va Baški i on ga dobro zna.
Jedan financijer je imel fameju i malo dite pa je zel jednu
Bašćanku Taletalovu za divicu (danas bi za to rekli kućnu
pomoćnicu). Brižnoj ženi je to dobro prišlo za čapat ki
šolad. Kuhala njin je i cuvala dite. Bili su kuntenti oni s
nju, a i ona s njimi.
Preglednik je bil Jure Maretić, bašćanski zet, uženjen za
Mariju Rodovu, stanujuć uzgora stare apoteke, a Miho
Šišić in je bil sused.
Kako je s njimi bila više vrimena i oservala ca voliju pojist
je jedanput pitala gospodina financijera ako bi želel provat ist blitvu. Lagala je da ona ima blitvu va svojen vrtu.
Narcar
Šišić je pasal liso, ali brižna Taletalova se je morala spakovat i poć doma.
Dinko Seršić, Ivica
26
NAŠI STARI
Dica od zabavišta prid Velin domon
Sjećanja na rano ditinjstvo
Želin van reć kako smo živeli va mojen ditinjstvu. Rojena
san hiljadu devetsto dvajst i osmoga leta. Još su mi žive
kumpanjice: Dragica Franicina, Katica Banova, Zlata Krstuljina, Loretica Mikinova, Franjica Tananova i Franjica
Karlova. Morebit san ju i pozabila!
a nas šest dice, po starosti, okolo stola. Mat nas je dvorila. Na sredini stola bil je vrc na kon je pisalo „Pij Vinko!“.
Tako su se zvali moj ded i moj otac. Stariji su pili bevandu, a dica vodu. Prije ubeda hodeli smo po frišku vodu
na Mul ili Potkovalića. Najprije smo se prekrižili, cekali
da otac prvi pocne jist, a na kraju ubeda da se otac prvi
stane od stola. Va puno famej dica su oca i mater zvali
Vi. Mi smo oca zvali ćaća, a mater mama ili ma. Potle
Zdrave Marije tekli smo doma, vicerali, oprali se i valje
spat.
Bilo je ovako. Hodeli smo va zabavište jutron i popolne,
od devet do jedanajest i pol pa još od tri do pet. To je
bilo va današnjoj školi. Svi smo bili lipo ublceni. Presvlcevali smo se va traversice ke su nan zašile naše matere i
preobuvali va kopicice.
Pametin kako smo najviše voleli poć va Veli dom. Delali
smo predstave i čajanke. Tamo je bilo zabave za svih, od
najmlajih do najstarijih („mitraljezi“). Sve je bilo cagod
miloga. Danas svi cekamo da se cagod dobroga dogodi
i da naš dom doživi bolju sudbinu, a da mi finimo više
cekat i patit.
Va zabavištu smo najprvo malo moleli, potle smo se
igrali, ucili smo šit, kantat i tancat po starinsku. Va vrime
mesopusta smo se i maškarivali. Hodeli smo na izleti.
Kraće su bile vansela, do Zaroka i Pešćivice, a dulje do
Svete Lucije, Jurandvora i Majke Božje ili po Ljubavnoj
cesti do Kricina.
Spomenut ću još i ovo. Na Paladi, sprida naše butige,
bila je vela ribarnica. Va njoj su bile vele stoli od kamika.
Svaki dan bašćanski ribari prnesli bi i prodavali puno
friške ribe. Žal nan je da niš ni ostalo od ribarnice, a ni
ne znamo kamo je finila.
Odgojiteljica je bila Ljubica Matulina, a zvali smo ju
gospodicna. Ante Herićeva, ku smo zvali teta, pomagala
je odgojiteljici. Po potribi smo hodeli i kod doktorice.
Zvala se je Zdenka Čermakova. Voleli smo ju. Dala bi
nan galetine. Najpravljene su bile ko mali konjići, ca nas
je jako veselelo.
Još bin nic tela reć. Prišlo je vrime da se pocne gradit
dom za starije i nemoćne osobe. Cin prije, to bolje, kako
bimo i mi, rojeni va Baški, va njemu koliko-toliko uživali
i cekali…
Svaku nedilju smo hodeli na velu misu. Bile smo ublcene
va bele opravice. Na glavi je bil fjok, a na nogah lakaste
postolići. Muški su bili va marinericah. Na polne smo
morali bit svi doma za stolon. Na celu stola sidel je otac,
Nastavki neka se uhite pisat mlaji.
Bernarda Viškićeva i Kinova
27
Štrumenti na Paladi
Vela riva 60-ih godina 20. stoljeća
Prošeći svaki dan po bašćanskoj Paladi. Svaki put je drukcije. Od Mula, pa Potkovalića, do Pirnice. Bit će ti korisno
za telo i za dušu. Vidit ćeš. Uzdravit ćeš. Kada god nećeš
trefit nikoga, samo maške po kantuni. Ma kada god tribat će ti par uri da prideš od pocetka do kraja. Trefit ćeš
poznatih i šnjimi počakulat. Doznat ćeš novitadi, rabanja
i škuci. I njin i tebi bit će lagje od besed ke su zgovorene.
i armiži. Na vrh jarbula klepeće bandera na vetru. Škriplju pajoli, škoti i kašete va barkah. Melje mareta bove,
a kajići tancaju i cavataju, škriplju na jugu. Buba more
va rivu i pini se, škropi i skace do poneštrah, pini se, nosi
žalje i kamenje na rivu, a potoki tecu i zlivaju se nazad va
morsku pinu .Soli more facade, krovi i poneštre.
Foto: Branko Randić
Onda se javi kalub, jedan, pa celi zbor za njin zakanta.
Maške se karaju, tucu se i pušu, frajaju. Susedov pas zalaje i spraši ih da ih ni više za vidit. Reful vetra od bure
zasope va jarbuli i škoti, pa pomete pred sobu sve ca mu
je šekalo.
Sviraju inštrumenti sve note, sve jace i jace, kako njin kapelnik od vetra dirigira, a marete rastu..... A onda, najedanput zaškrebeće motorin i zatare svu tu lipotu od
slike i mužike.
Kada je vedro i sunce tepli, sedi malo na banak sprida
one grube nove rive. Ko da je niki jednu velu lazanju
od cimenta prehitil priko porta do garofulina. Udahni dumboko, a more će friško vonjat po soli i mrižah ke
cekaju da ih ribari kalaju va more. Slušaj! Slušaj BAŠĆANSKE MORSKE ORGULJE i uživaj. Zgubili smo garofulin,
a dobili smo orgulje.
Da. Nima samo Zadar morske orgulje. Slušaj, poglej i
kuntentaj se. Svaki dan sopu drugacije. Kada je bunaca,
onda spu, ma kada bavica digne maretu one se zbude.
Pomalo minjaju note i batude. Zasopu svirale dumboko, na tanko, pa na debelo, visoko. Zambura more va
škuljah na rivi, va civih kroz ke je nikada tekla šporka
voda, a sad va njimi spe peštice, pužići i morske rožice.
Bubaju marete va škrile od rive. Rivaju se med bankine i
škulje. Onda klokoće more, i zliva se . Zvone kadene, cime
Ov san put napisala malo drugacije. Ne znan ko će van
se pjažat. Ma fermajte se kod te lazanje od rive i kada se
more pomalo diže i kaliva cuju se prave svirale od orgulja, ne tako bogatoga zvuka kao va Zadru, ma su naše.
Ala dovidova, ko Bog da va novon letu. Neka van bude
srićno i veselo i zi Božjin blagoslovon!
Pozdravlja vas Ojovica!
© Copyright 2024 Paperzz
