Šta je nasilje nad ženama? N asilje nad ženama i djevojkama je jedno od najraširenijih oblika kršenja ljudskih prava. Između ostalog, nasilje podrazumjeva fizičko, seksualno, psihološko i ekonomsko zlostavljanje, te prelazi granice dobi, rase, kulture, bogatstva i geografskog položaja. Dešava se u kući, na ulici, u školi, na radnom mjestu, na poljoprivrednim imanjima, u izbjegličkim centrima, u ratu i tokom kriza. Nasilje se manifestuje u različitim oblicima – od najzastupljenijeg univerzalnog oblika porodičnog i seksualnog nasilja, do pogubnih praksi kao što su zlostavljanja u trudnoći, takozvanih ubisatva iz časti i drugih oblika zločina nad ženama. Šta sa nasiljem nad ženama i djevojkama? N asilje nad ženama i djevojkama je jedno od najraširenijih oblika kršenja ljudskih prava, duboko ukorijenjeno u rodnoj diskriminaciji i nejednakosti. Nijedna žena ili djevojka nije u potpunosti bez rizika izlaganju nasilju, i ni jedna zemlja ne ostaje neoštećena od njenog uticaja. Nasilje nad ženama i djevojkama, koje se također naziva i “rodno zasnovano nasilje“, međunarodno je priznato kao problem ljudskih prava. Donedavno na rodno zasnovano nasilje gledalo se kao na privatni problem, ili problem porodice/obitelji. Međutim, sada je već općeprihvaćeno da je rodno zasnovano nasilje društveno-zdravstveni problem koji zadire u sve pore jednog društva. Žene su podložne diskriminaciji i nasilju, unutar društva, zajednice, u školi, na poslu, u kući…itd. Očigledno je da žene imaju manje opcija pri zapošljavanju, da su u većem stepenu nezaposlenosti i samim tim su podložne i ranjive diskriminacijama, nasilju, trgovini ljudima, seksualnom nasilju i/ili prinudi. Tradicionalni patrijarhatski običaji i norme na nivou zajednice obično ne govore o nivou nasilja kroz koji žene prolaze. Generalna skupština Ujedinjenih naroda definiše „nasilje nad ženama“ kao „svaki čin rodno zasnovanog nasilja, koji rezultira ili može da ima za posljedicu fizičku, psihičku ili seksualnu povredu ili patnju žene, uključujući prijetnje takvim radnjama, ograničenje ili proizvoljno lišenje slobode, bez obzira da li se dešava u sferi javnog ili privatnog života.“ UN deklaracija o ukidanju nasilja nad ženama (1993) smatra da je „nasilje nad ženama manifestacija historijske nejednakosti u odnosima moći između muškarca i žena, što je dovelo do muške dominacije i diskriminacije nad ženama, te do onemogućavanja punog napredovanja žena“. UN i Vijeće Europe je izrazilo zabrinutost da su pojedine grupe žena podležnije nasilju, posebno one koje pripadaju manjinskim i izbjegličkim grupama, kao i siromašne žene. Mladi su također značajna grupa kada je riječ o rodno zasnovanom nasilju. Postoje paralele između nasilja u adolescentskim vezama i vezama odraslih osoba na taj način što i kod jednih i kod drugih postoji kontinuitet i nasilje se pogoršava od verbalnog i emotivnog zlostavljanja pa sve do seksualnog zlostavljanja i ubistva. Moramo zajedno raditi na prevenciji i suzbijanju nasilja nad ženama i djevojčicama. Važno je znati šta sačinjava rodno zasnovano nasilje i nasilje u porodici/obitelji, kako ga prepoznati, koje su to najranjivije skupine, šta su neki od uzroka, kao i koji su programi na raspolaganju kako bi pomogli onima kojima je to potrebno i kako bi se ti programi mogli poboljšati. • Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) u svom istraživanju o nasilju u porodici provedenom u 10 zemalja procjenjuje da je između 15 i 71 posto žena podvrgnuto fizičkom ili seksualnom nasilju od strane njihovih supruga ili partnera • Nasilje nad ženama u dobi između 15 i 44 prouzrokuje više smrtnih slučajeva i invaliditeta nego rak, malarija, saobraćajne nesreće i rat zajedno. • U 2006. godini, 79 posto žrtava trgovine ljudima bile su žene i djevojke. • Više od 60 miliona djevojčica diljem svijeta prisiljene su na brak prije navršene 18. godine • Procjenjuje se da je između 100 i 140 miliona djevojčica i žena u svijetu trenutno žive s posljedicama genitalnog sakaćenja/obrezivanja i procjenjuje se da svake godine najmanje 3 miliona djevojaka izloženo je riziku ovim praksama. izvor: UN WOMEN Dužnost i obaveza svakog od nas je da zauzme stav protiv rodno zasnovanog nasilja. Koje vrste i oblici nasilja nad ženama postoje i kako ih mogu prepoznati? P ravi je razmjer nasilja nad ženama vrlo teško dokučiti. Većina se nasilnih činova odvija između četiri zida te najčešće, zbog srama, straha, osjećaja krivice ili nedostatka informacija o adekvatnim službama pomoći, ostaje prešućivana i neprijavljena. PSIHOLOŠKO NASILJE •Oblici zlostavljanja s ciljem zadobivanja moći i kontrole, koje je usmjereno da prestraši. Neki od primjera psihološkog zlostavljanja su: zabrane, prijetnje, uvrede, podcjenjivanje, izrugivanje, omalovažavanje, ucjenjivanje, ograničavanje i kontrola kretanja, izolacija, uništavanje predmeta, verbalna agresivnost, prijetnje da će oduzeti starateljstvo nad djecom, itd. •Opasnost psihičkom zdravlju i ličnosti žrtve. FIZIČKO NASILJE: •Udaranje, šamaranje, čupanje za kosu, guranje, izvrtanje ruke, ubadanje, davljenje, gušenje, udaranje šakama, nogama ili predmetima, ozljeđivanje oružjem, i ubistvo. •Opasnost od lakših i/ili težih tjelesnih ozljeda. SEKSUALNO NASILJE •Seksualno uznemiravanje, seksualna zloupotreba, incest, nedobrovoljne seksualne radnje, silovanje, te svaki seksualni čin počinjen protiv volje druge osobe. •Seksualni odnosi pod prisilom putem prijetnji, prestrašivanja ili fizičke sile, prisiljavanje na neželjene odnose ili odnose sa drugima. •Tjelesno i psihičko seksualno nasilje. EKONOMSKO NASILJE • Ne dozvoljavanje zasnivanja radnog odnosa, raspolaganja novcem i imovinom, ostavljanje bez hrane i odbijanje osnovnih potreba. •Uskraćivanje i oduzimanje financijskih sredstava, neplaćanje alimentacije i drugi oblici koji žrtvu ostavljaju bez sredstava za život “Nasilje nad ženama i djevojkama je rasprostranjeno, ali ne i neizbježno. Možemo ga zaustaviti. UNIFEM, kao dio UN Women, radi zajedno sa drugim UN agencijama kako bi podstakli akciju, odgovorili na, i prioritetno zaustavili nasilje nad ženama.” Erika Kvapilova Regionalna direktorica programa UNIFEM CEE (dio UN WOMEN) Šta sa ciklusom nasilja? P ojam ciklus nasilja odnosi se na djela nasilja kao ponovljeni i ciklički obrazac ponašanja, povezane s emocijama, osjećajima odmazde ili osvete. Svaka faza može trajati različitu dužinu vremena a vremenom se razina nasilja može povećati. Pojam se često odnosi i koristi da se objasni nasilno ponašanje naučeno u djetinjstvu a ponavlja se i u zrelom dobu, dakle nastavlja se u daljem percipiraju i nastavku ciklusa. Izolovanje žrtve Izolovanje žrtve, povlačenje iz okoline, prekid kontakata s drugim ljudima, nedostatak socijalne mreže. Zar nije bolje da provedemo vrijeme sami u stanu, nego da ideš kod prijateljice, rodbine…Postepeno ona više i ne želi nikud da ide, pravo s posla uvijek ide kući, on je ljubomoran, u svima vidi rivale. Verbalno zlostavljanje Verbalna grubost, ponižavanje. On više ništa ne moli, samo zahtijeva, psuje, naziva vas pogrdnim imenima, ucjenjuje vas,itd. Tenzije rastu Fizičko nasilje Fizičko Nasilje. Explozija nasilja: prvi udarac bio je šok (“zakasnila je kući, on se iznervirao”) Prividno pomirenje Prividno pomirenje, faza ponovnog medenog mjeseca sutradan… ON: to se više nikada neće ponoviti, kupuje cvijeće….jedno vrijeme lijepo se slažu "Muškarac koji zlostavlja i ne poštuje žene ne može biti pravi muškarac." Yuri Afanasiev Rezidentni predstavnik UNDP-a i koordinator UN-a za BiH Šta sa pravosudnim sistemom? N asilje nad ženama je jedan od najozbiljnijih izazova našeg vremena, ne samo da ono krši njihova temeljna ljudska prava, ono spriječava žene širom svijeta da postignu svoj puni potencijal. Države imaju dužnost da promovišu i štite prava žena i inzistiraju na odgovornost počinitelja. U BiH, vlada i donatori trenutno rade zajedno na jačanju nekoliko području pravosuđa, kako bi se poboljšali kapaciteti entiteta i lokalnih zajednica na rješavanju problema rodno zasnovanog nasilja: Provedba zakona: Spora provedba postojećih zakona u BiH omogućava mnogim počiniteljima da izbjegnu pravdu i kaznu. Osnovni problem koji se pojavljuje kod primjene postojećih zakona je taj da ne postoji međusobna usaglašenost oko definicije pojma nasilja u porodici. 5% Samo svih dijela nasilja u Bosni i Hercegovini se službeno prijavljuje* Kuća ljudskih prava i Neformalna koalicija NVO: Izvještaj za univerzalni periodični izvještaj, Bosna i Hercegovina, Septembar 2009 Prijavljivanje nasilja: U cijeloj Jugoistočnoj Europi se izvještava o visokom nivou nasilja nad ženama. Bosna i Hercegovina nije iznimka u tom pogledu. Naprotiv, broj prijavljenih slučajeva nasilja u porodici u BiH je stalno u porastu. Uprkos razmjeri problema, bosansko društvo već duže vrijeme ne prepoznaje prevalenciju rodno zasnovanog nasilja i nasilja u porodici kao važan problem. Nasilje u porodici je još uvijek u velikoj mjeri posmatrano kao privatna, porodična stvar koja bi trebala ostati izvan područja ili utjecaja države. U 2008. godini u Federaciji su zaprimljene 1631 kaznene prijave a u Republici Srpskoj 259 prijava. U oba entiteta, vecina presuda su bile uvjetne i novčane kazne, a čak manje od 3% slučajeva je završeno zatvorskom presudom. Praksa izdavanja blagih kazni podcjenjuje ozbiljnost problema o nasilju u porodici. Svrha kažnjavanja počinioca nasilja i postizanja satisfakcije žrtve ne može se ostvariti samo u krivičnom postupku, te je nužno istovremeno djelovanje tj. povezivanje krivičnog postupka sa izricanjem zaštitnih mjera u skladu sa Zakonom o zaštiti od nasilja u porodici. „Problem je uglavnom ignorisan i ostaje u velikoj mjeri pogrešno shvaćen” “Nasilje nad ženama nije problem samo žrtve. Svi smo odgovorni. Zaustavimo zajedno nasilje nad ženama.” Samra Filipović-Hadžiabdić direktorica Agencije za ravnopravnost spolova BiH Šta je UNSC 1325 ? R ezolucija Ujedinjenih nacija je formalni tekst koji usvaja tijelo Ujedinjenih nacija (UN). Većinu rezolucija objavljuju Vijeće sigurnosti ili Generalna skupština. On 31st of October 2000, Resolution 1325 was adopted by the Security Council. Bosnia and Herzegovina adopted its national plan on the 27th of July, 2010, the first Balkan state to do so. 31. oktobra 2000. godine, Rezolucija 1325 usvojena je u Vijeću sigurnosti. Bosna i Hercegovina je usvojila nacionalni plan 27. jula 2010, te time bila prva balkanska država koja je to učinila. Ova rezolucija navodi „važnu ulogu žena u sprječavanju sukoba i izgradnji mira, te naglašava značaj njihovog jednakog učešća i potpune uključenosti u sva nastojanja za održavanje i promociju mira i sigurnosti, te potrebu njihove veće uloge u donošenju odluka u vezi sa sprječavanjem i rješavanjem sukoba…. ” Ali zašto žene treba da se uključe u sprječavanje i rješavanje sukoba? • Žene imaju drugačija iskustva sukoba. • Žene i djeca su uvijek najteže pogođene grupe tokom sukoba. • Žene mogu ponuditi svježu perspektivu i alternativne ideje tokom sukoba i u postkonfliktnim situacijama. Žene imaju značajnu ulogu u sprječavanju sukoba i izgradnji mira. Dobro upravljanje zahtijeva jednako učešće i punu uključenost u svim nastojanjima za održavanje mira i sigurnosti. Jedna od stvari koja je potrebna ženama u Bosni i Hercegovini je šansa da učestvuju i budu uključene u planiranje budućnosti svoje zemlje. Žene ne trebaju samo znati za rezoluciju Vijeća sigurnosti Ujedinjenih nacija UNSCR1325, već trebaju da budu osnažene kako bi je i provodile. Žene i muškarci trebaju raditi zajedno, ne samo da podižu svijest o ovoj značajnoj rezoluciji, već da naglase hitnu potrebu da se čuju i glasovi žena, te da njihove ideje budu inkorporirane kroz cijeli postkonfliktni proces. Godine 2006, Vlada BiH, uvela je zakonske propise o civilnim žrtvama rata, koji se također odnose na žrtve seksualnog nasilja tokom rata od 1992 do1995. Zakon o pravima civilnih žrtava je podstaknut akcijom žena aktivistkinja (koje su sakupile 50.000 potpisa kako bi inicirale veće priznavanje i olakšice za žene žrtve masovnog silovanja tokom rata u Bosni), kao i UN Rezolucijom 1325 koja poziva na davanje veće pomoći ženama u postkonfliktnim društvima. Uprkos uspjehu ipak postoje nedostaci u smislu primjene ovog zakona u pogledu poštivanja principa nediskriminacije. Obnovljena inicijativa Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice od ogromnog je značaja, njom se zahtjeva nova formulacija državne strategije o ošteti. Ovo bi povećalo nadu da će potrebe žena žrtvih seksualnog nasilja i torture tokom rata na kraju biti u potpunosti prepoznate na nediskriminirajući način i njihovo dostojanstvo će biti ponovo uspostavljeno. “Nasilje nad ženama je kao bilo koji drugi oblik krivičnog djela i traži urgentnu intervenciju države.” Jasminka Džumhur Ombudsmen BiH za ljudska prava “Izmjenom krivičnog zakona iz 2002 godine, nasilje u porodici se više ne smatra prekršajem protiv javnog reda i mira, već predstavlja krivično djelo.” Anisa Pašić policajka – II Policijska uprava KS Šta sa seksualnim radnicama? M eđunarodni komitet za prava seksualnih radnika u Evropi (ICRSE) usvojio je crveni kišobran kao simbol otpora diskriminacijama i nasilju nad seksualnim radnicima. Crvena boja simboliše ljepotu, a kišobran otpornost na napade sa neba i od ljudi. Crveni kišobran kao simbol otpora diskriminacijama i nasilju prve su 2001. godine upotrijebile seksualne radnice u Veneciji, Italija. Slovenački umjetnik Tadej Pogačar u suradnji sa seksualnim radnicama je napravio dugoročni projekt "Paviljon Prostitutki" i umjetničku instalaciju CODE: RED. U povodu 49. Venecijanskog bijenala likovnih umjetnosti 2001. seksualne radnice su ponosno hodale ulicama u Maršu crvenih kišobrana. Marširale su ulicama Venecije koristeći megafone i crvene kišobrane, privlačeći paznju na loše uvjete rada i kršenja ljudskih prava s kojima se suočavaju. Marširale su od paviljona kroz centar grada. Prema široj definiciji, seksualni rad je razmjena novca ili robe za seksualne usluge, bilo to redovno ili povremeno, uključujući ženski, muški i transrodni spol, odrasle, mlade i djecu. Također, pod seksualni rad se podrazumijeva kada seksualni radnik/radnica svjesno ili nesvjesno smatra taj akt kao izvor prihoda. U Bosni i Hercegovini seksualni rad je protuzakonit i seksualne radnice su dio populacije u sjeni. Broj seksualnih radnica u Bosni i Hercegovini kreće se između 0,4% i 1,4% (Procjene o broju seksualnih radnica u različitim regijama svijeta, STI-online). Seksualne radnice su vrlo ranjiva grupa. 85% žena uključenih u seksualni rad su žrtve psihološkog, fizičkog i/ili seksualnog nasilja od strane supruga, drugog člana porodice, klijenta i/ili svodnika. 4 od 5 seksualnih radnica trpi psihološko nasilje 2 od 3 seksualnih radnica trpi fizičko nasilje 3 od 5 seksualnih radnica trpi seksualno nasilje Svaka sedma seksualna radnica trpi napad oružjem 80% seksualnih radnica ne prijavljuje pretrpljeno nasilje institucijama za provedbu zakona. Udruženje PROI, Populaciono istraživanje o prevalenci rodno zasnovanog nasilja nad ženama seksualnim radnicama u Bosni i Hercegovini, podržano od straneUNIFEM-a, august-oktobar 2010 Šta sa romkinjama? “Romkinje za život bez nasilja” je sveobuhvatan program uspostavljen sa ciljem osnaživanja Romkinja i romskih zajednica u borbi protiv diskriminacije i nasilja nad ženama, naročito nasilja u porodici, te marginalizacije Romkinja i njihovih organizacija u procesima donošenja zakona i politika koje se tiču rodne ravnopravnosti i zaštite žena od nasilja. Romkinje su naročito ugrožene zbog široko rasprostranjene predrasude da je nasilje nad ženama dio romske kulture što utiče i na rad državnih institucija koje ovo pitanje zanemaruju i ne obezbjeđuju odgovarajuću pomoć i podršku Romkinjama koje su preživjele nasilje. Država je propustila da uspostavi advekatno okruženje i sistem podrške i pomoći za žene koje su preživjele nasilje, naročito nasilje u porodici, koje će ohrabriti i osnažiti žene da razumiju i traže svoja prava na život bez nasilja kroz postojeće institucije i zakone. Romkinje koje su preživjele nasilje u većini slučajeva ne prijavljuju nasilje zbog straha, stida, i nedostatka informacija o tome gdje i od koga zatražiti pomoć. Kada nasilje nastupi, one niti očekuju a niti dobiju podršku od familije, zajednice i države. X.Y. iz jedne od romskih zajednica kaže: „…išla sam sa majkom u Centar jer me je muž pretukao. Bila sam pred porodom i maloljetna. Jedan gospodin iz Centra je ostišao sa nama u bolnicu gdje su mi pomogli a onda u sigurnu kuću. Tamo sam kratko ostala. Opet sam se morala vratiti mužu. Moji ga se boje. I sad je opet sve po starom. Više se nikom i ne obraćam za pomoć:“ Isječci iz “Izvještaja o nasilju u porodici nad Romkinjama u Bosni i Hercegovini” – Organizacija Prava za sve “Veliki procenat razvoda u našoj zemlji je posljedica nasilja nad ženama. Žene, ukoliko prijavite nasilje, zakon će vas zaštititi.” Lejla Fazlagić, sutkinja Općinski sud Sarajevo “Građani i građanke Sarajeva bi najbolje trebali znati da nasilje nema opravdanja.” Miroslav Živanović zamjenik gradonačelnika Sarajeva “Nema situacije koja opravdava nasilje. Ako se mi ne bavimo nasiljem, onda se nasilje bavi nama.” Sabiha Husić Director , Medica Zenica “Zahtijevam nultu toleranciju prema nasilju nad ženama.” Enisa Salčinović predsjednica ženske sekcije Saveza udruženja logoraša Kantona Sarajevo Šta sa majkama i djecom? N asilje nad ženama i djevojčicama utječe na djecu na brojnim nivoima. U nekim slučajevima nasilja u porodici, djeca sama će trpjeti fizičku ili seksualnu zloupotrebu od istog počinioca; ili će biti pogođeni na neki način tenzijom ili činjenicom da svjedoče svađama, mučnom ponašanju ili napadima – mada to uvijek ne pokazuju. Otac koji poštuje majku svoje djece pruža dragocjen obrazac kako za svoje sinove. tako i za svoje kćeri. Sinovima postaje uzor koji muškarac u razvoju može prihvatiti kao vlastiti primjer ponašanja u odnosu prema svim ženama u životu, od majke i sestara, do životnog partnera. Djeca će reagirati na različite načine ako odrastaju u kući sa nasilnom osobom. Mogu osjećati vlastitu krivnju ili ljutnju, krivnju, nesigurnost, usamljenost, uplašenost, bespomoćnost ili zbunjenost. Mogu imati ambivalentna osjećanja, kako prema zlostavljaču, tako i prema roditelju koji nije zlostavljač. Zapamtite - da bi ste zaštitili svoju morate prvo zaštititi sebe. djecu, Ovo su neki od efekata nasilja u porodici nad djecom: • • • • • • • • • • • • Mogu postati tjeskobna ili depresivna. Mogu imati teškoće sa spavanjem. Mogu imati noćne more ili mu se mogu vraćati mučne scene. Mogu se žaliti na fizičke simptome kao što je bol u stomaku. Mogu početi da mokre u krevet. Mogu se početi ponašati mlađim nego što jesu. Mogu imati problema u školi, ili mogu početi bježati sa nastave. Mogu postati agresivni. Mogu internalizirati svoju ojađenost i povući se od drugih ljudi. Mogu imati snižen osjećaj samopoštovanja. Starija djeca mogu početi koristiti alkohol ili droge. Mogu početi da se samopovrjeđuju tako što će uzimati prevelike doze narkotika ili se rezati oštrim predmetima . • Mogu razviti poremećaj ishrane. “U Univerzalnoj deklaraciji o ljudskim pravima stoji da se sva ljudska bića rađaju jednaka. Nažalost, žene se ne tretiraju kao ljudska bića u svim dijelovima svijeta.” Saša Madacki direktor Centra za ljudska prava Univerziteta u Sarajevu “Žrtve nasilja u porodici su najčešće žene, ali nemojte zaboraviti da su uz njih žrtve i njihova djeca. Zato naša država, Bosna i Hercegovina, mora imati nultu toleranciju prema nasilju u porodici.” Nada Golubović predsjednica Udruženja “Udružene žene” Banja Luka Šta sa predrasudama i stereotipima? P romocija jednakosti spolova je ključni dio sprječavanja nasilja koje se zasniva na spolu. Socijalna očekivanja koja definiraju odgovarajuće ponašanje za žene i muškarce može doprinijeti spolnim nejednakostima u pristupu zdravstvenoj zaštiti, obrazovanju, prilikama za zapošljavanje, nivoima prihoda, političkom učešću i zastupljenosti te drugim aktivnostima kao što je sport. Često spolne nejednakosti povećavaju rizik akata nasilja nad ženama i djevojčicama. Zakon o jednakosti spolova u BiH koji „regulira, promovira i štiti jednakost spolova i jamči jednake prilike za sve građane,“ usvojen je 2006. Međutim, očito je da jednakost spolova nije u potpunosti postignuta te da su diskriminacija i nejednakost, koje se temelje isključivo na spolu, prisutne u svim sferama života u BiH, a pogotovo u medijskom predstavljanju uloge žene u sportu, kulturi i politici. Danas su žene zastupljene u gotovo svim sportovima; nažalost, mediji im ne posvećuju jednaku pažnju. Unatoč tome što su osvojile državni šampionat BiH po osmi put zaredom, veoma malo ljudi zna za uspjeh ženskog fudbalskog tima 2000 Sarajevo. Mediji su nesumnjivo moćni u oblikovanju i definiranju javnog diskursa, uključujući uporno insistiranje na spolnim ulogama i mogućoj projekciji negativnog i stereotipnog imidža žene. Dok muški sportisti, posebno u fudbalu i košarci, imaju medijsko pokrivanje bez obzira na njihov uspjeh (priča o njihovom odmoru, iščašenom stopalu, itd), isti tretman nije zajamčen ženama sportistkinjama, čak i kada donesu zlatne medalje sa međunarodnog takmičenja. Udruženje BiH novinara provelo je studiju o „Monitoring štampanih medija u BiH – Zastupljeost i način predstavljanja žena u medijima“, i evo nekih njihovih nalaza. • Žene su marginalizirane u medijima, pogrešno i nedovoljno predstavljene • Ne obraća im se na način koji propisno poštuje njihov spol • Mediji prezentiraju žene više kao prijenosnike nečijeg mišljenja, a ne protagoniste događaja sa snažnom ličnim gledištem o datoj temi • Mediji nisu osjetljivi na ženska pitanja niti prikazuju uspjeh žena • Mediji reproduciraju patrijarhalni model žene u društvu • Predstavljanje žene je gotovo identično u svim lokalnim medijima, što može značiti da postoji dominantni diskurs u zajednici. Šta sa mladima? J edan od najboljih načina sprječavanja rodno zasnovanog nasilja je rad sa mladima. Mladi su rješenje, a ne problem. Nasilje je ozbiljno pitanje koje direktno pogađa živote mnogih mladih ljudi. Često rezultira trajnom štetom po njihovo blagostanje i integritet, izlažući riziku čak i njihov život. Rodno zasnovano nasilje, uključujući nasilje nad ženama, ostaje ključni izazov na planu ljudskih prava u savremenoj Evropi i svijetu. Usmjeravanje pažnje na obrazovanje mladih ključno je za jačanje pozitivnih stavova prema jednakosti spolova i usađivanja nulte tolerancije prema nasilju and ženama i djevojčicama. Upravo u toj ranoj životnoj fazi se usađuju vrijednosti i norme o jednakosti spolova. Rad sa maloljetnicima (i djevojčicama i dječacima) predstavlja dragocjenu priliku za odgoj generacija u kojima nasilje and ženama neće više biti opće mjesto ili tolerirano. Učešće mladih nije cilj sam po sebi, već sredstvo da se postignu pozitivne promjene u životu mladih i izgradi kultura za prevenciju. Učešće mladih je jedan od vodećih principa Konvencije o pravima djeteta i, kao takvo, temeljno pravo za mlade jer im omogućava da iskažu svoja gledišta i mišljenja, dobijaju informacije, budu uključeni i preuzmu dužnosti i odgovornosti, utječu na ishode politika i angažiraju se na svim pitanjima koja utječu na njihov život u skladu sa njihovom dobi i zrelosti. Učešće mladih je ključno da bi se stalo ukraj nasilju na ženama i djevojčicama. • Veliki broj mladih ne prijavljuje pojavu nasilja u svojim odnosima. Glavni razlozi koje oni navode su: stid (34%), strah od osvete (19%), strah da bi partner mogao prekinuti vezu (13%), is osjećaj da su sami odgovorni jer su izazvali nasilje (13%). • 69% mladih je izjavilo da su doživjeli nasilno ponašanje u vezi gdje je druga osoba bila izrazito ljubomorna, a čak 50% mladih shvata ljubomoru kao znak ljubavi i privrženosti partnera/ice. • Kada su svjedoci situacije u kojoj neki par rješava svoje ukobe upotrebom fizičke sile, 36% mladih je navelo da je to je njihova stvar i da je najbolje držati se po strani. • “Žene, kada kažu NE, ustvari misle DA!” 46% mladih slaže se sa ovom izjavom. Istraživanje koje je 2009. godine provelo Udruženje Vesta BiH o Pojavnosti rodno zasnovanog nasilja u adolescentskim vezama “Muškarac koji vrši nasilje nad ženama, i na taj način dokazuje svoju superiornost, u stvari je inferioran na svim životnim poljima.” Olja Latinović koordinatorica programa za mlade filmskog festivala Pravo ljudski “Uz pomoć mladih, 16 dana aktivizma može postati 365 dana.” Katarina Vučković menadžerica za omladinski rad NVO Proni Brčko Šta sa muškarcima? R ad sa muškarcima i dječacima radi okončanja nasilja nad ženama i djevojčicama je od suštinskog značaja. Mnogi muškarci u društvu, ako im se pruže informacije i učine senzibilnim na određeno pitanje, predstavljaju neotkrivene, ali potencijalno utjecajne saveznike u borbi da se okonča nasilje nad ženama, u njihovim porodicama, zajednicama i krugovima u kojima se donose odluke. Pružiti izazov tradicionalnim idejama o tome šta znači biti muškarac može spriječiti nasilje nad ženama u cijelom svijetu. Moramo naučiti dječake da biti muškarac zaista znači poštovati žene i prihvatiti ih kao jednake. Šta muškarci mogu učiniti da okončaju nasilje nad ženama: • • • • • Slušati žene…učiti od njih Učiti o problemima Učiti zašto su neki muškarci nasilni Uputiti izazov seksističkom jeziku i šalama koje degradiraju žene Naučiti identificirati i suprotstaviti se seksualnom uznemiravanju i nasilju u vlastitoj porodici, školi, radnom mjestu, itd. • Podržati lokalne ženske programe – učestvovati u događajima, biti aktivista • Ispitati kako vlastito ponašanje može doprinijeti problemu • Raditi na dugoročnim rješenjima Muškarci mogu spriječiti nasilje nad ženama tako što lično ne posežu za nasiljem, tako što interveniraju protiv nasilja drugih muškaraca i tako što rješavaju uzroke koji su u korijenu nasilja. Angažman muškaraca može imati oblik primarne, ili univerzalne, prevencije (usmjereno na sve muškarce, uključujući one koji se ne čine da nose rizik da će počiniti nasilje i one koji mogu nositi rizik da će kontinuirano činiti nasilje), kroz sekundarnu ili selektivnu prevenciju (usmjerenu na muškarce koji se čine da će počiniti nasilje), i/ili kroz intenzivniju tercijarnu ili indiciranu prevenciju (sa muškarcima koji su već nasilni). Postoje neke inicijative i kampanje poput: Kampanja Bijele vrpce. Kampanja Bijele vrpce (WRC) je najveće nastojanje u svijetu muškaraca koji rade tom da se stane u kraj nasilju nad ženama. (VAW). U preko pedeset i pet zemalja, kampanje su vodili i muškarci i žene, mada je fokus bio na obrazovanju muškaraca i dječaka. U nekim zemljama, to nastojanje je u kontekstu općeg javnog obrazovanja koje je usmjereno na okončanje nasilja nad ženama. Nošenje bijele vrpce je lični zavjet da se nikada neće počiniti, zatvarati oči ili šutjeti pred nasiljem nad ženama i djevojčicama. Noseći bijelu vrpcu, vi na neki način kažete: U našoj budućnosti nema nasilja nad ženama. Prevencija nasilja zasnovanog na spolu na Balkanu – Inicijativa mladih muškaraca Sa ciljem sprječavanja i smanjenja nasilja zasnovanog na spolu, CARE NW Balkans proveo je pionirski program koji radi sa mladim muškarcima u dobi 13-19 godina kako bi dekonstruirali stavove prema muškosti u svojim kulturama i utvrdili na koji način norme na polju spola i muška socijalizacija vode ka stavovima koji ukazuju na nejednakost. Ovaj program podrazumijeva konfrontiranje sa socijalnim normama koje se tiču odnosa prema muškosti i nasilju, i kroz obrazovne radionice i socijalne marketinške kampanje koje su usmjerene prema mladim muškarcima. Moramo se ujediniti. Nasilje nad ženama se ne može tolerirati, u bilo kojem obliku, u bilo kojem kontekstu, u bilo kojim okolnostima, od strane bilo kojeg političkog lidera ili bilo koje vlade. Generalni sekretar Ujedijenih Nacija Ban Ki-Moon Kakve su usluge dostupne? R odno zasnovano nasilje dovodi do društvene, kao i psihološke izolacije. Svima koji su doživjeli nasilje potrebne su usluge koje će im pomoći da se lakše reintegriraju u društvo Usluge na raspolaganju u BiH: SOS linije SOS linije pružaju kriznu podršku kao i korisne informacije. Brojevi SOS telefona su: 1265 1264 Federacija BiH Republika Srpska Pozivi su besplatni i zasnovani na anonimnosti i povjerenju. Sigurne kuće I na području BiH, egzistira devet sigurnih kuća za pomoć i zaštitu osoba koje su doživjele nasilje u porodici. U njima se prvenstveno pružaju sljedeće usluge: direktna fizička zaštita; psihosocijalna podrška, terapijski i savjetodavni tretman, pravna zaštita i savjeti; ekonomsko osnaživanje i osposobljavanje žrtava za ekonomsku neovisnost. Podaci o broju smještenih osoba u sigurnim kućama: Federacija BiH • 2009. godina = 317 * Fondacija lokalne demokratije-Sarajevo, Medica-Zenica, Vive Žene-Tuzla, Žene sa Une-Bihać, Žena BiHMostar i Caritas-Mostar) i Gender centar Federacije Bosne i Hercegovine Republika Srpska Republika Srpska • 2009. godina = 339 * Sigurna kuća Prijedor, Sigurna kuća Modriča, Sigurna kuća Banja Luka, lokalni Centri za socijalni rad Lokalni centri za socijalni rad (socijalnu zaštitu) Prvenstveni zadatak centara za socijalni rad je unaprijeđenje žrtava nasilja, prevencija novog nasilja, razvoj mjera zaštite, prava i dobrobiti osoba izloženih nasilju. Adresar centara i službi socijalne zaštite: Federacija BiH http://fmrsp.gov.ba/s/index.php?option=com_content&task=view&id=35&Itemid=51 Republika Srpska http://www.vladars.net/sr-SP-Cyrl/Vlada/Ministarstva/MZSZ/PAO/Documents/Centri_za_socijalni_rad.pdf i http://www.vladars.net/sr-SP-Cyrl/Vlada/Ministarstva/MZSZ/PAO/Documents/Sluzbe_soc_zastite.pdf Mobilni timovi U pojedinim djelovima BiH mobilni tim djeluju po saznanju ili dojavi nasilja u porodici, bilo to pozivom SOS linije ili policije. Tim sačinjavaju predstavnici policije, predstavnik/ca centra za socijalni rad, predstavnik/ca NVO ili sigurne kuće. Tim reaguje sa ciljem trenutne i efikasne zaštite kao i neophodnih radnji za pokretanje sudskog postupka prema počiniocima nasilja u porodici. Po potrebi tim odvodi osobu do hitne pomoći, da se saniraju povrede. Također, tim odlučuje da li je neophodno smjestiti žrtvu u sigurnu kuću. Mobilni timovi još uvijek nisu pristupačni u svim djelovima naše zemlje. Nadamo se da će uspjehom njihovog sveobuhvatnog rada sa osobama koje su doživjele nasilje, i ostala mjesta pružiti sličnu pomoć koja je itekako potrebna. Policija Prijavom slučaja nasilja policiji, policija je dužna: • reagovati na vrijeme, otići na mjesto događaja; • pružiti sigurnost žrtvi što uključuje i lišavanje slobode počinitelja i predaju tužilaštvu; • predati tužilaštvu sve dokaze do kojih je došla u postupku; • posavjetovati žrtvu o sigurnim mjerama koje žrtva treba preduzeti i koje će policija preduzeti. Zdravstvena pomoć Zdravstvene ustanove su dužne pružiti žrtvi nasilja zdravstvenu zaštitu u cilju očuvanja fizičkog i psihičkog zdravlja žrtve kao i sanacije nastalih ozljeda i psihotrauma. U slučaju sumnje da je povreda posljedica nasilja, zdravstveni radnici su dužni pažljivo razgovarati s osobom, te je navesti da im se povjeri o postojanju nasilja. U slučaju saznanja o počinjenom nasilju, zdravstveni radnici su dužni postupiti na slijedeći način: • Bez odlaganja o nasilju obavjestiti policiju ili centar za socijalni rad • Utvrditi uzroke i način nastanka povreda, te obaviti potpun zdravstveni pregled • Razgovarati sa osobom o mogućnostima rješavanja problema, savjetovati i informisati je • U slučaju tjelesne povrede, doktor/ica dužni su izdati ozljedni list. Prijavu treba voditi u posebnom protokolu i bolesničkom kartonu. • Na traženje nadležnog tužilaštva ili policije, dužni su dostaviti svu dokumentaciju koje je od značaja • Ukoliko je osoba koje je počinila nasilje ili nad kojom se počinilo nasilje s duševnim smetnjama ili osoba liječena od alkoholizma i drugih ovisnosti, po potrebi je uputiti na liječenje Prilog iz priručnika za edukaciju zdravstvenih radnika za postupanje u slučajevima nasilja u porodici. Pravna pomoć Cilj protokola postupanja pravosudnih tijela je što efikasnije iskoristiti sve zakonske mogućnosti u propisima BiH u svrhu zaštite žrtve nasilja i članova uže porodice, te im omogućiti sudsku zaštitu. Zaštitne mjere izriče Općinski sud prema mjestu prebivališta žrtve u vrijeme podnošenja prijedloga za izricanje mjere, odnosno zahtjeva za pokretanje postupka. Zastitne mjere: • Udaljenje iz stana, kuće ili nekog drugog stambenog prostora ili zabrana vraćanja u stan, kuću ili neki drugi stambeni prostor (ne kraće od 1 niti više od 6 mjeseci), • Zabrana približavanja žrtvi nasilja (određuje se u trajanju od 1 mj do 1 godine), • Osiguranje zaštite osobe izložene nasilju, • Zabrana uznemiravanja ili uhođenja osobe izložene nasilju (od 1 mj do 1 godine) • Obaveza psihosocijalnog tretmana (ne duže od 2 godine) • Obaveza liječenja od ovisnosti (određuje se u trajanju od 1 mj do 2 godine) Izdvojeno iz Priručnika o prevenciji nasilja u partnerskim vezama za žene i djevojke - Centar za pravnu pomoć ženama. Zenica Porodično savjetovalište Porodično savjetovalište je namjenjeno onima koji su izloženi nasilju kao i počiniteljima nasilja. Cilj psihoterapijskog tretmana je promjena disfunkcionalnih obrazaca ponašanja i stavova uz istovremeno olakšanje i uklanjanje simptoma što vodi unapređenju zdravlja, emocionalnom sazrijevanju i osobnom rastu osobe u psihoterapijskom tretmanu. Savjetovališta pružaju niz psiho socialnih usluga sa ciljem podrske, pomoći i osnaživanja žrtve uz individualni ili grupni terapijski rad. Sve je obavljeno uz zagarantovanu diskreciju i pozitivnu motivaciju. Šta su SOS linije? Šta učiniti ako ste žrtva nasilja u porodici? M nogi ljudi misle da nasilje podrazumijeva samo kad nekoga istučete. Zlostavljanje može biti fizičko, seksualno ili verbalno. Ono može utjecati na ljude u svim vrstama odnosa i može podrazumijevati i nasilno ponašanje između roditelja i djece. Ako ste u odnosu u kome ste zlostavljani, postoje tri koraka koja morate poduzeti: • prepoznati da se to dešava vama • prihvatiti da Vi niste za to krivi • zatraži pomoć i podršku Zatražiti pomoć - ovo je možda najvažnija stvar koju možete učiniti. Pozivi na SOS telefonske linije su besplatni i povjerljivi. SOS telefonska linija daje savjete, informacije te upućuje na službe za podršku porodici, savjetovališta, policiju, pravnike i bolnice širom BiH za ljude koji dožive, ili su doživjeli, nasilje u porodici. Stručno osoblje koje radi na SOS liniji osjetljivo je na potrebe ljudi koji doživljavaju nasilje u porodici. SOS telefonska linija pomaže da se razbije zid šutnje o nasilju koje se temelji na spolu i omogućava da same žrtve pomognu u tome. Ona ohrabruje žene i djecu da izađu iz izolacije, da shvate da nisu sami, te da nisu oni krivi za nasilje kojem su bili izloženi. SOS linije daju snagu i podršku ženama koje su preživjele bilo koji oblik nasilja i terora. Osnažujući ih, i pomažući im da ponovo steknu samopouzdanje, SOS linije omogućavaju žrtvama da samostalno odluče kako da na odgovarajući način riješe svoje probleme. Ako vi ili neko koga poznajete doživljava nasilje u porodici, možete nazvati SOS telefon! SOS telefonske linije za žrtve nasilja u porodici uspostavljene su u oba entiteta Bosne i Hercegovine. Gender centar Federacije Bosne i Hercegovine uspostavio je SOS telefonski broj 1265 za pomoć žrtvama nasilja u porodici na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine. To je učinjeno u partnerstvu sa Centrom za socijalni rad i nevladinim organizacijama. Prema podacima koje daju nevladine organizacije, pomoć je zatražilo 188 žrtava nasilja u porodici u Federaciji BiH u periodu od dva mjeseca (od 4. decembra 2008 to 31. januara 2009. godine). SOS liniju 1264 za područje Republike Srpske uspostavile su 2005. godine četiri nevladine organizacije i Gender Centar Republike Srpske. Prema podacima NVO-a, 1.019 poziva je upućeno u periodu od pet mjeseci u 2005. godini (od uspostave SOS linija do kraja 2005) i 2.657 poziva u 2006, od kojih su 70 žrtava bili muškarci a 2.587 žene u dobi od 19-60. Prema podacima za 2007. godinu, očigledno je da broj poziva bio u porastu, te je tako 2008. godine bilo 3.513 poziva žrtava (3.456 žena - 98% i 149 muškaraca - 2%.). Šta sa verbalnim nasiljem? Jezik napada – Buđenje svijesti o verbalnom zlostavljanju Riječ ima moć. P obijedićete samo jednim nadahnutim govorom, a zbog pogrešne riječi ćete i propasti, riječ od vas pravi i heroja i tragičara. Riječ vam može pomoći i odmoći, može vas zavesti ali i zaludeti, nasmijati ali i rastužiti. Riječ vas može i pomiriti i posvađati. Može vam ispuniti želje, a može vam uzeti i samo postojanje. Svi smo mi opremljeni da se koristimo ovim sofisticiranim oružjem, jer na kraju dana, riječ može da natera milione ljudi da zarate i međusobno se poubijaju. Činjenica je da se verbalno zlostavljanje u najvećem broju slučajeva odvija privatno, „između četiri zida“, među anonimnom žrtvom i anonimnim zlostavljaćem. Postavila se potreba da se „uvućem među ta četiri zida“ i postavim aktivno u inače vrlo intimnu situaciju. Prihvatajući da jedino suočavanje s problemom, u ovom slučaju sa verbalnim zlostavljanjem, može da donese rješenje, valjalo je pronaći način i navesti posmatrača da se aktivno uključi i suoči sa problemom verbalnog zlostavljanja. Odlaganje problema na jastuku je dio naše stvarnosti, našeg postojanja. To je vlastiti odbrambeni mehanizam koji nam omogućava da priuštimo sebi adekvatno fizičko i mentalno funkcionisanje. Zato što je suočavanje sa problemom aktivni i bolni proces, ljudskoj psihi je imanentno da u cilju samozaštite izbjegne problem na svjesnom nivou. Pred vama je deset zadataka, deset mentalnih vježbi, deset trigera koji „spavača“ navode na suočenje i napokon rešenje problema verbalnog zlostavljanja. Tu, na jastuku, suočićete se sa vlastitim problemom. Tu ćete biti izloženi uvredama, spletkama, prijetnjama, suprotstavljanju, omalovažavanju, manipulaciji, ispiranju mozga… Rješenje nije u „spavanju“, u zatvaranju očiju pred problemom. Rješenje je u prepoznavanju napada i započinjanju borbe, „ustajanju“ protiv te „klice zla“ koja nam ne da mira. Tek kada prevaziđemo problem verbalnog zlostavljanja, prikazi „mučenja“ na jastuku će postati besmisleni. Tek tada ćemo sebi obezbijediti san. Napokon, biće to san oslobođen terora, straha, mučenja. Napokon, biće to san oslobođen košmara. Fotografija prikazuje Lejlu Sokolović, grafičku dizajnericu i umjetnicu na njenoj samostalnoj izložbi „Jezik napada: Buđenje svijesti o verbalnom napadanju“, Sarajevo, oktobar 2010 Šta poznate ličnosti kažu o nasilju nad ženama? “Užasava me svaki oblik nasilja i mislim da se treba promijeniti način razmišljanja i pronaći novi oblik rješavanja problema.” Emina Muftić glumica “Nasilje je u osnovi osobina slabića. Ne budi slabić.” Aleksandar Seksan glumac “Niko nije zaslužio nasilje. Ja mislim da se nasilje ne može zaslužiti.” Damir Imamović muzičar “Nije nasilje samo ako neko nekoga tuče. Pristojnost i vaspitanje je zaista jedan dobar vid borbe protiv nasilja.” Slađana Zrnić glumica “Nasilje nad ženama i djevojčicama je zločin i krivično djelo. Svi smo dužni poštovati ženska prava i raditi sve u cilju rješavanja problema nasilja nad ženama i da reagujmo na vrijeme, dok nije prekasno.” Dijana Tepšić pjevačica i DJ-ane “Nasilje je ključna riječ u sintagmi “nasilje u porodici” i kao takvo zaslužuje najstrožije sankcije od strane države.” Ziyah Gafic fotograf “Nasilje je zlo. Čovjek koji nije u stanju da riješi problem pred kojim se nađe pribjegava nasilju, a samim tim postaje i zao.” Aleksandar Stojković glumac “Ja sam u principu protiv svakog nasilja, a pogotovo sam protiv nasilja nad ženama i djecom.” Senad Bašić glumac “Za mene je nasilje nad ženama jedan najgnusniji i najprimitivniji čin.” Marija Šestić pjevačica “Mrzim svaku vrstu nasilja, što mentalnog, što fizičkog karaktera. Jednom zasvagda, stop nasilju.” Mladen Vojičić Tifa pjevač Šta je zaključak? "Udruživanje u sprječavanju nasilja je odgovornost svakog pojedinca. Najviši nivoi vlasti, privatne kompanije, sektor civilnog društva, zajednice i pojedinci, mogu bitno doprinjeti rješavanju problema. Muškarci i dječaci moraju biti aktivni pri poticanju drugih da poštuju žene i da traže nultu toleranciju vezanu za bilo koji oblik nasilja. Korak po korak, možemo zajedno doći do dana kada će sve žene živjeti slobodne i ostvariti puni potencijal kao moćno sredstvo za uspješno društvo." Gđa. Michelle Bachelet Izvršna direktorica i podsekretar UN Women UNIFEM BiH (dio UN WOMEN) želi zahvaliti slijedećim pojedincima i organizacijama koji su odvojili vrijeme i uložili napor kako bi pomogli u provedbi ove kampanje: (po abecednom redu) Pojedinci: Adnan Beširović Agnesa Šećerkadić Aida Jašarević Alan Savić Aldin Hodović Aleksandar Babić Aleksandar Seksan Aleksandar Stojković Aleksandra Nina Knežević Alen Muratović Alena Tahirović Alma Skopljak - Ramović Amila Ramić Bajramović Indira Amra Resić Anisa Pašić Azra Mešić Azra Hamzić Belma Bahtijarević Benjamin Tahto Branimir Priljak Dagna Lewandowska Damir Imamović Damir Pervanović Danijela Marić Davor Guberović Dijana Tepšić Dubravko Curać Dženana Krehić Edin Džeko Elvira Adžikić Emina Muftić Emir Fetahagić Emir Zametica Emira Aždajić Enaida Hadžić Enisa Salčinović Erika Kvapilova Esad Bratović Hatka Osmanović Irena Krtalić Jasmina Aždajić Jasmina Hakić Jasminka Džumhur Jelena Vemić Jovica Selak Katarina Vučković Kenan Kevrić Lana Tuševljak Larisa Halilović Lejla Fazlagić Lejla Sokolović Leonardo Šarić Marija Šestić Melina Halilović Merima Pašalić Minka Pilić Miroslav Živanović Mirza Hodžić Mirza Suljagić Mladen Vojičić Tifa Mubera Mujagić Nada Golubović Naima Musić Nebojša Tepić Nedim Zlatar Nedžad Mulaomerović Ognjen Totić Olja Latinović Paul Stubbs Razija Fafilić Sabiha Husić Samir Čulić Samir Hodović Samir Mršević Samira Hurem Samra FilipovićHadžiabdić Sanela AlajbegovićKapetanović Sanela Bešić Saša Madacki Saša Ostojić Selma Korjenić Senad Bašić Senada Sušić Slađana Zenić Sloven Anzulović Snježana Grbić Snježana Mirković Stefan Vujasin Steve Powell Šaha Ahmetović Tahir Hebib Tanja Imamović Teodora Ševa Timur Makarević Yuri Afanasiev Ziyah Gafić Zlatan Imamović Zoran Bogdanović Žana Grubišić Organizacije: Asocijacija Vesta, Tuzla Agencija za ravnopravnost spolova u BiH Gender centar FBiH Gender centar RS Medica, Zenica Omladinski pokret Revolt, Tuzla Perpetuum Mobile, Banja Luka Prava za sve, Sarajevo PRONI, Brčko SFK 2000 Sarajevo TPO fondacija, Sarajevo UG PROI, Sarajevo UNDP BiH UNICEF BiH UN Volunteers BiH United Women, Banja Luka Žene ženama, Sarajevo Autorska prava za sve fotografije (osim fotografije Erike Kvapilove, str. 6): Amer i Imrana Kapetanović, Studio TNT Sarajevo. Fotografija Erike Kvapilove: SME Ženy, Petra Bošanská www.16dana.ba NOV-DEC 2010
© Copyright 2024 Paperzz
