ZAŠTITA OKOLIŠA VODENI OTISAK - ŠTO JE TO? Darko PREBEG, dipl. ing. Voda je izvor života i doslovno nezamjenjiv, ali tek uvjetno obnovljiv prirodni resurs. Ona se u ogromnim količinama koristi za piće, osobnu higijenu, u industriji i poljoprivredi. Najveći dio globalno raspoložive pitke vode danas se koristi za navodnjavanje poljoprivrednih površina i proizvodnju hrane. Velik dio tako iskorištene vode mogao bi se trajnije sačuvati uvođenjem načela održivog razvoja. P rocijenjuje se da ukupna količina sve vode na Zemlji prekriva površinu od oko 1,38 milijarde km2. Prema količini kopnene vode, Hrvatska se ubraja među bogatije države u svijetu (peta u Europi, a 42. u svijetu), a prosječna količina vlastitih i tranzitnih voda iznosi oko 25 160 m3 po stanovniku godišnje, od čega vlastite vode čine oko 5880 m3 godišnje. Virtualna voda (još se koriste izrazi latentna, ugrađena ili skrivena voda) podrazumijeva ukupnu godišnju količinu pitke vode neke sredine, iskorištenu isključivo za uporabu ljudi, odnosno za izravnu i neizravnu proizvodnju hrane ili tipskih industrijskih proizvoda. Drugim riječima, to je zbroj svih potrebnih, različitih i bitnih tehnoloških koraka u lancu takvog proizvodnog procesa. Pojednostavljeno, to je sva voda iskorištena na putu nekog proizvoda, od izrade do potrošača, ili neke usluge do krajnjeg korisnika. Virtualni uvoz vode neke zemlje ili regije predstavlja količinu vode povezanu s uvozom proizvoda ili usluga iz druge zemlje ili regije. Virtualni izvoz vode iz jedne zemlje ili regije predstavlja količinu vode povezane s izvozom proizvoda ili usluga iz nje, odnosno to je ukupna količina vode korištena za izradu izvezenih proizvoda ili usluga. Za zemlju koja uvozi, takva se virtualna voda može slobodno smatrati dodatnim vodnim resursom koji nadopunjava njezine već postojeće vodne rezerve (tablica 1). Primjerice, Jordan godišnje uvozi 5 - 7 milijardi m3 virtualne vode iz SAD-a, iako je realno potrošeno voda u jordanskim kućanstvima tek oko 1 mlrd. m3 . To je na prvi pogled nerazmjerno, no u konačnici vrlo učinkovito jer je Jordan Virtualna voda Znanost se odavno uključila u globalnu strategiju nadzora nad uporabom i gospodarenjem vodom. U međunarodnim znanstvenim i praktičnim krugovima, koji se bave globalnim problemom očuvanja pitke vode, uveden je novi izraz: virtualna voda (eng. virtual water). Koncept teoretskog razmatranja virtualne vode kao stručne opreke praćenju realne potrošnje pitke vode neke društvene cjeline vrlo je brzo praktično saživio unutar razvijenijih i ekološki više osvještenijih sredina. Tako se izvoz i uvoz virtualne vode, kao vrlo učinkovit alternativni i ekonomski alat dopune nepostojećih vlastitih vodnih rezervi, danas sve više koristi u proizvodnji raznoraznih dobara i pružanju usluga te ekonomsko-financijskom sagledavanju i razumijevanju takvih prividno novonastalih (ili prividno nestalih) vodnih resursa neke sredine. tržište usjeva zemlja uvoz namirnice izvoz uvoz Tablica 1 Godišnje izmjene virtualne vode za neke zemlje industrijski proizvodi izvoz uvoz ukupno izvoz uvoz izvoz količine, 10 m godišnje 6 3 Hrvatska 1254 464 1284 308 526 0 3064 772 Japan 59 015 954 20 328 955 18 883 4605 98 227 6513 SAD 73 129 134 623 32 919 35 484 69 763 59 195 175 811 229 303 Rusija 30 925 8297 12 243 2503 2899 36 932 46 067 47 732 Kina 36 260 17 429 15 247 5640 11 632 49 909 63 139 72 978 Indija 13 941 32 411 343 3406 2945 6748 17 228 42 545 Srbija 942 518 0 144 255 0 1197 662 Slovenija 1271 163 666 393 623 0 2560 556 Makedonija 555 154 337 37 107 0 1000 191 Bosna i Hercegovina 891 38 1097 134 205 0 172 205 Izvornik: A. Y. HOEKSTRA i A. K. CHAPAGAIN: ‘Globalization of Water’, 2008. 1/2012 105 ZAŠTITA OKOLIŠA 3500 virtualna voda, . 10 6 m3/g Ilustracija 1 Pregled uvoza virtualne vode za neke zemlje iz regije 3000 3060 2560 2500 2000 1500 1197 1000 500 0 1000 172 Hrvatska Slovenija Srbija Makedonija BiH zemlja nadaleko poznat po neimaštini izvora pitke vode pa je svoje resurse pronašao upravo u virtualnoj vodi. Naime, izvoz dobara i usluga koji zahtijevaju procesnu potrošnju vrlo malo vode, zamijenjen je uvozom vitalnih proizvoda koji pri vlastitoj proizvodnji zahtijevaju njezine velike količine. Isto tako, može se primijetiti da, primjerice, Hrvatska u svakom pogledu čuva postojeće prirodne vodne resurse značajnije većim uvozom nego izvozom svoje virtualne vode, iako je to s ekonomskog stanovišta razvoja diskutabilno. Ako se podaci o uvozu virtualne vode za Hrvatsku i susjedne zemlje malo drugačije sagledaju, moguće je utvrditi mnogo vjerovatniji razlog takvoga stanja stvari. To najvećim dijelom leži u činjenici da Hrvatska posljednjih godina smanjuje dijelove svoje poljoprivredne i proizvodnje hrane. Kako upravo poljoprivreda globalno (oko 70%) i nacionalno troši najveće količine vode za razvoj i održavanje, očito je da nedostatak vlastite dostatne proizvodnje hrane Hrvatska zapravo kompenzira povećanim uvozom. Dugoročno gledano, vodeni otisak uvoza i izvoza hrvatske virtualne vode odličan je pokazatelj trenutačnog stanja jer zorno u svakom dijelu naglašava globalno sasvim pogrešan pristup i vrlo nepogodan trend razvoja pronalaženja dobrih rješenja. Upravo bi primjer vodenog otiska, kao valoriziranog pokazatelja uvoza virtualne vode Hrvatske, mogao poslužiti za razumijevanje i postavljanje znanstvene i stručne podloge za potrebne tehnološke korake u poljoprivredno-prehrambrenoj proizvodnji, definiranje adekvatne financijske konstrukcije, određivanje načina postindustrijske prerade te odgovarajućom regulativom stvoriti konkurentniju i liberalniju organizaciju tržišta vlastitim prehrambrenim proizvodima prema načelima otvorenog tržišta Europske unije. Sve bi to moglo biti jedno od kvalitetnijih i trajnijih rješenja izlaska iz vrlo teške ekonomske krize. Razlog za 772 milijuna m3 godišnjeg izvoza virtualne vode iz Hrvatske najvjerojatnje je povećanje broja usluga u turizmu u posljednjih 106 1/2012 nekoliko godina. Razvojem hrvatskog turizma za oko 8,2% u promatranom razdoblju (2005. - 2009. godine) i podizanjem standarda ukupne ponude sve više raste i specifična potrošnja pitke vode, čime je ona dodatno poskupjela te postala bitnija financijska stavka u bilanci svakog turističko-ugostiteljskog objekta. Zato vodeni otisak, kao mjerljivi pokazatelj turističke ponude neke sredine može biti odličan pokazatelj prave ekonomske isplativosti. Pitka voda je odavno postala neprocjenjiv resurs u mnogim dijelovima svijeta i na turističkim destinacijama može vrlo lako utjecati na kontinuiranu i sigurnu opskrbu, što opet značajno utječe na ukupnu kvalitetu ponude. Veliki hoteli mogu potrošiti vrlo velike količine vode, u rasponu 60 000 - 230 000 l po sobi godišnje, ovisno o opremljenosti (apartmani s kuhinjom, jednom ili više kupaonica, jacuzzi, omanji bazen, fitness i sl). Razvijenost svijesti hotelskih gosta i dobra praksa očuvanja pitke vode također nisu zanemarivi čimbenici kod proučavanja potrošnje vode. Povijesno gledano, hrvatski hoteli i drugi turistički objekti su očuvanju pitke vode posvećivali razmjerno vrlo malo pažnje te bi im u skoroj budućnosti poimanje vodenog otiska usluga mogao biti ključan pokazatelj i izazov. Postoji niz prihvatljivih mjera kojima se može smanjiti potrošnja, odnosno troškovi za pitku vodu određenog objekta. Općenito, može se jednostavno provjeriti propuštaju li razvodi vode (cjevovodi), kod viših objekata ugraditi redukcijske ventile za niže katove, uvesti novu štedljivu armaturu i regulaciju za ograničenje temperature vode te obratiti pažnju na održavanje cijelog vodoopskrbnog sustava. Dodatnim ulaganjima moguće je potrošnju vode smanjiti za oko 30 - 40%. Zahvaljujući intenzivnim ulaganjima u posljednje 2 - 3 godine te aktivnostima i mjerama nadležnog ministarstva bitno su poboljšani standardi i kvaliteta ukupne hrvatske turističke ponude. Ipak, potrošnja vode u hotelima i dalje je značajna, iako su pojedini od njih u tom smislu modernizirani, no velik broj ih još troši previše vode po noćenju. Hrvatski izvoz virtualne vode, promatran s gledišta dobrodošlog razvoja pojedinih turističko-ugostiteljskih djelatnosti, nudi i razne vrijednosti vodenog otiska. Uporabom odgovarajućih izračunskih modela u budućnosti bi trebalo preciznije definirati sva vitalna mjesta unutar životnog ciklusa ponude na kojima se značajnije može utjecati na kvalitetu ušteda na pitkoj vodi (primjerice, hotelska potrošnja). Ako se za istu ostvarenu dobit od hotelskih noćenja s vremenom ciljano smanji udio virtualne vode ZAŠTITA OKOLIŠA u dijelu izvoza na osnovi tih istih noćenja (povratak turista u svoje zemlje i sl), Hrvatska će svakako prosperirati jer će veća količina pitke vode iz vlastitih resursa ostati upravo tamo gdje i pripada, kod kuće. To je s makroekonomskog i okolišnjeg aspekta neophodno, kako bi se što trajnije sačuvali postojeći resursi pitke vode, a posebice zbog očekivanih nestašica na svjetskoj razini u budućnosti. Vodeni otisak Razmatranje tzv. vodenog otiska ili traga (eng. water footprint) je svojevrstan logičan nastavak znanstvenoistraživačkog rada u smjeru iznalaženja odgovarajućeg mjerljivog pokazatelja održivosti postavljene teze o globalnoj, nacionalnoj ili individualnoj virtualnoj vodi. Vodeni otisak predstavlja sveukupnu uporabu pitke vode unutar ukupne proizvodnje konzumnih dobara i izvedenih usluga neke zemlje u promatranom razdoblju. Načelno, vodeni otisak svake zemlje, koja ima bilo kakav izvoz, zapravo isključuje taj dio vode u ukupnoj ekonomskoj analizi njezinih resursa pitke vode, naravno do trenutka određenog uvoza roba ili usluga iz nje ili neke treće zemlje, kada se nacionalni pokazatelj vodenog otiska prirodnih vodnih rezervi opet mijenja. Na tako virtualno promatranoj razini vode svake zemlje svijeta, vodeni trag može postojati u vidu tri osnovne komponente, odnosno kao plavi, zeleni i sivi vodeni otisak. Plavi, zeleni i sivi vodeni otisak Izraz plava voda odnosi se na sve površinske i podzemne resurse pitke vode nekog područja. Plavi vodeni otisak (eng. blue water footprint, VOproc,plavi) je pokazatelj uporabe plave vode (pitke vode iz prirodnih zemnih i podzemnih globalnih rezervi, odnosno dostupnih izvora) namijenjene isključivo za ispunjavanje potreba pojedinca, zemlje ili čovječanstva pri proizvodnji dobara i pružanju usluga. Predstavlja dio prirodno isparene te plave vode korištene u proizvodu i vraćene u drugo područje (izvan početnog) ili more. Izraz zelena voda odnosi se na svu vodu korištenu za prirodni razvoj vegetacije (kišnica), koja je bitna za pružanje podrške poljoprivrednoj proizvodnji i okolišu. Zeleni vodeni otisak (eng. green water footprint, VOproc,zeleni) je pokazatelj one količine zelene vode (vlage potrebne za prirodni rast i razvoj biljaka) namijenjene isključivo za ispunjavanje potreba pojedinca, zemlje ili čovječanstva pri proizvodnji dobara i pružanju usluga, a predstavlja dio prirodnog isparavanja zelene vode i količine zelene vode korištene u proizvodu. Izraz siva voda odnosi se na svu vodu iskorištenu za održavanje higijene, u praonicama ili pri drugim procesima održavanja čistoće, a koja ne sadržava fekalne materije, odnosno onečišćenu vodu namijenjenu obradi za ponovno korištenje. Sivi vodeni otisak (eng. grey water footprint, VOproc,sivi) je pokazatelj one količine sive vode (otpadne iskorištene ili onečišćene vode) koju je moguće opet iskoristiti isključivo za ispunjavanje potreba pojedinca, zemlje ili čovječanstva pri proizvodnju dobara i pružanju usluga. Unutar nekog promatranog procesa (proizvodnje dobara ili pružanju usluga) računa se jednadžbom: L , VOproc,sivi = cmax − cprir pri čemu su: L - opterećenje onečišćenjem, kg/s cmax - maksimalno prihvatljiva koncentacija onečišćene vode, kg/m3 cprir - koncentracija onečišćenja prirodne vode, kg/m3. Kritično opterećenje onečišćenjem vode je posljednja dozvoljena vrijednost za uporabu sive vode u procesu proizvodnje dobara ili usluga, koja se računa jednadžbom: Lkrit = R . (cmax - cprir) pri čemu je: R - otjecanje vode, m3/s. Kada su onečišćenja dio ispuštanja otpadnih voda, sivi vodeni otisak i opterećenje onečišćenjem mogu se računati jednadžbom: VOproc,sivi = ( ) Effl ⋅ ceffl − cprir L , = cmax − cprir cmax − cprir pri čemu su: Effl - volumen otpadne vode, m3/s ceffl - koncentracija onečišćenja otpadne vode, kg/m3. Kako je za proizvodnju namirnica cprir = 0, slijedi: Effl⋅ceffl , VOproc,sivi = cmax Ta se jednadžba može koristiti i kada se ne može sasvim precizno odrediti koncentracija onečišćenja prirodne vode (cprir), što daje tzv. precijenjeni, odnosno potcijenjeni sivi vodeni otisak. Ta se jednaždba za toplinska onečišćenja vode može izraziti: VOproc,sivi = ( ) Effl⋅ΔTeffl Effl⋅ Teffl −Tprir , = ΔTmax Tmax −Tprir 1/2012 107 ZAŠTITA OKOLIŠA pri čemu su: Teffl - temperatura otpadnih voda, °C Tprir - temperatura prirodne vode, °C Tmax - maksimalno prihvatljivo povišenje temperature, °C. Ukupni vodeni otisak (eng. total water footprint of process) nekog proizvodnog procesa može se izraziti jednadžbom:. VOproc = VOproc,plavi + VOproc,zeleni + VOproc,sivi . Treba napomenuti da postoje i podizrazi kao što su: • bijela voda (eng. white water), koja predstavlja vodu izgubljenu isparavanjem iz tla ili s površina terena na kojima se zadržava te iz oceana i otvorenih vodotoka • crna voda (eng. black water), koja je onečišćena ili sadrži fekalne materije, fosilnu podzemnu vodu, močvarnu vodu i druge slične vlažne izvore • smeđa voda (eng. brown water), koja se odnosi na jako zakiseljene vode, koje se uobičajeno pojavljuju u močvarama, vlažnim područjima s vrlo malim ili nikakvim protocima, vodama stajaćicama takvog tipa te na sirovu, već onečišćenu vodu. ZBRINJAVANJE RADIOAKTIVNOG OTPADA U SLOVENIJI Zbrinjavanjem radioaktivnog otpada u susjednoj Sloveniji bavi se specijalizirana državna ustanova pod nazivom Agencija za radioaktivne otpatke (ARAO). R adioaktivni otpad u Sloveniji potječe iz proizvodnje električne energije u NE Krško, ali i iz zdravstvene i istraživačke djelatnosti te industrije, odnosno iz tzv. malih izvora. Kako se on ubraja u opasne tvari i za postupanje s njim su potrebna posebna znanja i oprema, tu je djelatnost uredila država u okviru javne usluge. Za otpad koji nastaje u NE Krško se brine elektrana sama, dok je za izvođenje javne usluge postupanja s radio aktivnim otpadom iz malih izvora slovenska Vlada 1999. godine ovlastila Agenciju za radioaktivne otpatke (ARAO). Njezin je posao preuzeti, prevesti, obraditi, za skladištenje pripremiti i konačno pohraniti radioaktivni otpad koji nastaje u zdravstvenoj i istraživačkoj djelatnosti te industriji. Uz to, ona upravlja Središnjim skladištem radioakti vnog otpada (CSRAO) u Brinju pokraj Ljubljane, gdje se taj otpad privremeno pohranjuje (il. 1 i 2). Isto tako, ARAO djeluje u slučaju izvanrednih događaja pri prijevozu radioaktivnog otpada ili pri pronalasku otpada čiji je uzročnik nepoznat. Radioaktivni otpad koji je pohranjen u CSRAO-u ponajviše obuhvaća: • kontaminirane predmete kao što su zaštitna odjeća, sredstva za čišćenje, alat, staklene posude, dijelovi uređaja, filtri, dijelovi isparivača i sl. 108 1/2012 te zatvorene izvore kao što su dijelovi uređaja za zračenje za primjenu u medicini • zatvorene izvore zračenja koji se koriste u industriji, npr. za mjerenje debljine, gustoće, vlažnosti, ravnine ili otkrivanje pogrešaka u metalnim lijevovima i zavarima. U studenom 2010. godine u skladištu je bilo pohranjeno 85 m3 radioaktivnog otpada. Većina je niskoradioaktivni i srednjoradioaktivni te otpad kratkog vijeka trajanja što znači da će zračenje koje odaje za najkasnije 300 godina pasti na razinu u prirodnom okruženju. Sigurnost u skladištu je ostvarena na više načina: tijekom projekta i gradnje, pri pripremi i načinu skladištenja otpada te organizacijom rada i zaštitom od zračenja. Procjene godišnje doze zračenja se na osnovi vrlo konzervativnih pretpostavki provode za 'tipične osobe': radnika u skladištu, zaštitara koji obavlja nadzornu ophodnju oko skladišta, administrativnog radnika koji radi u uredu 30 m od skladišta i seljaka iz okolice koji povremeno radi na polju uz ogradu skladišta. One pokazuju da su doze koje te osobe prime zbog blizine skladišta daleko ispod zakonom određene granice i da ne ZAŠTITA OKOLIŠA ugrožavau zdravlje ljudi (ocjene za svaku godinu su dostupne na internetskim stranicama ARAO-a: www.arao.si). Skladište se nalazi na području Reaktorskog centra Instituta 'Jožef Stefan'. U pogon je pušteno 1986, ARAO ga je preuzeo na upravljanje 1999, a temeljito je obnovljeno 2004. godine. Dozvola za rad je dobivena u travnju 2008. i vrijedi 10 godina. Godine 2005. - 2006. proveden je prvi projekt karakterizacije radioaktivnog otpada (karakterizirana je približno 1/3 otpada), a drugi 2008. (karakteriziran je preostali otpad). Tako je, uz izdašnu pomoć iz sredstava Europske unije, karakteriziran sav radioaktivni otpad pohranjen u CSRAO-u. Karakterizacija znači da je proveden podroban pregled otpada i njegovo odvajanje na radioaktivne prešane, neprešane i gorive te neradioaktivne dijelove. Radioaktivni otpad je prepakiran u nove pakirne jedinice koje odgovaraju zahtjevima iz zakona, a neradioaktivni dijelovi izneseni iz skladišta. Time je smanjen volumen uskladištenog otpada i poboljšani radiološki uvjeti u skladištu, čime je povećana sigurnost skladištenja. Pri izvođenju projekta karakterizacije 2008. godine u nekim paketima radioaktivnog otpada je utvrđena prisutnost tekućina koja je bila veća od mjerila prihvatljivosti za skladištenje. Slovenska Uprava za nuklearnu sigurnost (UJV) je od ARAO-a zahtijevala izvođenje pripreme i obrade cjelokupnog tekućeg radioaktivnog otpada. Ti su postupci dovršeni iste godine. U 2009. godini poboljšan je sigurnosni sustav CSRAO-a pri čemu je poboljšan sustav videonadzora na cijelom području i postavljena nadzorna kamera koja zaštitaru omogućava nadzor događanja na pristupnoj površini ispred skladišta. Izvedeni su i opsežniji radovi na rekonstrukciji pomoćnog objekta pokraj skladišta, koji ARAO koristi za skladištenje alata i opreme te pomoćne urede. Meteorološka postaja Brinje je u rujnu 2009. godine upisana u Nacionalni registar meteoroloških postaja što znači da su podaci s nje reprezentativni za objekt CSRAO-a i doprinose boljoj pokrivenosti područja meteorološkim podacima. U budućnosti ARAO očekuje zamijenu drvenih i metalnih paleta novijima i odvajanje paketa otpada koji sadržava nuklearne tvari od onih koji ih ne sadržavaju. Pripremu projektne dokumentacije za to je u okviru bilateralne suradnje sufinancirala belgijska vlada. Ilustracija 1 Središnje skladište radioaktivnog otpada u Sloveniji... (EGES) Ilustracija 2 ... i radioaktivni otpad koji je u njemu pohranjen 1/2012 109