23.05.2014. Hrvatski liječnički dom, Zagreb, Šubićeva 9 Organizator: HRVATSKA UDRUGA MEDICINSKIH SESTARA Društvo za dijabetes, endokrinologiju i bolesti metabolizma 9. Simpozij Društva za dijabetes, endokrinologiju i bolesti metabolizma HUMS-a KNJIGA SAŽETAKA od 23.04.2014. na www.idb.hr / sestrinstvo / edukacija Page 1 23.05.2014. Hrvatski liječnički dom, Zagreb, Šubićeva 9 9:30-10:00 Prijava sudionika 10:00-10:10 V. Kolarić Pozdravna riječ i otvaranje 10:10-10:30 S. Ljubić 10:30-10:50 I. Pavlić-Renar 10:50-11:10 D. Ajduković Liječenje šećerna bolesti tipa 2 Koliko agresivno kontrolirati glikemiju kad su komplikacije razvijene Psihološki aspekti komplikacija šećerne bolesti 11:10-11:20 Rasprava 11:20-11:50 Pauza 11:50-12:50 Mini simpizij - rasprava 13:20-13:35 NovoNordisk D. Keleković, N. Kovačić, B. Muha, B. Štajnkler, J. Radanović, N. Krnić M. Skelin 13:35-13:50 M. Zeljković Dijabetička artropatija 13:50-14:45 Pauza za ručak 14:45-16:00 Lilly 16:00-16:15 16:30-17:00 R. Nemeth N.Rabađija,A. Rupčić Pauza 17:00-17:15 N. Hrdan 12:50-13:05 13:05-13:20 16:15-16:30 18:30-18:45 D. Kern, Ð. Hršak, T. Jelača AstraZeneca Ð. Hršak, T. Jelača, D. Kern T. Jelača Ð. Hršak, D. Kern N. Šutić 18:45-19:00 V. Kolarić 17:15-17:30 17:30-18:00 18:00:18:15 18:15-18:30 19:00-19:30 Novi terapijski pristup u liječenju šećerne bolestiprikaz slučaja Kronične komplikacije u bolesnika s dijabetes melitusom tip 1 Dijabetička retinopatija i fluoresceinska angiografija Mini simpozij – Edukacijske mape Radionice Šećerna bolest i kronična bol Procjena simptoma polineuropatije Transplantacja bubrega i gušterače, nada za bolju kvalitetu života bolesnika sa šećernom bolesti tipa 1 i završnim stadijem kronične bubrežne bolesti Debljina - veliki javnozdravstveni problem modernog doba Mini simpozij Hitno stanje u endokrinologiji- Addisonska kriza Bolesnik s inzulinomom-prikaz slučaja Lada dijabetes-prikaz slučaja Zdravstvena zaštita oboljelih od šećerne bolesti u hrvatskoj Evaluacija skupa i podjela potvrdnica KNJIGA SAŽETAKA od 23.04.2014. na www.idb.hr / sestrinstvo / edukacija Page 2 23.05.2014. Hrvatski liječnički dom, Zagreb, Šubićeva 9 LIJEČENJE ŠEĆERNE BOLESTI TIPA 2 Prof.dr. sc. Lea Smirčić-Duvnjak, dr. med. Sveučilišna Klinika Vuk Vrhovac, KB Merkur, Zagreb Ključne riječi: šećerna bolest, komplikacije, regulacija glikemije, oralni hipoglikemici, inkretini, inzulini ... Sažetak: Šećerna bolest tipa 2 jedna je od najčešćih kroničnih nezaraznih bolesti suvremenog zapadnog svijeta čija je učestalost dosegla razmjere pandemije. U populaciji odraslih pogađa oko 6 do 9% ljudi, a predviđanja ukazuju da će se globalno broj oboljelih u svijetu do 2030. godine povećati sa sadašnjih 285 milijuna na 439 milijuna. Prema podacima iz 2012. godine broj oboljelih u Hrvatskoj u osoba starijih od 20 godina iznosi 8,9%. Bolest je po svojoj naravi kroničnog tijeka, obilježena pojavom mikro i makrovaskularnih komplikacija koje su značajan uzrok pobola i smrtnosti ukoliko bolest nije na vrijeme otkrivena i ako se ne liječi na odgovarajući način. Stoga je cilj liječenja šećerne bolesti spriječiti razvoj ili progresiju kroničnih komplikacija, za što je potrebno postići i trajno održavati dobru metaboličku kontrolu bolesti. Ona podrazumijeva regulaciju glikemije prije i nakon obroka, normalizaciju lipidnog profila i krvnog tlaka, te smanjenje tjelesne težine. U lečenju šećerne bolesti tipa 2 primjenjuju se lijekovi koji smanjuju inzulinsku rezistenciju (bigvanidi, tiazolidindioni), stimuliraju beta stanice gušterače na lučenje inzulina (derivati sulfonilureje, glinidi), blokiraju razgradnju polisaharida do glukoze u crijevima (inhibitori alfa glukozidaze), inkretinski temeljena terapija (DPP-4 inhibitori i agonisti GLP-1 receptora) koja počiva na pojačanju učinaka endogenog GLP-1 ili primjeni istog u farmakološkim dozama, te različite formulacije humanih ili inzulinskih analoga. Primjena ovih lijekova u svakodnevnoj je kliničkoj praksi ograničena brojnim nuspojavama, kao što su hipoglikemija i dobitak na tjelesnoj težini te kontraindikacijama koje uključuju bubrežnu i srčanu insuficijenciju. Osim toga, istraživanjima je dokazano da prosječno devet godina nakon početka primjene većine ovih lijekova u oko 25% oboljelih izostaje hipoglikemijski učinak. Iz tih razloga traganje za novim lijekovima, s drugačijim mehanizmom djelovanja, predstavlja stručni i znanstveni imperativ. KOLIKO AGRESIVNO KONTROLIRATI GLIKEMIJU KAD SU KOMPLIKACIJE RAZVIJENE Prof.dr. sc. Ivana Pavlić-Renar, dr. med. Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu; Zavod za endokrinologiju Klinike na untarnje bolesti, KBC Zagreb, Zagreb Ključne riječi: glikemija, glukoregulacija, dijabetičke komplikacije... Sažetak: U pravilu, glikemiju u šećernoj bolesti treba regulirati tako da se „iz nalaza ne vidi dijabetes“. Međutim, iz iskustva znamo, a nedavna su istraživanja i iz njih proistekle smjernice to potvrdila i priznala, ciljevi kontrole se određuju individualno. Naime, pretjerano inzistiranje na idealnoj glukoregulaciji ponekad je nepotreban napor, a može biti i opasno. Ovo se prvenstveno odnosi na češće i jače hipoglikemije. Što je bolesnik mlađi, što manje ima komplikacija i drugih bolesti, što kraće ima šećernu bolest to će se striktnije („strože“) odrediti ciljeve kontrole. Starijim bolesnicima, onima s teškim komplikacijama i teških drugim bolestima toleriraju se i nešto veće razine glikemije. Pri tom treba paziti da se ne pretjera: glikemija ne smije biti tako velika da izaziva simptome. Posebnu pažnju treba obratiti adekvatnoj hidraciji bolesnika. Maksimalne glikemije ni u kom slučaju ne bi trebale prelaziti KNJIGA SAŽETAKA od 23.04.2014. na www.idb.hr / sestrinstvo / edukacija Page 3 23.05.2014. Hrvatski liječnički dom, Zagreb, Šubićeva 9 10-11 mmol/L, a HbA1c 8%. Više pažnje treba obratiti glukoregulaciji uz infekcije i u pripremama za operacije: pretjerano loša glukoregulacija može kompromitirati ishode liječenja. Bolesnici s razvijenim komplikacijama u takvim situacijama zahtijevaju pojačan nadzor. Bez obzira kakva se terapija primjenjuje (a izbor lijekova treba pažljivo provoditi u bolesnika s komplikacijama vodeći računa o kontraindikacijama i interakcijama) treba je intenzivnije nadzirati da bi se prepoznale moguće nuspojave. U razvijenoj nefropatiji zbog smanjene funkcije bubrega veći je rizik hipoglikemije i često treba postupno smanjivati doze inzulina. U zaključku, ciljevi kontrole glikemije uz razvijene dijabetičke komplikacije mogu biti manje striktni, no kontrola takvih bolesnika zahtijeva intenzivniji nadzor i veću svijest o nuspojavama liječenja, poglavito hipoglikemijama. PSIHOLOŠKI ASPEKTI KOMPLIKACIJA ŠEĆERNE BOLESTI dr. sc. Dea Ajduković, prof. psih. Sveučilišna Klinika Vuk Vrhovac, KB Merkur, Zagreb Ključne riječi: šećerna bolest, kronične komplikacije, psihički poremećaji, psihološke intervencije... Sažetak: Cilj ovog izlaganja je prikazati poveznice između šećerne bolesti i različitih psiholoških teškoća i psihijatrijskih poremećaja. Podaci iz znanstvene literature bit će ilustrirani kratkim prikazima slučajeva i smjernicama za sestrinsku praksu psihološke podrške dijabetičkim bolesnicima. Osobe s dijabetesom su pod povećanim rizikom od razvoja kognitivnih poremećaja i demencije, depresivnosti, anksioznih poremećaja i poremećaja prehrane nego zdrave osobe. Istovremeno, različiti psihološki i psihijatrijski poremećaji, a osobito depresivnost, shizofrenija i poremećaji prehrane, su povezani sa većim rizikom od nastanka šećerne bolesti. Osobe koje imaju psihološke smetnje su pod višestruko višim rizikom od loše glikemijske kontrole i razvoja kroničnih komplikacija šećerne bolesti. Za osobe koje imaju ozbiljne komplikacije dijabetesa je, među dijabetičkim bolesnicima, najvjerojatnije da će imati i ozbiljne psihološke teškoće. Uzroci ovih povezanosti psihičkog zdravlja i šećerne bolesti su dvosmjerni: zahtjevi brige za šećernu bolest, kao i nepovoljni ishodi bolesti, mogu doprinijeti razvoju psihičkih smetnji; s druge strane, psihičke smetnje mogu otežati brigu za šećernu bolest. Uloga medicinskih sestara u skrbi za psihološke potrebe bolesnika sa šećernom bolešću tiče se prepoznavanja mogućih psihičkih teškoća, savjetovanja bolesnika o načinima zbrinjavanja bolesti usprkos psihičkim teškoćama te edukacije bolesnika o mogućim načinima dobivanja stručne psihološke pomoći. KRONIČNE KOMPLIKACIJE U BOLESNIKA S DIJABETES MELITUSOM TIP 1 Biserka Štajnkler, bacc.med.techn, Jasna Radanović bacc.med.techn, Nevena Krnić, bacc.med.techn. Klinika za pedijatriju KBC Zagreb, Zagreb Ključne riječi: djeca, adloescenti, kronične komplikacije, retinopatija, nefropatija, neuropatija KNJIGA SAŽETAKA od 23.04.2014. na www.idb.hr / sestrinstvo / edukacija Page 4 23.05.2014. Hrvatski liječnički dom, Zagreb, Šubićeva 9 Sažetak: Iako se djeca i adolescenti oboljeli od dijabetes melitusa tip 1 (DM1) češće suočavaju s akutnim komplikacijama bolesti (hipoglikemije i ketoacidoza), morbiditet i mortalitet u ovih bolesnika najvećim je dijelom uzrokovan kroničnim komplikacijama. Kronične komplikacije DM1 obuhvaćaju mikrovaskularne (retinopatija, nefropatija, neuropatija) i makrovaskularne komplikacije (cerebrovaskularne, ishemijske kardiovaskularne i periferne vaskularne bolesti). Osim opasnosti za bolesnike, liječenje kroničnih komplikacija dijabetesa predstavlja i veliki izdatak zdravstvenog proračuna. Prevencija kroničnih komplikacija dijabetesa stoga je izuzetno važna, a započinje već u djece i adolescenata. Prevencija kroničnih komplikacija u dječjoj dobi postiže se multidisciplinarnim pristupom liječenju koi je usmjeren na adekvatnu terapiju inzulinom, planiranje obroka, poticanje dobre metaboličke kontrole i redovite tjelesne aktivnosti, te redovit probir na kronične komplikacije. Dobra metabolička kontrola nedvojbeno je povezana s manjom rizikom od kroničnih komplikacija. Stoga je u djece i adolescenata ključna kontinuirana edukacija i poticanje motivacije za dobrom regulacijom bolesti. Redovitim probirom koji se jednom godišnje vrši u svih bolesnika, 2-5 godina od otkrivanja bolesti, većina početnih komplikacija dijabetesa otkriva se u ranoj fazi kada je moguće intervencijskim mjerama zaustaviti njihovu progresiju i umanjiti posljedice. Pravovremenom prevencijom kroničnih komplikacija DM1 produžuje se život bolesnika, poboljšava njegova kvaliteta, ali i dugoročno smanjuju troškovi liječenja DIJABETIČKA RETINOPATIJA I FLUORESCEINSKA ANGIOGRAFIJA Mirjana Skelin bacc.med.techn. Sveučilišna klinika za dijabetes, endokrinologiju i bolesti metabolizma Vuk Vrhovac KB Merkur, Zagreb Ključne riječi: dijabetička retinopatija, laser, dijagnostička metoda angiografija Sažetak: Dijabetička retinopatija je najčešća mikrovaskularna komplikacija šećerne bolesti i jedan je od vodećih uzroka sljepoće. Prevalencija retinopatije povećava se s trajanjem šećerne bolesti, a njena učestalost usko je povezana s nazočnošću hiperglikemije, hipertenzije, hiperlipidemije, trudnoće, nefropatije i anemije. Glavni uzroci gubitka vida u bolesnika su dijabetička makulopatija i proliferativna dijabetička retinopatija. Prevencija nastanka i usporavanje razvoja dijabetičke retinopatije strogom kontrolom i regulacijom poznatih čimbenika rizika primarni je cilj liječenja. Laser fotokoagulacija retine trenutno je osnovna metoda liječenja makularnog edema i ranih stadija proliferativne dijabetičke retinopatije, dok se u slučajevima uznapredovale bolesti s vitrealnim krvarenjem i/ili trakcijskim odignućem retine primjenjuje operativni zahvat pars plana vitrektomija. Boljim razumijevanjem patofizioloških mehanizama nastanka i razvoja dijabetičke retinopatije, omogućen je razvoj novih metoda liječenja primjenom različitih farmakoloških tvari, među kojima su najznačajniji kortikosteroidi, antagonisti vaskularnog čimbenika rasta (anti-VEGF) i lijekovi koji djeluju na biokemijske puteve nastanka dijabetičke retinopatije. Dijagnostička metoda kojom se precizno uočavaju patološke promjene u dijabetičkoj retinopatiji je fluoresceinska angiografija. To je metoda ispitivanja krvotoka retine pomoću kontrastne boje. Uključuje injekciju fluoresceina u sistemski krvotok, zatim angiogram s obaveznim KNJIGA SAŽETAKA od 23.04.2014. na www.idb.hr / sestrinstvo / edukacija Page 5 23.05.2014. Hrvatski liječnički dom, Zagreb, Šubićeva 9 bilježenjem fluorescencije emitirane nakon osvjetljavanja retine plavim svjetlom valne duljine 490 nm. Fotografije se detaljno analiziraju, a bolesniku je moguće odmah rastumačiti i pokazati potencijalnu patologiju na očima i preporučiti primjereno liječenje. DIJABETIČKA ARTROPATIJA Milka Zeljković, bacc.med.techn Sveučilišna klinika Vuk Vrhovac KB Merkur, Zagreb Ključne riječi: dijabetes, artropatija, stopala, rane, cijeljenje... Sažetak: Artropatija podrazumjeva promjene u zglobovima različite etiologije.Dijabetičku artropatiju karakteriziraju destrukcija hrskavice, deformacije zglobova,nestabilnost pri hodu zbog subluksacije ili luksacije zglobova, bujanje periartikularnog tkiva i stvaranje slobodnih zglobnih tijela.Neuropatske promjene zglobova ili Charcotov zglob, dobile su naziv prema francuskom neurologu Jeanu- Martinu Charcotu 1868.godine koji opisuje destrukciju kosti uz odsutnost boli.Najčešća lokalizacija dijabetičke artropatije je srednji i stražnji dio stopala,rijeđe nožni zglob.Može se javiti i u ručnom zglobu. U oko 30% bolesnika zahvaća tarzalni i metatarzalni dio, a gležanj u 10%.Zbog mikrotrauma te neuroloških poremećaja nastaju stresni prijelomi.Radiološka slika dijabetičke artropatije u početku je slična degenaracijskim i upalnim bolestima stopala, međutim vidi se prisutnost neravnina, slobodnih zglobnih tijela,koštanih egzostoza i karakterističan je kalus na mjestu prijeloma.Liječenje dijabetičke artropatije može biti konzervativno i kirurško. U prevenciji artropatije kod bolesnika sa šećernom bolešću naglasak je na regulaciji šećerne bolesti,provođenju svakodnevne inspekcije stopala,nošenju adekvatne obuće i čarapa te kod promjena gdje je narušena statika stopala bitno je nošenje ortopedskih uložaka i ortopedskih cipela.Pri liječenju dijabetičke artropatije važno je strogo mirovanje te imobilizacija zahvaćenog stopala.Kiruško liječenje dijabetičke artropatije sastoji se od repozicije i stabilizacije subluksiranog zgloba, odstranjenja koštanih prominencija te riješavanje kroničnih ulceracija.Najčešće komplikacije su infekcije rane, produljeno cijeljenje rane odnosno rana ne cijeli te dolazi do zarastanja u lošem položaju sa varusnom deformacijom prednjeg odnosno stražnjeg dijela stopala. ŠEĆERNA BOLEST I KRONIČNA BOL Renata Nemeth, med.sr. Sveučilišna klinika Vuk Vrhovac KB Merkur, Zagreb Ključne riječi: šećerna bolest, kronična bol, kronične komplikacije, edukacija, zdravstvena njega... Sažetak: Šećerna bolest ( Diabetes Mellitus ) je kronična metabolička bolest s poremećajem metabolizma masti , bjelančevina i ugljikohidrata.Tu bolest prate akutni i kronični problemi i komplikacije.Tema ovog rada je opis kroničnih komplikacija i kronične boli nastale kao KNJIGA SAŽETAKA od 23.04.2014. na www.idb.hr / sestrinstvo / edukacija Page 6 23.05.2014. Hrvatski liječnički dom, Zagreb, Šubićeva 9 posljedica dugogodišnje disfunkcije perifernog i centralnog živčanog sustava i javlja se kao neuropatska bol.Neuralna bol je oblik kronične boli kao rezultat oštećenja živaca i dolazi do dijabetičke polineuropatije. Dijabetička neuropatija najčešća je komplikacija šećerne bolesti.U vrijeme postavljanja dijagnoze 1.4% - 11.6% bolesnika već ima dijabetičku neuropatiju. Faktori koji dovode do neuropatije u osoba sa šećernom bolešću nisu u potpunosti razjašnjeni ali u osnovi poremećaja nalazi se hiperglikemija, uz koju značajnu ulogu ima genetska preosjetljivost te okolni činitelji. Cilj ovoga rada je prikazati kako pristupiti bolesniku koji pati od kronične boli, kako ga educirati o sučeljavanju s bolom. Kod problema bola, medicinska sestra ima značajnu ulogu u procjeni bolesnikova stanja, prikuplja podatke, vodi dokumentaciju o boli, pruža psihološku pomoć, planira i provodi zdravstvenu njegu bolesnika. Osnova prevencije razvoja svih komplikacija šećerne bolesti, tako i dijabetičke polineuropatije, regulacija je osnovne bolesti. Dobra regulacija glikemije odgađa pojavnost polineuropatskih tegoba.Redovitom tjelovježbom potiče se funkcija perifernih živaca i mišića te potencira regeneracija neurona. PROCJENA SIMPTOMA POLINEUROPATIJE Nada Rabađija bacc.med.techn, Anamari Rupčić, bacc.med.techn. Zavod za endokrinologiju, KBC Zagreb, Zagreb Ključne riječi: NTSS- 6 upitnik, simptomi polineurpatije duljina trajanja DM, pozitivna korelacija... Sažetak: S obzirom na prisutnost polineuropatije već kod novootkrivenih bolesnika ( 12 % ) te 50% nakon 25 godina trajanja šećerne bolesti i široku lepezu simptoma i znakova koji bitno narušavaju kvalitetu života a ujedno povećavaju mortalitet i morbiditet, tijekom 2012 godine provedena je anketa 88 grupno educiranih bolesnika sa šećernom bolesti tip 2 pomoću NTSS-6 upitnika s ciljem da li postoji pozitivna korelacija između prisustva simptoma polineuropatije i duljine trajanja šećerne bolesti. Prosječna duljina trajanja bolesti je 4,5 godine s time da 50% čine oni kojima je bolest dijagnosticirana unutar godine dana. 41% bolesnika ima prisutne simptome s prosječnim bodovnim stanjem ( score ) od 5,8 što je ujedno i približna granica ( 5 ) gdje postoji jasna pozitivna korelacija( r= 0,9 ) između duljine trajanja bolesti i prisutnosti simptoma polineuropatije. TRANSPLANTACJA BUBREGA I GUŠTERAČE, NADA ZA BOLJU KVALITETU ŽIVOTA BOLESNIKA SA ŠEĆERNOM BOLESTI TIPA 1 I ZAVRŠNIM STADIJEM KRONIČNE BUBREŽNE BOLESTI Nada Hrdan, dipl.med.techn. Zavod za nefrologiju, Klinika za unutarnje bolesti, KB Merkur, Zagreb Ključne riječi: kronično zatajenje bubrega; presađivanje bubrega i gušterače; šećerna bolest KNJIGA SAŽETAKA od 23.04.2014. na www.idb.hr / sestrinstvo / edukacija Page 7 23.05.2014. Hrvatski liječnički dom, Zagreb, Šubićeva 9 Sažetak: Šečerna bolest je trajno vodeći uzrok gubitka bubrežne funkcije.Nadomještanje se provodi metodoma peritonejske dijalize,hemodijalize i transplantacije bubrega. U bolesnika s tipom I šećerne bolesti i kroničnom završnom bolešću bubrega metoda izbora je simultano presađivanje bubrega i gušterače (SPKT). Uspješan SPKT dovodi do prestanka potrebe za dijalizom i izlječenja šećerne bolesti. Dugoročno preživljenje bolesnika nakon SPKT-a znatno je bolje u odnosu na liječenje dijalizom.. U Hrvatskoj se SPKT obavlja u Kliničkoj bolnici „Merkur“ od 2003. godine.do konca 2010. obavljeno je 79 zahvata, pri čemu je Hrvatska druga zemlja u Europi prema broju SPKT-a na broj stanovnika. Najvažnije je što ranije upućivanje bolesnika na listu čekanja za SPKT, da bi se izbjeglo dugotrajno liječenje dijalizom, kao i detaljna prijetransplantacijska obrada bolesnika, kojom se posebna pozornost posvećuje otkrivanju i liječenju vaskularnih komplikacija uremije i šećerne bolesti, a osobito koronarne bolesti srca. Dob primatelja i donora su negativni čimbenici ishoda transplantacije gušterače pa se SPKT načelno izvodi u mlađih primatelja.. SPKT ima povoljan utjecaj na komplikacije šećerne bolesti te dovodi do poboljšanja kvalitete i dobrobiti života bolesnika. . HITNO STANJE U ENDOKRINOLOGIJI- ADDISONSKA KRIZA Đurđa Hršak, bacc.med.techn, Tereza Jelača, bacc.med.techn, Dijana Kern bacc.med.techn, Zavod za endokrinologiju, KBC Zagreb, Zagreb Kljčne riječi: Addisonska kriza, hitna intervencija, parenteralna terapija, edukacija... Sažetak: Addisonska kriza je teški akutni poremećaj nastao zbog insuficijencije kore nadbubrežne žlijede.Može se javiti kod bolesnika s od prije poznatom Addisonovom bolesti, ali neadekvatno liječenih tijekom fizičkog stresa (infekt, ozljeda, infarkt), zatim kod bolesnika kao prva prezentacija Addisonove bolesti (tijekom neke druge bolesti) ili nakon naglog prekidanja uzimanja dugotrajne terapije kortikosteroida. Glavni klinički znakovi su hipotenzija, hipoglikemija, šok. Bolesnik je životno ugrožen pa je hitna intervencija neodgodiva. Ukoliko je Addisonska kriza neprepoznata, često završi fatalno. Dakle, ako postoji klinička sumnja na Addisonsku krizu hitno je potrebno primijeniti terapiju bez čekanja rezultata endokrinoloških nalaza.Hitno treba dati parenteralno nadomjesnu terapiju hidrokortizon-a, provesti parenteralnu rehidraciju s kojom se nadoknađuje tekućina, sol, kalorije te djelovati na uzročne činioce. Treba biti pojačan nadzor nad bolesnikom. Vraćanje svijesti, normalizacija tlaka, progresivno oporavljanje pokazuje uspjeh mjera liječenja te se nakon stabiliziranja stanja bolesnika može prijeći na peroralno uzimanje terapije i tekućine. Ključna je uloga medicinske sestre edukacija bolesnika o važnosti i načinu redovitog, doživotnog uzimanja nadomjesne terapije kortikosteroida te o načinu uzimanja kortikosteroidne nadomjesne terapije u stanjima stresa. DEBLJINA - VELIKI JAVNOZDRAVSTVENI PROBLEM MODERNOG DOBA Dijana Kern, bacc.med.techn, Ðurđa Hršak, bacc.med.techn, TerezaJelača, bacc.med.techn Zavod za endokrinologiju KBC Zagreb,Zagreb Ključne riječi: debljina, javnozdravstveni problem, kronična bolest... KNJIGA SAŽETAKA od 23.04.2014. na www.idb.hr / sestrinstvo / edukacija Page 8 23.05.2014. Hrvatski liječnički dom, Zagreb, Šubićeva 9 Sažetak: Debljina je kronična metabolièko-endokrina bolest, s brojnim komplikacijama, koja se teško i dugo liječi.Debelim smatramo one osobe čiji je BMI veći od 30. Kod debelih osoba dolazi do prekomjernog nakupljanja masnog tkiva, koje osim što estetski ne izgleda lijepo, predstavlja i metabolički organ (skladištenje nepotrošene energije), i žlijezdu s unutarnjm lučenjem (izlučuje hormone).Debljina predstavlja veliki javnozdravstveni problem u većini razvijenih država svijeta, a u SAD-u je poprimila epidemiološke razmjere. Debljina je prisutna u svim dobnim skupinama, a starenjem i usporavanjem metabolizma osobe s prekomjernom tjelesnom težinom često prelaze u skupinu debelih. Bolesti koje se povezuju s debljinom su: srčanožilne,cerebrovaskularne,šećerna bolest,gastrointestinalne,bolesti reproduktivnog sustava,lokomotornog sustava i druge.Oko 2/3 debelih osoba imaju psihičke smetnje, a 1/51/4 njih imaju klinički manifestnu depresiju i zahtijevaju psihijatrijski tretman. Liječenje debljine je dugoročno, a često i doživotno.Podrazumijeva promjenu stila života, pojačanu tjelesnu aktivnost, niskokaloričnu prehranu, farmakoterapiju, psihoterapiju i kirušku terapiju. Metode i cilj smanjenja prekomjerne tjelesne težine moraju biti prilagođene svakom bolesniku individualno, nakon pažljive analize rizičnih čimbenika i općeg zdravstvenog stanja.Cilj ne treba biti veliki gubitak tjelesne težine u kratkom roku nego postupno smanjenje tjelesne težine tijekom dugog vremenskog razdoblja BOLESNIK S INZULINOMOM-PRIKAZ SLUČAJA Tereza Jelača,bacc.med.techn, Đurđa Hršak,bacc.med.techn, Dijana Kern, bacc.med.techn Zavod za endokrinologiju,KBC Zagreb, Zagreb Ključne riječi: inzulinom,hipoglikemija,tumor,selektivna kateterizacija... Sažetak: Inzulinom je najčešći funkcionalni tumor gušterače s incidencijom 1-2 na milijun stanovnika na godinu.Kod ponavljajućih hipoglikemija zlatni standard u dijagnostici je test gladi do 72 sata.Na početku gladovanja vade se GUK i inzulin kao i na kraja gladovanja.Raniji prekid testa je ukoliko je GUK < 2.2 mmol/l uz simptome hipoglikemije.Presudna je neadekvatna supresija inzulina u prisutnosti hipoglikemije.Preciznu lokaciju tumora potvrđujemo selektivnom kateterizacijom arterija gušterače uz stimulaciju kalcijem.Selektivno se kateteriziraju gornja mezenterijalna arterija,gastroduodenalna arterija,lijenalna arterija i desna hepatalna vena .Kalcij potiče na brže i veće lučenje inzulina tamo gdje je tumor.Vadi se krv za inzulin iz hepatalne vene u prazne epruvete po algoritmu vađenja.Uloga medicinske sestre je kvalitetno odrađen test gladi i priprema bolesnika za selektivnu kateterizaciju arterija i vena gušterače,te priprema pribora.Za vrijeme kateterizacije sestra je stalno uz bolesnika i sudjeluje u provođenju pretrage. KNJIGA SAŽETAKA od 23.04.2014. na www.idb.hr / sestrinstvo / edukacija Page 9 23.05.2014. Hrvatski liječnički dom, Zagreb, Šubićeva 9 LADA (LATENT AUTOIMMUNE DIABETES OF ADULTS)- PRIKAZ SLUČAJA Nikolin a Šutić, bacc.med.techn Sveučilišna klinika Vuk Vrhovac KB Merkur, Zagreb Ključne riječi: dijagnoza, šećerna bolest, amputacija, bataljak, bris rane, vaskularni kirurg... Sažetak: Smatra se da 5 do 30% odraslih pacijenata s početnom dijagnozom tip 2 šećerne bolesti (T2ŠB) ima prikriveni autoimuni Tip 1 ŠB (engl. latent autoimmune diabetes of adults,LADA). Kada dijagnoza tipa šećerne bolesti nije točna, ima za posljedicu liječenje koje ne ide u pravom smjeru, što nerijetko rezultira lošim ishodom bolesti. 47-godišnja bolesnica premještena je s Klinike za kirurgiju radi nastavka liječenja nakon učinjene natkoljenične amputacije lijevo, te komplikacije postoperativnog tijeka razvojem ketoacidoze. Anamnestički se doznaje da je šećerna bolest otkrivena 1991.g (vj. autoimuna). U početku je liječena peroralnim hipoglikemicima, nije se redovito dijabetološki kontrolirala. Pri prijemu bolesnica teškog općeg stanja sa opsežnim defektom bataljka na mjestu amputacije, te na mjestu ekstirpacije bypass grafta uz inflamaciju. Na desnoj nozi, medijalno u distalnoj trećini potkoljenice kolabirana bula promjera oko 6 cm, bez okolne inflamacije, ne palpiraju se pulsacije perifernih arterija. Nastavlja se započeta terapija antibiotikom vankomicinom, koja se prema antibiogramu brisa rane korigira u piperacilin/tazobactam i klindamicin uz flukonazol (zbog urinarne kandidijaze), a zatim u ertapenem, uz kratkodjelujući inzulin u 4 doze. Unatoč navedenoj ciljanoj antibiotskoj terapiji, te redovitoj toaleti i previjanju od strane vaskularnog kirurga lokalni nalaz je bez značajnijeg poboljšanja. 30.12.2012. u kratkotrajnoj općoj anesteziji učini revizija natkoljeničnog bataljka uz postavljanje sekundarnih šava. Dana 4.01.2013. u općoj anesteziji učini i potkopljenična amputacija desno. Nakon navedenih zahvata postoperativni tijek uredan, rane postupno cijele. Pacijentica se otpušta kući nakon 45 dana hospitalizacije u jedinici intenzivne skrbi na intenziviranoj inzulinskoj terapiji. NOVI TERAPIJSKI PRISTUP U LIJEČENJU ŠEĆERNE BOLESTI PRIKAZ SLUČAJA Danica Keleković, bacc.med.techn, Nevenka Kovačić, bacc.med.techn, B. Muha, bacc.med.techn. Kbc osijek, osijek Ključne riječi: šećerna bolest, terapija, victoza, edukacija... Sažetak: U svrhu povečanja učinkovitosti liječenja šećerne bolesti iznalaze se novi terapijski pristupi u čijem se središtu nalazi bolesnik kojemu valja prilagoditi načine i ciljeve. Jednu takvu bolesnicu prikazat ćemo u ovom radu. Šećerna bolest tipa 2 u bolesnice je dijagnosticirana 2005.g. liječena je peroralnim antidijabeticima i statinima, kronične komplikacije nisu verificirane. redovito je obavljala kontrolne preglede. vrijednosti glikemije KNJIGA SAŽETAKA od 23.04.2014. na www.idb.hr / sestrinstvo / edukacija Page 10 23.05.2014. Hrvatski liječnički dom, Zagreb, Šubićeva 9 postprandijalno i do 19 mmol/l. Početkom prosinca liječnica, uz siofor i diglical, u terapiju preporučuje victozu o primjeni koje je bolesnica i educirana. nakon 5 tjedana terapije bolesnica je izgubila na tjelesnoj težini 8kg, vrijednosti guk-a u samokontroli 6,6-9mmol/l, victozu dobro podnosi. Značajno poboljšanje glukoregulacije uz smanjenje tjelesne težine rezultira i povoljnim učinkom na smanjenje progresije dijabetičkih komplikacija. ZDRAVSTVENA ZAŠTITA OBOLJELIH OD ŠEĆERNE BOLESTI U HRVATSKOJ Vilma Kolarić,dipl.med.techn, Sveučilišna klinika Vuk Vrhovac KB Merkur, Zagreb Ključne riječi: registar, nacionalni program, populacija, oboljeli od šečerne bolesti... Sažetak: Krajem 2007 donesen je Nacionalni program zdravstvene zaštite osoba sa šećernom bolešću. Sveukupni cilj programa je unapređenje zdravlja stimulacijom i podržavanjem usvajanja učinkovitih mjera ranog otkrivanja, praćenja i liječenja šećerne bolesti te prevencije njenih komplikacija. Njegovim provođenjem želi se postići smanjenje prevalencije kroničnih komplikacija šećerne bolesti uz povećanje udjela bolesnika otkrivenih u ranim fazama bolesti te poboljšanje kvalitete života oboljelih kao i dugoročno smanjenje troškova liječenja. Usporedno sa aktivnostima Nacionalnog programa, provodi se edukacija opće populacije i osoba sa šećernom bolešću definirana Planom i programom mjera zdravstvene zaštite. Edukacija uključuje upozoravanje javnosti i zdravstveni odgoj opće populacije, izradu stručnih sadržaja za pisane materijale i medijske poruke, edukaciju osoba sa šećernom bolešću i edukaciju edukatora - timova primarne, sekundarne i tercijarne zdravstvene zaštite, ljekarnika, članova dijabetičkih udruga, osoba koje se susreću u radu s djecom i adolescentima sa šećernom bolešću u odgojno-obrazovnim ustanovama. Prilikom svih aktivnosti, a naročito prilikom provođenja edukacija teži se principu aktivnog uključivanja edukatora i decentralizaciji znanja. Međutim, i dalje ostaju pitanja koja se postavljaju pred članove dijabetološkog tima: Je li educiramo naše pacijente dovoljno? Trebamo li mijenjati naše pristupe u edukaciji? Jesmo li uistinu njihova prava podrška u dijabetesu? Jesmo li mi edukatori educirani onoliko koliko je potrebno?… KNJIGA SAŽETAKA od 23.04.2014. na www.idb.hr / sestrinstvo / edukacija Page 11