ČOVJEČANSTVO NA PRAGU SVOGA OSLOBOĐENJA
Otkrivenje Isusa Krista svećenicima i
vjernicima
po Monsignoru Ottaviu Micheliniju
Apostolski centar »SAV-TVOJ«
UVOD
Na kraju dvadesetog stoljeća,čovječanstvo je još uvijek u potrazi za Zemaljskim rajem, koji mu
utoliko više izmiče, što se grčevitije trudi da ga dosegne, jer su ga do sada sve dostupne ideologije
razočarale. Ni dosegnuto blagostanje gospodarstveno razvijenijih zemalja ne ispunjava srca
radošću.
Čovjek se ne može stvarno potpuno razviti, ako nije spreman primiti u svoj život Boga, koji
stalno kuca na vrata njegova srca. Nikada ni jedan bezbožnik neće biti sretan, jer je odvojen od
one duhovne dimenzije, koja jamči potrebni rast osobe.
Okorjelost srca, anarhistička oluja, koja uništava kršćanske strukture u narodima Zapada,
tiranija komunističkih režima ili izvjesnih diktatora, izbacili su čovjeka našega vremena iz
ravnoteže, utjecali da zaboravi svu životnu mudrost, učinili ga često robom sumnjivih kompromisa
i niskih strasti. Također i zbog neorijentiranosti mnogih odgovornih osoba u Crkvi.
Na toj tamnoj pozadini, zbog sve veće opasnosti od svjetskih sukoba među narodima, dao je
naš Gospodin 1975. godine svećeniku u talijanskoj biskupiji Capri, monsignoru Ottaviu Micheliniu,
koji je u to vrijeme bio dušobrižnik tjelesno hendikepiranih osoba u Modeni, da unutarnjim
govorom otkriva zlo u svim njegovim oblicima. Naznačuje također i lijek za učinkovito ozdravljenje
duša. Don Michelini primio je ove Poruke u svom srcu. On je ostavio nakon svoje smrti, 15.
listopada 1979. godine opsežne naputke za naše vrijeme. Najavio je skoru obnovu Crkve i cijeloga
čovječanstva.
Uvjeren sam da ovo novo, tematski poredano izdanje u jednom svesku omogućava bolje
razumijevanje sadržaja, te da će pridonijeti ponovnom uspostavljanju poretka i harmonije, razorenih
grijehom. Svi kršćani, koji traže razloge za tragičnu situaciju današnjega čovječanstva, koji se zalažu
da izgrade svijet koji odgovara nakanama njegova Stvoritelja, Otkupitelja i životvornoga Duha
Svetoga, shvatit će čitanje ove knjige duhovnom obvezom, jer po svetom Apostolu Pavlu "Sve Pismo
bogoduho, korisno je za poučavanje, uvjeravanje, popravljanje, odgajanje u pravednosti, da čovjek
Božji bude vrstan, za svako dobro djelo podoban." (2 Tim 3, 16).
(8. prosinca 1989.)
André Castella
1
1.STVARANJE: ZADIVLJUJUĆI RED
Ja sam savršenstvo, samo Ja mogu biti beskrajno savršenstvo. Moje se savršenstvo odrazuje
cijelim svemirom, u vidljivom i nevidljivom svijetu. Ono je začetak svih pojedinačnih stvari i
obuhvaća sve stvari. Stvara zadivljujući sklad dostojan svoga Stvoritelja i na svoj vlastiti način
pjeva hvalospjev Stvoritelju.
Tada je slijedilo stvaranje duhovnih, slobodnih bića, sposobnih činiti dobro i zlo. Sva su bila
jednako prirodno obdarena i sve je bilo usmjereno na dobro.
Tako su trebala ostati za od Oca, Stvoritelja i Gospodara svega unaprijed određeno vrijeme.
Poslije toga čekanja otvorila bi se pred njima nebeska vrata. Sudjelovali bi u beskrajnoj divoti i
sreći Očevoj.
Ipak, najljepše i najmoćnije stvorenje iza Boga, postalo je zbog svoje moći i sjaja oholo i
zgriješilo je, jer je htjelo biti kao Bog i pobunilo se protiv Boga. Pozvalo je cijeli svijet na pobunu
protiv Boga,a posljedice su bile, jesu i bit će tolike da ih ljudski duh ne može shvatiti.
Poremećaj sklada: grijeh
Sklad stvaranja bio je tako poremećen,da se utvrđeni poredak posve izmijenio. Cijeli svemir bio
je uključen u tu promjenu i sama priroda uzdisala je pod teretom grijeha.
Pobuni u nevidljivom svijetu slijedila je pobuna čovječanstva po Adamu i Evi. Stoga je
poremećaj ustanovljenog reda bivao još veći, postao je uzrokom zala u svijetu: prirodne
katastrofe, ratovi, nasilja i mržnje, bolesti kao danak svakoga naraštaja sotoni.
Dostatno je, sine moj, sjećanje na odbačene duše ili misao na one koje će to još postati. Gubitak
jedne jedine duše po svojoj je težini veći od svih ratova, svih zaraza, svih revolucija, od zala svih
vremena. Vi to ne možete nikako razumjeti jer ne možete shvatiti što znači vječna patnja.
Ponovno uspostavljanje reda: Crkva i svećenstvo
Sine moj, Ja Ljubav, nisam mogao dopustiti takvo upropaštavanje ljudske naravi. Zato je
uslijedilo Utjelovljenje i Otkupljenje po Riječi, da ponovo uspostavi red te pruži mogućnost spasa
svim dušama dobre volje.
S Otkupljenjem je došlo do Crkve, spasonosnih Sakramenata te u Crkvi svećenstvo, da se u
njoj odgajaju moji svećenici, moji suradnici, koji predstavljaju kičmu moga Mističnoga Tijela.
Svećenik se postaje samo pozivom
Sine moj, kao što ljudi u svijetu biraju suradnike, tako i Ja, Božja Riječ, koja je postala
Čovjekom, biram svoje suradnike. Jao stoga uljezima, nepozvanima, jao onima koje se kao Jude
zbog ljudskih razloga i interesa ušuljaju među moje pozvane. Svećenik se postaje samo pozivom:
svaki drugi put bio bi ne samo grešan nego svetogrđe. Tako izgleda, sine moj, problem
svećeničkog poziva.
Kako u svojoj Providnosti Moj Otac stavlja u ljudska srca različite sklonosti i simpatije, da se
velika ljudska obitelj nadopunjava u svojim članovima, te uklopi u utvrđeni poredak, tako i Ja u
svojoj Crkvi stavljam u srca odabranih dragocjenu klicu, uzvišenu klicu poziva. Tu dragocjenu klicu
prihvaćaju, štite i razvijaju, kako odabranici, tako i osobe povezane s pozvanima: roditelji,
odgojitelji...
Mnoga zvanja razaraju oni, čija je zadaća da ih štite: oni će zbog toga odgovarati. Poznato je
kako pogani i bezbožne osobe često odvraćaju pozvane, kojima sam Ja uputio poziv, na veliku
štetu moje Crkve.
Dosta zasada, sine moj. Ja te blagoslivljam; moli se i prikaži svoje boli da mnogi radnici dođu u
moj vinograd.
(23. studenog 1976.)
2
2. ČOVJEK JE BIO SAVRŠENO BIĆE I VLASTITOM SE KRIVNJOM
PRIKLJUČIO POBUNI
Čovjek je maleno,ali čudesno stvorenje, jedinstvo triju područja svemira. Kad ga je stvorila
beskrajna Božja svemoć, nije bio takav kakav je danas. Bio je divno, savršeno stvorenje; njegova
duša odražavala je dah Božje svemoći. On je bio slobodan i odgovoran za svoje čine te sposoban
svladati materiju i kretati se u beskrajnim horizontima božanske krasote, prodrijeti u nju te preći
granice ljudske naravi kako bi svojim duhom dosegao i dodirnuo beskrajne krasote i radosti
Božanskoga Trojstva... I to sve tijekom čekanja do ulaska u Kuću zajedničkoga Oca, u Raj.
No najtužniji od svih dana bio je obavijen mržnjom i pobunom pod utjecajem paklene tame.
Svojom vlastitom krivnjom uključen je u pobunu i mržnju iz koje se nikada ne bi mogao izvući da
mu Bog Ljubavi, Stvoritelj nije obećao spas po djelu Djevice, Majke Vječne Riječi, Otkupitelja
čovječanstva.
Prema obećanju došao je Otkupitelj
Prekrasan, savršen i sretan čovjek prestao je biti takav, jer se hotimično opteretio krivnjom.
Bio je protjeran iz svoga svijetlog stana i prisiljen na rad, koji ga prati tijekom cijeloga
zemaljskoga života, do kraja vremena.
Kako je već rečeno, Bog mu se smilovao i nije ga napustio. Nakon obećanja slijedio je Dolazak
Otkupitelja, Poslije tisućgodišnje pripreme, po Božjoj volji, pod nepogrešivom potporom Duha
Svetoga, koja je bila svjetlo i sigurni vodič svih koji su voljeli put spasa i više ga cijenili od
tamnoga puta propasti.
Ako bez predrasuda promatraš sadašnje čovječanstvo, vidiš, sine moj, stanje koje je u najvećoj
suprotnosti sa stanjem koje bi trebalo biti pri ispravnoj uporabi razuma i vjere.
Božanski lijek Otkupljenja u svojoj punini i bogatstvu premašuje svaku predodžbu, morao se
razumno koristiti da bi se dosegla premoć dobra nad zlim. Ali koju stvarnost vidiš, ako promatraš
objektivno?
Zašto su ljudi, kršćani i moje sluge, iako im na raspolaganju stoje moćna, natprirodna
sredstva, dospjeli u sadašnji kaos? Zašto, sine moj?
Svjesna i namjerna pobuna protiv Boga
Za razumijevanje sadašnjega položaja Crkve i naroda nisu dostatne rane koje je čovječanstvu
zadao Istočni grijeh, iz kojega potječe naklonost strastima i zlu, a ni zahvati tamnih sila pakla!
Tome je nadodana još ljudska odgovornost pojedinaca i naroda. Ta odgovornost se ne smije
podcijeniti, jer bez nje nemoguće je shvatiti što se događa.
Bog je pravedan i nikada ne bi dopustio nezasluženu kaznu; naprotiv iz drevnih vremena
najavljeno vrijeme čišćenja pruža uvjerljiv dokaz o odgovornosti čovjeka pojedinca, naroda i
Crkve, dokaz za svjesnu i namjernu pobunu protiv Boga. Sine moj, promatraj to čovječanstvo u
njegovim različitim vidovima:
- Pogledaj sredstva društvenog priopćavanja, to su sredstva propasti: televizija, novine, radio.
Sve je trulež i pod izlikom obavještavanja izobličava i kvari javno mišljenje, širi se zaraza zla,
ohrabruje se nasilje i tlačenje, pa se time postiže pokvarenost.
- Tko može procijeniti širenje zla među mladima zbog besramnih časopisa koje u obitelj donose
sami roditelji ili neki drugi širitelji, skloni zlu.
- Pogledaj kako su prostitucija i preljub, abortus i drugi grijesi protiv prirode postali opća
navika.
Javno se potiče zakonito priznanje tih poroka, a u tu svrhu se služi sredstvima priopćavanja i
kinom, što uostalom nije ništa drugo nego škola nasilja, razbojništva, ucjene i mnogih drugih zala.
- Promotri na još jednu pojavu u društvu: modu i njen izazov na putenost. Moda je uzrok
mnogih grijeha, čiju težinu nitko ne može dokučiti. Ta moda našla je svugdje pristup, u obitelji,
3
čak i u crkvi, jer je dopušten u crkve pristup osobama u kratkoj, sablažnjivoj i nedostojnoj odjeći.
To je uistinu vražja moda, pred kojom uklanja pristojna odjeća.
- Svrati pogled na politiku, koju uvijek pokreće želja za vlašću. Zakonitost zauzima samo tek
neznatni prostor, kako bi se prispjelo do cilja. Često se poseže i za zločinima. Podmuklost i
neiskrenost vladaju u politici, sa besmislom.
- Promotri također i područje umjetnosti s različitim izričaj ima koji stalno pokazuju vrelo koje
ih nadahnjuje. Umjetnost je kao truplo što se raspada, te širi užasan smrad. Nikada čovjek ne
može izraziti ono što nema i što ne osjeća. Stoga su najnastranije i najneshvatljivije takozvane
umjetničke tvorevine toliko prožete materijalizmom. Ta umjetnost ne može danas izraziti ništa
drugo nego materijalizam, samo pokvareni materijalizam.
Velika je krivica Crkve u njenom slabom otporu
Sine moj, ti si mogao proći sve vidove modernoga života: slika koja ti se pružala bila je skoro
uvijek ista. Ipak, Ja Isus, želio bih tvoju pozornost skrenuti na moju Crkvu i njezinu odgovornost
na svim područjima modernoga života. Njezina velika krivica je u tome što se slabašno
suprotstavlja velikoj lavini materijalizma, koji nije ništa drugo nego poganstvo.
Mlada Crkva nije dopustila da na nju utječe poganski materijalizam. Ona nam je poklonila svoje
mučenike. Sadašnja Crkva dopustila je utjecaj sa svih strana i pokazuje nam dezertere i izdajice.
Crkvom, kao i narodima ponekad su upravljali najnadareniji ljudi najgore. Stoga su
najodgovorniji za rasulo na duhovnom, moralnom, građanskom, umjetničkom i književnom
području.
Koliki se oholi i drski ljudi veličaju kao pronalazitelji jedne čisto materijalne civilizacije, bez
ikakve duhovnosti. A što koristi čovjeku na njegovom zemaljskom putu nadzvučna brzina, let u
svemir, televizija... ako na kraju kao kralj stvorenja dospije u pakao?
To je stvarnost koju čovjek u svojoj glupoj sljepoći, kojom je danas pogođen, ismijava; ali ona
je puna tragike. Takozvani veliki ljudi nisu trebali poticati samo na materijalni napredak, nego isto
tako predvoditi putovima duha! Kakav potpuni prevrat, sine moj! Ti zaista demonski ljudi umjesto
da potiču moralne, duhovne i umjetničke vrijednosti s najvećim žarom učinili su od tih vrijednosti
sredstvo svih vrsta propasti, razularenosti, nasilja i smrti.
To nisu više ljudi nego čudovišta, prožeta duhom Zloga, a okružuju se prividom dobra. Sine
moj, te ljude koje svijet poštuje kao dobročinitelje najveći su neprijatelji čovječanstva, sinovi su
pakla, pakao ih podržava i štiti. Oni su organizirni u sotonskoj crkvi ispunjenoj bezgraničnom
mržnjom. To je najveća obmana i neizmjerna zamka čovječanstvu i mojoj Crkvi. U tom svjetlu
moći će se jednoga dana bolje shvatiti smisao čišćenja. Dosta za sada. Blagoslivljem te i kažem ti
kao uvijek: pokloni mi svoju ljubav, moli i čini zadovoljštinu.
(13. studeni 1978.)
3. ODMETNIŠTVO OD BOGA
Dva događaja obuhvaćaju cijelu povijest čovječanstva. Prvi je Božje stvaranje čovjeka i njegovo
odmetništvo od Boga. Odmetništvo je prouzročilo užasne katastrofe ogromnih razmjera, a
posljedice toga haranja protežu se kroz stoljeća do na kraj vremena.
Ljudi obuzeti materijalizmom, pod utjecajem tamnih, skrivenih sila pakla, nisu više svjesni
ogromne tragedije odmetništva, koja je ljudsku narav dovela u nered. Ona je oslabljena, smrtno
ranjena i izgubila lijepe darove. Da, ljudi nisu više svjesni ogromne tragedije i njezin su predmet i
žrtva, kako osobno tako i društveno.
Ratovi i revolucije, pošasti, poplave, potresi, patnje i bolovi imaju tu svoje porijeklo. Što su
pojedinačni ljudski slučajevi u usporedbi s tom tragedijom, kroz koju je stoljećima stradavalo cijelo
čovječanstvo.
Drugi događaj je otajstvo Utjelovljenja, Smrti i Uskrsnuća Riječi Božje: djelo Presvetoga
4
Trojstva, voljom učinkoviti odgovor, da se razorno djelo sotone ograniči i ogradi, te čovječanstvo
oslobodi po Otkupljenju iz ropstva Zloga.
Samo je Bog mogao ostvariti takvo djelo Otkupljenja. Opakost ovog naopakoga sastoji se u
tome, što se hotimično pogrešno prikazuje prekrasno djelo Otkupljenja po kojemu je vidljiva
beskrajna ljubav Boga prema čovječanstvu. Sine moj, jesam li Ja mogao dati veći dokaz za spas
čovječanstva od moga Utjelovljenja, moje Smrti i moga Uskrsnuća? Jesam li mogao dati uzvišeniji
dokaz ovjekovječenja tajne Križa, nego što je sveta misna Žrtva?
Postoji li u povijesti svih naroda događaj koji se može usporediti s tim? Jesu li potrebni drugi
dokazi da bi se vjerovalo? Oni čak to ne zahtijevaju. Kolike sam ih dao! Možda Euharistijsko čudo?
Kolika sam ipak učinio u prošlosti i sadašnjosti! Sine moj, oni ne žele vjerovati. Boje se da bi
morali vjerovati!
Divovska borba
Odmetništvo od Boga koji je Ljubav tako je težak grijeh, da u usporedbi s njim sve ljudske
stvari i događaji ništa ne znače. Posuda je puna, prelijeva se. Samo moje strpljenje i
dobroćudnost, molitve dobrih, zagovor moje Majke i vrline Svetih zadržali su tijek Božanske
pravednosti. Ovaj naraštaj materijalista krivo shvaća značenje obaju događaja, koji obuhvaćaju
cijelu povijest čovječanstva, ili ih vide samo mutno i netočno. Današnji ljudi ne znaju da su oni
samo predmet i žrtva u središtu jedne divovske borbe.
U tom sukobu između Svjetla i tame, Vječnog Života i vječne smrti, Dobra i zla, Istine i
zablude, Spasa i prokletstva, prisutni su svi ljudi. Taj izopačeni naraštaj ne želi se ni potruditi da
spozna što poduzima Bog Stvoritelj, Utjelovljena Riječ, Posvetitelj Duh Sveti da ga spase od vječne
propasti i prokletstva.
Sva posredovanja moje i vaše Majke su krivo razumjeli i još krivo shvaćaju, ti materijalistički
ljudi. Isto tako i moja posredovanja! Oni se boje i stide govoriti o tome, također i moje sluge.
Ljudi ovoga naopakog stoljeća odbijaju kristalno bistru i čistu vodu mudrosti. Oni više vole
svoju žeđ ugasiti smrdljivom vodom moralne pokvarenosti, putenosti i zabave, tako da oni čak i
pojam dobra i zla krivo shvaćaju, pojam koji sam Ja usadio u ljudsku narav.
Sine moj, koliko dugo će moje strpljenje biti zlorabljeno? Vidiš li zašto od tebe tražim djela
ljubavi i zadovoljštine! Vidiš li zašto te ohrabrujem na molitvu! Ne dopusti da ti ni jedan jedini čas
tvoga dnevnoga rada prođe, a da Mi ne prikažeš djela Vjere, Ufanja, Ljubavi, pokajanja, poniznosti
i zadovoljštine. Time ćeš mi pokloniti malo radosti. Ne uskrati mi tu malu radost! Ljubi Me, sine
moj. Blagoslivljam te i s tobom blagoslivljam sve ljude koji su ti dragi i za koje moliš.
(6. kolovoz 1975.)
4. SVETI STRAH BOŽJI
Kad bih htio promijeniti svoju Ljubav, ne bih bio Bog. Moja Riječ je nepromjenljiva: nikada se
ne mijenja! Ona je vječna kao Bog! Sada sam ljudima dao životno Pravilo, zapovijed ljubavi i
rekao da ljubav prema Bogu mora biti povezana sa Strahom Božjim.
Budući da je Ljubav dar, za nju se mora stalno moliti. Isto je tako veliki dar Strah Božji. Boj se
Gospodina koji prolazi! Ipak, Ljudi ovoga zaista pokvarenoga naraštaja sve su izvrnuli i
pokušavaju sve uništiti.
O Strahu Božjem danas se više ne govori. Kada se govori o Božjoj Ljubavi tada se ne spominje
Strah Božji, jer kažu, da se strah ne može povezati s ljubavlju. Kako je oholost nespojiva s
Milosrđem i Pravednošću, tako misle da se ljubav prema Bogu i Strah Božji ne mogu povezati.
Dakle, prihvaća se ono što služi udobnosti, a odbija se što je neudobno. To besmisleno
oponašanje, o kojemu svjedoče pastiri, svećenici i kršćani, očigledno je lukavština neprijatelja, koji
hoće izbrisati Boga u dušama ljudi pa se služi svojom ohološću da bi uništio zgradu Crkve.
Tko još govori o Strahu Božjem? Tko još spominje Božansku Pravednost? Tko govori o
nazočnosti sotone u svijetu, koji sa svojim pobunjenim hordama vodi borbu protiv Boga i ljudi, te
5
među njima nalazi suučesnike da ne uđu u redove Bogu posvećenih, ne izuzimajući ni biskupe?
Jao onima koji izazivaju Božju srdžbu
Bog je strašan u svojoj srdžbi. Jao onima koji izazivaju Božju srdžbu lagodnim shvaćanjem da
bi Bog bio samo Ljubav i Milosrđe! Kako bi prokletnici odmah promijenili mišljenje, kada bi se
mogli vratiti, sada kada jasno vide i razumiju lažnu zamku sotone i njegovu groznu zloću. Kod vas
vlada samovolja,što jasno odbija Gospodina od njegovog nevjernog puka.
Ratovi, revolucije, pošasti, potresi i bezbrojni drugi neugodni događaji potječu od sotone, ali ih
Bog pripušta za mudre planove svoje Providnosti. Sedamdeset godina babilonskoga sužanjstva bilo
je dopušteno zbog odvratnosti koju su izazvali mnogi grijesi hebrejskoga naroda.
Uništenje Sodome i Gomore nije od Boga. Nijedno zlo nikada ne dolazi od Boga: ono potječe
uvijek i samo iz pakla, sukrivnje i lakoumnosti ljudi. Sodoma i Gomora i bezbrojne druge kazne
nije pokrenuo Bog, nego ih je dopustio, da bi ljude potakao na kajanje. Također je opći potop
prouzročio pakao, uz sukrivnju pokvarenih ljudi.
Ljubav ne može dopustiti propast čovječanstva
Ljudi objašnjavaju da se Boga ne treba bojati; to je strašan grijeh protiv Boga, rasulo čije će
strašne posljedice djelovati na ovoj zemlji i izvan zemaljskoga života, kao i u ranijim vremenima.
Vremena sljepoće, vremena zamračenja, vremena su oholosti! Čovjek, koji je manji od crva
koji puže po prašini zemlje, usuđuje se uzoholiti na svoju znanost i tehniku, tijekom trajanja
jednoga dana, izazvati Stvoritelja i Gospodara svemira! Ljubav ne može dopustiti propast
čovječanstva, kako to hoće sotona. Ja sam vječna i nepromjenljiva Ljubav stoga ne mogu željeti
propast duša.
Pakao će biti pobijeđen. Moja Crkva će biti obnovljena. Moje Kraljevstvo, Kraljevstvo Ljubavi,
Pravednosti i Mira, donijet će mir i pravednost čovječanstvu podjarmljenom od paklene vlasti.
Pakao će biti poražavajuće udaren od moje Majke. Svjetlije sunce će zasjati boljemu čovječanstvu.
Stoga hrabro i bez straha!
Moli, čini zadovoljštinu i prinesi sebe samoga kao žrtvu i ljubi Me. Blagoslivljam te.
(10. prosinac 1976.)
5. OTAJSTVO OTKUPLJENJA
Ja sam Jedinorođeni Sin Oca, koji je u punini vremena postao Tijelom u krilu Blagoslovljene
među ženama, koja je sa mnom Otkupiteljem postala Suotkupiteljicom cijeloga čovječanstva.
Oslobodila ga je od tiranije pakla i sotone, nakon što ga je u zemaljskom raju lukavošću i lažju
pridobio i oteo mu nadnaravni život, taj krasni, nezaslužni Božji dar. U zemaljskom raju izgubljen
je Božanski milosni život praroditelja posredstvom sotone. Na vrhu Kalvarije ishodio sam u
prisutnosti i uz sudjelovanje moje Majke, pobjedu Života nad smrću i ostvario nakanu moga Oca,
koji je od Mene, Njegove Utjelovljene Riječi, u intimnom sjedinjenju s mojom Majkom, htio stvoriti
Srce čitavog stvorenja, Kozmičkog Krista, središte cijeloga svemira.
Sotona se u svojoj neobuzdanoj mržnji osvetio po Adamu i Evi cijelom čovječanstvu. On ih je
podvrgao Istočnom grijehu. Na Kalvariji sam Ja, Krist, novi Adam, u otajstvenom sjedinjenju s
Marijom, Mojom i vašom Majkom izvršio Otkupljenje svojom Žrtvom. Tim činom novoga stvaranja
pomirio sam u Sebi čovječanstvo s Ocem i vratio mu ga.
Zašto se, sine moj, velikom upornošću vraćam na stvar o kojoj sam govorio i o kojoj je mnogo
pisano? Zato što svi moraju jasno razumjeti, da je otajstvo mojega Otkupljenja izvršeno uz
otajstveno sudjelovanje moje Majke.
Otkupljenje je središte i vrhunac cijele povijesti ljudskog roda. U njegovu narav a zbog toga i u
njegovo djelovanje, sumnjaju danas mnogi svećenici, biskupi i teolozi.
6
Ako se poriče stvarnost zloduha, poriče se Istočni grijeh, poriče se Spasenje po svom
naravnom i nadnaravnom djelovanju. Sine moj, ako se to poriče, poriče se tajna Križa kao vrhunca
cijele ljudske povijesti, uzdignuće i proslava samog izgubljenog i razbaštinjenog čovječanstva.
Otkupljenjem, zasjalo je novo svjetlo nad čovječanstvom. Ja sam Svjetlo koje je došlo na svijet,
ali danas se želi to Svjetlo ugasiti. Gnusno je što su tamne sile pakla našle marljive suradnike za
svoje razorno djelo u biskupima, svećenicima i mnogim oholim teolozima. Kako ću još dugo, sine
moj, trpjeti takav užas? Pastiri, službenici i teolozi 'nove' Crkve ne priznaju više nauk u kojem su
ukorijenjeni božanski Zakoni.
Osnovna i bitna zadaća obnovljene Crkve bit će tumačenje svega što stoji u Objavi o stvaranju,
napose o padu praroditelja i Otkupljenju. Bez poznavanja istine u kojoj moralnost ima svoje
korijene, nije moguć zdrav moral. Dušobrižništvo je sada prisutno, osim nekoliko izuzetaka, kao
izbačena udica; bavi se nevažnim stvarima, i ostavlja najvažniji dio u tami. Zato su duše zbunjene
i u velikoj opasnosti da se izgube.
Cilj Otkupljenja: oteti sotoni duše
Cilj Otkupljenja je uvijek isti: sotoni, ubojici ljudi oteti duše i vratiti ih Bogu, Stvoritelju,
Spasitelju i Posvetitelju. Razlog, zašto se danas u grozničavoj dinamici zabludjele poslovnosti
manje misli na glavni cilj dušobrižništva jest oholost, jedini i stalni korijen svakoga zla.
Oholost izaziva u ljudima prezir, odvratnost za sve što je Božje, za molitvu a koči prije svega
napredak u unutarnjem životu Milosti. Oholost zamračuje duh, slabi volju i time olakšava
smetenost duše, koja se polako sve više udaljuje od Boga, a istodobno se okreće dobrima svijeta i
pohotama tijela. Tako ona dospijeva užasnom prisilom do potpunog materijalističkog shvaćanja
života.
Sine moj, započelo je čišćenje. Očistit će se sve od toga materijalizma kojim su strašno
zaraženi moja Crkva i cijeli svijet. U mojoj obnovljenoj Crkvi mora biti prisutno da spoznata i
voljena istina vodi dušu putem poniznosti u vječnu sreću. Neka biskupi smatraju vjeronaučnu
pouku svojom važnom zadaćom. Neka osnivaju škole za vjeroučitelje sa iskusnim i svetim
svećenicima, koji će crpiti iz čistih voda Objave i svjesni su da je samo jedan vječni i nepogrešivi
Učitelj, čije se učenje nije promijenilo niti se može promijeniti, jer je Božansko.
Crkva je nikla iz Moga otvorenoga Srca. Ona je učiteljica Istine, jer čuva i štiti baštinjenu
Objavu. Ona će ponovno zauzeti svoje mjesto kao voditeljica naroda, ojačana mojim Božanskim
nalogom.
Nepoznavanje Božanskih istina, izvrtanje i poricanje povijesti spasenja, bilo je i jeste strašno
oružje, kojim je neprijatelj donio kaos i anarhiju u moju Crkvu i svijet. Ali on neće nadvladati. Već
niču klice najavljenog proljeća posvuda, dolazak moga Kraljevstva i pobjeda Bezgrešnog Srca
moje Majke stoje tu, pred vratima. Blagoslivljam te, ljubi Me.
(7. studeni 1977.)
6. OTKUPLJENJE - POSVEĆENJE ZA SVE
Nebeski Otac, Stvoritelj i Gospodar svih bića, vodi mudro, dobrostivo sa beskrajnom ljubavlju
sve ljude i sve stvari do ostvarenja posebnog cilja u skladu sa svemirom. Također moju Crkvu
proizašlu iz moga otvorenoga Srca, kao zajednicu ljudsku i božansku, zemaljsku i nebesku u
skladu i slozi s Ocem. Duše su pozvane da joj se priključe i da svaka dosegne svoj cilj: posvećenje
na zemlji i njihov sjaj na Nebu, na dodijeljenom im mjestu. U jednoj zajednici ne mogu svi činiti
isto, neka svatko slijedi svoju vlastitu sklonost, bolje rečeno, vlastiti poziv. Svatko treba ispuniti
svoju zadaću, unaprijed određeno zanimanje na dobro svih, kako je odredio najveći Redatelj. Na
taj se način biće prilagođava cjelini, iako nije toga potpuno svjesno. Pojedinci se uzajamno
nadopunjavaju činom ljubavi, bitnim za zajednički život i ostvarivanje ljudske naravi. Naravna i
prvotna ljubav mora biti prisutna za čvrstu pripadnost, kako bi se od svih oblikovala jedna obitelj,
jedno društvo. Različiti članovi ne smiju raditi za svoje osobno dobro, nego za zajedničko dobro
svih. Tako Otac zapovijeda i uređuje ljudsko društvo.
7
Zadaća moje Crkve
Tko se protivi nakani Oca, Stvoritelja i Gospodara, najvišeg Redatelja svih stvari i svih bića, krši
Božansko prirodno pravo i teško griješi protiv Boga i svoje braće, dakle protiv društva. Tako
postaje uzrokom mnogih osobnih, ali također i društvenih nesloga s ogromnim posljedicama.
Iz sadašnjeg kapitalističkog i komunističkog društvenog poretka, a isto tako iz redova moje
Crkve vapije krik osvete k Bogu. Ljudi, također i kršćani, griješe protiv utvrđenoga poretka,
povređuju pravo i pravednost. Bog to više ne može trpjeti; ti ljudi bit će satrti u susretu s Isusom,
Osloboditeljem i Otkupiteljem.
Moja Crkva je načelno uređena prema posebnim pravilima, po kojima se mora ravnati velika
ljudska obitelj. Moja Crkva se razlikuje od svih ostalih ljudskih zajednica po svom uređenju, kao
savršena zajednica u kojoj se susreću ljudsko i božansko, prožima se i sjedinjuje. Ona se uzdiže
iznad obitelji naroda, iznad drugih ljudskih društava svojom otajstvenom naravi, koja označava
njeno određenje: da vodi i orijentira svjetlošću svojih istina kao čuvarica i zaštitnica. Ona mora
usmjeriti ljude na put vječnoga spasa.
Ni jedno društvo, osim Crkve, nema sličnu zadaću, dostojanstvo i svetost. Ali mora svima biti
jasno da se veličina Moje Crkve ne sastoji u raskošnom razvoju, u bogatstvu, vanjštini, nego
uvijek u otajstvu njene ljudske i božanske naravi, u njenom poslanju u svijetu da vodi ljude i
narode u nebesku domovinu, Raj.
U Crkvi svećenstvu pripada mjesto od najvećega značenja
To je najplemenitija i najteža zadaća koja se treba prilagoditi vremenu. Otajstvo Crkve proteže
se i na svećenstvo, koje po svojoj hijerarhiskoj strukturi zauzima mjesto od najvećeg značenja. Iz
moga svećenstva proizlazi Kraljevstvo: Ja sam najviši i Vječni Kralj. Ja sam sve stvorio i sve
pripada meni. U tom Kraljevstvu i vječnom Svećeništvu dajem udio onima koje je moj Nebeski
Otac od vječnosti odabrao.
Odabranik, ljudsko biće, odjeven u moje božansko, kraljevsko i svećeničko dostojanstvo, sa
zadatkom u mojoj Crkvi: on postaje moj neposredni suradnik i Suotkupitelj u ostvarenju otajstva
Otkupljenja. Sine moj, objasni ljudskim riječima ljudsku i božansku veličinu naravi, moć i
dostojanstvo svećenika. To nije moguće, jer vaše riječi, vaše izražajne mogućnosti ne mogu
objasniti Božansko, natprirodno, vječno i beskraj no. Ali ako moji svećenici pažljivo razmišljaju o
otajstvu u kojem oni sudjeluju, može im pomoći da postanu svjesni svoje velike odgovornosti, te
postanu gorljiviji u ispunjavanju svoje zadaće.
Sine moj, za danas dosta! Nastavit ćemo naš razgovor, jer još nije do kraja iscrpljen.
Blagoslivljam te i s tobom sve koji su ti naročito dragi. Ljubi Me i prikaži svoje patnje i molitve za
obraćenje mnogih mojih svećenika.
(26. studeni 1976.)
7. OTKUPLJENJE JE IZVRŠENO
Poznato je da u Bogu ne postoji proturječnosti i ne može ih biti: Bog je nepromjenljiv, Ja Bog,
beskrajno sam jednostavan. U meni nema svojstva koja su savršenija ili manje savršena. Ja sam
Istina, Mudrost i Moć, Pravednost i Milosrđe, Svjetlo i Život. Pakao, koji je stvoren za odbačene ne
suprotstavlja se Milosrđu. On odgovara Pravednosti.
Ja pravi Bog i pravi Čovjek, primio sam sve grijehe čovječanstva na Sebe u mojoj strašnoj Muci
i Smrti, te tako. dao Pravednosti i Milosrđu zadovoljštinu. Tajna mojega Utjelovljenja je čin beskraj
noga milosrđa; tajna moje Patnje i Smrti, čin beskrajne Pravednosti.
Vaša muka
Ja sam Glava Moje Crkve: vi ste njeni živi, slobodni i odgovorni udovi. Postupio sam prema
volji Oca činom beskrajnoga Milosrđa. Vi tvorite sa Mnom jedno jedinstveno Tijelo.
Tajna Otkupljenja odvija se dalje. Činjenica, da udovi (članovi) kao i Glava moraju trpjeti
8
patnje ne stoji u suprotnosti sa Milosrđem. Nadalje, od velikog je značenja ovo: moja i vaša
Majka, Majka Milosrđa i Ogledalo pravednosti, često je upozoravala čovječanstvo, da će narode
pogoditi strašne kazne, ako ne budu ispunjeni traženi zahtjevi pokore i obraćenja. Ona je također
upozorila na to da će mnoge duše otići u pakao. Mogu li Ja, Beskrajna Ljubav, podnositi da broj
duša koje propadaju zastrašujući raste, duša iskupljenih cijenom moje beskrajne Patnje. Ako
Milosrđe i Ljubav nisu za njih ništa postigli, mogu li Ja utjecati da njihovim grijesima
prouzrokovane patnje i kaos koji su sami izazvali budu promijenjeni, da spasim čovječanstvo, koje
je na putu propasti? Ne, sine moj!
Već je počeo strašni čas čišćenja,ali sljepoća sprječava ljude da to vide. Bezboštvo je duboko
sljepilo. Čas se približava. On će neizbježno doći samo zbog okrutnosti ovog nevjerničkog
naraštaja, koji voli zabludu i odbija pravednost i posvuda ranjava i vrijeđa.
Ja želim obnovljenu Crkvu koja će neviđenim sjajem blistati u Pravednosti, Miru i Ljubavi. Želim
dokrajčiti gubitak duša koje propadaju. Želim ponovno uspostaviti poremećeni poredak. Hoću da
moj narod opet postane Božji narod. Ja ću u tome uspjeti i iskorijeniti ću ljudsku glupost i zlobu.
Pokazat ću naraštajima kako je dobar i milosrdan njihov Bog.
(3. siječanj 1976.)
8. MOJA PATNJA TRAJE
Koliko su od istine daleko oni, a nije ih malo, koji misle na tajnu moga Utjelovljenja, moju
Muku, moju Smrt i moje Uskrsnuće kao u neki tijekom stoljeća utonuti događaj! Koliko su daleko
od istine oni koji misle da Me Nebo slavi, pa da se ne zanimam za ljudska događanja! To su
zablude slabe, bolesne i neznanjem okužene vjere.
Kršćanin mora znati za moju prisutnost na zemlji kao i na Nebu. Kršćani moraju biti svjesni da
sam Ja na zemlji do svršetka vremena. Niti jedan događaj pojedinog čovjeka ili naroda, bio on
mali ili veliki, nije stran mom Milosrdnom Srcu. Ja ne bih bio Bog kada to ne bi tako bilo!
Kršćani moraju znati, da sam, iako fizički ne trpim, u duhu vrlo tužan zbog hladnoće i
nezahvalnosti, izdaje i bogohulstva, kojima Me vrijeđaju neprestano. Razmnožile su se užasno
duše Juda (izdajnika). Ljubav ne nalazi više odjeka i uzvraća joj se često neprijateljstvom i
raznovrsnim uvredama. To je patnja koju ljudi okorjela srca ne mogu razumjeti.
Koliko su od stvarnosti udaljeni oni ljudi, koji imaju tako zamagljenu predodžbu o tajni
Otkupljenja: Križ je istinska tajna koja dalje traje u svojoj strašnoj, iako nekrvnoj strahoti. Moja
Krv teče doista dalje za oproštenje vaših grijeha. Moje Tijelo daje se doista kao jelo za hranu
vašim dušama. Ja sam zaista Žrtva prikazana mome Ocu. Po Meni, Božanskoj Žrtvi, susreću se i
pomiruju u beskrajnoj Ljubavi Božansko i ljudsko.
Ovdje je Svemogući Bog
Sine moj, kada bi moji svećenici bili čvrsto, nepokolebljivo uvjereni, da sam Ja Božji Sin, pravi
Bog i pravi Čovjek, bitni susret grešnoga čovječanstva sa mojim Nebeskim Ocem, da sam Ja
uvijek sa vama, među vama, dan i noć u stanju žrtve. Kada bi oni bili bar malo uvjereni,
zatvarajući Me u mala Svetohraništa, da sam također tu svemogući Bog, Stvoritelj Neba i zemlje,
Otkupitelj i Spasitelj, tada bi mogli osjetiti kucanje bila ljubavi za Mene. Ali takvim se
razmišljanjima ne bavi njihov duh.
Napustili su moje putove, moje staze, nemaju vremena da posjete moj skroman stan. Samo
živa, stvarna u stalnom predanju proživljena vjera, iz časa u čas, može u mojoj Crkvi raspiriti čistu
vatru i ublažiti Božansko Milosrđe, zaustaviti gubitak duša koje srljaju u propast. Koje li silne
odgovornosti za moje svećenike, koji posjeduju mogućnost i djelotvorna sredstva za spas duša, ali
mnoge to više ne zanima.
Povjerenje u liječnika
'Što učiniti, Gospodine, jer mi svećenici moramo ući u sebe same? Zar. se moramo probiti iz
tame koja nas okružuje, osloboditi se ravnodušnosti u koju smo utonuli. Moramo li sami izaći iz
krize u koju smo dospjeli!'
Morate u poniznosti spoznati zlo od kojega patite. Ni jedan bolesnik koji ne spozna svoje
9
stanje, ne osjeća potrebu da se liječi. Bolesnik mora imati puno pouzdanje u liječnika koji ga liječi,
da bi se brzo izliječio. Nitko od mojih svećenika koji je pao u krizu vjere i koji nije uvjeren u svoje
zlo, neće imati potrebu da se duhovno liječi. Nitko od mojih svećenika, koji proživljava krizu
unutarnjega života, a nema povjerenja u Mene, liječnika duša, nazočnog u mom Namjesniku, neće
smoći snage da se podigne.
Ja sam preko moga Namjesnika dao naslutiti zaraze od kojih pati svećenstvo ovog
materijalističkog vremena i jasno naveo uzroke i lijekove. Ali tko je shvatio ozbiljno moje Riječi?
Osim toga, nisam li Ja Put, Istina i Život? Nisam li jasno rekao: "Hoće li tko za mnom, neka se
odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom. "Nije li to jasna pouka svim
ljudima, osobito mojim svećenicima?
Da, sine moj, tu je ključ i rješenje za sve probleme koji proizlaze iz krize vjere: unutarnje i
vanjsko mrtvljenje. Koje li suprotnosti prema životu koji se provodi: kino, televizija, vožnja autom,
bez ikakva pastooralnog obrazloženja, brižna ali neplodna poslovnost, malo spremnosti i volje za
molitvu.
Odatle je korak do unutarnje i vanjske pobune kratak. U toj anarhiji gase se posljednje iskre
vjere, a život je potpuno obilježen poganskom civilizacijom ovoga vremena. Stavite bez oklijevanja
sjekiru na korijenje,odsijecite ono što treba biti bačeno i u mom milosrdnom Srcu naći ćete sva
sredstva za vrletan,ali prohodan put kreposti.
Blagoslivljam te sine moj. Ljubi Me!
(30. rujan 1975.)
9. JA SAM PRISUTAN KAO OTKUPITELJ,SPASITELJ I GLAVA MOJE CRKVE
Ja, Riječ Božja koja sam od vječnosti rođena od Oca, postala tijelom u najčišćem krilu moje i
vaše Majke, obraćam se još jednom tebi, mojem izabranom oruđu za veliki plan ljubavi i spasa.
Ja sam među vama prisutan u otajstvu vjere, istinski živo nazočan u obje svoje naravi,
Božanskoj i ljudskoj, kao Otkupitelj, Spasitelj i Glava moje Crkve. Ponavljam: moje Crkve, cilju
velike sotonine mržnje, protiv koje se on stalno bori. Ja sam Glava moje Crkve, jer je ona
proizašla iz moje Krvi, iz moga probodenog Srca. Ja sam nazočan u mojoj Crkvi, gdje vlada toliko
častoljublje, gdje ima toliko mračnih namjera, zadovoljenja požuda duha i tijela, prilike za mnoge
grijehe obeščašćenja, svetogrđa. Sve to se želi pokriti pokrivačem odobrenja, dopuštenja,
licemjerja i sebičnosti na najbesramniji način.
Moja Majka i Ja često smo zahvaćali s jasnim opomenama one koji su zaboravili velike duhovne
istine Stvaranja i Otkupljenja. Rekao sam ti u jednoj svojoj Poruci da će se mnogi, Bogu
posvećeni, zaraženi krivim naukom o zaposlenosti, u toj pokvarenoj radinosti ugušiti. Takvim
ponašanjem, bez polaganja računa, oni se sve više udaljuju od neprestano oživljujućeg zdenca
Božanskog života.
Oni neće dopustiti da se Ja bez njihove suglasnosti obratim onima koji vjeruju...
Pozvao sam duše slijepe ne bez vlastite odgovornosti i krivnje, neka se obrate Meni,
Raspetomu, popnu na Kalvariju putom svoga Učitelja, poučavaju duše o mojoj Muci, Smrti i
Uskrsnuću. Zahtijevao sam od svih Bogu posvećenih da Me slijede na putu odricanja, poniznosti,
poslušnosti i siromaštva. Da bace pogled na Križ Raspetoga, promatrajući Ga, razmišljajući što bi
bilo da probude pokajanje, vrate se skoro ugasloj vjeri i ponovno raspire gotovo ugaslu vatru
ljubavi... ali oni to nisu učinili.
Neki se nisu udostojalim Mojim Porukama posvetiti ni najmanju pažnju, jer u svojoj uobraženoj
nevjeri ne mogu podnijeti, da se Ja, pravi Bog i pravi Čovjek u svojoj Crkvi obraćam onima koji u
Mene vjeruju, gdje, kako i koliko Ja to hoću. Ja bih ih sam trebao upitati za dopuštenje, što bi
odgovaralo njihovoj drskosti, da li smijem govoriti meni dragocjenim dušama.
Doista sam im dao najviše dostojanstvo i vlast, zbog dobra cijele crkvene zajednice, a ne da
zadovoljim njihovu žeđ za vlašću, bogatstvom, osobnim uvažavanjem. Kada sam im dao čast i
dostojanstvo, učinio sam to zbog toga da služe cijeloj Crkvi.
10
Osvrni se na oholost kojom postupaju sa svojim počinjenima. Sine moj, ti znaš dobro čak iz
svoga vlastitoga iskustva, da sve što ti kazujem nije plod tvoje mašte. Kada bi bili ponizni, tada ne
bi bilo snažne reakcije koju, utvrđujemo i koja stalno raste. Ona ti potvrđuje, iako to više nije
potrebno, tužnu stvarnost u kojoj živi Crkva.
Kada ti prouzročim patnju, tada je to potvrda istine, koju sam ti objavio
Sine moj, prorekao sam ti da će te smatrati luđakom. Moja upozorenja nisu bila pogrešna. Što
ih potiče da to tvrde? Oholost! Sine moj, nikada ti nisam drugo obećao za tvoj zemaljski život,
osim patnje. Oni ne znaju da su tvoje patnje očigledna potvrda istine, koju sam ti objavio. Ali neka
to ne utječe na vas; sa mnom sjedinjeni, nemate se čega bojati!
Sine moj, za vrijeme moga cijeloga zemaljskoga života nikada nisam iskoristio Svoju moć da
ponizim, povrijedim ili ranim neprijatelje. Ako sam pružio neke dokaze svoje moći, tada sam to
učinio samo zbog toga da potvrdim istine koje sam naučavao i propovijedao. Nisam na zemlji
tražio slavu ni ugled, naprotiv, samo poniznost. Isto tako nisam želio nikakav povlašteni položaj,
nikakvu dobit, nego siromaštvo, nikakav autoritet, nego poslušnost do smrti.
Sine moj, Zahtijevao sam intenzivni unutarnji život. Tražio sam poniznost, siromaštvo,
očinstvo, čvrstoću; što sam postigao? Moli i potiči na molitvu; čini zadovoljštinu, prikaži sav svoj
trud kao žrtvu, tako da na vagi ne prevagne strana zla. Blagoslivljam te, sine moj! Sa mnom te
blagoslivlju moja Presveta Majka i Sveti Josip.
(5. lipanj 1978.)
10. GLAVNE ISTINE
Iz usta Mudrosti izašla je opomena: 'Misli na svoj konac, pa nećeš nikada griješiti' (Sir 7,36).
Duh Sveti je htio pred vaše duše staviti četiri velike istine: smrt-sud-Nebo-pakao!
Realnost smrti je vrlo konkretna o tome neposredno svaki dan stječete iskustvo: jednoga dana
doživjet ćete je i osobno. A ipak, sine moj, čini se kao da nije stvarna, jer se zapravo nitko ne
brine za to. Živi se više manje veselo kao da se uopće ne mora umrijeti. Tko je taj koji sprečava
ljude da razmišljaju o smrti kojoj nitko ne može izbjeći?
To je sotona! On je taj, koji ljudsku dušu hvata u zamku sa svojim spletkama i napastima:
Sicut leo rugiens, quaerens quem devoret. (Đavao kao ričući lav obilazi, tražeći koga da proždre.)
Bili ste upozoreni! Rečeno vam je da on riče, ali vas ne može ugristi osim ako se dragovoljno ne
izložite njegovim napadima. Za tu temu postoji puno svjetla.
Sveto Pismo, život Svetaca i Mučenika, povijest je strašnih borbi između čovjeka i kneza tame.
Mislite na Tobiju, koji je oslobodio Saru i na tisuće drugih događaja.
Anđeo Čuvar
U tom sukobu nisam htio ostaviti čovjeka sama. Zbog toga što bi borba bila neravnopravna,
odlučio sam da svakomu na njegovu stranu dam jednoga Anđela Čuvara, koji je uvijek spreman
priskočiti, kada ga se zamoli za pomoć. Nažalost, zbog nevjere samo malo se ljudi utječe njemu.
Kako su često moji Anđeli zbog nevjere ljudi prisiljeni na potpunu neaktivnost! Ponekad su
prisiljeni povući se da ne budu nazočni krvoproliću, koje čovjek izvodi sam na sebi. Sredstvo za
obranu? Ima ih tako puno! Postoje Sakramenti, blagoslovine, molitva. Ali niti jedno sredstvo ne
pomaže ako je duša u tami. Nedostatak vjere unosi tamu u duše.
Ako ne činite pokoru ...
U ove dane vlada najveća kriza vjere od Stvaranja ljudskoga roda. Život samo formalno, na
izgled kršćanski ostavlja mnoge u samoobmani. Mnogi svećenici smatraju da su na pravomu putu,
kao što su to vjerovali svećenici, pismoznanci i farizeji za vrijeme moga života na zemlji, u
vidljivom čovještvu.
U svim vremenima i na svim mjestima borba između Dobra i zla ima istu, nepromjenljivu
oznaku. Ako se današnje bezbožno čovječanstvo ne podigne, ne pokuša otkloniti prašinu i dim koji
zamračuje njihove duše, najvećim će djelom propasti!
11
Nije moguće poništiti poruge i plitke šale lažnih teologa, neukih i oholih svećenika, ni
licemjerno laskanje na svim područjima privatnoga i javnoga života, koje je skrivio čovjek. Reci
glasno da je vrijeme odmjereno; reci to glasno kao nekoć Jona: 'Ako ne činite pokoru, propast
ćete!' Reci glasno, da Bog neće propustiti nekažnjeno njihova ruganja. Reci glasno, da vrijeme
tame nije htio Bog nego ljudi sami. Vikni glasno da je moja Majka učinila vrlo mnogo da bi
otklonila katastrofu od svijeta.
Podsjeti sve na Lurd, Fatimu i mnoga druga Ukazanja,koja su često ugušili upravo oni čija je
zadaća bila da to promotre sa više objektivnosti, a manje ljudskoga straha. Oni se boje mišljenja
svijeta...
U tome je grijeh: nisu stavili na prvo mjesto istinu, nego sebe. Sada oni govore samo o Božjem
Milosrđu, a ne o vlastitoj odgovornosti. Hoće li još jednom odbiti Svjetlo, kada se izjasne o ovim
Porukama?
Želio bih da se svi spasu, ali oni pružaju otpor. Oni vole tamu. U nju će propasti. Ali ti se ne
trebaš bojati, ostani mi vjeran. Ti si u mom Srcu i tu ti nitko ne može naškoditi. Blagoslivljam te,
sine moj. Ostani u Meni i koračaj odlučno naprijed. Ja sam Put kojim mnogi ne žele ići.
(23. studeni 1975.)
11. GRIJESI LJUDSKE OBITELJI
Ovo su tri velika grijeha čovječanstva:
- čovječanstvo je pogriješilo u Adamu i Evi;
- čovječanstvo je pogriješilo ubojstvom Boga u odabranom, Božjem narodu;
- čovječanstvo griješi danas, odričući se Boga.
Neizmjerna nezahvalnost
Grijeh čovječanstva u Adamu i Evi odbacuje odmah divan Božji plan i mijenja njegovu
sudbinu. Nakon reda slijedi najveći nered, nakon blaženstva zemaljskoga raja, slijedi nesreća:
na Svjetlo - tama neznanja, na Ljubav - mržnja, na Dobro, za koje je čovjek stvoren - zlo, u
svim njegovim stupnjevima. Na Mir slijede ratovi i nasilništva. Umjesto da se postigne vječni
život - cilj stvaranja, može slijediti vječna smrt, potpuni očaj u paklu.
To je Istočni grijeh: odgovor cijeloga čovječanstva na Božju Ljubav u Adamu i Evi. Prvi
čovjek i prva žena su počinili strašnu nezahvalnost. Potrebne preobilate milosti njima nisu
nedostajale u odnosu prema njihovoj izvanrednoj odgovornosti. Bog je za svoj bezgranični čin
Ljubavi iskusio strašnu uvredu.
Pravednost čini Milosrđe
Na otpor čovječanstva u Adamu i Evi, Bog odgovara Pravednošću i Milosrđem. U svojoj
Pravednosti kažnjava zbog grijeha cijelo čovječanstvo. Od početka do kraja čovjek će svoj kruh
jesti u znoju svoga lica. Pravednost će teretiti čovječanstvo do kraja vremena.
Ali istodobno provaljuje beskraj no Milosrđe. Nakon što je Bog prihvatio priznanje sa
kajanjem od praroditelja - uslijedilo je oproštenje s obećanjem Otkupljenja. Kako bi pripremio
veliki događaj Otkupljenja iz ropstva pakla, izabrao je Bog jedan narod, odabrani, koji se
trebao posvetiti, ali premda je primio obilne milosti i čudesa, nije postao svet.
Proroci, glasnogovornici Boga, proricali su naklonost, milost i oslobođenje. Zbog slijepog
otpora prijetili su i najavili kazne koje je narod morao bolno spoznati. U bolima i patnjama
sjetio se Oca i ponovo zadobio Milosrđe. Božja Pravednost ostvaruje to Milosrđe i tada kada
ljudi ne razumiju stvarnost, jer je u traženju svoga ja ne vide jasno. Vremena su bila sazrela i
blistavo jutro rođenja Otkupitelja je osvanulo.
Neprijateljstvo protiv Riječi koja je postala Čovjekom potpirivao je i poticao sotona. Sotona
se upustio u borbu koja još i danas nije gotova pa je ta borba buknula novom žestinom. Tada
je Božansko Dijete pobjeglo u tuđinu da bi se zaštitilo od strašnog, pokvarenog Heroda. Kasnije je sotona nahuškao hramske svećenike i poglavare židovskoga naroda da izvrše ubojstvo
12
Boga. Bog je svoj narod nevjerojatno duboko ljubio, a njegov ga je narod pribio na križ.
Sotona hoće razaranje Crkve
Čovječanstvo danas griješi odričući se Boga. Na križu sam čovječanstvu iz moga otvorenoga
Srca darovao Crkvu. Od toga trenutka sotona i njegove legije kuju novi plan. Oni hoće razoriti
Crkvu, moje Mistično Tijelo. On umišlja da je ubio Glavu. To je borba koja traje već 2000
godina.
Crkva nije poduzela potrebne mjere protiv tih napada. U to vrijeme zadobila je strašne
rane. Danas sotona bilježi mnoge pobjede u svoju korist. Velika bitka je u tijeku. Jednostrana,
neodgovorna procjena stvarnosti znatnog broja biskupa i svećenika ojačala je neprijatelja u
njegovim tvrdokornim nastojanjima da uništi Crkvu i njezinog Božanskog Utemeljitelja.
Sadašnja bitka, koju samo neuračunljivi ne primjećuju, postaje sve bjesnija i zahtijevat će jako
mnogo žrtava iz redova klera i vjernika. Svijet , a posebice Europa,gorjet će u jednom satu. Bit
će to trenutak Pravednosti, ali i Milosrđa te početak novoga proljeća Mira i Pravednosti za
čovječanstvo i Crkvu. Moja i vaša Majka ponovno će satrti glavu sotoni, bezboštva će nestati
sa zemlje.
(12. siječanj 1976.)
12. NA NEBU SE RAZVILA VELIKA BITKA
Ja sam beskraj na Ljubav te sam činom ljubavi stvorio bezbrojno mnoštvo nevidljivih,
duhovnih Bića da bi ih mogao preplaviti svojom ljubavlju.
Prije dopuštenja da vječno sudjeluju u mojemu Kraljevstvu zahtjevao sam od njih ispit.
Značajan broj nije ga prošao, ipak dvije trećine su ga položile. Na čelo pobunjeničkih anđela
postavio se Lucifer. Na drugoj strani je Sveti Mihael sa vjernim Anđelima. Na Nebu se odigrala
velika borba, borba duha i volje. Teško to možete shvatiti. Pobijeđeni su pretvoreni u strašne
demone i sunovraćeni u pakao, progutani pohlepom duha, ispunjeni neizmirljivom,
neiskupljivom mržnjom, potaknuti niskim strastima otvrdnuli su bez nade za pokajanje. Tako
su dali život, svi su zlo i izjednačeni sa zlom.
Budući da svoju mržnju ne mogu iskaliti na Bogu, iskaljuju je stalno na čovječanstvu.
Pad i Obećanje
Nakon stvaranja Adama i Eve odvažili su se Zli napasti praroditelje, da time pobjede cijeli
ljudski rod. Luciferov glupi san bio je stvaranje ogromnoga carstva, nad kojim bi on,
oponašajući Boga, vršio vrhovnu vlast. Okrutnost demona je nemilosrdna i neprekidna.
Postavljena zamka praroditeljima uspjela je sagriješili su. Da drska nastojanja sotone osujeti,
Bog je praroditeljima obećao otajstvo Otkupljenja sa svojom prapoviješću, o kojoj izvješćuje
Biblija.
U punini vremena sam Ja, vječna Božja Riječ, od vječnosti proizašao od Oca, postao
Čovjekom u najčistijem krilu Djevice Marije. Lucifer se preplašio. Slutio je da mu je vlast
potkopana, pa je povećao mržnju protiv prikrivenog neprijatelja, o kojemu nije imao potpunu
spoznaju. Njegov očaj i njegova mržnja dosegli su vrhunac protiv Mene - Krista i protiv moje
Crkve, od vremena kada se sve jasnije povećavala njegova spoznaja. Ništa nisu manji njegova
mržnja, njegov bijes i očaj prema mojoj Majci:
1. Jer je Ona postavljena na prvo mjesto u vidljivom i nevidljivom svijetu, kojega je Lucifer
zauzimao u početku, kao prvo od svih bića iza Jednoga, Trojstvenoga Boga.
2. Jer je njezin pristanak - 'neka mi bude' omogućio Otkupljenje, Ona je sotoninoj vladavini
nad cijelim čovječanstvom započetoj na lukavštini i prijevari praroditelja, zadala najteži
udarac.
3. Daljnji razlog sotonine nepomirljive mržnje prema Preblaženoj Djevici jest činjenica da
mu je nanesen ponižavajući poraz od nježnoga bića, Žene, po naravi nižoj od njegove. To je za
njega u vječnosti veća muka od svih muka na zemlji, što je za vas ljude nedokučivo. Takva
muka bi svako ljudsko živo biće uništila, kada bi je morala podnijeti samo na časak.
13
Pokvareni i lukavi zlodusi izazivaju užas
Sotona i njegove horde zli su u različitom stupnju. Nesposobni su učiniti išta dobro. Zlodusi
ne mrze samo vječnoga Oca, Isusa, Crkvu nego i cijelo čovječanstvo, mrze se uzajamno; njih
muče okrutni, nepomirljivi predvodnici. Svi se slažu jedino u svojoj mržnji prema Bogu,
Djevici, Crkvi i ljudima.
To su žilava, odvratna bića, nedostupna istini, lažu neprestano, navode čovjeka na zlo,
pobuđuju pohlepu, strasti, požudu duha i tijela. Nisu svi jednako moćni, ali su svi strahovito
pokvareni i vrlo lukavi. Njihova lukavost potječe iz njihovog pokvarenog duha. Nadmoć njihove
naravi služi im da u duši čovjeka s užasnom tvrdoglavošću unište svaki smisao za njegovo
postojanje. Zato većina ljudi ne vjeruje više u postojanje zlo duha i napustili su borbu, zbog
koje sam Ja, Riječ Božja, koja je postala Čovjekom, umro na Križu.
To je pravi razlog izopačenosti u Crkvi i teškoj krizi vjere, koja vlada među biskupima,
svećenicima i vjernicima. Zlodusi se boje samo Boga, Presvete Djevice, Svetaca i svih koji žive
u Božjoj milosti, drugima se ismjehuju. Njihov najveći uspjeh sastoji se u tome što su
odstranili čovječanstvo s pravoga puta i stvorili materijalističku, od Boga okrenutu kulturu. To
je samo časovit uspjeh, jer se velikim koracima približava čas čišćenja.
Ljudi koji odlaze u pakao zauvijek ostaju okorjeli u strasti, mržnji i svakom drugom zlu.
Blagoslivljam te, ljubi Me!
(10. siječanj 1977.)
13. SOTONA, ZLOBA
Sine moj, kada Ja uđem u dušu, Vjera oživi, Ljubav se rasplamsa,a Ufanje ojača. Kada u
jednoj duši kuca život s Bogom, uvijek se nađe netko koga muči zavist, ljubomora i mržnja te
nastoji s himbenošću da vatru Ljubavi polije vodom. Ljubav se može usporediti s gorućom vatrom. Poznaješ djelovanje vode, kada se polijeva po vatri. Voda gasi oganj, nestaje topline,
dižu se gusti oblaci dima, što preostane samo je pougljenjeno drvo.
To se događa i u duši, gorućoj od Ljubavi, kada padne pod utjecaj sotone, ako se ne štiti od
njegovog utjecaja. Tada ne preostaje ništa od ljubavi, od goruće vatre u srcu, od topline i
dobrote. Oblak dima zamagljuje dušu, preostaje samo crni ugljen, jer duša djelovanjem
grijeha pocrni.
Danas, sine moj, samo malo duša prepoznaje lukavo i prepredeno pripremljene zamke
zloga, jer skoro više nitko ne vjeruje i ne trudi se od njih zaštititi. Stoga je Zlu moguće dovesti
u zabludu mnoge žrtve, među njima i moje svećenike. Neznanje nevjernika, nedostatak Vjere,
nedostatna uvježbanost u borbi, nepoznavanje i potpuno odbijanje sredstava obrane,
omogućavaju neprijatelju bezbroj ne pobjede. Jadne, neiskusne duše, među njima su ne samo
jednostavni vjernici nego i mnogi moji službenici! Oni su trebali na osnovu svoga pomazanja,
moći kojom su opremljeni, autoritetom koji imaju, predvoditi borbene čete u divne čudesne
pobjede protiv sotone i njegovih tamnih đavolskih legija.
Što treba činiti za vlastitu obranu?
- Vjerovati u postojanje neprijatelja! Ako mnogi borci, a među njima mnogi svećenici ne
vjeruju u opstojnost Zloga, tada ga nisu u stanju suzbiti.
- Treba biti svjestan moći i mogućnosti neprijatelja! Poznavati vlastite snage i sredstva!
- Treba upoznati i istodobno ispitati borbene metode neprijatelja, njegovu lukavost, umijeće
zavođenja pa upotrijebiti vlastita sredstva za napad!
Jasno je: ako netko ne poznaje stupice koje postavlja neprijatelj, ne čuva se i ne poduzima
ništa u svoju obranu. Ali ako to zna, on će uvesti mjere opreza. Neće se samo naoružati za
obranu nego će biti spreman i za navalu.
Najveći neprijatelj
Danas, sine moj, skoro cijelo kršćanstvo ne pozna više svog najvećega neprijatelja: sotonu
14
i njegove đavolske legije. Ne pozna onoga koji želi njegovu vječnu propast. Ne pozna užasno
zlo koje mu sotona zadaje, u usporedbi s njim ne znače ništa najteže i najveće ljudske nevolje.
Ne znaju da se radi samo o najvažnijem u životu, spasu vlastite duše.
Nasuprot tom tragičnom položaju vidimo ravnodušnost i nevjernost mnogih mojih
svećenika. kao i bezbrižnost mnogih drugih osoba koje se ne brinu za svoje najvažnije obveze,
da poučavaju vjernike o opasnostima strašne borbe koju vode prosvijetljeni ljudi čovječanstva.
Ne trude se odgajati vjernike da učinkovito koriste mnoga obrambena sredstva koja mojoj
Crkvi stoje na raspolaganju. Stide se o tome govoriti zbog straha ili predbacivanja da su
zaostali.
Ali ti, sine moj, znadeš, ako u vojsci časnik pobjegne sa svoga mjesta, označen je kao
izdajnik i progoni ga ljudska pravda. A što reći o tome što se događa u Crkvi? Nije li izdaja
duša tragičnija i strašnija, ako se duše prepuštaju vlasti neprijatelja koji želi njihovu propast?
Moj Namjesnik na zemlji Papa Pavao VI. rekao je, da su u Crkvi utvrđene činjenice i događaji
koji se ljudskim umom ne mogu objasniti, pa ih treba pripisati zahvatima zloduha...
Ako je danas neprijatelj moćniji nego ikada i vlada pojedinim ljudima, obiteljima, narodima,
vlastima, tada se to ne događa slučajno. On ima sigurno polje rada, a jedva da ga se u tome
sprječava. Sigurno je, za pobjedu nad sotonom potrebna je svetost života. Da ga se učinkovito
nadvlada potrebne su molitve, kajanja i samosvladavanja. Nije li to moja uputa svim
kršćanima, osobito mojim svećenicima?
Zašto se ne poduzimaju privatni egzorcizmi? Za to nisu potrebna posebna dopuštenja. Ne,
mnogi moji svećenici nisu svjesni svoga dostojanstva. Ne znaju tko su ne znaju kako posjeduju
ogromnu vlast. Za to su neznanje odgovorni te sami snose krivnju. Vladaju se kao neodgovorni
časnici u nediscipliniranoj vojsci. Napuštaju svoja odgovorna mjesta i snose krivnju za nastali
kaos.
Svećenicima treba reći
Uzrok za postojeće stanje izaziva stid i rumenilo, jer mnogi laici nadmašuju službenike, koji
za svoje dužnosti nemaju vremena. Za njih su one malo važne, dok za sve ostalo nalaze
vremena. Nemaju vremena za osobnu izgradnju i za povjerene im duše, za koje će morati
jednom pred Bogom odgovarati. Bogu ništa ne izmiče. On traži naknadu za svaku beskorisnu
riječ. Izdane duše će podići strogu optužbu zbog izgubljenog dobra, zbog pretrpjelog poraza i
počinjenog zla, jer ti koji su ih trebali voditi putem spasenja, prepusti li su ih vlasti neprijatelja.
Ponavljam uporno da su zli duhovi aktivno prisutni u Crkvi, vjerskim zajednicama,
samostanima, župnim stanovima, u društvu, vladama, strankama i u narodima.
Tamo gdje je potisnuta vjera, gdje se krnji čistoća, dopušta zločin i nepravednost, izaziva
svađa, uzrokuju rastave, nastaju nasilja, poziva na građanski rat i revoluciju, tu je uvijek
prisutan sotona. Dobro vođeni otpor bio bi uspješan, ali je neznatan u odnosu na neprijateljsku
snagu. Aktivnost sotone i njegovih pristaša obuhvaća cijeli svijet. Ne pripisujte Bogu krivnju za
takovo tragično stanje, sami ste za to odgovorni. Ta strašna stvarnost obuhvaća oba
kraljevstva, kraljevstvo najmračnije tame i kraljevstvo Svjetla.
Spasiti duše
Čini se kao da će kraljevstvo laži nadvladati Kraljevstvo Istine i Pravednosti, ali to će trajati
još samo kratko vrijeme. Božanska Pravednost će se pobrinuti da zemlja i čovječanstvo,
zaraženi i okuženi zlom budu očišćeni. Moja Majka će Zlomu zgaziti glavu. Ali ne mislite da će
se sotona sa svojim legijama, sa mnogim saveznicima na svijetu, bez otpora i strašne pobune
odreći svoga kraljevstva.
Ja sam već o svemu tome govorio: obratite se, pripremajte se molitvom i pokorom!
Zemaljsko je prolazno, ali moje riječi nisu. Samo je jedno važno:“spasenje duše“!
Blagoslivljam te, sine moj, i s tobom osobe za koje moliš.
(7. listopad 1975.)
15
14. NEPRIJATELJ, KOGA TREBA SUSRESTI
Ja, Vječna Riječ, Riječ Očeva, govorio sam i objavio ljudima istinu. Istina je svjetlost, a
nedostajalo je svjetlosti jer su na krivnjom opterećeno čovječanstvo pale sjene smrti, okružile
ga i držale zarobljena u strašnom, otrovnom ugrizu. Borba je započela, borba između Svjetla i
tame, Istine i laži, Života i smrti. Grešni praroditelji žurili su se sakriti u šikaru. Bojali su se
osjetivši potrebu da se obuku. Stidjeli su se, osjetivši prve posljedice svoga grijeha.
Ali Ja, Riječ Božja, Svjetlost svijeta, zračio sam Istinu i Svjetlost na praroditelje utonule u
tamu smrti te nakon što sam čuo njihovo priznanje, objavio sam im pobjedu po Mariji.
'Ti si vrebala na ženu, a Žena će ti satrti glavu. Po trbuhu svome ćeš puzati i zemlju jesti.
Prokleta ćeš biti među svim životinjama, koje nastanjuju zemlju!' (Post 3,14-15)
Tada je započela borba na zemlji. Tu je početak borbe bez predaha, bez prekida. Ona će
završiti na kraju vremena, na Sveopćemu sudu, na veliki Dan, koji će biti zapečaćen
Božanskom snagom moje slavne konačne pobjede, pobjede Božje Riječi i Svjetlosti svijeta nad
lažima.
Sinovi moji, još niste shvatili da se cijela povijest čovječanstva od stvaranja svijeta i prvog
grijeha ljudi usredotočuje na tu borbu. Sva nastojanja mračnih sila sastoje se samo u tome da
odvrate pravi pogled ljudske duše na dramatičnu borbu, koja se neprekidno odvija između
Mene, Riječi postale Čovjekom, sotone i njegovih legija.
Cijela povijest otajstva Otkupljenja odvija se oko povijesti Mističnog Tijela. Povijest
čovječanstva ima tu svoje obrazloženje. Ali je neshvatljivo što mnogi biskupi i mnogi svećenici
to nisu spoznali! Stoga je došlo do današnjeg stravičnog položaja! Ako određeni čuvari ne
poznaju opasnost, kakva je njihova čuvarska služba? Ako vodiči ne poznaju pravi put, zar su
sposobni voditi? Ako ti koji se trebaju boriti ne upotrebljavaju pravo oružje, osuđeni su na
poraz. Tako je bilo na početku: Adam i Eva imali su sve sposobnosti da pobjede lukavost
neprijatelja, ali nisu imali iskustvo za obranu od lukavosti i laži, nisu je poznavali.
Vi ne možete biti neuki
Još je mnogo gore po vas, što biste nakon toliko stoljeća borbe,trebali znati kakav je vaš
neprijatelj, kojemu se morate suprotstaviti.
Adam i Eva su tražili opravdanje za svoju krivnju: prebacili su je na napadača, svoj grijeh
svalili na protivnika. Tako će se odnositi mnogi biskupi i svećenici, pokušavajući otkloniti
odgovornost sa sebe. Bojali su se i još se boje preuzeti na sebe odgovornost. Neprijatelju su
popustili zbog osobnog ugleda, bezbroj puta; prije svega osobni ugled, prije svega
dostojanstvo... Misleći samo na svoj ugled, zanemarili su najvažnije obveze. Popustili su iz
ljudskog obzira, sitnicama nedostojnih duhovnih pastira.
Kao prvo prezreli su pravo oružje: poniznost, siromaštvo, trpljenje i molitvu... Kako bi ih
onda njihovi vjernici mogli slijediti? Kažu da su molili. Da, molitva je trebala zauzeti prvo
mjesto u njoj se moralo provesti najviše vremena, no uistinu, stajala je na zadnjemu mjestu.
Neka biskupi i svećenici usporede, prije nego bude kasno, moj život na zemlji i njihov put,
kojim su krenuli. Tako se bez opasnosti neće zabuniti, spoznat će Istinu.
Kada bi zaista bili hrabri, iskrenom usporedbom izašla bi na vidjelo sva nečistoća koju nose
u sebi. Nemaju li primjeri velikih biskupa nikakve vrijednosti? Ne govori li sveti svećenik iz
Arsa svećenicima ništa? Zanemaren i prezren, proveo je sate u molitvi, pa je Božja milost bila
u njemu tako snažna, da je sam obraćao najteže grešnike.
Vi se ne smijete prilagoditi vremenu, nego se ono mora prilagoditi vama. Koje li
odgovornosti, ako napuštate borbu! Vi ste biskupi i svećenici, to ste obzirom na tu borbu. Bez
te borbe nemate opravdanje za svoj položaj. Koliki to ne znaju! Sine moj, blagoslivljam te, ne
boj se. Gledaj u Mene i koračaj svojim putem naprijed do velikoga Susreta. Tada će od trnja
nastati prekrasne ruže, nepoznate u zemaljskom progonstvu.
(26. studeni 1975.)
16
15. NEIZRECIVA ZLOBA
Budući da sotona ne može direktno napasti Boga, bori se protiv Njega tako, da svoju
osvetoljubljivu zlobu, punu mržnje i zavisti s ljubomorom iskaljuje na ljudima, da bi ispunio
prazninu nastalu pobunom protiv Boga. Sotona, je nazvan knezom tame, jer se njegova glavna
nakana sastoji u zamračenju i potpunom gašenju Božje svjetlosti u dušama.
Bog je Svjetlost. Sotona je Tama.
Bog je Ljubav. Sotona je mržnja.
Bog je poniznost. Sotona je oholost.
Rat, kojega je sotona objavio ljudima zbog svoje mržnje prema Bogu, uzeo je danas maha
u strašnoj stvarnosti. Zlo je takvog razmjera da nema sličnoga u ljudskoj povijesti.
Ta najveća i najstrašnija borba trajat će do kraja vremena, što nije tako daleko; a dogoditi
će se zahvatom Moje i vaše Majke. Ona, ponizna Službenica Gospodnja, svojom je poniznošću
pobijedila ponos i oholost, pa tako sotoni oduzela vlast.
Sotona je tmina, zbog toga ne vidi. Njegova očajna oholost sprječava ga u tome. Ipak, boji
se poraza u toj borbi, koja će za njega biti sramota i poniženje, a za očišćenu Crkvu razdoblje
mira. To će biti prilika za ozdravljenje naroda, koji danas još jako pate. Zato je sotona
upotrebio sve svoje mogućnosti kod svojih legija. Svu svoju lukavost, sva umijeća zavođenja
njegove pokvarene ali nadarene naravi, upro je snagom duha i volje u luđačku nakanu,
podignutu u času njegove pobune protiv Boga, koja ga sve više obuzima. On zdvojno teži i
uporan je u nakani da uništi Mene, Pomazanika, utjelovljenu Božju Riječ i moju Crkvu.
Zatvaraju oči
Ipak, sotonina ohola sljepoća navela ga je na brojne taktičke pogreške; tipično je, što se
previše izvrgava opasnosti. Općenito, neprijatelju se ne dopušta upoznati svoje planove, jer se
zna da bi to bila neoprostiva glupost. Sotona je otkrio mnoge svoje karte. Stoga je moj
Namjesnik na zemlji nedavno mogao reći da su u Crkvi utvrđeni događaji, koji se ne mogu
ljudskim razumom objasniti. U njima se jasno pokazuje uplitanje kneza tame. Usprkos tome ne
vide ga biskupi, mnogi svećenici i skoro svi kršćani. Oni ga ne vide jer zatvaraju oči pred
Svjetlom, njihov duh i njihove oči nalaze se u Tami.
Kada je Papa Pavao VI. objasnio: "Sotonin dim je prodro u Crkvu", što je on time mislio
reći? Sotona je zarazio Crkvu ohološću i ponosom. Ponavljam: sotona je u svojoj pobunjeničkoj
zamisli uzeo za glavni cilj da Mene, vječnu Božju Riječ i sa mnom naravno moju Crkvu izbriše
sa lica zemlje. On bi htio otajstvo Utjelovljenja, uzrok i temelj oslobođenja čovječanstva
istrijebiti svojom tiranijom.
Sotona je mislio da je padom Adama i Eve pobijedio Boga i da će tako osiguranom vlašću
raspolagati djecom krivaca za sva vremena. Bio je uvjeren da je Bogu, Stvoritelju, prijevarom i
lukavošću oduzeo i podjarmio ljude pod svoju vlast za sve vrijeme i vječnost.
Ipak, Bog je Ljubav. U potpunoj suglasnosti Božansko Trojstvo utvrdilo je otajstvo
Otkupljenja. Odatle potječe neizmjerna mržnja sotone prema Bogu i ljudima.
Osigurana pobjeda
Sotona još nema, budući da je tama, ispravan pogleda na tijek stvari. On je uvjeren da ima
pobjedu u ruci. Zbog toga neće bez dramatičnog i strašnog opiranja pustiti svoj plijen čovječanstvo zaraženo njegovom zloćom, ohološću i preuzetnošću.
Zaključni čin toga sukoba odigrat će se na kraju vremena, ali pobjeda će proizaći tek iz
cijeloga niza bitaka. Sadašnji, sve jači sukob najveći je poslije onoga koji je izvojevao Sveti
Arkanđeo Mihael i njegove Legije, protiv pobunjeničkih snaga.
Mnoge velike bitke odigrale su se tijekom stoljeća, ali nijedna se ne može usporediti sa
17
sadašnjom,u koju su uvučena sva plemena i narodi na zemlji. Moji odabrani sinovi bit će više
nego ostali napadani strašno progonjeni. Ipak, ne trebaju se bojati, jer sam u časovima kušnje
Ja sa njima.
Ja, Mudrost, Milosrđe, Ljubav i Sve moć, moći ću mračne pothvate, ludu oholost sotone i
njegovih legija pretvoriti u trijumf moje očišćene Crkve. Jao onim ljudima, sine moj, koji se
budu opirali pripremi. Dostatan je samo čin poniznosti da se omogući prodor svjetlosti u
njihove duše. Glupih li, otvrdnulih ljudi, koji se uporno suprotstavljaju ljubavi,koja ih želi
spasiti. Ne znaju li ili ne shvaćaju čega se odriču? Zar ne znaju i ne razmišljaju u što srljaju?
Da, sine moj, koliko se tame proširilo u mojoj Crkvi...
Materijalizam
Sotonino djelo - materijalizam poriče Boga i stavlja sebe na Njegovo mjesto, obećavajući
ljudima Raj na ovoj zemlji, sreću koju on ne posjeduje, pa je zato ne može ni dati. Tragične
laži, lukave zamke, za koje se u ime napretka hvataju mnogi kršćani, svećenici čak i biskupi.
Oni zaboravljaju svrhu stvaranja i Otkupljenja! Stoga se više ne govori o Sudnjem danu, ni o
pravom neprijatelju čovjeka, grijehu, koji je izjednačen sa sotonskim djelom. Odgovornost je
za to velika na biskupima i svećenicima.
Skoro svi kršćani dali su se zavesti i skrenuli su sa pravoga puta. Svaki pojedini čovjek ide
prema vječnosti, vječnoj radosti ili vječnomu prokletstvu. Čovjek je sotonin plijen, stoji u
središtu strašne borbe, u kojoj sotona želi Bogu oteti čovjeka. Ali Bog je prema planu svoje
Providnosti poslao na zemlju Vječnu Riječ da oslobodi čovjeka, te mu tako vrati prvotnu
veličinu, dostojanstvo i slobodu.
Tko ima nalog voditi čovjeka na njegovom zemaljskom hodočašću? Moja Crkva! Ipak knez
tame je postepeno unio svoju zarazu u moju Crkvu, oholost i ponos, time zbunio duh ove i
otvrdnuo srca.
Crkva pripada Kristu
Sine moj, Crkva pripada Meni! Ona je proizašla iz Moga milosrdnoga i otvorenoga Srca.
Želim da moja Crkva bude sveta, čista, zrači mojim naukom, te nerastrgana od heretika, nego
da im se stalno suprotsavlja. Takva će postati nakon skorog čišćenja.
Ja sam, kako sam ti rekao, pobijedio u Muci i bolima, pa će tako biti i s mojom Crkvom.
Poznavao sam časove tame, iskusio nasilje i poniženja svake vrsti. Čak sam zazivao: 'Bože
moj, zašto si me ostavio?' Taj krik uputit će k Nebu mnogi od mojih sinova na vrhuncu svojih
patnji. A može li Bog, koji je Ljubav, napustiti svoje sinove, koje ljubi od vječnosti?
Žena se žali na bolove u vrijeme poroda, ipak, poslije je sretna, jer je donijela dijete na
svijet. Vrijeme je da umre sjeme bačeno na dobru zemlju i donese mnogo ploda.
Uskoro dolazi vrijeme u kojem će Moja Crkva patiti i biti okrutno i nečuveno progonjena, da
bi iza toga osvanula čista, sveta i neokaljana. Ona će postati Majkom naroda, ujedinit će ih pod
svojim okriljem mira i pravednosti. Biti će Učiteljica i sigurna voditeljica svih ljudi dobre volje.
Stoga sam rekao da se mora brzo raditi. Hoću da se biskupi i svećenici pripremaju u
poniznosti, kajanju i molitvi. U tome svi moraju biti složni. I neka se ne zaboravi da je poslije
moje Muke uslijedilo Uskrsnuće. Blagoslivljam te, sine moj. Prikaži mi svoje trpljenje, utješi
moje Srce, ranjeno tvrdoćom i ravnodušnošću mojih svećenika, da svih, koje sam pozvao i
ljubio kao braću i prijatelje.
(2. studeni 1975.)
16. VJEČNI PAKAO
Činjenica, koja mora zanimati Crkvu, je užasna stvarnost njenih mržnjom ispunjenih
neprijatelja. Radi se o očiglednoj, jasnoj obznanjenoj stvarnosti; ona je bogata znakovima, a
dokaz su mnogobrojni, bolni događaji. Ta užasna stvarnost je glavni uzrok svih ljudskih trpljenja. Svi Sveci svih vremena i svi Odabranici vjerovali su u nju i morali strašno trpjeti, jer bez
toga nema nijednoga Sveca. Odabran je samo onaj teško iskušani u pak1enoj talionici mračnih
sila. Upravo tu stvarnost danas osporavaju biskupi i svećenici, zatrovanom brižnošću
uništavaju svoju vjerodostojnost. Sine moj, Ja, vječna Božja Riječ svečano potvrđujem
18
postojanje mračnog kraljevstva sotone. Objašnjavam ti, iako samo ukratko, nešto o naravi te
mračne stvarnosti.
Svrha moga Utjelovljenja je u tome da spasim duše od vječnoga pakla, koji je stvoren za
onoga koji se ne podvrgava Bogu, Jednomu i Trojedinomu, Stvoritelj u svih bića.
Sine moj, vječni pakao postoji, premda ljudska drskost u svojoj neograničenoj oholosti,
glupom i smiješnom shvaćanju, želi promijeniti Božje odluke. Sinovi tame izazivaju Boga tako
brojnim i gnjusnim djelima. Svemogući Otac bi već odavno kaznio nezahvalno čovječanstvo, da
se nije moja Presveta Majka zauzela kao Posrednica, a Pravednici molili i činili pokoru.
Time sam još jednom potvrdio to što sam i u ranijim Porukama rekao, od čega se treba
sastojati cijelo dušobrižničko djelovanje mojih zastupnika na zemlji, biskupa i svećenika.
Trebaju biti nepokolebljivi u nakani da izbave duše od tamnih sila pakla i da ih vode u kuću Nebeskog Oca.
Slobodno zidarstvo je crkva demona
Sine moj, kako često moram ponavljati da Lucifer i njegov stožer osnivanjem svoje
djelatnosti i svojim načinom majmunski oponašaju Boga.
Ja sam svoju Crkvu osnovao hijerarhijski... Isto tako sotonska crkva na zemlji, slobodno
zidarstvo ima hijerarhijsko uređenje. Ja sam u mojoj Crkvi podigao duhovne utvrde... a
slobodno zidarstvo, crkva demona ima u cijelom svijetu svoje lože, samo sa svrhom da se
suprotstavi Crkvi i bori se protiv nje. Kod njih dakle postoji povezanost sa zlodusima, jer su oni
pobunjenici protiv Boga; sva njihova djelatnost prožeta je i planski postavljena na
suprotstavljanju i pobuni, suprotno svemu što treba ostvariti u mojoj Crkvi.
Od mračnih sila potpomognuto i vođeno slobodno zidarstvo nastoji usavršiti najrazorniju
borbu protiv moje Crkve; djeluje u njoj iznutra i izvana. Unutra ima mnogo boraca na vrhu i u
bazi. Izvana, maskirno i licemjerno laskaju onima koje susreću, sipaju jetki otrov, kap po kap.
Ali danas, budući da osjećaju postojanje već dugo lukavo pripremane borbe, ne ustručavaju se
više javno očitovati, to što su dosada oprezno sakrivali i čuvali u tajnosti.
Doduše, optužuju one, koji su u velikoj zbrci ostali čvrsti u Vjeri i vjernosti prema Bogu i
Crkvi. Iako je skoro potpuno zatočena od tih mračnih, paklenih i zemaljskih snaga, Crkva se
suprotstavlja i neće biti razorena; ona će naprotiv iz svih tih sadašnjih patnji izići tako lijepa i
svjetla, kakva još nikada nije bila.
Imaj povjerenja, sine moj i ne boj se ništa; pripremajte se i vršite vaše zadaće kao
odabrani sinovi; pomoć i božanska podrška nikada vam neće nedostajati. Ljubite se onako,
kako vas Ja ljubim. Koliki među vama ne vjeruju u moju osobnu nazočnost među vama; kako
je velika i tužna tama u kojoj se nalaze!
Ljubi Me, moli, moli i čini zadovoljštinu!
(6. studeni 1978.)
17. KRALJEVSTVO TAME
Sotonino kraljevstvo na zemlji je kraljevstvo tame, to jest potpunog mraka, koji sakriva
očima što je sotona stoljećima, osobito tijekom zadnja dva stoljeća poduzimao kako bi razorio
Crkvu i cijelo čovječanstvo. On poduzima u svojoj bezumnoj zamisli sve što može škoditi
Božjem kraljevstvu, da ga uništi, a istodobno i Mene, vječnu utjelovljenu Božju Riječ.
Kraljevstvo Tame je proizašlo od Lucifera i brojnih četa palih anđela kao suprotnost Božjem
kraljevstvu. Bezumna nakana tih pobunjeničkih duhova, njihova drska, uporna volja ide dotle
da se mjere s Bogom, ne samo da budu s Njim jednaki, nego da budu nadmoćniji od Njega.
Zato Ga izazivaju, jer drugačije ne znaju djelovati. No oni ne mogu nikada shvatiti otajstvo
Utjelovljenja vječne Riječi.
To da je vječni Sin Božji uzeo ljudsku narav, koja je niža od njihove, pali anđeli smatraju
besmislenim činom s kojom se ne mogu pomiriti, i kojega u svojoj oholosti ne mogu razumjeti.
19
U paklu je trpljenje sukladno darovima primljenim na zemlji
Ova čudovišta bez ljubavi nesposobna su zamisliti ljubav i nikada neće moći voljeti neko
ljudsko biće. Oni će mu se umiljavati i lukavošću i lažima hvatati u svoju mrežu, samo da ga
okrutno muče. Ti užasni stvorovi obdareni su darovima duha, volje i drugim sposobnostima, ali
ih ne mogu koristiti za dobro, nego samo za zlo.
Hladni i ledeni vrše svojim razaračkim planovima užasan pritisak i sve dublje tonu u pakost.
Nepopustljivo misle samo na zlo, žele ga i ostvaruju. Oni rade u tami i kuju sa svojim
saveznicima i njihovom crkvom, slobodno zidarstvom, urotu za urotom, da bi izazvali na zemlji
krvoproliće koje se može usporediti samo sa borbom odigranom na nebu, tom za ljudsko oko
nevidljivom svijetu, koji doista postoji. Podjela između Anđela Svjetla i anđela tame dovelo je
do stvaranja vječnoga pakla. To je mjesto neizbježne kazne za onoga koji je iz čiste pakosti
zamijenio svjetlost za tamu, kraljevstvo sreće i blaženstva za kraljevstvo mržnje, nemilosrdne
beznadnosti, najviše i nenadmašne gluposti.
Kraljevstvom tame upravljaju trojica kod koje postoji hijerarhija; to je kraljevstvo mržnje i
pakosti, vlada najsramotnijim strastima; to je kraljevstvo užasa; u cijelom Svemiru ne može
se usporediti sa ničim, neopisivo je ljudskim riječima. Tom kraljevstvu podložni su svi anđeli
koji su sudjelovali u velikoj pobuni s Luciferom, Beelzebulom i sotonom. Ovo kraljevstvo se
stalno širi, jer mu se pridružuju svi ljudi koji Otkupljenju kažu ne, a đavolskim planovima
tamnih sila pakla kažu da. Ljudska bića koja umiru s teškim grijehom, ostaju u grijehu cijelu
vječnost.
Anđeli, kao i ljudi nose također svoje naravne darove sa sobom u pakao. Što su nadareniji,
to je veća kazna, jer Bog, kao beskrajna Pravednost daje svakome u onoj mjeri, kako to
zasluži. Zato je u paklu trpljenje sukladno sa darovima primljenim na zemlji.
Obratite se, obratite, prije nego bude prekasno
Kome je na zemlji suđeno da ga Bog obdari dragocjenim darovima milosti i ljubavi,
pozivom kojemu se dive Anđeli, tko ima sreću da je izabran za Božjega službenika, odjeven je
u dostojanstvo i moć kojim ne raspolaže nijedan, čak i najugledniji anđeo, a ipak se prikloni
prokletstvu, taj će biti bačen u razarajuću vatru koju ne mogu opisati ljudske riječi.
Moji jadni, Bogu posvećeni, koji ste pali u grijeh i pohlepu, kada biste znali što vas čeka,
što lebdi iznad vaših glava, vi biste se podvrgli trajnim djelima pokore!
Obratite se, obratite, prije nego bude prekasno. Ja, Isus pozivam vas na to. Kleknite preda
Mnom, Raspetim, molite milost smilovanja i oproštenja!
Sine moj, blagoslivljam te, upućujem blagoslov svima koji su ti dragi,na sve koji vide i zato
mole za spasenje mojih posvećenih.
(13. studeni 1978.)
18. RAZLOZI MRŽNJE
Lucifer mrzi ljudsku narav kao takvu, stoga mrzi sve ljude, a posebice kršćane. Prije svoje
pobune bio je savršeno djelo stvaranja. Osim Boga, nije bilo nikoga većega, savršenijega,
krasnijega. Ta njegova veličina stvorila je u njemu mišljenje da je on jednak Bogu; odatle
protivljenje priznati Gospodina Boga, Stvoritelja svih bića
- odatle njegov poziv na pobunu: 'Non serviam Tibi' (Neću služiti Tebi)
- odatle izazov Svetoga Mihaela koji se stavio na čelo vjerne Vojske: 'Tko je kao Bog?'
Tako se na Nebu razvila najveća bitka u povijesti stvaranja. Čete Anđela su se podijelile i za
buntovnike je nastao pakao.
Sotona ima i drugi razlog zašto mrzi ljudsku narav. Iz ljudske naravi izrastao je Izdanak
Jišajev. Po ljudskoj naravi Riječ je postala tijelom tako što se je Božanska narav u osobi Isusa
Krista sjedinila s ljudskom. Smrtno ranjena ljudska narav pala je pod tiraniju sotone, otporom
bila oslobođena i uzvišena. Vraćeno joj je prvobitno dostojanstvo, koje je zavodnik brutalno
razorio i uništio: 'Ako jedete od toga ploda, bit ćete kao Bog'.
20
Najljepši Cvijet
No sotona ima još jedan drugi razlog što mrzi ljudsku narav, naime zbog zavisti i ljubomore.
Iz ljudske naravi je proizašlo ponizno i najuzvišenije stvorenje, najljepši cvijet Neba i
zemlje. Nijedno biće ne može mu biti ravno. Kao osoba Božanske naklonosti nije ni trenutak
bila u ropstvu sotone.
Sotona ne može pogledati na Nju, ne može misliti na Nju, a da pri tome ne očajava, da
pritom ne pati toliko da to nitko od vas ne može razumjeti. Sotona mrzi savršeno djelo
Svemogućega, Sveznajućega i Sveprisutnoga Boga.
Od tih Božanskih darova živi Ona, 'puna Milosti'. U savršenom sjedinjenju sa Ocem svojim
Stvoriteljem, sa Sinom, svojim Otkupiteljem, sa Duhom Svetim - svojim Zaručnikom i
Posvetiteljem.
Pred Njom se klanjaju Zborovi Anđela, svi Sveti na Nebu. Ona razgoni sile tame u bijeg i
svojom nogom satire glavu sotone, otrovne zmije, kad god to hoće.
Očajna iluzija
Po Mariji je sotona svrgnut s prijestolja, zbog Nje je od početka izgubio ogorčeni rat protiv
čovječanstva. Tama ga sprečava da spozna cijelu istinu. On, Lucifer, tj. svjetlonoša sada je
tama i može izazvati samo tamu. On poznaje samo na svoj zbrkani način otajstvo Utjelovljenja
vječne Riječi. Zbog toga u sebi hrani i njeguje očajnu iluziju, da će pobijediti, Mene i koja je
proizašla iz moga probodena Srca.
Sotona mrzi Mene, moju Majku i Crkvu bezgranično, uz pretpostavku da nas može uništiti, jer
mu sprečavamo vlast nad čovječanstvom, koje on drži za svoje taoce. Besmislena iluzija
proizašla je iz njegove bezgranične oholosti, jer je oholost sama po sebi duhovna tama. Oholi
nikada neće moći čisto posjedovati istinu, kćerku poniznosti.
Sine moj, to je sažetak onoga što čovjek mora znati da bi se mogao boriti u svijetu i postići
veliki cilj svoje duše... Blagoslivljam te, sine, i sve one koji s tobom zajedno rade na
ostvarenju mojih nakana. Moli i ljubi Me!
(14. lipanj 1976.)
19. DEMONI: PORIJEKLO I UZROK SVAKOGA ZLA
U ranijim Porukama govorio sam o tamnim silama pakla, čiji broj vaš razum ne može
shvatiti. Predočio sam njihovu duhovnu narav, da su potpuni, od vas različiti duhovi, dok ste vi
duh i materija. Govorio sam o nadmoći njihove naravi nad vašom naravi, te o njihovoj moći
nad materijom.
Mnogi slute te odnose ali ih prešućuju zbog straha i stida da ih ne bi smatrali zaostalima.
Govore o parapsihologiji, jednoj pronađenoj riječi, da opravdaju činjenicu koju ne razumiju ili
prešućuju zbog ljudskih obzira.
Sine moj, život tih sramotnih bića potpuno je odan zlu; oni su zlo i uzrok zla. Oni mrze
Boga koji je samo Dobro, zbog toga su dobri izloženi različitim neprilikama koje se zlima ne
događaju. To je za mnoge tajna ali se lagano razumije; oni mrze Svjetlo, oni su tama i zabluda
i okorjeli su u tami i zabludi. Dolaze iz pakla, preplavljuju zemlju i posvuda na zemlji oni se
gnijezde. Teže najviše za tim da prodru u duh i tijelo ljudi, da čovjeka zamagle, svladaju i
gurnu u vječnu propast. Samo takovim mislima mogu potpuno ostvariti svoju mržnju protiv
Boga i čovječanstva. Ako ljudi, a osobito kršćani, nisu svjesni užasne stvarnosti i opasnosti
koju te zlokobne snage predstavljaju, mogu pasti u vječno prokletstvo.
Isturena predstraža protiv neprijatelja
Koja je svrha svakog dušobrižničkog rada, ako nije spasenje duše? Stoga se duhovna briga
mora razmotriti i obnoviti na osnovu Evanđelja a ne prema idejama drskih, oholih ljudi.
Sine moj, ti si često pitao sebe, a i Mene, zašto sam ti dao gorko iskustvo, koje daje veću
spoznaju činjenica, nego po riječima. Kako su tamne sile pakla najdublji uzrok krize vjere,
21
djeluju na mnoge biskupe i mnoge svećenike. Mnogi biskupi i svećenici zaraženi su
racionalizmom i materijalizmom te smatraju da sve mogu objasniti razumom. Taj, većini ljudi
nepoznati mračni svijet, čiju tiraniju doživljavaju, dobro je poznat svim odabranim dušama na
putu savršenstva.
- Zašto, moj Isuse, samo tim odabranim dušama?
- Jer sam njima u mojoj Crkvi i Vojsci stvorenoj u mojoj Crkvi po Sakramentu Krizme povjerio
posebnu zadaću: da u sadašnjoj velikoj borbi protiv neprijatelja budu predstraža. Oni su pioniri
obnovljene Crkve, ponovno grade ono što su razrušili pakao i oholi ljudi. Vojska, o kojoj sam
danas govorio je u raspadanju: jer nikada netko ne može biti vojnik, ako toga nije svjestan i
zbog toga se ne brine o oružju potrebnom za obranu.
Učite se od Mene, jer sam blaga i ponizna srca
Sine moj, ponovno ti objašnjavam, kako ovu borbu, koju sam Ja prvi prošao, trebaju voditi
kršćani. Neka se biskupi i svećenici sjete da je slijedeće bitno: ova velika bitka se ne može dobiti,
ako se ne slijede tragovi, moj primjer. Neizmjerna poniznost je tajna moga Utjelovljenja.
Poslušnost, siromaštvo i ljubav ispunili su moj cijeli zemaljski život. Više puta sam rekao: 'Učite
se od Mene... Tko hoće biti sa mnom, neka Me slijedi.' Ja sam zacrtao put.
Koji smisao ima na zemlji stalno nazočna Žrtva Križa u Svetoj Misi, ako ne pobjeda Ljubavi,
Istine, Pravde, Mira nad svim pakostima zla, koje pakao pokreće stalno preko cijeloga
čovječanstva i pojedinih duša?
Nije li ti, sine moj sve jasno? Ono što je besmisleno i pogrešno, jest bezosjećajnost onih
koji su sjedinjeni s mojim Svećenstvom. Sudjeluju u mojoj božanskoj vlasti, ali toga nisu
svjesni, jer su zalutali u mračnim labirintima taštine, na putovima hereza i zabluda.
Sine moj, vremena su teška. Naduta i opterećena strastima. Često i često najavljivana
kazna, ali uvijek odgađana suzama i zahvatima moje i vaše Majke, koja je uslišavana, jer ta
ljubav Prvorođene Kćerke, Majke, Zaručnice, proizlazi iz Božje Ljubavi, koja je beskrajno
milosrdna i beskrajno pravedna.
Približava se trenutak kada će u mojoj Crkvi biti prvo, iskreno i općenito kajanje, bez
kojega ne može biti zaustavljen put Božje Pravednosti...
Naprijed, sine moj, ne brini se zbog ludih osuđivanja, zbog nevjere onih koji bi morali
vjerovati, ali ne vide i ne vjeruju, jer su se u tami vlastitih duša, vlastitom krivnjom odrekli
Božje svjetlosti. Blagoslivljam te, sine moj i s tobom sve koji u poniznosti duha vjeruju mojim
Riječima, koje su nepromjenljive, vječne Riječi života. Naraštaji prolaze, ali moje Riječi neće
proći.
(3. travnja 1977.)
20. DIM PAKLA
Još ću jednom podsjetiti na riječi moga Namjesnika na zemlji: 'Dim sotone prodro je u
Crkvu' (Pavao VI.) Skoro nitko nije dao potrebnu pažnju papinoj izjavi. Samo su rijetki znali
dati ovim riječima praktičan smisao. Dim prlja i zamračuje. Sotona je potamnio duh mnogih
vodećih ljudi, koji se moraju brinuti o spašavanju duša.
U kongregacijama, crkvenim redovima, sjemeništima, samostanima, kolegijima, školama,
župnim dvorovima i crkvama... Posvuda je prodro dim pakla! Općenito je kao voda: vidiš da
dolazi, a ne znaš otkuda. Ušulja se, smjesti, zaprlja, a da ga ne primijetiš. To je bilo djelovanje
sotone i još uvijek je!
Posvuda zaraza
Već sam govorio o tupoj sljepoći. Sada ću ti potvrditi da taj izraz odgovara bolnoj stvarnosti.
Sine moj, neću ići u pojedinosti, jer se radi o općem zlu u Crkvi, koje je zastrašujuće jako
rašireno. Koliko zaraženih sjemeništa i crkvenih Redova! To je dim pakla koji se svugdje uvukao i
nije poštedio ni Vatikan. Koliko loših župa? Danas se u mojoj Crkvi događaju stvari koje se ne
mogu objasniti, ako se ne prihvati osobni zahvat zloduha. Žalosnih slučajeva je uvijek bilo. Oni
su započeli s izdajom Jude i bijegom mojih Apostola. Zatim su stoljećima slijedile krive nauke i
sablazni.
Gdje je čovjek, tamo je i njegov grozni neprijatelj, sotona, koji sve koristi da čovjeka
22
navede na zlo. Stoga sam vas učio da svakodnevno molite za oslobođenje od zloga.
Što je htio Sveti Otac reći riječima: 'Danas se u Crkvi događaju stvari koji se mogu objasniti
samo osobnim djelovanjem zlo duha.' - Moj Namjesnik htio je prije svega ponovno potkrijepiti
vjersku istinu, koju je Objava jasno potvrdila, da sotona zaista osobno živi, zastrašujuće
aktivan i okrutan, zao, u stalnom pokretu da proširi duhovni otrov, koji je puno opasniji od
materijalnog otrova. Moj Namjesnik po svom položaju, mjestu u Crkvi i svijetu, te po milosti
svoje službe jako dobro pozna zlo koje sotona unosi u Crkvu. On pozna zlo koje sotona unosi u
Crkvu, služeći se izdajicama, pokvarenjacima na položaju i odmetničkim svećenicima, čije
spasenje usprkos svemu, morate željeti i izmoliti.
Molitva i post
Ovdje moram podsjetiti na moje Riječi koje sam uputio Apostolima: postoje vragovi, koje
ne mogu svi istjerati. Da bi ih se istjeralo potrebno je puno molitve i puno pokore. Vidjet će se
do kojih neizmjernih izgreda će dovesti djelovanje zla: mnogi koji danas ne vide ili nejasno
vide, osvijestit će se kada dođe vrijeme.
U mojoj obnovljenoj Crkvi biti će osnovna tema na kojoj će se osnivati nauk vjere: odgajati
kršćane kao prave i svjesne borce protiv sila zla. Ako neprijatelj ne popušta u svojim
napadima, ne smiju se ni borci uspavati u obrani.
Sine moj, blagoslivljam te, i zajedno s tobom blagoslivljam sve one koji se hoće na svaki
način i svim sredstvima založiti za obranu duša od sila zla.
(12. lipanj 1976.)
21. JA TO DOPUŠTAM
Ja, vječna Božja Riječ, pretrpio sam nekoć opako, podmuklo mržnjom i zavišću ispunjeno
djelovanje sotone, moga zakletog neprijatelja, koji je potpuno ovladao Judom. Danas trpim od
mnogih Juda koji slave svetu misnu Žrtvu u stanju smrtnog grijeha, te dijele moje Sakramente
u grijehu.
Sotona radi pored Mene i neka se nitko ne čudi, ako Ja dopuštam da se to događa. Razlozi
za to su višestruki. Ja ne želim suziti njihovu slobodu; sotona je sam izabrao zlo; u zlu je
otvrdnuo. Tako mu želim oduzeti dokaz, da ga ne bi koristio kao opravdanje za njegov konačni
poraz na Sudnjemu danu. .
Ono što se danas događa u srcima mnogih mojih svećenika po demonskom huškanju i
zavođenju isto je tako otežavajuće kao i svetogrdna izdaja Jude. Da, to je neprestano bestidno
vjerolomstvo. Ne vjeruje se u ogromno svetogrdno djelovanje sotone i ne prosuđuju se
njegove nesretne posljedice. Ne vjeruje se u onoga koji je prvi uzrok vašeg teškog zla; ne
vjeruje se u sotonu i njegovu veliku snagu.
Ja, vječna Božja Riječ, tijelom postala odgovorio sam na sotonina djela činom poniznosti,
tako što sam najprije mojim Apostolima oprao noge a onda ustanovio Sakrament Euharistije.
Na neizmjernu oholost sotone i daljnjih Juda, koji stoljećima slijede jedni druge, odgovaram
beskrajnom poniznošću.
Bdijte i molite
Ja sam Apostolima dao dodatnu dragocjenu pouku da ne padnu u sotonsku zamku: "Bdijte i
molite da ne padnete u napast." Sa svojom svetogrdnom Pričesti ostvario je Juda na sebi
riječi: "Tko nedostojno jede moje Tijelo i pije moju Krv, jede i pije svoju osudu." Snažne riječi
koje se ostvaruju u dušama onih svećenika, koji jadno završavaju svoju kušnju na zemlji.
Sotona je iskušao moje Apostole i pokorio ih svojoj volji, tako da oni nisu uvažili moje riječi
"Bdijte i molite", kojima sam ih naoružao protiv iskušenja neprijatelja. Kako se mogu spasiti od
duhovne propasti mnogi svećenici, koji malo mole i oni koji ne mole. Kako su istinite riječi
Svetoga Alfonsa: "Tko moli taj će se spasiti, tko ne moli taj će biti proklet!"
Zlo duh je imao laku igru s Apostolima koji su u Getsemaskom vrtu pobjegli kukavički; od
23
Dvanaestorice jedan Me je izdao, drugi Me je zatajio zaklevši se da Me nikada nije poznavao.
Sotona je imao laku igru s hebrejskim svećenicima koji su bili licemjerni, sebični i sumnjiva
morala. Oni nisu molili, osim u javnosti, ne iz uvjerenja nego da budu zapaženi. Njihova vjera
nije bila prava, nego samo izvanjska. Ta vrsta svećenika nije izumrla, moja Crkva vrvi od
takvih. Moja Crkva će biti očišćena od tih zmija, koje svojim otrovom truju one koji im se
približe.
Sotona: je uspješno djelovao na Pilata, na stražu svetišta i rimske vojnike, osim nekih
izuzetaka. Sotona je pokušao djelovati na dva razbojnika, koji su bili razapeti sa Mnom; ipak
jedan je povjerovao u Mene i bio spašen, drugi nije vjerovao, podrugivao se i tako umro.
Sotona nikoga ne štedi
Sotona nikoga ne štedi, pa ni moju Majku. Vrebao je na Njezino Srce dvojbom u moje
Uskrsnuće, ali nije mogao napastovati njezinu neokaljanu Dušu, Hram Duha Svetoga.
Malo ih je koji se mogu oduprijeti pogubnom utjecaju zloduha. Sjetite se: ni dobre učenike
iz Emausa i tolike druge moje prijatelje kušač nije poštedio te, su bili obeshrabreni.
Pogubno sotonsko djelo nije se smanjilo sve od prvog čovjekova grijeha, a neće se ni do
kraja vremena kada će se sa svojim hordama biti konačno osuđen. Tada će zdvojan priznati da
je izgubio rat koji je sam prouzročio i vodio, premda je imao slobodu djelovanja.
Na dan Suda, kada zablista Božja Pravednost, bit će dokončana njegova mogućnost daljnjeg
zavođenja. Posramljen će priznati, da je on, Lucifer, najljepši, najnadareniji i najmoćniji stvor
svemira, pobijeđen od nježnog ljudskog bića, koje je po naravi ispod, ali po milosti neizmjerno
iznad njega. Ta ponižavajuća muka bit će vječna. Na isti način trpjet će sve prokle te duše,
osobito posvećeni izdajnici, za koje se posebno moli i žrtvuje da se ob rate i žive. Zajedno s
tobom, sine moj, blagoslivljam sve moje svećenike.
(26. svibanj 1976.)
22. "ŽENA ĆE TI SATIRATI GLAVU!"
Koliko ima zloduha? Veliki broj! To su milijarde i svugdje vrvi sve od njih. Svi su otvrdnuli u
zlu. Nisu svi podjednako krivi, te stoga nisu ni jednako kažnjeni, ali svi žive u strahu i užasu.
Ulijevaju strah, a i sami žive u strahu koji neće imati kraja.
Njihov poglavar može raspiriti osobne, društvene, obiteljske nerede širom svijeta,
izazivajući strašne tiranije i bješnjenja. U stanju je čitave narode ispuniti strahom, premda i
sam živi u strahu.. Živi u strahu i pred Ženom koja je uništila njegov san o vrhovnoj vlasti nad
čovječanstvom. Stoga ga se ne boje duše koje žive od vjere. Nakon prvog grijeha govorio je
Bog praroditeljima, zadao im pokoru i obećao Otkupljenje. Zatim se obratio uzročniku zla,
prokleo ga i obećao teški poraz: "Žena će ti satrti glavu!"
Te riječi bile su za sotonu najveća kazna i bit će mu u vječnosti. Sjena Presvete Djevice
proganja ga posvuda i tjera u strah i zdvojnost; za njega nema mira, jer izgara i tone od želje
za zlom. Znade da će na kraju pobjeda pripasti Ženi i njezinu Sinu.
Vječni Život
Bezgraničnu katastrofu sotona je hladnokrvno htio i prouzročio, ali je za to i neizmjerno
kažnjen.
Ljudska duša nije sposobna shvatiti cijelu dramu, ogromnu tragediju koju donosi zlo.
Sotonine pristaše su doista mnogi kneževi tame i pomoćnici zla, kako sam već spomenuo. Kao
što ljudi različito pate, ovisno o njihovoj odgovornosti, tako i zlodusi. Taj mračni i nevidljivi
svijet, koji slabo poznaju ljudi kao i kršćani, opterećuje čovječanstvo kao olovni uteg.
Skoro potpuna ravnodušnost duhovnih pastira prema tom problemu ne može se razumjeti,
24
a zapravo ih se jako tiče. Također je nerazumljivo ponašanje kršćana prema tom
tajanstvenom, ali stvarnom svijetu zagrobnog života, uz koji je vezana vaša zemaljska
egzistencija, kao i vaša vječna sreća ili nesreća.
Zato vi ljudi, koji ste sposobni naravnim darovima razuma i volje dokučiti i razumjeti stvari,
zašto se ne potrudite da te darove iskoristite za najvažniji problem vašega života, za vaš vječni
spas?
Neprijatelj ne spava
Vrijeme je da se skinu koprene kojima vam je sotona zamračio istinu. Morate priznati: dali
ste mu slobodu da zamrači vaš duh i uspava snagu vaše volje. Neprijatelj ne spava! On vas
posvuda slijedi: ali ne može ništa protiv vas, ako ostanete sjedinjeni sa mnom. Božjom milošću
morate biti uvjereni da možete sotonu uvijek pobijediti. Bog Ljubav vaša je pomoć, vaš spas. U
ime Božje pobijedio je David kamenom i praćkom ogromnog Golijata: također ćete i vi u ime
Božje i Njegove presvete Majke moći pobijediti diva kraljevstva Tmina.
(14. lipanj 1976.)
23. SATIRITE ZLODUHE
Sine moj, piši bez ikakva straha. Reci da nisam zadovoljan! To ne mogu biti zbog glupe
sljepoće nadpastira i svećenika prema bitnom problemu dušobrižništva. Sotona zna kako vas
može zavesti na radikalnoj promjeni načina života. Čovjek može nadvladati životinju, ali
sotona može puno više, radikalnije nadvladati čovjeka.
Govorio sam ti o ludoj sljepoći. Da, sine moj, to je posljedica neodgovorna postupka
mnogih nadpastira i svećenika obzirom na grozničavo, neprekidno, razorno djelovanje
neprijatelja. Nisam se tijekom moga javnog života ograničio objavljivati samo Istinu; Ja sam
liječio bolesne, oslobađao opsjednute, jer sam i to smatrao važnim činom moje brige za duše.
Danas se takva briga za duše ne prakticira, jer se pastiri neće osobno založiti,samo rijetko
kada ovlaste nekog drugog. Ja sam tu zadaću prenio na moje Apostole da bi je ispunili oni i
njihovi nasljednici. Ako sam Ja to činio, onda bi i današnji pastiri morali dijeliti blagoslove i
izgoniti zloduhe. Danas krivnjom sotone pati više duša nego prije.
Unutarnja nepokretnost
Postupak biskupa danas, izuzev nekih iznimki, nije sigurno takav kakav Ja želim. Doista je
neprirodno da otac nije prisutan, a morao bi biti, kad pate djeca. Ali obično se to događa. Vrlo
je gorko da otac ovlasti nekog drugog čovjeka da ga zastupa kad koje dijete pati.
Kada otac ne misli na patnje tolike svoje djece, koja očigledno pate, smatra se neodgovornim.
A ipak je tako! Ali ima još i gorega, sine moj: ne boj se i piši. Ako otac dospije do toga i sprečava
one koji se sa osjećajem prave samilosti brižno zauzimaju za njegovu djecu, tada postupa
nerazborito i protiv očinske ljubavi.
Sine moj, reci glasno, to se događa u mojoj Crkvi neprestano. Pastiri se kreću u rubnim
područjima svoga duha i srca, ali su neaktivni u svojoj nutrini. Što hoću time reći? Izvanjski su
jako aktivni, ponekad čak i previše. Iznutra ostaju skoro nepokretni. Mnogi su od njih žrtve u
traženju aktivnosti. Bilo bi bolje da su moje duše žrtve, izvanjski neaktivne, ali u nutrini
iznimno živahne i djelatne. Takve duše žrtve spašavaju duše! Dobrovoljne duše žrtve su do
sada zadržavale Božansku Pravednost. Te su duše pravi kvasac Crkve; njima Ja ništa ne mogu
odbiti, ali sigurno mogu pastirima, čija je aktivnost samo izvanjska.
Crkva vene
Neizostavno je potrebno, da se biskupi i svećenici potaknu kako bi utvrdili zašto i od čega
pate mnoge duše. U svakoj biskupiji trebali bi brižni svećenici i laici povezati patnike u jedan
lanac, potaknuti ih da dnevno pola sata ili čak sat vremena zajedno mole. Sa svojom molitvom
neka prikažu Bogu svoje patnje za sve koji pate zbog utjecaja i krivnje zlih duhova.
Ništa ne smije priječiti duhovne pastire i svećenike u toj dužnosti,tako hitnoj u ovome
25
vremenu.
Niste ništa primijetili? Nećete li položiti račune što Crkva vene, budući da se krivnjom zla bori
sa smrću? Zar ne vidite da se približava nešto strašno? A što misle i što rade stanoviti ljudi?
Neka odbace drskost koja im oduzima milost bodrenja i rasvjetljenja. Blagoslivljam te, ljubi
Me!
(11. lipanj 1976.)
24. PRIVID ŽIVOTA
Kao što je sotona moje fizičko tijelo, kako vam je poznato, u groznim mukama razapeo,
tako i sada napada moje Mistično Tijelo,Crkvu. Kako se je poslužio Judom da Me preda u ruke
mojih neprijatelja, tako se služi danas i sutra svećenicima da Crkvu izruči njezinim
neprijateljima. Po Križu je život došao na svijet. Po Križu će biti obnovljena moja Crkva. Svi
ljudi moraju znati da nema drugih putova. Sotonu se pobjeđuje ovako: njegovim djelima
oprijeti se protivnim djelima.
Iz oholosti se odvojio od Boga, a sa njime bezbroj ne legije anđela, njegovih pristaša.
S beskrajnom poniznošću otrgnuo sam mu bezbrojne legije duša. Sotona je svojom ohološću
prisutan u Crkvi. To je razlog ogromne patnje, koja kao zloćudni rak nagriza duše koje u
Mističnom
Tijelu zauzimaju osobito važne položaje, a zna se da je oholost korijen svih zala. U ono je
vrijeme sotona obrađivao hramske svećenike, pismoznance i farizeje, da postigne moju smrtnu
osudu. Ista je strategija kojom sotona nastupa: on priprema u tami urote i napade koji vode
mučenju mog Mističnog Tijela, kao što je bilo s mojim fizičkim tijelom, Ponovo će biti
prolijevanja krvi.
Sotona, iako samo stvorenje, ima veću naravnu inteligenciju i jaču moć, ali uvijek ograničenu.
On svoje ponašanje ne mijenja, ono ostaje kakvo je bilo na početku. Stoga onima koji imaju dar
Vjere i zapažanja nije teško prepoznati njegove lukavosti i laži kojima hvata duše u zamku,
Stoljećima se ništa bitno nije promijenilo u njegovom razorničkom djelovanju i ništa se neće
promijeniti.
Kada je Vjera slaba
Budući da stvari tako stoje, moralo bi se lako prepoznati sotonina djelo razaranja Mističnog
Tijela. No zašto to vidi samo nekolicina, dok mnogi u to ne vjeruju. Kriza vjere stvara tamu, a
u tami se ne vide jasno predmeti u životnom prostoru. Kriza vjere dolazi zbog nedostatka unutarnjeg života bez kojega nema stvaralačkog djelovanja. Tko ne živi u milosti, ne može
ostvariti ništa dobro.
Ako je Vjera slaba, unutarnji je život ličinka, nesposobna da vidi svjetlost i da djeluje. To su
pravi razlozi svećeničke krize. Zamislite tužnu predstavu: veliku, modernu kliniku u kojoj
nedostaju liječnici i bolničko osoblje, ili da bi tu bio liječnik koji nije dorastao svojim zadaćama.
Sada, Crkva je kao velika klinika u kojoj ima previše bolesnika bez potrebne pomoći, pa ako bi
i bila najnužnija pomoć, svakako nije primjerena potrebama.
Postavlja se pitanje: vjeruje li se još Riječima Božanskog Učitelja, koje su nepromjenljive te
vrijede danas kao i jučer? Vjeruje li se u njegovo Božanstvo?
Pravi znakovi Vjere
Čitaj te ponovno moje Evanđelje po Marku:
"Napokon se ukaza Isus jedanaestorici dok bijahu za stolom... I reče im: "Pođite po svem
svijetu, propovijedajte evanđelje svemu stvorenju. Tko uzvjeruje i pokrsti se, spasit će se, a
tko ne uzvjeruje, osudit će se. A ovi će znakovi pratiti one koji uzvjeruju: u ime će moje
izganjati zloduhe, novim će jezicima zboriti, zmije uzimati; i popiju li što smrtonosno, ne, neće
im nauditi; na nemoćnike će ruke polagati, i bit će im dobro" (Mk 16,14-18).
Zašto ne rade duhovni pastiri u skladu s tom Riječi? Boje li se možda da se snaga te Riječi
poslije tolikih stoljeća iscrpila? Ili misle da njihovo dušobrižništvo ne mora Nebo potvrditi? Ili
misle da su čuda nad bolesnima, mrtvima, opsjednutima bila samo u vrijeme mog zemaljskog
života, da današnji svijet ne treba više takva čuda koja će rasvjetliti njegovu noć i prodrmaju
26
ga iz njegove okorjelosti.
Svako čudo, sine moj, kao što je oslobođenje opsjednutog vragom, ne stoji svemoć vašeg
Boga ništa, ali bi trebalo vašoj slaboj vjeri dati snagu!
Blagoslivljam te, sine moj; ljubi Me.
(27. svibanj 1976.)
25. DA MIHI VIRTUTEM CONTRA HOSTES TUOS (DAJ
MI HRABROST PROTIV TVOJIH NEPRIJATELJA)
Sine moj, te riječi ne mora samo usnama izgovoriti svaki moj vjernik ili svećenik, nego
srcem i razborom u poniznosti duha, te u jednostavnosti vjere pretvoriti u djelo. Nisu uzalud te
riječi stavljene na usne kršćana, a prije svega mojih svećenika. One su molitva i osim toga
upozorenje od iznimna značenja. One pokazuju kršćanima njihovo posebno poslanje, da u
neumornoj borbi protiv mračnih sila pakla, tih Božjih neprijatelja, budu Kristovi vojnici za
spasenje duša.
Sotonini prijatelji
Ukazao sam na mnogobrojne proturječnosti u mojoj Crkvi. Evo jednog primjera: moli se i
traži snaga i moć protiv neprijatelja u kojeg se ne vjeruje ili jedva vjeruje, a odbija se borba
protiv toga neprijatelja.
To je isto tako kao kada vojnici i časnici traže oružje, ali se odupiru da ga upotrijebe. Nije li
to, sine moj, neobjašnjiva proturječnost koja se ne može opravdati? Ali proturječnost uzima još
gore oblike, jer često se ne bori protiv najopasnijeg od svih neprijatelja, nego mu se čak pomaže
i ohrabruje njegovo pogubno djelovanje u dušama. Koliko ima oholih svećenika palih u tu
zabludu! Koliko ima nevjernih, otpalih kršćana koji se više priklanjaju sotoni!
Ja sam došao na svijet da ih oslobodim iz zamki sotone i njegovih legija, te vratim to što im
je oteto lažima i prijevarom. Borio sam se i dobio bitku ponizivši se Utjelovljenjem, i po stalnoj
molitvi i beskrajnim patnjama, mojim samožrtvovanjem kao sigurnim oružjem izvojevao sam
nepogrešive pobjede nad neprijateljima Boga i duša. Nisam li Ja jasno rekao: "Tko Me želi
nasljedovati, neka uzme svoj križ na sebe i neka Me slijedi?" Drugim riječima, nisam li jasno
rekao: "Tko Me želi nasljedovati, neka učini ono, što sam Ja prvi učinio?"
Sada, sine moj, prepuštam tebi da prosudiš, čine li kršćani, svećenici i pastiri ono što sam
Ja učinio? Ne, danas je vrlo malo spremnih slijediti Me na križnom putu Kalvarije te nositi
trnovu krunu.
Pogledaj veliku suprotnost između moga i njihova života, moga i njihova puta, mojih i
njihovih djela. Ide se točno u suprotnom pravcu.
To je zaista tragično i dramatično stanje koje neizbježno vodi vremenu čišćenja.
Nevjerojatna je sljepoća ljudi i tvrdoća njihova srca, neprihvatljivo ponašanje mojih kršćana,
izazovni stil života mnogih mojih svećenika. Oni se ne boje Boga ni njegove Pravednosti; tako
će propasti te nestati kao prašina na vjetru. Neću ih Ja uništiti već njihova okorjelost.
"Daj mi hrabrosti protiv tvojih neprijatelja", imaju doduše na jeziku, a ipak u stvarnom
dnevnom životu očigledno podupiru planove uništavanja duša.
Takvi svećenici se paze da se ne posluže egzorcizmom, kako bi upotrijebili moć, koja im je
podijeljena kod svećeničkog ređenja. Oni ili ne vjeruju u moć egzorcizma ili slute da je taj dar
u njihovom slučaju beskoristan, jer je njihov život u proturječnosti sa životom vjernog
svećenika koji koristi egzorcizam kao učinkovito oružje da obuzda, ograniči i onemogući drsko
prisvajanje neprijatelja.
Tama nad svijetom
Izopačeni, ne dostojni rode, koji svaki problem svodi na materijalno blagostanje, koji
omalovažava duhovne vrijednosti ljudskog života, te stavlja čovjeka na razinu životinje...
27
Sine moj, koliko se duboka tama spustila na zemlju. Ljudi su postali životinje, moji
službenici su postali ruglo ljudi i mete zlih sila. Ono što najviše rastužuje moje Srce i Srce moje
i vaše Majke, jest činjenica da se Ljubav odbacuje, Svjetlost prezire, suprotstavlja se Bogu i
sve se poduzima da se spriječi plan spasenja duša.
Riječi: "Da mihi virtutem contra hostes tuos" (Daj mi hrabrosti protiv tvojih neprijatelja), na
usnama mnogih su samo laž. Da, to je laž koja ukazuje na ponor u koji se pada, ako se sve
Opomene, da se čovječanstvo sačuva od najstrašnije nesreće odbacuju! Ali neprijatelj neće
postići nadmoć! Moje će Milosrđe, zajedno sa mojom Pravednosti trijumfirati. Oni će protjerati
tamu sa zemlje i ponovno vratiti čovječanstvu Dobro i Pravednost.
Moja obnovljena, na novi život probuđena Crkva bit će lijepa. Ona će zauzeti u svijetu
mjesto koje joj pripada, nacije i narodi će je priznati kao Učiteljicu i Voditeljicu velike, cijele
obitelji djece Božje.
Blagoslivljam te i molim te za tvoju patnju i tvoju ljubav.
(6. prosinac 1975.)
26. ONI UVIJEK ČINE ZLO POD MASKOM DOBRA
Već smo govorili o sotonskoj crkvi koja se tijekom zadnjih stoljeća stalno povećavala novim
pristašama. Silno su se namnožili. Mnogi su od njih na visokom položaju kako u političkom
životu tako i u Crkvi. Oni su organizirani u različite skupine i raspolažu prikladnim sredstvima
za borbu. Njihovo je najglavnije i najsnažnije oružje: zli utjecaj na pojedince i skupine a sve je
upereno protiv Crkve. Pristaše su ustrajni i zloćudno gor1jivi u ostvarenju zla, koje se uvijek
vrši pod maskom dobra.
Te činjenice neka budu svi svjesni. To se mora poznavati, da se može zaštiti odgovarajućim
sredstvima koje Crkva stavlja na raspolaganje. Ona su mnogobrojna, tako djelotvorne snage,
koju može imati samo Bog. Ali o tome vlada kod većine članova Crkve potpuno neznanje o
prisustvu borilišta između Dobra i zla, a ljudi su predmet i žrtve te borbe.
Crkva je iznad svega bogata obrambenim sredstvima, ali vrlo
poznavanju neprijatelja
siromašna u
Dvije stvarnosti nalaze se u stalnoj borbi. Jedna je budna, dobro obučena i stalno u
pokretu: napreduje, ruši i udara; druga, iako bogato opskrbljena obrambenim sredstvima,
slabe je Vjere, te ne poznaje neprijatelja. Jedva se potrudila upoznati njegovu moć, narav i
taktiku.
Posljedice toga su: neprijateljima je uspjelo prodrijeti u Crkvu, probiti i razoriti obrambenu
liniju, zauzeti najvažnije položaje, na mjestima koja su na vrhuncu časti.
To popuštanje zbog neznanja, ravnodušnosti i duhovne slabosti, plod je snažne
neprijateljske zamke. Materijalizam sve zatamnjuje i priprema trenutak čiji se predznaci vide
na obzorju.
Sine moj, bar bi kršćani trebali biti spremni na to, jer od sukoba između Bogu vjernih
Anđela i pobunjeničkih duhova nije bilo tako strašne borbe kakva će se doživjeti u vrijeme
čišćenja. To je ponavljanje one strašne, ogromne bitke kojoj u povijesti čovječanstva nema
usporedbe, u kojoj su ujedinjene sve snage u službi sotone i njegove crkve.
Na sve to cerekaju se glupani i nevjernici, kao i mnogi koji su pozvani vježbati vojnike
moje Crkve za borbu protiv mračnih sila pakla, jer su i oni time zaraženi. Ništa ih ne potiče na
razmišljanje što će se uskoro dogoditi u tom užasnom svijetu obavijenom lažima, koje je
varavim sposobnostima rasuo otac svega zla. Uzrok je svemu zlu zbog kojeg čovječanstvo pati
i patit će, kao nikada u prošlosti.
Ja sam Ljubav, ali Ja sam i Pravednost
Ovom Porukom htio sam današnjim ljudima dati stvarni, istinski uvid u oba svijeta koji stoje
jedan protiv drugoga, spremni za borbu, svijeta Svjetlosti i svijeta tame: svijeta radosnog
Života i Istine te svijeta mrtva nadnaravnoj milosti. Ta dva svijeta obuhvaćaju velik broj stvorenja, tako velik da ga ljudski duh ne može zamisliti...Tu leži razlog za ovu Poruku! Sretni su
oni koji povjeruju! Pokvareni stanovnici Pentapolisa (Saveza pet gradova: Sodome, Gomore,
28
Adme, Sebojima i Soara) nisu vjerovali prorocima, te ih je zbog okorjelosti spalila nebeska
vatra. Oni su mislili da se mogu nekažnjeno rugati Bogu, ali ih je Božja Pravednost tako oštro
kaznila, da je vjetar raznio čak i pepeo njihovih kostiju!
Ja ljubim sva moja stvorenja. Ja sam ih toliko ljubio da se nisam kolebao za njih i njihovo
spasenje umrijeti na Križu, jer Ja sam Ljubav. Ali Ja sam i Pravednost.
To svi moraju znati, koji u svojoj zaslijepljenoj tvrdoglavosti
suprotstavljaju joj se, na čija sam srca dosad kucao uzalud!
Sine moj, ne uskrati mi svoju ljubav i svoju molitvu,
one neće ostati bez odgovora.
odbijaju
Ljubav
i
(23. studeni 1978.)
27. TKO JE SA MNOM?
Moji sinovi, razmišljajte o Evanđelju Svetoga Ivana:
"Nakon toga bijaše židovski blagdan pa Isus uziđe u Jeruzalem. U Jeruzalemu se kod Ovčjih
vrata nalazi kupalište koje se hebrejski zove Bethesda, a ima pet trjemova. U njima je ležalo
mnoštvo bolesnika slijepih, hromih, uzetih. Bijaše ondje neki čovjek koji je trpio od svoje
bolesti trideset i osam godina. Kad ga Isus opazi gdje leži i kada dozna da je već dugo u tome
stanju, kaže mu: "Želiš li ozdraviti?" Odgovori mu bolesnik: "Gospodine, nikoga nemam tko bi
me uronio u kupalište kad se voda uzbiba. Dok ja stignem, drugi već prije mene siđe." Kaže
mu Isus: "Ustani, uzmi svoju postelju i hodi!" Čovjek odmah ozdravi, uzme svoju postelju i
prohoda" (Iv 5,1-9).
Ovaj vam događaj stavljam na razmatranje. Među uzetima vidite puno bolesnika sa
tjelesnim i duhovnim patnjama. Godinama čekaju da se suosjećajne ruke spuste na njih i
izliječe. Godinama su već pastiri i Božji službenici u njihovoj blizini, a da ne primjećuju njihovu
nemoć. Naravno, budući da ništa ne vide, ne čine ništa da im pomognu.
Da budem točniji, iako znam da će se na ovu izjavu mnogi namrštiti, Ja vam kažem, da
mnogi od njih zbog đavla trpe ne samo duhovno nego i tjelesno. Još jednom će biti dobro
podsjetiti se da sotona ima ogroman utjecaj na ljudsku narav zbog jedinstvene, velike moći
kojom raspolaže. Sjetite se kako sam Ja oslobodio mnoge opsjednute te mnogih ozdravljenja
koje smo izveli Ja i moji Apostoli. Ja sam im podario moć da oslobode i izliječe osobe, koje su
mučili zlodusi.
Egzorcist
Čitaj te Evanđelje, čitajte ga dobro! 'Razmislite o mjestima koja obrađuju tu osjetljivu
temu! Mnogi prekriže ono što ne žele vjerovati. Svećenici ne smiju zaboraviti da su oni kroz
posebne, takozvane niže redove dobili moć da istjeruju đavla i da dijele poseban blagoslov.
Onda su se židovski svećenici ljutili što sam izlječivao subotom. Ali danas se uzbuđuju
mnogi moji svećenici kada samo čuju o egzorcizmu. Kažu da to pripada drugim vremenima i da
je danas ograničeno na biskupe. Sigurno, da bi se egzorcizmi u javnosti svečano vršili, mora
od biskupa biti ovlašten svećenik koji izgoni zloduhe. Ali tko mu može zabraniti da se privatno
posluži ovlaštenjem koje mu je dano?
Sotona, koji gnjevno radi, upotrebljava svoj pokvareni utjecaj, da ošteti duše i tijela, a
pritom ne nailazi na nikakav otpor. Nedostaje dakle pravi uvid u problem od temeljna
značenja.
Ako je potrebno blagosloviti i izgoniti, to je posve dušobrižnička i svećenička djelatnost, jer
jedna od najvažnijih obveza svećenika jest da smrska zlokobno djelovanje đavla svim
raspoloživim sredstvima te mu na svaki način ograniči slobodu i suzbije ga. Ali znaju li moji
svećenici kojim su još ovlaštenjima obdareni? Znaju li tko su oni? Da su Anđeli, po naravi iznad
njih, no po punini moći ispod njih?
Svećenici, što vrijedi vaša moć, kad je ne koristite u svrhe za koje vam je data? Strojevi,
29
motori ne koriste ništa, ako ih se ne stavi u pogon, premda su sposobni razvijati veliku snagu. Vi
ste kao ugašeni motori koji ne razvijaju nikakvu snagu. Vi dopuštate neprijatelju raditi po svojoj
volji. U vinogradu Gospodnjem brinete se premalo da bi ograničili protivnikovu prokletu
učinkovitost.
Sine moj, blagoslivljam te, ljubi Me!
(28. svibanj 1976.)
28. STRAŠNO ORUŽJE: LOŠ UTJECAJ
Lukavost, podmuklost i pakost mračnih sila toliko su opsežni, da je teško spoznati njihovu
težinu a još je teže shvatiti kako su u jednom ogromnom otrovnom oblaku ušli u sve ogranke
moje Crkve gdje sve truju i zamračuju. Možeš li nabrojiti krive nauke koje razdiru Crkvu?
Paklene mračne sile služe se prije svega sinovima svoje vlastite crkve, da prošire sva
moguća zla, da napadaju, muče i ranjavaju duše i tijela. Za to imaju veliko sredstvo, užasno
oružje na raspolaganju, kako bi napali ne samo duh, nego i tijelo udova moje Crkve: loš
utjecaj.
Koliki su ljudi danas žrtve takvih loših utjecaja! Bezbrojno mnoštvo! Loš utjecaj je uzrok
neopisive patnje.
Izaziva zbunjenost, sumnju i nevjeru kod onih koji nisu njegove žrtve. Izaziva ruganje i
prezir kod onih koji ne vjeruju. Zapanjenost i sablazan onih koji poznaju svoju narav, porijeklo
i uzrok, te bi morali naći putove i sredstva za obranu, kao i mogućnost za borbu.
Nevjerojatno je kako daleko zadire lukavost i podmuklost zlo duha i njihovih saveznika i
suradnika na zemlji. Ovi zadnji su pojedini svećenici, biskupi čak i kardinali, koji bezobzirno
pod lažnim izgovorima, sa sotonskom zlobom i lukavošću, odvratnom licemjernom žustrošću,
zabranjuju drugima koristiti dobra uspješna sredstva, koja su se već u prošlosti koristila u
Crkvi. Bila su poznata cijelom kršćanstvu, a primjenjivali su ih svi Sveci, koji su znali cijeniti
njihovu učinkovitost i korisnost. Da bi prikrili vlastito licemjerstvo, pozivali su se na Koncil i
provođenje njegovih zaključaka, s nakanom da što je moguće brže potisnu takve osjetljive
stvari, koje bi po njihovom mišljenju mogle umanjiti ugled Crkve.
Loši utjecaji: nazočnost mračnih sila
Loši utjecaji su strašna stvarnost, koji su zbog đavolskog umijeća iščezli iz pogleda onih koji
su ih svojom krivnjom izazvali. Što znači loš utjecaj i što je on? To je nazočnost mračnih, sila
koje su sakrivene u osobama, na mjestima i stvarima koje izazivaju duhovne i materijalne
patnje.
Spiritizam se sastoji u zazivanju skrivenih sila, i nikada nije od Boga nego uvijek od pakla.
On je sredstvo da se na zemlji proširi kraljevstvo kneza tame. Stoga su oni koji su mu podlegli,
priključeni sotonskoj crkvi.
Poricati činjenice i posljedice lukava djelovanja mračnih sila pakla, znači istodobno poricati
Boga, Mene, vječnu Riječ Božju, koja se po želji Oca s utjelovila i umrla na križu, kako bi
oslobodila čovječanstvo od tolikih zala. Sine moj, Ja te blagoslivljam, ljubi Me!
(6. studeni 1978.)
29. DUŠE POD UTJECAJEM
Piši, sine moj. To sam Ja, Isus. Ja idem dalje s temom lošeg utjecaja, kojim mračne sile
pakla zavode u svoje mreže neiskusne duše, neoprezne i željne novog. Zato što odbijaju svaku
privatnu duhovnu podršku slabe su i bespomoćne pa su uvijek žrtve zabluda.
Ali Ja ne bih želio tu svrstati sve duše. Ima također dobrih svetih duša koje se ozbiljno
trude na putu savršenstva, a dopuštenjem Božjim je na njih izvršen loš utjecaj. Te
prouzročene patnje postale su im sredstvo zadovoljštine, pročišćenja i posvećenja. One služe
Otkupljenju, jer se patnja, bez obzira odakle potječe pretvara u spasenje, ako se prihvaća u
Vjeri i velikodušnom duhu žrtve.
- Na koje se duše može loše utjecati?
- Teoretski na sve, na jedne neposredno ili posredno djelovanjem sila zla, na druge Božjim
30
dopuštenjem, ali utjecaj nosi uvijek pečat pakla i onda kad je proizašao od članova sotonske
crkve, slobodnog zidarstva.
- Jesu li ovi utjecaji iste naravi?
- U mnogim oblicima da, ukoliko izazivaju duhovne i fizičke patnje.
- Jesu li utjecaji svi jednako vrijedni?
- O ne, oni su međusobno različiti:
1. Utjecaj učinjen od osoba Bogu posvećenih uvijek je otežavajući zbog uvjerljivosti, te
vremena koje je potrebno da se opterećena osoba oslobodi.
2. Tko se optereti utjecajem svojom krivnjom prizivajući zle duhove, može utvrditi narav,
težinu, stupanj, kao i broj prisutnih duhova. Općenito su tri,ali može ih biti i više.
3. Kod svakog utjecaja djelovanje ovisi uvijek o dopuštenju slobodne Božanske volje.
Najneposrednije pastoralno djelovanje
- Koja sredstva treba uložiti da bi se oslobodile duše od izvršena utjecaja?
- Sine moj, egzorcist ne treba očekivati nikakve utjehe, nego uvijek i jedino patnje. On vidi
rijetko rezultat svoga neposrednog dušobrižničkog djelovanja za koje sam Ja, vječna Božja
Riječ, tako često dao primjere, kada sam istjerivao zloduhe i liječio bolesne. Da bi ovaj postupak bio uspješan, moraju ga vršiti sveti svećenici. Doći će dan kada će se doista sveti biskupi
sjetiti da vrijedi moj nalog: "Idite i naviještajte Evanđelje svim narodima; krstite ih, liječite
bolesne i istjerujte zloduhe!"
Egzorcist mora biti čovjek koji teži za svetošću. Mora se koristiti svim odgovarajućim
sredstvima, pa tako i sakramentalijama u koje nitko više ne vjeruje, dok njihov učinak ovisi o
Vjeri i vjerskom stupnju onih koji ih koriste. Osim toga, egzorcist mora davati blagoslove za
koje, ako ih vrši privatno nije potrebno dopuštenje biskupa. Ali ako je egzorcizam javni i vrši
se u ime Crkve, tada je potrebno dopuštenje biskupa dotične biskupije.
Jednom prilikom rekao sam ti da Bog postupa tako da zlo koje su učinili pakao i njegovi
suradnici pretvori u dobro, dok mračne sile pokušavaju sve dobro koje učini čovjek na zemlji
pretvoriti u zlo.
Odvratna i grešna obmana
Oslobađanje grešne duše od zla utjecaja uvijek određuje Božja volja. Može se prijevremeno
poduzeti oslobođenje suradnjom, vjerom i čežnjom krivca za oslobođenjem. Ako ne postoje te
pretpostavke, može se odgoditi tako, ako traje zli utjecaj, što je ponekad dopušteno iz tajanstvenih nakana da se spasi duša.
Sine moj, vrijeme je skraćeno, čas je blizu, budući da su stvari nazvane pravim imenom, jer
se mora otkriti đavolji plan da se prikrije ta bolna i loša stvarnost. On namjerava napasti
Crkvu, a da ne izazove pozornost. To je odvratna i velika obmana, čije su žrtve mnoge duše,
koje plaćaju svojim patnjama, a ne dobivaju ni najmanju pomoć i bodrenje onih koji bi prema
Božjoj nakani morali biti njihovi zaštitnici i branitelji.
Dosta sada, sine moj. Blagoslivljam te kao i uvijek, ljubi Me, moli i daj zadovoljštinu!
(6. studeni 1978.)
30. TKO TREBA IZGONITI ZLE DUHOVE?
Božjim nalogom, i po dužnoj pravdi i ljubavi biskupi su ti, kojima je predana vlast
neposredno ili posredno oslobađati duše, koje su zaposjeli jedan ili više zloduha. Oslobađati
duše mračnih sila zla je najneposredniji apostolat, jer sam i Ja pomoću tajne moga
Utjelovljenja po cijeni moje dragocijene Krvi oteo duše od strašne tiranije zloduha.
Svi kršteni moraju se voljeti kao braća i uzajamno činiti dobro! Nisam li Ja dao mojoj Crkvi
točne propise i praktične naputke o bratskoj ljubavi? Nisam li Ja dao primjere ostvarenja
ljubavi po tjelesnim i duhovnim djelima milosrđa? Ali tko je više bolestan nego onaj na kojeg je
31
utjecalo zlo, onaj tko stalno pati duhovno i tjelesno i zato treba razumijevanje i. podršku? Tko
je ovlašteniji da ga podrži, pomogne mu i oslobodi ga, nego biskup koji posjeduje puninu
svećeničke vlasti?
Patnja, nenadomjestivo oružje
Ako "je biskup zaista svet, neće mu nedostajati ni tankoćutna razumijevanja ni milosti da
učinkovito izliječi onoga na koga je izvršen zao utjecaj. Sine moj, da bi se neprijatelju
pristupilo s otvorenim nišanom potrebna je vjera, jakost i druge vrline koje imaju svoje
korijene u poniznosti,a ne u oholosti. Ti možeš posvuda tražiti, ali pravoga egzorcista naći ćeš
samo među poniznima, nikada među onima što teže za ugledom, bogatstvom i udobnošću,
nego samo među siromašnima. Tko voli svijet, taj nije u Bogu, nije spreman provoditi jedan
tako težak apostolat, koji je potpuno upravljen na Boga i na spas duša.
Egzorcist koji ima sposobnost da zaista djeluje uspješno, rado će i spremno prihvatiti
patnju kao Božji dar, kao potrebno i važno oružje za svoju borbu, oružje koje će prestrašiti
protivnika. Za njega je to već jedan dio uspjeha kojemu teži. Sine moj, besmisleni prigovori
većine biskupa protiv egzorcizma tu nalaze svoje objašnjenje. Rekao sam, da je došlo vrijeme
bez zadrške i jasno govoriti, jer kako bi bio moguć uspjeh protiv neprijatelja, čiji si sam
zatočenik i plijen. U mojoj obnovljenoj Crkvi ne želim zacijeljene rane bilo kakve vrste, sve se
mora vratiti čistoći i jasnoći kako je bilo na početku. Časnik, koji u ratu ne ide ispred svojih
vojnika, nije dobar časnik. On ne može računati na pobjedu, pobjeda ne pripada strašljivcima,
nego hrabrima.
Egzorcizam je najneobičnije dušobrižništvo
Više puta sam rekao: ako se vjeruje u moje EvaZnđelje, ne smije se mojim Riječima
pripisati smisao koji im Ja nisam dao. Moje Riječi o nalogu mojim Apostolima su jasne,
jednostavne i nedvosmislene: "Idite i naviještajte moje Evanđelje... liječite bolesne, istjerujte
zloduhe". Ove moje Riječi su kao i sve druge vječne i nepromjenjive. Njima se vjeruje ili im se
ne vjeruje! Ako im se vjeruje, zašto ih se ne ostvaruje? Ako im se ne vjeruje, zašto se onda
hoće biti pastir i izdati najvažniji smisao duhovne skrbi? Poneki se pokušavaju izgovoriti
isprikom da ovu obvezu može posredno ispuniti svećenik koji je dobio nalog. Sine moj, već
sam ti rekao da se po nalogu ne može voljeti. Tako je isto sa dobrim. Ako postoji mogućnost
da se učini neposredno, to se mora učiniti osobno i ne smije se prepustiti drugima. To se smije
dogoditi samo onda kad to opravdavaju posebne okolnosti. A što je prikladnije nego
egzorcizam, to najneobičnije dušobrižništvo?
Tomu treba nadodati da biskup ima svetu obvezu služiti svećenicima kao primjer. Biskup ima
puninu svećeništva, puninu svećeničke vlasti. Zato može biskup koji vrši svoju službu razviti
snagu i posebnu vlast, koja pripada biskupskom karakteru.
Biskupi koji svoju posebnu vlast istjerivanja zloduha vrše posredno preko jednog ili više
svećenika svoje biskupije, dokazuju time često neostatak Vjere, nedostatak dušobrižničke
osjetljivosti,bez stvarnog uvida u to zaista tužno stanje. A danas iznimno mnogobrojni su pod
lošim utjecajima te mnogi usrdno mole za pomoć, ali je ne nalaze.
Dosta sada, sine moj, iako tema nije iscrpljena. Blagoslivljam te i zajedno s tobom
blagoslivljam sve koji su ti dragi.
(11.studeni 1978.)
31. EGZORCIZAM: NEPOSREDNI POSTUPAK U DUŠOBRIŽNIŠTVU
Piši, sine moj. Hoću ti dati nekoliko pravila, koja bi ti već trebao znati i kojih se moraš
pridržavati:
1. Zašto blagoslovi ne postižu ono, za što po svojoj naravi imaju moć? Iz kojih razloga?
Jasno je i očigledno da djelitelj blagoslova mora biti u Milosti Božjoj, čovjek velike vjere i prave
kršćanske pobožnosti. Ali također i onaj koji moli blagoslov za sebe ili nekog drugog mora biti
u Božjoj Milosti.
2. Potrebno je osobu koju se blagoslivlje odvojiti od svih ljudi koji ne žive kršćanski, također
od radoznalih i svih koji egzorcizam ne podupiru molitvom ili žrtvom.
3. Ohole i drske duše su čak zapreka, jer one povećavaju i umnožavaju nazočnost i moć
neprijatelja.
32
4. Djelitelj blagoslova mora biti ne samo razborit, nego i mudar. Protivnik poduzima sve da
bi ga zbunio, umorio i iscrpio. Pritom, ne smije se zaboraviti da protivnik sije mržnju, oholost i
neslogu. Oni koji blagoslivlju moraju posjedovati poniznost, ljubav i čvrstoću. To plaši i
obeshrabruje protivnika.
5. Tko blagoslivlje, mora se pripremiti molitvom, te treba biti siguran u pomoć molitve
dobrih, pobožnih osoba.
6. Nije dobro ako se djelitelj blagoslova upušta u razgovor. To se smije dogoditi samo u
rijetkim, određenim slučajevima.
7. Nisu svi, koji su opsjednuti zlodusima, opsjednuti u istoj mjeri.
Postoje duhovi koji se razlikuju po inteligenciji, snazi volje i sposobnosti obmane.
8. Postoje zlodusi koje mogu savladati i istjerati samo doista sveti egzorcisti.
9. Općenito pravilo mudrosti i razbora zahtjeva da se prije početka
blagoslova zaštiti sa tri znaka križa i još bolje da za sebe samog moli egzorcizam.
10. Ako je cijelo svećeničko djelovanje usmjereno na to da se sotoni i paklu otmu duše, da
se pridobiju za Boga, ako se cilj zbog kojeg je Nebeski Otac poslao svoga jedinorođenog Sina
na zemlju sastojao u tome, da na križu prinese žrtvu, tada je jasno i očigledno da egzorcist
vrši najneposrednije dušobrižništvo protiv mračnih sila zla. Tko blagoslivlje i izgoni zloduhe
može se usporediti s vojnikom, koji se ne ograničava samo na obranu nego i hrabro napada
neprijatelja u njegovoj utvrdi. Egzorcist stoji hrabro i snažno nasuprot neprijatelja. On vodi
dvoboj koji izaziva bijes i osvetu njegova neprijatelja. Sva hrabra, junačka djela povezana su
uvijek sa rizikom.
11. Jao umišljenom, površnom egzorcistu, koji se duhovno ne priprema. On je sličan
neopreznom vojniku koji se suprotstavlja jačem, bolje opremljenom i na borbu naviknutom
neprijatelju. Taj sukob mora za njega proteći nesretno. Mudri egzorcist ne usuđuje se nikada
napasti neprijatelja, ako nije uvjeren, da je dobro duhovno pripremljen.
12. Rijetko znade egzorcist stoji li nasuprot neprijatelja naviknuta na borbu, po prirodi jačeg
i moćnijeg. On ne zna ni njegov položaj ni njegove osobne sposobnosti.
13. Onaj koji je opsjednut zlim duhom mora, ukoliko je moguće, onoga koji blagoslivlje u
njegovom postupku podržati s poniznošću i kajanjem, te pokušati osloboditi se stvari ili
postupka po kojem ga se dočepao neprijatelj.
14. Ponavljam ti, sine moj, da je mudro pravilo, opsjednutog po mogućnosti izdvojiti da se
isključi đavolska lukavost mračnih sila, jer one uvijek traže prijatelje i suradnike u osobama,
koje bi mogle spriječiti učinak egzorcista. To se događa posebice onda kada se egzorcist ne
nalazi u dobrom duhovnom stanju za takvu borbu.
Blagoslivljam te, sine moj, i sa mnom te blagoslivlja moja Presveta Majka. Zajedno s tobom
blagoslivljamo sve svete svećenike koji žive prema mojem Evanđelju i sve dobre laike, koji se
s tim svetim svećenicima hrabro bore za trijumf mojega Kraljevstva u dušama.
(16. travanj 1977.)
32. ONI MORAJU BITI BUDNI
Ti si jutros čitao moje Riječi upućene Petru: "Ti si Petar, Stijena i na toj stijeni sagradit ću
Crkvu svoju i vrata paklena neće je nadvladati." (Mt 16, 18-19)
S tim zadnjim riječima: "Vrata paklena neće je nadvladati," jasno je označena strašna i
velika borba, neprekidni sudar, neizbježni sukobi između snaga Dobra i mračnih, skrovitih sila zla.
Ali ako se u Mene više ne vjeruje, u Mene, vječnu Božju Riječ, s kojom se smjelošću još
usuđuje propovijedati u moje Ime? Ako vodeći ne vjeruju, nego sumnjaju, oni koji su dobili
nalog izgrađivati moje buduće svećenike, kakva će biti budućnost Crkve. Može li loše drvo
donositi dobre plodove?
Kakvu bol osjeća moje milosrdno Srce pri pogledu na duhovne razvaline u sjemeništima,
samostanima i vjerskim zajednicama! Kako je moguće zaustaviti pravednu srdžbu moga Oca?
Da, sine moj, brdo se kreće, njegov pad će biti strašan! Ako časnici u ratu, umjesto da
čuvaju i sve čine kako bi otkrili kretanje neprijatelja,spavaju i beskorisno trate vrijeme, poraz
je neizbježan.
U mojoj Crkvi plamti borba na svim bojištima; čuvari to premalo prepoznaju. Morali bi
33
bdjeti, ali predugo su spavali i spavaju previše. Velika moć data mojim svećenicima ne koristi
se. Mnogi su tako uspavani, da je njihovo buđenje upitno.
Sotona napreduje
Sine moj, uistinu se ne vjeruje, jer se živi površno. Bilo bi dostatno malo razmisliti što se
odigrava u Crkvi i svijetu, da bi se došlo do zaključka da su događaji uspjesi kneza tame i
njegovih sljedbenika. Mojim brojnim Opomenama nisu posvetili nikakvu pozornost, isto tako ni
Uputama moje Majke u njenim mnogobrojnim Ukazanjima, da se molitvom i žrtvom spriječi
ubitačno djelovanje sotone i njegovih sljedbenika.
Nisu koristili ni pozivi moga Namjesnika, pa kad su i nešto učinili i govorili su licemjerno o
obnovi. Ne, sine moj, jedina prava obnova je istinsko, iskreno obraćenje. Sotona napreduje s
oholom drskošću. Mnogi od mojih službenika ne razmišljaju o tome ili prave se kao da to ne
primjećuju. Koliko dugo još? Moli, pokaj se, prikazuj mi svoje patnje, ljubi Me, sine moj. Ti si u
mom milosrdnom Srcu. Tebe "kapljicu vode," privući ću u beskraj ni ocean Ljubavi mog Srca,
probodena za sve.
(25. kolovoz 1975.)
33. SVJETLO U TAMI
Bog zrači svoju svemoć, svoje sveznanje i svoju posvudašnjost u svemir. Ljude je zlo
narušilo; njihova narav je opterećena istočnim grijehom kao, ogromnom stijenom. Polako
postaju svjesni svoga stanja. Tragedija, proizašla iz istočnog grijeha je takve težine, da je
cijelo čovječanstvo tisućljećima uzdrmano ostalo bez Božanskog svjetla. Nesposobno je
razumjeti velike duhovne stvarnosti, koji su temeljni razlog i cilj njihova života. Samo od sebe
čovječanstvo ne bi nikada dospjelo do jasne i sigurne spoznaje Boga, da se Bog nije objavio.
Istočni grijeh bacio je čovječanstvo u duboku Tamu.
Da bi tu Tamu rastjerao, došao je u punini vremena Sin Božji, Svjetlo svijeta i postao
Čovjek u
krilu Presvete Djevice. Ona je više Božansko nego ljudsko biće, stvorila ju je
svemoguća, sveznajuća Božja Ljubav kao najljepši cvijet svemira procvjetao u vremenu, ali od
vječnosti željen i planiran u Božanskom Duhu.
Presveta Djevica Marija - Božja Kćerka, Majka i Zaručnica
Marija zauzima opravdano mjesto uz Boga, jer je Ona Majka jedinorođenog Sina Božjeg,
koji je pravi Bog i pravi Čovjek, stoga je prava Majka Božja. Time je Ona uzvišena iznad naravi
Anđela, nalazi se odmah iza Boga čija je Kćerka, Majka i Zaručnica. Ona sudjeluje na jedinstven,neponovljiv način u Božanskoj veličini i moći.
Bog ne čini ništa beskorisno! Ponovno te upućujem na veliko dostojanstvo moje Majke,
kako bi znao, da savršeno odgovara Božanskoj milosti te je izuzetak u prošlosti, kao i u
budućnosti, neusporediva iznimka kroz cijelu vječnost. Nijedno sjedinjenje s Bogom nije bilo
tako iskreno i savršeno kao ono moje Majke.
Njeno poslanje nije se sastojalo samo u tome, da je Suotkupiteljica, Ona je ponovno vratila
cijelom svemiru ravnotežu, koja je bila strašno razorena djelovanjem sotone i njegovih
pristaša. Kao Suotkupiteljica postala je i Majkom Crkve, koju sam stekao u boli i ljubavi. Time
ona sudjeluje na vrlo važan način u Mom vječnom, kraljevskom svećenstvu. Stoga su joj odani
Anđeli na Nebu i ljudi na zemlji, prestrašeni zlodusi pakla dršću i bježe.
Majka Crkve i Pobjednica zloduha
Sjetite se svećenici, da vi u moje Ime i svoje morate protjerati zloduhe u pakao. Učinite to
bez obzira na glupu, ljudsku nevjeru i na ne manje glupu nepokretnost onih, koji bi morali
voditi Crkvu na njenom putu do svjetla spasa.
Presveta Djevica, Majka Crkve, Kraljica Apostola i Kraljica pobjede mora dalje djelovati,
kako bi popravila nemar mojih službenika i pastira, te satrla glavu otrovnoj Zmiji. S Križem na
Kalvariji Ja i moja Majka svladali smo mračne sile Zla i započeli oslobađati duše dobre volje. Sa
Križem na Kalvariji ići će Crkva putem spasa i izroniti iz sotonskog dima, koji je obavija i
zamračuje. Blagoslivljam te sine moj, ljubi Me!
(20. veljača 1977.)
34
34. ZAJEDNO SA JAGANJCEM, ONA JE SEBE SAMU ŽRTVOVALA
Udio moje Majke u otajstvu Križa je jedinstveni događaj u povijesti ljudskoga roda i Neba.
Moja Majka je među svim ženama jedina prava Svećenica. Ona je bila poučena u Svetom
Pismu i nadasve prosvjetljena Duhom Svetim. Kada je prihvatila Božansko Materinstvo, bila je
svjesna svega što se zahtijevalo od nje. Starac Šimun joj je rekao bez uljepšavanja: "I tebi će
samoj mač boli probosti dušu" (Lk 2,35). Moja Majka je sačuvala u svom Srcu to strašno
proročanstvo, koje je bilo jasno i jezgrovito. To proročanstvo je bilo kao oštri mač koji je
probadao njezino Srce tijekom cijelog života. Moja Majka je bila prava Svećenica, ne u
općenitom smislu, kao što su na izvjestan način svi kršteni i potvrđeni, također ni u službenom
smislu, nego na jedan različit i dublji način od onih, koji su primili sakrament Reda.
Moja Majka je bila i jest Svećenica, time što je na vrhu Kalvarije prinijela Ocu čistu svetu
Žrtvu, Jaganjca Božjeg, svoga Sina, te je sa žrtvenim Jaganjcem prikazala samu sebe kao
žrtvu. Ona je zaista žrtva za grijehe. Nazočna, svjesno uključena, trpjela je ne samo taj
događaj, nego je presudno sudjelovala sa svojim Božanskim Sinom na djelu Otkupljenja, koje
u povijesti ljudskog roda dostiže vrhunac.
Taj dvostruki žrtveni dar, obnavlja se u svakoj Svetoj Misi, koju ostvaruje svećenik, koji je
za to pozvan. Zapravo svećenik nije više svećenik, ako se zajedno sa Mnom ne prinosi kao
žrtva Ocu.
Zato je moja Majka Suotkupiteljica. Da bi mogla prinositi tu Žrtvu, morala je sebe posve
žrtvovati. Žrtva se uništava, potroši se. Tako je morala Ona svoje sveto, čisto majčinsko Srce,
najsvetije među svim majkama, uništiti i žrtvovati svaki osjećaj. Ona je morala i htjela ponoviti
svoju privolu "Neka mi bude!". sa mnom je rekla kao i Ja: "Oče, neka ne bude moja, nego Tvoja
volja!" Samo neopisiva, bezgranična ljubav, ljubav iznad svake ljudske mjere mogla ju je
osposobiti za tako veliko djelo. Moja Majka je kao Svećenica dala Bogu i ljudima najveći dokaz
ljubavi, koji se sastojao ne samo u žrtvi vlastita života nego i života Onoga, koga je najviše voljela.
Strašno iznenađenje
Ljudi znaju malo, a još manje razmišljaju o tome što znaju. Ljudi i mnogi od mojih
službenika i posvećenih duša ne polažu računa o tome da se otajstvo Križa ponavlja
neprestano. Njihova vjera je slaba u stvarnost tog otajstva, koja se nastavlja u svetoj misnoj
Žrtvi. Svećenici ne misle da sam ja prisutan u posvećenoj Hostiji, zajedno s mojom Majkom na
Kalvariji, s Njom, koja se sa Mnom prikazuje Ocu.
Razmisli, sine moj, kakvo će strašno iznenađenje biti za mnoge od mojih slugu kada budu
spoznali da su samo izvana sudjelovali u velikom otajstvu. Razmisli o plodovima, koji će
propasti, o mnogim neizliječenim dušama, zbog sljepoće mnogih mojih slugu! Razmišljaj o
neprekidnim svetogrđima! Moja Majka je i ostaje sa mnom u savršenom sjedinjenju. U njoj su
izvršene velike stvari.
Kakva li uzora moje Majke za sve moje svećenike! Kad bi se potrudili moji svećenici
nasljedovati moje savršeno sjedinjenje sa mojom Majkom, trudili bi se dnevno posve zatajiti
svoj vlastiti ja. Tko se zajedno sa Mnom prinosi Ocu i slijedi Me na Križnom putu, a ne slijedi
svijet, taj kuša da je moj jaram sladak i lagan. Tada bi drvo moje Crkve donosilo najbolji plod.
Sine moj, strašna lavina će po rušiti svijet. Rijetko se primjećuje početak pokretanja lavine.
On je neuočljiv, ali postepeno nezaustavljivo raste. Njezin put je već započeo,ali ljudi u sljepoći
ne vide propast kojoj idu ususret. Opomena je bila uzaludna. Samo su rijetki to čuli, većina ih
je prečula. Ali ono što rastužuje moje milosrdno Srce i Bezgrešno Srce moje Majke, jest
činjenica, da mnogi moji svećenici nisu čuli mnogobrojne opomene Neba. Užasna odgovornost.
Molite, daj te zadovoljštinu i žrtvujte se! Zadnji je čas da se to kaže, zadnji je čas da se to
učini!
(28. srpanj 1975.)
35. NEPOBITNA ČINJENICA
- Gospodine, koji udio ima tvoja Majka u Euharistijskom Otajstvu?
- Isti kao i u Otajstvu Utjelovljenja.
35
To je savršeno sjedinjenje; Ona živi po Meni i Ja po njoj. Ona živi iz moje Božanske naravi, Ja
iz njene ljudske naravi. Rekao sam da živimo u savršenom sjedinjenju. Tamo gdje sam Ja,
tamo je također i Ona. Sine moj, to bi trebalo biti dostatno da se dušama približi moja veličina
i veličina moje Majke. Po Njoj imam Ja, vječna Božja Riječ udjela u ljudskoj naravi. Po Njoj je
otajstvo Otkupljenja postalo stvarnost. Sjedinjenje započeto u otajstvu Utjelovljenja postoji
dalje u Euharistijskom Otajstvu i nastavlja se u vječnost. Ja ću uvijek živjeti iz njene ljudske
naravi, a Ona će živjeti iz moje Božanske naravi. To sjedinjenje je jedinstvena, neponovljiva
činjenica. Ne postoji protivnost u mojem sjedinjenju s dušama u stanju milosti, ma da se ta
nadnaravna ljepota ne da ljudski izraziti.
Potisnuti u tamu
Iz živog odnosa između Jednog, Trojedinog Boga i moje Majke postoje uzvišene, jedinstvene
i neponovljive činjenice:
- Njezino Materinstvo je nerazdvojivo povezano s njezinim Djevičanstvom;
- Njezino Bezgrešno Začeće;
- Njezina očuvanost raspadanja tijela;
- Njezino uznesenje na Nebo, te njezino Kraljevstvo nad svim vlastima Neba i zemlje;
- Njena moć nad paklom, kojeg će Ona na kraju zauvijek pobijediti.
Ljudi u svojoj ograničenoj umišljenosti ne poznaju veličinu i moć moje Majke koja je i njihova
Majka. Oni ne čuju Njezine majčinske Opomene. Kad bi se ljudi Njoj pokajnički obratili i kad bi
molili, mogli bi otkloniti lavinu koja im prijeti i koja se već kreće. U opojnosti užitaka i
zemaljskih dobara žive u tami, kao da nema Boga i moje Majke.
Ljudi, a s njima i mnogi od mojih slugu, nisu ništa shvatili, jer ne uzvraćaju bezgraničnu
ljubav svojoj Nebeskoj Majci. Kada bi razumjeli, te se ponašali u skladu s tim, od kolikih bi zala
bili pošteđeni pojedinci i narodi!
(25. srpanj 1975.)
36. SUOTKUPITELJICA JE BILA, JEST I BIT ĆE
- Gospodine, ja sam predao nekim znancima sadržaj Tvoje Poruke o sudjelovanju Presvete
Djevice u otajstvu Križa. Oni su teško povjerovali u velike zasluge Majke Božje, koje joj u
Svetoj Misi pripadaju po Njezinoj osobnoj žrtvi.
- Sine moj, kažem ti da i dobri malo razumiju bit kršćanstva. U prijašnjim Porukama sam
često istakao da sam Ja Ljubav, a na Zapovijedi ljubavi su utemeljeni sav Zakon i Proroci.
Za ljubav je bitno da se očituje u davanju i predanju. Ja Bog, dao sam sve vama i sebe
sama potpuno vam predao. Dao sam vam život i darovao spasenje. Dao sam vam cijeli svemir,
divnu zemlju, koju nastanjujete i uništavate. A znate i to, da je zemlja mjesto progonstva.
Zrak i svjetlo, sunce, toplina i hladnoća, mora i rijeke, bregovi i plodne ravnice, plodovi i
cvijeće, životinje i ribe svake vrste, sve su to darovi moje ljubavi.
Ali Ja nisam samo ljubav, ja sam vječna, beskrajna nestvorena Ljubav! Nije dosta da sam
vam dao sve, čitavo djelo stvaranja, ne. Ja sam dao samoga sebe, sebe Stvoritelja, Gospodara
svih i svega, Svemogućega, Sveprisutnoga i Sveznajućega Boga. Ja vam se dajem neprestano
po otajstvenoj žrtvi Križa, što se uvijek obnavlja u Svetoj Misi.
Ona živi u Meni
Po svojoj biti ljubav smjera u naravnom i nadnaravnom redu prema sjedinjenju. Ja,
Svemogući, mogu sve. Ja mogu svoju goruću žeđ ljubavi utažiti potpunim predanjem sebe
vama, da tvorim s vama jedinstvo, kao što sam i Ja jedno s Ocem i Duhom Svetim. Mi smo
Trojstvo u Jednomu po zakonu ljubavi.
Nakon Mene, postoji Biće neizmjerne ljubavi, moja Majka, Remek djelo Presvetog Trojstva.
Ona sudjeluje u otajstvu moga Utjelovljenja i moga Križa. Stoga ona sudjeluje u otajstvu
36
Svete Mise, nekrvnom otajstvu Križa.
Sine moj, ako me ljubav nagnala da se s vama sjedinim u otajstvu Euharistije, ona me još
više potiče da sam s mojom Majkom u savršenom sjedinjenju, koje je jedinstveno u povijesti
čovječanstva.
Ona živi u Meni, u mojoj Božanskoj naravi, kao što Ja živim u Njoj, u njezinoj ljudskoj
naravi. Stoga je razumljivo da je Ona tamo gdje sam Ja. Na to nas veže narav i ljubav.
Moja Majka nije prihvatila samo žrtvu Križa izvršenu u povijesti, Ona ju je prihvatila i u
tijeku vremena. Inače ne bi njezina ljubav bila savršena. Stoga je Njezina nazočnost u Svetoj
Misi zaista stvarna, kao što je bila i na Kalvariji. Doista je stvarno njeno predanje Ocu u
sjedinjenju sa mnom, s mojom Žrtvom. Doista stvaran kao i na Kalvariji, njezin je Fiat
(pristanak) na Oltaru. Kada bi bilo drugačije, Ona ne bi bila Suotkupiteljica. Ona je bila
Suotkupiteljica i bit će uvijek u savršenom jedinstvu sa mnom, u kojem će svu vječnost i Ona
biti s vama. Sada ste vi sjedinjeni po otajstvu Vjere, ako u to vjerujete, od toga živite. U
vječnosti počiva potpuno sjedinjenje u uzajamnom predanju Mene i vas u Nebeskom Sjaju.
Uzmi svoj križ
Zašto se mnogi kršćani neće i ne mogu udubiti u postojeće Božanske istine, vjerovati u njih
i tako živjeti? Previše su rastrešeni da bi to učinili. Zabavljeni su svojim malim, prolaznim
dnevnim zadaćama. Kad bi to učinili, koliki bi snopovi svjetla sišli na tamu koja zamračuje
njihove duše, obitelji, narode čak i moju Crkvu. Koji bi mlazovi milosti stigli iz Mog otvorenog
Srca, koliko bi duša bilo spašeno od pakla, koliko bi radosti bilo poklonjeno mom Milosrdnom,
tako okrutno razočaranom Srcu!
Ako dobri ne razumiju skoro ništa o Prauzroku svoga postanka i otkupljenja, čak mnogi moji
svećenici podcjenjuju Čudo Moje Ljubavi tek kao bezvrijednu sitnicu, daleko su od toga da je
prožive, ako Bogu posvećene duše zbog takvog životnog shvaćanja žive u površnoj pobožnosti,
može se lako naslutiti stanje moga Mističnog Tijela?
Ja sam došao da donesem vatru na zemlju i ta vatra mora gorjeti u dušama. Zato ne postoji
nikakva druga odluka. Postoji samo jedan put za sve, a posebice za Bogu posvećene osobe.
Tko Me hoće slijediti, mora nositi svoj križ i odreći se sebe. Nikome nisam obećao Raj na
zemlji. Zemaljski život je ispit, pa ga može položiti samo onaj koji Me slijedi. Sine moj,tko se
tvrdoglavo zatvara mome Srcu probudit će ga strogost Božanske pravednosti.
(1. listopad 1975.)
37. ONA ĆE MU SATRTI GLAVU
Sine moj, zašto neodloživo zahtijevam od duša koje žive u Vjeri:
pokajanje!
1. Jer je čovjek na beskrajnu Božju ljubav Stvoritelja odgovorio ohološću i neposluhom.
2. Jer je čovječanstvo u Židovskom narodu na tajnu Otkupljenja koje je obećano
praroditeljima nakon pada u grijeh, a koje je ostvareno u puniti vremena, odgovorilo
ubojstvom Boga.
3. Jer, dok je Utjelovljena Riječ odgovorila na ubojstvo Boga darivanjem sama sebe u
Euharistiji, čovječanstvo je pod utjecajem sila zloga postalo ponovno pogansko u skoro
posvemašnjem odbijaju Boga.
Blistavo jutarnje svjetlo
Vrijeme čišćenja će doći pa će Djevica i Suotkupiteljica po drugi puta satrti glavu paklenoj
zmiji. Tada će obnovljena Crkva i čovječanstvo doživjeti blistavo jutarnje svjetlo, kakvo do
tada nije nikada nitko vidio. Vrijeme mira i pravednosti bit će odgovor na sve napade pakla
protiv jadnog čovječanstva na kojeg su se strovalile snage zla.
37
Ali prije toga će se odigrati posljednja borba između sila Svjetla i tame, između Ljubavi i
mržnje, između Dobra i zla, između Života i smrti.
Konačno će na kraju vremena Sveta Djevica Marija, treći i posljednji put zahvatiti i ponovo
satrti glavu sotoni. Tada će uslijediti Sud, konačno razdvajanje između Neba i pakla, to jest
između spašenih i odbačenih.
(14. prosinac 1976.)
38. JA SAM ISUSOVA I VAŠA MAJKA
Ja sam Majka Isusova, Majka Božja. Jer je moj Sin Isus pravi Bog kao i Otac, od kojega je
od vječnosti proizašao i kao Duh Sveti, koji je Ljubav. Sine moj, Ja sam tvoja i vaša Majka.
Možeš li zamisliti da bi jedna majka u bilo kojem trenutku svoga zemaljskog ili nebeskog života
mogla zaboraviti svoju djecu i prestati ih voljeti, ne obasipati ih ljubavlju poput neugasive
vatre? Ja govorim o Božanskoj ljubavi i vječnoj sreći. Što je veća ta ljubav, ona to snažnije
teče,kao bujica.
Cilj moje ljubavi je On, Jedan i Trojedini, koji me od vječnosti ljubi. Poslije Njega volim vas,
jer On je za vas i za vaše spasenje postao Čovjekom u Meni i zajedno se sa mnom prikazao
kao Žrtva na križu. Tako se odvija pred Ocem neprekidno otkupljenje po Euharistiji u otajstvu
vjere i Ljubavi. Da li je stoga zamislivo, da bih vas Ja, djeco moja, mogla zaboraviti? Da bih
vas mogla zaboraviti u bolnom času na vašem zemaljskom putu? Koliki tako razmišljaju, te čak
uvjeravaju i druge na osnovu svojih nerazumnih i zabludnih razmišljanja.
Majka prva sluti opasnost
Sine moj, kada se u zemaljskoj obitelji odnosi pogoršavaju zbog privredne nesreće, moralne
ili duhovne zablude ili zbog bolesti koja se javlja kao zlo, onda je uvijek majka ta koja prva
sluti opasnost. Uvijek je majka ta koja podnosi poniženja, nelagodu, najteži teret tih događaja,
a zato što je se nije slušalo, ne može više otkloniti nesretni događaj.
Sine moj, tvrdoglavost svećenika i pastira je neshvatljiva. Oni nisu slušali glas Nebeske
Majke i nastavili su dalje sprječavati ono što bi moglo otkloniti katastrofu, da su slušali moj
glas.
- Neshvatljiva je oholost kojom se djelovanje Božje i djelovanje vaše
Majke podvrgava ljudskom prosuđivanju.
- Neshvatljiv je čovjek, bio on laik ili Bogu posvećen, koji prisvaja
pravo da postavlja granice Božjoj volji!
- Neshvatljiv je čovjek, koji je sam sebi zagonetan, a još uvijek se
smatra sposobnim doseći neistražive Božje tajne...
Nove osnove kršćanskog i ljudskog života moraju se ponovno postaviti na stvarnim
temeljima Evanđelja! Mnogi se slažu s time, ali samo malo ih je koji se odlučno odriču
poganskih običaja u osobnom, obiteljskom i društvenom životu... Podsjetit ću vas na riječi
moga Božanskog Sina: "Neće u Nebesko Kraljevstvo ući svi koji govore 'Gospodine,
Gospodine', nego samo oni koji vrše volju Nebeskog Oca..."
39. JA SAM TVOJA I VAŠA PRAVA MAJKA
Piši, sine moj, Ja sam Isusova Majka, ali također tvoja i vaša Majka koja vas neizmjerno
ljubi. Sine moj, što radi prava majka? Ona je mislima i srcem stalno sa svojom djecom. I tada
kada je zbog nekih okolnosti odvojena od njih. Svojom ljubavlju, svojim mislima i čežnjom
brine se za njihovo zdravlje. Strahuje s njima u opasnostima koje ih snalaze i moli za njihovu
zaštitu. Ona pati kada oni pate, veseli se kada se oni raduju. Jednom riječju: ona se želi na
svaki način posvetiti njima, a pritom ne misli na sebe. Ona želi uvijek biti s njima. To čini i
zahtjeva prava ljubav.
Kada dječja srca na nesreću otvrdnu u zlu, kada ne žele uvidjeti ljubav svoje majke, kada
je ismijavaju ili se je stide, razumiješ li koje teške boli tada trpi? I kada se pokvarenost djece
poveća da se čak okreću protiv svoje majke ili je povrijede, ismijavaju je i rugaju joj se,tko bi
38
mogao pronaći riječi da izrazi bol tako nesretne majke?
Sine moj, vi imate Majku na Nebu, ali koja je uvijek i na zemlji i koja voli svoju djecu
velikom i iskrenom ljubavlju, što se ne može ni opisati, ni shvatiti, jer ona proizlazi iz Božje
ljubavi, koja premašuje čak ljubav svih majki zajedno. Takva Majka sam Ja! Ja sam vas s
Isusom, koji je na križu prikazao Ocu svoju Žrtvu, rodila u ljubavi i boli za Božanski život. Ja
vas silno volim i Isusa nadalje prikazujem Ocu za vaš spas u otajstvu Svete Mise.
Moja djeco, vi znate cijenu svoga otkupljenja. Isus se stalno prikazuje Nebeskom Ocu. S
njime, predajem se i Ja, jer sam Suotkupiteljica. Ljubav koju vam On donosi je beskonačna,
kao što je na tu ljubav povezana beskonačna bol. Ja sam s Njim sjedinjena na jedinstven,
neponovljiv način, jer živim od njegove Božanske naravi, a On od moje ljudske. Tako je sve
njegovo i moje, a sve moje je njegovo.
Vrijeme je kratko... molite i činite pokoru
Sine moj, bit će vam lakše shvatiti moje boli i bezgranične patnje, jer mnogima je od vas
srce otvrdnulo i zabludjelo, te ne znaju i ne žele ništa znati o mojoj ljubavi. Mnogi Me moji
sinovi vrijeđaju, preziru i rugaju mi se, da, čak Me i mrze!
Ali to nije sve... Koliki ismijavaju Mene i moga Isusa, Spasitelja,
Svjetlo, Ljubav, Život i Istinu!
Nebrojeni... ali to još nije sve. Ne radi se samo o običnim sinovima, nego i o onima koji su
odabrani. Tako se mnogi, koje je moj Isus nazvao svojim prijateljima povezuju sa mračnim
silama pakla, napuštaju moju Crkvu, Mistično Tijelo, prelaze u Luciferovu crkvu, služe mračnim
i odvratnim poslovima.
Moji sinovi, ljubim vas iznad svega, kažem vam budite ustrajni u vjeri, vjernosti i ljubavi,
jer vrijeme je kratko i čas odluke se približava; molite, pokajte se, dajte zadovoljštinu, budite
jaki, ne bojte se ničega, jer Ja, vaša Majka, s vama sam!
Blagoslovio vas Otac, Sin i Duh Sveti...
(5. prosinac 1978.)
40. JA SAM MAJKA BOLI
Ja sam Majka Isusova i vaša Majka. Nikada nisam bila tako puna boli i tuge kao u ovom
ozbiljnom času Crkve, koju sve više napadaju njeni nevidljivi neprijatelji, zlodusi i njihovi
mnogobrojni pristaše. U tami se rate protiv moga Sina i njegova zamjenika na zemlji, Pape.
Neprijatelji moga Sina i njegove Crkve podijelili su zadaće između sebe. Lukavom taktikom
rade na različitim mjestima i brzim dogovorom, kako bi svojim lukavim planovima i nadama,
kako oni misle, zadali zadnji odlučujući udarac.
U tom krajnje teškom času za Crkvu i čovječanstvo, Ja sam umnožila svoje zahvate, da bih
osujetila planove paklenih sila. Mnogobrojna su Ukazanja odabranim dušama u svakom
kršćanskom narodu, te moje Poruke upućene su narodima.
Odgovor na ove majčinske pozive i opomene nije onakav kakav sam željela. Nažalost,
ljudska su srca prema Bogu i njegovoj ljubavi otvrdnula i tako su izgubljene mnoge duše. Sine
moj, Ja ne mogu ostati bezosjećajna pred velikim opustošenjem Crkve; ne bih bila vaša Majka.
Sine moj, dano ti je da naslutiš sljepoću mnogih pastira i svećenika. Tako znaš, kako je vrlo
teško prepoznati sljepoću drugih koji ne vide, jer su neoprezno dopustili da ih otmu lukave i
mračne sile pakla. Sine moj, rečeno ti je da se lavina pokrenula.
41. ČAS MILOSTI
Tužna je i strašna zbilja što se mnogi opiru vjeri. Zbog toga se lavina približava. Razaranje
se nemilosrdno nastavlja. Približava se čas čišćenja izazivajući strah. Nitko u tom trenutku
neće moći reći da Majka nije učinila sve što je bilo povjereno Njoj, Kraljici Neba i zemlje.
Čas koji su htjeli sotona i ljudi zle volje bit će strašan, sine moj. Ali beskrajno milosrđe
39
Moga Sina pretvorit će ga u čas milosti, jer će na zemlju donijeti Božje Kraljevstvo. Poraz
sotone i njegovih legija dokrajčit će ludu ljudsku oholost. Bezbožnost, strašno oružje sotone,
bit će zbrisano sa lica zemlje. Mnogi tjelesno i duhovno propadaju.
Sine moj, kako sam često tražila Krunicu! Ja, Kraljica Pobjede, zaštitit ću sve koji
prihvaćaju ozbiljno moje Opomene, sve koji Me tom molitvom, koja Mi je tako draga, zovu,
zazivaju i šire ljubav prema Krunici. Ja ću zaštititi i one koji se ne stide moliti Krunicu u
javnosti. Time neodlučnima i slabima daju primjer hrabre kršćanske pobožnosti. Ja ću u času
kušnje bdjeti nad obiteljima i osobama koje su Mi ostale Vjerne.
Sine moj, širiti Krunicu znači promicati slavljenje Boga i spasenje duša. Vi ćete jednoga
dana spoznati moć i uspješnost ove molitve, vidjet ćete njene plodove u Očinskom Domu.
Sine moj, blagoslivljam te i taj blagoslov želim proširiti na sve moje štovatelje, koji promiču
molitvu Krunice.
(8. rujna 1976.)
42. ONA JE RADOST NEBESKOG OCA
Danas, 7. prosinca, dan uoči velike svetkovine Bezgrešnog Začeća moje i vaše Majke, hoću
ti govoriti o Ruži otajstvenoj Neba i zemlje, najljepšem cvijetu Stvaranja, Remek djelu moje
Mudrosti, Moći i Ljubavi. Ne postoji neka druga umjetnina te vrste u vremenu ni u vječnosti. .
Ona je neokaljano čista, neprestanog sjaja, stvorena je iz Ljubavi, jer potječe od Mene,
Jednoga Trojstvenog Boga.
Ona, Ruža otajstvena, je ljepota, čistoća, svjetlo i ljubav. Iz nje sjaji goruća Ljubav, koja
sve na Nebu i na zemlji obavija i prožima.
Ona je radost Nebeskog Oca, njegova odabrana Kćerka, koju On iznad svega ljubi. Ona je
velikodušna Majka, koja je Meni, Riječi darovala moju čovječnost. Ona je ljubljena Zaručnica
Duha Svetoga, koji u nju izljeva beskrajnu puninu svojih darova. Zaista, ona je Ruža
Otajstvena Neba i zemlje.
Ona je stvorena iz ljubavi. Ali ruža ne posjeduje samo prekrasni cvijet nego peteljke i lišće,
koje upotpunjuju njezinu ljepotu. Ruža otajstvena ima u svojoj sredini boje nadnaravnih
kreposti vjere, ufanja i ljubavi. Te boje prelaze osjenčanjem do zlatnožute na rubu,
označavajući da je i Ruža otajstvena Crkve na zemlji.
Lišće, koje je krasi simbol je kreposti, jaka peteljka sa oštrim trnjem slikovito predočava
obranu protiv svakog pokušaja napada vidljivog i nevidljivog neprijatelja. Također miris Ruže
otajstvene ispunjava one koji joj se povjere, nudi sigurnu zaštitu protiv sila zla.
Najljepši cvijete Neba i zemlje, nikad te neće nitko oskvrnuti! Ti, Ruža otajstvena, predmet
si stalne Ljubavi Božje, čašćenja Anđela i Svetaca.
(7. prosinac 1975.)
43. JA SAM RUŽA OTAJSTVENA NEBA
Ja sam Isusova Majka, Bezgrešno Začeće, odjevena u sunce i okrunjena zvijezdama, Ruža
otajstvena Neba, koja u sebi sadrži svaki miomiris. Sine moj, kako mi je draga posveta momu
Bezgrešnom Srcu, kojom si Me danas častio. Na svetkovinu moga Bezgrešnog Začeća htjela
sam primiti posvetu cijelog ljudskog roda, da bih je prinijela na dar Isusu, Nebeskom Ocu, kao
i Duhu Svetomu, jer ljudi pripadaju od svoga stvaranja i po otkupljenju i posvećenju
Trojedinom Bogu. Ja to nažalost ne mogu učiniti! Kao Majka Crkve i Kraljica svemira
uvjeravam te učinit ću to u najbližoj budućnosti, kad sve bude izvršeno. Sine moj, ovaj dan
mora doći brzo. Tada će se moći reći, da je konačno započeo dolazak Kraljevstva Isusova u
srca svih ljudi.
Sveta Krunica je snažni lijek protiv mnogih zala
Ovaj dan neka bude proveden s tako dragom molitvom Svete Krunice u sabranosti duha i
zatajivanju osjetila. Mnogi jesu i ostaju nijemi na moj opetovani poziv. Ja sam Krunicu
posebice preporučila Crkvi već pred 150 godina kao lijek protiv mnogih zala. Da su Me
40
poslušali prije svega moji svećenici i Bogu posvećeni, bio bi mir u svijetu; oni nose veliku
odgovornost da budu svjetlo, sol i kvasac, ali o tome mnogi ništa više ne znaju. Sotona ima u
velikom dijelu ljudskoga roda svoje pristaše. Oni usmjeravaju svoje snage i snage svojih
pristaša protiv moje nenaoružane Crkve. Ti znaš zašto je ona nenaoružana. Zato se dobri
moraju skupljati i ostati ujedinjeni, da budu bedem protiv sila zla, koje ih okružuju i sa svih
strana napadaju. Ne bojte se, budite budni i imajte povjerenja u Duha Svetoga, u milosrdno
Srce Isusovo, te moje Bezgrešno Srce. U našim Srcima naći ćete uvijek utočište i zaštitu.
(8. prosinac 1977.)
44. PO MARIJI K ISUSU
Ja sam Isusova Majka, sine moj. Velika je danas svetkovina! Bog je htio podsjetiti sve
naraštaje na zemlji na otajstvo Utjelovljenja vječne Riječi u mom najčistijem krilu. To je
otajstvo Presvetog Trojstva utvrđeno od vječnosti da vrati ljude, koji su zalutali ili sotonskom
zloćom pogriješili, svom Stvoritelju i Gospodaru.
Sine moj, više puta ti je bilo rečeno, da je otajstvo Utjelovljenja središte ljudske povijesti.
Ali čini se da to ne znaju mnogi biskupi i svećenici, iako su sa svećeništvom primili nalog i
odgovarajuću moć voditi ljudsku obitelj svijetlim putem pravednosti i vječne istine.
Velikim poslanjem Gabrijela zaustavljen je drzak sotonski plan i svih mračnih sila i moći zla,
da zauzmu Božje mjesto, da zlom zagospodare nad ljudskom obitelji i bace je u vječnu
propast. Neizmjerna mržnja sotone spriječila je ljude da shvate i prepoznaju razornu ludost,
koja danas, više nego ikada izaziva strašne urote, razbojništva, nasilja i bune.
Jaki bedem protiv sila zla
Moji sinovi, vi bogobojazni, koji posjedujete vjeru i mudrost, čuvajte i nadzirite
neprocjenjive vrijednosti Milosti, koje se u vašim srcima ne mogu usporediti nijednim ljudskim
bogatstvom. Vi vidite ono, što mnogi ne vide, koji su nadareni svećeništvom i velikom moći jer
ih zasljepljuje drskost i oholost.
Moji sinovi, želim vas vidjeti ujedinjene u vjeri i ljubavi, kao na nekoj granitnoj stijeni, koja
kao bedem onemogućuje prodiranje zajedničkog neprijatelja.
Vi se morate oduprijeti i sa mnom prijeći u protunapad. Ja ću vas voditi u tom borbenom
vihoru, i u određeno ću vrijeme kao Kraljica Pobjede ponovno satrti glavu sotoni i njega s
njegovim bezbrojnim legijama baciti u pakao.
45. KRUNICA JE SVJETLO U TAMI
Moji sinovi, zajedno ćemo ubrzati Dolazak Isusova Kraljevstva za obnovljenu CrkvU i novi
život. Vi ćete biti kvasac novoga života. Bit ćete oko Mene, koja sam dala Svjetlo svijetu i vaše
će svjetlo svijetliti u tami.
Moji sinovi, kao i Gabriel, nebeski Glasnik, tako morate i vi biti navjestitelji Božji i njegove
Majke, da bi se zabludjele duše po molitvi i žrtvi pomirile s Bogom.
Prijeteća grmljavina je najava oluje, ali vi, vi koji ste sa Mnom ne trebate se bojati, ne
smijete osjećati strah.
Mudrost, moji sinovi, ne strah! Vama je dano snažno oružje u ruke. Kada bi se to oružje
upotrebljavalo u mojoj Crkvi iščezla bi svaka opasnost! Ja sam to oružje preporučila u Lurdu,
Fatimi i na mnogim drugim mjestima. I danas ga ponovno navodim: to je molitva Krunice!
(25. ožujak 1977.)
46. MI ŽIVIMO OBOJE, JEDAN OD DRUGOGA
Najdraži sine, o mom sjedinjenju s Isusom objasnila sam ti, da se radi o savršenoj
zajednici, kakvu vi nikada ne možete doseći. Isus mi je poklonio svoju Božansku narav, a Ja
sam njemu dala svoju ljudsku narav, tako da obostrano živimo na jedan jedinstveni, savršeni i
41
neponovljivi način: misli, radosti, boli, želje i volja obostrano su iste, tako su moje patnje i
njegove patnje.
Tko se sam uputi u tamu, lišava se Svjetla
Neprijatelji Božji ojačali su zbog slabosti Crkve. Sotona je ohrabren nemarnošću onih, koji
su morali spremno založiti svoj život na obranu istine. Tako je sotona sve smioniji i drskiji te
nastupa na dva fronta i sve oštrije napada nauk i moral. On budi i širi zablude na razne načine.
Sotona potiče pornografiju sve uspješnijim sredstvima, putem tiska, kina, mode, te sa svih
strana slijeva pokvarenost na nedužnu djecu, mladež, obitelji, škole, vjerske zajednice; potiče i
na rastave braka i pobačaje. Sve je to pobjeda ojačale i drsko nasrtljive sotonske crkve, jer se
u Božju Crkvu uvukao lažni strah i nastupilo je krivo shvaćanje poziva na štetu apostolata.
Odatle, sine moj, potječu mnoga zla, koja opterećuju Crkvu moga Božanskog Sina. Ako ti
predbace da uvijek govoriš o istim stvarima, tada odgovori da su i zla uvijek ista. Tko se sam
uputi u tamu, lišava se Svjetla. Tama je čežnja za moći. Strastveno se bori protiv svih koji vole
tamu, i žele je. Sine moj, pogrešno je ponašanje onih, koji u mojoj Crkvi vrše odgovorne
službe i neće shvatiti, da je Bog, Stvoritelj i Gospodar svega, za sve se brine, ljubi svoju
Crkvu, te prema takvom razvoju ne može ostati ravnodušan...
Tama, koja danas obavija Crkvu je oholost, grijeh sotone
Sine moj, koliko ti je stvari dala zadnjih dana Božja dobrota na znanje. Ne boj se! Više puta
ti je rečeno, da je započelo vrijeme tame, da tama obavija Crkvu. Još jednom ponavljam da je
tama oholost, sotonski grijeh utjelovljen u njegovoj crkvi slobodnog zidarstva koja vlada u
svijetu, pa čak i u mojoj Crkvi.
Sine moj, nije nikakva tajna, da su mnogi Bogu posvećeni postali žrtve te odvratne
hobotnice, koja svoje pipke pruža naokolo, sa đavolskom namjerom da ni jedna njezina žrtva
ne pobjegne i sa zlom nakanom da uhvati i druge. Sine moj, to je istina. Uzbuđenje, koje ova
istina izaziva kod mnogih Bogu posvećenih, je potvrda da pripadaju tim žrtvama. Oni
zahtijevaju dokaze, ali koliko im je jasnih dokaza već dato. Ne mare za njihove, više ili manje
prikrivene prijetnje. Ja, vaša Majka, uvjeravam vas da ste pod mojim plaštem sigurni i nitko
vam ne može nauditi.
Naprijed, sine moj, moli se i daj zadovoljštinu! Neka tvoje srce bude jedino zabrinuto za
proslavu Boga i spas duša. Blagoslivljam te, sve vas, sada i uvijek.
(8. lipnja 1978.
47. KRALJICA APOSTOLA
Sine moj, od vječnosti sam izabrana u Božjem Srcu da bih bila blagoslovljena među svim
ženama, predmet beskrajne Božje ljubavi. Svidjela sam se Bogu zbog svoje čistoće, a ipak još
više zbog svoje poniznosti. Kada je moj Sin uzlazio u Nebo, rekao Mi je, da ga ne mogu odmah
slijediti u Očev Dom, nego da još neko vrijeme ostanem na zemlji kao Majka Crkve, koja je tek
nastala, neka nastavim podržavati Crkvu u ljubavi. S Isusom sam rodila Crkvu u groznim,
bezgraničnim bolovima. Kao Majka Suotkupiteljica morala sam oblikovati u ljubavi njegovo
Mistično Tijelo.
Moj i vaš Isus htio je da sam uz Njega pri izvršenju otajstva Otkupljenja. On, Sin Božji, ali i
moj pravi Sin po čovječnosti, htio je Mene za Suotkupiteljicu i Majku svoga Mističnog Tijela.
Prava Svećenica
Naslov "Majka Crkve" stvarno mi pripada, ali nije dostatan. Ako se sjećaš, sine moj,
objavljeno ti je u jednoj Poruci da sam Ja, Majka Božja, jedina žena u Crkvi prava Svećenica.
Isus, Vječni Svećenik, priopćio mi je svoj Božanski život. On je Bog, nepromjenjiv i jedinstven.
Ja sam Njemu dala ljudski, a On Meni Božanski život. Svećeništvo je sudjelovanje u Božjem
životu. Dakle, moglo bi se misliti, da je Meni podareno svećenstvo, kao onima koji su primili
svećenički Red. Po naravi da, ali po milosti ne. Meni je podareno svećeništvo na različit no
istodobno viši način nego Apostolima, čija sam Kraljica. S pravom Me nazivaju Kraljicom
Apostola! Ja sam položaj koji je Isus htio i ustanovio poštovala i cijenila. Vidljiva glava
hijerarhije bio je po Božjoj volji Petar. Ja sam bila Kraljica Apostola i Majka Crkve. Kao takvu
su Me štovali.
42
Tako je Petar za vrijeme svoga djelovanja u Jeruzalemu, dolazio k Meni da ga hrabrim,
savjetujem, da mu pomognem.
Kada biste Me doista štovali
Kada bi Moji Pastiri i svećenici bili posve svjesni tog duhovnog sjedinjenja, te Mene doista
štovali kao Majku i Kraljicu, Ja bi ih preplavila milostima, jer sam plemenita i velikodušno
pomažem sve svoje sinove koji Me ljube i koji promiču štovanje moga Bezgrešnog Srca.
Ja sam na dan Duhova bila u dvorani Posljednje večere i pripremala sebe i Apostole na
dolazak Duha Svetoga. Sišao je na Mene u većoj mjeri, nego na Apostole. Ja, njegova
Zaručnica, bila sam potpuno ispunjena Njime. Vlastita Majka na zemlji ne zaboravlja se, jer
znamo da dubina njene ljubavi ne prestaje. Ali ljubav, sine moj, kojom vas voli vaša Nebeska
Majka je neizrecivo veća od svake ljudske ljubavi! Ja ljubim sve i želim da svi budu spašeni!
Ne protivite se Božjem Glasu, koji vas poziva na istinsko, pravo obraćenje! Bojte se
Gospodina koji prolazi!..
Čitajte, puni poniznosti Poruke, koje vam prenosi Božanska Dobrota.
To je Milosrđe, veliko Milosrđe, kada budete primili Opomenu prije časa čišćenja, koji se
približava. Blagoslivljam te, sine moj!
(7. siječanj 1976.)
48. MARIJA, KRALJICA SVIH POBJEDA
Jedno veliko, neusporedivo blago moje Crkve je moja Presveta Majka, Ona je vaša prava
Majka i istodobno Kraljica svemira, Kraljica svih pobjeda, Kraljica Neba, Majka Crkve. Ona vas
ljubi, kao što vas i Ja ljubim, stoga po milosti sve može. Samo jako zle duše ne mogu voljeti
Moju Majku, koja je jedinstveno, savršeno stvorenje, te neokaljano proizišlo iz ljubavi i
svemoći Stvoritelja, jer Ona je jedina ostala sačuvana od grijeha sa kojim se svi ljudi rode i
nikada nije pripadala mračnim silama zla. Niti jedan časak tijekom cijeloga svoga života nije
dospjela pod luciferovu vlast, nije imala ni najmanju krivicu. Njen Duh, Srce i Tijelo nije
dodirnulo zlo. Ona je rođena u savršenoj čistoći i živjela je u njoj, tako da je u svemu i po
svemu nalikovala blistavom sjaju Trojstvena Boga.
Stoga je Ona, još prije nego su postavljeni temelji zemlje, bila predmet beskraj ne miline
samomu Bogu.
Po Mariji je pobijeđena Smrt i izvršeno drugo Stvaranje
Ona je ponovno uspostavila poredak, koji je bio narušen zbog grijeha i poremećene
ravnoteže. Njenim posredovanjem pobijeđena je smrt, koja je došla na svijet. Po njoj je došlo
drugo stvaranje; tako teži svaki čovjek dobre volje cilju svog života, za koji je stvoren - za
vječni život. Ali odakle potječe neprijateljstvo protiv moje Majke? Iz nezasitne mržnje mračnih
sila zla, jer se ispunila po Mariji Božanska Pravednost u postanku pakla, pa je Marija objava
Božanskog Milosrđa, po kojem mogu ljudi postići vječni spas. Tako su zavist i ljubomora
dosegli vrhunac, koji ljudska stvorenja ne mogu shvatiti.
Oholost mračnih sila ponižena je kako to odgovara težini krivnje. Oni se ne mogu pomiriti s
mišlju, da jedno ljudsko biće, koje je po naravi niže od njih, bude uzdignuto iznad njih, ne
mogu se pomiriti sa činjenicom da se Riječ utjelovila, to jest da se Božanska narav sjedinila s
ljudskom.
Bujica mržnje, koja stalno raste, prelijeva se iz pakla protiv moje Majke, protiv svega što
Ona voli, što joj je dragocjeno, prije svega protiv Crkve, koju je zajedno sa Mnom rodila i
stalno održava do svršetka vremena.
Odatle kletve, vrijeđanja i svetogrđa protiv Nje, protiv stvora, u kojem Bog nalazi svoju
milinu, a čovječanstvo svoje ufanje... Mržnja protiv Nje je bez razloga; usprkos tome ako joj
podlegnu ljudi, tada je to đavolsko uplitanje.
43
Marija je svijetla Zora obnovljene Crkve
Sve to niti malo ne umanjuje divotu najljepšeg cvijeta Neba i zemlje. Ona preplavljuje
svojim sjajem Anđele i Svece Raja i ispunjava ih svojim miomirisom; Ona je usred Božanskog
Trojstva i ujedinjuje u sebi svu ljepotu i milosti, svu nadu Dobra. Koji je štuju kao jutarnju
Zvijezdu, puni su pouzdanja i nade da se u mračnoj zamršenosti života neće izgubiti.
Iako zlodusi u duhu zla očituju toliko neprijateljstva protiv Nje, dobri je nose u srcu s
ljubavlju i vjerom. Oni se pouzdaju u Nju, te polažu svoju nadu u Nju, jer Ona je zaista nada
svih ljudi na njihovom životnom putu. Puna je svjetla, ljubavi i života posred Božanskog Trojstva; ona je kao "stablo života," koje raste, sa svojim granama oplođuje cijeli svijet i po mojoj
Krvi izbavljene duše.
Stoga je s pravom zovu Majkom i zazivaju je, jer Ona je najljepši i najskupocjeniji ukras u
Dvoru moga Oca.
Ona vas štiti, spašava i vodi kroz sve gušću tamu koja obavija Crkvu. Ona će biti svijetla
Zora moje obnovljene Crkve, a poslije čišćenja Duga Novog Saveza. Pogledaj u svojoj tuzi na
nju, Ona te nikada neće razočarati. Blagoslivljem te, zajedno s tobom blagoslivljam sve koji su
ti sada i uvijek dragi.
(6. prosinac 1978.)
49. S ISUSOM I MARIJOM
Sine moj, ja sam Josip, otac, hranitelj Jedinorođenog Božjeg Sina, Kao siromašni stolar iz
Nazareta, odabran sam ispuniti veliku, jedinstvenu zadaću da budem Zaručnik Majke Božje,
koja je u novom stvaranju druga Eva, kao što je Isus, pravi Bog i pravi Čovjek drugi Adam.
Adam i Eva su svojom krivnjom uništili remek djelo stvaranja; Isus i Marija su nasuprot
tome obnovili čitavo Očevo djelo i još ga uljepšali. Po Njima i sa Njima objavio je Bog svoju
beskrajnu Ljubav prema čovječanstvu. Bog je tako ljubio svijet...
Bog je odredio da preuzmem duhovno očinstvo nad njegovim Sinom. Taj dar mi je dao sam
Bog. Zaista sam bio i osjećao sam se kao otac; stvarno velika zadaća. Isus mi je bio podložan i
poslušan.
Danas, sine moj, više se ne sluša. To je ona druga strana strašnog moralnog propadanja,
koje je u svijetu izazvalo novo poganstvo.
Velika, čista ljubav vladala je između mene i moje stvarne Zaručnice Marije. Naša ljubav
nije nikada okaljana sjetilnim osjećajima. Mi smo se voljeli kao Anđeli koji nemaju tijela. Nikad
ne bih mogao ispuniti svoju tadašnju ulogu u povijesti čovječanstva, da sa mnom nisu bili Isus
i Marija.
Otajstva Otkupljenja nastavlja se
Sine moj, ja Josip, Sveta Djevica i Isus, moj Sin, sačinjavali smo najsretniju od svih
ljudskih obitelji, jedinstveni uzor, koji neka bude roditeljima i djeci primjer.
Sine moj, kao što sam na zemlji bio sjedinjen s Isusom i Marijom, tako sam i sada na
Nebu. Isusu je po njegovoj Božanskoj naravi dana od Oca sva moć na Nebu i na zemlji.
Marijino je sudjelovanje po milosti neizmjerno, a također i moje. Tko bi, sine moj, mogao
naslutiti uzvišena Božja čuda?
Sine moj, otajstvo Otkupljenja proteže se dalje. Pastiri, svećenici i mnogi kršćani to
zaboravljaju. Oni imaju sjećanje na križ, kao na nešto vremenski daleko, te ne gledaju u tom
događaju sadašnju stvarnost. Stoga ih je kriza Vjere dovela u duhovnu suhoću. Isus se stalno
prinosi Ocu kao čista, sveta, neokaljana Žrtva zadovoljštine za oproštenje grijeha.
Kad bi svi u Crkvi u to vjerovali i po tome živjeli, ne bi bilo potrebno čišćenje. Ipak, sine
moj, čišćenje je već u toku, u zamahu, kao što ti je već više puta rečeno.
Pakleni bijes ne može ništa učiniti protiv Boga, sada se okreće vama, ali vas neće
44
pobijediti. Mi smo uz vas i sa vama! Stoga budite hrabri, budite ustrajni u vjeri! Trpite i
prinosite žrtve, sjedinite se sa Svetom Žrtvom Jaganjca. Tako ćete skratiti mračne sate koji se
sve više približavaju.
Isus, blagoslovljeni, jedno s Ocem i Duhom Svetim, neka vas blagoslovi i sačuva od svih
lukavština i neprijateljskih zamki.
(13. svibanj 1977.)
50. DAR KRŠTENJA
Svi kršćani su po milosti ponovno rođeni i postali su djeca Božja. To je veliki, uzvišeni
događaj.
Ti vidiš, sine moj, da u ovom materijalističkom stoljeću, vaš nevjerni naraštaj pridaje veće
značenje vanjštini kod krštenja nego nadnaravnom događaju, koji se u dječje srce utiskuje za
vrijeme i vječnost. Ne dolazi li to zbog toga što se podcjenjuje plemeniti Božji dar što ga
krštenik dobiva?
Svjetovni način života zamračuje danas najveće Božanske istine. Milosni dar krštenja
preobražava i uzvisuje dušu koja prima taj Sakramenat. Krštenik sudjeluje u otajstvu
Otkupljenja, a sa razvojem i rastom djeteta, trebao bi se moj Božanski život, suradnjom
roditelja i njihovih zastupnika produbiti kršćanskim odgojem.
Taj odgoj mora započeti u prvim mjesecima. Ali jedva je to tako, jer se djetetu posvećuje
pažnja samo na ljudsku narav i na ništa drugo. Velika pogreška u važnom događaju vašega
kršćanskog života!
Ako sam Ja, Božja Riječ, postao Čovjekom da bi moj Božanski život postao dostupan
ljudima, da ih ohrabri i pomogne im te ih pripremi za Vječni Život, tada i oni s radošću trebaju
prihvatiti posljedice koje proizlaze iz tog velikog otajstva i vjerno ih vršiti u svakodnevnom
životu.
Sine moj, ustanovi i sam kako novo poganstvo udaljuje mnoge moje vjernike, a
sa njima i mnoge Moje svećenike od Božanske stvarnosti, svodeći ih samo na vanjske običaje.
Odnosi
Vi svećenici niste obični kršćani. Ja sam vas izabrao za svoju službu na zemlji, za
odabranike svoje Ljubavi. Ja sam vas uzdigao iz svijeta, ali sam vas ipak ostavio u svijetu, jer
vi ste oruđe, suradnici, suotkupitelji u ostvarenju otajstva Otkupljenja. Dao sam vam
dostojanstvo i vlast kojih niste potpuno svjesni, kojima se malo služite da bi vaš rad bio
plodan. Morate sa većom snagom živjeti svoje krštenje, svoje pomazanje i svoje svećeništvo.
Kao što je moja Majka izgovorila svoj "Fiat - Neka mi bude!" - koji je bio uzrok tako velika
čuda, što ni Nebo ni zemlja nisu mogli shvatiti, tako mora biti i kod vas svećenika. kad vi
izgovarate riječi Pretvorbe. Vi morate vjerovati da se Ja, Božja Riječ uprisutnjujem u vašim
rukama s Tijelom i Krvlju, Dušom i Božanstvom. Kao što je i moja Majka dala il času pristanka
svoju slobodu svjesno i obavezno, a istodobno uzrokovala moje djelovanje, tako i vi dajete
povod za isto djelovanje Božanskog Trojstva pri svetoj Pretvorbi, gdje je također prisutna moja
i vaša Majka.
Čvrsta Vjera
Sine moj, ako je svećenik potpuno prožet tom vjerom, ako vjeruje u tu Božansku
stvarnost, u taj dokaz bezgranične Božanske Ljubavi, tada se i on mijenja, njegov život postaje
čudesno plodan. U otajstvu Utjelovljenja, koje se obnavlja u njegovim, za te svrhe posvećenim
rukama, nalazi se neiscrpan izvor darova moga Milosrdnog Srca. Niti jedna neprijateljska sila
ne može mu se suprotstaviti jer sam Ja u njemu i on u Meni.
Ljubi Me, misli noć i dan na Mene, nadoknadi mi svojom Ljubavlju i svojom Vjerom
hladnoću mnogih mojih slugu koje ljubim i želim spasiti.
Blagoslivljam te, zajedno s tobom blagoslivljam osobe koje su ti drage. Misli na to, da je
moj blagoslov zaštita i obrana.
(16. rujna 1975.)
45
51. OVIM PEČATOM POSTAJE POTVRĐENIK VOJNIKOM
Kad sam ustanovio Sakramente znao sam, kako će biti potrebni kršćanima.
Industrijalizacija je donijela narodima i obiteljima veće bogatstvo, ali nije veći mir i sreću.
Pronađena su zapanjujuća sredstva komuniciranja, ali nisu doveli do većeg jedinstva srdaca.
Naprotiv, svojim lošim utjecajem zadesila je moderno društvo razorna pošast duhovnih i
moralnih zala.
Vi koji ste rođeni, rastete i odrasli ste u tom društvu stalnog razvitka, pregaženi ste
njegovim neumoljivim, često neljudskim ritmom. Zaraženi ste njegovom groznicom, koja je
ponekad tako vruća te izaziva duhovnu nelagodu. Gubite duhovnost, a to je ono što bi vam
trebalo biti najvažnije, glavni cilj vašeg prolaznog zemaljskog života.
Tako ste istodobno rastrgani plodovima potrošačkog društva, a neprijatelj koji svojim
lukavstvima zarobljuje duše, prodire u vas, zamračuje, oslabljuje i oduzima vam potrebnu
hranu.
Tragični strmi put
Moderni svijet nema vremena za unutarnji život. On oslabljuje klicu milosti, često umrtvljuje
i istovremeno zasljepljuje duše blještavim čarom, kojeg ostvaruju tvorevine sadašnje
civilizacije. Obmana i laži pridonose da život posvjetovnjuju, da zaboravljaju da zemaljsko
hodočašće ne smije biti svrha života, nego put u vječnost, za koju ste stvoreni. S tom groznom
igrom, pripremanom tolikom lukavošću i provedenom u djelo, uspjelo je Božjem neprijatelju
skrenuti ljudsko društvo na tragični strmi put, odvodeći cijele narode s puta Dobra, te čak u to
uvući i Crkvu.
Sveta Potvrda
U Meni, Vječnoj Božjoj Riječi, nema ni prošlosti, ni budućnosti. Ja sam čas u kojem je sve
sadašnjost. Dao sam ljudima sva potrebna sredstva spasenja da se mogu osloboditi od zala,
kojima je sotona, knez Tame uzrok, koji želi sve zamračiti. Sakramente, skupocjene plodove
otajstva moga Otkupljenja ustanovio sam za vaše spasenje i povezao s tajnom Crkve.
Među Sakramentima sam ustanovio Svetu Potvrdu, da bih od svakog krštenika učinio istinskog
vojnika s odgovarajućim oružjem, neuništivim pečatom Duha Svetoga. Taj pečat ga razlikuje
od drugih, koji nisu primili taj Sakrament. Sada je kriza Vjere, nastala zbog djelovanja zlih sila
u Crkvi te raspustila ogromnu vojsku mojih vojnika.
Zamislite, sinovi moji, nastale posljedice u vojsci koja više ne može računati na svoje časnike
i zapovjednike, koja više ne vjeruje u motive, zbog kojih je mobilizirana, koja ne vjeruje više u
učinkovitost oružja kojim je opremljena.
Predočite si duhovno raspoloženje čete: podčinjene, koji zanemaruju svoje obveze; časnike,
koji ne kažnjavaju nedisciplinirane, jer sami sumnjaju u svoj zadatak. Procijenite, kakva
razorna snaga uništava tu vojsku, zamislite drsko ponašanje neprijatelja, koji jako dobro zna
položaj svojih neprijatelja i sluti da je vještiji od njih.
Crkva danas
To je današnja situacija Crkve! Svi mogu ustanoviti ovu groznu stvarnost: Ne može se Meni
pripisati odgovornost za današnje zlo, kako bi to htio neprijatelj, nego onima koje sam Ja s
ljubavlju izabrao, da vode moje Stado te da ga hrane.
Uzaludan je trud pokušati, ono što su učinili praroditelji i na što naginje svaki grešni
čovjek: vlastitu krivnju svaliti na drugoga. Vi ste odgovorni za pomanjkanje razumijevanja, za
nedostatnu udarnu snagu potvrđenih vojnika od kojih se neki i ne sjećaju da su primili taj Sakramenat. Potrebna je poniznost, da bi se priznao osobni nemar u dužnosti i odgovornosti.
Blagoslivljam te, sine moj.
(25. svibanj 1976.)
46
52. PRAVA I OBVEZE POTVRĐENIKA
U zadnjoj Poruci govorio sam o Potvrdi, velikom i značajnom Sakramentu, koji kršćane
uključuje u moju vojsku, osposobljava ih da rastu u dostojanstvu i snazi, te stvara od njih
stvarne, prave vojnike.
Vojnik se mora boriti za sebe i svoju domovinu, to jest za svoju obitelj, svoj jezik, svoju
kulturu i sve vrijednosti koje ga okružuju i od kojih živi. Isto to vrijedi i za kršćanina koji po
prirodi duhovno raste. Pomoću danog mu Sakramenta postaje vojnik, jer je u stanju boriti se
protiv neprijateljskih snaga, koje je uspostavio generalni stožer pakla, Lucifer, Belzebub,
Sotona.
Kada se vojnik bori odgovarajućim oružjem, on je u stanju oduprijeti se svim neposrednim
napadima, također i onima protiv Crkve, Sakramenta spasa, koji je uspostavljen u svijetu, da
zbog istočnog grijeha ranjene duše primi pod svoju zaštitu. Da tu veliku vojsku odvede u
Obećanu zemlju, pravu Domovinu, Dvor zajedničkog Oca, koji je Mene, svoga vjernog Sina,
radi vašega spasenja poslao na zemlju i dopustio da umrem na križu.
Dakle, potvrđenici se ne moraju boriti samo za svoju osobnu zaštitu, nego i za veliku Božju
obitelj, Crkvu.
Oni su odjenuti u zajedničku odoru, kojom se uvijek smiju ponositi, sa neuništivim
odijelom, koje će ostati u vječnosti, a također i u paklu. Ali tamo je to znak za užasnu kaznu,
jer je proklet prepoznatljiv vojnik, koji je izdajom izgubio sjaj svoga dostojanstva i snage,
kojima je bio osposobljen na zemlji i mogao steći bogatstvo vječne sreće.
Božanski i nadnaravni znak Potvrde
Potvrda je Sakrament po kojemu kršćanin postaje sličan vojniku koji se bori protiv sila zla,
koji duši daje neuništiv znak, koji razlikuje vojnike kršćane od onih koji nisu primili taj
Sakrament. Dakle, to je dragocjeni dar, koji obogaćuje ljudsku narav kršćanina silom i
snagom, potvrđenika stavlja u položaj da brani sebe i Crkvu čiji je član, Crkvu - gospodaricu i
čuvaricu neprocjenjiva blaga Božanskog otkupljenja
Darovima, koje daje taj Sakrament, potvrđenik preuzima prava i obveze, koje mora
potpuno upoznati, jer se nepoznate ili one nesvjesne ne mogu ispuniti. Iz ovih izlaganja jasno
proizlazi velika odgovornost pastira, svećenika i svih onih koji imaju tešku zadaću da
potvrđenike pripreme i da im prenesu božansku, nadnaravnu spoznaju Sakramenta. Ona nije
ljudska i ne odnosi se na tijelo, nego je Božanska i tiče se duha, sa jedinim ciljem, da dobije od
Boga potrebnu snagu, te borbu vodi do pobjede, jer je potvrđenik mora voditi kroz cijeli
zemaljski život.
Stoga potvrđenici moraju dobro poznavati uvjete, pod kojima nezaslužni Božji dar može biti
plodonosan. Svećenici, koji se ne trude dobro pripremiti buduće krizmanike i ne uvjere se da li
su u stanju milosti, teško griješe pred Bogom. Tako dokazuju da im nedostaje tankoćutnost,
koja bi morala biti povezana sa svećeničkim očinstvom.
Što treba misliti o svećenicima koji mlade ljude prate na Potvrdu bez ispovijedi, kao da se
radi o nekoj beznačajnoj stvari? Takvim odnosom smisao dušobrižništva je slab ili skoro
potpuno ugašen!
Potvrda je stvarni znak cijelog Mističnog Tijela
Potvrđenici moraju znati da svaka od triju osoba Presvetog Trojstva djeluje na kršćanina:
Otac po Stvaranju, Sin po Otkupljenju,a Duh Sveti po silasku i posvećenju svakog potvrđenika.
Rekao sam da u Mojoj Crkvi mora Sakrament Potvrde ponovno dobiti svoj pravi smisao. Mora
joj se vratiti što joj je oduzeto, jer je lišena svoga nadnaravnoga sadržaja. Potvrdi moraju
posvetiti punu, pripadajuću pozornost Pastiri i svećenici, jer taj Sakrament oblikuje i jest
stvarna oznaka cijelog Mističnog Tijela. Mora se ponovno staviti u doista pravo svjetlo, jer se
Sakrament može samo onda pravo shvatiti, ako je predočen kao pomoć u ogromnom sukobu,
koji se neprekidno odvija između moći Svjetla i tame. Oči po svojoj prirodi teže prema svjetlu,
47
jer su za svjetlo stvorene. Duh teži k istini, jer je stvoren za nju, ali kao što zatvoreno oko ne
razara svjetlost, kao što razbor, koji se odupire pogledati u lice istini i stvarnosti također njih
ne razara, tako i grešna sljepoća kršćana ne priznaje ispravnost. Stoga sam ti rekao da neće
biti milosrđa za nekoga tko je ugasio svjetlo razbora i Vjere u sebi.
Sakrament Potvrde će u mojoj Crkvi zauzeti mjesto koje mu pripada i kojeg posjeduje u
Božanskom planu duhovne obnove Mističnog Tijela. Blagoslivljam te, sine moj, moli i daj
zadovoljštinu.
(24. studeni 1978.)
48
54. LJUBAV I MRŽNJA
Sine moj, ako sam Ja Ljubav, i po svojoj naravi težim za sjedinjenjem, onda je sotona
mržnja iz oholosti koja razdvaja. Iz ljubavi proizlazi poniznost, iz Luciferove pohote izvire
mržnja. Čovječanstvo poznaje od prvog grijeha Božju Ljubav koja se izlijeva na njega, ali i
sotonsku mržnju. Kain je bio prva žrtva mržnje. Mržnja bljuje stalno iz prljava izvora. Jao
ljudima koji se ne znaju od nje zaštititi.
Bog spašava iz Ljubavi ljude dobre volje, sotona ih gura u propast po mržnji i razdoru.
Bog mijenja ljude: od pogana postaju kršćani, Božji sinovi koji se podižu do sudioništva u
božanskoj naravi. Također i Lucifer tjera čovjeka na promjenu: u zloduhe oholosti, mržnje i
pobune.
Dragocjeni plodovi Božje Ljubavi su Vjera, Ufanje i Ljubav. Iz njih proizlaze uvažavanje
osobne i društvene slobode. Poštovanje Pravednosti ljude ujedinjuje i pobratimljuje.
Iz oholosti, mržnje i razdora proizlaze osobne i društvene nepravde:
zanemarivanje, podjarmljivanje, koje muče dušu pojedinaca i naroda do očaja.
ropstvo,
Plodovi Vjere, Ufanja i Ljubavi su mir savjesti i obitelji, mir među narodima. Oni se
dokazuju u pravednicima, dobrima i svetima, po kojima ljudi postaju plemenitiji i pomažu im
do rascvata prave umjetnosti, koja ne upropašćuje čovjeka, nego mu pomaže u usponu da
usvoji istinu, dobro i ljepotu.
Plodovi oholosti, mržnje i razdora su sila, rat, ponižavanje ljudske osobe, moralno rasulo i
uništavanje običaja na svim područjima, rasulo umjetnosti pomoću pornografije i putenosti.
U gustoj tami
Sine moj, sve je to očigledno i jasno. Ranija i današnja iskustva to potvrđuju, a ljudi ipak
polako zaboravljaju. Kao da ih obavija gusti veo magle i gura u duboku tamu. U toj tami
tapkaju također mnogi moji svećenici. S kojom opasnošću i štetom za duše, lako je razumjeti.
Ti ne možeš shvatiti ni razumjeti ogromno zlo, od kojega pati moja Crkva. Razdor i srdžba,
osjećaji koji se dižu do mržnje. Razdori po župama, razdori i svađe u samostanima i
kongregacijama. Otvorena pobuna razdire moje Mistično Tijelo.
Prijava struja uzavrelog vrtloga zabluda, bestidnosti, sablazni, osobnih i javnih nepravdi
teče iz pakla zemljom, upropaštava čak i duše Bogu posvećene. Današnji ljudi nisu bolji nego
oni prije potopa. Sadašnji gradovi nisu bolji od Sodome i Gomore.
Beskorisni su bili mnogi Pozivi, mnogi moji i moje Majke zahvati. Beskorisne su bile i mnoge
kazne tu i tamo.
Ljudi ovoga stoljeća su prevršili mjeru. Oni su svoje srce okrenuli zlu. Već bi stigla opća
kazna da nije bilo mojeg i moje Majke zahvata, bez Njezina posredovanja za vas pri Božjoj
Pravednosti, da nije bilo duša žrtava, tih hrabrih, plemenitih i junačkih duša koje se žrtvuju
pred mojim oltarima i troše kao živa svjetla.
Stanovnici pokvarene Ninive pokajali su se i vjerovali u prijeteća naviještanja proroka te su
bili spašeni. Ali ljudi ovog propalog naraštaja, koji odbacuje Boga, neće izbjeći kaznenom sudu
Božanske Pravednosti. Tako će pravedni vidjeti da Bog ostaje vjeran svojim obećanjima. Oni
će vidjeti kako će moj Otac u svojoj Pravednosti slavno objaviti plan svoje Ljubavi za spas
čovječanstva i moje Crkve.
Blagoslivljam te, sine moj. Ljubi Me i prikazuj svoje patnje. Sjeti se da je moje Milosrdno Srce
ne iscrpno bogato od čežnje da ga poklonim.
(9. rujan 1975.)
55. VELIKI IZAZOV
Sada ću ti reći, što zlodusi mogu učiniti s bezbrojnim sredstvima. Ali prije svega, zašto
mogu toliko učiniti?
49
Zato jer sam ih stvorio kao slobodna bića i nisam im oduzeo prirodne nadarenosti. Oni
djeluju neprekidno od prvog pada čovjeka, zavode ga u zablude, da Mi bude neposlušan,
utuvljujući mu u svijest vlastiti porok: oholost. Kada rade protiv ljudi, stapaju svoju
neiskrenost i zloću u duhovnu energiju, koja gori i plamti. Nijedno sredstvo ne zanemarivaju:
zamamljivost, zavodljivost, sjetilnost, nepristojnu modu, pornografiju, krađu, silovanje, nasilje,
sve što im njihova velika inteligencija pomaže izmisliti. Sotonin najveći, bezuman san je da
postane jednak Bogu. Želi kao i Bog posjedovati kraljevstvo!
Grijehom praroditelja uspjelo mu je to u izvjesnoj mjeri, jer prvim grijehom Adama i Eve
pripalo mu je čovječanstvo. Ono bi mu pripadalo u vremenu i vječnosti, da to Ja nisam
osujetio. Tako je nastala rijeka svih nečistih zala, patnje, bestidnosti, pohlepe i strasti. Po tim
grijesima je došla na svijet smrt i također rad u znoju lica. Od tog vremena, grijeh, zlo rođeno
po sotoni, preljeva se čovječanstvom.
Ne sudite
Taj izazov upravljen protiv Boga se dogodio, ali on će ga skupo platiti u vremenu i vječnosti.
Ljudi koji nisu prihvatili groznu vladavinu tiranina i koji iskreno vjeruju u Boga zbunjeno se
pitaju: Zašto je tako jak? Zašto Bog ne spriječi njegove postupke, jer On je beskrajno veći i
moćniji? Zašto ga ne zatvori u pakao? Na ova pitanja već sam odgovorio. Vi nemate pravo
suditi Božja djela. Tko ste vi, da si prisvajate to pravo? Vi poznajete donekle glavne razloge,
već sam vam ih objasnio. Bog nikada ne oduzima svojim stvorovima nezaslužene darove. Vi ih
sami možete izgubiti; tako i milost koju su nekoć izgubili nevjerni anđeli i potom ljudi, zbog
njihove slobodne volje. Prirodne nadarenosti ostaju sačuvane usprkos grijeha. Bog usmjerava
svojom tajanstvenom Providnošću zlo na dobro. I sotona će jednoga dana morati priznati da je
stalno služio Bogu. Napasti u koje Đavao navodi čovjeka često služe da bi čovjeka učinile
opreznijim, revnijim u molitvi, te ga približilo Bogu. Nebrojene napasti, počinjeni grijeh, služe
da se čovjek ponizi i kazni njegova drskost.
Za vas je teško prodrijeti u tajanstvene Božje planove, koji su sama Ljubav, Milosrđe i
Pravednost. Na ovu zadnju riječ htio bih još skrenuti vašu pozornost. Bog daruje svima
dovoljno milosti da se spase. Tko to odbija, čini nepravdu prema Bogu. Božanska Pravednost
uspostavlja poremećenu ravnotežu, nastalu zbog krivnje nezahvalnog stvora, koji je odbio
Božje darove.
Savršena Pravednost
Za vas kršćane bilo bi dovoljno znati da je Bog beskrajna Ljubav, da mu se treba slijepo
povjeriti, bez uobraženog istraživanja Njegovih djela. Sotona, zloduh, nesposoban činiti dobro,
na Sudnjem će danu očajnim stidom morati priznati da je dao velik prilog za spas, a time i za
proslavu mnogih Svetaca, Mučenika, Djevica i blaženih slavljenika na Nebu.
Divne li milosrdne i tajanstvene odluke Svemogućega i Sveznajućega Boga! Velika zbrka,
ali također u dan jadikovke i gorčine, na dan savršene pravde. Ja, Božja Riječ, postala tijelom,
pokazat ću Svoju beskrajnu moć na Nebu i Zemlji svim živima vidljivog i nevidljivog svijeta, u
sjaju svoje Slave i Božanskog Veličanstva.
Ja, Uskrsnuće i Život, izgovorit ću nepobitnu presudu onom koji je ugušio božanski i ljudski
život. Onaj koji vjeruje u Mene, živjet će vječno. Oni koji su vjerovali u Mene, živjet će vječno.
Oni koji nisu vjerovali u Mene, podnijeti će vječnu smrt bez kraja i bez nade na mjestu muka.
Sine moj, zaista se mora biti bez razuma i slijep da se to ne vidi. Moli i daj zadovoljštinu!
Ne umori se! Prikaži mi svoje patnje. One su mi radost, jer mi sa njima možeš privesti duše.
Blagoslivljam te.
(13. lipanj 1976.)
56. LJUDSKA DRSKOST RAĐA TAMU
Neprijatelj čovjeka je duboki poznavatelj ljudske naravi, te poznaje njen najranjiviji dio:
tada on nastupa, obrađuje ga, miluje i zavodi. Čim se otvori pukotina, ulazi i započinje svoje
razorno djelo. Kako je postupao s praroditeljima? I tamo se obratio ženi, Evi, koja je
pristupačnija taštini nego muškarac:
50
"Zar vam je Bog rekao da ne smijete jesti ni s jednog drveta u vrtu?" - Tada je žena
odgovorila zmiji: "Plodove sa stabala u vrtu smijemo jesti. Samo za plod stabla što je nasred
vrta rekao je Bog: 'Da ga niste jeli! I ne dirajte u nj, da ne umrete!' - Na to je zmija rekla ženi:
"Ne, nećete umrijeti! Nego, zna Bog, onog dana kad budete s njega jeli, otvorit će vam se oči,
i vi ćete biti kao bogovi koji razlučuju dobro i zlo." (Post 3, 1-5)
Sine moj, uvijek je ista taktika neprijatelja. On je spoznao uspješnost oružja, koje je
upotrijebio protiv praroditelja i koristi ga istom lukavošću dalje. Kako je često prodro u duše
koje su izgledale kao neosvojive tvrđave, dok su zapravo vrlo lako pale u njegove ruke!
Sotona je strašno mrzio Krstitelja, koji mu je oduzeo mnoge duše. On ga je odstranio...
Potaknuo je Herodijadu na ljubomoru, utjecao je na tiranina Heroda da se zaljubi u njezinu
kćerku i dobio je igru!
Ima puno više žrtava, nego boraca
Dakle, oružje kojim se sotona služi jest žena. Nema niti jednog mjesta gdje je se ne može
sresti, u kinu, u kazalištu, u gradovima, čak i u zabačenim predjelima brda i krajolika, u
novinama i časopisima svih vrsta, na najrazličitijim predmetima. Posvuda se izlaže pohota
tijela: užasno oružje, žrtve su bezbrojne. Sotona opsjeda čovječanstvo s dvije požude: duha i
tijela. Obje mu udice omogućavaju ovladati velikim dijelom svijeta. Sa oba oružja uspjelo mu
je i još uvijek uspijeva iskaliti na ljude i narode svoj bijes. Tako on utažuje svoju žeđ za krvlju,
vlašću i svakom vrstom zla.
Istražujte zlo od kojeg pati svijet? Zar njegovo porijeklo i njegovo djelovanje nije jasno
prepoznatljivo? Čak u mojoj Crkvi ima više žrtava nego boraca protiv današnjeg zla. Zbog
čega? Zato što se više ne vjeruje u borbu i ne vjeruje se mojim Riječima, koje se nikada ne
mijenjaju. Samo su rijetki Sveci izdržali vjerno na svom mjestu, jer je njihova vjera ostala
čvrsta, a sa Vjerom Ufanje i Ljubav. Svi naoružani tim vrlinama pravi su borci protiv moći tame
i oholosti.
Po izdajničkim časnicima... prevarena vojska
Bez obzira na malo dobrih i svetih, moja Crkva sliči velikoj vojsci koja je izgubila najbolje
časnike. Ipak, to je za vojsku manje zlo, nego ako ima izdajničke, neprikladne časnike. Jasno
je da su u rukama neprijatelja moćno, ubojito oružje. Koliko se od tih prebjeglih nalazi danas u
mojoj Crkvi?.. Štetu ćete uskoro moći utvrditi.
Sine moj, zašto tolika upornost da se otkrije prisutno zlo u mojoj Crkvi? Ljubav, a Ja sam
Ljubav, pokriva rane; ona se ne širi na sramotu drugih. Ali, kako bi se inače moglo objasniti da
ti primaš ove Poruke? Sine moj, ne želim nikoga poniziti, nego izliječiti i spasiti one koji se
nalaze na putu propasti. Ako su raspoloživa sredstva za određene bolesti bezuspješna, otvara
kirurg ranu i liječi. Sada sam Ja kao liječnik prisiljen otkriti rane moje Crkve i primijeniti
lijekove. Ali, ako se ovaj posljednji pokušaj pokaže beskorisnim, tada će nenaslućena propast
postati strašnom stvarnošću.
Sine moj, budi ustrajan u molitvi i zadovoljštini. Ti ni ne znaš koliko radosti za moje Srce
znače tvoje molitve i tvoje zadovoljštine. Blagoslivljem te, sine moj, i vas, sada i uvijek.
(20. lipanj 1978.)
57. NEMILOSRDNI RAT
Poslije stvaranja Svemira uslijedilo je stvaranje čovjeka. Ono je donijelo prvu veliku bitku
sotone sa svim silama zla protiv Boga, bitku koji je dobio nad praroditeljima. Ta prva,
nemilosrdna borba još traje i završit će tek smrću posljednjeg čovjeka na kraju vremena. Taj,
bogatim sredstvima i duhovnom moći vođen rat, počivao je na potpunom neskladu između
naravi Anđela i naravi čovjeka. Postojao je nesklad snaga i duha, kojima je čovjekova narav
podređena. U barbarskoj tiraniji neprijatelja nije postojala ni najmanja nada da se izvrši
odmazda.
Budući da je cijelo čovječanstvo zgriješilo po Adamu i Evi, morali su pojedini ljudi u
51
vremenu i vječnosti strašno patiti zbog krivice, za koju nisu bili osobno potpuno odgovorni. To
je stanje bilo u skladu s Božanskom pravdom, koja će otkupiti čovjeka otajstvom Otkupljenja.
Nema djelovanja bez uzroka
To što danas u čovječanstvu i Mojoj Crkvi ima manje vjere u povijesnu stvarnost, koja je
osnova postojanja, to vjerujete i doživljavate već tisućljećima u odabranom narodu i u samoj
Crkvi, jer bez te stvarnosti ne biste imali razloga postojati. Ne prihvatiti razlog postojanja
protivi se zdravom razumu, nikada porečenoj istini prošlih stoljeća i jasnoći sadašnje
stvarnosti. Vama je poznato da bez uzroka nema djelovanja. Ali je sada zlo (djelovanje)
povezano s ljudskom naravi, u kojoj ima svoje porijeklo (uzrok), dok je "Bog sve dobro
stvorio." Gdje je dakle porijeklo Crkve? Od koga i zašto ima svoje porijeklo? Povijest
hebrejskoga naroda s njegovim prorocima, a i manama, moja Crkva, te velika vojska Svetaca i
Mučenika morali su biti uvučeni u rat, koji stalno traje i povijesna je stvarnost.
Kako bi se mogao objasniti sadašnji položaj Crkve i svijeta bez Dobra i zla, koji se potiskuju
i stalno sudaraju. Ne shvaćaju li ljudi tko stoji iza zla, tko ga sije, tko ga agresivno oblikuje i u
cijelom svijetu uzrokuje nasilna djela: revolucije, ratove, sukobe, svađe i rušenja. I obratno,
tko stoji iza Dobra, tko potiče na dobro i vodi ga do najviših vrhunaca savršenstva. Jesu li
možda ljudi teolozi, filozofi i prirodoznanstvenici ti koji tu postojeću borbu vode i upravljaju za
određene ciljeve? Zašto ulažu ljudi nečuvene snage da bi prikrili velike povijesne tajne i velike
povijesne istine ljudskog života na zemlji? Zar ne bi pri zdravom razumu i ljudskoj volji bilo
poštenije, jednostavnije i dostojnije pogledati istini u oči, umjesto intenzivno razmišljati da se
nađu sredstva i putovi kako iskriviti povijest i lažno je prikazati. Nije li to posljedica i potvrda
istočnog grijeha, korijena i uzroka svih zala, koja opterećuju čovječanstvo.
Osjećati se napušten, izdan i zatajen od prijatelja je nečuveno tužno. Nisu li neprekidni
razgovori o velikim problemima porijekla, postojanja i konačnog cilja čovjeka na zemlji, dokaz
za uvijek prisutnu sotoninu laž, koji Istinu, a Istina je Bog, užasno mrzi. Što kažu povjesničari,
učenjaci, teolozi slabe vjere, ali velike drskosti o tome? To što oni kažu, nema nikakvog
značenja. Važna je istina koju potvrđuju stoljeća, koju ljudi, sa svim svojim pričama, ne mogu
razoriti zanijekati.
Sine moj, mogu ti samo ponoviti, da je za Mene, pravog Boga i pravog Čovjeka nečuveno
tužno, što moram utvrditi u kakvom se danas, vrijednom smilovanja, položaju nalazi moja
Crkva. Razumiješ li, sine moj: moja Crkva, cijena moje Krvi!
Također i za Mene, da, prije svega za Mene, koji sam pravi Bog i pravi Čovjek, jako je
tužno, što se osjećam napušten, izdan i zatajen od onih koje sam stalno ljubio i zvao
prijateljima.
Sine moj, mogu ti ponoviti već više puta opetovani poziv: Ljubi Me; daj zadovoljštinu, moli
se i čini dobro; Ja sam taj, koji te to moli, a ti znaš zašto. Blagoslivljam te. (19. lipanj 1978.)
58. NEMAJ DRUGIH BOGOVA
Sine moj, potrebno je da onaj koji se moli stavi u moju prisutnost činom Vjere, Ufanja i
Ljubavi. Čovjek se mora sav Meni obratiti. Neka ne stavlja sebe i svoju sebičnost ispred Mene,
u stalnoj zabrinutosti za materijalne stvari. Naprotiv, on se treba preda Mnom sabrati, moliti za
slavu Imena moga Oca, moliti za dolazak moga Kraljevstva i da se vrši moja volja. Čovjeku
Vjere, bit će sve ostalo dano. Prva Zapovijed glasi:
"Ja sam Gospodin Bog tvoj, nemaj drugih bogova uz Mene!"
Znači, da čovjek kao slobodno biće treba imati pravi odnos prema Meni, ako hoće naći
ravnotežu između duhovnih i materijalnih zahtjeva svoje osobe na svom zemaljskom
hodočašću. Čovjekova potreba za nadnaravnim je tako zahtjevna, da on, ako mu nedostaju
nadnaravne istine, neće trajno imati ni sreće ni mira. Muke će biti tako velike, da će često biti
zdvojan.
52
Vratiti se Bogu
Čovjek je Božje oruđe i Bog zna što mu je potrebno. Zbog toga mu je dao prvu Zapovijed
da ga vodi putem i da može stati na pravo mjesto u univerzalnom poretku. Čovjek je proizašao
iz Božje ruke, pa ako ide svojim prirodnim putem, vraća se natrag Bogu. To je utemeljeno u
vjeri i razumu. Bog treba biti prvi i najviši životni cilj: Boga u ovom životu upoznati, ljubiti i
služiti Mu! Tada će Ga uživati u drugom životu, u Nebu. To je istinski prvotni katekizam, kojeg
su iz razuma i srca izagnali, te je postao prirodna posljedica naturalističkog shvaćanja života
mnogih mojih službenika.
Hoćeš li jedan praktični primjer? - Nedaleko od tvoga grada živi redovnik, kojega
poznaješ, dakle Bogu posvećena duša, koja bi trebala težiti savršenstvu, a pozna i katekizam o
porijeklu i cilju života. Ti znaš, da taj redovnik u ispovjedaonici odrešuje sve bludnosti,
uključujući i preljub,a da ne zahtjeva kajanje. On je iz svoga života i iz života svojih vjernika,
koji dolaze u njegovu ispovjedaonicu izbrisao ne samo šestu i devetu, nego i sve Zapovijedi. A
taj nesretni redovnik nije jedini koji tako postupa. Vode li biskupi računa o tome što se događa
u njihovim i biskupijama? Ako to znadu, zašto ne skupe snagu, te oduzmu takvim svećenicima
ovlast ispovijedanja? Zašto crkvena središta trpe takve pokvarenosti?
Njihovi interesi
Koliki su danas svećenici i kršćani daleko od toga da slijede pravi životni cilj! Stalno su
zaposleni kao da su interesima svoga vlastitog ja. Ti ih vjerojatno vidiš u žurbi i radu sasvim
obuzete pothvatima, ali ne Mojim jednostavnim, sigurnim i jasnim: tražiti Boga svim
raspoloživim sredstvima, ljubiti Ga iznad osobnih i tuđih interesa. Božji su interesi:
1. Slava Božja
2. Kraljevstvo Božje
3. Volja Božja
Služiti Bogu uključuje i služiti sebi. Sine moj, koliko ima svećenika koji Bogu vjerno služe?
Ti ih možeš prepoznati! Ako se biljka ocjenjuje prema svojim plodovima, onda je lako
prepoznati one koji služe Bogu, kao i one koji služe vragu. Ti ćeš vidjeti koliko će još pasti
crvljivih plodova izdajica, odmetnika i poricatelja!
Vidjet ćete ih svojim očima.
Sine moj, nitko ne može izbjeći smrti, jer čovjeku je određeno da umre. I svi znate da smrt
nije kraj nego samo prolazno razdoblje duše i tijela.
- Ali, moj Isuse, bezbošci?
Navodno ih ima jako mnogo. Ali stvarno ih je jako malo koji,suočeni sa smrću ne pokazuju
sumnju i bespomoćnost. Ali, govorio sam o onim svećenicima, koji su daleko od svake
mudrosti, koju su posjedovali pogani. Tako je rekao Ciceron: "Smrti, kako je dobar tvoj sud!" Misao na smrt, koju su čak i pogani smatrali mudrom, odbacuju duše ovog nevjernog naraštaja
kao neki teret i tugu. Osim nekih izuzetaka, nitko ne misli na smrt kao vrata u vječnost. Broj
luda je neizrecivo velik! Moli i daj zadovoljštinu! Ne uznemiruj se; prikazuj mi svoje boli, to Mi
je drago. To se diže kao miomirisni tamjan do moga Prijestolja, a onda vraća i pada kao kiša
milosti.
Blagoslivljam te, sine moj i zajedno s tobom blagoslivljam sve koji su ti najbliži, istih
uvjerenja, koji s tobom surađuju, da moja Riječ Života bude upoznata.
(19. veljača 1976.)
59. NAJTEŽI GRIJESI PROPUSTA
Pastiri i svećenici koji obavljaju suvišne poslove, zaraženi su pogrešnim naukom o
zaposlenosti. Ja ne sudim po vanjskom izgledu nego po samo Meni poznatoj stvarnosti. Duše
žrtve se rado kriju; pretpostavljaju neprekidnu molitvu sa Mnom povezanu...
Danas, sine moj, ima u sjemeništima i vjerskim kongregacijama malo dobrih plodova.
Napušten je stari red i nadoknađen novim, koji je izgrađen skoro posvuda na krivim temeljnim
pravilima, koja ne odgovaraju mojoj volji i mojem Evanđelju.
53
Sloboda ne znači ni razuzdanost ni bezakonje
Sine moj, želim ti objasniti što se događa kada se pojam slobode zamjeni bezakonjem...
Što znači sloboda za mnoge odgojitelje, svećenike
Ja sam te pozvao i ti si vjerovao mojoj Riječi. Pozvao sam također Petra, Jakova, Ivana i
ostale i oni su povjerovali. Sine moj, da ste čuli moj Poziv, a da niste na njega odgovorili, što
bi bilo od tebe i od njih? Kada sam usred noći tri puta viknuo: "Samuele, Samuele!", on je tri
puta odgovorio: "Ovdje sam Gospodaru." Ta podložnost Božjem Pozivu mora postojati. Sada ti
kažem: promatraj sve to izgubljeno dobro koje nisu učinili oni, koji nisu na moj Poziv, na moj
ponovljeni Poziv odgovorili. Sine moj, ti nećeš nikada moći shvatiti nastalu prazninu prouzročenu od onih, koji su na moj glas ostali nijemi. Moja Crkva ima dosta takvih praznina i
ponora
A sada, sine moj, položi račun i promatraj temeljito tešku odgovornost svih, koji su na
moje Pozive ostali nijemi. Oni griješe propustima i time nastaju tako užasne praznine. Grijeh
nemarnosti nije nikada sam po sebi zaokružen. Svaki grijeh djeluje u cijelom Mističnom Tijelu i
uzrokuje u njemu velika zla.
Pokušaj zamisliti moju Crkvu bez Apostola i Svetaca? Moja sadašnja Crkva je prepuna
grijeha propusta.
- Zašto, moj Isuse postoji tako tvrdokorna gluhoća? Zašto ta ledena šutnja na Ljubav koja
ih poziva? Zašto tako uporno odbijanje tvojih Poziva?
Sine moj, pogledaj pa ćeš razumjeti. U momu Evanđelju možeš naći ne samo jedan, nego
više odgovora. Ne možeš istodobno saslušati više osoba, koje te zovu. Ti kažeš: molim, jednoj
za drugom.
Sine moj, pazi sad! Koliko puta sam te zvao danju i noću? Ali neprijatelj čovjeka je uvijek u
zasjedi. Nakon Mog Glasa oglašava se on. Kada Mi odgovoriš, znaš što se događa, kao što se
događa i onda ako Mi ne odgovoriš, nego svoje uho prikloniš neprijatelju.
Znam tužno nasljeđe prvoga grijeha, koje gura čovjeka nizbrdicom prema zlu, ali također
znam, da sam vam Ja, Vječna Božja Riječ, Utjelovljena u vremenu dao sredstva, koja će vas
voditi dobru. Darovao sam vam Otkupljenje sa njegovim bogatim plodovima.
Sine moj, neshvatljivo je što duhovni pastiri, svećenici i vjernici, koje okružujem sa puno
ljubavi i strpljenja, te pozivom da se otvore svjetlosti u Ljubavi, izdaju Mene i moju Crkvu.
Nezamislivo je da vrijeđaju Mene, Mene izručuju me kao novi Jude mojim neprijateljima,
saveznicima mračnih sila pakla.
Čas je utvrđen
Sine moj, poznaješ štetne zahvate mračnih urota, koje se odigravaju u mojoj Crkvi. Već
sam ti rekao i ponavljam: "Kada bi ti bilo dopušteno da vidiš mnoga počinjena zla iza fasade
Crkve, ne bi mogao živjeti ni časa dalje."
Usprkos ponora koji stoji između Mene, Otkupitelja i u grijehu ogrezlih duša, nastavljam
dalje kucati na njihova vrata, na duše mnogih biskupa, bezbrojnih svećenika i vjernika, jer Ja
sam prihvatio križ i sve želim spasiti. Ali oni su otvrdnuli u grijehu i obuzeti ohološću. Broj tih
zalutalih je zaista velik!
Ali ne smiješ misliti da je moj nepopravljivi neprijatelj sa svojim legijama nepobjediv i da
se strašno krvarenje duša, koje srljaju u propast, ne može zaustaviti.
Čas je utvrđen zbog njihove vlastite nevjere. Bit će to užasan čas, kakav nikada do sada
nije bio. To će biti trenutak Pravednosti i Milosrđa. Sve što sam ti rekao bit će jasno i sve će se
razumijeti. Ipak, danas to mnogi ne vjeruju i ne razumiju.
Sine moj, nisam ti iznio sve motive, zašto pastiri, svećenici i vjernici ne slušaju moj Glas i
moja Milost ih ne dodiruje; ali Ja ću to još učiniti. Moli se i daj zadovoljštinu za svoju braću
koja žive na rubu ponora, iz čije dubine nema povratka. Prikaži Mi sve tvoje duševne i tjelesne
patnje. Ljubi Me, kako ja ljubim tebe.
54
Blagoslivljam te i zajedno s tobom blagoslivljam sve Bogu posvećene duše dobre volje.
(10. studeni 1977.)
60. NI DANAS NE VJERUJU
Ja, Jedinorođeni Sin Božji, jedno s Ocem i Duhom Svetim, tijekom tri godine svoga javnoga
života, više sam puta jasno i točno svojim Apostolima i Učenicima navijestio da treba u zemlju
staviti sjemenku, da ona umre te donese bogat plod. Ali ni Učenici ni Apostoli nisu to shvatili,
iako su moje Riječi bile jasne. Nikada se nisu dali uvjeriti u razloge moje smrti i moje strašne
patnje, a ipak sam često o tome govorio.
Započeo sam plan vašega spasenja provoditi u djelo u poniznosti, siromaštvu, poslušnosti i
ljubavi, kao i u stalnoj molitvi za spasenje svijeta. No, oni to nisu razumjeli, jer nisu htjeli biti
svjesni užasnog časa tame.
Ja sam bio taj, koji je po velikanima naroda pripremio rast moje Crkve u progonstvu, ali
nisam našao razumijevanje kod mojih omiljelih sinova. Bio sam Bogočovjek i stvarao sam
čuda. Nisu Mi vjerovali u mračnom trenutku moje patnje i smrti, usprotivivši se slijepim
otporom i ludoj tvrdoglavosti.
Jedno, jedino biće bilo je uvjereno u neizbježni čas tame, koji je predstajao svijetu: moja
Majka. Tijekom cijeloga njezina života, njeno Srce bilo je probodeno zbog predviđanja moje
Patnje i Smrti.
Sine moj, danas su stvari iste kao i onda. Samo se situacija ne smije više pripisati Meni,
nego iskvarenom naraštaju koji odbija Boga zbog sotonina grijeha i koji ne vjeruje mojim
Riječima. Nije li moja Majka u Lurdu i Fatimi i na mnogobrojnim drugim mjestima govorila
jasno. Nisu vjerovali!
I Ja sam govorio. Meni također nisu vjerovali. Sada je prošlo 2000 godina otkada je
sjemenka morala umrijeti, kako bi nastala sočna, snažna klica. Glava Crkve, koja se rađala,
morala se uništenjem žrtvovati za sveopći spas. Žrtvovala je sebe samu da zadovolji
nenaplativu krivnju Božanskoj Pravednosti. Danas mora cijelo Mistično Tijelo, koje je kao
smokvino drvo u Evanđelju ostalo neplodno, zbog demonski zaraženog bezboštva, da kao
pšenično zrno stavljeno u zemlju trune, da bi ponovno rodilo plodnim Božanskim životom.
To točno odgovara nepromjenjivim zahtjevima moje Pravednosti i Milosrđa. Uistinu vam
kažem, ako nećete biti ponovno rođeni, nećete ući u Božje Kraljevstvo. Otajstvo moga
Otkupljenja je djelo bezgraničnog Milosrđa i Pravednosti. Čin neograničenog Milosrđa i
Pravednosti je trenutak čišćenja. Moja Pravednost zahtjeva od vas, mojih živih, slobodom i
razborom obdarenih udova, sposobnih htjeti dobro i odbiti zlo, da platite dugove za učinjene
krivice.
Ne daj se zavesti, sine moj! Milosrđe zahtjeva da svi ljudi budu opomenuti unutarnjim i
vanjskim znakovima. Tko hoće čuti, neka sluša! Ali tko tvrdokorno zaslijepljen ponosom i
ohološću želi propasti, taj će propasti kao i sotona. O slijeposti! O tvrdokornosti! O nevjerni i
pokvareni rode, što sam više mogao učiniti da bih te pošte dio od časa tame, trenutka smrti i
krvi, koji se približava? Što sam vam više mogao dati, od onoga što sam vam dao? Svoju
Ljubav, svoje otvoreno Srce,Ljubav moju i ljubav moje i vaše Majke.
Više puta je Ona sišla na zemlju da vas trgne iz vaše vjerske otupjelosti, pozove na
povratak velikoj istini Vjere i pokaže put spasenja kojim morate krenuti.
Ja ću liječiti moju Crkvu
Ja ću liječiti narode i nacije. Ja ću liječiti moju Crkvu. To neće biti djelo teologa, od kojih su
mnogi sotonskom ohološću postali tama, koji svojim nezdravim učenjem i izvrnutim porukama
povećavaju zbunjenost. Ja sam najjednostavnije Onaj koji Jesam. Sve što po Meni dolazi je
jednostavno, dok su mnogi od njih komplicirani. Oni otežavaju ono, što je jednostavno. Ne
čudi se ako oni ove Poruke ne prihvate i odbace ih na nedostojan način. Nikada oni neće, kao
ni učitelji Hrama, prihvatiti Istinu, koja nije njihova, jer oni nisu u Istini.
55
Ne daj se zavesti, blagoslivljam te. Daruj Mi se takav kakav jesi, sa tim što imaš. Pokloni Mi
tvoje muke, Ja ću ih zatvoriti u moje Milosrdno Srce, da ti ih vratim kišom milosti.
(8. prosinca 1975.)
61. STAVITE SE U BOŽJU PRISUTNOST
Piši, sine moj: "Ja sam Gospodin, Bog tvoj, nemaj drugih bogova uz Mene!"
"Ljubi Gospodina Boga svoga svim srcem svojim, svom dušom svojom, svim um om svojim
i svom snagom svojom!"
Navikli ste slušati Zapovijedi otprilike tako, kao što svaki dan slušate zvuk zvona. Svatko
čuje, ali skoro nitko ne mari. Tako ostaju Zapovijedi mrtve riječi, dok bi u vašim srcima trebale
biti žive. Htio sam to unaprijed reći, da možeš bolje razumijeti, kako se loše moli, a tako je
malo onih koji uopće još mole. Postoji malo onih koji dobro mole, jer nije moguće moliti, ako
se ne zna prva Zapovijed, a još gore ako su je zaboravili. Staviti se u Božju prisutnost, znači
izvršiti niz duhovnih čina koji su bitni za dobru i uspješnu molitvu.
Mora se probuditi čin Vjere koji vašu dušu podiže Bogu, da bi se s Njime povezala. Za
činom Vjere nužno slijede čini Poniznosti, Ufanja i Ljubavi, koji služe da se ojača veza s
Bogom. Ti čini su neizbježni za dobru molitvu, jer sprečavaju da postane čisto mehanička
vježba, koja je odbojna Bogu, jer takve Me duše štuju samo usnama, a ne srcem.
Nažalost, ima mnogo takvih, a ne malo onih koji mole često samo izvanjski, pri čemu sami
sebe varaju, budući da si umišljaju da su izvršili obvezu, koja stvarno nije ispunjena.
Na pravi način
Iz toga što sam ti predočio, možeš vidjeti kako teški nedostatci postoje u duhovnom životu
kršćana. Pri tome se ograđujem samo na jedan, ali ima još mnogo drugih. "Ljubi Gospodina
Boga svoga svim srcem svojim..." Onaj koji zaista ljubi Boga i stavlja Ga na čelo svoga života,
ne diže Bogu molitve, koje su odraz oholosti i sebičnosti, te isključive molbe za uspjeh u
zemaljskim potrebama, za zdravlje, bogatstvo i čast. Tko moli samo za to, ne može uspostaviti
nikakvu vezu s Bogom. Bog ne ulazi u duše koje su pune svjetovnog nemira i teže samo za zemaljskim dobrima. Te duše su okružene Tamom. Tko istinski ljubi Boga,odnosi se prema
Njemu na pravi način, tražeći da Ga proslavi i ljubi. Tko doista ljubi Boga, traži u svojoj molitvi
prije svega Njegovo Kraljevstvo u dušama, Njegovu najveću Slavu. Bog drži svoja obećanja:
Molite i dat će vam se! Tražite i naći ćete! Kucajte i otvorit će vam se!
Tko moli i ostane razočaran, mora to pripisati činjenici što isključuje prvu Zapovijed: "Ja
sam Gospodin, Bog tvoj, nemaj drugih bogova uz Mene!" Također i zato jer ne mari za glavnu
Zapovijed: "Ljubi Gospodina Boga svoga svim srcem svojim..." Zbog toga ostaje njegova
molitva neuslišana. Zaboravilo se da sam Ja Apostole i vas učio ovako moliti: "Oče naš, koji
jesi na nebesima..." Prenijeti se u Božju prisutnost, prva je pretpostavka za molitvu. Onaj koji
moli zaboravlja sebe samoga, da bi se vinuo svojom dušom Bogu Ocu, koji je jedini Velik, Svet
i Dobar.
Učitelj molitve
Ne morate li vi, moji službenici biti neumorni učitelji molitve svojih vjernika? Dobra majka
neumorno poučava svoju djecu u svemu što je prema dobi djece važno za njihov život. Ne
unosite li vi krštenjem li duše Božanski život? Ne nalazite li se vi zaista u duhovnom očinstvu s
vjernicima povjerenim vašoj skrbi? Zašto zanemarujete tako važne stvari? Nesretni učinak
lošeg očinstva prema duhovnoj djeci možete utvrditi, ako ste tako hrabri da ga opažate. Bogu,
pravednom Sucu ne izmakne ništa što niste učinili. Radi se o spasu tolikih duša neizmjerne
vrijednosti.
Moji sinovi, istina je da su različiti razlozi krize Vjere, koja se približava svom završnom
činu, te da su neki razlozi izvan vaše volje. Ali je isto tako istina da se neki razlozi moraju
pripisati vama, ako se ne obratite i ne pokajete.
Što će biti s vama, ako nastavite služiti sebi, umjesto Bogu? Moji sinovi i svećenici, kratko
je vrijeme koje još preostaje. Ne Ja, nego vi određujete svoju vječnost. Sine moj, neću se
umoriti moliti te za molitvu i zadovoljštinu.
(5. veljača 1976.)
56
62. DVOSTRUKA IGRA
Postoje nepotrebne uredbe koje dovode do rasipanja dobara. To prouzrokuje klonulost, koja
onemogućuje mnoga djela, tako da više ne koriste, bar onako kako se danas čine.
Sine moj, ne boj se. Ja sam ti uvijek govorio da je istina bitno svojstvo ljubavi prema
bližnjemu i da Ja bez razloga ne naglašavam svakojake jade, kada ti razlažem propuste
sadašnjeg dušobrižništva.
U svemu se prepoznaje dvostruka igra sotone, koji u Crkvi djeluje izvana i iznutra. Izvana:
tko ne vidi njegovo oruđe je slijep: komunizam, utjelovljenje sotone i slobodno zidarski
kapitalizam. U biti je građanstvo užasno rascjepkano slobodno zidarskim radikalizmom, koji je
po svojim međunarodnim vezama vrlo jak. To su oružja s kojima sotona neprestano pokušava
razbiti Crkvu, a ne može se poreći da mu to takvom moći nije djelomično uspjelo.
Iznutra, sotona prouzrokuje snažnu, još nikada do sada tako raširenu krizu Vjere među
klerom. Posljedice su očigledne. Sotona se služi napretkom, modernom tehnologijom, koja
skoro sva stoji u službi sotone, svijeta, njegovih pristaša i vaših strasti. Pohlepa duha, oholost,
iznimno zao grijeh Crkve vašeg vremena i tjelesna pohota odvojili su mnoge članove od Tijela
Kristova, one određene da služe zajednici, svećenike i druge posvećene duše. To je tipično
Luciferovo djelo, koji je nekoć bio najljepši Anđeo, a i danas je moćan. To dokazuje ogromna
prisutnost zla koje djeluje u Crkvi i u cijelom ljudskom društvu.
Grijeh lijenosti
Obzirom na strašnog neprijatelja, Ja, vaš Bog, da vas oslobodim od njega, spustio sam se u
beskrajnoj poniznosti i postavši Čovjekom žrtvovao sam se na križu. Sada vaše spasenje ovisi
o vašem suglasju i sudjelovanju u otajstvu Otkupljenja. Želim dragovoljno i zauzeto sudjelovanje, ne pasivnu suglasnost svih krštenika, jer mnogi danas krivo shvaćaju kršćanstvo. Ovdje
postoji strahovita praznina, nastala zbog mlakosti mnogih kršćana, tako teško bolesnih, da je
njihovo ozdravljenje u pitanju.
To pomanjkanje zanimanja za Božje stvari, ta zakržljalost duhovnog života je grijeh
lijenosti. Kršćani, koji bi morali oduševljeno žeđati za svjetlošću i istinom potonuli su tako
duboko da liče samo zbunjenim bićima. Uni su zbog osobne ili tuđe krivnje ostali bez snage i
energije.
Knez tame uspio je mnoge članova Crkve udaljiti od nadnaravnog životnog izvora i time ih
osakatio. Njegove vlastite mržnjom ispunjene snage ostale su jake. Kada ta mržnja pukne,
doživjet će čovječanstvo užas još nepoznata opsega i nezamisliva djelovanja.
Rasipa se vrijeme
Komu na teret treba pripisati takvo stanje stvari? Onima, koji su neprijatelju široko otvorili
vrata, koji dapače ne vjeruju u njega, te omogućuju njegov razorni utjecaj. Isto tako i onima,
koji još i danas rasipaju vrijeme i energiju u stanju koje je iznimno teško.
Taj položaj treba pripisati na teret i onima, koji usprkos birokratskih aparata i sredstava
koja im stoje na raspolaganju, još ne nalaze pravi, jedini put da daju kisik mojoj Crkvi, koja
leži na umoru.
Da, sine moj, ta smrtna borba morala bi dati povoda energičnom obratu, kako bi se svi
izliječili. Omogućeno je silama zla slabiti moje Mistično Tijelo.
Crkva neće propasti
Moja Crkva bi morala biti sastavljena od velike vojske, hrabre Božje djece, do hrabrih i
spremnih vojnika, svih ispunjenih oduševljenjem. Svih, ne samo jedne male elite, duhovno
naoružane i zaštićene. Tako bi bili nepobjedivi, jer bi im ja dao sve što je za to potrebno.
Moja Crkva neće propasti! Ja ću je ponovno uspostaviti u patnji, kao što sam je uspostavio
u patnji, poniženju i Krvi, u otajstvu spasenja. I Moje Mistično Tijelo prolit će svoju krv. Ja,
njegova Glava, prolio sam Svoju, a Crkva će poslije dva tisućljeća biti ponovno uspostavljena i
obnovljena, te će opet predvoditi kao Majka i Voditeljica naroda.
57
Moli, sine moj, i ne brini se za negativna prosuđivanja drznika. Vrlo kratkovjeka
prosuđivanja!
(8. lipanj 1976.)
63. HITAN I BITAN ISPIT
Svaki zapovjednik okuplja u redovitim razmacima svoje vojskovođe oko svog radnoga
stola. Zajedno sa njima proučava planove obrane i napada.To zahtjeva velik trud, jer se ti
planovi stalno temeljito pripremaju, pa mijenjaju prema odgovarajućem položaju susjednih
naroda. Tako postupaju ljudi odgovorni za društvo. Također i u mojoj Crkvi treba s istom
brigom i točnošću biti izvedeno sve što se mora učiniti.
U mojoj Crkvi postoji po Potvrdi silna vojska pomazanika, određenih za borbu protiv
neprijatelja duša, zloduha, strasti i svijeta. Zadaća hijerarhije i višeg svećenstva mjesnih
Crkava jest organiziranje i vođenje goleme bitke koja postoji od stvaranja čovjeka i trajat će
do kraja vremena. Već sam rekao da su ljudi pojedinci kao i društvo cilj i žrtve borbe mračnih,
paklenih sila, koje svojom lukavošću zavode duše.
Kod mnogih je vjera slaba. Ali tko ne vjeruje, ne može procijeniti jačinu i mogućnost
neprijatelja, te je nemoguće vođenje jedne dobro organizirane borbe. Tako nisu ni pojedinci ni
zajednice uvjereni da vlada ratno stanje. Hvalevrijedno je kako neke više službe pripremaju
planove u uvjerenju da je to njihova obveza. Naprotiv, treba ukoriti nedjelotvornost drugih
crkvenih vlasti, koje nisu u stanju pripremiti ni ostvariti planove za obranu i napad protiv sila zla.
Različito
Učinjeno je puno toga što malo koristi cilju suzbijanja sila zla. Neprijatelji Crkve, dobrote i
istine, postali su drski i moćni, Svojim uspjesima postaju sve bezobzirniji. Ruše božanske i
naravne zakone. Zašto, sine moj?
Velika odgovornost tereti moju Crkvu zbog tolikih zala u kojima se nalazi, a uzrok krize
Vjere je kriza unutarnjeg života. Često se događa da je netko suradnik Božjih i crkvenih
neprijatelja. Slabost, bolesna težnja za vlašću, pomanjkanje jedinstva, bezakonje! Lica Božje
djece i Božjih slugu su iznakažena. Vrijeme je da se probude i stave sjekire na korijenje.
Vrijeme je poslušati moj hitan Poziv na pravo obraćenje, inače će biti prekasno! Različite više
vlasti moje Crkve neka prestanu gubiti vrijeme za beskorisne stvari i planove. Nisu u pravu,
ako ne krenu protiv korijena zla.
Ispitivanje savjesti
Ozbiljnost situacije zahtijeva dobar plan kojeg moraju svi ostvariti, oni na čelu, kao i
podređeni, da pokajnički ispitaju savjesti i dođu do slijedećih zaključaka:
- Do uvjerenja o potrebi ozbiljnog preispitivanja shvaćanja na kojem počiva život. Da li je
sasvim kršćansko? Polovično ili sasvim pogansko?
- Pitanje, jeste li voljni razviti nov plan za duhovni život, živjeti na nov način Vjeru, Ufanje i
Ljubav kao i život Milosti?
- Pitanje, jeste li voljni učiniti to, za što se mnogi ljudi zalažu, naime, naoružati se za borbu
protiv moći zla, u pravom križarskom pohodu molitve i pokore?
- Jeste li voljni utišati nemir oko sebe, da biste u tišini i sabranosti čuli moje Pozive, koji
vam hoće pomoći prizvati Me u prijetećim opasnostima? Jeste li voljni vratiti se živom,
iskrenom štovanju Mene i moje Majke? Hoćete li slijediti Njen Poziv na pokoru?
- Pitanje, jeste li voljni vratiti se iskreno i živo Meni u Euharistiji? Kada bi Moji svećenici,
toliko opterećeni poslovima htjeli biti objektivni, morali bi priznati da, osim iznimaka, usprkos
grozničavog djelovanja ne nude više nikakve razloge za svoju vjerodostojnost.
Jesu li možda presušili izvori Milosti? Ne, moje Milosrdno Srce uvijek je otvoreno!
58
Neka traže uzroke u sebi samima. Sjekira mora biti postavljena na korijenje. Hoću time
reći: Najprije se promijenite vi svećenici da vas slijedi vojska. Stoga je vrijedno truda ponovno
se sastajati i u iskrenom bratstvu napraviti novi plan duhovne obnove. Uostalom, ne zahtjeva li
to upravo od vas Koncil? Živjeti u milosti, jedinstvu i posluhu, kraj sa pobunom, borba sa
zlodusima, sa zlom, bez ikakva kompromisa. To su velike teme koje moraju biti produbljene u
svećenstvu i narodu. Zašto se još čeka? Iz straha, stida, ljudskog obzira, 'bojažljivosti, prijanja
udobnom životu. Obratite se, obratite se! Ovaj poziv neka vas ne ljuti i u vama ne izaziva
bojazan! Ja i moja Majka toliko vas volimo i stojimo uz vas. Radi se o spasu vaših duša i onih
duša vama povjerenih.
Sine moj, blagoslivljam te, ljubi Me!
(29. rujan 1975.)
64. JEDNOSMJERNA CESTA
Cesta počinje na određenom mjestu. Tada se provlači ravnicom i brdima između dvije
omeđene strane, koje određuju njenu širinu, da konačno završi na cilju. Sine moj, život svakog
čovjeka je kao cesta, ima svoju polaznu točku i svoj cilj. Svaki čovjek mora ići svojom cestom
do kraja, do cilja, do vječnosti.
No, samo čovjek je među svim bićima na zemlji slobodan i razuman, sposoban razlikovati
dobro od zla, zašto htjeti ili odbiti. Po tome je čovjek tako velik, sličan Bogu. Sva su druga bića
na zemlji, za razliku od čovjeka, po svojoj naravi prisiljena na određeni tijek života. Njima nije
moguće birati putove ili napustiti one, koje im je odredio Stvoritelj.
Čovjek, koji je zbog svoga duha i svoje volje tako čudesno biće, slobodan je i može
prihvatiti ili odbiti put koji mu je odredio Bog, njegov Stvoritelj. Bog mu predlaže put da mu
olakša postići njegov cilj, vječni spas svoje duše.
Čudno je i upravo strašno, da se čovjek ne služi svojim darom, koji ga uzdiže iznad svakog
drugog bića na zemlji. Umjesto toga, on se opire ići putem iz zemaljskog progonstva i odabire
mračne, zapletene staze, koje vode u propast i u vječno prokletstvo. Također je čudnovato, da
on ne želi znati o svom slučaju: zavođenju i podmuklosti kojima ga sotona, otac laži okružuje i
vodi. Sotona može, doduše, umanjiti slobodu čovjeku, ali je ne može uništiti, ni onda kada ga
čovjek u tome podržava.
U svakom slučaju odvraćanje čovjeka od Boga, ne može se opravdati, jer sam mu Ja,
utjelovljena Božja Riječ,sa skupocjenim plodovima svoga Otkupljenja stavio na raspolaganje
sredstva, koja može koristiti kad hoće. Ali ako čovjek, slijedeći sotonu, ne želi ništa znati o
Bogu, proklinje sam sebe.
Moj Put
Danas su ljudi napustili Mene, Istinu i Život, ispravan i siguran Put, da bi išli pravcem
ucrtanim od sotone. Ako se ljudi ne obrate, neće biti spašeni, ma što god govorili mnogi sijači
drača u mojem Vinogradu, koji svojim zabludama uzrokuju strašnu pomutnju u dušama.
Postoje utjelovljeni zlodusi posve obuzeti ohološću. Njihovi spisi štetni su isto tako kao i
pornografske knjige, a ima ih posvuda: u sjemeništima, samostanima i školama. Njihov otrov
je smrtan i traži žrtve, prije svega među mladima.
Put svakog čovjeka počinje u majčinom krilu, a njegov zemaljski kraj je tjelesna smrt, iza
koje slijedi presuda bez mogućnosti priziva. Poslije smrti počinje čovjek svojoj vječni život,
sretan ili nesretan, ovisno o uporabi ili zlouporabi svoje slobode.
Ja, vječna Božja Riječ, proizašao iz Oca, postao sam Čovjekom u punini vremena u
najčistijem krilu moje i vaše Majke, u sjaju, sjedeći s desne Ocu, za vas sam stalno prisutan
Tijelom i Krvi, Duhom i Božanstvom, u otajstvu Vjere i Ljubavi.
I Ja sam htio proći svoj "put" na zemlji kao i svi ostali ljudi. Započeo sam svojim
djevičanskim Začećem u krilu svoje Majke; završio na križu, tjelesnom smrću.
59
Ja, Put, išao sam na zemlji prema vama, da bi svakom od vas koji Me slijedi olakšao put, da
se ne mora bojati sumnja nesigurnosti i zabluda. Moj "jednosmjeran put" je dobar i siguran za
svakog čovjeka dobre volje. On počinje činom beskrajne poniznosti.
Beskrajna Poniznost
Moje Utjelovljenje, jer sam Sin Božji, bilo je čin beskrajne Poniznosti, da bi svi ljudi znali da
je Poniznost osnovna krepost, sigurni temelj svih kreposti. Bilo bi dostatno kada bi mnogi lažni
teolozi htjeli malo razmišljati o toj božanskoj stvarnosti. Rođen sam u hladnoj, vlažnoj spilji,
koja je služila kao staja i započeo sam sam svoj život na ovom svijetu u najvećoj bijedi.
Kako misle moji kršćani današnjeg potrošačkog društva o toj činjenici? Što misle moji
svećenici o tome? Što misle o svemu tome uobraženi teolozi, koji najradije pišu knjige pune
otrovne domišljatosti i zamršenih dokaza, a pritom zaboravljaju božansku jednostavnost Moga
Evanđelja? Ja sam beskrajno jednostavan Bog i volim jednostavnost. Ti teolozi, koji vole
udobne stanove, ne misle da sam se Ja, njihov Spasitelj rodio u staji, odrekavši se svega što
pripada svakom čovjeku. Oni ne vide ogromnu suprotnost između moga i svoga života, kao i
života današnjih- kršćana, koji teže za bogatstvom i blagostanjem.
Oni su ravnodušni sebičnjaci, ne poštuju Boga i na sve su pozive mojih Namjesnika na
zemlji gluhi, ali se odmah pobune na njihove riječi, jer ne podnose riječi koje proizlaze iz
Istine. Zar ne vide moji svećenici i mnogi kršćani blato koje se neprekidno baca po Crkvi?
Zaboravili su riječi moga Apostola Pavla: "S neba se zaista očituje gnjev Božji na svaku
bezbožnost i nepravednost ljudi koji istinu priječe nepravednošću. Jer njima je očito ono, što
se može doznati o Bogu" (Rim 1,18).
Ja, utjelovljena Božja Riječ, očitovao sam jasno svoj put po zemlji, u poniznosti, posluhu, u
teškim patnjama, punim ljubavi prema Ocu i mojoj braći.
Svi kršćani, svećenici i biskupi neka se sjete mojih Riječi koje je napisao Apostol Pavao
Rimljanima: '
"Jer premda upoznaše Boga, ne iskazaše mu kao Bogu ni slavu ni zahvalnost..." (Rim 1,2)
Oholost i drskost
Jesu li možda današnji kršćani bolji od pogana prije dvadeset stoljeća? Hoće li se oni moći
oduprijeti Božjoj srdžbi nakon što su napustili put i izgubili se u mračnim i krivudavim stazama
sramotnih strasti? Oni hoće uništiti moju Istinu i pokopati je u ponoru svoje oholosti i drskosti.
Izabrali su druge putove,koji nisu Moji.
Često se pozivaju na moje Milosrđe. Do sada je bilo vrijeme Milosrđa, ali sada dolazi čas
Pravednosti, u kojem će moj i vaš Otac dopustiti strahote. U svojoj ogromnoj sljepoći traže da
Ja poreknem svoj Život, čak da zatajim svoje Biće kao pravi Bog i pravi Čovjek.
Sine moj, još jednom te molim objavi glasno moj ponovni Poziv, glasno, na pravo
obraćenje. Ne boj se posljedica koje ćeš izazvati. Želim da se svi spase, ali ako ne poprave
svoju tvrdoglavu oholost, rasut ću ih kao vjetar prašinu. Ako neće otvoriti svoje oči "Svjetlosti
svijeta", Meni, koji sam je donio, plod njihovih djela bit će vječna tama.
65. STROGOST BOŽANSKE PRAVEDNOSTI
Mnogi su u opasnosti, jer ne žele vjerovati u buduće velike stroge kazne. Mnogi sumnjaju ili
to osporavaju, te objašnjavaju da je velika kazna u suprotnosti s Božanskim Milosrđem.
Također ni moji Apostoli nisu htjeli prihvatiti misao o mojoj patnji i mojoj smrti. Nisu vjerovali
mojim Riječima. Njihova uobraženost priječila im je da jasno vide i oduzela im dar mudrosti.
Isto se ponavlja i danas mnogima. Ja, utjelovljena Božja Riječ, postao sam u potpunom
smislu žrtva stroge Božanske Pravednosti. Beskrajna ljubav prema palom čovječanstvu
pokrenula je Presveto Trojstvo na ostvarenje otajstva moga Utjelovljenja, moje Muke i Smrti.
Usta Mudrosti rekoše: Po grijehu je došla smrt.
60
Grijeh je osobna i društvena krivnja, koju su natovarili na sebe čovjek i društvo protiv
Boga. Bog može uvijek zahtijevati djelomičnu zadovoljštinu, jer čovjek ne može ni kao
pojedinac, ni kao društvo potpuno zadovoljiti krivnju. Zato se pobrinuo Bog po otajstvu moga
Utjelovljenja, moje Muke i moje Smrti.
Milosrđe i Pravednost su nerazdvojivi
Onima, koji s velikom sigurnošću tvrde da se ne bi smjelo govoriti o kazni, nego samo o
Božanskom milosrđu odgovaram jasno i objašnjavam, da su u Bogu nerazdvojivi Milosrđe i
Pravednost, jer čim zlo prekorači alarmni znak, aktivira se nedokučivo djelovanje Božanske
Pravednosti.
Koliko puta sam rekao da su gradovi ovog nevjernog naraštaja gori od Sodome i Gomore,
da se moralna pokvarenost posvuda širi i zlo se na zemlji razlijeva snagom silne bujice. Ni
moja Crkva nije pošteđena. Mnogi moji svećenici su okuženi. Otpadništvo od Boga nikada nije
bilo tako sveopće.
Kalež se prelijeva
Kako su kratkovidni moji jadni svećenici! Ne vide i ne shvaćaju da Boga u Njegovoj srdžbi
uvijek vodi nakana Milosrđa. Zašto se tako ne sjete mnogi svećenici moga groznog straha u
Maslinskom vrtu? Zašto se ne sjete, da je moj krvavi znoj, moja napuštenost od Oca, sa svom
strogošću Božanske Pravednosti, tištala Mene, Njegova Jedinorođenog Sina? I zašto sam Ja
uzeo sve grijehe ljudi na sebe? Također, i ta je Pravednost bila kao i sve, plod beskrajnog
Milosrđa. Nevjera i neznanje ne mogu zadržati Božju ruku od ohola samosvjesnog
čovječanstva. Moja Majka je to mogla. Patnja dobrih i nevinih, herojsko, plemenito predanje
duša žrtava, bili su u stanju ublažiti i otkloniti zaključnu kaznu. Ali sada se kalež prelijeva.
Mjera je potpuna i sud se približava, premda sljepoća sprečava ljude da to vide kao pred igru
prijeteće katastrofe.
U međuvremenu moje Milosrđe, koje svakako mnogi moji svećenici ne povezuju s mojom
božanskog Pravednošću, priprema mnoga sredstva spašavanja, čišćenja i preporoda Crkve, ali
i za čovječanstvo, oslobođeno ljudske oholosti i svih zabluda. Milosrđe i Pravednost idu ukorak.
Sine moj, reci, duše se moraju privoditi molitvi, pokori i obraćenju. Imajte povjerenja, Bog
je u svojoj Pravednosti uvijek Ljubav i iz Ljubavi proizlazi sve što čini.
Blagoslivljam te, ljubi Me. Nadoknadi mi svojom ljubavlju sve nezahvalnosti i uvrede.
(8. listopad 1975.)
66. ORUĐE PROPASTI
Način na koji se dijeli Sakrament Ispovijedi ne odgovara ni u kom slučaju planu moga
Milosrđa i Ljubavi, nego opakom planu zloga. On je poduzeo sve da taj Sakrament, sredstvo
uskrsnuća i života, pretvori u smrtonosno oruđe prokletstva, time što je knez tame zamračio
taj plod Otkupljenja. Ja sam vječni Veliki Svećenik, Sudac, Ljubav i Pravda. Ja sam vječno
Milosrđe. Meni Sucu pripada presuda za svakog pojedinog čovjeka, presuda bez priziva, koja
će svoju posljednju potvrdu imati na Sudnji dan, kako za čovječanstvo, tako i za svijet Anđela.
Ja, beskrajno pravedni Sudac sudim svakom čovjeku po Pravednosti. Biti sudac znači
grešnika po pravdi osloboditi krivice ili ga osuditi. Svaki svećenik mora biti pravedan i neovisan
sudac. Njegova punomoć ne potječe od njega, nego od Mene, vječnoga Suca. Mnogi izvršuju tu
punomoć prema svojem nahođenju. Služe se vlašću brzopletno i nesavjesno na zgražanje onih
povezanih sa Mnom. Pomaže se pokajnicima da nađu sva moguća opravdanja za njihove
grijehe, uz obrazloženje da je Božje Milosrđe veliko.
Svetogrdne ispovijedi
Božje Milosrđe nije samo veliko, nego je beskrajno. No to ipak ne daje nikome pravo da ga
na sramotni način zlorabi, kako se to događa. Sine moj, ta stvar je važna, stoga ponavljam:
kao djelitelji Božanske pravednosti ne budite sukrivci s đavlom, da ne postanete od oruđa
spasenja, oruđe prokletstva. Bog ne dopušta da Mu se tko nekažnjeno ruga. Riječi, kojima sam
61
ustanovio taj Sakrament vrlo su jasne: ili oprostite grijehe ili ih zadržite.
Bez iskrena kajanja ispovijed nije valjana. A nema iskrenog kajanja bez ozbiljne nakane, da
se više neće griješiti. Mnoge su ispovijedi nevaljale i ništavne. Mnoge su svetogrdne. Tko se
ispovijeda bez traženih preduvjeta i tko odrešuje,a nije uvjeren u izvršenje uvjeta, obeščašćuje
Sakramente i čini svetogrđe. Time se obeščašćuje ovo čudesno spasonosno sredstvo i postaje
tako sredstvom prokletstva. Time svećenik postaje sukrivcem pogubna sotonina plana. On ne
traži Boga i ne traži spas duša, on traži sama sebe i užasno je što se pretpostavlja Bogu. Zato
sam Apostolima i njihovim nasljednicima rekao:
"Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se; kojima zadržite, zadržani su im." (Iv 20,23)
Jasno, te riječi traže ozbiljno, odmjereno rasuđivanje, ne dopuštaju nikakve kompromise
prema vlastitoj savjesti, niti prema ispovjedniku, a još manje prema Meni.
Ništa više nije grijeh
Sine moj, mnoge stvari ponavljam namjerno, da bi taj problem današnjeg dušobrižništva
što bolje usadio u duh mojih svećenika. Da, odrešuje se bez razlike sve i svi, od svega. Mnogi
svećenici s lakoćom odrešuju, jer više ništa nije grijeh. Danas čistoća nije krepost. Svjesno,
odgovorno očinstvo, pravo shvaćeno, pokretač je potpune slobode u bračnom životu.
Pod izlikom unapređivanja kulture dozvoljena je najsumnjivija lektira da obilno sije pohotu,
filozofske i teološke zablude. Danas se sve osniva na prevari i krađi. Pravda zahtijeva da se
ispovjednik uvjeri u ozbiljnu i iskrenu nakanu vraćanja nepravedne zarade. Često se ne upozorava pokajnika na tu strogu obvezu. U ime napretka svećenik zatvara oba oka, da pokaže
svoju prilagodljivost modernim zahtjevima vremena. Preko toga prelaze i oni koji su odgovorni
uvijek i svugdje spriječiti zlo u korijenu. Blagoslivljam te i zajedno sa mnom blagoslivljaju te
moja Majka i Sveti Josip.
(28. listopad 1975.)
67. PONOVNO RAZBUKTATI VATRU
Više puta govorio sam ti o ljubavi; ponovno se vraćam na tu temu, jer sam Ja neiscrpna
Ljubav. Dao sam ljudima novu Zapovijed, sažetak cijelog Zakona, ključ sreće. Kada bi ljudi
moju Zapovijed proveli u djelo, zemlja bi bila Raj, u kojem bi ljubav trijumfirala.
Ja sam Ljubav i od Mene žive sve duše. Savršenost života na zemlji mjeri se po stupnju
iskrenosti kojom duše ljube Mene i sa Mnom svu braću. Vi ste to savršeniji i svetiji, što više
ljubite. U istinskoj ljubavi, Mojoj Ljubavi nalazi se prava svrha života, prava životna radost.
Dar slobode
Sine moj, pokušaj zamisliti život čovjeka bez trenutka ljubavi. Zar to ne bi bio tmurni,
očajni život, pust i neplodan, bez smijeha, bez zrake svjetla? Život zlo duha, život prokletih,
ovladanih zlodusima, ohološću, mržnjom, zavišću, očajno žive u neutaživoj žeđi za zlom! Ti
prokleti duhovi tjerani su gorućom potrebom da čine zlo. Oni su izvršitelji zla, potiču nasilje,
kletve, mržnje i razdore, krivovjerja i bestidnosti, sve što je zlo.
Ljubav je naprotiv gorljivost za sve dobro, neodoljivo oduševljenje duše usmjerene Bogu i
braći. Ljubav je tajanstveni osjećaj koji izvire iz Boga, te kao strelica leti prema dušama,
predmetu ljubavi. Duše se razlikuju od materije po svojoj naravi, s kojom su sjedinjene na
zemlji. Duša je božanski dah ljubavi, koji oživljuje materiju. Duša je slična Bogu. Slobodna i
nad arena razumom, može u najrazličitijoj mjeri prihvatiti ili odbaciti ljubav.
Sine moj, sunce šalje svoje zrake, svoju svjetlost i svoju toplinu na područja svoga
zračenja, no ono ne odbija zrake i ne zagađuje svjetlost ni toplinu. Ali to ne vrijedi za duše.
Duše mogu odbaciti ljubav i odabrati mržnju; mogu odbaciti svjetlo i izabrati mrak! Kada bi
ljudi htjeli shvatiti dar slobode i ono što taj dar u sebi uključuje: izbor vječne sreće - Očev dar,
koju ni jedan jezik ne može opisati, ili vječnu propast, koju čovjek, hodočasnik na zemlji, ne
može shvatiti.
Ljubav je odbačen
Savršena ljubav saastoji se u ljubavi prema Bogu, Jednom i Trojedinom i braći, više nego
62
prema svemu ostalom na svijetu. To je nov Zakon dragovoljno prihvaćen i prožet potpunim
predanjem. Savršenstvo ljubavi postiže se i usavršava na Nebu. Punina sjaja odgovara stupnju
ljubavi. Što je dosegnuta ljubav veća, to je i sjaj veći.
Zašto ljudi odbacuju ljubav? Zašto ne znaju cijeniti najveće dobro za koje su stvoreni?
Također i u tome leži velika odgovornost na savjesti mojih svećenika i Pastira.
Ako radnici, koji snabdijevaju visoke peći željezara gorivom, prestanu potpaljivati vatru,
tada sve stane. Vatra u pećima se ugasi i prestaje svaki rad. Također je i ljubav vatra; kada se
ljubav ugasi, prestane život. I mnoge Moje Crkve su "ugašene peći". Svaki biskup i svaki
svećenik trebao bi biti goruća "vatra" po svetosti života da snagom milosti i Božjom Riječi daje
toplinu i duhovnu energiju.
Ali, ako se vatra u njima i njihovim zajednicama uvijek i iznova ne potpaljuje, gasi se
polagano duhovni život. Zbog te tužne činjenice pati danas Crkva.
Pravi problem
Kakvo bi prekrasno čudo vidio svijet, kada bi biskupi pozvali svoje svećenike k sebi sa
istinskom poniznošću, kako sam ih Ja naučavao, jer bez nje nema prave snage unutarnjega
života, te ponovno u sebi raspaliti vatru ljubavi i prenijeti je svojim sinovima i braći. Kada bi
još odbacili stvari koje malo služe spasu duša i pojačano se bavili pravim problemom Crkve,
koji se sastoji u suzbijanju razularenog napada paklene moći. Oružje koje stoji na
raspolaganju, a više se ne upotrebljava, mora se ponovno primijeniti! Oružje molitve,
samozatajivanje, unutarnje i tjelesne pokore, u posluhu Momu zastupniku i hijerarhiji u duhu
evanđeoskog siromaštva.
Svijet se može spasiti prijeteće propasti. No ne može moliti, mrtviti se i prihvatiti patnju,
ako se ne ljubi. Vidiš, sine moj, još smo jednom dotakli srž problema: kriza vjere je nužno
kriza ljubavi. Mnogi govore o ljubavi, ali ona stvarno gori samo u nekima, jer kriza vjere ima
mnogo ugašenih "žarišta" u Crkvi. Treba ih ponovno brzo upaliti da bi Božanska milost mogla
ponovno djelovati u dušama.
Sine moj, moli i potakni dobre duše na molitvu. Tko se velikodušno posveti momu
Milosrdnom Srcu i Bezgrešnom Srcu moje Majke, u njemu će se ponovno upaliti vatra, iako je
ranije vladala smrtna hladnoća. Blagoslivljam
(14. prosinac 1975.)
68. POUČLJIVA ORUĐA
Koliki dobri kažu: "Gospodine, Gospodine!" ali samo je doista malo spremnih vršiti volju
Božju. Mnogi tvrde sa uvjerenjem da su moja oruđa, ali u biti su oruđa svoje oholosti. Ipak,
sine moj, postoje samo dvije mogućnosti: ili ste oruđe Božje ili oruđe sotone.
Oruđem se može uvijek rukovati. Kada bi se biskupi i svećenici dali voditi kao zaista
raspoloživo oruđe u Božjim rukama, tada bi Crkva i zemlja pružale Nebu čudesni prizor svetosti
i ljubavi. Moji Anđeli bi se tome veselili, a ljudi bi na zemlji bili kao preobraženi.
Ipak, kakvog li tužna prizora: Da se preneraziš! Pun moralne neurednosti, mračnih strasti,
borbe, mržnje i zla svake vrste.
Ne riječima
Sine moj, Moje Riječi su bez promjene! Neće se spasiti onaj koji mi samo riječima iskaže
privrženost, nego onaj čija je volja usklađena s voljom Nebeskog Oca.
Kada mnogi biskupi moraju doživjeti da ih se ne sluša i uvide da je vjera srušena do
temelja, tada neka ne traže pogreške drugdje, nego u vlastitom životu. Lako je govoriti o
oruđu Providnosti, ali nije zaista tako lako biti takvo oruđe. Da, sine moj, to je povijest prvoga
grijeha, koji se u vremenu ponavlja tako tvrdokorno, ali iz kojega se nikada ne uči.
Sotona uvijek kuša grješni ljudski rod. Time čovjek narušava čudesni unaprijed uređeni
poredak, sklad naravi i milosti. Grijeh je najteži nered! On prouzrokuje stalno nove nerede u
duhovnom i milosnom životu. Praroditelji su sagriješili. Neposredno zatim razbuktala su se
63
sjetila, nastade pobuna tijela, duha, naravi: U znoju lica svoga jesti ćeš svoj kruh; u mukama
ćeš rađati." Ne možete shvatiti što ste izgubili sa prekrasnim skladom milosti i naravi.
Zemaljski raj bio je čovjekovo prebivalište. Biskupe i svećenike treba poučiti o strašnim
posljedicama prvoga grijeha, a morali bi znati da ove posljedice izaziva svaki grijeh osobito
oholost. Grijeh oholosti i drskosti izaziva, ako ga učini biskup u svojoj biskupiji, mnogobrojna
druga zla. Mnogi neredi imaju tu svoj začetak.
Sine moj, zbog toga inzistiram tako odlučno upravo na tome i ponavljam često da je tako
slabo shvaćen osnovni problem moga Mističnog Tijela. Bolno je morati to ustvrditi! Ali neki
biskupi i svećenici su poput ograničena građevinara, koji se bavi pri gradnji svoje kuće
sporednim stvarima, a pri tom zanemaruje temelje i nosive konstrukcije, pa će se kuća sigurno
srušiti.
Htio sam ti to opet ponoviti, da bilo tko konačno odluči zahvatiti u taj teški problem. Često
se ne vjeruje u istinu koja je pred njima otvorena. Ali ta slijepa i lažna uvjerenja želi neprijatelj
sa zlobnom lukavošću usaditi u glave, no one ne mogu odgoditi ni na trenutak čišćenje, koje
potiče Ljubav. Ljubav ne može dulje trpjeti sotoninu vlast u svijetu i u dušama, koje u velikom
broju propadaju.
Moju uputu Apostolima o istjerivanju đavla smatraju nekorisnom, čak smiješnom. Time su
sotoni sva vrata otvorena.
Ja sam živa Osoba
Sine moj, reci svima, ne brini se ni najmanje za posljedice,ma kakve one bile. Ja sam taj
koji to hoće i koji ti naređuje. Mora biti konačno učinjen kraj s tom prividnom pameti i
mudrosti koja vas zadržava da svima kažete da sam Ja, Isus, pravi Bog i pravi Čovjek, živa
stvarna Osoba, kao i vi, da čak i više nego vi i da imam pravo podići svoj glas kako, kada i
gdje hoću.
Morate biti uvjereni da sam Ja vas izabrao za svećenike, a neke među vama i za biskupe.
Budući da sam vas Ja pozvao, mogu među Svojim svećenicima izabrati one kojima povjeravam
posebne zadaće, koje se moraju ispuniti u vremenu i na način kako Ja to utvrdimo.
Neumorno moli, žrtvujući se. Pogledaj, ni drugi se ne umaraju, vrijeđajući Me. Tvoje patnje
su sve veće, ali ti znaš, da su mjera tvoje ljubavi prema Meni.
Blagoslivljam te, sine moj, i zajedno s tobom blagoslivljam sve one koji u duhu istinske
poniznosti prihvaćaju hitni poziv Bogočovjeka, koji želi sve spasiti.
(20. siječanj 1976.)
69. STVARI ĆE SE PROMIJENITI
Ne misli da se svijet u 2000 godina puno promijenio! Za jednu temeljnu promjenu trebali bi
se promijeniti uzroci u korijenima ljudske naravi. Čovjek može koraknuti naprijed i natrag, ali
se ne može bitno promijeniti. On uvijek ostaje smrtno stvorenje ranjeno istočnim grijehom,
koje naginje na zlo, koje može svladati,ako hoće pomoću odozgo. U tome leži razlog zašto se
čovjek kroz dvije tisuće godina kršćanstva nije mnogo promijenio. Danas, kao i onda, obnavlja
se istom slijepom okrutnošću moja Patnja. Tupom tvrdokornošću pretpostavlja čovjek ono
materijalističko, nevjerno Barabino doba i viče: "Ukloni! Raspni ga!" (Iv 19,15).
U korijenu je uvijek isti uzrok: mržnja sotone protiv Božje Riječi, koja je za spas
čovječanstva postala tijelom; mržnju sotone protiv Mene Spasitelja i protiv ljudi koje želi
gurnuti u svoj vlastiti ponor. To je pravi razlog zašto se poslije 2000 godina u
slobodnozidarskim ložama, u parlamentima, u sveučilišnim aulama, u tisku, na radiju, na
televiziji i u novinama nastavlja vikati: "Na križ s njim!"
Đavlova osveta
Sotona, koji je već od trenutka svoje pobune protiv Boga i svoga pada, otvrdnuo u svojoj
mržnji, planira uvijek osvetu. U toj mržnji živi i hrani se; mržnja je postala smisao njegova
opstanka. Budući da je jači od ljudske naravi, u stanju je poslužiti se svojom nadmoći, da
64
čovjeka navede na zlo. Stoga se prepoznaju danas, kao i pred 2000 godina, isti ljudski niski
instinkti njegove povrijeđene, ranjene naravi, njegovi ispadi mržnje protiv Mene.
- Isuse, u čemu se sastoji krivica čovjeka, ako ga neko jače biće nemilosrdno tjera u zlo?
Sine moj, ne zaboravi: Ja sam Božansku narav sjedinio s ljudskom, da ostvarim dužnu
zadovoljštinu i izmirenje za čovječanstvo. Činjenica, da je ljudska narav grijehom bila ponižena
i da joj je vraćeno prvobitno dostojanstvo, izazvala je protiv vas ljudi u sotoni glad za
mržnjom, zavišću i ljubomorom. Stoga se zlo koje ljudi čine ne može opravdati, pa ni onda ako
ih je sotona na to potakao, jer čovjek je slobodan i otkupljenje je ponovno uspostavilo
prekinuti poredak i narušenu ravnotežu. Upravo otkupljenjem su čovjeku dana potrebna
sredstva da se odupre iskušenjima i da ih nadvlada.
Kada dakle čovjek sa zadovoljstvom posluša glas zla, ne čini to bez odgovornosti, jer on
dragovoljno odbija plodove otkupljenja, kreće opasnim putem, sa kojeg može lagano skrenuti
sve dublje i dublje, u ponor.
Živio Baraba!
Sine moj, stoga se Ljubavi, dakle Božjem Sinu, Spasitelju čovječanstva, dovikuje u gnjevu:
"Crucifigatur!" - (Neka se razapne!) i ponavlja: "Živio Baraba, Nazarećanin mora umrijeti!"
Živio Baraba! To znači zločin, nasilništvo, uzvisivanje jednog i drugog! Neka živi mržnja,
prostitucija i pornografija! Neka živi besramni tisak, koji s filmom i televizijom propagira
nemoral!! Živjelo zlo!
Krist, Spasitelj, mora umrijeti! Smrt Ljubavi, koja je došla spasiti izgubljeno, poniženo i
zarobljeno čovječanstvo, da mu vrati njegovu slobodu i dostojanstvo i da mu otvori obzorja
nade i spasa.
Kakav je dakle, s obzirom na tu tragediju stav mnogih mojih svećenika? Mnogi su
ravnodušni, drugi simpatiziraju i rade s neprijateljima. To su marksistički svećenici, pretplaćeni
na sramotne, bezbožne i materijalističke novine. Ovi svećenici su brojniji nego što je to danas
poznato. Već ćete to u trenutku iskušenja doznati.
Postoje također svećenici, koju svoju službu shvaćaju kao obično zanimanje i ne vide u
svećeništvu otajstvo Crkve, kojoj su važni dio. Ustvari, kako bi se moglo zamisliti Crkvu bez
svećenstva?
Stvarno je kao na Kalvariji! Tamo su bili mnogi ravnodušni, radoznali pismoznanci i farizeji.
Malo, vrlo malo dobrih! Majka, Ivan, pobožne žene, nekoliko učenika i pastiri.
Sine moj, tako se svijet samo malo promijenio, jer je uzrok zla uvijek isti. Mora se boriti
protiv njega i ograničiti njegove napadačke snage, doskočiti njegovim planovima i oslabiti
njegovo djelovanje.
Životna Snaga
Usprkos svemu stvari će se mijenjati. Moja Patnja i moja Smrt donijele su Snagu na svijet,
pa snaga zla neće prevladati. Moja Patnja se nastavlja u mojem Mističnom Tijelu, u trpljenju
Svetaca, dušama žrtvama, dobrima; tu daje svoje plodove.
Zemlja će biti prekrivena krvlju Mučenika, koji će koračati prema blistavoj Zori, novoj Crkvi,
novom životu probuđene Crkve, koja će zauzeti mjesto Učiteljice i Voditeljice naroda u
cijelomu svijetu.
Sile zla biti će satrte pod nogom moje Majke, koja će kao vojska spremna za borbu, postići
sjajnu pobjedu za Križ i Crkvu. Čovječanstvo će se ponovno vratiti Ocu, pa će postići sretnu
vječnost. Sine moj, moli, žrtvuj se! Blagoslivljam te, ljubi Me!
(26. veljača 1976.)
70. USTRAJNA IZDRŽLJIVOST
Piši, moj brate, ja sam Orion.
Kapi vode koje stalno padaju na granit, uspijevaju izdubiti ga. Ali što je jedna mala kap vode,
koju snagu ona posjeduje, da bi mogla ispuniti takva djela? Kapima vode za to treba vremena,
tako si i ti upućen na ustrajnost. Ustrajnost u dobru je potrebna! Ljudsko biće je uništilo
65
prirodnu ravnotežu u kojoj je stvoreno. I zbog istočnog grijeha je čovjek postao predmet
stalnih promjena ponašanja i neprekidnih promjena temperamenta. Tako je nalik vjetru koji
puše, čas sa istoka, čas sa zapada. Toj ljudskoj krhkoj i promjenljivoj naravi mora se dodati
element učvršćenja ravnoteže, inače neće moći ostvariti ništa dobro, nego samo divlje gorke
plodove. Taj viši sigurnosni element je Božanska Milost.
Ona sadrži iznad svega važan dar ustrajnosti, bitni dar, bez koga je u pitanju vječni spas.
Poznavanje dobra, volja za dobro, želja za dobro nisu dostatni, potrebna je ustrajnost u dobru.
Koliki su zastali u njihovim prvim koracima na putu k savršenstvu i iskliznuli na pola puta, a
koliko ih nije bilo sposobno da se približi konačnom cilju. Time su svoja odricanja, žrtve i
patnje stavili na kocku, ili su sve izgubili, jer nisu bili ustrajni?
Paklena igra
Zašto, don Ottavio, ove rasprave o ustrajnosti? Kada promatraš što se danas događa u
Crkvi, možeš bez muke vidjeti što joj nedostaje, jer je nepostojanost i površnost ovoga
naraštaja veća nego ikada, jer ljudi, izuzevši malobrojne, ne živi u milosti Božjoj. Oni su loptice
svojih vlastitih slabosti i ponižavajućih utjecaja zloduha, čije mračne sile postupaju sa dušama
tako grozno i cinično, kao mačka s mišom.
Glavni uzrok nestabilnosti je gubitak Božanske milosti u duši, a time izostaje unutarnji život
i molitva u kršćanskom životu. Kriza vjere potječe iz poganskog shvaćanja života.
Obnovljena Crkva ostvarit će nov program kršćanskog odgoja, unutarnjeg života i opet će
dati pripadajuću vrijednost čvrstoći života u obitelji i Crkvi. Nove zajednice moraju omogućiti
duhu vanjskim i unutarnjim odricanjem veliki polet. Ovaj duh će učinit duše i savjesti pristupačnijima, te obrazovati prave Kristove vojnike, učvršćene za borbu protiv neprijatelja
Boga, Crkve i duša, protiv zloduha, strasti i svijeta.
Isus je Crkvi dao Sakrament Potvrde, da bi svaki krštenik postao jaki vojnik, koji će biti
svjestan svoje uloge u velikoj vojsci Crkve. Život vojnika je život odricanja, žrtve i borbe. Jesu
li krizmanici vašeg vremena također takvog uvjerenja? Božja Crkva nije nikada bila i nikada
neće biti bez svetih ljudi koji, ne bi proživjeli svoj život u pravoj moralnoj strogosti.
Ili s Njim, ili protiv Njega
Mnogo će se toga morati promijeniti i mijenja se. Bit će isključeni lažni proroci, krivi učitelji,
toliki izrodi, ti prividni teolozi. Isus je sam prvi sveopći Učitelj, koji je otajstvom svoga
Utjelovljenja, svoje Muke i Smrti pokazao jedini put Pastirima, svećenicima i ljudima, koji
moraju ustrajati do kraja, ako ne žele propasti; ili s Njim ili protiv Njega.
U novoj Crkvi nitko se neće usuditi prilagoditi Krista i njegovo Evanđelje, njegov moral krivom napretku moderne tehnike. To ne može ljudima dati pravdu, ljubav, mir i dobro, koji su
im potrebni. Prsi se oholo i pokušava istjerati Boga iz čovjekova srca i duha, da bi se na
Njegovo mjesto stavila tehnika tvrdeći da ona može čovjeka zadovoljiti. Ne, moraju se
pokloniti Bogu, Stvoritelju i Gospodaru svemira, Spasitelju i Otkupitelju, Posvetitelju. Ozbiljna i
stroga odgovornost je na hijerarhiji, koja sa vrlo malo svetih biskupa, računa na ljudski način,
te je opsjednuta materijalnim i tehničkim prividom napretka. Tako je i propala prava kultura,
koja više pripada duhu, nego stvarima.
Don Ottavio, nova Crkva želi kristalnu jasnoću učenja i običaja. Čišćenje će pomesti svako
petljanje oholosti, koje je svuda prodrlo.
Neka te blagoslovi Bog, Jedan i Trojstven. Moli, brate i prinesi svoj trud kao žrtvu, da bi se
vratio mir u Crkvu i svijet.
(9. svibanj 1977.)
71. KRIZA VJERE
Zlo od kojeg trpe Crkva i svijet je kriza vjere. Što znači ta kriza? To je kriza nade, ljubavi,
mudrosti i razboritosti, jakosti, pravednosti i umjerenosti, kriza poslušnosti, čistoće,
strpljivosti, pobožnosti i blagosti. To je kriza gladi i žeđi za Bogom. Kriza kajanja, poniznosti i
mrtvljenja. To su zla od kojih pati Crkva u tom vašem Velikom tjednu. Veliki tjedan prethodi
Svetom Tjednu. Sva ta zla uvjetuju krizu Vjere, Ufanja i Ljubavi. Da, to se može još dalje
66
pojednostavniti: to je kriza duhovnog života, Milosti.
Kriza Milosti
Milost je sudjelovanje duše u mom Božanskom Životu. Milost je duša duše. Ja, Isus, jedno
Sam s Ocem i Duhom Svetim; Mi smo Jedno u tri Osobe. Ali, moja djeco, stvoreni ste prema
mojoj slici i prilici. Imate dušu koja posjeduje tri sposobnosti: razum, pamćenje i volju. Ne
sličite mi u tome mnogo, nego prije svega po nadnaravnom životu, milosti. Čovjek je stvoren u
milosti. Ja, Božja Riječ, došao sam na svijet da vama vratim izgubljeni život po svojoj Muci,
svojoj Smrti i svom Uskrsnuću.
Budući da sam beskrajno jednostavan i vaša duša je jednostavna. Vaša duša nema više
sastojaka, osim jednoga u kojem živi Vjera, Ufanje i Ljubav, kao što su u Meni Ljubav,
Milosrđe, Istina, Pravednost, Mudrost i sve druge vlastitosti, koje tvore moje Božansko Biće.
Ako se čovjek nalazi u krizi vjere, tada je u krizi i ufanje, razboritost, pravednost, jakost,
blagost, umjerenost, ljubav prema Bogu i strah Božji. Nedostatak svega toga izazvalo je u
ljudskim dušama užasnu krizu od koje boluje cijelo čovječanstvo.
Materijalizam označuje Božju odsutnost u ljudskom duhu, jer Bog je Ljubav, Svjetlost i
Pravednost, Nada i Mudrost, Jakost, Blagost, Umjerenost i sve druge kreposti i savršenstva.
Oponašatelj Boga
Još nikada, sinovi moji, nije takva općenita kriza harala čovječanstvom. Sotona,
oponašatelj Boga prouzročio je vašom sukrivnjom užasnu tamu u dušama.
Govorio sam o Velikom tjednu da pripremite svoj duh na životno kajanje. Svatko ima svoj
razlog za kajanje. Morate se duhovno pripremiti da vas nađem u vrijeme teškog ispita s
upaljenom svjetiljkom. Jao onima čija svjetiljka ne gori, koji se ne kaju. Propast će. Ja sam
beskrajna, nepromjenljiva ljubav, zato vam kažem da će nastupom vremena Milosrđa odstupiti
Pravednost.
Moj veliki trijumf je na Križu. Ja sam s Križom pobijedio svijet, a sa Križom
odabrane duše i Crkva.
će
pobijediti
Ja ću razotkriti Križ,a moja Majka će ponovno satrti zmiji glavu.
Ja, Spasitelj biti ću ponovno Svjetlost, koja je sada ugašena u mnogim dušama, čak i u
mnogih mojih svećenika. Biti ću ponovno Svjetlost svijeta!
Pitate Me, sinovi moji, zašto nema zvanja? Niste li za to molili? Zbog krize vjere! Gdje
Crkva sa mnom vis i na Križu, ne nedostaju zvanja. Razmislite o tome, sinovi moji. Tamo ne
manjkaju motivi. I konačno ne zaboravite da sam Ja započeo svoj zemaljski put činom
beskrajne poniznosti. Bez poniznosti nije moguće nikakvo obraćenje.
Blagoslivljam te.
(15. listopad 1975.)
72. MODERNI NAPREDAK JE POGANSTVO
Moderni napredak je smrtonosno oružje kojim sotona mnoge duše odvodi od izvora žive
vode u pustinju, da umru od žeđi. Tko je trebao upozoriti krštene duše na tako veliku opasnost
te se dao sam zaslijepiti?
Bez pružanja otpora i bez upozoravanja stada na veliku opasnost, kojoj se ide u susret,
slijedi pastir neprijatelja, koji njega i stado udaljuje od svjetlosti vjere.
Tko danas ne vidi kako obitelj više nije sveta te se raspada, da je škola postala đavolska
predškola pakla, u kojoj se učenici pod izlikom napretka i razvoja službeno navode na grijeh?
Tko ne vidi da su kino i televizija postali katedra za milijune i milijune učenika, koji
požudno upijaju lekcije o nasilništvu, kriminalu i razvodu brakova? To su katedre koje šire
otrov bezboštva u svim dnevnim i noćnim satima lažnim vijestima, filmovima koji potpomažu
rastavu i pobačaje, te pjesmama zavode na slobodnu ljubav i putenost. Neopravdano se potiče
i veliča golotinja i šire nemoralni običaji. Širenje svakovrsnih zabluda slavi se dnevno kao
osvajanje slobode.
67
U ime slobode
U ime slobode ubija se i potkapa moral; u ime slobode čine se razbojnička djela. Govorim o
onome što se događa u privatnim kućama i u javnim lokalima. Griješi se zavođenjem,
razvratom i bestidnostima. Sotona iskaljuje svoju mržnju na ljudsku narav, time što razara
svaki stid i smisao za dostojanstvo, gazi je nogama i ponižava svim sredstvima koja izmišlja
njegov pokvareni duh. Što reći o tisku, novinama koje se slave kao napredne? I to je u službi
zla. Dobar tisak se čita rijetko i manje je raširen od lošeg. Pogledajte novine! Najvećim su
dijelom u službi bezboštva. Navodni se napredak prihvaća bez otpora, iako se u njemu očituje
ohola prisutnost zloga; napredak služi kao oružje da bi se potisnulo Boga u dušama.
Ipak, to se ne brani, nego se hvali i podupire se sotonski prodor, umjesto da se podigne
zaštitni bedem.
Moji primjeri i naučavanja su u potpunoj suprotnosti s običajima ovog grešnog naraštaja.
Odatle neobuzdana zauzetost mnogih mojih Pastira i slugu da povežu ono što je nespojivo.
Mnogi nastoje sve promijeniti i preoblikovati. Odatle bujica novotarija da se stvori mogućnost
istodobno služiti dvojici gospodara. Žele povezati svjetlost i tamu, što je nedopušteno učiniti
dopuštenim, iako u mojoj Crkvi izazivaju sablazan, razdore i zbrku.
Ovi novatori su stvarno zaboravili bitno: da sami sebe obnove! Poslije toga bi mogli mudro
i razborito poduzeti promjenu, korisnu reformu.
Da se duše spase
Tko se danas drži moga Milosrđa radi dobro, ako pri tome ne zaboravlja stvari od velike
važnosti:
- Nije li duša važnija od tijela?
- Ako je, da li bi Milosrđe trebalo dopustiti da duše propadnu, da bi se spasilo tijelo?
Ja nisam Bog osvete nego beskrajna i vječna Ljubav; od vječnosti vas beskrajno ljubim. Ne
želim propast čovjeka, nego budući da sam Ljubav, želim njegovo vječno spasenje. Napustili
ste Me, a na moje mjesto stavili poganski način života, najnedostojnije se ponizili i prilagodili.
Sada počinjete zbunjeno prepoznavati ponor koji se otvara pod vašim nogama, pa zazivate
moje Milosrđe. Moje Milosrđe će spriječiti da propadnu duše, tako da ću bliski trenutak
Pravednosti pretvoriti u Milosrđe. Moja Crkva za novi život rođena ispunit će zadaće na koje
sam je pozvao.
73. NE UBIJ!
Moj Zakon je nadnaravan i vječan. Nazivate ga prirodnim Zakonom, jer odgovara svim
zakonima vaše ljudske naravi. Tko povrijedi taj Zakon, bez obzira da li je kršćanin ili nije,
razara uspostavljeni pravi sklad, bez koga ne može vladati mir i sreća među ljudima. Čovjek
narušava po Bogu utvrđeni poredak, što povlači za sobom nesagledive posljedice. To je jasno!
Ali čovječja zloća, sve veća oholost, otpor i svađa povrjeđuju Zakon i razaraju Božji poredak.
Zloća odvodi čovjeka s puta dobra i on se gubi u zabludi iz koje često nema izlaza.
Vidiš li, sine moj, kako sotonska upornost tumači pravo na život, na elementarno prirodno
pravo na život te zahtijeva ono, što je Bog prokleo: ubijanje ljudskog života. Taj Zakon: "Ne
ubij!", od Oca uspostavljen, stup je ljudskih prava. Tko ga povrijedi ne prezire samo oholo
Boga Stvoritelja, nego čini nasilje, čini zločin, koji viče do Neba, vapeći za osvetom na zemlji.
Divlje krvoproliće
Ti si Me razumio, sine moj; govorim o pobačaju, odvratnom izrodu sotonske mržnje prema
Bogu i ljudima, kojim je pomutio razum. Ako zakon dopušta izvršenje pobačaja, postupka
strašnijeg od Herodova, radi se o masovnom ubojstvu milijuna nedužnih ljudskih bića, koja se
ne mogu braniti. Ne radi se dakle samo o razaranju sklada stvaranja.
Želi samo nastaviti tok neugasive mržnje prema Bogu i izvršiteljima Božanskog Zakona.
68
Užasno je da su urotnici protiv Božjeg poretka našli toliko pristaša. Gomile su se odvratile
od Boga i krenule na put zločina. Među njima ćeš otkriti sa zaprepaštenjem i neke od mojih
svećenika, čak ovog ili onog pastira, koji se za svaki slučaj prikrio, da ga se ne prepozna. Ipak,
to je sve uzalud, jer jednog velikog dana, dana gorke optužbe, Ja ću ih optužiti pred cijelim
čovječanstvom, jer su se stavili na raspolaganje paklenom planu.
Jako teški grijeh
Također i zakonski dopušten pobačaj je vrlo teški grijeh, iza koga stoji sotona. Taj zahvat
prekoračuje Zakon moga Oca, to je Zakon ljubavi, koji teži da održi, zaštiti i obrani nenaplativo
dobro života.
Koji čovjek ima pravo razoriti život drugog čovjeka? Koja država ima pravo narušiti
ravnotežu ljudske naravi? Koja država ima pravo odbaciti Božji Zakon?
Takva drskost je zločin, koji kod Boga ne može proći nekažnjeno. Pobačaj je užas i
pokvarenost, plod rastrojenog, protukršćanskog društva. Jao onima koji su preuzeli takvu
strašnu odgovornost na sebe.
Neću samo Ja biti neumoljivi Sudac, također ljudska bića, žrtve pobačaja obratit će se
neposredno mom Ocu, darovatelju života i tražiti pravdu nad svojim krvnicima.
Sine moj, donošenje zakona o pobačaju je čin posve materijalističkog gledanja na svijet. Ali
koliko još ima zločina, nasilja, zloupotreba droge, pornografije, brojne zločinačke organizacije,
koje se tajno podupiru i podržavaju iako ih javno optužuju. Kada bih ti pokazao pravo lice ovog
nevjernog društva, ti bi, ponavljam, umro.
Čovječanstvo je odbilo spas koji mu je ponudilo moje Milosrđe. Ja ću ga spasiti svojom
Pravednošću. Sine moj, moli, neumorno moli! Blagoslivljam te, sine moj, ljubi Me!
(20. veljača 1976.)
74. ONI SU POSTALI TAMA
Želim, da svjesno shvatiš veliku oholost ljudi, koji ne žele slušati Boga, Njega, Oca puna
Ljubavi, koji ih uporno poziva da se vrate na pravi put. Bog je zbog njihove gluhoće prisiljen
probuditi ih strogošću iz njihovog smrtnog sna. Odatle potresi, poplave i druge katastrofe,
posljedice ljudske ludosti.
Sine moj, promatraj bezbrižnost ljudi i mnogih mojih, Bogu posvećenih, koji su odabrani
učitelji istine, sjajna svjetla u mraku, ali koji su sami postali tama; imaju oči,a ne vide, imaju
uši, a ne čuju strahote, koje se ne mogu objasniti bez direktnog osobnog uplitanja sotone i
njegovih zlih hordi.
Ne vide li užasne događaje i urote koje se neprestano odvijaju i sve više šire sotonskim
paklenskim utjecajem?
Samo današnji slijepci to ne vide, jer su obavijeni tamom. Oni ne vide da on razdvaja
Crkvu, a sa Crkvom i narode na zemlji.
Sotonska bijesna tiranija doseže stupanj koji on ne smije prekoračiti. Sine moj, Ja sam
uvijek govorio da neću zlo, jer sam Bog ljubavi. Ja sam Bog, beskonačno savršenstvo, a zlo je
uvijek nesavršenstvo. Ali dopuštam zlo, da bih vas preko njega podigao, te ga pretvorio u
dobro.
Čišćenje u mojem Mističnom Tijelu je potrebno
Sotona ne prestaje sa svojim ogorčenim, pokvarenim djelovanjem, jer on je bio i jest
otvrdnuo u zlu.
Sine moj, posljednji stupanj tog snažnog sukoba počinje. Vi ćete biti svjedoci nevjerojatne
izdaje, odvratnog svetogrđa protiv Boga i moje Crkve, koju poduzimaju oni, koji bi trebali biti
njeni branitelji.
Sine moj, narodi i nacije se mogu spasiti, ali kojom cijenom? Tko pažljivo čita Bibliju može
si to predočiti. Sada se vraćam na tvoje ranije pitanje: "Možeš li ti, Sine živoga Boga spriječiti
69
pokvareno djelovanje zloduha, tako da ih strovališ u pakao, mjesto njihove kazne?"
Da, sine moj, Ja sam svemoguć, jer sam Bog. Ali ako to neću učiniti, imam svoje dobre
razloge. Neke od tih razloga već sam ti izložio u ranijim Porukama. Trenutak čišćenja mora se
dogoditi u mojem Mističnom Tijelu, kao što se jednom dogodilo u mojem fizičkom tijelu.
Milosrđe i Pravednost moraju se nadopunjavati.
Ništa nisu na zemlji promijenile moje opetovane Opomene, moja Božanska Obećanja, moji
Zahvati. Ništa nisu promijenila mnogobrojna moja Ukazanja i ona moje Majke. Samo neki su
čuli moje Opomene, iako su dolazile iz Milosrdnog Srca. U ludoj nevjeri smijali su se i izrugivali
Meni, Jedinorođenom Sinu Božjem. Sada će upoznati kako je strašna Božja srdžba.
Oni su je htjeli, oni su ju izazvali. U svojoj su ludosti sjeli za stol s mojim i svojim
neprijateljima, od njih su uhvaćeni u zamku i zavedeni. Sotona ih je sramotnim strastima
privezao uza se, da ih gurne u vječnu propast.
Sve je to strašna stvarnost, bilo je potrebno boriti se protiv nje, ali ona je orobila sredstva
moje Crkve, koja sam joj dao za obranu.
Ravnodušni su bili moji, Bogu posvećeni, čak i moji biskupi; oni su prešli k neprijatelju i sad
su mu suradnici i pomoćnici u prljavoj igri. Neprijatelj je tim uspjehom beskrajno ponosan i
umišljen. Ti uspjesi mu omogućavaju preliti svoju mržnju na Mene, te Mi predočiti beskorisnost
križa. Jadni, umišljeni i ludi đavle! On mora ponovno spoznati Božansku beskrajnu svemoć, ali
će se potpuno uvjeriti u to tek na kraju vremena, kada se Ja u silnom Veličanstvu vratim na
svoju zemlju suditi živima i mrtvima.
Tko u Mene vjeruje, neće umrijeti u vječnosti
Sotona će ponovno doživjeti, što mogu učiniti Ljubav i Božanska Pravednost: procvat Crkve,
kakvog nikad nije bilo, sjajan prizor za Nebo i zemlju. On, nepomirljivi neprijatelj, morat će
priznati da je dao važan prilog za potpunu obnovu moje Crkve, upravo u vrijeme kada je mislio
da će je razoriti svojim pokvarenim djelima.
Sine moj, došao je čas da dobri svjesno i jasno prepoznaju vrijeme i događaje koji
započinju u mojoj Crkvi i cijelom čovječanstvu. Neka u Me vjeruju, duboko vjeruju, u Mene se
ufaju, Mene ljube, jer Ja ne obmanjujem!
Tko u Mene vjeruje neće umrijeti u vječnosti. Ja sam jedini Uskrsnuće i Život! Ja spašavam
od bijesa njegovih neprijatelja onoga koji u Mene vjeruje i koji Me voli. Neću ga zaboraviti u
trenutku kušnje.
Blagoslivljam te, sine moj, ne boj se! Ljubi Me, kao što Ja, vječna Božja Riječ, ljubim tebe.
(29. studeni 1977.)
75. ONI ŽIVE NA POVRŠINI
Piši sine moj: "U Njemu jesmo, u Njemu živimo, u Njemu se krećemo. "
Kolike pred rasude imaju duše u pogledu moje stvarne nazočnosti u svim stvarima. Ja sam
beskrajan. Kamo god ideš, tu sam i Ja. Stoga sam rekao: "Hodaj u mojoj Nazočnosti i postat
ćeš savršen."
Može li se izbjeći moja Nazočnost? Adam i Eva bili su u to uvjereni, pa su se sakrili kad su
zgriješili. Tako misle još mnogi ljudi i kršćani kad griješe, čak i moji svećenici.
Koje li ludosti i sljepoće! Nitko ne može izmaći Božjem oku. "U Njemu jesmo, u Njemu
živimo, u Njemu se krećemo." Sine moj, ne osjećaš li moju Nazočnost u svojoj duši, nazočnost
Božje Riječi, Jednoga i Trojedinoga Boga?
Sve od Boga
Kada bi ljudi bolje koristili sposobnost svojih duša te razmišljanjem shvatili divotnu Božju
Nazočnost, koje bi koristi mogli imati od toga! Ali današnji ljudi ne misle na to, ima ih malo koji
razmatraju. Žive na površini!
Mislite na to: ne samo "u Njemu jesmo", nego također sve što posjedujemo imamo od
Njega. Nismo sami sebi dali život, vjeru, nadnaravni milosni život. Nismo dali sebi Crkvu. Sve
70
dolazi od Boga!
Ali mnogi kršćani i svećenici uporabljuju i zlouporabljuju Božje darove, kao da se radi o
njihovim osobnim stvarima, o njihovom vlasništvu. Tako remete poredak koji je Bog utvrdio
prirodnim, moralnim i duhovnim redom. Čovjek, stvoren činom beskrajne ljubavi, da bude
vjerni glasnik svemira i Bogu prinosi slavu i hvalu, a ne da se pretvori u element nereda.
Zamisli, sine moj, kada bi zvijezde jednoga dana izašle sa svoje putanje i krenule vlastitim
putem, kakvu bi to katastrofu izazvalo u svemiru?
Ljudima su darovani razum, volja i sloboda, ali ne da stvaraju kaos. A ipak vlada nered u
njihovom fizičkom životu, a uz to nered na duhovnom, moralnom, osobnom i obiteljskom,
društvenom i svjetskom području...
Sine moj, i najjednostavnije duše mogu prepoznati tu stvarnost, izazvanu đavolskom
tvrdokornošću po ljudima ovog naraštaja; i nered u mojoj Crkvi i u životu mnogih mojih
svećenika!...
Ljudi ovog stoljeća poremetili su od Boga stvorenu harmoniju i poredak, umjesto da slijede
tijek prirode, razbora i Vjere, da gledaju sjajnu zvijezdu koju im je dao Bog da rasvijetli mrak
ovoga svijeta te lakše i sigurnije nađu put za postignuće svoga cilja.
Sine moj, što će biti posljedica toga nereda koji je uzeo nečuvene razmjere i koji se ne
može usporediti sa zlima ranijih stoljeća?
Katastrofa će biti jednaka uzrocima koji su je izazvali.
Ne trebaju se zavaravati
Ljudi se ne trebaju zavaravati. Budući da su napustili Boga, beskrajno Dobro, krenuli su
stranputicom, vođeni paklenim silama zlih duhova. Oni izazivaju nered i kaos. Nikada nije bio
od Boga utvrđeni red tako narušen.
Bog je Red, pa u njemu čovjek nalazi mir na zemlji, preduvjet i početak svoje vječne sreće.
Ljudi dobre volje moraju surađivati. Biskupi, svećenici i dobri kršćani moraju sa Mnom
zajedno surađivati, da se zbog grijeha narušeni moralni poredak ponovno uspostavi, te u
ljubavi i pokori sjedinjeni pridobiju Bogu duše, koje je sotona oteo.
Sredstva za ovu suradnju, na koju pozivam sve moje sinove, su kao i uvijek: Vjera, Ufanje i
Ljubav, razboritost, pravednost, jakost i umjerenost. K tome molitva, Sakramenti te duhovna i
tjelesna pokora. Primijenite ta sigurna sredstva koja su koristili svi Sveti. Vjerujte, ufajte se i
ljubite bezgranično, pa ćete požnjeti čudesne plodove. Sine moj, blagoslivljam te; ljubi Me. Ne
zdvajaj; Ja ostajem vjeran svojim obećanjima.
(21. prosinac 1975.)
76. CRKVA, SAVRŠENA BOŽANSKA I LJUDSKA ZAJEDNICA
Moja Crkva je nastala iz mojih otvorenih Rana, ali prije svega iz moga probodena Srca.
Stoga je ona savršena zajednica, Božanska i ljudska istodobno pa je kao takva opskrbljena
svim sredstvima za ostvarenje mojih nakana, za koje sam je osnovao Ja, vječna Božja Riječ.
Tko danas promatra izvana moju Crkvu, mogao bi u to posumnjati. Još više, tko vidi samo
njena bezbrojna zla ili misli kako ih čini, da sredstva koja stoje na raspolaganju ne odgovaraju
vremenu i napretku, a time i postavljenoj svrsi ne mogu odgovarati, taj bi sigurno dobio
nagrđenu sliku, koja bi u njemu probudila odbojnost ili u najmanju ruku ravnodušnost, što bi
bilo još gore.
Sigurno, danas je Crkvu snašlo toliko teških zala, da je se više ne prepoznaje, ali se njeno
sadašnje stanje ne treba i ne može promatrati kao stvarno, jer se nalazi u strašnoj svjetskoj
krizi Vjere; ali kad ona prođe, sve ono što od nje ostane biti će tako divno, neopisivo.
Sakramenti su djelotvorni znaci Milosti
Sada bi htio govoriti o sredstvima koja mnogi moji vjernici, ali također i mnogi moji
službenici smatraju neprikladnima. Mislim na Sakramente, nebesko blago koje po mojem
Milosrđu dijeli Crkva svijetu kao sredstva spasenja.
71
Sve su poduzeli, samo da bi snagu i djelovanje Crkve smanjili, da bi u očima kršćana bila
što manje vjerodostojna; nisu shvatili da je to prema sadašnjem planu u punom ostvarenju, da
to spremaju tajne sile zloga, kako bi unište moju Crkvu.
Svaki je Sakrament djelotvorni znak milosti, nije simbol. Sakramenti su vrlo utješna
stvarnost, koju sam Ja darovao čovječanstvu:
- da vas učvrsti u mojoj Crkvi;
- da mu podam snagu suprotstaviti se tajnim moćima zloga, da se može samo braniti i
štititi;
- da zbog počinjenih grijeha uspostavi ravnotežu sa Mnom, koja je poremećena;
- da mu očuva život, da se razvija i raste:
- da sređuje i podupire društveni život Crkve na njezinom misionarskom putu da postigne
svoj cilj;
- da se u Crkvi množi broj djece Božje i da tako ojačani i ohrabreni pređu sa zemlje u
Vječnost.
Sine moj, po svemu tome možeš spoznati značenje Sakramenata; njihovu korist i čudesna
djelovanja koja proizvode u dušama i u Mističnom Tijelu.
Sakramenti odgovaraju potrebama čovjekove naravi; svaki Sakrament je vidljivi znak
tjelesnom čovjeku, koji mora gledati, čuti, doticati i mirisati. Također su posrednici Milosti
Duha duši; prodiru u njih i daju im potrebnu snagu u različitim časovima zemaljskoga života.
Stoga tamne paklene moći poduzimaju sve da zamagle njihovu ljepotu i djelovanje!
Na koji način, sine moj? Služe se djeliteljima Sakramenata, koji bi trebali biti njihovi
branitelji, čuvari njihova dostojanstva i navjestitelji njegove moći i djelovanja.
Kad se gleda način kako se Sakramenti dijele, sigurno je da time vjernici ne dobivaju
nikakve poticaje za veće strahopoštovanje, a još manje zbog toga, što svećenik, umjesto da je
prožet vjerom i štovanjem, pobuđuje utisak da je radnik, koji svojim alatom barata
rastreseno... Vidiš svećenika, koji prilazi oltaru ili ispovjedaonici u odijelu na kojem se ne vidi
ništa sveto...
Vidiš ih kako površno postupaju s plodovima moga Otkupljenja kao da drže u ruci sjekiru,
motiku ili mistriju.
To ne budi kod vjernika povjerenje, poštovanje i pažnju prema Sakramentima, tim divnim
darovima Božje Ljubavi njegovoj djeci, živim udovima njegova Mistična Tijela.
Neprijatelji se osjećaju sigurno... i unaprijed uživaju u pobjedi...
Već sam ti rekao da moju Crkvu izvana napadaju mračne sile pakla, a iznutra s njima
povezani izdajnici. Širom svijeta golemim pothvatom svih neprijateljskih snaga pripremaju se
mračne sile pakla... i osjećaju se sigurne, te već unaprijed uživaju u pobjedi...
Zašto sve to? Zato što se više ne vjeruje u moje Božanstvo! Njihovo razočaranje će biti
veliko i gorko, kada budu morali utvrditi da Ja, Isus, nisam samo kao Jedinstven Čovjek živio
prije 2000 godina na zemlji, nego da sam Pravi, Svemogući i Sveprisutni Bog, da zahvaćam
kako i kada to smatram potrebnim...
Oni će vidjeti da moje Riječi neće nikada proći!
Ja sam Svojoj Crkvi dao beskrajno dragocjeno blago, blago vječnoga Života, koje mnogi od
mojih, Bogu posvećenih nisu dokučili ni shvatili, nisu cijenili ni ljubili... Vi ste o tome bili
poučeni: "Ne bacajte biserje pred svinje", jer tko je navezan na zemaljsko, nikada nije u stanju
razumjeti nebesku stvarnost.
Za danas je dosta, sine moj! Ja te blagoslivljam i zajedno s tobom blagoslivljam sve koji su
ti dragi. (4. prosinac 1978.)
77. JEDAN I TROJEDINI BOG JE APSOLUTNA ISTINA
Jedno daljnje dragocjeno blago moje Crkve, koje ljudi uvijek nespoznaju točno i koje se
mora revno tražiti je istina.
Apsolutna Istina sam Ja, Jedan i Trojedini Bog!
72
Relativna istina je ta, koja Mi se najviše približi i koja ima udio u mojoj apsolutnoj Istini. Laž
je tama koja proizlazi, kao i svako zlo, iz oholosti. Istina izvire iz apsolutnog Svjetla, a to je
Bog.
Istina je duhovna Svjetlost puna Ljubavi potpuno njom prožeta, dok je laž uvijek obmana i
suprotnost istini.
Tko ima Istinu, posjeduje Boga: "Ego sum Veritas - Ja sam Istina." Tko ima Boga, taj
posjeduje sve: Mir, Život, Ufanje, koje podupire, pomaže i ojačava, daje snagu za borbu i
napredovanje na putu do cilja, do jedine svrhe života i Stvaranja. Zabluda je naprotiv obmana,
laž i zbunjenost te smrtno sputava dušu.
Crkva je jedini opunomoćeni Izlagač Objavljenih Istina
Sine moj, Istina je u mojoj Crkvi, u jedinoj i jedinstvenoj ljudskoj ustanovi, koja posjeduje
najveće blago, koje sam joj dao:
- Ona je jedina opunomoćena Čuvarica Objave.
- Ona je jedini opunomoćeni Izlagač Objavljenih Istina.
- Ona je jedincata Učiteljica Istine, koja u sebi posjeduje jamstvo za Objavljene Istine.
Crkva ima mjesto koje joj pripada: biti Voditeljica naroda i nacija.
Ja sam rekao: moja Crkva je Sakrament Spasenja - skupocjeni, neprocjenjiv Dar; to nisu
pojedini članovi, posebne skupine ili izvjesne škole. Često su to udruženja puna zabluda.
Isto tako, kao Crkva ne smiju se promatrati mnogi oholi teolozi, navjestitelji javnih
zabluda.
I mnogi pastiri, odvojeni od Moga Namjesnika, koji šire načelaprotivna Objavi, ne smatraju
se Crkvom.
Ne vrijede kao dobri pastiri i učitelji biskupi koji šutnjom trpe, podupiru i proširuju mnoge
zablude među svojim Stadom...; njihov broj je vrlo velik!
Sve što ti Ja kažem, sine moj, čini ti se nerazumno, ali to
svećenik nalazi u Božjoj milosti, ona ga prosvjetljuje i vodi, ali
njegovom duhu vlada tama, mrak, duhovna smrt, a ti znaš da
Tko dakle iz oholosti i ponosa postane izdajicom i preda se
mnogi, pa bili to biskupi ili svećenici...
je ipak istina. Kada se biskup ili
ako Božja milost nije u njemu, u
mrtvaci šire samo smrad truleži.
Sotonskoj crkvi, a danas su to
Ne prihvaćaju Istinu, a Ja sam Istina
Nisam li ti više puta rekao: kada bih te pozvao da gledaš iza fasade moje Crkve, ti ne bi
mogao preživjeti niti jedan trenutak?
Ipak, to nije sve! Nadalje, ti se pitaš, kako je to moguće. Sada nije vrijeme govoriti o tome,
nego strašnoj stvarnosti pogledati u oči, dopustiti da ti pogled na trenutak dramatičnog
položaja moje Crkve. Shvatit ćeš hotimičnu ravnodušnost prema širenju zabluda, krivih nauka i
mnogih drugih zala... onih, koji ne ljube, koji ne žele i ne traže istinu nemaju oči da vide zlo, ni
riječi da osude to što se oko njih događa?
Ne prihvaćaju istinu... a Ja sam Istina. Oni to ne mogu, jer su u sebi razorili Vjeru, koja
daje svjetlo i dopušta spoznaju Istine, koja se prihvaća voljom...
Sine moj, sigurno će ih ove moje Poruke uvrijediti i podignuti protiv tebe. Ipak, ne brini se,
jer oni ne mogu ništa protiv tebe...; Ja sam te odabrao da ih raskrinkaš, jer su odbijali sve
moje Pozive da idu putem kajanja i stignu u Kuću moga Oca.
Čuvari moje Istine su moj Namjesnik i s njim povezani biskupi, ujedinjeni u duboko
Zajedništvo Vjere i Ljubavi; njihova je zadaća da budu svjetlo i Učitelji Istine. Dosta sada, sine
moj. Ja te blagoslivljam... ne boj se ništa! Ja sam jači od svih protivnika! (7.-9. prosinac 1978.)
78. VLAST U CRKVI
Moja Crkva je doista savršena Zajednica; ne nedostaje joj ništa da to bude, jer je
bogatstvom svojih duhovnih blaga jedinstvena u svijetu, iako su danas samo neki u to
73
uvjereni... Razlog je uvijek isti: kriza vjere.
To uvjerenje nedostaje prije svega hijerarhiji; to baca tamnu sjenu, koja skriva sjaj moje
Crkve u očima ljudi, iako to ni najmanje ne umanjuje njezinu vrijednost i moć.
Ili se stvarno obnoviti, ili propasti
Kada je Petar u Cezareji Filipovoj na moje pitanje odgovorio: "Ti si Krist, Sin Boga Živoga",
Ja sam mu, kako znaš, odvratio: "I Ja tebi kažem: ti si Petar, na toj Stijeni sagradit ću Svoju
Crkvu i vrata je paklena neće nadvladati. Tebi dajem ključeve Nebeskog Kraljevstva, sve što
svežeš na zemlji, bit će svezano na Nebesima, a što razriješiš na zemlji, bit će razriješeno i na
Nebu". Da li sam mogao dati veću vlast Petru i po njemu drugim Apostolima s njim u vezi?
Koja druga zajednica na zemlji raspolaže sličnom ovlasti?
Zato, sine moj, moja Crkva mora u punoj suglasnosti da svojom božanskom i ljudskom
naravi, u svojstvu Učiteljice i Voditeljice voditi ljude prema neograničenom obzorju vječnosti.
Jao Pastirima, koji rade protiv moga Namjesnika na zemlji, budući da bi morali biti njegova
pomoć, okrjepa i potpora!
Jao Pastirima, koji iz sramotnih razloga sebeljublja prekidaju vezu s Namjesnikom. Time
postaju suhe, neplodne grane i nanose veliku štetu mojem Mističnom Tijelu, te postaju udovi
što ga terete i nagrđuju,
Jao onima koji poput Lucifera od nositelja Svjetla postaju uzročnici tame!
Sine moj, ne mora samo svijet mijenjati svoje potpuno obrnuto shvaćanje o mojoj Crkvi.
Također i mnogi kršćani i Bogu posvećeni moraju se obnoviti od temelja: ili to prihvatiti ili
propasti!
Dakle, vidiš, u svim tim problemima radi se uvijek o istom uzroku i razlogu. Crkva se
promatra samo s njezine ljudske strane, a njezin se nadnaravni, božanski značaj ne zapaža...
Zato kriza Vjere, koja je obuhvaća kao hobotnica, i želi je ugušiti i upropastiti; uzalud, jer Ja to
neću dopustiti, nikada!
Život je kao ispit, isplati ga se položiti u Poniznosti i Vjeri
Još jednom želim, sine moj, ponoviti: Ni jedna zajednica na cijelom svijetu ne raspolaže
vlašću, koja bi bila ravna vlasti danoj mojoj Crkvi.
Naravno ne govorimo o paklu, kraljevstvu Lucifera i njegovog glavnog stožera, koji sve čini
da obmane vlašću, koja treba nalikovati vlasti Crkve.
Tamne sile pakla raspolažu većom moći nego ljudi, koja je mimonaravna, ali ne i
nadnaravna. Ta moć je snažnija od ljudske naravi i može na nju djelovati, ipak ne u tolikoj
mjeri, kako nastupa!
To je daljnja prijevara s kojom uspijeva paklenim duhovima uhvatiti mnoge duše, koje nisu
mogle ili htjele svoju osobnu oholost obuzdati, pa su tako pale kao žrtva njihovih varki i lova u
zamku.
Vlast dana mojoj Crkvi nije dana nebeskim Anđelima, koji se tome čude. Ipak su zadovoljni
što je dana Crkvi po njezinim službenicima...
Blagoslivljam te, sine moj i zajedno sa Mnom blagoslivljaju te Otac i Duh Sveti. S njima te
blagoslivljaju Nebeska Majka i Sveti Josip...
(10. prosinac 1978.)
79. NADNARAVNA VLAST
Nadnaravna vlast mojoj Crkvi dana je zbog toga što je ona Sakrament Spasenja u kojem se
ljudsko i Božansko susreću i ujedinjuju.
Ali to nije sve; u tom vama poklonjenom daru sadržano je nešto veliko, uzvišeno i čudesno,
što nebeske Anđele najviše raduje! Naime da sam Ja, Bog, Jedan i Trojedini, beskrajna Ljubav
sam otišao tako daleko i izručio Sebe ljudima, da oni mogu postupati sa Mnom po svojoj volji,
dobro ili loše, ne samo jednom, nego to neprekidno čine do kraja vremena. To je nešto tako
izvanredno i čudesno što nadilazi svaku misaonu predodžbu.
74
Samo iz Ljubavi predao sam se u njihove ruke
Kada sam se u Maslinskom vrtu krvavo znojio pod teretom ljudskih grijeha, pa i onih koji će
biti učinjeni do kraja vremena, vidio sam da je to za mnoge duše bilo uzaludno i da će se
ljudska nezahvalnost još povećati prema mojoj beskonačnoj Ljubavi... Usprkos tome nisam oklijevao predati se mojim neprijateljima, bez da im dokažem da se predajem u njihove ruke iz
ljubavi, kao Svemogući Bog. Poslije Judina poljupca kada su skočili su na Mene pitao sam:
"Koga tražite?", a oni su rekli: "Isusa iz Nazareta". Moj odgovor: "Ja sam", bio je dokaz moje
svemoći: jer su pali kao mrtvi na zemlju i tek kad sam ih pozvao da ustanu, mogli su ustati.
Koliko sam čuda učinio čak tijekom mojih patnji, jer sam htio ljudima dokazati da Me
pokreće samo moja Ljubav! Htio sam da oni u Meni vide samo Ljubav. Ljubav prije svih drugih
svojstava moga Božanstva.
Ipak vido sam u Maslinskom vrtu za vrijeme moje cijele bolne Patnje ne samo oružnike
nego i sve svetogrdno prikazane Mise, što više crne mise ...čuo sam ruganje i podsmjeh
nazočnih i budućih neprijatelja moje Ljubavi...
Postoji li u cijelom Svemiru itko tko je učinio što Ja učinih i još uvijek činim?
.
Ne! sine moj, usprkos tome Ja sam ljudima dao vlast nada Mnom, nad mojim Tijelom
...ljudima moje Crkve predana je ta vlast do konca vremena!
Ne iziskuje li tako veliko otajstvo od Pastira, svećenika i Bogu posvećenih najveće
povjerenje, divljenje i najdublje klanjanje?
Sine moj, pogledaj oko sebe, iznimke su izuzete, prosudi kako se sa Mnom postupa!
Što bih još mogao učiniti, a nisam?
U mojoj Crkvi imate vlast pretvarati kruh u moje Tijelo i vino u moju Krv. Imate vlast
opraštati grijehe. Tko može, osim Boga oprostiti grijehe! Sudjelovanje u mojem Svećeništvu
podijelio sam Apostolima i svećenicima, tu vlast, koju nemaju Kerubi i Serafi na Nebu.
Ja sam mojoj Crkvi podijelio vlast da dijeli Sakramente, cijenu moje Krvi, moje Patnje i
Smrti.
Što sam još mogao učiniti a nisam učinio, da bih ljudima posvjedočio Svoju Ljubav?
Blagoslivljam te, sine moj... ljubi Me, moli i prikaži Mi svoje patnje kao zadovoljštinu za
tolika zla u svijetu.
(10. prosinac 1978.)
80. SVEĆENIČKO DOSTOJANSTVO
Moj sine, ti pripadaš Meni kao i svi ljudi, svi stvorovi. Ali svećenik Mi pripada na jedan drugi,
poseban način. Ti mi pripadaš:
1. po Stvaranju - 2. po Otkupljenju - 3. po Pozivu - 4. po Osvajanju srca.
To je stvarnost. Dakle, ti si moje vlasništvo i kao takav ostvaruješ svrhu Stvaranja,
Otkupljenja, svoga Poziva samo onda ako savjesno vršiš moju volju. Iz toga razloga sam te
pozvao. Nisi ti mene odabrao, nego sam Ja odabrao tebe, da bih iz tebe učinio svoga slugu,
moje drugo Ja. To nije fraza nego velika stvarnost: Sacerdos alter Christus (svećenik drugi
Krist). Samo Sveci imaju pravi uvid u svećeničku veličinu.
Mnogi moji sluge su daleko od toga da žive tu Božansku stvarnost. Ne posjeduju jasno
gledanje otajstva u kojem su sudionici. Moji sluge trebali bi biti svjesni svoga svećeničkog
dostojanstva i odgovornosti, tako da danju i noću za to ulažu sva svoja nastojanja, svu snagu,
sav trud, svu patnju.
To su radili sveti svećenici. Svi svećenici moraju biti sveti! Ja sam ih odabrao da se posvete
i da druge posvećuju, da Mi se predaju potpuno, jer Mi pripadaju na osnovu mnogih povlastica,
da ih Ja bez pridržaja mogu povjeriti braći.
Ali što čine mnogi od mojih slugu? Slijede svoje vlastite interese, a ne moje, za duše. Oni
žeđaju i gladuju za svjetskim stvarima. Njihovo stvarno zauzimanje neka je: Bog, proslava
Boga i spas duša. Sve ostalo nema vrijednosti. Posljedica toga je da tapkaju i lutaju u magli i
75
tami i više se ne snalaze. Više ne znaju tko su i kamo idu. Tako nemaju više nikakav utjecaj na
duše!
Ne, na plažama se ne spasavaju duše! Tamo vlada sotona, tu se u razuzdanosti, u nečistoći,
u zlu natječe sa djecom tame. Ne spašavaju se duše čitajući svakojake knjige koje truju duh i
dušu. Ne spašavaju se duše ako se odbaci vjera. Moje su se sluge posvjetovnjačile.
Odvratna na opakost
Kako su daleko takve sluge od unutarnje snage Milosti, od moga Milosrdnog Srca. Kako sam
silno patio zbog Jude, koji je odbio moju Ljubav. Više sam patio zbog izopačenosti njegove
duše, nego zbog njegove izdaje.
Koliko patnje zbog mnogih mojih svećenika, jer su iznevjerili moj Božanski nalog, predajući
sebe samoga i mnoge duše truleži.
Sine moj, svećenik se ne spašava sam i također ne propada sam. Tko se zauzima da spas
jednog svećenika sudjeluje u spasu mnogih duša. Kojeg li užasnog preokreta prekrasne
božanske stvarnosti: od "Alter Christus" (Drugi Krist) postaje bijesni vuk, koji mrcvari stado;
Anđeo Svjetla postaje anđeo tame; od Božjeg poslanika postaje izdajicom Stvaranja,
Otkupljenja, osobnog poziva; od Božjeg prijatelja postaje suradnik sotone, te otima duše
mojem Milosrdnom Srcu.
Nije li to najveća nesreća koju može počiniti neki čovjek, jedan od mojih službenika?
Obvezatni zahtjev
Zašto se ide tako daleko?
Sine moj, što se više netko udaljava od izvora svjetlosti, to više zapada u sjenu i mrak. Što
se netko više udaljava od toplog izvora ljubavi, to više prodiru u dušu hladnoća, studen,
neosjetljivost prema mojim Pozivima. Sine moj, uvijek se treba sve iskrenije i dublje sa Mnom
sjediniti, tako kao što je i moja Majka sjedinjena sa Mnom u požrtvovnosti. Stoga se nemoj
čuditi što te usrdno molim za čin Vjere, Ufanja, Ljubavi i Predanja, da Mi dadeš zadovoljštinu
za uvrede, psovke i svetogrđa koje Mi nanose neprestano.
Ja želim privući k Sebi duše koje ljubim svim Svojim Bićem i bes
krajnjom moći Svoje Ljubavi. Neka Mi se sasvim predaju vršeći moju volju, prema uzoru moje
i vaše Majke. Ja hoću da se duše danju i noću teže predati Meni, do potpunog sjedinjenja. To
se događa kada je ljubav prema Meni prava, velika i goruća. Tada težnja postaje čin Vjere,
ufanja, povjerenja, predanja, prema drugoj naravi, potrebi, obvezatni zahtjev... Kako se ne
može živjeti bez disanja, također se ni bez Mene neće moći više živjeti.
Sine moj, ne zaboravi da sam Ja Ljubav, vječna Ljubav, nestvorena Ljubav, od vječnosti
naklonjena vama. Imam pravo da Me ljubite, jer Ja sam Ljubav, jer Ja sam vas stvorio iz
Ljubavi, iz Ljubavi oslobodio, I iz Ljubavi izabrao i iz Ljubavi ponovno osvojio.
(29. srpanj 1975.)
81. SVETI SVEĆENICI
Postoje tri vrste svećenika.
- Na prvom mjestu su sveti svećenici, zaista dobri svećenici, koji sa
Mnom žive u sjedinjenju moj Božanski Život.
Oni su obasjani mudrošću i vodi ih u njihovom dušobrižničkom djelovanju Duh Sveti. Oni Me
slušaju, slušaju moju Nauku, koju im prenosi moj Namjesnik na Zemlji, Papa. Oni su prožeti i
nadahnuti ljubavlju, čistoćom, svjetlom i toplinom, vatrom koja ih preobražava i sjedinjuje sa
Mnom, kao što sam Ja sjedinjen s Ocem. Oni ispunjavaju svoju svećeničku službu s velikom
pozornošću i privode Mi duše po molitvi, žrtvi i patnji. Oni su dragi mojem Milosrdnom Srcu, a
isto tako i mojoj i vašoj Majci. Oni su predmet moje Ljubavi. Zbog njihove duboke poniznosti
Ja ih gledam s naklonošću, Ja, Božja Riječ, Otac i Duh Sveti. Uz njih i njihove pobožnosti ljudi
su pošteđeni od mnogih zala. Oni su sigurni u mojoj zaštiti. Mjesto i kruna ih očekuju u Nebu.
Nesigurni svećenici
- U drugu vrstu spadaju nesigurni, zbunjeni svećenici. Njima su više na srcu svjetski, nego
76
Božji interesi. Ima ih puno, sine moj. Oni imaju vremena za sve, za svoje ljudske susrete,
razonodu, knjige koje škode njihovim dušama i povećavaju sjene. Njihov život nije život
sjedinjenja s Bogom. Njima nedostaje dar Mudrosti. Oni ne vide i ne razumiju. Ukratko: oni
imaju uši a ne čuju, imaju oči, a ne vide. Njihovo vanjsko djelovanje vodi ih životu bez prave
duše, bez Milosti.
Mnogi od njih postali su nevjerni svojem pozivu. Premnogi će napustiti službu, u pravom
smislu i otpasti u trenutku Pravde koji više nije daleko Mnogi će u tom času otkriti pred
svijetom svoje uvjerenje poput Jude. Rekao sam pred svijetom, jer ih oduvijek znam. I
usprkos tome volim ih i želim njihovo obraćenje.
Otac ih očekuje. On ima samo jednu želju da svakome od njih kaže: Dođi, sine moj, sve je
zaboravljeno, sav talog tvoje duše otklonila je moja Ljubav. Ali zato što te volim, ne mogu ti
sakriti koju strašnu odgovornost nosi duša koja se odriče Boga ili se opire Bogu koji ju očekuje
i tako jako voli, da stalno proljeva svoju dragocjenu Krv za nju.
Bolesnik koji odbija liječnika i lijek ide u susret smrti. Stoga sam Ja htio svim sredstvima
doći k tebi s ovim pozivom na obraćenje, prije nego što bude prekasno. Sredstvo, kojim se
služim, neka svima dovikuje jakim glasom: "Obratite se Gospodinu, svomu Bogu, obratite se
prije nego bude prekasno!" Ponavljam: čas Milosrđa ustupa mjesto času Pravednosti. Ne
protivite se zbog mojeg pritiska, ne recite da je to ponavljanje dosadno.
Ja sam vaš Bog, vaš Otac, vaš Brat, vaš Spasitelj. Samo Ljubav Me pokreće da vas molim,
da vas zaklinjem: "Obratite se prije no što bude kasno, inače ćete propasti."
Deus non irridetur (Bog ne dopušta da ga se ismijava). Velika je lukavost vašeg
neprijatelja. On vas hoće uvjeriti da ne postoji Božja Pravednost. Ipak, u Meni su Milosrđe i
Pravednost u istoj mjeri...
Sotonin otrov
- Treću vrstu čine svećenici koji se sami nazivaju dobrima. Oni žive kao da su dobri, ali se
pokrivaju velom nadmoći, time su nesposobni da spoznaju svoju pravu nutarnju stvarnost,
koja često izbjegne ljudima, ali Meni ne.
Njima nedostaje prava iskrena poniznost, dječja jednostavna poniznost. Njima moj Otac ne
objavljuje ništa. Njihovo obraćenje je teško, njihova oholost je rafinirana, prekrivena
poniznošću. Ali pod tom prividnom poniznošću leži sotonin otrov, i to kao što se kod nekih na
izgled skupocjenih nakita, pod zlatnim slojem skriva obični metal. Oni vjeruju samo u sebe,
rasrde se i ne podnose ako netko vidi nešto dalje nego oni.
Sotona postavlja mojim svećenicima stupice na različite načine, Također treba i za te
svećenike moliti i trpjeti, premda je teško njihovo obraćenje.
Dosta sada, sine moj! Blagoslivljam te i zajedno sa Mnom blagoslivljaju te moja Majka i
Sveti Josip.
(20. listopad 1975,)
82. HOĆU DJELOTVORNE SLUGE!
Sine moj, Ja se ne zadovoljavam samo izvanjskom suradnjom mojih svećenika. Zahtijevam
od njih stvarno sudjelovanje u spasenju: Hoću imati Svoje svećenike sa Mnom na Kalvariji.
Mnogi se opiru da Me slijede na tom vrlo bolnom usponu.
Želim svoje svećenike sjedinjene sa Mnom u molitvi i djelotvorno sa Mnom sjedinjene u
Svetoj Euharistiji. Neki ne vjeruju u moju Nazočnost na oltarima, drugi Me zanemaruju,
zaboravljaju Me, postali su nove Jude - izdaju Me.
Želim svoje svećenike kao graditelje moga Kraljevstva u dušama, a ne kao njegove
rušitelje! Želim ljubav od svojih svećenika, jer sam ih ljubio od vječnosti. Prava ljubav očituje
se u patnji. Ljubi se u onoj mjeri, u kojoj se trpi. Ipak, danas bježe mnogi od patnji, a time i
od ljubavi.
Sine moj, Ja hoću svećenike svjesne svoje dužnosti i odgovornosti u mojem Mističnom
Tijelu. Želim ih žive, ispunjene Milošću, Vjerom i Ljubavlju, i stoga obuhvaćene patnjom.
77
Koliko izgubljena vremena, propuštena spasa, koliko smetnji i zapreka u mojem Mističnom
Tijelu? Koliko nadnaravnih propusta... jer mnogi su na slabim osnovama, slabe Vjere, slabog
Ufanja i bijedne Ljubavi.
Ovi moji siromašni svećenici tapkaju u mraku! Sine moj, Ja ih ljubim. Želim njihovo
obraćenje. Čudiš li se još ako tražim od tebe da za njih moliš i trpiš?
Želim da budu svjesni obveza
Želim da svećenici budu svjesni svoga poslanja. Ja sam ih odabrao s posebnom ljubavlju.
Moji svećenici neka budu svjesni svoga sudjelovanja u mojoj stvarnoj, a ne samo simboličkoj
Žrtvi. To zahtjeva sjedinjenje i stapanje mojih i njihovih patnji. Ne samo izvanjsko djelovanje,
nego čudesnu i plodnu stvarnost, Svetu Misu!
Svećenik se mora ujediniti s mojim predanjem Ocu. Kakva je to Misa ako svećeniku
nedostaje svijest i to uvjerenje? Sine moj, zamisli koliko sam dostojanstvo, veličinu i vlast
podijelio mojim svećenicima! Vlast da kruh i vino pretvore u Mene samoga, u moje Tijelo, moju
Krv, sasvim u Mene samoga. U njihovim rukama ponavlja se dnevno čudo Utjelovljenja!
Postavio sam ih za čuvare i djelitelje plodova Božanskog otajstva Spasenja. Dao sam im
Božansku vlast da opraštaju ljudima grijehe ili da ih zadrže.
Postavio sam ih za skrbnike i čuvare mojih Djela na zemlji kao svojega Po očima. Ipak,
kolika razlika postoji kod mnogih, između ljubavi kojom je Mene štitio Josip i nepažnje mnogih
svećenika prema Meni u Svetohraništu!
Mojim svećenicima dao sam nalog da navješćuju moju Riječ. Kako ispunjavaju tu važnu
zadaću svoje svećeničke službe? Općenito dokazuje to neplodnost propovijedi. Moje svećenike
sam ovlastio da se bore protiv mračnih sila pakla. Ali tko se trudi da to čini? Da bi se moglo
odagnati zloduhe, mora se težiti za svetosti. Također je za liječenje bolesnih potrebna molitva i
samozatajenje.
Sine moj, Ja želim imati svete svećenike, jer oni moraju posvećivati. U svojoj službi ne
smiju se oslanjati na ljudska sredstva, kao što to mnogi čine. Ne smiju imati povjerenje u
stvorenje, nego se moraju pouzdati u moje milosrđa puno Srce i Bezgrešno Srce moje Majke.
Svećenici su zaista moje sluge, ali s malim iznimkama, nisu svi svjesni toga poslanja. Oni
su moji poslanici kod ljudi, obitelji i naroda.
Mnogi svećenici idu sa svijetom
Svećenici zaista sudjeluju u mojem vječnom Svećeništvu. U Mističnom Tijelu je svećenik
svjedok velikih nadnaravnih stvarnosti i događanja. Svećenici moraju biti hostije koje se
prinose i žrtvuju za spas braće. Teška je zabluda vjerovati da se osobnim ljudskim snagama
razuma i samim marom mogu spasiti duše. Svaka vanjska svećenička djelatnost bez Vjere,
ljubavi, patnje i molitve je isprazna i ništavna.
Svećeništvo je služba. Tko služi, razlikuje se od onoga komu služi. On se ne izjednačuje s
posluženom osobom. Svećenik se mora razlikovati od njemu povjerenih duša, isto kao što se
razlikuje pastir od stada. Kada bi svećenici spoznali veličinu svoga dostojanstva, uzvišenu,
nadnaravnu vlast kojom su obdareni, mogli bi vidjeti poput Franje Asiškog, osjećali bi prema
sebi samima i prema svojoj braći veliko strahopoštovanje. Sine moj, nažalost neki traže sebe,
a zaboravljaju Mene. Mnogi idu za svijetom, iako znaju da svijetom ne vlada Bog, nego sotona.
Neki Me izdaju, neki razaraju moje Kraljevstvo u dušama šireći, zablude i kriva učenja. Drugi
su neplodni zbog pomanjkanja snage, što pruža život... Stoga moraš moliti i žrtvovati se, da
zadovoljštinom, pokorom, molitvom odgovoriš na moje molbe da se obrate svi svećenici. Da,
moraju se obratiti i svi zauzeti svoje mjesto u Mističnom Tijelu: na što veću slavu Božju i spas
duša.
Stvarna obnova
Na moje pitanje što je Isus htio reći sa Riječima: "Hoću vidjeti moje svećenike kako se
mole i djeluju sa Mnom, sjedinjeni u Svetoj Euharistiji", odgovor je bio:
Što sam ja učinio u Žrtvi Križa i što činim u Svetoj Misi? Kako sam molio Oca? "Oče moj! Ako
je moguće, neka Me mimoiđe ova čaša. Ali ne kako Ja hoću, nego kako Ti hoćeš." (Mt 26,39)
78
Promisli, koliki svećenici zaboravljaju da je sveta misna Žrtva stvarno obnavljanje Žrtve
Križa. U Žrtvi Križa je moja molitva Ocu, sjedinjena sa potpunim predanjem moje volje. To je
potpuno samožrtvovanje Mene samoga, činom beskrajne Ljubavi i beskrajne Patnje... za duše.
Svećenik, koji je sa Mnom sjedinjen i koga Ja hoću sjediniti sa Mnom u tom
samožrtvovanju, sudjeluje u najvećoj mjeri u mojem Svećeništvu. On nije nikada tako potpuno
svećenik, kao kada prinosi zajedno sa Mnom Žrtvu.
Rasipanje nadnaravnih Darova
U mnogim Misama nedostaje taj bitni stav - unutarnje plodonosno sjedinjenje! Ljubav
prema Bogu i bližnjemu dokazuje svećenik u tom najvažnijem činu svoje dnevne službe, kada
u tom odgovornom i svjesnom sjedinjenju sa Mnom prikazuje sama sebe, žrtvujući stvarno
svoju volju Ocu, te je spreman žrtvovati se za duše, za koje se Ja neprekidno žrtvujem.
Ukratko: Svećenik se mora sa Mnom u Svetoj Misi sjediniti i zaista žrtvovati Ocu, da bi ga
Otac obdario dušama. To mora prethoditi svakoj svećenikovoj djelatnosti, inače dolazi do
rasipanja vremena i nadnaravnih Darova, pa će svaka djelatnost biti od početka neplodna.
Sine moj, kada bi ti pokazao na koji se način služe mnoge Mise, ti bi bio tako zaprepašten, da
bi umro... U tom smislu ti ponavljam: hoću da se moji svećenici mole i djeluju onako, kako
sam to Ja činio i činim. Samo tako će postati oruđa prave obnove za sebe i svoju braću.
(5. svibanj 1975.)
83. SVEĆENIK - DRUGI KRIST
Svaki svećenik mora biti pokornička duša. Takvo objašnjenje će mnoge ljude iznenaditi, kod
drugih izazvati zbunjenost i nevjericu, ovisno o tome kako ovu istinu prihvaća duhovni stav
čitatelja ove Poruke. Ipak, Ja jasno ponavljam: svaki svećenik mora biti žrtva.
Sine moj, zar Ja nisam Žrtva u najistinitijem smislu te riječi, čista, sveta i neokaljana Žrtva,
koja ublažuje Božju srdžbu i umiruje Božju Pravednost?
A da li je svećenik nešto drugo nego drugi Krist? Što su drugo svećenici, nego moji naravni
suotkupitelji? A da li je to suotkupljenje ikada moguće, a da se svećenici ne žrtvuju, kao što
sam se Ja žrtvovao za vaše otkupljenje?
Zar ja nisam bio Najviši Svećenik i istodobno Žrtva, budući da sam Sebe samoga žrtvovao
za život svijeta?
Sjedinit se sa Božanskom Žrtvom
Kada svećenik kod svete misne Žrtve nema čvrstu volju zajedno sa Mnom prikazati se kao
žrtva Nebeskom Ocu za oproštenje grijeha, on oduzima svome svećeništvu bitni smisao...
Sine moj, što su učinili pastiri i odgojitelj i, koji nisu bili sposobni, i nisu razumjeli kako
pozvanima prenijeti osnove svećeničkog držanja?
Klerik, koji bez osnovnog znanja o biti, naravi i smislu svećeništva prima posvećenje... ne
dovodi samo svoju vlastitu dušu u opasnost, nego i velik broj drugih duša, jer su one na razini
Božanskog poretka ovisne o njegovom svećeništvu.
Svećenik ne treba biti samo žrtva, on postaje žrtvom po naravi svojeg svećeništva. Ako on
ne želi priznati stanje žrtve, postat će kao Juda izdajnikom otajstva Otkupljenja.
Svećenik je žrtva po naravi svoga vlastitog svećeništva
Sretan je onaj koji je svjestan veličine i uzvišenosti svoga poziva i svećeničke zadaće te se
poslušno predaje beskonačnoj Božjoj Ljubavi, koja se spustila da ga iz kala i zemaljske prašine
podigne do najvećeg i najuzvišenijeg dostojanstva, kojemu jedno biće može težiti.
Sretan je onaj koji je svjestan da je izabrana posuda, koji se trudi da Krista slijedi prema
Kalvariji, te hoće sjediniti svoje patnje s patnjama Božanske Žrtve, koji hoće sa tri puta
Svetom Žrtvom za mnoge duše postati osloboditelj od jarma i brutalne sotonske tiranije.
Sretan je onaj svećenik, koji ne stupa u vezu ni u kompromise s Božjim neprijateljima,
neprijateljima Crkve, svoje duše i savjesti.
79
Sretan je svaki svećenik koji odbija svaku povezanost sa mračnim silama pakla, te ide
putem savršenstva i posvećenja, prema Zapovijedi: "Budite sveti!" Ako ova Zapovijed na
svetost vrijedi za sve kršćane, onda ona obvezuje moje svećenike na poseban način, njih, koji
moraju biti sveti, da bi mogli posvećivati.
Što treba reći o odgoju u današnjim sjemeništima?
Sine moj, kojih li strašnih odstupanja u ime napretka i razornog razvoja, koji su u
suprotnosti s mojim primjerom i načelima!
Vi Pastiri spokojno trpite takvu duhovnu zabludu, ali ne mislite da ćete moći izbjeći tako
važnoj odgovornosti! Uskoro ćete vlastitim očima vidjeti i za sve zlo morati platiti što ga niste
znali spriječiti, kao i sve dobro što ga niste učinili.
Blagoslivljam te, sine moj.
(30. studeni 1976.)
84. BOŽJI SURADNIK
Poziv u svećeništvo je tajanstvena sklonost, koju Bog stavlja u duše svojih odabranika. Tu
sklonost moraju roditelji ili od Boga pozvane osobe sa svom opreznošću dovesti do potpuna
razvitka.
Dušu, koja u sebi nosi tako skupocjeno sjeme, koje se ne može usporediti ni sa kakvim
draguljima na svijetu, treba ojačati molitvom, u pobožnosti se usmjeriti prema Isusu, koji je
uistinu nazočan u tajni beskrajne poniznosti, mudrosti i moći u otajstvu Euharistije. Takvu
dušu treba odlučno voditi k ljubavi, molitvi, do Duha Svetoga i Kraljice Apostola, da oni
preuzmu njeno odgajanje do zrelosti zvanja. U vrijeme svoga razvoja mora odabrana duša
također upoznati otajstvo Crkve, čiji je živi ud.
Odgojitelji su Božji suradnici
Bog djeluje uglavnom različitim sredstvima i putovima. Tako su sjemeništa, Redovi i vjerske
Kongregacije pozvani da budu oruđe i Božji suradnici po svojoj posebnoj ulozi i pozivu, da
utječu u vjerskom i stručnom obrazovanju; oni su u planu Božje Providnosti unaprijed određeni
da upotpune njihov odgoj, da nadgledaju sazrijevanje poziva i tako ga vode do svećeničke
posvete.
Nikome nije dopušteno da narušava poredak i sklad koji je utvrđen u naravi i Milosti. Ako se
to ipak čini onda je to velika pobuna protiv Boga, koja ne može ostati nekažnjena, budući da je
to teški grijeh oholosti i uznositosti. Iz toga proizlazi velika odgovornost odgojitelja, a posebice
onih koji su određeni za tu najosjetljiviju zadaću u mojoj Crkvi.
Ta zadaća zahtijeva svetost i savršenstvo života... ne može čovjek drugima dati ono što
sam ne posjeduje... Ta zadaća zahtijeva i apsolutnu pravovjernost, bezuvjetnu poslušnost
Svetom Ocu i puninu drugih kršćanskih kreposti. Odgojitelj i moraju biti bez svake sumnje
uravnotežene osobe, poštovane zbog čistoće svoga života; jednom riječju: moraju biti uzori
pravog kršćanskog života!
Strahovita odgovornost odgojitelja, koji razaraju Vjeru
Duhovni pastiri imaju tešku odgovornost pri izboru odgojitelja za sjemenište. Bolje jedno
zatvoreno sjemenište nego jedno koje razara vjeru, kršćanske kreposti, kako se to događa u
mnogim sjemeništima vaših dana.
Jao Pastirima koji su zbog lošeg izbora natovarili na sebe tešku odgovornost. Iz
nesposobnosti ili slabosti, iz kukavičluka ili straha postaju pomoćnici sotone pri njegovom
razornom djelovanju na duše.
Biskupi i odgojitelji morat će Božanskoj Pravednosti polagati precizne račune za sve zlo, za
koje su odgovorni... Oni ne mogu očekivati Milosrđe, jer su dobrobit duša žrtvovali zbog sebe i
svoga osobnog ugleda.: zabludjeli svećenici, upropaštene duše pojavit će se kao svjedoci na
Sudu, koji ne dopušta nikakvu ispriku.
Sine moj, ne čudi se ni ovaj put, ako ponavljam ono što sam već ranije naglasio, jer zaista
je potrebno da sve to što ti kažem bude napisano i objavljeno. To je za dobro moje Crkve.
80
Odgovara se ledenom, proračunatom hladnoćom
Mnogi su sažalijevali tragični položaj, zbog zabluda su opustjela sjemeništa i crkveni
Redovi... Mnoge su se duše prikazale kao žrtve, da bi spriječile tolika razaranja i zablude!...
Ipak, njihova žrtva nije mogla promijeniti hladnu, proračunatu hladnoću onih koji bi iz mnogih
razloga trebali biti veoma osjetljivi za taj problem... tu bitnu zadaću Crkve.
Svećenici obnovljene Crkve imat će drugačije shvaćanje naravi, zadaće i svrhe svoga
svećeništva; oni moraju biti zaista pravi suotkupitelji pa će graditi moje Kraljevstvo u dušama.
Sada te blagoslivljam, sine moj. Ne boj se, piši sve. Ne strahuj! Uvijek ću biti uz tebe!
(1. prosinac 1976.)
85. NEPRIZNATA ZBILJA
Što se poučava u sjemeništima i vjerskim odgojnim zavodima? Uči se od svega po nešto, ali
se ne pravi razlika između svetog i svjetovnog. Ono od obavezne prednosti često se stavlja na
zadnje mjesto; to je dostatno da se shvati kako je veliko zlo, materijalizam odveo odgovorne
odgojitelje s dobrog puta i cilja da bi Bogu posvećenima posvetili svoj život, svoju snagu i
svoje puno zalaganje.
Već sam ti rekao da su svećenici neosporno žrtve, jer Ja, Božanski učitelj savršena i
potpuna Žrtva želim s ljubavlju i milosrđem svoje odabranike učiniti sudionicima u svojoj
vlastitoj kraljevskoj i svećeničkoj vlasti. Ja hoću da mi moji odabranici u ljubavi i žrtvi budu
nalik u ovom životu i u vječnosti.
Svećeništvo sadrži takvu puninu vlasti da Anđeoski Zborovi pred tim dršću. Arkanđeo
Gabriel, koji stoji ispred Svevišnjega osjećao se visoko počašćen što je odabran za poslanika
Neba, da na zapovijed Jednog i Trojedinog Boga navijesti Djevici uzvišeno otajstvo
Utjelovljenja.
Ako se misli na kraljevsku vlast, na dostojanstvo, koje je svećenicima predala Riječ Tijelom
postala, tada se shvaća, da se Anđeli čude tome i da su sotona i njegove nesretne horde
uzdrmani i obuzeti slijepim bijesom. Oni ne mogu razumijeti zašto su ljudi, koji su niži od njih
podignuti na takvo dostojanstvo.
To je zaista tako, sine moj, ali je to nepriznata činjenica: ni prihvaćena ni odbačena, pa se
zlodusi rugaju ljudskoj sljepoći i oholosti.
Zašto tako tužno stanje stvari? Kako će moći budući svećenik s takvim shvaćanjem živjeti
svoj poziv na nadnaravni način, kada su nesposobni sami čuvari i zaštitnici da vode suradnike
za djelo Božanskog Sijača? Kako mogu drugima prenijeti nešto u što sami ne vjeruju, ne
osjećaju i ne žive?
Poziv je vrlo nježna biljka; ako oko nje raste trnje, ona se uguši i odumire. Nije mali broj
odgojitelja u sjemeništima kojima njihovo krivo zemaljsko shvaćanje oduzima svjetlost i
toplinu.
Zvanje sazrijeva u oazi
U vrevi modernog života, koji je prožet užasom, galamom, ravnodušnošću, bezakonjem i
pobunom ne može sazrjeti zvanje. Zvanje zahtjeva shvaćanje i pogled na život koji su vrlo
oprečni današnjem poganskom svijetu. Zvanje mora rasti i sazrijevati u oazi, oaze su okružene
pustinjama i nalaze se u tišini.
Sine moj, kolika zvanja propadaju! Koja odgovornost pada na one koji su u prvom redu
izabrani za apostolat: kako mogu takvi voditi pozvane korak po korak nepoznatim putovima i
stazama.
U obnovljenoj Crkvi stvari će se promijeniti. Ja želim svećenike savjesne i svjesne svoje
svećeničke veličine i dostojanstva. Ja želim ponizne i dobronamjerne svećenike, koji su voljni
slijediti Me putem Križa, koji ne idu putovima svijeta! Oni moraju znati da svijetom vlada zlo i
da ono može biti svladano samo u poniznosti Križa. Tako sam Ja pobijedio zlo i moji svećenici
neće pobijediti drugačije.
Blagoslivljam te, sine moj; ljubi Me i moli. Žrtvuj se da bi milost prožela duh i srce mnogih
svećenika koji su krenuli u vječnu propast.
1. prosinac 1976.
81
86. BESMISLENO PREOKRETANJE
U nekim sjemeništima se smatra vjerska nastava drugorazrednom. Glavno težište se
stavlja na ostala područja, na svjetovna, na psihologiju i pedagogiju; to je posve naopako.
Vjerska nastava mora se smatrati osnovom i središtem ukupne nastave svećeničkih kandidata.
Za Mene, Učitelja i moju Majku, Kraljicu Apostola je nevažno da li su Božje sluge poučene u
svjetovnim znanostima ili nisu. Iznad svega je važno da su učenici Božje znanosti, bez koje im
nedostaje svaka duhovna plodnost. Stjecanje znanja koja nadopunjavanju obrazovanje
budućeg svećenika, ipak se ne smije propustiti.
U sjemeništima neka vlada briga za bitno, temeljito i nenadoknadivo školovanje pravih,
ispravnih poglavara i učitelja; poglavara koji ni pod kakvim uvjetima ne podliježu nagodbi bilo
koje vrste, niti sa samim sobom, niti sa svijetom. Moraju se postavljati sveti poglavari i učitelji
u pravom smislu riječi; bez njihova sudjelovanja je nemoguća škola svetosti.
Ipak, sine moj, danas u ovom ludom obratu postoje poglavari i učitelji koji su pali u
zabludu. Krivo naučavanje cvjeta i uspijeva u oholosti, a oholost je požuda duha i postepeno se
razbukta u požudu tijela.
Naravni darovi ne koriste, ako ...
O Meni stoji pravo zapisano: "Coepit facere et docere.." (On je počeo djelovati i poučavati).
To treba reći o svim odgojiteljima.
Briga je duhovnih pastira da se u sjemeništu osigura pouzdano duhovno vodstvo. Glavna je
zadaća duhovnog vođe da shvati da svaki svećenik mora biti žrtva i da ima iznad svega
uzvišeno poslanje u Božjoj Crkvi: prikazati sebe samog kao žrtvu, prije svega samozatajom,
nasuprot svjetovnim učiteljima, koji se ni u čemu ne mogu usporediti sa Božjim učiteljima, koji
moraju djelovati u potpunom predanju sebe samoga prema primjeru Božanskog Učitelja,
Svetaca i Mučenika. Ovi uzori neka vode i ravnaju pozvane.
Zadaća je duhovnog vođe osvijestiti svećeničke kandidate da nisu naravni darovi korisni,
ako se ponizno ne stavljaju Bogu u službu i Njemu na slavu, u službu vlastitog posvećenja i
spasa braće. Uz to treba također uvjeriti izabranike da samo izvanjsko djelovanje ne može
služiti posvećenju i spasenju duša. Spašavanje se može ostvariti samo s Bogom...Tko je
izabran za suotkupitelja, to može zahvaliti samo Božjoj dobroti, njegovoj beskrajnoj Ljubavi.
Ali nitko ne može sa Spasiteljem postati oruđem spasa, tko nije s Njim razapet. Nema drugog
puta za plodonosnu službu dušama. Ili je s Njim na križu i žrtvi za oprost grijeha svijeta i duša
koje se hoće spasiti, ili je lažljivac i izdajica dobivenog naloga i primljene vlasti.
Kriza svećeničkog zvanja - neoprostiva pogreška
Potrebno je da su odabranici prožeti i oblikovani Božanskim životom milosti i saznanjem o
veličini, dostojanstvu i vlasti svećeništva.
Zbog neoprostivog nedostatka i pogrešaka u obrazovanju, danas svećenici više ne znaju tko
su oni i kojom snagom raspolažu za dobrobit duša, mučenih i izmrcvarenih zloćom zlo duha.
Potrebno je da odabranici, budu potpuno uvjereni u svoje svećeničko poslanje kao očevi,
učitelji, voditelji velike vojske Krista Spasitelja.
Potrebno je da su svećenici potpuno ispunjeni dubokom postojanom vjerom i stoga vjeruju
u stvarnu nazočnost Isusa u nedokučivom otajstvu Sakramenta Euharistije.
Jao izabranima, zaraženima prilagodbom i napretkom; njihova Vjera ne može biti ni čista ni
jasna. Nesigurna Vjera slabi Ufanje i Ljubav, te uništava Božanski život, milost u duši. To je
strašna kriza koja vlada u Crkvi i pokvarila je tisuće svećenika i redovnika. To je najveća
tragedija današnje, smrtno ranjene Crkve...
Stvarna, osobna Kristova Nazočnost u otajstvu Euharistije je nedvojbena istina; ona je
otajstvo beskrajne poniznosti, beskrajne ljubavi,beskraj ne Božje moći i mudrosti. Ako neki
svećenik ne vjeruje u osobnu nazočnost Krista u njegovoj Crkvi, ne može biti suotkupitelj.
Blagoslivljam te, sine moj, ljubi Me!
(1. prosinac 1976.)
82
87. TEMELJNA ISTINA
Sine moj, jučer sam ti rekao da svaki svećenik mora biti žrtveni prinos zajedno sa Mnom,
mojem Ocu za oprost grijeha i oslobođenje duša od tiranije zloga.
Vjeruješ li da se ova temeljna istina poučava u sjemeništima? Vjeruješ li da se duhovni
pastiri trude i nadgledaju da se mladi ljudi, koji teže svećeništvu prosvijetle, uvedu i budu
osjetljivi za više nego ljudsku odgovornost, koja je božanska u njihovu budućem svećeništvu,
kao moji sluge i upravitelji plodova moje Krvi i moje Muke?
Ne, sine moj, nikada ne možeš drugima dati ili priopćiti ono što sam nemaš. Svećeničkim
kandidatima je pružena orijentacija kao i obrazovanje potpuno drugačije od onoga kako Ja to
zahtijevam, da, dapače je sasvim suprotno.
Ako pastiri - odgojitelji nisu sami pobožne duše, nisu u stanju odgajati velikodušne i svete
duše.
Pogrešan nauk o pretjeranoj zaposlenosti
Moj Isuse, postoje vrlo marljivi svećenici i pastiri i nije ih malo!
Da, sine moj, potvrđujem, postoje sveti svećenici i pastiri, ali ima ih vrlo malo!
i pastire? Oni su slobodu preoblikovali i zamijenili je s razuzdanošću; stoga je u sjemeništima
nastalo neko opuštanje, pa se svećeničkim kandidatima ne nudi ništa boljega nego i drugim
mladim ljudima, koji ne odbijaju putene radosti;
Pornografski, nasilni, nemoralnim materijalizmom zaraženi filmovi, seksualnim iskustvima
svake vrste... Kaže se, da je potrebno upoznati život, da bi bio sposoban birati prema
vlastitom shvaćanju. Ne postoji život bez kretanja, to također vrijedi za život čovjeka stvorena
prema Božjoj slici. Čovjek je slobodan krenuti prema dobru ili prema zlu. Ali jedino usmjeren
prema dobru ostvaruje smisao života, svojega poziva, svojega postojanja, jer je stvoren za
dobro. On kalja svoju slobodu kao i svoje dostojanstvo, ako se okrene zlu. Sloboda nije ni
razuzdanost ni bezakonje!
Čini se, sine moj, da to ne shvaćaju upravo oni koji bi to morali poučavati.
Moralni i duhovni obrat koji izaziva strah
Sine moj, od trenutka kada Bog stavlja sjeme u odabranoga od vječnosti, to sjeme treba
onaj koji ga dobije čuvati, štititi i braniti. Ali štititi ga trebaju također oni, od Providnosti
zaduženi odgojitelji da se ostvari zvanje.
Do kojeg su stupnja, moralnog i duhovnog obrata dospjela izvjesna sjemeništa, koja su
postala legla krivih nauka i iskvarenosti!
Dobro si učinio, sine moj, što si sve koji su se na tebe obratili odgovorio od ulaska u
sjemenište i vjerske institute, jer koji su te pitali bili su u sumnji i ne sigurni, te nisu bili
sposobni osobno riješiti problem svoga vjerskog poziva.
Samo iz kukavičluka, straha, ljudskog obzira i da se izbjegnu neugodnosti, nisu očistili to
neugodno stanje, čija je obveza bila postupati, bez obzira na bilo što. Tko je čvrst u vjeri, ne
podređuje svoje postupke javnom mišljenju, nego samo Bogu.
(1. prosinac 1976.)
88. CRKVA TRPI KAO MISTIČNO KRISTOVO TIJELO
Piši, brate moj, ja sam Don Orione.
Crkva trpi danas kao Mistično Kristovo Tijelo. Glava tog Mističnog Tijela jest Krist sam
osobno nazočan sa svojim Božanstvom i Čovječnošću. Kao Glava i Utemeljitelj trpi Krist, koji
nakon Svog uskrsnuća fizički više ne može trpjeti. On trpi na duhovni način, zbog krivnje ljudi
koji odbijaju njegovo Otkupljenje, njegovu beskrajnu Ljubav. To je besmisleno... ali istinito.
Isus, Čovjekom postala Božja Riječ je Istina, puna Istina. Kako je često stvarao izvanredna
djela, kako bi rastresenim, ravnodušnim, nerijetko zlim i pokvarenim ljudima, koji su prema
njemu bili ispunjeni mržnjom dao razumjeti da je On Ljubav!
Oni se boje vjerovati
83
Kako često se On žalio dušama koje voli i kako se često ukazivao Svecima da im povjeri
svoju beskrajnu tugu i svoju patnju zbog ljudske nezahvalnosti Bogu posvećenih i svećenika.
Svetoj Margareti je rekao: "Pogledaj ovo Srce, koje je ljude toliko ljubilo, a prima od njih
samo uvrede, nezahvalnost i prezir ..." Nije li se pokazao obliven Krvlju?
Zajedno s drugim vidiocima ti si njegov svjedok. Kolikima se drugima ukazao s trnjem
obavitim Srcem i što je htio time istaknuti u ovom vremenu tame? Ne odnosi se to toliko na
skeptike, ravnodušne i protivnike, koliko na Bogu posvećene, sve do biskupa.
Oni ne vjeruju i neće vjerovati, boje se priznati nadnaravnost zbog bitnih posljedica koje su
time povezane, da Bogu posvećeni, koji bi trebali najviše ljubiti i koji bi trebali bezbožnicima
dati svjedočanstvo, upravo ti ražalošćuju i razočaravaju njegovo Milosrdno Srce.
Kada se misli na mlakost i nevjeru Bogu posvećenih, na nezaustavljivu lavinu grijeha,
propusta, nedjela svih vrsta... i na sve ono zlo što su u cijelomu svijetu počinili kršćani i ostali
ljudi, tada je razumljiva Njegova beskrajna bol! Za Njega, koji beskrajno ljubi duše i koji je za
njih beskrajno trpio i još uvijek pati, nema i ne može biti veće patnje od te što mora gledati
kako bezbrojne duše idu putem vječne propasti.
Papa pod Križem
Brate, kao što nevidljiva Glava Crkve pati, tako pati također, iako drugom mjerom, vidljiva
glava Crkve, rimski Vrhovni Pastir. On stoji na vrhu, na čelu i iz toga obzorja vidi kao nitko
drugi Crkvu. Vidi oholo st kojom je prožeta; tamu koja sve zatamnjuje. Vidi pukotine koje je
dijele, zablude i kriva učenja kojima je oholi teolozi razaraju. Vidi duhovnu i moralnu
ravnodušnost, bezakonja protiv kojih se bori. On vidi sablazni, mržnju i mračne planirane
zavjere svojih neprijatelja. Njegovo je srce time najdublje pogođeno. Samo posebna milost i
Božanska potpora ga sprečavaju da ne podlegne u bolu.
Tome je pridodana još ne iskrenost njegove okoline, tako se njegova bol još više povećava.
Mnogi biskupi i većina svećenika ne znaju za strašne patnje, vidljive i nevidljive Glave
Crkve.
Ako su patnje za vidljivu glavu Crkve tako mnogobrojne i teške,
brate, onda zamisli kako moraju biti beskrajno velike boli nevidljive Glave, jer ona ne vidi
samo općenito zlo nego i osobnu krivnju svakog člana svoga Mističnog Tijela i cijelog
čovječanstva. Što izmakne ljudskom oku, dapače i ono najvidljivije, to ne izmiče Božjem oku.
Užasno duhova siromaštvo
Crkva, brate moj, pati u svojim Svecima i Pravednicima. Pate u onoj mjeri u kojoj ljube,
pate i žele nadoknaditi teške gubitke nastale zbog užasnog duhovnog siromaštva biskupa,
svećenika i drugih Bogu posvećenih duša. Sveci i Pravednici pate, jer paklene sile na njih
navaljuju i ponekad ih izvrgavaju pravom mučeništvu. Brate, nisam ti mogao sve reći, bilo bi
previše, ali htio sam te podsjetiti da su također zdravi udovi, jednostavni vjernici podvrgnuti
teškoj patnji. Također i oni doživljavaju štetu zbog mlakosti i često lošega stava mnogih
duhovnika.
Ne dopusti, usprkos svemu, da te moje riječi obeshrabre. Ne brini se zbog ljudske nemoći.
Ja ne bih za vrijeme mojega zemaljskog života ništa učinio da sam slušao brbljanja ljudi.
Moramo naše uho usmjeriti prema gore, na glasove koji dolaze iz visine. To sam osnovno
načelo slijedio stalno i postao sam samo oruđe Providnosti za svoje osobno posvećenje i druge
duše.
Hrabro brate, zemaljsko hodočašće je kratko, ali je vječna nagrada koja te očekuje. Ti nisi
sam; mi koji smo u Kuću zajedničkog Oca stigli ispred vas, s tobom smo i sa tvojim
prijateljima.
(12. siječanj 1977.)
89. BOLNO TRPLJENJE I SVIJETLA USKRSNUĆE
Piši, sine moj, ja sam otac Pio.
Već sam vidio na zemlji u svoj jasnoći Božjom dobrotom budući razvoj Crkve i njezinu
84
zabludu. Vidio sam već početak njezina uspona na Kalvariju. Vidio sam u koju tamu je Crkva
dospjela i u koju sve dublje propada; Jude i posljedice njihove izdaje; vidio sam njezine
Mučenike, njihove pale žrtve, krv koja je obilno tekla po zemlji, ali i životom ispunjene
pupoljke, zoru svitanja njezina proljeća. Vidio sam njezine bolne patnje i njezina blještava
uskrsnuća. I tebe sam vidio, Don Ottavio s križem kako slijediš Janje na putu prema Kalvariji i
s teretom tvoje patnje na ramenima, kada si Crkvi iznosio glavni problem dušobrižništva,
kojeg je dobar dio pastira i velika većina svećenika gurnula u stranu i poduzela ne znam u čije
ime i koje obnove i kojeg Koncila, da promjene sve, da promjene Sveto Pismo, kao i Evanđelje
i Predaju. Kristu priznaju samo njegovu Čovječnost, a poriču njegovo Božanstvo. Žele
promijeniti Boga, nauk i moral, što nije ništa do li drskost i oholost na najvišem stupnju...
Sine moj, Crkva poznaje još iz prošlosti ljude takve vrste... ali nikada u tolikom broju u
jednom stoljeću i nikada nisu bili u pitanju Objava i cijeli Zakon. Kako ti je rečeno, danas se
izgubio smisao za dobro i zlo, za dopušteno i nedopušteno.
Neprijatelj neće pobijediti Crkvu
Sine moj, koliko je trebalo vremena sotoni da pripremi svoj veliki plan posvjetovnjačenja
Crkve i čovječanstva? Tisuću godina! Ali u zadnja dva stoljeća, on je u ime napretka i pomoću
tehnike ubrzao razvoj. On je svoj ubilački plan o razaranju Crkve, koju je on mrzio imao već
prije, nego što ju je Spasitelj darovao kao Sakrament za spas čovječanstva. Ali neprijateljeva
namjera da razori Božje djelo, njemu je samo djelomično uspjela, jer mu nije bilo dopušteno
prekoračiti određenu granicu. On dakle neće pobijediti Crkvu. Dušama nanesena šteta je
neizmjerna, ljudski je duh ne može dokučiti.
Sine moj, nepotrebno je tražiti odgovor za takvo stanje. Odgovor si već često dobio.
Odabran si za oruđe Božanske Providnosti da ukažeš na pravi problem dušobrižništva, jer
je to temelj svake Crkvene djelatnosti i neće biti nikakve obnove, ako se ne gradi na solidnim,
čvrstim temeljima vjere i morala.
Već puše vjetar čišćenja
Sine moj, Don Ottavio, tisuću godina su za Boga manje nego jedan površni trenutak, a
sadašnji je položaj Crkve jedan magloviti dan, bez izgleda, pun teškoća i nelagode. Ali čim se
podigne vjetar nestaje gusta, mračna, hladna magla. Sunce ponovno sja i daje umornim,
razočaranim dušama novo povjerenje i novu nadu. Vjetar čišćenja već puše. Oblaci na nebu se
nagomilavaju i sve su tamniji, sprema se oluja koja će staviti sve u pokret i razoriti lude nade
neprijatelja. Sunce novoga doba, mira i pravednosti preplavit će zemlju sa još dosad nikad
vidljivim nepoznatim svjetlom i njegova će toplina učiniti zemlju plodnijom više no ikada.
Sine moj, On te blagoslivlja, i vas i štiti vas uvijek od napada vaših neprijatelja!
90. SIROMAŠNI ŽIVOT
Ja sam svećenik Don A.. Zahvaljujući dobrima kojima je raspolagala moja obitelj mogao
sam živjeti u sigurnim prilikama bez materijalnih problema, ali sam dao prednost
jednostavnom siromašnom životu, slijedeći Božanskog Učitelja. Slijedio sam njegove Riječi
Života, njegov sjajni primjer siromaštva, poniznosti i posluha. Ljubio sam najuzvišenijeg
Svećenika i svećenstvo, molio sam i patio za svećenička zvanja, izgarao za spas duša, osnovao
djelo R, koje je za zemlju značilo neuspjeh, a naprotiv za Nebo pobjedu. To ti kažem Don
Ottavio, budući da se ljudsko mišljenje rijetko slaže s Božjom presudom.
Odgovara li se vjerom?
Koliko svećenika nadahnutih svetim žarom i vjerni primljenom pozivu odgovaraju s vjerom
na uporne pozive Božanskog Učitelja i Majke Crkve? Koje shvaćanje ima većina svećenika o
Kristu, Sinu Božjem, koji je nazočan u Otajstvu Ljubavi i Ljubavi, u beskrajnom čudu
Poniznosti?
Ne primjećuju li da idu uz rub odvratna ponora, sa Zlim uza se, koji ih lukavo slijedi da bi ih
vječno upropastio?
85
Kako, otkud je moguća tolika tama crkvenih Pastira, od kojih čuvaju i štite svoj osobni ugled
smatrajući ga glavnim problemom dušobrižništva?
Kako je moguće da ne primjećuju neplodnost svoga rada, tako očigledno strahovitu potvrdu
svoga neuspjeha?
Kako je moguće ustrajati u oholom vladanju koje vrijeđa Boga, zatamnjuje Crkvu i
unakazuje dano joj lice od Božanskog Učitelja? Postoje tolika zastranjenja, koja Crkvu, nastalu
iz moga Milosrdnog Srca ponižavaju i unakazuju. Crkva ne treba mudre diplomate, nikakve
ponosne vođe, Crkva treba duhovne, svete pastire, koji sa njenim očinstvom čine jednu čvrstu
cjelinu, da bi prestalo stanje bezakonja, koje je još uvijek ponižava.
Nemoguće je da svećenici ne znaju da sotona, knez tame, huškač skandala, krivog učenja i
razdora ne miruje. Sotona ima moćne saveznike u masonskim ložama, u bezbožnim a također
i u kršćanskim strankama. Neka duhovni pastiri znaju, dok troše vrijeme ljubomorno čuvajući
svoj ugled, da sotona opustošuje i uništava Gospodnji vinograd, gura duše u pakao, smije se
gluposti svojih neprijatelja, jer ne poduzimaju ništa djelotvorno da mu se suprotstave.
Jedna vaša obveza
Božanski Učitelj, Utemeljitelj i Glava Crkve liječio je bolesne i istjerivao đavle.
Koji je to razlog što biskupi zaboravljaju svoju obvezu?
Što ih navodi da ne mare za Božanske Riječi o tom teškom problemu? Što zamagljuje
njihov duh i njihove oči tako jako da ne vide brojne ljude u koje je ušao sotona i koje
podjarmljuje? Koliki su ljudi oba spola, dobi i društvenog stanja duhovno i tjelesno pod
sotoninim utjecajem mučeni!
Što opunomoćuje biskupe da ne vrše tu hitnu zadaću i čak to zabranjuju svećenicima, kojima
su podijelili egzorcističko pomazanje? Biskupi neka odgovore na ta pitanja!
Ne vide li rane od kojih trpi Mistično Tijelo Gospodinovo? Zbog čega njihova nedjelotvornost
što se tiče mnogih problema koji
zahtijevaju energično, hitno i neodgodivo rješenje?
Oni ne vide predznak silnog trenutka koji se približava, ne osvrću se na bolne Pozive i
Opomene Majke...
Don Ottavio, hrabro! Put poznaješ. Neka te patnje ne prestraše, zlodusi te ne mogu
preplašiti! Blagoslivljam te.
(3. rujan 1976.)
91. SVEČANI ZNAK
Ja sam monsinjor Pranzini; piši!
Don Ottavio, ti se sjećaš 12. ožujka 1932. kada sam te u katedrali Mirandola posvetio za
svećenika; sniježilo je tijekom noći. Ja tvoj biskup rekao sam ti da ovaj snijeg nije pao
slučajno, nego da je to svečani znak Božje Providnosti da potvrdi moje nadahnuće, da tvoje
svećeničko posvećenje znači nešto veliko u životu Crkve. Otvoreno sam ti objasnio da je snijeg
dobar predznak, ali činilo mi se da nisi razumio i zaista, ti nisi vjerovao mojim riječima.
Padanje snijega nisi smatrao predznakom, a meni je bilo znakovito da će tvoje svećenstvo biti
neobično. Nebo mi je potvrdilo, sada imaš potvrdu.
Ti si već znao glavnu zadaću tvoje svećeničke službe... iznijeti glavni problem univerzalne
Crkve... Don Ottavio, kako se može objasniti da je prava, sveta, katolička i apostolska Crkva
mogla tako potamniti, da je zaboravila cilj svoga postojanja na zemlji, iako su u ono vrijeme
njene vidljive glave bili sveti ljudi?
Sveti su bili Vrhovni Pastiri koji su u zadnjih sto godina sjedili na Petrovoj Stolici.
Crkva - otajstvo ljudskog i Božanskog
Don Ottavio, ti znaš da je Crkva otajstvo u kojem se susreću, povezuju i sjedinjuju ljudsko i
Božansko. Ljudski dio je na čudnovat način povezan s Božjim. Ostaje uvijek ljudski i stoga je
podvrgnut zlu što proizlazi od prvog grijeha oslabljene i ranjene ljudske naravi. Povijest se
86
ponavlja; ali još više je ljudska narav u trenutku svojih smrtnih rana pa nadalje izložena
nemilosrdnom progonu svoga smrtnog neprijatelja; ako se ne brani i ako ne bude obranjena,
past će u veliki nered. Jadna ljudska narav! Osim toga znaš da je Crkva Tijelo, doista pravo
Tijelo, čija je Glava Božanski Otkupitelj Isus, Božja Riječ postala Tijelom. Do njega najbliži Mu
je Namjesnik na zemlji. Oboje, Božanska i ljudska Glava vladaju i pokreću cijelo Tijelo, udove,
kao što se to ni manje ni više događa i u ljudskom tijelu. Također i u Crkvi dolaze od Glave
pokretni poticaji, što pokreću različite udove. Dok različiti dijelovi ljudskog tijela: oči, uši, usta,
noge ...vrše svoju ulogu samo pod utjecajem i vodstvom glave, udovi na Tijelu Crkve su
slobodni, inteligentni i pripadaju ranjenoj i oslabljenoj naravi, na koju lako utječu njezini
najžešći neprijatelji, mračne sile zla. Stalno vrebajući u zasjedi pokušavaju ograničiti i suzbiti
slobodu. Neprestano nastoje da pokrenu prvim grijehom usađeno sjeme zla.
Nema pozitivnih rezultata bez patnje
Don Ottavio, drugim riječima: Ako je zagađen mozak onih na čelu Crkve, tada se
prljavština velikom snagom širi cijelom Crkvom... Rečeno ti je da tama koja obavija Crkvu
potječe iz oholosti. Dobro me shvati: tko zapletenim i pozadinskim putovima dospije na vrh
mjesne Crkve uljez je, on ne služi iz poniznosti i ljubavi, pa stoga radi u Crkvi sebično i
izdajnički kao plaćenik. Zbog toga nisu mnogi "očevi", nego birokrati i službenici, te se
ponašaju kao dužnosnici u društvu bez Boga, a time i bez ljubavi.
Don Ottavio, to je strašno, ali je tako! Shvati stoga hitnost kojom ti je naloženo da
predložiš Crkvi da podrobno prouči temeljni problem svoje vlasti i prava usred svijeta i naroda.
Razlog za to leži u stalnoj borbi između Svjetlosti i tame, između Boga i sotone, između Dobra
i zla. Dakle, ne čudi se što su Poruke s uputom o najvažnijem problemu dušobrižništva slijedile
jedna za drugom.
Ti radiš na obnovi Crkve; neka ti je to povod radosti, premda je taj rad najuže povezan s
križem. U svojem radu nećeš doći bez trpljenja do pozitivna rezultata. Ti to znaš i u budućnosti
ćeš spoznati još bolje.
Bog, Svemogući, Jedan i Trojedini, vječna Božja Riječ, osobno nazočan u svojoj Crkvi, u
sjedinjenju sa Presvetom Majkom, ljube te i blagoslivlju vas, sada i uvijek. (15. lipanj 1978.)
92. PRIJATELJI I SUOTKUPITELJI
Ja, Isus, rekao sam ti da vidljivi i nevidljivi svijet pripada Meni. Sve i svi pripadaju Meni,
sve je po Meni stvoreno i bez Mene ne bi bilo ničega što postoji. Na poseban Mi način
pripadaju, kao što sam već rekao i moji svećenici.
Svećenici su Moji suotkupitelji. Obdareni su otajstvenom nadnaravnom moći i moraju biti
sa Mnom usko povezani. "Vas ne zovem slugama nego sam vas nazvao prijateljima" (Iv
15.15).
Sine moj, samo je malo svećenika razumjelo značenje toga dara moga stvarnog
prijateljstva. Stoga je malo svećenika svjesno odgovornosti o potrebi zajedništva ljubavi i
vjere, koja postoji između Mene, njihova Učitelja i Otkupitelja i mojih prijatelja suotkupitelja.
Samo je malo svećenika shvatilo da se između Mene i njih mora odvijati međusobno
uzajamno djelovanje. Ja se njima potpuno darujem, pa neka se i oni potpuno prepuste Meni.
Ako izostane ta apsolutno bitna i nenadoknadiva razmjena, guši se duhovni život mojih
slugu. I smrt širi zaraznu trulež koja kvari duše. Čini se da mnogi svećenici ne misle polagati
račune o posljedicama koje iz toga proizlaze.
Ako ta životna snaga nije više prisutna, moj sluga, prijatelj i suotkupitelj postaje saveznik
sotone, zloduha.
Bešćutnost mnogih mojih sluga prema sablazni, bezbožnosti i općem otpadu, nemarnost
kojom gledaju propast mnogih duša zaista je otvorena rana moga Milosrdnog Srca.
Reći ćeš Mi da mnogi nisu nedjelotvorni. Oni su zaposleni, ali ipak u krivom smjeru. Kada bi
bar osjećali potrebu moliti Me za pomoć, za svoje obraćenje, nikoga ne bih odbio ako Me
zamoli živom vjerom u iskrenoj poniznosti.
87
Oni Me ne vole
Istina je da postoje sveti svećenici, ali ih je samo malo. Nedostaju dobri ispovjednici i
voditelji duša.
Sine moj, možeš si predočiti sliku o tome, kolike duše boluju kao bolesne biljke. One venu
zbog nedostatka prosvijetljenog duhovnog vodstva. Čak je tako i u samostanima, među Bogu
posvećenim dušama. Ima duša koje bi dosegle najviši stupanj svetosti da su imale
odgovarajuće vodstvo.
Mnogi su moji svećenici duhovo mrtvi, jer Me ne ljube i ne žele Me upoznati.
Ivan je rekao:"K svojima dođe, a njegovi ga ne primiše" (Iv 1,11). Tko Me od mojih
odabranika ne primi u svoje srce taj čini veliki grijeh. Tko na ljubav odgovara hladnoćom i
nepravdom prouzrokuje veliku ranu u mojem Milosrdnom Srcu.
Već sam bio progonjen dok sam još bio zatvoren u Majčinoj utrobi. I dalje Me progone moje
sluge, što ih izabrah velikom, beskonačnom ljubavlju. Svoje sam svećenike uzdigao po
dostojanstvu i vlasti iznad Zborova Anđela. Ja sam se povjerio njihovoj volji i dao im Božansku
vlast opraštati grijehe i pretvarati kruh i vino u moje Tijelo i moju Krv. Tko je mogao slutiti da
će moja Ljubav doseći takve visine?
Sine moj, ljubi Me iznad svega da popraviš besmislenu nezahvalnost. Daruj mi se potpuno
sa svime što imaš i što jesi. Daj mi zadovoljštinu, sine moj, za bezbrojne Jude koji Me izdaju
svakodnevno.
Budi spreman trpjeti
Moje sluge lutaju u tami zbog vlastite krivnje. Nisu odgovorno prihvatili brojne Poruke moje
Majke. Vjernike su trebali jasno poučiti o tome. Ali što oni rade? Predrasude, oholost, strah od
ljudi i nevjera su ih zaslijepili.
Koliki gubitak za Bogu posvećene duše!
Koliko će još biti Juda!
Koliko će krvi još proteći...
Toliko im je vremena stajalo na raspolaganju, mnoge su događaje proživjeli! Progoni u
zemljama komunizma nisu ili su malo koristili. Kriza vjere ih je toliko posvjetovnjačile da su
mnogi izgubili kršćanski osjećaj za život.
Kako mogu ti moji svećenici, koje bih želio usprkos svemu spasiti, bit potpora vjernicima
protiv sotone, kada su sami njegovi pomagači? Prečuli su opetovane opomene mog namjesnika
na zemlji. Ne vole ga. Kako mogu onda dušama prenositi ljubav prema njemu i prema Meni?
Sine moj, kolike li žalosti! Moli, daj zadovoljštinu, prihvati trpljenje za te moje sluge.
Blagoslivljam te, sine moj, ljubi Me!
(26. kolovoz 1975.)
93. KAO RADNO ODIJELO
Sine moj, ti znaš da samo malo svećenika prilazi oltaru da izvrši tri puta sveti čin u duhu
vjere i milosti. Ne govorim o onima koji moje Tijelo i moju Krv obeščašćuju svetogrdno, nema
ih malo, nego o onim svećenicima koji sveto ruho nemarno oblače u duhovnom raspoloženju
radnika koji prije nego što počne svoj radni dan, brbljajući o ovom ili onom navlače radnu
odjeću.
Idu bez da saberu misli za svečani sveti obred, njihov duh je zaokupljen s tisuću drugih
stvari. Dospijevaju do Pretvorbe, a da pritom ne vode računa da se u tom trenutku u njihovim
rukama ponovno ispunjava čudo svih čuda, moje nastajanje Čovjekom, rađanje utjelovljenje
Božje Riječi.
"Riječ je Tijelom postala." Ne obaziru se da u tom trenutku u svojim rukama daju također
povod djelovanju Presvetog Trojstva. Moja Majka je sa svojim "Neka mi bude" pristala:
- da Otac u Njoj stvori moju ljudsku dušu;
- da sam se Ja Riječ sjedinio s dušom stvorenom od Oca
88
- da je Duh Sveti moje djevičansko začeće izvršio u najčišćem Marijinom krilu.
Od tog trenutka bio sam pravi Bog i pravi Čovjek. U rukama svećenika koji prikazuju Misu
obnavlja se u času Pretvorbe zaista otajstvo Utjelovljenja. Samo malo svećenika misli na to.
Ako vjera i živo uvjerenje nedostaju, on izvršava najsvetiji od svih čina kao netko tko vrši
svoj uobičajeni posao. Svećenik postaje radnikom, to je sve! Na njegovom licu ne odrazuje se
niti trun sudjelovanja i unutarnje sabranosti. Tako s istom ravnodušnošću prilaze svetoj
Pričesti.
Odbijena Ljubav
Sine moj, ravnodušno držanje mojih svećenika ranjava moje Milosrdno Srce jače od ljutih
uvreda mojih očitovanih neprijatelja. Kako su brojni moji svećenici koji sa Mnom postupaju na
taj način. Moja Ljubav nailazi na zid hladnoće i ravnodušnosti, odbacuju je usprkos svih mojih
plemenitih i bez ikakve zasluge podarenih Milosti.
Neću ulaziti u pojedinosti i spominjati sve okrutnosti koje doživljavam i od svjetovnih osoba.
Naprotiv, čini mi se da je sve dopušteno kada se radi o Meni. Mene promatraju kao nejasno,
daleko povijesno sjećanje. Krivi su što ne zapažaju živu stvarnost u kojoj imaju značajni udio.
Ako teoretski prihvate da je sveta Misna Žrtva, Žrtva Križa, to praktično poriču svojim
ponašanjem, koje očituje nedostatak Vjere, Ufanja i Ljubavi.
Sine moj, koji li je to beskrajan ocean bijede, posvjetovnjačenja, izdaje i duhovna mraka.
Da su barem moji svećenici ispunjeni živom vjerom i gorućom ljubavlju kada Me drže u
rukama. Koje bi rijeke milosti tekle iz moga Milosrdnog Srca za njih i za povjerene im duše.
Zašto su toliki moji svećenici tako svojeglavi i Meni daleki? Zašto ne prihvaćaju moje česte
Pozive na obraćenje? Oholost, drskost, taština, nečistoća! Koliki od njih propadaju, oni koji bi
trebali biti suotkupitelji! Koje li strašne muke za njih u paklu! Bili su darovatelj i upravitelji
plodova moga Otkupljenja! Oni, odabrani prijatelji nisu Me htjeli upoznati. Njihovo je
djelovanje u mojem Mističnom Tijelu bilo neplodno, jer su ugasili vjeru u svom srcu i opirali se
da Me slijede na Križnom putu, razorivši jedinstvo moga Mističnoga Tijela.
Gonjen Ljubavlju
Sine moj, muči te prodornost kojom ti ukazujem na to bolno stanje. Moram to, iznad svega
jadno stanje staviti na pravo mjesto da bi se jasno spoznalo kada budu nastupili razorni
događaji, pravedne kazne moga Oca, da nisu nedostajale opomene, upozorenja i pozivi da bi
se izbjeglo za kršćanstvo neopisivo očekujući zlo.
Moraju također znati, prije svega dobri, da je Otac usprkos svoje stroge pravednosti uvijek
vođen ljubavlju, jer Bog je Ljubav. On neće smrt grešnika, nego hoće da se obrati i živi. Još
ljudi i mnogi Moji svećenici nisu marili za mnogobrojne pozive na obraćenje. Nisu iskoristili
pouku iz mnogih događaja i shvatili stvarnost. Tako će Božji gnjev pasti na njih. Bog će sa lica
zemlje istrijebiti plodove njihove ludosti, njihove oholosti.
Sine moj, moli i daj moliti. Klizanje zemlje je započelo.
(11. rujan 1975.)
94. ZVANJE KAO SVAKO DRUGO?
Sadašnje je dušobrižništvo strahovito zaraženo teškim zlima. Jedno od toga je i shvaćanje
zvanja. Skrb za duše izjednačuje se sa svakim drugim zanimanjem. Ne može ni biti drugačije,
jer nedostaje vjera koja djelovanju daje snagu.
Pogledajte svećenike ovoga naraštaja i njihovo vladanje. Postoji li razlika u načinu
odijevanja i ponašanja između njih i običnog puka?
Vjera, ufanje i ljubav, te tri ulivene kreposti moraju biti u svećeniku ujedinjene i zablistati
posebnim sjajem budući da su međusobno usko povezane u jednu cjelinu - u život milosti.
Ako svećenik nema vjeru nedostaje mu i ufanje, taj neizbježni poticaj da bi savladao brojne
teškoće koje donosi dušobrižnički život. Stoga nastaju ravnodušnost, skandali, duhovna bijeda
čak i otpad od vjere.
Koliko svećenika se već odmetnulo od Vjere! Koliki su drugi za mnoge duše na Mističnom
89
Tijelu kao zarazni čirevi i nisu uzrok spasenja nego propasti. Koji odvratni lanci vežu te
nesretne svećenike sa neprijateljima svećenstva!
Bez Ljubavi
Kako je hladna, neplodna i licemjerna djelatnost svećenika bez Vjere, bez Ufanja i bez
Ljubavi! Za duše žrtve, za koje je svećenik imao samo prazne, uljudne riječi bez ikakva učinka,
riječi bez duše.
Riječi svećenika, koje je sa vječnim Velikosvećenikom duhovno povezan, to su riječi života.
Prožete pomazanjem i djelotvornošću, postaju za mnoge patničke duše blaženi balzam.
Svećenik, ako se ne obazire na svoj pravi poziv, nije u stanju stvoriti sliku bolnog duhovnog
stanja - pod utjecajem zloga, u kojeg on uostalom ne vjeruje.
Njihov je duh isušen i ta suhoća nemoćna je prema zlima Zloduha, a u tom stanju su mnogi
svećenici ovog nevjernog naraštaja.
Kakav stav treba zauzeti prema tim svećenicima? To su ljudi dostojni samilosti i usprkos
svih suprotnih mišljenja zaslužuju da im se pomogne molitvom i žrtvom.
Njihovo srce mora zahvatiti osjećaj pravog prijateljstva i bratstva. Mnogi više ne znaju da
su Božji ljudi, odabranici Božji za vječni spas duša, koje je on otkupio žrtvom svoga
Jedinorođenog Sina. Ne znaju da ih duše trebaju da se u mojoj Krvi očiste i spase.
Moli sine moj, daj zadovoljštinu i blagoslivljaj, da im pomogneš raskinuti okove koji su ih
svezali u najužasnije ropstvo. Blagoslivljam te, ljubi Me!
(29. svibanj 1976.)
95. LJUBAV I ISTINA ME POKREĆU
Ja ne radim i ne govorim ništa, a da Me ne potiče ljubav. Beskrajno volim svoje svećenike a
to više one koji su od mene primili puninu svećenstva. Ipak, ne može Me ljubav spriječiti da
kažem Istinu, jer Ja sam Ljubav i Istina.
Ljubav i Istina Me potiču da objavim tu nečuvenu gorčinu koja ovaj sadašnji trenutak, ovo
teškim tamnim oblacima opterećeno vrijeme, zasjenjuje moju cijelu Crkvu i priprema boli
mojem Milosrdnom Srcu. Obratio sam se svećenicima. Sada je došao trenutak da se jasno i
odlučno obratim nasljednicima apsotola. Među biskupima moje Crkve ima zaista dobrih i svetih
za koje osjećam ljubav i naklonost.
Drugi naprotiv, moraju obvezno razmišljati i ispitati svoju pastirsku službu. To moraju
učiniti brzo, ozbiljno i sa velikom poniznošču u svjetlu moga Evanđelja, u svjetlu jasnog, od
Mene svim ljudima pokazana puta, u prvom redu oni, koji ljudima moraju biti učitelji, pastiri i
sigurni vođe.
Moj put na zemlji započeo je u krilu moje i vaše Majke onda kada je izrekla svoj "Fiat."
Njegov početak je bio i jest tajna beskrajne dobrote Boga, koji je postao Čovjekom. moj
dolazak na svijet označen je najvećom bijedom. U jednoj, hladnoj i vlažnoj pećini - štali, u
posvemašnjoj bijedi i siromaštvu počeo je Moj zemaljski put. Siromaštvo je pratilo cijeli moj
ljudski život protekao je moj put sve do smrti na križu.
Ja sam uvijek put svim ljudima svih vremena,čak i onda kada se uvjeti i običaji naroda
mijenjaju.
Obveza :predvoditi
Biskupi imaju u prvom redu veliku obvezu predvoditi svoje svećenike i kršćane na tom
putu,ako žele da ih oni slijede. Stoga hoću da ova Poruka bude prenesena svim biskupima jer
među njima postoje subraća,za koje je izuzetno bitno da u poniznosti preispitaju i obnove
svoju skrb za duše. Sine moj dostatna je usporedba moga zemaljskoga života i njihovog
životnog shvaćanja.
Sa svom jasnoćom postaje jasna potreba da mnogi biskupi stave ruke na sebe,da čvrsto i
hrabro krenu naprijed. Nije tajna da se biskupi pa čak i nosioci purpura suprotstavljaju i opiru
uputama moga Namjesnika na zemlji. Ne misle na sablazan i zlo koje prouzrokuju. Razlika je
diskutirati,uz potrebnu suzdržljivost ili otvoreno istupati protiv mojega Zastupnika,što je odraz
90
otvorena neposluha.
Tko upravlja postupcima ovih biskupa? Sigurno ne moj primjer! Ja sam ljudima i nebeskom
Ocu bio poslušan do smrti. A oni? Sine moj,postoje biskupi koji su zbog nerazjašnjive i ne
opravdane slabosti odgovorni manje više za krizu u Crkvi. Njihove slabosti nisu mogle
zaustaviti tisuće i tisuće Bogu posvećenih. Dobrota i očinstvo ne smiju se zamijeniti sa
slabostima,zbog koji se mnogi svećenici opravdavaju. Dobrota ,očinstvo i ljubav ne smiju voditi
prema razuzdanosti,razlogu mnogih zala i sablazni,za koje su sukrivci iako protiv volje mnogi
duhovni pastiri.
Smije li biskup trpjeti u svome sjemeništu krive učitelje budući da pretpostavljenim a
pripada važna zadaća poučavati i odgajati duše budućih svećenika. Ti biskupi ne znaju da je
istina ljubav ja sam Istina i Ljubav,dok krive nauke i zablude potječu iz nekog drugog zdenca.
Poniznost i siromaštvo
Sine moj reci biskupima da sam Ja zahtijevao da Me se slijedi na Križnom putu. Podsjeti ih
da sam moj put na zemlji započeo u beskrajnoj poniznosti i bijedi. Bio sam siromah među
siromasima može li se to reći za mnoge biskupe?
Druga velika opasnost za mnoge biskupe je vlastito precjenjivanje. Ta niti mojem
Namjesniku nije obećana bezgrješnost njemu je dana nepogrješivost kao učitelj naroda ukoliko
je čuvar moje nauke. Ali pojedini biskupi nisu nepogrešivi. Sjedinjeni s mojim Namjesnikom,
uživaju u sudioništvu toga i njima poklonjena dara.
Neki biskupi su to zaboravili, a također i neki nositelji purpura, što mojem Mističnom tijelu
prouzrokuje patnju. Želim da svi nasljednici Apostola žive u dobroj ž, svetoj, jakoj,plemenitoj i
hrabroj svetosti. Ako to ne čine što poduzimaju da brane svoja stada od razdirućih vukova?
Biskup se može usporediti sa barjakom. On mora ići naprijed! Kako bi mogao prešutjeti teške
propuste mojih pastira? Nikome, prije svega kršćanima, svećenicima, a najmanje biskupima
ne može promaknuti užasno pustošenje koje je prouzročio sotona i sve zle sile, pustošenje
paklenih sila da se domognu duša, utječe na njih. Žele ih nadvladati i zaraziti. Sotona se skriva
u čovjekoubilačkom materijalizmu. Nije samo zamračio Vjeru, nego je ugušio i razorio stotine
milijuna duša kršćanskog i nekršćanskog svijeta.
Svi svećenici znaju da vanjska zbivanja ne pomažu da se dobije bitka nego samo moje
Riječi i primjeri mojih Djela.
Borba protiv sotone
Stoga, sine moj, ponavljam biskupima ono što sam svećenicima objasnio, da su rasipanje
vremena i sredstava u skupovima, susretima i razgovorima u mnogim slučajevima samo
povod za sukobe i razdvajanja.
Često se sastaju i skupljaju da jedu i raspravljaju,rijetko na molitvu. Sotonu i sile zla treba
pobijediti molitvom i
pokorom i samo ih se tako pobjeđuje. Tako glase Opomene moje
Majke! Opetovane Opomene su pale u prazno zbog suviše loše shvaćene mudrosti pretvorivši
se u tešku nesmotrenost. Većom pozornošću i sa više naklonosti, sa manje predrasuda i straha
trebaju prihvaćati moje i Opomene moje Majke.
Vraćam se na propuste koje moram predbaciti mojim biskupima i mnogim svećenicima. Oni
ne poduzimaju nikakve prikladne mjere zasnovane na vjeri i mudrosti da zaustave i protjeraju
sile zla.
Ne zauzimaju stav prema središnjem, osnovnom problemu, borbi protiv sila zla. Drugim
riječima, sotona se sa svojim legijama lako poigrao da duhovno nenaoružanim protivnikom.
Samo su neki činili pokoru, smo se malo njih molilo, kako treba moliti.
Unutarnja i vanjska samozataja......Tko još priprema vojnike, moje pomazanike za borbu?
Nitko nije hrabar priznati da postoji neprijatelj. Ta strašna
zbilja može se pobijediti
određenim oružjem, kao na
primjer Krunicom. Krunica je danas izvanredno djelotvorno
oružje.
Težak je propust Biskupa i svećenika to se nisu na vrijeme pobrinuli osvježiti sa novim
uspješnijem oblicima bratovštine Presvetog Sakramenta ,krunice, pobožna društva i druge
91
važne ustanove ranijih vremena kako bi umanjili razornu moć sotone u dušama.
Što se još čeka da se taj prodor sa teškim posljedicama ne zaustavi molitvenim
zajednicama,drugim pothvatima?Sotona se može pobijediti samo navedenim sredstvima,koje
sam predao mojim Apostolima.
Duhovno zalaganje
Ne spada li u obrambeno-navalne planove generalnog predstojnika stožera da redovito
obnavlja oružje?U mojoj Crkvi se to na događa. Ja govorim naravno o duhovnom oružju. Ne
smije se gubiti vrijeme, u svakoj župi treba hitno osnovati molitvene zajednice te ih obrazovati
i poticati.
Duhovni pastiri ne smiju se više upuštati u beskorisne rasprave i savjetovanja. Neka se
svećenici obrate dušama i sa njima poduzmu odgovarajuće mjere. Ponavljam,iznimno je hitno.
Neka o tom razmišljaju i oni koji u svojoj udobnosti ne žele ništa više znati i ne vjeruju u Božju
Pravednost.
(14.listopad 1975.)
96.TKO SU BISKUPI
Biskupe sam Ja,vječni Velikosvećenik pozvao da sudjeluju u mojemu vječnom Svećenstvu.
Oni su susljedbenica mojih Apostola. Biskupi su glave mjesnih Crkvi.
Na čelu zajedno s Papom, mojim Namjesnikom na Zemlji čine Apostolski kolegij. Biskupi,
sjedinjeni s Papom su čuvari i straža,navjestitelji i zaštitnici Božanske Pravde.“Pođite po svem
svijetu,propovijedajte Evanđelje svem stvorenju“(Mk 16,15)
Biskupi zajedno s Papom su djelitelji plodova otkupljenja i budući da sudjeluju u kruni
moga svećeništva,trebali bi posjedovati dar mudrosti. Nažalost to nije tako. Oni ga
posjeduju,imaju ga u različitom stupnju kao što i svjetlost ne pokazuje uvijek istu jačinu:tako
je svijetlo podnevnog sunca, svjetlucanje mjeseca,svjetlo svjetiljke.
Stupanj mudrosti odgovara stupnju pristanka na poticaje moje milosti. Tko je budan i ima
sluha,plemenit je i hrabar,taj je ispunjen mudrošću. Tko manje odgovara prima manje. Tko ne
posjeduje mudrost dokazuje da je umišljenošću i ohološću-korijenima svakoga zla zapriječio
put Duhu Svetomu.
Umišljenost
Tijekom tri godine provedene uz mene,moji Apostoli nisu postigli velik napredak na putu
savršenstva. Zbog čega? Zbog umišljenosti kojom je bio ispunjen njihov duh. To dokazuju
njihova pitanja koje su mi postavljali u različitim prigodama. Osim Najdražeg učenika jer je
njegov čisti jednostavni,ponizni duh pobudio moju naklonost i milinu Duha Svetoga koji ga je
već prije duhova obogatio darom mudrosti.
Poslije moga Uskrsnuća ukazao sam se majci,magdaleni,Lazaru,učenicima u Emausu i
drugim vjernima,ali ne odmah mojim apostolima,Što ih je ponizilo. Ta pouka ih je vodila do
samospoznaje,pomogla im je da razmisle o težini grijeha,ne baš poštenom odnosu i u vrijeme
moje Muke. Umišljenost je ispunila njihov duh i prouzročila tešku tromost. Nisu bili budni,te su
postali žrtvom neprijatelja.
Tijekom četrdeset dana poslije moga Uskrsnuća ublažio sam njihov ponos i pripremio ih na
rastanak glede moga ulaska na nebo. Prije svega utjecao sam na njihov duh da spremno
prihvate duh mudrosti. Dao sam im svećeničku vlast sa puninom moga duhovnog svećeništva.
Neprekidni križarski pohod
Uobraženost je kao neuklonjiv zid koji se podiže između Boga i duše. Biskupi njom zaraženi
neće nikada priznati da sam Ja njih izabrao da izvedu moj plan ljubavi.
Zašto mnogi pastiri mojega stada ne postave pitanje zbog čega je neophodna njihova
grozničava zauzetost? O tome sam već govorio u svojoj Poruci njima ali se svjesno želim
ponovno vratiti na to, jer to je tako važno i odlučujuće za njih same kao i za njima povjerene
duše, da se o tome nikad dovoljno ne govori.
92
U Srednjem vijeku su za oslobođenje svetoga Groba poduzeti Križarski pohodi. Da, moj
Grob j
svet, jer je u njemu ležalo moje presveto Tijelo. Ali moj Grob je samo niša za mrtvoga manje
vrijedna, od beskrajne vrijednosti duše i otajstva moga Otkupljenja. Ukazuju na potrebu da se
vodi neprekidni križarski pohod protiv kneza tame i njegovih slugu. Sotona je ubojica u
najistinitijem smislu riječi.
Jedina svrha
Moje Utjelovljenje, moja Muka i moja Smrt imali su jedinu svrhu osloboditi duše od
smrtnog ropstva sotone. Biskupi i svećenici postaju sudjelovanjem u mojem Svećeništvu
suotkupitelji u borbi protiv vlasti Tmina i to neprekidnim križarskim pohodima koje treba voditi
mudrošću, inteligencijom i ustrajnošću, upotrebljavajući pri tome preporučena im oružja, riječ,
ali prije svega primjer.
Ne postoji mogućnost izbora, sasvim drugačije. Sotona igra ulogu gospodara,budući da ga
nitko ne priječi kao protivnika.
Biti suotkupitelj znači slijediti Mene na putu poniznosti, patnje, siromaštva ljubavi, posluha,
snažnog očinstva i ustrajne obrane istine.Za to su biskupi i svećenici, zajedno sa mojim
Namjesnikom na zemlji čuvari i zaštitnici, branitelji potisnute i prezrene pravednosti.
Biskupi ne smiju ni jednog trenutka zaboraviti da je čovjek rođen da preko smrti postigne
stvarni, vječni život. Prema tom vječnom životu, kojega je Otac pripremio i platio mojim
Utjelovljenjem i žrtvovanjem na Križu, treba usmjeriti duh, srce i snage. Biskupi i svećenici ne
smiju zaboraviti da neprijatelj čovjeka danju u noću ne miruje, te stalno poduzima svoje
napade kako bi duše strovalio u propast.
Jačem i snažnijem neprijatelju ne može se suprotstaviti vanjskim činima i zabludnim
shvaćanjem same zauzetosti ili neuporabivim sredstvima.
Ništa se ne smije podcjenjivati
Ja sam napravio plan obrane, ali ga biskupi nisu bili u stanju ostvariti. Da su Me promatrali
na Križu i slijedili Me, mogli su smoći snage da svoga protivnika,kojega se ne smije
podcjenjivati, zaustave i pobjede.
Sine moj, suprotnosti u današnjoj Crkvi, vladajući nered, izvrtanje i razaranje nauka i
morala,zablude u koje su svećenici i vjernici dospjeli imaju svoj uzrok. Evo nekoliko primjera:
u crkvi se naviješta određena istina. U kinu i na televiziji, koje se smatra za prijeko potrebne,
govori se suprotno. U crkvi se govori o Bogu, a u župnim dvoranama često se širi
materijalizam, putenost i nasilje. U prošloj Poruci sam rekao: Bolje nikakvi svećenici nego
sjemeništa pretvorena u legla krivih nauka. Tko snosi odgovornost za tolike nesreće. Za tu
zbrku? Veliki dio odgovornosti pa dana one koji raspolažu potrebnom punomoći ali ništa ne
poduzimaju.
Ovaj odnos je strašan. Neaktivni,, nenaoružani stoje pred brzim napredovanjem sila zloga.
Usprkos tome Ja sam pobijedio svijet. Moja Majka je svojom poniznošću strla zmiji glavu.
Samo zajedno sa Mnom u poniznosti,siromaštvu, posluhu i sjedinjenju u patnji,može se
pobijediti neprijatelje vaših duša. Ali udobni život,ljudski obziri,osobni interesi,strah da se ne
izgubi naklonost ljudi oslijepili su one koji bi trebali biti vođe i svjetlo duša.
Ono što sam rekao o kinu i televiziji može se nažalost reći i o drugim tužnim stvarima, na
primjer o religioznoj poduci u školama povjerenoj zalutalim svećenicima.
Da! Koliko su sjemena zabluda posijali svećenici u duše mladića i djevojaka u njihovoj kritičnoj
dobi pošto nisu vidjeli uzorni život.
Bilo bi bolje da se ovu osjetljivu zadaću povjerilo dobrim laicima nego svećenicima, koji su
se pretvorili u đavle i krvoločne vukove.
Okorjelost je da su, Mu ovom trenutku tame, mnogi pastiri ustali protiv Mene i prešutjeli
moje i moje Majke Opomene, koje bi negdje drugdje bile primijenjene.
93
U drugim župnim ustanovama provode se direktno i indirektno zablude i nemoral. Jesu li
biskupi prepoznali taj neobično važan problem Crkve? Oni ne mare što su neprijatelju širom
otvorili vrata, jer nisu bili u stanju prepoznati njegovu prepredenost, lukavštinu, moć i umijeće
zavođenja.
Također nisu svjesni strašnih suprotnosti kojim je izloženo njihovo dušobrižništvo. Pod
materijalizmom se sakriva neprijatelj i razvija veliku borbu. Svoje je napade proveo, bez da je
naišao na otpor.
Zvati pomoć
Sine moj, s velikom gorčinom moram uputiti ovaj poziv, jer je krajnje
pomoć, da bi se duše molitvom i pokorom pripremile.
vrijeme zvati
Milosrđe je na redu da se uspostavi mjesto pravednosti. Mora se bara se barem dušama
objasniti njihov položaj, jer teški trenutak koji će uskoro otkucati ne smije teretiti moga Oca ,
nego grijeh i ravnodušnost prema moći zloga. Treba raditi bez odgode kao mnoge duše ne bi
bile iznenađene tamom nastupajuće noći. Ne boj se, zovi glasno, jer ljudi imaju uši, a ne čuju,
a imaju oči a ne vide.
Svjetlo u njihovim srcima je ugaslo, ali snage Zla neće pobijediti! Svoju ću Crkvu očistiti od
lude ljudske oholosti. Moja i moje Majke Ljubav će na kraju trijumfirati.
Blagoslivljam te, sine moj, moli se i prikaži mi svoje patnje!
(23.listopad 1975.)
97. PROTURJEČNOSTI DUŠOBRIZNIŠTVA
Sine moj, u Poruci biskupima govorio sam o vladajućim proturječnostima u dušobrižništvu
biskupa i svećenika.
Te proturječnosti nije teško prepoznati. Važnije je opisati njihove uzroke. Neka nitko ne
padne u napast iznositi prigovore. Tko Me sluša u poniznosti, Ja sam u blizini da mu ulijem
svjetlost i hrabrost u dušu i srce.
Rekao sam da je sada vrijeme obraćenja, hitnog obraćenja. Vrijeme je raditi sa odlučnošću,
ljubavlju i mudrošću. Ne smije se preplašiti zloga neprijatelja, koji je zbog vladajuće
pospanosti u mojoj Crkvi postao jak i odvažan.
Manjak aktivnosti nadmašila je još više razarajuća proturječnost koja onemogućuje
kršćanski život. Posljedice te proturječnosti su mojem Mističnom Tijelu nesagledive, no nisu
jedino zlo.
Ali ovo nije mjesto da se govori o mnogim dušama koje se priznaju otetima, nego o onima
koji se općenito smatraju kao da su dobri kršćani. Nedjeljom posjećuju crkvu, ali ulaze možda
tek pod kraj beskraj no dugog tumačenja mojih Riječi. Primaju Sakramente, malo njih s
dubokom vjerom, a mnogi iz navike ili obiteljske tradicije. Uvjerenje je rijetko prisutno, tako
da navečer bez ikakvog kompleksa gledaju pornografske filmove i filmove koji daju povoda za
razbojstvo i svakovrsno nasilje.
Takav materijalizam prodire tako u sve. A u mlade se slijeva kao preplavljena rijeka
pokvarenosti i nemorala.
Sva vrata su otvorena grijesima, također i kod takozvanih dobrih kršćana.
Sudac savjesti
Vi i mnogi ispovjednici znate, ali nastavljate za sve grijehe svakom onom koji se ispovijeda
dati odrješenje. Ujutro Sveta Pričest, navečer posjet zabavama, lokalima i mjestima gdje se
uzbuđuje putenost. Preljubi se ispovijedaju sa sigurnošću da će svećenik uvijek dati
odrješenje. Zaboravljene su jasne riječi: "Ne bacajte biserje pred svinje." Zaboravljeno je
također da su Sakramenti plodovi moga Otkupljenja. Zaboravljene su riječi kojima sam Ja, vaš
Otkupitelj i Spasitelj dao Mojim Apostolima i njihovim sljedbenicima vlast opraštati grijehe ili ih
zadržati.
Mnogi od mojih svećenika ne misle više na to da su pozvani suci savjesti. Zadaća
94
ispovjednika je da vršeći svoju službu ispita grijehe i njihove uzroke.
Bezbrižnost kojom se svi grijesi i svaki onaj koji se ispovijeda odrešuje, ne odgovara
namjeri moga ,Milosrđa, nego sotonskom planu. Sredstvo otkupljenja pretvoriti u sredstvo
prokletstva, znači prezreti beskrajnu vrijednost milosrđa i sredstva koja sam Ja predvidio za
njihovu podjelu.
Govorio sam ti o svetogrdnim Misama, a sada nadodajem da postoje i svetogrdne ispovijedi
u dvostrukom smislu. Ti vidiš si ne moj da svetogrdne Pričesti imaju svoje korijene. Ta
površnost stvara nesposobnost razlikovati dopušteno i nedopušteno, dobro i zlo. A gdje se
nalaze korijeni? Zato mora neizostavno uslijediti obraćenje
Zakonski nered je bez protivljenja prodro iz vanjskog u unutrašnji pa izvjesni svećenici
primjenjuju svoja nova učenja i svoj novi moral koji sve dopušta i popušta. Posljedice toga su
shvatljive. Za mnoge svećenike ni šesta ni deveta Zapovijed nema pravo postojati. To je
vrhunac oholosti!
Zle su stvari na mjesto Boga. Više se ne vjeruje u Njega, u Njegovu svemoć, sveznanje i
sveprisutnost. Sotona navodi stalno svećenike na njihove osobne grijehe oholosti i neposluha.
U mojoj je Crkvi našao vjerne pomoćnike i učinio ih suradnicima u svojem djelu postepenog
razaranja.
Ali sotona i njegovi sljedbenici preziru moje Riječi koje još uvijek vrijede: "Ostajem s vama
do svršetka svijeta... I vrata paklena neće je nadvladati!"
Moja Crkva će biti očišćena i oslobođena! Moja Ljubav prema njoj to traži kao i moja
Pravednost i moje Milosrđe. Ali o tome se ne razmišlja.
Ja sam Vatra
Sine moj, koliko sam u ranijim Porukama govorio o oblacima, koji moju Crkvu obavijaju u
tamu. Nisam to bez razloga učinio. Drugom prigodom sam ti rekao da se ljubav može
usporediti s vatrom, koja je il stanju preobraziti stvari, dati im vlastito svjetlo i toplinom
obasuti narav. Komad željeza gori u peći kao vatra, svijetli kao vatra i ima sva svojstva vatre.
Ja sam Vatra koja je sišla na zemlju da duše zapali svojom Ljubavlju i prožme svojim
Božanskim životom. Da se ugasi, na ovu Vatru se ne izlijeva voda, nego se baca sva
prljavština, svaki otpad i potpuna tama duha onoga koji je tama i grijeh, mržnja i otpor prema
Bogu.
Što ostaje od vatre polite vodom? Malo crnog dimućeg ugljena. Božji oponašatelj vodi i
poduzima sve, suprotstavljajući se Bogu, Stvori
Bezbrižnost kojom se svi grijesi i svaki onaj koji se ispovijeda odrešuje, ne odgovara
namjeri moga Mi1osrđa, nego sotonskom planu. Sredstvo otkupljenja pretvoriti u sredstvo
prokletstva, znači prezreti beskrajnu vrijednost milosrđa i sredstva koja sam Ja predvidio za
njihovu podjelu.
Govorio sam ti o svetogrdnim Misama, a sada nadodajem da postoje i svetogrdne ispovijedi
u dvostrukom smislu. Ti vidiš sine moj da svetogrdne Pričesti imaju svoje korijene. Ta
površnost stvara nesposobnost razlikovati dopušteno i nedopušteno, dobro i zlo. A gdje se
nalaze korijeni? Zato mora neizostavno uslijediti obraćenje
Zakonski nered je bez protivljenja prodro iz vanjskog u unutrašnji pa izvjesni svećenici
primjenjuju svoja nova učenja i svoj novi moral koji sve dopušta i popušta. Posljedice toga su
shvatljive. Za mnoge svećenike ni šesta ni deveta Zapovijed nema pravo postojati. To je
vrhunac oholosti!
Zle su stvari na mjesto Boga. Više se ne vjeruje u Njega, u Njegovu svemoć, sveznanje i
sveprisutnost. Sotona navodi stalno svećenike na njihove osobne grijehe oholosti i neposluha.
U mojoj je Crkvi našao vjerne pomoćnike i učinio ih suradnicima u svojem djelu postepenog
razaranja.
Ali sotona i njegovi sljedbenici preziru moje Riječi koje još uvijek vrijede: "Ostajem s vama
do svršetka svijeta... I vrata paklena neće je nadvladati!"
95
Moja Crkva će biti očišćena i oslobođena! Moja Ljubav prema njoj to traži kao i moja
Pravednost i moje Milosrđe. Ali o tome se ne razmišlja.
Ja sam Vatra
Sine moj, koliko sam u ranijim Porukama govorio o oblacima, koji moju Crkvu obavijaju u
tamu. Nisam to bez razloga učinio. Drugom prigodom sam ti rekao da se ljubav može
usporediti s vatrom, koja je il stanju preobraziti stvari, dati im vlastito svjetlo i toplinom
obasuti narav. Komad željeza gori u peći kao vatra, svjet1i kao vatra i ima sva svojstva vatre.
Ja sam Vatra koja je sišla na zemlju da duše zapali svojom Ljubavlju i prožme svojim
Božanskim životom. Da se ugasi, na ovu Vatru se ne izlijeva voda, nego se baca sva
prljavština, svaki otpad i potpuna tama duha onoga koji je tama i grijeh, mržnja i otpor prema
Bogu.
Što ostaje od vatre polite vodom? Malo crnog dimućeg ugljena. Božji oponašatelj vodi i
poduzima sve, suprotstavljajući se Bogu, Stvoritelju, Otkupitelju i Posvetitelju. Došao sam na
zemlju da joj donesem vatru svoje Ljubavi, da ispunim duše toplinom i svjetlošću moje Božanske Ljubavi i da ljudi robovi postanu djeca Božja, a moja braća da sa Mnom budu baštinici
Božanskoga Sjaja.
Sotona nije ništa izgubio od moći koja mu je pripala kao i ništa od svoje naravne slobode
koju stalno koristi da duše učini baštinicima vječne kazne u paklu i pretvori u crne, zadimljene
goruće peći.
Sine moj, neće se shvatiti da je zemaljsko postojanje čovjeka usmjereno na vječni život, da
je zemlja mjesto progonstva i borbe, ne zato što je tako Bog htio, nego zbog mržnje, zavisti i
ljubomore sotone i njegovih đavolskih legija.
Njegov plan je uspio uvjeriti ljude u njegovo nepostojanje, a biskupe i svećenike uljuljati u
duhovni san, da se ne obaziru na proturječnosti u koje su upali.
Ali posljednju će riječ imati moja i tvoja Majka, koja će svojom
nogom ponovno satrti zmiji glavu.
Povratak Vjeri, ispravnoj, odgovornoj spoznaji suprotnosti u kojima se živi, povratak iskren
om kajanju, mogao bi zaustaviti već pokrenutu katastrofu.
Ali nije li potrebno prije prevladati mrak, oholost i nadutost?
Nema iluzija
Viči glasno, sine moj. Neka nitko nema iluzija, dani su odbrojani! Jao onima koji ostanu
nijemi, koji ne slušaju moje Opomene! Previše se otpora suprotstavlja mojem Milosrđu.
Došlo je vrijeme preokreta, vrijeme da se sjekira stavi na korijen i probudi tromost te se
podigne borba protiv paklenskog neprijatelja. Ja sam pobijedio sotonu, svijet i smrt!
Posljednja je prilika koja se pruža. Ne nedostaju vam sredstva, a ona su više nego
prikladna da se zaustavi i ograniči drski prodor neprijatelja.
Blagoslivljam te, sine moj. Prikaži mi svoje muke. One će Mi biti naknada za ludu,
besmislenu tvrdoglavost mnogih, Meni posvećenih duša.
(26. listopad 1975.)
98. STOJIM NA VRATIMA I KUCAM
Za što su mnogi moji biskupi i mnogi moji svećenici vrlo odgovorni?
1. Oni su krivi za krivo učenje o pretjeranoj zaposlenosti, navodnoj revnosti iza koje se krije
taština.
2. Oni su krivi, budući da se zalažu za vanjsko djelovanje često do iscrpljenja. To ne
odgovara nakani Božanske volje nego finoj,prepredenoj oholosti i lukavom djelovanju zloga.
3. Ta pretjerana poslovnost nije imala i nema protutežu u odgovarajućem unutarnjem
životu; tako se ukorijenilo uvjerenje da su noseći stup, bez kojeg bi se sve srušilo; kratko
rečeno: pretjerana pozornost na samoga sebe, sa posljedicom sve manjeg pouzdanja u Boga i
predanja Bogu.
96
4. Opiranje sebe samih ozbiljno i djelotvorno obnoviti Crkvu prema duhu i temeljnim
elementima Evanđelja; to je teška krivica, jer nisu nedostajale Opomene, pozivi, činjenice i
natprirodni događaji odozgo.
5. Udobna mudrost zbog koje je spriječen nenadoknadiv spas duša. Osim toga, počinili su
sami bezbrojne ludosti.
6. Nemalo je mojih biskupa prožeto vjerom u razbor, pa čak i u marksizam.
7. Vrlo im zamjeram što su stalno popuštali da bi izbjegli neugodnosti, iz bojazni da bi ih
vjernici mogli ukoriti. Ta popustljivost ne potiče od Boga. Ona nije bila nikada i neće biti stvar
njegovih Svetaca, jer je u suprotnosti s mojim Evanđeljem.
8. Isto su tako odgovorni za vladajući nered u Crkvi.
9. Iznad svega su odgovorni za pogoršanje u području nauka, a često i morala; odgovorni
za položaj mnogih sjemeništa a time za širenje krivih nauka i zabluda; i tako su prouzročili u
Crkvi strahovito komešanje, u kojoj se još samo slabo što razumije.
10. Koga terete mnogobrojna proturječja modernog dušobrižništva, ako ne pastire i
svećenike koji su svoj položaj uporabljivali nedostojno? Pravo sam rekao da se službena vlast
mora od naroda braniti i štititi, ali se vršenje (vlasti) mora izmijeniti i dobro povezati s
očinskom odlučnošću pastira duša.
11. Iznimno teška krivnja mnogih biskupa i svećenika sastoji se u tome što su dopustili da
na njih utječe đavolski modernizam. U nekim su ga zgodama smatrali dobrim i hvalili oni,
odabrani da potpuno suprotno djeluju, naime da spriječe mračne sile zla i zaustave njihovo
razorno djelovanje u mojoj Crkvi; oni "svjetlost svijeta" dopustili su da ih nadjača paklena
tama; oni "sol zemlje" dopustili su da ih demonski napadi obljutave i osakate.
12. Osim toga su oponašali velikane i moćnike u njihovoj vlasti i zbog toga su svalili na
sebe krivnju. Ponosni na svoju diplomaciju, zaboravljaju da sam Ja, vječna Riječ, Spasitelj
čovječanstva jedini propovijedao istinu i ljubav. Tijekom trogodišnjeg moga javnog života
nisam bio vladar, nisam tražio čast, podršku i ljudska odobravanja; kao dobar pastir, kao otac
izgubljenog sina imao sam uvijek samo jednu želju: ispuniti Očevu volju, osloboditi duše od
strašnog jarma sotone, u kojeg se danas više ne vjeruje.
13. Konačno, moram pastire i svećenike teretiti zbog teške krivnje ravnodušnosti spram
duhovno i tjelesno bolesnih koji pate krivnjom mračnih sila pakla. Nevjerojatna, neshvatljiva
bezosjećajnost u najvećoj je suprotnosti sa učenjem moga Evanđelja, prema snazi koju sam
dao mojim Apostolima i njihovim nasljednicima da lijeće bolesne i istjeruju zle duhove.
Misle li da sam govorio i naučavao ono što je beskorisno a nije vrijedno i potrebno za
vremena? Ja sam Bog. Ni vrijeme ni prostor ne utječu na moj Nauk, koji vrijedi za
naraštaje. Moji biskupi misle da je sadašnje vrijeme drugačije nego ondašnje, kada sam
Čovjek živio na zemlji. Nisu li primijetili da svaki moderni napredak iskoristi sotona, da
služi kao sredstvo za društveni razdor i propast širom svijeta?
sva
sve
kao
mu
Nisu li moji biskupi i svećenici svjesni da konačni cilj čovjeka nisu ni tehnika ni materijalno
blagostanje, ako se odvoje od najvišeg duhovnog interesa cijelog čovječanstva.
Nisu li biskupi i svećenici shvatili ili im njihova udobnost priječi da shvate, da ako se ne
brane od mračnih, skrivenih sila zla i ne bore oružjem istine protiv njih, popuštaju zloduhu.
Kako su postupali s velikom odgovornosti, koja i pripada svećenstvu,da kao učitelji
obavezno štite duše od opasnosti i iskušenja?
Ne sine moj, ne boe se istine, blaženi oni koji prihvaćaju u poniznosti istinu na osobno i
društveno dobro moje Crkve.
Ali Moje opetovane Pozive nisu slušali. Molio sam biskupe i svećenike da ispitaju svoju
savjest; ali nisu na to pristali. Sine moj, strašno je oduprijeti se Božanskoj Dobroti koja kuca
na vrata duša, želi ih spasiti. Juda se tome odupro i to mu je bilo na prokletstvo.
Blagoslivljam te, si ne moj, moli se. Daj Mi zadovoljštinu i ljubi Me!
(6. prosinac 1976.)
99. KADA ČUVARI NE ČUVAJU
Biskupi su zajedno s Papom čuvari neprocjenjive vrijednosti Istine, Nasljeđa moga učenja i
moje Riječi, moralne i duhovne vrijednosti povjerene nezaslužno mojoj Crkvi.
Biskupi su zajedno s Papom čuvari vjere, moga Nauka i žive, Božanske i vječne Riječi, koja
se u vremenu ne mijenja, kao što mnogi misle u mojoj Crkvi, isto kao i oholi i uobraženi
97
odmetnički teolozi.
Biskupi zajedno s Papom imaju i u budućnosti svetu dužnost brižno i ustrajno bdjeti nad
skupocjenim duhovnim nezasluženim blagom Otkupljenja. I nitko, pa niti Moj Namjesnik nema
punomoć po volji ga podrediti oholosti i ljudskoj sebičnosti.
Biskupi zajedno s Papom imaju u budućnosti svetu obvezu brižno i ustrajno bdjeti da ova
skupocjena duhovna, od Boga čovječanstvu nezaslužno poklonjena blaga služe zato da
oslobode ljude tiranije kneza Tame i tako oslobode od zla, da se sjedine s Bogom, Jednim i
Trojedinim Stvoriteljem i Gospodarom svih stvari.
Obveza je biskupa braniti vjeru od mračnih sila koje se rugaju Bogu i koje su upravo u
svojem razornom djelovanju služe onima koji bi trebali kao Božji odabranici biti njegovi vjerni,
pobožni, puni ljubavi i revni sinovi za Božju proslavu i dobro duša.
Ali mnogi Bogu posvećeni od oholosti zaslijepljeni nisu svjesni đavolskog i štetnog
djelovanja Mojih neprijatelja, kao i vaših neprijatelja i neprijatelja moje Crkve, pa kad
spoznaju opasnosti ne djeluju s potrebnom odlučnošću i snagom, jer se boje izgubiti svoj glas,
koji bi škodio njihovom ponosu.
Kada slijepac glumi vođu
Sine moj, kako se objašnjava širenje zablude i nemorala? Kako se objašnjava širenje krivog
učenja, zaštita od naravnog zakona, abortus, pravo prostitucije i obrana zločina?
Sigurno nisu nedostatni glasovi protesta mnogih dobronamjernih; ipak, nedostaje odlučan
nastup crkvenog puka, koji se morao poslužiti svim dopuštenim sredstvima, duhovnim kao i
materijalnim, za obranu Božanskih prava istine i spasa duša. Velika je krivnja biskupa i
svećenika što nisu intervenirali po svojoj dužnosti, čak su iz razloga, kojeg je bolje prešutjeti,
neposredno postali suučesnici, oružje zloga!
Vidiš, sine moj, otvorene i sakrivene proturječnosti modernog dušobrižništva. Istina je, vodi
se računa da se crkvene uredbe isključe i Crkva se nalazi u teškoj krizi, dok djelovanje sotone
stalno raste. Sotona pridonosi širenju bezbožna i materijalistička društva, svakog zla na području nauke, morala, a često i prirode.
Koje li sljepoće i slabosti u mojoj Crkvi! Sveci i mučenici nisu bili nikada,a nisu ni sada
bojažljivi!
Neprijatelji Moje Crkve saveznici su zloga. Kad bi bili moji biskupi i svećenici u istoj mjeri
sjedinjeni u dobru, izgledalo bi danas lice moje Crkve drugačije.
Strašna odgovornost zbog najtežih propusta
Izneseno opravdanje i tvrdnja da su sredstva moderna napretka, naročito komunikacija
odgovorna za zlo, prisutno u mojoj Crkvi ne vrijede pred mojom sudačkom stolicom. Ja sam
Bog i poznajem sve korijene sadašnje krize; znam i njihovo porijeklo i stoga ponavljam da to
opravdanje ne vrijedi.
Ista sredstva i ista tehnika mogu služiti dobru i mogu spriječiti zlo, ako se silama zla
suprotstavi živa, čista Vjera. Mojem je sudu pridržano objelodaniti zajedničku i osobnu
odgovornost mojih svećenika i biskupa! Svaki izgovor biti će suvišan jer Božjem sudu nitko ne
može izbjeći. Na savjesti mnogih pastira i svećenika leži velika odgovornost. Podsjećam na
naročito teške propuste zbog ne sprečavanja sila zla. Moji biskupi i svećenici trebali su se
suprotstaviti sa svim sredstvima koja smo moja Majka i Ja uvjerljivo navodili uz njihov primjer
poniznosti, molitve i pokore.
Oni su naprotiv bitno odstupili od pravila kršćanskog života, jer život je ispit, borba protiv
mračnih sila pakla; napustiti taj put znači odstupiti od kršćanstva, od Otkupitelja, prezreti
njegovu bit.
Ne, sine moj, bolje i mudrije bi bilo ne odupirati se, nego se ponizno pokajati za počinjene
pogreške.
(9. prosinac 1976.)
98
100. ONI NEMAJU HRABROSTI
Piši, sine moj, ne boj se! Ja sam taj koji ti govori i koji te je odredio da budeš moje pero.
Ne boj se; Ja sam ti unaprijed rekao jasno kako će te prosuđivati. Neka te to tješi u patnji.
Tvoji suci ne znaju razlikovati, jer ne gledaju Božjim očima što je pravedno, a što je
nepravedno.
Vidiš li, šute, a tko šuti često odobrava. Šute i ne usude se mnogim, u zabludu palim
svećenicima samo malo ili ništa reći i još se smješkaju.
Ipak, morali bi znati kako je ogromna šteta uz dobru pšenicu sijati korov.
Koliki siju korov danas u Crkvi, upravo među onima koji bi morali žetvu brižno njegovati
sve do zrenja! Umjesto toga suprotstavljaju se Papinim uputama i nastavljaju dalje u duše
unositi zbrku i neizvjesnost.
Što rade oni kojima je povjeren vinograd? Ništa! Nemaju hrabrosti pozvati na odgovornost
krive učitelje, a njihove časopise i knjige izopćiti.
Pogrešna razboritost
Nekog jadnog svećenika smjestili su u zabitu planinsku župu, jer nije vjerovao u postojanje
vraga, uzrok duhovnih i tjelesnih patnji, u djelovanje blagoslova, koji pomaže onima koji pate i
koji postaju sve mnogobrojniji u Crkvi vašeg vremena. Koliko bih primjera mogao navesti, sine
moj! Ne poduzima se ništa protiv širenja krivovjerja, a za izliku se navodi razboritost. Pri tom
postoji opasnost da se ta velika vrlina pretvori u vrlo tešku krivnju.
Krive učitelje, koji siju korov, treba raskrinkati i njihovo učenje prikazati kao opasnost za
njihove duše. Ali u to se ne upušta pod lažnom isprikom razboritosti. Pastiri znaju vrlo dobro
da je pravi razlog drugi, njihova udobnost! Ti ćeš međutim primijetiti da razumnost, koja se
često spominje pretvara u pretjeranu revnost, ako se radi o tome da se napadaju spisi i riječi,
kojima je jedini cilj učvrstiti istinu. Istina često peče i opekotine bole. Tako je to, sine moj,
govore se velike riječi gdje bi šutnja bila bolja a šuti se tamo gdje bi se snažno morao podići
glas protivljenja.
Iskreno očinstvo
Moji svećenici će se morati uvjeriti da njihovo dušobrižništvo nije uvijek Evanđeosko. Otvorit
će oči kad bude kasno.
Mora se moliti i pozivati na molitvu, jer neprijatelj čovjeka hara u vinogradu. I nesmetano,
čak podržavan od mnogih provodi svoje razorno djelo. Dosta sa zloupotrebom, također pod
izlikom vrline za vlastitu osobnu udobnost.
Vrijeme je razmišljati i vratiti se s pitanjima unatrag prvih stoljeća, do izvora, kako se treba
suprotstavljati mojim iskrenim, otvorenim načinom govora, jedinim koji dolikuje stvarnom
očinstvu. Nužno je napustiti razna tumačenja, jer politička lukavost nema ništa s blagošću
golubova i mudrosti zmije. Lukavost neka ne znači dvoznačnost ili laž.
Često naglašavam da moji putovi nisu putovi svijeta. Duhovni pastiri, moji svećenici moraju
poznavati Moje putove, ići njima, a ne onima svijeta.
Sine moj, ne boj se, moli se i daj zadovoljštinu. To je najbolje što možeš učiniti.
Blagoslivljam te!
(4. lipnja 1976.)
101. PREBJEGLI SU NEPRIJATELJU
Danas vidim moju Crkvu sasvim drugačiju nego što je bila prvobitno osnovana.
Što je ostalo od njenog stvarnog lika? Jedva se može prepoznati... Jesu li današnji Apostoli
nekadašnji Apostoli? Prožeti istom revnošću kao oni? Duhom poniznosti i siromaštva? Jesu li
današnji svećenici slični prijašnjim učenicima? Ne, sine moj! Neću reći da ni onda nije bilo
slabih i otpalih, ali dobri su bili ispunjeni Božjim duhom. Vjera, koja ih je prožimala, Ufanje
koje ih je držalo uspravnima, dolazile su od Boga. Ljubav koja ih je ujedinila, bila je prava
ljubav, tako velika, da su pogani promatrajući ih govorili jedni drugima: "Pogledajte kako se
99
ljube!" Danas, sine moj, sve je drugačije, izuzevši uvijek dobre i svete. Niti biskupi ne vole
svoje svećenike pravom ljubavlju Isusa. Doduše su izvana dostojanstveni, ali iznutra ipak
kruti.
Među svećenicima postoji ljubav prema bližnjima samo riječima. Više vlada zlonamjernost.
Napadaju subraću, igraju se sudaca. Sa zavišću, ljubomorom, pritajenom mržnjom,
ogovaranjem, klevetama napaja ih đavao. .
Crkva naših dana
Podsjećam te na nanesene rane mom Mističnom Tijelu grijesima protiv šeste i devete
Zapovijedi. Svetogrđa se više ne mogu ni nabrojiti i vrše se ravnodušnošću, za koju nije ni
Juda bio sposoban.
Ne mogu dopustiti i mirno gledati što toliko duša i dalje srlja u pakao, kako su moja
beskrajna Patnja, moja Krv i moja Smrt za njih bez koristi.
Moje beskrajno Milosrđe zahtjeva trenutak Pravde protiv nepravde, koju je stvorio sotona,
ubojica ljudi i tat, s dobrovoljnom vezom i suradnjom osoba, koje hotimično rade na propast
duša, koje od vječnosti ljubim.
Strašna odgovornost
Sine moj, kada bih ti pokazao strašnu odgovornost posvećenih u povezanosti sa silama
pakla da unište, muče i razdiru duše, ti ne bi mogao ni trenutak živjeti.
Ja želim da svi znadu: ako moralno i duhovno zlo u mojoj Crkvi opstane, trenutak čišćenja
ne može se odgoditi, niti na molbu moje Majke i usprkos patnji mojih pokorničkih duša, koje su
tako djelotvorne.
Spasenje duša je tako velika potreba i ne smije ništa drugo imati prednost. Ja vidim ono što
vi niste u stanju vidjeti.
Moje milosrđe, strpljenje i blagost su mnogo veći nego sve vaše predodžbe, ali ne mogu
dulje izdržati grijehom danju i noću počinjena masovna ubojstva duša. Sine moj, kada će se
ljudi osvrnuti na prolaznost stvari na koje troše vrijeme i energiju?
Ovdje ne govorim o onima koji stoje podalje, nego o onima koji se nazivaju mojim
sljedbenicima, ali u velikom broju stavljaju Boga i duše na zadnje mjesto. Za Boga i svoje duše
ne bi nikada žrtvovali ono što dnevno uzimaju za hirove svoga tijela, koje je njihov idol. Što
onda mogu očekivati od drugih?
Ali ono što Me najviše boli je činjenica što su mnogi od mojih čuvara, moji posvećeni
prebjegli protivniku. Ponavljam: ne vidite ono što Ja vidim! Ja vidim sve, također i
najskrivenije misli. Nikada nećete moći razumijeti beskrajnu tugu moga Srca i Neokaljana Srca
moje Majke.
Nastavlja se dalje koračati krivim putovima licemjerja. Najveći dio neće krenuti kraljevskim
putem križa i molitve.
Zasad je dosta! Blagoslivljam te, prinesi Mi svoje patnje. Sada su velike, ali samo ako ih
žrtvuješ u ljubavi i poklanjaš radost Mojem Srcu.
(3. prosinac 1975.)
102. TREĆI PUT
Sine moj, kako sam često zahtijevao obraćenje mnogih mojih svećenika, koji krivo shvaćaju
svećenički život. Početak svakog obraćenja je poniznost.
Oholost je nesavladivi zid, koji se diže između duše i Boga. On se mora srušiti, ako se hoće
doći k Bogu. Oholost udaljuje svećenika od Mene i mnoge strovaljuje u pakao. Ako se sa Mnom
ne slože, to je ipak nepobitna stvarnost.
Kaže se da dva propisana puta vode k spasenju: nedužnost i pokora. Ali Ja ti kažem da
postoji i treći put, kraći i ne manje siguran nego prva dva: to je put Ljubavi!
Put nedužnosti je pun djece pogođenih smrću, prije nego što ih je taknuo grijeh. S njima su
zajedno još i druge duše, koje su poniznost i trajna plemenita pozornost, poticajem moje
100
Milosti sačuvali od dodira zla i štitili, tako da su cilj svoga zemaljskog hodočašća postigli u
punom sjaju. U Raju se u nebeskom Zboru, koji slavi tri puta Svetoga Boga.
Drugi put je put pokore kojim trebaju svi proći, ako su na nesreću okrutno i gorko iskusili
grijeh. "Ako ne budete činili pokoru, nećete unići u nebesko Kraljevstvo!"
Grešnici su mnogobrojni, ali ipak rijetki idu putem pokore. Ne znate razlog: jedini Ja mogu
dokučiti neizmjerni ponor ljudskog srca. Ni jedan čovjek, ni onaj u najvećoj zabludi nije
potpuno loš. U svakom se nalazi u različitom omjeru dobro i zlo. Poklanjam dostatno Milosti da
se ljudi spase i darujem je svima.
Ali svi je ne prihvaćaju i ne tvore iz nje svoje blago. No postoje još drugi razlozi koje bi
svećenici morali znati, ako ne žele izdati svoj poziv. Nisu li svećenici moji suotkupitelji? Ne
poznaju li tu temeljnu zadaću svoga svećeničkog života? Jesu li možda zaboravili moju
beskrajnu Patnju za duše? Ne žele li svoj pogled upraviti na Mene Raspetoga? Ne znaju li
možda da gube svoju duhovnu plodnost, ako Me ne slijede na Križnom putu, putu unutarnje i
vanjske pokore?
Mnogi svećenici ne misle na propala dobra, na tolike mnoge izgubljene duše. Ne znaju li da
je njihova obveza u pravednosti, ljubavi i svetosti djelovati na spasenju duša? Nemaju
vremena kleknuti pred Raspetim i ozbiljno ispitati savjest da čuju moj Glas. Kad bi svi to
učinili, koliko bi svjetla prodrlo u njihove duše!
Put Ljubavi
Dopusti da ti sada kažem nešto o trećem putu, najkraćem, strmom putu prema Nebu, o
putu Ljubavi, koji izabiru mnoge pobožne duše.
Taj put nije dušama otvoren tek zadnjih godina. Bio je tu, kao i druga dva puta. Marija
Magdalena je izabrala taj put i mnoge duše poslije nje. Ali tijekom zadnjeg vremena otkriven
je ponovno i odabrale su ga mnoge duše i njime krenule, počevši sa Terezijom od Djeteta
Isusa.
Ja sam se, sine moj, prikazao kao žrtva, da stvorim jedinstvo između vas i Sebe, kao što
postoji između Mene, Oca i Duha Svetoga.
Ljubav ima dva pravca: okomit prema Bogu i drugi do bližnjega. To vrijedi za Mene i za
vas. Ta ljubav mora svladati sve probleme vašega života. Kada to ne bi bilo tako, skrenuli biste
sa pravoga puta.
Ljubav ujedinjuje, ljubav povezuje. Otac, Sin i Duh Sveti su Troje u Jednom. Stoga ljubav
vodi u jedinstvo i sjedinjenje.
Ljubav koja ljude povezuje s Bogom i braćom je vatra koja čisti nečiste ljudske slabosti. Moj
Duh je Duh Ljubavi, On grije, osvjetljuje i prožima. On razgoni magle ljudskih slabosti
nataloženih na duši.
Ali ljubav je također snaga i moć, kao željezo povezano s cementom. Obje naravi se
povezuju, pretvaraju se u jednu te postaju nerazoriv blok, protiv kojega snažni rušitelj juri
uzalud. Tako se sjedinjuju Božanska i ljudska ljubav, međusobno spajaju duše s Bogom i duše
međusobno, da stvore jedinstveni blok, tako čvrst, da ga snage zla napadaju uzalud.
Sine moj, potrudi se stvoriti sliku o mojem Mističnom Tijelu kakvo bi trebalo biti, čvrsti blok
- Glavu spojenu sa udovima - kojeg ne može srušiti ni zemaljska ni paklena snaga.
Pročišćena i obnovljena Crkva slijedećeg stoljeća bit će ta granitna stijena, koju nitko neće
moći slomiti ni rastaviti.
Ušutkati sebičnost
Naglašavam potrebu da ruka prihvati sjekiru.
Ako Pokrajinske Crkve hoće mudro shvatiti znak vremena, moraju sve ispitati i obnoviti
prema oba smjera ljubavi.
Vrijeme je da se ušutkaju sebičnost, gramzljivost, zavist i ljubomora. Vrijeme je izaći iz
magle koja vas okružuje i otresti prašinu s odjeće. Također, osloboditi se tereta materijalizma,
bez obzira je li je to marksistički ili kapitalistički; jedan i drugi su ubitačno otrovni. Za mnoge
101
svećenike zaražene tim otrovom vrijeme je da se obrate i obnove, ako ne žele propasti.
Putovi Bogu i ostvarenju svrhe Stvaranja i Otkupljenja, a naročito za svećenike i Bogu
posvećene duše, prikladni su za ostvarenje njihova poziva: trostruki su i sva tri su izvrsni, jer
je u njima prisutan element ljubavi, iako na različit način.
Sine moj, priopći mojim svećenicima: više ne smiju gubiti vrijeme! Dobre obvezuje ljubav
moliti se i žrtvovati za mlake i one koji stoje po strani u teškoćama i iskušenjima svijeta,
kojima je sotona ovladao, za one koji osjećaju grižnju savjesti, za one čija otvrdnjela savjest
počinje tražiti, jer je opterećena teretom, koji više ne može nositi.
Blagoslivljam te; ljubi Me!
(5. listopad 1975.)
103. VRHUNSKO DJELO TROJSTVA
Sine moj, već sam ti rekao, kakve svećenike želim, a pritom sam se ograničio samo na
temeljne stvari.
Sada ću ti reći kako želim oblikovati svećenika, naravno ne bez njegova pristanka, onoga
koji osjeća poticaj moje Milosti i cijeni je.
Ponekad Mi je dostatno da se ne opire mojem klesarskom radu, radu koji ne obogaćuje
svećenika samo kreposnim zaslugama, nego ga oblikuje u vrhunsko djelo Božanskog Trojstva.
Na njemu počiva milina Očeva i radost Duha Svetoga; On će se poslužiti njegovim usnama i
objavljivati Mudrost, koja će zračiti svjetlo dušama.
S njima zadovoljan, oblikovat ću ga u vrelo Milosti, da prožima duše sa kojima dolazi u dodir.
Od njega ću napraviti drugo Ja; s njim ću ići svijetom,a snagom njegove molitve i njegovih
patnji privući ga k Sebi. Kao i Ja, tako će i on pobijediti u poniznosti i neshvaćen od drugih.
Sine moj, svećenik kakvog Ja želim mora paziti na moje Riječi, u predanju biti upućen na
Mene i braću, kao što se Ja potpuno predadoh Ocu i vama. Svećenik, neka je prema mom
uzoru čovjek molitve.
Suha pustinja
Sine moj, kojeg li preokrenuta položaja u mojoj Crkvi! Ne moli se ili se moli loše. To je
zemaljski upravljena molitva.
Stoga nema više poziva. Kako da pobudim pozive a da ne budu svećenici sotonine sluge,
jer mnogi svećenici umjesto da su moji sluge, služe sotoni.
Moji pravi svećenici znaju da molitvi treba posvetiti znatno vrijeme. Samo je u molitvi i
boli, koje se danas omalovažavaju, svećenik jak, ima udio u mojoj vlastitoj Jakosti.
Svećenik, kakvog Ja želim živi od Vjere. Nije moguće da svećenik nije čovjek Vjere.
Misliš li da su imali Vjeru oni koji su Me napustili, slijedeći puste radosti svijeta? A oni koji
su ostali, misliš da imaju jaku Vjeru? Nažalost, ne. Kakve užasne pustoši je prouzročio
neprijatelj u mojoj Crkvi.
Svećenici u mojoj, za novi život očišćenoj Crkvi moraju u sebi nositi vatru ljubavi. Nisam li
ja došao na Zemlju da je zapalim i što drugo želim, nego da gori! Da se širi i da na zemlji
bukne velik požar! Naprotiv pucaju srca nekih Pastira i mnogih svećenika od oholosti i
sebičnosti.
Pravi svećenik čezne noću i danju za Mnom, kao žedni jelen za svježom, bistrom vodom.
Vjeruješ li da Me svećenici ovog današnjeg naraštaja traže? Ne, sine moj, oni žele
automobile, maštaju o braku, vole javnost. Vole i filmove, također i nemoralne, te trate svoje
vrijeme s televizijom.
Mnogi imaju srce za taštinu i udobnosti, samo ne za Boga. Sve im je važnije od Boga!
Nemaju hrabrosti
A biskupi?
102
Neki od njih spavaju, iako znaju kako stvari stoje. Nemaju hrabrosti staviti ruku na sjekiru i
tražiti nove putove i sredstva. Novih putova nema, kao ni drugih sredstava, osim onih koje
sam Ja pokazao.
Biskupi idu dalje u ime razuma; pozvani da prednjače, čine nerazumnosti na veliku štetu
duša i Crkve. U ime razuma spavaju, jer su u mnogim slučajevima bojažljivi, obmanjuju
ljubavlju i brigom koje nemaju pa i očinstvom, koje je u mnogim slučajevima nečasno.
Postoje biskupi koji pronicavo rade, ali bez ljubavi; ljubav korača u sasvim drugom smjeru.
Ljubav svladava sve, pobjeđuje sve i ne gubi se u sitnicama. Ljubav je goruća vatra koja gori i
sagori.
Trebali bi to mjesto pročitati kod Svetoga Pavla i mnogi od njih morali bi tada priznati da se
kreću u suprotnom smjeru.
U ranijim Porukama pokazao sam ti da želim imati svoje svete svećenike. Sada sam ti u
pojedinostima razjasnio kakav treba biti svećenik, odnosno kakav ne treba biti, da je svet ili da
bi postao svet.
Blagoslivljam te, sine moj. Moli i trpi za obraćenje mojih svećenika.
(28. studeni 1975.)
104. MUTNA RIJEKA
Moja je nakana govoriti o sadašnjim problemima dušobrižništva, tako da ću najprije
istaknuti propuste. Ako netko prigovori da to nije od koristi, tome odgovaram da nije mudro
zanijekati uzroke bolesti tijela. Pažljiva dijagnoza je uvijek prva zadaća savjesnog liječnika.
Pametno je, dakle, ako duhovni Pastiri i svećenici kojima je povjerena briga za moju Crkvu,
postave pravu dijagnozu, zla koje je napalo moje Mistično Tijelo. Ako taj razlog nije dostatan
da ih uvjeri, neće to biti u stanju ni jedan drugi. Zašto se u mojoj Crkvi nagomilalo toliko zala?
Razlozi su mnogi i mi ćemo ih po redu promotriti. Glavni razlog ostaje i dalje krivi stav prema
sotoni, kako sam izložio. To je prvi uzrok mutne, bljutave rijeke izopačenosti, koja se od
prvoga grijeha izlijeva cijelim čovječanstvom.
Želim da tu činjenicu energično naglasiš, kako bi oni koji su ogluši!i shvatili, ako još žele
shvatiti. U Svojem sam Evanđelju rekao da su sinovi tame zauzetiji od djece Svjetla, a moje
Riječi su istina. Pogledaj kako se djeca tame bave svojim mračnim problemima danju i noću.
Neprestano se bave svojim zlim nakanama; za tu zadaću žive i djeluju. U nju ulažu svu svoju
nadu.
Vidiš kojom zauzetošću oni rade. Nemaju straha ni srama. Oni prkose svim teškoćama i
žrtvama; ukratko, ne boluju od mlitavosti, kojom su napadnuti mnogi kršćani. Posvećuju se
svojim programima, kojima nije cilj osvajanje istine, slobode i pravednosti, iako među njima
ima ljudi koji to rade u dobroj namjeri.
Pogrešni zaključci
Kršćani odvajaju često svoj život od religioznih i socijalnih zadaća koje nosi život sa sobom.
Vidim kako grade svoj život na krivim uvjerenjima... zaključcima...
Ti ne znaš, sine moj, koliko posvećenih duša s one strane zemaljskog života plaćaju paklom
ili silno dugim vremenom u Čistilištu, za grijehe nepravednog bogaćenja, zbog propuštenog ili
nepravednog plaćanja svojim podređenima, kao i za prijevaru, te druge stvari, koje se u mojoj
Crkvi češće pojavljuju, nego što se vjeruje.
Besmisleno je religijske i društvene probleme i obveze odvojiti od ostalih osobnih dužnosti.
Pogoditi izbor
Tako su duše otrgnute od Boga; otvrdnule u nemoralnom životu i teško ih je obratiti.
Krštenima treba od najranijeg djetinjstva objasniti da ne postoji ni kakav drugi put, nego
put moga Evanđelja.
Ne može se istodobno služiti dvojici gospodara, koji imaju suprotne interese i ciljeve. Ili
Bogu ili sotoni! Ljudski duh mora u svakom trenutku birati. Ili misliti na nešto dobro ili na loše.
Ili vršiti dobro djelo ili loše...
Blagoslivljam te, sine moj.
(8. lipanj 1976.)
103
105. MISTIČNO TIJELO
Sine moj, vidim djelovanje moje Crkve usmjereno na sve ljude, da bez oklijevanja i ustrajno
poslušaju temeljna kršćanska pravila. To djelovanje poticati i voditi zadaća je Hijerarhije, što
ne isključuje ispravnu i doličnu suradnju dobrih laika.
Dao sam Naputke za duhovno djelovanje, rekavši: "Vi ste svjetlo svijeta i sol zemlje."
Također sam rekao: "Vaša dobra djela neka svijetle i slave Oca na Nebesima... Vi ste kvasac
koji diže tijesto." Ako svećenik nije prožet natprirodnim svjetlom, njegova duša ne propušta
Milosnu svjetlost, da je svi mogu jasno prepoznati. Morat će uvidjeti da njegovo djelovanje
nema ploda.
Ja sam nadvladao svijet. Meni je sve dano, zbog Mene je sve učinjeno; ipak će moja
cjelovita pobjeda biti ostvarena tek na svršetku vremena, na danu Suda. Ja ću pred svima,
pred Nebom i pred zemljom objaviti svoju potpunu pobjedu. Ja, postavši Čovjekom, svoje ću
Mistično Tijelo, Crkvu, s kojom sam jedno, potpuno usavršiti.
Htio sam svoje Mistično Tijelo kao sudionika u tom trijumfu, jer Glava i udovi čine cjelinu.
Tko se čudi da moja sveukupna pobjeda nije ostvarena mojim Uskrsnućem i Uzašašćem,
shvatio je malo o otajstvu Utjelovljenja.
Na Kalvariji
Ja sam se sa ljudskom naravi, za čije sam se oslobođenje i pobjedu žrtvovao, tijesno
sjedinio, povezao sam je sa svim božanskim i ljudskim događajima Svoga vremenskog i
vječnog života. Stoga će Crkva moje stvarno Mistično Tijelo, morati slijediti Mene na Kalvariji,
kako bi sa Mnom mogla ući u Kraljevstvo.
"Tko Me hoće slijediti neka uzme svoj križ na sebe i neka Me slijedi." A kuda s križem ako
ne na Kalvariju? Velika bitka, koju sam ostvario otajstvom Svoga Utjelovljenja, moje Muke i
moje Smrti traje i nastavit će se do kraja vremena u mnogim borbama različite jakosti. Doći će
trenuci nečuvenih zlodjela i neće se moći pretpostaviti što će nadoći iza slijedećeg
neprijateljskog napada, a taj je već počeo.
Nije li krštenima bio dan odgovarajući uvid o toj stvarnosti Crkve u vječnoj borbi s dobro
naoružanim neprijateljima - sotonom, svijetom i strastima?
Dušobrižništvo mora duše dovesti do toga da spremno prihvati i čuva kršćanska načela:
Boga, njegov Zakon, njegovu Istinu, njegova Otajstva. Samo s organizacijom vođeno
dušobrižništvo ne vrijedi ništa, ako nedostaju načela. To potvrđuju činjenice.
Borba i hodočašće
Vaše crkve su napuštene, vaša kina i mjesta zabave su naprotiv puna otrova; u vašim
lokalima - mjestima susreta često se psuje i upotrebljava govor koji nije kršćanski.
Mnoge ustanove su propale. Takozvano unutarnje dušobrižništvo nalazi se u stanju
raspada. Besmisleno je nešto si predbacivati. Materijalistička shvaćanja života mogu pustiti
korijene u onih kršćana, koji su teško duševno bolesni.
Mješovite skupine mladića i djevojaka ne bi smjele postojati zbog nepristojne mode, te
poraznog utjecaja loše literature i erotskih filmova, budući da imaju samo kršćansku etiketu a
njihov put je poganski.
To su pogreške unutarnjeg dušobrižništva, koje se ne može učvrstiti, jer mu manjka pravo
gledanje na život.
Kršćanski život treba shvatiti kao neprekidnu borbu protiv sotone, njegovih sljedbenika i
kao hodočašće. Dosadašnje odredbe za djelotvorno dušobrižništvo vrijedile su kada su kršćani
bili još dobri. Ali danas, budući da su postali novi pogani, tradicionalne uredbe daju često
povod za zlo.
Blagoslivljam te, Sine moj.
(9. lipanj 1976.)
104
106. SJENA NAD MOJIM MISTIČNIM TIJELOM
Sine moj, svi udovi tijela teže skladno jednom jedinom cilju: zdravlju i rastu tijela.
Tako je i s mojim Mističnim Tijelom. Svi udovi moraju djelovati za svoje najveće dobro, koje
počiva na zdravlju svih njegovih udova.
Činjenica da su ti udovi slobodni i razumni, da znaju razlikovati i sposobni su htjeti dobro ili
zlo, još je jedan razlog više da svi streme općem dobru.
Ali to nije tako. Mnogi udovi su zavedeni i uhvaćeni u zamku. Oni narušavaju sklad tijela čiji
su dijelovi. Tvrdoglavo ustraju u zlu. Ne škode samo sebi, nego i svim drugim dijelovima Tijela.
Ako su ti dijelovi svećenici, oni razaraju skladno jedinstvo, uz neprocjenjivu štetu za njih
same i za cijelu kršćansku zajednicu. U mojoj Crkvi moraju svi svećenici svim svojim snagama
raditi za opće dobro duša; toj uzvišenoj svrsi su svi bez iznimke pozvani.
U mojoj Crkvi nema različitih ciljeva. Njihov cilj je za sve udove isti, a naročito to vrijedi za
sve moje svećenike: spasiti duše!
Najjednostavniji svećenik, koji u svetoj misnoj Žrtvi troši svoj život predanjem samoga sebe
u sjedinjenju sa Mnom i u nazočnosti Moga Oca, veći je od svih dostojanstvenika koji to uvijek
ne čine.
U mojem Mističnom Tijelu su mnogi udovi teško bolesni zbog uobraženosti, oholosti i
nečistoće. Postoje u mojem Mističnom Tijelu mnogi svećenici plaćenici, koji se više bave svojim
obogaćivanjem, nego spasom duša.
Mnogi svećenici su ponosni na njihovu domišljatu prilagodljivost. Zaboravljaju da je takvo
umijeće često, ako ne uvijek, umijeće laži: ali i to je lukavost sotone.
Neka je vaš govor jednostavan i iskren: da, da; ne, ne; Istina je Ljubav.
Ne njihove riječi
U mojoj Crkvi postoje svećenici koji propovijedaju sami sebe. Biranim riječima, elegantnim
rečenicama i sa stotinu drugih sredstava pokušavaju skrenuti pozornost slušatelja na sebe.
Istina je da je moja Riječ u sebi djelotvorna, ali njihove riječi ne odgovaraju mojoj Riječi.
Prije nego se moja Riječ naviješta treba je pročitati, razmatrati i usvojiti. A onda je u
poniznosti i jednostavnosti ponovno prenijeti.
U mojem Mističnom Tijelu postoje upale i gnojne rane. U sjemeništima postoje okuženi, što
šire zarazu na one koji bi trebali biti moji budući službenici. Tko može izmjeriti to zlo?
Ako u nekoj klinici ili zajednici izbije zarazna bolest, poseže se najvećom revnošću za
djelotvornim mjerama, pretragama, izolacijom i mogućnostima liječenja. Na mojem Mističnom
Tijelu pokazuje se puno teže zlo, ali svi ostaju mirni, kao da je sve u redu. Kažu: neopravdani
strah i bojazan.
Promatrati širenje zla, koje vodi duše u propast, ne svjedoči ljubav prema Bogu ni prema
bližnjemu. Božje Milosrđe se zloupotrebljava, kao da uz Milosrđe ne postoji Pravednost.
Tko snosi odgovornost, treba iskreno postupati. Ne treba se brinuti za posljedice, ako su
potrebne mjere da se iskorijene zli uzroci.
Sine moj, mnogi moji svećenici neodgovorno ispunjavaju važnu zadaću vjeronauka u
školama.
Sigurno postoje dobro obrazovani, savjesni svećenici, koji svoju dužnost shvaćaju ozbiljno,
a ipak postoje uz njih mnogi površni, nepromišljeni i čak pokvareni svećenici. Oni šire
beskrajno puno zla među mladima, kojima je hitno potrebna moralna i duhovna pomoć.
Posebna odjeća
Sa višeg mjesta stizale su upute za dostojnu svećeničku odjeću. Moji svećenici u svijetu
nisu odijeljeni od svijeta. Želim da se moji svećenici razlikuju od laika, ne samo po savršenom
vladanju u duhovnom životu, nego moraju i izvana vlastitom odjećom biti prepoznatljivi.
Koliko više sablazni, koliko zloupotreba, koliko više prigoda za grijeh, ako se to ne poštuje.
105
Koje li neprihvatljive bezbrižnosti u onih koji posjeduju vlast naređivati. Uz vlast ovi imaju i
obvezu da se poštuju njihove naredbe. Zašto to ne čine? Znam, ne bi bilo malo teškoća. Ali
mojim svećenicima nisam obećao lagan, udoban i bez neugodnosti slobodan život.
Boje se gorih posljedica. Ipak, svako napuštanje običaja povlači za sobom još veće zlo.
Ljudi u državnim službama, poduzećima i vojsci imaju svoje odore. Mnogi moji svećenici ne
stide se postupati suprotno propisima i natječu se da se svide svjetovnim ljudima.
Kako se, sine moj, ne bih žalio? Tko nije u malom vjeran, nije ni u velikom.
Što treba reći o načinu kako mnogi moji svećenici postupaju sa Sakramentima? U
ispovjedaonicu se ulazi u košulji, često bez štole. To je, sine moj, neobuzdanost.
Koliki svećenici nemaju više vremena za molitvu, jer se bave beskorisnim poslovima, samo
prividno svetima. Beskorisnih li djelatnosti, jer nedostaje duša, moja Nazočnost! Gdje Mene
nema, nema ni duhovne plodnosti.
Ali mnogi svećenici imaju vremena gledati nemoralne i pornografske filmove, pod izlikom da
ih moraju poznavati, da bi mogli prosuditi. To je opravdanje sotonsko. Svećenici, koji si
dopuštaju tako nešto nisu više sposobni voditi i savjetovati duše.
Dužnost posluha
To je stanje u kojem se nalazimo, ali postoji još gore.
Ja sam sazdao Crkvu hijerarhijski i ne treba reći da su se vremena promijenila te da je
zbog toga potrebno sve promijeniti.
U mojoj Crkvi postoje čvrsta uporišta koja se ni u drugim vremenima ne smiju mijenjati.
Nikada se ne smije mijenjati temeljno načelo autoriteta i dužnost posluha.
Način vršenja autoriteta može se promijeniti, ali se sam autoritet ne smije ukinuti nikada.
Nikada se ne smije nužno očinstvo na visokim položajima pobrkati sa slabošću. Očinstvo ne
isključuje odlučnost - nego je zahtjeva.
Sine moj, zašto Ja sam otkrivam dio mnogih zala, od kojih moja Crkva pati? To činim da
mojim svećenicima neposredno predočim njihovu odgovornost. Želim ih vratiti na pravi sveti
život! Želim njihovo obraćenje, jer ih ljubim. Oni znaju da je njihov krivi odnos povod za
sablazan, te za mnoge duše znači propast. Ne smije se zloupotrebljavati Božja ljubav, imati
povjerenje u njegovo Milosrđe, a ne htjeti ništa znati o njegovoj Pravednosti.
Sine moj, često sam ponavljao da je započeo Kazneni sud. Samo iskreni povratak svih
mojih svećenika i kršćana na molitvu i pokoru mogu ublažiti srdžbu moga Oca i zaustaviti
nužne posljedice njegove Pravednosti.
Ima i dosta dobra
Istina je također da u mojoj Crkvi ima dosta dobra. Jao, kada ga ne bi bilo! Ali Ja nisam
došao zbog pravednika, njima nije potrebno, nego zbog grešnika, njih hoću spasiti.
Nisam uzalud pokazao prstom na nekoliko od mnogobrojnih zala i rana, uzročnika propasti
mnogih duša.
Govore da se ne dolazi u pakao, poriču ga, oslanjaju se na moje Milosrđe, koje da nikoga
ne može izručiti paklu.
Usprkos tom krivom učenju i zabludi nije pakao prestao postojati, već i zbog mnogobrojnih
tvrdokornih grešnika. Isto tako neće izbjeći pakao i mnogi svećenici.
(17. rujan 1975.)
107. MOJE MISTIČNO TIJELO NALAZI SE U KRIZI
Tema o kojoj ti hoću govoriti nije nova. Već više puta sam ukazao na tamne sjene, koje
prekrivaju Moju Crkvu. Ima ih različitih ali sve imaju isti uzrok: veliku krizu vjere.
Vjera ne dolazi od čovjeka, nego je dar Božji, skupocjeni plod moga Otkupljenja, proizašla
iz moga otvorenog Milosrdnog Srca.
Ja sam Život ljudi. Život je Svjetlost koja svijetli u tami, ali ne prihvaća tamu.
106
Život, moj Božanski Život može se razvijati u vama i rasti, ali može oslabiti i ugasiti se,
tako da izgubi svaku snagu.
Moje Mistično Tijelo nalazi se u krizi, okruženo je tamnim oblacima, kao i zemlja kada se na
nebu sprema oluja.
Moja Crkva se nalazi u krizi, jer su njezini udovi zabludom materijalizma izgubili Božanski
Život, unutarnji Život Vjere - Život Ufanja i Ljubavi.
Govorio sam o ugasloj Svjetlosti, o ugašenoj Svjetlosti u dušama mojih svećenika i
bezbrojnih vjernika, u kojima Božanski Život Milosti ne struji i više ne djeluje.
Svaki kršćanin, a još više svaki svećenik mora biti sjajno Svjetlo u svijetu okruženom
tamom. On mora svjedočiti za Mene, vječnu Božju Riječ, koja je postavši Tijelom - Svijetlo
svijetu.
Cjelovitost i vjernost
Da bi se to postiglo treba Vjeru vjerno živjeti u njenoj cjelovitosti Zbog toga je moj
Namjesnik, vođen mojim nadahnućem tijekom zadnjih godina više puta podigao snažno svoj
glas. Nisu ga slušali ni svećenici ni vjernici u velikom broju i često su njegove riječi bile
predmet podsmijeha i ruganja. Sine moj, kako ne bi ovako grubo i bestidno ponašanje
vrijeđalo!
Već desetljećima sve veći materijalizam, taj mamac sotone, kalja čovječanstvo. On gasi u
sve više duša neusporedivi dar Vjere, Ufanja i Ljubavi. On gasi unutarnji Život, Život Božanske
Milosti bez kojeg nema Spasenja.
U mojem Mističnom Tijelu postoje snažna sjemenja, ali su mnogim očima skrivena. Ona će
plodno niknuti u pustinji koja okružuje moju obnovljenu i prosvjetljenju Crkvu, jer danas
postoji pustinjsko grmlje, trnje i suhe grane te otežavaju dobrima put.
Ipak vatra već tinja pod tim pepelom i sve će razoriti i izgorjeti. Onda će bezbrojne klice
života ponovno zemlju očistiti od ljudske oholosti, nečistoće i svega zla. Zemlja će biti kao
plodni rascvjetani vrt pun pametnih i mudrih ljudi pomirenih s Bogom, koji će među sobom
živjeti u miru.
Smisao života
Koliko silno želiš da svećenici i vjernici oslobođeni tereta koji ih pritišće i guši, ponovno
nađu smisao života, da se obrate Meni, Svijetlosti, stvarnom Životu i vrate u Dom Oca koji ih
ljubi, unatoč njihovih zabluda.
Govorim tebi, da priopćiš mojim svećenicima gorčinu moga Milosrdnog Srca i tugu moga
Oca, gledajući kako se od njegove Ljubavi otimlju, te odlaze putem propasti i smrti.
Jadne, od Mene otkupljene duše, koje se opijene i zaslijepljene gube u prljavštini. Više ne
znaju da zemaljski život, dar Boga Stvoritelja, mora biti usmjeren na vječni Život. Oni ne vode
više računa da je život kratak i prolazan, kao trava i cvijet na polju koje se pokosi, te osuši i
uvene.
Jadna dječice! Oholost, taština i drskost odveli su ih toliko duboko u tamu, da je više ne
prepoznaju.
Sine moj, ništa se više ne smije propustiti da bi se postigla Milost pravoga obraćenja, jer se
radi, ponavljam, o mnogim obraćenjima.
Potrebna je molitva, milostinja, prikazanje teškoća i nedaća. Ako u svakom životu prisutne
patnje prihvatite s dubokom Vjerom te ih velikodušno prikažete kao žrtvu, postat će one izvor
Milosti i Milosrđa.
Ipak, vrijeme koje stoji na raspolaganju je prekratko. Jao, ako se ne iskoristi!
Blagoslivljam te i sve koji su s tobom u Vjeri i bratskoj ljubavi povezani. Ljubi Me, znaš da
te ljubim.
(25. rujan 1975.)
107
108. SKORO POTPUNO POMANJKANJE DUHOVNIH VOĐA
Želim proslijediti Poruku u kojoj sam govorio o skoro potpunom pomanjkanju duhovnih
vođa. Zašto? Navest ću neke razloge:
1. Pomanjkanje dušobrižničke osjetljivosti kod mnogih pastira.
2. Prodiranje materijalizma u sva područja moje Crkve, u sjeme
ništa, crkvene Redove i samostane...
3. Pomanjkanje asketskog i mističnog obrazovanja prema nauci
crkvenih Otaca.
4. Pomanjkanje unutarnjeg života s posljedicom nemogućnosti i nesposobnosti vođenja
duša. U velikoj je suprotnosti s tim očita potreba žednih duša za Istinom i produbljenom
mistikom,
što zbog duhovne hladnoće svećenika, koji bi trebali obavljati tu dužnost, ne
nalaze pomoć.
Sine moj, kad uđeš u neku prljavu, hladnu kuću hoćeš li dobiti svjetlost i toplinu, ako je
tamo nema? Kako može duša koja čezne za Bogom dobiti pomoć od čovjeka strana joj i
daleka? Koliko je osakaćenih i nesposobnih duša, jer im nitko ne pruža podršku!
Vječno Blaženstva: konačni cilj života
Na čelu Mjesne Crkve stoje biskupi sa zadaćom odgovornosti za duhovni život njima
povjerenoga Stada. Duhovni život znači: izljev Božanskog Života u njegovoj Crkvi i u dušama
koje joj pripadaju. Biskup je stoga obvezan voditi računa o najvažnijim potrebama njemu
povjerenih duša. Ako je to sveti Predstojnik, njemu neće nedostajati mudrosti ni nadahnuća
Duha Svetoga. On stanuje u njegovom srcu koje se troši od revnosti da dušama pruži svu
potrebnu pomoć na pravom putu. Tako će biskup prepoznati sve nedostatke, sjene i potrebe
svoga Stada koje treba pasti i predvidjeti sve potrebno, ako ustanovi da vjerski život u
obiteljima trpi, da su mnogobrojne duše, zajednice i molitvene skupine ohladnjele, jer često
zbog pomanjkanja sigurnog vođe dolaze u zabludu.
Ta prva velika dužnost biskupa je slobodna od svih ljudskih i materijalnih interesa, da okupi
oko sebe najbolje svećenike i usavrši dobre vođe duša. S tim će svećenicima utvrditi što je za
stvarnu obnovu Njegove Crkve najhitnije, da joj ništa ne uzmanjka na putu svetosti.
Biskup nije samo predsjedatelj nekog sastanka, nego i duhovni otac svoje Crkve, koju
mora njegovati, hraniti i čuvati od svake krive nauke i nemorala. Dakle, njegova je zadaća
velika i on je mora ispunjavati mudro i hrabro, sa velikom Vjerom i dubokom Ljubavi. Mora se
osloboditi ljudskog prosuđivanja i ravnati samo prema volji Božjoj. Ali moja je volja, sine moj,
da biskupi budu sveti i da promatraju moj Život i moje Poslanje kao Bogočovjeka. Moraju
staviti sjekiru na korijen, da zlo koje se svugdje ugnijezdilo, bez ikakve bojazni iskorijene.
Moja pomoć neće im nikad izostati, ako rade samo na slavu Božju, za dolazak njegova
Kraljevstva i ostvarenje njegove volje. Nisam li poučavao da se dnevno za to moli?
Dakle, potpuno odstranjivanje otrova sa svih okuženih područja. Ako biskup nije obuzet
tom revnošću, ne može biti moj apostol u svijetu.
Glavni problem dušobrižništva: sotoni oduzeti duše
Materijalističko shvaćanje života dovelo je moju Crkvu do lošeg stanja, kao nikad prije.
Kriza Vjere udaljila je ljude od Boga i može se izliječiti samo povratkom Vjeri. Stoga je zadaća
biskupa razviti za svećenike i za vjernike razboritu, prosvijetljenu duhovnu brigu. Za to su
potrebna obrazovna mjesta za katehiste za stjecanje temeljnog poznavanja Svetog Pisma,
crkvenih otaca i crkvenih Naučitelja. Ja ne trebam znanstvenike kao svećenike, nikakve
uobražene teologe, nego mudre i svete svećenike koji su potpuno svjesni svoga svećeničkog
dostojanstva i vlasti.
Biskupi se moraju brinuti da svoju duhovnu skrb usmjere u tom pravcu te odmaknu sve što
leži na rubu. Još jednom, sine moj, kažem: glavni problem dušobrižništva, kojem se Pastiri i
svećenici sa svim svojim duhovnim i materijalnim snagama moraju posvetiti je ovaj: sotoni,
njegovim sljedbenicima i pristašama oteti duše i vratiti ih Meni, jer Meni pripadaju. Na svaki
način treba spriječiti da dobrodušni i oni čista srca budu uhvaćeni u mrežu neprijatelja, da se
ne odmetnu.
108
Hoće li to ili neće, Ja to hoću! Započeto čišćenje utjecat će na to, jer ludost mojih, Bogu
posvećenih nije znala ili nije htjela učiniti.
Blagoslivljam te, sine moj. ljubi Me!
(5. siječanj 1978.)
109. TAŠTINA NAD TAŠTINAMA
Mudrost, sine moj, je divni, veliki dar, koji nikad ne stari. Tko je posjeduje ostaje u svom
duhu i svojoj duši vječno mlad. Pastiri, službenici i vjernici trebali bi je izmoliti od Duha
Svetoga, koji je može udijeliti.
Mudrost je Svjetlo, koje rasvjetljuje tamu, liječi čovjeka od oholosti i taštine, a ipak se o
tome ne vodi računa. Zarazna groznica je napala ovaj loši naraštaj zbog njegove nevjere,
omogućila je da se zaborave zahtjevi nadnaravna života Milosti, potrebe duha i mudrosti. Jadni
kršćani, jadni svećenici, jadni biskupi!
Slušaj, sine moj, kada bih dao vidjeti prostorije radne i prostorije za odmor mnogih mojih
slugu, našao bi brdo knjiga, novina i časopisa svih vrsta. To bi bila prilika da se sjetiš što sam
rekao o hebrejskim svećenicima: "Činite što vam govore, ali ih nemojte nasljedovati!" Knjiga
prave pobožnosti naći ćete malo. Mudrost, ta prekrasna vrlina Duha Svetoga je nestala. Ne
može se zadržati u dušama napadnutim krizom Vjere, ne može u njima stanovati.
Sine moj, treba sve od temelja obnoviti, kako je to moj veliki Namjesnik Pio XII objasnio.
Mnogi to ne žele priznati, jer tada bi morali priznati da su za to katastrofalno stanje također
djelomično suodgovorni. A to pretpostavlja veliku poniznost koju ne posjeduju. Ako bi bila
prisutna krepost, kojom sam Ja pobijedio sotonu i njegove legije, mogle bi biti pobijeđene sile zla.
Ne žele vjerovati
Sine moj, Bog je velikodušan, strpljiv, dobar i milosrdan. Ali ljudi su nezahvalni i zlorabe
beskrajnu Božju dobrotu. Ljudi današnjice srljaju za sotonom u ponor koji će ih progutati.
Odbili su Istinu i Svjetlo...
U toj cijeloj propasti postoji užasna tragika, bezgranična zloća, njena je okrutnost skrivena
na vražji način, vječna žrtva zlo duha. Isto tako i bezgranična mržnja, kojom sile pakla
tiraniziraju jadno čovječanstvo, ne isključujući i moju Crkvu također u potaji, tako da se ne
primijete sotonske horde, da se u njih ne vjeruje, te padne pod njihov utjecaj.
"Moj Isuse, tako dakle dobiva mržnja nadmoć nad ljubavlju, svjetlo biva zastrto tamom, a
istina pada pod jaram zabluda?"
Ne, sine moj, ljudi sami izazivaju prijeteći sukob. Ja ću prisiliti sile zla na poniženje pred
silama dobra, a moja Presveta Majka satrt će zmiji glavu, pa time otvoriti novo razdoblje mira.
To će biti početak mojega Kraljevstva na zemlji, povratak Duha Svetoga na Nove Duhove
pa će moja Milosrdna Ljubav uništiti sotonsku mržnju. Istina i Pravednost slaviti će pobjedu
nad zabludom i zloćom. Svjetlo će potisnuti tamu pakla. Blagoslivljam te, sine moj, ljubi Me!
(9. prosinac 1976.)
110. KAOS U NAUKU, MORALU I LITURGIJI
Želim s tobom govoriti o kaosu. Postoji uvjerljiv razlog da se upotrijebi izraz kaos, koji
vlada u naučavanju, ćudoređu i bogoslužju.
Namjeravalo se sve promijeniti, ali ne u duhu Koncila. To je zapravo činjenica i pravi motiv.
Trebalo je ostati dobro prikrito da se radi protiv Koncila, a da izgleda kako se teži obnovi
prema smjernicama Koncila. Tako bi cijelo djelo duhovne obnove, toliko od Koncila željeno i
preporučeno propalo i dovelo do raspada veliku baštinu Objave i cijelog Otkupljenja.
Stoga se nalazi pod lažnim izlikom velik broj teoloških, dogmatskih i moralnih zabluda, koje
ulaze u bitni sadržaj Svetoga Pisma. Da su prihvatili samo neka od mnogih krivih učenja, cijela
bi vjerodostojnost Biblije bila smrtno ranjena, pa time Evanđelje ne bi moglo cijelim svojim
sadržajem tvoriti smjernicu. Stoga vlada kaos u naučavanju, a ne pojašnjavanje i otkrivanje
novih pogleda na biblijske i teološke istine.
109
Istina i pravednost nadvladat će laž i licemjerstvo
U ime slobode mišljenja i govora vlada kaos najvišeg stupnja u vjerskom nauku. Misli se da
se može slobodom, bez kompleksa služiti dobru kao i zlu, istini kao i zabludi.
U Mojoj obnovljenoj Crkvi prestat će zloupotreba slobode. Ona će biti ispravno upotrjebljena
da se spriječi širenje krivog učenja, koje odvodi duše od njihova cilja i spasa. Takvo djelovanje
odgovara ispravnoj uporabi dara slobode, jer nije zlo spriječiti ili strogo kazniti one koji u ime
slobode šire bakterije smrti. Ne vode li krive nauke dušu u smrt, čiji je život neusporedivo
skupocjeniji od tjelesnog života.
Kada će se ljudi konačno odlučiti otvoriti svoje srce i svoju dušu dobru i istini? Kada će
postati svjesni ponižavajućeg položaja i stanja u kojemu žive?
Govore o slobodi, ali su srcem, tijelom i dušom u najgoroj tiraniji, robuju sotonskoj tiraniji.
U mojoj obnovljenoj Crkvi moraju biti određene kazne za zlouporabu slobode, tog Božjeg
dara, za ljude, koji rade pod ponižavajućom vlasti zla.
Istina i Pravednost pobijedit će laž i licemjerstvo.
Sine moj,kaos vlada u zakonu moje Crkve, jer danas za mnoge od mojih slugu ne postoji više
grijeh...
(15. studeni 1978.)
111. KAOS U NAUKU
Uzmi pero u ruku, sine moj i piši; Ja sam Isus. Kaos u nauku, rekao sam, kakav kaos!
Ukazao sam na neke biblijske istine koje se poriču ili se tako loše' tumače da se sada
općenito primjenjuje protestantsko načelo slobodnog i osobnog tumačenja objavljenih istina.
Ali to je besmisleno; a što i nije u sadašnjem stanju stvari!
Drugo odvratno, ali prešutno prihvaćeno načelo glasi: Objavu treba tumačiti u skladu sa
zahtjevima vremena; narodi mogu prema stupnju razvoja svoje civilizacije prilagoditi Objavu
potrebama, nastalim tijekom njihove povijesti.
Takvo stajalište može prouzročiti veliku smutnju u mojoj Crkvi, ako se Istina vječna i
nepromjenjiva prepušta osobnom mišljenju, slobodnoj ocjeni grijehom oslabljena čovjeka, na
koga zbog njegovih strasti, a prije svega pritiskom mračnih sila zla utječu laži.
Sve će se okrenuti... ali korijen ostaje isti
Nije potrebno ukazati na posljedice raspada istine. Sve je obrnuto, sve je kaos. Praktični
primjeri stoje masovno na raspolaganju:
Tako Adam i Eva nisu nikakve povijesne osobe koje su zaista živjele i prema Bogu počinile
strašan neposluh. Ne, to su likovi mita stvoreni od čovjeka, a ne od Boga. Posljedice takvog
shvaćanja su toliko teške i dalekosežne da ih ni jedan ljudski duh nije u stanju shvatiti. S tim
nijekanjem se zapravo sve poništava: također djevičanstvo i Bezgrešno Začeće moje Presvete
Majke. Da, čak se raspravlja o mojem Božanstvu. Ako se ono poriče, briše se i otajstvo moje
Crkve kao Sakramenta spasa; otpada otajstvo Milosti, sudjelovanje čovjeka u Božanskom
Životu po Sakramentima, koji se ako nekako prođu, mogu prihvatiti kao simboli, kao što se
također sveta misna Žrtva označava kao simbol.
Poništenje nauka povlači za sobom cijelu baštinu Objave, to sveto Blago od Boga dato Crkvi
za čovječanstvo, dar, za koji ljudi ne mogu nikada biti dovoljno zahvalni!
Svatko se pravi naručiteljem te poriče istinitost jednog, pravog i velikog Učitelja, a to sam
Ja! Čemu tolike razvaline?
Oholost, koju su mogli svladati i potisnuti, njegovali su i hranili. Odatle kriza Vjere, tama.
To nije neka unutarnja, osobna stvar, ona djeluje izvana, na druge osobe.
Kada se ne vjeruje u vrijednost Sakramenata, kada se ne ispovijeda, ne mogu se više
postavljati ni pitanja. Govori se, dovoljno je priznati Bogu grijehe i sve je time u redu. Smatra
se da je zajedničko pokajanje dostatno, pa se ne preporuča česta ispovijed, kao da je jedan čin
kajanja dostatan. Stoga nije rijetkost da se krizmanici i prvopričesnici bez prethodne Ispovijedi
110
pripuštaju Sakramentima. Koliko kršćana se već godinama ne ispovijeda i usprkos tome ide
mirno i neopterećeno na svetu Pričest... Koliki svećenici se godinama i godinama ne
ispovijedaju... Sine moj, to su moje skrivene, ali stvarne Rane; za ta i tolika druga zla
opravdavaju se javno i privatno Koncilom koji govori o obnovi...Da li o takvoj crkvenoj obnovi
govori Koncil?
Obmanom razoriti Crkvu
Obnoviti znači učiniti novim; ali obnova Crkve za mnoge znači svakodnevno, plansko,
duhovno razaranje, a začetnik pokušava s obmanom uništiti moju Crkvu. U tom zlu sudjeluju
kardinali, biskupi, svećenici i Bogu posvećeni obaju spolova s velikom revnošću, što se na oko
čini ispravno, ali u stvari nije!
Podsjećam te, sine moj,kada govorim o kardinalima, biskupima, svećenicima, ne mislim
općenito. To činim uvijek s ograničenjem. Postoje dobri svećenici, dobri biskupi i kardinali, ali u
malom broju.
Blagoslivljam te, ljubi Me. Moli i daj Mi zadovoljštinu, jer je lavina grijeha u koju tone cijelo
čovječanstvo ogromna, pa su naša Srca ranjena: moje Milosrdno Srce i Bezgrešno Srce moje i
vaše Majke.
(16. studeni 1978.)
112. KAOS U ZAKONU (I)
Kaos u Zakonu je neizbježna posljedica kaosa u nauku, jer je Zakon usklađen sa
naučavanjem a Vjera s Objavom, pa ako su Objava i Vjera u krizi to se prenosi i na Zakon.
Sve je jasno objavljeno u prvoj Zapovijedi: "Ja sam Gospodin Bog tvoj i nemaj drugih
bogova uz Mene." Što se događa s tom prvom, temeljnom Zapovijedi?
Ona je data kao temelj cijelom Zakonu, zasnovanom u Bogu, a On to potvrđuje čovjeku. Ja
sam vaš jedini Bog i samo Mene trebate častiti... Ja sam prva i apsolutna Stvarnost iz koje
proizlazi sve ostalo, vidljivo i nevidljivo. Pred tom istinom mora se pokloniti čovjek, samo njoj
je podređen. Suprotstaviti joj se predstavlja strašnu pobunu, koja kaznama nadmašuje prostor
i vrijeme, vječnim kaznama se kažnjava; zastrašujuća stvarnost, jer je rezultat pobune
mračnih sila pakla i postaje strašna sudbina čovjeka, koji se protivi priznati Boga kao svog
Gospodina i Gospodara svega stvorenog.
Sve se obožava, samo ne Bog
Iz takve stvarnosti proizlazi kao prirodna posljedica otpad od Gospodina, kojega danas
čovjek ne samo da gazi nogama, nego oblikuje svoj život bez Boga. Malo ljudi, također malo
kršćana živi u strahu Božjem... Zamislite bujicu huljenja često izraženu i raširenu umjetnički
učeno. Da, čak se za to plaćaju i odlikuju!
Drugom prigodom sam ti rekao da je sve postalo božanstvom: novac, prljave strasti,
znanost... sve; ako to nije kaos, sine moj, što bi se još moglo nazvati kaosom?
Uzmimo drugi primjer: "Svetkuj nedjelje i blagdane." Ti vidiš kako se danas svetkuju
blagdani! Da bi se izbjeglo najgore, lukavo se izmislilo slaviti Misu subotom predvečer. Ali
nedjelja je dan Gospodnji, dan koji vas podsjeća na Uskrsnuće.
Ali za ovaj posljednji naraštaj bezvrijedne su vrijednosti duha, Vjere, vjernosti Bogu;
materija mora nadomjestiti Boga; stajalo to koliko mu drago, materija mora nadmašiti duh...
Stoga se nedjeljom vide prepuni stadioni, morske plaže i planine pune ljudi, kao napućeni
gradovi; mora
se zabavljati umjesto opuštati, zabavljati pod svaku cijenu!
Bog je dao čovjeku nedjelju da se odmori od dnevnih poslova i ne zaboravi svoje
dostojanstvo djeteta Božjega, da vidi svoju svrhu u vječnom blaženstvu, da časti Boga, te
posvećuje molitvom!...
Ne želim navoditi daljnje pojedinosti o posljedicama takvog tijeka božanskih stvari; mogli bi
se navesti mnogi drugi primjeri, ne samo ova kratka Poruka.
Tko je u željenoj i namjernoj tami, taj ne može vidjeti
111
Govorio sam o ogromnim pothvatima oko zamračenja moje Crkve. Sve što sam rekao tiče
se samo jednog posebnog dijela velikog unutarnjeg i vanjskog plana koji se pokušava
opravdati malim i smiješnim izgovorima. Ti izgovori imaju značenje samo za ljude koji su
ugušili Vjeru u vlastitom duhu. Potpuno su besmisleni onima koji posjeduju ispravno
veličanstveno gledanje Vjere, promatranje koje nadilazi prostor i vrijeme, te dopire do
beskrajne Božje Svjetlosti.
Ne zaboravi, sine moj, da nitko ne vidi dobro tko se nalazi u željenoj i namjernoj tami!
Bacimo još jedan pogled na obitelj, taj daljnji stup Crkve! I u njoj vlada kaos; čovjek koji je
zahvaćen krizom unosi je u svoju obitelj, koja se sada nalazi u potpunom rasulu.
Osvrni se na zaista đavolski plan, koji omogućuje potpuno posvjetovnjenje današnje
obitelji:
- Napuštanje duhovnog života, jer je već kroz više naraštaja zanemarena molitva, prije
svega zajednička molitva. Ne može opstati život ako se ne hrani. To također vrijedi i za milosni
život; ako se ne hrani utrne, kao u mnogim kršćanskim obiteljima, u koje se ušuljao grijeh.
- Brak se često shvaća kao sredstvo zadovoljavanja.
- Grijesi i zločini protiv života, koji je tek započeo.
To je dostatno da se omogući silama zla ulazak u obitelj, da mogu izvoditi svoje razorno djelo.
Tisak, kino, televizija učinili su ostalo...
Blagoslivljam te, sine moj, ne boj se. Bog je svuda nazočan. Ja sam moćniji od svake sile zla.
Ljubi Me i daj Mi zadovoljštinu!
(16. studeni 1978.)
113. KAOS U ZAKONU (II)
Sine moj, rekao Sam ti da u ovo vrijeme velikog zla pakao želi doseći vrhunac svoje moći.
Nedokučive Božje namjere su to dopustile.
Ali je to također vrijeme velikih istina, jer Ja želim da ih svi upoznaju i tako pomognem
svim ljudima dobre volje pronaći put spasenja. Mnoge duše muče danas sumnje! Žive u
polutami, koja nije ni svjetlo ni tama; mala zraka svjetlosti može za njih biti odlučujuća, tim
više što nisu uvijek krivi za svoj neizvjesni položaj.
Vrijeme je da olabave zavoji, da budu otkrivene krvareće rane moga Mističnog Tijela, ne
zlonamjerno i s prezirom, nego da ih se liječi. Pogled na tako tužan prizor mora dovesti do
razmišljanja, jer su duše u neposrednoj opasnosti da se sunovrate u ponor iz kojeg se teško
izlazi.
Svećenik treba izabrati Boga i snažan unutarnji život, ali ...
U posljednjoj Poruci skrenuo sam tvoju pažnju na nekoliko teških rana koje muče moje
Mistično Tijelo, rana koje pogađaju životno važne dijelove, koje se odnose na obitelj. Danas
upućujem ponovno svoj pogled na Bogu posvećene, na svećenike...
Neću ponavljati tko je svećenik, dakle neću govoriti o njegovom dostojanstvu i vlasti, nego
o velikim teškoćama u kojima se nalazi da se održi u ravnoteži Vjere i Milosti, jer su na tom
području prisutne razorne snage, koje na njega djeluju:
- Unutarnje napasti potječu od mračnih sila pakla, od kojih nitko nije pošteđen, a osobito
ne svećenik. On nije sam po sebi postao svećenik, nego pozivom, te ima božansko poslanje. U
javnosti predstavlja osobu okruženu mnogim dušama.
- On je predmet negativne pozornosti bezbožnika, koji ga neprijateljski promatraju.
- Njega ne shvaćaju takozvani "dobri", koji svojim krutim unutarnjim držanjem ne mogu
razumjeti kako svećenik može biti čovjek, iako nije od svijeta, ali u njemu mora živjeti, svijeta
koji ne slavi Boga, nego služi sotoni.
Stoga svećenici danas žive u velikoj opasnosti; izbor između Boga i snažnog unutarnjeg
života, ili poniranje u posve ljudska područja!
Što treba poduzeti da se izbjegnu tolika zla?
Ako svećenik izabere svjetska, ljudska zbivanja, izgubit će polako radost u Bogu. Tada
112
dospijeva u mrzovolju i konačno do izdaje Boga...
Što više tone u ljudska zbivanja to brže propada. Gubi Vjeru, a time i život u Milosti. Taj
silazak znači pad, srljanje u zlo, a time i u vječnu
propast.
Jesu li ta ljudska zbivanja opasna?
- Moderna javna sredstva priopćavanja, televizija, kino, novine i časopisi puni su opasnih
duhovnih strujanja. Cijeli tisak okružuju nosioci raspada.
- Stalno druženje s osobama drugoga spola. Svećenik je čovjek, pa kao i. svi drugi ljudi nosi
u sebi klice strasti, a prazninom nastalom zbog krize Vjere neizbježno je izložen toj vatri, što je
osobito opasno. Tko voli opasnosti, nastrada!
U takvom stanju može izgubiti suzdržljivost i stid. Zajedno sa skrivenim zlom u sebi postaje
sposoban i druge zaraziti svojim zlom, tako povlači za sobom sve više duša.
Koliko je svećenika dospjelo na krivi kolosijek? Veliki broj! Duhovno mrtvi, postali su izvor
sablazni i propasti... Što se poduzima protiv toliko mnogo zla?
Od strane Pastira skoro ništa... Poznat im je zadah kuge koji se širi u njihovom stadu, ali se
odnose kao da ništa ne znaju.
...A to što ti govorim, sine moj, samo su odlomci. Cjeloviti pregled bio bi ti pretežak!
(16. studeni 1978.)
114. KAOS U ZAKONU (III)
U mojem Zakonu stoji zapisano: "Ne ukradi!" U stvari je danas cijela svjetska trgovina
prožeta lažima i obmanama. Štoviše, osobe koje važe kao dobre, poštene i cijenjene nemaju
nikakvih skrupula varati iz navike ...Činjenica, što se prijevara općenito širi, žalosna je, ali se
ne može opravdati!
Stalna prijevara je grijeh protiv pravednosti. Taj grijeh zahtjeva po svojoj naravi da se
ispravi i povrati što je stečeno na nepošten način, a tko to propusti u velikoj je opasnosti da
proigra svoj vječni spas.
Bez obzira koje je naravi zlo, ono ometa i zbunjuje društvo u kojem se to događa. Iz tih
razloga treba moja Crkva stajati svjesno u svijetu da dušama daje ravnotežu, da ih
prosvjetljuje, njeguje i liječi; tako postupa Crkva za društveno blagostanje.
Materijalizam je zabluda koja uključuje sve ostale
U mojem Zakonu stoji zapisano: "Ne sagriješi bludno!" Na tom je području potpuni kaos.
Zlo se širi, kao kad rijeka probije nasip, preplavi cijelo ljudsko društvo. Ostale su čiste samo
duše u kojima je Vjera ostala živa.
Što je uzrok svega zla od kojih pati sadašnje društvo?
- Materijalizam, posve zemaljsko životno shvaćanje je zabluda, koja uključuje sve ostale.
Njime su se poslužile moći pakla i prodrle u čovječanstvo s apsolutnim uspjehom. Odgovornost
kršćanstva je tu ogromna. Nije prepoznalo tu iznimno tešku opasnost za duše, nije pružilo
nikakav otpor njegovom snažnom prodiranju, nije se borilo svim sredstvima koja su mu stajala
na raspolaganju.
- Oružje nije upotrjebljeno s potrebnom brzinom, niti je uložen potreban napor u suzbijanju
i tako je nastao današnji položaj. Uz to je razdor među različitim kršćanskim vjeroispovijestima
također razlog. Stoga sam rekao i u ranijoj Poruci da sadašnja kriza ima svoje korijene u
prethodnim stoljećima.
Industrijska revolucija je rastrgala obitelji i odvratila ljude od Boga marksističkom
promidžbom, kojoj je polako uspjelo ugasiti Vjeru u srcima. To je velika kriza koja ima začetak
u prošlosti, a sada doseže svoj vrhunac. Ipak, biti će uskoro potpuno zbrisana sa lica zemlje.
Naprotiv, moj Zakon koji je sada uzdrman snažnim potresom, vrijedit će kao vječan i
nepromjenjiv, kao što sam i Ja vječan i nepromjenjiv!
Svećeničko poslanje je vjersko poslanje
Kaos u Zakonu je tako velik da su ljudi, kako sam već rekao u ranijim Porukama, zaboravili
113
razlikovati dobro i zlo:
- iskvareni roditelji nemaju više moralnog osjećaja;
- huljenje Boga postalo je navikom;
- isto tako i besramnosti;
- svađe su učestale, nerijetko prelaze u velika nasilja;
- knjige i pornografski časopisi dostupni su čak i maloj djeci; - način izražavanja sve je
grublji i prostiji;
- bračna nevjera se često odobrava i provodi dogovorom; u mnogim obiteljima je pojam
dobra i zla zaista iščeznuo...
Sve to i još mnogo toga plod je materijalizma kojim su prožete strukture Crkve u tim i
drugim oblicima, a uvijek je to prožeto otrovnim smrtnim načinom. Njime su prožeti i
svećenici, kao da su promijenili svoje biće, jer s najvećom ravnodušnošću odrešuju djecu od
svih propusta.
Za mnoge su svećenike samo socijalni problemi važni i prvenstveni; time se umanjuje
njihovo shvaćanje svećeništva, jer svećenik je moje drugo Ja, a Ja - Veliki Svećenik došao sam
na zemlju spasiti duše od tiranije pakla. Svećeničko poslanje nije političko ili gospodarsko nego
vjersko i mora biti potpuno usmjereno dobrobiti duša!
Mnogi svećenici su postali dezerteri, mnogi su skrenuli s kolosijeka, mnogi su u svojem
svećeničkom životu posustali; jer obuzeti svjetovnim zbivanjima zamaglio im se pogled
istinske biti njihova svećeništva i poziva. Sve zbog toga, jer im u odlučnim trenucima manjka
poticaj Milosti, plod žive djelotvorne Vjere i iskrene pobožnosti.
Toliko o nekim posljedicama kaosa u odnosu na Zakon.
Dosta za sada; ljubi Me; blagoslivljam te, moli i daj zadovoljštinu.
(17. studeni 1978.)
115. KAOS U LITURGIJI
Sine moj, govorit ćemo dalje o kaosu, ovaj put u bogoštovlju.
Kršćani neka streme uvijek jedinstvu u svemu što ih usko, na sveti način povezuje da
postanu jedno, kao što sam to Ja sa svojim Ocem. Stoga je Crkva, prema Božanskoj volji
savez, koji kršćane ujedinjuje u veliku obitelj djece Božje. U Crkvi treba jačati i njegovati to
jedinstvo. U biskupijama i župama se traži jedinstvo, želi i jača liturgijom, koja tako reći
predočuje duh, po kojem Mistično Tijelo hrani svoj vlastiti život. Liturgija ga jača riječima
Istine i Sakramenata, izvorima Milosti i Božanskog Života.
Mistično Tijelo je u sebi veličanstveni organizam, kojemu za njegovo održanje, rast i širenje
ništa ne nedostaje. Ono svakome koji za tim teži poklanja: dostojanstvo, veliku snagu i
duhovnu vlast...
Crkva je savršena, ali nije otporna na sile zla; one ništa ne propuštaju da je zbune i
prouzroče odstupanja, zloporabe, zavist, ljubomoru i druga zla. Poduzimaju sve da bi
prouzročili kaos, da liturgija u Mojem svetištu postaje sredstvom razdora zbog oholosti,
korijenom svakoga zla, umjesto da vodi jedinstvu.
Nepravedni zahtjev i pobuna
Tako može iz načina liturgijskih obreda proizaći raskol, ako za to postoje i drugi razlozi:
- Komisija za liturgiju daje upute za slavljenje svetih obreda, ali ih se svi ne pridržavaju...
Ako se želi vidjeti da li liturgijsko jedinstvo postoji u cijeloj Crkvi, dostatno je pogledati kakvo
je vladanje kod Sakramenata!
- ...Opravdava se time, da to mnogi dopuštaju... To ne može zaključiti čovjek, koji bi
trebao biti učitelj mudrosti!
A što da kažem Misama pročitanim na brzinu? O svećenicima, koji za slavljenje Svete Mise
utroše tek nekoliko minuta?
Najvažniji čin veličanja Boga, najsvečaniji čin liturgije obavlja se lošije od bilo kakve
svjetovne svečanosti!
114
Sigurno da takav čin ne potiče na jedinstvo kakvo sam predvidio i želio.
Liturgija je djelotvoran i snažan govor
Kaos dakle i u liturgiji...
Kad bi barem moji svećenici bili svjesni svoga dostojanstva, kojemu ništa na zemlji nije
ravno. Koliko bi više duša doveli mojem Milosrdnom Srcu!
Liturgija je sa svojim simbolima i gestama djelotvoran i snažan govor, koji djeluje na srca
onoga koji je slavi, ako se obavlja s uvjerenjem u duhu Vjere.
Moji Anđeli, koji uvijek u velikom broju prisustvuju svim liturgijskim obredima,često su
tužni kada vide hladno unutarnje stanje svećenika, koji Misu ne slave u Vjeri i Ljubavi nego
odvratno i licemjerno!
To je tek mali pogled na jedan isječak moje Crkve, koja se mora potvrđivati pod teretom
tolikih zala: Crkva će se oduprijeti snažnom odlučujućem udaru, kojega pripremaju njezini
neprijatelji, uz suradnju mnogih Mojih sinova, koji su bez savjesti i Vjere.
Još jednom ponavljam da nije daleko dan kada će Crkva, kao blistava čista golubica biti
ponovno Zaručnica svoga Isusa, o kojoj govori Pjesma nad pjesmama.
Dosta, sine moj! Blagoslivljam te i zajedno s tobom blagoslivljam sve koji su ti blizu, koji
rade za Božju proslavu i spas duša.
(17. studeni 1978.)
116. VELIKA PONIZNOST
Niste li nikada promotrili okolnosti pod kojima sam iskušan od zloga, posebno u pustinji?
Okolnosti toga mjesta i vremena treba pažljivo promotriti, budući da Ja, vječna Riječ Božja
ništa nisam učinio i rekao što nije bilo usmjereno najuzvišenijem cilju.
Kada sam dopustio sotoni da mi se približi, da Me iskuša, tada sam to učinio da biste vi - jer
sam mislio na vas i vidio vas - spoznali kako se treba suprotstaviti đavlu i njegovim lukavim
hordama.
Iskušavanje se dogodilo na kraju mojega boravka u pustinji, poslije mojega posta.
To sam učinio da bih vam preporučio određeni stav u borbi. Time sam vam želio reći: samo
ako tko mnogo moli i čini pokoru, ima nadu da će izaći iz borbe kao pobjednik.
Danas kruže sile pakla svijetom izigravajući veliku gospodu, te se posprdno smiju onima
koji bi se trebali dobro naoružati i u prvim redovima boriti protiv neprijateljskih snaga.
Nepovezanost
Pakla se danas ne boje ni biskupi, ni svećenici, uz izuzetke: nemaju ni najmanji uvid ni
uvjerenje da je temeljni problem Crkve spas vaših duša; da ga treba izboriti protiv onih koji
vas žele upropastiti. Biskupi i svećenici, naprotiv, odbijaju te duhovne stvarnosti, kao i moja
Upozorenja.
Time oni potvrđuju svoju neizlječivu sljepoću, nerazumijevanje za zadaću, koju ne vide u
vječnom spasu duša, nego u svojim vlastitim interesima.
Budući da ste u vladanju nedostojnom svećenika ustrajni, potrebna je velika poniznost da
se oslobodite toga. Čin dobre volje vratit će vas na pravi put.
Izvanredno zlo zahtijeva izvanredne lijekove! Sigurno je teško biskupu donijeti odluku,
sakupiti svećenike oko sebe i reći im:
"Moji sinovi! Svi smo mi manje - više u zabludi; dopustili smo da nas lukavost naših
duhovnih neprijatelja odvrati s pravoga puta. Njima je uspjelo odvratiti nas od naše brige i
skrbi, od životno važnog problema dušobrižništva. Mi moramo cijelo naše djelovanje usmjeriti
ka boljem shvaćanju činjenica, koje odgovaraju potrebama i koristi duša.
Ja, Pastir duša, bit ću blizak onima koji krivnjom mračnih sila pate i štititi ću budnije svoje
stado od napada neprijatelja, koristeći se sredstvima koja nam je dao Božanski Učitelj riječju i
115
primjerom."
Hrabrost
Sine moj, dobro znam koju bi borbu morao izdržati duhovni pastir da obavi taj čin
poniznosti. Ali bi ga to pred Bogom i Crkvom učinilo velikim.
Oni se prikrivaju svojim govorima i nagovorima, često velikom poniznošću, ali ako im se
netko usudi reći stvari koje su same po sebi uočljive doživjet će veliko neprijateljstvo...
Pokušaj, Sine moj, prepredenu poniznost koja proizlazi iz određenih javnih izjava o njihovim
teškoćama, o njihovoj ograničenosti, usporediti sa pravom poniznošću Svetoga Franje.
Također sam u pravoj poniznosti prihvatio izdajnički poljubac apostola i zaboravio uvredu
koju Mi je nanio Petar svojom trostrukom zatajom.
Kada bi se ti događaji razmotrili koliko bi se toga promijenilo! Blagoslivljam te, sine moj!
(16. lipanj 1976.)
117. TKO JE NAJJAČI?
Piši, Sine moj! Sada želim preteći prigovore mnogih, koji se kod ovakvog stanja stvari
pitaju tko je konačno jači...
Ljudi i narodi ovog nevjernog stoljeća tražili su posvuda rješenje svojih problema: u
političkim ideologijama, znanosti, u novim filozofijama, u otkrićima i putovanjem, zabavama,
revolucijama, čak i u ratovima, ali ih nisu našli!
Jedino pravo utočište na zemlji, ono natprirodno, koje bi moglo utažiti njihovu glad i žeđ,
koja ih u njihovoj nutrini muči, nisu spoznali.
Koliko je bilo otkrića, pronalazaka, ali ono nadnaravno, koje bi im dalo ono što trebaju,
kako bi svoju težnju za srećom, pravu slobodu, pravednost i ljubav ispravno usmjerili, nisu
otkrili.
Narodi i pojedini ljudi tražili su svjetlo; pri tom su dospjeli u još dublju tamu. Danas su
narodi i Crkva okruženi najgušćom tamom; tražili su ljubav, a našli mržnju; tražili su mir, a
doživjeli revolucije i ratove; tražili su pravdu, a morali su pretrpjeti najgrublje nepravde...
Oholi vjeruju da imaju u ruci ključ sreće, a umjesto toga se strovaljuju u nezadovoljstvo i
nesreću.
To je ono što naraštaji dvadesetog stoljeća doživljavaju, jer smatraju da mogu potisnuti
Svemogućeg, Sveznajućeg i Sveprisutnog Boga, pa se čak postaviti na njegovo mjesto i na
Njega se okomiti.
Cijelo čovječanstvo bit će pročišćeno
Mora se biti zaista slijep da se ne vidi sukob u silovitom bezbožnom
pokretu, koji se odvijao u počecima vremena između sila tame i Svjetla.
Stoga sam ti, sine moj, već ranije rekao da će trenutak čišćenja biti tako snažan, da se u
povijesti čovječanstva neće naći ništa usporediva do stalnog sukoba između anđela pobune i
Anđela Svjetla, koji su bili Bogu vjerni. Cijelo čovječanstvo će biti uključeno, ne samo ono sada
na zemlji, nego i spašeni na Nebu, te izgubljeni u paklu. Sine moj, nalazimo se na vrhuncu
najveće krize, iako misliš da se nalaziš na vrhuncu civilizacije i napretka, stvarnost je daleko
od toga!
Drugom prigodom sam ti rekao da bi odmah umro, kada bih ti dopustio pogledati iza
pročelja Moje Crkve. Danas još dodajem: kada bih ti dao da vidiš iza zastora svijeta, također
ne bi mogao ni trenutak dalje živjeti. Ponavljam, ogromna, neizmjerna sotonska obmana na
štetu ljudi ne može se ničim usporediti; samo ogromni oblak zla koji prekriva čovječanstvo,
sprečava ga da bi opravdao tu tragičnu istinu.
Sine moj, ti vidiš i razumiješ djelovanje oholosti, korijena svakog zla; i koja je istina u
mojim Riječima. Moli da se u tebi produbi poniznost, korijen svakog dobra.
Blagoslivljam te, sine moj. Zajedno s tobom blagoslivljam sve, koji pred Bogom napreduju
u duhu poniznosti; zaista, kažem ti, oni će gledati Boga!
(15. studeni 1978.)
116
118. SPASIMO VELIKA NAČELA CRKVE
Kratko prije svoje smrti rekao je Moj Namjesnik na zemlji Pavao VI., a nekoliko dana nakon
toga to je ponovio njegov nasljednik Ivan Pavao 1.: "Spasimo velika načela reda u Crkvi!"
Što su htjeli izraziti s tom bojažljivom opomenom upućenoj cijeloj Crkvi?
Pokušava se nešto spasiti što je u opasnosti da bude razoreno ili što je već djelomično
razoreno... Kuća u plamenu... U takvom trenutku poziva se u pomoć da se spasi ono što se još
može spasiti...
Sine moj, moja Crkva je u plamenu koji razara njene temelje, na kojima sam je Ja
sagradio.
Duhovne tvrđave kojima sam je okružio i posvuda postavio nalaze se u krizi!
Uskoro će pravi plamenovi završiti razaranje, tako da moram potpuno obnoviti moju Crkvu.
Drugom prigodom sam rekao da su samostani, zajednice, kongregacije i crkveni Redovi
također krizna mjesta i žarišta, iz kojih plamenovi poslije dugog tinjanja ispod pepela izbijaju,
šire se i tvore ogromnu vatru. Tako se i moja Crkva nalazi sada u velikoj krizi, koja sve
spaljuje.
Kriza Vjere i unutarnjeg života; zbog toga je bezakonje
Biskupije, župe, sjemeništa i sve ostale strukture nalaze se pretežno u lošem stanju
izazvanom jednim jedinim razlogom; krizom, koja je istodobno kriza unutarnjeg života.
Sada se moja Crkva nalazi u stanju bezakonja. Ali o tome ne želi ništa čuti, prije svega ne
žele oni koji su to izazvali i koji su za to najviše odgovorni.
Bezakonje je kako se oblači kler! Tko izdaje zakon, taj je obvezan ispunjavati provedbu
toga zakona. Ako ne, koji je smisao zakona? Zašto se donosi, ako ne ureduje da bude
uvažavan. Nedostaje li tu smisao za odgovornost?
Samovolja u liturgiji i podjeli Sakramenata! Podsjećam te na ranije Poruke. U mnogim
slučajevima postupa se sa Sakramentima kao da se radi o materijalnim stvarima. Zaboravlja
se svetost Sakramenta, plod moga Otkupljenja. Ne mogu se više podnositi svetogrđa. Čak je
to i za manje osjetljive vjernike sablazan!
Potpuni nered u svećeničkom ponašanju! Kako se često ne sluša... Mnogi svećenici su
pretplatnici bezbožnih i nemoralnih novina i časopisa. Koliki svećenici posjećuju filmske
predstave od kojih bi se čak trebali suzdržati i laici. Biskupi to znaju, ali zašto ništa ne
poduzimaju? A ako ne znaju, zašto se ne brinu za stanje svojih svećenika?
Ne može se nekažnjeno izdati Boga
...Sine moj, kada je polje prepuno korova neplodno je, tada se poduzima energično
čišćenje... U tom se stanju nalazi moja Crkva! Već je skrovito počelo dubinsko odzdravljivanje,
koje će dovesti do obnove moje Crkve...
Moje izdajice podsjećam da sam Ja doduše strpljiv, dobrostiv i milosrdan, ali da se Boga ne
može izdati nekažnjeno!..
(18. studeni 1978.)
119. ORGANIZIRATI OBRANU
Sine moj, rekao sam ti da postoje razbojničke horde neizmjerno velikog broja zloduha. Oni
tvore veliku vojsku; vi ne možete u svojem duhu obuhvatiti njihovu veličinu.
Ne djeluju svi demoni istom zlobom. Težina njihova grijeha je različita. Također i u paklu
pripadaju različitim stupnjevima. Pobunili su se protiv Boga i sada doživljavaju okrutnu tiraniju
svojih glavnih glavara - Lucifer i njegova glavnog stožera. Svi rade za zlo, mrze Opresvetu
Djevicu, cijelo čovječanstvo, svi ispunjeni velikom mržnjom gaje silnu ljubomoru prema
odabranima i neizrecivu zavist prema vama u stalnom strahu da biste se mogli spasiti.
U njima ne postoji osjećaj samilosti - oni su za to nesposobni, oni imaju samo zadovoljstvo
117
da nekoga muče. Ne poznajete okrutnosti i ne možete uopće zamisliti kakvom zlobom muče
žrtve koje padnu u njihove ralje. To su duše koje su mogli vezati uz sebe, koje su pristale da
budu njihovo oruđe, koje su im se potpuno predale. Vjerujte, nema ih malo...
Na što još čekaju
No, sine moj, zamisli si snažnu vojsku s ogromnom oružanom moći, koja posjeduje do u
tančine inteligentno pripremljeni plan. Ta ogromna vojska sa svojom moćnom organizacijom
napada Crkvu i ljudsko društvo, koji također raspolažu znatnim brojem vojnika, časnika i
generala. Ali oni ne znaju ili ne žele znati da stoje nasuprot mržnjom ispunjenom neprijatelju
spremnom za rat, a ni ne misle se braniti. Naprotiv, rugaju se manjini koja o tome govori i želi
organizirati obranu; optužuju ih zbog bezumnosti i vjerskog ludila.
Međutim šulja se svuda neprijatelj koji pokušava sakriti svoje snage i zaskočiti protivnika. On
se do mogao ključnih položaja, tamo stavlja svoje zastupnike; tako gospodari nad protivnikom.
Tu i tamo skupine pružaju otpor, ali uspjehom ohrabreni neprijatelj ne brine se za to.
Zbog toga će on, uvjeren u svoju pobjedu, odgovoriti na svaki ozbiljni pokušaj protivnika
začuđujućom žestinom. Sine moj, ti znaš iz osobnog iskustva da neprijatelj ne trpi nikakvu
protuudarnu obranu, naprotiv pokušava preduhitriti svaki pokret uperen protiv sebe.
Čekaju li još biskupi u tim nevoljama silazak sa svojih prijestolja i napuštanje svojih
palača, pa da komandne uzde uzmu u svoje ruke i vojnike - kršćane spreme i povedu u
protunapad?
Ne znaju li da je neprijateljska nadmoć samo prividna?
Odbaciti umišljenost
Sine moj, koliko puta moram ponovo reći da sam Ja svijet pobijedio poniznošću,
siromaštvom i posluhom. S tim krepostima, svojim "Da!" Moja i vaša Majka je omogućila
Otkupljenje! Ljubav je jača od mržnje!
Biskupi i svećenici neka se uvjere da oni trebaju ostvariti one reforme, koje su naviještali
Koncilom i koje su uplitanjem i djelovanjem pakla tako loše primijenjene. Kada se oni konačno
odluče da krenu pravim putem - Ja sam pravi Put, tada ću Ja biti s njima, Crkva će biti
ponovno mlada i dobit će do sada neviđeni sjaj.
Što se još čeka? Dolje s predrasudama, dolje s ohološću!
Neka mole za svjetlo koje će im obasjati put, a onda naprijed! Sine moj, dopustio sam ti da
vidiš, sada patiš, ti bi htio da to i drugi vide.
Blagoslivljam te, ljubi Me!
(15. lipanj 1976.)
120. TRAŽITE I NAĆI ĆETE!
Otkriti istinu je više nego naći najveće blago. Čovjek u svojem neznanju, koje je posljedica
oholosti, ne zna ništa o svemu tome; stoga i ne stremi prema neophodnoj poniznosti duha,
budući da je ne traži, ne može je naći.
Postoje ljudi koji je traže, ali ne u duhu istinske poniznosti, bez koje je svaki napor tašt i
beskoristan.
Sine moj, ponavljam, da upravo oni koje sam odabrao da budu svjetlo svijeta, sol zemlje,
kvasac,sada su posve obaviti tamom, jer im nedostaje duh poniznosti. Stoga oni ne vide i ne
razumiju istine i duhovne stvarnosti koju bi morali jasno spoznati, proživljavati i prenositi
drugima jakom Vjerom, gorućom Ljubavi i velikom revnošću. Mislim na mnoge biskupe i
nadasve brojne svećenike moje Crkve.
Zbog odgovorna neznanja i zamračenja u mojoj Crkvi šire se zablude i krive nauke u
tolikom broju, da se u prošlosti ništa usporedivo ne može uopće naći, sve je dospjelo u strašnu
krizu Vjere i morala. Još je proturječnije tražiti uzroke te krize na krivom mjestu, naravno bez
uspjeha. Mnogi biskupi i svećenici ne vide zlo od kojeg oni pate i koje ih pogađa. Kada bi bili
svjesni toga što im prikriva njihova oholost, bili bi jako iznenađeni. Morali bi priznati da
jednostavni, ponizni, nepoznati vjernici, koji nisu obdareni milošću biskupskog i svećeničkog
118
posvećenja objavljene istine jasno raspoznaju i shvaćaju njihovu vrijednost. Ove duše pate od
rasula izazvanog ohološću i laktaštvom u mojem Mističnom Tijelu.
Uobraženost i oholost su korijeni vjerske krize
Sine moj, želim se izraziti jasnije. Mnogi biskupi i mnogobrojni svećenici jedva da vjeruju ili
uopće ne vjeruju u stvarnost sadašnje borbe izazvane pobunom sotone i njegovih legija. Oni
vjeruju u naravnom, ali ne u nadnaravnom smislu što o tome kažu Biblija, Evanđelje i Predaja;
jer njihovo znanje nije više ispunjeno Božjim duhom, njegovom Svjetlošću koja teče iz
Mudrosti, dara Duha Svetoga, koji se dobiva pomazanjem ali se guši i razara uobraženošću i
ohološću.
Time je potvrđeno ono što sam rekao: "Traže izvan sebe samih i bave se mnogim drugim
stvarima u beskonačnim, beskorisnim i neplodnim razgovorima. Sotona je ograničio njihovu
spoznaju, stoga su prerevni u svjetovnim stvarima i ne mogu se probiti u duhovna osvajanja,
na koja su pozvani i obdareni s velikim dostojanstvom i nenadmašivom moći.
Jadni nesretnici! Ne vide, ne razumiju, tapkaju u najgušćoj tami... Oni su, iako ne jedini,
ipak najteži uzrok mnogih zala u mojem Mističnom Tijelu.
Neprijatelj se smije i trijumfira. On, sotona, služi se sa svojim legijama najsmrtonosnijim
oružjem - ohološću - kojom je okužio svijet i Crkvu.
Biskupi i svećenici koji Bibliju, Evanđelje i Predaju poznaju samo na prirodan način, štetni
su za Crkvu, jer otrov, koji je kao đavolski ogrtač stavljen preko haljine lažne poniznosti
djeluje razorno.
Sine moj, sada bolje razumiješ korijen mnogih zala koje vode duše u propast.
Koga opterećuje čas skorog čišćenja
Biskupi i mnogi svećenici, kakav je njihov odnos? Pitaj se:
1. Vjeruju li u riječi Biblije o velikom boju između vjernih Anđela i pobunjeničkih demona?
2. Vjeruju li u moj nalog predan Apostolima da idu po svijetu naviještati moju Riječ
Života, da liječe bolesne i izgone zloduhe?
3. Vjeruju li u strahovite borbe koje su tijekom stoljeća podnosili Sveti?
4. Mnogi biskupi i mnogi svećenici vjeruju u fizička, duhovna i moralna zla koja pritišću
čovječanstvo. Ali kako stadu objašnjavaju njihove uzroke?
5. Znaju li da je svaka nesavršenost zlo i kao takvo ne dolazi od Boga?
Sine moj, oni vjeruju, ali prirodnim načinom, kao što to ljudska znanost vjeruje, a ne
Božanskom Mudrošću. Stoga nisu mogli organizirati borbu protiv pakla, koji danas neosporno
vlada čovječanstvom i mojom Crkvom.
Čas čišćenja se približava! Na kome leži krivnja? Sine moj, blagoslivljam te, ljubi Me!
(2. siječanj 1977.)
121. JEDAN POGLED BIO BI DOSTATAN
Sine moj, što koristi slava, poštovanje, bogatstvo, zdravlje, blagostanje, duh i kultura, ako
na kraju duša propadne?
Ove riječi bile su za mnoge duše dobre volje povod za temeljitu duhovnu obnovu i
obraćenje.
Ozbiljno dubokosežno razmatranje mojih Riječi u stanju je potaknuti duše da teže
dosegnuti vrline savršenosti i svetosti.
Takva svijest ih dovodi do otkrića skupocjena bisera o kojem sam govorio u prispodobi. Da
ga se stekne nijedan trud nije prevelik, da se energično prekine s grijehom, odlučno se odvojiti
od varavih dobara i čari ovoga svijeta, da Me se slijedi na mom putu Kalvarije i time osvoji
neprolazna sjajna kruna u kući moga Oca.
119
Sine moj, duša u grijehu je kao stijena koja po zakonu sile teže pada s visine i tijekom
pada dobiva na brzini i težini. Duša u grijehu pada u ponor, i povećavajući težinu grijeha i
strasti. Koji prirodni zakon može zadržati stijenu koja pada i promijeniti njen smjer? Pad u
dubine preokrenuti u podizanje gore? Ni jedan prirodni zakon ne može izvesti to čudo. Samo
Zakon višega reda je to u stanju.
Samo sam Ja natprirodni Zakon, Božanska moć koja može zaustaviti grešnika u njegovom
padu u ponor i podići njegov let u visinu, prema Životu.
Moja je najgorljivija želja tako postupati s grešnicima, prije svega s mojim svećenicima koje
napada zlo, niske požude duha i sjetila.
Pogled na Mene Raspetoga, zaziv mojem Milosrdnom Srcu te jedna riječ po Petrovom
primjeru: "Gospodine, spasi me!" - bilo bi dostatno.
Sine moj, kada bi Meni samo zavapili da ispružim Svoju ruku, da ih Ja spasim!
Ja ljubim duše
Osvrćeš li se na tragični položaj mojih svećenika, koji koračaju ususret vječnoj propasti?
Može li na zemlji postojati veće, strašnije tragedije od te? Može li biti đavolskije zamagljenosti
od ove vašega vremena, kada krivi učitelji tvrde da ne postoji pakao, a da Božje Milosrđe ne
može dopustiti vječno prokletstvo jedne duše? Ti propovjednici krivih nauka isključuju
Božansko Pravednost, iako bi morali znati da su u Meni neodvojivo sjedinjeni Milosrđe i
Pravednost.
Sine moj, Ja sam Svjetlo koje je došlo na ovaj svijet. Svjetlo svijetli u tami, ali tama ga ne
obuze.
Ja volim duše i hoću njihovo spasenje. Stoga sam došao, ali Ja trebam vas i vašu suradnju.
Vi ste Moji udovi, a svi udovi teže istom cilju. Ja trebam vas da se ostvari otajstvo Otkupljenja
u potpunoj mjeri.
Po Mojem primjeru i po uzoru moje Presvete Majke, Mučenika, Svetaca, uzmite velikodušno
na sebe svoj križ i slijedite Me. Kada vas križ tišti previše, znajte da sam Ja sa vama, da
olakšam njegov teret.
Sine moj, često sam ti rekao, to je dužnost Pravednosti i Ljubavi, kojima nitko ne može
izbjeći, a kamoli moji službenici.
Ne boj se, Ja sam onaj, koji te vodi. Idi naprijed i ne brini se. Ne žele ništa znati o mojem
Evanđelju i izobličuje se moja Istina. Ne vjeruju požrtvovnim dušama, kojima sam Ja govorio.
Njihovim sam izjavama utisnuo pečat moje Milosti, ali oni se svemu suprotstavljaju.
Blagoslivljam te kao uvijek, sine moj, ljubi Me!
(19. rujan 1975.)
122. DOISTA SVETI SVEĆENIK
Vjera u moju euharistijsku Prisutnost nije u vas dovoljna, sine moj. Nisu bez Vjere svi
svećenici, koji u grijesima, dakle svetogrdno služe Svetu Misu. Većina posjeduju oslabljenu
Vjeru, ali još vjeruju i usprkos tome su vrlo loši svećenici. Vjeruju u Mene, ali osjećaju
nesklonost prema Meni, koja potječe iz osjećaja krivnje, koja ih ispunjava.
Svećenik u stanju grijeha zatvara svoju dušu samovoljno djelovanju Milosti koju Bog u
svojoj beskrajnoj dobro ti daje dušama i koja odgovara njihovoj sposobnosti prihvaćanja. Ali
ako se duša zatvori Bogu, otvara se zloduhu i on utječe bez teškoće na nju, opterećenu
krivnjom, sve dok ne postane njegov rob.
Ako se svećenik ne osjeća privučen Svetohraništu, on je grana od sječena od korijena.
Njegov duh vene i postaje neplodan.
Sine moj, koliki svećenici se nalaze danas u stanju krivnjom opterećene duše i duhovne
neplodnosti? Mnogi, mnogi ...
Mi imamo saveznike
Sine moj, želim ti objasniti dvojbu koja opterećuje u ovom trenutku tvoj duh. Ti si mislio:
120
ako se svećenik nalazi u grijehu i prekida svaki ' odnos s Bogom, ne može Bogu ništa dati i ne
može ništa primiti od Boga. Osim toga nalazi se pod utjecajem sotone, stoga ne postoji za
njega nikakva nada u spasenje. Nije li tako?
Sine moj, ne smiješ nikada zaboraviti veliku borbu između sila zla i sila dobra, djelovanje
Anđela Čuvara, Svetaca zaštitnika i Blaženika na Nebu. Ta borba je u tijeku i završit će tek po
isteku vremena...
Nije dostatno vjerovati u Euharistiju, u to otajstvo kojega je čuvar svećenik. On mora
također biti uvijek svjestan svog velikog udjela, kojeg mu je Bog na taj način darovao.
U svetoj Misi ostvaruje svećenik zajedno sa Mnom i mojom Majkom otajstvo Križa.
Svećenik sudjeluje u mojem Kraljevskom i Vječnom Svećenstvu... Mora se zajedno sa Mnom i
mojom Majkom prikazati Ocu za oprost grijeha; ta Žrtva je izvor spasa, pravi i djelotvorni za
njega samoga i za duše; a ipak se često prinosi površno, bez sudjelovanja i bez
razumijevanja...
Svećenik mora sama sebe prinositi kao žrtvu kada god slavi svetu Misu. To je veoma
važno da Žrtva bude djelotvorna.
Biti magnet
Na taj način dolazi svećenik do svetosti; tako postaje plodan, jer u tome leži izvor plod ne
Milosti za duše i za cijelo pastoralno djelovanje koje svećenik mora razviti.
Današnji svećenici, osim doista duhovnih, su usahnule, neplodne,suhe grane...
Sveti svećenik, koji svoju Svetu Misu slavi u zajedništvu sa Mnom i mojom Majkom, meta je
Božje Ljubavi i istodobno snažni magnet za duše potrebne pomoći i duhovne jakosti.
Te duše osjećaju u njemu miomiris Isusa, u njemu gledaju drugoga Krista koji je po mojem
Srcu i zajedno sa Mnom suotkupitelj.
Samo tako postaje svećenik svet, bez dvoličnosti i prijevare. Njegova jasno čista duša
postaje ogledalom mnogim drugim dušama. Doista, sveti svećenik je i ostaje uvjeren da je
odgovoran ne samo za duše, nego za svoje djelovanje, svoj apostolat; zna dobro i potpuno je
uvjeren da sam Ja Otkupitelj. Zna također da je Moj odabrani suradnik i najdublje
vjeruje u
riječi
"Ne izabraste vi Mene nego Ja izabrah vas..." (Iv 15,16)
Blagoslivljam te sine moj, moli i ljubi Me!
(2. studeni 1976.)
123. PŠENIČNO ZRNO U ZEMLJI MORA NIKNUTI
Što sam Ja radio u početku svoje javne djelatnosti?
Nisam slučajno izabrao sebi Apostole. U Boga nema slučaja, uvijek se radi za točno određen
cilj. On ne vodi sitne proračune kao što to često čine ljudi. Pomanjkanje prave nakane baca
Pastire i svećenike iz kolosijeka.
Sada će se mnogi ljutiti, jer ne mogu vjerovati da bi Pastirima i svećenicima mogla
nedostajati dobra nakana. Ipak, koje se lukavosti upotrebljavaju da bi se dospjelo do moći?
Koliki spretni penjači ne misle da bi prije ili kasnije mogli pasti u ponor.
Sine moj, premda je moja Crkva pala u veliku krizu, ne smije se misliti da odgovornost za
to pada samo na određene skupine; u različitoj mjeri svoj dio odgovornosti snose jednostavni
vjernici, svećenici i biskupi.
Vrijeme je tu; pšenično zrno u zemlji mora niknuti. Najprije će se pokazati slaba biljčica, ali
vremenom postat će snažna i jaka: donijet će prebogata zrna...
Ponovno kažem da želim sve spasiti, ali ako se ne obratite i ne činite pokoru, kažem vam da
ćete svi propasti.
Sine moj, ljubi Me sve više! Žrtvuj Mi sve što imaš i što jesi! Blagoslivljam te i zajedno s
tobom blagoslivljam sve koji Me iskreno ljube.
(3. prosinac 1977.)
121
124. OBNOVLJENA CRKVA, PROČIŠĆENA
TEOLOGIJA
Sine moj, istina koju ti izlažem na jedinstven i jasan način oštećena je zabludama,
ljudskom i paklenom oholosti.
Teologiju, Božansku znanost očekuje neizbježno čišćenje da bi ponovno dobila svoj naravni
sjaj, koji će moju Crkvu učiniti lijepom, novom i svetom.
U svojoj bitnoj jednostavnosti postat će izvorom čiste žive vode, sposobna da duše krijepi,
oživi i vodi na zemaljskom putu...
Jao svima, koji da sami sebe uzdignu ne oklijevaju gurnuti mnoge duše u vječnu propast!
Bilo bi bolje za njih da se nisu ni rodili.
Blagoslivljam te, sine moj, moli i daj Mi zadovoljštinu!
(15. studeni 1977.)
125. MOJA CRKVA: UČITELJICA I VODITELJICA SVIH NARODA
Ponovno se vraćam na započeta izlaganja o mojoj Crkvi koja ni u kom slučaju nisu
završena.
Ja sam Crkvu osnovao na Zemlji sa nalogom za sve narode i nacije. Božanska volja je
odredila da bude njihova Učiteljica i Voditeljica. To je poslanje koje joj pripada i mjesto koje će
joj biti priznato poslije čišćenja.
Nepromjenljiva je njena zadaća u vremenu između moga prvog Dolaska na zemlju,u
otajstvu Utjelovljenja i Moga Dolaska na sud živih i mrtvih na kraju vremena. Između tih
obaju, prvog iz Milosrđa Božjega i drugog, iz Božje Pravednosti, Moje Pravednosti kao pravog
Boga i pravog Čovjeka, kao Svećenika, Kralja i najvišeg Suca postoji i treći dolazak, koji će u
suprotnosti s prvim i drugim, koji su vidljivi, biti nevidljiv.
Taj treći Dolazak je moje Kraljevstvo u dušama, Kraljevstvo Mira i Pravednosti, koje će
nakon čišćenja pokazati svoj puni blistavi sjaj.
Moja Crkva je učiteljica svim narodima svijeta ali nijedan narod nema pravo izdignuti se
iznad nje. Tko to čini postupa protiv nakane Božanske Providnosti i izaziva Njezin gnjev.
Moja Crkva sadrži u sebi sve što je potrebno da ispuni svoje Božansko poslanje jer sam Ja
u njoj nazočan po svom Namjesniku, rimskom Vrhovnom Pastiru, kao i u pravom, stvarnom
otajstvu vjere, u Euharistiji. Ja sam također nazočan u Božanskoj Riječi, jer Ja sam vječna
Božja Riječ.
Slobodno i neovisno spasonosno poslanje
Sine moj, ni jedan autoritet na Zemlji ne stoji iznad Najvišeg Autoriteta, svega i svih. Osim
Boga nema autoriteta. Bez Boga ne postoji autoritet!
Pod tom pretpostavkom moja Crkva kao Sakrament Spasenja mora izvršavati svoje
slobodno, neovisno, spasonosno poslanje, jer ona proizlazi od Boga i Bog je u njoj. Jao onima
koji joj postavljaju prepreke iz oholosti i ponosa na svom zemaljskom putu. Njih će kazniti
bijes Božanske Pravednosti.
Moja će Crkva na zemlji u svojim odnosima prema narodima njegovati pažnju i uzajamno
razumijevanje, jer oboje slijede isti cilj: dobro ljudi. Crkvena i svjetovna vlast su kao dva
istosmjerna puta ako ih ne pokvari oholost, koja uvijek proizlazi iz zavisti i ljubomore.
Crkva i narodi trebaju uvijek razvijati odgovornost na području nadležnosti i uzajamnog
poštovanja. Bog je izvanredno pažljiv nad darom slobode, ljudskog dostojanstva i časti. Svako
ograničavanje i svako zahvaćanje u tuđe pravo znači napad na slobodu i to se teško kažnjava.
Ljudi koji su oruđe sotone, bit će otpuhnuti kao prašina
Nikada moja obnovljena Crkva neće poduzimati mjere koje bi mogle povrijediti slobodu
čovjeka ili ga raniti, a koje ne bi odgovarale Božanskom Naredbodavcu; isto tako moraju
postupati svjetovne vlasti... vojne, civilne, političke, sudačke...; one ne smiju prekoračiti svoje
granice, jer ako to učine narušavaju ravnotežu mira u svijetu; na sebe navlače veliku krivnju,
122
koja traži naknadu pred Božjim Prijestoljem.
Sine moj, mi ne govorimo o onome što je u svijetu djelo propalih ljudi. Oni su sposobni za
svaku bestidnost i tako zaslijepljeni kao sotona, njihov učitelj. Žele zauzeti Božje mjesto,
nastojeći uništiti vječne Božanske Zakone. Prisvajaju si pravo koje pripada samo Bogu i
nikomu drugom na svijetu, pravo raspolaganja nad životom i smrti. Time postupaju protiv
Boga, začetnika života. Ovi ljudi su neposredno oruđe sotone. U trenutku koji se nezaustavljivo
približava biti će otpuhnuti kao prašina s vjetrom. Tada će shvatiti da Bog zaista postoji i da je
strašno doživjeti njegov gnjev.
Ti su ljudi svetogrdno povrijedili moje Zapovijedi i posvjetovnjačile moju Crkvu. Ispunili su
Crkvu svojim paklenim dimom, ali vatra s Neba pasti će na zemlju i zatrti sve znakove ljudske
ludosti, sve dok se ne ublaži strašna Božja srdžba.
Sine moj, dosta za sada! Moli, daj Mi zadovoljštinu i prinesi Mi svoje boli kao žrtvu, ljubi Me!
Blagoslivljam te i zajedno s tobom blagoslivljam sve koji su ti dragi.
(1. prosinac 1977.)
126. MOJA CRKVA: JEDNA, SVETA, KATOLIČKA, APOSTOLSKA I RIMSKA
Moja Crkva jest i ostaje: jedna, sveta, katolička, apostolska, Rimska Crkva. Ove su oznake
nepromjenljive i nitko ne može preoteti njezine časne naslove.
Moja Crkva je u svijetu i za svijet. Ona nije nepokretna nego je stalno na putu, kao pastir
sa svojim stadom. Njezino poslanje je isključivo misionarsko. Njezina je zadaća donijeti svim
narodima Radosnu vijest - Evanđelje. Ona nije monarhistička ni demokratska. Ona je
hijerarhijski uređena, jer sam Ja, njen Osnivač, to tako htio.
Svi njezini članovi su kršteni. Na čelu se nalazi Papa, koji u iznimnim slučajevima sam
može vladati, budući da posjeduje savjetovanu i izvršnu vlast. Papa je stvarni i direktni Petrov
nasljednik i glava moje Crkve, koja je savršena zajednica. Kao takav raspolaže svim
sredstvima da slijedi i postigne njezine ciljeve, neovisno od svake druge ljudske ustanove.
Mnogi današnji oblici će otpasti, a drugi biti postavljeni.
Jedan naviješta Poruku, drugi je prima
Nevidljiva Glava moje Crkve sam Ja, a vidljiva rimski Vrhovni Pastir, kojemu bez ikakve
iznimke duguju ljubav, strahopoštovanje i ponizni posluh svi biskupi, svećenici i vjernici. Crkva
je u svijetu ali različita od svijeta. Nikada se ne može usporediti sa svijetom. To zabranjuje
njezina narav i poslanje kao Naučiteljice; jedan je koji naviješta Poruku, a drugi koji prima
Poruku.
Sadašnja urušenost Crkve potresa mnoge Pastire, svećenike i vjernike. Crkva, koju sada
potresaju mnoga zla, u svoj istini i ravnoteži biti će ponovno obnovljena.
Doduše, ona će biti uvijek napadana. Tijelo slijedi sudbinu Glave. Ipak, svjetovne moći i
mračne sile neće je svladati. Ona se raduje posebnoj potpori Duha Svetoga koji joj daje uvijek
nove milosne darove.
Karizme su u Crkvi uvijek prisutne; svi Sveci bili su ispunjeni njima. Govorim ovdje o
karizmi kao posebnom, izvanrednom daru, koji se poklanja određenim osobama za crkvenu
Zajednicu. Ne govorim o općenitim karizmama, čiji su dionici svi kršćani po njihovom
sakramentalnom životu.
Tako Gospodin raspršuje ohole
Mračne sile zla ulažu sva sredstva da siju razdor i zavist među nositeljima Božje Milosti,
kako bi njihovo djelovanje smanjili i po mogućnosti osujetili.
Te duše moraju biti uvjerene da ne smiju omogućiti neprijatelju da radi protiv plana
Božanske Providnosti. Moraju budno izbjegavati neprijateljske stupice i njegovati sve kreposti,
naročito poniznost koja je stup svetosti.
Obnovljena Crkva biti će sasvim ispunjena takvim darovima i postati zaista sveta. Duh Sveti
će je oživjeti i posvetiti, učinit će je Svjetionikom, koji će svoje svjetlo raširiti nad cijelim
čovječanstvom.
123
Što su ljudi koji se suprotstavljaju Bogu u ludoj nakani da zaustave njegove korake? Manji
od grančice što je odnosi vjetar. Kao prašina u najgušćoj tami su mnogi vladari naroda u svojoj
oholosti!
Što to uzrokuje njihovu propast? Zatvorili su svoja srca, njihova usta govore drsko. Gle,
približavaju se Meni da Me obore. Ali Ja ću njih otresti kao prašinu. Oni će ispred Mene iskopati
jamu u koju će sami pasti i biti zatrpani. Tako udaram Ja oholice koji kuju zavjere protiv Mene.
Moja Crkva naviještat će spasenje do krajnjih granica zemlje.
Sine moj, dosta sad, ljubi Me!
(1. prosinac 1977.)
127. MOJA CRKVA
Maleni broj primjećuje tajanstvenu snagu
Produžit ću izlaganje o mojoj sadašnjoj Crkvi. Njena obnova je već započela, ali samo malo
duša je svjesno moga Božanskog djelovanja. Dao sam ti da ih jasno prepoznaš. Ti si vidio neke
duše koje sam Ja odabrao za značajnije zadaće u mojem Mističnom Tijelu. Ipak, samo malo
njih među mojim slugama primjećuje to tajanstveno djelovanje. Većina je zaokupljena svojim
osobnim stvarima, koje nisu Moje. Moje sluge trebale bi stalno djelovati i štititi moje interese:
Božju čast i spas duša. Ipak, malo ih misli na to. Gluhi su, uvijek spremni da se rasrde,
ravnodušni na pitanje zašto su stvoreni, na što su pozvani i odabrani. Takvo držanje koje kaže
"ne" Ljubavi, Svjetlosti, Istini, ali stvarima koje su suprotne "da", zaista je ludo, neshvatljivo i
nije više podnošljivo.
Želim samo svete svećenike... ostale ću rasuti kao vjetar prašinu
Ja, Božja Riječ, nazočan u mojoj Crkvi počinjem u njoj ostvarivati čas čišćenja i ponovno
uspostaviti ravnotežu, narušenu zbog stalnog opakog utjecaja.
U Mojoj obnovljenoj Crkvi želim imati samo svete svećenike, koji su u stanju posvetiti
druge. Hoću samo one koji su svjesni svoje odgovornosti, svoje veličine i vlasti, svoga
svećeničkog dostojanstva. Želim savjesne svećenike, ostale ću rasuti kao vjetar prašinu. Moji
sveti svećenici bit će nadahnuti Ljubavlju i Strahom Božjim. Oni će znati da su samo oruđe u
Mojim rukama.
Oni će znati i zaista vjerovati da su sluge Svemoćnog i Bezgraničnog Kralja. Biti će u stanju
ispravno procijeniti vrijednost duša, za čiji spas će se truditi danju i noću. Znati će da su Moji
sluge, još više moji prijatelji...
Želim ih kao glave u mom narodu. Uzvisivat će moje sveto Ime od naraštaja do naraštaja.
Voditi će narode i nacije Božjem Jaganjcu i buditi u njima ljubav prema Njemu. Svjedočiti će za
Boga: Alfu i Omegu svega i svih, Uskrsnuće i Život, vječnu nestvorenu Ljubav kojom je ispunjen
svemir. Svim će ljudima naviještati Moju slavu i narodima ukazivati divna Božja djela. Oni će
narodima utisnuti njegove Zapovijedi i posvuda predočavati sliku nebeskog Blaženstva i
nezemaljskim navezana čovjeka. I tako im prikazati sliku Života u njegovoj čistoći, svetosti i istini.
Vrijeme bijede, ali također i spasenja
Takvi moraju biti i bit će sluge moje obnovljene Crkve, svjetlošću obasjane kao nikada
prije. Sada je vrijeme bijede, ali također i vrijeme velikog Milosrđa, vrijeme tuge, kao i radosti,
vrijeme propasti kao i vrijeme spasenja. Oslobodit će se moja Crkva sotonske lukavosti, koja
ju želi uništiti zauvijek. Biti će to vrijeme pobjede i slavlja moje Majke, koja će ponovno satrti
petom glavu zlobnoj zmiji, biti će to vrijeme Uskrsnuća i Života...
Hrabro, sine moj! Primi moj blagoslov kao zalog moje Ljubavi. Zajedno s tobom
blagoslivljam sve koji su ti dragi i za koje moliš; ljubi Me i prikaži Mi svoje patnje!
(1. prosinac 1977.)
128. MOJA CRKVA
Čudesno stapanje Božanskoga sa ljudskim
Sine moj, Crkva pripada Meni, jer je izrasla iz moga otvorenog Srca. moja Crkva je
Sakrament Spasenja, od Mene ustanovljena, da bi svi ljudi mogli stići u luku vječnog Spasenja.
124
Crkva je čudesno stapanje Božanskoga s ljudskim. U prirodi postoji neka sličnost u stapanju
duha i materije u ljudskoj osobi. Druga slika je stapanje naravne duše s nadnaravnom Milošću.
Htio sam moju Crkvu imati kao oruđe da ostvarim na zemlji drugo Stvaranje i dam joj
trajnost. Ja sam nevidljiva, ali stvarna Glava Crkve stalno u njoj nazočna, na nadnaravni način
djelotvorna i plodna. Nepogrešivi sam Učitelj Crkve, njezin sigurni Vođa. Ja sam Put, Istina i
Život.
Moja Crkva je najsavršenija zajednica, istodobno ljudska i Božanska. Ljudska, jer su ljudi
njeni članovi, Božanska po porijeklu, naravi, nauku, sredstvima spasenja, te cilju kojemu teži.
Moja Crkva je savršena, jer joj ništa ne manjka i jer u njoj kuca Božanski Život. Prožeta je
djelovanjem i nazočnošću Duha Svetoga koji je podupire, oživljuje i posvećuje na njenom
zemaljskom hodočašću.
Pakleni dim je prodro u Crkvu
Sine moj, želim predusresti tvoju zamjerku: zašto onda Crkva pati od toliko strašnih i
beskrajnih zala? To je zato jer je u mojoj Crkvi i ljudski element prisutan, a gdje je čovjek tu je
i nesavršenstvo. Ako iz drskosti i oholosti stupi u vezu sa sotonom, taj ga zaposjedne i on
postaje oruđe zla. Ne zaboravi nikada: sotona oponaša Boga; sve što Bog čini dobro, on čini
zlo.
Zašto je Crkva tako teško bolesna?
Jer je pakleni dim prodro u Crkvu i zamračio duh onih koji su to htjeli u svojoj oholosti;
nesretnici neće moći nikada procijeniti Crkvi nanesenu štetu!
Ja odgovaram na još jednu primjedbu: da li je možda u njoj manje djelovao Duh Sveti? Ne
sine moj, Bog ostaje vjeran svojim obećanjima, ali je čovjeku nedostajala vjernost.
Rijetki su spremni slijediti Me putem križa
Nikada Bog ne ograničava čovjekovu slobodu, iako čovjek vrlo često taj čudesni dar
zloupotrebljava protiv Boga...
Ciljevi moje Crkve su ciljevi otajstva moga Otkupljenja. Crkva ima nalog slijediti te ciljeve.
Sredstva za to su: poniznost, siromaštvo, posluh i uspon na Kalvariju. Danas mnogi to
odbijaju, čak biskupi, svećenici i Bogu posvećeni. Samo malo ih je spremno Mene slijediti
putem križa. To je uzrok duhovne suhoće u mojoj Crkvi.
Moja Crkva je Čuvarica moje Riječi, koju tumači i čuva. Tko se drzne oduzeti joj to pravo i
to postigne na svetogrdan način, tko povrijedi, ponizi i promijeni moju Riječ, ogrešuje se teško
protiv Duha Svetoga.
Sine moj, blagoslivljam te! Obraduj Me svojom spremnošću za križ.
(1. prosinac 1977.)
129. MOJA CRKVA
Se zanima za svaku djelatnost čovjeka
Djelovanje moje Crkve nije ograničeno na samo neki dio kršćanskoga života na zemlji.
Kršćanin je član obiteljske, društvene i crkvene zajednice, jer sve to su osnovni oblici u kojima
se kreće, živi i radi, predmet crkvenog djelovanja.
Htjeti ograničiti djelovanje samo na neka područja života, da bi se druga isključila, bio bi to
napad na samostalnost Crkve, promjena njene naravi, a to bi značilo oduzeti joj ciljeve za koje
je Bog htio i postavio u svijet. Tko to pokuša, otvoreno se suprotstavlja Bogu...
Zadaća je moje Crkve bdjeti nad pojedinim dušama, također i nad svim uredbama po
kojima žive duše. Ona ih treba štiti i braniti od svih opasnosti, koje ugrožavaju njene običaje i
nepovredivost njenih učenja. Zadaće i odgovornosti moje Crkve su zaista velike, jer mora
živjeti u stalnoj budnosti, budući da je sile zla, pakla i svijeta opsjedaju sa svih strana, pa se
mora braniti prikladnim sredstvima. Ta sredstva i potpora Duha Svetoga neće izostati, ako je
mora štititi od zavisti i lukavosti njezinih neprijatelja.
Na sve što je u vezi s ljudskim životom Crkva nije neosjetljiv
125
Velika je i teška zadaća moje Crkve u svijetu. Sa svojom nazočnošću, nalogom i sredstvima
koja joj stoje na raspolaganju mora posvećivati život kršćana, kao i okolinu u kojoj žive. Ne
može biti neosjetljiva na sve što se tiče pojedinog čovjeka, obitelji, škole, tiska, kulture kao i
svih oblika društva.
Nikome nije dopušteno ometati plodno djelovanje moje Crkve u njenom tijeku. To bi značilo
suprotstaviti se Onome tko ju je svojom Svemoći i Providnosti uspostavio cijenom svoje Krvi
kao Sakrament Spasenja. Ljudi se jednom za sva vremena moraju uvjeriti da je korijen svakog
zla u mojoj Crkvi uvijek sotona, njezin nepomirljivi i nemilosrdni neprijatelj. On djeluje, ako se
u toga neprijatelja ne vjeruje i ne trudi se prepoznati ga kao takvog, neće ga se moći nikada
svladati.
Čovjek je u sredini kao predmet i žrtva
Tko radi protiv moje Crkve, htio on to priznati ili ne, suradnik je sotone; postupa kao sotona
u neizmjernoj, neugasivoj mržnji, koju svakom prigodom usmjerava i hrani protiv Isusa. Rekao
sam ti to, da svi spoznaju, prime na znanje i ne dopuste da ih uhvati sotona u zamku zabluda i
zla.
Ne može se istodobno služiti dva gospodara: Svjetlu i tami, Životu i smrti, Istini i zabludi,
jer imaju suprotne interese. Ili se služi Bogu ili sotoni, sredina ne postoji: ili Svemoćnom,
Sveznajućem Bogu, Bogu vječne, nestvorene Ljubavi, ili sotoni, prvom pobunjeniku, mraku,
razdoru, mržnji, oholosti, ubojici ljudi, začetniku zabluda i krivih učenja i svakovrsnog zla.
Čovjek je kao biće i žrtva u sredini. Samo onaj tko je slobodan i duhom nadaren, može
birati između dvije suprotnosti. To je velika povijesna stvarnost u koju je on stavljen pri
dolasku na svijet. Ta će činjenica u mojoj obnovljenoj Crkvi predstavljati temeljnu jezgru.
Dosta za danas, sine moj. Moli, daj Mi zadovoljštinu i ljubi Me.
(2. prosinac 1977.)
130. MOJA CRKVA
Potpuno odbijanje materijalizma
Ljudi su ponosni na svoju civilizaciju, na njeno materijalno blagostanje. Neki su uvjereni da
su stvorili drugi zemaljski raj. Misle da ih jedva još širina dlana dijeli od toliko željene sreće za
kojom teže vrlo revno.
Traže je u tjelesnim užicima mesa, uzbudljivoj fantastičnoj napetosti osjetila, u pornografiji,
u poroku. Često se ulažu ogromna financijska sredstva za ono što mašta predočuje veoma
živo. Materijalizmom obuzeti ljudi ovog propalog stoljeća traže sreću u raskošnom životu, u
častohleplju, u znanstvenim uspjesima, u propaloj, obeščašćenoj umjetnosti, gdje nema Vjere i
prevladavaju niski osjećaji. Ipak, Ja sam rekao da grozničavo tražena sreća ne leži u tim
stvarima. Oni počinju to primjećivati i uzalud pokušavaju to skriti pred sobom samima.
Sine moj, potpuno odbijanje materijalizma neće nikada prihvati ljudska oholost. Ipak će
materijalizam biti strovaljen. Doslovno treba shvatiti te riječi. Dogodit će se u vremenu
čišćenja, svoju će prljavštinu sam pomesti; čak i sjećanje na njega.
Bitka je počela, pobjeda je sigurna
Marx je pozvao radnike i narode cijeloga svijeta da se podignu protiv Boga, da razore Njega
i njegovu Crkvu. To je pravi cilj materijalizma s njegovom đavolskom krinkom, s ogrtačem
društvenog dobra.
Nije li marksizam izjavio da je vjera opijum naroda?
Moja i vaša Majka koja poznaje pravo porijeklo bezbožnog komunizma, prihvatila je njegov
izazov. Borba je počela, pobjeda je sigurna. Pripast će mojoj Majci, u pravo će vrijeme svojom
petom satrti glavu otrovnoj zmiji.
Za neprijatelje Boga i Njegove Crkve, za pristaše materijalizma, nagoviještenog kao veliku
pobjedu čovjeka, ne postoji ništa drugo nego veliko bjelilo groba, iznad kojega je uklesana
riječ "kraj". Bezbožni marksizam je ogromna obmana koju su lažno prikazale mračne sile pakla
126
na štetu cijeloga čovječanstva. Postoji više nego dovoljan razlog za čuđenje da su pojedini
inteligentni ljudi, narodi i nacije stvoreni na sliku Božju, svoga Stvoritelja mogli pretpostaviti
toj groznoj i strašnoj obmani. Samo zasljepljujuća oholost može to objasniti, jer nije teško
uvjeriti se u bezbrojna proturječja bezbožnog marksizma. Božja stvarnost sama se objavljuje
ljudima posvuda u Stvaranju, a prikriveno po njegovoj Mudrosti, Moći i Prisutnosti.
Pokvareni izdajice kao Juda
Nijedan čovjek ne može prihvatiti materijalizam a da sam sebe ne liši dostojanstva, ne
odreče se vlastite, prvobitne, ljudske veličine i slobode koja nikako ne može poteći iz materije.
Sine moj, ako nije lako shvatiti besmislenu sljepoću čovjeka, koja ga je dovela do
nevjerojatne pokvarenosti, da porekne sam sebe i padne na niski stupanj životinje, tada mi
reci, može li se shvatiti da Bogu posvećeni, čak biskupi, padnu pod to negativno životno
shvaćanje, troše vrijeme i snagu da sebe i druge uvjere da komunizam zaslužuje da bude
ozbiljno prihvaćen. U njemu gledaju napredak, još gore, hrane se njegovim smrtnim otrovom.
Ta nevjera izaziva Božju kaznu.
Ti biskupi nisu manje pokvareni izdajice od Jude, zatvorili su oči pred istinom. Oni su
grobari duha i bit će među mnogim ubojicama Crkve, iako su bili odabrani za nositelje Života.
Moja Crkva ima puno suhih grana, trnja, osušena lišća, okružena je Tamom. Unatoč tome
živo je Tijelo, bogata Svecima, Pravednicima, Ispovjednicima i Mučenicima, a naročito plodna
po dušama žrtvama.
Crkvu očekuje potpuno pročišćenje i poslije toga bit će preplavljena životnom snagom.
Svaki otpad bit će odbačen, tako će se pred svijetom pokazati lijepa i Božanska. Procvjetat će
divnije nego najljepše proljeće i zablistati nadnaravnom Svjetlosti. Biti će moja željena, žuđena
Zaručnica, ukrašena skupocjenim i plodnim darovima. MUDROST, RAZUM, PONIZNOST,
ČISTOĆA, LJUBAV, VJERA I UFANJE krasit će njeno čelo kao biseri.
Blagoslivljam te i zajedno s tobom blagoslivljam sve koji su ti dragi. (3. prosinac 1977.)
131. MOJA CRKVA LIJEPA, ODJENUTA U ČISTOĆU I LJUBAV
Takvu je Ja želim, a takva će i biti
Što se događa u mojoj Crkvi, u kojoj sigurno velikodušne duše ne manjkaju, zaista je
sramotno.
U ranijim Porukama rekao sam ti da bi u trenu umro kada bih ti dopustio pogledati iza
fasade moje Crkve. Podmukla lukava veza postoji sa silama zla, ružna igra mojih slugu, mojih
vjernika pa čak i biskupa.
To je samo jedna od tragičnih strana žalosne stvarnosti koja zahtjeva energični zahvat.
Sine moj, Ja sam Zaručnik koji izgara od čežnje da svoju Zaručnicu izvuče iz blata u koje je
bačena, da bih je ponovno vidio lijepu, odjevenu s ljubavlju i neporočnošću. Takvu je Ja želim
imati i takva će ona biti, moja sutrašnja Zaručnica. Jao onima koji oskvrnu njenu čistoću. Ja
sam ljubomoran i ne podnosim da je i dalje vrijeđaju.
Zaista je besmisleno i pogrešno
Sine moj, započeta borba, u kojoj se knez tame služi oružjem materijalističkog shvaćanja
života, gura Crkvu i cijelo čovječanstvo u tamni ponor iz kojega nema izlaza, te vodi do
najstrašnije tragedije u povijesti ljudskoga roda. Stvarno je besmisleno lakomisleno trčati u
tako ogromnu katastrofu. Obožavanje materijalnog u svim njegovim oblicima i na svim
područjima,. veličanje brutalne sile, uzdizanje prolaznosti, prezir svih vrijednosti besmrtnog
duha koje ostaju i nikada ne prolaze, neizbježne su posljedice propasti u kojoj se nalazi Crkva i
narodi na zemlji.
U mojoj obnovljenoj Crkvi život pojedinca, kao i obitelji i društva bit će oslobođen od svega
pogrešnog i pokvarenog oko čega se danas ljudi trude i muče i time se izlažu tužnoj stvarnosti
grijeha, vječnom prokletstvu.
127
Život ljudi na zemlji mora se nanovo urediti što se tiče potreba i nezasitnih zahtjeva.
Jadno čovječanstvo! Biti će spašeno... ali uz koju cijenu!
Sine moj, ljudi će sami razoriti svoju materijalističku civilizaciju. Više ne znaju da se prava
čovječnost ne sastoji iz materijalnih dobara nego ovisi o besmrtnom duhu. Ne smiju Mene
teretiti za raspad poganskog, pogrešnog životnog stanja koje ih vodi do potpuna rasula,
brutalne sile, slavljenja i opravdanja zločina abortusa. Ne Ja, sine moj, nego njihova izdaja
vodi strašnom času čišćenja.
Na novi Život ponovno rođena Crkva neće se više upuštati u materijalizam, kojega složno
veličaju i cijene na tisuće načina sva komunikacijska sredstva: tisak, radio i televizija. To
pogansko potrošačko društvo oskvrnulo je i okaljalo prirodu, njene nepromjenljive zakone, mora,
rijeke i jezera; sve je postalo prljavo i otrovno! Razorio se sklad duhovnog i fizičkog svijeta.
Jadno čovječanstvo, bit ćeš spašeno, ali ne svojom zaslugom, nego
zbog Božje Dobrote, koja te je stvorila, otkupila i posvetila.
Moli se, sine moj, i ljubi Me. Blagoslivljam te!
(3. prosinac 1977.)
132. MOJA CRKVA MORA SE POTPUNO NANOVO OBLIKOVATI
U mojoj Crkvi će u trenutku čišćenja puno toga izgorjeti. Ona se mora potpuno nanovo
oblikovati, jer u prvom redu mora biti jasno da sam joj Ja dao moju Majku i moje Apostole.
Moja Presveta Majka ostala je poslije moga Uskrsnuća na zemlji. Ona, Suotkupiteljica
zajedno sa Mnom slijedila je moje Apostole, da izgradi moju Crkvu u jednostavnosti,
poniznosti, ljubavi i bolu. Jasno je sine moj, da baština Objave mora ostati nepromjenljiva i
netaknuta. Ljudska uobraženost i oholost uvijek će je pokušavati promijeniti, osakatiti i
zaobilaziti. To je neoprostiv prijestup, oholost koja dolazi od sotone. On djeluje u duhu lažnih
teologa, nekih biskupa, bezbrojnih mojih svećenika i Bogu posvećenih, koji se usuđuju
besmislenim pravom objašnjavati Božju Riječ prema vlastitom sudu, kidati i prilagođavati
zahtjevima vremena, tako da danas zbog načina promjene ljudskog života više ne može bi ono
što je bila jučer. To krivo učenje nije novo. Koliko ih je bilo prethodnika, prije svega
protestanata s njihovom pogrešnom reformacijom!
Sine moj, što je od Boga ne mijenja se, jer je nepromjenljivo. Tko se usuđuje izazivati
Boga?
Uvaži jednostavnost Moga zemaljskog života
Sotonski su nadničari, Ja ću ih pomesti kao prašinu koju raznosi vjetar. Neće ostati ni
sjećanje na one koji su zlorabili moje Milosrđe, strpljenje i Božansku dobrohotnost...
Moja Crkva bit će nanovo oblikovana, kao i cijelo čovječanstvo. Dobit će ponovno svoje
ranije lice; bit će uništeno sve raskidano, obeščašćeno što su prouzročili ljudi.
Tako često sine moj sam ti rekao da sam Ja beskrajno jednostavan i da želim da je sve
jednostavno! Gnuša Me ljudska oholost, koja iz osobne gramzljivosti stremi izraziti sve
prirodno i jednostavno na što je moguće kompliciraniji i teško razumljiv način. Oblik
jednostavnosti otkriva pametan čovjek u svemu; u tome se vidi moj Božanski pečat.
Sine moj, promatraj i uvaži veliko otajstvo moga Utjelovljenja. Ali uvaži i jednostavnost s
kojom sam se Ja objavio svijetu. Motri jednostavnost Nazaretske obitelji, uzor svake obitelji.
Tome se čude Anđeli na Nebu i velikani na zemlji, te mudraci s Istoka. Promotri jednostavnost
cijeloga moga zemaljskog života, daleko od pohlepnosti hramskih svećenika, koji su u
mnogome jednaki crkvenim ljudima današnjeg materijalističkog naraštaja.
Čovjek će biti svoj vlastiti sudac
Sine moj, vatra će pasti s neba koju će htjeti i prouzročiti ljudska oholost. Sve što je čovjek
otrovao pretvorit će se u pepeo. Tako će sam sebi suditi. Oni koji će izbjeći razornoj vatri, koja
čisti Crkvu i čovječanstvo od prljavštine, već su označeni.....
Hrabro, sine moj, shvatit ćeš Me, kad budeš kod Mene, kada budu narodi i Crkva u miru i
bratstvu, u jednostavnosti Boga,Stvoritelja i Gospodara svih stvari ujedinjeni, zajedno
koračajući svojim putem.
Sveti Oci, veliki sveti crkveni Naučitelji nikada se ne bi usudili odstupiti od zakonitog suda
128
baštinjene Objave, koja je Božjom voljom povjerena jedino ovlaštenim tumačima Vjere. Oni se
ne bi nikada suprotstavljali mjerodavnom Crkvenom Učiteljstvu. Suprotstaviti se njemu je
očigledno u sakom slučaju znak loše Vjere. Ni Pastiri, ni svećenici, ni Bogu posvećeni nemaju
pravo tvrditi da se Božja Riječ vječna i nepromjenljiva treba prilagoditi promjenama vremena
ili ljudi.
Može li se zaista zaboraviti da je Bog vječna, najveća Istina, da se nikada ne mijenja i da se
ne može promijeniti? Ne!... Čovjek je taj koji se mora uvijek i posvuda pokloniti Bogu!
Sine moj, sotona uvijek potiče ljude na to da se stave na mjesto Boga, da Mu se odupru i
sami sebe sunovrate u ponor propasti.
Blagoslivljam te, ljubi Me, moli i žrtvuj Mi tvoje patnje!
(4. prosinac 1977.)
133.ODLUČNI TRENUTAK NIJE DALEKO
Već sam ti ponešto rekao o obnovljenoj Crkvi , ali ne sve. Sada slušaj: Svi vode računa o
tome da je sadašnji položaj naroda i moje Crkve pun proturječnosti i opasnih napetosti, svi
mogu vidjeti kako se mračni, prijeteći oblaci skupljaju na nebu i slute na tajanstven način da
predstoje teški događaji,ogromna značenja, koji će promijeniti tijek povijesti.
U tom tjeskobnom položaju...traže političari i učenjaci rješenja uglednici Crkve sa svjetskim
velikanima opiru se bespomoćno zlu, za koje su i oni djelomice krivi.
Sine moj, Ja neću zlo. Ono dolazi uvijek od Božjeg neprijatelja i njegovih vidljivih i
nevidljivih sukrivaca. Ja ga često dopuštam iz razloga koji su vama još nepoznati. Vi ćete ih
jedanput spoznati u Kući moga Oca... Trenutak odluke... nije daleko!
Mjera je puna
Svijet, a čak i moja Crkva potonuli su u takav stupanj moralne i duhovne pokvarenosti da ih
više ne može prihvatiti Božanska Pravednost. Ona je već započela svoj tijek i sve je jasnije
vidljiva. Ona prepušta svijet i Crkvu samima sebi, te ih mračne horde pakla najvećim dijelom
tiraniziraju. Nasilnička djela protiv Crkve, napadi na osobe i stvari množe se; teći će puno krvi!
Da, sine moj, već danas doživljavate teške, neljudske i strašne stvari, tako da se pita, kako se
takvi izgredi mogu događati.
Kada prođe to vrijeme koje se po svojoj tami ne može usporediti ni sa jednim u povijesti
čovječanstva, kako sam u drugim Porukama već objasnio, već započeto čišćenje Crkve bit će
obnovljeno. Biti će uronjena u Vjeru, Ufanje i Ljubav, to znači u moju Milost. Biti će očišćena
patnjom, oživljena Božjom Riječi, prosvjet1jena, posvećena i ojačana Duhom Svetim. Crkva će
tvoriti jedno Tijelo čija sam priznata i voljena Glava Ja, vječna, tijelom postala Riječ Božja
jedno s Ocem i Duhom Svetim, Otkupitelj, vječni Vrhovni Svećenik i Kralj svemira. Ja ću
vladati na zemlji da bih narodima i mojoj Crkvi donio mir i zadovoljstvo, jer nakon njezina
pročišćenja zauzet će Crkva mjesto koje joj pripada kao Majci i Učiteljici naroda.
Crkva neće propasti
Sine moj, Otac je sve stvorio dobro, ali ljudi su u svojoj pokvarenosti od svega napravili
idole. Čovjek ovog nesretnog i bezbožnog naraštaja prezreo je Boga. Izgubio je spoznaju
svoga bića, jer zbunjeno tapka u prljavštini. Ne poznaje više svoje ljudsko i kršćansko
dostojanstvo djeteta Božjega.
Bog je tako silno ljubio čovječanstvo da je za njega dao svoga Jedinorođenoga Sina, kao
beskraj ni dokaz svoje Ljubavi. Ali što je svijet učinio sa Sinom Božjim? Što je Crkva učinila iz
svoje nevidljive Glave? Što su učinili Pastiri, svećenici i kršćani? Vjeruju li ljudi doista da se
mogu na svoj ludi način uzdignuti iznad Boga? Koliko dugo još?
Svetim Duhom obnovljena Crkva biti će oslobođena spletki, drskosti i razdvajanja koji su je
izručivali kao plijen propasti njenim vidljivim i nevidljivim neprijateljima.
Novorođena, obnovljena Crkva očitovat će se po jedinstvu, svetim Pastirima, svetim
svećenicima svetim kršćanima. Svi sjedinjeni u prvoj i najvećoj Zapovijedi, u Zapovijedi
Ljubavi prema Bogu i prema bližnjemu.
Obnovljena Crkva je granitna stijena koju ni jedna snaga nije u stanju razdvojiti, na čijem
129
čelu stojim Ja, vječna Riječ, pravi Bog i pravi Čovjek, do ispunjenja vremena.
Ne, Sine moj, Crkva sa svojom nevidljivom Glavom i vidljivim rimskim Vrhovnim Pastirom
neće propasti.
Moja Riječ je Istina i Život... Crkva je moje mistično Tijelo, stvarnost. Kao što se vaše tijelo
odbijanjem izumrlih stanica obnavlja, tako će moje mistično Tijelo odbaciti sve mrtve stanice
da bi dalo prostora novim snažnim stanicama. Ta obnova sine moj već je počela; ona će po
čudesnom djelovanju Duha Svetoga Životvorca biti takoreći prelita, u času utvrđenom vječnim
Božjim nakanama.
Sine moj, ne boj se! Ljubi Me, moli, daj Mi zadovoljštinu i prikaži , se kao žrtva.
(5. svibnja 1977.)
134. ŠTO SU UČINILI IZ SKUPOCJENA PLODA MOJE LJUBAVI?
Sine moj, Ja ljubim Oca beskrajnom Ljubavi. Da nije tako, Ja ne bih bio Bog. S istom
Ljubavlju ljubim čovječanstvo i moju Crkvu. Za nju Me je Otac poslao na zemlju, za nju sam
bio spreman žrtvovati se na križu. Ja sam ustanovio Crkvu jer sam po njoj mogao proizvesti
novo Stvaranje. Po Meni je sve stvoreno, po Meni su duše otkupljene. Zbog grijeha uzdišu
stvorenja pod teretom prvoga grijeha i svih grijeha koji su slijedili i slijedit će do potpuna
oslobođenja. Stoga sine moj, otajstva Otkupljenja djeluje i dalje, sve do kraja vremena.
Poslije toga slijedi konačna uspostava poremećene ravnoteže izazvana pobunom protiv
Boga.
Slijepi su ljudi kada se opiru Vjeri. Nema tragedije u svijetu koja bi bila usporediva prvom
grijehu...
Nikada se neće moći točno ocijeniti položaj ljudskog roda u njegovom bolnom i
promjenjivom tijeku, a da se tisućljećima povijesti ne vrati do izvora, iz kojeg je čovječanstvo
niklo u život.
Živimo u stanju koje je vladalo prije općeg potopa
Čudnovata je činjenica da se ovu istinu želi pod svaku cijenu iskriviti i nadomjestiti
besmislenim teorijama. Tako je teorija evolucije u krugovima moje Crkve naišla na prešutni
prihvat i suglasnost, a trebala se podignuti protiv štetna napada i krivo prikazane istine...
Opiru se prihvatiti vjerom Božji Autoritet, dok se oholim i laktaškim ljudima poklanja
povjerenje. Tako se spušta pomoću sotone i suglasnosti crkvenih ljudi magla nad Objavu, izvor
Svjetla i Istine.
Kada je izvor zagađen, tada je i voda prljava koja iz njega izvire. Prljavština ide dalje i
postaje još veća. Iskrivljene istine ne mogu se više izbrojati. Zbunjenost misli na teološkom
području jednaka je babilonskoj pomutnji jezika: zbrka o porijeklu, povijesti, o piscima a time
o odgovornima.. .
Sine moj, ti znaš, kada se ljudske misli zaraze takva će prije ili kasnije biti i njihova djela.
Tako je bilo uvijek, tako je i sada. Materijalističko shvaćanje života razorilo je pojam morala u
kršćanskom narodu; od kršćana je ostalo samo još ime, ali ne više životni nazor.
Nije prvi put u povijesti čovječanstva potvrđena tužna činjenica da je čovječanstvo Božjim
dopuštenjem bilo potpuno uništeno tako u općem potopu s iznimkom Noe, njegove djece i
potomstva. Danas vlada isto stanje kao i prije potopa. Stoga će čovječanstvo biti uništeno uz
iznimke onih koje je Gospodin odlučio spasiti. Ljudi su u velikom broju ponovno gluhi na
pozive, na kajanje i obraćenje.
Potvrđujem vrijeme čišćenja
Ljudi su se prevarili i još uvijek se varaju u svojim nazorima koje su svojevoljno stavili
iznad Božje Milosti i Pravednosti; oni se varaju i u moju strpljivost. Varaju se unatoč jasnim
dokazima o činjenici mojeg postojanja. Na stranputici su ako poriču moje Postojanje i djelo
mojih ruku.
Učenjaci, bez obzira bili oni bezbošci ili ne, morali bi shvatiti, nakon studija, tijekom zadnjih
desetljeća otkrivene divne zakone, koji reguliraju cijelu dinamiku svemira, da takvi zakoni
130
nužno pretpostavljaju duh. Ali ne znaju svi da taj duh, koji ih je stvorio ne može biti nitko,
nego samo Duh Sveti.
Zbrkani zaključci koji skrivaju jasnu istinu nisu nikada manjkali i ne manjkaju. Ipak, cijela
će tvorevina ljudske i sotonske besmislenosti pometena biti kao hrpica prašine; ništa neće
ostati od sve oholosti.
Sine moj,potvrđujem ti još jednom vrijeme čišćenja u kojem će zemlja biti očišćena i moja
Crkva obnovljena; svima će biti otkriven odlučni zahvat moje Majke, Kraljice pobjede, isto tako
moja moć i slava... započeti će novo razdoblje povijesti čovječanstva.
Sine moj, ljubi Me! Blagoslivljam te i blagoslivljam vas! Molite i prikažite zadovoljštinu.
(21. lipanj 1978.)
135. GOSPODINE, ŠTO ĆEŠ UČINITI?
U bijesu svojom razornom snagom opustošuje đavao čovječanstvo, a posebno moju Crkvu.
Zaista se danas događaju u Crkvi stvari koje se ne mogu ljudski objasniti nego samo
utjecajem paklenih sila, koje pod besmislenim pritiskom sotone vrebaju, huškaju i muče duše.
Dostatno je pomisliti na počinjena svetogrđa u raznim narodima tiskom, filmovima i
televizijom. Sotona nikoga ne štedi. Posvuda je prodro u Crkvu i igra gospodara; ne štedi ni
uglednike.
Papa, moj Namjesnik na zemlji ima na tisuće poteškoća.
Ne bih htio ulaziti u pojedinosti toga teškog napada pakla protiv moje Crkve. Što možete
vidjeti vlastitim očima je više nego dostatno, iako oslikava samo jedan dio činjenica.
- Gospodine, što ćeš učiniti da Crkva ne podlegne?
Ponavljam ti, da se ne smije samo otrovnom djelovanju pakla pripisati ako pokvarene vode
i dalje rastu. Odgovornost snose također Pastiri, svećenici i redovnici, koji se nisu suprotstavili
neprijatelju i nisu spriječili zlo; nerijetko su se složili s njegovim planovima a ponekad čak i
pomogli pri izvršenju.
To je vrlo bolna činjenica koja je povećala odvažnost sila zla, a dobro bitno oslabila.
Što sam Ja učinio i što činim? Ja sam Život, a Život je pokret za spas duša koje ljubim i
koje hoću spasiti. Darovao sam vam velike Svece i poslao sam vam svoju Majku koja se
ukazala na mnogim mjestima i mnogim osobama.
Ja sam izabrao mojoj Crkvi svete Pape.
- Ja sam potakao Pokret za posvećenje svećenstva
- Ja sam htio i potpomagao Koncil.
Da je sve što sam Ja potaknuo u mojoj Crkvi bilo prihvaćeno i odgovarajućim zalaganjem
našlo djelotvorni odaziv Bogu posvećenih, kao što je uostalom Papa Pio XII u svom pozivu
zahtijevao od cijele Crkve, ne bi mutne vode narasle do današnje razine.
Pitaš Me, sine moj, što Ja radim da bih spasio svoju Crkvu? Nastavljam prolijevati moju Krv
i onda kada je svetogrdno oskvrnuta.
Pravi nositelji Milosti
Izlio sam mojega Duha, Ljubav. On je Vatra koja gori, preobražava, osvjetljava i grije,čisti i
oživljava; sišao je na mnoge duše. Ja sam u cijeloj Crkvi probudio takve nositelje Milosti, ali
također i među njih se ušuljao sotona i sije častohleplje, protivljenja i razdor. Te duše moraju
ostati duhovno sjedinjene i duhovne darove staviti u službu crkvene Zajednice. Prave nositelje
Milosti izabrao je Duh Sveti u Crkvi i za Crkvu.
Oni upotpunjuju duhovno jedinstvo i uklapaju se usprkos svoga posebnog poslanja. Milosnik
je oruđe Duha Svetoga; kao takav mora biti ponizan i raspoloživ za izvođenje Plana kojega ne
pozna u cijelosti, ali koji potječe od Božje Providnosti, koja je njega predvidjela da ga izvede.
Nositelj Milosti upravlja blagom na dobrobit svih. Ne može to blago prisvojiti ni na trenutak.
131
Jao ako odustane od toga cilja! Tko čuva blago mora bdjeti, da bi mogao spriječiti svaki
pokušaj neprijatelja da ga opljačka
Vi zemni hodočasnici, koliko ste primili Znakova, Upozorenja i Čuda od moje Majke i
Svetaca!... Ali mrak oholosti je mnoge vjernike, svećenike i Pastire oslijepio. Odbili su Svjetlo,
a za unutarnje i vanjske smjernice nisu marili. Stoga ste se sve više udaljili od Boga!
- Što će doći, Gospodine? Moj Isuse, što će se dogoditi?
Znaš što će doći. Božansko Milosrđe i Pravednost ne mogu više trpjeti da se nastavlja tolika
nezahvalnost i napućuje pakao. Bog također ne može trpjeti da neprijatelj tako bezobrazno
narušava Njegov utvrđeni Poredak i dalje izigrava gospodara čovječanstva, koje je otkupljeno
mojom Krvlju.
Ponavljam ti, biskupi i svećenici neka upamte da je neprijatelj čovjeka prodro u vinograd,
jer oni kojima je povjeren vinograd na čuvanje nisu bdjeli i branili ga sredstvima, koja su im
stajala na raspolaganju. Zato moraju ozbiljno ispitati svoju savjest.
Ne smije se odložiti oružje pred neprijateljem stalno spremnim za borbu, koji uvijek vreba.
Slabost, neznanje i častohleplje su otvorena vrata kroz koje može prodrijeti neprijatelj.
Duhovno pospani redovnici i Bogu posvećeni općenito su se lukavstvom neprijatelja vješto
prilagodili novom poganstvu odvalivši ograde.
Širenje zaraznih teorija nekih teologa, koji više vode računa o sebi nego o Istini, povećao
se kaos u mojoj Crkvi. Šteta nanesena dušama ne može se procijeniti ljudskim razumom.
Ja sam, Vječni Sudac, vidim težinu i dubinu štete. Samo Ja mogu izmjeriti odgovornost i
posljedice.
Teolozi su Boga pogazili nogama, proboli su moje mistično Tijelo, obeščastili su moju Krv i
mnoge duše zaveli na put propasti. Kao sluge i suradnici sotone podigli su ponosno glavu
protiv moga Namjesnika i ponovili đavolski krik "Non serviam" (Neću služiti!).
Ako se te zmije ne obrate, propast će u plamenovima pakla, u koji
nisu htjeli vjerovati.
Ja sam Sudac beskrajnog Milosrđa, ali strahovite Pravednosti.
Mlaki prevladavaju
Sine moj, idi i prenesi moje Poruke biskupima i svećenicima. Neka razmisle o odgovornosti
koja leži na njihovoj savjesti.
Rekao sam da ima svetih biskupa i vrlo dobrih svećenika, ali su nažalost mlaki i ravnodušni
sa puno predrasuda u većini. Ima također i krivovjernih i bezvjernih. To izgleda besmisleno i
potpuno nesuvremeno, ali ipak je istinito.
Moli sine moj, ne smiješ se umoriti; prikaži Mi svoje patnje. Bit ćeš moja goruća svjetiljka,
oruđe u mojim rukama za spas svoje subraće. Ne smiješ se brinuti za mišljenje ljudi i odvratiti
svoj pogled od Mene, koji te ljubim.
Blagoslivljam te, zajedno s onima koji s tobom rade na širenju mojih Poruka.
(1. siječanj 1976.)
136. OTPADNIŠTVO JE BOL KOJA PARA SRCE
Sjećaš li se sine moj, što sam ti dopustio gledati 1975. godine. Vidio si u jednom trenutku
jasno stanje moje Crkve, stanje moga mističnog Tijela; sve se više pogoršava. Vidiš u kakvoj
se napuštenosti Ja nalazim!..
Često se događa da pokvareni očevi i majke ostave svoju djecu u najnježnijoj dobi. Zašto
to čine? Zasigurno ne, jer ih vole, nego zato jer izgaraju od sramotne strasti i daju prednost
zlu, a ne dobru, grijehu, a ne očinskoj i majčinskoj ljubavi.
Koliko patnji prouzrokuje napuštanje? Patnje koje mnogi ne mogu razumjeti, ali koje muče i
razdiru srce.
Sine moj, razmisli kako je napuštenom čovjeku, ali pridodaj Božju djecu, moju braću, moje
132
prijatelje, Moje sluge i mnoge moje Pastire.
Razmatraj i razmisli kako postupaju sa Mnom u otajstvu Ljubavi; pogledaj na usamljenost u
kojoj su Me ostavili, svetogrđa kojima Me izdaju i prodaju. Koliki Me se odriču i koliki Me mrze.
Ljubav čeka ljubav kao odgovor. Ali nailazi samo na nenaklonost, neprijateljstvo čak i
mržnju! Napuštaju Put, Istinu poriču radi zablude; odbijaju Život za duhovnu smrt... Ja, pravo
Svjetlo sam zapostavljen, jer se daje prednost tami!
Obratite se Gospodinu, inače ćete svi propasti
Sine moj, razmisli, ne samo napuštenost, nego još više biti napušten prouzrokuje veliku bol
i suze kod onoga koji je žrtva. Danas su žrtve nesklonosti u mojoj Crkvi moje Milosrdno Srce i
Neokaljano Srce moje i vaše Majke.
Govorim prodorno o tome, jer ti, moje malo, oštro pero trebaš to napisati i sve glasno
pozvati: "Obratite se Gospodinu, inače će te svi propasti!"
Govorim ti stalno da se ne treba brinuti za ljudsko mišljenje, nego uvijek samo za Božji sud.
Gluhi na Moje i Moje Majke Opomene
Sine moj, svakoj je iskrenoj duši jasno i razumljivo da će uslijediti sudar između sila tame i
sinova Svjetla. Isto tako je prepoznatljivo da do toga ne bi došlo da nisu vojske potvrđenika u
mojoj Crkvi, moji vojnici, moji sluge, moji pastiri zaboravili moj Nauk zajedno s mojim Životom
poniznosti, posluha, ljubavi i patnje. Da moji biskupi i moje sluge nisu zaboravili moj jasni
Poziv da Me slijede na Križnom putu do kraja, ne bi nad mojom Crkvom i svijetom stajala
prijeteći strašna srdžba grubo izazvane i povrijeđene Božanske Pravednosti.
Koliko dugo će još moj Otac podnositi ljude propalog stoljeća? Oglušili su se na Opomene
moje Majke; rugali su se mojim prorocima, ismijavali ih. Što će im se dogoditi?
Sine moj, blagoslivljam te, ljubi Me i prikazuj Mi uvijek svoje patnje, podaj mi zadovoljštinu
za strašna nedjela!
(11. ožujak 1978.)
137. SVITANJE USKRSNUĆA
Govorio sam ti o silama tame, o oblacima koji obavijaju moju Crkvu. To je istina u koju
treba vjerovati. Sine moj, želim ti dobro objasniti. Sjeti se riječi proroka Izaije; on kaže:
"Ustani, zasini, jer Svjetlost tvoja dolazi, nad tobom blista Slava Jahvina. A zemlju evo tama
pokriva i mrklina narode! A Tebe obasjava Jahve, i Slava se njegova javlja nad Tobom" (Iz 60,
1-2).
Došao sam u mračnoj noći na svijet. Noć vremena bijaše se spustila nad čovječanstvo.
Rođen sam usred noći, da ukažem na tamu koju je izazvao sotona lukavstvom prevarivši
praroditelje.
Nakon svjetla Milosti slijedila je za Adama i Evu i njihovo potomstvo noć grijeha, neznanja i
svega zla. Nije se bez razloga pojavila pri mojem rođenju. zvijezda na nebu i prekrasno svjetlo
osvijetlilo tamu staje u kojoj sam se rodio.
Ja, Svjetlo, došao sam protjerati tamu čovječanstva. Također je i na Kalvariji nastala tama.
Bilo je podne kada sam bio podignut sa zemlje, ali od toga trenutka postajalo je dnevno svjetlo
sve slabije i slijedila je duboka tama kada sam izdahnuo. Vanjskom tamom ukazao sam na
unutarnju tamu svećenika, učitelja, farizeja i cijeloga naroda, kada su se svi zlurado naslađivali
mojim patnjama i umiranjem.
Grijeh oholosti
Grijeh, sine moj, nosi uvijek tamu, a na poseban način grijeh sotone. Grijeh oholosti
zgušćava tamu i pretvara je u potpuni mrak, tako da okaljana duša ništa ne vidi. Čuda,
izvršena tijekom moje Patnje nisu utjecala da povjeruju; također ni čuda tijekom moga javnog
života. Ni uskrsnuće Lazara, kojemu su prisustvovali mnogi svećenici i zakonodavci nije moglo
rastjerati tamu u dušama prisutnih hramskih svećenika.
133
Tako danas ne vide čuda mnoge duše, mnogi svećenici, koja Ja izvodim u mojoj Crkvi.
Moja Smrt bila je popraćena izvanrednim događajima:
- snažni potres zatresao je zemlju;
- jeruzalemski Hram bio je uzdrman u svojim temeljima;
- hramski zastor bio je raspolovljen, a nekoliko mrtvih je uskrslo. Ali one hramske oholice
nisu vidjeli i razumjeli ništa. A poganski satnik, udarajući se u prsa reče: "Zaista, to bijaše Sin
Božji!"
Tama je vodila nekad, a vodi još i danas do odmetništva od Boga. Stoga ponavljam: mnoge
Poruke nisu prihvaćene. Zašto sam ti to, sine moj, morao reći? Postoji velika sličnost između
sadašnjega vremena i onoga mojeg života na zemlji, jer počinje obnavljanje moje Patnje u
mojem Mističnom Tijelu.
Ima i danas pismoznanaca, svećenika i farizeja koji nisu ništa manje licemjerni nego onda.
Vidiš samo malo prave stvarnosti u Mojoj Crkvi. Koliko samo prividnog djelovanja i koliko
mraka!
Da, za moju Crkvu dolazi Veliki Petak! Ali Ja ću joj dati blistajuće svitanje Uskrsnuća.
Blagoslivljam te, sine moj!
(30. prosinac 1975.)
138. UVIJEK SAM GOVORIO
Sada ne možeš zahtijevati da ti još više govorim o krizi Vjere koja vlada u mojem
Mističnom Tijelu, da bi mogao u nju povjerovati. Ti si vidio kako je mučno za moje takozvane
dobre da vjeruju u Mene, utjelovljenu Riječ Božju stvarno nazočnu u Crkvi u otajstvu Vjere i
Ljubavi. Kako je njima teško priznati pravo na prisutnost Sinu Božjemu na zemlji a još više
priznati da se Riječ Božja smije nekome objaviti kada i gdje Bog iznađe da je dobro.
Htio bih sa svojim dušama razgovarati, to je zahtjev moje beskonačne Ljubavi: reći,
objaviti, dati svjetlo. Ali samo malo ih je spremno primiti Svjetlo i prihvatiti duhovne razgovore
sa Mnom. Većini nedostaje Vjera, Poniznost i Ljubav.
Duše koje ne posjeduju te kreposti, ne žele priznati da ih imaju drugi.
Kada bi doista vjerovali
Kršćanstvo živi u proturječnostima. Izjavljuju da treba vjerovati u Mene, utjelovljenu Riječ
Božju, ali u stvarnosti poriču Mi pravo da govorim. Ako doista u Mene vjeruju, vjerovali bi što
sam Ja učinio za čovječanstvo od početka:
Ja sam uvijek govorio ljudima:
- izravno Adamu i Evi;
- Kainu;
- Patrijarsima, i po Prorocima;
Ja sam govorio po mojima Svetima.
A danas? Ne mogu ili ne smijem govoriti? ...Znaš zašto? Jer Ja ne postojim za one
svjetovnog uvjerenja. Govor, rekao sam, znači javiti se. Ono što je uvijek i svuda bila potreba
ljudske naravi žele uskratiti Meni, Začetniku te naravi.
Što oni znaju?
Neki naprimjer neće vjerovati da sam Ja tebi govorio. Zašto? Nisam li se poslužio Svetim
Pavlom? A tko je bio Pavao prije svoga obraćenja? Nisam li se poslužio Svetim Augustinom? A
tko je bio Augustin prije
svoga obraćenja?
Po kolikim sam Augustinima tijekom stoljeća govorio ljudima?.. Besmisleno je reći:
"Vjerujem da je Isus Sin Božji, a nijekati da može govoriti dušama. Prva tvrdnja se negira
drugom. Koliko toga je danas proturječno u mojoj Crkvi. Također tvrdnja nekih svećenika da
vjeruju u moju euharistijsku Nazočnost, dok njihov život poriče što usnama priznaju. Ako
vjeruju u moju Nazočnost u otajstvu Ljubavi, morali bi također vjerovati u to što Me potaklo na
uspostavu euharistijskog čuda. O sine moj, kada bi se moj Život i život mojih slugu temeljito
istražio i usporedio, došlo bi se do gorkih zaključaka...
Moli, sine moj, neumorno moli! Blagoslivljam te
134
(25. veljača 1976.)
139. TUGOVANJE NIJE IZRAZ SLABOSTI
Sine moj, Ja sam tugovao i to ne jedanput, kako neki misle. Tugovao sam gledajući grad
Jeruzalem, Moju veliku ljubav. Moje suze bile su izljev boli koju moje Srce nije moglo shvatiti.
Nisam se žalio zbog slabosti, nego zato što sam samo u mojem voljenom gradu vidio zla i
odluku Božanske Pravednosti o pravednoj kazni. Kako su ograničeni ljudi koji misle u
postojanoj tvrdoglavosti da se ne treba osvrtati na Boga. Isto tako su ograničeni oni drugi koji
misle da će moći, pouzdavajući se u Božansko Milosrđe i dalje provoditi grešni život.
Zaboravljaju, kako sam već rekao, da su Božje Milosrđe i Pravednost nedjeljivi.
Sine moj, nisam Ja samo jednom tugovao nad Jeruzalemom. Također sam često puta
tugovao nad propašću ljudskih duša i nisam oklijevao prikazati se kao žrtva zadovoljštine na
Kalvariji... Žalovao sam nad Judom, kako znaš, manje zbog izdaje, nego prije svega zbog njegovog oholog, nečistog ponašanja, daleko od pokajanja. Juda se suprotstavljao mojoj Ljubavi i
svakom djelovanju moje Milosti. Jedan jedini čin pokajanja bio bi dostatan, pa bih ga radostan
spasio.
Stotinu puta brojniji Jude ovoga vremena i također bezbrojni sinovi koji Me tvrdoglavo
mimoilaze neka se ozbiljno zamisle nad tom činjenicom.
Moje tugovanje nije slabost, nego bol moga smrtno ranjena Srca nad tolikim duševnim
razvalinama kojima pripada ne mali broj Meni posvećenih.
I moja Majka je tugovala
Također je i moja Majka tugovala, ta najbolja i najhrabrija Majka cijeloga čovječanstva. Ona
je već ranije prolijevala gorke suze zbog ravnodušnosti mnogih mojih svećenika i vjernika. I
danas još lije suze.
Ona poznaje tešku krizu od koje boluje moja Crkva i svijet, koji na svaki Poziv mojeg
milosrdnog Srca ostaje nepopustljiv i ustrajan u zastrašujućoj tami, pred igri skore oluje.
Ne smijte se sinovi grijeha, djeco tame, mač Božanske Pravednosti lebdi nad vašim
glavama!
Sine moj, što sam više mogao učiniti za moj voljeni grad? Onda sam rekao: "Jeruzaleme,
Jeruzaleme, koji ubijaš i kamenuješ Proroke... Koliko li puta htjedoh skupiti tvoju djecu kao što
kvočka skuplja piliće pod krila, ali ne htjedoste. Evo napuštena vam kuća; i na tebi neće ostati
kamen na kamenu!"
Sijati sjeme
Je li možda moja Crkva danas bolja, kao i gradovi i narodi od Jeruzalema? Ali što Ja još
mogu učiniti za njihovo spasenje, što nisam već učinio?
Jeruzalem Me je odbacio i osudio. Tada nisu nedostajali dobri koji su slušali moje Riječi, kao
što ih ima i danas.
Gradovi i narodi, koji su ponovno pali u odvratno poganstvo odupiru Mi se i obnavljaju
nepravednu presudu. Sine moj, zahvat Božanske Pravednosti bit će neumoljiv i nezaustavljiv.
Objavi moju Poruku tvojoj subraći bez bojazni na izazvani učinak. Kao dobar sijač sij svoje
sjeme, i ako samo jedno zrnce padne na dobro tlo, neće tvoj trud i tvoja patnja biti uzaludni.
Ti ćeš svojoj subraći učiniti dobru uslugu a Mene ćeš obradovati i
ublažiti toliku gorčinu koju doživljavam.
Blagoslivljam te, sine moj; ljubi Me!
(30. rujan 1975.)
140. KARIZMA - IZVANREDAN, NEZASLUŽEN DAR
Govorili smo o mnogim zlima koja pogađaju moje Mistično Tijelo. Sada ćemo pokloniti
pozornost dobrima, bogatstvima moje Crkve.
Tom duhovnom bogatstvu pripada karizma (dar milosni), taj izvanredni nezasluženi dar,
koji zajednici stoji na raspolaganju. Također i Sveti Red je karizma koji potječe iz istoga izvora,
iste je naravi, ima isti cilj kao i izvanredna karizma.
135
Sudac o valjanosti darovane karizme biskupskog ili svećeničkog posvećenja je Crkva.
Sudac o izvanrednoj, nekoj duši darovanoj karizmi je biskup. Da bi donio sud o nekome
obdarenom Milosti, biskup se mora služiti mudrošću. Mora moliti i dati moliti, jer o njegovoj
prosudbi može ovisit dobro ili zlo mnogih duša. Biskup neka ne odlaže sud iz bojazni,
neodlučnosti ili drugih manje plemenitih razloga, kako ne bi Božjem planu stavljao teškoće na
put, mijenjao ga ili mu se čak suprotstavljao.
Puno dobra propada, jer ga sprječava ljudska oholost
Sine moj, ti bi želio znati "zašto" ove upute... No tamo gdje postoji nepravednost one su
uvijek povezane sa zavišću i ljubomorom; jer prava, od Duha Svetoga dana karizma povećava
ugled obdarenog u očima naroda; postoji bojazan da biskup bude zbog toga ponižen. To se
vrlo često događa, ali ako je poniznost temelj postupka prosuđivanja, mogu se izbjeći mnoga
teška zla.
Od Svetoga Duha poklonjena izvanredna karizma ima cilj usavršiti ostale karizme. Stoga
nikada ne treba biti osobito zabrinut, naprotiv, treba se veseliti i Bogu zahvaliti za taj dar
zajedničkoga dobra za duše. Ali to mnogi više ne mogu vidjeti i razumjeti, jer im je duh
zamračen tamom.
Nikada ne smiju postojati suprotnosti između hijerarhije i pravo, stvarno obdarenih. Tako
puno dobra propada u Crkvi, jer ga ljudska oholost sprječava zajedno sa zavišću i ljubomorom,
uzrocima svakoga zla. To izaziva u mojoj Crkvi toliko razdora i zaslijepljenosti da bi je razorili
kada bi to bilo moguće.
Vatra i voda biti će kao valjak
Još jednom: trenutak čišćenja započeo je već sa svojim potresima. Vrhunac će biti
dosegnut kada se potpuno pokrene brdo, sve sa sobom povuče i razori što je stvorila ljudska
oholost.
To će se sve na zemlji dogoditi velikom, neviđenom snagom. Vatra i voda će biti kao valjak,
tada slijede potresi, oluje, poplave, glad, žeđ...
Ljudi su odbili moje opetovane Opomene na pokajanje i obraćenje. Rekli su ne Ljubavi,
Istini, Milosti i Božjem Strpljenju. Ne, mnogim zahvatima Nebeske Majke. Time su srušili svaki
put do spasenja; zbog toga će doživjeti Božansku Pravednost.
Stoga Ja želim u svojoj novoj Crkvi ponizne, svete biskupe, koji će prihvatiti u poniznosti put
koji sam započeo Ja, vječna Božja Riječ u otajstvu moga Utjelovljenja: moj put prave poniznosti,
siromaštva i poslušnosti! Samo tako će biti moguće ponovno uspostaviti ravnotežu i red.
Govorio sam o anarhiji u Crkvi i u narodima. Ti znaš da anarhija znači moralni i duhovni
nered, odbacivanje reda i veličanje nereda. Sa svetim biskupima imat ću svete svećenike, i
time će cijela moja Crkva biti sveta! Blagoslivljam te...
(22. studeni 1978.)
141. STALNA I IZVANREDNA KARIZMA
Piši, sine moj, Ja sam, Isus...
Karizma nije ništa novo u Crkvi. Postojala je od početka i objavljivala se u svim
vremenima. Redovna karizma prenosi se Sakramentima, dok izvanrednu karizmu daje Duh
Sveti za navedene ciljeve u zadanoj Poruci.
Obje karizme, redovna i izvanredna prožimaju jedna drugu i stapaju se kao svjetlo dviju
svjetiljki. Obje su predviđene Božjim nakanama, ako se tako ne dogodi, oholost i uobraženost
su u igri, čija suprotna djela narušavaju Božje planove.
Kako često se događalo i kako često se još događa da se time stvaraju strašne duhovne
praznine! Kako često se blaga Milosti rasiplju iz oholosti i uobraženosti.
Obnovljena Crkva u najboljem dijelu obdarena izvanrednom Milošću
Umilostivljen dobiva svoju karizmu ne za sebe, nego za zajednicu i jao onima koji pokleknu
jakom iskušenju i svoju karizmu ne koriste za slavu Božju i dobro duša, nego za osobne ciljeve
i probitke.
136
Karizma ne utiskuje nikakav poseban znak u dušu kao Krštenje, Potvrda i Sveti Red. Bog je
poklanja i može je u svako vrijeme povući...
Više puta sam ti rekao, sine moj, da će moja obnovljena Crkva u najboljem dijelu biti
obdarena izvanrednim Milostima, jer je iznad nje Duh Sveti sa svojim posvećujućim dahom i
divno će je oblikovati pred Bogom i narodima. On neće dopustiti da se redoviti i izvanredno obdareni uzajamno bore i time će spriječiti da propadnu mnoga karizmama povezana dobra...
Blagoslivljam te, sine moj, i zajedno s tobom blagoslivljam sve koji su ti dragi; kao i uvijek
molim te za molitvu zadovoljštine.
(23. studeni 1978.)
142. DUŠE ŽRTVE
Tko su duše žrtve? Što je njihov cilj? Zašto su duše žrtve samo nekima poznate? Zašto
takve duše često nailaze na otpor, nerazumjevanje i proganjanje onih, koji bi ih trebali zapravo
razumjeti i pružiti svakovrsnu podršku.
Tko su duše žrtve?
Duše žrtve su unaprijed izabrane duše od Neba, od Presvetoga Trojstva ... najviše ljubljene
od Oca, najintimnije povezane sa Sinom i Duhom Svetim. To su plemenite, junačke duše koje
svoj život prikazuju Bogu kao žrtvu, potpuno se predaju Božjoj volji, hoće samo ono što im On
želi dati i ništa drugo ne žele, nego pripadati jednom, pravom, beskrajno dobrom Bogu.
Žrtvuju se i izgaraju iz Ljubavi prema Bogu, najvišem Dobru, Smislu i Cilju njihova života, da
zadovolje za osobne i tuđe grijehe.
Što čine duše žrtve?
Duše zadovoljštine su odabrane duše koje Me slijede prema Mojoj Riječi: "Tko hoće ići za
Mnom neka se odrekne sebe, uzme svoj križ i slijedi Me." Ali njima nije dostatno što Me slijede
na Kalvariju, one hoće biti sa Mnom pribite na križ.
To su hrabre, plemenite duše, koje svoju povezanost sa Crkvom duboko doživljavaju, prije
svega u oslabljenoj Crkvi, za koju se prikazuju kao žrtve.
Duše zadovoljštine su prosvijetljene duše, koje shvaćaju da bez patnje nema Ljubavi prema
Bogu i braći. One su najvjernije i najiskrenije glasnice i sljedbenice Zapovijedi Ljubavi.
Uzdižu se iznad guste tame koja leži nad čovječanstvom... i stoje usprkos svemu čvrsto sa
nogama na zemlji. Njihove duše i njihove misli su gore, u Nebu, povezane s Bogom i u Bogu.
Duše zadovoljštine su gromobrani čovječanstva! Jao ljudima, zemlji, kada ih ne bi bilo!
Božanska Pravednost bi već odavno nezaustavljivo uzela svoj tijek i sve bi i svakoga uništila u
vatri.
Zašto su samo malo poznate?
Zato što se dobro i krepost isključuje iz dnevnih razgovora svijeta, iz načina mišljenja i
života svijeta. Stoga, pretpostavljaju te duše povučenost, da bi uvijek mogle prihvatiti glas i
svjetlo odozgor, da bi se više približile Božjoj volji, koja ih takve želi u svijetu. Želi ih skriti od
očiju svijeta koji ih ne razumije i ne želi shvatiti. Te su duše toliko utonule u Božu Ljubav, te
mogu u poniznoj povučenosti razgovarati s Bogom. Također su zato malo poznate, sine moj,
jer se ljudima koji ih ne razumiju čine glupe i besmislene. Svijet ih ne voli, često ih prezire,
ismijava i izrugiva. U stvari, njih se pribojavaju i često ih progone, jer je njihovo hrabro
samoodricanje stroga, pravedna osuda i opomena, što mlake savjesti ne podnose.
Ljudi će jednoga dana morati ispraviti svoj stav i svoj sud o dušama žrtvama, koje su
prezirali i osuđivali. Sine moj, u drugim prigodama sam ti rekao da su Moji putovi različiti od
vaših putova. Tko u Mene vjeruje, nikada se neće izgubiti u tamnim labirintima, od zloga
ovladana svijeta; jer tko vjeruje u Mene, slijedi Me putovima koje sam Ja označio za sve
tijekom svoga života na zemlji.
Blagoslivljam te, ljubi Me! Dođi, sine moj, slijedi Me, nećeš se pokajati!
(30. studeni 1976.)
137
143.VJEROVATI U BOGORODICU I VOLJETI JE
Piši, brate Don Ottavio, ja sam Don Michele Rua, prvi nasljednik Svetoga Ivana Bosca.
Poznavao sam ga dobro; bio je vedar i znao je skrivati svoje velike patnje, koje su ga pratile
za vrijeme njegova života na Zemlji. Njegova čvrsta, nepokolebljiva Vjera pomogla mu je pri
tome, posebno njegova duboka pobožnost prema Presvetoj Djevici,
Pomoćnici kršćana. Vjera u Majku Božju i njegova ljubav prema Njoj bili su siguran oslonac
njegova cijelog revnog života. Presveta Djevica mu je omogućila nadvladati svaku teškoću.
Ivan Bosco bio je veliki pionir Crkve, hrabri stjegonoša, koji je svoj svećenički život
žrtvovao za obnovu Crkve. Čistoćom svoga života, uvijek revnog, vjerskog djelovanja vatrom
ljubavi za mladež, koja je prepuštena sama sebi, kojoj nedostaje duhovna hrana, bez koje nije
moguć milosni život. On je posjedovao jasan uvid u zla koja su napadala Crkvu u njegovo
vrijeme. Stoga se stavio u službu obnove Mističnog Tijela.
Tim potpunim plemenitim predanjem stekao je Božju naklonost. Bog je ispunio njegovu
dušu rijekama Milosti, a to je izazvalo bijes pakla protiv njega. Poslužio se slobodnim
zidarstvom, kojim je u ono vrijeme kao i danas bila prožeta Italija. Don Bosco je dobro znao
odakle dolaze teškoće. On je poznavao svoje neprijatelje: pružio im je tvrdoglav i svjestan
otpor, tako da svjetlost, istinu i pravednost nisu nikada mogli nad vladati.
Nemojte se obeshrabriti, borba će biti pobjedonosna
Don Bosco je bio bistroumna osoba. Budno je pazio da ne upadne u stupicu. Bio je otvoren
i povučen, jer je duboko poznavao ljude. Pri tome mu je pomogao veliki dar razlikovanja
duhova, što mu je omogućilo uvijek postupati sa najvećom sigurnošću. Druge, isto tako lijepe i
vrijedne kreposti usavršavale su njegove sposobnosti: duboka pobožnost, velika mudrost,
neobična duševna jakost, poniznost, nježnost i blagost; on je bio prava veličina!
Don Ottavio, ti znaš da se neprijatelj može nadvladati samo poniznošću i strpljenjem. O
Božanskom Učitelj u moglo se reći: "Počeo je djelovati i poučavati. To se mora reći o svima
koje je on odabrao za svoje planove ljubavi. Dakle, ne obeshrabriti se! Borba je započela i bit
će pobjedonosna! Isus je pobijedio svijet, smrt i pakao; tako ćete i vi doživjeti, ako ste s Njim
sjedinjeni u savršenoj poniznosti, strpljivosti i drugim krepostima.
Rečeno vam je: Ljubavlju i Pravednošću. Važno je da se u vama ugasi svaka pritajena
želja, svaka sjena za osvetom. Osveta i mržnja nisu od Boga; nadvladajte svaki nehotični
poriv. Molite i prikazujte svoje žrtve. Pravednost i poniznost dobro se slažu.
Hrabro, naprijed, Mi smo s vama! Neka vam udijeli Bog svoj blagoslov sada i uvijek.
(12. lipanj 1978.)
144. HOĆU SVOJU REVOLUCIJU
Sine moj, svijet želi svoju revoluciju; hoće je i imat će je. Ali i Ja želim svoju revoluciju koja
je nijekanje i svečana osuda svjetske revolucije.
Od svijeta željena i tražena revolucija prožeta je mržnjom, osvetom,razmiricom, silom,
zločinom i svakojakim drugim zlom.
Naprotiv, moja revolucija je ispunjena potpuno Ljubavlju, odvijat će se u redu, pravednosti,
miru i poštivanju prirodnih prava naroda.
Jao svima, koji Njega, koji prolazi, ne žele prihvatiti! Sine moj, ako ljudi Njega, koji prolazi
ne budu htjeli razumjeti i priznati, doživjet će strašnu Božju srdžbu.
Katastrofa koja se spušta na čovječanstvo promijenit će zemlju i čovječanstvo će se
smanjiti. Mračna sotonska tiranija će prestati. Moja Presveta Majka pobijedit će sotonu s
njegovim hordama i zatvoriti ih u prokleti pakao.
Blagoslivljam te, sine moj i govorim ti: blaženi, koji će vjerovati!
(28. listopad 1976.)
145. NISTE SAMI
Piši, sine moj, Marijanski Svećenički Pokret zacrtan je u planu Providnosti. On je jurišna
četa na strani moje Majke, u velikoj bitci koja se sada odvija protiv sotone i saveznika pakla,
138
kojih nažalost ima mnogo unutar Crkve.
Nebo vas gleda, blagoslovljeni svećenici, sretni što pripadate tom Pokretu. Vi ste u ovim
nevoljnim vremenima više nego odabrani vojnici, vođeni i praćeni Kraljicom pobjede, u obrani
moga Namjesnika i moje Crkve.
Pakao vas mrzi i bori se protiv vas, ali ne trebate se bojati! Vaše tjelesne, duhovne i
moralne patnje biti će prožete Duhom Svetim i preobraziti će u Svjetlu, Ljubavi i Milosti mnoge
duše vaše braće; bez vašega sudjelovanja u mojim Patnjama bili bi vječno izgubljeni.
Vi, svećenici vjerni mojemu Srcu i Neokaljanom Srcu Kraljice svemira, vas s divljenjem
promatraju Anđeli i Sveci sa Neba; oni mole za vas i zagovaraju vas.
Vi ste balzam Moga Srca tako povrijeđena i osramoćena. Vi ste smiješak ljubavi
probodenom Srcu moje Majke.
Ne bojte se!
Naprijed, moji sinovi! Mjesto časno i slavno u Kući moga Oca pripremljeno je od vječnosti
za vas. Ne bojte se! Moje oko i oči moje Majke bdiju stalno nad vama. Blagoslivljam vas, moji
sinovi u jedinstvu s Ocem i Duhom Svetim. Zajedno sa Mnom blagoslivlja vas moja Majka.
Zajedno s vama blagoslivljamo dobre laike koji su u Vjeri i Ljubavi uz vas u vašim
patnjama s djelotvornom potporom. Vi dakle niste sami. Stojite usred borbe, ali sa vama je
Nebo, sa vama su duše u Čistilištu, sa vama su Sveci vojujuće Crkve.
(20. siječanj 1976.)
146. PRIJATELJI PRESVETOG SAKRAMENTA
Ja, Isus, želim ustanovu koja će zaista poticati Vjeru, pobožnost, ljubav i čašćenje Mene,
jer Ja sam nazočan u najdubljem otajstvu Vjere i Ljubavi, u Euharistiji.
1. Pobožnom društvu "Pia unio" mogu pristupiti svi, bez razlike u godinama: mladići i
djevojke, muškarci i žene.
2. Svrha toga društva je: poticati Vjeru i Ljubav prema Meni nazočnom u otajstvu
Euharistije. To treba poticati svim, od Crkve odobrenim sredstvima.
3. Obveze su slijedeće: - dnevni posjet Meni u crkvi, ili duhovni posjet i duhovna Sveta
Pričest, ukoliko nije moguć posjet crkvi;
- primanje Svete Pričesti barem jednom u tjednu;
- klanjanje najmanje jednom u mjesecu;
- mjesečni sastanak.
4. Dobro je voditi mali popis sa imenima članova.
5. Zadaća je župnika ili njegova zastupnika da vodi zajednicu i da održi katehezu o Svetoj
Euharistiji, da riječju i primjerom potiče ljubav prema Meni u Presvetom Sakramentu.
6. To pobožno društvo "Pia unio" neka se zove: prijatelji Presvetog Sakramenta.
Ja, Isus usrdno to želim...
147. PRAVEDNIK ŽIVI OD VJERE
"Pravednik živi od Vjere," Vjera pruža svoje opravdanje, jer usmjerava na Mene, vječno
živu Božju Riječ. Vjera ima svoje porijeklo u Meni, jer Ja sam Istina i ljudima sam dao
svjedočanstvo o Sebi kao Putu, Istini i Životu.
Sine moj, prije svega vi želite uvijek upoznati uzrok. Ja sam te od toga odvraćao da bi tvoja
Vjera bila savršena, zapalila te potpunim predanjem mojem Milosrdnom Srcu.
Danas je svetkovina mojeg Tijela i moje Krvi. Ta se tajna o istinitosti mojih Riječi priznaje i
živi. To sam otajstvo više puta naviještao. Na Posljednjoj večeri sam ga objavio i ustanovio; to
je najveći dar kojeg je mogao dati Bog čovječanstvu, ali prije svega Njegovoj Crkvi, za njezin
vlastiti život; Euharistija se nalazi u središtu provjere, koju zahtjeva Otac za ulazak duše u
Nebesko Kraljevstvo...
Sine moj, kad bi ljudi htjeli sačuvati svoje srce od grijeha čisto i slobodno, koje bi Svjetlo
našli u tom otajstvu Ljubavi! Otajstvo moga Tijela i moje Krvi je najviše što je Bog u svojoj
beskrajnoj velikodušnosti mogao i htio dati, kao dokaz svoje beskrajne Ljubavi.
139
Radi Ljubavi sam Zatvorenik u Euharistijskom Otajstvu
To stalno čudo, sine moj, nije manje nego čudo stvaranja svemira, Otkupljenja; nije manje
čudo od svih čuda svih vremena zajedno, prije i poslije moga Dolaska: stalni Izvor Života u
svijetu, na kojemu se ljudi na svom zemaljskom putu osvježavaju i od tog se Života mogu
hraniti: kao što su Židovi u pustinji dobili manu, koju je Otac bacio na osušeno i neplodno tlo,
da ne postanu žrtve smrti. Tko jede taj Kruh imat će Život i neće umrijeti u vječnosti. Ali tko
ga svojevoljno ne jede i tko ga jede nedostojno, propast će zauvijek.
O moj dragi Isuse, Tebi je oduvijek znana sudbina Tvoje Božanske nazočnosti u otajstvu
Ljubavi, zbog ljudske nezahvalnosti i zloće. Kako to da nisi nastojao da se ne dogode tolika zla?
Sine moj, Ljubav, koja Me je dovela na Križ je ista Ljubav koja me je učinila Zarobljenikom
u Euharistijskom Otajstvu. Moja Ljubav prema ljudima je beskrajna i nadmašuje ljudsku zloću i
nezahvalnost.
Razlozi vjerodostojnosti toga velikog Otajstva ne manjkaju, nego su prisutni u izobilju, iako
postoje kršćani koji tvrde da ne vjeruju u
Nazočnost: to se događa u odgovornom, vjerskom neznanju. Kada to , otajstvo Ljubavi
preziru, to je stoga što su se predali sotoni, koji je u njihova srca prodro tako duboko i postao
njihov neograničeni gospodar.
Trenutak je blizu i neizbježan
Iako postoje svećenici, a ima ih mnogo, ne samo jednostavni svećenici,koji svetogrdno
prikazuju žrtvu Svete Mise, ponašaju se kao stari hebrejski svećenici, kojima su ovladale
požude duha i tijela. Nisu u stanju shvatiti ni vidjeti, jer su obavijeni demonskom tamom, o
njima se s pravom može reći: naravan čovjek ne prima što je od Božjega Duha (1 Kor 2,14).
Sine moj, tebi je poznata strašna provalija u kojoj se nalazi moja Crkva... Sve Opomene
nisu koristile; trenutak je blizu i neizbježan, a moji neprijatelji, novi Jude, bit će uništeni i
rasuti kao prašina na vjetru.
Moli, sine moj, daj zadovoljštinu svojim patnjama! Nije važno što ne razumiješ, nego samo
da u velikoj poniznosti vjeruješ u Mene, u živu i vječnu Božju Riječ, prisutnu u mojoj Crkvi u
velikom Otajstvu Ljubavi i Vjere, a tako često napuštenu u Svetohraništima.
Blagoslivljam te, moji sine, i zajedno s tobom sve duše tebi drage.
(28. svibanj 1978.)
148. VRLO ZNAČAJNA BITKA
Pisano je: "U svim svojim djelima misli na svoj konac, pa nećeš nikada griješiti" (Sir 7,36).
Te riječi iz usta Mudrosti dane su Božjem narodu kao životno pravilo. One su izvor svjetla da bi
čovjek mogao u Tami sigurno napredovati prema cilju svoga zemaljskoga života.
Sada je, u ime napretka ta važna i uspješna uputa stavljena u kut; traže se i stvaraju novi
oblici života i običaja. Dovoljno bi bilo da čovjek posjeduje samo mali dar razlikovanja,
prepoznao bi lukavu prevaru svoga neprijatelja, da ga u tom poletu za novim oslobodi okova.
Od Boga potječe potreba razmatranja vjerskih istina, a goruća žeđ za novim je od zloga.
Da su prije svega Bogu posvećeni molili za svjetlo, ne bih im ga uskratio; ali dopustili su
neprijatelju da ih zaslijepi i dovede u zabludu, a potom su uslijedile posljedice koje i sam vidiš.
Želim voditi čovjeka prema vječnom spasenju, ali ako on uskraćuje ono malo tražene
potrebne suradnje, prepuštam ga samom sebi. Hoću čovjeka spasiti, ali samo uz njegovu
privolu, nikad protiv njegove volje.
Boga tražiti u šutnji
Sine moj, tko traži danas Boga u šutnji? Općenito su se ljudi, također i moji sluge povezali
sa sotonom, radeći na poniženju ljudskog dostojanstva. Ne sudjeluju samo u njegovu
poniženju, već i u razaranju toga dostojanstva, tako da nisu više prepoznatljivi.
Čovjek ne zna više tko je. Tako štetno djeluje materijalizam, jer je sotonski.
Sve su moguće snage trebale svim silama nastojati spriječiti tako dramatični položaj; ali ne
140
samo da su prepustile, već su se dapače i sporazumno povezale sa mračnim silama zla i tako
pogoršale i ubrzale proces raspada duhovnih i naravnih vrednota, koje predstavljaju ljudsku
veličinu, kao slobodne i inteligentne stvorove, stvorene na Božju sliku.
Sine moj, već sam ti rekao da je čas tame blizu i da će čovječanstvo doživjeti strahovitu
borbu kakvu još nikada nije izazvao pakao u svijetu; sve će poduzeti da mu ne izbjegne
njegova pobjeda, koju želi ostvariti. Već sam ti rekao da se ova borba može usporediti s
bitkom koja se je jednom odigrala na Nebu između Sinova Svjetla i onih tame.
Također i brojni Bogu posvećeni, dapače i nasljednici apostola ne znaju da sotona zajedno
sa svojim legijama čezne za tim časom od prvoga grijeha Adama i Eve i pokušava ga svim
sredstvima izazvati. On misli da će njegova borba protiv Boga, i Mene Otkupitelja i Crkve,
ploda moga Otkupljenja, biti sigurna pobjeda, jer zna da sam mu Ja oteo čovječanstvo, koje je
postalo njegovo roblje.
Svi neka znadu
Želim, da svi ljudi čuju za dolazeće događaje. Ponavljam još jednom: radi se o nezamislivim
događajima u povijesti čovječanstva.
Zašto se ne želi uvjeriti u najavljene znakove i Opomene moje Majke. Sada govore o
milosrđu, jer se zatvaraju svjetlu. Zašto nisu ranije o tomu govorili, kada se čudesno objavila u
Lurdu, Fatimi i drugdje, pozivajući na pokoru i molitvu?
Drskost je odbijati Boga, a onda govoriti o njegovom Milosrđu. Božje Milosrđe je kao
magnet: privlači i ne smije ga se odbiti. Ne želim nesreću, Ja ću ljudsku ludost i zlobu
pretvoriti u pobjedu Milosrđa i Pravednosti u djelu čišćenja.
Tko se odriče Svjetla da bi postao sinom tame, ne može posjedovati Riječi Istine i Svjetla...
Jadno čovječanstvo! Sve se više razočarava i luta, ne može naći pravi put... Moli, sine moj!
Blagoslivljam te.
(21. studeni 1975.)
149. PRAVEDNOST
U ljudskom društvu postoje poroci i strasti, poteškoće i svakovrsne nesavršenosti. Uz to
postoje i brojni propusti.
Također postoje i kreposti obavljene u različitim stupnjevima, kojima pripada i pravednost.
Pravednost je krepost o kojoj svi govore, svi se priznaju njezinim pobornicima i tvrde da je
brane. Stvarnost je drugačija, vrlo različita od zaglušne vike oko nje.
Kažem ti, sine moj, ne postoji nijedna krepost tako podcijenjena i gažena nogama, kao
krepost pravednosti. To se događa i u mojoj Crkvi, ne samo od strane vjernika, nego često i od
mojih svećenika, a često i od biskupa.
Kako to? Jer da bi se uspostavila pravednost, potrebne su kreposti višega stupnja:
poniznost i ljubav. Bez te dvije kreposti ne može u ljudskom srcu vladati pravednost. Ako vidiš
da je pravednost teško povrijeđena, a nepravda slavi pobjedu, što se često događa, možeš biti
siguran da je pravi uzrok tome pomanjkanje poniznosti i ljubavi.
Životne navike
Brojne duše u mojoj Crkvi boluju od te bolesti. Da li su za to potrebni primjeri posebnih
slučajeva? Ne, sine moj, jer tako su česti, da je povreda pravednosti postala životnom
navikom.
Ali postoji nepravda koja poziva Boga na naplatu, a to je neprekidna izdaja i nevjera onih,
koji nose u Crkvi osnovnu, osobnu odgovornost. Oni ipak neće moći izbjeći posebnom,
osobnom Božjem sudu. Ako će reći da su slijedili većinu, neće moći time opravdati svoje čine.
U ovom su stoljeću pretvorili častoljublje, nepravedna prisvajanja i svakovrsne zablude u
životne navike i nisu primijetili da stoje na krivom putu.
Već je bilo jasno rečeno da bi usporedba moga Života sa njihovim ukazala na očitu
suprotnost. Većina se ne usuđuje to uspoređivati. Iz straha! Ali ne učini li se to sada, morati će
141
nužno na sudu, ali tada bez mogućnosti pokajanja...
Ispod tla
Rekao sam da su dapače i vlasi na vašoj glavi izbrojene, da će biti nagrađena i čaša vode
koju ste pružili siromahu iz ljubavi prema Meni. Ali ipak ću tražiti račun i za jednu jedinu
ispraznu riječ. Znam sve, ništa Mi ne može izbjeći. Ne bih bio beskrajno Milosrđe i beskrajna
Pravednost, kada to ne bi bilo tako.
Ali tko, sine moj, na to misli? Samo Sveci! Tko nije svet nema vremena misliti na bitne
životne stvari. Tko ne teži za svetošću upravo je kao onaj koji gradi kuću na pijesku.
Tko traži svetost, žuri se postaviti zgradu vlastitog posvećenja na čvrsto kamenito tlo. Sine
moj, nemam li pravo zahtijevati da molite i činite pokoru? Ne postoje li za to brojni razlozi u
mojoj Crkvi?
Poznam gorčinu koja ispunjava tvoj duh. Jednog će se dana ta gorčina pretvoriti u radost.
Sada te ponižavaju i krivo sude. Ne shvaćaju te, sine moj. Da li su Mene shvatili?
Blagoslivljam te!
(5. lipanj 1976.)
150. LJUDSKI STRAH
U prijašnjim sam ti Porukama govorio o proturječnostima današnjeg dušobrižništva. Ona su
tako jasna i ne mogu nikome izbjeći, pa ni dušama koje nisu toliko osjetljive za probleme
kršćanskog života.
Zar nijedan Pastir nije tako hrabar da probije ogradu ljudskog straha? Strah, ljudski obzir,
isprazne bojazni, sve to zajedno skoro je neosvojivi zid.
Da bi ga se osvojilo, bilo bi potrebno u pravom duhu Vjere razmatrati Evanđelje, njegov
sadržaj posve usvojiti, a prije svega ga djelom ostvarivati u osobnom životu. Kao posljedica
toga volja bi se spontano predala na aktivno zalaganje u mojem Mističnom Tijelu. Budući da ne
dolazi do unutarnjeg prihvaćanja, ne može uslijediti ni vanjsko...
Protiv pravednosti
Protiv pravednosti griješe svi oni,koji propuštaju da njihovo stado zarazi krivovjerje i krive
nauke, a nemaju hrabrosti zauzeti stav protiv vukova, koji u ovčjem krznu zavode duše u
propast, osobito u sjemeništima i školama.
Protiv pravednosti griješe Pastiri i svećenici, ako dopuštaju širenje materijalizma u svojim
krugovima, ako skoro nikada stvarno ne prosuđuju, jer je njihov duh zaražen uobraženošću.
Zauzimaju kriva stajališta, ne istražuju pravo i temeljito, jer misle da uvijek posjeduju pomoć
Duha
Svetoga. S nevjerojatnim pouzdanjem u sebe čine pogrešku i uzrok su suza i trpljenja svoji
žrtava.
Otac ne želi da djeca trpe, nego želi da budu bolja i poslušnija. Stoga, ako je potrebno
uskladi strogu kaznu s ljubavlju. Njegov postupak nikada ne ovisi o prosuđivanju drugih.
Proturječno dušobrižništvo
Tebi, sine moj, izgleda da je teško prihvatiti tu istinu, jer ne vidiš što Ja vidim. Ljudska srca
istražujem u njihovoj dubini, koja je za vas nedokučiva.
Kako objasniti postupak nadpastira, redovničkih poglavara i drugih Mojih slugu, koji su
strogi i nepopustljivi prema svećenicima, nadahnutim duhom i voljom za dobre pothvate.
Naprotiv, vidjet ćeš kako se smješkaju onima koji im se usuđuju suprotstaviti i buče,
premda znaju da povjerenom im stadu nanose štetu. Proturječno dušobrižništvo nije nikada
plodno. Sijač ne sije svoje sjeme u kamenu pustinju, u kojoj ono jedva posijano umire i ne
dospije proklijati.
Isto je tako proturječno što se ne želi dublje proniknuti u zla, od kojih trpi današnja Crkva.
Kao za ispriku kažu da to nije istina, jer su poduzeta mnoga proučavanja. Da i previše, ali
142
uvijek površna, pa nisu prodrla u dubinu.
Glavni su uzrok mnogih zala u mojoj Crkvi častohleplje i oholost, koja se jedino mogu
nadvladati poniznošću, siromaštvom i poslušnošću. Tko nema hrabrosti pratiti Me putem moga
osobnog svećeničkog života od Betlehema do Kalvarije, sukrivac je za sve što Crkva danas
trpi, još više za oluju, koja se prijeteći približava. U krvi će sa sobom povući ovce, janjad i
pastire, a mnoge i u vječni ponor.
Umro sam na križu da sotoni i njegovim hordama otmem duše; ne mogu podnijeti da se
izgube zbog nerada onih, koji bi trebali po mojem primjeru dnevno napredovati u poniznosti,
siromaštvu, poslušnosti, do Kalvarije.
Sine moj, oni ne vjeruju i ne žele vjerovati. Stoga uporno tražim žrtve i molitve.
Blagoslivljam te.
(6. lipanj 1976.)
151. JA SAM ISTINA
Piši, sine moj! Vidiš iskrenost Mojih Obećanja. Ja sam Istina i govorim ti da je širiš. Ne pitaj
Me "zašto"; Ja to želim.
Mnogi ne vjeruju, jer Me ne poznaju,ali sebi umišljaju da Me poznaju. Drugi misle da bi bilo
mudrije da sam se njima obratio, umjesto tebi, jer bi za to bili sposobniji od tebe. Dakle, kao
da sam se Ja prevario u izboru!
Tako misle, a nisu svjesni da su izgovorili svoj sud o Bogu! Jadna,neizlječiva ljudska naravi,
kako si neprozirna za svjetlo!
Sine moj, ponavljam ti: ne mari za to što drugi misle! Ljudsko će prosuđivanje brzo nestati
kao oblaci što se na horizontu odvajaju, ali je mudrost, velika mudrost, nastojati shvatiti što
Bog o tebi, o vama misli.
Sinagoga nije mrtva, samo se prilagodila.
Dao sam ti da vidiš kako su ljudi, narodi i nacije zadnjih naraštaja propali uhvaćeni u silnu,
ogromnu mrežu sveopćih razmjera. Ova prevara vodi čitavo čovječanstvo putem još
neviđenoga sloma.
Ali ne samo narodi i nacije, također i moja Crkva stoji usred naroda, kao Učiteljica, a
zaražena je zlom. Ali je sačuvala dovoljno životne snage da se održi; jer Ja sam u njoj... Ipak,
pokušaj da je sruše i unište sveobuhvatnim napadom doista je strašan!
Kako je do toga moglo doći, za sve je koji imaju oči da gledaju i uši da čuju jasno:
neprijatelj se dokopao nadarenih osoba, slugu, pastira i teologa... i po njima mu je uspjelo
napasti unutarnju bit - Nauku, Vjeru i Zapovijedi... Prijevarnim, prodornim djelovanjem
uspjelo je neprijatelju potisnuti nadnaravno i Crkvu sniziti do jednostavne ljudske ustanove.
Upravo se neprijatelj prema mojoj Crkvi vladao kao sinagoga prema Meni. Sinagoga nije
mrtva, samo se prilagodila!
Juda Me prodao za 30 srebrnjaka sinagogi, novi, današnji Jude prodali su moju Crkvu
sinagogi, da bi utažili svoju neugasivu žeđ za vlašću!
Ubili su Me i Ja sam za tri dana uskrsnuo. Sinagoga je to primila na znanje. Sada se
osvećuje mojem Mističnom Tijelu koje će uskrsnuti u takovoj ljepoti i takvom sjaju, kakvo
nikada nije bilo.
Častohleplje se pretvara u izdaju
Sine moj, jednu tamnu točku još treba osvijetliti: shvatljivo je što su najistaknutiji ljudi
različitih naroda mogli zapasti u takvu prevaru, jer ih je sotona zarazio ohološću. Ali je
neshvatljivo da se najnadareniji ljudi moje Crkve, unatoč svemu što su primili, nalaze u tako
teškom položaju. To je najveća krivnja koju čovjek može sebi natovariti na zemlji.
Vi ste Svjetlo svijeta... ali "svjetlo" teži da bude ugašeno i da se pretvori u tamu!
Idite, naviještajte moju Radosnu vijest, koja je Život... ali ste joj pretpostavili širenje riječi
laži i smrti.
143
Ljudska požuda želi se podići iznad Boga, da razori red. Pretvara se u pobunjenika, da se
zadovolji, postaje izdajnikom, koji iz žeđi za vlašću ne oklijeva da kuje zavjeru za zavjerom, da
uništi moje Mistično Tijelo.
Sine moj, moli i prikaži svoje trpljenje. Blagoslivljam te i zajedno s tobom sve, koji su ti
dragi.
(15. studeni 1978.)
152. VOLJA BOŽJA
Sine moj, piši kakve biskupe, svećenike i vjernike Ja želim imati. Ako ovaj naraštaj ne
prihvati promjenu svoga života, koju Ja zahtijevam već duže vremena, Ja ću se zato pobrinuti.
Ne manjkaju mi sredstva... da Božanska Volja bude ispunjena.
Čudite se u Bibliji nad tvrdokornošću svećenika i pismoznanaca izraelskoga naroda, ali ni vi
niste ništa bolji. Što još čekate? Nisu li dostatni dani vam znakovi?
Hoću da moja Crkva bude obnovljena i očišćena od prljavštine, koja je kalja.
Nemajte iluzija! Ponavljam, Ja sam Bog Milosrđa, ali što ste vi od njega učinili? Zašto ne
želite shvatiti da su Milosrđe i Pravednost u Meni jednake?
Nemate moći protiv Moje Pravednosti, kao što je nemate da razorite pakao, o kojem se
više ništa ne govori.
Prestajem li biti Milosrđe, ako Pravednošću prisiljen isključim iz Kuće Moga Oca sve opake
što odbijaju pokajanje? Kakva bih Ja bio Pravednost kada bih za dobre i zle upotrijebio ista
mjerila!
Ako bi prema vašem grešnom načinu mišljenja bila Pravednost isključena, bio bi također
nepotreban osobni i opći sud, a zemaljski život ne bi bio progonstvo ni vrijeme kušnje. Sve bi
moglo ići dalje, kao i sada. Tada ne bi bilo rastave pšenice od kukolja, odbačenih od pravednih.
Moj Nauk bi bio prožet zabludama...
Božja volja
Ne, sine moj, Ja ne mogu zaluditi. Stvorili ste način života suprotan mojem Nauku i mojem
primjeru.
Ja sam Put! Tko Me želi slijediti, bilo biskup, svećenik ili vjernik, mora Me slušati.
Bio sam jedno s voljom Očevom; ali tko se danas trudi ispuniti volju Božju? Ne pokušava se
ni prepoznati je.
Kakvi bi trebali biti Pastiri, svećenici i vjernici?
Što je tako jasno i prozirno kao Evanđelje? A ipak ne vide, jer su svojom ohološću i
požudom zaslijepljeni. Stupio sam u zemaljski život; moji Anđeli nisu to objavili bogatima i
moćnicima ovoga svijeta, nego pastirima, poniznima, čistima i pravednima.
Pastiri su došli da Me pozdrave i poklone Mi svoju ljubav. Rođen u činu beskraj ne
poniznosti, skupljao sam oko sebe ponizne i čista srca.
Takve Ja želim moje biskupe, svećenike i vjernike; takvi će biti u očišćenoj Crkvi.
Moj Otac dao Mi je Josipa za hranitelja, čovjeka pravedna i sveta, koji je bio ponizan i čist.
Kada bi Moji biskupi i svećenici razmišljali, morali bi jasno razumjeti što Bog od njih hoće.
Jednostavnost i čistoća
Ne govorim o mojoj Majci, Kraljici svih kreposti... blagoslovljenoj među svim ženama. Ona
je uzor svake kreposti biskupima i svećenicima. Kakva je bila moja Majka, takvi neka budu svi
moji biskupi i svećenici...
Među mojim Apostolima posebno sam volio Ivana. On je primao povjerljiva Priopćenja
moga Srca. Njegova Me poniznost, jednostavnost i čistoća očaravala.
Među mojim Apostolima bio je jedan drugačiji, ohola srca i nečiste duše. Usprkos momu
144
Milosrđu očajavao je i završio u paklu. Nije htio prihvatiti poticaje moje Ljubavi i Milosrđa, nego
je slušao lukavi glas sramotnih strasti.
A tko su bili Sveci? Bili su pravi moji prijatelji...
Blagoslivljam te, sine moj. Prikaži svoje patnje da ih sjedinim sa svojima, da postanu
Svjetlo dušama, koje žive u tami.
(24. studeni 1975.)
153. SVETO PISMO JE UPUĆENO NARODU DA GA PROSVJETLI I
OSLOBODI IZ TAME
Sine moj, želim ti točnije objasniti Sveto Pismo. Ti znaš da sam beskrajno jednostavan i da
sve što radim i govorim odražava moje Biće, kao knjiga u kojoj se prepoznaje umjetničko
djelo, narav autora.
Također se tako odnosi i Biblija; ona je odraz umjetničkog, pjesničkog i literarnog načina
onih koje sam odabrao kao oruđe da je pišu. Njezine knjige u čudesnoj jasnoći zrcale
beskrajnu jednostavnost svoga autora, Duha Svetoga.
Sveto Pismo je od Triju Božanskih Osoba u savršenom Jedinstvu željena Knjiga, koja
naviješta vječnu, nepromjenljivu Božju Riječ izabranom narodu, da ga pripremi za najznačajni
događaj u povijesti ljudskoga roda, za moj Dolazak na zemlju, na drugo Stvaranje po otajstvu
Utjelovljenja, Smrti i Uskrsnuća, jer Ja, Božja Riječ, od vječnosti sam proizašao od Oca i od
Njega dobio nalog da ponovno uspostavim ravnotežu, koja je bila poremećena nasljednim
prvim grijehom.
Sveto Pismo i Evanđelje napisani su za Božji narod, da ga prosvjet1i i oslobodi iz tame,
koja je sišla prvim grijehom na ljudski rod. Sadržaj Biblije je Svjetlost i Mudrost, ne dostupne
otrovanim dušama, zamagljenim paklenim dimom. Sotona prelivši čovječanstvo ohološću
sprečava mu pristup Božjoj Riječi. On smatra da će umjesto Božjeg Kraljevstva Svjetlosti,
Pravednosti, Mira i Ljubavi, moći silom nametnuti vladavinu tmine.
"Tko nije sa Mnom protiv Mene je, a tko je protiv Mene nema zajedništva sa Mnom"
Nitko drugi nema pravo tumačiti Božju Riječ, Objavu nego samo od Boga za tu zadaću
pozvana Crkva. A u Crkvi samo onaj kome su predani ključevi Nebeskog Kraljevstva, Petar,
moj Namjesnik i nasljednici mojih Apostola koji su u jedinstvu sa Petrom.
Samovoljna su osobna tumačenja mnogih oholih i uobraženih teologa. Njima ni slava Božja
ni dobro duša nisu dali povoda da se ponašaju kao učitelji Božjega naroda; jer Učitelj je samo
jedan: Ja, vječna Božja Riječ vidljivo zastupan na zemlji po rimskom Nadpastira. Svi teolozi,
Pastiri i svećenici koji ne žele priznati učiteljsku službu Crkve su krivi učitelji i svrstavaju se
izvan Crkve. Njihove su zadaće, njihov ugled i dostojanstvo bez značenja: " Tko nije sa Mnom,
protiv Mene je," a tko je protiv Mene nema zajedništva sa Mnom, sa mojim Kraljevstvom, nego
sa carstvom sotone.
Sine moj, koliko ih se nalazi izvan moje Crkve, uzvišeni i neznatni, čak i nositelji grimiza!
Ponavljam ti još jednom: Svečano nose ogrtač pomazanika licemjerne blage poniznosti. Ipak
se mnogi biskupi nalaze na rubu ponora, iako se zaklinju na vjernost Crkvi. Svojom su nedjelotvornošću pomagači sotone, učitelja i kneza laži. Omogućili su mu uvući se svugdje, prije
svega u sjemeništa, crkvena sveučilišta, vjerske zajednice, gdje on razara i zavodi duše koje
su u mom Božanskom planu Providnosti bile izabrane kao dragocjeno i plodno sjemenje
budućih žetvi.
Jao onome tko prisvoji Božju Riječ da bi je krivotvorio i izrugao joj se
Kako mogu prema Pastirima, koji su odgovorni za mnoge mrtve duše biti milosrdan? Za
tolike propale? Zar oni ne znaju da Pastir za svoje ovce treba dati život svoj? Ali oni nisu makli
ni prstom da spriječe zlo. Sine moj, što oni misle? Hoće li ikada ući u sebe da žalosno oplaču
tako nezdravo i ludo dušobrižništvo?
U mojoj obnovljenoj Crkvi moraju sljedbenici mojih Apostola biti nepopustljivi i budni, kako
skupocjena, neprocjenjiva Baština moje Objave ne bi bila više tako strašno okaljana ljudskom
ohološću. Mora je se čuvati kao zatvoreni vrt, da u njega ne uđe ni jedna otrovna zmija!
145
Moja Riječ ostaje čista i jednostavna, kako sam je objavio mojim Prorocima; jao onima koji
je zlorabe, promjene ili ismiju. Bilo bi bolje za njih da si stave kamen oko vrata i potonu u
morske dubine.
Sine moj, blagoslivljam te, daj zadovoljštinu i moli.
(8 ožujak 1978.)
154. MOJE EVANĐELJE
Mnogobrojni su kršćani i svećenici koji iz otrovnih potočića crpe, umjesto iz mojega
Evanđelja i da se krijepe na čistoj, bistroj vodi moje Riječi, jer moja Riječ je vječni Život, kao
što sam i Ja vječan; ne mijenja se jer je istinita, a Istina je nepromjenljiva, kao što sam i Ja
nepromjenljiv. Zato što to rade uzrokuju u dubini svoga duha trulost, koja ih udaljuje od Vjere
i vodi do unutarnjeg raspada.
Vjernici su osobno odgovorni za sebe, a posvećeni odgovaraju ne samo za sebe, nego i za
one duše koje su oni prema planu Providnosti trebali voditi do kršćanskog savršenstva.
Te pozvane ne može se uvjeriti da im stoji na raspolaganju nepregledno blago duhovne
vrijednosti, neusporedivo blago Božanske Istine: moje Evanđelje!
Zašto to? Oni su popustili napastima zla, stalnim pritiscima stare zmije i dali se namamiti u
stupicu, iz koje se jedva mogu osloboditi.
Radi se o dušama
Jedna od mnogih negativnih strana modernoga dušobrižništva je zaraza knjigama,
novinama, časopisima, koji truju. Mnogi svećenici su prihvatili tu pokvarenu hranu i dali je
dalje dušama.
Odgovornost za to je vrlo teška. Zlo je jako uznapredovalo i postaje sada kronično; to je
daleko raširena zarazna guba. Moje sluge ne shvaćaju da snage pakla ne miruju, kao ni olujni
valovi mora; odlaze i vraćaju se kao valovi, koji se razbijaju o stijene.
Moji svećenici ne poznaju više plemenitost svoga poziva, zalog ljubavi i odabranosti! Znaju
li za odgovornost povezanu sa time?
Radi se o dušama - o njihovom vječnom spasu ili vječnoj propasti!
Pitanje pravednosti
Sine moj, misliš da će Me smatrati tvrdoglavim. Reci mojim svećenicima da to nije tako.
Ne radi se o nepopustljivosti sa moje strane, nego o zbrci koja vlada u mojoj Crkvi. Što
biste u normalnom vremenu vršili s ljubavlju, to ćete u vremenima unutarnje krize doživljavati
kao nepodnošljiv teret.
Uostalom, kada bi moje sluge bolje razmatrali Evanđelje, lakše bi spoznali znakovitu
prispodobu o talentima.
Tko dobiva pet talenta, trebao bi deset vratiti; tko dobiva dva, četiri. Jao onima koji
primljene talente ne oplode.
Koja će ih sudbina snaći? Oni, koji ne njeguju vinograd, nego ga opustoše, čine ogromnu
štetu...?
To je pitanje pravednosti, a Ja sam savršena Pravednost.
Mnogi moji svećenici ne misle na neizmjerne štete koje nanose dušama lošim upravljanjem
Mojih Sakramenata, otrovanim učenjem koje šire u školama i lošim primjerom,koji daju
dušama!
Strašno je! Oni ne razmišljaju o mojoj Riječi, koja je Riječ Života. Sine moj, koje li
zavodljive tame i koje li krivnje!
Blagoslivljam te, moje sine. Moli i daj zadovoljštinu
(16. srpanj 1976.)
155. KREPOST POBOŽNOSTI
Božanska Providnost je odredila da ljudi kao hodočasnici na zemlji budu povezani sa svojim
Bogom i Stvoriteljem, svojim Gospodinom Otkupiteljem i Posvetiteljem znakovima i posebnim
sredstvima.
146
Ta sredstva su različita, ali odgovaraju istoj svrsi. No Bogu ona nisu potrebna, da bi se
obratio vama.
Upotreba tih sredstava, koja upravljaju vaš odnos prema Bogu, Stvoritelju i Gospodaru,
zove se pobožnost. Ona je krepost od velikog značenja, velike važnosti, jer služi dušama da se
podignu svom Stvoritelju, da Ga slave, da Mu izraze svoje osjećaje, da Ga mole oproštenje za
počinjene grijehe i sjedine s glasovima svih stvorenja, s Univerzalnim Zborom svih živih bića u
dužnom hvalospjevu Bogu, Gospodaru.
Pobožnost mora biti krepost svih duša. Jao onima koji je u sebi razore. Oni gase u sebi
svako Božansko svjetlo, odvraćaju se od Boga i postaju poželjnim plijenom sotone.
Čovjek bez pobožnosti kao da nema udova. Ne može nikome ništa pokloniti i od nikoga
ništa primiti; nije slobodan i osuđen je da bude rob sotone. U njegovim rukama on postaje
oruđem propasti.
Oni više ne mole
U tome leži značenje te kreposti, koju bezboštvo pokušava razoriti na svaki način, sa svim
sredstvima u milijunima duša.
Zlo se danas može s pravom dičiti da je uništena pobožnost u mnogih kršćana, čak i u
dušama brojnih svećenika i redovnika. Uhvaćeni tim krivim, materijalističkim napretkom, u
njima samima usahnulo je vrelo, koje je hranilo njihov unutarnji život, što je duša svake
dušobrižničke djelatnosti. Bez pobožnosti osuše se duše i pretvaraju vrt Crkve u pustinju.
Koliko ima svećenika koji više ne mole! Ni Časoslov, ni Krunicu, ni razmatranje! Umjesto
toga: radio, televizija, besmislena glazba, loše štivo i još štošta drugo, o čemu je bolje šutjeti.
Svjetlo Vjere, Ufanja i Ljubavi se ugasilo. Proces razaranja Božanskog Života je skoro
dovršen. Bog je u duši skinut s prijestolja a na njegovo mjesto stavili su kumirski napredak.
Ipak je jasno da bez prave slobode, bez Božje pomoći nema pravog napretka, a još manje se
može ostvariti društvena pravda.
Otvoriti oči
Sine moj, moj Namjesnik na zemlji pozna i promatra sve veću pojavu razaranja na
moralnom i duhovnom području unutar moga Mističnog Tijela. On je zbog toga jako rastužen i
pati jer na njegove mnogobrojne pozive na živu Vjeru, istinsku pobožnost, jedina vrela
duhovne plodnosti nisu se odazvali mnogi svećenici,a i neki biskupi.
Ako se ne sluša Papu, ne sluša se ni Mene. Ako se njega mimoilazi, ne osvrće se ni na Mene!
Što još oklijevate i ne probudite se iz vaše zamagljenosti i ne otvorite oči za stvarnost?
Čekate li nemarni da vas pokopaju ruševine? Moli, sine moj, i potiči na molitvu!
(12. prosinac 1975.)
156. POZIV NA MOLITVU
Moja Crkva boluje i pati, jer su moji sluge do srži zaraženi vjerskom krizom. Ako se tijelo
ne hrani, njegove snage popuštaju. Oslabljeno tijelo ne suprotstavlja se neprijateljima koji ga
napadaju. Više ili manje brzo ga ubijaju.
Svjetiljka, koja se ne napaja, ugasi se. Također se gasi svjetlo Vjere, ako se ne hrani; u
dušu ulazi tama, postaje noć.
Također i najmanja travka i svaki cvijet usahne, ako nema hrane.
Što se događa s njim?
Požutjeli osušeni listovi, tanka, slaba stabljika lomi se čim se dodirne.
Što je kršćanska duša bez Vjere - što je duša svećenika koji ne moli?
Nešto najkrhkije i najranjivije! Uronjen u tamu gubi se i ne protivi se požudama duha i
osjetila.
Duša svećenika, koji je bez unutarnjeg života nalazi se u krizi Vjere, cilj je i igračka sotone,
147
koji na njoj iskaljuje svoj bijes i svoju ljubomoru, koji je kalja svom prljavštinom i iz nje pravi
roba. Pljuje na očajnu žrtvu - jadnu nesretnu dušu- svoju otrovnu slinu, budući da nije htjela
za obranu upotrijebiti sredstva, koja su joj stajala na raspolaganju.
Dah duše
Prvo sredstvo obrane je molitva:
- molitva uzdiže dušu k Bogu
- molitva je dah, kisik duše;
- molitva dušu najintimnije i na najdublji način povezuje s Bogom.
Kada je duša sjedinjena sa Mnom, čega se treba bojati? Ako je čvrsto ucijepljena u Mene,
tko će je otkinuti od mojega Srca?
Duša koja ne moli je kao crvljiv plod. Nitko ne primjećuje veći trulež iznutra, ali konačno
pada na zemlju i propada.
Ako netko odbija hranu, ne smije Me optuživati da mu opadaju fizičke snage. I ako netko
neće moliti, neka ne pripisuje Meni što mu odumire svako duhovno djelovanje. Tko ne moli,
brodolomac je na olujnim valovima svijeta, koji ne želi pripadati Bogu. Ako ne pliva, ne može
se spasiti!
Mnogi svećenici ostaju gluhi na moje Pozive na molitvu. Kako će se moći spasiti? Da li
primjećuju svoju neplodnu, grozničavu djelatnost, koju Bog ne blagoslivlja? Dapače, ona vrlo
često služi zlu.
Ja, Božji Sin, molio sam dan i noć. Htio sam prednjačiti primjerom svoje naučavanje, ali
mnogi kršćani i svećenici ne mare za to...
Žive izvan djelotvorne duhovne stvarnosti i kao da su hipnotizirani od zla.
Vatru treba upaliti
Sine moj, oni vjeruju samo u sebe, ograničena pisanja i novine. Iz tih izvora piju požudno.
Naprotiv, pogled unatrag u život Crkve uvjerio bi ih da bez molitve nije nitko postao svet. Niti
jedan mučenik nije Mi svojom krvlju posvjedočio vjernost, a da ga nije podržavala molitva.
Na to ne gledaju... Tako se život u mnogima ugasio.
Kolike li sljepoće, koje li duboke noći? Strašno je! Izabrani odbijaju Svjetlo i Život i ne
mogu ih više prenijeti dušama.
Sine moj, Ja sam Ljubav koju odbijaju, Život koji gase, Ja sam Vatra. Što želim drugo nego
da gori u selima i gradovima! Jao Pastirima koji se suprotstave mojoj volji!...
Izabrao sam te za veliku zadaću: prenositi moju Riječ nasljednicima Apostola, svećenicima i
vjernicima. To je posljednja mogućnost da se spasu duše!
Meni i mojoj Majci nisu vjerovali. Mnogi će ustrajati u svojoj sljepoći. Ali neka znaju da je
moj čas blizu. Blagoslivljam te, sine moj.
(20. studeni 1975.)
157. MOLITVA JE STRIJELA KOJA PROBIJA TAMU
Molitva je snažna pomoć, kojom možete sve postići kod Boga: - Molitva je nenadmašivo
oružje, kojim se najslabiji pretvaraju u jake, tako da uz sve neprijateljske napade ostaju
neranjivi.
- Molitva je oružje koje pametno uporabljeno uzvisuje borca iznad njegova neprijatelja.
- Molitva je od Svetih upotrjebljeno oružje, o kojem sam Ja u mojem Evanđelju govorio
iscrpno.
- Molitva je oružje koje sam Ja predao mojoj Crkvi, kao oružje za njezinu sigurnost i
zaštitu.
To je nepogrešivo oružje, ako se upotrebljava sa poniznošću, Vjerom, Ufanjem i Ljubavlju,
148
u stanju Božje Milosti.
Kraj tolikih sjena i guste tame što zastiru moju Crkvu, molitva je strelica koja probija
tamu, kao svijetla zraka. Molitva je snažno oružje koje zaustavlja drskost neprijatelja i tjera ga
u bijeg.
Molite, inače ćete svi propasti
Sine moj, današnji položaj Crkve je iznimno ozbiljan. Nalikuje velikom carstvu u
predvečerje njegove propasti. Ipak, iako mnogi ljudi slute težinu trenutka, ne nalaze snage da
se priberu i da zajedno prihvate nepogrešivo oružje koje je u stanju zaustaviti približavajući
poraz i tako se spasiti.
Po tome ponovno uviđaš kako je moja Crkva morala prihvatiti jasne i milosrdne Pozive
moje Majke u La Salettu, Lurdu, Fatimi i na mnogim drugim mjestima.
Oholost i ponos su kršćane ovoga zalutalog stoljeća, koje je podleglo utjecaju paklenih
moći, dovele do toga da u njih ne vjeruju. Umjesto toga nastavljaju se udaljavati ljudska srca
od Boga, Crkvu od kršćanstva i voditi je sve dublje u materijalizam, da bi zaboravila svoje
Božansko poslanje. Kako lako zaboravljaju ljudi da su često samo molitvom postigli spas u
Božanskom Milosrđu!
Vjernici će se spasiti kao Noa
Kršćanstvo ima puno veličanstvenih crkvenih svetišta i krasnih crkava posvuda, sagrađenih
da podsjećaju na snagu molitve Svete Krunice. Ali sotona u svojoj tvrdokornoj zloći uložio je
sva sredstva, da po materijalizmu čovjek zaboravi svoje dostojanstvo Božjeg djeteta. Najrazličitijm prikrivanjem pokušava uvijek ugušiti Vjeru u čovjeku, da ga ogluši na Pozive Božje
Ljubavi...
Sine moj, Crkva neće propasti; bit će spašena snagom molitve, malo dobrih i poniznih
molitava onih koji se nisu dali uhvatiti otrovnim zasjedama pakla.
.
Te duše su već označene i spasit će se kao Noa u korablji sa svojom djecom i djecom
njihove djece; iako se rugaju toj činjenici oni koji ne vjeruju, zbog neznanja i sljepoće.
Dosta sada, sine moj! Blagoslivljam te i zajedno s tobom blagoslivljam sve koji sudjeluju u
širenju mojih Poruka.
(24. prosinac 1978.)
158. FIAT VOLUNTAS TUA
Govorimo sada o jednom odlomku molitve, što sam poučio moje Apostole: o mojoj volji.
- Postoji Božja volja, nitko je ne može poreći, također ni oni koji drugačije vjeruju...
Vrijedi općenito. Svi znaju da Bog želi samo dobro, a ne zlo i to nikada, ni iz kojeg razloga.
Zlo nema nikakvo opravdanje, i ne postoji ni cilj, ni prigoda koji bi mogli opravdati zlo!
- Ja hoću poštivanje Deset Zapovijedi.
Svi znaju da hoću strahopoštovanje života, strahopoštovanje moga svetog Imena,
slavljenje nedjelje, iako je danas većina ljudi obeščašćuje na skandalozan način.
Svi znaju da Ja želim uzajamnu ljubav supružnika, strahopoštovanje roditelja i djece,
poslušnost prema zakonitoj vlasti. Ipak, moju volju većina gazi.
- Manje shvatljiva je moja volja koja ljudima ukazuje pravo mjesto u obitelji, crkvi i
društvu. Ipak se ono može spoznati molitvom.
Moj Otac osigurava Svjetlost i posebnu Pomoć da svatko stvorenje u dobroj nakani nalazi
pravo mjesto prema svom pozivu.
- Konačno se očituje moja Božanska volja u pripuštenju, koje se mora prihvatiti sa
pouzdanjem u moju Dobrotu, Ljubav i Mudrost.
Ne želim bijedu koja pogađa ljude. Vi je izazivate svojom opakošću i odbijanjem Božjih
prirodnih zakona. Ja dopuštam bijedu, kako bih ostvario svoj plan Milosrđa i Pravednosti za
149
duhovno dobro duša.
Često se Bogu odupiru ljudi i optužuju Ga zbog nedostatka milosrđa, kada su kušani
patnjom i nesrećom. To govore u sljepoći, jer zaboravljaju da su bolni događaji posljedica
njihovih grijeha i krivo shvaćaju veće dobro koje dajem, da nastane iz njihovih patnji.
Ako već grešno neznanje Božje volje za sve znači nesreću, a što onda proizlazi ako Bogu
posvećene osobe odbijaju Svjetlo?
Odreći se dobra u korist zla, teški je grijeh protiv Božje volje. Postaviti se na Božje mjesto i
pokušati drugima nametnuti svoju volju je neizmjerno veliko zlo.
Odbijanje mojih milosni Poticaja česti je grijeh protiv Božje volje.
Suprotstaviti se Božjoj volji, time što se odupire vlastitom pozivu ili pozivu drugih je grijeh,
koji izaziva moje veliko negodovanje.
Da bi u obitelji, crkvi, državi i društvu bio moguć sređen život i da svatko ostvari svoj cilj,
dao sam Zapovijedi i Propise. Poučio sam ljude za što neka dnevno mole Boga, svoga
Stvoritelja, Otkupitelja i Posvetitelja. .
Čudesna povezanost
"Oče naš" stvara čudesnu, jedinstvenu, svima razumljivu povezanost. Niti jedno svjetovno
učiteljstvo ne bi bilo u stanju tako se izraziti.
Ipak, pogledaj oko sebe, sine moj. Ni u babilonsko doba nije bilo takve smetenosti kao
danas. Tama pokriva zemlju. Ljudi se više ne razumiju! Oholost i ludost su bezgranični i danas
su dosegli stanje, koje nije postojalo u proteklim stoljećima.
Ljudi ovoga naraštaja su u svojoj ludoj drskosti izgubili smisao za dobro i zlo. Cak su
dospjeli do toga da odobravaju zločine: pobačaj, protuprirodne brakove, mnogoženstvo,
rastavu. Pokušavaju opravdati svaku vrstu zla.
Tako radi čovjek na svom vlastitom uništenju i pokreće lavinu koja će ga povući sa sobom.
Blagoslivljam te; ljubi Me!
(31. prosinac 1975.)
159. DUHOVNA JAKOST
Krepost, o kojoj hoću sada govoriti je duhovna Jakost, svaki je kršćanin treba, jer se cijeli
svoj život mora boriti protiv zla. Ta istina se zanemaruje i kolikim se problemima bavi, dok bi
trebala biti predmet osobita proučavanja.
U mjeri, kako dijete upoznaje duhovne teškoće, mora mu se objasniti kako će ostati dobro i
Bogu vjerno. Mora mu se pomoći da se vježba u kreposti jakosti i upozna borbu, koja je glavna
zadaća zemaljskog života, da postigne vječni Život. Dijete mora upoznati borbeno oružje i
kako ga uspješno uporabiti.
O tome ovisi spas
Cijeli odgoj i obrazovanje djece, koja se otvaraju životu i osjećaju prve teškoće mora biti
usmjeren saznanju o stvaranju čovjeka, njegovom prvom grijehu, mojem Utjelovljenju, mojoj
Muci i Smrti za Otkupljenje čovječanstva; o Crkvi, mojem Mističnom Tijelu, koje je proizašlo iz
moga otvorenog Srca.
Zbog čega to uporno tražim? Zato jer je život svih ljudi povezan s tim povijesnim istinama.
Ljudi ne mogu izbjeći toj borbi, jer o njenom ishodu ovisi vječno spasenje ili vječna
propast.
Ali nijedan čovjek na zemlji ne smije se usuditi suprotstaviti bez moje pomoći neprijatelju,
koji je po prirodi i po svojoj snazi iznad njega...
Zato sam htio osnovati Crkvu u svijetu. Njena zadaća sastoji se u tome da se brine, nahrani
i zaštiti svoju djecu svim raspoloživim sredstvima.
Ali budući da Crkva nije samo hijerarhija, nego je sastavljena od svih krštenih, trebaju se
roditelji, odgojitelji i svećenici ozbiljno posvetiti temeljnoj pastirskoj zadaći da pouče ljude,
kako se boriti protiv sotone. Koji je utjelovljenje zla; da svaki trenutak svoga života upotrijebe
150
ispravno oružje. Ta borba mora za kršćanina imati prednost. Sve su druge stvari vrijedne samo
onda, ako služe postignuću životnog cilja.
Jaki u Vjeri, Ufanju i Ljubavi, dobro naoružani i opremljeni, mogli bi kršćani sigurni u
pobjedu suprotstaviti se neprijatelju, kao David koji je pobijedio Golijata.
Pogrešan odgoj
Sine moj,
zadovoljavaju
zahtijevaju od
svojstva, prije
nima.
mnogi kršćanski roditelji ništa ne uskraćuju svojoj djeci. Od početka
njihove želje i prohtjeve. Tako rastu njihovi zahtjevi iz dana u dan. Ne
njih nikada odricanje ni žrtve. Da li je onda čudno što u njima ovladaju loša
nego se otvore životu? Pri tom se roditelji takve djece smatraju dobrim kršća-
Moli, sine moj, prikaži Mi svoje patnje. Blagoslivljam te!
(13. prosinac 1975.)
160. OPĆINSTVO SVETIH
Sine moj, Ja sam beskrajna, vječna, nestvorena Ljubav koja je došla na svijet da mržnjom
napadnuto čovječanstvo ponovno pomirim s Bogom.
Ljubav teži po prirodi sjedinjenju, kao što je mržnja po prirodi usmjerena razdvajanju.
U Trojstvu sjedinjuje nas beskrajna Ljubav, u Jedinstvu i Biti, u jednoj jedinoj Volji.
Ljubav je Mene, utjelovljenu Božju Riječ odredila za Žrtvu na Križu, da svaki čovjek ima
mogućnost da se u Meni sjedini s Bogom, kao što sam ja jedno s mojim Ocem, koji Me je
poslao.
Sine moj, već preko stotinu godina zamagljuje materijalizam, kao gusta, tamna sjena veliki
dio čovječanstva. On je također u mojem Mističnom Tijelu zamračio vjernicima i mnogim
svećenicima dogmu o Općinstvu Svetih, tu veličanstvenu, živu, istinitu duhovnu stvarnost, u
Nebu i na zemlji.
Ne postoje riječi koje bi izrazile veličinu, moć, Ljubavlju i Životom nadahnuto djelovanje ta
Zajednice, da razjasne nevidljivu, otajstvenu izmjenu, čije je središte moje Milosrdno Srce.
Suprotno od vladajuće predodžbe, smrt ne znači kraj djelovanja duša. To je više prijelaz,
korak iz vremena u vječnost, koji ne predstavlja kraj djelovanja duše, ni u dobru, ni u zlu.
Božja obitelj
U obitelji ispunjenoj ljubavlju, pridonesi svaki član za zajedničko dobro razmjenom
primljenih i iskazanih dobročinstva u harmoničnoj zajednici.
U puno višem stupnju tako se događa i u velikoj obitelji Božje djece, borcima na zemlji,
onima koji trpe u Čistilištu i Svetima u Nebu.
Kako bi Vjeru u tu Božansku i ljudsku stvarnost proizašlu iz moje Žrtve na Križu, još
bogatije oblikovali Božjim plodovima, potrebno je čvrsto vjerovati u dogmu Općinstva Svetih; i
da svećenici kada govore obitelji Božje djece jasno naglase da toj obitelji pripadaju zemaljski
hodočasnici, trpeće duše u Čistilištu, Pravednici kao Sveci u Nebu.
Naime, mnogi svećenici zaboravljaju one, koji se nalaze u Čistilištu. Tako veliki propust
može nastati samo onda ako se ne vjeruje u Čistilište, ni u strašne muke kojima su te duše
podvrgnute za vrijeme čišćenja.
Pomoć dušama u Čistilištu je dužnost ljubavi i pravednosti, naročito prema onima, čije ste
patnje vi prouzročili, jer ste zajedno s njima skrivili zlo, a po tome i grijeh.
Ako Vjera nije djelotvorna, ona ne postoji.
Život teče dalje
Sine moj, mora se dobro razjasniti da život teče dalje nakon groba. Svi koji su vam
prethodili u znaku Vjere, bez obzira da li su u Čistilištu ili u Nebu, vole vas čistom, živom i
većom Ljubavlju. Ispunjeni su velikom čežnjom da vam pomognu položiti teške ispite života,
151
da biste mogli sretno doživjeti na kraju života silnu promjenu.
Poznate su im velike opasnosti koje prijete vašim dušama. Ali njihova pomoć vama je
ovisna u velikoj mjeri o vašoj Vjeri, vašoj slobodnoj volji, vašoj molitvi, pouzdanju u njihov
moćni zagovor kod Boga i Presvete Bogorodice.
Kada su svećenici i vjernici prožeti živom Vjerom svjesni koje neiscrpno blago, Milost,
pomoć i darovi po toj dogmi stoje Općinstvu Svetih na raspolaganju, oni će ustostručiti svoje
snage nad zlom. Ja sam moju veliku obitelj opremio bogatstvima, nedokučivom moći i
nepobjedivom snagom beskrajne,vječne Ljubavi.
Neiskorištena pomoćna sredstva
Moji svećenici neka rastumače vjernicima jasnim riječima da njihova braća, koja su završila
život na zemlji, nisu od njih odvojena, nisu daleko.
Oni nisu prema vama nedjelatni i nezainteresirani, pa imaju u omjeru svoga dosegnutog
savršenstva udio u svim događajima moga Mističnog Tijela.
Oni ne ograničavaju vašu slobodu, ali su vam blizu u borbi protiv zla, ako budu na to
potaknuti vašom Vjerom i vašim zazivanjem.
Sine moj, koja je čudesna blaga stavio moj Otac vama na raspolaganje! Kolika sredstva
pomoći i mogućnosti za dobro, a ostavljate ih neiskorištenima!
Budite jaki u Vjeri! Posjedujete tako malo onoga što ona obuhvaća. Blagoslivljam te; ljubi Me!
(22. rujan 1975.)
161. BDJETI I MOLITI
Brate Don Ottavio, Ja sam Arkanđeo Gabrijel, Bog mi je dao nalog da te štitim.
Usred borbe, od koje vidiš samo neke ulomke, želim ti otkriti još neke druge. Mora se
postupati s velikom razboritošću i pažnjom jer je zao neprijatelj lukav i uvijek vreba iskoristiti
tvoje neiskustvo i neiskustvo drugih. Vi se borite nekoliko godina, a on već tisućljećima.
Povežite sa krepošću razboritosti veliku poniznost, koja vas potiče da se ne pouzdajete u
sebe; svoje potpuno pouzdanje stavite u Gospodina, koji vam u svojem beskrajnom Milosrđu
daje više nego je potrebno, da možete ići svojim putem, u potpunom povjerenju i predanju
Njemu, koji vas ljubi...
On je Svemogući i Vječni. On u sebi ima vrijeme i prostor, za Njega je jedno tisućljeće
manje nego jedan sat. On cijeni djelo svojih ruku, čovjeka i čeka njegovu odluku. Dajte mu
svoj pristanak, postojan i plemenit, kao što je to učinila njegova Majka. Samo to On želi i samo
to traži! Na sve ostalo On misli. Prava radost srca sastoji se u potpunom pouzdanju u njegovu
Božansku volju.
(4. lipanj 1978.)
162. PUT LJUBAVI
Moj brate, ja sam Terezija od Djeteta Isusa. Od putova koji vode duše u Nebo, put Ljubavi
je najkraći. Ja sam ga ponovno otkrila, doista se trudila da idem njime do kraja i postala vrlo
sretna...
Ako ti iz svoga srca upraviš čin ljubavi njegovom Srcu, odgovara ti On svojom beskrajnom
Ljubavi koja obavija i prožima tvoje srce. Čovjekov put na zemlji je ispit, kojega nitko ne
može izbjeći.
U čemu se sastoji?
To je ispit Vjere. Nemoguće je bez Vjere svidjeti se Bogu. Tko ne vjeruje, neće biti spašen.
Vjerovati čvrsto u objavljene Istine i Otajstva! Vjerovati u Crkvu kao Sakrament spasenja...
Čovjek se mora potpuno u svemu podrediti Bogu i slušati iz ljubavi njegove Upute.
Gdje se ljubi Boga, ima Vjere; gdje ima Vjere, tamo je Ljubav prema Bogu. Krštenjem smo
primili od Ljubavi sposobnost da ljubimo, a time i sposobnost da služimo i budemo poslušni. Za
mene je put Ljubavi najljepši, najkraći i najsigurniji...
152
Po Općinstvu Svetih ostajemo sjedinjeni u Bogu, vječnoj, beskrajnoj Ljubavi, koja nas ljubi
od vječnosti.
(1. lipanj 1978.)
163. TREBA IĆI NAPRIJED
Sine moj, ja sam otac Pio, sjeti se, postoji važna krepost: ustrajnost u dobru.
Idi naprijed, premda je to ponekad teško. Obeshrabrenje dolazi od onoga koji stalno vreba
da iskoristi najpovoljniji trenutak za svoje razorno djelovanje.
Patnje koje mi je nanio zloduh u godinama moga života, postale su snažno oružje da mu
otmem duše i vratim Kristu.
Dogma o općinstvu Svetih je stvarnost, koja se često zaboravlja!...
Blagoslivljam te.
(7. lipanj 1974.)
164. DOGMU O OPĆINSTVU SVETIH MORA SE NE SAMO POZNAVATI,
NEGO I ŽIVJETI
Mi smo duše u čišćenju. Ljubav sjedinjuje Božju djecu.
Dogma o općinstvu Svetih donosi onima koji u to vjeruju i žive,stalno svete plodove. Od
vas se zahtjeva vježba; živjeti u Božjoj Milosti...
Vaše su mogućnosti da za nas činite dobro neiscrpne. Dovoljno bi bilo da sve što radite
uzdignete na nadnaravnu razinu Milosti, s nakanom da nam pomognete ...iz ljubavi prema
Gospodinu.
Za sebe ne možemo ništa učiniti, ali za vas jako mnogo u svim vašim potrebama!... Mi smo
duše bez ikakve druge želje, osim jedne velike, da gledamo Njega, Jednog i Trojedinog i
čekamo utjehu pomoći, koja ubrzava naše oslobođenje...
(9. lipanj 1978.)
165. BIT ĆU S VAMA DO KRAJA VREMENA
Sine moj, Ja sam, Isus, koji je došao da skuplja, a ne da rasiplje, da od neprijatelja smrtno
ranjeno stado dovede na sigurno. Učinio sam to darivanjem svoga Života za moje ovce, za
moje jaganjce. S Križa na Kalvariji se izlijeva rijeka Božanske Krvi, u koju grešno čovječanstvo
može uroniti, kao u kupku čišćenja.
Nevjerni ljudi ovog zalutalog stoljeća ne žele vidjeti to veliko čudo Ljubavi, koje neprekidno
traje za njihov vječni spas.
Kada bi se potrudili i u to vjerovali, svoj bi život na zemlji promijenili... Zlo postoji u
čovječanstvu, čak i u mojoj Crkvi. Ali Božanska Ljubav je providjela da nitko ne može reći da
propada zbog nedostatka sredstava spasenja.
Biti ću s vama do svršetka vremena. To je tako velik dar, da mu ni jedan drugi nije nalik ni
svojom sjenom. Jer doista posjedujete sve li Meni, vječnoj Riječi Božjoj, koja je postala
Čovjekom i među vama je nazočna! Što vam još nedostaje?
Sa Mnom imate Život, Put, Istinu, Svjetlo, Snagu i Moć poraziti neprijatelja, vodu za
gašenje žeđi, Kruh Života da utažite glad, Mudrost, Pravednost, Mir, Milosrđe... Sa Mnom
posjedujete zaista sve!
Ali čini se da većina ljudi ne želi to znati
Usprkos tomu, ne znaju umorni, preopterećeni, žedni i zbunjeni ljudi da postoji mjesto
okrepe koje sadrži svu utjehu koju trebaju. Njega bi mogli potražiti, tamo bi našli svoj spas...
Ali događa li se to zaista?
Ja, nepresušivi Božanski Izvor Svjetla, Vjere i Ljubavi nalazim se usred čovječanstva sa
svojim Srcem žednim duša. Ali većina, čini se, ne želi to znati i mnogi moji odabranici
prihvaćaju ravnodušno na znanje: moju Nazočnost.
Zašto, sine moj, idu usprkos moje Božanske Nazočnosti putem propasti, umjesto putem
153
spasa?
Njihova će patnja u paklu biti ustostručena
U toj zaista tužnoj situaciji, u kojoj se čovjek često očajno muči i o kojoj ovisi njegov
vječni spas, ne smije se prešutjeti njegovo porijeklo, njegova duhovna narav i jedinstvo duše i
tijela.
Ti znaš da je tvoja posebna zadaća objaviti razloge i odgovornosti za zla od kojih trpi moja
Crkva, zbog čega propadaju mnoge duše. Tu zadaću moraš potpuno ispuniti! Ljudi moraju
znati da je mojoj Crkvi bilo dano sve potrebno za ostvarenje njena poslanja u svijetu. Ja sam
Sebe njoj dao i sa Mnom joj ništa ne manjka!
Jao onima koji napuštaju svoj odgovorni položaj i prelaze k neprijatelju! Još će biti gore
onima koji zadržavaju svoj ključni položaj za sebe, ali postaju izdajice i podržavaju neprijatelja
u njegovom bijesnom razaranju: Bilo bi bolje za njih da se nisu rodili!
Jer njihova će patnja u paklu biti ustostručena u usporedbi s patnja
ma drugih prokletnika!
Kako vidiš postoji tama a za one, koji ljube Svjetlo, životvorno Svjetlo!
Blagoslivljam te, sine moj...
(23. studeni 1978.)
166. ZAŠTO MOJA NAZOČNOST: LJUBAV
Sine moj, iz moje Božanske Nazočnosti mogu se crpiti neprocjenjive vrijednosti kako za
materijalno-zemaljski život, tako isto i za duhovno - vječni život.
Ja, Isus, vječna Božja Riječ od vječnosti proizašao od Oca, u punini vremena postao
Čovjekom u djevičanskom Krilu moje Presvete Majke, sada sam u Nebeskom Sjaju s desne
Oca, a ipak nazočan Tijelom i Krvlju, s Božanskom i ljudskom naravi u svim posvećenim
Hostijama na svijetu. Ja Jesam i bit ću među vama do kraja vremena.
Zašto se mnogi ne pitaju za razlog te moje Nazočnosti među vama?
Zašto sam htio biti u vašoj sredini, iako sam unaprijed znao kako će ljudi postupati prema
Meni? Mržnja, uvrede, preziri, odbacivanje, nikada nisu nedostajali. Ali biti će uvijek plemenitih
duša, koje će Mi dati naknadu za zla bezbožnika.
Na pitanje zašto moja Nazočnost u svijetu, postoji samo jedan odgovor, sine moj: Ljubav!
Moja Riječ
Kako ja ostvarujem moju Nazočnost u mojem Mističnom Tijelu? Prije svega darom moje
Riječi. Ja sam povjerio Crkvi moju Baštinu, Riječ Života i Istine, zaštićenu potporom Duha
Svetoga.
Ja sam Istina, koju Crkva mora pokazati bez najmanjeg odstupanja. Napadi na Mene, Božju
Riječ, poduzimani su neprekidno tijekom stoljeća na grozan način. Đavlom zavedeni krivi i
nazovi učitelji, te lažljivci, sve su poduzeli da bi Mene, Istinu, Put i Život uklonili s lica zemlje.
Uzalud!
Također, ovo materijalizirano stoljeće pokušava Me svim sredstvima ukloniti: aktivnošću
sekti, bezbožnih stranaka, otrovnim strujanjima zalutalih filozofa, rušenjem uzvišenih vrednota
prave kulture...
Iznimno je bolna činjenica da mnogi moji svećenici, umjesto da se ponizno podrede
nepogrešivom Učiteljstvu moje Crkve, drsko izigravaju učitelje; time se priključuju
neprijateljima istine, na najveću štetu mnogih duša.
Zašto idu tako daleko? Oholost zasljepljuje, da, zaista zasljepljuje!
Moj Namjesnik
Sine moj, Ja sam u osobi moga Namjesnika među vama. Njemu je predana sja vlast da
čuva stado. Tko njega ljubi, ljubi Mene. Tko njega ne sluša, ne sluša Mene. Tko se bori protiv
154
njega, bori se protiv Mene. Tko ga prezire, prezire Mene.
Dan za danom penje se on na svoju Kalvariju, ali mnogi toga nisu svjesni. Plače zbog
sinova koji su postali krvoločni vukovi stada. Jednako' mu se rugaju kao i Meni, mrze ga. On
stoji na kormilu mojega Broda u ovom tužnom trenutku, kada se približavaju morski valovi,
najavljujući skoru, divlju oluju.
Sine moj, njega treba podržavati molitvom i prikazanjem osobnih patnji, ljubiti ga i
probuđivati ljubav prema njemu. Svaka njemu iskazana dobrota, ali isto tako i učinjeno zlo,
Mene pogađa. Treba ga štititi protiv svih sotonskih aluzija njegovih neprijatelja...
Euharistija
Ja sam u mojoj Crkvi također nazočan u Otajstvu Ljubavi i Vjere, u Euharistijskom
Otajstvu...
Kada bi moji svećenici vjerovali u tu moju Nazočnost, živjeli u njenoj uzvišenoj, divnoj
stvarnosti, mogli bi promijeniti lice Crkve i iz moga Milosrdnog Srca crpiti nedokučive Milosti.
Ali nažalost, nema ih puno koji posjeduju tako duboku Vjeru. Većina ima slabu Vjeru i nije
ih malo koji uopće ne vjeruju u moju Euharistijsku Nazočnost.
Moj Namjesnik na zemlji često je govorio s pravom o krizi Vjere, uzroku i početku brojnih
zala.
Gdje se trpi
Postoji još jedan, četvrti način moje Nazočnosti na Zemlji; Ja sam zaista nazočan u mojim
Svecima, koji crpe snagu iz moga Božanskoga Života, stalno težeći prema najvišim vrhuncima
svih kršćanskih kreposti.
Ja sam nazočan i u onima koji trpe. Gdje se strpljivo trpi, tu sam Ja, kao i u dušama
žrtvama, koje uživaju moju naklonost. One Mi daju zadovoljštinu za uvrede, prezire,
bogohulstva i svetogrđa onih koji Me ne ljube. Oni su milina moga Oca.
Duše žrtve su te koje su zatomile i suzdržale srdžbu moga Oca, usprkos nečuvenoj zloći
ovog pokvarenog naraštaja, tog naraštaja koji crpi ustajalu vodu iz otrovnih močvara, umjesto
da pije iz Izvora Spasa!
(18. rujan 1975.)
167. MOJE SRCE SVE OBUHVAĆA
Beskrajna ljubavna moć moga Presvetog Srca prožima, oživljava i pokreće sve vidljive i
nevidljive stvari i usmjerava ih prema cilju za koji su stvorene. Stoga je moje Euharistijsko
Srce zaista sveobuhvatno širenje Svjetla Života i Ljubavi; u Njemu, od Njega i iz Njega bit će
ponovno uspostavljena ravnoteža narušena pobunom Anđela i ljudi...
Moje Srce počelo je skladno kucati s Neokaljanim Srcem Moje Majke i svojom beskrajnom
Ljubavi i Moći sve obasjava, oživljava i grije.
Omnia per Ipsum facta sunt
Sine moj, u tom snažnom promatranju moga Presvetog Srca treba shvatiti riječi "Omnia
per Ipsum facta sunt" ("Ta u Njemu je sve stvoreno..." Kol 1,16). Jer zaista, sve teče u
neprekidnoj rijeci iz Njega i vraća se Njemu. Po Njemu vam je darovan Život i Otkupljenje; jer
po mojem Srcu ponovno će se pomiriti i ostvariti spasenje ljudi dobre volje...
Ja sam među vama i ne ostavljam vas kao siročad. U stanju Žrtve Moga sveobuhvatna
Srca, izvornom snagom Svjetla, Ljubavi i vječnoga Života ostajem nazočan do svršetka
vremena...
Još će ljudi vidjeti silu Božju u trijumfu moga Milosrdnog Srca i Neokaljanog Srca Marijina...
u čudesnoj zbilji obnovljene Crkve, koja će biti veličanstvenija nego ikada, jer će je obuhvatiti
dah Duha Svetoga...
To je dovoljno, sine moj. Ljubi me i daj zadovoljštinu!
155
(29. studeni 1978.)
168. NEOKALJANO SRCE MARIJINO
Neokaljano Srce moje i vaše Majke, u vječnoj Božjoj Ljubavi Jednoga i Trojedinoga, je
najljepše djelo Stvaranja, najljepši Cvijet Neba i zemlje, koji ima miomiris svih kreposti u sebi.
Ja sam je nadario snagom izvođenja moga beskrajnog plana Ljubavi da bude
Suotkupiteljica, Majka i Kraljica. pred njom se klanjaju Anđeli, a ljudi je slave kao Blaženu...
Moja Majka posjeduje bezgraničnu Ljubav prema vama... zbog toga su njezini brojni
zahvati za dobro čovječanstva...
Ljubav se želi darivati. Bog ljubi Svoga Sina beskrajno i predaje Ga za spasenje
čovječanstva. Sin ljubi beskrajno Oca i želi umrijeti za čovječanstvo.
Ljubav Sina prema Nebeskom Ocu i ljudima nalazi se u Njegovom Srcu, kao što se Ljubav
moje i vaše Majke prema Trojedinom Bogu nalazi u njezinom Neokaljanom Srcu. Ali što znaju
svećenici slabe Vjere o tom otajstvu Ljubavi?
Zato je njihova duhovna suhoća... Zbog njihove osobne krivnje, jer su propustili i prezreli
poticaje moje Milosti. Kako tužnu sliku daju ovi svećenici moje Crkve!...
Jadni sinovi! Mora ih se probuditi iz smrtnoga sna, koji ih je nadvladao...
Dosta sada, tko ima uši neka čuje!
Blagoslivljam te! Prikaži mi svoje patnje! Ostani sa Mnom! Ovu si noć bdio i tješio Me
svojom ljubavlju.
(25. studeni 1975.)
169. PRESVETA DJEVICE MARIJO
Presveta Djevice Marijo, Isusova i naša Majko! Nitko nije Isusa više ljubio od Tebe.
Nitko nije za Isusa više patio od Tebe.
Nitko nije u Isusa tako silno vjerovao kao Ti.
Nitko nije Isusa tako vjerno slijedio kao Ti.
Nitko nije Isusa tako poznavao kao Ti.
Nitko nije Isusu bolje služio od Tebe.
Nitko nije s Isusom bio tako sjedinjen kao Ti.
Nitko se nije Isusu tako klanjao kao Ti.
Nitko nije Isusa tako proslavio kao Ti.
Nitko nije Isusu bio tako poslušan kao Ti.
Nitko nema u Svemoći Isusovoj takav udio kao Ti.
O Marijo, Majko naša, ne odvrati svoj pogled od nas hodočasnika na Zemlji.
Pomozi nam, budi uz nas, štiti nas i brani od tolikih duhovnih i materijalnih zala koja nas
okružuju.
O Marijo, Majko Božja i naša prava Majko, budi uz nas u svim zasjedama paklenog
neprijatelja.
Daruj nam ustrajnost i vodi nas sigurno u teškoćama našega života.
Amen
156
157

PRIČA O LJUBAVI, JANU I SREĆI Ima jedan dječak imenom

Dođi, Gospodine Isuse

smrt nije kraj - Zupa

(36), ožujak 2015. Dragi župljani, blagdanom PEPELNICE ušli

[C1 - C2] LJUBAV (KKC 1822 – 1829) OPIS KREPOSTI: Ljubav je

Govor Sabor Angeljeka Darko Fiket.doc

pogledaj pdf

PISMO PAPE IVANA PAVLA II