UVOD “Tijek događaja u životu ne zavisi od nas, nikako ili vrlo malo, ali način na koji ćemo te događaje podnijeti, u dobroj mjeri zavisi od nas.” Ova mudra izreka nobelovca Ive Andrića najbolje nas upućuje na ono što hrvatskome narodu u Bosni i Hercegovini valja činiti kako bi ostao i opstao na svome. Da nas ne bi povijest kritizirala i osuđivala zbog pasivnog odnosa prema tijeku suvremenih zbivanja, mi, članovi brčanskoga HDZ-a BiH, neumorno osmišljavamo i organiziramo brojne konkretne radnje kako bismo sami bili krojači svoje sudbine i sreće. Jedan od načina utjecaja na događaje u našem društvu jest i pisanje o svim životnim događajima koji su važni za poziciju hrvatskoga naroda u Bosni i Hercegovini i Brčko distriktu BiH. Upravo zbog toga, pripremili smo još jedan broj novina “Glas HDZ-a”. Već ranije smo nebrojeno puta ustvrdili da narod, koji ne poznaje svoj jezik, tradiciju, običaje i kulturu, ne može biti narod. HDZ BiH, kao stožerna stranka hrvatskoga naroda, na tim postulatima djeluje i čuva identitet, integritet i suverenitet hrvatskoga naroda u BiH. Na ovaj način potičemo mlade da žive kao Hrvati, promišljaju kao Hrvati i da se ne srame svoga podrijetla i identiteta. Važno je budućim generacijama ostaviti u naslijeđe barem mali dio onoga što je u ovom trenutku značajno našem narodu, stoga ovo glasilo mobilizira intelektualni kapacitet hrvatskoga naroda čime svi, na svoj način, doprinosimo jačanju pozicije Hrvata na prostoru koji dijelimo s drugima. U ovom svom naumu uspijevamo, ali postoji još puno prostora za ujedinjenje i zajedničko djelovanje, s jednim jedinim uzvišenim ciljem - dobrobiti hrvatskoga naroda. Bili bi nam zlata vrijedni zapisi o našem postojanju na ovom području od prije tisuću i više godina. Oni bi nam mogli puno lakše i više dočarati rani srednji vijek kad se borilo za hrvatstvo i katoličku vjeru na lokalitetu franjevačkog samostana u Gornjoj Skakavi. Budući da smo ovoga ljeta otkrili temelje katoličke crkve na lokalitetu zvanom Zidine, vjerujem da će nam to nalazište pokazati kako se živjelo i ginulo za narod i vjeru. U nastanak ovog broja novina uključeno je mnoštvo članova HDZ-a BiH. Tu su oni koji su vidljivi, ali i nevidljivi i samozatajni koji ništa ne pitaju, samo se trude i upinju iz petnih žila da pomognu da kao narod ostanemo i opstanemo na ovim prostorima. To je najbolji znak da Hrvati ovoga kraja mogu, znaju i hoće naći formulu po kojoj ćemo zajednički živjeti sa svima drugima koji ovaj prostor smatraju svojim. Potrebno je naći pravu mjeru suradnje i suživota s drugima i drukčijima jer Andrić kaže: „...tko ljudima sve vjeruje, prolazi hrđavo, tko ništa ne vjeruje, još gore.“ Naša vjera u Boga, hrvatski narod i u ljudskost svakog čovjeka prosvijetlit će nam um i omogućiti da svoju poziciju osiguramo, kao i da izgradimo društvo u kojemu ćemo imati svoje prilike i na koje ćemo svi moći biti ponosni. Mi, članovi HDZ-a BiH, želimo usmjeriti životne prilike, iako na njih imamo ograničen utjecaj, tako da ih možemo podnositi, pa i u njima uživati. Nevažni su svi oni koji iz naše situacije žele osobnu korist jer su u manjini i za njih važi Andrićeva misao: “Ljudi koji sami ne rade i ne poduzimaju ništa u životu, lako gube strpljenje i padaju u pogreške kad sude o tuđem radu.” Oni ljudi koji se drže po strani ili pak samo kritiziraju bez sudjelovanja u radu, bit će ogrnuti plaštom zaborava. Sve druge, koji su dali sebe, povijest će znati nagraditi. Većina naših ljudi svjesna je tih vrijednosti te, ne pitajući za teret koji treba podnijeti, obaviše bez pogovora popis pučanstva. Rezultati popisa iznenadit će mnoge jer su očekivali da će pozicija Hrvata nakon popisa značajno oslabiti, ali prevarili su se. Pokazali smo da se Hrvati nisu odrekli svoga prostora za koji su ginuli njihovi velikani i svećenici još prije sedam i više stoljeća. Ta se odlučnost očuvanja hrvatskoga prostora vidi i u kolektivnom pamćenju o postojanju razrušenog i zatrpanog samostana u Gornjoj Skakavi na lokalitetu Zidine. O ovom nalazištu još ćemo puno toga imati za reći u vremenu koje je pred nama. Drage čitateljice i čitatelji, na koncu uvoda u 16. broj glasila, želim svima nama čestit Božić, ispunjen radošću i obiljem Božjeg blagoslova te svako dobro u novoj 2014. godini! dr. Anto Domić 3 POPIS PUČANSTVA U BOSNI I HERCEGOVINI U razdoblju od 1. do 15. rujna 2013. godine u Bosni i Hercegovini proveden je popis pučanstva, kućanstava i stanova. Za aktivnosti oko popisa pučanstva u Brčko distriktu BiH ukupno su bila prijavljena 1.482 kandidata, od kojih 266 za instruktore i 1.216 za popisivače. Izabrana su 72 instruktora i 426 popisivača. Popis je proveden u 450 popisnih krugova na prostoru Distrikta. Prema riječima predsjednika Popisnoga povjerenstva, popis je obavljen kvalitetno i oko 99% u Brčko distriktu BiH. Oni koji su ostali nepopisani, nisu popisani zbog objektivnih razloga. Prema neslužbenim informacijama popisa pučanstva u Brčko distriktu BiH najzanimljiviji podatak nama Hrvatima je da nas ima oko 19.000. Agencija za statistiku BiH objavljuje statističke rezultate popisa na razini Bosne i Hercegovine, entiteta, Brčko distrikta BiH, županija i općina. Entitetski zavodi za statistiku objavit će preliminarne statističke rezultate popisa i na nižim razinama teritorijalnih jedinica (naseljeno mjesto). Preliminarni rezultati popisa izrađuju se nakon završetka popisa kako bi se zadovoljio interes stručne i šire javnosti za osnovnim rezultatima o broju pučanstva, kućanstava i stanova, a predstavljaju okvirne podatke o broju i teritorijalnom rasporedu popisnih jedinica (osoba, kućanstava i stanova). Oni su sadržajem ograničeni, a dobiveni su zbrajanjem prvih rezultata na najnižoj prostornoj jedinici, tj. popisnom krugu. Nakon toga, složeni su na višim prostornim jedinicama, tj. za naselja, gradove/općine, županije, entitete, Brčko distrikt BiH i za BiH. Preliminarni rezultati popisa podložni su promjenama tijekom statističke obrade podataka, a konačni rezultati bit će objavljeni nakon završetka obrade podataka, u razdoblju od 1. srpnja 2014. do 1. srpnja 2016. godine. Naglašavamo da ukupan broj popisanih osoba nije isto što i ukupan broj stalno nastanjenog pučanstva u BiH, a sve će to biti objavljeno u konačnim rezultatima. UKUPAN BROJ POPISANIH OSOBA UKUPAN BROJ KUĆANSTAVA Miroslav Geljić Brčko distrikt BiH 93 028 Brčko distrikt BiH 27 341 Federacija BiH 2 371 603 Federacija BiH 721 199 Republika Srpska 1 326 991 Republika Srpska 414 847 Bosna i Hercegovina 3 791 622 Bosna i Hercegovina 1 163 387 UKUPAN BROJ STANOVA PROSJEČAN BROJ ČLANOVA KUĆANSTVA Brčko distrikt BiH 3,4 Brčko distrikt BiH 37 683 Federacija BiH 3,29 Federacija BiH 991 384 Republika Srpska 3,2 Republika Srpska 588 241 Bosna i Hercegovina 3,26 Bosna i Hercegovina 1 617 308 Popisi od 1971. do 1991. godine PUČANSTVO OPĆINE BRČKO Godina popisa 1971. 1981. 1991. Muslimani 30.181 (40,36%) 32.434 (39,18%) 38.617 (44,06%) Hrvati 24.925 (33,33%) 23.975 (28,96%) 22.252 (25,39%) Srbi 17.709 (23,68%) 16.707 (20,18%) 18.128 (20,68%) Jugoslaveni 1.086 (1,45%) 7.794 (9,41%) 5.731 (6,54%) Ostali i nepoznato 870 (1,16%) 1.858 (2,24%) 2.899 (3,30%) Ukupno 74 771 82 768 87 627 4 23. OBLJETNICA OSNUTKA HDZ-a BiH ORGANIZACIJE ZA BRČKO DISTRIKT Dana 22. lipnja 2013. godine svečanim je programom obilježena 23. obljetnica osnutka Hrvatske demokratske zajednice u Brčko distriktu BiH. Tom prigodom položeni su vijenci za poginule branitelje 108. pješačke brigade HVO-a na spomen-obilježju u Brčkom, nakon čega je uslijedio pozdravni govor predsjednika dr. Ante Domića i svečani domjenak u HKD-u “Napredak” u Brčkom. Ružica Jokić 5 SPOMENIK POGINULIM BRANITELjIMA U DONjEM RAHIĆU Do ostvarenja ovoga projekta došlo je, prije svega, zahvaljujući mještanima koji su svojom željom i upornošću pokrenuli čitavu priču. Osim toga, trebalo je osigurati i potrebna financijska sredstva. HDZ BiH Organizacija za Brčko distrikt je, kao i ranije kad je u pitanju izgradnja spomenika poginulim braniteljima, dala veliki doprinos te je kroz amandmane na proračun Brčko distrikta izdvojila 20.000,00 KM. Mještani su također vlastitim sredstvima pomogli dopuniti financijsku konstrukciju koja u konačnici iznosi oko 27.000,00 KM. Lokalni umjetnici su na svoj način dali obol izradom idejnog projekta zahvaljujući kojemu je spomenik dobio svoj konačni izgled. Blagdan Svih svetih bio je prigoda da mještani Donjeg Rahića polože vijence i zapale svijeće za sve one kojima se možemo zahvaliti što se nalazimo na svojim ognjištima, a svečano otvaranje spomenika planirano je za ljeto 2014. godine. D. D. Želja mještana Donjeg Rahića o spomeniku poginulim braniteljima već je dugo tinjala i konačno se ostvarila. Izgradnja spomenika poginulim braniteljima 1. satnije iz Donjeg Rahića započeta je 4. kolovoza 2012., a završena je u ljeto 2013. godine. Na taj se način, djelomice, odalo poštovanje svim braniteljima i civilima koji su dali najvrednije, svoje živote, za obranu rodne grude. Tako je u središtu sela, u blizini crkve, škole i mjesnoga doma, niknuo spomenik kojim dominira križ, pleter i hrvatski grb s utisnutim imenima branitelja, civila i poginulih Raićana u posljednjem i II. svjetskom ratu. Mjesto je to na kojem će svi Raićani i oni, koje put nanese u ovaj kraj, moći zastati, pomoliti se i zapaliti svijeću za sve koji su, kako u posljednjem ratu, tako i kroz povijest, svoje živote položili za obranu svojega. Spomenik svjedoči i podsjetnik je svim budućim naraštajima o teškom stradanju koje su doživjeli Hrvati, mještani Donjeg Rahića, što se nikad ne smije zaboraviti. 6 OBILJEŽAVANJE RANA SVETOG FRANJE NA ZIDINAMA Na Zidinama u Gornjoj Skakavi i ove je godine 17. rujna, zahvaljujući mještanima Gornje Skakave, mnogobrojnim pokroviteljima i Kulturno-umjetničkom društvu „Skakava 06“ obilježen blagdan Rana svetog Franje. Na mjestu nekadašnjega franjevačkog samostana iz 14. stoljeća okupio se veliki broj hodočasnika. Misno slavlje s početkom u 11 sati predvodio je kardinal vrhbosanski nadbiskup Vinko Puljić. Proslava je nastavljena na nogometnom igralištu u središtu sela gdje je za sve hodočasnike pripremljen zajednički svečani ručak u 13 sati. Gospodine, učini me oruđem svoga mira! Gdje je mržnja, da donosim ljubav! Gdje je uvreda, da donosim praštanje! Gdje je nesloga, da donosim jedinstvo! Gdje je zabluda, da donosim istinu! Gdje je sumnja, da donosim vjeru! Gdje je očaj, da donosim nadu! Gdje je tama, da donosim svjetlo! Gdje je žalost, da donosim radost! KUD „Skakava 06“ iz Gornje Skakave ovom je prigodom pripremio bogat kulturno-zabavni program. Nastupila su brojna kulturno-umjetnička društva: HKUD „Skakava 06“, HKUD „Župa Zovik“, KUD „Bukinje“ Tuzla, HKUD „Bosut“ Podgrađe (Hrvatska), KUD „Brčansko Kolo“ Brčko, HKUD „Kralj Tomislav“ Tolisa, SKUD „Krepšić“, BKUD „Behar“ Gunja (Hrvatska), HKUD „dr. Krunoslav Draganović“ Matići, BKUD „Azra“ Rašljani, H-KUD „Bijela“, BKUD „Osman Rešidović“ Brka i HKUD „Izidor Poljak“ Boće. Gospodine, daj da se toliko ne brinem da budem utješen, koliko da tješim; da me razumiju, koliko da druge razumijem; da budem ljubljen, koliko da ljubim. Jer tko se daruje, prima; tko se zaboravlja, sebe nalazi; tko prašta, bit će mu oprošteno; tko umire, rađa se za život vječni. Zanimljivo je napomenuti da su franjevci u istom stoljeću u kojem je sveti Franjo umro (1226.) stigli na naše prostore (1291.) i u Gornjoj Skakvi izgradili samostan i crkvu – Zidine. Budući da je sveti Franjo Asiški veliki svetac Crkve, te je i utemeljitelj franjevačkoga reda, podsjetit ćemo se njegove molitve. Sveti Franjo Asiški rođen je 1181. u talijanskom gradiću Asizu, u pokrajini Umbriji, pod imenom Giovanni Francesco Bernardone. Franjo je u Župnoj školi sv. Jurja naučio pisati i čitati, bavio se prodajom tkanina, što je bilo zanimanje i njegova oca. Želio je u svemu biti prvi, isticati se. Volio je raskoš, svečanosti, vodio je veseo i lijep 7 život. Međutim, bio je i osjećajan i milostiv prema siromašnima, kojima bi dijelio obilnu milostinju, trošeći očev novac. Kako je bio zanesen avanturom i slavom, sudjelovao je u ratu između Asiza i Peruggije, između naroda i feudalaca. Tijekom rata završit će u zatočeništvu pa u tamnici ostaje godinu dana. Razmišlja o svome životu, ali ne gubi hrabrost. Tu i obolijeva. Otac ga nakon godinu dana uspijeva otkupiti i vratiti doma, nakon čega se dugo oporavljao od duge i teške bolesti. Postaje sve pažljiviji i darežljiviji prema siromasima koji su često navraćali u očevu trgovinu. Nakon ozdravljenja nastoji se priključiti križarima, no stigavši do Spoleta, ponovno se razbolio i vratio doma. Nakon toga iskustva, potaknut i noćnim viđenjem, povlači se u prirodu i samoću, a druži se sa siromasima, pa odjeven u vreću poslužuje gubavce, posjećuje razrušene crkvice u okolici i u jednoj od njih, u crkvici sv. Damjana, prima jasnu poruku s križa: „Franjo, pođi i popravi mi crkvu jer, kako vidiš, sva je u ruševinama“. Susret s gubavcem i iskustvo molitve pred križem u crkvici sv. Damjana pomogli su mu da uvidi što mu je činiti. Pred asiškim biskupom Guidom II. odriče se svoga oca i svega bogatstva. Time se, kao pokornik i Bogu posvećena osoba, podložio posve crkvenoj vlasti. Tada je izjavio: „Čujte me i shvatite dobro! Do ovog sam časa svojim ocem nazivao Petra Bernadionea, sad s većim pouzdanjem mogu reći: Oče naš, koji jesi na nebesima, u tebe stavljam sve svoje blago i nadu i zalog svog ufanja.“ Franjo se brinuo za porušene crkve u okolici: sv. Damjana, sv. Petra i Porcijunkulu (crkvicu sv. Marije Anđeoske u dolini ispod Asiza). Pridružuje mu se sve više braće. Za njih piše kratko „Pravilo“ i ide s jedanaestoricom braće u Rim. To je pravilo usmeno potvrdio papa Inocent III. Kada su se vratili, nastanjuju se u Rivotortu kraj Asiza u jednoj napuštenoj kolibi. Braća su ubrzo protjerana i došli su k Porcijunkuli, i da se ne bi dogodilo nešto slično, benediktinci iz Monte Subasija darovali su im tu crkvicu. Svake godine bi za nju plaćali jednu košaru riba. U noći nakon Cvjetnice 1212. godine Chiara di Fafarone iz plemićke obitelji bježi iz očinske kuće i na tom mjestu pred Franjom svoj život u potpunosti predaje Gospodinu. Grof Orlando Katanski daruje Franji i njegovoj braći brdo La Vernu blizu Firence. Nakon smrti Inocenta III. papa postaje Honorije III. Franjo je posebno volio Porcijunkulu, koja je za njega bila pravi Božji dar. Zato je silno želio da svi ljudi budu dionici posebnih milosti i s tom namjerom molio papu za privilegij oprosta. To se dogodilo 1216. godine. Jedne noći dok je Franjo bio uronjen u molitvu i meditaciju u Porcijunkuli, iznenada je crkvu obasjala jaka svjetlost, a Franjo je nad oltarom ugledao Krista, njemu s desna Presvetu Majku, a okruživalo ih je mnoštvo anđela. Franjo se licem do zemlje poklonio svome Gospodinu bez riječi. Upitali su ga što želi za spas duša. Franjo je odmah odgovorio: „Presveti Oče, iako sam bijedan grješnik, molim te da svima onima koji se pokaju i ispovijede, pa dođu posjetiti ovu crkvu, udijeliš potpuno oproštenje svih grijeha.“ „To što tražiš, brate Franjo, velika je stvar“, reče mu Gospodin, „ali ti si dostojan i većih stvari, pa ćeš ih i dobiti. Prihvaćam, dakle, tvoju molitvu, ali uz uvjet da zatražiš u moje ime oprost od moga Namjesnika na zemlji.“ Franjo je odmah otišao papi Honoriju III., tako da mu papa i dodjeljuje tzv. Porcijunkulski oprost. Dvije godine prije nego što je dušu predao nebu, otišao je u osamu na visoku goru koja se zove La Verna. Jednog jutra oko blagdana Uzvišenja svetoga Križa molio se na jednom obronku. Ugledao je serafa koji je imao šest vatrenih, sjajnih krila, kako se spušta s neba. Silno se zapanjio, a srce mu je ispunila žalost pomiješana s radošću. Radovao se ljubaznom pogledu kojim ga je Krist gledao u obličju serafa, ali mu je prikovanost na križ mačem suosjećanja bola probadala dušu (usp. Lk 2,35). Počeli su mu se pokazivati znakovi čavala na rukama i nogama, a desni mu je bok bio kopljem proboden i prekriven crvenom ranom. Tako je Franjo primio svete rane (stigme). Godine 1225. počinje mu vid slabiti, a javljaju se i druge bolesti. U sv. Damjanu njeguju ga sestre klarise. Tu u bolesti sastavlja “Pjesmu brata Sunca” (“Pjesmu stvorenja”). Kada je osjetio blizinu smrti, moli da ga prenesu u Porcijunkulu. Dok su ga nosili u dolinu, moli da se zaustave da blagoslovi grad Asiz. Kad se približio čas smrti, moli da ga polože na golu zemlju i da mu pročitaju odlomak iz Evanđelja o tome kako Isus pere noge svojim učenicima, te blagoslivlja svu svoju kuću, nazočnu i buduću. Umire u subotu, 3. listopada 1226. godine. Pokopan je sljedećega dana u crkvi sv. Jurja u Asizu. Ivana Bacanović 8 ZIDINE Tijekom ljeta 2013. godine izvršena su arheološka istraživanja na lokalitetu Zidine u selu Gornja Skakava. Istraživanja su vodili arheolog Zvonko Bojčić, povjesničar umjetnosti, Ratko Ivanušec iz Našica i restaurator Vedran Mesarić iz Osijeka, kao i arheologinje Ana Marić iz Sarajeva i Vanja Žigić iz Brčkog. Zidine su smještene na sjevernom dijelu izdubljenog brda i toponima Krčevina koji pripada gorju Majevica. To brdo s istočne strane okružuje potok Podarevac, a južno od Zidina otkrivena je lokacija srednjovjekovnoga groblja. „S obzirom na dosadašnje rezultate istraživanja, može se zaključiti da se radi o geostrateškoj srednjovjekovnoj lokaciji, očito izrazito povoljnoj za život i trgovinu, koja je prema nalazima dosadašnjeg istraživanja imala kontinuitet građenja sakralnih objekata već od ranog srednjeg vijeka. Vjerojatno je pokraj te lokacije prolazila neka komunikacija, odnosno trgovački put, koji je povezivao sjeverni dio Bosne s njezinim južnim dijelovima i Dubrovnikom, ali i sa sjeverom odnosno Ugarsko-hrvatskim kraljevstvom.“ (Izvješće 2013., str. 6) Prema privremenom stručnom izvješću arheologa istraživanja su završena izuzetno uspješno, a rezultati su neočekivano značajni. Pronađeni su dobro očuvani zidovi gotičke crkve iz 14. stoljeća, a u njezinoj unutrašnjosti ostatci starije romaničke crkve, te vrlo vjerojatno ostatci mnogo starije krstionice iz vremena predromanike. Otkriveni su i različiti ukrasni predmeti (nakiti) te komadi sitnije plastike. Kao vrlo važni ističu se stećci - zastupljeni u skoro svim poznatim oblicima. Sv. Franjo 118 cm. Južni zid crkve imao je debljinu 90 cm, nadovezivao se na samostanski sklop, pa zbog toga nije imao sokl. Visina zidova na nekim se pozicijama očuvala od 1-2 m. „Nivelata podnice broda gotičke crkve je na koti -48 cm u odnosu na nultu točku mjerenja.“ (Izvješće, str.15) Romanička crkva (13. st.) Arheolozi su istraživajući pronašli i ostatke zidova starije, romaničke crkve. Prema dobivenim rezultatima imala je svođeno polukružno svetište, dok je iznad broda bio tabulat. Zidana je kamenom lomljenjakom veličine 14 x 9 cm i 7 x 10 cm što je i karakteristično za romaničke crkve 12. i 13. st. I romanička je crkva imala različitu debljinu zidova. Južni zid crkve imao je debljinu 87 cm, a zapadni 74 cm. „Južni zid broda i jugoistočni kut romaničke crkve pronađen je na dubini -57 od nulte točke mjerenja.“ (Izvješće, str.16) Gotička crkva (prva polovica 14. st.) Južno od crkve nije detaljno provedeno arheološko istraživanje, stoga smijemo pretpostaviti da se tu nalazio samostanski arhitektonski sklop, tlocrtne dimenzije, struktura, sastav i dimenzija zidova samostana gotičke crkve. Sve ukazuje da se radi o uobičajenom tlocrtu koji često koriste franjevci i dominikanci i propovijednički prosjački redovi. Tlocrtne dimenzije crkve iznose 23,25 x 9,16, a na sjevernoj strani poligonalnog svetišta nalazila se sakristija. „Iako je arheološkim iskopavanjima otkrivena samo prizemna zona zidova gotičke crkve, može se utvrditi da je gotička crkva građena na način koji je karakterističan za perifernu arhitekturu sa značajkama „reducirane gotike“. Na ovo upućuje oblikovanje nekih arhitektonskih elemenata kao što je sokl od priklesane opeke na perimetralnim zidovima izvedenim od kamena lomljenjaka.“ (Izvješće, str. 8) Gotička je crkva bila građena kamenom lomljenjakom, kao i amfibolskim škriljevcem, granitom, kojim je zidano vanjsko lice i ispunjavana jezgra. Kamenje kojim je građena bilo je različite veličine (53 x 26, 30 x 25, 26 x 26, 10 x 25 cm). Zidovi gotičke crkve nisu bli svugdje jednaki. Na zapadnoj strani imala je najtanji zid, koji je iznosio 80 cm. Sjeverni zid crkve imao je debljinu od 100 cm, a sa soklom je iznosio 115- Krstionica (9.-10. st.) Ostatci zidova pronađeni su u sjeveroistočnom kutu gotičkog poligonalnog svetišta, koji odgovaraju tlocrtu šesterokutne krstionice. Zidovi krstionice su s istočne i zapadne strane slabije očuvani. Kad je građena veća gotička crkva, krstionica je uklonjena. Za debljinu zidova krstionice može se samo pretpostaviti da je iznosila 65 cm u odnosu na današnju od 75 cm. Otkriven je ulaz u krstionicu, uz zapadni zid krstionice. Pronađeni su ostatci stupa od pločastog obrađenog kamena. „Jugozapadno od krstionice, uz južni zid poligonalnog svetišta na koti -2,02 cm pronađeno je kameno vanjsko popločenje koje pripada vremenu izgradnje krstionice“ (Izvješće, str. 18) 9 Među značajnim predmetima koji su otkriveni ističu se: - svodno rebro ili polustup s dva bočna polutorusa (13. st.), veličina 40x21x21,5 cm - svodno rebro s jednom užljebinom i trakom (prva polovica 14. st.), veličina 59x31,5x19,5 - doprozornik (14.st.), veličina 90x20,5x23 cm - ulomak ploče lunete (13./14. st.), veličina 475x27,7x15,3 cm (Izvješće, str. 19, 22, 25 i 27) Također su pronađeni i nadgrobni spomenici - stećci. U samom brodu crkve otkriveno je devet kamenih monolita u funkciji nadgrobnih spomenika, a izvan crkve još sedam. Otkriveno je i nekoliko grobova prilikom iskopavanja. U brodu crkve otkopano je pet kosturnih grobova, te izvan crkve zapadno od nove kapelice četiri kosturna ukopa na dubini od -48 cm od nulte točke. Grobovi su kosturni, koji nisu baš dobro sačuvani. Pronađeni su i: - privjesak (dugme), nađen u grobu 1., dimenzija: v - 2 cm, tijelo 1x0,8 cm - igla od brončane žice s okruglom glavicom, također nađena u grobu 1. Dimenzija: v - 4,2 cm, promjer glavice 2 mm, žica debljine 1 mm. - novčić, srebro, AV: Glava kralja u profilu, R: Orao uspravljen raširenih krila. Ferdinand 1544. g. Nađen u iskopu uz zidove crkve. - novčić, srebro; AV: Majka Božja s djetetom PATRONA HUNGARIAE K. B; R: GB FERDINAND D.G. 1549., veličina 1,5 cm - prsten, grob 8, od tanke okrugle brončane žice. Dimenzija: v 2 cm, promjera žice 1 mm. U donjem dijelu žica pukla. Vrijeme: konac 12. i početak 13. st. - ostatci tkanine na vratu i ramenima - lonac, keramika (Izvješće str. 45-49) Arheolozi sugeriraju da se žurno nastavi istraživanje najprije prostora južno od crkve (sadašnja kapela), a zatim južno, iza šume, gdje su već otkriveni neki grobovi Ivana Bacanović 10 SPOMEN NA SKAKAVAČKI SAMOSTAN Skakava stoljećima stara, Franjevački samostan imala. Samostanu temelji ostali, Zidine su njemu ime dali. Zidine su zavjetovno mjesto, Tu se narod Bogu moli često. A kad dođe nediljica mlada, Zidinama pobožnost zavlada. Jer nam tada svećenik dolazi, Narod sveti kamen obilazi. Stoljetni se san ispunio, Kardinal nam mjesto posjetio. Misno slavlje ponizno slušamo, Kardinala našeg pozdravljamo. Jer zidine on posjeti naše, I blagoslov vjernicima daše. Jelica Pavić VEČER SJEĆANJA U BRČKOM Dana 17. studenog 2013. godine u organizaciji Mladeži HDZa BiH obilježena je u Brčkom ispred spomenika poginulim braniteljima 108. HVO brigade „Večer sjećanja“, čime se odala počast svim poginulim braniteljima, svim žrtvama Domovinskoga rata, a posebice gradu Vukovaru. Naša mladež pridružila se obilježavanju „Večeri sjećanja“ zajedno s organizacijama mladeži HDZ-a BiH u ostalim gradovima širom zemlje, paleći svijeće i odavajući počast svim poginulim braniteljima. Njima su se pridružili i drugi članovi HDZ-a BiH, građani Brčko distrikta BiH te gradonačelnik Brčkog i predsjednik HDZa BiH Organizacije za Brčko distrikt dr. Anto Domić. Poruka “Večeri sjećanja” je sljedeća: „Čuvajte sjećanje na one zahvaljujući kojima smo još ovdje, pomolite se za naše žrtve i junake koji su pali braneći svoj hrvatski narod, pomolite se za branitelje koji su položili svoje živote za Bosnu i Hercegovinu.“ Adrijana Pavić 11 PRVI SLUŽBENI POSJET PREDSJEDNIKA REPUBLIKE HRVATSKE, NAKON ULASKA U EU, BOSNI I HERCEGOVINI Predsjednik Republike Hrvatske Ivo Josipović bio je 9. srpnja 2013. godine u službenom posjetu Brčko distriktu BiH. Svečana ceremonija u čast predsjednika Republike Hrvatske simbolično je upriličena na graničnom prijelazu Brčko-Gunja, na mostu spajanja susjednih područja. Predsjednika Josipovića dočekao je gradonačelnik Brčko distrikta BiH dr. Anto Domić s predstavnicima izvršne i zakonodavne vlasti, nakon čega je upriličen radni sastanak u Gradskoj vijećnici. Sastanku su nazočili, uz članove Vlade i Skupštine Brčko distrikta BiH, i brojni gospodarstvenici s brčanskoga područja. Na zaključak novinara da Brčko nije slučajno odabrao za prvi posjet BiH, predsjednik Josipović naglasio je: „Brčko je na neki način grad koji je izvrsno povezan s Hrvatskom. I s jedne i s druge strane Save ljudi su oduvijek funkcionirali kao jedna cjelina, stoga je Brčko simbol buduće europske BiH“. Ovom je posjetu nazočio i Peter Sorensen, šef Izaslanstva Europske unije u BiH, koji je istaknuo: „S više od tisuću kilometara zajedničke granice, logično je da smo mi vaš najbliži partner i zato mi je veliko zadovoljstvo kao posebnom predstavniku EU u BiH što sam vidio da je predsjednik RH Ivo Josipović za svoj prvi posjet, od ulaska Hrvatske u Europsku uniju, izabrao upravo BiH. To nam svima treba biti ohrabrenje jer je Europa otvorena za one koji žele ući u nju, za sve one koji ispune domaće zadaće. Dakle, svi ste dobrodošli! Nema nikakve dvojbe da će iskustvo Hrvatske koje je prošla u procesu pristupanja u članstvo EU biti također korisno za BiH“. Gradonačelnik Brčko distrikta BiH dr. Anto Domić istaknuo je sljedeće: „Velika je stvar i uistinu sam počašćen time što predsjednik jedne države članice EU dolazi u Brčko i odaje priznanje naporima sadašnjeg ustroja Distrikta kao jedne lokalne zajednice gdje žive tri konstitutivna naroda i ostali. Suživot je izgrađen nakon rata i određenog vremenskog razdoblja kad se nije mogao definirati ovaj prostor. Postignuća koja sada imamo i dolazak predsjednika Josipovića odraz su odavanja priznanja svima nama na uloženom trudu. S druge strane, ovaj posjet je poticaj da nastavimo dalje raditi na stvaranju suživota, međusobnog povjerenja, tolerancije i gospodarskog prosperiteta. Imajući u vidu da je RH u EU, a da smo mi na granici, na mostu ulaska u Europu, prigoda je da učimo iz njihovog iskustva i da optimizam koji vlada u Hrvatskoj prijeđe u BiH, da vidimo da je moguće uspjeti i ući u EU. Hvala gospodinu Josipoviću što je došao u Brčko i dao nam veliki poticaj za bolju budućnost svih nas“. Ovo je bio prvi službeni posjet hrvatskog predsjednika izvan RH nakon 1. srpnja 2013. godine, tj. nakon ulaska Hrvatske u Europsku uniju, čime je hrvatski predsjednik potvrdio da je prvi susjed od vitalnog interesa za Hrvatsku. Marina Lucić 12 ODRŽANA 4. REDOVITA SJEDNICA PREDSJEDNIŠTVA MLADEŽI HDZ-a BiH U BRČKOM Brčko je u subotu, 29. lipnja 2013. godine, bilo domaćin 4. redovite sjednice Predsjedništva Mladeži HDZ-a BiH. Prije početka sjednice članove Predsjedništva pozdravio je potpredsjednik HDZ-a BiH i gradonačelnik Brčko distrikta BiH dr. Anto Domić. Na sjednici su usvojene preporuke za rad odbora koji djeluju pri Predsjedništvu Mladeži HDZ-a BiH. Analizirane su i dosadašnje akvnos aktualnoga saziva Predsjedništva te je zaključeno da su hodočašće u Međugorje i Tjedan darivanja krvi u organizaciji Mladeži HDZ-a BiH bili na visokoj razini. Također je značajno spomenu da će Mladež HDZ-a BiH uskoro javnos predstavi i novu web stranicu. Predsjedništvo Mladeži HDZ-a BiH položilo je vijenac i zapalilo svijeće ispred spomenika poginulim hrvatskim braniteljima na Bulevaru mira u Brčkom, a zam i na grobu preminulog člana Mladeži HDZ-a BiH Darjana Nikića. Predsjednik Mladeži HDZ-a BiH Vedran Kožul ovom je prigodom pohvalio rad brčanske Mladeži HDZ-a BiH i zahvalio se domaćinima na uspješnoj organizaciji sjednice. Ružica Jokić 13 VEČER HERCEGOVINE U POSAVINI Bez obzira na udaljenost sastale su u Orašju dvije sestre, vezane istom krvlju i ljubavlju, kako bi se zagrlile, ispričale i ispjevale. Jedna, zvana Hercegovina, dođe s juga svojoj sestri Posavini na sjeveru. U svečanoj dvorani “Golden Palasta” u Orašju 6. rujna 2013. godine održana je “Večer Hercegovine u Posavini” u organizaciji vlada Zapadnohercegovačke i Hercegovačko-neretvanske županije kao nastavak druženja koje su Posavci ranije priredili u mostarskom hotelu “Ero”. Na “Večeri Hercegovine u Posavini” okupilo se više od 500 Hercegovaca i Posavaca iz gospodarskog, javnog, kulturnog i športskog života, a među njima je, između ostalih, bio potpredsjednik HDZ-a BiH i gradonačelnik Brčko distrikta BiH dr. Anto Domić, zatim izaslanstvo Općine Široki Brijeg predvođeno općinskim načelnikom Mirom Kraljevićem i predsjednikom Općinskog vijeća Vinkom Topićem te brojni drugi gosti. Dobrodošlicu Hercegovini u Posavini izrazio je u prigodnom obraćanju predsjednik Vlade Županije Posavske mr. sc. Marijan Oršolić, a svoje su zadovoljstvo dolaskom u Orašje potvrdili i predsjednici vlada Hercegovačko-neretvanske županije Denis Lasić i Zapadnohercegovačke županije Zdenko Ćosić. Skupu su nazočili i predsjednik HNS-a BiH i predsjednik HDZ-a BiH dr. Dragan Čović, predsjedatelj Vijeća ministara BiH Vjekoslav Bevanda, kao i brojni drugi hrvatski dužnosnici svih razina vlasti. Radost i neodoljivi zvuci gange i bećarca odjekivali su Orašjem dugo u noć, uz pjesmu, ples i igru kulturno-umjetničkih društava “Mokro” iz Širokog Brijega i “Zora” iz Čapljine i uz kušanje hercegovačkih tradicionalnih jela, smokava, grožđa i vina. U zabavnom dijelu programa nastupila je legenda hercegovačke glazbene scene Mate Bulić i glazbena skupina “Delta”. Zbilja nezaboravna večer druženja Hercegovaca i Posavaca koja će se, nadamo se, i u budućnosti ponovno organizirati. I. K. 14 ŠESTA SJEDNICA PREDSJEDNIŠTVA ZAJEDNICE ŽENA HDZ-a BiH „KRALJICA KATARINA KOSAČA“ U BRČKOM Predsjedništvo Zajednice žena HDZ-a BiH „Kraljica Katarina Kosača“ održalo je svoju šestu sjednicu, 22. lipnja 2013. godine, u uredu HDZ-a BiH u Brčkom s početkom u 14 sati. Sjednici su nazočile: predsjednica Marija Zelenika, potpredsjednica Ankica Gudeljević, članice Mara Pavlović, Ljilja Zovko, Jasminka Mijatović i Ružica Šapina te glasnogovornica Mirjana Šimunović. Na sjednici je, između ostaloga, analizirana aktualna politička situacija u Bosni i Hercegovini. Nakon sjednice članice Predsjedništva sudjelovale su na svečanosti obilježavanja 23. obljetnice osnutka HDZ-a BiH za Brčko distrikt BiH. Predsjednica Marija Zelenika pozdravila je tom prigodom sve nazočne čestitajući 23. obljetnicu osnutka stranke, poželjela uspjeh u daljnjem radu i pozvala na što veću povezanost Hrvata kako bi u ovim teškim vremenima, posebice za hrvatski narod, naše zajedništvo i snaga pobijedili sve pritiske i izazove koji su pred nama. Mara Pavlović PRVA KONSTITUIRAJUĆA SJEDNICA SREDIŠNJEG ODBORA ZAJEDNICE ŽENA HDZ-a BiH „KRALJICA KATARINA KOSAČA“ Središnji odbor Zajednice žena HDZ-a BiH „Kraljica Katarina Kosača“ održao je, 28. rujna 2013. godine, 1. konstituirajuću sjednicu u Hrvatskom domu u Zenici s početkom u 11.30 sati. Nakon intoniranja himni Hrvatske i Bosne i Hercegovine, sjednicu je otvorila predsjednica Marija Zelenika. Prije samog početka sjednice, predsjednica Zajednice žena HDZ-a RH “Katarina Zrinjski“ Marija Boban i Zajednice žena HDZ-a BiH „Kraljica Katarina Kosača“ Marija Zelenika potpisale su Sporazum o suradnji. Uz gđu Boban, koja je u pozdravnom govoru uputila i čestitke prigodom petog rođendana Zajednice žena HDZ-a BiH „Kraljica Katarina Kosača“, gosti su bili i gradonačelnica Knina gđa Josipa Rimac te dožupan Šibensko-kninske županije gosp. Tomislav Vrdoljak. Predsjednice zajednica žena naglasile su da suradnja već postoji, ali su je na ovaj način i službeno potvrdile. Nakon potpisivanja sporazuma, sudionice sjednice Središnjeg odbora nastavile su s radom. Usvojen je Poslovnik o radu, a zatim su predsjednice županijskih, regionalnih organizacija i Brčko distrikta BiH predstavile izvješća o radu od 2. sabora do sjednice Središnjeg odbora. Predsjednica Marija Zelenika i Ljerka Marić nazočne su upoznale o aktivnostima u svezi s popisom pučanstva u BiH. Nakon sjednice sudionice su obišle crkvu i muzej u Kraljevoj Sutjesci. Mara Pavlović 15 DANI KRUHA U GORNJOJ SKAKAVI I PRVA PUČKA ŠKOLA U BRČANSKOM KRAJU Dani kruha obilježavaju se tradicionalno svake godine tijekom listopada u dječjim vrtićima, osnovnim i srednjim školama, učeničkim domovima itd. kao dani zahvalnosti za plodove zemlje. Uz molitvu, blagoslov i simbolično blagovanje kruha zahvaljujemo Bogu na svim plodovima, radostima, uspjesima i darovima kojima smo tijekom godine kao narod i kao pojedinci bili podareni. Obilježavanje Dana kruha pridonosi potpunijem odgoju i obrazovanju za zaštitu okoliša, upoznavanju i očuvanju biološke raznolikosti, podizanju svijesti o zdravoj prehrani, a temelji se na izgrađivanju pozitivnih stavova i stvaranju pravilnog emocionalnog odnosa učenika i prirode. U školskim prostorima postavljaju se izložbe plodova zemlje užeg zavičaja, kruha i krušnih proizvoda, različitog sjemenja, te starih alata koji su se koristili ili se još koriste u obradi zemlje i pripremi kruha. Tako je i ove godine, na svečan i vrlo zanimljiv način, u Područnoj školi Gornja Skakava organizirano obilježavanje Dana kruha. Osim Dana kruha, spomenut ćemo još neke značajne povijesne podatke o obrazovanju u Brčkom, točnije u Ulicama čiji se naziv prvi put spominje u zovičkim maticama 1782. godine. Uli- čka je kapelanija službeno proglašena župom 1838. godine. Godine 1849. za župnika je postavljen fra Martin Nedić koji je uličku kapelicu produljio i proširio na čemu su mu Uličani bili zahvalni te su mu, kad je kasnije gradio samostan u Tolisi, darovali i sami dovezli svu drvenu građu. Fra Martina Nedića naslijedio je u Ulicama fra Augustin Maračić koji je 1851. godine otvorio prvu pučku školu, što je povijesni događaj za cijeli brčanski kraj, a pohađalo ju je oko 70 djece. Fra Augustin je, premda nije naišao na veliko razumijevanje, uspio sagraditi zasebnu školsku zgradu u kojoj je učitelj bio fra Stjepan Jurić. Svijest tadašnjega župnika o važnosti pismenosti i za ljudski i za kršćanski život zaslužuje iscrpniju analizu, oživljavanje i dokumentiranje povijesti, a posebice odavanje počasti i svakodnevno podsjećanje na utemeljitelja prosvjetne djelatnosti u brčanskom kraju. 16 Dio teksta preuzet iz: A. Zirdum, Ulice nekada i sada, Ulice, 1989. I. K. i R. J. BOSANSKA POSAVINA POD OSMANSKOM VLAŠĆU Bosanska je Posavina smještena između Save na sjeveru i planina Motajice i Majevice na jugu. To je prostor koji obuhvaća današnje općine: Odžak, Bosanski Brod, Šamac, Derventu, Modriču, Gradačac, Orašje i Brčko. Ona je od davnina bila naseljena katolicima. Prije osnivanja župa na prostorima bosanske Posavine bilo je najmanje 14 hrvatskih katoličkih naselja, ali nije bilo izgrađenih crkava sve do XIV. stoljeća. Na našim prostorima u najstarija katolička naselja ubrajamo Gornju Skakavu, Štrepce, Brku, Brezovo Polje, Pčelić (Čelić), Dubrave, Vukšić, Hrgove, Seonu, Bijelu, Zovik, Slatinu, Tramošnicu, Marković Polje i Tolisu. Da su neka od navedenih naselja postojala još u XIV. stoljeću i da su bila naseljena katolicima, govore nam tzv. žarišna polja, kao i ostatci zidina franjevačkog samostana u Gornjoj Skakavi, razne iskopine i zemljovidi. Tako dr. Josip Bösendorfer navodi da je naselje Brka bio grad već 1428. godine u vlasništvu hrvatskog bana Nikole Gorjanskog Drugog, poznatog pod nadimkom De Gara (od Gorjana kraj Đakova). On je od ugarskog kralja Sigmunda dobio na dar cijelu bosansku Posavinu i dio Semberije. Osmanlije su tijekom 1463. godine osvojile veliki dio Bosne, ali ne i Posavinu. Matija Korvin je koncem 1463. godine organizirao protuofenzivu. Nakon dvomjesečne opsade osvojio je grad Jajce i Zvečaj. Potiskujući Osmanlije iz sjeverne i sjeverozapadne Bosne, radi obrane južnih granica Ugarske formirao je na tom prostoru dvije banovine: Jajačku i Srebreničku. Na taj način, teritorij Bosne je podijeljen između dva dijela, između Osmanlija i Ugara. Međutim, Srebrenička banovina pada pod osmansku vlast tijekom 1512. godine, a grad Brka održao se čak do 1529. godine. Srednjovjekovna bosanska država nije sama od sebe propala, niti je „jednim udarcem noge“ srušena kao „crvotočna zgrada“, kako je ocijenio Vladimir Ćorović, nego je, prema onome kako je Venecija pisala Firenci 14. lipnja 1463. godine, „pred očima svijeta izgorjelo jedno ugledno kraljevstvo”. Dana 5. listopada 1339. godine Gerald Odonis osnovao je Bosansku vikariju, a franjevci koji su na ove prostore došli još 1291. godine nastavili su svoj rad i nakon pada Bosne pod osmansku vlast. Bosanski franjevci dobili su, doduše, neposredno nakon pada Bosne tzv. carsku povelju (ahdnamu) sultana Mehmeda II. (1463. ili 1464.) koja im je dopuštala crkveni rad, pa čak i obilazak stranaca. Premda su njezine odredbe tijekom narednih stoljeća u praksi znatno više kršene nego poštovane, bosanski franjevci su se uvijek kada su to okolnosti zahtijevale, pozivali na ovaj dokument. Franjevci su prije dolaska Osmanlija imali u Bosni, uključujući tu i hercegovu zemlju, ukupno 39 samostana. Mnogi se od njih ne spominju u ratnim osmanskim defterima (zvani- čne knjige administracije i financija, zapisnici i protokoli, pojedinačni akt koji ima karakter popisa ili obračuna) jer su tijekom čestih ratovanja rušeni i oštećeni, ili su ih njihovi redovnici jednostavno napustili. Neki od tih franjevačkih samostana u Foči, Jajcu, Zvorniku, Srebrenici i Bihaću, pretvoreni su u džamije. U prvih stotinu godina vladavine u Bosni, osmanska vlast nije dopuštala popravak katoličkih crkava niti izgradnju novih, a sve je to otežavalo rad franjevcima. Naime, po tzv. “Omarovom ugovoru”, kršćani i židovi pod islamskom vlašću ”ne smiju podizati samostane, ni crkve, ni pustinjske nastambe”. Dopuštali su ostanak onih objekata koji su već postojali u trenutku uspostave osmanske vlasti. U ratnim pohodima većina crkava i samostana je uništena ili oštećena, a za njihov popravak je trebalo dosta novca, ali ga nije bilo. Tijekom Bečkog rata (1683.-1699. godine), zbog mnogobrojnih zločina dolazi do iseljavanja pučanstva iz bosanske Posavine. U 37 župa ostala je prava pustoš. U Bosni su vjernici ostali bez franjevaca i biskupa koji su prešli u Đakovo i gotovo četrdeset godina nisu pohodili svoje vjernike. Međutim na molbu vjernika, Sveta Stolica je 12. prosinca 1735. godine imenovala fra Matu Delivića apostolskim vikarom za Bosnu sa svim biskupskim pravima. On u svom izvješću iz 1737. godine spominje župu Ravne i navodi da to nije mjesto već ravničarski prostor između planine Majevice i rijeke Save. Biskup Mate Delivić umro je 1741. godine, a naslijedio ga je fra Pavo Dragičević koji je u srpnju došao iz Tuzle u brčanski kraj. Tijekom 1742. godine župa Ravne formirana je od ostatka župe Bijela. U to doba u bosanskoj Posavini postojale su samo dvije katoličke župe: župa Velika i župa Ravne. Župa Velika prostirala se na području današnje općine Derventa, a župa Ravne pokrivala je čitavo područje od planine Majevice do rijeke Save. Župa Ravne obuhvaćala je površinu od četrdeset četvornih kilometara. Biskup P. Dragičević je zbog ogromnog prostora za djelovanje, a i zbog premalog broja franjevaca, župu Ravne podijelio na župu Štrepce i župu Bijelu. Župu Bijelu je ostavio fra Miji Aljiniću na upravljanje, a župu Štrepce ostavio je na skrb Juri Alaupoviću koji je tom prigodom imenovan župnikom. Treba istaknuti da su u to vrijeme putovi bili loši zbog čestih poplava, no unatoč svim teškoćama, franjevci su išli po selima i govorili mise, dijelili sakramente, držali vjeronauk i nazočili ukopu vjernika. Tako su i u mnogim zaseocima podizali konačišta odnosno kućice u kojima su boravili tijekom pohoda vjernicima jer nisu imali ni crkvu ni župni dvor. Biskup fra Marijan Bogdanović spominje 1768. godine franjevačka konačišta u Breškama, Dubravama, Garevu, Hu- 17 sinu, Lipnici, Štrepcima, Tolisi i Tuzli. Od 1735. godine u Bosni je osnovan apostolski vikarijat. Apostolski vikari su birani iz redova bosanskih franjavaca sve do 1881. godine Tako su u prvim desetljećima XIX. stoljeća provincijal (poglavar Bosne srebrne) i vikarijat paralelno djelovali. Katolička crkva je bila organizirana u tri biskupije čije je sjedište bilo u tri franjevačka samostana: Kreševo, Sutjeska i Fojnica. Prema izvješću biskupa Ilijića, poslanom 1806. godine na Sveti zbor u Rim, početkom XIX. stoljeća u duhovnoj je pastvi služilo 79 franjavaca. Razlog ovako malom broju svećenstva je vrlo mali broj crkava. Često se događalo da se mise služe po grobljima, šumama i štalama. Tek je u XIX. stoljeću počela intezivnija gradnja katoličkih bogomolja. Tako je 29. travnja 1852. godine u franjavačkom samostanu u Sutjesci donesena odluka o gradnji novih crkava, samostana i popravku oštećenih. Odlučeno je da se izgrade četiri nova franjevačka samostana i to u Zoviku, na Plehanu, Gučoj Gori i u Livnu. Prije početka gradnje trebalo je dobiti odobrenje od Svete Stolice, austrijskog cara i osmanskog sultana, a sve je pribavljeno tijekom 1853. godine. Bosanske valije su fermane izdane bosanskim franjevcima proglašavali zastarjelim, te su, tek nakon što bi im siromašni samostani novčano platili, izdavali bujuruldije kojim bi fermane obnavljali. Franjevci su morali plaćati džulus, jedan oblik nameta koji se novčano davao uvijek kod dolaska novog valije, najmanje jedanput godišnje za neometano obavljanje vjerskog obreda. Sve se to obavljalo po određenom ceremonijalu: “Tri bi gvardijana pred vezira stupila u redovničkim habitima i s visokim kožnim kapama na glavi. Fojnički gvardijan nosio bi Ahdnamu i druge fermane, a sutješki i kreševski po jednu svijeću. Poljubili bi veziru skut, a vezir bi poljubio Ahdnamu, zaogrnuo ih binjišem i dao im pismenu potvrdu da su platili džulus.” Dolaskom austrougarske vlasti na prostore Bosne znatno se popravio položaj katoličkog pučanstva. AHDNAMA* sultana Mehmeda II. El-Fatiha (Osvajača) * AHD – obveza ili jedinstvo, NAMA (perzijski) – knjiga Ja, sultan Mehmed-han, stavljam do znanja cijelom svijetu (svom puku i odličnicima) da se prema posjednicima ovog carskog fermana bosanskim redovnicima pojavila moja velika milost, pa zapovijedam slijedeće: Neka nitko spomenutim (kaluđerima) i njihovim crkvama ne pravi smetlje i neka ih nitko ne uznemiruje. Neka oni bezbrižno stanuju u mome carstvu. A oni koji su izbjegli (pobjegli i otišli) neka su slobodni i sigurni. Neka dođu i neka bez straha stanuju u zemljama moga carstva. Neka se nastane u svojim manastirima i neka nitko, ni moje visoko veličanstvo, ni itko od mojih vezira, ni od mojih sluga, ni od mojih podanika, niti itko od stanovnika moga carstva, - ne vrijeđa i ne uznemiruje spomenute. Neka im ne upada i neka ih ne ugrožava i ne vrijeđa ni njih, ni njihove duše (živote), ni njihov imetak, niti njihove crkve. Isto tako neka im je dopušteno da dovedu čovjeka sa strane (iz tuđine) u zemlje moga carstva. Zbog toga spomenutim veledušno podarujem carsku zapovijed i zaklinjem se sljedećim teškim zakletvama: Tako mi Stvoritelja zemlje i neba, koji hrani sva stvorenja, i tako mi sedam mushafa, i tako mi našeg velikog vjerovjesnika (Muhameda), i tako mi sablje koju pašem, - nitko se neće protiviti onome što je napisano sve dokle god mi oni budu služili, dok se budu pokoravali i dok budu odani mojoj zapovijedi. Napisano 28. svibnja u stanu Milodraž Izvori: - Andrija Zirdum, Karta srednjovjekovnih crkava na tlu Bosne i Hercegovine, Bosna franciscana, 15., Sarajevo 2001. - Julijan Jelenić, Kultura i bosanski franjevci II, fototip izdanja iz 1915., Sarajevo 1990. - Grupa autora, Historija naroda Jugoslavije II., Zagreb MCMLIX. - Azem Kožar, Historija Bosne i Hercegovine, Tuzla 2007. - Mustafa Imamović, Historija Bošnjaka, Sarajevo 1997. - Srećko M. Džaja, Katolici u Bosni i zapadnoj Hercegovina na prijelazu iz 18. u 19 stoljeće, Zagreb 1971. - Zlatko Jakobović, Franjevački samostan Skakava Gornja i župa Ravne, Zovik, Štrepci i Bijela, Simpozij povodom 260. obljetnice župe Zovik - Zbornik radova, Zovik 2003. - Grupa autora, Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata, Sarajevo 1998. M. P. 18 SVETA KATA U 3. stoljeću u gradu Aleksandriji živjela je poznata svetica po imenu Katarina čije ime znači “čista”, “djevica”, “ona koja je čista” i “mudra”. Ova kršćanska djevojka bila je plemićkoga roda, a sudeći po opisima tekstopisaca, imala je izvanrednu fizičku ljepotu. Osim toga, odlikovala se duhovnom ljepotom, inteligencijom i mudrošću. Posjedovala je izvanrednu govornu vještinu, dobro poznavala filozofiju i teologiju. Kao kod većine svetaca, njezin životni put bio je prožet iskušenjima i mučenjima te se za nju veže legenda s raznim inačicama. Zbog svoje fizičke privlačnosti nije prošla nezapaženo kod tada novog vladara Aleksandrije Maksimina Daia koji se zaljubio u nju i odlučio se rastaviti od svoje žene. Međutim, Katarina ga odbija i tad počinje njezina životna drama. Maksimin je suočava s pedesetoricom filozofa koji je pokušavaju uvjeriti da Isus Krist ne može biti Bog jer je umro na križu. Mlada kršćanka odlučno i hrabro pridobija sve mudrace koji su prihvatili kršćanstvo. Bijesan vladar odlučuje ih pogubiti, a Katarinu staviti u tamnicu gdje ju je mučio izgladnjivanjem. Kako je to nije slomilo, naredi da se baci u kotač s bodežima koji se raspao. Kako mu i to nije pošlo za rukom, naredi da se mladoj kršćanki okonča život odrubljivanjem glave. Sveta Kata je umrla 25. studenog 310. godine. Danas kršćani slave njezin spomendan 25. studenog kao zaštitnicu djevojaka i djevičanstva, zaštitnicu sveučilišta, filozofa, teologa, učitelja i svih zvanja koji rade s kotačima ili s noževima. Na 11. sjednici Zajednice žena HDZ-a BiH “Kraljica Katarina Kosača” Organizacije za Brčko distrikt, održanoj 23. listopada 2013. godine, članica Renata Domić predložila je obilježavanje imendana Zajednice koji je jednoglasno prihvaćen. Zahvaljujući njezinoj inicijativi Zajednica žena “Kraljica Katarina Kosača” ove je godine prvi put obilježila imendan svete Kate te ujedno čestitala imendan svim osobama imena Katarina, Kata, Katica, Kaja i drugima koje nose izvedenice ovog imena. Članice Zajednice žena su 24. studenoga 2013. godine upriličile druženje u restoranu “Kutak” koje je započelo u 17 sati. Također su 25. studenoga 2013. godine posjetile svoje članice i simpatizerke HDZ-a treće životne dobi (starije od 60 godina) koje slave imendan svete Kate te su im, uz upućene tople riječi, uručile i skromne darove koje su dragovoljno priredile kao iznenađenje slavljenicama. Marija Medar 19 HKUD „SKAKAVA 06“ NA 32. MEÐUNARODNOM FESTIVALU FOLKLORA U SAMSUNU Od 15. do 21. kolovoza 2013. godine održan je 32. festival folklora u Samsunu (Turska), na kojemu su svoja umijeća i višegodišnju tradiciju folklornog stvaralaštva svoga područja prikazali i članovi Hrvatskoga kulturno-umjetničkog društva s područja Brčkog „Skakava 06“ iz Gornje Skakave. Festival je okupio preko 15 država sudionica koje su tijekom organiziranih šestodnevnih nastupa imali prigodu prikazati svoja tradicionalna kola, spletove igara kao i same nošnje na glavnoj pozornici središnjeg trga i na različitim destinacijama ovog najvećega grada na južnoj obali Crnoga mora, udaljenoga 471 km od Ankare. Članovi KUD „Skakava 06“ svojim su nastupom doprinijeli obogaćivanju manifestacije različitim kulturnim sadržajima s područja Distrikta. Za sve igrače i sudionike priređeno je fotografiranje u najatraktivnijim dijelovima grada te obilazak gradskih povijesnih znamenitosti. Sve mlade entuzijaste, predstavnike država sudionica festivala tijekom boravka u Samsunu, primio je u službeni posjet i guverner Samsuna Huseyin Aksoya te gradonačelnik Yusuf Ziya Yilmaz koji su, zaželivši im dobrodošlicu, iskazali značaj uspješne suradnje i partnerstva svih država koje su sudjelovale na organiziranim smotrama 32. međunarodnog festivala folklora u Samsunu. Festival je približio različite kulture i običaje, a ujedno je za folkloraše iz Skakave bio prigoda za nova poznanstva, ugodna druženja i uživanje u čarima prekrasne provincije na obali Crnoga mora. Valja istaknuti da su, u proteklome razdoblju grad Samsun u Turskoj i Brčko distrikt BiH pobratimljeni, čime je naglašena suradnja ovih dvaju gradova u području obrazovanja, turizma, športa, ekonomije, zdravstva i pitanja mladih uz njegovanje prijateljskih odnosa i međusobne suradnje. J. N. 20 AKTIVNOSTI MLADEŽI HDZ-a BiH Dana 7. rujna 2013. godine u Domaljevcu (Posavska županija) održane su 5. redovita sjednica Predsjedništva Mladeži HDZ-a BiH i 1. (konstituirajuća) sjednica Središnjeg odbora Mladeži HDZ-a BiH na kojima su nazočili mladi s prostora cijele Bosne i Hercegovine. Predsjedništvo Mladeži HDZ-a BiH je na poziv organizatora i domaćina nazočilo Večeri Hercegovine u Posavini i otvaranju Dana hrvatskoga filma u Orašju. Nakon održane sjednice Predsjedništva, na kojoj su se članovima predsjedništva obratili Željko Ćošković, predsjednik OO HDZ-a BiH Domaljevac – Šamac, i Slavko Matić, dopredsjednik ŽO HDZ-a BiH Posavina, upriličeno je i polaganje vijenaca na spomen-obilježju poginulim braniteljima na središnjem trgu u Domaljevcu. Središnji odbor Mladeži HDZ-a BiH je na svojoj konstituirajućoj sjednici, između ostaloga, razgovarao i o popisu pučanstva, kućanstava i stanova 2013. godine, a potom je glavni tajnik HDZ-a BiH Vlado Džoić mlade upoznao s pojedinostima oko samoga popisa. Središnji odbor je nakon rasprave zaključio sljedeće: 1. Mladež HDZ-a BiH popis pučanstva, kućanstva i stanova u 2013. godini smatra događajem od iznimne važnosti za Hrvate u BiH, te poručujemo da je za popis važno zajedništvo svih Hrvata u BiH i dijaspori. 2. Mladež HDZ-a BiH poziva sve mlade Hrvate u BiH da u svojim sredinama budu na raspolaganju i upućuju pučanstvo na valjano upisivanje podataka. 3. Mladež HDZ-a BiH u potpunosti podržava Predsjedništvo HDZ-a BiH u svim aktivnostima u svezi s predstojećim popisom. Tijekom održavanja Središnjeg odbora predstavljena je i nova internetska stranica Mladeži HDZ-a BiH: www.mladezhdzbih.org. Nova internetska stranica Mladeži HDZ-a BiH: www.mladez-hdzbih.org Ružica Jokić 21 FRANČESKOVI DANI 2013. I ove godine, sada već tradicionalno, Hrvatsko kulturno društvo „Napredak“, podružnica Brčko Distrikt Bosne i Hercegovine, tijekom mjeseca listopada organizira kulturno-sportsku manifestaciju „Frančeskovi dani“. Ove godine program je bio osmišljen tako da privuče različite ciljne skupine, od najmlađih koji su mogli uživati u kazališnoj predstavi pa do onih koji su bili svjedoci nekog drugog vremena i koji su svoja sjećanja na stare, sada porušene crkve, kuće i spomenike, mogli obnoviti posjetom izložbi starih fotografija brčanskoga kraja. Početak Frančeskovih dana uvijek obilježi likovna kolonija, stoga je početak i ove manifestacije bio rezerviran za stvaranje umjetničkih djela. U Napretkovu domu kolonija je okupila brčanske slikare koji su zajedno s organizatorom Zvonimirom Marićem odabrali motive i ovom prigodom uradili slike koje će biti izložene u prostorijama „Napretka“. U sklopu kulturno-sportske manifestacije „Frančeskovi dani 2013“ održana je i promocija knjige „Kulturalno pamćenje u prozi Ivana Lovrenovića“ mr. sc. Ljiljane Tadić. Riječ je o magistarskoj radnji, a tema kulturalno pamćenje izazovna je i inovativna, ne samo na našim prostorima nego i u svjetskoj literaturi. Nakon vrlo uspješne suradnje u svibnju, Kazalište Merlin iz Zagreba nastavilo je tradiciju gostovanja u Brčkom, sada i na Frančeskovim danima gdje su odigrali dvije izvrsne predstave 9. i 10. listopada i to predstavu Kamenolomac i predstavu za djecu Kraljević i prosjak. Brčanska publika je bila oduševljena izvedbama, a osobito najmlađi koju su došli u tako velikome broju da se predstava Kraljević i prosjak morala odigrati u tri, umjesto predviđena dva termina. Smotra folklora u okviru Frančeskovih dana 2013. održana je 12. listopada u velikoj dvorani Napretkovog doma pred velikim brojem posjetitelja i sudionika. Smotru je otvorio dr. Anto Basić predstavljajući nastup HKUD Izidor Poljak iz Boća. Osim njih, nastupili su još HKUD Bijela, HKUD Župa Zovik, kao i HKUD Skakava 06 iz Gornje Skakave. Kao posebni gosti, na smotri su sudjelovali i Srpsko kulturno-umjetničko društvo Krepšić te Kulturno-umjetničko društvo Brčansko kolo iz Brčkog. Zabava uz tradicionalnu glazbu, pjesmu i ples nastavila se i poslije same smotre u veselom i ugodnom ozračju. Klapa „Hrvoje“ iz Mostara održala je 19. listopada koncert u velikoj dvorani Napretkovog doma, donoseći tako djelić mediteranskoga ozračja posavskom kraju. Zabava uz klapu i tamburice nastavila se u restoranu „Kutak“ u Napretkovom domu koji je bio prepun oduševljenih gostiju. Dana, 12. 10. 2013. godine u okviru Frančeskovih dana, održan je međunarodni stolnoteniski turnir i to u velikoj dvorani Napretkovog doma pred stotinjak posjetitelja. Veliku potporu u pomoć u organizaciji samoga turnira pružio je izbornik stolnoteniske reprezentacije BiH Vladimir Ivanek. Na turniru je nastupilo dvadesetak juniora i to iz Tuzle, Bijeljine, Brke i Brčkog, a u seniorskoj konkurenciji nastupilo ih je 14 iz Beograda, Tuzle, Bijeljine, Brčkog, Brke i Živinica. Mr. sc. Perica Ivanek održao je 18. listopada promociju knjige “Sukobi u komunikaciji učenika i nastavnika” u dvorani Napretkovog doma koja je bila premala za sve one koji su htjeli nazočiti predstavljaju knjige zanimljivog naziva. O knjizi je, tijekom večeri, govorila i prof. dr. Ruža Tomić koja je naglasila da ovakva djela imaju višestruku vrijednost, ne samo za škole za koje je knjiga prvenstveno namijenjena, nego i za društvo općenito. Napretkovi dani završili su izložbom starih fotografija Jakova Babića i isječcima iz emisije posvećene ovome vrijednom brčanskom čuvaru tradicije i sjećanja na prošla vremena, kao i promocijom kalendara u kojem je sažeto sve ono što je Napredak uradio tijekom godine, a propraćeno je fotografijama događaja. Na samoj ceremoniji zatvaranja upriličena je i dodjela zahvalnica sudionicima i pokroviteljima manifestacije, a zabava se nastavila uz zvuke tamburica u restoranu „Kutak”. J. K. K. 22 SEMINAR MEÐUNARODNOGA REPUBLIKANSKOG INSTITUTA U AUSTRIJI Međunarodni republikanski institut (IRI) organizirao je seminar u Austriji od 25. rujna do 4. listopada 2013. godine na kojemu je nazočila predsjednica Mladeži HDZ-a BiH Organizacije za Brčko distrikt Ružica Jokić. Ružica Jokić pohađa trogodišnji program IRI-ja pod nazivom «Young Women’s Leadership Academy». Zahvaljujući IRI-ju četiri su djevojke iz Bosne i Hercegovine dobile mogućnost pohađati ovaj program, a po prvi put su sudjelovale na seminaru u Austriji. Osim njih, na seminaru su sudjelovale polaznice IRIja iz Albanije, Tunisa, Afganistana, Libije, Jordana, Maroka i drugih zemalja. Tema seminara bila je politička kampanja prigodom izbora u Austriji, prećanje, edukacija i rad na terenu. Budući da su tada u Austriji pripremani izbori, a politička je kampanja bila u tijeku, polaznice su imale čast sudjelovati u kampanji. Organizacija seminara je bila na visokoj razini. Predavanja su bila svakodnevna, vrlo zanimljiva i korisna. Predstavljen je austrijski politički sustav, kampanje političkih stranaka, kandidati, njihova zalaganja, uloga medija tijekom kampanje i dr. Neki od predavači bili su: dr. Arnold Kammel - direktor i stručnjak međunarodnog programa Polak, Vera Schmitz, Franz Fehr - predavač na Sveučilištu nacionalnih izvora i životnih znanosti te kandidati za parlament Iris Einwaller, Susanne Walpitscheker, Sirvan Ekici, zatim Bernard Ebner, Stefan Schnoll - predsjednik YEPP-a (Young European People’s Party), Ulrike Farnik i Theresia Leitinger. Tijekom boravka u Austriji posjećene su medijske kuće, kao i novinarska kuća «Wiener Zeitung» gdje su također održana predavanja poznatih novinara. Predavanja su se održavala u brojnim gradovima širom Austrije, a polaznice seminara imale su prigodu vidjeti kako se provodi kampanja u ovoj državi i aktivno sudjelovati u radu na terenu uz aktiviste raznih političkih stranaka. Na sam dan izbora, IRI je omogućio svim polaznicima seminara praćenje rezultata izbora u centralnom šatoru u Beču i izbornom stožeru austrijske stranke ŐVP. 23 Ružica Jokić INTERVJU S dr. ANTOM DOMIĆEM, GRADONAČELNIKOM BRČKO DISTRIKTA BiH Gradonačelniče, za početak, čestitke na prvoj godišnjici rada! Jeste li se navikli na „vrući“ stolac prvoga čovjeka grada? dr. Anto Domić: Hvala na čestitkama i hvala uredništvu na interesu da objavi razgovor sa mnom. Prva godina mandata je iza nas. Sjećam se samoga početka kad su mnogi prognozirali da neću opstati na čelu Vlade Brčko distrikta dulje od mjesec do dva. Ipak, prošlo je puno više vremena, pa mogu kazati da stabilno funkcioniramo i radimo punim kapacitetom. Poziciju gradonačelnika doživljavam kao vrlo odgovornu i zahtjevnu dužnost koju mogu obnašati jedino u punoj koordinaciji i korelaciji sa svim važnim čimbenicima. Kako biste ocijenili prvu godinu rada Vlade? D.: Dovoljno je vremena prošlo, stoga mogu ustvrditi da smo bili učinkoviti i da smo napravili prve potrebne pomake u pokretanju svih procesa koji će voditi ka podizanju standarda ljudi, povećanju zaposlenosti, padu nezaposlenosti, boljem obrazovanju, zdravstvu, društvu bez korupcije i nasilja. Ukratko, cilj nam je podizanje socijalnoga standarda ljudi i ekonomske moći. Usvojili smo dva proračuna i dva rebalansa u ovoj godini čime je postignuta veća ekonomska disciplina i ekonomska učinkovitost. Pokrenuli smo kapitalne projekte s mrtve točke i do sad je ova vlada, od svih dosadašnjih vlada, najučinkovitija u realiziranju kapitalnog proračuna, zakonodavnim aktivnostima, reformskim procesima i borbi protiv korupcije. 24 U bliskoj prošlosti utemeljena je Javna zdravstvena ustanova, JP Ceste, veliki je posao pred Uredom za europske integracije. Smatrate li da je Brčko distrikt BiH spreman odgovoriti izazovima koji nas očekuju na tim poljima? D.: U početku je Brčko distrikt BiH bio utemeljen na jednom sasvim drukčijem konceptu gdje su u upravu ugrađene i one djelatnosti koje njoj inače ne pripadaju. Nakon integriranja došlo je vrijeme da se uprava reorganizira. To podrazumijeva odvajanje operativnih od upravnih mjerodavnosti. Izdvojili smo Fond zdravstvenog osiguranja i Javno komunalno poduzeće ranije, a ove godine Javno poduzeće Ceste i Javnu zdravstvenu ustanovu. To su veliki i teško upravljivi procesi, ali uspjeli smo završiti te dvije vrlo značajne aktivnosti. Potpisali ste Memorandum o zajedničkom djelovanju na unapređenju poslovnog ambijenta u Distriktu. Kakva je vaša vizija o pokretanju brčanskoga gospodarstva? D.: Kako bi svi važni akteri donošenja odluka u Brčko distriktu zajednički kreirali politike radi suprotstavljanja krizi, traženja rješenja za izlazak iz krize te zaštite radničkih i socijalnih prava, potpisan je Memorandum o zajedničkom djelovanju. Premda je zamišljen kao izraz volje za zajedničkim djelovanjem, prerastao je u operativni dokument po kojemu djeluje i izvršna i zakonodavna vlast, zatim gospodarska zajednica, kroz Gospodarsku komoru i Udrugu poslodavaca, te Sindikat kao zaštitnik radničkih prava. Vrlo je važno u ovim kriznim vremenima donositi odluke konsenzusom. One su često plod sučeljavanja različitih stavova, ideja i teorija, međutim usuglašavanjem ih pretačemo u zakonska rješenja po kojima postupamo. Svakodnevno se od građana čuje da se vide promjene: počeli su s radom bazeni, grad je ovih dana dobio božićno i novogodišnje ruho, očekuje se otvaranje klizališta. Je li potrebno samo više volje da naš grad dobije sadržaje koje zaslužuje? D.: Ne postoje poslovi koji se ne mogu okončati. Samo je pitanje kako ih obaviti, lakšim ili težim putem. Lakši put je kao trka, obavljanje što više posla bez čekanja na nekoga drugog. Teži način je čekanje na „serviran pladanj“, a da ne znamo tko će ga servirati. Kada ne dobijemo ono što želimo, počinje ogovaranje i kritiziranje svega i svakoga, traženje krivca u svakom drugom osim u samom sebi. U našem distriktu suočio sam se s filozofijom funkcioniranja po ovom drugom, težem načinu. Svi znaju što treba učiniti, samo ne znaju tko bi to trebao učiniti. Od početka nastojim osnažiti poziciju donositelja odluka i potaknuti natjecateljski duh. Bilo je frustrirajuće jer je svaki potez bio blokiran u početku, ali sad vidimo lagane pomake. Sljedeće godine očekujem prave pomake, iako sam zadovoljan i sadašnjim učincima, jer je ova godina najuspješnija od svih dosadašnjih prema brojnim parametrima. Poznati ste kao čovjek s vizijom. Očekujete li da ćete ostvariti veći dio onoga što ste zacrtali do kraja mandata? D.: Znam da ćemo zajednički postići sve ono što smo zamislili: ubrzan rast broja zaposlenih i pad broja nezaposlenih sljedeće godine, realizaciju većeg dijela kapitalnog proračuna, početak realizacije drugih projekata koji se ne financiraju iz proračuna, a koji su važni za Brčko, primjerice obilaznica, luka, industrijski kolosijek, vodoopskrba, zgrada policije i dr. Koje kvalitete, prema Vašem mišljenju, treba imati suvremeni političar u BiH? D.: Suvremeni političar treba znati slušati i pitati, potom donositi odluke nakon suglasja svih aktera koji su važni za njihovo provođenje. Treba biti iskren, otvoren i ne biti poltron. Naravno, mora biti vrijedan. Puno radite, nalazite se na čelu najveće hrvatske političke stranke u Brčko distriktu, a uz to ste obiteljski čovjek. Kako uspijevate sve to uskladiti? D.: Moji su me profesori učili da probleme treba brzo rješavati jer, ako odugovlačite, onda problem, koji još niste riješili, stvara drugi. Znači, radim promptno i pokušavam biti učinkovit. Suradnici, kao i obitelj koja vas razumije, ključ su uspjeha svakog pojedinca na poslu. Moramo biti iskreni, ne doživljava svatko politiku kao posao, mnogima je ona samo zabava i način osobnoga probitka. Kako provodite slobodno vrijeme? Jeste li uspjeli u zadnje vrijeme pročitati neku zanimljivu knjigu, gledati film ili neku od predstava koje se prikazuju tijekom kazališnih susreta u našem gradu? D.: Slobodno vrijeme provodim s obitelji u obavljanju onih uobičajenih poslova koje su vezane za dom i obitelj. Nađe se vremena i za knjige, filmove, kino i kazalište. Na kraju razgovora, kakvu biste poruku uputili građanima Brčko distrikta BiH za nadolazeće blagdane? D.: Protekla je još jedna godina. Nije bila laka, ali uz Božju pomoć i snagu vjere naći ćemo i duhovnu i tjelesnu snagu da se i dalje borimo kao pojedinci i narod u ovim teškim vremenima. Neka je čestit Božić svima i neka božićno svjetlo unese toplinu u svaki naš dom! Neka nas ta snaga Božića, rođenoga Isusa, jača, vodi i nosi kroz cijelu novu 2014. godinu! 25 D. D. KOVAČIĆEVE INTENCIJE U PRIPOVIJESTI BARUNIČINA LJUBAV Romantična pripovijest Baruničina ljubav nastala je po uzoru na Eugena Suea i Honore de Balzaca. Pripovijest se sastoji od 30 cjelina. Kompozicija je poprilično inovativna. Tematski opisuje ljubavni život barunice Sofije Grefštein u ondašnjim socijalnim, političkim i moralnim prilikama. Sam naslov izravno i sažeto izražava temu. Mnoštvo je motiva i dinamičke su naravi. Temeljni motiv koji pokreće radnju jest upravo ljubav. Kovačić odstupa od stereotipa realističkog pripovijedanja. Nakon lirske posvete svojoj zaručnici Milki Hajdinovoj, po kojoj je nazvao i jednog lika, u radnju nas uvodi opisom zagorskog kraja zahvaćenog nevremenom. Munje, crni oblaci i grom kao da pretkazuju ono strašno što se ima dogoditi. Barunica Sofija iščekuje svoga zaručnika Pavla, ali on je spriječen doći i to joj javlja pismom. Vraćanjem u bližu prošlost iznosi se zgoda u kojoj je barunica upoznala Pavla. Retrospektivnim pripovijedanjem autor osvjetljava baruničinu prošlost unatrag dvadeset godina. Njezino njemačko podrijetlo, učenje hrvatskoga jezika i drugih poučnih stvari od učitelja Ivana (sina seoskog „šljivara“), njezina (uvjetno rečeno) ljubav s moralno iskvarenim plemićem Julijom Krčelićem, zatim gubitak roditelja, doživljaj razočaranja i bolesti, udaja za njenog učitelja Ivana Martinića, majčinstvo, a onda ponovno buđenje starih strasti s Krčelićem, odlazak iz Zagorja u Beč, nemoralno življenje i smjenjivanje ljubavnika, dovelo ju je do stanja u kojem se našla stupivši u ljubavnu vezu s vlastitim sinom Pavlom. Prekidom retrospekcije i vraćanjem u 1862. godinu nastavlja se početno pripovijedanje. Pripovijest završava Ivanovim dolaskom u dvor kako bi priopćio istinu. Na tu šokantnu vijest Pavao se ubije, a barunica pokuša samoubojstvo. No, Ivan ju sprječava predlažući da oboje odu u samostan okajavati grijehe. Lik baruničinog sluge Jakoba kao i lik Ivanovog pobratima Mirka stoje u drugom planu, ali su od izuzetne važnosti za Ivana. Prenose mu obavijesti o baruničinom ponašanju putem pisma, od kojih je najznačajnija njezina veza s rođenim sinom. Kovačić se uglavnom, kako bi privukao pažnju čitatatelja, služi trivijalnim sredstvima ističući emocije i pobude. Ali već je i tu, na samom početku svoga književnoga stvaranja, pored svih trivijalnih obilježja ukazao i na socijalne odnose. Izraženi su ondašnji socijalni i moralni kontrasti između sela i grada, između viših i nižih. To se očituje i u polarizaciji glavnih likova: Julijo Krčelić (viši plemić) i Ivan Martinić (sin seljaka). Njihov fizički izgled upućuje i na njihove karakterne osobine. Julijo Krčelić kao malen, debeo čovjek s hrapavim glasom preslika je negativnog lika. Ivan Martinić s bujnom, crnom kosom i dubokim crnim očima predstavlja pozitivan lik. Lik se često miješa i s tipom pa bi se tako Ju- lijo mogao prepoznati kao hvalisavac, a Ivan kao mudrac; Julijo kao poluinteligent, a Ivan kao inteligent. Baruničin fizički izgled Kovačić je slikovito opisao: „U dvoru naslonila se kraj prozora na nizak, mekan divančić lijepa gospođa, spustiv poput alabastra bijele ruke na krilo. Mučno ćeš pogoditi koliko da joj je godina, ali gospođa je prava ljepota, a koliko istom zamamna, kada uzdigne oči, te promjeri slike viseće okolo po zidu. Te crne oči, kao divlje varnice, plamte sve strasnije i strasnije. Tanana bjelina prikrila joj napolak razbludne grudi, a dvije vrane kite točile se nehajno preko njih ća do pasa.“ Njezin fizički izgled u potpunoj je suprotnosti s karakterom, koji je iz godine u godinu padao u sve veću nemoralnost. Ona je oličenje zla i nesretne kobi. Živjela je za užitke i nekad tako izuzetne vrednote koje je primala od svoga učitelja, a kasnije i supruga Ivana, činile su joj se glupima i jadnima. U njoj vlada nestabilnost, nedostatak samokontrole, prenaglašene strasti, nježnosti, potrebe za sigurnošću i za posjedovanjem. Važno mjesto u Kovačićevu pripovijedanju zauzima rodno mu Zagorje i opis pejsaža. Značajka Kovačića, kao i drugih autora hrvatskoga realizma, jest upravo vezanost za rodni kraj. Romatičarski i realistički elementi uglavnom se prepliću. Karakteristično ispripovijedana u trećem licu, daje ton veće objektivnosti i uključuje pripovjedača. Kovačić tu ulogu dodjeljuje samom sebi. Dojam koji će djelo ostaviti na čitatelja uvelike ovisi upravo o pripovjedaču. Kovačić je bio kajkavac, ali u njegovim proznim djelima izražena je štokavština. Ovu Kovačićevu mladenačku pripovijest, kako ju jedni kritičari nazivaju ili kraći roman, kako ju drugi imenuju, August Šenoa je objavio 1887. godine u Viencu. Razlog njegova pisanja najbolje se razumije iz nekoliko njegovih rečenica koje je objavio u Pozivu na predbrojku „Pripovijesti iz Zagorja“: „Onaj stari svijet i ovaj novi svijet nuka te da uzmeš pero, da slikaš kraj i ljude, da spojiš onaj stari i ovaj novi svijet, sjenu i svijetlo, i da prodaš svoje slike narodu. On ih neka sudi, jesu li vjerne, jesu li vrijedne odobravanja njegova. Njegove zasigurno jesu. „Otkrivajući“ Kovačića, mladi su u njemu našli prethodnika koji zagovara i ostvaruje njihova načela o slobodi umjetničkog stvaranja. Ova poprilično inovativna pripovijest građa je kojom je Kovačić započeo jedan sasvim novi smjer u hrvatskoj književnosti i postavio mu čvrste temelje. 26 Izvor: Ante Kovačić, Prve pripovijesti, JAZU, Zagreb, 1953. Nataša Medar POLAZNICE 3. GENERACIJE POLITIČKE AKADEMIJE HDZ-a BiH IZ BRČKOG Hrvatska demokratska zajednica Bosne i Hercegovine utemeljila je, u godini u kojoj je obilježavala svoju dvadesetu obljetnicu postojanja, Političku akademiju radi stalnog i sustavnog unaprjeđenja znanja i vještina njezinih polaznika, kao kadrovskog odgovora na trenutačne i buduće zahtjeve i očekivanja javnosti, te izazove u razvoju bosanskohercegovačkoga društva na njegovu putu ka euroatlantskim integracijama. Dvije generacije polaznika uspješno su završile razdoblje temeljne političke izobrazbe na jednogodišnjoj razini. Ovogodišnje polaznice 3. generacije Političke akademije iz Organizacije HDZ-a BiH za Brčko distrikt su Jelena Nikić i Verka Klarić. BIMALOVA KUHARICA Zajednica žena HDZ-a BiH „Kraljica Katarina Kosača“ Organizacija za Brčko distrikt BiH sudjeluje u projektu izrade zajedničke kuharice udruga žena hrvatskoga i druga dva naroda u Brčkom u suradnji s tvrtkom STUDEN&CO Holding u čijem su sastavu proizvodne tvrtke najvećeg agroindustrijskog kompleksa BiH u Brčkom BIMAL d.d, STUDEN-AGRANA Rafinerija šećera d.o.o. i MINGOS-COFFEE d.o.o. Cilj projekta izrade kuharice je očuvanje kulturne baštine naroda u Bosni i Hercegovini, tradicionalne kuhinje, običaja i promidžba aktivnog odnosa prema tradiciji hrvatskoga i drugih naroda u BiH kroz domaću kuhinju i uporabu domaćih proizvoda u kuhinji. Programi Akademije namijenjeni su članovima stranke, ali i osobama iz javnog sektora, gospodarstva, medija te ostalim zainteresiranim pojedincima koji žele postati pouzdani i poticajni činitelji stvaranja pozitivnog ozračja za usvajanje specifičnih znanja potrebnih za javno djelovanje. Tijekom predavanja zimske i ljetne škole polaznici su u prigodi da steknu vještine koje će im sigurno omogućiti učinkovitije kreiranje i sudjelovanje u društvenim procesima u BiH i regiji. Politička akademija HDZ-a BiH ostvaruje svoje programe, surađujući sa svim srodnim akademijama i zakladama, te s obrazovnim, kulturnim i stručnim institucijama iz zemlje i inozemstva. Predavači na Političkoj akademiji su istaknuti sveučilišni profesori i znanstveni djelatnici, diplomati, osobe iz političkog, javnog, kulturnog, obrazovnog i gospodarskog života, te druge ugledne osobe i stručnjaci. Nezaboravni su dani učenja, druženja i novih poznanstava s mladima iz cijele Bosne i Hercegovine ujedinjenih u neprocjenjivom bogatstvu - znanju. Jelena Nikić i Verka Klarić Tvrtka STUDEN&CO Holding, kao idejni i financijski nositelj, ovim projektom izrade kuharice želi ispuniti zadane ciljeve kroz promidžbu udruga žena u Brčko distriktu BiH. One već godinama uspješno djeluju u lokalnoj zajednici i skrbe za očuvanje tradicije naroda te nastoje doprinijeti promidžbi lokalne zajednice širom Bosne i Hercegovine, ali i izvan granica države. Kuharica će biti tiskana u većem broju primjeraka za potrebe svih sudionika projekta i predstavljat će prigodan dar poslovnim partnerima tvrtke, predstavnicima institucija Brčko distrikta BiH i šire, kao i prijateljima tvrtke, udrugama i svima onima koji žele više znati o bogatoj kulturi i tradiciji Brčko distrikta BiH. 27 Maja Mujkić