close

Enter

Log in using OpenID

3rd Croatian Congress on Prevention and

embedDownload
3rd Croatian Congress on Prevention and Rehabilitation in Psychiatry
1st INTERNATIONAL CONGRESS:
Person in Medicine and Healthcare
- Science and Art
3rd Croatian Congress on Prevention
and Rehabilitation in Psychiatry
with international participation
18 -21 April 2013
Valamar Lacroma Hotel
Dubrovnik, CROATIA
www.penta-pco.com/PMH2013
1
1st INTERNATIONAL CONGRESS: Person in Medicine and Healthcare - Science and Art
Poštovane kolegice i kolege!
Veselimo se Vašem sudjelovanju na trećem hrvatskom kongresu o prevenciji i rehabilitaciju u psihijatriji i prvom međunarodnom kongresu pod nazivom „Person in Medicine and Healthcare- Science and Art“, na kojima će se raspravljati o rehabilitaciji u psihijatriji te današnjim dometima
znanosti u medicini, kao i u ulozi umjetnosti u medicini i zdravstvu. Skup se održava pod pokroviteljstvom predsjednika Republiek Hrvatske prof.dr.sc. Ive Josipovića te uz suorganizaciju brojnih
međuarodnih i domaćih institucija i organizacija.
Ars medica (umijeće medicine ) je i umjetnost u medicini, i medicina umjetnosti, ali i putovanje
od kulture bolesti ka kulturi zdravlja, od simptoma i dijagnoza do čovjeka i osobe.
Koliko koristimo umjetnost u liječenju i na koji način nam umjetnost pomaže? Gdje vidimo povezanost medicine i umjetnosti?
Pristup liječnika uvijek je jedinstven i nosi odraz nas kao osobe, ali i konteksta u kome se susret
odvija. Svaki susret je nova kreacija, i to kreacija odnosa koji se može snimiti ili oponašati,ali nikada na isti način ponoviti, odnosno reproducirati. Tako se i u umjetnosti uvijek iznova izražavamo,
kreiramo i maštamo, bez obzira da li skladamo, slikamo, crtamo, oblikujemo, pjevamo ili pišemo.
Kreativnost je stanje duha, tako da su po tome znanost i umjetnost slične, jer i jednu i drugu prati
strast te znatiželja prema znanstvenom otkriću ili umjetničkom djelu, a medicina povezuje jedno
i drugo. I znanstvenik i umjetnik prolaze kroz isti proces sačinjen od ideja, nadahnuća, strasti,
žudnje, promijenjene stvarnosti, a to je proces koji se nastavlja i nakon nastanka djela ili znanstvenog otkrića, jer on pokrene milijune neurona na novu aktivnost i daljnje promišljanje i stvaranje. Kroz komunikaciju s djelom, izvedbom, ili stvaranjem djela komuniciramo sami sa sobom i sa
svojom prošlošću, ali i usmjeravamo pozornost na budućnost koja se tog trenutka rađa kroz maštu
i kreativnost mišljenja, stvaranja, skladanja, slikanja.
Samo je medicina usmjerena prema osobi, koja obilježava susret dviju osobnosti koje su se našle
i zajednički rješavaju problem, uvijek nova i neponovljiva kreacija. Zato je i medicina usmjerena
prema osobi stvaralačka, umjetnička i neponovljiva, jer koristi prošla iskustva i stečena znanja, ali
i stvara novu kvalitetu. U različitim kulturama procesi su različiti, ali mehanizam je uvijek isti ili
sličan, kreacija individualna i doživljaj jedinstven.
Zrcaliti se u drugome u medicini usmjerenoj prema osobi je i zajednički civilizacijski hod, popločen
racionalnim i emocionalnim umom, te pravo umijeće na putovanju ka kulturi zdravlja, a onda od
kulture zdravlja ka kulturi dobra, dobra kao blagodati civilizacije u kojoj danas živimo i stvaramo.
Brojna će izlaganja na ovom kongresu biti upravo posvećena međupovezanosti znanosti, kliničke
prakse i umjetnosti, a sigurno će biti zanimljivo vidjeti isti problem s perspektive neuroznanstvenika, kliničara ili umjetnika.
Treći hrvatski kongres o prevenciji i rehabilitaciji u psihijatriji bavit će se pitanjima rehabilitacije u
trenutku kada je svijet, pa i našu zemlju, zahvatila najveća globalna ekonomska kriza, koja nažalost
nije zaobišla ni zdravstvo, pa samim tim i psihijatriju.
Čini se da u povijesti nikada kao danas nismo bili svjedoci tako brzih društvenih promjena, znanstvenih uspjeha, produženja očekivanog trajanja života, pada nataliteta, otuđenju čovjeka od
čovjeka, pomanjkanju socijalnog kapitala, sve većih pritisaka zbog ekonomske situacije, ali i krize
morala te sve većih zahtjeva i očekivanja. Naravno, veliki su pritisci i na zdravstveni sustav, jer
nema dovoljno novca, a ogroman je raskorak između znanstvenih i stručnih mogućnosti i realne
2
3rd Croatian Congress on Prevention and Rehabilitation in Psychiatry
društvene moći. Na društvenom planu nerijetko svjedočimo apatiji, depresiji, pa i osjećanju beznađa.
U ovakvom kontekstu tražimo i novu paradigmu psihijatrije - psihijatrije po mjeri čovjeka,obitelji i
zajednice. Kako naša psihijatrija općenito funkcionira u okrilju društva?
Pokušat ćemo odgovoriti na pitanja o tome što je rehabilitacija, što obuhvaća danas pojam rehabilitacije u psihijatriji, koje su mogućnosti izlječenja i što uopće znači izlječenje i mentalno zdravlje.
Ponosni smo što je hrvatska psihijatrija u prošlosti bila jedan od pokretača organizirane socijalne
psihijatrije i predvodnica brojnih i vodećih svjetskih skupova iz ovog područja. Međutim, čini nam
se da danas u našoj zemlji puno više govorimo o najvišim dometima primijenjene neuroznanosti
(pa samim time o efikasnosti lijekova, najnovijim tehnološkim mogućnostima itd.), odnosno o personaliziranoj psihijatriji, nego o individualiziranom pristupu psihijatrijskom bolesniku u smislu
psihijatrije usmjerene prema osobi. Iako i dalje treba maksimalno poticati i razvijati personaliziranu psihijatriju, jednako je važno vidjeti osobu u cjelini, i to osobu koja sa svojim poremećajem
ili duševnom bolesti živi unutar obitelji, kao i u zajednici koja također ima svoje specifičnosti.
Zašto vrlo rijetko ili gotovo nikada ne govorimo na stručnim skupovima o rehabilitaciji i psihijatriji
u zajednici? Koji programi na nacionalnoj razini na ovom području uopće postoje i tko ih provodi?
Što podrazumijevamo pod rehabilitacijom za osobe oboljele od shizofrenije, depresije, bipolarnog
afektivnog poremećaja, post-traumatskog stresnog poremećaja, alkoholizma, ovisnosti o drogama,
kockanju, ili za osobe koje su pokušale suicid, imaju kognitivne poremećaje ili boluju od kroničnih
tjelesnih ili neizlječivih bolesti. Koja je uloga psihijatra u somatskoj medicini? Kako rehabilitirati
osobu u trenutku socijalno -ekonomske krize, kada je velik broj naših bolesnika nezaposlen, kada
zbog teške ekonomske situacije trpe cijele obitelji, i kada zbog toga nerijetko svjedočimo obiteljskim
„bankrotima“. Mijenja li se danas uloga psihijatra, psihoterapeuta, psihijatrijske ustanove, bolnice, a vrlo je važno i pitanje uloge medicinskog i srodnih fakulteta u edukaciji o kvalitetnoj rehabilitaciji? Koji su ciljevi naših liječenja i terapijskih postupaka? Kako personaliziranu psihijatriju
pretvoriti u dobru kliničku praksu? Kako dobru kliničku praksu povezati sa reintegracijom u zajednicu (sa svim ishodima: biološkim, psihološkim, socijalnim i duhovnim)? Kako u okrilju socijalne
države vratiti ili razvijati socijalnu psihijatriju i psihijatriju u zajednici? Da li je hrvatska psihijatrija okrenuta ljudima kao osobama, a ne samo simptomima i dijagnozama, da li je okrenuta obiteljima
i zajednici. Koga i kako štiti? Da li psihijatrija danas briše granice između biološkog, psihološkog,
socijalnog, duhovnog kod pojedinca, obitelji i zajednice? Djelujemo li u psihijatriji koja teži kulturi
zdravlja? Što obuhvaća pojam kvalitete života naših bolesnika? I možda najvažnije pitanje - kako
kvalitetno komunicirati i raditi u multidisciplinarnom timu s ciljem rehabilitacije naših bolesnika,
jer svjedočimo oskudnim rezultatima i nerijetkim neuspjesima samo jedne discipline?
Da li je razvoj kvalitetnih programa rehabilitacije u psihijatriji na svim razinama zdravstvene zaštite
utopija ili realan cilj? Bez cilja, optimizma i vizije zasigurno neće biti nikakvih pomaka i promjena.
Na našem susretu u Dubrovniku pokušati ćemo zajednički stvoriti ciljeve i viziju, a potrudit ćemo
se da atmosfera cijelog kongresa bude optimistična i kreativna. Hvala Vam na Vašim doprinosima i
pozitivnim reakcijama na dosad održanim skupovima s ovim temama. U ovom poslu nema suvišnih
ljudi, pa očekujemo vaše aktivno sudjelovanje. Čovjek je čovjeku lijek!
Predsjednik kongresa:
Prof.dr.sc. Veljko Đorđević, dr.med.
3
1st INTERNATIONAL CONGRESS: Person in Medicine and Healthcare - Science and Art
Dear colleagues!
We are glad about your participation at the Third Croatian Congress on Prevention and Rehabilitation
in Psychiatry and the First International Congress „Person in Medicine and Healthcare – Science and
Art“, where there will be a discussion on rehabilitation in psychiatry and today’s achievements of science
in medicine, as well as on the role of art in medicine and healthcare.
The conference is held under the sponsorship of the President of the Republic of Croatia, Professor Ivo
Josipović, PhD, and with co-organisation by numerous international and domestic institutions and organisations.
Ars medica (the art of medicine) is at the same time the art in medicine, and medicine of art, but also a
journey from the culture of disease to the culture of health, from symptoms and diagnoses to the man and
person. How much do we use art in medical treatment and in what way the art helps us? Where do we see
the connection between medicine and art?
The approach of a doctor is always unique and carries the reflection of us as persons, but also of the context
in which the encounter takes place. Each encounter is a new creation, a creation of a relationship which can
be recorded or imitated, but never repeated or reproduced in the same way.
So, even in art we express ourselves again and again, we create and imagine, no matter whether we compose, paint, draw, shape, sing or write.
Creativity is a state of mind, and by that science and art are similar, because both are accompanied by a passion and curiosity about the scientific discovery or a piece of art, and medicine links both together.
Both the scientist and artist go through the same process made up of ideas, inspiration, passion, yearning,
changed reality, and this is a process which continues even after the emergence of a piece of art or a scientific discovery, because it sets in motion millions of neurons on a new activity and further deliberation
and creation.
Through communication with a piece of art or performance or we communicate with ourselves and with
our past, but we also pay full attention to the future which is generated at this moment through imagination
and the creativity of thinking, creating, composing or painting.
Only medicine directed toward the person, which is characterised by an encounter between two personalities which have met each other and solved a problem together, is always a new and unrepeatable creation.
That is the reason why person-centred medicine is creative, artistic and unrepeatable, because it uses past
experiences and acquired knowledge, but it also creates a new quality. In different cultures the processes are
different, but the mechanism is always the same or similar, creation is individual and experience is unique.
To be reflected in the other in person-centred medicine is also a common civilisation walk, paved by rational and emotional mind, and a real art on the journey to the culture of health, and then from the culture of
health to the culture of the good, the good as a blessing of the civilisation in which we live and create today.
Numerous papers at this congress will be dedicated exactly to the interconnectedness of science, clinical
practice and art, and it will certainly be interesting to view the same problem from the perspective of neuroscientists, clinicians or artists.
The Third Croatian Congress on Prevention and Rehabilitation in Psychiatry will deal with the issues of rehabilitation at the moment when the world, and even our country, has been caught by the global
economic crisis, which unfortunately did not bypass either healthcare or psychiatry.
It seems that in history we have never witnessed such rapid social changes, scientific successes, prolongation
of life expectancy, decrease in birth-rate, alienation of men from one another, lack of social capital, increasing
pressures because of the economic situation, but also the crisis of moral and increasing demands and expectations. Of course, pressures on the healthcare system are also strong, because there is not enough money,
and there is a huge discrepancy between scientific and professional capabilities and the real social power.
4
3rd Croatian Congress on Prevention and Rehabilitation in Psychiatry
On the social level, we witness apathy, depression, even a sense of hopelessness. In such context we seek a
new paradigm of psychiatry – psychiatry on a human, family and community scale. How does our psychiatry
generally function under the aegis of society?
We will try to answer the questions about what is rehabilitation, what the concept of rehabilitation in
psychiatry includes today, what are the possibilities for a remission, and what does remission and mental
health mean in the first place.
We are proud because in the past Croatian psychiatry was one of the initiators of organised social psychiatry and a leader of numerous world conferences in this field. However, it seems to us that in our country today we talk much more about the greatest achievements of applied neuroscience (and in the process, about
the efficiency of medicines, new technological possibilities etc.), or about personalised psychiatry, than
about an individualised approach to the psychiatric patient in the sense of psychiatry directed toward the
person. Although it is still necessary to encourage and develop to a maximum degree personalised psychiatry, it is equally important to view a person in their entirety, a person which lives within their family with
their disorder or mental disease, as well as within the community which also has its specific qualities itself.
Why do we rarely or even never talk at expert conferences about rehabilitation and about psychiatry in
the community? What programmes at the national level in this field exist and who implements them? What
do we mean under the rehabilitation for persons ill with schizophrenia, depression, bipolar affective disorder, post-traumatic stress disorder, alcoholism, drug addiction, gambling addiction, or for persons who
attempted suicide, who have cognitive disorders or are ill with chronic physical or incurable diseases?
What is the role of a psychiatrist in somatic medicine? How to rehabilitate a person at the moment of a
social-economic crisis, when a large number of our patients are unemployed, when whole families suffer
because of the severe economic situation, and when because of that we often witness family “bankruptcies”? Is the role of a psychiatrist, psychotherapist, psychiatric institution, hospital changing today, and
what is also important is the question of the role of a medical school and related colleges in the education
on high-grade rehabilitation. What are the objectives of our treatments and therapeutic procedures? How
to turn personalised psychiatry into good clinical practice? How to connect the good clinical practice
with reintegration into the community (with all outcomes: biological, psychological, social and spiritual)?
How to bring back or develop social psychiatry and psychiatry in the community under the auspices of
the welfare state? Is Croatian psychiatry directed toward humans as persons, and not only toward symptoms and diagnoses? Is it directed toward families and the community? Whom and how does it protect?
Is psychiatry today erasing boundaries between the biological, psychological, social and spiritual in the
individual, family and community? Do we operate in psychiatry which pursues the culture of health? What
does the concept of the quality of lives of our patients include? And maybe the most important question –
how to communicate with high standards and how to work within a multidisciplinary team with the aim of
rehabilitating our patients, because we witness scarce results and frequent failures of only one discipline?
Is the development of quality programmes of rehabilitation in psychiatry at all levels of healthcare an utopia or a realistic objective? Without an objective, optimism and vision there will certainly be no progress
and change.
At our meeting in Dubrovnik we will try to create objectives and a vision together, and we will make sure
that the atmosphere of the entire congress is optimistic and creative. Thank you for your contributions and
positive responses at the conferences with these topics which were held so far.
We expect your participation. Homo homini remedium!
Chairman of the Congress:
Professor Veljko Đorđević, PhD, MD.
5
1st INTERNATIONAL CONGRESS: Person in Medicine and Healthcare - Science and Art
6
3rd Croatian Congress on Prevention and Rehabilitation in Psychiatry
ORGANIZERS
Centre for Palliative Medicine, Medical Ethics and Communication Skills (CEPAMET), School
of Medicine, University of Zagreb (Zagreb, Croatia)
Croatian Society for Protection and Improvement of the Mental Health - Croatian Medical
Association (Zagreb, Croatia)
CO-SPONSORED BY
- Croatian Academy of Sciences and Arts (Zagreb, Croatia)
- Croatian Association for Alzheimer’s disease (Zagreb, Croatia)
- Croatian Psychological Association (Zagreb, Croatia)
- Croatian Society for Haematology and Transfusion Medicine, Croatian Medical Association
- Croatian Society for Alzheimer’s Disease and Geriatric Psychiatry - Croatian Medical
Association (Zagreb, Croatia)
- Dubrovnik–Neretva County
- General Hospital Dubrovnik (Dubrovnik, Croatia)
- Interdisciplinary Medicine Association (Moscow, Russia)
- The International College of Person-centered Medicine (ICPCM), (New York, USA)
- University of Zagreb: The Academy of Music, The Academy of Dramatic Art and
The Academy of Fine Arts
- Ukrainian Association for the Study of Pain (UASP), (Lugansk, Ukraine)
ORGANIZING COMMITTEE
Veljko Đorđević (president), Lovorka Brajković, Marijana Braš, Vedrana Iveta, Mladen Janjanin,
Lukasz Konopka, Patricia Scherer, Elizabeth Zimmerman
SCIENTIFIC COMMITTEES
Zvonko Kusic (president), Josko Baće, Borna Baletic, Drazen Begic, Aleksa Bjelis,
Perusko Bogdanic, Dinko Bogdanic, Lovorka Brajkovic, Marijana Bras, Dolores Britvic,
Aida Bukvic, Danijel Buljan, Roberto Casale, Dalibor Cikojevic, Zoran Cipek, Krešimir Ćosić,
Alexey Danilov, Andrei Danilov, Vida Demarin, Goran Dodig, Kresimir Dolencic,
Veljko Dordevic, Adinda Dulčić, Marijan Erceg, Pavo Filakovic, Tanja Franciskovic,
Srecko Gajovic, Bruno Gamulin, Miro Jakovljevic, Mladen Janjanin, Bojan Jelakovic,
Dalibor Jelavic, Milos Judas, Vlado Jukic, Lada Kastelan, Nives Kavuric-Kurtović,
Christopher Kerns, Zlatko Kesser, Lukasz Konopka, Ivica Kostovic, Marina Kovač,
Slavko Kulić, Fabrizio La Mura, Slobodan Lang, Guliano Ljubicic, Darko Marcinko,
Vesna Medved, Juan Mezzich, Enes Midzic, Alma Mihaljevic-Peles, Mate Mihanovic,
Davor Milicic, Ninoslav Mimica, Dinko Mitricic, Sanja Music Milanovic, Franka Perkovic,
Dragan Primorac, Vladimir Romanenko, Vesna Rubesa, Vlasta Rudan, Marina Sagud,
Patricia Scherer, Georg Schultz, Goran Simic, Robert Simrak, Dragica Simunec,
Sladana Strkalj-Ivezic, Boris Svrtan, Mladen Tarbuk, Vesna Vrtiprah, Tomislav Zajec,
Elizabeth Zimmermann, Zoran Zoricic
7
1st INTERNATIONAL CONGRESS: Person in Medicine and Healthcare - Science and Art
SPONSORS
Glavni sponzor
Brončani sponzor
8
3rd Croatian Congress on Prevention and Rehabilitation in Psychiatry
18.4.2013. / April 18, 2013
PREDKONGRESNE RADIONICE (in Croatian language) - Dvorana Asimon
12:00-14:00
Program razvoja projekta „Palijativna skrb u Dubrovačko-neretvanskoj županiji“
Moderatori: Vedrana Iveta, Veljko Đorđević, Marijana Braš, Lovorka Brajković
12.00-12.10
Uloga medicinske sestre u timu palijativne skrbi / Vesna Pavlović m.s.
12.10-12.20
Uloga medicinske sestre u timu palijativne skrbi / Antonija Živković m.s.
12.20-12.40
Uloga medicinske sestre u timu palijativne skrbi /
Tomislava Sukurica, bacc.med.techn
12.40-12.50
Uloga medicinske sestre u timu palijativne skrbi /
Marijana Šuperak bacc.med.techn.
12.50-13.00
Uloga psihologa u timu palijativne skrbi / mr.spec. Josip Lopižić, prof.
13.00-13.10
Uloga socijalnog radnika u timu palijativne skrb / Jelena Kelez dipl.soc.radnik
13.10 -13.20 Uloga socijalnog radnika u timu palijativne skrb /
Ana Miličić Kordić dipl.soc.radnik
13.20 -13.40 Liječnik u timu palijativne skrbi
Od 13.40
Rasprava
14:00-15:00
Simpozij-sponzor Fresenius Kabi: „Neka ti hrana bude lijek, neka ti lijek bude
hrana“ Predavači: Darija Vranešić-Bender, Marijana Braš
16:00-16:30
Tiskovna konferencija / Press conference
DVORANA ELAFITI 4 / ELAFITI 4 HALL
17:00-18:30
Svečanost otvaranja kongresa / Opening ceremony
Pozdravi uzvanika
Predavanje: Veljko Đorđević: Ars medica- znanost i umjetnost
18:30-19:30
Otvorenje izložbenog prostora – prostor Business centra / Opening of the
exhibition area – Business center
Aisling Kerns: „Everyday, Everywhere: Creative Expression Found Around the World“
Koktel dobrodošlice / Welcome cocktail
20:15
Polazak autobusa iz hotela Valamar Lacroma prema gradu (Ploče) /
Bus departure from Valamar Lacroma Hotel to the town (Ploce Gate)
9
1st INTERNATIONAL CONGRESS: Person in Medicine and Healthcare - Science and Art
21:00
Koncert povodom otvorenja kongresa - Tvrđava Revelin /
Concert for the congress participants – Revelin Fortress
dirigent: Mladen Tarbuk / Conductor: Mladen Tarbuk
Dubrovački simfonijski orkestar /Dubrovnik Symphony Orchestra
Robert Schumann: Koncert za klavir i orkestar u a molu - solist: Ivana Jelača, klavir
Johannes Brahms: 1. serenada u D duru
19.4.2013. / April 19, 2013
DVORANA ELAFITI 4 / ELAFITI 4 HALL
09:00-10:00
Plenary lectures: PERSON-CENTERED MEDICINE (in English)
Adinda Dulčić: Kreativna optimala rehabilitacije slušanja i govora
prema verbotonalnoj metodi
Vida Demarin: Brain and Art
Marijana Braš : What is person-centered medicine?
Dragan Primorac: Budućnost znanosti u privatnom zdravstvu u Hrvatskoj
DVORANA ASIMON / ASIMON HALL
10:15-12:00
REHABILITACIJA U PSIHIJATRIJI – I dio
Goran Dodig: Psihijatrija i društvo
12:00-12:30
10
Maja Silobrčić-Radić, Marijan Erceg: Epidemiološki prikaz mentalnih
poremećaja u Hrvatskoj
Slađana Štrkalj Ivezić: Stigma psihičke bolesti kao barijera reforme sustava
mentalnog zdravlja
Antun Car: Uloga medija u psihijatriji – osobno iskustvo
Alma Mihaljević-Peleš: Rehabilitacija oboljelih od BAP-a
Marina Šagud: Rehabilitacija oboljelih od depresije
Darko Marčinko: Suicidalnost kod bolesnika s poremećajima ličnosti i
poremećajima hranjenja
Simpozij-sponzor Eli Lilly: Depresija boli- od ranog prepoznavanja do
oporavka - Nada John, Veljko Đorđević
3rd Croatian Congress on Prevention and Rehabilitation in Psychiatry
DVORANA BOKAR / BOKAR HALL
10:15-12:00
Educational workshop: Interface providers in medicine (in English)
Lectures:
12:30-13:30
Lukasz Konopka, Krešimir Ćosić, Raphael Bene, Natko Beck,
Ranko Stevanović
• Rhythms of the brain
• Interface providers in neurorehabilitation: from feedback to feedforward
• Future of interface implementation in medicine
• Multimodality integration in interface providers
• Alternative communication-based interfaces for autistic sprectrum disorder
• New technologies and communication in medicine
Ručak / Lunch – glavni restoran / main restaurant
DVORANA ASIMON / ASIMON HALL
13:30-15:00
Simpozij: Rehabilitacija oboljelih od PTSP-a: Mladen Lončar, Jasna Grković,
Dolores Britvić, Mladenko Šumić
Moderator: Ana Planinc-Peraica
15:00-16:30
Simpozij “Limfomi - od gena do palijative”
• Ika Kardum-Skelin: Citomorfologija i dodatne tehnologije u dijagnozi,
subtipizaciji i prognozi malignih limoma
• Delfa Radić Krišto: Liječenje i komplikacije liječenja bolesnika s
limfoproliferativnim bolestima
• Ana Planinc-Peraica: Etički aspekti liječenja bolesnika s limfomima
DVORANA BOKAR / BOKAR HALL
13:30-15:00
PERSON-CENTERED PAIN MANAGEMENT (in English)
• Vladimir Romanenko: Person-centered management of low back pain
• Igor Romanenko: Person-centered management of headache
• Iryna Romanenko: Person-centered management of pelvic pain
• Yuri Romanenko: Person centered management of CRPS
(complex regional pain syndrome)
15:00-16:30
Workshop (in English):
• Fabrizio LaMura: The Human Health Record: textual and graphical Clinical
Documentation System for Palliative Care facilities
• Fabrizio La Mura: Multimedial Person-centered Clinical Documentation
System in Palliative Care
11
1st INTERNATIONAL CONGRESS: Person in Medicine and Healthcare - Science and Art
IZLAGANJE POSTERA / POSTER EXHIBITION
(19. i 20.04.2013. 09:00-17:00 sati, prostor Business centra/
April 19 and 20, 2013 9:00-17:00h, Business centre area)
• Mirta Vranko, Ana Plazonić-Fabijan, Domagoj Vidović, Petrana Brečić: Evaluacija
rehabilitacije hospitalnih pacijenata oboljelih od afektivnih, anksioznih i psihotičnih
poremećaja
• Mimica N, Brajević-Gizdić I, Pavlović E, Radovančević Lj, Ozmec Z. Umjetničkim
ekspresijama ka razumijevanju i prihvaćanju Alzheimerove bolesti
• Ana Plazonić-Fabjan, Mirta Vranko, Domagoj Vidović, Petrana Brečićć: Procjena
psihosocijalnih potreba pacijenata u intermitentnom liječenju psihičkih poremećaja
• Gruber E, Sušić E. Liječnik u procjepu- izazovi u radu sa zatvorenicima/bolesnicima koji
imaju sigurnosnu mjeru obaveznog psihijatrijskog liječenja u sklopu izdržavanja zatvorske
kazne
• Ž. Macan, D. Puljiz, K. Rendulić, B. Marković, R. Ašćić, E.N.Gruber. Uloga radno
okupacijske terapije u rehabilitaciji zatvorenika koji uz izdržavanje kazne imaju i sigurnosnu
mjeru obveznog psihijatrijskog liječenja
• Lana Knežević. Duhovna bolest – temeljna bolest
• Ljiljana Kondić, I Aras, V Kramarić, Z Sabljar: Psihološki aspekti šuma
• Ljiljana Kondić, Ivana Aras: Psihičke smetnje u liječenju vertiga – psihogeni vertigo
• Margareta Čalić. Primjena S.W.A.S.H ortoze kod djeteta oboljelog od cerebralne paralize
• Horvat G, Radovančević Lj. Uvod u psihodijagnostički instrumentarij kretnji MPI
• Tonko Čolić: Vrtlog emocija
• Tonko Čolić: Metamorfoze
• Vesna Šendula Jengić, Jelena Hodak: The role of outdoor therapy in psychiatric rehabilitation
• Jadranka Franić, Luka Bonetti, Ninoslava Kuhn: Holistički pristup podrške osobama pri
adaptaciji na stečeni gubitak sluha
DVORANA ELAFITI / ELAFITI 4 HALL
16:30-18:00
Healing by passion – Lana Šarić (film and roundable discussion)
18:30
Zakuska / Cocktail
18:00-18:30
12
Promocija knjige Ranjeni grad – Andro Vlahušić, Branko Čulo,
Slobodan Lang, Veljko Đorđević
3rd Croatian Congress on Prevention and Rehabilitation in Psychiatry
20.4.2013. / April 20, 2013
DVORANA ELAFITI 4 / ELAFITI 4 HALL
8:30-10:00
Plenary lectures (in English)
Krešimir Ćosić: Virtual reality, arteficial inteligence and psychotherapy
Lukasz Konopka: Marriage of Science and Art: A Neuroscientific Perspective
Jung-woo Son: An fMRI study about the brain response to various reward
and feedback in adolescent internet addict
Patricia Scherer: The integration of Neuroscience and the Arts in the
development of children with special needs
10:15- 10:45 Simpozij-sponzor Abbott: Ibuprofen: farmakokinetika, učinkovitost i podnošljivost
10:45-11:00
Stanka za kavu / Coffee break
DVORANA ASIMON / ASIMON HALL
11:00-13:00
REHABILITACIJA U PSIHIJATRIJI – II dio
Zoran Zoričić: Umreženost KLA i prisutnost u lokalnoj zajednici
(uz projekciju filma)
Slađana Štrkalj Ivezić: Rehabilitaciji u zajednici za osobe s psihozom
Zoran Zoričić, Luka Maršić: KLOK – klubovi ovisnika o kockanju
Mate Mihanović: Rehabilitacija u psihijatrijskim bolnicama
Igor Filipčić: Komorbiditet i liaison psihijatar
DVORANA BOKAR / BOKAR HALL
11:00-13:00
Neuroscience and Art
Moderators: Patricija Scherer, Lukasz Konopka (in English)
Tracy Meehan, Kathy Herman: It’s All About Connections: Designing
Interventions Using Music, Theater and Art
13:00-14:00
Elizabeth M. Zimmerman: The Healing Power of Art: Evidence from
Neuroimaging
Christine Erickson: Cognitive processes addressed by arts
Ručak / Lunch – glavni restoran / main restaurant
13
1st INTERNATIONAL CONGRESS: Person in Medicine and Healthcare - Science and Art
DVORANA ASIMON / ASIMON HALL
14:00-15:30
REHABILITACIJA U PSIHIJATRIJI – III dio
• Dijana Jerković, Toni Maglica, Mirta Vranko: Zlostavljanje djece kao
zajednički rizični čimbenik kod različitih poremećaja
• Vlasta Štalekar, Nikolina Jovanović: Umjetnost i psihoterapija
• Vitomir Višić: KRAJ – viđenje oporavka kroz art terapiju
• Vesna Lecher Švarc, Ljubomir Radovančević: Psihijatrijski i društveni razvoj
pogleda na homoseksualnost
• Darko Labura: Rehabilitacija forenzičkih pacijenata u PB Ugljan
• Sušić E, Gruber E.N, Guberina Korotaj B. Bio-psiho-socijalni model liječenja
i rehabilitacije duševnih bolesnika na Odjelu forenzične psihijatrije Zatvorske
bolnice Zagreb
• Gruber E.N, Rendulić K, Sušić E. Specifičnosti individualne i grupne
psihoterapije bolesnika hospitaliziranih na Odjelu forenzičke psihijatrije
Zatvorske bolnice Zagreb
• Sušić E, Gruber E.N, Aščić A, Musović M, Kovačić I. Ispitivanje stavova
zatvorenika ovisnika u odnosu na druge duševno oboljele zatvorenike i
zatvorenike koji nisu duševno oboljeli te ispitivanje stavova zaposlenika
zatvorskog sustava prema njima
• Gruber E.N, Sušić E, Rendulić K, Marković B. Modificirana terapijska zajednica zatvorenika koji uz kaznu zatvora imaju i mjeru obveznog psihijatrijskog
liječenja iz čl. 75 kaznenog zakona kao oblika psihosocijalnog tretmana
15:45-17:30
Palijativna medicina i psihijatrija
• Robert Marinić: Uloga psihijatra u timu palijativne skrbi
14
Moderator: Robert Marinić
• Julijana Franinović Marković, Diego Brumini, Tomislav Peharda,
Irena Grahovac, Ante Ivančić: Biti osoba u palijativnom timu
• Adis Keranović, Marina Kovač, Nikolina Antonia Domokuš: Nove dimenzije
u pristupu psihijatrijskom bolesniku – palijativna skrb
• Vitomir Višić, Adela Matanov: Aktualno stanje palijativne skrbi duševnih
bolesnika u PB Ugljan-posebnosti otočke bolnice
• Nikolina Domokuš, Maria Kovač, Adis Keranović: Palijativna skrb u
neurospihijatrijskoj bolnici Dr Ivan Barbot: Gdje smo i kamo idemo
• Senka Repovečki, Marija Živković: Palijativna medicina kroz film
• Vedrana Iveta, Ivana Marija Vidović, Antonija Živković: Transformacija
palijativne skrbi- iskustvo kroz umjetnost
3rd Croatian Congress on Prevention and Rehabilitation in Psychiatry
17:30-19:00
Psihoonkologija
• Marta Benko: Pedijatrijska palijativna skrb i psihoterapija igrom
Moderator: Lovorka Brajković
• Maja Boban: Art proces s umirućim djetetom
• Marija Anđelić: Psihoterapijski pristup medicinske sestre oboljelima od
karcinoma i članovima njihovih obitelji
• Udruga Sanus: Rehabilitacija djece oboljele i liječene od malignih bolesti
kroz mrežu udruga koje djeluju u Republici Hrvatskoj
• Ljiljana Vuletić: Prezentacija udruge Ljubav na djelu
• Helena Bulaja Madunić, Zoran Cipek: Projekt „Onkolog-i-Ja“
• Jasna Kudek-Mirošević: Utjecaj slike i priče na suportivnu terapijsku komunikaciju u pedijatrijskoj onkologiji
DVORANA BOKAR / BOKAR HALL
14:00-15:45 Round-table discussion (in English): Neuroscience and Art “How do we know
that we do what we say we do?”
Chairman: Lukasz Konopka
• Ljiljana Kondić: Rehabilitacija afazija i kreativne terapije
• Ivana Bičanić: Can mice help us understand speech development?
• Franić Jadranka, Bonetti Luka, Kuhn Ninoslava: Holistički pristup podrške
osobama pri adaptaciji na stečeni gubitak sluha
• Gordana Horvat Mahne: Dance Movement Therapy
• Other participants: film SUVAG about prof. Guberina, audiologists, nurses
working with patients after laringectomy etc.
15:30-15:45
Stanka za kavu / Coffee break
Theatar Workshop:
16:00-17:30
Workshop (in English)
Five students participating in the workshop are: Zain Ahmed, Sahir Bhayani,
Lauren Holtz, Madeline McKelvey and Lauri Putz.
They are all deaf or hard of hearing.
The staff leading the workshop are: Christine Erickson-Theater Director,
Carolyn Strejc-Choreographer and Gina Matzkin-Technical Director
Kids will demonstrate a variety of things introduced earlier in the day:
• teach a song
• dance step
• reading / skit
Other participants: Lana Skeledžija, Sumra Ahmed (art with children with dissabilities)
15
1st INTERNATIONAL CONGRESS: Person in Medicine and Healthcare - Science and Art
17:30-:19:00 Educational workshop: Decision making (in English)
Lukasz Konopka, Krešimir Ćosić, Raphael Bene, Natko Beck, Tomislav Kuljiš
Lectures:
• Neuroscience of decision-making
• Decision-making and posttraumatic-stress disorder
• Illusions as a paradigm for perceptual decision-making
• Auditive decision-making
• Decision-making and early childhood
19:00-24:00
Artistic Evening (finger-food and drinks will be served)
Moderator: Veljko Đorđević, Mladen Janjanin, Christopher Kerns
Round table discussions:
• Slobodan Lang, Slavko Kulić: Od kulture zdravlja do kulture bolesti
• Promocija projekta Komunikacijom protiv boli
Projekcija filmova:
• Ivona Biočić-Mandić: Kamena gozba – dokumentarni film
• Ivona Biočić-Mandić: Dodir stopala - dodir ruke
Radionice
• Emil Robert Tanay: Što se dogodilo prije nego sam mora(o)la otići
• Emil Robert Tanay: Čega i kako se bojim
• Tonko Čolić - Metamorfoze
• Tonko Čolić - Vrtlog emocija
Izložba fotografija
• Izložba fotografija i promocija projekta Klub ljubavi udruge Sanus
• Izložba fotografija Vlasta Štalekar
• Igna Brajević- Gizdić : Tamo gdje sam ja
Promocije knjiga i javno-zdravstvenih projekata
• Pogled u dušu - Psihosocijalni uvidi u paralelne svjetove (Elvira Koić),
Rat uronjen u trauma: Razgovori (Grozdana Cvitan), Lepoglavski blues
(Veljko Đorđević), Osječki nokturno (Veljko Đorđević), Person in Medicine
and Healthcare – from Bench to Bedside to Community (Veljko Đorđević,
Marijana Braš, Davor Miličić), Palijativna skrb- mostovi nade i čovječnosti
(Veljko Đorđević, Marijana Braš, Lovorka Brajković)
• Nika Matovac i Vanja Lazić: Patient’s voice – kolumne
Vesne Andrijević Matovac
16
3rd Croatian Congress on Prevention and Rehabilitation in Psychiatry
• Jasenka Pajalić: Znanjem do zdravlja
• Zoran Zoričić, Robert Torre: Kockanje i klađenje – od zabave do ovisnosti
• Čini dobro-osjećaj se dobro (Veljko Đorđević, Lovorka Brajković,
Marijana Braš)
Glazbeni program:
• Kirsten Herman and Paul Herman doing Ferdinand with music from a CD
by Vadim Guzman violinist
• Piano Solo: Madeline McKelvey, student
• ICODA’S Traveling Hands Troupe: Song and Dance numbers
• Neuroscience Rap: Staff
21.4.2013. / April 21, 2013
DVORANA ELAFITI 4/ ELAFITI 4 HALL
8:30-10:30
Art in medicine – Medicine in Art (In English)
• Ann E. Lawton: The Essence of Reflective Creation: the importance of
peronsal art maing and professional self care in the mental health field
• Trevor Walker: Verbatim Theatre in medicine
• Boleslav L. Lichterman: Neurosurgical Subjects in Fine Arts
• Emil Robert Tanay: Children’s Art in Times of War
• Mladen Janjanin: Music as a communication tool in Medicine
• Dalibor Cikojević: Literature, music and medicine
• Goroslav Keller: Pacijent/potrošač/korisnik- Medicina/Marketing/Dizajn
• Sonja Nikolić: What is project CROARTSCIA?
• Branka Marinović: Dermatology in Art- Art in Dermatology
• Miro Jakovljević: Kreativna psihofarmakoterapija
DVORANA ASIMON / ASIMON HALL
10:30-11:15
KLINIČKA MEDICINA - Kognitivna rehabilitacija u terapiji blagog
spoznajnog poremećaj i demencije
• Nataša Klepac: Kognitivna rehabilitacija u terapiji blagog spoznajnog
poremećaja i demencija
• Krešimir Rotim, Vatroslav Čerina, Darko Stipić: Traumatska ozljeda mozga
• Snježana Radulović: Moja dijagnoza Sy Hipper Lindau
• Radenka Vujović- Liječenje i kreativnost-pisanje znanstvenog rada
17
1st INTERNATIONAL CONGRESS: Person in Medicine and Healthcare - Science and Art
• Slaven Gojković, Jugoslav Gojković, Dijana Simeon: Impresije iz grupnog
rada scenskom igrom s djecom autističnog spektra
• Tijana Gvozdenović: Komunkacija u medicini očima studentice medicinskog
fakulteta
• Branka Kandić Splavski: What could a doctor do after applying every
medical remedy that she knew
DVORANA BOKAR / BOKAR HALL
10:30-11:15 Duhovnost, pokret
• Ivana Ljubičić Bistrović, Dragana Jurić, Rudolf Ljubičić, Đulijano Ljubičić:
Čovjek kao biće zajedništva
• Dragana Jurić, Ivana Ljubičić Bistrović, Rudolf Ljubičić, Đulijano Ljubičić:
Kako sam preživjela dok me vlastiti mozak pokušavao ubiti
• Rudolf Ljubičić, Dragana Jurić, Ivana Ljubičić Bistrović, Đulijano Ljubičić:.
Depresija kroz transpersonalna gledišta
• Ivana Ljubičić Bistrović, Rudolf Ljubičić, Dragana Jurić, Đulijano Ljubičić:
Dan nade
• Nevenka Bohaček: Treba “umrijeti” od nečega na što ne mogu utjecati
• Sanela Marušić, Maja Boban: Dance and movement psychotherapy (DMT)
with cancer affected women: preliminary results
DVORANA ELAFITI 4/ ELAFITI 4 HALL
11:45-12:00 Zatvaranje kongresa / Closure of the congress
Dubrovačka deklaracija o umjetnosti u medicini /
Dubrovnik declaration on art in medicine
18
PCA
PCA - Patient Controlled Analgesia
Termin PCA se odnosi na isporuku analgetika putem infuzijske
volumetrijske pumpe, kontrolirane od strane pacijenta.
Pacijent pritiskom na za to predviđenu tipku samostalno
kontrolira isporuku terapije i na taj način kontrolira terapiju boli.
Programiranjem pumpe od strane educiranog zdravstvenog
djelatnika (doza lijeka i vremenski interval isporuke) pacijent
je zaštićen od predoziranja.
PCA se koristi kod terapije akutne i kronične boli.
Za dodatne informacije molimo obratite nam se na našu info e-mail adresu: [email protected]
PCA 165x235.indd 1
14.03.2013. 15:15
SAŽETCI / ABSTRACTS
21
1st INTERNATIONAL CONGRESS: Person in Medicine and Healthcare - Science and Art
ZNANOST I UMJETNOST U MEDICINI USMJERENOJ PREMA OSOBI
Prof.dr.sc. Veljko Đorđević, dr.med.
Centar za palijativnu medicinu, medicinsku etiku i komunikacijske vještine
Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu
Umjetnost u medicini, medicina umjetnosti, ili putovanje od kulture bolesti ka kulturi zdravlja,
od simptoma i dijagnoza do čovjeka i osobe
Kad studente prve godine pitam zašto ste odabrali medicinu kao životni poziv, kao profesiju u kojoj ćete
provesti slijedećih četrdeset godina, većina njih odgovara da je odabrala medicinu da bi liječila, pomagala
ljudima, da oduvijek u sebi imaju taj poriv za pomoći ili navode da bi kroz znanstvena istraživanja pomogli da se riješimo mnogih bolesti koje danas prijete čovjeku i cijeloj civilizaciji. U tom sklopu najčešće
vide sebe. I osjećaju se ponosnima na ono što jesu i kamo idu. Mnogi su spremni reći da bi na tom
teškom, zamornom, ponekad trnovitom putu bili spremni odreći se svega da bi postali liječnici. Spremni
su ne izlaziti, po cijeli dan učiti, provesti nekoliko godina usavršavajući se, gomilati znanja, informacije,
rješavati probleme. Spremni su žrtvovati dotadašnji način života, izlaske, čitanje, posjećivanje kazališta,
kina, koncerata, odreći se i ljubavi samo da bi uspjeli, uspjeli u naumu da budu liječnici. Spremni su sve
podrediti tom svetom cilju - postati liječnik.
Zar uistinu postati liječnik znači biti istrgnut iz miljea, kulture, socijalnog konteksta u kome se odrasta u
kome se živi. Može li se uopće rasti i napredovati izvan konteksta, kulture, postoji li život, zdravlje samo
kao postulat biologije ili je zdravlje nešto mnogo šire. Nije li put ka kulturi zdravlja, ne samo odsustvo bolesti, nego i osjećanje duševnog, socijalnog blagostanja. Sve to znamo već sedamdeset, osamdeset
godina još od Štampara i stvaranja Svjetske zdravstvene organizacije, od definicija zdravlja kao postulata
kojem svi težimo.
U našem životu stalno se sudaraju, jure vlakovi, vlakovi zdravlja i vlakovi bolesti, kulture življenja i
kulture smrti, a cilj života je te duge tračnice kojima jurimo ispuniti kulturom zdravlja, kulturom smisla,
kulturom dobra, jer na početku i na kraju je čovjek, iznad svega čovjek sa svim svojim datostima, pozitivnim i negativnim osobinama. Ne postoje crno bijeli obrasci, i ne postoje crno bijeli ljudi. U nikome od
nas ne prevladava samo dobro ili stanuje samo loše. Svi smo mi i crni i bijeli. I najveći dio života sivi, ali
se trudimo da smanjimo omjer sive i povećamo omjer bijele boje, trudimo se biti autentični, originalni,
svoji, ma što to danas značilo. Nitko ne želi biti kopija. I svi u mislima želimo živjeti, ne kopirati život,
što danas nije lako. Pomislimo li ikad što nas čini sretnima, zadovoljnima, zdravima? Može li samo zdrav
čovjek biti zadovoljan, sretan ili i bolestan može uživati i biti sretan. Je li sreća, radost samo trenutak ili
stanje? Događaj ili proces?
Je li medicina znanost ili i znanost i umjetnost? Ili ako je i umjetnost što je to umjetničko u medicini da se
često kaže i ars medica? Umjetnost liječenja. Ili koristimo li umjetnost u liječenju, ozdravljenju te na koji
način nam umjetnost pomaže?
Kad sam počinjao raditi odmah su mi se pojavljivale i sumnje pri spominjanju protokola, algoritama, gdje,
kada, kako, na koji način liječiti. Sumnje koje su još više produbile spoznaju da u medicini nikada dva i
dva nisu četiri, ali da ne postoje ni dva ista pacijenta, ne postoje dvije iste reakcije na neki agens, stres.
Pa ako bismo dvije osobe liječili na isti način jednu bi smo liječili krivo, pogrešno. Čovjek, živi čovjek
se razlikuje u odnosu na materiju i nikada reakcije nisu iste,mogu biti slične nikada iste. Na isti način i
naša reakcija, naš pristup uvijek je jedinstven, poseban, nosi odraz nas kao osobe, konteksta u kome se
susret odvija. Kao što u razvoju jedinke, ontogeneza predstavlja ponavljanje filogeneze tako i u medicini,
medicini koja je jedinstvena, neponovljiva, umjetnička, svaki novi susret predstavlja ili je odraz svih naših
ranijih iskustava, naših znanja i stečenih vještina.
22
3rd Croatian Congress on Prevention and Rehabilitation in Psychiatry
Kako je medicina kreativna, liječnik je stvaralac, on kreira novi proces, oblikuje ga, u susretu s osobama,
s ljudima, on nema platno, on ne piše note, ne stvara muziku, njegovo djelo nastaje u srazu s osobom ili
parom, s obitelji, s grupom s kojom radi. I u medicini i u umjetnosti mogu ljudi biti zanatlije, koji kopiraju,
koji znaju kako a onda to ponavljaju. Ili mogu biti kreativci koji uvijek i iznova stvaraju. Samo medicina
usmjerena prema osobi, koja obilježava susret dviju osobnosti koje su se našle i zajednički rješavaju problem, problem osobe je uvijek nova, neponovljiva, kreacija. U ovoj kreaciji koristimo svoja ranije stečena
znanja, ali svaki susret predstavlja novu kreaciju i novu kvalitetu koja do tada nije postojala i koja je tek u
nastanku. Zato je i medicina stvaralačka, umjetnička, neponovljiva, koristi prošla iskustva, stečena znanja
i stvara novu kvalitetu, a mozak procesuira, usmjerava i potiče tijelo, ruke i druge organe samo da slušaju,
prate i stvaraju. U različitim kulturama i miljeima procesi su različiti ali mehanizam je uvijek isti ili sličan,
kreacija je individualna, ali doživljaj je jedinstven. Bez obzira odašiljemo li ili primamo ovakve signale
u kreativnom procesu svi rastu i svi dobivaju, u ovom procesu nema gubitnika, to je pozicija zajedničkog
rasta. I opet si postavljamo pitanje: „Čime smo u ovoj kreaciji zadovoljni? Činom podučavanja, činom
liječenja, činom stvaranja?“ Sve su to slični, jedinstveni, povezani procesi. Mozak nam je nadređen, mozak je pokretač, a svi organi su u njegovoj funkciji, on je pokretač misli, želja, emocija, nakana, organi
su izvršitelji. Znanost je učinila svoje i svakodnevno čini, danas znamo koji dijelovi mozga u čemu sudjeluju, danas govorimo o neuronskim krugovima, danas govorimo o neuroplastičnosti, o obnovljivosti
mozga, moždanih stanica, o funkcionalnom oporavku oštećenih dijelova, ali i o onom što je do jučer bilo
neshvatljivo. Govorimo o tome kako nešto shvaćamo, razumijevamo, kako doživljavamo, ne samo da o
tome govorimo to danas možemo i slikovno prikazati. Danas znamo da nas kreativnost, stvaranje, novi
izazovi, sadržajna okupiranost našeg mozga mogu izbaviti, pomoći da riješimo mnoge probleme, zamke,
malodušja, dosadu, ali i poremećaje, jer tko može bolje utjecati na stanje duha od ushita, čežnje, želje za
nešto napraviti, doživjeti, uživati. Ništa nije ljepše od procesa stvaranja, jer sam taj proces nas očovječuje,
stvara samopouzdanje, potiče na učenje, na rast i razvoj. I uvijek je taj civilizacijski hod, hod na ranijem
iskustvu, učenju, a bez kreativnosti u znanosti i umjetnosti nema ni hoda čovjeka. Uvijek se u nama
prelamaju epohe prošlosti sa sadašnjošću, uvijek je čovječanstvo, poglavito globalizirano čovječanstvo,
mješavina kultura, jezika, odnosa, a čovjek danas, stvaralac danas, dionik svega stvorenog. Sve što radimo,
sve što nas pokreće, kreira našu maštu, naše želje, emocije, povezano je s našim osjetilima, osjetima, našim
umom da prepoznaje, da osjeti lijepo.
Pitanje danas nije kako i zašto živjeti, kako u surovosti svakodnevne zbilje preživjeti, nije pitanje samo
smisla. Naše pitanje i problematiziranje je kako u civilizacijski rast i razvoj utkati sve ono što su generacije prije nas stvorile, da bi ju mi mogli unaprijediti, a moći ćemo je unaprijediti samo ako široko
pogledamo što je to što ruši barijere, što ruši kočnice i otvara vrata novomu poretku, poretku satkanom od
hoda ka kulturi zdravlja, kulturi koja će se nadograđivati na stvoreno, koja će koračati udišući i rastući na
dosegu generacija prije nas i kreativnosti novih naraštaja koji će umjeti sintetizirati, ugraditi u svoj hod,
svoja osjetila, svoje emocije, nove kreacije i nova zadovoljstva. jer samo zadovoljan čovjek može biti
sretan, a sreću će graditi svatko od nas za sebe i svi zajedno. Samo osobe koje se mogu radovati uspjehu
drugoga mogu zajedno rasti i razvijati se. Osjetiti drugoga je velika blagodat civilizacije ali i korespondirati s drugima već predstavlja uspjeh, koji će dovesti do rasta i razvoja. Ne postavljamo si pitanje živimo li
da bi stvarali ili stvaramo da bi živjeli, postavljamo si pitanje kako znanost i umjetnost povezati, u kulturi
zdravlja, procesu kome smo svi okrenuti zdravlju kao kulturi ali i zdravlju kao općem dobru
23
1st INTERNATIONAL CONGRESS: Person in Medicine and Healthcare - Science and Art
SCIENCE AND ART IN MEDICINE DIRECTED TOWARD THE PERSON
Prof.dr.sc. Veljko Đorđević, dr.med.
Art in medicine, medicine of art, or a journey from a culture of disease to a culture of health,
from symptoms and diagnoses to the man and person
When I ask first year students why they chose medicine as their walk of life, as a profession in which they
will spend the next forty years, most of them reply that they chose medicine in order to medicate, help
people, that they have always had this inner incentive for help. Sometimes they point out that they would
help us get rid of many diseases which threaten the man and entire civilisation through scientific research.
They often see themselves within this framework. And they feel proud about what they are and where they
are headed. Many of them are ready to say that on this difficult, tiring, sometimes thorny path they would
be willing to give up on everything in order to become doctors. They are ready to study all day long, spend
several years specialising, accumulating knowledge and information, to solve problems. They are ready
to sacrifice their earlier way of living, going out, reading, attending the theatre, cinema, concerts, to give
up even love only to succeed, to be able to realise their intention to become doctors. They are ready to
subordinate everything to this saintly aim – to become a doctor.
Does becoming a doctor really means to be torn out from the milieu, culture, social context in which one
grows up and lives? Can one grow and make progress outside the context and culture in the first place; does
life or health exist only as a postulate of biology or health is something much larger? We have known all
this for more than seventy years, since the work of Professor Andrija Štampar and the establishment of the
World Health Organisation and the definition of health.
In our lives, trains of health and trains of the disease permanently collide and rush, as well as the culture
of living and culture of death. The purpose of life is to fill these rails we dash with the culture of health,
sense and good, because at the beginning and at the end stands the man with all of his given conditions, his
positive and negative characteristics. There are no black and white patterns, and there are no bad or good
people. Within no one of us only the good prevails or only the bad resides. We are for the most of our lives
grey, but we seek to minimise the proportion of the grey colour and increase the proportion of the white
colour, we seek to be authentic and unique. No one wants to be a copy. Do we ever think of what makes us
happy, satisfied, and healthy? Can only a healthy man be satisfied and happy, or even a sick man can enjoy
and be happy? Is happiness only a moment or a state, an event or a process?
Is medicine a science or it is both a science and art. If it is also an art, what is artistic in ars medica? Do we
use art in medical treatment? In what way the art helps us?
In medicine two and two never equals four, and there are no two same patients and two same responses to
an agent or stress. So, if we treated two persons in the same way, we would treat one of them incorrectly.
In the very same way, our response to the patient is always unique and specific, and it carries a reflection of
us as persons as well as the context in which the encounter takes place. Just like in the development of an
individual the ontogenesis represents the repetition of the phylogenesis, in medicine each new encounter
represents or it is a reflection of all our earlier experiences, our knowledge and acquired skills.
Since medicine is creative, the doctor is a creator. He creates a new process in an encounter with patient.
He does not have a canvas, he does not compose music: his act emerges in a relationship with a person,
family or group which he works with. Only person-centred medicine is always a new and unrepeatable
creation. In this creation, we use our earlier acquired knowledge, but each encounter represents a new creation and a new quality which did not exist up to that moment and which is still in the process of emerging.
That is the reason why medicine is creative, artistic and unrepeatable.
24
3rd Croatian Congress on Prevention and Rehabilitation in Psychiatry
The brain processes, guides and encourages; the body, hands and other organs only listen to it, and they
follow it and create. In different cultures and milieus processes are different, but the mechanism is always
the same or similar, the creation is individual and the experience is unique.
Nothing is more beautiful than the process of creation, because this very process humanises us, creates
self-confidence and it encourages us to learn, grow and develop. Only the persons who can be glad of the
success of the other can grow and develop together. To feel the other is a great blessing of civilisation, but
to correspond to others also represents a success, which will lead to the growth and development. Science
and art are connected with a bridge, and not with a gap.
We do not ask the question whether we live in order to create or we create in order to live; we ask the
question how to connect science with art in the culture of health - health as a culture, but also health as the
common good.
25
1st INTERNATIONAL CONGRESS: Person in Medicine and Healthcare - Science and Art
BRAIN AND ART
Akademkinja Vida Demarin
Medical Centre Aviva
Art is a product of human creativity, it is creation of beautiful or significant things and it is superior skill
that one can learn by study and practice and observation.
For centuries scientist are trying to find an answer to question about an artistic talent and where the creativity comes from.
The introduction of modern technology in medicine made possible to see and measure the changes in brain
functioning during creative activitis ( painting, listening to or playing the music). Neuroscience accepts
that art is not possible to simplify and to describe as a pure sensorimotor function of a different brain areas.
Art is a product of creative mind.
The beginning of creativity quest relates to cerebral hemisphere dominance.
Creative people have less hemispheric dominance. Right hemisphere is specialized among other functions
for experimentation, metaphoric thinking, playfulness, solution finding, synthesizing, it is centre of visualisation, imagination and conceptualisation. Left hemisphere suppresses creative states and processes, but
it is necessary for the executive part of the creative process.
Researches have proved that brain is adaptable, it has capacity to change in response to incoming stimulatiom, our activities and thoughts. This mechanism of neuroplasticity is a basis for restoring brain functioning after stroke, traumatic brain injury, some neurodegenerative disorders and other causes. Different
stimli are used in this process, depending on person’s previous interest , most frequently music, painting,
dancing etc.
In the field of visual art it is obvious and encouraging that disease is not inevitable debilitating condition.
On one side illness seriously restrain living activities, but on the other, creative side, it gives new opportunities of something that conscious mind is not aware.
And music, according to old Chinese saying music has the power to ease tension within the heart and
lessens and loosen obscure emotions.
We turn to the music, we need it, because of its ability to move us, to induce feelings and moods, states
of mind.
26
3rd Croatian Congress on Prevention and Rehabilitation in Psychiatry
LABORATORY COMMUNICATION TRAINING IN FIVE HEALTH CARE PROFESSIONS
Betina Ringby
Background Health Care Professionals who are skilled at communicating is a prerequisite for providing
welfare services of high quality. In spring 2011 teachers from five Health Care educations at University
College North Denmark (UCN) completed a course in facilitating students training their communication
skills. During autumn 2011 and spring 2012 all five educations implemented the use of a laboratory for
training communication skills. The training includes cooperation with actors. Relevance This project is
related to the COHERE 2013 sub theme Simulation Pedagogy. The laboratory offers a safe setting for students to practice communication skills, retry communication situations and discuss ethical dilemmas. Aim
To educate health care students in using their communication skills to actively involve citizens in decision
making concerning health services. Participants Health Care Students from five Professions: Midwifery,
Nursery, Occupational Therapy, Physiotherapy, Radiography. Methods Health Care students train communication skills in a laboratory containing a stationary web-camera with a microphone and a projector
pointing at a large screen. Students are doing roleplays with an actor playing a citizen. The situation is being recorded and afterwards the student recieves feedback from peer students, the actor and the facilitating
teacher. In all five health care educations teachers have undergone training as facilitators according to the
Calgary Cambridge Guide. Evaluation Responses to the project have been very positive according to the
students evaluations. They emphasize the possibilities to try out different situations and try out different
approaches to similar situations. Results Cross professional conciousness on similarities in health communication challenges. This has led to a common awareness of potentials for cross educational cooperation. Conclusions Communication skills training in a laboratory with an actor has been implemented in all
five Health Care Bachelor Programmes. Implications for future work will be to further develop training
programmes for clinical supervisors and health care staff.
Keywords: Communication. Laboratory. Actor.
27
1st INTERNATIONAL CONGRESS: Person in Medicine and Healthcare - Science and Art
MEDICINA USMJERENA PREMA OSOBI
doc.dr.sc. Marijana Braš
Centar za palijativnu medicinu, medicinsku etiku i komunikacijske vještine, Medicinski fakultet
Sveučilišta u Zagrebu
Medicina je od svojih prvih koraka često naglašavala važnost holističkog pristupa prema oboljeloj osobi,
uvažavajući biološko, psihološko, socijalno i duhovno u nastanku, tijeku i ishodu bolesti. Jedan od sudionika ovog procesa je imao problem (bolest), a drugi je imao iskustvo, znanje i vještine u liječenju problema. Tijekom povijesti medicine često puta liječnik nije mogao izliječiti bolest, ali je njegova važna uloga
bila u tome da kvalitetno skrbi o bolesnoj osobi te da uvijek pruži nadu i ublaži patnju. Druga polovina
dvadesetog stoljeća donijela je neslućene promjene u epidemiologiji bolesti, načinima liječenja te organizacijama zdravstvenih sustava u cijelom svijetu. Produžio se ljudski vijek, a svjedoci smo epidemija
kroničnih nezaraznih bolesti koje su značajno vezane uz stil života i ponašanje pojedinaca. Iznimno se
razvija personalizirana medicina – medicina kojoj je cilj individualno podešavanje liječenja koristeći znanstvene zasade upotrebe tzv. „pametnih lijekova“, sve suvremenijih metoda oslikavanja mozga ili nanotehnologija. Sve ovo dovelo je i do posljedičnog povećanja troškova u zdravstvu, s kojim se ne mogu nositi
ni najbogatije zemlje. Istovremeno je međutim došlo do velike rascjepkanosti medicine, usmjeravanja na
subspecijalizacije, nemogućnosti pokrivanja troškova, ponekad pretjeranu informatizacije u zdravstvu
te sve veće probleme vezane uz komunikaciju između zdravstvenih profesionalaca i bolesnika. Često se
počelo postavljati pitanje gdje je u svemu tome nestao čovjek, jer je u središte zbivanja došla dijagnoza,
bolesni organ ili patofiziološki mehanizam, a ne oboljela osoba sa svojom životnom pričom, pozitivnim
aspektima zdravlja i svojom interpretacijom bolesti. Zbog reakcije na smjer kojim je krenula medicina , u
svijetu se usporedo s razvojem personalizirane medicine razvijalo i nekoliko usporednih procesa s ciljem
integracije, komunikacije, interdiciplinarnosti i uvažavanja osobnosti i bolesnika i zdravstvenih profesionalaca. Suvremeni procesi koji se u svijetu događaju unazad nekoliko godina idu korak dalje, a upravo
potpomognuti najnovijim neuroznanstvenim spoznajama o važnosti odnosa bolesnika i liječnika kao i
nedostacima i posljedicama visokotehnologizirane i uskospecijalizirane medicine. Tako se danas govori
o o osobi u središtu zbivanja (person centered medicine) te se razvija pokret medicine usmjerene prema
osobi i zdravstva usmjerenog prema narodu (people centered health care). Nužna pretpostavka za ovakav
pristup je dobro medicinsko obrazovanje, a osobito u području komunikacije i komunikacijskih vještina
u medicini. Zbog toga se u modernim akademskim centrima već nekoliko desetljeća razvijaju laboratoriji
komunikacijskih vještina, u kojima se koriste iskustvene metode učenja, uz stalno korištenje feedbacka.
Učenje komunikacijskih vještina u medicini nije događaj, nego proces koji se odvija u nekoliko etapa i koji
se godinama nadograđuje. Započinje još tijekom srednjoškolskog obrazovanja, razvija se tijekom cijelog
studija medicine (kao i kod visokoškolske edukacije drugih zdravstvenih profesionalaca) te se usavršava
i kroz cjeloživotno učenje. U ovom će izlaganju biti predstavljene neke od dosadašnjih međunarodnih
i domaćih aktivnosti posvećenih medicini usmjerenoj prema osobi, kao i medicinski intervju usmjeren
prema osobi kojeg razvijaju autori Veljko Đorđević, Marijana Braš i Lovorka Brajković.
28
3rd Croatian Congress on Prevention and Rehabilitation in Psychiatry
KREATIVNA OPTIMALA REHABILITACIJE SLUŠANJA I GOVORA PREMA
VERBOTONALNOJ METODI
Doc. dr. sc. Adinda Dulčić
Mr. sc. Koraljka Bakota
Mnogi autori su unazad pedesetak godina istraživali kreativnost i kreativno rješavanje problema na svim
razinama. Danas još uvijek, mnogi smatraju da se kreativnost odnosi samo na darovitu i talentiranu djecu,
dok djecu s teškoćama u razvoju ne percipiraju kao djecu koja posjeduju takav potencijal. Postoje metode
kojima se kreativnost kod djece s teškoćama može potaknuti i/ili osvijestiti afiniteti ili čak darovitost, a
time istovremeno jačati kognitivne, psihičke, jezično-govorne, taktilne, vizualne, senzorne i motoričke
sposobnosti. Osobita važnost poticanja kreativnosti je u tome da učenici s teškoćama razvijaju pozitivan
stav prema sebi, ali i okolina takvu djecu doživljava na potpuno drugačiji način: više nije u prvom planu
teškoća, već naprotiv, djetetova sposobnost kreativnog izražavanja. Verbotonalna metoda sa svojim postupcima u procesu rehabilitacije djece s teškoćama u slušanju i govoru u Poliklinici SUVAG potiče dijete
da koristi sve svoje osjetilne potencijale kako bi izgradilo što kvalitetniju komunikaciju s okolinom ali i da
istovremeno razvije sve svoje potencijale koji se odnose na razvoj kreativnosti, a kod neke djece i darovitosti. U radu će se pokazati postupci i dometi učenika oštećena sluha i/ili govora koji se rehabilitiraju po
verbotonalnoj metodi.
CREATIVE OPTIMUM OF AUDITORY AND SPEECH REHABILITATION ACCORDING
TO THE VERBOTONAL METHOD
For some fifty years past many authors have been researching creativity and creative problem solving at
all levels. Even today many people still consider creativity to be the privilege of gifted and talented children while children with difficulties in development are not perceived as the children with such potentials.
There are methods for stimulating creativity in children with difficulties and/or reviving affinities or even
endowment and in this way at the same time increase cognitive, psychic, language-speech, tactile, visual,
sensory and motor abilities. Particular importance of stimulating creativity is in the fact that students with
difficulties develop positive attitudes towards themselves, and the community will experience such children in a completely different way; the difficulty is not in the foreground any more, but on the contrary,
child’s ability to be creative. In the SUVAG Polyclinic the verbotonal method with its procedures in the
process of rehabilitation of hearing and speech impaired children stimulates children to use all their sensorial potentials to build as good communication as possible with their environment and to develop all their
creative potentials, and in some children their giftedness.
In this paper will be demonstrated the achievements of hearing and/or speech impaired students rehabilitated by use of the verbotonal method.
29
1st INTERNATIONAL CONGRESS: Person in Medicine and Healthcare - Science and Art
EPIDEMIOLOŠKI PRIKAZ MENTALNIH POREMEĆAJA U HRVATSKOJ
Maja Silobrčić Radić, Marijan Erceg
Hrvatski zavod za javno zdravstvo, Zagreb, Hrvatska
Prema procjenama opterećenja bolestima za Hrvatsku mentalni i neurološki poremećaji na 2. su mjestu
vodećih skupina; kod muškaraca s udjelom 20,7%, kod žena s 25,6%.
Cilj je prikazati veličinu problema mentalnih poremećaja analizirajući podatke o pobolu iz baza Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo metodama deskriptivne epidemiologije.
Mentalni poremećaji vodeća su skupina bolničkog pobola u Hrvatskoj prema korištenju dana bolničkog
liječenja s udjelom 20-25%. Također, uz novotvorine, jedan su od vodećih uzroka hospitalizacija u radnosposobnoj dobi (20-59 godina) s udjelom oko 13%.
U ukupnom bolničkom pobolu mentalni poremećaji sudjeluju s oko 7%, a vodeći uzroci hospitalizacija su
poremećaji uzrokovani alkoholom, shizofrenija, depresivni poremećaji, reakcije na teški stres i psihoorganski sindromi. Znatne razlike u bolničkom pobolu zbog mentalnih poremećaja bilježe se prema spolu;
muškarci se najčešće hospitaliziraju zbog alkoholizma i reakcija na teški stres, žene zbog depresivnih
poremećaja i shizofrenije. Za oba spola shizofrenija je vodeća dijagnoza prema trajanju liječenja. Hospitalizacije zbog mentalnih poremećaja, uz oscilacije, bilježe uzlazni trend, dok ukupni broj dana liječenja kao
i prosječno liječenje po hospitalizaciji u padu. Analize prema vodećim dijagnostičkim kategorijama pokazuju razlike u trendovima hospitalizacija. Posljednjih godina registrira se pad stopa hospitalizacija zbog
shizofrenije, a značajan porast hospitalizacija zbog depresivnih poremećaja. Na razini specijalističkokonzilijarne zaštite mentalni poremećaji registrirani su u oko 7% ukupnih pregleda. U pobolu na razini
primarne zdravstvene zaštite sudjeluju s oko 5%, a neurotski, afektivni poremećaji povezani sa stresom i
somatoformni poremećaji najčešće su registrirane dijagnoze. Mentalni poremećaji su i jedan od vodećih
uzroka invaliditeta, registrirani kod oko 26% osoba s invaliditetom.
30
3rd Croatian Congress on Prevention and Rehabilitation in Psychiatry
STIGMA PSIHIČKE BOLESTI KAO BARIJERA REFORME SUSTAVA
MENTALNOG ZDRAVLJA
Slađana Štrkalj Ivezić
Klinika za psihijatriju Vrapče
Stigmatizacija i diskriminacija povezana sa psihičkom bolesti po modelu začaranog kruga proizvodi niz
negativnih posljedica vezanih za kvalitetu liječenja, loših službi za mentalno zdravlje, samostigmatizaciju
,smanjivanje samopouzdanje i smoefikasnosti što će dovesti do toga da će osoba sve lošije funkcionirati,
te će dovesti do invaliditeta, skrbništva i institucionalizacije. Stigma potiče diskriminaciju na strukturalnom nivou koja umanjuje šanse za kvalitetu života u zajednici, zapošljavanje i samostalni život , te
podržava službe liječenje koje nesvjesno podržavaju stigmu. Začarani krug stigme obuhvaća sve sudionike u liječenju; pacijente, obitelj, profesionalce, kreatore sustava liječenja mentalnog zdravlja, one koji
donose odluke, institucije zdravstva, rada i socijalne skrbi te provođenje nacionalne politike mentalnog
zdravlja. Stigma psihičke bolesti koči razvoj neophodnih službi u zajednici jer one nisu „potrebne“ za
oboljele od psihičkih bolesti jer su povezane sa sterotipom koji uključuje opasnost pa oboljele treba izolirati, nesposobnost za život i privređivanje pa oboljeli trebaju skrbnika i ne trebaju posao i neizlječivost pa
tada nije niti potrebno investirati mnogo u njihovo liječenje. Načini na koje službe za mentalno zdravlje
postupaju sa stigmom može značajno utjecati na otklanjanje negativnih posljedica stigme. Odbacivanje
kulturnog stereotipa stigme na svim nivoima koji sudjeluju u liječenju može dovesti do transformacije
postojećih službi za mentalno zdravlje i uvođenja novih neophodnih usluga u zajednici od kojih su službe
za rehabilitaciju značajne jer sprječavaju razvoj invalidnosti i omogućavaju kvalitetu života u zajednici.
U predavanju se iznose smjernice za organizaciju službe za mentalno zdravlje oslobođene negativnog
djelovanja stigme.
31
1st INTERNATIONAL CONGRESS: Person in Medicine and Healthcare - Science and Art
ULOGA MEDIJA U PSIHIJATRIJI-OSOBNO ISKUSTVO
Prim. Antun Car, dr. med.
Opća bolnica Dubrovnik
Emisija naslova „Dugo putovanje k zdravlju“(1993.-94.) pokušavala je obraditi problem posttraumatskog
stresnog ratnog poremećaja, ugošćavajući psihijatre i psihologe, biti na neki način, oblik medijske psihoterapije i davati nadu u stabilan mir. Izbor glazbe i spotovi izabrani su s ciljem vraćanja optimizma.
Iako kontaktna emisija velike slušanosti, broj onih koji su nazivali nije bio velik jer mala sredina lako
prepoznaje glasove a kod problema psihe ljudi su htjeli ostati anonimni. Po smirivanju ratnih strahota, nastavio sam uređivati emisiju naslova „ O zdravlju i još po nečemu“. Termin emisije bio je u početku jutarnji
što je bilo važno jer se radio sluša na radnim mjestima s više pažnje nego kod kuće (opservacija autora,
nema znanstvenih dokaza!), promijenjen u večernji izazvao je negodovanje slušatelja. Termin emisije je
vrlo važan i o njemu donekle ovisi slušanost i slušateljska populacija. Nakon izbora 2000.-te godine, veći
dio emisija je skinut s programa pa automatizmom i emisija o zdravlju koja je preživjela i Jugoslavenski
socijalizam, i rat, i poraće HDZ-ove vlasti. Kada se uvidjelo da u medijskom prostoru Radija Dubrovnik
ipak nedostaje emisija takvog tipa, ponuđena mi je suradnja koju nisam prihvatio iz profesionalnih obveza.
Zamjena je bila korektna jer se radilo o novinaru koji je znao stati na kraj pritisku alternativne medicine,
skandaloznim objedama liječničkog staleža i općem primitivizmu. Slijedeća programska reforma ukinula
je emisiju koja se bavi zdravstvenim temama. To spominjem s naglaskom na ulogu politike u medijima
koja snosi veliku odgovornost u medicinskoj edukaciji. Polemika je i dalje prisutna: je li ili nije dobro
emisiju o zdravlju dati liječniku. Siguran sam da stručnost voditelja doprinosi ulozi emisije i slušanosti,
ako ta osoba nije liječnik, mora biti dobro pripremljena. Slušatelji vole čuti svojeg omiljenog liječnika
govoriti o temama koje ih zanimaju. Vole čuti o psihijatrijskim temama o kojima teško mogu postaviti
pitanje ali u emisiji mogu dobiti odgovor. Emisije trebaju biti kontaktnog tipa, jednostavnog jezika, spotovima za podvlačenje bitnih činjenica s mogućnosti uključivanja u emisiju.
Ne smije se dozvoliti da radijski medijski prostor nema emisiju o zdravstvenoj problematici jer se po
svaku cijenu treba raditi na demistifikaciji medicine i bolesti.
32
3rd Croatian Congress on Prevention and Rehabilitation in Psychiatry
SUICIDALITY IN PATIENTS WITH PERSONALITY AND EATING DISORDERS
Assistant Professor Darko Marčinko, PHD MD
Psychiatrist-psychotherapist, subspecialist in biological psychiatry
Clinical Hospital Center Zagreb (Rebro) - Clinic for Psychiatry
Suicidal behavior are prevalent tragic manifestations in individuals with personality and eating disorders.
During the past decade, there has been considerable development in investigation of risk factors associated with suicidal behavior. Narcissistic personality disorder is prominent psychiatric disorder in new
millennium. Comorbidity of personality and eating disorders is common in clinical practice. Evidence
indicates that family and personal history of suicidal behavior, childhood adversity, personality disturbations and comorbidity are factors associated with higher risk of suicide attempts and completed suicide.
Abnormalities of biological parametes such as cholesterol and serotonin may be associated also with suicidality in these patients. Numerous data showed antisuicide effect regarding combination of psychopharmacotherapy and psychotherapy.
The author should emphasized the role of brief therapy in hospital treatment, based on education in Anna
Freud Centre (London) and Clinical Hospital Centre Zagreb.
KOMUNIKACIJA U MEDICINI I ZDRAVSTVU I NOVE
INFORMACIJSKO-KOMUNIKACIJSKE TEHNOLOGIJE
Ranko Stevanović
Uporaba informacijsko komunikacijskih tehnologija u komunikaciji zdravstvenog osoblja i samog
zdravstvenog sustava s bolesnicima postala je neminovnost. Postoje izražene specifičnosti komuniciranja
u odnosu na vrstu pojedinih informacijsko komunikacijskih tehnologija i to kako u odnosu na komunikaciju medicinskih profesionalaca s građanima, bolesnicima tako i na komunikaciju između profesionalaca i ustanova u zdravstvenom sustavu. Uporaba informacijskih tehnologija mijenja pristup komunikaciji
s pacijentima i unutar sustava, organizaciji institucija i zdravstvenog sustava. Ova promjena postavlja
zdravstvenu, ekonomsku i informatičku struku u sve ravnopravniji organizacijski odnos, koje tako pronalaze zajednička rješenja za konačno učinkovitije, brže i ugodnije poslovanje i komunikaciju s pacijentima
i među profesionalcima, ustanovama, sektorima i državama. Internet danas predstavlja milijune računala
širom svijeta povezanih u jednu jedinstvenu mrežu u kojoj je raspoloživ niz usluga. Broj korisnika Interneta neprekidno raste, ali većina stručnjaka se slaže da će to biti brojka znatno veća od 500 milijuna
korisnika tijekom ovog desetljeća. Uvođenjem i razvojem informacijskih tehnologija postiglo se da su one
neizbježan dio zdravstvenih procesa i profesionalnih alata što je temeljno izmijenilo i pristup organizaciji
institucija i zdravstvenog sustava. Zdravstvena, ekonomska i IT struka sve su ravnopravniji organizacijski partneri, koji uz određene boljke u prijelaznim razdobljima (početno ulaganje, obostrana edukacija i
razumijevanje poslovnih i stručnih procesa) pronalaze zajednička rješenja za konačno učinkovitije, brže
i ugodnije poslovanje i komunikaciju s pacijentima i među profesionalcima, ustanovama, sektorima i
državama. Stoga je partnerski poslovni pristup institucija i tvrtki ovih dvaju struka za razliku od pozicije
kupac-izvršitelj bolji i uspješniji način provedbe većine informacijskih implementacijskih projekata.
33
1st INTERNATIONAL CONGRESS: Person in Medicine and Healthcare - Science and Art
LIJEČENJE OBOLJELIH OD PTSP-A U KLINICI ZA PSIHOLOŠKU MEDICINU
Mladenko Šumić,dr med., neuropsihijatar i subspecijalist psihoterapije
Klinika za psihološku medicinu Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, KBC Zagreb
Hrvatska poratna psihijatrija je okarakterizirana velikim brojem bolesnika oboljelih od PTSP-a. U ovom
radu autor detaljno analizira svoje 18-godišnje iskustvo u liječenju ratnih veterana oboljelih od posttraumatskog stresnog poremećaja Autor iznosi osobitosti psihoanalitičke i grupne psihoterapije oboljelih
od PTSP-a. Ukazuje na potrebu dugotrajnog ambulantnog intenzivnog psihoterapijskog liječenja s obzirom da se radilo o trajnom invaliditetu visokog stupnja koje je zahtijevalo višegodišnje psihoterapijsko
liječenje i praćenje bolesnika, a zbog
akutizacije i reakutizacije destruktivnih poriva bilo je potrebito i liječenje u Dnevnoj bolnici u trajanju
mjesec dana. Psihijatrijski tretman tih osoba djelom je ovisan o djelovanju čitavog
niza upravno administrativnih institucija. O tome kako oni interpretiraju specijalističke nalaze s jedne
strane i zakone s druge strane ovisi često početak,trajanje i kraj liječenja tih bolesnika,a često utječu i na
nivo egzestencijalne sigurnosti. Egzestencijalna sigurnost može djelovati pozitivno na tijek liječenja,ali kad
postoji egzestencijalna ugroženost to predstavlja novi stres ili barem frustraciju. Prema mojim iskustvima
individualna psihoanalitička psihoterapija u kombinaciji s permisivnim i suportivnim ozračjem terapijske
zajednice Dnevne bolnice je za većinu traumatiziranih bolesnika bila najprimjereniji vid liječenja.
ETIČKI ASPEKTI LIJEČENJA U BOLESNIKA S LIMFOMOM
Prof. dr. Ana Planinc-Peraica, dr. med.
Zavod za hematologiju, Klinika za unutarnje bolesti, Klinička bolnica Merkur,
Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Posljednih 40-ak godina porasla je svijest o etičkim pitanjima u medicini, a s većinom su se prvo suočili
liječnici koji liječe bolesnike s tumorskim bolestima.
Etički problemi u hematologiji ne razlikuju se od onih u drugim područjima medicine. Mlađa životna
dob bolesnika, neizlječivost bolesti, neizvjesni ishod liječenja, potencijalna izlječivost novim metodama liječenja, moguće posljedice liječenja poput steriliteta, kasne toksičnosti na kardiovaskularni sustav,
sekundarni tumori čine ove bolesti specifičnima s etičkog aspekta.
Etički aspekti u medicini koji zadiru u odlučivanje i medicinsku praksu su pristanak informiranog pacijenta, klinička istraživanja u onkologiji, liječenje bolesnika u terminalnoj fazi bolesti, materijalna korist
liječnika i sukob interesa koji iz toga proizlozi i genski probir za tumorsku bolest.
Pristanak informiranog bolesnika je neophodan za poštivanje principa autonomije osobe. Poštivanje bolesnikovog prava da odlučuje o tijeku svojeg života potvrđujemo kad od bolesnika dobijemo pristanak ili
odbijanje za liječenje ili sudjelovanje u kliničkom istraživanju. Da bi pristanak bolesnika bio valjan moraju
jasno biti objašnjeni način i svrha predloženog liječenja, mogući rizici i poteškoće koje mogu biti uzrokovani liječenjem, potencijalna korist i drugi prihvatljivi načini liječenja.
U kliničkim istraživanjima liječnik može biti u sukobu svoje zadaće da svoje znanje upotrijebi na dobrobit
pacijenta i liječnika kao kliničkog istraživača da unaprijedi liječenje ili dobije nova saznanja o ljudskoj
biologiji. U ovom drugom slučaju bolesnik bi mogao biti iskorišten kao sredstvo za društveno korisno
istraživanje, a etičkim postupcima se to spriječava.
U vremenu sofisticirane tehnologije važno je upoznati liječnike s etičkim principima u medicini kako bi
se spriječili neetički postupci.
34
3rd Croatian Congress on Prevention and Rehabilitation in Psychiatry
PERSON-CENTERED MANAGEMENT OF CHRONIC PAIN
Vladimir Romanenko1, Igor Romanenko2, Iryna Romanenko3, Yuriy Romanenko4
Lugansk City Municipal Hospital #11, Ukraine,
Lugansk State Medical University, Ukraine,
3
Lugansk State Regional Clinical Hospital, Ukraine,
4
Lugansk City Municipal Hospital #4, Ukraine
1
2
Pain is a basic human sensation and a fifth vital sign. When it persists more than 3 months it becomes
chronic and dramatically changes its nature. Psychological and social factors take over biological ones,
which confirms the existence and complexity of biopsychosocial model of chronic pain.
Chronic pain patients develop strong psychological disorders due to long-lasting unrevealed pain sensations. Many patients may have initial psychological personality predispositions that may be increased by
emotional stress and efforts to adopt to pain.
As soon as pain becomes chronic, psychological factors take over biological ones and play more important
role in maintaining of pain behaviors and sufferings. The most important psychological conditions seen
in chronic pain patients are depression, anxiety, somatoform disorder, addiction and personality disorder.
Clinicians must learn to properly asses and effectively manage each of above mentioned psychological
disorders. The approach to management of pain in such patients should be complex and multidisciplinary.
Mechanism-oriented pharmacotherapy should be in the core of a treatment surrounded by a variety of
alternative approaches that may include psychotherapy, social adaptation, physical rehabilitation, psychological support, creation of new expectations, biofeedback, cognitive-behavioral therapy and others.
HEALING BY PASSION
Lana Šarić
The content of this lecture/ workshop is based on my experience of investigative journalist, while I was
directing the documentary movie “Incurable optimist”. I interviewed around 50 persons who received the
medical treatment of malignant hematological diseases or who had bone marrow transplantation. I will
talk about my conclusions, observations and personal impressions made after talking to people who had
some passion, hobby or activity that helped them to overcome the negative consequences of disease. During numerous interviews, the word “passion” appeared very often as a key word which ex-patients used to
identify and describe things that helped them to increase their subjective feeling of well being, the quality
of their lives or to find a new reason to live happy and active life, after they were cured but, for example,
retired for the same reason. Those passions were often connected to some forms of creative activities, arts,
sports, or traveling. Therefore the lecture called “Healing by Passion” will discuss the importance of human passion as a great motif to get cured or as an important aspect of reaching psychological balance after
surviving malignant diseases
35
1st INTERNATIONAL CONGRESS: Person in Medicine and Healthcare - Science and Art
THE MARRIAGE OF ART AND SCIENCE: A NEURO-SCIENTIFIC PERSPECTIVE
Chief Neuroscientist at Yellowbrick Program, Evanston;
Associate Prof. Loyola Medical Center, Department of Psychiatry, Maywood , Illinois, USA
For a longtime, art and science occupied separate and distinct domains in education and everyday life with
science dominating the stage. For example, when budgetary cuts are considered, the first programs to suffer are programs devoted to the arts, as if the arts did not contribute to true education or to brain development. With advances in neuroimaging and other objective assessments, the two disciplines are beginning
to converge. It is becoming apparent that cognition and creativity are critical to both art and science and
share similar neuronal networks in human brain. Because of advances in applied and clinical neuroscience,
we are beginning to understand how art contributes to brain development at the levels of emotion, memory
and cognition. Music therapy, art therapy, movement therapy, etc. are beginning to show their effects as
potential therapies. The principal of shared brain resources may be applied to our understanding of how
art drives therapeutic interventions. For example, children, who are trained in music, show enhanced language comprehension and score higher on IQ tests. Visual arts’ training was shown to activate the sensory/
motor cortex and increase visual spatial processing. We should ask whether these therapeutic approaches
are appropriate for every patient and whether there should be deficit-specific therapies. Recent proposals
suggest that person-centered medicine is most likely to yield the greatest therapeutic effects. This approach
relies on carefully assessing a person’s individual strengths and deficits, and then, using their strengths to
treat their deficits. I will define strengths and deficits using the Brain-to-Behavioral model to objectively
assess and define properly functioning neuronal pathways that may translate into to measurable/observable deficits. The goal would be to design brain interventions based on the specific needs of each patient.
AN FMRI STUDY ABOUT THE BRAIN RESPONSE TO VARIOUS REWARD AND
FEEDBACK IN ADOLESCENT INTERNET ADDICT.
Jung-woo Son, MD, PhD, Jieun Kim, MD, Jonghyun Oh, MD, Yeongrang Kim, MD.PhD.,
Sang-ick Lee, MD, PhD.
Department of neuropsychiatry, College of Medicine, Chungbuk National University, Korea.
Objective: The purpose of this study was to find out the difference of brain response in various reward and
feedback between adolescent internet addicts (AIA) and normal adolescent group. Methods: fMRI was
performed while AIA boys (N=15) and normal conrtols (N=15) performed tests pertained to Performance
Feedback (PF), Social Reward (SR) and Monetart Reward (MR). The brain activation pattern in each condition was investigated, and the extent of brain activation in each of the three conditions was compared at
once. Results: 1) Within-group analyses; In normal control group, there were significant brain activation
of subcortical area, cortical midline structure, self-related area, social cognition area according to PF, SR,
and MR condition. But the brain activation of AIA group were little seen in each condition. 2) Betweengroup analyses; According to PF and MR condition, the activation of dorsal prefrontal area and occipital
area in AIA group were significant higher than in normal control group. According to each three condition,
the activation of self-related area and social cognition area were significantly higher than in AIA group. 3)
There was significant correlation between the score of Game Addiction and the degree of activation of left
DLPFC in AIA group. Conclusions: The brain activations about rewards and feedback in AIA group would
be different from those in normal control group. The results of this study could be applied to planning of
learning and teaching strategy for AIA in various ways.
36
3rd Croatian Congress on Prevention and Rehabilitation in Psychiatry
THE INTEGRATION OF NEUROSCIENCE AND THE ARTS IN THE DEVELOPMENT
OF CHILDREN WITH SPECIAL NEEDS
Patricia Scherer
This presentation will focus on the need to utilize the vast amount of knowledge concerning brain function
which has been accrued over the last several years through research in the field of Neuroscience. One of
the applications of this knowledge is through the development of appropriate child centered interventions
which can be diagnostically applied to children with special needs.
The percentage of the population of children with special needs has increased greatly over the past twenty
to thirty years. For example, in the population of children with deafness the incidence of children born
deaf with an additional problem has increased from 6% to 50% in the last twenty five years. Some of this
increase is due to the technical advancements that permit small infants weighing less than two pounds to
survive. These babies often have multiple problems. In addition for reasons not yet specified a worldwide
outbreak of children born on the autism spectrum has occurred creating many children with multiple
problems. These children are in need of child centered interventions which are matched to the disorder
they experience and that have the power to reduce the impact of the disorder thereby allowing higher level
function to occur.
Areas of dysfunction and appropriate interventions that will be discussed in this presentation and throughout today’s program will include cognitive and sensory based problems, language and communication
disorders, fine and gross motor dysfunction, social and emotional disorders and executive function.
KLOK-KLUBOVI OVISNIKA O KOCKANJU
Zoran Zoričić, Luka Maršić
KBC «Sestre milosrdnice»
Po uzoru na klubove liječenih alkoholičara, a u nedostatku iole osmišljenijeg modela tretmana patoloških
kockara, unatrag šest godina razvijem je ogledni model tretmana i rehabilitacije patoloških kockara kroz
više-obiteljske grupe po modelu grupa samopomoći vođenih stručnih djelatnicima. Rad grupa KLOK-a
nadovezuje se na poliklinički ambulantni dijagnostički program, gdje se postavlja dijagnoza, kao i indikacija za rad kroz grupu. Planiran je program kroz dvije godine zasnivan na elementima kognitivnobihevioralnog pristupa, psihoedukaciji i sistemskoj obiteljskoj terapiji. Daljnji iskorak na planu tretmana
patološkog kockanja trebao bi biti osnivanje multidisciplinarnih timova u okviru zavoda za mentalno
zdravlje i bolesti ovisnosti na županijskoj razini. Ti mi timovi u suradnji s drugim grupama samopomoći
mogli biti primjer uspješnog sveobuhvatnog tretmana. Sredstva za tretman već postoje, i treba ih povući
iz poreza na promet igara na sreću.
37
1st INTERNATIONAL CONGRESS: Person in Medicine and Healthcare - Science and Art
UMREŽENOST KLAI PRISUTNOST U LOKALNOJ ZAJEDNICI
Zoran Zoričić
KBC Sestre milosrdnice, Zagreb
Klubovi liječenih alkoholičara već pedesetak godina temelj su rehabilitacije ovisnika o alkoholu. Klubovi
su dio sveobuhvatnog modela liječenja koje započinje najčešće institucionalno, a nastavlja se na rok tri do
pet godina u lokalnoj sredini gdje pacijent živi. Njeguje se obiteljski pristup uz vođenje od strane stručnog
djelatnika (liječnik, psihijatar, socijalno radnik, psiholog, socijalni pedagog…). Svaki pojedinačni klub
bavi se isključivo pitanjima vezanim uz probleme pojedinih člana, dok Savez klubova (HSKLA) artikulira zahtjeve struke i zajednice klubova na državnom i društvenom planu. Uz kontinuiranu edukaciju
stručnjaka te superviziju rada, mreža klubova je ne samo vodeći živući primjer psihijatrije u zajednici,
već i model ostalim udrugama pacijenata za rad na području osobne zdravstvene, psihološke, obiteljske i
socijalne rehabilitacije.
REHABILITACIJA U ZAJEDNICI ZA OSOBE S PSIHOZOM
Slađana Štrkalj Ivezić
Klinika za psihijatriju Vrapče
Psihijatrijska rehabilitacija želi maksimalizirati funkcioniranje, poboljšava funkcioniranje u različitim socijalnim ulogama, pruža adekvatnu podršku oslobođenu nepotrebnog paternizma kroz poticanje vještina
i autonomije. Oporavak i osnaživanje su principi i ciljevi suvremene rehabilitacije. Oporavak znači
razvoj novog značenja i svrhe u životu i prerastanje doživljaja da je bolest učinila katastrofu u životu,
kvalitetu života uprkos ograničenjima ako postoje, uključuje ljudska prava , prihvaćanje sebe kao zdrave
osobe nasuprot identiteta bolesnika. Osnaživanje mora biti ugrađeno u način kako službe za rehablitaciju
funkcioniranju. Kroz postupke rehabilitacije treba raditi na samopoštovanju i na preuzimanju odgovornosti za svoj život preko preuzimanja razumnih rizika. Osnaživanje znači priznavanje nečije snage,
vještina i kapaciteta. Osjećaj da osoba može upravljati svojim životom i zastupati svoje interese povećava
osjećaj samopouzdanja i samoefikasnosti. Rehabilitacija uključuje koordiniranu primjenu psihosocijalnih postupaka na bazi individualnog plana liječena s ciljem povećavanja vještina za samostalni život i rad.
Izvanbolnička služba rehabilitacije uključuje niz usluga poput treninga socijalnih vještina, mobilnog tima,
casemanagmenta, asertivnog casemangmenta, programa spriječavanja relapsa bolesti, psihoedukacije,
stres managmenta, rada s obitelji i programa osposobljavanja i pomoći kod zapošljavanja. Predavanje
uključuje teorijski model rehabilitacije, smjernice za osnivanje centra za rehabilitaciju za liječenje
oboljelih od poremećaja s psihozom, vezano za ciljeve, principe, program te načine praćenja napretka.
Prikazati će se indikacije za liječenje rehabilitacijom, psihosocijalne metode koje se koriste u rehabilitaciji, individualni plan liječenja, evaluacija liječenja te potreban profesionalni tim.
38
3rd Croatian Congress on Prevention and Rehabilitation in Psychiatry
THE HEALING POWER OF ART: EVIDENCE FROM NEUROIMAGING
Elizabeth M. Zimmerman, M.A.
The Chicago School of Professional Psychology, Chicago, IL
Throughout history, humans have used the arts as a way to communicate and to heal. Art allows us to express what everyday words cannot, tapping into what otherwise would not be seen, spoken, touched, heard
or tasted. Artistic expression transcends boundaries of language and physical space, allowing individuals
to communicate and connect with each other through sensory experience. While we have long recognized
the healing power of art, only recently have we had the tools to explore its impact on the brain. Modern
advances in neuroimaging now allow us to identify cortical regions and networks involved in sensory
processing and enable us to explore changes in the brain that occur as a result of our experience. By utilizing neuroimaging in art therapy, we have begun to observe how art can actually change the brain’s structure and function to provide neuroscientific evidence for art’s healing effects. Imaging has also equipped us
with the tools to identify areas of sensory or motor deficit, design individually-based therapeutic intervention to address these deficits, and objectively measure the progress of our interventions. This presentation
will broadly summarize critical periods of brain development and neural substrates of visual, auditory,
and sensorimotor processing. Discussion will also include evidence of functional and structural changes
associated with art therapy with emphasis on music therapy. Implications for assessment and treatment
will be reviewed.
IT’S ALL ABOUT CONNECTIONS: DESIGNING INTERVENTIONS USING MUSIC,
THEATER AND ART FOR CHILDREN WHO ARE DEAF OR HARD OF HEARING
Tracy Meehan , Kathy Herman
All children deserve to experience music and the arts. Children with hearing loss have traditionally missed
out on learning opportunities using music, rhythm, and expression through the arts. With more children
meeting candidacy requirements for cochlear implants at young ages, music instruction and development
of specific interventions has been on the rise. Combining available neuroscience information with education and child development is our goal. With the knowledge of new research connecting enhanced brain
function with music training, professionals in the field must have the ability to execute effective interventions, and be able to explain the why and how of their effectiveness. Science offers new diagnostic tools
to evaluate the effectiveness of interventions used in instruction. Input designed for young children must
be scaffolded and repeated for optimal learning. This presentation will describe and show interventions
involving music and rhythm used with young children receiving early intervention.
Kathy Herman, The Neuroscientist has had a major impact on the practitioner who works with children
with special needs. Through awareness of the knowledge which is now available concerning brain function, the practitioner has come to understand the importance of the millions of connections in the brain and
their impact on the child when they are not functioning properly. This presentation will focus on school
age students and how a practitioner reviews the function of a child, notes the problem areas and designs
an intervention which will help the child with a learning, behavioral, motor, or social problem they may
experience. The focus of the interventions to be discussed will be the integrative aspect of incorporating
the interventions into a musical theater program. The workshop in the afternoon will demonstrate the
approach with a group of five high school students who are deaf or hard of hearing. Pilot projects in the
schools in Illinois have indicated that major changes can occur in a child when the appropriate intervention
is delivered effectively and consistently over a period of time.
39
1st INTERNATIONAL CONGRESS: Person in Medicine and Healthcare - Science and Art
EARLY INTERVENTION AND REHABILITATION FOR YOUNG ADULTS
WITH SEVERE MENTAL ILLNESS
A.L. Sutterland, M. Cvitan
Aim: Introducing (Functional) Assertive Community Treatment as a strategy of de-hospitalisation and
recovery of young adults (16-30 yrs) with severe mental illness.
Introduction: Adolescence is the crucial period wherein individuals make the transition to a independent
adult with the start of a career, intimate relationships and a family. Adolescents and young adults are especially prone to development of psychiatric illness, which can have deleterious effects on functioning on the
long term. Outpatient treatment focussed on this particular group is important and beneficial to individuals
as well as society.
By presenting a literature overview and experience from Early intervention services in Amsterdam, in
the Netherlands we will explain the relevance of this special treatment programs and their impact on
functional recovery. Next to rehabilitation and community services, the economical benefits, as presented
in the British “schizophrenia rapport” will be addressed. Applicability of these mental health services for
Croatia will be discussed
UMJETNOST I PSIHOTERAPIJA
Vlasta Štalekar1, Nikolina Jovanović1,2
1
2
Klinika za psihijatriju, KBC Zagreb
Sveučilište u Zagrebu, Medicinski Fakultet
Primjena umjetnosti u psihoterapiji polazi od iskustvene spoznaje da umjetnost djeluje na čovjeka: od
tjelesne reakcije, ushita ili smirenja, traganja za smislom i kontemplacije, sve do spoznaje. Umjetnost je
jedinstvena po tome što na recipijenta djeluje na vrlo suptilne načine, i mimo njegove volje, što u terapijskom procesu pomaže u prevladavanju otpora ili omogućuje katarzu. Preklapanja dviju djelatnosti nalazimo i u korištenju simboličkog jezika kojim se izražavaju procesi ispod razine vidljivog. Interpretacija
umjetničkog djela može posredno približiti i značaj i mjesto interpretacije u psihoterapiji.
U okviru intenzivnog terapijskog programa Dnevne bolnice Klinike za psihijatriju Kliničkog bolničkog
centra Zagreb integriramo terapijske postupke u jedinstven dnevnobolnički koncept. Okosnica programa
je svakodnevna grupna psihodinamska analitički orijentirana psihoterapija (do 20 članova). Važan segment
našeg rada s bolesnicima su kreativne aktivnosti i radionice (likovne radionice, glazbene, filmoterapija)
i posjete izložbama pod vodstvom kustosa. Nakon izložbe i odgledanog filma, kroz interakciju s djelom,
dijeleći doživljaj s grupom, sugerira se susret sa sobom. Razgovor o doživljaju umjetničkog djela – slike,
skulpture, filma ili vlastitog crteža - nenametljivo može prijeći u razgovor o osobnim iskustvima, a intenzitet emocionalne uključenosti ostaje vrijedan materijal na kojem se i danima kasnije može raditi – kada
osoba postane spremana za tu razmjenu. Terapeuti usmjeravaju ka tomu.
U ovom radu prikazujemo vlastito iskustvo implementiranja umjetnosti u psihoterapijski rad – prikazat
ćemo: kliničke vinjete s prikazom seanse i eseje pisane povodom doživljaja umjetničkog djela. Kao rezultat rada pacijenata u likovnoj radionici prikazujemo filmski dvd-materijal (od strane terapeuta rekadrirani i
pripremljeni radovi) koji ujedno ilustrira i način na koji povezujemo umjetnost i psihoterapiju.
40
3rd Croatian Congress on Prevention and Rehabilitation in Psychiatry
ZLOSTAVLJANJE DJECE KAO ZAJEDNIČKI RIZIČNI ČIMBENIK
RAZLIČITIH POREMEĆAJA
Dijana Jerković, Ured za suzbijanje zlouporabe droga Vlade Republike Hrvatske
Toni Maglica, Dječji dom Maestral
Mirta Vranko, Klinika za psihijatriju Vrapče
Svi autori doktorandi su doktorskog studija Prevencijske znanosti, Edukacijsko rehabilitacijskog fakulteta,
Sveučilišta u Zagrebu
Ovaj rad proizlazi iz područja razvojne psihopatologije, posebice iz njenih koncepata multifinalnosti i
kaskadnog tumačenja razvoja psihopatologije pojedinca. U radu su navedeni koncepti upotrijebljeni kako
bi pojasnili utjecaj zlostavljanja djece na razvoj depresije i zlouporabu sredstava ovisnosti u odrasloj dobi.
Definicija Svjetske zdravstvene organizacije (http://www.who.int/topics/child_abuse/en/) pod terminom
zlostavljanja djece obuhvaća sve oblike fizičkog i emocionalnog zlostavljanja, seksualnog zlostavljanja,
zanemarivanja i eksploatacije koja rezultira stvarnim ili potencijalnim štetama djetetovom zdravlju, razvoju i dostojanstvu. U ovoj širokoj definiciji uključeno je pet podvrsta - fizičko zlostavljanje, seksualno
zlostavljanje, zanemarivanje i nemarno postupanje, emocionalno zlostavljanje, te iskorištavanje. Različita
istraživanja (Costello et al, 2010; Rogosch, Oshri, Cicchetti, 2010; Nanni, Uher, Danese, 2012) identificirala su upravo zlostavljanje i zanemarivanje djece kao zajednički rizični čimbenik za razvoj niza negativnih
ishoda pa tako i za depresiju i zlouporabu sredstava ovisnosti. Uvažavajući navedeno, nameće se zaključak
kako bi se isplatilo uložiti interes u sveobuhvatne preventivne programe koji ciljaju na zajedničke rizične
čimbenike (u ovom slučaju zlostavljanje djece), u različitim okruženjima (obitelj, škola i lokalna zajednica) i na više ciljanih vulnerabilnih skupina (zlostavljana djeca, roditelji sa psihičkim smetnjama).
Ključne riječi: multifinalnost, zlostavljanje djece, depresija, zloporaba sredstava ovisnosti, prevencija
“KRAJ”- VIĐENJE OPORAVKA KROZ ART TERAPIJU
Vitomir Višić
Odjel psihogerijatrije, Psihijatrijska Bolnica Ugljan
U ovom radu prikazano je nesvjesno viđenje vlastitog oporavka pacijentice kroz art-terapijski pristup.
Riječ je o je rastavljenoj majci osmogodišnjeg djeteta, staroj 36 godina, izrazito lošeg socio-kompenzatornog miljea. Školovani je art-terapeut. Lijeći se poradi smetnji iz kruga shizafektivne psihoze. Pacijentici se
pristupi sa farmakološkog aspekta, uključenjem u intenzivni individualni i grupni tretman i radno okupacione zahvate. Upravo u sklopu radno okupacione terapije slika niz božićnih čestitki. Upravo one su bile
potrebiti dio slagalice koji otkriva dubinu psihopatologije i aktualno stanje oporavka. U njima se pronalazi
put do pacijentice, svojevrsna “vrata” koja omogućavaju proradu bolesti i njeno prihvaćanje. Zapravo
art-terapija je u ovom slučaju bila svojevrsni zamašnjak u rehabilitacijskom procesu i samom oporavku.
Ključne riječi: art terapija, shizoafektivna psihoza
41
1st INTERNATIONAL CONGRESS: Person in Medicine and Healthcare - Science and Art
PSIHIJATRIJSKI I DRUŠTVENI RAZVOJ POGLEDA NA HOMOSEKSUALNOST
Prim. Dr. sci. Ljubomir Radovančević, neuropsihijatar i psihoterapeut, Hrvatska udruga za promicanje prava pacijenata, Zagreb
Vesna Lecher Švarc , psihijatar, Specijalistička psihijatrijska ordinacija, Zaprešić.
S obzirom na još uvijek posvemašnju aktualnost teme autori razmatraju kako se mijenjalo povijesno
i medicinsko motrište na homoseksualnu orijentaciju. U kratkom Uvodu ovog se revijalnog rada podvrgavaju deskripciji gledanja na homoseksualnost od najranijih pisanih dokumentiranih i antropoloških
zapažanja i proučavanja kroz kulturološko-civilizacijski razvoj čovječanstva. U središtu su suvremena
psihoanalitička promišljanja i konstatacije kao paradigmi pristupa, a i druga psihijatrijska motrišta do analize DSM I - DSM IV. Daje se pregled pokreta sufražetsko-militantno feminističkih-lezbijskih aktivnosti
za emancipaciju i jednakopravnost žena, do općenite borbe za ljudska prava homoseksualne zajednice,
ujedinjene kroz LGTB i gender ideologiju. Akcenat u radu je dan na psihijatrijskim konotacijama koje
su u fokusu znanstvenih izučavanja najnovijeg razvoja gender ideologije i filozofije. Homoseksualnost
se smatra per definitionem spolnim klišeom voljne ili isključive erotske atraktivnosti ili aktivnosti među
istospolnim licima, i to neovisno od raspoloživosti heteroseksualnih partnera. Riječ voljni ovdje pokazuje
da se radi o svjesnom izboru jednako psihofizički pristupačnih i spolno uzbuđujućih izbora. Orijentacija
je svjesno pre/poznata, ali pravac spolne usmjerenosti, homo- ili hetero-seksualne, nešto je što induvidua,
muška ili ženska otkriva u samome sebi, budući da ne izvršava genuinu opciju vlatitog erotskog usmjerenja. Jednom rječju homoseksualnost je postojanje seksualne težnje, prvlačnosti i kontakata prema i između
pojedinaca istog spola i ostvarivanje seksualnih odnosa među njima i s njima.
REHABILITACIJA FORENZIČKIH PACIJENATA U PB UGLJAN
Darko Labura,dr.med.
Voditelj forenzičkog odjela PB Ugljan
Forenzički odjel PB Ugljan može primiti 37 forenzičkih/ muških / pacijenata prema ugovoru sa Ministarstvom zdravlja. Rehabilitacija se provodi u okviru postupaka socioterapije PB Ugljan,a oni su raznoliki :
radno-okupaciona terapija, muzikoterapija, art terapija. Ciljevi rehabilitacije jesu : funkcioniranje pacijenata u okruženju ,osnaživanje njihovih sposobnosti socijalne prilagodbe,resocijalizacija i reintegracija u
zajednici. U okviru radne terapije / koju pohađaju tijekom jutra od 8-10 sati,od ponedjeljka do petka /, a
koju pohađa pet pacijenata,razdvajaju se dvije grupacije poslova: u radionici te u području obrađenih zemljanih površina. U radionici se izrađuju tupferi koji se koriste kao potrošni materijal,te prigodne čestitke i
razni promotivni predmeti za bolnicu. Ista grupa, pored rada u radionici,radi u vrtu u krugu bolnice, gdje
se uzgaja povrće koje se koristi kao hrana za sve pacijente. Također,rade i u masliniku,koji je zasađen prije
5godina. Druga grupa/ pet pacijenata/ putem radno-okupacionog rehabilitacijskog postupka,sudjeluje u
uređenju zelenih površina botaničkog parka bolnice / čišćenje i održavanje zajedno sa djelatnikom koji je
zadužen za održavanje /. Treća grupa rehabilitacijski postupak provodi na samom forenzičkom odjelu /
ispomoć u uređenju odjela i kod svakodnevnih poslova /.
Pojedinačno, forenzički pacijenti provode rehabilitacijski postupak putem muzikoterapije i art terapije i
sportske sekcije.
Forenzički pacijenti,osim što su stigmatizirani bolešću,stigmatizirani su i sudskim / kaznenim/
postupcima,a nerijetko je kazneno djelo koje su počinili u neubrojivom stanju ograničavajući
faktor prilikom vraćanja u zajednicu / od strane obitelji, radne sredine, okruženja /. Rehabilitacija putem
jednostavnijih poslova u radno-okupacionoj terapiji,vraća samopouzdanje forenzičkih pacijenata i dovodi
do njihovog kraćeg boravka i lakše prilagodbe u zajednici.
42
3rd Croatian Congress on Prevention and Rehabilitation in Psychiatry
BIO-PSIHO-SOCIJALNI MODEL LIJEČENJA I REHABILITACIJE DUŠEVNIH BOLESNIKA
NA ODJELU FORENZIČNE PSIHIJATRIJE ZATVORSKE BOLNICE ZAGREB
Sušić E, Gruber E.N, Guberina Korotaj B
Odjel forenzične psihijatrije, Zatvorska bolnica Zagreb
.dr. med., spec. psihijatar, subspec. forenzične psihijatrije i subspec. alkoholizma i drugih ovisnosti, voditeljica Odjela forenzične psihijatrije
1
2
.dr. med, spec. psihijatar, subspec. socijalni psihijatar, odjelni psihijatar
3
.dr. med. spec. psihijatar, odjelni psihijatar
Na Odjelu forenzičke psihijatrije Zatvorske bolnice hospitalizirane su osobe kojima je uz zatvorsku kaznu
izrečena i sigurnosna mjera obaveznog psihijatrijskog liječenja po članu 68. KZ-A, a nekima i sigurnosna
mjera obveznog liječenja od ovisnosti po čl. 69. Kaznenog zakona, budući su kazneno djelo počinili u
stanju bitno smanjene ubrojivosti te postoji opasnost da bi radi svojih duševnih smetnji zbog kojih je nastupila bitno smanjena ubrojivost mogli u budućnosti počiniti teže kazneno djelo. Svaki bolesnik na Odjelu
forenzične psihijatrije Zatvorske bolnice Zagreb uključen je u strukturirani program liječenja u sklopu
pojedinačnog programa izvršavanja kazne zatvora, koji je u ovom slučaju specifičan i modificiran na način
da je okosnica programa psihijatrijsko liječenje kojim se nastoji reducirati psihopatologija koja je dovela
do počinjenja kaznenog djela.
Na Odjelu je zaposlen multidisciplinarni tim stručnjaka različitih profila koji međusobno surađuju i
svaki u svom segmentu participiraju u realizaciji provođenja sigurnosne mjere psihijatrijskog liječenja
i pojedinačnog programa izvršenja kazne zatvora. Stručni tim se sastoji od liječnika psihijatara, srednjeg
medicinskog kadra, službenika Odjela tretmana (defektolog, socijalni radnik, socijalni pedagog, radni terapeut), te službenika Odjela osiguranja, a po potrebi i ostalih stručnih suradnika u bolnici. Strukturirani
program psihijatrijskog liječenja obuhvaća primjenu farmakoterapije po najnovijim algoritmima liječenja
psihijatrijskih bolesti i poremećaja, individualne i grupne psihoterapijske postupke, uključivanje u socio – terapijsku zajednicu, radno – okupacijske, sportske i obrazovne aktivnosti, te posebne programe
tretmana ovisnika o alkoholu (KLA) i ovisnika o drogama (KLO), PTSP, ali i druge postupke propisane
pojedinačnim programom izvršavanja kazne zatvora (procjenu rizika, korištenje izvankaznioničnih pogodnosti, premještaj u blaže uvjete izdržavanja zatvorske kazne, uvjetni otpust, priprema za izlazak na slobodu
i dr.).
Važno je naglasiti da je program psihijatrijskog liječenja vezan uz sigurnosnu mjeru po čl. 68. KZ-a kada
je izrečena uz kaznu zatvora, visoko specifičan, jer objedinjuje suvremene smjernice liječenja i tretmana
sukladno pravilima Forenzičke psihijatrije, sa postupcima i aktivnostima propisanim Zakonom o zaštiti
osoba s duševnim smetnjama i Zakonom o izvršavanju kazne zatvora.
43
1st INTERNATIONAL CONGRESS: Person in Medicine and Healthcare - Science and Art
SPECIFIČNOSTI INDIVIDUALNE I GRUPNE PSIHOTERAPIJE BOLESNIKA
HOSPITALIZIRANIH NA ODJELU FORENZIČKE PSIHIJATRIJE
ZATVORSKE BOLNICE ZAGREB
Gruber E.N (1), Rendulić K(2), Sušić E (3)
Zatvorska bolnica Zagreb, Odjel forenzične psihijatrije
4
.dr. med, spec. psihijatar, subspec. socijalni psihijatar, odjelni psihijatar
5
.prof. defektolog logoped, voditeljica Odjela tretmana Zatvorske bolnice
.dr. med., spec. psihijatar, subspec. forenzične psihijatrije i subspec. alkoholizma
i drugih ovisnosti, voditeljica Odjela forenzične psihijatrije
6
Autori prikazuju specifičnosti individualnog i grupnog psihoterapijskog rada sa bolesnicima kojima je uz
kaznu zatvora izrečena sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja po čl. 68. KZ-a, i koji su sukladno Zakonu o izvršenju kazni zatvora hospitalizirani na Odjelu forenzičke psihijatrije Zatvorske bolnice.
Individualnu psihoterapiju uz ostale metode liječenja provode liječnici psihijatri tijekom individualnog rada
sa bolesnikom, a grupnu psihoterapiju liječnici psihijatri i dodatno educirani službenici Odjela tretmana.
Provođenje psihoterapije u sklopu psihijatrijskog liječenja u zatvorskim uvjetima predstavlja izazov u
radu psihoterapeuta. Naime, različiti su stavovi o tome da li terapeut koji provodi psihoterapiju treba
biti aktivan ili pasivan, odnosno, do koje mjere treba posredovati u procesima, poticati ih, usmjeravati,
ubrzavati, usporavati, te do koje mjere i kako bi trebalo obavljati psihoterapiju a da bi to adekvatno zadovoljilo potrebe zatvorenika koji boluju od psihičkih poremećaja. Postavlja se pitanje, koji je realan broj
terapeuta i intervencija te oblik intervencija koje zdravstveni sustav za zaštitu mentalnog zdravlja može
pružiti osobama sa duševnim smetnjama, počiniteljima kaznenog djela? Treba li se psihoterapija duševnih
bolesnika u zatvorima provoditi dobrovoljno, odnosno, smije li se provoditi prisilno, a u sklopu izrečene
određene sigurnosne mjere? Na koji način je najbolje organizirati grupe bolesnika za grupnu psihoterapiju,
prema dijagnozama, odnosno vrstama psihičkih poremećaja, prema vrstama počinjenih kaznenih djela,
dobi, spolu, dužini kazne, prema sposobnostima i naobrazbi terapeuta itd?
Slično kao i u općoj populaciji, količina i frekvencija psihijatrijskih intervencija ovisi o definiranim
terapijskim ciljevima odnosno individualnom slučaju. Svakako da bi adekvatna terapija velikog broja
poremećaja ličnosti, koja je najzastupljenija dijagnoza među zatvorskom populacijom, zahtijevala velike
terapeutske napore i broj terapeuta koji je puno veći od postojećih kapaciteta.
U ovom slučaju, male psihoterapijske grupe bolesnika hospitaliziranih na Forenzičkom odjelu Zatvorske
bolnice formirane su prema verificiranim dijagnozama, odnosno specifičnim dijagnostičkim kategorijama
u koje je svrstan svaki bolesnik. Održavaju se jednom tjedno u trajanju od 60 minuta.
-Grupa I – psihoterapija osoba oboljelih od PTSP poremećaja i trajnih promjena ličnosti nakon
katastrofičnih događaja – vodi liječnik psihijatar
-Grupa II – psihoterapija osoba oboljelih od shizofrenije, drugih psihotičnih poremećaja i graničnog
poremećaja ličnosti – vodi liječnik psihijatar
-Grupa III – psihoterapija osoba oboljelih od poremećaja ličnosti i osoba oboljelih od bolesti ovisnosti u
komorbiditetu sa drugim psihičkim poremećajima – vodi stručna osoba Odjela tretmana
-Grupa IV – psihoterapija osoba sa mentalnom insuficijencijom i organskim poremećajima – vodi stručna
osoba Odjela tretmana
44
3rd Croatian Congress on Prevention and Rehabilitation in Psychiatry
ISPITIVANJE STAVOVA ZATVORENIKA OVISNIKA U ODNOSU NA DRUGE DUŠEVNO
OBOLJELE ZATVORENIKE I ZATVORENIKE KOJI NISU DUŠEVNO OBOLJELI
TE ISPITIVANJE STAVOVA ZAPOSLENIKA ZATVORSKOG SUSTAVA PREMA NJIMA
Sušić E.(1), Gruber E.N. (2), Aščić A.(3), Musović M.(4), Kovačić I. (5)
.dr. med., spec. psihijatar, subspec. forenzičke psihijatrije i subspec. alkoholizma
i drugih ovisnosti, voditeljica Odjela forenzičke psihijatrije
1
2
.dr. med, spec. psihijatar, subspec. socijalni psihijatar, odjelni psihijatar
3
.Voditelj službe osiguranja, Zatvor Zagreb
4
.dr. med.
5
.dr. med.
Zatvorska bolnica Zagreb, Zatvor Zagreb
Stavovi počinitelja kaznenih dijela prema njima samima i stavovi prema njima od strane okoline su izuzetno važno područje istraživanja jer da bi se osoba (počinitelj kaznenog dijela) uspješno rehabilitirala te se
time ostvarila svrha kaznenih sankcija nije dovoljno raditi na promjeni ponašanja i stavova te osobe već i
javnosti, tj. njegove okoline. Ako zajednica, okolina, ne prihvaća počinitelje kaznenih dijela, povratak tih
osoba u zajednicu će biti otežan, ako ne i onemogućen, a time rehabilitacija nepotpuna. Također, stavovi
neke osobe same prema sebi, razina njenog samopouzdanja i njen doživljaj prihvaćanja odnosno odbijanja
od strane društva utječu na njeno radno, socijalno i obiteljsko funkcioniranje. Prema našim saznanjima
nedovoljno je istraživanja koja se bave ovom tematikom a tek utvrđivanjem problema možemo poduzeti
uspješne terapijske postupke u svrhu njegova rješavanja. Prikazani su preliminarni rezultati istraživanja.
45
1st INTERNATIONAL CONGRESS: Person in Medicine and Healthcare - Science and Art
MODIFICIRANA TERAPIJSKA ZAJEDNICA ZATVORENIKA KOJI UZ KAZNU ZATVORA
IMAJU I MJERU OBVEZNOG PSIHIJATRIJSKOG LIJEČENJA IZ ČL. 75 KAZNENOG
ZAKONA KAO OBLIK PSIHOSOCIJALNOG TRETMANA
Gruber E.N (1), Sušić E(2), Rendulić K(3), Marković B(4)
Zatvorska bolnica Zagreb, Odjel forenzičke psihijatrije
1
.dr. med, spec. psihijatar, subspec. socijalni psihijatar, odjelni psihijatar
.dr. med., spec. psihijatar, subspec. forenzičke psihijatrije i subspec. alkoholizma
i drugih ovisnosti, voditeljica Odjela forenzičke psihijatrije
2
3
.prof. defektolog logoped, voditeljica Odjela tretmana Zatvorske bolnice
4
.med. sestra Odjela forenzičke psihijatrije
Autori prikazuju liječenje po modelu terapijske zajednice na Odjelu forenzičke psihijatrije u Zatvorskoj
bolnici u Zagrebu koje se provodi za zatvorenike koji uz izdržavanje zatvorske kazne imaju izrečenu sigurnosnu mjeru obaveznog psihijatrijskog liječenja po članu 68. Kaznenog zakona (čl. 75 starog Kaznenog
zakona), a sukladno čl. 49. st. 6. Zakona o izvršavanju kazne zatvora. Mnogi bolesnici imaju izrečenu i
sigurnosnu mjeru obveznog liječenja od ovisnosti temeljem čl. 69. novog Kaznenog zakona (čl.76 starog
Kaznenog zakona) budući su kazneno djelo počinili pod odlučujućim djelovanjem alkohola ili opojnih
droga. Struktura terapijske zajednice slična je ostalim terapijskim zajednicama na psihijatrijskim odjelima općih i specijalnih bolnica u Hrvatskoj, uz modifikacije vezano za specifičnu strukturu bolesnika
i penalne uvjete. Sastanci terapijske zajednice se održavaju jednom tjedno u trajanju od 45-90 minuta.
Osim u Zatvorskoj bolnici, terapijske skupine odnosno manje grupe bolesnika specifične prema njihovom
poremećaju održavaju se pod vodstvom stručnjaka a u sklopu programa tretmana i u kaznionicama u
Lepoglavi, Glini, Požegi i Valturi. Prema zadnjem Izvješću o radu kaznionica, zatvora i odgojnih zavoda u
2011. godini Uprave za zatvorski sustav Ministarstva pravosuđa u u terapijske skupine je tijekom godine
bilo uključeno 218 zatvorenika s izrečenom sigurnosnom mjerom obveznog psihijatrijskog liječenja.
46
3rd Croatian Congress on Prevention and Rehabilitation in Psychiatry
ULOGA PSIHIJATRA U TIMU PALIJATIVNE SKRBI
Robert Marinić
Prema “Bijeloj knjizi o standardima i normativima za palijativnu i hospicijsku skrb” koju je izdalo Europsko udruženje za palijativnu skrb jedna od ključnih vrijednosti i načela palijativne skrbi jest multiprofesionalnost i interdisciplinarni pristup.
To uključuje stručnjake zdravstvenog, ali i nezdravstvenog profila, a sastav svakog pojedinog tima varirat
će ovisno o svakoj pojedinoj situaciji (vrsta pacijenta, opseg potreba, lokalno područje).
Mentalni poremećaji i psihološki distres spadaju u najčešće komplikacije terminalne bolesti.
Uloga psihijatra u užem smislu je liječenje psihijatrijskih poremećaja. Osim toga psihijatar u palijativnom
timu treba biti podrška obitelji oboljelog, edukator drugih medicinskih profesionalaca u prepoznavanju
i uspješnom liječenju mentalnih poremećaja, istraživač na polju palijativne medicine, osnivač i voditelj
raznih formalnih ili neformalnih grupa, individualnih savjetovanja ili drugih oblika team bulding aktivnosti za druge članove tima, savjetodavac u stvaranju i/ili razvoj u programa i rada u palijativnoj medicini.
Poteškoće koje se javljaju u svakodnevnom radu uključuju postavljanje psihijatrijske dijagnoze kod palijativnog pacijenta, nejasnoće oko kliničke značajnosti nekih pojava, negativan stav prema dijagnosticiranju i liječenju psihičkih poremećaja kod palijativnih pacijenata (ali i uopće pacijenata starije životne dobi),
kontratransferni problemi, strukturni i logistički problemi, financije.
Depresija i anksioznost najčešći su psihijatrijski poremećaji kod palijativnih pacijenata.
Ključne riječi: palijativni tim, psihijatrijski poremećaji, uloga psihijatra
47
1st INTERNATIONAL CONGRESS: Person in Medicine and Healthcare - Science and Art
BITI OSOBA U PALIJATIVNOM TIMU
HOW TO BE A PERSON IN PALLIATIVE CARE TEAM
Julijana Franinović Marković
Temeljni oblik rada palijativne skrbi jeste timski rad profesionalaca koji interaktivno stvaraju drugačiji
oblik skrbi. U zdravstvenom (i drugim) sustavu hijerarhijsko je djelovanje uobičajeno te je uspostava timskog rada inovativan i dugotrajan proces. Naša iskustva pokazuju da se timski rad provodi na dvije razine:
profesionalnog palijativnog tima i tima u kući bolesnika.
Profesionalni palijativni tim. Mobilni palijativni tim Istarskih domova zdravlja formiran je 2011. godine. Tim sačinjavaju liječnici onkolog, neurolog, kirurg, psihijatar, ravnatelj IDZ, te farmaceut, psiholog i
medicinska sestra. Tim ima višestruku funkciju: rad s bolesnicima, osmišljavanje edukacije i organizacije
stručnog rada palijativne skrbi.
Tim u kući bolesnika. Rad u timu ima cilj stvaranje novog odnosa i suradnje s bolesnikom, obitelji i kolegama koji postaju dio tima. Član profesionalnog tima stvara tim u kući bolesnika. Taj tim sačinjavaju
bolesnik, član obitelji koji je najviše angažiran, liječnik, medicinska sestra te pridruženi članovi koji sudjeluju u skrbi (farmaceut, volonter, zdravstvena njega u kući itd) .
Poštivanje osobnosti svakog člana tima je uvjet funkcioniranja tima. Preduvjet timskog rada jest osobna
izgrađenost, profesionalna kompetencija i etičke principe inkorporirane u život i rad. Uloga svakog člana
tima treba biti definirana.
Osobno iskustvo. Moja uloga u palijativnom timu je višestruka: klinička organizacija palijativne skrbi,
rad s bolesnicima te uključivanje suradnih struktura (socijalne, crkvene, volontera) u palijativnu skrb.
Rad u timu je sasvim novo iskustvo koje mi omogućava novi oblik stvaranja. Uobičajeno prenosimo
naučeno u slične uvijete ali prijenos naučenog u sasvim nove okolnosti daje doživljaj umjetničkog stvaranja. Zadivljuju različite sposobnosti u svakom članu tima koje se zajednički kreću u istom smjeru. Iako
nije znanstvena definicija već osobni doživljaj smatram da smo tim dobrih ljudi, izgrađene osobnosti i s
profesionalnim iskustvima koja se međusobno nadopunjuju. Liderska se uloga mijenja zavisno o problemu
kojeg rješavamo. Naš tim sačinjava poznavatelj sustava primarne zdravstvene zaštite koji ima hrabrost
mijenjanja sustava, onkolog koji ulazi u obitelj s optimizmom, kirurg koji bez mnogo riječi rješava rizične
situacije, psihijatar koji lako izvlači na površinu naše prikrivene strahove, farmaceutkinja koja u svakoj
teškoći vidi dobru stranu, psihologija volonterka koja čini problem jednostavnim, sestra (novi član) koja
sa žudnjom upija nova saznanja i koordinira rad ostalih članova. Biti dio takvog tima ne znači uvijek biti
uspješan već da i uspone i padove možemo zajednički dijeliti i rješavati, poštujući osobnost suradnika i
svoju.
Biti u stvaralačkom timu je nezamjenljivo iskustvo ali i dugotrajan proces koji daje novu vrijednost i na
profesionalnoj razini (promjena pristupa od bolesti prema bolesniku), dodatno me izgrađuje kao osobu
(anticipacija vlastite smrtnosti kroz druge daje odgovornost prema preostalom vremenu moga života), daje
novo zajedništvo prožeto poštivanjem drugog.
48
3rd Croatian Congress on Prevention and Rehabilitation in Psychiatry
NOVE DIMENZIJE U PRISTUPU PSIHIJATRIJSKOM BOLESNIKU - PALIJATIVNA SKRB
Adis Keranović, Marina Kovač, Nikolina Antonia Domokuš
Mreža palijativne skrbi u Republici Hrvatskoj predstavlja neriješen problem u zdravstvu a poseban problem predstavljaju pacijenti sa psihijatrijskim poremećajima koji imaju potrebu za palijativnom skrbi.
Najčešće su to razni oblici dementnih stanja i psihoorganskih sindroma uz depresiju, anksioznost, mentalni poremećaj i psihološki distres. Drugu skupinu čine somatske bolesti koje zbog svog tijeka dovode do
psihijatrijskih poremećaja.
NPB „Dr. Ivan Barbot“ u Popovači prepoznala je potrebu organizacije specifične palijativne skrbi s obzirom da se veliki broj palijativnih pacijenata svakodnevno liječi na odjelima gerontopsihijatrije, odjelima
za somatsko liječenje psihijatrijskih bolesnika te na forenzičnim odjelima.
Nakon provedenog anketiranja djelatnika bolnice i formiranja projektnog tima izrađen je plan implementacije palijativne skrbi u NPB „Dr. Ivan Barbot“.
Za implementaciju palijativne skrbi potrebno je djelovati na više razina istovremeno. Prema lokalnoj vlasti
nužno je planirati i izraditi detaljnu analizu, pronaći kritične točke, pratiti plan strateškog razvoja, zakone
i pravilnike te utvrditi modele plaćanja.
U procesu razvoja potrebno je izraditi prijedloge povezivanja i razmjene informacija unutar palijativnog
tima i lokalne zajednice, definirati zadatke i nositelje te provoditi kontinuiranu edukaciju usmjerenu korisnicima i dionicima.
Osim liječenja psihijatrijskog bolesnika uvođenje palijativne skrbi u psihijatrijsku ustanovu podrazumijeva
pružanje podrške obitelji te prepoznavanje raznih oblika emocionalnog distresa i poremećaja prilagodbe.
Zaključak: Kako je prije navedeno, skrb o palijativnim bolesnicima u psihijatrijskim ustanovama možemo
odvojiti u dvije grupe, a nakon provedene analize rezultati su važni zaključci potrebni za izradu mreže
palijativne skrbi.
49
1st INTERNATIONAL CONGRESS: Person in Medicine and Healthcare - Science and Art
AKTUALNO STANJE PALIJATIVNE SKRBI DUŠEVNIH BOLESNIKA U PSIHIJATRIJSKOJ
BOLNICI UGLJAN-POSEBNOSTI OTOČKE BOLNICE
Vitomir Višić*, Adela Matanov**
*Odjel za psihogerijatriju, **Odjel za demencije i deterioracije, Psihijatrijska Bolnica Ugljan
Palijativna medicina i skrb su u našoj zemlji novi koncepti o kojima se u zadnje vrijeme sve više govori i za
čim postoji sve izrazitija društvena potreba. U tom kontekstu, palijativno zbrinjavanje duševnih bolesnika
ima svoje razlike i specifičnosti. Ukoliko palijativno zbrinjavanje duševnih bolesnika stavimo u kontekst
otočkog življenja i rada, ove razlike postaju još izraženije. Danas, početkom 21. stoljeća susrećemo se s
nerazumljivom logikom, te strukovnim i moralnim tenzijama u području zbrinjavanja duševnih bolesnika.
Percepcija javnosti se mijenja presporo, kako u kontekstu napuštanja stavova spram duševnih bolesnika,
tako i usvajanja znanja i stavova o potrebi palijativnog zbrinjavanja bolesnika. Ne nalazi se dovoljno
vremena za diskusije ove tematike. Umjesto pomaka od pojma bolesti prema holističkom pojmu osobe,
vraćamo se unatrag. Ovo predavanje ima za cilj pokazati aktualno stanje u skrbi palijativnih duševnih
bolesnika u P.B.Ugljan. Također ima cilj ukazati na potrebu uspostave palijativne skrbi u općoj otočkoj
populaciji. Potrebe i osobitosti otočke ustanove iskazuju mane ali i neke komparativne prednosti.
Ključne riječi: palijativna medicina, Psihijatrijska Bolnica Ugljan.
PALIJATIVNA SKRB U NEUROPSIHIJATRIJSKOJ BOLNICI „DR. IVAN BARBOT“ GDJE SMO I KUDA IDEMO?
Nikolina Domokuš, Marina Kovač, Adis Keranović
Palijativna skrb predstavlja jedno od temeljnih ljudskih prava i dodiruje neke od najvažnijih pitanja s kojima se susrećemo u skrbi o pacijentu, zdravstvenoj zaštiti te u životu općenito. Palijativna medicina uz
preventivnu i kurativnu postaje integrativni dio zdravstvenog pa time i bolničkih sustava.
Neuropsihijatrijska bolnica „ Dr. Ivan Barbot“ započela je proces implantacije palijativne skrbi u svoj
bolnički sustav. Prije uvođenja palijativnog pristupa anketom smo istražili znanja i stavove o palijativnoj
skrbi općenito te specifičnostima važnim za njezin razvoj. Istraživanje je provedeno pomoću „Ankete o
stavovima i znanjima prema palijativnoj medicini i palijativnoj skrbi“ među svim zaposlenicima bolnice.
Nije postavljen faktor isključenja među zanimanjima te su stoga anketirani liječnici, medicinske sestre,
psiholozi ali i kuhari, frizeri, informatičari itd. Anketa se sastojala od 22 pitanja sa ponuđenim odgovorima
uz mogućnost dopisivanja vlastitih razmišljanja i prijedloga.
Rezultati pokazuju da zaposlenici bolnice „Dr. Ivan Barbot“ podupiru uvođenje palijativne skrbi kao
bolničke djelatnosti. Manji dio se želi educirati o temama vezanim za palijativu skrb dok svega 37,4% želi
osobno sudjelovati u njezinom razvoju unutar bolnice. Palijativna skrb prije početka implantacije prepoznata je kao potreba te većina zaposlenika zauzima pozitivan stav, posebno oni koji su od ranije upoznati
sa skrbi za umirućeg bolesnika.
Određene teme i znanja koja smo prepoznali kao deficitarna biti će orijentacija u edukaciji koja slijedi te
postati nit vodilja za daljnja istraživanja.
50
3rd Croatian Congress on Prevention and Rehabilitation in Psychiatry
PALIJATIVNA MEDICINA KROZ FILM
Senka Repovečki¹, Marija Živković²
Klinika za psihijatriju Vrapče¹, KBC Zagreb Rebro²
Umjetnost kao izraz veličine ljudske mašte i kreacije je nešto posebno. Važna je sposobnost pojedinca
da se uzdigne iznad prostora i vremena u kojem se nalazi, te gleda stvari očima duše i prema tome ih
oblikuje. Film, kao i drugi oblici umjetnosti namijenjeni su publici. Ako taj osjećaj kod čovjeka izostane,
umjetnost gubi formu postaje bezlična i nijema. Film je poput prozora kroz koji promatramo sve uspone i
padove života. Gledajući neki film, kao da gledamo stvarnost, nešto što nam je poznato, a opet istodobno i
drugačije. U ovom slučaju film se navodi kao vrlo vrijedan instrument za prekoračavanje granica iskustva
čovjeka kao što su bol, bolest i smrt. Kraj života, predmet je opisivanja mnogih filmova, koji široko i
duboko proučavaju različite terminalne bolesti te njihove individualne i kolektivne utjecaje.
U nastavku nabrojeni su neki od filmova koji istražuju utjecaj kronične, progresivne bolesti osobe koja boluje
od nje. Ujedno, informiraju o reakcijama koje utječu na njih, kao i reakcije obitelji i društva u cjelini.
Ikiru (1952), Harold and Maude (1971), Whose Life Is It Anyway? ( 1981), Love Unto Death (1984), The
Doctor (1991), Dying Young (1991), Patch Adams (1998), Tuesdays with Morrie ( 1999), Autumn in New
York (2000), Wit (2001), Iris (2001), Planta4a (2003), The Notebook (2004), The Fountain (2006), Two
Weeks (2006), My Sister’s Keeper (2009), Intouchables (2011), The Sessions (2012), Amour (2012).
Ključne riječi: palijativna medicina, film
51
1st INTERNATIONAL CONGRESS: Person in Medicine and Healthcare - Science and Art
TRANSFORMACIJA PALIJATIVNE SKRBI- ISKUSTVO KROZ UMJETNOST
Vedrana Iveta, dipl.med.techn, OB Dubrovnik
Ivana Marija Vidović, pijanistica i pjesnikinja
Antonija Živković, med. sestra, OB Dubrovnik
Pri samom pristupu palijativnom bolesniku, doživljavajući ga kao individualca, ulažemo mnogo truda
posvećujući pažnju potrebama, koji se tiču totalne boli (fizičkim, psihološkim, socijalnim i duhovnim).
Samoj totalnoj boli koja je u središtu , neće pomoći samo ublažavanje simptoma i rješavanje neugodnih
situacija, koje utječu na kvalitetu života. Antidot samoj patnji, kao precizno, ciljano i efikasno riješenje,
injekcija koja je prijeko potrebna , bez koje se ne može kvalitetno živjeti, podrazumijevamo pod pojmom
umijetnost.
Emocija boli je čvrsto povezana s umjetnošću. Bol je samo jedna senzacija u paleti osjećaja primaknuta
polu kaotičnosti, koja u tijelu djeluje poput umjetničke instalacije intenziteta.
Odavno je poznato da uživanje u lijepim umjetničkim djelima pomaže pri zaboravljanju emocionalne boli,
međutim dokazano je da nam umjetnost, zaista može poslužiti kao analgetik i kad osjećamo fizičku bol.
U Rođenju tragedije Nietzsche tvrdi da postoje dvije glavne vrste umjetnosti, apolonijska i dionizijska.
Apolon je bio grčki bog uzvišenog sanjanja, samokontrole, liječenja, općeg razuma i udaljenosti. Njegova
dijametralna suprotnost, Dioniz, je bio bog vina, ekcesa, divljine, gnjeva, emocija i strasti. Opisna umjetnost dijeli iste osobine s Apolonom, dok je Nietzsche smatrao glazbu esencijom Dioniza.
Umjetnost je posebna jer opravdava život i njegovo samo postojanje kao estetski fenomen.
Mi slavimo umjetnost jer nijedna druga ljudska tvorevina nije u stanju uhvatiti poetsku esenciju života.
Ova poetska strana našeg postojanja nije iluzija ili izmišljotina, nego nešto ukopano u samom životu.
Umjetnost nam pomaže u razumijevanju načina funkcioniranja života, ali njena priroda nije u potpunosti
apolonijska, jer ako bismo samo željeli da izračunamo ideje u životu, mogli bismo se okrenuti znanosti ili
religiji. Znanost ne može izračunati njenu ljepotu, religija je razumije jedino u okvirima mitova, a filozofija
jedino može opisati njen dizajn.
Da bismo razumjeli i cijenili umjetnost, mi ju moramo - kao i život - iskusiti.
52
3rd Croatian Congress on Prevention and Rehabilitation in Psychiatry
PSIHO-ONKOLOŠKI PRISTUP – PRISTUP USMJEREN OSOBAMA OBOLJELIM
OD KARCINOMA
Dr.sc. Lovorka Brajković, prof klinički psiholog
Klinika za psihijatriju, KBC Zagreb
Centar za palijativnu medicinu, medicinksu etiku i komunikacijske vještine
Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu
Većina kliničkih istraživanja unutar onkologije usmjerena je na partikularne ishode same bolesti u vidu
ukupnog preživljenja, preživljenja bez prisutnosti bolesti, remisije i samog izlječenja od zloćudne novotvorevine. No, onkološki bolesnik i zdravstveni ishodi unutar liječenja su puno širi i kompleksniji. Sam
bolesnik u okviru suočavanja s bolešću i njezinim liječenjem proživljava veliku patnju konceptualiziranu
u pojmu „totalne boli“; fizičke, emocionalne, socijalne i spiritualne boli. Unatoč prepoznatoj učestalosti
pojave emocionalne patnje i psihijatrijskih poremećaja u onkoloških bolesnika, mali broj bolesnika (10%)
traži psihološku i psihijatrijsku pomoć, što je najvećim dijelom posljedica stigmatizacije psihijatrijskih
poremećaja i podcijenjenosti njihove važnosti unutar onkoloških krugova kao mogućeg nepoželjnog
zdravstvenog ishoda. Projekcija prisutnosti mentalnog poremećaja na zdravstveni ishod primarno se
temelji na smanjenoj kvaliteti života samog bolesnika; većoj fizičkoj boli i smanjenom funkcionalnom
statusu. Drugi nepoželjan ishod liječenja jest povezanost stresa i depresije s progresijom same maligne
bolesti preko alteracije neuroendokrinološkog sustava. Svaki onkološki bolesnik ima svoju životnu povijest i svoje jedinstvene potrebe, stoga individualizirani pristup, pristup usmjeren osobi temeljen na psihoonkološkim spoznajama uvelike bi unaprijedio kvalitetu života, omogućio bolje suočavanje s bolešću,
smanjio pojavu psihijatrijskih poremećaja i na taj način omogućio promatranje pojedinca svoj njegovoj
datosti, uzimajući u obzir i zdrave, jake snage pojedinca na kojima leži temelj „borbe“ s bolešću. Unatoč
spoznajama i relevantnim istraživanjima utjecaja psiholoških aspekata na razvoj i ishod bolesti, kao i
utjecaj bolesti na psihološko zdravlje pojedinca, psiho-onkološki pristup onkološkom bolesniku još uvijek
je nedovoljno zastupljen u zdravstvenom sustavu u Hrvatskoj. Onkološki bolesnici i dalje psihološku
pomoć traže u raznim psihološko-psihijatrijskim ambulantama, suočavajući se sa stigmom psihijatrije koja
je i dalje snažno utrta u naše društvo. Vjerujemo da će razvoj palijativne skrbi u Hrvatskoj, ubrzati i proces
implementacije psiho-onkološkog pristupa u radu s bolesnicima.
53
1st INTERNATIONAL CONGRESS: Person in Medicine and Healthcare - Science and Art
PEDIJATRIJSKA PALIJATIVNA SKRB I PSIHO-TERAPIJA IGROM
univ.mr. Marta Benko, spec. klin.psih.
Pedijatrijski psiho-onkološki centar
Zavod za dječju onkologiju i hematologiju
Referentni centar MZ RH za solidne tumore dječje dobi
Klinika za dječje bolesti Zagreb
Pedijatrijska palijativna skrb usmjerena je na ovladavanje simptoma (primarno kontrola boli) te na
psihološku, socijalnu, duhovnu i praktičnu pomoć. Cilj joj je postizanje najbolje moguće kvalitete života
(i smrti) pacijenta i njegove obitelji sukladno njihovom vrijednosnom sustavu. Također, cilj joj je osigurati
da ožalošćena obitelj ostane funkcionalna i cjelovita. Komponentne palijativne skrbi (kao što su ovladavanje boli i psihološko savjetovanje) valja integrirati rano, što znači da ih u osnovi uvodimo već tijekom
dijagnostike i kurativnog liječenja bez obzira da li će ishod liječenja biti smrtan ili ne. Jak je naglasak
na komunikaciji koja je primarno načelo palijativne skrbi. Psiholog pomaže u facilitaciji komunikacije
između medicinskog tima i roditelja te na boljem razumijevanju stanja u kojem je dijete te njegovih trenutnih potreba. Nadalje, psiholog radi s obiteljima na način „da se nadaju najboljem, ali da se pripreme za
najgore“. Potrebno je balansirati nadu i realitet. Intervencije psihologa koje za fokus imaju jačanje interakcija svakako su jedan od načina poboljšavanja komunikacije na kojima valja raditi u pedijatrijskoj palijativnoj skrbi. Suvremena istraživanja pokazuju da na roditelje pri donošenju odluka o kraju života djeteta
utječu 3 faktora: način na koji su im prezentirane informacije, želja da budu „dobri roditelji“ i preferencije
medicinskog tima. Psiho-terapija igrom koristi se tijekom liječenja kronično bolesnog djeteta i tijekom
palijativne skrbi. Posebno učinkovitom pokazuje se psiho-terapija igrom te generalno ekspresivne tehnike.
Prezentcija rada uključivat će prikaz slučaja.
KLJUČNE RIJEČI: pedijatrijska palijativna skrb, uloga psihologa, psiho-terapija-igrom
ART PROCESS WITH DYING CHILD: „SNOW WHITE’S COFFIN AND MUD“
Maja Boban, psychologist
Children’s hospital Zagreb, Oncology and hematology department
Art work can have a valuable role in cancer and palliative care. It has been used with success in helping to
express conscious and unconscious feelings. The emphasis must not be on artistic skill, but rather on the
proeess itself. The ‘process’ of building the image leads to an increase in selfesteem as patients experiences
a sense of control in their situations and also the process, in itself, can be therapeutic.
This study presents a brief introduction of a 7-year-old dying child followed by a discussion of his artwork
-a series of what he described as „Snow White’s coffin and mud“ produced in art sessions over a 4 hours
period during one day hospitaliation. This study was supervised by qualified art therapist.
The child started to draw with pencil large squares…he explained that they represent „Snow White’s coffin“. After that, every „coffin“ was thickley coated with tempera. He named that „mud“. The child was
creating paitings with enthusiasm and excitement, like he felt liberation. He enjoyed in the broad brush
strokes and was constantly laughing. In the end of the process there were 6 drawings. Rather than intervening in or diverting the child from the process, the psychologist allowed the child’s sense of chaos and
provided him an opportunity to address his feelings and to create a “holding form” where confusing and
unsettled emotions could be handled and examined.
54
3rd Croatian Congress on Prevention and Rehabilitation in Psychiatry
PSIHOTERAPIJSKI PRISTUP MEDICINSKE SESTRE OBOLJELIMA
OD KARCINOMA I ČLANOVIMA NJIHOVIH OBITELJI - PRIKAZ SLUČAJA
Marija Anđelić
KBC Osijek, Klinika za psihijatriju
Medicinska sestra ima nezaobilaznu ulogu u zdravstvenom sustavu, od prevencije, dijagnostike,liječenja,
rehabilitacije, do njege umirućih bolesnika. Ona ima svoj profesionalni identitet, predstavlja autoritet, ali i
osobu na koju se može osloniti. Njena komunikacija je blaga, ne direktivna, emotivna. Medicinska sestra
je sestra, majka, ali i dvadeset četiri satni opserver. Ona ima znanje, sposobnosti i vještine koje su potrebne
da bi prepoznavala i pomagala bolesnika u njegovim potrebama. U stalnim je interakcijama između bolesnika i njegove obitelji s jedne strane, te liječnika i drugih zdravstvenih, ali i nezdravstvenih djelatnika
unutar zdravstvenog sustava.
Želja nam je da – prikazom slučaja pokažemo složenost i višeslojnost rada psihijatrijske medicinske sestre
kako sa oboljelima od karcinoma tako i sa članovima njihovih obitelji, sa ciljem boljeg i bržeg oporavka
nakon operacije, zračenja i/ili kemoterapije.
55
1st INTERNATIONAL CONGRESS: Person in Medicine and Healthcare - Science and Art
REHABILITACIJA DJECE OBOLJELE I LIJEČENE OD MALIGNIH BOLESTI KROZ
MREŽU UDRUGA KOJE DJELUJU U REPUBLICI HRVATSKOJ
Udruga Sanus
Od 2007. godine udruga Sanus provodi rehabilitaciju ove djece kroz program „Rehabilitacija i psihološka
podrška djeci oboljeloj i liječenoj od maligne bolesti i njihovih obitelji“.
Imajući u vidu potrebe ove djece nakon iscrpnih i dugih liječenja kao roditelji napisali smo program, te
ga godinama provodili sa djecom naše udruge u vremenu proljetnih praznika. Druženja naše djece kroz
kreativne radionice pokazala su se izvanrednima, te su bitno doprinijela boljitku njihovog života nakon
bolesti kao i psiho-socijalnog osnaženja.
Usporedo smo radili na otvaranju udruga kao naša kroz RH, povezivali roditelje i djecu. Shvaćajući koliko
su naša djeca sretna kroz rehabilitaciju koju smo im pružali poželjeli smo da to omogućimo djeci širom
Hrvatske.
Natječajem prijavili smo se resornom Ministarstvu zdravlja gdje smo prošli, te je prva godina bila godina
pilot projekta. Prvi ljetni kamp nazvali smo „Kamp ljubavi“ kojeg smo realizirali u predivnoj netaknutoj
prirodi HOC Bjelolasica ljeto 2007. godine, te po prvi put s ljubavlju okupili djecu širom naših udruga.
Radosti nije bilo kraja. Uz mnogobrojne sportske i zabavne aktivnosti odrađivale su se i psihološke, likovne, glazbene i literalne radionice.
Uključili smo i liječnike kao potrebu sigurnosti i medicinskog nadzora nad djecom.
Putem psiholoških radionica djeca su osnažila, te su im iste omogućile lakši nastavak školskog programa.
Na likovnim radionicama nastali su predivni kreativni radovi gdje su djeca iskazala nadarenost i ljubav
prema slikanju. Kroz literalne radove dobili smo prekrasne sastave gdje su oni opisali sjećanja na dane
koje žele zaboraviti, a to su bili dani liječenja i patnje koju su prošli (sakupljajući ove radove želimo tiskati
jednu knjigu koja će biti njihova priča). Kroz igru i zabavu, te glazbene radionice nastale su i 3 prekrasne
pjesme čije su riječi napisala djeca, a glazbu profesori, te smo na zadovoljstvo snimili i prvi CD.
Ovakvu rehabilitaciju ponovili smo i u zimskom periodu tokom zimskih školskih praznika, te je nazvali
„Zajedno“. Organizirali smo je u prelijepoj Makarskoj na radost nas roditelja i djece zajedno. Veliki obol
uz stručni tim našim kampovima daju roditelji volonteri koji s ljubavlju s ostalima paze na djecu i pomažu.
Ministarstvo zdravlja je tako dobilo potvrdu da je ovo zaista jedan predivan program, podržalo nas je i od
tada punih već 8 godina nas prati i pokrovitelj je ovih rehabilitacija što život znače za našu djecu.
Kao nagradu ovaj program su uvrstili u Nacionalnu strategiju na što smo jako ponosni.
Kroz rehabilitaciju smo ubacili jedan segment susreta roditelja i mladih izliječenih što činimo svaku godinu 15.02. obilježavajući nacionalni Dan djeteta oboljelog i liječenog od maligne bolesti. Za ovaj datum
obilježavanja nacionalnog dana također smo se izborili da ovaj dan Hrvatska obilježava kao sve druge
zemlje (članica smo međunarodne udruge roditelja ICCCPO) preko Vlade i Sabora Republike Hrvatske.
Svake godine na taj dan susrećemo se zajedno naše udruge, uvijek u drugoj destinaciji kroz Hrvatsku, organiziramo okrugli stol, te ukazujemo na probleme široj javnosti s kojima se susrećemo kroz liječenja naše
djece i života poslije njih. Ujedno tako gradimo mostove zajedništva sa Uredom Predsjednika, Vladom
RH, te svim relevantnim institucijama s kojima se susrećemo kao roditelji, ukazujući na život naše djece,
te mijenjajući određene pravilnike za ostvarivanje prava koja im pripadaju kroz sustav.
Iz godine u godinu realizirajući ovaj rehabilitacijski program nadopunjujemo ga svako ljeto i zimu novim
sadržajima uz mnogobrojne aktivnosti, te goste da bi našoj djeci iz dana u dan tih odmora učinili što više
radosti.
56
3rd Croatian Congress on Prevention and Rehabilitation in Psychiatry
Djeca zajedno iz svih županija zagrljeni stvaraju svoju zajednicu mladih, zdravih ljudi, korisni zajednici i
mole da ih prepozna.
Kroz susrete mladih, sretnika koji su uspjeli dobiti drugu šansu života, svjedočimo da smo kao roditelji
učinili sve da su oni sada sretni mladi ljudi, da ih trebamo prepoznati, dati im radna mjesta nakon školovanja
koje na našu radost većina završavaju u roku i pored svega što su prošli dokazujući da su pobjednici i
heroji i uvijek vredniji, odaniji od svojih vršnjaka koji su bili zdravi i nisu prošli križni put kao oni.
Već drugu godinu naši kampovi prerastaju u međunarodne jer smo uključili djecu iz zemalja naše regije, te
im pružili gostoprimstvo i radost zajedničkog druženja.
Do sada ovakve kampove s ljubavlju smo realizirali vjerujući da u našoj domovini ima snage i odlučnosti
ljudi koji je vode da sagradimo jedan rehabilitacijski centar, te da ove rehabilitacije budu na jednom mjestu
u ekološki provjerenoj prirodi, čistom planinskom zraku gdje će naša djeca živjeti punim plućima dane
odmora. Oni to zaslužuju. Mi smo se kao roditelji izborili u mjestu Krasno u Velebitu, te dobili zemljište
od grada Senja 10 000 m2, napravili idejni projekt, te papire za pravo građenja.
Potpisivanju Ugovora za izgradnju ovog centra bio je nazočan i predsjednik Republike Hrvatske gospodin
Ivo Josipović, 23.04.2012. godine.
Svjesni u kojim se okolnostima nalazi Hrvatska vjerujemo da ćemo animirati Vladu da prihvate izgradnju
ovog centra, te da djeca svih naših udruga kroz Hrvatsku dobiju svoj rehabilitacijski centar.
Upravo radeći na rehabilitacijama i godinama boreći se za ostvarivanje prava naše djece i naših obitelji ove
godine dobili smo državnu Nagradu za promicanje prava djeteta 2012. godine.
57
1st INTERNATIONAL CONGRESS: Person in Medicine and Healthcare - Science and Art
PREZENTACIJA UDRUGE LJUBAV NA DJELU
Ljiljana Vuletić
Udruga roditelja djece oboljele od malignih bolesti „Ljubav na djelu“ je upravo kroz glazbeni poticaj i
ljubav prema umjetnosti pokrenula projekte udruge i to najprije glazbeno kreativnim radionicama a kasnije
i osnivanjem malog zbora onkoloških mališana udruge.
Najveći poticaj glazbene umjetnosti je bio taj što pjesma u sebi nosi duhovnu snagu, ljubav i sreću koja je
neophodna i vrlo važna u samom procesu izliječenja naše djece.
1.Prvi projekt je projekt Europske komisije „Mladi na djelu“ kroz 2011 g u okviru KDB „Zagreb, Klaićeva
– GLAZBENE RADIONICE ZA DJECU
DOMA TV
http://www.youtube.com/watch?v=FaayTBvgUFI
2.Drugi projekt je bio suradnja sa našim umjetnicima sestrama Husar, Jelenom Radan, Jacguesom Houdekom , Lukom Nižetićem i glazbenikom i dramaturgom Matom Matišićem. Iz te suradnje je proizašla
predivna pjesma i glazbeni spot s kojim osvješčivamo javnost o bolesti djece s malignim bolestima i
prenosimo predivnu poruku tolerancije, ljubavi i zajedništva kroz tekst pjesme.
VIDEO SPOT: http://www.youtube.com/watch?v=oqY2NrmrZY0&feature=plcp
3.Treći projekt je osnivanje malog zbora onkoloških pjevača . Svakog tjedna imamo probe s mališanima
gdje im kroz ljubav prema muzici i pjesmi pokušavamo razbiti strahove liječenja i bolesti. Djeca se
osjećaju posebno i izgrađuju samopouzdanje. Kroz projekt nastupali su na Trgu bana Jelačića već dva
puta i gostovali na Hrvatskoj radio televiziji i ostavili dubok dojam na sve sudionike.
Hrvatska uživo 31/12/12
http://www.youtube.com/watch?v=pX7q0OXLATw
58
3rd Croatian Congress on Prevention and Rehabilitation in Psychiatry
PROJEKT: “ONKOLOG-I-JA”
UDRUGA: Krijesnica
AUTORI: Helena Bulaja Madunić & Zoran Cipek
PRODUCENTI: Udruga Krijesnica & Moje Čarobne Misli d.o.o.
PROJEKT “Onkolog-i-Ja”, predstavlja jedinstveni koncept edukativno - komunikativnog portala i mobilne aplikacije, za djecu i mlade oboljele od raka.
Sastoji se od nekoliko djelova:
- edukativni interaktivni videopojmovnik trenutno sadrži 77 animiranih video klipova s preko 60 minuta
ukupnog video sadržaja koji obuhvaća medicinske pojmove, pretrage, osnovne metode liječenja te popis
bolničkih odjela i osoblja s kojima se djeca i obitelji suočene s malignim bolestima susreću u procesu
liječenja.
- društvena mreža - virtualna zajednica kao podloga zarazvoj VIRTUALNE ŠKOLE, izradu EDUKATIVNIH IGARA za bolje razumijevanje medicinskih tretmana u liječenju i prevenciji malignih oboljenja, te prostor za izradu i KREIRANJE OSOBNIH WEB STRANICA, blogova i INTERAKTIVNIH
DNEVNIKA, kojima bi djeci, roditeljima i medicinskom osoblju bilo omogućeno lakše međusobno
komunicirati tijekom liječenja, rehabilitacije i nakon oporavka.
-kolekcija dokumentarnih filmova i priča o sljedećim temama: GUBITAK PRIVATNOSTI, SEPARACIJA, FIZIČKE PROMJENE, BOL, STRAH i SMRT - nastalih kroz terapijski rad s djecom i obiteljima,
na izražavanju i artikuliranju snažnih emotivnih iskustava, uz pomoć i kroz medij filma, animacije,
ilustracije i interaktivnog pripovijedanja.
Projekt je zbog specifičnog načina implementacije i korištenja medija filma i interaktivnih sadržaja, u listopadu 2012. predstavljen kao jedan od 9 najkvalitetnijih međunarodnih krosmedijskih projekata u sklopu
CINEKID-a u Amsterdamu, koji je najveći svjetski festival filmova, televizijskih sadržaja i novih medija
namijenjenih djeci od 4 do 14 godina starosti. Zbog specifičnog načina pristupanja radu na dokumentarnom filmu i interaktivnim sadržajima, kvalitetu projekta je prepoznao i podržao Hrvatski Audio Vizualni
Centar (HAVC).
59
1st INTERNATIONAL CONGRESS: Person in Medicine and Healthcare - Science and Art
UTJECAJ SLIKE I PRIČE NA SUPORTIVNO-TERAPIJSKU KOMUNIKACIJU
U PEDIJATRIJSKOJ ONKOLOGIJI
Jasna Kudek Mirošević
Maligna oboljenja dječje dobi sve više su u fokusu interesa u okviru interdisciplinarnog područja psihosocijalne onkologije i edukacijskih i rehabilitacijskih znanosti. U komplementarnom suportivno-terapijskom
pristupu, Art-ekspresivne terapije temelje se na primjeni tehnika ili medija čiji je temeljni koncept reakcija na promijenjenu kvalitetu života uslijed bolesti. Psihosocijalna podrška u pedijatrijskoj onkologiji
ukazuje na pozitivan učinak u pacijenata kad je prisutna bol i egzistencijalna napetost zbog agresivnih
metoda liječenja. Priče, boje, crteži i slikovni predlošci imaju kod djece utjecaj u prevladavanju straha
zbog potrebe liječenja i kod suočavanja (coping) s bolešću. U ovom radu dat je prikaz iz istraživanja
u kojem su primijenjeni modeli kao komplementarni suportivno-terapijski tretmani, u svrhu suočavanja
(coping) s bolešću za poboljšanje općeg stanja i prihvaćanje uvjeta hospitalizacije kod djece. Istraživanje
je provedeno na uzorku djece s malignim oboljenjima hospitaliziranim na Odjelu za onkologiju i hematologiju u Klinici za dječje bolesti u Zagrebu. Pod utjecajem priče i slikovnih predložaka u primijenjenim
suportivno-terapijskim modelima rezultati ukazuju na poboljšanje općih emocionalnih stanja (sretan,
tužan, ljut i uplašen) te s obzirom na smanjenje egzistencijalne napetosti veće verbalno izražavanje u djece
za vrijeme hospitalizacije.
Ključne riječi: maligna oboljenja u djece, komplementarni suportivno-terapijski pristup, Art-ekspresivne
terapije, coping mehanizmi, stres
THE IMPACT OF PICTURES AND STORIES ON THE SUPPORTIVE-THERAPY
COMMUNICATION IN PEDIATRIC ONCOLOGY
Jasna Kudek Mirošević
Malignant diseases in children have been getting more and more in the focus of interest in the interdisciplinary field of psychosocial oncology and educational and rehabilitation sciences. In the complementary
supportive-therapy approach Art-expressive therapies are based on the application of techniques or media
in which the basic concept is the response to the different quality of life caused by the illness. As for
psychosocial support in pediatric oncology, it demonstrates positive effects in the patients suffering pain
and faced with existential tension as the result of aggressive treatments. Stories, colours, drawings help
children overcome their fear of treatment and ease their coping with the disease. This paper reviews the
research in which the applied models have been used as complementary supportive-therapy treatments to
reveal the patients’ coping with the disease, with the idea to improve children’s condition and their coping
with hospitalization. The study was conducted on a sample of children with malignant diseases hospitalized at the Oncology/Hematology Department of the Children’s Hospital in Zagreb. Stories and illustrated
motives applies in the supportive-therapy model gave rise to better emotional states of the hospitalized
children (happy, sad, angry and scared) and also revived their verbal expression, as their existential tension
decreased.
Key words: malignant diseases in children, complementary supportive-therapy approach, Art-expressive
therapies, coping mechanisms, stress
60
3rd Croatian Congress on Prevention and Rehabilitation in Psychiatry
THE ROUNDTABLE DISCUSSION: DO WE REALLY DO WHAT WE CLAIM TO DO?
Dr. Lukasz M. Konopka, leader of the roundtable discussion.
As we integrate science and art, we must use data to support our approaches and claims of success. Often,
clinicians have made therapeutic claims without first asking whether an intervention had direct clinical
outcomes, but now, with new objective, broadly available databases, we can directly address this question.
One may argue that the question becomes particularly important in light of newly integrated fields, such as
art and science. For example, because we have perceived art and science as unrelated, when art and science
merge, we depend on rigorously reproducible scientific data to validate therapeutic claims. Therefore, first,
we should assess the art’s clinical efficacy using a testable hypothesis, and then, strive to verify the claims.
Ultimately, once we validate the efficacy of art and art-based therapies, educators and clinicians will be
more likely to incorporate these methods into mainstream education and clinical practice.
CAN MICE HELP US UNDERSTAND SPEECH DEVELOPMENT?
Ivana Bičanić, University of Zagreb, School of Medicine, Department of Anatomy and Clinical
Anatomy and Croatian Institute for Brain Research
Zdravko Petanjek, University of Zagreb, School of Medicine, Department of Anatomy and Clinical
Anatomy and Croatian Institute for Brain Research
It has been proposed that the FoxP2 gene has an important role in the function of neural-circuitries which
enable speech processing. Since the human variant of the gene has been experimentally introduced into
the mice genome (Enard et al, Cell 137:861, 2009) we are now able to follow fenotipic changes in the
morphology of neurons supposed to be the main elements of circuitries involved in speech processing. In
this lecture we would like to present a model of “humanized Foxp2 mice” and critically evaluate possibilities for using this model to better understand biological correlates of speech development in humans. First
data indicate that in humanized mice there is a correlation between level of Foxp2 expression and increase
in dendritic complexity of various neuronal types (Reimers-Kipping et al, Neuroscience 175:75, 2011). In
collaboration with research group of Svante Paabo (Max Planck Institute for Evolutionary Anthropology,
Leipzig) we intend to perform a detailed analysis of neuron morphology in several genetically different
lines of “humanized Foxp2 mice” with intention to correlate changes in neuron morphology with aminoacid substitutions that appear in the evolution of Foxp2 gene between apes and humans.
61
1st INTERNATIONAL CONGRESS: Person in Medicine and Healthcare - Science and Art
REHABILITACIJA AFAZIJA I KREATIVNE TERAPIJE
Ljiljana Kondić
SUVAG
Kreativne terapije kao dio programa rehabilitacije afazija imaju anksilitički učinak. Osobe s afazijom
kroz kreativne terapije postaju spremnije prihvatiti sebe i prihvatiti druge ljude. Kreativnim terapijama
u rehabilitaciji potičemo samokreativnost, kreativni rad iznutra hrani svaku osobu a izvana daje podstrek
drugima u razvoju. Pogled na neko kreativno djelo daje poticaj za prirodni proces samoaktualizacije. Kreativni rad kroz glazbu, likovno izražavanje , pokret i ples, poeziju, dramu nadahnjuje, oslobađa potencijal
za vlastiti razvoj, daje energiju za životvornost i pozitivno utječe na proces rehabilitacije osoba s afazijom.
Kod kreativnosti percepcija i emisija čine jedinstvo. Kreativnost je kretanje iz unutarnjeg izvora u vanjski
svijet. Pogled na nečiji kreativni čin ispunjava nas i nadahnjuje na vlastiti kreativni rad. Kreativnost nije
usamljeni pokret. U tome se sastoji njezina moć. Što kreativnost dotakne, tko god je osjeti, doživi, percipira, ona pokreće prirodnu tendenciju čovjeka za samorazvoj.
Kreativnim terapijama nastojimo pomoći osobama s afazijom da se prilagode specifičnosti vlastitog stanja,
nastojim poboljšati kvalitetu življenja.
Kreativne terapije pomažu u spoznavanju samog sebe, vjerovanju u sebe, olakšavaju otvaranje prema
drugima i prihvaćanje drugih ljudi i samog sebe. Kreativnim terapijama osvješćujemo čovjekovu prirodnu
tendenciju za samoaktualizacijom i tako pozitivno utječemo na efikasnost rehabilitacijskog procesa.
HOLISTIČKI PRISTUP PODRŠKE OSOBAMA PRI ADAPTACIJI NA STEČENI
GUBITAK SLUHA
Franić, Jadranka¹; Bonetti, Luka²; Kuhn Ninoslava²
¹KB Sveti Duh, Zagreb
²Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet, Zagreb
Oštećenje sluha nameće korjenite promjene u komunikaciji, što duboko utječe na interpersonalne interakcije osobe koja je stekla oštećenje. Česti pratioci stečenog oštećenja sluha su depresija, tjeskoba, ljutitost, usamljenost, socijalna povučenost, a svi proizlaze iz novonastalih komunikacijskih uvijeta, kojima
se većina osoba koje su izgubile sluh ne može samostalno prilagoditi, a utječu na kvalitetu života osobe.
Često se smatra da će se dodjelom slušnog pomagala problemi riješiti, slušno pomagalo će poboljšati, ali
ne i vratiti izgubljeni sluh. Kako bi se što efektivnije pomoglo osobama koje gube sluh, a dodijeljeno im je
slušno pomagalo, tim logopeda i psihologa koncipirao je holistički model intervencije koji kroz informiranje i iskustvenu podršku od strane stručnjaka i samih sudionika radionica osnažuje osobe u korištenju
slušnih pomagala i alternativnih komunikacijskih strategija, pozitivnom suočavanju s emocionalnim
posljedicama gubitka sluha, aktivnom djelovanju prema unaprijeđenju kvalitete života. Program „OSTANITE UKLJUČENI!“ osmišljen kroz tri vrste aktivnosti: individualni psihološki intervju i samoprocjena
slušanja, povezanih teškoća i zadovoljstva slušnim pomagalom; edukativne radionice i grupe podrške. Na
završetku se provodi procjena zadovoljstva programom.
Uvidom u (ne)upućenost korisnika opisanog holističkog modela u rehabilitacijske mogućnosti i preduvjete
njezinog uspjeha, neophodno je informiranje javnosti o prvim znacima slabljenja sluha te pravovremenog
traženja pomoći. Od koristi može biti i mrežni Upitnik samoprocjene slušanja namijenjen probiru funkcionalnih teškoća slušanja. Postoji velika potreba za logopedskim i psihološkim savjetovanjem osoba treće
životne dobi s prezbiakuzijom, i njihovim povezivanjem s izvorima društvene podrške – formalne, neformalne. Provedeni multidisciplinarni program predlaže se kao osnova, logopedske, psihološke i medicinske
skrbi o odraslim osobama s gubitkom sluha.
62
3rd Croatian Congress on Prevention and Rehabilitation in Psychiatry
INDIVIDUALNI I GRUPNI PRISTUP PSIHOTERAPIJE PLESOM DANCE MOVEMENT
THERAPAY DMT U RADU S DJECOM S EMOTIVNIM PROBLEMIMA I PROBLEMIMA
U PONAŠANJU
Gordana Horvat Mahne, prof., M.A.
fonetski ritmičar SUVAG, psihoterapeut DMT
Slučaj osmo-godišnjeg dječaka s emotivnim problemima i problemima u ponašanju predstavljamo kako
bismo prikazali individualni pristup psihoterapije plesom Dance Movement Therapy – DMT, koristeći
iskustvo rada specijaliziranih ustanova u Londonu. Studija slučaja usredotočena je na opservaciju i percepciju fenomena transfera i kontratransfera ili prijenosa i protu-prijenosa u odnosima klijenta i psihoterapeuta. Naglasak je na impulzivnom ponašanju i simboličkoj neverbalnoj komunikaciji kroz tjelesne
pokrete igre. Proces psihoterapije ukazuje nam da pokreti tijela i tjelesna aktivnost predstavljaju vrijedan
izvor informacija koje možemo prihvatiti kao poveznice između dječakovih prošlih iskustava i njegova
sadašnjeg psihološkog stanja. DMT time zagovara cjeloviti pristup u psihoterapiji plesom te smatra tjelesne pokrete u igri kao jedan od važnih izvora informacija o klijentu koje nam postaju prepoznatljive kroz
njegovo ponašanje i terapeutove tjelesne reakcije na njih.
Program prevencije nasilnog ponašanja kod djece predškolske dobi kroz psihoterapiju plesom DMT
obuhvaća rad utemeljen na igri i plesnoj improvizaciji. Princip je povezanost duha i tijela, koji su u interakciji. Program je sastavljen od imaginarnih dječjih igara i izražavanja plesnim pokretom. Uključene
teme su: razvoj empatije, motivacija, rad na shemi tijela (body image), samopouzdanje, kontrola nagona
i impulsa, reduciranje stresa, vođenje neverbalne i verbalne komunikacije, stjecanje umijeća kooperacije,
usvajanje prihvatljivih oblika ponašanja. Korištene tehnike su vježbe opuštanja, disanja, koncentracije,
memoriranja, komunikacije, izražavanje emocija i različitih ponašanja pokretom. Očekivani rezultati ukazuju na bogatstvo ekspresije s ciljem prepoznavanja vlastitih osjećaja, bolju suradnju i komunikaciju,
osjećaj sigurnosti koji vode do pozitivne samo-aktualizacije te zamjene postojećih neadekvatnih reakcija
novim, prihvatljivijim.
63
1st INTERNATIONAL CONGRESS: Person in Medicine and Healthcare - Science and Art
OD KULTURE ZDRAVLJA DO KULTURE BOLESTI
Dr. Slobodan Lang
Andrija Štampar, u velikoj mjeri osnivač i pokretač znanosti o zdravlju. Do tada zdravlje je bilo pitanje
božje volje i narodnog iskustva. Postavio je temelje znanja, osnovao brojne specijalizacije javnog zdravstva i osnovao stotine zdravstvenih ustanova. Istaknuo je dužnost svakog čovjeka da brine o svome zdravlju
i da se ljudi međusobno povežu u zalaganju za zdravlje u zajednici. U politici je potaknuo odgovornost
za zdravlje koje obuhvaća narod, znanje i politiku. Djelovao je diljem svijeta, posebno u Kini, SAD-u,
Europi i Africi.
Henrik Sigerist, je pred rat u Dubrovniku 1939. godine rekao da ne zna kakva će biti budućnost Jugoslavije, ali da zna da će radovi dvojice ljudi trajati zauvijek, Ivana Meštrovića, koji je stvorio prekrasne kipove
žena, i Andrije Štampara, koji je dodao smiješak na lice majke čije je dijete spasio.
Čim je započeo rat, Štampar je uhićen i četiri godine proveo interniran u Austriji. Nakon rata bio je na
čelu osnivanja Svjetske zdravstvene organizacije i definiranja zdravlja. Njegov je rad nastavljen na Školi
narodnog zdravlja, zavodima za zdravlje i domovima zdravlja.
Javno zdravstvo u Hrvatskoj je u praksi potvrdilo današnju vrijednost Štamparovog pristupa: Zdravlje za Sve, Zdravi Grad, Sprečavanje AIDS-a, ljetne škole, kongresi zdravlja, Hrvatski časopis za javno
zdravstvo.
Stvaranje Hrvatske, rat sa agresijom i današnja kriza u Hrvatskoj i Europi, su pokazali da zdravlje treba
proširiti na dobro. Na početku rata 1991, ocijenili smo potrebu kvalitativne promjene pristupa dobru. Naš
rad smo utemeljili na Hanni Arendt, Mahatmi Gandhiju, Postholokaustu i Ranjenom Kristu. Kroz cijelu
obranu smo u praksi okupljali ljude u udružene pokrete dobra: Štrajk gladi na Kosovu, Ljudska deklaracija
na XI. kongresu, Proširenje definicija zdravlja, Konvoj Libertas, Centar za ljudska prava i zdravlje na Harvardu Bijeli Put, Udruženi pokret dobra i ljubavi, savjetnik za dobro, Spasimo život, Mirna reintegracija.
U Dubrovniku 1991 smo proveli prvo istraživanje Dobrih Ljudi. Budućnost traži jače povezivanje znanosti
i dobra.
64
3rd Croatian Congress on Prevention and Rehabilitation in Psychiatry
MORAL I ETIKA - POSLOVANJE U MEDICINI
Prof.dr.sc. Slavko Kulić
Institute on World Problems – for Europe Zagreb
U radu je sadržano ozbiljno upozorenje da medicinsko poslovanje u javnom i privatnom sektoru ne
mora biti oslobođeno moralnosti, moralne svijesti i etičnosti. Isto tako, subjektivnost ima ograničenje
svijesti s jakim egom medicinskog osoblja ne može objektivno pridonositi zdravlju ili otklanjanju bolesti. Školovanje medicinskog osoblja izostavlja moralnost, preferira disciplinarnost (do subspecijalizcija).
Medicinskom poslovanju je nužno obrazovanje koje uključuje moralnost i etičnost te multidisciplinarnost,
supradisciplinarnost - holizam. Istina, teško je govoriti o nužnosti morala i etike u amoralnom društvu kao
što je kapitalizam. Za kapitalizam se zna da je to društvo koje počiva ne nasilju, a ne na znanju. I medicinsko poslovanje dolazi u iskušenje u takvom društvu, posebno kada se radi, o medicinskom poduzetništvu
koje je upućeno na tržište usluga u području medicine. I ovo je zakonito pod udarom korupcije, uvijek kada
je bez kompetencije. Pojedinac i narod imaju prirodno pravo na očovječavanje, prirodno pravo na obrazovanje i prirodno pravo na zdrav život. Pravo na medicinu kao kulturu (primarna zdravstvena zaštita),
medicina koncepta zdravlja, a ne koncepta bolesti. Medicina kao kultura je više od znanosti i školovanja,
pa i obrazovanja za medicinu i zdravstvo. Paradigmatičko utemeljenje medicine danas traži da se istraže i
prevrednuju paradigme medicine, zdravlja i bolesti, civilne i vojne traumatologije.
Ključne riječi: moral, etika, ego, medicina, poslovanje, školovanje i obrazovanje u medicini, kulturna
antropologija, medicina kao kultura, preventiva, medicina kao znanost, medicina kao zanat, holistički
pristup.
This paper contains a serious warning that medical business in the public and private sector may not be free
of morality, moral consciousness and ethnics. Likewise, subjectivity has a limitation of consciousness with
strong ego of medical staff and can not objectively contribute to the health or eliminate diseases. Training
of medical staff leaves out morality, prefers interdisciplinarity (up to subspecialisation). Medical business
is in a need for education which includes morality and ethics, and multidisciplinarity and supradisciplinarity - holism. True, it is difficult to speak of the necessity of moral and ethics in a society as amoral as
capitalism. It is known that capitalism is a society that relies on violence, and not on knowledge. And
medical business is tempted in such a society, especially when talking about medical entrepreneurship
which is directed towards the market of services in the field of medicine. And this is legal under the impact
of corruption, wherever it is without competence. The individual and the people have a natural right to humanization, natural right to education and the natural right to a healthy life. Right to medicine as a culture
(primary health care), the concept of health medicine, instead of the disease concept. Medicine as a culture
is more than a science and education, including education for medicine and healthcare. Paradigmatic base
of the medicine asks for paradigms of medicine, health and sickness, civil and military traumatology - to
be researched and revalued.
Keywords: morality, ethics, ego, medicine, business, education, and education in medicine, cultural anthropology, medicine as a culture, prevention, medicine as a science, medicine as a profession, holistic
approach.
65
1st INTERNATIONAL CONGRESS: Person in Medicine and Healthcare - Science and Art
DODIR STOPALA, DODIR RUKE
eksperimentalni dokumentarni film
Scenaristkinja, redateljica: Ivona Biočić Mandić
Direktor fotografije: Vedran Šamanović
Montažer: Staša Čelan
Producentica: Vera Robić Škarica
Produkcija: HFS, 2009.
Dokumentarni film, Beta Sp, boja, stereo, 20’
Taftanje tapiserija: Zlatko Turk, Kristijan Lončar
Kratki sadržaj: Film linearno prati nastanak taktilnih skulptura-tapiserija u tvornici za izradu tepiha i tapiserija Regeneracija d. d. u Zaboku. Ovaj dokumentarni film ima dvostruku ulogu dio je vizualnog prikupljanja podataka i autonomno funkcionira kao eksperimentalni dokumentarni film. Film je redateljski je
koncipiran za integrirano gledanje slijepih i videćih osoba.
Skulpture-tapiserije su instrument za istraživanje taktilne percepcije, a film je dio vizualne metodologije
eksperimentalnog istraživačkog projekta integrirane percepcije slijepih i videćih osoba, u kojem se želi
istražiti percepcija i recepcija slijepih osoba. Naziv filma potječe od najintimnijeg trenutka između autorice i tapiserija, dodira kao načina percepcije koji je posebno uvjetovan za dobivanje informacija o djelu
kod slijepih osoba. Autorica istražuje taktilnu percepciju tijekom izrade, ali i nakon što su postavljene u
prostoru tvornice. Taktilnim skulpturama tapiserijama i filmom autorica želi dati svoj mali doprinos
integraciji slijepih osoba u kulturni i društveni život zajednice.
Crno koje se kontinuirano provlači kroz film-simbolički predstavlja ne vidnu estetiku, podcrtava vizualne
dijelove filma nosi monolog, tišinu, zvuk i ritam. Redateljska koncepcija je uključivala odnos detalja i
cjeline, uvođenje paralelne radnje, pisanje i čitanje monologa kao načina prilagodbe filma integriranom
gledanju slijepih i videćih osoba. Sagledavanje koncepcije montažnih odnosa filmskih kadrova između detalja, odnosima detalja između totala i polutotala. Autorica film gradi iznutra i izvana, iznutra kao jedan od
likova, a izvana kao scenaristkinja i redateljica. Ovo je prvi film iz ciklusa filmova za integrirano gledanje
slijepih i videćih osoba. Monolog kojim se uvodi u radnju, ne opisuje detaljno kadrove, kako se inače
opisuje u filmovima koji su koncipirani za slijepe osobe, prirodni šumovi, buka tvorničkog ambijenta
približavaju atmosferu rada u tvornici.
Taktilna tapiserija Dodir stopala, dodir ruke 2
2009. 5. zagorski salon, Galerija grada Krapina, Krapina
Taktilna tapiserija Dodir stopala, dodir ruke
Istoimeni performans Dodir stopala, dodir ruke na otvorenju izložbe uz interakciju publike.
2010. 45. zagrebački salon, Tržište, HDLU, Zagreb
Taktilna tapiserija Dodir stopala, dodir ruke 2
2010. recentna izložba HDLU-a, HDLU, Zagreb
Eksperimentalni dokumentarni film Dodir stopala, dodir ruke
Premijera kino Tuškanac, 2009.
Festivalska premijera u konkurenciji DHF, kini SC, 2009.
Klasik TV, TV premijera 2010, repriziran tijekom 2010., 2011., 2012., 2013..
Projekcija filma 20 min
Razgovor s autoricom do 25 min.
66
3rd Croatian Congress on Prevention and Rehabilitation in Psychiatry
KAMENA GOZBA
dokumentarni film
SCENARIST: Ivona Biočić Mandić
REDATELJ: Ivona Biočić Mandić
SNIMATELJ: Vedran Šamanović
MONTAŽER: Staša Čelan
TRAJANJE: 15 min.
GODINA PRODUKCIJE: 2005., KKZ
Autorica o filmu:
Kamena Gozba je moj prvi dokumentarni film. Poetski prati nastanak kamenog namještaja, iz tog razloga
koristim elipsu u konstrukciji filma. Ovo je bijeli film, film tišine i prirodnih zvukova. Film sam gradila
izvana kao redateljica i iznutra kao glavni lik. Svoju filozofiju obrade kamena stavljam u prvi plan. Kamen obrađujem brusilicom, komadom granita,dodirujem rukama, taktilno percipiram kako bih pronašla
teksturu koja mi taktilno odgovara. Sve moje kamene skulpture su taktilne. Umjetnost je molitva koja
uvijek prethodi radu. Za mene je proces rada značajniji od rezultata. Film počinje statičnim kadrom ulaza
u klesarsku radionicu i ulaskom u kadar dvojice klesara koji na kolicima voze komad kamena od kojeg će
nastati stol. U završnom kadru kamera prati kako klesari uzimaju kamen, stavljaju na kolica. Kamerom iz
ruke - prati ih se do trenutka gdje počinje prvi kadar filma. Simbolika prikaza ukazuje da se rad nastavlja.
Film senzibilizira za taktilnu percepciju i ukazuje na važnost dodira.
Filmski festivali na kojima je dosad u konkurenciji za nagradu prikazan kratki dokumentarni film
Kamena Gozba
8ung international film festival Ebensee,
Austria, lipanj 2005.
Tabor film festival,
Veliki Tabor, Hrvatska, 2005.
6. mediteranski filmski festival dokumentarnog filma Široki Brijeg, BIH, 2005 .
International short film festival,
Teheran, Iran, 2005.
Kraf, Rijeka, Hrvatska, 2005.
Dani hrvatskog filma, Zagreb, Hrvatska, 2006.
67
1st INTERNATIONAL CONGRESS: Person in Medicine and Healthcare - Science and Art
TAMO, GDJE SAM JA
Igna Brajević – Gizdić
Nastavni zavod za javno zdravstvo Splitsko – dalmatinske županije
Služba za mentalno zdravlje, prevenciju i izvanbolničko liječenje ovisnosti, Split
U Primoštenu tijekom listopada 2012g., održan je 6. Hrvatski Kongres Alzheimerovoj bolesti (AB). Otvoren je prigodnom izložbom. Prikazano 113 samostalnih fotografija, odabranog slijeda, praćenih zvučnom
pozadinom, u formi prezentacije.
Svrha ove izložbe je potaknuti razmišljanje o unutrašnjem svijetu pojedinca zahvaćenog AB,njegovom
osobnom doživljaju progresa u nemoć. Razumijevanjem AB s tog aspekta, nesebično i nepristrano sa više
empatije i razumijevanja možemo profesionalno i osobno pristupiti bolesnicima koji boluju od AB.
Odabrane fotografije su viđenje unutarnjeg svijeta koji odražava stanje nama vidljivo kao progresivno,
deteriorizirajuće. No, istovremeno isprepleteno stvarnim, živim slikama duboko pozitivno proživljenih
životnih situacija. Fotografije su različite po tematici, sabirane kroz višegodišnji period, inspirirane
različitim subjektivnim doživljajima u različitim situacijama i mjestima. Njih ne vezuje mjesto, niti likovi. Oni su nevažni za taj slijed. Njih povezuje vrijeme, kroz koje se sve više nameće „nešto“ što nema
doživljaja, i ne stvara ugodu, ometajuće je, snažno i uporno uzima sve ono doživljeno. Taj slijed je praćen
izmjenom godišnjih doba, kontrastima u sadržajima samih fotografija, od mirnih pejzaža do uznemirenih
i kaotičnih viđenja. Kroz vrijeme se sve više nameću teme bespoštedne borbe, prikazi različite vrste sputanosti, zatvorenih pogleda, prekinutih pogleda, besciljnih lutanja, ukazujući na gubitak snage i kontrole.
Potpuno izgubljen unutrašnji svijet koji vapi krikom, ali šutke odlazi, nepovratno. Spaljeno deblo sada,
a prisutno tu od samih početaka, postaje dominantna i jedina slika. Njegova nazočnost u konačnici progredira i potpuno dominira do trenutka kada cijeli subjektivni doživljaj ne postane „zgarište“.
Autorica izložbe, po struci liječnik, specijalist psihijatar, magistar znanosti, bavi se amaterski fotografijom
unazad desetak godina.
Izložba je polučila zanimanje i interes stručne i šire javnosti, te će biti opetovano prikazana pri 3. Hrvatskom Kongresu o Prevenciji i Rehabilitaciji u Psihijatriji koji će se održati u travnju 2013g. u Dubrovniku.
PATIENT’S VOICE – VESNA ANDRIJEVIĆ MATOVAC
Nika Matovac, Vanja Lazić
Mi smo Nika Matovac i Vanja Lazić, studenti pete godine Medicinskog fakulteta u Zagrebu. Predstavit
ćemo Vam kolumne pod nazivom „Patient’s Voice“ pacijentice Vesne Andrijević-Matovac koje su izlazile
u CMJ-u 2010. i 2011. godine, a koje su nas potakle na razmišljanje o važnosti i značaju komunikacije u
medicini, koja je osnova u stvaranju dobre i suradljive veze između pacijenata i liječnika.
68
3rd Croatian Congress on Prevention and Rehabilitation in Psychiatry
MUSIC AS THE COMMUNICATION TOOL IN MEDICINE
Mladen Janjanin, ARCM, Professor of Piano and Chamber Music,
University of Zagreb, Academy of Music (Dean)
Looking closely in today’s medicine, we can see it as the science, as the skill, but also as an art.
When we talk about different forms of communication in medicine, we must never forget the importance
of communication through the art! Throughout the history of medicine, we are witnessing how the patients express their emotions towards their therapists by means of pictures, paintings, drama, but most of
all - music. There are many methods of using music in medical therapy. It has been regarded as one of the
simplest, but most effective way to approach the patient’s attention and provide the effect that no other
means of communication can achieve. From the aspect of human evolution, rhythm and music were created before the speech. With rhythm and music we can sense much more, but also express better our feelings and needs, and often more effectively than through the words. Music, as a universal language with no
boundaries, is maybe the most powerful means to connect and improve people from all around the world.
Whether they are patients or doctors, scientists, humanists or artists, they all share the same happiness and
joy by listening to the music.
As it directly effects the people’s emotions and opens the human soul, music presents inevitable and invaluable part of today’s world medicine!
THE ESSENCE OF REFLECTIVE CREATION: THE IMPORTANCE OF PERSONAL ART
MAKING AND PROFESSIONAL SELF-CARE IN THE MENTAL HEALTH FIELD
Ann E. Lawton, MSAT
Associate Lecturer, University of Wisconsin—River Falls, 420 East Cascade Avenue
River Falls, WI 54022 USA
Mental health clinicians must first take care of themselves in order to effectively serve their clients. Selfcare is of dire importance, being that in the profession of mental health and helping professions one is easily overwhelmed and weighted by the heavy, at-times vicarious trauma and serious emotions of the clients
a clinician works with. Art therapists engage in personal artistic explorations in order to equip themselves
to solve problems, release tension and investigate their own questions and interests, as well as to satisfy
their personal art making needs with countless forms of media. This practice of personal art making is to
be addressed beyond the field of art therapy.
Self-care in any helping profession, such as mental health and human services, is critical and congruent
in the interest of personal and professional survival. This exploration presents an invitation for clinicians
to explore the insights, contexts, possibilities and opportunities to use personal art making to aid in the
understanding of clients, fostering reflection of clinical issues and ultimately deters from professional burn
out—all through the use of personal art making.
This presentation explores the vital issues surrounding self-care. I investigate the roles of personal art making in the context of an art therapist’s personal and professional care, and open a dialogue about self-care
of mental health practitioners. Rooted in phenomenological methodologies, this research considers the
essence, or lived experience, of an art therapist’s involvement with personal art making and examines how
art therapists employ personal art making as a critical tool in their self-care and professional development.
69
1st INTERNATIONAL CONGRESS: Person in Medicine and Healthcare - Science and Art
NEUROSURGICAL SUBJECTS IN FINE ARTS
Boleslav L. Lichterman*, Leonid Likhterman**
*The IM Sechenov First Moscow State Medical University
** The NN Burdenko Neurosurgery Institute, Moscow, Russia
The number of subjects related to neurosurgery in fine arts is rather limited. They include depictions of
human head and skull, anatomical lessons, paralyzed patients, hydrocephalic and acromegaly cases, head
injuries etc. Some icons provide metaphors for surgical interventions (for example, “Miracle of St. George
and the Dragon” might be interpreted as a transoral approach for skull base tumors). “The cure of folly”
by Hieronymus Bosch (ca. 1460-1516) gives us an ironical glimpse into psychosurgical interventions.
Fine arts present impressive illustrations for nervous and mental disorders and their surgical treatment.
It is a vivid example of interaction and mutual enrichment of artistic and scientific approaches to human
pathology.
70
3rd Croatian Congress on Prevention and Rehabilitation in Psychiatry
PACIJENT /POTROŠAČ/ KORISNIK – MEDICINA/MARKETING/ DIZAJN
Prof.dr. Goroslav Keller
Studij dizajna, Sveučilište u Zagrebu
Znanost i umjetnost čvrsto su povezani., kao srce i pluća. Ako je jedno oštećeno, ni drugo ne može ispravno
funkcionirati.
Lav Tolstoj
Industrijski dizajn od svog je nastanka usmjeren na korisnika/potrošača. Od pojave Bauhausa tridesetih
godina prošlog stoljeća osnovni je motto dizajna stvaranje uspješnog odnosa čovjeka i industrijskog proizvoda. „Ako kontakt između proizvoda i ljudi postaje točka trvenja, onda je industrijski dizajn pao na
ispitu. Međutim, ako se ljudi osjećaju sigurnijim, efikasnijim, ako im je udobnije ili su jednostavno sretniji
u kontaktu sa proizvodom, onda je dizajner uspio.“ Ovakva usmjerenost dizajna i razlog je njegove uske
suradnje sa ergonomijom. Prvi voditelj BAUHAUS-a Walter Gropius i u radnicima vidi suradnike – dizajnere. Papanek (1972) dokazuje da ova usmjerenost nije dovoljna, barem iz dva razloga: previše često dizajn postaje oruđe tržišne manipulacije, a njegovo djelovanje u tržišnim uvjetima usmjereno je na manjinu.
U novije doba ove kontroverze između nastojanja i ostvarenja dizajna analizira John Thackara (1988).
Industrijski dizajn odraz je kulture proizvodnje, distribucije i potrošnje. Oblik proizvoda odražavao je
vrijednosni sustav svog proizvođača i svog trgovca. Izbor proizvoda na tržištu odražavao je vrijednosni
sustav svog korisnika. To je osnovni smisao razvijanja marki proizvoda, brandova. Identitet proizvoda
svoje ishodište ima u identitetu proizvođača, odražava njegovu reputaciju, renome, ponos. Naomi Klein
(2001) dokazuje da je u doba globalizacije brand potpuno izgubio svoj osnovni smisao – proizvodi se
dizajniraju u centrima financijske moći, a proizvode u Trećem svijetu. Da bi u svom slijedećem djelu u
razvoju razarajućeg kapitalizma našla I uzroke procesa.
Marketing kao stručna djelatnost tržišno usmjerenog poslovanja također ima korisnika/potrošača u fokusu
svog interesa. Jedan od najvećih autoriteta struke, Philip Kotler, definirati će ga kao “zadovoljenje potreba
i želja kroz proces razmjene.“, da bi to operacionalizirao kao postupak stvaranja „ pravog proizvoda, na
pravom mjestu, u pravo vrijeme, po pravoj cijeni.“
Sve metode dizajna (C. Alexander, J. Doblin, B. Archer, J. C. Jones) i sve metode marketinga (Tull i
Hawkins, Kinnear i Taylor, Schoner i Uhl, J.McCarthy, Bellinger i Greenberg) usmjerene su na istraživanje
potreba i želja potrošača, na utvrđivanje njegovih karakteristika, od antropometrijskih veličina, do motiva, modela donošenja odluka, njihova etičkog, estetskog i kulturnog vrijednosnog sustava i životnih
stilova(VALS) . Sve te metode potrošača/korisnika tretiraju kao objekt, a ne subjekt istraživačko/kreativnog procesa. Na temelju rezultata istraživanja dizajner i/ili stručnjak za marketing odlučuje za njega. U
novije se vrijeme javljaju pokreti (ZEITGAST, VENUS, J. Fresco, S. Hessel), koji nastoje zadovoljenje
potreba korisnika promatrati izvan ekonomskih, tržišnih odnosa.
Usprkos proklamiranih principa, kao potrošači na tržištu i I kao korisnici dizajniranih proizvoda osjećamo
se sve više manipulirani i otuđeni. Usprkos uvjeravanjima kako smo na tržištu mi – potrošači donosioci
odluka sve smo više apatični. I industrijski dizajn i marketing korisnika/potrošača u tržišnim uvjetima
tretiraju kao objekt, a ne subjekt svog radnog interesa. Pokazalo se da nije dovoljno stručno raditi ZA
korisnika, treba raditi SA korisnikom. Papanek (ibidem) ide toliko daleko da je ustvrdio da su svi ljudi
dizajneri. U svom radu za VOLVO u proces dizajna uključuje radnike, na tragu principa Bauhausa. Nigel
Cross (1972) govori o participaciji dizajna. Najbolje ju odražava arhitektonska maksima: „Mi projektiramo kuće. Ljudi ih pretvaraju u domove“.
71
1st INTERNATIONAL CONGRESS: Person in Medicine and Healthcare - Science and Art
Svojim profesionalnim žargonom i svojim pristupom korisniku dvije se struke izdvajaju iz ovog procesa
promjene stava i ponašanja prema korisniku: pravo i medicina. Vjerojatno je to razlog da u tim strukama imamo fenomene nadri-stručnjaka (nadripisari i nadriliječnici). Pravnici to čine procedurama, koje
prosječan korisnik nije u stanju niti pratiti niti shvatiti, liječnici žargonom potpuno neshvatljivim pacijentu.
Fenomen ovakve mistifikacije mogli bi tretirati kao profesionalni imperijalizam.Gdje je u tom procesu
medicina ? Da li je realno očekivati da medicina svoje korisnike (pacijente) počne tretirati kao suradnike,
aktivne partnere ? Da li je i realno očekivati u uvjetima suvremenog razvoja znanosti da medicina postane
pristupačna i razumljiva ? Ne bi li takav proces izazvao više štete od koristi ? Može li se od pacijenta
očekivati da shvati procedure, temelje, dostignuća suvremene medicine ? Nisu li Wikipedia, GOOGLE
i druga Internet pomagala kontraindicirana u odnosu liječnik – pacijent ? Ne srozavaju li oni autoritet
medicinske struke, koji je, kao i autoritet bilo koje struke, conditio sinae qua non, svakog uspješnog
odnosa stručnjaka i njegovog klijenta/potrošača/pacijenta. Svi ljudi možda jesu dizajneri, ali da li je realno
očekivati da su svi ljudi liječnici. Ne bi li popularizacija medicine dovela do šarlatanstva, banalizacije,
manipulacije.
Kao laiku u Vašem stručnom području čini mi se da je proces započet. Calgary-Cambridge model (1998)
, Pendleton-ov model, nastavni programi na medicinskim fakultetima pokazuju da se sa razvijanjem i
treniranjem ovih vještina odnos pacijenta kao potrošača i liječnika kao proizvođača medicinske usluge
mijenja. U komparaciji sa vještinama marketinga, to su za sada vještine unapređenja prodaje i odnosa
sa javnošću. Suvremene tendencije u marketingu i industrijskom dizajnu pokazuju da stručnjaci u ovim
područjima nisu izgubili na svom profesionalnom autoritetu i dignitetu uključivanjem konačnog potrošača
u svoj radni tim. Dapače. Izgradnja partnerskih odnosa sa korisnikom uzajamni je, dvosmjerni proces.
Uvažavanjem korisnika postižemo da i korisnik nas doživljava kao partnera, a ne kao otuđenog, alijeniranog manipulatora. U tom procesu i marketing i industrijski dizajn počeli su se odvajati od svojih
znanstvenih temelja, i počeli se približavati umjetnosti, kao dvosmjernoj komunikaciji između kreatora
i promatrača. Da li će medicina izgubiti na svom dignitetu i autoritetu, ukoliko se spusti sa pijedestala
znanstvene nedodirljivosti i nerazumljivosti, te približi umjetnosti svakodnevne komunikacije sa svojim
korisnicima? Komunikacije, koja neće skliznuti u šarlatanstvo, kič i mas-medijsku manipulaciju, nego će
pacijenta/korisnika tretirati kao homo sapiensa, pružajući mu potpunu i razumljivu stručnu informaciju,
kako bi zajednički donosili odluke. Takva prezentacija i takva komunikacija jesu umjetnost. Suradnja sa
dizajnom i marketingom u realizaciji takvih projekata može za medicinu biti korisna.
G.C. Argan: „Kada gledam predmet – predmet gleda mene. Kada upotrebljavam predmet, odnosim se
prema društvu“.
Dreyfuss,H: THE MEASURE OF MAN, HUMAN FACTORS IN DESIGN, Witney, New York, 1967.
1
Papanek,V: DESIGN FOR THE REAL WORLD, HUMAN ECOLOGY AND SOCIJAL CHANGE,Thames & Hudson, London, 1972.
2
Design After Modernism: Beyond the Object (ed). London: Thames and Hudson, 1988.
3
Klein,N: NO LOGO, Flamingo, London, 2001
4
Klein,N: THE SHOCK DOCTRINE, Penguin, New York, 2007.
5
Indikativan je izuzetno mali broj novih razvijenih proizvoda u zemljama tranzicije, poput Hrvatske
6
Cross,N: DESIGN PARTICIPATION, Academy Editions, London, 1972.
7
Kurtz SM, Silverman JD, Draper J (1998) Teaching and Learning Communication Skills in Medicine. Radcliffe Medical Press (Oxford)
8
Silverman JD, Kurtz SM, Draper J (1998) Skills for Communicating with Patients. Radcliffe Medical Press (Oxford)
Poput „Temelji liječničkog umijeća“ na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu
9
72
3rd Croatian Congress on Prevention and Rehabilitation in Psychiatry
MUSIC, BRAIN & HEALING
Ante L. Padjen
Department of Pharmacology & Therapeutics & I Medici di McGill Orchestra, McGill University,
Montreal, QC H3G 1Y6
Music and language are uniquely human characteristics. In the first part of the presentation I will review
recent finding of neurobiological studies of music - the biological perspective of the musical capacity that
appears early in evolution and seems to be innate to the majority of human population. Music perception
involves complex brain functions underlying analysis and processing of music syntax that is highly modular in structure. Music performance is one of the most complex and demanding challenges that human
mind can undertake – precise control over different aspect of performance in close correlation with the
music perception. In the second section I will deal with the impact of music on human health documented
historically in many different cultures with the contemporary professionalization in music therapy. Familiar music has an exceptional ability to elicit memories, movements, motivation and positive emotions from
adults affected by dementia as evidenced from selected studies I will describe. In the final sections I will
discuss the issues of specific vs nonspecific therapeutic interventions and the role of music as part of the
old-time idea of healing.
WHAT IS A PROJECT CroArtScia?
Sonja Nikolić
The Rugjer Boskovic Institute, Bijenicka 54, 1000 Zagreb, Croatia
A CroArtScia is an international interdisciplinary scientific symposium which takes place every second
year in Zagreb, Croatia. It is intended for those working in the arts and sciences who recognize the need
for interaction and collaboration. One of the themes is captured in the symbolic equation: Culture = Science + Art and the need to strive to realise this in practice. The interdisciplinarity of the symposium has
a goal to produce real collaboration between scientists and artists and sensitize the wider public to the
interactions of natural sciences, humanities and arts. The organizers intend to encourage artists to join in
research projects. The topics are exploring in lectures, discussions, workshops, exhibitions, and concerts,
giving opportunities to see science though the language of arts and vice versa. The specific purpose of
CroArtScia is not solving the specific problem but setting, and discussing the various approaches that can
give the same result.
Book of Abstracts is published with the symposium and in the next year Proceedings of collected papers
of the Symposium. Our next symposium with the title CroArtScia2013 – Asymmetry: Art & Science &
Education will take place in Zagreb from 8th to 11th May, 2013 and one day of lectures will be held in
the Castle Veliki Tabor in a small country town Desinić, where will be presented and discuss various approaches to the topic of asymmetry and asymmetries.
73
1st INTERNATIONAL CONGRESS: Person in Medicine and Healthcare - Science and Art
DERMATOLOGY IN ART – ART IN DERMATOLOGY
Branka Marinović
Department of Dermatology and Venereology, University Hospital Center Zagreb,
University of Zagreb School of Medicine, Zagreb, Croatia
Dermatology is defined as the science of the skin and its diseases. The skin is outer covering of the human
body serving many vital protective and sensory roles. The diseases of the skin are varied and plentiful
owing to the large size of the skin, its complex structure and its permanent exposure to environemntal
influences. Skin is the most visible organ of our body, and due to that is is present in different fields of art
– paintings, film, theater.... Beside that skin and its diseses was for a long time presented and learned from
moulages, wax models of different skin conditions, which are dermatology in art.
And what about art in dermatology. Art is to recognize, diagnoze and cure different diseases of the skin.
Art is way of knowning how to choose and perform best method for rejuvenation – to help people in their
permanent wish to stay young and beautiful. Art is camouflaging different skin defects with make-up. Art
is to interpret different laboratory microscopical findings. But today, maybe the biggest and most valuable
art is to take a part of our time and to dedicate it to our patient, because in this part of time, when talking
with our patient we can discover is the disease on the skin just the invoving the skin or mirroring some
other, very often psychological problems.
KOGNITIVNA REHABILITACIJA U TERAPIJI BLAGOG SPOZNAJNOG
POREMEĆAJA I DEMENCIJA
Nataša Klepac
Referentni centar Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi za kognitivnu neurologiju
i neurofiziologiju, Neurološka klinika KBC-a Zagreb, Kišpatićeva 12, Zagreb
Demencije danas zbog svoje učestalosti predstavljaju vodeći javnozdravstveni problem. Troškovi liječenja
i skrbi ovih bolesnika se godišnje mjere u milijardama dolara te se upravo radi toga ulažu veliki napori
kako u što raniju dijagnostiku tako i što učinkovitiju terapiju ovih bolesnika. Kognitivna rehabilitacija
predstavlja relativno novi pristup terapiji demencija. Metode kognitivne rehabilitacija smanjenjem funkcionalnog oštećenja koje nastaje kao rezultat kognitivnog deficita omogućuje kognitivno oštećenim bolesnicima optimalnu kvalitetu života.
Sastoji se od niza intervencija kojima se uspostavlja izgubljena funkcija, stvaraju nove kompenzatorne
strategije i modificira okoliš. Na ovaj način se nastoji poboljšati kognitivne domene čije oštećenje najviše
interferira sa svakodnevnim funkcioniranjem. Upravo zbog toga pristup bolesniku je individualan i zahtjeva da se uzme u obzir heterogenost kognitivnog oštećenja, situacija s kojima se bolesnik susreće i
njegovog odgovora na primijenjene metode. Kognitivna rehabilitacija se može primijeniti u svim fazama
bolesti iako će se prioriteti i fokus mijenjati ovisno o uznapredovalosti bolesti te u uznapredovalim fazama
bolesti mogu odgovarati palijativnoj njezi. Rezultati dosadašnjih studija upućuju da su metode kognitivne
rehabilitacije potencijalno uspješne u bolesnika s demencijom u aspektima boljeg funkcioniranja u rutinskim aktivnostima, pozitivnim promjena ponašanja i samim tim bolje kvalitete života kako za bolesnike
tako i za njihove obitelji. Metode kognitivne rehabilitacije se mogu komplementirati s farmakološkom
terapijom u svrhu postizanja maksimalnog benefita. Dosadašnji podaci upućuju da se najbolji rezultati postižu u početnim fazama demencija, odnosno stadijima blagog spoznajnoj poremećaja (MCI-a) što
nameće potrebu što ranijeg prepoznavanja kognitivno oštećenih bolesnika.
74
3rd Croatian Congress on Prevention and Rehabilitation in Psychiatry
MOJA DG SYNDROMA VON HYPPEL LINDAU
Snježana Radulović
Dermatology is defined as the science of the skin and its diseases. The skin is outer covering of the human
Bolest je nasljedna, 7 članova obitelji s očeve strane umrlo, sve su bili muškarci osim mene, javlja se u
različitoj životnoj dobi, bila sam jedina žena i razboljela se najranije sa 17 godina (umrli - moj dida, otac,
4 očeva brata i bratić); jedina poveznica svi smo imali istu krvnu grupu. Vrsta tumora koja zahvaća organe
gdje je veliki splet krvnih žila.
Do sada sam operirala:
- 4 puta HEMANGIOBLASTOM NA MEDULLI OBLONGATEA
- oko 8 puta lijevo oko, na kraju enonukleacija
- imam tumor na desnom oku (na očnom živcu - raste uzdužno)
- imam tumore duž leđne moždine
- pankreas prepun cisti - ne proizvodi enzime (glava pankreasa cista 4x5cm, trup i rep bezbroj manjih međusobno komuniciraju)
- ca lijevog bubrega - učinjena nefrektomija
- ciste na desnom bubregu i jetrima
37 godina živim kao svi ostali ljudi
PROBLEMI KOJI SE NE VIDE: ne mogu od 1990.god odrezat sama nokte - nemam osjet u desnoj šaci,
lijeva utrnuće ali znatno manje, ne mogu se šminkati iz istih razloga, teže koristim pribor za jelo (mozak se
izvještio pa finije radnje obavljam lijevom rukom, a grublje desnom), često mi padne lijevo stopalo - pogotovo kad sam umorna, tako da sam često puta posrnem, kako nemam lijevo oko često se zaletim u nešto
ili u nekoga - djelujem vrlo nespretno, moram pazit kako nalijevam u čašu i sl. kako je tumor pritiskivao
centar za ravnotežu i govor i danas imam smetnje koje su još vidljivije kada sam umorna...sve znam što
želim reći ali postajem vrlo nesuvisla i toga sam svjesna pa se još dodatno nerviram - to mi pričinjava velike probleme i psihičke jer se osjećam vrlo nesigurno među nepoznatim ljudima jer ne znaju kroz što sam
prošla, neugodno mi je...
75
1st INTERNATIONAL CONGRESS: Person in Medicine and Healthcare - Science and Art
LIJEČENJE I KREATIVNOST - PISANJE ZNANSTVENOG RADA
Radenka Vujović
U uvodu ću kratko govoriti o nekoliko čimbenika koji su imali ključnu ulogu u mojem liječenju, a to su
zainteresiranost za liječenje, odabir liječnika u čijem se društvu dobro osjećam, vježbanje joge I meditacije, a s druge pak strane pozitivna zaokupljenost, kreativnost, bavljenje likovnom umjetnošću, te pisanje
diplomskog rada. Naravno, sve nabrojeno prožeto je krizama, padovima, depresijom, međutim bilo je
važno imati se čemu vratiti!
Napomenula bih da je u zapadnoj medicini koja se bavi isključivo posljedicama bolesti, zapostavljen
aspekt rješavanja uzroka nastajanja bolesti, te sam stoga uz vježbanje joge koja opušta I smiruje I tijelo I duh, potražila I psihološku pomoć gdje sam osvještavala I mijenjala okorjele destruktivne obrasce
ponašanja koji su rezultirali bolešću (ovdje moram istaknuti neprocjenivu ulogu Udruge SveZaNJu koja
mi je omogućila besplatnu I kvalitetnu pishološku pomoć I tečajeve joge).
Prije 4 godine, u mojoj pedesetoj godini, dijagnosticiran mi je poveći karcinom dojke. Tada sam bila usred
polaganja ispita na studiju Povijesti umjetnosti. Nakon dijagnoze ostalo mi je 3 ispita i diplomski rad. Shvatila sam da će u novonastaloj situaciji biti teško držati se ispitnih rokova, pa sam odlučila prijaviti temu
diplomskog ispita, kako bih tijekom mnogobrojnih operativnih zahvata I ostalih agresivnih terapija mogla
proučavati literaturu u tempu koje prilike budu dopuštale.
Znala sam da želim sa feminističkih premisa dotaknuti likovnu kritiku, i uz ogromnu podršku profesorice
Cvetnić, koja mi je pomogla i odabrati temu, nastao je moj diplomski rad pod nazivom “Rodna i ikonografska analiza prikaza Marije Magdalene na slikama iz Strossmayerove galerije starih majstora”.
Ta me je tema radovala I ispunjavala. Znanstvenim proučavenjem prikazivanja lika Marije Magdalene,
kao metafore za povijesno podređen položaj žene u patrijarhalnom društvu, iscjeljujuće je djelovalo na
ublažavanje psiholoških poremaćaja osobnosti nastalih uslijed traumatičnog djetinjstva u nasilnoj patrijarhalnoj obitelji gdje sam rođena kao četvrto, žensko od petoro djece, za koje vjerujem da je pretežito
uzrokom nastajanja karcinoma.
Biblija nudi slike, simbole, priče i odlomke koji inspiriraju, motiviraju i potiču. Nažalost, u Bibliji se nalaze
i mnoge slike žena koje promoviraju modele poniznih i podređenih žena, a ne samostalnih i asertivnih.
Znanstvenici koji se bave Biblijom i koji su kritizirali tradicionalnu konstrukciju biblijskih simbola i likova,
svježim su pogledom ponovno analizirali biblijske likove. Jedan takav primjer je tradicionalna konstrukcija lika Marije Magdalene kao bludnice i grešnice. Feministički znanstvenici i znanstvenice pokazali su
da ona u stvari nije ništa od toga. Grgur Veliki (540.-604.) poistovjetio je Mariju Magdalenu s grešnicom
iz Lukina evanđelja (7:36-50) i s Marijom iz Betanije iz Ivanovog evanđelja (12:1-8) i shvatio da su sedam
zloduha iz Lukina evanđelja (8:1-3) sedam smrtnih grijeha. Kao posljedica, Marija Magdalena gurnuta je u
ulogu Eve, grešnice, slabe žene, koja se odaje putenim užicima, plaču, neobuzdana trošiteljica miomirisa,
zavodnica, bludnica, kako bi kontrast bio što jači njezinim preobraćenjem poput nove Eve, čiste, kreposne,
svete, kojoj je puno oprošteno jer je puno voljela. U mnogim zemljama bile su otvorene Magdalenine kuće
za rehabilitaciju prostitutki koje su se pokajale.
Istraživanja feminističkih znastvenika/ca daju novi pogled na nepoznatu ženu koja pomazuje Krista.
Naglašavaju njezinu odvažnost i hrabrost pri ulasku nepozvana u kuću punu muškaraca, u društvu u kojem
su se žene smatrale inferiornima. Ranija tradicija također je propustila primijetiti činjenicu da je ona prva
žena koja priznaje Isusa kao Mesiju (kroz simboličnu gestu pomazanja s miomirisom), u vrijeme kada
drugi apostoli, uključujući i Petra, ili nisu shvatili ili su bili otvoreno skeptični prema njegovoj mesijanskoj prirodi. To je razlog zbog kojeg joj Isus daje jedan od najvećih komplimenata koji se mogao dati bilo
kojem učeniku: “Gdje god evanđelje bude proglašeno [...] ti ćeš uvijek biti zapamćena”. Što se tiče Marije
76
3rd Croatian Congress on Prevention and Rehabilitation in Psychiatry
Magdalene, ne samo da nije bila grešnica ili bludnica, već je bila jedna od najistaknutijih ženskih učenika,
prvi svjedok kako raspeća tako i uskrsnuća, čak stoviše, apostolica svih apostola kako je još uvijek Istočna
Crkva ima običaj častiti. (John D’Mello u Neythri (Woman Leader) Ožujak 1997., Bangalore: CCWI).
Dakle, feministička znanost je pronašla nove simoble i arhetipove hrabrosti i učeništva za žene.
Ovo kratko predavanje posvećujuem profesorici dr. Sanji Cvetnić, sa kojom sam napravila cijeli diplomski
rad uglavnom iz kreveta, kada bih bila bolje, otišla bih do Storssmayerove galerije napraviti autopsiju
originala slika, a potom nastavila istraživanja putem znanstvenih baza podataka na Internetu, te kada bih
završila analizu pojedine slike, proslijedila mailom tekst profesorici, kojeg bi ona ispravljenog vratila
natrag istim putem. Znala je koliko mi to znači i trudila se da održimo tempo, kako ja ne bih posustala.
10
John D’Mello, Paradigms for a Feminization of the Church, (August-September 1999)
DANCE AND MOVEMENT PSYCHOTHERAPY (DMT) WITH CANCER AFFECTED
WOMEN: PRELIMINARY RESULTS
Sanela Jaković Marušić* and Maja Boban**
*MeMotus, Center for dance and movement psychotherapy
**Children’s clinical hospital Zagreb
Cancer is a major health problem of the Croatian population. The second most important cause of death
– after cardiovascular diseases. The five most common cancer sites in women: breast (25%), colon (8%),
trachea, bronchus and lung (7%), uterus (6%) and rectum, rectosigmoid, and anus (5%).
Cancer diagnosis and its treatment side effects have a significant impact on an individuals’ self-concept,
especially on body image. Currently, there are no published studies in Croatia examining a woman’s experience of DMT, or how her experience relates to her boy image. The present study attempts to fill a gap in
research, by including objective data.
Experimental group (N =17) was involved in 14 workshops DMT (duration 3.5 months). A pre and post
workshop self-report and observation using the Serlin Kinaesthetic Imagery Profile (SKIP) Part I scale
were used to gather information concerning body image.
Control group (N= 6) were participants „on the waiting list“; participants were tested as soon as they sign
up fot the DMT and after 3.5 months, also using the Serlin Kinaesthetic Imagery Profile (SKIP) Part I.
Preliminary results:
1. in experimental group, after the tretment, there is statisticaly significant difference is on emotional,
spirituality scale and on total socres between ad hosc and post hock testing
2.in control group there is no significate differences between initail phase of testing and after 3,5 months
on all SKIP dimensions.
3.there is no statistically significant difference between experimental and control group given the all SKIP
scale
It is important to note that this study is still in progress, this are not the final results, and this not final
sample size.
We hope that in the extensiona and the follow-up of the research we will overcome the shortcomings of
the research (such as uneven groups).
77
1st INTERNATIONAL CONGRESS: Person in Medicine and Healthcare - Science and Art
IMPRESIJE IZ GRUPNOG RADA SCENSKOM IGROM S DJECOM AUTISTIČNOG
SPEKTRA
Slaven Gojković, Jugoslav Gojković, Dijana Simeon
Moje sudjelovanje u radu grupnom nedirektivnom scenskom igrom sa djecom autističnog spektra u ulozi
koterapeuta započelo je u travnju 2011. godine u prostorijama Dnevne bolnice psihijatrijskog odjela opće
bolnice ‘’Dr. Josip Benčević’’ u Slavonskom Brodu.
Rad se odvijao po metodama nedirektivne (dinamske) scenske igre i obuhvaćao je djecu predškolske i
školske dobi sa globalnim razvojnim smetnjama, dijagnozom autističnog spektra sa elementima simbiotske psihoze, baziran na radovima autora sa sličnim terapijskim iskustvima.
Grupa za scensku igru obuhvaćala je osmero djece oba spola od kojih je polovica bila predškolske dobi a
polovica osnovnoškolske dobi. Tim koji je radio scenskom igrom sastojao se od jednog dječjeg i adolescentnog psihoterapeuta, studenta u ulozi koterapeuta, profesora psihologije koji je simultano vodio grupu
s roditeljima, te roditelja djece.
U radu se navode specifične situacije iz scenske igre, neka opažanja i zaključci do kojih se u radu došlo, te
tijek spoznavanja nekih simbiotsko-psihotičnih manifestacija kod djece.
Zaključci su dani kao osvrt na neke prepoznatljive manifestacije dinamske problematike te neke postavke
koje su se ovim radom pokazale objektivno primjenjive.
KOMUNIKACIJA U MEDICINI U OČIMA STUDENTICE MEDICINSKOG FAKULTETA
Tijana Gvozdenović
Moje ime je Tijana Gvozdenović i studentica sam pete godine Medicinskog fakulteta u Zagrebu. Komunikacija u medicini je za mene od početka studija bila u domeni „onoga nečega što nosimo od kuće“,
najvjerojatnije upravo zato što se o tome vrlo malo pa i nikako ne govori na tijekom studija. Moje gledište
komunikacije u medicini najbolje opisuje jedna anegdota koja će uz mene ostati, vjerujem, vječno. Priča se
odvija u hitnoj kirurškoj ambulanti za vrijeme mog dežurstva. Glavni likovi radnje su petnaestogodišnjak
koji je rukom razbio čašu (zbog djevojke), specijalista kirurg i stažistica. Mladić je agresivan, odbija
šivanje rane. Promatram iskusnog liječnika kako ne gledajući mladića u oči i odrješito govori: „Zašto si
onda uopće došao? Idi fino doma. Nemoj mi se miješati u posao.“. No, mlada liječnica vidi nešto drugo u
mladićevim očima. Strah. Gleda ga u oči i blago mu se smiješi. Prilazi mu i poluglasno mu govori: „Reci
mi, zašto ne želiš šivanje?“. Nema odgovora. U nju zure tamne uplašene oči diskretno se puneći suzama.
Ona nastavlja: „Ne boj se, neće te ništa boljeti. ‘Ajde da ti to uradimo, da ti spasimo prst, znaš.“. Opet
smiješak, ovaj put popraćen tapšanjem po ramenu. „Dobro“ – čuje se tihi odgovor.
U samo nekoliko verbalnih i neverbalnih poruka ova mlada liječnica uspjela je spasiti mladićev prst,
utješiti ga, a sigurna sam i vratiti mu povjerenje u liječnike. Tako ja vidim komunikaciju u medicini.
78
3rd Croatian Congress on Prevention and Rehabilitation in Psychiatry
WHAT COULD A DOCTOR DO AFTER APPLYING EVERY MEDICAL REMEDY
THAT SHE KNEW.
Branka Kandić-Splavski
My patient, Mrs. Olga S. was in the terminal phase of the inoperable metastatic brain cancer.
She could not move, she was incontient and strongly dependent on somebody’s help. She was lying motionless, inable to communicate or use some gestures, but fully conscious. She would use only her eyes to
communicate with us.
At one of my visitis, leaning over her, I wondered what I could possibly say to this lady. What to say to a
dying human being, who was aware of her condition?
Shoud I use some of the typical phrases like: „How are you today? Do you feel better, do you have any
pain or can you sleep?“
It sounded so shallow, so artifical and pointless in the condition that she was in. Her consciousness was
trapped in her dying body.
I could not say a word, while she looked at me with the questions in her eyes, helplessly and sadly...
What should I do? What?
At that moment, I thought of the book that I just published. It was a collection of the fairy tales, which I
happened to have with me.
This is what I needed!
Of course, the fairy tales!
The fairy tales which have been known for centuries as a remedy, bringing comfort, helping us to fall
asleep, taking us away into some other more beautiful, cheerful world.
Like my grandmother used to read them to me, I sat down close to my patient and started reading stories.
I would come every day with a new fairy tale.
No, we did not finish the book.
Mrs. Olga died rather soon, but her tears of gratitude, which would run down her pale cheeks, would stay
with me for the rest of my life
These tears are the most moving, the saddest but at the same time maybe, the most prescious in my whole
medical practice.
*
The idea of fairy tale therapy, reading the stories to the patients, was launched then, in 2004 and from that
time on has been regular activity in the art workshop of Palia-Centar in Osijek.
79
1st INTERNATIONAL CONGRESS: Person in Medicine and Healthcare - Science and Art
ČOVJEK KAO BIĆE ZAJEDNIŠTVA
Ivana Ljubičić Bistrović1, 5, Dragana Jurić2, 5, Rudolf Ljubičić3, 5, Đulijano Ljubičić4, 5
Medicinski fakultet Sveučilišta u Rijeci,
Klinika za psihijatriju, KBC “Sestre milosrdnice“ u Zagrebu,
1
Katedra za psihijatriju i psihološku medicinu, KBC Rijeka,
5
Hrvatski institut za duhovnu psihijatriju- HIDP
1, 2, 4
3
Danas za čovjeka zapadne civilizacije sreća se sastoji u trenutačnom zadovoljavanju fizioloških i
psiholoških potreba, što nalazi, prije svega, u lijepoj odjeći, putovanjima, društvenim odnosima i dobroj
hrani. Sve što bi moglo biti sporedno u njegovom životu- kazališne predstave, šport, glazba, briga za tijelopostaje njegovim središtem. To je kultura prolaznoga. Takav čovjek ne želi nikakvo povezivanje različitih
trenutaka života jer bi to uključivalo povratak stvarnosti i odgovornosti za nju, a on to ne želi. Čovjek je
danas zapravo potišten, razdrobljen, ciničan ljudski subjekt, sumnjičav prema svakome projektu koji se
pokazuje kao odgovor na cjelovito postojanje.
Je li takav čovjek sretan? Vjerojatno nije. Najočitiji znak njegove nesreće jest njegova nesposobnost za
život; samoubojstva, tako česta pojava među mladima; nasilje i razni oblici ovisnosti. Sve su to znakovi
njegova dubokog neprijateljstva prema samome sebi i životu. Na paradoksalan način to je ujedno i znak
njegove neuništive težnje za transcendiranjem, nadilaženjem materijalnog, prolaznog i ograničenog. Besmisao, nasilje i smrt u društvu, kakvo je naše, zapravo je najviše uznemirujući izraz konačne ljudske
slobode koja za sebe zahtijeva apsolutnost. Jedini lijek protiv toga je ponovno uključivanje svetoga u
međuljudske odnose.
MAN AS A UNITY BEING
Ivana Ljubičić Bistrović1, 5, Dragana Jurić2, 5, Rudolf Ljubičić3, 5, Đulijano Ljubičić4, 5
Medical School at the University of Rijeka,
Department of Psychiatry, University Hospital “Sestre milosrdnice” in Zagreb,
1
Department of Psychiatry and Psychological Medicine School of Medicine in Rijeka,
5
Croatian Institute of Spiritual Psychiatry- CISP
1, 2, 4
3
Today, for a man of Western civilization, happiness consists of the current meeting of the physiological
and psychological needs, which is acquired primarily through nice clothes, traveling, social relationships,
and good food. Anything that might be irrelevant in his/her life-such as theater, sport, music, taking care
of the body, becomes his/her center. This culture is ephemeral. Such a man does not want any connection
with different moments of life because it would involve the return of reality and responsibility for it, and
that is exactly what he doesn’t want. Today, people are really depressed, moldy, cynical human subjects;
suspicious of each project that is seen as a response to the overall existence.
Is such a man happy? Probably not. The most obvious sign of his/her misfortune is his/her inability to live;
suicide, such a common a thing among young people, violence and various forms of addiction. These are
all signs of his deep hostility towards himself/herself and life. In a paradoxal way, this is also a sign of
his irrepressible desire to transcend that which is material, transient and limited. Absurdity, violence and
death in society, such as our own, is actually the most disturbing of the final expression of human freedom,
which in itself requires absolutes. The only cure for this is the re-inclusion of the sacred in relationships.
80
3rd Croatian Congress on Prevention and Rehabilitation in Psychiatry
KAKO SAM PREŽIJJELA DOK ME VLASTITI MOZAK POKUŠAVAO UBITI
Dragana Jurić1, 5, Ivana Ljubičić Bistrović2, 5, Rudolf Ljubičić3, 5, Đulijano Ljubičić4, 5
Medicinski fakultet Sveučilišta u Rijeci,
Klinika za psihijatriju, KBC “Sestre milosrdnice“ u Zagrebu,
2
Katedra za psihijatriju i psihološku medicinu, KBC Rijeka,
5
Hrvatski institut za duhovnu psihijatriju- HIDP
1, 2, 4
3
Susan Blauner živi u Massachusetts-u, u SAD- u. Susan je preživjela osamnaest godina suicidalne ideacije.
Dijagnosticiran joj je granični poremećaj osobnosti, posttraumatski stresni poremećaj i depresija major.
Sigurnost u Boga koji je ljubi puno joj je puta pomogla da preživi krize. Za nju je Bog kao terapeut koji joj
je na raspolaganju dvadeset i četiri sata. Često se podsjeća da Bog zna što se događa u njezinom životu i da
je uvijek tu da joj pomogne. Boravak u prirodi za Susan se pokazao kao odličan način ublažavanja stresa i
preusmjeravanja suicidalnih misli. Svi elementi u prirodi žive i umiru u skladu s ostalim elementima, ona
se zna brinuti sama za sebe. Nevinost i čistoća prirode pomažu nam osjetiti povezanost s Bogom. Tamo
nema sukoba, stresa i kaosa svakodnevnice. Priroda nam nudi odmor i mir duha i uma. U borbi sa suicidalnim mislima Susan je često odlazila u prirodu i tamo nalazila svoj mir.
Dragana Jurić1, 5, Ivana Ljubičić Bistrović2, 5, Rudolf Ljubičić3, 5, Đulijano Ljubičić4, 5
Medical School at the University of Rijeka,
Department of Psychiatry, University Hospital “Sestre milosrdnice” in Zagreb,
2
Department of Psychiatry and Psychological Medicine School of Medicine in Rijeka,
5
Croatian Institute of Spiritual Psychiatry- CISP
1, 2, 4
3
Susan Blauner lives in Massachusetts, U.S. Susan has survived eighteen years of suicidal ideation. She
was diagnosed with borderline personality disorder, post-traumatic stress disorder and major depression.
Strong faith in God who loves her a lot helped her to survive crisis many times. To her, God is like a therapist that is available twenty-four hours . She often reminds herself that God knows what is going on in her
life and he is always there to help her. Spending time in the country proved to be for Susan an excellent
way for reducing stress and redirecting suicidal thoughts. All elements in nature live and die in accordance
with the other elements; nature can take care of itself. Innocence and purity of the nature helps us to feel
like one with God. There is no conflict, stress and chaos of everyday life. Nature offers us rest and peace
of mind and spirit. In the struggle with suicidal thoughts, Susan was often visiting nature to find there her
peace.
81
1st INTERNATIONAL CONGRESS: Person in Medicine and Healthcare - Science and Art
DEPRESIJA KROZ TRANSPERSONALNA GLEDIŠTA
Rudolf Ljubičić1, 5, Dragana Jurić2, 5, Ivana Ljubičić Bistrović3, 5, Đulijano Ljubičić4, 5
Klinika za psihijatriju, KBC “Sestre milosrdnice“ u Zagrebu,
Medicinski fakultet Sveučilišta u Rijeci,
3
Katedra za psihijatriju i psihološku medicinu, KBC Rijeka,
5
Hrvatski institut za duhovnu psihijatriju- HIDP
1
2, 3, 4
Pretpostavku za bolje razumijevanje ovoga članka valja dodati vlastitoj slici svijeta: mi smo duhovna bića,
a kako bismo mogli biti (djelotvorno, rukotvorno) aktivni, posjedujemo tijelo! Ne dominira materija, nego
duh (energija) koji tu materiju nastanjuje. S holističkoga se gledišta, depresija može smatrati predstadijem
tjelesnih poremećaja, te se jedno „piskaralo“ mora doista potruditi kako bi udovoljilo i jednima i drugima.
Jedni znaju i ne žele odviše često slušati ono što već znaju. Drugi se ljute i ne žele slušati nešto što se protivi njihovu znanju jer uživaju ugled zbog svoje profesionalne djelatnosti, iako im također predbacuju zbog
njihove racionalne profesionalnosti. Međutim, znanstveno obrazovani ljudi ne bi smjeli zaboraviti kako se
mnogo toga još uvijek ne može racionalno dokučiti, ali se empatijom/ intuicijom i većom senzibilnošću
itekako može otvoriti pristup „u onaj osunčani prostor u kojemu je sve navijek poznato“.
Naša je odluka kako ćemo reagirati na Boga i njegov svijet. Depresije/ ljutnju ne izaziva ono što vidimo,
nego kako što vidimo. Ako ne želimo da filmsko platno postane poprište rata, ne moramo ga bijesno
poderati, nego izvući utikač u projekcijskoj sobi. Duhovne anomalije ili nesposobnosti koje izgledaju
poput nedostatne inteligencije ponekad su bijeg u bolest (u nemoć) kako ne bismo morali izlaziti na
kraj s rastućim neugodnim zahtjevima. Tako dovoljno dugo pokazuje naznake teškoća u ophođenju sa
svakidašnjim stvarima, oslobađa ga se od zahtjevnijih aktivnosti, pa on dobiva „propusnicu“ koja mu
oduzima vjerodostojnost i narušava dobar imidž. Bijeg u bolest je poput refleksa glumljenja mrtvaca te
nipošto ne jamči naše preživljavanje.
DEPRESSION THROUGH TRANSPERSONAL PERSPECTIVE
Rudolf Ljubičić1, 5, Dragana Jurić2, 5, Ivana Ljubičić Bistrović3, 5, Đulijano Ljubičić4, 5
Medical School at the University of Rijeka,
Department of Psychiatry, University Hospital “Sestre milosrdnice” in Zagreb,
3
Department of Psychiatry and Psychological Medicine School of Medicine in Rijeka,
5
Croatian Institute of Spiritual Psychiatry- CISP
2, 3, 4
1
For a better understanding of this article, there should be added an assumption to our own view of the
world: we are spiritual beings, and therefore in order to be (effectively, handmade) active, we have a body!
Nothing material is dominating; it is the spirit (energy) that is dominating over the material. From the
holistic point of view, depression can be considered as a stage before the appearance of the physical disorders, and a “hack” must really make an effort to satisfy both of it. Some know and do not want to listen
again to what they already know. Others are angry and do not want to listen to something that is against
their knowledge, because they enjoy a good reputation in their professional activities, although they are
also being reproached for their rational professionalism. However, scientifically educated people should
not forget that there are still many things that cannot be rationally grasped, but empathy/intuition and
greater sensitivity could well open access „to the sunlit room where all is known for ever.”
It is our decision how we react to God and his world. Depression/anger are not produced by what we see,
but how we see something. If we don’t want the movie screen to show the scene of war, we don’t have to
madly tear the movie screen of, but just pull out the plug in the projection room. Spiritual anomalies or disabilities that look like a lack of intelligence sometimes represent an escape into the disease (impotence) in
order not to have to deal with the growing unpleasant demands. As long as somebody is showing signs of
difficulty in dealing with everyday things, it frees him from demanding activities, so he gets a “pass” that
takes away the credibility and undermines a good image. Escape to a disease is like the reflex of playing
dead, and certainly does not guarantee our survival.
82
3rd Croatian Congress on Prevention and Rehabilitation in Psychiatry
DAN NADE
Ivana Ljubičić Bistrović1, 5, Rudolf Ljubičić2, 5, Dragana Jurić3, 5, Đulijano Ljubičić4, 5
1, 3, 4
Medicinski fakultet Sveučilišta u Rijeci,
2
Klinika za psihijatriju, KBC “Sestre milosrdnice“ u Zagrebu,
1
Katedra za psihijatriju i psihološku medicinu, KBC Rijeka,
5
Hrvatski institut za duhovnu psihijatriju- HIDP
Gareth O’ Callaghan jedan je od najpopularnijih irskih radijskih voditelja. Nekoliko godina bolovao je od
teške depresije. Dok su njegovi obožavatelji mislili da on ima sve što se poželjeti može, njegova je duša
tiho jecala. Izvana je poput klauna kojega su resili slava, novac, uspjeh, a iznutra je bio jako nesretan i
izgubljen. Nitko nije mogao pretpostaviti da se on, u istom trenutku kad bi ujutro izišao iz etera, popodne
povlačio u krevet, ponekad razmišljajući o samoubojstvu. Bio je jedva sposoban funkcionirati kao suprug
i otac troje male djece. Čim je 1999. godine dobio dijagnozu teške depresije, Gareth je započeo odlučnu
bitku za povratak svoga zdravlja. Naučio je kako ovo stanje nastaje i kako ga se riješiti. Danas je potpuno
oporavljen, slobodan od antidepresiva, optimističan i u boljoj formi nego ikada.
Jedno od ključnih područja oporavka uključuje duhovnu obnovu. Ljudi su uglavnom gotovo automatski
povezani s izvorima sreće koji se aktiviraju sami od sebe u odgovarajućem trenutku, ali depresija sve
to uništava. Osoba koja boluje od depresije, nesposobna je izraziti bilo što. Gubitak izražavanja svojih
najdubljih osjećaja čini da depresivni ljudi postanu beskrajno izgubljeni u svojoj depresiji. Svi osjećaju i
dalje uporno rade negdje unutra, kao u ekspres loncu. Ali oni nemaju riječi, ni duhovne snage izraziti ih.
Tako postupno ključaju, čekajući da se ispuste kroz normalan izraz sve dok jednom ne prekipe, a rezultat
je mržnja i bijes čovjeka prema samom sebi. Depresija je poput nametnika. Može ući samo kada je kuća
prazna i nečuvana. Sretna kuća je ispunjena duhom i životom. Zato kada je jednom iz kuće izbačen duh,
i život također odlazi s njim. No to nije uvijek nužno i zauvijek jer on uvijek čeka pozivnicu za povratak.
DAY OF HOPE
Ivana Ljubičić Bistrović1, 5, Rudolf Ljubičić2, 5, Dragana Jurić3, 5, Đulijano Ljubičić4, 5
1, 3, 4
Medical School at theUniversity of Rijeka,
2
Department of Psychiatry, University Hospital “Sestre milosrdnice” in Zagreb,
3
Department of Psychiatry and Psychological Medicine School of Medicine in Rijeka,
5
Croatian Institute of Spiritual Psychiatry- CISP
Gareth O ‘Callaghan is one of the most popular radio hosts in Ireland. A few years ago he was suffering
from a severe depression. While his fans thought he had everything what he could wish for, his soul was
quietly sobbing. On the outside, he was like a clown who was adorned with glory, money, success, but on
the inside, he was very unhappy and lost. Nobody could have guessed that he, from the moment he would
get off the ether in the morning, he would retreat to bed in the afternoon, sometimes even thinking about
suicide. He was barely able to function as a husband and the father of three young children. As soon as he
had received the diagnosis of major depression in the year 1999, Gareth started the decisive battle for the
return of his health. He learned how this condition occurs and how it can be solved. Today he is completely
recovered, free of antidepressants, optimistic and more fit than ever.
One of the key areas of his recovery involves a spiritual renewal. People are generally almost automatically associated with the sources of happiness, which are activated by themselves at some appropriate time,
but depression destroys all of that. A person who suffers from depression is unable to express anything.
The loss of the ability to express their deepest feelings seems to be the reason that depressed people become endlessly lost in their depression. All feelings are still constantly working somewhere inside, like in
a pressure cooker. But they do not have words, the spiritual strength to express them. So the emotions are
gradually boiling, waiting to be released through a normal way of expression, until they boil over, resulting in hate and anger towards the man himself. Depression is like a parasite. It can enter only when the
house is empty and unguarded. Happy houses are filled with spirit and life. So when one of them is kicked
out of the house, for example the spirit, life will also go out with it. But this is not necessarily forever true,
for life is always waiting for an invitation to return.
83
1st INTERNATIONAL CONGRESS: Person in Medicine and Healthcare - Science and Art
TREBA “UMRIJETI” OD NEČEGA NA ŠTO NE MOGU UTJECATI
Nevenka Bohaček, dr. med.
UVOD: U palijativnoj medicini duhovna terapija pomaže umirućoj osobi ublažiti njezine boli, osmisliti
patnju i pomoći prihvatiti neizbježno. Razni nerazrješeni događaji u životu čovjeka, pogreške i rane na
razini duha kao i nerazrješena krivnja razaraju dušu i stvaraju podlogu raznim psihosomatskih bolesti.
Pomažući čovjeku u duhovnim traumama dolazi do ublažavanja boli i poraza uzrokovanih nekom teškom
fizičkom bolešću. UZORCI I POSTUPCI: Čovjek je kompleksno biće pa je i pristup palijativnom bolesniku kompleksan. Zbog toga je neophodan multidiscipliaran i individualizirani pristup kojeg omogućuje
tim stručnjaka koji će kroz razne terapijske metode poboljšati kvalitetu života palijativnog bolesnika u toj
važnoj fazi njegovog života. Ovdje je prikazan primjer multidisciplinarnog pristupa kod bolesnika koji je
došao u našu bolnicu u fazi prihvaćanja svoje bolesti (karcinom gušterače) i kojeg smo pratili na preostalom putu njegova života (put do “kraja”). REZULTATI: Radilo se o bolesniku koji se osjećao usamljen,
žaluje za djecom, a bol koju je bolesnik verbalizirao bila je puno dublja od somatske razine i imala je svoje
korijene u neprežaljenom gubitku supruge i neprorađenom pristupu malignoj bolesti od koje je i njegova
supruga preminula, a koju je njegovao do kraja i nikada ju nije zaboravio. Medikamentno refraktorna somatska bol koju bolesnik subjektivno ocjenjuje kao najjaču moguću, kao i psihički doživljaj “infaustnog”
stanja ostali su na verbalnoj razini nakon cjelovitog pristupa bolesniku. ZAKLJUČAK: Čovjek je duhovno
biće, a znamo da duh nadilazi i somatsko i psihičko područje. Psihoterapija i medicinska terapija su često
slabog uspjeha jer su nepotpune ukoliko nisu upotpunjene antropološkim i duhovnim pristupom.
84
3rd Croatian Congress on Prevention and Rehabilitation in Psychiatry
MULTIMEDIAL PERSON-CENTERED CLINICAL DOCUMENTATION SYSTEM
IN PALLIATIVE CARE
F. La Mura, MD
Medical Coordinator, Palliative Care Centre “Don Uva” - Bisceglie, Italy
Clinical notes are taken though several methods – from handwriting on paper to Computer-based Documentation systems (CBD) – and this is currently seen as one of the most critical areas for Electronic Health
Record (EHR) development and adoption in the clinical setting. This lecture aims at giving an overview
about our experience in CBD system to be used in Palliative Care (PC), including: 1) an initial in-depth
knowledge of Men and Women, and their families, accessing PC (both their every day life – also though
pictures, music, hobbies, spirituality and religiosity – , and their clinical story), 2) a comprehensive and
up-to-date overview of demographic statistics (including scholarity), 3) the interactions occurring between
healthcare providers (physicians, nurses, psychologists, physical therapists, spiritual caregivers, social
workers, clinical pedagogists, etc) and Patients. Palliative Care CBD systems are particularly challenging, having to support data collection and reusing, mostly referring to needs and symptoms (type, onset,
control and variation) rather than to strictly quantifiable clinical signs (blood pressure, hearth rate, and pain
in some extent).
THE HUMAN HEALTH RECORD: TEXTUAL AND GRAPHICAL CLINICAL
DOCUMENTATION SYSTEM FOR PALLIATIVE CARE FACILITIES
F. La Mura, MD
Medical Coordinator, Palliative Care Centre “Don Uva” - Bisceglie, Italy
Our Palliative Care Computer-based Documentation (CBD) system aims at offering a time-oriented data
presented in a chronological order, problem-oriented data (notes taken for each problem assigned to the Patient) and source-oriented data (arranged according to the method by which the information was obtained).
It combines structured/coded as well as narrative data collection, along with the possibility to graphically
show trends. It is composed of a back and front-end software running on the web and written in PHP/
MySQL scripting languages, which is hosted securely within the local Intranet. The time-line and illnesstrajectory is presented as a stream of graphical and textual information, using the so called “Information
Visualization”, in order to represent quantitative, qualitative and abstrac data to reinforce human cognition.
85
1st INTERNATIONAL CONGRESS: Person in Medicine and Healthcare - Science and Art
POVEZANOST TERAPIJSKOG I REHABILITACIJSKOG PRISTUPA VETERANIMA
S POSTTRAUMATSKIM POREMEĆAJIMA
Jasna Grković
Klinika za psihijatriju KBC Rijeka
Referentni centar za posttraumatski stresni poremećaj MZRH
U izlaganju će se razmatrati povezanost rehabilitacije i terapijskog pristupa koji se u ratnom i poratnom
razdoblju razvijao, prilagođavao i krojio za psihotraumatizirane veterane iz Domovinskog rata. Kronične
psihičke smetnje koje postoje u navedenoj populaciji su iz posttraumatskog spektra poremećaja i komorbiditet je pretežito pravilo, a ne izuzetak. Uočili smo kako su najučestalije smetnje u pacijenata simptomi
PTSP-a ( različite kliničke slike: kronični, s odloženim početkom, akutizirani, «zapušteni», djelomični,
sekvelarni i sl. ), smetnje prilagodbe, depresivni poremećaji i distimija, abuzus alkohola, mnestička
zakazivanja, anhedonija i trajne promjene osobnosti, ”reakcije godišnjice”, komorbidni psihosomatski
poremećaji, obiteljski dizbalans, radno i socijalno zakazivanje, te su stoga i preventivni i rehabilitacijski
postupci nužni u pristupu ratnim veteranima. Temeljne postavke terapijskog pristupa su prorada i integracija kumulativnih traumatskih događaja, osiguranje programa za pacijente čije smetnje zahtijevaju dulji
tretman s naglaskom na cjelokupnu osobnost, organiziranje dijagnostičko – istraživačkog rada i uspostavljanje suradnje s drugim programima u zajednici. Nužnost razvijanja preventivno-rehabilitacijskog pristupa
ovim kroničnima posttraumatskim poremećajima najviše se ogleda u nastojanju sprečavanja rizika od
podržavanja evakuacije (getoizacije?) veterana, dijagnostičkog etiketiranja, povećavanja somatizacija kad
psihološka priroda traume ili simptoma nije shvaćena, te zasigurno štetnog utjecaja tretmana pojedinca
kojeg se izdvojilo iz primarnog socijalnog okruženja.
Ponovo bih parafrazirala Larsa Waisaetha koji je u gore navedenom članku spomenuo i uvijek postojeće
kontroverze u vezi liječenja psihotraumatiziranih:
rizik od podržavanja evakuacije (getoizacije?)
kompenzacijski sindromi
legitimnost dijagnostičkog etiketiranja
povećavanje somatizacija kad psihološka priroda traume ili simptoma nije shvaćena
• štetan utjecaj tretmana pojedinca kojeg se izdvojilo iz primarnog grupnog setinga
86
3rd Croatian Congress on Prevention and Rehabilitation in Psychiatry
VERBATIM THEATRE AND HEALTHCARE
Trevor Walker
For some time actors have been employed by teaching hospitals to play the roles of patients in the training
of doctors. More recently these roles have been extended so that actors now also represent family members, carers and other healthcare professionals and, no longer passive role-players, actors are encouraged to
improvise in character and are often involved in the evaluation and recruitment of trainee doctors.
The growing interest in the role of theatre in healthcare has also resulted in a number of plays and theatre
programmes being devised to interrogate medical practice and thus the involvement of theatre practitioners
has moved from a supporting role to a challenging one.
Verbatim theatre is a storytelling technique which, in this context, uses the recorded experiences of patients
and carers to examine healthcare. Part of its popularity and power is in its ability to show the personal in
the process, in its claims to authenticity and in our susceptibility to anecdotal evidence.
But verbatim is as much mediated as fiction – can we trust these true stories and what does ‘true’ mean?
This paper reviews the experience of directing the verbatim plays Cancer Tales and Home Death for
medical conferences across Europe and attempts to assess the impact of the performances on both medical
practice and on healthcare practitioners.
PRESENTATION OF NOWPDP PROGRAMME
Sumra Ahmed
Programme Officer
Education Development and Improvement Programme (EDIP)
Network of Organizations Working with People with Disabilities, Pakistan (NOWPDP)
NOWPDP has been working since May 2008 to create an inclusive society where people with disabilities
have equal access to opportunities. In the past 3½ years, NOWPDP has facilitated employment opportunities for over 200 people with disabilities; trained over 600 special education teachers in Sindh on teaching techniques; provided training in inclusive education to over 450 teachers from 98 schools in GilgitBaltistan; conducted art competitions for 600 children with disabilities in 2009 and 2011; distributed over
8000 brochures on legal rights and benefits across Pakistan; and conducted workshops and forums for over
50 disability organisations to discuss the needs of the disability community.
Our current programmes are:
a) Artpreneurs for Change trains teachers and members of the public to utilise art as a theraputic medium
for children with disabilities.
b) The Rickshaw Project creates opportunities for the integration of people with disabilities into mainstream society through an on-call rickshaw service.
c) heARTwork trains people with disabilities in relevant skills and markets products, to increase their ability to be valued members of society.
d) Youth Ambassador Programme, in which school children with and without disabilities are empowered
to take action to create an inclusive society.
87
1st INTERNATIONAL CONGRESS: Person in Medicine and Healthcare - Science and Art
TRAUMATSKA OZLJEDA MOZGA
Prof.dr.sc Krešimir Rotim, Vatroslav Čerina,dr.med., Darko Stipić,dr.med.
Klinika za neurokirurgiju, KBC „Sestre Milosrdnice“
Traumatska ozljeda mozga (TOM) je oštećenje mozga nastalo djelovanjem mehaničkih sila. Najčešće se
javlja pri padovima, prometnim nesrećama, fizičkom nasilju i u sportu. Dovodi do privremenog ili trajnog
oštećenja kognitivnih, fizičkih i psihosocijalnih funkcija.
TOM je rastući svjetski javnozdravstveni problem. Od svih ozljeda, najčešći je uzrok smrti i trajne invalidnosti. Češća je u osoba mlađe životne dobi i muškaraca. U Hrvatskoj je u 2008. godine zbog TOM-a hospitalizirano 5300 osoba, poginulo 517 osoba, a troškovi liječenja procijenjeni su na 22.5 milijuna kuna.
Na osnovu anatomskih kriterija koji se procjenjuju na CT presjecima glave, TOM se dijeli na difuznu
(potres mozga i difuzna aksonska ozljeda) i fokalnu (frakture kostiju lubanje, kontuzije mozga, epiduralni,
subduralni i intracerebralni hematom) TOM.
Klinički se klasificira na tešku (GCS 3-8), srednje tešku (GCS 9-13) I laku (GCS 14-15) TOM.
Lakši oblici TOM-a se liječe konzervativno uz kliničku i neuroradiološku opservaciju. Ugroženiji bolesnici zahtijevaju kombinaciju intenzivnog liječenja i operacije. Cilj operacije je dekompresija mozga koja se
postiže odstranjenjem intrakranijskih hematoma, odizanjem impresijskih fraktura, dekompresivnim kranijektomijama i vanjskom drenažom cerebrospinalnog likvora (EVD). EVD služi mjerenju intrakranijalnog
tlaka (ICP) i ispuštanju likvora. Postavlja se kod povećanog rizika od razvoja povišenog ICP-a (GCS<8).
Na našoj Klinici pratimo porast broja operiranih i hospitaliziranih zbog TOM-a. U 2008. godini hospitalizirano je 198, a operirano 61 bolesnika. U 2012. godini hospitalizirano je 264 i operirano 78 bolesnika,
što je porast broja hospitaliziranih za 33% i operiranih za 27%. Također pratimo trend poboljšanja ishoda
liječenja što pripisujemo trajnoj edukaciji liječnika i suvremenom pristupu liječenju.
Ključne riječi: traumatska ozljeda mozga
88
3rd Croatian Congress on Prevention and Rehabilitation in Psychiatry
POSTER PREZENTACIJE /
POSTER PRESENTATION
89
1st INTERNATIONAL CONGRESS: Person in Medicine and Healthcare - Science and Art
EVALUACIJA REHABILITACIJE HOSPITALNIH PACIJENATA OBOLJELIH OD
AFEKTIVNIH, ANKSIOZNIH I PSIHOTIČNIH POREMEĆAJA
Mirta Vranko, Ana Plazonić Fabian, Domagoj Vidović, Petrana Brečić
Klinika za psihijatriju Vrapče
Tradicija rehabilitacijskih programa Klinike za psihijatriju Vrapče seže u same početke njezinog djelovanja. Današnji program rehabilitacije Zavoda za liječenje i rehabilitaciju svojim sadržajem odgovara na
potrebe pacijenata koji se liječe od afektivnih, anksioznih i psihotičnih poremećaja. Uključuje niz rehabilitacijskih aktivnosti koje provode psihijatri, psiholog, socijalni pedagog, socijalni radnik te medicinske
sestre i tehničari. Program čine radna terapija, grupni psihoterapijski tretmani, različite socioterapijske
aktivnosti na Zavodu i izvan njega, te su stoga pacijenti prema individualnom rehabilitacijskom planu i
prema svoji individualnim potrebama uključeni u: psihoterapijske grupe (gestalt terapija, realitetna terapija, dinamski usmjerena terapija), trening socijalnih vještina, biblioterapiju, terapiju pokretom i plesom,
wellness, terapijsku zajednicu, medicinsku relaksaciju i gimnastiku, psihoedukativna predavanja. Evaluacija je provedena za tu potrebu kreiranim upitnikom. U evaluaciju je uključeno 80 pacijenata koji su
aktualno hospitalizirani na Zavodu za liječenje i rehabilitaciju Klinike za psihijatriju Vrapče. Cilj rada je
prezentirati evaluirane podatke rehabilitacijskog procesa.
UMJETNIČKIM EKSPRESIJAMA KA RAZUMIJEVANJU I PRIHVAĆANJU
ALZHEIMEROVE BOLESTI
Mimica N, Brajević–Gizdić I, Pavlović E, Radovančević Lj, Ozmec Z.
Današnje viđenje bolesti ne ograničava se samo na klinička iskustva i znanstvena dostignuća , već se
primjenjuju različite percepcije koje doprinose razumijevanju nastanka i raznolikosti pristupa određenim
bolestima.
Priroda napredovanja demencije donosi otežanu komunikaciju bolesnika s okolinom, kao i otežan pristup
pojedinca, obitelji, njegovateljima, stručnih osoba prema bolesniku.Time se gubi kontakt s oboljelim kao
i razumijevanje funkcioniranja bolesnika. U širem kontekstu, takvi bolesnici postaju stigmatizirani, s tendencijom daljnjeg distanciranja iz svakodnevnog života i uopće nastojanja da se pronađe zadovoljavajuća
okupacija, svrsishovitost ili smanjenje stresa kod oboljelih. Tragom pronalaženja drugačijih mogućnosti
osvjetljavanja ponašanja dementnih osoba te kreativnog pristupa tim bolesnicima, na inicijativu Društva
za Alzheimerovu bolest, pokrenut je umjetnički sadržaj koji prethodi Kongresima Alzheimerove bolesti, a
koji se redovito održavaju svake dvije godine u Hrvatskoj. Umjetnički izričaji su usmjereni ka shvaćanju
Alzheimerove bolesti (AB) na univerzalan, subjektivan način ka čovjeku ili iz čovjeka koji boluje od AB,
nastojeći približiti proces otuđenja sebe od drugih i suprotno. Tako se pod nazivima „Aloisu Alzheimeru u
čast“, „Pad čovjeka – lica demencije“, „Tajanstveni su putevi čovječji“ i „Tamo, gdje sam ja“, spontano ali
sa snažnim uvjerenjem pokazalo kako se na taj način može djelovati na razinu svijesti, jačanju odgovornosti i razumijevanju AB u cilju destigmatizacije i senzibilizacije stručnjaka, pojedinaca i društva u cjelini,
a istovremeno pronaći kreativan način otklanjanja stresom povezanih poremećaja ponašanja u oboljelih
od demencije.
Ključne riječi: Alzheimerova bolest, demencija, destigmatizacija, art-terapija
90
3rd Croatian Congress on Prevention and Rehabilitation in Psychiatry
PROCJENA PSIHOSOCIJALNIH POTREBA PACIJENATA U INTERMITENTNOM
LIJEČENJU PSIHIČKIH POREMEĆAJA
Ana Plazonić Fabian, Mirta Vranko, Domagoj Vidović, Petrana Brečić
Klinika za psihijatriju Vrapče
Intermitentno liječenje je liječenje koje se provodi kontinuirano kroz duže vremensko razdoblje u sklopu
specijalističko- konzilijarne zdravstvene zaštite osoba s psihičkim poremećajima, kojeg čini niz psihijatrijskih i psihosocijalnih postupaka s ciljem pomoći osobama s mentalnim poremećajima da se što kvalitetnije uključe u zajednicu nakon perioda hospitalizacije. Intermitentno liječenje je program koji je kreiran
prema individualnim medicinskim potrebama i osobnim afinitetima pacijenta. Uključuje psihijatrijski
pregled, sudjelovanje u psihoterapijskim grupama sa socijalnim pedagogom i psihologom, grupu podrške
sa socijalnim radnikom, radnu terapiju, kao i niz socioterapijskih tehnika koje se primjenjuju sa svrhom
pružanja podrške pacijentu. Medicinske sestre provode savjetovanje u vezi tjelesne težine i prehrane, s
redovitim mjerenjem krvnog tlaka i profila šećera u krvi. Intermitentno liječenje traje kroz najviše godinu
dana, u intervalima od dva do šest tjedana.
Cilj rada je prezentirati procjenu potreba korisnika programa intermitentnog liječenja, te prikazati implikaciju iste u provedbu samog programa.
LIJEČNIK U PROCJEPU- IZAZOVI U RADU SA ZATVORENICIMA/BOLESNICIMA KOJI
IMAJU SIGURNOSNU MJERU OBAVEZNOG PSIHIJATRIJSKOG LIJEČENJA U SKLOPU
IZDRŽAVANJA ZATVORSKE KAZNE
Gruber E.N. (1) Sušić E (2)
Zatvorska bolnica Zagreb, Odjel forenzičke psihijatrije
1
dr. med, spec. psihijatar, subspec. socijalni psihijatar, odjelni psihijatar
dr. med., spec. psihijatar, subspec. forenzičke psihijatrije i subspec. alkoholizma
i drugih ovisnosti, voditeljica Odjela forenzičke psihijatrije
2
Autori prikazuju izazove u radu liječnika psihijatra na Odjelu forenzičke psihijatrije u Zatvorskoj bolnici u
Zagrebu gdje se liječe bolesnici/ zatvorenici koji uz izdržavanje zatvorske kazne imaju izrečenu sigurnosnu mjeru obaveznog psihijatrijskog liječenja i/ili obveznog liječenja od ovisnosti, po članu čl. 68. i čl. 69.
KZ-a (član 75. i čl. 76. starog KZ-a) a sukladno čl. 49. st. 6. Zakona o izvršavanju kazne zatvora. Prikazani
su uvjeti potrebni za uspješan rad liječnika psihijatra koji uz nužno poznavanje stručnih i specijalističkih
znanja te stalno stručno usavršavanje, specifičnu edukaciju za rad sa ovisnicima, ovlast za prepisivanje
supstitucijske terapije, rad u ambulanti za vanjske i konzilijarne preglede te polivalentna dežurstva i za
somatske odjele uz neizbježno opsežno vođenje potrebne medicinske dokumentacije, nužno traže i usvajanje specifičnih znanja za rad u penalnom sustavu odnosno poznavanje zakonskih odredbi izvršavanja
kaznenopravnih sankcija i mjera iz nadležnosti uprave za zatvorski sustav Ministarstva pravosuđa te
komunikaciju i timski rad sa službom osiguranja, službom tretmana, Središnjim uredom, žalbenim sustavom, sucem izvršenja, odvjetništvom, ministarstvima, javnozdravstvenim službama uz stalno usklađivanje
rada sa javnim i europskim smjernicama, uz istovremena opterećenja povećanog opsega rada obzirom na
prekapacitiranost sustava i manjak liječnika te manjim prihodima od kolega koji rade u drugim državnim
službama.
91
1st INTERNATIONAL CONGRESS: Person in Medicine and Healthcare - Science and Art
ULOGA RADNO OKUPACIJSKE TERAPIJE U REHABILITACIJI ZATVORENIKA
KOJI UZ IZDRŽAVANJE KAZNE IMAJU I SIGURNOSNU MJERU OBVEZNOG
PSIHIJATRIJSKOG LIJEČENJA
Ž. Macan (1), D. Puljiz (2), K. Rendulić (3), B. Marković (4), R. Ašćić (4), E.N.Gruber (5)
Zatvorska bolnica, Odjel forenzičke psihijatrije
1
strukovni učitelj za radnoterapijske aktivnosti, služba tretmana Zatvorske bolnice
2
viši stručni savjetnik, služba tretmana Zatvorske bolnice
3
defektolog logoped, voditeljica službe tretmana Zatvorske bolnice
4
med. sestra Odjela Forenzičke psihijatrije
5
dr. med, spec. psihijatar, subspec. socijalni psihijatar, odjelni psihijatar
Radno okupacijska terapija u Zatvorskoj bolnici provodi se sa zatvorenicima koji uz kaznu zatvora imaju
izrečenu sigurnosnu mjeru obveznog psihijatrijskog liječenja temeljem čl.75. Kaznenog zakona. Radno
okupacijske aktivnosti koje se provode su: kreativne radionice, radna okupacija, zabavni i športski sadržaji.
Radno okupacijsku terapiju u Zatvorskoj bolnici provode strukovni učitelji za radno terapijske aktivnosti u
suradnji s medicinskim sestrama i stručnim savjetnicima za tretman. Zatvorenici se u kreativne radionice,
zabavne i športske aktivnosti uključuju prema interesu i sklonostima, a radno se angažiraju po procjeni
psihijatra i odlukom Stručnog tima Zatvorske bolnice. Organizirane su likovna, literarna i informatička
radionica. U okviru likovne radionice izrađuju se ukrasi dekupaž tehnikom, čestitke, posteri. Na literarnoj
radionici stvaraju se tekstovi koji se prezentiraju na priredbama ili ih zatvorenici prosljeđuju obiteljima.
Informatička radionica educira zatvorenika u informatičkim vještinama, a mnogi se u Zatvorskoj bolnici
prvi puta sreću s računalom. Zatvorenici su radno angažirani na poslovima pomoćnih radnika na čišćenju
odjela, podjeli kantine i uređenju okoliša i za to primaju novčanu naknadu sukladno Zakonu o izvršavanju
kazne zatvora. U okviru zabavnog sadržaja organiziraju se priredbe povodom praznika. Zatvorenici izvode igrokaz, recitiraju i pjevaju. Priredbe obavezno „završavaju“ zakuskom, koju pacijenti nestrpljivo
očekuju i u neformalnom druženju s osobljem Bolnice izmjenjuju dojmove. Od športskih aktivnosti organiziraju se odjelna takmičenja u stolnom tenisu i šahu što je vrlo motivirajuće i za najregresivnije zatvorenike.
Svaki petak u tjednu u zajedničkoj prostoriji organizira se gledanje filma po izboru strukovnog učitelja za
radno terapijske aktivnosti što je uvod u vikend koji je predviđen za slobodno vrijeme i čitanje knjiga iz
zatvorske knjižnice.
92
3rd Croatian Congress on Prevention and Rehabilitation in Psychiatry
DUHOVNA BOLEST – TEMELJNA BOLEST
Lana Knežević
Bolesti ovisnosti imaju svoje uzroke na duhovnoj razini. Na toj razini one predstavljaju gubitak slobode
(duhovna duša), na psihičkoj vezanost uz užitak ili zadovoljstvo, a na tjelesnoj upisivanje određenih radnji i pokreta u tijelo. One zapravo predstavljaju bolesti izostanka smisla,a smisao je duhovna kategorija.
Volja za smislom je danas uvelike frustrirana. Živimo u svojevrsnom “egzistencijalnom vakuUmu” u
kojem današnje duhovno neinteligentno društvo pokušava isti nadoknaditi borbom za ostvarenjem moći
i samopotvrđivanjem i gdje je ratio razina (razina ega) jedini kriterij po kojem se čovjek ostvaruje. Na taj
način zanemarujemo naše središte, a duhovna bolest (ovisnost) nastaje onda kada izgubimo kontakt s
njime. Ovisni možemo biti o ljudima, stvarima, idolima, strahovima, supstancijama..
Od svih organa duhovne duše pokazalo se da je u bolestima ovisnosti najviše zakazao organ slobodne
volje. Zdrava slobodna volja omogućuje pojedincu da je uvijek sposoban, između dobra i zla, odlučiti
se za dobro. Osim nje, bolesna je i čovjekova savjest kao i njegov intelekt. Zbog svega navedenog, u
liječenju takvih ovisnosti najbolji bi učinak imalo sinergijsko djelovanje psihoterapije, logoterapije (terapija smislom, V. Frankl) i hagioterapije(terapija svetim i oslobođenje od patnje). Smisao se ne može dati,
već se mora pronaći. Ne može se izmisliti nego se mora otkriti.
Za vjernike može se primijeniti i religija preko koje dolazimo do ispunjenja posljednjeg smisla, a to je
upravo onaj egzistencijalni, a koji odgovara na pitanja: tko smo, odakle dolazimo i kamo idemo.
SPIRITUAL DISEASE-BASIC DISEASE
Addictions have their causes on a spiritual level. At this level, they represent a loss of freedom (spiritual
soul), at the psychological, attachment to the pleasure or satisfaction and at physically level repetition of
certain actions and movements of the body.
They actually represent an absence of sense, and the sense is the spiritual category. The cognition of
meaning is today largely frustrated. We live in a kind of “existential vacuum” in which today’s spiritually unintelligent society tries to compensate a loss of sense by struggling for self-assertion, and where
the ratio level (level of ego) is the only criterion by which a person achieves. In this way we neglect our
individuality and spiritual disease (addiction) occurs when we lose touch with it. We can be dependent on
the people, things, idols, fears, substances. It was shown that of all the organs of the spiritual soul freewill
is to be the most compromised. Healthy free will allows an individual that is always capable to escape evil
and choose good. These reasons tell us that the best treatment of addictions would be synergistic treatement using psychotherapy, logotherapy (existential therapy, V.Frankl) and hagiotherapy (holy therapy and
liberation from suffering). For meaning can not be given, but must be found. It can not be invented, but
must be detected. Also, a believer can answer question through its religion, accept and find answers on
existential questions;: who are we, where do we come from and where are we going.
93
1st INTERNATIONAL CONGRESS: Person in Medicine and Healthcare - Science and Art
PSIHOLOŠKI ASPEKTI ŠUMA
Lj.Kondić, I. Aras, V.Kramarić, Z.Sabljar
Iako šum rijetko predstavlja ozbiljnu opasnost za fizičko zdravlje, često uzrokuje perzistentne subjektivne
smetnje koje značajno narušavaju kvalitetu življenja. Različiti načini liječenja usmjereni na smanjenje
ili nestanak šuma i dalje ne daju zadovoljavajuće rezultate. S druge strane, više studija pokazalo je da
jačinu smetnji koje pacijent doživljava ne određuju toliko audiološki parametri (slušno oštećenje, intenzitet šuma) koliko psihološki faktori specifični za pojedinu osobu. Također se pokazalo da je psihološka
intervencija ključna komponenta uspješne terapije šuma.
Dugotrajan šum, bez obzira na uzrok, može izazvati razdražljivost, smetnje koncentracije i spavanja,
simptome anksioznosti i depresivnosti. Psihološka intervencija uključuje psihoterapijske postupke (psihoterapijska potpora, vježbe mišićne relaksacije, kognitivne tehnike), te terapiju psihofarmacima.
PSIHIČKE SMETNJE U LIJEČENJU VERTIGA – PSIHOGENI VERTIGO
LJILJANA KONDIĆ i IVANA ARAS
SUVAG, Zagreb, Hrvatska
Nakon uspješnog liječenja osnovne neurološke bolesti mogu se u nekih bolesnika kao najčešći simptomi
javiti smetnje ravnoteže, mehanizam nastanka kojih je teško protumačiti i odrediti terapiju koja bi takvim
bolesnicima omogućila normalno funkcioniranje. Uz smetnje ravnoteže postoje i različite psihičke smetnje što često uz neurološku obradu zahtijeva i primjenu niza drugih specijalističkih pretraga i testova.
Prikazana je bolesnica koja je po preporuci otorinolaringologa došla u psihijatrijsku ambulantu SUVAG-a
zbog stalnih smetnji ravnoteže koje su počele pri liječenju problema s vratnom kralježnicom. Pomnim
ispitivanjem anamneze otkrilo se da njene smetnje, kojima se neurološkom i ORL obradom nije moglo naći uzrok, potječu iz najranijeg djetinjstva (strah od majke, nemogućnost suprotstavljanja) i kasnije iz mladosti (izrazita sklonost fantaziranju, što joj je bilo rješenje u svim neugodnim situacijama). U
raspravi je naglašena važnost suportivne terapije, tj. odnosa s psihoterapeutom, što se navodi i u literaturi.
Zaključuje se da je prikazani slučaj izraziti primjer povezanosti smetnji ravnoteže i psihičkog stanja, tj.
psihička reakcija podržava smetnje ravnoteže, s njima se isprepliće te na neki način sprječava uspostavljanje centralnih kompenzacijskih mehanizama (uočljiva je neusmjerenost u obrtajnom pokusu koja je
prisutna i nakon 6 mjeseci u inače fizički zdrave osobe, bez dijagnosticiranih smetnji vratne kralježnice).
Ključne riječi: vertigo, psihičke smetnje u liječenju
94
3rd Croatian Congress on Prevention and Rehabilitation in Psychiatry
PRIMJENA S.W.A.S.H ORTOZE KOD DJETETA OBOLJELOG OD
CEREBRALNE PARALIZE
Margareta Čalić,dr.med. specijalist fizikalne medicine i rehabilitacije
Opća županijska bolnica Vinkovci
Cerebralna paraliza je neurorazvojno odstupanje karakterizirano kao nepogresivno s promjenjivim motornim oštećenjima uzrokovanim lezijom središnjeg živčanog sustava u ranim stadijima razvoja.
Cerebralna paraliza (CP) se javlja u tri osnovne kliničke slike – spastična, extrapiramidna i miješana
slika. Na svakih 2000 živorođene djece svako 5 –to dijete je rođeno s dijagnozom CP-a. Višestruki su
čimbenici uzrok ovom neurorazvojnom odstupanju: genetički uvjetovani neurološki sindromi, nasljedne
metaboličke bolesti mozga,postnatalno stečene povrede mozga, infekcije, perinatalno oštećenje mozga. Perinatalno oštećenje mozga uvjetovano je intrakranijalnim krvarenjem, hipoksično - ishemijskim
oštećenjem, infekcijom, bilirubinemijskom encefalopatijom. Većinom su pogođena novorođenčad niske
porođajne mase i ispod 31 gestacijskog tjedna. Intrakranijalno krvarenje (IKK) kao perinatalno oštećenje
najčešće pogađa nedonoščad, incidencija IKK obrnuto je proporcionalna gestacijskoj dobi (25-40%).
Oštećenje moždanih struktura u djece s CP zahvaća moždanu koru, motoričke putove, moždane ganglije ,
mali mozak i ovisno o zahvaćenoj regiji imamo razvijenu kliničku sliku motornog, senzornog i mentalnog
poremećaja.
U svom radu sam prikazala dijete koje boluje od cerebralne paralize s spastičnim hemiparetskim obrascem
hoda te kako se to dijete vertikaliziralo i osposobilo za lakši, stabilniji i sinhroniji hod s S.W.A.S.H
ortozom.
Marko je dijete rođeno iz prve, kontrolirane trudnoće, porod u 41Gtj, porod je dovršen carskim rezom
zbog slabijeg otkucaja čeda, PM 2780gr, PD 50 cm, Apgar nije upisan.Kroz praćenje u pedijatrijskoj ambulanti uoči se neurorazvojno odstupanje te se kroz fizijatrijske položajne reakcije po Vojti
uoči odstupanje od normalnog neuromotornog razvoja. Učini se u 8 tjednu UZV glavice te se uoči intrakranijalno krvarenje, uključen je u neurorazvojnu habilitaciju po Vojta i Bobath tehnikama na čemu
je i dan danas.S navršenih 3 godine samostalno sjedi, s 3.5 godine puže, s 4 godine vertikalizira , a s 5
godina hoda uz pomoć pridržavanja, u 9 navrata primio Botox injekcije radi smanjenja spazmana donjim
ekstremitetima, zbog skraćenja Achilovih tetiva učinjen op. zahvat-elongacija istih. Do sada je koristio
standardne ortoze KAFO, HKAFO za pomoć pri hodu, a primjenom S.W.A.S.H ortoze (skraćeno od
Sitting, Walking and Standing Hip Orthosis) poboljšana je postura djeteta, olakšano sjedenje djeteta,
stajanje djeteta s CP,stabilniji i sigurniji hod djeteta uz stabilizaciju zdjelice, samostalan hod te izravnanje
torakalne kifoze i smanjenje lumbalne lordoze uz blažu fleksiju u kukovima. Potrebno je naglasiti da je
multidisciplinarni pristup djetetu oboljelom od CP itekako bitan. To podrazumijeva potpuni angažman
(u liječenju i praćenju bolesti ) oba roditelja, pedijatra, fizijatra, fizioterapeuta, radnog terapeuta, defektologa, logopeda, psihologa, socijalnih radnika, pedagoga, učitelja da bi se dijete osposobilo za aktivnosti
svakodnevnog života.
95
1st INTERNATIONAL CONGRESS: Person in Medicine and Healthcare - Science and Art
UVOD U PSIHODIJAGNOSTIČKI INSTRUMENTARIJ KRETNJI
MPIDR. SCI. MARTHE DAVIS
Gordana Horvat Mahne, prof., M.A
prim. dr. sci. Ljubomir Radovančević
Važnost tjelesnih kretnji, izraza lica i drugih pokazatelja neverbalne komunikacije u psihoanalitičkoj literaturi je odavno prepoznato i opisano u radovima Sigmunda Freuda, Wihelma Reicha, Felixa Deutscha.
U današnje vrijeme nezaobilazna je uloga izučavanja tjelesnih kretnji, uočavanjem u dijagnostici i radom u terapiji i rehabilitaciji. Terapija plesom Dance Movement Therapy - DMT jedna je od psihoterapija umjetnošću Art Psychotherapy koja simbolički i umjetnički karakter kretnji tijela koristi u tretmanu
različitih psihičkih poremećaja. Temelji se na psiho- analitičkim teorijama, kojima je kretnja element prepoznaje povezanosti podsvjesnih i svjesnih procesa. Uključivanje osobe u umjetnički izričaj kretnjama
tijela izborom, stilizacijom, izvedbom plesnih elemenata, pokazalo se djelotvornim za stanje tretiranoga.
Američko udruženje plesnih terapeuta ADTA definira Dance Movement Therapy kao psihoterapiju koja
simbolički umjetnički karakter kretnji tijela koristi u procesu poticanja emocionalnog, kognitivnog i
socijalnog razvoja individue. Kretnje u dijagnostičkom, terapijskom i rehabilitacijskom smislu mogu i
ne moraju biti umjetničkog izraza. Psihodijagnostički instrumentarij kretnji Movement Psychodiagnostic Inventory - MPI autorice Marthe Davis jedan je od pristupa analize tjelesnih kretnji u dijagnostičke,
terapeutske i rehabilitacijske svrhe. MPI omogućuje prepoznavanje ustaljenih obrazaca tjelesnih kretnji
osoba s psihičkim poremećajima. MP Instrumentarij uključuje opservaciju kretnji glave, izraza lica, gestikulacije, instrumentalnih kretnji, držanja tijela, orijentacije u prostoru. Instrumentarijem se identificira
kompleksnosti kretanja u prostoru, intenzitet, opuštenost, difuzija, pretjerivanje, hipertenzija, suspenzija,
postojanost određenih motoričkih fiksacija i kontrola kretnji. MPI se primjenjuje u kliničkoj praksi tijekom inicijalnih intervjua ili tijekom daljnjeg terapeutskog i rehabilitacijskog tretmana. Istraživanja triju
autorica, dr. sci. Marthe Davis, dr. sci Robin Cruz i dr. art. Miriam Berger, pokazuju učinkovitost MPI u
diferencijalnoj dijagnostici narcisoidnih osoba, graničnih osobnosti i bolesnika sa shizofrenijom. Kompjuterizirani pristup MPI razvila je prof. dr. sci. med. Hedda Lausberg.
96
3rd Croatian Congress on Prevention and Rehabilitation in Psychiatry
VRTLOG EMOCIJA
Tonko Čolić, student medicine
Na primjeru odnosa liječnik – pacijent, htio sam prikazati komunikaciju u zdravstvu kao često prisutan problem. Liječnici se u procesu liječenja često usredotoče samo na tretiranje simptoma i bolesti te
zaborave pacijenta doživjeti kao osobu sa strahovima i potrebama. Također iz tog razloga često izostaje i
mogućnost da liječnik pacijentu objasni i razriješi nedoumice s kojima se pacijent susreće i koje ga muče.
Neupućenost pacijenta u stručnu terminologiju kod njega izaziva tjeskobu i stres što može biti uzrokom
brojnih komplikacija. Iz navedenih razloga ovim radom sam želio dočarati zamršenost koja se stvara u
glavi pacijenta, te ujedno istaknuti koliku zapravo važnost ima komunikacija između liječnika i pacijenta.
METAMORFOZE
Tonko Čolić, student medicine
Bolest kao takva često je teret s kojim se osoba mora nositi. U tim trenutcima slabosti pacijent proživljava
brojne promjene, no i na neki novi način postaje svjestan samoga sebe. Ovim radom sam htio prikazati pacijentov (pacijentičin) doživljaj bolesti i cjelokupnog proces liječenja od ulaska u bolnicu do
izlječenja. Smjestivši pacijenticu u bezvremenski bolnički hodnik kroz koji svakodnevno prolazi htio sam,
poigravajući se raznim slikarskim tehnikama i kombinacijama tonova boja, dočarati promjenu njezinog
pogleda na svijet te promjenu kako fizičkog (gubitka kila, iscrpljenosti..) tako i psihičkog stanja (promjene
raspoloženja od beznađa i depresije preko pomirenja pa do euforije i sreće).
97
1st INTERNATIONAL CONGRESS: Person in Medicine and Healthcare - Science and Art
THE ROLE OF OUTDOOR THERAPY IN PSYCHIATRIC REHABILITATION
Vesna Šendula Jengić, Jelena Hodak
The environment plays a significant role in providing therapeutic benefits for users suffering from cognitive, physical and emotional disabilities. As a complement to traditional therapies, care providers are
increasingly using the environment to accommodate and assist those with special needs. The landscape
becomes a space where educational, recreational and spiritual activities take place while patients garner the
additional benefits that nature provides. These benefits include stress reduction, reduced attention deficit
disorder, increased socialization, meditation, reduced blood pressure, and a significant increase in wellbeing. Rab Psychiatric Hospital has recently built a therapy and sensory garden, part of a therapeutic open
space master plan, as an addition to therapeutic services this institution provides for the patients especially
in the programme of neurocognitive rehabilitation. The therapeutic garden expands the therapeutic opportunities and provides new elements and activities which are not possible to create in indoors spaces such as
gardening, horticultural and physical therapies, and water play. At the same time it provides a better setting
for other therapeutic activities such as physical rehabilitation, dance, music and drama therapy and other.
It can also be used as a place of spiritual inspiration, contemplation or socialization. The outdoor setting
offers added benefits by fresh air, herbal aromatherapy, and light therapy. It beneficially affects the human
brain on a conscious and subconscious perceptual level via the senses of sight, hearing, smell and touch.
In addition to adjacent lavender field this carefully planned therapeutic garden presents new opportunities
for well-being for both patients and staff.
Key words: therapeutic garden, outdoor therapy, psychiatry
98
3rd Croatian Congress on Prevention and Rehabilitation in Psychiatry
HOLISTIČKI PRISTUP PODRŠKE OSOBAMA PRI ADAPTACIJI NA STEČENI
GUBITAK SLUHA
Franić, Jadranka¹; Bonetti, Luka²; Kuhn Ninoslava²
¹KB Sveti Duh, Zagreb
²Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet, Zagreb
Oštećenje sluha nameće korjenite promjene u komunikaciji, što duboko utječe na interpersonalne interakcije osobe koja je stekla oštećenje. Česti pratioci stečenog oštećenja sluha su depresija, tjeskoba, ljutitost, usamljenost, socijalna povučenost, a svi proizlaze iz novonastalih komunikacijskih uvijeta, kojima
se većina osoba koje su izgubile sluh ne može samostalno prilagoditi, a utječu na kvalitetu života osobe.
Često se smatra da će se dodjelom slušnog pomagala problemi riješiti, slušno pomagalo će poboljšati, ali
ne i vratiti izgubljeni sluh. Kako bi se što efektivnije pomoglo osobama koje gube sluh, a dodijeljeno im je
slušno pomagalo, tim logopeda i psihologa koncipirao je holistički model intervencije koji kroz informiranje i iskustvenu podršku od strane stručnjaka i samih sudionika radionica osnažuje osobe u korištenju
slušnih pomagala i alternativnih komunikacijskih strategija, pozitivnom suočavanju s emocionalnim
posljedicama gubitka sluha, aktivnom djelovanju prema unaprijeđenju kvalitete života. Program „OSTANITE UKLJUČENI!“ osmišljen kroz tri vrste aktivnosti: individualni psihološki intervju i samoprocjena
slušanja, povezanih teškoća i zadovoljstva slušnim pomagalom; edukativne radionice i grupe podrške. Na
završetku se provodi procjena zadovoljstva programom.
Uvidom u (ne)upućenost korisnika opisanog holističkog modela u rehabilitacijske mogućnosti i preduvjete
njezinog uspjeha, neophodno je informiranje javnosti o prvim znacima slabljenja sluha te pravovremenog
traženja pomoći. Od koristi može biti i mrežni Upitnik samoprocjene slušanja namijenjen probiru funkcionalnih teškoća slušanja. Postoji velika potreba za logopedskim i psihološkim savjetovanjem osoba treće
životne dobi s prezbiakuzijom, i njihovim povezivanjem s izvorima društvene podrške – formalne, neformalne. Provedeni multidisciplinarni program predlaže se kao osnova, logopedske, psihološke i medicinske
skrbi o odraslim osobama s gubitkom sluha.
99
1st INTERNATIONAL CONGRESS: Person in Medicine and Healthcare - Science and Art
A HOLISTIC APPROACH TO SUPPORT ADULTS WHO ARE ADAPTING
TO HEARING LOSS
Franić, Jadranka¹; Bonetti, Luka²; Kuhn Ninoslava²
¹KB Sveti Duh, Zagreb
²Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet, Zagreb
Hearing impairment causes significant changes in communication, which deeply affects interpersonal interactions of a person with acquired hearing loss. When one is not able to adjust to new communication circumstances, depression, sadness, anger, loneliness and social isolation often occur and affect that person’s
quality of life. Although it is often believed that assigned hearing aid will solve all the problems, it is more
likely that the aid will improve one’s hearing but will not restore what has been lost. In order to provide
the most effective assistance to people who are losing hearing and who received hearing aids, multidisciplinary team of two speech therapists and a psychologist created a holistic model of interventions whose
goal is to empower people in using hearing aids and alternative communication strategies to positively
cope with emotional consequences of hearing loss and to be active in improving their quality of life. The
program “STAY TUNED!” includes 3 types of activities: (1) individual psychological interview and selfreport on hearing ability, relevant difficulties and satisfaction with hearing aid, (2) educational workshops
and (3) support groups. The program ends with the anonymous evaluation of satisfaction with the program.
Since the users of this program demonstrated lack of knowledge about the range of possibilities for rehabilitation and its success, it is necessary to inform the public about the first signs of hearing loss and the importance of timely demand for help. One of the ways to make this happen is to expand the use of the online
version of Hearing Self-Assessment Questionnaire which is intended to be a screening tool for functional
difficulties of hearing. There is a big demand for speech-therapy and psychological counselling directed to
senior citizens with presbycusis as well as for connecting them with formal or informal social resources.
The program “STAY TUNED!” is being recommended as a standard for speech-therapy, psychological and
medical care of adults with acquired hearing loss.
100
3rd Croatian Congress on Prevention and Rehabilitation in Psychiatry
OPĆE INFORMACIJE / GENERAL INFORMATION
Sažetci / Abstracts
Pravodobno pristigli sažetci aktivnih sudionika objavljeni su u izvornom obliku (bez lektoriranja).
/ Abstracts of active participants received by due date are published without revision.
Posteri / Posters
Dimenzija stalka za poster je 200 x 100 cm (visina x širina), način postavljanja postera: ljepljiva
traka. Posteri će biti izloženi u prostoru Business centra. Postavljanje: 19.04.2013. od 08.00 sati.
Skidanje: 21.04.2013. do 12.00 sati. / Poster board dimension is 200 x 100 cm (height x width), set
up mode: adhesive tape. Posters will be displayed at Business center area. Mounting posters: 19
April 2013 from 8.00h; Dismounting posters: 21 Apr 2013 from 12.00h.
Pozvani predavači, moderatori i autori postera /
Invited speakers, moderators and poster authors
Svi pozvani predavači oslobođeni su plaćanja kotizacije. Autori postera plaćaju sve troškove kao
redovni sudionici kongresa. / Registration fee is waived for invited speakers. Poster authors pay
all costs as all participants of the congress.
Projekcije / Projection
U svim dvoranama (ELAFITI 4, ASIMON i BOKAR) na raspolaganju su: LCD projektor, laptop
i platno. / LCD projector, laptop and screen are at disposal at all halls (ELAFITI 4, ASIMON and
BOKAR).
Izložba / Exhibition
Tijekom kongresa u prostoru Business centra biti će postavljena izložba farmaceutskih tvrtki.
Postavljanje izložbe: 18.04.2013. od 09.00-16.00h. Raspremanje izložbe: 21.04.2013. od 12.00h /
During the congress there will be an exhibition of pharmaceutical companies. Mounting: 18 April
2013 from 9.00-16.00h. Dismounting: 21.04.2013. from 12.00h.
Potvrdnice i bodovanje HLK / Certificates and points (for Croatian participants)
Povjerenstvo za medicinsku izobrazbu liječnika HLK kategoriziralo je i vrednovalo aktivno sudjelovanje sa 20 bodova i pasivno sudjelovanje sa 10 bodova. Bodovi se dodijeljuju on-line upisom
sudionika nakon završetka simpozija. / Croatian medical chamber has categorized this congress
with 20 points for the speakers and 10 points for the participants. Points will be assigned on-line
after the congress.
101
1st INTERNATIONAL CONGRESS: Person in Medicine and Healthcare - Science and Art
Kotizacija / Registration
Uključuje: torbu s konačnim programom / knjigom sažetaka, sudjelovanje u radnom dijelu, simpozijima i izložbi, bodovanje HLK-e, okrjepu tijekom stanki za kavu i ručkove 19. i 20.04.2013. /
Includes: congress bag with the programme and the book of abstracts, attendance at the lectures,
symposia and an exhibition, points for Croatian participants, coffee breaks and lunches on 19 and
20 April 2013.
Radno vrijeme ureda za registraciju u hotelu Valamar Lacroma (prostor Business centra) /
Registration desk working hours at Valamar Lacroma Hotel (Business center area):
18.04.2013. / 18 April 2013: 11.00-18.30 sati / 11.00-18.30h
19.04.2013. / 19 April 2013: 08.00-12.00 i 13.30-18.30 sati / 08.00-12.00 and 13.30-18.30h
20.04.2013. / 20 April 2013: 08.00-13.00 i 14.00-19.00 sati / 08.00-13.00 and 14.00-19.00h
21.04.2013. / 21 April 2013: 07.45-12.00 sati / 07.45-12.00h
102
3rd Croatian Congress on Prevention and Rehabilitation in Psychiatry
bilješke / notes
103
1st INTERNATIONAL CONGRESS: Person in Medicine and Healthcare - Science and Art
bilješke / notes
104
Author
Document
Category
Uncategorized
Views
4
File Size
7 126 KB
Tags
1/--pages
Report inappropriate content