V. KONGRES BOGOSLOVA „Idite po svem svijetu i propovijedajte Radosnu vijest svakom stvorenju“ (Mk 16,15) Rijeka, 2. – 4. svibnja 2014. Dragi bogoslovi! Dobrodošli u Riječku nadbiskupiju i u naš grad Rijeku kojemu je ove godine pripala čast osmisliti i organizirati V. Kongres bogloslova Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Crkva u Vama gleda svoju budućnost jer Vi to doista i jeste, stoga ovaj kongres bogoslova nije samo jedna manifestacija nego puno više od toga. Pitomci Riječke bogoslovije odabrali su geslo za ovaj kongres: „Idite po svem svijetu“, a simbol je rascvali maslačak koji je vrlo osjetljiv na vjetar te i najmanji povjetarac raznosi njegove zrele sjemenke. Upravo je to lijepa slika za Vas koji se odgajate u bogoslovijama i pripremate ne samo za lahor nego često puta i za oluju kojoj ćete u svom pastoralnom radu biti izloženi. Grad Rijeka obilježen je blagoslovljenim pohodom sv. Ivana Pavla II. čije ime nosi naša bogoslovija. Mnogi od Vas jednako ste tako povezani s ovim duhovnim velikanom koji je boravio u našemu sjemeništu i na mjestima koje ćete ovih dana upoznati i na njima zajednički moliti. Pripadamo narodu kojemu je Ivan Pavao II. poručio: „Budite narod koji moli“. Našu katedralu sv. Vida još nije pohodilo toliko bogoslova. U njezinim se njedrima časti Čudotvorno raspelo kojima se ova mjesna Crkva i grad Rijeka utječu već stoljećima. U naše trsatsko svetište hodočaste vjernici iz cijele Hrvatske i šire. U povijesti su ga pohodili kao kardinal sv. Ivan XXIII., bl. Alojzije Stepinac i najčasniji hodočasnik sv. Ivan Pavao II. Osim Vaše duhovne formacije, koja je presudna za uspješan svećenički život, posebnu pozornost treba posvetiti i onoj ljudskoj i intelektualnoj formaciji, stoga će jedan od centara Vašega okupljanja biti i studentski kampus na Trsatu gdje ćete, uz sportske aktivnosti, imati prilike ostvariti međusobne susrete, ali i s ljudima koji će doprinijeti kvaliteti ovog Vašeg zajedništva. Želja mi je da slika broda na moru bude u Vama življa nakon ovog susreta, ali i nakon što se poklonite pred „relikvijom“ oltara s naše riječke Delte, na kojoj je na Duhove 2003. godine sv. Ivan Pavao II. predvodio svečano misno slavlje. Tada je u svojoj propovijedi istaknuo kandidate za oltar fra Antu Tomičića i s. Mariju Krucifiksu Kozulić. Mi Riječani s ponosom smo primili u naš grad velikoga Papu koji je često isticao važnost svetoga života, a osobito nas koji smo se odazvali u svećenički poziv. Stoga, dragi bogoslovi, neka Vaše druženje, molitva i sve što će prožeti Vaš boravak u našoj nadbiskupiji bude poticaj da radosno slijedite Krista koji Vas šalje na more ovoga svijeta gdje smo svi skupa pozvani biti svjedoci njegova slavnog uskrsnuća. Vaš +Ivan Devčić riječki nadbiskup Bogoslovnog sjemeništa „Ivan Pavao II.“ u Rijeci Povijesna preambula Bogoslovno sjemenište „Ivan Pavao II.“ u Rijeci prepoznaje svoje početke u Biskupskom teološkom liceju, što ga je 1806. godine u Senju osnovao senjsko-modruški biskup Ivan Krstitelj Ježić (1789.-1833.). Ta ustanova za odgoj novih svećenika djelovala je, uz prekid od 1810. do 1816. i onaj od 1919. do 1933., sve do 1940. kada ju je senjsko-modruški biskup dr. Viktor Burić (1897.-1983.) zatvorio zbog malog broja sjemeništaraca. Isti je biskup sedam godina kasnije, 15. listopada 1947., otvorio u Rijeci Centralno bogoslovsko sjemenište s Visokom bogoslovskom školom za Istru, kvarnerske otoke i Hrvatsko primorje, tj. za područje današnje Riječke metropolije. Inicijativu za otvaranje bogoslovnog sjemeništa u Rijeci dao je riječki biskup mons. Ugo Camozzo, neposredno prije svoga napuštanja Riječke biskupije. Njegovu su inicijativu prihvatili i oživotvorili administrator riječki mons. Karlo Jamnik i senjsko-modruški biskup mons. dr. Viktor Burić, a 10. ožujka 1950. i formalno prihvatili i potvrdili dr. J. Srebrenić kao biskup krčke biskupije i ap. administrator riječke i osorske biskupije; dr. V. Burić kao biskup senjsko-modruške biskupije i ap. administrator Kastva i okoliša, te dr. D. Nežić kao ap. administrator pazinske administrature i porečko-pulske biskupije. Komunističke vlasti, iako su dopustile otvaranje Bogoslovskog sjemeništa u Rijeci, ubrzo su počele tražiti načina kako da ga zatvore. To se događalo u sklopu šireg plana koji je imao za cilj zatvaranjem što većeg broja sjemeništa spriječiti obnavljanje klera i time oslabiti i obezglaviti Crkvu. Plan zatvaranja riječkog sjemeništa ostvaren je 1955. na montiranom procesu na kojem je bilo osuđeno na višegodišnje zatvorske kazne petorica bogoslova i svećenika zbog tobožnje protunarodne djelatnosti. Tim je povodom zatvorena i Visoka teološka škola na pet godina, zbog tobožnje „nezdrave“, a to znači za odgoj mladih naraštaja štetne atmosfere u njoj. U takvim su okolnostima Centralno bogoslovsko sjemenište i Visoka teološka škola privremeno, tj. do isteka zabrane, premješteni u Pazin. Ali po isteku zabrane nije bilo moguće u Rijeci odmah obnoviti rad Visoke teološke škole, a time ni Sjemeništa, jer je zgrada bila nacionalizirana i pretvorena u poslovne urede. Ipak se zgradu uspjelo postupno vratiti u vlasništvo Crkve i tijekom 1965. i 1966. iz nje iseliti poslovne urede, te time stvoriti uvjete za obnovu Centralnog bogoslovskog sjemeništa u Rijeci. To je učinjeno 12. rujna 1966. odlukom mons. dr. Viktora Burića, biskupa senjsko-modruške biskupije i ap. adm. hrvatskog dijela riječke biskupije; mons. dr. Dragutina Nežića, biskupa porečkopulskog i ap. adm. pazinske administrature, i mons. dr. Karmela Zazinovića, krčkog biskupa.. Od tada Bogoslovsko sjemenište sa svojom Visokom bogoslovskom školom, kasnije nazvanoj Teologija u Rijeci, djeluje neprekidno sve do sada. Budući da ni odluka biskupa da Sjemenište bude centralno ili interdijecezansko ni njegov statut nisu nikad bili podastrijet Apostolskoj Stolici na odobrenje, niti je takvo odobrenje prethodno bilo traženo, Sjemenište je cijelo vrijeme pred crkvenim vlastima moglo imati samo status biskupijskog sjemeništa, i to najprije status sjemeništa Riječke biskupije (do 1969.), zatim Riječko-senjske nadbiskupije (do 2000.) te Riječke nadbiskupije (od 2000.). Unatoč takvom njegovom statusu, svi su se biskupi uvijek solidarno brinuli za odgojitelje i profesorski kadar, a time i za cjelokupnu formaciju budućih svećenika u toj ustanovi, dakako, uz glavnu odgovornost riječko-senjskih i kasnije riječkih nadbiskupa. Kao posebno važan trenutak u postojanju riječkog sjemeništa treba istaknuti izgradnju nove sjemenišne zgrade 1988. godine, na čemu je i Sveti Otac Ivan Pavao II. participirao donacijom od sto tisuća dolara. Njegov petodnevni boravak u njoj, od 5. do 9. lipnja 2003., za vrijeme njegova trećeg pastirskog pohoda Hrvatskoj, neizbrisiv je događaj u povijesti ove naše crkvene ustanove i trajno nadahnuće za one koji u nju dolaze da bi se pripremili za svećeničku službu, kao i za one koji su postavljeni da im u tome kao odgojitelji i učitelji pomažu. Nedavnim useljenjem u bivšu zgradu Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci, koju je Riječka nadbiskupija dobila u zamjenu za jednu svoju nekretninu koja joj je bila oduzeta za vrijeme komunističke vladavine, stvoreni su Teologiji u Rijeci, koja je kao područni studij afilirana Bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, potrebni prostorni uvjeti za uspješno predavanje svetih znanosti i za poučavanje u njima novih radnika u vinogradu Gospodnjemu. V. KONGRES BOGOSLOVA Rijeka, 2. – 4. svibnja 2014. Petak, 2. svibnja 2014. U kasnim poslijepodnevnim satima doček na unaprijed dogovorenim punktovima. Odlazak u župu gdje su bogoslovi smješteni. Večera i noćenje u obiteljima. Subota, 3. svibnja 2014. * doručak u obitelji domaćina 8:00 sati – parkiranje na Delti, okupljanje i oblačenje u župnoj crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije (Assunta) 8:30 sati – formiranje procesije prema katedrali sv. Vida 9:00 sati – svečano euharistijsko slavlje koje predvodi nadbiskup mons. dr. Ivan Devčić 11:00 sati – povratak na Deltu i zajednički odlazakautobusima na Trsat 12:00 sati – ručak 13:00 sati – sportska natjecanja ili posjet znamenitostima grada 16:30 sati – ulazna procesija, svečana večernja u Svetištu Gospe Trsatske 19:00 sati – svečana večera uz prigodan program 22:00 sata – povratak u obitelj domaćina Nedjelja, 4. svibnja 2014. - doručak u obitelji - sudjelovanje na župnoj misi - ručak kod župnika ili u obitelji domaćina - okupljanje u Bogoslovnom sjemeništu Ivan Pavao II., razgledavanje bogoslovije, Papine sobe EUHARISTIJSKO SLAVLJE Euharistijsko slavlje blagdana sv. Filipa i Jakova, apostola predvodi mons. dr. Ivan Devčić, nadbiskup metropolit riječki. Dolazak u crkvu Uznesenja BDM/ Assunta predviđen je od 08:00 do 08:30 sati. U crkvi će biti odijevanje u korska ruha (reverenda i roketa). Misno će slavlje započeti procesijom do Katedrale oko 08:30 sati. Bogoslovi u Katedrali popunjavaju redom klupe, a svećenici zauzimaju mjesta u prezbiteriju. Za vrijeme procesije pjeva se: LJILJANE BIJELI D. Domjanić - A. Canjuga Ljiljane bijeli nebeskog kraja Ljepši i draži no sunašca sjaj Mirisni cvijete vječnoga raja Kraljice neba, pomoć nam daj. Majčice, čuj svoje dječice glas, Brani i štiti nas, moli za nas Brani i štiti nas, moli za nas. Čudesnog kipa milosno cvijeće Sipala ti si na hrvatski dom Zanosno narod do tebe kreće Moleć se tebi i Sinku tvom. Majčice, čuj ... Ispred tvog kipa drhtavih grudi Roneći suze mi vapimo svi Hvala ti, Majko, uz nas vijek budi Tko će nam pomoć, ako ne ti! Majčice, čuj ... KRIST NA ŽALU Karol Wojtyła Krist jednom stade na žalu tražeć ljude za velika djela da love srca božanskom Riječi. O Bože, zar si pozvao mene? Tvoje usne moje rekoše ime. Svoju lađu sada ostavljam žalu, odsad idem kamo šalješ me Ti. Ja sam siromašan čovjek. Moje blago su predanost Tebi i srce čisto da idem s Tobom. O Bože ... Ti trebaš dlanove moje, moga srca ražaren plamen i kaplje znoja, samoću moju. O Bože ... Ti i ja krećemo danas lovit' srca na moru života a mreža bit će Riječ Božja prava. O Bože ... UĐITE S HVALAMA (Ps 100) Uđite s hvalama na vrata njegova, u dvore njegove s pjesmama. Kliči Bogu zemljo sva, služite mu u veselju, pred lice Njemu dođite s radosnim klicanjem. Uđite s hvalama… Znajte da je Gospod Bog, on nas stvori mi smo njegovi, da, mi smo njegov narod, ovce paše njegove. Uđite s hvalama… Jer je dobar Gospod Bog, dovijeka je ljubav njegova, od koljena do koljena vjernost je njegova. Uđite s hvalama… UVODNI OBREDI Došavši do oltara, Otac nadbiskup iskazuje čast oltaru poljupcem i kađenjem. Za vrijeme kađenja oltara zbor pjeva pjesmu, a svi ostali pripjev: TI, NAŠA HRANO G. Geraci 1. Tijelo Kristovo, nastanjeno u našim srcima: obnovi našu vjeru, učvrsti ufanje. 2. Krvi Kristova, darovana, za ljubav predana. Ti izvor si života i kalež spasenja. Ti, naša hrano… 3. Tvoje riječi su i danas tu i zovu srca sva: pred nama Ti dok stojiš na lađi Petrovoj. Ti, naša hrano… 4. Sveti blagoslov u pogledu, u Tvojim očima dok Ti na gori moliš ispred nas “Oče naš”. Ti, naša hrano… 5. S tobom, Isuse, sve imamo, u Tebi živimo. Ti, nado naša vječna, dobroto beskrajna! Ti, naša hrano… Nakon kađenja oltara Otac nadbiskup dođe do katedre odakle započinje slavlje znamenujući se znakom križa. Nadbiskup: U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Narod se znamenuje znakom križa te odgovori: Amen. Nadbiskup pozdravi zajednicu riječima Uskrsloga: Mir vama. Narod odgovori: I s duhom tvojim. Nadbiskup zatim kratkim riječima uvede zajednicu u slavlje te pozove na priznanje grijeha i kajanje ovim ili sličnim riječima: Braćo, priznajmo svoje grijehe da mognemo proslaviti sveta otajstva. Nakon kratke šutnje svi zajedno mole: Ispovijedam se Bogu svemogućemu i vama, braćo, da sagriješih vrlo mnogo mišlju, riječju, djelom i propustom. i, udarajući se u prsa kažu: Moj grijeh, moj grijeh, moj preveliki grijeh.Zato molim Blaženu Mariju vazda Djevicu, sve anđele i svete, i vas, braćo, da se molite za me Gospodinu, Bogu našemu. Nadbiskup: Smilovao nam se svemogući Bog, otpustio nam grijehe naše i priveo nas u život vječni. Narod odgovori: Amen. Puk i zbor zajedno pjevaju hvalu Kristu Gospodinu. GK Nadbiskup zapjeva: Slava Bogu na visini GK Zborna molitva Nadbiskup: Pomolimo se. Bože, ti nas svake godine razveseljuješ nebeskom proslavom svetih apostola Filipa i Jakova. Po njihovim molitvama daj i nama udio u otajstvu muke i uskrsnuća tvoga Jedinorođenca da te zauvijek gledamo licem u lice. Po Gospodinu. Svi odgovore: Amen. LITURGIJA RIJEČI Prvo čitanje 1 Kor 15, 1-8 Gospodin se ukaza Jakovu, onda svim apostolima. Čitanje Prve poslanice svetoga Pavla apostola Korinćanima Braćo! Dozivljem vam u pamet evanđelje koje vam navijestih, koje primiste, u kome stojite, po kojem se spasavate, ako držite što sam vam navijestio; osim ako uzalud povjerovaste. Doista, predadoh vam ponajprije što i primih: Krist umrije za grijehe naše po Pismima; bi pokopan i uskrišen treći dan po Pismima; ukaza se Kefi, zatim dvanaestorici. Potom se ukaza braći, kojih bijaše više od pet stotina zajedno; većina ih još i sada živi, a neki usnuše. Zatim se ukaza Jakovu, onda svim apostolima. Najposlije, kao nedonoščetu, ukaza se i meni. Riječ Gospodnja. Svi uskliknu: Bogu hvala. Pripjevni psalam 117, 1 – 2 G. Geraci Hvalite Gospodina, svi puci, slavite ga svi narodi! Silna je prema nama ljubav njegova i vjernost Gospodnja ostaje dovijeka! Poklik prije Evanđelja GK/Polifonija Zbor započne : Solist: Ja sam Put i Istina i Život, govori Gospodin, nitko ne dolazi Ocu osim po meni. Svi ponove poklik: Aleluja. Evanđelje Đakon: Gospodin Svi: s vama. I s duhom tvojim. Đakon: Čitanje Svi: svetoga † Evanđelja po Ivanu Slava tebi Gospodine. Iv 14, 6-14 Toliko sam vremena s vama i još me ne poznate. U ono vrijeme reče Isus Tomi: »Ja sam Put i Istina i Život: nitko ne dolazi Ocu osim po meni. Da ste upoznali mene, i Oca biste moga upoznali. Od sada ga i poznajete i vidjeli ste ga.« Kaže mu Filip: »Gospodine, pokaži nam Oca i dosta nam je!« Nato će mu Isus: »Filipe, toliko sam vremena s vama i još me ne poznaš?« »Tko je vidio mene, vidio je i Oca. Kako ti onda kažeš: 'Pokaži nam Oca'? Ne vjeruješ li da sam ja u Ocu i Otac u meni? Riječi koje vam govorim, od sebe ne govorim: Otac koji prebiva u meni čini djela svoja. Vjerujte mi: ja sam u Ocu i Otac u meni. Ako ne inače, zbog samih djela vjerujte. Zaista, zaista, kažem vam: Tko vjeruje u mene, činit će djela koja ja činim; i veća će od njih činiti jer ja odlazim Ocu. I što god zaištete u moje ime, učinit ću, da se proslavi Otac u Sinu. Ako me što zaištete u moje ime, učinit ću.« Riječ Gospodnja. Svi: Slava tebi Kriste. Navjestivši Evanđelje, đakon odnese evanđelistar Nadbiskupu na poljubac, a zatim ga ponovno s poštovanjem vrati na ambon. Homilija Nadbiskup s predsjedateljskog mjesta uputi homiliju okupljenima. Sveopća molitva vjernika Nadbiskup: Okupljeni oko Uskrsloga Krista, u zajedništvu Njegove Crkve, molimo po zagovoru svetih apostola Filipa i Jakova pjevajući zajedno: Centralno bogoslovno sjemenište – Split: 1. Za Crkvu po svem svijetu; neka uvijek bude vjerna Isusovu nauku te da u pobjednom znaku križa i slavi uskrsnuća pronalazi snagu i podnosi sve patnje i nadvladava svaku tminu, molimo Te. Grkokatoličko sjemenište – Zagreb: 2. Svevišnji, osnažuj svojom milošću i snagom Svetog Oca Franju, da lađu Tvoje Crkve postojano drži na pravome putu i čuva joj jedinstvo te i dalje svojim primjerom svjedoči blizinu i blagost prema malenima, molimo Te. Nadbiskupsko bogoslovno sjemenište – Zagreb: 3. Biskupima naše Domovine udijeli razboritost i jasnoću u vođenju Tvoga stada, da ne podlegnu mnogolikim nasrtajima zla i opakosti te ostanu primjeri nasljedovanja Tvoga Sina, molimo Te. Bogoslovno sjemenište – Đakovo: 4. Za svećenike; da budu čvrst vez između Tebe, Gospodine, i Tvoga naroda. Neka svaki čovjek u njihovu životnom svjedočanstvu prepozna da su Tvoji istinski nasljedovatelji, molimo Te. Karmelićanski bogoslovi – Zagreb: 5. Za naše odgojitelje; prosvjetljuj ih svojim Duhom mudrosti i znanja da bi nas odgojili i oduševili za žive i gorljive svjedoke Raspetoga i Uskrsloga, upravo onakve kakve ovaj naš svijet treba, molimo Te. Sjemenište „Redemptoris Mater“ – Pula: 6. Za nas bogoslove, one koji su se odazvali Tvojemu pozivu; ojačaj nas Duhom Svetim da bismoTebe svjedočili po svemu svijetu, da nijedan čovjek ne ostane uskraćen za evanđelje koje govori i djeluje, molimo Te. Kolegij Družbe Isusove – Zagreb: 7. Za mlade u Domovini i Gradu Rijeci, neka im svjetlo evanđelja bude putokaz života, da snage svoje mladosti usmjere na izgradnju boljeg svijeta, molimo Te. Vrhbosansko bogoslovno sjemenište – Sarajevo: 8. Mladima, koji u sebi osjećaju iskru Tvoga poziva, pošalji Duha Pedesetnice da se spremno i hrabro odazovu, budu vjerni i ispunjeni nadom i ljubavlju te nose Krista svakome koji ga traži, molimo Te. Franjevačka bogoslovija – Zagreb: 9. Obiteljima našega naroda daj snage i budi im svjetlo da se jasno opredjeljuju za dobro svojih bližnjih i zdravorazumsko postupanje te odgojsvoje djece za vrijednosti kršćanskoga života, molimo Te. Sjemenište „Redemptoris Mater“ – Sarajevo: 10. Naše dobrotvore nagradi svakim blagoslovom za ona dobra, nesebičnost i ljubav koju pokazuju prema nama, molimo Te. Bogoslovno sjemenište „Ivan Pavao II.“ – Rijeka: 11. Pokojnim biskupima, svećenicima, zaslužnoj braći i sestrama laicima, a na poseban način poginulim hrvatskim braniteljima – iz čije žrtve nam niknu sloboda u kojoj možemo svjedočiti i naviještati Krista – udijeli vječnu radost gledanja Tvoga lica, molimo Te. Nadbiskup: Oče Sveti, tko vidi Tvoga Sina, vidi i Tebe. Prosvijetli nam oči srca svjetlom Duha Svetoga, da jedni drugima otkrivamo Tvoje blago lice. Po Kristu Gospodinu našemu. Svi: Amen. EUHARISTIJSKA SLUŽBA Priprava darova Dok đakon pripravlja oltar, a poslužitelji donose darove, zbor pjeva darovnu pjesmu „Jubilate Deo“. Okadivši oltar i opravši ruke, Nadbiskup pozove zajednicu na molitvu ovim riječima: Molite, braćo, da moja i vaša žrtva bude ugodna Bogu Ocu svemogućemu. Narod ustane i odgovori: Primio Gospodin žrtvu iz tvojih ruku na hvalu i slavu svojega imena i na korist nama i čitavoj svojoj svetoj Crkvi. Zatim Nadbiskup raširenih ruku izgovara Molitvu nad prinosima: Primi, Gospodine, darove koje ti prinosimo o blagdanu apostola Filipa i Jakova; molimo te, obdari nas čistom i neokaljanom pobožnošću. Po Kristu. Narod usklikne: Amen. Euharistijska molitva Predslovlje Nadbiskup: Gospodin s vama. Narod: I s duhom tvojim. Nadbiskup: Gore srca. Narod: Imamo kod Gospodina. Nadbiskup: Hvalu dajmo Gospodinu Bogu našemu. Narod: Dostojno je i pravedno. Uistinu je dostojno i pravedno, pravo i spasonosno, da vazda i svagdje zahvaljujemo tebi, Gospodine, sveti Oče, svemogući vječni Bože. Ti, pastiru vječni, ne napuštaš svoga stada već ga po svetim apostolima trajno štitiš i čuvaš; ti i danas upravljaš Crkvom po onim pastirima koji je predvode u ime tvoga Sina. I stoga s anđelima i arkanđelima, s prijestoljima i gospodstvima i sa svom nebeskom vojskom pjesmu tvoje slave pjevamo bez prestanka: GK Treća euharistijska molitva Nadbiskup raširenih ruku govori: Uistinu svet si, Gospodine, i pravo je da te sve stvorenje slavi, jer po svome Sinu, Gospodinu našem Isusu Kristu, djelotvornom snagom Duha Svetoga svemu daješ život i sve posvećuješ. Neprestano okupljaš svoj narod da od istoka sunčanog do zapada prinosi čistu žrtvu imenu tvome. Svi koncelebranti, držeći ruke ispružene nad darovima, tihim glasom nastave zajedno s Predsjedateljem: Stoga te smjerno molimo, Gospodine, udostoj se tim istim Duhom posvetiti ove darove, koje ti donosimo za žrtveni prinos, Sklopi ruke, napravi znak križa nad kruhom i kaležom govoreći: + da postanu Tijelo i Krv tvoga Sina, Gospodina našega Isusa Krista, Sklopi ruke: koji nam je povjerio slaviti ova otajstva. Uzme kruh i, držeći ga malo iznad oltara, nastavi: One noći kad je bio predan, on uze kruh, tebi zahvali, tebe blagoslovi, razlomi i dade učenicima svojim govoreći: Malo se sagne UZMITE I JEDITE OD OVOGA SVI: OVO JE MOJE TIJELO KOJE ĆE SE ZA VAS PREDATI. Pokaže posvećenu hostiju narodu, spusti je na pliticu i, pokleknuvši, pokloni se. Zatim nastavi: Isto tako, pošto večeraše, Uzme kalež i, držeći ga malo iznad oltara, nastavi: uze kalež, tebi zahvali, tebe blagoslovi i dade učenicima svojim govoreći: Malo se sagne: UZMITE I PIJTE IZ NJEGA SVI: OVO JE KALEŽ MOJE KRVI NOVOGA I VJEČNOGA SAVEZA KOJA ĆE SE PROLITI ZA VAS I ZA SVE LJUDE NA OTPUŠTENJE GRlJEHA. OVO ČINITE MENI NA SPOMEN. Pokaže kalež narodu, stavi ga na tjelesnik i pokloni se pokleknuvši. Zatim kaže: Tajna vjere A narod nastavi poklikom: Tvoju smrt, Gospodine, naviještamo, tvoje uskrsnuće slavimo, tvoj slavni dolazak iščekujemo. Svi koncelebranti raširenih ruku govore: Zato, Gospodine, slavimo spomen spasonosne muke Sina tvoga, veličanstvenog uskrsnuća i uzašašća u nebesku slavu, te iščekujući njegov drugi dolazak zahvalno ti prinosimo ovu žrtvu živu i svetu. Pogledaj, Gospodine, prinos Crkve svoje, onu istu žrtvu po kojoj si nam darovao pomirenje: okrijepi nas Tijelom i Krvlju Sina svoga, ispuni njegovim Svetim Duhom te u Kristu budemo jedno tijelo i jedan duh. 1K Učinio nas Duh Sveti vječnim darom za tebe da zadobijemo baštinu s tvojim odabranicima: s Blaženom Djevicom Bogorodicom Marijom, s blaženim apostolima tvojim i slavnim mučenicima sa svetim Filipom i Jakovom, sa svetim Vidom i sa svima svetima. Uzdamo se da će nam njihov zagovor kod tebe uvijek pomagati. 2K Molimo te, Gospodine, da ova žrtva našega pomirenja bude za mir i na spasenje svega svijeta. Crkvu svoju na putu zemaljskom utvrđuj u vjeri i ljubavi zajedno sa slugom svojim papom našim Franjom i biskupom našim Ivanom, sa zborom biskupa, sveukupnim svećenstvom i narodom što si ga sebi stekao. Usliši molbe ove svoje zajednice koja tvojom milošću, ovdje pred tobom stoji. Sve sinove i kćeri svoje širom svijeta ti, blagi Oče, milostivo k sebi privedi. *Našu pokojnu braću i sestre i sve koji u tvojoj ljubavi prijeđoše s ovoga svijeta dobrostivo primi u svoje kraljevstvo, gdje se i mi nadamo zajedno s njima vječno uživati u tvojoj slavi, Sklopi ruke po Kristu, našem Gospodinu, po kojemu sva dobra svijetu daješ. Predsjedatelj uzme p1iticu s hostijom, a đakon kalež, oboje podignu i govori: PO KRISTU, I S KRISTOM, I U KRISTU, TEBI BOGU, OCU SVEMOGUĆEMU, U JEDlNSTVU DUHA SVETOGA, SVAKA ČAST I SLAVA U SVE VIJEKE VJEKOVA. Narod usklikne: Amen. Obred pričesti Odloživši kalež i pliticu, Nadbiskup sklopljenih ruku govori ovim ili sličnim riječima: Spasonosnim zapovijedima potaknuti i božanskim naukom poučeni usuđujemo se govoriti: Raširi ruke i zajedno s narodom pjeva: Oče naš, koji jesi na nebesima, sveti se ime tvoje, dođi kraljevstvo tvoje, budi volja tvoja, kako na nebu tako i na zemlji. Kruh naš svagdanji daj nam danas. I otpusti nam duge naše kako i mi otpuštamo dužnicima našim. I ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od zla. Nadbiskup sam nastavi raširenih ruku: Izbavi nas, molimo, Gospodine, od svih zala, daj milostivo mir u naše dane, da s pomoću tvoga milosrđa budemo svagda i slobodni od grijeha i sigurni od sviju nereda: čekajući blaženu nadu i dolazak Spasitelja našega Isusa Krista. Narod zaključi molitvu poklikom: Jer tvoje je kraljevstvo i slava i moć u vjekove. Zatim Nadbiskup raširenih ruku naglas govori: Gospodine Isuse Kriste, ti si rekao svojim apostolima: mir vam ostavljam, mir vam svoj dajem; molimo, ne gledaj naše grijehe nego vjeru svoje Crkve; daruj joj mir i jedinstvo kako je volja tvoja. Koji živiš i kraljuješ u vijeke vjekova. Narod odgovori: Amen. Nadbiskup šireći i sklapajući ruke doda: Mir Gospodnji bio vazda s vama. Narod odgovori: I s duhom tvojim. Zatim đakon doda: Pružite mir jedni drugima. Svi pružanjem ruke zasvjedoče jedni drugima mir i ljubav. Dok Predsjedatelj slavlja lomi kruh, zbor i puk pjevaju: GK Nadbiskup i svi koncelebranti zajedno pokleknu, a Nadbiskup uzme hostiju, malo je podigne iznad plitice te naglas kaže: Evo Jaganjca Božjeg, evo onoga koji oduzima grijehe svijeta. Blago onima koji su pozvani na gozbu Jaganjčevu. I zajedno s narodom kaže: Gospodine, nisam dostojan da uniđeš pod krov moj nego samo reci riječi ozdravit će duša moja. Nakon što se pričestio, uzme pliticu ili ciborij te pođe k onima koji će se pričestiti. Za vrijeme pričesti zbor i puk zajedno pjevaju: KLANJAM TI SE SMJERNO GK/Polifonija 2. Vid i opip, okus varaju se tu, Al' za čvrstu vjeru dosta je što čuh; vjerujem u svemu Kristu Bogu svom, istine nad ovom nema istinom. 3. Samo Bog na križu bješe oku skrit, ovdje je i čovjek tajnom obavit; vjerujem u oba, oba priznajem, s razbojnikom isto skrušen vapijem. 4. Rana kao Toma ja ti ne vidim, ipak Bogom svojim priznajem te s njim; daj da vjera moja uvijek življe sja, da se ufam u te, da te ljubim ja. 5. Uspomeno smrti Spasa premilog, živi kruše što si život puka svog: daj da sveđ od tebe i moj živi duh, dokraj žića budi najslađi mu kruh. 6. Pelikane nježni, Spasitelju moj, blatna me u krvi peri presvetoj: i kap njena može svijet da spasi cijel, da bez ljage bude posve čist i bijel. 7. Isuse, kog sad mi krije veo taj, žarku želju, molim, ti mi uslišaj: daj da otkrito ti lice ugledam i u slavi tvojoj blažen uživam. Amen. NAHRANIO SI SVOJ NAROD G. Geraci 1. Mi smo pšenica Kristova, narasla pod suncem Božjim, u izvoru vode umiješani, pomazani svetom krizmom. Nahranio si svoj narod… 2. U kruh promjeni nas Oče, za sakramenat mira: jedan Kruh, jedan Duh, jedno Tijelo, jedna Crkva sveta, Gospodine. Nahranio si svoj narod… 3. O Kriste, slavni Pastiru, tebi pobjeda, čast i slava; i s Ocem i Duhom Svetim u sve vijeke vjekova. Nahranio si svoj narod… Kad završi pričešćivanje puka, svi ostanu neko vrijeme u molitvi i zahvaljivanju. Nadbiskup zatim s katedre pozove na molitvu: Pomolimo se. Gospodine, po ovoj pričesti očisti nam srce da zajedno s apostolima Filipom i Jakovom tebe vidimo u tvom Sinu i imamo život vječni. Po Kristu. ZAVRŠNI OBRED Blagoslov i otpust Nadbiskup: Gospodin s vama. Svi: I s duhom tvojim. Nadbiskup: Bog je na temelju apostola zasnovao i učvrstio vašu vjeru. Neka vam po zagovoru svetih apostola Filipa i Jakova udijeli svoj blagoslov u izobilju. Svi: Amen. Nadbiskup: Po nauku i primjeru apostola, uzmogli i vi pred ljudima biti hrabri svjedoci vjere. Svi: Amen. Nadbiskup: Sveti su vam apostoli predali nauk čvrste vjere; nek' vam pomognu da steknete baštinu vječne domovine. Svi: Amen. Nadbiskup: I blagoslov Boga svemogućega + + + Oca i Sina i Duha Svetoga sašao na vas i ostao vazda. Svi: Amen. Đakon: Idite u miru, aleluja, aleluja. Svi: Bogu hvala, aleluja, aleluja. Završna pjesma: KRALJICE NEBA HCK Kraljice neba, raduj se, Kraljice neba, raduj se, Aleluja, aleluja, aleluja, aleluja. Jer kog si dostojna bila nosit', jer kog si dostojna bila nosit'. Aleluja… Uskrsnu, kako je rekao, Uskrsnu, kako je rekao. Aleluja… Moli, moli Boga za nas! Moli, moli Boga za nas! Aleluja… Nakon misnog slavlja predviđeno je zajedničko fotografiranje u katedrali i ispred katedrale. SVEČANA VEČERNJA MOLITVA III. VAZMENA NEDJELJA – I. VEČERNJA Večernju predvodi fra. Ilija Vrdoljak, provincijal franjevačke provincije „Sv. Ćirila i Metoda“. Svi bogoslovi sudjeluju korski odjeveni (reverenda i roketa) u molitvi večernje u bazilici Gospe Trsatske na Trsatu. Oblačenje je predviđeno u „Auli Ivana Pavla II.“ u 16:15 sati. Procesija prema bazilici kreće u 16:30 sati. Za vrijeme procesije pjeva se: 3. Trsat ti je prva luka hrvatskoga usred puka sveta Majko Kristova. S trsatskoga ovog brijega sjajila si poput snijega, sveta zvijezdo Jadrana. Zdravo, zdravo … 4. Sreću slatku osjećamo ponosni što tuj imamo svoje Majke prisutnost. Ondje Sina nam pokaži, Gospo naša Trsatska. Zdravo, zdravo… POČETAK Predvoditelj započinje molitvu večernje pjevajući: GK HIMAN GK PSALMODIJA Ant. 1 Ps 113 (112). Bogu slave i milosrđa Silne zbaci s prijestolja, a uzvisi neznatne (Lk 1, 52). Od istoka sunca do zalaska * hvaljeno bilo ime Gospodnje! Uzvišen je Gospodin nad sve narode, * slava njegova nebesa nadvisuje. Tko je kao Gospodin, Bog naš, † koji u visinama stoluje * i gleda odozgo nebu i zemlju? Podiže iz prašine uboga, * iz gliba vadi siromaha da ga posadi s prvacima, * s prvacima svoga naroda. Nerotkinji daje da u domu stanuje * kao radosna majka djece brojne. Slava Ocu i Sinu * i Duhu Svetomu. Kako bijaše na početku, tako i sada i vazda * i u vijeke vjekova. Amen. Ant. 1. Uzvišen je Bog nad sva nebesa, iz prašine podiže uboga, aleluja. Ant. 2. Ps 116 (115). Pjesma zahvalnica u hramu Po Isusu neprestano prinosimo Bogu žrtvu hvalbenu (Heb 13, 15). Što da uzvratim Gospodinu * za sve što mi je učinio? Uzet ću čašu spasenja * i zazvati ime Gospodnje. Izvršit ću Gospodinu zavjete svoje * pred svim pukom njegovim. Dragocjena je u očima Gospodnjim * smrt pobožnika njegovih. Gospodine, tvoj sam sluga, † tvoj sluga, sin službenice tvoje – * ti si razriješio okove moje. Tebi ću prinijeti žrtve zahvalne, * zazvat ću ime Gospodnje. Izvršit ću Gospodinu zavjete svoje * pred svim pukom njegovim, u predvorjima Doma Gospodnjega, * posred tebe, Jeruzaleme! Slava Ocu i Sinu * i Duhu Svetomu. Kako bijaše na početku, tako i sada i vazda * i u vijeke vjekova. Amen. Ant. 2. Ti si, Gospodine, razriješio okove moje. Tebi ću prinijeti žrtve zahvalne, aleluja. Ant. 3. Hvalospjev, (Fil 2, 6 – 11), Krist, sluga Božji ponizi sam sebe, † poslušan do smrti, * smrti na križu. Zato ga Bog preuzvisi † i darova mu Ime, * Ime nad svakim imenom, da se na ime Isusovo prigne svako koljeno * nebesnika, zemnika i podzemnika, i svaki će jezik priznati: * „Isus Krist jest Gospodin!“ – na slavu Boga Oca. Slava Ocu i Sinu * i Duhu Svetomu. Kako bijaše na početku, tako i sada i vazda * i u vijeke vjekova. Amen. Ant. 3. Sin se Božji iz onoga što prepati nauči slušati i, postigavši savršenstvo, posta svima koji ga slušaju začetnik vječnoga spasenja, aleluja. KRATKO ČITANJE 1 Pt 2, 9 – 10 Vi ste rod izabrani, kraljevsko svećenstvo, sveti puk, narod stečeni da naviještate silna djela Onoga koji vas iz tame pozva k divnome svjetlu svojemu; vi, nekoć Ne-narod, a sada Narod Božji; vi Ne-mili, a sada Mili. Slijedi nagovor Predvoditelja. KRATKI OTPJEV EVANĐEOSKI HVALOSPJEV Ant. (Lk 1,46-55), Veliča Izgovarajući početni redak znamenujemo se znakom križa. što pogleda na neznatnost službenice svoje: * odsad će me, evo, svi naraštaji zvati blaženom. Jer velika mi djela učini Svesilni, * sveto je ime njegovo. Od koljena do koljena dobrota je njegova * nad onima što se njega boje. Iskaza snagu mišice svoje, * rasprši oholice umišljene. Silne zbaci s prijestolja, * a uzvisi neznatne. Gladne napuni dobrima, * a bogate otpusti prazne. Prihvati Izraela, slugu svoga, * kako obeća ocima našim: spomenuti se dobrote svoje * prema Abrahamu i potomstvu njegovu dovijeka. Slava Ocu i Sinu * i Duhu Svetomu. Kako bijaše na početku, tako i sada i vazda * i u vijeke vjekova. Amen. Ant. Ostani s nama jer zamalo će večer, i dan je na izmaku, aleluja. PROŠNJE Zavapimo Kristu, životu i uskrsnuću našemu, i s pouzdanjem mu recimo: Sine Boga živoga, štiti svoj narod. Kriste, molimo te za tvoju Crkvu katoličku: - posvećuj je da se tvoje kraljevstvo uspostavi među narodima. Tebi vapimo za sve koji su pritisnuti bolešću, žalošću, za sve koji su potlačeni ili se nalaze u izgnanstvu: - budi im utjeha i pomoć. Molimo te za sve koji zalutaše s tvoga puta: - daj im milost svoga oproštenja i radost svoga novog života. Spasitelju naš, ti si bio raspet, ali si uskrsnuo i ponovno ćeš doći kao sudac svijetu; - milostiv budi nama grešnicima. Zazivamo te za sve koji žive u ovome svijetu - i za sve one koji od nas otiđoše u nadi uskrsnuća. Oče naš... MOLITVA Bože, nek se tvoj narod vazda raduje što si mu obnovio mladost duha. Vratio si mu dostojanstvo svojih sinova i kćeri: utvrdi ga u nadi da će uskrsnuti. Po Gospodinu. BLAGOSLOV I OTPUST Predvoditelj: Gospodin s vama. Svi: I s duhom tvojim. Predvoditelj: Blagoslovio vas svemogući Bog Otac i Sin i Duh Sveti. Svi: Amen. Đakon: Idite u miru, aleluja, aleluja. Svi: Bogu hvala, aleluja, aleluja. Nakon blagoslova i otpusta svi zajedno pjevaju: GK Nakon večerenje predviđeno je zajedničko fotografiranje ispred Svetišta Gospe Trsatske. Grad koji teče . . . „Najdraža Rijeko, otvori njedra, vraćam se tebi, primi mi jedra. Voljeni grade, otvori vrata, da pogledam Kvarner sa vrha Trsata…“ Rijeka (dijalektalno Rika, Reka) najveća je hrvatska luka, treći po veličini grad u Hrvatskoj te administrativno središte Primorskogoranske županije. Grad Rijeka s okolicom ima 191.641 stanovnika. Grad se još u 19. stoljeću, zbog svog idealnog zemljopisnog položaja i dubine mora u Kvarnerskom zaljevu, razvio u jednu od najvećih srednjoeuropskih luka i važno industrijsko središte. Rijeka je bila značajna i kao jedno od najvažnijih financijskih središta bivše Jugoslavije. Početkom devedesetih prošloga stoljeća dolazi do propasti industrije i naglog smanjenja lučkog prometa pa se u novom mileniju Rijeka počinje okretati razvoju turizma i uslužnog sektora. Zastava Grada Rijeke plave je boje, ima žuto uokviren grb u sredini, izglasana je na Gradskom vijeću 1998. godine. Gradsko je vijeće Grada Rijeke u travnju 2005. godine donijelo zaključak kojim se ponovno pokreće proces oživljavanja povijesnih gradskih simbola. Povijesni grb Grada Rijeke temelji se na grbu koji joj je dodijelio hrvatski kralj i car Svetog Rimskog Carstva Leopold I. dana 6. lipnja 1659. U crvenom ovalnom štitu desnom nogom stoji na stijeni dvoglavi crni orao uzdignutih krila, gledajući ulijevo objema glavama, zlatnih kljunova i nogu te crvenih jezika; lijevom nogom drži vrč prirodne boje iz kojeg se obilno izlijeva voda koja se razlijeva oko stijene. Iznad orla je kruna kuće Habsburg s dvjema plavim trakama koje izlaze iz nje. Ispod štita je traka s natpisom "INDEFICIENTER" (nepresušan). U službenoj je uporabi inačica grba bez krune i natpisa budući da su odbijeni mišljenjem Ministarstva uprave iz 1998. …iz povijesti ne baš davne – Domovinski rat Hrvatske su snage u Rijeci ubrzo bile brojne i opremljene, dok je situacija u Lici bila vrlo teška za malobrojne branitelje. Na području Gospića 6. srpnja 1991. napadnuti su iz zasjede pripadnici ZNG-a kojom su prilikom dvojica poginula, a dvojica su ranjena. Od 1. rujna Gospić je bio svakodnevno žestoko granatiran, odbijeni su prvi napadi na grad te 5. rujna u pomoć dolaze i prvi riječki gardisti. S druge strane, postojala je opasnost da se padom Otočca kroz Drenov Klanac preko Žute Lokve raspolovi hrvatski teritorij na tome mjestu. Donesena je ključna odluka za daljnji tijek rata na ovome području, a to je da se 111. brigada premjesti na ličku bojišnicu i da se Rijeka i Primorje brane u Lici. Ubrzo je u Rijeci ustrojena i 128. brigada Hrvatske vojske. Dana 17. rujna brodovi mornarice JNA pojavili su se u riječkom akvatoriju i 6. listopada potpuno blokirali riječku luku, a Hrvatska neuspjehom u rješavanju jugoslavenske krize 8. listopada 1991. godine raskida sve državnopravne sveze s dosadašnjom SFRJ. Riječka luka bila je nekoliko puta blokirana od strane mornarice JNA, topovske cijevi iz vojarni (s Trsata i Katarine) bile su uperene u industrijska postrojenja, komunalne objekte i prometnice, građani su odlazili u skloništa zbog zračnih uzbuna i općih opasnosti. Jedinice zločinačke JNA početkom prosinca napustile su Rijeku i time je započeo proces demilitarizacije grada. Godine 2005. Grad Rijeka preuzeo je prostor bivše vojarne "Trsat", čime je postao gotovo u potpunosti demilitariziran grad. Rijeka i Primorje tijekom Domovinskog rata branili su se u Lici, pri čemu je na ratnom putu smrtno stradalo 26 pripadnika 128. brigade, 53 pripadnika 111. brigade HV-a, 8 pripadnika Specijalne jedinice Policije Rijeka "Ajkule". Na području bivše vojarne izgrađen je sveučilišni kampus. Katedrala sv. Vida Starim gradom dominira majka svih crkava Riječke nadbiskupije: katedrala sv. Vida. Sagrađena je kao samostanska crkva riječkih isusovaca. Gotov projekt za gradnju 1638. godine donijeli su isusovci. U kamen temeljac isusovci su dali uklesati ime cara, rektora Kolegija, sudaca i rektora Vijeća i ime graditelja Francesca Olivierija. Crkva svetog Vida građena je sredstvima legata grofice Ursule Thanhausen i od prihoda Kastavske gospoštije koja je bila infeudirana riječkom Kolegiju. U unutrašnjosti crkve sv. Vida dominiraju grandiozni stupovi što podupiru lukove kapela u kojima su smješteni višebojni mramorni oltari. Na glavnom oltaru izloženo je reinsko – gotičko Raspeće iz 13. stoljeća dok je oltar 1711. izradio kipar Pasquale Lazzarini. Sa strane oltara su kipovi sv. Vida i sv. Modesta. Uz izloženo raspelo vezuje se legenda prema kojoj je 1296. godine neki Petar Lončarić, u ljutnji zbog izgubljene igre kartama, zamahnuo kamenom i udario Kristovo tijelo na Raspeću, koje je stajalo u trijemu pred starom crkvom sv. Vida. Iz tijela Kristova "kao iz živog mesa" potekla je krv, koja je sačuvana u ampuli. Od tada se u Rijeci stvorio kult "čudotvornog Raspeća". Do crkve je 1727. godine podignut nizak zvonik, preko čijega se prvoga kata komuniciralo sa zgradom Kolegija. Nakon što je srušen Kolegij, ulazni je portal ukomponiran u novu kanoničku kuću. Papa Ivan Pavao II. je 8. lipnja 2003. godine pred katedralom blagoslovio katedralni kaptol, svećenstvo i prisutan narod. Sveti Vid, mučenik iz 4. stoljeća Njegovo se mučeništvo zbilo na početku Dioklecijanova progonstva, negdje oko 304. ili 305. g. Kult mu se počeo širiti oko 600. godine kada je o njegovu životu i mučeništvu bila sastavljena prva legenda i kada je njemu u čast bila sagrađena prva crkva u Rimu. Prema tome spisu Vid se kao sin bogate, ali još poganske obitelji, rodio u mjestu danas znanom kao Mazara del Vallo/Sicilija. Kad mu je bilo tek 7 godina, morao je zbog svoje vjere i pripadnosti Kristu, zajedno sa svojim odgojiteljem Modestom i hraniteljicom Krescencijom, pobjeći u daleku Lukaniju, budući da ga je njegov otac, po imenu Hylas, htio prisiliti na otpad od vjere. Njegov je bijeg pao baš u doba velikog Dioklecijanova progonstva pa je Vid i u tuđini za svoju vjeru morao trpjeti. Uhvaćen kao kršćanin, sa svojim je skrbnicima odveden u Rim. Tu je Vid učinio nekoliko čudesa, među njima i čudesno ozdravljenje careva sina, koji bijaše opsjednut. Unatoč tomu, bio je sa svojim pratiocima osuđen na smrt. Nakon uobičajenih mučenja bačen je u kotao vrela ulja. No iz njega bi spašen od anđela koji ga otprati u Lukaniju, gdje mladić umre. Kult sv. Vida zahvatio je snažno slavenske zemlje gdje je, čini se, zbog sličnosti imena nadomjestio stari slavenski poganski kult Sventovida. Stoga su crkve sv. Vida u pravilu građene na uzvisinama, odakle sv. Vid "sve vidi". Od 1991. godine Grad Rijeka, ponovno nakon 45 godina, svake godine obilježava dan svoga zaštitnika svetog Vida pa je 15. lipnja ujedno postao i Dan Grada Rijeke koji se svečano obilježava vjerskim i pučkim slavljem. Srednjovjekovna se Rijeka, po njemu, zvala Rika svetoga Vida, na latinskom jeziku Terra Fluminis sancti Viti. Majka Božja Trsatska, sveti Vid mč. i Hodočasnik – čuvari grada na Rječini Bazilikalna crkva Blažene Djevice Marije na Trsatu – Gospe Trsatske najstarije je hrvatsko marijansko svetište i odredište mnogih hodočasnika iz zemlje i inozemstva. U njoj se nalazi čudotvorna Marijina slika. Također u sklopu je franjevačkog samostana i Kapela zavjetnih darova, dok se ispred crkve nalazi kip pape Ivana Pavla II., Trsatski hodočasnik podignut povodom njegova 100. svjetskog hodočašća kada je tom prilikom posjetio Rijeku, Trsat i mnoge hrvatske gradove i svetišta. Trsatska legenda Prema narodnoj tradiciji i pisanim kronikama, na trsatsko je brdo 10. svibnja 1291. na čudesan način iz Nazareta stigla rodna kuća Blažene Djevice Marije. Na tome mjestu kuća je boravila tri godine i na jednako čudesan način prešla u talijanski gradić Loreto (10. prosinca 1294.) gdje se i dandanas nalazi. Taj se događaj toliko dojmio ovdašnjeg naroda da su ljudi odmah počeli hodočastiti na trsatsko brdo. Čuvši što se dogodilo, tadašnji vlasnik ovdašnje zemlje krčki knez Nikola Frankopan osobno je došao na Trsat uvjeriti se u vjerodostojnost onoga što je čuo. Odmah potom izaslao je u Palestinu poslanstvo koje ga je nakon povratka izvijestilo o tome što su tamo doznali i vidjeli. Naime, istodobno je Marijina rodna kuća u Nazaretu nestala i nitko nije znao kako. Povijesno je vjerojatno da su križari, nakon poraza u Svetoj Zemlji 1287. nastojali skloniti dio svetih predmeta koji su se ondje nalazili, pa tako i dijelove nazaretske kuće, dok je dio te kuće ostao u Nazaretu i danas je vidljiv u bazilici Navještenja. Nakon što je Marijina kuća prešla u Loreto, knez Ivan Frankopan dao je na Trsatu podići kapelicu, a njegov sin Martin dao je sagraditi franjevački samostan s crkvom Blažene Djevice Marije. Od te crkve sačuvani su do danas samo fragmenti. Zbog gubitka Svete kućice papa Urban V. neutješenim Trsaćanima 1367. godine šalje čudotvornu sliku Majke Božje imena «Majka milosti». Predaja kaže da je sliku osobno naslikao sv. Luka Evanđelist. Izrađena je na cedrovoj dasci i podijeljena na tri polja. U središnjem, najvećem polju je Marija koja doji, hrani Isusa. Marijin blagi pogled usmjeren je prema Isusu, ali i prema gledatelju slike. Dijete Isus ima ozbiljan pogled i podiže ruku za blagoslov. U gornjem dijelu lijevog i desnog bočnog polja prikazani su najvažniji događaji iz povijesti spasenja: Navještenje i Otkupljenje. Potonje je prikazano u tradicionalnoj ikonografskoj formi "deisisa" – prikaza Kristove otkupiteljske smrti na križu, prije koje je Crkvi preko sv. Ivana, najmlađeg apostola, Mariju ostavio za Majku. U donjoj polovici lijevog i desnog bočnog polja slike prikazani su svjedoci Crkve. Ono što je Isus propovijedao, nastavili su učenici! Desno su apostoli sv. Petar, sv. Ivan i sv. Pavao. S lijeve strane prikazani su nepoznati sveti biskup (najvjerojatnije sv. Nikola), sv. Bartolomej (crven, jer mu je tijekom mučeništva oderana koža) i sv. Stjepan, đakon i mučenik. Zbog štovanja koje joj je iskazivano, slika je okrunjena krunom od pravoga zlata 8. rujna 1715. godine, a svečanost njene krunidbe održala se pod pokroviteljstvom Hrvatskog sabora. Stube Petra Kružića Stube Petra Kružića vode od riječke Delte do crkve Gospe Trsatske, jednog od najstarijih hrvatskih marijanskih svetišta. Njima se iz središta Rijeke najkraćim putem dolazi na Trsat, a te takozvane Trsatske stube dao je 1531. kao zavjet izgraditi kapetan Klisa Petar Kružić po kojemu su nazvane. Tom je prilikom postavljeno 128 stuba na najstrmijem dijelu staze. Ostale stube izgrađene su kasnije, pa danas od podnožja na Sušaku do crkve Blažene Djevice Marije ima ukupno 561 stuba. Na završetku stuba, u sastavu današnje bazilike, smještena je i kapela svetog Petra, koju je Kružić podigao i u kojoj počiva tijelo hrvatskog junaka. Gornji dio Trsatskih stuba dao je 1725. godine sagraditi Gavro Aichelburg, vojvoda štajerski, kranjski i koruški te brinjski kapetan. Trsatski hodočasnik – blaženi papa Ivan Pavao II. Brončana skulptura akademskog kipara Antuna Jurkića predstavlja papu Ivana Pavla II. i nazvana je "Trsatski hodočasnik" u čast trećeg pastoralnog posjeta Ivana Pavla II. Hrvatskoj, kada je Papa 8. lipnja 2003. posjetio Trsatsko svetište. Postavljena je ispred Marijanskog svetišta na Trsatu, u Rijeci, 10. svibnja 2005. godine, a otkrio ju je nadbiskup zagrebački kardinal Josip Bozanić. Ovo je prva skulptura na svijetu posvećena Papi, otkrivena nakon njegove smrti. Tekst na skulpturi glasi: „Na Duhove, 8. VI. 2003. ovo je Marijansko svetište na svom trećem pastoralnom pohodu Hrvatskoj i jubilarnom stotom izvan Italije pohodio papa Ivan Pavao II.“ Zatim slijedi tekst na nekoliko jezika: „Molite za mene dok sam živ i kada umrem.“ To su riječi koje je sâm Papa izgovorio kada je Svetištu darovao krunicu prilikom posjeta. Skulptura prikazuje Papu kako moli ispred čudotvorne slike Blažene Djevice Marije 8. lipnja 2003. Pastoralni centar svetišta "Aula pape Ivana Pavla II." otvoren je 5. lipnja 2008. u sklopu Svetišta Majke Božje Trsatske te je time obilježena peta obljetnica pohoda pape Ivana Pavla II. u Svetište. Poznatije crkve Grada Crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije Crkva Uznesenja Marijina, zvana Duomo ili Zborna crkva u Rijeci, smještena je na kraju Užarske ulice, nekoć glavne prometnice. Crkva je prvotno izgrađena u ranom srednjem vijeku na ruševinama rimskih termi. Majstor Juraj iz Zadra obnovio je 1442. postojeću trobrodnu baziliku i povisio joj glavni brod. Crkva je popravljena i nakon mletačkog razaranja Rijeke 1509. godine. Ponovno je iz temelja obnovljena 1695. godine, a između 1716. i 1726. obitelj Orlando, kranjski plemići i riječki patriciji, dograđuju prostrano svetište usred kojega je njihova grobnica. Glavni oltar djelo je Mislejeve ljubljanske radionice, a četiri kipa svetih Šimuna, Ane, Margarete i Antuna djela su ugledna padovanskog skulptora Jacopa Contiera. Strop svetišta ukrašen je vrlo kvalitetnim baroknim štukaturama. U osam bočnih kapela smješteni su višebojni mramorni oltari koje su izradili barokni kipari Pasquale Lazzarini, Antonio Michelazzi i Sebastiano Petruzzi u 18. stoljeću. Oltarne pale djela su slikara Ivana Franje Gladića (Predaja ključeva, 1640.), Valentina Metzingera (Sv. Filip Nerej, 1753., Sv. Antun, 1750.), a riječki slikar Ivan Simonetti kopirao je u 19. stoljeću Tizianova djela "Uznesenje" za glavni oltar i "Sv. Ivana Krstitelja" za istoimeni oltar. Zidove u unutrašnjosti crkve oslikao je poznati talijanski dekorativni slikar Augusto Pagliarini 1932. godine, a kao motiv uzeo je štukature u svetištu. Na inicijativu i sugestiju Andrije Ljudevita Adamića, gradski arhitekt Joseph Storm izradio je 1824. godine projekt za današnje pročelje u koje je ukomponirao gotičkorenesansnu prozorsku ružu datiranu u 1516. godinu. Skulpture na zabatu postavljene su 1890. godine. Ispod sadašnjeg poda, načinjenog 1901. godine, nalazi se 75 grobnica srednje dubine do 2,5 m. Kamene ploče s tih grobnica uzidane su u vanjski sjeverni zid crkve, a njihovi natpisi povijesna su svjedočanstva o riječkom stanovništvu. Uz crkvu je zvonik, samostalna građevina u podanku koje je uzidano kamenje iz rimskih ruševina. Datiran je iznad luka ulaznih vrata 1377. godinom. Ložu za zvona s gotičkim otvorima zvonik je dobio u vrijeme obnove crkve koncem 15. stoljeća. Zvonik je, prema mjerenjima iz 1920. godine, nagnut za 40 cm, pa je dobio nadimak Kosi toranj. Kapucinska crkva Gospe Lurdske Kapucinska crkva Gospe Lurdske svojim raskošnim neogotičkim pročeljem ukrašenim mozaicima i kitnjastom kamenom dekoracijom dominira Trgom Žabica u Rijeci. Na inicijativu provincijala Bernardina Škrivanića započeta je u veljači 1904. godine gradnja te crkve prema projektu arhitekta Giovannija Marije Curete. Donji dio crkve dovršen je 1908. i posvećen Mariji Tješiteljici Duša. Gornji dio crkve građen je u nekoliko navrata, uz velika nastojanja kapucina koji su čak bili primorani koristiti praznovjerje pučana iz cijele regije i Slovenije: prikazivali su im "Svetu Johancu" koja se znoji "krvavim znojem", što je privuklo mnogobrojne hodočasnike od čijih je milodara nastavljana gradnja crkve (god. 1913. Johanca je uhićena). Samostan je u vlasništvu imao vlastitu tiskaru “Miriam” (prostor u današnjem Art kinu Croatia) u kojoj su tiskana i svjetovna djela poput knjige „Zaručnici“ A. Manzonija. Konačan izgled pročelje gornje crkve dobilo je 1929. prema projektu riječkog arhitekta Kornelija Budinića. Budinić je sam o projektu zapisao: "Crkva je bazilikalnog tipa, s tri broda, dugačka oko 60 metara, uključujući atrij iznad kojega će biti podignut zvonik, i široka 20 metara. Zvonik će imati ukupnu visinu, ako se mjeri od ulične razine, oko 75 metara. Srednji brod ima širinu 10 metara i odijeljen je od pobočnih brodova s pomoću pet velikih lukova. S desne strane crkve nalazi se oratorij koji se uzdiže na trokutastoj površini.“ U gornjoj je crkvi poznati riječki slikar Romolo Venucci uspješno izveo stropne slike i dekoracije. Kiparsku dekoraciju na pročelju izradili su venecijanski kipar Urbano Bottasso i riječki klesar Antonio Marietti. Zvonik koji se trebao uzdizati iznad glavnog pročelja nije realiziran, a zbog njega su temelji ukopavani osam metara u stijenu. Cjelokupna građevina, kvalitetna neosrednjovjekovna arhitektura, jedinstvena je na širem području Rijeke i regije. Tijekom obnove 2006. godine u bočnim je lađama crkve postavljeno pet novih vitraja koji prikazuju likove hrvatskih svetaca i blaženika; rad su, kao i restauracija starih vitraja, akademskog slikara Roberta Mijalića. Biseri slavne prošlosti – ukrasi sadašnjosti Stari grad Riječki Stari grad okružen je s južne strane Korzom. Korzo je središte Rijeke, njena najpoznatija ulica i mjesto javnih događanja. Gradski toranj Nad ulazom u svaki utvrđeni grad bio je satni toranj. Rijeka je do pred kraj 18. stoljeća bila opasana bedemima unutar kojih se odvijao cjelokupan javni, kulturni i privredni gradski život. U Rijeku se ulazilo ispod "Vrata od mora" i "Gornjih vrata", do kojih se dolazilo preko drvenog mosta iznad rova napunjenog vodom. U 17. stoljeću toranj je povišen, a na njega je postavljen sat te se udomaćio naziv Satni toranj. Građani Rijeke zakazivali su sastanke "sottolatorre" ili "pod uriloj". Toranj je također bio ukrašen natpisima, grbovima i bistama habsburških vladara. Kada je 1750. Rijeku zadesio katastrofalan potres, Marija Terezija dodijelila je gradu sredstva za obnovu, ali je ujedno odobrila generalni urbanistički plan izgradnje novoga grada (civitas nova), s tim da Stari grad ostane nepromijenjen. Pred gradom je na nasutom terenu izgrađena moderna gradska četvrt. U okviru te obnove gradski je toranj dobio monumentalni portal na čije je krunište riječki kipar Antonio Michelazzi postavio reljefna poprsja careva. Gradsko vijeće kupilo je 1784. kod "najboljeg ljubljanskog urara" satove za sve četiri strane. Satovi su funkcionirali sve do 1873. godine kada su zamijenjeni satnim mehanizmom koji je pokazivao vrijeme u Beču na međunarodnoj izložbi. Taj je sat i danas u funkciji. Oko 1801. je obnovljen, dodan mu je tambur i kupola. Palača Jadran Palača Jadran, ili palača Adria, simbol je pomorske moći Rijeke, sjedište je vodećeg brodarskog poduzeća Jadrolinije. Palača je sagrađena 1897. godine za brodarsko društvo "Adria" ugarskoameričkim kapitalom. Smještena je na istaknutom položaju, jednim monumentalnim pročeljem dominira vizurom čitave luke, a drugim Jadranskim trgom. Građevina predstavlja elegantan odabir visokorenesansne dekoracije. Dok je na središnjim rizalitima glavnih pročelja težnja k monumentalnosti vidljiva u velikim stupovima koje na strani prema moru nose alegorijske figure pomoraca (kapetan, kormilar, strojar i pilot), prema trgu su simboli četiri kontinenta (Japanka, Egipćanka, Indijanka i Europljanka). Izvanredne skulpture rad su kipara Sebastiana Bonomija. Brodarstvo Rijeke u viziji je svakog pomorca identificirano s tom monumentalnom građevinom koju je zasnovao riječki arhitekt Francesco Mattiassi, a izgradio Giacomo Zammattio. Guvernerova palača Na dominantnom položaju iznad Staroga grada smještena je Guvernerova palača, raskošna bivša rezidencija riječkoga guvernera, u kojoj je danas smješten Pomorski i povijesni muzej Hrvatskoga primorja. Sagrađena 1897. godine, prema projektu mađarskog arhitekta Hauszmanna, za potrebe gradske i državne reprezentacije, bila je investicija guvernera također mađarskog podrijetla Lajosa Batthyányja. Danas se u njoj, osim vrijednih povijesnih zbirki iz prošlosti Rijeke, čuvaju izvorni interijeri s kraja 19. stoljeća: monumentalno mramorno stubište te dvorane sa štukaturama, oplatama i pokućstvom iz toga razdoblja. Zapadno od Guvernerove palače smještena je moderna zgrada Muzeja grada Rijeke, a istočno, u lijepo oblikovanu perivoju, bivša vila nadvojvode Josipa u kojoj je smješten Državni arhiv u Rijeci. Muzej grada Rijeke Muzej grada Rijeke opći je kulturno-povijesni, gradski muzej u Rijeci. Smješten je u zgradi sagrađenoj 1976. godine u dvorištu Guvernerove palače. Muzej se bavi sustavnim prikupljanjem te stručnom i znanstvenom obradom muzejske građe kao i sistematizacijom zbirki, prezentacijom muzejske građe te objavljivanjem podataka o njoj. Muzej nema stalni postav, ali su zbirke dostupne za razgledavanje i proučavanje. U ciklusu izložaba o znamenitim Riječanima u muzeju je prikazan život i rad istaknutih građana, koji su zadužili grad osobnim doprinosom na raznim poljima : u arhitekturi (Igor Emili), fotografiji (Viktor Hreljanović), slikarstvu (Rikard Žic), scenografiji i kostimografiji ... HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci Prvo kazališno zdanje u Rijeci podignuto je 1765. godine, no krajem 18. stoljeća započinje gradnja novoga kazališta koje 1805. otvara ugledan riječki građanin i trgovac Andrija Ljudevit Adamić. No glede činjenice da je osamdesetih godina 19. stoljeća nekoliko europskih kazališnih kuća zadesio požar, te su se u svim gradovima Monarhije počele poduzimati sigurnosne mjere opreza, a Teatar Adamić nije zadovoljavao potrebne uvjete za normalan rad, riječko Municipalno zastupstvo odlučilo je postojeće kazalište srušiti i sagraditi potpuno nov, moderan i suvremen teatar koji će odgovarati srednjoeuropskim standardima. Nakon dugotrajnih priprema, nakon dvogodišnje gradnje i nestrpljiva iščekivanja konačno je 3. listopada 1885. osvanuo dan otvorenja novoga Općinskog kazališta (Teatro Comunale). Za taj su svečani trenutak pomno pripremane i dvije velike opere, još neizvođene u gradu Rijeci: bile su to raskošno opremljene Verdijeva Aida i Ponchiellijeva Gioconda. Toga su dana prvi posjetitelji, brojni gosti i uzvanici mogli uživati u impozantnom kazališnom zdanju, remek-djelu arhitekture svoga doba koje im se predstavilo u svoj svojoj ljepoti i veličini, čije je figuralne plastike i ornamentalne radove izradio poznati venecijanski kipar August Benvenuti, a stropne slike slikar Franz Matsch u suradnji s još poznatijom braćom Gustavom i Ernestom Klimtom, operama kojima je ravnao maestro Gaetano Cimini, gdje su zabljesnula već znana i omiljena pjevačka imena – Medea Borelli, Clotilde Sartori i Mary Guttemberg, no i u pravom tehnološkom čudu svoga vremena: prvoj električnoj žarulji i prvom telefonu u gradu postavljenima upravo u teatru! Riječka je publika oduvijek voljela kazalište i s nestrpljenjem priželjkivala nova gostovanja omiljenih opernih i kazališnih družina iz Milana, Venecije i drugih kazališnih središta. Ubrzo je slijedio još jedan povijesni datum za Kazalište, a to je da se po prvi put na njegovoj sceni, 20. listopada 1946. igrala predstava na hrvatskome jeziku! Bila je to Dubravka Ivana Gundulića, u režiji dr. Matka Foteza i s Marijom Crnobori u ulozi Dubravke. Uskoro je uslijedila i prva predstava Opere i baleta – Zajčev Nikola Šubić Zrinjski, kojom je 2. studenog 1946. ravnao Boris Papandopulo, a naslovnu ulogu pjevao Milan Pichler. Od 1991. Kazalište dobiva status nacionalnog kazališta, a 1994. godine svoj današnji naziv – Hrvatsko narodno kazalište Ivana pl. Zajca. Od povijesne 1946. pa do danas, sa svoje četiri umjetničke grane (Hrvatska drama, Drammaitaliano, Opera sa simfonijskom djelatnošću i Balet) i više od 50 godina njihova kontinuirana djelovanja, svojom kvalitetom izvedbi riječki je HNK uspio postaviti visoke kazališne i umjetničke kriterije i izboriti se za zasluženo mjesto jednog od kvalitetom vodećih kazališta u Hrvatskoj. Istovremeno njegov se repertoar odlikuje danas već pomno promišljenom prepoznatljivošću i u njemu se uvijek izvodi svježe čitana dramska, operna i baletna klasika ili djela hrvatske dramske i operne baštine, a praizvode se nacionalna djela, posebice suvremena. Turska kuća Od stambenih zgrada u Rijeci se nalazi naročito zanimljiva zgrada zvana Turska kuća (Casaturca), građena u neomaurskom stilu za Nikolaidesa, turskoga diplomatskog predstavnika u Španjolskoj, a potom i konzula u Rijeci od 1898. godine. Južnim dijelom Delte dominira golem stambeni kompleks nazvan Casarossa (Zagrebačka 1 – 5, Demetrova 2 – 4) po crvenom pročelju od opeke, sagrađen 1903. godine prema projektu arhitekta Venceslava Celligoija. Manjinske vjerske zajednice – suživot i dijalog Pravoslavna crkva sv. Nikole Oko 8000 Srba pravoslavne vjeroispovijesti živi u Rijeci. Pravoslavna crkva sv. Nikole u Rijeci smještena je u Ulici Ignazija Henckea. Sagrađena je 1790. godine po projektu riječkog arhitekta Ignazija Henckea, sredstvima malobrojne, ali veoma bogate srpske zajednice tzv. "Sarajlija", koji su se (16 obitelji) doselili u Rijeku 1768. godine. Koristili su zagarantirane carske privilegije u pogledu slobodnog obavljanja istočnog obreda u vlastitu hramu. Gradnji crkve u središtu grada pružala je otpor riječka općina. Prema legendi je riječki guverner, stojeći ispred Gradskog tornja, na opetovane molbe Srba za dodjelu lokacije za crkvu, ljutito bacio kamen u more i rekao: Tu gradite crkvu! Uporni Srbi zasuli su more i na nasipu izgradili hram. To je legenda, no istina je da je prema projektu arhitekta Antona Gnamba veliki dio tog dijela grada izgrađen na terenu oduzetom od mora. Crkva posjeduje veću zbirku ikona donesenih iz Bosne i Vojvodine (Hakozović, Orfelin, 18. stoljeće). Makedonska Pravoslavna Crkva/crkva sv. Fabijana i Sebastijana Crkva je dana na korištenje Makedonskoj Pravoslavnoj Crkvi (MPC) od strane Riječke nadbiskupije i zajednica jednom mjesečno tamo ima svetu liturgiju. Crkva, iako je mala građevina, ima dugu povijest. Budući da je posvećena sv. Fabijanu i sv. Sebastijanu, zaštitniku od kuge, ona ima osobito značenje za povijest zdravstvene kulture. Svi se povjesničari slažu da je crkva sagrađena kao zavjet nakon prestanka kuge krajem 13. stoljeća. U starini se vjerovalo da se kuga širi pomoću Apolonove strelice. Budući da je Sebastianus, mladi plemić iz Narbonne u Galiji, u 3. stoljeću prihvatio kršćanstvo i stao u obranu progonjenih kršćana, Dioklecijan je naložio da bude privezan za stup i usmrćen strelicama. Stoga se taj svetac mučenik uvijek tako i prikazuje u ikonografiji. Sinagoga Ortodoksna sinagoga izgrađena je 1930. godine prema nacrtima inženjera G. Angyala i P. Fabra, kao objekt reduciranih ukrasa i simbola na pročelju, jednostavnih arhitektonskih linija koje slijede stil moderne s mediteranskim utjecajem. Unutrašnjost sinagoge podijeljena je na pretprostor i dio za obred u tri dijela, s trima prozorima na bočnoj strani zgrade i uz balkon za žene s odvojenim ulazom. Nekada je u Hrvatskoj postojalo 79 sinagoga od kojih su samo 23 bile namjenski građene. Danas je riječka sinagoga jedna od triju u Hrvatskoj – uz sinagoge u Dubrovniku i Splitu – sa sačuvanom originalnom funkcijom te predstavlja vrijedan spomenik kulture i tradicije Židova u Rijeci. Džamija Godine 1966. godine utemeljena je Islamska zajednica u Rijeci, a 2013. niče velebno zdanje koje prima od 1200 do 1400 vjernika u svoj molitveni dio. Cijeli centar je koncipiran kao polivalentan prostor gdje se uz molitveni dio nalaze sadržaji vjerske, obrazovne i kulturne namjene, uredski prostori, učionica za vjeronauk, igraonica za djecu, kafić, restoran i drugo. Prilikom otvorenja generalni je tajnik Hrvatske biskupske konferencije mons. Enco Rodinis rekao da ga raduje zrelost riječkog i hrvatskog ozračja u kojemu je zajamčena i sloboda vjeroispovijedanja i omogućena gradnja bogomolja, a pozvao je sve one koji na to mogu utjecati neka se založe da se kršćanima u zemljama u kojima je većina muslimansko stanovništvo omogući dizanje svojih bogomolja. Morčić, karneval i zvončari Morčić Morčić je vrsta hrvatskog autohtonog pučkog nakita, jedan od najprepoznatljivijih simbola Rijeke, Kvarnera i Hrvatskog primorja. Pored svoje estetske i ukrasne namjene, taj je nakit također bio vidljiv znak identiteta, oznaka pripadnosti Rijeci, Kvarneru i općenito primorskim krajevima. Kada se spominje "morčić", obično se misli na naušnice kao najčešći nakit antropomorfna oblika; crna glava s bijelim turbanom, ali i na sam lik, tj. poprsje crnog čovjeka s turbanom. O nastanku toga neobičnog nakita u našem kraju s likom crnca u bijelom turbanu postoje dvije legende. Prva seže u 16. stoljeće i ovako objašnjava postanak morčića: Turci su na Grobničkom polju. U gradu strah jer od Turčina ništa dobroga – samo pljačka i palež. Već dugo se čuju vijesti o njihovim upadima u našoj blizini, o krvavim borbama oko Senja, u Perušiću... Svi su muški na kuli. Srčano odolijevaju napadima, sve je manje snage, a pomoći niotkud. Žene i djeca zatvorili se u kuće i mole za spas, za Božju pomoć. Kamenje neka s neba zatrpa zlo, živi da ostanemo! Opsada traje... Dani prolaze i onda Božjom rukom vođena strijela odapeta iz ruke plemenita Zrinskoga pogađa sljepoočnicu turskoga paše. Vidjevši da im je vođa mrtav, Turci se razbježaše poljem. Uto i nebo usliši molitve Riječanki te se otvori i zatrpa Turke kamenjem. Na polju su ostali samo razbacani bijeli turski turbani. Kao uspomenu na tu pobjedu, riječki su muževi svojim ženama dali izraditi naušnice-morčiće." Druga legenda s Pelješca kazuje: Jedna talijanska kontesa imala je crnu sluškinju koju je jako voljela. Darovala joj je slobodu, a kao uspomenu na nju dala je izraditi naušnice s njenim likom. Zbog svoje omiljenosti u svim društvenim slojevima morčić je prihvaćen kao suvenir Rijeke. Grad Rijeka službeno je prihvatio morčića i uzima ga kao "svoju masku" i simbol grada pa se, primjerice, morčić nalazi na čelu povorke sve poznatijeg i popularnijega Riječkoga karnevala. A i posljednje vrijeme morčići ponovno ukrašavaju izloge mnogih zlatarnica. Riječki karneval Uz bogatu tradiciju karnevalskih povorki i balova austrijskoga, mađarskoga, ruskoga, njemačkoga plemstva te plemstva iz ostatka Europe iz 19. stoljeća, kao i domaćih pokladnih običaja (zvončari), Riječki je karneval danas jedan od najvećih karnevalskih povorki u Europi i svijetu. Riječki karneval spoj je venecijanskog i austrijskog građanskog karnevala i elemenata folklora i mitologije starih Slavena. Od 1982. godine, kada su Korzom organizirano prošetale tri maskirane skupine, do danas Riječki je karneval izrastao u manifestaciju s preko 15.000 sudionika, djece i odraslih, organiziranih u preko 200 karnevalskih skupina, koju godišnje vidi više od 100.000 gledatelja. Zvončari Zvončari su najpoznatiji ophodnici stočarske pokladne magije u Hrvatskoj, a zvončarskim je skupinama najbogatije područje Kastavštine. Uz Halubajske zvončare (Marčelji i Viškovo), djeluje još nekoliko skupina iz Brega, Brguda, Mučića, Muna, Rukavca, Zameta, Zvoneća i Žejana. Zapadni zvončari imaju više manjih zvona oko pojasa, lice im je otkriveno i na glavi nose klobuk sa zelenilom i papirnatim raznobojnim cvijećem (krabujosnica), dok istočni zvončari nose velike (teriomorfne) maske i jedno veliko zvono. Na Kastavštini pust prestaje na Pepelnicu, spaljivanjem pusta (pokladne lutke), nakon čega slijedi pusna večera za zvončare i njihove žene. Negdje do Prvoga svjetskog rata zvončari su se čitave Kastavštine – Halubja i Rukavštine – manje međusobno razlikovali nego što je to danas slučaj. I zvončari sa zapadne Kastavštine nosili su maske, no one su im pokrivale samo lice. Nakon što je zapadna Kastavština Rapalskim ugovorom 1920. godine potpala pod vlast Kraljevine Italije, došlo je do zabrane nošenja maski pa je zvončarima na tome dijelu Kastavštine preostala krabujosnica ili klobuk, šešir sa zelenilom i cvijećem od papira. Uz zvončare iz Rukavca, takav tip oglavlja imaju i zvončari iz sela Zvoneće, Bregi, Mučići, Brgud, Vlahov Breg i Korensko. Istočni dio Kastavštine ostao je unutar granica Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca i ta je povijesna činjenica rezultirala očuvanom zoomorfnom maskom u Halubju. I ta se maska, međutim, posljednjih pedesetak godina bitno promijenila: moderni materijali omogućili su da se od maske koja je više prijanjala uz glavu razvije u masku velikih dimenzija. Još nekoliko kratkih zanimljivosti... Možemo se pohvaliti da je u našoj Bogosloviji pet dana i četiri noći boravio sveti Ivan Pavao II. te da u sobi u koju se vraćao nakon putovanja po Lijepoj Našoj čuvamo relikviju krvi ovoga svetca. Naša Bogoslovija svake godine u suradnji s riječkim ogrankom Moto kluba „Veterani“, koji okuplja veterane obrambenog Domovinskog rata, organizira sjećanje na pad grada-heroja Vukovara, a MK „Veterani“ također su nam gosti i kod obilježavanja Dana Ivana Pavla II. Prvi torpedo izrađen je u Rijeci. Projektirao ga je i izradio Ivan Lupis, pomorski kapetan. U Rijeci je prvi put u povijesti fotografiran let puščanog zrna. Učinio je to dr. Peter Salcher. Američki je predsjednik T. W. Wilson 1919. predložio Rijeku za sjedište Lige naroda – preteče Ujedinjenih naroda. U svojoj povijesti Rijeka je imala 3 imena – hrvatsko ime Rijeka i talijansko i mađarsko ime Fiume te njemačko Sankt Veit am Pflaum. Rječina je od 1924. do 1941. bila državna granica – zapadna obala pripadala je Italiji, a istočna (Sušak) Kraljevini SHS. Rijeka spada u red malobrojnih gradova koji su imali svoj novac. Čak su neke od prvih, uglavnom malih i katkad "neuglednih" novčanica, Karantana iz razdoblja 1848. – 1850., postale prava rijetkost i iznimno su dragocjene, budući da su sačuvane u tek pokojem teško dostupnom primjerku. Ti jednostrano tiskani bonovi imaju sva obilježja onovremenog novca i izrijekom su riječki i riječkih obilježja. U Rijeci je nastala autohtona hrvatska redovnička zajednica. To je Družba sestara Presvetog Srca Isusova koja je nastala 1899. godine. Osnovala ju je Službenica Božja Marija Krucifiksa Kozulić pod vodstvom kapucina o. Arkanđela. U kripti crkve Gospe Lurdske čuva se tijelo Sluge Božjega fra Ante Tomičića. Rijeka je jedini grad u Hrvatskoj koji pere ulice pitkom vodom. Na Korzu postoji jedna od najužih zgrada u svijetu. IMPRESUM Izdaje: Bogoslovno sjemenište „Ivan Pavao II.“ Rijeka Odgovaraju: Vlč. Sanjin Francetić, rektor O. Marko Stipetić, MSC, vicerektor Tehnički odbor: Laurent Kružić Marko Šimundić Damir Štifanić Noel Šuran Liturgijski odbor: Anton Budinić Mišel Grgurić Tomislav Končurat Josip Mažar Odbor za dodatne sadržaje: Želimir Bagavac Valter Kotlar Josip Pende Note slagali: Michael Nikolić Mr.art. Andrejka Srdoč Autor psalma i pojedinih pjesama: Giovanni Geraci Fotografije: Noel Šuran Grafički urednici: Josip Brusić Noel Šuran Prijelom teksta: Josip Brusić Lektorica: Kristina Varda Realizacija video materijala: Ivan Lovrić Tisak: Grafik design&print studio Naklada: 450 kom. Zahvaljujemo Riječkoj nadbiskupiji, Gradu Rijeci, Sveučilištu u Rijeci i Franjevačkom samostanu naTrsatu, Nadbiskupijskom zboru pod ravnanjem mo. Giovannia Geracia, kao i Premier Hotelu Astoria u Zagrebu, svim domaćinima bogoslovima na području naše Nadbiskupije te svim susretljivim pojedincima za požrtvovan rad, nesebično srce i pruženu ruku budućnosti Crkve u Hrvata. Neka Bog obilno blagoslovi vaš rad i nastojanje da mu služite!