Marvin Moore KRIZA POSLJEDNJEG VREMENA KRIZA POSLJEDNJEG VREMENA Marvin Moore KRIZA POSLJEDNJEG VREMENA Marvin Moore Naslov izvornika: The Crisis of the End Time Marvin Moore IzdavaË: ZNACI VREMENA Centar za prouËavanje Biblije Prilaz Gjure DeæeliÊa 77, Zagreb Glavni i odgovorni urednik: Drago ObradoviÊ Prijevod: Smaragda StefanoviÊ Lektura: –urica GarvanoviÊ-Porobija Korektura: Ljiljana –idara Naslovna strana: Drago ObradoviÊ Prijelom: GENESIS, Zagreb Tisak: TIVA, Tiskara Varaædin Naklada: 2000 primjeraka ZNACI VREMENA Zagreb, 1997. Posveta dragoj Lois voljenoj supruzi vjernom prijatelju Marvin Moore KRIZA POSLJEDNJEG VREMENA ISBN 953-183-039-8 Predgovor hrvatskom izdanju Sa zadovoljstvom piπem Predgovor za moju knjigu Kriza posljednjeg vremena namijenjenu Ëitateljima hrvatskog govornog podruËja. Knjiga koju dræite u ruci govori o posljednjoj krizi πto Êe doÊi na naπ planet u vrlo bliskoj buduÊnosti. To Êe biti vrijeme velike nevolje, one o kojoj proriËe Daniel u svojoj knjizi. Dakako, i ne trebam vam govoriti o vremenu nevolje, jer ste i sami proπli kroz politiËka i vojna previranja u zadnjih nekoliko godina, i iskusili mnoge od nevolja o kojima govori ova knjiga. Pa ipak, vaπe je iskusto tek predukus onoga πto nam se sprema. ©toviπe, predukus posljednje krize niste osjetili jedino kroz ratne nevolje; Isus je vrlo jasno rekao da Êe ova kriza biti i vrijeme velike prijevare, osobito preko laænih znakova i Ëudesa (Matej 24,23.24). Siguran sam da ste svjesni kako znaci i Ëudesa πto ih Ëine i doæivljavaju neki ljudi u vaπem dijelu svijeta posljednjih godina — a koji su privukli tisuÊe duboko vjernih ljudi iz raznih zemalja svijeta (Ëak i u vrijeme ratnih zbivanja!) da bi naπli nekakvu duhovnu sigurnost — zapravo zbunjuju mnoge ljude πto duboko promiπljaju. Moja knjiga obrauje ove predmete u svjetlosti πto je Biblija i drugi nadahnuti spisi daju o kraju vremena. Iskreno æelim da ono o Ëemu sam pisao pomogne svim Ëitateljima ove knjige u prolaæenju kroz uæasnu krizu pred kojom se nalazimo. Marvin Moore POGLAVLJE 1 Zaπto treba govoriti o posljednjem vremenu? Izlaæenje ove vrijedne knjige omoguÊeno je potporom Pavla RuniÊa iz Stuttgarta »ini se da je druga polovica 1989. godine probudila mnoge krπÊane. Gotovo sam uvijek za razgovora s vjernicima u raznim dijelovima Sjedinjenih Dræava ili u drugim dijelovima svijeta sluπao kako govore: “DramatiËni dogaaji u IstoËnoj Europi su proroËki.” Katkad sam u raznim vjerskim Ëasopisima Ëitao da je napuπtanje komunizma u IstoËnoj Europi za manje od godinu dana u stvari ispunjenje citata Ellen White da Êe “posljednji pokreti biti vrlo brzi”. (Testimonies, sv. 9, str. 11) Gotovo u stopu za tim dogaajima stigla je iraËka invazija na Kuwait, a zatim “Pustinjska oluja” i govor Georga Busha o “novom svjetskom poretku”. Ponovno su se mnogi krπÊani zgranuli i rekli: “Neπto se zbiva. Doπlo je posljednje vrijeme!” Praπina se jedva stiπala nakon “Pustinjske oluje”, a u Sovjetskom su Savezu ponovno buknule neprilike. Stare politiËke snage pokuπale su izvrπiti udar, pa je ruski narod, slobodno moæemo reÊi, eksplodirao. Tako brzo umnaæanje znakova kraja moæe osjeÊajno preopteretiti sve krπÊane. Tko zna πto je sada na redu i πto Êe se sljedeÊe dogoditi? Kad budete Ëitali ove rijeËi, dogaaji πto sam ih spomenuo mogu biti davno zaboravljeni i zasjenjeni 8 KRIZA POSLJEDNJEG VREMENA drugim razvitkom æivotnih prilika koje Êe moæda biti puno dramatiËnije i proroËkije. U svjetlosti ovog sve veÊeg zanimanja i vienja kraja povijesti svijeta, koji se pribliæuje, Ëini se prikladnim ponovno ispitati ono πto Sveto pismo i Ellen White govore o tome kako Êe izgledati posljednje vrijeme i odgovoriti na pitanje: Jesu li posljednji dogaaji stigli do nas? Kakva se buduÊnost pribliæuje? Ovakvi pristupi u shvaÊanju dogaaja posljednjeg vremena mogu nam pomoÊi da se prema njima odnosimo zrelo, a ne fanatiËki. Webster definira rijeË poËetnica kao “udæbenik koji pruæa prve obavijesti iz bilo kojeg predmeta”. (Webster’s New World Dictionary, 3. izd.) Kad bih, izmeu svih ostalih, trebao navesti jedan razlog radi kojeg sam napisao ovu knjigu, sigurno bih odgovorio da krπÊane posljednjeg desetljeÊa dvadesetog stoljeÊa opskrbim poËetnicom iz eshatologije, udæbenikom koji pruæa prve obavijesti o dogaajima posljednjeg vremena onako kako su ih krπÊani povijesno razumjeli. Neπto πto mi je jedna prijateljica nedavno rekla pokrenulo me je da ponovno razmotrim uËenja o posljednjem vremenu. Tijekom naπeg razgovora spomenuo sam pojam kasne kiπe i ona me je upitala πto to znaËi. Ukratko sam joj objasnio da je to izlijevanje Svetog Duha u posljednje vrijeme. “SjeÊam se da smo razgovarali o tome u biblijskom razredu u srednoj πkoli”, odgovorila je, “ali to je bilo davno. Viπe se ne sjeÊam πto sve to znaËi.” Vjerujem da mnogi krπÊani, kao i moja prijateljica, nisu upoznati sa znaËenjem dogaaja posljednjeg vremena onako kako su to uËili mnogi raniji teolozi, a posebno Ellen White. NajveÊi dio vjernika danas nije imao prednost studirati u nekoj srednjoj πkoli ili sveuËiliπtu, jer su se kao odrasli pridruæili Crkvi. Njihovo je znanje i shvaÊanje dogaaja posljednjeg vremena bilo ograniËeno na propovjednikova izlaganja i povremene Ëlanke u Ëasopisima. SliËno onome πto je moja prijateljica izrekla, mnogi vjernici koji su studirali prije mnogo godina u srednjoj πkoli ili sveuËiliπtu zaboravili su njihovo znaËenje. Æelim da ova knjiga ispuni tu prazninu u naπem znanju. ZA©TO TREBA GOVORITI O POSLJEDNJEM... 9 Ellen White Na adventistiËku je eshatologiju duboko utjecala Ellen White. Stoga se vjerojatno mnogo viπe no u bilo kojoj drugoj oblasti obraÊamo njenim spisima u vezi sa Svetim pismom kada æelimo kakvo autoritativno miπljenje πto potjeËe od Gospodina. Vjerujem da je to dobro i prikladno. Bog nam je dao proroka za ovo vrijeme kako bi nam pomogao da se pripremimo za posljednje dane povijesti ove Zemlje. Stoga ne bismo trebali doæivjeti nikakvo iznenaenje kad utvrdimo da taj prorok u velikoj mjeri proπiruje naπu spoznaju o tome πto Êe se zbiti neposredno prije Kristova dolaska i kako se pripremiti za suËeljavanje s ovom krizom. Znam da su u proπlosti pojedinci preuveliËavali znaËaj i pojavu Ellen White, pokuπavajuÊi joj pridati veÊi autoritet u odnosu na naπe razumijevanje Svetoga pisma, Ëemu ona nikada nije teæila. Na primjer, vodstvo ju je Crkve tijekom posljednjih godina devetnaestog stoljeÊa stalno pokuπavalo natjerati da zauzme stav o identitetu Zakona istaknutog u Poslanici GalaÊanima, ali ona je to odbila. Kazala je voama da to pitanje postave Bibliji. Vjerujem da to isto trebamo uËiniti i s proroËanstvima. Moramo sami istraæivati Knjigu proroka Daniela, Otkrivenje, starozavjetne proroke i proroËke poglede apostola Pavla, ne zahtijevajuÊi da Ellen White bude naπ jedini tumaË ovih knjiga. Meutim, u svemu ovome potrebna nam je uravnoteæenost. Danas su neki krπÊani zbunjeni i apologetiËni u odnosu prema Ellen White. To je nesreÊa. Slaæem se da treba upotrebljavati Bibliju, i samo Bibliju, kad piπemo i govorimo onima koji ne poznaju njenu poruku. Ipak, Ellen White je primala posebne upute o posljednjim dogaajima, pa kad je ona bila Boæji vjesnik upuÊen Ostatku, tada je mi koji pripadamo Ostatku moramo ozbiljno prihvatiti. Potpuno je opravdano tekuÊe dogaaje tumaËiti u svjetlosti onoga πto je prorekla Ellen White. Ako joj je Bog rekao kakva Êe biti povijest Zemlje na kraju vremena, tada moramo biti u stanju u aktualnim dogaajima zamijetiti smjernice koje predstavljaju ispunjenje onoga o Ëemu je ona pisala. Jedan od vaænih razloga πto piπem ovu knjigu nalazi se u æelji da pomognem vjernicima kako bi shvatili πto je govorila o posljednjem vremenu. Moja je namjera organizirati njene 10 KRIZA POSLJEDNJEG VREMENA misli o buduÊnosti u vezi sa Svetim pismom i prilagoditi ih lakπem razumijevanju. U nekim je sluËajevima Ellen White do detalja otkrivala zamisli πto ih Sveto pismo samo nagovjeπÊuje. To nekima smeta, jer smatraju da ona Bibliji neπto dodaje. Oni ne æele povjerovati ni u jednu njezinu rijeË, osim ako se to isto tako jasno ne nalazi i u Bibliji. Ne prihvaÊam takva ograniËenja spisima Ellen White. Zaπto bi nam Bog dao drugog proroka ako bi sve πto taj prorok zna bilo samo puko ponavljanje onoga πto Sveto pismo kaæe? Nova svjetlost treba biti istinski nova svjetlost, a ne jednostavno ponavljanje stare svjetlosti. Naæalost, neki su vjernici pali u zamku da proroËanstvo tumaËe naslovima iz novina. Adventisti nisu jedini krπÊani koji tako Ëine. U stvari, mi to Ëinimo mnogo manje od protestanata drugih usmjerenja koji teæe da svaki dogaaj na Srednjem istoku tumaËe kao znak da se Rusi spremaju iznenada napasti Izrael ili da se sprema ponovno zidanje hrama u Jeruzalemu. Neki od takvih tumaËa postali su tako uzbueni ratom u Iraku i Kuwaitu da su gotovo izgubili sposobnost da razumno razmiπljaju. Raduje me πto adventisti ne Ëine tako. Ipak, i mi se Ëesto pribliæujemo njima kad razmiπljamo o buduÊim dogaajima koji su nam znaËajni. Neka se u vijestima pojavi i najmanji nagovjeπtaj o nedjeljnom zakonu, on Êe odmah izazvati pojavu karte dogaaja posljednjeg vremena. Neki od nas odmah izraËunaju godinu izlijevanja kasne kiπe i zavrπetka vremena milosti. Dogaaji ili pravci? Vjerujem da moramo biti vrlo obazrivi u predstavljanju i tumaËenju nekog dogaaja kao ispunjenja nekog odreenog biblijskog proroËanstva. OpÊi tijekovi dogaaja su mnogo vaæniji od pojedinaËnih dogaaja jer su indikatori ispunjenja biblijskog proroËanstva. Na primjer, kad je u Lateranu 1929. godine rijeπeno tzv. rimsko pitanje, mnogi su krπÊani govorili: “Smrtna se rana iscijelila.” Ne, to tada nije to bilo. To je bio samo rani nagovjeπtaj u jednom dugom procesu koji se joπ uvijek odvija. Imenovanje veleposlanika u Vatikanu πto ga je sveËano izrekao Ronald Reagan 1984. godine isto tako nije iscjeljenje smrtne rane, niti je to bilo pomirenje Gorbacheva s Vatikanom 1989. godine. Ali ako ove dogaaje uzmemo ZA©TO TREBA GOVORITI O POSLJEDNJEM... 11 zajedno, oni tvore jedan pravac koji vodi k iscjeljenju smrtne rane. A to je, prema miπljenju mnogih, valjan pristup tumaËenju proroËanstva, ili uz pomoÊ Biblije ili pak Ellen White. GledajuÊi na takav naËin, vjerujem da je moguÊe promatrati svjetski sukob s Irakom 1991. godine kao ispunjenje biblijskog proroËanstva. Ovaj rat nije spomenut u Danielu ili Otkrivenju, niti u velikim i malim prorocima Starog zavjeta, ali kontekst rata i svrstavanje naroda πto je poteklo iz njega znaËajni su kao pravci koji se uklapaju u ispunjenje biblijskog proroËanstva. Æelim o tome viπe govoriti u ovoj knjizi kasnije. Dok dræim da trebamo biti obazrivi u naËinu tumaËenja, duboko vjerujem da moramo tumaËiti proroËanstva. TumaËenje vienja Ellen White o dogaajima posljednjeg vremena danas je Ëak i vaænije, jer æivimo izmeu 70 i 140 godina od vremena u koje je ona pisala. Mislim da Êe se mnogi krπÊanski usmjereni znanstvenici sloæiti da je ona pisala o posljednjim dogaajima na Zemlji u kontekstu svog vremena. Sada moramo razumjeti njena proroËanstva u svjetlosti onoga πto se dogaa u naπe vrijeme, koje se na razne naËine znatno razlikuje od njezinog vremena, a najviπe po tome πto se povijesni dogaaji danas odvijaju mnogo veÊom brzinom. Stoga sam u ovoj knjizi znatno tumaËio i primjenjivao na naπe vrijeme ono πto Sveto pismo i Ellen White govore o posljednjem vremenu. Ne tvrdim da su moji zakljuËci posvema toËni. Meutim, vjerujem kako je naπa obveza pokuπati razumjeti naπe vrijeme u svjetlosti biblijskog proroËanstva. Ova knjiga predoËuje moj napor da ispunim ovu odgovornost. Iznosit Êu svoja glediπta da bih ohrabrio vjernike u pripremi za posljednje vrijeme, a isto tako i u nadi da Êe tamo gdje su moja tumaËenja nedostatna drugi dati potrebnu dopunu. Nadam se da neÊete oklijevati to uËiniti. Sa svoje strane dajem obeÊanje da neÊu duljiti raspravu. Kronoloπke sheme Nekoliko rijeËi o shemama. Zbog zloporabe poËinjene od strane nekih pojedinaca pomalo se opirem pravljenju shema. Posebno se protivim onim shemama koje pokuπavaju sve dogaaje do posljednje potankosti uklopiti u jedan jedini tijek dogaaja. Nalazim da je Ellen White bila veoma dosljedna u 12 KRIZA POSLJEDNJEG VREMENA svom glediπtu o πirokom obujmu dogaaja posljednjeg vremena, ali zato Ëesto priliËno neodreena u odnosu na pojedinosti. Ne mislim, na primjer, da je moguÊe utvrditi toËno poËetak ili zavrπetak reπetanja, kasne kiπe i glasne vike u vezi s pretpostavljenim prvim, drugim ili treÊim nacionalnim nedjeljnim zakonom. Meutim, postoji stanovit kronoloπki red u pisanju Ellen White o posljednjem vremenu, pa u nekim sluËajevima grafiËko predoËavanje ovakvog πirokog pregleda na shemi moæe pridonijeti pogreπnom razumijevanju. Iz tog razloga tamo gdje mi se uËinilo da bi neka shema ili dijagram bio od pomoÊi Ëitatelju da shvati problem, osigurao sam takve prikaze. Meutim, ustanovit Êete da nisam spojio obavijesti iz pojedinaËnih shema rasijanih po cijeloj knjizi u jednu jedinu “glavnu shemu” na kraju. Takva bi shema, nedvojbeno, zadovoljila znatiæelju nekih ljudi, ali mislim da ne bi olakπala razumijevanje onih toËaka koje istiËem u raznim poglavljima. Ako æelite imati takvu shemu, naËinite je kao svoju osobnu. Pregled dokaza i napor da se sve sastavi urezat Êe u vaπ um kronologiju posljednjeg vremena mnogo bolje nego da sam to ja za vas uËinio. Duhovne odluke posljednjeg vremena “Ali naπe spasenje ne ovisi o razumijevanju svake jote i title dogaaja posljednjeg vremena”, reÊi Êete. “Zaπto da se ne usredotoËimo na Boæju ljubav i razvijanje odnosa s Isusom?” Baπ to pitanje dovodi u æariπte dvostruku namjeru ove knjige: predoËiti proroËke dogaaje i dati duhovnu poruku koja proistjeËe iz njih. Naæalost, u svom zanosu prema “πto” i “kada” u dogaajima posljednjeg vremena vjernici su Ëesto omalovaæavali duhovne odluke koje su njima obuhvaÊene. Razumijevanje slijeda dogaaja je vaæno. Meutim, ono nije najvaænije. Najvaænije je razvijanje odnosa s Isusom koji Êe se brinuti za nas u to vrijeme. U kontekstu duhovnog odnosa, razumijevanje poretka dogaaja posljednjeg vremena moæe uvelike pomoÊi. U sljedeÊoj tvrdnji Ellen White istiËe ovaj spoj proroËkih dogaaja i njihov duhovni opseg: “Onaj koji prouËava... treba shvatiti narav dvaju naËela koja se bore za prevlast, i nauËiti pratiti njihovo ZA©TO TREBA GOVORITI O POSLJEDNJEM... 13 djelovanje u izvjeπtajima povijesti i proroËanstva sve do velikog zavrπetka. Treba vidjeti kako ova velika borba proæima svaki stupanj ljudskog iskustva; kako i on sam u svakom svom æivotnom djelu otkriva i jednu i drugu od ovih dviju suprotnih pobuda; i kako, æelio to ili ne, on Ëak i sada odluËuje na Ëijoj Êe se strani naÊi u ovom sukobu.” (Odgoj, str. 171) Primijetite dvije toËke koje istiËe Ellen White: (1) pratiti veliku borbu kroz povijest i proroËanstvo i (2) prepoznati njezin utjecaj na Ëovjekov æivot. ProroËki dogaaji i duhovni æivot tema su ove knjige. Niπta nije vaænije od posljednje reËenice u ovom ulomku: “Æelio to ili ne, on [onaj koji prouËava] Ëak i sada odluËuje na Ëijoj Êe se strani naÊi u ovom sukobu.” Izbor koji vi i ja vrπimo danas, upravo ovog trenutka, postat Êe odluËujuÊi Ëinitelj u konaËnom izboru πto Êemo ga izvrπiti kad na nas doe posljednje vrijeme. Nadam se da ovu knjigu smatrate zanimljivom i informativnom, i joπ viπe da Êete osjetiti kako vas duhovno uzdiæe i obogaÊuje. Nadasve se nadam da Êe ona pomoÊi mnogim vjernicima u oËuvanju veze s Isusom, kako u najmraËnijem trenutku ove Zemlje ne bi doæivjeli pad. POGLAVLJE 2 HoÊemo li odræati vjeru? Prije nekoliko godina moja supruga i ja odluËili smo prodati svoju kuÊu i preseliti u drugi grad. Moja je supruga predavala njegu bolesnika na jednom koledæu koji je od naπe kuÊe bio udaljen jedan sat voænje. Tako je svaki dan putovala dva sata na posao i s posla. Preseljenjem u novi grad, Caldwell, ona bi gotovo upola smanjila putovanja. Kako nismo bili sigurni da bi preseljenje bilo najbolji potez, mi smo se za to pitanje molili. Rekli smo Gospodinu koliko mislimo da kuÊa vrijedi i molili Ga da nam poπalje kupca koji bi htio platiti tu cijenu, ako bi selidba doista bila u naπem interesu. U razdoblju od dva mjeseca od trenutka kad smo objavili prodaju kuÊe potpisali smo ugovor o prodaji. Tada smo poËeli traæiti kuÊu u Caldwellu i u roku od jednog tjedna naπli smo toËno ono πto smo æeljeli. Nevjerojatno! Moja supruga i ja bili smo sigurni da nas Gospodin vodi. A tada se dogodilo neπto najËudnije. Za manje od godinu dana nakon naπeg preseljenja u Caldwell moja je supruga zavrπila svoju sluæbu na koledæu u Ontariju — prije no πto je stupila na drugi posao. Zbog takvih okolnosti smatrali smo da ona treba napustiti svoj posao, ali smo se ipak pitali je li nas Gospodin stvarno vodio kada smo se preselili u Caldwell. Supruga je poËela traæiti posao i u roku od jednog tjedna naπla je prazno mjesto u Odjelu za narodno zdravlje u Cal- 16 KRIZA POSLJEDNJEG VREMENA dwellu — pet minuta voænje od naπe kuÊe. Ravnatelj ju je odmah primio jer je imala sve kvalifikacije. Nema potrebe reÊi kako viπe nismo uopÊe sumnjali da nas je Bog vodio prilikom prodaje stare kuÊe i kupovine nove u Caldwellu. Uvijek Êemo se sjeÊati tih dogaaja kao pozitivnih dokaza da nas Bog vodi u naπem æivotu. Ipak, dopustite mi da vas upitam jesu li samo dogaaji bili dokaz Boæjeg vodstva? Mnogi ljudi svakodnevno kupuju i prodaju kuÊe ne razmiπljajuÊi o Bogu. Osoba koja svjetovno misli promatrajuÊi naπe prilike, nazvala bi to sreÊom. Kako bismo mogli to drukËije dokazati? Potrebna je vjera da bi se prepoznala Boæja prisutnost u dogaajima iz naπeg æivota. Za one koji imaju vjere, pojedini dogaaji imaju posve novo znaËenje. Ono πto je toËno u naπem osobnom æivotu, toËno je i u povijesti. OsvrÊuÊi se na neke dogaaje u povijesti, Ëesto kaæemo: “Bog je djelovao tu, i tu i tu.” Izlazak je iz Egipta bio jedno takvo vrijeme u ljudskoj povijesti u koje se, kako vjerujemo, Bog na najdramatiËniji naËin umijeπao u æivot svog naroda. Mojsije je rekao: “A vas je uzeo Jahve i izveo vas iz Egipta — iz one peÊi raæarene — da postanete narod njegove baπtine, to πto ste danas.” “Zbog toga πto je ljubio oËeve tvoje, izabrao je poslije njih njihovo potomstvo; on, glavom, izveo te iz Egipta svojom silnom moÊi.” (Ponovljeni zakon 4,20.37) Poslije toga neki su dogaaji zauvijek ostali urezani u misli Izraelaca kao dokaz Boæjeg vodstva — deset zala u Egiptu, prijelaz preko Crvenog mora, Boæje javljanje uz gromove i sijevanje munja na gori Sinaj, voda iz stijene u pustinji, mana koja je padala svakog dana tijekom Ëetrdeset godina, pad Jerihona — nabrojimo ih samo nekoliko. Faraon je promatrao zla i poricao Boæje djelovanje, ali Izraelci nisu sumnjali. Ipak su sumnjali. Kad je pustinja postala vruÊa i suha, æalili su se Mojsiju da ih je on, a ne Bog, izveo da tamo umru. Nisu marili za dramatiËne dogaaje — deset zala, Crveno more i Sinaj. Kad je vjera Izraelaca oslabila, dogaaji su dobili drugo znaËenje. Prije 2000 godina zbio se Ëitav niz dogaaja koje krπÊani i Æidovi tumaËe na suprotan naËin. KrπÊani vjeruju da je HO∆EMO LI ODRÆATI VJERU? 17 Isusa Krista rodila djevica, da je u vrijeme svoje sluæbe Ëinio Ëudesne znake i da je umro na kriæu kako bi nas spasio od naπih grijeha. Vjerujemo da se najveliËanstveniji dogaaj u cjelokupnoj povijesti zbio tri dana kasnije, kad je On ustao iz mrtvih. Æidovi danas priznaju da je Isus umro na kriæu, ali poriËu da Bog ima bilo kakav udio u svemu tome. KrπÊani, s druge strane, vjeruju da je raspeÊem Bog stavio neizbrisiv znak na ljudsku povijest. Ali to je vjera, a ne dokaz. Iz Biblije shvaÊamo da su uzviπeni ciljevi povijesti o spasenju bili uvijek obiljeæeni dramatiËnim dogaajima koji nam govore da se Bog umijeπao u ljudska djela. Prema tome imamo razloga vjerovati da Êe sljedeÊi veliki korak u planu spasenja, drugi Kristov dolazak, i tjedni i mjeseci koji nas vode k njemu biti isto tako obiljeæeni dramatiËnim dogaajima. Razmislimo o tome: zla, potresi, grad i veliki sukob... To su dogaaji koji se ipak trebaju ostvariti. Adventisti, na primjer, nikada nisu vjerovali da Biblija opisuje buduÊnost samo u simbolima. Uvijek smo priznavali potres u Lisabonu i padanje zvijezda kao doslovne dogaaje koji su bili ispunjenje Ivanovog proroËanstva iz Otkrivenja 6,12.13, a takoer smo vjerovali da Êe se sedam posljednjih zala doslovno ispuniti. Premda priznajemo neke simbole u biblijskom opisu Harmagedonske bitke, mi se slaæemo da Êe se sama bitka na neki naËin odigrati kao doslovni dogaaj. A i veliki potres koji Êe se dogoditi prilikom Kristovog drugog dolaska, onako kako je opisan u Otkrivenju 16,18, bit Êe doslovna katastrofa, koja Êe razbiti Zemljinu koru i uniπtiti djela πto su ih ljudska biÊa naËinila. Moæe li neki dogaaj biti upeËatljiviji od ovoga? Isto kao πto je u proπlosti Boæji narod pjesmama hvale obnavljao uspomenu na Njegova velika djela u povijesti spasenja, tako Êemo Ga i mi, kada doemo na Nebo, slaviti za Njegova velika djela povezana s krajem svijeta i Kristovim drugim dolaskom. Pogledajte pjesmu iz Otkrivenja 15,3.4. koju su pjevali “pobjednici Zvijeri, njezina kipa i broja njezina imena”: “Velika su i divna tvoja djela, Gospodaru, Boæe, SvemoguÊi! Pravedni su i ispravni tvoji putovi, Kralju naroda. 18 KRIZA POSLJEDNJEG VREMENA Tko da te, Gospodaru, ne poπtuje i tvoje ime ne slavi? Ti si, naime, jedini svet; da, svi Êe narodi doÊi i pokloniti se pred tobom, jer si pokazao svoja pravedna djela.” Ponekad se u mislima vraÊamo natrag na dogaaje koji su pratili Izlazak ili Kristov æivot i pitamo se kako bi bilo da smo bili svjedoci svega toga. Mojsije je rekao: “Crveno more, razdijeli se!”, a mi kaæemo: “Volio bih vidjeti kako se to zbilo!” Nama to izgleda stvarno, zato πto je netko tko je to vidio zapisao, pa danas moæemo Ëitati o tome. Moæete li zamisliti kako Êe izgledati dogaaji u bliskoj buduÊnosti? Boæje osloboenje Izraelaca obuhvatilo je samo jedan narod u jednom vremenu u povijesti, kada je po naπim mjerilima ljudska tehnologija bila primitivna. Kad nas Bog u bliskoj buduÊnosti oslobodi, to Êe biti osloboenje od svjetskog neprijatelja koji ima najprevarniju opremu koja je ikada bila upotrijebljena u progonstvu i tada Êe Sotona osobno upravljati borbom. Najstraπniji Êe se dogaaji zbiti u vezi s naπim osloboenjem i mi Êemo ih vidjeti, Ëuti i osjetiti. Duboko se uznemirim kad samo pomislim na to! Dopustite mi, ipak, da vas opomenem da se brzo ne uznemirite. Dogaaji Êe biti najdramatiËniji u ljudskoj povijesti. Oni Êe biti dokaz da Bog veliËanstveno djeluje. Bit Êe istinski uzbudljivo preæivjeti ih — ako smo ti i ja duhovno ispravni pred Bogom. Ali ako nismo, bolje bi bilo da budemo na oprezu iz dvaju razloga. Prvo, posljednji dogaaji zemaljske povijesti neÊe doÊi s naljepnicom “posljednji dogaaji”. Znanstvenici Êe biti u stanju dati razumno objaπnjenje za svaki od njih — u to sam siguran. Samo po sebi dogaaji neÊe biti dokaz da Bog djeluje. U stvari, æelio bih vas upozoriti na to da Êe u to vrijeme biti lakπe ne vjerovati nego vjerovati. Drugo, neÊe biti dovoljno samo znati posljednje dogaaje zemaljske povijesti ili Ëak i vjerovati da nastupaju. Ako nismo razvili osobni odnos vjere s Isusom prije no πto se ovi dogaaji zbudu, bit Êemo savladani Ëak i ako prepoznamo ono πto se zbiva oko nas. HO∆EMO LI ODRÆATI VJERU? 19 ZvuËi li to Ëudno? Razmislite za trenutak o iskustvu sinova Izraelovih. Bog ih je oslobodio iz Egipta s pomoÊu deset straπnih zala. On ih je preveo preko Crvenog mora i otkrio im se u grmljavini i sijevanju munja na Sinaju. Dao im je kruh s neba i vodu iz stijene, pa ipak, kad je hodanje postalo muËno, narod je rekao: “Mojsije, zaπto si nas ti izveo ovdje da umremo u pustinji? Æelimo se vratiti u Egipat!” (vidi: Brojevi 11,5.18; Djela 7,39) Zaboravili su Boæji udio u svom bijegu iz Egipta. Namjesto toga, ponovno su objaπnjavali te straπne dogaaje prilagoavajuÊi ih vlastitom nevjerstvu. Ili pokuπajte misliti o Æidovima u Kristovo vrijeme. Oni su savrπeno poznavali proroËanstva o Njegovom dolasku. Kad je doπao, vidjeli su ista Ëuda koja su svi drugi vidjeli, a samo su uËenici u tim dogaajima prepoznali Mesiju. Dogaaji nisu bili dovoljni da uvjere narod koji nije htio vjerovati. Isus je rekao: “Ako doista ne sluπaju Mojsija i Proroka, neÊe vjerovati ni ako tko od mrtvih uskrsne.” (Luka 16,31) Da bi to potvrdio, podigao je Ëovjeka iz mrtvih, a ipak za manje od tjedan dana kasnije Æidovi su govorili: “Neka sie sad s kriæa pa Êemo ga vjerovati.” (vidi: Matej 27,42) Naπa srca bræe kucaju kad vidimo znake koji kaæu da su nastupili posljednji dani. Dopustite mi da vam kaæem kako Êe jednog od tih dana vaπe srce ubrzano tuÊi. Dogaaji u bliskoj buduÊnosti neÊe biti Ëarobni Disneyland. To Êe biti najstraπnije iskustvo πto ste ga ikada doæivjeli vi, ja ili tko drugi, pa ako naπa vjera ne bude jaka prije no πto ovi dogaaji nastupe, mi Êemo kao i Izraelci okrivljavati Boga namjesto da Mu zahvalimo. Kao i Æidovi, mi Êemo huliti na Njega namjesto da Ga proslavljamo. Zato je Kristova priËa o deset djevojaka tako vaæna. Ona nam govori o tome da moramo biti gotovi prije no πto stigne mladenac. Kad On stigne, bit Êe prekasno, bez obzira na to koliko smo æarko oËekivali Njegov dolazak. ProroËke dogaaje u koje smo ranije vjerovali da su od Boga ponovno Êemo tumaËiti tako da budu usklaeni s nevjerstvom koje smo u stvari sve vrijeme gajili. Drugim rijeËima, posljednji Êe dogaaji u povijesti ove Zemlje toËno razluËiti one koji imaju pravu vjeru od onih koji je nemaju; oni Êe odvojiti prave od laænih. Ako ne budemo imali Ëvrsto razvijenu vjeru, usprkos naπoj ranijoj tvrdnji da vjerujemo, ostat Êemo nevjernici. 20 KRIZA POSLJEDNJEG VREMENA Bog je rekao Izraelcima da ih je izveo iz Egipta “znakovima, Ëudesima i ratom, jakom rukom i ispruæenom miπicom, uza silne strahote”. (vidi: Ponovljeni zakon 4,34) U jednom od ovih dana On Êe u sliËnim veliËanstvenim dogaajima osloboditi svoj narod iz posljednje borbe na Zemlji. Ali nemojte uzimati u obzir doslovne dogaaje samo zato da bi vas uvjerili kako niπta drugo ne Ëinite osim πto hulite na Boga — premda ih unaprijed poznajete! Ako niπta drugo ne budete izvukli iz ove knjige, nadam se da Êete shvatiti kako je sada vrijeme pripreme za buduÊnost, jer kad buduÊnost stigne, bit Êe prekasno da se pripremite. POGLAVLJE 3 Posljednja kriza Kad su se vrata na Noinoj korablji zatvorila, za one koji su ostali izvan nje vrijeme je milosti bilo zavrπeno. Oni su propustili svoju posljednju priliku da uu u arku i budu spaπeni. Ipak, joπ punih sedam dana igrali su oko korablje, dok je priroda nastavila biti takvom kakva je bila od poËetka. Niπta u svijetu oko njih ni najmanje nije upuÊivalo da se dan suda nalazi iza samog ugla. Sve dok munje nisu poËele sijevati, gromovi tutnjati i kiπa padati nisu shvatili da je otpoËeo najtragiËniji dogaaj u njihovom æivotu. To se neÊe dogoditi kad sljedeÊi put Bog bude uniπtio svijet. Kristov dolazak neÊe iznenaditi i zaustaviti svijet koji se zabavlja. On Êe prekinuti æivot svijeta koji Êe biti u straπnoj traumi. Prije Kristovog drugog dolaska cijeli Êe naπ planet biti posvema pogoen najstraπnijom nesreÊom od svih πto ih je svijet ikada doæivio. To razdoblje Sveto pismo naziva “vrijeme tjeskobe kakve ne bijaπe otkako je ljudi pa do toga vremena”. (Daniel 12,1) Ellen White je Ëesto govorila o njemu kao o “krizi koja je pred nama”, “posljednjoj krizi” i “konaËnom sukobu”. Cilj je ovog poglavlja da uemo u pojam posljednje krize, a namjera ove knjige da do pojedinosti opiπe ovu krizu. Uvod ne treba biti dug, pa ovo poglavlje nije dugaËko, iako je jedna od glavnih tema ove knjige — tema πto je sadræi sam naslov — kriza posljednjeg vremena. Premda je svi ne nazivaju tako, sljedeÊe postavke Svetog pisma i spisa Ellen White pretkazuju posljednju krizu: 22 KRIZA POSLJEDNJEG VREMENA l “»ak joj je bilo dopuπteno da udahne æivot kipu Zvijeri, tako da kip Zvijeri progovori i prouzrokova da se pobiju svi koji se htjedoπe pokloniti kipu Zvijeri.” (Otkrivenje 13,15) l “Tko se god pokloni Zvijeri i njezinu kipu i primi æig na svoje Ëelo, ili na svoju ruku, pit Êe vino Boæje srdæbe koje stoji natoËeno, Ëisto, u Ëaπi njegova gnjeva.” (Otkrivenje 14,9.10) l “Dolazak Bezboænika bit Êe, dakako, uz suradnju Sotone, popraÊen svakovrsnim silnim djelima, varavim Ëudesnim znakovima i svakovrsnim pokvarenim zavoenjem, namijenjenim onima koji propadaju za kaznu πto nisu prihvatili ljubav prema istini da bi se tako spasili.” (2 Solunjanima 2,9.10) POSLJEDNJA KRIZA 23 dolasku, ali mnogi od nas, ako im se postavi to pitanje, odgovorit Êe da Êe ona otpoËeti sa zavrπetkom vremena milosti i sa sedam posljednjih zala. Sveto pismo i Ellen White sasvim jasno tvrde da Êe posljednja kriza, ipak, otpoËeti neπto prije zavrπetka vremena milosti. Ellen White πiri naπe shvaÊanje posljednje krize tako πto nas obavjeπÊuje da Êe ona obuhvatiti Ëitav niz velikih prirodnih nesreÊa. Svrha ovih nesreÊa je da opomenu svijet, posebno zle, o kraju vremena milosti i o Kristovom dolasku. Evo jednog jednostavnog dijagrama posljednje krize: PoËetak krize Svrπetak vremena Drugi dolazak l “Stojimo na pragu krize stoljeÊa.” (Prophets and Kings, str. 278) POSLJEDNJA KRIZA l “Oluja se priprema, gotova da opustoπi Zemlju; i kad Gospodin bude zapovijedio svojim anelima da odrijeπe vjetrove, izbit Êe takav sukob da ga nijedno pero neÊe moÊi opisati.” (Odgoj, 162) Najvaænije polaziπte za razumijevanje posljednje krize je razlog njenog dogaanja: Ona Êe biti zavrπetak velikog sukoba izmeu Krista i Sotone. Sotona je smatrao da je pobijedio svijet kada je naveo Adama i Evu da poËine grijeh, ali je ubrzo otkrio da Bog ima plan za spaπavanje onih koji svoje povjerenje poklanjaju Njemu. VeÊ 6.000 godina Sotona se trudi da obori taj plan. Posljednja Êe kriza biti kratko vremensko razdoblje, neposredno prije Kristovog dolaska, u koje Êe Krist i Sotona uËiniti sveobuhvatni, posljednji napor da zadobiju πto viπe privræenika. Razlog zbog kojeg o sliËnoj krizi ne Ëitamo neposredno prije nastanka potopa nalazi se u Ëinjenici πto u to vrijeme Sotonino kraljevstvo nije bilo ugroæeno. Znao je da Êe mu poslije potopa joπ uvijek preostati mnogo godina za zavoenje ljudskog roda. Zato je mogao dopustiti da nekolicina pripadnika Boæjeg naroda prebrodi potop. On ih je kasnije uhvatio u zamku. U stvari, potop je samo olakπao njegovu zadaÊu. Poslije potopa mogao je zavesti samo osam pravednika. Meutim, danas se Sotona bori za svoj goli æivot. On se bori da saËuva svoje kraljevstvo. Zna da mu je preostalo malo vremena, a Sveto pismo kaæe da Êe se to viπe gnjeviti πto mu vrijeme bude kraÊe. (Vidi: Otkrivenje 12,12) Da bi ostao suvereni vladar, Sotona Êe u vrijeme posljednje krize uËiniti sve l “Kriza se brzo pribliæuje. Brzo umnaæanje pojava pokazuje da tek πto nije nastupilo vrijeme Boæjeg pohoenja. Premda nije voljan kaænjavati, ipak Êe izreÊi kaznu, i to brzo.” (Testimonies, sv. 5, str. 209) Svakako najvaænija misao u umu svakog vjernika, ukljuËujuÊi vaπ i moj, jest: “Koliko vremena imamo joπ na raspolaganju? Kada Êe otpoËeti posljednja kriza? Ne mogu vam dati neki datum, zato πto Bog nikome nije dao odreeni datum. Meutim, znaci koje istiËem u sljedeÊem poglavlju navode me na misao da nam je preostalo joπ veoma malo vremena do poËetka posljednje krize na svijetu. Postoji, meutim, jedan naËin na koji æelim sasvim odreeno odgovoriti na pitanje kada Êe otpoËeti posljednja kriza. Premda ne mogu oznaËiti neki datum, mogu vam reÊi kada Êe otpoËeti posljednja kriza u odnosu na druge vaæne dogaaje posljednjeg vremena. VeÊina vjernika vjerojatno nema nikakvih problema s Ëinjenicom da Êe posljednja kriza prethoditi Kristovom drugom 24 KRIZA POSLJEDNJEG VREMENA πto je u njegovoj moÊi da s lica Zemlje zbriπe Boæji narod. To Êe biti rat — doslovni rat — kako Êete vidjeti u poglavlju o Harmagedonskom ratu. Bog Êe, svakako, zaπtititi svoj narod i kazniti Sotonu i njegove sljedbenike zbog njihovog otpada i progonstva Njegovih sljedbenika. Ostatak ove knjige opisuje posljednju krizu — krizu posljednjeg vremena — u svim pojedinostima. Ovo je uzbudljivo i ozbiljno prouËavanje, kad shvatimo ozbiljnost vremena s kojim se suËeljujemo. Posljednja Êe kriza ispitati mnogo æeπÊe naπu vjeru no πto su krπÊani ikada bili ispitani u povijesti krπÊanstva. To je razlog zbog kojeg je pitanje nad pitanjima πto Êemo ga uputiti u ovoj knjizi: kako oËuvati svoj odnos s Isusom u najmraËnijem trenutku Zemlje? POGLAVLJE 4 Isus dolazi uskoro Majka mi je priËala da je kao djevojËica jednog dana rekla neπto svojoj majci zapoËevπi reËenicu ovako: “Kad se budem udala...” Njena joj je majka odgovorila: “Draga moja, ti se nikada neÊeπ udati. Isus Êe doÊi prije toga.” Bilo je to 1915. godine. Danas moja majka ima unuke i moæda jednog dana i praunuke. Apostoli su vjerovali da Êe Isus doÊi u njihovo vrijeme. Pavao je rekao svojim uËenicima da je “vrijeme kratko”, a Isus je rekao Ivanu: “Da, dolazim uskoro!” (1. KorinÊanima 7,29; Otkrivenje 22,20) Naπi pioniri koji su preæivjeli razoËaranje 1844. godine s dubokim su uvjerenjem propovijedali skori Isusov dolazak. Gotovo 150 godina ova Crkva po cijelom svijetu propovijeda skori Isusov dolazak. Od nekoliko desetina ljudi 1845. godine, naπ je pokret okupio viπe od πest milijuna ljudi poËetkom 90tih godina ovoga stoljeÊa. Ipak, Isus joπ nije doπao. U vrijeme dok Ëitate ove tekstove ja Êu vjerojatno odræati 50 propovijedi πirom Sjeverne Amerike govoreÊi posvuda da Êe “Isus doÊi uskoro”. Ipak bilo bi nepoπteno kad vam ne bih priznao da se i sam ponekad pitam: “Pripremam li svoje sluπatelje za jedno dugo razoËaranje? Ako su Ivan, Pavao, naπi pioniri i moja baka, svi oni, smatrali da Êe Isus doÊi u njihovo vrijeme, a mi Ga joπ uvijek Ëekamo, tko sam ja da udarim po propovjedaonici i svima govorim da “Êe Isus stvarno uskoro doÊi”? 26 KRIZA POSLJEDNJEG VREMENA Ne mogu dokazati da Êe Isus uskoro doÊi, ali ja u to vjerujem. To je vjera. Meutim, moja vjera nije slijepa. Ona je uobliËena s pomoÊu tri suvremena znaka o kraju. Ne mislim na lisabonski potres, na MraËni dan ili na padanje zvijezda. Ti dogaaji su se zbili prije 150 i 250 godina. To su bili vaæni znaci da je vrijeme “posljetka” nastupilo, meutim sada shvaÊamo da vrijeme nevolje traje priliËno dugo gotovo 200 godina, nakon πto je otpoËelo 1798. godine. Tri znaka, koja vam æelim prikazati u ovom poglavlju, dovode me do uvjerenja da je vrijeme “posljetka” gotovo doπlo do svoga kraja i da Isus tek πto nije doπao. Odvojenost Crkve od dræave VeÊ 150 godina adventisti sedmoga dana pretkazuju da Êe odvojenost Crkve od dræave u Americi doæivjeti svoj kraj, u velikoj mjeri zbog stalnog zahtjeva konzervativnih protestanata. Ova je ideja bila besmislena na kraju proπloga stoljeÊa. Na primjer, sveÊenik Theodore Nelson piπuÊi uvod za knjigu Dudleya Canrighta Adventizam sedmoga dana opovrgnut, rekao je: “Niπta ne moæe biti apsurdnije od njihovog [adventistiËkog] tumaËenja tekuÊih dogaaja, a posebno njihovo vjerovanje da se naπa narodna i dræavna vlada sprema prerasti u pokretaËku silu za vjersko progonstvo i despotizam... Takva bi promjena bila veÊe Ëudo nego da Bog u jednom trenutku uËini da izraste jedan veliki hrast.” (str. 20.23) Nije bilo tako davno, 1960. godine, kada su ameriËki protestanti prisilili Johna F. Kennedyja da podupre odvajanje Crkve od dræave kao uvjet za dobivanje njihovih glasova. Ali, molim vas, pogledajte danas status odvojenosti Crkve od dræave u Americi: “Nasuprot suvremenom vjerovanju, ‘odvojenost Crkve od dræave’, kako je to definirano u nedavnoj odluci Vrhovnog suda Sjedinjenih Dræava, ne dræi se vjerovanja i æelja onih koji su saËinili i ratificirali Ustav i Prvi amandman... ISUS DOLAZI USKORO 27 Ne samo πto je rijeË odvojenost odsutna iz njega [Prvi amandman], nego ne postoji ni ikakvog pozivanja ili aluzije na nju. Njihov amandman ne nalaæe odvojenost 1787. On to ne odobrava ni sada.” (Fundamentalist Journal, srpanj-kolovoz 1984, str. 28.30) Jeste li zamijetili gdje se ovaj izvjeπtaj pojavio? Ne u nekoj vatikanskoj knjizi ili u Ëlanku nekog Ëasopisa. On se pojavio u Ëasopisu Fundamentalist Journal, a objavio ga je sam Jerry Falwell, jedan od najistaknutijih voa danaπnjeg desnog krila ameriËkog protestantizma. Nova religijska desnica, Ëija su udarna snaga ameriËki protestanti s jakom potporom katolika, objavili su otvoreni rat ameriËkim temeljnim naËelima o odvojenosti Crkve od dræave. BaptistiËka potpora odvojenosti dræave od Crkve ima dugu i Ëasnu povijest. Baptisti su nastali u Engleskoj krajem 16. stoljeÊa, kada su kao progonjena manjina zauzeli Ëvrst stav zalaæuÊi se za odvojenost Crkve od dræave. Roger Williams, jedan od prvih baptista koji je stigao u Ameriku, zauzimao se za odvajanje Crkve od dræave u ovoj zemlji, pa su baptisti nastavili sa svojom snaænom potporom tom naËelu gotovo do sadaπnjeg trenutka. Naæalost, podrπka juænih baptista odvojenosti Crkve od dræave ozbiljno je ugroæena u posljednjih nekoliko godina. W. A. Criswell bio je dugo godina pastor prve baptistiËke crkve u Dallasu, dræavi Texas, najveÊe konzervativne protestantske denominacije u svijetu. Jednom prilikom kad ga je jedan reporter upitao πto misli o odvojenosti Crkve od dræave, Criswell je odvratio: “Vjerujem da je ova misao o odvojenosti Crkve od dræave bila izmiπljotina nekog nevjernika.” (Church and State, listopad 1984, str. 23) Prije nekoliko godina razne su baptistiËke skupine u Sjedinjenim Dræavama ujedinile svoja sredstva da bi formirale svoj zdruæeni odbor za javne poslove — skraÊeno BaptistiËki zdruæeni odbor. Svrha ovog zdruæenog odbora bilo je zastupanje svih baptistiËkih denominacija u predmetima u vezi s vjerskom slobodom. BuduÊi da su oni bili najveÊa zastupljena skupina, Juæni su baptisti, prirodno, najviπe i davali. Godinama je BaptistiËki zdruæeni odbor stajao rame uz rame s adventistima semog dana u potpori naËela odvojenosti Crkve od dræave. »esto smo u sudnicama zajedniËki branili 28 KRIZA POSLJEDNJEG VREMENA odvojenost Crkve od dræave. BaptistiËki zdruæeni odbor joπ uvijek tako Ëvrsto kao i mi brani odvojenost Crkve od dræave. Meutim, Juæna baptistiËka crkva je nedavno izvrπila potpuni preokret. Godinama su juæni baptisti davali po 400.000 dolara godiπnje BaptistiËkom zdruæenom odboru. Ali na svom godiπnjem zasjedanju u New Orleansu 1990. godine juæni baptisti su smanjili svoju potporu BaptistiËkom zdruæenom odboru od 400.000 dolara na samo 50.000 dolara godiπnje, a 1991. godine oni su eliminirali i tih 50.000 dolara. Razlog? “BaptistiËki zdruæeni odbor, proseparatistiËko zastupniπtvo, bilo je previπe liberalno i u raskoraku je s vladajuÊom ideologijom meu juænim baptistima.” (Church and State, srpanjkolovoz 1990., str. 15) Naæalost, konzervativni protestanti nisu danas jedina sila koja pokuπava slomiti odvojenost Crkve od dræave u Americi. Sve tri grane ameriËke vlade ukljuËile su se u ovaj Ëin. Predsjednik Bush je meu prvima uskoËio u kola “parochiaid” (kovanica AmeriËke udruge za odvojenost Crkve od dræave i oznaËuje dræavnu novËanu pomoÊ æupnim πkolama). Lamar Alexander, savezni tajnik za odgoj u vrijeme Georga Busha, rekao je: “©tedljivi planovi koji bi pretoËili pomoÊ od poreza æupnim i drugim privatnim πkolama ‘apsolutno su fundamentalni’ u (predsjednikovu) zakonodavstvu o odgoju.” (Church and State, srpanj-kolovoz, 1991, str. 3) Osim toga, i predsjednik Reagan i predsjednik Bush prihvatili su dokument kojim se daje potpora molitvi u dræavnim πkolama i osuuje pobaËaj. I jedno i drugo nalaze se visoko u sadaπnjem programu rada konzervativnih protestanata, i oboje predstavljaju glavnu prijetnju naËelu odvojenosti Crkve od dræave. Kongres je takoer prihvatio antiseparativni akt: “Potpora podvojenosti Crkve od dræave dostigla je razinu u Kongresu koja razoËarava... U svojoj æurbi da ozakoni neku vrst federalne novËane pomoÊi za dnevno staranje, Kongres je popustio pritisku vjerskih lobija i gotovo su svi napustili strogu odvojenost... Amerika je, po prvi put u vaπem æivotu... pokrenula u Kongresu Sjedinjenih Dræava pitanje plaÊanja crkvama da bi se osiguralo πkolovanje mladih graana Amerike. Moje osobno glediπte je da je zid razdvojenosti ozbiljno ugro- ISUS DOLAZI USKORO 29 æen.” (U.S. Rep. Pat Williams /D. Mont./, citat iz Church and State, studeni 1990., str. 4.5) Meutim, mnogo zloslutnija od svega je situacija u Vrhovnom sudu Sjedinjenih Dræava. Ronald Reagan je imenovao tri suca u Vrhovnom sudu, a George Bush dosad joπ dvojicu. Svih pet sudaca poznati su po svom konzervativnom glediπtu. Reagan je takoer uzdigao Williama Rehnquista, konzervativca, koji je bio u sudu kad je Reagan preuzeo duænost na poloæaju vrhovnog suca. Ovi nedavno imenovani ljudi preobrazit Êe shvaÊanje ove zemlje o vjerskoj slobodi tijekom nastupajuÊih godina. Prema U. S. News & World Reportu novi Vrhovni sud “pravi pukotine u barijeri Crkva—dræava i ponovno piπe trajne zakone o ulozi vjere u javnom æivotu” (18. lipanj 1990, str. 22). U. S. News naziva Reaganovog imenovanog suca Anthonyja Kenedyja “upornim zastupnikom slabljenja odvojenosti izmeu Crkve i dræave” i citira Kennedyja, koji je rekao da bi “‘bitna revizija’ zakona Crkva—dræava moæda bila potrebna”. (Isto) Prije trideset godina sljedeÊa izjava vrhovnog suca Williama Rehnquista bila bi potpuno neprihvatljiva za ameriËku protestantsku zajednicu. Danas znatan broj protestanata navija za vrhovnog suca: “Zid odvojenosti izmeu Crkve i dræave predstavlja metaforu zasnovanu na loπoj povijesti, metaforu koja se pokazala beskorisnom kao vodiË u rasuivanju. Njega treba potpuno i izriËito napustiti.” (Church and State, srpanj-kolovoz 1985, str. 14) PrateÊi potvrdu Clarencea Thomasa za suca Vrhovnog suda, Gary Ross, adventistiËki struËnjak za vladine poslove, komentirao je da “bi bilo Ëudo vratiti” sadaπnji tijek Suda prema odvojenosti Crkve od dræave. (Gary M. Ross, “Stark New Realities”, Adventist Review, 14. studeni 1991., str. 15) Prije nekoliko godina bio sam pastor adventistiËke crkve u Wacou, u Texasu. U Wacou se nalazi SveuËiliπte Baylor, najveÊe juænobaptistiËko sveuËiliπte na svijetu — i jedino u Sjedinjenim Dræavama na kome studenti mogu dobiti diplomu za studij odnosa Crkva—dræava. Jednom mi se prigodom pruæila moguÊnost da posjetim dr. Johna Wooda, proËelnika Od- 30 KRIZA POSLJEDNJEG VREMENA sjeka za studije Crkva—dræava na Bayloru. Tijekom naπeg razgovora dr. Wood mi je rekao: “Gospodine Moore, pitanje nije hoÊe li se u ovoj zemlji ukinuti odvojenost Crkve od dræave, nego samo kada.” Deset godina kasnije vidimo dramatiËno ispunjenje pretkazanja dr. Wooda. Sada bih æelio da zamijetite neπto po mom uvjerenju veoma vaæno. Ne tako davno, 1960. godine, ameriËki su protestanti snaæno podræavali odvojenost Crkve od dræave i Vrhovni sud Sjedinjenih Dræava bio je potpuno odan tom naËelu. Tek od 1975. godine ameriËki konzervativni protestanti poËeli su zahtijevati da se uËini kraj odvojenosti Crkve od dræave, a sklonost k odvajanju u Vrhovnom sudu nastala je joπ ranije. Spiritizam VeÊ gotovo 150 godina adventisti sedmoga dana pretkazivali su da Êe na samom kraju vremena, upravo prije Kristovog drugog dolaska, spiritizam biti jedna od dominantnijih religijskih sila na svijetu, ukljuËujuÊi i Sjedinjene Dræave. Kada smo to prvi put poËeli najavljivati, Ëinilo se neprihvatljivim. AmeriËki protestanti 1850-ih godina “imali su averziju prema ovom spektakularnom kultu koji se mogao usporeivati s uæasavanjem (njihovih) puritanskih predaka iz 1960-ih godina prema vraËanju (magiji).” (Arthur V. Spalding, Origin and History of Seventh-day Adventists, sv. 1, str. 133) Ne tako davno, kad sam pri kraju 1950-ih godina bio student zavrπne godine teologije na Union College u Lincolnu, u Nebraski, sjeÊam se kako sam se Ëeπao po glavi dok sam Ëitao tvrdnju Ellen White u Velikoj borbi o dominantnoj ulozi spiritizma u svijetu u posljednje vrijeme. Kako, pitao sam se, mogu racionalni zapadnjaci — znanstvenici, bankari, pravnici i poslovni ljudi — zavoljeti takvu glupost kao πto su kristalne kugle i seanse u mraËnim prostorijama? Naπa je kultura zasnovana na znanosti, a znanost zahtijeva objektivni dokaz — dokaz koji mogu vidjeti, mjeriti i ispitati mnogi znanstvenici. Ona nije zainteresirana za magiju i okultizam. Krajem 1950ih godina pretkazanje Ellen White o dominantnoj ulozi spiritizma u posljednjem vremenu nije imalo nikakvog smisla. Meutim, posljednja Ëetvrt dvadesetog stoljeÊa donijela je i dramatiËno ispunjenje rijeËi Ellen White. Danas New Age ISUS DOLAZI USKORO 31 (Novo doba), moderno ime spiritizma, vjerski je pokret koji se na svijetu najbræe πiri. Izrazi New Agea kao πto su kanaliziranje i astralna projekcija postale su udomaÊene rijeËi. Krajem 1950-ih godina mislio sam da bankari, pravnici ili poslovni ljudi neÊe nikada zavoljeti takvu glupost kao πto su kristalne kugle i seanse u zamraËenim prostorijama, ali prema rijeËima jednog vodeÊeg predlagaËa danaπnjeg pokreta New Agea, to se sada dogaa: “Glumica Shirley MacLaine vjeruje ne samo u reinkarnaciju veÊ i u stvarnost ‘duhovnih voa’ koji se ljudskim biÊima obraÊaju preko niæih duπa. Ona vjeruje da se svijet nalazi na rubu duhovnog novoroenja... premda mnogi ljudi oklijevaju javno priznati da vjeruju u ovo novoroenje, Shirley zna da oni to Ëine. ‘Vidjela sam vodeÊe bankare, lijeËnike i izvrπne sluæbenike kako posjeÊuju duhove traæeÊi savjet. Bila sam na ovim seansama za kanaliziranje kada su oni pitali duhove o privredi, burzovnom træiπtu, pravljenju planova za svjetsku depresiju i OPEC.’” (Ladies’ Home Journal, lipanj 1983., str. 26.33) A za one koji su uvjereni samo u ono πto im znanost kaæe, Sotona ipak ima jednu drugu prijevaru: vanzemaljce. Kakve veze imaju vanzemaljci sa znanoπÊu? pitate. Molim vas nastavite Ëitati dalje. “Znanstvenici idu krupnim koracima ka odgovoru na muËno pitanje jesu li ljudska biÊa jedina inteligentna biÊa u svemiru. Harvardski projekt, Ëiji je sponzor Planetarno druπtvo, jedna privatna skupina zainteresirana za istraæivanje svemira, samo je jedan od nekoliko jakih novih istraæivanja vanzemaljske inteligencije... koje je otpoËelo tijekom posljednjih mjeseci na cijelom svijetu.” “Ako tko pokuπa stupiti u vezu s nama, spremni smo sluπati”, kaæe Paul Horowitz, fiziËar sa SveuËiliπta u Harvardu, koji je zaduæen za ovaj projekt. Proπle godine (1982.) zajednica znanstvenika, koja obuhvaÊa 68 slavnih znanstvenika, u jednom pismu Ëasopisu Science, potiËe meunarodni napor za osluπ- 32 KRIZA POSLJEDNJEG VREMENA kivanje drugih civilizacija u svemiru.” (U. S. News & World Report, 2. svibanj 1983., str. 36) Pa, reÊi Êete, to je bilo 1983. godine. Da. Tada su znanstvenici zahtijevali “meunarodni napor za osluπkivanje drugih civilizacija u svemiru”. Danas oni to Ëine. Upravo sada dva radio-teleskopa rade u Sjedinjenim Dræavama — jedan na SveuËiliπtu dræave Ohio, a drugi na Harvardskom opservatoriju — Oak Ridge u Massachusettsu. NASA gradi treÊi za koji je planirano da zapoËne djelovati 1992. godine. Godine 1992. Harvard je, takoer, zapoËeo rad na radio-teleskopu u Argentini koji bi pokrivao juæno nebo. Svi ovi radio-teleskopi posveÊeni su samo jednom jedinom cilju — istraæivanju vanzemaljske inteligencije. The Skeptical Inquirer, tromjeseËni Ëasopis koji izdaje AmeriËka humanistiËka asocijacija, posveÊen je prikazivanju tvrdnji o nadnaravnom kao laænom. Normalno, The Skeptical Inquirer je veoma skeptiËan prema izvjeπÊu UFO-a o opÊenju s duhovima. Ali se zato posvema posvetio traæenju vanzemaljske inteligencije i priznao da Êe biti “veoma obeshrabren” ako se ne prikupe nikakvi signali od inteligentnih biÊa iz svemira za deset godina — do 2001. godine. (The Skeptical Inquirer, proljeÊe 1991., str. 261) Neodoljivo mnoπtvo znanstveno-fantastiËnih “ratova zvijezda”, koji su danas preplavili træiπte zabave, pridonosi ovoj slici. Znanost i suvremena znanstvena fantastika imaju jednu dodirnu toËku: i jedna i druga veoma su zainteresirane za inteligentna biÊa izvan naπeg planeta i SunËevog sustava. Pisci znanstvene fantastike o njima sanjaju. Suvremeni znanstvenici za njima tragaju. I bilo da je to prava znanost ili znanstvena fantastika, uvjeren sam da Sotona upotrebljava ova sredstva da “omekπa” svijet za svoje remek-djelo prijevare. Kad se Sotona bude pojavio kao Krist, vjerojatno Êe se predstaviti kao vanzemaljac. Ako ne bude to uËinio, morat Êe zanemariti sva prava znanstvena traganja za vanzemaljcima i svu znanstvenu fantastiku, sve filmove o ratu zvijezda, videokasete, knjige i Ëlanke u Ëasopisima koji su preplavili træiπte zabave tijekom posljednjih nekoliko desetljeÊa. Meutim, Sotona sve to neÊe omalovaæavati. On je taj koji stoji iza svega toga i to je dio njegove strategije za pripremu svijeta za svoju najveÊu prijevaru. ISUS DOLAZI USKORO 33 Gotovo prije 150 godina adventisti sedmoga dana poËeli su isticati da Êe na samom kraju vremena, neposredno prije Kristovog dolaska spiritizam postati dominantnom vjerskom silom u svijetu. U to vrijeme ovo proroËanstvo nije imalo gotovo nikakvog smisla, ali se poËelo ispunjavati poËevπi od 1975. godine. Vatikanska politiËka moÊ Dana 1. sijeËnja 1076. godine Henrik IV., car svetog Rimskog Carstva, pokuπao je svrgnuti s prijestolja papu Grgura VII. Sazvao je sastanak dvadeset i πest biskupa i uvjerio ih da odbiju posluπnost Papi. To je bilo slabo planirano djelo. Papa je odmah iskljuËio Henrika a njegove podanike oslobodio zakletve na posluπnost. Henrik je imao samo dva izbora: da se prikloni Papi ili izgubi prijestol. OdluËio je prikloniti se. U zimu 1077. godine otputovao je u Canossu u sjevernoj Italiji i stajao vani bosonog na snijegu dok je Papa uæivao u toplini svog zamka. Nakon tri dana Papa je najposlije odobrio caru audijenciju, sasluπao njegovo priznanje i ponovno ga primio u Crkvu. Nakon toga Henrik se vratio u NjemaËku na svoj prijestol. Nekoliko stotina godina vodila se borba u Europi o tome tko ima veÊu vlast, kralj ili papa. Ovaj dogaaj rijeπio je to pitanje. “UËinivπi pokoru, Henrik je priznao zakonitost papinskih mjera i odrekao se tradicionalnog carskog autoriteta koji je bio jednak ili Ëak i veÊi od crkvenog. Odnosi izmeu Crkve i dræave promijenili su se zauvijek.” (Encyclopaedia Britannica, 15. izdanje, odsjek Henrik IV.) Poznato je da je RimokatoliËka crkva imala politiËku vlast nad Europom tijekom veÊeg dijela prve polovice drugog milenija. Meutim, oko 1500. godine vlast Crkve nad Europom je oslabila do te mjere da kad je njemaËki redovnik i profesor SveuËiliπta u Wittenbergu 1517. godine zakucao 95 teza na crkvena vrata, Crkva nije mogla prisiliti njemaËkog kralja ili knezove da ga izruËe sudu u Rimu. 34 KRIZA POSLJEDNJEG VREMENA PolitiËka moÊ Crkve u Europi nastavila je opadati, dok nije 1798. godine francuski general Berthier, po Napoleonovoj naredbi, uπao u Rim i zarobio papu. Ipak, politiËka moÊ Rima joπ nije doπla do punog kraja. Crkva je nastavila kontrolirati velike oblasti u srediπnjoj Italiji, kojima je upravljala sve do 1870. godine, kada je uspostavljena moderna dræava Italija. ©to je smisao svega ovoga? Na poËetku 50-ih godina proπloga stoljeÊa adventisti sedmoga dana poËeli su propovijedati da Êe se na samom kraju povijesti, neposredno prije Kristovog drugog dolaska, obnoviti politiËka sila Vatikana. Molim vas da zamijetite kako je na poËetku objavljivanja ovog proroËanstva smrtna rana joπ uvijek krvarila. Tada je bilo besmisleno govoriti da Êe Vatikan ponovno povratiti svoju politiËku moÊ u svijetu. Ljudi su mislili da su adventisti pretjerali. »ak ni 1951. godine to nije imalo nikakvog smisla. Te je godine predsjednik Harry Truman imenovao veleposlanika u Vatikanu, a ameriËki su se protestanti pobunili. Truman je brzo opozvao njegovo imenovanje. Makar u Americi, Vatikan neÊe imati politiËku moÊ. Jesu li adventisti bili Ëisti sanjari kad su pretkazivali obnovu rimske politiËke moÊi u svijetu na samom kraju vremena, neposredno prije Kristovog drugog dolaska? Sa 1980. godinom viπe od stotinu dræava u svijetu priznalo je Vatikan kao zakonitu politiËku dræavu, ali ga dvije svjetske super-sile joπ nisu priznale. Tada je, 1983. godine — vjerojatno se toga dobro sjeÊate — predsjednik Ronald Reagan tajno i brzo progurao zakonski prijedlog u Senatu SAD za uspostavu diplomatskih odnosa s Vatikanom. AmeriËki protestanti jedva su to primijetili. Druga se svjetska super-sila joπ uvijek odræavala — sve do kraja 1989. godine. PoËetkom prosinca te godine predsjednik George Bush i sovjetski premijer Mikhail GorbaËev susreli su se na brodu blizu otoka Malte, nedaleko od italijanske obale. Na putu prema mjestu tog sastanka gospodin GorbaËev je zastao da posjeti papu Ivana Pavla II. u Rimu. A kad su se Papa i sovjetski premijer pojavili nakon tog sastanka, objavili su da Êe Vatikan i Kremlj uspostaviti diplomatske veze. I drugi je div uπao u tijek povijesnih nuænosti! KomentirajuÊi taj dogaaj Ëasopis Time je pisao: ISUS DOLAZI USKORO 35 “Kad je sveti rimski car Henrik IV. odluËio traæiti oprost od pape Grgura VII. 1077. godine, on je tri dana stajao bos na snijegu izvan papinskog dvora u Canossi, u Italiji. GorbaËevov konkordat sa Crkvom, nije, na svoj naËin, manje znaËajan.” (Time, 11. prosinac 1989., str. 36) A to nije sve. Cijeli je svijet u strahu promatrao kako se IstoËna Europa raspada u drugoj polovici 1989. godine. Ipak, veÊi dio svijeta vjerojatno nije bio svjestan presudne vatikanske uloge, a posebno uloge pape Ivana Pavao II. koju je odigrao u svim ovom dogaajima. Ipak, svjetski politiËari su znali, a i Ëasopis Time je znao: “Ivan Pavao je potpomagao razbuktavanje æara za slobodom u svojoj domovini Poljskoj, koja je proπirila tu vatru na cijelu IstoËnu Europu... Dok je GorbaËevljeva policija, spremna na predaju, bila neposredni uzrok lanËanih slobodarskih reakcija koje su harale IstoËnom Europom tijekom nekoliko minulih mjeseci, Ivan Pavao zasluæuje mnogo dalekoseænije povjerenje.” (Time, 4, prosinca 1989., str. 749) Jednu od najprivlaËnijih knjiga koju sam tijekom proπlih nekoliko mjeseci proËitao napisao je Malachi Martin, bivπi isusovaËki sveÊenik. Naslov knjige The Keys of This Blood Ëini se priliËno bezazlen — sve dok ne proËitate podnaslov: Borba za svjetsku vlast izmeu pape Ivana Pavla II. i Mihaila GorbaËeva i kapitalistiËkog Zapada. ShvaÊate li sada zaπto je ta knjiga postala jednom od najËitanijih knjiga u Crkvi od njenog objavljivanja 1990. godine? Molim vas proËitajte sljedeÊe ulomke s prvih dviju stranica Martinove knjige: “Æeljeli ili ne, bili spremni ili ne, svi smo ukljuËeni u sveopÊu, nezadræivu, trostruku sveopÊu utakmicu. Meutim, mnogi od nas nisu natjecatelji. Mi smo oni koji zalaæemo sebe. Jer natjecanje je oko toga tko Êe prvi osnovati jedinstveni svjetski poredak koji nikada prije nije postojao u druπtvu naroda. Radi se o tome tko Êe dræati i imati suverenu vlast, dvostruku moÊ autoriteta i kontrolu nad svakim od nas kao pojedincem i nad 36 KRIZA POSLJEDNJEG VREMENA svima nama kao zajednicom; nad svih πest milijardi ljudi koji Êe po oËekivanju demografa nastavati na Zemlji poËetkom treÊeg tisuÊljeÊa. Natjecanje je sveopÊe zato πto sada, kad je poËelo, ne postoji naËin da se zadræi ili opozove... Nije previπe reÊi da odabrani cilj pontifikata Ivana Pavla — pogonska sila koja pokreÊe ovu papinsku veliËanstvenu politiku i koja odreuje njegovu strategiju iz dana u dan, iz godine u godinu — jest biti pobjednik u toj trci koja je sada uvelike u tijeku.” (The Keys of This Blood, str. 17.18) Ostatak knjige gospodina Martina — svih 700 stranica — vraÊa se na ove uvodne ulomke i doista je neodoljivo πtivo. Ono πto æelim istaknuti je sljedeÊe — gotovo prije 150 godina otpoËelo je pretkazanje da Êe se vatikanska politiËka moÊ obnoviti u vrijeme posljednjeg Ostatka, neposredno prije Kristovog drugog dolaska. U to vrijeme to pretkazanje nije imalo nikakvog smisla, ali danas, posebno od 1975. godine, ono je poËelo dobivati najπiri smisao. Svakako ste zamijetili da su se sva tri suvremena znaka o Kristovom skorom dolasku poËela odvijati od 1975. godine. Prije toga oni nisu imali ni znaËaja ni mnogo smisla. Zapamtite 1975. godinu, jer Êemo o njoj joπ govoriti u sljedeÊem poglavlju. POGLAVLJE 5 Gdje se sada nalazimo? Zamislite da putujete zapadnim dijelom Sjedinjenih AmeriËkih Dræava. Svakako tko poznaje taj dio svijeta zna da je on sastavljen od planina i pustinja. Pretpostvimo da pjeπaËite kroz uæarenu, suhu pustinju, æudeÊi za prohladnim planinskim povjetarcem. Na poËetku vaπeg putovanja stoji znak koji kazuje “Planine Antelope — 160 kilometara”. Sama pomisao na planinarenje kao πto je ovo dovoljna je da vas umori, ali odluËili ste izvesti ovo putovanje, pa stoga kreÊete kroz pustinju. Nekoliko puta tijekom dana dolazite do znakova koje moæete odrediti na svom zemljovidu, i stoga svaki put provjeravate koliko ste napredovali. Na kraju svakog dana pitate se: “HoÊu li sutra vidjeti planine Antelope?” No moæete li vjerovati da su planine tamo ispred vas samo zato πto vam to govori zemljovid, jer vi ih u stvari joπ niste vidjeli? A onda se jednoga dana i to dogodilo! U smiraj Sunca tamo u daljini nazirete obrise planina. SljedeÊeg jutra ustajete vrlo rano, u æelji da πto viπe napredujete na svom putu. ©to viπe odmiËete, postaje vam sve oËitije da su planine uistinu ispred vas. Sada ne trebate viπe vjerovati da su one tamo zato πto to zemljovid kaæe. Znate da su one tamo jer ih moæete vidjeti. Na kraju dana Ëak poËinjete razlikovati razne boje i nijanse. Planine su veÊinom tamnomodre, ali ovdje se nala- 38 KRIZA POSLJEDNJEG VREMENA zi i brazda bijele boje, a tamo jedna ruæiËasta. Moæda je ona bjelina πkriljac? mislite u sebi. Moæda je ruæiËasta boja pjeπËanik? A kad se joπ viπe pribliæite planini, u vaπoj se glavi pojavljuje misao da na vrhovima ima snijega. Sredinom sljedeÊeg dana shvatili ste da su veÊe uzviπice na planini pokrivene drveÊem, a oblaci su bili ono πto je izgledalo kao snijeg. Pri kraju dana naπli ste se u podnoæju planine, pa sada sa sigurnoπÊu moæete reÊi da najmanje jedna od tih bjeliËastih vrpci predstavlja veliku granitnu liticu. Naπe putovanje k drugom dolasku Naπe je zamiπljeno putovanje na planine Antelope u stvari jedna prispodoba koja opisuje putovanje Boæjeg naroda k drugom Isusovom dolasku. Ljudi koji su izaπli iz Velikog razoËaranja vjerovali su da je Kristov dolazak veoma blizu, zato πto su zvijezde padale s neba prije neπto manje od petnaest godina; Sunce je potamnjelo i Mjesec se pretvorio u krv jedva prije neπto viπe od pedeset godina, a od lisabonskog je potresa proπlo manje od stotinu godina. Ti ljudi nisu shvatili da su ovi dogaaji bili samo putokaz koji se naπao na samom poËetku njihovog putovanja i koji je glasio: “Drugi Kristov dolazak — 160 kilometara”. Oni nisu znali da im je preostalo joπ mnogo pjeπaËenja prije no πto budu ugledali vrhove planina. Uvjeren sam da danas moæemo vidjeti obrise planina koje se nalaze pred nama. Ovaj zakljuËak zasnivam na dokazu o kome govorim u posljednjem poglavlju. Prije gotovo 150 godina isticano je da Êe se neposredno prije Isusovog drugog dolaska u svijetu razvijati tri vaæna druπtvena elementa: l Protestanti u Americi odbacuju naËelo odvojenosti Crkve od dræave. l Uspon spiritizma kao religije. l Obnova politiËke moÊi Vatikana. U prethodnom smo poglavlju zakljuËili da se svaki od ovih znakova poËeo vidljivije pokazivati uglavnom oko 1975. — upravo onda kada je otpoËela posljednja Ëetvrtina dvadesetog stoljeÊa. U priËi o putovanju istaknuo sam trenutak u kome ste jednoga dana sami sebi rekli: “»ini mi se kao da vidim plani- GDJE SE SADA NALAZIMO? 39 ne Antelope!” Nakon pjeπaËenja πto je trajalo joπ pola dana postalo je oËito da su planine doista ispred vas. Joπ se sjeÊam da sam u vrijeme oko 1975. godine, zapaæajuÊi ove smjernice u svijetu, rekao samome sebi: “To sliËi na ono πto smo sve vrijeme govorili da Êe se dogoditi neposredno prije Kristovog dolaska!” Danas, dosta godina nakon toga postalo je bjelodanim da su, uz uvjet da se sadaπnji trendovi nastave, posljednji dogaaji na Zemlji doista pred nama. U veÊem dijelu naπe povijesti trebali smo vjerovati da Êe se ovo dogoditi. Danas se ti znaci doista zbivaju! Sada moæemo gledati kako se pribliæuje kraj. Mi se danas nalazimo u takvim prilikama. Je li prihvatljivo da na takav naËin tumaËimo povijesne tijekove u svijetu, a posebno one u Sjedinjenim AmeriËkim Dræavama? Vjerujem da trebamo tako Ëiniti. Mi imamo zemljovid puta. Upotrebljavajmo ga! Bog æeli da znamo gdje se nalazimo u ovim vremenskim tijekovima. Zato nam je poklonio zemljovid. Sada bih vas pozvao da razmiπljamo o ovom pitanju s jednog drugog glediπta. Zakaπnjelost U propovijedi o svom drugom dolasku (Matej 25. poglavlje) Isus je ispriËao priËu o deset djevojaka. Pet su bile mudre, rekao je On, a pet nisu. Vjerujem da dobro poznajete ovu priËu. Ipak, osjeÊam kako je trebam ovdje ponoviti. Glavna poruka priËe skriva se u Ëinjenici da je pet mudrih djevojaka posebno nosilo ulja da bi dopunile svoje æiπke, dok pet ostalih to nisu uËinile. Stoga je pet ludih djevojaka propustilo uÊi na svadbenu sveËanost. Pretpostavimo da je bilo oko πest sati poslijepodne kada su djevojke stigle na mjesto na kojemu su trebale doËekati mladenca. Bile su gotovo sigurne da Êe on stiÊi u sedam. Meutim, sedam je sati doπlo i proπlo, a onda osam, pa devet — a mladenac nije stizao. Jedna za drugom djevojke su zadrijemale i uskoro je svih deset Ëvrsto spavalo. Molim vas zamijetite da je mladenac zakasnio. Ellen White je istaknula da ova priËa ilistrira “iskustvo Crkve koja Êe æivjeti neposredno prije Njegovog drugog dolaska”. (Christ’s Object Lessons, str. 406) 40 KRIZA POSLJEDNJEG VREMENA Zamislite da ste se ukrcali na neki vremeplov i da ste se vratili u vrijeme RazoËaranja 1844. godine i u godine koje su uslijedile odmah nakon njega. Vjerojatno biste sreli Jamesa Whitea i upitali ga: “James, hoÊe li Isus uskoro doÊi?” “O, sigurno!” “Koliko Ga joπ treba Ëekati?” “Ne viπe od nekoliko godina.” “Pa, na primjer, oko 1860.!” Ipak i vi, kao i ja, dobro znamo da se naπa Crkva do 1863. godine nije Ëak ni organizirala. Uz pomoÊ ovog vremeplova promatrate zasjedanje Generalne konferencije 1863. godine. Pristupate Johnu Byingtonu, prvom predsjedniku Generalne konferencije. “Brate Byingtone, kada Êe po tvom miπljenju, Isus doÊi?” “O, sada u svako doba.” “Za koliko vremena?” “Najviπe nekoliko godina.” “Moæda 1900. godine?” “O, mnogo prije toga!” Ipak, dospjeli smo skoro do 2000. godine, a Isus joπ nije doπao! NajkraÊe πto moæemo reÊi i zakljuËiti je da je doπlo do zakaπnjenja. To kao da zbunjuje neke vjernike. Ali neopravdano! Isus je rekao da Êe zakasniti. U Isusovoj priËi kaπnjenje mladenca predstavljalo je sliku, proroËanstvo, iskustvo Crkve u naπe vrijeme. Namjesto da se obeshrabrimo zbog nastalog zakaπnjenja, trebamo se radovati πto se to proroËanstvo ispunilo! U Svetom pismu ulje predstavlja Svetoga Duha. Pouka iz ove priËe istiËe da kaπnjenje nije jednostavno odlaganje ili ravnoduπnost potekla s Boæje strane. Zakaπnjenje ima poseban cilj — da Boæji narod dobije u vremenu kako bi primio Svetoga Duha. Moæda bi se nerazumne djevojke ukljuËile u svadbenu sveËanost da su u 11,45 otiπle kupiti ulja, vratile se na vrijeme i uspjele sudjelovati u svadbi. Mogli bismo postaviti pitanje: “Pa, gdje se mi danas nalazimo?” Ovo je pitanje sudbonosno za one koji æive u vrijeme odlaganja i koliko se viπe pribliæujemo drugom Kristovom dolasku, utoliko nas ovo pitanje viπe zaokupljuje. U jedanaest GDJE SE SADA NALAZIMO? 41 i Ëetrdeset i pet sat kao da viËe na nas: “Probudite se! Probudite se! Vrijeme tek πto nije isteklo!” Ne mogu jamËiti da Êe Isus uskoro doÊi. Meutim, mogu vam istaknuti neke od najodreenijih znakova kraja o kojima se propovijeda 150 godina i koji su se veÊ svi rascvali pred naπim oËima poËevπi od 1975. godine. Ti tijekovi svjetske povijesti su Ëinjenice koje se ne mogu poreÊi i stoga postoje svi razlozi da vjerujemo kako Êe se oni i dalje razvijati u istom pravcu u kome su krenuli. Zbog ovakvih povijesnih pravaca moje osobno uvjerenje je da je kraj veoma blizu. Ne bih napisao ovu knjigu da mi ta vjera nije ispunila æivotnu stvarnost. Odræavaj svoju vezu s Isusom Æelio bih zavrπiti ovo poglavlje pokreÊuÊi najvaænije pitanje koje pokreÊe i ova knjiga: Kako moæemo odræati svoj odnos s Isusom u najmraËnijem trenutku povijesti ove Zemlje? Evo i mog odgovora: Moramo imati vezu s Isusom prije no πto stupimo u najmraËniji Ëas, ako je æelimo imati u tom teπkom razdoblju na Zemlji. Naviknite se tako Ëitati, jer oni koji ne upoznaju Isusa prije kraja nikada Ga neÊe upoznati. To je poruka priËe o deset djevojaka. Ellen White ne spominje ovu priËu u sljedeÊem citatu, ali je poruka ista: “Mnogi su u velikoj mjeri propustili primiti ranu kiπu (Svetog Duha). Oni nisu primili sva dobra koja im je Bog tako osigurao. OËekuju da Êe taj nedostatak dopuniti kasnom kiπom. Kad se najbogatije obilje milosti izlije, namjeravaju otvoriti svoja srca i primiti Ga. Oni Ëine veliku greπku.” (Testimonies to Ministers, str. 507) Mnogi krπÊani su veoma zainteresirani za znakove Kristovog skorog dolaska. Mi æelimo potvrdu da je On veÊ tu kraj vrata. To znaËi da nismo zaboravljeni. Vjerujem da πto se viπe pribliæujemo kraju, utoliko viπe Bog æeli da znamo u kome dijelu rijeke vremena æivimo? Sve one sheme πto smo ih tijekom mnogih godina stvarali dobre su. Meutim, Bog ne æeli samo zadovoljiti naπu ljubopitljivost usmjerenu na redoslijed dogaaja posljednjeg vremena. Ako 42 KRIZA POSLJEDNJEG VREMENA je to sve πto smo izvukli iz tih shema, onda su one uËinile viπe πtete nego dobra. Ako nas nisu pokrenule da otvorimo svoje Biblije i padnemo na svoja koljena, ako nam nisu pomogle da razvijemo bliski odnos s Kristom, onda je bolje biti bez njih. Sada kad shvaÊamo gdje se nalazimo u rijeci vremena, iskoristimo preostalo vrijeme proisteklo iz Spasiteljeva zakaπnjenja za ostvarenje ciljeva radi kojih ga je Bog odredio — da uvede Svetoga Duha u naπa srca, da Njegovom pomoÊi razvijemo bliskiju vezu s Isusom kakvu nikada ranije nismo imali. POGLAVLJE 6 Kraj vremena milosti Na fakultetu sam imao profesora teologije koji se zvao Morris Lewis. Bio je omiljen kod svih studenata. Te sam godine sluπao kod njega predavanja iz Knjige proroka Daniela i Otkrivenja, pa je jedan od naπih zadataka bio da pripremimo shemu posljednjih dogaaja zasnovanu na Bibliji i spisima Ellen White. Ta su predavanja utjecala na moje shvaÊanje posljednjih dogaaja na Zemlji. U ovoj knjizi æelim priopÊiti neke od onih tema koje sam tada istraæivao, kao i ono πto sam od tog doba naovamo shvatio u svom prouËavanju. Kraj vremena milosti jedno je od najistaknutijih razmiπljanja koja se javljaju kod mnogih opreznih krπÊana. Vrijeme milosti je posebno razdoblje poklonjeno grjeπnim ljudskim biÊima u kome mogu izvrπiti slobodan izbor — prihvatiti Boga ili Sotonu. Najjednostavniji naËin definiranja kraja vremena milosti ogleda se u Ëinjenici da je to vrijeme u kome Isus zavrπava svoju posredniËku sluæbu u nebeskom Svetiπtu i ljudska biÊa viπe nemaju prilike da promijene svoju odluku za ili protiv Boga. Vrijeme milosti zavrπava se prije Kristovog dolaska Vrijeme milosti zavrπit Êe se neposredno prije Kristovog drugog dolaska, upravo prije no πto nastupi izlijevanje sedam zala: “Vrijeme milosti za one koji se opredijele æivjeti grjeπnim æivotom i zanemare ponueno veliËanstveno spasenje, zavrπit Êe kada Kristova sluæba prestane, upravo 44 KRIZA POSLJEDNJEG VREMENA KRAJ VREMENA MILOSTI 45 prije Njegove pojave na nebeskim oblacima.” (Testimonies, sv. 2. str. 691) “Vrijeme milosti zavrπava kratko vrijeme prije Gospodnjeg dolaska na nebeskim oblacima.” (Velika borba, str. 420) Mnoga naπa vjerovanja i spoznaje o kraju sliËni su onima koji se javljaju kod drugih krπÊana, ali koliko mi je poznato, adventisti jedini govore o svrπetku vremena milosti koje prethodi drugom dolasku. Pa ako smo u pravu, svijet se suËeljava s jednim od najznaËajnijih dogaaja u cjelokupnoj povijesti — s prestankom Kristove sluæbe u nebeskom Svetiπtu, upravo neposredno prije vremena nevolje. Meutim, veÊina ljudi o tome niπta ne zna. Dobro je razmiπljati o tome. Pred nama je jednostavna shema dogaaja posljednjeg vremena. Molim vas dobro je utvrdite u svom pamÊenju, jer ona je osnova gotovo sveg drugog o Ëemu Êete Ëitati u ovoj knjizi. Kraj vremena milosti Drugi Kristov dolazak Sedam posljednjih zala Kraj vremena milosti je veliki proroËki putokaz koji ljudsku povijest dijeli na dva dijela. Nijedna toËka u vienju dogaaja posljednjeg vremena nije znaËajnija od kraja vremena milosti. ProroËka zbivanja oznaËujemo po tome dolaze li prije ili poslije kraja vremena milosti. Tako ne Ëinimo s drugim Kristovim dolaskom, jer onako kako ga poznajemo, on predstavlja kraj povijesti ove Zemlje. Meutim, nakon zavrπetka vremena milosti preostaje joπ jedno kratko vrijeme u kome viπe neÊe biti nikakve prilike za nepokajane grjeπnike da prihvate Krista i budu spaπeni. To je ono πto svrπetak vremena milosti Ëini tako znaËajnim meaπom, takvom uporiπnom toËkom u povijesti i proroËkom tumaËenju. Biblijski dokaz Godinama sam mislio da se jedini Ëinitelj koji adventisti istiËu prilikom govora o kraju vremena milosti neposredno prije Kristovog drugog dolaska nalazi u spisima Ellen White. Meutim, nedavno sam u Svetom pismu otkrio snaænu potporu ovom konceptu. Æelio bih naπu raspravu o biblijskom dokazu o kraju vremena milosti prije Kristovog dolaska podijeliti na nekoliko dijelova. Prvo Êemo razmotriti dokaz iz Kristovih priËa. Promatrat Êemo simbole kraja vremena milosti u Starom i Novom zavjetu. I, na kraju, potraæit Êemo dokaze o zavrπetku vremena milosti neposredno prije Kristovog dolaska u knjizi Otkrivenje. Kristove priËe. Danas u svijetu postoje tri vrste ljudi: oni koji joπ nisu prihvatili Krista, oni koji su Ga odbacili i oni koji nisu donijeli odluku na ovaj ili onaj naËin. Meutim, kad se vrijeme milosti zavrπi, postojat Êe samo dvije skupine ljudi: pravedni i zli. Ovaj pojam o samo dvjema skupinama na kraju vremena — pravednima i zlima — jedno je od najdosljednijih uËenja koje proizlazi iz Kristovih priËa. To se posebno vidi u sljedeÊim priËama: l Pπenica i kukolj (Matej 13,24-30.36-43) l Ribe i mreæa (Matej 13,47-50) l Deset djevojaka (Matej 25,1-13) l Ljudi s talantima (Matej 25,14-30) l Ovce i koze (Matej 25,31-46) ZnaËaj poruka iz ovih priËa istaknut je u Ëinjenici da Êe Ëak i ljudi u Crkvi biti podijeljeni na dvije skupine. Nije dovoljno samo prihvatiti Krista, biti krπten i prikljuËiti se Crkvi. Mnogi koji su cijelog æivota bili krπÊani reÊi Êe u taj dan Kristu: “Gospodine, Gospodine, zar nismo pomoÊu tvoga imena prorokovali, pomoÊu tvojega imena izgonili zle duhove, pomoÊu tvoga imena Ëudesa Ëinili?” Isus Êe im, naæalost, morati odgovoriti: “Nikada vas nisam poznavao. Odlazite od mene, zlotvori!” (Matej 7,22.23) Starozavjetni simboli o kraju vremena milosti. Nekoliko dogaaja, a i jedno proroËanstvo koje se nalazi u Starom zavjetu, simboli su svrπetka vremena milosti na kraju povijesti svijeta: l Dogaaji iz Noinog æivota. Cijeli svijet bio je podijeljen na dvije skupine — one koji su sluæili Bogu i one koji 46 KRIZA POSLJEDNJEG VREMENA to nisu Ëinili. Korablja je stvorila fiziËku barijeru izmeu njih. l Uniπtenje Sodome i Gomore. Prije no πto su stanovnici grada bili podjeljeni na dvije skupine Abraham je posredovao za njih (vidi: Postanak 18,22-33), πto je simbol Kristove posredniËke sluæbe na Nebu. Abrahamovo posredovanje prestalo je jednog poslijepodneva, a gradovi su bili poπteeni uniπtenja sve do sljedeÊeg jutra. To je simbol posredniËke sluæbe koja Êe prestati kratko vrijeme prije no πto se dodijeli konaËna presuda. l Hebrejski narod. Bog je dao Æidovima kao naciji vrijeme milosti od 490 godina (vidi: Daniel 9,24). Milost je za æidovski narod prestala 34. godine naπe ere, na kraju sedamdeset tjedana, ali ne i milost za Æidove kao pojedince. Ova Êe Ëinjenica biti kasnije znaËajna u ovoj knjizi. KRAJ VREMENA MILOSTI 47 Smatram da veÊina krπÊana shvaÊa da Êe sedam posljednjih zala prethoditi neposredno Kristovom drugom dolasku, a Otkrivenje jasno uËi da Êe zli primiti æig Zvijeri prije no πto poËne izlijevanje sedam zala (vidi: Otkrivenje 14,9.10; 15,1; 16,2). Ako Êe na kraju vremena postojati samo dvije skupine ljudi, i ako se zla budu izlijevala samo na jednu skupinu, tada nas logika nagoni na zakljuËak da obje skupine moraju biti odreene prije no πto se zla izliju. Na taj se naËin kraj vremena milosti — podjela pravednih i zlih na dvije skupine — mora dogoditi prije no πto poËne izlijevanje sedam posljednjih zala, a to je kratko vrijeme prije Kristovog drugog dolaska. Unesimo ovo u dijagram: Podjela pravednih i zlih na dvije skupine 1 Kraj milosti u Otkrivenju Tekst u Otkrivenju 22,11 uvijek je predstavljao znak kraja vremena milosti: “Neka nepravednik i dalje bude nepravedan; neka se neËisti i dalje oneËiπÊuje; neka pravednik i dalje æivi pravedno; neka se sveti i dalje posveÊuje!” Ovaj se redak pojavljuje na samom kraju Otkrivenja u skupini redaka koji Ëine ono πto bismo mogli nazvati “zakljuËnim napomenama”. BuduÊi da govori o konaËnoj podjeli cjelokupnog ljudskog roda na dvije skupine, on je odreena obavijest o kraju vremena milosti. Meutim, njegovo postavljanje meu “zakljuËne napomene” u Otkrivenju ne pruæa nam nikakvu pomoÊ u naporima da odredimo kada Êe se ta podjela zbiti u odnosu prema drugim dogaajima posljednjeg vremena. Da bismo to utvrdili, moramo ispitati druge dokaze u Otkrivenju. Dvije skupine ljudi. Ranije sam istaknuo da Kristove priËe prikazuju diobu svijeta pri kraju vremena na dvije skupine, na pravedne i zle. Otkrivenje nam pruæa istu pouku; ovdje dvije skupine ljudi primaju ili Boæji peËat (vidi: Otkrivenje 7,1-4; 14,1-5) ili æig Zvijeri (vidi poglavlje: 13,16.17; 14,9.10). 2 Drugi Kristov dolazak 3 4 5 6 7 Sedam posljednjih zala Prestanak Kristove posredniËke sluæbe. U Otkrivenju 15. poglavlju takoer postoji dokaz da Êe se Kristova posredniËka sluæba zavrπiti prije izlijevanja sedam posljednjih zala. Æelio bih spomenuti dvije toËke. Prva se nalazi u 5. retku: “Zatim spazih gdje se otvori hram, πator svjedoËanstva u nebu.” SliËan tekst u Otkrivenju 11,19 glasi: “U to se otvori hram Boæji πto se nalazi na nebu i pokaza se njegov KovËeg saveza u njegovu hramu.” Jasno je da promatramo Svetinju nad svetinjama, dio nebeskog Svetiπta. Kada je u zemaljskom Svetiπtu Svetinja nad svetinjama bila dostupna pogledima? Prilikom Kristove smrti kada je crkvenu zavjesu pocijepala nevidljiva ruka (vidi: Matej 27,50.51). U tom je trenutku sluæba u zemaljskom Svetiπtu zavrπena. Vjerujem da otvaranje Svetinje nad svetinjama u nebeskom Svetiπtu upravo prije izlijevanja sedam posljednjih zala upuÊuje na prestanak Kristove posredniËke sluæbe. Druga toËka iz Otkrivenja 15. poglavlja navodi na misao da Kristova sluæba u nebeskom Svetiπtu prestaje prije izlijevanja zala kako stoji u 8. retku: 48 KRIZA POSLJEDNJEG VREMENA “A hram se napuni dimom od sjaja Boæjeg i njegove sile, i nitko nije mogao uÊi u hram dok se ne dovrπi sedam zala sedmorice anela.” Ovaj opis ima svoju sliku u starozavjetnom izvjeπÊu o posveÊenju Salomonovog hrama: “Kad Salomon dovrπi molitvu, spusti se oganj s neba i spali paljenicu i klanice, i slava Jahvina ispuni Dom. SveÊenici ne mogoπe uÊi, jer slava Jahvina bjeπe ispunila Dom Jahvin.” (2. Ljetopisa 7,1.2) Zamijetite da i u Otkrivenju i u 2. Ljetopisa sveÊenici nisu mogli uÊi u hram zbog Boæje slave. Dva druga starozavjetna citata o posveÊenju Hrama govore isto, a i mnogo viπe: “Oblak ispuni Dom Jahvin. SveÊenici ne mogoπe od oblaka nastaviti sluæbe: slava Jahvina ispuni Boæji Dom!” (2. Ljetopisa 5,13.14) “A kad su sveÊenici iziπli iz Svetiπta, oblak ispuni Dom Jahvin, i sveÊenici ne mogoπe od oblaka nastaviti sluæbe: slava Jahvina ispuni Dom Boæji!” (1. Kraljevima 8,10.11) U oba teksta sveÊenici nisu mogli izvrπiti svoju posredniËku sluæbu dokle god je oblak Boæje slave ispunjavao Hram. Ovaj biblijski opis dogaaja pruæa najjaËi moguÊi dokaz da Êe Kristova posredniËka sluæba prestati neposredno prije izlijevanja sedam posljednjih zala. Kraj vremena milosti kao proces Mnogi su krπÊani oduvijek smatrali kraj vremena milosti kao dogaaj koji Êe se zbiti u jednom vremenskom trenutku. Meutim, pozorno prouËavanje dovodi do zakljuËka da Êe prestanak vremena milosti biti i vremenski trenutak i proces. Dopustite mi da uz pomoÊ nekoliko pojedinosti objasnim ono πto mislim. Uvijek su postojala dva miπljenja kad se govori o kraju vremena milosti: 1. Kraj vremena milosti je vrijeme u kome Êe ljudi diljem cijelog svijeta donijeti svoju konaËnu odluku s obzirom na istinu i time zapeËatiti svoju vjeËnu sudbinu. KRAJ VREMENA MILOSTI 49 2. Kraj vremena milosti bit Êe vrijeme u koje Êe Isus prestati vrπiti svoju posredniËku sluæbu u nebeskom Svetiπtu. Æelio bih upozoriti na to da je vrijeme u koje Êe se ovi dogaaji zbiti razliËito. Isus Êe prestati vrπiti svoju posredniËku sluæbu u vrijeme πto smo ga tradicionalno nazivali “krajem vremena milosti”, ali vrijeme milosti za pojedinaËna ljudska biÊa u cijelom svijetu prestat Êe kad Isus prestane vrπiti svoju sluæbu u nebeskom Svetiπtu. Dopustite mi da pojasnim. Znamo da Êe peËat Boæji i æig Zvijeri biti prestanak milosti i za pravedne i za zle. Svako Êe ljudsko biÊe prema svojoj konaËnoj odluci s obzirom na istinu primiti jedno ili drugo od ovih obiljeæja. OËito, da bi pravedni primili Boæji peËat i bili spaπeni, Isus joπ mora sluæiti u Svetiπtu u vrijeme kad oni budu donosili odluku da Mu ostanu vjerni. Na taj Êe naËin kraj vremena milosti, kao Ëovjekov konaËan izbor za ili protiv istine, prethoditi svrπetku Kristove sluæbe. SljedeÊa tvrdnja iz spisa Ellen White podupire ovu misao: “Pozivanje na naπa obavljena djela pokazat Êe naπe vjerovanje da Êe æivi pravednici primiti Boæji peËat prije kraja vremena milosti.” (Selected Messages, knjiga 1, str. 66) Meutim, reÊi Êete, mislio sam da Êe Isus u trenutku kad zavrπi svoju sluæbu izgovoriti te sudbonosne rijeËi: “Neka nepravednik i dalje bude nepravedan... neka pravednik i dalje æivi pravedno.” (Otkrivenje 22,11) To je toËno. Ali primijetite da Êe zli prema Isusovim rijeËima veÊ biti nepravedni, a pravednici veÊ pravedni u vrijeme kad On to objavljuje. Njegove rijeËi neÊe uËiniti kraj niËijem vremenu milosti. Svako Êe ljudsko biÊe veÊ uËiniti kraj svom vremenu izvrπenim izborom u odnosu spram istine. Isusove Êe rijeËi biti formalna objava da je uËinjeni izbor postao vjeËan — nikada se viπe neÊe pojaviti nikakva prilika za promjenu strana. Kraj vremena milosti kao vremenski trenutak zbit Êe se onda kad Isus prestane vrπiti svoju posredniËku sluæbu. Na taj naËin kraj vremena milosti je istodobno i proces i odreeni vremenski trenutak. Ako je ovo πto sam rekao istina, 50 KRIZA POSLJEDNJEG VREMENA tada Êe neki ljudi izvrπiti svoj konaËni izbor prije drugih, a Isus neÊe prestati vrπiti svoju sluæbu dok se ne izvrπi svaki izbor. Tako Êe kraj vremena milosti, u kome Êe i pravednici i zli donijeti svoju konaËnu odluku uslijediti tijekom jednog vremenskog razdoblja, a ne odjednom. U ovom je smislu zavrπetak vremena milosti jedinstven proces. Ellen White jasno podupire misao da Êe neki ljudi izvrπiti svoj konaËni izbor prije drugih: “Vrijeme Boæjih sudova je vrijeme milosti za one koji nisu imali priliku doznati πto je istina. Gospodin Êe ih njeæno promatrati. Njegovo je milostivo srce dirnuto; Njegova je ruka joπ ispruæena da spasi, dok su vrata zatvorena onima koji ne æele uÊi.” (SDA Bible Commentary, sv. 7, str. 979) Cijela se rasprava svodi na Ëinjenicu da Êe kraj vremena milosti biti i vremenski trenutak i proces. SljedeÊa shema prikazuje ovu spoznaju: Kraj vremena milosti kao vremenski trenutak Kraj vremena milosti kao proces Ljudi donose konaËne odluke Isus prestaje vrπiti svoju posredniËku sluæbu Kao vremenski trenutak kraj vremena milosti uslijedit Êe kad Isus prestane vrπiti svoju sluæbu u nebeskom Svetiπtu. Kao proces dogodit Êe se tijekom tjedana i mjeseci u kojima Êe ljudi primiti æig Zvijeri ili peËat Boæji. Boæja odluka ili naπa UËenje da Êe se vrijeme milosti zavrπiti kratko vrijeme prije Kristovog drugog dolaska izazvalo je mnogo nepotrebne zabrinutosti u mnogim umovima. Bojimo se da neÊemo moæda biti dovoljno dobri kada Bog uËini kraj vremenu milosti, ili se moæda vrijeme milosti zavrπi i tek tada otkrijemo neki grijeh koga nismo bili svjesni. KRAJ VREMENA MILOSTI 51 Uvjeren sam da su ta strahovanja neosnovana, posebno u svjetlosti spoznaje da Êe prestanak vremena milosti biti proces. Osnovni je problem u sljedeÊem: HoÊe li prestanak vremena milosti biti Boæja odluka ili naπa? Odgovor glasi: Bit Êe naπa. Stvarni prestanak vremena milosti — vremena u kojemu Êe Isus prestati vrπiti svoju sluæbu u nebeskom Svetiπtu — bit Êe Boæja potvrda da su svi izbori konaËno izvrπeni. Ako ostane netko tko joπ nije sasvim spreman, vrijeme Êe milosti ostati otvoreno. Ne moæe se dogoditi da Ëak i jedna duπa koja æeli biti spremna ne bude gotova u vrijeme kraja vremena milosti. Kako su dobre vijesti za one koji su uvijek bili u smrtnom strahu da u vrijeme kraja vremena milosti neÊe biti “dovoljno dobri”! Volim razmiπljati o prestanku vremena milosti kao o razdoblju u kome se Isus okreÊe Bogu i kaæe: “OËe, svi koji su me htjeli prihvatiti uËinili su to, a svi su me ostali odbacili. Viπe nema nijednog da se spasi, nijednog koji bi iskoristio moje posredovanje. BuduÊi da nema viπe niπta πto bi se moglo uËiniti, mislim da trebam prestati vrπiti svoju posredniËku sluæbu.” Sigurno je da Êe to biti najbolnije rijeËi πto ih je Isus ikada izgovorio — sliËno onom vremenu kad je plakao i govorio: “Jeruzaleme, Jeruzaleme... Koliko puta htjedoh skupiti tvoju djecu kao πto kvoËka skuplja svoje piliÊe pod krila, ali vi ne htjedoste! Evo, vaπa Êe kuÊa biti prepuπtena vama — pusta.” (Matej 23,37.38) Prestanak vremena milosti neÊe ni u kojem sluËaju biti Boæja odluka. Bit Êe to Boæje priznavanje naπe odluke — zajedniËke odluke cjelokupnog ljudskog roda. Kristova sluæba ostat Êe otvorena sve dok i posljednja osoba bude izvrπila svoj konaËni izbor i tako zaokruæila svoje vlastito vrijeme milosti. Isus neÊe prestati vrπiti svoju sluæbu sve dok bude ostala i jedna jedina duπa koja æeli donijeti svoju odluku. Ako vi i ja ne æelimo niπta viπe osim da vjeËnost provedemo na Nebu s Isusom i ako odræavamo svoj odnos s Njim, ËineÊi sve πto moæemo da Mu sluæimo, tada On neÊe uËiniti kraj vremenu milosti sve dok ne budemo sasvim spremni. 52 KRIZA POSLJEDNJEG VREMENA Sud æivima Jedno od posebnih uËenja je ono o Boæjem konaËnom sudu koji je otpoËeo 1844. godine na Nebu i koji Êe se nastaviti sve do kraja vremena milosti. Ellen White ima jednu vrlo zanimljivu izjavu u vezi s ovom temom o kojoj govori kao o “sudu nad mrtvima” i “sudu nad æivima”. Premda je vrlo malo govorila o tome u svojoj sedamdesetogodiπnjoj karijeri, ona je ipak dovoljno kazala da moæemo zakljuËiti kako nije dala samo neki prolazni komentar. Evo njezine tvrdnje: “SluËajevi umrlih pravednika razmatraju se pred Bogom. Kad se taj posao zavrπi, izreÊi Êe se sud nad æivima.” (Selected Messages, knjiga 1, str. 125) Ova izjava nagovjeπÊuje da Êe sud æivima biti Boæja presuda koja Êe biti donesena u jednom odreenom trenutku u buduÊnosti. Meutim, kasnijim opisima Ellen White navodi na misao da Êe sud æivima biti proces koji Êe se, kao i sud mrtvima, odvijati u jednom vremenskom razdoblju. Ellen White nikada nije objasnila razliku izmeu suda mrtvima i suda æivima. Meutim, upozorio bih na to da je sud æivima u vezi s krajem vremena milosti kao procesom. Od 1844. godine Bog Otac, Krist i svemir koji promatra izrekli su konaËan sud nad ljudima poslije njihove smrti. Ali kad otpoËne sud æivima, konaËna Êe presuda biti izreËena nad ljudima dok su joπ u æivotu. To Êe se dogoditi onda kad ljudi uËine kraj svom osobnom vremenu milosti izborom koji Êe izvrπiti. Sud æivima i kraj vremena milosti kao proces u svojoj je biti jedan te isti postupak. Moæda se ne slaæete s tim, ali me to ne uznemiruje. Ellen White nije rekla πto je podrazumijevala pod “sudom æivima”. Gornje objaπnjenje predstavlja moje sadaπnje shvaÊanje. Povremeno Êu ga spominjati i unositi u vremenske sheme tijekom pisanja ove knjige. Unesimo u shemu (na str. 53) razliËite misli o kraju vremena milosti o kojemu smo razmiπljali u ovom poglavlju. KRAJ VREMENA MILOSTI 53 PoËinje sud æivima Kraj vremena milosti kao vremenski trenutak Drugi dolazak Kraj vremena milosti kao procesa Vrijeme nevolje Ljudi donose konaËnu odluku Sud æivima Sedam posljednjih zala Isus prestaje vrπiti svoju sluæbu Kad govorimo o ovakvoj temi, slobodno moæemo reÊi da je zadaÊa svih krπÊana uobliËena u samo πest rijeËi: Pripremiti svijet za kraj vremena milosti. Moæda ste uvijek mislili kako je ta zadaÊa priprema svijeta za drugi Kristov dolazak, i to je toËno. Ali razmislite o ovome: Tko je spreman za kraj vremena milosti, bit Êe spreman za taj najveliËanstveniji dogaaj u povijesti svijeta — za drugi Kristov dolazak. Tko nije spreman za kraj vremena milosti, neÊe biti spreman za Kristov drugi dolazak. KrπÊani znaju da se pribliæuje posljednja kriza. Znamo da se pred nama nalazi vrijeme u koje Êe svako ljudsko biÊe morati izvrπiti stanovit izbor i da Êe taj izbor biti vjeËan. Znamo da Êe Sotona iznositi najlukavije laæi da bi prevario ljude i prisilio ih da izvrπe pogreπan izbor. Posebne istine iz vjeËne Boæje RijeËi, kao πto je istina o suboti, Boæjem danu iz Ëetvrte zapovijedi, i stanju mrtvih zaπtitit Êe ljude od prihvaÊanja Sotoninih prijevara i donoπenja pogreπnih izbora. Naπa je zadaÊa da opominjemo svijet o nastupajuÊoj krizi i da im iznesemo istine koje Êe ih osposobiti da izvrπe pravilan izbor tijekom te krize, da bi tako bili spremni za prestanak vremena milosti. U tome se nalazi razlog posebne vaænosti uËenja o posljednjoj krizi i svrπetku vremena milosti. POGLAVLJE 7 Priprema za kraj vremena milosti Ellen White u svojoj knjizi Velika borba iznosi vaæan razlog zbog kojega se Isus nije vratio 22. listopada 1844. godine: “Ali narod joπ nije bio spreman da sretne svoga Gospodina. Joπ je za njega trebalo izvrπiti djelo pripreme.” (Velika borba, str. 365) To je neobiËan zakljuËak kada se uzme u obzir Ëinjenica da su ti ljudi tek iziπli iz najsnaænijeg duhovnog iskustva u krπÊanskoj povijesti. Kakva je vrst pripreme nedostajala Boæjem narodu? Evo kako je ona to objasnila: “Oni koji budu æivjeli na Zemlji kad prestane Kristovo posredovanje u gornjem Svetiπtu stajat Êe pred svetim Bogom bez posrednika. Njihova odjeÊa mora biti neokaljana, a njihov karakter πkropljenjem krvlju oËiπÊen od grijeha. Boæjom miloπÊu i vlastitim marom moraju biti pobjednici u borbi sa zlom. Dok se na Nebu vrπi istraæni sud i dok se grijesi vjernih koji se kaju uklanjaju iz Svetiπta, u Boæjem se narodu na Zemlji mora izvrπiti posebno djelo ËiπÊenja, odstranjivanja grijeha.” (Velika borba, str. 365.366) Ellen White je u to vrijeme rekla: “Kad ono bude dovrπeno, Kristovi sljedbenici Êe biti spremni za njegov dolazak.” (Isto) Kasnije, u istoj knjizi, ona je dala sliËnu izjavu: 56 KRIZA POSLJEDNJEG VREMENA “Dok joπ naπ Veliki sveÊenik vrπi pomirenje za nas, mi trebamo nastojati da postanemo savrπeni u Kristu. Naπeg Spasitelja nije bilo moguÊe navesti ni jednom jedinom miπlju da popusti sili kuπanja. Sotona u ljudskim srcima nalazi toËku koja mu moæe posluæiti kao uporiπte; njeguje se poneka greπna æelja u kojoj njegova kuπnja pokazuje svoju moÊ. Ali Krist je o sebi rekao: ‘Jer se pribliæuje knez ovoga svijeta. On protiv mene ne moæe niπta.’ (Ivan 14,30) Na Boæjem Sinu Sotona nije mogao naÊi niπta πto bi mu omoguÊilo da izbori pobjedu. Vrπio je zapovijedi svog Oca i stoga na Njemu nije bilo grijeha kojim bi se Sotona mogao posluæiti u svoju korist. U ovakvom se stanju moraju naÊi svi koji Êe opstati u vrijeme nevolje.” (Isto, str. 536) Niπta nije jasnije iz uËenja Ellen White o dogaajima posljednjeg vremena kao njezino uvjerenje da Boæji narod mora uloæiti promiπljene napore kako bi postigao savrπenstvo karaktera i bio spreman za posljednji sukob na Zemlji. Naæalost, mnogi su pogreπno shvaÊajuÊi ono πto je rekla i u strahu da moæda neÊe biti “dovoljno dobri” postali perfekcionisti. U ovom poglavlju æelim da razmiπljamo tako da pojam savrπenstva oËuva onaj isti visoki standard πto ga je Ellen White predoËavala, istodobno otklanjajuÊi strah koji je mnoge izmeu nas obuzeo zbog misli da je priprema za posljednje vrijeme nemoguÊ san. ©to je savrπenstvo? Prvo o Ëemu trebamo razmiπljati jest narav savrπenstva. Ako ga ikada trebamo dostiÊi, moramo imati pravilan stav o tome πto ono predstavlja. Pronaπao sam tri analogije koje su veoma korisne za razumijevanje savrπenstva karaktera. Ove su me analogije pouËile da savrπenstvo karaktera nije niπta Ëega bismo se mogli bojati. SliËnost s dugom. Jeste li ikada pokuπali uhvatiti dugu? Recimo da stojite na vrhu nekog brda s koga promatrate dugu Ëiji je kraj “upravo kod onog stabla u dolini”. OdluËili ste otrËati do njega, ali kad ste stigli tamo, gdje je duga? Ona je na vrhu susjednog brda. Sad prolazite prema vrhu tog PRIPREMA ZA KRAJ VREMENA MILOSTI 57 brda, ali duga je veÊ siπla u dolinu! Moæete tako juriti za krajem duge preko brda i dolina sve do SunËeva zalaska i nikada ga neÊete uhvatiti, zato πto se ona stalno kreÊe bræe od vas. Iz tog iskustva potekla je poslovica o Êupu sa zlatom na kraju duge. Tako neπto ne postoji. Savrπenstvo je sliËno tome. Upravo kad mislite da ste ga dostigli, ono vam uspijeva pobjeÊi od vas. Moæete juriti za njim sve do Gospodnjeg dolaska i nikada ga neÊete dostiÊi. Ne mislim da je nemoguÊe biti savrπen. Mislim samo o Ëinjenici da vi i ja nikada neÊemo znati kada smo dostigli savrπenstvo. To u stvari znaËi poruka iz 1. Ivanove 1,8: “Ako tvrdimo da grijeha nemamo, sami sebe varamo, i u nama nema istine.” SliËnost s Kolumbom. Kad je krenuo iz ©panjolske s tri mala broda, Kolumbo nije krenuo da bi otkrio Ameriku. On je krenuo u potragu za kraÊim putem do Indije. Kad se najposlije iskrcao, mislio je da je otkrio Indiju. On je Ëak i stanovnike tog podruËja nazvao Indijancima. Tek nakon nekoliko godina Kolumbo je shvatio da uopÊe nije otkrio Indiju, koja je joπ uvijek bila na pola puta oko svijeta od zemlje koju je otkrio. Savrπenstvo je sliËno ovome. Onda kad mislite da ste ga postigli, ranije Êete ili kasnije otkriti da to u stvarnosti niste uËinili. Ono se joπ nalazi na “pola puta oko svijeta”. SliËnost s Abrahamom. Omiljena je sliËnost kojom se moæe prikazati savrπenstvo Abrahamovo putovanje u Kanaan. Kad se Bog u Uru Kaldejskom prvi put javio Abrahamu, rekao mu je da ide u zemlju koju Êe mu On pokazati. (Vidi: Postanak 12,1) Pisac Poslanice Hebrejima istiËe da Abraham napuπtajuÊi Ur nije znao kamo ide. (vidi: Hebrejima 11,8) Zamislimo Abrahamovu reakciju kad mu je Bog rekao: “Idi iz zemlje svoje, iz zaviËaja i doma oËinskog, u krajeve koje Êu ti pokazati.” Abraham je vjerojatno rekao: “Polazim, Gospode. Gdje se ona nalazi?” Gospod mu je dao neobiËan odgovor. On je rekao: “NeÊu ti reÊi gdje se ta zemlja nalazi.” Sada mi dopustite da vas upitam: “Je li Abraham dospio u obeÊanu zemlju?” 58 KRIZA POSLJEDNJEG VREMENA Svakako. Ali kako je tamo dospio ako mu Bog nije rekao gdje se ona nalazi? Prvo, Abraham je morao krenuti. Kad je on to uËinio, Bog je upravljao njegovim koracima. Molim vas da zamijetite ovo naËelo, jer je osnova svemu πto budem rekao u ovom poglavlju: PRIPREMA ZA KRAJ VREMENA MILOSTI 59 Koji je naπ udio u ovom predmetu postizanja savrπenstva karaktera? Spomenut Êu tri koraka i u ostatku ovog poglavlja raspravljat Êemo o njima. Oni su osvjedoËenost, obraÊenje i protivljenje. Bog u svemu ovome ima udjela, a i mi takoer prema tome kako je prikazano: Abraham je iπao, Bog ga je vodio. Savrπenstvo karaktera je sliËno tome. Ne znamo ni gdje je ni πto je, a Bog nam to nije kazao. Ali to ne znaËi da je tamo nemoguÊe dospjeti. Kao i Abraham, moramo poËeti hodati. Mi trebamo krenuti, nogu pred nogu. Kad to uËinimo, Bog preuzima odgovornost da nas dovede do savrπenstva. Neki bi ljudi æeljeli da povjerujemo kako je naπ put do savrπenstva sliËan Boæjem prostiranju nekog Ëarobnog saga po podu Abrahamova doma u Uru: “Ti i tvoja obitelj lezite noÊas na ovaj sag, a kad se probudite, vi Êete biti tamo.” Drugim rijeËima, naπ je put prema Nebu samo Boæja odgovornost. Drugi zamiπljaju put k savrπenstvu kao sliku na kojoj Bog daje Abrahamu neki zemljovid i kaæe: “Evo puta kojim Êeπ iÊi! »ekat Êu te kad stigneπ tamo.” Drugim rijeËima, doÊi tamo iskljuËivo je naπa odgovornost. Istina je da Abrahamovo putovanje u Kanaan nije bilo ni samo njegova, ni samo Boæja odgovornost. Abraham je trebao zakoraËiti i dalje koraËati. Bio je to njegov dio. Boæji je dio bio voditi njegove korake. Kad je jednom Abraham uËinio svoj dio, Bog je potvrdio da Êe uËiniti svoj, pa je Abrahamov dolazak u Kanaan bio osiguran. Isto je i s naπim putem k savrπenstvu. On nije ni Boæja ni naπa iskljuËiva odgovornost. Naprotiv, to je pothvat proistekao iz suradnje izmeu nas i Boga. Kao i Abraham, mi ne znamo kamo idemo. Mi nikada neÊemo znati kada smo postali savrπeni. Ali kad uËinimo svoj dio, kad “zakoraËimo” onako kako je to Abraham uËinio, Bog preuzima odgovornost da nas dovede do savrπenstva. Ova je toËka veoma vaæno naËelo: Mi ne znamo πto je savrπenstvo ili kako ga dosegnuti, ali kad uËinimo svoj dio, Bog preuzima odgovornost da nas do njega dovede. Boæji udio Naπ udio Promjena OsvjedoËenost ObraÊenje Protivljenje ©to moæemo reÊi o sasvim desnom stupcu? Svaki korak πto ga vi i ja poduzmemo, koji Bog vodi, donijet Êe u nama stanovite promjene. Ovo je posebno vaæno shvatiti kako bismo stigli do posljednja dva koraka. Prije no πto otpoËnemo treba objasniti neπto drugo. Ono πto Êu govoriti u ostatku ovog poglavlja posvema je povezano s posveÊenjem. Znam toËno πto je opravdanje i koliko je ono vaæno za spasenje. U jednom od kasnijih poglavlja raspravljat Êemo o tome do pojedinosti. Kad bi se ova knjiga bavila naukom o spasenju, prvo bih raspravljao o opravdanju, buduÊi da ono ne samo da prethodi posveÊenju u krπÊanskom iskustvu veÊ je i uvjet za posveÊenje. Meutim, æiæa ove knjige je eshatologija, nauk o posljednjim zbivanjima, i stoga se nadam vaπem dopuπtenju da opravdanje i posveÊenje iznesem tako kako Êe najbolje odgovarati mojoj glavnoj temi. OsvjedoËenost OsvjedoËenost znaËi imati snaæni osjeÊaj ili dojam o neËemu. OsvjedoËenost je vjerovanje koga se Ëvrsto dræimo. KrπÊani upotrebljavaju rijeË osvjedoËenost u æelji da izraze pojam o Bogu koji se trudi kako bi ih naveo da uËine neπto posebno ili da povjeruju u to. Isus je rekao: “On Êe, kad doe, dokazati svijetu zabludu s obzirom na grijeh, na pravednost i na sud.” (Ivan 16,8) Kad bi osvjedoËenost bila samo predmet davanja informacija, Bog bi nam lako mogao pomoÊi. Meutim, Ëesto mislimo 60 KRIZA POSLJEDNJEG VREMENA da smo sasvim dobri, a da je Bog nepravedan. Na primjer, kad se stvarno naljutim na koga, u mom se umu ne pojavljuje pitanje jesam li posve u pravu a moj suparnik apsolutno kriv, pa ga imam pravo udariti po nosu! Meutim, jedan ili dva dana mogu i te kako promijeniti moj odnos prema toj osobi. Tiho razmiπljanje nakon burnog reagiranja Ëesto mi pomaæe da shvatim kako moja ljutitost doista nije niËim izazvana. Ali me nitko nije mogao uvjeriti da nisam bio u pravu u trenutku izljeva bijesa. Boæji je problem kako nas uvjeriti da nismo u pravu kad smo tako sigurni da jesmo u pravu. »injenica da Bog Ëesto uspijeva to postiÊi i da je osvjedoËenost — jedno od sredstava πto ga on primjenjuje u razvitku naπeg karaktera — vrlo moÊna. Boæji je udio u osvjedoËenosti da nas upozori na naπe grijehe, pa tek onda o tome koji je naπ udio? Najbolji biblijski redak koji sam pronaπao u vezi s ovim nalazi se u Psalmu 139,23.24: “Pronikni me svega, Boæe, srce mi upoznaj, iskuπaj me i upoznaj misli moje: pogledaj, ne idem li putem pogubnim, i povedi me putem vjeËnim!” David je traæio od Boga da ga osvjedoËi. On je u stvari rekao “Molim te istraæi moj um, ispitaj moje misli, pa ako budeπ naπao iπta zlo u mom æivotu, reci mi πto je to.” Naπ udio u stvaranju osvjedoËenosti je da je traæimo. Mi moæemo traæiti od Boga da nam pomogne kako bismo shvatili sve πto trebamo znati da bismo bili savrπeni, i On Êe to uËiniti. To je ono πto je apostol Pavao rekao vjernicima u Filipima: “Ali kaæem samo jedno: zaboravljajuÊi πto je nazad, ispruæajuÊi se prema onome πto je naprijed, trËim prema cilju da postignem nagradu — nebesko stanje u koje nas je Bog pozvao po Kristu Isusu. Ovako mislimo svi koji smo savrπeni! I ako vi mislite πto drukËije, i ovo Êe vam Bog objaviti.” (Filipljanima 3,13.14.15) Neki se ljudi brinu da se moæda neÊe moÊi sjetiti svih grijeha koje trebaju ispovijediti i savladati prije zavrπetka PRIPREMA ZA KRAJ VREMENA MILOSTI 61 vremena milosti. Boje se da Êe vrijeme milosti prestati, a oni Êe se tek tada sjetiti nepriznatih i nepobijeenih grijeha u svom æivotu. To je nepotreban strah. U gornjem nas tekstu apostol Pavao uvjerava da Êe nam Bog, ako to trebamo znati, to i otkriti. Ponovit Êu posljednju tvrdnju, jer je veoma vaæna: Neki se ljudi brinu da se moæda neÊe moÊi sjetiti svih grijeha πto ih trebaju ispovijediti i pobijediti prije zavrπetka vremena milosti. To je nepotreban strah. Ako to vi i ja trebamo znati, Bog Êe nam to i otkriti. Evo joπ jedne veoma vaæne misli koju svi krπÊani trebaju shvatiti dok Ëekaju kraj vremena milosti i vrijeme æivljenja bez Posrednika: Isus Êe vas podsjetiti na svaki grijeh koji trebate znati i On Êe to uËiniti na vrijeme da biste poduzeli sve πto je potrebno prije kraja vremena milosti. Dræite na umu da je vrijeme milosti proces, ali i vremenski trenutak. Tijekom posljednje krize, kad se bude zbio kraj vremena milosti kao procesa Bog Êe nas podsjetiti na sve — da, na sve πto trebate znati da biste bili spremni æivjeti bez Posrednika. Nakon zavrπetka vremena milosti neÊe postojati moguÊnost za otkrivanje tajnog grijeha koji je trebalo pobijediti prije zavrπetka vremena milosti. Popunimo sada prvi dio naπeg dijagrama — Boæji udio i naπ udio u osvjedoËenosti: OsvjedoËenost Boæji udio Naπ udio Promjena Upozorava na grijeh Traæiti Razumijevanja ObraÊenje Protivljenje ObraÊenje SljedeÊi je korak πto ga poduzimamo u zajednici s Bogom obraÊenje. Bog je savrπeno stvorio Adama i Evu. Biblija kaæe: 62 KRIZA POSLJEDNJEG VREMENA “I vidje Bog sve πto je uËinio, i bijaπe veoma dobro.” (Postanak 1,31) Ellen White kaæe: “Prigodom stvaranja Ëovjeku su darovane plemenite sposobnosti i uravnoteæen um. Bio je savrπeno biÊe, u savrπenu skladu s Bogom. Misli su mu bile Ëiste, ciljevi sveti.” (Koraci prema Kristu, str. 16) U svojoj su nutrini Adam i Eva bili savrπeni. Iz dubine svoga biÊa voljeli su Boga i æeljeli Ga sluπati. Boæji je naËin æivota bio ugraen u njihove æelje. Na æalost, kad su zgrijeπili, nastupila je promjena: “Ali neposluπnost je izopaËila njegove sposobnosti, pa se umjesto ljubavi pojavila sebiËnost. Prijestup je toliko oslabio njegovu prirodu da se vlastitom snagom viπe nije mogao oduprijeti sili zla.” (Isto) U dubini svoga biÊa Adam i Eva su sada postali sebiËni. Grijeh je bio ugraen u njihove æelje. Nevolja je nastupila jer su pali u zamku. Oni su sami sebe doveli u takvu priliku, iz koje se svojom silom nisu mogli izvuÊi. Vi i ja moæemo sami skoËiti u zdenac, ali bez neËije pomoÊi iz njega ne moæemo izaÊi. Adam i Eva sami su pali u grijeh, ali im je trebala pomoÊ da iz njega izau. Tako moramo i vi i ja! Vjerujem da je sljedeÊa tvrdnja Ellen White posebno korisna za razumijevanje ovog problema: “Ne moæemo se sami izbaviti iz ponora grijeha u koji smo upali. Naπa su srca zla, i mi ih ne moæemo promijeniti... Obrazovanje, kultura, sluæenje voljom, ljudski napori, sve to ima svoje podruËje djelovanja, ali ovdje nije uËinkovito. Moæda se time moæe postiÊi izvanjska ispravnost u ponaπanju, ali se ne moæe promijeniti srce; ne mogu se oËistiti æivotni izvori.” (Koraci prema Kristu, str. 17.18) Zamijetite posljednju reËenicu: “Ne mogu se oËistiti æivotni izvori.” ©to su to “izvori” æivota? Izvor je u stvarnosti mjesto na kome voda izlazi na povrπinu iz velikih dubina zemlje. NeËist je izvor ili gorak ili otrovan — moæda i jedno i drugo. Jedna je od turistiËkih atrakcija u nacionalnom parku Yellowstone i gorki izvor. Jednom sam prilikom kuπao tu PRIPREMA ZA KRAJ VREMENA MILOSTI 63 vodu. Bila je odvratna! Po svoj prilici duboko u zemlji voda prolazi kroz sloj sumpora i postaje gorkom prije no πto izbije na povrπinu. Moæete li zamisliti da predsjednik Sjedinjenih AmeriËkih Dræava naredi vojnoj inæenjerijskoj jedinici da kopa ispod Yellowstonskog parka kako bi uklonila sumpor i oËistila taj izvor? To bi bilo smijeπno, zar ne? Tako je isto i meni i vama nemoguÊe oËistiti izvor svog æivota. Vaæno je shvatiti πto je izvor naπeg æivota. Vjerujem da on predstavlja najdublje pobude naπeg srca, naπe najjaËe æelje, naπe najosnovnije prednosti. Ali samo Bog moæe promijeniti sve te æelje. To je Njegov udio. Isus je ovu promjenu nazvao “novoroenjem”. Evo kako je to objasnila Ellen White: “Spasitelj je rekao: ‘Tko se odozgo ne rodi’ — ako ne primi novo srce, nove æelje, namjere i pobude koje vode u novi æivot — taj ‘ne moæe vidjeti kraljevstva Boæjega’.” (Koraci prema Kristu, str. 18) Bog treba izmijeniti u nama ono πto mi ne moæemo izmijeniti sami — svoje æelje, namjere i pobude. Mi u sebi samima ne moæemo stvoriti nove æelje, namjere i pobude. Mi ih primamo od Boga. Zastanimo i samo neznatno skrenimo s pravca. Moram vas upoznati s drugim dijelom ove zagonetke, a tada Êemo se vratiti na ovaj predmet o Bogu koji mijenja naπe æelje. Postoje dva podruËja u naπem æivotu koji zahtijevaju promjene — jedno obuhvaÊa naπe æelje, a drugo naπe ponaπanje. Naæalost, u pokuπaju da pobijede grijeh veÊina krπÊana mijeπa ova dva podruËja. Oni mole Boga za pomoÊ da promijene svoje grjeπno ponaπanje onda kad Ga trebaju moliti da promijeni njihove grjeπne æelje. Ne mislim da krπÊani ne trebaju traæiti od Boga pomoÊ za promjenu ponaπanja, ali mislim da ne trebamo poËeti s traæenjem pomoÊi za promjenu naπeg ponaπanja. Naπa prva molitva Bogu treba biti molitva za promjenu naπih æelja. Sluπao sam jednom prilikom izvjeπtaj koji slikovito prikazuje uzaludnost pokuπaja da se savlada grijeh samo u podruËju ponaπanja. Neka se æena stalno molila: “Gospode, molim Te otkloni pauËinu iz mog æivota!” Iz dana u dan izgovarala je tu molitvu dok najposlije njezin ozlojeeni suprug nije rekao: “Gospode, molim te ubij pauka!” 64 KRIZA POSLJEDNJEG VREMENA Dokle god se borimo s grijehom samo na razini ponaπanja, ranije ili kasnije sigurno Êemo pasti, zato πto samo skidamo pauËinu. Mi nismo ubili pauka. Ubiti pauka znaËi duboko u naπim srcima mijenjati izvor grijeha, æelju za grijehom. Ali to ne moæemo uËiniti kao πto ni inæenjerija vojske Sjedinjenih AmeriËkih Dræava ne moæe otkloniti sumpor koji Ëini da izvor u Yellowstonskom parku bude gorak. Samo Bog moæe promijeniti zle æelje naπeg srca. Mi Êemo poËeti dobivati prave pobjede nad grijehom onda kad Ga budemo poËeli moliti da promijeni naπe zle pobude i æelje. SljedeÊi put kad vas Sotona posjeti, sa za vas najveÊom kuπnjom, namjesto da kaæete: “Gospode, pomozi mi da prestanem tako Ëiniti”, recite: “Gospode, molim Te ukloni moju æelju za tim.” Utvrdio sam da pobjeujem kad god se tako molim, a kada to ne Ëinim, ne pobjeujem. Moram vam reÊi da to moæe biti veoma teπka molitva. Problem se moæe ilustrirati iskustvom πto sam ga imao s jednim vjernikom u crkvi koga Êu nazvati Marko. On mi je jednoga dana rekao: “Pastore, imam jedan problem. Volim kavu. Moram popiti πalicu kave svakog jutra prije no πto poem na posao. Volim tu jutarnju πalicu kave. Pokuπao sam prestati, ali ne mogu. Moæete li mi pomoÊi?” Analizirajte sa mnom ono πto je Marko rekao. On mi je rekao da ima jaku æelju za kavom — on ju je volio. A tada je rekao: “Molio sam Boga da mi pomogne kako bih je prestao piti.” Marko je molio Boga da mu pomogne u promjeni ponaπanja — “Pomozi mi da prestanem piti kavu!” — kada je trebao moliti Boga da promijeni njegovu æelju — “Pomozi mi da ne poæelim kavu!.” Objasnio sam to Marku i rekao: “Sutra, namjesto da moliπ Boga kako bi ti pomogao da ne pijeπ kavu, pokuπaj reÊi: ‘Molim Te pomozi mi da upravo sada ne poæelim kavu.’” Zamislio se za trenutak i onda rekao: “Ali ako uËinim tako, onda moæda neÊu imati svoju πalicu kave!” To je vaπ i moj problem. Mi uæivamo u svojim grijesima i ne æelimo da Bog ukloni to zadovoljstvo. Uzgajani je grijeh onaj za koji smo spremni kad smo u crkvi moliti Boga da nam pomogne pobijediti ga. To je grijeh za koji smo spremni moliti se za jutarnjih i veËernjih bogosluæja. Ali nismo spremni moliti za pobjedu nad njim u tre- PRIPREMA ZA KRAJ VREMENA MILOSTI 65 nutku kuπnje. Mi ga previπe volimo. Ako nas Gospod liπi æelje za njim, neÊemo uæivati u njemu. KljuË za pobjedu nad ovim grijesima sastoji se u svjesnom izboru u trenutku kad je kuπnja najjaËa. Izbor je izgovaranje jedne posebne molitve: “Boæe, molim Te pomozi mi da ne poæelim ovaj grijeh. Oslobodi me sada te æelje.” ©to se mene tiËe, ne znam ni za jednu drugu duhovnu borbu koja je teæa od molitve Bogu da promijeni moju æelju za nekim odreenim grijehom u trenutku kada ne æelim niπta viπe nego da ga doista uËinim. Ipak, utvrdio sam da mogu izboriti pobjedu kad izgovaram tu molitvu u trenutku svoje najjaËe kuπnje. Takoer sam utvrdio da ako stalno traæim od Boga da promijeni moju æelju kad god se kuπnja pojavi, najposlije prestajem æeljeti taj grijeh. Prikaæimo na shemi Boæji i naπ udio i problem obraÊenja: OsvjedoËenost ObraÊenje Boæji udio Naπ udio Promjena Upozorava na grijeh Mijenja naπe æelje Traæiti Razumijevanja Traæiti Æelja Protivljenje Molim vas da zapamtite da obraÊenje mijenja æelje. Ono ne mijenja ponaπanje. Protivljenje U stanovitom smislu nepravilno je nazvati ovaj dio “protivljenjem”, zato πto je jedan od najsnaænijih naËina na koji se vi i ja protivimo onda kad, u trenutku kuπnje, molimo Boga da ukloni naπu æelju prema tom grijehu. Meutim, molitva radi promjene æelje za grijehom nije posvema ista kao molitva za pomoÊ da se grijeh ne uËini, pa nam u trenutku najjaËe kuπnje treba pomoÊ koju moæemo potraæiti i prvom i drugom molitvom. Bog nam treba ukloniti æelju, a treba nam i Njegova pomoÊ da se ne ponaπamo loπe. Ipak, prvo nam treba biti otklonjena æelja, inaËe Êemo biti prepuπteni borbi da ne uËinimo neπto πto u tom trenutku veoma æelimo uËiniti. 66 KRIZA POSLJEDNJEG VREMENA Stoga molitva radi promjene naπe æelje treba imati prvo mjesto. »im smo iskazali takvu molitvu, odmah trebamo uzeti u postupak samo djelo — loπe ponaπanje. “Pa”, reÊi Êete, “ako je æelja iπËezla, odmah Êe nastupiti i promjena ponaπanja.” »esto je i to toËno. Vjerujem da je mnogo grijeha doista pobijeeno jednostavnom promjenom naπe æelje da ih uËinimo. Meutim, utvrdio sam da kad se borim s duboko ukorijenjenim grijehom, Ëesto mi treba Boæja pomoÊ i za ponaπanje, Ëak i nakon molitve da On promijeni moju æelju. Smanjena ili preobraæena æelja Ëini moguÊom promjenu ponaπanja. Dalje, promjena naπeg ponaπanja zbiva se u potpuno razliËitom procesu no πto je promjena naπe æelje. Bog mora promijeniti naπu æelju jer mi to ne moæemo. Ali Bog neÊe promijeniti naπe ponaπanje. Ovaj je primjer vaæan: Samo Bog moæe promijeniti naπu æelju. Samo mi moæemo promijeniti svoje ponaπanje. U ostatku ovog poglavlja æelio bih istaknuti neke praktiËne ideje o tome kako se oduprijeti da bi se naπe ponaπanje uistinu promijenilo. Neki ljudi æele da Bog promijeni i njihove æelje i njihovo ponaπanje. Meutim, Bog ne moæe promijeniti naπe ponaπanje a da ne povrijedi naπu slobodnu volju. Jeste li ikada vidjeli Boga kako se saginje s Neba i vadi cigaretu iz puπaËevih usta? Jeste li ikada Ëuli da je On razdvojio par koji se prepustio osjetilnosti? Jeste li Ga ikada vidjeli kako stavlja ruku na usta nekoj osobi koja æeli uzeti Njegovo ime uzalud? Dakako, ne. Bog Êe otkloniti æelju, ali mi moramo promijeniti ponaπanje. Na sreÊu Bog nam neÊe reÊi: “Dao sam vam niz novih æelja. Sada sami promijenite svoje ponaπanje.” On nam i tu pomaæe. Boæja je pomoÊ za promjenu naπeg ponaπanja saæeta u jednom vrlo kratkom biblijskom retku: “Sve mogu u onome koji mi daje snagu.” (Filipljanima 4,13) Primijetite da apostol Pavao ovdje govori o ponaπanju. On kaæe: “Sve mogu” — ne samo neπto, veÊ sve. To znaËi da PRIPREMA ZA KRAJ VREMENA MILOSTI 67 moæete savladati grijeh, bez obzira koliko se to Ëinilo nemoguÊim. Za koga kaæe apostol Pavao da to “moæe”? “Sve mogu kroz Onoga koji mi daje moÊ.” Pavao kaæe da je promijenio svoje ponaπanje — s pomoÊu Kristove sile. Tako je Boæji udio u promjeni naπeg ponaπanja u stvari to πto nam daje snagu. ©to mislite koji je vaπ i moj udio? Siguran sam da sada veÊ moæete pogoditi: Da traæimo, iπtemo. Dodajmo to naπoj shemi: OsvjedoËenost ObraÊenje Protivljenje Boæji udio Naπ udio Promjena Upozorava na grijeh Mijenja naπe æelje Traæiti Razumijevanja Traæiti Æelja Daje nam moÊ Traæiti Ponaπanja Postoji joπ jedan dio u protivljenju promjeni ponaπanja o kome treba raspravljati. Pokuπat Êu ga priopÊiti jer sam utvrdio da dobro djeluje. Ilustracija je najbolji naËin da to prikaæem uspjeπno: Jeste li ikada gledali kako neko dijete muËi svoje roditelje? — Tata, smijem li danas poslijepodne iÊi na rijeku plivati? — Ne, ne danas. — Ali, tata, svi Êe ostali djeËaci biti tamo. — Sine, majka i ja danas ne moæemo iÊi s tobom, a mislimo da ti tamo ne bi trebao iÊi sam. — Ali, tata, svi ostali djeËaci idu sami. Njihovi roditelji nisu s njima. — Ali majka i ja mislimo da ti to nikada ne trebaπ Ëiniti. — Ali bit Êu jako oprezan. — Majka i ja ipak bismo radije... — Molim te, tata? — Pa, uh...! — Samo sada, tata! ObeÊavam da to nikad viπe neÊu traæiti. Jeste li shvatili u Ëemu je stvar? DjeËak Êe nastaviti dosaivati svom ocu dokle god smatra da postoji i najmanja πansa da dobije ono πto æeli. Ali zamijetite ovaj scenarij: 68 KRIZA POSLJEDNJEG VREMENA — Tata, smijem li iÊi danas poslijepodne na plivaliπte? — Ne, ne danas. — Ali, tata, svi ostali djeËaci bit Êe tamo. — Ja razumijem, sine, ali mama i ja danas ne moæemo iÊi s tobom, a mi ne æelimo da tamo budeπ sam. — Ali, tata, svi ostali djeËaci idu sami. Njihovi roditelji nisu s njima. — Jesi li me Ëuo, sine? — Ali, tata... — Rekao sam ne i ja tako i mislim. Sada idi van i igraj se u dvoriπtu. Moæeπ pozvati Pavla ako æeliπ. — Ali... — Rekao sam ne. Ne æelim dalje raspravljati. Izai. Tako djeËak izlazi gunajuÊi tiho o tome kako su roditelji nepravedni, ali pet minuta kasnije, kad je tata pogledao kroz prozor, on je vidio svog sina i Pavla kako se zajedno sretno igraju, kao da nikada nisu ni pomiπljali na plivanje. Psihologija koja se krije iza ova dva scenarija je veoma jednostavna i vrlo dobro djeluje kod odraslih kao i kod djece: Dokle god u vaπem umu postoji i najneznatnija πansa da grijeh postigne ono πto æeli, vaπa Êe æelja ostati jaka. Kad jednom vaπ um prihvati Ëinjenicu da stvarno neÊe dobiti ono πto æeli, vaπa Êe æelja vrlo brzo nestati. Vodio sam Petodnevni plan za odvikavanje od puπenja i Marija ga je revno pohaala. Prve je veËeri priopÊila skupini kako je u proπlosti nekoliko puta prekidala s puπenjem, ali se uvijek vraÊala na staro. Ipak, posljednje je veËeri rekla: “Ovaj sam put zauvijek napustila puπenje.” Rekao sam joj: “Marija, rekli ste nam prve veËeri da ste ranije nekoliko puta prestajali puπiti i uvijek ste se vratili na staro. ©to vas Ëini toliko sigurnom da se ovaj put neÊete opet vratiti puπenju?” Nikada neÊu zaboraviti njezin odgovor. Marija je rekla: “Svaki put u proπlosti znala sam da Êe joπ jedna cigareta postojati u mom æivotu — moæda mjesec dana kasnije, moæda godinu dana kasnije. I uvijek je bilo tako. Ali ovaj put znam da u mom æivotu nikada viπe neÊe postojati joπ jedna cigareta.” To je naËelo: Kad vaπ um stvarno prihvati Ëinjenicu da neÊete dobiti ono πto æelite, vaπa æelja vrlo brzo iπËezava. Kad PRIPREMA ZA KRAJ VREMENA MILOSTI 69 nauËite sebi reÊi ne na isti naËin kako biste kazali ne djetetu koje vas muËi za neπto πto ne æelite uËiniti, otkrit Êete da pobjeda dolazi mnogo lakπe. To je vaæan kljuË za promjenu ponaπanja. SljedeÊa tvrdnja uspjeπno saæima ovo naËelo: “Zakon uma je vaæan i ne treba ga previdjeti. Kad ste neki æeljeni predmet tako Ëvrsto osporili i otklonili sve nade, um Êe uskoro prestati Ëeznuti za tim i pozabavit Êe se drugim stremljenjima. Ali dokle god postoji i najmanja nada da se æeljeni predmet dobije, Ëinit Êe se napor da se i dobije.” (Mind, Character, and Personality, sv. 2, str. 419) Recite kuπnji ne i æelja za njom Êe nestati mnogo bræe. VeÊ sam popunio “protivljenje” u naπoj shemi, ali dodajmo i ovaj djeliÊ strategije: OsvjedoËenost ObraÊenje Protivljenje Boæji udio Naπ udio Promjena Upozorava na grijeh Mijenja naπe æelje Traæiti Razumijevanja Traæiti Æelja Traæiti Reci “Ne!” Ponaπanja Daje nam moÊ Moæda se pitate kako je moguÊe razluËiti izmeu æelje koja je iπËezla zato πto je Bog promijenio vaπe srce i æelje koja je nestala zato πto ste sami sebi rekli ne! To nije moguÊe. Kod ribnjaka Bethezda Isus je izlijeËio oduzetog, a Ëovjek je uloæio napor da zakoraËi i poËne hodati. (vidi: Ivan 5,1-9) Oduzeti vjerojatno nije mogao vidjeti u sebi, u svojoj nutrini, oπtru razliku izmeu Boæjeg iscjeljenja i svog osobnog napora da hoda, ali stapanjem obiju vrijednosti on je hodao. U sliËnom procesu ostvaruje se pobjeda u trenutku kuπnje. NeÊete moÊi kazati koji je od ovih naËina djelovao stoga πto su oba djelovala. Pokuπati pokazati koji je na djelu sliËno je pokuπaju da se procijeni kojim se okom gleda. Ono πto vidite vidite s oba oka, pa ne moæete reÊi kakva je razlika izmeu onoga πto vidi jedno ili drugo oko. 70 KRIZA POSLJEDNJEG VREMENA Primijenite ovu formulu prvom prilikom kada kuπnja silno navali. Tada se molite: “Gospode, daj mi sile da to ne uËinim!” Tada recite sebi: Ne! UËinite to strogo, onako kako biste kazali ne djetetu koje od vas neπto uporno zahtijeva. To Êe biti najteæi izbor koji ste ikada izvrπili, ali on Êe djelovati. Ja to znam. On je i u mom æivotu mnogo puta djelovao. Abraham je uπao u obeÊanu zemlju zahvaljujuÊi upornom hodanju. Kad je Abraham uËinio svoj dio, i Bog je uËinio svoj. ZakoraËite i vi, traæeÊi od Boga da vas uvjeri i obrati. ZakoraËite moleÊi Boga za silu da promijenite svoje ponaπanje i kaæete samome sebi ne. To je vaπ udio. Kad jednom izvrπite svoj dio, tada je vaπe uvoenje u tu veliku nepoznanicu koja se zove savrπenstvo Boæja odgovornost. Tada se ne trebate brinuti jeste li dovoljno dobri — On Êe voditi brigu o tome. Ako traæite Svetog Duha onako kako smo govorili u ovom poglavlju, otkrit Êete znaËajan i Ëesto brz pozitivan razvitak karaktera u svom æivotu. OtpoËnite s poduzimanjem tih koraka, a Bog neÊe uËiniti kraj vremenu milosti sve dok ne budete posvema spremni. POGLAVLJE 8 Vrijeme nesreÊa SljedeÊi mi je naslov privukao pozornost: “Ozlijeeni svijet prekoraËuje granice moÊi dobrotvornih druπtava i darodavaca.” »lanak opisuje da se neuobiËajeno veliki broj prirodnih nesreÊa dogodio u proljeÊe 1991. godine — potresi u Costa Rici, Gruziji i Peruu, kobna epidemija kolere u Juænoj Americi potaknuta peruanskim potresom; ciklon u Bangladeshu koji je ostavio za sobom viπe od 150.000 mrtvih, zatim — premda nije neposredan rezultat prirodnih nesreÊa — teπko stanje kurdskih izbjeglica nakon operacije “Pustinjska oluja”. Pisac ovog Ëlanka kaæe da se “veterani u pruæanju pomoÊi slaæu da su proπla tri mjeseca besprimjerna po broju i æestini nesreÊa koje su se dogodile tako blizu jedna drugoj”. (Christianity Today, 24. lipanj 1991., str. 48) Adventisti su uvijek smatrali prirodne nesreÊe znakom kraja, posebno potrese, gladi i epidemije (pomore), buduÊi da se spominju u Bibliji. (vidi: Luka 21,11) Meutim, æelio bih upozoriti na to da su u usporedbi s prirodnim nesreÊama posljednjeg vremena, koje Êe Bog dopustiti da dou na svijet, danaπnje najteæe nesreÊe kao udareni noæni prst. Navedimo najosnovnije zakljuËke o ovim nesreÊama i tada Êu ih pokuπati potvrditi. Moji su zakljuËci sljedeÊi: 1. Vrijeme straπnih prirodnih nesreÊa dolazi na svijet. 2. Ovo vrijeme nesreÊa podudarit Êe se s vremenom posljednje krize. 3. Ono Êe otpoËeti prije kraja vremena milosti. 72 KRIZA POSLJEDNJEG VREMENA 4. Ove Êe nesreÊe doÊi neoËekivano. 5. One Êe za Boæji narod biti glavni uzrok posljednje krize. 6. U odreeno vrijeme Bog Êe iznenada promijeniti svoj odnos prema svijetu, a to je razdoblje u kome Êe se dogoditi ove nesreÊe. Ispitajmo ove zakljuËke toËku po toËku. Prve dvije toËke neÊemo razdvajati. Vrijeme nesreÊa i posljednja kriza SljedeÊi citat jasno govori da Êe vrijeme posljednje krize biti i vrijeme strahovitih nesreÊa u prirodi: “Pribliæuje se vrijeme velike krize u povijesti svijeta, kada Êe se svaki pokret u Boæjoj vladavini promatrati s velikim zanimanjem i neizrecivom pozornoπÊu. U brzom slijedu Boæji Êe sudovi smjenjivati jedan drugoga — poæari, i poplave, i potresi s ratom i krvoproliÊem.” (Testimonies, sv. 9, str. 97) Izraz koji koristi Ellen White, “velika kriza u povijesti svijeta”, ne odnosi se ni na πto drugo do na posljednju krizu o kojoj govorimo u ovoj knjizi. Zamijetite da Êe tijekom ovog vremena na svijet doÊi straπne prirodne nesreÊe — ukljuËujuÊi poæare, poplave i potrese. Ona takoer spominje “rat i krvoproliÊe”, ali Êemo se u ovom poglavlju usredotoËiti najprije na Boæje sudove u obliku prirodnih nesreÊa. Evo joπ jednog izvjeπÊa u kome Ellen White pretkazuje Boæje sudove u obliku prirodnih nesreÊa koje Êe se dogoditi tijekom posljednje krize: “Postoje mnoge duπe koje trebaju iziÊi iz redova svijeta, iz Crkava — Ëak iz KatoliËke crkve — Ëija Êe revnost nadmaπiti revnost onih koji su stajali i dotada objavljivali istinu... Kad kriza doe na nas, kada doe vrijeme nevolje, oni Êe istupiti naprijed, opasati se cjelokupnim Boæjim oruæjem i uzdizati Njegov Zakon.” (Selected Messages, knjiga 3, str. 386. 387) U ovom izvjeπÊu Ellen White opet povezuje posljednju krizu sa straπnim prirodnim nesreÊama. Njen izraz “kriza”, slobodno moæemo reÊi, skraÊeni je oblik njenih mnogo uobiËaje- VRIJEME NESRE∆A 73 nijih izraza “posljednja kriza” ili “vrijeme (doba) nevolje”. Svi se ovi izrazi nesumnjivo odnose na prirodne nesreÊe. Godiπnje doba je tromjeseËno razdoblje koje nazivamo razliËitim imenima — zima, proljeÊe, ljeto ili jesen. Meutim, doba moæe obuhvatiti svaki kraÊi vremenski period, a to je Ëini se osnovno znaËenje izraza Ellen White “vrijeme (doba) nevolje”. Prema tome, u buduÊnosti Êe nastati jedno kratko doba ili vrijeme u kome Êe nesreÊe, jedna za drugom, doÊi na svijet i ono Êe se podudarati s posljednjom krizom. NesreÊe prije kraja vremena milosti BuduÊi da Êe se sedam posljednjih zala pokazati kroz tako straπne prirodne nesreÊe, neki su vjernici ËitajuÊi ove rijeËi zakljuËili da Ellen White opisuje nesreÊe koje Êe doÊi poslije prestanka vremena izlijevanja milosti, u vrijeme zala. Nedvojbeno je da Êe se zla ogledati u strahovitim prirodnim nesreÊama. Ipak, treba pomno razvidjeti πto toËno kaæe Ellen White u posljednjoj ovdje navedenoj reËenici: “Kad kriza doe na nas, kada doe vrijeme nevolje, oni Êe istupiti naprijed, opasati se cjelokupnim Boæjim oruæjem i uzdizati Njegov Zakon.” Ellen White dræi na umu nesreÊe u vrijeme neposredno prije kraja vremena milosti, jer kaæe da Êe se one dogoditi onda kad mnogi ljudi budu poËeli uzdizati Njegov Zakon. Prema tome, “vrijeme nevolje” o kome govori poËet Êe prije kraja vremena milosti. Stoga Êemo odsad u ovoj knjizi upotrebljavati izraz “vrijeme nevolje” viπe u terminoloπkom smislu kad se budemo pozivali na Boæje sudove u obliku prirodnih nesreÊa tijekom kratkog vremena nevolje prije zavrπetka vremena milosti i velikog vremena nevolje nakon zavrπetka vremena milosti. Postoji Ëitav niz izvjeπÊa u kojima Ellen White objaπnjava da Êe vrijeme nevolje otpoËeti prije prestanka vremena milosti. Evo jednog izvjeπÊa: “Nareeno mi je da objavim poruku da Êe gradovi koji su puni prijestupa, bezakonja i nemorala biti uniπteni potresima, vatrom i vodom. Cijeli Êe svijet shvatiti da postoji Bog koji Êe istaknuti svoj boæanski autoritet. Njegova nevidljiva orua prouzroËit Êe uniπtenje, pustoπ 74 KRIZA POSLJEDNJEG VREMENA i smrt. Sva nagomilana materijalna blaga tada neÊe niπta vrijediti... DoÊi Êe nesreÊe — straπne i neoËekivane; ova pustoπenja nizat Êe se jedna za drugim... Bog Êe strogo postupati prema velikim gradovima, meutim na njih neÊe doÊi sva silina Boæjega gnjeva, jer Êe se neke duπe ipak otrgnuti iz zamki neprijateljevih obmana i pokajati i obratiti, dok Êe ostali gomilati gnjev za Dan suda.” (Evangelizam, str. 26.27) Ellen White u ovom izvjeπÊu ne upotrebljava izraz “posljednja kriza” ili “posljednja velika kriza”, ali je nedvojbeno da je to u stvari vrijeme koje ona dræi na umu. Njena tvrdnja bitno potkrepljuje one toËke πto smo ih veÊ zamijetili: (1) pribliæavaju se straπne prirodne nesreÊe; (2) one Êe se dogoditi jedna za drugom — tj. tijekom cjelovitog vremenskog odsjeka; i (3) one Êe se dogoditi prije kraja vremena milosti, zato πto “Êe se neke duπe ipak otrgnuti zamci neprijateljevih obmana i pokajati i obratiti”. Prema tome moæemo zakljuËiti da Êe prije prestanka vremena milosti svijet uÊi u razdoblje velikih prirodnih nesreÊa, i to Êe se vrijeme nevolje odvijati istodobno kada i posljednja kriza. NesreÊe Êe doÊi iznenada Pavao je opomenuo solunske krπÊane da Êe se “dok ljudi budu govorili: ‘Mir i sigurnost’, baπ tada ... iznenada na njih oboriti propast”. (1. Solunjanima 5,3) VeÊ smo proËitali jednu tvrdnju Ellen White kojom ona kaæe da Êe nesreÊe tijekom vremena nevolje biti “straπne i neoËekivane”. Evo joπ tri kratke tvrdnje koje upuÊuju na isto: “Znam da Êe vrijeme biti kratko i da Êe zbivanja koja Êe uskoro navaliti na nas na kraju doÊi iznenada i brzo.” (Selected Messages, knjiga 3, str. 413) “Mi koji znamo istinu trebamo se pripremiti za ono πto Êe se uskoro sruËiti na svijet kao zaprepaπÊujuÊe iznenaenje.” (Testimonies, sv. 8, str. 28) “Posao Boæjeg naroda jest da se pripremi za buduÊe dogaaje, koji Êe uskoro zasljepljujuÊom silinom doÊi na njega.” (Selected Messages, knjiga 2, str. 142) VRIJEME NESRE∆A 75 Ellen White govori o ovim dogaajima koji dolaze na Boæji narod. To ne znaËi da ih grjeπnici neÊe iskusiti. Njezin je poziv da se Boæji narod pripremi za njih, a posebno za ispit vjere πto Êe ga ove nesreÊe izazvati. Kriza za Boæji narod Vrijeme nevolje prouzroËit Êe strahovitu krizu za Boæji narod. To se posebno zamjeÊuje iz sljedeÊeg citata: “Karakter se otkriva u krizi. Kad ozbiljni glas u ponoÊ bude objavio: ‘Eto æenika gdje ide, izlazite mu u susret’ i kad se usnule djevojke prenu iz svoga sna, onda Êe se vidjeti koje su se pripremile za ovaj dogaaj. Obje su skupine bile iznenaene: ali jedna je bila spremna za svaku priliku, a druga je zateËena nespremna. Tako je i sada, iznenadna i neoËekivana nevolja, neπto πto Êe dovesti duπu licem k licu sa smrÊu, pokazati postoji li uistinu stvarna vjera u Boæja obeÊanja. Pokazat Êe se je li duπa potpomognuta miloπÊu. Velika Êe posljednja kuπnja doÊi krajem vremena milosti na ljude, ali tada Êe biti prekasno da se udovolji potrebama duπe.” (Christ’s Object Lessons, str. 412) Kriza u koju Êe doÊi Boæji narod i koja Êe iskuπati njegovu vjeru, a nakon Ëega Êe se zavrπiti vrijeme milosti za njegove pripadnike, mora doÊi prije kraja vremena milosti, a ne poslije njega. To je razlog da vjerujemo kako one tvrdnje koje sam ranije navodio, a koje se odnose na krizu koja Êe doÊi na Boæji narod “iznenada i brzo” kao “zaprepaπÊujuÊe iznenaenje” i “zasljepljujuÊom silinom”, govore o dogaajima koji Êe se zbiti prije zavrπetka vremena milosti. Meutim, ne vjerujem da Êe nas ove prirodne nesreÊe iznenaditi na isti naËin kao πto Êe iznenaditi ovaj svijet. RaspravljajuÊi o svom izvjeπÊu o “iznenadnoj pogibli” apostol Pavao je rekao: “Ali vi, braÊo, niste u tami da bi vas onaj dan mogao iznenaditi kao lopov.” (1. Solunjanima 5,4) Vjerujem da ova kriza za Boæji narod neÊe biti iznenadno uniπtenje, za koje znamo da Êe doÊi, veÊ posljedica tog uniπtenja. Ellen White veoma jasno kaæe da Êe svijet okriviti Boæji narod za ove nesreÊe: 76 KRIZA POSLJEDNJEG VREMENA “Oni koji poπtuju Boæji Zakon optuæeni su da su prouzroËili poπasti πto dolaze na svijet; njih Êe smatrati uzroËnicima straπnih poremeÊaja u prirodi, sukoba i krvoproliÊa meu ljudima, koji jaukom ispunjavaju Zemlju. Sila koja je pratila objavljivanje posljednjeg upozorenja razgnjevila je zle; njihova se srdæba raspalila protiv svih koji su prihvatili poruku i Sotona Êe s joπ veÊom æestinom raspirivati duh mrænje i progonstva.” (Velika borba, str. 529) Ova tvrdnja pojavljuje se u poglavlju knjige Velika borba koje govori o vremenu velike nevolje, πto nastaje poslije zavrπetka vremena milosti. Meutim, briæljivo ispitivanje otkriva da se ono prvenstveno odnosi na sudove prije kraja vremena milosti — oni koji poπtuju Boga “bit Êe okrivljeni da su prouzroËili kazne koje su pogodile svijet”, Boæji Êe narod biti okrivljen za kazne i zbog njih Êe biti progonjen. U tome Êe se sastojati velika kriza za Boæji narod, a ne u samim kaznama. Bog Êe promijeniti svoj odnos prema svijetu Ellen White iznosi nekoliko tvrdnji koje upuÊuju na to da Êe jedna Boæja odluka o uskraÊivanju zaπtite ovom svijetu — jedna promjena u Njegovu odnosu prema njemu — biti poËetak vremena nevolje. Evo jedne od njih: “Vjerujete li da Gospodin dolazi i da posljednja velika kriza tek πto se nije izlila na svijet? Uskoro Êe doÊi do nagle promjene u Boæjem postupanju. Svijet Êe u svoj njegovoj izopaËenosti snaÊi nedaÊe — poplave, oluje, poæari, potresi, glad, ratovi i krvoproliÊa. Gospodin je spor na gnjev i velike je moÊi... Ali Njegovo trpljenje neÊe uvijek trajati. Tko je spreman za iznenadne promjene koje Êe se dogoditi u Boæjem postupanju s grjeπnim ljudima?” (Fundamentals of Christian Education, str. 356. 357) Ellen White zapoËinje ovaj opis pozivajuÊi se na Kristov drugi dolazak, na “posljednju veliku krizu” koja “tek πto se nije izlila na svijet”. VeÊ smo vidjeli da Êe posljednja kriza otpoËeti neπto prije zavrπetka vremena milosti. U ovom opisu VRIJEME NESRE∆A 77 Ellen White opet nagovjeπÊuje da Êe Boæji sudovi u obliku prirodnih nesreÊa zapoËeti posljednju krizu. Sigurno ste zamijetili da ona dvaput kaæe da Êe do ovih nesreÊa dovesti “iznenadna promjena” u Boæjem postupanju prema grjeπnicima. U sljedeÊem citatu ona kazuje istovjetnu istinu upotrebljavajuÊi druge rijeËi: “Bog πtiti svoja stvorenja i ograuje ih od sile uniπtenja. Meutim, krπÊanski svijet pokazuje prijezir spram Jahvina Zakona i Gospod Êe uËiniti upravo ono πto je objavio da Êe uËiniti — On Êe povuÊi svoje blagoslove sa Zemlje i otkloniti svoju zaπtitniËku skrb od onih koji su se pobunili protiv Njegovog Zakona, uËili i prisiljavali druge da to isto Ëine.” (Counsels on Health, str. 460) Ellen White zapoËinje ovaj citat skreÊuÊi pozornost na Boæju zaπtitu koja je zaklanjala svijet od kazni. Ali Êe doÊi vrijeme u koje Êe Bog otkloniti “svoju zaπtitniËku skrb” i tada Êe poËeti strahovite nesreÊe o kojima smo govorili — premda se ona u ovom izvjeπÊu ne poziva na njih. Evo jedne druge izjave koja govori o tome da Êe doÊi vrijeme u koje Êe Bog ukloniti svoju zaπtitu od svijeta, nakon Ëega Êe se dogoditi strahovite nesreÊe: “Kad se Boæja ruka koja spreËava bude sklonila, tada Êe uniπtitelj zapoËeti svoj rad. Tada Êe u naπim gradovima doÊi do velikih nesreÊa.” (Manuscript Releases, sv. 3, str. 314) Narav Boæjih sudova Od Ëega Êe se sastojati ove nesreÊe? Koju vrst strahovitih prirodnih nesreÊa moæemo oËekivati? Moj je prvi odgovor na to pitanje: “Vjerojatno iste nesreÊe s kojima smo danas upoznati, samo πto Êe biti mnogo uËestalije i razornije: potresi, vulkani, cikloni i uragani, valovi plime i poplave koje Êe odnositi milijune æivota. Ellen White nam otkriva sliku naravi ovih nesreÊa. Valovi plime. Na dva mjesta Ellen White upozorava na to da Êe veliki plimni valovi zbrisati priobalna podruËja na naπem planetu. 78 KRIZA POSLJEDNJEG VREMENA “U posljednjim Êe prizorima ovozemaljske povijesti bjesniti rat. Bit Êe pomora, napasti i gladi. Podzemne Êe se vode prelijevati preko svojih granica. Imutak i æivot uniπtavat Êe vatra i poplave.” (Rewiev and Herald, 19. listopad 1897.) Ellen White otpoËinje sljedeÊi opis navodeÊi Evanelje po Luki 21,25, gdje Isus kaæe da Êe znaci u Suncu, Mjesecu i zvijezdama izazvati buku i razbijanje valova i mora. U skladu s tim ona nastavlja: “Da, oni Êe (more i valovi) prijeÊi svoje granice i uniπtit Êe sve na svom putu. Oni Êe progutati brodove koji plove njihovim vodenim prostranstvima i zajedno sa svojim æivim brodskim teretom æurno nestati, nemajuÊi vremena za pokajanje.” (Selected Messages, knjiga 3, str. 417) Potresi. U sljedeÊem citatu Ellen White nagovjeπÊuje da Êe potresi tijekom posljednje krize biti mnogo snaæniji nego oni s kojima smo suËeljeni danas: “Potresi su se osjetili na raznim mjestima, ali su ovi poremeÊaji bili veoma ograniËeni... Strahoviti Êe potresi doÊi na Zemlju i raskoπne Êe palaËe podignute ogromnim novËanim sredstvima sigurno postati gomilom ruπevina. Zemljina kora rascijepit Êe se izbijanjem elemenata pritajenih u utrobi Zemlje.” (Isto, str.391) Vatrena lopta. Ellen White dala je najmanje tri izjave o sudovima posljednjeg vremena koji zbunjuju mnoge krπÊane veÊ viπe od stotinu godina. SljedeÊa je jedna od njih: VRIJEME NESRE∆A 79 ‘Zato πto sada vidimo ono πto smo oËekivali.’ ‘Ako ste vjerovali da Êe ovo doÊi, zaπto nam niste kazali?’ bio je straπan odgovor. ‘Mi to nismo znali. Zaπto ste nas ostavili u neznanju? Stalno ste nas viali; zaπto se niste upoznali s nama i govorili nam o kaznama koje Êe doÊi i da moramo sluæiti Bogu jer Êemo inaËe izginuti? Sada smo izgubljeni.’” (Manuscript 102, 1904, citiran u Reflecting Christ, str. 143; takoer vidi: Testimonies, sv. 9, str. 28 i Evangelizam, str. 27) Iz reagiranja ljudi jasno je da je ova plamena lopta (u Evangelizmu, str. 27; Ellen White govori o plamenim “loptama” — u mnoæini) dio Boæjih kazni upuÊenih svijetu. Osobno vjerujem da Êe se to dogoditi tijekom vremena nevolje o kojem smo govorili. Kad je svijet prvi put saznao za atomsku bombu godine 1945., vjernici su zamiπljali da je to ono πto je Ellen White vidjela u svom vienju o “vatrenoj lopti”. Nedavno su znanstvenici poËeli prouËavati posljedice sudara asteroida i divovskih meteorita po Zemlju, pa su neki razmiπljali da je to sigurno ono πto je Ellen White vidjela. Meutim, njezin se opis ne uklapa u ono πto je poznato o posljedicama sudara s asteroidima. Asteroid promjera 1.600 m opustoπio bi cijeli jedan kontinent, a asteroid promjera 6.400 do 9.600 m vjerojatno bi zbrisao cijeli ljudski rod i mnoπtvo drugih æivih biÊa sa Zemljina lica.1 Opis Ellen White o “plamenoj lopti” opisuje uniπtenje nekoliko zgrada — neπto πto bi se moglo oËekivati od sudara s nekim velikim meteoritom. Ipak, vjerujem da treba ozbiljno shvatiti nedavne znanstvene zakljuËke o asteroidima i meteoritima. Moj osobni za1 “Proπle mi je noÊi prikazan jedan prizor. Nikada ga neÊu smjeti u cijelosti otkriti, nego Êu ga otkriti malo. »inilo se kao da se golema plamena lopta spuπta na Zemlju i razara velike zgrade. Od mjesta do mjesta Ëuo se uzvik: ‘Gospod dolazi! Gospod dolazi!’ Mnogi su Ga bili nespremni doËekati, ali je nekolicina govorila: ‘Slava Gospodu!’ ‘Zaπto proslavljati Gospoda?’, zapitali su oni na koje je naiπla iznenadna pogibao. Znanstvenici vjeruju da se neki komet ili asteorid promjera 8.000 do 9.600 m sudario sa Zemljom prije 65 milijuna godina, donoseÊi smrt Ëitavom rodu dinosaura na Zemlji (nipoπto ne tvrdim da je Zemlja stara 65 milijuna godina). Ako bi takav asteroid pao u ocean, veliki bi valovi opustoπili priobalje u tom dijelu svijeta. Ako bi pao na zemlju, podigao bi goleme koliËine praπine u nebo i 90 bi posto — ili viπe — πuma na Zemlji bilo uniπteno sveopÊom poæarnom olujom. Cijela zemaljska kugla bila bi pokrivena tamom u trajanju od nekoliko mjeseci. Sada je procijenjeno da postoji neznatna moguÊnost da neki asteroid veliËine supertankera padne na Zemlju tijekom æivota danaπnjih mladih ljudi. Takav bi sudar u velikoj mjeri zbrisao grad veliËine Manhattana. (Clark R. Chapman i David Morrison, Cosmic Catastrophes — New York: Plenum Press, 1989, str. 82—93, 77) 80 KRIZA POSLJEDNJEG VREMENA kljuËak je da nas sljedeÊe Kristovo proroËanstvo, kako je to naveo Luka, treba pokrenuti da razmatramo moguÊnost velikih razaranja na Zemlji prouzroËenih djelovanjem meteorita i moguÊih asteroida: “I bit Êe znaci u suncu i u mjesecu i u zvijezdama; i ljudima na Zemlji tuga od smetnje i od huke morske i valova. Ljudi Êe umirati od straha i od Ëekanja onoga πto ide na zemlju; jer Êe se i sile nebeske pokrenuti.” (Luka 21,5.26) Sudar s veÊim asteroidom izazvao bi strahovito ekoloπko pustoπenje, posebno u atmosferi. Praπina od sudara i dim od πumskih poæara djelomiËno bi mjesecima blokirao sunËeve zrake πtetno djelujuÊi na vremensku sliku na cijelom svijetu. Globalno hlaenje zajedno sa smanjenom sunËevom svjetloπÊu, spreËavalo bi sazrijevanje kultura za æetvu i na taj naËin drastiËno smanjilo opskrbu hranom u svijetu. Sudar s asteroidom doista bi ostavio narode u “tuzi od smetnje” i ËovjeËanstvo bi doista iznemoglo od “pokretanja” nebeskih sila. Znamo, svakako, da zvjezdana kiπa (padanje zvijezda) 13. studenog 1833. godine nije izazvala takvu vrst meunarodne nevolje. Lukine su me rijeËi potakle da povjerujem kako veliki meteoriti, a moæda i asteroidi, mogu doista biti meu Boæjim sudovima (kaznama) πto Êe ih Bog tijekom vremena nevolje dopustiti da dou na svijet. Opis buduÊeg uniπtenja u sljedeÊoj tvrdnji posebno je zanimljiv, premda ne spominje uzrok opustoπenja: “Sada je upravo pred nama vrijeme u koje Êe biti nevolja u svijetu koju nijedan ljudski melem ne moæe izlijeËiti. Laskavi spomenici ljudske veliËine bit Êe smrvljeni u prah, upravo prije posljednjeg velikog uniπtenja koje Êe doÊi na svijet.” (Selected Messages, knjiga 3, str. 418. 419) ©to predstavljaju “laskavi spomenici ljudske veliËine” koji Êe biti “smrvljeni u prah”? Uputio bih na takve pojmove kao πto su ameriËka i ruska svemirska industrija, ameriËke brze ceste s posvema kontroliranim prilazima i svjetski meunarodni zraËni transportni sustav, spomenem li samo neke. Ovi VRIJEME NESRE∆A 81 Êe biti “smrvljeni u prah, upravo prije posljednjeg velikog uniπtenja koje Êe doÊi na svijet” — posljednje Êe veliko uniπtenje, svakako, biti drugi Kristov dolazak. HoÊe li Bog blagovremeno opomenuti svoj narod? Ellen White je opominjala da Êe se Boæje najstroæe kazne izliti na gradove u naπem svijetu, posebno na one koji su se odali najveÊoj poroËnosti: “Blizu je vrijeme u koje Êe Boæje kazne pohoditi velike gradove. Uskoro Êe ovi gradovi biti strahovito uzdrmani.” (Testimonies, sv. 7, str. 83) “Nareeno mi je da objavim poruku da Êe gradovi koji su puni prijestupa, bezakonja i nemorala biti uniπteni potresima, vatrom i vodom.” (Evangelizam, str. 26) “O, kad bi Boæji narod bio svjestan nesreÊe koja prijeti tisuÊama gradova, danas posve predanih idolopoklonstvu.” (Isto, str. 28) “Blizu je vrijeme u koje Êe veliki gradovi biti izbrisani; zato sve njih treba upozoriti na ove sudove koji Êe doÊi. Tko Êe za dovrπenje ovog djela dati sluæbu cijelog srca, kakvu Bog traæi.” (Isto) Danas mnogi pripadnici Boæjeg naroda æive u ovim gradovima. Kako Êe oni proÊi kad se ovi sudovi poËnu izlijevati? Jedan od naËela Boæjeg postupanja s Njegovim narodom jest da im uvijek πalje opomene o kaznama koje Êe doÊi, tako da ih mogu izbjeÊi. Ellen White kaæe: “Bog je uvijek opominjao ljude o sudovima koji Êe doÊi. Oni koji su vjerovali Njegovoj vijesti za svoje vrijeme i koji su se vladali po svojoj vjeri, posluπni Njegovim zapovijedima, izbjegli su osude koje su stigle neposluπne i nevjerne. RijeË je doπla Noi: ‘Ui ti i sva tvoja obitelj u korablju, jer sam uvidio da si ti jedini preda mnom pravedan u ovom vremenu.’ Noa je posluπao i bio spaπen. Vijest je doπla Lotu: ‘Na noge! Odlazite iz ovog mjesta, jer Êe Jahve uniπtiti grad.’ (Postanak 7,1;19,14) Lot se stavio pod zaπtitu nebeskih vjesnika i bio spaπen. Tako su i Kristovi uËenici dobili opo- 82 KRIZA POSLJEDNJEG VREMENA menu o razorenju Jeruzalema. Oni koji su pazili na znak o nastupanju uniπtenja i sklonili se iz grada izbjegli su uniπtenje. Tako je i nama sada dana opomena o Kristovom drugom dolasku i uniπtenju koje Êe doÊi na svijet. Oni koji posluπaju upozorenje bit Êe spaπeni.” (»eænja vjekova, str. 545) Molim vas obratite pozornost posebno na dvije Ëinjenice iz ove tvrdnje. Prvo, Ellen White upozorava na Ëinjenicu da je Krist dao znak za uniπtenje Jeruzalema koje se pribliæuje, ona dalje kaæe da su “oni koji su pazili na znak... i sklonili se iz grada, izbjegli uniπtenje”. Drugo, ona je primijenila ovo naËelo na naπe vrijeme i rekla da nam je dana opomena i o Kristovom drugom dolasku i “o uniπtenju koje Êe doÊi na svijet”. Vjerujem da se posljednja reËenica odnosi na Boæje kazne o kojima smo govorili u ovom poglavlju, koje Êe doÊi na gradove prije drugog dolaska i prije prestanka vremena milosti. Vjerujem u to zato πto na druga dva mjesta ona govori o istom predmetu — Bog je dao uËenicima znak o uniπtenju Jeruzalema πto je bilo na pomolu, a On nam je dao i znak o Boæjim sudovima koji Êe doÊi. Dalje, ona je toËno opisala znak koji Êe biti za uËenike, a bit Êe i naπ znak. Njihov je znak bio pribliæavanje rimske vojske Jeruzalemu. Naπ Êe znak biti prvi nacionalni nedjeljni zakon u Sjedinjenim AmeriËkim Dræavama. Evo prve od njezinih dviju izjava: “Odlukom koju Êe nametnuti institucija papinstva u krπenju Boæjeg Zakona, naπa Êe nacija posvema prekinuti s pravdom. Kad protestantizam ispruæi svoju ruku preko ponora da dohvati ruku rimske moÊi, kada je ispruæi preko provalije da stegne ruku sa spiritizmom, kad pod utjecajem ovog trostrukog saveza naπa zemlja odbaci svako naËelo iz svog ustava kao protestanske i republikanske dræave... tada Êemo znati da je prispjelo vrijeme za Sotonino vrπenje Ëuda i da je kraj blizu. Kao πto je pribliæavanje rimske vojske bio znak za uËenike da je razorenje Jeruzalema na pomolu, tako i ovaj otpad moæe biti znak za nas da se Boæje trpljenje iscrpilo, da je mjera naπe narodne nepravde prepunje- VRIJEME NESRE∆A 83 na i da se aneo milosti sprema odletjeti da se nikada viπe ne vrati. Boæji Êe narod tada uÊi u one prizore nevolja i muka koje su proroci opisali kao vrijeme Jakovljevih muka.” (Testimonies, sv. 5, str. 451) Iz ovog izvjeπtaja i drugih dokaza iznesenih u ovoj knjizi proizlazi zakljuËak da kada Vlada Sjedinjenih AmeriËkih Dræava ozakoni svoj prvi nacionalni nedjeljni zakon, bez obzira na to koliko blag bio, Boæji narod to mora shvatiti kao opomenu da je blizu posljednja kriza i zajedno s njom i vrijeme nevolje. Kako Êemo posluπati opomenu? ©to Êemo uËiniti kad se proglasi prvi nacionalni nedjeljni zakon? U svojoj drugoj izjavi savjet Ellen White o ovom pitanju veoma je odreen: “Kao πto je opsada Jeruzalema od strane rimske vojske bila znak judejskim krπÊanima za bijeg, tako Êe i posezanje za silom u dijelu naπeg naroda koji je nametnuo dekret o papinskom danu odmora biti opomena za nas. Tada Êe biti vrijeme da se napuste veliki gradovi, da se izvrπi priprema za napuπtanje manjih gradova i zamjena za tihe domove na usamljenim mjestima i brdima.” (Isto, str. 464.465) Prije kraja vremena milosti Boæje Êe kazne biti posebno usmjerene na najporoËnije gradove na svijetu, ali Ellen White kaæe da prije no πto doe to vrijeme, nedjeljni Êe zakon opomenuti Boæji narod da izae iz gradova. Svakako, prije no πto napustimo gradove moramo znati πto Êemo raditi i kako æivjeti u novom mjestu. DræeÊi u vidu blizinu posljednje krize Ëini mi se da oni koji æive u gradovima trebaju poËeti razmiπljati i moliti se za to kamo bismo mogli poÊi i πto bismo mogli raditi kad tamo stignemo. Oni koji trenutaËno nemaju u izgledu preseljenje trebaju se ozbiljno moliti da im Bog pokaæe kada Êe prodati svoj imutak i kada i gdje se preseliti. Bog Êe usliπiti te molitve da izaemo u pravo vrijeme. Molim vas, dræite na umu posljednju reËenicu u citatu iz »eænje vjekova, str. 545: “Oni koji posluπaju upozorenje bit Êe spaπeni.” Ellen White ne misli spaπeni od grijeha. Ona misli spaπeni od straπnih sudova koji dolaze na velike gradove, o Ëemu smo govorili na poËetku ovog poglavlja. 84 KRIZA POSLJEDNJEG VREMENA VRIJEME NESRE∆A 85 Moæda Êete lakπe povezati Ëinjenice πto proistjeËu iz svega πto smo raspravljali u ovom poglavlju ako ih prikaæemo na vremenskoj shemi: Bog mijenja svoj odnos Kraj vremena prema svijetu milosti Nedjeljni zakon u SAD Malo vrijeme nevolje Opomena: “Izaite iz gradova!” Drugi dolazak Sedam posljednjih zala Veliko vrijeme nevolje Vrijeme nevolja Posljednja kriza Opominjanje drugih Sjetite se da su u onom opisu o “vatrenoj lopti” πto smo ga ranije Ëitali ljudi iz okruæja Boæjeg naroda uzviknuli: “Mi to nismo znali. Zaπto ste nas ostavili u neznanju? Stalno ste nas viali; zaπto se niste upoznali s nama i govorili nam o kaznama koje Êe doÊi i da moramo sluæiti Bogu ili Êemo izginuti? Sada smo izgubljeni!” Tijekom posljednjih mjeseci mnogo sam puta razmiπljao o ovoj izjavi. Mislim o svojim susjedima i pitam samoga sebe: “HoÊe li oni jednog dana tako istupiti protiv mene? Kakva je moja obveza prema njima i prema ljudima u gradu u kome æivim, u dræavi u kojoj prebivam? Kolika je moja odgovornost prema mom narodu i prema svijetu? Ellen White je nedvosmisleno tvrdila da Êe nas Bog smatrati pozvanim da upozorimo svijet da dolaze kazne. Ne æelim se dugo zadræavati na ovom predmetu u ovom poglavlju, ali, molim vas, razmatrajte ovu tvrdnju i upitajte sami sebe: “Govori li Bog meni? Traæi li od mene da neπto uËinim?” “U brzom tijeku dogaaja Boæji Êe sudovi dolaziti jedan za drugim — oganj, poplave i potresi, s ratovima i krvoproliÊem. O, kad bi ljudi mogli znati vrijeme svoga pohoenja! Postoje mnogi koji joπ nisu Ëuli za istinu koja svjedoËi za ovo vrijeme. Postoje mnogi s kojima se Boæji Duh bori... Potreba za ozbiljnim djelatnicima u mnogim gradovima isticana mi je viπe od dvadeset godina. Tko nosi teret za velike gradove?” (Testimonies, sv. 9, str. 97) Ako su ovi Boæji sudovi namijenjeni cijelom svijetu tako blizu kao πto se Ëini, dobri bi krπÊani morali biti najaktivniji sudionici u svijetu koji Êe uspjeπno upozoravati na uniπtenje πto dolazi. Ipak, veÊina je od nas paralizirana strahom da se naπe pretkazanje o nesreÊama koje Êe doÊi moæda neÊe ispuniti i da Êe nas smatrati ekstremistima. Mora li nas Bog sve survati u more i uËiniti da sve nas proguta velika riba prije no πto se odazovemo Njegovom pozivu da opomenemo Ninivu? OtpoËeo sam ovo poglavlje pozivajuÊi se na sve veÊi broj prirodnih nesreÊa πto se dogaaju upravo sada u naπem svijetu. Ipak, æelio bih ponovno istaknuti da nijedna od nesreÊa koje smo vi i ja upoznali do danas nije ni blizu ispunjenja jasnih pretkazanja Ellen White i uniπtenja πto predstoje. KonaËna kriza je joπ uvijek pred nama. Moæemo zahvaliti Bogu za to, jer Ellen White jasno kaæe da Êe mnogi u Boæjem narodu, kad kriza doe, biti nespremni. Priroda buduÊih nesreÊa moæda je zanimljiva za razmiπljanje, ali stvarna pouka za nas je da se moramo duhovno pripremiti dok joπ ima vremena, prije no πto se zbudu svi ovi sudovi. Iskreno vjerujem da nije mnogo vremena preostalo. POGLAVLJE 9 Sjedinjene AmeriËke Dræave Irak je izvrπio napad na Kuvajt 2. kolovoza 1990. godine. Nekoliko dana kasnije jedan je ljutiti egipatski Ëasnik prosvjedovao kod jednog Amerikanca: “Vi ste jedina preostala supersila na svijetu. Mi to vidimo. Europljani to vide. Sovjeti to vide. A zaπto ne i vi?” (U.S. News & World Report, 11. oæujka 1991., str. 50) Prije stanovitog vremena u jednom su Ëlanku Washington Posta Georga Busha nazvali “jedinim gospodarem svijeta”, a u jednom je intervjuu Jaser Arafat, voa PLO-a, Palestinske oslobodilaËke organizacije, nazvao Washington “Novim Rimom”. Za mnoge religiozne ljude ove rijeËi imaju proroËko znaËenje, jer Amerika ima posebnu ulogu u posljednjim dogaajima povijesti na Zemlji. Ovo se glediπte temelji na proroËanstvima iz Otkrivenja 12. i 13. poglavlja. Sjedinjene AmeriËke Dræave u Otkrivenju 12. Tekst u Otkrivenju 12. poglavlju opisuje jedno vienje πto poËinje slikom trudne æene koju se sprema napasti veliki, crveni Zmaj, u stvari Sotona. Zmaj je posebno namjeravao uniπtiti æenino Dijete, koje je, dakako, Isus. Meutim, Krist je podignut Bogu na Nebo, gdje Sotona nije mogao podnijeti poraz. Namjesto toga napao je Kristov narod, Njegovu Crkvu. 88 KRIZA POSLJEDNJEG VREMENA Zmaj je otvorio usta i “ispusti iz svojih usta za æenom mlaz vode poput rijeke da je odnese rijeka”. (Otkrivenje 12,15) Meutim, zmija — Zmaj ne uspijeva, jer “zemlja pomoæe æeni: otvori usta svoja i proguta rijeku koju je isputio Zmaj iz svojih usta”. (r. 16) Mnogi su teolozi shvatili da je Bog upotrijebio Ameriku da pomogne æeni. On je podigao ovu zemlju da postane utoËiπtem slobode za one koji su trpjeli vjersko progonstvo. Vjerujem da je Bog utjecao na pisanje ameriËkog Ustava, jedinstvenog zakonskog dokumenta u povijesti ovog naroda, koji jamËi slobodu vjere, govora i okupljanja svakom ljudskom biÊu koje æivi na ameriËkom tlu. Sjedinjene AmeriËke Dræave postale su svjetski uzor slobode i demokracije. Gotovo svi narodi na Zemlji izloæeni su utjecaju ovog uzora. Ne moæe se osporiti Ëinjenica da je ovaj primjer tijekom proπlih 200 godina stvorio od ovog svijeta bolje mjesto za æivljenje. Nakon 70 godina tiranije i Rusi su priznali da je Amerika bila u pravu. Mnogi krπÊani vjeruju da je sve to bilo dijelom Boæjeg plana. Amerika je bila, pisala je Ellen White, “pribjeæiπte za Boæje sluge i branitelje istine Ëija je savjest ugnjetavana”. (Testimonies, sv. 5, str. 714) Dræava Rhode Island Rogera Williamsa bila je uzorom graanske i vjerske slobode, uzorom koji je postao “kamenom temeljcem AmeriËke Republike”. (Velika borba, str. 255) “Takoer je bila zajamËena vjerska sloboda, s tim da je svakome bilo dopuπteno sluæiti Bogu prema svojoj savjesti. Republikanizam i protestantizam postali su osnovnim naËelima nacije. Ova su naËela tajna njene moÊi i napretka... Milijuni su potraæili njene obale, pa su se Sjedinjene Dræave uzdigle u red najmoÊnijih dræava na Zemlji.” (Velika borba, str. 379) Stotinu godina nakon πto je Ellen White napisala ove rijeËi, Sjedinjene AmeriËke Dræave ne samo πto zauzimaju mjesto meu najmoÊnijim narodima na Zemlji veÊ su i najmoÊnija nacija na Zemlji. SJEDINJENE AMERI»KE DRÆAVE 89 Sjedinjene AmeriËke Dræave u Otkrivenju 13. Ipak, dobri poznavatelji Biblije vjeruju da Otkrivenje pretkazuje da Êe Sjedinjene AmeriËke Dræave odbaciti naËela vjerske slobode i povesti svijet u vjersku netrpeljivost. Otkrivenje 13,11 glasi: “Potom opazih drugu Zvijer gdje izlazi iz zemlje: imala je dva roga kao u janjeta, a govorila je kao zmaj.” Gotovo 150 godina uËili smo da karakter ove Zvijeri, sliËne janjetu, predstavlja Sjedinjene AmeriËke Dræave — onakve kakvu smo je oduvijek poznavali — kao demokratsku naciju koja voli mir; a da karakter sliËan Zmaju predstavlja ono πto Êe Sjedinjene AmeriËke Dræave postati — silom koja proganja. “A tvrdnja da Zvijer s dva roga Ëini da se “zemlja i njezini stanovnici klanjaju prvoj Zvijeri” pokazuje da Êe ovaj narod svoju vlast upotrijebiti da nametne dræanje neËega πto bi bilo Ëin iskazivanja πtovanja papinstvu.” (Isto, str. 379) I, kao πto je poznato, poπtovanje koje Êe Sjedinjene Dræave nametnuti kao Ëin ukazivanja Ëasti papinstvu je svetkovanje nedjelje — praksa koja vodi podrijetlo iz rimokatoliËke povijesti. PostupajuÊi tako, ova Êe zemlja zamijeniti naËela vjerske slobode na kojima je zasnovana njena dræavnost naËelima KatoliËke crkve o nametnutoj vjeri: “Svetkovanje nedjelje duguje svoje postojanje takozvanoj krπÊanskoj instituciji ‘tajni bezakonja’ (papinstvu); a njeno Êe nametanje biti stvarno priznavanje naËela koja su pravi ugaoni kamen ove institucije. Kad ova nacija bude opozvala naËela svoje vlade da bi nametnula nedjeljni zakon... to neÊe biti niπta drugo nego oæivljavanje tiranije koja je dugo æeljno Ëekala svoju priliku da se opet uzdigne u aktivni despotizam.” (Testimonies, sv. 5, str. 712) Prema Ellen White, cijeli Êe svijet slijediti vodstvo Amerike u nametanju svetkovanja nedjelje: “Strani Êe narodi slijediti primjer Sjedinjenih AmeriËkih Dræava. Usprkos tome πto Êe u Americi otpoËeti, ista Êe kriza ipak doÊi i na Boæji narod u svim dijelovima svijeta.” (Testimonies, sv. 6, str. 395) 90 KRIZA POSLJEDNJEG VREMENA “Kad se Amerika, zemlja vjerske slobode, bude ujedinila s papinstvom vrπeÊi prisilu nad savjeπÊu prisiljavajuÊi ljude da poπtuju laæni dan odmora, narod u svakoj zemlji na zemaljskoj kugli slijedit Êe njezin primjer.” (Isto, str.18) Uloga Amerike u posljednjem vremenu Ovi opisi upuÊuju na Ëinjenicu da Êe Sjedinjene Dræave postati jedinom svjetskom silom — voom svih naroda tijekom vremena u kome Êe se zbivati posljednji dogaaji u povijesti. Meutim, samo u nekoliko posljednjih godina Amerika se naπla u poloæaju da preuzme tu ulogu. Tijekom svojih prvih 125 godina Sjedinjene AmeriËke Dræave su bile joπ uvijek dijete meu narodima na Zemlji. Francuska i Engleska su imale vodeÊu ulogu u svijetu. Poloæaj i ugled Amerike porastao je nakon Prvog svjetskog rata, ali ona je uzela ulogu izolacionista, odbijajuÊi Ëak i podrπku Wilsonovoj Ligi naroda. Europa je i dalje imala svjetsko politiËko liderstvo joπ dvadeset godina. U vrijeme Drugog svjetskog rata Hitler je uvelike razorio politiËku i vojnu moÊ Europe, a nakon rata Sjedinjene AmeriËke Dræave izronile su kao najmoÊnija dræava na Zemlji. Ipak, one joπ nisu bile u poloæaju da ispune svoju proroËku ulogu. Preko Atlantskog oceana leæala je druga supersila. »etrdeset godina, od 1950. do 1990. godine, mnogi su pozorni Ëitatelji Biblije bili u velikoj dvojbi pokuπavajuÊi shvatiti kako bi Sjedinjene AmeriËke Dræave doista mogle povesti svijet u nametanju odreenog krπÊanskog pogleda na æivot, kad je ateizam vladao treÊinom Zemljine kugle. Joπ se sjeÊam kada sam daleke 1959. godine upitao jednog od svojih profesora kako se komunizam moæe uklopiti u biblijsko proroËanstvo. DramatiËni dogaaji u IstoËnoj Europi koji su se odigrali u drugoj polovici 1989. i poËetkom 1990. godine dali su odgovor na ovo pitanje. Svjetski je komunistiËki div pao, a Amerika ostala jedina svjetska sila. Za manje od godinu dana nakon toga u svijetu je nastala kriza koja je Sjedinjenim AmeriËkim Dræavama pruæila priliku da okuπa svoju novu ulogu. Irak je napao Kuvajt. Sjetite se na trenutak tih dogaaja i svih njegovih posljedica. Za manje od πest mjeseci vlada Sjedinjenih AmeriËkih SJEDINJENE AMERI»KE DRÆAVE 91 Dræava povela je svijet u organizaciji vojnog pohoda protiv tog nevaljalca i nevaljalac je bio kaænjen. Amerika je odredila datum i poruËila Sadamu Huseinu: “Izai iz Kuvajta do 15. sijeËnja ili Êemo te prisiliti da izaeπ.” Unutar svih svjetskih prilika i poslova Amerika je iz Pustinjske oluje izaπla moÊnija i utjecajnija nego ikada ranije. RijeËi πto ih je izgovorio Ëasnik egipatske vojske doista su bile proroËanske. Amerika je najmoÊnija dræava na Zemlji. Svi je kao takvu poznaju i prihvaÊaju. Novi svjetski poredak? Vjerojatno ste Ëuli objaπnjenje Georga Busha o “novom svjetskom poretku”. Znate li kako je predsjednik obrazloæio znaËenje tog izraza? Evo njegovih rijeËi: “Iz ovih burnih vremena... moæe se pojaviti novi svjetski poredak: nova era slobodnija od prijetnji terora, jaËa u stremljenju za pravdom i mnogo sigurnija u traganju za mirom; era u kojoj Êe narodi svijeta, Istok i Zapad, Sjever i Jug, napredovati i æivjeti u skladu.” (Adventist Review, 21. oæujka 1991., str. 11) Vjerska nesnoπljivost i progonstvo nisu ovom prilikom bili u mislima Georga Busha. UopÊe ne sumnjam u to da su njegove namjere pozitivne, i stoga vjerujem da Êe se svi vjernici sloæiti s tim. Ali pokuπajmo malo istraæiti povijest koja zavrπava sukobom πto ga je Irak imao sa svijetom. Nakon Drugog svjetskog rata Sjedinjene AmeriËke Dræave preuzele su ulogu svjetskog policajca. Moæda se to i moglo opravdati godinama koje su uslijedile odmah nakon rata buduÊi da je Europa leæala u ruπevinama. Meutim, kad su se te prilike promijenile, poËeo je rasti otpor prema ameriËkoj dominantnoj poziciji pa smo tijekom 70-ih godina poËeli sluπati primjedbe na Ameriku πto su dolazile iz raznih dijelova svijeta. Amerika je postala svjesnom svoje moÊi i prilika i poËela se povlaËiti. To je postalo oËito osobito nakon vijetnamskog neuspjeha. Kad je Sadam Husein napao Kuvajt, predsjednik George Bush i njegovi savjetnici odluËili ga vratiti natrag, znajuÊi kako Amerika raspolaæe vojnom silom da to ostvari. Meutim, isto tako shvatili su da Êe vojna pobjeda postati politiËkim 92 KRIZA POSLJEDNJEG VREMENA porazom ako Sjedinjene AmeriËke Dræave dobiju titulu svjetskog policajca koji se pretvorio u nasilnika. Stoga su predsjednik i dræavni tajnik uloæili ogroman trud da πto viπe svijeta povedu sa sobom. Strategija je djelovala. Amerika je povela svijet u pobjedu u Kuvajtu, a ona je to uËinila preko Ujedinjenih naroda, jedinog zakonitog tijela koje predstavlja cijeli svijet. Vjerujem bez i najmanje sjenke sumnje da napredujemo prema nekom obliku svjetske vlasti. KatoliËki pisac Malachi Martin neustraπivo i nedvosmisleno je rekao: “Htjeli ili ne, spremni ili ne, svi smo ukljuËeni u sveopÊu utakmicu. Meutim, mnogi od nas nisu natjecatelji. Mi zalaæemo sebe. Jer natjecanje je oko toga tko Êe osnovati prvi jedinstveni sustav vlasti koji je ikada postojao u druπtvu naroda. Radi se o tome tko Êe dræati i imati suverenu vlast, dvostruku moÊ autoriteta i kontrolu nad svakim od nas pojedinaËno i nad svima nama kao zajednicom, nad svih πest milijardi ljudi koji Êe, po oËekivanju demografa, æivjeti na Zemlji poËetkom treÊeg milenija. Natjecanje je sveopÊe, zato πto sada, kad je poËelo, ne postoji naËin da se zadræi ili opozove. Ne postoje nikakve prepreke, jer kad je jednom odluËeno o natjecanju, svijet i sve πto je na njemu... bit Êe snaæno i korjenito zauvijek izmijenjen... Oni koji imaju manje od sedamdeset godina vidjet Êe makar osnovnu strukturu vladavine novog svijeta koja je uspostavljena. Oni meu nama koji su ispod Ëetrdeset sigurno Êe æivjeti pod njenom zakonodavnom, izvrπnom i sudskom upravom i vlaπÊu.” (Malachi Martin, The Keys of This Blood, str. 15. 16) Predsjednik Bush to sigurno razumije. Njegove su pobude sigurno Ëovjekoljubive. On æeli vidjeti ameriËki san proπiren na cijeli svijet. On æeli da svako ljudsko biÊe uæiva sve slobode — politiËke, ekonomske i vjerske — koje su Ameriku uËinile velikom. On takoer shvaÊa da su droga, kriminal, terorizam, samo nametnuti diktatori i da kao Sadam Husein predstavljaju strahovitu opasnost za ovu utopistiËku viziju. On zna da nijedan narod ne moæe podvlastiti ove straπne sile zla. Svi SJEDINJENE AMERI»KE DRÆAVE 93 narodi trebaju zajedniËki raditi na tome. Kao voa jedine svjetske supersile, George Bush je znao iskoristiti svoj autoritet za postizanje ovog cilja. Meutim, znaËi li njegova vizija buduÊnosti da se nemamo Ëega bojati? Je li njegova namjera da se posluæi silom svog zvanja za dobrobit ËovjeËanstva znaËi da u buduÊnosti sigurno leæi utopija? Ovdje je, vjerujem, toËka u kojoj biblijska proroËanstva i specifiËni pogledi Ellen White o posljednjem vremenu pomaæu da se protumaËi ono πto se danas dogaa u svijetu. Kad shvatimo ono πto Sveto pismo i Ellen White govore, a posebno Ellen White, s obzirom da je æivjela mnogo bliæe posljednjim dogaajima na Zemlji i mnogo specifiËnije govorila o njima — neizbjeæno dolazimo do zakljuËka da su sve njihove rijeËi o buduÊnosti sada postale stvarnost. VeÊ smo zamijetili kako se ostvaruju ova pretkazanja u trima znaËajnim podruËjima: obnovi vatikanske politiËke moÊi u svijetu, pojavi spiritizma pod krinkom pokreta New Agea i zahtjevu desnog protestantskog krila da se ukloni naËelo odvojenosti Crkve od dræave. Sve je ovo postalo oËitim tijekom petnaest godina, izmeu 1975. i 1990. godine. Tada za godinu i pol, izmeu kolovoza 1989. godine i veljaËe 1991. godine, Sjedinjene AmeriËke Dræave su se uzdigle kao jedina svjetska supersila. Prije ovog vremena postojale su dvije priznate supersile. Sada postoji samo jedna i, kao πto je egipatski Ëasnik rekao, “svi to znaju”. Veoma sam obazriv prema mahanju nekim novinskim izvjeπÊem o kakvom posebnom dogaaju i skakutanju gore-dolje u objavljivanju da se proroËanstvo ispunilo. Meutim, osjeÊam se ugodno kad promatram povijesne tijekove u svjetlu proroËanstva. A tijekovi πto ih pratim govore mi da se scenarij Ellen White za ulogu Sjedinjenih AmeriËkih Dræava kao supersile tijekom posljednjih dana Zemljine povijesti uklapa u suvremene dogaaje. ©to reÊi o buduÊnosti? Ovo vodi k sljedeÊem pitanju: O Ëemu je joπ govorila Ellen White? ©to je pisala o Sjedinjenim AmeriËkim Dræavama a joπ se nije zbilo? 94 KRIZA POSLJEDNJEG VREMENA Ona je jasno rekla da Êe religija kontrolirati ameriËku vladu: “Da bi Sjedinjene Dræave mogle naËiniti kip Zvijeri, vjerska sila mora tako nadzirati graansku vlast da se Crkva za postizanje svojih vlastitih ciljeva moæe sluæiti autoritetom dræave.” (Velika borba, str. 380) “Kad protestantizam ispruæi svoju ruku preko ponora da dohvati ruku rimske moÊi, kad je ispruæi preko provalije da stegne ruku spiritizma, kad pod utjecajem ovog trostrukog saveza naπa zemlja (Sjedinjene AmeriËke Dræave)... poduzme mjere za πirenje papinskih shvaÊanja, tada Êemo znati je li prispjelo vrijeme za Sotonina Ëuda i da je kraj blizu.” (Testimonies, sv. 5, str. 451) Meutim, drugi znaËajan razvitak dogaaja mora uslijediti prije no πto ove vjerske skupine poËnu utjecati na vlast Sjedinjenih AmeriËkih Dræava da nametne papinske dogme. MoÊ mora biti slomljena. Nisam rekao da se svjetovni humanizam mora uniπtiti. U svom Êemo okruæju uvijek imati humaniste. Ipak, oni neÊe zavladati naπom kulturom i buduÊnoπÊu kako su to Ëinili tijekom posljednjih pedeset godina, ako se proroËanstvo Svetog pisma mora obistiniti. KrπÊanstvo — koalicija otpalih protestanata i rimskih vjernika — mora steÊi vlast nad druπtvom i vladom. Unija takve vrsti veÊ postoji u stanovitom broju toËaka. Desno krilo protestanata odluËno se prikljuËilo katolicima u svojoj spremnosti da primi dræavnu pomoÊ za svoje æupne πkole. Obje su se skupine zajedniËki zaloæile da ukinu legalni pobaËaj u Sjedinjenim AmeriËkim Dræavama. Svima je dobro poznato da je zabrana pobaËaja dogma RimokatoliËke crkve. Desno krilo protestanata i katolici ostvarili su znaËajan uspjeh u dobivanju dræavne financijske potpore za svoje πkole, i sigurno je da Êe dobiti joπ viπe, ali tijekom 80-ih i poËetkom 90-ih godina napor da ukinu ozakonjeni pobaËaj pretvorio se u neuspjeh. Snage koje su bile za pobaËaj imale su viπe uspjeha nego one koje su se borile protiv njega. Razlog za ovakav odnos je vrlo jednostavan: sekularizam. Amerika je danas uvelike dræava posvjetovljene nacije. Sekularizam upravlja nacionalnim sredstvima za priopÊavanje, ali i njezinim javno-odgojnim sustavom, njezinim znanstvenim us- SJEDINJENE AMERI»KE DRÆAVE 95 trojem i vladinim ustanovama. Sekularizam je uz to i naËin æivota koji je prihvatila veÊina ameriËkog naroda. Dva druga velika podruËja zapadne kulture, Australija i Zapadna Europa, joπ su svjetovnije od Sjedinjenih AmeriËkih Dræava. Meutim, proroËanstvo kaæe da Êe se cijeli svijet — ne dio svijeta — zanijeti “za Zvijeri”. (Otkrivenje 13,3) Oni se neÊe samo zanijeti veÊ Êe je i oboæavati. Oni Êe oboæavati zmiju, a oboæavat Êe i Zvijer. (r. 4) Oboæavanje je, dakako, najviπi oblik vjerske aktivnosti u sekularizmu koji je tako moÊan na Zapadu. Kako Biblija moæe reÊi da Êe sav svijet oboæavati zmiju i Zvijer? To je proroËanstvo koje se tek treba dogoditi. Ako vjerujemo u to proroËanstvo, onda s povjerenjem moæemo kazati da Êe upravo prije kraja vremena sekularizam izgubiti svoju moÊ. Neposredno prije zavrπetka vremena milosti cijelim Êe svijetom zavladati jedna religija. Ellen White je rekla da Êe Ëak i Sotona biti obraÊen “na moderan naËin”. (Velika borba, str. 506) Sadaπnje ameriËko politiËko vodstvo nije ni blizu nekog stvaranja Ëak ni blaæih oblika odreenog vjerskog zakonodavstva, a joπ manje davanja suglasnosti za globe i uhiÊenja zbog krπenja takvih zakona. »ak i kad predsjednik ne bi bio humanist, sekularisti koji kontroliraju vladu SAD-a i brojne druge vidove ameriËkog æivota, ne bi blagonaklono prihvatili zakone koji bi od njih zahtijevali vjersku opredijeljenost. Kako Êe, onda, nastupiti promjene? Postupno sjedinjavanje Crkve i dræave, lagano pomicanje prema nedjeljnom zakonu razvitkom normalnih politiËkih procesa πto ih danas poznajemo i postupno utiranje puta vjerskom progonstvu od strane jedne takve zemlje kao πto je Amerika moæe trajati desetljeÊima. Meutim, lako moæemo pretpostaviti da Êe Ëitav niz elementarnih nepogoda uzdrmati svjetsku privredu i uniπtiti znatan dio njegovih vitalnih sustava. Beznadne okolnosti pokrenut Êe Ëak i neke ateiste da potraæe duhovne, vjerske odgovore. Ljudi i æene posvuda Êe priznavati kako im Bog pokuπava neπto priopÊiti, pa bi se politiËki procesi koji bi normalno zahtijevali nekoliko desetljeÊa, mogli lako zgusnuti u isti broj mjeseci, a moæda Ëak i tjedana. Ellen White upozorava na tu Ëinjenicu. U poglavlju o vremenu nevolje vidjeli smo da Êe doÊi do Ëitavog niza elemen- 96 KRIZA POSLJEDNJEG VREMENA tarnih katastrofa koje Êe duboko uzdrmati ËovjeËanstvo, te Êe Ëak i u Americi biti podræane drastiËne politiËke mjere za hitne druπtvene zahtjeve koji bi u normalnim okolnostima bili nezamislivi. Protestanti, katolici, spiritisti i sekularisti, Ëak i znanstvenici, paniËno Êe se sjediniti da odobrovolje uvrijeenog Boga. Progonstvo Êe se u posljednjim danima Ëiniti kao mudro rjeπenje nastale krize. Lako je zamisliti veliki dio ameriËkih sekularista kako se pridruæuju vjernicima traæeÊi duhovno rjeπenje za neki neoËekivani dogaaj. U takvim prilikama nije teπko zamisliti Sjedinjene AmeriËke Dræave, ponovno Ëovjekoljubivo raspoloæene, kako predvode svijet u traganju za rjeπenjem nagomilanih problema. Stoga je lako zamisliti svjetsku zajednicu naroda, pod vodstvom Sjedinjenih AmeriËkih Dræava, kako pretpostavljenom “uzroku” problema daje joπ jedan krajnji rok: Predajte se do tog i tog datuma ili Êemo vas uniπtiti. Je li Ellen White ikada o tome pisala? Ipak je uistinu ostavila dosta pouka, zar ne? POGLAVLJE 10 Nedjeljni zakon Samuel Mitchel iz Quitmana, u Georgiji, bio je prvi vjernik u Sjedinjenim AmeriËkim Dræavama koji je bio baËen u zatvor pod optuæbom da je krπio nedjeljni zakon. Godine 1878. proveo je 30 dana u seoskom zatvoru u kome su uvjeti bili tako nepodnoπljivi da je naruπena zdravlja godinu i pol dana kasnije umro. U to su vrijeme mnoge dræave imale nedjeljni zakon, ali samo u nekoliko sluËajeva na Sjeveru i Zapadu ljudi koje su privodili i sudili brzo su puπteni na slobodu, dok je kalifornijski nedjeljni zakon opozvan. Jug je, meutim, bio neπto drugo. Arkansas je imao nedjeljni zakon koji je imao jednu oslobaajuÊu klauzulu za “subotare”, ali 1884. godine ova je klauzula bila opozvana pa je oko dvadeset ljudi bilo novËano kaænjeno. Dræava Tennessee bila je posebno stroga prema svetkovateljima subote. Godine 1885. William Dortch, W. H. Parker i James Stem bili su oglobljeni i baËeni u zatvor u kome su proveli nekoliko tjedana radeÊi u grupi osuenika koji su meusobno bili povezani lancima. Godine 1889. i ponovno 1890. R. M. King bio je u zatvoru zato πto je nedjeljom zagrtao kukuruz i okopavao krumpire. Bio je proglaπen krivim, a njegov je sluËaj stigao do Vrhovnog suda Sjedinjenih AmeriËkih Dræava. Meutim, King je umro prije no πto je doπlo do sasluπanja. SluËaj se ugasio smrÊu optuæenog. Tri godine kasnije petoro je adventista sedmoga dana izvedeno na sud zbog prekrπaja nedjeljnog zakona; oni su takoer proveli osueniËki rok vezani lancem s ostalim zatvorenicima. 98 KRIZA POSLJEDNJEG VREMENA Nekoliko puta tijekom ovog razdoblja zagovornici nedjeljnog zakona uspjeli su podnijeti zakonske prijedloge Kongresu Sjedinjenih AmeriËkih Dræava. Jedan od njihovih glavnih pobornika bio je senator H. W. Blair, koji je uveo zakon 1888. Ëiji je cilj bio “da narodu osigura uæivanje prvog dana tjedna, poznatog kao dan Gospodnji, kao dan odmora i da se pokrene njegovo svetkovanje kao dana za bogosluæje”. PoËetkom 1889. senator Blair je predloæio amandman na ustav Sjedinjenih Dræava kojim bi se izvrπila kristijanizacija ameriËkih dræavnih πkola. Oba su ova zakona bila poniπtena. (Vidi: Arthur W. Spalding, Origin and History of Seventh-day Adventists, Hagerstown, Md.: Rewiev and Herald Publishing Assn., 1962, sv. 2, str. 253-262, i Seventh-day Adventist Encyclopedia, rev. izd., “Sunday Laws”) Znak kraja Ako postoji neki dogaaj koji se nalazi ponad svih drugih koji pozorni krπÊani smatraju znakom blizine kraja i Kristovog ponovnog dolaska, onda je to izglasavanje nedjeljnog zakona. Vjerujemo da je znak Zvijeri iz Otkrivenja 13. poglavlja svetkovanje nedjelje nametnute zakonom. Ellen White je razjasnila ovu temu do detalja u svojoj knjizi The Great Controversy (Velika borba). BuduÊi da je ova knjiga prvi put objavljena 1888. godine, lako je pretpostaviti da su njeni pogledi bili krajnja reakcija na progonstvo adventista u to vrijeme zbog ovog spornog pitanja. Meutim, πiroko shvaÊanje æiga Zvijeri ne potjeËe od Ellen White, niti je ono proisteklo iz spomenutog progonstva πto se odigralo izmeu kraja 1880. i poËetka 1890. godine. Prvi svetkovatelj subote koji je uputio na Ëinjenicu da je svetkovanje zakonski nametnute nedjelje æig Zvijeri bio je Joseph Bates u drugom izdanju svog traktata The Seventhday Sabbath, a Perpetual Sign (Subota sedmog dana, vjeËni znak) objavljenom 1864. godine. Bog je pokazao Ellen White da je Batesovo glediπte toËno. Djelo A Word to the Little Flock (RijeË malom stadu) objavljeno 1847. takoer je izloæilo ovo tumaËenje s dopuπtenjem Ellen White, buduÊi da su ga zajedniËki napisali Ellen, njezin muæ i Joseph Bates. Ellen White je zastupala ovo glediπte gotovo sedamdeset godina, sve do svoje smrti 1915. godine. Tako postaje oËito da ovaj pogled na NEDJELJNI ZAKON 99 nedjeljni zakon i æig Zvijeri ne potjeËu iz vremena krize izazvane nedjeljnim zakonom u razdoblju od 1880. do 1890. godine. Ti dogaaji samo potvruju da su ovakvi pogledi sve vrijeme bili pravilni. Oni su u Crkvi uzdigli oËekivanja posljednjeg vremena do najveÊeg znaËaja. Uzbuenje se, ipak, stiπalo. Nedjeljni je zakon ostao u ustavu mnogih dræava ove zemlje, ali s 1900. godinom progonstvo je svetkovatelja subote zbog prekrπaja ovih zakona prestalo. Od tog vremena mnoge dræave opozvale su svoj nedjeljni zakon, dok je kod veÊine onih koje su ga zadræale primjena bila vrlo labava. Iskreno reËeno, danas u Sjedinjenim AmeriËkim Dræavama postoji neznatna aktivnost za njegovo osnaæenje, a joπ manje za primjenu nedjeljnog zakona. AmeriËko je druπtvo postalo tako posvjetovljeno da malo ljudi ima neku æelju da ozakoni dan odmora. Zbog ovog snaænog opredjeljenja za napuπtanje nedjeljnog zakona tijekom proπlih stotinu godina, neki su se krπÊani poËeli pitati hoÊe li posljednji sukob doista obuhvatiti i borbu oko Ëetvrte zapovijedi. Ovi ljudi govorili su da je Ellen White opisivala posljednje vrijeme u slici dogaaja koji su se odvijali u njezino vrijeme. Stotinu godina kasnije ovo sporno pitanje, kako neki upozoravaju, moæe biti znatno promijenjeno. “Moæe li biti”, upitao me je u svom pismu jedan adventistiËki znanstvenik, “da se povijest udaljila od spornog pitanja o nedjelji, a da se neπto drugo moæe pokazati kao konaËna kuπnja?” Postoji djeliÊ istine u shvaÊanju da Êe neko proroËanstvo izreËeno u jednom vremenu drukËije djelovati ako se ispuni nekog kasnijeg datuma. Meutim, samo Sveto pismo, a ne samo Ellen White, jasno daje znati da Êe sporno pitanje u konaËnom sukobu obuhvatiti i Boæji zakon: “Tada, obuzet gnjevom protiv æene, Zmaj ode da vodi rat protiv ostalih iz njezina potomstva, protiv onih koji vrπe Boæje zapovijedi i Ëuvaju Isusovo svjedoËanstvo.” (Otkrivenje 12,17) “Na tome se temelji postojanost svetih koji Ëuvaju Boæje zapovijedi i vjeru u Isusa.” (Otkrivenje 14,12) Otkrivenje, takoer, istiËe da Êe posljednji veliki sukob biti usredotoËen na pravu i laænu sluæbu Bogu — oboæavanje 100 KRIZA POSLJEDNJEG VREMENA Zvijeri i njezinog kipa (vidi Otkrivenje 13,4.8.15; 14,9.10) i oboæavanje Boga s druge strane (vidi Otkrivenje 14,6.7). Prava sluæba Bogu, oboæavanje, definirano je jezikom koji toliko podsjeÊa na Ëetvrtu zapovijed da je gotovo nemoguÊe ne dovesti te sadræaje u vezu: “Poklonite se Stvoritelju neba i zemlje, mora i izvora voda.” (Otkrivenje 14,7) Pogledi Ellen White na sukob subota/nedjelja koji Êe nastati na kraju vremena neraskidivo su povezani sa svim ostalim dijelovima onoga πto je uËila o posljednjim danima. SljedeÊe izriËite izjave Ëine Ëitav niz istih izjava πto ih je izrekla tijekom svoje sedamdesetogodiπnje sluæbe: “Subota je veliko pitanje kuπnje. Ona je crta razdvajanja izmeu vjernog i istinitog i nevjernog i prijestupnika.” (Selected Messages, knjiga 3, str. 423) “Pitanje subote bit Êe sporno pitanje u posljednjem velikom sukobu, u kome Êe cijeli svijet biti na jednoj ili na drugoj strani.” (Ellen G. White Comments, SDA Bible Comentary, sv. 7, str. 977) “DoÊi Êe vrijeme u koje Êe Boæji Zakon, u posebnom smislu, postati nevaæeÊim u ovoj zemlji. Voe naπeg naroda donoπenjem Êe zakona nametnuti nedjelju.” (Isto) “Ovo pitanje [zakon o nedjelji] uskoro Êe biti pred nama. Boæji dan od odmora bit Êe baËen pod noge, a laæni dan odmora uzdignut.” (Selected Messages, knjiga 2, str. 375) UnatoË svim ovim citatima, teπko je izbjeÊi zakljuËak da Êe sukob subota/nedjelja postati glavnim spornim pitanjem tijekom posljednje krize. Zaπto ne nedjeljni zakon? Moj osobni zakljuËak nakon istraæivanja svih ovih dokaza sastoji se u spoznaji da pitanje nije: “HoÊe li se posljednja kriza usredotoËiti na Ëetvrtu zapovijed? Stvarno je pitanje: Zaπto je, s obzirom na nedvosmislene izjave Ellen White, tijek dogaaja u proteklih stotinu godina krenuo drugim pravcem? Odgovor bi mogao biti sljedeÊi: Vjerujem da je Sotona iz krize s nedjeljnim zakonom krajem proπloga stoljeÊa nauËio NEDJELJNI ZAKON 101 dvije velike pouke. Shvatio je da jedan dio krπÊana, na primjer adventisti, uzimaju nedjeljni zakon veoma ozbiljno. Oni se bore protiv njega. Godine 1892. nakon uhiÊenja pet adventista u Tennesseeju zato πto nisu poπtovali nedjeljni zakon, adventisti su razdijelili 300.000 traktata koji su objaπnjavali adventistiËki stav duænosnicima vlade, pravnicima i graanima te dræave. Rezultat te akcije ogledao se u prestanku progonstva. Na razini nacije A. T. Jones bio je neustraπivi protivnik zakona o nedjelji koji su predloæeni Kongresu SAD krajem 1880. i poËetkom 1890. godine. Opet je svaki od ovih zakona bio opozvan. Mogu zamisliti Sotonu krajem proπloga stoljeÊa kako se povlaËi iz sukoba oko nedjeljnog zakona i kako vida svoje rane. Vjerujem da je rekao samom sebi: “SljedeÊi im put neÊu dati priliku da se bore!” Sotona je takoer shvatio da Êe mnogi krπÊani — zato πto je nedjeljni zakon istaknut kao znak kraja — njegovom pojavom biti pokrenuti na æivu pripremu za Kristov drugi dolazak. Sotona to ne æeli. Stoga on nedjeljni zakon dræi daleko u pozadini, gdje ga ne moæemo jasno vidjeti. Na taj Êemo naËin misliti da imamo mnogo vremena. Namjesto toga, Sotona u pozadini tiho radi, ËineÊi sve da ukloni zakonsku prepreku — odvojenost Crkve od dræave — koja je prije stotinu godina zadræala nedjeljni zakon. Æivotni Êe nam poslovi i obveze izgledati mnogo hitniji i mi Êemo nastaviti æivjeti kao i obiËno sve dok ne bude prekasno. Tada Êe se ustremiti na nas kao zvijer na svoju ærtvu. Kao neoprezni igraË πaha prekasno Êemo otkriti da smo matirani. Sotona Êe povuÊi kratak potez, i nedjeljni zakon koji smo oËekivali iznenada Êe poËeti djelovati i niπta ga viπe neÊe zaustaviti. To je, po mojoj prosudbi, razlog zbog kojeg je tijekom proteklih stotinu godina zaustavljen proces ozakonjavanja nedjelje. Kriza subota/nedjelja — postupna ili nagla Tri poglavlja Velike borbe raspravljaju o posljednjem sukobu prije no πto se zavrπi vrijeme milosti: Boæji zakon je nepromjenjiv, Sukob koji je pred nama, Posljednja opomena. »itajuÊi ova poglavlja Ëovjek stjeËe dojam da Êe se kriza subota/nedjelja u Sjedinjenim Dræavama razvijati nekako postup- 102 KRIZA POSLJEDNJEG VREMENA no. Svaka od sljedeÊih tvrdnji nagovjeπÊuje da Êe nedjeljni zakon biti vruÊ predmet rasprave u ameriËkoj politici i da Êe se ozakonjavanje nedjelje odvijati tijekom stanovitog vremenskog razdoblja. Zamijetite posebno ove rijeËi: “PolitiËka pokvarenost uniπtava ljubav spram pravde i poπtovanje istine, pa Êe Ëak i u slobodnoj Americi upravljaËi i zakonodavci, da bi osigurali naklonost javnosti, popustiti popularnom zahtjevu za zakonom koji bi nametnuo svetkovanje nedjelje.” (Velika borba, str. 508.509) “Ali dok se naπiroko raspravlja o pitanju prisilnog svetkovanja nedjelje, zamjetno je primicanje dogaaja u Ëije se ostvarenje dugo nije vjerovalo i sumnjalo, pa Êe poruka treÊeg anela imati uËinak koji ranije nije mogla imati.” (Isto, str. 521) “Kako pokret za provoenje zakona o nedjelji stjeËe naklonost, on se raduje uvjeren da Êe jednog dana cijeli protestantski svijet dovesti pod stijeg Rima.” (Isto, str. 384.385) “Kad pokret za nametanje svetkovanja nedjelje postane smjeliji i odluËniji, bit Êe izglasan zakon protiv onih koji vrπe Boæje zapovijedi.” (Isto, str. 522) Pregledajmo podcrtane reËenice u svim ovim izjavama. Svaka nagovjeπÊuje ozakonjavanje koje proistjeËe iz politiËkog procesa, kao πto su kampanje i rasprave, a ne iz administrativne odluke. l Prva tvrdnja. Ellen White je rekla da Êe “upravljaËi i zakonodavci, da bi osigurali naklonost javnosti, popustiti popularnom zahtjevu...” Koliko je kampanja potrebno da bi duænosnici i zakonodavstvo popustili opÊoj æelji? Mnogo. l Druga tvrdnja. Ellen White je rekla: “Ali dok se naπiroko raspravlja o pitanju prisilnog svetkovanja nedjelje...” Agitacija neÊe uroditi plodom preko noÊi. »ak i s danaπnjim masovnim sredstvima javnog komuniciranja, mijenjanje stava javnosti da prihvati promjenu nacinalne politike, zahtijeva mnogo vremena. Sukob zbog pobaËaja izmeu 1980. i 1990. godine savrπeni je primjer koji NEDJELJNI ZAKON 103 potvruje ovaj citat. Nakon toga: “zamjetno je primicanje dogaaja u Ëije se ostvarenje dugo nije vjerovalo i sumnjalo...” To joπ nije doπlo. Joπ je na putu. l TreÊa tvrdnja. Ellen White je kazala: “Kako pokret za provoenje zakona o nedjelji stjeËe naklonost...” Opet se radi o vremenskom razdoblju. Websterov RjeËnik definira pokret kao “tendenciju ili trend u nekom posebnom podruËju djelovanja” (Third Colege Edition). Trend, po svojoj definiciji, zahtijeva vrijeme da bi se razvio. Ellen White kaæe da ovo usmjerenje, ovaj pokret “nailazi na odobravanje”. l »etvrta tvrdnja. Ellen White je istaknula da Êe pokret za svetkovanje nedjelje postati “smjeliji i odluËniji”. Ponovno se jasno upuÊuje na pojam o duljem vremenu. Meutim, vjerujem kako je moguÊe da Êe se Boæji narod iznenada suËeliti s krizom subota/nedjelja, a da neÊe prije toga primiti ni neznatnu ili bilo kakvu opomenu. To govorim iz dvaju razloga. Prvo, krajem proπloga stoljeÊa, kad je Ellen White napisala ove rijeËi, smatralo se da Êe zahtjev za ozakonjavanjem nedjelje biti predmetom rasprave koja Êe razoriti zid izmeu Crkve i dræave u Sjedinjenim Dræavama. Trebalo je dosta vremena ne samo da se pokrene rasprava o nedjeljnom zakonu veÊ da se nedjeljnim zakonom poruπi naËelo odvajanja crkve od dræave. Meutim, kao πto sam ranije istaknuo, stotinu godina kasnije Sotona je promijenio svoju strategiju. On sada koristi druge predmete rasprave da bi razorio zid koji razdvaja crkvu od dræave — posebno sukob oko pobaËaja i zahtjev za vladinu pomoÊ æupnim πkolama. Nedjeljni zakon na razini nacije danas Êe zahtijevati manju politiËku aktivnost za svoje ozakonjenje no πto je to bilo potrebno prije stotinu godina, jer ako se ovi tijekovi nastave, u vrijeme kad bude pokrenuta rasprava o nedjeljnom zakonu, Vrhovni Êe sud Sjedinjenih AmeriËkih Dræava veÊ otkloniti odvojenost crkve od dræave — jedinu zakonsku prepreku koja bi ih u tome sprijeËila. Drugo, nedjeljni zakon danas moæe doÊi mnogo prije i zbog naËina æivota suvremenog svijeta. Svijet æivi mnogo bræe nego prije stotinu godina. Tko ima novaca i telefon, izravnim bira- 104 KRIZA POSLJEDNJEG VREMENA njem brojeva vrlo brzo moæe uspostaviti vezu sa svim dijelovima svijeta. Ljudi koji imaju novaca mogu putovati i stiÊi u mnoga mjesta na svijetu u roku od 24 sata, a Ëak se i u najudaljenije dijelove svijeta teorijski moæe stiÊi za 48 sati. Zaπto su potrebne godine da bi otpoËela posljednja kriza kad se sjetimo 1989. i brzine promjena u IstoËnoj Europi, zatim brzine kojom su Sjedinjene Dræave i njezini saveznici pobijedili Irak poËetkom 1991. i brzine kojom se raspao Sovjetski Savez krajem 1991. godine? Svijet u kome æivimo toliko se razlikuje od svijeta Ellen White da sumnjam kako bi, odræavajuÊi svoje osnovno glediπte o buduÊem sukobu subota/nedjelja, njezino shvaÊanje o duljini rjeπavanja tog sukoba bilo znatno razliËitije danas nego prije stotinu godina. Pojam nedjeljnog zakona koji brzo izbija u prvi red nije proturjeËan onome πto je pisala. Ona je viπe puta govorila o iznenadnosti Boæjih buduÊih sudova. Govorila je o “buduÊim dogaajima koji Êe uskoro doÊi na (Boæji narod) zasljepljujuÊom silinom” (1903.) i o onome “πto Êe se uskoro sruËiti na svijet kao zapanjujuÊe iznenaenje” (1904.). Vjerujem da su sile dobra i zla u svijetu u sukobu. Posebno od 1960. godine zlo je postalo mnogo upadljivije i neobuzdanije. Svjetovnost je zavladala u gotovo svim oblicima æivota suvremenog svijeta. S druge strane, evaneoski i fundamentalistiËki opredijeljeni krπÊani silno se bore da ponovno uspostave judeo-krπÊanske vrijednosti u naπoj kulturi. Za to vrijeme konzervativni krπÊani upozoravaju na veoma dugu listu stvarnih problema grijeha u suvremenom druπtvu kao πto su: pornografija, homoseksualnost, seksualna zloporaba djece, slobodna ljubav, droge, alkoholizam, TV programi puni nasilja i pohote. Ranije ili kasnije, prava religija, s jedne strane, i posvjetovljena religija i New Age s druge, moraju se suprostaviti jedna drugoj u konaËnom sukobu oko prevlasti na naπem planetu. Ako se ovaj sukob bude postupno rjeπavao, politiËka Êe stvarnost tada nagovijestiti joπ nekoliko desetljeÊa do nastanka posljednje krize. Meutim, natprirodno Boæje djelovanje u obliku katastrofalnih, sveopÊih prirodnih nesreÊa moæe preko noÊi navesti ËovjeËanstvo na moralno samoispitivanje. Velike nesreÊe kakve je Ellen White vidjela da dolaze na svijet, NEDJELJNI ZAKON 105 uzdrmat Êe Ëak i najsvjetovniju osobu da prizna kako nam “Bog pokuπava neπto priopÊiti”. Vjerujem da se duga politiËka aktivnost, koju je predvidjela Ellen White u svojim pretkazanjima o nedjeljnom zakonu, upravo sada zbiva, ali ne u kontekstu nedjeljnog zakona. »ak i sada dok Ëitate ove rijeËi, vlastodrπci i zakonodavci pristaju na popularni zahtjev protestanata, toËno u skladu s onim πto je istaknula Ellen White da Êe oni uËiniti (vidi: Velika borba, str. 591). Oni ne pristaju na zahtjeve nedjeljnog zakona, ali zato brzo pristaju na uniπtenje jedine zaπtite protiv takvih zakona — odvajanja crkve od dræave. Vjerujem da roenim oËima vidimo ispunjenje pretkazanja Ellen White, premda velika veÊina od nas to ne shvaÊa jer se ne dogaa na naËin kako smo mislili da Êe se zbiti. To je opsjena koju je Sotona iskoristio prije 2000 godina u povijesti hebrejskog naroda. Pretkazanje Ellen White o politici koja Êe se u posljednje vrijeme sprovoditi u Sjedinjenim Dræavama predvia postupni proces. S obzirom da se ovaj proces sada ispunjava, odnosno sve osim nedjeljnog zakona, vjerujem da Êe i on priliËno brzo biti usvojen. Ne smijemo Ëekati pokretanje nedjeljnog zakona, smatrajuÊi da nam je to vrijeme dovoljno za pripremu. Veoma je vaæno da se pripremamo za posljednju krizu tako kao da Êe doÊi iznenada, “kao neko zapanjujuÊe iznenaenje” i “sa zasljepljujuÊom silinom”. Oni koji Ëekaju postupni razvitak dogaaja posljednjeg vremena moæda predugo Ëekaju. Nagovijeπteni scenarij Iz moje raπËlambe komentara Ellen White na nedjeljni zakon i buduÊe “vrijeme nevolja” i iz mog poznavanja tekuÊih dogaaja, æelio bih upozoriti na jedan scenarij koji mi se Ëini veoma vjerojatnim. Molim vas, dræite na umu da je ovo samo osobno tumaËenje dokaza. Vaπe se moæe razlikovati. Tijekom proπlih deset godina ameriËka vlada kretala se ubrzanim koracima prema opovrgavanju svoje povijesne politike odvojenosti crkve od dræave. Ako se ovaj tijek nastavi, πto je vjerojatno, tada unatoË Ëinjenici da ne postoji znatna aktivnost u pravcu ozakonjenja nedjelje bilo na dræavnoj ili nacionalnoj razini u vrijeme pisanja ove knjige, vjerujem kako je posvema moguÊe da se blagi oblik nedjeljnog zakona priliËno brzo ozakoni u bliskoj buduÊnosti. Prema proroËkom 106 KRIZA POSLJEDNJEG VREMENA vodstvu koje nam je dano, takav zakon, kad god stupio na snagu, imat Êe dubok utjecaj na stav ove zemlje prema Bogu: “Kad se protestantske zemlje budu ujedinile sa svjetovnom silom kako bi podræale laænu religiju da se protivi onome zbog Ëega su njihovi preci pretrpjeli najæeπÊa progonstva; kad dræava upotrijebi svoju silu da nametne zakone i podræi crkvene ustanove — tada Êe protestantska Amerika naËiniti kip papinski i prouzroËiti nacionalni otpad koji Êe se zavrπiti nacionalnom propaπÊu.” (Ellen G. White Comments, SDA Bible Commentary, sv. 7, str. 976) Primijetite da Êe Sjedinjene AmeriËke Dræave tada kad ozakone i najblaæi oblik nedjeljnog zakona korjenito izmijeniti i svoj odnos prema Bogu. Nadahnuto svjedoËanstvo dano svim krπÊanima nagovjeπÊuje da Êe takav zakon biti znak Neba za poËetak izlijevanja nesreÊa, vjerojatno najprije na Sjedinjene Dræave, a zatim i na druge dijelove svijeta. Moæete li u potpuno izmijenjenim æivotnim uvjetima zamisliti reakciju svjetskih politiËara i znanstvenika? Vjerujem da je to jedan oblik krize koju je apostol Luka dræao na umu kad je rekao da Êe na kraju vremena “ljudima na zemlji” biti “tuga od smetnji” i “ljudi Êe umirati od straha i od Ëekanja onoga πto ide na zemlju”. (Luka 21,25.26) Dok sada moæemo samo razmiπljati o tome πto Êe one u stvari biti, prirodne nesreÊe tih velikih razmjera dolaze, a mnoge Êe doÊi iznenadno i bez opomene. Svjetski dræavnici bit Êe prisiljeni objaviti opasnosti kako bi svakoga osigurali osnovnim æivotnim potrebama. Izjave Ellen White o nesreÊi koja dolazi prisiljavaju me da razmiπljam na ovako neobiËan naËin. Ljudi Êe posvuda priznavati da nam “Bog pokuπava neπto priopÊiti”. Svijet kao cjelina traæit Êe duhovno rjeπenje, a svjetovni ljudi koji su dotad bili moÊna sila u podupiranju vjerske slobode shvatit Êe da im je sila iπËezla. ReagirajuÊi na katastrofalne, πirom svijeta rasprostranjene nesreÊe, javnost kao cjelina zahtijevat Êe i uvesti vjerske zakone kakve ljudi, koji su voljeli slobodu Ëak ni u najgorim noÊnim morama, nikada ranije ne bi smatrali moguÊim. Ovi Êe zakoni veoma brzo biti i potvreni, svi Êe se sloæiti “da to treba uËiniti”. “Novi vjerski svjetski poredak” Êe biti brzo uspostavljen i uËinit Êe da novi svjetski poredak predsjednika Busha izgleda kao djeËja igra. NEDJELJNI ZAKON 107 Fundamentalizam koji bi i ajatolaha Homeinija uËinio ponosnim preuzet Êe vodstvo vlade Sjedinjenih Dræava. ZvuËi li sve ovo nestvarno u vaπim uπima? To je slika koju sam dobio kada sam se poËeo baviti proroËanstvima Svetoga pisma i Ellen White u svjetlosti tekuÊih dogaaja i primjeni malo suvremenije terminologije. Mnogi ljudi koji razmiπljaju i prate sadaπnje tijekove takoer izraæavaju svoju zabrinutost. ProËitajte sljedeÊu izjavu Barryja Lynna, rukopoloæenog sveÊenika Ujedinjene Kristove crkve i odvjetnika koji je nekoliko godina bio pravni savjetnik Ureda Unije ameriËkih graanskih sloboda: “Amerikanci vrlo lako mogu pomisliti da problemi ajatolaha Homeinija... nisu problemi koji Êe se ikada ponoviti ovdje u Sjedinjenim Dræavama. Oni misle da ova zemlja na nekoj usputnoj toËki nipoπto neÊe ispustiti stvari iz svojih ruku. Mislim da je to veoma opasna i laæna zamisao. Sve πto je potrebno da Ëinite jest da Ëitate knjige i spise ljudi kao πto je Randall Terry, rukovoditelj Operacije spaπavanja. On je Ëovjek koji korjenito æeli preobraziti Ameriku na temelju biblijskog shvaÊanja koje mnogi ljudi prihvaÊaju. On neÊe biti zadovoljan samo proglaπavanjem pobaËaja nezakonitim, jer Êe odobriti program koji je mnogo dalekoseæniji od toga.” (Church and State, srpanj-kolovoz 1991., str. 9) Æelim ponoviti svoje osobno uvjerenje da se sadaπnja spremnost ameriËke vlade da popusti zahtjevima desnog krila protestanata za uklanjanjem odvojenosti crkve od dræave, moæe veoma lako, priliËno brzo i u ne tako dalekoj buduÊnosti pretvoriti u blaæi oblik nedjeljnog zakona. Meutim, ne vjerujem da Êe strogi oblik nedjeljnog zakona, koji je pretkazala Ellen White, uslijediti odvojeno od katastrofa povezanih s vremenom nevolja. Kad se ove katastrofe budu poËele dogaati, vjernici, posebno protestanti i katolici, ujedinit Êe se oko “programa” za vraÊanje Boga na Njegovo pravo mjesto u druπtvu. To je upravo ono πto je Ellen White prorekla. “Bit Êe objavljeno da ljudi vrijeaju Boga nepoπtovanjem nedjelje, da je ovaj grijeh izazvao nevolje koje neÊe prestati dok se svetkovanje nedjelje ne bude strogo 108 KRIZA POSLJEDNJEG VREMENA poπtovalo, a da su oni koji iznose zahtjeve Ëetvrte zapovijedi, i time kvare poπtovanje nedjelje, uzrok nevolja jer prijeËe da narod ponovno stekne boæansku naklonost i ovozemaljsko blagostanje.” (Velika borba, str. 507) “Sotona daje svoje tumaËenje dogaaja i... [vodeÊi ljudi] misle kako bi on æelio da [oni] misle kako su nesreÊe koje Êe preplaviti Zemlju rezultat prekrπaja nedjelje. MisleÊi da Êe stiπati Boæji gnjev, ovi utjecajni ljudi naËinit Êe zakone koji Êe nametnuti svetkovanje nedjelje.” (Manuscript 85, 1899., citiran u Maranatha, str. 176) Mislim da je to naËin na koji Êe se ispuniti pretkazanje Ellen White o iznenadnim i neoËekivanim nesreÊama koje Êe Boæji narod suËeliti sa smrÊu. Prije stotinu godina, kada su krπÊani koji svetkuju subotu u raznim dijelovima Sjedinjenih Dræava proganjani zato πto “rade” nedjeljom i kad je u Kongresu Sjedinjenih Dræava pokrenut nacionalni nedjeljni zakon, groznica drugog dolaska gorjela je u ljudskim umovima. Danas kad ne postoji nikakav znak o blizini nedjeljnog zakona, dokaz o pribliæavanju konaËne krize mnogo je vidljiviji nego prije stotinu godina. Tada su Amerikanci joπ uvijek bili jaki antipapisti. Papinstvo joπ nije nigdje bilo ni blizu ponovne uspostave vlasti nad svijetom. Spiritizam je praktiËno bio bespredmetan. AmeriËki narod Ëvrsto je podupirao odvajanje crkve od dræave, a πto je sprijeËilo djelovanje svakog nacionalnog nedjeljnog zakona. Jedini dokaz o ispunjavanju jedinstvenog proroËkog razumijevanja krajem proπlog stoljeÊa bio je dræavni nedjeljni zakon i agitacija za nacionalni nedjeljni zakon. Danas ne vidimo nikakvu znaËajnu aktivnost usmjerenu k ozakonjenju narodnog nedjeljnog zakona, ali vidimo Ëetiri glavna pretkazanja o posljednjem vremenu kako nezadræivo ulaze u naπ æivot: spiritizam New Agea, oæivljavanje vatikanske aktivnosti, naËelo odvojenosti crkve od dræave pod snaænim pritiskom ameriËkih protestanata i Sjedinjene Dræave kao jedinu svjetsku supersilu. Ovi znaci o kraju mnogo su znaËajniji od nedjeljnog zakona, buduÊi da oni osiguravaju uvjete koji Êe uËiniti moguÊim ne samo nedjeljni zakon veÊ i cjelokupnu posljednju krizu koju je pretkazala Biblija. NEDJELJNI ZAKON 109 Vjerujem da se nalazimo na samom rubu Ëudesnih i sveobuhvatnih dogaaja u svijetu. Vjerujem da se veÊ sada ispunjavaju pretkazanja Ellen White da Êe “posljednji dogaaji biti brzi”. (Testimonies, sv. 9, str. 11) Vrijeme je da se krπÊani probude. Vrijeme je da poËnemo traæiti od Gospoda kasnu kiπu i preobraæaj srca koji Êe nam pomoÊi da se u netaknutoj vezi s Isusom odræimo u najmraËnijem trenutku na Zemlji. POGLAVLJE 11 Moæe li se to doista dogoditi? Rano ujutro u srijedu 18. prosinca 1991. godine uzeo sam novine i proËitao naslov: “Nova godina uËinit Êe kraj Sovjetskom Savezu.” Svi paæljiviji pratioci svjetskih politiËkih dogaaja mogli su vidjeti kako se to pribliæuje nakon inicijative Borisa Jeljcina da uspostavi zajednicu ranijih sovjetskih republika. Ali proËitati u novinama da je doπao kraj 74-godiπnjoj sovjetskoj vladavini, da je Sovjetski Savez — koga su mnogi od nas poznavali otkako su mogli pamtiti — prestao postojati, to je doista bilo nezamislivo. Ipak, razmislite o ovome: samo prije nepune tri godine, kad bi nam tko rekao da Êe komunizam u IstoËnoj Europi i Rusiji nestati krajem 1991. godine, kazali bismo mu da je nerazuman. Tri mjeseca prije zapanjujuÊih vijesti o dogaajima u Kremlju, jedan naslov u novinama glasio je: “Ljudska prava — glavni program rada SSSR-a”. Vijesti su se nizale izvjeπÊujuÊi da je Sovjetski Savez sazvao meunarodni forum o ljudskim pravima “da sluæi kao bedem za njegove novostvorene slobode”. (The Idaho Statesman, 8. rujna 1991., str. A-1) Tri godine prije toga mnogi ljudi na Zapadu jednu takvu izjavu iz Moskve ne bi prihvatili drukËije nego samo kao igru najobiËnije promidæbe. Danas znamo da je to bila istina. De- 112 KRIZA POSLJEDNJEG VREMENA mokracija i sloboda pouzdano napreduju u veÊem dijelu svijeta i, kako se Ëini, nije daleko dan kada Êe im se i Kina pridruæiti. Meutim, razmiπljajte malo sa mnom o izjavi gospodina Barryja Lynna, koga sam citirao u prethodnom poglavlju. On otpoËinje sljedeÊim rijeËima: “Amerikanci vrlo lako mogu pomisliti da problemi ajatolaha Homeinija... nisu problemi koji Êe se ikada ponoviti ovdje u Sjedinjenim Dræavama. Oni misle da ova zemlja na nekoj usputnoj toËki nipoπto neÊe ispustiti stvari iz svojih ruku.” (Church and State, srpanj-kolovoz 1991., str. 9) Ova izjava ima smisla za mene kao stanovnika Amerike na poËetku devedesetih godina. Ne Ëini se da su slobode koje uæivamo vjeËne, da su obvezujuÊe za naπe lidere i da Êe ih svojim glasovanjem Amerikanci uvijek podræavati. Sa slobodom i demokracijom koja se poveÊava u cijelom svijetu, kako Êe netolerancija, koje se boji g. Lynn i koju pretkazuje Ellen White, moÊi izbiti u Americi? Prema rijeËima jednog kritiËara iz 19. stoljeÊa takav bi razvitak “bio veÊe Ëudo nego da u jednom trenutku Bog uËini da uzraste jedan golemi hrast”. Ipak, g. Lynn istiËe kako je pretpostavka da se revolucija tipa Homeini ne moæe dogoditi u Americi “veoma opasna i obmanjujuÊa ideja”. Trebamo razmotriti nekoliko Ëinitelja prije no πto viπe pozornosti usmjerimo na opomenu g. Lynna. Prvo, æelio bih upozoriti na Ëinjenicu da ako se 45-godiπnja vlast u IstoËnoj Europi mogla sruπiti unutar πest mjeseci, i ako se 74-godiπnja komunistiËka tradicija u Rusiji mogla izmijeniti za samo dvije godine, zar se i ameriËki sustav upravljanja ne bi mogao isto tako brzo uniπtiti? Amerikanci, nenaviknuti na tamni vijek, skloni su zaboraviti da u organiziranoj religiji postoji zatvorena ogromna politiËka sila. Ako se stvore prave okolnosti, ta se sila moæe vrlo brzo osloboditi. Trebamo postaviti samo dva pitanja dok razmiπljamo o toj moguÊnosti. Prvo, kakve Êe okolnosti omoguÊiti organiziranoj religiji da zavlada ameriËkim druπtvom, i drugo, koje bi vjerske sile, ako postoje, bile zainteresirane da to ostvare? MOÆE LI SE TO DOISTA DOGODITI? 113 Okolnosti Bile bi potrebne dvije okolnosti koje bi omoguÊile organiziranoj religiji da brzo preuzme ameriËki politiËki sustav. Prva bi bila ruπenje zida koji sada razdvaja Crkvu od dræave u ovoj zemlji. Kako smo veÊ istaknuli, ona je blizu izvrπenja od strane Vrhovnog suda, a rekonstruirali su je predsjednici Ronald Reagan i George Bush. Ipak Êe sve to, kako se Ëini, teπko izazvati netrpeljivost i progonstvo koje su neki krπÊani pretkazivali da Êe se dogoditi u Sjedinjenim Dræavama i drugim dijelovima svijeta neposredno prije kraja vremena. U mnogim zemljama postoji neka vrst suradnje izmeu vlade i religije koje tako joπ zaπtiÊuju prava manjina. Promjena u odnosima crkva-dræava, koja postaje sve vidljivijom, vjerojatno je glavna opasnost koja prijeti naπoj slobodi, ako se sve nastavi onako kako je bilo tijekom proπlih dvjesta godina. Ako se sve nastavi onako kako je bilo. To je ono veliko AKO. To “ako” dovodi nas do druge okolnosti koja je potrebna organiziranoj religiji da preuzme ameriËke politiËke ustanove — to je vrijeme kobnih nacionalnih i meunarodnih neoËekivanih dogaaja. PolitiËka se ravnoteæa u svakoj zemlji vrlo brzo moæe promijeniti u krizu, pa ako je toËno ono πto smo ranije zakljuËili u ovoj knjizi, onda je upravo pred nama meunarodna kriza nezamislivih razmjera. Ne æelim nikoga uznemiriti, ali æelim podsjetiti na sljedeÊe Isusove rijeËi: “Pojavit Êe se znaci na suncu, mjesecu i zvijezdama. Na zemlji Êe narodi biti u tjeskobi i neizvjesnosti zbog huke morskih valova. Ljudi Êe umirati od straha u oËekivanju onoga πto Êe zadesiti svijet.” (Lk 21,25.26) Ne morate Ëitati izmeu redova tog izvjeπtaja da shvatite kako ovaj svijet oËekuje strahovita kriza neposredno prije kraja vremena. To je taj oblik krize koja Êe omoguÊiti velike promjene u politiËkoj moÊi. Vjerska sila koja je naumila zadobiti politiËku kontrolu u takvom kontekstu moæe to uËiniti. Isus je spojio tu krizu sa znacima na Suncu, Mjesecu i zvijezdama, koji — kao πto smo veÊ istaknuli — mogu lako biti dijelom nesreÊa u prirodi koje Êe Bog dopustiti da dou na svijet tijekom posljednje krize. Ako krπÊani nisu razmiπljali o toj moguÊnosti, znanstvenici su to sigurno uËinili. 114 KRIZA POSLJEDNJEG VREMENA Koja religija? Ako bi se takva kriza doista dogodila, jesu li vjerske organizacije spremne stupiti u vakuum politiËke sile i staviti je pod svoj nadzor? Vidim dvije vjerske struje koje teæe politiËkoj moÊi: protestantizam desnog krila i rimokatoliËanstvo. Protestantizam desnog krila. Nije tajna da su se od kraja 60-ih do poËetka 70-ih ameriËki protestanti desnog krila organizirali, uvjeæbavali i radili iza kulisa da preuzmu vlast nad vladinim institucijama ove zemlje. AmeriËki svjetovni humanisti joπ odbacuju svoje protestantske sunarodnjake fundamentaliste, ali ako poËnu pozorno promatrati, brzo Êe shvatiti da su fundamentalisti imali odluËujuÊi utjecaj u dovoenju triju ameriËkih predsjednika u Bijelu kuÊu — Cartera, Reagana i Busha. Preko tih predsjednika oni su izmijenili Vrhovni sud prema svojoj slici i prilici. Dalje, oni se sve otvorenije i æeπÊe bore za svoj glavni politiËki cilj iz 80-tih i poËetka 90-ih godina — oboriti odluku Vrhovnog suda o pobaËaju iz 1971. godine. Meutim, pokret protiv pobaËaja samo je vrh ledenog brijega. SjeÊam se kako sam prije nekoliko godina Ëitao u jednom Ëasopisu da je moÊ desnog protestantskog krila u ovoj zemlji okonËana. Amerika, tvrdio je Ëlanak, vraÊa se svojim mnogo zdravijim korijenima. Kao πto se pokazalo, ovaj oblik omalovaæavanja koji sekularisti pokazuju prema ovom protestantskom krilu pokazat Êe se vjerojatno kao propast sekularizma, i πto je joπ gore, kao ukidanje sloboda koje su sekularisti i svi ostali njegovali tijekom proteklih dvjesta godina u povijesti ove dræave. Straæar koji se nalazi u najveÊoj opasnosti je onaj koji smatra da ne postoji opasnost jer je on ne moæe vidjeti. KrπÊanska desnica toËno utvruje moralne probleme koji muËe ovu zemlju, ali se njezino rjeπenje zamrzava. Najekstremniji oblik krπÊanstva desnog krila, nazvan krπÊanski rekonstrukcionalizam, zastupa miπljenje da je “‘legitimna graanska vlada policijski odjel u Boæjem kraljevstvu na Zemlji’ i ‘on treba nametnuti Boæju osvetu onima koji se odriËu Boæjeg zakona pravde’”. (Church and State, listopad 1991, str. 4) Zanimljiv je sljedeÊi citat iz Ëasopisa Church and State: “Otrovna politiËka teologija krπÊanskog rekon- MOÆE LI SE TO DOISTA DOGODITI? 115 strukcionalizma i njegovih varijanti postupno vrπi utjecaj na mnoge crkve, na neke i dublji utjecaj. Cilj rekonstrukcionalista je da πto prije stvore Kraljevstvo Boæje na Zemlji koje Êe djelovati po starozavjetnom zakonu.” Rousas J. Rushdoony, otac krπÊanskog rekonstrukcionalizma, tvrdi da je osamnaest starozavjetnih grijeha bilo kaænjavano smrÊu, ukljuËujuÊi preljub, homoseksualnost i prekrπaj subote, pa preporuËuje da Amerika takoer usvoji smrtnu kaznu za ove prekrπaje. (Isto, rujan 1988, str.9) To zvuËi vrlo ekstremno tradicionalnom ameriËkom uhu, ali krπÊanskoj desnici umornoj od nevolje zloËina poËinje zvuËati kao dobra vijest. RekonstrukcionalistiËka teologija i filozofija stjeËu sve veÊe uvaæavanje meu konzervativnim pastorima i crkvenim voama u Americi. Rekonstrukcionalizam nesumnjivo je krπÊanska verzija teologije ajatolaha Homeinija i stoga moæda mislite da postoji mala vjerojatnost da ta radikalna ideologija zavlada ameriËkim politiËkim sustavom. Nemojte biti tako sigurni. Godinama je krπÊanska desnica djelovala meu obiËnim ljudima kako bi zavladala politiËkim sustavom u ovoj zemlji i rezultati su se poËeli pokazivati. U Californiji krπÊanska desnica danas kontrolira dræavni odbor Republikanske stranke i polovinu njegovog Upravnog odbora. “U oblasti San Diega krπÊanska je desnica u studenom 1990. godine kandidirala 90 zastupnika za lokalne sluæbe kao πto su πkolski odbor, odbor za nadzor vode i gradski savjet. ©ezdeset je kandidata pobijedilo.” (Isto, listopad 1991., str. 4) Kako su ovi ljudi to uspjeli? Preko discipliniranih glasaËkih blokova u njima sklonim crkvama. KljuË predstavljaju mjesna crkva i pastor. KoristeÊi se onim πto je poznato kao model crkvene organizacije, nazvan “pastirsko uËeniπtvo”, pastor uvjeæbava dvanaestak obiËnih vjernika da budu njegovi uËenici, a ovi opet pouËavaju druge. Ideja lijepo zvuËi. Najposlije, zar se i Isus nije sluæio tim modelom? Da, ali radikalnim krπÊanima desnice “pastirstvo/uËeniπtvo” znaËi neπto sasvim drugo od onoga πto znaËi vama i meni. Prema njihovom uzoru, svaka osoba koja je postala privræenikom treba pouËavati druge vjernike crkve “da prodube svo- 116 KRIZA POSLJEDNJEG VREMENA je predanje i posluπnost crkvi i njenim politiËkim ciljevima”. (Isto, str. 5) ©to je krajnji cilj? “‘Nekoliko strategija nacionalnih skupina [radikalne krπÊanske desnice] sada su usmjerili pogled na 60 veÊih gradova u Sjedinjenim Dræavama i Kanadi’ pripremajuÊi dugoroËni utjecaj. To Êe obuhvatiti ‘zamjenu izabranih sluæbenika koji su protiv Biblije, biblijski orijentiranim kandidatima’.” (Isto) Dodajte ovome Ëinjenicu da su novine Christian American nedavno pisale da “konzervativne i krπÊanske snage kontroliraju Republikansku stranku u Californiji, Louisiani, Floridi i u dvanaestak drugih dræava.” (Isto, str. 6) Jeste li poËeli stvarati sliku? Prema tome stav protiv pobaËaja samo je vrh ledenog brijega. Sekularisti ne shvaÊaju silu koja je sakupljena u protestantskom radikalnom desnom krilu u ovoj zemlji niti dokle su veÊ stigli ovi ljudi u preuzimanju nadzora nad nacijom. Dok oni traæe Ëinjenice, ovi Êe ljudi dobivati pristaπe, dok u jednom od ovih dana, sliËno kao u Iranu, radikali u Americi ne preuzmu kontrolu. A tada Êe biti prekasno da budu zaustavljeni. Vatikan. Vatikanski napor da zadobije politiËku prednost nije niπta manje oËit. Za sumnjivce, unatoË velikoduπnim izjavama o vjerskoj slobodi koja je uslijedila, pontifeksi iz Rima nikada nisu napustili svoje gnuπanje prema odvajanju crkve od dræave. Malachi Martin je to pojasnio u svojoj knjizi The Keys of This Blood: “Za Ivana Pavla postoji osnovno ljudsko pogreπno miπljenje koje onesposobljuje vladajuÊi sekularizam Zapada i gorbaËevizam. Zamisao koja prevladava (sada prerasla u naËelo) jest da se zid mora odræavati po svaku cijenu — pa i po cijenu same slobode — izmeu crkve i dræave, izmeu religije i javnog æivota. Zid, Ëesto pisan velikim slovom da bi bio personificiran kao zakonski entitet poput Amerike — svetiji je nego materinstvo ili pita od jabuka. Ali Papa argumentira: zamisao prema kojoj moæemo biti povezani sa svijetom a nepovezani s Bogom isto je tako pogreπna kao i ideja da moæemo biti povezani s Bogom a nepovezani sa svijetom.” (str. 365) MOÆE LI SE TO DOISTA DOGODITI? 117 U sluËaju da vas ove rijeËi ne uvjere kako je odvajanje crkve od dræave viπe nego luksuz u ovoj zemlji, nastavite slijediti ove tvrdnje: “Za Ivana Pavla je aksiom da nitko nema pravo — demokratsko ili drugo — na moralnu zabludu; i nijedna religija zasnovana na boæanskom otkrivenju nema moralno pravo da druge uËi takvoj moralnoj zabludi ili da u njoj ostane.” (str. 287) Ne znam kako je s vama, ali prvo pitanje koje mi se nametnulo dok sam Ëitao ovu izjavu bilo je ovo: Ako nitko nema pravo vjerovati, uËiti ili ostati u nekoj moralnoj zabludi, tko Êe to odrediti za nas πto je moralno pravo ili zabluda? Ivan Pavao ima odgovor i na ovo pitanje: “RimokatoliËka crkva uvijek je tvrdila — a i danas za Ivana Pavla II. tvrdi — da je krajnji sudac o tome πto je moralno dobro a πto moralno zlo u ljudskom djelovanju.” (str. 157) ©to onda predlaæu Ivan Pavao i njegova Crkva da se uËini s ljudima koji izaberu da uËe i ostanu u moralnoj zabludi? Malachi Martin predlaæe da to pitanje treba trezveno razmotriti: “KonaËni je preduvjet za georeligijsku sposobnost (Ëitaj: vjersku dominaciju nad svijetom) autoritet. Ustanova (Rimska crkva) u svojim organizacijskim strukturama i pothvatima mora imati jedinstven autoritet: autoritet koji je centraliziran; autoritet koji je autonoman u odnosu na sve ostale autoritete na nadnacionalnom planu; autoritet koji sadræi takve sankcije koje su djelotvorne u odræavanju jedinstva i ciljeva institucije, dok se bavi sluæbom zarad najveÊeg dobra zajednice kao cjeline i svakog njenog dijela.” (str. 138) Malachi Martin tvrdi da svaki religijski entitet koji æeli imati globalni autoritet mora imati autonomiju, mora biti u stanju izvrπiti svoju volju bez mijeπanja ijednog drugog naroda; i mora biti u stanju nametnuti sankcije. SjeÊate li se sankcija nametnutih Iraku nakon napada na Kuvajt? Iraku 118 KRIZA POSLJEDNJEG VREMENA nije bilo dopuπteno kupovati ili prodavati na meunarodnom træiπtu sve dok nije ispunio zahtjeve Ujedinjenih naroda. Prema Martinu, najviπi cilj Ivana Pavla je vidjeti da njegova Crkva ne kontrolira samo Ameriku veÊ i buduÊu vladu jedinstvenog svijeta. Kad se ovaj cilj postigne, kljuËni Êe cilj Ivana Pavla biti da nametne moralni poredak svijetu, sa svim sankcijama koje su potrebne da se to postigne. Sve Êe ovo, dakako, biti u korist “sluæbe zarad najveÊeg dobra zajednice kao cjeline i svakog njenog dijela”. SjeÊam se jedne omiljene izreke Ronalda Hegstada: “Progonstvo neÊe pokrenuti zli ljudi pokuπavajuÊi naËiniti druge ljude zlima. Njega Êe pokrenuti dobri ljudi pokuπavajuÊi druge naËiniti dobrima.” To je razlog πto se Amerikanci ne æele odreÊi odvojenosti crkve od dræave — ili ne bi trebali. Vjerska netrpeljivost ne moæe se ovdje pojaviti sve dotle dok osnovno naËelo ameriËkog ustava ostane netaknuto. Ali to Êe se dogoditi onda kad odustanemo od njega. Postavlja se pitanje: “HoÊe li se to brzo dogoditi? Od pada komunizma u IstoËnoj Europi navikli smo promatrati dogaaje u svijetu kako se veoma brzo odvijaju. »ini se da su brzi posljednji dogaaji o kojima govori Ellen White (vidi: Testimonies, sv. 9, str. 11) na pragu. HoÊe li nametnuti moralni autoritet sa sankcijama koje Êe zabranjivati kupovinu i prodaju takoer brzo doÊi? Je li to predstavlja dio “brzih pokreta” u koje smo veÊ, Ëini se, uπli? Ivan Pavao ne æeli ostvariti nadzor nad buduÊom svjetskom vladom oruæanom silom, jer Vatikan nema oruæja. U skladu s ovim Malachi Martin istiËe da Ivan Pavao oËekuje da Êe politiËki nadzor nad svijetom pasti u njegove ruke putem prirodne katastrofe na nebu. “On (Ivan Pavao) Ëeka... na dogaaj koji Êe podijeliti ljudsku povijest, odvajajuÊi blisku proπlost od nastupajuÊe buduÊnosti. Bit Êe to dogaaj proistekao iz meunarodnog pogleda na nebo, oceane i kontinentalno tlo ovog planeta. Posebno Êe obuhvatiti naπe ljudsko Sunce koje se svakodnevno upali i za naπe oËi osvjetljuje doline, planine i ravnice ove Zemlje. Njezino Êe cijepanje biti dogaaj koji Êe, po vjerskom osvjedoËenju Ivana Pavla, odmah poniπtiti sve velike MOÆE LI SE TO DOISTA DOGODITI? 119 planove πto ih narodi sada grade i uvesti VeliËanstveni plan Ëovjekovog Tvorca. Vrijeme Ëekanja i promatranja Ivana Pavla prestat Êe. Tada Êe otpoËeti njegova sluæba kao sluge tog VeliËanstvenog plana. Njegova snaga volje da ustraje i nastavi, a onda, kad se zbude dogaaj dijeljenja, preuzme tu sluæbu, proistjeËe neposredno iz autoriteta apostola Petra koji je povjeren samo njemu onoga dana kad je postao papom, listopada 1978. Taj autoritet, ta moÊ, simbolizirana je Petrovim kljuËevima opranim u ljudskoj krvi BogoËovjeka Isusa Krista. Ivan Pavao jest i bit Êe jedini vlasnik KljuËeva ove Krvi toga dana.” (Isto, str. 639) Ellen White nije jedina pretkazala vrijeme nevolje. Ni adventisti nisu jedini krπÊani koji oËekuju vrijeme besprimjernih prirodnih nesreÊa u bliskoj buduÊnosti. Ivan Pavao takoer shvaÊa πto dolazi. Obje strane shvaÊaju πto predstoji, a kada to stigne, svaka strana ponudit Êe svoje objaπnjenje ovog znaËenja. U to teπko vrijeme samo sadaπnji visoki zid koji odvaja crkvu od dræave moæe zaπtititi i svijet od velike vjerske sile koja se sprema da preuzme vlast. Sadaπnje popuπtanje ameriËkih upravljaËa i zakonodavaca zahtjevu da se taj zid sruπi, kao πto je pisala Ellen White (vidi: Velika borba, str. 508509), vodi pravo u ruke Ivana Pavla. Kada se otkloni ta zakonska prepreka s puta i kada kriza doe, Vatikan, podræan od ameriËkih protestanata desnog krila, kroËit Êe u taj politiËki vakuum i uspostaviti “autoritet koji sadræi takve sankcije djelotvorne u odræavanju jedinstva i ciljeva institucije, dok se ona bavi svojom sluæbom zarad najveÊeg dobra zajednice kao cjeline i njenog svakog dijela”. Mnogi krπÊani veÊ 150 godina uËe da je prva Zvijer iz Otkrivenja 13. poglavlja papinstvo, a druga Sjedinjene AmeriËke Dræave. Prema tom proroËanstvu, druga Zvijer Êe obmanuti stanovnike Zemlje da “naËine ikonu Zvijeri koja imade ranu smrtnu i osta æiva”. (Otkrivenje 13,14) Drugim rijeËima, ne samo πto Êe Sjedinjene Dræave uspostaviti jedan oblik zajednice crkve i dræave unutar svojih granica, πto u cijelosti odgovara papinstvu, veÊ Êe predvoditi akciju da se to ostvari u cijelom svijetu. 120 KRIZA POSLJEDNJEG VREMENA Sada, kad je ta Amerika ostala jedina svjetska supersila, moæemo reÊi da se nalazi u takvom poloæaju koji joj omoguÊuje da ispuni to proroËanstvo. Sve πto treba jesu prave okolnosti — “vrijeme nevolje” Ellen White, ili “dogaaj cijepanja” Ivana Pavla — i to Êe se ostvariti. “I Ëudi se sva Zemlja (da se iscijelila smrtna rana) iza Zvijeri, i pokloniπe se zmiji, koja dade oblast Zvijeri. I pokloniπe se Zvijeri govoreÊi: tko je kao Zvijer? i tko moæe ratovati s njom? Da nitko ne moæe ni kupiti ni prodati osim tko ima æig, ili ime Zvijeri.” (Otkrivenje 13,3.4.17) “Da nitko ne moæe ni kupiti ni prodati, osim tko ima æig... Zvijeri.” POGLAVLJE 12 Æig Zvijerin Mnogi krπÊani Ëesto govore o nedjeljnom zakonu, buduÊi da predstavlja jedan od najjasnijih znakova da je kraj blizu. Meutim, neki su i najmanjoj vijesti o nedjeljnom zakonu pridavali veliki znaËaj koji nisu mogli potvrditi odgovarajuÊim dokazom, propuπtajuÊi tako shvatiti da spoznaja o æigu Zvijerinu znaËi mnogo viπe nego spoznaja o nedjeljnom zakonu. Nedjeljni zakon je u stvari vanjski, vidljivi izraz mnogo dublje stvarnosti. O nedjeljnom zakonu govorili smo u nekoliko ranijih poglavlja i istaknuli da Êe dan odreen za odmor biti nametnut zakonom. U ovom poglavlju govorit Êemo o duhovnim implikacijama ove znaËajne pojave posljednjeg vremena. Jedno od najjasnijih biblijskih uËenja o posljednjem vremenu istiËe da Êe kad Isus bude doπao postojati samo dvije skupine ljudi na svijetu — vjerni Bogu i vjerni Sotoni. Sada postoje tri skupine ljudi: oni koji su vjerni Bogu, oni koji su vjerni Sotoni i oni koji joπ nisu donijeli odluku ni za jedan ni za drugi put. BuduÊi da samo Bog moæe Ëitati srca, samo On toËno zna tko pripada odreenoj skupini. Mnogi ljudi koji vjerno idu u crkvu misle da se nalaze na Boæjoj strani, ali njihova stvarnost svjedoËi da se nalaze na Sotoninoj. Drugi, koje smatramo grjeπnicima, Bog smatra svojom djecom. Meutim, Ëak i oni koji su sada vjerni Bogu mogu promijeniti svoju vjernost prije no πto umru ili prije Isusovog dolaska. Sve dok vrijeme milosti traje postoji i prilika da se promijeni strana. Ali kada kriza posljednjeg vremena doe, cijeli Êe svijet biti prisiljen da se opredijeli za jednog od dvaju gos- 122 KRIZA POSLJEDNJEG VREMENA podara, a obje Êe strane biti jasno odreene Ëak i u ljudskim oËima. Duhovni æivot obiljeæenih æigom Zvijerinim U jednom ranijem poglavlju istaknuli smo da neke od Kristovih priËa jasno uËe da Êe na kraju vremena postojati samo dvije skupine ljudi. Ne æelim ovdje ponavljati sve te dokaze. Radije bih æelio ispitati duhovni smisao ovih priËa. Evo priËa koje Êemo ispitati: SijaË i sjeme (Matej 13,3-9.18-23) Vjerni i nevjerni sluga (Matej 24,45-51) Mudre i lude djevice (Matej 25,1-13) Ljudi s talantima (Matej 25,14-30) Ovce i jarci (Matej 25,31-46) SijaË i sjeme. PriËu o sijaËu i sjemenu Isus nije primijenio na posljednje vrijeme, ali spomenuo sam je stoga πto ona dijeli ljude na dvije skupine i na taj naËin jasno definira duhovno stanje onih koji odbacuju Boga. Na prvi pogled, ova priËa kao da dijeli ljude na Ëetiri skupine. Lako se meutim moæe zamijetiti da sjeme koje je palo na put, na kamenje i u trnje oznaËuje ljude koji nisu prihvatili Boæji poziv. Sjeme koje je palo na dobro tlo opisuje one koji su istinski pravedni. Tako ova priËa sa svojim snaænim isticanjem onih koji odbacuju Boga veoma je korisna za razumijevanje duhovnog stanja onih koji Êe primiti æig Zvijerin. Zamijetite kako je Isus primijenio ove simbole: • Sjeme na putu. Ovi ljudi su tako ravnoduπni prema duhovnim istinama da Sveti Duh njihovom srcu ne moæe donijeti Ëak ni osvjedoËenje. • Sjeme na kamenu. Ovi ljudi vole istinu, ali propuπtaju uspostaviti i odræati dubok odnos sa Isusom, i stoga se kad dou nevolje odriËu svoje vjere. • Sjeme u trnju. Ovi su krπÊani u jednom æivotnom trenutku moæda uspostavili blisku vezu sa Isusom, ali su zemaljske stvari postupno osvojile njihovo srce. Lako je pretpostaviti da se sjeme koje je palo na put posebno odnosi na svjetovne ljude. Meutim, oni koji Êe primiti ÆIG ZVIJERIN 123 znak Zvijerin Êe biti vrlo religiozni ljudi. Oni Êe biti vjerni posjetitelji crkve — svake nedjelje. “Ali, ja svetkujem pravi dan odmora”, reÊi Êete. Dobro! Ali pazite. Vi ste jedan od najboljih kandidata da primite æig Zvijerin. SjeÊate se sjemena koje je palo na put? Ono predstavlja ljude koji Ëuju RijeË, ali je ne razumiju. Oni Ëuju poziv Svetoga Duha, ali ne obraÊaju pozornost na njega. Sveti Duh Ëesto nalazi da su religiozni ljudi meu onima koje je najteæe uvjeriti, zato πto misle da u njihovom æivotu ne postoji niπta loπe. »esto se ovo najprije odnosi na one koji misle da ih je Bog naroËito pozvao! Sjeme πto je palo na kamen i u trnje predstavlja ljude koji ne odræavaju duboki odnos sa Isusom. Æivot je tako put zahtjeva i vaænih sastanaka i stoga u prosjeËnom danu nema dovoljno vremena za prouËavanje Biblije i molitvu. Postoje i oni koji nisu toliko zauzeti, ali televizija, sport, kola, trka za novcem pruæaju mnogo viπe radosti od Ëitanja Biblije. Svakako, iÊi jedanput tjedno u crkvu dovoljno je, zar ne? Ako vidite sebe u prvim trima vrstama sjemena iz Kristove priËe o sijaËu, nalazite se u opasnosti da jednog dana primite æig Zvijerin. Vjerni i nevjerni sluga. U ovoj priËi sluga je u jednom razdoblju svoje sluæbe vjeran, ali kako gospodar kasni s povratkom, on postaje nemarnim i ponaπa se tiranski. On samome sebi govori obmanu: “Moj gospodar neÊe doÊi zadugo i poËne tuÊi sudrugove te jesti i piti s pijanicama.” (Matej 24,48.49) “Ali ja ne zlostavljam ljude”, reÊi Êete. Moæda ne fiziËki, ali kako je s osjeÊajima? Pavao je ovako opominjao GalaÊane: “Ako jedan drugoga grizete i izjedate, pazite da se meusobno ne istrijebite!” (GalaÊanima 5,15) Ogovaranje i kritiziranje oblici su “udaraca” namijenjenih naπoj subraÊi krπÊanima. Isus je rekao da je nevjerni sluga poËeo “jesti i piti s pijanicama”. U najjednostavnijem smislu rijeËi, to se odnosi na porabu alkohola. »injenica je da je zamijeÊen poveÊan broj doista dobrih krπÊana koji piju alkohol, neki moæda umjereno, a neki ne baπ tako umjereno. Je li takva pojava izazvala zakaπnjenje Kristova dolaska? Ako ste meu onima koji su poËeli upotrebljavati alkohol, ili droge s ulica, Ëak i umjereno, preporuËujem vam da priËu o vjernom i nevjernom sluzi Ëitate s molitvom. 124 KRIZA POSLJEDNJEG VREMENA Vjerujem da ova priËa u svom znaËenju i poruci upuÊuje na razne grijehe samopovlaivanja i strasti. Ona ne odobrava filmove s motivima nasilja i pohote u kinu ili na televiziji. PriËa se odnosi na pornografske Ëasopise i romane, a sam Bog zna broj krπÊana koji su umijeπani u izvanbraËne odnose, incest i druge oblike spolnog nemorala. Svi oni redovito dolaze u crkvu, a Ëesto vode i razne crkvene aktivnosti. Ova se priËa odnosi na sve njih. Mudre i lude djevice. PriËa o deset djevica opomena je krπÊanima koji misle da im ne prijeti nikakva opasnost zato πto nisu zahvaÊeni grjeπnim aktivnostima. Lako je pretpostaviti da se “spavanje” u ovoj priËi odnosi na duhovnu lijenost. Obratite pozornost na Ëinjenicu da su mudre djevojke zaspale. Vjerujem da u ovoj priËi spavanje predstavlja pogreπnu uporabu svega πto je dobro i πto trebamo svakog dana Ëiniti. U Isusovoj priËi problem nije u tome πto je pet ludih djevojaka spavalo, veÊ πto su zaspale u pogreπno vrijeme. One su dopustile da im se osobne æivotne aktivnosti preprijeËe na putu kojim teËe njihov odnos s Njim. Nema niËeg grjeπnog u spremanju kuÊe ili odræavanju travnjaka. Nema niËeg loπeg u kupovini i pisanju pisama prijateljima ili odlasku na godiπnji odmor. Bilo bi veoma pogreπno ne Ëiniti sve to. Ali nerazborito koristimo vrijeme kada dopustimo da sve ovo πto je doista dobro i potrebno stane na put onome πto je najvaænije, a to je uspostava odnosa s Isusom. Ljudi s talantima. Isus je pokazao izuzetnu uravnoteæenost. Vaæno je posvetiti vrijeme njegovanju odnosa s Njim, ali je isto tako vaæno i raditi. Bog oËekuje od nas da vrijedno i iskreno radimo. Da bi nas na to podsjetio, ispriËao je priËu o ljudima s talantima. Uvijek me je kopkao razlog koji je Ëovjek s jednim talantom naveo da bi opravdao svoj nerad. On se bojao (vidi: Matej 25,25). On je dopustio da napetost i depresija odreuju njegovo ponaπanje. Moæda je ova priËa opomena svima onima koji su skloni dopustiti osjeÊajima da ovladaju njihovim æivotom. Bog æeli da vodimo brigu o svome umu i ne dopustimo da nemir i potiπtenost ovladaju nama. Neki ljudi ne æele prihvatiti neku duænost u crkvi jer se boje da je neÊe moÊi dobro obaviti. Postoje razlozi koji opravdavaju prepoznavanje naπih moguÊnosti i izgovaranje rijeËce ÆIG ZVIJERIN 125 “ne” ako se od nas zahtijeva da uËinimo neπto za πto nemamo dara. Ali ako imamo sposobnost a odbijemo izvrπiti svoju duænost zbog nesigurnosti i straha, snosimo krivicu za isti grijeh koji je uËinio Ëovjek s jednim talantom. Ovce i jarci. U posljednoj priËi o dvjema skupinama ljudi na kraju vremena, Isus nam iznosi da su oni na pogreπnoj strani viπe zainteresirani za sebe nego za druge. Oni su toliko zauzeti brigom o svojim poslovima da ne uspijevaju zamijetiti potrebe ljudi oko sebe. To je upravo ono πto ljudi u priËi govore: “Gospodine, kad te vidjesmo gladna, ili æedna, ili kao putnika, ili gola, ili bolesna, ili u tamnici, i ne pritekosmo ti u pomoÊ?” (Matej 25,44) Oni nisu zamijetili oËite æivotne potrebe drugih. NeobiËna lista “Oh,” reÊi Êete, “mislio sam da Êe ljudi koji Êe primiti æig Zvijerin biti doista zli. Mogu shvatiti da Êe nemoralni ljudi i ljudi koji odbijaju istinu dobiti æig, ali ljudi koji su malo nemarni u prouËavanju Biblije i molitvi, i koji ogovaraju i ne zamjeÊuju potrebe drugih ljudi — zaπto njima æig Zvijerin za to?” Molim vas obratite pozornost na sljedeÊu izjavu Ellen White: “©to Ëinite, braÊo i sestre, u velikom djelu pripreme? Oni koji se sjedinjuju sa svijetom primaju svjetovni karakter i pripremaju se za æig Zvijerin.” (Testimonies, sv. 5, str. 216) Primijetite da Ellen White upotrebljuje oblik rijeËi pripremiti dva puta u ovoj izjavi. Prvo ona upuÊuje da se trebamo pripremiti i biti meu pravednima u posljednjem sukobu. Nitko neÊe skliznuti kroz tu krizu na Boæju stranu. Sada moramo izvrπiti pripremu, u vrijeme kaπnjenja, kad se Ëini da sve to nije tako hitno. Drugo, Ellen White istiËe da Êe se oni koji prime æig Zvijerin takoer pripremiti za to: “Oni koji se sjedinjuju sa svijetom razvijaju svjetovni karakter i pripremaju se za æig Zvijerin.” Molim vas, obratite pozornost da je podvuËena rijeË pripremaju se. To je oblik sadaπnjeg vremena. Ako ste mislili da je æig Zvijerin odluka koju Êe ljudi donijeti u buduÊnosti, u vri- 126 KRIZA POSLJEDNJEG VREMENA jeme donoπenja nedjeljnog zakona, onda, molim vas, opet promislite. Ispitajte naËin svog æivota. Jeste li viπe zainteresirani za izvrπenje rokova, zaraivanje novca, odijevanje po modi, objedovanje izvan kuÊe, kupovinu najnovijih naprava — i tako dalje i tako dalje — ili za Boga? Troπite li toliko vremena na to da vam svakog dana preostaje malo ili nimalo vremena za Njega? Tako se vi upravo sada pripremate za primanje æiga Zvijerinog. “Ali ta je lista doista neobiËna”, reÊi Êete. “Pogledajte sve πto je Isus govorio o tome u tim priËama — vrijedno je raditi, moliti se i obraÊati pozornost na potrebe drugih, a niπta nije rekao o izbjegavanju aklohola i nemorala ili o tome kako koristim svoje vrijeme. To je dovoljno da Ëovjek sve to napusti!” Moæda je lista doista duga, ali Bog ne traæi da preko svih svojih grijeha odjednom preletite. Molite Ga da vam pokaæe πto vam je potrebno da se usredotoËite na sljedeÊi. Dræite na umu da je osvjedoËenje Njegov posao, a ne vaπ. Vaπ je dio da se molite za osvjedoËenje. U stvari, vi ne trebate preuzeti Njegov posao. Traæite od Svetoga Duha da vam pokaæe najvaæniji problem u vaπem æivotu i njemu sada posvetite svoju pozornost. Sve dok ste s Njim na istom putu, On Êe vam pomoÊi da se rijeπite svih svojih grijeha prije zavrπetka vremena milosti. On neÊe dopustiti da primite æig Zvijerin ako doista poπteno æelite biti na Njegovoj strani u posljednjoj borbi i ako Ëinite svoj dio u toj pripremi. Nadasve, ne zaboravite da stvarno sporno pitanje nije vaπe ponaπanje, nego vaπe srce, jer iz srca proistjeËu djela. Vaπa i moja prijeka potreba danas jest da usavrπavamo svoje srce. Mnogo sam puta govorio o sukobu s grijehom (vidi: poglavlje 7), ali borba s grijehom nije prvenstveno proistekla iz promijenjena srca. Borba s grijehom otkriva kako koristimo srce koje je promijenjeno, a veliËina je naπeg uspjeha u tom sukobu neposredno povezana s promjenom srca koju smo doæivjeli. VeÊi dio promjena naπega srca mora se dogoditi u neko drugo vrijeme, a ne kad vodimo borbu s grijehom. Siguran sam da znate, isto tako dobro kao i ja, πto moæemo uËiniti za promjenu srca. Stoga mislim da je u svakom sluËaju vaæno da to stavimo na papir. Naπa se srca mijenjaju prouËavanjem Biblije i molitvom. ÆIG ZVIJERIN 127 »itate li svakodnevno Bibliju ili povremeno? Ne mislim Ëitate li redak iz jutarnje straæe dok uzimate doruËak. Pitam vas uzimate li vremena da proËitate nekoliko poglavlja odjednom i da razmiπljate o onome πto ste proËitali. Hvatate li se ukoπtac s prividnim proturjeËjima u Svetom pismu sve dok ne naete odgovore? ProuËavate li teπke dijelove sve dok ih ne shvatite? Istraæujete li s molitvom Bibliju u namjeri da promotrite osobni æivot i shvatite kako djeluje Boæji plan spasenja i kako dolazi do pobjede nad grijehom? UËite li napamet poglavlja iz Biblije? Te aktivnosti zahtijevaju vrijeme koje Ëesto viπe volimo utroπiti na neπto drugo. A o molitvi — znate li kako se pet minuta dulje moliti? Jeste li se ikada molili pola sata ili jedan sat i æeljeli da ne prestanete? Jeste li ikada poæeljeli da u podne stanete upravo tamo gdje ste i razgovarate s Gospodinom? To je taj naËin prouËavanja Biblije i molitve koji preobraæava srce. Molim vas nemojte misliti da se sve ovo ne odnosi na mene i da sada samo vama propovijedam. Æivim u stvarnom svijetu sa svim njegovim pritiscima, pa se i sam borim sa svojim prioritetima kao πto i vi Ëinite sa svojim. I ja isto tako ne izvrπim uvijek najbolji izbor, ali sam dovoljno iskusio to o Ëemu govorim da znam kako je to stvarno i da æelim viπe. Doæivio sam takoer i to da je nakon πto sam izabrao æivotni put poboænosti æelja da iskusim viπe od toga rasla u meni i vrijeme stoga lakπe protjecalo. To je ono πto se misli o njegovanju odnosa s Isusom. To je ono πto znaËi sada se pripremiti za odræavanje odnosa s Isusom u najmraËnijem trenutku naπe Zemlje. Moæda se ovo Ëini kao neko odstupanje u poglavlju koje govori o æigu Zvijerinu, ali to je samo privid. Æig Zvijerin nije niπta drugo nego znak koji Bog moæe Ëitati i koji glasi: “Ova osoba nije doæivjela promjenu srca. Ova osoba nema nikakav odnos s Isusom.” Vijest treÊeg anela U Indeksu spisa Ellen G. White nalazi se i sedam stranica koje se odnose na “treÊu aneosku vijest”. OËito je da je ona ovaj predmet smatrala vrlo ozbiljnim. Evo nekih od njenih naroËitih izjava: 128 KRIZA POSLJEDNJEG VREMENA l “Najstraπnija prijetnja koja je ikada upuÊena smrtnom Ëovjeku sadræana je u vijesti treÊeg anela.” (Velika borba, str. 385) l “[Vijest treÊeg anela] je posljednja vijest. NeÊe... se viπe upuÊivati pozivi milosti.” (Testimonies, sv. 5, str. 206. 207) l “Vijest treÊeg anela je vijest evanelja za ove posljednje dane.” (Isto, sv. 6, str. 206.207) l “Vijest treÊeg anela je velika istina kuπnje za ovo vrijeme.” (Isto, str. 128) l “To je odreena, posebna vijest.” (Isto, sv. 7, str.150) Poslije polemiËkog zasjedanja Generalne konferencije 1888. u Minneapolisu, o opravdanju vjerom, netko je upitao Ellen White je li opravdanje vjerom dio vijesti treÊeg anela. Moæda je ova osoba traæila moguÊnost da osvijetli opravdanje vjerom. Ako je tako, ona je ostala dosta razoËaranom, zato πto je Ellen White odmah odgovorila da je opravdanje vjerom “u stvarnosti vijest treÊeg anela”. (Selected Messages, knjiga 1, str. 372) Ali kad Ëitate tu vijest, moæda se pitate kakve ona ima veze s opravdanjem vjerom. Pogledajte πto, u stvari, kaæe vijest treÊeg anela: “TreÊi aneo nastupi za njima viËuÊi jakim glasom: Tko se god pokloni Zvijeri i njezinu kipu i primi æig na svoje Ëelo ili na svoju ruku, pit Êe vino Boæje srdæbe koje stoji natoËeno, Ëisto u Ëaπi njegova gnjeva. Bit Êe muËen ognjem i sumporom pred svetim anelima i pred Janjetom. I dim se njihovih muka diæe u vijeke vjekova; i nemaju mira ni dan ni noÊ koji se klanjaju Zvijeri i njezinu kipu te koji prima æig njezina imena! Na tome se temelji postojanost svetih koji Ëuvaju Boæje zapovijedi i vjeru u Isusa.” (Otkrivenje 14,9-12) Ovo zvuËi neugodno, zar ne? Lako je razumjeti zaπto je Ellen White rekla da je to “najstraπnija prijetnja koja je ikada upuÊena smrtnom Ëovjeku”. Ono πto nije tako lako shvatiti jest to zaπto je ove rijeËi nazvala “opravdanjem vjerom u stvarnosti” i “evaneljem za ove posljednje dane”. ÆIG ZVIJERIN 129 Meutim, ona je to uËinila, a za to je imala dobar razlog. Æelio bih zakljuËiti ovo poglavlje kratkim ispitivanjem ove vijesti, zato πto ona sadræi sve πto smo raspravljali u ovom poglavlju. Boæji narod bit Êe uravnoteæen u vjeri i djelima. Zamijetite, prvo, da poruka treÊeg anela ne donosi samo loπe vijesti. ZakljuËni redak kaæe: “Na tome se temelji postojanost svetih koji Ëuvaju Boæje zapovijedi i vjeru u Isusa.” (r. 12) Kad je Ellen White govorila o vijesti treÊeg anela u kontekstu opravdanja vjerom, obiËno je dræala na umu 12. redak. On ima tri dijela: 1. Strpljivost ili postojanost 2. Dræanje zapovijedi 3. Dræanje Isusove vjere. Strpljivost je jedna od najvaænijih karakternih crta koju treba razvijati. Boæji narod koji Êe æivjeti u razdoblju krize posljednjeg vremena bit Êe iskuπan mnogo æeπÊe no πto je ikada bila kuπana bilo koja skupina Boæjeg naroda. To je razlog πto Bog postavlja tako visoka mjerila za njihov razvitak karaktera. Ne postoji nikakav drugi naËin za odræavanje njihovog odnosa s Isusom tijekom najmraËnijeg trenutka ove Zemlje. Posljednja dva dijela 12. retka idu zajedno: posluπnost i vjera. Tijekom cijele povijesti krπÊanstva Boæji se narod borio da shvati ravnoteæu izmeu vjere i djela. Neke su skupine jaËe isticale vjeru, dok su druge naglaπavale djela. Adventisti su na primjer, krajem 19. stoljeÊa bili toliko usmjereni k djelima da je Ellen White rekla da su neki od nas “liπeni oæivljujuÊeg utjecaja Svetoga Duha kao πto je Gilboa bila liπena rose i kiπe”. (Evangelizam, str.136) Krajem druge polovice 20. stoljeÊa jaËi naglasak bio je na vjeri, pa su moæda neki snaæniji pokrenuli klatno na satu u tom pravcu. Prema vijesti treÊeg anela, Boæji narod posljetka imat Êe uravnoteæeno shvaÊanje vjere i djela, pa stoga vjerujem da se to ne odnosi samo na naπu teologiju veÊ i na naπe iskustvo. Pobuna svijeta protiv Boga. Vijest treÊeg anela Ëuva jak kontrast izmeu pravednika i nepravednika. Boæji narod u to vrijeme imat Êe uravnoteæeno shvaÊanje o opravdanju vjerom koje Êe ih dovesti u vrlo blisku vezu s Isusom. Zli Êe odbaciti 130 KRIZA POSLJEDNJEG VREMENA opravdanje vjerom. Oni neÊe htjeti stupiti u usku vezu s Isusom. I upravo Êe zato oni biti “zli”. I upravo Êe zato primiti æig Zvijerin. Stoga je Ellen White u jednom trenutku vijest treÊeg anela mogla nazvati “vijeπÊu evanelja za ove posljednje dane” i “opravdanjem vjerom u stvarnosti”, a u sljedeÊem “najstraπnijom prijetnjom koja je ikada upuÊena smrtnicima”. Vijest treÊeg anela je vrlo ozbiljna opomena o posljedicama odbacivanja vijesti opravdanja vjerom, o odbacivanju preobraæenog srca i odnosa s Isusom. Meutim, mnogi ipak kaæu da je æig Zvijerin svetkovanje nedjelje koje Êe biti nametnuto zakonom. Moæe li to imati ikakve veze s opravdanjem vjerom i odnosom s Isusom? U stvari, cjelokupno isticanje Ëetvrte zapovijedi je odnos s Isusom. Za razvitak svakog odnosa izmeu inteligentnih biÊa treba vremena. Mladi zaljubljeni ljudi provode sate upoznavajuÊi se meusobno. Jedan od razloga tolikog broja rastava nakon samo nekoliko godina braka nalazi se u Ëinjenici πto su oni u vrijeme nakon izbora bili toliko zauzeti svojim poslom i drugim obvezama da su prestali provoditi vrijeme zajedno. Oni su prestali posveÊivati vrijeme svojim odnosima. Isto je tako i s Bogom. Ako æelimo ostvariti usku vezu s Njim, moramo provoditi vrijeme s Njim. Moramo odvojiti znatno vremena za æivot molitve. Dan za odmor odreen u Boæjem Zakonu odvaja jednu sedminu naπeg vremena iskljuËivo zato da Boæji narod duhovno raste, da stupi u blisku vezu s Njim i meusobno. Ljudi koji provode vrijeme s Isusom doæivjet Êe unutarnji preobraæaj. Ljudi koji vjerno svetkuju Boæji dan odmora otkrit Êe da je ukroÊena gruba strana njihove naravi. Grubi ljudi postaju ljubazni; ljudi nervozne naravi postat Êe strpljivi; razvratni Êe postati Ëisti. Stoga je Bog rekao Izraelcima kako subota treba biti znak “da budete svjesni da vas ja, Jahve, posveÊujem”. (Izlazak 31,13) Zamijetite Ëinjenicu da nas subota ne Ëini svetima. Subota je znak da nas Bog posveÊuje. PosveÊenje ne dolazi od svetkovanja tog dana. PosveÊenje dolazi od poznavanja Isusa. Subota je posebna prigoda u kojoj Ga upoznajemo. To je prilika koju nam On sam pruæa da bismo Ga upoznali. Oni koji Êe primiti znak Zvijerin nisu samo odbili svetkovati ovaj dan, ÆIG ZVIJERIN 131 oni odbacuju priliku da razviju preobraæeno srce i odnos s Isusom πto ih subota omoguÊuje. Uzmimo da postoje i drugi naËini i drugo vrijeme uz subotu za razviÊe odnosa s Isusom. Meutim, subota je prilika koju nam je sam Bog dao u vrijeme kada je stvarao naπ ljudski rod i napisao Deset zapovijedi. Oni koji ne æele svetkovati subotu odbacuju najveÊu priliku da razviju odnos s Isusom koji Bog moæe ponuditi. Najjednostavniji naËin za definiranje æiga Zvijerinog sastoji se u Ëinjenici da je to znak koji Êe Bog u najmraËnijem trenutku Zemlje staviti na one ljude koji nisu htjeli stupiti i uËvrstiti vezu s Isusom. Opet, u drugom smislu, to nije ono πto Êe Bog uopÊe uËiniti nama. Djelo je naπe. Znak je jednostavno Njegovo priznanje naπeg izbora. To nije ono πto Êe On nametnuti nama u jednom trenutku u buduÊnosti. To je izbor koji vi i ja Ëinimo sada. Tko god sutra bude primio znak Zvijerin stvara taj znak veÊ danas u svom vlastitom srcu. Znak Zvijerin stvaramo u sebi. Nije stoga niπta neobiËno πto Bog u Otkrivenju troπi toliko vremena da nas opomene s obzirom na njega. A sada, molim vas, razmislite o ovome: Ljudi koji nisu danas razvili preobraæena srca i odnos s Isusom neÊe biti zaπtiÊeni od æiga Zvijerina u najmraËnijem trenutku povijesti Zemlje, premda jasno govore o nedjeljnom zakonu. Ako niste sada razvili blisku vezu s Isusom, moæete primiti æig Zvijerin Ëak i ako ispovijedate vjeru u subotu. Pomiπljam da Êe mnogi od onih koji Êe primiti æig Zvijerin na ruku (Otkrivenje 13,16) biti i oni koji joπ vjeruju u subotu, ali su popustili pritisku grijeha i nisu se pokorili Bogu. Za Boæji narod danas nije niπta vaænije od uËenja koje mu omoguÊuje da se upozna s Isusom. Ako to ne uËinimo, uskoro Êe posljedice postati vjeËne i tragiËne. Stoga ne smijemo dopustiti da nas kaπnjenje toliko uspava da se prekasno probudimo. POGLAVLJE 13 Boæji peËat i 144.000 Kad sam napisao pismo, savio sam ga i stavio u omotnicu. Ovlaæio sam poklopac omotnice, presavio ga i prstima preπao preko ruba. Moje je pismo sada sigurno zapeËaÊeno u omotnici. Teorijski, nitko ga ne moæe izmijeniti prije no πto ga osoba kojoj je upuÊeno ne otvori. Novi zavjet nam govori da Bog zapeËaÊuje svoj narod i rijeË peËat u ovom duhovnom smislu je sliËna u svakom pogledu s onim πto se dogodilo kad sam zatvorio omotnicu. RijeË peËat i u biblijska je vremena oznaËavala isti postupak kao i danas. Pismo je bilo napisano na papirusu ili pergamentu i zapeËaÊeno kapljom toplog voska duæ ruba svitka. To ga je Ëuvalo od izmjene ili Ëitanja od strane onih kojima nije bilo upuÊeno. Meutim, u biblijska vremena peËat je znaËio i neπto viπe. Poπiljalac je utisnuo mali metalni kalup sa svojim imenom u topli vosak, pa je osoba koja je primila pismo po natpisu na peËatu znala tko je poπiljalac. KrπÊani koji su zapeËaÊeni imaju Boæje ime utisnuto u svojim umovima, Njegov karakter ispisan na svojim srcima; a On jamËi da nitko drugi ne moæe “otvoriti” njihov æivot i izmijeniti ga. Poslanica Efeæanima i Otkrivenje spominju peËat koji Bog stavlja na svoj narod. Poslanica Efeæanima poruËuje: “U njemu ste i vi, poπto ste Ëuli rijeË istine — Radosnu vijest svoga spasenja — u njemu ste, prigrlivπi vjeru, i zapeËaÊeni Duhom, svetim, obeÊanim.” (Efeæanima 1,13) 134 KRIZA POSLJEDNJEG VREMENA “Ne æalostite Duha Svetoga Boæjega, kojim ste zapeËaÊeni za dan otkupljenja!” (Efeæanima 4,30) Zamijetite dvije Ëinjenice o peËatu koji apostol Pavao spominje u Poslanici Efeæanima: l U oba sluËaja upotrebljuje proπlo vrijeme. Pavao je napisao ovu poslanicu vjernicima crkve u Efezu oko 60. g. poslije Krista i poruËio im da su u to vrijeme veÊ bili zapeËaÊeni. l Pavao ovim krπÊanima nije rekao da su samo pojedini izmeu njih zapeËaÊeni. OËito su svi oni bili zapeËaÊeni. Usporedite ovo s onim πto apostol Ivan u Otkrivenju kaæe o Boæjem peËatu: “Potom opazih Ëetiri anela gdje stoje na Ëetiri ugla zemlje, dræeÊi Ëetiri zemaljska vjetra, da ne bi nikakav vjetar puhao ni na zemlju ni na more, ni na ijedno stablo. Zatim opazih jednoga drugog anela gdje uzlazi od istoka, noseÊi peËat æivoga Boga, i poËe vikati jakim glasom Ëetirima anelima kojima je bilo dopuπteno da opustoπe zemlju i more: Ne pustoπite ni zemlje, ni mora, ni stabla, dok ne zabiljeæimo peËat sluge naπega Boga na njihovim Ëelima! Tada Ëuh broj zabiljeæenih peËatom: sto Ëetrdeset i Ëetiri tisuÊe iz svih plemena Izraelovih sinova.” (Otkrivenje 7,1-4) Ako pozorno promatrate, uoËit Êete dvije znaËajne razlike izmeu Pavlove i Ivanove porabe peËata: l Ivan govori o zapeËaÊenju Boæjeg naroda kao o buduÊem dogaaju, πto znaËi da 144.000 joπ nisu bili zapeËaÊeni 90. g. poslije Krista kada je on to pisao. l Odreeni broj, a ne svatko u Crkvi, primit Êe peËat koji se spominje u Otkrivenju. SljedeÊa Êe usporedba moæda pridonijeti da se ove razlike vide jasnije: Pavlov peËat Na raspolaganju svakome VeÊ je dan Ivanov peËat PristupaËan za 144.000 Joπ nije dan BOÆJI PE»AT I 144.000 135 Iz onoga πto je Pavao rekao Ëini se razumnom pretpostavka da je od novozavjetnog vremena do danas svaki vjerni krπÊanin bio zapeËaÊen. Ali tko su 144.000 o kojima apostol Ivan govori u Otkrivenju? Razlikuje li se njihov peËat od onoga koji opisuje apostol Pavao? Jesu li oni zapeËaÊeni ubrzo nakon πto je Ivan napisao Otkrivenje, ili njihovo zapeËaÊenje joπ uvijek pripada buduÊnosti? U ovom Êemo poglavlju raspravljati o ovim i drugim vidovima znaËenja 144.000, a u sljedeÊem poglavlju o duhovnom iskustvu 144.000. Vrlo Êemo malo raspravljati o Otkrivenju 13. i 14. poglavlju, jer pretpostavljam da poznajete osnovni sadræaj tih poglavlja. Ako ih ne poznajete, moæda biste zaæeljeli ovu knjigu ostaviti ustranu i proËitati ova dva poglavlja u Otkrivenju prije no πto nastavite. Narod posljetka Osim svog opisa 144.000 u Otkrivenju 7,1-4, apostol Ivan ih takoer spominje u poglavlju 14,1-5. Zamijetite kontekst njegovog opisa u poglavlju 14, a posebno ono πto kaæe prije i neposredno poslije Otkrivenja 14,1-5. Otkrivenje 13. opisuje Sotonin narod neposredno prije kraja vremena milosti, a Otkrivenje 14,6-12 govori o poruci koju Boæji narod posljetka treba objaviti upravo prije zavrπetka vremena milosti. Ivanov opis 144.000 u poglavlju 14,1-5 je umetnut izmeu ovih dvaju opisa posljednjeg vremena. Ova toËka je toliko vaæna da sam je unio u sljedeÊi dijagram: Otkrivenje 13. Otkrivenje 14,1-5. Otkrivenje 14,6-12. ÆIG ZVIJERIN 144.000 VIJEST TRIJU ANELA Opisuje zle neposredno prije kraja vremena milosti Opisuje 144.000 Opisuje pravedne neposredno prije kraja vremena milosti. BuduÊi da tekstovi prije i poslije Otkrivenja 14,1-5 opisuju dogaaje u svijetu neposredno prije kraja vremena milosti, Ëini se oËitim da Êe 144.000 iz poglavlja 14,1-5 æivjeti u to isto 136 KRIZA POSLJEDNJEG VREMENA vrijeme. Oni su narod posljednjeg vremena, πto znaËi da Êe primiti peËat u razdoblju posljednjeg vremena. Prema Otkrivenju 7,1-4, ovih 144.000 primit Êe svoj peËat neposredno prije vremena puhanja Ëetiriju vjetrova, a πto je neposredno prije vremena nevolje, te Êe tako oni biti æivi na Zemlji tijekom vremena nevolje. Zamijetite πto Ellen White kaæe: “Oni pred prijestoljem pjevaju ‘neπto sliËno novoj pjesmi’, pjesmu koju ne moæe nauËiti nitko osim onih sto Ëetrdeset i Ëetiri tisuÊe.... ‘Ovo su oni πto dolaze iz velike nevolje’; proπli su kroz vrijeme nevolje kakve ne bijaπe otkako je ljudi; pretpjeli su strah vremena Jakovljeve nevolje. Tijekom konaËnog izlijevanja Boæjih kazni ostali su bez posrednika.” (Velika borba, str. 557) “Uskoro smo Ëuli Boæji glas kao glas mnogih voda, koji nam je izrekao dan i sat Isusovog dolaska. Æivi svijet, 144.000 na kraju poznavali su i razumjeli taj glas.” (Early Writings, str. 15) SastavljajuÊi sve ove Ëinjenice, smatram da je razumno zakljuËiti da 144.000 joπ nisu zapeËaÊeni. Ali πto je Boæji peËat i po Ëemu se Pavlov peËat razlikuje od Ivanovog? ©to je Boæji peËat? PeËat znaËi zatvaranje. On osigurava trajanje stvari koja je zapeËaÊena. Apostol Pavao kaæe da su krπÊani u Efezu zapeËaÊeni “za dan otkupljenja” (Efeæanima 4,30), πto upuÊuje na to da je na neki naËin njihovo spasenje zajamËeno. Sveto pismo jasno potvruje da krπÊani mogu biti sigurni u svoje spasenje (vidi: Ivan 10,27.28; 1. Ivanova 5,12.13). Vjerujem da je to ono na πto je Pavao mislio kad je govorio o Boæjem narodu koji je zapeËaÊen u njegovo vrijeme. Oni su bili uvjereni u spasenje. Kako se Ivanov peËat posljednjeg vremena razlikuje od ovoga? Znamo da Otkrivenje u 13. i 14. poglavlju opisuje odbrojavanje kraja vremena milosti i u ovom kontekstu peËat i æig oznaËuju prestanak vremena milosti za one koji ih prime. Oni koji primaju Boæji peËat imaju zajamËeno mjesto u Boæjem vjeËnom kraljevstvu, dok su oni koji prime æig Zvijerin osueni BOÆJI PE»AT I 144.000 137 na vjeËnu smrt. To je ono naπto je Isus mislio u Otkrivenju 22,11: “Neka nepravednik i dalje bude nepravedan; neka se neËisti i dalje oneËiπÊuje; neka pravednik i dalje æivi pravedno; neka se sveti i dalje posveÊuje!” Boæji peËat i æig Zvijerin simboli su prestanka vremena milosti. Pavlov je peËat Boæje Ëvrsto obeÊanje krπÊanima svih stoljeÊa, prije no πto se zavrπi njihovo vrijeme milosti, da je njihovo spasenje osigurano dokle god su u pravom odnosu s Njim. BuduÊi da njihovo vrijeme milosti nije prestalo, oni mogu izgubiti to spasenje. Ali kad se 144.000 zapeËate, i njihovo Êe vrijeme milosti istodobno prestati, a njihovo Êe spasenje biti osigurano za cijelu vjeËnost. Je li broj 144.000 doslovan ili simboliËan? Mnogi krπÊani Ëesto postavljaju pitanje je li broj 144.000 doslovan ili simboliËan. Naæalost, ovo pitanje izazvalo je mnogo rasprava i svaki od odgovora ima svoje vjerne pristaπe. Premda imam odreeno miπljenje o ovom predmetu koji Êu izloæiti, ipak ne æelim raspravljati o njemu. Iznosim svoje glediπte. Ja ga ne nameÊem. Izloæit Êu vam dokaze obiju strana, a vi moæete odluËiti o tome πto vam se Ëini suvislijim. Doslovan broj. Oni koji daju prednost doslovnom tumaËenju upuÊuju na dva teksta, jedan u Bibliji a drugi u spisima Ellen White. Apostol Ivan je rekao: “Tada Ëuh broj zabiljeæenih peËatom: sto Ëetrdeset i Ëetiri tisuÊe iz svih plemena Izraelovih sinova.” (Otkrivenje 7,4) »injenica da je Ivan stvarno Ëuo broj upuÊuje na to da je to doslovan broj ljudi, a Ellen White Ëini se kao da podupire to glediπte u najmanje jednoj tvrdnji: “Uskoro smo Ëuli Boæji glas, kao glas mnogih voda, koji nam je izrekao dan i sat Isusovog dolaska. Æivi sveti, 144.000 na broju, poznavali su i razumjeli taj glas.” (Early Writings, str. 15) SimboliËan broj. Oni koji vjeruju da je broj simboliËan, istiËu da je i apostol Ivan rekao da Êe biti toËno 12.000 zape- 138 KRIZA POSLJEDNJEG VREMENA ËaÊenih od svakog izraelskog plemena. Ta plemena danas ne postoje, tako da je broj 12.000 sigurno simboliËan. Zaπto bi onda ukupan broj bio doslovan kada su pribrojnici simboliËni? Ako 144.000 predstavlja ukupan broj svih onih koji Êe biti preobraæeni kad Isus doe, kako neki vjeruju, tada imam ozbiljan problem tumaËeÊi ovaj broj kao doslovan. Ne vjerujem kako je Bog rekao da Êe samo toliko ljudi, a ne viπe, moÊi æivjeti nakon zavrπetka vremena milosti, da vide kako Isus dolazi. Ako, s druge strane, 144.000 predstavlja posebnu skupinu meu onima koji Êe biti æivi tijekom vremena nevolje, tada sam spremniji priznati da je 144.000 moæda doslovan broj. 144.000 i veliko mnoπtvo Otkrivenje 7. poglavlje govori o dvjema skupinama ljudi. VeÊ smo raspravljali o 144.000. U recima od 9. do 17. apostol Ivan takoer spominje i “narod mnogi”. On ovako govori: “Poslije toga se, najedanput, pojavi pred mojim oËima veliko mnoπtvo, koje nitko nije mogao izbrojiti, iz svakog naroda i plemena, puka i jezika.” (Otkrivenje 7,9) Zamijetite da je ovaj narod doπao iz cijelog svijeta — od svakoga jezika i koljena i naroda i plemena. Vjerojatno iz svih stoljeÊa. Meutim, kod ovakvog zakljuËka javlja se jedan problem, jer Ivan kaæe: “Tada progovori jedan od Staraca i upita me: Tko su i odakle dolaze ovi πto su obuËeni u bijele haljine? Moj gospodine — odgovorih mu — to znaπ ti. Ovo su — nato mi reËe — oni πto dolaze iz velike nevolje; oni su prali svoje haljine i obijelili ih u krvi Janjetovoj.” (Reci 13.14.) Veliko mnoπtvo (narod mnogi) oËito Êe proÊi kroz veliko vrijeme nevolje isto kao i 144 tisuÊe. Stoga se postavlja pitanje: HoÊe li jedna ili dvije skupine doæivjeti vrijeme nevolje? Mnogi krπÊani podijeljeni su prema ovom pitanju pa Êu stoga pokuπati potvrditi svoje razmiπljanje izvan ovih obaju pogleda. Po mom sudu ni jedno ni drugo nije uvjerljivo presudno. BOÆJI PE»AT I 144.000 139 Oni su ista skupina. Vjerojatno najjaËi dokaz u korist glediπtu da su 144.000 i veliko mnoπtvo (narod mnogi) istovjetna skupina jest izjava Ellen White: “‘Nitko osim onih sto Ëetrdeset i Ëetiri tisuÊe ne moæe nauËiti tu pjesmu... ‘Ovo su oni πto dolaze iz velike nevolje... Onisu oprali svoje haljine i ubijeliπe haljine svoje u krvi Janjetovoj... Zato stoje pred prijestoljem Boæjim i sluæe mu dan i noÊ u Njegovu hramu. A onaj koji sjedi na prijestolju spustit Êe se na njih da boravi s njima.’” (Velika borba, str. 557) U ovom odsjeku Ellen White opisuje 144.000 istim jezikom kojim se Otkrivenje sluæi da opiπe mnoπtvo. To navodi na misao da su oni doista jedna skupina. Ali kako stvoriti jednu skupinu od dviju? Oni koji vjeruju u postojanje jedne skupine istiËu da nam apostol Ivan prikazuje 144.000 na Zemlji, dok je veliko mnoπtvo (“narod mnogi”) na Nebu. Kada 144.000 odu na Nebo, kaæu oni, ustanovit Êemo da ne predstavljaju ograniËeni broj ljudi, nego nebrojeno mnoπtvo. Ovo glediπte oËito zastupa poimanje broja 144.000 kao simboliËne vrijednosti. Dvije skupine. NajjaËi dokaz u korist postojanja dviju skupina je upadljiva razlika meu njima: 144.000 SpecifiËan broj Od plemena Izraelova Veliko mnoπtvo Broj koji se ne moæe izbrojati Od svih naroda Ove razlike upuÊuju na Ëinjenicu da je apostol Ivan namjeravao da ih shvatimo kao dvije skupine. Joπ jedan dokaz u korist postojanja dviju skupina je tekst u Otkrivenju 14,1-5, koji opisuje 144.000 na Nebu i daje nam njihov broj (vidi: Otkrivenje 14,1). OËito je da Êe se ta razlika izmeu velikog mnoπtva i 144.000 saËuvati na Nebu. U odgovoru na problem porabe jezika πto ga je Ellen White koristila piπuÊi o velikom mnoπtvu da bi opisala 144.000, oni koji vjeruju u dvije skupine istiËu kako je Ëesto upotrebljavala izraze iz Biblije izvan njihovog redovnog konteksta da bi izrazila neki pogled koji je æeljela izloæiti. 140 KRIZA POSLJEDNJEG VREMENA “... znak koji se moæe vidjeti, veÊ utvrivanje u istini, i intelektualno i duhovno, tako da se oni (Boæji narod) ne mogu pokolebati.” (Ellen G. White Comments, SDA Bible Commentary, sv. 4, str. 1161) Boæji peËat je “utvrivanje u istini”. Kad smo se moja supruga i ja “utvrdili (naselili)” u novom domu, raspakirali smo se, izvadili stvari i uredili kuÊu kako nam se svia. To je postupak koji obiËno traje godinu ili dvije. Isto je tako Boæjem narodu potrebno vrijeme da se utvrdi u istini. Kraj vremena milosti je proces kao i vremenski trenutak, a tako je to i s Boæjim peËatom. DoÊi Êe vrijeme kada Êe se zavrπiti naπe vrijeme milosti i kada se moæe reÊi da smo zapeËaÊeni. Ali prije toga takoer bi se moglo reÊi da naπe zapeËaÊenje traje, da se odvija u vremenu. Ono se kao proces zbiva sada. Ne moæemo oËekivati vrijeme da se stavi konaËni peËat i da se tada pripremamo. Utvrivanje se treba sada dogoditi. Proces zapeËaÊenja treba se dogaati sada. To je jedini naËin da se osigura naπe odræavanje veze s Isusom u najmraËnijem trenutku na Zemlji. Prije malog ili velikog vremena nevolje? Kad Ivan kaæe da Ëetiri vjetra ne mogu puhati dok se 144.000 ne zapeËate, on govori o vremenu u kome je proces zavrπen, kada je Boæji narod proπao zapeËaÊivanje, pa se moæe reÊi da su njegovi pripadnici zapeËaÊeni. Apostol Ivan istiËe da Êe 144.000 dosegnuti taj trenutak prije no πto poËnu puhati Ëetiri vjetra. Suenje æivima Kraj vremena milosti Malo vrijeme nevolje Drugi dolazak Veliko vrijeme nevolje Posljednja kriza ’ Kada Êe 144.000 biti zapeËaÊene? VeÊ smo doznali da Êe 144.000 biti zapeËaÊene prije no πto poËnu puhati vjetrovi — prije no πto na Zemlju doe vrijeme nevolje. Sada Êemo se pobliæe usredotoËiti na to kada Êe se ovo toËno zbiti. Æelio bih posebno spomenuti dvije toËke. Mi se sada zapeËaÊujemo. Najvaæniju pouku koju moæemo nauËiti vi i ja o odreivanju vremena Boæjeg peËata jest to da se baπ sada zapeËaÊujemo. Ellen White govori da peËat nije Evo sada jednog pitanja: Kad Ivan govori o puhanju Ëetiri vjetra, ima li na umu malo ili veliko vrijeme nevolje? Moj odgovor na to pitanje i moje osobno glediπte koje slijedi pretpostavlja da su 144.000 i veliko mnoπtvo dvije skupine. Sjetite se da smo u jednom ranijem poglavlju istaknuli da Êe posljednja kriza poËeti prije zavrπetka vremena milosti i nastaviti se nakon zavrπetka vremena milosti do drugog Kristovog dolaska: ’ Oni koji smatraju da su 144.000 i veliko mnoπtvo dvije skupine takoer vjeruju da Êe veliko mnoπtvo biti zapeËaÊeno prije kraja vremena milosti isto kao i 144.000, premda Otkrivenje 7,9-17 to ne spominje. Oni bi morali biti zapeËaÊeni da bi æivjeli bez Posrednika nakon prestanka vremena milosti. BOÆJI PE»AT I 144.000 141 Zamijetite dvije strelice ispod dijagrama. Sto Ëetrdeset i Ëetiri tisuÊe Êe biti zapeËaÊene prije vremena jedne od ovih dviju strelica. Koje? U poglavlju o kraju vremena milosti istaknuo sam da Êe se Boæjem narodu ostatka prvo suditi — njihovo Êe se vrijeme milosti prvo zavrπiti — dok Êe vrata milosti joπ biti otvorena za one koji nisu imali prilike Ëuti istinu. Ako je to sluËaj, tada Êe 144.000 biti prve zapeËaÊene, zato πto su oni dostigli najviπu razinu u razvitku karaktera meu Boæjim narodom posljednjeg vremena. Otkrivenje kaæe da su oni “Ëisti”, “u njihovim se ustima ne nae laæ; oni su bez mane”. (Otkrivenje 14,4.5) Moæda Otkrivenje 14,4 naziva 144.000 “prvencima” zato πto su oni prvi zapeËaÊeni. Ako je to toËno, tada 144.000 ne mogu biti zapeËaÊene dan prije no πto Isus zavrπi svoju sluæbu u nebeskom Svetiπtu (konaËni kraj vremena milosti) ili bi bilo nemoguÊe da oni budu zapeËaÊeni prvi i joπ mnogo drugih poslije njih. Da bi se to dogodilo, 144.000 moraju biti zapeËaÊene negdje na poËetku procesa zapeËaÊenja, neπto prije konaËnog kraja vremena milosti. Æelio bih nagovijestiti da Êe Ëetiri vjetra, koja Êe biti puπtena poslije zapeËaÊenja 144.000, biti zapeËaÊena tijekom krat- 142 KRIZA POSLJEDNJEG VREMENA BOÆJI PE»AT I 144.000 143 kog vremena nevolje i da Êe 144.000 biti zapeËaÊene kratko vrijeme prije no πto otpoËne ovo vrijeme nevolje. Evo jednog dijagrama koji prikazuje ovo glediπte o zapeËaÊenju 144.000: 144.000 »etiri vjetra zapeËaÊene puπtena Kraj vremena milosti Drugi dolazak Malo vrijeme nevolje Veliko vrijeme nevolje Posljednja kriza Ovaj zakljuËak je pretpostavka, neπto do Ëega sam doπao sastavljajuÊi na odreeni naËin dokaze. Dok smatram da sam u pravu, moæda grijeπim. Moje osobno glediπte Vjerujem da je broj 144.000 simboliËan i da su 144.000 i veliko mnoπtvo dvije skupine, a ne jedna. Takoer vjerujem da Ëetiri vjetra koja Êe poËeti puhati kad 144.000 budu zapeËaÊene, predstavljaju poËetak posljednje krize — Malo vrijeme nevolje, a ne Veliko vrijeme nevolje. Vjerujem da Êe 144.000 biti zapeËaÊene prije posljednje krize i da Êe otpoËeti Malo vrijeme nevolje. Ako je tako, kakva je razlika izmeu dviju skupina i zaπto Bog zapeËaÊuje 144.000 prije Malog vremena nevolje? Sigurno se sjeÊate da odmah nakon opisa 144.000 koji primaju Boæji peËat, Otkrivenje u 14. poglavlju objavljuje vijesti triju anela — Boæju posljednju opomenu svijetu. Vjerujem da Bog æeli da shvatimo kako Êe 144.000 biti voe u posljednjoj opomeni svijetu, da Êe veliko mnoπtvo biti svi oni iz cijelog svijeta koji su u posljednjem trenutku njihovim naporima bili pridobijeni za Gospoda. Ovo je u skladu s Ëinjenicom da je 144.000 Izrael — Boæja Crkva Ostatka, dok je veliko mnoπtvo od svih “naroda” — svih vjerskih uvjerenja. Razlog πto Êe 144.000 biti zapeËaÊene prije Malog vremena nevolje je u tome πto oni moraju objaviti posljednju opomenu tijekom Malog vremena nevolje. Meutim, najvaænije pitanje o 144.000 je da se oni zapeËaÊuju sada. Boæji peËat je Njegova potvrda da Êe naπa veza onakva kakva je s Njim u trenutku kada vrijeme milosti za nas prestane ostati ista za vjeËnost. Ako nemamo vezu s Njim, kada se vrijeme milosti okonËa, ne postoji nikakav naËin da nas svojim peËatom zapeËati za vjeËnost. Moramo sada biti “utvreni” na istini. Moramo sada razvijati taj odnos ako oËekujemo da on tada bude stalan. Æalosna je istina da moæemo biti vjernici Crkve zajedno s pravilnom teologijom koju ona obuhvaÊa, ali ako zanemarimo razvijati odnos sa Isusom, naπa nas teologija neÊe dovesti na pravu stranu kada doe kraj vremena milosti. Ne mogu dovoljno istaknuti Ëinjenicu da vi i ja moramo sada razvijati duhovno iskustvo koje Êe nas osposobiti da tada budemo vjerni. Ne vjerujem da nam je preostalo mnogo vremena u kome to moæemo uËiniti. POGLAVLJE 14 Duhovno iskustvo 144.000 Prije otprilike 25 godina bio sam nazoËan jednom skupu mladih u Texasu. Bilo je to onda kad sam bio dovoljno mlad da se kvalificiram za takve dogaaje. Zaboravio sam ime grada — vjerojatno je to bilo u blizini Houstona — ali veoma se dobro sjeÊam propovjednika koji je vodio pjevanje. Jedan od mladih propovjednika u Texaπkoj konferenciji sjedio je pored mene. Ubrzo nas je propovjednik koji je vodio pjevanje zamolio da pjevamo pjesmu “HoÊemo li se okupiti kraj rijeke”. To je oduvijek bila moja omiljena pjesma i dok sam je tog jutra pjevao, razmiπljao sam kako stojim na obali rijeke æivota, razgovaram sa svojim prijateljima i dijelim s njima radosti Novog Jeruzalema. Upravo tada prolazio sam kroz teπko razdoblje u svom æivotu pa je pomisao na Nebo imala za mene posebni znaËaj. Iznenada su me melodija i znaËenje rijeËi potresli, i ja sam poËeo plakati. Sagnuo sam glavu, tijelo mi se treslo, a suze su mi lile niz obraze. Mladi je propovjednik ispruæio svoju ruku i Ëvrsto me zagrlio. To mi je bilo potrebno. Potreban mi je bio njegov zagrljaj, a potrebno mi je bilo da tog jutra mislim o Nebu i plaËem. To je bila sveta radost. Petnaest ili dvadeset godina kasnije moja supruga i ja proveli smo vikend u Lincolnu, u Nebraski, u posjetu njezinoj majci i oËuhu. 146 KRIZA POSLJEDNJEG VREMENA U subotu ujutro otiπli smo na jutarnju sluæbu u crkvi College View, u kojoj su postojale divne orgulje s cijevima. Prva pjesma kojom je tog jutra otpoËelo bogosluæje bila je jedna od onih uzviπenih pjesama koje slave Boga zbog Njegove ljubavi i veliËanstva. Volim pjevati te pjesme zato πto me one prenose u nebesko Svetiπte. Tako stvaram sliku o Bogu na Njegovu prijestolju i o milijunima spaπenih koji stoje pred Njim zajedno sa svim svetim anelima. Zamiπljam da sam meu njima i slavim Boga i Isusa Krista. Pjevao sam ove himne mnogo puta, ali ovoga jutra sve je bilo drukËije. VeliËanstvena glazba s orgulja i velika crkva koja pjeva zajedno uËinili su da se osjeÊam kao da slavim Boga pred Njegovim prijestoljem. Nebo je tog trenutka izgledalo veoma stvarno, veoma blizu. Guπio sam se, suze su poËele teÊi niz obraze pa sam morao prestati s pjevanjem. Pokuπao sam nastaviti pjevati, ali sam morao prestati. Tako sam pustio da mi suze teku dok sam zamiπljao kao da sluπam anele, 144.000 i veliko mnoπtvo od svakog naroda, plemena i jezika kako hvale Boga pred Njegovim prijestoljem. To je bila sveta radost. Cijelo je to iskustvo bilo tako veliËanstveno da sam poslije zavrπetka bogosluæja rekao svojoj supruzi: “Ti moæeπ iÊi k mami, ako æeliπ, ali ja Êu ostati i na drugoj sluæbi.” Ponovno sam mogao sluæiti Bogu. Sada se vjerojatno pitate: Za ime svijeta, kakve to veze ima sa 144.000 onako kako to apostol Ivan iznosi u Otkrivenju 14. poglavlju? “Potom sam imao ovo vienje: Janje stoji na Sionskoj gori i s njim sto Ëetrdeset i Ëetiri tisuÊe osoba koje su imale napisano na svojim Ëelima njegovo ime i ime njegova Oca. I Ëuh glas s neba poput πuma velikih voda i udaranja jakog groma. A glas koji sam Ëuo podsjeÊao je na sviraËe πto sviraju na svojim citrama. Pjevali su neπto sliËno novoj pjesmi pred prijestoljem, pred Ëetiri BiÊa i pred Starcima. Nitko nije mogao nauËiti te pjesme, osim onih sto Ëetrdeset i Ëetiri tisuÊe koji su otkupljeni sa zemlje.” (Otkrivenje 14,1-3) DUHOVNO ISKUSTVO 144.000 147 Zajednica koja proslavlja Boga Mnogi su tradicionalno definirali 144.000 prema njihovu karakteru: oni Êe biti savrπeni, pobjednici u borbi sa zlom, spremni za kraj vremena milosti, spremni da æive bez Posrednika tijekom vremena nevolje. Sve je ovo toËno i ja Êu o tome viπe govoriti u ovom poglavlju. Meutim, propustili smo zapaziti da cijele dvije treÊine opisa govori o tome kakvi Êe biti 144.000, kako Êe Ga oni πtovati pred Njegovim prijestoljem. Apostol Ivan govori o njihovom πtovanju Boga viπe no πto govori o njihovom savrπenstvu. Sto Ëetrdeset Ëetiri tisuÊe prvenstveno Êe biti zajednica koja πtuje Boga. PoÊi Êu jedan korak dalje i reÊi da 144.000 neÊe nikada biti savrπen narod sve dok ne nauËi biti narod koji proslavlja Boga. To je æalosno. Æelio bih vam neπto reÊi. Vjerujem da Êe oni koji objavljuju vijest triju anela u Zemljinom najmraËnijem trenutku biti zajednica ljudi koji proslavljaju Boga u veliËanstvenoj, ushiÊenoj i radosnoj sluæbi i da sve dok ne nauËimo doista πtovati Boga, neÊemo stvarno objavljivati vijest. Rana kiπa se izlila na uËenike poslije slavljenja Boga u hramu, nakon deset dana sluæbe Bogu u njihovoj maloj skupini u gornjoj sobi. (vidi: Luka 24,50-53; Djela 2,1-4) Vjerujem da Êe se kasna kiπa izliti na nas danas samo onda kad nauËimo πto znaËi slaviti Boga. Obnova naπih bogosluæja je bitna ako æelimo ikada iskusiti kasnu kiπu. Ako ste zabrinuti zbog ovoga, preporuËujem vam da o tome razgovarate sa svojim propovjednikom. Ako znate druge u crkvi koji se isto brinu kao i vi, skupite se zajedno sa svojim propovjednikom i razgovarajte o tome. Meutim, nemojte oËekivati da vaπ propovjednik odmah unese izmjene u bogosluæje. On mora imati æelju zajednice za izmjenom i njenu spremnost da posveti znatni dio svog vremena ovoj zadaÊi. Najbitnije πto vaπa crkva moæe uËiniti da bi uvela obnovu bogosluæja jest da ih planira unaprijed i tada svakog tjedna marljivo radi na usavrπavanju svakog njihovog dijela. Za svako bogosluæje potrebna je tema i, koliko god je to moguÊe, svaki dio sluæbe treba dati svoj pridonos toj temi. To je vaæan dio ovog planiranja. 148 KRIZA POSLJEDNJEG VREMENA Ne moæete oËekivati da imate æivo bogosluæje ako oni koji sudjeluju u njemu sve to prebace na onih pet minuta kada se starjeπina i propovjednik nau u prostoriji iza propovjedaonice prije no πto izau pred crkvu. Svaka se sluæba treba planirati nekoliko tjedana unaprijed i svaka osoba koja sudjeluje mora unaprijed znati svoj udio da bi u sluæbi doista bila uspjeπna. Na primjer, molitve treba osmisliti, a Ëitanje iz Svetog pisma treba uvjeæbati. Jedno od najsnaænijih duhovnih iskustava koje moæe doæivjeti jedan krπÊanin je sudjelovanje u æivom bogosluæju s drugim krπÊanima. KrπÊani koji rastu svakog tjedna imaju potrebu za ovakvim iskustvom. Kad ste ga jednom iskusili, poæeljet Êete ga svakog tjedna. Razlog πto veÊina crkava nema takva bogosluæja, Ëak i svakih nekoliko mjeseci, jest u tome πto smo toliko zauzeti svakodnevnim æivotom da ne posveÊujemo vrijeme koje je potrebno da se sluæbi u crkvi dâ puni znaËaj. Isto tako kao πto moramo odvojiti vrijeme za svoj osobni æivot molitve i sluæbe Bogu, tako moramo odvojiti vrijeme i naËiniti bogosluæje koje Êe imati veliki duhovni znaËaj. Neke crkve pokuπavaju utemeljiti takva bogosluæja. Ja nisam predlagaË niti apsolutni kritiËar “sveËanih bogosluæja”, ali æelim potvrditi sve ono πto je u ovom smislu postignuto. Bez obzira πto vi i ja mislili o sveËanim bogosluæjima, mislim da se moæemo sloæiti da bogosluæje treba biti radosno, ispunjeno slavljenjem Boga i duhovnom okrjepom. Mislim da se moæemo sloæiti da Otkrivenje opisuje 144.000 kako pjevaju Bogu u slavu i proslavljeju Ga. Sto Ëetrdeset Ëetiri tisuÊe bit Êe zajednica koja Êe i proslavljati Boga, pa svi oni koji æele biti meu 144.000 moraju posvetiti veÊi dio vremena i sredstava da slave Boga sada dok joπ ima vremena. Savrπena zajednica Slavljenje Boga je prvo svojstvo koje Otkrivenje spominje kada govori o 144.000. Savrπenstvo je drugo. Od samog poËetka svoje sluæbe Ellen White je isticala karakter koji mora posjedovati Boæji narod koji æivi u vrijeme kraja. Ona je rekla da oni koji æele primiti peËat Boæji moraju biti savrπeni. SljedeÊe su izjave veoma znaËajne meu mnogima koje se mogu navesti: DUHOVNO ISKUSTVO 144.000 149 “Teæimo li za Njegovom puninom, stalno se tiskajuÊi prema Znaku postavljenom ispred nas — savrπenstvu Njegova karaktera? Kada Boæji narod dostigne taj znak, oni Êe biti zapeËaÊeni na svojim Ëelima.” (Ellen G. White Comments, SDA Bible Comentary, sv. 6, str. 1118) “PeËat Êe æivoga Boga biti stavljen samo na one koji u karakteru posjeduju sliËnost s Kristom.” (Isto sv. 7, str. 970) “Svi koji primaju peËat moraju biti bez mane pred Bogom, kandidati za Nebo.” (Testimonies, sv. 5, str. 216) Neki ljudi ne vole to πto je Ellen White istaknula savrπenstvo koje Boæji narod mora imati da bi primio Boæji peËat i bez Posrednika æivio nakon zavrπetka vremena milosti. To mnogo podsjeÊa na opravdanje djelima, govore oni, i istiËu milost i oprost kao dovoljne vrijednosti za primanje Boæjeg peËata. Drugi, dræeÊi se strogo onoga πto je rekla Ellen White, razvili su krajnji perfekcionizam. Prvo, mislim kako trebamo razumjeti da je Ellen White bila u savrπenom skladu sa Svetim pismom kad je rekla da oni koji prime Boæji peËat neposredno prije kraja vremena milosti moraju biti savrπeni. Otkrivenje 14,4.5 spominje sljedeÊe osobine 144.000: l Oni se nisu opoganili sa æenama; l SaËuvali su sebe Ëistima; l Nije se naπla laæ u ustima njihovim; l Oni su bez mane. Oni koji kritiziraju Ellen White za postavljanje tako visokih mjerila u razvitku karaktera za Boæji narod posljetka, moraju shvatiti da njihov problem nije samo s Ellen White nego i s Biblijom, a to znaËi da problem ne leæi ni u Ellen White ni u Bibliji, veÊ u nama. Problem je u naπem pogreπnom prihvaÊanju onoga πto nam govori Biblija i Ellen White. Kako izaÊi iz ove zamrπenosti? Kako krπÊani mogu isticati savrπenstvo kao kvalifikaciju za primanje Boæjeg peËata i ne biti savrπeni i prestraπeni? Rjeπenje poËinje, kako vjerujem, shvaÊanjem da postoje dva oblika savrπenstva. Jedno nas osposobljuje da primimo pouzdano obeÊanje spasenja, a drugo nas osposobljuje da pri- 150 KRIZA POSLJEDNJEG VREMENA mimo Boæji peËat. Jedno se zbiva na poËetku krπÊanskog æivota, a drugo na njegovu kraju. Savrπenstvo za pouzdano obeÊanje spasenja. Ako je rasprava o opravdanju vjerom iz 1888. godine uËinila iπta za Crkvu, posebno u vremenu od oko 1950. godine, onda nam je pomogla u shvaÊanju da vjerom primamo obeÊanje o spasenju miloπÊu, a ne razvitkom karaktera. OdluËujuÊi Ëinitelj jest imamo li vezu s Isusom — ne koliko je jaka veza koju imamo ili njezina kakvoÊa, veÊ samo imamo li je. Zaπto? Zato πto vjera koja je osnova veze s Isusom donosi oprost od grijeha. Ona preobraæava srce. Ona nam donosi sve savrπenstvo koje Bog zahtijeva onda kada nas spaπava. Ellen White to ovako opisuje: “Æivio je bezgrjeπnim æivotom. Umro je za nas, i sada se nudi da uzme naπe grijehe, a nama dâ svoju pravednost. Ako se budete Njemu predali i prihvatili Ga kao svoga Spasitelja, bit Êete tada, bez obzira na svu grjeπnost svog preaπnjeg æivota, Njega radi proglaπeni pravednima. Kristov Êe karakter stati na mjesto vaπeg karaktera, i vi Êete biti prihvaÊeni pred Bogom kao da nikada niste ni grijeπili.” (Koraci prema Kristu, str. 65) To je savrπenstvo. Meutim, to nije savrπenstvo karaktera. Moæda imamo mnogo mana koje moramo savladati, ali Bog nas smatra savrπenima zato πto nam je Krist dao svoj savrπeni karakter. Njegov karakter pokriva naπ karakter, tako da kada nas Bog pogleda, On vidi Kristov savrπeni, a ne naπ grjeπni karakter. Sami po sebi nismo savrπeni. Savrπeni smo jedino u Kristu. Ovo savrπenstvo stoji odmah na raspolaganju svakom ljudskom biÊu koje prihvati Isusa na planetu Zemlji. Ono se naziva opravdanjem. Razbojnik na kriæu gotovo da nije imao nimalo vremena da savlada grijeh i razvije svoj karakter tako da odsjajuje Kristovim karakterom, ali je ipak bio savrπen u Boæjim oËima zato πto je Kristovo savrπenstvo pokrivalo njegovu grjeπnost. Ovaj oblik savrπenstva je poznata “haljina Kristove pravde”. Haljina je odjeÊa koja pokriva tijelo, pa kad je upotrijebimo kao simbol opravdanja, smatramo da ona pokriva naπe grijehe. Vaæno je razumjeti da Kristova pravda neÊe pokriti DUHOVNO ISKUSTVO 144.000 151 grijehe zbog kojih se nismo pokajali i koje nismo priznali. Ali, isto je tako vaæno shvatiti da dokle god odræavamo vezu s Isusom — a to znaËi da se kajemo zbog svojih grijeha i da ih ispovijedamo — Njegova Êe nas haljina i dalje pokrivati. Nekoliko priËa u Bibliji slikovito prikazuju pouku o haljini i Kristovoj pravdi. SjeÊate se da je otac za izgubljenog sina traæio “najljepπu haljinu” da pokrije odjeÊu svog sina koja je bila prljava od bavljenja u svinjskom oboru. (Vidi: Luka 15,22) U starozavjetnom dogaaju o Isusu i Sotoni, aneo Gospodnji je skinuo Isusove prljave haljine i obukao ga u “nove haljine” i stavio mu “Ëistu kapu”. (Vidi: Zaharija 3,1-5)1 Isusova priËa o Ëovjeku koji je doπao na svadbenu sveËanost bez prikladne haljine slikovito prikazuje sudbinu onih koji ne æele prihvatiti haljinu Kristove pravde kako bi pokrili svoje grijehe (Vidi: Matej 22,1-14). Haljina Kristove pravde, savrπenstvo karaktera nastalo opravdanjem, poklanja se svakom grjeπniku u trenutku kada prihvati Isusa za svog Spasitelja. Pod pretpostavkom da odræava svoj odnos s Isusom, ova ga haljina nastavlja pokrivati sve do trenutka njegove smrti ili Isusovog dolaska. GrafiËki to moæemo prikazati ovako: Opravdanje KrπÊanski æivot poËinje SIGURNO OBE∆ANJE PosveÊenje Kraj krπÊanskog æivota Haljina Kristove pravednosti Kristov karakter namjesto mog karaktera Proces posveÊenja Moji grijesi su pokriveni; Kristov karakter mi je darovan 1 U prispodobi o izgubljenom sinu otac je stavio “najljepπu haljinu” preko prljave odjeÊe svoga sina, πto slikovito prikazuje kako Bog praπta i prihvaÊa grjeπnike u onom stanju u kome ih nalazi. Mi ne trebamo postati savrπeni prije no πto doemo k Isusu. U dogaaju opisanom u Zaharijinoj knjizi Isusove su haljine skinute prije no πto je Ëista haljina stavljena na njega, slikovito prikazujuÊi da nas Krist uz oprost joπ i Ëisti (vidi: 1. Ivanova 1,9). Zaharija ne misli kako nas Bog ne æeli primiti dok se ne oËistimo. Zapazite da Isus nije sam skinuo svoje prljave haljine. Zapovijed je izdana nekom drugom: “Skinite s njega te prljave haljine.” (Zaharija 3,4) 152 KRIZA POSLJEDNJEG VREMENA Vi i ja imamo sigurno obeÊanje spasenja u trenutku kad prihvatimo Krista kao svog Spasitelja, kada Mu priznamo svoje grijehe, i molimo Ga da nam oprosti. U tom trenutku moæemo znati da smo spaπeni. Apostol Ivan kaæe: “Tko ima Sina, ima æivot... Ovo piπem vama koji vjerujete u ime Sina Boæjega, da znate da imate vjeËni æivot.” (1. Ivanova 5,12.13) Nitko neÊe nikada biti spaπen bez savrπenstva koje nam Krist daje na poËetku krπÊanskog æivota. To je isto tako istinito za one koji Êe æivjeti bez Posrednika nakon prestanka vremena milosti, kao πto je istinito i za one koji æive prije toga. Savrπenstvo za peËat. Ipak, dok sam Ëitao izjave Ellen White o karakteru koji Êe Bog traæiti da bi neposredno prije kraja vremena milosti zapeËatio svoj narod, utvrdio sam da je ona dræala na umu mnogo viπe od Kristovog karaktera koji stoji namjesto naπeg karaktera. Ona misli da moramo pobijediti grijeh: “Boæji peËat neÊe nikada biti stavljen na Ëelo neËistog Ëovjeka ili æene. Nikada neÊe biti stavljen na Ëelo ambicioznog Ëovjeka ili æene koji vole svijet. Nikada neÊe biti stavljen na Ëelo ljudi ili æena laæljivih jezika i prijevarnih srca. Svi koji prime peËat moraju biti bez mane pred Bogom — kandidati za Nebo.” (Testimonies, sv. 5, str. 216) “Oni koji pobijede svijet, tijelo i Sotonu bit Êe dostojni ljudi koji Êe primiti peËat æivoga Boga.” (Testimonies to Ministers, str. 445) “Naπeg Spasitelja nije bilo moguÊe navesti ni jednom jedinom miπlju da popusti sili kuπanja... na Njemu nije bilo grijeha kojim bi se Sotona mogao posluæiti u svoju korist. U ovakvom se stanju moraju naÊi svi koji Êe opstati u vrijeme nevolje.” (Velika borba, str. 536) Ova vrst savrπenstva karaktera dolazi samo poslije dugog æivota i veze s Isusom. Tijekom cijelog tog vremena Kristov karakter neprekidno pokriva nesavrπenstva naπeg karaktera Ëak i kad savladamo te nesavrπenosti. Oni koji su zapeËaÊeni morat Êe pobijediti svoje nesavrπenosti. Oni Êe morati dostiÊi punu krπÊansku zrelost. To na dijagramu moæemo prikazati ovako: DUHOVNO ISKUSTVO 144.000 153 Opravdanje KrπÊanski æivot poËinje SIGURNOST PosveÊenje KrπÊanski æivot se zavrπava ZRELOST Haljina Kristove pravednosti Kristov karakter namjesto mog karaktera Krist i ja razvijamo moj karakter Moji su grijesi pokriveni; Kristov karakter dan je meni Moji su grijesi pobijeeni; Kristov karakter razvijen u meni Naæalost, izjave Ellen White o savrπenstvu karaktera koje Boæji narod treba imati da bi bio zapeËaÊen i da bi bez Posrednika æivio poslije zavrπetka vremena milosti, naruπava u umovima mnogih krπÊana sigurnost dobijenu opravdanjem. To ne bi trebalo, ali se ipak dogaa. »esto mislimo da Êemo kad vrijeme milosti prestane, ostati sami bez Svetoga Duha. To je tragiËno! Savrπenstvo karaktera koje postiæemo na kraju svog krπÊanskog æivota neÊe ukloniti naπu potrebu za tom vrstom savrπenstva koje smo primili na poËetku. Opravdanje Êe joπ uvijek biti jedina osnova za naπu sigurnost spasenja tijekom vremena nevolje. Savrπenstvo karaktera isto Êe tako biti vaæno u to vrijeme, ali ono tada neÊe biti osnova naπe sigurnosti viπe no πto je to danas. Æelim da vaπe misli vratim na temu koju smo istaknuti u prvom dijelu ovog poglavlja — da Êe 144.000 koji su zapeËaÊeni neposredno prije kraja vremena milosti bit radosni krπÊani koji vole sluæiti Bogu i slaviti Ga. Mnogi su u opasnosti time πto snaæno istiËu savrπenstvo da zaboravljaju πto znaËi imati radost i sreÊu u Isusu. Ipak, baπ ova radost, ta sloboda u Isusu da Ga radosno proslavljamo predstavlja jedan od najvaænijih dijelova onoga πto znaËi biti savrπen! Neki kritiËari radosnog slavljenja Boga upuÊuju na tvrdnju Ellen White da “ona vrst ljudi koja ne osjeÊa æalost zbog 154 KRIZA POSLJEDNJEG VREMENA svog vlastitog duhovnog pada, niti tuguje zbog grijeha drugih, ostat Êe bez Boæjeg peËata”. (Testimonies, sv. 5, str. 211) Oni nas podsjeÊaju da je Bog rekao Izraelcima da budu æalosni pripremajuÊi se za zemaljski Dan pomirenja, pa i mi moramo uËiniti isto tijekom velikog nebeskog dana pomirenja koji je otpoËeo 1844. godine. U njihovom umu tuæiti i patiti zbog grijeha nije povezano s radosnom slavljenju Boga. Ipak, zamijetimo da je David mogao ispovijedati svoj grijeh zajedno s radosnom hvalom u istoj molitvi. U Psalmu 51,3 on kaæe: “Bezakonje svoje priznajem, grijeh je moj svagda preda mnom”, a u 12. retku nastavlja: “Vrati mi radost svoga spasenja.” Psalam 51. i Psalam 150. ne proturjeËe jedan drugomu. Ako me pamÊenje dobro sluæi, Ellen White kaæe da Êe se tijekom posljednje krize, prije prestanka vremena milosti, mnoπtvo pridruæiti Boæjem narodu. Ako je na Nebu radost zbog grjeπnika koji se kaje (vidi: Luka 15,7), zamislite kakva Êe proslava biti kad pristupi mnoπtvo! Dopustite mi da upitam: “HoÊe li Boæji narod u to vrijeme sjediti spreman sa stoiËkim licem stoga πto je “to Dan pomirenja i s miπlju da Ga proslavi”? Ili Êemo se pridruæiti nebeskim hvalospjevima zbog tisuÊa i milijuna onih koji su spaπeni? Joπ jedna misao i jedno pitanje. Kad se izgubljeni sin vratio kuÊi, otac je napravio veselje i cijela je obitelj slavila, osim jednoga. Koji se Ëlan obitelji usprotivio i koga je taj Ëlan obitelji svojim karakterom predstavljao? Ne moramo biti tako zabrinuti zbog savrπenstva dok se pripremamo za Boæji peËat i kraj vremena milosti, da nemamo vremena niti srca za radosni hvalospjev i slavljenje Boga. Radost je dio onoga πto znaËi biti savrπen i stoga ako nemamo radosti, nalazimo se u velikoj opasnosti da izgubimo savrπenstvo. POGLAVLJE 15 Kasna kiπa U ponedjeljak ujutro, 19. kolovoza 1991. godine naslov na naslovnici jutarnjih novina glasio je: “GorbaËov napustio duænost”. Nekoliko dana svijet je zadræavao dah pitajuÊi se πto Êe se dogoditi GorbaËovu i tek zapoËetim promjenama u Rusiji. Tri dana kasnije televizijske stanice i novine po cijelom svijetu objavljivale su: “GorbaËov je na duænosti!” SljedeÊeg sam dana proËitao izvjeπÊe u novinama o tome zaπto nije uspio taj udar, a sljedeÊeg tjedna glavni listovi u Sjedinjenim Dræavama upustili su se u duboke raπËlambe tog dogaaja. ProËitao sam da su puËisti propustili odmah uhititi Borisa Jeljcina. Propustili su prekinuti vezu s vanjskim svijetom i rastjerati mnoπtvo koje je prosvjedovalo na ulicama. Zbog ovih je propusta udar propao. Uvijek je moguÊe dati neko razumno objaπnjenje s ljudskog glediπta za sve πto se dogaa na Zemlji. Meutim, krπÊanin koji shvaÊa Boæju ulogu u povijesti i koji prepoznaje gdje se danas nalazimo na proroËkom vremenskom satu, zna da postoji dublji odgovor na to zaπto je komunizam pao u IstoËnoj Europi tijekom druge polovice 1989. godine i zaπto je udar tvrdog smjera u Rusiji propao poËetkom kolovoza 1991. godine. Bog upravlja svjetskim dogaajima. On priprema svijet, a posebno svoj narod, za posljednju krizu. Stari zavjet opisuje jedan dogaaj u kome je sudjelovao sluga proroka Elizeja. Kad se probudio jednog jutra, odmah je iziπao na krov kuÊe i æurno se vratio svom gospodaru s novostima da je sirijska vojska tijekom noÊi opkolila njihov 156 KRIZA POSLJEDNJEG VREMENA grad. Prorok Elizej poveo je svog prestraπenog slugu natrag na krov i umolio Gospoda da mu otvori oËi. Sluga je odmah vidio da su brda oko grada puna nebeskih borbenih kola. (Vidi: 2 Kraljevi 6,8-17) Vi i ja ih ne moæemo vidjeti, ali Biblija istiËe da ti isti aneli zadræavaju vjetrove razdora da upravo sada ne puπu preko naπe Zemlje. (Vidi: Otkrivenje 7,1-4) Oni djeluju na umove i srca ljudi i naroda. Bog je spreËavao sukobe najπirih razmjera, pomaæuÊi narodima da pronau put do makar i krhkog mira, zato πto æeli da se Njegovo djelo zavrπi u svakoj zemlji. A djelo se zavrπava. Na primjer u Rusiji, s nestankom komunistiËke ideologije, izbila je na povrπinu duhovna glad u tom velikom narodu, praÊena rastom Crkve. Nekoliko tjedana prije sprijeËenog udara u Rusiji Ëuo sam izvjeπÊe o evangelizaciji u Rusiji koju je odræao propovjednik Richard Wilcox. Ovaj propovjednik u svom izvjeπÊu istiËe da je tijekom mjeseca srpnja 1991. godine samo u Moskvi krπteno 1.000 osoba, a tijekom istog mjeseca oko 3.000 u bivπem Sovjetskom Savezu. Sotona nije æelio da se Boæje djelo u Rusiji zavrπi, pa ga je u kolovozu 1991. godine pokuπao zaustaviti. Ali Bog je rekao: “Ne.” U svjetlosti drugih znakova kraja o kojima smo veÊ govorili u ovoj knjizi, vjerujem da su dogaaji u IstoËnoj Europi, zatim rast Crkve koji vidimo u tom dijelu svijeta i dramatiËni neuspjeh udara πto su ga pripremili pripadnici tvrdog smjera u Rusiji jasni znaci blizine kraja. Oni su dokaz izlijevanja kasne kiπe ili poznoga daæda. Moæda niste nikada razmiπljali o politiËkim dogaajima kao o dokazu izlijevanja kasne kiπe. Premda u najuæem smislu i znaËenju, otpoËet Êu svoje objaπnjenje priopÊavajuÊi vam ono πto vjerujem da je biblijsko proroËanstvo o kasnoj kiπi: “I vidjeh drugoga anela jaka gdje silazi s neba, koji bijaπe obuËen u oblak, i duga bijaπe na glavi njegovoj, i lice njegovo bijaπe kao sunce, i noge njegove kao stupovi ognjeni; i imaπe u ruci svojoj knjiæicu otvorenu, i metnu nogu svoju desnu na more, a lijevu na zemlju. I povika glasom velikim, kao lav kad riËe.” (Otkrivenje 10,1-3) KASNA KI©A 157 Moæda o ovome nikada niste razmiπljali kao o proroËanstvu o kasnoj kiπi, stoga bih vam æelio pokazati zaπto vjerujem da je to tako. Ellen White je pisala ovako: “MoÊni aneo koji je davao upute Ivanu nije bila nijedna druga liËnost do Isus Krist. Stavljanje desne noge na more, a lijeve na kopno, prikazuje udio koji On ima u zavrπnim prizorima velike borbe sa Sotonom. Taj poloæaj oznaËuje Njegovu uzviπenu silu i autoritet nad cijelom Zemljom.” (Ellen G. White Comments, SDA Bible Commentary, sv. 7, str. 971) Poruka iz Otkrivenja 10. poglavlja — iz cijelog poglavlja — istiËe da Êe na samom kraju Isus Krist preuzeti nadzor nad svojim djelom u cijelom svijetu. Otkako je napustio ovu Zemlju, Isus je uvijek radio preko Svetoga Duha. (vidi: Ivan 16,5-7) Stoga je Ivanovo vienje o Isusovom preuzimanju upravljanja Njegovim djelom na samom kraju vremena takoer i vienje o djelovanju Svetoga Duha na kraju vremena, koji pokreÊe Boæji narod da objavi posljednju opomenu svijetu. Osnovna poruka desetog poglavlja iz Otkrivenja jest propovijedanje Evanelja u posljednje vrijeme. Da bi se to ostvarilo i da bi se Boæje djelo zavrπilo na cijelom svijetu, narodima koji su zatvoreni za propovijedanje Evanelja ono mora stiÊi. Na taj naËin dio Kristovog djelovanja u svijetu ogleda se u Njegovom upravljanju poslovima naroda, tako da se Njegovo djelo moæe posvuda neometano zavrπiti. Bog je u povijesti ËovjeËanstva Ëesto koristio vladare da bi ubrzao svoje ciljeve u svijetu. Vjerujem da Sveti Duh i danas radi i djeluje na sliËan naËin, podËinjavajuÊi svome utjecaju um i srce ljudi. Stoga moæemo reÊi da su dogaaji u suvremenom svijetu rezultat rada Svetoga Duha u sili kasne kiπe. Vienje iz Otkrivenja 10. poglavlja poËelo se ispunjavati joπ 1844. godine, kada je Bog podignuo posljednji Ostatak da zavrπi Njegovo djelo na Zemlji. ©to se viπe pribliæujemo kraju vremena, to Êe ovo vienje postajati znaËajnijim. Kristovo Êe se najjaËe osobno djelovanje u Njegovom djelu na Zemlji preko Svetoga Duha ostvariti onda kada i potreba bude najveÊa — tijekom posljednje krize. Vi i ja neÊemo biti prepuπteni sebi da se sami borimo sa sotonskim silama tijekom krize posljednjeg vremena. 158 KRIZA POSLJEDNJEG VREMENA ©to predstavljaju rana i kasna kiπa? Radi onih koji moæda ne poznaju izraz kasna kiπa ili pozni daæd pogledajmo ukratko njegovo znaËenje. Biblija upotrebljuje stanovit broj simbola kako bi predoËila djelovanje Svetoga Duha, kao na primjer — vjetar, ulje, oganj i vodu (vidi: Ivan 3,8; Matej 25,1.13; Djela 2,1-4; Ivan 7,38.39). S obzirom da je kiπa ili daæd — voda, Biblija je Ëesto upotrebljava kao simbol Svetoga Duha. Voda se izlijeva i kiπa pada, pa je stoga jedino prirodno da se o Svetom Duhu govori kako “se izlijeva” i “pada” na Boæji narod. Izraz “kasna kiπa” odnosi se na posebno izlijevanje Svetoga Duha na samom kraju vremena. Ovaj pojam potjeËe iz Starog zavjeta. U Izraelu je kiπa padala tijekom dvaju godiπnjih doba — u vrijeme sjetve i kratko vrijeme prije æetve. Starozavjetni prorok je rekao: “Traæite od Jahve daæda u vrijeme proljetno!” (Zaharija 10,1) “On [Bog] Êe nam doÊi poput daæda jesenskog, poput kiπe proljetne πto natapa zemlju.” (Hoπea 6,3) U Palestini se u biblijsko vrijeme izraz “rana kiπa” odnosio na kiπu u jesen koja je uËinila da sjeme, koje su ratari posijali na svojim poljima, isklija i poËne rasti. Kasna kiπa u proljeÊe zavrπila je proces rasta i sazrijevanja ljetine za æetvu. I Biblija i Ellen White upotrebljuju ranu i kasnu kiπu kao simbole kojima oznaËuju duhovni rast. Kasna kiπa u æivotu krπÊana. U iskustvu pojedinca, rana kiπa predstavlja silu Svetoga Duha tijekom prvog dijela njegovog krπÊanskog iskustva, posebno u vrijeme obraÊenja i poËetnih koraka u procesu preobraæenja karaktera. Kasna kiπa predstavlja silu Svetoga Duha u æivotu zrelog krπÊanina koja ga dovodi do savrπenstva. “Kao πto rosa i kiπa izazivaju klijanje sjemena, i zatim sazrijevanje za æetvu, tako se i Sveti Duh daje da postupno sprovede proces duhovnog rasta.” (Testimonies to Ministers, str. 506) KrπÊanski æivot, od poËetka do kraja, zahtijeva stalnu prisutnost Svetoga Duha. Rana kiπa predstavlja prisutnost Sve- KASNA KI©A 159 toga Duha koja poËinje s novoroenjem i nastavlja se tijekom cijelog krπÊanskog æivota. Ellen White kaæe: “Ni u jednoj toËki naπeg iskustva ne moæemo biti bez pomoÊi Onoga koji nam je omuguÊio da uËinimo prvi poËetak. Blagoslovi primljeni od rane kiπe potrebni su nam do kraja.” (Isto, str.507) Kasna kiπa u æivotu Crkve. Ellen White je takoer upotrebljavala ranu i kasnu kiπu da slikovito prikaæe Boæje djelovanje za cijelu Crkvu. Ona je povezala ranu kiπu s izlijevanjem Svetoga Duha na dan Duhova, a kasnu kiπu sa sliËnim pokazivanjem duhovne sile neposredno prije Kristovog drugog dolaska: “Izlijevanje Duha u danima apostola bio je poËetak rane kiπe i rezultat je bio slavan.” (The Acts of the Apostles, str. 54. 55) “U vrijeme posljetka, u vrijeme dovrπenja Boæjeg djela na Zemlji, ozbiljni napori koje ulaæu posveÊeni vjernici pod vodstvom Svetoga Duha bit Êe popraÊeni posebnim obiljeæjem boæanske naklonosti.” (Isto, str. 54) Rana kiπa je veoma vaæna za æivot i pojedinca i Crkve. Meutim, poËevπi odsad pa nadalje, kasna kiπa postaje temom naπeg naroËitog zanimanja u ovom poglavlju. Stoga obratimo pozornost na razloge zbog kojih Êe Bog u posljednje dane izliti svog Svetoga Duha na svoj narod. Svrha kasne kiπe Kasna kiπa ima dva cilja. Jedan je da vjernicima i Crkvi, kao cjelini, podari silu za svjedoËenje. Ellen White je rekla: “UËenici nisu traæili blagoslov za sebe... Evanelje je trebalo odnijeti do kraja Zemlje i oni su traæili dar sile koju je Krist obeÊao. Tada se Sveti Duh izlio i tisuÊe njih se obratilo u jedan dan.” (Testimonies, sv. 8, str. 21) “Ono πto je Gospod uËinio za svoj narod onoga vremena (apostolskog) isto je toliko vaæno, pa Ëak i viπe, da uËini za svoju Crkvu danas. Trebamo raditi s joπ viπe æara praÊenog Svetim Duhom u onoliko veÊoj mjeri 160 KRIZA POSLJEDNJEG VREMENA koliko poveÊanje zla zahtijeva odluËniji poziv na pokajanje.” (Isto, sv. 7, str. 33) Drugi cilj izlijevanja kasne kiπe je da pomogne krπÊanima usavrπiti karakter. Jedan od razloga zaπto se ne moramo brinuti o tome hoÊemo li biti “dovoljno dobri” da bismo proπli kroz vrijeme nevolje bez Posrednika jest spoznaja da Êe nas Sveti Duh ispuniti posebnom silom u vrijeme kasne kiπe i svi Êe posljednji koraci k savrπenstvu, potrebni da nas pripreme za kraj vremena milosti, biti u to vrijeme moguÊi. Kasna kiπa i posljednja kriza Jedno od najutjeπnijih obeÊanja u cijeloj Bibliji nalazi se u 1. KorinÊanima 10,13: “Nikakva kuπnja veÊa od ljudske snage nije vas zadesila. Bog je vjeran i neÊe dopustiti da budete kuπani preko vaπih snaga, nego Êe vam zajedno s kuπnjom dati sretan ishod, da je moæete podnijeti.” Bog je obeÊao da Êe nam pomoÊi u vrijeme najveÊe kuπnje. Otkrivenje govori o Ëasu kuπnje “koje Êe doÊi na sav svijet”. (Otkrivenje 3,10) Nama Êe biti potrebna pomoÊ da izdræimo progonstva na koja smo pozvani da ih podnesemo u to vrijeme, i pomoÊ da odgovorimo na pitanja koja su nam upuÊena. Stoga je Bog obeÊao da Êe poslati kasnu kiπu u vrijeme posljednje krize. Bit Êe nam, takoer, potrebna i naroËita pomoÊ za razvoj karaktera da bismo se bez Posrednika mogli odræati poslije kraja vremena milosti. U jednom ranijem poglavlju istaknuo sam da je u vrijeme razoËaranja 1844. godine Boæji narod bio nespreman za Njegov drugi dolazak, ali kad ih je vatra Onoga koji preËiπÊava oËistila od njihovih grijeha, postali su spremni za Ëas kuπnje koji ih je oËekivao. (Vidi: Velika borba, str. 365. 366) Sveti Duh koji Êe se izliti u sili kasne kiπe tijekom posljednje krize uËinit Êe posljednji potez k savrπenstvu karaktera. Kada Êe se izliti kasna kiπa? Iz ovoga πto smo dosad kazali o kasnoj kiπi, oËito je da Êe se izliti na Boæji narod neposredno prije zavrπetka vremena milosti. Ali kada Êe se to toËno dogoditi? Opet moramo pozva- KASNA KI©A 161 ti u pomoÊ logiku. Ako Êe Boæji peËat dobiti samo oni ljudi koji su pobijedili grijeh i ako se posljednji koraci u tom duhovnom rastu Ëine pod utjecajem sile Svetoga Duha tijekom kasne kiπe, tada je oËito da Êe se kasna kiπa izliti prije no πto Boæji narod bude zapeËaÊen. Ellen White je pisala: “Prije no πto prestane rad i prije nego πto se zavrπi zapeËaÊenje Boæjeg naroda primit Êemo izlijevanje Boæjeg Duha.” (Selected Messages, knjiga 1, str. 111) Nadalje, ako 144.000 budu zapeËaÊene prije vremena nevolje, kako smo nagovijestili u jednom ranijem poglavlju, tada i izlijevanje kasne kiπe na njih mora poËeti prije njihovog zapeËaÊenja. Vjerujem da Êe se kasna kiπa poËeti izlijevati na razne ljude u razna vremena, prema njihovoj potrebi. Ona Êe se izliti na 144.000 prije nego na druge, jer Êe im ranije biti potrebna. Meutim, mislim da moæemo govoriti o vremenu u kojem Êe se kasna kiπa poËeti izlijevati i oËekivati da se izlijevanje nastavi do zavrπetka vremena milosti, pa Ëak i do drugog Kristovog dolaska. To moæemo prikazati na dijagramu ovako: Vrijeme nevolje poËinje Kasna kiπa 144.000 zapeËaÊenih Kraj vremena milosti Drugi dolazak . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Malo vrijeme nevolje Veliko vrijeme nevolje Posljednja kriza Ako je rast Crkve u IstoËnoj Europi i Rusiji dokaz izlijevanja kasne kiπe u tom dijelu svijeta, ako je dramatiËan rast Crkve koji smo vidjeli u naπim crkvama u Africi, Juænoj Americi i nekim dijelovima Azije daljnji dokaz kasne kiπe, uvjeren sam da sebi osobno moramo ozbiljno postaviti dva pitanja. Prvo, ako je to doista poËetak kasne kiπe, tada je posljednja kriza veoma blizu, upravo iza ugla. Cjelokupni stav ove knjige je da na ovo pitanje odgovori: “Da!” 162 KRIZA POSLJEDNJEG VREMENA Drugo, ako se pozni daæd izlijeva i na druge dijelove svijeta, kada Êemo poËeti uviati isti dokaz — isti dramatiËni rast Crkve — u Sjevernoj Americi, Zapadnoj Europi i Australiji? Odgovor je vrlo jednostavan: kad ga budemo traæili. Isus je rekao da Êe Bog dati Svetoga Duha svakome tko Ga traæi. (vidi: Luka 11,13) Prorok Jeremija je rekao: “Traæit Êete me i naÊi me jer Êete me traæiti svim srcem svojim.” (Jeremija 29,13) Vjesnik posljednjeg vremena je rekao: “Mi se moramo moliti tako ozbiljno za silazak Svetoga Duha kao πto su se apostoli molili na dan Duhova.” (Review and Herald, 25. kolovoza 1896.) Ujutro, uveËer, tijekom dana trebamo moliti Boga da poπalje svog Svetoga Duha u naπa srca i na Crkvu kao cjelinu. Vjerujem da je vrijeme da Boæji narod klekne na koljena i kaæe: “OËe, prispjelo je vrijeme posljednje krize. Doπlo je vrijeme da zavrπiπ povijest grijeha i da nas povedeπ kuÊi. Molimo Te, poπalji kasnu kiπu u naπa srca!” ©to mislite da Êe se dogoditi ako Boæji narod u cijelom svijetu, iz dana u dan, mjesec dana, πest mjeseci i godinu dana, izgovara ovu molitvu? Ne vjerujem da Êe Bog vjeËno odlagati Kristov povratak, ËekajuÊi na ljude koji ne æele traæiti Njegovog Duha ili odgovoriti na Njegov poziv za sluæbu. Ako odbijemo, Bog Êe druga revnosna srca ispuniti svojim Duhom i predat Êe im naπ posao. Vjerujem da Êemo u bliskoj buduÊnosti vidjeti Ëudesna, zadivljujuÊa djela koja se dogaaju u svim dijelovima svijeta. Pitanje je samo: “HoÊemo li i mi biti dio njih?” POGLAVLJE 16 Priprema za primanje kasne kiπe Oni koji æele primiti kasnu kiπu moraju za nju biti duhovno pripremljeni. Ako æivimo bez cilja, ne vrπeÊi danas nikakve duhovne pripreme, neÊemo primiti kasnu kiπu kad bude doπlo vrijeme njezina izlijevanja. Ako u biblijska vremena rana kiπa nije uËinila da sjeme isklija i poËne rasti, onda nije postojao nikakav naËin da kasna kiπa omoguÊi sjemenu da sazri. U stvari ne bi ni bilo biljaka Ëiji bi plod trebao sazrijeti. Razvitak naπeg krπÊanskog karaktera mora otpoËeti u vrijeme rane kiπe, jer ako tako ne bude, niπta neÊe moÊi sazrijeti u vrijeme kasne kiπe. Ranije smo istaknuli jednu tvrdnju u kojoj Ellen White kaæe: “Ako nam kiπa ne padne, neÊe biti æivota; zeleni listiÊ neÊe izniknuti. Ako rana kiπa nije izvrπila svoj posao, kasna ne moæe nijedno sjeme dovesti do savrπenstva.” (Testimonies to Ministers, str. 506) Raspravljali smo o duhovnoj pripremi u nekoliko drugih dijelova ove knjige i sve πto smo zakljuËili vaæno je kao priprema za kasnu kiπu. U ovom poglavlju govorit Êemo o trima vaænim Ëinjenicama za pripremu kasne kiπe o kojima nismo raspravljali. 164 KRIZA POSLJEDNJEG VREMENA Svakodnevni æivot molitve Sveti Duh ulazi u srce krπÊana prvenstveno prouËavanjem Biblije i molitvom. Znaci u svijetu koji se pokazuju oko nas upuÊuju da je kraj veoma blizu, a to znaËi da sada niπta nije vaænije od svakodnevnog prouËavanja Biblije i molitve. Ne govorim o vremenu od deset minuta ujutro i deset minuta uveËer. Svatko od nas mora naÊi dovoljno vremena za ozbiljno prouËavanje Biblije i molitvu u vrijeme koje nam je najpogodnije. Svaki krπÊanin treba uspostaviti svoj obrazac za prouËavanje Biblije i molitvu. Postoji najmanje tri naËina za prouËavanje Biblije. Jedan od njih je jednostavno Ëitanje onako kako biste Ëitali svaku knjigu. Ja sam donedavno tako Ëesto Ëinio i utvrdio da je to veoma korisno. Drugi naËin sastoji se u odreivanju nekog posebnog poglavlja — moæda Ëak i jedne cijele biblijske knjige — za duboko prouËavanje. Razmiπljao sam o nekom odreenom retku, o nekoj reËenici, ili samo o nekoj rijeËi i zapisivao misli koje su mi se javljale. TreÊi naËin prouËavanja sastoji se u traæenju svega onoga πto Biblija kaæe o nekom posebnom predmetu ili pak u istraæivanju neke posebne teme u cijeloj Bibliji. Takav naËin primjenjujem kada se borim s nekim problemom. Traganje za onim πto Biblija kaæe o tom problemu pomaæe mi da iskoristim Bibliju kao vodiË u toj oblasti mog æivota. Nekim krπÊanima je teπko da se viπe od nekoliko minuta tiho mole. Uvjeravam vas, ipak, da kad jednom nauËite tako Ëiniti, onda vam to postaje veoma znaËajno. Dobar dio vremena za molitvu proveo sam traæeÊi od Boga da mi otkrije ono πto trebam znati kako bih mogao æivjeti u vremenu πto je pred nama, i stoga se molim da mi preobrazi srce i ukloni sklonost k zlu. Volim se moliti za Ëlanove svoje obitelji i prijatelje, za svoj posao i ljude s kojima radim. Molim se za svoju crkvu — zajednicu koju posjeÊujem, a isto tako i za sve poboæne ljude πirom svijeta. Znam da moja Crkva nije savrπena. Ellen White je rekla da trebamo “plakati izmeu trijema i oltara” zbog grijeha u Crkvi. Ne mogu reÊi da sam ikada prolijevao suze, ali se doista ozbiljno molim da Bog blagoslovi sve koji teæe spasenju i Bogu. Molim se da nam Bog oprosti naπe grijehe i sve propuste koje Ëinimo. PRIPREMA ZA PRIMANJE KASNE KI©E 165 Ozbiljno se molim da Bog izlije kasnu kiπu i da Isus uskoro doe. Kad sam se nauËio moliti jedan sat, shvatio sam da to nije teπko. Premda se ne dogaa svaki dan, boravak u crkvi vaæan je dio naπeg duhovnog æivota i posveÊenja. To nam pomaæe da promijenimo korak, odvojimo se od svakodnevnih prilika i posvetimo duhovnom djelovanju. Trebaju nam zajedniπtvo πto ga ostvarujemo posjeÊivanjem crkve i duhovna obnova koju doæivljujemo radosno slaveÊi Boga sa zajednicom koja Mu sluæi. Bogosluæje mora biti cjeloviti dio pripreme svakog krπÊanina koji æeli primiti kasnu kiπu. Ako ste postupili kao ja, vi Êete utvrditi kako vas svakodnevni poslovi tako snaæno optereÊuju da je teπko odvojiti vrijeme za æivot posveÊenja. Utvrdio sam da ako æelim uskladiti jedno vremensko razdoblje molitve sa svojim dnevnim programom, onda za to moram odvojiti jedno redovno vrijeme. Za mene su jutarnji sati najbolji, jer sam uveËer zauzet. Lakπe je zapoËeti dan æivotom molitve i posveÊenja nego ga na taj naËin zavrπiti. Moja supruga i ja imamo svoje vrijeme molitve ujutro i uveËer, kraÊe zajedniËko bogosluæje. Jedna od najveÊih prepreka za æivot posveÊenja je nedostatak zanimanja. Moæda ne bi tako trebalo biti, ali mi ljudi, sa svojom grjeπnom naravi, materijalistiËki smo orijentirani i stvari koje moæemo vidjeti, Ëuti i opipati, Ëine nam se mnogo vaænijima od duhovnih koje su nevidljive. Po meni, rjeπenje ovog problema je u traæenju od Boga da nam promijeni srce i pomogne nam da razvijemo ljubav prema duhovnim vrijednostima. Utvrdio sam da kad izraæavam tu molitvu i Ëinim sve da odvojim vrijeme za osobni æivot molitve i posveÊenja, moja ljubav prema tim trenucima s Bogom stalno raste. Osobni æivot molitve i posveÊenja, koji obuhvaÊa prouËavanje Biblije, molitvu i bogosluæje u crkvi, veoma je vaæno za primanje Svetoga Duha. NeÊemo primiti kasnu kiπu ako nismo aktivno ukljuËeni u æivot posveÊenja i molitve. Jedinstvo u Crkvi Joπ jedan uvjet da Sveti Duh sie na Crkvu kao cjelinu jest jedinstvo. NemoguÊe je primiti kasnu kiπu i uputiti posljednju opomenu svijetu ako u crkvi vlada duh podijeljeno- 166 KRIZA POSLJEDNJEG VREMENA sti. Svi nesporazumi moraju biti izglaeni i zajednica spremna da primi kasnu kiπu. Sve πto dijeli i udaljava ljude mora nestati. Ne mislim da treba rijeπiti sve razlike koje se javljaju meu ljudima, a Ëak da je i tako, one se moraju srediti u duhu ljubaznosti i jedinstva ili neÊemo moÊi primiti silu kasne kiπe. Izgubit Êemo stvarno savrπenstvo karaktera kome toliko teæimo. Ellen White je pisala: “Pojedini krπÊani odbacuju svaki razdor i predaju sebe Bogu za spasenje izgubljenih. Neka vjerom traæe obeÊani blagoslov (kasnu kiπu), i on Êe doÊi.” (Testimonies, sv. 8, str. 21) Nakon Kristova uzaπaπÊa na Nebo Njegovi su uËenici proveli deset dana zajedno u gornjoj sobi. Deset dana nije mnogo vremena, ali bilo je dovoljno da postignu jedinstvo koje im je trebalo kako bi primili ranu kiπu. Samo prije nekoliko tjedana prepirali su se oko toga koji Êe od njih biti najveÊi u Boæjem kraljevstvu. Sada su sve ove nesuglasice bile otklonjene. Vjerujem da Boæji narod danas moæe doæivjeti sliËno jedinstvo, i to vrlo brzo. Kad to ostvarimo, primit Êemo Svetoga Duha u sili kasne kiπe. Ispovijedanje grijeha ©to je unijelo dramatiËnu promjenu u æivot apostola i omoguÊilo izlijevanje Svetoga Duha? Mogu spomenuti nekoliko istina, ali bih posebno æelio spomenuti ispovijedanje grijeha, stoga πto je to jedan od kljuËeva za naπe duhovno zdravlje kao pojedinaca i za naπe jedinstvo kao crkve. Bez priznavanja grijeha od cijeloga srca, posebno onih grijeha koji su nas razdvojili, ne moæe se ostvariti jedinstvo i Sveti Duh se ne moæe izliti. Ispovijedanje Ëisti naπe srce i ruπi prepreke koje nas razdvajaju. Ispovijedanje je jedna od najdivnijih i jedna od najteæih krπÊanskih disciplina. Ono je Ëudesno jer donosi osloboenje od zategnutosti meu ljudima. Ono lijeËi rane i uniπtava prepreke. Ono ruπi oholost ljudskog srca. Mogao sam raspravljati o ispovijedanju (priznanju grijeha) na nekom drugom mjestu u ovoj knjizi. Mislim na Ëitav niz mjesta na kojima bi se takva rasprava mogla uklopiti. PRIPREMA ZA PRIMANJE KASNE KI©E 167 Meutim, ono se najbolje uklapa ovdje stoga πto vjerujem da Êe kasnu kiπu dobiti samo oni koji su spremni biti poπteni prema sebi, prema drugima i prema Bogu. Ako se uzdræimo od priznanja nekog poznatog grijeha, Bog ne moæe izliti na nas svoju kasnu kiπu. Znam da Êe ovo πto sam upravo rekao oæalostiti mnoge. Ispovijedanje razobliËuje naπe najmraËnije tajne. Neki ljudi nalaze da je ispovijedanje upravo nemoguÊe u bilo kakvim okolnostima. Drugi su spremni ispovijedati grijehe koji su druπtveno prihvatljiviji — varanje na testovima, kraa u trgovini, iznenadno izbijanje gnjeva. Meutim, mnogi krπÊani imaju mraËne tajne u najdubljem kutku svoje duπe koje su potpuno neprihvatljive u druπtvu, moæda su Ëak i prijestupnici u oËima zakona, pa bi prije umrli nego priznali te Ëinjenice nekoj drugoj osobi, posebno onoj kojoj su nanijeli nepravdu. Neke krπÊane ove tajne muËe iz godine u godinu. Nitko drugi to ne zna. Oni redovno idu u crkvu, mole se i proslavljaju Gospoda; mnogi Ëak imaju i duænosti u crkvi. Neki od njih su i propovjednici koji redovno propovijedaju o nadi i spasenju, a ipak znaju i Bog zna da negdje u proπlosti postoji neki grjeπni Ëin za koji oni beznadeæno æele da se nikada nije dogodio. Oni nemaju hrabrosti priznati taj grijeh i pokuπavaju umiriti svoju savjest koju muËi i uznemiruje njihovo krajnje licemjerje. Ako vas muËi neki nepriznati grijeh, molim vas nastavite Ëitati, zato πto imam dobre vijesti za vas. Prvo, æelim vas uvjeriti da vas Bog voli. Vi trebate znati da Bog ne æeli niπta viπe nego da vas vidi oËiπÊene, slobodne i ponovno sretne. To je Njegov cilj za vaπ æivot i On ga teæi ostvariti. Drugo, æelim vas uvjeriti kako Ëinjenica da niste naπli hrabrosti za ispovijedanje svog grijeha tijekom svih ovih godina nije znak da niste krπÊanin. Postoji nekoliko izuzetaka od ovog opÊeg naËela. Ako ste donijeli svjesnu odluku da uopÊe ne priznate ili ako ste nastavili Ëiniti taj grijeh i ne Ëinite nikakav napor da ga napustite, tada trebate ozbiljno razmisliti o tome jeste li krπÊanin, Ëak i ako tvrdite da jeste. Ali ako se borite da do kraja promislite kako postupiti s tim grijehom, Bog to prihvaÊa kao ono πto je najbolje i πto moæete 168 KRIZA POSLJEDNJEG VREMENA ponuditi do tog vremena. SljedeÊu izjavu Ellen White dræim veoma znaËajnom: “Kad u srcu postoji posluπnost prema Bogu, kad se za ovaj cilj ulaæu napori, Isus prihvaÊa ovu sklonost i napor kao Ëovjekovu najbolju sluæbu, i On nadoknauje nedostatak svojom boæanskom zaslugom.” (My Life Today, str. 250) Budite otvoreni i poπteni prema Bogu. Ako stvarno æelite osloboenje od svog grijeha a ne znate kako dovesti sebe do toËke priznanja, tada ste doista krπÊanin koji moæe pronaÊi izlaz. Ovako odreeno mogu govoriti stoga πto sam grijeπio u svom æivotu i πto sam mislio da nikada neÊu moÊi to ispovijediti, ali sam pronaπao naËin i znam da je Bog bio sa mnom i da me je vodio k priznavanju. U stvari, samo pravi krπÊani mogu doÊi do toËke priznavanja grijeha, buduÊi da je za to potrebna Boæja pomoÊ koju moæe svatko dobiti. Naæalost, neki krπÊani to ne shvaÊaju. Razgovarao sam s jednim Ëovjekom koji mi je rekao kako vjeruje da je jedna osoba izgubljena od onda kad je poËinila grijeh pa sve dok ga nije priznala. To je potpuno pogreπno. Svi smo mi sigurni u spasenje kad prihvatimo Isusa kao svog Spasitelja i u tom pogledu nitko od nas nije zreo krπÊanin. Bog nas uvjerava u spasenje na svakom koraku tijekom procesa rasta, a ne samo na njegovom kraju. Priznanju prethodi proces rasta kao i svemu drugom u krπÊanskom æivotu. Æelio bih vam priopÊiti rjeπenje do koga sam doπao rjeπavajuÊi problem ispovijedanja grijeha u svom æivotu kad mi se Ëinilo nemoguÊim da to uËinim. Prije mnogo godina, joπ dok sam bio student na fakultetu, uËinio sam neπto loπe prema jednom svom kolegi Ëija je soba bila ispod moje. Ovaj Ëovjek nikada nije saznao da sam to ja uËinio, ali ja sam u to vrijeme znao da ono πto sam mu uËinio nije bilo dobro. Meutim, kako je vrijeme prolazilo, jedva sam na to i mislio. Dvadeset i pet godina kasnije joπ uvijek zbog toga nisam osjeÊao grizoduπje. Ali, tada sam se poËeo moliti onom molitvom koju sam predloæio u nekom od prethodnih poglavlja. Rekao sam: “Gospode, pokaæi mi πto trebam znati da bih bio spreman za kraj PRIPREMA ZA PRIMANJE KASNE KI©E 169 vremena milosti.” “Pokaæi mi ono πto trebam znati da bih u cijelosti pokazao Isusovo obliËje.” Proπlo je nekoliko godina, u kojima mi je Gospod ukazao na neke probleme. PoËeo sam se moliti i razmiπljati. Tada mi je jednog dana sinula misao da trebam kazati ovoj osobi ono πto sam uËinio prije mnogo godina. Naæalost, osjeÊao sam ono πto mnogi osjeÊaju — da bih prije umro nego priznao taj grijeh. Stoga sam za trenutak napustio tu misao. Meutim, Bog nije zavrπio sa mnom. Nastavio mi je govoriti da trebam ispraviti tu greπku. Najposlije sam jednoga dana rekao: “U redu, Gospode, spreman sam priznati taj grijeh, ali Ti znaπ kako se upravo sada osjeÊam zbog toga i da to nisam u stanju uËiniti. Ako znaπ da trebam priznati taj grijeh kako bih bio prav pred Tobom, tada Te molim da me dovedeπ dotle da budem spreman razgovarati s osobom kojoj sam nanio nepravdu.” Proπlo je nekoliko mjeseci, a Bog me vodio kroz druge dogaaje koji su jaËali moje uvjerenje da to moram ispraviti. Najposlije sam jednoga dana odluËio to uËiniti. Zakazao sam sastanak da se tijekom nekoliko tjedana naem s ovom osobom. Prije toga u telefonskom sam razgovoru rekao: “Postoji neπto naroËito o Ëemu æelim razgovarati s tobom kad se budemo sastali.” OdluËio sam ne odustati od svoje odluke. Trebao sam voziti nekoliko sati da stignem na ovaj sastanak, i joπ se uvijek sjeÊam kako sam se pribliæavajuÊi mjestu naπeg sastanka osjeÊao sve bolje jer sam svoju odluku pretvorio u djelo. Kad smo se sastali, htio sam ne samo razgovarati s njim veÊ sam mu æelio priznati moj grijeh. I ja sam to uËinio. Nevjerojatno! Meutim, doista se dogodilo. Molim vas da za trenutak zajedno raπËlanimo ovo iskustvo. U jednom od ranijih poglavlja govorio sam o Ëinjenici da Bog preobraæava naπa srca oduzimajuÊi nam æelju za grijehom. Gordost koja nas zadræava da ne æelimo priznati grijeh drugi je grijeh od koga Bog treba oËistiti naπe srce. Proces promjene zaπao je tako duboko u mene da nisam bio spreman, veÊ i æeljan priznati. Dopustite mi da postavim jedno pitanje: “Ako se boriπ s nekom loπom navikom vjerujeπ li da ti je tijekom procesa 170 KRIZA POSLJEDNJEG VREMENA preobraæavanja zajamËeno spasenje?” Svakako. Prema tome spasenje ti je zajamËeno i tijekom vremena koje je potrebno da se oslobodiπ oholosti koja te zadræava od priznanja grijeha. Druga naËela priznanja. Prije no πto ovo poglavlje zavrπim, trebamo razmiπljati i o drugim naËelima priznanja. Prvo, vaæno je priznati odreene grijehe. Ako ste neπto ukrali, morate otiÊi osobi od koje ste ukrali i toËno priznati sve πto ste uËinili. Ako ste bili nepoπteni i ljutiti, morate priznati taj grijeh. Nije dovoljno uopÊeno priznati grijeh. Izuzetak se moæe uËiniti samo onda kad bi vaπe priznanje otkrilo povjerljivu obavijest o nekom drugom ili kad osoba kojoj trebate priznati grijeh nije emocionalno sposobna da tu informaciju prihvati. U takvoj prilici, prije no πto odete osobi kojoj ste nanijeli zlo, bolje je da potraæite savjet propovjednika ili nekog starog, iskusnog krπÊanina — prijatelja u Ëiju prosudbu imate povjerenja. Kad god je moguÊe, najviπe volim razgovor oËi u oËi kad priznajem i traæim oprost. Meutim, ako se moj dom nalazi na drugom kraju dræave od doma osobe s kojom moram razgovarati, prihvaÊam telefonski razgovor kao sljedeÊe najbolje sredstvo. Ponekad je neko pismo najpogodniji naËin da se rijeπi nastala teπkoÊa. Ipak, neÊu napisati pismo ako ne bih æelio da netko drugi proËita ono πto sam napisao. Pismeni iskazi mogu na neki naËin pasti u pogreπne ruke, Ëak i ako onaj koji ih posjeduje nema te namjere. Za razgovor u Ëetiri oka preporuËujem da izaberete naroËito vrijeme kada Êete otiÊi onome kome ste nanijeli nepravdu. Moæda Êete morati upriliËiti sastanak i moliti Boga da vam pomogne kako biste ga ostvarili. Kad doe to vrijeme i vi se naete u druπtvu te osobe, recite joj toËno πto ste uËinili. Nemojte opravdavati svoj grijeh ili ga olakπavati i nemojte pokuπavati sakriti njegov najgori dio. Recite sve, upravo na naËin kako se to dogodilo, bez obzira koliko to moæda zbunjujuÊe djelovalo. Ako Bog Ëini za vas ono πto je uËinio za mene, i vi Êete æeljeti to uËiniti. Priznajte da je ono πto ste uËinili bilo grjeπno i zamolite osobu da vam oprosti. Trudim se da zavrπim priznanje rijeËima: “Znam da je ono πto sam uËinio bilo grjeπno i æelim Te zamoliti da mi oprostiπ.” Veoma je vaæno traæiti oproπtaj. »ak PRIPREMA ZA PRIMANJE KASNE KI©E 171 i ako vam osoba ne æeli oprostiti, vi ste traæeÊi ga, uËinili svoj dio. Ako je osoba kojoj ste nanijeli nepravdu pretrpjela neki gubitak ili πtetu kao posljedicu vaπeg grijeha, vi morate koliko je god moguÊe to nadoknaditi. Ako ste prisvojili vrijednost koja nije pripadala vama, morate je vratiti. Ako je to moguÊe (moæda se pohabala ili izgubila), morate je zamijeniti ili platiti. Ako ste okrnjili Ëiji ugled, morate, koliko je to moguÊe, obavijestiti o tome sve one koji su stekli pogreπno miπljenje o nekome zbog onoga πto ste vi rekli ili uËinili. Vi morate priznati svima koji su bili oπteÊeni onim πto ste uËinili, ali nikome viπe. To moæe biti jedna osoba ili cijela skupina ljudi. Nekolicina ljudi moæda treba priznati poseban grijeh cijeloj crkvenoj organizaciji ili cijelom narodu. Kada vam netko priznaje. S vremena na vrijeme netko Êe doÊi k vama s nekim priznanjem. Moæda ste znali ili niste znali za grijeh o kome je rijeË, ali vi snosite dvije odgovornosti kada vam se netko ispovijeda. Prvo, morate oprostiti. Vi morate reÊi: “Opraπtam ti.” To zvuËi lako, ali u nekim sluËajevima to moæe biti vrlo teπko, posebno kad vam je taj grijeh nanio veliki gubitak ili bol. Moæda ste odmah oprostili u svom srcu. Mnogi krπÊani su u stanju to uËiniti. Meutim, moæda se Ëesto borite s nemoguÊnoπÊu da oprostite isto toliko dugo koliko se osoba koja vam je nanijela nepravdu borila s nesposobnoπÊu da prizna. Ako je tako, kada ta osoba jednom prizna, vi se tada suoËavate s dvostrukom potrebom da oprostite. Trebate oprostiti radi svoje vlastite savjesti — da uËinite neπto πto vam je sve vrijeme bilo potrebno; a trebate oprostiti i radi onoga koji je uËinio nepravdu. On ili ona trebaju primiti vaπ oproπtaj. Ako vam je obavijest o grijehu protiv vas bila nepoznata sve dok niste Ëuli priznanje i ako ste iznenada bili suoËeni sa straπnim πokom, moæda Êete osjetiti bijes i pomisliti da je trenutaËni oproπtaj teæak ili Ëak nemoguÊ. Baπ kao πto je osobi koja priznaje bilo potrebno stanovito vrijeme da bi doæivjela preobraæaj srca potreban za priznanje, tako je moæda i vama potrebno vrijeme da doæivite preobraæaj da od srca oprostite. Predlaæem da u takvoj prilici kaæete neπto sliËno ovome: “Hvala ti πto si priznao. Cijenim tvoje poπtenje. Meutim, moram zauzvrat biti poπten i reÊi 172 KRIZA POSLJEDNJEG VREMENA da sam upravo sada veoma ljut, i nemoguÊe mi je da ti od sveg srca kaæem ‘Opraπtam ti’. Molim te daj mi vremena da to uËinim s Gospodom.” Sada ste obvezni u molitvi iznijeti taj problem pred Gospoda, moleÊi Ga molite da preobrazi vaπe srce tako da uistinu moæete oprostiti. Ako to ne uËinite, vaπe je vjeËno spasenje ugroæeno. Vaπa druga odgovornost prema osobi koja vam je uËinila nepravdu je da tu obavijest saËuvate u tajnosti. Kad je u pitanju osjetljiva obavijest za koju ranije niste znali, osoba koja vam je priznala moæda je uπla u neki riskir priopÊavajuÊi vam Ëinjenice. Ni pod kojim okolnostima ne smijete ugroziti ugled te osobe ili njene interese, otkrivajuÊi drugima ono πto znate. Izuzetak se moæe uËiniti jedino u sluËaju kad je tko drugi oπteÊen ili postoji opasnost da bude oπteÊen ako to ne priopÊite, kao na primjer u sluËaju kad se radi o zlostavljanju djeteta ili braËnog druga. »ak i u toj situaciji vjerujem da trebate postupiti tako da se saËuva onaj tko vam je priznao i tako podupre u naporu da duhovno raste. Najgora stvar koju moæete uËiniti jest to da iskoristite priznanje te osobe kao moguÊnost za odmazdu. U odmazdu je ukljuËena i osuda. Ako je osoba koja vam priznaje morala zariti noæ u svoje srce da bi popravila greπku, vi ne smijete okrenuti noæ radi svog osobnog zadovoljenja. Oni koji priznanje i oprost iskoriste za odmazdu, obvezni su i sami izgovoriti priznanje. Ponekad obje strane koje su uËinile zlo trebaju to priznati jedna drugoj. »esto u nekom velikom sukobu u druπtvu ljudi okupljeni na suprotnim stranama trebaju priznati svoj grijeh. Tamo gdje su neprijateljstva daleko otiπla ne moæe doÊi do izljeËenja sve dok obje strane ne ponize svoja srca i to ne priznaju. »esto kad jedna osoba zapoËne priznanje kao πto je ovo, drugi Êe poÊi za njom. Jedna osoba moæe povesti cijelu skupinu ili Ëak i crkvu u duboku duhovnu obnovu. Ljudi na razliËitim stranama osjeÊaju se potpuno sigurnim da su u pravu, a da oni na suprotnoj strani grijeπe. Priznati znaËilo bi poreÊi istinu! To je veliki problem za krπÊane koji se opredjeljuju za veoma strog naËin æivota. »ini se doista pravilno osuivati one koji su manje strogi pa i naπi osjeÊaji usmjereni protiv njih Ëine se opravdanim. Meutim, PRIPREMA ZA PRIMANJE KASNE KI©E 173 Ëesto se iza ovih osjeÊaja krije duhovna oholost koja se mora priznati i od koje se treba osloboditi. Ponekad je propovjednicima posebno teπko zapoËeti priznanje kao πto je ovo zato πto se propovjednik prema odreenim shvaÊanjima nalazi iznad oholosti i gnjeva. Meutim, oni moraju priznati da su samo ljudi i njihova im okolina mora dopustiti da budu prvi koji Êe priznati, Ëak i kad misli da nije kriv. Dobro naËelo koje treba slijediti onaj tko misli da je najmanje kriv za sukob jest da uËini prvi korak k uspostavi dobrih odnosa. Vratimo se kasnoj kiπi Postoje dva razloga zaπto je priznanje grijeha vaæan Ëin u kontekstu kasne kiπe. Prvo, Boæjem narodu je potrebna kasna kiπa da bi postigao potpuno savrπenstvo karaktera nuæno za kraj vremena milosti. Svetoga Duha nemoguÊe je primiti u punoj sili kasne kiπe sve dokle god imamo neki poznati, nepriznati grijeh u svom æivotu. Zar nismo upravo shvatili da Bog nastavlja raditi s nama dok ne uzrastemo do te visine da moæemo priznati sve grijehe? Da. Za ispunjenje te potrebe dana je rana kiπa. Drugi razlog zaπto je priznanje vaæno za primanje kasne kiπe je u tome πto bez njega ne moæemo doæivjeti jedinstvo u svojim obiteljima i crkvama. Kasna kiπa ne moæe se izliti na ljude koji su zbog nepriznatih grijeha podvojeni. Meu Boæjim narodom mora postojati ugodan sklad izgraen priznanjem i oprostom od sveg srca, poniznoπÊu naπeg srca kad se naemo jedan pred drugim. Tada Êe nas Bog sjediniti kao obitelji, kao crkve i kao denominaciju silom kasne kiπe. POGLAVLJE 17 Reπetanje Velike Êe prirodne katastrofe biti izazvane promijenjenim prirodnim tijekovima. U viπe navrata vidjeli smo u ovoj knjizi da Biblija i spisi Ellen White govore o nesreÊama velikih razmjera koje Êe se bez opomene sruËiti na Zemlju na kraju vremena. Ove Êe prirodne nesreÊe dovesti svijet na rub propasti. Ipak, bez obzira na teæinu tih nevolja, one neÊe predstavljati veliku konaËnu kuπnju. Kuπnja Êe proisteÊi iz svjetskog napora da se suprotstavi ovim nesreÊama. BuduÊi da Êe svjetske voe prepoznati duhovne vrijednosti iza onoga πto se zbiva, traæit Êe i duhovno rjeπenje. Ali vi znate kao i ja da su duhovna rjeπenja πto ih je svijet htio na svoj naËin ugraditi u æivot uglavnom bila pogreπna. Kuπnja Êe doÊi onda kad Boæji narod ne bude htio suraivati u svjetskom duhovnom rjeπavanju krize. To je ono πto Êe donijeti veliko konaËno “reπetanje” o kome mnogi krπÊani, a meu njima i adventisti, govore veÊ gotovo 150 godina. Bit to Êe poËetak posljednje krize koja Êe prisiliti cijeli svijet da se podijeli na dva tabora, tako da vrijeme milosti moæe prestati i Isus doÊi. ©to je reπetanje? Reπetanje se odnosi na vrijeme u koje Êe oni koji su krπÊani samo po imenu biti izdvojeni iz Crkve. Upravo sada i u Crkvi postoje dvije skupine ljudi — pravi krπÊani i oni koji to samo tvrde. Reπetanje Êe sve to izmijeniti. Ellen White je rekla: 176 KRIZA POSLJEDNJEG VREMENA “Uskoro Êe Boæji narod biti ispitan æestokim kuπnjama i veliki broj onih koji sada izgledaju pravi i istiniti pokazat Êe se kao metal niæe vrijednosti.” (Testimonies, sv. 5, str. 136) Zamijetite uzrok ovog reπetanja: “æestoke kuπnje”. Ellen White odreuje toËno kada Êe ta æestoka kuπnja doÊi na Crkvu: “Kad se Boæji Zakon proglasi nevaæeÊim, Crkva Êe biti reπetana æestokim kuπnjama.” (Selected messages, 2. knjiga, str. 368) Ellen White Ëesto se poziva na vrijeme u koje Êe se ukinuti Boæji Zakon, i koliko mogu reÊi, uvijek je spominjala samo jedno: nedjeljni zakon. To ne znaËi da drugi zakoni suprotni Boæjem Zakonu nisu i neÊe biti ozakonjeni. Veliki grijeh Amerike kojim Êe uËiniti kraj vremenu milosti za svoj narod bit Êe donoπenje zakona kojim se nedjelja priznaje kao jedini dan za odmor. Pod vodstvom Amerike cijeli Êe svijet suraivati u nametanju ovoga dana kao dana bogosluæja. Vjerujem da Êe neki oblik nedjeljnog zakona vjerojatno biti nametnut prije posljednje krize i prije doba nevolja, naroËito u Sjedinjenim Dræavama. Meutim, nedjeljni zakoni koji Êe se ozakoniti prije tog vremena vjerojatno neÊe donijeti mnogo reπetanja Boæjem narodu. Ako ne budu uËinili iπta drugo, oni mogu imati suprotan uËinak. Pridonijet Êe ujedinjenju Boæjeg naroda. Meutim, nedjeljni zakon koji Êe biti proglaπen u Sjedinjenim Dræavama i drugim zemljama poslije poËetka krize posljednjeg vremena, kao odgovor na doba nevolja bit Êe dio sveopÊeg napora da se odobrovolji Bog. Tko ne bude suraivao s tim zakonima smatrat Êe se izdajnikom, ne samo svoje zemlje, veÊ najveÊih interesa Ëitavog ËovjeËanstva. Kada doe to vrijeme, izgledat Êe razumno da se pristane za veÊinom u cilju spasavanja ËovjeËanstva. VeÊini ljudi takoer Êe se uËiniti razumnim da se novËanom kaznom, zatvorom i na kraju i smrÊu kazne oni koji ne budu htjeli traæiti Gospoda onako kako Ga veÊina traæi. Ellen White ne kazuje toËno kada Êe se tijekom posljednje krize Sotona pojaviti kao Krist. Meutim, znamo da Êe spiritizam biti jedna od moÊnih vodeÊih religijskih sila u naporu da se ljudski rod spasi od strahovitih posljedica sudova koje Bog πalje na svijet. Stoga smatram da je razumno pretpostaviti kako Êe se sam Sotona sa svojim demonima predstaviti RE©ETANJE 177 kao vanzemaljsko biÊe zainteresirano da pomogne ljudskom rodu da se spasi od uniπtenja. Pretpostavaljam da se ovi demoni — da bi saËuvali ozraËje dosljednosti — u stvari neÊe vidljivo predstaviti ljudskim biÊima, a da prvo ne “stupe u kontakt” preko kompliciranih tehnologa koje su znanstvenici navikli koristiti. Oni moæda mogu Ëak i unaprijed zakazati “sastanak”, tako da ih svjetske voe mogu oËekivati. BuduÊi da su znanstvenici unaprijed “verificirali” ovo priopÊenje svojim instrumentima, oni Êe prihvatiti prijevaru. A kad znanstvenici, sveÊenici suvremenog druπtva, povjeruju u to, onda Êe i svi drugi povjerovati. Svi Êe vjerovati, osim nekolicine “radikala” koji Êe imati hrabrosti to nazvati Sotoninom prijevarom, kad cijeli svijet zna da je cijelom ljudskom rodu potrebna svaka, pa i najmanja, pomoÊ koja potjeËe iz bilo kog izvora. Ne mogu dovoljno naglasiti da Êe, kad doe posljednja kriza, veÊina ljudi smatrati da su zakoni protiv Boæjeg naroda razumni. Oni koji se ne budu pridruæili veÊini bit Êe nazvani fanaticima i nelojalnima. Ellen White je pisala: “Svjesna Êe se posluπnost Boæjoj RijeËi smatrati pobunom.” (Velika borba, str. 523) Mnogi Êe adventisti u to vrijeme napustiti svoju vjeru: “Kad se oluja pribliæi, veliki broj onih koji su tvrdili da vjeruju u poruku treÊeg anela, ali nisu bili posveÊeni posluπnoπÊu prema istini, napustit Êe svoje poloæaje i pridruæiti se redovima protivnika.” (Velika borba, str. 523) “U to Êe se vrijeme povrπna, konzervativna skupina, Ëiji je utjecaj stalno usporavao napredak Djela, odreÊi vjere.” (Testimones, sv. 5, str. 463) “Oni koji su imali veliku svjetlost i dragocjene prednosti, koje ih nisu uËinile boljima, pod jednim ili drugim izgovorom, otiÊi Êe od nas.” (Isto, sv. 6, str. 400) “Kada se Boæji zakon proglasi nevaæeÊim, Crkva Êe biti reπetana æestokim kuπnjama, i jedan veÊi dio no πto sada predviamo s pozornoπÊu Êe sluπati zavodljive duhove i avolski nauk.” (Selected Messages, 2. knjiga, str. 368) 178 KRIZA POSLJEDNJEG VREMENA U posljednjoj tvrdnji Ellen White kaæe da Êe “veÊi dio no πto sada predviamo, s pozornoπÊu sluπati zavodljive duhove i avolski nauk”. Isus je rekao da Êe u posljednje vrijeme laæni krist prevariti “kad bi bilo moguÊe, i same izabranike”. (Mt 24,25) Kod nekih Êe Boæjih izabranika to biti moguÊe. Pitanje je kod kojih. Tko Êe preæivjeti reπetanje? Mislim da je razumno reÊi da danas sav Boæji narod oËekuje da u to vrijeme bude meu vjernima. Ali ako Êe se veÊi broj no πto sada predviamo pridruæiti protivnicima, trebamo se upitati: Tko Êe pripadati tom narodu? Tko Êe kroz reπetanje stati na Boæju stranu, a tko Êe otpasti i pridruæiti se neprijatelju? Postoji li neko jamstvo da neÊemo popustiti onda kad pritisak postane snaæan? Isus je odgovorio na to pitanje u svojim priËama o posljednjem vremenu. U Evanelju po Mateju 24,37-39 posljednje je vrijeme usporedio s razdobljem koje je upravo prethodilo Noinom potopu. On je ovako rekao: “Kao πto je bilo u Noino vrijeme, tako Êe biti za dolaska Sina ËovjeËjega. Kao πto su ljudi jeli i pili, æenili se i udavali u vrijeme πto je prethodilo potopu, i to sve do dana kad Noa ue u lau, a da niπta nisu nasluÊivali dok ne doe potop i sve ih odnese, tako Êe biti i za dolaska Sina ËovjeËjega.” (Matej 24,37-39) Nema niπta loπeg u jedenju, pijenju i sklapanju braka. Isus istiËe da su ljudi prije potopa bili prezauzeti svakodnevnim æivotom i stoga zanemarili duhovnu pripremu za krizu koja je bila pred njima. Oni su se rugali i samoj pomisli da takva kriza moæe uopÊe doÊi. PriËa o deset djevica pruæa istu pouku. Lude djevojke potratile su vrijeme πto ga je trebalo utroπiti za nabavku ulja. Meutim, mi ne trebamo sve svoje vrijeme utroπiti na vrπenje sluæbe Bogu. PriËa o talantima pokazuje da priprema za posljednju krizu obuhvaÊa vjerno obavljanje svih æivotnih duænosti, a u priËi o ovcama i jarcima Isus nam kazuje da priprema obuhvaÊa pomaganje i ispunjavanje potreba drugih. SljedeÊi opisi Ellen White pruæaju nam spoznaju o onome πto nam treba da bismo postali spremni za reπetanje i kakvo RE©ETANJE 179 Êe biti duhovno stanje onih koji nisu spremni. Naveo sam nekoliko izjava, ne toliko da dokaæem neki pogled, veÊ da omoguÊim πiroko razumijevanje razloga zaπto Êe tako mnogo ljudi napustiti svoju vjeru tijekom reπetanja. PreporuËujem vam da ih sve proËitate: “Povrπna, konzervativna skupina, Ëiji je utjecaj stalno usporavao napredak Djela, odreÊi Êe se vjere.” (Testimonies, sv. 5, str. 463) “Oni koji su imali veliku svjetlost i dragocjene prednosti, koje ih nisu uËinile boljima, pod jednim ili drugim izgovorom, otiÊi Êe od nas.” (Isto, sv. 6, str. 400) “Kada doe reπetanje, uvoenjem laænih teorija, ovi povrπni Ëitatelji, nigdje neusidreni, sliËni su æivom pijesku. Oni zapadaju u svako stanje koje odgovara naravi njihovog osjeÊaja ogorËenosti.” (Testimonies to Ministers, str. 112) “Svi koji nisu spremni zauzeti hrabar i nepopustljiv stav za istinu i ærtvovati se za Boga i Njegovo djelo bit Êe izreπetani.” (Early Writings, str. 50) “Onima koji su korak po korak popuπtali svjetovnim zahtjevima i koji su se prilagodili svjetovnim obiËajima neÊe biti teπko popustiti tim silama, radije nego da se izlaæu ismijavanju, teπkim uvredama, prijetnjama zatvorom i smrÊu.” (Testimonies, sv. 5, str. 81) “NemajuÊi ljubavi spram istine, oni Êe biti prevareni obmanama neprijatelja; oni Êe se obazirati na zavodniËke duhove i avolske doktrine i udaljiti od istine.” (Isto, sv. 6, str. 401) “Nemarni i ravnoduπni koji se nisu pridruæili onima koji visoko cijene pobjedu i spasenje da ga ustrajno brane i trpe muke za njega, neÊe ga dobiti i oni su ostavljeni pozadi u mraku.” (Early Writings, str. 271) “Pribliæujemo se krizi koja Êe, viπe no u ijedno ranije vrijeme otkako je svijet nastao, zahtijevati potpuno posveÊenje svakoga tko je prizvao Kristovo ime.” (Gospel Workers, str. 323) 180 KRIZA POSLJEDNJEG VREMENA OËuvanje veze s Isusom Na nekoliko mjesta u ovoj knjizi raspravljali smo o raznim vidovima duhovnog iskustva koje Boæji narod mora imati da bi oËuvao svoju vezu s Isusom tijekom najmraËnijeg trenutka u povijesti Zemlje. Sada je, Ëini se, pravi Ëas da sve to prikupimo i stavimo na jedno mjesto. Opravdanje. Odnos krπÊanina s Isusom poËinje prilikom obraÊenja. Opravdanje znaËi da nam Bog opraπta naπe grijehe i prihvaÊa nas kao pravedne, kao da nismo grijeπili. PripisujuÊi nam svoju savrπenu pravednost, On nas proglaπava pravednima premda naπ karakter joπ uvijek ima mnogo mana. U tom trenutku imamo sigurno spasenje u Njegovom vjeËnom kraljevstvu. Ovo je jamstvo uvjetno, svakako, ali ne naπim djelima. Uvjetovano je naπim odræavanjem Ëvrste veze s Isusom. On nikada neÊe prekinuti svoju vezu s nama, ali nam dopuπta slobodu da mi prekinemo svoju vezu s Njim. Veoma je vaæno shvatiti da se krπÊani nalaze u stanju spasenja od onog trenutka kad prihvate Isusa za svoga Spasitelja. Spasenje nije prekidaË koji ukljuËujemo kazujuÊi “da” Isusu ili ga iskljuËujemo onda kad uËinimo neki mali grijeh. Bog zna, kad nas prvi put prihvati, da je naπ karakter s nedostacima i da predstoje mnogi “popravci” πto ih treba izvrπiti. On takoer zna da “popravak” zahtijeva vrijeme i da ga moæe izvrπiti samo na obraÊenim krπÊanima. Postoji razlog zaπto Boæji narod posljednjeg vremena ima naroËitu potrebu da shvati opravdanje. Jedna od svakodnevnih zamki u koje krπÊani padaju je sumnja u istinitost i pouzdanost njihove veze s Isusom. U vrijeme mira u kome sada æivimo veÊina od nas ne gubi svoje krπÊansko iskustvo muËeÊi se ovakvim sumnjama. Ali kuπnje posljednjeg vremena zahtijevat Êe da imamo bezuvjetnu vjeru u Boga i Krista. Oni koji svom umu dopuste da posumnja u Boæje prihvaÊanje bit Êe u velikoj opasnosti da budu savladani kuπnjama πto ih donosi Malo vrijeme nevolje. Sigurno ste zamijetili da nismo spomenuli teπkoÊe Velikog vremena nevolje. Sada je vrijeme da se nauËimo uzdati u Boæju ljubav koju On ima prema grjeπnicima. Sada je vrijeme za svakog od nas da nauËimo kako “me Bog voli unatoË mom nesavrπenstvu”. To je priprema za reπetanje i kuπnje povezane s njim. RE©ETANJE 181 PosveÊenje. Ipak, bit Êe potrebna i jedna razina karaktera, koju danas samo malo nas ima. Oni koji Êe prolaziti kroz posljednju krizu trebaju posjedovati Ëvrst karakter. Zahtjevi koji Êe se stavljati pred nas u to vrijeme sliËit Êe onima πto ih je Krist doævio tijekom svoje posljednje krize. Kad su rimski vojnici prikovali Isusa za kriæ, On je rekao: “OËe, oprosti im, jer ne znaju πto Ëine!” (Luka 23,24) To moæe izgovoriti samo liËnost s preobraæenim srcem. NeobraÊeni ljudi grde svoje muËitelje. NeobraÊeni ljudi hule na Boga kad se na njih sruËi nevolja. Opiranje oholosti, gorËini i nepravdi teæak je posao. MuËno je moliti Boga da promijeni naπe loπe æelje i da nas toliko ojaËa da im uvijek moæemo reÊi “ne”. Ako sada ne nauËimo ove pouke, bit Êemo slabiÊi da se uspjeπno odupremo kuπnjama posljednjeg vremena. Oni koji izdræe kuπnje Malog vremena nevolje, steÊi Êe snaæan karakter kakav malo ljudi danas posjeduje. Ljudi koji su cijelog æivota opravdavali mane u svom karakteru, namjesto da teæe za promjenama koje bi izvrπila Boæja preobraæavajuÊa sila, utvrdit Êe da Êe ih te mane navesti da popuste pod pritiskom kuπnje. Kad doe do reπetanja, oni Êe otiÊi. Ellen White jasno istiËe da Êe reπetanje okuπati naπ karakter, posebno naπe pobjede: “Bog sada reπeta svoj narod, ispitujuÊi njegove ciljeve i pobjede. Mnogi Êe biti samo pljeva — bez æita, bez vrijednosti u sebi.” (Testimonies, sv. 4, str. 51) “Uskoro Êe Boæji narod biti ispitan æestokim kuπnjama i veliki broj onih koji sada izgledaju pravi i istiniti pokazat Êe se kao metal male vrijednosti.” (Testimonies, sv. 5, str. 136) “Neka se podigne protivljenje, neka zavladaju vjerska zaslijepljenost i netrpeljivost, neka se raspali progonstvo, i poloviËni Êe se i licemjerni krπÊani pokolebati i odreÊi vjere; ali Êe pravi krπÊanin stajati Ëvrsto kao stijena, s jaËom vjerom i svjetlijom nadom nego u dane blagostanja.” (Velika borba, str. 517) “Kad se oluja progonstva stvarno sruËi na nas, prave Êe ovce Ëuti glas pravog Pastira... S obzirom na opÊu opasnost, borba za najviπu vlast prestat Êe; neÊe biti 182 KRIZA POSLJEDNJEG VREMENA svaa oko toga tko se smatra najveÊim.” (Testimonies, sv. 6, str. 401) Jedan od razloga zaπto sada trebamo pobijediti grijeh i razviti karakter koji odraæava Kristov karakter nalazi se u potrebi da poslije prestanka vremena milosti æivimo bez Posrednika i ostanemo vjerni Bogu u vrijeme reπetanja. Samo Ëvrsta i pouzdana veza s Isusom bit Êe nam jedina i sigurna pomoÊ u to vrijeme. POGLAVLJE 18 Glasna vika Moj prijatelj Herb Ford cijeli je svoj æivot proveo sluæeÊi u Crkvi adventista sedmog dana baveÊi se odnosima s javnoπÊu. Bio je vrstan struËnjak za posao koji je obavljao. Dogaaj o kome vam æelim priËati dogodio se Herbu dok je pomagao u prostoriji za vijesti tijekom zasjedanja Generalne konferencije u Indianapolisu. Jednoga dana pred kraj zasjedanja urednica rubrike za vjerska pitanja u listu Indianapolis Star uπla je u prostoriju, stavila na stol traktat sa slikom Zvijeri iz Otkrivenja i zahtijevala obavijest je li AdventistiËka crkva pokrenula rasturanje ove knjiæice po gradu. Herb je brzo ispitao traktat. Slika na naslovnoj strani nije izgledala lijepo, niti oprema i kakvoÊa tiska. Herb mi je kasnije rekao “da tako neπto nikada nije izaπlo iz naπih izdavaËkih kuÊa”. Dok je prelistavao traktat, otkrio je da ga je izdao jedan nezavisni propovjednik, pa je stoga rekao svojoj goπÊi: “Ne, naπa Crkva nije izdala ovaj traktat i mi ga ne πirimo.” Ipak, ona je imala joπ pitanja. “Biskup mi je na to skrenuo pozornost”, rekla je. “Netko to dijeli po cijelom gradu. U njemu se kaæe da onaj tko ne svetkuje vaπu subotu ide u pakao i da papa nije dobar Ëovjek.” Herb je odgovorio: “To nije naËin naπeg upoznavanja s ljudima. Jeste li ikada vidjeli izdanja naπe Crkve?” “Da,” odgovorila je, “ona su vrlo lijepa. Ali, ipak, æelim znati da li vaπa Crkva vjeruje u ono πto taj traktat kaæe.” 184 KRIZA POSLJEDNJEG VREMENA Prije no πto Êu vam reÊi Herbov odgovor æelio bih da zamislite sebe u njegovom poloæaju. Pred vama je gnjevna urednica, spremna da otrËi u tiskaru s bilo kakvim odgovorom koji Êete joj dati, a imate samo dvije sekunde za razmiπljanje prije no πto poËnete govoriti. Koje rijeËi mudrosti biste predloæili Herbu da ih kaæe tim ljudima? Herb je odgovorio: “Vjerojatno ni jedan tisuÊiti dio naπeg naroda ne vjeruje tako.” Herb je u stvari mislio: “Vjerojatno ni jedan tisuÊiti dio naπeg naroda ne vjeruje u odnos s javnoπÊu na taj naËin.” »lanak u sutraπnjim novinama citirao je Herba ovako: “Ni tisuÊu naπih ljudi ne misle tako”, premda je Herb rekao “ni tisuÊiti dio”. Moæemo oprostiti ovoj urednici u Indianapolis Staru πto je pogreπno Ëula “jednu tisuÊu” namjesto “jedan tisuÊiti dio”. To je samo jedan primjer koji vam mogu dati o netoËnom izvjeπÊivanju koje sam Ëesto Ëitao u traktatima ili videovrpcama, a koji naruπava ugled Crkvi i omalovaæava njeno uËenje. Mogao bih napisati knjigu o ovom predmetu, ali to nije razlog πto sam spomenuo dogaaj koji je doæivio moj prijatelj. U stvari æelio sam razmiπljati o propovijedanju tijekom posljednje krize, prije zavrπetka vremena milosti, kada Êe svjetske voe beznadno traæiti duhovno i praktiËno rjeπenje krize. Tijekom 150 posljednjih godina mnogo je uËinjeno da najπiri slojevi druπtva shvate dosljednost biblijske vijesti. Za proπlih Ëetrdeset ili pedeset godina oborene su mnoge predrasude, otkako je naπ pokret otpoËeo sredinom 1800-tih godina. Ja sam zahvalan πto ljudi priznaju da nismo vjeroispovijed kakva su nekada mislili da jesmo. Sve je to u skladu s onim πto je savjetovala Ellen White: “Tako i Kristovi sljedbenici, kako se pribliæavaju vremenu nevolje, trebaju uËiniti sve kako bi se pred ljudima pokazali u pravoj svjetlosti, razbili predrasude i odvratili opasnost koja prijeti slobodi savjesti.” (Velika borba, 531) A sada pokuπajte razmisliti o ovome: kad doe doba nevolje i kad Vatikan bude pokuπao ponovno preuzeti politiËku vlast nad cijelim svijetom koju je nekad imao nad Europom, GLASNA VIKA 185 hoÊete li onda reÊi “da je to zvijer o kojoj je prorokovao Ivan u Otkrivenju 13. poglavlju”? HoÊete li moÊi pratiti “tajni, ali brzi razvoj papinske vlasti”? (Velika borba, str. 522) Prije nekoliko godina Ëuo sam jednog propovjednika kako je za jedne propovijedi uzviknuo pred crkvom: “Dolazi dan kada Êe ova crkva biti toliko puna da Êe biti prostora samo za stajanje!” Ja sam pomislio u sebi: “Znaπ li za gorke muke kroz koje moramo proÊi kako bismo uËinili da se to dogodi?” HoÊete li u onom trenutku kad cijeli svijet bude oboæavao veliËanstveno biÊe koje Êe tvrditi da je Krist, prepoznati njegovu narav, uprti prst i reÊi: “To je Sotona”? Tako Êe izgledati “glasna vika” i “posljednja opomena”. Mnogi od nas to ne shvaÊaju, ali to je istina. Stoga sam ispriËao dogaaj u kojem je sudjelovao moj prijatelj Herb Ford. Svima nama valja sada razmiπljati o tome πto Êemo tada reÊi. Znam da Êe nam, kad doe vrijeme, Sveti Duh reÊi πto Êemo reÊi (Matej 10,19.20), ali ako nismo paæljivi, kad se svijet okrene protiv nas, mislit Êemo da Êe tada biti najvaænije zaπtititi svoj dobar ugled i glas. Tijekom posljednje krize ugled i dobar glas kao vrijednosti neÊe postojati. Kriza Êe zbog toga nastati, a vrlo je jasno opisana u Velikoj borbi. Problemi s kojima Êemo se suËeliti u tom razdoblju i pitanja koja Êe nam biti postavljena zahtijevat Êe od nas da biramo izmeu kazivanja istine ili poricanja svoje vjere. Za ljude koji su Ëitav æivotni vijek proveli ËuvajuÊi istinitu sliku o Crkvi i koji su uspjeli ostvariti πirok ugled i znatno mjesto u druπtvu, Ëuvanje tih vrijednosti nauπtrb istine bit Êe za njih velika kuπnja. Cilj glasne vike Nakon πto smo sagledali teπkoÊe u objavljivanju vijesti tijekom tog vremena, usredotoËimo se na cilj glasne vike i za trenutak zajedno razmislimo o njenom uspjehu — jer Êe to biti nevieni uspjeh. Izraz “glasna vika” potjeËe iz Otkrivenja 18,1.2, gdje Ivan govori ovako: 186 KRIZA POSLJEDNJEG VREMENA “Poslije toga opazih nekoga drugog anela gdje silazi s neba. Imao je veliku moÊ, i zemlja se rasvijetli od njegova sjaja. On povika jakim glasom: ‘Pade, pade veliki Babilon i postade boraviπtem demona i skloniπtem svih neËistih ptica, skloniπtem svih neËistih i odurnih æivotinja.’” Premda se ovo πto Êemo reÊi moæda Ëini Ëudnim, ove straπne rijeËi osude su u stvari izreËene zbog otkupljenja. Ellen White kaæe “da je posljednja vijest milosti koju treba objaviti svijetu otkrivenje Njegovog karaktera ljubavi”. (Christ’s Object Lessons, str. 415) Mi trebamo shvatiti kontekst straπnih Ivanovih rijeËi da bismo mogli shvatiti na koji Êe naËin one doista biti otkrivenje Boæjeg karaktera ljubavi. Kristov drugi dolazak zbit Êe se u najmraËnijem trenutku povijesti ove Zemlje, kada Êe grjeπnost ËovjeËanstva biti tako velika da je Bog viπe neÊe moÊi podnositi. Pobuna protiv Boga dostiÊi Êe vrhunac. Svijet Êe biti zagledan u boga Novog doba koji im govori da su oni mali bogovi, da istina leæi u njima samima i da mogu Ëiniti sve πto æele sve dok se osjeÊaju bogovima. Ipak, svijet Êe tada biti na nizbrdici koja vodi pravo u propast. Kako Êete takvim ljudima reÊi da ih Bog voli i kako æeli da se pokaju od svojih grijeha, a ne da se naslauju u njima? Kako Êete takvim ljudima reÊi da Êe njihovo vrijeme milosti uskoro prestati i da je izbor koji Êe upravo sada izvrπiti presudan zato πto je konaËan? Kako Êete ovo reÊi ako vam stroga osuda stoji nad glavom? Mi Êemo govoriti o Boæjoj ljubavi. Ali isto tako reÊi Êemo svijetu πto Biblija govori o grijehu, pravednosti i sudu. Sve πto je manje od toga neÊe ljudima donijeti potpuno otkrivenje Boæje ljubavi. Samo pustoπenje po svijetu koje Êe stvoriti posljednja kriza bit Êe Boæji posljednji napor da svojom ljubavlju dopre do svijeta. Molim vas proËitajte cijeli sljedeÊi citat i zamijetite naglaπene rijeËi: “DoÊi Êe nesreÊe — najstraπnije i najmanje oËekivane; ova Êe se pustoπenja nizati jedna za drugim... Ali ako ljudi koji su bili zavedeni nastave iÊi putem kojim su iπli, ne obaziruÊi se na Boæji Zakon i iznoseÊi zablude GLASNA VIKA 187 drugima, Bog Êe dopustiti da na njih dou nevolje kako bi se probudili... Gospod neÊe iznenada odbaciti sve prijestupnike niti uniπtiti Ëitave narode, ali kaznit Êe gradove i mjesta u kojima su se ljudi predavali vlasti sotonskih orua. Bog Êe strogo postupati s velikim gradovima; meutim, na njih neÊe doÊi silina Boæjeg gnjeva, jer Êe se neke duπe ipak otrgnuti zamki neprijateljskih obmana i obratiti, dok Êe ostali gomilati gnjev za Dan suda.” (Evangelizam, str. 26.27) Neki Êe ljudi prihvatiti Boæje sudove i naπe objaπnjenje o onome πto se u stvari zbiva. Neki Êe ljudi posluπati rijeËi izgovorene u duhu ozbiljnosti, i tako zauzeti mjesta onih koji su napustili svoju vjeru i otiπli za svojim moralom i grijesima. Za njih Êe naπa vijest opomene biti vijest o Boæjoj ljubavi. Sila glasne vike Æelio bih pogledati tekst iz Otkrivenja za koji vjerujem da opisuje kako Êe izgledati objavljivanje glasne vike za Boæji narod:2 “Tada Êu ja poslati svoja dva svjedoka da obuËeni u kostrijet proriËu tisuÊu dvjesta i πezdeset dana... Ako tko hoÊe da im naudi, iz usta im sukne oganj i proædere njihove neprijatelje. Da, ako tko hoÊe da im naudi, mora tako poginuti. Oni imaju vlast zatvoriti nebo da ne pada kiπa za vrijeme njihova proricanja; imaju vlast nad vodama, da ih pretvaraju u krv, i vlast da udare zemlju svakovrsnim nevoljama, koliko god puta htjednu.” (Otkrivenje 11,3-6) Molim vas zamijetite dvije Ëinjenice o ovim dvama svjedocima: (1) oni objavljuju svoju vijest obuËeni u vreÊe — simbol tugovanja i (2) nitko ih ne moæe zaustaviti. To slikovito prikazuje silu koja Êe pratiti glasnu viku. To Êe biti sila kasne kiπe. U donjem opisu razvidimo narav posljednje vijesti i silu kojom Êe biti objavljena: “U svakom je naraπtaju Bog slao svoje sluge da prekore za grijeh, kako u svijetu tako i u Crkvi. Ali ljudi vole da im se govori πto je ugodno i ne prihvaÊaju Ëistu i neukaljanu istinu. Mnogi su reformatori u poËetku svog rada odluËili biti vrlo oprezni u æigosanju grijeha Crkve i nacije. Nadali su se da Êe primjerom Ëistog 188 KRIZA POSLJEDNJEG VREMENA krπÊanskog æivota vratiti ljude uËenjima Biblije. Ali je na njih doπao Boæji Duh kao na Iliju, koji ga je pokrenuo da osudi grijehe bezboænog kralja i otpalog naroda; i oni se nisu mogli uzdræati od navijeπtanja jasnih iskaza Biblije — uËenja koje su se ustezali iznijeti. Bili su potaknuti da gorljivo objave istinu i opasnost koja prijeti duπama. RijeËi koje im je Gospodin dao iznosili su bez straha od posljedica i ljudi su bili prisiljeni Ëuti upozorenje.” (Velika borba, str. 521) Ovaj izvjeπtaj otkriva sve — Boæju ljubav, Ëovjekovu grjeπnost i silu kojom se ova dva pojma spajaju u posljednjoj opomeni koju Boæji narod nosi cijelom svijetu u sili kasne kiπe. ZadaÊa neÊe biti laka: “U to Êe se vrijeme progonstva ispitati vjera Gospodnjih slugu. Oni su vjerno objavili upozorenje, gledajuÊi samo na Boga i Njegovu RijeË. Boæji Duh, djelujuÊi na njihovo srce, nagnao ih je da govore. Potaknuti svetom revnoπÊu i snaænim boæanskim djelovanjem, oni su poπli izvrπiti svoje duænosti bez razmiπljanja o posljedicama kad ljudima budu izgovorili rijeËi koje im je Gospodin povjerio. Oni nisu gledali na ovozemaljske interese, niti su nastojali saËuvati svoj ugled ili æivot. Ali kad se na njih bude sruËila oluja protivljenja i ruganja, neki Êe, ispunjeni zabrinutoπÊu, biti gotovi da uzviknu: “Da smo mogli predvidjeti posljedice naπih rijeËi, mi bismo πutjeli.” Bit Êe okruæeni nevoljama. Sotona Êe ih napadati æestokim kuπnjama. UËinit Êe im se da djelo πto su ga preuzeli na sebe nadmaπuje njihove sposobnosti. Zaprijetit Êe im uniπtenje. Nestalo je oduπevljenja koje ih je pokretalo, ali povratka nema. Tada Êe, svjesni potpune bespomoÊnosti, potraæiti snagu kod SvemoguÊega. Sjetit Êe se da rijeËi πto su ih izgovarali nisu bile njihove, nego Onoga koji im je naloæio da objave upozorenje. Bog je stavio istinu u njihova srca i oni nisu mogli drukËije nego je objaviti.” (Velika borba, str. 523.524) Jedini naËin da vi i ja to ikada uËinimo jest uz pomoÊ Svetoga Duha koji Êe u sili kasne kiπe ispuniti naπa srca. GLASNA VIKA 189 Nemojte misliti da moæete dospjeti do tog vremena i tada dobiti silu. Doba nevolja koje nam predstoji bit Êe poËetak najmraËnijeg trenutka u povijesti Zemlje i jedini naËin da tada budemo spremni jest da se sada pripremimo. Uspjeh glasne vike Mnogi krπÊani vjeruju da Êe Bog preko ljudi opomenuti svijet o dogaajima o kojima smo dosad govorili u ovoj knjizi da bi se ljudi za njih pripremili. Ipak, to je viπe nego samo upozoravanje ljudi na nevolju. Nevolja koja Êe doÊi imat Êe jedan cilj — da osvijesti ljude kako bi prihvatili Ëinjenicu da je povijest ljudskog roda blizu svome kraju i da onaj tko æeli vjeËni æivot ima samo malo vremena da ga zadobije. To treba biti sadaπnja vijest. Ellen White je naziva “posljednjom vijesti milosti svijetu koji gine”. (Testimonies to Minister, str. 313) Razmislite o tome jedan trenutak. Vijest o spasenju iznosila se svijetu 6.000 godina, ali moguÊe je da veÊ sve bude gotovo za samo nekoliko godina od vremena kad budete proËitali ovu knjigu! A kad doe doba nevolje, ostat Êe samo malo vremena za naπe spasenje. Zbog toga Êe glasna vika biti najmoÊnija duhovna vijest koja je ikada iznesena svijetu. Na poËetku ovog poglavlja istaknuli smo da Êe ona biti moÊna zato πto je neprijatelji neÊe moÊi zaustaviti, ali i zato πto Êe biti praÊena kasnom kiπom. TisuÊe, a moæda i milijuni ljudi, shvatit Êe istine o kojima smo govorili i “znatan Êe broj stati na Gospodnju stranu”. (Velika borba, str. 527) Dva Ëinitelja bit Êe posebno istaknuta tijekom vremena glasne vike: Sveti Duh i dogaaji u svijetu. Sveti Duh. Ljudski um neÊe moÊi razumjeti istinu, naroËito nepopularnu istinu, bez pomoÊi Svetoga Duha. Ipak, u sili kasne kiπe, ljudski umovi koji su bili zatvoreni za istinu postat Êe pristupaËni: “Vijest se neÊe toliko πiriti dokazivanjem koliko dubokim osvjedoËenjem Boæjeg Duha. Dokazi su bili predoËeni. Sjeme je bilo posijano, a sada Êe niknuti i donijeti plod. Publikacije πto su ih razdijelili misionarski djelatnici izvrπile su svoj utjecaj, ali su mnogi, Ëiji su umovi njima bili impresionirani, dosad spreËavani da u cijelo- 190 KRIZA POSLJEDNJEG VREMENA sti shvate ili posluπaju istinu. Zrake svjetlosti sada prodiru posvuda, istina se vidi u svoj svojoj jasnoÊi, a iskrena Boæja djeca kidaju veze koje su ih dosad dræale. Obiteljske i crkvene veze su nemoÊne da ih zadræe. Istina im je dragocjenija od svega drugoga.” (Velika borba, str. 526.527) U 15. poglavlju izrazio sam uvjerenje da Êe se kasna kiπa poËeti izlijevati prije no πto doba nevolje otpoËne i da Êe se u posveÊenoj sili nastaviti izlijevati do kraja vremena milosti. Vjerujem da Êemo moÊi Ëak i u Sjevernoj Americi i drugim razvijenim zemljama u svijetu, u kojima danas ima tako malo zanimanja za Evanelje, vidjeti kako Sveti Duh mnoge ljude dovodi Boæjoj posljednjoj vijesti, Ëak i prije poËetka posljednje krize. Isto se moæe dogoditi i u muslimanskim zemljama. Dogaaji u svijetu. Jedan od razloga πto mnogi ljudi danas odbacuju vijest posljednjeg vremena je u tome πto ona na prvi pogled izgleda kao senzacija. TumaËenje proroËanstva kao da neÊe stiÊi do svog ispunjenja. Ali kad se dogaaji koje smo pretkazali doista poËnu ispunjavati, mnogi Êe ljudi vidjeti ovu vijest u novoj svjetlosti. “»itanjem Velike borbe neke Êe duπe biti pokrenute i imat Êe hrabrosti da se odmah sjedine s onima koji dræe Boæje zapovijedi. Ali mnogo veÊi broj onih koji je Ëitaju neÊe zauzeti stav sve dok ne vide baπ te dogaaje koje je prorekla kako se ispunjavaju.” (Colporteur Ministry, str. 128) “Ali dok se naπiroko raspravlja o pitanju prisilnog svetkovanja nedjelje, zamjetno je primicanje dogaaja u Ëije se ostvarenje dugo nije vjerovalo i sumnjalo, pa Êe poruka treÊeg anela imati uËinak koji ranije nije mogla imati.” (Velika borba, str. 521) SjeÊate li se dana kad je IstoËna Europa izmijenila svoju druπtvenu i politiËku putanju tijekom posljednjih mjeseci 1989. godine, kako ste sami sebi govorili, ili ste sluπali druge kako kaæu da su to neoËekivani, ali nezaustavljivi dogaaji? Tako Êe biti i u vrijeme glasne vike: GLASNA VIKA 191 “Dopustite mi da vam kaæem kako Êe Bog raditi u ovom posljednjem djelu na naËin koji se mnogo razlikuje od uobiËajenog redoslijeda dogaaja i na naËin koji Êe biti suprotan ljudskom planiranju. Meu nama Êe biti takvih koji uvijek æele nadzirati Boæje djelo, pa Ëak i diktirati kakve poteze treba uËiniti kada djelo napreduje pod upravom anela koji se pridruæuje treÊem anelu u vijesti koju treba odnijeti svijetu. Bog Êe upotrijebiti svoje naËine i sredstva, iz Ëega Êe se vidjeti da je On uzeo uzde u svoje ruke. Radnici Êe biti iznenaeni jednostavnim sredstvima koja Êe On iskoristiti da ostvari i usavrπi svoje djelo pravednosti.” (Testimonies to Ministers, str. 300) ©to Êe se dogoditi kad Bog preuzme odgovornost za svoje djelo na Zemlji? “Kad se boæanska sila sjedini s ljudskim naporom, Djelo Êe se πiriti kao vatra po strnjici.” (Review and Herald, 15. prosinca 1885.) Vjerujem da Êe kasna kiπa i glasna vika biti slavni vrhunac Djela koje mnogi krπÊani veÊ gotovo 150 godina obavljaju po cijelom svijetu. »esto se Ëini da je ostvaren mali napredak. U stvari, lako se moæemo obeshrabriti kad poËnemo razmiπljati o svjetskoj populaciji. Ali siguran sam da Bog zbog svega toga nije zabrinut. Mislim da ni ljudi zbog toga ne trebaju brinuti. Od svega toga najprije trebamo shvatiti Boæji cilj tijekom kasne kiπe i glasne vike. Jeste li ikada boæiÊno drvce ukraπavali svjetiljkama? Prvo spojite nekoliko æica i zajedno ih omotate oko grana. Kad je drvo prekriveno svjetiljkama, zamraËite cijelu prostoriju i okrenete zidni prekidaË. Tog trenutka zablistaju sve te svjetiljke i drvce blista svjetloπÊu koja potjeËe od tih malih svjetiljki. VeÊ 150 godina krπÊani koji pomno istraæuju Boæju RijeË “priËvrπÊuju svjetiljke” posvuda po svijetu, i moæda im se Ëini kao da su vrlo malo uËinili. Ali kad sila Svetoga Duha u vrijeme kasne kiπe osnaæi Boæju Crkvu, iznenada Êe sve male svjetiljke zablistati posvuda po svijetu. One Êe brzo poveÊavati svoje vidjelo sve dok sav svijet ne bude obasjan svjetloπÊu spasenja. 192 KRIZA POSLJEDNJEG VREMENA Ne mogu zamisliti niπta bolje πto bi viπe bilo u skladu s Boæjim ciljem za ovaj svijet. Nastavimo priËvrπÊivati svjetiljke, jer premda se Ëini da smo uradili vrlo malo, ukoliko viπe “svjetiljki” priËvrstimo sada, utoliko snaænije i jasnije Sveti Duh moæe osvijetliti svijet kada doe vrijeme kasne kiπe i glasne vike. POGLAVLJE 19 Vrijeme nevolje Otkrivenje u 17. poglavlju poËinje opisom straπne Zvijeri na kojoj sjedi bludnica: “Potom jedan od sedam anela koji su dræali sedam Ëaπa doe k meni i reËe mi: ‘Doi da ti pokaæem sud nad velikom Bludnicom koja sjedi na mnogim vodama, s kojom su blud provodili kraljevi zemlje, i koja je napojila stanovnike zemlje vinom svoga bluda!’ I prenese me — u duhu — u pustinju, i tu opazih æenu koja sjedi na skrletnoj Zvijeri, pokrivenu bogopogrdnim naslovima; imala je sedam glava i deset rogova. Æena je bila obuËena u grimiz i skrlet i nakiÊena zlatom i dragim kamenjem s biserima. U ruci je dræala zlatnu Ëaπu punu odurnosti i neËistoÊe svog bluda. Na njezinu je Ëelu bilo napisano ime — tajna: ‘Veliki Babilon, majka bludnica i odurnosti zemaljskih.’ Potom vidjeh tu æenu pijanu od krvi svetih i od krvi Isusovih svjedoka.” (Otkrivenje 17,1-6) RaπËlanimo ovaj ulomak. Prvo, onaj koji je Ivanu pokazao ovu æenu bio je jedan od anela koji su imali sedam Ëaπa (ili zala). To navodi na misao da vienje iz 17. poglavlja ili se podudara sa sedam posljednjih zala ili ih prati. BuduÊi da se sedam posljednjih zala zavrπava drugim Kristovim dolaskom, vienje iz 17. poglavlja mora se poklopiti sa zlima kao dodatni opis tog vremena. Na taj naËin gore navedeni ulomak opisuje posljednju krizu nakon prestanka vremena milosti. 194 KRIZA POSLJEDNJEG VREMENA Zvijer koju je Ivan vidio, sliËna je prvoj Zvijeri iz Otkrivenja 13. poglavlja, koju su mnogi krπÊani iz razliËitih vremena uvijek shvaÊali kao RimokatoliËku crkvu. Osobno, viπe mislim da prva Zvijer iz Otkrivenja 13. poglavlja predstavlja koaliciju svjetskih religija (sedam glava) pod vodstvom Vatikana (ranjena glava). Otkrivenje 13. jasno opisuje posljednji sukob prije zavrπetka vremena milosti. Tijekom tog vremena ljudska biÊa biraju izmeu æiga Zvijerinog i peËata Boæjeg. Mislim da je Zvijer iz Otkrivenja 17 isto πto i Zvijer iz Otkrivenja 13, ali predstavlja kasniju fazu njenoga rada. Tako, Otkrivenje 17. opisuje svjetski vjerski otpad na njegovu vrhuncu. Æena u biblijskim proroËanstvima predstavlja Crkvu. »ista æena predstavlja pravu Boæju Crkvu, a neËista otpalu. ZakljuËili smo da bludnica iz Otkrivenja 17. simbolizira vrhunac krπÊanskog otpada na kraju vremena. Primijetite da je ova æena — ova Crkva — uËinila preljub sa zemaljskim kraljevima (r. 2). Ovo se odnosi na nedopuπtenu zajednicu Crkve i dræave. Æena je takoer bila “pijana od krvi svetih”. Drugim rijeËima, svojom nedopuπtenom zajednicom s dræavom, ona Êe proganjati Boæji narod. Nakon prestanka vremena milosti, dogaaji u svijetu mogu se opisati ovako. Moæemo dati odreeniju sliku i kazati da Êe zajedniËkim vodstvom vlade Sjedinjenih Dræava i Vatikana za cio svijet donijeti odluku o odbacivanju i progonstvu svih onih koji odbiju prihvatiti sveopÊi nedjeljni zakon. VeÊ smo istaknuli u ranijim poglavljima da Êe ova sveopÊa kaolicija vjerskih i zemaljskih vladara biti odgovor svijeta na Boæje sudove tijekom Malog vremena nevolje. Svjetske politiËke voe, bez nade u rjeπenje, pridruæit Êe se svjetskim vjerskim voama kako bi naπli rjeπenje. Prije zavrπetka vremena milosti svijet Êe okrivljavati Boæji narod za te nevolje i vrπiti jak pritisak na njega da se odrekne svoje Ëudne vjere i ujedini s ostalima u traæenju Boga onako kako Ga veÊina traæi. Suradnja Êe se Ëiniti vrlo razumnom. Oni koji ne budu htjeli suraivati bit Êe nazvani fanaticima i izdajnicima i u mnogim Êe im dijelovima svijeta biti zaprijeÊeno smrÊu. Prije kraja vremena milosti bit Êe i muËenika. (Vidi: Selected Messages, knjiga 3, str. 397) VRIJEME NEVOLJE 195 Sudovi poslije zavrπetka vremena milosti Ipak, Boæji Êe sudovi prije zavrπetka vremena milosti biti samo poËetak. Poslani da opomenu svijet o kraju vremena milosti i o Kristovom dolasku, ovi Êe sudovi biti u stanovitom smislu uzdræani. Ali kad se vrijeme milosti zavrπi, Boæja Êe se zaπtitniËka ruka posvema ukloniti. Svijet Êe podnijeti Njegov potpuni gnjev nepomijeπan s miloπÊu (vidi: Otkrivenje 14,9-11) i Njegove posljednje sudove — sedam posljednjih zala koji Êe se izliti svom æestinom. (vidi: Otkrivenje 16) Ellen White je napisala: “Kad On napusti Svetiπte, tama prekriva stanovnike Zemlje... Uklonjene su ograde koje su sputavale zle i Sotona ima posvemaπnju kontrolu nad grjeπnicima koji se nisu pokajali. Boæjem je strpljenju kraj. Svijet je odbacio Njegovo milosre, prezreo Njegovu ljubav i pogazio Njegov Zakon. Zli su preπli granice vremena milosti; Boæji Duh, kome su se uporno protivili, napokon se povukao. NezaπtiÊeni boæanskom miloπÊu, nemaju zaπtite pred Zlim. Tada Êe Sotona zemaljske stanovnike izloæiti posljednjoj velikoj nevolji. Kad Boæji aneli budu prestali zadræavati divlje vjetrove ljudskih strasti, svi Êe elementi sukoba biti odrijeπeni. Cijeli Êe svijet biti zahvaÊen propaπÊu straπnijom od one koja je zadesila drevni Jeruzalem.” (Velika borba, str. 529) Moramo zamijetiti na koga Êe biti baËena krivica: “Oni koji poπtuju Boæji Zakon optuæeni su da su prouzroËili poπasti πto dolaze na svijet [Boæji sudovi prije kraja vremena]; njih Êe smatrati uzroËnicima straπnih poremeÊaja u prirodi, sukoba i krvoproliÊa meu ljudima, koji jaukom ispunjavaju Zemlju [Boæji sudovi poslije kraja vremena]. Sila koja je pratila objavljivanje posljednjeg upozorenja razgnjevila je zle; njihova se srdæba raspalila protiv svih koji su prihvatili poruku i Sotona Êe s joπ veÊom æestinom raspirivati duh mrænje i progonstva.” (Isto, str. 529) U to vrijeme, u naporima da nau olakπanje od sedam posljednjih zala, zli Êe u cijelom svijetu izglasovati zakon o smrti za Boæji narod. Neposredno prije kraja vremena milosti 196 KRIZA POSLJEDNJEG VREMENA u nekim Êe dræavama postojati zakoni koji Boæji narod osuuju na smrt, ali zakon o smrti poslije zavrπetka vremena milosti postat Êe univerzalan. ShvaÊajuÊi naπe vrijeme onako kako i Ëinimo, moæemo reÊi ono πto Ellen White nije mogla — da Êe ovaj zakon moæda izglasovati i sami Ujedinjeni narodi. S odreenom sigurnoπÊu mogu reÊi da Êe ovaj sveopÊi zakon o smrti biti izglasovan prije treÊeg zla kada Êe se svjeæi vodeni izvori pretvoriti u krv. KomentirajuÊi treÊe zlo Ellen White je rekla da su oni: “Osuivanjem Boæjeg naroda na smrt, navukli su krivnju za njihovu krv kao da su je prolili svojim rukama”. (Velika borba, str. 540) U skladu s ovim moæemo zakljuËiti da Êe zakon o smrti biti izglasovan na kraju drugog zla. To Êe biti posljednji beznadni pokuπaj svijeta da umiri uvrijeenog Boga i zaustavi Njegove sudove. Spiritizam u vrijeme nevolje Najglavnija Sotonina taktika tijekom posljednjih dana povijesti ove Zemlje bit Êe obmana, a jedna od najuspjeπnijih metoda za obmanjivanje naroda bit Êe spiritizam. Biblija je veoma jasna o ulozi Sotone u dogaajima posljednjeg vremena. Pavao je ovako rekao: “Dolazak Bezboænika bit Êe, dakako, uz suradnju Sotone, popraÊen svakovrsnim silnim djelima, varavim Ëudesnim znakovima i svakovrsnim pokvarenim zavoenjem, namijenjenim onima koji propadaju.” (2. Solunjanima 2,9.10) “Uto opazih gdje iz usta Zmaja, iz usta Zvijeri i iz usta laænog Proroka izlaze tri neËista duha kao æabe. To su, uistinu, proroËki duhovi koji proizvode znakove i koji odlaze kraljevima cijeloga svijeta da ih skupe za rat velikoga Dana Boga, SvemoguÊega.” (Otkrivenje 16,13.14) U Velikoj borbi Ellen White daje nekoliko izjava u poglavlju “Vrijeme velike nevolje” o ulozi spiritizma tijekom vremena nevolje. Sotona se moæe pojaviti kao Krist prije kraja vremena milosti, ali je sigurno da Êe se pojaviti poslije toga: “Kao zavrπni Ëin velike obmanjujuÊe drame, sâm Êe Sotona glumiti Krista... U razliËitim krajevima svijeta VRIJEME NEVOLJE 197 Sotona Êe se pojaviti meu ljudima kao veliËanstveno biÊe bljeπtava sjaja, sliËno opisu Boæjeg Sina u Ivanovu Otkrivenju.” (Velika borba, str. 537) Dvije druge tvrdnje u poglavlju “Vrijeme velike nevolje” veoma su znaËajne: “Uskoro Êe se na nebu pojaviti straπni nadnaravni prizori, znak moÊi demona da Ëine Ëuda.” (Isto, str. 537) “Vrijeme kuπnje Êe doÊi na sve. Istinski Êe krπÊani biti otkriveni sitom kuπnje. Je li Boæji narod danas tako utvren u Njegovoj RijeËi da neÊe popustiti pred dokazima πto ih pruæaju njihova osjetila?” (Isto, str. 538) Ellen White ne razrauje nijednu od ovih tvrdnji. Kakve Êe se straπne natprirodne pojave pokazati na nebu “kao znak moÊi demona koji Ëine Ëuda”? Ona nije dala daljnje pojedinosti. HoÊe li to biti oËitost koja Êe se samo predstaviti tako moÊno naπim osjetilima da Êemo je morati poreÊi kako bismo se Ëvrsto dræali svoje vjere u Boæju RijeË? Opet, ona to nije rekla. Ipak, vjerujem da se danas nalazimo u takvom poloæaju da moæemo na osnovi odgoja priliËno dobro odrediti ono πto je Ellen White mislila. U jednom ranijem poglavlju istaknuo sam da znanstvenici svake godine troπe milijune dolara da pronau postoje li inteligentna biÊa u vanjskom prostoru. Jednog Êe se dana ti napori isplatiti, s tom razlikom πto ta biÊa, koja Êe se predstaviti ljudskom rodu toga vremena, neÊe biti stanovnici s drugih planeta. Oni Êe biti demoni. A ovi Êe demoni moæda vrlo dobro postaviti pojedine veoma dojmljive znakove na nebu kako bi “dokazali” da su istiniti. Dakako, svjedoËenje osjetilima upravo je ono πto znanost zahtijeva da bi dokazala odreeni sluËaj. Sotona Êe pruæiti znanstvenicima ono πto im je potrebno da bi mu vjerovali. Otkivenje kaæe da Êe Ëak uËiniti da vatra padne s neba. (vidi: Otrivenje 13,13) On Êe uËiniti Ëuda u znanstvenika sa Zemlje koje oni jednostavno neÊe moÊi poreÊi. Biblija ih naziva “Ëudima”. (vidi: 2. Solunjanima 2,9; Otkrivenje 13,13.16.14) Upravo to svjedoËenje osjetilima je ono πto Êe Boæji narod morati opovrgnuti. On Êe se morati suprotstaviti svemu πto 198 KRIZA POSLJEDNJEG VREMENA vaæi za naπu racionalnu, znanstveno postavljenu kulturu da bismo odbacili spiritizam. Nije nikakvo Ëudo πto je Ellen White rekla: “Njegova Êe imitacija biti toliko sliËna izvorniku da Êe ih biti nemoguÊe razlikovati, osim putem Svetoga pisma.” (Velika borba, str. 510) Bijeg na usamljena mjesta U to Êe vrijeme Boæjem narodu biti nemoguÊe æivjeti normalnim æivotom u ljudskom druπtvu. Mnogi Êe pobjeÊi na usamljena mjesta na Zemlji: “BuduÊi da Êe dekret πto ga budu izdali razni vladari krπÊanskog svijeta protiv onih koji vrπe Boæje zapovijedi uskratiti zaπtitu vlasti i prepustiti ih onima koji ih æele uniπtiti, Boæji Êe narod pobjeÊi iz gradova i sela, i u skupinama obitavati na najpustijim i najsamotnijim mjestima.” (Velika borba, str. 538.539) Oni koji ne pobjegnu na ova usamljena mjesta bit Êe baËeni u zatvor. Ellen White je nastavila: “Ali Êe mnogi iz svih naroda i slojeva, svi odreda, bogati i siromaπni, crni i bijeli dospjeti u najnepravednije i najokrutnije ropstvo. Voljena Êe Boæja djeca provoditi teπke dane, vezani lancima, zatvoreni iza reπetaka, osueni na smrt, neki naizgled ostavljeni da umru od gladi u mraËnim i odvratnim tamnicama.” (Isto, str. 539) Teπko je zamisliti kako Êe izgledati napuπtanje domova i bijeg na usamljena mjesta. HoÊete li moÊi napustiti sve stvari koje ste godinama prikupljali a da se ne osvrnete? Jednoga dana vi i ja morat Êemo to uËiniti, ako je ono u πto vjerujemo istina. U stvari, ako vienje koje je Ellen White imala 1868. godine ima ikakve veze s vremenom nevolje, svi neÊe napustiti sve u isto vrijeme. U svom vienju ona je vidjela Boæji narod kako tovari kola i kreÊe na put. Kako se put sve viπe suæava, morali su se prvo osloboditi jedne stvari, a tada druge, sve dok nisu bosi hodali uzanim rubom jednog visokog grebena dræeÊi se za uæad kao oslonac. (vidi: Testimonies, sv. 2, str. 594-597) U skladu s ovim moæemo zakljuËiti da Êe Boæji na- VRIJEME NEVOLJE 199 rod postupno napuπtati svoja zemaljska dobra. DoÊi Êe dotle da Êe taj narod postati sve ovisniji o Bogu, a sve manje o sigurnosti koju nudi svijet. Boæji Êe narod vidjeti “da im je uskraÊena svaka zemaljska potpora”. (»eænja vjekova, str. 88) Njegovi pripadnici neÊe moÊi potroπiti ni deset lipa za potrebe golog æivota — hranu, odjeÊu i krov nad glavom. Zbog zakona o kupovini i prodaji (vidi: Otkrivenje 13,17), njegov Êe novac biti bez vrijednosti. NeÊe uæivati ni zaπtitu zakona. Njegova boraviπta postat Êe mjesta koja nisu sigurna za æivot. Njegova Êe se situacija svijetu Ëiniti posvema beznadna. S ljudske toËke glediπta, to Êe biti stvarnost. Vjerujem da jedna kratka reËenica u Danielu 12,7 jezgrovito opisuje okolnosti Boæjeg naroda u to kritiËno vrijeme: “Kad se svrπi rasap (slom) sile svetoga naroda... sve Êe se ovo ispuniti.” Ipak, Bog ih neÊe ostaviti same: “Onaj koji vidi svaku njihovu slabost, koji je upoznat sa svakom kuπnjom, viπi je od svih zemaljskih sila, i aneli Êe ih posjetiti u samicama, donoseÊi svjetlo i mir s Neba. Zatvor Êe sliËiti palaËi, jer tu borave bogati vjerom, a turobni Êe zidovi biti osvijetljeni nebeskim svjetlom kao onda kad su Pavao i Sila u ponoÊ molili i pjevali pjesme hvale u tamnici u Filipima.” (Velika borba, str. 539) “Bog koji je skrbio za Iliju neÊe zaobiÊi ni jedno svoje samopoærtvovno dijete. Onaj koji je izbrojio vlasi na njihovoj glavi skrbit Êe o njima i oni Êe biti siti u danima gladi. Dok zli umiru od gladi i kuge, aneli Êe πtititi pravedne i skrbiti za njihove potrebe.” (Isto, str. 541) Kako Êe opstati? Vjerujem da Êe nezabiljeæeni pritisak biti najveÊa kuπnja za Boæji narod u dan kada ga svijet bude ismijavao i prijetio mu smrÊu. Onda kad se cijeli svijet bude izrugivao toj maloj skupini ljudi koji misle da su pravedni, jedini koji su po Boæjoj volji, bit Êe veoma lako povjerovati da je veÊina u pravu, a da manjina zadræava takav ekstremni, nezavisni stav. 200 KRIZA POSLJEDNJEG VREMENA Kako Êe Boæji narod stajati u tim okolnostima? Isto onako kako je i Isus to uËinio. Prije nekoliko godina proveo sam veÊi dio vremena od πest mjeseci prouËavajuÊi zavrπne trenutke Kristova æivota na Zemlji, poËevπi od Njegova uhiÊenja u Getsemaniji. Iz trena u tren padala mi je na um Ëinjenica da je Krist imao posvema razliËito poimanje o onome πto se stvarno zbivalo u svakom Ëovjeku koji se nalazio oko Njega. Volio bih da zajedno u kratkim crtama ispitamo dva glediπta o “stvarnosti” kako su je vidjeli raliËiti ljudi u sudskoj dvorani Kajafe i Pilata te na kriæu. Glediπte veÊine. Hebrejske su voe mjesecima pokuπavale podvlastiti Krista, i sada su Ga se dokopali. Imali su nadmoÊ i odluËili su je saËuvati. Rimski sluæbenici, ukljuËujuÊi i vojnike, vidjeli su Isusa kao æalosno ljudsko biÊe koje se naπlo na pogreπnom mjestu u pogreπno vrijeme. Bilo je vrlo jasno tko Êe pobijediti u ovom sukobu moÊi — i tko Êe izgubiti. Hebrejske su voe bile posvema spremne da ærtvuju Krista da bi zaπtitile svoju moÊ. Onako kako je svijet gledao, Isus je bio izvan æivotnih tijekova. On nije bio u pravu i uskoro Êe biti doslovno neoprostivo grjeπan. Oni su pobijedili, On je izgubio. S ljudske je toËke glediπta to bila stvarnost. Kristovo glediπte. Ali Isus nije gledao na prilike s ljudskog stajaliπta. Isus je poznavao probleme koji su bili nevidljivi ljudskim oËima. Isus je shvatio da se vodi mnogo veÊa bitka no πto se oËima moæe vidjeti i uπima Ëuti. Isus je znao za prostrani svemir o kome ljudska biÊa nisu imala nikakvog pojma. Za Njega je svemirsko glediπte bilo mnogo vaænije nego vidljivi sukob koji se odigravao oko Njega u Jeruzalemu. Isus je shvatio svoju ulogu u tom svemirskom sukobu. On je znao tko je — Spasitelj svijeta, Onaj koji Êe obraniti Boga od Sotoninih optuæbi, Onaj koji Êe Boæju vladavinu u svemiru uspostaviti za cijelu vjeËnost. Nekoliko puta tijekom tih mraËnih trenutaka Isus je govorio o Ëinjenicama koje nam pruæaju uvid u Njegovo poimanje problema. Kad Ga je mnoπtvo doπlo uhvatiti, jedan od njegovih uËenika podigao je svoj maË. Ali Isus je rekao: “Vrati maË svoj u korice... Ili misliπ da ne mogu zamoliti Oca svog VRIJEME NEVOLJE 201 da mi u ovaj Ëas poπalje viπe od dvanaest legija anela? Ali kako bi se onda ispunila Pisma, prema kojima tako mora biti?” (Matej 26,52-54) Kad je prvosveÊenik pod zakletvom zahtijevao od Isusa da sazna je li On tvrdio da je Boæji Sin, Isus je odgovorio: “Ti kaza. Ali ja vama kaæem da Êete poslije ovoga vidjeti Sina ËovjeËjega gdje sjedi s desnu SvemoguÊega i gdje dolazi na oblacima nebeskim.” (Matej 26,64) Dva puta je Isus otkrio Pilatu svoje poimanje svemirske naravi ovog sukoba u kome su obojica sudjelovala. U jednom trenutku Pilat Mu je rekao: “Ti si kralj æidovski?” Isus je odgovorio: “Moje kraljevstvo ne pripada ovome svijetu. Kad bi moje kraljevstvo pripadalo ovomu svijetu, moji bi se dvorani borili da ne budem predan æidovima. Ali moje kraljevstvo nije odavde.” (Ivan 18,33.36) Kasnije, kad Isus nije htio govoriti, Pilat je rekao: “Ne znaπ li da imam vlast osloboditi te i da imam vlast razapeti te?” Pilat je govorio sa svoje toËke glediπta, s ljudske toËke glediπta koja je glasila: “Ja sam ovdje odgovoran. Ovaj Ëovjek je pod mojom vlaπÊu. On je jedan nasuprot mnoπtvu i mnoπtvo Êe pobijediti.” (Ivan 19,10) Ali Isus je otkrio πire sporno pitanje rimskom guverneru. “Ne bi imao nada mnom nikakve vlasti”, rekao je On, “kad ti ne bi bilo dano odozgo. Zato je onomu koji me tebi predade veÊi grijeh.” (r. 11) Vrijeme nevolje Êe biti za vas i za mene ono πto je suenje pred Sanhedrionom i Pilatom bilo za Njega. To Êe biti vrijeme u kome Êemo biti ukljuËeni u svemirski sukob koji daleko premaπuje sukobe na Zemlji πto ih moæemo vidjeti, Ëuti ili osjetiti. Isto ono πto je donijelo pobjedu Isusu donijet Êe pobjedu i nama: apsolutna sigurnost u pogledu na tu πiru borbu i naπu ulogu u njoj. Isus je znao da je Boæji Sin, Spasitelj svijeta i Onaj koga je Bog imenovao da uspostavi vjeËnu vladavinu Neba u cijelom svemiru. On je otkrio mali dio ove obavijesti prvosveÊeniku, ali hebrejski je voa posvema odbio Kristovo tumaËenje o tome tko je On i πto se dogaa. On je razderao svoju odjeÊu, podsmijevao se onome πto je Isus rekao i proglasio Ga bogohulnikom. 202 KRIZA POSLJEDNJEG VREMENA Prema svim ljudskim pogledima, prvosveÊenik je bio u pravu, a Isus je bio grjeπan. Isus je imao samo svoju vjeru da nastavi — vjeru u ono πto Mu je Bog rekao da jest i πto je Njegova zadaÊa. Tijekom vremena nevolje i vi i ja moæemo biti na Boæjoj strani u posljednjoj zemaljskoj bici protiv svemira. Ali to neÊe biti vidljivo za ljudske oËi, oËito za uπi i koæu. Svijet Êe reÊi: “Mi ovdje vladamo. Mi gospodarimo ovim ljudima i mi i ne pomiπljamo pustiti ih da idu.” Problem tog vremena bit Êe u dvojbi da li vjerovati onome πto je oËito ili onome πto nam je Bog otkrio o nama samima: “Tada, obuzet gnjevom protiv æene, Zmaj ode da vodi rat protiv ostalih iz njezina potomstva, protiv onih koji vrπe Boæje zapovijedi i Ëuvaju Isusovo svjedoËanstvo.” (Otkrivenje 12,17) Kad nas cijeli vidljivi svijet bude uπutkivao vikom, kad nam se bude rugao i rekao nam da smo vjerski fanatici, hoÊemo li i dalje nastaviti vjerovati da smo Boæji Ostatak? UnatoË onome πto se vidi hoÊemo li zadræati u svojim mislima kao najuzviπeniju spoznaju Ëinjenicu da se odvija veliki okrπaj izmeu Krista i Sotone, izmeu Kristovih sljedbenika i Sotoninih sljedbenika, i da nas je Krist pozvao da budemo na Njegovoj strani, premda Êe se na trenutak Ëiniti kao da smo pijuni u rukama Njegovih neprijatelja? Sporno pitanje Êe biti: HoÊemo li vjerovati njima ili Êemo vjerovati da smo ono πto je Bog rekao preko Svetog pisma i Njegovog proroka modernog doba, da smo — nebeski narod posljednjeg vremena sa zadaÊom za posljednje vrijeme sliËnom onoj koju su imali Ilija i Ivan Krstitelj? Æelio bih vas podsjetiti na jednu izjavu Ellen White na poËetku njezine sluæbe: “Dok sam se molila na obiteljskom oltaru, Sveti se Duh izlio na mene i Ëinilo se kao da se uzdiæem sve viπe, daleko iznad mraËnog svijeta. Okrenula sam se kako bih potraæila Njegov narod u svijetu, ali ga nisam mogla naÊi, kad mi je jedan glas rekao: ‘Pogledaj opet, i pogledaj malo viπe.’ Nato sam podigla svoje oËi i vidjela pravu i usku stazu, uzdignutu visoko iznad svijeta. Ovom je stazom Njegov narod putovao prema gradu, VRIJEME NEVOLJE 203 koji se nalazio na udaljenom kraju staze. Oni su imali sjajnu svjetlost iza sebe na poËetku staze, a aneo mi je rekao da je to ponoÊna vika. Ova svjetlost svijetlila je cijelom duljinom puta i pruæala svjetlost za njihove noge, tako da se ne spotiËu. Kad su svoje oËi prikovali za Isusa, koji je bio neposredno pred njima, vodeÊi ih ka gradu, bili su sigurni. Ali uskoro su se neki umorili i rekli da je grad daleko i da su oËekivali kako Êe uÊi u njega ranije. Tada bi ih Isus ohrabrio podiæuÊi svoju slavnu desnicu, a iz Njegove je ruke potekla svjetlost koja se uzdizala nad tom skupinom i oni su povikali: ‘Aleluja!’ Drugi su brzo poricali svjetlost iza njih i govorili da ih Bog nije dotada vodio. Svjetlost je iza njih iπËezla, ostavljajuÊi njihove noge u potpunom mraku, pa su se spoticali i izgubili iz vida oznaku i Isusa, i pali sa staze dolje u mraËni i zli svijet.” (Early Writings, str. 14.15) Ljudi na putu predstavljaju Boæji posljednji pokret na Zemlji, a svjetlost iza njih predstavlja ponoÊnu viku — pokret koji je doveo do razoËaranja 1844. godine. Sporno pitanje za ljude u vrijeme Ellen White bilo je hoÊe li vjerovati da je Isus vodio pokret koji se tako nesretno zavrπio 22. listopada 1844. godine. Da su stalno dræali svoje oËi na Isusu kao voi u tom pokretu, tada bi svjetlost pokreta osvjetljavala stazu cijelim putem do grada — drugog Kristovog dolaska. Ali ako su oni svoj pogled skrenuli sa Isusa, ako su izgubili iz vida ono zaπto ih je On pozvao da budu u ovom svijetu, a i svoju zadaÊu, tada se svjetlost iza njih ugasila i oni su pali sa staze u mraËni svijet ispod njih. Problem za vas i mene u najmraËnijem trenutku Zemlje bit Êe posvema isti. HoÊemo li zadræati svoj pogled na Isusu? HoÊemo li vjerovati da smo doista Njegov narod posljednjeg vremena? HoÊemo li vidjeti sukob s glediπta vidljivog ili nevidljivog? Odræavanje naπe veze s Isusom u najmraËnijem trenutku u povijesti Zemlje znaËit Êe da dræimo na umu svemirsko glediπte πto ga je imao i Isus u vrijeme svog najteæeg Ëasa. Ta se vrst povjerenja neÊe iznenada pojaviti u naπem umu u trenutku kad nam bude trebala. Mi je moramo razvijati sada, njegovati sada i uËiti sada. U najtamnijem trenutku ove 204 KRIZA POSLJEDNJEG VREMENA Zemlje mi Êemo je imati i ono Êe nam donijeti pobjedu koju je Bog obeÊao — nad Zvijeri i njezinim kipom, nad onima koji oboæavaju Zvijer, primaju njezin æig i prihvaÊaju njezino ime. (Vidi: Otkrivenje 15,2) POGLAVLJE 20 Vrijeme muke Jakovljeve »ak ni Boæji narod ne zna kada Êe prestati vrijeme milosti. Ipak, vjerujem da Êe nedugo nakon zavrπetka ovog vremena on poËeti osjeÊati da se to dogodilo, zato πto Êe doæivjeti izlijevanje sedam posljednjih zala. Kad bolest, a Biblija kaæe da Êe to biti rane na koæi (vidi: Otkrivenje 16,2), bude poËela muËiti cijeli svijet, osim Boæjeg naroda, siguran sam da Êemo se upitati: “Je li prestalo vrijeme milosti?” A kad se donese sveopÊi zakon o kazni smrÊu, tada Êemo znati da se vrijeme milosti doista zavrπilo. Taj dogaaj obiljeæit Êe poËetak vremena muke Jakovljeve. “I na kraju Êe protiv onih koji svetkuju subotu sukladno Ëetvrtoj zapovijedi biti izdan dekret kojim Êe biti proglaπeno da zasluæuju najoπtriju kaznu, uz slobodu da ih, nakon odreenog vremena, narod moæe pobiti. Rimokatolicizam u Europi i otpali protestantizam u Americi poduzet Êe sliËne mjere protiv svih koji poπtuju sve boæanske propise... Tada Êe Boæji narod biti izloæen prizorima stradanja i tjeskobe πto ih je prorok opisao kao vrijeme Jakovljeve nevolje.” (Velika borba, str. 530) Boæji narod je uvijek pravio razliku izmeu Velikog vremena nevolje i Vremena muke Jakovljeve. Cijeli svijet doæi- 206 KRIZA POSLJEDNJEG VREMENA VRIJEME MUKE JAKOVLJEVE 207 vjet Êe vrijeme nevolje, ukljuËujuÊi i Boæji narod (premda Êe sedam posljednjih zala muËiti samo zle). Ipak, Vrijeme muke Jakovljeve bit Êe posebno iskustvo samo Boæjeg naroda. To Êe biti samo njegovo duhovno iskustvo nakon zavrπetka vremena milosti. Prije no πto uemo u raspravu o tom iskustvu, moæda bismo trebali πto toËnije odrediti kada Êe se to dogoditi. U tvrdnji koju smo veÊ naveli Ellen White kaæe da Êe sveopÊi dekret o smrtnoj kazni prethoditi Vremenu muke Jakovljeve. Dekret o smrtnoj kazni bit Êe ozakonjen prije treÊeg zla, buduÊi da Êe treÊe zlo biti kazna za dekret o smrtnoj kazni. Evo potvrde za ovaj zakljuËak: “Koliko god bile straπne ove kazne [prvo i drugo zlo], Boæja je pravda u cijelosti obranjena. Boæji aneo objavljuje: “Pravedan si, o SveËe, πto si ih udario tim kaznama... Sad im dajeπ da piju krv; to su zasluæili.” (Otkrivenje 16,2-6) Osuivanjem Boæjeg naroda na smrt navukli su krivnju za njihovu krv kao da su je prolili svojim rukama.” (Isto, str. 540) Iz ovoga moæemo zakljuËiti da Êe dekret o smrtnoj kazni biti objavljen najkasnije do kraja drugog zla i Vrijeme Êe muke Jakovljeve poËeti odmah nakon toga. BuduÊi da Êe Kristov drugi dolazak osloboditi Boæji narod od sile zlih, razdoblje muke Jakovljeve zavrπit Êe se u to vrijeme. Dekret o smrtnoj kazni Kraj vremena milosti 1 Drugi dolazak osloboenje Boæjeg naroda od sile zlih dogoditi na poËetku tog zla. To Êemo podrobnije objasniti u poglavlju o drugom dolasku. Boæji narod nije izmislio izraz “Vrijeme muke Jakovljeve”. On potjeËe od starozavjetnog proroka Jeremije. Jeremija je vjerojatno dræao na umu buduÊe razorenje Jeruzalema, piπuÊi te rijeËi, meutim ipak postoji i jasna povezanost njegovog opisa s dogaajima posljednjeg vremena. Razorenje Jeruzalema od strane Babilonaca predstavlja jedan od najuobiËajenijih simbola za kraj svijeta, posebno u Otkrivenju. Evo Gospodnjih rijeËi izgovorenih Jeremiji: “»ujem krik uæasa: strava je to, a ne mir. Hajde, propitajte se i pogledajte: je li ikad muπkarac rodio? A svi se muπkarci za bedra hvataju kao porodilje! Zaπto su sva lica izobliËena i problijedjela? Jao, jer velik je dan ovaj, sliËna mu ne bi! Vrijeme je nevolje za Jakova, al’ Êe se izbaviti iz nje.” (Jeremija 30,5-7) Jakov je bio jedan od najpoznatijih Boæjih patrijaraha Staroga zavjeta. OËekujemo da Êe on, zajedno s Abrahamom i Izakom, biti spaπen u Boæjem vjeËnom kraljevstvu. U ovom ulomku Jeremija je naËinio Jakova simbolom Boæjega naroda koji Êe proÊi kroz posljednje vrijeme nevolje na kraju povijesti ovoga svijeta. Najvaænije rijeËi u ovom navedenom tekstu, bar πto se tiËe Boæjeg naroda, nalaze se u reËenici: “Ipak Êe se izbaviti iz nje.” Boæji narod morat Êe æivjeti u Vrijeme muke Jakovljeve, ali ona ga neÊe uniπtiti. On Êe “se izbaviti od nje”. To su dobre vijesti! Vrijeme muke Jakovljeve 2 3 4 5 6 7 VRIJEME NEVOLJE Prema ovom dijagramu, Vrijeme muke Jakovljeve zavrπava na poËetku sedmog zla. To je razlog da vjerujemo kako je sedmo zlo za nevjernike u stvari Kristov dolazak i da Êe se Zaπto Vrijeme muke Jakovljeve? Zaπto se to razdoblje naziva Mukama Jakovljevim? Ellen White usporeuje Jakovljevo iskustvo na obali potoka Jaboka s iskustvom Boæjeg naroda tijekom vremena nevolje: “Jakovljeva noÊ tjeskobe, kada se u molitvi borio za izbavljenje od Ezavove ruke (Postanak 32,24-30), prikaz je iskustva Boæjeg naroda u vrijeme nevolje.” (Velika borba, str. 530) 208 KRIZA POSLJEDNJEG VREMENA Vjerojatno se sjeÊate da je mnogo ranije Jakov prijevarom dobio pravo prvenaπtva od svoga brata, a sada, na putu povratka u svoju domovinu, dobio je vijest da Ezav dolazi sa skupinom oruæanih ljudi. Gnjev prema bratu izazvan drskom prijevarom joπ je kljuËao u Ezavovim grudima, i stoga se namjeravao surovo osvetiti. Prestraπen, Jakov je preπao potok Jabok, noÊ prije no πto Êe stiÊi Ezav i cijelu noÊ proveo u molitvi. Ellen White ovako opisuje taj prizor: “Ispovijeda svoj grijeh i sa zahvalnoπÊu priznaje Boæje milosre prema sebi, dok se u dubokoj poniznosti poziva na Savez uËinjen s njegovim oËevima i na obeÊanja πto ih je dobio u noÊnom vienju u Betelu i u zemlji progonstva. Nastupila je kriza u njegovom æivotu; sve je bilo na kocki. U mraku i samoÊi nastavlja moliti i ponizivati se pred Bogom.” (Isto, str. 531) Jakovu je prijetila smrtna opasnost od brata Ezava, isto kao πto Êe i Boæji narod biti u smrtnoj opasnosti od Boæjih neprijatelja. I kao πto je Jakov bio svjestan svoga grijeha prema svom bratu, tako Êe i pripadnici Boæjeg naroda biti svjesni grjeπnosti svoga æivota, πto Êe biti u skladu s njemu poznatom Ëinjenicom da je vrijeme milosti prestalo i da u nebeskom Svetiπtu nema viπe Posrednika. Sotona je joπ “opadaË braÊe” (Otkrivenje 12,10), spreman joπ viπe poveÊati osjeÊaj nedostojnosti meu pripadnicima Boæjeg naroda: “BuduÊi da Sotona optuæuje Boæji narod za njihove grijehe, Gospodin dopuπta da ih iskuπa do krajnjih granica. Njihovo pozdanje u Boga, njihova vjera i odluËnost bit Êe ozbiljno iskuπani. Dok se sjeÊaju proπlosti, njihove nade tonu, jer u cijelom svom æivotu mogu vidjeti malo dobra. Posvema su svjesni svoje slabosti i nedostatnosti. Sotona ih nastoji zastraπiti miπlju da je njihov sluËaj beznadan i da se mrlje njihove okaljanosti nikada ne mogu oprati. Nada se da Êe uniπtiti njihovu vjeru kako bi popustili njegovim kuπnjama i odrekli se svoje odanosti Bogu.” (Velika borba, str. 532.533) VRIJEME MUKE JAKOVLJEVE 209 Priprema za Vrijeme muke Jakovljeve Ovo nas dovodi do presudnih eshatoloπkih vidova — problema πto ga moramo pravilno razumjeti, jer oËekujemo najmraËniji trenutak u povijesti Zemlje izmeu prestanka vremena milosti i drugog Kristovog dolaska. Vjerujem da nam je Bog unaprijed dao obavijest o tom vremenu, tako da veÊ sada moæemo otpoËeti s pripremama. Æelio bih istaknuti dva naËina te pripreme. Priznanje grijeha. Prvi je priznanje grijeha. U ovoj knjizi u poglavlju “Priprema za izlijevanje poznoga daæda” posvetili smo nekoliko stranica raspravi o priznanju grijeha — njegovoj vaænosti i naËinu njegovog ostvarenja. Poznati grijesi ne mogu biti oproπteni dok ne budu priznati. Apostol Ivan je pisao: “Ako priznajemo svoje grijehe, vjeran je on i pravedan: oprostit Êe nam grijehe i oËistiti nas od svake nepravednosti.” (1. Ivanova 1,9) Dalje, nijedan grijeh ne moæe biti oproπten ako Isus, naπ Posrednik u nebeskom Svetiπtu, nije tamo da nam dâ oprost. Ivan je rekao: “DjeËice moja, ovo vam piπem da ne poËinite grijeha. Ali ako tko i poËini grijeh, imamo zagovornika kod Oca: Isusa Krista, pravednika.” (1. Ivanova 2,1) Zaπto je to tako vaæno da sada priznamo sve svoje grijehe dok se Posrednik joπ nalazi u nebeskom Svetiπtu? Ako priznanje odloæimo za vrijeme nakon zavrπetka Boæje milosti, neÊemo moÊi dobiti oprost: “Sotona Êe nadvladati sve koji nastoje opravdati ili prikriti svoje grijehe, i time dopustiti da ostanu u nebeskim knjigama nepriznati i neoproπteni. ©to je uzviπenije njihovo zvanje i πto ugledniji poloæaj zauzimaju, to je teæi u Boæjim oËima put kojim idu i sigurnija pobjeda njihovog velikog neprijatelja. Oni koji odlaæu pripremu za Boæji dan ne mogu je postiÊi u vrijeme nevolje ili u koje kasnije vrijeme. SluËaj svih takvih je beznadan.” (Isto, str. 534) Sve ove opomene odnose se na poznate grijehe koje nismo bili spremni primiti k znanju i priznati. To ne znaËi da Êemo biti izgubljeni ako se ne sjeÊamo svakog pojedinaËnog prijestupa. 210 KRIZA POSLJEDNJEG VREMENA VRIJEME MUKE JAKOVLJEVE 211 Razumijevanje opravdanja vjerom. Tijekom Vremena muke Jakovljeve moramo imati jasno shvaÊanje razlike izmeu opravdanja i posveÊenja. Vjerojatno se sjeÊate sljedeÊe sheme iz 14. poglavlja “Duhovno iskustvo 144.000”. KrπÊanski æivot poËinje SIGURNOST KrπÊanski æivot se zavrπava ZRELOST Haljina Kristove pravednosti Kristov karakter namjesto mog karaktera Krist i ja razvijamo moj karakter Moji su grijesi pokriveni; Kristov karakter mi je dan Moji su grijesi pobijeeni; Kristov karakter u meni razvijen Od presudnog je znaËaja shvaÊanje da Êe naπ odnos s Bogom nakon prestanka vremena milosti — naπa sigurnost u spasenje tijekom vremena nevolje — biti zasnovan na istoj osnovi kao πto je i danas — na opravdanju, a ne posveÊenju. U ovoj knjizi mnogo smo govorili koliko je vaæno za krπÊane da razviju savrπen karakter kako bi tijekom vremena nevolje æivjeli bez Posrednika. Ellen White jasno odgovara na ovo pitanje. Meutim, mnogi krπÊani smatraju da opravdanje osigurava naπu neraskidivu vezu s Bogom prije no πto se zavrπi vrijeme milosti, a da posveÊenje — savrπeni karakter — mora osigurati naπ odnos s Bogom poslije zavrπetka vremena milosti. To je potpuno pogreπno! To je prijevara koja Êe takvim ljudima donijeti neizrecive patnje i nepotrebne muke tijekom vremena nevolje. Sotona najviπe voli da krπÊani povjeruju u tu laæ. Ellen White mnogo puta istiËe da Êe savrπenstvo karaktera biti osnova za naπu sigurnost u spasenje tijekom tog vremena. Osnova za sigurnost Êe biti tada potpuno ista kao πto je i sada: pokajanje i priznanje grijeha, kao i vjera u Isusovu krv koja opraπta te grijehe. Evo kako ona piπe: “Da se Jakov nije ranije pokajao zbog svoga grijeha stjecanja prvoroenaËkog prava prijevarom, Bog ne bi usliπio njegovu molitvu i ne bi milosrdno saËuvao njegov æivot. Tako bi i Boæji narod u vrijeme nevolje bio nadvladan ako bi imao nepriznatih grijeha koji bi se pojavili pred njihovim oËima dok se muËi u strahu i tjeskobi; oËaj bi uguπio njihovu vjeru i oni ne bi imali slobodu da mole Boga za spasenje. Premda imaju dubok osjeÊaj vlastite nevrijednosti, nemaju skrivenih greπaka koje bi trebali otkriti. Njihovi su grijesi otiπli na sud pred njima pa su izbrisani i oni ih se viπe ne mogu sjetiti.” (Velika borba, str. 533.534) Kad u vrijeme muke Jakovljeve budemo stajali pred Bogom, moramo doæivjeti da Njegova pravednost pokrije naπe priznate grijehe isto kao πto Ëinimo i sada, pa Êe to biti naπa sigurnost u spasenje onda kao πto je to i sada. Zaπto savrπenstvo? Zaπto Sveto pismo a i Ellen White istiËu izgradnju savrπenog karaktera kao pripremu za posljednje vrijeme? To je dobro pitanje, i evo dva odgovora. Prvo, vrijeme nevolje bit Êe najtraumatiËnije razdoblje πto je ikada trajalo u povijesti Zemlje. Boæji Êe sudovi biti na Zemlji, ali ono πto je veoma vaæno da Boæji narod zna jest Ëinjenica da Êe Sotona i zli uËiniti sve πto mogu da ga uniπte. Zli Êe se truditi da ga fiziËki uniπte, a Sotona Êe se truditi da ga uniπti duhovno. Svaka Êe zemaljska potpora biti Boæjem narodu uskraÊena. Zbog toga Êe iskljuËivo ovisiti o Bogu koji Êe mu osigurati hranu i zaklon nad glavom. Takvo vrijeme zahtijevat Êe vjeru koja neÊe klonuti kao πto je klonula vjera sinova Izraelovih u pustinji. To Êe zahtijevati visoko razvijen karakter. Drugo, Boæji peËat, πto god on bio, “zapeËatit Êe” naπe karaktere tako da se oni neÊe mijenjati. Boæji peËat saËuvat Êe nas od svakog djela koje tijekom tog vremena moæe ugroziti naπ odnos s Bogom. Na kraju vremena milosti Isus Êe izgovoriti presudne rijeËi: “Neka nepravednik i dalje bude nepravedan; neka se sveti i dalje posveÊuje.” (Otkrivenje 22,11) To je obeÊanje. Ako ste zapeËaÊeni, vi neÊete grijeπiti tijekom tog vremena. 212 KRIZA POSLJEDNJEG VREMENA Stoga Ellen White istiËe da Êe velika borba u umu Boæjeg naroda u vrijeme muke Jakovljeve biti prvenstveno briga jesu li ispovijedili svaki grijeh, a ne jesu li savrπeni. (Vidi: citat iz Velike borbe, str. 533.534. spomenut ranije u ovom poglavlju) To nas, dakako, dovodi do drugog velikog straha, koji se danas javlja u krugovima Boæjeg naroda, o kraju vremena milosti i æivljenju bez Posrednika tijekom vremena nevolje. Pretpostavimo da se vrijeme milosti zavrπilo i tada otkrijem neki grijeh koji sam propustio priznati. ©to tada? Dopustite mi da vas uvjerim da na to pitanje postoji vrlo dobar odgovor. Upravo sada, prije zavrπetka vremena milosti, Sveti Duh poznaje svaki grijeh koji trebate priznati. Dalje, Njegov je posao da nam ukaæe na njih. Ako smo zaboravili neki grijeh, On ima naËina koji mi ne poznajemo da nam na njega skrene pozornost. Sve dok vjerno odræavamo vezu s Isusom, moæemo biti sigurni da On neÊe dopustiti da prestane vrijeme milosti a da nas nije osvjedoËio u svaki grijeh koji trebamo priznati i djelovao tako da ga blagovremeno ispravimo, mnogo prije no πto se zavrπi vrijeme milosti. Ako nam ga On nije otkrio prije kraja vremena milosti, tada vi i ja nemamo potrebe da ga znamo. Nakon prestanka vremena milosti za pravu Boæju djecu neÊe viπe biti otkrivanja nekog nepoznatog grijeha. “Tako bi i Boæji narod u vrijeme nevolje bio nadvladan ako bi imao nepriznatih grijeha koji bi se pojavili pred njihovim oËima dok se muËi u strahu i tjeskobi; oËaj bi uguπio njihovu vjeru i oni ne bi imali slobodu da mole Boga za spasenje. Premda imaju dubok osjeÊaj vlastite nevrijednosti, nemaju skrivenih greπaka koje bi trebali otkriti. Njihovi su grijesi otiπli na sud pred njima pa su izbrisani i oni ih se viπe ne mogu sjetiti.” (Velika borba, str. 534) Zamijetite izjavu koja se odnosi na Boæji narod kako “nemaju nijedan skriveni grijeh koji bi mogli otkriti”. Zaπto? Zato πto im je Bog otkrio sve te grijehe prije no πto je zavrπeno vrijeme milosti — πto su “veÊ ranije bili iznijeti pred sud”. Bog Êe se pobrinuti da vi i ja steknemo to iskustvo i postarat Êe se da ga steknemo na vrijeme. VRIJEME MUKE JAKOVLJEVE 213 Pokazivanje savrπenstva? Prije no πto zavrπim ovo poglavlje o duhovnoj borbi Boæjeg naroda tijekom vremena nevolje, æelio bih iznijeti joπ jednu toËku koja je Ëesto izazivala pretjeranu zabrinutost. Svjestan sam toga da Êe ono πto Êu sada reÊi izazvati jednu misao koju neki od nas gaje, a uvjeren sam da ju je opasno, ako ne i vrlo pogreπno gajiti. Pozivam se na ono πto Êemo nazvati “modelom za demonstracije” Vremena muke Jakovljeve. “Model za demonstracije” razumijevam tako da Êe tijekom vremena nevolje Boæji narod postati modelom apsolutnog savrπenstva za cijeli svemir. Tijekom cjelokupne svjetske povijesti nijedno ljudsko biÊe osim Krista nikada na ovom planetu nije æivjelo savrπenim æivotom. Nitko osim Isusa nije apsolutno savrπeno dræao Boæji Zakon. Meutim, Isus æeli da se vrati u zajednicu savrπenih svetih koji mogu pokazati svemiru da se Boæji Zakon moæe dræati, Ëak i u vrijeme najveÊe nevolje koju je svijet ikada upoznao. Tako se istiËe cjelovitost Boæjeg Zakona. U skladu s tim postavlja se pitanje: Moæe li ljudski rod dræati Zakon ili ne moæe? Bog kaæe: Da. Sotona kaæe: Ne. U vrijeme nevolje sveti potvruju istinu koju je Bog istaknuo dokazujuÊi da se Njegov zakon moæe odræati, Ëak i kad su to grjeπna ljudska biÊa. Ova teologija otkriva tri problema. Prvi, vjerujem da ona lako moæe uvjetovati pojavu duhovne oholosti, do stava koji se ovako moæe izraziti: “Svi vi tamo, pogledajte me. Ja Êu obraniti Boga. Ja Êu dokazati svemiru da mogu dræati Njegov zakon.” Ne kaæem da Boæji narod na neki naËin neÊe biti pokazivanje svemiru. To Êe on vjerojatno biti. Meutim, æelim istaknuti da on ne mora biti toliko svjestan toga. Sotona je izazivao Boga u sluËaju pravednoga Joba, a Job je pokazao svemiru da je Bog u pravu. Ali Job u svim svojim patnjama nije imao pojma o toj spornoj toËki. Drugi problem tiËe se snaænog naglaska na apsolutnom savrπenstvu koji stalno ide usporedno s demonstracijskim modelom. Neki se ljudi ljute na svakoga tko ne vjeruje u apsolutno savrπenstvo poslije zavrπetka vremena milosti. Uvijek sam se neugodno osjeÊao kad god mi je bilo postavljeno pitanje vjerujem li da je apsolutno savrπenstvo moguÊe, jer ako 214 KRIZA POSLJEDNJEG VREMENA kaæem ne, onaj koji mi je postavio pitanje mislit Êe da sam heretik. Meutim, viπe se ne bojim tog pitanja, zato πto je odgovor na njega vrlo jednostavan. Odgovor potjeËe iz jednog od ranijih poglavlja “Priprema za zavrπetak vremena milosti”. U tom je poglavlju sljedeÊa reËenica tiskana crnim slovima: “Mi ne znamo πto je savrπenstvo ili kako stiÊi do njega, ali kad uËinimo svoj dio, Bog preuzima odgovornost da nas do njega dovede.” Stoga je sada moj odgovor kad me tko upita vjerujem li u apsolutno savrπenstvo nakon prestanka vremena milosti sljedeÊi: Ne znam πto je to apsolutno savrπenstvo. Ne mogu ga definirati. Premda je aposolutno savrπenstvo Boæja æelja za mene, ne postoji nikakav naËin da ja ili neko drugo biÊe sazna kada smo postigli to stanje. Stoga to nije pitanje koje bilo koga od nas treba uznemiravati, to jest nije pitanje koje Êemo upotrijebiti kao ispit prave vjernosti. Ako je Bog za vas i mene planirao apsolutno savrπenstvo tijekom vremena nevolje, onda je to dobro za nas, i On Êe nas uËiniti apsolutno savrπenima i On Êe to uËiniti na vrijeme. Ako Bog za nas nije planirao potpuno savrπenstvo u to vrijeme, to je Njegova odluka. Sve πto znam jest to da kad vi i ja budemo spremni dopustiti Bogu da upravlja naπim æivotom, On Êe naπe savrπenstvo dovesti do visine koja nam je potrebna. On Êe znati kada smo postali doista dobri i stoga neÊe uËiniti kraj milosti ni za jednoga od nas dok ne postanemo posvema spremni. OznaËuje li naπa spremnost za kraj vremena milosti doista apsolutno ili djelomiËno savrπenstvo problem je koji Êe Bog rijeπiti, a ne vi i ja? To je razlog πto ne æelim raspravljati o tom spornom pitanju, jer je nemoguÊe raspravljati o neËemu πto nitko od ljudi ne moæe definirati. Moj treÊi problem s “demonstracijskim modelom” stvorenog od Boæjega naroda tijekom vremena nevolje teoloπkog je znaËaja. Mislio sam da je Isus pokazao svemiru da se Boæji Zakon moæe dræati. Mislio sam kako je Isus dokazao da je Sotonina tvrdnja o tome da ga pali ljudski rod ne moæe dræati. U stvari, ako ne grijeπim, isti ljudi koji vjeruju u “demonstracijski model” vremena nevolje isto tako uporno tvrde da je Isus imao prirodu istovjetnu s vaπom i mojom kako bi mogao pokazati da grjeπno ljudsko tijelo moæe dræati Boæji zakon. VRIJEME MUKE JAKOVLJEVE 215 Ali ako je Isus veÊ dokazao tu istinu, zaπto bi Boæji narod tijekom vremena nevolje morao to ponovno Ëiniti? Ili Isusov primjer nije bio sasvim dovoljan, kao πto je vaπ i moj, da bi tu pojedinost prikladno pokazao? »ini mi se da “demonstracijski model”, bar prema obavijestima πto sam ih sluπao, prebacuje na vas i mene posao koji je Krist veÊ obavio. To je za mene stvarni problem. Bog je pozvao Izraelce iz Egipta i rekao im da su Njegov poseban narod s posebnom zadaÊom u svijetu. Bilo je to lako povjerovati kad su ih zla oslobodila iz Egipta, a teπko kad su pred sobom ugledali Crveno more, planine s obiju strana i egipatsku vojsku spremnu na odmazdu iza sebe. Ali Bog ih je spasio. Ipak, samo nekoliko dana nakon toga, kad su se suËelili sa smrÊu od æei, zaboravili su sve o Bogu i poËeli se æaliti. Nekoliko dana nakon toga, kad se Ëinilo kao da Êe umrijeti od gladi, i na to su se æalili. Kad god su se sreli s bilo kakvim kuπnjama, Izraelci su potpuno gubili svoju vjeru u ono na πto ih je Bog pozvao da budu. Bog ih je vodio kroz pustinju na putu u obeÊanu zemlju, ali kad im je putovanje postalo teπko, okrivljavali su Mojsija da je izazvao sve te nesretne okolnosti i æeljeli se vratiti u Egipat (vidi: Brojevi 14,1-4; 21,5). Bog Êe nas isto tako voditi kroz “pustinju” na putu k naπoj ObeÊanoj zemlji. Kuπnje u naπoj pustinji nakon zavrπetka vremena milosti bit Êe mnogo teæe nego πto je Izrael ikada mogao zamisliti, ali zato moramo imati strpljenja i snagu vjere koju oni nisu imali. Tijekom tog vremena ne moæemo dopustiti da nestrpljivost izazove kod nas gunanje, niti pak svojoj vjeri moæemo dopustiti da se umori bez obzira na teæinu naπih patnji. To je razlog πto Êe Boæjem narodu u to vrijeme biti potrebna ËvrstoÊa karaktera koja se danas rijetko sreÊe u svijetu. Moramo veÊ sada, prije zavrπetka vremena milosti, pobijediti svako gunanje, ili to u vrijeme nevolje neÊemo nikada postiÊi. Glavno sporno pitanje u posljednjem sukobu, Ëini mi se, bit Êe vjera, a ne posluπnost. Ako imamo vjere, imat Êemo i posluπnosti. Izraelci nisu posluπali zato πto nisu vjerovali. Ne mislim da Êemo se baπ jako osjeÊati kao model neËega tijekom tog vremena. Ipak, kad uemo u Nebo, otkrit Êemo da smo bili modeli svega. 216 KRIZA POSLJEDNJEG VREMENA Vjerujem da i vama i meni predstoje dva pitanja dok oËekujemo vrijeme nevolje: 1. Jesmo li sada razvili takav odnos s Isusom koji nam moæe pomoÊi da izdræimo iznurenost, bol i kaπnjenje u vrijeme mraËnog trenutka u povijesti Zemlje? Razvijamo li sada takvu vjeru u Njega koja moæe ostati Ëvrsta Ëak i onda kad nestanu sva vidljiva, ljudska sredstva za potporu i odræanje æivota? 2. Odræavamo li svoje iskustvo opravdanja? Dolazimo li dan za danom k Njemu, traæeÊi od Njega da nas uvjeri u grijehe πto ih moramo ispovijediti? A kad ih otkrije, dolazimo li k Njemu traæeÊi preobraæaj srca koji nam je potreban da bismo priznali i one grijehe za koje mislimo da ih moæda nikada ne moæemo priznati? Vjerujem da Êe oni koji razviju takvu vrst odnosa s Isusom biti dovoljno snaæni da opstanu i nakon zavrπetka vremena milosti u najmraËnijem trenutku naπe Zemlje. POGLAVLJE 21 Harmagedonska bitka Malo je biblijskih slika koje su u danaπnjoj svjetovnoj kulturi poznatije od slike Harmagedonske bitke. Malo slika ima u Bibliji koje viπe od ove pokreÊu krπÊane na razmiπljanje i istraæivanje. Malo je predmeta u Bibliji koji su izazvali viπe rasprava i stvorili viπe pretpostavki i stavova od ove doista neobiËne, ali zanimljive teme. Mnogi teolozi, evanelisti i biblijski uËitelji vjerovali su da Êe pad Turske, ili Otomanskog Carstva, kako su je onda joπ zvali, biti veliki znak da je Kristov dolazak blizu. VeÊina ih je vjerovala da Êe Harmagedon biti fiziËka borba izmeu Turske i krπÊanskih zemalja svijeta. Na primjer, do svoje smrti istraæivaË Biblije Uriah Smith bio je jedan od najistaknutijih boraca za ovo glediπte. Drugi su uËili da Êe Harmagedon biti duhovni rat izmeu sila dobra i zla u svijetu. A to je izazivalo rasprave. HoÊe li Harmagedon biti fiziËki ili duhovni rat? Mnogi uporno tvrde da Êe to biti fiziËka borba. Nekoliko teologa tvrdi da Êe to biti duhovna borba. Oni koji uporno govore o Harmagedonu kao “fiziËkoj borbi” vjeruju da Êe to biti borba izmeu naroda na Zemlji koji Êe se svrstati jedni nasuprot drugima. Nikome od istraæivaËa nije bilo jasno kako Êe u svemu tome odrediti koji Êe narodi biti na jednoj, a koji na drugoj strani. Nakon Prvog svjetskog rata i propasti Otomanskog Imperija nije se dogodila nikakva Harmagedonska bitka, i Krist nije doπao. 218 KRIZA POSLJEDNJEG VREMENA Moæda Êete pretpostaviti da je nestanak ovog glediπta oznaËio oæivljavanje drugog glediπta — duhovne borbe — o Harmagedonu. Namjesto toga, u prvi red ipak je izbilo tumaËenje Harmagedona kao “fiziËke borbe”. Zajedno s prijelazom u novo povijesno razdoblje, kada je Japan postao silom s kojom treba raËunati u svijetu, proπirilo se shvaÊanje da Êe Harmagedon biti borba izmeu Istoka i Zapada, jer ne govori li Otkrivenje 16,12 da Êe rijeka Eufrat presuπiti “da bude omoguÊen prolaz kraljevima s Istoka”? Kao da se pojavio novi zraËak “svjetlosti” u teologiji: Ako kraljevi s Istoka budu bili na jednoj strani, “Kraljevi sa Zapada” moraju biti na drugoj. Jedna novost u ovom glediπtu svakako je bilo opredjeljivanje naroda za odreenu politiËku stranu. Misao da Êe Harmagedon biti fiziËka bitka izmeu naroda na Zemlji tako je postala jaËom no ikada. Harmagedonska groznica dostigla je drugi vrhunac kada je Japan napao Pearl Harbor. Pad Japana 1946. godine doveo je do mirovanja glediπta o Harmagedonu kao o “fiziËkoj borbi”. Danas, pedeset godina kasnije, to je neπto viπe nego obiËan eksponat u muzeju teoloπke povijesti. Biblija i Harmagedon ©to Biblija govori o Harmagedonu? Tvrdi li Sveto pismo da Êe to biti borba izmeu suprotstavljenih sila na Zemlji? Da bi ostvario odreeni zakljuËak, Ëovjek svoja istraæivanja mora ograniËiti tekstom iz Otkrivenja 16,12-16, koji opisuje πesto zlo. Ako svoje istraæivanje dokaza o zemaljskoj posljednjoj borbi proπirimo na 17. i 19. poglavlje, vidjet Êemo mnogo drukËiju sliku. Otkrivenje 17. poglavlje. U jednom prethodnom poglavlju istaknuli smo da Otkrivenje u 17. poglavlju opisuje vjerske i politiËke sile zla u svijetu nakon zavrπetka vremena milosti. Otkrivenje 17. poglavlje poËinje opisom bludnice koja sjedi na crvenoj Zvijeri, predstavljajuÊi tako nezakoniti savez izmeu crkve i dræave. VeÊ smo vidjeli da u Sjedinjenim Dræavama danas postoji jasna teænja ujedinjenju crkve i dræave. Otkrivenje 17. otkriva nam to stremljenje koje se pojavljuje posvuda u svijetu. Zvijer ima deset rogova, a 12. redak kaæe da su ovih deset rogova deset kraljeva. Neki teolozi smatraju da rogovi pred- HARMAGEDONSKA BITKA 219 stavljaju narode zapadne Europe, koji u vrijeme pisanja ove knjige planiraju ekonomsku uniju u 1992. godini, u nadi da Êe na kraju uspostaviti i politiËku uniju. Lakπe bih prihvatio miπljenje da deset rogova predstavljaju sve glavne politiËke sile svijeta i da u toj slici ne treba traæiti iskljuËivo deset naroda. Njihov broj ipak nije toliko vaæan koliko njihova istaknutost u svjetskim dogaajima. Otkrivenje 17. kaæe da Êe se ovih deset rogova u borbi prikljuËiti Zvijeri: “Deset rogova koje si vidio, to je deset kraljeva koji joπ nisu vladali, ali Êe primiti kraljevsku vlast, samo za jedan sat, skupa sa Zvijeri. Ovi su svi sloæni da predadnu Zvijeri i svoju silu i svoju vlast. Ovi Êe ratovati protiv Janjeta, ali Êe ih Janje zajedno sa svojim pozvanima, izabranima i vjernima pobijediti, jer je ono Gospodar gospodara i Kralj kraljeva.” (Otkrivenje 17,12-14) BuduÊi da je ovo opis posljednjeg sukoba na Zemlji, on se mora odnositi na Harmagedon, premda se to ime ne spominje. Utvrdimo sada snage koje se nalaze na objema stranama u ovoj borbi. Otkrivenje 17,13 kaæe da su deset rogova “svi sloæni da predadnu Zvijeri i svoju silu i svoju vlast”. OËito deset rogova se meusobno ne bore, zato πto su “sloæni”. Oni se neÊe boriti ni protiv Zvijeri zato πto “predaju Zvijeri i svoju silu i svoju vlast”. Tako Êe deset rogova i Zvijer predstavljati zemaljsku sjedinjenu vjersku i vojnu silu spremnu da “ratuje protiv Janjeta”. BuduÊi da Êe Janjetovi “pozvani, izabrani i vjerni” sljedbenici biti s Njim (r. 14.), znamo da Êe Kristov narod na Zemlji, a takoer i aneli na Nebu, biti dijelom Njegove velike vojske. Postavimo sada pitanje, oslanjajuÊi se na Otkrivenje 17., hoÊe li Harmagedon doista biti fiziËka borba izmeu suprotstavljenih naroda na Zemlji, ili Êe se svi narodi na Zemlji svrstati protiv Krista i Njegovog naroda na drugoj strani. Za koga Otkrivenje kaæe da Êe pobijediti u ovoj borbi? “Ali Êe ih Janje... pobijediti, jer je ono Gospodar gospodara.” (r. 14.) Otkrivenje 19. poglavlje. Ovo poglavlje takoer opisuje posljednju borbu na Zemlji. Ovaj put vidimo Isusa kako je s 220 KRIZA POSLJEDNJEG VREMENA Neba izjahao na bijelome konju, a s Njim su nebeske vojske koje takoer jaπu na bijelim konjima. (vidi retke 11-14) Koga Êe, prema Otkrivenju, Isus uvesti u borbu? “Iz njegovih usta izlazi oπtar maË da njima pobije pogane. On Êe nad njima vladati æeljeznim æezlom... A na svom ogrtaËu — na boku — nosi napisano ime: Kralj kraljeva i Gospodar gospodara.” (Otkrivenje 19,15.16) Ponovno vidimo da Êe se posljednja borba na Zemlji — Harmagedonska bitka — odigrati izmeu nebeskih sila s jedne strane i svih naroda na Zemlji ujedinjenih protiv Njega, na drugoj strani. Spomenimo i ovu sliku, nakon zavrπetka bitke jedan aneo stoji na Suncu i viËe grabljivicama: “Doite, skupite se na veliku gozbu Boæju, da jedete meso od kraljeva, meso od vojskovoa, meso od moguÊnika, meso od konja i njihovih jahaËa, meso od svih ljudi, slobodnih i robova, malih i velikih.” (Otkrivenje 19,17.18) Zamijetite da aneo poziva grabljivice da jedu mesa vojskovoa i konja. To je bitka. Posljednja bitka na Zemlji. Harmagedon. Meutim, to nije sve. Molim vas nastavite Ëitati: “Zatim opazih Zvijer s kraljevima zemlje i njihove vojske skupljene da zametnu rat protiv onog koji jaπe na konju i protiv njegove vojske. Ali Zvijer bi uhvaÊena zajedno s laænim Prorokom... Oboje su æivi baËeni u ognjeno jezero koje gori sumporom. A ostali su ubijeni maËem πto izlazi iz usta jahaËa na konju; sve se ptice nasitiπe njihova mesa.” (reci 19-21) Dvije strane u zemaljskoj posljednoj borbi neÊe biti suprotstavljeni narodi. Harmagedon Êe biti bitka izmeu Boga i Njegovog naroda, na jednoj strani, i cijeloga svijeta: Sotone i njegovog naroda, na drugoj strani. I grijeh Êe biti pobijeen. Otkrivenje kaæe da Êe sve zle ljudske sile biti ili “æivi baËeni u ognjeno jezero” ili “ubijeni maËem” (Otkrivenje 19,20.21). Sotona Êe biti vezan i baËen u bezdan na tisuÊu godina (vidi: Otkrivenje 20,1-3), nakon Ëega Êe i on biti baËen u ognjeno jezero. (vidi: Otkrivenje 20,10) HARMAGEDONSKA BITKA 221 Ovo je opπiran pregled svopÊeg sukoba izmeu dobra i zla koji moramo dobro razumjeti da bismo saËuvali svoju vezu s Isusom u najmraËnijem trenutku ove Zemlje, kada Êe za svaËije oËi i uπi izgledati da je Boæji narod neznatna, fanatiËna manjina osuena na propast. Ellen White i Harmagedon Opseæni indeks spisa Ellen G. White daje nam samo pet citata pod naslovom “Harmagedon”, a u jednom on njih Ellen White se poziva na ovu bitku ne imenujuÊi je. Meutim, to ne znaËi da je ona imala malo reÊi o Harmagedonu. Ona se uvijek ne poziva na njega pod tim imenom. Ona mnogo ËeπÊe govori o njemu kao o “konaËnom sukobu”, “borbi velikog dana SvemoguÊega Boga”, “posljednjoj bici”, itd. Je li Ellen White shvatila Harmagedon kao bitku meu narodima na Zemlji s polovicom svjetskih naroda postrojenih na jednoj strani protiv druge polovice na drugoj? Ili je mislila o Harmagedonu kao borbi izmeu dobra i zla? Duhovna borba. SljedeÊi je opis tipiËan za mnoge πto ih je ona dala o Harmagedonskoj bici i posljednjem sukobu: “Svaki oblik zla pretvorit Êe se u snaænu aktivnost. Zli Êe aneli sjediniti svoju zlu silu sa zlim ljudima, i buduÊi da su bili u stalnom sukobu i postigli iskustvo u najboljem naËinu prijevare i borbe, i vijekovima jaËali, oni neÊe predati posljednju veliku bitku bez borbe. Cijeli Êe svijet biti na jednoj ili na drugoj strani poloæaja. Harmagedonska Êe se bitka voditi i taj nas dan ne smije zateÊi na spavanju. Moramo biti potpuno budni i kao mudre djevojke imati ulja u svojim posudama za svoje svjetiljke... Sila Svetoga Duha mora biti na nama i Vojskovoa Êe Gospodnje vojske stajati na Ëelu nebeskih anela i upravljati borbom.” (Ellen G. White Comments, SDA Bible Commentary, sv. 7, str. 982) Ellen White je napisala ove rijeËi 1890., kada je pretpostavka da Êe Harmagedon biti fiziËka borba izmeu Turske i svjetskih krπÊanskih naroda bila na svom vrhuncu. Ipak, Ellen White je to jasno odbacila i utvrdila da Êe to biti duhovna borba izmeu dobra i zla. U prvom dijelu tvrdnje ona govori 222 KRIZA POSLJEDNJEG VREMENA o “svakom obliku zla”, “zlim anelima”, “zlim ljudima”, i tada kaæe da “oni neÊe predati posljednju veliku bitku bez oËajniËke borbe. Harmagedonska bitka Êe se voditi...” Pri kraju ove izjave ona kaæe da “taj dan ne smije nikoga, nijednog (pravedne) zateÊi na spavanju”. “Sila Svetoga Duha mora biti na nama” i “Vojskovoa Gospodnje vojske Êe... upravljati borbom”. Jasno je da Êe dvije strane u ovom sukobu biti Boæji i Sotonin narod i “cijeli Êe svijet biti na jednoj ili drugoj strani poloæaja”. NeÊe biti neutralnih. SljedeÊe dvije izjave posvema su jasne. Jedna se pojavljuje u Velikoj borbi, koja je prvi put objavljena 1888. godine, dok je druga napisana 1901. godine: “–avolski Êe duhovi otiÊi kraljevima cijeloga svijeta da ih utvrde u obmani i potaknu kako bi se udruæili sa Sotonom u njegovoj posljednjoj borbi protiv nebeske vladavine.” (Velika borba, str. 537) “U posljednjoj velikoj bici otkrivaju se dvije suprotstavljene sile. S jedne strane stoji Tvorac neba i Zemlje. Svi na Njegovoj strani nose Njegov peËat. Oni su posluπni Njegovim zapovijedima. Na drugoj strani stoji knez tame s onima koji su izabrali otpad i pobunu.” (Ellen G. White Comments, SDA Bible Commentary, sv. 7, str. 982, 983) U prvom citatu pisac istiËe da Êe sukob biti izmeu Sotone i njegove vojske i vladavine Neba, a ne izmeu naroda na Zemlji. U drugom citatu Ellen White jasno utvruje “dvije suprotstavljene sile... u posljednjoj velikoj bici”. S jedne strane “stoji Tvorac neba i Zemlje”, a na drugoj strani “knez tame”. Bitka naroda. Neke od izjava Ellen White kao da nagovjeπÊuju da Êe narodi svijeta igrati ulogu u Harmagedonskoj bici: “U povijesti trebamo vidjeti ispunjenje proroËanstva, prouËavati djela Provienja u velikim reformatorskim pokretima i shvatiti napredovanje dogaaja u svrstavanju naroda za posljednji sukob velike borbe.” (Ministry of Healing, str. 441, 442) “Narodi svijeta æude za sukobom; ali ih zadræavaju aneli. Kad se ova sila koja koËi ukloni, nastupit Êe HARMAGEDONSKA BITKA 223 vrijeme nevolje i tuge... Svi koji ne budu imali duha istine, ujedinit Êe se pod vodstvom Sotoninih orua. Meutim, oni Êe biti pod kontrolom dok ne doe vrijeme za veliku harmagedonsku bitku.” (Ellen G. White Comments, SDA Bible Commentary, sv. 7, atr. 967) “Zasada se Ëetiri vjetra zadræavaju, dok se Boæje sluge ne zapeËate na Ëelima. Tada Êe zemaljske sile svrstati svoje snage za posljednju veliku bitku.” (Testimonies, sv. 6, str. 14). Ako ove citate tumaËimo u svjetlosti rasprave hoÊe li Harmagedon biti fiziËka borba izmeu razliËitih naroda na Zemlji ili duhovna borba izmeu dobra i zla, tada ovi citati Ellen White kao da podupiru glediπte o fiziËkoj borbi. Meutim, kad shvatimo πto je rekla o ulozi naroda u konaËnom sukobu, ta prividna proturjeËnost nestaje. Ona nije mislila da Êe to biti fiziËka bitka izmeu naroda — s polovicom naroda postrojenom na jednoj strani protiv druge na drugoj strani. Naprotiv, svi Êe narodi svijeta biti na jednoj strani usmjereni protiv Boæjeg naroda na drugoj. Gdje Êe se voditi Harmagedonska bitka? Jedno od pitanja koje je godinama zaokupljalo istraæivaËe biblijskih proroËanstava bilo je mjesto Harmagedonske bitke. Gdje Êe se ona voditi? Odgovor ovisi o prihvaÊenom glediπtu o naravi ove bitke. Meu onima koji su prihvatili glediπte “fiziËke borbe”, popriπte borbe ovisi o narodu ili skupini naroda koji Êe sudjelovati. Omiljeni je izbor, dakako, dolina Megido u Izraelu, ali su i druga mjesta spominjana u povijesti teologije, ukljuËujuÊi Jeruzalem ili Sjedinjene Dræave. Ellen White je dala najmanje jednu izjavu o mjestu Harmagedonske bitke koja je posve u skladu s njezinim glediπtem da Êe to biti isljuËivo duhovna borba svjetskih naroda protiv Boæjeg naroda: “Zemlja Êe postati bojno polje — pozornica posljednje borbe i posljednje pobjede.” (My Life Today, str. 308) Ako Harmagedon treba biti borba izmeu svjetskih naroda, tada ne bi imalo mnogo smisla reÊi da Êe cijeli svijet postati bojnim poljem. Narodi se uglavnom bore za teritorij i obiËno se sukobljavaju na jednom dijelu zemlje za koju se bore. 224 KRIZA POSLJEDNJEG VREMENA Ipak, ako Harmagedon treba biti duhovna borba izmeu svih svjetskih naroda na jednoj strani i Boga i Njegovog naroda na drugoj strani, tada izjava Ellen White da Êe “Zemlja postati bojno polje — pozornica posljednje borbe” ima puno smisla. Boæji narod tog vremena nalazit Êe se u svakoj zemlji svijeta. Svaki Êe se narod usprotiviti Boæjem narodu na svom teritoriju. Stvarni ishod Svaki krπÊanin shvaÊa osnovni zaplet velike borbe izmeu Krista i Sotone. Prije nekoliko tisuÊa godina, dok je joπ uvijek bio na Nebu, Sotona nije æelio priznati Isusa kao Boæjeg Sina koji je imao viπi poloæaj, bliæe Ocu, no πto je on (Sotona) imao. U prvom poglavlju knjige Patriarchs and Prophets (Patrijarsi i proroci), Ellen White opisuje sukob koji su odigrao na Nebu. Izmeu ostalog, ona je rekla da je Bog Otac sazvao sastanak svih stvorenih, inteligentnih stanovnika svemira. Evo njezinog opisa ovog skupa: “Kralj svemira skupio je nebeske vojske, da bi u njihovoj prisutnosti mogao izloæiti stvarni poloæaj svoga Sina i pokazati vezu koju je On odræavao sa svim stvorenim biÊima... Pred sakupljenim stanovnicima Neba Kralj je izjavio da nitko do Krista jedinoroenog od Boga ne moæe u cijelosti uÊi u Njegove ciljeve i Njemu je povjereno izvrπenje moÊnih planova Njegove volje... Aneli su radosno priznali Kristovu vrhovnu vlast i padnuvπi pred Njim izlijevali su Mu svoju ljubav i oboæavanje. Lucifer se poklonio s njima, ali u njegovom je srcu postojala Ëudna, æestoka borba.” (Patriarchs and Prophets, str. 36, 37) Popustivπi oholosti, Lucifer je pojaËao svoju borbu protiv Krista. “Napustivπi svoje mjesto u neposrednoj blizini Oca, Lucifer je poπao sijati duh nezadovoljstva meu anelima.” (Isto, str. 37) Aneli, a i sam Krist, pokuπali su upozoriti Lucifera na njegovu zabludu, ali on ih nije htio sluπati. Namjesto toga, “on je uporno branio svoj put i posvema se posvetio velikoj borbi protiv svoga Tvorca”. (Isto, str. 40) BaËen na Zemlju, Sotona je uspio privuÊi Adama i Evu na svoju stranu, a preko njih i cijeli ljudski rod. “Sada imam HARMAGEDONSKA BITKA 225 uporiπte”, rekao je sebi, “pridobit Êu cijeli svijet na svoju stranu, a s ove Zemlje mogu πiriti pobunu u cijelom svemiru.” Sotona je smatrao da su Adam i Eva i njihovi nasljednici zauvijek njegovi osvjedoËeni sljedbenici. Meutim, Bog je iznenadio Sotonu. On se zauzeo za ljudski rod onako kako Sotona nije oËekivao. Isus se ponudio da osobno plati kaznu za naπe grijehe i uËinio nas dostojnim Boga. Kako bi to uËinio, On je doπao na ovu Zemlju da æivi i umre kao Ëovjek. Kristov susret sa Sotonom u pustinji nakon 40 dana posta i molitve bio je joπ jedno suËeljavanje s Njegovim starim neprijateljem s Neba. Na kriæu se odluËivalo tko Êe pobijediti u ovom svemirskom sukobu izmeu dobra i zla koji se odvijao najmanje Ëetiri tisuÊe godina. Isus je shvatio to svemirsko znaËenje za svog suenja i raspeÊa. Shvatio je da popuπtanje pritisku vidljivog sukoba na Zemlji znaËi izgubiti borbu u cijelom svemiru. SljedeÊi opis Ellen White o konaËnoj bici na Zemlji veoma je znaËajan: “Sotonina je namjera uËiniti da se oni (Boæji narod) izbriπu sa Zemlje kako bi njegova vrhovna vlast nad svijetom mogla ostati neospornom.” (Testimonies to Ministers, str. 37) Oko svega toga vodi se Harmagedonska bitka. Ona Êe biti Sotonin posljednji napor prije Kristovog drugog dolaska da zadræi svijet u svojim kandæama, kako bi mogao proπiriti pobunu na ostatak svemira. Znanost sa svojom naprednom tehnologijom poduzima svemirska putovanja. Kada bi Bog dopustio, danaπnje ËovjeËanstvo bi doslovno pokuπalo sagraditi “kulu kojoj Êe vrh biti do neba, da steËemo sebi ime” (Postanak 11,4), kao πto su to uËinili ljudi ubrzo nakon potopa. Naπa “kula”, ipak, nije saËinjena od maltera i opeke, veÊ od aluminija i Ëelika, s motorima koji nose ljudska biÊa na udaljene planete i eventualno u druge galaksije. To je cilj danaπnjih svemirskih znanstvenika. To je i lukav Sotonin cilj. Ali na kraju Harmagedonske bitke (tada Êe i Krist doÊi) Bog Êe uËiniti kraj tim planovima isto toliko sigurno kao πto je pometnja jezika zaustavila gradnju Babilonske kule. (vidi: Postanak 11,5-7; Patriarchs and Prophets, str. 119, 120) 226 KRIZA POSLJEDNJEG VREMENA Stvarnost posljednje bitke Posljednja Êe se bitka na Zemlji voditi oko duhovnih spornih pitanja, ali moramo shvatiti da Êe ona biti i fiziËka u pravom smislu rijeËi. Ellen White je rekla da su “borbe koje se vode izmeu dviju vojska tako stvarne kao πto su one koje vode vojske u ovom svijetu”. (Prophets and Kings, str. 176) Evo kako ona opisuje tu stvarnost: “Vidjela sam spise Ëiji su se primjerci slali u razliËite dijelove Zemlje, s naredbom da ako sveti ne napuste svoju Ëudnu vjeru, ne odreknu se subote i ne svetkuju prvi dan tjedna, ljudi imaju slobodu da ih nakon stanovita vremena usmrte.” (Early Writings, str. 282. 283) “Vidjela sam svete kako podnose veliku duπevnu bol. »inilo se da su bili okruæeni zlim stanovnicima Zemlje... Zatim je doπlo mnoπtvo ljutih zlikovaca... da ubiju svete.” (Isto, str. 283) “Boæji narod — neki u zatvorskim Êelijama, neki skriveni u samotnim skloniπtima u πumama i planinama — joπ uvijek vapi za boæanskom zaπtitom, dok se na sve strane skupine naoruæanih ljudi, poticane od vojski zlih anela, pripremaju za smrtonosno djelo.” (Velika borba, str. 546) To je stvarno oruæje o kome govori Ellen White. Harmagedon moæe biti duhovna borba, ali neÊe predstavljati javnu raspravu. U svemirsko doba u kome æivimo lako se moæe pretpostaviti da Êe neprijatelj, kada se Boæji narod bude sakrivao po stijenama i planinama, upotrijebiti svu svoju suvremenu ratnu tehnologiju da ga pronae i uniπti. Jesam li bio ekstreman ili sam samo tumaËio Harmagedonsku bitku u uvjetima suvremenih vojnih moguÊnosti? Siguran sam da su vam poznati izmiπljeni dogaaji u svemiru koji prevladavaju u danaπnjim filmovima i televizijskim priËama. Danaπnji znanstvenici svake godine troπe milijune dolara u naporima da otkriju postojanje inteligentnih biÊa u drugim dijelovima svemira. O tome smo u ovoj knjizi govorili ranije. Uvjeren sam da Êe prije zavrπetka vremena znanstvenici uspostaviti taj kontakt, jer Êe se Sotona i njegovi aneli pred- HARMAGEDONSKA BITKA 227 stavljati kao biÊa iz druge galaksije. To moæemo nazvati visoko-tehniËkim spiritizmom. Ova Êe biÊa prednjaËiti u navoenju svijeta da uniπti Boæji narod. ZvuËi li to neprihvatljivo? Biblija kaæe da vidi “Zvijer s kraljevima zemlje i njihove vojske skupljene da zametnu rat protiv onog koji jaπe na konju i protiv njegove vojske”. (Otk 19,19) A odakle Êe doÊi JahaË na konju? “Zatim opazih otvoreno nebo, i pojavi se bijeli konj. JahaË na njemu zove se Vjerni i Istiniti.” (Otkrivenje 19,11) Harmagedon Êe biti rat zvijezda nad svim ratovima zvijezda — Sotonin posljednji pokuπaj. To Êe stvarno biti Zemljin najmraËniji Ëas. Daleko moÊnija sila s golemom vatrenom moÊi bit Êe postrojena protiv Boga i Njegovog naroda. S ljudske toËke glediπta æivotne okolnosti Boæjeg naroda u to vrijeme izgledat Êe isto tako beznadne kao πto su bile i Kristove za suenja i raspeÊa na kriæu. U jednom od posljednjih redaka koji opisuju πesto zlo, Otkrivenje kazuje πto Êe biti jedina nada Boæjeg naroda u to vrijeme: “Pazite! Dolazim kao lopov. Blago onomu koji bdije i Ëuva svoje haljine da ne bi iπao gol i da se ne bi vidjela njegova sramota!” (Otkrivenje 16,15) U najteæem trenutku, dok je visio na kriæu, Isusu nije samo nada predstavljala oslonac i sigurnost da Êe ustati iz groba. (vidi: »eænja vjekova, str. 647). On je duboko vjerovao da Êe Ga Otac izvesti iz teπkoÊa. To je bilo sve πto je On tada mogao uËiniti. Naπa jedina nada u najmraËnijem trenutku ove Zemlje postoji iskljuËivo u Ëvrstoj vezi s Isusom. Kad nam æivotne prilike postanu beznadne, moramo vjerovati da je On na naπoj strani Ëak i ako nam sve πto vidimo ili Ëujemo govori da smo osueni. Moramo dræati u vidu πiri sukob u svemiru — sukob koji se odvija pred naπim oËima i uπima. Moramo se Ëvrsto uhvatiti za vjeru da Bog upravlja dogaajima i da Êe nas uskoro osloboditi. Moramo vjerovati da Êe protiv Boga svemira svi najsloæeniji i najubojitiji ljudski ratni instrumenti izgledati kao — igraËke. U Sotoninoj konaËnoj borbi protiv Krista i Njegovog naroda, vi i ja moæemo biti posvema sigurni u pobjedu, bez obzira koliko nam se, s ljudskog stajaliπta, moæe naπa situacija Ëiniti teπkom. 228 KRIZA POSLJEDNJEG VREMENA Moæda Êe u nebeskom kraljevstvu jednoga dana Bog pozvati pisca Poslanice Hebrejima da osuvremeni svoje poglavlje o vjeri (vidi: Hebrejima 11). Ako to uËini, siguran sam da Êe spomenuti i imena onih koji su svoju vezu s Isusom oËuvali u najmraËnijem trenutku na Zemlji. Volio bih da moje ime bude na tom popisu, a vi? POGLAVLJE 22 Kristov drugi dolazak Sretan sam πto nisam bio vojnik u Kuwaitu za operacije Pustinjska oluja. AmeriËka borbena sila zajedno sa svojim saveznicima sijala je uæas i smrt. Rat znaËi da obje strane bacaju jedna na drugu sve πto imaju, a tehnologija u posljednjih pedeset godina uËinila je da je “sve πto imaju” doista uæasno. AmeriËka moÊ bila je nezaustavljiva i neprekidna u svom djelovanju. VeÊi dio mjeseca koalicijske su snage neprestano tukle IraËane, svaka dva sata na zemlji. Oni koji su preæivjeli æeljeli su da to radije nisu. IraËanima je bilo veoma teπko naÊi hranu i vodu za svoje vojnike, a odmor im je bio gotovo nemoguÊ. Kad god je neki vojnik zaspao, budilo ga je snaæno, surovo bombardiranje. Prijevara je bila oblik taktike. Prije kopnenog napada saveznici su protiv Iraka simulirali invaziju s mora koja se nikada nije dogodila, ali je povukla veÊi dio iraËkih snaga na istok, na obalu Zaljeva. SavezniËke su snage tada prodrle u Irak s kopna iz zapadnog Kuwaita krijuÊi se iza koprene mraka. Ova je taktika djelovala uspjeπno. Strahovito vatreno oruæje zamorilo je i nadvladalo IraËane, a prijevara je donijela pobjedu bez mnogo ljudskih ærtava na strani koalicije. Sotona Êe primijeniti istu taktiku u harmagedonskoj bici. Tijekom vremena nevolje on Êe iskoristiti svoje najlukavije prijevare u naporima da zavede Boæji narod. Ali Boæji Êe narod imati neπto πto IraËani nisu imali — sve obavijesti 230 KRIZA POSLJEDNJEG VREMENA dobijene unaprijed o njegovim laæima. Te se obavijesti nalaze u Bibliji. “Njegova Êe imitacija biti toliko sliËna izvorniku da Êe ih biti nemoguÊe razlikovati, osim putem Svetoga pisma.” (Velika borba, str. 510) Sotona Êe, takoer, pokuπati umoriti i onda nadvladati Boæji narod: “Voljena Êe Boæja djeca provoditi teπke dane, vezani lancima, zatvoreni iza reπetaka, osueni na smrt, neki naizgled ostavljeni da umru od gladi u mraËnim i odvratnim tamnicama. Nijedno ljudsko uho nije otvoreno da Ëuje njihov jauk, nijedna ljudska ruka nije im spremna pomoÊi.” (Isto, str. 539) Opet Êe Boæji narod imati neπto πto nijedna vojska nije imala: vjeru u Onoga koji je obeÊao da Êe ih izbaviti. Jer “dok nastoje s pouzdanjem Ëekati da Gospodin radi, oni trebaju pokazati vjeru, nadu i strpljenje koje su premalo vjeæbali...”. (Isto, str. 539) Najposlije, Sotona Êe pokuπati pritisnuti Boæji narod svojom nadmoÊnijom silom: “Kad onima koji poπtuju Boæji Zakon bude uskraÊena zaπtita ljudskih zakona, u razliËitim Êe se zemljama istodobno pojaviti pokret za njihovo uniπtenje. Kad se pribliæi vrijeme odreeno dekretom, ljudi Êe se urotiti da istrijebe omraæenu sektu. OdluËit Êe da jedne noÊi zadaju konaËni udarac kojim Êe zauvijek uπutkati glas neslaganja i prijekora... dok se na sve strane skupine naoruæanih ljudi, poticane od vojski zlih anela, pripremaju za smrtonosno djelo.” (Isto, str. 546) Ali Êe Boæji narod opet uæivati zaπtitu koja nije stajala na raspolaganju nijednom vojniku koji se uzdao u ljudsko znanje i oruæje, jer “ako bi njihove oËi (oËi Boæjeg naroda) mogle biti otvorene, oni bi vidjeli sebe okruæene Boæjim anelima.” (Early Writings, str. 283) Drugi dolazak poËinje Kristov dolazak Êe biti drugi dio Harmagedonske bitke. Tijekom prvog dijela borba Êe biti ograniËena na sukob izmeu ljudskih sila opredijeljenih za dobro ili zlo na Zemlji. To KRISTOV DRUGI DOLAZAK 231 je dio bitke o kome smo raspravljali u prethodnom, ali i djelu ovog poglavlja. Tijekom ove borbene faze zemaljski Êe zakoni i pomoÊ demona dati zlima izgled nadmoÊne prednosti. Sporna pitanja bit Êe duhovne naravi, ali velika fiziËka sila, pokrenuta protiv Boæjeg naroda, bit Êe veoma stvarna. “Ipak Êe se ljudskom oku Ëiniti da Boæji narod svoje svjedoËanstvo mora uskoro zapeËatiti krvlju...” (Velika borba, str. 542) Meutim, Kristov drugi dolazak brzo Êe izmijeniti prilike. Ako je Harmagedon manifestacija borbene sile, dakle ono πto su ratovi uvijek bili, Bog Êe prilikom drugog dolaska pokazati tko doista raspolaæe silom. Opis Kristovog drugog dolaska koji Êemo razmatrati u ostatku ovog poglavlja odvijat Êe se uglavnom onim slijedom koji je Ellen White izrekla u Velikoj borbi. Nisam siguran kako je æeljela da njezin opis bude kronoloπki toËno iznoπenje dogaaja, ali ni ja nisam u stanju iznijeti ih u pravilnijem redoslijedu. Kad Krist doe kako bi posredovao za svoj narod, On Êe upotrijebiti “moÊna oruæja”, koja Êe premaπiti moÊ ljudske vojne tehnologije. Iz Starog zavjeta znamo da je Bog koristio prirodne sile da pobijedi neprijatelje Izraelaca. Upravo Êe to isto Krist uËiniti prilikom svog drugog dolaska. Ipak, prva Êe opomena zlima da su se prilike okrenule protiv njih biti prikazivanje “moÊnog oruæja”. To Êe biti straπan — premda tihi — prirodni fenomen: “S pobjedonosnim uzvicima, uz podrugljivo dovikivanje i kletve, gomile zlih ljudi samo πto se nisu obruπile na svoj plijen, kad, gle, na zemlju pada gusti mrak, crnji od najcrnje noÊi. Zatim dûga, sjajeÊi slavom s Boæjeg prijestolja, premoπÊuje nebesa i kao da okruæuje svaku skupinu koja se moli. Gnjevno mnoπtvo iznenada zastaje. Zamiru njihovi podrugljivi uzvici. Zaboravili su predmet svog ubilaËkog bijesa. Sa straπnim slutnjama gledaju u simbol Boæjeg Saveza i teæe se zaπtititi od njegova nepodnoπljiva sjaja.” (Velika borba, str. 546.547) Zamijetite da Kristov drugi dolazak joπ nije uslijedio, ali su zli iznenada prekinuli svoj napad na Boæji narod. Jedan 232 KRIZA POSLJEDNJEG VREMENA redak iz Otkrivenja istiËe da Êe se neposredno prije Kristova dolaska zli okrenuti jedni protiv drugih, gotovo na isti naËin kako su se u nekoliko prilika neprijatelji Boæjeg naroda okrenuli jedni na druge tijekom starozavjetnih izraelskih ratova. (vidi: Suci 7,22; 2 Ljetopisa 20,23) “Deset rogova koje si vidio, to je deset kraljeva... ovi... silu i svoju vlast predadnu Zvijeri. Ovi Êe ratovati protiv Janjeta... Ali Êe Zvijer skupa s deset rogova koje si vidio zamrziti Bludnicu, opustoπiti je i svuÊi do gola, meso joj pojesti, nju spaliti vatrom, jer im je Bog nadahnuo srce da ostvare njegovu zamisao, da svi budu sloæni i predadnu svoju kraljevsku vlast Zvijeri dok se ne ispune Boæje rijeËi.” (Otkrivenje 17,12-17) U ranijem dijelu Harmagedonske bitke æena je sjedila na Zvijeri sasvim sigurno i deset rogova su joj davali svoju potpunu podrπku da odræi ovaj sporazum. Meutim, pri kraju, deset Êe rogova i Zvijer napasti bludnicu. Zli Êe se okrenuti jedni protiv drugih. To Êe se dogoditi kada se ravnoteæa sile poremeti i tako nastanu uvjeti da Bog iznese svoje “moÊno oruæje” protiv zlih. Zli su vjerojatno mislili da Boæji narod Ëvrsto dræe svojim kandæama, ali Boæja sila potpuno Êe nadmaπiti sve ono πto su zamiπljali u svojim najstraπnijim filmovima o “ratu zvijezda”. SlijedeÊi i sastavljajuÊi priliËno dug niz citata iz Svetog pisma i djela Ellen White, pokuπat Êemo promotriti æivu sliku Boæjeg “moÊnog oruæja” i reakciju zlih na njega: “A sedmi izli svoju Ëaπu u zrak... uto udare munje, grmljavine, gromovi i velik potres zemlje kakav nikad ne bi otkada se ljudi pojaviπe na zemlji... Svi otoci iπËeznuπe a gora nestade. Golema tuËa — teπka kao telenat! — spusti se s neba na ljude.” (Otkrivenje 16,17-21) “Sunce se pojavljuje u svom punom sjaju. Znaci i Ëuda redaju se brzo jedno za drugim. Grjeπnici gledaju sa strahom i zapanjenoπÊu ove prizore, dok pravednici sa sveËanom radoπÊu promatraju znake svog osloboenja. U prirodi je Ëini se sve izvan svoga reda. Rijeke prestaju teÊi. MraËni, teπki oblaci penju se i sudaraju. Usred gnjevnog neba vidi se jedno mjesto neopisive KRISTOV DRUGI DOLAZAK 233 slave, odakle dolazi Boæji glas kao glas mnogih voda, govoreÊi: ‘Svrπeno je.’” (Otkrivenje 16,17) “Taj glas potresa nebesa i zemlju. Nastaje silan potres, “kakav nikad ne bi otkada se ljudi pojaviπe na zemlji — tako veliki bijaπe taj potres, tako snaæan”. (Otkrivenje 16,17.18) Kao da se nebeski svod otvara i zatvara. Kao da na trenutak kroz njega bljesne slava s Boæjeg prijestolja. Planine se tresu poput trske na vjetru, a odlomljene stijene padaju na sve strane. »uje se tutanj kao od nadolazeÊe oluje. More je uskipjelo. »uje se urlanje orkana poput glasa razbjeπnjelih demona. »itava se zemlja nadima i spuπta poput morskih valova. Njena povrπina puca. »ini se da popuπtaju njezini temelji. Planinski lanci tonu. NapuËeni otoci nestaju. Razbijeπnjele vode gutaju morske luke koje su poput Sodome postale poznate po zlu... Najponosniji gradovi sravnjeni su sa zemljom. Raskoπne palaËe, na koje su velikani ovoga svijeta nemilice troπili svoje bogatstvo s nakanom da se proslave, pretvaraju se pred njihovim oËima u ruπevine.” (Velika borba, str. 514, 515) “Svi kormilari i svi koji plove od mjesta do mjesta, mornari i svi koji rade na moru stadoπe daleko... I posuvπi prahom svoje glave, viknuπe kroz plaË i tugu: Jao! Jao, veliki grade, u kojem su se obogatili njegovim raskoπnim bogatstvom svi vlasnici laa na moru, jer je opustoπen u jednom jedinom Ëasu!” (Otkrivenje 18,1719) “Gusti oblaci joπ prekrivaju nebo, ali tu i tamo se probija sunce nalik na osvetniËko Jahvino oko. Razjarene munje paraju nebo ovijajuÊi Zemlju plamenim plaπtem. JaËi od strahovite grmljavine gromova, tajanstveni i straπni glasovi objavljuju sudbinu zlih. Svi ne razumiju izgovorene rijeËi, ali ih dobro razumiju laæni uËitelji. Oni koji su do maloËas bili toliko bezobzirni, toliko hvalisavi i prkosni, toliko uæivajuÊi u svojoj okrutnosti prema narodu koji vrπi Boæje zapovijedi, sada su svladani zaprepaπtenjem i drπÊu od straha. Njihovi jauci nadmaπuju buku prirodnih sila. Demoni priznaju Kristovo boæanstvo i drπÊu pred Njegovom moÊi, dok ljudi 234 KRIZA POSLJEDNJEG VREMENA ispunjeni uæasom puzajuÊi preklinju za milost.” (Velika borba, str. 548) Boæje Êe oruæje biti doista straπno. Ovaj opis strahovitog uniπtenja, udruæen s Kristovim drugim dolaskom, daje nam vaænu pouku o tisuÊljeÊu ili mileniju. Prema poznatoj protestantskoj teologiji tisuÊgodiπnje Êe Kristovo kraljevstvo biti na Zemlji, na kojoj Êe pravednici vladati nad zlima tisuÊu godina. Ipak, citati πto smo ih upravo iznijeli otkrivaju snaænu Ëinjenicu da to nije toËno. Tijekom vremena Male i Velike nevolje Boæji su sudovi opustoπili Zemljin eko-sustav, Kristov drugi dolazak uniπtio je Zemljinu povrπinu i joπ viπe uniπtio okoliπ, i stoga sumnjam da Êe planet moÊi odræati ljudski æivot. VeÊi Êe dio tisuÊljeÊa biti potreban da se Zemlja oporavi od potresa u prirodi tijekom posljednjeg sukoba i Kristovog povratka. Moæda Êe biti potrebno tisuÊu godina da svijet postane pogodan za æivljenje za to kratko vrijeme u kome Êe zli nastaniti Zemlju nakon tisuÊljeÊa. UskrsnuÊe Unutar Kristovog drugog dolaska dogodit Êe se dva uskrsnuÊa — posebno uskrsnuÊe za sve one koji su umrli izmeu razdoblja treÊe aneoske vijesti i drugog dolaska i opÊe uskrsnuÊe za one koji su umrli u stoljeÊima prije propovijedanja ove vijesti. (Vidi: Velika borba, str. 548. 553. 554) Posebno Êe se uskrsnuÊe dogoditi neposredno prije Kristovog drugog dolaska, a opÊe Êe uskrsnuÊe uslijediti prilikom Njegove stvarne pojave. Meu onima koji Êe ustati za vrijeme naroËitog uskrsnuÊa bit Êe i skupina zlih, ukljuËujuÊi i one koji su sudjelovali u Kristovoj smrti. Isus je obeÊao velikom sveÊeniku da Êe “vidjeti Sina ËovjeËjega gdje sjedi s desnu SvemoguÊega i gdje dolazi na oblacima nebeskim”, a Ivan je rekao “vidjet Êe ga svako oko” ukljuËujuÊi i one “koji su ga proboli”. (Matej 26,64; Otkrivenje 1,7) Prema Ellen White meu zlim uskrslim u to vrijeme naÊi Êe se i oni koji su bili “najogorËeniji protivnici Njegove istine i Njegova naroda”. (Velika borba, str. 548) Kristov Êe drugi dolazak na dva naËina biti veliko otkrivenje i za pravedne i za nepravedne, a posebno za nepravedne. Njihovo prvo otkrivenje Êe biti moralno i dogodit Êe se KRISTOV DRUGI DOLAZAK 235 izmeu izvanrednog i opÊeg uskrsnuÊa, kada Êe Bog pokazati Deset zapovijedi na nebu: “Zatim se na nebu pojavljuje ruka koja dræi sklopljene dvije kamene ploËe... Ruka otvara ploËe pa se vide propisi Dekaloga, upisani kao plamenim perom. RijeËi su tako jasne da ih svi mogu Ëitati. Bude se sjeÊanja, iz uma nestaje tame praznovjerja i krivovjerja, a deset kratkih, saæetih i autoritativnih Boæjih rijeËi izloæeno je pogledu svih stanovnika Zemlje.” (Velika borba, str. 549) Upravo sada veoma je teπko da krπÊani pomognu onima koji to nisu kako bi shvatili da je krπÊanska vjera istinita stvarnost. Ova Êe koprena biti uklonjena prilikom Kristovog drugog dolaska. Slijedi joπ jedan opis, priliËno dugaËak, ali veoma æiv, o skidanju koprene koja danas zasljepljuje oËi zlih za istinu: “NemoguÊe je opisati uæas i oËaj onih koji su gazili Boæje svete zahtjeve. Gospodin im je dao svoj Zakon; mogli su s njim usporediti svoj karakter i saznati svoje nedostatke dok je joπ bilo prilike za pokajanje i popravljanje. Ali da bi osigurali naklonost svijeta, oni su odbacili njegove propise i poduËavali druge da ih krπe. Nastojali su prisiliti Boæji narod da obeπËasti Njegovu subotu. A sad ih osuuje Zakon kojega su prezirali. Sa straπnom jasnoÊom vide da nemaju izgovora... Neprijatelji Boæjeg Zakona, od sveÊenika pa sve do najmanjeg meu njima, stjeËu novo razumijevanje istine i duænosti... Prekasno uviaju pravu narav svoje laæne subote i pjeπËani temelj na kome su zidali. ShvaÊaju da su se borili protiv Boga.” (Velika borba, str. 549.550) Pojavljivanje Krista Osim moralnog otkrivenja Kristov Êe drugi dolazak predstavljati i fiziËko otkrivenje za grjeπnika, jer Êe svojim oËima vidjeti Boæanstvo. “Ubrzo se na istoku pojavljuje mali crni oblak, velik kao pola dlana ljudske ruke... Boæji narod zna da je to znak Sina »ovjeËjega... Dok se pribliæava Zemlji i postaje sve svjetliji i sjajniji, dok ne preraste u veliki bijeli oblak, kojemu donji dio sliËi na razgorjelu vatru, a nad kojim lebdi duga saveza.” (Isto, str. 550) 236 KRIZA POSLJEDNJEG VREMENA Bog se 6000 godina uporno klonio ljudskog pogleda pa Ga mnogi ljudi nisu htjeli vjerovati. “Da Ga vidim,” kaæe ateist, “vjerovao bih u Njega.” Drugi Êe Kristov dolazak biti veliËanstveno otkrivenje i tada Êe se po prvi put Boæanstvo otkriti cijelom ËovjeËanstvu u punom sjaju neopisive slave. Zli Êe tada shvatiti zaπto se Bog nije otkrivao grjeπnim ljudskim biÊima, pa Êe u strahu govoriti “gorama i peÊinama: padnite na nas i sakrijte nas od lica onoga koji sjedi na prijestolju i od Janjetove srdæbe”. (Otk 6,16) Sada dolazi vrijeme opÊeg uskrsnuÊa, i vjerni svih stoljeÊa ustaju u æivot. “Jer Êe sam Gospodin sa zapovjedniËkim zovom, s glasom arkanela i sa zvukom trube Boæje siÊi s neba, i najprije Êe uskrsnuti umrli u Kristu.” (1. Solunjanima 4,16) “Usred posrtanja Zemlje, bljeskova munja i tutnjave gromova, glas Boæjeg Sina poziva svete koji spavaju... Svi izlaze iz svojih grobova rastom kakvi su bili kad su uπli u grob. Adam, koji stoji usred uskrsnulog mnoπtva, visok i veliËanstvena izgleda, po rastu je tek neπto niæi od Boæjega Sina. On predstavlja znakovitu suprotnost ljudima kasnijih naraπtaja; veÊ se po tome vidi koliko je ljudski rod degenerirao. Ali svi ustaju u svjeæini i snazi vjeËne mladosti.” (Velika borba, str. 553. 554) Ellen White upuÊuje na Ëinjenicu da Êe tijelo pravednih, koji Êe æivi doËekati vrijeme Kristovog dolaska, biti osnaæeno besmrtnoπÊu neposredno prije trenutka kada Êe biti uzeti gore da doËekaju svog Gospodina na oblacima. (Vidi: Velika borba, str. 554) Uzdizanje do oblaka Tada Êe se cijeli Boæji narod, oni koji su Ga æivi vidjeli kako dolazi i oni koji su uskrsli u æivot u vrijeme onih dvaju uskrsnuÊa uzdiÊi da sretnu Isusa na oblacima. Evo kako Ellen White opisuje prizor koji Êe nastati kad preobraæeni sveti dou do oblaka: KRISTOV DRUGI DOLAZAK 237 “Sa svake strane pobjedniËkih kola od oblaka bila su krila, a ispod njih æivi kotaËi; i dok su se pobjedniËka kola kretala naprijed, kotaËi su vikali ‘Svet!’ i krila kad su se pokretala, vikala su ‘Svet!’ i pratnja od svetih anela oko oblaka vikala je ‘Svet, svet, svet, Gospod Bog SvemoÊni!’ Sveti na oblaku vikali su ‘Slava! Aleluja!’ Kola su se kretala prema Svetom gradu. Prije ulaska u grad, sveti su se poredali u savrπeni Ëetverokut s Isusom u sredini... Tada sam vidjela veliki broj anela kako donose iz grada velelepne krune — po jednu krunu za svakog svetog, s njegovim imenom ispisanim na njoj. Kad je Isus zatraæio krune, aneli su Mu ih predali i svojom desnicom divni Isus je stavljao krune na glave svetih.” (Early Writings, str. 287.288) Tada Êe Isus otvoriti nebeska vrata i Njegov Êe narod preuzeti Grad. “Jezik je sasvim slab da bi pokuπao opisati Nebo. Kada se prizor pokazao preda mnom, bila sam izgubljena od zadivljenosti. Zasjenjena sjajem koji nadilazi sve i savrπenom slavom, odloæila sam pero i uzviknula: ‘O, kakve ljubavi! Kakve Ëudesne ljubavi!’ Najuzviπeniji jezik ne moæe opisati slavu Neba ili neusporedivu dubinu Spasiteljeve ljubavi.” (Isto, str. 289) Sotona je 6000 godina dræao svijet u svojim kandæama. “Knez ovoga svijeta” unizio je Boæje stvaranje i proganjao Njegove sljedbenike. Ratovi πto ih je on pokretao izazivali su tragiËne ljudske patnje i smrt. Milijuni muËenika poloæili su svoj æivot zato πto nisu prihvatili njegovu prijevaru i zadovoljili oholost onoga koji je bio uvrijeen zato πto je Krist imao viπi poloæaj od njega; sve da bi se zadovoljila ambicija onoga koji je mislio da i od samog Boga ima bolji plan za upravljanje svemirom. Kriza posljednjeg vremena predstavlja posljednju eksploziju Sotonine oholosti i ambicije. Tijekom ovog posljednjeg razdoblja on ulaæe svu svoju silu, svu æestinu svoje srdæbe, da pobijedi Boga uniπtenjem Njegova naroda. (Vidi: Otkrivenje 12,12) Ali Boæji narod pokazao je svemiru, kome je zastao dah, da ga u najmraËnijem trenutku povijesti Zemlje, u tami, dub- 238 KRIZA POSLJEDNJEG VREMENA ljoj od najmraËnije ponoÊi, niπta ne moæe prisiliti da prekine svoju vezu s Isusom, niπta ga ne moæe nagnati da napusti svoju vjernost i odanost Njemu. Sada je kriza proπla. Dok Boæji narod prolazi kroz biserne dveri i ulazi u Novi Jeruzalem, prizori tog sukoba ostali su bezgraniËno daleko iza njih. Novi æivot, koji je do tog trenutka postojao samo kao obeÊanje i nada, sad se otvara pred njihovim oËima. Vi i ja stojimo na pragu te posljednje krize. NajmraËniji trenutak planeta Zemlje joπ je uvijek pred nama. Sva vjekovna proroËanstva usredotoËena su samo na nekoliko godina koje nam se pribliæuju. Sporno pitanje s kojim se suËeljujemo i vi i ja, kad smo istraæili ta proroËanstva, odnosi se na naπ stav prema velikoj borbi iz tih proroËanstava. Na Ëijoj Êemo se strani naÊi kad ona proe? Odgovor je veoma jednostavan: Svaki od nas upravo sada, izborom koji budemo izvrπili joπ ovog dana, danas, moæda ovog trenutka, odluËujemo na Ëijoj Êemo se strani naÊi na kraju. Oni koji danas postavljaju Boga ispred svakog drugog ovozemaljskog interesa jesu oni koji Êe oËuvati svoju vezu s Isusom u najmraËnijem trenutku Zemlje — u krizi posljednjeg vremena. Kad jutro na kraju osvane, kad se vi i ja uznesemo kako bismo se sreli s Isusom na oblacima i kad zakoraËimo u Novi Jeruzalem, uzviknut Êemo u jedan glas: “Aleluja! Iako smo ga zadobili neiskazanim patnjama, Nebo nije skupo.” (Vidi: Early Writings, str. 67) Sadræaj Predgovor hrvatskom izdanju ................................................ 5 01. Zaπto treba govoriti o posljednjem vremenu? ................ 7 02. HoÊemo li odræati vjeru? ................................................ 15 03. Posljednja kriza .............................................................. 21 04. Isus uskoro dolazi ........................................................... 25 05. Gdje se sada nalazimo? ................................................. 37 06. Kraj vremena milosti ..................................................... 43 07. Priprema za kraj vremena milosti ............................... 55 08. Vrijeme nesreÊa .............................................................. 71 09. Sjedinjene AmeriËke Dræave .......................................... 87 10. Nedjeljni zakon ............................................................... 97 11. Moæe li se to doista dogoditi? ..................................... 111 12. Æig Zvijerin .................................................................... 121 13. Boæji peËat i 144.000 .................................................... 133 14. Duhovno iskustvo 144.000 ........................................... 145 15. Kasna kiπa ..................................................................... 155 16. Priprema za primanje kasne kiπe ............................... 163 17. Reπetanje ....................................................................... 175 18. Glasna vika ................................................................... 183 19. Vrijeme nevolje ............................................................. 193 20. Vrijeme muke Jakovljeve............................................. 205 21. Harmagedonska bitka .................................................. 217 22. Kristov drugi dolazak ................................................... 229
© Copyright 2024 Paperzz
