MISTERIJ GOLGOTE

MISTERIJ GOLGOTE
Bô Yin Râ Misterij Golgote, Bô Yin Râ
Naslov izvornika: „Das Mysterium von Golgatha“, Bô Yin Râ (J. A.
Schneiderfranken), 4. nepromijenjeno izdanje iz 1953. godine, Kober'sche
Verlagsbuchhandlung AG Bern (prvo izdanje Verlag Magische Blätter, Leipzig,
1922.)
Prevela na hrvatski: Sandra Antešević
Vlastito izdanje: Sandra Antešević
Copyright ©2015 www.boyinra.info
Zagreb, 2015.
SADRŽAJ
Uvod
3
Misterij Golgote
5
Najstrašniji od svih naših neprijatelja
13
Ljubav i mržnja
18
Duševni rast
21
Duhovno vodstvo
25
Okultne vježbe
31
Medijumstvo i umjetničko stvaranje
38
Na izvoru života
41
„Prijem u Bijelu ložu“
48
Besmisleni pronalasci
53
MAJCI MOJE DJECE!
2
UVOD
Poput knjige „Više svjetla“ i ovo je kolekcija u određenoj mjeri u sebi zatvorenih
poglavlja.
Ipak bih htio da ono što je ovdje dano bude skupa promatrano i kada sam cijeloj
knjizi dao naziv prvog poglavlja, to je zato što svi drugi dijelovi u osnovi pripadaju
tom prvom razmatranju.
Vjerujem da će moji čitatelji znati čitati ovu knjigu na taj način i vjerujem da nisu
potrebna posebna objašnjenja da se pronađe crvena nit koja povezuje sva poglavlja u
jasnu cjelinu.
Među onima koji u današnjim danima teže duhovnoj obnovi neosporno je puno
onih kojima je uzvišeni Majstor iz Nazareta od najranije mladosti važio za božanskog
učitelja i kojima je „misterij golgote“ predstavljao središte njihova vjerovanja...
U nekima je možda i danas živa duboka kršćanska vjera, dok su mnogi u
duševnim nedaćama i sumnjama izgubili ono svjetlo i sigurnost u Boga u njihovu
djetinjstvu.
Ali svima njima vjerujem da mogu podignuti poneki veo koji još pred njihovim
očima prekriva ono što bi moglo potvrditi najdublju čežnju njihovih srca.
Potrebno je otkriti duboku istinu koja je u božanskom sinu iz Nazareta oblikovala
život koji će i u najudaljenija doba još slati čiste zrake svjetla, koliko god današnje
vrijeme hranilo poneku sumnju u istinitost ovoga života.
Najraznolikije su slike tijekom stoljeća zamračivale sliku „najvećeg ljubećeg bića“,
uzvišenog Majstora Evanđelja.
Još i tada, dok je njegova noga koračala predjelima Palestine bilo je malo onih koji
su zaista znali tko je on bio, i oni o kojima nam svete knjige govore kao o njegovim
učenicima, jedva da se mogu ubrojiti u te malobrojne.
Što nam je ostalo sačuvano od riječi njegova učenja nosi boje svih onih koji su u
njegovom učenju tražili potporu vlastitom mišljenju…
Samo malo toga se danas još može naći što predstavlja čistu objavu o njegovom
životu.
A ipak i sami ostatci zapisa zrače svjetlom koje zaista „nije od ovoga svijeta“, ali
treba djelovanje jednog „sina čovječjeg“ da bi se dalo čovjeku ove zemlje.
Tijekom vremena u zračenju toga svjetla oblikovale su se istina i priča.
Najdublji su simboli u njoj tražili svoje osvjetljenje. Staro i novo bivalo je katkada
osvjetljeno, ali samo krajnje rijetko je istina bila spoznata u svojoj pravoj biti.
Božansko učenje velikog Majstora neće biti ni jednom koji čita stare tekstove
jasno u njegovim najdubljim dubinama, dok god sam Majstor ostaje skriven iza
3
velova tekstova. Oni koji se nazivaju njegovim slugama bili su i sami u duhu toliko
daleko od njega da bi ga mogli spoznati i njihova je briga uglavnom bila da se ne dira
u stare tekstove.
I tako je došlo do toga da se u novo doba, koje je i suviše sigurno u razumsko
znanje, dovelo u pitanje i samo postojanje Majstora.
Ali onaj koji prema tekstovima kaže: „Ja ću ostati s vama do kraja svijeta“ – bio je
potpuno drugih razmjera od njegovih slugu, kao i od onih koji ga poriču.
Blago tebi, ako čitajući ovu knjigu mogneš prepoznati njegove plemenite, čiste
crte!
Iako se ne nazivaš prema učenju koje je čovjek stvorio u njegovo ime, od tada ćeš
mu pripadati, kada spoznaš tko je on zaista bio, i tko jest…
Onda ćeš s drugačijim očima čitati tekstove koji o njemu govore, i svi razlozi za
sumnju otpast će od tebe.
Ako si vjernik stare religije koja je podigla svoje katedrale na njegovom učenju,
onda će ti, budeš li znao ispravno čitati, njegovo svjetlo osvijetliti tamu njihovih
dvorana, i poneko učenje koje ti je bilo teško breme na ramenima, u koje se samo iz
straha nisi usuđivao dirati, postat će ti dragim teretom, draguljem koji nikada više
nećeš htjeti ostaviti.
Otkuda mi znanje koje ti dajem doživjet ćeš u ovoj knjizi, i zaista ćeš doći do
znanja koje se temelji na istini i u kome nema ni najmanje obmane.
Ja te ne želim otuđiti od tvoje vjere i zaista poštujem pobožne – ali želim dati
sadržaj tvojoj vjeri i želim da neiscrpni izvor ponovo poteče.
Zato primi ovu knjigu i neka ti njene riječi postanu blagoslovom.
Ako naiđeš na nešto što bi ti se moglo činiti strano, nemoj donositi preuranjeni
sud.
Morat ćeš više puta čitati dok začepljeni šahtovi tvog osjećanja ne budu opet čisti,
da bi živa voda iskonskih dubina tvoga bitka mogla poteći prema gore, prema
svjetlu!
Sjeti se da su stoljeća bacala svoje „krhotine“ u tvoj izvor i da jedino ti sam sada
možeš ukloniti svo to smeće.
„Ludi si umišljaju da su veliki, da bi mogli nadići druge,
ali mudri sebe čine malima, da bi mogli sami sebe nadići.“
4
Ljubav i mržnja
„Volite svoje neprijatelje! Činite dobro onima koji vas mrze!“
Neizrecivo je teško ispuniti takvu zapovijest dok god se čovjek s lošom savješću
pokušava prisiljavati na ljubav.
Kao što se ljudi koji su u djetinjstvu dobro odgojeni znaju dobro ponašati,
spontano i sami od sebe, dok se oni kojima su dobri maniri samo prisila, počnu
nespretno i blesavo ponašati kada se nađu u otmjenom društvu, tako će i ljubav biti
sama po sebi razumljiva, čovjeku kojem je umjetnost življenja - koja je umjetnost
ljubavi, postala tako svojstvena da može vladati mesom i krvlju.
Dok umijeće življenja još ne vlada krvlju i mesom, tamo sva ljubav koja je
iznuđena kao ispunjenje zapovijesti ostaje samo grimasa napora, „grijeh“ protiv
vlastite krvi i mesa, „laž“ koja proždire životnu srž…
Tisuće vjeruju da su „obavezni“ na ovakvu laž pred sobom samima i ne slute da
bi bilo zaista bolje kada bi mogli osjetiti mržnju i neprijateljstvo bez grižnje savjesti.
Htjeli bi ispasti pred sobom boljima nego što jesu, i tako si samo zatvaraju put na
koji bi jednom dospjeli kada bi spontano i bez prisile, u unutarnjoj istinitosti djelovali
onako kako misle da im zapovijest nalaže, kojoj se sada samo u strahu od grijeha i s
otporom pokušavaju pokoravati.
Zamračena spoznaja ovdje vodi krivim putem.
Oni koji idu tim putevima hoće naučiti voljeti ljubav, dok zapravo mrze mržnju!
Ali mržnja je samo oblik nemoći – snage nesvjesne svoje moći – iste snage koja
kao ljubav nalazi svoje samo-oslobođenje.
Tko može mrziti mržnju, taj još nije spoznao ljubav! Ali tko nikada nije mogao
mrziti neće moći nikada ni naučiti voljeti.
U tami, iskonskih ponora prasvijeta usidrena je snaga koja se očituje u
božanskom obličju kao ljubav i tamo tvori svoj suprotni pol: mržnju.
Mržnja i ljubav su iste biti, kao što je korijen pšenice iste vrste kao i njen klas, koji
je ljudska hrana.
Ali kao što između korijena i klasa leži poneka kvržica na stabljici, tako postoji i
poneko među-stanje na putu koji vodi od prirodno danog, nižeg nagona na mržnju,
prema istoj snazi blizu Bogu – ljubavi, koja se očituje u svojoj svemoći.
Ne može se „preskočiti“ ni jedno od tih među-stanja ako čovjek zaista želi naučiti
umjetnost ljubavi.
Možda si ti tek dospio na neki od ovih među-stupnjeva?
Možda još nisi sposoban za istinsku, pravu ljubav?
Ne rastužuj se zbog toga i ne pokušavaj ništa prisiljavati!
Radije moli u sebi za veliku milost, da ti se snaga koja te još tjera na mržnju,
uskoro očituje u svojoj najsjajnijoj božanskoj formi – kao ljubav!
Jedino tako možeš zaista u sebi doživjeti moć ljubavi i onda sigurno više nećeš u
sebi osjećati mržnju, nižu silu iste snage, ali onda više nećeš moći mrziti ni mržnju.
18
Dok god ljubav još treba nešto mrziti, pa bilo to i nešto najnedostojnije, ono što
zoveš „ljubav“ je samo kopile prevarenog stremljenja i osjećaja i nema ni najmanje
ništa zajedničko s božanskom snagom ljubavi.
U tvom kasnijem, višem, duhovnom životu, kada otpočne uzdizanje i kada budeš
živio u čisto duhovnom obličju, nakon smrti tijela zemaljske životinje koje ti je
služilo, nećeš više imati nikakvu mogućnost za mržnju, jer ništa ne dolazi u život
čistog duha, ništa se ne može naći u neizmjernom području vječnog duha, što bi
ikada moglo pobuditi tvoju mržnju.
Ali ovdje dok još živiš na zemlji „u životinji“, postoji pak puno toga što može
pokrenuti na mržnju…
No nikada te tvoja mržnja neće moći podržati na tvom putu prema sebi, na putu
povratka u tvoju pradomovinu, u vječni istinski život u srcu božanstva, kao čistog
duha i „božanskog sina“ u čistom duhu, u „ocu sveg svjetla“, u kojem je blažena
punina sveg života od vječnosti do vječnosti.
Ako hraniš u sebi mržnju, iako mrziš samo ono što ti se čini „vrijednim mržnje“,
uvijek ćeš uskraćivati sebe za razvoj tvoje najviše snage, snage ljubavi.
Iako si jednom duboko pao iz uzvišenog svjetla, tako da si se morao spojiti sa
životinjom ove zemlje, prožima te i ovdje božanska snaga i samo je do tebe da li ćeš je
onako kako ti je ostala – u njenoj zračećoj božanskoj formi koristiti kao ljubav – ili ćeš
je pretvarati u njen suprotni oblik koji odgovara samo nižoj prirodi, životu
neizmjernog fizičkog univerzuma, kako u nevidljivim bićima, tako i u ljudima, koji
su ti vidljivi u svom životinjskom obličju.
Sigurno je da u ovom svemiru postoje nevidljive inteligencije koje žive samo
mržnju, ali ni njih ne trebaš mrziti, koliko god oni tebe progonili s njihovom
mržnjom.
Kao pobjednik ih možeš sresti samo ako im pošalješ u susret ljubav koja oduzima
snagu i njihovoj najgoroj mržnji, tako da se moraju okrenuti od tebe, jer bi patili od
tvoje ljubavi…
Možeš prezirati ono što smatraš da zaslužuje prezir, odvratiti svoju pažnju od
onoga što je ne smatraš dostojnom, ali ne trebaš misliti da moraš mrziti.
Čim počneš mrziti, povezuješ se sa svim bićima ovog fizičkog svemira koji po
prirodi svog bića poznaju onu vječnu prasnagu samo u obliku mržnje i nikada je ne
mogu preobraziti u ljubav.
Tako ojačavaš struje mržnje koje dospijevaju u ljudska srca, i tako imaš svoju
krivnju u svemu pogubnom što nastaje iz mržnje od ljudi ove zemlje, i krećeš se
prema dubinama ponora i uništenja, umjesto u smjeru vlastitog uzdizanja…
Moćne, nevidljive inteligencije fizičke prirode koje imaju samo vremenski
ograničeno postojanje, makar ono trajalo i tisućama godina, bore se stalno za tvoje
posjedovanje, jer oni nikada ne mogu spoznati „svijet“ duha i vide te samo kao
njihove podanike.
19
Ne predaju se svi istom stupnju mržnje i mnogi su u „dobroj vjeri“ da te štite od
zablude kada te pokušavaju zadržati od uspona prema čistom duhu i vezati te u
njihovom području moći.
Moraš znati da si putem snage ljubavi, koju ne poznaju ni njihovi najbolji, čak
i kada se nisu predali mržnji, ti beskonačno moćniji od njih!
Moraš znati da iako si prema zemaljskom razumu daleko ispod većine tih snaga i
tvoje je mišljenje u velikoj mjeri podređeno prinudi njihova utjecaja, zahvaljujući
tvojoj unutarnjoj duhovnoj biti ipak si sposoban za jednu spoznaju koja je njima
zauvijek zatvorena, jer nikada ne mogu dospjeti do duha, jer oni sami nisu „duh“ i
duhovno se postojanje ne može očitovati njihovom znanju, koliko god ono bilo
uzvišeno, kao što se ni životinji ove zemlje nikada ne može očitovati punina tvojih
misli i osjećaja.
Nemoj se dati zavarati i ne gledaj prema svemu što je iznad tebe kao prema
uzvišenom!
Postoji samo jedno vrijedno tvog strahopoštovanja, vrijedno tvoje čežnje - i to je
iznad sve fizičke prirode sa svim njenim moćnicima neopazivim našim čulima i
njenim visokim inteligencijama.
Tvoja čežnja prema gore treba biti usmjerena samo prema pradomovini u
području čistog duha i ti je možeš doseći ako živiš u ljubavi!
Ljubav je jednom oslobodio iz okova onaj veliki ljubeći na golgoti.
Bilo da pripadaš vjernicima (onima koji se prema njemu koji je bio „Krist“,
„pomazanik“ i najviši posvećenik, nazivaju kršćanima) ili ne: imat ćeš udjela u snazi
koju je on oslobodio samo ako sam napraviš prostor u svom životu za djelovanje
ljubavi.
Bez ljubavi nikada ne možeš biti izbavljen.
Ljubav unutarnjeg sunca ljubavi iznjedrila te je jednom prije eona u postojanje iz
sebe samoga i samo ljubav te može ponovo voditi natrag u tvoju pradomovinu.
20
„Prijem u Bijelu ložu“
Iako sam na mnogim mjestima uvijek iznova na najjasniji način opisivao vrstu i
bit duhovne Zajednice - kao čijem članu mi je bila duhovno dana, neizbježna zadaća
da proširim njeno učenje - uvijek ponovo nailazim na nova pitanja: „pod kojim
uvjetima čovjek može biti primljen u tu Zajednicu, u „Bijelu ložu“?
Neki znaju reći kako su čuli da su neki preko mene bili primljeni u tu „Bijelu
ložu“.
Teško mogu razumjeti da itko među tim osobama može upasti u takvu zabludu.
Ali kako god bilo, ovdje će jednom za svagda biti rečeno da ja nikada nikoga, tko
god on bio, ne bih mogao primiti u duhovnu zajednicu koju ljudi nazivaju i „Bijelom
ložom“ i nikome ne bih mogao reći da će biti preko mene „primljen“ u „Bijelu ložu“,
i da nikada nikoga ne bih mogao predložiti kao kandidata za to.
Takva izjava se čini neophodnom, iako zaista nisam ostavljao nikakve sumnje da
tijekom svog zemaljskog života ni jedan čovjek nikada ne može biti „primljen“ u
„Bijelu ložu“, da je svaki njen član rođen kao takav - pošto se u svom duhovnom
postojanju, tisućama godina prije svog zemaljskog rođenja obavezao na to, a što
jedino određuje pripadnost ovom duhovnom krugu.
Čovjeku koji se uopće bavi duhovnim pitanjima ovo ne bi trebalo biti teško za
razumjeti. A prije svega bi čovjek trebao pretpostaviti jedno prilično razjašnjeno
poimanje u vezi s promjenama duhovnog područja života, koje bi „prijem“ u „Bijelu
ložu“ morao sa sobom donijeti, kada bi uopće bio moguć tijekom zemaljskog života.
Vjeruje li čovjek zaista - da kada bi takav prijem bio moguć, da bi to bilo samo
poput prijema u neku religioznu zajednicu?!
Svako tko je ikada pročitao nešto od onoga što sam ja napisao mora znati da se
radi o najrazličitijim duhovnim snagama, koje istinski članovi „Bijele lože“ posjeduju,
o najrazličitijim duhovnim sposobnostima i prije svega o stalnoj međusobnoj
duhovnoj komunikaciji!
Najjednostavnije logičko mišljenje bi uhvaćenom u takvu nevjerojatnu zabludu
već moralo reći da bi on sve ovo morao opažati u sebi kada bi postao članom „Bijele
lože“.
Tu se pokazuje jedno krajnje naivno prosuđivanje realnog duhovnog života!
Ljudi očito miješaju duhovni doživljaj - čija se „stvarnost“ daleko snažnije osjeća
od prividno tako kompaktne stvarnost fizičkog doživljaja - s kojekakvim fantazijama,
s nekom vrstom snova, s halucinacijama, ili posljedicama „spiritističkih“ utjecaja, ne
sluteći da čovjek koji je u stanju svjesno živjeti u realnom duhovnom svijetu poznaje
sasvim drugačiji život spram koga je sve što čovjek inače naziva „duhovni“ život
blijeda sjenka, umjetno i doima se nestvarnim!
Čovjek, ukoliko sam ne živi taj život, ne može si ga ni „predočiti“, ali barem
prema mojim opisima koje sam dao na mnogim mjestima u svojim djelima, čovjeku u
48
određenoj mjeri na intelektualni način može postati jasno da se radi o najvišoj
stvarnosti, koju je ikada moguće doživjeti!
Pitanje o „uvjetima prijema u Bijelu ložu“ i nuđenje osnivanja „kćerinskih loža“
dalje pokazuje da ljudi inače upoznati s „okultnim“ stvarima misle da se ovdje radi o
nekom vanjskom udruženju koje njeguje misticizam, ili prakticira okultizam, neka
vrsta reda „iluminata“, ili slobodnozidarskih loža.
Tome još i naziv „Bijela loža“ može doprinijeti, koji kao što je poznato ne dolazi
od mene, ali koji sam ja zadržao upravo zato što mi se činio kao u širokim krugovima
s time povezan izraz, koji bi upravo trebao isključivati gore navedene zablude.
Pokazalo se također u cijelosti da je zadržavanje te rijeci bilo potrebno, jer bi se
inače mogao stvoriti zbunjujući dojam da pored duhovne Zajednice iz koje ja
govorim, postoji još neka duhovna zajednica koja se zove „Bijelom ložom“.
Ali da bi nestala i posljednja mogućnost zabune reći ću u nekoliko riječi jednom
za svagda i sljedeće: duhovna Zajednica čiji sam član i o kojoj govorim, realno je
duhovno udruženje – višestruko jedinstvo duhovnih bića od kojih većina ili
nikada nije nosila zemaljsko tijelo, ili ga je već odavno ostavila fizičkoj zemlji,
dok u svakom zemaljskom razdoblju i mali broj njih živi i djeluje u zemaljskom
tijelu čovjeka ove zemlje, u vanjskom ni na koji način oslobođenih od prirodnih
zakona, niti različitih od drugih ljudi.
Ali suštinska razlika postoji u vezi s njihovim unutarnjim životom!
Dok ljudi oko nas mogu opažati samo vanjski fizički svijet i svijet duševnih
snaga, a postojanje realnih duhovnih svjetova u najboljem slučaju slute, nama su
svjetovi realnog, supstancijalnog duha - do njegovih najviših stupnjeva, koje dopušta
istovremeni život u zemaljskom tijelu - otvoreni u potpunoj svjesnosti.
Mi istovremeno doživljavamo vanjski fizički svijet, svijet duševnih snaga i
realni duhovni svijet, a da nam nije potrebna nikakva priprema, osim svjesnog
usmjerenja na ovo, ili ono područje.
Mi duhovne svjetove ne doživljavamo u nekoj „ekstazi“, ili nekom drugom
nenormalnom stanju, nego budno i trezveno, bez ikakvog znaka koji bi slučajnom
vanjskom promatraču otkrio da naša svijest u tom trenutku nije sasvim usmjerena
na vanjski-zemaljsko.
Mi stojimo dalje u stalnoj, svjesnoj, duhovnoj međusobnoj povezanosti, tako
kao da bi stalno kroz sve nas protjecala ista električna struja – i kroz one koji ne
žive u zemaljskom tijelu.
Pri tome je svejedno da li se u zemaljskim tijelima vanjski susrećemo, ili ne.
Kada se sretnemo, onda taj vanjski susret služi samo vanjskom zemaljskom
čovjeku.
Na duhovno realan način mi se jedan drugome možemo učiniti vidljivim i
opazivim pukim činom volje.
49
Mi doduše imamo jednu vrstu „centralne točke“ na zemlji, na kojoj uvijek neki od
nas žive skupa u najdubljoj izolaciji od ostalog svijeta, ali mi ne održavamo nikakve
vanjske „skupove“, jer je to uslijed naše stalne duhovne komunikacije potpuno
nepotrebno.
Mi stoga ne primjenjujemo nikakve vanjske rituale, ni ceremonije!
Tko nama pripada, mi znamo bez ikakvih vanjskih znakova.
Nitko nam ne može pripadati, kao što je već rečeno, tko nam već prije svog
rođenje u zemaljskom tijelu nije pripadao.
„Prijem“ nije ništa drugo nego posljedica obveze preuzete dobrovoljno tisućama
godine prije rođenja.
Ta obaveza se događa u jednom duhovnom stanju, koje je strano svijesti
zemaljskog čovjeka, iako je svatko tko je rođen na zemlji jednom kroz njega prošao.
I članovi našeg duhovnog jedinstva znaju samo u svom čisto duhovnom biću,
direktnim sjećanjem, o tom ranijem stanju njihova bitka.
Zemaljsko tijelo i duševne sposobnosti takvog čovjeka moraju se, pod
neprekidnim vodstvom usavršenih, tek učiniti sposobnim za prijenos duhovnih
snaga i sposobnosti u sferu svijesti njegove volje, ali to „školovanje“ se odvija
iznutra, čak i kada se „brat“ koji vodi razvoj, pojavi vanjski vidljiv u svom
zemaljskom tijelu.
Članovi ove duhovne zajednice koji žive na zemlji nisu nikakvi „sveci“ koji
nemaju ljudske nedostatke.
Mi također nismo nikakvi „fakiri“, odnosno, mi se nikada ne bavimo,- iako su
nam sasvim poznate sve te mogućnosti i iako bismo uvijek mogli biti sigurni u
uspjeh - nikada i ni pod kojim uvjetima s kojekakvim „okultnim vještinama“,
ceremonijalnom magijom i sličnim stvarima.
Naše je djelovanje isključivo sa snagama realno duhovnog svijeta, odnosno, mi
prema strogo obvezujućim duhovnim zakonima stvaramo uvijek duhovne uzroke,
čije posljedice sazrijevaju u duševnom i fizičkom svijetu kao blagotvorne promjene
za čovječanstvo.
Mi pri tome nikako ne djelujemo prema vlastitom nahođenju, nego kao izvođači
viših duhovnih zapovijesti, koje opet odgovaraju sasvim određenim uvjetima i samo
krajnje rijetko mogu biti modificirane našim željama.
Kao što se može vidjeti, ovdje se zaista ne radi o „adeptskom krugu“, o nekom
više ili manje religiozni obojenom „tajnom društvu“, o nekoj školi „tajnog znanja“, ili
uopće o bilo kakvoj „vanjskoj“ udruzi koja se održava nekim ustavom ili propisima.
Bilo je povremeno takvih vanjskih udruženja koja su bile pod vodstvom ove čisto
duhovne Zajednice, ali nikada ni jedan njen član nije pripadao takvom vanjskom
udruženju u vanjskom životu – osim kao njen duhovni vodič!
Koliko god mogle tajanstveno zvučati razne priče o vanjskim tajnim društvima,
ne smije se nikada misliti da se radi o „Bijeloj loži“.
50
Ovdje je riječ o nečemu suštinski drugačijem, toliko jedinstvenom i skrivenom da
sve traganje u vanjskom, ljudskom društvenom životu samo donosi zabludu i
pometnju.
Samo posljedice blagotvornog duhovnog djelovanja ovog mnogostrukog
jedinstva može ustanoviti pažljivi promatrač ljudske povijesti.
Da bi se na kraju još raspršila i posljednja mogućnost pogreške neka bude izrazito
naglašeno da su članovi ovog duhovnog ujedinjenja često djelovali među ljudima i
preko pisane riječi, ali prije nego je meni bila duhovno povjerena zadaća, nikada prije
nije svima razumljivim jezikom, otvoreno govoreno niti pisano o svim ovim
stvarima, onako kako je to sada učinjeno preko mene i da će proći, ne samo jedno
tisućljeće, prije nego jedan od moje kasnije braće u duhu, ne mogne nastaviti ovaj moj
posao.
Da i ovo vanjsko djelovanje ima svoje temelje u cjelokupnom planu duhovnog
djelovanja, kojem „Bijela loža“ služi, ne treba posebno objašnjavati onome tko je
uviđavan.
Ali koliko god mi je naloženo da kažem, neću skrivati da i danas još puno više
mora ostati tajno i zauvijek će ostati tajnom, jer smije biti povjereno samo onima na
zemlji, koji su prema svojoj volji prošli probu koja je trajala cijeli vijek, prije nego su
dobili zemaljsku ljudsku odjeću u utrobi neke majke.
Nadam se da će ova izlaganja biti dovoljna da konačno uklone pitanja – kako se
može postati članom „Bijele lože“ - i da će pored toga donijeti još neka, za mnoge
poželjna objašnjenja.
Učenje koje se preko mene prenosi sadrži u sebi svoju istinu, ali svoju dubinu
može uvijek samo onima otkriti koji tu istinu hoće doživjeti u vlastitom životu…neka
bi i ova knjiga za mnoge postala takvim doživljajem!
Samo kada postane doživljaj, samo kada se njeno učenje izdigne iz područje
teoretskih razmatranja da bi proželo svakodnevni život, može otvoriti čitatelju oči za
izbavljenje iz noći neznanja…
Znanje o učenju koje vodi životu tek će onda postati spasom, kada ga onaj koji
zna za njega i ostvari u životu i djelu.
Jedan koji je kao istinski visoki svećenik donio duboko tajanstveni blagoslov nad
sve što nosi ljudsko lice – on, koji je na golgoti ispunio najviše djelo ljubavi, što je
drugo htio, nego da se u djelatnom životu ostvari njegovo učenje!
Da bi ti ova knjiga mogla učiniti razumljivim misterij ljubavi, koji je realizirao u
svojoj zemaljskoj smrti onaj neusporedivo najjači u ljubavi, sve moje riječi neće ništa
moći, dok god ti sam ne budeš nastojao doživjeti njihovu istinu u svom djelovanju.
Iz istog izvora struji njegovo učenje, kao i riječ koju ti ja dajem!
51
Ako hoćeš shvatiti ono što se ovdje treba shvatiti, onda moraš biti voljan posvetiti
cijeli svoj život jednoj stvarnosti koju nitko ne može spoznati tko je jednostavno i
postrani od bilo kakvog znanja, ne traži u sebi, u svom vlastitom doživljaju.
A onda ćeš za sva vremena biti siguran u istini!
Onda ćeš doživjeti što znači: biti u vječnom životu!
Onda ćeš sam postati svjedočanstvom istine!
52

Download Report