Marko Janković: Nastajanje moderne gradske jezgre u Banja Luci za vrijeme Vrbaske banovine Uvod Grad Banja Luka današnji moderan izgled duguje preduzimljivim ljudima iz vremena Vrbaske banovine. Kroz ovaj rad pokušaćemo da pribliţimo čitaocu nastajanje moderne gradske jezgre koja i danas krasi grad. Idejni tvorac i najzasluţniji čovjek za preporod jedne “brdske palanke“ kako su je tada opisivali mnogi putopisci bio je jedan Nišlija. Poslije uvoĎenja šestojanuarske diktature kralja Aleksandra i podjele kraljevstva na devet banovina Banja Luka se iznenada našla u centru paţnje. Ona je postala administrativni centar Vrbaske banovine. Za prvog bana Vrbaske banovine naimenovan je armijski general Svetislav Tisa Milosavljević, porijeklom iz Niša. Po dolasku u grad 8. novembra 1929. Svetislav T. Milosavljević je zapisao da u gradu vlada mrtvilo koje je više podsjećalo na palanku u brdima nego na grad od dvadeset hiljada stanovnika. U sredini grada bilo je groblje, a po ulicama i trgovima se gazilo blato do članaka. Beogradska Pravda je za Banja Luku pisala da je to pusta kasaba istočnjački zapuštena sa grobljem nasred čaršije, s blatnjavim sokacima, s gostionicom na koje se najeţe i agenti singerovih mašina, kao zaboravljenu palanku iza boţijih leĎa u kojoj nije bilo poţeljno ni sluţbovanje da se dobije. U sljedećih nekoliko godina uz ogromne napore i veliki broj stručnjaka koji se odazvao pozivu Vrbaskog bana stvoren je moderan Evropski grad. Prilike koje je zatekao Vrbaski ban Svetislav-Tisa Milosavljević je naimenovan za Vrbaskog bana 9. oktobra 1929. godine, da bi deset dana kasnije poloţio zakletvu pred predsjednikom Vlade, Petrom Ţivkovićem. U toku sljedećeg mjeseca Vrbaski ban je stigao u Banja Luku. Prvi mjesec dana svog boravka on je sagledavao stanje i potrebe Banja Luke i banovine. Već na prvom koraku ban se susreo sa problemima. U gradu je vladala opšta oskudica za prostorom. Tako se dio administracije u kojoj je ban trebao da počne svoje sluţbovanje nalazio u neugodnim kafanskim sobama kafane Balkan iznad lokala u kojem je po cijelu noć pjevala pjevačica. U takvim uslovima nije bio moguć rad kancelarije Banske uprave pa je ban preduzeo energične mjere kako bi to riješio. Njegov plan se sastojao da oko novosagraĎene pravoslavne crkve Svete Trojice izgradi dostojanstvene objekte za Bansku upravu i Bansko sjedište. Kako su bila potrebna ogromna sredstva za jedan tako ambiciozan projekat ban je bio prinuĎen da traţi zajmove od Hipotekarne banke. Uskoro mu je odobren zajam u visini od 40 miliona dinara što je bilo dovoljno ne samo da se izgradi Banska uprava i Banski dvor nego i neka druga zdanja. Otkupljeno je zemljište sa obje strane crkve meĎu kojim su se nalazili i neki reprezentativni objekti koji su svi porušeni. Nedugo zatim je raspisan konkurs za gradnju Banske uprave i Banskog dvora. Uslovi koje je navodio konkurs bili su sljedeći: da gradilište bude što bolje iskorišćeno, da arhitektura bude ukras grada, da izgledom odgovara već sagraĎenoj pravoslavnoj crkvi i da zdanja budu izvedena u čistom stilu monumentalne arhitekture, koji interesenti mogu sami da biraju. Porodica Svetislava Milosavljevića je porijeklom sa Kopaonika. Svetislavov otac Toma se po oslobaĎanju Niša preselio u grad i uskoro otvorio svoju radnju. U Nišu je upoznao Vasiliju Popović sa kojom je uskoro, tačnije 7. septembra 1882. dobio sina Svetislava. Nakon završetka 6 razreda gimnazije Svetislav je 1899. upisao Niţu školu Vojne akademije koju je završio sa odličnim uspjehom. To mu je otvorilo vrata za dalje školovanje pa je uskoro završio i Vojnu akademiju. Do početka Balkanskog rata 1912. sluţbovao je u saobraćajnom odsjeku Operativnog odjeljenja. Aprila 1914. unaprijeĎen je u čin generalštabnog majora, da bi avgusta iste godine premješten na mjesto pomoćnika načelnika Štaba 1. armije Ţivojina Mišića. Od 1924. do 1926. bio je načelnik Saobraćajnog odjeljenja Glavnog generalštaba, a 1. decembra 1925. proizveden je u čin brigadnog generala. Od 9. oktobra 1929. do 18. aprila 1934. obavljao je funkciju prvog Vrbaskog bana Izgradnja Banskog dvora i Banske uprave 10. aprila 1930. godine u Sluţbenom listu Vrbaske banovine objavljen je konkurs za izgradnju idejnih skica Banskog dvora i Banske uprave. Na konkursu su mogli učestvovati svi graĎani Kraljevine Jugoslavije. Prvu nagradu na konkursu je osvojila grupa arhitekata iz Beograda: Jovan Ranković, AnĎelija Pavlović i Jovanka Katerinčić Bočić. Dragomir Simić, koji je bio trećenagraĎeni razradio je planove gradnje, a mladi banjalučki arhitekta Branko Jovanović imenovan je za nadzornog inţinjera gradnje. Pored B. Jovanovića kao nadzorni inţinjer spominje se još i Nikola Fedorov. Izgradnja Banske uprave počele je kopanjem temelja 27. avgusta 1930, da bi kamen temeljac bio postavljen 26. oktobra iste godine. Radove na Banskoj upravi izvodila je firma Crnić, vlasnika Mate Crnića iz Zagreba. Dekorativne radove i ukrase na fasadi izvodio je zagrebački vajar Rudolf Špigler. Banski Dvor u nastajanju Ban Milosavljević bio je prilično zadovoljan tempom i napretkom radova, što se moţe vidjeti i iz referisanja kralju Aleksandru 12. februara 1931. godine gdje kaţe: Banska palata za kancelarije banske uprave impozantna i velelepna graĎevina podiţe se brzim tempom. Temelji izgradnje i zidovi visokog suterena još pre zime su završeni, a već prvog februara nastavljeni su radovi, tako da će zgrada biti potpuno gotova do kraja godine. Izgradnja zgrade Banske uprave završena je 24. novembra 1931. godine da bi se pet dana kasnije uselila sva odjeljenja u svoje kancelarije. Prvog decembra uz popratnu svečanost obavljeno je osveštenje objekta. Gradnja Banskog dvora počela je 31. marta 1931. godine. GraĎevinske radove izvodio je Kosta Šijački, preduzimač iz Beograda. Za razliku od Banske uprave, gradnja Banskog dvora probudila je mnogo više strasti. Iz tog razloga u nekoliko navrata je ban Milosavljević bio prinuĎen da se pred kraljem brani od optuţbi koje su mu servirali njegovi neistomišljenici. Oni su tvrdili da ban pravi luksuzni dvorac za svoje potrebe, koji će koštati cijelih 30 miliona dinara i da će biti luksuzniji od samog kraljevog dvorca na Dedinju, meĎutim, ban je imao punu podršku i povjerenje kralja tako da je gradnja dvora nastavljena. Prilikom gradnje objekta dolazilo je i do problema tehničke prirode, koji su se rješavali izmjenama projekta u toku gradnje. Pored Koste Šijačkog na ureĎenju kako enterijera tako i eksterijera učestovali su i Beogradski vajar ĐorĎe Jovanović; za glavne akordante bili su zaduţeni Alojze Duhač i Franc Kulhan; enterijer vijećnice uradila je beogradska firma Domus; firma Josipa Kuljca iz Nove Gradiške uradila je dio namještaja dok je za stolarske radove bila zaduţena firma Petra Hricaka. Radovi na dvoru su završeni 8. novembra 1932. kada je objekat i osveštan. Banski dvor sadrţi reprezentativnu koncertnu salu, Vijećnicu, izloţbene salone i druge prostorije čime se malo koji grad moţe pohvaliti. Baski dvor i Banska uprava su uskoro nakon izgradnje postali simbol grada Banja Luke. Zgrade Banskog dvora i uprave pripadaju akademizovanom nacionalnom stilu četvrte generacije. Istoričar umjetnosti Siniša R. Vidaković je u svojoj knjizi zapisao da same graĎevine odišu, uprkos monumentalnim dimenzijama, harmoničnošću, jednostavnošću i umjerenom upotrebom dekorativne plastike. Monumentalnost graĎevina je naglašena svečanim trolučnim portalima koji su istureni iz glavne mase arhitektonskog korpusa. Oni nose nad sobom balkone koji su sa strana ukrašeni alegorijskim skulpturama koje doprinose likovnom rješenju fasade. Banjalučki hoteli Dok je još uvijek trajala gradnja Banske uprave i Banskog dvora, počela je gradnja još jednog reprezentativnog objekta u Banja Luci. Sredinom 1931. godine na mjestu nekadašnje Sijamije dţamije (još i Sultanove dţamije) počeo je da niče moderan hotel, koji će dobiti ime Palas. Izgradnja objekta povjerena je zagrebačkom arhitekti Dionisu Sunku. Sam objekat je koštao 9 miliona, dok je ureĎenje koštalo 3 miliona dinara. Jedan od investitora bilo je i Vakufsko - Mearifsko povjerenstvo na čijem zemljištu je objekat i graĎen. Vakufsko povjerenstvo je uticalo i na glavnog arhitektu Dionisa Sunka da u izgradnji objekta koristi i elemente islamske umjetnosti koje je ovaj u potpunosti ispoštovao. Objekat je završen 1933. godine. Po završetku objekta mnogi banjalučki privatnici su jedva dočekali da zakupe njegove lokale. Hotel Palas je graĎen u potpuno savremenom konceptu sa primjesama orijentalne arhitekture koja je trebala da podsjeća na nekadašnju dţamiju. Istoričar umjetnosi Siniša R. Vidaković ocjenjuje da bi se prema tome moglo reći da je ovaj objekat predstavnik secesije sa orijentalnim izrazom. Nekoliko decenija prije gradnje hotela Palas Banja Luka je dobila svoj prvi hotel Bosna, koji se u izvorima pominje još 1875. godine. Vremenom hotel je gubio svoju vrijednost i zaostajao za standardima, tako da mu je bila prijeko potrebna obnova. Negdje u isto vrijeme kada se počeo graditi Palas počela je i obnova Bosne. Bosna je pretrpjela temeljnu rekonstrukciju, dobila je još jedan sprat kao i lift po čemu je bila poznata na širem području. Odlike obnovljenog hotela Bosna najbolje očarava njegov vlasnik Emerik Paskolo koji je znatiţeljnim banjalučkim novinarima izjavio: Sobe će biti snabdjevene toplom i hladnom vodom i centralnim grijanjem; prostorije za kafanu i restauraciju biti će prostrane, zračne i moderno ureĎene..... U dvorištu će biti garaţa za automobile, mehanička radiona i praona. Stube će biti od mramora, prekrivene ukusnim tepisima. Bit će moderno ureĎena čekaona, foaje, hol i snabdjevene klupskim namještajem. Pozorište Vrbaske banovine Još od 1881. godine, mnoga putujuća pozorišta su svraćala u grad na Vrbasu, ali sve do 1930. godine grad nije imao svoje pozorište. To je u svakom slučaju bilo nedovoljno za podizanje duhovne svijesti i snage naroda. Po dolasku u Vrbasku banovinu ban Milosavljević je odmah uvidio da je gradu potrebno ţarište kulture. Na insistiranje bana Milosavljevića, Beogradsko pozorište je pomoglo osnivanju Narodnog pozorišta Vrbaske banovine, koje je osnovano 2. septembra 1930. godine. Pozorište je smješteno u bivšu Sokolanu, sa obećanjem bana da će u skorije vrijeme ono dobiti adekvatan prostor. Već 18. novembra igrane su prve predstave u novootvorenom pozorištu. Dom Kralja Petra Velikog Oslobodioca(Pozorište) Kako su u sljedećim godinama uslijedili mnogi zamašni projekti u Vrbaskoj banovini, sredstava za podizanje nove zgrade Pozorišta, koja je trebala da predstavlja arhitektonski ukras grada, nije bilo, meĎutim, došlo je do interesantnog i pragmatičnog rješenja. Društvo za podizanje spomenika Kralju Petru I Oslobodiocu sakupilo je svojim akcijama odreĎena sredstva, ali ipak nedovoljna za podizanje spomen doma. Ono se udruţilo sa društvom Zmijanje i Banskom upravom i tako obezbijedilo dovoljno sredstava za podizanje objekta koji će postati hram kulture Bosanske Krajine. Na zemljištu ustupljenom od gradske opštine po nacrtima Josifa Godnera od avgusta 1933. do septembra 1934. nicao je objekat koji će pored Narodnog pozorišta Vrbaske banovine u svoje prostorije smjestiti i muzej, društvo Zmijanje, Klub Akademičara Banja Luke, a od 1935 i Narodnu biblioteku. Useljenje je izvršeno novembra 1934. godine, a objekat je dobio ime Dom kralja Petra Velikog Oslbodioca. Dom je graĎen u stilski odreĎenim elemenitma Bauhausa, ali uz zadrţavanje nekih elemenata neoklasicizma. S. R. Vidaković zaključuje da je zgradom pozorišta ban Milosavljević zaokruţio cjelinu osmišljenog gradskog jezgra, u koju će se 1936. godine uključiti i hipotekarna banka, čime je prostorna cjelina centra Banjaluke bila u potpunosti uobličena, kao središte koje djeluje kao jedinstven urbanistički korpus. Hipotekarna banka Izgradnjom Hipotekarne banke, stavljena je tačka na izgradnju modernog monumentalnog centra u Banja Luci. U neposrednoj okolini banke nalazili su se crkva Sv. Trojice, Banska uprava, Banski dvor, Narodno pozorište, a u blizini su bila i oba banjalučka hotela. Hipotekarna banka je graĎena od 1935. do 1936. godine prema projektu beogradskog inţinjera Miodraga Vasića. Radove je izvodila beogradska firma Jošanica, a Vladimir Pavlovič Zagordnjuka je autor dvije bronzane figure koje su postavljene 1937. godine ispred ulaza u Hipotekarnu banku. Bronzane figure predstavljaju seljaka i seljanku u narodnoj nošnji. Svaka je teška po 600 kg. Za razliku od nekih drugih elemenata koji su nestali u toku vremena, bronzane figure i danas krase ulaz u banku. Posmatrano sa graĎevinskog aspekta Hipotekarna banka odaje utisak svečane monumentalnosti koja je riješena nizom upotreba klasičnih arhitektonskih elemenata uz prizvuke klasicizma i akademizma. Spomenik narodnom tribunu Dana 14. oktobra 1929. godine u Banja Luci je osnovano Kulturno društvo Zmijanje, nazvano po oblasti u Bosanskoj Krajini u kojoj se rodio Petar Kočić. Društvo je imalo za cilj da prenese Kočićeve posmrtne ostatke u Banja Luku i da u novosagraĎenom parku Bana Milosavljevića podigne spomenik Petru Kočiću. Osnivači Zmijanja su uglavnom bili Kočićevi savremenici i sljedbenici. Nekoliko godina su vršene pripreme i skupljanje sredstava da bi najzad u parku 7. novembra 1932. godine spomenik bio svečano otkriven. Na otkrivanju bilo je oko 12 hiljada duša, a najviše iz Kočićevih Stričića. Spomenik je rad Avgusta Avgustinčića i Ivana Vanje Radauša. Ivan Meštrović, sa kojim su članovi udruţenja pregovarali, odbio je da radi na spomeniku, zbog zauzetosti na drugim poslovima. Ovim činom Banja Luka se oduţila najvećem tribunu svoga vremena, a na bronzanoj ploči uklesane su Kočićeve riječi: Ko iskreno i strasno ljubi istinu, slobodu i otadţbinu, slobodan je i neustrašiv kao Bog, a prezren i gladan kao pas. Zaključak Vrbaska banovina predstavlja jedan od najplodonosnijih perioda banjalučke istorije. Pored već opisanih objekata, koji i danas krase Banja Luku za taj period izgraĎene su još mnoge zgrade i ulice, od kojih ćemo navesti: Činovnički paviljoni, Muzički paviljon u parku Petra Kočića, Higijenski zavod, Sokolski dom, Trgovačka akademija, Drţavna banovinska bolnica itd. U tom period asfaltirano je 30 hiljada kvadratnih metara banjalučkih ulica od čega je 125 ulica bilo u potpunosti osvjetljeno. O značenju spomenutih objekata ne samo za Banja Luku nego za cijelu Bosansku Krajinu svjedoče riječi direktora gimnazije Vase Glušca na osvećenju palate, sa čijim riječima i završavamo ovaj rad: Gospodine bane, podizanjem ove palate, kojom bi se mogla dičiti svaka prestonica, Vi ste podigli sebi večan spomenik, a nama Krajišnicima stvorili ste od Banja Luke kulturni centar i zaduţili ste nas za večna vremena. Bučni će Vrbas kroz vekove i vekove šumiti jednoličnu pesmu i smenjivaće generacije i generacije naših Krajišnika, a ova će palata stajati kao veličanstven spomenik na zlatno doba, koje smo sa tolikim elanom počeli dizati kulturu u našoj zaostaloj Bosanskoj Krajini. I za taj vaš rad biće Vam večno zahvalna i naša daleka pokolenja. Literatura Siniša R. Vidaković, Arhitektura Javnih objekata u Banjaluci (1918-1941), Banja Luka 2006. Zoran Pejašinović, Okviri za biogafiju bana Milosavljevića, Zbornik Okruglog stola odrţanog u Banja Luci, 2005. ĐorĎe Mikić, Ban Svetislav-Tisa Milosavljević i kultura Banja Luke, Zbornik okruglog stola odrţanog u Banjaluci, 2005. ĐorĎe Mikić, Banja Luka-Kultura graĎanskog društva, Banja Luka 2004. Zoran Pejašinović, Teatar pod Oreolom Kralja Petra, kamičak za mozaik banjolučkog pozorišta, Glasnik udruţenja Arhivskih radnika RS, Banja Luka 2010. Slavka Mirosavljević, Ban i Banja Luka - ambijentalni i graĎanski identitet, Muzej Republike Srpske Banja Luka 2010.