I.
POTVRDA I DOPUNA STATUTARNIH ODREDABA GRADA I OTOKA KORĈULE
UĈINJENA ZA VRIJEME KNEZA MARSILIJA ZORZIJA
NEKA MILOST SVETOG DUHA BUDE S NAMA. GODINE
GOSPODNJE 1265., 13. DANA
MJESECA TRAVNJA
Godina tisuću stotine dvije pa pet puta deset
Ĉetiri dodavši još k zemlji kad spusti se Bog.
Šaljući poklisare Korĉula k ĉastima teţi:
Knez kom je Dubrovnik stan htjela bi da je i njen.
Tada je drţo u ruci knestva glasovito ţezlo
Zaštitnik, razbora pun, pravdu je krojio on,
Imenom Zorzi Marsilij, koji se Mleĉanom kaţe,
Pred njim sagiblju vrat i pred njegovim svim.
NadoĊe vrijeme kad ĉestit po izmaku godina dviju
Grad je zgradio on noseći oruţja mnoţ;
Noseći oruţja mnoz' prot' dušmanim kućnim i vanjskim.
Napokon stigne nam iz neba istinski spas.
Reĉeni Marsilij poslije devet utvrdi ljeta Zakon što
spasenje da svakom tko vlada se njim, Koji opakost i
zloĉin iznutra goneć od grada Time odrzava puk.
Bedemu Boţjem diz' hval'! Plemić od kukavca stvoren,
od bokca bogataš, ovaj raspršen puk mnogim po
mjestima van Sabran je da se doliĉno zbije na najniţem
mjestu, Vjera jer odsutna bje rasuta mjestima zlim.
Antun svećenik tek stihova malenu sastavi pregrst Na
gospodarev mig potomstvo neka to zna. Dubrovnik
gradanstvo da, Galiipa rod mu je nazvan. Ako ga
Ijubljaše tko, vjeran mu bijaše drug
Pravda Boţje providnosti koja preko upravljaĉa svijeta i vladalaca dodjeljuje svakome njegova
prava, bez obzira o kome se radi, iz cijeg prijestolja proizlazi maĉ s dvije oštrice, što sijeĉe s dvije
strane razdvajajuci pravicu od nepravde i koja drţi u rukama vagu što svima nepristrano mjeri, s neba
se osvrnula.
Zato mi, Marsilije Zorzi, knez otoka Korĉule i Mljeta, odluĉivsi skupa sa zajednicom grada Korĉule ići
putem pravde, da se ne bi koji strani graĊanin zaveden bludnjom, samovoljno prepustio valovima
pohlepe, poput laĊe bez kormila i zazvavši milost Bozju, odreĊujemo da se Statut u upravo
obnovljenom gradu ponovno donese da se na osnovi njega svatko moţe i bude duţan vladati i da
svatko, bez obzira na spol i na uzrast, jednako uziva svoje pravo.
Mi pak, Korĉulanska zajednica, svi zajedno i pojedinaĉno priseţemo u dobroj vjeri, bez prijevare,
svojevoljno i bez ikakve prisile, na Sveto Boţje Evandelje da ćemo ubuduće zauvijek biti vjerni prije
spomenutome gospodinu Marsiliju kao knezu našem i gospodinu i da ćemo ga, od sada unaprijed,
zauvijek smatrati našim knezom i gospodinom, kao što smo prisegli i smatrali ga i morali ga
smatrati od poĉetka kada smo mu se podvrgli zajedno s gradom i kada je on stigao i poĉeo ga
obnavljati skupa s nama.
I, neka mu bude dopušteno umjesto sebe ostaviti kojega potkneza prema vlastitom nahodenju kada se
on sam tu ne bude nalazio. I svaki će knez za svoju plaću imati petsto libara malih mletaĉkih denara, od
ĉega se polovicu obvezujemo isplatiti mu na blagdan svetih apostola Filipa i Jakova, umjesto desetina
i globa koje je do sada primao. Te desetine i globe koje ubuduće neće pripasti knezu ni ikome
drugom u knestvu, neka pripadnu Komuni. Od potomaka, naime, poslije smrti prije spomenutog
gospodina Marsilija, jednoga ćemo, koji trade potekao iz njegove krvi i bude punoljetan, uzeti za
kneza i gospodina zauvijek, ako je muškarac. Obvezujemo se njemu, kao gospodinu Marsiliju, u
svemu i posve, kao našem knezu, pokoravati se i naše duţnosti izvršavati, bilo da je potomak muško
ili zensko. A ako postojeći potomak kao svaki smrtnik zbog istoĉnog grijeha umre prije petnaeste
godine bez vlastitih potomaka, neka je dopušteno prije spomenutome gospodinu Marsiliju ostaviti i
odreditit kao nasljednika i nastupnika knezevske sluţbe Korĉule i Mljeta jednoga od svojih bliţih po
porijeklu ili srodstvu, kako je sam odredio ili odredi prema vlastitoj volji. Taj će se nasljednik
odnosno nastupnik pri stupanju na duţnost kneţevske sluţbe prisegnuti na Sveto Boţje Evandelje,
drţeći u rukama barjak Svetoga Marka, da će s nama upravljati prema našim utvrdenim
statutarnim odredbama i onima koje će se još donijeti, da će nas kako one to i traţe ĉuvati i štititi i da
ih neće krsiti. A mi ćemo se zakleti da ćemo mu biti vjerni i da ćemo slušati njegova nareĊenja kao
nareĊenja našega kneza prema donesenim statutarnim odredbama i onima koje će se još donijeti, kao
što je reĉeno. A ako ţenska bude nasljednicom, ona će biti naša kneginja, a njen muţ bit će naš knez i
upravitelj. A ako se ona zaredi ili umre, ostavši bez potomaka, neka knestvo dopadne jednoga od
bliţih iz njena roda, kao što je reĉeno, prema tome kako je sam Marsilije odredio ili odredi. I tako
redom neka se knestvo prenosi s potomka na potomka. A ako potomak ne bude punoljetan, neka
oni koji tada budu prokuratori Svetoga Marka izaberu za vršioca duţnosti kneza, odnosno upravitelja
jednoga blizega iz njegova roda koji neka upravlja gradom i otocima dok taj ne dostigne zakonsku dob
ili dok se ne uda za nekog poštenog ĉovjeka ako bude ţensko. A onaj kojega prije spomenuti
prokuratori izaberu, neka je duţan trećinu plaće i svih prihoda knestva ustupati, kako muškom
potomku, tako i ţenskom, dok taj ne dostigne petnaestu godinu. A ustupat će i manje od trećega
dijela ako i koliko se to gospodinu Marsiliju svidi odrediti. A neka ustupa ţenskoj, samo onda
ako ne bude muškoga. A ako koji knez, najbliţi, iz njegova roda ili srodstva, ne bude podoban,
neka gospodin duţd koji tada bude te njegovo Malo i Veliko vijeće ispitaju, odrede i odluĉe da li je
on podoban ili nije. Ako nije, a ima maloljetnog potomka, neka prokuratori Svetoga Marka koji tada
budu, izaberu jednog iz njegova roda, punoljetnog i što blizeg po srodstvu, da upravlja gradom i
otocima, dok jedan potomak toga nepodobnog, stariji po dobi, ne dostigne osamnaestu godinu. A kad
on ispuni tu dob, neka preuzme knestvo, bez obzira na oĉevu nepodobnost. Ako pak taj koji je
nepodoban nema potomka, neka što blizi iz njegova roda koji je punoljetan postupno s potomka na
potomka preuzima knestvo.
Isto tako mi, Korĉulanska zajednica, sastavši se na poziv zvona, jednodušno dajemo i ustupamo
našemu knezu Marsiliju Zorziju sve zemlje i posjede Korĉulanskog knestva s tim da bude ovlašten
otuĊivati ih, posjedovati, davati ih kao feud, i to stranim ljudima koji bi htjeli postati graĊani i koji
treba da se obvezu da će vrstiti sve kao i bilo koji u gradu rodeni graĊanin i da bude ovlasten da
zauvijek ĉini s njima sve po svojoj volji slobodno i potpuno kako u pogledu posjeda, tako u pogledu
ţivotinja i ostalih stvari što ih je knestvo iz starine drzalo. Izuzimlje se ono što smo mi, ljudi s otoka,
u skladu s pravom i mirno posjedovali sve do vremena od godine dana prije negoli je u KORĈULu
stigao Marsilije da obnovi grad, kako je niţe oznaĉeno.
Isto tako mi, Marsilije Zorzi, knez Korĉule i Mljeta, ustupamo zauvijek svim i pojedinim ljudima
otoka Korĉule sve zemlje i posjede što su ih posjedovali i obraĊivali i drţali bez prijevare u toj
kneţevini, onako kako su ih u skladu s pravom i mirno i spokojno posjedovali i imali sve
do vremena od godine dana prije našeg dolaska na spomenuti otok, što se dogodilo tijekom godine
Gospodnje tisuću dvjesto pedeset šeste, pretposljednjeg dana srpnja, i to one ponavljamo koje su mirno
i spokojno imali i posjedovali sami i njihovi potomci. I s njima neka ĉine što hoće, bilo da su te posjede
ili zemlje imali ili posjedovali oni i njihovi preci ili da su pripadali našem prije spomenutom knestvu.
Isto tako mi, prije spomenuti Marsilije, odredujuci zapovijedamo, ako netko od naših potomaka ili
nasljednika koji svojevremeno bude knezom otuĊi, proda, pokloni, zalozi, dade u feud, umanji prava
knestva ili podijeli kneţevinu na više dijelova, tako da dva kneza ili više njih zajedno i istodobno
upravljaju kneţevinom, neka bude lišen kneštva i neka plati tisuću perpera od kojih polovica neka
pripadne mojim povjerenicima koji su odreĊeni ili će se odrediti, a druga polovica zajednici istog otoka
Korĉule kojoj neka pripadnu kako pokretne tako i nepokretne stvari knestva. I tada najstariji od bliţih
iz mojega roda neka postupno preuzima knestvo i neka otkupljuje i vraća knezevsku cast i njena
prava, kako imovinska tako i osobna, na pokretninama i nekretninama, potpuno u predasnje stanje
bez ikakva umanjivanja. A ako bi koji graĊani, svi ili pojedinci, uĉinili nešto protivno ovim statutarnim
odredbama, pa to bilo dokazano vjerodostojnim svjedocima, a zaprisegnuti komunalni suci presudili,
neka po knezevoj volji izgube svako svoje pravo.
Ja, Marsilije, knez Korĉule i Mljeta, priseţem na ovo Sveto Boţje Evandelje da ću u dobroj vjeri
bez prijevare upravljati knezevinom, da ću štititi, podupirati i braniti ljude toga grada i njegova otoka
na cast Bozju i radi blagostanja grada Korĉule i da necu umanjiti knezevinu ni
imovinu knezevine, kao što je prije reĉeno i da ću svim graĊanima i pojedincima jednako suditi, bez
obzira o kome se radi, prema pisanim gradskim statutarnim odredbama i onima koje treba zapisati s
odobrenjem većeg dijela grada, a u sluĉajevima za koje nema pisanih statutarnih odredaba, da ću
prema cistoj savjesti svima podjednako pravdu dijeliti.
Ja, taj i taj priseţem na Sveto Boţje Evandelje da ću u dobroj vjeri, bez prijevare, biti vjeran
gospodinu Marsiliju, našem knezu i da ću štititi njegovu osobu i njegove stvari, pokretne i
nepokretne i sve prihode njegova knestva. I da ću ga pomagati protiv svih ljudi koji zlonamjerno ili
na bilo koji naĉin ili prijevarom, javno ili tajno, budu htjeli povrijediti ga osobno ili u njegovoj
imovini. I bit ću mu vjeĉno vjeran. I pomagat ću mu da odrţi blagostanje grada Korĉule i njegove
knezevine i pomagat ću u ostvarivanju svih njegovih prihoda i prava. I neću nikada sudjelovati ni u
kakvoj uroti ili druţini, stvorenoj na osnovi prisege ili jamstva ili medusobnog obećanja ili na bilo
koji drugi naĉin, protiv ĉasti gospodina našeg kneza i protiv sigurnosti grada Korĉule.
A ako budem ĉlanom koje takve druţine, rastrojit ću je koliko budem mogao pogazivsi prisegu, te se
necu drţati date prisege ili jamstva odnosno obećanja, niti ću ubuduće drugu prisegu poloţiti u
kakvoj druţini, vec ću svim silama pridonijeti naporu da se ona razbije. A ako budem znao ili doznao
za kakvo urotniĉko udruţivanje, javit ću to knezu ĉim prije budem mogao. I kada gospodin knez
zatraţi od mene savjet, dat ću mu pravi i iskren savjet i reći ću istinu. I iznijet ću na vidjelo i štititi
prihode, pravice i prava u svim stvarima koje se tiĉu knezevine Korĉule. I izvrsavat ću sve ono što mi
gospodin knez s pravom naredi. I ako netko od tin pravica ili prihoda nešto prisvoji, bez odgadanja
ću prijaviti knezu, a ako ja nešto od toga budem posjedovao, vratit ću ĉim prije budem mogao i necu
više opet uzimati. I obećajem u dobroj vjeri i bez prijevare da ću sve prije spomenuto postivati. I to
što radim za spomenutoga gospodina Marsilija svoga sadašnjeg kneza, obvezujem se raditi za njega i
njegove nastupnike neprekidno svake ĉetiri godine.
GL. L O UBOJSTVU
Isto tako utvrĊujemo da tko god poĉini ubojstvo, osim braneći samoga sebe, s tim ipak što se
obrana moţe valjano dokazati, mora biti kaţnjen smrću, ako to bude dokazano najmanje s dva
vjerodostojna odrasla muška svjedoka ili optuţenik bude priznao, ill ako to bude općepoznato. A ako
pobjegne, a ima oca ill majku ili oboje, neka poslije njihove smrti ĉitav njegov dio pokretnina i
nekretnina dopadne vlasti Komune, a on neka bude zauvijek u progonstvu. Komuna je uz pristanak
veceg dijela Vijeća duţna zeni ubijenoga ili njegovim potomcima pribaviti od tih ubojicinih dobara
polovicu imovine koja bude dopala Komuni. A ako oni koje Komuna pozove da o tome svjedoce
odbiju doci, ili dodu pa ne kazu istinu pod prisegom, neka plate Komuni pedeset perpera, a ako ne
budu imali odakle platiti, neka se svakome od njih odsijeĉe desna ruka. A ako netko od njih pobjegne,
neka bude u trajnom izgnanstvu i izgnanik dok ne isplati što perpera.
GL. II. O ZAVJERI
Isto tako odreĊujemo, ako tko stupi u zavjeru, na osnovi prisege ili nekog ĉvrstog obećanja,
protiv ĉasti kneza i protiv sigurnosti grada i otoka, ili protiv nekih gradana, ili da bi ometao i
sprijeĉio gospodina kneza u dijeljenju pravde ili u presudivanju o nekom zloĉinu ili uvredi, i to bude
ocito ili bude dokazano dvama vjerodostojnim svjedocima, onaj koji je bio kolovoda toga, neka
izgubi glavu i svu svoju imovinu, a od drugih sudionika u toj zavjeri, neka svaki plati dvadeset pet perpera. A ako tko ne bude imao odakle platiti, neka izgubi desnu ruku. A ako kolovodĊa ili drugi
pobjegnu, neka budu u trajnom izgnanstvu i neka izgube svu svoju imovinu i neka ta imovina pripadne
Komuni.
GL. III. O UDARCU MAĈEM
Isto tako odreĊujemo da tko god udari nekoga maĉem, sabljom, ili ţeljeznom toljagom, osim u
samoobrani, s tim pak što se to moţe dokazati svjedoĉenjem dvojice vjerodostojnih odraslih muškaraca,
plati dvadeset pet perpera za prvi udarac, a za svaki sljedeći neka plati pet perpera. A ako taj
pobjegne, neka knez uzme dvostruko iz njegove imovine. A ako ne bude imao toliku imovinu, neka
bude u izgnanstvu dok ne isplati prije spomenutu novcanu kaznu. A ako pobjegne te bude uhvacen, a
ne bude imao odakle platiti, neka izgubi desnu ruku. I onome koji pretrpi udarac, neka gospodin knez
zajedno s vecim dijelom Vijeća priskrbi prema svojoj volji iznos u vrijednosti od polovice naplaćene
novĉane kazne i nize.
GL. IV. O UDARCU KAMENOM
Isto tako odreĊujemo da tko god udari nekoga kamenom ili kakvom bilo toljagom osim ţeljeznom,
gubi pet perpera za prvi udarac, a za svaki sljedeći udarac neka gubi dva perpera. A ako udareni uslijed
tog udarca ostane bez nekog uda, neka onaj koji je nanio udarac izgubi dvadeset pet perpera. A ako ne
bi imao odakle platiti, neka se išiba i ţigoše usijanim ţeljezom, all samo jednim utiskanjem ziga. A
ako pobjegne, neka knez uzme dvostruko iz njegove imovine. A ako ne bi imao toliku imovinu, neka
bude u izgnanstvu dok ne isplati prije spomenutu dvostruku novcanu kaznu. A udarenome neka
gospodin knez zajedno s vecim dijelom Vijeća priskrbi prema svojoj volji iznos u vrijednosti od
polovice naplaćene novĉane kazne i nize. Isto tako odreĊujemo da onaj tko udari nekoga rukom ill
silovito rukama na njega nasrne, izgubi tri perpera. A ako ne bude imao odakle platiti, neka se išiba.
A ako pobjegne, neka knez uzme dvostruko iz njegove imovine. A ako ne bude imao toliku imovinu,
neka bude u izgnanstvu dok ne isplati prije spomenutu dvostruku novcanu kaznu. A ako sam onaj koji
je pretrpio udarac tuţi poĉinitelja, neka dobije polovicu naplaćene novĉane kazne i nize, po volji
kneza i veceg dijela Vijeća.
GL. VI. O KRADLJIVCIMA
Isto tako odreĊujemo da tko god ukrade ţivinĉe ili ţivinĉad, ovce ili sitnu stoku, nadoknadi
ukradeno u ĉetverostrukom iznosu; a svinju ill magarca u trostrukom; goveda i konje i kobile u
dvostrukom. I neka zauvijek izgubi vjerodostojnost i povjerenje u svakoj stvari, a u pogledu
vrijednosti ukradene stvari, neka se potpuno vjeruje izjavi vlasnika kome je kraĊa poĉinjena datoj
pod zakletvom. A ako tko poĉini kradu u vrijednosti od dva perpera i nizoj, pa ne bude imao odakle
platiti, kao što je prije reĉeno, neka se išiba; a u vrijednosti od dva do pet perpera, pa ne bude imao
odakle platiti, kao što je prije reĉeno, neka se išiba i neka se zigose usijanim ţeljezom jednim
utiskanjem ziga; a u vrijednosti od pet perpera do deset, kao što je prije reĉeno, pa ne bude imao
odakle platiti, neka izgubi lijevo oko; a u vrijednosti od deset pa do dvadeset perpera, pa ne bude
imao odakle platiti, kao što je prije reĉeno, neka izgubi lijevu ruku; a u vrijednosti od 20 do 30
perpera, pa ne bude imao odakle platiti, kao što je prije reĉeno, neka se objesi. A ako pobjegne, neka
bude u trajnom izgnanstvu i neka izgubi svu svoju imovinu i neka ona pripadne Komuni. A ako onaj
kome je kraĊa poĉinjena ne tuţi kradljivca i nagodi se s njime, pa knez od drugih dozna za tu kradu,
neka dobije i neka snosi onu kaznu koju takav lopov mora snositi; i kradljivac neka snosi prije
navedenu kaznu. A ako onaj kome je poĉinjena kraĊa, u roku od osam dana to osobno prijavi
gospodinu knezu, neka dobije polovicu naplaćene novĉane kazne. A ako ne prijavi, pa to knez po
drugima dozna, neka ništa ne dobije, vec neka izgubi tu naplaćenu novcanu kaznu.
GL. VII. O KRADLJIVCIMA
Isto tako odreĊujemo, ako tko ukrade u vinogradu plodove ili u poljima usjeve ili psenicu, ili ţito
ili socivo, ili u vrtovima zelje ili plodove, pa se to dokaze pomocu jednog vjerodostojnog svjedoka
pod prisegom i vlasnik bude htio pod prisegom potvrditi o koliĉini ukradenoga i da mu je doista
poĉinjena kraĊa, neka kradljivac vrati vlasniku sve što je ukrao i neka plati ĉetiri perpera za kradu
poĉinjenu danju, a za poĉinjenu nocu, sest. Ako vlasnik osobno prijavi kradu gospodinu knezu u roku
od osam dana nakon poĉinjene krade, neka dobije polovicu naplaćene novĉane kazne. A ako ne
prijavi ili se nagodi s tim kradljivcem, pa knez od drugih dozna za to, neka dobije i neka snosi onu
kaznu koju takav lopov mora snositi i neka mu se ništa ne dodijeli od te naplaćene novĉane kazne, i
neka kradljivac snosi tu kaznu i neka izgubi vjerodostojnost. A ako pobjegne, neka bude u progonstvu
dok ne nadoknadi u dvostrukom iznosu tu novcanu kaznu.
GL. VIII. O RAZBOJNICIMA
Isto tako odreĊujemo da onaj tko izvrsi pljacku na kopnenenom ili morskom putu u nasoj
knezevini ili na njezinom podruĉju, bio graĊanin ili stranac, i nasilno oduzme nešto u vrijednosti
od jednog perpera i nize, plati ĉetverostruko i neka izgubi vjerodostojnost i povjerenje
zauvijek. A ako ne bude imao odakle platiti, neka se išiba i neka se zigose usijanim ţeljezom
jednim utiskanjem ziga. A ako se radi o vrijednosti od jednog pa do tri perpera, pa ne bi imao
odakle platiti ĉetverostruko, neka gubi jedno oko; a ako o vrijednosti od tri do sest perpera, pa ne
bi imao odakle platiti ĉetverostruko, neka gubi desnu ruku; a ako o vrijednosti od sest do deset,
pa ne bi imao odakle platiti ĉetverostruko, neka gubi oba oka; a ako o vrijednosti vecoj od
deset perpera, pa ne bi imao odakle platiti ĉetverostruko, neka se objesi. A ako pobjegne, neka
bude u trajnom izgnanstvu i neka gubi svu svoju imovinu i neka ona pripadne Komuni.
GL. IX. O BAVLJENJU GUSARSTVOM
Isto tako odreĊujemo da se nijedan graĊanin ne smije baviti gusarstvom, a ako bi se tko bavio,
neka bude prognan zauvijek od onoga dana od kojega se poĉeo baviti gusarstvom. A ako koji
graĊanin kupi što od gusara, neka gubi sve što je kupio i neka to pripadne Komuni. A ako tko
prokaze kupca, neka dobije ĉetvrti dio kupljenih stvari.
GL. X. O BRODOLOMU
Isto tako odreĊujemo, ako bi se koja lada zbog brodoloma razbila na podrucju naše knezevine,
a ljudi nasih otoka pomogli iznijeti i iznesu stvari iz razbijene lade ili iz mora, neka dobiju ĉetvrti
dio svih stvari koje su oni iznijeli na kopno ili na sigurno mjesto.
GL. XL O SILOVANJU ŢENE
Isto tako odreĊujemo ako tko siluje slobodnu ţenu, a jednak joj je po rodu, neka je prema
odluĉi gospodina kneza, odnosno Vijeća, ili uzme za suprugu ili neka joj isplati trideset perpera
na ime njezina miraza. A ako je zarucena, redovnica ili udata, neka joj za nanesenu nepravdu
isplati trideset perpera. A ako joj nije jednak po rodu, pa seljak siluje neku ţenu plemenitiju od
sebe, neka mu se odsijeĉe noga i neka gubi lijevo oko. A ako udari u bijeg, neka sva njegova
imovina pripadne Komuni, pa neka Komuna priskrbi zeni koja je pretrpjela nepravdu sve do
trideset perpera, ako njegova imovina bude tolike vrijednosti, a ako ne bude, neka joj priskrbi
prema vrijednosti njegove imovine.
GL. XII. O SPREMANJU OTROVA OD TRAVA
Isto tako odreĊujemo, ako koja ţena ili odrastao ĉovjek pripremi otrov od trava ili izvrsi
vradzbine pomocu trava od ĉega ljudi mogu umrijeti ili izgubiti svijest ili koji ud, pa se bude
moglo dokazati bar pomocu dva vjerodostojna odrasla muškarca da je netko umro ili izgubio
svijest ili neki ud od tih pripremljenih trava, neka se ognjem spali. A ako ne umre ili ne izgubi
svijest ili neki ud, neka odluĉi gospodin knez kako će se zloĉinac kazniti savjetovavsi se s onima s
kojima bude htio. A ako zloĉinac pobjegne, neka bude u izgnanstvu i neka gubi svu svoju imovinu
i neka ona pripadne Komuni.
GL. XVIII. O KRĈMARIMA
Isto tako odreĊujemo da nijedan krĉmar ne drţi krcmu otvorenom poslije druge zvonjave
zvonom, a tko suprotno postupi ili prodaje vino, neka izgubi osam velikih denara. A ako tko to
prijavi, neka dobije polovicu naplaćene kazne.
GL. XIX. O PRODAJI VINA
Isto tako odreĊujemo, ako tko prodaje vino bez naredbe gospodina kneza ili onih koji za to
budu odreĊeni, neka plati jedan perper i uz to neka i dalje bude podlozan nareĊenju prije
spomenutih i neka je duţan tako postupati i u gradu i na otocima. A ako tko to prijavi, neka
dobije polovicu uplaćene novĉane kazne.
GL. XX. O ŢIVEŢNIM NAMIRNICAMA
Isto tako odreĊujemo da se propisi o ţiveţnim namirnicama koje se imaju uvoziti u grad u
odreĊeno vrijeme, kao što je odluĉila i naredila većina Maloga vijeća, stalno primjenjuju.
GL. XXI. O UVREDAMA
Isto tako odreĊujemo, ako koji muškarac ili ţena u svadi upute uvredljive rijeĉi sucima ili
vijećnicima ili drugim sluţbenim osobama ili izvrše druge zloĉine koji nisu unaprijed zapisani u
ovim statutarnim glavama, neka o tome odluĉi gospodin knez i dvojica iz Vijeća s kojima se
knez bude htio posavjetovati; i neka krivac plati toliko srazmjerno manje koliko je uvreda manja
nepravda od povrede. A ako to prijavi osoba koja je pretrpjela nepravdu uvrede ili povrede, neka
dobije polovicu isplaćene novĉane kazne.
GL. XXII. O POZIVANJU NA SUD ZBOG ZLOĈINA
OdreĊujemo da svaki onaj koga knez pozove putem glasnickog oglasavanja na gradskom
trgu zbog zloĉina ili uvrede, a ne pristupi u roku koji mu je odreĊen, bez obzira gdje se nalazio,
bude kriv i neka snosi onu kaznu koja odgovara prije utvrdenim mjerama i propisima o
uvredama i povredama.
GL. XIII. O ODGOVARANJU NA SUDU
Isto tako odreĊujemo, ako netko bude pozvan da odgovara pred sudom po nareĊenju
gospodina kneza putem njegova izaslanika ili usmenim pozivom glasnika ili preko drugog
ĉovjeka pismenim pozivom providenim peĉatom, pa ne pristupi, neka izgubi svoje pravo u svezi s
tuţbom koja je protiv njega podnesena, osim ako ima opravdani razlog sprijeĉenosti zbog kojega
moţe traţiti izvinjenje pred gospodinom knezom. A knez s vecinom sudaca neka odluĉi o toj
sprijeĉenosti, pa ako ona bude opravdana, neka mu dade duzi rok, po vlastitoj rasudbi gospodina
kneza.
GL. XXIV. OIZBORU SUDACA I SLUŢBENIH OSOBA
Isto tako odreĊujemo da onaj koji u stanovito vrijeme bude knezom ili zamjenik kneza
izabere svakih sest mjeseci tri suca i tri savjetnika da sva sestorica budu vijećnici Malog vijeća
uz prisegu, da sude i odluĉuju, svaki u svojoj sluzbi, tocno prema gradskim statutarnim
odredbama i datoj im pismenoj uputi i neka knez s torn sestoricom ili vecinom njih izabere druge
sluţbene osobe. I suci moraju suditi pravedno prema gradskim statutarnim odredbama, potisnuvsi
mrznju, naklonost, strah i odbivsi mito, a gdje ne bude pisanih statutarnih odredaba, prema svojoj
dobroj i cistoj savjesti, i to u svakoj stvari o kojoj budu smatrali da treba donijeti presudu. Svaki
od njih neka dobije petnaest perpera za plaću. A ako tko pocne odgovarati pred sudom i sporiti se,
neka ne moţe odbiti nijednog suca niti ĉitavu Kuriju. I prije nego suci donesu presudu, neka kao
osiguranje za svoju plaću prime zalog od onoga za koga treba donijeti presudu. I oni su duzni
suditi svima osim knezevoj obitelji i onima koji knezu za novae sluze jeduci njegov kruh, jer te
mora knez ispitivati i suditi im po svojoj volji prema njihovim krivicama.
GL. XXV. O ISKLJUĈENJU SUDACA
Isto tako odreĊujemo da onaj koji je u trecem stupnju krvnoga srodstva i blizem s nekim
tko ima spor pred sudom, odnosno kome bude trebalo Vijeće, ili mu je pasanac ili šurjak, u torn
sluĉaju na sudu ili u Vijeću, neka ga knez iskljuĉi, a protivna strana moţe o tome izvijestiti
gospodina kneza, ako on to ne bude znao.
GL. XXVI. O ODVJETNICIMA
Isto tako odreĊujemo da knez i veci dio Maloga vijeća svakih sest mjeseci moraju izabrati
dva odvjetnika koji pod prisegom moraju štititi prava, kako otocana tako i stranaca, i braniti
pred gospodinom knezom i njegovim sucima ili izbranim sucima prava i interese svojih stranaka.
A svaki odvjetnik mora imati kao nagradu po svakoj raspri jedan veliki denar.
GL. XXVII. O ISTOME
Isto tako odreĊujemo, ako je zaprisegnuti odvjetnik s nekim od stranaka u sporu u drugom i
blizem stupnju krvnoga srodstva, da nije duţan odvjetnikovati protiv njega ako neće.
GL. XXVIII. O ISTOME
Isto tako odreĊujemo da gospodin knez i većina Maloga vijeća moraju svakih sest mjeseci
izabrati dva odvjetnika koji su duzni na osnovi svoje prisege istraţivati i braniti prava i interese
Komune i nastupati pred Kurijom protiv svih zloĉinaca i klevetnika osim protiv krvnih srodnika
drugoga i blizeg stupnja i pasanca. I moraju dobiti za nagradu deseti dio svih stvari koje je
stekla Komuna i koje su dosuĊene njoj i onim osobama koje trebaju dobiti dio isplaćenih
novcanih kazni zloĉinaca i klevetnika.
GL. XXIX. OIZBRANIM SUCIMA
Isto tako odreĊujemo, ako je tko pozvan na sud, osim zbog uvrede ili zloĉina, pa ne htjedne
odgovarati i parniciti se pred gospodinom knezom i Kurijom, neka svaka stranka imenuje
izbrane suce, jedna stranka jednoga ili dvojicu, a druga stranka isto toliko, a jednoga
nepristranog koji nije sumnjiv nijednoj strani i koji nije blizi jednoj negoli drugoj, neka imenuje
knez. Ti izbrani suci neka u roku koji im odredi gospodin knez izreknu strankama presudu ili
neka in pomire pod prijetnjom kazne koju im je gospodin knez prije odredio. Ako je vrijednost
spora veca od jednog perpera, izbrani suci moraju izreci presudu u prisutnosti gospodina kneza.
GL. XXX. O ODGODAMA
Isto tako odreĊujemo, ako netko bude pozvan na sud da bi odgovarao za bilo što osim za
uvredu ill zloĉin, pa zatraţi rok za odgovaranje, neka se odraslome muškarcu dade rok od osam
dana, a udovici petnaest, ako vrijednost spora bude pet perpera i vise. A ako bude od jednoga do
pet, neka se muškarcu dade rok od ĉetiri dana, a udovici osam. A ako bude manja vrijednost od
jednog perpera, neka se muškarcu dade rok od jednog dana, a udovici od dva dana.
GL. XXXI. O JAMSTVU NA SUDU
Isto tako odreĊujemo, u sluĉaju da netko bude pozvan na sud, pa tko bude traţio od njega
više od jednog perpera, ako onaj koji je pozvan ne bi imao na otoku bastinu ili pokretnina tolike
vrijednosti koliko bude iznosio spor, a bude se zahtijevalo da dade jamstvo, neka dade jamstvo da
će presudom utvrdenu obvezu ispuniti.
GL. XXXII. O SUĐENJU STRANCIMA
Isto tako odreĊujemo, ako bi strani putnici koji su neposredno pred putovanjem htjeli
parniciti se s otocanima zbog nekog posla koji je toga dana ugovoren, da ime je otocanin
duţan odmah bez ikakva roka odgovarati. A ako bi se taj stranac tu duze zadrzao, neka mu
odgovara u roku od dva dana. I kao što je otocanin duţan odgovarati strancima, tako su
i stranci duzni njemu poloţiti raĉun u istome roku i s istoga pravnog naslova.
GL. XXXIII. OIZUZIMANJU SVJEDOKA
Isto tako odreĊujemo da nitko tko je s nekim u trecem stupnju srodstva i blizem ili mu je
pasanac ili surjak, ne moţe za njega svjedociti, ali protiv njega moţe.
GL. XXXIV. O ISTOME
Isto tako odreĊujemo da se nijedan stranac, niti ociti neprijatelj, niti drumski razbojnik, niti
prognanik, niti oni koji su izgubili povjerenje i vjerodostojnost, zbog zloĉina koji im je bio
dokazan i zbog kojega ih je sud osudio, ne smiju prihvatiti kao svjedoci.
GL. XXXV. O KAPARAMA
Isto tako odreĊujemo, ako koji kupac kupujuci što od koga dade kao kaparu jedan mali denar,
neka pogodba bude ĉvrsta i neka je prodavalac duţan predati, a kupac primiti robu. Ako tko dade
prodavaocu kaparu preko jednog denara da bi se pogodba odrzala, pa prodavalac odustane od
ugovora, duţan je taj prodavalac platiti drugoj stranci dvostruku kaparu.
GL. XXXVI. O OPORUCI
Isto tako odreĊujemo ako neki ĉovjek umre, bilo s oporukom ili bez oporake, i ima jednog
ili više zakonitih sinova od jedne ili više supruga koje su s njime bile u braku, neka ga naslijede u
njegovoj imovini, kako pokretnoj tako i nepokretnoj, i neka njegovu imovinu podijele medusobno na
jednake dijelove. A ako koji od njegovih sinova ima sina ili sinove, unuka ili unuke, neka ga
naslijede po nacelu reprezentacije i neka dobiju, po smrti djeda, odnosno oca, dio imovine koji bi
pripao njihovom ocu i tako dalje po liniji krvnoga srodstva. A ako koji od brace ne bi imao sina ili
sinove,43 vec bi imao kćer ili kćeri, neka te kćeri dobiju dio svoga oca kao što dobiva svaki brat. A
ako bi ta braca imala sestru ili sestre, duzni su nju ili njih udati do osamnaeste godine. Ako to ne bi
htjeli uĉiniti, one se mogu same udati po savjetu drugih svojih srodnika i dobiti dio sve oceve imovine
obraĉunato po glavama.
GL. XXXVII. O PODJELI NASLJEDSTVA MEDU POTOMCIMA DVIJU SUPRUGA
Isto tako odreĊujemo, ako bi tko imao kćerku ili kćerke od prve supruge, a od druge i daljnjih sina
ili sinove, i obratno, neka svi oni podijele ocevu imovinu podjednako.
GL. XXXVIII. O UDOVICI
Isto tako odreĊujemo, ako bi koji ĉovjek imao suprugu pa umre, a njegova bi ţena htjela ĉuvati
bracni krevet svoga muza, tj. ne udavati se za drugoga, neka zadrţi svoj miraz i svu muzevljevu
imovinu, all s time da je ne smije svjesno uništiti i neka bude gospodarica. A ako bi se htjela udati,
neka izdvoji samo svoj miraz, a ĉitava bastina neka ostane potomcima.
GL. XXXIX OIZDVAJANJU ZA SPAS DUŠE
Isto tako odreĊujemo, ako je muţ na samrti, da moţe izdvojiti od svojih pokretnih stvari i
ostaviti za spas svoje duse koliko hoće.
GL. XL. O ONOME TKO UMRE BEZ POTOMAKA A NIJE NAPRAVIO OPORUKU
Isto tako odreĊujemo, ako netko umre bez oporuke a nema potomaka, neka sva njegova
imovina pripadne ocu. A ako nema oca, neka pripadne bratu ili braci ili njihovim potomcima. A ako
nema brata ili brace ili njihovih potomaka, neka pripadne njegovom najblizem srodniku.
GL. XLI. O SASTAVLJANJU OPORUKA
Isto tako odreĊujemo, ako tko bude htio sastaviti oporuku, kako dok je tjelesno bolestan tako i dok
je zdrav, samo da je pri zdravoj pameti, duţan ju je sastaviti u prisutnosti ĉetiri svjedoka, ako tu ne
bude javnog biljeznika, a ako ga bude, u prisutnosti tri svjedoka, inaĉe neka oporuka ne vrijedi. A ako
tu ne bude javnog biljeznika i sastavi je u prisutnosti ĉetiri svjedoka, neka potomci, odnosno
nasljednici napute svjedoke da pristupe pred zaprisegnutim komunalnim javnim biljeznikom i
dvojicom sudaca i posvjedoce o oporuci, pa neka se o tome u roku od 20 dana sastavi javna isprava,
inaĉe neka oporuka bude nevaljana i ništavna. A potomci i nasljednici koji ih ne dovedu u torn roku da
svjedoce, neka vrate ono što je moţda ostavitelj nepravedno bio stekao, i neka plate Komuni deset
perpera. A ako ostavitelj napravi više oporuka, neka samo prva vrijedi, a sve druge neka su ništavne.
GL. XLII. O TRGOVCIMA
Isto tako odreĊujemo, ako neki otac posalje kojeg sina da trguje, neka dobitak i gubitak, ne
dao ga Bog, bude na korist, odnosno štetu oceve imovine. A ako sin ne bude otisao trgovati
ocevom voljom, neka gubitak koji mu se dogodi bez ikakve obveze na vracanje duga ne padne na
teret oca niti na njegovu imovinu. A to treba podrazumijevati kad je rijeĉ o sinu koji nije
odijeljen od oca, koje se odjeljenje mora dokazati vjerodostojnim svjedocima ili zakletvom, jer
otac jest i mora biti gospodar za svoga ţivota, a majka mora biti gospodarica poslije smrti svoga
muza.
GL. XLIII. O NOCNIM STRAŢARIMA
Isto tako odreĊujemo da su nocni cuvari pod prisegom duzni sedmicu dana ĉuvati strazu i
savjesno straţariti. A ako onaj tko bi morao biti budan na straţi, zaspi, neka plati 12 malih denara.
A ako onaj koji je odreĊen za strazu ne bude htio doci na straţarsko mjesto, neka za svaku
propustenu noc u tijeku ĉitave sedmice plati jedan veliki denar od ĉega polovica neka pripadne
Komuni, a druga polovica ostalim straţarima.
GL. XLIV. O IZVOZU ţita IZVAN GRADA
Isto tako odreĊujemo da tko god izvozi psenicu ili ţito ili socivo izvan grada i otoka ili ih
prodaje strancima da ih iznesu vani u druge krajeve ili u druge oblasti, izgubi svu psenicu ili ţito ili
socivo, ako bez dozvole kneza to uĉini na bilo koji naĉin ili na prijevaru. A tko prijavi ili uhvati
prekršitelje, neka dobije ĉetvrti dio ĉitave koliĉine zita.
GL. XLV. OIZBJEGAVANJU PLAĆANJA DACE
Isto tako odreĊujemo da tko god izbjegne plaćanje neke dace koju je odredio knez ili
većina njegova Vijeća, plati za kaznu trostruki iznos te dace koju je izbjegao platiti. A tko prijuvi i
to bude dokazano, neka dobije treći dio.
GL. XLVI. O ONIMA KOJI DOVODE STRANCE NA OTOK U SVRHU PLJAĈKE
Isto tako odreĊujemo da tko god iz druge oblasti dovede siranca u grad ili na otoke, uz bilo
kakav izgovor ili na bilo koji naĉin, ili ga potakne da dode, rijeĉju ili djelom i preda mu neke tuĊe
ţivotinje i to mu bude dokazano jednim vjerodostojnim svjedokom ili sam to prizna, neka vrati
vlasi i i k u sve otete ţivotinje i neka plati Komuni kao što je prije rcc'cno u statutarnoj glavi o
kradi.54 A ako ih uništi ili dade uništiti predajom i prijevarom ili predade druge stvari, neka i/gubi
ĉetverostruko u zitu i u drugim stvarima. Od te imovinske kazne neka se najprije izdvoji
vrijednost uništene i l i predane stvari. Od ostatka pak, ako prijavitelj dode k vlasniku i prokaze
zloĉinca, neka vlasnik i prijavitelj dobiju tri dijela. A ako prijavitelj pristupi knezu i prokaze
zloĉinca, neka vlasnik dobije samo treći dio, a Komuna i prijavitelj druga dva clijela. A ako
predade strancu neko Ijudsko bice, uslijed ĉega bi ono bilo kradomice odvedeno s otoka i to mu
bilo dokazano jednim vjerodostojnim svjedokom, radi li se o robu, neka isplatinjegovu gospodaru
20 perpera ill neka bude robom kod njega dok ne vrati roba, odnosno ropkinju; a ako je ta osoba
bila slobodna, neka isplati njezinoj najbliţoj rodbini 30 perpera i neka bude robom u toga
srodnika. A ako ne bude mogao platiti, neka izgubi jednu nogu i k tome neka bude robom dok ne
vrati osobu koju je predao. A ako pobjegne, neka bude u vjeĉnom izgnanstvu i neka izgubi svu
svoju imovinu iz koje neka se dade najblizem srodniku 30 perpera, a ostatak neka pripadne
Komuni.
GL. XLVII. UREDBA O SOLI
Isto tako odreĊujemo da glede soli treba uvijek primjenjivati ono što odredi knez s vecinom
Velikog vijeća.
GL. XLVIII. O ODBIJANJU SLUŢBENIH OSOBA DA SE PRIHVATE
SLUŢBE
Isto tako odreĊujemo, ako netko bude izabran za izaslanika ili za suca, ili za vijećnika, ili za
koju drugu gradsku sluzbu, pa se nje ne bude htio prihvatiti, neka plati 5 perpera, osim ako bi za
to imao opravdan razlog, a to neka ispita knez i većina Malog vijeća.
GL. XLIX. UREDBA O VINU
Isto tako odreĊujemo da glede vina treba uvijek primjenjivaii ono što odredi knez s vecinom
Malog vijeća.
GL. L. O UDARCU ŠTO GA NANESU DJECA
Isto tako odreĊujemo da djecak od 14 godina i mladi, a sliSno i djevojĉica, koji pocine neki
od prije spomenutih /.locina budu kaţnjeni prema nahodenju gospodina kneza i MM log vijeća,
kako se njima bude cinilo pravednijim.
GL. LI. O BOGOHULJENJU
Isto tako odreĊujemo, ako tko opsuje Boga ili njegove svece ili otajstva Crkve, pa mu to
bude dokazano jednim svjedokom, neka plati jedan perper za kaznu. A ako ne plati, neka se veţe
uz kolac i neka stoji jedan dan tako vezan. A tko ga prokaţe, neka dobije polovicu naplaćene
novĉane kazne.
GL. LII. O PRODAJI ORUŢJA
Isto tako utvrĊujemo, ako netko proda koje oruţje gusarim a bez naloga gospodina kneza,
neka plati ĉetiri perpera i neka i/.gubi oruţje ili imovinu u visini vrijednosti oruţja. A prijavitelj
neka dobije polovicu isplaćene novĉane kazne i vrijednosti oruţja.
GL. LIII. O ZABRANI NOSENJA ORUŢJA
Isto tako odreĊujemo, kada knez zabrani nositi oruţje daM|II Mi nocu, da se stalno postupa
onako kako su on sam i većina Maloga vijeća odredili i odluĉili. U ime Krista, Boga vjeĉnoga, amen!
Godine tisuću dvjesto sedamdeset prve od utjelovljenja Gospodina našega Isusa Krista, cetrnaeste
indikcije.
Mi, Marsilije Zorzi, Boţjom miloscu knez Korĉule i Mljeta, zajedno sa sucima i vijećnicima i s
odobrenjem ĉitavog naroda otoka Korĉule, na javnoj skupstini, u nasoj brizi za opće dobro,
odreĊujemo ono što predstavlja jacanje našeg otoka da bi se odrzao u dobrom stanju i da bi od dobra
na bolje napredovao. Rijeĉ je o dogadajima za vrijeme dok je na KORĈULi umjesto spomenutoga
Marsilija Zorzija kao potknez plemeniti muţ Lumprus de Cavallellis, sin gospodina Ivana de
Cavallellisa iz Zadra. I u svezi s time je meni, knezu Marsiliju, upucen plemeniti muţ Jurko
Bogodislov, nama odani graĊanin, da bih ja potvrdio nize zapisane statutarne odredbe. I mi hoćemo da
suci kada pocinju sudsku sluzbu i kada je primaju, budu duzni prisegnuti na te statutarne odredbe, kao
što se prisezu i na druge, da će pravedno suditi i dijeliti pravdu i da će se, vezani prisegom, pridrzavati
njih kao i drugih statutarnih odredaba.
GL. I. O ONIMA KOJI UĐU U POSTED TUĐE ZEMLJE
Donoseci statutarne odredbe, odreĊujemo da se nijedan miskarac ni ţena ne usude uci u posjed
tuĊe zemlje osim dopustenjem i nalogom onoga kome zemlja pripada. A ako bi je zaposjeo bez
dopustenja vlasnika zemlje, neka izgubi 5 perpera, koji neka pripadnu Komuni i ĉitav trud koji je u nju
ulozio i unio, pa vrijednost vec ulozenog truda, neka pripadne vlasniku ĉija je zemlja. Samo ako se
radi o osobito bliskom srodniku koji ima udjela u toj zemlji, neka taj koji je otpoceo raditi ne gubi svoj
vec ulozeni trud. Jer, ako koji vlasnikov srodnik ima neko pravo na spomenutoj zemlji, duţan je
vlasnik zemIje nadoknaditi takvom obradivacu ono što presude dobri ljudi koje za to odredi knez ili
drugi koji budu umjesto njega. I neka svaki srodnik plati svoj dio, ako bude htio imati udjela u tome
zemljoradnickom trudu.
GL. II. O ONIMA KOJI UPADNU U TUDU KUĆU
Isto tako odreĊujemo i naredujemo da se nijedan muškarac nili zenska ne usudi upasti u koju tudu
kuću, a ako upadne, neka plati 6 perpera od kojih polovica neka pripadne Komuni, a duiga polovica
onome kome je naneseno nasilje. A ako se onaj kome je naneseno nasilje nagodi s krivcem, neka izgubi
svoj dio uplaćene novĉane kazne, ako to bude dokazano dobrim i vjerodostojnim svjedocima ili bude
općepoznato.
GL. III. O ROKU ZA PRISTUPANJE SUDSKOJ RASPRAVI
Isto tako odreĊujemo i naredujemo, ako je tko pozvan na sudsku raspravu zbog krade i obrati se
molbom na Vijeće za odgodu, neka dobije rok od tri dana, a ako ne pristupi sudu u roku od tri dana,
neka izgubi svako svoje pravo na obranu u sve/.i sa spomenutom kradom i neka naknadi spomenutu
kradu i/. ĉitave svoje imovine i neka plati nareĊenu novcanu kaznu. I neka mu se uskrati pravo na
odvjetnika osim ako je iz boljeg loila. A ako je tko tj. okrivljenik nerazuman ili lud, neka knez i l i
potknez i njegova Kurija odluĉe da li će mu se dati odvjetnik.
GL. IV. O GRADNJI KUĆA
Isto tako odreĊujemo, ako tko sagradi kuću u gradu s vapnom, a tu sam mu kuću dao ja, knez
Marsilije ili moj zamjenik tj. potknez, neka bude njegova, ako je mirno drţi jednu godinu. All ako
taj tijekom te godine ne boravi u gradu da bi u njoj stanovao, kao što cine drugi graĊani koji u
gradu stanuju, neka je izgubi.
GL. V. O KRADLJIVCIMA
Isto tako odreĊujemo da tko god ukrade, kako je reĉeno u onoj statutarnoj odredbi,69 tako
neka bude, osim što treba da dade za jednu ukradenu sitnu ţivotinju deset, a za krupnu pet. A onaj
kojemu je kraĊa poĉinjena, neka dobije vrijednost svoje ukradene stvari, a drugo neka se podijeli
na dva dijela, pa jedan neka pripadne Komuni, a drugi onome kome je kraĊa poĉinjena.70 A ako se
onaj kome je kraĊa poĉinjena, nagodi s kradljivcem na bilo koji naĉin ili uz bilo kakvu izliku,
neka izgubi svako svoje pravo kako na vrijednost ukradene stvari, tako i na utjeranu imovinsku
kaznu, ako to bude dokazano vjerodostojnim svjedocima ili bude općepoznato.
GL. VI. O UVREDLJIVIM RIJEĈIMA
Isto tako odreĊujemo da tko god rekne ili uputi neke uvredljive rijeĉi sucima ili vijećnicima
ili sluţbenim osobama ili kojem izaslaniku što ga salje knez ili potknez, neka izgubi 2 perpera koji
neka pripadnu Komuni. A ako se prije spomenuti medusobno nagode, zato da Komuna izgubi
svoju naplatu novĉane kazne, neka svaki od njih izgubi 2 perpera u korist Komune.
GL. VII. O ONIMA KOJI UNIŠTAVAJU TUĐE VINOGRADE
Isto tako odreĊujemo i naredujemo, ako tko uništi neki vinograd pa bude otkriven, onaj tko ga
je uništio ili to bude priznao, ili to bude dokazano putem nekih dobrih i vjerodostojnih svjedoka,
neka nadoknadi tu štetu i isplati 10 perpera. A ako se onaj kojemu je vinograd uništen nagodi sa
zloĉincem, neka izgubi svako svoje pravo i utrzak od novĉane kazne, pa to sve neka pripadne
Komuni. A ako se ne nagodi s njime, neka dobije naknadu svoje štete i polovicu naplaćene
novĉane kazne, a druga polovica neka pripadne Komuni. A ako bude općepoznato da je bilo
doslo do nagodbe izmedu zloĉinca i onoga koji je štetu pretrpio, neka ostecenik sve izgubi i neka
ništa ne dobije od svojega prava. kako je prije reĉeno.
GL. VIII. O SLIĈNOM POSTUPKU PREMA SUSJEDIMA
Isto tako odreĊujemo da smo ubuduće duzni tako postupati sa susjedima, kao što oni s nama
postupaju, ne dirajuci niposto u ranije utvrdeni poloţaj svih drugih zajednica. A podrazumijeva sc
da nasi susjedi prebivaju na podrucju od Sibenika do Korĉule i od Korĉule do Dubrovnika i po
ĉitavom kopnu. Pri i in i ic ostaju na snazi ugovori koje smo s njima zakljuĉili osohiio s otocima
Hvarom, Bracem i Visom.
GL. IX. O KURIJI U PUNOM SASTAVU
Isto tako odreĊujemo, ako se knez ili potknez ne mogu sloţiti sa sucima, neka se taj spor
iznese u Malom vijeću, pa će onako kako im se bude uĉinilo pravednim suditi i neka se donese
presuda imajuci u vidu da ne smije biti u suprotnosti s pravima knezevine ili s njenom ĉasti i da
u torn Vijeću ne moţe biti nijedan srodnik protivnickih stranaka sve do trećeg stupnja krvnoga
srodstva.
GL. X. O PASTIRIMA
Isto tako odreĊujemo da nijedan pastir ne smije oguliti kozu s koje ţivotinje, a da glava ne
ostane povezana zajedno s kozom i to mora predociti vlasniku ţivotinja. A ako tako ne uradi,
mora se smatrati kradljivcem i osuditi kao kradljivac i neka dobije onu kaznu koje je sadrţana u
statutarnoj glavi o kradljivcima. A ako se vlasnik ţivotinja nagodi sa spomenutim pastirom
protivno toj statutarnoj glavi, pa to bude dokazano vjerodostojnim svjedocima ili bude
općepoznato, neka izgubi 4 perpera a iznos te novĉane kazne neka pripadne Komuni.
GL. XI. O ISTOME
Isto tako odreĊujemo da se nijedan pastir ne usudi odnijeti neku krupnu ili sitnu ţivotinju iz
zajednickog stada bez dopustenja svojega gospodara. A ako je odnese, pa bude otkriven, neka
se kazni kao kradljivac prema odredbama Statuta. A ako se vlasnik ţivotinja nagodi sa
spomenutim kradljivcem protivno spomenutom Statutu, i to bude dokazano vjerodostojnim
svjedocima ili bude općepoznato, neka tada izgubi 4 perpera koja novcana kazna neka pripadne
Komuni.
GL. XII. O ISTOME
Isto tako odreĊujemo, ako koji pastir izjavi da je izgubio neku ţivotinju, krupnu ili sitnu, a
ne bude znao tko ju je odnio, neka štetu snosi taj pastir i neka se u pogledu spomenute štete
vjeruje zakletvi vlasnika ţivotinja.
GL. XHI. O ZAJMU UZ KAMATE
Isto tako odreĊujemo da nitko ne daje zajam uz kamate, a tko dade, neka izgubi sve kamate
koje je obećao dati i polovicu glavnice, a onaj koji primi novae u zajam uz kamate, neka izgubi
jedan perper. A tko se na bilo koji naĉin ili uz bilo koju izliku nagodi sa suugovaracem, neka bez
obzira na to izgubi sve što nareduje ova statutarna glava, ako to bude dokazano vjerodostojnim
svjedocima ili bude općepoznato.
GL. XIV. O ONIMA KOJI UBIJU RAZBOJNIKE
Isto tako odreĊujemo: Ako koji nas graĊanin braneći sebe ili svoje ţivotinje ili svoje drugove
protiv nekog stranca koji je dosao na otok da ih silom uzme ili bi druge stvari htio silom oduzeti,
pa spomenuti nas graĊanin braneći sebe ili svoju imovinu njega ubije, niposto se taj nas
graĊanin ne smije kazniti nikakvom kaznom. A to se podrazumijeva ako bi inaĉe bila nanesena
stela od preko pola perpera. Dakako rijeĉ je o našim susjedima koji prebivaju i zive na podrucju od
Sibenika do Korĉule i od Korĉule do Dubrovnika i s otoka Hvara, Braca i Visa i koji su razasuti po
svem kopnu od Trogira do Sibenika.
GL. XV. O NAGRADI PRISTAVA
Isto tako odreĊujemo da pristav što ga uputi knez, potknez ili Kurija mora dobiti kao nagradu za
svaku ukradenu ţivotinju koju pronade, radi li se o volovima, kravama, konjima i kobilama 3 groša, a
radi li se o prascima i magarcima za svakog po 2 groša, a radi li se o sitnim ţivotinjama, za svaku po
jedan groš.
GL. XVI. O ONIMA KOJI TRAZE DA IM SUDI MALO VIJEĆE
Isto tako odreĊujemo, ako se tko parnici pred knezom ili potknezom ili njegovom Kurijom, u
sporu vrijednosti preko 12 perpera, da moţe zahtijevati da Malo vijeće zajedno s knezom i njegovim
sucima obvezatno sudjeluje u suĊenju u torn sporu. Samo što u torn Vijeću ili sudu ili presudivanju ne
moţe biti prisutan nitko od njegovih srodnika sve do trećeg stupnja srodstva. Ipak se u ovoj statutarnoj
glavi ne spominje cuvanje ĉasti i prava navedenog kneza i knezevine jer je u jednoj drugoj reĉeno što u
torn pogledu mora biti.
GL. XVII. O ONIMA KOJI OTIMLJU TUĐE ŢIVOTINJE
Isto tako mi odreĊujemo, ako neki nas graĊanin bude isao po našem otoku te se uputi k neĉijim
ţivotinjama i otme kojega kozlica ili janjca, neka taj koji ga otme plati jedan perper.
GL. XVIII. OISTOME
Isto tako, ako otme ţivotinju stariju od godine dana, neka plati 2 perpera. Ako se vlasnik
ţivotinja ili pastir na to budu tuţili, neka se povjeruje iskazu vlasnika ili pastira kojemu je ţivotinja
ili kojemu su ţivotinje pripadale i neka otimaĉ odmah plati prije navedeni iznos. A ako odmah ne
plati, neka plati pet perpera i neka spomenutih pet perpera pripadnu i moraju pripasti i to Komuni
polovica tog iznosa, a druga polovica neka pripadne vlasniku ţivotinje.
GL. XIX. O UDARCU ŠTO GA ZADADE PASTIR
Isto tako kazemo, ako koji pastir nekoga udari kamenom ili nozem ili bilo kojim oruţjem, neka
snosi onu novcanu kaznu koja je sadrţana u komunalnom statutu, a ako ne bi imao odakle platiti, neka
za svaki groš ostane po jedan dan u zatvoru.
GL. XX. O KONJU KOJI NANESE ŠTETU
Isto tako kazemo, ako tko od onih ljudi koji jasu po nekom polju zasijanom psenicom ostavi bez
nadzora kojega konja i taj nanese neku štetu ili on sam uzme od te psenice da bi nahranio toga konja
ili konje, neka plati pet perpera. A od spomenute novĉane kazne polovica neka pripadne Komuni, a
druga polovica onome cije je ţito.
II.
KNJIGA ZAKONA, ODNOSNO STATUTARNIH ODREDABA GRADA I OTOKA KORĈULE
U ime Boga vjeĉnoga! Amen! Ovo su statutarne odredbe i naredbe Komune i ljudi grada i otoka
Korĉule ucinjene, izdane, sastavljene i vjerodostojno potvrdene od Malog, Velikog i Generalnog
vijeća istoga grada i otoka godine tisuću dvjesto cetrnaeste, druge indikcije i u danirna koji su tekli
unutar te godine.
GL. I. O UBOJSTVU
Prije svega je odreĊeno i nareĊeno da svaki onaj tko poĉini ubojstvo, osim u samoobrani koja se
moţe zakonito dokazati, mora umrijeti, ako to bude dokazano bar dvojicom vjerodostojnih svjedoka,
ill ako to optuţenik bude priznao ili to bude općepoznato. I to, ako se radi o Plemiću, neka mu se
odsijece glava, ako pak o pucaninu, neka se objesi tako da umre. Ako taj ubojica pobjegne, neka
izgubi treći dio sve svoje imovine, koji treći dio neka se podijeli napola izmedu Korĉulanske
komune i potomaka onoga koji je bio ubijen. A ako Komuna neke pozove kao svjedoke o tome, pa
odbiju doci ili ako dodu pa ne reknu istinu uz prisegu, neka plate Komuni pedeset perpera. A ako
netko od njih ne bude imao odakle platiti, neka mu se odsijeĉe desna ruka. A ako pobjegne, neka
bude u trajnom izgnanstvu i opasnosti da izgubi tu ruku dok god ne isplati tu novcanu kaznu.
GL. II. O UBOJSTVU što GA POCINE DJECA
Isto tako je odreĊeno i nareĊeno, ako neki djecak ili djevojĉica, od cetrnaest ili manje godina,
poĉini ubojstvo ili na bilo koji naĉin koga udari, neka Kurija u punom sastavu odluĉi o njegovu ili
njezinu kaznjavanju kako joj se bude uĉinilo pravednijim.
GL. III. O UDARCU MAĈEM
Isto tako odreĊujemo i naredujemo da svaki onaj tko udari nekoga maĉem, sabljom ili ţeljeznom
toljagom plati za prvi udarac dvadeset pet perpera, a za svaki sljedeći udarac neka izgubi pet perpera,
osim ako se bude branio, a ta se obrana bude mogla zakonito dokazati svjedoĉenjem bar dvojice
vjerodostojnih muzeva. A ako poĉinitelj pobjegne, neka komunalna uprava uzme dvostruko iz njegove
imovine. A ako ne bi imao toliku imovinu, neka bude u izgnanstvu dok ne isplati prije spomenutu
novcanu kaznu. A ako bude uhvacen, pa ne bude imao odakle platiti, neka izgubi desnu ruku. I onome
koji pretrpi udarac neka se priskrbi iznos u vrijednosti od polovice naplaćene novĉane kazne i manje,
kako se bude uĉinilo pogodnijim upravi ili vecem dijelu ĉitave Kurije.
GL. IV. O UDARCU KAMENOM
Isto tako je odreĊeno i nareĊeno da tko god udari nekoga kamenom ili kakvom bilo toljagom
osim ţeljeznom, neka za prvi udarac izgubi pet perpera, a za svaki sljedeći udarac neka izgubi dva
perpera, a onome koji je pretrpio udarac, neka se priskrbi kao što je prije spomenuto.
GL. V. O UDARCU RUKOM
Isto tako je odreĊeno i nareĊeno da tko god nekoga udari rukom ili silovito nasrne rukama na njega,
izgubi tri perpera. A ako ne bi imao odakle platiti, neka se išiba. A ako pobjegne, neka komunalna
uprava uzme dvostruko iz njegove imovine, a ako ne bi imao toliku imovinu, neka bude u izgnanstvu
dok ne isplati prije spomenutu dvostruku novcanu kaznu. A ako onaj sam koji je pretrpio udarac
prijavi poĉinitelja, neka dobije polovicu naplaćene novĉane kazne i manje, po volji veceg dijela
uprave. I, ova kratka odredba neka sluzi kao nadopuna i neka vrijedi u svim glavama o udarcima.
GL. VI. O UDARANJU SUDACA
Isto tako je odreĊeno i nareĊeno da tko god silovito nasrne rukama na nekog suca cupajuci ga za
kosu ili sibajuci ga, plati petnaest perpera i ostane u zatvoru mjesec dana. Ako pak tkp udari suca
kamenom, toljagom ili gredom, neka gubi dvadeset perpera; ako pak sabljom, nozem i dmgim
ţeljeznim predmetom, neka plati za prvi udarac trideset perpera, a za svaki sljedeći pet perpera i
neka odsjedne u zatvoru kao što je prije reĉeno i neka ne izade odatle dok ne plati spomenutu
novcanu kaznu. To pravilo ne vrijedi ako je to uĉinio u samoobrani, a ta se samoobrana moţe
zakonito dokazati svjedoĉenjem bar dvojice vjerodostojnih svjedoka ili time da je općepoznata.
GL. VII. O DRUGIM UDARCIMA
Isto tako je odreĊeno i nareĊeno da koji god poĉinitelj udari koga na bilo koji naĉin uslijed
kojeg udarca je udareni pretrpio stem i troškove, plati sve lijekove i svu štetu i gubitak što je pretrpio
ostecenik, o cemu neka odluĉi većina komunalne uprave.
GL. VIII. O GUBITKU UDOVA
Isto tako je odreĊeno i nareĊeno, ako onaj tko je ozlijeden izgubi koji ud uslijed udarca, tj. ruku,
nogu, nos, oko ili jezik, neka ozljeditelj plati što perpera, od kojih polovica neka bude Komuni, a
druga polovica onome tko izgubi ud, ako ga bude u roku tuţio. A ako ozljeditelj ne bude imao odakle
platiti, neka izgubi ud za ud. To pravilo ne vrijedi ako je to poĉinio braneći se, a ta se samoobrana
mora zakonito dokazati iskazom dvojice vjerodostojnih svjedoka ili time da je općepoznata.
GL. IX. O UVREDLJIVIM RIJEĈIMA
Isto tako je odreĊeno i nareĊeno da tko god nekome uputi uvredljive rijeĉi, izgubi dva perpera,
od kojih polovica neka pripadne Komuni, a druga polovica onome koji je pretrpio uvredu ako ga
sam tuţi. Ako pak tko uputi nekome uvredu u prisutnosti komunalne uprave koja sjedi za sudackim
stolom, neka plati ĉetiri perpera, i to polovicu Komuni, a drugu polovicu uvrijedenome koji ga je
tuţio. A ako onaj koji je pretrpio uvredu neće da ga tuţi, uprava je uza sve to, vezana vlastitom
prisegom, duzna kazniti uvreditelja na dva perpera što ih treba zaplijeniti u korist Komune.
GL. X. O UVREDLJIVIM RIJEĈIMA UPUCENIM SUCIMA
Isto tako je odreĊeno i nareĊeno da tko god uputi kojem sucu uvrdljive rijeĉi, i to velikom sucu,
neka plati ĉetiri perpera,od kojih polovicu Komuni, a drugu polovicu sucu kojemu je uvreda bila
upucena ako sam prijavi uvreditelja.
GL. XL O SUCIMA BATINAŠIMA
Isto tako je odreĊeno i nareĊeno, ako koji veliki sudac bilo kako udari nekoga rukom,
toljagom, ţeljezom, sabljom, nozem ill ga bude cupao za kosu ill ga na drugi koji naĉin udari i
nanese mu ozljedu, neka se kazni dvostrukom kaznom od one kojom bi se kaznio svatko drugi
prema prije napisanim statutarnim odredbama. Od te naplaćene kazne, onaj koji bude udaren i tuţi,
neka dobije ĉetvrti dio, a Komuna preostala tri dijela. Pri tome uvijek onaj koji je pretrpio udarac
zadrzava svoje pravo na naknadu za gubitak uda, za pretrpljenu štetu, za lijekove i gubitak
vremena, kao što je prije u odgovarajucoj statutarnoj odredbi navedeno.
GL. XII. O KRADLJIVCIMA
Isto tako je odreĊeno i nareĊeno da tko god ukrade neku sitnu ţivotinju ili neku kosnicu ili
uliste, plati dvadeset perpera, od kojih polovica neka pripadne Komuni, a druga polovica neka se
podijeli napola izmedu vlasnika i gastalada koji ga prijave. Ako pak tko ukrade konja, magarca
ili prasca, neka plati ĉetverostruko i uz to neka kradljivac ostane u zatvoru osam dana i toliko
više dana koliko bude zatezao s plaćanjem prije spomenute novĉane kazne. Od te naplaćene
novĉane kazne neka se najprije izdvoji iznos u vrijednosti ukradene stvari, a ostatak neka se
podijeli na ĉetiri dijela. Od tih neka dva dijela pripadnu Komuni, treći vlasniku, a ĉetvrti
tuţitelju ili gastaldima ako ga prijave. A kradljivac neka se svagda lisi povjerenja i
vjerodostojnosti i neka se ne prima za svjedoka, a ako se primi, neka njegovo svjedocanstvo ne
vrijedi.
GL. XIII. O ISTOME
Isto tako je odreĊeno i nareĊeno da tko god od sada unaprijed ukrade jednog ili više volova,
plati u roku od jednog mjeseca za svakog vola pedeset perpera Komuni i neka naknadi štetu
vlasniku vola ili volova. A ako ne bt imao odakle platiti u spomenutom roku, neka se kradljivac
objesi za konop tako da umre. A ako koja ţena ukrade spomenute ţivotinje, pa ne bude imala
odakle platiti u spomenutom roku, neka se ognjem spali tako da umre. Od tog novca polovica
neka pripadne Komuni, a druga polovica neka pripadne vlasniku i prijavitelju ili prijaviteljima, a
kradljivac neka se lisi povjerenja kao što je ranije reĉeno.
GL. XIV. O ISTOME
Isto tako je odreĊeno i nareĊeno da tko god ukrade plodove u vinogradu ili usjeve na
poljima, ili psenicu, ili ţito, ili socivo, ili zelje u vrtovima ili voce, pa to bude dokazano jednim
vjerodostojnim svjedokom uz prisegu i vlasnik bude htio potvrditi prisegom o koliĉini
ukradenoga i da je istina da mu je kraĊa poĉinjena, neka kradljivac vrati sve što je bilo pokradeno i
neka plati ĉetiri perpera, ako je kraĊa bila poĉinjena danju, a ako je bila nocu, sest. I, ako vlasnik
tuţi kradljivca u roku od osam dana nakon poĉinjene krade, neka dobije polovicu naplaćene
novĉane kazne, a ako ga ne tuţi ili ako se nagodi s kradljivcem, neka ništa ne dobije i neka snosi
onu kaznu koju bi takav kradljivac morao snositi i neka mu se ništa ne ustupi od naplaćene
novĉane kazne, a kradljivac neka i nadalje snosi tu kaznu i neka se lisi vjerodostojnosti. A ako
pobjegne, neka bude u izgnanstvu dok god ne isplati spomenutu novcanu kaznu u dvostrukom
iznosu.
GL. XV. O RAZBOJNICIMA
Isto tako odreĊeno je i nareĊeno da tko god izvrsi pljacku na kopnenom ili morskom putu u
podrucju Korĉule, bio graĊanin ili stranac, i nasilno oduzme nešto u vrijednosti od jednog perpera i
nize, neka plati ĉetverostruko i neka zauvijek izgubi vjerodostojnost i povjerenje. A ako ne bi imao
odakle platiti, neka se išiba i neka se zigose usijanim ţeljezom jednim utiskanjem ziga. A ako ukrade
ili opljacka stvari u vrijednosti od jednog perpera pa do tri i ne bude imao odakle platiti
ĉetverostruko, neka izgubi jedno oko; a ako se radi o vrijednosti od tri pa do sest perpera i ne bude
imao odakle platiti ĉetverostruko, neka izgubi desnu ruku; a ako o vrijednosti od sest pa do deset i ne
bude imao odakle platiti ĉetverostruko, neka izgubi oba oka; a ako o vrijednosti preko deset perpera i
ne bude imao odakle platiti ĉetverostruko, neka se objesi tako da umre. A ako pobjegne, neka bude u
trajnom izgnanstvu i neka izgubi svu svoju imovinu koja neka pripadne Komuni.
GL. XVI. O BAVLJENJU GUSARSTVOM
Isto tako je odreĊeno i nareĊeno da se nijedan Korĉulanin ne smije baviti gusarstvom, a ako bi se
tko bavio, neka bude prognan zauvijek od onoga dana od kojega se poceo baviti gusarstvom i neka
izgubi svu svoju imovinu koja neka pripadne Komuni i, ako jednoga dana dopadne ruku Korĉulanske
uprave, neka se objesi tako da umre.
GL. XVII. O SPREMANJU OTROVA OD TRAVA
Isto tako je odreĊeno i nareĊeno, ako koja ţena ili odrastao ĉovjek pripremi otrov od trava ili
izvrsi vradzbine pomocu trava od ĉega ljudi mogu umrijeti ili izgubiti svijest ili koji ud, pa se bude
moglo dokazati bar pomocu dva vjerodostojna svjedoka da je netko umro ili izgubio svijest ili neki
ud od tih pripremljenih trava, neka se ognjem spali. A ako od toga ne umre ili ne izgubi svijest ili neki
ud, neka Kurija odluĉi kako će se kazniti. A ako pobjegne, neka bude u izgnanstvu i neka izgubi svu
svoju imovinu koja neka pripadne Komuni.
GL. XVIII. O TUCNJAVI MEDU ZENAMA
Isto tako odreĊeno je i nareĊeno, ako bi se koje ţene medusobno tukle kamenjem ili toljagom ili
dale jedna drugu tuci, ona koja bude kriva, neka izgubi sest perpera; a ako ne bude imala odakle
platiti, neka ostane u zatvoru dok ne isplati. A ako jedna drugu udari rukama, neka izgubi tri perpera,
pa ako ne bude imala odakle platiti, neka ostane u zatvoru sve dok ne isplati. A ako ona koja je
pretrpjela udarac umre, neka se ona koja ju je udarila kazni kao ubojica. I, ako jedna uputi drugoj koju
pogrdnu rijeĉ, neka izgubi jedan perper ako se dokaze jednim vjerodostojnim svjedokom da je to rekla,
a ona koja je pretrpjela nepravdu, neka dobije polovicu naplaćene globe. I, ako ona koja je pretrpjela
udarac izgubi koji ud, neka se prema onoj koja ju je udarila postupi i neka se kazni kao što je prije
oznaceno u statutarnoj glavi o gubitku udova.
bude u izgnanstvu dok god ne isplati spomenutu novcanu kaznu u dvostrukom iznosu.
GL. XV. O RAZBOJNICIMA
Isto tako odreĊeno je i nareĊeno da tko god izvrsi pljacku na kopnenom ili morskom putu u
podrucju Korĉule, bio graĊanin ili stranac, i nasilno oduzme nešto u vrijednosti od jednog perpera i
nize, neka plati ĉetverostruko i neka zauvijek izgubi vjerodostojnost i povjerenje. A ako ne bi imao
odakle platiti, neka se išiba i neka se zigose usijanim ţeljezom jednim utiskanjem ziga. A ako ukrade
ili opljacka stvari u vrijednosti od jednog perpera pa do tri i ne bude imao odakle platiti
ĉetverostruko, neka izgubi jedno oko; a ako se radi o vrijednosti od tri pa do sest perpera i ne bude
imao odakle platiti ĉetverostruko, neka izgubi desnu ruku; a ako o vrijednosti od sest pa do deset i ne
bude imao odakle platiti ĉetverostruko, neka izgubi oba oka; a ako o vrijednosti preko deset perpera i
ne bude imao odakle platiti ĉetverostruko, neka se objesi tako da umre. A ako pobjegne, neka bude u
trajnom izgnanstvu i neka izgubi svu svoju imovinu koja neka pripadne Komuni.
GL. XVI. O BAVLJENJU GUSARSTVOM
Isto tako je odreĊeno i nareĊeno da se nijedan Korĉulanin ne smije baviti gusarstvom, a ako bi se
tko bavio, neka bude prognan zauvijek od onoga dana od kojega se poceo baviti gusarstvom i neka
izgubi svu svoju imovinu koja neka pripadne Komuni i, ako jednoga dana dopadne ruku Korĉulanske
uprave, neka se objesi tako da umre.
GL. XVII. O SPREMANJU OTROVA OD TRAVA
Isto tako je odreĊeno i nareĊeno, ako koja ţena ili odrastao ĉovjek pripremi otrov od trava ili
izvrsi vradzbine pomocu trava od ĉega ljudi mogu umrijeti ili izgubiti svijest ili koji ud, pa se bude
moglo dokazati bar pomocu dva vjerodostojna svjedoka da je netko umro ili izgubio svijest ili neki
ud od tih pripremljenih trava, neka se ognjem spali. A ako od toga ne umre ili ne izgubi svijest ili neki
ud, neka Kurija odluĉi kako će se kazniti. A ako pobjegne, neka bude u izgnanstvu i neka izgubi svu
svoju imovinu koja neka pripadne Komuni.
GL. XVIII. O TUCNJAVI MEDU ŢENAMA
Isto tako odreĊeno je i nareĊeno, ako bi se koje ţene medusobno tukle kamenjem ili toljagom ili
dale jedna drugu tuci, ona koja bude kriva, neka izgubi sest perpera; a ako ne bude imala odakle
platiti, neka ostane u zatvoru dok ne isplati. A ako jedna drugu udari rukama, neka izgubi tri perpera,
pa ako ne bude imala odakle platiti, neka ostane u zatvoru sve dok ne isplati. A ako ona koja je
pretrpjela udarac umre, neka se ona koja ju je udarila kazni kao ubojica. I, ako jedna uputi drugoj koju
pogrdnu rijeĉ, neka izgubi jedan perper ako se dokaze jednim vjerodostojnim svjedokom da je to rekla,
a ona koja je pretrpjela nepravdu, neka dobije polovicu naplaćene globe. I, ako ona koja je pretrpjela
udarac izgubi koji ud, neka se prema onoj koja ju je udarila postupi i neka se kazni kao što je prije
oznaceno u statutarnoj glavi o gubitku udova.
izaslanika ili usmenirn pozivom glasnika ill preko drugog covjeka pismenim pozivom providenim
peĉatom, pa ne pristupi, neka izgubi svoje pravo u vezi s tuţbom koja je protiv njega podnesena
uz zakletvu tuţitelja, osim ako bi imao opravdani razlog sprijeĉenosti zbog kojeg moţe traţiti
ispriku pred Kurijom. A Kurija neka odluĉi o toj sprijeĉenosti, pa ako ona bude opravdana, neka
mu dade duzi rok po rasudbi vecine Kurije.
GL. XXV. O ŢALBAMA
Isto tako odreĊeno je da se protiv svake pojedine presude, kako graĊanske tako kaznene,
moţe uloziti ţalba, ako se onaj protiv kojega je presuda donesena smatra ostecenim i hoće da se
zali, a to mora uĉiniti u roku od osam dana kanom donosenja presuda. A Kurija mu mora
utvrditi rok u kojemu tu ţalbu mora proslijediti, jer ako ne ulozi ţalbu ili je ne proslijedi u roku, ne
moţe se niposto ponistiti prvobitna presuda.
GL. XXVI. O IZBORU SUDACA
Isto tako odreĊujemo da onaj koji u stanovito vrijeme bude knezom, izabere tri suca svakih
sest mjeseci, koje neka potvrdi Veliko vijeće. A ako Vijeće ne bude zadovoljno s tim sucima ili
nekim od njih, knez je duţan njega ili njih smijeniti i predloziti nove dok Vijeće ne bude
zadovoljno njima i dok ih ne potvrdi. A zatim gospodin knez i ta tri suca zajedno, neka izaberu još
tri suca koji svi skupa neka cine Malo vijeće i neka svaki od njih u svojoj sluzbi, uz prisegu, sudi i
odluĉuje prema statutarnim odredbama grada i danoj mu pismenoj uputi. I knez s torn sestoricom
ili vecinom njih neka izabere ostale sluţbene osobe. I suci moraju suditi pravedno prema
gradskim statutarnim odredbama, potisnuvsi mrznju, naklonost, strah, i odbivsi zagovor i mito, a
gdje ne bude pisanih statutarnih odbredaba, prema svojoj cistoj i dobroj savjesti. I ako tko pocne
odgovarati i sporiti se pred Kurijom, neka ne moţe odbiti nijednog suca ni ĉitavu Kuriju.
GL. XXVII. OISKLJUĈENJU SUDACA
Isto tako odreĊujemo, ako koji sudac ili vijećnik bude u trccern stupnju krvnoga srodstva i
blizem s nekim tko ima spor pred sudom, odnosno kome bude trebalo Vijeće, ili mu je pasanac ili
surjak, u torn sluĉaju na sudu ili u Vijeću, neka ga knez iskljuĉi, a protivna strana moţe o tome
izvijestiti kneza, ako on to ne bude znao.
GL. XXVIII. O ODBIJANJU SLUŢBENIH OSOBA DA SE PRIHVATE SLUŢBE
Isto tako odreĊujemo da tko god bude izabran za izaslanika, ili za suca, ili za vijećnika, ili za
koju drugu gradsku i olocnu sluzbu, pa se nje ne bude htio prihvatiti, plati pet perpera, osim ako bi
za to imao opravdani razlog, što neka ispita Kurija ili njezina većina.
GL. XXIX. O ODVJETNICIMA
Isto tako odreĊujemo da Kurija u punom sastavu svakih sest mjeseci izabere ĉetiri
odvjetnika koji moraju i duzni su štititi pod vlastitom prisegom sva prava, kako Korĉulanske
komune tako i drugih ljudi, kako otoka tako i stranaca, i braniti pred komunalnom upravom ill
izbranim sucima njihova prava i interese. A svaki odvjetnik mora imati kao nagradu za svaki
spor jedan groš i duţan je odvjetnikovati prema prisezi do zavrsetka spora.
GL. XXX. O ISTOME
Isto tako odreĊujemo, ako je zaprisegnuti odvjetnik s nekim od stranaka u sporu u drugom
stupnju krvnoga srodstva i blizem, da nije duţan odvjetnikovati protiv njega ako neće.
GL. XXXI. O ISTOME
Isto tako odreĊujemo da Kurija u punom sastavu mora izabrati svakih sest mjeseci ĉetiri
odvjetnika, koji na osnovi prisege moraju braniti prava i interese, kako Komune tako i bilo kojih
drugih osoba, i nastupati pred Kurijom protiv svih zloĉinaca i klevetnika osim protiv vlastitog
srodnika u drugom stupnju srodstva i blizem i protiv pasanca ili surjaka.
GL. XXXII. O IZBRANIM SUCIMA
Isto tako odreĊujemo, ako je tko pozvan na sud, osim zbog uvrede ili zloĉina, pa ne htjedne
odgovarati i parniciti se pred Kurijom, neka svaka stanka imenuje izbrane suce, jedna stranka
jednoga ili dvojicu, a druga stranka isto toliko i jednoga neprisiranog, koji nije sumnjiv nijednoj
strani i koji nije blizi jednoj ncgoli drugoj. neka imenuje knez. Ti izbrani suci neka u roku koji im
odredi Kurija izreknu stankama presudu ili neka in pomire pod prijetnjom kazne koju im je
Kurija prije odrcdila. Ako je vrijednost spora veca od jednog perpera, i/brani suci moraju izreci
presudu u prisutnosti ĉlanova Kurije.
GL. XXXIII. O SUĐENJU LJUDIMA NA OTOKU
Isto tako odreĊujemo, ako netko bude pozvan na sud da bi odgovarao za bilo što osim za
uvredu, pa zatraţi rok za odgovaranje, neka se odraslome muškarcu dade rok od osam dana, a
obudovjeloj zeni petnaest, ako vrijednost spora bude pet perpera i vise. A ako bude od jednoga do
pet, neka se muškarcu dade rok od ĉetiri dana, a udovici osam. A ako bude manja vrijednost od
jednoga perpera, neka se muškarcu dade rok od jednog dana, a udovici od dva dana.
GL. XXXIV. O JAMSTVU
Isto tako odreĊujemo, u sluĉaju da netko bude pozvan na sud, pa tko bude traţio od njega
više od jednog perpera, ako onaj koji je pozvan ne bi imao na otoku bastinu ili pokretnina tolike
vrijednosti koliko bude iznosio spor, a bude se zahtijevalo da dade jamstvo, taj je duţan dati
jamstvo da će presudom utvrdenu obvezu ispuniti.
GL. XXXV. O SUĐENJU STRANCIMA
Isto tako odreĊeno je, ako bi se strani putnici koji su neposredno pred putovanjem htjeli
parniciti s otocanima zbog nekog posla koji je toga dana ugovoren, da im je otocanin duţan
odmah bez ikakva roka odgovarati. A ako taj stranac produzi boravak na otoku, neka mu odgovara
u roku od dva dana. I kao što je otocanin duţan odgovarati strancima, tako su i stranci duzni
njemu40 poloţiti raĉun u istome roku i s istoga pravnog naslova.
GL. XXXVI. O IZUZIMANJU SVJEDOKA
Isto tako odreĊujemo da nitko tko je s nekim u trecem stupnju srodstva i blizem ili mu je
pasanac ili surjak ne moţe za njega svjedociti, all protiv njega moţe.
GL. XXXVII. O ISTOME
Isto tako odreĊujemo da se ne smiju prihvatiti kao svjedoci nijedan stranac, niti ociti neprijatelj,
ni zena, ni maloljetnici od cetrnaest godina i mladi, ni kradljivac, ni ociti gusar, ni drumski
razbojnik, ni prognanik, ni oni koji su izgubili povjerenje i vjerodostojnost zbog zloĉina koji im
je bio dokazan i zbog kojega ih je Kurija osudila.
GL. XXXVIII. O KAPARAMA
Isto tako odreĊujemo, ako koji kupac, kupujuci što od koga dade kao kaparu jedan mali
denar, neka pogodba bude i vrsia i neka je prodavalac duţan predati, a kupac primiti robu. Ako
pak torn prodavaocu netko dade kaparu preko jednog ilrnara da bi se pogodba odrzala, pa
prodavalac odustane od ugovora, duţan je prodavalac platiti drugoj stranci dvostruku kaparu.
GL. XXXIX. O DIOBI NASLJEDSTVA MEDU POTOMCIMA
Isto tako odreĊujemo i naredujemo, ako neki ĉovjek umre bilo s oporukom ili bez oporuke i
ima jednog ili više zakonitih si nova od jedne ili više supruga koje su s njime bile u braku, neka
ga naslijede u njegovoj imovini, kako pokretnoj tako i ncpokretnoj, i neka njegovu imovinu
podijele medusobno na jednake dijelove.46 A ako koji od njegovih sinova ima sina ili sinove,
unuka ili unuke, neka ga naslijede po nacelu rcprezentacije i neka dobiju, po smrti djeda,
odnosno oca, dio imovine koji bi pripao njihovom ocu i tako dalje po lim'ji krvnoga srodstva. A
ako koji od brace ne bi imao sina ili sinove, vec bi imao kćer ili kćeri, neka te kćeri dobiju dio
svoga oca kao što dobija svaki brat. A ako bi ta braca imala sestru ili sestre, duzni su nju ili njih
udati do osamnaeste godine. Ako to nc bi htjeli uĉiniti, one se mogu same udati po savjetu
Imgih svojih srodnika i dobiti dio sve oceve imovine obraĉunalo po glavama.
GL. XL. O ISTOME
Isto tako odreĊujemo da ono što je prije reĉeno o muzu koji umre s oporukom ili bez nje,
vrijedi isto tako i za ţenu s oporukom ili bez nje, to jest da ţena ne moţe jednom sinu ili kćeri
oporukom ostaviti više nego drugima, niti moţe razbastiniti sina ill kćer ill njihove potomke
bez opravdana razloga.
GL. XLI. O ISTOME
Isto tako odreĊeno je i nareĊeno, ako bi tko imao kćerku ill kćerke od prve supruge, a od
druge i daljnjih sina ill sinove i obratno, neka svi oni podijele ocevu imovinu podjednako. I imaj
na umu da ono što je reĉeno o muzu vrijedi isto tako i kad se radi o zeni koja ima sinove ili kćeri na
zakoniti naĉin s jednim ili više muzeva.
GL. XLII. O UDOVICI
Isto tako odreĊeno je i nareĊeno, ako bi koji ĉovjek imao suprugu pa umre bez oporuke, a
njegova bi ţena htjela ĉuvati bracni krevet svoga muza, tj. ne udavati se za drugog ĉovjeka, neka
zadrţi svoj miraz i svu muzevljevu imovinu, ali s time da je ne smije svjesno uništiti i neka bude
gospodarica. Jedino, ako bi bilo obilje imovine koje bi prelazilo njezine potrebe, tada je Kurija u
punom sastavu duzna u skladu sa zakletvom odrediti toj gospodarici toliko koliko joj je potrebno
za ishranu i odijevanje, imajuci k tome u vidu da joj se dade, ako bi joj bio nuzan, još sluga ili
sluskinja. Ostatak pak imovine neka se dodijeli najblizim srodnicima toga bezoporucno umrlog
ostavitelja. A ako bi se ta gospodarica htjela udati, neka izdvoji samo svoj miraz, a ĉitava bastina
neka ostane pokojnikovim potomcima.
GL. XLIII. O UDOVCU
Isto tako odreĊujemo, ako nekom muzu umre supruga, a m ma s njome potomka, da taj
muţ moţe i smije zadrţati sva mira/.na dobra dok god se ne bude htio ponovno ozeniti. A ako hi
imao kćerku ili kćerke i one ne budu htjele s njime ziv|ili, ako je ona ili ako su one u dobi zaudaju,
duţanju je, n.lnosno ih je, otac udati. A ako se ne bi htjele udati ni s njime /ivjcli, duţan im je dati
njihov dio. Ako bi bilo više muske ili zenske djece, neka im otac podH'diiako raspodijeli. Poslije
oceve smrti pak neka opet dobiju svu majcinsku imovinu. I taj muţ koji ostane poslije suprugine
si in I i ne smije ništa otuditi od suprugine imovine bez odobrenja n;i|bliţih srodnika pokojne
supruge pod prijetnjom kazne guliIka spomenutih miraznih dobara.
GL. XLIV. O IZDVAJANJU IMOVINE ZA SPAS DUŠE
Isto tako odreĊujemo i naredujemo, ako je tko na samrti da moţe izdvojiti od svojih pokretnih
stvari i ostaviti za spas svoje duse koliko hoće. A tako moţe i supruga iz svoje pokrctne
mirazne imovine izdvojiti i ostaviti koliko hoće.
GL. XLV. O ONOME TKO UMRE BEZ POTOMAKA
Isto tako odreĊujemo, ako netko umre ne napravivsi oporuku i ne bude imao potomaka,
neka sva njegova imovina pnpadne njegovu ocu, a ako ne bi imao oca na ţivotu, neka pnpadne
bratu ili braci ili njihovim potomcima. A ako ne bi imao brata ili brace ili njihove potomke,
neka pripadne najblizemu od njegova roda po ocu.
GL. XLVI. O SASTAVLJANJU OPORUKA
Isto tako odreĊujemo, ako netko bude htio sastaviti oporuku, kako dok je tjelesno bolestan,
tako i dok je zdrav, samo da je pri zdravoj pameti, duţan ju je sastaviti u prisutnosti ĉetiri
svjedoka ako tu ne bude javnog biljeznika, a ako ga bude, u prisutnosti tri svjedoka, inaĉe neka
oporuka ne vrijedi. A ako tu ne bude javnog biljeznika i sastavi je u prisutnosti ĉetiri svjedoka,
neka potomci, odnosno nasljednici napute svjedoke da pristupe pred zaprisegnutim komunalnim
javnim biljeznikom i dvojicom sudaca i posvjedoce o oporuci, pa neka se o tome u roku od
dvadeset dana od ostaviteljeve smrti sastavi javna isprava, inaĉe neka oporuka bude nevaljana i
ništavna. A potomci i nasljednici koji ih ne dovedu u torn roku da svjedoce, neka vrate ono što je
moţda ostavitelj nepravedno bio stekao, i neka plate Komuni deset perpera. A ako ostavitelj
napravi više oporuka, neka samo posljednja vrijedi, a sve druge neka su ništave.
GL. XLVII. KADA OTAC SALJE SINA DA TRGUJE58
Isto tako odreĊujemo, ako neki otac posalje kojega sina da trguje, neka dobitak i gubitak. ne
dao ga Bog, bude na korist, odnosno štetu oceve imovine. A ako sin ne bude otisao trgovati
oĉevom voljom, neka gubitak koji mu se dogodi bez ikakve obveze na vracanje duga ne padne na
teret oca niti na njegovu imovinu. A to treba podrazumijevati kad je rijeĉ o sinu koji nije
odijeljen od oca, koje se odjeljivanje mora dokazati vjerodostojnim svjedocima ili prisegom, jer
otac jest i mora biti gospodar za svojega ţivota, a majka mora biti gospodarica poslije smrti
svojega muza.
GL. XLVIII. O NOCNIM STRAŢARIMA
Isto tako odreĊujemo da su nocni cuvari pod prisegom duzni sedmicu dana ĉuvati strazu i
savjesno straţariti. A ako onaj tko bi morao biti budan na straţi, zaspi, neka plati jedan groš. A
ako onaj koji je odreĊen za strazu ne bude htio doci na straţarsko mjesto, neka za svaku
propustenu noc u tijeku ĉitave sedmice plati jedan groš u roku od tri dana sljedeće sedmice, pod
prijetnjom kazne na isplatu dvostrukog iznosa, ako je komunalna uprava naredila isplatu u
spomenutom roku, osim ako bi onaj koji nije dosao bio na putu ili bi imao opravdanog razloga
zbog kojega je bio sprijeĉen doci. Zbog te sprijeĉenosti mora se opravdati u tijeku sedmice u
kojoj ima vrsiti strazu, inaĉe neka se njegovo opravdanje niposto ne prihvati.
GL. XLIX. NITKO NE SMIJE ISPRICATI STRAŢARE
Isto tako odreĊujemo da se nitko ne usudi ispricati, zadrţati, otpustiti niti izmijeniti
kojega straţara u vršenju duţnosti u njegovoj sedmici pod prijetnjom globe od dva perpera koji
moraju pripasti Komuni.
GL. L. O ONIMA KOJIIZNOSE ŢITO S OTOKA
Isto tako odreĊujemo da se nitko ne usudi iznijeti psenicu ill drugo ţito ili socivo izvan
grada ill otoka, ili ga prodati strancima da ga iznesu vani u druge krajeve ili druge pokrajine. A
tko god postupi suprotno, neka izgubi sve ţito ili socivo, ako bi bez dopustenja Kurije to uĉinio na
bilo koji naĉin ili na prijevaru. A tko prekršitelja prijavi ili uhvati, neka dobije trećinu svega zita.
GL. LI. O IZBJEGAVANJU PLAĆANJA DACE
Isto tako odreĊujemo da tko god izbjegne plaćanje neke dace ili izigra neku naredbu o daci
ili dazbini, a tu je dacu naredila ili će narediti komunalna uprava Korĉule, neka plati za kaznu
trostruki iznos dace koju je izbjegao platiti i k tome dva perpera, a prijavitelj neka dobije trećinu
uplaćene novĉane kazne.
GL. LII. O ONIMA KOJI DOVODE PLJACKASE NA OTOK64
Isto tako odreĊujemo da tko god iz druge oblasti dovede stranca u grad ili na otok
KORĈULu uz bilo kakav izgovor ili na bilo koji naĉin ili ga potakne da dode, rijeĉju ili djelom, i
preda mu neke tuĊe ţivotinje i to mu bude dokazano jednim vjerodostojnim svjedokom ili sam to
prizna, neka vrati vlasniku sve otete ţivotinje i neka plati Komuni, kao što je reĉeno
u glavi o kradi. A ako ih uništi ili dade uništiti predajom i prijevarom, ili predade druge stvari,
neka izgubi ĉetverostruko u zitu i u drugim stvarima.
Od te imovinske kazne neka se najprije izdvoji vrijednost uništene ili predane stvari. Od
ostatka pak, ako prijavitelj dode k vlasniku i prokaze zloĉinca, neka vlasnik i prijavitelj dobiju tri
dijela. A ako prijavitelj pristupi Kuriji i prokaze zloĉinca, neka vlasnik dobije samo treći dio, a
Komuna i prijavitelj druga dva dijela. A ako predade strancu neko ljudsko bice, uslijed ĉega bi ono
bilo kradomice odvedeno s otoka, i to mu bilo dokazano jednim vjerodostojnim svjedokom,
ako se radi o robu, neka isplati njegovu gospodaru dvadeset perpera ili neka bude robom kod
njega dok ne vrati roba, odnosno ropkinju; a ako je to biće bio Slobodan ĉovjek ili slobodna ţena,
neka plati njegovoj najbliţoj rodbini trideset perpera i neka bude robom u toga srodnika. A ako
ne bude mogao platiti, neka izgubi nogu i k tome neka bude robom dok ne vrati osobu koju je
predao. Ako pak pobjegne, neka ostane u vjeĉnom progonstvu i neka izgubi sva svoja dobra od
kojih neka se dade najblizim srodnicima trideset perpera, a ostatak neka pripadne Komuni.
GL. LIII. UREDBA O SOLI
Isto tako je odreĊeno i nareĊeno da se mora uvijek primjenjivati ono što odredi Kurija ili
većina Kurije glede zaliha soli.
GL. LIV. O UDARCU ŠTO GA NANESU DJECA
Isto tako odreĊujemo da djecak od cetrnaest godina i mladi, a sliĉno i djevojĉica, koji
pocine neki od prije spomenutih zloĉina u ovom zborniku statutarnih odredaba, budu kainjeni
prema nahodenju Kurije i Maloga vijeća, kako se njima bude cinilo pravednijim.
GL. LV. O BOGOHULNICIMA
Isto tako odreĊujemo, ako tko opsuje Boga ili njegove svece ili otajstva Crkve, pa mu to
bude dokazano jednim vjerodostojnim svjedokom, neka za kaznu plati jedan perper. A ako
smjesta ne bude mogao platiti, neka se veze uz kolac i neka stoji jedan dan tako vezan. A tko ga
prokaze, neka dobije polovicu naplaćene novĉane kazne.
GL. LVI. O PRODAJI ORUŢJA
Isto tako odreĊujemo, ako tko prodaje koje oruţje gusarima bez naloga Korĉulanske
komunalne uprave, neka izgubi to oruţje ili iznos u visini vrijednosti oruţja. A prijavitelj neka
dobije polovicu isplaćene novĉane kazne ili vrijednosti oruţja.
GL. LVII. O ZABRANI NOSENJA ORUŢJA
Isto tako odreĊujemo, kada komunalna uprava zabrani nositi oruţje danju ili nocu, da se
postupa onako kako je ona i većina Maloga vijeća odredila i odluĉila.
GL. LVIII. O ONIMA KOJI UDU U POSJED TUĐE ZEMLJE
Isto tako odreĊujemo da se nijedan muškarac ni ţena ne usude uci u posjed tuĊe zemlje
osim dopustenjem i nalogom onoga kome zemlja pripada. A ako bi je zaposjeo bez dopustenja
vlasnika zemlje, neka izgubi pet perpera, od kojih neka polovica pripadne Komuni, a druga
polovica vlasniku zemlje, ako tuţi prekršitelja, i neka izgubi ĉitav trud koji je ulozio u nju, koji
neka pripadne vlasniku zemlje. Samo ako se radi o osobito bliskom srodniku koji ima udjela u toj
zemlji, neka taj koji je otpoceo raditi ne gubi svoj vec ulozeni trud. Jer, ako koji vlasnikov srodnik
ima udjela u toj zemlji, vlasnik mora nadoknaditi spomenutom obradivacu ono što presude
dobri ljudi koje za to odredi Kurija ili drugi. I neka svaki srodnik plati svoj dio ako bude htio
imati udjela u tome zemljoradnickom trudu.
GL. LIX. O ONIMA KOJI UPADNU U TUDU KUĆU
Isto tako odreĊujemo i naredujemo da se nijedan muškarac ni zenska ne usudi upasti u koju
tudu kuću, a ako upadne, neka izgubi sest perpera, od kojim polovica neka pripadne Komuni, a
druga polovica onome kome je naneseno nasilje. A ako se onaj kome je naneseno nasilje nagodi s
krivcem, neka izgubi svoj dio uplaćene novĉane kazne, ako to bude dokazano vjerodostojnim
svjedocima ili bude općepoznato.
GL. LX. O ROKU ZA PRISTUPANJE SUDSKOJ RASPRAVP
Isto tako odreĊujemo, ako je netko pozvan na sudsku raspravu zbog krade i obrati se
molbom na Vijeće za odgodu, neka dobije rok od tri dana, a ako ne pristupi sudu u roku od tri
dana, neka izgubi svako svoje pravo na obranu u vezi sa spomenutom kradom i neka naknadi
spomenutu kradu iz ĉitave svoje imovine i neka plati nareĊenu novcanu kaznu. I neka mu se
uskrati pravo na odvjetnika osim iz njegova roda. A ako je okrivljenik nerazuman ili lud, neka
Kurija odluĉi da li će mu se dati odvjetnik.
GL. LXI. O ONIMA KOJIUNIŠTAVAJU TUBE VINOGRADE
Isto tako odreĊujemo, ako netko uništi koji vinograd pa bude otkriven vjerodostojnim
svjedocima, neka plati tu poĉinjenu štetu i deset perpera. A ako se onaj kojemu je vinograd
uništen, nagodi sa zloĉincem, neka izgubi svako svoje pravo i utrzak od novĉane kazne, pa to sve
neka pripadne Komuni. A ako se ne nagodi s njime, neka dobije naknadu svoje štete i polovicu
uplaćene novĉane kazne, ako ga je sam prijavio. A ako ga je drugi prijavio, neka on dobije
ĉetvrtinu, a drugu ĉetvrtinu prijavitelj te Komuna polovicu. A ako bude općepoznato da je bilo
doslo do nagodbe izmedu zloĉinca i onoga koji je štetu pretrpio, neka ostecenik ništa ne dobije
od svojega prava, kako je prije reĉeno.
GL. LXJI. O SLIĈNOM POSTUPKU PREMA SUSJEDIMA
Isto tako odreĊujemo da smo duzni tako postupati sa susjedima kao što oni s nama
postupaju, ne dirajuci niposto u ranije zapisane statutarne odredbe za sve ostale zajednice. A
imaj na umu da nasi susjedi prebivaju na podrucju od Sibenika do Korĉule i od Korĉule do
Dubrovnika i po ĉitavom kopnu. Pri tome ostaju na snazi ugovori koje smo s drugima zakljuĉili
osobito s onima s Hvara, Braca i otoka Visa.
GL. LXIII. O KURUI U PUNOM SASTAVU
Isto tako odreĊujemo, ako se Velika kurija ne uzmogne sloziti, neka sazove Malu kuriju i
neka taj predmet ustupi Malom vijeću, pa onako kako im se bude cinilo da je pravedno, neka
presude i neka se donese presuda, imajuci u vidu da u torn Vijeću ne moţe biti prisutan nijedan
srodnik parnicnih stranaka sve do trećeg stupnja srodstva.
GL. LXIV. O PASTIRIMA
Isto tako odreĊujemo da nijedan pastir ne smije oguliti kozu s koje ţivotinje, a da glava ne
ostane povezana zajedno s kozom, to jest s usima i to mora predociti vlasniku ţivotinja. A ako
tako ne uradi, mora se smatrati i osuditi kao kradljivac i neka snosi onu kaznu koja je
sadrţana u statutarnoj glavi o kradljivcima. A ako se vlasnik ţivotinja nagodi sa spomenutim
kradljivcem, odnosno pastirom protivno toj statutarnoj glavi, pa to bude dokazano vjerodostojnim
svjedocima ill bude općepoznato, neka izgubi ĉetiri perpera, a iznos te novĉane kazne neka
pripadne Komuni.
GL. LXV. O ISTOME
Isto tako odreĊujemo da se nijedan pastir ne usudi odnijeti neku krupnu ţivotinju ili sitnu
ţivotinju iz zajednickog stada bez dopustenja svojega gospodara. A ako je odnese i bude
otkriven, neka se osudi kao kradljivac prema odredbama Statuta. A ako se vlasnik ţivotinja
nagodi s tim kradljivcem, odnosno pastirom, protivno spomenutom Statutu i to bude dokazano
vjerodostojnim svjedocima, ili bude općepoznato, neka izgubi ĉetiri perpera koji neka pripadnu
Komuni.
GL. LXVI. O ISTOME
Isto tako odreĊujemo, ako koji pastir izjavi da je izgubio neku ţivotinju, krupnu ili sitnu, a
ne bude znao tko ju je odnio, neka štetu snosi taj pastir i neka se u pogledu spomenute štete
vjeruje izjavi vlasnika ţivotinja uz prisegu.
GL. LXVII. O ZAJMU UZ KAMATE
Isto tako odreĊujemo da nitko ne daje zajam uz kamate, a onaj tko dade, neka izgubi sve
kamate i polovicu glavnice, a onaj koji primi novae u zajam uz kamate, neka izgubi jedan peiper.
A onaj tko se na bilo koji naĉin ili uz bilo koju izliku nagodi sa suugovaracem, neka bez obzira na
to izgubi sve ono što nareduje ova statutarna glava, ako to bude dokazano vjerodostojnim
svjedocima ili bude općepoznato.
GL. LXVIII. O ONIMA KOJI UBUU RAZBOJNIKE
Isto tako odreĊujemo, ako koji Korĉulanin, braneći sebe ili svoje ţivotinje, ili svoje stvari ili
imovinu svojih drugova ili njih osobno protiv nekog stranca koji je dosao na otok da ih silom
uzme, pa spomenuti nas otocanin, braneći sebe ili svoje stvari ili drugove, kao što je prije reĉeno,
njega ubije, niposto se taj nas graĊanin ili otocanin ne smije kazniti nikakvom kaznom. A to
se podrazumijeva ako bi inaĉe bila nanesena šteta od preko pet groša.
GL. LXIX. O ONIMA KOJI TRAZE DA IM SUDI MALO VIJEĆE
Isto tako odreĊujemo, ako se tko parnici pred Kurijom u sporu vrijednosti preko dvanaest perpera,
da moţe zahtijevati da Malo vijeće zajedno s komunalnom upravom obvezatno sudjeluje u
suĊenju u torn sporu. Samo što u torn Vijeću ili sudu ili presudivanju ne moţe biti prisutan nijedan
od srodnika stranaka sve do trećeg stupnja srodstva. A Kurija je duzna postaviti za to suĊenje
jednog vijećnika koji nije sumnjiv nijednoj stranci umjesto onog suca koji je bio izuzet i uĉiniti da
se prisegne, i sliĉno postupiti ako bi više njih bilo izuzeto, i dati da se ta parnica dovrsi i presuda
izvrsi.
GL. LXX. NE SMUE SE TRAŢITI OTPIS NUEDNOG DUGA PREMA KOMUNI
Isto tako odreĊujemo da se od sada unaprijed ni za jedno dugovanje prema Komuni, kako na
osnovi kazni tako i na bilo kojoj drugoj osnovi, niposto ne smije prihvatiti nikakav zahtjev za otpis
pod prijetnjom kazne od dvadeset pet libara bilo kojem vijećniku. A ako knez ili potknez ili koji
sudac prihvati takav zahtjev u Vijeću, neka neopozivo plati Komuni pedeset perpera.
GL. LXXI. KOMUNA MORA NAPRAVITI TRIKNJIGE
Isto tako odreĊujemo da se svakih sest mjeseci naprave po tri knjige od papira primitaka i
izdataka Komune, od kojih jednu neka drţi knez, drugu neka drţi stariji sudac, a trecu neka drţi
komunalni blagajnik. Hoćemo takoĊer da stariji sudac revno cuva kljuĉeve skrinja za knjige i
komunalni peĉat.
GL. LXXII. O UVOZENJU ŢITA NA OTOK
Isto tako odreĊujemo da je svakome, kako graĊaninu tako i strancu, dopušteno i da moţe
uvesti ţito bilo koje vrste u grad i na otok. I, ako odmah bude htio to ţito prodavati, neka mu je
Komuna duzna ustupiti skladiste i osigurati nosace na trosak same Komune. I taj koji ima ţito,
duţan ga je odmah prodavati svakome tko ga hoće kupiti po onoj cijeni po kojoj ga je zapoceo
prodavati i ne smije povisiti cijenu, pod prijetnjom kazne od dvadeset pet perpera, od kojih
polovica neka pripadne Komuni, a druga polovica tuţitelju. I tako ne moţe mijenjati cijenu pod
prijetnjom prije navedene kazne, ali je moţe smanjiti; i ne smije ga više izvesti iz grada ili s
otoka pod prijetnjom spomenute kazne.
GL. LXXIII. O OTKUPU NEKRETNINA OD STRANE SRODNIKA
Isto tako odreĊujemo da se svaka pojedina prodana nekretnina u KORĈULi moţe zahtjevati
i natrag zadobiti za istu cijenu po vrlo bliskom srodniku prodavaoca u roku od jednog mjeseca i
jednog dana od dana kada je prodaja pismeno zakljuĉena. I ako je drugi blizi srodnik još u torn
roku otkupi, neka konacno ostane torn blizemu i tako s koljena na koljeno.
GL. LXXIV. O TUTORIMA
Isto tako odreĊujemo da je komunalna uprava na osnovi svoje prisege duzna postaviti tutore
onome tko nakon smrti oceve ostane kao maloljetnik ili maloumnik tako da nije sposoban
vladati i upravljati sobom ni svojim stvarima; a isto tako ako bi se radilo o zenskoj.
GL. LXXV. NIJEDNA ŢENA NE MOŢE OSTAVITI VIŠE JEDNOM SINU ILI KĆERI NEGO
DRUGIMA
Isto tako odreĊujemo da nijedna ţena ne moţe ostaviti više jednom sinu negoli drugima, niti
jednoj kćeri više nogoli drugoj. Ali moţe po volji ostaviti više sinu negoli kćeri i sinovima negoli
kćerima.I ne moţe nijednu nekretninu ostaviti drugima nego sinovima ili kćerima ill svome muţu.
GL. LXXVI. O OBRAĐIVAĈIMA VINOGRADA
Isto tako, odreĊujemo da svaki onaj tko se obveze da će obradivati neĉiji vinograd ili
vinograde, pa ga ne bude obradivao prema ugovoru, plati globu od pet perpera od kojih polovicu
Komuni, a drugu polovicu vlasniku vinograda kome se bio obvezao i neka naknadi štetu vlasniku
vinograda prema nahodenju komunalne uprave.
GL. LXXVII. O ONIMA KOJI SVJEDOCE PROTIV KOMUNE
Isto tako odreĊujemo da tko god pruzi svjedocanstvo protiv Korĉulanske komune u korist
neke privatne osobe, neopozivo izgubi svu svoju imovinu i neka bude izgnan iz Korĉule i njezina
podrucja, pa ako taj ponovno dode pod vlast komunalne uprave, neka izgubi glavu.
Podrazumijeva se, naime, da svojim svjedoĉenjem zeli drugome predati prava Komune.
GL. LXXVIII. NI ZA JED AN DUG PREMA KOMUNI NE SMIJE SE TRAŢITI OTPUST
U VIJEĆU
Isto tako odreĊujemo da se ubuduće ni za jedan dug prema Komuni, kako s naslova kaznjavanja
tako i s bilo kojega drugog naslova, ne smije niposto dopustiti nikakav zahtjev za njegovo
otpuštanje pod prijetnjom kazne od dvadeset pet perpera bilo kojem vijećniku. A ako potknez ili
koji sudac dopusti takav zahtjev u Vijeću, neka neopozivo isplati kao globu Komuni pedeset
perpera.
GL. LXXIX. O KNJIGAMA KOMUNALNIH PRIHODA
Isto tako odreĊujemo da se svakih sest mjeseci izrade po tri knjige od papira komunalnih
prihoda i rashoda od kojih neka jednu drţi knez ili njegov zamjenik, drugu neka drţi jedan od
starijih sudaca, a trecu neka drţi gradski blagajnik. Hoćemo takoĊer da jedan od starijih sudaca
drţi peĉat i kljuĉeve skrinja za komunalne knjige.
GL. LXXX. O UVOZENJU ţita NA OTOK
Isto tako odreĊujemo da je svakome, kako graĊaninu tako i strancu, dopušteno i da moţe
uvesti ţito bilo koje vrsti u grad i ako bude htio odmah prodavati ga, komuna mu je duzna
ustupiti skladiste i osigurati nosace na trosak same Komunel I taj koji ima ţito dijizan ga je
odmah prodavati svakome tko ga bude htio kupiti.jl taj ne smije više izvesti to ţito, niti smije
povisiti cijenu uzf koju ga je poceo prodavati pod prijetnjom kazne od dvadeset pet perpera
svakome prodavacu, od koje kazne polovica neka pripadne Komuni, a druga polovica prijavitelju.
GL. LXXXI. O ONIMA KOJI OMETAJU RIBARSKE POSTE
Isto tako odreĊujemo da se nitko, bez obzira na svoj drustveni poloţaj, ne usudi ometati u
ribarenju ili ribariti na mjestu gdje su ribari bacili svoje mreţe, niti jedan drugoga ometati u
ribarenju. A ako tko postupi suprotno, neka Komuni plati dva perpera, samo ako se to dokaze
pomocu dvojice vjerodostojnih svjedoka.
GL. LXXXII. O BRODOLOMIU
Isto tako odreĊujemo i hoćemo da se nepovredivo primjenjuje pravilo da je ubuduće, ako se
dogovi da koji strani brod uslijed oluje dozivi brodolom u morskom podrucju grada ili otoka, a to
opazi neki muškarac ill zenska, taj duţan odmah doci u grad i to javiti komunalnoj upravi da bi
uprava mogla poduzeti odgovarajuce mjere. I za tu prijavu neka dobije nagradu od jednog perpera.
A ako to bude javljeno u selo, neka oni iz sela isplate spomenuti perper prijaviteljima. I, ako netko
bude htio ići na spasavanje neĉega s broda, neka se o tome najprije dogovori s brodskim parunom,
pa ako parun ne bude zelio pomoc i neće da ugovori pomoc, neka se nitko ne usudi ista uzeti od
brodskih stvari pod prijetnjom globe od pedeset perpera što treba da pripadnu Komuni i neka vrati
stvari koje je uzeo. A ako parun pristane primiti pomoc, neka je svakome dopušteno izvlaciti i
spasavati stvari pod onim uvjetima kako je ugovorio s parunom.
GL. LXXXIII. O CIJENI SVIH VRSTA MESA
Isto tako odreĊujemo da se ubuduće libra skopćevog mesa prodaje po deset malih denara a
govedeg, od neuskopljenog jarca i kozjeg po pet malih denara, meso od prasca po cetrnaest malih
denara, a od prasice po dvanaest. A ako tko postupi suprotno, neka plati Komuni pet perpera,
od kojih polovica neka pripadne prijavitelju, samo ako to dokaze dvojicom vjerodostojnih
svjedoka.
GL. LXXXIV. O SLUŢBENICIMA
Isto tako odreĊujemo i naredujemo da se nijedan celnik, poljscik, pudar niti drugi koji
sluţbenik koji je, ili će u budućnosti bid, nadreden ovcarima ili pastirima, ne usudi i ne drzne
primiti neki dar, tj. ţivotinje, vunu ili sir od nekog drugog celnika ili od pastira kao mito pod
prijetnjom globe od pet perpera za svaki prekrsaj bilo kojem od tih sluţbenika koji bi postupio
suprotno. A ako bi koji celnik, ovcar ili pastir njima nešto poklonio, neka plati istu globu, od
koje polovica neka pripadne Komuni, a druga polovica prijavitelju, samo ako to bude
dokazano dvama vjerodostojnim svjedocima.
GL. LXXXV. O ONIMA KOJI VADE KAMENJE IZ LUKOBRANA
Isto tako odreĊujemo da svatko tko izvadi koji kamen iz lukobrana gradske luke, plati za
svaki kamen jedan perper svaki put što izvrsi prekrsaj i neka prijavitelj dobije polovicu te
isplaćene globe. A komunalna uprava moţe postaviti sluţbenike za cuvanje toga lukobrana.
GL. LXXXVI. O ONIMA KOJI UPROPASTE TUĐEG KONJA
Isto tako odreĊujemo, ako tko hotimice ubije ili upropasti tuĊeg konja, pa se to dokaze trima
vjerodostojnim svjedocima, a konj bude tako upropasten da ne moţe raditi, neka se taj zloĉinac
objesi konopom na vjesala tako da bas umre. Ako se pak taj zloĉinac ne pronade ili ako mu se
taj zloĉin ne uzmogne dokazati, neka stanovnici onog sela gdje je taj zloĉin poĉinjen dobiju rok
od petnaest dana da potraze poĉinitelja zloĉina. A ako ga ne budu mogli pronaci, neka plate vlasniku
konja protuvrijednost, a uvijek ostaje nedirnuto njihovo pravo na naknadu od krivca ako ipak jednom
pronadu poĉinitelja zloĉina. I neka uvijek zloĉinceva imovina bude obvezana Komuni ili selu.
GL. LXXXVII. O ONIMA KOJI ONESPOSOBE TUĐEG VOLA
Isto tako odreĊujemo, ako tko hotimice ubije ili rani i onesposobi tuĊeg vola, neka mu se odsijeĉe
desna ruka. Ako se pak radi o dva vola, neka mu se odsijeĉe desna ruka i noga. Ako se pak bude radilo
o tri vola ili vise, neka se takav zloĉinac konopom objesi na vjesala tako da umre. To vrijedi ako je
zloĉin dokazan kao što se kaze prije u glavi o konju. Za kravu i magarca iste su odredbe kao i za vola. I,
ako se taj zloĉinac ne moţe pronaci, neka selo gdje se zloĉin dogodio plati odštetu vlasniku stvari tj.
ţivotinje. I u svemu ostalom neka ova glava vrijedi kao ona o konju.'
GL. LXXXVIII. O ONIMA KOJI OPUSTOSE TUDI VINOGRAD
Isto tako odreĊujemo, ako tko spali ili opustosi tuĊe vinograde hotimice ili namjerno i zlobno, pa to
bude dokazano vjerodostojnim svjedocima, neka se takvom zloĉincu odsijeĉe desna ruka. I opet, ako
se taj zloĉinac ne pronade, ili mu se taj zloĉin ne moţe dokazati, neka stanovnici onog sela na podrucju
kojega su vinogradi opustoseni, dobiju rok od 15 dana da potraze poĉinitelja zloĉina. A ako ga ne
mogu pronaci, neka plate i nadoknade štetu vlasniku vinograda, pri cemu uvijek ostaje njihovo
pravo na naknadu od krivca ako se kasnije pronade kako je prije reĉeno u glavi o konju. Komunalna
pak uprava treba postaviti procjenitelje kako joj se bude cinilo da je pravo.
GL. LXXXIX. O ONIMA KOJI ZAPALE TUDU KUĆU
Isto tako odreĊujemo, ako tko opljacka ili hotimice, odnosno zlobno zapali tudu kuću, staju,
kup ili stog ţita i to bude dokazano dvama vjerodostojnim svjedocima, neka se takvu zloĉincu
odsijeĉe desna ruka i neka naknadi štetu vlasniku kuce, stoga zita, odnosno staje. A ako se taj zloĉinac
ne pronade, neka stanovnici toga sela na podrucju kojega je zloĉin poĉinjen naknade spomenutu
štetu. Pri tome ostaje uvijek njihovo pravo na naknadu od krivca ako ga kasnije pronadu koje se
spominje u glavi o konju, a prethodno imaju odreĊeno vrijeme za istraţivanje svega.
GL. XC. O PODNOSENJU PRIJAVA
Isto tako odreĊujemo da svaku prijavu treba podnijeti u roku od osam dana nakon neke
pretrpljene štete i povrede. I, ako ih prijavitelj ima, mora pribaviti do tog roka najmanje dva
vjerodostojna svjedoka. Inaĉe, kada prode taj rok, neka njegova prijava ili prituţba ne bude ni od kakve
vrijednosti.
GL. XCI. O PUDARIMAI ROKU ZA PRIJAVU ŠTETA
Isto tako odreĊujemo da svi pudari imaju rok od petnaest dana da dodu i prijave sve one koji su
na neki naĉin poĉinili poljsku štetu. A ako bi moţda koga tajili, ili opravdavali, neka izgube
vjerodostojnost i neka plate komuni pet perpera i neka naknade štetu vlasniku polja ili vinograda.
GL. XCII. O VEZIVANJU PASA U VRIJEME SAZRIJEVANJA GROZDA
Isto tako odreĊujemo da svaki onaj tko ima psa, muzjaka ili zenku, mora drţati ga
privezanog pocevsi od blagdana svetoga Ilije pa do zavrsetka berbe pod prijetnjom kazne od sest
groša za svakog prekršitelja i svaki put kad tko postupi suprotno. I neka se o tome pokloni vjera
izjavi pudara. A ako bi koji pudar prikrivao nekog prekršitelja, neka isplati Komuni u ime kazne
jedan perper, i to za svaki put. I neka pudar dobije trećinu isplaćene kazne. I neka uz to vlasnik
psa naknadi štetu vlasniku vinograda. A to vrijedi za vrijeme dok bude grozda na neobranim
vinogradima.
GL. XCIII. NEKA NITKO NE IDE PO OBRADENIM POLJIMA
Isto tako odreĊujemo da se nitko, bez obzira kojeg je drustvenog poloţaja, ne usudi i ne
drzne ići po obradenom polju ili poljima niti po cijem vinogradu ili vinogradima. A ako tko
postupi protivno, neka svaki put plati sest groša. Ta kazna neka se podijeli na tri dijela, ako
pudar bude prijavio taj prekrsaj. Od toga neka jedan dio pripadne Komuni, drugi ostecenom
vlasniku, a treći pudaru. I tako neka bude za svaku poĉinjenu štetu i neka se uvijek ostecenom
vlasniku naknadi šteta. A ako vlasnik polja ili vinograda to bude prijavio, neka se pokloni vjera
njegovoj izjavi uz prisegu, pa tada neka se naplaćena novcana kazna podijeli napola izmedu
Komune i ostecenog vlasnika.
GL. XCIV. O ONIMA KOJI ODVODE TUĐEG SLUGU ILI SLUSKINJU
Isto tako odreĊujemo, ako koji graĊanin ili stranac ili slanovnik izvangradskog podrucja
grada Korĉule uzme u slu/bu kojeg slugu ili sluskinju nekog Korĉulanina ili stanovnika otoka
Korĉule bez znanja, volje i dopustenja njegova gospodara ili gospodarice, neka plati Komuni u
ime kazne pedeset perpera bez ikakva prastanja, bez obzira na koju suproInu odredbu, sadašnju ili
buduću. A ako spomenuti sluga ili najmljenik nije ispunio svoj rok sluţbe, mora se sibati gol ili gola
po ĉitavom gradu i mora ispuniti svoje vrijeme sluţbe kod dotadasnjeg gospodara. A ako je
koje stvari dotadasnjeg gospodara ili gospodarice odnio, neka se išiba i zigose usijanim ţeljezom
na celu.
GL. XCV. O IZVOZU KAMENJA
Isto tako odreĊujemo, ako koji stranac izveze izvan podrucja Korĉule toliko kamenja pogodnog
za gradnju kojim bi se mogao natovariti brod nosivosti što modija soli, neka plati kao ilacu Komuni
jedan zlatni dukat. A ako bi se radilo o koliĉini picko što modija, neka plati srazmjerno na svakih
što modija po spomenuti jedan dukat, a ako se radi o manjoj koliĉini, neka plati isto tako
odgovarajuci dio. I neka se nitko, ni graĊanin ni stranac, ne usudi izvesti gradevno kamenje
ako prijc o tome ne obavijesti komunalnu upravu i dade to zapisati u komunalnoj kancelariji, pod
prijetnjom kazne od dvacleset pet perpera za izvoznika kamenja i dvadeset pet za dvadeset pet
perpera za izvoznika kamenja i dvadeset pet za brodskog paruna, a ta isplaćena novcana kazna
neka pripadne Komuni. I neka svatko smije to prijaviti i neka dobije treći dio naplaćene globe.
GL. XCVI. NASTUPNICI NE MOGU PONISTITINIJEDNU PRESUDU
Isto tako odreĊujemo da nijednu presudu, kako graĊansku tako kaznenu, koju su donijeli knez,
njegov zamjenik, komunalni upravitelj i sadašnji ill budući suci, njihovi nastupnici niposto ne
mogu ukinuti ni ponistiti. A to vrijedi kako za presude koje su vec donesene tako i za one koje će
se donijeti. AH svatko tko bi se smatrao ostecenim moţe, odnosno smije zaliti se kao što je
napisano u glavi u ţalbama.3
GL. XCVII. O OVLASTI SUDACA DA SAZOVU VIJEĆE
Isto tako odreĊujemo da je komunalna uprava zajedno s drugim vijećnicima koji budu u
gradu ovlastena bilo kada i onoliko puta koliko joj se uĉini pogodnim sazvati Vijeće i da tada
svi vijećnici iz svih sela moraju doci na Vijeće. A ako koji ne bi dosao, neka plati onu novcanu
kaznu koju komunalna uprava odredi, osim u sluĉaju opravdane sprijeĉenosti, o kojoj
sprijeĉenosti neka taj sprijeĉeni osobno ili preko drugoga obavijesti komunalnu upravu u roku od
sljedećih osam dana nakon spomenutog Vijeća, inaĉe neka njegovo opravdavanje ne vrijedi. Osim,
isto tako, ako bi tko uzivao posebnu povlasticu.
GL. XCVIII. O UDATIM ŢENAMA DA NE MOGU TRAŢITI OCEVU NI MAJĈINU
IMOVINU
Isto tako odreĊujemo, ako su otac, majka ili braca udali svoju kćerku, odnosno svoju sestru,
da se ona ne moţe, nakon oceve i majcine smrti, vratiti na oĉevinu niti ista traţiti od spomenute
oceve imovine, osim ako bi ta kćerka ili kćerke imale odgovarajucu ispravu ili na osnovi
oporuke ili druge javne isprave. I hoćemo da se to nepovredivo stalno primjenjuje bez obzira na
bilo koji zakon, statutarnu odredbu ili statutarnu izmjenu suprotna sadrţaja koji bi se rnogli u
budućnosti pojaviti. A to što je reĉeno o ocinskim dobrima, vrijedi i za majcina dobra.
GL. XCIX. O SLUGAMA, ORACIMAI PASTIRIMA
Isto tako odreĊujemo, ako koji pastir, orac ili sluga ugovori da će stanovati s nekim
gospodinom ili gospodarom za odreĊeno vrijeme da bi mu pasao ţivotinje, ili da će mu orati
zemlje ili da će mu u kuci vrsiti druge poslove i to mu ĉvrsto obeća, pa poslije odbije to uraditi,
neka se vjeruje pi isczi gospodara koji zahtijeva izvršenje obveze s jednim vjcrodostojnim
svjedokom. A ako taj sluga s drugim ugovori slu/bu, duţan je ipak otici s prvim, a ne s tim
drugim i k ionic neka plati kao globu Komuni pet perpera, od kojih pulovica neka pripadne
gospodaru, ako sam bude to prijavio.
GL. C. SVAKO SELO NEKA PASE ŢIVOTINJE UNUTAR SVOJIH GRANICA
Isto tako odreĊujemo da svako selo mora pasti vlastite zivotinje unutar svojih granica i na
svome podrucju, a ne na podrucju drugog sela. A onaj koji postupi suprotno, neka plati dvadeset
pet perpera, od kojih polovica neka pripadne Komuni, a druga polovica prijavitelju.
GL. CI. O RIBARIMA
Isto tako odreĊujemo da je svaki ribar koji ima ribe za prodaju duţan donijeti ih na ribarnicu
radi prodaje svakome tko ih hoće kupiti. A ako bi ih prodavao drugdje i bude za to prijavljen, neka
svaki put plati dva perpera, od kojih polovica neka pripadne Komuni, a druga polovica onome tko
ga prijavi.
GL. CII. O ONIMA KOJI NE MOGU DOKAZATI OPTUŢBU
Isto tako odreĊujemo, ako tko udubuce nekoga tuţi pa optuţbu ne bude mogao dokazati,
neka plati Komuni dva groša malih denara i neka optuţeni bude osloboden te optuţbe.
GL. CIII. O ISPITIVANJU TOCNOSTI MJERA
Isto tako odreĊujemo da Komuna, odnosno njezina uprava mora postaviti jednog sluţbenika koji
će svakog mjeseca ispitivati tocnost mjera, vaga, tezulja sa dva pladnja i svih drugih mjera i
ispravljati ih, pa ako tko bude drzao neispravne mjere i utege, neka svaki put i za svaku mjeru
plati dva per pcra, a prijavitelj neka dobije treći dio te naplaćene novĉane
kazne.
GL. CIV. O UVOZU ţita NA OTOK
Isto tako odreĊujemo, ako u Korĉulansku luku ili u neko clrugo mjesto na otoku stigne koji
mali ili veliki brod natovaren ţitom bilo koje vrste, a otok bude oskudijevao ţitom, neka je
komunalna uprava ovlastena narediti da se iskrca toliko ţita koliko joj se uĉini potrebnim sve do
koliĉine polovice zitnog tovara na brodu i osigurati gospodaru ţita skladiste i nosace. To ţito
neka gospodar prodaje na malo po cijeni po kojoj bude htio i tu cijenu ne smije povisiti, ali je
moţe smanjiti i mora ga uvijek prodavati uz zadnju cijenu po kojoj prodaje pod prijetnjom kazne
od dvadeset pet perpera od kojih treći dio neka pripadne prijavitelju, a ostala dva Komuni.
Drugu polovicu zitnog tovara moţe gospodar odvesti kamo god bude zelio.
GL. CV. O ZABRANIUVOZA STRANOG VINA
Isto tako odreĊujemo da nitko ne smije uvoziti na otok KORĈULu strano vino radi prodaje
pod prijetnjom kazne od dvadeset pet perpera, od kojih polovica neka pripadne Komuni, a druga
polovica prijavitelju. Hoćemo ipak da za kucnu potrebu moţe svatko uvesti koliĉinu od jedne
bacvice. Isto tako lioccmo, ako bi u gradu i na otoku vladala nestasica vina i ne lii bilo otocnog
vina, a netko bi ga htio uvesti, da je komunaliia uprava ovlastena dopustiti uvoz.
GL. CVI. O PROD ATI MESA U MESNICI
Isto tako odreĊujemo, budući da smo prije rekli o cijeni jareceg skopćevog mesa, neka se
libra tog mesa prodaje po osam malih denara. I tko god bude prodavao meso u mesnici, duţan ga
je prodavati svakome tko ga bude htio kupiti i ne smije ga odnijeti kuci, osim za potrebu vlastita
domaĉinstva, i duţan ga je rezati i dati svakome tko ga bude traţio u koliĉini od pola groša i
vecoj. I ne smije to meso prodavati drugdje osim u mesnici, pod prijetnjom kazne od dva perpera
za svaki prekrsaj. I nitko ne smije prodavati meso bez mjerenja, pod prijetnjom spomenute
kazne. I svatko moţe prijaviti prekršitelja i neka dobije polovicu naplaćene globe.
GL. CVII. O PRODAJI VINA
Isto tako odreĊujemo da nijedan prodavac vina, kako svoga tako i tuĊeg, ne smije niti moţe
uskratiti prodaju tog vina bilo kojem ĉovjeku ili bilo kojoj osobi u svako vrijeme kada je to
dopušteno, pod prijetnjom kazne od dva perpera, od kojih polovica neka pripadne Komuni, a
druga polovica prijavitelju.
GL. CVIII. O ONIMA KOJI DOLAZE IZ OKUZENIH MJESTA
Isto tako odreĊujemo da se nijedan graĊanin ili otocanin ne usudi prihvatiti kuci neku osobu
koja dolazi iz okuzenih mjesta ili onih gdje hara kuga, pod prijetnjom kazne od pedeset perpera,
od kojih polovica neka pripadne komuni, a druga polovica prijavitelju. A ako tko uputi zahtjev
komunalnoj vlasti u njihovu korist ili ga dade uputiti, neka plati komuni dvadeset pet perpera. A
ako tko kupi od njih neku odjecu, neka bude prognan i izagnan na prisilni boravak s otoka na dva
mjeseca.
GL. CIX. O OTVARANJU PISAMA UPUCENIH KOMUNI
Isto tako odreĊujemo da, kad god sitgnu kakva pisma Vijeću i komunalnoj upravi Korĉule,
a Vijeće u to vrijeme ne bude na okupu, uprava skupa s vijećnicima koji se nadu u gradu bude
ovlastena dati da se ta pisma otvore i da ih gradski kancelar procita.
GL. CX. O ZABRANI SJEĈE DRVA
Isto tako odreĊujemo, ako koji stranac hoće sjeci na otoku koje debelo drvo podobno za
gradnju, komunalna uprava mu to ne moţe dopustiti bez Vijeća u punom sastavu pod prijetnjom
kazne od deset perpera za bilo kojeg suca kao ĉlana uprave koji bi mu to dopustio, a ako bi u
tome sudjelovao zamjenik kneza, neka upadne u istu kaznu. Ako pak netko hoće samo kupiti
gradevno drvo na KORĈULi, moţe mu komunalna uprava zajedno s vijećnicima koji se budu
nalazili u gradu prodati i dati dozvolu da mu se drvo proda. Ako pak neki Iraze drva za gorivo,
moţe im sama komunalna uprava dati dozvolu za sjecu uz naplatu ili besplatno. A ako bi onaj tko
je dobio dozvolu da sijeĉe drva za gorivo sjekao debela drva prikladna za gradu, neka neoprostivo
plati Komuni dvadeset pet perpera pa taj novae neka pripadne Komuni i neka izgubi svoj teret
nasjeĉenog drva.
GL. CXI. O OTVARANJU SKRINJA U KOJIMA SE ĈUVAJU KNJIGE
Isto tako odreĊujemo, kada god netko hoće traţiti koju svoju ispravu ill zabiljesku u
komunalnim knjigama, sudac koji drţi kljuĉeve mora je potraţiti zajedno s komunalnim
kancelarom i ne moţe bez kancelara traţiti bilo koji spis pod prijetnjom kazne od pet perpera za
svakog suca koji drţi kljuĉeve skrinja gdje se nalaze komunalni spisi.
GL. CXII. O ONIMA KOJI KRADU DRVA
Isto tako odreĊujemo, ako tko sijeĉe drvo prikladno za gradu tj. debelo ili tanko i natovari
koji brod ili ladu, neka brodski parun plati Komuni dvadeset pet perpera, a svaki mornar dva
perpera, ako sijeĉe bez dozvole. To se odnosi na strance. I neka izgubi sav teret nasjeĉenog drva,
a onaj koji to prijavi, neka dobije treći dio naplaćene globe.
GL. CXIII. O UDATIM ZENAMA DA NE MOGU TRAŢITI NIŠTA POVISE
MIRAZA
Isto tako odreĊujemo i hoćemo da se, bez obzira na bilo koju statutarnu odredbu, ili bilo koji
zakon koji suprotno propisuje, i bez obzira na bilo koju naredbu ili odluku koja je donesena ili će
se ubuduće donijeti, stalno primjenjuje sljedeće pravilo. Ako neka ţena nema oca, brace ili brata, a
udade se uz miraz s kojim ju je namirio neki njezin krvni srodnik ili srodnik po tazbini, pa sama
prizna, ili to uĉini njezin muţ ili bas ona sama, da je primila miraz, i osobito ako se sama odrekne
ostale druge imovine koja po bilo kojem pravu njoj pripada, ne moţe više nikada ni sama, ni
njezin prvi ili daljnji muzevi, ni njezini potomci niti itko za nju još nešto traţiti od oĉevih ili
majcinih dobara niti od bilo kojih dobara koja njoj i njezinim potomcima pripadaju na osnovi
nasljedstva, vec neka ona tj. ta dobra budu onoga ili onih kome po pravu pripadaju ili njihovih
potomaka.
GL. CXIV. O NAGRADI KANCELARA
Isto tako odreĊujemo da kancelar za svaki spis koji naĉini strancima mora toliko primiti
od stranaca koliko oni naplaćuju od nasih zemljaka.
GL. CXV. O SLUGAMAISLUSKINJAMA KOJI ODNESU NEKE STVARI SVOJEGA
DOTADAŠNJEG GOSPODARA
Isto tako odreĊujemo, ako neki sluga ili sluskinja otide prije roka od kojeg svoga gospodara
ili gospodarice i nešto odnese, neka se vjeruje izjavi takvog gospodara ili gospodarice uz
prisegu. A ako netko drugi primi u sluzbu tog slugu ili sluskinju, neka plati Komuni pet perpera,
kako sluga ili sluskinja tako i onaj ili ona koji ili koja primi njega ili nju, i neka takav sluga ili
sluskinja izgubi svu svoju plaću i neka odsluzi ĉitavo vrijeme prvom gospodaru ili gospodarici
kao što se bio obvezao.
GL. CXVI. O NAĈINU PASE U KNEZAMA
Isto tako odreĊujemo da danju svatko moţe pasti ţivotinje uz obalu, tj. u Knezama osim kozlica i
janjaca, ali nocu ne smije pasti nijednu ţivotinju, vec se mora udaljiti od tog podrucja. A ako tko
postupi suprotno u nećemu što je prije spomenuto, neka plati dvadeset pet perpera i neka taj
pastir oslane jedan mjesec u zatvoru. Ako se i samo jedan janjac ili jare nade u prekrsaju, neka
plati spomenutu kaznu. I neka se vjeruje prijavitelju s jednim vjerodostojnim svjedokom i neka
taj dobije treći dio naplaćene globe. A ako bi tko nocu pasao ţivotinje u torn podrucju, neka plati
tu istu novcanu kaznu, od ĉega treći dio neka pripadne prijavitelju kao što je prije reĉeno i neka
se vjeruje prijavitelju kao što je prije reĉeno.
GL. CXVII. NEKA U VUECU NE BUDE ZAHTJEVA ZA OPRASTANJE ZLOĈINA
Isto tako odreĊujemo, ako tko udari neku osobu ţeljezom, toljagom, gredom, kamenom,
kopljem, uputi joj uvredljivu rijeĉ, pokrade je, izdade je ili je rukom udari, povuce je za kosu ili
ubije konja ili neku drugu, bilo koju ţivotinju ili sasijeĉe vinograd, ne moţe uputiti molbu
Vijeću da mu se oprosti, pod prijetnjorn kazne od dvadeset pet perpera. A ako bi komunalna
uprava ili netko iz uprave rekao da se takva molba dopusti, neka svaki taj plati dvadeset pet
perpera, koji neka pripadnu Komuni.
GL. CXVIII. O ŢIVOTINJAMA KOJE NANESU ŠTETU
Isto tako odreĊujemo da vlasnik svake krupne ţivotinje koja danju nanese štetu u vinogradima,
plati tri groša,,a ako nanesu štetu nocu, sest. Od te naplaćene novĉane kazne treći dio neka pripadne
Komuni, druga trećina vlasniku vinograda, a treća trećina prijavitelju. Ako pak to sam vlasnik
vinograda prijavi, neka se vjeruje njegovoj prisezi s jednim vjerodostojnim svjedokom i neka
dobije polovicu naplaćene globe, a drugu polovicu neka dobije Komuna. I hoćemo da pudari
naprave uvidaj o steti u roku od osam dana nakon što im je prijavljena pod prijetnjorn kazne od
dvanest groša za svakoga od njih i neka se vlasniku koji to prijavi vjeruje uz njegovu prisegu.
GL. CXIX. O TRIDESETOGQDISNJEM DRZANJU NEKRETNINA
Isto tako odreĊujemo da onoga tko nesmetano drţi koju nekretninu trideset godina, kako s
ispravom tako i bez isprave, nitko ne moţe uznemiravati, vec jedino onaj tko ima ispravu o
oporuci ili o mirazu.
GL. CXX. O ŠTETAMA KOJE MORA NAKNADITI SELO
Isto tako odreĊujemo, ako bi se u nekom selu ili na njegovu podrucju dogodio neki zloĉin ili
neko zlodjelo, a zloĉinac se ne bi pronasao, neka to selo naknadi tu štetu ostecenome. I ako tko
bude prijavljen za kazneno djelo, neka ima rok od osam dana da pristupi sudu, a ako u torn roku
ne pristupi, neka se smatra krivim za ono za što je prijavljen.
GL. CXXI. O ROKU U KOJEMU TREBA PODNIJETI PRUAVU
Isto tako odreĊujemo da se svaka pojedina prijava koju imaju podnijeti stanovinici grada protiv
bilo koje povrede ili štete podnese u roku od osam dana, inaĉe kada prode taj rok, neka ta
prijava ne bude ni od kakve vrijednosti. Ako se pak bude radilo o stanovnicima sela, neka svaki
od njih ima rok od petnaest dana u kaznenoj stvari, a u graĊanskoj pak osam. Inaĉe, kao što je prije
reĉeno, neka prijava ne vrijedi.
GL. CXXII. O ONIMA KOJI SU PRETRPJELI UDARAC, A NE MOGU TO DOKAZATI
SVJEDOCIMA
Isto tako odreĊujemo, ako tko pretrpi udarac u planini, na selu, u gradu ill na kojem god
drugom mjestu ţeljezom, toljagom, stapom, kamenom ili rukama i ima neki znak da je bio
udaren, a nema svjedoke, najprije treba pozvati prijavitelja da prisegne je li istina što kaze i za
što prijavljuje, zatim treba poslati po onoga koji je prijavljen i dati da on prisegne je li istina ono
što je u prijavi protiv njega sadrţano. Ako prizna, neka se kazni prema statutarnim odredbama i
njihovim izmjenama. Ako bude nijekao, mora se strpati u zatvor i neka tu ostane tri dana i tri noci,
pa ako u torn roku prizna, neka se kazni kako je prije reĉeno, a ako ne prizna, neka se podigne
uzetom preko koloture prema procjeni Kurije. Ako tada prizna, neka plati dvostruko, ako ne
prizna, neka se otpusti tj. oslobodi. I to se ne moţe uĉiniti bez Kurije u punom sastavu.
GL. CXXIII. NIJEDAN KORĈULANIN NE SMIJE ZASTUPATI STRANGE
Isto tako odreĊujemo da se nijedan Korĉulanin ne usudi i ne drzne niti smije zastupati, niti na
bilo koji naĉin ili prijevarom ili obmanom biti odvjetnikom kojem strancu, pod prijetnjom
kazne od dvadeset pet perpera, što treba da pripadnu Komuni, osim komunalni odvjetnik. Taj
moţe biti odvjetnikom strancu u njegovoj prisutnosti, ali ne i u odsutnosti, pod prijetnjom
spomenute kazne.
GL. CXXIV. NIJEDAN KORĈULANIN NE MOŢE UZETIU ZAKUP POBIRANJE
PRIHODA KNEZEVINE NA VELIKO
Isto tako odreĊujemo, pod prijetnjom kazne od pedeset zlatnih dukata, da nijedan
Korĉulanski graĊanin ne moţe niti smije uzeti u zakup pobiranje svih prihoda knezevine na
veliko, ali moţe na malo uz mjerenje.
GL. CXXV. KORĈULANIN NE MOŢE BITI KNEZEV ZASTUPNIK
Isto tako odreĊujemo da nijedan Korĉulanin ne moţe biti zastupnik kojeg Korĉulanskog
kneza niti mijesati se u njegove posjede ili prihode, pod prijetnjom kazne od pedeset zlatnih
dukata što treba da pripadnu Komuni, a komunalna uprava mora postupiti protiv takovog
prekršitelja bez ikakve prijave po samoj sluţbenoj duţnosti.
GL. CXXVI. O ONIMA KOJI UMIRU BEZ OPORUKE
Isto tako odreĊujemo, ako tko umre bezoporucno, neka sva njegova dobra pripadnu onome
koji mu je blizi iz roda po muškoj liniji, a ako ne bi bilo nijednog ili nijedne iz njegova koljena
po muškoj liniji, mora ga naslijediti zenski potomak po muškoj liniji, a ako ne bi bilo blizega
srodnika po muškoj liniji, neka ga naslijedi blizi muski srodnik po zenskoj liniji, a ako ne bi bilo
muškaraca, neka ga naslijedi zenska.
GL. CXXVII. O BRODOLOMU
Isto tako odreĊujemo, ako koji brod pretrpi brodolom, neka se nijedan Korĉulanin ne usudi
kupovati stvari ili robu u mom, to jest koje su na dnu, pod prijetnjom gubitka svega onoga što je
kupio, a prijavitelj kupca neka dobije polovicu, samo ako to dokaţe dvojicom vjerodostojnih
svjedoka.
GL. CXXVIII. NITKO NE MOŢE BITI OSUĐEN AKO NIJE POZVAN DA SE BRANI
Isto tako odreĊujemo da se nijedan muškarac ni ţena ne mogu za kazneno djelo osuditi ako
ih prije komunalna uprava nije pozvala da se brane. A ako ne bi htjeli pristupiti sudu ili odgovarati,
neka se kao krivci presudom osude za ono za što su optuţeni.
GL. CXXIX. O SLUZBI KANCELARA PRILIKOM TUŢBI
Isto tako odreĊujemo da je kancelar, kada god netko tuţi koga za kazneno djelo, duţan
odmah tu tuţbu upisati i odmah to javiti komunalnoj upravi. Ta uprava mora odmah ispitati
svjedoke, ako su u gradu, a ako se nalaze na selu, mora poslati ĉovjeka po njih i po optuţenika s
peĉatom ili ceduljom, i on je duţan pristupiti pred upravu da odgovara na takvu optuţbu. I to
pravilo neka se uvijek primjenjuje u kaznenim stvarima.
GL. CXXX. ŢENA NE MOŢE OPORUKOM OSTAVITI VIŠE JEDNOM SINU ILI KĆERI
NEGOLI OSTALIMA
Isto tako odreĊujemo da nijedna ţena ne moţe oporuĉiti više jednom sinu ili kćeri negoli
ostalima, niti moţe koju nekretninu ostaviti drugima osim svojim sinovima ili kćerima ili svome
muzu. AH pokretne stvari moţe ţena oporukom ostaviti po volji kome god bude htjela za spas
svoje duse, kao što pise u ranijoj statutarnoj glavi o izdvajanju imovine za spas duse.
GL. CXXXI. KADA PUDAR NANESE ŠTETU ĈUVAJUCI POLJA ILI VINOGRADE
Isto tako odreĊujemo, ako koji pudar koji ima ĉuvati polja ili vinograde nanese štetu, kako
sa ţivotinjama tako i bez njih, neka plati dvostruko. To vrijedi ako sam ne prijavi svoje ţivotinje '
koje su štetu poĉinile, vec drugi, a isto tako i ako sam nanese štetu, neka plati dvostruko, ako ga
netko drugi prijavi. Od te naplaćene novĉane kazne neka polovica pripadne Komuni, a druga
polovica neka pripadne prijavitelju.
GL. CXXXII. KADA PLEMIĆ SILUJE UDATU PLEMKINJU
Isto tako odreĊujemo da se kojem god Plemiću koji siluje neku udatu plemkinju odmah bez
prastanja odreţe glava tako da has umre, samo ako se to dokaze dvojicom vjerodostojnih
svjedoka. A ako ostecena ne bude imala svjedoka, neka taj koji je optuţen ostane tri dana u
zatvoru, a trećeg dana neka dobije tri trzaja na koloturi. I, ako tada prizna, neka mu se odsijeĉe
glava, kao što je reĉeno. To se, medutim, ne moţe uĉiniti bez Kurije u punom sastavu.
GL. CXXXIII. KADA PLEMIĆ SILUJE DJEVICU PLEMKINJU
Isto tako odreĊujemo, ako koji Plemić siluje neku djevojku plemkinju i koja je još djevica, pa
se to dokaze s dva vjerodostojna svjedoka, neka za kaznu plati sto zlatnih dukata, od kojih
polovica neka pripadne Komuni, a druga polovica toj djevojci i neka taj Plemić ostane šest
mjeseci u zatvoru. A ako ta djevojka bude htjela njega uzeti za muza, a on nju za ţenu, neka ništa
ne plati.
GL. CXXXIV. KADA PLEMIĆ SILUJE UDATU SELJANKU
Isto tako odreĊujemo, ako koji Plemić siluje neku udatu seljanku, neka mu se odsijeĉe glava.
Ako pak siluje djevicu sa sela, neka plati pedeset dukata, od kojih polovica neka pripadne
Komuni, a druga polovica toj djevojci i neka ostane tri mjeseca u zatvoru. A ako koji seljak siluje
djevojku plemkinju, neka se objesi na vjesala tako da umre. Samo neka se svi spomenuti zloĉini
dokazu najmanje dvama vjerodostojnim svjedocima. A ako bi Kurija smatrala da ţena ne govori
istinu, neka se ţena podvrgne torturi, pa ako prizna da govori neistinu, neka se ognjem spali tako
da umre. To se odnosi kako na plemkinju tako i na seljanku, i to se ne moţe uĉiniti bez Kurije
u punom sastavu.
GL. CXXXV. ŢIVOTINJE NE MOGU PASTI PRED GRADOM
Isto tako je odreĊeno i nareĊeno da nijedne ţivotinje s otoka ne mogu pasti na prostoru pred
gradom pocevsi od rta Vjesala pa do Malog Borka i do crkvice Svetog Luke preko svih brda
dokle seze ljudski vid kada se stane pred gradom, pod prijetnjom kazne od dva perpera za
svakog prekršitelja. Ako bi pak netko nocu pasao ţivotinje, neka plati dvostruko. Od te novĉane
kazne polovica neka pripadne Komuni, a druga polovica prijavitelju. No taj pašnjak neka bude
i neka sluzi za pasu konja, magaraca i stoke za klaonicu.
GL. CXXXVI. KORĈULANI NE SMIJU PREVOZITI BRODOM STRANO VINO
Isto tako je odreĊeno i nareĊeno da se nijedan Korĉulanin ili stanovnik Korĉule ne usudi ili
drzne prevoziti brodom strano vino niti trgovati kojim drugim vinom osim Korĉulanskim, pod
prijetnjom kazne od dvadeset pet perpera, kako za brodskog paruna tako i za trgovca i kazne od
pet perpera za svakog mornara, od kojih naplaćenih novcanih kazni neka prijavitelj dobije treći
dio. I svatko neka je ovlasten to prijaviti. Izuzetak je jedino ako bi tko prevozio neko vino u naval
iz pokrajine Marke drugamo, all ne u KORĈULu, što moţe raditi, i to samo s dopustenjem ĉitave
Korĉulanske uprave, a ne drukcije, pod prijetnjom spomenute kazne.
GL. CXXXVII. KNEZ I SUCI SU OVLAŠTENI
POSTAVLJATI PRIJEDLOGE U VELIKOM VIJEĆU
Isto tako je odreĊeno i nareĊeno da se od sada ubuduće u Velikom vijeću Korĉule ne moţe dati
nikakva ovlast kojemu Korĉulanskom knezu, sucima ni drugoj kojoj osobi ni donijeti neka odredba,
ni prijedlog, ni statutarna izmjena ni na kakav naĉin ili kakvom smicalicom osim na dolje navedeni
naĉin, a ako bi se drukcije postupilo, neka ne vrijedi i neka nema u sebi nikakve ĉvrstine. Neka
bude na ovaj naĉin: Najprije, neka se nade na okupu Veliko vijeće na ĉijoj sjednici neka bude
najmanje pedeset i jedan vijećnik. U torn Vijeću neka gospodin knez skupa sa sucima ili vecinom njih
postavlja prijedlog, pa nakon što se prijedlozi izredaju, neka se razdijele glasaĉke kuglice medu
vijećnike. Zatim neka kancelar ide unaokolo s glasaĉkim kutijama, dajuci na znanje o cemu se glasuje i,
noseci jednu kutiju u desnoj, a drugu u lijevoj ruci, neka navijesta što treba raditi, pa svaki vijećnik
mora uvuci obje ruke u kutije i u skladu s prisegom ubaciti kuglicu u onu kutiju gdje mu se cini da je
bolje za dobro njegova zavicaja. Nakon toga neka kancelar pokupi kuglice i neka ih izbroji pred
knezom i sucima. Onaj prijedlog koji dobije većinu kuglica u kutijama, neka se objavi kao
prihvacen i neka bude ĉvrst i valjan i neka ga gradski kancelar zabiljezi redom u knjigu reformaĉija. I
taj naĉin rada neka se stalno primjenjuje. Takav se naĉin glasovanja nikako ne moţe ukinuti, osim
ako se o tome jednoglasno sloze gospodin knez i sva tri suca koji treba da iznesu to misljenje u
Velikom vijeću u kojemu moraju biti prisutni najmanje sezdeset vijećnika, a od tih sezdeset najmanje
cetrdeset kuglica moraju se naci u kutiji za ukinuce. Inaĉe, neka se ni knez, ni suci, ni vijećnici, ni
kancelar nikada ne usude i ne drznu u nećemu izmijeniti ili iskriviti ovu statutarnu odredbu pod
prijetnjom kazne od što zlatnih dukata, od kojih dva dijela treba da pripadnu Komuni, a treći dio
prijavitelju. I neka ova statutarna odredba bude zauvijek ĉvrsta.
GL. CXXXVIII. SUCI NE SMIJU NIKOGAZATVORITI BEZ SAVJETOVANJA S KNEZOM
Isto tako je odreĊeno i nareĊeno da nijedan sudac ne smije koju osobu zatvoriti u tamnicu bez
savjetovanja s gospodinom knezom, a ako ne bude kneza, bez savjetovanja s ostalim sucima ili s
nekim od njih. A isto tako i knez kada mu se uĉini da treba nekoga zatvoriti, neka to napravi uz
savjetovanje sa sucima ili sucem koji tada budu ili bude u gradu, a ne drukcije. Ako pak u gradu
tada ne bude suca ili sudaca, knez moţe sam nekoga zatvoriti.
GL. CXXXIX. KOLIKO TREBA DOBITI KOMUNALNI ODVJETNIK
Isto tako odreĊujemo da komunalni odvjetnik ili neĉiji zastupnik ne moţe primiti nikakvu
nagradu osim jednog groša, pod prijetnjom kazne iz prisege, a koji god odvjetnik ili zastupnik uzme
neku vecu nagradu155 u ime plaće, mita ili dijela
zahtjeva, neka plati globu dvostruke vrijednosti svega što je primio iz prije navedenih razloga. Od
te novĉane kazne polovica neka pripadne Komuni, a druga polovica prijavitelju, samo ako je to
dokazano barem dvama vjerodostojnim svjedocima. A osim toga neka bude lišen odvjetnicke
sluţbe za tih sest mjeseci. To se odnosi na sudovanja ili presudivanja što se odvijaju na KORĈULi,
a ne vani.
GL. CXL. UDATA ŢENA NE MOŢE OTUĐIVATI SVOJA DOBRA
Isto tako odreĊujemo da odsada unaprijed nijedna udata ţena ne moţe ni na kakav naĉin
otuĊivati svoja dobra osim u tri sluĉaja, i to ako se njezin muţ nalazi u zatvoru, a drukcije iz
zatvora ne moţe izici, kada moţe ţena uz slobodnu ocjenu Korĉulanske komunalne uprave
otuĊivati svoja dobra. Drugi je sluĉaj kada ţena moţe otuĊivati svoju imovinu radi izbavljanja
sina ili sinova iz zatvora kao što je prije reĉeno. Treći je kada ţena sama ili ona s muzem ili sa
sinovima, odnosno kćerima trpi glad, kada moţe otuĊivati uz slobodnu ocjenu komunalne
uprave kao što je prije reĉeno. Svaka pak prodaja, zalaganje, darovanje ili druga koja obveza
koju je ţena uz suglasnost muza uĉinila do danasnjeg dana ili muţ uz zeninu suglasnost, neka
bude ĉvrsta i valjana i neka se ne moţe ponistiti ni odbiti, ali se ubuduće moţe. Tu je pak
statutarnu odredbu sastavilo, potvrdilo i ovjerilo Korĉulansko Veliko vijeće godine tisuću tristo
osamdeset devete.
GL. CXLI. O SUMNJI DA JE NETKO KRADLJIVAC
Prihvaćeno je i usvojeno u Velikom vijeću Korĉule u ponom sastavu okupljenom na uobiĉajeni
naĉin godine tisuću tristo osamdeset sedme, dana sedamnaestog rujna, ako bi na koga pala
sumnja da je kradljivac ili lupeţ, da Kurija u punom sastavu moţe podvrći tog kradljivca ili lupeţa
torturi ako samo postoji neki indicij i odrediti mu torturu uz suglasnost većeg dijela Kurije.
GL. CXLII. O OBRAĈUNIMA GLEDE ŢIVOTINJA
Isto tako godine Gospodnje 1403. indikcije 11, zadnjeg dana mjeseca sijecnja. U punom i
Velikom vijeću grada i otoka Korĉule u kojem je bilo 56 vijećnika, a nitko se od njih nije
protivio, prihvaceno je da se svi obraĉuni u pogledu ţivotinja izmedu gospodara, tj. vlasnika
ţivotinja i pastira, odnosno celnika moraju napraviti u roku od jedne godine dana nakon što
napuste ortastvo, to jest do blagdana Velike Gospe u mjesecu kolovozu. Inaĉe, kada ta godina
prode, pastiri nisu duzni ni za što odgovarati gospodaru, izuzevsi ako je postojala kakva
opravdana zapreka koja je prijeĉila da se izvrsi obraĉun u propisanom roku.
GL. CXLIII. NIJEDNA ŢENA NE MOŢE OTUĐIVATI SVOJ MIRAZ
U punom i Velikom vijeću grada i otoka Korĉule uz zvonjavu zvona, na uobiĉajeni naĉin
okupljenom, u kojemu je pak bilo 38 vijećnika, 35 vijećnika je prihvatilo i usvojilo da sve i
pojedine prodaje, zalozi i kupnje, što ih je do danasnjeg dana ţena uz suglasnost svoga muza
uĉinila, ili muţ uz suglasnost zene, budu ĉvrsti i valjani i da se ne mogu obesnaziti, samo ako su
ucinjeni na naĉin i po odredbama Korĉule. Ubuduće pak ne smije nijedna ţena nikakvom
prijevarom ili obmanom otuĊivati svoj miraz bez dopustenja i izricite suglasnosti Kurije,
a Kurija ne smije dati dopustenje za to bez opravdana razloga, kao što zakon zahtijeva. Medutim
od tih prisutnih 38 vijećnika trojica su bill suprotnog misljenja, i to gosp. Luksa Simkovic,
gosp. Andeo pok. gospodina Marina i gosp. Marin Ivanov. Godine tisuću tristo osamdeset
devete, 12. indikcije, dana 1. travnja.
GL. CXLIV. O NAĈINU DAVANJA ŢIVOTINJA NA PAŠU
U punom i Velikom vijeću grada i otoka Korĉule uz zvonjavu zvona na uobiĉajeni naĉin u
crkvi svetoga Marka okupljenom, u kojemu je pak prisustvovalo 56, vijećnika, prihvaceno je i
usvojeno sa 49 glasaĉkih kuglica, a 7 je bilo protiv, da odsada ubuduće svaki vlasnik, odnosno
gospodar kojih god ţivotinja koji dade na pasu svoje ţivotinje nekom pastiru ili pastirima mora
odmah pri sklapanju ugovora s pastirom naĉiniti rovas i kada naprave rovas, neka veca polovica
tog rovasa ostane kod gospodara, ili više gospodara, a poslije toga svaki je pastir duţan svake
godine izvrsiti potpuni obraĉun s vlasnikom, odnosno gospodarom ţivotinja, uvijek na blagdan
Velike Gospe u mjesecu kolovozu i u sluĉaju prestanka ortastva, pastir je duţan brizljivo pasti i
ĉuvati blago svoga gospodara još za osam dana poslije spomenutoga blagdana. A ako bi od te
godine dana gospodaru nedostajala koja ţivotinja, neka se u toj stvari vjeruje prisezi gospodara
protiv pastira bez ikakvog drugog dokaza i za svaku ţivotinju koja bi vlasniku ţivotinja
nedostjala, pastir je smjesta duţan dati i ustupiti gospodaru dvije mlade ţivotinje, ili platiti 8
groša, za svaku ţivotinju koja nedostaje. I protiv toga nijedan pastir koji
pase tuĊe ţivotinje ne moţe protiv gospodara ili njegove prisege ništa reci, ni koju statutarnu
odredbu ili statutarnu izmjenu ili zakon niti koji obiĉaj, sadašnji ili budući iznijeti, a ako bi što
iznio protiv toga, neka odsada unaprijed to ne bude ni od kakve vrijednosti ili snage. Osim toga,
hoćemo da se od sada unaprijed u tim stvarima sasvim vjeruje vlasniku, odnosno gospodaru
ţivotinja na osnovi prisege koja mu se ponudi. K tome je inaĉe odreĊeno i ovo: ako bi pastir bio
bilo što duţan gospodara, gospodar nikako ne moţe prisiliti tog pastira da mu plati dug dok je on
zajedno s gospodarom u ortastvu glede ţivotinja. Isto tako propisujemo da uvijek vrijedi svako
svjedocanstvo ucinjeno s najmanje dva vjerodostojna svjedoka na teret pastira ili više pastira o
nekoj prisezi kojom se obvezao gospodaru i da se ono ne moţe ni na kakav naĉin ponistiti kojom
statutarnom odredbom ili kojom statutarnom izmjenom, a posebno ne onom statutarnom izmjenom
o svjedocima u kojoj stoji da svjedoci ne mogu svjedociti za vrijednost od preko 10 perpera jer će
ta statutarna izmjena vrijediti samo u sluĉaju zajma datog drugim osobama, a ne pastirima.
Isto tako, ako pastir ili pastiri u roku od spomenutih 8 dana od Velike Gospe u sluĉaju da je
tada zelio prekinuti ortastvo ne bi imao odakle platiti dug što da duguje gospodaru, a gospodar
bude htio da pastir i dalje pase i cuva njegovo blago, pastir to ne moţe odbiti. Isto tako,
komunalna uprava koja svojevremeno bude, duzna je, vezana prisegom, u pogledu svakog
obraĉuna i bilo kojeg dugovanje koje postoji izmedu gospodara i pastira smjesta po cistoj
savjesti povesti skraceni sudski postupak gospodaru ili vlasniku ţivotinja protiv jednog ili više
pasira i zavrsiti ga kako treba u svako doba, praznicnim ili radnim danom. Isto tako, neka
svaki drugi sporazum koji je sklopljen ill će se sklopiti ili dogovor ili obveza koja je preuzeta ili
će se preuzeti izmedu gospodara i pastira na bilo koji naĉin, bilo kojim razlogom, bilo zbog ĉega
ili bilo kako, uz prisegu ili bez nje, pismeno ili usmeno, osim ovih koji su u ovoj ovdje statutarnoj
izmjeni sadrţani, od sada ubuduće budu ništavni, ponisteni, nevaljani i bez ikakve vrijednosti ili
snage. Hoćemo, naravno, dapace nalazemo, da tu prije zapisanu statutarnu izmjenu, od sada
unaprijed svaki prije spomenuti vijećnik pod prijetnjom kazne iz polozene prisege, u koju bi
inaĉe samim cinom upao, smatra pravom statutarnom odredbom.Ta je statutarna izmjena
prihvacena i usvojena u spomenutom Velikom vijeću 1417. godine od rodenja Gospodina
našega Isusa Krista, 10. indikcije, dana 22. mjeseca kolovoza.
GL. CXLV. SVAKI ĈOVJEK MOŢE OSTAVITI ĈETVRTINU SVOJIH NEPOKRETNIH
DOBARA
Isto tako je odreĊeno i nareĊeno da svatko, kada dode do kraja svoga ţivota, moţe po svojoj
vlastitoj volji ostaviti kome god mu se svidi i uĉini da mora ostaviti, ĉitav i cijeli ĉetvrti dio svih
svojih nepokretnih dobara. Ali nakon što smo to rekli, istiĉemo da otac koji ima više djece ne
moţe od ostalih svojih dobara nešto više ostaviti jednom negoli drugome kao što je u jednoj
drugoj statutarnoj odredbi u ovom zborniku statutarnih odredaba zapisano.168
GL. CXLVI. NITKO NE SMIJE RADITIU SMOLI OSIM OD SREDINE
MJESECA SRPNJA DO SREDINE KOLOVOZA
Isto tako je odreĊeno i nareĊeno da nitko ni pod kakvim i govorom ne smije raditi u smoli
ni praviti paklinu ni u koje vrijeme godine, osim od sredine mjeseca srpnja do sredine mjeseca
kolovoza, a koja god osoba postupi suprotno, neka upadne u kaznu od 25 perpera, od kojih dva
dijela neka pripadnu Komuni, a treći dio prijavitelju, i neka svatko moţe to prijaviti i dobiti treći
dio naplaćene globe. I, tko god bude dao predujam onima koji prave smolu, ne smije ni pod
kakvim izgovorom oduzeti svome duzniku, ako se ne bude toga prihvatio, preko 3 denara više
nego što mu je dao, niti komunalna uprava moţe njega prisiliti da plati više od toga.
GL. CXLVII. O ONIMA KOJI SU ZADUŢENI DONOSITI ODREDBE
Isto tako ovo je odreĊeno i nareĊeno u vezi s cinjenicom da su Plemići i svi drugi
stanovnici Korĉule previse optereĉeni izdvajanjima koja svake godine idu za plaću njihova
gospodina kneza, te da je sliĉno tome opterecena njihova Korĉulanska komuna, kao što je ocito, i
prevelikim dugovima, i ima vrlo mali prihod iz kojeg slabo moţe udovoljiti svim prije
spomenutim dugovanjima, a ima toliko toga izgraditi što je nuzno gradu i, osim prije reĉenoga,
nedostaju joj mnoge druge dobre odluke, kako za povecanje vlastitih prihoda i za smanjenje
vlastitih izdataka, tako i za sve zadatke samoga grada. Ovo Vijeće samo tesko moţe
odluĉivati o svim tim troškovima budući da sebe tako cesto opterecuje raznim zadacima. Zato,
radi diobe poslova u svladavanju svih tih prije spomenutih teskoca, predlozeno je da sadašnji
gospodin knez, to jest gospodin Pankracije Zorzi, sa svojim starijim sucima po ovlastenju ovog ovdje
Vijeća, moraju i mogu izabrati do 10 razboritijih Plemića ovoga grada, kako se njima bude uĉinilo, te s
tih 10 svojih sudaca velikih i malih neka budu ovlasteni brinuti se za dobrobit ĉitave Korĉule i svih
prije spomenutih ljudi i donositi odluke i stavljati prijedloge i sve ostalo raditi kako im se uĉini da je
bolje. I što god oni ili dva dijela njih odluĉe, neka bude ĉvrsto i valjano i neka vrijedi kao da je to
uĉinilo ĉitavo Vijeće i neka sadašnji gospodin knez i suci i njihovi nastupnici izvrše sve što oni rijese i
potvrde, pod prijetnjom kazne od 25 perpera za svakog onog koji prekrsi bilo što od toga što je
spomenuto. A ako bi donesena odluka ili statutarne izmjene bile protiv toga, neka se opozove ono
što je suprotno izlozenome. Ovo su Plemići koje je gospodin knez izabrao u prije spomenuti odbor:
najprije gospoda sadašnji suci gosp. Bogdan Radic, gosp. Marin Ivanov Cilgovic, gosp. Rafael
Andelov; mali suci gosp. Antun Marse, gosp. Matej Petrov, gosp. Stipe Junijev; izabrano in je 7,
gosp. Obrad Dobroslavov, gosp. Ivan Radentinov, gosp. Ivan Petrov, gosp. Kirjak Luksin, gosp.
Antun Pervosevic, gosp. Ivan Junijev, gosp. Ivan Andelov, gosp. Martin Mihajlov, gosp. Lazarin
Testa, gosp. Stojan Ivanov i gosp. Dobroslav Petrov. Sve je to izglasovalo Korĉulansko Veliko vijeće
sa 48 glasaĉkih kuglica usprkos pronadenih 10 kuglica protiv.172
GL. CXLVIII. KAKO SE NEPOKRETNA DOBRA MORAJU PRODAVATI UZ
OGLAŠAVANJE
Isto tako, radi dopune glave LXXIII. o prodajama, odreĊeno je da se nepokretna dobra koja
se prodaju po ĉitavom podracju Korĉule bez javnog objavljivanje izvikivanjem na štetu i teret onih
koji imaju neko pravo na njima, ubuduće moraju prodavati uz oglasavanje, s tim da se u tim
oglasavanjima i objavljivanjima navede cijena. Ta se objavljivanja moraju izvrsiti u gradu na trgu i
kod obiju vrata prve sljedeće nedjelje jutrom kada se sakupi dosta svijeta, a inaĉe neka nikako ne
vrijede. I, o tome se ima brinuti kancelar pod prijetnjom kazne od deset perpera i zabiljeziti to u
knjigu. I to isto vrijedi za sve pljenidbe koje se imaju uĉiniti.
GL. CXLIX. O REDU UVODENJA U POSTED NEPOKRETNIH DOBARA
Isto tako odreĊujemo, kako se presude i isprave koje se ticu uvodenja u posjed Korĉulanskih
justiĉijara i glasnika smjesta pocijepaju, a dugovi ne isplaćuju, protiv svake pravicnosti i pravde, što je
sve veoma ruzno pred Bogom i pred svijetom, da se ubuduće niposto ne cijepaju, vec neka se postupa
na ovaj naĉin: Neka se spomenuta uvodenja u posjed nize zapisu ukratko iz presuda i spomenutih
isprava obznanjujuci o tome glavne duznike, ako su na otoku, putem prije spomenutih justiĉijara i
glasnika, a ako se ne budu nalazili na otoku, najblizeg duznikovog srodnika. I, neka sve prije
spomenute osobe i druge koje bi zeljele prigovoriti tome imaju rok od mjesec i jednog ĉlana radi
prigovora i suprotstavljanja tome, a kada prode taj mjesec i jedan dan, neka se na temelju njih izvrsi
isplata. I, Ick onda tri puta neka se pocijepaju, a drukcije kancelar ne smijc postupiti pod prijetnjom
kazne od deset perpera.
GL. CL. NITKO NE MOŢEIMATIKOJU OBVEZNICU PROTIV KOMUNE
Isto tako odreĊujemo, kako ima mnogih koji posjeduju obveznice na teret Korĉulanske
komune i mnogo potrazuju, a vec im je dug iz njih djelomicno ill potpuno namiren, pa to kriju
zahtijevajuci još jednom isplatu, grijeseci svoju dusu, a na veliku štetu i teret same Komune, da
odsada unaprijed ako se netko pronade u torn zloĉinu, upadne u kaznu od 10 perpera i neka izgubi
iznos iz te obveznice. Isto tako je u istom Vijeću dopušteno našem gospodinu knezu gospodinu
Pankraciju, sa 52 kuglica za i 11 protiv, da smije kupiti za potrebe svoje kuce dvije ili tri
ropkinje patarenke iz Bosne i dati da se o njima napisu odgovarajuce isprave, a to zato što su
one koje sada ima stare i nekorisne.
GL. CLI. O VRIJEDNOSTI GROŠA IZ SKADRA
Isto tako odreĊeno je da groši iz Skadra s likom svetoga Marka kolaju na KORĈULi kao
jedan za 30 malih denara, a groši Balse ili Vuka kao jedan za 24 malih denara i nitko ne moţe
odbiti da ih primi, pod prijetnjom kazne od 2 perpera. U ime Krista godine 1424., dana 11.
mjeseca svibnja. To su odluke koje je donijelo Vijeće nedavno izabrano za smanjenje i snizenje
plaće gospodina kneza.
GL. CLII. O PROD ATI VINA U KRĈMI
Najprije odreĊujemo da se mjera ili boca za vino u krĉmama smanji na naĉin da u svaki modij
udu dvije boce više ncgo u prijasnje vrijeme, to jest dok su prije u svaki modij ulazile 32 boce
vina, ubuduće neka udu 34, a te dvije više ncka pripadnu Komuni. I, krĉmar je duţan o njima
podnijeti raĉun Komuni ili ubiracu prije spomenute dace pod prijetnjom kazne plaćanja te dvije
boce vina, a uz to još 10 perpera u svojih vlastitih dobara. I, ne smije prodavati vino u krĉmi
nigdje na KORĈULi, osim ako prethodno pozove zakupnika daca ili onoga tko tu bude u ime
Komune i njegovo ime i bude se mogao pronaci, pod prijetnjom prije spomenute kazne, a ako ne
budu tu i ne budu se mogli pronaci, moţe ga prodavati, kada tu stignu. Ali, ako tko ima koju bocu
vina za potrebe svoga domaĉinstva i htio bi koju od njih ustupiti svojim prijateljima i radnicima,
nakon što uplati spomenutu dacu, smije to uĉiniti. I isto tako smije za potrebe svoga domaĉinstva
iz boce u krĉmi uzeti jednu kvartu bez plaćanja dace, uvijek u tim slvarima pozvavsi prije
spomenutog zakupnika daca ili onoga koji tu bude u ime Komune. I neka se sve to primjenjuje
pod prijetnjom prije navedene globe koja neka se podijeli izmedu Komune i prije spomenutog
zakupnika daca, ako ne bi bilo prijavitelja, a ako bude prijavitelja, na tri jednaka dijela sa
samim prijaviteljem. Neka se naplacivanje te dace u vrijednosti od dvije boce vina svake godine
dade u zakup, a novae od nje treba da ide za samu plaću prije spomenutoga gospodina kncza, a ne
inaĉe. To su svi prihvatili osim dvojice koji su bili protiv.
GL. CLIII. NEKA SE SVE PRODAJE PO KOMUNALNIM MJERAMA
Isto tako ovo je odreĊeno u svezi s cinjenicom da se sve u gradu i na otoku prodaje bez upotrebe
ikakve komunalne mjere, na štetu i teret kupaca, jer se cesto mjeri neispravnim vagama, a isto
tako se ţito salje u mlin bez mjerenja, na štetu i teret onih koji ga salju, pa je potrebno pobrinuti se
o tome kako /a dobrobit samih p ĉitavoj KORĈULi i neka se usporedi s utegom ispravnih,
uobiĉajenih tezulja i neka se njime sve mjeri što se ubuduće bude prodavalo, plaćajuci komuni jedan
solid na što mjera tezine, polovicu strana koja prodaje, a polovicu strana koja kupuje, izuzevsi ljude s
galija našeg mletackog gospodstva za koje neka plate prodavaoci. Ali ako bi tko imao samo jedno
vjedro ill bure bilo koje trgovacke robe i nju bi prodao, pa iako ne bi bila tezine od 100 libara, neka
ipak plati na njega prije spomenuti solid. A sliĉno neka se mjeri prije spomenuto ţito kada se salje u
mlinove, time da onaj koji ga salje plaća jedan solid po vreci. A nadzornici mjera duzni su, na
traţenje onih koji ţito salju, izmjeriti te vrece, ako posiljaoci budu htjeli, kako u polasku tako i u
povratku. A ako u povratku bude nedostajalo iz tih vreca preko tri libre tezine po svakom staru,
moraju oni narediti da brodski paruni odmah naknade taj manjak vlasnicima ţita do prije spomenutoga
broja libara po staru, time da mogu odrediti kaznu, odnosno kazne zbog rnanjka koji se tako naknaduje
prema svome nahodenju. Ali ako je tko nešto od spomenutog ţita dao vlasnicima mlinova u ime
plaćanja za mljevenje zita, neka se za toliko više odbije od tih vreca preko spomenutih triju libara po
staru. A ako tko postupi suprotno u nećemu od toga što je prije spomenuto, kao što je reĉeno, neka
upadne u kaznu plaćanja tih daca u dvostrukom iznosu. I, u tim stvarima sa zakupcima ubiranja tih
daca neka se postupa po skracenom postupku, a izrecena imovinska kazna neka se podijeli kao što je
reĉeno u jednoj drugoj statutarnoj glavi.Neka se to ubiranje daca za te stvari koje se mjere daje u
zakup na javnoj draţbi, a sam novae od toga ubran neka bude i mora ići za prije spomenutu plaću
gospodina kneza, a ne inaĉe, kao što je reĉeno. To su svi prihvatili osim dvojice.
GL. CLIV. O UBIRANJIMA KNEZA I SUDACA OD STRANAKA KOJE IZGUBE SPOR
Isto tako odreĊeno je u svezi s cinjenicom da mocni ljudi vode na KORĈULi mnoge razlicite
sporove nepotrebno i ncpravicno, više radi ucjenjivanja nekih osoba negoli s pravom, na veliku
nevolju suda i sramotu komunalne uprave i ĉitave Korĉule, a što se sve moţe lako popraviti na
dobrobit Komune i spomenutih osoba koje se na to tuze.Zato neka ovo Vijećc naredi da ubuduće
gospodin knez i suci moraju zahtijevati od stranaka koje izgube spor, djelomicno ili potpuno, kod
svakog spora u vrijednosti nizoj od tri libre ĉetiri solida pc libri, a od tri libre do pet libara tri solida
po libri, a u vrijednosti vecoj od pet libara dva solida po libri, odmah ĉim /avrsi suĊenje i bude
donesena presuda, ne dopustivsi da one napuste sud ako ne plate ili ne dadu odgovarajuci zalog, osim
ako se radi o starim sporovima, zapoĉetima a nedovrsenima, a isto tako o rjesenju spora bez sudske
odluke po volji stranke, u kojim sluĉajevima neka se ništa ne naplati. Ti novci treba da idu za prije
spomenutu knezevu plaću, a ne inaĉe, kao što je reĉeno. To su isto tako svi prihvatili osim one dvojice.
I, ovdje zavrsavaju odluke spomenutih mudrih ljudi.
GL. CLV. NEKA SE NE UKIDAJU ODLUKE O KNEZEVOJ PLAĆI
Godine 1424., dana 17. kolovoza. U Velikom vijeću Korĉule u kojemu je bilo 68 glasaĉkih
kuglica, prihvaceno je sa 36 kuglica da ubuduće nijedan Plemić Korĉulanin ne smije predloziti na
kojoj sjednici Vijeća da se ponište odluke koje su upravo bili donijeli oni koji su odreĊeni za
smanjenje i sniţenje plaće gospodina kneza, pod prijetnjom kazne od 100 pcrpera za svakoga tko
predlozi protivno ovoj zabrani. I isto
tako spomenute se odluke ne mogu odnositi na druge troškove osim na samu knezevu plaću, pod
prijetnjom spomenute kazne, kao što je sadrţano u samim tim odlukama.
GL. CLVI. O KNEZEVOJ PLACI
Ovo je potvrdilo Korĉulansko Veliko vijeće, kao što je ocito iz knjige statutarnih izmjena 1402.,
dana 5., mjeseca veljace, a prihvaceno je pomocu svih glasaĉkih kuglica, njih 65 na broju. Da bi se
provelo smanjenje knezeve plaće, predlozeno je da se za sve ţivotinje koje se unose izvana plati
daca na ovaj naĉin, i to za skopca, neka se plati 3 solida po glavi, za goveda pak i svinje neka se plate
3 groša po svakoj glavi, a ta isplata neka bude i neka se upotrijebi samo i na naĉin kako treba za plaću
gospodina kneza. Isto tako sliĉno neka se pravo na ubiranje dace za kamenje, nakon što se izvrsi
isplata za ţivotinje, kao što je nareĊeno, dade u zakup na javnoj draţbi, pa taj novae neka se upotrijebi
za spomenutu plaću, a ne u druge svrhe. TakoĊer, na isti naĉin prihodi od svih otocica neka se
upotrijebe za tu plaću, a sliĉno i prihodi iz zakupa komunalnog ţita i vina.
GL. CLVII. KOMUNALNIDUZNICI NEKA PLATE SVOJ DUG
U Velikom vijeću u punom sastavu grada i otoka Korĉule, okupljenom u crkvi Svih Svetih godine
1428., sedme indikcije, dana 9. mjeseca sijecnja, stavljen je prijedlog i svi su ga prihvatili, uz jednu
jedinu kuglicu protiv, da se svi duznici Komune odmah i stvarno osobno prisile kao pravi duznici I
upute po nalogu komunalne uprave na neko mjesto koje treba odrediti, odakle ne smiju otici dok ne
isplate sve što duguju spomenutoj Komuni, a ako oni u roku od 8 dana ne isplate dugove, neka se
njihova dobra prodaju na javnoj draţbi. Pri tome ipak duznici ne smiju otici odatle dok god Komuni
ne isplate dug u potpunosti. A u sluĉaju da pobjegnu iz toga mjesta,neka se ti bjegunci odmah stave u
zatvor i neka odatle ne izlaze dok potpuno ne namire Komunu. Razne Korĉulanske komunalne uprave
donijele su i zakon o novĉanoj kazni odreĊenoj prisilno zadrzanim duznicima u lozi da bi se pokorili
nalozima uprave i što prije platili svoje dugove. Konac, slava Bogu!
III.
REFORMAĈIJE KORĈULANSKE KOMUNE
Ovo su reformaĉije Korĉulanske komune vjerodostojno potvrdene duţdevskim povlasticama, iz
papirnate knjige na pergamene prepisane po nalogu velmoţnog i plemenitog g. Stjepana Magna,
predostojnoga kneza spomenutoga grada i otoka u ime presvijetloga duţdevskoga mletackog
gospodstva itd.'
GL. I. PRVA ODREDBA O POSLANICIMA
Isto tako odreĊujemo da tko god sada ili kasnije ode na put u sluzbi Komune, neka ide na
komunalni trosak i neka ne dobije ništa drugo za plaću, i neka se jedan ne opterećuje više od
drugoga.
GL. II. DRUGA ODREDBA O POSLANICIMA IZ 1426., DANA 18., MJESECA PROSINCA.
ISPRAVCIKOJE SU NA SLJEDEĆINAĈIN SASTAVILI LJUDI STO IH JE VELIKO VIJEĆE
ODREDILO
Svaki poslanik mora dobiti za te izdatke kojima se bude izlozio, ako bude morao ići na put do
jedne milje daleko od Korĉule, za troškove ishrane i odrzanja vlastitog ţivota, 16 solida na dan. Onaj
pak koga dopadne da otputuje i ode preko jedne milje dalje od Korĉule, mora dnevno dobiti za
troškove ishrane i odrzanja svoga ţivota, kao to je prije spomenuto, 20 solida. O ostalim pak putnim
troškovima tih poslanika, kao o troškovima za slugu, konja ili ladu i drugim slicnim
troškovima, neka odluĉi Veliko vijeće.
GL. III. O DJECI KOJA BEZ DOPUŠTENJA RODITELJA ODU OD NJIH
Isto tako u istom Velikom vijeću prihvaceno, usvojeno i potvrdeno je da koji god djecak ili
mladić ode nekamo bez dopuštenja oca ili majke ili svojih starijih, ne pokoravajuci se njihovim
nalozima, izgubi ĉitav svoj zakonski nasljedni dio i ne moţe ništa traţiti osim onoga što mu otac ili
majka ili njegovi stariji budu htjeli dati za ţivota ili za sluĉaj smrti.
GL. IV. O DAVANJU RASKRITIH KUCIŠTA ONIMA KOJI IH ŢELE POPRAVITI
U istom je Vijeću prihvaceno, usvojeno i potvrdeno da sadašnji ili budući knez i suci mogu
potpuno po svojoj slobodnoj volji, kako se njima bude uĉinilo da je pravicnije, dati i osigurati raskrita
i zapustena kućišta svima i svakom ĉovjeku, kako domaĉima tako i strancima, koji ih zele
osposobiti za stanovanje, pa ta kućišta neka ostanu vjeĉno tim Ijudima i osobama i njihovim
potomcima i nasljednicima koji su ih popravili tako da mogu s njima ciniti što hoće kao sa svojim
vlastitim stvarima. Ova Komuna hoće i obećaje da će uvijek braniti i obraniti takvog vlasnika na
sudu i izvan suda od svakoga tko bi ga u tome smetao, te da ce ovo Vijeće, kao što pravni poredak
traţi i zahtijeva, braniti i obraniti vlasništvo tih ljudi nad tim kućama tako ustupljenima i
dodijeljenima. Samo ipak neka gospodin knez i suci prethodno pitaju vlasnika one kuce
koju namjeravaju ustupiti bi li je htio popraviti, pa ako je ne bude htio popraviti, neka izgubi i
svako pravo na tu kuću koja neka pripadne onima kojima je ustupe gospodin knez i suci i
njihovim potomcima i nasljednicima, kao što je prije reĉeno. A u sluĉaju da vlasnik kuce izjavi da
zeli popraviti tu kuću, neka mu se dade rok od godine dana da je pokrije krovom, pa ako to ne uĉini,
neka izgubi kuciste i 10 perpera i sve to neka pripadne Komuni.
GL. V. STATUTARNAIZMJENA U KORIST KORĈULANSKE KOMUNE O
ZASIJANIM POVRŠINAMA
U istom Velikom vijeću prihvaceno, usvojeno i ĉvrsto je utvrdeno da sa bilo koje zemlje što je
zasijana zitaricama ili iskrcena, kako u Knezama tako i drugdje na ĉitavom otoku, gdje se
odavno ili gdje se nikada nije sijalo, obradivac treba davati godisnje sesti dio prihoda
Korĉulanskoj komuni, a ne kome drugome. A knez ne moţe niti smije imati ikakav dio prihoda,
jer samom knezu te zemlje ne pripadaju, i one su izvan broja njegovih nekretnina.
GL. VI. O ONIMA KOJI NE MOGU POST ATI VIJEĆNICI
U istome Vijeću okupljenom, kao što je prije reĉeno, prihvaceno, usvojeno i potvrdeno je da
nitko kome otac nije bio Korĉulanski vijećnik, ubuduće ne moţe uputiti molbu Vijeću da se primi
za vijećnika, a tko god postupi suprotno, sam ili preko drugoga, neka neoprostivo plati Komuni 25
perpera.
GL. VII. O ONIMA KOJI OBRADUJU TUĐE VINOGRADE
U istom Vijeću prihvaceno je i usvojeno da tko god se obvezao obradivati osobno tudi
vinograd, pa ga ne obraduje dobro prema Korĉulanskom obiĉaju i obiĉaju dobrog obradivaca,
plati 5 perpera, polovicu od toga Komuni, a drugu polovicu vlasniku vinograda i neka vlasniku
vinograda naknadi štetu.
GL. VIII. O ISTRAŢIVANJU KRAĐA
Iste godine, indikcije i dana u prije naznacenom Vijeću prihvaceno je i usvojeno da Kurija
stalno s vremena na vrijeme postavlja dva ĉovjeka iz redova Plemića za svako selo i za grad koji
će nadzirati gastalde odreĊene za otkrivanje kraĊa po ĉitavom otoku. A ako bi se otkrilo da
netko od njih prikriva koju kraĊu, neka upadne u kaznu od 25 perpera, od kojih polovicu treba
da plati Komuni, a drugu polovicu prijavitelju i neka izgubi vjerodostojnost. A ako bi se tko za
njih ili za nekoga od njih zalozio, neka i taj upadne u spomenutu kaznu. I neka ti tako postavljeni
Plemići dobiju za svaku kradu koju otkriju svoj srazmjerni dio kao i gastaldi. Isto tako
odreĊujemo da ta dva za to postavljena Plemića mogu kaznjavati gastalde iznosom do pet
perpera, a tu novcanu kaznu, ako tko u nju upadne, neka ubire Komuna.
GL. IX. KAKO UDATE ţene OTUDUJU IMOVINU
U istom Vijeću prihvaceno je i usvojeno da sve i pojedine prodaje, zalozi i kupnje što ih je
do sadašnjeg dana uĉinila ţena u suglasnosti sa svojim muţem ill muţ u suglasnosti sa svojom
zenom, budu ĉvrsti i valjani i da se ne mogu obesnaziti, samo ako su ucinjeni na naĉin i po
pravilima Korĉule. Ubuduće pak ne smije nijedna ţena nikako i ni pod kakvim izgovorom otuditi
svoj miraz bez dopustenja i izricite suglasnosti Kurije, a Kurija joj ne smije dati takvu dozvolu bez
opravdana razloga, kao što zakon zahtijeva. Ali od tu prisutnih 38 vijećnika tri su bili suprotnog
misljenja, i to gosp. Luka Sinkovic, gosp. Andeo pok gosp. Marina i gosp. Marin Canini.
GL. X. NADLEZNOST MALIH SUDACA
Isto tako je u istom Vijeću prihvaceno da svaki sudac Malog vijeća u selu u kojem u to vrijeme
ne bi bilo drugog, tj. velikog suca, moţe i smije suditi do vrijednosti od 6 groša, a ta presuda neka
zadobije punu snagu.
GL. XI. KORĈULANI NE SMIJU OBRADIVATI ZEMLJU NA STONSKOM RATU
Isto tako je u istom Vijeću prihvaceno, usvojeno i utvrdeno da nijedan Korĉulanin, ni na
kakav naĉin ili prijevarno ne nasaduje niti obraduje zemlju na Stonskom ratu. A tko god postupi
suprotno, neka svaki put neoprostivo plati Korĉulanskoj komuni 100 perpera, od kojih polovica neka
pripadne prijavitelju.
GL. XII. O PASNJACIMA PRED GRADOM
Isto tako je u istom Vijeću prihvaceno i usvojeno da nitko ne smije pasti koju ţivotinju u blizini
grada pocevsi od rta Vjesala do hike'5 i sve do crkvicesvetog Luke, pod prijetnjom kazne od dva
perpera, od kojih polovica neka pripadne prijavitelju, osim ako bi to bile ţivotinje za klaonicu koje
mogu pasti, ali ipak ne bez nadzora pastira jer se inaĉe primjenjuje spomenuta kazna.
GL. XIII. O BLUDNICAMA KOJE VRIJEDAJU POSTENE ŢENE
TakoĊer je zakljuĉeno u istom Vijeću, ako kakva svećenicka prileznica ili prileznica kakve
druge osobe ili javna bludnica uputi pogrdne rijeĉi kakvoj zeni dobra glasa, mora se postaviti tj. vezati
uz stup sramote i tu stajati ĉitav dan.
GL. XIV. NE SMIJE SE OBAVITI BERBA GROZDA PRIJE ODREĐENOG VREMENA
Isto tako je zakljuĉeno da nitko ne smije nigdje obrati vinograd u koliĉini više od jednog tovara
grozda do Vele Gospe sredinom kolovoza prije nego odredi Veliko vijeće pod prijetnjom kazne od
25 perpera, od koje novĉane kazne polovica neka pripadne Komuni, a druga polovica prijavitelju.
Iznimka su i izuzimlju se predjeli Stinive i Njivice gdje oni koji imaju vinograde u zajednici mogu po
volji trgati grozde, a isto tako moţe ako bi tko imao negdje zasebno malo vinograda.
GL. XV. CRKVE SE NE SMUU OBDARITI NEKRETNINAMA
Isto tako u spomenutom Vijeću zakljuĉeno je da nijedan Korĉulanin ne smije nijednu
nekretninu, to jest koju nepokretnu stvar, ostaviti niti za ţivota dati kojoj crkvi. A ako bi tko pod
kojom izlikom dao ili ostavio crkvi koju nekretninu, neka to ne vrijedi vec neka pripadne
najblizem srodniku kao što je uobiĉajeno.
GL. XVI. O PUDARIMA VRBOVICE
Isto tako je zakljuĉeno da oni koji imaju vinograde u Vrbovici na podrucju Blata, mogu
postaviti pudara koji treba na uobiĉajeni naĉin ĉuvati polja i vinograde.
GL. XVII. POLJSCICI MORAJU OGLASITI ŠTETE U ZITU
Isto tako je zakljuĉeno, kada je kome poĉinjena stela u zitu, da poljscici moraju oglasiti štetu
u roku od sljedećih osam dana, pod prijetnjom kazne od dva perpera za svakog poljscika, a u
pogledu visine poĉinjene štete, neka se vjeruje vlasnikovoj izjavi datoj uz prisegu.
GL. XVIII. O PRAVLJENJU OGRADA
Isto tako u torn Vijeću zakljuĉeno je da se naprave ograde i mede na starinski naĉin unutar
kojih nitko neka se ne usudi pustiti da ude nijedno govedo osim volova za oranje, pod prijetnjom
kazne od sest groša za onoga tko to dopusti. Od te novĉane kazne neka polovica pripadne
Komuni, a druga polovica prijaviteljima.
GL. XIX. SVEĆENICI NE SMUU KUPITI STVARIKOJE SE PRODAJU NA
DRAŢBI
Dana 29. stuĊenog u Velikom vijeću punog sastava grada Korĉule okupljenom u crkvi
svetoga Marka na zvonjavu zvona, kao što je uobiĉajeno, u kojemu je bilo 46 vijećnika, a nitko se
od njih nije protivio, zakljuĉeno i usvojeno je da nijedan svećenik, niti itko drugi za njega, ne
smije kupiti nešto na draţbi, pod prijetnjom kazne od 25 perpera.
GL. XX. SVEĆENICI MOGU KUPITI
ZALOŢENE STVARI KOJE SE PRODAJU NA
DRAŢBI
Isto tako, godine 1426., ĉetvrte indikcije, dana pak 18. prosinca. Gospoda knez i suci te
Plemići koje je Vijeće odredilo da donose statutarne izrnjene dodali su sljedeće prije zapisanoj
reformaĉiji: da odsada unaprijed svećenici smiju kupiti bilo koje stvari što se prodaju na draţbi,
a pripadale su nekoj privatnoj osobi, za potrebe svoga domaĉinstva.
GL. XXI. ŠTETU ZA SPALJENE ZIMJAKE25 MORA NAKNADITINAJBLIZE SELO
Isto tako je zakljuĉeno u spomenutom Vijeću, ako ubuduće bude nekome spaljen zimjak i
kuća pa se zloĉinac ne otkrije, neka selo na cijem su podrucju spaljeni naknadi ĉitavu štetu tog
spaljenog zimjaka i kuće.
GL. XXII. O ONOME TKO ZLONAMJERNO ODREZE KONJIMA REP ILI GRIVU
TakoĊer je zakljuĉeno u istom Vijeću da tko god namjerno odreze ili istrgne rep ili grivu
kojem konju, samo ako se to dokaze jednim vjerodostojnim svjedokom uz prisegu prijaviteIja da
govori istinu, plati pet perpera, od ĉega polovicu Komuni, a drugu polovicu prijavitelju.
GL. XXIII. O DESETINI VAPNA KOJA SE MORA DATI KOMUNI
Isto tako je zakljuĉeno u spomenutom Vijeću, da svatko tko pravi vapno na otoku
KORĈULi i izvozi ga ili selje van iz Korĉule, dade u naravi desetinu tog vapna Komuni na obali
pred gradom, a ako tko u tome prevari, neka plati 25 perpera i dade tu desetinu u dvostrukoj
koliĉini.
GL. XXIV. LAZ U BLIZINI ZIMJAKA TREBA OGRADITI
Isto je tako zakljuĉeno, ako tko napravi laz tj. krcevinu blizu kojeg zimjaka, u susjedstvu
samog zimjaka, neka taj laz ĉvrsto ogradi, maĉe neka štetu trpi vlasnik tog laza, ako po njemu
bude pasla stoka.
GL. XXV. VJERODOSTOJNOST JEDNOG SVJEDOKA
Isto tako, dana 10. mjeseca prosinca u punom i Velikom vijeću Korĉule, okupljenome u
crkvi svetoga Marka na zvonjavu zvona, kao što je uobiĉajeno, u kojemu je bio 41 vijećnik, a
nitko se od njih nije protivio, zakljuĉeno je i usvojeno da odsada unaprijed treba vjerovati
jednom vjerodostojnom svjedoku ako svjedoci o vrijednosti do 12 groša, a dvojici vjerodostojnih
svjedoka ako svjedoce o vrijednosti do 10 perpera. U vrijednosti pak vecoj od 10 perpera, neka
se ne prihvati nikakvo svjedoĉenje i neka se ne vjeruje bez javne isprave ili priznanice napisane
vlstitom duznikovom rukom koja neka vrijedi uz još najmanje jednog svjedoka, a to kad se radi
o dugu iz zajma. Izuzetak je statutarna odredba o davanju zivotinja na pasu.
GL. XXVI. NADLEZNOSTI SUDACA U SUĐENJU
Isto tako je zakljuĉeno da veliki sudac pojedinac moţe dijeliti pravdu i suditi u sporu
vrijednosti do 12 groša. Mali pak sudac moţe suditi samo u sporu vrijednosti do 6 groša. I neka
nitko ne ide iz sela u grad da nekoga zove pred sud u sporu vrijednosti do 12, odnosno 6 groša,
ako se u torn selu nalazi spomenuti odgovarajuci sudac. A u selu gdje se nade veliki sudac, mali
neka se ne mijesa. Onaj pak tko postupi suprotno pozivajuci pred sud iz sela gdje bi se kao što je
prije reĉeno, nasao sudac, neka plati pozvanome koji to dokaze 12 groša za prouzrocene troškove
dolaska i boravka u gradu i poĉinjenu štetu.
GL. XXVII. O ONIMA KOJI NE MOGU POSTATIVIJEĆNICI31
Isto tako, godine 1387., pete indikcije i dana 12. svibnja u punom i Velikom vijeću Korĉule,
okupljenome u crkvi svetoga Marka na zvonjavu zvona, kao što je uobiĉajeno, u kojemu je bilo 39
vijećnika, a nitko od njih nije bio protivan, zakljuĉeno je da nijedan ĉovjek ciji otac nije bio
Korĉulanski vijećnik ne moţe biti vijećnik niti moţe uputiti molbu Vijeću da bude primljen kao
vijećnik. A ako tko uĉini takvu molbu, neka neoprostivo plati Komuni si 00 perpera, a onaj koji za njega
bude govorio, neka plati Komuni 25 perpera.
GL. XXVIII. ORUŢJE SE NE SMIJE PLIJENITI U IME ZALOGA
Isto tako odreĊeno je da nikada ni iz cije kuce ni plaćarij, ni justiĉijar, ni poljscik ili tko drugi ne
plijeni oruţje u ime zaloga, pod prijetnjom kazne od 6 groša kako onome koji ga uzme, tako i onome
tko ga dade.
GL. XXIX. O ZENAMA NA ZLU GLASU KOJE VRIJEDAJU POSTENE ŢENE
Isto tako, u spomenutom Vijeću, navedene godine, dana 10. mjeseca prosinca, zakljuĉeno je, ako
koja ţena na zlu glasu i losa ţivota uvrijedi koju ţenu na dobru glasu u njezinoj prisutnosti ili
odsutnosti, pa ta bude tuzena i to bude dokazano, neka se išiba trceci oko grada. I neka u tim
stvarima bude dovoljno svjedoĉenje dviju zena.
GL. XXX. NEKA SE NITKO NE USUDI ZASADITIVINOGRAD TAMO GDJE GA PRIJE NIJE
BILO
Isto tako je zakljuĉeno da se nitko ne usudi ili drzne zasaditi vinograd na poljima gdje prije nije
bilo vinograda ili gdje u blizini nema vinograda, pod prijetnjom kazne od pedeset dukata, od kojih
neka prijavitelj dobije treći dio, a preostala dva dijela Komuna. Ovaj nadodatak uĉinili su komunalna
uprava i za to odreĊeni ljudi 1426. godine predzadnjega dana mjeseca prosinca.
GL. XXXI. O DESETINAMA
Isto tako je u spomenutom Vijeću zakljuĉeno da je gospodinu biskupu, kada bude isao pobirati
desetinu po otoku, svaki celnik stoke duţan dati samo jedno janje ili kozle, a ne vise. Ako bi pak koji
svjetovnjak u ime biskupa svojom rukom pobirao nešto desetine preko toga, neka isplati Komuni 25
perpera globe.
GL. XXXII. O PROKURATORIMA CRKVE
Isto tako je zakljuĉeno da stalno svake godine bude imenovan jedan svjetovnjak kao prokurator
crkve i da taj prokurator pri koncu svake godine polozi raĉune drugom tj. novoimenovanom
prokuratoru u prisutnosti komunalne uprave. Ove godine je imenovan prokuratorom stolne crkve sv.
Marka za ovu godinu gosp. Obrad Dobroslavic.
GL. XXXIII. O ZEMLJIŠTU NA OTOKU
Isto tako odluĉeno je da komunalna uprava moţe i da je ovlastena pogoditi se s Cvitkom
Jaronicem i njegovim zetom Dabizilom i dati im jednu zemlju na Otoku i jedno kuciste, kako
im se bude cinilo boljim, pod uvjetom da se oni nastane u gradu KORĈULi.
GL. XXXIV. ZABRANA PRELAZENJA PREKO GRADSKIH ZIDINA
TakoĊer u Vijeću iste godine, indikcije i dana. Plaćarij Scrabot obavijestio je mene notara da
je po nalogu komunalne uprave javno razglasio po uobiĉajenim mjestima u gradu da svaki onaj
tko bude prelazio preko gradskih zidina ill bude nekom pomagao u tome, plati 25 perpera, od
kojih polovica neka pripadne prijavitelju.
GL. XXXV. NITKO NE MOŢE ZASTUPATI BISKUPA PROTIV KOMUNE
Isto tako, dana 28. sijeĉnja u Velikom vijeću okupljenome kao što je prije spomenuto u crkvi
sv. Marka zakljuĉeno je i prihvaceno, kao što je gore naznaceno, da ni jedan Korĉulanin ili
stanovnik Korĉule, bez obzira kojega je drustvenog poloţaja, ne moţe nikako i niposto biti
zastupnik gospodina biskupa, pod prijetnjom kazne od što zlatnih dukata što treba da pripadnu
Korĉulanskoj komuni. A komunalna je uprava, vezana prisegom, duzna postupiti po sluţbenoj
duţnosti protiv onih koji se prihvate zastupstva, razumije se što ga je biskup ustupio protiv
Komune, a ne u drugim stvarima.
GL. XXXVI. ZABRANA KUPOVANJA ROBOVA
TakoĊer iste godine, indikcije i dana 11. stuĊenog, u Velikom vijeću grada i otoka Korĉule
u punom sastavu, u kojem je bilo 48 vijećnika, a nitko od njih nije bio protivan, zakljuĉeno je da
nijedan Korĉulanin nikako ne moţe kupiti koju ropkinju ili roba pod prijetnjom kazne od
pedeset dukata, osim za vlastitu potrebu, niti moţe biti posrednik u toj trgovini, niti smije neku
ropkinju dovesti u grad preko onih iz Drijeva u svrhu trgovine. A ako tko dovede neku
krscanku kao ropkinju, pa se dokaze da je ona krscanske vjere, neka je Korĉulanska komuna
oslobodi, a onaj koji ju je doveo, neka Ge izgubi.
GL. XXXVII. O OPORUCNIM ZAPISIMA DJECI
TakoĊer je u istom Vijeću zakljuĉeno da se, bez obzira na koju drugu statutarnu odredbu,
unese u jednu knjigu statutarnih odredaba da svaki ĉovjek moţe i smije oporuĉiti i u vlastitoj
oporuci po svojoj volji ostaviti više svome sinu ili sinovima nego kćeri ili kćerima. Ipak ne moţe
jednom sinu više oporuĉiti negoli drugome ili drugima, niti više jednoj kćeri negoli drugim
kćerima.
GL. XXXVIII. ZABRANA PRODAJE SIRA NA VELIKO STRANCIMA
Isto tako je zakljuĉeno da se nitko ne usudi ili drzne prodati kojem strancu sir na veliko,
osim jednog komada za jelo, pod prijetnjom kazne od pet perpera, od kojih polovica neka pripadne
prijavitelju.
GL. XXXIX. O PSIMA KOJIRAZDIRU STOKU
Isto tako, ako koji pas ill psi nanesu štetu na tudim ţivotinjama pa bude nareĊeno vlasniku psa da
ga ubije, a on ne poslusa nalog komunalne uprave, neka plati dva perpera Komuni.
GL. XL. O ZASIJAVANJU LAZA
Isto tako je zakljuĉeno da se onome tko naĉini laz i zasije manje od ĉetiri kvarte na udaljenosti
samo jednu milju od zimjaka, ne naknadi nikakva šteta, ako mu ţivotinje iz zimjaka poĉine kakvu
štetu.
GL. XLI. DUŢNOST ORACA DA ĈUVAJU UNAJMLJENE VOLOVE
Isto tako zakljuĉeno je da je svaki orac, kad zavrsi sjetvu, duţan i nadalje ĉuvati i pasti volove,
ako bi inaĉe bili u opasnosti, dok ne budu sigurni u pogledu ţivota i tek onda vratiti ih gospodaru, ali
niposto dok su u opasnosti da uginu.
GL. XLII. ZABRANA ZASADIVANJA U DONJEM BLATU
TakoĊer je u istom Vijeću zakljuĉeno da se nitko ne usudi ili drzne saditi u polju Donjem Blatu,
niti što zemlje zaposjcsti u svoju korist u torn polju što do sada nije zaposjednuto, jcr je to komunalna
zemlja, pod prijetnjom kazne od 25 perpera, od kojih trećina neka pripadne prijavitelju, a preostala
dva dijela Komuni, i tko mu drago moţe to prijaviti. Ako pak tko zasadi lozu, komunalna uprava duzna
je odmah prisiliti ga da je izguli i da plati tu novcanu kaznu.
GL. XLIII. O PASNJACIMA PRED GRADOM
TakoĊer je zakljuĉeno da nikakva stoka, osim one odrcdene za mesnicu, te konja i magaraca, ne
smije pasti u podrucju pred gradom pocevsi od rta Vjesala pa do rta Malog Borka. A tko god postupi
suprotno, neka isplati dva perpera ako je to uĉinio danju, a ako je uĉinio nocu, pet perpera, i neka
prijavitelj dobije polovicu naplaćene globe.
GL. XLIV. TRGOVAC SE MOŢE PRISILITI BEZ ODGADANJA DA IZVRSI OBVEZU
Isto tako je zakljuĉeno da vjerovnik moţe putem Kurije prisiliti na plaćanje bez ikakvog roka i
odgadanja svakoga tko kupujuci, prodavajuci i trgujuci bude njegov duznik.
GL. XLV. STRAŢARINISU DUZNISLUZITI VUECNICIMA
Isto tako, godine 1444., dana 9. srpnja, ugledni i pleincniti muţ gospodin Marko Gradenigo,
casni Korĉulanski knez, u prisutnosti gosp. Antuna Jurjevića i gosp. Frana pok. Obrada, uvidjevši
nepravednost zakljuĉka o gradskim straţarima koje sluze vijećnicima po kojem se oslobadaju od
straţe kucne sluge vijećnika i hoteći, prema nalogu našeg Gospodstva, da svi budu jednaki pred
zakonom, zapovjedio je i naredio da ja, Ivan Millionus, kancelar, taj zakljuĉak ukinem i poništim.
GL. XLVI. O ROKU POSTUPANJA PO PRIJAVE
Isto tako je zakljuĉeno da po svakoj prijavi, kako pudara za poljske štete tako i povodom drugih
kaznenih djela, komunalna uprava postupi na osnovi svoje prisege u roku od petnaest sljedećih dana
nakon prijave.
GL. XLVII. O DOVRŠENJU POSTUPKA NA OSNOVI TUŢBI ILIPRIJAVA ZA VRIJEME
POJEDINE KOMUNALNE UPRAVE
Isto tako je zakljuĉeno da je svaka komunalna uprava duzna dovrsiti postupak, na osnovi svih i
pojedinih tuţbi ili prijava koje se svojevremeno ucine, osudujucom ili oslobadajucom presudom,
kao što traze statutarne odredbe i pravni obiĉaji, pod prijetnjom kazne od pet perpera u korist
Komune za svakog suca koji postupi protivno.
GL. XLVIII. O ZASTITI OTOKA ORUZANOM LADOM
TakoĊer je u istom Vijeću zakljuĉeno da svaka komunalna uprava, sadašnja ili buduća, posalje
jedanput mjesecno jednu oruzanu ladu da zasticuje otok kamo god uprava odluĉi.
GL. XLIX. ZABRANA ODNOSENJA KAMENJA S KUĆIŠTA U GRADU
TakoĊer je zakljuĉeno da se nitko ne usudi odnijeti koji kamen ili ploce s kojeg kućišta u gradu i na
otoku KORĈULi, pod prijetnjom kazne od pet perpera i naknade ĉitave nanesene Štete.
GL. L. O UZIMANJU NATRAG ŢIVOTINJA DATIH NA PASU NA DESETI DIO
Isto tako je zakljuĉeno da svaki vlasnik ţivotinja moţe zahtijevati natrag ţivotinje koje je povjerio
na pasu pastirima na dcseti dio. A pastiri ne mogu sprijeĉiti vlasnike samih tih zivolinja da ih uzmu
natrag.
GL. LI. PASTIRSKI RAĈUNI
Isto tako zakljuĉeno je da sve raĉune u pogledu ţivotinja, i/.medu gospodara tj. vlasnika stoke i
pastira ili celnika, treba srcditi u roku od jedne godine dana nakon što napuste ortastvo, lo jest do Velike
Gospe. Inaĉe, nakon što prode jedna godina, ncmaju pastiri ni za što odgovarati gospodaru, izuzevsi
ako je postojala kakva opravdana zapreka koja je prijeĉila da se izvrsi obraĉun u propisanom roku.
GL. LII. OISPLATIKOMUNALNIH VJEROVNIKA ZA VRIJEME SLUZBOVANJA
SUDACA KADA JE OBVEZA UGOVORENA INAĈE
Isto tako je zakljuĉeno da svaki onaj tko bi morao nešto clobiti od Korĉulanske komune, a ne
bude mu to isplaćeno za vrijeme sudaca koji tada tj. u vrijeme ugovaranja obveze budu u sluzbi ili
ne dobije obveznicu od tih sudaca, ništa ne dobije.
GL. LSI. O DRŢANJU ŢIVOTINJA NA ZEMLJAMA NJIHOVIH VLASNIKA
Isto tako je u istom Vijeću zakljuĉeno da svaki gospodar stoke moţe dati da se njegove
ţivotinje drze na njegovim zemIjama tijekom dva mjeseca u godini, to jest tijekom mjeseca
svibnja i lipnja, i da pastiri u njihovoj sluzbi mogu obradivati polovicu te zemlje prema
Korĉulanskom obiĉaju dajuci mu ĉetvrti dio prihoda s te zemlje, odnosno s tih zemalja na kojima
drze stoku tijekom ta dva mjeseca.
GL. LIV. O ZABRANI GRADNJE OBORA ZA STOKU U BLIZINI MORA OD
RACISCA DO GRADA
Isto tako, 1403. godine, 11 indikcije i dana 3. ozujka u Velikom vijeću u punom sastavu
grada i otoka Korĉule u kojem je bilo 68 vijećnika, ni uz cije protivljenje, zakljuĉeno je da nitko
ne moţe naĉiniti obor za stoku, pocevsi od Racisca pa do grada, na kojem mjestu gdje se moţe
vidjeti more, pod prijetnjom kazne sadrţane u Statutu.
GL. LV. O ISPLATI ZAKUPNINE ZA UBIRANJE PRIHODA KOJE KOMUNA
DATE NA DRAŢBII O ZABRANI ZAGOVARANJA SUPROTNOG PONASANJA
Isto tako je zakljuĉeno u spomenutom Vijeću, ako se tko bude zalagao za nekoga tko je na
draţbi uzeo u zakup ubiranje kakvih komunalnih prihoda da se u cijelosti ili djelomicno
oslobodi od obveza preuzetih na toj draţbi, i ako je to protivno interesima Komune, neka plati
Komuni u ime kazne 25 perpera. I, ako zakupac sam uputi takvu molbu, neka plati pet perpera
globe, a svatko tko se za nje zauzima, neka plati takoĊer pet perpera.
GL. LVI. O ONIMA KOJI RADE PROTIV KOMUNE
TakoĊer iste godine, indikcije i dana 12. stuĊenog, u punom i Velikom vijeću grada i otoka
Korĉule u kojem su bila 42 vijećnika, ni uz cije protivljenje, zakljuĉeno je da se svakome tko
uĉini ili pokusa nešto uĉiniti protiv Korĉulanske komune i protiv njezina zajednistva, a osobito
protiv komunalnih povlastica i prava, odsijeĉe glava i neka izgubi sva svoja dobra, koja neka
pripadnu Komuni, i neka se njegova kuća srusi iz temelja. A ako pobjegne, neka bude u
progonstvu.
GL. LVII. O GRADNJI CISTERNA
TakoĊer je iste godine, indikcije i dana 13. stuĊenog, u islom Vijeću zakljuĉeno da tko god od
sada unaprijed gradi cisternu u gradu, dobije i mora dobiti od Komune, u ime potpore,dvadeset
perpera, i to na poĉetku gradnje 10 perpera, a ostatak po dovrsenoj gradnji. Podrazumijeva se da
cisterna bude velika barem kao ona kancelara Antonija. Ako pak bude manja, neka se dade
srazmjerno manja potpora. Ako pak tko zapocne gradnju cisterne i primi 10 perpera, pa ne
zavrsi gradnju spomenute cisterne u roku od dvije sljedeće godine, neka vrati taj novae Komuni
u dvostrukom iznosu.
GL. LVIII. O ZABRANI SKLAPANJA UGOVORA S PASTIRIMA PROTIVNO
STATUTARNOJ IZMJENE
Isto tako je zakljuĉeno u spomenutom Vijeću, ako koji gospodar stoke sklopi sa svojim
pastirima neki ugovor protivno statutarnoj imjeni koja odreĊuje da je svaki pastir duţan naknaditi
dvjema mladim ţivotinjama svaku oznacenu ţivotinju koja nedostaje, neka to niposto ne vrijedi,
vec neka se primjenjuje spomenuta statutarna izmjena.
GL. LIX. POSTOLARI NE SMIJU NAPRAVITI SVOJU RADIONICU U GRADU
Isto tako je zakljuĉeno da od blagdana ovog Uskrsa nadalje nijedan postolar ne smije drţati
niti napraviti svoju radionicu ni dovod vode za mocenje koze u gradu, pod prijetnjom kazne od
25 perpera, vec postolari mogu napraviti kuću izvan grada.
GL. LX. O PROKURATORIMA CRKVE SV.MARKA
TakoĊer je u istom Vijeću zakljuĉeno da nitko ne moţe biti prokurator crkve sv. Marka više
od jedne godine i neka taj uvijek po zavrsetku godine polozi raĉune novoimenovanom
prokuratoru u prisutnosti g. biskupa i Korĉulanske komunalne uprave te drugih Plemića koje u
tu svrhu biskup sazove.
GL. LXI. O DONOSENJU ZAKLJUĈAKA
TakoĊer iste godine, indikcije i dana 10. lipnja, u punom i Velikom vijeću grada i otoka
Korĉule u kojemu je bilo 59 vijećnika, a nitko se nije protivio, zakljuĉeno je da se u
Korĉulanskom Vijeću ne moţe donijeti ni jedna statutarna odredba ako nije prisutno najmanje
50 vijećnika i ako se ne prihvati vecinom te pedesetorice. Ako se prihvati manjim brojem glasova,
neka nema nikakvu vrijednost. Ako bi se pak koja vazeca statutarna odredba napala, neka se ne
moţe ukinuti ako nije prisutno najmanje 60 vijećnika, od koje sezdesetorice se većina slaze s time
da se ukine.
GL. LXII. O KOCKARIMA
Isto tako 14. stuĊenoga, u punom i Velikom vijeću grada i otoka Korĉule, u kojem su bila 54
vijećnika, a nitko se od njih nije protivio, zakljuĉeno je da se nitko ne usudi ili drzne igrati na neku
igru za novae, osim na komunalnom trgu, odnosno kod dvaju gradskih vrata javno a ne skrovito,
pod prijetnjom kazne od 12 groša za svakog prekršitelja, od koje novĉane kazne neka polovica
pripadne Komuni, a druga polovica prijavitelju. A ako taj ne bi imao odakle platiti, neka se javno na
konju išiba na trgu.
GL. LXIII. STRANCI NE SMIJU SJECI BOROVINU, ODNOSNO DRV A
Isto tako je zakljuĉeno da se nijedan stranac koji ne stanuje na KORĈULi ne usudi sjeci borovinu,
odnosno drva na otoku, pod prijetnjom kazne od 25 perpera, od kojih polovica treba da pripadne
Komuni, a drugi dio prijavitelju. A ako koji Korĉulanin bude s njima zajedno sjekao ili u tome
sudjelovao, ili se s njima slozio, ili im pruzio pomoc, savjet ili uĉinio koju uslugu, neka plati
spomenutu novcanu kaznu, osim ako je tko sjekao i iznosio ta drva s otoka s dopustenjem komunalne
uprave ili dacara prema odredbama reformaĉije o daci na drva. Izuzetak je ipak borovina koju nitko
nikako ne smije iznositi s otoka, pod prijetnjom prije spomenute kazne.
GL. LXIV. NEKA SE NITKO NE NADMECE CIJENOM PRIGODOM KUPOPRODAJE U
RIBARNICI
Isto tako je zakljuĉeno u spomenutom Vijeću da tko se god od sada unaprijed bude pri kupnji
ili prodaji neĉega nadmetao cijenom drugome, a osobito u ribarnici, mesnici i drugdje na bilo koji
naĉin, bez obzira o kojoj se trgovackoj robi radilo, u ime kazne plati dva perpera, od ĉega polovicu
Komuni, a drugu onome kome je nanesena nepravda i neka se u toj stvari vjeruje ostecenome uz
njegovu prisegu s jednim vjerodostojnim svjedokom.
GL. LXV. ZABRANA PRAVLJENJA PASIKE U PRIVALI
Isto tako je zakljuĉeno da nitko ne moţe sjeci sumu praveci pasiku u Privali, pod prijetnjom
kazne od 25 perpera.
GL. LXVI. O PASIKAMA NA OTOKU
Isto tako je zakljuĉeno da se mogu praviti pasike na Otoku prema nahodenju komunalne uprave.
GL. LXVIL O DUŢNOSTIUNIŠTAVANJA SRITVE U VINOGRADIMA
Isto tako je zakljuĉeno da je svatko duţan uništiti sritvu na svojim vinogradima u Dracevici i u
svim drugim poljima, i to tako što će je pokositi prije nego pusti sjeme, a zatirn iskopati je iz korijena,
pod prijetnjom kazne od 5 perpera za svakog prekršitelja. A komunalna uprava duzna je to u
primjerenom roku oglasiti.
GL. LXVIII. NEKA SE UREDE PUTOVI PO OTOKU
Isto tako je zakljuĉeno da se urede putovi po otoku kako budu naredili nize navedeni Plemići. A
tko god bude zakrĉio ili uništavao te putove, neka u ime kazne plati pet perpera i neka svatko moţe to
prijaviti i dobiti za to polovicu naplaćene globe. Neka put bude sirok najmanje jedan obican korak.
GL. LXIX. GRANICE ZEMALJAIPRIPADNOSTI
Isto tako je zakljuĉeno da svaka zemlja ili njiva, bez obzira ĉija je i gdje se na KORĈULi
nalazila, mora dobiti i imati svoje pripadnosti na ovaj naĉin. Naime uzgor toliko koliko je zemlja
ili njiva prostrana, odnosno siroka; koliko se voda odozgo izlijeva na tu zemlju, pa ako je to i sa
strane zemlje, a dolazi voda na nju. A uzgor se podrazumijeva koliko se pogled covjeka koji stoji
na toj zemlji moţe navise protegnuti. Ono pak što se ne moţe zahvatiti pogledom ili odakle se
voda ne izlijeva na tu zemlju, kao što je reĉeno, neka bude Komuni i neka njoj pripadne.
GL. LXX. GASTALDI NE MOGU IMATI IZBRANE SUCE
Isto tako zakljuĉeno je da se od sada unaprijed medu gastaldima i kradljivcima ne mogu
uzimati izbrani suci.
GL. LXXI. NEKA SE KNEZEV ZAMJENIK NE UDALJUJE S KORĈULE
Isto tako, dana 27. mjeseca listopada, u punom i Velikom vijeću grada i otoka Korĉule u
kojem je bilo 55 vijećnika, a nitko se od njih nije protivio, zakljuĉeno je da tko god zatraţi da
sadašnji knezev zamjenik ili onaj koji to svojevremeno bude otide s Korĉule za trajanja svoje
sluţbe, ili ga u tome podrţi ako sam to zatraţi, u ime kazne plati Komuni 25 perpera.
GL. LXXII. KORĈULANIN KOJI KORĈULANINA PISMOM KLEVECE
Isto tako je zakljuĉeno, ako se nade da je bilo koji Korĉulanin napisao ili u budućnosti
bude napisao ili iznio protiv nekog drugog Korĉulanina nešto što tome nanosi koju štetu i
opasnost u imovini ili osobi, neka bude kaţnjen imovinski i osobno kao izdajica.
GL. LXXIII. O DUŢNOSTI POMAGANJA OKRIVLJENICIMA
Isto tako zakljuĉeno je da Komuna pruzi pomoc u pogledu svih pretrpljenih šteta i troškova
onome koga netko neopravdano okrivi ili će ga okriviti kao ste se prije kaze.
GL. LXXIV. O ZABRANI DRZANJA PRASACA U GRADU OSIM OD BLAGDANA
SV. MIHOVILA DO BOŢIĆA
Isto tako je zakljuĉeno da nitko ne smije drţati prasce ili prasice u gradu, pod prijetnjom
kazne od pet perpera za svakog prekršitelja, od ĉega treći dio neka bude prijavitelju, a preostala
dva dijela neka pripadnu Komuni. Jedino od blagdana svetog Mihovila pa do blagdana Boţića
neka to bude dopušteno bilo kojem graĊaninu, ali ipak bez icije štete.
GL. LXXV. GDJE TREBA BACATI SMECE
Isto tako zakljuĉeno je da svaki onaj tko cisti svoju kuću ili cisti ispred kuce ne smije to
smece baciti na koje javno mjesto ni njime natrpati ga, a osobito ne luku, vec jedino moţe to
smece baciti izvan grada iza zidina u more, to jest od novih vrata pa do iza komunalne
promatracnice, pod prijetnjom kazne od 5 perpera, od ĉega neka pripadne polovica Komuni, a
druga polovica prijavitelju. A uz to treba da se to smece ukloni na trosak toga koji ga je tu bacio.
GL. LXXVI. O UREDENJU GRANICA IZMEDU POJEDINIH SELA
U Kristovo ime, amen! Godine 1407. od rodenja Gospodina našega Isusa Krista, 15.
indikcije i dana 22. mjeseca sijecnja. U punom i Velikom vijeću grada i otoka Korĉule, u kojemu
je bilo 55 vijećnika zakljuĉeno je vecinom glasova da se urede granice izmedu pojedinih sela na
otoku kao što traţi stari Statut. I neka se urezu znakovi na medasima kako budu naredili oni
Plemići koje posalje komunalna uprava, pa tko god bude pasao stoku izvan tih svojih granica,
neka plati globu kako Statut zahtijeva.
GL. LXXVII. O UREDENJU MJERA ZA VINO
Isto tako je zakljuĉeno, da bude jedna mjera za vino na ĉitavom otoku i to mletacka kvarta;
i od jematve do blagdana svetog Mihovila neka bude mjera od trideset dvije bocice.
GL. LXXVIII. OGRANICENJE PEKARSKE ZARADE
Isto tako je zakljuĉeno da pekarice ne primaju osim od 30 jedno, pod prijetnjom kazne od
sest groša za svaki prekrsaj.
GL. LXXIX. OGRANICENJE MLINARSKE ZARADE
Isto tako zakljuĉeno je da mlinarice ne naplaćuju više od 10 malih denara po kvarti pod
prijetnjom prije navedene kazne.
GL. LXXX. O LOKVAMA
Isto tako zakljuĉeno je da se nitko ne usudi prati ni u kojoj lokvi u selima, a osobito u lokvi
Deskovic u Cari, osim ako vodu iz nje iznese van, pod prijetnjom kazne od sest groša za svaki
put kad postupi protivno.
GL. LXXXI. NEKA SE STRANO VINO NE DOVOZI U KORĈULU
TakoĊer je zakljuĉeno u istom Vijeću da se nitko ne usudi ili drzne ikada igdje prenijeti ili
brodom prevoziti strano vino, bilo da je to Korĉulanin bilo samo stanovnik Korĉule, pod
prijetnjom kazne od 25 perpera, kako brodskom parunu, tako i trgovcu i kazne za svakog mornara
od pet perpera, od kojih novcanih kazni neka prijavitelj dobije trećinu i neka svatko bude
ovlasten prijaviti prekršitelje. Izuzetak je ako bi tko tj. Korĉulanin i stanovnik Korĉule prevozio
vino iz pokrajine Marke drugamo, ali ne u KORĈULu, što moţe ciniti, i to samo s
dopustenjem ĉitave komunalne uprave, a ne drukcije, pod prijetnjom spomenute kazne.
GL. LXXXII. ZABRANA NAŠELJAVANJA LUMBARDE
Isto tako zakljuĉeno je da nitko ne smije stanovati u Lumbardi s obitelji drţeći tamo zrvnjeve i
kokosi, pod prijetnjom kazne od 25 perpera, a komunalna uprava je duzna svagda i u svako vrijeme
nad tim bdjeti i neka budu odreĊeni sluţbenici za to.
GL. LXXXIII. O KOMUNALNOJ BURADI
Isto tako zakljuĉeno je da samo komunalna uprava sakuplja komunalnu burad gdje god se moţe
pronaci, a tko god uništi koje bure, neka ga odmah isplati ill neka dade drugo sliĉno bure.
GL. LXXXIV. O ZABRANIPALJENJA BOROVE ŠUME
Isto tako zakljuĉeno je da tko god zapali vatru u borovoj sumi na otoku, iz ĉega nastane šteta,
mora platiti u ime kazne 25 perpera i naknaditi svu štetu Komuni, a svatko moţe to prijaviti i za to
dobiti trećinu naplaćene globe.
GL. LXXXV. O ZABRANI SJEĈE BOROVA KRAJ MORA ZA PRAVLJENJE PAKLINE
Isto tako zakljuĉeno je da nitko ne smije sjeci borove radi pravljenja pakline gdje god je more
na vidiku, pod prijetnjom kazne od 25 perpera. A bilo tko moţe prijaviti prekršitelja i dobiti trećinu
naplaćene globe.
GL. LXXXVI. O STRAŢARIMA KOJI SE VRATE SA STRAŢE
TakoĊer je iste godine, indikcije i dana, u istom Vijeću zakljuĉeno da se svi oni koji su otpusteni
s redovite gradske straţe, opet postave na strazu i da tu strazu vrse kao što doliku
GL. LXXXVII. O ZABRANI OSLOBADANJA STRAŢARA VRŠENJA STRAŢE
Isto tako zakljuĉeno je da svatko tko se zauzme za nekoga da bude osloboden straţarenja, plati 25
perpera u ime kazne.
GL. LXXXVIII. O ZABRANI PRIMANJA PUCANA U VELIKO VIJEĆE
Isto tako zakljuĉeno je, ako tko zamoli ili bude zagovarao da koji pucanin bude primljen u
Veliko vijeće, neka u ime kazne neoprostivo plati što zlatnih dukata i neka sam izgubi pravo da i dalje
bude ĉlanom Vijeća, ako je vijećnik. Od te novĉane kazne polovica neka bude i neka pripadne
mletackoj blagajni ili blagajni kneza koji tada bude, a druga polovica Korĉulanskoj komuni.
GL. LXXXIX. O PLEMIĆIMA KOJI KRADU KOMUNALNI NOVAC
Isto tako je zakljuĉeno, ako se otkrije da je koji Plemić poĉinio kradu, neka zauvijek izgubi
sluzbu i Plemićke povlastice. A svaki onaj koji bi molio da se tome vrati povjerenje ili sluzba,
neka u ime kazne plati što zlatnih dukata, od ĉega polovicu kraljevskoj blagajni, a drugu
polovicu Korĉulanskoj komuni.
GL. XC. O MEDAMA U DONJEM BLATU
Isto tako zakljuĉeno je da budu mede u Donjem Blatu po ravnom polju izvan ogradenog
zemljišta, pa tko god bude pasao stoku ili kosio drugdje nego što bude odreĊeno, neka u ime
kazne plati dva perpera, od ĉega polovicu Komuni, a drugu polovicu prijavitelju.TakoĊer je u
istom Vijeću zakljuĉeno da odsada unaprijed gosp. biskup ne moţe imenovati nijednog pucanina
kanonikom bez dopustenja Velikog vijeća.
GL. XCI. KOMUNA DAJE U ZAKUP
Isto tako, data je Dimitru Milicevicu u zakup na nasadivanje po Korĉulanskom pravnom
obiĉaju jedna komunalna zemlja i napisat će mu se o tome isprava kod Marka Prastica.
GL. XCII. O GRADNJI KUĆA U UVALI ZAVALATICI
Isto tako je zakljuĉeno da Ivan Radetinov i gosp. Kirjak Luksin mogu sebi sagraditi kuce u
uvali Zavalatici, a isto tako Ivan Ceprinic, naĉinivsi ih ipak ne usred uvale vec sa strane. Kad ih
pak sagrade, mogu ih i smiju drţati, posjedovati, uzivati i njima raditi što god hoće kao sa svojom
vlastitom stvari, a isto tako i gosp. Ivan Radmilic i svi drugi Korĉulanski stanovnici koji budu
htjeli tu graditi, samo ako ne zahvate polje u uvali bez peĉata tj. dozvole komunalne uprave.
GL. XCIII. O ZAPLJENI ORUDA STRANCIMA KOJI SIJEKU SUMIT
Isto tako je zakljuĉeno da svaki otocanin moţe zaplijeniti sjekire i pilu bilo kojim strancima
koji sijeku sumu na otoku ako na torn orudu nema peĉata komunalne uprave.
GL. XCIV. O OVLASTIZA VODENJEISTRAGE PROTIV KLEVETNIKA
Isto tako je zakljuĉeno da dolje navedeni Plemići zajedno s tri suca moraju po sluţbenoj
duţnosti postupiti protiv svih onih koji rade ili budu radili, pisu ili budu pisali, govore ili budu
govorili, kako prije tako ubuduće, protiv ĉasti i postojeceg stanja Korĉulanske komune ili koje
privatne osobe. Ovo Vijeće daje i ustupa prije spomenutim Plemićima skupa sa sucima pravo da
po slobodnoj ocjeni vode istragu, kaznjavaju i osuduju sve i svakoga, kako tjelesno tako
imovinski, koga nadu da se u nećemu ogrijesio ili će se ubuduće ogrijesiti protiv ove Komune
ili koje privatne osobe na KORĈULi.
GL. XCV. PRINESTANKU ŢIVOTINJA TREBA VJEROVATI NJIHOVU
VLASNIKU
TakoĊer je u istom Velikom vijeću zakljuĉeno, ako bilo koji vlasnik ţivotinja ili pastir izgubi
koju ţivotinju, kako neko govedo tako kozu ill ovcu, i bude znao da ju je neki stranac ugrabio,
neka se takvom vlasniku ili pastiru povjeruje uz vlastitu prisegu da govori istinu.
GL. XCVI. O PASTIRIMA KOJIPREDAJU BLAGO NATRAG GOSPODARU
TakoĊer je u istom Vijeću zakljuĉeno da nijedan pastir ili celnik ili orac ne smije predati
blago, odnosno volove natrag svome gospodaru ako mu prije nije isplatio dug koji mu duguje, a
isto tako da gospodar ne smije prisiliti pastire ili orace da plate dug dok kod njih drţi volove,
odnosno blago.
GL. XCVII. O ZABRANI ODLAZENJA NA OKUZENE RIJEKE
TakoĊer je u istom Vijeću zakljuĉeno da se nijedan Korĉulanin stanovnik Korĉule ne usudi
ili drzne uci u koju okuţenu rijeku od sredine mjeseca svibnja do sredine mjeseca rujna, kao što
su Neretva, Bojana, Drac i u podrucja pocevsi od Ulcinja do Valone, pod prijetnjom kazne gubitka
sve svoje imovine koja neka pripadne komuni. I, ta zabrana neka trajno vrijedi.
GL. XCVIII. O ZABRANI VADENJA KAMENJAIZ LUKOBRANA
Isto tako je zakljuĉeno da nitko ne dira ili uzimlje odnosno vadi koji kamen iz lukobrana
uvala Zavalatice, Prigradice i Blataca moceci obruce za bacve, loveci ribu, niti namaĉuci predivo
ili brnistru, ili na bilo koji drugi naĉin sluzeci se lukobranom, pod prijetnjom kazne od dva perpera
za svaki put. I, neka se vjeruje prijavitelju.
GL. XCIX. O ZABRANI TRGOVANJA VINOMI NJEGOVA PREVOZENJA OSIM AKO SE
RADIO ONOME S KORĈULE
Iste godine, indikcije i dana 11. mjeseca listopada. Brkan Cvitic, plaćarij, javno je objavio po
uobiĉajenim mjestima na KORĈULi, po zapovijedi gospode kneza i sudaca, uz savjet i
odobrenje mnogih vijećnika, da svaki Korĉulanin ili stanovnik Korĉule koji bude trgovao
kupujuci, prodavajuci ili brodom prevozeci koje drugo dalmatinsko vino, a ne Korĉulansko, i to
od Vratnika do Lovista i Lastova, mora platiti, uz redovitu novcanu kaznu Komuni, što perpera
za svako putovanje koje izvrsi protivno ovoj odredbi i neka ostane tri uzastopna mjeseca u
zatvoru.
GL. C. ŢENIN MIRAZ NE SMIJE SE POVEĆATI NI UMANJITI U SVEZI S
DOBRIMA NJEZINA MUŢA
Isto tako je zakljuĉeno da se od sada unaprijed miraz nijedne ţene ne moţe povecati ni
umanjiti u svezi s imovinom njezina muza, zivog ili mrtvog, a osobito ne presudom, niti se moţe
miraz obraĉunati za plaćanje novĉane kazne od jedne ĉetvrtine. I o tome neka bude statutarna
odredba.
GL. CI. NE MOŢE SE PODICI ŢALBA PROTIV KAZNENE PRESUDEISPOD
DESET PERPERA
Isto tako zakljuĉeno je da se protiv svake presude, kako graĊanske tako i kaznene, moţe
podici ţalba, kao što propisuje Statut. Ali protiv kaznene presude na iznos koji ne prelazi deset
perpera ne moţe se podici ţalba.
GL. CH. O ZABRANI DA STRANCI POSJEDUJU IKUPUJU NEKRETNINE
TakoĊer je u istom Velikom vijeću zakljuĉeno da nijedan stranac koji nije nastanjen na KORĈULi
ne moţe i ne smije nikako posjedovati ni uzivati koju nekretninu na KORĈULi po isteku jedne
godine od donosenja ove odredbe. A svaki stranac koji ima nekretninu na KORĈULi neka ima rok od
jedne godine da je proda i da tako izvuce svoj novae. Inaĉe, kada prode taj rok, neka te nekretnine
pripadnu Komuni, osim ako su stecene mirazom. Dakle, unaprijed nitko tko ne obitava na KORĈULi
ne moţe na njoj kupiti nikakvu nekretninu.
GL. CIII. O PROKURATORIMA SEOSKIH CRKAVA
Isto tako je zakljuĉeno s pedeset devet kuglica bez obzira na deset protiv da Vijeće imenuje svake
godine jednog prokuratora za svaku seosku crkvu, a gospodin biskup drugoga. To Vijeće imenovalo
je gosp. Ivana Junijevog za ovu godinu, a gospodin biskup je prije bio imenovao gosp. Marka Marsu.
GL. CIV. O DOPUSTENJU DA SVATKO SMIJE UZETIU ZAKUP UBIRANJE TRIDESETNICE
U Kristovo ime amen! Godine 1414. od njegova rodenja, 7. indikcije i dana 18. stuĊenoga, u
punom i Velikom vijeću grada i otoka Korĉule u crkvi svetoga Marka okupljenom na zvonjavu
zvona, kao što je uobiĉajeno, u kojem je bilo 60 vijećnika, zakljuĉeno je, uz ĉetiri protivna glasa, da
svatko smije uzeti u zakup ubiranje tridesetnice, sakupljati i drţati je, bez obzira na statutarnu odredbu
koja je propisivala suprotno i koja se ovim ukida, osim svećenika bilo kojega reda ili drustvenog
poloţaja.
GL. CV. UREDBA O LOKVAMA
TakoĊer je u istom Velikom vijeću zakljuĉeno da od sada unaprijed ne bude nikakve procjene o
lokvama, kao što je sada zapoĉeto, vec neka se primjenjuje stari obiĉaj. Ali neka bude svakome
dopušteno, ili svima onima koji imaju lokve, da svoje lokve zatvore od prvoga dana mjeseca svibnja i
neka se nitko ne usudi otvoriti ih pod prijetnjom kazne od pet perpera. I svi vlasnici jama smiju tada
prodavati svoju vodu što povoljnije budu mogli, i to sve do svetkovine svetog Mihovila. Pri
donosenju tog zakljuĉka bilo je 20 glasaĉkih kuglica protiv.
GL. CVI. O ZABRANI ODVOĐENJA OSOBA S OTOKA
TakoĊer je u istom Velikom vijeću zakljuĉeno da se nitko ne usudi odvesti nekoga s Korĉule bez
volje komunalne uprave, pod prijetnjom kazne od 25 perpera, bilo da je to muškarac, bilo zenska i
bilo da je stanovnik koji obitava na KORĈULi ili ne, podrazumijevajuci da ga odvode u krajeve
Apulije i Dalmaĉije ili Hvara, a to se odnosi na one koji hoće otici s otoka. Zakljuĉak je usvojen uz
dvije glasaĉke kuglice protiv.
GL. CVII. NIJEDAN SUDAC NE SMIJE SAM NIKOGA DATI ZATVORITI
U Kristovo ime amen! Godine 1414. od njegova rodenja, sedme indikcije i dana 20.
mjeseca prosinca. U punom i Velikom vijeću Korĉule u kojemu je bilo pedeset vijećnika, svim
glasaĉkim kuglicama zakljuĉeno je da od sada unaprijed nijedan sudac ne smije nikoga zatvoriti u
tamnicu bez savjetovanja s gospodinom knezom, a ako ne bi bilo kneza, bez savjetovanja s drugim
sucima ili s nekim od njih. A gospodin knez isto tako, kada mu se uĉini da treba nekoga zatvoriti,
neka to uradi posavjetovavsi se sa sucima ili sucem koji tada budu ili bude u gradu. Ako pak tada
ne bude suca ili sudaca u gradu, moţe to uraditi i sam knez. A isto tako moţe sam to uraditi u
graĊanskim parnicama.
GL. CVIII. NAGRADA ODVJETNIKA I ZASTUPNIKA
Isto tako je zakljuĉeno da nijedan komunalni odvjetnik ne smije primiti nikakvu nagradu za
zastupanje pred sudom, osim jednog groša, pod prijetnjom kazne iz polozene a prekrsene prisege.
A koji god bi odvjetnik primio neku vecu plaću u ime nagrade ili mita ili dijela zahtjeva, neka
plati globu dvostruke vrijednosti svega što je primio iz prije navedenih razloga. Od te novĉane
kazne neka polovica pripadne Komuni, a druga polovica prijavitelju, samo ako to bude
dokazano s najmanje dva vjerodostojna svjedoka razumije se u sporovima ili parnicama što se
odvijaju u KORĈULi, a ne vani a osim toga neka bude lišen vršenja odvjetnicke sluţbe za tih
sest mjeseci. AH po dovrsenom postupku odvjetnik, odnosno zastupnik koji je u torn sporu
nastupao pred sudom, moţe traţiti i treba da dobije, na trosak onoga koji izgubi spor, dolje
navedenu nagradu iz svega onoga što je postigao u torn sporu koji je zavrsio presudom ili
nagodbom stranaka. A to je: ako je ishodorn tog spora postigao imovinu vrijednosti do tri libre,
treba dobiti tri solida. Ali ako je postignuta vrijednost veca od tri libre, treba dobiti jedan solid po
svakom perperu. I, to što je reĉeno o nagradi za odvjetnike, vrijedi i za druge zastupnike.
GL. CIX. O ISPITIVANJU TOCNOSTIMJERA ZA ŢITO
Isto tako je zakljuĉeno da se sve mjere za ţito bazdare prema kamenoj mjeri i prema koliĉini
koja bude stala u kamenoj mjeri, neka se zauvijek mjeri na ĉitavom otoku, i neka se nijedna druga
mjera ne upotrebljava, pod prijetnjom kazne odreĊene u Statutu.
GL. CX. O SVJEDOCIMA KOJI SVJEDOCE PROTIV UMRLE OSOBE
Isto tako zakljuĉeno je da od sada unaprijed ne vrijedi nijedno svjedoĉenje protiv umrle osobe
ako se radi o dugu, osim i izuzetno ako je ta osoba umrla nenadanom smrću ili ako bi vjerovnik
bio vani, a ne na KORĈULi. Ako pak koji duznik lezi nemocan, njegov vjerovnik, ako se nalazi na
otoku, treba doci k njemu i ishoditi sebi priznanje duga u nazoĉnosti svjedoka.
GL. CXI. O ZABRANI PRI PUŠTANJA SVJEDOKA AKO NISU POZVANI
Isto tako, zakljuĉeno je da se nitko ne pripusti kao svjedok, ako ga bar jedna strana nije
pozvala za svjedoka i ako se ne posvjedoci da je bio pozvan, pa ako bude mogao svjedociti o
mjestu i vremenu nastanka obveze, a ne samo o njezinom postojanju, to bolje. Ipak, neka ne skodi
vjerovniku, ako ne bude mogao svjedociti o mjestu i vremenu, a osobito o vremenu.
GL. CXII. STRANAC NE MOŢE BITI TUTOR
TakoĊer je u istom Velikom vijeću zakljuĉeno sa 48 glasaĉkih kuglica, bez obzira na 4 koje
su bile protiv, da od sada unaprijed nijedan stranac koji nije nastanjen na KORĈULi ni pod
kakvim izgovorom ne moţe biti tutorom, ni u ime nekoga Korĉulanina upravljati njegovom
imovinom.
GL. CXIII. ONI KOJI NAPUŠTAJU KORĈULU NE MOGU OTUDITI SVOJE NEKRETNINE
Isto tako je zakljuĉeno i prihvaceno sa 42 glasaĉke kuglice, bez obzira na devet protiv, da
nitko, ni muškarac ni zena, ne moţe napustajuci KORĈULu prodati, darovati, dati u zalog, ni na
koji naĉin otuditi nešto od svojih nepokretnih dobara, osim samo zakupninu za jednu godinu ili za
dvije. Ako bi pak tko na neki naĉin ili kojom prijevarom dao nešto s navedenih naslova za
nekretninu, neka izgubi sav novae koji je isplatio, od kojega polovica neka pripadne Komuni, a
druga polovica onome koji je nekretninu otudio. A kancelar ne smije u takvim sluĉajevima napisati
nikakvu ispravu
GL. CXIV. NEKA NOCU NITKO NE IDE PO VINOGRADIMA U VRIJEME
SAZRIJEVANJA GROZDA1
Isto tako je zakljuĉeno s 28 glasaĉkih kuglica da se od sada unaprijed nitko ne usudi ili
drzne nocu ići po poljima, gdje su vinogradi, za vrijeme sazrijevanja grozda, pod prijetnjom kazne
za kradu, osim pudara i gastalda u vršenju njihove sluţbe. Ako bi pak netko bas morao ići u
polje ili preko polja, neka vidljivo nosi svjetiljku i neka inaĉe ne ide, pod prijetnjom spomenute
kazne.
GL. CXV. O NEOBRAĐIVANJU VINOGRADA
Isto tako, spomenutog dana, donesena je odredba da obradivac tuĊeg vinograda, koji ne
bude vinograd obradivao, ne smije s njega obrati grozde, vec neka Komuna dobije vinograd, to
jest polovicu prihoda koji bi inaĉe pripali obradivacu. Ako ga ni ubuduće ne bude htio obradivati,
kao što je duţan, Komuna moţe odrediti da se vinograd preda drugome da ga obraduje na
polovicu, pa neka se prihodi te godine isto tako dijele napola.
GL. CXVI. O ZABRANIPRAVLJENJA STANOVA ZA STOKU U BLIZINI VINOGRADA
Isto tako 1420. godine, 13. indikcije, posljednjeg dana sijecnja zakljuĉeno je da nigdje u
podrucju Blata i Zrnova zimjak ne smije biti u blizini vinograda. U podrucju pak Smokvice i Care
ne smije biti blize od 500 koraka, pod prijetnjom kazne od 25 perpera za onoga koji protivno
postupi. Niti itko smije na torn prostoru napraviti laz na zemlji koja pripada Komuni blizu
zimjaka pod prijetnjom iste kazne. To je zakljuĉeno sa 40 kuglica uz 18 protiv
GL. CXVII. O PRESUDAMA DONESENIMA PROTIVNO STATUTARNIM ODREDBAMA
Isto tako, u Kristovo ime amen! Godine 1420. od njegova rodenja, 13. indikcije, dana 7. mjeseca
svibnja. U punom i Velikom vijeću grada i otoka Korĉule okupljenome u crkvi svetoga Marka u
kojemu su bila 53 vijećnika, zakljuĉeno je sa 52 glasaĉke kuglica, bez obzira na to što je
pronadena jedna protiv: Ako koja komunalna uprava ubuduće, to jest knez, njegov zamjenik,
suci i, ako budu s njima, suci Male kurije, donesu neku presudu, graĊanskopravnu Hi
kaznenopravnu, protivnu statutarnim odredbama, statutarnim izmjenama i odobrenim i ustaljenim
pravnim obiĉajima što su ih prilozile ili predocile ili dokazale stranka ili stranke koje se pred
sudom spore o vrijednosti preko 10 perpera, a onaj tko se osjeĉa ostecenim hoće da se ţali, moţe
to uraditi prema statutarnim odredbama o ţalbama glave XXV. staroga Statuta. Ako viši organi
naĊu da je ta presuda slabo presuĊena, a ţalba protiv nje pravno zasnovana, neka komunalna
uprava ili dio uprave, ako je presuda donesena vecinom njezinih ĉlanova, a ne jednoglasno,
podlegne i neka plati svu štetu i troškove i gubitke koje je pretrpjela i u koje je upala ona osoba
protiv koje je takva nepravedna presuda donesena, i to odmah i bez odgadanja, bez obzira na
ikoju statutarnu odredbu koja bi propisivala suprotno. Izuzetak je ipak statutarna glava o
pastirima, koja ostaje na snazi. Ako pak onaj koji se ţali, izgubi svoje pravo, neka plati
Komuni dva solida po svakom perperu vrijednosti spora i neka plati stranci protiv koje je
ulozio ţalbu sve troškove. Pri tome je svagda zalitelj duţan dati zalog komu nalnom blagajniku,
kako za sudske troškove tako i za dodatno plaćanje po procjeni vrijednosti spora, i to prije negoli
primi spise iz kancelarije.
GL. CXVIII. SRODNICI NE MOGU SJEDITI ZA SUDACKIM STOLOM
Isto tako je donesena odredba o tome mogu li sjediti za sudackim stolom tj. suditi suci koji
su u bliskom krvnom srodstvu ili ne mogu. A isto tako mogu li istodobno biti suci pasanci, tj. oni
koji su ozenjeni dvjema sestrama ili ne mogu. Zakljuĉeno je sa 63 glasaĉke kuglice uz 7 protiv da
ne mogu i ne smiju.
GL. CXIX. O ZABRANIVADENJA SMOLE I PRAVLJENJA PAKLINE IZVAN
ODREĐENOG VREMENA
TakoĊer je u istom Velikom vijeću predlozeno da nitko ni pod kakvom izlikom ne smije
vaditi smolu ni praviti paklinu, ni u koje doba godine osim od sredine mjeseca srpnja do sredine
mjeseca kolovoza, a tko bi god postupio suprotno, neka upadne u kaznu od 25 perpera, od kojih
dva dijela treba da pripadnu Komuni, a treći dio prijavitelju, i svatko moţe prijaviti prekršitelja
i dobiti trećinu naplaćene globe. To se ipak ne odnosi na ovu godinu do Velike Gospe
sredinom kolovoza. I tko god bude dao predujam onima koji prave smolu, ne smije ni pod
kojom izlikom oduzeti svome duzniku, ako se ne bude pridrzavao preuzete obveze, preko tri
denara više negoli mu je dao, niti ga komunalna uprava moţe prisiliti da plati više od toga. To je
zakljuĉeno i potvrdeno sa 46 glasaĉkih kuglica, a sedam ih je bilo protiv.
GL. CXX. OIZVOZU MLADOG VINA
TakoĊer je u istom Vijeću zakljuĉeno i utvrdeno da tko god bude htio izvesti ill dati da se
izveze mlado vino, sada i kasnije, smije slobodno obaviti berbu grozda bilo gdje u svojim vinogradima,
ipak ne nanoseci pri tome nikome štetu.
GL. CXXI. O TRGOVINIŢITOMIZABRANI DOGOVARANJA S PRODAVAOCIMA
ŽITA
Isto tako zakljuĉeno je da se nitko ne usudi ill drzne dogovarati se s kojim prodavaocem zita, niti
razgovarati, bio to Korĉulanin ili stranac, bez znanja i dopustenja samih sindika, pod prijetnjom
kazne od 25 perpera. A komunalna uprava moţe i mora svake godine postaviti sindike koji neka
nabavljaju ţito svojim predujmljenim ili komunalnim novcem.
GL. CXXII. O PRIHODU GOSPODINA KNEZA
TakoĊer je zakljuĉeno u istom Vijeću da se prema svim budućim knezovima postupa na ovaj naĉin
po našim obiĉajima, to jest da svaki knez sa zitnih polja i vinograda mora imati i primiti svoj dio i dati
da se doveze u grad na vlastiti trosak kao što je uobiĉajeno. I tako se mora uvijek napisati kada posalje
po nj tj. po svoj dio. I knez je uvijek duţan doci u mjesecu ozujku da ne bude nesloge medu knezovima
zbog prihoda.
GL. CXXIII. KAKO SE UPUCUJU ŢALBE
Isto tako 1411. godine, 4. indikcije i posljednjeg dana listopada, u punom i Velikom vijeću
zakljuĉeno je, prihvaceno i utvrdeno da se ubuduće ne moţe uloziti ţalba ni protiv koje
kaznenopravne presude koja ne prelazi vrijednost od deset perpera. Protiv graĊanskopravne pak
presude moţe uloziti ţalbu tko se god osjeti ostecenim, kako propisuje statutama odredba o ţalbama, i to
na ovaj naĉin: Onaj koji ulozi ţalbu, a ne proslijedi je kako bude komunalna uprava naredila, neka
izgubi svako svoje pravo, ali Komuni neka ništa ne plati. Ako pak proslijedi ţalbu i ne uspije, neka
plati Komuni dva solida po svakom perperu procijenjene vrijednosti spora i neka plati stranci protiv
koje se parnici sve troškove, štete i gubitke. I ne moţe zalitelj napraviti neki prosvjed u novcu ni njoj
ni protiv voditelja te parnice. A zalitelj je uvijek duţan dati zalog u Komunu, tj. u ruke komunalnom
blagajniku, kako radi podmirenja novĉane kazne na koju bude moţda osuĊen tako i radi eventualne
naknade troškova, prije nego što primi odgovarajuce potrebne spise iz kancelarije. Taj zalog će dobiti
stranka protiv koje je ulozena ţalba za svoju podmiru kao i za podmiru Komune ako ţalba ne uspije. I
nitko ne moţe uloziti ţalbu protiv komunalne uprave u parnici s njome. Ovaj je zakljuĉak potvrden sa 60
glasaĉkih kuglica dana 10. prosinca.
GL. CXXIV. O MIRAZU VALJA SASTAVITI JAVNU ISPRAVU TIJEKOM JEDNE
GODINE NAKON ZAKLJUĈENJA BRAKA
U Kristovo ime amen! Godine 1412. od njegova rodenja, 15. indikcije, dana 25. mjeseca
kolovoza, u punom i Velikom vijeću grada i otoka Korĉule u kojem su bila 52 vijećnika, a nitko se
od njih nije protivio, zakljuĉeno je da se od sada unaprijed o svakom zeninom mirazu mora sastaviti
javna isprava u roku od jedne godine nakon zakljuĉenja braka, inaĉe kada prode rok od jedne
godine, nijedno svjedocanstvo neka ne vrijedi, osim onoliko koliko bude htio onaj protiv kojega to
svjedocanstvo govori. A ako onaj tko mora dati da se sastavi isprava o mirazu neće da je dade
sastaviti u roku od jedne godine, neka plati Komuni u ime kazne dvadeset pet perpera.
GL. CXXC. O TRAZENJU PRIHODA OD VINOGRADA I OSTALIH ZEMALJA U
ROKU OD JEDNE GODINE
TakoĊer je u istom Vijeću zakljuĉeno da tko god ima pravo traţiti prihod s vinograda i
ostalih zemalja od svojih obradivaca, treba ga traţiti u roku od jedne godine, inaĉe kada godina
prode, ne moţe više ništa traţiti. Onaj pak tko obraduje ili je obradivao neĉije zemlje ili
vinograde, duţan je zvati gospodara da dode na gumno, odnosno kod kace za grozde radi
podjele prihoda, pod prijetnjom kazne od pet perpera, od kojih polovicu treba dati Komuni, a
drugu polovicu samom gospodaru ako prijavi obradivaca koji tako ne postupi. A za svjedoĉenje
da je poziv bio uslijedio dovoljan je jedan svjedok.
GL. CXXVI. OBRAĈUN S KRĈMARIMA TREBA NAPRAVITIU ROKU OD TRI MJESECA
TakoĊer je u istom Vijeću zakljuĉeno da tko god ima napraviti obraĉun s krĉmarima, treba
ga napraviti u roku od tri mjeseca nakon što im je prodao vino. Inaĉe nakon toga krĉmar nije
duţan sudjelovati u obraĉunu ni platiti ista osim ako bi prodavalac vina imao ispravu ili svjedoke o
krĉmarevu dugu.
GL. CXXVII. UKIDANJE PRESUDE O KAZNI NA ĈETVRTINU
Isto tako je zakljuĉeno da nijedna presuda koja će se ubuduće donijeti ne moţe sadrţavati
kaznu na ĉetvrtinu, vec na sve troškove.
GL. CXXVIII. ZABRANA PASE ZA STRANCE
Isto tako je zakljuĉeno da nijedan stranac ne moţe pasti blago u Blatu niti u gaju pred
gradom, ni u Lumbardi, ni na Raznju bez dopustenja Velikog vijeća, pod prijetnjom kazne
plaćanja jednog dukata za svakog konja koji je pasao. Drugdje moţe, uz dopuštenje
komunalne uprave, inaĉe ne.
GL. CXXIX. SVEĆENICI NE SMIJU BITI POVJERENICI NI ZASTUPNICI OSIM ZA
RODITELJE I BRATA
TakoĊer je u istom Velikom vijeću zakljuĉeno da od sada unaprijed nijedan svećenik ne
smije biti povjerenik neke privatne osobe osim oca ili majke ili brata, vec to moţe biti samo
svjetovnjak. Svećenik ne moţe biti ni zastupnik, ni za ţivota ni za sluĉaj smrti.
GL. CXXX. VIJEĆNIK SE NE MOŢE PRISILITI DA BUDE KOMUNALNI
SLUŢBENIK
Isto tako je zakljuĉeno da svaki vijećnik, ako to ne bi bio veliki sudac ili mali, moţe biti
komunalni sluţbenik, i to gastald, pudar ili poljscik. All ako vijećnik neće da bude izabran za
gastalda, pudara ili poljscika, neka ga se ne sili da se toga prihvati.
To je zakljuĉeno sa cetrdeset dvije glasaĉke kuglice, bez obzira na 17 protiv.
GL. CXXXI. KAKO OPORUCUJE OTAC KOJI IMA DJECE
Isto tako smatramo da će bid dostojno da se rodena djeca, i ona koja se imaju roditi, stalno
pokoravaju ocevoj volji. Zato, kada otac dode do kraja svoga ţivota, radi spasa i dobra svoje duse,
nakon što svojoj djeci ostavi zakonski duzni dio, moţe ĉitav ĉetvrti dio svojih dobara razdijeliti po
svojoj slobodnoj volji, ostavljajuci od sve svoje nepokretne imovine kome god on bude htio.
Nadalje o istome
U punom i Velikom vijeću grada i otoka Korĉule, okupljenome na uobiĉajeni naĉin zvonjavom zvona
u crkvi svetoga Marka, po nalogu vrlog muza gosp. Ivana de Gozze iz Dubrovnika, sada casnoga
kneza, odnosno njegova zamjenika, voljom i suglasnoscu sudaca. Taj gosp. knez, odnosno potknez
predlozio je u spomenutom Vijeću da svatko moţe na kraju svoga ţivota prepustiti ili ostaviti kome
god hoće od svih svojih nepokretnih dobara ĉitav ĉetvrti dio. Zato, nakon što se preslo na glasovanje
uz glasaĉke kutije i kuglicama, medu vijećnicima, kojih je bilo 68 na broju, zakljuĉeno je i donesena je
statutarna izmjena sa 53 kuglice, uz ostale koje su bile protiv, a odlozene su i pronadene u kutiji zelene
boje te ih je bilo 15 na broju, da svatko, kada dode do kraja svoga ţivota, moţe ĉitav i cijeli ĉetvrti dio
svojih nepokretnih dobara ostaviti kome god bude htio i zelio po svojoj slobodnoj volji. Ali, nakon što
je to reĉeno treba dodati da otac koji ima više djece ne moţe od ostalih svojih dobara nešto više ostaviti
jednome negoli drugome, kao što je napisano u jednoj drugoj statutarnoj glavi u ovom zborniku
statutarnih odredaba. Ova se izmjena pak smatra statutarnom odredbom i mora se upisati u knjigu
statutarnih odredaba grada Korĉule.
GL. CXXXII. O IZVOZU VINA
Isto tako je zakljuĉeno u spomenutom Vijeću da svaki onaj tko bi htio izvesti vino radi prodaje
izvan otoka smije obaviti berbu grozda, a ako izjavi da će izvesti vino radi prodaje izvan otoka pa ga
ne izveze, neka odmah izgubi sve vino, od ĉega polovica neka pripadne Komuni, a druga polovica
onome tko to prijavi.
GL. CXXXIII. O NAŠELJAVANJU ZAVALATICE
TakoĊer je u istom Velikom vijeću predlozeno da svatko tko hoće moţe izgraditi ili sagraditi kuću
ili obitavaliste u uvali koja se zove Zavalatica, ali na ovaj naĉin koji slijedi, to jest: onaj koji hoće
sagraditi ili dati da mu se sagradi kuća ili obitavaliste ne smije nikako zaposjesti ono mjesto po
kojem bi se mogla ravnica okrnjiti, a neka se i ne zahvate mjesta koja drugome pripadaju, ni
komunalni putovi. A ako bi tko postupio suprotno spomenutome, Korĉulanska komunalna uprava koja
u budućnosti bude bila, mora i duzna je, bez obzira na ista drugo, sve ono što bilo tko bude izgradio ili
sagradio na štetu prije spomenutog odmah dati da se srusi i opustosi. Ovaj zakljuĉak je prihvacen sa 70
glasaĉkih kuglica, a ĉetiri su bile protiv.
GL. CXXXIV. O ZABRANI DA SRODNICI GLASUJU U VUECU
Isto tako 1415. godine, 9. indikcije i zadnjeg dana veIjace, u punom i Velikom vijeću grada i
otoka Korĉule, zvonjavom zvona na uobiĉajeni naĉin okupljenom, u kojemu je pak bilo 74 vijećnika,
a 9 ih je bilo protiv, zakljuĉeno je da od sada unaprijed kada bi se bilo koji prijedlog dao ili bi se
morao dati Velikom vijeću grada Korĉule u bilo cijem interesu, kako prilikom biranja gradskih
sluţbenika ili u bilo kojoj drugoj stvari ili iz drugog razloga, svi oni koji su u krvnom srodstvu i svojti s
onim u ciju korist se mora dati taj prijedlog u Vijeću, to jest otac, djed, sin, brat, unuk, stric, ujak,
pasanac s obje strane, ocuh, pastorak i bratici, moraju smjesta izici iz tog Vijeća pod prijetnjom
kazne od dva perpera svakome prekršitelju za svaki prekrsaj, koje treba odmah bez ikakva prastanja
isplatiti Komuni. I tako onaj koji bude iz tog srodstva nikako ne moţe glasovati, a ako bi glasovao,
neka tako donesena odluka ne dobije nikakvu snagu, vec neka bude odmah ponistena i nikakve
vrijednosti, pa se mora ponovno glasovati.
GL. CXXXV. NEKA STANOVNICI BLATA I CARE POSTAVLJAJU PLAĆARIJE
Isto tako je zakljuĉeno sa 61 glasaĉkom kuglicom dana 14. srpnja da stanovnici Blata i Care
mogu sami za svoja sela postavljati plaćarije po svojoj volji.
GL. CXXXVI. NEKA SE NE PRIPUSTI U GRAD ONAJ KOJI DOLAZI IZ MJESTA GDJE KUGA
HARA
Isto tako, u spomenutom Vijeću zakljuĉeno je sa 60 glasaĉkih kuglica, a nitko nije bio protiv, da od
sada unapri jed nitko tko dolazi iz mjesta gdje hara kuga ne smije nikako biti pripusten u grad, osim
onoga ili onih kojemu ili kojima je do sadašnjeg dana bio dopusten boravak u gradu.
GL. CXXXVII. O ODREDIVANJU GDJE SE PROSTIRU GAJEVI U SMOKVICI I CARI
TakoĊer je u istom Velikom vijeću odreĊeno gdje se prostiru gajevi u Smokvici i Cari. Oĉevidno,
u Cari se prostiru pocevsi od crkve svetog Ilije u Prapratnoj do brda zvanog Kabal i do glavice
Zrnovsko brdo i do vrha gore zvane Gomilino brdo i do glavice sljedećeg brda.
GL. CXXXVIII. O DACI PRI KUPNJI ţita ILI PSENICE
Isto tako, neka se odluĉi, uĉini li se dobrim Vijeću, da od sada unaprijed, ako koji stranac ili
netko drugi umjesto njega kupi ili dade da mu se kupi, kako u gradu KORĈULi tako i u bilo kojemu
drugom mjestu na samom otoku, neko ţito ili psenica i bilo što drugo za prehranu tijela, mora odmah
platiti nasoj Komuni jedan solid po svakom uborku. A svaki prekršitelj neka za svaki prekrsaj plati 5
perpera i neka izgubi sve što je kupio. I svatko moţe to prijaviti i prijavitelj neka dobije polovicu
onoga na što je prekršitelj osuĊen, a drugu polovicu Komuna. A u tome neka se vjeruje
jednom jedinom vjerodostojnom svjedoku. I ova odluka neka stalno vrijedi kao prava statutarna
odredba i nitko je ne smije ponistiti.
GL. CXXXIX. O NAĈINU BIRANJA SUDACA I POKLISARA I ZABRANI GLASOVA
NJA SRODNIKA IZ PRVA TRISTUPNJA SRODSTVA
Isto tako 1418., jedanaeste indikcije, treĉega dana mjeseca ozujka, u punom ifVelikom
vijeću grada i otoka Korĉule u crkvi svetoga Marka na uobiĉajeni naĉin okupljenom, u kojemu je
pak bilo 62 vijećnika, stavljen je prijedlog, ako se to uĉini dobrim Vijeću, da se prilikom svake
promjene komunalne uprave i kneza ill njegova zamjenika i poklisara moraju izabrati gradski
suci i mali suci i poklisari na naĉin koji se ovdje navodi i da se ova odluka uvrsti u zbornik
komunalnih statutarnih odredaba i da se smatra pravom statutarnom odredbom. Nju neka nitko ne
moţe ponistiti, osim ako se knezev zamjenik ill knez ili komunalni upravitelj zajedno sa svim
sucima, to jest velikim sucima, sloze kuglicama u jednoj glasaĉkoj kutiji, nakon što se uĉini ili
dade prijedlog Vijeću u kojemu mora biti prisutno najmanje 60 vijećnika, pa se ta odredba
moţe ponistiti samo ako k tome najmanje 40 vijećnika glasuje protiv nje.|Ti vijećnici hoće da se
ta statutarna odredba primjenjuje na%vaj naĉin. To jest, najprije treba, nakon što je dat prijedlog,
medu vijećnike podijeliti 6 crnih glasaĉkih kuglica, pa kojemu, odnosno kojima dopadnu prve
tri erne kuglice moraju odmah uci u prvu sobu, a druga trojica kojima dopadnu druge tri erne
kuglice u neku drugu sobu. I ti izbornici moraju izvrsiti njihov izbor putem glasaĉkih listica i
kuglica, a odmah poslije toga kancelar mora zapisati imena tih prije navedenih sluţbenika koje su
ti izbornici izabrali. Poslije ih moraju objaviti u Velikom vijeću i porazdijeliti kuglice medu
vijećnike pa onaj koji bude dobio više kuglica treba odmah da bude potvrden u onoj sluzbi za koju
je izabran. Uz to spomenuti vijećnici poništavaju i hoće da se od sada unaprijed ponisti, dapace
hoće da se smatra kao brisana, ništavna i ni od kakve vrijednosti ona statutarna odredba, nekoć
zakljuĉena u Velikom vijeću, koja se nalazi u našem statutarnom zborniku u gl. XXVI. pod
naslovom O izboru sudaca, što pocinje rijeĉima da onaj koji u stanovito vrijeme bude knezom
izabere tri suca itd. I odreĊeno je da nitko iz prva tri stupnja srodstva s kandidatom ni pasanac ili
surjak ne moţe glasovati. To je zakljuĉeno sa 56 kuglica za i ĉetiri protiv.
GL. CXL. ONAJ KOJI JE JEDNOM IZABRAN KAO KANDIDAT ZA NEKU
KOMUNALNU SLUZBU PA NE USPIJE
Isto tako je predloţeno ako se uĉini pogodnim Vijeću, da se za onoga kojega su izbornici
izabrali kao kandidata za koju god sluzbu, a posebno za sudacku sluzbu, samo jednom u Vijeću
moţe glasovati, a nikako više puta. To je prihvaceno sa 48 glasaĉkih kuglica, a 13 kuglica je bilo
protiv.
GL. CXLI. O ZABRANI TRGOVANJA ROBOVIMA
TakoĊer, iste godine i indikcije, dana pak 9., mjeseca svibnja, zakljuĉeno je, prihvaćeno i
potvrĊeno da od sada unaprijed, ako bi koji ĉovjek bilo kojeg podrijetla, poloţaja, spola i
staleza, kako Korĉulanin tako i stranac stanovnik Korĉule, trgovao robljem na bilo koji naĉin ili
bilo kakvom prijevarom ili ako bi bio mesetar ill posrednik u torn poslu ili pisao isprave o
kupoprodaji tih robova ili ropkinja ili za to pribavio peĉat Korĉulanske komune, cini zabranjeno djelo.
I ako bi se otkrilo da netko krsi tu zabranu i prekršitelj bio pronaden i optuţen i to mu bilo dokazano
bar dvojicom vjerodostojnih svjedoka, ili bi bilo općepoznato, svatko od tih neka bude duţan
neoprostivo platiti što zlatnih dukata, od kojih dva dijela neka pripadnu i moraju pripasti
Korĉulanskoj komuni, a preostali, to jest treći dio neka pripadne i mora pripasti onome koji prijavi
taj zloĉin. I hoćemo da se ova odluka, odnosno statutarna izmjena od sada unaprijed uvijek smatra
pravom statutarnom odredbom. A ako koji prekršitelj ne bi imao odakle platiti, neka mu se odreze
desna ruka. I ova je statutarna odredba prihvacena i potvrdena sa 58 glasaĉkih kuglica, a tri su bile
protiv.
GL. CXLII. ZABRANA BORAVKA NA KORĈULI KATALONCIMA I SICILIJANCIMA
Isto tako, odluĉuje se, ako se to uĉini shodnim Vijeću, da svi i pojedini Katalonci i takoĊer
Sicilijanci koji dodu u ovaj grad, osobito u svrhu kupnje robova, niposto ne mogu ovdje u gradu
KORĈULi niti na otoli boraviti, osim ako bi htjeli kupiti kruha ili vina ili što drugo sebi za hranu,
kada jedino mogu ovdje ostati najvise jedan dan. Inaĉe neka se odmah istjeraju na vlastitu sramotu i uz
tesku kaznu. To je zakljuĉeno sa 66 glasaĉkih kuglica, a jedna je bila protiv.
GL. CXLIII. O ONIMA KOJI NE MOGU BITI VELIKI SUCI
Isto tako 1436, cetrnaeste indikcije i u ponedjeljak, dana 6. mjeseca veljace. U Velikom
Korĉulanskom vijeću zakljuĉeno je i prihvaceno sa 27 glasaĉkih kuglica ubacenih u bijelu glasaĉku
kutiju koja sadrţi glasove za, bez obzira na 25 kuglica ubacenih u zelenu kutiju koja sadrţi glasove
protiv, da od sada unaprijed otac i sinovi, i braca i pravi rodaci, i svekar i zet, i pasanci ne mogu
istodobno bid suci u gradu KORĈULi i sjediti za uobiĉajenim sudackim stolom velikih sudaca.
GL. CXLIV. O NASILNICIMA KOJI NEKOME NEŠTO UZMU
Isto tako 1425., trece indikcije, dana 21. mjeseca kolovoza, u punom i Velikom vijeću grada
i otoka Korĉule zakljuĉeno je i prihvaceno sa 26 glasaĉkih kuglica, bez obzira na 25 kuglica za koje
je ustanovljeno da su bile protiv, da snagom ove statutarne izmjene tko god silom uzme nekome
nešto u vrijednosti od sest i nize do ukljuĉivo jednog groša, bude kaţnjen sa sest groša. Ako pak
uzme vecu vrijednost od sest groša, neka bude kaţnjen sa pet perpera. A uz to neka bude duţan vratiti
tu stvar koju je nasilno uzeo. I to neka ne vrijedi u pogledu oduzimanja ţivotinja, o ĉemu postoji
posebna odredba.
GL. CXLV. PROTIV SINOVA ILI KĆERI KOJI SE NE POKORAVAJU OĈEVIM
NALOZIMA
U torn pak Vijeću godine 1426., ĉetvrte indikcije, dana 18. mjeseca veljace, okupljenome u
samoj prije spomenutoj crkvi, postavljen je, od strane mnogih Plemića koji su se tu sastali, a
ponajvise od gosp. Ivana Radetinija, gosp. Kirjaka Lukše i od mnogih drugih, nešto kao pismeni
zahtjev ovog sadrţaja:
Gosp. Ivan Radetini, gosp. Kirjak de Luksa, gosp. Marin i Zane i mnogi drugi Korĉulanski
Plemići mole da ovo Vijeće dopusti svakom Korĉulaninu i stanovniku Korĉule koji ima neposlusna
sina ili sinove, a osobito takve koji odlaze od svoga oca bez njegova odobrenja, slobodnu odluku da
njihovi sinovi ista dobiju od oĉevih ili majcinih dobara, ni za zivota ni u sluĉaju smrti, ni na osnovi
ikakve statutarne odredbe, statutarne izmjene ili zakona što bi suprotno propisivali, osim onoliko
koliko otac takvom sinu ili takvim sinovima po svojoj dobroj volji bude htio dati ili pak ostaviti. A
sliĉno neka vrijedi i za zensku djecu radilo se o jednoj ili više kćeri.
Nakon toga zahtjeva ustao je i poceo govoriti gosp. Branko Ivanov Radetini suprotstavljajuci mu
se i opovrgavajuci ga rekavsi da je taj zahtjev napravljen na njegovu prijevaru i štetu po nalogu i
molbi spomenutoga gosp. Ivana, njegova oca, koji ga namjerava prevariti i istjerati iz svoje kuce. I
zato je zatraţio, prosvjedujuci, da on sam bude iskljuĉen iz tog zahtjeva za statutarnu izmjenu prije
nego se dade prijedlog i prije nego se stavi na glasovanje. Ujedno je zatraţio dopustenje od
spomenutoga svoga oca da više s njime ne stanuje. Zatim, nakon što su spomenuti gospodin knez i suci
stavili prijedlog na glasovanje putem glasaĉkih kutija i kuglica na redovit i uobiĉajen naĉin,
zakljuĉeno je i prihvaceno sa 45 kuglica, bez obzira na pronadenih 10 protiv, da se spomenuti
zahtjev od sada unaprijed smatra pravom statutarnom izmjenom i da ima takvu snagu, te da se kao
pravi statutarni zakljuĉak upise u knjige Korĉulanskih reformaĉija.
GL. CXLVI. O NADSVODIVANJU ULICA U GRADU
TakoĊer je iste godine i indikcije, dana pak 8. mjeseca travnja, u Velikom vijeću zakljuĉeno i
prihvaceno sa 40 glasaĉkih kuglica, bez obzira na pronadenih 17 protiv, da svaki Korĉulanski graĊanin
smije i moţe i da mu je dopušteno, ako mu je potrebno radi udobnijeg stanovanja, izgraditi i dati da se
izgradi nad komunalnim ulicama radi pristupa iz kuce u kuću kameni svod ili most izmedu kuća, tj.
izmedu zidova onoga tko gradi, ili izmedu zidova susjeda koji se dobrovoljno s time slaze, pod uvjetom
da je taj svod, jedan ili više njih, tolike visine da se bez poteskoca i lako ispod njega mogu dovoditi
burad, kace i njima slicne stvari. I to se moţe uĉiniti povise svih ulica samoga grada, osim iznad ulica
koje vode naokolo gradskih zidina i ulice koja se proteze sredinom grada, to jest kojom se ide od
kopnenih vrata do kule Berim.
GL. CXLVII. O PRIDRZAVANJU REDA U SASTAVLJANJU OPORUKA
TakoĊer je zakljuĉeno iste godine i indikcije, dana pak 13. mjeseca listopada u Velikom vijeću,
kako je uobiĉajeno, sa 51 glasaĉkom kuglicom, bez obzira na pronadene ĉetiri kuglice protiv, da jedino
kancelarova ruka moţe nekome napraviti pismenu oporuku, tamo gdje bi se nasao komunalni
kancelar, ako oporuku ne napise vlastitom rukom sam oporuĉitelj. A tamo gdje se ne bi mogao naci
komunalni kancelar, pa bi oporuka bila napisana rukom nekoga drugoga, neka ne vrijedi, ako ne bude
procitana prije nego se zatvori da je mogu razgovijetno ĉuti oporuĉitelj i ĉetiri svjedoka koji će bid
sposobni podudarno i slozno najbolje posvjedociti o namjeri tog oporuĉiteIja u oporuci. Inaĉe neka je
oporuka ništavna.
GL. CXLVIII. O ORUZJU I OPSKRBI ORUŢJEM
U Kristovo ime amen! Godine 1427. od njegova rodenja, pete indikcije i drugoga dana
mjeseca veljace, u punom i Velikom vijeću grada i ljudi otoka Korĉule, na zvonjavu zvona i na
oglasavanje glasnika na uobiĉajeni naĉin okupljenome u crkvi svetoga Marka, u kojem je bilo
prisutno 64 vijećnika, zakljuĉeno je i prihvaceno sa 55 glasaĉkih kuglica, bez obzira na
pronadenih 9 kuglica protiv, da je svaki graĊanin stanovnik grada Korĉule duţan i da mora imati u
svojoj kuci oruţje radi obrane grada, i to jedan stit ili okrugao stit i jedan maĉ ili jednu balistru
opremljenu svojim potrepstinama i barem strelicama. Tko god pak ne bude sada imao to oruţje,
neka mu se dade rok od jedne godine da ga pribavi i kupi, raĉunajuci od dana kada mu je to
nareĊeno. A komunalna uprava je duzna, vezana prisegom, na koncu spomenute godine
razmotriti pitanje tog oruţja i napraviti pregled oruţja. I tko god bude naden da nema to oruţje,
kao što se traţi, neka ga komunalna uprava odmah i stvarno kazni sa 10 perpera, od kojih neka
se kupi oruţje u samoj Komuni koje je, po nahodenju komunalne uprave, nuzno i najkorisnije za
samu Komunu. I komunalna uprava, koja u budućnosti bude, duzna je, vezana navedenom
prisegom, svakih sest mjeseci, pri kraju svake sudacke sluţbe, o prijespomenutim stvarima
raspraviti i napraviti pregled oruţja kao što je prije navedeno, i one koje pronade da su nemarni
kazniti kao što je prije reĉeno.
GL. CXLIX. O UKIDANJU ODREDBE DA SE NEKRETNINE NE MOGU OSTAVITI
CRKVAMA
Isto tako 1430., osme indikcije, dana 16. mjeseca sijecnja, u Velikom vijeću sazvanom na
uobiĉajen naĉin ovo je zakljuĉeno sa 60 glasaĉkih kuglica, bez obzira na pronadenu jednu
kuglicu protiv, u svezi s odredbom koja je jednoc donesena u Korĉulanskom Vijeću i po kojoj nitko
ne smije ni na koji naĉin ostaviti niti oporuĉiti crkvi nikakva nepokretna dobra ltd. kao što je
oĉevidno iz te odredbe i kao što se torn odredbom odreĊuje itd.' Neka se ta odredba ubuduće ne
primjenjuje niti bilo kako ostvaruje, dapace neka se na osnovi ove odluke i statutarne izmjene
ukine i ponisti tako i na takav naĉin da svatko ubuduće moţe ostaviti i oporuĉiti bilo koja
svoja nepokretna dobra po svojoj miloj volji.
GL. CL. KAKO MOGU ţene OPORUCNO RASPOLAGATI SVOJIM MIRAZOM
Isto tako je u spomenutom Vijeću zakljuĉeno sa 34 glasaĉke kuglice, bez obzira na pronadenih
26 kuglica protiv, da nijedna zena, bez obzira kojeg je drastvenog poloţaja, koja je udata uz bilo
kakav miraz, a nema potomka, sina ili kćerku, na ţivotu, ne moţe oporuĉiti svome muzu niti kojoj
drugoj osobi izvan onih koji su joj dali miraz, više od jedne trećine svoga miraza. Ostale pak dvije
trećine neka punim pravom pripadnu onima koji su joj dali miraz. A ako bi imala potomke, sina ili
kćerku, jednoga odnosno jednu ili više njih, pa bi svi umrli u djecjoj dobi, tada, u torn sluĉaju,
neka otac dobije polovicu tog miraza, a druga polovica neka punim pravom natrag pripadne
onim prijespomenutima koji su joj dali miraz ili njihovim po tomcima i nasljednicima. Time se
ipak ne ukida statutarna glava o udovcu i udovici
GL. CLI. NITKO NE SMIJE POTAJNO ZARUCITI ZA SUPRUGU NEKU DJEVOJKU BEZ
PRIVOLE NJEZINIH SRODNIKA
Isto tako je zakljuĉeno u istom Vijeću, sa 50 glasaĉkih kuglica, bez obzira na tri nadene
kuglice protiv, da se nitko, bez obzira kojeg je drustvenog poloţaja ubuduće nikako ne usudi na
potajan naĉin zaruciti sebi za suprugu koju djevojku ili ţenu na otoku i podrucju Korĉule bez
izricitog znanja i htijenja najbliţih krvnih srodnika te ţene ili djevojke uz prijetnju kaznom za toga
zarucnika od što perpera ako je Plemić, a ako je pak pucanin, od 50 perpera, koju kaznu moraju
ti prijestupnici platiti neposredno nakon izvršenog prijestupa prije negoli izidu iz zatvora. A ako
ne bi imali odakle platiti, neka im se najprije odsijeĉe jedno uho, odnosno usna skoljka. A ţena
ili djevojka koja na to pristane, neka smjesta izgubi sav svoj miraz, koji mora pripasti polovicom
Korĉulanskoj Komuni, a drugom polovicom njezinim najblizim krvnim srodnicima bez cije je
volje i znanja ona zarucena ili vjerena. Osim i iznimno ako ona zakonito dokaze sudu da je taj
dogovor uslijedio zbog nemarnosti njezinih krvnih srodnika koji se nisu brinuli da je udadu.
GL. CLII. O OTKAZIVANJU DRZANJA BLAGAIZMEDU
GOSPODARAIPASTIRA
TakoĊer, iste godine i indikcije, dana 20. mjeseca kolovoza, u punom i Velikom vijeću
grada i otoka Korĉule, na uobiĉajeni naĉin okupljenome u crkvi svetoga Marka na zvonjavu
zvona i oglasavanje glasnika, zakljuĉeno je sa 32 glasaĉke kuglice, bez obzira na nadenih 13
kuglica protiv, da se statutarnoj odredbi o pastirima sadrţanoj u glavi CXLIV. zbornika
Korĉulanskih statutarnih odredaba, gdje nije oznaceno vrijeme kada pastir mora obavijestiti
gospodara o otkazivanju drzanja ţivotinja ili kada gospodar mora obavijestiti pastira da ga kao
pastira otpusta, doda ono što se prihvatilo po ustaljenom obiĉaju, tj. da to mora biti u doba strizenja
blaga itd. Ako pak pastir ne obavijesti gospodara stoke u doba strizenja vune pred dvojicom
pozvanih svjedoka da pribavi drugog pastira, jer mu odsada otkazuje napasanje ţivotinja, mora
te ţivotinje drţati još ĉitavu jednu sljedecu godinu. A isto tako mora gospodar obavijestiti
pastira, ako ga više ne bude htio drţati u sluzbi, da nade sebi drugog gospodara, jer mu odsad
otkazuje, inaĉe ne smije tog pastira otpustiti iz sluţbe drzanja tih ţivotinja tijekom spomenute
sljedeće godine.
GL. CLIII. O ZABRANJENIM PASNJACIMA U PREDJELU KNEZA
Isto tako 1331. godine, 9. indikcije, a dana 8. mjeseca sijecnja, u punom i Velikom vijeću
zakljuĉeno je sa 56 glasaĉkih kuglica, usprkos pronadenih 6 kuglica protiv, da se, radi
pojasnjenja one statutarne odredbe koja govori o zabrani pase u predjelu Kneza, glavi CXVI,
nadoda ova kratka odredba koja slijedi, to jest da se zabrani, ogradena zemlja i gajevi
podrazumijevaju pocevsi od grada do uvale Racisca posvuda na morskoj strani u duzini, a u sirini
od mora prema brdima za toliko koliko budu pokazivali granice ili medasi i znakovi koje trebaju
postaviti oni koje komunalna uprava odredi. Unutar tih granica i znakova neka od sada unaprijed
budu gajevi gdje ne smiju niposto ni danju ni nocu upadati sitne ţivotinje kao što su koze i ovce,
pod prijetnjom iste kazne koja je propisana u spomenutoj statutarnoj glavi. I komunalna uprava
je duţna, vezana prisegom, svake godine imenovati istrazne sluţbenike za ta pitanja koji će biti
ovlasteni ispitivati, istraţivati i pronalaziti i privoditi krivce. I neka za to dobiju dio globe
prema statutarnim odredbama. I to vrijedi samo za sitne ţivotinje. Krupne pak ţivotinje niposto
ne potpadaju pod spomenutu kaznu. A komunalna uprava je odmah odredila nize navedene da
postave spomenute medase.
GL. CLIV. PROTIV ONIH KOJI KUPUJU GROZDE NA COKOTU
TakoĊer je zakljuĉeno u spomenutom Vijeću, sa 56 glasaĉkih kuglica, usprkos pronadenih
6 kuglica protiv, da nitko, kako graĊanin tako stranac, ne moţe na KORĈULi kupiti grozde na
cokotu, to jest prije vremena jematve, za manju cijenu od osam groša, pod prijetnjom kazne
gubitka ĉitavog mosta što ga je kupio, koji treba da pripadne Korĉulanskoj komuni, i k tome
plaćanja, u ime kazne, dvostrukog iznosa ĉitave cijene plaćene za spomenuti most, od ĉega
polovicu Komuni, a drugu polovicu prijavitelju. A prodavalac neka uvijek ima prednost i, ako
bude prijavio, neka dobije, kao što je prije spomenuto polovicu nevedene novĉane kazne.
GL. CLV. O ONIMA KOJI PRAVE LAZ RADI SIJANJA I DUZNI SU DATIPETINU URODA
TakoĊer, iste godine i indikcije, dana pak 8. travnja, u Vijeću okupljenome u crkvi svetog
Marka na zvonjavu zvona, kao što je uobiĉajeno, zakljuĉeno je s 51 glasaĉkom kuglicom,
usprkos pronadenih 11 protiv, da nitko ne smije sjeci sumu, praveci laz radi sijanja na nekoj tudoj
povrsini na otoku KORĈULi ako ne bi davao bar peti dio uroda vlasniku zemlje,
pod prijetnjom kazne od pedeset perpera što treba da pripadnu polovicom Komuni, a drugom
polovicom prijavitelju.
GL. CLVI. NEKA SE ZA KRUPNE ŢIVOTINJE KOJE NANOSE ŠTETU PLATI 6
GROŠA
TakoĊer, iste godine i indikcije, u ĉetvrtak dana 16. mjeseca kolovoza, u punom i Velikom vijeću
okupljenome kao što je prije spomenuto, zakljuĉeno je sa 37 glasaĉkih kuglica, usprkos 22
nadene kuglice protiv, da se od sada unaprijed za svaku glavu krupne stoke, to jest konja,
goveda, magaraca, što se nadu na pasi po vinogradima, kako danju tako nocu, mora platiti i
neka se upadne u kaznu od šest groša. I pudari koji su za to odreĊeni duzni su prijaviti u roku od
osam dana od dana nanesene štete. Ako to u spomenutom roku ne ucine, neka upadnu u novcanu
kaznu od 5 perpera od koje polovica pripada Komuni, a druga polovica prijavitelju. Ti su pudari
duzni naknaditi svaku pojedinu štetu u vinogradima i na stablima na povrsinama podloznima
njihovom cuvanju od svojih vlastitih dobara, osim ako bi vlasniku koji je pretrpio štetu
prokazali poĉinitelje štete. I uz naknadu štete, ti pudari moraju platiti novcanu kaznu koju bi takvi
ostetitelji bili duzni snositi.
GL. CLVII. VLASNICI ZEMALJA MOGU ZADRŢATI KRUPNE ŢIVOTINJE KOJE
NANOSE ŠTETU
Isto tako je zakljuĉeno na slican naĉin, ako vlasnik vinograda ili njegov sluga ili tko
drugi iz njegove obitelji zatekne koju krupnu ţivotinju, jednu ill više njih od prije spomenutih,
kako nanose štetu u grozdu, vinogradima ili stablima, mogu uhvatiti te ţivotinje koje nanose štetu,
zaplijeniti ih i zadrţati ili ih odvesti na Kuriju i niposto ih ne pustiti dok torn vlasniku ne bude
potpuno udovoljeno, kako u pogledu naknade štete tako i u pogledu pripadajuceg dijela novĉane
kazne, to jest polovice od 6 groša. uvijek treba pokloniti vjeru prisezi onoga koji otkrije te stvari.
GL. CLVIII. NITKO NE SMIJEICIPO TUDIM VINOGRADIMA SKUPLJATIPALJETKE
PREOSTALE NAKON JEMATVE
TakoĊer je zakljuĉeno, ni uz cije protivljenje, da od sada unaprijed nitko ne smije ići po
vinogradima nakon jematve, kao što je u proslosti bilo dopušteno, da sakuplja paljetke preostale u
tudim vinogradima, pod prijetnjom kazne od 5 perpera za svakog prekršitelja, u koju kaznu isto
tako trebaju upasti pudari koji spomenute prekršitelje ne bi prijavili.
GL. CLIX. O PREDAJIPEĈAT A U RUKE STARIJEG SUCA
U Kristovo ime amen! 1432. godine, 10. indikcije, predzadnjega dana mjeseca prosinca, u punom
i Velikom vijeću grada i otoka Korĉule, okupljenome u crkvi svetoga Marka u KORĈULi na
uobiĉajen naĉin, zvonjavom zvona i oglasavanjem glasnika, u kojem je bilo više od pedeset pet
vijećnika, gosp. Marino Zilio, poklisar koji se vratio iz Veneĉije, predstavio je duţdevu bulu i
pismo mletackoga gospodstva u spisima upucenima gospodinu Franji Zorziju, Korĉulanskom
knezu. Tim duţdevim pismom se izmedu ostalog nalaze spomenutom gospodinu knezu da se
veliki peĉat Korĉulanske komune ĉuva u rukama starijeg Korĉulanskog suca, kako Statut
odreĊuje.160! zato spomenuti gospodin knez, hoteci se tim nalozima duţdevog gospodstva
pokoriti, kao što se pristoji, smjerno prihvativsi to pismo, smjesta je vratio taj veliki komunalni
peĉat Kirjaku Luksinom, starijam sucu, koji ga je vlastorucno primio.
GL. CLX. ZAPISIVANJE I POTVRDA STARIH KORĈULANSKIH OBIĈAJA
TakoĊer, iste godine i indikcije i dana 18. mjeseca veljace, u prije navedenom Velikom
vijeću, sazvanom i okupljenom kao što je ranije spomenuto, Plemići za to odreĊeni iznijeli su
nize navedene stare obiĉaje koje su oni zapisali i sredili, pa su ih na torn Vijeću i procitali, izlozili
i objelodanili da bi samo Vijeće te obiĉaje potvrdilo i ovjerilo. Nakon što su pak ti obiĉaji, kao
što je prije reĉeno, napismeno izneseni, u samom Vijeću procitani i izlozeni i, posto je
komunalna uprava dala da se o njima u cjelini i svakome od njih pojedinaĉno i onima koji su nize
navedeni i zabiljezeni brizljivo glasuje uz glasaĉke kutije i glasaĉkim kuglicama,svi su zakljuĉili
i prihvatili, ni uz cije protivljenje, da se spomenuti nize navedeni ustaljeni obiĉaji, koji prije
nisu bili zapisani, sada zapisu kao što je nize ucinjeno u ovoj knjizi statutarnih izmjena, i da se
ubuduće nepovredljivo primjenjuju kao prave statutarne odredbe, zakoni i reformaĉije. Ti pak
obiĉaji, pace tocnije zakoni koje treba primjenjivati, su ovi i ovog sadrţaja.
GL. CLXI. O SREDIVANJU RAĈUNA IZMEDU KOMUNE I NJEZINIH KNEZOVA ZA
SVAĈIJE SUDAĈKE SLUŢBE
Isto tako zakljuĉeno je da su ubuduće svi suci duzni, vezani prisegom, prije isteka svoje
sudacke sluţbe, sastavsi se zajedno s Plemićima koje sazovu po svojoj volji, sestoricu najmanje,
srediti raĉune s gospodinom knezom u pogledu svega onoga što je on primio od svoje plaće od
ĉega ništa ne smije primiti ni na kakav naĉin osim iz ruku za to odreĊenog komunalnog blagajnika.
GL. CLXII. O OSLOBADANJU KORĈULANA OD PLAĆANJA TRIDESETNICE
Isto tako zakljuĉeno je da pobiraci tridesetnice ne mogu teretiti Korĉulanina ili Korĉulane da
plate tridesetnicu kada kupuju most ili bilo koju koliĉinu vina na KORĈULi od bilo kojeg
Korĉulanina ili bilo kojih Korĉulana ili Korĉulanskih stanovnika, pa taj most ili vino zadrze na
KORĈULi ili ga prodadu ili izvezu. Ne smiju dakle teretiti Korĉulane bilo da su kupci ili
prodavaoci. A što je reĉeno o vinu, vrijedi i kada se radi o sitnoj i krupnoj stoci, o brodovima,
camcima i ladama koje Korĉulani medusobno prodaju i kupuju i o drugim bilo kojim stvarima
što ih Korĉulani kupuju i salju na KORĈULu, nuznima za upotrebu tima što ih kupuju i salju i
za njihovo kućanstvo. I svaki onaj koji stanuje na KORĈULi i tu posjeduje bilo koja
nepokretna dobra, neka se smatra Korĉulaninom i neka se u tim sluĉajevima s njim postupa kao
s Korĉulaninom
GL. CLXIII. O DUŢNOSTI STRANIH KUPACA DA PLATE TRIDESETNICU
TakoĊer, sliĉno torne, zakljuĉeno je, ako bilo koji Korĉulanin prodaje bilo koju koliĉinu bilo
koje vrijednosti svojih primanja i prihoda kojim god strancima, da taj Korĉulanin koji prodaje
nije duţan ništa platiti kao tridesetnicu obavijesti li pobirace tridesetnice o toj prodaji. Ali je stranac
kupac uvijek duţan platiti tridesetnicu u cijelosti.
GL. CLXIV. O ONIMA KOJI SE OPRAVDAVAJU DA NE MOGU PRISTUPITI SUDU
ZBOG PUTOVANJA
Isto tako zakljuĉeno je da koji mu drago duznik, odnosno krivac, bilo kojeg vjerovnika,
odnosno tuţitelja, koji bude pozvan ili zvan da sudski odgovara pred komunalnom upravom
lijekom dva dana prije nego otputuje iz Korĉulanske luke na neko putovanje, ne moţe niposto
opravdati se da nije duţan odgovoriti na tuţbu zbog puta koji ima napraviti, vec mora osobno ili
preko svoga zastupnika spomenutom tuţitelju po pravu odgovarati. Inaĉe je komunalna uprava
duzna postupiti na irazenje tuţitelja protiv toga koji je, kao što prije pise pozvan, kuo protiv
onoga koji se oglusio, radi presude i daljnjih radnji tj. ovrhe.
GL. CLXV. O REDU PLJENIDBE I DOSUDBI ZAPLIJENJENIH STVARI
Isto tako odreĊeno je da se svaka presuda koju je komunalna uprava sudbeno ili voljom
stranke donijela na traţenje vjerovnika protiv duznika ili više duznika koji su tada zakonito pozvani,
mora dati izvrsiti na ovaj naĉin. To jest, nakon što se cuo zahtjev onoga koji traţi izvršenje presude i
nakon što se cuo odgovor duznika, odnosno krivca, koji nije stavio prigovor vec izvršene isplate i
dobivene potvrde o tome, ili je stavio prigovor da je izvrsio isplatu, ali to nije dokazao u roku koji mu
je odreĊen, neka tu jednu presudu ili više njih komunalna uprava odmah uruci justiĉijaru koji je za to
odreĊen. Kad on primi tu presudu, neka sam u ime vjerovnika upita duznika hoće li odmah isplatiti
novae prema sadrţaju presude, pa ako ga odmah ne isplati, neka onda justiĉijar zaplijeni duznikova
dobra ovim redom. Najprije pokućstvo, a ako pokućstvo ne bude doboljno, tada vino iz konobe, a ako
vino ne bi bilo dovoljno, tada zemlje, a ako zemlje ne bi bile dovoljne, tada napokon neka zaplijeni
kuću. A kada sve to ne bi dotjecalo za podmirenje duga, tada neka se na zahtjev vjerovnika duznik
zatvori u tamnicu i neka se ne pusta na slobodu dok se vjerovnik potpuno ne namiri. A ako bi se
zapljena drukcije izvrsila, neka ne bude ni od kakve vrijednosti. Ka justiĉijar izvrsi zapljenu, neka
dade da je kancelar, kao za to odreĊeni zaprisegnuti notar, u komunalnoj kancelariji brizljivo i redom
zabiljezi u svoju knjigu, ostavljajuci njemu spomenutu odluku o zapljeni da je pocijepa i uništi. A na
temelju te zabiljeske neka sam komunalni kancelar, na zahtjev vjerovnika, napise cedulju draţbe
zaplijenjenih stvari koja ukratko navodi sadrţaj presude u dugu i zaplijenjena dobra. Ta cedulja neka
se po naredbi komunalne uprave uruci komunalnom plaćariju da javno oglasi draţbu zaplijenjenih
stvari i ukratko iznese sadrţaj cedulje same draţbe. Ta se prije spomenuta zaplijenjena dobra ne
mogu dosuditi osim kada produ dolje navedeni rokovi: to jest pokretnine vrijedne manje od 12
perpera, kada prode punih 8 uzastopnih dana od dana zapljene. Pokretnine pak vece vrijednosti od 12
perpera, i nekretnine bilo koje vrijednosti, nakon jednog mjeseca i jednog dana. Kada ti rokovi produ,
duzna je komunalna uprava, to jest gospodin knez u prisutnosti i sporazumno s najmanje jednim
sucem na zahtjev vjerovnika, upitavsi najprije samog duznika hoće li otkupiti zaplijenjena dobra i
obavijestivsi ga o postupku dosudivanja dobara stavljenih na draţbu, praznicnog dana na javnome
mjestu pred svijetom, nakon što prethodno sam plaćarij, odnosno komunalni glasnik, po treći put
konacno upita tko daje vise, dosuditi vlastitim pravom zauvijek ta prije spomenuta zaplijenjena dobra
tome vjerovniku ili drugome koji bude više nudio i davao i bude odmah platio, pruzivsi mu stap u
znak stjecanja potpunog prava. Ta se dosudba, odnosno prodaja nikako ne moţe ponistiti. A ako bi
se drukcije postupilo, neka sama ta dosudba, odnosno prodaja bude ništavna.
GL. CLXVI. O REDU KOJEGA SE TREBA DRŢATI PRI PRODAJI ZALOŢENIH POKRETNINA
Isto tako zakljuĉeno je da se sve zaloţene pokretnine, bilo koje vrijednosti, što ih bilo koji
vjerovnik u suglasnosti s komunalnom upravom, daje na draţbu i na prodaju putem javnoga
komunalnog plaćarija, moraju draţbovati i prodati na ovaj naĉin. To jest plaćarij, primivsi te zaloge,
mora ih ponijeti u rukama javno po gradu nudeci i pokazujuci svima da će se oni prodavati za vrijeme
od sljedećih osam dana raĉunajuci od dana njihova primitka. Poslije toga roka, kada komunalna uprava
dobije obavijest od samog plaćarija o njegovu isteku i o tome da je duznik obavijesten da će se izvrsiti
dosudba, ona je duzna, na vjerovnikovo traţenje, prvog svetkovinskog dana kojeg bude htio, uĉiniti
da se ti zalozi dosude vjerovniku ili drugome koji bude više nudio i odmah platio. A ako se sami
zalozi ne prodadu za iznos koji se duguje vjerovniku, neka se duznik prisili da dade dovoljne zaloge
cijom će se prodajom moći potpuno namiriti vjerovnik, kao što je prije reĉeno. Vlasnik zaloga,
duznik, uvijek ima rok od sljedećih osam dana od dana izvršene dosudbe da odluĉi o njihovu iskupu.
Kada prode taj rok, neka ti zalozi ostanu u potpunom vlasništvu kupca bez ikakva ogranicenja.
Dodaje se još to da stranac koji ne stanuje na KORĈULi ne moţe kupiti te zaloge.
GL. CLXVII. O DOKAZIVANJU POMOCU DVOJICE VJERODOSTOJNIH SVJEDOKA
Isto tako, jer se ustima Gospodnjim kaze da je u izjavama dvojice ili trojice svjedoka svaki sud
vjerodostojan, a pokazalo se da je to uobiĉajeno i da se vrsi, odluĉujemo da se od sada unaprijed
kao statutarna odredba primjenjuje pravilo da u svakom predmetu, graĊanskom i kaznenom,
kazivanje najmanje dvojice vjerodostojnih svjedoka koji nešto potvrduju sukladnim iskazima i
svjedoce o onome što su vidjeli i culi, a krvnosrodnicki ne pripadaju više jednoj negoli drugoj
stranci, vrijedi kao potpun dokaz. A ako bi za sud tko najprije predlozio svjedoke pismeno
ostavivsi kancelaru njihova imena, napisana ili da ih on napise, pa zatim, odlazeci od kancelara i
ponovno se k njemu vracajuci, bude htio druge razlicite svjedoke dodati radi dokazivanja jednog
te istog zahtjeva, ne smije to uĉiniti i kancelar ih nikako na smije prihvatiti. Ne krseci ipak pritom
ni u cemu statutarnu odredbu koja govori o svjedocima.
GL. CLXVIII. O RJESAVANJU SPOROVA SKRACENIM POSTUPKOM što SE IMA
PRIMIJENITI ZA STRANGE
Isto tako, odreĊeno je kako se ima postupati kada bilo Korĉulanski graĊanin ili stranac
bude pozvan pred Korĉulanski sud da odgovara na tuţbu bilo kojega stranca koji nije nastanjen na
otoku, a tuţi zbog bilo kojeg novĉanog iznosa, robe ili bilo kojih drugih pokretnih dobara, s
naslova zajma ili trgovine ili ortastva ili kupovnine za stvar koju je nekome prodao ili na osnovi
onoga što mu se mora vratiti, a što je on nekome povjerio na cuvanje ili zbog slicnih razloga.
Tada je taj koji je pozvan pred komunalnu upravu duţan odmah, bez ikakva odgadanja,
odgovarati po skracenom postupku, bez obzira na praznike ili bilo koje druge zapreke koje bi to
odgadale, za koje odreĊujemo da u ovim sluĉajevima ne vrijede, i duţan je pokazati raĉune
trgovanja ili ortastva i poloţiti raĉun o poslovanju. A komunalna uprava je duzna, vezana
prisegom, u tim stvarima postupiti po skracenom postupku protiv duznika sve do presude protiv
koje osuĊeni duznik ne moţe uloziti priziv, ako prije u potpunosti ne podmiri vjerovnika, niti
se do tada njegov priziv smije dopustiti. Ali, kada se u potpunosti podmiri vjerovnik prema
sadrţaju presude, tada komunalna uprava mora primiti priziv spomenutog prizivatelja i
dopustiti ga uz odredivanje prikladnog vremena za njegovo prosljedivanje. I neka komunalna
uprava prisili vjerovnika da odmah, prema zelji prizivatelja dade pogodne jamce, koji će
jamciti da će slusati sud i pokoriti mu se u nastavku i ishodu parnice povodom same presude
prizivatelju, ili da odmah polozi iznos koji je primio kod komunalnog blagajnika koji će ga tada
ĉuvati po nalogu komunalne uprave do zavrsetka same parnice. I odreĊujemo da se to što je
reĉeno u korist stranaca, primjenjuje i prema samim strancima što ih bilo koji nasi graĊani pozovu
pred sud.
GL. CLXIX. O KAZNI ZA ONE KOJI NE PREDADU STVARI KOJE SU IM
POVJERENE RADI PREDAJE
Isto tako odreĊeno je i nareĊeno da je, tko god primi koju stvar bilo koje vrijednosti i u bilo
kojoj koliĉini od bilo koje osobe, koja se salje odakle mu drago nekoj imenovanoj osobi koja
stanuje na KORĈULi ili drugdje, duţan i mora odmah neposredno, ĉim stigne u mjesto gdje te osobe
kojima se stvar salje, stanuju, tu stvar i njezina dobra potpuno i bez ikakva odbitka ili ostecenja predati
i ustupiti prema dobivenom nalogu, pod prijetnjom kazne od pet perpera, naknade štete, troškova i
gubitaka. A ako se otkrije da je stvari povjerene radi predaje zadrzao i ta dobra upotrijebio za
vlastite svrhe, ili dio njih sakrio ili zanijekao, neka upadne u prije spomenutu kaznu i neka naknadi
stvari dvostruko s time da nadoknadi štetu i troškove i neostvarenu korist.
GL. CLXX. NOVĈANE KAZNE ZA ONE KOJI SE MEDUSOBNO OPTUŢUJU NEKA U
POTPUNOSTI PRIPADNU KOMUNI
Isto tako odreĊeno je i nareĊeno da sve pojedinacne kazne iz krivicnih osuda na bilo koji
iznos koje je izrekla Korĉulanska komunalna uprava protiv bilo kojih osuĊenika koji se uzajamno
tuze zbog uvreda ili drugih zlodjela što su ih jedan drugome naizmjence nanijeli, komunalna uprava u
potpunosti naplati i neka u potpunosti pripadnu Korĉulanskoj komuni. A tuţitelji koji se kao što je
reĉeno medusobno optuţuju ne mogu od toga traţiti ni dobiti nikakav dio.
GL. CLXXI. O PLAĆANJU RADA UNAJMLJENIH NADNIĈARA
Isto tako, odreĊeno je i nareĊeno da nijedan radnik ili nadnicar, koji radeci kod koga za nadnicu
obraduje zemlju ili vinograd, ili druge slicne poslove obavlja, ne smije zahtijevati kao nadnicu više od
ĉetiri solida i troškove za hranu, uz prijetnju kaznom, kako unajmljenom nadnicaru tako i gospodaru
koji ga je uzeo u najam, od jednog perpera ako bi postupili suprotno. Od te globe polovica pripada
Komuni, a druga polovica prijavitelju. U tu kaznu neka takoĊer upadne gospodar koji unajmljuje
radnika, ako spomenutu nadnicu navede nom unajmljenom radniku odbije isplatiti onoga veĉernjeg
sata kad je prestao raditi.
GL. CLXXIL O KAZNI ZA NAJMLJENIKE KOJI SE NE DRZE UGOVORA
Isto tako odreĊeno je i nareĊeno da svaki radnik ili najmljenik koji nekome obeća i obveze se da
će okopati zemlju, raditi i pruzati mu najmljenicke usluge govoreci: Pomagat ću ti toliko dana ili u to
vrijeme, ili govoreci: Doci ću ti pomoci sutra ili neki drugi dan i sliĉno, pa ne dode niti bude pomagao,
prekrsivsi dano obećanje, a onaj ga, kojemu je takvo obećanje dano, tuţi, plati u ime kazne za
svako obećanje i svaki put sest groša, i to polovicu Komuni, a drugu polovicu prijavitelju. I, neka se
poslodavcevoj prisezi, uz svjedocanstvo jednog vjerodostojnog svjedoka, povjeruje o danom
obećanju.
GL. CLXXIII. O PREDAJI MOST A PO KACII ţita PO GUMNU
Isto tako odreĊeno je i nareĊeno da je svaki obradivac bilo kakvih tudih zemalja, s kojih je
obvezan davati dio gospodaru, tj. vlasniku zemlje, duţan i mora dio koji pripada gospodaru predati
pravedno i otvoreno bez prijevare, i to mosta po kaci, a ţita pak po gumnu. I obradivac ne smije ţito
vrsiti ili mlatiti bez dozvole i znanja gospodara, pod prijetnjom kazne od pet perpera za svakog
prekršitelja i za svaki prekrsaj.
GL. CLXXIV. O REDU KOJEGA SE MORAJU DRŢATI BRODSKI PARUNI
Isto tako odreĊeno je i nareĊeno da je svaki parun, postavljen da zapovijeda i upravlja bilo kojim
tudim brodom ili bilo kojom tudom ladom, duţan i da mora u roku od osam sljedećih dana,
raĉunajuci od prvog dana kada stigne u KORĈULu nakon dovrsenog putovanja
ako bude
namjeravao toliko dana ostati u KORĈULi i ne poci na drugo putovanje, inaĉe pak prije negoli
napusti Korĉulansku luku napraviti obraĉun kako s vlasnikom broda ill lade, tako i sa svojim
momarima te njima i svakome od njih platiti ono što im po pravu pripada kao plaća za dovrseno
putovanje. I ti koji su postavljeni za parune ne smiju te brodove ill lade koje su im povjerene
napustiti ili ostaviti drugdje, osim u Korĉulanskoj luci. A ako ih budu htjeli napustiti, duzni su ih
ostaviti njihovom vlasniku, ciste i dobro privezane u samoj luci, pod prijetnjom kazne od pet
perpera za svakog prekršitelja i za svaki put uz naknadu svih nastalih šteta, troškova i gubitaka.
GL. CLXXV. O CLTENI BRODSKOG PRIJEVOZA VINA IZ ZAVALATICE I PRI GRADICE
Isto tako zakljuĉeno je da svaki onaj tko brodorn prevozi ili prenosi, u doba jematve, bacve
bilo prazne bilo pune mosta, kako iz grada do Zavalatice i Prigradice, tako i od Zavalatice i
Prigradice pa do grada, mora dobiti prethodno utvrdenu nagradu kao svoju plaću na ovaj naĉin,
to jest za svaku punu bacvu zapremine devet modija pa do jedanaest modija osam solida, a za
praznu ĉetiri solida, za bacvicu pak bilo vece ili manje zapremine neka mu se plati srazmjerno
kako pune tako prazne prema prije navedenoj cijeni. Onaj pak koji bude više primio, neka
upadne u kaznu od jednog perpera od ĉega ide polovica Komuni, a druga polovica prijavitelju.
GL. CLXXVI. O CIJENI PRUEVOZA ţita U MLIN
Isto tako, na slican naĉin odreĊeno je i nareĊeno da oni koji prevoze ţito u mlinove moraju
dobiti od vlasnika ţita koji ga salju na mljevenje kao svoju plaću po svakoj vreci
brasna koja je postavljena na lukobranu zapremine jednog modija osam solida, a ako je manje ili
vece nosivosti i zapremine, neka im se plati srazmjerno. A ako tko zatraţi i primi vise, neka
upadne u kaznu od jednog perpera.
GL. CLXXVII. UREDBA O ZIMJACIMA I CELNICIMA
Isto tako je uobiĉajeno i stalno se postivalo, pa hoćemo da se kao statutarna odredba i zakon
i ubuduće nepovredljivo primjenjuje pravilo da nijedan celnik, odnosno pastir ne smije nikako
pasti sitne ţivotinje nocu pred tudim zimjakom, na udaljenosti manjoj od pola milje, pocevsi od
prvoga dana rujna, do kada je svatko duţan obnoviti, pospremiti i dovesti u red zimjak što ga te
godine bude htio nastavati i dalje ga tako odrzavati dok bude u njemu obitavao, uz prijetnju
kaznom od pet perpera za svakoga i za svaki put. A ako tko bude imao više zimjaka na
komunalnoj zemlji u kojima ne obitava, ne smije drugima braniti da ni oni u njima ne obitavaju.
I zimjak se niposto ne smije nalaziti na udaljenosti manjoj od jedne milje od vinograda u Blatu, a
od onih u drugim selima od pola milje sa sve ĉetiri strane svijeta. Niti se smije suma sjeci na
komunalnoj zemlji radi pravljenja laza, osim ako bi je tko sjekao na vlastitoj zemlji, pod
prijetnjom kazne od deset perpera. I neka zimjak, koji se nalazi na komunalnoj zemlji, nakon
podjele pastira, uvijek ostane onom pastiru koji medu ortacima ima više ţivotinja. I nitko ne
moţe polagati pravo na zimjak koji se kao što je prije reĉeno nalazi na komunalnoj zemlji a koji
je napusten i ostao nenastanjen tri godine.
GL. CLXXVIII. O MJESTIMA GDJE SE NE MOŢE NAPRAVITI LAZ NI PALITIVATRA
Isto tako odreĊeno je da se niposto nitko ne usudi ili ne drzne sjeci sumu praveci laz i paliti
vatru na ovoj komunalnoj zemlji, tj. pocevsi od rta Raznjica pa do Grdace na podrucju
Blata i od Strećice sve do Privale, pod prijetnjom kazne od dvadeset pet perpera za svakog i
svaki put.
GL. CLXXIX. O TUŢBAMA KOJE TREBA PODICIPROTIV ONIH KOJI SU BILINAJ
BLIZE MJESTU GDJE JE ŠTETA NANESENA
Isto tako odreĊeno je, ako se otkrije da su neke ţivotinje nanijele stem na bilo ĉijoj imovini, a
ostecenik ne bude mogao dokazati tko je odgovoran za štetu, ali ocigledno pokaze da je štetu
pretrpio i optuţi susjede koji tu u blizini drze koje god ţivotinje te pomocu svjedoka dokaze da
su oni najblizi mjestu gdje je šteta nanesena, tada ti najblizi moraju podleci kazni i naknaditi
štetu, osim ako bi, opravdavajuci se, zakonito dokazali da su tu štetu drugi poĉinili, ill da su
neki drugi tu blizu pasli i drzali ţivotinje u to vrijeme kada je šteta nanesena, ili da su drugi blize
tome mjestu. Ako to dokazu, neka se oslobode, a neka se osude na naknadu štete i na kaznu
prema Korĉulanskom statutu oni protiv kojih je takav dokaz izveden.
GL. CLXXX. UREDBA O PROGJENI ŠTETA
Isto tako, ako tko zatraţi od komunalne uprave ili veceg dijela uprave da mu se odrede
procjenitelji koji će procijeniti njegovu štetu ili će preispitati slabo izvršenu procjenu koju su
uĉinili bilo drugi za to odreĊeni procjenitelji bilo poljscici ili pudari, neka komunalna uprava
tada odredi i posalje jednog ili više prikladnih i vjerodostojnih ljudi, koji nisu sumnjivi ni jednoj
strani da, vezani polozenom prisegom, odmah osobno dodu na lice mjesta i razvide poĉinjenu
štetu i pravno je procijene, nepristrano po svojoj savjesti. A potom, na zahtjev tuţitelja, neka tu
procjenu dadu zabiljeziti u komunalnoj kancelariji, obavijestivsi najprije spomenutu komunalnu
upravu. O trudu tih procjenitelja i njihovoj nagradi neka odluĉi komunalna uprava, a na teret
poĉinitelja štete prema nahodenju same komunalne uprave. A nakon što je procjena izvršena, ako
bude potrebno, na zahtjev bilo koje stranke koja se bude zalila, mogu nju preispitati drugi
procjenitelji koji će se za to odrediti, ali samo jedan put. A procjeniteljima za koje se utvrdi da su
lose procijenili, neka se ništa ne isplati za nagradu.
GL. CLXXXI. UREDBA O POLJSCICIMAI NJIHOVOJ SLUŢBI
Isto tako zakljuĉeno je da su štete nanesene u zitu, a koje otkriju poljscici koji će ih i
procijeniti, duzni platiti poĉinitelji štete spomenutim poljscicima na ovaj naĉin i ovim redom. To
jest, po svakoj krupnoj ţivotinji koja je nanijela štetu, jedan groš i na svakih deset sitnih
ţivotinja jedan groš. Tu novcanu kaznu ili globu'77neka podijele ti poljscici s vlasnikom koji je
pretrpio štetu na dva jednaka dijela. I koga god otkriju spomenuti poljscici kako nanosi štetu sa
ţivotinjama u vrtovima, ogradenim prostorima, njegovanom zelenilu ili na sjenicama, neka
plati, uz procjenu što je ucine spomenuti sluţbenici, po svakoj krupnoj ţivotinji 6 groša, na deset
ili više sitnih pak ţivotinja dva perpera; a ako ih je manje od toga, neka plati samo iznos u
visini procijenjene štete. Ta novcana kazna neka se podijeli na polovicu izmedu sluţbenika i
vlasnika koji su štetu pretrpjeli. I koju mu drago procjenu kojih god šteta mogu izvrsiti kako
poljscici tako i ljudi koji su odreĊeni kao procjenitelji, brojeci ili ne brojeci krnjatke loza ili
trupove stabljika i drugih slicnih biljaka, prema svojoj cistoj savjesti, vezani polozenom
prisegom.
GL. CLXXXII. O NAĈINU PLAĆANJA PROCIJENJENE ŠTETE UCINJENE U ŢITU
Isto tako odreĊeno je, ako se otkrije da su bilo cije zivotinje nanijele neku štetu u zitu, pa vlasnik
ţita bude htio svojom prisegom dokazivati o broju ţivotinja koje su nanijele štetu, koje ţivotinje taj
vlasnik nije zatekao na samoj steti, niti ih je torn prilikom pobrojao, ili ako bude dokazano da on ne
zna brojiti, neka se ne vjeruje njegovom iskazu danom pod prisegom. Medutim, neka se na njegovo
traţenje prisili pastir ţivotinja koje su nanijele štetu da prisegne i izjasni se o samom broju ţivotinja. A
ako pastir bude kazao da ne zna brojiti i zbog toga odbije da prisegnu neka tada, nakon što poljscici
izvrše procjenu, pastir bude duţan isplatiti tu štetu na zitu nastalu u vrijeme blisko zetvi i uz to, u ime
kazne, platiti za svaku kvartu ţita jedan groš, za svaku kvartu jecma dva solida i za svaku kvartu
drugih zitarica pola groša. Od te novĉane kazne polovica neka pripadne vlasniku, a druga polovica
poljscicima. A kao jamstvo da će tu globu platiti, mora odmah dati zalog pod prijetnjom daljnje kazne
od dva perpera.
GL. CLXXXIII. O NAĈINU PLAĆANJA DAZBINE KLAONICE ILI MESNICE
Isto tako, budući da se dazbina ili daca klaonice i mesnice Korĉulanske komune do sada ubirala
snagom starog ustaljenog pravnog obiĉaja i nije bilo nikakve pisane statutarne odredbe niti odluke, a
da bi se taj red, obiĉajem sacuvan, u budućnosti kao statutarna odredba i zakon ĉvrsto primjenjivao,
odreĊeno jc i nareĊeno sljedeće: Tko god bude klao u klaonici Korĉule i njezinog podrucja bilo koju
ţivotinju, i njeno meso prodavao u klaonici, mora platiti za to odreĊenom dacaru u ime dace na svakog
vola, svinju ili slicnu ţivotinju jedan groš, a na svaku glavu sitne stoke osam malih denara. Te
isplate za to odreĊenim dacarima trebaju izvrsiti oni koji to meso prodaju, kako u gradu tako u
zaseocima, odmah ĉim prodadu meso. I prodavaci mesa ne smiju odnijeti kozu ţivotinja iz klaonice
ako prije ne podmire dacara odgovarajucom dazbinom pod prijetnjom kazne od dva perpera za
svakoga i svaki put, od ĉega polovica neka pripadne Komuni, a druga polovica dacaru koji taj
prekrsaj prijavi, ĉijoj prisezi s jednim vjerodostojnim svjedokom neka se povjeruje.
GL. CLXXXIV. O DAZBINI RIBARNICE
Isto tako odreĊeno je i nareĊeno o dazbini ili daci ribarnice da je svaki graĊanin ili stanovnik
Korĉule, ribar, duţan i da mora od svih i pojedinih svjezih ili posoljenih riba koje ulovi ili će
uloviti kod Korĉule i njezino podrucje i doveze u grad i na otok ili na njegovo podrucje, ili ih ne
doveze, ili ih ulovi drugdje, bilo gdje, i doveze na otok ili na njegovo podrucje da bi ih prodao, ili
da ih sami oni koji su ih ulovili potrose dati za to odreĊenom dacaru na ime plaćanja dazbine i
dace tocno deseti dio samih tih svih riba ili u novcu deseti dio njihove vrijednosti, ako te ribe po
nalogu dacara bude prodao u ribarnici, pod prijetnjom kazne od dva perpera za svakoga i svaki put. I
dacar moţe u prije navedenim stvarima pokrenuti istragu i podignuti optuţbu protiv tih
prekršitelja i neka se njegovom iskazu, datom pod zakletvom uz svjedoĉenje jednog vjerodostojnog
svjedoka, povjeruje. I isto tako, koji mu drago strani ribar koji odakle mu drago doveze bilo koju
ribu, kako svjezu tako i soljenu, da je proda na Korĉulanskoj ribarnici ili na za to odreĊenim mjestima u
selima, duţan je platiti, kako je prije reĉeno, naznacenu dazbinu spomenutom dacaru pod prijetnjom
prije navedene kazne.
GL. CLXXXV. O OBESTECENJU ONOGA KOJI JE PRETRPIO ŠTETU TUDOM
KRIVNJOM
Isto tako, da bi se sprijeĉila nekoliĉina koji varaju i stvaraju smutnje na štetu drugih,
odreĊeno je i s pravom odluĉeno sljedeće: Onome tko god pokaze i zakonito dokaze pred
Korĉulanskim sudom da je pretrpio i da trpi neku nezasluţenu štetu, nepogodu ili opasnost, kako
u osobi tako u svojoj imovini i dobrima, zbog propusta, zlodjela ili duga druge bilo koje osobe
tome koji je pretrpio štetu mora Korĉulanski sud odmah pomoci i naknaditi ĉitavu njegovu štetu
i gubitak na teret dobara onoga koji je štetu prouzrocio i potpuno ispraviti sve ono što je
nezasluzeno pretrpio.
GL. CLXXXVI. O ZABRANI NASTAVLJANJA SLUŢBE VELIKOGAI MALOGA SUCA
Godine 1431., desete indikcije, dana 25. veljace, u punom i Velikom vijeću, u crkvi
svetoga Marka, okupljenome na uobiĉajen naĉin, u kojem je bio 51 vijećnik, nakon što se
brizljivo glasovalo glasaĉkim kuglicama u glasaĉke kutije, svi su odluĉili i prihvatili, ni uz cije
protivljenje, da nijedan sudac Malog vijeća ne smije odmah nakon što je ispunio vrijeme svog
sudovanja biti primljen u sluzbu velikog suca. A isto tako, ako se bude radilo o velikom sucu, ne
smije nikako odmah biti prihvacen za malog suca, tako da izgleda kao da iz jedne sudacke
sluţbe izlazi, a u drugu odmah ulazi. I takav izbor i prihvat neka ne bude ni od kakve vrijednosti i
neka bude ništavan samim ĉinom. Ljudevit de Ponte, kancelar, prepisao je to iz knjige Katastika
sa 57. lista.
GL. CLXXXVII. O PROKURATORIMA CRKVE SVETOGA MARKA
Isto tako zakljuĉeno je i prihvaceno u spomenutom Vijeću, ni uz cije protivljenje, da nitko,
tko u odreĊeno vrijeme bude postavljen za prokuratora crkve svetoga Marka, od sada unaprijed
ne smije i ne moţe imati niposto za svoju plaću i nagradu više od 15 perpera godisnje, samo
ako bude radio na kakvoj gradevini te Crkve ili koja pripada toj Crkvi. Po tome radu komunalna
uprava mora prosuditi da li je zasluzio odreĊenu nagradu ili nije i mora odrediti visinu
nagrade prema koliĉini izvršenog posla. Ako pak ne bude radio na gradevini, smije dobiti samo
pet perpera godisnje kao nagradu. I svaki je prokurator duţan u roku od dva mjeseca, raĉunajuci
od dana poĉetka svoje sluţbe, primiti ispravan i potpuni obraĉun od svoga prethodnika u
sluzbi o svim i pojedinacnim dobrima te crkve i o izvršenom radu, pod prijetnjom kazne od
deset perpera, u koju kaznu neka odmah upadne spomenuti prethodnik, ako zanemari
unutar spomenutog roka poloţiti u potpunosti navedeni raĉun. I svaki prokurator mora dati da
sve raĉune, kako njezinih primitaka i prihoda tako i izdataka i troškova, komunalni kancelar
svojom rukom uredno zapise u njezinu knjigu. I neka mu se ne dopusti nikakva druga
zabiljezba. A oni koji tada budu suci duzni su pod prijetnjom kazne od deset per pera, koje
moraju platiti iz vlastitih sredstava, uĉiniti da se sve to primjenjuje i da se naredi ubiranje i
izvršenje protiv onih koji izbjegavaju platiti prije navedenu kaznu. Godine 1426.
GL. CLXXXVIII. NEKA SE SVEĆENICI NE BAVE TRGOVINOM
Godine 1426., 4. indikcije i dana 12. mjeseca listopada. Nakon što se sastalo i okupilo puno
i Veliko vijeće Komune i ljudi Korĉule na zvonjavu zvona i oglasavanje glasnika, na
uobiĉajen naĉin, u crkvi svetoga Marka u prisutnosti 55 vijećnika, zakljuĉeno je i prihvaceno
sljedeće pravilo sa 54 glasaĉke kuglice, bez obzira na to što je pronadena jedna protiv.
Nijedan svećenik ili klerik ili redovnik, bilo da je Korĉulanin ili samo stanovnik Korĉule,
niposto ne smije trgovati u gradu i na otoku Korcuii, niti se baviti trgovinom preko koje druge
osobe, niti uopće trgovati sam sa svojim novcem ili dati kome da za njega trguje ili taj novae
dati nekome na dobit u svrhu trgovine što bi izgledalo kao unosno trgovacko poslovanje,
kupujuci ili prodajuci bilo koju robu. Jedino ako se radi o njegovim vlastitim prihodima sa
zemlje, moţe ih prodavati i zamjenjivati prema svojim potrebama. Sve to pod prijetnjom kazne
gubitka sve robe koja treba da pripadne Komuni i 50 perpera za svakoga i svaki put, od ĉega
polovica neka bude komuni, a druga polovica prijavitelju. A komunalna uprava je duzna u prije
spomenutim stvarima provesti skraceni postupak do izvršenja kazne. I ta je odluka predlozena
i prihvacena uz prethodno dobiveno dopustenje gospodina biskupa Korĉule, koji je naredio i
nalozio da se tako uĉini, u prisutnosti svjedoka gosp. Marina Zilkovica, gosp. Marina
Mihovilova i gosp. Vidosa Pavlova.
GL. CLXXXIX. O ORUZJU što GA SVATKO MORA IMATI U SVOJOJ KUCI RADI
OBRANE GRADA
U Kristovo ime amen! Godine 1427. od njegova rodenja, pete indikcije, drugog dana
mjeseca veljace, u punom i Velikom vijeću grada i ljudi otoka Korĉule, okupljenome na
uobiĉajen naĉin u crkvi svetoga Marka zvonjavom zvona i oglasavanjem glasnika, u kojem je
bilo 64 vijećnika, zakljuĉeno je i prihvaceno sa 55 glasaĉkih kuglica, bez obzira na pronadenih 9
kuglica protiv, da je svaki graĊanin stanovnik grada Korĉule duţan i da mora imati u svojoj kuci,
radi obrane grada, oruţje, i to jedan stit ili okrugao stit i jedan maĉ ili jednu balistru opskrbljenu
svojim potrepstinama, a bar strelicama. A tko pak sada ne bi imao to oruţje, neka dobije rok od
jedne godine, raĉunajuci od dana kada mu je nareĊeno da ga pribavi, odnosno kupi. I
komunalna uprava je duzna, vezana prisegom, na koncu spomenute godine napraviti smotru
tog oruţja i popisati ga. A svakoga za koga se pronade da ga nema, kao što se traţi, neka
komunalna uprava smjesta i stvarno kazni na deset perpera. Od toga iznosa neka se u samoj
Komuni kupi oruţje koje je, prema nahodenju komunalne uprave, nuzno i najkorisnije za samu
Komunu. I komunalna uprava koja bude u budućnosti, duzna je, na temelju navedene obveze iz
prisege, svakih sest mjeseci, pri kraju svacije sudacke sluţbe, o prije spomenutim stvarima
raspraviti i napraviti pregled oruţja kao što je prije spomenuto i one koje pronade da su nemarni
kazniti kao što je prije reĉeno.
GL. CXC. KNEZEV NASTUPNIK DUŢAN JE IZVRSITI SVE ODLUKE SVOJIH
PRETHODNIKA
U Kristovo ime, amen! Godine 1429. od njegova rodenja, sedme indikcije, dana 18. mjeseca
lipnja. Ugledni i plemeniti muzevi gospoda Pasko i Pavao Valaresso, casni sindici, provizori itd.
presvijetloga i preodlicnoga duţdevskog veneĉijanskog gospodstva u krajevima Albanije,
Dalmaĉije i Istre, snagom svoje sluţbe sindika nalozili su uglednom i izvrsnom muzu
Pankraciju Zorziju, casnom Korĉulanskom knezu, da je duţan i da mora on i njegovi nastupnici,
pod prijetnjom kazne od 100 libara na teret svojih dobara i dobara svojih nastupnika, sve presude i
dovrsene gradevinske parnice, što su ih obavili njegovi prethodnici ili on sam, nastojati izvrsiti
i stvarno doslovno, kako glase, izvrsiti i dati da se izvrše, kao što su duzni i moraju prema
povjerenom im zadatku, bez obzira da li je protiv tih presuda ili graĊanskih parnica upucena ili bi
se uputila neka ţalba u Veneĉiju. Time se ukidaju ţalbe koje su upucene ili će se uputiti protiv
tih presuda ili graĊanskih parnica koje se prije spominju. I, naredili su da se tako dade zapisati i
zabiljeziti u zapisnicima Korĉulanske kancelarije radi pamcenja u budućnosti.
GL. CXCI. UREDBA O OSNAZIVANJU OPORUKA UCINJENIH ZA VRIJEME KUGE
TakoĊer u istom Vijeću sljedećeg dana 17. mjeseca kolovoza, kao prije, okupljenom na
uobiĉajen naĉin, zakljuĉeno je sa 29 glasaĉkih kuglica, bez obzira na nadene 22 kuglice protiv, da se
sve oporuke i posljednje volje nedavno umrlih za vrijeme prosle kuge osnaze onim svjedocima koji
se budu pronasli. I tako neka se radi ubuduće u pojedina vremena za vrijeme kuge. U sluĉajevima
bolesti zbog kuzne groznice komunalna uprava moţe tako odrediti, jer svjedoci odbijaju da idu k
bolesnicima, jer se to dogada iznenada i jer su tada gotovo svi u selu bolesni.
GL. CXCII. NEKA SE S VENEĈIJANCIMA U KORĈULIPOSTUPA KAO S
KORĈULANIMA U VENECIJI
TakoĊer u istom Vijeću zakljuĉeno je i prihvaceno, ni uz cije protivljenje, da se sa svim
Veneĉijancima i stanovnicima Veneĉije na KORĈULi u svim stvarima postupa kao što se s
Korĉulanima postupa u Veneĉiji, pa ako bi se i nasla koja odluka što suprotno propisuje.
GL. CXCIII. NEKA SE OSUĐENICI ZA KRADU REHABILITIRAJU NAKON STO
PLATE NOVĈANU KAZNU
Godine 1429., 7. indikcije, dana 21. stuĊenog. I najprije o nekim Korĉulanima koji su osuĊeni u
proslosti zbog krade ţivotinja, zbog ĉega su s pravom prema statutarnim odredbama izgubili vjeru i
cast koja im je pripadala. U torn pogledu su prije spomenuti naredili i odredili, na osnovi svoje vlasti, da
se svaki od prije navedenih osuĊenika moţe vratiti u svoje prijasnje stanje ĉasti i u svoj drustveni
poloţaj na ovaj naĉin, i to: tj. ako je to Plemić i osuĊen je kao što je prije reĉeno, moţe se izvuci iz
toga i primiti u stanje prijasnje ĉasti i povjerenja i u Vijeće ako Komuni isplati 10 perpera, pa oni,
kao što je dopušteno, koji isplate taj iznos neka, uĉinivsi to, budu slobodni i oslobodeni. Hoćemo da
torn prilikom oni koji su bili Plemići, dobiju povjerenje i ponovno budu primljeni u Veliko vijeće,
a oni koji su pucani i isplate taj iznos, neka imaju i dobiju povjerenje i cast kao prije. To je dodano
pristankom i voljom svih prije spomenutih izuzevsi gosp. Vidosa Pavlova i gosp. Stjepana Junijeva
koji su bili protivnog misljenja. Ako tu milost neki od prije spomenutih osuĊenika ne budu htjeli
prihvatiti i prema onome što je prije reĉeno odbiju platiti, pa kasnije bude opet otkriveno da kradu,
moraju se išibati i zigosati da ispastaju kaznu zbog svoje zloce. Dana 22. prije spomenutog mjeseca
gosp. Antun Marse svojom se voljom suglasio s prije navedenim odlukama i potvrdio je da su
ispravno donesene. Gosp. pak Stanko Obradov bio je tada suprotnog misljenja.
GL. CXCIV. DOBRA ONIH KOJI NE OBITAVAJU NA KORĈULI NEKA
PODLUEZU UOBIĈAJENIM TERETIMA
Isto tako, svi su prije spomenuti naredili i utvrdili, radi dobrobiti Komune, da svi i pojedini stranci
nastanjeni izvan otoka, koji posjeduju na spomenutom otoku koja god nepokretna dobra, na bilo koji
naĉin pribavljena, na koja se nekoć plaćao porez i u pogledu kojih dobara od vremena donesenih
odluka naovamo nisu imali nikakvih tereta niti su sudjelovali u kakvim 'javnim radovima
Korĉulanske komune kao što su radili stanovnici, ubuduće budu duzni i moraju nadoknaditi
Komuni sve i što god nisu bill isplatili od svojeg uobiĉajenog poreza od dana spomenutih odluka
naovamo pa do danasnjeg dana, isplaćujuci ubuduće stalno iz godine u godinu spomenutoj
Komuni taj uobiĉajeni doprinos, a taj novae neka se utrosi za popravak gradskih zidina.
Isto tako, svi su prije navedeni Plemići, osim gospodina kneza koji nije bio tog misljenja,
zakljuĉili da se ne smije donijeti nikakva nova odluka glede straţara, vec neka u pogledu njih ostane
kao što je prije bilo.
GL. CXCV. O PRIBAVLJANJU NOSACA I SKLADISTA ONIMA KOJI DOVEZU ŢITO
Isto tako, svi su oni odluĉili i naredili da se svima koji dovezu ţito u KORĈULu dadu nosaci i
komunalna skladista na uobiĉajeni naĉin. A ako ne bude komunalnih straţara da ga prenose, neka se
pronadu nosaci za plaću kojima su sami dovozitelji ţita duzni platiti za prehranu. A osim toga duzni
su dati plaćarijima za njihov trud u pronalazenju nosaca jednu kvartu psenice i jecma po svakoj
koliĉini dovezenog zita.
GL. CXCVI. O PRISILJAVANJU SVIH DUZNIKA NA ISPLATU DUGA
Isto tako, bilo je zakljuĉeno i prihvaceno u spomenutom Vijeću sa 67 kuglica bez obzira na
pronadenu jednu protiv, ponistenje jedne reformaĉije i odluke negda usvojene u Velikom vijeću
Korĉule, zapisane u knjizi Korĉulanskih statutarnih izmjena rukom gosp. Antuna Jakovljeva, bivseg
kancelara Korĉulanske komune godine 1394., druge indikcije i predzadnjeg dana mjeseca
kolovoza na 51. listu spomenute knjige. Ona odreĊuje da nijednom stranom vjerovniku nije
dopušteno niti moţe ustati tuţbom protiv duznika, niti ga siliti na isplatu duga itd., kako u toj
reformaĉiji potpunije stoji itd., ako je taj duznik bilo koji ĉovjek kojeg mu drago drustvenog poloţaja i
kakvih god prilika, graĊanin Korĉule i nastanjen u torn gradu. Neka se od sada unaprijed ta odluka
niposto ne primjenjuje i neka se ubuduće ne postuje, vec neka od sada snagom ove statutarne
odredbe bude ukinuta i ništavna i ni od kakve vrijednosti kao suprotna pravu i neka je sadašnji kancelar
odmah ponisti izricitim nalogom, tako i na taj naĉin da se ubuduće svatko moţe u potpunoj mjeri
sluziti svojim pravima na KORĈULi kao što se i Korĉulani sluze prema odredbama Statuta protiv
bilo kojeg ili bilo kojih duznika bez obzira otkudadolaze.
GL. CXCVII. REDOVITI ODVJETNICI NE MOGU USKRATITI ZASTUPANJE
Mi, Nikola Mauroceno, u ime presvijetle duţdevske veneĉijanske vlade knez podrucja i otoka
Korĉule. Budući da Korĉulanski komunalni odvjetnici katkada odbijaju odvjetnikovati za one koji ih
za to zamole, na štetu prava i pravice i na propast siromasnih osoba, sjedajuci za našim redovitim
sudackim stolom, odluĉujemo i odluĉujuci naredujemo sljedeće: kada god te odvjetnike ili nekoga
od njih netko zamoli da ga zastupaju, a oni uskrate zastupanje i ne budu htjeli braniti prava osoba
koje ih za to mole, kao što su duzni i kao što moraju, neka svaki od njih i svaki put odmah upadne u
kaznu od pet perpera koji moraju pripasti Korĉulanskoj komuni. Izuzetak cine samo oni koji su
protjerani ili ne mogu imati odvjetnika prema odredbama Korĉulanskog statuta.190Ova je odredba
objavljena godine 1451., u srijedu, dana 9. lipnja, u prisutnosti gosp. Stjepana pok. Junija, gosp. Ivana
Petrovica, gosp. Marina Paparcica, gosp. Blaza Radetina i drugih.
GL. CXCVIII. O ŢIVOTINJAMA KOJE NE SMIJU PASTI PO POLJU DONJEM BLATU
Prije spomenuti gospodin knez zajedno s gosp. Ivanom Petrovicem i gosp. Ivanom Grupsicem,
svojim sucima. Pristupili su pred samog gospodina kneza nekoji Korĉulanski graĊani i obavijestili ga
kako konji i magarci, volovi i krave nekih osoba, koje drze te ţivotinje u polju Donjem Blatu,
nanose najvecu štetu u okolnim vinogradima i vinogradima u samom polju i zato zatraţili da im se
pruzi pravna pomoc. Smatrajuci da je taj zahtjev pravedan, sjedeci u lozi Korĉulanske komune
na gradskom trgu, odluĉujemo i proglasavamo da svaka osoba, bez obzira kojega je drustvenog
poloţaja i kojih prilika, koja ima konje ili mazge ili magarce i slicne krupne ţivotinje, cije ţivotinje
budu zatecene u kojem vinogradu spomenutog polja Donjeg Blata, mora isplatiti Korĉulanskoj
komuni pet perpera po svakoj zivotinji i naknaditi štetu vlasniku ili vlasnicima vinograda i da ne smije
više drţati takve ţivotinje, vezane ili slobodne, u torn polju pod prijetnjom kazne od pet perpera za
svaki put. I svatko moţe tuţiti i dobiti polovicu novĉane kazne. Ova odluka je donesena i objavljena u
ĉetvrtak, dana 29. lipnja 1452., u prisutnosti gosp. Karla Dragojevica, gosp. Antuna Roscena,
velmoznoga Pavla Glavica i plaćarija Kristofora i mnogih drugih. I tu je odluku naznacenoga dana
prije spomenuti gospodin knez dao objaviti na uobiĉajenim mjestima po prije navedenom plaćariju.
GL. CXCIX. DRVA POGODNA ZA GRADNJU MOGU SE IZVESTINAKON PLAĆANJA DACE
TakoĊer je u istom Velikom vijeću donesena statutarna i mjena i nareĊeno je radi ocigledne
koristi Komune, te je zakljuĉeno i prihvaceno sa 31 kuglicom, bez obzira na 26 glasaĉkih kuglica
protiv, da se dopusta snagom ove statutarne izmjene svakom strancu koji to hoće, da nasijeĉe bilo
koju koliĉinu drva u Babini i gdje god po otoku te sobom ponese bez kazne i globe, pod uvjetom da
plati onima koji tada budu dacari po svakoj ladi, nosivosti 100 sekstara ili modija soli, jedan dukat, a
ako je lada vece ili manje nosivosti, duţan je platiti srazmjerno prema procjeni koju treba izvrsiti. A
to se odnosi na drva pogodna za gradnju, što se izvoze s otoka. Na suha pak drva, koja sluze samo za
gorenje, izuzevsi ipak luc na koju se ta carina ne odnosi, stranac koji ih izvozi duţan je, kao gore,
platiti pola dukata po svakoj ladi. I ova odluka neka vrijedi godinu dana, pocevsi od dana kada bude
ubiranje te dace dano u zakup draţbom.194! svaki stranac, kao gore, koji hoće pribaviti ta drva, mora
najprije dobiti od spomenutih dacara dozvolu za sjecu koja će uslijediti s ceduljom opskrbIjenom
peĉatom. A ako bi postupio suprotno, neka kao prekršitelj uvijek upadne u kaznu za krijumcarenje
prema odredbi Korĉulanskog statuta o izbjegavanju plaćanja dace. A ako je to zemljak ili Korĉulanski
stanovnik, duţan je platiti Komuni ili dacarima, kao gore, dvanaesti dio cijene za koju bude prodao
to drvo, a tu cijenu mora reci i priopciti uz vlastilu prisegu, i neka se njegovoj izjavi pod prisegom
povjeruje. I to se odnosi na drva koja se iznose s otoka. Onaj pak tko bude postupio protivno, neka
upadne u kaznu za krijumcarenje.
GL. CC. DRVA SE NE MOGUIZVESTIBEZ IZRICITE DOZVOLE VELIKOG VIJEĆA
TakoĊer, u istom Velikom vijeću zakljuĉeno je sa 60 glasaĉkih kuglica, bez obzira što je ipak nadena
jedna protiv, da odsad unaprijed nijedan stranac koji ne stanuje na KORĈULi, niposto ne smije i ne
moţe sjeci ni iznositi drva, niti koju vrst drva, s otoka Korĉule bez izricite dozvole Korĉulanskog
Velikog vijeća, pod prijetnjom kazne od 25 perpera svaki put za svakog brodskog paruna i za mornare i
kazne gubitka broda i dobara koja su njime prevozili. A ako bi se otkrilo da je koji Korĉulanin s njima
u dosluhu ill da im je djelom pomogao, dao savjet, pomoc ili im pruzio uslugu, neka smjesta upadne u
kaznu od 50 perpera, od koje neka dobije polovicu prijavitelj, a drugu polovicu Komuna. I
komunalna uprava, koja tada bude, duzna je, vezana prisegom, na poĉetku svoje sluţbe odrediti i
postaviti u svakom selu ĉetiri sluţbenika koji će na prije spomenuto paziti s ovlasti da prijavljuju,
hvataju, privode i dadu privesti prekršitelje i neka dobiju svoj dio tj. nagradu.

upravljanje vremenom- potreba modernog menadţera

DivrejTora

ispis - Hrvatski sindikat pošte

OPG Times - prosinac 2011.

“Mihael” - listić policijske kapelanije sv. Mihaela

Muljača Enoitalia

"Tko ljubi oca ili majku više nego mene, nije mene

INUAKI, REPTIL KOJI ŢIVI U MENI – 2. dio

Sigurnost u turizmu

ŽUPNI LIST - Župa Prisoje