close

Enter

Log in using OpenID

260 dana - Auxilium

embedDownload
PRESS CLIPING
PORTALI-2012
VOXPORTAL.HR
SVEUČILIŠTE U ZADRU
Promocija autobiografskog romana "260 dana"
Udruga maloljetnih dragovoljaca Domovinskog rata Zadarske županije poziva na
predstavljanje potresnog autobiografskog romana "260 dana".
Autor Marijan Gubina, rođen 1981. godine u Vinkovcima, zajedno sa svojom obitelji
zarobljen je i sproveden kao 10-godišnjak u srpske koncentracijske logore, gdje je proveo 260
dana. Svoja potresna iskustva iznio je u knjizi, s porukom da ne osuđuje i ne mrzi. Danas živi
u Osijeku. Roman je u kratkom vremenu preveden na 14 jezika.
Predstavljanje knjige održat će se 28. prosinca u Svečanoj dvorani Sveučilišta u Zadru, s
početkom u 18 sati.
Objavljeno 27.11.2012
http://www.voxportal.hr/vijest/promocija-autobiografskog-romana-260-dana/27527.html
POSKOK INFO
260 dana
Nedavno su Hrvatsku uzburkale domoljubne strasti. Ne samo Hrvatsku nego i susjedne
zemlje. Mnogi su pohrlili davati svoje analize o presudi generalima. Mnogi su upozoravali na
ove ili one kontekste u kojima se mora sagledavati presuda. Politika je tako postala omiljena
tema i onima koji je ne vole komentirati čak ni za kavom. Čak, može se reći da je komentiraju
i kada decidirano kažu: ,,Ne volim komentirati politiku”. Politika se bavi sa svima nama i mi
se neophodno moramo baviti s njom kako bi jednoga dana izgradili bolje i kvalitetnije društvo
kako bi moglo odgovoriti svim društvenim pojavama. Koliko god se raznorazni istraživači i
analitičari trude koncipirati i jasno secirati neke pojave teško da će ikada uspjeti sagledati sve
situacije i ‘ukalupiti’ ih u jedan sustav.
Neke od situacija su one, jednostavne, životne priče ljudi kojima se politika bavila više nego
što su oni to htjeli. Mnoge takve priče se izgube u mnoštvu ‘zanimljivijih’ priča te se usidre u
sjećanjima samo onih osoba koji su doživljeli situacije o kojima ne žele ni pričati
najintimnijim sugovornicima. Koliko god pomišljao da je rat strašna i nepotrebna stvar i
ljudskom mozgu velika uvreda, ne mogu ni sam zaobići priče običnih ljudi koji su proživjeli
iskustvo rata. Oni najmlađi članovi zajednice, koje pokušavamo posebno zaštiti bez obzira
kojoj kulturi, naciji i indoktrinaciji pripadali, sigurno spadaju među najveće žrtve oružanog
sukoba i gotovo nikada vas ne ostavljaju ravnodušnima bez obzira iz kojeg su tabora – našeg
ili neprijateljskog.
Neki dan sam pročitao knjigu >>260 dana<<. Knjigu sam čitao gotovo u jednom dahu. Počeo
sam je čitati u tramvaju i nastavio je čitati hodajući do stana i dovršio je u stanu. Knjiga nije
velika. Broji stotinjak stranica, a govori o iskustvu zatočeništva Marijana Gubine koji je, kao
desetogodišnjak, za vrijeme Domovinskog rata bio zatočen 260 dana u selu Dalj. Slikovit
opis događaja, koje je doživio kao desetogodišnjak, prikuje vas uz stranice knjige, te vas
jedan tren prebacuje iz osjećaja u osjećaj kao nekakav rollercoster. Bezizlazne situacije koje
ne ulijevaju nadu isprepleću se gotovo iz dan u dan.
Konkretno, sam Marijan kao desetogodišnjak i nije shvaćao situaciju. Znao je, samo, da su
neki zli ljudi došli ubiti njega i njegovu obitelj. Percepcija mu je bila sužena, što zbog godina,
što zbog nevjerovanja da ljudski duh uopće može djelovati na način na koji su djelovali zli
ljudi tog vremena. Marijan spominje situacije u kojima je morao sakupljati leševe poznatih
ljudi, čistiti ostatke njihovih tijela te trpiti batine i uvrede od svih aktera koji su sudjelovali u
tim nemilim događajima. Nevjerojatno je što su, možda, najviše Marijana mučili oni koji su
ga poznavali od malena. Njegovi susjedi koji su ga tjerali na prisilan rad te oni koji su mu
poznavali oca. Međutim, izdržao je. Ponajviše zbog hrabre obitelji koja se žrtvovala za njega,
a on im istom žrtvom vratio za taj dragocjeni dar. Ljubav majke i oca, ljubav sestara, ljubav
koja je ogoljena od raskošnih riječi i sreće davala je snagu malom Marijanu da izdrži sve
nedaće te da jednoga dana svijetu pokaže okrutno lice rata.
Marijan je dopustio sebi da kroz pisanje knjige oslovi činitelje tih zločina – ZLIM. Nije
generalizirao ni ukazivao prstom na jedan narod nego je jednostavno ljude klasificirao na
dobre i zle. Zločine nad Marijanom i njegovom obitelji izvodili su pripadnici četničkih
paravojnih organizacija. Međutim, Marijan ističe i dobre ljude iz redova srpskog naroda koji
su mu na trenutke pomagali i spašavali ga od gotovo sigurne smrti. Koliko gruba, nerazumna i
nehumana ponekad može biti politika i ljudi koji je provode, svjedoči Marijan, u opisu
događanja kada je zbog batina završio u srpskom Domu zdravlja gdje ga je odbila liječiti
doktorica samo zato što je Hrvat.
I dok je cijeli svijet, još i u to vrijeme, poznavao sudbinu Anne Frank , na ovim prostorima (a
tko zna gdje još sve i danas) zločinci kao da nikada nisu čuli za nju i njenu sudbinu. Još je
strašnije što u tom vremenu rata odrasli ljudi jednostavno zaborave da su i oni nekada bili
djeca. Djetinjstvo je prvi biser na ogrlici života.
Sudbina svakog čovjeka je hijerarhirana na taj način i djetinjstvo svake osobe je svetinja u
koju se ne dira. Nažalost, i danas svjedočimo najokrutnijim zločinima protiv najosljetivijih
članova naše zajednice. Dužnost nam je usprotiviti se takvim zločinima. Svjedočenje
Marijana Gubine najbolji je put u ostvarivanju civiliziranog društva. Sigurno je da se ova
knjiga mora naći na policama svakog kućanstva, ali i u školama kao službena literatura koja
bi odgajala mlade naraštaje u toleranciji drugih i ljubavi prema životu, obitelji i Bogu.
Ivan Pavičić l ., poskok.info Objavljeno: Čet, 29.12. 2012 http://poskok.info/wp/?p=26425
HERCEGOVINA INFO
Marijan Gubina: Mojih 260 dana u logoru
Osječanin Marijan Gubina, utamničen kao desetogodišnji dječak, svoju je kalvariju pretočio u roman.
Za filmsku adaptaciju knjige zainteresirao se i Oskarom ovjenčani producent Branko Lustig
izvor: vecernji.hr 01.07.2012 u 12:00 Pročitajte cijeli članak
http://www.hercegovina.info/mediji/vecernji-hr/marijan-gubina-mojih-260-dana-u-logoru5513
Vecernji.ba
Marijan Gubina 30-godišnji poslovni čovjek iz Osijeka piše dnevnik o svom
ratnom stradavanju
Ja sam dječak koji je 260 dana čamio u
logorima
Sa deset sam bio logoraš, sa 14 godina na ulici, sa 19
otvaram ugostiteljski obrt. Borim se protiv droge
Foto: Marko Mrkonjić/PIXSELL

Objavljeno: 14.05.2011
http://www.vecernji.ba/vijesti/ja-sam-djecak-koji-je-260-dana-camio-logorima-clanak287552
A fogolytáborból szabadult gyerek felnőttként
békemissziót indított
Írta: Lj. Molnar Mónika2012. május 03. csütörtök, 09:45
Eszék – Marijan Gubina mindössze tízéves volt, amikor 260 napra családjával együtt egy
szerb fogolytáborba került. Az átélt borzalmakról könyvet írt, amelynek, miután több
nyelvre lefordították, egyfajta békemissziós szerepet szán. A bevételből a horvátországi
kisebbségeket szeretné támogatni.
Marijan Gubina 1981-ben született Vinkovciban. Nyolcéves volt, amikor a család az ugyancsak
kelet-szlavóniai Dályára költözött. A hatfős család normális életének az 1991nyarán kezdődött
agresszió vetett végett, amikor is Marijan szüleivel és három testvérével együtt egy szerb
koncentrációs tábor foglya lett. A szenvedés, a kínzások és a fájdalom 260 napig tartott. A
csonka család ezután új életet kezdett Eszéken. Riportalanyom itt végezte el az általános iskolát.
Édesapja és lánytestvére tragikus halála azonban mély nyomokat hagyott a lelkében, amit sosem
sikerült teljesen feldolgoznia, emiatt viselkedési zavarok léptek fel nála. Tizennégy évesen el
kellett hagynia otthonát, és az utcán élt. Hivatásos sofőrnek tanult, építőipari munkásként
dolgozott, később pedig diszkókban vállalt munkát mint biztonsági őr. 2000-ben saját vendéglőt
nyitott, és nem sokkal később megismerte leendő feleségét, akinek a hatására felhagyott rossz
szokásaival, és új életet kezdett. Az elmúlt évek során önkéntesként rengeteg tapasztalatot
szerzett a civil szférában: a kábítószerekkel való visszaélés felszámolásáért harcol többek között.
Segíteni a kisebbségeknek
Marijan a saját élettapasztalatát osztja meg az emberekkel annak érdekében, hogy példát mutasson.
A jótékonysági akciók elkötelezett híve, aki a 260 nap elnevezésű projekttel elsősorban a
Horvátországban élő kisebbségeken szeretne segíteni. A könyv szerzői jogáról lemondva, a bevételt a
kisebbségeknek ajánlja fel. A könyv magyar nyelvű változata hamarosan megjelenik, és aki
megvásárolja, nemcsak egy megrázó olvasmányt birtokolhat, hanem egyúttal jótékonykodik is.
A rengeteg szenvedésen, viszontagságon, útkeresésen átment Marijan Gubina ma 30 éves, boldog
családi életet él, harcol a függőségek ellen, fiatalokon segít, és egy békemisszióba is belekezdett.
Élete ars poeticájának tartja, hogy azokat sem szabad gyűlölni és ítélkezni felettük, akik ártottak neki.
ČITLUK NET
U subotu promocija autobiografskog
romana “260 dana” autora Marijana
Gubine
Obavještavamo vas da će se dana 22.12.2012. godine u Čitluku, u hotelu “Brotnjo” u 18 sati
organizirati promocija autobiografskog kratkog romana “260 DANA”, autora gospodina
Marijana Gubine.
Dnevnik 260 dana djelo je malog čovjeka koji je svakodnevnim radom na samome sebi uspio
probiti sve barijere, otvoriti oči i realno bez predrasuda i mržnje sagledati stvari iz svih
kuteva. Ključan element bio je odvojiti srce od mozga, osjećaje od razuma – što je posebno
teško, pogotovo s tragedijom na svojim leđima. Kao koleteralna žrtva biva zarobljen 260
dugih dana, proživljava svakodnevne nezamislive patnje, umire nekoliko puta, sahranjuje
svoje bližnje i naposlijetku nakon 6360 sati ponovo vidi svjetlo dana.
Bez obzira na veliku patnju, strašne trenutke koji su ga pratili 260 dana i trenutke koji će ga
pratiti do kraja života, odvažio se prenijeti svoje doživljaje na ostatak čovječanstva, s
namjerom da prikaže, u prvom redu zdravo, pozitivno razmišljanje te da pošalje nekoliko
poruka čovjeku.
Osnovna poruka koju autor šalje jest sljedeća:
Ja, desetogodišnji dječak, proživio sam pakao i živim s posljedicama istog, zbog toga što sam
povijesno pripadao narodu koji se zove HRVATI.
Sve vas pozivam da, prije nego što nekoga osudite, prije nego nekome učinite loše, pročitate
moje iskustvo i ne uvedete sebe u napast da činite loše, niti zbog nacionalizma, niti zbog
rasizma, vjerskih opredjeljenja, niti čega drugoga.
Ja, Marijan Gubina, ne osuđujem, ne mrzim…
Da nije rijec o obicnoj promociji i o obicnoj knjizi dodite i uvjerite se sami.O knjizi više možete pogledati
na www.260-dana.com
Svako dobro žele Vam
Tim 260 DANA & citluk.net., Objavljeno: 18.12.2012., admin Prosinac 18, 2012 Vijesti
http://citluk.net/u-subotu-promocija-autobiografskog-romana-260-dana-autora-marijana-gubine/
SRBIJA
Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata
„Do sada smo se odazivali na sve pozive, a gdje nismo bili aktivnim sudionicima nazočili su makar predstavnici
naše udruge. Tako smo, primjerice, nedavno bili na predstavljanju knjige '260 dana' autora Marijana Gubine u
Osijeku i s njim dogovorili daljnju suradnju na promociji ove zanimljive autobiografije. Osim povezanosti s
našim obližnjim udrugama, uspostavili smo suradnju s KUD-om 'Tkanica' iz Vinkovaca, koji su nam već bili u
gostima, a na našim koncertima u Vajskoj nastupio je i renomirani zbor HKPD-a 'Jelačić' iz Petrovaradina te
ženska pjevačka skupina HKPD-a 'Silvije Strahimir Kranjčević' iz Bačkog Brega. Cilj naše udruge je promovirati i
druga područja naše kulturne baštine i suvremenog stvaralaštva,........
http://www.zkvh.org.rs/index.php/vijesti/30-hrvatska-zajednica-u-vojvodini/747-hkpu-zora-u-vajskojobiljeila-prvu-obljetnicu-djelovanja
JAVNO BA
ČITLUK - Nikad veće zanimanje na prostoru Brotnja
prilikom predstavljanja neke knjige nije vladalo kao
prilikom promocije autobiografskog kratkog romana
“260 DANA”, autora Marijana Gubine, koje je
upriličeno u čitlučkom hotelu Brotnjo.
Dnevnik 260 dana djelo je malog čovjeka koji je svakodnevnim radom na samome sebi uspio
probiti sve barijere, otvoriti oči i realno bez predrasuda i mržnje sagledati stvari iz svih
kuteva. Ključan element bio je odvojiti srce od mozga, osjećaje od razuma – što je posebno
teško, pogotovo s tragedijom na svojim leđima.
Kao koleteralna žrtva biva zarobljen 260 dugih dana, proživljava svakodnevne nezamislive
patnje, umire nekoliko puta, sahranjuje svoje bližnje i naposlijetku nakon 6360 sati ponovo
vidi svjetlo dana.
Bez obzira na veliku patnju, strašne trenutke koji su ga pratili 260 dana i trenutke koji će ga
pratiti do kraja života, odvažio se prenijeti svoje doživljaje na ostatak čovječanstva, s
namjerom da prikaže, u prvom redu zdravo, pozitivno razmišljanje te da pošalje nekoliko
poruka čovjeku.
Osnovna poruka koju autor šalje jest sljedeća:
Ja, desetogodišnji dječak, proživio sam pakao i živim s posljedicama istog, zbog toga što sam
povijesno pripadao narodu koji se zove HRVATI.
Sve vas pozivam da, prije nego što nekoga osudite, prije nego nekome učinite loše, pročitate
moje iskustvo i ne uvedete sebe u napast da činite loše, niti zbog nacionalizma, niti zbog
rasizma, vjerskih opredjeljenja, niti čega drugoga.
Ja, Marijan Gubina, ne osuđujem, ne mrzim…
Promociji romana nazočilo je preko 250 okupljenih što dovoljno govori o znatiželji Brotnjaka
za knjigu ovog mladog autora.
Dakle, činiti dobro je vrlina ljudi, praštati, voljeti a ne mrziti, to je ono na što poziva autor
Gubina, koji je kao desetogodišnji dječak prošao pakao logora, stradavanje obitelji, smrt, bol,
strah.
Ipak, uzdigao se iznad straha, neizvjesnosti, bola i danas kao zreo čovjek koji nosi teret velike
tragedije gubitka oca i sestre, zagovara mir, ljubav i praštanje. Tijekom predstavljanja
autobiografije „260 dana“ autor Marijan Gubina nije mogao skriti suze, kazavši kako iznova
proživljava teške trenutke, ali danas zna da je svaki rat pa i Domovinski bio sukob dobra i
zla.
Zlo u konačnici po Božjoj objavi mora izgubiti. Upravo to objašnjava zašto su Hrvati
pobijedili u neravnopravnome ratu, jer smo se časno borili za svoju Domovin i svoj narod.
Knjigu „260 dana“ predstavio je general Živko Budimir, predsjednik Federacije BiH,
naglasivši kako je knjiga ostavila dubok dojam i na njega koji je sam bio sudionikom ratnih
zbivanja, ali ga je i oduševila zato što je Marijan čovjek pun ljubavi i razumijevanja, te
svojim dijelom daje jasnu poruku da mržnja nije riješenje i poziva da više niti jedno dijete ne
proživi ratne strahote.
Ulomke iz knjige „260 dana“ čitali su Robert Pehar, glumac HNK Mostar i autorov prijatelj
Ante Matijević. Program je glazbeno uveličala skupina „Brotnjo“, a vodila novinarka
Danijela Šakota.
JAVNO.ba., Objavljeno: Ponedjeljak, 24 Prosinac 2012 14:10
http://www.javno.ba/kultura/foto-predstavljanje-romana-q260-danaq.html
E-ZADAR
Marijan Gubina: Oslobodimo se gorčine,
Božji smo narod
Zadar
"260 dana" naziv je knjige Marijana Gubine. Mladi Vinkovčanin imao je samo 10 godina
kada je s obitelji odveden u srpski koncentracijski logor. Tamo je proveo 260 dana.
Iskustvo koje je zauvijek promijenilo njegov život Marijan je približio Zadranima na
promociji spomenutog autobiografskog romana koji čitatelje ne ostavlja ravnodušnima.
Porazgovarali smo s Marijanom koji nam je kazao kako ga je iz kalavarije koja nije prestala ni
nakon izlaska iz logora kada se suočio sa siromaštvom izvukla samo vjera i snaga duha.
Roman koji je napisao preveden je na desetak svjetskih jezika, a sav prihod Marijan uplaćuje
u humanitarne svrhe.
Osoba sam koja u svakom zlu pronalazi dobro. Cijela moja obitelj bila je u logoru, naravno,
to je loše, ali dobro je što smo svi bili u istom problemu. Pozitivno je to što smo se brinuli
jedni za druge. Odgojen sam kao kršćanin i Božje prisustvo osjećao sam i u tom paklu.
Godinama sam radio na sebi da bi mogao kontrolirati određene emocije i zdrav razum.
Ključ mojeg romana je to da unatoč kalvariji - ne mrzim. Ne generaliziram. Razumijem ljude
koji nose teret gorčine. Oni su žrtve. Ali moramo se osloboditi tog gnjeva; tog križa. Naravno,
to nije lako. Ali je moguće'', kaže Marijan.
Marijan Gubina posebno naglašava da negativan kontekst ispoljava loš stil života. Gnjev i
mržnja lako se prenose iz generacije u generaciju.
''Hrvati su Božji narod. To je potvrđeno devedesetih, kao i nedavno, oslobođenjem generala.
Zašto bi mijenjali svoju ulogu i kroz mržnju stvarali sebe kao negativne osobe?''
Osvrćući se na poruku oslobođenih generala, u kojoj narodu poručuju da se okrenu
budućnosti, Gubina vjeruje kako je to najbolji mogući pristup.
''Mi moramo ostaviti naše generale njihovim obiteljima. Jasno, čekali smo ih sve ove godine,
ali nemamo pravo očekivati da generali sada nešto naprave za nas. Oni su to već učinili! 20 je
godina žrtve iza njih. Nama nisu dužni više ništa.''
autor: Iva Pejković .,Objavljeno: 29.11.2012
http://www.ezadar.hr/clanak/marijan-gubina-oslobodimo-se-gorcine-bozji-smo-narod
Knjiga „260 dana“ autora Marijana
Gubine bit će predstavljena od 19.00 sati. Knjiga je djelo malog čovjeka koji je
svakodnevnim radom na samome sebi uspio probiti sve barijere, otvoriti oči i realno bez
predrasuda i mržnje sagledati stvari iz svih kutova. Desetogodišnji dječak nalazi se na krivom
mjestu, u krivo vrijeme, zajedno sa svojom šesteročlanom obitelji.
Izložba „Sjećanje“ i promocija knjige „260 dana“ aktivnosti su organizirane povodom
Dvadesete godišnjice sjećanja na herojski grad Vukovar.
Objavljeno:
http://www.nasice.com/vijesti/112nasice2013/udruge2013/ustanove2013/citaonica2013/2578-nasice12112011.html
NOVA TV
Dan 14. kolovoza se u Hrvatskoj obilježava Dan sjećanja na zatočene i nestale, a tom vam
prigodom donosimo šokantnu ispovijest jednog od najmlađih hrvatskih logoraša, Marijana
Gubine.
http://novatv.dnevnik.hr/clanak/inmagazin/donosimo-ispovijest-najmladzeg-hrvatskoglogorasa.html
TIMEOUT HR
Roman preveden na 14 jezika
Marijan Gubina u Zadru predstavlja "260
dana"
Autor Marijan Gubina Zadranima će u srijedu,
28. studenog u svečanoj dvorani Sveučilišta
predstaviti svoju knjigu “260 dana”, roman
koji je u vrlo kratkom vremenu preveden na
čak 14 jezika.
"260 dana" autobiografski je roman Marijana Gubine
rođenog u Vinkovcima koji je kao desetogodišnjak s
obitelji bio zarobljen i odven u srpske koncentracijske
logore, gdje je proveo 260 dana.
Potresna priča ali i poruka da se nakon svega ne smije
mrziti i osuđivati, dovoljan je razlog da ove srijede s
početkom u 18 sati dođete na predstavljanje romana kojem
će nazočiti i sam autor.
Objavljeno:27.11.2012
http://aktualno.hr/novosti/tag/dana/29213_Marijan+Gubina+u+Zadru+predstavlja+260
+dana.html
LIJEPANASADOMOVINAHRVATSKA.COM
Nikog ne osuđuje
Knjiga je predstavljena na Sveučilištu u Zadru, a autor Marijan Gubina malo je govorio o događajima
iz logora. Umjesto njegove riječi, čitani su ulomci iz knjige, a Marijan je poručio da danas više nikoga
ne mrzi, ne osuđuje, da ne generalizira. Kazao je da mu je drago što su predstavljanje njegove knjige
organizirali upravo maloljetni branitelji iz Zadra jer je veliki broj maloljetnih branitelja s njim prošao
pakao srbijanskih logora.
Sve vas pozivam da, prije nego što nekoga osudite, prije nego nekome učinite loše, pročitate moje
iskustvo i ne dovedete sebe u napast da činite loše, ni zbog nacionalizma, ni zbog rasizma, vjerskih
opredjeljenja, niti čega drugoga. Ja ne osuđujem, ne mrzim. Pitaju me u čemu je “fora”. Nema “fore”.
Ljude dijelim na dobre i zle, i ni na koji drugi način – rekao je Gubina.
Objavljeno: http://www.lijepanasadomovinahrvatska.com/novosti/3954-marijan-gubina-kao-djeakzavrio-u-srpskim-logorima-silili-su-me-da-nosim-krvava-trupla-silovali-su-mi-sestru
SS PREGRADA
"Mirotvorac" i 260 dana
21. rujna - na Međunarodni dan mira gostovao je u našoj školi gospodin Marijan
Gubina. Projektom MIROTVORAC i predstavljanjem autobiografskog djela 260 dana
gospodin Marijan nije nikog u dvorani ostavio ravnodušnim...
Za iniciranje susreta je zaslužan 2.d razred, odnosno učenica Mateja Škrnjug koja je
pročitala roman i kontaktirala autora na Facebooku. S g. Gubinom bio je i Dino Jelušić
koji je napisao tekst i glazbu pjesme "Prošao sam sve".
260 dana je dnevnik iz logora, svjedočenje žrtve iz domovinskog rata, kada je g. Marijan
imao 10 godina i bio zatočen sa svojom šesteročlanom obitelji.
Unatoč tome što se je našao kao nedužno dijete na krivom mjestu u krivo vrijeme i doživio
kalvariju, g.Marijan nikoga ne osuđuje i nikoga ne mrzi.
Svakako otvorite stranicu http://www.260-dana.com gdje ćete naći sve o projektu 260 dana ili
pročitajte knjigu, kako biste i vi postali dio misije mira koju širi gospodin Marijan Gubina i
poslali je dalje.
Objavljeno: 21.9.2012
http://www.ss-pregrada.skole.hr/?news_id=304
Sutra.ba
VITEZ
Predstavljena knjiga '260 dana'
Sinoć je u Vitezu, u sklopu programa Sjećanje, predstavljena knjiga "260
dana", autora Marijana Gubine.
Piše: SUTRA.BA
Knjiga "260 dana" djelo je malog čovjeka koji je uspio probiti sve barijere, otvoriti oči i
realno, bez predrasuda i mržnje, sagledati stvari, što je posebno teško s tragedijom na svojim
leđima.
Desetogodišnji dječak nalazi se na krivom mjestu, u krivo vrijeme, zajedno sa svojom
šesteročlanom obitelji. "Krivo mjesto" je okupirano područje istočne Slavonije u tadašnjoj
Jugoslaviji.
Kao koleteralna žrtva biva zarobljen 265 dugih dana, proživljava svakodnevne nezamislive
patnje, sahranjuje svoje bližnje i naposlijetku nakon 6360 sati ponovo vidi svjetlo dana.
"Ja, desetogodišnji dječak, proživio sam pakao i živim s posljedicama istog, zbog toga što
sam povijesno pripadao narodu koji se zove Hrvati. Sve vas pozivam da, prije nego što
nekoga osudite, prije nego nekome učinite loše, pročitate moje iskustvo i ne uvedete sebe u
napast da činite loše, niti zbog nacionalizma, niti zbog rasizma, vjerskih opredjeljenja, niti
čega drugoga. Ja, Marijan Gubina, ne osuđujem, ne mrzim...nemojte ni vi", poručio je autor
Marijan Gubina na predstavljanju u Vitezu.
Marijan Gubina rođen je 1981. godine u Vinkovcima. U osmoj godini života započeo je život
u selu Dalj, nedaleko od Vukovara - grada heroja. U ljeto 1991., zajedno s obitelji biva
zarobljen i sproveden u Srpske koncentracijske logore.
Nakon 260 dana logora, prognan je s dijelom obitelji u Republiku Hrvatsku, Osijek, gdje se za
vrijeme ratnog stradavanja grada Osijeka školuje i završava osnovnu školu. Tragična smrt oca
i mlade sestre usporavaju njegov razvoj i izazivaju poteškoće u njegovom ponašanju.
Sa četrnaest godina prognan je iz vlastitog doma te započinje samostalan ulični život. Školuje
se za profesionalnog vozača, radi kao građevinski radnik i u disco klubovima. 2000. godine
otvara ugostiteljski obrt i izučava zanat ugostitelja.
Godine 2002. upoznaje svoju ljubav života, mijenja životne navike i prvi put osjeća život,
ljubav, sreću. 2008. godine se ženi. Do 2010. godine stvorio je bogato iskustvo u životu i
poduzetničkom svijetu te je dugi niz godina radio u nevladinom sektoru na sprječavanju
zlouporabe opojnih sredstva, što volonterski čini i danas.
Danas živi u Osijeku u sretnoj obitelji koju čine supruga Marta i kćer Anastazija.
Objavljeno: 30.1.2013
http://www.sutra.ba/novost/79687/Predstavljena-knjiga-260-dana
Vitez.info
U Vitezu predstavljena knjiga 260 dana uz potporu uzoritog oca Kardinala Vinka Puljića
http://www.vitez.info/kultura-419/vijesti-iz-kulture/vitez/5855-u-vitezu-predstavljena-knjiga260-dana
24 sata shop
10 top knjiga za plazu
Marijan Gubina: 260 dana, autobiografija
Desetogodišnji dječak nalazi se na pogrešnom mjestu, u pogrešno vrijeme, zajedno sa svojom
šesteročlanom obitelji. Kao kolateralna žrtva biva zarobljen u srpskom koncentracijskom
logoru 260 dugih dana, proživljava nezamislive patnje i naposljetku nakon 6240 sati ponovno
vidi svjetlo dana. Bez obzira na veliku patnju, strašne trenutke koji su ga pratili i trenutke koji
će ga pratiti do kraja života, odvažio se prenijeti svoje doživljaje na ostatak čovječanstva, s
namjerom da prikaže, u prvom redu zdravo, pozitivno razmišljanje te da pošalje čitatelju
poruke ljubavi i mira.
U prodaji na kioscima i na web-shopu Večernjeg lista
Objavljeno:3.8.2012., http://www.icm-sisak.info/?p=496
NASICE.COM
Našice - Izložba „Sjećanje“ i promocija knjige „260 dana“
autora Marijana Gubine
Hrvatska narodna knjižnica i čitaonica Našice u suorganizaciji s Knjižarom i papirnicom
„Pin“ Našice, Udrugom Auxilium Osijek i Hrvatskim društvom logoraša srpskih
koncentracijskih logora organizira izložbu fotografija „Sjećanje“ i promociju knjige „260
dana“ autora Marijana Gubine. Izložba i promocija knjige bit će 16. studenoga 2011. (srijeda)
u prostorijama Knjižnice.
Izložba fotografija „Sjećanje“ čiji su autori sedam fotoreportera iz Hrvatske bit će otvorena
od 10.00 do 19.00 sati, a kroz izložbu će vas voditi Marijan Gubina, mladi autor knjige 260
dana skrećući pažnju na žrtve rata i na noviju povijest Hrvatske uz pratnju ugledne glumice
Hrvatskog narodnog kazališta Jasne Odorčić.
TRAZI.HR
http://www.trazi.hr/vijest/marijan-gubina-kao-djecak-zavrsio-u-srpskim-logorima-silili-sume-da-nosim-krvava-trupla-silovali-su-mi-sestru/1112797
portaloko.hr
POTRESNA PRIČA Marijan Gubina kao dječak završio u srpskim
logorima: Silili su me da nosim krvava trupla, silovali su mi sestru...
Datum objave
03.12.2012 08:24
Foto: Davor Puklavec/Pixsell
Marijan Gubina iz Vukovara imao je deset godina kada je 1991. zatočen u logoru. Dobio je nebrojeno
udaraca, ne zna koliko je puta bio u nesvijesti, a onda su mu dali posao. Točnije, postao je rob čiji je
zadatak bio uređivanje dvorišta, sakupljanje smeća, no vrlo skoro su “smeće” postala ljudska tijela.
– Masakrirali bi ih na dvorištu, a onda bi mi kazali da ih odvučem. Kako sam uopće kao dječak mogao
vući trupla, ruke su mi se utapale u krvi mojih dojučerašnjih susjeda…
Plakao sam, boljelo me tijelo od udaraca, kako da vam objasnim da sam radije tragao za dijelovima
tijela jer mi je njih bilo lakše nositi na hrpu – kazivao nam je 31-godišnji Marijan Gubina, koji je u
srpskim koncentracijskim logorima kao desetogodišnjak proveo 260 dana. Puno kasnije napisao je
knjigu, pisao ju je kao da se njome spašava od ludila, sve što je proživio uobličio je u roman naslovljen
“260 dana”.
Nikog ne osuđuje
Knjiga je predstavljena na Sveučilištu u Zadru, a autor Marijan Gubina malo je govorio o događajima iz
logora. Umjesto njegove riječi, čitani su ulomci iz knjige, a Marijan je poručio da danas više nikoga ne
mrzi, ne osuđuje, da ne generalizira. Kazao je da mu je drago što su predstavljanje njegove knjige
organizirali upravo maloljetni branitelji iz Zadra jer je veliki broj maloljetnih branitelja s njim prošao
pakao srbijanskih logora.
– Sve vas pozivam da, prije nego što nekoga osudite, prije nego nekome učinite loše, pročitate moje
iskustvo i ne dovedete sebe u napast da činite loše, ni zbog nacionalizma, ni zbog rasizma, vjerskih
opredjeljenja, niti čega drugoga. Ja ne osuđujem, ne mrzim. Pitaju me u čemu je “fora”. Nema “fore”.
Ljude dijelim na dobre i zle, i ni na koji drugi način – rekao je
Gubina.http://www.portaloko.hr/clanak/potresna-pri%C4%8Da--marijan-gubina-kao-djecak-
zavrsiou-srpskim-logorima-silili-su-me-da-nosim-krvava-t/0/39079/
PORTAL UHD 91
Knjiga 260 dana je autobiografija koja prikazuje najgore dane u djetinjstvu
desetogodišnjeg dječaka kojega je u rodnom Novom Dalju u kolovozu 1991. zatekao
rat. Kao što sam kaže u predgovoru, ovo je djelo malog čovjeka koji je svakodnevnim
radom na samome sebi uspio probiti sve barijere, otvoriti oči i realno bez predrasuda
i mržnje sagledati stvari iz svih kutova.
Riječ je o priči koja bi u većini civiliziranih zemalja bila previše okrutna, brutalna i
stravična, te kao takva dobila uputu da se ne preporuča djeci i maloljetnicima, kako bi
se spriječile eventualne traume. No u Hrvatskoj su djeca i maloljetnici takve, i još
gore sudbine proživljavali u nedavnoj prošlosti, a danas se o tome ne priča mnogo, a
kamo li da se ti ljudi na dostojan način zbrinjavaju te da društvo kao zajednica vodi
dosljednu i dostojnu brigu o njima.
Ukratko rečeno u knjizi se opisuje 260 dana koje je obitelj Gubina provela u Srpskom
zarobljeništvu u istočnoj Slavoniji. Nezamislive su torture koje su morali proći otac,
majka te njihovo četvero djece, šestogodišnja djevojčica, desetogodišnji dječak koji
se danas, kao odrastao čovjek i sam otac prisjeća svega, trinaestogodišnja
adolescentica i dvadesetogodišnja djevojka. Pripovjedač je prilikom prenošenja
svega što je njegova obitelj prošla nastojao odvojiti srce od mozga, osjećaje od
razuma, no teško je takvo što zamisliti, kada čovjek i kao neutralni čitatelj proživi
cijelu paletu emocija kroz čitanje ove knjige, koja nije velika po bruju stranica, ali je
prebogata iskustvima, osjećajima, patnjom s jedna strane, te neizmjernom ljubavlju i
čovječnošću s druge.
Lakše bi bilo zatvoriti oči od ovakvih priča i okrenuti glavu. Pogotovo nama,
poslijeratnim generacijama koje te strahote nismo proživjeli te nas se izravno ni na
koji način ne tiču. Ionako nam suvremeni svijet vrlo uporno pokušava skrenuti pažnju
prema brojnim suvremenim 'nepravdama', onima koje se čine životinjama,
homoseksualcima, nacionalnim manjinama itd. Koga briga za silovane žene u
Domovinskom ratu, zlostavljanu djecu, invalidne branitelje. To je prošlost, a nije 'in'
tupiti po prošlosti, moramo se okrenuti budućnosti.
No naravno, onaj tko ne cijeni i ne poznaje vlastitu prošlost, nema budućnosti.
Marijan Gubina u svojoj knjizi kaže: „Ja, desetogodišnji dječak, proživio sam pakao i
živim s posljedicama istog, zbog toga što sam povijesno pripadao narodu koji se
zove HRVATI.“ Ako od toga okrenemo glavu okrećemo je sami od sebe, te više
nismo ni Hrvati ni ljudi, već prazne ljušture koje se daju programirati po mjerilima
neke više vlasti koja pokušava kontrolirati svijet, a koja je prevelika i premoćna da je
uopće spoznamo. I na posljetku, ako nemamo suosjećanja za tuđe patnje, te ako
nam je teško makar čitati o njima, što možemo očekivati za sebe u trenucima
nevolje? A nikada se ne zna što svakoga od nas čeka u životu. One koji nemaju
korijenje zaljulja već povjetarac, a bura ih odnosi u beskrajno ništavilo.
Valja naglasiti da ovo nije knjiga o mržnji, već o praštanju i ljubavi. Nevjerojatan je taj
uzorak koji se mahom pojavljuje kod najrazličitijih profila žrtava Domovinskog rata.
Njihove poruke su uvijek o ljubavi. To također govori nešto o samoj naravi
Domovinskog rata i ideje koja je stajala iza njega. Čovjek bi očekivao od tih ljudi da
mrze, no oni opraštaju i nas pozivaju na isto. U ovoj knjizi autor poziva da :“ prije
nego što nekoga osudite, prije nego nekom učinite loše, pročitate moje iskustvo i ne
uvedete sebe u napast da činite loše, niti zbog nacionalizma, niti zbog rasizma,
vjerskih opredjeljenja, niti čega drugoga. Ja, Marijan Gubina, ne osuđujem, ne
mrzim… NEMOJTE NI VI!“
Na koncu preostaje još jedan klišej, koji je toliko istinit da je nezaobilazan iako je
'izlizan', a suvremeni svijet cijeni samo originalnost. Oprostiti, ali ne zaboraviti! To
smo dužni svim žrtvama, osobito onima koji su imali toliko hrabrosti da svoje užase
podijele s nama. I zato pozivam sve koji su u prilici da uzmu u ruke knjigu 260 dana.
No nemojte ju čitati prije spavanja…
Za Portal UHD91 piše: Nikolina Pučar.,Objavljeno:
http://www.uhd91.com/index.php/kolumne/nikolina-puar/3938-oprostiti-ali-nikadzaboraviti.html
OPCINAPOSUSJE.BA
Dnevnik 260 dana djelo je malog čovjeka koji je svakodnevnim radom na samome sebi uspio
probiti sve barijere, otvoriti oči i realno bez predrasuda i mržnje sagledati stvari iz svih
kuteva. Ključan element bio je odvojiti srce od mozga, osjećaje od razuma – što je posebno
teško, pogotovo s tragedijom na svojim leđima.
Desetogodišnji dječak nalazi se na krivom mjestu, u krivo vrijeme, zajedno sa svojom
šesteročlanom obitelji.
Krivo mjesto je okupirano područje istočne Slavonije u tadašnjoj Jugoslaviji, a krivo vrijeme
je vrijeme kada je globalna politika, tj. kada su globalni igrači rekli da je vrijeme da se
Jugoslavija rascijepi.
Kao koleteralna žrtva biva zarobljen 265 dugih dana, proživljava svakodnevne nezamislive
patnje, umire nekoliko puta, sahranjuje svoje bližnje i naposlijetku nakon 6360 sati ponovo
vidi svjetlo dana.
Bez obzira na veliku patnju, strašne trenutke koji su ga pratili 260 dana i trenutke koji će ga
pratiti do kraja života, odvažio se prenijeti svoje doživljaje na ostatak čovječanstva, s
namjerom da prikaže, u prvom redu zdravo, pozitivno razmišljanje te da pošalje nekoliko
poruka čovjeku. Osim navedenoga, čitatelj će prepoznati nekoliko bitnih elemenata među
kojima je i snaga pojedinca, kako da preživi tako i da nastavi živjeti.
Osnovna poruka koju autor šalje jest sljedeća.
Ja, desetogodišnji dječak, proživio sam pakao i živim s posljedicama istog, zbog toga što sam
povijesno pripadao narodu koji se zove HRVATI.
Sve vas pozivam da, prije nego što nekoga osudite, prije nego nekome učinite loše, pročitate
moje iskustvo i ne uvedete sebe u napast da činite loše, niti zbog nacionalizma, niti zbog
rasizma, vjerskih opredjeljenja, niti čega drugoga.
Ja, Marijan Gubina, ne osuđujem, ne mrzim...
NEMOJTE NI VI!
Petak(25.1) u Posušju u Kinodvorani održana promocija knjige “260 DANA” autora Marijana
Gubine.
Objavljeno: 24.1.2013 http://www.opcina-posusje.ba/index.php/nase-posusje/dogadanja/111promocija-knjige-260-dana
INFO HR
Čovjek koji je "260 dana" djetinjstva proveo u
logoru
Piše: Zadarski list
Kao desetogodišnje dijete zajedno sa tri sestre,
mamom i tatom našao sam se na krivom mjestu u
krivo vrijeme. Doživio sam najgori oblik nasilja, ali
sam preživio. Danas imam normalan život jer sam
naučio opraštati. Moja najveća snaga je što sam
naučio odvojiti razum od emocija, što sam odgojen
kao kršćanin. Ne idem svaki dan u crkvu, ali za mene
riječi "oprosti nama duge naše kao što i mi opraštamo
dužnicima našim" ima značenje i smisao - rekao je
među ostalim Marijan Gubina, predstavljajući sinoć u
Svečanoj dvorani Sveučilišta u Zadru svoj
autobiografski roman "260 dana".
Mislio sam da ću umrijeti
Marijan u romanu opisuje strahote koje je kao desetogodišnjak
proživio u srpskom logoru viđene očima nevina djeteta.
- Tup. Bio je to udarac u potiljak koji me oborio s nogu. Našao
sam se na podu izbezumljen, ne znajući što me snašlo. No,
zabrinula me pokidana vrećica i pomisao da sam nešto
izgubio. Puzajući sam krenuo dohvatiti sol, no brzi mrak
pojavio se pred mojim očima. Bio je to snažan udarac nogom
koji me prebacio na leđa. Utrnjeno lice prekrila je topla krv.
Zaplakao sam, no to ih nije spriječilo da nastave s udarcima po
mome tijelu. Mislio sam da ću umrijeti. Plakati nisam mogao.
Ostao sam bez zraka. I hvala Bogu da su se umorili, da su stali.
Osjetim cijelo tijelo kako bridi, kako peče, bol gotovo da i ne
osjetim od straha... - jedna je stravična "sličica" kojom Marijan
opisuje ono što mu se u parku nedaleko od obiteljske kuće
dogodilo kad se vraćao iz trgovine gdje ga je majka poslala po
sastojke potrebne joj kako bi im ispekla kruh. Najdirljiviji dio
romana onaj je gdje opisuje sprske vojnike kako mu odvode iz
kuće dvadesetogodišnju sestru. On i dvije mlađe sestrice
pokušali su ih spriječiti vješajući se o njezino tijelo, ali ni to,
kaže, pa niti majčino i sestrino jecanje i zapomaganje nisu
pomogli. Sestru su odveli, proživjela je 18 mjeseci pakla po
logorima i štabovima gdje je bila nebrojeno mnogo puta
silovana, premlaćivana i mučena. Po izlasku iz logora rodila je
sina.
Nisu to Srbi...
- Taj dečko danas ima 20 godina. Dečko je prekrasan,
pametan, human, jedno dobro dijete koje nema ni trunkice
mržnje u sebi, a ni moja sestra usprkos svemu što je prošla ne
mrzi i ne generalizira - rekao je Gubina, ističući kako su ti
zločinci koji su njemu i njegovoj obitelji nanijeli svu tu pustu
bol zapravo u njegovim očima samo zločesti i bolesni ljudi.
- Nisu to Srbi i ja ne mogu reći da su svi Srbi loši jer je jedan
stražar koji je pustio mog oca da ode u razmjenu kasnije
ubijen. Dakle, za mene postoje samo dobri i zli ljudi, a ništa
između nije bitno - naglašava Gubina, inače voditelj dvaju
projekata pod nazivima "260 dana" i "Mirotvorac". Njegova je
misija, ističe Gubina, okupiti ljude u mudrosti, potaknuti ih na
realno razmišljanje i kojima je zajednički cilj mir u svijetu.
- Ja ne želim da ikada više igdje na svijetu ijedno dijete, pa i
srpsko, doživi ono što sam doživio ja, što je doživjela moja
obitelj i mnogi drugi meni znani i neznani ljudi tijekom
Domovinskog rata. Knjigu preporučujem svima koji se nađu u
problemu. Danas mnogi kukaju da ne mogu kupiti cipele,
odjeću, neki imaju problem s francima, kreditima, ali uvjeren
sam kad pročitaju knjigu "260 dana" da će im biti lakše i da će
im njihovi problemi biti manji - poručio je ovaj mirotvorac koji
gdje god da krene širi ljubav, toleranciju i suosjećanje za ljude
oko sebe. Objavljeno: 29.11.2012 u 08:13
http://www.057info.hr/vijesti/2012-11-29/covjekkoji-je-260-dana-djetinjstva-proveo-u-logoru
GLAS KONCILA
Desetogodišnjak u »paklu«
Marijan Gubina: »260 dana«, Auxilium, Osijek, 2011, 107 str.
Autobiografsko djelo, »260 dana« Marijana Gubine opisuje
patnje njegove obitelji tijekom Domovinskog rata, od ljeta
1991. do proljeća 1992. godine u Novom Dalju u istočnom
dijelu Slavonije, mjestu najžešćih i najvećih razaranja.
Potresno je svjedočanstvo autora kako je stradavala njegova
obitelj (koju tvore otac Hinko, majka Marija, starije sestre
Zorica i Gabrijela te najmlađa Helena) kad su vlast preuzeli
pobunjeni Srbi. Cijela obitelj bila je zatočena u hangaru s
drugim ljudima kad je autor imao samo deset godina. Nakon
puštanja iz pritvora živio je s obitelji kod kuće pod stalnim
nadzorom agresora, proživljavao maltretiranja, fizička i
psihička nasilja, strahove od gubitka najmilijih, a otac i on morali su odlaziti na prisilni rad.
Posebno ga je pogodila tragična sudbina sestre Zorice koja je bila prisiljena na rad i bila
izložena specifičnom nasilju.
Autorov jednostavan, konkretan i emocionalno nabit stil pisanja čitatelju pruža lakoću čitanja
i predodžbu svih događaja opisanih u knjizi. Svaki detalj je obilježen konkretnošću i
usmjerenošću na ono bitno tako da čitatelj dobiva jasnu sliku događanja te se osjeća
promatračem. Čitajući dolazi se do mjesta kad postaje naizgled bezizlazno, osjeća se kraj, jer
nema rješenja te situacije, no tada dolazi Božji zahvat po kojem obitelj ipak ostaje na životu.
Tako je u nekoliko situacija koje autor donosi u knjizi.
Knjiga potvrđuje da se ta obitelj održala zajedništvom, vjerom u Boga, u bolje sutra, u
prestanak patnje, u prestanak boli i dolazak slobode, što se i dogodilo, baš na sam Uskrs, kako
navodi autor, 16. travnja 1992. godine. Osnovna poruka djela je autorovo svjedočanstvo: »Ja,
desetogodišnji dječak, proživio sam pakao i živim s posljedicama istog, zbog toga što sam
povijesno pripadao narodu koji se zove Hrvati.« Objavljeno:22.8.2012.,
http://www.glas-koncila.hr/portal.html?catID=&conID=27599&act=view
Radio posusje
U Posušju je u petak predstavljen roman 260 dana Marijana Gubine. Glavno predstavljanje
zbilo se u posuškoj kinodvorani no tijekom dana autor je posjetio i osnovne škole gdje se
susreo s učenicima i izravno im iznio svoje svjedočenje. Izdavač ove knjige je Auxilium,
Inače, Auxilium znači pomoć svima koji žele živjeti kršćanske i opće ljudske vrijednosti mira
i jedinstva, ljubavi i istinske slobode, odnosno pomaganje ljudima ovoga svijeta da spoznaju i
otkriju pravu ljubav i žive ju.
Ova knjiga, po književnoj vrsti autobiografski roman, pokazatelj je ratnih nedaća što su se
dogodile Hrvatima u Dalju i okolici za vrijeme Domovinskoga rata, odnosno jednoj
šesteročlanoj obitelji kojoj pripada i pisac ovoga potresnog romana. Njegova vrijednost jest u
opisu detalja njihove patnje u srpskim koncentracijskim logorima, ali i neopisivo ljudsko i
kršćansko opraštanje svima koji su ih tlačili i mučili, pa i ubijali jer ova opisana obitelji
izgubila je glavu kuće oca i člana obitelji kćer, odnosno sestru. U paklu što su ga proživjeli
kod njih se nije ni u jednom trenutku rodila mržnja i osveta, nego neprestance je bujala ljubav.
Netko će se upitati: Je li to uopće moguće? Ovdje se valja sjetiti našega Gospodina Isusa
Krista kojega je mržnja dovela na križ, kao što je spomenutu obitelj odvela u ovozemaljski
ratni pakao i neopisivi kaos, ali kao što je Krist sve to pobijedio svojom ljubavlju i prema
mrziteljima i prema svim grješnicima ponudivši im i mogućnost obraćenja i spasenja, tako je i
ova hrvatska i katolička mučenička obitelj, a takvih je mnogo bilo tijekom toga rata,
pobijedila mrak, tamu, zlo i mržnju, te je danas posvema slobodna u duhu unatoč silnoj
podnesenoj patnji i gubicima svojih dragih i milih.
Evo što je predstavljač ovoga romana prof. don Ilija Drmić rekao na oba mjesta
predstavljanja: “Knjiga što ju je napisao Marijan Gubina ima vrlo zanimljiv naslov 260 dana,
što me podsjetilo na knjigu 1260 dana u skloništu i zatočeništvu o. Stipe Juriča, koja govori o
Apokalipsi sv. Ivana. Marijanovih 260 dana patnje uklapa se u ovih 1260 dana nevolja kroz
koje su prolazili Crkva i njezini članovi nazvani kršćanima, po Kristu Patniku, Raspetome i
Uskrslome. Sv. Pavao je rekao da svi mi kršćani trebamo pridružiti svoje patnje Kristovim
patnjama, te na taj način nadopunjati ono što nedostaje Kristovim patnjama, a sve pod vidom
osobnoga i zajedničkoga otkupljenja. Mi svojom patnjom pomažemo u spasenju onih koji nas
ubijaju i progone, jer je za njih umro i uskrsnuo i sam Krist. Ovom patnjom koja je trajala 260
dana i koja u drugim oblicima traje i dalje u životu ovoga Patnika Marijana, koji je pars pro
toto - dio za cjelinu sveopće naše hrvatske patnje tijekom naše povijesti, a napose Drugoga
svjetskog rata i Domovinskoga rata. Mnogi tu našu patnju nisu vidjeli ali Bog je vidi i
vrednuje i nagrađuje. Mnogi tu našu nevolju nose u svojim kostima koje od jecaja umiru, jer
nemoguće je drugome zadati patnju i biti radostan! Mnogi taj naš sveopći jad pripisuju nama
samima jer smo bili tobože pohlepni za nečim što nam ne pripada a to je država! Tko god ima
svoje ime, svoju obitelj i svoj narod, ima pravo na svoju vlastitu državu. Tko želi sebi državu,
želi je i drugome, jer mi smo braća i sestre jednoga jedincatoga Boga. Tko želi svoj mir, želi
ga ne samo radi sebe nego i radi drugih. Ovo su presvete kršćanske ideje koje su se začele u
Crkvi i životu njezinih progonjenih članova. Iste ideje nikle su i u ovome pobunjeniku protiv
zla koji je spoznao na dnu pakla ljudskoga da se iz njega može jedino dići ljubavlju koja je
dar Božji nama ljudima i da nas ona jedina i jedino može uvesti u nebesko kraljevstvo.“
Sv. Augustin je rekao: Ljubi i čini što hoćeš! Ako se živi u ljubavi, onda se može činiti samo
dobro i ništa drugo. Svijet mržnje proizvodi ratove, sukobe, nasilje, nered, kaos u svim
dijelovima društva.Pokret Auxilium nikao je iz velike nevolje i već se širi diljem svijeta kao i
snaga opraštanja opisana u ovom romanu 260 dana. Pružimo im ruke pozdrava i otvorimo im
svoje srce.
Objavljeno:28.1.2013
http://www.radioposusje.ba/component/content/article/38-slider/3330-osvrt-na-roman-260dana.html
PORUKA
U našoj rubrici naslova 260 dana, nastaloj prema istoimenoj knjizi
Marijana Gubine, uz odobrenje autora …na čemu od srca zahvaljujemo …objavismo
cjelovitu knjigu kroz …kako simbolično …26 nastavaka. Potresno do bola, neshvatljivo,
žalosno …ljutnja, gorčina, razočarenje …smjenjuju se u nama, čitateljima, različiti osjećaji
dok hodimo zajedno s glavnim likom ….autorom knjige …a u vrijeme radnje tek
desetogodišnjem dječaku …kroz svih 26 nastavaka kao po svojevrsnom Križnom putu.
Od autora knjige, Marijana Gubine, ovih dana dobismo i pismo u kojemu stoji: -Veliko mi je
zadovoljstvo što smo ostvarili suradnju i neizmjerno sam Vam zahvalan što su se moje poruke
čule u Njemačkoj. Nadam se da ću uskoro početi sa svojom misijom diljem Njemačke tj.
diljem njemačkog govornog područja. Osim promocija knjige kroz program SJEĆANJE
planiram dogovoriti suradnju s njemačkim dnevnim tiskom da po modelu iz Hrvatske
napravimo posebno izdanje koje će ići po simboličnoj cijeni uz dnevni tisak diljem Njemačke
ili njemačkog govornog područja. U Hrvatskoj sam to odradio s austrijskom tvrtkom STYRIA
(24 sata, Večernji list, Poslovni tjednik,24 expres) po modelu cijena knjige 19,90 kn.,tako da
danas imate knjigu na preko 4.000 prodajnih mjesta u RH (kiosci, tisakmedia centri, knjižare
i web shop-ovi).
Knjiga je postavljena među “top 10″ za ljetno štivo (9 naslova je strano štivo). U 11. mjesecu
planiramo izaći s monodramom 260 DANA koja će također biti prilagođena svjetskom
tržištu.Ovaj tjedan ću otštampati knjige na 8 jezika i naravno medu njima i njemački …stoji
između ostalog u pismu Marijana Gubine.
A mi, za kraj objave dijelova iz knjige “260 dana” …nadamo se ne i kraj suradnje s
Marijanom Gubinom … zbog jačine i značenja izdvajamo još jednom iz Predgovora knjige,
autorovu poruku, zadivljeni onim što je …unatoč svemu proživljenom …uputio čitateljima.
-Ja, desetogodišnji dječak, proživio sam pakao i živim s posljedicama istog, zbog toga što sam
povijesno pripadao narodu koji se zove HRVATI.
Sve vas pozivam da, prije nego što nekoga osudite, prije nego nekome učinite loše, pročitate
moje iskustvo i ne uvedete sebe u napast da činite loše, niti zbog nacionalizma, niti zbog
rasizma, vjerskih opredjeljenja, niti čega drugoga.
Ja, Marijan Gubina, ne osuđujem, ne mrzim…
NEMOJTE NI VI!
Posted on : 22-07-2012 | http://www.hrvatskiglas-berlin.com/?p=45505#more-45505
HDLSKL-OBŽ
Promocija knjige „260 dana“ o desetogotišnjem dječaku, zatvoreniku srpskih koncentracijskih
logora14 Kolovoz 2011 na prepunom brodu Galija održano predstavljanje knjige mladog
autora Marijana Gubine pod nazivom “260 dana”. Marijan, danas 30-godišnjak, na vrlo
emotivan način opisuje svoja sjećanja iz vremena 1991. i 1992. godine. Naime, u to je vrijeme
kao desetogodišnjak na svojoj koži osjetio kako je to biti zlostavljan i kako to izgleda biti
zatočenik logora.Osim velikog broja Osječana, predstavljanje knjige “260 dana” svojim su
prisustvom uveličali brojni pripadnici Hrvatskog društva logoraša srpskih koncentracijskih
logora, Župan Osječko-baranjske županije dr. Vladimir Šišljagić te ostali državni dužnosnici.
http://hdlskl-obz.hr/?page_id=52
GLOSS SI
'260 dana' autora Marijana Gubine
Potresno svjedočanstvo mladog autora, tada
desetogodišnjaka, koji gotovo filmskim jezikom, priča
priču ratnoga bezumlja.
U rodnom Dalju 1991. godine Marijan Gubina, tada desetogodišnji dječak, prošao je kalvariju
s cijelom svojom obitelji, ocem, majkom i tri sestre. Našao se na krivom mjestu u krivo
vrijeme, vrijeme kada je globalna politika, tj. kada su globalni igrači rekli da je vrijeme da se
Jugoslavija rascijepi. Kao kolateralna žrtva biva zarobljen 260 dugih dana, proživljava
svakodnevne nezamislive patnje, sahranjuje svoje bližnje i naposlijetku nakon 6360 sati
ponovo vidi svjetlo dana.
Sada, nakon više od dvadeset godina, smogao je hrabrosti da strašne trenutke koje je proživio
pretoči na papir, i stvori izrazito dirljivo, snažno djelo „260 dana“, koje svakako nije samo još
jedno prozno djelo s tematikom iz Domovinskoga rata, već potresno svjedočanstvo ovoga
mladog autora, tada desetogodišnjaka, koji gotovo filmskim jezikom, priča priču ratnoga
bezumlja.
Ono
što je
specif
ično
za
ovaj
autor
ov
prvije
nac
jest
njego
va
namje
ra da,
bez
obzira
na
proži
vljene
straho
te,
prikaž
e
poziti
vno razmišljanje te da pošalje nekoliko poruka čovjeku, sugerirajući pojedincu da
svakodnevnim radom na samome sebi može probiti sve barijere, otvoriti oči i realno bez
predrasuda i mržnje sagledati stvari iz svih kuteva. Za autora, ključan element u tom procesu,
bio je odvojiti srce od mozga, osjećaje od razuma – što je posebno teško, pogotovo s
tragedijom na svojim leđima.
Misija Marijana Gubine postala je okupiti ljude u mudrosti, tj. poticanjem javne svijesti o
miru i izgradnji suradnje između pojedinaca, država i organizacija, izgraditi mrežu
međunarodnog mira i poticati globalni trend – kulturu mira.
„Sve vas pozivam da, prije nego što nekoga osudite, prije nego nekome učinite loše, pročitate
moje iskustvo i ne uvedete sebe u napast da činite loše, niti zbog nacionalizma, niti zbog
rasizma, vjerskih opredjeljenja, niti čega drugoga. Ja, Marijan Gubina, ne osuđujem, ne
mrzim...“
Knjigu „260 dana“ potražite na svim kioscima po cijeni od samo 19,90 kuna!
Knjiga je dostupna i na stranici webshopa Večernjeg lista
OBJAVA: 21.06.2012 / 13:17.,
http://www.vecernji.hr/kultura/260-dana-autora-marijana-gubine-clanak-422856
MARIJAN GUBINA - TABORIŠČNIK S
SPOROČILOM MIRU
Vlatka Kolarović Fotografije: Domagoj Topić/Pixel | 29.10.2012
Poleti 1991, ko je kot desetletni deček z družino živel v Slavoniji, je v njegovo mirno otroštvo
zarezala vojna. Znašel se je v ujetništvu – v srbskem koncentracijskem taborišču je preživel
260 dni. Grozote, ki jih je tam doživel, je skoraj dve desetletji pozneje popisal v romanu,
prevedenem v deset jezikov, po katerem bodo kmalu posneli tudi film. Posilstva, brutalno
zlorabljanje, psihično mučenje, vse, čemur je bil priča kot otrok, je obrnil – proti sovraštvu.
31-letnik iz Osijeka verjame v moč odpuščanja in svet brez zla. Pomaga vsem tistim, ki niso
tako močni, kot je on. Živi z motom: »Jaz, taboriščnik, sem izbral pot odpuščanja. Ne
obsojam, ne sovražim, pošiljam sporočilo miru in molim. Vas pa prosim, da poskusite ravnati
enako.«
Živimo v času, ki stavi na pozabljivost, nekatere stvari raje potlači in preteklost briše,
kot da ni nikoli obstajala. V svoji knjigi 260 dni, ki na Hrvaškem prihaja na police te
dni, v slovenščino pa je tudi že prevedena, a še čaka na založnika, ste se obrnili 'proti
toku' in spomnili na čas, ki ga ne bi smeli nikoli pozabiti. Kaj vas je pravzaprav privedlo
do odločitve, da boste opisali strašne izkušnje iz svojega otroštva in jih s tem ohranili
pred pozabo?
Že leta in leta po prihodu na svobodo se vsak dan srečujem s težavami, ki jih prinašajo
posttramvmatska stresna motnja, anksioznost ter depresivno in latentno vedenje, posledice
izpostavljenosti najhujšim oblikam nasilja. Poleg tega sem vsa ta leta brskal po sebi, da bi se
pozdravil in zatrl spomine, in to mi je sčasoma tudi uspelo. Čeprav sem nekako odrinil
spomine in se ogibal družbi, v kateri so govorili o vojnih strahotah, sem si že kot najstnik
obljubil, da bom nekoč vse, kar se mi je zgodilo, prenesel na papir. Devetnajst let po
osvoboditvi iz taborišča sem dokončal avtobiografski roman, ki sem ga pisal v času
dozorevanja in zbiranja moči, z njim pa želim prepričati družbo, da lahko tudi posameznik
premaga največje družbene probleme. Hotel sem pokazati, da človek kljub preživeti kalvariji
zmore ne sovražiti ter da mora razmišljati stvarno, brez predsodkov in posploševanja, kajti
drugače postane žrtev čustev pa tudi manipulatorjev. Zaradi tega je po mojem mnenju roman
260 dni odlično gradivo za samopomoč v vsakodnevnih, le na videz brezizhodnih okoliščinah,
ki danes pestijo večino ljudi.
Kako ste se sploh lotili ustvarjanja knjige? Kako ste podoživljali travme in kaj je bilo
pri tem spominjanju najtežje?
Nastajanje knjige je bilo tako dramatično, da bi lahko o njem napisal pravo dramo. Po več
fazah mi je nazadnje le uspelo priti do zadnje pike in ugasniti računalnik. Pisati sem začel leta
2001, zapisal nekaj besed in nehal. Čez šest mesecev sem poskusil znova in uspelo mi je
napisati celo dve strani. In tako sem na vsakih nekaj mesecev – ob boju s čustvi – del
spominov prelil v pisno obliko, vse do začetka leta 2011, ko sem se odločil, da bom knjigo do
konca poletja tudi dokončal. Vse sem si pripravil ter z ženo in otrokom odšel na skrbno
izbrani kraj v Splitu, trdno odločen, da se ne bom predal. Čeprav sem bil oddaljen od
vsakodnevnega življenja, z morjem in ljubljenimi ob sebi, delo ni bilo niti prijetno niti
enostavno. Vsako juto ob zori me je zbudila budilka – a samo prvo jutro sem občudoval
naravo, vsa naslednja so bila čedalje bolj mučna. Vsak dan znova sem se moral namreč
prisiliti, da nisem obupal. Začetek pisanja je bil vsakič podoben sizifovskemu početju, saj sem
potreboval od 45 do 60 minut, da sem se vrnil nazaj v čas in na kraj dogodkov, z vstopanjem
v svet, podoben nočni mori, pa je prišla tudi nova preizkušnja – boj s samim sabo, kako čim
dlje vztrajati in čim več dogajanja prenesti na papir. Seveda so dogodke spremljala močna
čustva, ki uničujejo, posledica pa so bili nočne more, depresija in podobno. Na žalost je moja
zamisel, da se bo družina medtem sproščala na plaži, padla v vodo. Moje psihofizično stanje
se je iz dneva v dan slabšalo, krčevit jok, ki sem ga neuspešno skušal skriti, je bil vse
prodornejši. Bil sem tako nabit s čustvi, da sem pomislil celo, da bo nekaj eksplodiralo, ali jaz
ali pa prostor. Kmetje obilici dežja pravijo vremenska ujma, sam pa še iščem besede za opis
tako zelo neugodnih delovnih razmer za pisanje. Po zaslugi žene in hčerke, ki sta mi dajali
energijo, sem se približeval koncu. Ko pa sem prišel do zadnjega dela romana, me je vidno
pretresena soproga Marta s solzami v očeh prosila, naj knjige ne dokončam. »Prosim te, ne
več. Ni vredno tvojega zdravja, umrl mi boš ...« Po kratkem pogovoru in kupu porabljenih
robčkov sem z njeno nepogrešljivo podporo pisal naprej in kmalu postavil zadnjo piko v
svojem prvem romanu.
Imeli ste komaj deset let, ko ste že doživljali najhujše grozote. Ko zdaj za nazaj
razmišljate o sebi, kaj menite, ali ste takrat sploh verjeli v prihodnost? Ste v taboriščnih
dnevih kdaj pomislil, da vendarle obstaja luč na koncu predora?
Starši so me vzgojili v kristjana, zato sem že pred tragičnimi dogodki verjel v božjo moč, v
taborišču pa sem pričakoval čudež, saj bi nas lahko le ta rešil iz pekla. Verjamem, da je vsak
taboriščnik videl luč na koncu predora, pa čeprav je ta vodil na drugi svet. Ne takrat ne danes
smrt zame ni bila problem, težko pa je, če živiš v peklu.
Katera preizkušnja je bila v teh 260 dneh ujetništva najtežja?
Med najhujšimi preizkušnjami je težko izpostaviti eno samo. Takrat, pri desetih, enajstih letih,
mi je bilo v vlogi žrtve in priče številnih zločinskih dejanj najteže gledati mučenja ljubljenih.
Občutil sem njihovo bolečino. Čeprav so najbolj boleča fizična mučenja, mi lahko verjamete,
da psihičnih bolečin ne moreš popisati. Bolijo še zdaj, bolele bodo vse življenje. Danes, kot
oče in kot soprog, se šele zares zavedam, kaj je preživljal moj oče zaradi nemoči, ko ni mogel
obvarovati svoje družine. Kot odrasel človek, ki pozna pomen nedolžnosti, ljubezni,
ljubezenskega odnosa, se zdaj zavedam tudi akta posilstva, čustvenega in duševnega šoka, ki
ga je preživljala moja sestra. Z ženino pomočjo sem spoznal tudi pomen materinske ljubezni,
in čeprav kot oče pravzaprav težko razumem, kako je mogoče, da je ta ljubezen močnejša od
očetovske, nekje v sebi le slutim, da je materinska ljubezen med človekovimi občutji največja.
In ker se tega zdaj zavedam, ob misli na trpljenje svoje mame še vedno komaj zadržujem
solze.
Najprej strahote taborišča, po njih še družinske tragedije … kako vam je uspelo
življenje vrniti v stare tirnice, kako da se niste izgubili ali dvignili roke nase, tako kot
številni drugi?
Čeprav sem imel v svojih najstniških letih samomorilne misli in čeprav so me dvakrat le
stotinke sekunde ločile od samomora, sem z božjo pomočjo premagal tudi to vražjo past.
Nobene volje za življenje nisem več imel, zavrnjen od družine in družbe, s hudimi travmami,
sem izhod iz muk videl samo v koncu življenja in verjel, da je tak beg upravičen. Zdaj
razmišljam bolj stvarno, zavedam se, da sem se motil, in sem hvaležen Bogu, da je poskrbel
za klik v moji glavi in v mojih občutkih ter me pripeljal na pravo pot, na kateri sem spoznal
svojo ženo, s katero sem si ustvaril družino. Družina je temelj družbe oziroma človeka, ampak
sama po sebi vendarle ni dovolj. Človek mora vsak dan delati s sabo, razmišljati mora o sebi,
stvarno mora gledati na vse stvari v življenju, želeti mora dobro sebi in tudi drugim. Našel
sem se v geslu: »Ne čakaj na dobro, ustvarjaj ga sam, da se ti bo čim prej povrnilo.«
Kako se danes spopadate s spomini in travmami? So sčasoma zbledeli?
Na človekovo psihofizično stanje vpliva marsikaj, še najslabše nedelo, ki je poglavitni razlog
za vsa težavna obdobja. Jaz se zdravim z delom. Izjemno pomembna so tudi čustva, ki
velikokrat zameglijo razum in so največji dar in največje prekletstvo hkrati. Ključ do uspeha
je, da se naučite ločiti srce, torej čustva, in razum. Meni je sicer uspelo, a se moja čustva in
moj razuma kljub temu še večkrat spopadejo med seboj. Priznam, čustva včasih zmagajo, in
to me veliko stane, vendar mi ni žal. Navsezadnje sem vendarle samo človek.
Eno izmed vaših najpomembnejših sporočil je: »Ne sovražim, ne sovražite niti vi!« Ali
vas moti, ko vidite, v kolikšni meri so ljudje sposobni na vso moč sovražiti drug drugega
tudi zaradi povsem nepomembnih stvari?
Vsak dan se srečujem s človeško zlobo, na žalost sem včasih njena žrtev tudi sam. Dejstvo je,
da se hudičevo zlo kaže v človeški zlobi, ki je manjša ali večja, in da ljudje obupajo že zaradi
manjših življenjskih težav. Žal mi je, da je človek, kljub moči, ki jo nosi v sebi, tako zelo
šibak. Zato da ne bi bil zgolj pasiven opazovalec in da se ne bi samo pritoževal, sem svoje
življenje posvetil pozitivnemu družbenemu delovanju.
Je v današnjem svetu sploh še mogoče živeti s tako utopično idejo – svet brez sovraštva?
Seveda. Ljudem brez močne vere se zdi ta ideja utopična, za tiste, ki so dosegli 'drugo' stanje
zavesti, pa je to življenje. Nikomur ne gre zameriti, saj se vsi rodimo z majhnim odmerkom
zlobe v sebi, z resnično majhno dozo, ki se je niti ne opazi, dokler človek ne odraste. Skozi
življenje in zaradi vplivov življenjskega okolja pa se ta zloba, na žalost, povečuje. Pri
nekaterih je zlobe več, pri drugih manj, vsi pa bi morali spoznati sebe ter s svojim zgledom in
delom vplivati na druge.
Objavljeno: 29.10.2012., http://www.gloss.si/intervju/marijan-gubina-taboriscnik-s-sporocilom-miru
sv-leopold-mandic.net
Knjiga “260 dana” – Marijan Gubina
Inspirirana pričom čovjeka po imenu Marijan Gubina i njegovom projektu “260 dana”
teško sam mogla ostati ravnodušna.
izvor: google
Većina vas sigurno je čula za ovoga malog čovjeka koji je uspio probiti sve barijere,
realno bez predrasuda i mržnje sagledati stvari iz svih kuteva i javno objaviti tužnu priču
svoga života. Uzevši olovku i papir, ovaj čovjek je počeo pisati i pisati životne stranice
tragedije koje je proživio. Vjerujem da mu nije bilo ni malo lako. Za takvo nešto, trebalo
je odvojiti srce od mozga i osjećaje od razuma.
Ovaj 31-godišnjak iz Osijeka, imao je samo deset godina kad je 1991. godine ,
zajedno s obitelji, bio zatočen u srpskom koncentracijskom logoru. Silili su ga
da nosi krvava trupla, silovali su mu sestru...i još nebrojeno mnogo grozota. I sad
se naježim kad se sjetim priče iz prve ruke koju mi je ispričao moj prijatelj vrlo blizak
Marijanu. Nisam mogla vjerovati da se takvo nešto dogodilo, da je to zaista netko mogao
napraviti. Sama u sebi sam se pitala: “O Bože, kakvih sve okrutnih ljudi ima da na tako
jadan, van svakog razuma, neljudski način mogu čovjeku život pretvoriti u pakao. Gori su
od životinja!”
Ono što je ovaj čovjek prošao je dno dna, a opet zahvaljujući svakodnevnom radu na
samome sebi uspio je “realnosti pogledati u oči.”Dobio je nebrojeno udaraca, ne zna
koliko je puta bio u nesvijesti, a onda su mu dali posao. Ma kakav posao? To nije ni
slovo p od posla. Postao je rob čiji je zadatak bio uređivanje dvorišta, sakupljanje
smeća, no vrlo skoro su “smeće” postala ljudska tijela.
Plakao sam, boljelo me tijelo od udaraca, kako da vam objasnim da sam radije tragao za
dijelovima tijela jer mi je njih bilo lakše nositi na hrpu – kazao je to Marijan u portalu
Slobodne Dalmacije.
U srpskim koncentracijskim logorima proveo je 260 dana čiste torture… Puno
kasnije napisao je knjigu, pisao ju je kao da se njome spašava od nekakvog ludila. Sve
što je proživio uobličio je u dnevnik naslovljen imenom “260 dana”.
http://leavukic1.wordpress.com/2013/01/03/knjiga-260-dana-marijan-gubina/
PREDSTAVLJANE KNJIGE „260 DANA“
U nedjelju je u župnoj crkvi sv. Leopolda Mandića održano kratko predstavljanje knjige pod nazivom
„260 dana“ autora Marijana Guberine.
Ova autobiografija, djelo je malog čovjeka koji je svakodnevnim radom na samome sebi uspio probiti
sve barijere, otvoriti oči i realno bez predrasuda i mržnje sagledati stvari iz svih kuteva. Knjiga 260
dana koja za cilj ima prikazati dio i primjer autorove kalvarije koja čini dio novije hrvatske povijesti,
koja prikazuje primjer žrtava rata, a ujedno potiče na nenasilje i toleranciju jer autor svojim
primjerom ukazuje na isto.
U knjizi je opisana autorova kalvarija, koju je proživio kao desetogodišnji dječak, koji se je sa svojom
šestero članom obitelji našao na krivom mjestu.Krivo mjesto je okupirano područje istočne Slavonije
u tadašnjoj Jugoslaviji. Kao koleteralna žrtva biva zarobljen 260 dugih dana,proživljava svakodnevne
nezamislive patnje,umire nekoliko puta, sahranjuje svoje bližnje i naposljetku nakon 6240 sati
ponovno vidi svjetlo dana.
Autor Marijan Gubina rođen je 1981. godine u Vinkovcima, u tadašnjoj Republici Jugoslaviji, a danas
živi u Osijeku, u sretnoj obitelji koju čine supruga Marta i kćer Anastazija.
Knjiga je predstavljena ispred udruge Auxilium, udruge čiji je predsjednik autor autobiografije, koja je
humanitarna neprofitabilna udruga koja djeluje na području Hrvatske i inozemstva s ciljem izgradnje
mreže međunarodnog mira, uvažanja raznolikosti te poticanja tolerancije i nenasilja.Knjigu je u ime
autora predstavio Petar Kopunović Legitin. Prigodnom prodajom ove knjige, župljani su pomogli ovoj
udruzi u brojnim humanitarnim akcijama.
Župa Sv. Leopolda Mandića Virovitica, Powered by Joomla! valid xhtml valid css
http://sv-leopoldmandic.net/index.php?option=com_content&view=article&id=84:predstavljane-knjige-260dana&catid=1:latest-news
Dan sjećanja na zatočene i nestale u Domovinskom ratu i
promocija knjiga “260 dana”
HRVATSKO DRUŠTVO LOGORAŠA 14.08.2011.
Predsjednik Hrvatskog društva logoraša srpskih koncentracijskih logora Danijel Rehak također je
rekao kako su, nakon poginulih i ubijenih hrvatskih branitelja i civila, bivši zatočenici srpskih
koncentracijskih logora najzaslužniji za stvaranje suverene i samostalne Republike Hrvatske.
Posvetom spomen-obilježja, na mjestu razmjene zatočenika, održane 14. kolovoza 1992. godine, kod
osječkog prigradskog naselja Nemetina, Hrvatsko društvo logoraša srpskih koncentracijskih logora
(HDLSKL) obilježilo je danas Dan sjećanja na zatočene i nestale tijekom Domovinskog rata. Prije 19.
godine, najvećom razmjenom zatočenika u Domovinskom ratu, iz srbijanskih koncentracijskih logora,
oslobođeno je 714 hrvatskih branitelja i civila, a na inicijativu HDLSKL-a Hrvatski sabor donio je
odluku o obilježavanju 14. kolovoza, kao Dana sjećanja na zatočene i nestale.
Obilježavanje Dana sjećanja na zatočene i nestale tijekom Domovinskog rata nastavit će se večeras u
Osijeku izložbom ratnih fotografija ‘Sjećanje’ te predstavljanjem knjige ’260 dana’, o stradanjima
zatočenika u srbijanskim logorima, autora Marijana Gubine, koji je i sam, kao 10-godišnji dječak,
1991. i 1992. zajedno sa svojom obitelji bio zatočen u srbijanskom logoru.
” Bio je to ugodan san. Gotovo da sam bio svjestan tog laganog ljetnog povjetarca koji je kroz
otvoreni prozor naše dječje sobe koračao po mojoj postelji. A, onda začuo sam uznemirenog oca, koji
je prekinuo moj san: “Marijane, sine, ustaj brzo. Ne boj se!” Bio je uplašen kao i ja. U naručju me
iznosio iz sobe. Eksplozija…! Puno eksplozija, jedna za drugom, lomljavina stakla, crijepa…dim, plač
majke, jecaj sestara prekida moj san.
Probudio sam se usred rata……”
http://hdlskl-obz.hr/?page_id=121
MIROTVORAC-Trgovačka i komercijalna škola "Davor Milas“
Marijan Gubina, autor knjige "260 dana"
19. studenog 2012. godine u našoj školi imali smo promociju jedne vrlo potresne i zanimljive knjige "260 dana" autora
Marijana Gubine. Priča je ispričana iz perspektive desetogodišnjeg dječaka i savršeno se uklapa u ove dane
obilježavanja stradanja i patnje grada Vukovara. Promociju je organizirala prof. hrvatskog jezika Jasna Kondža
Staničić, a o knjizi je govorio Ivica Mršo, ravnatelj škole.
Marijan nas upoznaje s događajima koji su se zbili „na krivom mjestu, u krivo vrijeme“ koje je dijelio „zajedno sa
svojom šesteročlanom obitelji“. Doista, nije bilo izbora za obitelj koju su činili majka, otac i četvero djece. Početkom
devedesetih godina obitelj Gubina živjela je u obiteljskoj kući koja se, pokazat će se, slučajno i neovisno o njima
našla u povijesno tamnom dijelu istočne Slavonije. Obiteljska kuća malo je podalje od središta sela čije ime i danas
mnogim, posebice hrvatskim braniteljima, budi nelagodu. To je Dalj. Neki događaji koji su možda mogli promijeniti
njihov život jednostavno su ih zaobišli jer im se kuća nalazila pokraj Željezničke stanice, a time i od središta
zbivanja. To znači da nisu imali nikakve šanse promijeniti budućnost koja im se spremala. Nisu npr. stigli tog kobnog
1. kolovoza 1991. otići u Aljmaš na šlep, i tako izbjeći strahote koje su se spremale Hrvatima na njihovim ognjištima.
Dobrim dijelom zahvaljujući njihovim susjedima Srbima.Marijan i njegova obitelj u trenutku su kao kroz neka paklena
vrata ubačeni u budućnost koja će se dvadeset godina poslije u knjizi „260 DANA“ iščitavati kao tragična prošlost s
kojom treba biti pomiren. Da nije tako, da nije pomirenosti, ne bi se moglo živjeti. To nam govori Marijan svakom
svojom rečenicom. Čak i kad opisuje jezivu scenu u kojoj su njega, desetogodišnjeg dječaka, natjerali da tačkama
kupi masakrirana tijela daljskih policajaca.
Riječ je p romanu stradanja i ljubavi koja ne da čovjeku da poludi u općem kaosu beznađa. Izlaz
je u oprostu jer Marijan naglašava kako dobro i zlo nisu nacionalne, nego ljudske kategorije .
http://ss-trg-kom-dmilas-os.skole.hr/?news_id=174
SLOBODNA DALMACIJA
MARIJAN GUBINA: 260 DANA
Marijan Gubina kao dječak završio u srpskim logorima: Silili su me da nosim krvava trupla, silovali su mi
sestru…
Marijan Gubina iz Vukovara imao je deset godina kada je 1991. zatočen u logoru. Dobio je nebrojeno
udaraca, ne zna koliko je puta bio u nesvijesti, a onda su mu dali posao. Točnije, postao je rob čiji je
zadatak bio uređivanje dvorišta, sakupljanje smeća, no vrlo skoro su “smeće” postala ljudska tijela.
– Masakrirali bi ih na dvorištu, a onda bi mi kazali da ih odvučem. Kako sam uopće kao dječak mogao vući
trupla, ruke su mi se utapale u krvi mojih dojučerašnjih susjeda…
Plakao sam, boljelo me tijelo od udaraca, kako da vam objasnim da sam radije tragao za dijelovima tijela
jer mi je njih bilo lakše nositi na hrpu – kazivao nam je 31-godišnji Marijan Gubina, koji je u srpskim
koncentracijskim logorima kao desetogodišnjak proveo 260 dana. Puno kasnije napisao je knjigu, pisao ju
je kao da se njome spašava od ludila, sve što je proživio uobličio je u roman naslovljen “260 dana”.
Nikog ne osuđuje
Knjiga je predstavljena na Sveučilištu u Zadru, a autor Marijan Gubina malo je govorio o događajima iz
logora. Umjesto njegove riječi, čitani su ulomci iz knjige, a Marijan je poručio da danas više nikoga ne
mrzi, ne osuđuje, da ne generalizira. Kazao je da mu je drago što su predstavljanje njegove knjige
organizirali upravo maloljetni branitelji iz Zadra jer je veliki broj maloljetnih branitelja s njim prošao pakao
srbijanskih logora.
– Sve vas pozivam da, prije nego što nekoga osudite, prije nego nekome učinite loše, pročitate moje
iskustvo i ne dovedete sebe u napast da činite loše, ni zbog nacionalizma, ni zbog rasizma, vjerskih
opredjeljenja, niti čega drugoga. Ja ne osuđujem, ne mrzim. Pitaju me u čemu je “fora”. Nema “fore”.
Ljude dijelim na dobre i zle, i ni na koji drugi način – rekao je Gubina.
U knjizi opisuje svaki detalj pakla, sve što je vidio, sva mučenja koja je
proživio. U logor je sproveden sa svoje tri sestre, tada u dobi od šest,
12 i 20 godina, te s ocem i majkom.
– Uzalud je majka vrištala da uzmu nju, a ne najstariju kćerku.
Emocionalno, to sam doživio najteže jer su moju sestru silovali toliko
puta da nisam shvaćao kako je još živa. To su radili ispred svih nas, to
su gledali moj otac i moja majka, ja. Samo bi nahrupili i iživljavali se na
njoj. Tako je i zatrudnjela. Ona je po tijelu sva izrezana jer su je često vezivali za vrata i “trenirali” bacanje
noževa. To su radili i kada je bila u visokom stupnju trudnoće – kazao je Marijan Gubina.
Njegova sestra živi u Osijeku. Dijete koje je rodila danas ima 20 godina, i njezin sin je odgojen, kaže
Gubina, da nikoga ne mrzi.
– Nema Srbi – Hrvati. Ima dobro – zlo. Puno je Srba koji nisu mogli gledati kako nas u logoru muče i
potajno su nam pomagali, spašavali nas od smrti. Jednoga su tako ubili, šefa straže, koji je pokušao
zaštititi mog oca – kazao je Marijan.
Gubina je 1992. godine razmijenjen i vratio se u Osijek, u ratni Osijek. Nakon 260 dana logora, nije ga
dočekao spokoj doma. Brinuo je o sestri koja je nakon silovanja rodila, brinuo je o majci jer se otac nakon
logora prijavio u Hrvatsku vojsku.
Smrt oca
– Iste te, 1992. godine moj je otac poginuo. Kada sam ga sahranio, mislio sam da ne mogu više. Često sam
mislio da ne mogu više. A onda mi se, ‘93. godine, dogodila tragedija, moja osmogodišnja sestra, koju isto
tako u logoru, kao šestogodišnjakinju, nisu štedjeli od udaraca, poginula je u prometnoj nesreći. Poginula
je pred mojim očima, grlio sam je, želio sam nestati – ispričao nam je Marijan, koji niz godina nije mogao
podnijeti teret koji je proživio. Dva puta se pokušao ubiti. Za njega je život počeo tek 2002. godine.
– Te sam godine doživio ljubav. Osjetio sam slobodu, osjetio sam da imam mogućnost izbora, da
slobodno mogu odlučiti hoću li mrziti ili će me mržnja ubiti. Učio sam razdvajati emocije od razuma.
Sabrao sam se – rekao je Gubina, koji danas sa suprugom i kćerkom živi u Osijeku. Na putu je još jedno
dijete. Strah je, kaže, sahranio, no želi da njegova priča obiđe svijet i da se čuje njegova poruka.
Objavljeno:12.1.2013
http://m.slobodnadalmacija.hr/Novosti/Najnovije/tabid/296/articleType/ArticleView/articleId/195
485/Default.aspx
HRVATSKI GLAS BERLINA
Promocija knjige Marijana Gubine “260 dana” u Zadru
Sandra Marelja-Muić
Napokon smo ga dočekali, rekao, obećao i pojavio se u
sklopu svoje – Mirotvorac- turneje. Izabrao za to satnicu i dan, blago rečeno po biblijskom
nevremenu. Orkansko jugo skida kapke sa prozora, olujni pljusak blagoslovio svih koji su se
zaputili na promociju.
NIje mi žao što sam kao pokisnuti vrabac ušuljala se u dvoranu i odslušala predstavljanje
Marijanove knjige – 260 dana- i čula usput što su oni pametniji od mene imali o tome reći, te
ono najvažnije, upoznala samog autora, mog fejsbuk frenda.
Iznimno snažni komentari od nazočnih profesora, iznimna snaga govora u dragog Marijana.
Nema dekorirane retorike, nema izleta u nacionalizam, nema religijskog busanja. Ima samo
dobro i zlo, te ljudi koji si odaberu biti u jednom od to dvoje. Pokojni novinar Joško
Martinović rekao je da vjeruje da su ljudi samo zato zli jer su i sami nesretni. Koliko dobar
mora biti čovjek koji se uspije rehabilitirati od životnog zla koje je zadesilo njegovu obitelj i
njega osobno, da kao desetogodišnjak provede 260 dana u srpskom logoru i godine života
poslije toga na čardaku između stvarnosti i paranoje , otvorenih svojih rana i sviju oko sebe.
Taj isti cijeni svoju priliku koju je dobio time što je naučio oprostiti i što je to jedino što
svojoj djeci i svojim bližnjima želi prenijeti. Jednostavan, razumljiv, jasnih poruka, ali
dodanih mnogih godina u glasu na onih svojih 31 kroz nesretno iskustvo rata, osvijestio nas je
sviju.
Riječi zadarskog prof. Miliše koji je supredstavljao knjigu zazvonile su u ušima sviju nas:
šutnja i mržnja su najveća bolest današnjice.
Eto smo dobili makar jednog liječnika za to.
Opaska uredništva: Knjigu Marijana Gubine „260 dana“ objavili smo na našim stranicama i
možete ju pročitati …ovdje!
29-11-2012.,
http://www.hrvatskiglas-berlin.com/?p=51076#more-51076
HDLSKL OBŽ
LJUBAV = SLOBODA
Nažalost, još uvijek živimo u vremenu kad je za nas bitnije što će reći „susjed“, nego li osloboditi
se tereta nametnute „stigme“ i progovoriti o vlastitom odnosu s Bogom.
I ja sam bio taj grješnik – unatoč tome što me nagradio svojim bližim prisustvom, ja sam nekako
vagao hoću li govoriti ili da, i dalje, sebično zadržim za sebe spoznaju da je Bog tu, da je bliže
negoli je bio.
Svi mi vjerujemo u Boga i svjesni smo njegovog prisustva, ali o tome sve manje pričamo, kao da
je postalo moderno iliti sramotno zboriti o našem odnosu. U birtijama i na roštiljadama možemo
pričati o svemu, kao da sve znamo i ne bojimo se ispasti „glupi“. Većina se razgovora svodi na
kritiziranje politike, pojedinaca pa čak i crkve kao institucije, bez straha da ćemo i sami biti
iskritizirani od strane naših neistomišljenika. Zašto? Zato što se većina povodi za kritikama.
Kao da je ljudski gen zloće nadvladao našu dušu.
Svi smo rođeni bez grijeha, ali u svima nama postoji jedan mali gen zloće i sposobnost da sami
upravljamo sobom. Nažalost, ova generacija na sebi ne radi, ne kontrolira svoj razum i osjećaje.
Djeca koja su izvor dobra bivaju prepuštena društvu koje je u većini izgubilo osjećaj dobrote.
Čovjek na sebi mora raditi, kao i na djeci, s ciljem da ih pripremi i nauči da mogu sami raditi na
sebi.
Dragi roditelji nemaju vremena raditi na djeci pod izlikom moram raditi da im osiguram tenisice;
moram se odmoriti da sutra mogu ići raditi kako bih im osigurao bolji život. Što je to bolji život?
Što je to sve materijalno, ako nema ljubavi? Ljubav je sloboda. I s pravom konstatiram da smo
kao društvo lišeni slobode. Ušli smo u logor sotone kojeg kontroliraju njegovi sljedbenici.
Izlazak je jednostavan:
Ne čekaj dobro, već ga čini kako bi ti se isto što prije vratilo. Voli i bit ćeš voljen. Kada budeš
dovoljno volio/voljela postat ćeš slobodan/slobodna jer će te i sam sotona izbaciti iz logora, da ne
utječeš na druge.
I ja sam bio grješnik. Zahvaljujući roditeljima, od rođenja sam njegovao vjeru u Boga, stvarao
sam sve bliži odnos, a onda je došao rat i sotona povede utakmicu. Žrtve su bile neizbježne,
najteži oblici nasilja bili su svakodnevnica, a molitve upućene svecima i Bogu bile su sve tiše i
tiše. Lomili su duh u nama. Gledajući iz današnje perspektive, jasno je da smo mi logoraši Božji
narod i da sotona ne može dobiti bitku, a da mu se sami ne predamo. Mi Mu se nismo predali,
voljeli smo bližnje svoje, a kada su se molitve nas i naših bližnjih spojile i sam Bog mogao je
djelovati. Otvorio je vrata.
Čovjek bi očekivao da ga Bog i iznese, no nije li dovoljno to što je otvorio vrata? Na nama je da
ponesemo one koji su zbog ozljeda onemogućeni da išetaju sami.
Nije li pretenciozno očekivati od Boga da on napravi sve, kad nam je dao moć da sami
upravljmo sobom? Na nama je da svaki pojedinac preuzme odgovornost i da radi na sebi kako
bi postao bolji čovjek. Što više ljubavi imamo za sebe i druge, to ćemo biti bliže Bogu.
Kao kršćansko dijete njegovao sam vjeru u Boga, našao se u logoru i proživio najteže oblike
nasilja i tad nisam izgubio vjeru u Boga. Vjerojatno zbog straha, jer je poznato da mali čovjek
kada je najviše ugrožen najviže zapomaže Boga. Nakon 260 dugih dana bio sam oslobođen
srpskog logora, no ne i logora zla. Nedugo nakon prividne slobode, gubitkom oca i sestre, shvatio
sam da sam još uvijek zatočen. Kalvarija za kalvarijom slabila je moj odnos s Bogom do mjere
da sam prestao njegovati vjeru u Njega. Dozvolio sam si luksuz da za sve kalvarije krivim Njega,
često ga pitavši: „Ma, dobro, zašto baš ja? Dobro, do kad? Zašto?“ I na kraju, klasično za malog
čovjeka opravdao sam si svoju slabost tvrdnjom kako nisam dostojan da Mu se obraćam. E, to
je paradoks, no meni je tako bilo lakše. Standardno, kao mali čovjek, izabrao sam put bez borbe.
Iako sam odlučio da se ne borim, iako sam prestao komunicirati s Bogom, neosporna je
činjenica da On mene nije napustio. Dozvolio mi je da razmišljam i da sazrijem. Zbog velikog
tereta na svojim leđima (vraga koji me jahao), još kao dvanaestogodišnjak i kao
trinaestogodišnjak, odlučio sam se za suicid. Teško depresivno, anksiozno psihičko stanje, brzo
je kulminiralo suicidnim mislima, ako su to bile misli. To je bio djelić sekunde u kojem se
automat nalazi u mojim rukama, kočnica je otklonjena, mali komad metala povlačim prema
dolje, puštanjem istog čuje se udarac metala u metal i potvrđuje mojoj svijesti da je metak u
cijevi. Kao da je potres u Slavoniji, trese se cijela soba. Bezukusna cijev kašlje, struže po mojim
zubima dok suze i znoj natapaju moj kauč. Nema fleševa iz srpskih logora, nema slike
obezglavljnog oca, nema slike raspuknute mlađe sestre, samo bol neprihvaćenosti u sadašnjem
životu. Odbačenost od društva, odbačenost od preživjelih najmilijih, potrošila je prazan hod na
okidaču. Sada. Sada kada izlaza nema dolazi do vrhunca, ekspolozija osjećaja. Kao da mi je sam
Bog fizički iščupao automat iz usta i rekao da će sve u životu biti dobro. Nemoj se predati i radi
na sebi.
I jesam. Nastavio sam živjeti, doduše, mukotrpan život. Gladan i žedan, željan ljubavi i dobrote.
Godine su prolazile, a kalvarije se taložile. Usponi i padovi bili su svakodnevnica od koje se nije i
ne može pobjeći. I dalje sam lutao. Ne njegujući vjeru u Boga, tražio sam samoga sebe.
Opravdanja za sebe uvijek sam imao, no ljubav ni sa kim nisam dijelio. Sa dvadeset i jednom
godinom, nakon sedmogodišnjeg samačkog života, otvorim svoju napaćenu dušu i zamolim Boga
za pomoć: Želim voljeti i biti voljen! Molim te, daj mi mogućnost da potvrdim svoju dobrotu. Ja
jesam dobar i bit ću bolji. Neosporno je da sam došao na jednu razinu zrelosti – Bog usliši moju
molbu i pošalje mi osnovu za život. Neiskvarena, pozitivnog razmišljanja, s potrebom da voli,
gotovo nedostižna, ušla je u moj život. Božji anđeo koji nosi ime Marta ispunila je moj život
ljubavlju. Bog mi daje veliku šansu da izgradim zdrav život. Nažalost, kao i većina ljudi, vrlo
brzo zaboravim da je Bog taj koji mi je dao priliku, zanemarim da se pojavio u mom životu
svaki put kada sam ustrajao i kada sam ga iskreno molio.
Nastavio sam naporan život pun turbulencija, no s vrlo bitnom razlikom: sve je bilo lakše. Kada
sam se našao u situacijama da sam skoro posustao, ljubav koju sam dobivao nije dozvolila
posustajanje. Svjestan predhodno proživljenog života i nagrade koju sam na kraju dobio,
vjerovao sam da će ponovo doći trenutak kada ću doseći novu razinu zrelosti i da ću ponovo biti
nagrađen.
I jesam. Dobio sam kćer – zdravu, punu Duha Božjeg. Punjač energije koju mi potroši
suvremeno društvo. Možda će netko pokušati pravdati sebe pa će si dozvoliti luksuz i reći kakve
to veze ime s Bogom pa to je čista stvar prirodnog poretka. Siguran sam da puno ljudi može sve
komentirati na milijun načina, no samo hrabri i iskreni neće tumačiti, nego će prihvatiti da sam
ponovo nagrađen od Boga. I sad osjetim to čišćenje duše. Zahvaljujem dragome Bogu što me
nagradio i potvrdio svoje prisustvo. Očito je da kad čovjek spozna istinu i kada mu ne treba
nikakva potvrda, da ih onda dobija s ciljem da napreduje – da voli, da prenosi ljubav i oslobađa
društvo od ropstva.
Analiziram svoj život i stepenice koje sam savladao. Koračam dalje sve bliže Bogu. Osjetim da
sam sve ispunjeniji i da zaljubljenost s godinama ne nestaje, nego se povećava.
Budimo realni, ispred mene, kao i ispred svih nas, još je puno žrtvovanja, još puno moramo
raditi na sebi. Meni je lakše jer sam prihvatio Boga, svjestan sam da jedino ljubav oslobađa i da
ne postoji prepreka koju pozitivnim djelovanjem ne možemo prevladati.
Život je lijep, ako ga učinimo lijepim.
Marijan Gubina
http://hdlskl-obz.hr/?page_id=1531
miletina.com
Objavljeno: 23.12.2012
http://miletina.com/wp-content/uploads/2012/12/260-dana.jpg
REPUBLIKA INFO
PREDSTAVLJEN ROMAN 260 DANA
U petak, 22. prosinca, u hotelu 'Brotnjo' u Čirluku u organizaciji HKDU-a, predstavljen
je autobiografski kratki roman autora Marijana Gubine.
Mladi Vukovarac u knjizi govori o strahotama koje je doživio za vrijeme Domovinskog rata,
o proživljenom paklu "malog čovjeka", koji se našao na "krivom mjestu u krivo vrijeme" te
koji, kao žrtva biva zarobljen 260 dana. Bez obzira na sve, mržnja nije uspjela zarobiti
njegovo srce već ostaje dosljedan vjeri i ljubavi.
„Ja dijelim ljude na dobre i zle. Iznjedrio sam svoju pobjedu nad sotonom, siguran sam da od
mene neće odustati, ali i siguran sam da me neće ni dobiti, jer bez žrtve nema ni pobjede",
kazao je autor.
"Pročitao sam dosta knjiga, ali ni jedna nije ostavila ovakav dojam na mene. Marijan poziva
na oprost, da oprostimo onima koji su nam nanijeli zlo, ali da ne zaboravimo", između
ostalog, rekao je predstavljajući knjigz, presjednik Federacije BiH Živko Budimir i sam
dragovoljac Domovinskog rata i hrvatski general.
Osim Budimira, o knjizi je govorio Marijanov prijatelj Ante Matijević, a Robert Pehar,
glumac Hrvatskog narodnog kazališta Mostar, čitao je ulomke iz romana, a književnu večer
obogatila je i glazbena skupina 'Brotnjo'. (k.v./republikainfo.com
Objavljeno:24.12.2012.,
http://www.republikainfo.com/index.php/kultura/6784-predstavljen-roman-260-dana
MEDIA MIR MEĐUGORJE
Marijan Gubina: ''Mojih 260 dana u logoru''
Marijan Gubina, utamničen kao desetogodišnji dječak, svoju je kalvariju pretočio u roman
pod nazivom ‘’260 dana’’. Rođen je 1981. godine u Vinkovcima. U ljeto 1991., zajedno s
obitelji biva zarobljen i sproveden u Srpske koncentracijske logore.Knjigu će predstaviti u
Čitluku sutra u 18 sati. Marijan je gostovao u program RPMM Međugorje. Govorio je o knjizi
te o posjetu Međugorju. Više u audiozapisu…
Pubblicato Venerdì, 21 Dicembre 2012 14:30., Scritto da Dragana Dugandžić
http://radio-medjugorje.com/it/vijesti/zanimljivosti/705-marijan-gubina-mojih-260-dana-ulogoru
Izložba "Žene braniteljice u obrani domovine"
„Žene braniteljice u obrani Domovine“ naziv je izložbe
fotografija i predmeta koju je u povodu 20.-te
obljetnice Dana sjećanja na žrtvu Vukovara 1991.
Organizirala Udruga braniteljica Domovinskog rata
Vukovarsko-srijemske županije. Izložba prikazuje ratni
put braniteljica i branitelja Vukovarsko-srijemske
županije u Domovinskom obrambenom ratu 1991.1996. godine kao i ratna stradanja civila. Autor izložbe
je Marijan Gubina 10-godišnji zatočenik logora u
kojem je proveo 260 dana. www.hrv.hr
REGIONALEXPRESS
Hrvatsko društvo logoraša srpskih koncentracijskih logora najavilo je obilježavanje dana HDLSKL od
14. do 16. listopada koji se po prvi puta održavaju u Istarskoj županiji. Dani Društva svake se godine
održavaju u drugoj županiji, a Istra ima čast ove godine biti domaćinom. Konferenciji za medije
održanoj u sjedištu Istarske županije u Puli prisustvovali su Ivan Dumendžić, predsjednik, Stipo
Baraban – dopredsjednik, te Vladimir Gordoš i Ivica Lerotić članovi Predsjedništva.
Ivan Dumendžić istaknuo je kako je to prigoda da promoviraju Županiju napomenuvši kako će u
sklopu obilježavanja Dana društva biti predstavljene dvije knjige u Domu hrvatskih branitelja u petak,
14. listopada u 20 sati. Riječ je o knjizi „260 dana“ te „Vukovar Varaždin“.
U subotu, 15. listopada u Domu hrvatskih branitelja s početkom u 10.30 sati održat će se Svečana
sjednica, a u 13.30 sati uslijedit će odlazak u NP Brijuni. U 20 sati održat će se svečana večera i zabava
uz glazbu.
U Domu hrvatskih branitelja već u četvrtak bit će otvorena izložba fotografija u 10 sati koja će se moći
pogledati do subote u 15 sati. Riječ je o izložbi fotografija sedam ratnih reportera.
U nedjelju, 16. listopada bit će svečano položeni vijenci palim braniteljima na spomeniku kod Parka
Franje Josipa. Uslijedit će obilazak Arena, odlazak na misu u Katedraku te ručak u Valbandonu.
Ivica Lerotić napomenuo je kako se nakon deset godina oformila Udruga logoraša, a važno je da
javnost upozna ljude koji su prošli kalvariju u logorima. Prigoda je to da se shvati da ima takvih ljudi
koji su se unatoč kalvariji rehabilitirali i uklopili u zajednicu. „Hvala istarskom narodu koji nas je
primio objeručke, udomio nas i prihvatio kada smo došli kao prognani“ naglasio je Lerotić.
Na Obilježavanju Dana logoraša okupit će se više od 200 ljudi iz svih županija, stoga se pozivaju svi
zainteresirani da dođu na promocije knjiga i izložbu fotografija. (K.H.)
http://regionalexpress.hr/site/more/obiljeavanje-dana-logoraa-od-14-do-16-listopadau-puli/
'260 dana' - Promocija
Dnevnik 260 dana djelo je malog čovjeka koji je svakodnevnim radom na samome sebi uspio probiti
sve barijere, otvoriti oči i realno bez predrasuda i mržnje sagledati stvari iz svih kuteva.
Povodom obilježavanja Dana sjećanja na zatočene i nestale, 14. kolovoza provest će se prva od 26
aktivnosti projekta "260 dana" čiji su sastavni dijelovi izložba fotografija pod nazivom Sjećanje,
promocija knjige 260 dana čiji je autor Marijan Gubina te promocija pjesme 'Prošao sam sve', autor i
izvođač Dino Jelusić.
Desetogodišnji dječak nalazi se na krivom mjestu, u krivo vrijeme, zajedno sa svo...jom šesteročlanom
obitelji. Krivo mjesto je okupirano područje istočne Slavonije u tadašnjoj Jugoslaviji, a krivo vrijeme je
vrijeme kada je globalna politika, tj. kada su globalni igrači rekli da je vrijeme da se Jugoslavija
rascijepi. Kao koleteralna žrtva biva zarobljen 265 dugih dana, proživljava svakodnevne nezamislive
patnje, umire nekoliko puta, sahranjuje svoje bližnje i naposlijetku nakon 6360 sati ponovo vidi svjetlo
dana. Bez obzira na veliku patnju, strašne trenutke koji su ga pratili 260 dana i trenutke koji će ga
pratiti do kraja života, odvažio se prenijeti svoje doživljaje na ostatak čovječanstva, s namjerom da
prikaže, u prvom redu zdravo, pozitivno razmišljanje te da pošalje nekoliko poruka čovjeku. Osim
navedenoga, čitatelj će prepoznati nekoliko bitnih elemenata među kojima je i snaga pojedinca, kako
da preživi tako i da nastavi živjeti.
Osnovna poruka koju autor šalje jest sljedeća:
Ja, desetogodišnji dječak, proživio sam pakao i živim s posljedicama istog, zbog toga što sam
povijesno pripadao narodu koji se zove HRVATI. Sve vas pozivam da, prije nego što nekoga osudite,
prije nego nekome učinite loše, pročitate moje iskustvo i ne uvedete sebe u napast da činite loše, niti
zbog nacionalizma, niti zbog rasizma, vjerskih opredjeljenja, niti čega drugoga. Ja, Marijan Gubina, ne
osuđujem, ne mrzim...
PROSVJETNI DJELATNICI OBŽ
U Osijeku promociji projekta i knjige 260 DANA prisustvovalo 78 predstavnika osnovnih i srednjih škola sa
područja Osječko baranjske županije kao i mnogi drugi.
Donaciji je prethodio program „260 dana“. Program obuhvaća izložbu ratnih fotografija sedam fotoreportera iz
Hrvatske pod nazivom „Sjećanje“, promociju knjige „260 dana“ autora Marijana Gubine te glazbeni program.O
promociji knjige "260 dana", koja je održana diljem Hrvatske, možete saznati više u nastavku vijesti. STV
15.08.2011. http://os-svete-aneos.skole.hr/?news_hk=1&news_id=257&mshow=290#mod_news
Promocija knjige „260 dana“ o desetogotišnjem dječaku, zatvoreniku
srpskih koncentracijskih logora
Pakao zatočeništva u knjizi Marijana Gubine rasplakao publiku., http://abh.com.hr/index.php?option=com
Bjelovar
Knjiga s velikim i dubokim emocijama i knjiga koja nikog ne mrzi!!!!
Povodom Dana bjelovarskih branitelja i Dana grada Bjelovara u hotelu Central u Bjelovaru
predstavljena je knjiga mladog autora Marijana Gubine „260 dana“.
Ova knjiga je djelo mladog čovjeka, koji je svakodnevnim radom na samome sebi uspio probiti sve barijere i
otvoriti oči te sagledati život iz svih kuteva bez ikakve mržnje, tako je počelo predstavljanje knjige, a nastavak je
slijedio čitanjem odlomaka, koji su izazvali velike emocije i suze na očima svih prisutnih.
Bilo je zaista teško, teško slušati, i autor je plakao, ponovo je plakao, vratio se u djetinjstvo kada je imao samo 10
godina, a mi sjedimo u dvorani, lijepo i krasno mjesto, uz osjećaj hladnoće, tuge i boli, svi prolazimo tih 260 dana,
samo kroz nekoliko odlomaka. U dvorani malo ljudi, zar stvarno ljudi nemaju srce, nemaju razumijevanja, a on, taj
mladi čovjek, zove se Marijan Gubina, on sa suzama u očima, poručuje svima:
Ja, Marijan Gubina, ne osuđujem, ne mrzim….. NEMOJTE NI VI! Ova rečenica je dovoljna da prepoznamo tko je
taj čovjek, koliko ljubavi i razumijevanja ima za sve i za one koji su činili zlo.
Njegove riječi i njegovo djelo, pozdravio je i bjelovarski gradonačelnik Antun Korušec, istaknuvši: - Posebno sam
sretan što ste došli u naš grad i što ste ovdje među nama predstavili Vašu knjigu.
Gradonačelniku se pridružio i zamjenik župana Krešo Jelavić. Posebnim riječima dobrodošlice i riječima
upućenim svima naglasio je da je ova večer posvećena svima onima kojih više nema, ali zato smo mi tu, i oni žive
s nama.
Glazba i brojne fotografije najpoznatijih hrvatskih ratnih fotografa govore sve. Tako je izgledala ova večer, večer
okrunjena posebnim djelom mladog Vinkovčanina Marijana Gubine - „260 dana“.
http://www.bjelovar.info/index.php/kultura/predstavljena_knjiga_260_dana_autora_marijana_gubine/
Pakao zatočeništva u knjizi Marijana Gubine rasplakao publiku
Hrvatsko društvo logoraša srpskih koncentracijskih
logora (HDLSKL) i njegova županijska podružnica
obilježili su i u Osijeku Dan sjećanja na zatočene i
nestale (14. kolovoza) podnevnom svečanošću
održanom uz spomen-obilježje u Nemetinu,
podignutom na mjestu posljednje velike razmjene
ratnih zarobljenika prije 19 godina te večernjim
umjetničkim programom na “Galiji”.
“Ja, logoraš, izabrao sam put na kojemu opraštam, ne
osuđujem, ne mrzim, šaljem poruku mira i molim se za njih. Molim vas, potrudite se
činiti isto”, poručio je Marijan Gubina, autor projekta i autobiografskih sjećanja
objavljenih u knjizi “260 dana”, koja je na “Galiji” predstavljena uz izložbu 140 ratnih
fotografija hrvatskih fotoreportera, među njima Marija Filipija, 100-postotnog hrvatskog
ratnog vojnog invalida koji je nastupio i pjevajući . Nastupio je Dino Jelusić, pobjednik
Dječjeg Eurosonga i autor pjesme “Prošao sam sve”, prvi put izvedene u Osijeku. Ulomke
iz knjige potresnog svjedočenja 260 dana zatočeništva preživjelog Daljca Marijana
Gubine, tada desetogodišnjaka, i njegove obitelji, govorili su Jasna Odorčić i Ivan Karalić,
te glumica osječkog HNK Tatjana Bertok Zupković. Vrijednost knjige prepoznala je Hypo
Alpe Adria banka čiji je predstavnik Vladimir Tunjić čestitao autoru, udrugama Auxilium i
HDLSKL OBŽ na čelu s Damirom Buljevićem, koji je naglasio kako je knjiga osobna, ali
upućena svima i podjednako zajednička bivšim logorašima, podsjetivši kako je 300 bivših
zatočenika preminulo u logorima. Danijel Rehak, predsjednik HDLSKL-a, napomenuo je
kako će udruga i dalje podržavati ovakve projekte, a čestitke autoru uputili su Miljenko
Kolobarić, u ime gradonačelnika i gradske Koordinacije udruga proizišlih iz Domovinskog
rata, te župan Vladimir Šišljagić, naglasivši: “Svaki logoraš je vrijedan, omogućio je imati
Hrvatsku, kao i Franjo Tuđman, Gojko Šušak i generali koje ne smijemo zatajiti i
zaboraviti”. “Ni jedan filmski scenarij nije toliko maštovit, koliku su u stvarnosti logoraši
proživjeli torturu i o tome treba pričati i zbog vlastitog zdravlja i društvenog značaja”,
kazao je Zoran Komar, predstavljajući knjigu. Medijski pokrovitelj Dana sjećanja je i Glas
Slavonije.N.Špoljarić
Nemetin
Nakon hrvatske himne i podizanje stijega uz spomen-obilježje u Nemetinu, mnoštvu
okupljenih obratili su se Zoran Komar, izaslanik predsjednice Vlade RH i MOBMS-a,
Branko Borković, ratni zapovjednik obrane Vukovara, Vladimir Šišljagić, osječkobaranjski župan, Željko Cirba vukovarsko-srijemski dožupan i Krešimir Bubalo, osječki
gradonačelnik, a molitvu za poginule predvodio je fra Gordan Propadalo, gvardijan
Franjevačkog samostana u Vukovaru.
www.glas-slavonije.hr
http://media.braniteljski-portal.hr/sadrzaj/hrvatska/11614
OSIJEK-DANAS
Marijan Gubina- 260 dana zatočeništva
Večeras je na prepunom brodu Galija održano predstavljanje knjige mladog autora Marijana
Gubine pod nazivom "260 dana". Marijan, danas 30-godišnjak, na vrlo emotivan način
opisuje svoja sjećanja iz vremena 1991. i 1992. godine. Naime, u to je vrijeme kao
desetogodišnjak na svojoj koži osjetio kako je to biti zlostavljan i kako to izgleda biti
zatočenik logora.
Osim velikog broja Osječana, predstavljanje knjige "260 dana" svojim su prisustvom uveličali
brojni pripadnici Hrvatskog društva logoraša srpskih koncentracijskih logora, Župan Osječkobaranjske županije dr. Vladimir Šišljagić te ostali državni dužnosnici.
Na Galiji je upriličena i izložba ratnih fotografija Osijeka i okolice tijekom Domovinskog
rata, koje su uslikali brojni ratni reporteri tijekom 1991. i 1992. godine.
Tekst i foto: Hrvoje Knežević
http://www.osijek-danas.com/vijesti/1103-marijan-gubina-260-dana-zatoenitva.html
ISLAM-BOSNA
Kroz srpske koncentracione logore prošlo 30.000 zatočenika
U ime predsjednika Hrvatskog sabora, sudionike akademije, pozdravio je saborski zastupnik Petar Mlinarić a u ime
ministra obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti, državni tajnik
U ministarstvu Zoran Komar.
Govorili su i zamjenik vukovarsko-srijemskog župana Željko Cirba te posljednji ratni zapovjednik 204. vukovarske
brigade, Branko Borković.
Prikazan je kratki dokumentarni film o razmjeni logoraša kod Nemetina 1992. godine. Fondu za obnovu i razvoj
grada Vukovara uručeno je priznanje HDLSKL, koje je u ime Fonda primila predsjednica Ljiljana Blažević.
Obilježavanje Dana sjećanja na zatočene i nestale tijekom Domovinskog rata, nastavit će se kod osječkoga
prigradskog naselja Nemetina, posvetom spomen-obilježja na mjestu gdje je 14. avgusta 1992. godine provedena
najveća razmjena zatočenika u Domovinskom ratu. Tada je iz
srbijanskih logora, na privremeno okupiranim hrvatskim područjima i u Srbiji, oslobođeno 714 hrvatskih zatočenika
- hrvatskih branitelja, policajaca i civila.
Navečer će u Osijeku biti otvorena izložba fotografija "Sjećanje" te predstavljena knjige Marijana Gubine "260
dana" o stradavanju zatočenika u srpskim koncentracijskim logorima.
http://www.islambosna.ba/vijesti/vijesti-svijet/27194-kroz-srpske-koncentracione-logore-prolo-30000-zatoenika
http://dnevnik.hr/vijesti/hrvatska/srbija-jos-uvijek-nije-demokratizirana-i-u-njoj-se-progone-hrvati.html
http://hrsvijet.net/index.php?option=com_content&view=article&id=16202:borkovi-srbija-jo-uvijek-nijedemokratizirana-i-u-njoj-se-progone-hrvati&catid=1:politika&Itemid=9
http://www.ddrrh.com/site/index.php?option=com_content&view=article&id=7539:dan-sjeanja-nazatoene-i-nestale-u-domovinskom-ratu&catid=1:najnovije&Itemid=209
Istra primila logoraše raširenih ruku
Dom hrvatskih branitelja u subotu je ugostio 200-tinjak logoraša koji su se u Puli
okupili u povodu trodnevnih Dana logoraša, prvi put organiziranih u Istarskoj županiji.
Program je počeo svečanom sjednicom Hrvatskog društva logoraša srpskih
koncentracijskih logora te osvrtom predstavnika Ministarstva branitelja, pukovnika
Ivana Grujića, na Domovinski rat. Svrha logora bila je etničko čišćenje, a zatočeni su
bili ne samo vojni zarobljenici nego i civili, rekao je Grujić.Otprilike 30 tisuća osoba
bilo je zatočeno, a više od tri tisuće njih je stradalo, nadovezao se predsjednik
društva logoraša Danijel Rehak. Dodao je da su preživjeli pak pretrpjeli velike
traume. One koji su potom došli u Istru građani su dočekali raširenih ruku te su
mnogi na Poluotoku pronašli novi dom, rekao je predsjednik ljetos osnovane istarske
podružnice ovog društva Ivan Dumendžić.
- Dosad smo organizirali sistematske preglede te programe rekreacije i
resocijalizacije. Također, dobili smo prostor od 70 kvadrata, koji će pridonijeti kvaliteti
našega rada, zaključio je. Skupštinu je nastupom obogatio zbor učenika pulske
Gimnazije Gymnasium pod vodstvom Elde Duras, a u sklopu trodnevnog programa
bile su predstavljene knjige o proživljenim iskustvima u logorima: "260 dana" i
"Vukovar - Varaždin". Također, postavljena je izložba fotografija sedam ratnih
reportera. (I. N. TURKOVIĆ)
Objavljeno: 15.10.2011 | 16:54., http://www.glasistre.hr/vijesti/arhiva/343627
Predstavljanje knjige „260 dana“ autora
Marijana Gubine
Napisao/la Administrator
U sklopu manifestacije Tjedan sjećanja na Vukovar i Škabrnju Hrvatska udruga Benedikt
organizira u utorak, 13. studenog 2012., s početkom u 19 sati u dvorani Nadbiskupskog sjemeništa
u Splitu predstavljanje knjige
"260 dana"
i susret s autorom Marijanom Gubinom.
Dnevnik 260 dana djelo je malog čovjeka koji je svakodnevnim radom na samome sebi uspio probiti
sve barijere, otvoriti oči i realno bez predrasuda i mržnje sagledati stvari iz svih kuteva. Ključan
element bio je odvojiti srce od mozga, osjećaje od razuma – što je posebno teško, pogotovo s
tragedijom na svojim leđima. Kao koleteralna žrtva biva zarobljen 260 dugih dana, proživljava
svakodnevne nezamislive patnje, umire nekoliko puta, sahranjuje svoje bližnje i naposlijetku nakon
6360 sati ponovo vidi svjetlo dana.Bez obzira na veliku patnju, strašne trenutke koji su ga pratili 260
dana i trenutke koji će ga pratiti do kraja života, odvažio se prenijeti svoje doživljaje na ostatak
čovječanstva, s namjerom da prikaže, u prvom redu zdravo, pozitivno razmišljanje te da pošalje
nekoliko poruka čovjeku.
Osnovna poruka koju autor šalje jest sljedeća:
Ja, desetogodišnji dječak, proživio sam pakao i živim s posljedicama istog, zbog toga što sam
povijesno pripadao narodu koji se zove HRVATI.
Sve vas pozivam da, prije nego što nekoga osudite, prije nego nekome učinite loše, pročitate moje
iskustvo i ne uvedete sebe u napast da činite loše, niti zbog nacionalizma, niti zbog rasizma, vjerskih
opredjeljenja, niti čega drugoga.
Ja, Marijan Gubina, ne osuđujem, ne mrzim...
Objavljeno Ponedjeljak, 12 Studeni 2012 22:06.,
http://www.hu-benedikt.hr/index.php/vijesti/vijesti/hrvatska-i-bih/575-predstavljanje-knjige-260-dana-autoramarijana-gubine
VILIM KARLOVIĆ
Knjiga "260 dana"
Za vrijeme predstavljanja naše knjige po Hrvatskoj upoznali smo i autora knjige "260 dana", Marijana
Gubinu koji je kao dijete za vrijeme Domovinskog rata prošao tešku kalvariju. Strahote koje je proživio u
srpskim koncetracijskim logorima, zajedno sa svojom obitelji, ukoričio je u knjigu 260 dana.
Marijan i mi imam puno zajedničkoga i stoga nas je ugostio u svojem domu u Osijeku tijekom naše
turneje po Slavoniji gdje smo proveli nekoliko lijepih dana. Ukratko o knjizi mladog autora i njemu
samom možete pročitati u slijedećim retcima.
Vilim, Marijan Gubina i Srećko
SLUŽBENA STRANICA KNJIGE
Dnevnik 260 dana djelo je malog čovjeka koji je svakodnevnim radom na samome sebi uspio probiti sve
barijere, otvoriti oči i realno bez predrasuda i mržnje sagledati stvari iz svih kuteva. Ključan element bio je
odvojiti srce od mozga, osjećaje od razuma – što je posebno teško, pogotovo s tragedijom na svojim leđima.
Desetogodišnji dječak nalazi se na krivom mjestu, u krivo vrijeme, zajedno sa svojom šesteročlanom obitelji.
Krivo mjesto je okupirano područje istočne Slavonije u tadašnjoj Jugoslaviji, a krivo vrijeme je vrijeme kada je
globalna politika, tj. kada su globalni igrači rekli da je vrijeme da se Jugoslavija rascijepi.
Kao koleteralna žrtva biva zarobljen 265 dugih dana, proživljava svakodnevne nezamislive patnje, umire
nekoliko puta, sahranjuje svoje bližnje i naposlijetku nakon 6360 sati ponovo vidi svjetlo dana.
Bez obzira na veliku patnju, strašne trenutke koji su ga pratili 260 dana i trenutke koji će ga pratiti do kraja
života, odvažio se prenijeti svoje doživljaje na ostatak čovječanstva, s namjerom da prikaže, u prvom redu
zdravo, pozitivno razmišljanje te da pošalje nekoliko poruka čovjeku. Osim navedenoga, čitatelj će prepoznati
nekoliko bitnih elemenata među kojima je i snaga pojedinca, kako da preživi tako i da nastavi živjeti.
Osnovna poruka koju autor šalje jest sljedeća:
Ja, desetogodišnji dječak, proživio sam pakao i živim s posljedicama istog, zbog toga što sam povijesno pripadao
narodu koji se zove HRVATI.
Sve vas pozivam da, prije nego što nekoga osudite, prije nego nekome učinite loše, pročitate moje iskustvo i ne
uvedete sebe u napast da činite loše, niti zbog nacionalizma, niti zbog rasizma, vjerskih opredjeljenja, niti čega
drugoga.
Ja, Marijan Gubina, ne osuđujem, ne mrzim...
http://www.vilimbook.com/107.aspx
http://pl.mvp.hr/
VIJESTI - POZNAN, VARŠAVA,
"Sjećanje - 260 dana"
Marijan Gubina i Marija Slišković u Poznanu i Varšavi predstavili su projekt
„Sjećanja – 260 dana“ G. Gubinaje autor projekta i autor autobiografske knjige
„260 dana“ u kojoj je vrlo detaljno opisao svoje ratno zarobljeništvo i stradanje
tijekom Domovinskog rata u Dalju, kada je imao samo 10 godina. Gđa. Marija
Slišković, kao urednica knjige „Sunčica“, predstavila je stradanje silovanih
vukovarskih žena u RH. Cilj ove posjete je bio približiti poljskoj publici stradanja
građana Hrvatske tijekom Domovinskog rata, kroz izložbu 126 fotografija 7
hrvatskih ratnih fotoreportera, prikaz video materijala s prikazima stradanja tijekom
Domovinskog rata, te predstavljanje gore spomenutih knjiga.
Veleposlanstvo Republike Hrvatske u Varšavi
http://amu.edu.pl/
„SJEĆANJE – PAMIĘĆ” W INSTYTUCIE FILOLOGII SŁOWIAŃSKIEJ
Wydarzenie, rozpoczyna się 25-03-2013
Instytut Filologii Słowiańskiej i Ambasada Republiki Chorwacji serdecznie zapraszają na prezentację
projektu „Sjećanje – Pamięć” w dniu 25.03.2013 o godz.18.00 (główny hol w Collegium Maius i sala
285).
Naszymi Gośćmi będą:
- Marijan Gubina, autor projektu,
- Marija Slišković, autorka książki "Sunčica"
- Natalija Bukovec, reprezentantka Ambasady Republiki Chorwacji
- Joanna Droždž, tłumaczka i moderator
Projekt obejmuje:
• Wystawę fotografii chorwackich reporterów wojennych
• Projekcję krótkiego filmu „Kalwaria chorwackiego narodu w czasach agresji”
• Promocję książek:
- „260 dni” autorstwa Mariana Gubiny
- „Wielkoserbska agresja na Chorwację w latach 90-tych” autorstwa Ante Nazora
- „Na drogach piekieł… przez serbskie obozy koncentracyjne 1991r. … w XXI wiek” autorstwa Daniela
Rehaka
- „Sunčica“ autorstwa Mariji Slišković
HRVATSKA KULTURNA ZAJEDNICA U ŠVICARSKOJ
NOVA KNJIGA O ISKUSTVIMA HRVATA U SRPSKIM LOGORIMA - 260 DANA (02.02.2012.)
Bio je to ugodan san. Gotovo da sam svjestan tog laganog ljetnog povjetarca što
korača po mojoj postelji.
"Marijane, sine, brzo, ne boj se!" bile su riječi moga oca koji je uznemiren prekinuo
moj san, uplašen jednako kao i ja. U naručju me iznosio iz sobe. Eksplozija... puno
manjih eksplozija... lomovi stakla, crijepa... dim, plač majke, ružni jecaj sestara
prekida moj san i pretvara javu u moru. U uskom dugačkom hodniku obiteljske kuće,
uplašena šesteročlana obitelj Gubina, pod okriljem vatre srbočetničkih vojnika, ne
znajući što se događa zapomažu moleći Boga.
Prestala je pucnjava. I taman kad su se otkucaji srca počeli stabilizirati, začuli su se
mnogobrojni muški glasovi. Nimalo ugodni. Nakon loma ulaznih vrata, ukazala su se
ružna, davno obrijana lica. Napola vojnu, napola civilnu odjeću skrivali su
mnogobrojni ubojiti predmeti. Cijevi njihovih pušaka ledile su krv u mojim žilama.
Još uvijek osjetim tu hladnoću. Još uvijek plačem.
"Di si, govno ustaško?!" bila je rečenica jednog vojnika zvanog Ljubo Kalo, koja je
nakratko prekinula mnogobrojne udarce.
"Rekao sam ti da će doći i mojih 5 minuta!" reče isti mome ocu te nastave tući i
njega i majku.
Ležeći u vodoravnom položaju, otac je prestao zapomagati. Gledao sam u njegove
tužne oči. U njegovu pogledu moglo se iščitati veliko poniženje te strah od onoga što
će se dogoditi nama.
Mama je i dalje uplakana zapomagala. Prštali su udarci, sestre su histerično vrištale,
a ja... gotovo da nisam mogao izustit jedan glas, paraliziran. Jedino su suze lile kao
kiša.
Dali su mu nekakvu injekciju. Mislim da je to bilo nepotrebno jer jedino što se na
njegovom tijelu micalo bio je njegov pogled. Pogled koji je tražio ostatak obitelji.
Prestali su ih tući. Umorili su se. Nakon kratke pauze izveli su nas van te su nas uz
pratnju oružja, uvreda i pokojeg udarca potjerali prema susjedovoj kući preko pruge.
Iz mase naoružanih vojnika i civila istupi jedan mlađi vojnik i primi u naručje moju
šesterogodišnju sestru Helenu te
reče mami:
"Ne bojte se! Prenijet ću je preko pruge da se ne ozlijedi." ...
http://www.hkz-kkv.ch/260_dana_u_srpskim_logorima.php
A fogolytáborból szabadult gyerek felnőttként békemissziót indított
Eszék – Marijan Gubina mindössze tízéves volt, amikor 260 napra családjával együtt egy szerb
fogolytáborba került. Az átélt borzalmakról könyvet írt, amelynek, miután több nyelvre lefordították,
egyfajta békemissziós szerepet szán. A bevételből a horvátországi kisebbségeket szeretné támogatni.
Marijan Gubina 1981-ben született Vinkovciban. Nyolcéves volt, amikor a család az ugyancsak kelet-szlavóniai Dályára
költözött. A hatfős család normális életének az 1991nyarán kezdődött agresszió vetett végett, amikor is Marijan szüleivel és
három testvérével együtt egy szerb koncentrációs tábor foglya lett. A szenvedés, a kínzások és a fájdalom 260 napig tartott. A
csonka család ezután új életet kezdett Eszéken. Riportalanyom itt végezte el az általános iskolát. Édesapja és lánytestvére
tragikus halála azonban mély nyomokat hagyott a lelkében, amit sosem sikerült teljesen feldolgoznia, emiatt viselkedési zavarok
léptek fel nála. Tizennégy évesen el kellett hagynia otthonát, és az utcán élt. Hivatásos sofőrnek tanult, építőipari munkásként
dolgozott, később pedig diszkókban vállalt munkát mint biztonsági őr. 2000-ben saját vendéglőt nyitott, és nem sokkal később
megismerte leendő feleségét, akinek a hatására felhagyott rossz szokásaival, és új életet kezdett. Az elmúlt évek során
önkéntesként rengeteg tapasztalatot szerzett a civil szférában: a kábítószerekkel való visszaélés felszámolásáért harcol többek
között.
Békemisszióba kezdett
Marijan azok közé a ritka emberek közé tartozik, akik annak ellenére, hogy már gyerekként háborús borzalmakat éltek át, és
egész eddigi életükben különféle nehézségekkel kellett megküzdeniük, mégsem éreznek gyűlöletet. A humanitárius nonprofit
Auxilium Egyesületet azért hozta létre, hogy programjai révén határon belül és túl a nemzetközi béke megteremtéséért, a
toleranciáért és az erőszakmentes életért dolgozhasson. Az egyesület egyik projektje a „260 nap”, amely nagy érdeklődést
váltott ki nemcsak itthon, de külföldön is. Marijan könyvet írt 260 napig tartó fogságukról, és folyamatban van a kiadvány 13
nyelvre való lefordítása. A programban egy színpadi előadás és egy film is szerepel, amelyeknek mind egy céljuk van: minél
több emberhez eljuttatni a történetet, és a szerző példáján elindulva hirdetni a gyűlöletmentes gondolkodást, mindenkit a másik
elfogadására ösztönözni. Mert ahogy maga is mondja, a történtek ellenére sem gyűlöl, nem ítélkezik, és mindenki mást is
ugyanerre buzdít. Szeretné, ha a története hatna az emberekre, hogy a nemzeti, vallási, kulturális különbségek ellenére is mind
nagyobb teret nyerjen az egymás iránti tisztelet.............................................................................
Írta: Lj. Molnar Mónika 2012. május 03. csütörtök, 08:45
http://www.huncro.hr/huncro.hr/riportok/3240-a-fogolytaborbol-szabadult-gyerek-felnttkent-bekemissziot-inditott
BRANITELJI
Ja sam dječak koji je 260 dana čamio u logorima
Marijan Gubina 30-godišnji poslovni čovjek iz Osijeka piše dnevnik o svom ratnom
stradavanju:
"Sa deset sam bio logoraš, sa 14 godina na ulici, sa 19 otvaram ugostiteljski obrt. Borim
se protiv droge "
Bio je to ugodan san. Gotovo da sam bio svjestan tog laganog ljetnog povjetarca koji je kroz
otvoreni prozor naše dječje sobe koračao po mojoj postelji. A, onda začuo sam uznemirenog
oca, koji je prekinuo moj san: "Marijane, sine, ustaj brzo. Ne boj se!" Bio je uplašen kao i ja.
U naručju me iznosio iz sobe. Eksplozija...! Puno eksplozija, jedna za drugom, lomljavina
stakla, crijepa...dim, plač majke, jecaj sestara prekida moj san.
Probudio sam se usred rata. U uskom dugačkom hodniku obiteljske kuće, uplašena
šesteročlana obitelj Gubina, pod okriljem vatre srbočetničkih vojnika, ne znajući što se
događa, zapomaže moleći Boga. Prestala je pucnjava. I taman kada su se počeli smirivati
otkucaji moga srca, začuli su se strašni muški glasovi. Nimalo ugodni. Nakon loma ulaznih
vrata, ukazala se ružna, davno obrijana lica. Napola vojnu, napola civilnu odjeću, skrivali su
redenici i noževi na njihovu tijelu. Duge cijevi njihovih pušaka iz kojih se dimilo ledile su krv
u mojim žilama. Još uvijek to vidim pred očima. Još uvijek plačem.
Ovo je prvi zapis iz dnevnika "260 dana" Marijana Gubine, 30-godišnjeg poslovnog čovjeka
iz Osijeka, koji je kao desetogodišnjak u svom rodnom Dalju zajedno s cijelom obitelji na
početku rata u Hrvatskoj proživio pravu kalvariju...
Večernji.hr.,Braniteljski portal – Obavijesti http://www.braniteljskiforum.com/forum/content.php?r=5052-Ja-sam-dječak-koji-je-260-dana-čamio-u-logorima
Osnovna škola Dore Pejačević Našice
„…neka i naše svijeće svijetle iskazujući žrtvi Vukovara
duboko poštovanje i zahvalnost…“
Spomen – akcijom „I U MOM GRADU VUKOVAR SVIJETLI“ 18. studenog
2011.godine dostojno smo u školi obilježili sjećanje na žrtvu Vukovara, svih
njegovih branitelja i stradalnika u Domovinskom ratu
18. studenog obilježava se Dan sjećanja na Vukovar, na tragediju cijeloga jednog grada koji je svoju
patnju i herojsku obranu utkao u hrvatsku slobodu i neovisnost.
Dostojanstveno smo se prisjetili njegovog junaštva čitajući ulomke iz knjige „Priče iz Vukovara“,
vukovarskog ratnog izvjestitelja i heroja Siniše Glavaševića. Njegove su nam misli pročitali učenici Petar
Dundović i Tea Turjak, te Monika Cijetović i Tatjana Rigo. Prigodnu prezentaciju sa slikama Vukovara
pripremila je učiteljica Ksenija Orešković. Predsjednik učeničkog vijeća Luka Žagar zapalio je svijeću
ispod panoa „I U MOM GRADU VUKOVAR SVIJETLI“ u B smjeni, a zamjenica učeničkog vijeća Laura Čakić
u A smjeni.
Učenici 4.c i 8.b razreda su tijekom dana sa svojim učiteljicama i vjeroučiteljima posjetili spomenobilježje Uskrsla Hrvatska u središtu Našica i zapalili svijeće.
Skrećući pozornost na žrtve rata i na Domovinski rat, u Hrvatskoj narodnoj knjižnici i čitaonici 16.
studenog 2011g. bila je postavljena izložba fotografija "SJEĆANJE“ čiji su autori sedam fotoreportera iz
Hrvatske, a kroz postav izložbe goste je vodio mladi autor knjige 260 dana, Marijan Gubina. Na
otvorenju izložbe sudjelovali su učenici 8.d razreda s učiteljicom Senkom Krištofik.
… Vukovar nije samo grad heroj,
on je simbol svehrvatske obrane,
junaštva i žrtve za neovisnu Republiku Hrvatsku…
http://os-dpejacevic-na.skole.hr/print/?prt_name=news&prt_id=249
Župa sv. Antuna Padovanskog Našice
.......Razmišljam o Vukovaru. Pojedine dijelove te strašne istine čuo sam od fra Ivana Mikića, od fra Smiljana Berišića kao i od pojedinih
branitelja. Čuo sam i od pojedinih obitelji koje sam upoznao još u Zagrebu dok sam studirao, kao i u Čakovcu gdje sam upoznao nekoliko
ljudi koji su bili prognanici. Osobito mi je u sjećanju jedna djevojka koja je išla na vjeronauk u Gimnaziji u Čakovcu, kada smo hodočastili u
Vukovar, nije mogla zadržati suze iako je rekla da neće plakati, budući, kako je govorila, da će na taj način dozvoliti istočnim neprijateljima
da misle kako su pobijedili. Bez riječi sam ostao kada sam vidio sav njezin prkos, a bila je mlada djevojka koja je svojim životnim iskustvom
dokazala ozbiljnost osobe, vjernice, koja voli svoj dom, obitelj i narod, a nije mrzila. Prije nekoliko godina upoznao sam i branitelja iz naše
župe koji znade na kraju razgovora ili naših susreta reći da nas Bog blagoslivlja, a proživio je iskustvo rata u Vukovara kao i zatvora u
istočnih neprijatelja. Sutra će biti predstavljena knjiga Marijana Gubine,260 dana, koji u predgovoru svoje knjige među ostalim piše:
Ja, desetogodišnji
dječak, proživio sam pakao i živim s posljedicama istog, zbog toga što sam povijesno pripadao narodu
koji se zove HRVATI. Sve vas pozivam da, prije nego što nekoga osudite, prije nekome učinite loše,
pročitate moje iskustvo i ne uvedete sebe u napast da činite loše, niti zbog nacionalizma, niti zbog
rasizma, vjerskih opredjeljenja, niti čega drugoga. Ja, Marijan Gubina, ne osuđujem, ne
mrzim…NEMOJTE NI VI!
.......
http://zupa-nasice1.hr/index.php?option=com_contact&Itemid=79
Dino Jelusic - Prosao Sam Sve (260 dana)
By reading the book "260 days" Dino was inspired to compose, write lyrics and arrange this song. It's a sad story about 10
year old boy, captured for 260 days with his whole family in concentration war camp. Dino is lead singer, back vocalist and
pianist in this song and his band recorded the other instruments in studio: Tin - guitar, Dex - bass, Zuga - keyboards and
Greg - drums. As a special guest you can hear Dino's friend form music academy - Mr. Val on violin. The English version will
come out soon! Dino Jelusic -Vocals, Back Vocals, Piano, Hammond Tin Svegovic - Guitars Denis Marijanovic Dex - Bass
Dominik Zagmester - keys Marin Gregov - Drums Val Bakrac -Violin Lyrics: Svaku noć prije sna Pomolim se za sve one kojih
nema Za one koji sa mnom su plakali Bojali se i strepili Bez oca i sestre hodam starim stazama Slike ranog djetinjstva gore mi
u grudima A danas nov sam čovjek idem u nove pobjede Sve što je bilo ostavljam iza sebe Prošao sam sve, sve one tužne
dane Još mi kroz glavu prolaze i danas mi suza kane Al' oprostio sam sve, mada ništa isto nije glavu dižem i hodam kroz
svijet jači sam nego ikada prije Mračno više nije moje buđenje Sunce jasno vidim, ne preostaje nikakvo suđenje danas nov
sam čovjek, idem u nove pobjede Sve što je bilo, ostavljam iza sebe Prošao sam sve, sve one tužne dane 260 bilo ih je i
danas mi suza kane Al' oprostio sam sve, mada ništa isto nije glavu dižem i hodam kroz svijet jači sam nego ikada prije
Prošao sam sve, sve one tužne dane 260 bilo ih je i danas mi suza kane Al' oprostio sam sve, mada ništa isto nije glavu dižem
i hodam kroz sve jači sam nego ikada prije Prošao sam sve, sve one tužne dane 260 bilo ih je i danas mi suza kane Al'
oprostio sam sve, mada ništa isto nije glavu dižem i hodam kroz svijet jači sam nego ikada prije
http://corleones.mafiagra.pl/filmik_9R8nRD5HuDs.html
JABUKA.TV BIH
KOLUMNA: 260 dana
Nedavno su Hrvatsku uzburkale domoljubne strasti. Ne samo Hrvatsku nego i susjedne zemlje. Mnogi su pohrlili davati svoje analize o
presudi generalima. Mnogi su upozoravali na ove ili one kontekste u kojima se mora sagledavati presuda. Politika je tako postala omiljena
tema i onima koji je ne vole komentirati čak ni za kavom. Čak, može se reći da je komentiraju i kada decidirano kažu: ,,Ne volim komentirati
politiku”. Politika se bavi sa svima nama i mi se neophodno moramo baviti s njom kako bi jednoga dana izgradili bolje i kvalitetnije društvo
kako bi moglo odgovoriti svim društvenim pojavama. Koliko god se raznorazni istraživači i analitičari trude koncipirati i jasno secirati neke
pojave teško da će ikada uspjeti sagledati sve situacije i ‘ukalupiti’ ih u jedan sustav.
Neke od situacija su one, jednostavne, životne priče ljudi kojima se politika bavila više nego što su oni to htjeli. Mnoge takve priče se izgube
u mnoštvu ‘zanimljivijih’ priča te se usidre u sjećanjima samo onih osoba koji su doživljeli situacije o kojima ne žele ni pričati najintimnijim
sugovornicima. Koliko god pomišljao da je rat strašna i nepotrebna stvar i ljudskom mozgu velika uvreda, ne mogu ni sam zaobići priče
običnih ljudi koji su proživjeli iskustvo rata. Oni najmlađi članovi zajednice, koje pokušavamo posebno zaštiti bez obzira kojoj kulturi, naciji i
indoktrinaciji pripadali, sigurno spadaju među najveće žrtve oružanog sukoba i gotovo nikada vas ne ostavljaju ravnodušnima bez obzira iz
kojeg su tabora – našeg ili neprijateljskog.
Neki dan sam pročitao knjigu >>260 dana<Konkretno, sam Marijan kao desetogodišnjak i nije shvaćao situaciju. Znao je, samo, da su neki zli
ljudi došli ubiti njega i njegovu obitelj. Percepcija mu je bila sužena, što zbog godina, što zbog nevjerovanja da ljudski duh uopće može
djelovati na način na koji su djelovali zli ljudi tog vremena. Marijan spominje situacije u kojima je morao sakupljati leševe poznatih ljudi,
čistiti ostatke njihovih tijela te trpiti batine i uvrede od svih aktera koji su sudjelovali u tim nemilim događajima. Nevjerojatno je što su,
možda, najviše Marijana mučili oni koji su ga poznavali od malena. Njegovi susjedi koji su ga tjerali na prisilan rad te oni koji su mu
poznavali oca. Međutim, izdržao je. Ponajviše zbog hrabre obitelji koja se žrtvovala za njega, a on im istom žrtvom vratio za taj dragocjeni
dar. Ljubav majke i oca, ljubav sestara, ljubav koja je ogoljena od raskošnih riječi i sreće davala je snagu malom Marijanu da izdrži sve
nedaće te da jednoga dana svijetu pokaže okrutno lice rata.
Marijan je dopustio sebi da kroz pisanje knjige oslovi činitelje tih zločina – ZLIM. Nije generalizirao ni ukazivao prstom na jedan narod nego
je jednostavno ljude klasificirao na dobre i zle. Zločine nad Marijanom i njegovom obitelji izvodili su pripadnici četničkih paravojnih
organizacija. Međutim, Marijan ističe i dobre ljude iz redova srpskog naroda koji su mu na trenutke pomagali i spašavali ga od gotovo
sigurne smrti. Koliko gruba, nerazumna i nehumana ponekad može biti politika i ljudi koji je provode, svjedoči Marijan, u opisu događanja
kada je zbog batina završio u srpskom Domu zdravlja gdje ga je odbila liječiti doktorica samo zato što je Hrvat.I dok je cijeli svijet, još i u to
vrijeme, poznavao sudbinu Anne Frank , na ovim prostorima (a tko zna gdje još sve i danas) zločinci kao da nikada nisu čuli za nju i njenu
sudbinu. Još je strašnije što u tom vremenu rata odrasli ljudi jednostavno zaborave da su i oni nekada bili djeca. Djetinjstvo je prvi biser na
ogrlici života.Sudbina svakog čovjeka je hijerarhirana na taj način i djetinjstvo svake osobe je svetinja u koju se ne dira. Nažalost, i danas
svjedočimo najokrutnijim zločinima protiv najosljetivijih članova naše zajednice. Dužnost nam je usprotiviti se takvim zločinima.
Svjedočenje Marijana Gubine najbolji je put u ostvarivanju civiliziranog društva. Sigurno je da se ova knjiga mora naći na policama svakog
kućanstva, ali i u školama kao službena literatura koja bi odgajala mlade naraštaje u toleranciji drugih i ljubavi prema životu, obitelji i Bogu.
(Ivan Pavičić | www.jabuka.tv) Posted date: Studeni 29, 2012| http://www.jabuka.tv/kolumna-260-dana/
ČITLUK-BiH
Promocija autobiografskog romana “260 dana” autora Marijana Gubine
Obavještavamo vas da će se dana 22.12.2012. godine u Čitluku, u hotelu “Brotnjo” u 18 sati
organizirati promocija autobiografskog kratkog romana “260 DANA”, autora gospodina
Marijana Gubine.
Dnevnik 260 dana djelo je malog čovjeka koji je svakodnevnim radom na samome sebi uspio
probiti sve barijere, otvoriti oči i realno bez predrasuda i mržnje sagledati stvari iz svih
kuteva. Ključan element bio je odvojiti srce od mozga, osjećaje od razuma – što je posebno
teško, pogotovo s tragedijom na svojim leđima. Kao koleteralna žrtva biva zarobljen 260
dugih dana, proživljava svakodnevne nezamislive patnje, umire nekoliko puta, sahranjuje
svoje bližnje i naposlijetku nakon 6360 sati ponovo vidi svjetlo dana.
Bez obzira na veliku patnju, strašne trenutke koji su ga pratili 260 dana i trenutke koji će ga
pratiti do kraja života, odvažio se prenijeti svoje doživljaje na ostatak čovječanstva, s
namjerom da prikaže, u prvom redu zdravo, pozitivno razmišljanje te da pošalje nekoliko
poruka čovjeku.
Osnovna poruka koju autor šalje jest sljedeća:
Ja, desetogodišnji dječak, proživio sam pakao i živim s posljedicama istog, zbog toga što sam
povijesno pripadao narodu koji se zove HRVATI.
Sve vas pozivam da, prije nego što nekoga osudite, prije nego nekome učinite loše, pročitate
moje iskustvo i ne uvedete sebe u napast da činite loše, niti zbog nacionalizma, niti zbog
rasizma, vjerskih opredjeljenja, niti čega drugoga.
Ja, Marijan Gubina, ne osuđujem, ne mrzim…
Da nije rijec o obicnoj promociji i o obicnoj knjizi dodite i uvjerite se sami.O knjizi više
možete pogledati na www.260-dana.com
Svako dobro žele Vam
Tim 260 DANA & citluk.net
Published On: Uto, Pro 18th, 2012., http://poskok.info/wp/?p=28790
Promocija autobiografskog romana “260 dana” autora Marijana Gubine
U subotu, 22. prosinca 2012. u Čitluku, u hotelu 'Brotnjo', u 18 sati organizira se promocija
autobiografskog kratkog romana '260 DANA', autora Marijana Gubine.
Dnevnik '260 dana' djelo je malog čovjeka koji je svakodnevnim radom na samome sebi uspio probiti
sve barijere, otvoriti oči i realno bez predrasuda i mržnje sagledati stvari iz svih kuteva. Ključan
element bio je odvojiti srce od mozga, osjećaje od razuma – što je posebno teško, pogotovo s
tragedijom na svojim leđima. Kao koleteralna žrtva biva zarobljen 260 dugih dana, proživljava
svakodnevne nezamislive patnje, umire nekoliko puta, sahranjuje svoje bližnje i naposlijetku nakon
6360sati,ponovo,vidi,svjetlo,dana.
Bez obzira na veliku patnju, strašne trenutke koji su ga pratili 260 dana i trenutke koji će ga pratiti do
kraja života, odvažio se prenijeti svoje doživljaje na ostatak čovječanstva, s namjerom da prikaže, u
prvom redu zdravo, pozitivno razmišljanje te da pošalje nekoliko poruka čovjeku.
Osnovna poruka koju autor šalje jest sljedeća: Ja, desetogodišnji dječak, proživio sam pakao i živim s
posljedicama istog, zbog toga što sam povijesno pripadao narodu koji se zove HRVATI. Sve vas
pozivam da, prije nego što nekoga osudite, prije nego nekome učinite loše, pročitate moje iskustvo i
ne uvedete sebe u napast da činite loše, niti zbog nacionalizma, niti zbog rasizma, vjerskih
opredjeljenja, niti čega drugoga. Ja, Marijan Gubina, ne osuđujem, ne mrzim…
Da nije riječ o običnoj promociji i o običnoj knjizi dođite i uvjerite se sami. O knjizi više možete
pogledati na www.260-dana.comObjavljeno Srijeda, 19 Prosinac 2012 15:01.,
http://www.republikainfo.com/index.php/kultura/6736-u-subotu-promocija-autobiografskogromana-260-dana-autora-marijana-gubine
24 SATA
Istinita priča dječaka koji je proveo 260 dana u logoru!
Bez obzira na proživljene strahote u logoru, ovaj čovjek smogao je hrabrosti da
nam svojom knjigom prenese divljenja vrijednu poruku mira i opraštanja.
Knjiga260 dana djelo je malog čovjeka koji je svakodnevnim radom na samome sebi uspio probiti sve barijere,
otvoriti oči i realno bez predrasuda i mržnje sagledati stvari iz svih kuteva. Ključan element bio je odvojiti srce
od mozga, osjećaje od razuma – što je posebno teško, pogotovo s tragedijom na svojim leđima.
Autor knjige, Marijan Gubina, kao desetogodišnji dječak našao se na krivom mjestu, u krivo vrijeme, zajedno
sa svojomšesteročlanom obitelji. Krivo mjesto je okupirano područje istočne Slavonije u tadašnjoj Jugoslaviji, a
krivo vrijeme je vrijeme kada je globalna politika, tj. kada su globalni igrači rekli da je vrijeme da se Jugoslavija
rascijepi.
Kao koleteralna žrtva, u srpskom koncentracijskom logoru biva zarobljen 265 dugih dana, proživljava
svakodnevne nezamislive patnje, umire nekoliko puta, sahranjuje svoje bližnje i naposlijetku nakon 6360 sati
ponovo vidi svjetlo dana. Bez obzira na veliku patnju, strašne trenutke koji su ga pratili 260 dana i trenutke koji
će ga pratiti do kraja života, Marijan Gubina odvažio se prenijeti svoje doživljaje na ostatakčovječanstva, s
namjerom da prikaže, u prvom redu zdravo, pozitivno razmišljanje te da pošalje čitateljima poruke mira i
praštanja. Osim navedenoga, čitatelj će prepoznati nekoliko bitnih elemenata među kojima je i snaga pojedinca,
kako da preživi tako i da nastavi živjeti.
Osnovna poruka koju autor šalje jest sljedeća:
„Ja, desetogodišnji dječak, proživio sam pakao i živim s posljedicama istog, zbog toga što sam povijesno
pripadao narodu koji se zove HRVATI. Sve vas pozivam da, prije nego što nekoga osudite, prije nego nekome
učinite loše, pročitate moje iskustvo i ne uvedete sebe u napast da činite loše, niti zbog nacionalizma, niti zbog
rasizma, vjerskih opredjeljenja, niti čega drugoga. Ja, Marijan Gubina, ne osuđujem, ne mrzim...“
Knjigu "260 dana" potražite na svim kioscima
http://www.24sata.hr/istinita-prica-djecaka-koji-je-proveo-260-dana-u-logoru-270625
260 DANA TORTURE
Marijan Gubina kao dječak završio u srpskim logorima: Silili su me da
nosim krvava trupla, silovali su mi sestru...
Marijan Gubina iz Vukovara imao je deset godina kada je 1991. zatočen u logoru. Dobio je nebrojeno
udaraca, ne zna koliko je puta bio u nesvijesti, a onda su mu dali posao. Točnije, postao je rob čiji je
zadatak bio uređivanje dvorišta, sakupljanje smeća, no vrlo skoro su “smeće” postala ljudska tijela.
– Masakrirali bi ih na dvorištu, a onda bi mi kazali da ih odvučem. Kako sam uopće kao dječak mogao
vući trupla, ruke su mi se utapale u krvi mojih dojučerašnjih susjeda…
Plakao sam, boljelo me tijelo od udaraca, kako da vam objasnim da sam radije tragao za dijelovima
tijela jer mi je njih bilo lakše nositi na hrpu – kazivao nam je 31-godišnji Marijan Gubina, koji je u
srpskim koncentracijskim logorima kao desetogodišnjak proveo 260 dana. Puno kasnije napisao je
knjigu, pisao ju je kao da se njome spašava od ludila, sve što je proživio uobličio je u roman naslovljen
“260 dana”.
Nikog ne osuđuje
Knjiga je predstavljena na Sveučilištu u Zadru, a autor Marijan Gubina malo je govorio o događajima iz
logora. Umjesto njegove riječi, čitani su ulomci iz knjige, a Marijan je poručio da danas više nikoga ne
mrzi, ne osuđuje, da ne generalizira. Kazao je da mu je drago što su predstavljanje njegove knjige
organizirali upravo maloljetni branitelji iz Zadra jer je veliki broj maloljetnih branitelja s njim prošao
pakao srbijanskih logora.
– Sve vas pozivam da, prije nego što nekoga osudite, prije nego nekome učinite loše, pročitate moje
iskustvo i ne dovedete sebe u napast da činite loše, ni zbog nacionalizma, ni zbog rasizma, vjerskih
opredjeljenja, niti čega drugoga. Ja ne osuđujem, ne mrzim. Pitaju me u čemu je “fora”. Nema “fore”.
Ljude dijelim na dobre i zle, i ni na koji drugi način – rekao je Gubina.
U knjizi opisuje svaki detalj pakla, sve što je vidio, sva mučenja koja je proživio. U logor je sproveden
sa svoje tri sestre, tada u dobi od šest, 12 i 20 godina, te s ocem i majkom.
– Uzalud je majka vrištala da uzmu nju, a ne najstariju kćerku. Emocionalno, to sam doživio najteže jer
su moju sestru silovali toliko puta da nisam shvaćao kako je još živa. To su radili ispred svih nas, to su
gledali moj otac i moja majka, ja. Samo bi nahrupili i iživljavali se na njoj. Tako je i zatrudnjela. Ona je
po tijelu sva izrezana jer su je često vezivali za vrata i “trenirali” bacanje noževa. To su radili i kada je
bila u visokom stupnju trudnoće – kazao je Marijan Gubina.
Njegova sestra živi u Osijeku. Dijete koje je rodila danas ima 20 godina, i njezin sin je odgojen, kaže
Gubina, da nikoga ne mrzi.
– Nema Srbi – Hrvati. Ima dobro – zlo. Puno je Srba koji nisu mogli gledati kako nas u logoru muče i
potajno su nam pomagali, spašavali nas od smrti. Jednoga su tako ubili, šefa straže, koji je pokušao
zaštititi mog oca – kazao je Marijan.
Gubina je 1992. godine razmijenjen i vratio se u Osijek, u ratni Osijek. Nakon 260 dana logora, nije ga
dočekao spokoj doma. Brinuo je o sestri koja je nakon silovanja rodila, brinuo je o majci jer se otac
nakon logora prijavio u Hrvatsku vojsku.
LADA KALMETA
Postoji samo dobro i zlo
Nema Srbi – Hrvati. Postoji samo dobro – zlo. Puno je Srba koji nisu mogli gledati
kako nas u logoru muče i potajno su nam pomagali, spašavali nas od smrti. Jednoga
su tako ubili, šefa straže, koji je pokušao zaštititi mog oca – kazao je Marijan.
Objavljeno 02.12.2012. u 22:38
http://www.slobodnadalmacija.hr/Hrvatska/tabid/66/articleType/ArticleView/articleId/195485/Default.as
px
Umjesto da živi s teretom žrtve, svoj je život odlučio posvetiti žrtvama
ovisnosti o drogi
Marijan Gubina: Mojih 260 dana u logoru
Osječanin Marijan Gubina, utamničen kao desetogodišnji dječak, svoju je kalvariju pretočio u
roman. Za filmsku adaptaciju knjige zainteresirao se i Oskarom ovjenčani producent Branko
Lustig
Foto: 'Davor Puklavec/PIXSELL'
Jedan poteže sestru Helenu za ruku tako da je odletjela nekoliko metara i udarila u rub zgrade. Tatu su tukli
puškama dok se nije prestao micati. Mamu je prvi udarac u glavu uspavao, a ja i sestra, ne mareći za krv na
našim licima, zgrabili smo Helenu i skupili se uza zid zgrade. Utjerali su nas u praznu prostoriju koja je smrdila
po izmetu, a tragovi krvi prizvali su miris ljudskih ostataka. Unijeli su mamu koja je izgovarala nerazumljive
riječi, a zatim su dovukli beživotno krvavo tijelo tate te ga kao komad drveta bacili nasred prostorije. Danima
nitko nije otvarao. Imam osjećaj da smo svi poludjeli...
Ove misli, ova sjećanja, preteška i za odrasla čovjeka, proživio je desetogodišnji dječak pa ih ukoričio u roman
"260 dana", svojevrsni testament na točno toliko vremena zatočeništva u srpskim logorima Dalj, Bobota i Vera,
podignutih u okupiranim dijelovima Hrvatske. I ne, nije ih bilo nimalo lako istresti na papir, trebala su dva
desetljeća da Osječanin Marijan Gubina s javnosti podijeli svoju intimnu kalvariju, koje su skupljanje leševa,
lažna strijeljanja njegova oca, stajanja u redu za koru kruha i kap vode iz slavine te nemilosrdna premlaćivanja
samo dio. Jer, mnoge detalje strahota koje je preživio, one ponižavajuće, jednostavno je prešutio, svjestan da ih
možda njegova duša može istrpjeti, ali papir neće.................................................................
OBJAVA: 01.07.2012 / 14:00,IZMJENA: 01.07.2012 / 15:42.,
http://www.vecernji.hr/vijesti/marijan-gubina-mojih-260-dana-logoru-clanak-425522
NET TV – SEDMA SILA – 55:08 MINUTA
ZAVJET TV – SEMINAR U LUŽNICI – 15:00 MINUTA
24 SATA – VIJESTI – 11:50 MINUTA
OSJEČKA TV – AQUAREL – 21:56 MINUTA
VOX TV – VIJESTI – 3:00 MINUTE
OSJEČKA TV – PREVENCIJA – 2:38 MINUTA
HRT – ŠLEP ZA RASUTE TERETE – 53:46 MINUTA
NOVA TV – IN MAGAZIN – 7:29 MINUTA
DOKUMENTA - REPORTAŽA -1:02 MINUTE
OSJEČKA TV – SVE U 16 21:03 MINUTE
ZAVJET TV – 260 – DANA U ČITLUKU
YOUTUBE – 260 DANA – 5:08 MINUTA
STV – VIJESTI – 2:59 MINUTA
NET TV – BUJICA – 45:02 MINUTE
TV JADRAN – 260 DANA – 45:00 MINUTA
VITEZ – PROMOCIJA 260 DANA – 1:08 MINUTA
NOVA TV – MAGAZIN 7:29 MINUTA
STV – DNEVNIK – 1:36 MINUTA
Z1 – KONTRAVERZE – 29:35 MINUTA
OSJEČKA TV – TAXI MAXI – 24:53 MINUTE
STV – DRAVATAJ – 30:00 MINUTA
STV – OTVORENI STUDIO – 26:35 MINUTA
ZDRAVA TV – VIJESTI – 3:08 MINUTA
OSJEČKA TV – MIROTVORAC – 2:37 MIN
42 JUMBO PLAKATA U SLAVONIJI I BARANJI OD 07.8.2011 DO 09.01.2012
GRADSKI AUTOBUS OSIJEK OD 07.08.2011 DO 14.02.2013
Author
Document
Category
Uncategorized
Views
20
File Size
17 664 KB
Tags
1/--pages
Report inappropriate content