... i istina će
vas osloboditi
Dopunjeno izdanje za 21. stoljeće
Briljantno razotkrivanje tajnog
plana u pozadini svjetskih zbivanja koje
se pokazalo zapanjujuće točnim u
predviđanju današnjih događaja
David Icke
upoznat ćete istinu i
istina će vas osloboditi
Koliko malo znamo o dubinama vječnosti.
Otkuda nam pravo da osporavamo veličinu i moć
takve mudrosti i stvaranja.
Na nebesima mogu biti milijuni svjetova... izvan naše postojbine.
Na svakome od njih živa bića koja zure u nebo čudeći se
svemiru bez kraja.
I oni mogu pomisliti da osim njih...
razumnog života nema.
Ali možda nisu bahati poput ljudi.
Možda su dovoljno inteligentni da shvate
da u beskraju vječnosti moguće je sve...
I sasvim je zamislivo, da ovu našu Zemlju,
koja nije drugo doli zrnce prašine u stvarnosti,
ne samo da posjećuju drugi oblici života
već njome i upravljaju.
Ovo, dopunjeno izdanje za 21. stoljeće, posvećeno je Lindi Atherton, nekadašnjoj
Neka nas bahatost ne zaslijepi
Lindi Icke, mojem najboljem prijatelju kojeg bih svakome poželio da ga ima.
u vezi mogućeg i nemogućeg.
Da ne postoji morao bih je izmisliti
Jer mi smo djeca u osvitu našeg svijeta
Mi
Mi
Mi
Mi
smo snaga u svemu;
smo ples mjeseca i sunca;
smo nada koja nikada ne umire;
smo plima koja se ne povlači.
a svemir je naše učilište
i inteligencija izvan našeg poimanja
koja čeka da je dodirnemo... kad budemo spremni primiti je.
Tražite, i čudesa koja ćete vidjeti
otkrit će vam prave značajke vašeg svemira.
Poželjet ćete saznati svoje pravo podrijetlo.
Krasota vašeg podrijetla nadmašit će vaša vjerovanja i spoznaju.
A neizmjerna dubina vaše kozmičke zbilje ostat će dijelom
vašeg nasljeđa u izmaglici vječnosti.
Spokoj stečen razumijevanjem ljepota je kreacije.
Izgovorena je riječ i duh u vama zna
da dom je vječnost a bivanje besmrtno...
Tony Dodd
sadržaj
uvod u izdanje za 2 1 . stoljeće
9
uvod
ono smo što mislimo
11
prvi dio
zatvor
17
prvo poglavlje
veo suza
19
drugo poglavlje
rođenje Bratstva
37
treće poglavlje
moć novčanica
53
četvrto poglavlje
od Rhodesa do propasti
peto poglavlje
združene fronte
103
šesto poglavlje
izvorni planovi
123
sedmo poglavlje
nadrase
141
osmo poglavlje
tajna vlada
161
deveto poglavlje
piramida moći
205
deseto poglavlje
super Elita - crnomagijaši
233
jedanaesto poglavlje
prijevara s dugovima
249
dvanaesto poglavlje
skrivena ruka
285
trinaesto poglavlje
jednostranačke države
341
četrnaesto poglavlje
psihološki fašizam
389
petnaesto poglavlje
kult ili varka?
417
šesnaesto poglavlje
„globalno selo"
433
drugi dio
sloboda
447
sedamnaesto poglavlje
mi smo zatvorski čuvari
449
osamnaesto poglavlje
sloboda zvana ljubav
469
devetnaesto poglavlje
napokon slobodni
483
dvadeseto poglavlje
volim vas, dr. Kissinger
499
73
postskriptum
505
bibliografija
507
uvod
u izdanje za 21. stoljeće
P
rošlo je deset godina otkad je, usprkos nepovoljnim okolnostima, objavljeno prvo
izdanje ove knjige. Izdavači mojih prethodnih knjiga odbili su čak i razmotriti
mogućnost da objave ovu zbog u njoj navedenih imena i zato što je plan svjetske di­
ktature kojeg otkriva bio daleko iznad praga vjerodostojnosti i sposobnosti poimanja
njihovih ,,New Age" umova.
Njihova leđa strelovito su zamicala iza obzora u oblaku prašine, a, tko zna, možda
još uvijek trče. Ili, s obzirom na veliku uspješnost ove i drugih knjiga koje su uslijedi­
le, možda su naučili veliku, veliku lekciju. Bježanjem od stvari s kojima se ne želimo
suočiti nikamo nećemo stići. Samo ćemo odgoditi, najčešće nakratko, hvatanje ukoštac s onime čega se bojimo.
Bilo kako bilo, da bih objavio ovu knjigu morao sam posuditi 15.000 funti od Da­
vida Solomona, prijatelja iz Liverpoola, i osnovati kompaniju koju sam nazvao Bridge
of Love Publications kako bih objavio ono što nitko drugi nije htio. Za pomoć sam
također zamolio druge ljude koji su se „slučajno" pojavili u mojem životu prethodnih
tjedana - Alice Ferguson, umjetnika Neila Haguea i opremača knjiga Sama Mastersa
koji je opremio sve moje knjige što su uslijedile nakon ove.
Bio je pravi izazov napisati knjigu „od nule", ali tijekom godina pružila mi je broj­
na zadovoljstva. U smislu „ovosvjetovne" razine svjetske zavjere ovo je još uvijek naj­
važnija knjiga koju sam dosad napisao, a vjerojatno će to i ostati sve do dana mog
odlaska iz ovog carstva manipuliranog privida.
U nadolazećem desetljeću teme i predviđanja iz knjige I istina će vas osloboditi
doista su vjerno odražavale događaje koji su se odvijali širom svijeta. Uključivalo je to
najočitije korištenje „modificiranog hegelijanizma" ili, kako ga nazivam, „problemareakcije-rješenja", da bi se potajno stvorio problem za kojeg će vlasti moći otvoreno
ponuditi „rješenje" - promjene društva kao uvod u globalnog Velikog brata, fašisti­
čku državu, koju bi, bez stvorenog „problema", javnost odbacila. Klasičan primjer
toga bili su zastrašujući napadi na dan 11. rujna, gdje su napadi (problem) vodili
do odgovora tipa „nešto se mora poduzeti" (reakcija) čime je omogućeno ukidanje
temeljnih sloboda, prava i privatnosti te pokretanja sasvim fiktivnog „rata protiv te­
rorizma" (rješenje). Podrobnije o pozadini svega ovoga možete naći u knjizi Alisa u
zemlji čudesa i razaranje Svjetskog trgovačkog centra (Alice in Wonderland and the
World Trade Center Disaster).
Čitajući ovu knjigu vidjet ćete da je sredinom 1990-ih sila koja stoji iza događaja u
21. stoljeću u velikoj mjeri razotkrivena, kao i plan prema kojem se ravnala.
Dakle, za tadašnje predviđanje onoga što se sada događa nije vam trebao „prorok"
već samo predano proučavanje i razotkrivanje mreže koja upravlja vladama, banko-
9
/
istina
ce
vas
osloboditi
vnim sustavom, svjetskim korporacijama, donošenjem vojnih odluka i vlasništvom
nad medijima.
Danas, zahvaljujući radu gorljivih istraživača, mnogo više ljudi postaje svjesno svjet­
ske zavjere negoli ih je bilo u one dane osame kada je prvi put izdana I istina će vas
osloboditi. Ako bih trebao navesti postignuća u svome životu kojima se najviše pono­
sim, ova bi se knjiga nalazila pri samom vrhu.
David Icke
Ryde,
Isle of Wight,
srpanj 2004.
ono smo što mislimo
M
•
Napomena izdavača u vezi velikih i malih početnih slova:
Mnoge riječi koje se inače pišu malim početnim slovom autor je pisao veli­
kim slovom, radi dodatnog isticanja: npr. u izrazima Novi Svjetski Poredak,
lluminati, Slobodni zidari, Četvrta Dimenzija, Babilonsko Bratstvo itd. Budu­
ći da se u hrvatskom jeziku takve riječi uglavnom pišu malim slovom, auto­
rov način pisanja velikih i malih slova preuzimali smo kod najčešće korište­
nih, ili najvažnijih, takvih izraza, poput gore spomenutih i nekih drugih.
10
uvod
i živimo u višedimenzionalnom svemiru; dijelu višedimenzionalne i beskona­
čne svijesti koju zovemo Bogom i Stvorenim svijetom. Mi smo višedimenzijska
bića. I ova knjiga, dakle, treba biti višedimenzijska želi li na neki bitniji način dopri­
nijeti čovjekovoj slobodi.
Na svjetlo dana iznosi svakodnevnu manipulaciju našim životima od strane tajne
klike te prikazuje duhovne uzroke i rješenja koja će donijeti pravu slobodu planetu
Zemlji i svima koji na njoj žive. Potonje se odnosi na ono što mislimo i osjećamo
o nama samima, a prije nego što počnem odmatati klupko svjetske manipulacije i
navoditi neka imena upletenih ljudi i organizacija, vrlo je važno da ukratko izložim
kontekst u kojem iznosim ove teme. Nipošto ne želim da ljudi čitaju knjigu puni gnje­
va, mržnje i osudivanja svjetskih manipulatora i onoga što oni rade. Ovu knjigu ne
pišem u namjeri da ikoga okrivljavam, već isključivo zato da pokažem što se događa
kada ljudska rasa dopusti da joj netko zagospodari umom i kako se stvari brzo mogu
promijeniti - i mijenjaju se - kada svrgnemo vladare našeg uma.
Imena ću navoditi zato što moramo znati tko vuče konce u pozadini želimo li ra­
zotkriti ono što se događa. Takvim razotkrivanjem tim ćemo ljudima također pružiti
priliku da se suoče s vlastitim djelima i da shvate kako je želja za kontrolom i vladanje
nad drugima izraz njihove vlastite neuravnoteženosti i odbojnosti prema samima
sebi. Podizanje vela tajnovitosti ubrzat će okončanje takve prevlasti i manipulacije.
Ali elitna klika koja upravlja svijetom, Svjetska Elita, kako ju nazivam, jest naša kre­
acija. Loše bi bilo da ih obasipamo mržnjom i osuđivanjem, te da ih držimo odgo­
vornima za sve nedaće ovoga svijeta. Da, kao što ćete vidjeti, ista skupina svojim je
manipulacijama dovela do izbijanja dva svjetska rata i svih negativnih događaja svjet­
skog značaja u ovom stoljeću a i prije. Ali, bez preostalog dijela ljudske rase ne bi u
tome uspjeli. Šačica elite ne može uzrokovati ratove ukoliko tisuće ili milijuni drugih
ljudi nisu voljni preuzeti ulogu topovskog mesa. Ukoliko ljudi, pročitavši ovu knjigu,
za ono što se događa drže odgovornom samo Svjetsku Elitu, tada im je izmakla bit
moje sveukupne poruke. Ono što se događa u svijetu je odraz, sada i ovdje, onog što
se zbiva u nama, u ljudskoj rasi.
Ovu stvarnost stvorili smo sami. Ali kako?
Suprotno onome što nam medicinska znanost opsesivno ponavlja, fizičko ti­
jelo ne predstavlja cjelokupnost ljudskog bića. Ono je fantastična fizička ljuska
kroz koju vječan dio nas prima iskustva ovog fizičkog svijeta. Mi smo mnogo više
od pukoga tijela.
/
istina
će
vas
osloboditi
ono
Stvoreni je svijet izražaj jednog beskonačnog uma, a svi životni oblici aspekti su
tog jednog uma, onoga što mnogi ljudi nazivaju Bogom. Mi smo jedno s drugima. Svi
smo mi Bog, ako baš hoćete da upotrijebim upravo taj izraz.
Stvoreni svijet sastoji se od beskonačnog broja dimenzija, valnih dužina, frekven­
cija, stvarnosti. Ovaj fizički svijet samo je jedno od njih. Te frekvencije dijele isti pro­
stor koje zauzima naš fizički svijet, na isti način na koji sve radio, televizijske i tele­
komunikacijske frekvencije emitirane u vaše okružje dijele isti prostor kojeg sada
zauzima vaše tijelo. Ne ometaju jedna drugu jer su na različitim frekvencijama ili
dimenzijama - vibriraju različitim brzinama. U trenutku kojeg zovemo smrt naš
um - emocije, duh, sve od čega se sastoji misaoni, osjećajni dio nas - povlači se iz
tijela, iz „genetskog svemirskog odijela" kako ga ja nazivam. Taj vječni duh prelazi
na drugu valnu dužinu stvarnosti, drugi „svijet", gdje se nastavlja razvijati. Sve se to
zbiva tijekom „iskustva nadomak smrti" ili „vantjelesnog iskustva" pri kojem ljudi
odlaze na neko vrijeme iz svojih fizičkih tijela, a kada se vrate, najčešće opisuju
gotovo navlas iste priče o tomu što im se dogodilo. Život je vječan - što vrijedi za
svakoga.
Ono što zovemo „ozračjem" stvaraju vibracije (energetska polja) koja proizvode
ljudi, bilo u ovom trenutku ili u prošlosti. Ljudi često osjećaju nelagodu na prizorištima bitaka zato što ondje osjećaju preostale energije boli, agresivnosti i patnje
sudionika.
Bitna je razlika između energije koja ulazi kroz temeljnu čakru i onoga što odašiljemo. Prolaskom kroz nas, ta energija mijenja svoju prirodu i oblik. U nju se utiskuje naš jedinstveni energetski obrazac koji odražava upravo ono što se u danom
trenutku unutar nas zbiva: mentalno, emocionalno i duhovno. Sekundu za sekun­
dom odašiljemo energetsko polje koje odražava što mislimo o samima sebi. Možda
što
mislimo
će izgledati da to nema
nikakve veze s manipu­
lacijom svijeta, ali to je,
zapravo, u srži onoga
što se događalo i što se
nastavlja događati.
U srcu tog uma je svijest koju vidim kao zasljepljujuće svjetlo - Izvorna Svijest iz
koje je osmišljeno i nastalo sve što postoji.
Naša umna, emocionalna i duhovna jastva niz su magnetskih energetskih polja
koja međusobno djeluju preko vrtloga energije općenito znanih po hinduističkom i
sanskrtskom nazivu čakra, što znači „svjetlosni kotač". Ti vrlozi su spirale energije
koje presijecaju sve razine našeg bića i između njih prenose energiju. Preko ovog
sustava, neravnoteža na emocionalnoj razini (uzrokovana recimo stresom) prelazi
na ostale razine našega bića uključujući, naposljetku, fizičko tijelo. Na taj način,
stres uzrokuje bolest. Ono što nazivamo „fizičkom bolešću" u stvari je višeđimenzijski nesklad ili manjak ugode, lakoće. Neprestano upijamo magnetsku energiju
iz kozmosa, uglavnom kroz „temeljnu" čakru u podnožju kralježnice. Nakon što
ova životna sila prođe kroz naše razine bitka i od nje preuzmemo što nam treba,
tu energiju šaljemo van kroz čakre natrag u kozmos i svijet oko nas (slika 1). To su
energije kakve ljudi osjećaju kada kažu da im netko daje dobre ili loše „vibre". Isto
je kada kažemo đa neku kuću ili mjesto osjećamo kao „ugodne", „gostoljubive" ili
„zastrašujuće".
smo
Taj proces možete
zamisliti kao stavljanje
oko nas magnetskog
plašta ili aure. Prema
zakonu koji kaže da
se sličnosti privlače,
ovo magnetsko polje
energije, vanjski odraz
unutarnjeg bića, sebi
će
privući
sukladna
energetska polja. Sve
je energija, što počinje
uviđati čak i središnja,
uskogrudna znanost.
Čovjek je niz ma­
gnetskih polja energije,
kao što su to i mjesta,
iskustva, situacije. Sve.
Život je međudjelo­
vanje tih energetskih
Slika 1: magnetski ogrtač
polja, a sva ona imaju
sposobnost mišljenja i
čuvanja informacija. Energija je svijest, svijest je energija. Ista stvar.
Ako vam je teško za povjerovati da zid ili voda ili kamen mogu misliti i čuvati in­
formacije, tada se sjetite da sve što postoji sadrži magnetska energetska polja. Što je
ono što u računalu na kojem upravo radim čuva informaciju koju utipkavam?
Magnetski disk. Načelo je isto. Određenim ljudima, mjestima, iskustvima i nači­
nima života bivamo privučeni zato što smo im magnetski privučeni. A to privlačenje
potječe od magnetizma naših „plašteva". Ti plaštevi su, pak, odraz onoga što o sebi
mislimo i osjećamo. Naši životi su točne replike našeg vlastitog podsvjesnog uma.
Kako on misli i doživljava sebe i svijet, fizički se iznova stvara u ljudima, mjestima
i iskustvima koje sebi privlačimo. U doba mog djetinjstva u opticaju je bila izreka:
„Kada misliš da si sretan, tada sretan i postaješ". U tome je sadržana jedna vječna
istina, iako to nema nikakve veze sa srećom. Sebi privlačimo ljude, mjesta i iskustva
koja se magnetski povezuju s našim „plaštem". Dakle, ako duboko u sebi vjerujemo
...
/ istino
će
vas
osloboditi
da ćemo uvijek biti siromašni i potlačeni, taj će obrazac biti prisutan u našem plastu.
1
Tako će on postati, mogli bismo reći, „plaštem slabe nade" . Ovaj magnetski uzo­
rak sebi će tako privlačiti iskustva koja će doprinijeti tomu da ostanemo siromašni i
potlačeni. Na taj ćemo način stvarati našu vlastitu zbilju. Jako je, jako, bitno da ovo
razumijemo, ne samo u vezi onoga o čemu se u ovoj knjizi govori, nego u kontekstu
života samog:
Svoju vlastitu zbilju stvaramo sami.
Davnašnje religije i drevni spisi imali su zajedničku temu tipa: „kako posadiš,
tako ćeš i žeti", „oko za oko i zub za zub" i „što činiš drugima bit će učinjeno tebi".
Izraz po kojem je ovaj proces sada najpoznatiji je „karma". Prečesto se na tu karmu
gleda samo u negativnom smislu. Nekim se ljudima dogodi nešto neugodno i oni će
reći da je to zacijelo njihova „karma". Gotovo da je se tumači kao jedan vid kazne.
Na takvoj razini to onda i postaje kazna - kažnjavanje samog sebe. Nije to učinio
neki gnjevni, osudi sklon, prijeteći Bog, učinili smo si to sami! Ono što nazivamo
karmom, po mojem mišljenju, samo je druga riječ kojom opisujemo način na koji
stvaramo vlastitu zbilju. Postoje li u nama neravnoteže koje nas tjeraju da se prema
drugima vladamo negativno, upravo će te neravnoteže i nama samima privući neko
fizičko iskustvo, „ogledalo" onoga što o sebi mislimo. Na taj će nam se način ono
što činimo drugima vratiti jer ćemo se i dalje držati za neravnoteže, manjak ljubavi
prema samima sebi, što će privući upravo takva iskustva. Osjećamo li se dobro u
vlastitoj koži i pozitivno gledamo na svoj život, takav ćemo svijet oko sebe i stvoriti.
To je pozitivna „karma". Moje se gledište o karmi razlikuje od onog „novodobnoga"
po kojem se, izgleda, smatra da jednom kada nešto učinimo, tada mora doći do
karmičke reakcije bez obzira što mi potom uradili. Mislim da - ako prema nekome
postupimo ružno a potom shvatimo zašto smo to učinili i promijenimo unutarnji
uzrok takvog čina - mijenjamo prirodu magnetskog odašiljača, plašta, te tada ne
privlačimo „karmu". Ona, u tom slučaju, nije potrebna jer smo prepoznali neravno­
težu unutar samih sebe. Karma služi samo tome. Stvaranje je čin ljubavi. Ljubavi za
sebe i ljubavi za sve. Karma je dio te ljubavi. Ona je sredstvo koje nam omogućuje
da se suočimo sa samima sobom, istovarimo negativnu prtljagu i krenemo dalje.
Ona je pripomoć našem razvoju, svojevrsni dar, a ne kazna - osim ukoliko je sami
ne odlučimo učiniti takvom. Bez obzira kakva iskustva imali u životu, ili ih sada
proživljavali, stvorili ste ih vi i nitko drugi.
Pri čitanju ove knjige kao i pri življenju vlastitog života vrijedi zapamtiti dvije
stvari: ako smo skloni smatrati se žrtvom, žrtvom ćemo i postati. I: ako vjerujete da
možete, onda zaista možete.
1
Autor se poigrao riječima, jer engl. riječ 'cape', pored značenja 'plašt', može značiti i 'rt', kao u nazivu južnoafri­
ono
smo
sio
misumo
Stvaranje zbilje događa se na mnogo razina. Ukupni zbroj međudjelovanja pojedi­
naca nakuplja se u kolektivnoj svijesti čovječanstva. Svaka živuća vrsta ima kolekti­
vnu svijest s kojom su povezani svi „pojedinačni" pripadnici te vrste. Kolektivnoj
razini neprestano dodajemo naše misaone obrasce te imamo pristup drugim obra­
scima s kolektivne razine. Proces je dvosmjeran. Dajemo i primamo.
Znanstvenici su ustanovili postojanje nečega što se naziva „sindrom stotog maj­
muna", o čemu sam pisao u drugim knjigama. Otkrili su da jednom kad određeni
broj pojedinaca unutar neke vrste nauči nešto novo, odjednom to mogu učiniti i
ostali pripadnici unutar iste vrste a da im to nitko nije pokazao. Čine to sasvim
instinktivno. Premda postojeća znanost ovo ne može objasniti pomoću svojeg ne­
viđeno ograničenog svjetonazora, proces je vrlo jednostavan. Jednom kad određeni
broj jedinki unutar neke vrste prenese to novo znanje na kolektivnu razinu, dosiže
se točka „kritične mase". To znanje postaje dovoljno m o ć n o u kolektivnoj svijesti da
mu mogu pristupiti svi ostali pripadnici odnosne vrste. Podešavanjem na vibraciju
(misaonog obrasca) koja sadrži to znanje, oni će znati kako nešto učiniti a da im
to nitko nije pokazao jer ih vodi taj misaoni obrazac. Nazivamo to instinktom ili
nadahnućem, iako se, u stvari, radi o ugodavanju na vibraciju (frekvenciju) koja tu
informaciju čuva.
Sve što sam rekao o pojedincu koji stvara svoju vlastitu zbilju na isti se način može
primijeniti na kolektivnu ljudsku svijest. Ona odražava ukupni zbroj ljudskog razmi­
šljanja, ukupni zbroj onoga što čovječanstvo kao cjelina misli o sebi. Ukoliko čovje­
čanstvo ne mari za samo sebe, ako se ne voli i ne poštuje, ono će stvoriti takvu zbilju
na ovom planetu. Privući će fizičke manifestacije načina na koji promatra vlastiti
osjećaj vrijednosti i sposobnosti. Jedino što, ovoga puta, magnetski plašt nije pre­
bačen preko samo j e d n e osobe nego preko čitavog planeta. Time se stvara glo­
balna zbilja.
Pogledajte posljedice ovog procesa u našoj svakodnevici. Čovječanstvo kao cjelina
ne želi preuzeti odgovornost za ono što se u svijetu događa. Kada nešto pođe po zlu,
čujemo kako netko viče: „Što će se poduzeti po tom pitanju?" Rijetko kada odgovor­
nost prihvaćamo sami. Draže nam je žaliti se na političare i bankare, ali većina će
ljudi radije pustiti da drugi upravljaju svijetom nego da sami prihvate odgovornost
za vlastita djela. Takvi misaoni obrasci prevladavaju u kolektivnoj svijesti, što je, da­
kle, stvorilo tu zbilju na kolektivnoj, svjetskoj razini. Kolektivna svijest iznjedrila je
odgovor na želju da to „učini netko drugi" tako što je okupila energetska polja - ljude
- koja će ustrojiti tajnu mrežu koja sada upravlja životima svakog od nas. Dobili
smo što smo i tražili, ili što smo „zamislili". Ista je stvar s religijama. I njih su također
stvorili misaoni obrasci kolektivne svijesti, poput medija i drugih institucija koji se
koriste strahom i krivnjom u svrhu manipulacije i kontrole.
Oni odražavaju, kolektivno, ono što milijarde ljudi čine svakoga dana svoga života.
Služe se strahom i krivnjom kako bi postigli ono što žele. Promatrajte sebe nekoliko
čkog Rta Dobre Nade.
I-i
15
/
isu n a
ce
vub
U S I U U U U I I I
dana i vidjet ćete koliko puta vi (i drugi) koristite strah i krivnju da biste kontrolirali
neku situaciju. Činimo to nesvjesno, a takav stav prenosimo i na našu djecu. Sto im
ono najčešće govorimo?
prvi dio
„Nesretnice jedan. Ako to opet učiniš, dobit ćeš šamar. Čekaj samo da tata dođe,
zatvor
požalit ćeš ovo što si učinio." (Strah)
„Nesrećo jedna. Kako si to mogla učiniti svojoj mami i tati? Zašto nas tako unesrećuješ i žalostiš? A koliko smo ti toga pružili." (Krivnja)
J a v j e r u j e m u... n e k o g a d r u g o g
Ovo su tek mali primjeri načina na koji se kod djece služimo strahom i krivnjom.
Aktivno nas obeshrabruju da konstruktivno razmišljamo i
Ona zarana uče isto činiti drugima. Do trenutka kada prijeđemo prag svijeta odra­
propitkujemo stvari, a j e d n o m kad pojedinac prihvati tako
slih i međuodnosa što tamo vladaju, upotreba straha i krivnje u svrhu kontrole i
poticanu nijemu podložnost, nužno se stvara podmukli za­
manipulacije postala je već umjetnost. Mogli bismo si za to dodjeljivati medalje! Na
čarani krug. Druga, prilično prikladna posljedica takve situa­
taj način ovi misaoni obrasci su zavladali kolektivnom sviješću i stvorili kolektivni
cije je da ljudi koji ne razmišljaju konstruktivno i ne propitku­
fizički odraz istoga - religije i druge institucije koje nam govore što da radimo i koje
ju stvari u o p ć e toga nisu svjesni.
nama upravljaju pomoću straha i krivnje. Ponavljam, stvorili smo ih sami. Odraz su
nas samih, barem u kolektivitetu. Dobra je to vijest, zato što imamo moć da uklonimo
tu svjetsku manipulaciju uklanjanjem naših vlastitih manipulacija.
Takva preobrazba ljudske percepcije od iznimnog je značaja za budućnost ovog
planeta i svijeta kojeg ostavljamo svojoj djeci. Sklonost čovječanstava da okrene glavu
na drugu stranu i ne zamara se takvim stvarima tijekom tisuće je godina omogućila
razvijanje jedne strukture koja danas samo što nije stvorila svjetsku fašističku dikta­
turu. Fašizam je skončao s Adolfom Hitlerom? Da bar. Isti takav mentalni sklop upra­
vlja tajnom svjetskom vladom koja, iz minute u minutu, manipulira ljudskim umom
da ovaj prihvati centraliziranu svjetsku tiraniju. Ta se tiranija zove Novi Svjetski Pore­
dak i, ukoliko se ne probudimo iz našeg duhovnog mamurluka, on će se manifestirati
kao svjetska vlada; središnja svjetska banka i valuta; svjetska vojska i mikročipirano
stanovništvo povezano s globalnim računalom. Ako netko od vas misli da je ovo smi­
ješno, nakon sljedećih nekoliko stotina stranica možda vam skinem smiješak s lica.
Svim tim stvarima zapanjujuće smo blizu. Vrijeme je da odrastemo i protrljamo oči.
Dok budete čitali priču o tome na koji su način manipulirani vaši životi i život
ovog planeta zamolio bih vas da se prisjetite kako smo svemu tome pridonijeli sami.
Ljudi čija imena navodim i događaji koje opisujem samo su ogledala koja ljudskoj
rasi i Zemlji vraćaju odraz naših unutarnjih misaonih obrazaca. Ovaj je svijet samo
oživotvorena čovjekova misao. Kada spoznamo što su ti negativni obrasci i uklonimo
ih, promijenit će se naša stvarnost, ali i svijet. Ali ne prije.
Sve počinje od nas, a s nama i završava.
Michael
Timothy,
Anti-intelektualna
etika
prvo poglavlje
1
veo suza
S
vi smo mi, u ovom ili onom trenutku, bacili pogled na svijet oko sebe i postavili
si ista pitanja. Zašto život mora biti takva borba? Zašto o nama samima i svrsi
našega života znamo tako malo? Zašto je u svijetu takve ljepote i bogatstava toliko
mnogo sukoba i patnje?
U potrazi za odgovorima na ta i mnoga druga pitanja, zamolit ću vas da zamrznete svoje programirane odgovore uvjetovane sadašnjim trenutkom i mjestom, a
svoj beskonačni um otvorite daleko većim mogućnostima. Riječ „programiran" ne
koristim na snishodljiv način, jer svi smo mi programirani porukama i vjerovanji­
ma koje neprestano slušamo u djetinjstvu, putem medija i obrazovnog sustava. Tek
ćemo napuštanjem takvog programiranja otvoriti svoje umove i svoja srca čudesnim
stvarima, potencijalima i razumijevanju o kakvima nismo ni sanjali. Duboko sam i
dugo razmišljao o prirodi ovog fizičkog svijeta, nastojeći dokučiti njegov smisao. Od
1990. godine nalazim se na svjesnom duhovnom putovanju otkrivenja. Otvorilo me
je to mnogim stvarima o kojima u dotadašnjem životu nisam razmišljao niti sam ih
osjećao i, mada su neke stvari bile vrlo bolne, čak su me i takvi trenuci vodili k većem
razumijevanju. Iskustvom sam spoznao kako možemo podešavati naš um, našu svi­
jest, drugim razinama stvarnosti i doći do ondje dostupnih informacija, što na Zemlji
nije poznato, ili barem ne u većoj mjeri. Uvidio sam da su naši umovi - dio nas koji
razmišlja, osjeća - nizovi energetskih polja koja fizičko tijelo koriste kao sredstvo za
doživljavanje iskustava.
U ovom trenutku naša je svijest podešena na ovaj gusti fizički svijet i stoga je on
naša stvarnost. Kada „umremo", naš um-duh (naša svijest) napušta ovo prolazno fizi­
čko tijelo i kreće ka drugoj valnoj dužini, drugom stadiju iskustava i razvoja.
Vrlo je važno da shvatimo da se čovjekov um, dok se nalazi u istom fizičkom tijelu
na istom planetu, može podesiti na brojne različite valne dužine znanja i razumije­
vanja. Iz tog razloga, unutar ljudske rase imamo veliku raznolikost u sferi svijesti,
stavova i percepcije. I sami kažemo, u svakodnevnom životu, da ljudi mogu biti na
„drukčijoj valnoj dužini", zato što imaju tako različita mišljenja i toliko malo toga za­
jedničkog. Naš stav prema životu te razina znanja i mudrosti koje u nekom trenutku
možemo postići ovise o vibracijskim razinama dostupnim našem umu. Sve je ovo
bitno za pozadinu onoga što vjerujem da stoji iza povijesti ljudske rase tijekom mno-
1
Igra riječi: 'veil of tears' (u izvorniku) izgovara se isto kao 'vale of tears' tj. dolina suza, izraz kojim se često opisuje
život na Zemlji.
19
/
istina
će
vas
osloboditi
gih milijuna godina pa sve do danas. Ljudska me rasa vrlo često podsjeća na stado
zbunjenih i izgubljenih ovčica. Pogledajte koliko je puta tijekom poznate povijesti
simbolika „izgubljene ovčice" korištena za opisivanje našeg nezavidnog položaja. Na
neki smo se način odvojili od naših viših potencijala, naše pokretačke sile. I opet,
možemo to vidjeti tijekom povijesti iskazano simbolički u raznim kulturama, u fra­
zama kao što je „izgubljena dječica" koja su se odvojila od „oca". Očit je primjer priča
0 rasipnom sinu iz Novog zavjeta. Vjerujem da se, simbolički, dogodilo upravo to, a
posljedice takvog razvoja događaja objašnjavaju mnoge aspekte svijeta u kojem danas
živimo.
Mislim daje nemoguće shvatiti što se dogodilo ukoliko ne odbacimo usađene pre­
tpostavke o postojanju onog što zovemo vanzemaljskim oblicima života. Među njima
mogu biti beskonačne raznolikosti oblika. Pod vanzemaljskim mislim upravo i samo
„ono što nije s ove Zemlje" - druge civilizacije, svjesnosti i životni oblici na drugim
valnim dužinama koje naša fizička osjetila ne mogu inače vidjeti ili čuti. Na primjer,
iako možemo promatrati neke od planeta u ovom Sunčevom sustavu i vidjeti nai­
zgled golo, beživotno tlo, na takvu planetu gledamo iz perspektive vlastite frekvencije
ili iskustvene dimenzije, iz vlastite vremensko-prostorne zbilje. U nekoj drugoj di­
menziji ta planeta možda vrvi životom na isti način na koji sve radio i televizijske po­
staje što emitiraju programe u vaše područje dijele s vama isti prostor kojeg zauzima
1 vaše tijelo. Ne možete ih vidjeti, niti oni mogu vidjeti jedni druge zato što djeluju na
različitim valnim dužinama. Proširimo li ovo saznanje činjenicom da te druge civili
zacije na drugim valnim dužinama imaju naprednija znanja i tehnologije nego što ih
trenutno imamo mi, počet će se nazirati obrisi jedne slike. Barem preda mnom, ali i
pred mnogim drugima. Te druge civilizacije nisu samo pozitivne ili negativne. Poput
nas, imaju i jedne i druge osobine. Vanzemaljski oblici života nisu ne znam koliko
drugačiji od nas. Ista je to struja života koju zovemo Stvoriteljem ili Bogom, u drukči­
jem stadiju razvoja i/ili na drukčijoj valnoj dužini. Ali mnogi od tih naroda godinama
su, a ponekad i milijunima godina (po našem poimanju vremena) ispred nas u tehno­
loškom smislu te u razumijevanju univerzalnih zakona. Ukoliko vjerodostojnost ili
ludost nečega prosuđujemo samo sa stajališta naših znanstvenih dostignuća na ovoj
valnoj dužini Planeta Zemlje nikad nećemo shvatiti što nam se dogodilo.
Iz tog razloga pozivam sumnjičavce da se otvore drugim mogućnostima. Da ste
seljak i farmer u brdima nekog samodostatnog društva u središtu Azije ne biste mogli
povjerovati da New York izgleda kao što izgleda. Ali New York bi i dalje postojao. I
ne zaboravite, vrlo je malo vremena proteklo otkad je ideja o letu u svemir smatrana
besmislicom. Tijekom nekoliko godina, u nastojanju da dokučim prirodu čovjekova
postojanja, u glavi mi se počela oblikovati priča. Knjiga Donositelji zore (Bringers of
the Dawn)1 potvrđuje neke od tema o kojima sam pisao u knjizi Pobuna robota (Ro­
bots' Rebellion) i o ostalim zamislima koje sam razmatrao u narednim mjesecima. Ta
je knjiga „kanalizirana" utoliko stoje autorica Barbara Marciniak podesila svoju svi­
jest na drugu valnu dužinu stvarnosti te je djelovala kao kanal za prijenos informacija
veo
suza
na ovu zemaljsku vibraciju. Uvijek sam oprezan kada se radi o kanaliziranim knjiga­
ma zato što, poput svega drugoga, taj proces može uroditi ili nadahnutom spoznajom
ili gomilom gluposti. Ovisno o sposobnosti „kanala" i razini valne dužine s kojom se
povezuju. Kao što je netko jednom rekao o kontaktu s onima koji više nisu na ovoj
Zemlji: „Smrt ne može izliječiti neznanje". Ako se povezete s valnim dužinama bli­
skim ovoj našoj, mogli biste biti navedeni na krivi trag.
Knjiga Donositelji zore navodno prenosi riječi jedne svijesti koja se javlja iz zvje­
zdanog sustava znanog nam pod nazivom Plejade. Ako se s ovime niste dosad susre­
tali, znam da će vam sve to zvučati fantastično i biti zaista teško za prihvatiti, jedino
mogu - kao što jedino može bilo tko od nas - reći što vjerujem i osjećam. Vjerujem
da taj zvjezdani sustav zvan Plejade, ili barem tamošnje razvijenije skupine, jesu dio
kozmičkog poduhvata da se čovječanstvo i ovaj svijet izbavi iz zatvora unutar kojeg
smo i ne znajući živjeli eonima takozvanog vremena. Mi smo generacija koja će do­
živjeti da se to i dogodi.
Planetu Zemlju preotela je, mogli bismo reći, i zauzela jedna civilizacija, ili civili­
zacije, koje su tehnološki visoko napredne, ali poprilično manjkave u domeni ljubavi
i mudrosti. Kao i uvijek, to je jedan znakovit i izuzetno neuravnoteženi spoj. Nazvao
bih to „pamet bez mudrosti". Živimo u svemiru u kojem vlada slobodna volja, gdje
nam je, unutar određenih granica, omogućeno da iskusimo sve emocije i učimo na
posljedicama naših djela. Okupacija planeta, dakle, neće na scenu donijeti „oca", Izvo­
ra Svega Što Postoji, koji će nas smjesta izbaviti iz kandži otmičara. To će razdoblje
biti iskorišteno kao razdoblje iskustva iz kojeg ćemo svi mi nešto naučiti i razvijati se.
Živimo u prostorno-vremenskoj stvarnosti - „svijetu" - nazvanoj Trećom Dimenzi­
jom, u koju se upliću neki od naših „susjeda" s Četvrte Dimenzije.
Kada god govorim o vanzemaljskoj svijesti ili svijesti Zatvorskih Čuvara, mislim
na manipulaciju s Četvrte Dimenzije, bilo putem kontrole misli ili izravnog uplitanja.
I jedni i drugi - vanzemaljci otmičari i oni kojima su pri srcu najbolji interesi čovje­
čanstva - redoviti su posjetitelji našeg planeta tisućama godina. Postali su „bogovi­
ma" iz drevnih spisa i legendi koje su položile temelje većine, a možda i svih glavnih
religija današnjice. Da je neki vanzemaljac sletio na našu planetu u drevna vremena u
začudnoj svemirskoj letjelici na antigravitacijski pogon, ili da ste imali viziju nekoga
na drugoj frekvenciji, itekako biste pomislili da je on ili ona nekakvo božanstvo! A
davnašnji su ljudi to i pomislili. Upravo odatle potječu „bogovi", naročito gnjevni
bogovi koji osuđuju, koji nas bacaju u paklenu vatru: to su „loši" vanzemaljci. Tako
je nastao „strah od Boga", a taj strah i opiranje promjenama (neposluh bogovima)
još uvijek ne napušta našu kolektivnu psihu. Tijekom vremena, kao što je podrobno
opisano u Pobuni robova, ti različiti mitovi o bogovima stopili su se stvarajući ,,kompozitne bogove", temeljene na temama iz mnogih ranijih civilizacija. Takav je slučaj s
judazimom, kršćanskom Biblijom, islamom i većinom drugih. Njihova verzija Boga
odnosi se na vrstu vanzemaljaca iz koje je potekla njihova religija ili na način na koji
su se mnoge različite pripovijesti o vanzemaljcima spojile u jednog (od više dijelova
21
/
istina
ce
vas
osloboditi
sastavljenog) Boga tijekom stoljeća. Dragi vjernici, danas smo se okupili ovdje da
bismo štovali jednog kompozitnog Boga sačinjenog od vanzemaljaca. Amen.
Pogledate li izvore glavnih religija, priče su nevjerojatno slične onima što danas
slušamo od ljudi koji tvrde da su susreli vanzemaljce, ili su ili ovi bili oteli. Muhamed,
utemeljitelj islama u sedmom stoljeću, rekao je da ga je posjetio Anđeo Gabrijel, koji
je „sličio na čovjeka, i stajao na nebu iznad obzora" 2 . Taj mu je lile rekao da mora po­
stati prorok, te su mu dane poruke koje tvore islamsku svetu knjigu Kuran. Narednih
godina, u brojnim drugim prilikama, Muhamedu su poruke diktirane dok se nalazio
u stanju transa. Također je bio pisao da odlazi na „nebesko putovanje".
Mnogi ljudi današnjice koji tvrde da su doživjeli kontakt s vanzemaljcima rekli
su isto što i Muhamed. Savao iz Tarza, poznatiji kao sv. Pavao, bio je čovjek koji je
promijenio imidž Ješue (Isusa) 3 u spasitelja-boga-mesiju iz čega je nastala kršćanska
religija. Dogodilo se to nakon što je doživio „viziju" Ješue na putu za Damask. Tako­
đer je govorio o tome kako je bio „uzdignut" na nebo ili na nekoliko različitih nebesa
(dimenzija). Govoreći o sebi, napisao je:
„Znam čovjeka u Kristu: prije četrnaest godina - da li u tijelu, ne znam; da li izvan
tijela, ne znam, Bog zna - taj je bio ponesen do trećeg neba. I znam da je taj čovjek
- da li u tijelu, da li izvan tijela, ne znam; Bog zna - bio ponesen u raj, i čuo neizre­
cive riječi, kojih čovjek ne smije govoriti."
2. Korinćanima 12:2-4
Ponovno, ovo je nalik mnogim današnjim iskazima osoba otetih od strane vanze­
maljaca koji su ispričali kako su ih vanzemaljci vodili u druge dimenzije stvarnosti,
ponekad u njihovom tijelu, a ponekad izvan njega. Sveti Pavao i prorok po imenu
Enoh govore da su vidjeli mnoga nebesa kada su bili „podignuti gore"; što se podu­
dara s pripovijestima u Vedama, drevnim indijskim svetim knjigama, napisanim na
izvornom sanskrtskom jeziku. One opisuju sedam viših razina i sedam nižih razina
oko ovog planeta. Kada dozive nešto lijepo, neki ljudi i danas govore da su u „se­
dmom nebu". Jedna od tih „razina" je naša treća dimenzija a tik iznad nas, vibracijski,
razina je s koje nama manipuliraju. U Enohovoj knjizi „Čuvari" neobično podsjećaju
na vanzemaljce. U Svicima s Mrtvog mora stoji da je Noin otac bio jedan od „Čuvara",
a Nebukadnezar, babilonski kralj u razdoblju od 651.-604. prije Krista, bilježi da ga je
1
posjetio jedan Čuvar i jedan sveti koji su sišli s neba.' Dake iz mahajanskog budizma
bili su „bića što putuju nebom", a Padina Sambhava, osnivač tibetanskog budizma
navodno je napustio Tibet u nebeskoj kočiji. 5 Nešto slično tvrdilo se i za biblijskog
proroka Iliju kada je otišao iz Izraela 6 , te za srednjoameričkog boga Quetzalcoatla. 7
Opisi letećih diskova, letećih brodova i nebeskih kočija obiluju na svim kontinenti­
ma, u svim kulturama. Nebesa tj. raj i danas povezujemo s nebom, zato što su odande
došli „bogovi" iz drevnih vremena u svojim svemirskim letjelicama. Australski sta­
rosjedioci spominju tri pradjedovska bića zvana Djanggavvuli, koji su bili povezani s
22
planetom Venerom, kao što je bio i Quetzalcoatl i polinežansko božanstvo Kahuna. 8
Dodamo li svemu ovome brojne primjere navedene u Pobuni robota i bezbroj drugih
knjiga, koji povezuju vanzemaljce sa stvaranjem i nadzorom zemaljskih rasa, tada bi
samo vrlo ograničeni um mogao odbaciti barem mogućnost - a ja bih rekao vjero­
jatnost - da su vanzemaljci u pozadini ljudske povijesti i događaja koji su tu povijest
oblikovah.
Vrlo je mnogo tema koje povezuju drevne spise i današnje opise viđenih NLO-a.
Istraživači NLO-a pronašli su navodnog autora izvještaja poznatog kao The Memo­
randum.
Bili English bio je bivši obavještajni satnik Zelenih beretki u Vijetnamu, uključen
u zadatak pronalaženja bombardera B-52 kojeg je na slijetanje u džunglu prisilio je­
dan NLO. On tvrdi da je nakon tog iskustva tri mjeseca proveo u bolnici, na psihi­
jatrijskom odjelu, a po oporavku je radio u RAF-ovoj (Royal Air Force - britansko
Kraljevsko ratno zrakoplovstvo; op. prev.) prisluškivačkoj postaji kamo ga je poslala
američka Vojna obavještajna služba. U uredu ga je čekala zapečaćena diplomatska
torba koja je sadržavala izvještaj o NLO-ima na 624 stranice, poznat kao Izvještaj
Grudge 13. U svom je dopisu iznio vlastitu analizu tog dokumenta. Ondje su spo­
menute sve strogo povjerljive aktivnosti NLO-a između 1942. i 1951., što je uključi­
valo zabilježena slijetanja, viđenja, padove NLO-a, otmice ljudi i vanzemaljce koje je
uhvatila vojska. Sve bi to vrlo lako mogle biti dezinformacije jer NLO scena na njih
nije imuna, dapače. No, u izvještaju se našlo mnogo zanimljivih elemenata. Navodi
se da je jezik zarobljenih vanzemaljaca nalikovao sanskrtu, drevnom jeziku indijskih
svetih spisa Veda koji sadrže mnoge opise objekata koji izgledaju poput svemirskih
letjelica i letećih strojeva (pod nazivom vimane) te vanzemaljskih „bogova".
U Izvještaju Grudge stoji da se prehrana promatranih vanzemaljaca temeljila na
klorofilu, kojeg (kao što danas znamo) ima širom onoga što nazivamo svemirom, a ne
samo na Zemlji. U Vedama se, kao vrlo značajna, spominje biljka znana pod nazivom
soma. Rabila se kao halucinogena droga u obredima radi lakše komunikacije s „bo­
gom" Indrom i drugim „bogovima", a bila je ujedno omiljeno piće Indre i njegovih
kolega. S obzirom na sve popularniju pretpostavku da su drevni „bogovi" bili u stvari
vanzemaljci, zanimljiva je slučajnost da se smatralo kako se piće od some dobiva od
tekućeg klorofila. Mnogi koji tvrde da su bili u kontaktu s vanzemaljcima rekli su
da je osnova njihove prehrane bio nekakav „sok". No, vjerujem da je ovu planetu
posjetilo desetine tisuća vanzemljskih civilizacija, i prirodno je da se jako razlikuju
po izgledu, genetskim značajkama i načinu ishrane. Neki od njih nesumnjivo su vrlo
slični nama i mogli bismo ih, i ne osvrnuvši se, mimoići na ulici. Drugi se po izgledu
od nas jako razlikuju.
Ako ništa drugo, mislim da mnoga „čuda" zabilježena u brojnim vjerskim legenda­
ma imaju vanzemaljsko podrijetlo (ili iz Četvrte Dimenzije). Pojava kojoj je 1917. go­
dine u Fatimi u Portugalu nazočilo 70.000 katolika podsjeća na brojne priče opisane
u drevnim spisima, ali i iz današnjeg svijeta. Fatimsko „čudo" uslijedilo je nakon niza
23
I
lillllU
LC
VUÒ
VÒIUUUUIU
veo
susreta između troje djece i nekog čudnog bića koje se, rekoše, ponekad manifestira­
lo kao Djevica Marija. Biće je obećalo da će uprizoriti neko čudo kako bi se ljudima
otvorile oči, a desetine tisuća ljudi koji su podigli glave doista su vidjeli fantastičan
prizor. No, što je to bilo? Istraživač NLO-a Jacques Vallèe smatrao je da zna odgovor
te je u svojoj knjizi iz 1976. godine Nevidljivo učilište (The Invisihle College) napisao:
generacijsko neznanje koje
su ovom planetu podarili
kršćanstvo, islam, judai­
zam i ostali. Želite li spri­
ječiti svijest ljudi tako da
prestanu donositi vlastite
zaključke te im odijeliti um
od njihovih neograničenih
moći, uvalite im neku dogmatičnu religiju ili neki
drugi oblik krute dogme.
U vašim će rukama postati
poput gline za oblikovanje.
„Ne samo da se stalno spominjao nekakav leteći disk ili kugla nego i njegov na­
čin kretanja, njegova putanja koja oponaša list u padu, njegovi svjetlosni efekti,
praskovi poput grmljavine, zujanje, neobičan miomiris/anđeoske vlasi'koje padaju
na tlo i rastvaraju se, toplinski val kakav se povezuje s približavanjem diska, sve su
to najčešći parametri viđenja NLO-a. Kao što su i oduzetost dijelova tijela, gubitak
pamćenja, zatim obraćenja te iscjeljenja."
Zapečaćenu poruku svog „komunikatora" djeca su poslala papi, s naputkom da
se smije otvoriti i obznaniti tek 1960. godine. Poruku je papa doista i otvorio I960.,
ali mi i dalje čekamo da se obznani njezin cjelokupni sadržaj! Jedno je sigurno: da je
potvrđivala temelje rimokatoličke vjere, začas bi se bila našla u udarnim vijestima.
Što je, dakle, sadržavala?
Uvjeren sam da se i starozavjetni „Bog" znan kao Yhwh (Jahve) također zasniva
na nekom vanzemaljcu, ili, što je vjerojatnije, nizu takvih bića. Zanimljivo je to da,
iako se židovska religija doživljava kao monoteistička, izvorni hebrejski tekstovi ta­
kvo stajalište ne podupiru. Dok engleski prijevod govori o nekakvom „Bogu", hebrej­
ski izvornik spominje Elohime, množinu koja znači „Bogovi". Slično tome, kada na
engleskom pročitamo riječ „Lord" (na hrv. Gospodin ili Bog; op. prev.), u hebrejskom
tekstu stoji Adonai, množina, što se može prevesti kao Bogovi. Riječ Jahve (ponekad
Yahweh), čini se, ima drugačije podrijetlo. Vanzemaljsko, po svemu sudeći.
Ako čitajući Stari zavjet i ostale drevne spise svaku riječ „Bog" ili „bogovi" zamije­
nite s „vanzemaljac", cijela stvar počinje dobivati smisao i postaje vrlo razvidna. Treba
imati na umu da je, u evolucijskom smislu, vremenska razlika između doba nastanka
tih pripovijesti i današnjeg vremena nepostojeća. U širem vremenskom rasponu bio
bi to tek treptaj. Za današnje pojave NLO-a o kojima je svjedočilo na tisuće ljudi - u
što možemo ubrojiti fascinantne holografske prikaze, bića i letjelice koji se pojavljuju
i nestaju (prebacujući se iz jedne dimenzije u drugu), te mnoštvo drugih viđenja i
trikova koji bi zasjenili i samog Walta Disneya - odgovorni su vanzemaljci u razdo­
bljima nastanka glavnih svjetskih religija.
Ti manipulatori s Četvrte Dimenzije osmislili su religije da bi preko njih nadzirali
čovjekov um, s nakanom da nadziru ovu dimenziju.
Mogućnosti manipuliranja čovječanstvom pomoću takve tehnologije jednostavno
su bezgranične. Ima li boljeg načina za kontrolu ljudi od toga da im blokirate um te ih
podijelite da biste njima vladali. Potom izmislite niz dogmatskih religija utemeljenih
na specijalnim vanzemaljskim efektima? Pogledajte samo svu bol, bijedu i među-
24
suza
Ja mislim da je preu­
zimanje Planeta Zemlje
ostvareno pomoću onog
što bih nazvao Luciferskom
Sviješću. Taj izraz koristim
kao uopćen naziv za opis
sile koja nastoji - djelu Slika
2:
da
lije
Zemlja
vibracijski
zatvor?
jući kroz sve životne obli­
ke, ljudske i vanzemaljske
- upravljati ovom planetom. To je izuzetno negativna energija koja djeluje s Četvrte
Dimenzije. Luciferska Svijest javlja se uglavnom u dva oblika. Različite kulture tim
oblicima daju različite simboličke nazive. Jedan nas oblik želi zatočiti u materijalnom
svijetu uvjeravajući nas da odbacimo cjelokupnu ideju o duhovnim carstvima i neu­
ništivosti života. Drugi se bavi duhovno orijentiranim ljudima kako bi ih uvjerio da
zanemare stvarnost fizičkog svijeta i da ostanu lelujati u nekakvoj duhovnoj omami.
U oba slučaja, dakle, „obrađivane" se ljude dade kontrolirati, a njihovu se moć uno­
šenja pozitivnih promjena u fizički svijet poprilično može potkresati.
Svijest je, po mom mišljenju, počela stvarati vibracijski zatvor. Mi smo višedimenzionalna bića koja djeluju na mnogo frekvencija i dimenzija istovremeno. Znam da
ovo mogu biti čudni koncepti onima koji ih suzdržano slušaju, ali naše stvarne mo­
gućnosti i naše prividne mogućnosti udaljene su svjetlosnim godinama, kao što ćemo
uvidjeti u čudesnim godinama što nam predstoje. Ako je, dakle, preko ovog planeta
prebačana frekvencijska „mreža", zaprečujuća, sputavajuća vibracija koja nas sprječa­
va da se povežemo s višim razinama naše svijesti i naših sposobnosti, mi prestajemo
biti „cjeloviti". Udaljavamo se od „oca". Uz znanje koje se čuva na Četvrtoj Dimenziji
ovo ne bi predstavljalo čudo kakvim bi se u prvi mah činilo.
Blokiranje frekvencija već rabimo i mi na Zemlji, a kamoli da to ne bi primjenjivale
tehnološki razvijenije civilizacije. U razdoblju postojanja Sovjetskog Saveza, Sovjeti
.
i istina
će
vas
veo
osloboditi
su stvorili informacijski zatvor, šaljući ometajuće frekvencije u namjeri da spriječe
prijem nekih stranih radio-postaja na području SSSR-a. Time je onemogućeno da in­
formacije koje su protuslovile službenim stavovima dopru do ljudi. Stvoren je svoje­
vrsni vibracijski zatvor, informacijski zatvor. Proširite taj koncept na planetu u cjelini
i dobit ćete sliku koju vam nastojim dočarati (slika 2). Razlika je samo u omjeru.
U knjizi Projekt Montauk (The Montauk Project)9 inženjer elektrotehnike Preston
Nichols opisuje kako je otkrio blokirajuću frekvenciju koja zaprečuje umove vido­
vitih osoba s kojima je radio na istraživanju telepatije. Osnova telepatije, kao što
Nichols potvrđuje, jednostavna je. Kada mislimo, odašiljemo misaoni val, na sličan
način kao što se s odašiljača emitiraju radio ili televizijski valovi. Radio ili televizijski
prijemnik dekodiraju te valove a, na daleko sofisticiraniji način, čovjekov um deko­
dira misaone valove. Odatle nastaje telepatija. Nichols je otkrio da su umovi njegovih
vidovitih ispitanika bili blokirani svakoga dana u isto vrijeme. Pomoću opreme za
hvatanje šifriranih signala, ustanovio je da blokirajuće frekvencije potječu iz danas
zloglasnog centra Montauk za istraživanje metoda kontrole uma i putovanja kroz
vrijeme, smještenog na istočnom kraju Long Islanda u New Yorku. Čak i ovdje, na
Zemlji, blokiranje frekvencija je činjenica.
Izraze kao što su blokiranje i ometanje frekvencija koristim radi jednostavnosti, ali
to se također može javljati u vidu zatvaranja portala i prolaza koji povezuju ovu fizi­
čku dimenziju koju vidimo oko nas s drugim vremensko-prostornim dimenzijama.
Smatra se da se neki od tih prolaza nalaze na značajnim i svetim mjestima drevnih
naroda kao što je Stonehenge u Engleskoj, Machu Picchu u Peruu, Ayers Rock u Au­
straliji i područja nekadašnjeg Babilona i Mezopotamije, sada Iraka. Bermudski tro­
kut je, kako neki vjeruju, još jedan takav prolaz, što bi moglo objasniti mnoge čudno­
vate nestanke brodova i zrakoplova koji se vjerojatno događaju prilikom otvaranja
prolaza. Moguće je čak da su ti prolazi zatvarani iz pozitivnih razloga, da se spriječi
ulazak negativnih vanzemaljaca u ovu vremensko-prostornu stvarnost. Mnogo je ne­
doumica a još je više onoga što moramo spoznati i proniknuti. Ometanje frekven­
cija, zatvaranje prolaza između dimenzija, možda oboje - precizan uzrok nastanka
zatvora nije bitan za ono što govorim u ovoj knjizi. Dovoljno je upamtiti da je jedna
vanzemaljska sila iz Četvrte Dimenzije stvorila informacijski zatvor, blokirajući više
razine ljudske svijesti. Veo je pao. Veo natopljen suzama. Mi smo, u stvari, stavljeni u
duhovnu i mentalnu karantenu.
Ako je tom ometajućom vibracijom prekriven naš planet, ili čak Sunčev sustav i
šire, naše mogućnosti bile bi ograničene na razine svijesti koje se nalaze unutar fre­
kvencije što nas drži zatočene. Bili bi nam nedostupni svijest i znanje o višim frekven­
cijama izvan ovog vibracijskog zatvora. Odvojili bismo se od viših razina naše vlastite
svijesti. Bili bismo, riječima drevnih knjiga, „zalutale duše" odvojene od „oca". Slje­
deću sam usporedbu koristio mnogo puta, ali mislim da dosta dobro sažima stvari:
vi ste astronaut na Mjesecu. Očima i ušima primate informacije neposrednog svijeta
oko sebe.
suza
Istovremeno dobivate informacije o široj slici i veće razumijevanje zadatka koji
vam je dala, kako bismo je mogli nazvati, „Kontrola leta". Kada vi, astronaut, dobivate
izbalansirane informacije preko očiju i ušiju te iz šire perspektive Kontrole leta, sve
je u redu, vi funkcionirate besprijekorno. Ali što bi se dogodilo da izgubite vezu s
Kontrolom leta? Odjednom bi nestalo dubljeg razumijevanja i vodstva. Vaše mi­
sli i ponašanje sada bi bili vođeni isključivo informacijama koje se mogu dobiti
očima i ušima iz svijeta koji vas neposredno okružuje. Vrlo bi brzo to ponašanje
i opažanje bilo znatno drugačije od onoga kakvi bi bili da ste s Kontrolom leta
ostali u čvrstoj vezi.
Kad je oko ovog planeta, Sunčevog sustava, a moguće i izvan njega, postavljena ta
ometajuća frekvencija čiji smo zatočenici, imala je isti učinak. Izgubili smo kontakt
s našom Kontrolom leta i, što se pokazalo sudbonosnim, s našim vjekovnim pamće­
njem. Zaboravili smo tko smo i odakle dolazimo. Ili je to barem zaboravila ogromna
većina. Oni koji su uspjeli očuvati svoju vibracijsku brzinu, svoju frekvenciju, i dalje
su mogli biti u dodiru sa svojim višim razinama, svojim Višim Ja, jer je vibracijska
povezanost i dalje postojala, premda je blokirajuća frekvencija učinila tu vezu ne tako
savršenom, čak i za njih. Danas je to u stanju učiniti sve veći broj ljudi jer se blokira­
juća frekvencija raspada, a to je osnova onoga što se naziva „duhovnim buđenjem"
koje sada zapljuskuje ovaj planet.
Sve do nedavno, međutim, uspijevalo je to samo nekolicini. Ostalima se vlastita vi­
bracijska brzina snizila pod utjecajem događaja, religija i općenitog programiranja, što
ih je nagnalo da zatvore vlastiti um i time smanje brzinu svojih vibracija. Ovime je stvo­
ren vibracijski jaz - a za neke i bezdan - između njihovih nižih razina svijesti unutar
te blokirajuće frekvencije (Nižeg Ja) i njihovih bezgraničnih mogućnosti izvan te fre­
kvencije (Višeg Ja). Unutar tog zatvora bila je ova fizička razina i neke ne-fizičke razine
kojima se vraćamo između inkarnacija. Uvid u preostali dio Stvorenog svijeta većini
je ljudi uskraćen. Mogli bismo to prispodobiti stanju ljudske rase koja proživljava svoj
život unutar kutije s čvrsto pritisnutim poklopcem. Sjedimo u mraku, vjerujući da su
naše mogućnosti - Stvoreni svijet općenito - ograničeni onim što se nalazi u toj kutiji,
unutar vibracijskog zatvora. Bezgraničnost u sferi mogućnosti i svemira jako je, jako
blizu: s onu stranu poklopca na kutiji, ali nam nije bilo dopušteno da vidimo što postoji
vani, niti smo dokučili da svijeta izvan kutije uopće ima. Tijekom tisuća godina i više,
otkad je vibracijska „mreža" prebačena preko Zemlje, mi smo, kao rasa, cijelo vrijeme
funkcionirali samo sa sitnim djelićem svojih punih i bezgraničnih mogućnosti. Život
na Zemlji dramatično se promijenio, a mislim da je to utjecalo i na životinjsko carstvo.
Nešto mi govori da zakon džungle i surovost kojima svjedočimo u prirodi nisu takvima
trebah biti, niti da je tako bilo prije negoli je veo stavljen. Dobra je vijest - kličimo na
sav glas - da ovom razdoblju razdvojenosti sada dolazi kraj.
Uh. Kakva li nas samo budućnost čeka!
Mislim da su, u razdoblju nakon stvaranja blokirajućih vibracija, ovamo stigli vanzemaljci s Četvrte Dimenzije luciferskog načina razmišljanja, te su genetski presložili
27
.
/'
istina
će
vas
osloboditi
DNK, tj. naslijeđeni kodni sustav fizičkog tijela. S vremenom, taj novi obrazac DNK
prenesen je svim ljudima tijekom brojnih naraštaja. DNA određuje prirodu tjelesnog
ustroja i sadrži naslijeđeno pamćenje svih proteklih naraštaja. Da je DNA ostavljena
na miru, mi bismo, bez obzira što živimo u vibracijskom zatvoru, barem znali što se
dogodilo i upoznali se s biti problema. Zbog vanjskog uplitanja u strukturu DNK
i to je znanje za nas izgubljeno. Priopćitelji informacija u knjizi Donositelji zore
(Bringers Of The Dawn) kao i u drugim knjigama za koje se tvrdi da dolaze iz
vanzemaljskih izvora kažu da je ljudska DNK prije toga imala dvanaest spirala
tzv. heliksa, no nakon genetskog prčkanja smanjena je na dva. Naši potencijali i
naš naslijeđeni izvor informacija svedeni su na šestinu onoga što su trebali biti.
Čak i danas, koliko znam, ima identificiranih dijelova DNK koje znanstvenici ne
mogu povezati niti s jednom vidljivom funkcijom. Nazvali su to „DNK otpadom".
Moguće je da upravo zbog isključivanja ovih ostalih deset spirala D N K koristimo,
kao što je inače poznato, svega djelić potencijala našeg mozga. Možda bismo te
najnovije dobre vijesti trebali proslaviti - živimo u vremenu kada se odvija jedan
proces koji će u nama ponovo sjediniti te spirale DNK. Mili Bože! Iz današnjeg
kuta gledano, ono što ćemo tada biti u stanju činiti, pamtiti i znati bit će gotovo
nevjerojatno.
Moguće je da su ti genetički eksperimenti simbolički opisani u priči o Adamu
i Evi te u izrazu „Čovjekov pad". Osim toga, u drevnim tekstovima i legendama
više se puta spominju „bogovi" koji su sišli s neba da bi nadzirali čovječanstvo i
oplodili žene.
U Bibliji, u Knjizi Postanka 6:4, kaže se da su: „...Božji sinovi općili s ljudskim
kćerima pa im one rađale djecu." Izraz „Božji sinovi" (uobičajen u gotovo svim
drevnim religijama) odnosio se, u to sam siguran, na vanzemaljce. Prema toj pri­
povijesti, Bog - ili bogovi - stvorili su čovjeka „na vlastitu sliku". Više tih drevnih
tema u glavnim sam crtama izložio u knjizi Pobuna robota. Potomstvo nastalo iz
veza vanzemaljaca i ljudi uvelike se razlikovalo od ostalih ljudi. Kao što piše u
Postanku, u novoj engleskoj verziji Biblije pod nazivom The Good News Bible: „U
ta vremena, pa i kasnije, na Zemlji bijahu divovi koji su bili potomci žena iz ljud­
ske rase i nebeskih bića. Bili su to veliki junaci i slavni ljudi iz davnina". Današnja
znanost tipa ovaj-je-svijet-sve-što-postoji nije uspjela pronaći karike koje nedosta­
ju u genetskoj evoluciji čovjeka zbog toga što takvih uopće nema. Iznenadne promje­
ne čovjekovog obličja možemo zahvaliti uplitanju od strane vanzemaljaca. Možda je
to ishodište legendi o majci djevici kakvih ima diljem svijeta. U zemlji koju nazivamo
Kina imali su „nebeskog boga" zvanog Di, za kojeg se kaže da je na „čudesan" način
oplodio djevicu, koja je pak rodila Zua, prvog pripadnika nove genetske linije. Iz
legendi diljem drevnog svijeta možete saznati da su kraljevske obitelji navodno po­
tekle od nebeskih bogova - vanzemaljaca. Zapisi koje su za sobom ostavile drevne
civilizacije Mezopotamije govore da su njihove piramidalne kule poznate kao zigurali
izgrađene kao mjesto za tjelesno sjedinjenje svećenice i jednog od bogova s neba.
Herodot je opisao unutrašnjost zigurata kojeg je vidio u Babilonu:
„Na najvišoj kuli nalazi se prostrani hram, a unutar hrama velik krevet prekriven
krasnom posteljinom, sa zlatnim stolićem sa strane. Ondje nema nikakvog kipa, a
noću u sobi spava samo jedna ovdašnja žena koju je, od svih žena u zemlji, kako
kažu kaldejski svećenici, izabralo božanstvo. Svećenici također tvrde, u što ja ne
vjerujem, da bog silazi osobno u ovu sobu i spava na kauču."'0
Na jednom nadgrobnom kamenu pronađenom u Rimu, datiranom između prvog
i četvrtog stoljeća, upisano je: „Ja sam sin Zemlje i zvijezda na nebu, no potječem od
nebeske rase. Neka se znanje prenosi dalje!"" Rođenje Ješue (Isusa), kao što je opi­
sano u gnostičkim evanđeljima, također ima sličnosti s iskustvima s vanzemaljcima
suvremenog doba. Jakovljev Protoevangelium najstarije je od gnostičkih evanđelja
koja su uklonjena iz kršćanskih ortodoksnih spisa na zloglasnom Nicejskom saboru
325. godine (vidi Pobunu robota). U tom gnostičkom tekstu opisuje se rođenje Ješue
te kako su se ljudi i životinje odjednom ukočili, usred pokreta, zahvaćeni snažnom
iako privremenom oduzetošću, dok su Josip i primalja ostali nedirnuti. Ovo umno­
gome podsjeća na iskustva ljudi koje su kontaktirali ili bili oteli vanzemaljci. U tekstu
nadalje piše:
„1 on se udalji, a s njim i primalja. I stajaše u spilji, i gle, blistavi oblak zasjeni spilju.
A primalja reče:„Moja je duša danas okrijepljena, jer oči su moje vidjele čudesa, jer
Izraelu je darovano spasenje". I istoga trena oblaka u spilji nestade, i zasja ondje
jarko svjetlo, kakvog oči ne mogaše gledati.
I malo-pomalo, svjetlo je postupno izblijedjelo, a pojavilo se dijete i posegnulo za
dojkom svoje majke Marije."
U drevnim zapisima i tekstovima nebrojene su poveznice s „bogovima" i „oblaci­
ma"; a što je sa „zvijezdom" koja je navodno stajala iznad rodnog mjesta Ješue? Za­
što to ne bi mogla biti svemirska letjelica? U biblijskom Otkrivenju čitamo o silasku
Novog Jeruzalema s neba (Otk., 22:10) i povratku Ješue na oblacima (Otk., 1:7). Je
li Ješua bio pripadnik pozitivne vanzemaljske rase koji se utjelovio kako bi čovje­
čanstvu pomoglo da se izbavi iz zatvora? Takvu mogućnost ne bih odbacio. Pleme
domorodnih Amerikanaca, Irokezi, imaju legendu o irokeškoj djevici koja se udala
za poglavicu nebeskog naroda. Geolog Christian O'Brien iznosi pretpostavku da he­
brejski i sumerski tekstovi govore o rasi bića znanih kao „Oni Što Blistaju", a taj izraz
povezuje s hebrejskom riječi Elohim. Nije nimalo slučajno što su Deve iz sanskrta
i Anđeli iz kršćanstva također „Oni Što Blistaju". Peruanski Inke također spominju
„One Što Blistaju". O'Brien kaže da su upravo bića znana kao Elohimi putem genet­
skog inženjeringa stvorila današnje ljude od ranih čovjekovih oblika. Dodaje da su se
neki od njih, „Čuvari" iz Knjige Enohove, sparivali s ljudima te smatra da su navodni
29
utemeljitelji semitske rase, Šemjase i Jahve, bili pripadnici vanzemaljskih „Čuvara" i
„Onih Što Blistaju".12
Potvrde svojoj pretpostavci da su današnje ljude stvorili ET-i zvani Nefilimi izrael­
ski učenjak Zecharia Sitchin nalazi u drevnim sumerskim i babilonskim zapisima. 13
Osobe koje su bile žrtve otmica od strane NLO-a također spominju komunikaciju s
ET-ima koji su im opisali kako su stvorili tijela sadašnje ljudske rase i vršili zahvate na
našoj DNK. Postoje mnoga svjedočanstva otetih o tome kako su imali spolne odnose
s vanzemaljcima na njihovom svemirskom brodu. Naravno da nisu istinite baš sve ta­
kve priče, niti sve teorije i sve pojedinosti, ali uočite li neke zajedničke obrasce počet
će se kristalizirati određena slika. Osobno smatram da su različite vanzemaljske civi­
lizacije posijale različite rase na Zemlji, čime bi se možda mogla objasniti fiks-ideja
nekih o čistoći njihove rase. Većina ljudi neće to povezati s vanzemaljskim podrije­
tlom, ali na dubokoj, podsvjesnoj razini, to bi moglo biti ono što ih pokreće.
Smatram da je Zemlja daleko starija nego što znanost i sanja te da se je ovdje
naselio i razvijao čitav niz civilizacija, što se u povijesnim knjigama ne spominje.
Većina ih je prije „Pada" bila daleko razvijenija, tehnološki i duhovno, od današnjeg
čovječanstva. Mentalno, emocionalno, duhovno i tjelesno napredovanje nije nužna
značajka života kao takvog. Ukoliko nas nešto razdvoji od našeg istinskog poten­
cijala možemo krenuti i unatrag. Ovisi o dostupnom nam znanju i potencijalu. U
razdobljima znanim kao doba Lemurije i Atlantide, prije stotine tisuća godina prema
našoj verziji vremena, ljudi su živjeli u onome što bismo nazvali svijetu znanstvene
fantastike, u kojem su bile moguće nevjerojatne stvari, što također vrijedi i za ranije
civilizacije. Nisu to bila čuda, nego tek korištenje prirodnih zakona stvorenog svijeta.
Takozvane paranormalne ili nadnaravne pojave samo su ono što naša skučena verzija
znanosti još nije otkrila ili prihvatila. Sve što postoji je posljedica „prirodnih" zakona.
Da nije, ne bi ni moglo postojati.
Unazad smo krenuli kada je uvedena ometajuća frekvencija, te su nam uskraćene
razine svijesti koje su obuhvaćale znanje prisutno prije zabilježene ljudske povijesti.
Zatvorska su se vrata zalupila, a mi ih sada, s treskom, ponovno otvaramo.
Ljudska civilizacija nije nastala na Planeti Zemlji, u to sam uvjeren. Na ovu je pla­
netu došla iz drugih predjela galaksije. Neki kažu da su prvi ljudi stigli na Zemlju iz
zvjezdanog sustava Vega, udaljenog 26 svjetlosnih godina, i tri puta većeg od Sunca.
To je najsjajnija zvijezda u sazviježđu Lire i peta najsjanija zvijezda na našem nebu. 14
Bez obzira odakle, osjećam da je ljudska rasa došla s nekog drugog zvjezdanog su­
stava te je ugrabila priliku da nastani i iskuša ovaj veličanstveni novi planet. Odonda,
kada god smatraju potrebnim, vrše obradu genskog materijala, kako pozitivnu tako
i negativnu. Čine to sa svrhom poboljšanja ili nadzora naše vrste, ovisno o trenutno
prevladavajućem gledanju na stvari. U ta ranija vremena mislim da struktura tjele­
snog obličja nije bila tako gusta kao što je danas. Bila je više eterična, lakša i manje
glista, te sposobna pojaviti se negdje i nestati, levitirati i lebdjeti iznad površine. Sve
su te stvari moguće i danas ako snagu svojih misli u dovoljnoj mjeri usredotočimo, ali
30
vjerujem da su tada bile dostupne svima, kao uobičajeni dio svakidašnjice. U ta vre­
mena nije bilo tjelesne „smrti". Svijest se povlačila iz tijela kada je sama htjela. S vre­
menom, nakon preobrazbe ovog planeta i čovječanstva, moći ćemo to i sami činiti.
Još jedna tema koja povezuje kanalizirane informacije iz mnogih izvora koji tvrde
da dolaze od vanzemaljskih civilizacija te iz simboličnih priča u drevnim tekstovima i
legendama tijekom tisuće godina jest ona o ratu na nebu, moguće o ratu između van­
zemaljskih civilizacija za prevlast u ovoj galaksiji. Slutim da je to povezano s borbom
između dvije struje svijesti u Četvrtoj Dimenziji, a za prevlast nad ovom. Lemuriju
je stvorila jedna od ovih struja, a Atlantidu druga. Bila je to duga i ogorčena bitka
koja još uvijek traje, s čovječanstvom kao pijunom u sredini. Indijske Vede sadrže
pripovijesti koje, lako je moguće, opisuju nebeske bitke uz uporabu uređaja visoke
tehnologije. Oni koji su razvijeniji tehnološki nisu nužno razvijeniji duhovno. Dobar
je primjer otkriće atomske bombe. Tehnološki gledano, izum te bombe bilo je briljan­
tno postignuće. Njeno bacanje na ma koje ciljeve, vrlo je oprečno duhovnosti. Stoga
mi se čini sasvim izglednim da je u nekim dijelovima ove galaksije bilo pakleno kada
su se vanzemaljci borili za prevlast svojim tehnički naprednim igračkama. Mislim da
su filmovi poput Rata zvijezda i druge znanstveno-„fantastične" priče rezultat toga
što su pisci doprli do svojih zapretenih sjećanja ili su imali izravna saznanja o tome
što se zbivalo. Ista su to unutarnja sjećanja, u nekoj dubokoj razini naše svijesti, koja
privlače zapanjujući broj ljudi znanstveno-fantastičnim filmovima i literaturi. Neka
od mjesta koja se najčešće pojavljuju u kanaliziranim informacijama glede tih sukoba
zvjezdani su sustavi Oriona, Sirijusa i Plejada. Zanimljivo je, u svjetlu tih činjenica,
da su navedena mjesta imala istaknut položaj u drevnim vjerovanjima i štovanju bo­
gova na Zemlji tijekom tisuća godina, u brojnim kulturama diljem svijeta. Piramide
u Gizi i golemi pauk nacrtan u drevna vremena u nizinama Nazce u Peruu točno su
poravnati s Orionom. Mislim da je zvijezda Arcturus u sazviježđu Bootes također
značajna za povijest Zemlje.
Cilj negativnih vanzemaljaca, u odnosu na Zemlju, bio je da pretvore ljude u ro­
bovsku rasu. To im je davnašnji a i današnji cilj, iako u drukčijem obliku. Umjesto fi­
zičke kontrole putem zauzimanja planeta, tijekom posljednjih nekoliko tisuća godina
nastoje to postići djelovanjem na našu svijest iz drugih dimenzija. Smatram da je na­
kon doba drevnog Babilona i Egipta nastupilo jedno razdoblje kada, iz nekog razloga,
ovamo više nisu dolazili na isti način. Možda su ih potjerali drugi vanzemaljci koji su
nam pokušavali pomoći. Možda je došlo do nekih vibracijskih promjena. Kako bilo,
smatram da su uglavnom počeli djelovati kroz čovjekovu svijest iz Četvrte Dimen­
zije, zamijenivši time fizičku invaziju iz prijašnjih vremena. No, nimalo ne sumnjam
da ovamo i dalje dolaze, i to, u novije vrijeme, u sve većem broju. Gospodar prstenova
J. R. Tolkiena obraduje teme rata između ljudima nalik Hobita i malih sivih Orka, a
sve to, kako mnogi vjeruju, podsjeća na motive onoga što se doista zbilo. Čak i opisi
podzemnih laboratorija odgovaraju opisima onog što se danas zbiva u podzemnim
bazama i genetičkim laboratorijima na tlu Amerike i drugih država.
31
veo
Moguće je da je bitka za Zemlju dostigla svoju najrazorniju fazu potkraj doba
Atlantide, tijekom razdoblja od desetaka tisuća godina, što je dovelo do potonuća
ogromnog otoka Atlantide u Atlantski ocean oko 10.500.-9500. godine prije Krista.
Iz mnogih se izvora gomilaju dokazi o kataklizmičkim gibanjima i promjenama vre­
mena i Zemljine kore negdje u to doba, kada su se iz Zemlje izdignuli čitavi planinski
lanci a površinom planeta protutnjao golemi plimni val. Istraživači geolozi J. B. Delair i D. S. Allan iznose mnogobrojne dokaze o tome u svojoj knjizi Kada je Zemlja
zamalo nestala (When Trie Earth Nearly Died).15 Oni smatraju da je neka zvijezda ek­
splodirala oko 15.000. pr. Kr. te da je nešto ostataka doprlo do ovog Sunčevog sustava
oko 9.500 pr. Kr., ostavljajući za sobom pustoš. Njihovo istraživanje potvrđuje priče
kanaliziranih komunikacija dobivanih tijekom tisuća godina kada je, tvrde oni, Zemljina površina kakvom je vidimo danas nastala uglavnom jednim ogromnim kata­
klizmičkim događajem, gotovo u tren oka (u evolucijskom smislu), a ne sporim, po­
stupnim promjenama koje tako zdušno promiče glavnostrujaška, službena znanost.
Pojedinosti tih različitih gledišta vrlo su zanimljive, ali najzanimljivijim aspektom
svega ovoga držim sveobuhvatne teme koje se naziru iz drevnih i suvremenih in­
formacija i vjerovanja. Teme su to o popriličnom utjecaju vanzemaljaca na ljudsko
postojanje, o bitci između vanzemaljskih civilizacija za prevlast, te o nekoj katastrofi
na Zemlji i šire, u drugim dijelovima Sunčevog sustava, uzrokovanoj jednim stranim
„tijelom" koje je onuda prolazilo. Mislim da su te teme povezane, a vezu čini Luciferska Svijest. To je kolektivna svijest, sveukupnost svih umova - ljudskih i vanzemalj­
skih - koji razmišljaju unutar raspona izuzetno negativne frekvencije. Iako jedna
osoba ili skupina ne može poremetiti planetarni sustav samo pomoću vlastitih misli,
zasigurno je moguće (barem ja tako mislim) da to učini jedna višedimenzionalna
kolektivna svijest.
Budući da je sve stvoreno mislima te da je sva materija podređena mislima, sva
fizička zbivanja posljedica su jedne ili više određenih misli koje utječu na materiju.
Sve jest. Kada znanstvenici istražuju zakone fizike i materije, oni iznose matemati­
čke jednadžbe koje opisuju moć i mogućnosti misli, no računi su im dosad uglavnom
bili pogrešni. Sva ta zbivanja što su uzrokovala pustošenje u Sunčevom sustavu do­
godila su se unutar granica vibracijskog zatvora, nastalog djelovanjem manifestirane
Luciferske Svijesti. Ta svijest operira unutar svih životnih oblika, bilo ljudskih bilo
vanzemaljskih, koja djeluju unutar svog vibracijskog spektra. Luciferska Svijest kraj­
nje je negativan misaoni obrazac, ili spektar misaonih obrazaca, a svakoga onoga čija
uvjerenja ne izlaze iz okvira tog spektra takva svijest može zarobiti i pretvoriti u oru­
đe za provedbu svoje volje. Isto načelo nalazimo kod podešavanja radija na određenu
stanicu. Kada se Luciferska Svijest zakači za nečiju svijest, ta svijest, u biti, postaje
njihova „Kontrola leta", njihov vodič. Ukoliko naše nakane ostanu i dalje pozitivne i
okrenute ljubavi, takva svijest ne može na nas izravno utjecati zato što će naša ener­
getska polja uma-emocija-duha vibrirati unutar spektra mnogo višeg od onog luci­
ferske valne dužine. Neće se uspostaviti nikakva rezonacija. Lucifersku „emisiju" ne
32
suza
prima svijest „namještena" na drukčiju frekvenciju, baš kao što radio prijemnik u
svako doba hvata isključivo postaje unutar određene širine frekvencijskog pojasa.
Mislim da je civilizacija koju nazivamo Atlantidom bila pokušaj - od strane (kako
sam ih u Pobuni robota nazvao) „dobrovoljaca", a u Donositeljima zore nazivaju se
Obitelji Svjetla i Rasturačima Sustava - da se razori vibratorno uporište, blokirajuća
vibracija. Ti dobrovoljci uglavnom su dolazili iz one pozitivnije struje svijesti u Če­
tvrtoj Dimenziji. Bića su pritjecala u zatvor, u kutiju, i nastojala promijeniti zemaljsku
vibraciju te razbiti nadzirući] frekvenciju. Neko su vrijeme djelomično u tome uspi­
jevali, ali Atlantida je postala vrlo negativno mjesto pod utjecajem luciferske struje te
je doživjela naprasan i nasilan kraj. Sada mi, današnji naraštaji, imamo priliku učiniti
ono što Atlantida nije uspjela - razbiti blokirajuće vibracije i omogućiti čovječanstvu
da se vrati cjelovitosti i Jednoti, da se ponovno poveže sa svojim istinskim potencija­
lima. Zgrabit ćemo priliku, ali na miran način. Nećemo upotrijebiti fizičku silu nego
ljubav. Ovu priču želim iznijeti što je moguće jednostavnije, da se ne bismo izgubili
u zamršenim frazama. Stoga ću se poslužiti nekim pojednostavljenim izrazima za
dvije glavne struje mišljenja koje za Planetu Zemlju žele sasvim različitu budućnost.
Zatvorski Čuvari, kako ću ih zvati, simboličan je naziv za svijest iz Četvrte Dimen­
zije koja je preuzela nadzor nad ovim planetom i odvojila čovječanstvo, vibracijski i
genetski, od našeg punog potencijala i višeg znanja. Stvar nikako ne želim svesti na
puku opreku tipa „svjetlo protiv tame" ili „dobro protiv zla" zato što smo svi mi iona­
ko dio iste cjeline, svi smo aspekti iste one svijesti koju zovemo Bog ili Stvoritelj. Svi
mi u sebi imamo pozitivan i negativan polaritet kojeg se trudimo uravnotežiti. No u
različitim fazama naše evolucije svi imamo različite stavove, a interakcijom tih razli­
čitih misaonih obrazaca, i pozitivnih i negativnih, dolazi do iskustava koja evoluciju
ubrzavaju. Drugu struju mišljenja predstavljaju ona bića i struje svijesti koje se žele
probiti kroz ograničenja i nepovezanosti nametnute čovječanstvu i Zemlji, te pono­
vno uspostaviti slobodu misli i raditi na razvoju naših punih potencijala. Ovu struju
svijesti zvat ću vibracijom „Svjetla" ili „Ljubavi".
Još bih nešto želio istaknuti u vezi te vibracijske „otimačine", a to je priroda „hra­
ne i okrepe. Da bi se naše tijelo okrijepilo na ovoj fizičkoj ravni treba mu fizička
hrana. Ali na drugim frekvencijama stvarnosti, u ne-fizičkim carstvima svijesti, hra­
na je čista energija. Što je više istovrsne energije koju se može stvoriti, to će obrok
biti obilniji, da tako kažemo. Energija koju Zatvorski Čuvar/Luciferska Svijest upija
i odakle dobiva svoju energiju negativna je energija. Što bude više resursa iz kojih
se takva energija može stvoriti, to potencijalno snažnija može postati. I, naravno,
neuravnoteženija. Emocije poput straha, krivnje i ljutnje, ukoliko ih ne uravnoteže
pozitivne emocije, mogu proizvesti ogromne količine negativne energije. Tada rat
postaje gozba. Mi neprestano odašiljemo energiju, a psihički senzitivne osobe mogu
je osjetiti i vidjeti. U stvari, to možemo svi mi, premda većina ljudi toga nije svjesna.
Ako se čovječanstvo može izmanipulirati da postane prepuno straha, krivnje i lju­
tnje, tada će vibracijska „kutija" u kojoj živimo postati proizvodna traka negativne
33
/
istina
ce
vas
osioooaiti
energije. Zatvorskim Čuvarima ručale je na stolu! Zanimljivo je da današnje priče o
negativnim vanzemaljcima, kojih trenutno ima na sve strane, govore o tome kako ovi
žive od negativnih čovjekovih emocija te da se trude poticati događaje i okolnosti u
kojima bi se stvorilo još više one krajnje negativne energije. Uvjeren sam da je to točno,
daje to ključni razlog zbog kojeg ta vanzemaljska svijest, Zatvorski Čuvari, djeluje kroz
umove ljudi kako bi poticala davnašnje i današnje strahote. Ti događaji nisu posljedica
„zle" čovjekove naravi. Proizvedeni su pomoću manipuliranja ljudske prirode i njenog
osjećaja za stvarnost. Također je vrlo vjerojatno da je prinašanje životinjskih i ljudskih
žrtava „bogovima" (kakvih je tijekom povijesti bilo nemalo, u mnogim kulturama di­
ljem svijeta) vršeno u svrhu zadovoljenja potrebe vanzemaljca za takvom energijom, a
možda i za nekim dijelovima ljudskog tijela. Kao primjer možemo spomenuti Azteke u
Srednjoj Americi koji su nebrojeno mnogo ljudi žrtvovali „bogovima". Na sreću, većina
vanzemaljaca ne spada u ovu krajnje negativnu kategoriju. Danas je na raznim valnim
dužinama oko ovog planeta prisutna sva sila pozitivnih vanzemaljskih civilizacija koje
nam pokušavaju olakšati netom započeti duhovni preobražaj na putu ka slobodi. Ovdje
su da nam pomognu.
Po uvođenju blokirajuće frekvencije, kada bi ljudi „umrli" a njihova svijest napustila
fizičko tijelo, većina ih nije mogla odmaknuti dalje od ne-fizičkih frekvencija sadržanih
unutar vibracijskog zatvora. Čak su i izvan svojih fizičkih tijela i nadalje bili razdvojeni
od svoje više svijesti, svojeg Višeg Ja, kako ga mi zovemo, ostali su zatočeni u Trećoj Di­
menziji. Tako je započeo proces inkarnacije i reinkarnacije u zemaljska tijela, jer su bića
željela nastaviti svoj razvoj unutar zatvora za kojeg nisu niti znala da predstavlja zatvor.
Pojedinačnog „boga" koji je zatvor nadzirao smatrali su Bogom. Ravnoteža mnogih lju­
di u tolikoj je mjeri narušena, a oni tako zapeli u određene misaone obrasce i stavove da
su izabrali utjeloviti se u iste situacije, mjesta i rase. Ponavljajući stare obrasce, iz života
u život, ravnoteža im je bivala sve narušenija. Neki drugi, s boljom moći prosudbe, po­
služili su se svojim inkarnacijama kao sredstvom za prikupljanje iskustava te za razvoj.
Naša je svijest niz međusobno povezanih magnetskih energetskih polja, i što nam je
veće razumijevanje i otvoreniji um, to će brže ta energetska polja vibrirati. Kada su se
vrata zatvora zalupila oni što unutra ostadoše zarobljeni bili su poticani i manipulirani
da zatvore svoje umove što se, dakako, događa i danas. Pozitivni vanzemaljci mogu
nam jedino pružiti priliku da otvorimo svoje umove i podignemo se vibracijski te povežemo s našim beskonačnim jastvima. jedan od načina na koji to nastoje postići su i
krugovi u žitu.
Stvar je zapravo vrlo jednostavna. Dobri vanzemaljski momci s Četvrte Dimenzije
(i onih viših) pokušavaju nam otvoriti umove i srca, a negativni ih nastoje držati zatvo­
renima. Čak i da vanzemaljci slete na travnjak ispred Bijele kuće, ne znači da bi se naši
umovi odjednom otvorili. Takvim se događajem kolektivni ljudski um ne bi otvorio
- izbezumio bi se! Sjetimo se masovne panike 1938. godine kada je radijsku emisi­
ju pod nazivom „Rat Svjetova" Orson Welles uprizorio kao pravi izvještaj o slijetanju
vanzemaljaca. Um je poput mišića: što ga više koristimo, bolje će raditi i veći postati.
veo
suza
Stoga su nam potrebni nagovještaji koji će razvući našu svijest kako bi mogla razumjeti
i potaknuti sjećanja koja držimo na dubljim razinama svijesti. Negativni ET-ji, nasuprot
tome, žele nas držati podalje od svake informacije koja bi nas mogla duhovno i intele­
ktualno pobuditi.
Tijekom povijesti malo je ljudi bilo u stanju otvoriti i proširiti svoju svijest do točke
gdje bi podigli brzinu svojih vibracija iznad brzine zatvorske vibracije i ponovno se
sjedinili s ostatkom samih sebe i Stvorenoga Svijeta. Proces je nazvan „uzlazak" - bijeg
iz zatvora - a iskazuje se riječima pripisanim Ješui i sličnim likovima tijekom povijesti:
„Moj otac i ja smo jedno". Mnoge od tih ljudi nalazimo u povijesnim knjigama. Dok su
bili utjelovljeni, mogli su uzdići svoju svijest, povezati se s frekvencijama izvan zatvora
i na taj način dokučiti narav nevolje u kakvoj se čovječanstvo nalazi. Bijahu ismijavani
i osuđivani zato što su govorili na temelju znanja kojemu su pristupili s razina izvan
blokirajuće vibracije, dok je većina ljudi kojima su se obraćah mogla pojmiti isključivo
svijet kojeg su poznavali i vidjeli oko sebe. Nisu se sjećali nikakvog drugog svijeta.
Ovime se vraćamo središnjoj temi ove knjige: stvaranju naše vlastite zbilje. Za svijest
razine Zatvorskog Čuvara proces je jako dobro poznat. Našu fizičku stvarnost oživo­
tvorile su misli kojih se držimo, prijašnje i sadašnje. Unutar nas stvaraju uzorak koji
se potom navlači oko nas u obliku magnetskog plašta/aure. Time si privlačimo fizičku
stvarnost u smislu ljudi, mjesta i događaja koji točno odražavaju naš unutarnji uzorak,
kako sami sebe vidimo. Ključ ove stvarnosti su misli. Ako možete upravljati nečijim mi­
slima i načinom na koji se netko vidi tada stvarate zbilju te osobe i, kao rezultat, njihovo
fizičko iskustvo. I ne samo to, svojoj djeci ljudi općenito prenose velike porcije vlastitih
nazora i uvjerenja. Tako će upravljati - često s najboljim namjerama - načinom na koji
djeca sagledavaju sebe i svoje sposobnosti. To utječe na njihov osjećaj jastva i stvara im
sukladnu fizičku zbilju.
Ukratko, čim uspijete upravljati mislima jednog naraštaja, tim ćete lakše nametati
svoju volju budućim naraštajima, jer sada imate programirane roditelje i „vođe" koji i
ne znajući rade u vašu korist. Na stranicama ove knjige iznosim tvrdnju da se na teme­
ljima globalne manipulacije vrši manipulacija pojedinačnog ljudskog uma i njegovog
pogleda na sebe i svijet općenito.
Svjetska Zavjera (sa sviješću Zatvorskog Čuvara na vrhu piramide) je zavjera kojom
se želi manipulirali osjećajem jastva ljudske rase i, posredstvom toga, stvaranjem nje­
gove fizičke zbilje. Kao što znam reći, razmišljate li kao žrtva, žrtva ćete i postati. Danas
imamo planet preplavljen ljudima koji su ohrabrivani da o sebi misle kao o žrtvama,
zbog čega žrtve i postaju.
Ono što se događalo tijekom ovog razdoblja globalnog utamničenja odraz je onoga
što se događa unutar kolektivnog ljudskog uma. Sebi smo to iskustvo privukh kolekti­
vno. Ovu smo zbilju sami stvorili, baš kao što zlostavljana žena, bez osjećaja samopostovanja i ljubavi prema samoj sebi, podsvjesno privlači kaznu koju smatra da zaslužu­
je. Zena u tom stanju svijesti manifestira! će svoj osjećaj jstva tako što će magnetski
privlačiti energetsko polje muškarca koji ima poriv da druge kažnjava. Na isti način,
35
/
istina
će
vas
osloboditi
unutarnji manjak ljubavi spram sebe i samopoštovanja u kolektivnom ljudskom umu
privukao je Svijest Zatvorskog Čuvara/Lucilersku Svijest da učini isto. Da nije bilo
neravnoteže unutar kolektivnog ljudskog uma povezane s iskustvom kroz koje pro­
lazimo, takvo iskustvo ne bismo bili stvorili. Problem i rješenje počinju i završavaju
s jastvom. Ukoliko svi zajedno pronađemo za sebe ljubav, takvu ćemo zbilju sebi
stvoriti, što će, sve zajedno, pridonijeti stvaranju zbilje kolektivnog uma. Kada to uči­
nimo, Luciferska Svijest prestat će na nas utjecati, jer više nećemo privlačiti iskustva
kakva ona pruža.
Sagledana iz viših razina razumijevanja, Luciferska Svijest, ma koliko bila strašna u
fizičkom „ovdje i sada", zapravo je iskustvo koje smo si stvorili kao ogledalo u kojem
ćemo uočiti kolektivne poremećaje unutar ljudskog uma i koje ćemo, kada to učini­
mo, ukloniti. Gledamo li stvari na takav način, to postaje pozitivno iskustvo, barem
u onom krajnjem ishodu.
IZVORI
1 Barbara Marciniak, Bringers Of The Dawn (Bear & Co, Sante Fe, 1992.).
2 Hari Prasad Shastri, The Ramayana OfValmiki (Shanti Sadam, London, 1976.), drugi
svezak, str. 95.
3 Isus je grčki prijevod nekog židovskog imena, vjerojatno Y'shue, hebrejske inačice
imena Jošua. Puno bi ime bilo Ješua ben Josip (Jošua, Josipov sin).
4 George C. Andrews, Extra-Terrestrials Among Us (Llewellyn Publications, SAD, 1986.),
str. 63.
5 Extra-Terrestrials Among Us, str. 54-55.
6 Ibid., str. 73-74.
7 Ibid., str. 72-73.
8 Ibid., str. 63.
9 Preston B. Nichols s Peterom Moonom, The Montauk Project (Sky Books, New York,
1992.).
10 Extra-Terrestrials Among Us, str. 54.
11 Ibid., str. 59.
12 Christian O'Brien, The Genius Of The Fen (Turnstone Press Ltd.,
Wellingborough, Northamptonshire, 1985.). Njegova stjališta navedena su i u kr\}\z\ Ali­
en Identities Richarda L.Thompsona (Govardhan Hill Publishing, San Diego, 1993.), str.
197-198.
13 Zecharia Sitchin, The 12th Planet (Avon, New York, 1976.).
14 Virginia Essene i Sheldon Nidle, You Are Becoming A Galactic Human (S. E. E. Publi­
shing Co, Santa Clara, 1994.).
15 D. S. Allan i J. B. Delair, When The Earth Nearly Died (Gateway Books, Bath, 1995.).
drugo poglavlje
rođenje Bratstva
N
ajučinkovitiji način zatvaranja ljudskog uma i manipuliranja njegovim osjeća­
jem vlastitog ja jest da se u nj uprogramira neki oblik dogme. On će se uvijek
žestoko braniti od drugih informacija i odbijati svako drukčije mišljenje koje se
suprotstavlja njegovom uskogrudnom, zacementiranom stajalištu. Dogme postaju
čovjekov osjećaj sigurnosti i sredstvo očuvanja moći. Čovječanstvo se tako grčevito
drži za oboje da su mu zglobovi od grča pobijelili.
Dogme se javljaju u bezbroj oblika, a kada različite ljude uspijete uvjeriti da nje­
guju oprečne dogme manipulacija sukoba i kontrole pomoću načela „podijeli pa
vladaj" postaje više nego laka. Događa se to i danas na isti način, zapravo i češće,
kao i tijekom razdoblja vibracijskog zatvora, judaizam je manipulaloru od jednake
koristi kao i kršćanstvo i islam; politička „ljevica" jednako je važna kao i politička
„desnica". Potrebne su vam dvije dogme da bi se između sebe borile. Tijekom tisuća
godina najdjelotvornije dogme bile su i ostale religije. Jedan naraštaj prisvoji usko­
grudan pogled na svijet i na sebe samog (religiju) te ga stane nametati svojoj djeci,
koja to isto čine svojoj djeci, i tako sve do današnjeg doba. Sve vjerske i političke
dogme prožete su negativnim elementima iz Četvrte Dimenzije.
Dva najjača oružja religija su dvije izjedajuće emocije: strah i krivnja. Pomoću
njih se ljudski um podčinjava i uništava njegov osjećaj samopoštovanja, čime se
stvara i odgovarajuća fizička zbilja. Religije su jedan te isti misaoni obrazac koji se
očituje pod različitim nazivima - misaoni obrazac pod nazivom „kontrola". Čak su i
izvorišta njihovih mitova, priča i obreda sveudilj ista jer proistječu iz istog izvora!
Negdje pred kraj postojanja Atlantide skupine ljudi počele su bježati iz njihove
sve opustošenije zemlje. Neki su umaknuli iz zatvora dok je brzina njihovih vibraci­
ja bila još dovoljno visoka da to izvedu. Drugi su ostali zatočeni slučajno ili planski.
Kada se Atlantida urušila, neki su se nastanili u područja danas znana kao Egipat
i Srednji istok, Središnja Amerika i Sjedinjene Države. Oni koji su preživjeli nado­
lazeću kataklizmu svojoj su djeci prenijeli znanja u obliku mitova i priča. Jedan je
to od mogućih odgovora na očiglednu zagonetku: kako to da su Europljani - „ot­
krivši" dva američka kontinenta u petnaestom i šesnaestom stoljeću - ustanovili da
su mnoge kulture i vjerovanja domorodačkih naroda nevjerojatno slične (ponekad
i istovjetne) onima u „Starom svijetu" - Europi i Srednjem istoku. I jedni i drugi
bili su pod utjecajem znanja koje su donijeli izbjegli Atlantidani, iako smatram da
je drugi razlog tomu povezan s vanzemaljskom aktivnošću širom svijeta. Vjerujem
da su se, u razdoblju nakon Atlantide, vanzemaljski izdanci svijesti Zatvorskog Ču-
$7
/
istino
ce
vas
osloboditi
vara i dalje spuštali na Zemlju i komunicirali s ljudima, kazujući im istu, potanko
smišljenu priču.
Neki Atlantidani umaknuli su ploveći na zapad prema Amerikama, a neki na istok
prema Europi i sjevernoj Africi. Moguće je da se biblijska priča o Noinoj arki odnosi
na ovo razdoblje, premda bi se mogla odnositi i na jedan drugi potop nekoliko tisu­
ća godina kasnije. Tijekom tisućljeća i tisućljeća znanje Atlantiđana i vanzemaljaca
prenosilo se nadolazećim naraštajima, a prvotna se jasnoća opetovanom predajom
izgubila. Znanje je ujedno postalo sredstvo kontrole, pa je s time u skladu mijenjano
kako bi u svako doba odgovaralo onima na vlasti. Iz tog razloga pojedine elemente
toga znanja još uvijek nalazimo u svim religijama. Izvorno, sržno znanje se razvodni­
lo i preusmjerilo u nebrojene pravce te se očitovalo u vidu religija poput kršćanstva,
islama, judaizma, paganizma, hinduzima itd. Sve su one u određenoj mjeri zadržale
nit toga znanja dok su, s druge strane, često uništavale njegovo pravo značenje pomo­
ću dogmi, mitova i dobro razrađenih fikcija. Ironično, poganstvo je zadržalo daleko
više izvornog znanja od tih religija (poput kršćanstva) koje ga proglašavaju „zlim".
Zatvorski Čuvari iz Četvrte Dimenzije žele spriječiti da spoznamo tko smo, kako smo
postali zatočeni i na koji način da iz zatvora umaknemo. Strategija Zatvorskih Čuvara
sastojala se u tome da nas zbunjuju i razdvajaju u frakcije, religije i jezike. Simboličan
prikaz istoga možete pročitati u priču o Kuli babilonskoj:
„Sva je zemlja imala jedan jezik i riječi iste. Ali kako su se ljudi selili s istoka,
naiđu na jednu dolinu u zemlji Šinearu (Babiloniji) i tu se nastane. Jedan dru­
gome reče:'Hajdemo praviti opeke te ih peći da otvrdnu!'Opeke im bile mjesto
kamena, a paklina im služila za žbuku. Onda rekoše:'Hajde da sebi podignemo
grad i toranj s vrhom do neba! Pribavimo sebi ime, da se ne raspršimo po svoj
zemlji!'
Jahve [vanzemaljci] se spusti da vidi grad i toranj što su ga gradili sinovi čovječji.
Jahve reče: 'Zbilja su jedan narod, s jednim jezikom za sve! Ovo je tek početak nji­
hovih nastojanja. Sad im ništa neće biti neostvarivo što god naume izvesti. Hajde
da siđemo i jezik im pobrkamo, da jedan drugome govora ne razumije.'Tako ih
Jahve rasu odande po svoj zemlji te ne sazidaše grada. Stoga mu je ime Babel, jer
je ondje Jahve pobrkao govor svima u onom kraju i odande ih je Jahve raspršio po
svoj zemlji."
Knjiga Postanka, 11:1-9
Kršćanstvo na te ljude gleda u vrlo negativnom svjetlu iako je, uvjeren sam, situaci­
ja posve drukčija. Oni su se bunili protiv kontrole. Poslije Atlantide počele su izranjati
druge civilizacije iz reinkarnacije atlantidske svijesti. Znanje koje su prenosili tijekom
brojnih naraštaja, i kroz vanzemaljsku intervenciju, bilo je i pozitivno i negativno. U
Mezopotamiji (današnjem Iraku) je postojala civilizacija poznata kao Sumer koja se
rođenje
Bratstvo
razvila duž rijeka Eufrat i Tigris. Smatra se da Sumer bilježi početak negdje oko 6000.
g. pr. Kr., iako takve brojke trebamo uzimati samo kao procjene. Kasnije će postati
dijelom Babilonskog carstva koje je uvelike utjecalo na judaizam, a time i na kršćan­
stvo. Sličan utjecaj imala je i egipatska civilizacija. Podrobniju povijest ovoga možete
pročitati u mojoj knjizi Pobuna robota.
jedan moj izvor, koji je radio ,,s nutarnje strane" državnih i sigurnosnih agencija
u Ujedinjenom kraljevstvu, ispripovjeđio mi je priču koja govori i o Sumeru i o te­
mama preuzimanja Zemlje od strane vanzemaljaca. On kaže da su 1960-ih britanske
obavještajne agencije sastavile tajni izvještaj s pojedinostima o prijavljenim viđenji­
ma vanzemaljaca. Bili su ispitali 1800 osoba u Europi i Skandinaviji koje su tvrdile da
su vidjele NLO, vanzemaljce ili da su imale kontakt s bićima iz nekog drugog svijeta.
Istovremeno, kaže, slična su ispitivanja vođena u Sjedinjenim Državama, Sovjetskom
Savezu, Australiji i Japanu. Svoja su saznanja naposljetku objedinili, čime je postalo
dostupno nekih 62.000 razgovora s ljudima diljem globusa. Kao prvo, u ogromnoj,
ogromnoj većini ispovijesti bilo je riječi o pozitivnim, ležernim komunikacijama s
ET-jima različitih rasa. Poprilično se to razlikuje od priča o „zlim vanzemaljcima"
na kakve nailazimo u medijima. Drugo, otprilike 7 5 % ljudi s kojima se razgovaralo
diljem svijeta očito su iznijeli istu temeljnu priču. Rekli su da su im ET-ji kazali kako
je u našem Sunčevom sustavu nekoć postojala planeta Melkedek, ali da su Melkedekanci postali opsjednuti materijalnim svijetom te su svoj okoliš uništili. Na koncu su,
tijekom pokusa i sukoba, ispalili tolik broj nuklearnih projektila da se Planeta raspala
i sama eksplodirala. Asteroidni pojas je navodno dio ostataka Melkedeka.
Prema tom istraživanju, odnosno svjedočanstvima onih koji su imali bliske susrete
s vanzemaljcima, otprilike 5000 melkedeške „elite" umaknulo je razaranju i spustilo
se na Zemlju, na mjestu koje znamo kao Sumer, sada Irak. Melkedeška rasa opisana je
kao... pazite sad... plavokosa i plavooka. Arijska „rasa nadljudi" koju je opisivao Adolf
Hitler. To su bili „bogovi" opisani na sumerskim kamenim pločicama, navodi se na­
dalje u priči, a kako je vrijeme prolazilo, uz pomoć svojeg naprednog poznavanja
genetike načinili su novu rasu zemaljskih ljudi - bijelu rasu kakvu danas poznajemo.
Simbolično je to dočarano pričom o Adamu i Evi, a zabrana da jedu s Drveta spozna­
je simboličan je prikaz plana da se zemaljske rase drže podalje od znanja tko zapravo
jesu. U stvari, stvorena je jedna robovska rasa koja i dandanas postoji. Ispitanici su
rekli da upravo Melkedekance znamo pod nazivom Elohimi iz biblijskih tekstova.
Mislim da je ova sila s Četvrte Dimenzije poznata pod mnogim nazivima. Prvobitni
zemaljski ljudi bili su domorodački narodi crne, crvene i drugih boja kože u Africi,
Amerikama, Aziji i Australiji, a ne bijela rasa, rekli su im vanzemaljci.
Postojale su dvije struje melkedeških „osvajača". U prvu su se ubrajali oni koji su se
križali međusobno, održavajući tako genetsku „čistoću" plavokosih i plavookih. Ovi
su, kako su rekli komunikatori s vanzemaljcima, i dalje živjeli na Zemlji, iako ugla­
vnom skriveni od pogleda, u podzemlju. Drugi su se križali sa svojim novostvorenim
zemaljskim rasama, ali su opet stremili, i još uvijek streme, tomu da očuvaju tu ge-
39
/
istina
će
vas
osloboditi
IUUCIIJC
D / U t i l V U
netsku struju najčišćom što mogu, križajući se samo unutar obitelji ili unutar malog
kruga pojedinaca slične genetike.
Navodno su tom genetskom linijom obuhvaćene obitelji „Iluminata" koje su upra­
vljale i manipulirale svekolikom ljudskom poviješću od vremena Sumera. Manipu­
lacija je našu planetu vodila istim pogubnim putem koji je iskusio Melkedek. I opet,
prema golemoj većini unutar 62.000 ispitanika, danas na Zemlji pet drugih vanzemaljskih rasa pomaže čovječanstvu da raskine mentalne okove i prekine melkedešku
manipulaciju. Tipični pripadnik jedne od tih rasa, prema opisu, visok je oko tri i pol
metra. Možda su to „divovi" iz drevnih legendi? Imaju dvostruke zglobove kuka, vrlo
velika čela, plave oči, mali prorez na licu umjesto onog što bismo mi nazvali usta i
vrlo velika stopala. Shvatite to kako želite, ali to bi mogao - mogao - biti još jedan vid
manifestacije bića s Četvrte Dimenzije koja djeluju na našoj frekvenciji.
Nedvojbeno je da je Sumer bio izvorište mnogih stvari koje će oblikovati ljudsku
kulturu i postojanje. Kršćansko vjerovanje u Božjeg Sina i Jaganjca koji mora umrijeti
da bi nam grijesi bili oprošteni može se naći u Sumeru, Babilonu i Egiptu. Zamisao o
janjetu žrtvovanom da bi se oprostili grijesi čovječanstva potječe iz sumerskog vjero­
vanja da će se, ukoliko doslovno žrtvujete janje na oltaru, time saprati grijesi ljudi o
kojima je riječ. Dok sam pisao ovu knjigu u novinama sam vidio sliku ortodoksnog
Židova koji oko glave jedne djevojčice kruži piletom, gonjen vjerovanjem da će pile
preuzeti njene „grijehe". Djevičanskih majki „spasiteljskih" likova diljem drevnog svi­
jeta ima napretek i mogu se pronaći u vjerovanjima starosjedilačkih naroda Sjeverne,
Južne i Srednje Amerike. Odraz biblijske priče o Edenskom vrtu nalazimo u mnogo
ranijoj sumerskoj priči o Edinskom vrtu, a čak se i ideja o sabatu može pronaći u sumerskom danu odmora pod nazivom Sabatlu. Židovski narod držan je u Babilonu u
sužanjstvu te je, kada su ga oslobodili Perzijanci, ponio sa sobom brojne babilonske
priče i vjerovanja natrag u Palestinu. One su se naposljetku našle u biblijskom Sta­
rom zavjetu, a preko njega i u Novom zavjetu. Današnje religije reciklirana su drevna
vjerovanja i simboličke priče koje su „obogaćivane" i izvrtane pod vodstvom svijesti
Zatvorskih Čuvara, sve dok se izvorno značenje nije izgubilo pod lavinom mitova i
izmišljotina. Tako ćete, kada istražujete podrijetlo ishodišnih priča svjetskih religija,
pronaći iste osnovne teme s različitim imenima za navodne junake i zlikovce. U vezi
kršćanske inačice Isusa vidi također Bela (Sumer), Dioniza (Grčka), Mitru (Perzija
i Rim), Ozirisa (Egipat), Quetzalcoatla (Srednja i Južna Amerika), Krišnu (Indija) i
tako dalje. Na taj je način duhovno znanje iz kojeg izvorno potječu sve religije u naj­
većoj mjeri u javnoj areni uništeno. Ključan je to proces za nadziranje ljudske rase.
Povučete informacije iz javne arene i tajno ih préñesete samo onima koji dijele vaše
ambicije.
Temelj manipulacije svijetom oduvijek je bila kontrola nad znanjem. Dok su religije pomoću straha, krivnje i nametanja svojih nazora prodavale ljudima beznadno
ograničen pogled na život i njih same, razvila se tajna mreža koja je prenosila daleko
40
naprednije znanje povlaštenoj nekolicini. Čak i unutar tog vibracijskog zatvora po­
stoji znanje koje većini ljudi ostaje nedostupno.
To se znanje ne može usporediti sa znanjem dostupnim izvan zatvora, ali još je
uvijek daleko naprednije od onoga koje je čovječanstvu općenito dopušteno primiti.
Želite li manipulirati ljudima, nužan je preduvjet da posjedujete znanje koje oni ne
posjeduju. Jedno od prvih pravila kontrole i manipulacije glasi: „Ne dopustite svo­
jim žrtvama da znaju ono što vi znate". Te „skrivene", potiskivane spoznaje nazvat ću
„ezoterijsko znanje". Ezoteričnima se, prema definiciji u rječniku, opisuju: „filozofske
doktrine namijenjene samo upućenima, nešto što općenito nije razumljivo; privatno,
povjerljivo". Savršeno sažimanje tog pojma. Takvo se znanje držalo podalje od širo­
kih masa radi manipulacije i nadzora. Iz toga proizlazi da je to znanje doista postalo
„privatno, [i] povjerljivo".
No, sada dolazi do buđenja na svjetskoj razini i te će spoznaje postati dostupne svi­
ma koji žele čuti, a zavjera s ciljem držanja čovječanstva u duhovnom mraku doživjet
će krah i propast. Stvari se već odvijaju u tom pravcu. Kao ključni dio tog procesa
moramo proniknuti u narav obmane i zašto se ljude obmanjuje. Način na koji se to
znanje drži podalje od javne arene sustav je inicijacija u drevnim školama ezoterijskih znanja i današnja golema mreža tajnih društava širom svijeta koje nazivam Brat­
stvom. Svakom iniciranom na višoj razini nudi se veće znanje u odnosu na one na
nižim razinama. Uspostavlja se piramidalna struktura gdje šačica onih koji stignu do
vršnih razina inicijacije zna daleko, daleko više od većine na nižim prečkama ljestava
(vidi sliku 3). Na taj način nekolicina povlaštenih lako će manipulirati ostalim čla­
novima društva. Sadržaj tog ezoterijskog znanja odnosi se na razumijevanje zakona i
potencijala stvorenog svijeta koje je daleko naprednije od „znanosti" kakvoj imamo
41
/
isima
ce
vas
osioooaia
pristup u javnoj areni, kao i na znanje o ljudskoj psihi, njezinoj prirodi i na koji se
način ona može programirati i kontrolirati.
Nije se oduvijek ovo znanje prikupljalo iz negativnih pobuda.
Dok je kršćanstvo nametalo svoju zastranjujući! i manipulativnu dogmu širom
poznatoga svijeta bilo je ravno samoubojstvu javno govoriti o drukčijim duhovnim uvje­
renjima. Nimalo ne iznenađuje da se znanje prenosilo u tajnosti ih je skrivano, zaogrnuto
plaštem legendi i simboličnih priča. Hvala Bogu da je! Ali znanje je neutralno. Negativan
ili pozitivan je način njegove primjene. Duhovno se znanje može ispravno rabiti ili se
može zlorabiti, kao i tajnovitost svojstvena društvima i školama ezoterije čiji članovi, oso­
bito na višim razinama, poznaju duhovne stvarnosti uskraćene većini ljudi. Na isti način
na koji svaki inicijal više razine unutar tajnih društava zna više od onih ispod njega, tako
će se i Zatvorski Čuvari s Četvrte Dimenzije pobrinuti da njihovo znanje bude daleko
opsežnije čak i od struktura na vrhu globalne piramide manipulacije. Mislim da danas,
na svojim višim razinama, ova mreža tajnih društava (sa znanjem kojeg je naslijedila) radi
na ostvarenju gotovo isključivo negativnih ciljeva pod vodstvom svoje najviše, nadziruće
jezgre: Svjetske Elite ili, jednostavno - Elite. Članovi ove Elite su ili izravne inkarnacije Za­
tvorskih Čuvara s Četvrte Dimenzije ili im ovi kontroliraju umove. Cilj Bratstva i njegovih
medudimenzijskih kontrolora je centraliziranje moći u rukama nekolicine. Taj je proces
prilično usavršen i odvija se na svjetskoj razini zahvaljujući suvremenoj tehnologiji. Stra­
tegija je poznata pod nazivom Veliko djelo vjekova ili Novi svjetski poredale, a nastoji
uvesti svjetsku vladu kojoj će sve nacije biti kolonije; središnju svjetsku banku i valutu;
svjetsku vojsku i mikročipirano stanovništvo povezano jednim globalnim računalom.
Ono što se danas događa vrhunac je manipulacije koja se odvija tisućama godina.
Zamisao o prenošenju znanja kroz niz tajnih inicijacija datira barem od Atlantide,
a vjerojatno je i mnogo starija. Tema zajednička kanaliziranim informacijama govori
o nekakvom hramu na Atlantidi gdje je onima koji su smatrani vrijednima povjere­
nja predavano znanje kojem većina stanovništava nije imala pristup. Kada su se počele
pojavljivati civilizacije koje su uslijedile nakon Atlantide i one su nastavile s praksom
iniciranja u različite razine znanja. Među tim organizacijama bile su škole ezoterijskih
znanja u Babilonu, Egiptu i Grčkoj koje su svoje znanje čuvale u najvećoj tajnosti. I
najmanje kršenje zavjeta tajnosti bilo je kažnjivo smrću. Iz toga je temelja niknula da­
našnja masovna mreža tajnih društava. Te škole misterija i inicijacija nadahnute su ne­
gativnim elementima s Četvrte Dimenzije i odonda su nadzirane s njihove strane kroz
svijest najviših inicijata, adepata. U svojoj studiji Djelići zaboravljene vjere profesor G.
R. S. Mead piše:
„Ustaljena tradicija u povezivanju sa svim velikim ustanovama Misterija odražavala
se u tome da su njenih nekoliko osnivača bili uvoditelji svih umijeća civilizacije; ili
su sami bili bogovi, ili su ih bogovi bili uputili - ukratko, da su bili ljudi daleko većeg
znanja od svih onih što su došli kasnije; bili su učitelji rasa u povojima...
42
roaenje
oruisivu
Navodno su ti najraniji učitelji čovječanstva koji su utemeljili ustanove za podu­
čavanje misterija kao najučinkovitijeg sredstva za davanje poduke novonastalom
čovječanstvu o višim stvarima, bile duše koje su pripadale jednom razvijenijem
čovječanstvu od našega... U najranija vremena, prema tom gledištu, neobjašnjiva
djela izvodili su oni što su posjedovali znanje o silama prirode, a prikupilo ga je je­
dno prijašnje, usavršeno čovječanstvo ne nužno poteklo sa Zemlje, koje je izvodilo
čudesa kakva niti jedan dio našeg čovječanstva nije sam mogao proizvesti."1
U svojim nakanama prema čovječanstvu ta inicijacijska struktura bila je ili negati­
vna od samog početka ili ju je ta svijest preplavila kasnije. Smatram da su u izuzetno
utjecajnom egipatskom Bratstvu prevladavale negativne manipulacije barem od kraja
vladavine faraona Akhenatona koji je umro oko 1362. g. pr. Kr. Egipatski dvor prese­
lio je u novi grad, El-Amarnu u srednjem Egiptu i ondje izgradio Hram Bratstva za
ezoterijske inicijacije. Po njegovoj smrti njegovi su nasljednici vratili kraljevski dvor
u Tebu, ali je Bratstvo ostalo u El-Amarni i odvojilo se od države. Tijekom stoljeća
javljali su se i drugi prenosioci znanja. Neke, poput Katara u dvanaestom i trinaestom
stoljeću, na najokrutniji način uništila je Katolička crkva nakon što su bili proširili
svoj utjecaj na šire područje, djelujući iz svoje baze u južnoj Francuskoj. Papinska je
„pravda" jednako surovo postupila s Vitezovima Hrama (Vitezovima templarima)
koji su stupili na istaknutije mjesto europske povijesti otprilike u isto vrijeme kad i
Katari. Ali templari su se prebacili u ilegalu a svoj utjecaj šire i danas, kako u svojstvu
samostalne organizacije, tako i unutar drugih tajnih društava koja su, na kraju kra­
jeva, dio iste krovne organizacije. Razdoblje Katara i križarskih ratova iznjedrilo je
brojne izdanke Bratstva koji i nadalje imaju veliki utjecaj na mnoge događaje: to su
tajna društva poput „Vitezova redovnika bolničara iz reda Sv. Ivana", danas poznatih
kao Malteški vitezovi. Nije se to događalo samo u kršćanskom i židovskom svijetu.
Slična tajna društva osnivana su u svim kulturama, a arapsko bratstvo Velike lože u
Kairu kasnije će postati veliki manipulator događajima.
Strukturama tog negativnog Bratstva cilj je uvjeriti mase ljudi da povjeruju u svaka­
kve prežvakane gluposti dok manipulatori za sebe čuvaju znanje o prirodi života i stvo­
renoga svijeta te o tome kako iskoristiti moć uma, Zemljino energetsko polje i svjetske
energetske čvorove (mrežu energetskih linija koje različite kulture poznaju kao stjecišta
energije, meridijane i zmajeve crte). No, tijekom stoljeća čak niti povlašteni inicijati
nisu uspjeli očuvati informacije u izvornom obliku. Do današnjega dana oni koriste
iskrivljenu verziju tog znanja, iako još uvijek daleko napredniju glede razumijevanja
univerzalnih zakona od bilo čega što ćete naći u religijama i etabliranim znanostima, a
što bi mi, ostali, trebali prihvatiti. Najveće nerazumijevanje od strane negativnog Brat­
stva odnosi se na moć ljubavi. Svijesti Zatvorskih Čuvara koja kontrolira umove onih
što manipuliraju Bratstvom izmiče pravo razumijevanje ljubavi. Ta svijest stvara nega­
tivnu energiju i njome se hrani, a što više negativne energije proizvede i potakne čovje­
čanstvo daje proizvodi, to snažnija postaje. Ljubav je ovoj svijesti poput češnjaka vam-
43
/
isiino
ce
vas
osioooam
piru, a bez ljubavi - energije na kojoj počiva sve što je stvoreno - znanje će se uvijek
zlorabiti. Znanje bez ljubavi je stanje bivanja koje još uvijek upravlja višim razinama
mreže Bratstva, preko njegove Svjetske Elite. Mogli bismo ga nazvati intelektom bez
srca, bez uravnoteženog ženskog načela.
Simboli Bratstva iz drevnih vremena ostaju simboli današnjeg Bratstva: piramida i
svevideće oko, svastika, janje, pregača, obelisk i mnoštvo drugih. Obelisk simbolizira
penis egipatskog boga Ozirisa. Prema legendi, njega je raskomadao „opaki" Set (Lu­
cifer, Sotona, Vrag i kompanija) a kada ga je Izida, žena Ozirisova, ponovno pokušala
sastaviti, pronašla je sve njegove dijelove osim - znate čega. Mislim da takve legende
simboliziraju mnogo jednostavnije istine.
Obelisk i Ozirisov penis u toj priči simboli su muške energije koja u svijetu pre­
vladava u čitavoj zabilježenoj povijesti. Svi mi, i stvoreni svijet u cjelini, tragamo za
ravnotežom i skladom između suprotnosti - negativnog i pozitivnog, muškog i žen­
skog. To su sile tipa yin i yang iz kineske kulture. Kada jedna od tih sila prevladava
dolazi do neravnoteže koja se očituje kao neuravnoteženo ponašanje. Zamišljeno je
da preobražaj kroz koji sada prolazi naša planeta dovede takve sile u sklad i ravno­
težu te da svi služe, a nitko nema prevlast. Gušenje ženske energije od strane muške
stvorilo je svijet u kojem prevlast ima muška energija, a „maco muškarac" jedan je
od njezinih plodova. Nije se to dogodilo slučajno nego po konkretnoj zamisli, zami­
sli Zatvorskih Čuvara. Sklad i ravnoteža u svim stvarima = cjelovitost. Cjelovitost =
neizmjerne mogućnosti. To je zadnje što bi Zatvorski Čuvari željeli jer takve je ljude
nemoguće nadzirati. Umjesto toga, stalno nas nastoje izbaciti iz ravnoteže. Nesklad i
neravnoteža = rascjep jastva. Rascjep jastva = ograničene mogućnosti.
Dvije glavne neravnoteže unutar nas samih i zatvora općenito su prevlast nega­
tivnog nad pozitivnim i prevlast muškarca nad ženom. Ima li zornijeg očitovanja
muške neravnoteže od onoga što se može vidjeti unutar nekoliko glavnih religija i
unutar mreže tajnih društava. Ponovno uspostavljanje ženske energije ključno je za
sveobuhvatno usklađivanje Zemlje, a time ne mislim samo na ponovno stupanje žena
u područja gdje se donose odluke. Mislim i na ponovno buđenje ženske energije
unutar muškog obličja, te na ublažavanje indoktrinirane žudnje tolikih muškaraca
da dominiraju i da slijede mačo-programiranje. Ponovno izranjanje ženske energije
simbolizirano je „povratkom božice".
Više je nego prikladno to što je obelisk (simbol muške energije) toliko važan Brat­
stvu tijekom svih proteklih stoljeća jer to je, napokon, bratstvo, a ne bratstvo/sestrinstvo. Tajnim društvima gotovo isključivo vladaju muškarci, dok je ženama pristup
znanju i donošenju odluka onemogućen. Pogledajmo, kao primjer, Slobodne zidare.
To je igralište muškaraca koji svoje žene dovode na godišnje večere kao ukras. Takva
organizacija u kojoj prevlast imaju muškarci mora, po definiciji, biti neuravnotežena,
a ova to zasigurno jest. Slobodni su zidari postali jedno od najvažnijih tajnih društava
koja su se pojavila od drevnih vremena naovamo, a temelje se na strukturi i vjerova­
njima škola ezoterijskog znanja pod upravom Bratstva, kao i ostala takva društva. Tu
44
bjh mrežu nazvao kultom Svevidećeg Oka, kultom koji štuje te „bogove" i „gospo­
dare" s Četvrte dimenzije. Datira iz drevnih vremena, a ista struja manipulacije stoji
iza Novog Svjetskog Poretka do današnjeg doba. To je stapanje drevnih ezoteričnih
vjerovanja nastalih u Babilonu, Egiptu i hebrejskoj školi Kabale. Više razine Slobo­
dnih zidara i dalje štuju „Boga" zvanog Jahbulon - Jah (jehova, hebrejski), Bul (Baal,
babilonski), i On (Oziris, egipatski).
Možda je najhitnije postignuće ovog Bratstva Svjetske Elite na putu ka svjetskoj
prevlasti bila kolonizacija Amerike, zemlje za koju je ono znalo da postoji mnogo
prije negoli je „službeno" otkrivena. Tijekom poznate nam ljudske povijesti na ovom
su planetu djelovale dvije razine znanja. Pred oči javnosti i širokih masa stavlja se je­
dna razina znanja, većinom manjkava i izmanipulirana tako da kontrolira naše misli
i zbilju koju stvaramo, dok je druga poznata samo nekolicini, uglavnom na elitnim
razinama Bratstva. Kao primjer nam može poslužiti općeprihvaćena priča o „otkri­
ću" Amerike. Povijesni udžbenici nam govore daje 1492. godine Kristofor Kolumbo
iznio pretpostavku da je Zemlja okrugla ili kruškolika te je bio uvjeren da će, bude
li plovio prema zapadu, naposljetku stići do Indije i Dalekog istoka čije je postojanje
već bio ustanovio Marko Polo. Navodno je „slučajno" otkrio ono što zovemo West In­
dies (engleski naziv za Karibe, doslovno: Zapadna Indija, op. prev.) te je sve do smrti
vjerovao da je stigao do Indije. Nadalje su nas učili da su se John Cabot i njegov sin
Sebastian, obojica iz Venecije, otisnuli iz Bristola četiri godine nakon što je Kolumbo
isplovio iz Španjolske: Cabot je „otkrio" Sjevernu Ameriku 1497. godine. Tradicio­
nalna povijest ne pruža nikakve poveznice između ta dva događaja. No zagrebete li
dublje iskrsava moguća veza: znanje što ga je za sebe čuvala mreža Bratstva, a koje se
potajno prenosilo od vremena Atlantide.
Slobodni zidar 33. stupnja Manly P. Hall u svojoj knjizi Sastanak Amerike sa su­
dbinom (Americas Assignment With Destiny)2 ističe da je pravo ime Johna Cabota
zapravo Giovanni Caboto. Rođen je u Đenovi, gradu u kojem je, kako se smatra, ro­
đen Kolumbo, a Caboto je kasnije postao naturalizirani Venecijanac. Pretpostavlja se
daje bio uključen u rad tajne sekte kršćanskog Bratstva znane pod nazivom johaniti,
na koju su uvelike utjecale ezoterične doktrine templara. Legende kažu da je posjetio
takozvane „Mudrace s Bliskog istoka", baš kao što je učinio i Kolumbo. Potonji je i
sam bio povezan s Brastvom. Njegov je otac bio član ogranka Bratstva, Reda Isusa
Krista. 1 sam se Kolumbo pridružio skupini koja je slijedila uvjerenja pjesnika Dantea
koji je bio član Katarske crkve i inicijat Vitezova templara. Kolumba su često viđali
odjevena u odjeću za koju se smatra da pripada redu franjevaca. Kolumbov sin je
rekao da je njegov otac u takvoj odjeći i umro. Svećenici drevnog Hrama egipatskog
Bratstva u El-Amarni nosili su slične halje, kao i skupina Bratstva pod nazivom fraterniti u Kolumbovo doba. Ovo su tek neke od njegovih veza s Bratstvom. Kolumbov
svekar bio je član Kristovih vitezova, što je bilo konspirativno ime Vitezova templara.
Kada su nad templarima vršene čistke, u Portugalu su se održali zahvaljujući tome
što su naziv promijenili u Kristovi vitezovi. Posvetili su se pomorskim djelatnostima.
/
istina
ce
vas
osioooaiti
Istraživač Vasco de Gama bio je Kristov vitez, kao što je bio i princ Henry Navigator,
Veliki meštar toga Reda.
Kolumbov je svekar bio jedan od kapetana princa Henryja od kojeg je naslijedio
karte i mape koje je Kolumbo koristio pri svojem „otkriću" Amerike. Crveni križ na
bijeloj podlozi bio je templarski simbol. U vrijeme čistke izvan zakona stavio ga je
papa. Kolumbovi brodovi plovili su s crvenim križem na bijeloj podlozi! 3 Njegovo
povijesno putovanje financirao je kralj Ferdinand od Aragona u Španjolskoj, te kralji­
ca Isabella od Castilea u Španjolskoj, čiji je brak pripomogao objedinjenju te zemlje.
Bili su to „katolički" vladari koji financiraju putovanje čovjeka sa zastavom Vitezova
templara. I to nije sve. Dodatna podrška došla je od strane Leonarda da Vincija i Lo­
renza de Medicija, a obojica su bili visoki inicijati tajnih društava Bratstva. Uzmemo
li u obzir ove podrobnije informacije o Kolumbu i Cabotu, ne čini se pretjeranim po­
misliti da njihova zasebna „otkrića" različitih dijelova Amerike, u razmaku od četiri
ili pet godina, nisu bila puka slučajnost. Za mnoge se rane istraživače i kolonizatore
znalo da su članovi društava pod okriljem Bratstva. Znali su što traže jer su imali
mape i karte svijeta koje im je tijekom stoljeća prenosilo Bratstvo, moguće još od
doba Atlantide.
Godine 1513. Piri Reis, admiral u mornarici otomanskih Turaka, pokazao je kartu
s prikazom kopnene mase Antarktika koja je tada, kao i sada, bila prekrivena ledenim
pokrovom debljine oko kilometar i pol! Antarktik čak nije niti službeno „otkriven"
sve do 300 godina nakon što je karta izrađena. Zračne snage Sjedinjenih Država po­
tvrdile su da se karta „izvanredno točno" 1 podudara s rezultatima seizmičkog profila
kojeg je 1949. godine izradila švedsko-britanska ekspedicija na Antarktik. To ukazu­
je, kako stoji u izvještajima zračnih snaga Sjedinjenih Država, da je „obala iscrtana
prije negoli je prekrivena ledenim pokrovom".5 Rekli su da nemaju pojma na koji bi
način usuglasili podatke s karte Pirija Reisa sa stanjem zemljopisnog znanja 1513.
godine. Možda bih im u tome mogao pomoći. Piri Reis je sastavio svoju kartu od
mapa i karata koje su se prenosile kroz više razine Bratstva. Sve je više dokaza da je
procjena o vremenu nastanka tamošnjeg ledenog pokrova (milijuni godina) uvelike
pretjerana, te da se pojavio tek prije nekih 6000 godina. Prije tog datuma karte svi­
jeta crtale su civilizacije daleko naprednije od onoga što nam govori tradicionalna,
prekrojena povijest koja je osmišljena s ciljem da nas zavara, a ne da nas poduči. Ko­
lumbo i Cabot otkrili su američke kontinente iz jednog jednostavnog razloga. Znali
su što se ondje nalazi!
Cini se da je koloniziranje Amerika, a osobito Sjeverne Amerike, bio dugoročni cilj
Velikog djela vjekova ili Novog Svjetskog Poretka. Sir Francis Bacon, Veliki kancelar
Engleske, bio je član Bratstva visokog ranga u doba Elizabete I i Jamesa I. Bio je Veliki
zapovjednik jednog reda Bratstva pod nazivom Rozenkrojceri, poprilično upleten
u skrovite operacije sljedbi u tradiciji Vitezova templara. Znanje je Bacon prenosio
potajno, u šiframa sadržanima u djelima poput Shakespeareovih drama koje je on
sam (Bacon) napisao. Dokaza za tu tvrdnju ima more, a priča o Shakespeareu običan
46
j e m i t . Žalim slučaj, Stratforde! Pomoću mreže tajnih društava Bacon je poticao ko­
lonizaciju Sjeverne Amerike, želeći (između ostaloga) spriječiti njeno zauzimanje od
strane Španjolaca. No, povrh toga, on je radio po naputcima Bratstva. Ljudi poput sir
Waltera Raleigha također su bili dio Baconova kruga, zajedno s drugim istaknutim
imenima elizabetanskog društva.
Moram napomenuti da nemaju svi članovi Bratstva negativne namjere. Većinu su
uvjerili oni na višim prečkama hijerarhijske ljestvice da se Veliko djelo provodi za
dobrobit svih ljudi. Glavnina članova Bratstva nemaju pojma o despotizmu sadrža­
nom u stvarnom planu kojeg znaju tek rijetki i odabrani. Doista, stvarni plan poznat
je samo Zatvorskim Čuvarima iz Četvrte Dimenzije koji su već tisućama godina vrlo
česta karika u spomenutoj zavjeri.
U svojem djelu The New Atlantis Bacon nam daje viziju jednog novog svijeta u
kojem je moć u rukama tajnog društva, Solomonovog hrama. U Baconovoj viziji
povlaštena elita potajno proučava razne grane znanosti i djeluje kao nevidljiva vla­
da, te odlučuje što se ljudima treba a što ne smije reći. Sve to neobično podsjeća na
današnju prikrivenu manipulaciju događajima i informacijama. No, to u stvari i nije
tako neobično s obzirom da je plan na temelju kojeg je djelovao Bacon u šesnaestom i
sedamnaestom stoljeću isti onaj kojeg slijedi današnje Bratstvo. Neki njegovi članovi
iskreno vjeruju da je to najbolji način upravljanja svijetom ali, rekao bih (i u to čvrsto
vjerujem) da su u suštini zavedeni zato što ne uviđaju kako takvim svijetom vrlo lako
može manipulirati manjina nauštrb većine. I, ono najvažnije, ne shvaćaju da cijelom
stvari, uključujući i njih same, manipuliraju Zatvorski Čuvari.
Još jedna značajna osoba u tom razdoblju bio je dr. John Dee, adept (visoki inicijat)
i službeni astrolog kraljice Elizabete I. Ujedno je bio i njezin neslužbeni tajni agent, a
svoje je izvještaje potpisivao sa 007. 6 U bilješci svoga dnevnika napisanoj u Pragu 1586.
godine Dee opisuje susret s nekim „malenim čovjekom" čija su stopala, „kako se činilo,
bila tridesetak centimetara iznad tla, a kretao se u malom vatrenom oblaku" te je nestao
na nebu „u velikom ognjenom stupu". U Pragu je Dee caru Rudolphu dao ilustrirani
rukopis pisan u šiframa kojeg je navodno napisao Roger Bacon, franjevački redovnik iz
trinaestog stoljeća koji je uzrujao crkvene vlasti svojim stajalištima i idejama. Među ini­
ma, bila su tu i pretkazanja o mikroskopu, teleskopu, automobilu, podmornici, zrako­
plovu te uvjerenje da je Zemlja kugla. Sve su te činjenice mogle biti preuzete iz Četvrte
Dimenzije. Isti taj rukopis 1912. kupio je američki trgovac knjigama Wilfrid Voynich,
pa je tekst postao poznat kao Voynichev rukopis. Nakon što je kopije poslao tadašnjim
»stručnjacima", ovi su ustvrdili da glavnina od stotine ilustriranih biljaka ne raste na
planetu Zemlji. Neke ilustracije kao da su prikazivale tkivo gledano pod mikroskopom,
a na drugima su bili zvjezdani sustavi i sazviježđa. Najbolji razbijači šifri u obavještaj­
nim službama Sjedinjenih Država u Prvom i u Drugom svjetskom ratu pokušavah su
dešifrirati ono što su nazivali „najzagonetnijim rukopisom na svijetu", ali nitko u tome
nije uspio. Profesor na Sveučilištu Pennsylvania po imenu William Romaine Newbold
tvrdio je daje 1921. godine dešifrirao pojedine dijelove. Rekao je da dio teksta glasi:
47
;
minu
<-tr
vus
usiuuuuni
rođenje
Bratstva
snim službama Britanije, Europe, Sjedinjenih Država i mnogih drugih država. New
„U konkavnom ogledalu vidio sam zvijezdu u obliku puža između pupka Pegaza,
7
pojasa Andromede i glave Kasiopeje."
Sada se zna da je ono što Roger Bacon opisuje u rukopisu do kojeg je došao
John Dee točno, te daje ilustracija Andromedine maglice koju predočuje također
točna, samo što prikazuje dio maglice koji se ne može vidjeti sa Zemlje! Dee je
bio adept i nadaleko poznat kanalizator poruka te je tvrdio da komunicira s „an­
đelom s palicom", vanzemaljcem. Znanje čuvano unutar mreže tajnih društava
uvijek je bilo - počesto i stoljećima - naprednije od znanja namijenjenog širokim
masama. Znanje o postojanju Amerike i njezino dugoročno mjesto u tajnom pla­
nu bilo je dobro poznato tim elizabetanskim adeptima, kao što je bilo poznato
i onima koji su usmjeravali Kolumba i Cabotove, zahvaljujući manipulatorima s
Četvrte Dimenzije.
Prvo trajno englesko naselje u Sjevernoj Americi ustanovljeno je u Jamestovvnu u Virginiji (nazvanoj tako po Elizabeti, „djevičanskoj kraljici") 1607. godine.
Medu prvim doseljenicima bili su brojni članovi obitelji Erancisa Bacona. Otada
pa nadalje domorodačka kultura Sjeverne Amerike bila je osuđena na propast, kao
i one u Južnoj i Središnjoj Americi nakon dolaska Španjolaca i Portugalaca. Način
na koji su starosjedilački narodi nemilosrdno ubijani, a njihove kulture zatirane bez
poštovanja ili suosjećanja bila je jedna od najstrašnijih epizoda cjelokupne svjetske
povijesti. Tisuće doseljenika iz Europe plovilo je prema zapadu, bježeći od vjer­
skih progona nakon što je Reformacija (organizirana od strane Bratstva) podijelila
kršćansku Crkvu na protestante i katolike. Time su stvorene podjele i sukobi te je
oslabljena moć pape. No, kada su prognanici stigli u Ameriku često su s domo­
rodačkim stanovništvom i useljenicima drugih religijskih uvjerenja postupali isto
onako nemilosrdno kao što se ranije, u Europi, postupalo prema njima samima.
Zemlju koju su nastanili, a koja se sada naziva Sjedinjene Države, bila je i osta­
la ključno oružje u dugoročnom planu Bratstva za postizanje prevlasti u svijetu.
Masonska društva prošla su kroz krupne promjene i ekspanziju nakon engleskog
Građanskog rata, a osobito početkom 18. stoljeća. Do toga trenutka članovima su
mogli postati jedino ljudi koji su po zanimanju bili zidari ili građevinari. Sad je
članstvo postalo slobodno za sve te je rođeno Slobodno zidarstvo ili Spekulativno
zidarstvo. Vrlo je vjerojatno da je u pozadini te preobrazbe stajao Francis Bacon.
Središte slobodnozidarske mreže koja se sada naglo širila bila je nova Velika loža
(osnovana u Londonu 1717. godine) koja je postala poznata kao „Matična velika
loža svijeta". Bila je središte slobodnozidarske manipulacije i poticala je usposta­
vljanje drugih loža širom Europe, Britanskog carstva i triju Amerika. Uvedene su i
brojne druge verzije Slobodnog zidarstva, uključujući Jorkški obred i Škotski obred
Michaela Ramseva (temeljen na sustavu Vitezova templara). Škotski obred ima 33
stupnja inicijacije. Danas ima golem utjecaj u politici, ekonomiji, vojsci i sigurno-
48
York je nazvan po Jorkškom obredu Slobodnog zidarstva.
Bratstvo je planiralo uspostaviti neovisne Sjedinjene Države Amerike to jest, neovi­
sne od britanske vlasti, a ne neovisne od Bratstva. Ohrabrene primjerom Matične ve­
like lože iz Londona, slobodnozidarske lože u američkim kolonijama počele su kovati
urote i poticati ljude da ustanu protiv britanske vladavine. Isplanirana je ekonomska
kriza, između ostalog i posredstvom rata između Britanije i Francuza. Britanska je
vlada, očajnički želeći namaći neki dohodak, američkim kolonijama nametnula veće
poreze i pristojbe. Bila je to operacija zamišljena i koordinirana od strane Svjetske
Elite, što se opetovano i neprestano ponavlja. Mreža u Britaniji, kao i u svakoj dru­
goj zemlji, uključuje glavne bankare, mnoge političare i, što je još važnije, njihove
političke savjetnike. Oni su potajice usmjeravali događaje koji su u Britaniji doveli
do ekonomske krize. Zatim su savjetovali britanske vlasti da je jedini način izlaska iz
nevolja nametanje viših poreza američkim kolonijama. U isto vrijeme američka ruka
Bratstva dobila je naputak da raspiruje neslaganje s takvim činom te da nastali gnjev
pretoči u zahtjeve za neovisnošću od Britanije. Na površini - kao i u povijesnim knji­
gama - čini se da imamo Britaniju protiv američkih kolonija. U stvari, ista je mreža
manipulirala objema stranama. Kao što ćemo vidjeti, na takav su način izrežirani svi
veći ratovi i revolucije. Ovu je strategiju vrlo dobro opisao P. Sedir u svom djelu Hi­
stoire et doctrine des Rose-Croix objavljenom 1910. godine u Parizu:
,,U nemogućnosti da upravlja sudbinom država na Zemlji jer bi se njihove vlasti
opirale, ovaj mistični savez može djelovati jedino kroz tajna društva.... Ona su stva­
rana postupno, onda kada bi se za njima ukazala potreba, a dijele se u raznolike
skupine, skupine naizgled suprotstavljene, koje ponekad zastupaju posve oprečnu
politiku u sferi religije, politike, ekonomije i književnosti; no sve su one povezane,
sve vođene iz nevidljivog središta koje skriva svoju moć, nastojeći vladati svim kru­
nama na Zemlji."
Opiranje američkih kolonija primoralo je britanske vlasti da povuku nove poreze
osim onoga na čaj, ali Bratstvo nije dopuštalo da gnjev mine. Članovi slobodnozi­
darske Lože St. Andrews iz Bostona, pod vodstvom Mlađeg nadzornika Paula Reverea maskirali su se u starosjedilačke američke „Indijance" te su sanduke s čajem
u bostonskoj luci bacali iz brodova u more, u znak protesta zbog poreza na čaj. Ta
diverzija, poznata pod nazivom Bostonska čajanka, skovana je za vrijeme večere u
domu braće Bradlee. Obojica su bili članovi Lože St. Andrews. 8 U smjeru rata za ne­
zavisnost zakotrljala se lavina koju je uskoro bilo nemoguće zaustaviti.
Gotovo svi vodeći revolucionari i oni koji su 1776. potpisali Deklaraciju o nezavi­
snosti bili su Slobodni zidari. George Washington, pobjednički vrhovni zapovjednik
američkih vojski i prvi predsjednik Sjedinjenih Američkih Država, bio je Slobodni
zidar visokoga ranga; svi osim dvojice njegovih brigadnih generala u ratu bili su Slo-
.
/
istina
će
vas
osloboditi
bodni zidari. Jedan od najviših Slobodnih zidara i povjesničara Slobodnog zidarstva,
Manly P. Hall kaže da se za gotovo pedesetoricu od pedeset i šestorice muškaraca koji
su potpisali Deklaraciju o nezavisnosti znalo da su Slobodni zidari, dok samo jedan
od njih to nije bio. 9 Jedan drugi istraživač, Enrique De Vincente, kaže da su pedeset i
trojica potpisnika bili Slobodni zidari, te da su sedamnaestorica predsjednika, počevši
od Washingtona, bili članovi Reda. John Adams, drugi predsjednik po redu, pripadao
je tajnom društvu poznatom kao Zmajevi (The Dragons), nazvanom po magnetskim
linijama energije u Zemljinoj energetskoj mreži. Proučavao je svetu geometriju sadr­
žanu u energetskoj mreži i znao kako upregnuti u njoj prisutnu silu.10
Jedan od vodećih revolucionara i osnivača Sjedinjenih Država bio je Benjamin
Franklin, prvi Velila majstor Slobodnih zidara Pennsylvanije. On se sprijateljio sa sir
Francisom Dashwoodom, britanskim ministrom financija i osnivačem tajnog druš­
tva pod nazivom Klub paklenog ognja (Club of Hells Fire). Franklin je postao član
zajedno s gradonačelnikom Londona, sinom Kanterberijskog nadbiskupa i princem
od Walesa. Posjećivao je Francusku gdje je uspješno agitirao za podršku Američkoj
revoluciji od strane francuskih Slobodnih zidara, a također je osigurao vojne usluge
njemačkog slobodnog zidara, baruna von Streubea, koji je služio u vojsci pruskog
vladara Frederika Velikog. Barun će odigrati važniju ulogu u pobjedi kolonista nad
Britancima. Franklinove veze s francuskim Bratstvom bile su vrlo čvrste te je postao
visoki član Loža San Juan i Devet sestara koje će, u savezu s Ložom velikog orijenta iz
Pariza, pokrenuti Francusku revoluciju 1789. godine. Franklin je ustoličen kao Veliki
majstor Devet sestara. Jedan od najznačajnijih revolucionara u Francuskoj, markiz
de Lafayette, bio je Franklinov prijatelj te je za vrijeme Američke revolucije pružao
podršku njemu i kolonistima.
Slobodni zidari su vukli konce u Ratu za nezavisnost kojeg su naposljetku i dobili,
a potom su preuzeli kontrolu nad novonastalim Sjedinjenim Američkim Državama.
Oni, i ostale skupine Bratstva, te se kontrole nisu odrekli do dana današnjega. Stoga je
doista prikladno da su se na Velikom pečatu Sjedinjenih Država, kada su oci osnivači
naručili njegovu izradu, kasnije našli klasični simboli Bratstva (Zatvorskih Čuvara) koji datiraju još iz drevnog Egipta pa i ranije - uključujući piramidu i svevideće oko.
Iznad i ispod tog simbola dvije su latinske fraze: Annuii Coeptis i Novus Ordo Seclorum. U prijevodu: „Najava rođenja, stvaranja ili dolaska" jednog „Novodobnog pore­
tka". Drugim riječima, najava stvaranja Novog svjetskog poretka. Osnivanje Sjedinje­
nih Država bio je krupan korak naprijed u planu za stvaranje centralizirane svjetske
sile. Danas se taj dio pečata može pronaći na svakoj dolarskoj novčanici (vidi sliku 4)
što je opet krajnje prikladno, uzevši u obzir da Elita upravlja američkom privredom
kao i privredama ostatka svijeta. Odluku da se na dolar stavi simbol Piramide/Novog
Svjetskog Poretka donio je 1935. godine Slobodni zidar 33. stupnja Franklin D. Roo­
sevelt, uz punu podršku i ohrabrivanje od strane njegovog potpredsjednika, Henryja
Wallacea, još jednog Slobodnog zidara 33. stupnja." Gospodin Roosevelt pojavljivat
će se na mnogim stranicama narednih nekoliko poglavlja. Dizajn američke zastave,
rođenje
Bratstva
poznate i pod nazivom „Stars and
Stripes", tj. Zvijezde i pruge, tako
odražava simbolizam Bratstva, dok
je Kip slobode američkim Slobo­
dnim zidarima poklonio francuski
slobodnozidarski red (Iluminata)
Velikog orijenta. 12
Iako su nakon rata veze izme­
đu Britanije i Sjedinjenih Država
„službeno" prekinute, veze izme­
đu američkih društava Bratstva i
vladajućih obitelji te njihove bra­
će u Britaniji i Europi preko tajne
su mreže još i ojačale. Ponovit ću:
ne tvrdim da je svatko tko je bio
uključen u borbu za američku ne­
zavisnost imao negativne motive,
niti da svi članovi loža pod okriljem
Bratstva imaju sličan način razmi­
Slika 4: novčanica američkog dolara sa svojim klasičnim
šljanja. Većinu se vrlo lako moglo
simbolom Bratstva koji datira iz drevnih vremena.
uvjeriti da postupaju ispravno, što
su umnogome i činili. Često, među­
tim, treba sagledati motivaciju iza pojedinog čina, a ne čin sam. Po mojem mišljenju,
kada jedna zemlja nadzire i posjeduje dijelove druge zemlje to je nešto vrlo loše. Ali
moramo pogledati sveobuhvatniji plan i motivaciju u pozadini određenih postupaka
i vrlo pažljivo procijeniti kakva bi bila predložena alternativa. Kontrola Amerike od
strane nekog britanskog monarha/vlade koju bi nadomjestila kontrola od strane ne­
kog tajnog Bratstva, teško da pridonosi slobodi čovjeka, ali - ovo bi trebalo upamtiti
- takav prijenos moći i kontrole mogao bi se opravdavati (a redovito se i opravdava)
borbom za širenje ljudskih sloboda. Američki rat za nezavisnost bio je prvi u nizu
»narodnih revolucija" koje je osmislilo i financiralo Bratstvo. Prema njegovom planu,
trebalo je okončati vladavinu monarha. Nemam ništa protiv ukoliko se to čini na
miran način te s iskrenom podrškom od strane širokih masa. No umjesto ostvarenja
parole „moć narodu" monarhe su zamijenile druge diktature, zvane revolucionarni
odbori, komunisti, fašisti ili ih je zamijenio, na suptilniji način, privid „demokracije",
kakva je u stvarnosti bila i ostala vladavina Elite.
Rezimirajmo ukratko gdje se to nalazimo. Piramidalna struktura ljudskih bića
skrojena je pod utjecajem i po zamisli negativnih manipulatora s Četvrte Dimenzi­
je, tj. Zatvorskih Čuvara. Oni kontroliraju ljudsku kliku koju sam nazvao Svjetskom
Elitom. Ovi, pak, manipuliraju nižim razinama mreže, unutar koje ćete naći većinu
glavnih nacionalnih i svjetskih donositelja odluka u politici, bankarstvu, industriji,
/
istino
će
vos
osloboditi
trgovini, medijima, vojsci, itd. Zatvorski Čuvari manipuliraju Elitom, Elita manipu­
lira mrežom Bratstva, a mreža Bratstva manipulira svijetom. Svaka niža razina ne
zna ono što zna razina iznad nje, a niti jedna niti druga razina ne znaju ono što znaju
Zatvorski Čuvari. To je manipulatorski raj u kojem većina ljudi ne zna čega su dio
niti što je krajnji cilj.
Simbolički bismo to mogli opisati kao situaciju gdje oni s izvrsnim vidom (ET-ji)
manipuliraju one s djelomično dobrim vidom (Svjetska Elita/Bratstvo), koji pak mani­
puliraju slijepcima (glavnina čovječanstva). Sada, kada su stvorene Sjedinjene Države, a
nalaze se u rukama Bratstva, kontrola nad svijetom mogla bi se postići još i brže negoli
ranije.
IZVORI
1 Profesor G. R. S. Mead, Fragments Of A Faith Forgotten (The Theosophical Publishing
Society, London, 1906.).
2 Manly P. Hall, America's Assignment With Destiny: The Adepts In The Western Esoteric
Tradition, Peti dio (Philosophical Research Society, Los Angeles, 1979.), str. 58.
3 Zanimljivo je pogledati gdje se sve danas koristi simbol crvenog križa. Dakako, to ne
znači da svi takvi simboli ukazuju na templarsku kontrolu, ali mnogi zasigurno ukazuju.
4 Pismo potpukovnika Harolda Z. Onlmeyera, zapovjednika 8. tehničko-izvidničke
eskadrile (SAC), ratnog zrakoplovstva Sjedinjenih Država, iz baze Westover Airforce, u
Massachusettsu, profesoru Charlesu H. Hapgoodu s Keene Collegea, u New Hampshi­
r e s 6. srpnja, 1960. Citirao Graham Hancock u knjizi Fingerprints Of The Gods (Heine­
mann, London, 1995.), str. 3.
5 Ibid.
6 Extra-Terrestrials Among Us, str. 76.
7 Extra-Terrestrials Among Us, str. 80.
8 America's Assignment With Destiny, str. 95.
9 Ibid., str. 96.
10 Enrique De Vincente, „The Occult Roots of the New World Order", časopis Exposure,
(1993) 1. svezak, br.2, str. 10.
11 „The Occult Roots Of The New World Order", str. 10.
12 Jan Van Heising, Secret Societies And Their Part In The 20th Century, (Ewertverlag,
Grand Canada, Španjolska, 1995.), str. 215.
treće poglavlje
moć novčanica
lan stvaranja Novog Svjetskog Poretka i globalne kontrole ušao je u novu fazu
s pojavom takozvanog „nestašnog novca" (engl. funny money). To je proces u
kojemu vam banke posuđuju novac koji ne postoji (zajam) i na to vam zaračunavaju
kamate! Kada bih vam ja dao nešto što ne postoji i zatražio od vas da mi za to platite,
vjerojatno biste pozvali policiju. Kad bih vam dao nešto što ne postoji i rekao da ću
vas, ako mi za to ne platite, tužiti i oduzeti vam imovinu, vjerojatno biste rekli da
živimo u fašističkoj državi. Pa ipak, ono što sam upravo opisao je svjetski bankarski
sustav i sredstvo pomoću kojega i ljudi i države grcaju u dugovima. A držati nekoga
u dugovima znači... kontrolirati ga.
P
Među prvim bankarima u zapadnom svijetu bili su Vitezovi templari. Ogromna
bogatstva dobivali su od kršćana koji su podupirali križarske ratove te preko nasljedstava ljudi koji su se često nadali kupiti si mjesto u raju. U svakoj zemlji u kojoj bi
pustili korijenje njihova je organizacija bila najbogatija, a njihovi hramovi u Parizu i
Londonu postali su financijskim središtima. S vremenom je francuski kralj Filip IV,
u savezu s papom Klementom V, uništio templare i ukrao njihovu imovinu kako bi
platio dugove a, kao što sam ukratko prikazao u Pobuni robova, moguće i zbog drugih
razloga. Velik majstor templara Jacques de Molay spaljen je na lomači, dok je Red
nakon toga otišao u ilegalu gdje je djelovao i kovao planove u tajnosti, unutar drugih
organizacija. Kršćanski je svijet imao strogu zabranu lihvarenja (zaračunavanja ka­
mata na zajmove), no tijekom stoljeća to se zaboravilo, a počeo se razvijati bankarski
sustav kakav danas upravlja čovječanstvom.
Valuta tog vremena bili su dragocjeni metali (poput zlata i srebra), pa su vlasnici
iz sigurnosnih razloga svoje blago počeli pohranjivati kod zlatara koji su imali pri­
kladne trezore za njegovo čuvanje. Zlatari su izdavali papirnate potvrde za kod njih
pohranjeno zlato i srebro, a vlasnici su dugove plaćali podizanjem dijelova svojih
»depozita", po potrebi. Očigledno se pokazalo vrlo nespretnim baratati svim tim me­
talima tako da su papirnate potvrde polako postale prihvaćene kao sredstvo plaćanja.
Zlato i srebro rijetko su seljeni, ali se vlasništvo nad njima mijenjalo s izdavanjem
potvrda („novca") za otplatu dugova. Na isti se način danas stvaraju velika bogatstva
jednostavnim premještanjem brojeva između jedne i druge računalne datoteke.
Zlatari i drugi vlasnici trezora počeli su uviđati da su, u ovo ili ono vrijeme, vlasnici
Podizali tek manji dio svojeg zlata ili srebra. „Hm", pomisliše, „zašto drugim ljudima
koji nemaju zlato ne bismo izdavali priznanice (novac) i zaračunavali im kamate na te
Priznanice?" Podvala bi se mogla izjaloviti jedino kada bi izdali previše priznanica te
/' istina će vas osloboditi
kada bi svoje zlato i srebro svi istovremeno došli unovčiti. Počeli su izdavati priznanice
za vlasništvo nad zlatom i srebrom u daleko većoj količini od vrijednosti zlata i srebra
pohranjenog u svojim sefovima. Većina priznanica koje su pozajmljivali drugima (i
dobivali na to kamatu) odnosila se na zlato i srebro koje „banke" uopće nisu imale. No,
budući da se odjedanput obično podizala samo mala količina kovina, mogli su mirno
spavati. Mogli su izdavati gomile komadića papira za zlato i srebro koje nije postojalo i
obračunavati kamate za svoje posredovanje! Eto, u jednoj rečenici imate opis današnjeg
bankarskog sustava koji upravlja svijetom.
Ljudi i države utapaju se u dugovima, očajnički nastojeći platiti kamatu na novac
koji nikada nije postojao, koji ne postoji ni sada, niti će ikada postojati. Računa se da u
prosjeku, za svakih 1000 funti koje banka primi od klijenata* ona pozajmljuje (i zaraču­
nava na to kamate) barem 10.000 funti! Banke to mogu provoditi kroz sustav dijelnih
rezervi, što znači da moraju zadržati samo dio (recimo, jednu desetinu) svojih ukupnih
bankovnih depozita ili „rezervi". One računaju s time da ih njihovi klijenti neće doći
zahtijevati (naplatiti) u isto vrijeme, svi odjednom. U većini zemalja u kojima je rad ba­
naka uređen propisima postoje pravila ili zakoni koji bankama omogućuju da zatvore
svoja vrata ukoliko prevelik broj ljudi istovremeno zatraži povrat svog novca. Banke taj
novac stvaraju ni iz čega, ispisujući brojeve na zaslonu računala. Poveliki komad vaših
poreza odlazi bankama kako bi mogle isplatiti kamate na novac stvoren na takav način,
premda bi se ti porezi mogli iskoristiti za ublažavanje posljedica siromaštva i gladi te za
stvaranje većih mogućnosti za zapošljavanje. Doista, kada bi se novčani sustav restru­
kturirao na način da služi ljudima a ne banicama, opravdano je reći da bi oporezivanje
moglo biti ukinuto.
Podmukli trik zaokružen je činjenicom da vam banka, zaostanete li s plaćanjem ka­
mata na novac koji ne postoji, može oduzeti aulo, kuću i drugu imovinu - imetak koji
postoji. Upamtite također da dok od banke posuđujete određeni iznos kasnije joj pla­
ćate veći iznos, s kamatama. Odakle potječu te kamate? Potječu od imetka i zajmova u
svijetu. Dakle, od uvođenja tog sustava, sa svakim otplaćenim zajmom banci, otplaćiva­
njem kamata svjetski se imetak i novac slijevaju u bankarski sustav. Sa svakom otplatom
zajma kontrola tog sustava sve je jača. Time se bankarskom sustavu, kontroliranom od
strane Svjetske Elite, omogućuje da pozajmljuje još veće iznose nepostojećeg novca te
da još više ljudi gura u dugove.
U osamnaestom stoljeću, sa širenjem takvog bankarskog sustava, ambicije Svjetske
Elite/Bratstva uvelike su porasle, osobito s pojavom te naglim usponom i nadmo­
ći dinastije Rothschilda. U današnje doba malo je organizacija koje su ambicijama
Bratstva služile na bolji način od ove. U prvoj polovici ove knjige ovo će se ime toli­
ko često pojavljivati (kada budem objašnjavao kako Zatvorski Čuvari manifestiraju
kontrolu na fizičkoj ravni), da ove stranice moram upotpuniti kraćim osvrtom na
povijest Rothschilda.
Mayer Amschel Bauer (kasnije Rothschild) rođen je 1743. godine u Frankfurtu
u Njemačkoj. Oženio se 1770. Gutlom Schnaper. Imali su veliku obitelj: pet dječaka
54
moc
novčanica
i pet djevojčica. Učio je da postane rabin, ali je kasnije kratko radio za banku Oppenheimer u Hanoveru, a potom je postao posuđivač novca koji je radio kao agent
Williama IX, landgrafa Hesse-Cassela. William je 1785. godine naslijedio najveći obi­
teljski imetak u Europi, procijenjen na nekih 40 milijuna dolara.1 Dio tog bogatstva
zgrnuo je iznajmljivanjem trupa Britaniji za borbu u američkom Ratu za nezavisnost,
izrežiranom od strane Bratstva.
Castvo Rothschilda izgrađeno je na Williamovom novcu kojeg je pronevjerio Ma­
yer Amschel, a onaj prvi ga je ukrao vojnicima čije je usluge bio ponudio Britancima.
Novac, možda nekih 3 milijuna dolara, dala je Williamu britanska vlada da isplati
vojnike, ali ga je on zadržao za se.2 William je novac dao Rothschildu kako bi ga
sakrio od Napoleonovih trupa, no Rothschild ga je poslao u Englesku sa svojim si­
nom Nathanom kako bi uspostavio londonski ogranak obiteljskog carstva. Nathan je
tim novcem kupio ogromnu količinu zlata od Istočnoindijske kompanije (East India
Company) te je njime financirao vojne pothvate vojvode od Wellingtona. Nathan je
manipulirao situacijom na način da je to postalo ishodište golemog imetka Rothsc­
hilda. Trebamo upamtiti da je novac, kao i sve ostalo, jedan oblik energije. Može se
koristiti u pozitivne i negativne svrhe, noseći sa sobom energiju ovakve ili onakve
„namjere". Budući da je dinastija Rothschilda izgrađena na novcu pronevjerenom
pronevjeritelju, znači da je njihovo carstvo od samog početka izgrađeno na negati­
vnoj energiji.
Na leđima Nathanovog financijskog prevrata uspostavljeni su ogranci dinastije
Rothschilda u Berlinu, Parizu, Beču i Napulju. Za svaki od njih zadužen je po jedan
od Mayerovih sinova. Danas se imovina Rothschilda drži u zakladi Five Arrows Fund
u Curacaou te u korporaciji Five Arrows Corporation u Torontu u Kanadi. Naziv do­
lazi od Rothchildovog simbola orla s pet zvijezda u svojim kandžama, što simobilzira
3
pet sinova. Imetak se divovskim koracima umnažao jer su Rothschildi manipulirali
vladama i, djelujući kroz mrežu Bratstva, poticali ratove i revolucije, često posuđujući
novac objema stranama u posljedičnim sukobima. Pokazat ću vam da je to postala
uobičajena praksa bankarske elite. Nema ničeg lakšeg nego izazvati sukob i rat: mo­
rate samo kontrolirati nekog diktatora ili vladu, osigurati im sredstva za stvaranje
moćne vojske i tada ih potaknuti ili navesti da napadnu druge zemlje. Razumljivo,
napadnute će se države braniti i, čiribu-čiriba, iz šešira ste izvukli rat.
Ljudi znaju reći da u ratu svatko gubi, ali nije baš tako. Bankari pobjeđuju svaki
puta, kratkoročno gledano. Oni posuđuju novac koji ne postoji za financiranje obi­
ju strana i zarađuju goleme profite na kamatama. Također kontroliraju proizvođače
oružja kod kojih navedene strane troše (prije spomenuti) „nestašni" novac kojeg su
im pozajmili bankari. Na taj način zajam dobivaju nazad preko svojih kompanija za
proizvodnju oružja, i istovremeno zaračunavaju kamate na prvotni zajam odobren
tim državama. Zatim, nakon što dvije ili više zemalja unište jedna drugu uz pomoć
novca kojeg su im osigurale banke, iste te banke posuđuju im dodatni novac koji ne
Postoji kako bi ove obnovile svoje razorene nacije i infrastrukturu. Tako se stvara još
/
istina
ce
vas
osloboditi
više profila za banke te im se, kroz dugove, omogućuje kontrola nad tim zemljama i
njihovim narodima. Rothschildovo carstvo ubrzo se izvještilo u tim manipulacijama,
kao uostalom i njihovi pandani u Americi poput J. R Morgana, Rockefellerovog car­
stva i mnogih drugih koje, kada zavirite iza paravanskih organizacija i fasada, nad­
zire ista šačica obitelji i pojedinaca. Postoje dokazi koji ukazuju na to da je, u biti, di­
nastija Rothschilda stajala iza oba ova velika američka poslovna i bankarska carstva,
što je znak briljantnosti Rothschilda kod skrivanja razmjera svoje moći i kontrole iza
isturenih ljudi i organizacija.
Ali bankari sve to ne mogu učiniti sami. Trebaju pomoć mreže Bratstva pri mani­
puliranju okolnostima u kojima će buknuti sukobi. Rothschildi su odavno nadobudni
pristaše Slobodnog zidarstva, a Napoleon Bonaparte bio je okružen Slobodnim zida­
rima koji su ga savjetovali na polju politike i ekspanzionizma. Jednom su ga uvjerili
da izvrši invaziju na Egipat i ispretura drevna nalazišta u potrazi za znanjem i arte­
faktima koje su držali svetim u svojim slobodnozidarskim obredima i legendama. TJ
Pariz je, kao plijen te pljačke, Napoleon dopremio poveći obelisk. Britanski Slobodni
zidari uvjerili su svoju vladu da učini isto, a posljedica toga je krađa egipatskog obe­
liska poznatog pod nazivom Kleopatrina igla, a koji i danas stoji u Londonu. Napoleonove ludorije dobro su iskoristili Bratstvo i njegovi bankari. U svojoj knjiži Rothsc­
hildi (The Rothschilds), povjesničar John Reeves opisuje kako je Nathan Rothschild
nazočio ishodu bitke kod Waterlooa 1815. godine i vidio da je Wellington potukao
Napoleonove trupe. Nathan je potom odjurio što je brže mogao preko Engleskog
kanala pa do Londonske burze. Ondje je uspaničeno, sav prljav i tobože pokunjen,
objavio da je Wellington poražen. Vjerodostojnost objave potkrijepio je prodajom
manje količine svojih dionica po smiješno niskim cijenama. Na tržištu je zavladala
panika jer su svi pohrlili prodati vlastite dionice po bilo kojoj cijeni. Kupujući ih u
potaji, Nathan i dinastija Rothschilda te su dionice dobili gotovo badava. U to doba,
bez telefona ili telegrafa, trebalo je nekoliko dana da se vijesti o pobjedi Wellingtona
probiju do Londona. Burza se smjesta oporavila, a vrijednosti strelovito porasle. Nat­
han je nastavio prodavati dionice koje je kradomice stekao te je požeo golemi prihod.
Odonda se koristila ista ta temeljna metoda, a koristi se i danas za manipuliranje
financijskih tržišta. Panike na burzama ne događaju se nasumce. Isplanirane su da
idu na štetu svih ljudi osim onih koji ih uzrokuju. Filozofiju Rothschildovog carstva
sažeo je Mayer Amschel kada je rekao: „Dajte mi kontrolu nad novčanim sustavom
neke zemlje i neću nimalo mariti tko donosi zakone".4
Rotšildsko bogatstvo i utjecaj Nathan Rothschild je podigao na više razine. Hvalio
se da je umnožio njihov kapital 2500 puta u razdoblju od pet godina. 5 Uspostavio
je privatni bankarski koncern iV. M. Rothschild i sinovi u Londonu s podružnicama
u Parizu, Berlinu, Beču i Napulju. Koncernu je zadaća bila da operira na burzama i
daje zajmove državama i ostalim tražiteljima. Počeo je posredovati i upravljati banka­
ma, željeznicama, proizvođačima oružja i korporacijama svih vrsta. Odatle su iznikli
ogranci te kompanije kojima su nadijevana mnoga različita imena kako bi se prikrili
moć
novčanica
razmjeri rotšildskog utjecaja, moći i infiltracije. Današnji financijski sustav djeluje na
gotovo isti način, gdje se nekolicina onih u središtu služi bezbrojnim paravanima i
imenima za istu organizaciju. Pogledajte samo imena iznad trgovina u prosječnom
gradskom središtu; pogledate li tko ih zapravo posjeduje, otkrit ćete da je to istih ne­
koliko skupina. Ista je stvar s naizgled različitim prascima za pranje rublja i drugim
proizvodima u supermarketima. U Americi, carstvo Rothschildovih predstavljale su
kompanije kao što su Kuhn, Loeb and Co. i vrlo je vjerojatno, prema nekim istraživa­
čima, da američkim kompanijama poput /. P. Morgana, Speyera i Lehmana također
upravljaju, ili na njih uvelike utječu, Rothschildi. Britanski premijer Benjamin Di­
sraeli bio je vrlo blizak obitelji Rothschild. Oni su njegovoj vladi posudili 4 miliju­
na funti kako bi 1875. godine mogao kupiti kontrolnu dionicu u Sueskom kanalu.
Disraelijev roman Coningsby očito se temelji na historijatu te obitelji. U sljedećem
odlomku jedan od likova - Sidonia - zapravo je Nathan Rothschild:
,Sa svojim velikim kapitalom stigao je ovamo [u London] nakon potpisivanja Pa­
riškog mira. Svu je-imovinu uložio u zajam za Waterloo i taj ga je događaj učinio
jednim od najvećih kapitalista u Europi ... Ubrao je primjerenu nagradu svojeg
oštroumlja. I doista, Europi je trebao novac, a Sidonia [Nathan] je bio spreman
Europi ga posuditi. Nešto je novca trebala Francuska, Austrija nešto više, Prusija
manju količinu, a Rusija nekoliko milijuna; Sidonia ih je mogao opskrbiti sve. Jedi­
nu državu koju je izbjegavao bila je Španjolska; suviše je dobro poznavao njene
resurse.
v
... u većini glavnih gradova postavio je nekog od svoje braće ili bližeg rođaka u
kojeg bi imao povjerenja. Bio je gospodar i vladar svjetskih tržišta novca i, dakako,
praktično gospodar i vladar svega ostalog. Doslovno je u šaci držao prihode južne
Italije, a monarsi i ministri svih zemalja tražili su njegov savjet i slušali njegove pri­
jedloge."
Ili, kao što je to prikazao povjesničar John Reeves u svom djelu The Rothschilds:
,-Mayer Amschel nije mogao ni slutiti da će njegovi sinovi kasnijih godina imati
tako neograničen utjecaj da će mir između država ovisiti o njihovom migu; da će
im snažna kontrola koju su vršili na europskim tržištima novca omogućiti da se po­
stavljaju kao arbitri mira i rata, budući da su po volji mogli uskraćivati ili osiguravati
novčana sredstva potrebna za vođenje rata.
Ali upravo im je to omogućio, ma kako to nevjerojatno zvučalo, njihov snažan utje­
caj (u kombinaciji s ogromnim bogatstvom i nemjerljivim ugledom) jer nije bilo
niti jedne tvrtke dovoljno snažne da im se dulje vrijeme odupire, ili pak toliko ne­
promišljene da preuzme posao kojeg bi Rothschildi odbili. Da bi dospjeli na takav
.
/'
istina
će
vas
moc
osloboditi
uzvišeni položaj, Maveru Amschelu i njegovim sinovima bila je potrebna suradnja
država, ali, čim se popeo preko njihovih leđa i dosegnuo vrhunac svojih ambicija,
postao je neovisan od svake pomoći te je mogao djelovati sasvim slobodno, dok
6
su države ostale klečati pred njegovim nogama."
Nećemo pretjerati ako kažemo da su razmjeri utjecaja Rothschildovih već tada
bili poprilični. Kada je Nathan umro, njegov najstariji sin Lionel zauzeo je njegovo
mjesto kao šef N. M. Rothschilda. Lionel je avansirao pozamašne zajmove britanskoj
i američkoj vladi ali i drugima, kao npr. Egipćanima. Između ostalog, posudili su oko
80 milijuna dolara Britancima za financiranje Krimskog rata (u režiji Elite), u kojem
je stradalo desetine tisuća ljudi. Lionel je ujedno dvadeset godina djelovao kao opu­
nomoćenik ruske vlade.7 Naslijedio ga je najstariji sin Nathan Mayer koji je postao
prvi lord Rothschild kada je promaknut u status plemića i 1885. godine zasjeo u Gor­
njem domu britanskog parlamenta. Prvi lord Rothschild potom je postao guverner
Engleske banke (Bank of England), s neizrecivom moći i utjecajem na svjetski finan­
cijski sustav. „Stara dama iz Ulice Threadneedle" (naziv od milja za Englesku banku)
uvijek je bila, i ostala, produžena ruka Svjetske Elite. Predstavnici Rothschilda diljem
svijeta nastavili su manipulirati događajima kako bi proširili svoju moć i poslužili
dugoročnijem planu koji je odražavao plan Bratstva: vladanje svijetom.
Ovdje moram naglasiti da isticanjem uloge koju su odigrali Rothschildi ne želim
bacati ljagu na Židove u cjelini, ogromna većina kojih nemaju pojma što se događa
i sigurno to ne bi podržali kada bi saznali što se uistinu događa. Čak ni mnogim
pripadnicima obitelji koje ću imenovali, poput Rothschilda, Rockefellera i drugih,
zakulisni plan nije poznat. Trudim se razotkriti one koji kontroliraju ta carstva, a
ne svakoga tko nosi prezime Rothschild, Rockefeller ili ma koje drugo. Smatram da
su istraživači koji su tijekom godina čitavu zavjeru pripisivali židovskom narodu u
cjelini u velikoj zabludi; slično tome, jednako je naivno poricanje židovskih organi­
zacija da bi bilo koji Židov mogao biti uključen u zavjeru uvođenja Novog Svjetskog
Poretka, te omogućuje dogmi ili nečemu gorem da ih zaslijepi pred stvarnošću. Uo­
čavamo zajedničku nit - žudnju za vlašću i kult Svevidećeg Oka - koji se javljaju u
svim rasama i koji su, po mojem mišljenju, povezani, ponekad svjesno ali najčešće
nesvjesno, s višom kontrolnom silom: Zatvorskim Čuvarima sa Četvrte Dimenzije.
U bankarskoj mreži Svjetske Elite središnje banke u svakoj zemlji rade zajedno na
uspostavi tog sustava širom Europe i Sjedinjenih Država.
Kasnije će ga voditi Banka međunarodnih poravnanja (Bank of International Set­
tlements) iz Bazela u Švicarskoj i elita od trinaestorice muškaraca iz Međunarodnog
bankovnog odbora u Ženevi. Možda ste primijetili da se Švicarsku, kada se u Europi
zarati, pušta na miru. Eto zbog čega. Ona je financijsko središte Svjetske Elite. Za­
misao o središnjoj banci u svakoj državi također je umotvorina Elite. Prva je bila
Amsterdamska banka 1609. iza koje je uslijedila Hamburška banka (1619.) i Švedska
banka (1661.), koje su ovlastili potomci bankara iz Đenove i Venecije. Među njima
novčanica
u bili i VVarburzi iz Hamburga, koji potječu od obitelji Abraham del Banco, najvećih
bankara u Veneciji. Manipulatori iz pozadine Amsterdamske banke također su sta­
8
jali iza Nizozemca Vilima Oranskog koji je 1689. sjeo na britansko prijestolje, što je
ostvareno manevriranjem od strane tajnog društva pod nazivom Narančasti red. Kao
središnja je nadalje osnovana i Engleska banka, pod poveljom koju joj je dodijelio
Vilim 1694. godine. Pojedini istraživači tvrde da svi europski vladari imaju nekakve
poveznice s Vilimom. 9 Otpori osnivanju takve banke od strane članova parlamenta
prevladani su kada je Vilim poveo Britaniju u skupi rat protiv Francuza. Zbog po­
trebe za podizanjem novca opozicija je podlegla pritisku za osnivanje banke, koja je
kasnije britanskoj vladi počela posuđivati nepostojeći novac. Fantastični profiti koje
je zbog toga ostvarila izvučeni su iz džepova ljudi putem poreza na dobit te iskorišta­
vanjem još siromašnijih ljudi diljem Britanskog carstva.
s
Stvorena je ustanova poznata kao National Debt tj. Nacionalni dug (bankama).
Kraljevska povlastica za kovanje novca prenesena je odboru kojem je također dana
ovlast da pretvara osnovu državnog bogatstva u zlato, što je kontrolirala Elita.
Vodeća skupina Svjetske Elite na vrhu ljudske piramide je skupina po imenu Crno
plemstvo, od koje potječu obitelji kao što su npr. VVarburzi iz Hamburga. Te su obitelji
predstavljale glavni dio plana da se Vilima Oranskog postavi na britansko prijestolje i
skroji novčani sustav kakvog poznajemo. One potječu od guelfa, koji se još nazivaju
Neri ili Crni guelfi, a sada su poznati pod nazivom Crno plemstvo. 10 Ovi su pak stajali
iza Normana, koji su pokorili Englesku u bitci kod Hastingsa, vođeni Vilimom Osva­
jačem 1066. godine. Kasnije, kada im je sjedište bilo u Đenovi u Italiji, Crno plemstvo
podupiralo je Roberta Brucea pri njegovom zauzimanju Škotske, a ista ta genetska
linija i tajno društvo pobrinuli su se da Vilim Oranski postane kralj Engleske, Škot­
ske i Irske." Preko Vilima Crno je plemstvo osnovalo Englesku banku, a zloglasna
Istočnoindijska kompanija, počevši se naglo širiti, „osvojila" je za Britance (Svjetsku
Elitu) Aziju i Daleki istok te je postala najveća operacija za krijumčarenje droge koju
je svijet dotad vidio. Političkom i ekonomskom unijom Engleske i Škotske željelo se
zaplesti Škotsku u tu paukovu mrežu posuđivanja novca i kontrole. Britanci su se
doista našli u pravom Ujedinjenom kraljevstvu - ujedinjenom u svojoj podčinjeno­
sti prema izmanipuliranom novčanom sustavu kojim upravlja nekolicina. Bankari iz
redova Elite sada su mogli manipulirati s još većim utjecajem na događaje diljem svi­
jeta. Svoje su prste imali u Američkom građanskom ratu u kojem su financirali obje
strane. Londonski Rothschildi financirali su Sjevernjake dok su pariški Rothschildi
financirali Južnjake. 12 Predsjednik Abraham Lincoln također je tiskao beskamatne
novčanice nazvane ..Greenbacks" (novčanice sa zelenom poleđinom; op. prev.) kako
bi se smanjila razina dugovanja s kojim će se suočiti njegova vlada. Potencijalno, za
banke je to moglo imati katastrofalne posljedice. Kada bi se takvo stanje nastavilo
nakon rata i proširilo u druge zemlje, banke i Elita izgubili bi moć. Kao što tvrde neki
istraživači, Lincolna je ubio John Wilkes Booth, agent dinastije Rothschilda.' 3 Nakon
Lincolnove smrti tiskanje takvog novca je obustavljeno.
59
/
istina
ce
vas
osloboditi
Nastojanja da se oformi jedan središnji bankovni sustav u Sjedinjenim Državama
oduvijek su bila iznimno prijeporna. Unatoč protivljenju dvojice njezinih osnivača,
Thomasa Jeffersona i Jamesa Madisona, utemeljena je prva američka Središnja banka,
zahvaljujući manipulacijama jednog njihovog kolege po imenu Alexander Hamilton
koji je upravljao Njujorškom bankom. Potajno su ga podržavali Engleska banka i
Rotšildsko carstvo, što je, zapravo, jedno te isto. Kada je George Washington, visokorangirani Slobodni zidar, 1789. postao predsjednik, imenovao je Hamiltona mini­
strom financija. U roku od dvije godine Hamilton je ostvario svoju nakanu osnovavši
Američku središnju banku, Banku Sjedinjenih Država. Kao i Engleska banka, bila
je to privatna ustanova s kontrolom nad američkom privredom. Prouzročila je po­
mutnju, a kao posljedica njezine politike izbili su neredi. Godine 1830. predsjednik
Andrew Jackson hrabro se suprotstavio moći Banke Sjedinjenih Država i izašao kao
pobjednik. Prva Američka središnja banka je ukinuta. Međutim, nije trebalo dugo
čekati da se pojavi druga.
Početkom ovoga stoljeća Elita je kovala planove za ponovnim preuzimanjem kon­
trole nad američkom privredom, još temeljitije nego prije. Željeli su dvije stvari: novu
središnju banku s kontrolom nad tokovima posuđivanja u državi i uvođenje saveznog
poreza na dohodak, čime bi zadobili kontrolu nad državnim prihodima. Ponovno
je došlo do snažnog protivljenja toj nakani, ali, po klasičnoj „crno-bijeloj" metodi,
namagarčili su i američki Kongres i narod. Kao prvi korak, Elita je 1909. podržala
izbor Woodrowa Wilsona za predsjednika. On je bio tek fasada, politička marioneta
i rozenkrojcer. Prava moć Wilsonove administracije bila je u rukama čovjeka zvanog
„Pukovnik"1'1, Edwarda Mandela Housea, čija je jedina svrha bila da služi Eliti. Wil­
son je rekao da je House „moja druga osobnost", „moj viši ja", te da su „njegove misli
i moje iste". Elita je naputila Pukovnika Housea, a on je naputio Woodrowa Wilsona
koji je radio kako mu se naredi. Sve se to događalo pod krinkom „demokracije".
Elitni bankari sastali su se u mjestu pod nazivom Jekyl Island u Georgiji kako bi
sastavili prijedlog zakona za uvođenje nove Američke središnje banke - Sustava fe­
deralnih rezervi (Federal Reserve System). Vozili su se raskošnim privatnim vagonom
u vlasništvu senatora Nelsona Aldricha, političkog glasnogovornika Elite u Washingtonu i djeda Nelsona Aldricha Rockefellera (gradonačelnik New Yorka četiri puta i
potpredsjednik Sjedinjenih Država u vrijeme predsjednika Forda). Aldricheva kći
Abby bila je udana za Johna D. Rockefellera mlađeg. Godinama nakon sastanka na
Jekyl Islandu „prosvjetari", komentatori i „povjesničari" su poricali da se održao. Sada
je to ipak prihvaćeno kao povijesna činjenica, no rečeno je da je to bio sasvim bezna­
čajan događaj. Koje li gluposti. Bio je to trenutak kada je Elita preuzela nadzor nad
gospodarstvom i narodom SAD-a putem organizacije pod nazivom Sustav federalnih
rezervi, koja niti je federalna, niti ima ikakvih rezervi!
Godine 1902. Rothschildi su u Ameriku poslali Paula Warburga, jednog od svojih
agenata, zajedno s njegovim bratom Felixom da „preustroji" američko bankarstvo
kako bi odgovaralo interesima Rothschilda i Elite. Drugi brat, Max Warburg, ostao je
60
kod kuće u Frankfurtu gdje je vodio obiteljsku bankarsku ustanovu. Nakon dolaska
lll
SAD P< l Warburg se oženio Ninom Loeb (iz tvrtke Kuhn, Loeb and Company pod
kontrolom Rotschilda) dok se Felix oženio Friedom Schiff, kćerkom Jacoba Schiffa direktora tvrtke Kuhn, Loeb and Co. Nije onda neobično da su oba brata postala
oartneri u toj kompaniji, a Paul je dobivao godišnju plaću u iznosu od pola milijuna
dolara (početkom prošlog stoljeća!) te je pripremao teren za nametanje Sustava fede­
ralnih rezervi narodu Sjedinjenih Država. Sve su to do u tančine sredili Rothschildi,
a vjerojatno su odabrali čak i bračne partnere braće Warburg. Te bankarske i elitne
obitelji vole se međusobno križati kadgod je to moguće. Geni se time, je li, održavaju
čistima, a novac (kontrola) ostaje u obitelji. Kada je Jacob Schiff stigao u Ameriku i
pridružio se tvrtki Kuhn, Loeb and Co, oženio se kćeri Solomona Loeba. Jacob Schifi"
će postati jedan od glavnih manipulatora u prvoj polovici prošloga stoljeća. Obitelji
Schiff i Rothschild bile su kao jedna, dijeleći istu kuću u Frankfurtu u vrijeme Mayera
Amschela. Prijedlog zakon o Federalnim rezervama postao je poznat kao „Aldrichev
prijedlog zakona", a tajni susret na Jekyl Islandu bili su organizirali Warburg i Aldrich.
Mnogo godina kasnije, Frank Vanderlip, u to doba agent Rockefellea, izjavit će:
„Usprkos mojim stajalištima o potrebi držanja aktivnosti korporacija pod lupom
javnosti i vrijednosti koju bi to imalo za društvo, u jednoj sam prilici, pred kraj
1910., postupio vrlo tajnovito - zapravo posve skrovito - kao urotnik... Smatram
da se bez imalo pretjerivanja može reći da je naša tajna ekspedicija na Jekyl
Island praktično bila zametak onoga što će naposljetku postati Sustav federalnih
rezervi."15
Sustav federalnih rezervi je kartel privatnih banaka, od kojih je Njujorška banka
(Bank of New York) najmoćnija. Ona, i dandanas, ima kontrolu nad američkim gospo­
darstvom i, shodno tome, utječe na život svih nas. Preko svojih američkih ogranaka i
veza kao što su /. P. Morgan i Kuhn, Loeb and Co, carstvo Rothschilda kontroliralo je
glavne banke u New Yorku a preko njih Njujoršku banku. Time su zadobili kontrolu
nad Sustavom federalnih rezervi i američkom privredom. 16 Ovim kartelom Federal­
nih rezervi samo fiktivno upravlja predsjednik Odbora federalnih rezervi imenovan
od strane države, što dakako znači da njime upravlja Elita. Kartel posuđuje novac koji
ne postoji američkoj vladi, čime je osigurao da država - a time i njezin narod - grca u
dugovima. Već do 1910. godine ponašanje banaka učinilo ih je izuzetno omraženim
kod ljudi. Elita se morala domisliti načina na koji će uvjeriti javnost da prihvati ban­
karski udar na američki narod, a da taj isti narod istodobno misli kako se moć banaka
suzbija. Dakle, kada je nacrt zakona kojeg su bankari napisali objavljen od strane
njihovih marionetskih političara, oni su ga javno i žestoko napadali. Tako je stvoren
privid da je taj nacrt zakona bankama nepovoljan, te je usvojen 1913. u uvjerenju da
Ce
se njime skresati moć novčanih manipulatora. No, skresala se nije. Postala je još
v
eća i sveobuhvatnija. Za svaki slučaj prijedlog zakona o Federalnim rezervama pred
6,1
Kongres je iznesen pred sam Božić 1913. godine, kada su mnogi kongresnici već bili
otišli da praznike provedu kod kuće sa svojim obiteljima.
Elita je sada kontrolirala način na koji će američka vlada posuđivati novac i visi­
nu kamatnih stopa, te je mogla po svojoj volji stvarati procvat ili izazvati gospodar­
sku propast. Način na koji su uveli savezni porez na dohodak bio je još besramniji,
iako se mora priznati da su bili prilično smjeli. Da bi se to usvojilo kao zakon bio
je potreban pristanak barem trideset i šest država jer se morala izvršiti izmjena
i dopuna zakona, šesnaesta, u Ustavu Sjedinjenih Država. Pristale su samo dvije
države. Čovjek bi pomislio da će se u jednoj demokraciji takav prijedlog zako­
na lijepo odbaciti. Ali ne. Demokracije tamo nema! Državni tajnik Filander Knox
obavijestio je Kongres da je postignut neophodan sporazum te je savezni porez na
dohodak zakonski prihvaćen. Ili, ipak, u zbilji, nije. Porezna služba (Internal Reve­
nue Service - IRS), koja ubire savezni porez na dohodak i oduzima imovinu onima
koji ga ne plate, već desetljećima potkrada američki narod, a čini to i dalje. Prisilno
ubiranje saveznog poreza na dohodak i danas je nezakonito. Ono nikada nije na
propisan način usvojeno kao zakon. Godine 1985. jedan američki poslovni čovjek
tužio je Poreznu službu na toj osnovi i sud je presudio u njegovu korist. Načinio
sam pretisak pisma (slika 5) objavljenog u časopisu Nexus, odličnoj publikaciji koja
objelodanjuje manipulaciju i svjetsku zavjeru. Tvrdi se da je to pismo, kojeg je pu­
nomoćnik Porezne službe poslao svojim područnim direktorima, dokaz da IRS i
američka vlada jako dobro znaju kako prinudivanje ljudi da plaćaju savezni porez
na dohodak predstavlja krađu. Neki ljudi kažu daje to pismo krivotvorina, što mo­
žda i jest, ali ako živite u Americi nije zgorega da zatražite stručni savjet o svojim
poreznim obvezama.
Kako se taj sustav „nestašnog" novca proširio i ojačao svoj stisak u svijetu, tako
se moć nad političkim zbivanjima i ljudima na ovom planetu strelovito povećavala.
Tako su bankari iz redova Elite zadobili moć da izazivaju ratove i revolucije, gotovo
kako im se prohtje, u savezu s drugim elementima unutar mreže Bratstva koja se
proširila i postala još više usredotočena na svoje ciljeve tijekom istog razdoblja u
kojem se takav bankarski sustav pojavio. Drugi ogranak Bratstva službeno je po­
krenuo njemački profesor Adam Weishaupt 1. svibnja 1776., kaneći ubaciti njegove
članove u sva sjedišta moći diljem Europe. Nazvao ga je Bavarski Iluminati. Izraz
'Iluminati znači obasjani' ili 'prosvijetljeni', a potječe iz drevnih vremena. Weishauptovi Iluminati bili su ustrojeni na klasičnim linijama Bratstva s krugovima oči­
gledno nepovezanih ljudi kojim je svima, iza pozornice i bez njihova znanja, mani­
pulirala i upravljala ista kontrolna jezgra u središtu organizacije. Jednom je rekao:
„Velika snaga našeg Reda leži u njegovoj tajnosti; neka se nikada ne pojavljuje u
svoje vlastito ime, nego neka uvijek bude pokriven drugim imenom, drugom djela­
tnošću". Izvanredni je to sažetak pristupa Iluminata/Svjetske Elite. Neki istraživači
iznose pretpostavku da su pokretanje Bavarskih lluminata 1770. godine Weishauptu naložili Rothschildi. 1 7
62
63
moc
Tajna društva Bratstva kovala su urote za uništenje europskih monarhija, želeći ih
zamijeniti republikama ili, rjeđe, lišiti vladare vlasti i ostaviti ih kao čisto simbolične
poglavare. Moćne vladare ili vladarice nisu dirali ako su ovi podržavali planove Iluminata/Elite za uspostavu Novog Svjetskog Poretka, no ako to ne bi činili, ili ako bi
odbijali da budu manipulirani, predstavljalo je to veliku prepreku odvijanju njihova
plana. Manipulatori su ih mogli smaknuti u nadi da će njihova zamjena plesati kako
oni sviraju, ali nisu to mogli činiti do u beskraj. Mnogo je bolje, sa stajališta Brat­
stva, zamijeniti monarhije izabranim predstavnicima naroda koje se moglo mijenjati
svakih nekoliko godina. Kontrolirate li novac i medije, tada u velikoj mjeri možete
kontrolirati (a) tko će dospjeti do čelnih položaja u političkim strankama i (b) koga
će narod izabrati u organe vlasti. Osobu po svojem izboru manipulacijama možete
dovesti do vrha ako financijski pomažete sve političke stranke i prekrijete ih mrežom
tajnih društava; pokrenut ćete svoje (kontrolirane) medije u svrhu jačanja popular­
nosti onoga koga želite vidjeti kao pobjednika izbora, kao i u svrhu potkopavanja
njegovog ili njezinog protivnika. Privid koji se s podsmijehom naziva demokracija
izvanredno je oruđe Iluminala/Svjetske Elite. Ona je njihova kreacija, a od demokrat­
skog nema ni ,,d".
Francuska revolucija 1789. bila je državni udar proveden od strane Iluminata. Nji­
hove metode uvijek bi se iznova ponavljale, a nedemokratske monarhije zamjenjivale
nedemokratskim „narodnim skupštinama". Jedina prava razlika između ta dva oblika
vladavine sastojala se u tome što je jedna očito bila diktatura, dok se druga pričinjavala slobodom. Kada narodom vlada diktator bilo kojeg oblika doći će vrijeme kada će
u narodu rasti želja za sudjelovanjem u upravljanju zemlje te će se zahtijevati uvođe­
nje nekih oblika demokracije. Ljudi koji žive pod čizmom diktatora, drugim riječima,
znaju da žive pod čizmom diktatora, pa će se naposljetku pobuniti.
Sustavi koji su zamijenili „tobožnje demokracije" kako ih ja zovem, osmišljeni su
na način da stvaraju privid „moći naroda", a da istovremeno ustrojavaju sustav koji
će vođenje igre omogućiti nekolicini. Manipulirajući događajima i izborima preko
izravnog uplitanja, korupcije ili moći medija, Elita je mogla biti poprilično sigurna
da će osobe po njihovom izboru postati predsjednici, premijeri i vodeća imena u
vladama. Ljudi se pitaju zašto su oni koji se, diljem svijeta, popnu do političkog vrha,
često korumpirani ili nesposobni. Eto, sada znate zašto. Tako je unaprijed određeno.
Uostalom, tako je teže potaknuti ljude da se pobune protiv tiranije tobožnjih demo­
kracija jer su programirani da vjeruju kako žive u pravoj demokraciji. Tijekom revo­
lucija u režiji Iluminata, s padom moći monarhija, jedan oblik diktature zamijenjen
je drugim, ali to je primijetio malen broj ljudi!
Pogledamo li nakratko kako je tekla Francuska revolucija, zapazit ćete pozadinsku
strategiju kojom se Svjetska Elita i njeni iluminatski izdanci cijelo vrijeme služe kako
bi izazivali sukobe i obmanjivali ljude. Kao i obično, počela je s umjetno proizvede­
nom ekonomskom krizom. Neku državu i njezine stanovnike najprije se dovede do
bezizlaznog škripca pomoću siromaštva i gospodarskog sloma. Kao što ćete vidjeti
64
novčanica
na mnogim mjestima u ovoj knjizi, manipulatori stvaraju okolnosti u kojima će javno
ijenje reći: „Nešto se mora poduzeti!" Dospjevši do tog stadija (pomoću gospo­
Ilin
darske krize, ili ratova, ili nečeg trećeg) naprijed stupaju manipulatori, pretvaraju­
ći se da se zalažu za interese naroda i nude „rješenja" za probleme koje su zapravo
sami izazvali. „Rješenja" će biti upravo one mjere do kakvih su manipulatori ionako
željeli da dođe, kao dio kretanja ka Novom Svjetskom Poretku. Takvu metodu nazi­
vam scenarijem problem-reakcija-rješenje'. U ovom konkretnom slučaju željeli su da
francuski narod svrgne monarhiju, sijući sjeme pobune pomoću svoje stare metode
stvaranja siromaštva i dugovanja. U svojoj knjizi Napoleonov život (Vie Life Of Napo­
kon) McNair Wilson o svom dobu kaže:
,,U privrednom ustroju Europe došlo je do jedne korjenite promjene, gdje je
stara osnova prestala biti bogatstvo mjereno količinom zemlje, usjeva, stada
i minerala; uveden je novi standard, to jest jedan oblik novca kojemu je dan
naziv „zajam".18
Dugovi su mjereni zlatom i srebrom koje Francuska nije proizvodila.
Njihovi su dugovi, dakle, neminovno rasli te ih je bilo još teže, gotovo nemoguće,
otplatiti. Kao i obično, Bratstvo je imalo svoje ljude „iznutra", uključujući i jednoga na
ključnom položaju glavnog ministra financija kralja Luja. Zvao se Necker, čovjek koji
je tvrdio da je Švicarac njemačkih korijena. McNair Wilson o njemu piše: „Necker se
probio do kraljeve Riznice kao predstavnik dužničkog sustava za kojeg je priznao da
mu je odan".'1' Necker je bio na glasu kao smion i bezobziran špekulant prije negoli
se pridružio kraljevoj administraciji i, nakon četiri godine rada u državnoj riznici,
francuske je financije manipulacijama prebacio Iluminatima-Eliti, povećavši državni
211
dug za još 170 milijuna funti. Uz dokosurenu francusku privredu te narod koji je
postajao sve uzrujaniji zbog siromaštva, Iluminati su prešli na fazu broj dva i započeli
proces potpirivanja revolucije. Činili su to kroz mrežu Slobodnog zidarstva.
Do 1730. godine Slobodno zidarstvo uvedeno je u Francusku iz Engleske, privukavši u svoje redove ugledna imena kao što su Phillipe Egalite, vojvoda od Chartresa,
* vojvoda od Orleansa koji je postao Veliki majstor. Bratstvo je uz pomoć tih i ostalih
ljudi gradilo prvo uporište revolucije, s umjerenijim zahtjevima. Egalitea su uvjerili
đa će postati kraljem demokratske države čim postojeći kralj i kraljica budu svrgnuti.
Nije ni slutio razmjere krvoprolića koje će uslijediti. Isti je slučaj bio i s Lafayetteom,
još jednim revolucionarom i prijateljem Benjamina Franklina. Lafayette je htio da se
demokratska monarhija uvede pod Lujem, tadašnjim kraljem. No ti su ljudi jedno­
stavno iskorišteni kao sredstvo raspirivanja revolucionarnog žara. Pravi manipulatori
znali su točno kakva će to revolucija biti. Nakon što je Egalite poslužio svrsi poslan
J e na giljotinu. Mnoge ljude iz različitih područja djelovanja iluminatski manipula­
tori obmanjuju kako bi bili sigurni da će ovi odigrati svoju ulogu u sveobuhvatnom
planu, čija se prava nakana od njih krije. Čim svoj posao obave bivaju odbačeni. Oni
65
/'
istino
će
vas
osloboditi
koji čitaju ovu knjigu - a nalaze se na nižim prečkama ljestvice Bratstva - možda bi o
ovome trebali pomnije razmisliti, ako ne zbog drugih a ono zbog samih sebe.
Još jedna figura Bratstva bio je markiz de Mirabeau. Zna se da ga je financirao
21
Nijemac Moses Mendelssohn, član Iluminata. Rabin Marvin S. Antelman navodi
Mendelssohna kao ključnog manipulatora unutarnje „židovske" klike za koju vjeruje
da nastoji uništiti judaizam i religiju općenito. 2 2 On tvrdi da su pripadnici te klike,
zajedno s ne-Židovima, sljedbenici onoga što i on naziva kultom Svevidećeg Oka. Tu
skupinu povezuje s dinastijom Rothschild, tumačeći da je taj kult bio sila koja je sta­
jala u pozadini Francuske revolucije. Mendelssohn je pokrenuo iluminatski paravan,
pokret Haskala 1776. godine - kada su pokrenuti i Bavarski Iluminati. Druga figura
bliska Mendelssohnu bio je član Iluminata Friedrich Nicholai. Rabin Antelman opi­
sao je Mendelssohna kao „prevaranta" koji je planirao propast judaizma, istodobno
tvrdeći da promiče religiju i „rasu". Upravo je to ono što se otada zbivalo, a nasta­
vlja se zbivati i danas. Na djelu je svjetska židovska klika čiji pripadnici u biti nisu
sljedbenici judaizma ili podupiratelji židovskog naroda. U slobodnozidarske lože
U Francuskoj, osobito one pod kontrolom jednog oblika tog reda (nazvanog Veliki
orijent), uvukli su se iluminatski manipulatori sa zadatkom da raspiruju revoluciju.
Godine 1786. Mirabeau je utemeljio jednu iluminatsku ložu na sastanku u Jakobinskom koledžu u Parizu. Postali su poznatiji kao jakobinci. Iste te godine u Frankurtu
je oformljena još jedna iluminatska skupina pod okriljem Svevidećeg Oka, a nazivali
su se frankisti (po lacobu Franksu). Jedan od njezinih lučonoša bio je Michael Hess,
zaposlenik Mayera Amschela Rothschilda. Te dvije skupine, jakobinci i frankisti, bile
su pokretačka snaga Francuske revolucije.
Plan Bratstva izašao je na vidjelo kada je jednog člana Weishauptovih Bavarskih
Iluminata udarila munja, ubivši ga nedaleko Ratisbona dok je nosio tajne spise. U
njima su otkriveni planovi za izazivanje svjetske revolucije i za uspostavu Novog
Svjetskog Poretka, nevjerojatno podsjećajući na Prokokole sionskih mudraca, o čemu
ću više govoriti kasnije. 23 Bavarska je vlada naložila premetačinu sjedišta Iluminata.
Pronađeno je mnogo više informacija, pa su o planu obaviještene francuske vlasti. No
zbivanja u Francuskoj sada su dobila takav zamah da se više nisu dala zaustaviti. Do
godine 1789. više od 2000 slobodnozidarskih loža pridružilo se organizaciji Velikog
orijenta koju su pak kontrolirali Iluminati. A njih same kontrolirala je Svjetska Elita.
Polazišna točka glavne organizacije revolucije bila je Egaliteova kuća, Palais Royal,
gdje se također tiskao i odakle se raspačao propagandni materijal. Pozajmljivačima
novca bio je toliko dužan da im je morao prepisati svoju palaču i imanja. Dio mani­
pulacije umom u svakoj operaciji Elite/Bratstva je blaćenje karakternih osobina pro­
tivničke strane. Jedan takav primjer u Francuskoj revoluciji bila je čuvena dijamantna
ogrlica koju je bila „kupila" kraljica Marija Antoaneta. Nekoliko godina ranije na
Slobodno zidarstvo kraljicu je bila upozorila njena sestra u Austriji, no ova se na sa­
vjet nije obazirala. Svoju je sestru obavijestila da je Slobodno zidarstvo u Francuskoj
otvoreno i da „svatko zna sve". „Otvoreni" Slobodni zidari upravo su, dok je pisala te
moć
novčanica
riječi, planirali krvoproliće i smaknuća giljotinom. Ogorčenje zbog postupaka mo­
narhije u Francuskoj dodatno je raspireno kada je propagandna mašinerija objavila
da je kraljica kupila dijamantnu ogrlicu za 250.000 funti iako je zapravo ogrlicu bez
njezinog znanja naručio agent Bratstva, bliski suradnik Adama Weishaupta. U Fran­
cuskoj, u vrijeme silnog siromaštva, odjeknulo je to kao bomba. Plan je osmislio Jo­
seph Balsamo (pravim imenom Cagliostro), Talijan iz Palerma kojega je u Iluminate
bio inicirao Weishaupt.2'1
Sa svakim novim valom nasilja, ova je „narodna revolucija" odbacivala svoje slu­
gane i marionete. Dolazili su drugi, kao što su Danton, Marat i Robespierre, koji će
također biti uklonjeni jednom kada budu dokraja iskorišteni. U svrhu poticanja još
većeg nasilja i nemira organizirane su horde koje će izaći na ulice i praviti metež. U
rujnu 1792. dogodio se „Rujanski pokolj" kada je samo u pariškim zatvorima po­
gubljeno 8000 ljudi, u ime revolucije koja je trebala donijeti „slobodu" od kraljeve
tiranije. U samoj njezinoj srži revoluciju uopće nije organizirao francuski narod. Kao
stoje rekao sir Walter Scott u Napoleonovom životu: „Glavni vođe... [revolucije]... čini
se da su bili stranci". 25 Za Robespierrea se govorilo daje bio svjetlost vodilja revolucije
kada se ona zahuktavala, ali bila je to samo još jedna dimna zavjesa. U svojoj knjizi
Robespierreov život G. Renier piše:
„Dana 28. srpnja 1794. Robespierre je održao dugačak govor protiv ultraterorista... izrekavši neodređene i uopćene optužbe. 'Ne usudim se imenovati ih, na
ovom mjestu i u ovom trenutku. Nekako se ne mogu natjerati da pokidam i
strgnem veo koji prekriva tu duboku tajnu staroga doba. Ali sasvim pouzdano
tvrdim da su među tvorcima ove urote agenti tog sustava korupcije i rasipniš­
tva, što su najsnažnija od svih sredstava koja su osmislili stranci da bi razbili
Republiku; mislim na raznorazne apostole ateizma i izopačenosti koja je toj
zavjeri podloga'."
Iste noći u 2 sata ujutro Robespierre je prostrijeljen, a sljedećeg je dana odveden na
giljotinu. U svojim se govorima suviše približio otkrivanju istine o „veličanstvenoj"
Francuskoj revoluciji, što je u nakaradnom svijetu Iluminata/Elite značilo da mora
otići. Razmislite o tome, vi koji pripadate Bratstvu i vjerujete da događaje imate pod
kontrolom. Prekinite s time odmah i sada, prenesite mi informacije koje imate o ono­
me što se iza kulisa događa i bjez te odande da ne biste postali drugi Robespierrei ili
Egalitei! Od Francuske revolucije naovamo možemo vidjeti elemente manipuliranih
ratova i revolucija zajedničke svim „narodnim ustancima" u Europi koji su zbacili
monarhije, te svim sukobima širom svijeta. To su: financijska kriza kojom se izaziva
Patnja i posljedična želja za promjenom („Nešto se mora poduzeti"); obmanjivanje
utjecajnih osoba koje podržavaju „cilj" bez razumijevanja prave namjere; odbacivanje
u
h ljudi kada posluže svojoj svrsi; obilata propaganda kojom se želi iskoristiti priro­
dna osjetljivost javnosti na nepravdu, pa dezinformirati i usmjeriti javno mnijenje
67
/ istina će vas osloboditi
u željenom pravcu; laganje o protivnicima toga plana te ocrnjivanje njihove ličnosti
do točke gdje će ljudi prema njima gajiti duboku mržnju; organiziranje tipa „unajmi
rulju" čime se želi izazvati uznemirenost i ohrabriti druge da svrgnu ustaljeni red i, na
kraju, uvođenje nekakve lažne demokracije ili zamjenske diktature.
Pogledate li pozadinu bilo koje revolucije uočit ćete većinu tih metoda a najčešće
i sve. Sustav kojeg opisujem sredstvo je preko kojeg vanzemaljski Zatvorski Čuvari
i Luciferska svijest na ne-fizičkim frekvencijama uokolo ovog planeta manifestira­
ju svoju kontrolu u fizičkom svijetu u vidu mreže Svjetske Elite/Iluminata/Bratstva.
Načelo „podijeli pa vladaj" kontrola protoka informacija, tajna manipulacija i sukob.
Tijekom otprilike posljednjih tri stotine tisuća godina sve te metode kontrole od stra­
ne Zatvorskih Čuvara mogu se vidjeti u mreži Elite na Zemlji, jedna metoda samo je
drukčija razina druge metode. Revolucije i ratovi nastavljali su izbijati širom Europe
tijekom devetnaestog stoljeća, od kojih je mnoge koordinirao lord Palmerston, bri­
tanski premijer koji je politiku svoje zemlje usmjeravao u pravcu provedbe zamisli
lluminata. Lord Palmerston bio je Veliki patrijarh ili Veliki majstor Slobodnog zidar­
stva Velikog orijenta, što je još jedno ime lluminata.
Upravo je Palmerston bio premijer tijekom „opijumskih ratova" kada je Britanija
prisiljavala Kineze da uvoze opijum, a takvom politikom pretvarali su stanovnike u
ovisnike kojima je bilo lako upravljati. Jedna od posljedica bilo je britansko preuzi­
manje Hong Konga odakle je Britanija vodila svoju trgovinu drogom što, uz Ameri­
kance i Kineze, još uvijek čini.
Tijekom tog razdoblja plan Zatvorskih Čuvara/Svjetske Elite sadržavao je još jedan
cilj: izbacivanje Boga iz ljudskog uma. Bog Elite je Luciferska svijest, ali oni su željeli
da ljudski um odbaci sva vjerovanja u vječni život te da vjeruje u smrtnost, komičnost
i materijalističku „znanost". Time bi ljudsku svijest učinili još poslušnijim sužnjem
ove materijalne razine. Krajem 19. stoljeća pojavio se prijeporan dokument pod nazi­
vom Protokoli sionskih mudraca. Ja ih zovem Protokolima lluminata, a mnoge izvatke
navodim u Pobuni robova. Neki govore daje to bila patvorina koja je objavljena samo
da bi se naudilo ugledu Židova, stoga izraz Protokoli lluminata rabim samo kako
bih naglasak maknuo sa Zidova. Ako su bili krivotvorina, što je sasvim moguće, kri­
votvorina čega su bili, i čija'? Autori uspješnice Sveta krv, sveti gral (Holy Blood, Holy
Grail), zaključuju da su izvorni Protokoli uistinu bili nepatvoreni. Iznose pretpostav­
ku da ih je napisala elitna skupina zvana Sionski priorij, odnosno unutarnja, nađziruća jezgra Vitezova templara. 26 Smatraju daje izvorni dokument izmijenjen kako bi
izgledao kao židovska zavjera. Takav zaključak nikako ne bih odbacio. Mene zanima
manipulacija koju opisuju, a ne komu se ona pripisuje. Vjerujem da im je izvorište
u Iluminatima, kao što misli i rabin Antelman. Bez obzira na argumente, jedna se
činjenica, gledajući unatrag, sa sadašnjim iskustvom (u razdoblje od posljednjih 100
godina), ne može zanijekati. Protokoli su, odakle god potekli, bili poprilično zapa­
njujuće proročanstvo onoga što se zbivalo u dvadesetom stoljeću u smislu ratova i
manipulacije koju ovdje razotkrivam. Ma tko da ih je napisao, vraški je dobro znao
moć
novčanica
0 kakvoj se političkoj strategiji radi. U jednom se protokolu govori o načinu na koji
manipulatori kane uništiti predodžbu Boga u što je više moguće ljudskih umova:
„S tim ciljem u vidu mi neprestano, putem naših tiskovina, gradimo slijepo povje­
renje u te [znanstvene] teorije. Intelektualci iz redova goja [ne-Židova] kočoperit će
se svojim znanjem te će bez ikakve logičke provjere početi iznositi sve informacije
dostupne putem znanosti, koje su stručnjaci naših ispostava vješto sastavili u svrhu
usmjeravanja njihovih umova u pravcu kojeg mi želimo. Nemojte ni za trenutak
pomisliti da su ove tvrdnje prazne riječi: sjetite se samo uspjeha koji smo poželi s
darvinizmom..."
2. protokol
„ ...Nužno je potkopati cjelokupnu vjeru, da istrgnemo iz umova goja samo načelo
božanske naravi i duha, i da na njegovo mjesto ubacimo aritmetičke kalkulacije i
materijalne potrebe."
4. protokol
Darvinizam se, dakako, odnosi na Charlesa Darwina, čovjeka vrlo učinkovitog
u širenju sada čestog vjerovanja u jedan-život-i-to-je-to. Sredinom 1800-tih iznio
je pretpostavku da se umne sposobnosti razvijaju u skladu s genetskim naslje­
đem. To je čista bedastoća, ali je ipak pružila izliku za kasnije osnivanje eugeničkog pokreta (rasne čistoće) koji će dovesti do pojave Adolfa Hitlera i politike
kontrole stanovništva kakvu imamo danas. Njegovo djelo Podrijetlo vrsta (Ori­
gin Of Species), da se poslužimo skraćenim naslovom, kasnije će postati temelj
„znanstvene" misli, a u njem izložen svjetonazor i dandanas prevladava u onome
što smjelo nazivamo znanošću. Njegovu najpoznatiju teoriju, o opstanku najjačih
1 najsposobnijih, u prva četiri izdanja uopće ne nalazimo. Pokupio ju je iz djela
svog suvremenika Herberta Spencera, koji ju je pak pokupio od nekoga trećeg.
Riječ „evolucija" nije se pojavila sve do šestog izdanja objavljenog 1872. godine.
Po mojim saznanjima, pred kraj života i sam je Darwin odbacio svoju teoriju,
smatrajući da je ljudska bića stvorio Bog. No njegovo Podrijetlo vrsta ipak je za­
vladalo „znanstvenom" mišlju. Elita mu je bila namijenila upravo tu ulogu. Da­
rwin je bio samo još jedna od marioneta.
Bio je paravan za potkopavanje ljudskog uma, što se provodilo godinama. Zna­
čajnu je ulogu u svemu tome imala manja skupina ljudi poznata pod nazivom
Mjesečevo društvo (Lunar Society) iz Birminghama u Engleskoj. Skupina je na­
stavila djelovati pod nazivom Kraljevskog društva (Royal Society) sa sjedištem
u
Londonu, koje je još uvijek jedno od najutjecajnijih tijela u svijetu kada govo­
rimo o znanosti. Kraljevsko društvo ustanovio je Red ružinog križa (Order of
ine Rosy Cross) za vladavine Charlesa I I . Još jedan poznati znanstveni autoritet,
str Isaac Newton, bio je Rozenkrojcer i Veliki majstor Sionskog priorija, unutar-
/
istina
će
vas
osloboditi
nje jezgre Vitezova templara. On stoji u pozadini osnivanja Kraljevskog društva.
Istraživači historijata Mjesečevog društva pokazali su da je ono zrcalilo (upravo
izvanrednom preciznošću) skupinu nazvanu Nevidljivi koledž (Invisible College)
opisanu u djelu Francisa Bacona Nova Atiantida (The New Atlantis). Nazvano je
Mjesečevim društvom zato što se sastajalo jednom mjesečno u vrijeme punog
mjeseca. Među njegovim članovima bili su Benjamin Franklin, jedan od uteme­
ljitelja Sjedinjenih Država i bliski suradnik francuskih revolucionara i... Erasmus
Darwin, djed Charlesa Darvvina, čovjeka koji će kasnije postati glasnogovornik
kreda ovaj-je-svijet-sve-što-postoji'. Kakve li slučajnosti! Još jedan član Mjese­
čevog društva bio je Unitarijanac Josiah Wedgwood, osnivač poznate lonćarske
kompanije, a njegova će kći postati majka Charlesa Darwina nakon udaje za dr.
Roberta Darwina, sina Erasmusa Darwina. Tako treba! Najbolje je kada sve ostaje
u obitelji.
Šestorica članova Mjesečevog društva pohađala su Edinburško sveučilište, kao
i sam Charles Darwin. Društvo je bilo revolucionarna organizacija koja je podu­
pirala svrgavanje monarhija i podrivanje koncepta Boga u čovjekovom sustavu
vjerovanja. Benjamin Franklin postao je neka vrsta „dvosmjernog" diplomata i
zagovornika te ideje, na isti način na koji će to postati Henry Kissinger u drugoj
polovici prošloga stoljeća. Najtoplije preporučam knjigu kanadskog znanstvenika
i istraživača lana T. Taylora pod naslovom U umovima ljudi: Darwin i Novi svjet­
ski poredak (In The Minds Of Men: Darwin And The NewWorld Order). Knjiga
otkriva kako je moderna „znanstvena" teorija iskonstruirana i prodana kao istina
kako bi zavela čovjekov um. Uz podrobne, dokumentirane dokaze, Taylor ogoljuje zdanje znanstvenog establišmenta, njegova uvjerenja, tvrdnje i manipulacije.
Svatko tko proučava znanost obavezno bi ju trebao pročitati.
Ali, naravno, takve izvještaje potkrijepljene dokazima većina neće pročitati. Ti­
jekom pohađanja škola i fakulteta oni upijaju sve općeprihvaćene brbljarije koje
potječu iz Darwinova doba. One utječu na način na koji mnogi od njih vide same
sebe i život općenito i, kao što smo vidjeli, potom i sami stvaraju takvu stvarnost
u svijetu koji ih okružuje. To je svijet tipa: ,,A čemu sve to? Mi smo, ipak, samo
kozmičke slučajnosti, a život se svodi na opstanak najjačih. Suosjećanju nema
mjesta, neka se svatko uzda u se'". Pokret iznjedren iz Darwinovog pogleda na
svijet naziva se humanizam, a on je j o š jedno sredstvo manipulacije, premda go­
lema većina njegovih zagovornika to ne shvaća. 1 danas imamo organizacije po­
put Odbora za znanstveno [sic] istraživanje tvrdnji o paranormalnim iskustvima
{Commiteee for the Scientific Investigation of Claims of the Paranormal - CSICOP)
koje na svaki mogući način nastoje diskreditirati svako objašnjenje ili pojave koje
etabliranu znanost razotkrivaju kao prijevaru. Jedna od žešćih britanskih hajkača
na drukčija znanstvena objašnjenja je Susan Blackmore koju se obilato dovodi
na televiziju da brani stav vladajuće struje znanosti pred svim izazovima. Teško
mogu i zamisliti s koliko su lokota zakračunati takvi umovi.
70
moć
novčanica
U našoj kratkoj povijesti zavjera sada smo došli do početka dvadesetog stolje­
ća. Manipulatori su stvorili bankarski i financijski sustav, uveli znanost tipa ovajje-svijet-sve-što-postoji' te su, puteni režiranih revolucija, uspostavili niz lažnih
demokracija koje ljude kontroliraju i usmjeruju dok ovi misle da žive u slobodi.
U svojim zavedenim umovima (kontroliranim od strane Zatvorskih Čuvara s Če­
tvrte Dimenzije), sazrijelo je vrijeme za pokretanje sljedeće faze na putu prema
Novom Svjetskom Poretku. Došlo je vrijeme da se krene globalno.
IZVORI
1 Jewish Encyclopedia, X. svezak, str. 499.
2 George Armstrong, Rothschilds Money Trust (1940.), str. 22.
3 Eustace Mullins, The World Order, Our Secret Rulers (Ezra Pound Institute of Civilisation,
Staunton, SAD, 1992.), str. 7.
4 Vidio sam također da se taj navod pripisuje kasnijim izdancima Rothschilda.
5 The Rothschilds, Financial Rulers Of Nations, str. 167.
6 John Reeves, The Rothschilds, str. 104.-105.
7 Jewish Encylopedia, 10. svezak, str. 501 .-502.
8 Zapravo, premda navodim izraz „Nizozemac", ranije je on bio njemački kraljević iz
dinastije Nassau. Zanimljivo, još će se jedan njemački kraljević oženiti s pripadnicom
nizozemske kraljevske obitelji u tom stoljeću. To je kraljević Bernhard, o kojemu ćemo
mnogo više reći nešto kasnije.
9 The World Order, Our Secret Rulers, str. 25.
10 The World Order, Our Secret Rulers, str 25.
11 Ibid., str. 276.
12 Secret Societies, str.
122.
13 Prema drugoj struji mišljenja, Lincoln je ubijen zato stoje otkrivao previše tajni dru­
štava pod okriljem Bratstva čiji je bio član. U jednom od narednih odlomaka opisat ću
crne ezoterične temelje Svjetske Elite/Bratstva.
14 Titula „Pukovnik" bila je samo počasna. U vojsci, naime, on nikada nije bio.
15 Saturday Evening Post, (9. veljače 1935.), str. 25.
16 Rothschild Money Trust, str. 41.
17 Secret Societies,
str.
109.
18 McNair Wilson, The Life Of Napoleon, str. 38.
19 Captain A. H. M. Ramsey, The Nameless War (Omni Publications, London, 1952.), str. 25.
20 Ibid., str. 25.
21 The Nameless War, str. 26.
22 Rabin Marvin S. Antelman, To Eliminate The Opiate (Zahavia Ltd., New York-Tel Aviv,
1974.).
71
i
istina
će
vas
osloboditi
2 3 Secret Societies, str. 110.-112.
24 The Nameless War, str. 29.
25 Ibid., str. 33.
26 Michael Baigent, Richard Leigh i Henry Lincoln, Holy Blood, Holy Grail (Jonathan
Cape, London, 1982.), str. 198.-203.
četvrto poglavlje
od Rhodesa do propasti
N
ekim je ljudima isprva teško shvatiti kako se ta manipulacija može nastavljati
tijekom tolikih generacija, ali stvar je zapravo jednostavna. Putem upravljanja i
poticaja iz Četvrte Dimenzije. A oni koji su dosegli vrh ljudske piramide neprestano
traže ljude pravog kalibra i stava koji bi ih trebali naslijediti kao zemaljske predsta­
vnike Zatvorskih Čuvara. Znanje o planiranom Novom Svjetskom Poretku te o me­
todama manipulacije također se prenose kroz naraštaje određenih obitelji, što cijeli
postupak čini lakšim.
Ja mislim da se iste struje svijesti uvijek iznova utjelovljuju, „umiru" i ponovno
utjelovljuju tijekom tisuća godina kako bi se plan nastavio provoditi.
Baš kao što one koji žele osloboditi čovječanstvo podržavaju bića s drugih frekven­
cija stvarnosti, tako su podržavani (s nižih razina) i pripadnici mreže Elite/lluminata/
Bratstva. Kod mnogih koji su u to uključeni česti su zanimanje za „crna" okultna zna­
nja i želja za komunikacijom s vanzemaljskim „nadljudima" - Zatvorskim Čuvarima
s Četvrte Dimenzije. Metode komunikacije, kako za one koji žele slobodu tako i za
one koji žele kontrolu nad drugima, gotovo su iste. Razlikuju se po namjeri koja leži
iza takvih komunikacija. Pripadnicima Elite u svijest se ubacuju misli i podaci koji
će ih voditi, a isto se događa i onima koji se bore protiv takvog ustroja. Na Zemlji mi
smo sredstva duhovnog rvanja koje se zbiva na jednoj drugoj razini našeg planeta, a
ne samo na ovoj.
Okrugli stol
Cecil Rhodes bio je bajoslovno bogat Englez koji je eksploatirao kontinent i narode
Afrike, a posebice zalihe dijamanata u Južnoj Africi. Naziv Rodezija, tj. današnji Zimbabve, pokazatelj je njegova utjecaja u tom dijelu svijeta. Kao studenta na Oksfordskom sveučilištu, Rhodesa je nadahnuo profesor lijepih umjetnosti po imenu John
Ruskin koji se i danas drži legendarnom figurom na Oxfordu. Ruskin je rođen 1819.
u Londonu, u obitelji bogatog trgovca vinom, te je naslijedio velik imetak. Njegov je
junak bio drevni grčki filozof Platon čija je djela čitao gotovo svakoga dana. Platon je
imao briljantan um, umnogome je doprinio ljudskom znanju i umijeću rasprave, ali
neka od njegovih gledišta o tome kako treba ustrojiti društvo, odnosno o nametanju
volje onih na vrhu, daleko su od mojih kao nebo i zemlja. Ruskin je vjerovao u pla­
niranu, centraliziranu moć u okviru Novog Svjetskog Poretka, smatrajući da Država
treba kontrolirati sredstva proizvodnje i raspodjele. Istu je filozofiju slijedila rana bri­
tanska Laburistička stranka prije negoli je postala alternativna Konzervativna stranka
/
istina
ce
vas
osioooditi
kakva je danas. Ruskin je, međutim, otišao korak dalje te je vjerovao da bi kontrola od
strane Države mogla biti u rukama jednog diktatora nadmoćnog intelekta u odnosu
na ostatak društva. Neki istraživači smatraju da je podržavao Humiliate. Ruskin je
vjerojatno iskreno želio bolje uvjete života za siromašne, ali mislim da je bio na kri­
vom tragu glede načina postizanja istih. Njegove ideje kasnije su slijedili Karl Marx i
Friedrich Engels (još jedan proučavatelj Platona) te su postale temelji marksističkog
oblika komunizma koji je uskoro uhvatio korijena kod naroda istočne Europe.
Rabin Marvin S. Antelman također prepoznaje temu Platona i njegovu povezanost
s mrežom tajnih društava Svevidećeg Oka. On ističe da je Moses Mendelssohn, jedan
od tvoraca Francuske revolucije, bio zagriženi proučavatelj Platonovih djela teje pro­
zvan „njemačkim Platonom". Preveo je tri knjige Platonove Republike na njemački,
ali mu prijevodi nikada nisu objavljeni. No, sačuvala ih je bankarska obitelj Warburg,
podložnici Rothschilda, i tvorci Federalnih rezervi.1 Warburzi će, poput Rothschilda, kasnije financirati Adolfa Hitlera. Adam Weishaupt, osnivač Iluminata, bio je još
jedan obožavatelj Platona i visoki inicijat struje okultne „misli" pod nadzorom Sve­
videćeg Oka.
Stajališta Johna Ruskina, koje je tako rječito iznosio, dovela su do revolucije u na­
činu razmišljanja povlaštenih studenata na Oxfordu te nekih na Cambridgeu. Rhodes
je vlastoručno prepisao Ruskinov uvodni govor i čuvao ga kod sebe do kraja života.
Stvaranje svjetske vlade sa središtem u Britaniji postala je Rhodesova opsesija te je
bila polazište gotovo svega što je radio. Eksploatirajući južnoafričke dijamante i mi­
nerale bivao je sve bogatiji te je osnovao kompanije kao što su DeBeers Consolidated
Mines i Consolidated Gold Fields. Također je postao premijer Rtovske kolonije (Cape
Colony, nazvana po Rtu dobre nade; op. prev.) te je pomoću svojeg bogatstva i utje­
caja nadzirao poslanička mjesta u parlamentima Britanije i Južne Afrike. Do 1890-ih
dohodak mu je narastao na najmanje milijun funti godišnje (prije više od stotinu
godina!), ali njegov račun u banci najčešće bi bio prekoračen - u trošenju mu nije
bilo premca. Povećim dijelom novca pospješivao je ostvarivanje svog cilja - svjetske
vlade. Rhodes je navodno bio i član elitne skupine poznate pod nazivom Komitet
300, također poznate i kao Olimpijci. Ovu organizaciju obradio je dr. John Coleman
u svojoj knjizi Hijerarhija zavjerenika: Priča o Komitetu 300 (Conspirators Hierarchy:
Trie Story Of The Committee Of 300). Coleman tvrdi da je radio kao obavještajac u
britanskoj Tajnoj obavještajnoj službi MI6. U daljnjem ću tekstu osobe koje je ime­
novao dr. Coleman navoditi uz kraticu (Kom. 300). Tu organizaciju čine vodeći ljudi
u politici, trgovini, bankarstvu, medijima, vojsci itd. koji rade na preuzimanju sveu­
kupne svjetske moći.
Rhodes 2 je namjeravao osnovati tajno društvo koje bi manipuliralo događajima
na način koji bi doveo do uvođenja centralizirane globalne kontrole. To smo društvo
nalazili pod raznim imenima ali, jednostavnosti radi, u daljnjem tekstu zvat ću ga po
jednom od njih - Okrugli stol. Ustrojeno je po iluminatskim i slobodnozidarskim
zasadama. Sastojalo se od unutarnjeg kruga, Društva izabranih (ili Inicijata), koji
od
Rhodesa
do
propasti
u točno znali o kakvoj se igri i ciljevima radi, te vanjskog Kruga prijatelja, sačinje­
nog od utjecajnih ljudi koji su mogli pomoći ostvarenju zadanih ciljeva, ali koji nisu
uvijek znali dublje nakane ili ambicije Okruglog stola. Manipulatori iz redova Stola
uglavnom su bili oni sa stvarnom moći, a ne oni s prividnom moći. Njegovi članovi
obično nisu zabilježeni u povijesti poput poznatih političara i vojskovođa, ali događa­
jima su upravljali u daleko većoj mjeri od ljudi navedenih u povijesnim knjigama.
s
Lord Astor (Kom. 300) bio je član unutarnje elite Okruglog stola i primjer je još
jednog ključnog područja kontrole od strane Elite: medija. On će kasnije postati vla­
snik dnevnih novina Tfie Times. I dandanas moć ne leži u rukama političara nego u
rukama skrovitih likova koji ih „savjetuju" i kontroliraju, onih koji usmjeravaju tok
informacija na javnu scenu. Okrugli stol, još jedna tvorevina Rothschilda, isplanirala
je Burski rat u Južnoj Africi - koji se vodio od 1899.-1902. - i u kojem je ubijeno de­
setine tisuća muškaraca, žena i djece, a mnogi od njih u koncentracijskim logorima
koje je uspostavio lord Kitchener (Kom. 300). Britanski premijer i ministar vanjskih
poslova u to doba bio je lord Salisbury (Kom. 300) iz elitne obitelji Cecil, dobar pri­
jatelj Winstona Churchilla (Kom. 300). Lord Salisbury i obitelj Cecil bili su ključni
igrači u operaciji Rhodesa i Okruglog stola. Manipulacijama Okruglog stola Britanci
su zadobili kontrolu nad mineralnim bogatstvom, a ustanovljena je i Unija Južne
Afrike. Nathan (barun) Rothschild bio je član Okruglog stola koji je predstavljao
interese dinastije Rothschilda i bankara koje su ovi kontrolirali, kao što su Warburzi,
Schroderi i Lazardi. J. P. Morgan (Kom. 300) postao je članom 1899. godine.
Kada je Rhodes 1902. umro, imetak je oporučno ostavio provoditeljima zacrtanih
ciljeva. Njegovim se novcem jednini dijelom financiralo djelovanje Okruglog stola,
premda je veliki dio sredstva dolazio od dinastije Rothschild. U svojoj oporuci Rho­
des je također razradio sustav subvencioniranih stipendija koji postoji i danas. Ta­
kvim se paravanom htjelo prikriti tajno društvo. Odabrani inozemni studenti dovode
se na Oksfordsko sveučilište gdje ih se podučava britanskom pogledu na život te im
se prodaje zamisao o svjetskoj vladi. Zapanjujuće je koliki broj „Rhodesovih stipendi­
sta", kako ih se naziva, kasnije postaju vođe zemalja ili upravitelji obavještajnih agen­
cija, obrazovnih ustanova i drugih tematskih oblasti bitnih Eliti ili pak „savjetnici"
tim vođama. Najpoznatiji današnji Rhodesov stipendist u svijetu je Bill Clinton koji
je 1993. godine ustoličen kao predsjednik Sjedinjenih Država. Na Sveučilištu Oxford,
a naročito u koledžima All Souls, Balliol i New College, prevlast je imao Okrugli stol,
što se nastavilo i nakon Rhodesove smrti kada je Alfred Milner (Kom. 300), Rothschildov agent, preuzeo vodstvo. I on je bio gorljivi sljedbenik Ruskina, kao što je bila i
skupina bivših studenata s Oxforda i Cambridgea koje je Milner unovačio u Okrugli
stol a kasnije i u Kraljevski institut za međunarodne poslove (Royal Institute of Inter­
national Affairs). Pod Milnerovim rukovodstvom utjecaj Okruglog stola je rastao te
je u središtu vladajućih struktura pokazivao strahovitu moć. Jedan od njegovih čla­
nova bio je Arthur Balfour (Kom. 300), 3 ministar vanjskih poslova i premijer čijom
ee „Balfurskom deklaracijom" zapravo biti stvorena država Izrael.
75
/
istina
ce
vas
osloboditi
U nadolazećim godinama Okrugli je stol kontrolirao novine London Times i ostale
tiskovine. Uveo je izraz „Zajednica naroda" (Commonwealth of Nations) i pobrinuo
se da ta zamisao postane stvarnost. Preko Milnera Stol je imao najveći utjecaj u ratnoj
britanskoj vladi Lloyda Georgea (Kom. 300) za Prvog svjetskog rata. Imat će vodeću
ulogu u britanskoj delegaciji na „Mirovnoj" konferenciji 1919. kada se odlučivalo
o ustroju poratnog svijeta i načinu na koji će Njemačka plaćati ratnu odštetu. On
je također bio glavna sila u pozadini stvaranja Lige naroda, prvog pokušaja tihog
uvođenja svjetske vlade. Okrugli stol je krojio britansku politiku u Irskoj, Palesti­
ni i Indiji od 1917.-1945. te je u vrlo velikoj mjeri kontrolirao (riječima istraživača
Carrolla Quigleya) „izvore i način pisanja o povijesti britanske imperijalne i vanjske
politike još od Burskog rata"'1. Novo tumačenje povijesti bitan je dio strategije Elite
zato što način na koji doživljavamo povijest suštinski utječe na način doživljavanja
svijeta i ljudi oko nas. George Orwell je iznio gledište u svojoj knjizi 1984. da oni koji
kontroliraju povijest kontroliraju i sadašnjost, a da oni koji kontroliraju sadašnjost
kontroliraju povijest.
Ogranci Okruglog stola formirani su i u drugim zemljama. Do 1915. više skupina
Okruglog stola bilo je u Britaniji, Južnoj Africi, Kanadi, Australiji, Novom Zelandu,
Indiji i Sjedinjenim Državama. Njihovo međusobno usklađivanje poboljšano je nakon
objavljivanja časopisa tog društva, Vie Round Table, koji je počeo izlaziti u studenom
1910. „Postignuća" koja sam nabrojao, a koja su imala silan utjecaj na naš život do
dandanas, nisu bila posljedica demokratskog donošenja odluka već zakulisnih igara
tajnog društva pod nazivom Okrugli stol, koji je djelovao na temelju svog vlastitog
programa. Carroll Quigley, profesor na Sveučilištu Georgetown, bio je „insajder" s
pristupom tajnim spisima o zavjeri glede Novog Svjetskog Poretka. Istupio je iz nji­
hovih redova i potanko opisao što se događalo iza pozornice u prvih pedeset godina
prošloga stoljeća. U svojoj knjizi Anglo-američki establišrnent (The Anglo-American
Establishment), napisao je:
„Slika je zastrašujuća jer je takva moć, bez obzira kojim ciljevima stremi, suviše ve­
lika da bi se olako povjerila bilo kojoj skupini... Niti jedna država koja cijeni svoju
sigurnost ne bi smjela dopustiti ono stoje postigla Milnerova skupina, odnosno,
da malen broj muškaraca bude u prilici rabiti takvu moć u administraciji i politici,
da im se dade gotovo potpuna kontrola nad izdavanjem dokumenata u vezi njiho­
vih postupaka, da budu u prilici vršiti takav utjecaj nad tokovima informacija koje
uobličuju javno mnijenje te da budu u mogućnosti krajnje monopolizirati način
5
pisanja o povijesti svoga doba i njenog podučavanja."
Jednako će nas otrijezniti pomisao da iako je mreža Okruglog stola upravljala po­
litikom tadašnje najmoćnije države i carstva na svijetu, ljudi nisu znali ni da takva
organizacija uopće postoji a kamoli čime se bavi. Upitajte danas bilo koga, uključu­
jući većinu povjesničara, o Okruglom stolu Rhodesa i Milnera pa će vam odgovo-
76
od
Rhodesa
do
propasti
riti: „Kakav Okrugli stol...?" Skrivena ruka koja upravlja smjerom kojim svijet ide
doista je vrlo dobro skrivena od oka javnosti. Okrugli stol je proširio svoj utjecaj
preko Atlantika do Sjedinjenih Država. Početkom prošloga stoljeća upravo su se on­
dje sastavljali blokovi moći koji će upravljati političkim i ekonomskim strategijama
te industrijom komunikacija, do dandanas. Bile su to organizacije i kompanije ta­
kozvanog „Istočnog establišmenta" koje rade u suglasju s britanskim i europskim
članovima Okruglog stola pod zajedničkom globalnom strategijom. Među glavnim
igračima i financijskim pomagačima Okruglog stola u Sjedinjenim Državama bili
su Carnegie United Kingdom Trust, kompanije i zaklade u matici oko obitelji Rocke­
feller, J. P. Morgan i Whitney, zajedno s drugima koji su povezani s međunarodnim
financijerima u Londonu, kao što su Rothschildi i Lazards Brothers. Svi ti ljudi bili
su pristaše zamisli o svjetskoj vladi i Novom Svjetskom Poretku. Okrugli stol blisko
se povezao s ostalim ograncima Elite uključujući Slobodno zidarstvo te u SAD-u sa
zlogukim tajnim društvom poznatim kao Društvo lubanje i kostiju (Skull and Bones
Society) s bazom na Sveučilištu Yale. O njemu ćemo podrobnije govoriti kasnije. Za
sada dovoljno je reći da su mnoga utjecajna imena iz Amerike, a koja stoje u pozadini
Prvog svjetskog rata i boljševičke revolucije, bili članovi Društva lubanje i kostiju ili
su s njim bili povezani.
Dva imena koja su dominirala mrežom Elite/Okruglog stola bili su Rockefeller i
Morgan. Obojica su bili vrlo blisko povezani s Rotschildima (Kom. 300) pod čijom
su kontrolom vjerojatno bili. Rockefelleri (pravim imenom Rockenfelder) su duša
obmane o Novom Svjetskom Poretku do dana današnjega. J. D. Rockefeller osnovao
jel853. svoju Standard Oil Company s namjerom da proizvodi gorivo za lampe uljani­
ce, ali, uvidjevši koliki su potencijali korištenja nafte, kompanija se ubrzo uzdigla do
svjetske razine i stekla neizmjernu moć. Na početku prošlog stoljeća Rockefellerovo
je carstvo obuhvaćalo desetine drugih industrija i interesa, uključujući željeznice i
banke. Posjedovali su ili kontrolirali National City Bank, Hanover National Bank,
United States Trust Company i vodeća osiguravajuća društva kao što je Equitable
Life i Mutual iz New Yorka. Morganovo carstvo temeljilo se na čeliku, brodarskom
otpremništvu i industriji električne energije, uključujući kompaniju General Elec­
tric. U financijskom sektoru National Bank of Commerce, New York Life Insurance
i Guaranty Trust Company (najveće fiducijarno društvo u Americi) u to su doba sve
bile Morganove kompanije. 6 Morgan/Rockefeller bili su prilično dojmljiv dvojac, pri
čemu niti jedna američka vlada ili političar nije mogao vladati bez njihova blagoslo­
va. Surovali su s drugim američkim obiteljima iz anglo-američkih političkih, ban­
karskih i poslovnih kartela Istočnog establišmenta, uključujući obitelj Dulles. John
Foster Dulles i njegov brat Allen bit će još jedna nit poveznica u našoj priči od Prvog
svjetskog rata do ubojstva Kennedyja. John Foster Dulles kasnije će postati američki
ministar vanjskih poslova, a Allen ravnatelj CIA-e.
Ovdje bih morao spomenuti i jedno ime s kojim ćemo se susresti još mnogo puta:
obitelj Harriman. Edward Harriman zaposlio se u dobi od četrnaest godina s vrlo
.
/
istina
ce
vas
osloboditi
malo škole, ali su se njegove životne prilike promijenile kada se oženio Mary Averell, kćerkom njujorškog bankara i predsjednika željezničke kompanije. Harriman je
izgradio vlastito bogatstvo upravljajući kompanijom Union Pacific Railroad, ali bio
je na zlu glasu kao pokvaren i bezobziran biznismen. Godine 1904. proglašen je kri­
vim za malverzaciju koja mu je donijela 60 milijuna dolara. Sklopio je posao u koji
je bila umiješana i Rothschildova kompanija Kuhn Loeb and Co. Harriman se spasio
zatvora samo zahvaljujući insajderskom utjecaju na političare i njihove stranke. Svoj
je položaj u velikoj mjeri popravio poklonivši 250.000 dolara Republikanskom naci­
onalnom odboru predsjednika Theodorea Roosevelta. U pozadini svoj je dio potajno
obavilo i Društvo lubanje i kostiju. Roosevelt je ranije opisao Harrimana kao čovjeka
„pokvarenog do srži", ali četvrt milijuna dolara pomoglo je predsjedniku da ga vidi u
novom svjetlu. Harrimanov novac je korišten za financiranje boljševika te obiju stra­
na u Prvom svjetskom ratu. On i Rockefelleri osigurali su dio početnog kapitala za
zakladu Morgan Guaranty Trust koja će biti sredstvo neizmjerne manipulacije svjet­
skim događajima. Edward Harriman imao je dva sina: Averella i Rolanda. Obojica su
bili stupovi Društva lubanje i kostiju. Averell (Kom. 300) će kasnije postati jedan od
najaktivnijih manipulalora dvadesetog stoljeća.
No, tko je doista stajao iza tih američkih poslovnih i bankarskih divova? Poslovno
carstvo J. P. Morgana pokrenuto je 1838. u vidu tvrtke George Peabody and Company
u Engleskoj koja je bila povezana s tvrtkom Brown Brothers (kasnije Brown Brothers,
Harriman). George Peabody potajice je radio kao agent Rothschilda još 1835. 7 i bio
poznat kao „omiljeni Amerikanac" kraljice Viktorije. Danas se kip Georgea Peabodyja može vidjeti nasuprot zgrade Engleske banke, a njegova kutija za ručak i dalje
zauzima istaknuto mjesto londonskog ureda banke Morgan Stanley. Peabody, mari­
oneta Rothschilda, postao je najveći trgovac američkim vrijednosnicama na svijetu.
On i njegov partner John Peirpont Morgan (Kom. 300) vršili su ogroman pritisak na
administraciju Abrahama Lincolna kako bi ova manipulirala američkom ekonomi­
jom u njihovu korist. Peabody nije imao sinova, pa kada je umro njegova je tvrtka
prešla Morganovom sinu Johnu Peirpontu Morganu mlađem (Kom. 300), rođenom
1867. godine u New Yorku. Ovaj je drugi J. P. Morgan smatran, poput svog oca, sve­
moćnim bankarom za kormilom vlastitog carstva, međutim gotovo je sigurno bio
oruđe dinastije Rothschild. Morgan je bio izravni potomak Alexandera Hamiltona,
čovjeka koji je ustrojio prvu američku središnju banku, Bank of the United States, pro­
mičući interese Rothschilda. Kada je prvi J. P. Morgan 1913. umro, ostavio je samo
11 milijuna dolara, vrlo skroman iznos s obzirom na njegov ugled i imetak kojeg bi
ostavljali drugi. Razlog tomu najvjerojatnije je taj što je bio marioneta Rothschilda,
ni približno onako svemoćan kao što se mislilo. Izvjestitelj s Wall Streeta Lincoln
Steffens razgovarao je s obojicom, i J. P. Morganom i J. D. Rockefellerom, te je uvidio
da oni ne čine onu pravu silu što stoji iza njihovih carstava. „Čini se da nitko nikada
ne postavlja pitanje: 'Tko stoji iza Morgana i Rockefellera?'", napisao je jednom. Pa­
žnje je vrijedno također daje Morgane pratio glas da su antižidovski nastrojeni, iako
78
od
Khodesa
do
propasti
su zapravo blisko surađivali s Rothschildima. Ovaj trik s „antisemitizmom" često se
koristi za prikrivanje rotšildskih interesa. U Sjedinjenim Državama najmoćniji pred­
stavnik Rothschilda bila je bankovna kompanija Kuhn, Loeb and Co. Osnovali su je
1867. Abraham Kuhn i Solomon Loeb, dvojica trgovca iz Cincinnatija, ali je postala
očigledni rotšildski paravan nakon 1875. kada je Jacob Schifi" došao iz Frankfurta.
Schiffje rođen u kući Rothschilda/Schiffa u Frankfurtu koju su te dvije obitelji dijeli­
le. Poslovni dogovori između Schiffa i Kuhna, Loeba and Co okrunjeni su (kao što se
često događa u takvim slučajevima) brakom Schiffa i Therese, kćeri Solomona Loeba.
Schiffje u tvrtku donio rotšildski kapital te ju je vodio kao fasadu Rothschilda. Geor­
ge R. Conroy 1912. u prosinačkom izdanju časopisa Truth napisao je:
,,G. Schiffje rukovoditelj velike bankarske kuće Kuhn, Loeb and Co koja predstavlja
interese Rothschilda s ove strane Atlantika. Opisuju ga kao financijskog stratega te
je godinama ravnatelj financija velike, bezdušne sile poznate pod nazivom Stan­
dard OH. Vrlo je blisko surađivao s Harrimanima, Gouldima i Rockefellerima u svim
njihovim željezničkim poduhvatima te je postao dominantna snaga u željezničkim
i financijskim strukturama u Americi."
U Sjedinjenim Državama Schiff je bio predstavnik Rotschilda, obitelji koja je u
Americi, kako se općenito smatralo, imala vrlo malo utjecaja ili interesa! Rano širenje
Rockefellera i Harrimana također je financirala jedna rotšildska banka, National City
Bank iz Clevelanda. Rockefeller i Rothschildi (preko Kuhna Loeba) naposljetku će
udružiti neke svoje bankovne interese i oformiti banku Chase Manhattan, jednu od
najutjecajnijih bankarskih ustanova na svijetu.
Prvih godina prošlog stoljeća Elita je još jače stegnula uzde, a struktura im je po­
stala još fokusiranija i učinkovitija. Od vremena Cecila Rhodesa tajno društvo Okru­
glog stola u mnogim je zemljama iznjedrilo mrežu međusobno povezanih skupina
koje rade na ostvarenju zajedničkog cilja. No najvažnija uporišta Okruglog stola bila
su Britanija i Sjedinjene Države. Na razini Elite bile su odabrane obitelji i pojedinci s
obje strane Atlantika koji su potajno surađivali na projektu formiranja svjetske vlade,
središnje svjetske banke, svjetske valute i svjetske vojske. Tehnologija za uvođenje
elektronskog novca i mikročipiranja stanovništva doći će na red kasnije. Do tada
pojavljivala su se neka imena koja će biti uključena u gotovo sva zbivanja globalnog
značaja u narednim desetljećima: imena kao što su Rockefeller, Rothschild, Morgan,
Harriman, Milner, Dulles, Warburg, Roosevelt, House i Baruch. S preokretanjem uo­
bičajene slike povijesti ta će imena postajati sve zapaženija.
Ta imena i organizacije unutar mreže Elite/Iluminata/Brastva stajala su iza dva
svjetska rata, Ruske revolucije, uspona Adolfa Hitlera i stalne manipulacije financij­
skim sustavom. Ti su događaji držali čovječanstvo u strahu i podjelama, točno kako
se željelo. No, opravdano se postavlja pitanje zašto bi oni podržavali (istodobno) fa­
šizam, komunizam i kapitalizam? I kako bi time doprinijeli ostvarenju svog plana za
79
uvođenje Novog Svjetskog Poretka? Stvar se mora sagledati sa više strana. Financij­
ski gledano, ratovi i revolucije vrlo su profitabilni za bankare i dobavljače. Ali, iza
toga leže dublji razlozi. Želite li da se države odreknu svojeg suvereniteta a odluči­
vanje i moć prepuste nekom globalnom organu vlasti neće se to dogoditi tek tako.
Morate se pobrinuti da se to dogodi, i to izazivanjem sukoba između naroda prema
načelu 'problem-reakcija-rješenje'. Elita je, radeći djelomice kroz mrežu Okruglog
stola, namjeravala izazvati tolike silne patnje i ratove između nacionalnih država da
javnosti ne preostane ništa drugo nego da kaže „nešto se mora poduzeti". To 'nešto'
od početka se odnosilo na stvaranje nekakve svjetske vlasti.
Marx i njegov njemački prijatelj iz redova industrijalaca Friedrich Engels izradili su
Komunistički manifest. Engels, promicatelj oslobođenja masa od jarma kapitalizma,
stekao je bogatstvo eksploatirajući rad djece u Lancashireu u Engleskoj. Komunistički
manifest nije bio ništa novo, niti je bio plod nadahnuća Karla Marxa. Svoje je „ideje"
izvlačio iz tuđih djela koja bi čitao provodeći sate i sate u Britanskom muzeju. Nje­
gova uvjerenja o klasnom sukobu proistjecala su iz stajališta Weishaupta i Bavarskih
[luminata. Kao što piše američki istraživač Gary Allen u svojoj knjizi iz 1972. godine
/Sfe usuđuju se nazvati to zavjerom (None Dare Call It Conspiracy):
Prvo su je, nakon Prvog svjetskog rata, pokušavali uvesti u obliku Lige naroda,
a kada Liga nije u potpunosti ispunila očekivanja još jedan svjetski rat doveo je do
stvaranja Ujedinjenih naroda.
Obje ove organizacije promicane su kao sredstvo održavanja mira među naro­
dima preko - da se poslužimo slavnom frazom Winstona Churchilla - „jaw, jaw,
not war, war". Obje su, međutim, bile trojanski konji za svjetsku vladu, središnju
banku, valutu i vojsku. Pogledate li što se danas događa unutra Ujedinjenih naro­
da vidjet ćete koliko je UN već odmakao u tom pravcu. Strategija kojom su se Eli­
ta/Okrugli stol poslužili u dva svjetska rata, u Ruskoj revoluciji i bezbroj drugih
sukoba tijekom prošlog i ovog stoljeća pripisuje se čovjeku po imenu Hegel, iako,
u stvari, tu strategiju kao takvu nije razvio Hegel. Njegova djela samo su okidač
drugima koji su razradili i izmijenili njegove ideje kako bi stvorili jednu zlokobnu
pojavu. Sam Hegel, čini se, bio je vrlo iskren i istinoljubiv čovjek. Jednostavno
rečeno, preinačena verzija njegovih ideja mogla bi se opisati kao „upravljanje kri­
zom" koja naizgled nije kontrolirana, ali je, u biti, krajnje sračunata. „Upravljani
sukob" i „kontrolirani izbor" bili bi još točniji opisi. Prema toj zamisli, trebate
izazvati rat a potom ishoditi onakav mir kojim ćete preustrojiti razrušeni poratni
svijet.
„Zapravo je činjenica da je 'Komunistički manifest' bio u opticaju mnogo godina
prije negoli je Marxovo ime bilo dovoljno priznato da bi ga se moglo prepoznati
kao autora ovog revolucionarskog udžbenika. U stvari, Karl Marx je samo osuvre­
menio i sastavio iste revolucionarske planove i načela koje je sedamdeset godina
ranije izložio Adam VVeishaupt, osnivač Reda Iluminata u Bavariji."
George Wilhelm Friedrich Hegel bio je njemački filozof, rođen u Stuttgartu
1770. godine. Za života nikako nije mogao znati kakav bi učinak jedna izmijenje­
na, materijalistička verzija pojava koje je on prepoznao imala na svijet od njegova
vremena pa do danas. Njegova zapažanja o duhovnom razvoju uma razvili su i
izmijenili drugi, uključujući Karla Marxa, a ova preinačena verzija hegelijanizma izražavala se ovako: stvorite li dvije oprečne strane i dovedete ih u sukob
stvorit ćete treću silu, svojevrsnu sinkronizaciju ove dvije. Proces je poznat kao
„teza protiv antiteze = sinteza": jedan novi red i poredak. Marx, Nijemac, vodi­
lja boljševičkih revolucionara, revno je proučavao Hegelova djela. Razlika među
njima sastojala se u tome što je Hegel pričao o duhu i umu, dok je Marx odbacivao
koncept Boga i onostranog života. Bio je materijalist. Ovaj je svijet za njega bio sve
što postoji (barem se tako javno izjašnjavao). Jednom je izjavio: „Preokrenuo sam
Hegela naglavačke". Učinivši to, ujedno je otkrio nevjerojatno djelotvorno oruđe za
usmjeravanje svijeta prema centraliziranoj kontroli.
Marx je bio član tajnog društva iz mreže Elite/Iluminata/Bralstva pod nazivom
Liga pravednih, koja je kasnije postala Komunistička liga. Liga pravednih bila je
izdanak „Društva za sva doba" koje je igralo jednu od vodećih uloga u Francu­
skoj revoluciji. Još ćemo jednom baciti pogled na Njemačku, postojbinu Bavar­
skih Iluminata. Liga pravednih nazivala se Bund Der Gerechtan ili jednostavno
Bund. Ta je sila stajala iza uspona marksizma koji je bio tek jedna od marioneta.
Zanimljivo, 1. svibnja („Prvi maj") odabran je kao godišnja svetkovina u marksističko-lenjinističkim i socijalističkim zemljama te skupinama širom svijeta.
Bavarski Iluminati, tvorci Bunda, utemeljeni su 1. svibnja 1776. godine. Marx je
bio čvrsto povezan s britanskom aristokracijom preko braka sklopljenog s Jenny
von Westphalen koja je bila u srodstvu sa škotskim vojvodama od Argylla i s
Campbellima. Jedna od njenih pretkinja, Anna Campbell, grofica od Balcarrasa
i Argylla, bila je odgojiteljica kraljevića iz oranske dinastije koji je kasnije postao
kralj Vilim. On je dodijelio povlastice Engleskoj banci i izazvao neizrecivu bijedu
u Irskoj.
Archibald Campbell, prvi vojvoda od Argylla, pridružio se Vilimu kada je ovaj
pošao na putovanje u Englesku kako bi 1688. godine zasjeo na prijestolje. Sa­
dašnji grof od Balcarrasa u srodstvu je s vikontom Cowdrayem (Weetman John
Churchill Pearson) čija je mati bila kći lorda Spencera Churchilla. Neke su to od
rodbinskih veza „narodnog revolucionara" Karla Marxa. Vrlo malena elita ravna
svim tim prividno nepovezanim događajima. Dakle, kada uočite da isti ljudi po­
državaju i financiraju „suprotnosti" kao što su marksizam-lenjinizam, fašizam i
kapitalizam, ne rade to zbog toga što bi bili zbunjeni ili ludi. Oni stvaraju suprot­
stavljene „strane" koje se mogu dovesti u sukob u kojemu će se jedna s drugom
nadmetati i proizvesti novu silu, još jedan izarn - Novi Svjetski Poredak. Teza
nasuprot antiteze = sinteza. Naj(ra)zornije se to očitovalo u načinu na koji je Elita
/
istina
ce
vas
osloboditi
stvorila, financirala, te dovela kapitalizam i komunizam u sukob s fašizmom u
Drugom svjetskom ratu (slika 6). Time je ostvarena željena sinteza: osnivanje Uje­
dinjenih naroda i Europske zajednice. „Hladni rat" između kapitalizma i komu­
nizma vodi k još jednoj sintezi na tragu Elitom nadahnutih „narodnih revolucija"
diljem bivšeg Sovjetskog Saveza. Ljudima su prodali floskulu da se politička uvjere­
nja u jednoj krajnosti mogu izraziti komunizmom (krajnjom Ljevicom), a u drugoj
fašizmom (krajnjom Desnicom). Dio je to obmane kojom se od nas želi sakriti što
se uistinu događa. Fašizam i komunizam nisu suprotnosti, samo ih se tako prikazu­
je. I kod jednog i kod drugog radi se o središnjoj kontroli od strane vrlo uske elite.
Politički spektar zapravo obuhvaća slobodu izražavanja, mišljenja i načina života
na jednom kraju te autokratski sustav vladanja (fašizam/marksizam-lenjinizam) na
drugom. Ali, zanimljivo, marksisti napadaju fašiste zbog njihovih opredjeljenja i
obratno! Ove „suprotnosti" stvorila je Elita kako bismo imali dojam da se radi o
krajnostima koje oni tada mogu iskoristiti i izazvati sukob koji će dovesti do sinteze
- centraliziranih globalnih institucija kojima teže. A politički „radikali" ili, kako ih
ja nazivam, „radikali roboti", na prijevaru su uvučeni u igru u kojoj su igrali jednu
od ključnih uloga. I još je uvijek igraju.
Primjenom preinačene Hegelove filozofije Elita i sve te obitelji i organizacije
umiješane su u takvu manipulaciju ljudske rase da bi trebalo, želimo li iznijeti ci­
jelu priču, napisati tone knjiga koje ne bi stale u čitavu jednu knjižnicu. Čak bi i
tada međupovezanost i unakrsne reference imena i organizacija bili tako zamršeni
da bi ih teško bili razabrati. Nije mi namjera ubiti vas dosadom. No, istovremeno
bih želio iznijeti dovoljno detalja kako bih pokazao da ideja o nekoj uskoj eliti koja
može i uspijeva kontrolirati svijet i vaš život nije nikakva „teorija" već dokaziva
činjenica. Dakle, u preostalom dijelu ovog poglavlja pozabavit ću se trima glavnim
događajima iz ranih godina prošlog stoljeća koji daju naslutiti daje verzija povijesti
koja nam se servira u školi i medijima znatno drukčija od istine. To su Prvi svjetski
rat, Ruska revolucija i stvaranje države Izraela. Svim tim događajima manipulirala
je ista šačica ljudi.
Prvi svjetski rat
Kaiser Wilhelm II bio je vladar Njemačke početkom prošlog stoljeća, ali politikom
su manipulirali ljudi postavljeni u administraciju od strane Elite, baš kao i u Velikoj
Britaniji (Milner) te u Sjedinjenim Državama (pukovnik House). Ubojstvo nadvoj­
vode Ferdinanda, austro-ugarskog prestolonasljednika, iskorišteno je kao izlika za
početak rata, premda je sukob bio isplaniran davno prije. Za ubojstvo su Austrijan­
ci optužili Srbiju te joj objavili rat. Atentat je 28. lipnja 1914. izvršilo srpsko tajno
društvo pod nazivom Crna ruka kojeg je nadzirala Elita. Ferdinand je sa suprugom
bio otputovao u Sarajevo u Bosni. Dok se automobil kretao k odredištu u zasjedi
su ga čekala šestorica atentatora. Dok je vozilo prolazilo pored njih niti jedan od
šestorice nije nadvojvodu uspio ubiti, pa se činilo daje ovaj preživio napad. Ali nje-
od
Rhodeso
do
propasti
gov se vozač „smeo", skre­
nuo u „krivom pravcu" i
naposljetku zaustavio au­
tomobil ispred jednog od
nadobudnih ubojica - Ga­
vrila Principa - koji je ovu
drugu priliku iskoristio
u potpunosti. Ferdinand
je svome prijatelju, grofu
Czerinu, bio rekao da zna
kako se na nj sprema aten­
tat jer mu je godinu dana
ranije rečeno da su ga Slo­
bodni zidari odlučili ubiti.
U međuvremenu - u to­
čno isto vrijeme u Rusiji
- Grigorij Jefimovič Rasputin, carev najutjecajniji
savjetnik (koji se protivio
ratu), napadnut je nožem
u neuspješnom pokušaju
atentata u Pokrovskoju.
Autor Colin Wilson u svo­
joj knjizi Rasputin piše:
„Između Sarajeva i Pokrovskoja ima pedeset stupnjeva geografske dužine, što
znači da kada je u Sarajevu jedanaest sati, tada je u Pokrovskoju 2.15 h. Neobična
je podudarnost da su dvojica atentatora napala u gotovo istom trenutku - podu­
darnost koja čovjeka navodi da posumnja u'nepristranu povijest'.
Ferdinandova smrt učinila je rat vjerojatnim; Rasputinovo ranjavanje učinilo ga je
sasvim izvjesnim, jer on je bio jedini čovjek u Rusiji koji ga je mogao spriječiti."
Kaiser Wilhelm, uz poticaj svojih savjetnika iz redova Bratstva, podržao je Au­
striju i objavio rat Rusiji i Francuskoj. Započeo je „Veliki rat". Jedan od njegovih gla­
vnih planerà bio je Kaiserov kancelar Bethmann-Hollweg, član bankarske obitelji
Bethmann u Frankfurtu i rođak Rothschilda. 8 Britanija je ušla u rat kao protivnik
Njemačke, a njenim su stopama krenule Sjedinjene Države 1917. godine. Ameriku se
već dugo pripremalo za mogućnost ulaska u rat jer su javno mnijenje huškali mediji.
Kent Cooper, predsjednik Associated Pressa, u izdanju časopisa Life od 13. studenog
1944. napisao je:
;
istina
će
vas
od
osloboditi
„Prije i tijekom Prvog svjetskog rata velika njemačka novinska agencija, Wolff,
bila je u vlasništvu europske bankarske dinastije Rothschild, a glavno je sjedište
imala u Berlinu. Jedan od vodećih članova te tvrtke također je bio osobni ban­
kar Kaisera Wilhelma (Max Warburg). U carskoj Njemačkoj u stvari se dogodilo
to da se Kaiser poslužio Wolffom s ciljem da ujedini i isprovocira svoje podanike
u tolikoj mjeri da požele ući u Prvi svjetski rat. Dvadeset godina kasnije pod
Hitlerom, obrazac je ponovila i strahovito pojačala organizacija DNB, kročivši
stopama Wolff a."
U svojoj autobiografiji Uklonjene prepreke (Barriers Down) Cooper dodaje daje
dinastija Rothschild kupila udjel u tri vodeće europske izvještajne agencije: Wolff \x
Njemačkoj, Havas u Francuskoj i Reuters u Engleskoj. Za one koji na znaju na koji
način djeluju mediji: izvještajne agencije daju izvještaje s vijestima svim novinama i
ograncima medija tako da ono što oni kažu često ponavljaju svi mediji. „Taje vijest
zacijelo istinita jer su je objavili svi mediji", znaju ljudi često reći. Svi su je objavili
zato što tiskaju istu informaciju iz istog izvora - izvještajne agencije. Vrijedi zapazi­
ti daje 28. travnja 1915. baron Herbert de Reuter, ravnatelj agencije Reuters, „poči­
nio samoubojstvo". Uslijedilo je to nakon kraha banke Reuters. Baruna je zamijenio
sir Roderick Jones koji u svojoj autobiografiji izvještava da „...Nedugo nakon što
sam naslijedio baruna Herberta de Reutera 1915. godine, slučajno sam dobio poziv
g. Alfreda Rothschilda, tadašnje glave britanske dinastije Rothschild da odemo na
ručak u povijesnom New Courtu, u poslovnom središtu grada".
O čemu su razgovarali odbija otkriti. Što mislite, o čemu?
Ma koliko se to isprva činilo zapanjujućim, veze između židovske dinastije
Rothschild i izazivanja svjetskih ratova (u kojima je užasno propatio ogroman broj
Židova) počinju se lagano nazirati.
Prema strategiji Elite, trebalo je uključivati SAD i pojačavati poslijeratne zahtje­
ve za jednom svjetskom vlašću kako bi se spriječili budući ratovi. Nije to bio preve­
liki problem jer je predsjednik Woodrow Wilson činio sve što bi mu njegov glavni
„savjetnik", pukovnik House (Kom. 3 0 0 ) , rekao da učini. Godine 1915. kada su
Nijemci potopili američki „putnički" brod Lusitaniju poslužilo je to kao izlika da
SAD objavi rat, upravo kao što je ubojstvo Ferdinanda bilo poslužilo Nijemcima,
i kao što će napad na Pearl Harbor poslužiti Amerikancima u Drugom svjetskom
ratu. Lusilania je nagnana da uplovi bez pratnje u područje poznate aktivnosti go­
lemih njemačkih podmornica, a ljudi na brodu su žrtvovani da bi se zadovoljile
grozomorne ambicije Elite. U arhivu američkog Ministarstva financija predsjednik
Wilson je sakrio dokaze da je Lusitania nosila vojnu opremu Britancima. 9 Ona nije
bila „isključivo putničko" plovilo, kako se tvrdilo (u skladu s propagandom) sa svr­
hom izazivanja ogorčenja u američkom javnom mnijenju. Alfred Gwynne Vandeibilt iz obitelji Istočnog establišmenta nalazio se na Lusitaniji kada je potonula. Prije
negoli je isplovio iz New Yorka na brod je stigao brzojav u kojem se Vanderbil«
Rhodesa
do
propasti
upozorava da ne putuje, ali ga ovaj nije dobio i to ga je stajalo života. Očigledno je
netko točno znao što se priprema.
Manipulacija s ciljem guranja Amerike u rat vršena je kroz tri glavne organizacije:
Vijeće nacionalne obrane, Pomorsku ligu i Ligu za uspostavu mira. Medu članovima
Vijeća za nacionalnu obranu bio je rotšildski agent Bernard Baruch. Kao predsjednik
Odbora za ratnu industriju tijekom rata, Baruch je imao, po njegovim vlastitim ri­
ječima „...vjerojatno veću moć od možda ijednog drugog čovjeka u vrijeme rata...".10
IJ pomorskoj ligi glavnu je riječ vodio J. R. Morgan. Među glavnim igračima Lige za
uspostavu mira bili su Elihu Root, J. R. Morganov odvjetnik; Perry Belmont," ameri­
čki agent Rothschilda i Jacob Schifi"iz rotšildske tvrtke Kuhn, Loeb and Co. Pomoćnik
ministra pomorstva u to doba bio je stanoviti Franklin Delano Roosevelt koji je do­
djeljivao velike pomorske ugovore mnogo prije negoli je uopće bilo govora o ulasku
Amerike u rat, baš kao što će činiti nekoliko godina kasnije u svojstvu predsjednika
prije i za vrijeme Drugog svjetskog rata.
Još jedna potvrda da je Prvi svjetski rat isplaniran u svrhu dugoročnijih ciljeva
došla je 1950-ih s nalazima istrage koju je proveo američki Kongres preko Reeceovog
odbora, a u vezi djelovanja Carnegiejeve zaklade za međunarodni mir. Ispostavilo
se da je to organizacija posvećena izazivanju ratova! Jedna je iz mreže takozvanih
porezno povlaštenih fondacija pokrenutih od strane obitelji Carnegie, Rockefeller i
Ford, koje pak pomažu financirati plan za uvođenje Novog Svjetskog Poretka. Nor­
man Dodd, direktor istraživanja u Reeceovom odboru, iznio je otkrića svoje istražiteljice Kathryn Casey. Dodd je rekao da je na jednom sastanku povjerenika Carnegieja
postavljeno pitanje: „Ako želite promijeniti život čitavog jednog naroda ima li, od
sredstava poznatih čovjeku, išta učinkovitijeg od rata?" Zaključeno je da nema, pa je
sljedeće pitanje povjerenicima bilo: „Kako da u rat uključimo Sjedinjene Države?"
Dodd nastavlja:
»A zatim su postavili pitanje:'Na koji ćemo način kontrolirati diplomatsku mašine­
riju Sjedinjenih Država?'Odgovor je glasio:'Moramo nadzirati Ministarstvo vanjskih
poslova'. Sada stižemo do onoga što smo već ustanovili... da svako imenovanje na
neki visoki položaj u Ministarstvu vanjskih poslova mora odobriti agencija koju je
oformila Zaklada Carnegie. Na kraju krajeva, bili smo u ratu. Na jednom sastanku
°ko 1917. godine ti su povjerenici imali obraza čestitati sami sebi na prvotnom
donošenju mudre odluke jer su učinci rata već ukazivali na to da se njime može
Promijeniti i da se mijena život u ovoj zemlji. Bio je to datum našeg ulaska u rat;
Postali smo jedna od uključenih strana. Čak su bili toliko drski da su napisali i poslali
brzojav g. Wilsonu, pripomenuvši mu da se pobrine da rat ne završi suviše brzo."12
[moj naglasak]
Dodd kaže da je Kathryn Casey tada pronašla druge zapisnike u kojima se spo­
minje kako Zaklada Carnegie nastoji spriječiti da se život Amerikanaca vrati u svoje
...
/
istina
ce
vas
osloboditi
predratno stanje. Na koncu konca, mijenjanje načina života ljudi bila je glavna svrha
rata. Dodd izvještava da su:
„...došli do zaključka kako, da bi onemogućili povratak na staro, moraju kontrolirati
obrazovanje. Zatim su se obratili Fondaciji Rockefeller i rekli:'Molimo vas da preu­
zmete kontrolu nad obrazovanjem budući da ono obuhvaća teme od velikog zna­
čaja za prilike u ovoj zemlji'. I dogovor je postignut. Potom su zajedno odlučili daje
ključna stvar podučavanje američke povijesti te da ga moraju promijeniti. Stoga su
pristupili nekima od, kako bismo ih nazvali, najistaknutijih američkih povjesničara
toga vremena s namjerom da ih navedu da promijene način na koji prikazuju po­
vijesna zbivanja.""
Zbog toga se informacije iz ove knjige o stvarnoj pozadini svjetskih događaja nika­
da nisu učile u školama ili na fakultetima. Ukoliko vam se onemogućuje da o nečemu
saznate čitavu priču to je zato (sa stajališta manipulatora) što bi za vas bilo opasno
da to znate. Odatle i moja pobuda da napišem ovu knjigu. Vaše je pravo da budete
opasni!
Ruska revolucija
S Prvim svjetskim ratom u tijeku još je jedan potez Elite počeo donositi plodove:
Ruska revolucija 1917. godine. Odvijala se na isti način kao i Francuska revolucija.
Elita je prouzročila gospodarski kaos, a vladajući diktator, car, išao im je na ruku time
što je odbijao uvesti demokraciju i dati više prava običnom puku. Godine 1905. ma­
nipulacijama Rotschilda car je natjeran da uđe u rat s Japanom kako bi se potkopala
ruska privreda i posijalo sjeme nemira u stanovništvu. Rothschildi su rekli caru da će
oni financirati rat, dok je u Sjedinjenim Državama kompanija Rotschildovih, Kuhn,
Loeb and Co, kradomice financirala Japance. Potom je 1914. došao rat s Nijemcima,
tijekom kojeg je ruska vojska neprestano slabljena vanjskim utjecajima. Jedan od na­
čina na koji Elita upravlja ratovima jest slanje lošijeg oružja strani za koju žele da
izgubi ili pak otezanje s isporukom oružja. Godine 1915. britanski ministar financija
i skorašnji premijer Lloyd George (Kom. 300) primijetio je da naoružanje naručeno
za rusku vojsku kasni pet mjeseci. Znalo se dogoditi da na šest vojnika bude tek jedna
puška. Time se nadolijevalo ulje na vatru revolucije, točno kako je planirano. Elita
je htjela demoralizirali ruske vojnike i potaknuti ih na pobunu. Za odgađanje je bila
odgovorna kompanija Vickers Maxim koju je kontrolirao sir Ernest Cassel, poslovni
suradnik rotšildske tvrtke Kuhn, Loeb and Company. Najviše dionica Vickersa imala
je dinastija Rothschild. 1 4 Britanska vlada otpravila je lorda Kitchenera u Rusiju da
reorganizira njihovu vojsku, ali on se utopio putem kada je bojni brod Hampshire 5.
lipnja 1916. „zagonetno" potonuo u noći. Ma puka slučajnost.
U Rusiji, raspirivala su se trvenja. Prvu (i nešto umjereniju) revoluciju pokrenuo
je Slobodni zidar Aleksandar Kerenski. Kažem „prvu" no zapravo je i prije nje bilo
86
od
Hhodesa
do
propdsti
došlo do jedne druge revolucije koju je vodio princ Lavov. On je planirao uspostaviti
jjgpubliku američkog stila, a car Nikolaj II dotad je već bio abdicirao. No, kao što se
ugodilo u Francuskoj kada se zamašnjak revolucije pokrenuo, nastupila je sljedeća,
mnogo strasnija faza. Stigli su Trocki i Lenjin da preuzmu uzde i uvedu ugnjetavačku
vladavinu poznatu pod nazivom marksizam-lenjinizam. Nije to bila Ruska revolucija.
Bio je to udar na Rusiju od strane američkog financijskog pipca Svjetske Elite kojeg
uglavnom kontroliraju Rothschildi. Lav Trocki, koji je nakon progonstva iz Njema­
čke živio u New Yorku, krenuo je za Petrograd u Rusiji, na parobrodu Kristianiafjord
26. ožujka 1917., noseći sa sobom 10.000 dolara koje su mu dali Rockefelleri. 1 5 U ruci
je držao američku putovnicu koju mu je sredio predsjednik Woodrow Wilson. U
svojoj studiji „Woodrow Wilson: Disciple Of Revolution" Jennings C. Wise piše: „Po­
vjesničari ne smiju zaboraviti da je Woodrow Wilson, usprkos nastojanja britanske
policije, omogućio Lavu Trockom da uđe u Rusiju s američkom putovnicom". 16 Zbi­
valo se to u vrijeme kada se smatralo da američke vlasti pooštravaju provjere u vezi
ulaska mogućih revolucionara u Rusiju na temelju američkih putovnica! Ali, tko je
kontrolirao Wilsona? Predstavnik Elite, pukovnik Edward House (Kom. 300). Kada
je tijekom putovanja brod pristao u Kanadi, Trockog su zadržale kanadske vlasti, ali
su ga ipak pustili i dopustili mu da nastavi svoje putovanje u Rusiju. Znalo se da po­
tpukovnik John Bayne MacLean, osnivač i predsjednik izdavačke kuće Maclean Pu­
blishing, održava bliske kontakte s kanadskom obavještajnom službom. Godine 1918.
napisao je članak koji se pojavio u njegovom vlastitom časopisu pod naslovom „Zašto
smo pustili Trockoga? Kako je Kanada izgubila priliku da skrati rat V 7 MacLean je
iznio brojne nepoznate podatke o Trockom, a mnogi su potvrđeni ili potkrijepljeni
dokazima koji su odonda izašli na svjetlo dana. Kaže da Trocki nije bio Rus već Ni­
jemac, a i drugi obavještajni podaci ukazuju na to da je bolje govorio njemački nego
18
ruski. MacLeanovi izvori su kazali da je Trocki vrlo javno „protjeran" iz Njemačke
u kolovozu 1914. kako bi mu se osigurala vjerodostojnost za ono što treba uslijediti.
MacLean je rekao da su drugi ruski revolucionari koje je organizirao Trocki u Sjedi­
njenim Državama i zapadnoj Kanadi bili „uglavnom Nijemci i Austrijanci koji putuju
izdajući se za Ruse". MacLean nastavlja:
„Pomoću svojih suradnika, prvo su Britanci otkrili da Kerenski, Lenjin i neki ma­
nje važni čelnici praktički rade za Nijemce još od 1915., a 1916. su otkrili njihove
veze sTrockim koji je tada živio u New Yorku. Otada ga je pomno pratila 'Grupa za
protueksplozijsku zaštitu'. Prvih mjeseci 1916. jedan njemački agent doputovao je
brodom u New York. Dopratili su ga agenti britanske obavještajne službe. Njega su
[Trockog] zadržali u Halifaxu, ali, na njihov naputak [britanske obavještajne službe],
Pušten je uz obilate isprike zbog nepotrebnog zadržavanja. Nakon dosta mane­
vriranja stigao je u mali, zapušteni novinski ured u nekoj zabitnoj uličici i ondje
Pronašao Trockog kojemu je nosio važne upute. Od lipnja 1916. sve dok nadzor
n
a d njim nisu prepustili Britancima, njujorška 'Grupa za protuekpslozijsku zaštitu'
S7
/
istina
ce
vas
osioooaiti
od
9
Trockog nije puštala iz vida. Ustanovili su da mu je pravo ime Braunstein' i daje
Nijemac, a ne Rus."
Zanimljivo. Ukoliko je to točno, i komunizam i fašizam (koji su se sukobili u Dru­
gom svjetskom ratu) u velikoj su mjeri stvoreni u istoj zemlji - Njemačkoj - sjedištu
mnogih tajnih društava Elite i postojbini Bavarskih Iluminata Adama Weishaupta.
Kada je Trocki stigao u Rusiju, pridružio mu se Lenjin kojemu je omogućen siguran
prolaz u blindiranom vlaku kroz Njemačku, iz Švicarske do Rusije preko Švedske,
u travnju 1917., u pratnji trideset i dvojice drugih „revolucionara". Put je odobrio i
platio njemački Glavni stožer po naredbama njemačkog Vrhovnog zapovjedništva.
Nijemci su također trošili velike svote financirajući boljševičku propagandu unutar
Rusije. Von Kuhmann, ministar vanjskih poslova, 1917. rekao je Kaiseru:
„Kada su boljševicima počela redovito pristizati novčana sredstva od nas, kroz ra­
zne kanale i pod različitim oznakama, tek tada su bili u mogućnosti da izgrade svoj
organ, Pravdu, te da vode žustru propagandu i značajno prošire prvotno usku bazu
svoje stranke."20
Prema planu, re-revolucija je trebala izvući Rusiju iz Prvog svjetskog rata i sklopiti
s Njemačkom „mir". Upravo se to i dogodilo. Da ponovim, ta zbivanja su višedimenzijska. Ruski „revolucionari" poput Lenjina i Trockog korišteni su da bi se Rusiju
maknulo iz rata, što je išlo u prilog Njemačke. Ali na razini Elite rađala se babaroga
zvana komunizam kako bi se potaknule podjele na osnovu straha i nepovjerenja: ko­
munizam protiv kapitalizma protiv fašizma. Kada se na sceni pojavi strah kojeg iza­
zivaju dvije ili više odijeljenih „strana", tada sazrijeva i plod metode „podijeli (zavadi)
pa vladaj": kontrola. Strah je također i najveći proizvođač negativne energije. Dok su
Trocki, Lenjin i kompanija optuživali kapitaliste, njih su financirali londonski i njujorški bankari. Trockog su citirale ruske novine, Russkoe, kada je rekao da „se Sovjeti
ne mogu svrstati uz ... kapitalističke Amerikance, jer bi to bila izdaja". Ma, zar zbilja,
Lave? U stvari, Trockog i boljševike financijski su i politički podupirali isti ljudi koji
će podupirati Hitlera i fašiste, zato što Elita nema političkih načela. U svojoj autobio­
grafiji Trocki spominje i neke od zajmova dobivenih od britanskih financijera. Mno­
ge je osigurao lord Milner (Kom. 300) iz Okruglog stola i ..Alexander" Gruzenberg
(pravim imenom Michael), glavni boljševički agent u Skandinaviji i vrlo povjerljivi
savjetnik banke Chase National u vlasništvu J. P. Morgana u New Yorku. To je bila
revolucija u režiji Londona i New Yorka, a žrtva je ponovo bio ruski narod.
Gospodin Sređivač stvari između Londona, Wall Streeta i boljševika bio je Olof
Aschberg koji je postao poznat kao Boljševički bankar. Bio je vlasnik banke Nya Banken, utemeljene 1912. u Stockholmu. Aschbergov londonski predstavnik bila je ban­
ka North Commerce koju je vodio grof Grey, prijatelj Cecila Rhodesa i član Okruglog
stola. Još jedan Aschbergov bliski suradnik bio je Max May, potpredsjednik Jamstvene
88
Rhodesa
do
propasti
zaklade J. R- Morgana i voditelj njezinih inozemnih podružnica. Aschberg je nedvoj­
beno bio savršeni posrednik za usmjeravanje novca iz Londona i New Yorka prema
boljševicima. Godine 1915. osnovana je American International Corporation u svrhu
financiranja Ruske revolucije. Njezini direktori predstavljali su interese Rockellera,
Rothschilda, DuPonta, Kuhna, Loeba, Harrimana i Federalnih rezervi. Među njima
su bili Frank Vanderlip (jedan od pripadnika Jekyl Island Group koja je stvorila Fede­
ralne rezerve) i George Herbert Walker, djed predsjednika Georgea Busha.
Rothschildi su također bili izravno uključeni u financiranje revolucije preko Jacoba Schiffa iz tvrtke Kuhn, Loeb and Co iz New Yorka. Međunarodni bankari iz Bri­
tanije, Sjedinjenih Država, Rusije, Njemačke i Francuske sastali su se u ljeto 1917. u
Švedskoj. Dogovorili su se da će Kuhn, Loeb za potrebe Lenjina i Trockog položiti 50
milijuna dolara na račim jedne švedske banke. U jednom članku u časopisu The New
York American Journal od 3. veljače 1949. unuk Jacoba SchifT izjavljuje da je njegov
djed platio dvojici „revolucionara" dodatnih 20 milijuna dolara. Uplata 20 milijuna
dolara boljševicima od strane Elihua Roota (odvjetnika Kuhna Loeba i bivšeg mi­
nistra vanjskih poslova), preko „Fonda za potrebe specijalnog rata" zabilježena je u
kongresnom zapisniku od 2. rujna 1919. Poprilična investicija, ako je istina daje, kao
što pretpostavljaju neki istraživači, Lenjin otplatio Kuhnu, Loebu and Co rubaljsku
protuvrijednost 450 milijuna dolara između 1918. i 1922. godine. A to je sitnica u
usporedbi s dobiti koju su bankari ostvarili eksploatirajući rusku zemlju, privredu i
ljude, da i ne govorimo o krađi carevog zlata i ogromnih financijskih sredstava što su
držana u inozemstvu u istim bankama koje su financirale revoluciju.
Godine 1917. Elita je, pod krinkom misije Crvenog križa u Rusiji, sređivala zadnje
pojedinosti za boljševičko preuzimanje vlasti. Crveni križ u Washingtonu pokrenuo
je kampanju prikupljanja 2 milijuna dolara. Kampanja je bila uspješna samo zahva­
ljujući pozamašnim donacijama njujorških financijera, uključujući i samog J. P. Mor­
gana, koji je priložio 100.000 dolara. Bankari i industrijalci nastavili su preuzimati
kontrolu nad Crvenim križem Sjedinjenih Država i, kako se izrazio Elitin igrač John
Foster Dulles, oni su „američki Crveni križ promatrali kao produženu ruku vlade...".21
Sastav osoblja te misije u Rusiji u kolovozu 1917. govori sam za sebe. U skupini od
dvadeset i četiri osobe samo je sedmero bilo liječnika. Ostali su uglavnom bili njujorški financijeri i njihovi pomoćnici na čelu s Williamom Boyceom Thompsonom
(Kom. 300), prvim stalnim ravnateljem banke Federalnih rezervi u New Yorku. Na­
kon samo mjesec dana liječnici su se vratili, a dr. Frank Billings, profesor medicine
n
3 Cikaškom sveučilištu i službeni vođa misije, navodno je bio zgrožen očiglednim
Političkim aktivnostima ne-medicinskih članova misije. U ekipi su bila i tri ruska
Prevoditelja, sva trojica znani kao boljševici. Jedan od njih, Boris Reinstein, kasnije
Ce
postati Lenjinov tajnik i ravnatelj Uprave za međunarodnu revolucionarnu proP a gandu. 22 Elita se u mnogo navrata poslužila Crvenim križem bez znanja njegovog
a
utentičnog osoblja. Ne samo da je to uvreda naporima koje Crveni križ poduzima,
ec
je i izuzetno opasno za 9 9 % ljudi koji predano rade za tu organizaciju tjerani su-
.
/
istina
će
vas
osloboditi
osjećanjem za muke i nevolje potrebitih diljem svijeta. Zanimljivo, simbol Crvenog
križa također je i simbol Vitezova templara, engleske zastave i simbola što se vijorio
na Kolumbovim brodovima kada je ovaj „otkrivao" taj „Novi svijet" u korist tem­
plara. Crveni križ je osnovan tijekom francusko-pruskog rata 1870. godine kojeg je
izrežirala Elita posredstvom dopisivanja na stranicama našeg starog prijatelja, novina
London Times.
Dok su ti elitni bankari stvarali organizacije koje će podržavati boljševike, istovre­
meno su financirali i uspostavljali protuboljševičke organizacije.
Otto Kahn i članovi Jamstvene zaklade Morgan osnovali su skupinu nazvanu Uje­
dinjeni Amerikanci (United Americans) koja je puštala u opticaj protukomunističku
i protužidovsku propagandu. Istinski protivnici revolucije tako su odbačeni kao „an­
tisemiti". To se radi i dandanas, gdje Robotski radikali mentalnog sklopa tipa „pun
sam svoje vlastite političke čistoće" plešu poput lutaka na koncima koje poteže Svjet­
ska Elita kada sve koji se približe istini prokazuje kao „antisemite". Isto se danas do­
gađa i meni. Sve je to tako predvidljivo. Uzice Robotskih radikala i njihove „oporbe",
Robotskih desničara, vuku isti ljudi! Stvarno tragikomično.
Vraćajući se iz Rusije, William Boyce Thompson nakratko se zaustavio u Londonu
gdje se susreo s britanskim premijerom Lloydom Georgeom. Pridružio im se Tho­
mas W. Lamont iz tvrtke /. P. Morgan, koji je doputovao iz Pariza (gdje je raspravljao
s pukovnikom Edwardom Houseom o preustroju svijeta nakon rata). House je 28.
studenog 1917. poslao brzojav predsjedniku Wilsonu, pozivajući ga da suzbije sve
medijske kritike boljševika: „Neizmjerno je važno da se takve kritike suzbiju", stajalo
je u poruci. Brzojav je pohranjen u strogo povjerljive spise, a objelodanjen je tek šest
godina kasnije. Istraživač Carroll Quigley je rekao da se dinastija Morgan od tamo
negdje 1915. godine ubacivala u Ijevičarske skupine u Sjedinjenim Državama. Prema
svojoj strategiji nastojali su se domoći kontrole, kako „Ljevice" tako i „Desnice", i na
unutarnjem i na međunarodnim planu. 23
Sama Ruska revolucija bila je tek dio Velikog plana zbog čega su vodeći dužnosnici
rotšildski kontrolirane banke Federalnih rezervi iz New Yorka, uključujući Thorn psona, podržavali boljševike. U tom razdoblju vidimo kako Svjetska Elita odlučuje
o poratnim smjernicama i osigurava da političari-marionete to i učine. Thompson i
Lamont sastali su se s Lloydom Georgeom želeći ga uvjeriti da je protuboljševički stav
britanske vlade pogrešan te da bi se vlada trebala pomiriti sa zbiljom koja kaže da se
s Lenjinom i Trockim mora ozbiljno računati.2'1 Lloyd George i njegova vlada - uklju­
čujući lorda Milnera iz Okruglog stola, dakako - prihvatili su gledište Thompsona i
Lamonta. Kada na svim stranama na ključnim položajima imate ovakve nalogoprimce Elite možete raditi gotovo što vas je volja. Odluka Britanaca da se podržavaju bolj­
ševici nije toliko iznenađujuća kada uzmete u obzir da Lloyd George u svemu ovome
nije imao odriješene ruke. Njegov gaje privatni život činio ranjivim na ucjene, a imao
je i obveze prema jednom međunarodnom trgovcu oružjem po imenu Basil Zaharofl
(koji se obogatio prodajući oružje objema stranama u svakom ratu kojem je uspio
oo
nnoaesa
ao
propasti
primirisati). ZaharofT je Lloyda Georgea imao potpuno u vlasti nakon što je udesio
da premijer uleti u ljubavnu aferu s njegovom ženom djevojačkog imena Emily Ann
Burrows iz Knightsbridgea. ZaharofT je također prodavao plemićke naslove koje je
25
bio kreirao Lloyd George. U knjizi napisanoj 1963. godine, naslovljenoj Merlinova
20
maska CLrie Mask Of Merlin, pisac Donald McCormick kaže da je ZaharofT imao to­
liku moć da su „se saveznički državnici i vođe obavezno morali posavjetovati s njime
prije planiranja svakog većeg napada". Woodrow Wilson, Lloyd George i francuski
premijer Georges Clemenceau mnogo su se puta sastali u Zaharoffljevom pariškom
domu. Bilo je to važno za politiku Saveznika prema Rusiji jer je Zaharoff podupirao
boljševike i uskraćivao oružje onima koji su im se suprotstavljali. I on se zauzimao za
boljševičke interese, kako u Londonu tako i u Parizu.
U travnju 1919. britansko Ministarstvo vanjskih poslova izdalo je Bijelu knjigu
(Vladin izvještaj; op. prev.) o stanju u Rusiji koju se moglo kupiti za devet penija, a
koja je otkrivala da su revoluciju bili organizirali i financirali međunarodni bankari.
U njoj se spominje kako su dovođeni „kineski kriminalci" da služe pod boljševičkim
časnicima u strahovladi protiv ruskog naroda. Taj je dokument hitro povučen i zami­
jenjen verzijom koja košta šest penija a koja nije sadržavala te informacije. 27 Neid tvr­
de da je Boljševička revolucija bila Židovska revolucija, ali ja mislim da rabin Marvin
S. Antelman savršeno sagledava situaciju kada piše:
„Prava je istina ta ... da je zavjera postojala, ali nije bila niti židovska, niti katolička,
niti slobodnozidarska. Okupljala je ljude svih vrsta i religija i nacionalnog podrijetla.
Rame uz rame sa Schiffovima, Warburzima i Rothschildima stajali su Morgani i Rockefelleri. UzTrockog su stajali Lenjin i Staljin."28
Koja ih je zajednička tema povezivala? Kult Svevidećeg Oka. Započevši revoluciju,
Elita je sredila da se njeno obavještajno osoblje pošalje u Rusiju. Alfred Milner oda­
brao je jednog agenta, Brucea Lockharta (Kom. 300), da ode u Rusiju i udruži se s
Amerikancem Raymondom Robinsom kojeg je ondje ostavio William Boyce Thom­
pson da vodi - sada bez liječnika - misiju „Crvenog križa" tijekom 1918. godine.
Francuzi su odlučili poslati pristašu boljševika Jacquesa Sadoula, starog prijatelja Lava
Trockog. Sudionici zavjere tako su imali kontrolu nad diplomatskim i obavještajnim
izvještajima koji iz Rusije stižu njihovim vladama. Sa svime time udar Svjetske Elite
na ruski narod bio je potpun. Lenjin i Trocki su nastavili s rashodovanjem institucija
1
skupina radnika koje su se pojavile u ranim danima revolucije. Omražena Ohrana,
»tajna služba" careva, obnovljena je i preustrojena u ono što je naposljetku postalo
KGB. „Narodna revolucija", koja će stotine milijuna ljudi domalo pretvoriti u zato­
čenike u njihovoj vlastitoj zemlji, te uzrokovati smrt i patnju ogromnog broja ljudi u
koncentracijskim logorima, uvelike je pospješila ciljeve Novog Svjetskog Poretka. U
narednim desetljećima igranje na kartu Sovjeta pokazat će se vrlo isplativim.
91
/ istmo ce vos osloboditi
Stvaranje države Izrael
Tijekom Prvog svjetskog rala Elita je također željela osigurati da Britanija prizna ži­
dovsku postojbinu u području koje je tada bilo arapska Palestina. Na scenu je do­
veden politički pokret pod nazivom cionizam sa zadatkom da agitira za židovsku
postojbinu, ali često se taj pokret shvaća pogrešno: svi Židovi nisu cionisti niti su svi
cionisti Židovi. Cionizam nije religija ili rasa; riječ je o političkom pokretu koji se sa­
stoji od ljudi, Židova i ne-Židova, koji podržavaju zahtjeve za priznavanjem židovske
postojbine. Ukoliko to podržavate i vi ste cionist, bez obzira na vašu rasu ili vjerska
uvjerenja. Govoriti da cionizam predstavlja židovsku rasu isto je kao da kažete da
britanska Laburistička stranka predstavlja englesku rasu. Cionizam je u pretprošlom
stoljeću utemeljio jedan ateist, Theodore Herzl, a rabi se kao jedan od paravana Svjet­
ske Ehte i sredstvo da se židovskom narodu u cjelini proda rog za svijeću. Ponuda da
se prizna neka postojbina u Palestini osmišljena je ne samo da se Sjedinjene Države
natjeraju da uđu u rat, nego i da se kasnije izazove „upravljani sukob" i situacija tipa
„podijeli pa vladaj" na naftom bogatom Srednjem istoku. Više od dvadeset godina
poslije Prvog svjetskog rata, 25. travnja 1939., američki senator Gerald P. Nye iz Sje­
verne Dakote otkrio je Senatu neke historijske pojedinosti o priznavanju židovske
postojbine od strane Britanaca te o Prvom svjetskom ratu općenito. Rekao je da su
mu uručeni neki dokumenti pod naslovom „Sljedeći rat". Naziv se odnosio na Drugi
svjetski rat za kojeg su autori tih dokumenata već znali da će se dogoditi. U jednom
od svezaka pod nazivom „Propaganda u sljedećem ratu" također se raspravlja, usput,
kako je američki narod prijevarom naveden da se bori u Prvom svjetskom ratu. U
njemu stoji:
„Neko je vrijeme pitanje kojoj će se strani Sjedinjene Države prikloniti stajalo na
vagi, a konačan ishod možemo smatrati uspjehom naše britanske propagande. Još
moramo uvjeriti Židove. Procjenjuje se da od svih Židova, kojih u svijetu ima otpri­
like petnaest milijuna, ne manje od pet milijuna živi u Sjedinjenim Državama: 25%
stanovnika NewYorka su Židovi.
Tijekom Velikog rata pridobili smo tu golemu američku židovsku javnost obeća­
njem da ćemo uspostaviti židovski nacionalnu postojbinu u Palestini. Ludendorf
je to držao genijalnim potezom savezničke propagande jer nam je omogućio ne
samo da se obratimo Židovima u Americi nego i Židovima u Njemačkoj."29
Amerikanci su u rat stupili 1917. godine. Balfurška deklaracija potpisana je 6.
studenog iste godine, kada je Arthur (lord) Balfour (Kom. 300), britanski ministar
vanjskih poslova i pripadnik uže elite Okruglog stola, službeno priznao Palestinu kao
postojbinu židovskog naroda. Ponovno bismo to trebali sagledati i to s nekoliko ra­
zina. Koliko god propagandisti smatrali da je uvlačenje Amerike u rat bio „genijalan
potez", ipak nisu znali da je njima samima manipulirano da manipuliraju drugima.
Amerika bi ionako bila ušla u rat. Židovska postojbina u Palestini bila je dugoro­
čna strategije Elite, a pomoću tobožnjeg navođenja Amerike u rat htjeli su potaknuti
britanske političare da ju prihvate. Balfurška deklaracija bila je težak udarac Arapi­
ma koji su se, pod vodstvom i uz obećanja Engleza T. E. Lawrencea („Lavvrencea do
Arabije"), borili u korist Britanije protiv Turaka, odigravši više nego bitnu ulogu u
dobivanju rata. Kao nagrada za njihovu podršku, Arapima je obećana puna poratna
samostalnost i nezavisnost, što je potvrđeno službenim dopisima. Lawrence, bliski
prijatelj Winstona Churchilla (Kom. 300), itekako je dobro znao da Arapima koje
predvodi prodaje maglu. Nekoliko godina kasnije Lawrence je rekao:
„Riskirao sam da me optuže za prijevaru zbog svojeg uvjerenja da nam za brzu
i laku pobjedu na Istoku treba pomoć Arapa, te da je bolje da pobijedimo i po­
gazimo danu riječ nego da izgubimo... Arapski zanos bio je naše glavno sredstvo
pobjede u Istočnom ratu. Stoga sam ih uvjerio da Engleska drži do svoje riječi,
kako po sadržaju tako i po duhu. Obodreni time, izvršili su svoja junačka djela; ali,
naravno, našim se zajedničkim pothvatima nisam ponosio, već sam bio ojađen i
postiđen."30
Dok su Lawrence i Britanci Arapima obećavali nezavisnost, istovremeno su se dru­
goj strani obavezali da će im prepustiti Palestinu kao židovsku postojbinu. Lawrence,
Milner i Victor Rothschild međusobno su se poznavali. Balfurška deklaracija nije
bila službena objava Ministra vanjskih poslova Donjem domu parlamenta. Pojavila
se u obliku, kao što smo mogli i očekivati, pisma nastalog u prepisci između Arthura
Balfoura (Kom. 300) iz rotšildski financiranog Okruglog stola te lorda Lionela Waltera Rothschilda (Kom. 300), predstavnika Engleskog saveza cionista potpomognu­
tog novcem Rothschilda. Napisao ga je vodeći glas u ratnoj vladi Lloyda Georgea,
najutjecajnija figura Okruglog stola, lord Milner (kojega je predsjednikom Rio Tinto
31
Zinca postavio lord Rothschild). Balfurška deklaracija bila je dekret Rothschilda/
Svjetske Elite a ne dio nekog demokratskog postupka. U Balfourovom se pismu lordu
Rothschildu, za kojeg mnogi smatraju da ga je napisao lord Rothschild (u savezu s
Alfredom Milnerom) kaže:
„Veliko mi je zadovoljstvo prenijeti vam, u ime Vlade Njenog veličanstva, sljedeće
očitovanje o razumijevanju židovskih cionističkih težnji koje je predloženo Vladi
i odobreno: članovi Vlade Njenog veličanstva s naklonošću gledaju na usposta­
vljanje nacionalnog teritorija za židovski narod u Palestini, i taj će se cilj svakako
nastojati postići, s time da se jasno podrazumijeva kako se neće poduzimati ništa
što bi ugrozilo građanska i vjerska prava postojećih nežidovskih zajednica u Palesti­
ni [dobra fora!], ili prava i politički status kakvog uživaju Židovi u svakoj zemlji. Bio
bih vam zahvalan kada biste o ovom očitovanju (deklaraciji; op. prev.) obavijestili
Cionistički savez."
.
/
I 3 L I I I U
«-C
VLO
UJ
uu
I U U U U111
ni
I U U C S U
uu
ui
uuuiii
33
Premda su manje od jedan posto stanovništva Palestine činili Židovi, ipak je to
pismo kasnije predstavljalo temelj na kojem će se dijeliti poratni svijet a arapska
kontrola nad Palestinom predati u tuđe ruke. Ponajmanje se to činilo radi dobrobiti
Židova, iako su arhitekti tog poteza - Rothschildi - i sami Židovi, ako ni po čemu
drugom a ono po imenu. Uporište u tom dijelu Srednjeg istoka davalo je šire strate­
ške mogućnosti eksploatacije nafte i rada na ostvarivanju Novog Svjetskog Poretka.
Smatram da je rabin Marvin S. Antelman u pravu kada dinastiju Rothschild pove­
zuje s klikom Svevidećeg Oka koja nastoji uništiti judaizam. Neke se stvari mogu
radili u ime židovskog naroda kao cjeline, ali ne i u njegovu korist. Elita i mnogi
unutar židovske hijerarhije koriste židovski narod kao topovsko meso. Niti je istina
da genetsko podrijetlo većine današnjih Židova vodi do drevnog Izraela, što je inače
tvrdnja kojom se opravdava okupacija Palestine. Iz istog razloga izraz „antisemitski"
neprestano se pogrešno koristi.
Osobno, ne tiču me se boja i genetsko podrijetlo nečijeg fizičkog tijela. Ono je
sredstvo za doživljavanje iskustava i ništa drugo. Svi smo mi aspekti jedni drugih. No,
budući da mnogi ljudi genetikom svojih tijela opravdavaju vlastite postupke stvari
ovdje trebamo pojasniti. Riječ „semitski" dolazi od rase ljudi u drevnom Sumeru od
kojih potječu, kako su sami tvrdili, biblijski Židovi. Sem ili Šem, jedan od Noinih
sinova iz biblijskih pripovijesti, navodno dolazi od te genetske linije, a podrijetlo te
riječi čini se da bi mogla biti legenda o „Šemjazi", tom „nebeskom sinu i božanskom
anđelu čuvaru".
Još jedan vanzemaljac, gotovo sam siguran. No, prema pisanju nekoliko židovskih
pisaca, uključujući Arthura Koestlera u njegovoj knjizi Trinaesto pleme (Tfie Triirteenth Tribe)}\ svojem genetskom podrijetlu vrlo malo današnjih Židova može pronaći
trag u semitskoj liniji toga razdoblja i/ili u semitskoj liniji u Palestini i Izraelu u vrije­
me Ješue (Isusa). Umjesto toga, oni su genetski potomci jednog naroda tursko-mongolskog-nordijskog podrijetla pod nazivom Hazari, koji su se 740. godine preobratili
na židovsku vjeru.
Hazari su živjeli u južnoj Rusiji između Crnog i Kaspijskog mora. Nalazili su se
između kršćanskog i islamskog svijeta, a njihov je vođa odlučio prihvatiti židovsku
vjeru kako bi izmakao kandžama drugih sila i carstava. Većina današnjih Židova, kaže
Koestler, potječu od tih ljudi, a ne od genetske linije Semita. Zapravo, kada nekoga
nazovete „antisemitom" u biti ste ga nazvali „anti-Arapom" zato što staroj semitskoj
rasi pripada više Arapa nego Židova!
Nakon raspada Hazarskog carstva do početka trinaestog stoljeća ljudi koji su pri­
svojili židovsku vjeru ostali su u Rusiji ili su, u slučaju većine, krenuli u ono što će
kasnije postati Balkan, Litva, Poljska i Njemačka. Slijedom tih gibanja nastao je jezik
znan kao jidiš. To je mješavina hebrejskog, poljskog i njemačkog. Ime Rothschild
dolazi od izraza Red Shield, simbola hazarskih „Židova" u istočnoj Europi (njem.
rotes schild = engl. red shield). Obitelj Rothschild povijesno je s Palestinom povezana
94
onoliko koliko su s Palestincima povezani Eskimi. „Židovski" orlovski nos ne vuče
podrijetlo iz biblijskog Izraela. Genetski mu se korijeni nalaze na Kavkazu. Klasično
židovsko lice Ješue (Isusa) je mit. On ni približno ne bi tako izgledao. Jednostavno
zato što nije rođen u južnoj Rusiji. Kao što piše Koestler: „Antropologija se slaže s po­
viješću u pobijanju općeprihvaćenog uvjerenja da židovska rasa potječe od biblijskog
plemena". U novinama Church Times od 24. siječnja 1992. kršćanski biskup Hugh
Montefiore, po rođenju Židov, je rekao: „Antisemitizam je izgrađen na temeljima
moćnog rasnog mita, kojeg su podjednako prihvatili i Židovi i antisemiti". No, upravo
su pripadnici genetske struje koja nema ama baš nikakvih veza s Palestinom stajali
iza stvaranja Izraela i današnjeg upornog gaženja palestinskih prava.
Židovski pisac Alfred M. Lilienthal ide i dalje. On kaže da židovska „rasa" kao ta­
kva ne postoji. Biti „Židov" znači slijediti židovsku religiju, što nema nikakve veze s
rasom jer, kaže on, ljudi bezbrojnih rasa preobraćali su se na židovsku vjeru tijekom
tisuće godina, stvarajući tako šaroliki koktel različitih genetskih struja koje su same
sebe nazivale židovskim. U svojoj smjeloj knjizi Izrael: po kojoj cijeni?(What Priče
Israel?), Lilienthal ističe:
„Najuvjerljivi argument kojeg bi židovski nacionalist mogao dati u prilog cionizmu zasniva se na hipotezi o 'hebrejsko-semitskoj rasi'. Ali glavninu pripadnika
takve'rase'našli bismo među arapskim narodima Srednjeg istoka, od kojih gole­
ma većina ne ispovijedaju židovsku vjeru. Arapi, ljuti neprijatelji Izraelaca koji su
se vratili u takozvanu 'postojbinu svoje rase', najviše sliče onim Židovima koji su
domorodni Palestini i Srednjem istoku; jer imaju nečistiju hebrejsko-izraelitsku
krv od većine onih koji su'okupljeni'... Optužba da su Arapi antisemiti poprilično
je promašena.
...u stvari, jednoglasan je zaključak svih antropologa, od VVeissenberga, Hertza i
Fishberga (koji su i sami Židovi), do Boasa, Ripleya, Meada, Pittarda i ostalih, da
gdjegod ima Židova, oni uvelike sliče ljudima među kojima žive. Čak i oni koji
imaju uobičajena obiteljska imena kakva se navodno mogu povezati s drevnim
hebrejskim plemenima, kao što su Levites (Levi) i Kohanim (Kohn, Coehn, Cohn)
vrlo malo sliče jedni drugima. Ne postoji niti jedna rasna značajka zajednička
svima onima koji se deklariraju kao Zidovi."3,1
Takve nijanse promakle su Llovdu Georgeu (Kom. 300) koji je gorljivo zagovarao
postojanje izraelske postojbine u Palestini. Pogledate li što je o toj temi napisao 1920ih, dobit ćete dojam da je pokušavao navesti stanovništvo na krivi put ili je i sam bio
zaveden. U svojoj knjizi Je li to mir ? (Is It Peace?) bespogovorno prihvaća da židovski
narod polaže povijesna prava na Palestinu. 35 On kaže da će jedino uz njihovu pamet i
predanost to područje ponovno postati „zemlja meda i mlijeka" zato što su, u osnovi
- izrazimo li njegove misli jednostavnijim riječima - Arapi za tako što preglupi. No,
95
...
i
oi///u
t_c
vco
njegove tvrdnje, kada u glavnim crtama iznosi cionističke namjere u vezi Palestine, I
mogu se pokazati iznenađujuće naivnima ili sračunate da nas povedu u krivom smje­
ru. Još je vjerojatnije da su beskrajna sredstva pomoću kojih ga se moglo ucjenjivati I
u vezi njegova privatnog života i osobne iskvarenosti djelovala kao „usmjerivač" nje­
gova uma. Kao što se kaže: „Kada nekoga držite za muda, njegovo srce i um nadohvat
su vam". Lloyd George kudi protivnike Balfurške deklaracije kada ovi iznose pretpo­
stavku da su cionistički vođe nastojali uspostaviti „židovsku oligarhiju u Palestini
koja bi stanovnike arapske krvi svela na ropski položaj naspram povlaštene hebrejske
manjine".3(1 Najbolji odgovor na tu optužbu, rekao je, mogao se pronaći u dopisu ko­
jeg je Ligi naroda podnijelo Cionističko udruženje. S distance od preko sedamdeset
godina sumnjam da bi i sam Lloyd George sada navodio taj dopis kao potvrdu da su
njegovi protivnici bili u krivu. U njemu se kaže:
„Židovi ne traže nikakve povlastice, ukoliko se povlasticom ne smatra prilika
da vlastitim naporima i žrtvama obnove zemlju što nekoć bijaše središte na-1
predne i produktivne civilizacije, a koja je dugo podnosila stanje opustjelosti.
Ne očekuju nikakav povlašteni tretman po pitanju političkih ili vjerskih prava. I
Oni predmnijevaju, kao samo po sebi razumljivo, da će svi stanovnici Palestine,
bili oni Židovi ili ne-Židovi, u svakom pogledu imati oslonac u načelu savršene |
jednakosti. Ne zahtijevaju nikakvog udjela u vlasti izvan okvira onoga na što
imaju pravo temeljem Ustava kao građani te zemlje. Ne nastoje moljakati ni­
kakve usluge. Oni ne traže, ukratko, ništa više doli zajamčenih uvjeta za miran
razvoj svoje nacionalne Postojbine kroz vlastite napore te za boljitak na osnovu
vlastitog zalaganja."
Židovsko i arapsko stanovništvo Izraela u svakom će pogledu imati oslonac u na­
čelu savršene jednakosti? Ne očekuju nikakav povlašteni tretman po pitanju politi­
čkih ili vjerskih prava? Stvarno?
Chaim Herzog, predsjednik Izraela, nekoliko je godina kasnije imao ponešto dru­
kčije gledište kada je rekao da „ni na koji način" Arapi ne mogu biti „dionici u zemlji
koja je smatrana svetom za naš narod tisućama godina. Židovima ove zemlje nitko
nije dostojan partner". 37 E, ovo je već bolje! Židovski narod u cjelini (vjera) bio je
žrtva cionizma (političkog pokreta), kojeg kontrolira Svjetska Elita. Vrijeme je da pri­
padnici židovskog naroda (koji je nedužan i nesvjestan zakulisnih igara) uvide kako
se oni, njihov um i njihove emocije, koriste na načine koji služe dugoročnijem planu
za nametanje centralizirane kontrole, a ne za dobrobit njih samih i njihove djece.
Ovo je zasigurno neprijeporno ako govorimo o Anti-klevetničkoj ligi (Anti-Defamation League) B'nai B'ritha osnovanoj 1913. u Sjedinjenim Državama Od tada pa
do danas Anti-klevetnička liga (ADL) djeluje kao obavještajna jedinica koja žigose
kao „antisemita" svakoga tko protuslovi Svjetskoj Eliti ili iznosi sumnje u čestitost
njenih namjera. No, je li ustanovljena u korist židovskog naroda? Ne, nije. Stvorena
96
od
usiuuuuui
Rhodesa
do
propasti
je da se zaštite njujorški gangsteri! Negdje početkom prošlog stoljeća Thomas Bing­
ham, glavni povjerenik Njujorške policije, mafijašima je odlučno bacio rukavicu u
lice. Medu njima je bio Arnold Rothstein, dušebrižnik Meyera Lanskog. On će kasni­
je postati kum združenog organiziranog kriminala koji će pripomoći financiranju i
naoružavanju židovskog terorističkog podzemlja u Palestini, a isto će kasnije učiniti i
za samu državu Izrael. Lansky je ujedno bio jedan od ključnih igrača u ubojstvu pred­
sjednika Kennedyja. Na Binghamovu istragu njujorški su mafijaši odgovorili tako što
su ga proglasili antisemitom. Ovo je diskreditiranje bilo tako uspješno da je Bingham
morao napustiti službu, čime je istraga o mafiji prekinuta.
Napade je koordinirao odbor kojeg je oformio odvjetnik po imenu Sigmund Li­
vingston. Godine 1913. odboru je dan službeni naziv - Antiklevetnička liga.38 Da­
nas je to produžena ruka Mossada, obavještajne agencije Izraelaca/Svjetske Elite koja
stoji iza nekih užasnih događaja, uključujući i ubojstvo Kennedyja. Svrha ADL-a je
da pomaže Svjetskoj Eliti i teroristima koji kontroliraju Izrael, a ne da brani židovski
narod od predrasuda. Ovim se potonjim previše ne zamara.
Postignuti mir
Prvi svjetski rat završio je 1918. uz desetke milijuna poginulih i ranjenih na svim za­
raćenim stranama, nakon najkrvavijeg sukoba u znanoj nam ljudskoj povijesti. Ispla­
nirala ga je i osmislila Elita koristeći se novcem i moći bankarskih krugova i mreže
tajnih društava. Do njega inače ne bi došlo. Nije to bilo djelo ljudske prirode, nego
^manipulirane ljudske prirode. Istovremeno Elita je posijala sjeme (Drugog) svjet­
skog rata: kapitalisti/komunisti protiv fašista, kao i Hladnog rata: kapitalizam protiv
komunizma, udesivši i financirajući Rusku revoluciju. Elita je pobijedila u revolu­
ciji i u ratu. Sada su se pripremali za svoju najvažniju ambiciju - pobijediti u miru.
Nacionalne države Europe imali su točno u onakvom stanju u kakvom su željeli da
ove budu. Rat je za sobom ostavio opustošenu Europu, do grla u dugovima. Europ­
ske države dugovale su bankarima iz redova Elite koji su pozajmljivali novac objema
stranama. U središtu svega toga leži ime J. P. Morgana (Kom. 300). Morganova jam­
stvena zaklada i Elitina korporacija American International Corporation zajmovima
su financirali njemačku špijunažu i tajne operacije u Sjedinjenim Državama i Južnoj
Americi tijekom rala. Otkrio je to Overmanov odbor američkog Senata 1919. godi­
ne. Umiješani u sve to bili su i Rothschildov Kuhn, Loeb and Co i Morganova Chase
National Bank. Odbor je također ustanovio da je Jamstvena zaklada koja je tijekom
f
ata davala zajmove Saveznicima kradomice sređivala druge zajmove za Njemačku
n
a londonskim tržištima novca! Taj je novac u Njemačku prebacivan preko Južne
Amerike. 39
Dok se sve to zbivalo 1915. godine istog tog J. P. Morgana britanska je vlada ime­
novala njenim jedinim posrednikom za nabavu britanske ratnodopske robe od ta­
dašnjih „neutralnih" Sjedinjenih Država, a za sve zajmove od privatnih banaka u
Sjedinjenim Državama Britanija je također postala jamac za svu robu i zajmove iz
/'
istino
će
vas
osloboditi
Amerike koji su davani Francuzima, Talijanima i Rusima. Na kraju rata je Britanija,
nekoć najmoćnija zemlja na svijetu, bila na koljenima. I ponovno, to nije bilo slučaj­
no već planirano. U vrijeme Versajske mirovne konferencije 1919. Britanija je Sjedi­
njenim Državama dugovala 4,7 milijardi dolara u vidu ratnih dugova. Između 1913.
i 1918. britanski nacionalni dug povećao se za 924%, dok su se prihodi kompanija u
vlasništvu Svjetske Elite vinuli do neba. Prema austrijskoj autorici Gertrude Elias u
godinama Prvog svjetskog rata samo se kapital DuPonta (Kom. 3 0 0 ) povećao s 83 na
308 milijuna dolara. 10 „Pobjednički " vode Saveznika u Versaillesu bili su VVoodrovv
Wilson, Lloyd George i Georges Clemenceau. Sastali su se sa svojim „savjetnicima"
kako bi donijeli odluku o ratnoj odšteti koju Njemačka treba platiti pobjednicima teo
uvjetima mirovnog sporazuma. Versajski sporazum i njegovi izdanci urodit će poja­
vom Lige naroda, prvog pokušaja Elite u uspostavi tajne svjetske vlade te osnivanjem
Svjetskoga suda u Haagu u Nizozemskoj. Potonji će kasnije potvrditi da je Izrael ži­
dovska postojbina, predajući u međuvremenu kontrolu nad Palestinom Britancima,
te će vratiti svjetsku privredu zlatnom standardu, procesu pri kojem se valute vežu uz
zlato. Tko je kontrolirao zlato? Rothschildi i drugi financijeri iz redova Elite.
Elita je također kontrolirala događaje i odluke u Versaillesu. Woodrowa Wilsona
ondje su „savjetovali" pukovnik House (Kom. 300) i Bernard Baruch, obojica pred­
stavnici Rothschilda i Elite; savjetnici Lloyda Georgea (Kom. 300) bili su lord Milner
(Kom. 300) iz Okruglog stola i sir Phillip Sassoon, izravni potomak Mayera Amschela
Rothschilda; Clemenceau je kao savjetnika imao Georgesa Mandela, svog ministra
unutarnjih poslova, čije je pravo ime bilo Jeroboam Rothschild. U Američkoj prego­
varačkoj komisiji o miru također su bili i braća Dulles; Warburzi (Max iz Njemačke
i Paul iz SAD-a); Thomas W. Lamont iz /. P. Morgana; ministar vanjskih poslova
Robert Lansing, ujak braće Dulles i Walter Lippman (Kom. 300) koji je (s Houseom
i ostalima) bio jedan od glavnih tvoraca Lige naroda i osnivač američkog ogranka
Fabijanskog društva. Njihov domaćin u Francuskoj bio je barun Edmund de Rothsc­
hild, vodeći manipulator i agitator stvaranja židovske države u Izraelu.
Tri vođe (marionete) u Versaillesu uspostavili su dva odbora koji će raditi na po­
jedinostima poratne politike. Jedan se nazivao Ekonomski odjel, a drugi je bio Fi­
nancijski odbor. Woodrow Wilson imenovao je Bernarda Barucha za predstavnika
SAD-a u Ekonomskom odjelu, a Thomas W. Lamont iz /. P. Morgana zagovarao je
američke (Elitine) interese u Financijskom odboru.
Baruchova skupina je odlučila da Njemačka treba platiti 12 milijardi dolara za ra­
tnu štetu što je, zajedno s drugim ograničenjima nametnutim njemačkom gospodar­
stvu, predstavljalo smrtnu presudu za novu Njemačku Republiku, poznatu kao Vajmarska republika. Nastalo stanje osiguralo je uvjete koji će dovesti do dolaska Adolfe
Hitlera na vlast. Financijski odbor sastao se kasnije u Bruxellesu kako bi odlučio o
povratku na zlatni standard. Učinak koji je takva odluka izazvala na valute posve
je onemogućio Njemačku da ratnu odštetu plati. Financijske posljedice povratka na
zlatni standard za svaku naciju Odboru je pojasnio profesor Gustav Cassel iz Šved-
od
Rhodesa
do
propasti
ske> ali uzalud. Sve te odluke usklađene su na način da u Europi stvore okolnosti koje
će dovesti do sljedećeg rata i promicanja Novog Svjetskog Poretka. Zlatni je standard
Ronačnici izazvao takav kaos i patnju da ga se moralo napustiti, no šteta je dotad već
u
bila učinjena.
Pukovnik House napisao je prvi nacrt onoga što je postalo Pakt Lige naroda, a o
čuvenih četrnaest točaka predsjednika Wilsona za Versajsku konferenciju uglavnom su
odlučivali članovi skupine sazvane od strane pukovnika Housea. Skupina je bila zna­
na pođ nazivom „Istraga". Njeni su članovi odreda bili manipulatori Novog Svjetskog
Poretka, ljudi poput Johna Fostera Dullesa, budućeg američkog ministra vanjskih po­
slova i njegova brata Allena, budućeg ravnatelja CIA-e. Godinama ranije House je bio
napisao roman pod naslovom Philip Dru: Administrator, za kojeg je kasnije priznao da
govori o činjenicama prikazanim kao fikcija. U toj knjizi ocrtao je glavne obrise svoje
filozofije Novog Svjetskog Poretka.41 Biograf predsjednika Wilsona, George Sylvester
Viereck, kaže da je: „Wilsonova administracija pukovnikove je ideje prebacila sa stra­
nica romana na stranice povijesti".42 U svojem romanu, objavljenom anonimno dvije
godine prije negoli je Prvi svjetski rat uopće i počeo, predložio je osnivanje „... Lige na­
roda". Sedam godina kasnije isti taj naziv uzet je za organizaciju osmišljenu da nametne
svoju volju nacionalnim državama pod izlikom okončanja ratova koje su njeni tvorci i
izazvali! Stvorite problem, a zatim ponudite rješenja. Rockefelleri su darovali novac za
izgradnju sjedišta Lige naroda u Ženevi u Švicarskoj, a kasnije će pokloniti zemlju na
kojoj je izgrađena upravna zgrada Ujedinjenih naroda u New Yorku.
Liga naroda doživjela je neuspjeh usprkos velikim naporima pristaša svjetske Vlade
zato što nisu uspjeli uvjeriti dovoljno predstavnika u američkom Kongresu da ju podr­
že. Kada Sjedinjene Države nisu podržavale tu ideju ona je bila osuđena na neuspjeh.
Moguće je daje Drugi svjetski rat isplaniran kako bi se povećala moć Lige naroda koju
bi se pak pretvorilo u konačnu svjetsku vladu. No, korak unazad je značio da Elita, po­
moću sljedećeg rata, mora uvesti nasljednika Lige. I, dok se Liga naroda urušavala, iz
njenih su temelja već nicali Ujedinjeni narodi kakve imamo danas.
IZVORI
1 Rabin Marvin S. Antelman, To Eliminate The Opiate, str. 71-72,82-83.
2 Istraživačica zavjera Kitty Little koja je imala mnoge osobe od povjerenja na najvišim
razinama bivše Rodezije, kaže da je uloga Rhodesa krivo protumačena. Ona kaže da
je Rhodes spriječio Rothschilde da zadobiju kontrolu nad južnoafričkom industrijom
zlata. Kao posljedica toga, kaže, njega su pokušali okriviti za nedjela stvarnog čelnika
Okruglog stola, Alfreda Milnera.
3
Carroll Quigley, The Anglo-American Establishment (Books In Focus, New York, izdanje
•2 1981.), str. 312.
/
istina
će
vas
osloboditi
4 Ibid., str. 5
od
Rhodesa
do
propasti
dokazuju da su vladini dužnosnici bili tajni agenti Zaharoffa - uz znanje Lloyda Geor-
5 Carroll Quigley, Anglo-American Establishment, str. 197.
gea!
6 Ove informacije o Rockefelleru i Morganovoj imovini dolaze iz knjige Wall Street And
The Bolshevik Revolution Anthonyja C. Suttona (Veritas Publishing, Morley, Western
Australia, 1981.), str. 49-50.
27 Dr. Kitty Little, subversive Infiltrators Into Westminster And Whitehall. Promotion
Of A Federal Europe." Podnesak Nolanovom odboru za praćenje standarda u javnom
životu (siječanj 1995.), str. 4, odlomak 16.
28 Rabin Marvin S. Antelman, To Eliminate The Opiate, str. 15.
29 Kongresni zapisi, 76. Kongres, svezak 84, br. 82, str. 6597-6604.
7 The New Order, Our Secret Rulers, str. 17.
8 The New Order, Our Secret Rulers, str. 10.
9 Jim Keith, Casebook On Alternative 3 (MumiNet Press, Lilburn, SAD, 1994.), str. 20.
10 Ovo je rečeno na saslušanju kojeg je održao poslijeratni Odbor Graham, koji je istra­
živao Barucha.
11 Perry Belmont je bio sin Augusta Belmonta, bankara, Rothschildova agenta koji je
financirao Uniju i manipulirao zbivanjima u njoj. Ona je bila jedna od strana u ameri­
čkom „Ratu za nezavisnost".
30 „Documents on British Foreign Policy, 1919-1939", prvo izdanje, svezak IV, str. 245247.
31 Insajder, Carroll Quigley, u knjizi The Anglo-American Establishment, piše: „Ova de­
klaracija, oduvijek znana kao Balfurška deklaracija, trebala bi se ipak zvati 'Milnerova
deklaracija', budući da je Milner bio stvarni sastavljač teksta te je, očito, bio njegov gla­
vni pobornik u Ratnoj vladi. Ova činjenica nije objelodanjena sve do 21. srpnja 1937."
(str. l69).Tako je lord Milner, svjetlost vodilja u Okruglom stolu, sastavio Balfuršku de­
klaraciju pišući zapravo pismo lordu Rothschildu, koji je financirao i kontrolirao Okrugli
stol! Kakve su, onda, izglede za postizanje pravde uopće imali Palestinci?
12 Norman Dodd iznio je ta otkrića u razgovoru s piscem Williamom H. Mcllhanyjem II,
objavljenom u njegovoj knjizi iz 1980. godine, The Tax Exempt Foundations (Arlington
House, Westport, SAD).
13 Izvještaj „Posebnog kongresnog odbora za istraživanje zaklada izuzetih iz poreznih
obveza", iz 1954. Nazvan je po njegovu predsjedniku, predstavniku B. Carrollu Reeceu
izTennesseeja.
objavio Hutchinson & Co 1976. godine). Vidi također knjigu Douglasa Reed Controllers
OfZion, (Dolphin Press, 1978.).
32 Arthur Koestler, The Thirteenth Tribe - The Khazar Empire And Its Heritage, (prvotno
14 The New Order, Our Secret Rulers, str. 35.
33 Secret Societies,
15 The New Order, Our Secret Rulers, str. 76. Rockfelleri su zaradili nezamislive količine
novca eksploatirajući Rusiju i Sovjetski Savez te dovodeći manipulacijama na vlast svo­
je ljude poput predsjednika Gorbačova.
16 Jennings C. Wise, Woodrow Wilson: Disciple Of Revolution (Paisley Press, New York,
1938.).
34 Alfred M. Lilienthal, What Price Israel? (Henry Regnery, Chicago, 1953.), str. 223-224.
35 David Lloyd George, Is It Peace? (Hodder & Stoughton, London, 1923.), str. 246-253.
37 Noam Chomsky, Letters From Lexington (Common Courage Press, Maine, USA, 1990.),
str. 3.
17 Naveo Anthony C. Sutton u knjizi Wall Street And The Bolshevik Revolution (Morley,
38 Michael Collins Piper, Final Judgement, The Missing Link In The JFK Assassination
Australija, 1981.), str. 32-33.
str.
39.
36 Ibid., str 246-253.
Conspiracy (The Wolfe Press, Washington D.C., 1995.), str. 82.
18 Ibid.
39 Američki Senat, Overmanov odbor, 2.2009.
19 Ustaljeniji način pisanja njegova imena je Bronstein.
40 Gertrude Elias, sažeti izvještaj namijenjen opticaju putem internetske mreže (Lon­
don, 1995).
20 Wall Street And The Bolshevik Revolution, str. 39.
21 John Foster Dulles, American Red Cross (Harper, New York, 1950.).
22 Wall Street And The Bolshevik Revolution, str. 78.
41 Pukovnik Edward Mandell House, Philip Dru: Administrator (B. W. Huebsch, New
York, 1912.).
23 Carroll Quigley, Tragedy And Hope (Macmillan, New York, 1966.), str. 938. Ova je knji­
4 2 George Sylvester Viereck, The Strangest Friendship In History: Woodrow Wilson And
ga toliko razljutila manipulatore da je maknuta sa knjižarskih polica. Danas se moze
Colonel House (Liveright, New York, 1932.), str 28.
nabaviti samo piratsko izdanje.
24 Wall Street And The Bolshevik Revolution, str. 46.
25 The World Order, Our Secret Rulers, str. 37. Prema navodima autora Eustacea Mullinsa,
viteški naslov koštao je od 10.000 do 12.000 funti, od čega je 5.000 funti odlazilo Lloydu
Georgeu.
26 Donald McCormick, The Mask Of Merlin (MacDonald, London, 1963.), str. 208.
McCormick također tvrdi da je britanska obavještajna služba otkrila dokumente koji
peto poglavlje
združene fronte
bivanja u povijesti posljedica su borbe između dva stanja uma: jednog koji voli
porobljavati i drugog koji želi oslobađati. Poprište tog natezanja je kolektivni um
čovječanstva.
Z
Posljednjih godina prošlog stoljeća, te prelaskom u novo tisućljeće, ljudskoj je rasi
dana prilika koju nismo imali još od Atlantide, da iz zatvora iskoračimo u mental­
nu, emocionalnu i duhovnu slobodu. Dolazi do zbivanja, koja ću podrobnije opisati
kasnije, u kojima se rastvara zatočujuća vibracija, a Zemlja se vibracijski ponovno
povezuje s ostalim dijelovima stvorenog svijeta. Mi i naš „otac" opet ćemo biti Jedno.
Nijednom se pojedincu neće to „dogoditi" tek tako; treba biti prisutna i želja da se to
ostvari. No takvu priliku imaju svi, mnogi tu priliku objeručke i prihvaćaju, što znam
na temelju tisuće pisama koje dobivam i ljudi koje susrećem. Nalazimo se u razdoblju
prijelaza sa stare vibracije straha na probuđenu vibraciju ljubavi.
Znamo to na podsvjesnoj razini a, što je slučaj kod naglo rastućeg broja ljudi, tako­
đer i na svjesnoj razini. Većina se ljudi u ova vremena ne može sjetiti zašto su ovdje,
ali jednom će se prisjetiti. Zatvorski Čuvari s Četvrte Dimenzije također znaju što
se događa, a zadnje što bi takva svijest htjela je da zatvor i „pogon za proizvodnju
negativne energije" prestanu postojati. Ključ za bijeg iz ovog duhovnog zatvora je
buđenje i širenje naše svijesti do točke gdje će njena vibracijska brzina biti tako visoka
i moćna da će moći, na kolektivnoj razini, razbiti blokirajući! frekvenciju. Zatvorski
Čuvari, preko Svjetske Elite, čine sve što je u njihovoj moći da nam blokiraju umo­
ve i da nas podijele kako ne bismo bili u stanju djelovati zajedno kao Jedno. Kada
opisujem ovaj ubrzaniji ritam globalne manipulacije nakon Prvog svjetskog rata, to
odražava pritisak koji dolazi od svijesti Zatvorskih Čuvara za ubrzavanjem nastojanja
u smjeru centralizirane globalne kontrole ljudskog uma prije nego što protivljenje
ovoj planetarnoj okupaciji dosegne svoj vrhunac, tijekom posljednjih godina prošlog
stoljeća te na prelasku u novo tisućljeće. Ovakvo poticanje centralizirane kontrole i
opet je jedan od odraza kolektivnog ljudskog uma, a postalo je silazna spirala. Budući
da smo svoje umove prepustili nekome drugome i preuzeli tuđe misaone obrasce o
našem nedostatku samopoštovanja i mogućnostima kontrole naših vlastitih života,
takvu smo fizičku stvarnost i stvorili. No, umjesto da naučimo lekciju u svjetlu ovime
uzrokovanih događaja poput ratova, dopustili smo da nas ti događaji dodatno utuku,
uplaše te ispune krivnjom i očajem. Tako je dodatno smanjeno naše samopoštavanje
1
povećan naš osjećaj gađenja prema samima sebi kada, iz očaja, u drugima tražimo
odgovore na tminu koja nas je obavila. Kolektivni um tada je očitovao taj negativan
/
istina
će
vas
osloboditi
osjećaj stvarnosti pri još žustrijem gibanju ka većoj centraliziranoj moći i kontroli
koje, na podsvjesnoj razini, čovjekov um traži zbog straha i samo-preziranja. Zatvor­
ski Čuvari to su iskoristili i potpirili vatru kolektivnog mentalnog sklopa. No, zbilju
oni ne mogu stvoriti, nju možemo stvoriti jedino mi sami. A to možemo učiniti samo
načinom na koji o sebi razmišljamo i načinom kojim sebi dopuštamo da upijemo
misaone obrasce drugih, uključujući i Zatvorske Čuvare i Svjetsku Elitu, koji nastoje
nagrizati naš osjećaj ljubavi i poštovanja prema samima sebi.
Ubrzavanje plana za uvođenje Novog Svjetskog Poretka mogli smo osjetiti poslje­
dnjih godina dvadesetog stoljeća i kasnije. Nakon Versajske mirovne konferencije
1919. godine naglo se razvila jedna mreža organizacija. I danas je ta mreža najutje­
cajnija od svih struktura Svjetske Elite pri kontroli svjetskih zbivanja. Organizacije
unutar te mreže prikazuju se kao bezazleni „trustovi mozgova" i forumi, ali oni su u
stvari dio svjetske mreže obmane i manipulacije. Uspostavljeni su kako bi se uvukli
u sve pore politike, bankarstva, poslovanja, medija, obrazovanja, znanosti i vojske.
Njihova je uloga da unovače članove koji podržavaju filozofiju Novog Svjetskog Po­
retka i da se pobrinu da ovi budu postavljeni na moćne i utjecajne položaje u svim
područjima života u zemlji i inozemstvu. To su organizacije unutar organizacija koje
nagrizaju temeljne strukture i usmjeruju svijet na stazu ka svjetskom ugnjetavanju.
Sve su izdanci prvotnog Okruglog stola koji je tu mrežu iznjedrio nakon Versailles^
sa stvaranjem Instituta za međunarodne poslove (Institute of International Affairs) sa
sjedištem u Chatham Houseu u Londonu. Pridjevom „kraljevski" obogaćen je kad
je 1926. godine vladajući monarh postao njegov službeni ravnatelj. Osnovali su ga
članovi britanskih i američkih delegacija u Versaillesu kada su se 30. svibnja 1919.
okupili u hotelu Majestic u Parizu. Te dvije skupine činili su, na strani Britanije, čla­
novi Okruglog stola lorda Milnera, i, na strani Sjedinjenih Država, skupina „Istraga"
pukovnika Housea. Jednostavno rečeno, predano su radili na stvaranju Novog Svjet­
skog Poretka.
Okrugli stol je imao čvrste veze s carstvima Rothschilda, Morgana, Rockefellera
i Carnegieja, a veze su se širile do Kraljevskog Instituta za međunarodne poslove
(Royal Institute of International Affairs - RIIA). U Britaniji, Astori, uključujući boj­
nika Johna (Jacoba) Astora (Kom. 300), direktora banke Hambros i vlasnika novi­
na The Times (nakon 1922.), bili su središnje figure Okruglog stola i Instituta, gdje
su djelovali i mnogi bivši suradnici Cecila Rhodesa. Sir Abe Bailey, vlasnik rudnika
Transvaal, koji je radio s lordom Milnerom na izazivanju Burskog rata, bio je medu
osnivačima RIIA, kao stoje to bio i John W. Wheeler-Bennett, koji će postati politički
savjetnik generala Eisenhowera u Londonu tijekom ključnih, završnih godina Dru­
gog svjetskog rata kada se razvijao ustroj poslijeratnog svijeta. Chatham House (Kuca
Chatham) na adresi St James's Square br. 10 u Londonu dobila je ime po Williamu
Pittu, grofu od Chathama, jednog od tri britanska premijera koji su ondje živjeli.
Samo nebo zna o koliko se premijera i ministara, tj. njihovih političkih poteza, tamo
odlučivalo.
zaražene
fronte
Institut za međunarodne poslove smjesta se počeo infiltrirati u obrazovni sustav
i širiti svoj utjecaj diljem svijeta. U Britaniji je značajan utjecaj imao na Oxfordu i
drugim sveučilištima te unutar Londonskog fakulteta ekonomskih znanosti (London
School of Economics). Financiranje te infiltracije i raznih publikacija i propagande
nikada nije predstavljalo problem. Kada god zatreba novca namaknut će ga neki od
dijelova mreže Bratstva. Novac je, već od 1926., pritjecao za knjige i druge aktivnosti
od Carnegie United Kingdom Trustees (britanskih punomoćnika Carnegieja), En­
gleske banke i J. D. Rockefellera. Rothschildi su bili, i ostali, moćnici u sjeni. Unutar
sedam godina od pokretanja, financiranje Instituta od strane glavnih banaka i mul­
tinacionalnih kompanija već je bilo uspostavljeno, a danas se to nastavlja donacija­
ma globalnih kompanija. Novac je 1926. dolazio od između ostalih: Engleske banke;
banke Barclays; Lloydsa i banke Lloyds; banke Westminster; banke Midland; banke
Hambros; Rothschild and Sons; Ford Motor Company; Anglo-Iranian Oil (danas
BP); Baring Brothers; Imperial Chemical Industries (ICI); British South Africa Com­
pany; Mercantile and General Insurance Company; Erlangers Ltd; Lever Brothers;
Stern Brothers; Vickers-Armstrong; Central Mining and Industrial Investment Ltd;
British American Tobacco Company; Whitehall Securities Corporation; i Reutersa,
izvještajne agencije koja opskrbljuje vijestima novine i radio-televizijske medije di­
ljem svijeta.1
U narednim godinama ogranci Instituta ustanovljeni su u Australiji, Kanadi, Namibiji, Novom Zelandu, Nigeriji, Trinidadu i Tobagu i Indiji gdje je znan kao Council
of World Affairs (Vijeće za međunarodne poslove). No, daleko najvažnija kreacija
Instituta bilo je Vijeće za vanjske odnose (Council on Foreign Relations - CFR) u Sje­
dinjenim Državama koji će prodrijeti u sve pore američkog društva. Osnovano je
1921. u Harold Pratt Houseu na adresi Istočna 68. ulica br. 58 u New Yorku, u bivšoj
rezidenciji obitelji Pratt, bliskih prijatelja Rockefellera. Nedugo zatim redovito upra­
vljanje (iz dana u dan) preuzeli su pukovnik House i njegovi suradnici, uključujući
Rockefellere i, naročito, J. P. Morgana. Prvi predsjednik CFR-a bio je John W. Davis,
J. P. Morganov osobni odvjetnik, dok je prvi potpredsjednik bio Paul Gravath iz od­
vjetničke tvrtke koja je zastupala Morgana, a prvi pročelnik vijeća bio je Morganov
partner Russell Leffingwell. Kako vidimo, još jedna „nezavisna" organizacija. Vijeće
za vanjske odnose i Kraljevski institut za međunarodne poslove ista su organizacija,
ali djeluju na različitim stranama Atlantika i rade na istim ciljevima i programima.
Njihovi članovi na vodećim su položajima u strukturama vlasti, uključujući predsje­
dničku funkciju, bankarstvo, poslovne strukture, obrazovanje, vojsku i medije.
Moć Vijeća za vanjske odnose naglo je rasla, pa danas ono kontrolira administra­
ciju Sjedinjenih Država, posebno njihovu vanjsku politiku. Njegov je cilj uvođenje
svjetske vlade. Premrežilo je Sjedinjene Države svojim potpornim skupinama. Svaka
°d tih isturenih organizacija, poput CFR-a, ima sličan ustroj, po ugledu na Okrugli
s
tol. Garniture članova odgovorne su glavnoj eliti. Unutarnji krug upoznat je s pla­
novima i neumorno radi na ostvarivanju zadanih ciljeva. Članovi narednog kruga
105
.
/
istina
ce
vas
osloboditi
sasvim su ili djelomično upoznati s planovima i nastoje - kroz vlastitu sferu utjecaja,
bila to politika, bankarstvo, mediji ili nešto drugo - povesti svijet u željenom pravcu.
Drugi krugovi ljudi znaju ponešto ili ništa o pravim ciljevima te ih se uvjerava da
podrže organizaciju prihvaćanjem ideje da je svjetska vlada jedini odgovor na nevolje
čovječanstva. Ono što potonja skupina ne razumije je to da spomenute nevolje izazi­
vaju iste te organizacije čiji su oni članovi!
Mnogi ljudi čija se imena navode u ovoj knjizi ne sudjeluju u tome iz loših namje­
ra, već zato što iskreno vjeruju da je plan uvođenja Novog Svjetskog Poretka najbo­
lja opcija za mir i stabilnost. Nekoliko je članova tih isturenih skupina Elite smoglo
hrabrosti da progovore kada su otkrili pravu strategiju. Admiral Chester Ward, bivši
predsjednik vojnog suda američke mornarice, šesnaest je godina bio član Vijeća za
vanjske odnose. On kaže da je svrha te organizacije „... prebacivanje američkog su­
vereniteta i nacionalne nezavisnosti u svemoćnu i jednoobraznu svjetsku vladu". U
svojoj knjizi Kissinger na kauču (Kissinger On The Couch), koju je napisao u suradnji
s Phyllis Schafly, Ward piše:
„... žudnja za napuštanjem suvereniteta i nezavisnosti Sjedinjenih Država prevlada­
va kod većine članova, a naročito u vodstvu nekoliko različitih klika koje sačinjavaju
ono što je zapravo policentrična organizacija... [glavnu kliku] čine ideolozi unitarne
svjetske vlade - koje ćemo uljudno nazvati organiziranim internacionalistima. Oni
su ti koji nastavljaju tradiciju osnivača."2
Pisac James Perloff pročitao je svaki broj časopisa CFR-a Foreign Affairs od njegova
prvog izdanja 1922. godine. Njegova ocjena: „... optužbe protiv Vijeća za vanjske odnose
- glede težnje da se oživotvori zamisao o svjetskoj vladi te blagonaklonosti prema ko­
munizmu - sasvim su osnovane". Navodi da je prevlast članova CFR-a u vašingtonskim
administracijama utjecala ,,u ogromnoj mjeri na američku vanjsku politiku u ovom sto­
ljeću... [čime je] snaga Sjedinjenih Država podrivena dok su njeni saveznici posvema
podčinjeni".3 Ono što je bilo svojstveno CFR-u bilo je svojstveno i svim ostalim „trustovi­
ma mozgova" koji će uslijediti.
Jezgra kontrole koja je nastala u Britaniji i Americi počela se širiti svijetom tijekom
1920-ih i '30-ih, Institut za pacifičke odnose utemeljen je 1924., a ravnatelj mu je bio Jero­
me D. Greene, bostonski bankar blizak Morganu i Rockefellerima. Osnovan je kako bi se
mreža proširila na vlade i kompanije Dalekog istoka. Zajedno s Greeneom u vladajućem
je vijeću bio Lionel Curtis, glavni utemeljitelj Kraljevskog instituta za vanjske poslove.
Čitajući ovu knjigu vidjet ćete kako se mreža poznatih imena i organizacija svako malo
pojavljuje kadgod se orkestrira događajima. Mafija sačinjena od organizacija i ljudi pod
krilom Bratstva, koje kontrolira ista elita, bacila je mrežu sazdanu ođ manipulacija i ob­
mana s onu stranu Atlantika, od Londona do New Yorka i Washingtona, pa i šire.
Veliki dio sredstava za ovu mrežu Novog Svjetskog Poretka dolazi od zaklada oslo­
bođenih plaćanja poreza. Te su zaklade i fondacije stvorila velika imena iz sfere ban-
zdruzene
fronte
karstva, industrije i financija, s ciljem da prilažu donacije u razne svrhe. Ljudi poput
pripadnika obitelji Rockefeller, Ford i Carnegie oformili su zaklade i prikazali ih kao
dobrotvorna društva. U stvari, one služe kao porezne oaze pod krinkom humanitar­
nih ideala dok se istovremeno većina novca zapravo slijeva u organizacije i tematska
područja preko kojih se podupire i promiče centralizirana kontrola. Gotovo da su te
činjenice procurile u javnost u 1950-ima, ali nadziranjem medija Elita je ipak uspjela
sakriti istinu. Američki Kongres osnovao je 1953. godine odbor na čelu s B. Carrolom Reeceom iz Tennesseeja koji je trebao istražiti postupke zaklada oslobođenih
plaćanja poreza. Istraživač i „insajder" Carroll Quigley kaže u svojoj knjizi Tragedija
i nada (Tragedy And Hope):
„Uskoro je postalo jasno da ljudima golemog bogatstva ne bi bilo drago da istraga
ode predaleko te da 'najuglednije novine u zemlji', u čvrstom savezništvu s tim bo­
gatašima, ne bi osjetile dovoljnu motivaciju u vezi bilo kakvih otkrića, te bilo kakav
publicitet ne bi smatrale isplativim, u smislu glasova birača ili novčanih doprinosa
kampanjama." (str. 995)
Novine nisu osjetile dovoljnu motivaciju u pogledu ovih nalaza Reeceovog odbo­
ra: bogate bankarske obitelji daju novac zakladama, ali ne gube nadzor nad time kako
se taj novac troši; glavne zaklade su međupovezane i jednodušno rade na ostvariva­
nju zajedničke politike; preuzeli su kontrolu nad društvenim znanostima u SAD-u i
sputavaju znanstvenike koji se ne slažu s njihovim planovima; istraživanja sponzorirana od strane tih zaklada često su iskrivljavana kako bi odgovarala zaključcima koje
njihovi utemeljitelji traže; obrazovnim ustanovama u Americi koje se odbiju pokoriti
uskraćuje se novčana potpora; Rhodesove stipendiste u državne službe guraju upravo
te zaklade; financiraju se knjige o povijesti koje ljudima taje istinu. Reeceov odbor je
otkrio da je Carnegiejeva zaklada za međunarodni mir (Carnegie Endowment for
International Peace) promicala rat. Fondacije su prikazivale Ujedinjene narode kao
bazu socijalističko-komunističkog udruživanja. Sva ta otkrića iznio je službeni kon­
gresni odbor. 4
To se događa i danas, a iza svih tih naziva najvećih fondacija, uključujući i Fordovu
i Carnegiejevu, u prikrajku stoji (i konce vuče) obitelj Rockefeller. Fordova fondacija
pretrpjela je posebno snažne kritike. Dala je milijardu dolara u svrhu „obrazovanja" i
milijun dolara Vijeću za vanjske odnose. Fondacije su samo produžena ruka svjetske
manipulacije. Norman Dodd je bio direktor istraživanja u Reeceovom odboru te je,
u sklopu svojih izvještaja, razgovarao s tadašnjim predsjednikom Fordove fondacije,
H. Rowanom Gaitherom. Ovaj mu je rekao da Fordova fondacija djeluje po napuci­
ma iz Bijele kuće po kojima treba poduzeti sve da se život u Sjedinjenim Državama
Promijeni i osigura bezbolno spajanje sa Sovjetskim Savezom. 5 Zaldade (fondacije)
osobito se koriste za financiranje projekata koji za cilj imaju manipuliranje javnim
mnijenjem.
/
istina
ce
vas
osloboditi
U godinama nakon Prvog svjetskog rata, međupovezane mreže trustova mo­
zgova i zaklada povećale su učinkovitost zavjere. Tih je godina, osim toga, vršeno
spretno manevriranje koje će eksplodirati u vidu Drugog svjetskog rata. Bio je to
još jedan bankarski sukob. Bez njihova prešutnog odobrenja do rata ne bi došlo.
Drugi svjetski rat isplaniran je prije Versaillesa. Upravo su u Versaillesu ljudi po­
vezani s Rothschildom-Wall Streetom-pukovnikom Houseom-Bernardom Baruchom-Okruglim stolom Njemačkoj nametnuli ratnu odštetu koju je bilo nemoguće
platiti, a što će neumitno novu Njemačku uništiti kao demokratsku republiku i
prokrčiti put za uspon diktatora, u ovom slučaju Adolfa Hitlera. Osim tog golemog
duga, druge odluke iz Versaillesa Njemačku su koštale 7 5 % njene željezne rude,
6 8 % njenog cinka i 2 6 % njenog ugljena. Ubrzo je Francuska objavila da Njema­
čka nije izvršila svoje obveze plaćanja ratne štete te su francuske postrojbe zauzele
Rursku oblast. Ispostavilo se da su ove „neizvršene obveze" bile manji propusti
u isporukama ugljena i telegrafskih stupova. Potez Francuza gurnuo je njemačku
marku u slobodni pad te je pala na vrijednost od 7592 marke za jedan dolar. Nije
to nimalo iznenađujuće s obzirom da je Ruhr proizvodio 8 0 % njemačkog ugljena,
željeza i čelika. Do studenog 1923. marka se strovalila u ponor te je za jedan dolar
trebalo izdvojiti 4200 milijardi maraka!
Uslijedio je dvostruki udar Wall Streeta i britanskog bankarskog kartela koji su
najprije financirali ponovno naoružavanje Njemačke, omogućujući joj da se pripre­
mi za sljedeći rat, a zatim su opet urušili njemačko gospodarstvo kako bi na vlast
doveli Adolfa Hitlera. Ti su udari nazvani Dawesov plan i Youngov plan. Generala
C. Dawesa imenovala je američka vlada da pokuša pronaći rješenje za njemački
podbačaj u plaćanju ratne odštete. On je uveo niz kratkoročnih zajmova koje su
davale banke s Wall Streeta za saniranje stanja u Njemačkoj. Sve je to, dakako, dug
još povećalo i odložilo trenutak kada će njemačko gospodarstvo krahirati, kako
bi se krah vremenski poklopio s planom dovođenja Adolfa Hitlera na vlast. Lloyd
George za New York Journal American od 24. lipnja 1924. izjavio je:
„Dawesovim nalaženjem rješenja za isplatu ratne odštete diktirali su svjetski
bankari. Protokol koji su potpisali Saveznici i Pridružene sile i Njemačka pobjeda
je međunarodnih financijera. Sporazum nikada ne bi bio postignut da nije bilo
žestokog i nesmiljenog uplitanja međunarodnih bankara. Maknuli su državnike,
političare i novinare na jednu stranu, te su izdavali svoje zapovijedi bahato poput
pravih monarha koji znaju da se ne vrijedi žaliti na njihove nemilosrdne odlu­
ke. Nagodba je zajednički ukaz kralja Dollara i kralja Sterlinga (funte; op. prev.).
Dawesov izvještaj bio je njihov izvještaj. Oni su ga inicirali i oblikovali. Davvesov
izvještaj oblikovali su Kraljevi Novca. Zapovijedi njemačkih financijera [pod vod­
stvom VVarburgove banke] njihovim političkim predstavnicima bile su isto onako
oštre kao što su to bile zapovijedi bankara iz zemalja Saveznika izdate njihovim
političkim predstavnicima."
združene
fronte
Naime, saveznički i njemački bankari bili su na istoj strani. Povezivao ih je isti
kult Svevidećeg Oka, sila čiji korijeni sežu u davnine. Kratkoročni zajmovi izdani
po Dawesovom planu odlazili su onim njemačkim kompanijama bez kojih ponovno
naoružavanje ne bi bilo moguće. Upravo je tim novcem proširen farmaceutski kartel
i G. Farben koji je, zapravo, bio Hitlerov ratni stroj. Farben je proizvodio otrovni plin
Prvom svjetskom ratu, što Nijemci mogu zahvaliti njemačkom fanatiku Fitzu Hau
beru. Preostali novac odlazio je drugim njemačkim kartelima ili njemačkim podru­
žnicama američkih kompanija. Među ostalima, bili su tu A.E.G. (njemački General
Electric), Udružene čeličane i American LG., filijala u potpunom vlasništvu matičnog
poduzeća I. G. Farbena. Ti zajmovi, medu kojima i oni Morganovih i Rothschildovih
kompanija, te prijenos tehnologije iz Amerike do njemačkih kartela, učinili su Drugi
svjetski rat mogućim. Bez te pomoći, rata jednostavno ne bi moglo biti.
Američki veleposlanik u Njemačkoj William Dodd u jednom dopisu 19. listopada
1936. predsjedniku Franklinu D. Rooseveltu napisao je:
,,U sadašnjem trenutku više od stotinu američkih korporacija ovdje ima podružni­
ce na temelju kooperativnih pogodbi. DuPonti imaju tri saveznika u Njemačkoj koji
pomažu proces naoružavanja. Njihov glavni saveznik je kompanija /. G. Farben pod
okriljem vlade, a daje 200.000 maraka godišnje jednoj promidžbenoj organizaciji
koja obrađuje američko javno mnijenje. Kompanija Standard Oil (njujorški ogranak)
u prosincu 1933. ovamo je poslala 2.000.000 dolara te zarađuje 500.000 dolara na
godinu pomažući Nijemcima u proizvodnji plina Ersatz za ratne svrhe;... Predsjednik
kompanije International Harvester kaže daje njihovo poslovanje ovdje doživjelo rast
od 33% godišnje (proizvodnja oružja, čini mi se), ali ništa nisu mogli iznositi van. Čak
i naši proizvođači zrakoplova imaju tajne ugovore s Kruppsom. Kompanije General
Motors [Morganova] i Ford ovdje naveliko posluju preko svojih podružnica i dobit
iznose van. Ove činjenice spominjem zato što one zamršuju stvari i povećavaju opa­
snost od izbijanja rata."5
To je šokantan navod o umiješanosti glavnih američkih kompanija u ponovno nao­
ružavanje nacističke Njemačke, a činjenica da dolazi iz usta veleposlanika Sjedinjenih
Država u Njemačkoj čini ga još osobitijom. Stoje poduzeo Roosevelt? Ništa. Franklin
D. Roosevelt, daljnji rođak jednog ranijeg predsjednika Theodorea Roosevelta došao
je na vlast posredstvom gospodarske depresije koju su izazvale makinacije na Wall
Streetu, a pobjeda na izborima gotovo mu je bila zajamčena kada je u njegova kola
Wall Street upregnuo svoju financijsku i medijsku moć. Još jedan njegov podupiratelj
°io je Meyer Lansky, šef međunarodnog udruženog kriminala čiji je dio bila i mafija.
Izrazom „mafija" često se opisuje mreža organiziranog kriminala. U stvari, talijanska
ntafija samo je dio slike, iako vrlo bitan dio. Lansky je zapravo bio glava organiziranog
kriminala, a njegov novac i podmićivanje pomogli su dolazak Roosevelta na vlast.7
19
/'
istina
će
vas
osloboditi
Narod Amerike još jednom je nasamaren. Neki od njegovih istaknutih pokrovitelja
oformili su organizaciju koja će se njemu, tobože, suprotstaviti - što je opetovana
strategija Svjetske Elite. Organizacija je nazvana Liga slobode (engl. Liberty Leagum
a zbog izjava njenih članova proglašena je (kao što se i željelo) „ekstremno desnom" i
„antisemitskom". Ovime se omogućilo da svi glavni Rooseveltovi protivnici, čak i oni
istinski, budu ignorirani i prozvani desničarima i antisemitima. Ligu slobode finan­
cirali su Pierre i Irene DuPont (325.000 dolara), J. P. Morgan, Rockefelleri, J. Howard
Pew i William J. Knudsen, kojemu je unosan posao dao isti taj predsjednik kojemu se
Liga slobode „suprotstavljala".8
Na isti način, Robotski radikali političke Ljevice i robotski Desničari diljem svijeta
danas se koriste kao oruđa za diskreditaciju istinske oporbe.
Pripremanje Amerike i Njemačke na rat i uspon obojice, i Hitlera i Roosevelta, bili
su neobično slični. Vidjeli smo kako je Elita uništila njemačko gospodarstvo. Isto su
činili i u Americi. Tijekom 1920-ih potaknuli su napuhavanje burze dionica, a onda
su Federalne rezerve izdale niz strogih novih zakona o bankarstvu kojima su manje
banke izložili ogromnom pritisku. To je bilo vrijeme takozvanog „Odstrela purica"
kada su svjetske banke „poskidale" manje ptičice i obilato povećale svoju moć. Kada
je taj proces dovršen, Federalne rezerve su povukle nove zakone o radu banaka.
Krah Wall Streeta 1929. godine gurnuo je zemlju u gospodarsku depresiju.
U Sjedinjenim Državama i Njemačkoj nudila su se ista rješenja. Posuđujte još više
novaca od banaka. Kao izlaz iz depresije američkom je narodu ponuđen Rooseveltov
Zakon o nacionalnom oporavku ili „New Deal". Tisuće kilometara daleko, na drugoj
strani Atlantika, isti plan pod drugim nazivom Nijemcima je nudio Hitler. Roosevel­
tov New Deal tvorevina je Gerarda Swopea, člana mnogih ruzveltovskih organiza­
cija. Bio je predsjednik kompanije International General Electric koju je kontrolirao
Morgan i direktor njemačkog General Electrica (A.E.G.). Roosevelt je bio jedna od
inačica Woodrowa Wilsona. Poput Wilsona, bit će izabran tako što će ljudima govo­
riti da Amerika ne namjerava ući u rat, premda je znao da će se upravo to dogoditi.
Iza pozornice na djelu je ponovno bio pukovnik Edward House koji je 1932. godine
gotovo svakoga dana posjećivao Roosevelta u njegovu domu u Istočnoj 65. ulici u
y
New Yorku.
Koje li „slučajnosti" da su Roosevelt i Hitler došli na vlast nakon gospodarske de­
presije s temeljno istim rješenjima tipa „New Deala", i da su obojicu savjetovali ljudi
povezani s američko-njemačkim kartelima i s Bankom za međunarodna poravnanja
pod nadzorom Elite. Štoviše, obojica su preuzela dužnost iste godine, 1933.! Kako je
svijet mali, zar ne? Doista, isti je to mali svijet u kojem su živjeli Margaret Thatcher i
Ronald Reagan kada su bili na vlasti, svatko na svojoj strani Atlantika, tijekom 1980ih, slijedeći potpuno istu gospodarsku politiku, tačerizam i reganomiku.
Hitlerov uspon na vlast osiguran je nakon 1929. kada je Dawesovom planu kra­
tkoročnih zajmova došao kraj, a Njemačka je tada dugovala dodatnih 16 milijardi
dolara. Jedan od glavnih financijskih podupiratelja Franklina D. Roosevelta, Owen
združene
fronte
p Young, bio je zadužen da predlaže rješenja u vezi nemogućnosti Njemačke da pla­
ča odštetu. Young je bio Morganov čovjek na izvršnom položaju i upravitelj General
Electrica, kompanije koja je također bila pod Morganovom kontrolom. Youngov plan
koji je predviđao obavezno plaćanje u gotovini a ne u robi gotovo preko noći upro­
pastio je njemačko gospodarstvo. Radi toga ga je Young i osmislio. Glavni Hitlerov
financijski oslonac, dr. Fritz Thyssen, na ispitivanju 1945. godine reći će:
„Prihvaćanjem Youngova plana i njegovih financijskih načela nezaposlenost se sve
više povećavala, a broj nezaposlenih dosegnuo je milijun. Ljudi su bili očajni.
Hitler je rekao da će riješiti nezaposlenost. Tadašnja vladajuća garnitura bila je
vrlo loša, a situacija cijele nacije pogoršavala se iz dana u dan. Upravo je to bio
glavni razlog ogromnog Hitlerovog uspjeha na izborima. Nakon posljednjeg kru­
ga izbora osvojio je oko 40% glasova."10
Jasno je vidljiva mreža koja je povezivala i naciste i Saveznike na najvišim razina­
ma. Dok su se milijuni ljudi borili i umirali u onome što su smatrali ratom za slobodu,
ista je sila manipulirala cijelu stvar na obje strane. Bez njih do rata ne bi ni došlo.
Austrijska autorica i istraživačica Gertrude Elias upire na Hjalmara Schachte
kao jednog od najvažnijih posrednika, koji je povezivao naciste i elitu Wall Stree­
ta i londonskog Cityja." Schacht je postao Hitlerov financijski savjetnik i predsje­
dnik Reichsbanke. Dva potpisnika na dokumentu od 17. ožujka 1933. koji potvrđuju
Schachtovo imenovanje bili su Adolf Hitler i Rothschildov paravan, Max Warburg. 12
Godine 1930. Schacht je također osnovao Banku za međunarodna poravnanja (pod
kontrolom Svjetske Elite) u Bazelu u Švicarskoj. U Engleskoj jedna od ključnih figu­
ra bio je Montagu Norman (Kom. 300), guverner Engleske banke (pod kontrolom
Rothschilda) i blizak Schachtov prijatelj. U stvari, bili su toliko bliski da je Schacht po
njemu nazvao svog unuka. Norman je bio taj koji je podržavao i požurivao uvođenje
većih kamatnih stopa u Americi od strane Federalnih rezervi, što je bio konačni po­
tez koji je doveo do kraha Wall Streeta, „New Deala" i Franklina D. Roosevelta. U to
je doba Norman bio najutjecajniji bankar središnjih financijskih ustanova u svijetu,
te su njegovi postupci, u dosluhu s Wall Streetom, bili presudni.
Čim je Hitler (prema planu) izabran, promijenio se stav Engleske banke i Fede­
ralnih rezervi prema Njemačkoj. Nacističkom je režimu ponuđen zajam te je, nakon
što su nacisti izvršili uspješnu invaziju na Čehoslovačku, zlato te zemlje (vrijedno 6
milijuna funti i deponirano u Londonu) Norman predao Hitleru. Učinjeno je to uz
13
pristanak premijera Nevillea Chamberlaina. Dana 11. lipnja 1934., i ponovno nare­
dnog listopada, Norman i Schacht potajno su se sastali u Badenweileru u Crnoj šumi
kako bi ugotovili zajmove za Hitlera i naciste. 14 Ali, tko je stajao iza Normana? Guvernerstvo nad Engleskom bankom njegova je obitelj gotovo smatrala svojim prirodnim
pravom. Jedan njegov djed, George Warde Norman, bio je guverner od 1821.-1872.
a
njegov drugi djed, lord Collet, držao je položaj guvernera od 1887.-1889. Montagu
...
/ istina
ce
vas
osloboditi
Norman neko je vrijeme proveo u Sjedinjenim Državama u uredima Brown Brothers
koje je financirao Rothschild (kasnije su preimenovani u Brown Brothers, Harriman),
a s njime se sprijateljila obitelj WA. Delano (Kom. 300), u srodstvu s Franklinoin
Delanom Rooseveltom, predsjednikom Sjedinjenih Država u isto vrijeme kada je
Norman bio upravitelj Engleske banke. Ovaj svemoćni bankar zapravo je bio poslu­
šnik Rothschilda, a na djelu opet vidimo isti trik. Prikazivalo ga se kao antižidovski
nastrojenog.
Danas je Engleska banka još uvijek feudalno dobro Svjetske Elite. Gertrude Elias
kaže daje Banka surađivala s vodećim cionistom, lordom Bearstedom iz tvrtke Royal
Dutch Shell, dogovarajući prebacivanje imovine bogatih njemačkih cionista u Palesti­
nu. Upravo je ta prebačena imovina pripomogla da se razvije gospodarstvo embrio­
nalne cionističke države. „Oni su bili povlaštena emigrantska klasa dok je Židovima
bez imovine odbijen azil te su neutralizirani u holokaustu", dodaje Elias. 1 5 Uvjeren
sam da je sve to hladno proračunala „židovska" elita, tjerana razlozima kojih ću se
nešto kasnije dotaći.
Ne bih vas želio poslati na spavanje s hrpetinom detalja, no ipak bih vam želio dati
na znanje kako je vrlo lako dokazati da su Drugi svjetski rat i Hillerov uspon bili djelo
Elite u Britaniji i Americi. Trebamo se odmaknuti od teoretske zavjere i uvidjeti da
se radi o činjeničnoj zavjeri. Jedino ćemo tada stvari moći sagledati na pravi način.
Ključni za jačanje nacističkoj ratnog stroja bili su postupci nekih od najpoznatijih
kompanija u Sjedinjenih Država koje su podupirale Hitlera preko svojih njemačkih
podružnica ili partnera. Spomenut ćemo samo neke od gotovo bezbrojnih primjera
djelovanja iza kulisa...
I. G. Farben/Standard Oil
Njemačka proizvodnja čelika i drugih proizvoda potrebnih za rat zahuktala se ti­
jekom razdoblja koje je prethodilo izbijanju sukoba 1939. godine. U središtu ovog
ponovnog naoružavan)a bio je kemijski div I. G. Farben. Kao što će senator Homer
T. Bone reći pred senatskim Odborom 1943. godine: „Farben je bio Hitler, a Hitler je
bio FarbenV6
Taj golemi kartel stvorili su, u njegovom ratnodopskom obliku, američki zajmovi!
Godine 1939. uz pomoć ulaganja s Wall Streeta postao je najveći proizvođač kemi­
kalija na svijetu. A tko je kontrolirao /. G. Farben, kompaniju koja će koristiti Židove
i ostale kao robovsku radnu snagu? Rothschildi, preko niza paravana i kompanija.
Među njemačkim bankarima u nadzornom odboru Farbena sve do potkraj 1920-ih
sjedio je Max Warburg, brat Paula Warburga iz banke Manhattan, kojeg su u Sjedinje­
ne Države poslali Rothschildi da uspostavi Sustav federalnih rezervi i preuzme uzde
američkog gospodarstva. Zanimljiv par, ta dvojica, koja su tako usklađeno djelovali
u SAD-ti i u Njemačkoj. U izvještaju američke Mornaričke tajne službe od 2. prosin­
ca čitamo: „Paul Warburg. Nijemac, naturalizirani Amerikanac od 1911., odlikovan
od strane Kaisera, baratao je velikim iznosima koje su njemački bankari pribavili
112
združene
fronte
17
za Lenjina i Trockog. Njegov brat Max direktor je sustava uhođenja u Njemačkoj".
paul Warburg sjedio je u odboru Farbenove američke podružnice American I. G. Uz
njega ondje su sjedili i Edsel Ford (Henryjev sin) iz Ford Motor Company, Charles
£. Michell iz banke Federalnih rezervi iz New Yorka, i Walter Teagle, blizak prijatelj
Franklina Roosevelta iz Standard Oila. Svi su oni predstavljali krunski američki utje­
caj i podršku kompaniji o kojoj se u jednom izvještaju američkog Ministarstva rata
navodi:
„Bez enormnih proizvodnih postrojenja /. G.-a, njegova ustrajnog istraživanja i go­
mile pripojenih međunarodnih udruga nezamislivo je i nemoguće da bi Njemačka
bila u stanju povesti bilo kakav rat. Svoju energiju Farben nije usmjerio samo na
naoružavanje Njemačke već se usredotočio na slabljenje njenih budućih žrtava,
a taj dvojaki pokušaj širenja njemačkih industrijskih potencijala u svrhu rata te su­
zbijanja takvih potencijala u ostalim dijelovima svijeta, nije bio začet i izvršen 'u
uobičajenom tijeku poslovanja'. Gomila je dokaza o tome da su dužnosnici /. G.
Farbena unaprijed i u potpunosti znali za njemački plan za osvajanje svijeta i za
svaki konkretni čin agresije kasnije poduzet..."18
Farbenovo carstvo postalo je država unutar države te je praktički vodila svoje vla­
stito gospodarstvo. Izvještaji i istrage, tijekom i nakon rata, pokazuju daje Farbenova
uloga, uz podršku Wall Streeta i Britanaca, bila da Njemačku učini samodostatnom
u svemu što je Hitler trebao za rat: proizvodima poput gume, benzina, nafte i eksplo­
ziva. Jedan od njihovih najvećih problema bio je opskrba naftom koju su dobivali
izvana, te je 1934. godine u Njemačkoj oko 8 5 % naftnih derivata dolazilo iz uvoza.
Tijekom rata takvo bi vrelo očigledno bilo presušilo. No sporazum između Farbena
i Rockefellera osigurao je Njemačkoj stalnu opskrbu naftom. Farben je počeo ulagati
goleme količine novaca dobivenih preko zajmova s Wall Streeta u istraživanje, s ciljem
razvijanja postupaka kojim bi se proizvodila nafta iz njemačkih zaliha ugljena. Ono
što nisu mogli otkriti sami dao im je Rockefellerov Standard 0/7! U siječnju 1933., ne­
tom prije Hitlerova dolaska na vlast, u izvještaju trgovinskog atašea pri Američkom
veleposlanstvu u Berlinu navodi se i ovo:
«Za dvije godine Njemačka će proizvoditi naftu i plin iz mekog ugljena u količina­
ma dovoljnim za dugi rat. U tome joj pomaže Standard Oil iz New Yorka pribavlja­
19
njem milijuna dolara."
Rockefelleri su I. G. Farbenu također pomogli oko kemikalija neophodnih za proJzvodnju goriva za zrakoplove. Američki predstavnici American I. G.-a pokušali su
Prikriti umiješanost svoje kompanije u razvoj njemačkoj ratnog stroja tako što su
American 1. G. pripojili drugoj kompaniji i promijenili joj ime u General Aniline and
Film Corporation. U stvari, iz sastava odbora American I. G.-a 1930. godine, kada se
/
istina
će
vas
osloboditi
Farben već pet godina bio pripremao za rat, možemo iščitati istinitu priču o američko-njemačkoj mreži Bratstva koja je svijet vodila prema još jednom strašnom suko­
bu. Medu članovima odbora American I. G.-a bili su: Carl Bosch (Njemačka), iz Forda; Edsel B. Ford (SAD), sin Henryja Forda; Max ligner (Njem.), direktor Farbenove
nacističke obavještajne službe u Berlinu; H. A. Metz (SAD) direktor 7. G. Farbena [
Rothschildove/Warburgove Bank of Manhattan; C. E. Mitchell (SAD), direktor ban­
ke Federalnih rezervi iz New Yorka i Morgan National City Bank; Hermann Schmitz
(Njem.), predsjednik American I. G.-a i I. G. Farbena te član odbora njemačke Sre­
dišnje banke i Banke za međunarodna poravnanja; Waller Teagle (SAD), direktor
banke Federalnih rezervi iz New Yorka, Rockefellerov Standard Oil iz New Jerseya,
punomoćnik Rooseveltove fondacije i dobar predsjednikov prijatelj; W. H. von Rath
(naturalizirani Amerikanac), direktor njemačkog General Electrica {A. E. G.); i Paul
M. Warburg iz Bank of Manhattan.
Kada je rat završio a započele istrage o njegovoj pozadini, tri njemačka člana tog
odbora American I. G.-a na Nirnberškom suđenju proglašena su krivima za ratne
zločine. Američki predstavnici poput Paula Warburga nisu dirani, kao ni njegov brat
Max Warburg kojemu je, premda je bio Židov, 1939. godine bez ikakvih zapreka do­
pušteno da napusti nacističku Njemačku. Elita je kontrolirala čak i uhićenja te su­
đenja proizašla iz rata i strahota koje su sami bili organizirali. Takve rabote nisu se
vršile samo u tim dvjema kompanijama, već su uključivale i druge elemente BratstvaSvjetske Elite u drugim kompanijama i državama. Predsjednik Standard Oila iz New
Jerseya (današnji Exxon) u to je doba bio William Stamps Farish. Za vrijeme rata
Farishu je upućeno pismo od Franka A. Howarda iz američkog Ministarstva pravo­
suđa, inače potpredsjednika Standarda Oila. Pismo nosi datum 12. listopada 1939., a
u njemu se kaže:
„... U Engleskoj sam zakazao sastanak s gospodinom iz Royal Dutch [Shell Oila] iz
Holandije i... postigli smo načelni sporazum o prijeko potrebnim promjenama u
našim odnosima s /. G. [Farbenom], uzevši u obzir ratno stanje ... Royal Dutch Shell
Group poglavito je britanska ...Također sam se nekoliko puta sastao s članovima
[britanskog] Ministarstva civilnog i vojnog zrakoplovstva...
„Trebala mi je pomoć pri pribavljanju neophodne dozvole da odem u Holandiju ... Nakon razgovora s [američkim] veleposlanikom [Josephom Kennedyjem]
... problem je riješen na najbolji način ... Gospodin iz Ministarstva zrakoplovstva
... vrlo mi je ljubazno ponudio svoju pomoć pri mojem ponovnom ulasku u
Englesku.
„U skladu s tim dogovorom uspio sam doći u Holandlju na vrijeme (onamo
sam prebačen bombarderom britanskog Kraljevskog ratnog zrakoplovstva),
gdje sam tri dana razgovarao s predstavnicima /. G.-a. Ustupili su mi vlasništvo
114
združene
fronte
m nad nekih 2000 stranih patenata te smo se svojski potrudili razraditi cjelovite
planove za modus vivendi kakav bi mogao funkcionirati za vrijeme rata, bilo da
20
SAD uđe u rat ili da ostane po strani." [moj naglasak]
Tijekom rata William S. Farish opskrbljivao je gorivom nacističke brodove i po­
dmornice u Španjolskoj i Latinskoj Americi. Koncentracijski logor u Auschwitzu
otvoren je na inicijativu Standard Oila-I. G. Farbena 14. lipnja 1940., a Židovi i po­
litički protivnici ondje su, u uvjetima robovskog rada, proizvodili umjetnu gumu i
benzin iz ugljena. Farish je bio vrlo blizak Hermannu Schmitzu, predsjedniku /. G.
Farbena. Standard Oil je unajmio ozloglašenog izdavača Ivyja Leea da u Sjedinjenim
Državama promiče Farbena i naciste. William S. Farish je imao unuka Williama Farisha III, koji će kasnije postati prisan prijatelj s Georgeom Bushom (Kom. 300) te je
imao prilike uživati u društvu kraljice Elizabete II (Kom. 300) u svojem domu. Kako
se čini, ergele im se međusobno križaju. Kada je George Bush postao potpredsjednik,
svoja ulaganja i vođenje poslova morao je povjeriti trećoj osobi, čime se htjelo osigu­
rati da (teoretski) ne bude u mogućnosti donositi odluke u Bijeloj kući koje bi utjecale
na njegova ulaganja. Tko je bila ta „treća osoba? William Farish III!
General Electric (G.E.C.)
I G. Farben surađivao je prije i za vrijeme čitavog rata s drugim kartelima, poput Ge­
neral Electrica (kontroliranog od strane J. P. Morgana), s kojim je predsjednik Fran­
klin D. Roosevelt bio prilično čvrsto povezan. Godine 1939. senator James A. Reed iz
Missourija, negdašnji Rooseveltov pristaša, izjavio je pred Senatom daje predsjednik
„plaćenik ekonomskih rojalista" s Wall Streeta. Dodao je da Rooseveltova obitelj drži
ponajviše dionica u General Electricu.1-1 Zanimljivo je, onda, da je General Electric
snažno podržavao Hitiera, a postoje fotografski i dokumentirani dokazi da su, poput
l G. Farbena, i obje kompanije General Electrica u Njemačkoj, A. E. G. i Osram, izra­
vno financirale Hitiera. 2 2 Farben je doprinio najviše ( 4 5 % sredstava koja su dovela Hi­
tiera na vlast 1933.), ali kompanije povezane s General Electricom također su donirale
vrlo mnogo novca. U ovoj mreži spletaka poveći broj direktora njemačkog General
Electrica sjedio je u upravnom odboru I. G. Farbena. Kao što je bio slučaj s drugim
umiješanim američkim kompanijama, General Electric (u SAD-u) prebacivao je svoje
donacije Hitleru preko njemačkih podružnica i sebi bliskih kartela. I ponovno, u Nirubergu se sudilo, i presudilo, samo njemačkim direktorima kartela General Electrica,
a ne američkim. U suprotnom, cijela bi priča izašla na vidjelo.
International Telephone and Telegraph (ITT.)
Još jedna kompanija iz Sjedinjenih Država koja je Hitleru i njegovom ratnom stroju
bila važna bio je International Telephone and Telegraph, poznatiji kao LT.T. Bila je to
tvorevina njegovog osnivača Sosthenesa Behna, poduzetnika rođenog na Djevičan-
.
/ istina
će
vas
za ruže ne
osloboditi
trome
jeno - kroz podružnicu - tvrtki W. A. Harriman Company u New Yorku (s nazivom
Brown Brothers, Harriman, nakon 1933.), koju su pak (barem u početnim danima
postojanja kompanije) financirali Rothschildi.
skim otocima. Do 1924. godine l.T.T. je već bio blisko povezan s /. P. Morganom, a po­
tezi uprave odražavali su Morganovu kontrolu. Dokazano je daje l.T.T. davao donaci­
je Hitleru preko njemačkih podružnica te je bio jedan od većih podupiratelja nacisti­
čkog režima. 23 l.T.T. je kupio veliki udio u njemačkim kompanijama za proizvodnju
oružja, napose u proizvođaču zrakoplova Focke-Wolfeu. Dobit od tih ulaganja nije se
vraćala u Sjedinjene Države, ponovno je ulagana u naoružavanje Njemačke. Sosthenes Behn sastao se s Hitlerom u kolovozu 1933. 2 1 Hitlerov osobni bankar Baron Kurt
von Schroder, nacist i viši skupni voda SS-a, postao je nadglednik interesa I.T.T.-a u
Njemačkoj i direktor svih I.T.T.-u pridruženih kompanija. Barun von Schroder pre­
bacivao je sredstva I.T.T.-a Himmlerovom SS-u barem do 1944! 2 5 Bankarska obitelj
Schroder iz Hamburga vodila je svoje ogranke u Londonu i New Yorku pod imenom
). Henryja Schrodera (Kom. 300). U Engleskoj, upravni direktor banke Schroder bio
je g. F. C. Tiarks, direktor Engleske banke koju je kontrolirao Rothschild a nadgledao
Montagu. Gordon Richardson bio je predsjednik banke Schroder sve do 1973., kada
je postavljen za guvernera Engleske banke. Od 1938. pa nadalje banka Schroder u
Londonu dobila je zadatak da zastupa nacističke interese u Britaniji. U Americi su
Schroder i Rockefelleri udružili neke od svojih poslovnih interesa.
Obitelj Harriman isticala se davanjem podrške kako Ruskoj revoluciji tako i Hitle­
ru. jedna Thyssenova kompanija kontrolirala je Union Banking Corporation u SADu kojoj je u odboru sjedio E. Roland Harriman zajedno s poznatim nacistima i finan­
cijskim podupirateljima nacista. Prescott Bush, otac budućeg predsjednika Georgea
Busha, tako je bio u odboru UBC-a te je svoje bogatstvo dugovao Harrimanovima.
Roland je bio brat W. Averella Harrimana (Kom. 300), koji je bio direktor Morganove jamstvene zaklade kada je ova financirala Lenjina i Trockog. Averell Harriman
kasnije će zaraditi velike pare od poslovnih poduhvata s Rusima i biti imenovan ve­
leposlanikom u Sovjetskom Savezu. Takoder je bio jedan od najutjecajnijih glasova u
Demokratskoj stranci i vrlo blizak predsjedniku Franklinu D. Rooseveltu.
Braća Dulles
Dulles je još jedno ime koje povezuje manipulacije u oba velika sukoba: i u Prvom
i u Drugom svjetskom ratu. Dullesi potječu od južnjačke robovlasničke obitelji, ro­
đaka Rockefellerovih. Bili su povezani s međunarodnim bankarstvom u Americi i
Njemačkoj. Izjave Johna Fostera Dullesa još su 1911. ukazivale na podršku stvara­
nju „super-rase" putem „uklanjanja nižih članova...".2" Odvjetnička tvrtka Dullesovih
Sullivan and Cromwell vodila je brigu o poslovanju /. G. Farbena u SAD-u, a glavni
Hitlerov financijer, Fritz Thyssen, upoznao je Allena Dullesa s budućim Fuhrerom.
Svoja je pisma njemačkim klijentima John Foster Dulles potpisivao s „Heil Hitler". Po
Hitlerovom dolasku na vlast John Foster Dulles je otišao u Njemačku u ime skupi­
ne Rothschilda/Okruglog stola, na pregovore o novim zajmovima za naciste. Braću
Dulles postavio je u američko Ministarstvo vanjskih poslova u vrijeme Prvog svjet­
skog rata njihov stric, ministar vanjskih poslova Robert Lansing, jedan od pripadnika
klike pukovnika Housea/Bernarda Barucha koja je kontrolirala Woodrowa Wilsona.
Braća Dulles bili su prisutni i na Versajskoj mirovnoj konferenciji gdje su se sasta­
li s delegacijom Okruglog stola i postali dijelom mreže Okruglog stola/Kraljevskog
instituta za međunarodne poslove/Vijeća za vanjske odnose. Allen Dulles imenovan
je, doista prikladno, prvim tajnikom Američkog veleposlanstva u Berlinu 1920., baš
kao što je njegov brat u Njemačkoj zastupao bankare iz redova Elite kroz svoje veze
s Engleskom bankom i carstvom /. P. Morgana. Obojica Dullesovih bili su prijatelji
Hitlerova financijskog maga Hjalmara Schachta. John Foster Dulles će postati mini­
star vanjskih poslova, a Allen Dulles je postao prvi ravnatelj CIA-e. Potonji će kasni­
je također biti član Warrenove komisije zadužene za istragu ubojstva predsjednika
Kennedyja.
Ford Motor Company
Mnogo je toga napisano o navodnom šurovanju Henryja Forda s nacistima. Židove
je on žestoko osuđivao. Isto tako otvoreno Ford je kritizirao financijere s Wall Streeta
koje je krivio za izazivanje ratova i kontroliranje svjetskih tržišta novca u vlastitu korist.
Istovremeno, rekao je da se J. P. Morganu može vjerovati, a ja se ne mogu oteti dojmu
da se g. Ford poprilično potrudio širiti dezinformacije. Sebe je prikazivao kao prijatelja
običnog čovjeka i branitelja protiv manipulatora premda je, zapravo, i sam bio manipu­
lator. Tijekom rata zgrnuo je veliku dobit opskrbljujući obje zaraćene strane, još 1922.
godine New York Times je izvijestio da je Ford financirao Hitlerove nacionaliste i antižidovske pokrete u Njemačkoj, a njemačke dnevne novine Berliner Tageblatt pozvale su
američkog veleposlanika da zaustavi Forda u njegovom uplitanju u njemačke poslove.
Na Fordovoj pomoći Hitler je bio toliko zahvalan da je 1938. Fordu dodijelio najviše
odlikovanje koje su nacisti davali ne-Nijemcima: Veliki križ njemačkog orla. Fordov
portret visio je iznad Hitlerova radnog stola u Hitlerovom privatnom uredu. Dva naj­
veća proizvođača tenkova za Hitlerovu vojsku prije i za vrijeme rata bili su njemačke
podružnice Ford Motor Company i General Motors (Opel), koji je bio pod kontrolom
Morgana. Godine 1928. u Njemačkoj se Ford Motor Company spojila s /. G. Parbenom.
Carl Bosch iz Farbena postao je rukovoditelj Fordovih pogona u Njemačkoj.
W. A. Harriman
Izdvojio sam neka od velikih imena u financiranju i manipuliranju Njemačke i nje­
nog programa ponovnog naoružavanja. No iste te banke izravno su podupirale i naci­
stičku stranku. Medu dokumentima s Nirnberškog suđenja nalaze se izvorne prijeno-
Fritz Thyssen bio je njemački poduzetnik u industriji čelika i bankar koji je od ranih
1920-ih financirao naciste. Njegovo bankarsko poslovanje u Njemačkoj bilo je pripo-
I
117
.
/' istina
će
vas
sne priznanice I. G. Parbena, njemačkog General Electrica, Osrama i ostalih, kojima
se ovlašćuje prebacivanje sredstava na račun nacističkog Nacionalnog povjerenstva,
fonda za financiranje Hitlerove izborne kampanje. Vidimo da su predstavnici kom­
panija koje su posjedovali Rockefelleri (ili su na njih imali utjecaj), poput American
27
I. G.-a, LT.T.-a, General Electrica i Eorda, bili u samom središtu Nacističke stranke.
Zapanjujuće je i neobično vidjeti u kojoj su mjeri njemačke tvornice i pogoni u vla­
sništvu američko-njemačkih kartela bili pošteđeni većeg bombardiranja i razaranja.
Kada su Saveznici doprli do Kelna, primjerice, mnogi su zamijetili upadljivu opreku
između sravnjenog grada i nedirnutih postrojenja (u vlasništvu /. G. Parbena, Ford
Motor Company i United Rayon Works) na njegovu rubu. Način na koji su tvornice
/. G. Parbena ostale neoštećene u bombardiranju upravo je nevjerojatan, uzevši u
obzir da su Saveznici znali da ta kompanija predstavlja njemački ratni stroj. Postoje
dokazi da Fordove pogone u Njemačkoj i Francuskoj američko ratno zrakoplovstvo
nije bombardiralo. 28 Kada su postrojenje u Poissyju pogodili Britanci, višijevska vla­
da platila je Fordu 38 milijuna franaka za obeštećenje! Edsel Ford, kojemu je tada
bilo laknulo, napisao je svojem glavnom upravitelju u Europi: „Fotografije Pogona
zahvaćenog plamenom objavile su američke novine, ali srećom se nigdje ne spominje
Ford Motor Company".21' Višijevski režim surađivao je s nacistima, a među njegovim
članovima bio je stanoviti Francois Mitterand (Kom. 300), Veliki majstor slobodnozidarskog Velikog orijenta a kasnije dugovladajući predsjednik Francuske. 3 0
Prema saznanjima autorice i istraživačice Gertrude Elias 31 , u pet godina rata i svjet­
skog krvoprolića zaklade Sjedinjenih Država koje sam istaknuo, a i druge, zaradile su
dobit od 175.000.000.000 dolara.
Umjesto točke na ,,i" u toj zastrašujućoj priči o obmanjivanju ljudi širom svijeta
dovoljno je spomenuti da je iste osobe s Wall Streeta, koje su osmislile i financira­
le rat, Franklin Roosevelt imenovao da nadgledaju sudbinu njemačke industrije po
svršetku sukoba. Medu najvišim rukovoditeljima kojima je povjerena ta uloga bili
su Louis Douglas, direktor General Motorsa (kojim je vladao Morgan) i predsjednik
Morganovog Uzajamnog životnog osiguranja, te brigadni general William H. Draper
mlađi iz tvrtke Dillon, Read and Co., još jedne od onih koje su značajno doprinijele
stvaranju kartela i financiranju Hitlerove Njemačke. Obojica, i Draper i Douglas, bili
su članovi Vijeća za vanjske poslove a Draper, gorljivi pobornik eugenike (vladajuce
rase), kasnije će postati svjetlost vodilja u financiranju „kontrole broja stanovništva.
Slučaj Williama H. Drapera mlađeg otkriva opseg prijevare i zataškavanja. Krugu
Prescotta Busha pridružio se 1927. kada ga je unajmio Dillon Read da vodi račune...
Fritza Thyssena, jednog od najvećih financijskih podupiratelja Adolfa Hitlera. Dra­
per je postao direktor a kasnije i potpredsjednik te zamjenik rizničara „Njemačke
kreditno-ulagačke korporacije" Dillona Reada, koja je nadzirala neke kratkoročne
zajmove Thyssenovog „Njemačkog trusta čelika" pod uvjetima Dawesovog plana. Ti
zajmovi, s kojima se Draper složio, pomogli su dovođenju Hitlera na vlast te se nji­
ma financiralo njegovo naoružavanje. Obojica njegovih partnera u toj operaciji bili
118
združene
osloboditi
fronte
u nacisti: Alexander Kreuter, u Berlinu, bio je predsjednik, a Frederic Brandi (koji
se 1926.preselio u SAD) postao je Draperov sudirektor Njemačke kreditno-ulagačke
korporacije u Newarku u državi New jersey. Brandijev otac bio je vodeći rukovoditelj
a poslove vađenja ugljena u Njemačkom trustu čelika. Draper se vodio kao direktor
Z
Njemačke kreditno-ulagačke korporacije tijekom čitave 1942., sve dok 1943.nije za­
tvorena, kada je svoj posao već bila odradila. 32
s
Draper je potom otišao na Pacifik gdje je postao general, boreći se za SAD!
Nakon što se Njemačka predala Roosevelt je tog čovjeka zadužio da odluči o sudbi­
ni nacističkih kartela čijem je stvaranju pridonio. Dao mu je moć da odluči tko će biti
razotkriven, tko će izgubiti ili zadržati tvrtku, a tko će biti optužen za ratne zločine.
Razmjeri ove podvale zloupotrebom tuđeg povjerenja upravo su nepojmljivi. Kako bi
se zadao završni udarac u mentalnom prevratu, Draper se igrao dobrog/lošeg momka
s američkim ministrom financija Henryjem Morgenthauom. Ovaj je zahtijevao da se
njemačka industrija uništi, da se Njemačka svede tek na državu ruralnih stanovnika.
Draper je imao ulogu da to spriječi, ali samo ako Nijemci pristanu i preuzmu na se
cjelokupnu krivnju zbog nacizma. Autori sjajne knjige George Bush, neautorizirana
autobiografija (George Bush, Ihe Unauthorised Biography) kažu:
„Draper i njegovi kolege zahtijevali su da Njemačka i svijet prihvate kolektivnu kri­
vnju njemačkog naroda kao jedan vid objašnjenja uspona Hitlerovog Novog po­
retka i nacističkih ratnih zločina. To je, dakako, u velikoj mjeri odgovaralo samom
generalu Draperu, kao i obitelji Bush. Odgovara im i danas, desetljećima kasnije,
jer se time omogućuje Prescottovom sinu, predsjedniku Georgeu, da Njemačkoj
drži bukvicu o opasnostima hitlerizma. Nijemci, kako se čini, presporo prihvaćaju
njegov Novi Svjetski Poredak." (str. 55)
Od tada niti su se nastavile plesti. Naime, predsjednik Bush je imenovao Draperovog sina, Williama Drapera III, na položaj u Ujedinjenim narodima na kojem se
može baviti kontrolom broja svjetskog stanovništva. U investicijskoj kompaniji Dillon
Read, Bushev ministar financija Nicholas Brady bio je dugogodišnji partner Frederica
Brandija, pripadnika kohorte generala Drapera pri financiranju Hitlerovog kartela
celičana. Ista mala skupina bankara, kompanija i političkih manipulatora stajala je iza
Prvog svjetskog rata, Ruske revolucije i Drugog svjetskog rata. Bez njihova novca i
manevara dva najveća sukoba u zabilježenoj ljudskoj povijesti ne bi se bila dogodila.
Zašto je to važno znati? Mnogo je razloga, no izdvojit ću dva. Mnogo sam puta
cuo ljude da kažu kako problemi u svijetu nastaju zbog čovjekove naravi. Taje narav
zla, čujem ljude da govore. A čime tu tvrdnju obrazlažu? Dvama svjetskim ratovima i
drugim sukobima i prije i poslije. Naša čežnja za višedimenzijskom slobodom postat
ce stvarnost jedino kada shvatimo da ljudska priroda nije opaka. Ona ima prirodnu
zelju za ljubavlju, a ne mržnjom, za skladom, a ne sukobom. Nisu ti ratovi bili poslje­
dica opake ljudske prirode. Bili su rezultat toga što je čovječanstvo svoje pravo da mi-
119
...
/
istina
ce
vas
osloboditi
združene
fronte
sli i djeluje predalo u ruke nekome drugom. Te ćemo lekcije još morati naučiti, a dok
ih ne svladamo i dalje će nam se uskraćivati naše istinske i beskonačne mogućnosti.
No, sve to možemo promijeniti u jednom trenu, samo ako to odlučimo.
10 Američko Vijeće skupnog nadzora (Njemačka), Ured direktora obavještajne službe,
Obavještajni izvještaj br. EF/ME/1,4. rujna 1945.
Određenu verziju događaja cijelo nam vrijeme naturaju škole, sveučilišta i mediji.
Ta verzija događaja gotovo da i nema nikakvih dodirnih točaka s istinom. Stvorena
je kako bi nas se zavelo i uvjerilo da mislimo i postupamo na određeni način, koji
odgovara ciljevima manipulatora u ljudskom obličju i njihovih kontrolora, Zatvor­
skih Čuvara. Dakle, želite li ući u rat i trebate li za takav čin podršku naroda, jedno­
stavno upriličite napad na jedan od vaših vlastitih brodova ili organizirajte ubojstvo
jednog od vaših vodećih ljudi, te potpirite ogorčenje javnosti pomoću propagande
protiv navodnog krivca. Sve dok ljudi budu prihvaćali stvari zdravo za gotovo, bez
provjere, i dok ne počnu promatrati svijet otvorenih očiju i uma, sve dotle ćemo biti
usplahireno stado i slijepo ćemo slijediti ovcu na čelu. No je li to ovca ili neko čudo­
vište? I kakav joj/mu je plan? Kada prestanemo biti ljudski upijajući papir, koji upija
taj plimni val pristranih informacija, i započnemo prosijavati ono što nam je rečeno,
mnogo će nas teže biti odvesti na stranputicu. Zastrašujući događaji kakvi su zadesili
svijet u prošlome stoljeću mogu se dogoditi jedino ako na svijet gledamo kroz prizmu
vođa i onih koji bivaju vodeni. Postupamo li na taj način šačica ljudi lako će nadzirati
svijet. Što je i činila. Do sada.
12 Rodney Atkinson i Norris McWhirter, Treason At Maastricht, The Destruction Of The
Nation State (Compuprint Publishing, Newcastle-Upon-Tyne, 1995.), str. 20.
IZVORI
11 Gertrude Elias, sažeti prikaz namijenjen internetskom kolanju, 1995.
13 The Anglo-American Establishment, str.
299.
14 The World Order, Our Secret Rulers, str. I54.
15 Gertrude Elias, sažeti prikaz namijenjen internetskom kolanju, 1995. Prije negoli
netko vikne: „antisemitizam!", Gertrude je podrijetlom Židovka.
16 Senator Homer T. Bone govoreći pred Senatskim odborom o vojnim pitanjima, 4.
lipnja 1943.
17 Navedeno u New Order, Our Secret Rulers, str. 128.
18 Elimination
Of German
Resources,
str.
943.
19 Izvještaj za Ministarstvo vanjskih poslova, Washington D.C.
20 Citirali Webster Griffin Tarpley i Anton Chaitkin u knjizi George Bush, The Unauthori­
sed Biography (Executive Intelligence Review, Washington D.C., 1992.), str. 47.
21 New York Times, (4. listopada 1936.).
22 Za iscrpnije informacije o ovoj temi vidi izvanredan ogled Anthonyja C. Suttona,
Wall Street And The Rise Of Hitler (Heritage Publications, Melbourne, Australija, 1976.)
str. 121-132.
23 Wall Street And The Rise Of Hitler, str. 121-132.
24 Izvještaj u New York Timesu (4. kolovoz 1933.).
25 Wall Street And The Rise Of Hitler, str. 79.
1 Carroll Quigley, The Anglo-American Establishment, str. 190.
2 Phyllis Schafly i Chester Ward, kontra-admiral američke mornarice (u mirovini), Kissin­
ger On The Couch (Arlington House, New Rochelle, New York, 1975.), str. 146,149-150.
3 James Perloff, The Shadows Of Power: The Council On Foreign Relations And The Ameri­
can Decline (Appleton, Wl, Western Islands, SAD, 1988.).
4 Prema izvještaju „Posebnog senatskog povjerenstva za istraživanje fondacija oslobo­
đenih poreza" iz 1954. godine. Obitelj Ford odavno je bila izgubila kontrolu nad Fordovom fondacijom. Danas je od „Forda" ostalo samo ime, a njime upravljaju Rockefelleri,
kojima upravlja...?
ternative 3, str. 19.
27 Za detaljnije informacije vidi Wall Street And The Rise Of Hitler Anthonyja C. Suttona,
str. 123-132.
28 James Stewart Martin, All Honourable Men (Little Brown & Co, Boston, 1950.), str
75. Vidi također istraživanje Anthonyja C. Suttona, Wall Street And The Rise Of Hitler, str.
62-66.
5 Obznanio Dodd u razgovoru s autorom Williamom H. Mclllhanyjem II, za njegovu
29 Josiah E. Dubois, mlađi, Generals In Grey Suits (The Bodley Head, London, 1953.),
str. 251.
knjigu The Tax Exempt Foundations, iz 1988.
30 Treason At Maastricht, str. 137.
6 Edgar B. Dixon (urednik), Franklin D. Roosevelt And Foreign Affairs (Belknap Press,
Cambridge, 1969.), svezak III., str. 456.
31 Gertrude Elias, sažeti prikaz za internetsko kolanje (London, 1995.).
7 Michael Collins Piper, Final Judgement, The Missing Link In The JFK Assassination Con­
područje New Yorka, 1942.
spiracy (The Wolfe Press, Washington D.C., 1995.), str. I30.
8 The New Order, Our Secret Rulers, str. 91.
9 The New Order, Our Secret Rulers, str. 90.
120
26 Dullesova izjava bavi se „prirodnom selekcijom" i opstankom najsposobnijih. Re­
kao je da najslabiji pripadnici stanovništva moraju biti uklonjeni prirodnom selekcijom
kako bi ljudska rasa mogla napredovati. Citiranje u knjizi Jima Keitha Casebook On Al­
32 George Bush, The Unauthorised Biography, str. 53-54, na temelju Popisa direktora za
šesto poglavlje
izvorni planovi
zbijanje Prvog i Drugog svjetskog rata omogućio je prevrat izvršen nad umovima
stotina milijuna ljudi. Zatvorski Čuvari programiraju umove Svjetske Elite, a isto to
Elita čini ljudima na Zemlji. Gotovo da ne bi imalo nikakvog značaja to što su svjetski
bankari i industrijalci financirali obje strane - da su (što je vraški veliko „da su") ljudi
općenito vidjeli što se sprema i da su odbili u tome sudjelovati. Prisjećam se riječi
sjajne Donovanove pjesme iz 1960-ih Univerzalni vojnik:
I
„Visok je 1,60 m, ali i 1,95 m. Bori se projektilima i kopljima. Već mu je 31 godina i
tek mu je sedamnaest. Vojnik je već tisuću godina ... On je univerzalni vojnik i kriv
je za sve. Što bi Hitler bez njega? Njegovo je tijelo instrument rata, da njega nema
ni pokolja ne bi bilo".1
Hitler ne bi bio nikakva prijetnja svijetu da mu najveći dio njemačkog naroda nije
predao život u ruke. Nažalost, upravo se to dogodilo, a isto vrijedi za ljude u Britaniji i
drugdje, koji su se također odrekli razmišljanja, dopustivši svojim „vođama" da to čine
umjesto njih. U Njemačkoj je propaganda huškala javno mnijenje protiv nekog zami­
šljenog neprijatelja, a ego naroda „masiran" je pričom o nekoj njemačkoj rasi nadljudi.
Izvan Njemačke ista je sila okretala javno mnijenje protiv Nijemaca, čim je Hitlerov
program ponovnog naoružavanja dovoljno uznapredovao. Kada je pomno osmišljena
propaganda sasvim prožela te dvije skupine stanovništva, između njih je izazvan sukob.
Većina ljudi koji su se borili u tom ratu nisu u njemu željeli sudjelovati. Htjeli su biti kod
kuće sa svojim obiteljima i gledati kako im odrastaju djeca. Ali, budući da su se odrekli
svog prava na razmišljanje napustili su svoje obitelji i djecu, da bi ubijali i bili ubijeni.
Umovi su im bili pod tolikim utjecajem masovne hipnoze da su oni koji su drznuli
pobuniti se i usprotiviti službenoj politici bili zatvarani bez suđenja, a tek ih se neko­
licina usudila slabašno prosvjedovati. No strah se već bio uvukao u kolektivnu svijest,
posebice stoga što su reakcije ljudi još uvijek bile snažno obojane Prvim svjetskim ra­
tom i Velikom depresijom. Ljudi su izgubili povjerenje u same sebe. Bili su zbunjeni,
smeteni, u nadi se da će netko drugi promijeniti čovjekovu zbilju. Osim toga, ljudski je
um bio programiran, i ne samo novijim iskustvom, da vjeruje kako je život samo sukob
i borba, a da je svijet jedno strašno mjesto. Takvi su bili vladajući misaoni obrasci te su
stvarali sebi sukladnu zbilju.
Kada naciju ujedinite protiv zajedničkog neprijatelja i uvjerite ljude u njihovu vla­
stitu rasnu nadmoć dobili ste još jedno moćno oruđe kontrole. Nacisti su se time
/
istina
će
vas
osloboditi
izvanredno poslužili pri svojoj antižidovskoj propagandi i promicanju njemačke nadrase. Ironično je, a možda i više od toga, da im je u tome pomogao čovjek imenom
Alfred Rosenberg, okultist židovskih, estonskih i francuskih korijena. Hitleru je upra­
vo Rosenberg učinio dostupnim primjerak Protokola sionskih mudraca. Zašto je to,
pobogu, učinio, kada je morao znati da će ih Hitler iskoristiti kao propagandu protiv
Židova u cjelini? I doista, Hitler je pustio Protokole u širok optjecaj, želeći opravdati
svoju kampanju protiv Židova. Bilo je to sramotno s obzirom na to da golema većina
Židova nisu znali što se događa, niti bi to podržavali da su znali.
Rosenberg je rekao da se niotkuda pojavio neki neznanac i predao mu primjerak
tog dokumenta: „Čovjek, kojeg nikada prije nisam vidio, došao je u moju radnu sobu
bez kucanja, stavio knjigu na stol i nestao bez riječi".Rosenberg se predstavljao žestokim protivnikom Židova i uskoro je postao službe­
ni „ideolog" Nacističke partije, uz ulogu da iznosi „činjenice" koje će opravdati kam­
panju protiv Židova. Ernst Hanfstaengl, prisni prijatelj Franklina Roosevelta, prije
rata je bio i bliski Hitlerov suradnik. On kaže da gaje austrijski pisac Rudolf Kommer
upozorio: „Pojavi li se bilo kakva politička stranka s antisemitskim programom vo­
đenim od strane židovskih ili polužidovskih fanatika, morat ćemo se pripaziti". Hanf­
staengl piše da je kasnije, nakon što je uvidio kakav utjecaj Alfred Rosenberg ima na
Hitlera, počeo uviđati značaj te napomene:
„Prisjetio sam se napomene Rudolfa Kommera o eventualnom antisemitskom pro­
gramu vođenom od strane židovskih ili polužidovskih fanatika. Po izgledu, Rosen­
berg je bio izraziti Židov, mada bi vjerojatno prvi prosvjedovao, i to žestoko, da je
itko osporio njegovo podrijetlo. Pa ipak, viđao sam ga kako jutrom sjedi u otrcanom
kafiću na uglu Briennerstrasse i Augustenstrasse s mađarskim Židovom po imenu
Holoschi, jednim od njegovih glavnih pomoćnika. U Njemačkoj se taj čovjek zvao
Hollander, i bio je još jedan od onih židovskih antisemita ... Dvojio sam o arijskom
podrijetlu mnogih drugih osoba; Strasser i Streicher izgledali su mi poput Židova,
kao i likovi poput Leya, Franka pa čak i Goebbelsa, koji bi imali velikih poteškoća u
dokazivanju svog rodoslovlja."^
Hm, nije li sve to pomalo čudno? Židovski bankari i njihovi politički predstavnici
vjerojatno su imali prste u financiranju nacista i njihovog programa ponovnog naoružavanja. I, odjednom, na scenu stupa Alfred Rosenberg, židovskih korijena, te
predaje primjerak Protokola Hitleru i postaje glavni „istraživač" antižidovskih mate­
rijala, što dovodi do grotesknog tretiranja Židova pod nacističkim režimom. Takvo
postupanje potom se koristi i napuhuje kako bi se opravdalo preuzimanje Palestine
kao „židovske" postojbine. Nitko se tom metodom nije služio očitije od lorda Victora
Rothschilda u njegovim govorima u Gornjem domu britanskog parlamenta kada je
tražio hitnu podršku za židovsku državu u Palestini. Kakva li se to juha kuha? Oso­
bno mislim da kuhaču u ruci drži Elita. Zloglasnu Hitlerovu knjigu Mein Kampf za­
pravo je napisao general-bojnik KarI Haushofer koji je priznao da glavni izvor „ideja"
ondje sadržanih dolazi od Halforda J. MacKindera, direktora elitinog Londonskog
ekonomskog fakulteta. Godine 1996. službeni njemački dokumenti koje je otkrio je­
dan američki student također dokazuju da su mnogi Hitlerovi vodeći časnici i tisuće
pripadnika njegovih postrojbi bili židovskog podrijetla.
U Britaniji, kako mi se čini, javno mnijenje gotovo je „natjerano" da Hitlera igno­
rira sve dok njegov program ponovnog naoružavani a nije uvelike uhvatio maha. Po­
toni, kada su se Nijemci pripremili za borbu, britanska je javnost zasipana prikazima
Hitlera kao čudovišta kojeg se pošto-poto treba zaustaviti. Kolektivna britanska psiha
bila je poput malog djeteta u rukama psihijatra. Mislim da su takvu politiku koor­
dinirali lord Milner i tajno društvo Okruglog stola zajedno s Kraljevskim institutom
za međunarodne poslove u Chatham Houseu. Dva paravana za ta dva vrlo različita
stadija bili su premijer Neville Chamberlain i njegov nasljednik, Winston Churchill
(Kom. 300).
Chamberlain i njegov bliski suradnik lord Halifax (član Okruglog stola gotovo od
njegova osnivanja i član Komiteta 300), podržavali su politiku ugađanja Hitleru. S
takvom politikom su se Milner i kolege mu manipulatori složili. U svojim govori­
ma članovi najvišeg rukovodstva Okruglog stola/Kraljevskog instituta, poput Lionela
Curtisa (Kom. 300), Leopolda Ameryja i lorda Lothiana, svesrdno su se zalagali za
blagonaklonost prema Hitleru tijekom 1930. U svibnju 1933. Hitlerov predstavnik
(Alfred Rosenberg) otišao je u Englesku na sastanak sa sir Henryjem Deterdingom
(Kom. 300), čelnikom kompanije Royal Dutch Shell; GeofTreyjem Dawsonom, ure­
dnikom novina T\\e Times (u vlasništvu Astora (Okrugli stol, Kraljevski institut)), za­
stupnikom u parlamentu Walterom Eliotom; 1. viskontom Hailshamom, ministrom
rata i vojvodom od Kenta, bratom kralja Edward VIII i kralja Georgea VI. Edvvard,
koji je navodno simpatizirao Hitlera, kasnije se zaljubio u jednu Amerikanku, gđu.
Simpson. Odstupio je s britanskog prijestolja te se preselio u rotšildski zamak u Au­
striji nakon vladavine od svega 325 dana. Nagađa se da je pravi razlog njegovog na­
puštanja Britanije to što nije podržavao rat s Njemačkom, za kojeg su manipulatori
znali da se planira.
Kada je 1936. Hitler najavio ponovnu militarizaciju Rajnske oblasti, britanska se
Vlada s time složila. Posredstvom svojih novina The Times takvo viđenje Hitlera pro­
micali su i Astori. Ovlašteni životopisac lorda Halifaxa pokazuje kako su Milnerova
svita i britanska Vlada potajno pregovarali s Njemačkom i predlagali da se Hitleru
dade kontrola nad unutrašnjim dijelovima Europe. Bio je to dio pakta Britanije-Njemačke-Sjedinjenih Država kojeg je predložio Milnerov suradnik lord Lothian na su­
sretu s Hitlerom u siječnju 1935. S Hitlerom se lord Halifax sastao i u Berchtesgadenu
19. studenog 1937. Istraživanje Carrolla Quigleya o anglo-američkom establišmentu
otkriva da je Halifax (Kom. 300) uvjerio Hitlera u tri stvari: a) da je Britanija sma­
trala Njemačku glavnim štitom protiv komunizma u Europi; b) da je Britanija bila
spremna postati dijelom sporazuma četiriju sila, zajedno s Francuskom, Njemačkom
125
i Italijom; c) da će Britanija dopustiti Njemačkoj da pregazi Austriju, Čehoslovačku i
1
Poljsku, ukoliko britanska javnost ne zatraži da se Njemačkoj objavi rat. Svi elementi
Okruglog stola, Kraljevskog instituta za međunarodne poslove i njima pridružene
organizacije, publikacije i članovi upregnuti su s ciljem da se „proda" politika popu­
štanja.
tvornice vojne opreme u središnjoj Europi, kojom je upravljao francuski Schneider
Creuzot, zatim pogoni poput Wittowitza, najveće čeličane čiji su vlasnici Rothschildi, pa češki pogoni za izradu eksploziva, već bili predati u ruke Nijemcima...
Jedina stvar zbog koje je rat s Njemačkom mogao izbiti prije negoli je planirano
bilo je britansko javno mnijenje, stoga je propaganda politike popuštanja pojačana. U
ožujku 1938., nekoliko mjeseci nakon susreta Halifaxa i Hitlera, nacisti su napali Au­
striju. Francuski premijer Daladier otišao je u London zatražiti britansku podršku za
zaštitu Čehoslovačke protiv Hitlerove agresije, no Chamberlain je to odbio. Štoviše,
izgleda da se Francuze nagovaralo da izvrše pritisak na Čehe kako bi ovi s Hitlerom
potpisali sporazum. U svojim govorima u Gornjem domu te u Chatham Houseu, lord
Lothian je osuđivao Čehe što Njemačkoj nisu činili ustupke.5 U susretu s izvjestite­
ljima američkih novinskih izdanja u londonskom domu Astorovih, Chamberlain je
iznio sračunatu primjedbu koja se, uostalom, mogla i zanijekati, iz koje se dalo iščitati
kako on smatra da bi jedan dio svog teritorija Česi trebali ustupiti Njemačkoj. 6 Kada
su vijesti objavljene, ledi Astor je poricala da se susret održao, ali je kasnije priznala
da je do susreta ipak došlo.
Unilevera u Aussigu, sjedištu pronacističke klike."
Politika koju je Chamberlain u glavnim crtama iznio pred novinarima, dobila je
potporu u uvodnom članku novina The Times, čiji su vlasnici bili Astori. Izazvalo je
to tako burne prosvjede da je manipulacija javnog mnijenja postala još žešća. Članak
se pojavio već 7. rujna 1938. zato što su znali da se bliži njemački napad na Čehoslo­
vačku. Kasnije istoga mjeseca lord Halifax i ostali poslužili su se propagandnim pote­
zom poznatim kao „zastrašivanje ratom". Vlada je pustila u optjecaj priče u kojima se
uvelike preuveličavala moć njemačkih snaga. Između redaka se stavljalo do znanja da
bi uskoro, zarati li Britanija s Hitlerom, njemačko zrakoplovstvo Englesku bombar­
diralo otrovnim plinom. Vlasti su čak išle toliko daleko, što je doista smiješno, da su
naredile kopanje rovova u londonskim parkovima te su stanovnicima dijelile plinske
maske! Ali, naravno, ma kako budalasto bilo - jer, kakve koristi od rovova u parkovi­
ma? - vlasti nije zanimala njihova vojna svrhovitost. Radilo se o manipulaciji umom.
Htjeli su zastrašiti javnost i navesti je da pomisli kako stupanje u rat s Njemačkom i
nije baš najbolja ideja. Takvom utisku doprinio je i Chamberlain govoreći za radio
B B C da je spor između Njemačke i Čehoslovačke: „... svađa u nekom dalekom pre­
djelu između naroda o kojima ne znamo ništa".7 U biti, glavna poluga tog plana bila
je nacistička invazija na Čehoslovačku jer bi Hitler tada dobio resurse neophodne da
Njemačka postane jedna od vodećih vojnih sila, sposobna za dugotrajno ratovanje.
Autorica Gertrude Elias o tome kaže:
„Čak je iz današnje perspektive bjelodano da su tome kumovali sporazumi posti­
gnuti prije rasprodaje Čehoslovačke u režiji Chamberlaina 1939., čime je Njema­
čka postala vojna supersila. Činjenica je, međutim, da su pogoni Škode, najveće
126
...Smrtna presuda [Čehoslovačkoj] potpisana je u glavnom uredu podružnice
8
Kada je u ožujku 1939. Njemačka okupirala cijelu Čehoslovačku, došlo je do izne­
nadnog i začuđujućeg preokreta u stavovima Milnera i Okruglog stola. Rat s Njema­
čkom odjednom su počeli odobravati. U predratnoj strategiji Elite u Britaniji sazrijelo
je vrijeme za drugi udarac. Chamberlain je poslužio svojoj svrsi dajući Hitleru vre­
mena da obnovi njemačko naoružanje (uz podršku Wall Streeta), a njemačko se po­
dručje utjecaja proširilo. Diktatori sličnih nazora postavljeni su u Italiji (Mussolini) i
Španjolskoj (Franco). O.K. momci, spremni smo. Krenite u rat.
I Hitler je naveden da povjeruje kako mu se nitko neće suprotstaviti, no i to će se
preko noći promijeniti. Milnerova skupina, posredstvom svog izdanja, časopisa The
Round Table, vršila je pritisak da se, tijekom razdoblja o kojem govorimo, Hitleru po­
pušta. Sada su protiv Njemačke zazivali „Veliku alijansu" Poljske, Rumunjske, Fran­
cuske i Britanije. Lord Lothian i lord Astor, ta dvojica popustljivih prepredenjaka,
odjednom su počeli održavati govore u kojima su iznosili upravo suprotno onome što
su kazivali ranije. „Objavimo Njemačkoj rat!" vikali su. Lothian je također zagovarao
savez s Rusijom. Zahtijevali su provođenje novačenja u oružane snage, kao što su to
činili i Astorov Times1 i lord Amery, čovjek koji je tako revnosno podupirao Hitlera.
Taj zaokret u politici nije čak bio niti pretjerano suptilan. Ako ste poznavali strategiju
Elite, bio je bolno očigledan. Chamberlainova korisnost Eliti bila je gotovo iscrpljena.
U tijeku je već bilo uvođenje njegovog nasljednika Winstona Churchilla (Kom. 300).
Preostalo je još samo da se Chamberlaina makne s položaja, pa su se počeli oštriti
noževi njegovih bivših „prijatelja". Malo je zornijih primjera licemjerja u Donjem
domu britanskog parlamenta od slučaja kada je Leopold Amery, podsjećajući na Cromwella, povikao prema klupama članova vlade: „Ovdje sjedite zaista predugo, bez
10
neke velike koristi. Otiđite, molim vas, neka vas noge nose. Tako vam svega, idite!"
Idite, zbog toga što ste provodili politiku koju je zagovarao Amery sve do iznenadnog
zaokreta 1939. Ledi Astor koja je Chamberlainovu politiku bila podržavala u cijelosti,
okrenula se protiv njega još i ranije: „Hoće li premijer hitno dati do znanja njemačkoj
vladi s kolikim užasom čitava ova zemlja promatra postupke Njemačke?" upitala ga
je 1939. godine. Chamberlain nije odgovorio, ali drugi konzervativni zastupnik u
parlamentu, major Vyvyan Adams, sažeo je Chamberlainov mogući odgovor u povi­
ku prema ledi Astor: „Glavni uzrok tomu ste vi!""
Chamberlain je naprosto bio žrtveni jarac, svjesno ili nesvjesno, a premijer je po­
stao Churchill. U Downing Streetu sada je stolovao zagovornik rata, a iste večeri kada
je preuzeo uzde Britanskog carstva, 11. svibnja 1940., otpočela je politika bombar-
127
I IJIHKI
V LI J
lUL/UUIll
diranja civilnih meta. Churchillova je obitelj povezana s Rothschildima (Kom. 300).
Winstonovog oca, lorda Randolpha Churchilla, financirala je dinastija Rothschild
dok je bio britanski ministar financija sredinom 1800-tih, a njegov najprisniji pri­
jatelj bio je Nathaniel Rothschild. Kada je Randolph Churchill umro, Rothschil­
12
dima je dugovao nekih 65.000 funti. Dugovao im je i Winston, koji je bio dobar
prijatelj lorda Victora Rothschilda i Rothschildov vrhunski manipulator u Americi,
Bernard Baruch. 1 3 Jedno pored drugog, imena Rothschilda i Churchilla nalazimo
i danas. Godine 1995. neke od Churchillovih spisa i govora njegova je obitelj pod
neobičnim okolnostima prodala Memorijalnom fondu nacionalne baštine (engl.
National Heritage Memorial Fund) za 12.500.000 funti, zahvaljujući novcu nama­
knutom iz državne lutrije. Predsjednik Mcmorijalnog fonda nacionalne baštine,
koji je spise pristao kupiti za tako veliku svotu, jest lord Jacob Rothschild. Važne su
bile i Churchillove čvrste veze s Bernardom Baruchom i s elitnom obitelji pozna­
tom pod imenom Cecil. Oni su ga kontrolirali u prilično velikoj mjeri. Cecili imaju
dugotrajne veze s mrežama koje je uspostavio još jedan paravan elite, jezuiti, te s
drugim obiteljima europske elite kao što su Habsburzi i talijansko Crno plemstvo.
Churchill je točno znao što radi.
U nepuna dva tjedna od preseljenja na adresu Downing Street br. 10 Churchill
je pomoću zloglasne „Uredbe 18b" zatvarao stotine Britanaca koji su se protivili
ratu ili ukazivali da ga je izrežirala neka tajna sila. 14 Tu metodu treba objelodaniti
u svakom vodiču za stjecanje slobode. Jedan od postupaka je usmjeravanje javnosti
u određenom smjeru pomoću propagande, ali da ste vi na mjestu manipulatora
također biste trebali spriječiti svakoga tko iznosi drukčije informacije. Britanska se
administracija poslužila Uredbom 18b da zatoči - bez suđenja - one koji su htjeli
otkriti tko zaista stoji iza rata, a pred javnošću se pravdala da to čini na temelju
napisa u medijima o podrivačkoj „Petoj koloni" u Britaniji koja podržava Hitlera.
Uredba 18b uvedena je prije rata kao odgovor na podmetanje eksploziva u Londo­
nu, za što je okrivljena IRA. Njome je, vrlo prikladno, omogućeno zatvaranje ljudi
na temelju postojanja puke „sumnje". Država nije morala ništa dokazivati, što me na­
vodi na pomisao da je taj zakon bio još jedan slučaj stvaranja „problema" (bombaški
napadi u Londonu prikačeni IRA-i), a potom i nuđenja „rješenja": uredbe koja vam
daje moć da uhitite i zatočite koga god želite, kada god želite, tijekom rata za kojeg
već znate da je na pomolu. Jedna je dama, gospođa Nicholson, supruga istaknutog
admirala, bila uhićena za navodno šurovanje s „Petom kolonom", ali je na suđenju
oslobođena po svim točkama optužnice. Dok je napuštala sud, oslobođena svih optu­
žbi odlukom suca i porote, uhićena je na temelju Uredbe 18b i osuđena na nekoliko
godina zatvora. To se događalo u zemlji, pod Churchillovom vlašću, koja se trebala
boriti za slobodu! Tko je bio britanski obavještajni časnik zadužen da iznosi optužbe
na temelju Uredbe 18b? Lord Victor Rothschild, Churchillov prijatelj, a ja bih rekao
Churchillov manipulator. 15 Rothschild je nadzirao obavještajnog operativca koji je
službeno bio zadužen za 18b, Maxwella Knighta. Istraživačica obavještajnih službi)
128
P Kitty Little, koja je pedeset godina proučavala aktivnosti lorda Rothschilda, rekla
mi je sljedeće:
„Nadzirući antisubverzivnu borbu i primjenjivanje Uredbe 18b, Rothschild je imao
mnogo prostora za subverzivno djelovanje. Pružala mu se prilika da pripadnike triju
tajnih sekcija svoje organizacije izuzme iz istrage, dok se on koristio Uredbom na
dva načina. S jedne strane, mogao je slobodno zatvarati ljude poput Fuchsa [so­
vjetskog špijuna i nuklearnog fizičara, Klausa Fuchsa, koji će kasnije raditi na proje­
ktu atomske bombe] i slati ih u logor u Kanadi gdje su upoznavani s ustrojstvom
subverzivne organizacije ili su nastojali osujećivati aktivnosti njenih članova. Od
tada, karijere i utjecaj mnogih arugih ljudi - čije je normalno domoljublje ili nor­
malno znanstveno djelovanje bilo protivno željama subverzivnih agenata - neo­
bjašnjivo bi bili osujećivani ili onemogućavani. Njegovi su agenti dosegnuli stadij
gdje se rodoljublje redovito ocrnjivalo kao'fašističko', ili'ekstremno desničarsko', ili
'rasističko' ili 'antisemitsko'."16
Poznata žrtva Uredbe 18b bio je konzervativni član parlamenta, kapetan Archibald
Maule Ramsey, koji je bio došao s Kraljevskog vojnog koledža u Sandhurstu. U Pr­
vom svjetskom ratu Ramsey je služio u 2. bataljunu garde Coldstream, a teže je ranjen
1916. Izbijanje Drugog svjetskog rata prišivao je židovskim manipulacijama, što je
i otvoreno govorio. Mišljenja sam da se bacanjem krivnje na bilo koju rasu za bilo
koja nedjela stvari opasno pojednostavnjuju i da se time stječe pogrešan dojam kako
su odgovorni svi Židovi. Suštinski, to nipošto nije slučaj. Uvjeren sam da je židovski
narod u cjelini žrtva Svjetske Elite, a ne njen operator. No, da su u to umiješani neki
ljudi židovskog podrijetla, posve je neupitno. Zašto se snebivamo kada čujemo nešto
slično, a smatramo daje sasvim normalno reći da su umiješani neki Arapi ili Nijemci,
ako već jesu? Svi smo mi ljudi. Ili bismo trebali biti. Briga me kakva tijela ljudi imaju.
Zanima me ono što čine.
Ramsey je sasvim razložno ukazao na tajno manevriranje i postavio je vrlo umje­
sna pitanja u Donjem domu, dok su većina ostalih članova parlamenta, kao i obično,
bili lak plijen, podesan za manipulaciju. U izjavi upućenoj predsjedniku parlamenta
i članovima Donjeg doma, sastavljenoj u zatvoru Brixton, Ramsey je tvrdio da je ra­
zotkrio gotovo trideset organizacija koje su djelovale u Britaniji, u nastojanju da pro­
vedu ono što nazivam Elitinim programom. Imena koja su međusobno povezivala i
kontrolirala te organizacije bili su, prema Ramseyu, sljedeća: profesor Harold J. Laski (Fabijansko društvo i Laburistička stranka), Israel Moses SiefF, profesor Herman
Levy, Victor Gollancz te članovi parlamenta D. N. Pritt i G. R. Strauss. Uglavnom je
re
kao, s obzirom na ono što će se kasnije razviti u Europsku zajednicu, da je tijekom
ls
traživanja razobličio urotu kojom se želi uspostaviti nekakva Savezna Europa. To
s
e zasigurno pokazalo točnim. U veljači 1940. izjavio je da mu je u ruke dospjela
n
eka literatura o određenoj novoj skupini koja zagovara Saveznu Europu pod cen-
/ istino će vas osloboditi
traliziranom vlašću. „Popis imena podupiratelja bio je zapanjujuć", rekao je. „Kao da
je prepisan s prikaza kojeg sam upravo bio dovršio." Na tom su se prikazu nalazila
međusobno povezana imena i organizacije za koje je naveo da orkestriraju ratom, od
17
kojih su neka spomenuta ranije. Tu problematiku Ramsey je iznio postavivši jedno
pitanje u Donjem domu. Zatražio je odgovor, odnosno potvrdu da stvaranje jedne
Savezne europske unije nije jedan od ciljeva vlade, ali dobio je tek suzdržan i neodre
den odgovor. Kao što ćemo vidjeti, Ramsey je, u biti, prepoznao jedan od ključn :l
razloga izbijanja rata.
Najveća prijetnja manipulatorima mogle su biti njegove veze s Tylerom Kento
američkim službenikom zaduženim za kodirane materijale u Američkom velepo­
slanstvu u Londonu, gdje je Joseph Kennedy (otac J. R K.-a) bio veleposlanik. Ka
snije će Kennedy reći da se suprotstavljao ratu zbog toga što se rat nastojalo izazva
ti manipulacijama. Više o tome u 12. poglavlju. Kent je bio slao šifrirane brzojave
između Winstona Churchilla i Franklina D. Roosevelta prije nego što je Churchi
postao premijer. Obojica su bili dio prijevare, čega su itekako bili svjesni. Churc'
je u to vrijeme bio ministar pomorstva. Sadržaj brzojava potvrđuje da je rat uistin
bio namješten, pri čemu su Churchill i Roosevelt u zajedničkoj uroti snovali buduće
događaje. Brzojavi su također otkrivali da je manipulacijom izazivanja rata u Europi
koordinirano iz New Yorka.
Ramsey je neke od tih dokumenata vidio u Kentovom stanu na adresi Glouceste
Place br. 47. Nakon posjeta Škotskoj namjeravao je pregledati i ostatak te s njiho­
vim sadržajem upoznati Chamberlaina. U njegovoj odsutnosti, Chamberlain je za­
mijenjen Churchillom, a kada se Ramsey vratio u London uhićen je na pragu svoje
kuće temeljem Uredbe 18b. Ostatak rata proveo je u zatvoru, kao i Tyler Kent koji je
proglašen krivim za kradu dokumenata iz Američkog veleposlanstva. 18 Veleposlanik
Joseph Kennedy otpustio je Kenta netom prije negoli su ga uhitile britanske vlasti,
lišivši ga time diplomatskog imuniteta u vezi krivičnih postupaka na britanskim su­
dovima. Suđeno mu je u tajnosti, na način koji je nezakonit po američkom Ustavu.
Kent i Ramsey ostatak rata proveli su u zatvoru u Britaniji, zajedno s još jednom
istražiteljicom, Annom Wookoff, kako bi ih se spriječilo da objelodane istinu o ratu
i način kako je rat započeo. Kao dio svoje obrane protiv optužbi Kent je naveo daj
Roosevelt pripomogao da se s vlasti makne Chamberlain i na njegovo mjesto posta
vi Churchill, kao i da je to dio niza događaja isplaniranih s ciljem da se u rat uvuc
Amerika.
U SAD-u i Ujedinjenom Kraljevstvu ratni vođe, Roosevelt i Churchill, još uvij
se slave kao ratni heroji, no legende i zbilja međusobno su udaljeni svjetlosnim go
dinama.
Čak i općeprihvaćena „povijest" koja kaže da se Churchill uživo obratio naciji pre
ko BBC-a da joj podigne moral (s rečenicama poput „Borit ćemo se s njima i na p' 3 "
/ama) jest tlapnja. BBC nikad nije emitirao Churchillove govore uživo ili u cijelosti'
Govore je bio održao u Donjem domu, a kratki snimljeni izvaci kasnije su koriste
pregledima vijesti. Poslije rata njegove cjelovite govore za diskografsku kuću Deaa
19
gnimio je jedan glumac.
Sada kada su svi igrači - Roosevelt, Churchill i Hitler - bili na svojim mjestima,
Elita je mogla intenzivirati rat i pretvoriti ga u sukob svjetskih razmjera. Bio je to,
kako se i planiralo, krupan svjetski problem koji je zahtijevao krupno svjetsko rješe­
nje: Ujedinjene narode, Europsku zajednicu i sve ostale centralizirane institucije koje
će se pojaviti nakon 1945. Prema Rooseveltovom sinu, pukovniku Elliotu Rooseveltu,
njegov otac se, odlazeći tobože u ribolov, u kolovozu 1941. sastao s Churchillom na
ratnom brodu u Zaljevu Argentia. Na sastanku su bili i lord Beaverbrook (vlasnik
londonskih novina Daily Express) i Averell Harriman (čija je obiteljska tvrtka financi­
rala boljševičku revoluciju, Adolfa Hitlera, nacistički ratni stroj i eugeničke organiza­
cije koje su zagovarale prisilnu sterilizaciju „teglećih klasa" kako bi se stvorilo mjesto
jednoj Nadrasi). Eto, takvi su se ljudi sastali da bi dogovorili načine suprotstavljanja
Hitleru! Churchill, Beaverbrook i Harriman bili su članovi Komiteta 300.
Harriman je bio blizak i Rooseveltu i Churchillu te je djelovao kao posrednik,
savjetujući obojicu. S tog je položaja mogao manipulirati dvojicom voda kako mu
se prohtjelo ili, bolje rečeno, kako se prohtjelo Svjetskoj Eliti. Njen je pak bio pro­
blem kako nagnati američki narod da šalje svoje sinove i kćeri u još jedan rat u
|uropi koji, po svemu sudeći, s njima nema nikakve veze. Amerikanci su se toliko
revnosno protivili ratu da je jedina šansa da Roosevelt opet bude izabran bila da
kaže kako nema nikakvu namjeru slati njihovu djecu da se bore u Europi ili bilo
gdje drugdje, ponavljajući riječi Woodrowa Wilsona prije nego što je ovaj Ameriku
poveo u Prvi svjetski rat. Roosevelt je lagao, kao što je lagao i Wilson. Evo što je,
modu ostalim, govorio:
„...Govoreći pred vama, majke i očevi, još vas jednom uvjeravam. Rekao sam to i
prije, ali reći ću to opet i opet i opet. Vaše sinove nećemo slati ni u kakve vanjske
20
ratove."
»Dakle, svaku najavu slanja vojske u Europu slobodno možete smatrati smišljenom
2
neistinom." '
Izgovarajući te riječi, cijelo je vrijeme znao daje Drugi svjetski rat skrojila Elita i da
SU događaji, koji će pripomoći da američko javno mnijenje prihvati ulazak SAD-a u
f
at, iza kulisa odavno u tijeku. Roosevelt je kršio međunarodne zakone o neutralnosti
1
skakao sam sebi u usta kada je opskrbljivao Britance vojnom opremom i naoružan
jem ne samo kradomice već i na temelju Zakona o zajmu i najmu. Neki članovi Kon8resa ipak su shvatili što se događa. Zastupnik iz Missourija Philip Bennett je rekao:
»Ali naše se momke neće slati izvan naših granica, kaže predsjednik. Glupost, g.
Predsjedavajući; u trenutku dok ovo govorim njihovi se ležajevi ugrađuju u naše
/
istina
će
vas
osloboditi
transportne brodove. Upravo dok ovo govorim, pločice za identifikaciju mrtvih
22
ranjenih štancaju se u tvrtki William C. Ballantyne and Co. iz Washingtona."
Do dandanas općeprihvaćeni povijesni prikazi opisuju Roosevelta kao čovjeka
23
koji se „uzaludno trudio izbjeći rat". Prema planu Elite, odavno poznatom samom
Rooseveltu, trebalo je upriličiti nekakav napad na Sjedinjene Države, što bi toliko
razgnjevilo javno mnijenje da bi ljudi prihvatili ulazak u rat protiv agresora te poslje­
dično uključivanje i u europski sukob. Kao član administracije Woodrowa Wilsona
u Prvom svjetskom ratu, Roosevelt je bio vrlo dobro izvježban u manipuliranju ja­
vnog mnijenja posredstvom unaprijed skovanih događaja. Godine 1939. senator P.
Nye iz Sjeverne Dakote izjavljuje da je vidio niz svezaka pod nazivom „Sljedeći rat",
uključujući i onaj naslovljen „Propaganda u sljedećem ratu". O tom sam dokumentu
govorio u jednom od prethodnih poglavlja, a u njemu se otkriva kako je Amerikanci­
ma obećano da će Britanija priznati židovsku postojbinu u Palestini ako Amerikanci
uđu u Prvi svjetski rat. Kao što je senator Nye iznio na svjetlo dana, u materijalima
se nalazila i strategija za usmjeravanje javnog mnijenja ka prihvaćanju američkog
uplitanja u drugi svjetski sukob, za kojeg se u tim dokumentima - napisanim između
dva rata - kaže da će nastupiti. U dokumentu o propagandi, izvorno napisanom u
Britaniji, stoji:
„Uvjeriti ih [Sjedinjene Države] da preuzmu našu ulogu bit će mnogo teže, zapravo
toliko teško da će biti gotovo neizvedivo. U tu je svrhu potrebna konkretna prije­
tnja Americi, prijetnja, štoviše, koju će propaganda morati jasno predočiti svakom
građaninu, prije negoli se Republika ponovno dohvati oružja u nekoj izvanjskoj
razmirici...
„Logično, stvari bi bile mnogo jednostavnije kada bi se umiješao Japan [moj na­
glasak], čime bi se možda, a rekao bih i sigurno, Amerika bez daljnjeg okolišanja
uvukla u rat. U svakom slučaju, za postizanje tog cilja mogli bismo zahvaliti našim
propagandistima, što bi bio logičan i očit rezultat njihova truda. Uostalom, na isti
su način u Velikom ratu [Prvom svjetskom ratu; op.prev] upleli u sukob Sjedinjene
Države i Njemačku...
Srećom, naša propaganda u Americi ima dobre temelje. Možemo biti potpuno
iskreni, jer igrat ćemo na staru kartu političke igre - demokraciju. Moramo jasn
izraziti naše pouzdanje u demokratski oblik vladavine i našu čvrstu odlučnost da s
oslanjamo na... staru božicu oemokratske kolotečine."24
Manipulacijom oko Roosevelta koordinirao je Bernard Baruch i ona fasada Svje^
ske Elite: Vijeće za vanjske poslove ( C F R ) . Baruch je predsjedavao Odborom ratM
industrije tijekom Prvog svjetskog rata te je bio među „savjetnicima" koji su preg 0
izvorni
planovi
varali o visini ratne odštete dosuđene Nijemcima u Versaillesu. Bio je šapat u Rooseveltovom uhu, kao što je to bio mnogim predsjednicima. Vijeće za vanjske odnose
kovalo je plan kojim će izazvati neprijateljstvo Japanaca u takvoj mjeri da će ovi na­
pasti Sjedinjene Dr žave. Predvodnik takve politike bio je Rooseveltov ministar rata
Henry Stimson, osnivač CFR-a. U svoj je dnevnik zapisao: „Dolazimo do škakljivog
pitanja igranja diplomatskog ping-ponga pomoću kojega ćemo navesti Japan da za­
igra na lošu kartu i učini prvi otvoreno loš potez".25 CFR-ova radna skupina iz pro­
jekta Istraživanja rata i mira poslala je Rooseveltu dopis, predlažući da se Kini pruži
pomoć u njenom sukobu s Japanom te da se japanska imovina u SAD-u zamrzne
i nametne trgovinski embargo, a da se Japanu odbije pristup Panamskom kanalu.
Preporučam vam odličnu knjigu Pearl Harbor, priča o tajnom ratu (Pearl Harbor, rIhe
Story Of The Secret War)2b Georgea Morgensterna, u kojoj se potanko opisuje kako
su Japanci isprovocirani da napadnu Pearl Harbor, na Havajima 7. prosinca 1941.
Četiri godine prije napada Rooseveltova je administracija prisluškivala i dešifrirala
tajne poruke Japanaca. Znali su da Japanci namjeravaju upozoriti svoja diplomatska
predstavništva diljem svijeta o odluci da stupe u rat preko lažne vremenske progno­
ze u svakodnevnom emitiranju vijesti na kratkom valu radija, na japanskom jeziku.
Prognoza „oborine, uz udare istočnog vjetra" upućivala je na rat sa Sjedinjenim Dr­
žavama; „vedro vrijeme, uz udare zapadnog vjetra" označavalo je odluku da se zarati
s Britanijom i nizozemskim kolonijama na Istoku; dok je „oblačno vrijeme, uz udare
sjevernog vjetra" značilo rat s Rusijom.
Kao što se moglo čuti tijekom kongresne istrage 27 1945. godine, poruke koje uka­
zuju na odluku da se stupi u rat sa Sjedinjenim Državama i Britanijom, ali ne i s
Rusijom, uhvaćene su i dešifrirane 3. prosinca 1941. - četiri dana prije napada na
Pearl Harbor. Nakon toga iz dokumenata Mornarice navedene poruke su „nestale".
Druge dešilrirane poruke Rooseveltu su pružile informacije o najavljenom napadu
na Pearl Harbor, ali stanovništvo o tome nije obaviješteno. Dana 27. siječnja 1941.
američki veleposlanik u Tokiju Joseph Grew napisao je Rooseveltu izvještaj u kojem
ga obavještava da će, u slučaju rata, prva meta biti Pearl Harbor. 28 Sveukupno uzevši,
Roosevelt je imao informacije iz osam različitih izvora koji su ukazivali na vrlo izvje­
29
stan napad. Do napada je moralo doći jednostavno zato što se manipulacijom htjelo
navesti američko javno mnijenje da pristane na ulazak u rat koji je odavno isplaniran.
A ponajviše su nasamareni Japanci. Oni jesu napali SAD, ali su navedeni da to učine,
I
to lukavštinom samih Amerikanaca, ali i Nijemaca.
Joachim von Ribbentrop, njemački ministar vanjskih poslova, vršio je pritisak na
Japance da napadnu Sjedinjene Države. Dana 6. prosinca odluci Japanaca da stupe u
pridonio je i Hitler svojim nagovještajima da su njemačke snage pred ulaskom u
Moskvu. Dan nakon napada na Pearl Harbor, 8. prosinca, dolazi vijest da se Nijemci
Povlače s ruskog fronta. U napadu na Pearl Harbor ubijeno je tri tisuće ljudi koji su
nove žrtve Elitina plana da zagospodari svijetom, ali najveći dio „kreme" ameri­
čke Mornarice u to je vrijeme bio izvan luke. Iznenađeni? Dan poslije Pearl Harbora
.
/'
istina
će
vas
osloboditi
Allen Dulles postavljen je u Ured koordinatora informacija, koji je kasnije postao
Ured strateških službi (OSS), a potom CIA.
Plan je bio izvanredno učinkovit jer je javno mnijenje reagiralo točno kako se i
željelo. Amerika se našla u još jednom ratu u Europi, a „naši momci" koje se neće
slati u Europu (prema Rooseveltu) sada su bili na putu onamo, gdje će mnogi od njih
poginuti. Churchillova reakcija na najnovije vijesti glasila je: „To je ono o čemu sam
sanjao, čemu sam stremio i na čemu sam radio, a što se sada i ostvarilo".30 Mogao je
dodati: „1 cijelo sam vrijeme znao da će se ostvariti". Članovi Okruglog stola/Kraljev­
skog instituta za međunarodne poslove bili su savršeno raspoređeni da koordiniraju
manipulaciju u Sjedinjenim Državama. Lord Lothian, koji je agitirao za popuštanje
Hitleru a potom zahtijevao rat, imenovan je britanskim veleposlanikom u Sjedinje­
nim Državama. Nakon što je u prosincu 1940. umro, zamijenjen je u Washingtonu
drugim elitnim članom Okruglog stola/RILA, lordom Halifaxom (Kom. 300). Ako
se sjećate, to je čovjek koji je predložio da se s Hitlerom postigne dogovor, nakon
njihova susreta 1938. Osim britanskog veleposlanstva u Washingtonu, pod kontro­
lom članova Okruglog stola bili su Odjel za istraživanje i obavještavanje britanskog
Ministarstva vanjskih poslova, Ministarstvo informiranja i sve agencije uključene
u gospodarsku „mobilizaciju i obnovu".11 Slična je situacija prevladavala u SAD-u.
Utjecaj na Roosevelta od strane Vijeća za vanjske poslove, s njegovim članstvom koje
je prožimalo vladu, bankarstvo, trgovinu, medije i vojsku, teško da bi se moglo preci­
jeniti. Rooseveltov zet Curtis Dali, citiran u knjizi jima Keitha Priručnik o alternativi
br. 3 (Casebook on Alternative 3), izjavio je:
„Dugo sam vremena smatrao da je [Roosevelt]... razradio brojne vlastite koncepcije
i ideje za dobrobit ove zemlje, SAD-a. Ali nije. Većinu njegovih ideja, njegovo poli­
tičko'streljivo', da tako kažem, unaprijed je i pomno za nj razradilo Vijeće za vanjske
poslove/Novčarska Skupina Jednog Svijeta. Briljantno, s velikim užitkom, kao da
gađa izvanredno podešenim artiljerijskim oružjem, tim pripremljenim 'streljivom'
pogodio je usred mete koja nije ništa slutila, američki narod - otplativši time i zadr­
žavši međunarodnu političku podršku." (str. 25)
Dali također otkriva da je u proljeće 1943. Roosevelt odbacio njemačku ponu­
du „časne predaje". Ponuda je iznesena zapovjedniku Georgeu Earleu, Rooseveltovm
osobnom vojnom atašeu u Istanbulu, od strane admirala Wilhelma Canarisa, ravna­
telja njemačke tajne službe, a kasnije ju je ponovno iznio njemački veleposlanik Fritz
von Papen. Zanemarene su sve poruke koje je Earle odašiljao Rooseveltu s pojedino­
stima o ponuđenoj predaji.32
Manipulatori su željeli da se rat nastavi sve dok svijet ne bude promijenjen u skla­
du s njihovom predodžbom.
Simbolično, Rooseveltova rezidencija (u Istočnoj ulici broj 65. u New Yorku) na­
lazila se tik do sjedišta Vijeća za vanjske odnose! Dok je ovaj planet po drugi puta u
izvorni
planovi
dvadeset i pet godina silazio u pakao, Elita gaje nepogrešivo navodila u tom smjeru.
Kao i u Prvom svjetskom ratu, osnovna je ideja bila da se, jednom kada sve bude go­
tovo, potpiše mir pod uvjetima koje je diktirala Elita, te da se svijet po okončanju rata
ostavi u situaciji koja se najlakše može kontrolirati. Hitler nije napao Britaniju kada
mu je bila na pladnju (nakon povlačenja iz Dunkirka 1940. godine) jer - u što sam
sve više uvjeren - oni koji su ga kontrolirali nisu željeli da se to dogodi. I, kao što je
postalo očito poslije rata, vrhovnog zapovjednika Saveznika, generala Eisenhowera,
Roosevelt (Svjetska Elita) je spriječio da pročešlja Njemačku nakon što su Nijemci
pregaženi, kako bi Carstvo Sovjetskog Saveza moglo dopirali do Berlina, čime bi se
stvorili uvjeti za Hladni rat. Eisenhower je bio bliski suradnik Rockefellera i Bernarda
Barucha. Zahvaljujući njima njegovo napredovanje u službi bilo je zapanjujuće brzo.
Nakon rata postao je predsjednik Sjedinjenih Država. Časopis Life je 9. travnja 1951.
izvijestio da je Eisenhower uspostavio radio-vezu sa Staljinom preko američke vojne
misije u Moskvi, kako bi njih dvojica razradili njegov plan da se Amerikanci zaustave
na rijeci Elbi te da se Rusima omogući da zauzmu Berlin. Poruku je pisao njegov po­
litički savjetnik John Wheeler Bennett iz Kraljevskog instituta za međunarodne po­
slove, a zaprimio W. Averell Harriman, te je proslijeđena Staljinu. 13 Željezna zavjesa i
Berlinski zid bili su tvorevine Elite po klasičnom načelu „podijeli pa vladaj i manipu­
liraj putem straha". Svjetski rat kao jedan od oblika kontrole bit će zamijenjen, barem
na nekoliko desetljeća, strahom od apokaliptičnog sukoba između Istoka i Zapada.
Strah će biti raspirivan otkrićem novog i razornog oružja - atomske bombe. Stvorili
su je Amerikanci tijekom takozvanog „Projekta Manhattan", pod vodstvom Roberta
Oppenheimera, uz potporu Elitom upravljanog Instituta za napredna istraživanja pri
Sveučilištu Princeton (gdje je Albert Einstein bio redovni gost).
Poslije Rooseveltove smrti 3 4 njegov nasljednik, još jedan Slobodni zidar, Harry
S. Truman, odobrio je upotrebu tog „novog" oružja pri uništenju japanskih grado­
va Hirošime i Nagasakija 6. i 9. kolovoza 1945. Sama eksplozija u Hirošimi ubila je
osamdeset tisuća muškaraca, žena i djece. Bog zna koliko ih je odonda umrlo ili teško
oboljelo zbog posljedica radijacije. Taj groteskni čin neljudskosti političari i vojni
lideri opravdavali su pretpostavkom da je to bio jedini način đa se zaštite životi Ame­
rikanaca koji bi - kako je rečeno - bili izgubljeni u ogromnom broju da je odobren
pohod na Japan. Sada znamo da to nije istina. Sada znamo da su Japanci pristali na
predaju prethodnog proljeća pod istim uvjetima kakvi su prihvaćeni nakon bačenih
bombi. Car Hirohito bio je na to pristao nakon tajnih pregovora sa SAD-om, uz po­
sredničku ulogu Vatikana. Bivši britanski ministar (član kabineta) Tony Benn kaže
da je za to saznao po ulasku u Vladu. Umirovljeni pukovnik Donn Grand Pre, pišući
za američke istraživačke novine The Spotlight, 12. rujna 1994. iznosi kako je i sam sa­
svim pouzdano znao da bi se Japanci bili predali prije Hirošime. Kaže da je u svibnju
1945. bio pripadnik postrojbi koje su potiskivale ono što je preostalo od japanske voj­
ske van sjeverne Burme, dok su bombarderi B-29 u nizu napada zasipali bombama
Tokio. Dva dana nakon tih svibanjskih napada, kaže pukovnik, tadašnji je američki
135
/ istina će vas osloboditi
ministar vanjskih poslova Joseph C. Grew predsjedniku Trumanu preporučio da u
uvjete za predaju Japanaca unese riječi ... „predaja neće značiti uklanjanje sadašnje
dinastije (cara Hirohita) ukoliko ju Japanci žele zadržati". Bili su to uvjeti pod kojima
će se Japanci predati nakon strahota koje će doživjeti tri mjeseca kasnije. Dodatak
sporazumu o predaji Trumanu se navodno svidio, ali nakon konzultacije sa svojim
savjetnicima zamisao je odbačena iz „vojnih razloga". Bilo je to pitanje odabira pra­
vog trenutka, govorili su oni različitog mišljenja. Trumanova će odluka stajati života
desetke, a možda i stotine tisuća ljudi. Pitanje „odabira pravog trenutka" odnosilo
se na Potsdamsku konferenciju kada će Truman, Churchill i Josif Staljin objaviti
Japanu ultimatum - minus predloženi dodatak. Kao što pukovnik Donn Grand Pre
sada kaže:
„Psihološki gledano, krajnja namjera iza bacanja atomskih bombi bila je sijanje pla­
netarnog straha od nuklearne energije kako bi se države natjeralo da svoj suvere­
nitet prenesu na jednu svjetsku vladu, predaju joj sve svoje oružje i vojne snage i
odreknu se slobode."35
Nedugo prije Hirošime predsjednik Truman u jednom je izlaganju rekao: „Narodi­
ma svijeta bit će isto tako lako živjeti jedni pored drugih u jednoj svjetskoj republici
kao što je i nama lako živjeti jedni pored drugih u Republici Sjedinjenih Država".
Isti taj pristup zalaganja za centraliziranu svjetsku vladu i sve što se pod time po­
drazumijeva možemo uočiti u izjavama Alberta Einsteina, čovjeka upamćenog po
njegovu znanstvenom geniju, naime, još se i danas za vrlo pametne ljude kažu da su
„Einsteini". No, o njemu bi trebalo još ponešto reći. Einstein, koji je u Ameriku stigao
iz Njemačke preko Švicarske, bio je dobar prijatelj Bernarda Barucha, financijera i
osobe koja je vukla konce inih predsjednika, te lorda Victora Rothschilda, vještog
manipulatora unutar Britanske obavještajne službe koji će prikupljati informacije o
atomskoj energiji za tajni izraelski program nuklearnog oružja. Einstein je radio na
izradi atomske bombe, a Baruch ju je nazivao „savršenim oružjem". Baruch se 1944.
godine postavio na čelo organizacije koju je nazvao Komisija Ujedinjenih naroda za
atomsku energiju - šesnaest mjeseci prije negoli je uža američka vlada, uključujući
tadašnjeg potpredsjednika Trumana, uopće saznala da bomba postoji, te prije prvog
sastanka službene osnivačke skupine Ujedinjenih naroda! No, Baruch i njegovi ko­
lege manipulatori ionako su znali, još od Prvog svjetskog rata, što se planira. Kada
je Truman postao predsjednik i saznao za bombu a Ujedinjeni narodi bili službeno
ustanovljeni, postavio je Barucha na čelo... „Komisije Ujedinjenih naroda za atomsku
energiju". I Baruch i Einstein kanili su se poslužiti strahom od atomskog razaranja
kako bi promicali uvođenje svjetske vlade. Kako li im je samo dobro došao primjer
Hirošime i Nagasakija u isticanju razornih sposobnosti atomske bombe! Einstein je
pozvao Sjedinjene Države, Britaniju i Sovjetski Savez da formiraju jednu svjetsku
vladu kojoj treba otkriti „tajnu te bombe". Rekao je da su te tri države „jedine tri sile
izvorni
planovi
s velikom vojnom moći" te ih je požurivao da tu moć (svjetsku vojsku) predaju svjet­
skoj vladi. „Genij" nastavlja:
„Svjetska bi vlada odlučivala o svim vojnim pitanjima, a trebala bi imati još samo
jednu ovlast: da intervenira u zemljama gdje manjina tlači većinu i stvara onakvu
nestabilnost koja dovodi do rata ... Koncept ne-miješanja mora se napustiti, zato
što je njegovo napuštanje element očuvanja mira."36
Ova umna gimnastika kao da je sišla sa stranica priručnika za osoblje Elite, a takve
teme ponavljaju kao papagaji oni koji „mirotvorne" snage Ujedinjenih naroda žele
pretvoriti u ajnštajnovsku svjetsku vojsku. Pogledajte samo Bosnu. Po Einsteinovim
kriterijima gdje manjina ugnjetava većinu, prva intervencija svjetske vlade i vojske
trebala se izvršiti u Sovjetskom Savezu za kojeg je on rekao da bi trebao biti dijelom
svjetske vlade i vojske! Ali, ne. Genij je na to imao spreman odgovor:
„Premda je istina da u Sovjetskom Savezu vlada manjina, ne mislim da su tamošnje
unutarnje okolnosti same po sebi prijetnja svjetskom miru. Treba imati na umu
da stanovnici Rusije nisu imali dužu političku izobrazbu pa je promjene koje vode
poboljšanju uvjeta života u Rusiji morala izvršiti manjina, iz jednostavnog razloga
što ondje nije bilo većine sposobne da to učini."37
Kada to dešifriramo ovom se ajnštajnovskom spikom želi reći da se trebamo poslu­
žiti strahom od masovnog uništenja kao poticajem za uspostavom svjetske (Elitine)
vlade koja će na raspolaganju imati svjetsku vojsku, a moći će intervenirati kada god
bude smatrala da bi to koristilo njenim interesima i moći. Godine 1946. Einsteinov
britanski prijatelj Bertrand Russell (Kom. 300) izjavljuje da je neophodno, pomoću
straha od nuklearnog oružja, sve države natjerati da se odreknu svog suvereniteta i
pokore se diktaturi Ujedinjenih naroda. 38 Takav je pristup prihvaćen 1958. na drugoj
Pagvaškoj (Pugwash) konferenciji kada je dogovorena politika Obostrano zajamče­
nog uništenja (engl. Mutual Assured Destruction - MAD). Konferencije je vodio Cy­
rus Eaton, poslovni partner obitelji Rockefeller. 39 U stvarnosti, politika MAD-a uklju­
čivala je stvaranje nuklearnih arsenala na obje strane, sve do točke kada bi napad na
onoga drugoga značio uništenje za obojicu. Strah od takvog scenarija poslužio bi kao
izvanredno sredstvo kontrole vladine politike, kontrole izdvajanja za naoružanje i
kontrole javnog mnijenja za cijeloga trajanja Hladnog rata, iako su na najvišim razi­
nama manipulacije svi oni bili na istoj strani. Pavel A. Sudoplatov, ravnatelj sovjetske
Obavještajne uprave zadužene za razmatranje problema atomske energije tijekom
Drugog svjetskog rata, sada potvrđuje da je tijekom rata Oppenheimer Sovjetima pri­
bavljao podatke o atomskoj bombi. 1 0 Klaus Fuchs, njemački nuklearni fizičar, radio je
na Projektu Manhattan nakon stoje „izbjegao" iz Njemačke u Britaniju 1933. Fuchs,
bliski suradnik lorda Victora Rothschilda (Kom. 300), kasnije je osuđen na četrnaest
137
/
istina
ce
vas
osioooaiti
godina zatvora zbog odavanja tajni o britanskim i američkim istraživanjima atomske
energije Rusima. Poslijeratne Pagvaške konferencije, potaknute od strane Einsteina
izvorni
planovi
IZVORI
i Bertranda Russella, bile su još jedan način prenošenja znanstvenih podataka od je­
dne strane na drugu tijekom navodnog „Hladnog rata". Također su pomogle Victoru
Rothschildu da prikupi hrpu informacija o istraživanjima nuklearne energije i preda
ih Izraelu, kao što ćemo vidjeti kasnije.
Isprva je teško povjerovati, ali ne morate suviše daleko tražiti da biste uvidjeli kako
gotovo svaki krupniji a negativni događaj svjetskog značaja jest dio istog dugoročnog
plana kulta Svevidećeg Oka za preuzimanje ovog Planeta putem centralizirane svjet­
ske vlade, središnje banke, valute i vojske. A to se provodi programiranjem ljudskog
uma. Želimo li to spriječiti i dopustiti čovječanstvu da procvjeta svojim punim po­
tencijalom ljubavi i sklada jednu stvar moramo poduzeti prije svega ostalog. Moramo
prestati razmišljati crno-bijelo i omekšati naše krute sustave vjerovanja. Ovaj svijet
nije crno-bijel. Niti je takvo išta drugo. Ukoliko imate krut sustav vjerovanja zatvoren
za beskrajne tananosti života postajete instrument manipulatorske družine. Smatrate
li da je nekakav vlasnik tvrtke koji nosi prugasto odijelo po samoj toj definiciji loš,
a da niste saslušali što ta osoba ima za reći, tada vaš um nije vaš vlastiti. Isto vrijedi
za one koji, ugledavši beskućnika ili putnika namjernika, odmah pomisle „žicar" ili
„skitnica". Ili oni koji vjeruju da je ova ili ona rasa manje vrijedna od njihove vlastite.
Nitko nije sasvim dobar i nitko nije sasvim loš.
Zbog toga što je način razmišljanja velike većine ljudi u Britaniji prije i tijekom
1 Donovan, The Universal Soldier (Pye Records, London, 1965.). Napisala Buffy St. Marie.
2 Navedeno u nekoliko knjiga, uključujući The Spear Of Destiny Trevora Ravenscrofta
(Corgi, London, 1974.), str. 106.
3 Ernst Hanfstaengl, Hitler-The Missing Years (London, 1957.).
4 Carroll Quigley, The Anglo-American Establishment, str. 275.
5 Donji dom britanskog parlamenta, veljača 1938.; Chatham House, 24. ožujka 1938.
The Anglo-American Establishment,
7 The Anglo-American
Establishment,
posredno barem od 1912., a uzde je sasvim preuzeo kada su 1922. tu kompaniju kupili
Astori {The Anglo-American Establishment, str. 113.) Jedan od glavnih paravana Okru­
glog stola bio je Geoffrey Dawson, urednik The Timesa od 1912. do 1941., što je pokri­
valo razdoblje u kojem se manipulacijama izazvalo oba svjetska rata. Uredničku fotelju
morao je napustiti na tri godine, između 1919. i 1922., nakon neslaganja s vlasnikom,
lordom Northcliffeom. Čim su za kormilo zasjeli Astori, poslušnik Dawson vraćen je u
10 Donji dom, 8. svibnja 1940.
omogućuje nastavak manipulacije. Još i danas, ako govoreći o svjetskoj obmani spo­
menete bilo koje ime uključenih protagonista koje je slučajno židovsko, odmah vas se
žigoše kao „antisemita". Neki ljudi to rade namjerno kako bi okrnjili ugled istraživača
i umanjili efekt njihovih informacija. Drugi, poput ljudi koje nazivam Robotskim
radikalima, mehanički ponavljaju takve slogane zato što su njihovi umovi u ovom
trenutku toliko kruti da se ne bi mogli nositi s idejom kako mnogima od njihovih
„ekstremno lijevih", „radikalnih" heroja upravlja ista sila, a ponekad su dio iste sile
koja upravlja onima koje doživljavaju kao neprijatelje s „ekstremne Desnice".
285.
doista strahovita. Kao što otkriva Carroll Quigley, Okrugli stol je kontrolirao te novine
i zla, iako se ista sila nalazila u pozadini obje strane. Time je također postignuto da
ša druge strane, vjerovao je takav djetinjasti umni sklop. Takva vrsta nerazmišljanja
str.
9 Umiješanost novina The Times u manipulaciju britanskog javnog mnijenja bila je
fotelju, (str. 102).
bez suđenja, za čitavog trajanja rata. Ako propitkuješ našu stranu mora da si prista­
279-281.
8 Gertrude Elias, sažetak namijenjen kolanju preko interneta (London, 1995.).
Prvog svjetskog rata bio tako nefleksibilan i krut, prodana' im je ideja o borbi dobra
se ljude koji su imali hrabrosti ustati i prosvjedovati protiv manipulacije baci u zatvor
str.
6 Ibid., str. 284.
11 Donji dom, 16. ožujka 1939.
12 Obitelj Churchill (IndependentTelevision, svibanj 1995.).
13 Secret Societies, str. 208.
14 Neki istraživači smatraju da se Uredba 18b primjenjivala bez Churchillova znanja.
15 Lord Victor Rothschild kasnije je postao direktor BBC-a i jedan od važnijih čimbe­
nika u postupanju s atomskom energijom, u Nacionalnoj korporaciji za istraživanje i
razvoj, u Vijeću za medicinska istraživanja te u Vijeću za poljoprivredna istraživanja (u
razdoblju kada je britansko poljodjelstvo uništeno i istisnuto zbog upliva tvorničkog
ratarstva i metoda koje su velike dijelove seoskih područja u Britaniji pretvorile u eko­
loške pustoši). No, zato je išao na ruku farmaceutskim kompanijama. U jednoj knjizi iz
1994. lord Rothschild je naveden kao„peti čovjek" u britanskom špijunskom skandalu u
Upravo je ta naivnost omogućila da se dogode svjetski ratovi. Po drugi puta u če­
kojeg su bili uključeni Philby, Maclean, Burgess i Blunt.
trdeset i pet godina i „Ljevica" i „Desnica" izmanipulirani su da zapodjenu sukob s
16 Dr. Kitty Little, iz razgovora s autorom, srpanj 1995.
najrazornijim i najstrašnijim posljedicama. Nažalost, iste djetinjaste reakcije imamo
i danas.
17 Kapetan A. H. M. Ramsey, The Nameless War (OMNI Publications, London, 1952.),
str. 101.
18 Vidi The Case of Tyler Kent Jon na Howlanda Snowa (The Long House, Connecticut,
SAD, 1946.).
19 Izvor: BBC-ev Centar pisane arhivske građe.
/ istina ce vas osioooaiti
20 Boston, 30. listopad
1940. Public Papers And Addresses Of Franklin D. Roosevelt (Ma­
cmillan, New York), svezak iz 1940., str. 517.
21 Ibid. (29. prosinca 1940.), str. 633-644.
2 2 Naveo A. H. M. Ramsey u knjizi The Nameless War, str. 75.
23 Pears Cyclopaedia, 85. izdanje, str. 852.
24 Congressional Record, 76. Kongres, svezak 84., br. 82, str. 6597-6604.
25 Navedeno u Casebook On Alternative 3, str. 25.
26 George Morgenstern, Pearl Harbor, The Story Of The Secret War (Costa Mesa, SAD,
sedmo poglavlje
nadrase
27 Mješovito kongresno povjerenstvo o istraživanju napada na Pearl Harbor. Ugla­
Z
vnom se radilo o zataškavanju.
preispitivati službenu verziju i spomenete dokaze, nitko vas ne sluša jer se vaše riječi
Secret Societies, str. 210.
gube u plimnom valu kleveta i osuda. Žele li ljudi vjerovati da su svi oni koji prei­
izdanje iz 1991. Prvi put objavljeno 1947.).
28
bog istog onog svjetonazora koji je pridonio da se utišaju glasovi protiv manipu­
lacije kojom je izazvan Drugi svjetski rat, danas se ljude ocrnjuje i zatvara zbog
propitkivanja nekih službenih verzija Holokausta u nacističkoj Njemačkoj. Počnete li
29 Casebook On Alternative 3, str. 26.
spituju službene stavove nacisti i apologeti Hitlerovog režima ili da su antižidovski
30 Obraćanje javnosti preko radija, 15. veljače 1942., zabilježeno u New York Timesu 16.
nastrojeni, nitko ih u tome ne može spriječiti. Ali reći ću im ovo. Zavaravaju se, zato
veljače.
što to nije istina, jednostavno nije. Dok se stare životne vibracije počinju raspadati a
31 The Anglo-American
32
Establishment,
str.
303.
Secret Societies, str. 212.
izranjaju nove, sada se nalazimo u razdoblju kada se skriveni talog prošlosti diže na
površinu, gdje ćemo ga pročistiti i potom ukloniti. Dio toga je i sadržaj ove knjige.
33 Kada su nezaustavljivi saveznici ipak prodrli do Berlina, grad su poharali i opljačka­
Ne radi se samo o pojedincima što su potisnuli emocije koje ih izjedaju a s kojima će
li Britanci, Amerikanci i Rusi. Među pljačkašima je bio i stanoviti kapetan Du Maurier.
se morati suočiti, nego i o planetu Zemlji te kolektivnom umu čovječanstva. Proces
Poznatiji nam je kao Robert Maxwell, međunarodni izdavač, lopov i agent izraelske taj­
pročišćenja Zemlje odvija se na razne načine, a jedan od njih jest da sve što je bilo
ne službe Mossad. Berlinsko porculansko posuđe prodano nakon njegove zagonetne
tajno i zataškavano izađe pred oči javnosti. Sviđalo se to nekima ili ne, neće proći
smrti na moru 1991. ukradeno je iz jednog berlinskog muzeja 1945. Izvor: novine The
dugo a službena verzija Holokausta morat će biti podvrgnuta valjanoj raspravi. To
Spotlight (17. travnja 1995.), str. 4.
će omogućiti proces pročišćenja i preobrazbe. Način na koji su nacisti postupali s
34 Neki istraživači tvrde da je Roosevelt umro prije negoli je to službeno objavljeno te
mnogim Židovima neopisiv je i strašan. Nema riječi kojima bi se to dalo opisati.
da je tijekom posljednjih mjeseci rata na njegovo mjesto postavljen dvojnik. Kada se
Kao što vidimo u komemoracijama, čini se da bol onih koji su sve to preživjeli ne
njihove slike usporede, kod te se dvojice muškaraca nedvojbeno mogu zapaziti očite
jenjava. Kakva bi to uvreda bila za ljude koji su toliko propatili kada bi se ustanovilo
razlike u izgledu lica.
da se njihova bol i nezamisliv užas ujedno koriste bez njihova znanja, za promicanje
35 The Spotlight (12. rujna 1994.), str. 15.
i prikrivanje jednog dugoročnijeg plana. Mogli bismo to okarakterizirati kao jedan
36 The Atlantic Monthly (studeni 1945.).
od krajnje nečovječnih postupaka. Koriste li neki ljudi koji nisu propatili pod nacisti­
37 Ibid.
čkom čizmom emocije onih koji jesu da bi manipulirali događajima za svoje vlastite
38 Bulletin Of Atomic Scientists (listopad 1946.).
dijabolične ciljeve? Istinu ćemo ustanoviti jedino ako omogućimo da se sve informa­
39 Naziv Pugwash dolazi od imena kanadskog imanja industrijalca Cyrusa Eatona. Ka­
rijeru je započeo kao tajnik J. D. Rockefellera da bi potom postao poslovni partner te
dinastije.
40 The Spotlight (16. svibnja i 12. rujna 1994.).
cije o tom razdoblju objelodane bez popratnih kleveta i osuda. Kao što je profesor Ye­
huda Bauer, predsjednik Centra Vidal Sassoon za istraživanje antisemitizma, rekao:
„Netko zlorabi strahove i opsesije ljudi i prikazuje neke stvari za koje danas znamo da
se nisu dogodile".' Bila je to njegova reakcija na priče o „ljudskom sapunu" za kojeg
„stručnjaci" za holokaust govore da su nacisti pravili od tijela židovskih žrtava u kon­
centracijskim logorima. Postalo je to općeprihvaćena „činjenica", ali profesor Bauer
kaže da nema nikakvih dokumentiranih dokaza da se nešto slično doista dogodilo.
Istražujući gradu za pisanje ove knjige po prvi sam puta u svom životu nabasao na
informacije koje dovode u pitanje službeni stav o holokaustu. Da budem iskren, bio
sam zgranut. Pregledao sam ih, a zatim i zapisao jer takav proces uvijek pomaže da
141
. / istina ce vas osloboditi
mi se stvari u glavi slegnu. Tjednima i tjednima neprestano sam o njima razmišljao.
Zaključio sam da su nad židovskim narodom počinjene najokrutnije grozote, kao što
su počinjene i nad drugim narodima u Njemačkoj, Sovjetskom Savezu te u zemljama
pod japanskom okupacijom. Čitav je rat bio holokaust. Ono što su europski doselje­
nici učinili domorodačkim američkim plemenima bio je holokaust. Grozote koje je
židovski narod pretrpio pod nacistima čine bol koju vidimo potpuno razumljivom.
No, iz izloženih činjenica na koje sam bio naišao također sam zaključio da službeni
dokazi imaju mnogo rupa i pitanja bez odgovora, uz goleme količine dokumentira­
nih podataka koje bi trebalo razjasniti prije negoli uspijemo doznati što se uistinu
dogodilo. Kao što rekoh, nikada ništa nije onako kao što izgleda, ma koliko nas netko
u to uvjeravao. Kada, na primjer, Amerikanac židovskog podrijetla poput Davida
Colea iznese dokaze i dokumentarne video-zapise koji obaraju službene tvrdnje o
zbivanjima u Auschwitzu jednostavno ne možete, ukoliko vas zanima istina, odma­
hnuti na ono što je otkrio i osuditi ga kao apologetu nacista. Ne mislim reći da je sve
što ljudi govore točno, ali zašto se toliko bojimo dopustiti samoj javnosti da o tome
odluči? Zašto se takve informacije zataškavaju?
Ljudi možda ne vole kada pobliže govorim o tome, ali pitam ih ovo: što je to prava
ljubav za čovječanstvo? Je li to izricanje onoga što smatrate da ljudi trebaju znati, za
što ćete dobiti kritike? Ili je to iznošenje onoga što mislite da žele znati, za što ćete
dobiti pljesak?
Vraćam se nečemu što često susrećem u svojem istraživanju Svjetske Elite: načinu
na koji se židovski narod koristi kao obično propagandno sredstvo od strane viših
razina njihove vlastite hijerarhije, posebno od Rothschilda i ostalih poput Habsburga. Židovski narod ne sanja o vladanju svijetom. Upravo suprotno. Oni jednostavno
žele živjeti u miru i radosti, poput svih nas. Umjesto toga, njihove vlastite povlaštene,
manipulantne klike nesmiljeno ih pretvaraju u „žrtvenu janjad", kako bi zaštitile ne­
kolicinu od opravdanih istraga i razgolićenja. Mnoge se činjenice iz židovske povije­
sti od njih skrivaju kako bi ih se zadržalo pod umnom i emocionalnom kontrolom
nekolicine. Bojnik Alojzv Dziurski iz poljskog tajnog pokreta otpora u vrijeme rata
nije bio nikakav apologet nacizma niti je bio antižidovskih uvjerenja. Imao je široki
krug prijatelja koji su bili Židovi te je izrazio duboku zahvalnost Židovu za kojeg je
rekao da mu je spasio život. U svojoj knjizi Borac za slobodu Dziurski govori kako je
čuo da se stav Nijemaca prema Židovima dramatično promijenio nakon što su shva­
tili koliki je utjecaj cionista u Slaljinovom Sovjetskom Savezu. To je nagnalo bojnika
Dziurskog da se u ožujku 1942. sastane s vođama poljskih Židova i upozori ih da
moraju raštrkati Židove koji žive u getima, preseliti ih u zabačene krajeve u kojima
žive poljski seljaci i podići naselja u šumovitim predjelima. Rekao je da su vođe to
odbile, što je rezultiralo strašnim posljedicama. Bojnik je rekao da se veoma zbližio
s jednim židovskim kapetanom koji je imao funkciju političkog komesara u Crvenoj
armiji. Dziurski u svojoj knjizi piše:
naarase
„Radi mog interesa za židovsko pitanje on [kapetan] mi je otkrio dobro čuvanu taj­
nu. Budući da je bio prihvaćen kao predani cionist, trebao je prisustvovati tajnom
sastanku namijenjenom samo upućenim cionistima. Sastanak je vođen na hebrej­
skom, a ne na jidišu, kao što se vodila većina sastanaka. Govornici su uglavnom
bili strani cionistički vođe, ali on je prepoznao samo jednog, Moshu Snena, vođu
poljskih Židova, koji je prije rata otišao u Palestinu i vratio se 1945. kao vođa Berihaha te je organizirao masovno iseljenje poljskih Židova. Svaki je govornik naglasio
jedinstvenu priliku da se Palestina i Srednji istok iščupaju iz arapskih i britanskih
ruku ... Cijelom se nežidovskom svijetu htjelo usaditi krivnju za Holokaust, zajedno
s nacistima. Željelo se prikazati da je Holokaust bio najveći kršćanski zločin protiv
židovskog naroda. Namjeravali su pokrenuti snažnu propagandu, a sve izdavačke
kuće i tiskovine pod židovskim utjecajem već su dobili naputke da promiču priču
o patnjama Zidova.
Moshe Sneh je zatražio da se što je više moguće poljskih Židova natjera na odla­
zak iz Poljske u Palestinu ili bilo koju zemlju po svojem izboru. Zapadnoeuropskim
Židovima izdane su upute da se pripreme za prihvat poljskih useljenika ... koji će
se kasnije prebaciti u Sjedinjene Države. Htjeli su da SAD bude najveće izvorište
Židova koji će utjecati na američku politiku jer SAD je trebao postati odlučujuća
svjetska sila."2
Ovo možete i ne morate prihvatiti, ali imate pravo to čuti. Narednih godina na
površinu će stizati još mnogo, mnogo više dokumentiranih ishodišnih informacija
o ovoj temi. Ono što će izaći na vidjelo najviše će preneraziti same Židove u cjelini.
Osobe iz vlastitih hijerarhijskih struktura počet će promatrati u sasvim drukčijem
svijetlu. Bojnik Dziurski prikupio je veliki broj zapisa i arhivskog materijala o svojim
ratnim iskustvima te informacijama koje su mu prenijeli njegovi prijatelji i poznanici
Židovi. Materijali su ukradeni u svibnju 1965. prilikom provale u njegovu kuću na­
kon čega se iselio u Australiju. Dubokog sam uvjerenja da je jedna židovska klika koja
prezire glavninu židovskog naroda radila s ne-Židovima na planiranju Prvog svjet­
skog rata, Ruske revolucije i Drugog svjetskog rata. Ta židovska/nežidovska Elita po­
moću Prvog svjetskog rata osigurala je donošenje Balfurške deklaracije i nametanje
načela židovske države Izrael u Palestini (za koju, s obzirom na genetsko podrijetlo
glavnine židovskog naroda, nema apsolutno nikakvog opravdanja na povijesnoj ili
bilo kakvoj drugoj osnovi). Potom su na Versajskoj mirovnoj konferenciji nametnuli
svoju volju i stvorili okolnosti koje su Drugi svjetski rat učinile neminovnim. Finan­
cirali su Hitlerov dolazak na vlast 1933. godine i omogućili dovoljno sredstava za po­
novno naoružavanje Njemačke. Manipulirajući svojim vladama, njihovi predstavnici
u drugim državama omogućili su Hitleru i nacistima da napadnu susjedne zemlje te
povećaju svoju vojnu moć i kapacitete otimanjem resursa tih zemalja. Kod Hitlera su
stvarali dojam da se bez ikakvih većih kušnji može proširiti preko unutrašnjosti Eu­
rope, ali tada, u unaprijed dogovoreno vrijeme, stav Britanije stubokom se promije-
/
istina
ce
vas
osloboditi
nio i on se našao u ratu u kojem nije mogao pobijediti - naročito nakon Rooseveltove
manipulacije američkim narodom, preko Pearla Harbora i ulaska u sukob za kojeg je
potonji ranije govorio da se Amerike nimalo ne tiče.
U međuvremenu, onim Židovima iz Njemačke koji su bili dijelom te male židov­
ske/nežidovske Elite ili su joj bili od koristi, omogućeno je da napuste zemlje okupi­
rane od strane nacista i pobjegnu u SAD, druge sigurne zemlje te u Palestinu gdje će
započeti s djelovanjem koje će dostići vrhunac stvaranjem Izraela nakon rata. Nisu
oni bili ti koji će proći kroz onako užasne patnje pod Hitlerovom vlašću. Daleko od
toga. Oni su bili ti koji će iskoristiti i zlorabiti patnje ljudi koji su ondje ostali. Kada
su pripadnici povlaštene elite, poput bankara Maxa VVarburga, napustili Njemačku,
židovski muškarci, žene i djeca (koji su smatrani potrošnom robom za postizanje
višeg cilja) prepušteni su sudbini. A njihova je sudbina zapečaćena kada je primjerak
Protokola sionskih mudraca Alfred Rosenberg (sa svojim židovskim podrijetlom) uči­
nio dostupnim Hitleru.
Što je tu manipulativnu židovsku kliku tjeralo da sa svojim bližnjima, Židovima
postupaju na tako neljudski način? Sasvim jednostavno: manipulalori zapravo nisu
Židovi, kao što ističe rabin Marvin S. Antelman u svojoj knjizi napisanoj 1974. Uklo­
niti opijat (To Eliminate The Oplate). Antelman, kojemu su nacisti pobili sedamnaest
članova obitelji, kaže da ta ldika ne želi promicati Judaizam već ga želi uništiti, kao
Što želi uništiti sve alternative vlastitom središtu štovanja - drevnom Svevidećem Oku.
Čvrste niti odanosti i srodnih pobuda povezuju na taj način one Židove, Arape, Bri­
tance, Nijemce, Amerikance itd. koji posve svjesno rade na uvođenju fašističke tiranije
poznate kao Novi Svjetski Poredak. „Židovima" iz redova Globalne Elite živo se fućka
za židovski narod, kao što se i Nijemcima iz te klike fućka za njemački narod. Njima su
mase ma koje rase, boje ili zemlje tek stado ništavnih stvorenja čija je svrha jedino da
služe njihovom gospodaru - luciferskoj svijesti s Četvrte Dimenzije. „Svevideći" Žido­
vi, međutim, i njihovi nežidovski urotnici služe se dimnom zavjesom „antisemitizma"
i istinskom patnjom pravih Židova da osujete istragu o svojim mračnim aktivnostima.
Uvjeren sam da je Protokole napisala i dala u optjecaj ta klika, sredivši da sve izgleda kao
zavjera židovskog naroda u cjelini. A to nije istina. Ne, ne i ne!
Nakon rata nezamislive patnje židovskog naroda kojeg su otpisale njegove vlastite
elite, između ostalih, iskorištene su kako bi se utemeljilo državu Izrael na valovima ra­
zumljivih emocija, proizašlih iz priča podastiranih svijetu. Te se patnje odonda koriste
u svrhu sprječavanja nesumnjivo potrebnog istraživanja o manipulacijama ljudskom
rasom. Etiketa „antisemit" prišiva se svakome tko osporava službenu verziju povijesti
i tko razotkriva ljude koji uistinu kontroliraju svijet. Jedno od oruđa te židovske i ne­
židovske klike - koja je Židovima nanijela tolike patnje - naziva se cionizam, a to je i
država Izrael, kao zemlja i kao vladajući mentalni sklop, koji me neodoljivo podsjeća na
nacistički način razmišljanja.
Doista je lako dokazati da je britanska hijerarhija manipulirala, iskorištavala i slala
u smrt milijune i milijune Britanaca koji su tako služili „nacionalnim interesima",
nadrase
interesima vladajuće klike; njemačka hijerarhija učinila je isto njemačkom narodu, a
američka hijerarhija američkom stanovništvu. Za svoje „neoprane mase" te vladajuće
klike ne osjećaju ništa doli krajnji prijezir. Doživljavaju ih kao stoku koju se može
koristiti i izrabljivati po želji. Imamo li, dakle, uopće razloga čuditi se što židovske
hijerarhijske strukture na golemu većinu židovskog naroda gledaju na isti način?
Izrabljivanje onih koji su propatili od strane onih koji nisu omogućilo je vladajućoj
izraelskoj eliti da počine najgore strahote bez glasnijih prigovora šire svjetske zajedni­
ce, dok se istodobno svaka uočena prijetnja Izraelu smjesta osuđuje te se protiv nje
žurno poduzimaju koraci. Zašto ne možemo čuti ništa o desetljećima strahota koje je
počinio Izrael protiv istjeranih Palestinaca, a na koje stalno upozoravaju pripadnici
Agencije Ujedinjenih naroda za pomoć i obnovu? Groteskna je ironija da je, dok se
žalila na „ekstremnu desnicu" i „antisemitizam", izraelska vlada podupirala nacisti­
čke režime diljem svijeta, uključujući i terorista Somozu koji je odgovoran za pokolj
desetina tisuća pripadnika svog vlastitog naroda u Nikaragvi. 3 Izrael je naoružavao ili
podržavao neo-naciste i teroriste u Tajvanu, Saudijskoj Arabiji, Srednjoj Americi, Ar­
gentini i mnogim drugim zemljama,1 u savezu s neo-nacistima koji kontroliraju Sje­
dinjene Države i CIA-u. Kada Izrael popuje o rasizmu i ekstremnoj desnici, stvarno
mi se povraća. Izraelska vlada, njezina vojska i njezina obavještajna ruka Mossad su
neo-nacističke, terorističke organizacije. Taj mentalni sklop oličuju mnogi izraelski
naseljenici na okupiranoj Zapadnoj obali i pojasu Gaze. Izraelske vlasti skrivaju ovu
činjenicu od onih Židova koji su pretrpjeli grozote u Hitlerovoj Njemačkoj. Izraelski
vođe koji su dio, ili su kontrolirani od strane kulta Svevidećeg Oka, iskorištavali su tu
patnju više od pedeset godina kako bi prikrili i opravdali svakodnevne strahote po­
činjene nad arapskim stanovništvom. Palestinsku djecu ubijaju nacistički naseljenici
na okupiranim područjima, ali ubojice prolaze nekažnjeno. U međuvremenu, Arape
redovito ubijaju isti vojnici koji okreću glavu kada doseljenici teroriziraju palestinske
5
muškarce, žene i djecu. Kao što je Hitler postupao s onim Židovima koje je njihova
vlastita vrhuška ostavila na cjedilu, tako Izrael danas postupa s Palestincima. Hvala
lijepa, ali ne želim da mi predavanja o rasizmu i nacizmu drže apologeti izraelskog
terorizma.
I doista, oni što su vodili terorističke organizacije koje su stvorile Izrael nakon rata
kasnije su postali njegovi vođe. Kada se prigovara postupcima Izraela to ne znači da
se osuđuje židovski narod. Upravo suprotno. Oni koji kontroliraju Izrael i njegovu
međunarodnu terorističku ruku Mossad nisu pravi Židovi. Oni su hrpa neuravno­
teženih siledžija koji iskorištavaju (zlorabe) židovski narod za svoje paklene ciljeve.
Izraelski premijer Menachim Begin bio je lučonoša ilegalne židovske terorističke or­
ganizacije Irgun i, slijedom toga, odgovoran za neopisiva ubojstva i sakaćenje ljudi.
Kasnije će dobiti Nobelovu nagradu za mir kao i Henry Kissinger. Jedan drugi izra­
elski premijer, Yitzhak Shamir, bio je terorist u židovskoj ilegali prije negoli je postao
(doista prikladno) šef Mossadovog voda smrti u vrijeme ubojstva Jolina F. Kennedyja.
U jednom od narednih poglavlja ukazat ću na povezanost obojice, i Shamira i Begina,
i
istina
će
vas
osloboditi
s atentatom na Kennedyja. Premijer Yitzhak Rabin uzdizan je kao veliki mirotvorac
nakon što je i sam ubijen u atentatu 1995., ali i on je bio terorist. Kao što kaže Naeim
Giladi, izraelski pisac i povjesničar: „Svoju je karijeru Rabin započeo ... terorističkim
ubojstvima kojima je prolivena i arapska i židovska krv kada su to zahtijevale hladne
političke procjene". 6
Godine 1940. kada je ilegalno useljavanje Židova u Palestinu uzelo maha, britan­
ske vojne vlasti počele su uhićivati i deportirati one Židove koji nisu imali potrebne
papire. Cionističko podzemlje odlučilo je da će radije vršiti sabotaže na izbjegličkim
brodovima negoli dopustiti im da isplove. Giladi nastavlja: ,,U to je doba Rabin bio
član Palmacha - u prijevodu „akcijskih skupina" - bila je to surova ilegalna postroj­
ba ... u studenome 1940. njegova je skupina dignula u zrak brod s izbjeglicama, pod
nazivom Patria, u haifaškoj luci. U eksploziji je poginulo više od 250 židovskih emi­
granata".7
Kasnije je Rabinov Palmach istu sudbinu priredio trima drugim brodovima, što je
za posljedicu imalo smrt preko tisuću Židova. No, za to su barbarstvo optuženi Arapi
što je, naravno, i bio smisao tog krvoprolića. Cionistički vođa David Ben-Gurion
u svojim je dnevnicima napisao da su ti bombaški napadi „izazvali veću naklonost
prema nama i podršku negoli smo očekivali"." Kasnije ću povezati i Ben-Guriona s
Kennedyjevim ubojstvom. Sve više mi se nameće zaključak da su ono što se dogo­
dilo Židovima u nacističkoj Njemačkoj (kakva god istina bila) podržavali, pa čak i
planirali ti mahniti ljudi kako bi se omogućilo stvaranje Izraela, a „antisemitizmom"
su podmetali klipove opravdanoj istrazi o njihovim gnusnim aktivnostima. Takav
je zasigurno bio ishod. Svakoga tko razotkriva te zaprepašćujuće strahote nazivaju
neo-nacistom.
Štoviše, veliki dio novca i naoružanja kojim su se koristili ne samo ti teroristi iz
podzemlja nego i osnivači Izraela, pribavljala je organizirana zločinačka skupina
Meyera Lanskog. Sjedište joj je bilo u SAD-u, no operirala je diljem svijeta. Lansky,
rođen kao Maier Suchowjansky u Grodnom u Rusiji, izdignuo se iz njujorških siro­
tinjskih četvrti do čelnih pozicija u kaljuži međunarodnog podzemlja. Bio je iznad
mafije. Do tih se vrtoglavih visina Lansky uspeo uobičajenim sredstvima - ubojstvi­
ma i terorom. Takav je bio čovjek koji je preko svojih zločinačkih i terorističkih mreža
prebacivao novac i oružje židovskim teroristima i kasnijoj izraelskoj državi. Njegov
je doprinos bio tolik da je opisivan kao „Izraelov kum".9 Kada god bi mu dogorjelo
pod petama u Sjedinjenim Državama, Lansky se sklanjao u Izrael gdje se, u svojoj
voljenoj „domovini", na koncu i skrasio. Kao što ćemo vidjeti, jedan od onih koji su
bih u samom središtu urote da se ubije Johna F. Kennedyja bio je i Lansky. Eto kakvi
su umovi stvorUi Izrael pod paskom Rothschilda. A ako tim ljudima bacite rukavicu
u lice te ih raskrinkate, nazovu vas nacistom! Dajte, molim vas.
O nezavidnom položaju Palestinaca progovorili su neki hrabri Židovi i digli glas
protiv takvih postupaka Izraela: ljudi poput Noama Chomskog i Israela Shahaka 1
(preživjelog iz koncentracijskog logora Belsen), ali gdje su britanska i američka vla-
nadrase
da? Šute kb zalivene. Sasvim je razložno upozoravati na takve stvari u demokraciji
(čini mi se to pomalo smiješnim nazivom), ali ljudi su preplašeni, čak prestravljeni,
pa se teško odlučuju na to jer će biti proglašeni „antisemitima". Čak su i neki Židovi
koji su na to upozoravali počašćeni nazivom „antisemit"! I dandanas klika nastavlja s
organiziranjem „antisemitskih" događaja i napada kojima se omogućuje daljnja ma­
nipulacija židovskih i nežidovskih zajednica. Hijerarhijske židovske strukture žele
cijeli židovski narod držati u neprestanom strahu, a kod takvog stanja kontroliranje
i manipuliranje ljudima prava je igrarija. Ekstremna Desnica je san snova za tu kliku
i ide im na ruku jer postupa na način koji manipulaciju čini mnogo lakšom. No, ne
postupaju svi ti dijelovi ekstremne Desnice na takav način slučajno. Tko doista finan­
cira neke od tih „ekstremno desnih" skupina? Ukoliko odgovor znate možda biste mi
ga mogli prišapnuti.
U Britaniji, kako doznajem iz jednog izuzetno pouzdanog izvora vrlo bliskog oba­
vještajnim organizacijama, „ekstremno desna" skupina, Combat 18, zapravo je fasada
za zlokobnu Anti-klevetničku ligu (engl. Anti-Defamation League - ADL) američku
produženu ruku „izraelske/rotšildske tajne službe Mossad. Anti klevetnička liga dje­
luje u Britaniji i Europi barem od 1991., a njezina je uloga da antisemitom proglašava
svakoga tko želi saznati istinu o onome što se događa. Ima li boljeg načina da se okrnji ugled nekog istraživača od toga da njegove vrline počne isticati neka krajnje desna
skupina poput Combat 18? Ima li boljeg načina kontrole židovskog naroda pomoću
straha od toga da postupke skupine Combat 18 iznesete kao primjer onoga što ih
čeka ako ne budu imali hijerarhiju koja će ih zaštititi?
Ukoliko vam je sve ovo teško za povjerovati, mnogo je primjera koji to potvrđuju.
U vrijeme Kennedyjeva ubojstva nacionalni tajnik američke Nacističke stranke bio je
čovjek po imenu Daniel Burros. Bio je bliski suradnik „nacista" Roya Frankhousera,
čovjeka koji je jednom rekao: „Hitler je imao Židove, mi imamo crnčuge. Naravno,
moramo se usredotočiti na problem s crnčugama, zato što on zaokuplja mase, ali ne
smijemo zaboraviti ni Židove. Da Židovi znaju što dolazi - a vjerujte mi, to dolazi ne­
umitno kao što dolazi zora - shvatili bi da je ono što se zbilo u nacističkoj Njemačkoj
bilo poput izleta malih izviđača naspram onog što će se dogoditi u Americi. Mi ćemo
11
izgraditi bolje plinske komore, u većem broju, i ovoga puta neće biti izbjeglica". Dražesno. No, pokazalo se da je „nacist" Frankhouser profesionalni savezni infiltrator Ku
Klux Klana i drugih „nacističkih" i „komunističkih" organizacija. Njegovog bliskog
suradnika, „nacistu" Daniela Burrosa New York Times je u listopadu 1965. raskrinkao
kao Židova. Narednoga dana pronađen je mrtav, prostrijeljen, u Frankhouservoj kući
u Readingu u Pennsylvaniji. Mišljenje o uzroku smrti: „samoubojstvo". Burros je bio
i jedna od ključnih figura u „nacističkoj" Stranci nacionalnog preporoda koju je kon­
trolirala Anti-klevetnička liga. Život nikad nije onakav kakvim se čini. „Protivnik"
skupini Combat 18 u Ujedinjenom Kraljevstvu je organizacija pod nazivom Reflektor
(Searchlight). Iz istog izvora saznajem da je to fasada za Odbor predstavnika britan­
skih Židova i za ADL. Može li to itko potvrditi? Stara je to, vrlo stara, strategija. Čak
/
istino
će
vos
osloboditi
naorase
ni Mossad nije ono što se na površini čini da jest. To je zapravo obavještajna agencija
koja prvenstveno radi za Rothschilde, za bankarski kartel globalne Elite i za kult Svevidećeg Oka, kao što je to i A DL. Istraživač Gary Allen vrlo je dobro opisao situaciju
u svojoj knjizi iz 1973. godine Ne usuđuju se to nazvati zavjerom (None Dare Call It
Conspiracy):
sasvim u redu sputavati drugačija gledišta i dokaze, bez obzira da li se mi s potonjim
slažemo, tada igramo ulogu Boga u odnosu na druge muškarce i žene, naše bližnje.
Ako su dokazi nevaljani, tada će se pred očima javnosti takvima i pokazati. Ako su
valjani, zašto ih, pobogu, zataškavati? Takvo je stajalište podržao i John F. Kennedy
kada je u govoru na Sveučilištu Columbia u veljači 1962. rekao:
J e d a n od glavnih razloga za nepostojanje bilo kakvih podataka o ulozi međunaro­
dnih bankara u političkoj povijesti je taj što su Rothschildi bili Židovi. [Antižidovski
nastrojeni ljudi]... doveli su vodu na mlin zavjere nastojeći prikazati čitavu zavjeru
židovskom. Istina je bila sasvim drukčija. Tradicionalno anglo-saksonske međuna­
rodne bankarske institucije J. P. Morgana i Rockefellera u zavjeri su igrale jednu od
ključnih uloga. No ne možemo zanijekati važnost Rotschilda i njihovih poslušnika.
Međutim, nerazumno bi i nepošteno bilo da svu krivnju za zločine Rothschilda sva­
limo na Zidove, a isto bismo učinili da sve baptiste držimo odgovornim za zločine
Rockefellera.
„Mi želimo slobodan protok informacija ... država koja se boji dopustiti ljudima
da procijene istinu i laž na jednom otvorenom tržištu država je koja se boji
svojih ljudi."
Židovski članovi zavjere služe se organizacijom zvanom Antiklevetnička liga kao
oruđem za uvjeravanje ljudi da je svako spominjanje Rothschilda i njihovih savezni­
ka svojevrstan napad na Zidove. Na taj su način ugušili svako pošteno proučavanje
međunarodnih bankara, učinivši tu temu tabuom na sveučilištima.
Svakog pojedinca ili knjigu koji istražuju tu temu smjesta napadnu stotine isposta­
va ADL a diljem zemlje. ADL nikada nije dopustio da istina ili logika ometu njego­
ve iznimno profesionalne kampanje blaćenja tuđeg ugleda... Zapravo, nitko nema
veće pravo da bude ljut na rotšildsku kliku od njihovih sunarodnjaka Židova. VVarburzi, koji su činili dio Rothschildovog carstva, pomogli su u financiranju Adolfa
Hitlera..."
Ugnjetavanje ima mnoge oblike, od kojih većina i nije tako lako uočljiva. Široko
rasprostranjeno osudivanje Židova u Njemačkoj bilo je posljedica toga što su nacisti
iznosili jednu verziju „istine" (Židovi su grozni), a suzbijali drukčije informacije koje
su govorile nešto posve drugo (Židovi se ne razlikuju od bilo koga drugoga). To je
očigledno ugnjetavanje preko manipulacije umom, zato što su ljudima uskraćene sve
raspoložive činjenice i stajališta te su posljedično njihova gledišta bila neuravnoteže­
na. No, ako ono čemu se s pravom kanimo suprotstaviti jest jedan oblik ugnjetava­
nja, zašto sudjelujemo u zataškavanju drukčijih informacija o službenoj slici Drugog
svjetskog rata? Koliko je ispravno da se, usred tog žustrog zataškavanja, besplatni pri­
mjerci Spielbergova filma Schindlerova lista daju školama te se djeca indoktriniraju
verzijom događaja koju nitko nije ni pokušao osporiti? I zašto mi, koji inače ističemo
da se opiremo ugnjetavanju i zahtijevamo slobodu govora, dopuštamo da se ljude ša­
lje u zatvor te da ih se ocrnjuje, da se časopisi gase na licu mjesta zato što su se usudili
predložiti drukčiju verziju povijesti? Možemo li uopće izbjeći da budemo optuženi za
licemjerje i kritiziranje jedne tiranije dok podupiremo drugu? Kada ljudi misle daje
Živimo u državama koje se boje ljudi, u svijetu koji se boji ljudi. Grčevito se drži­
mo dogmi koje izražavaju strah od ljudi. Oni koji svim mogućim sredstvima nastoje
onemogućiti iznošenje drukčijih verzija povijesti koje osporavaju „službenu verziju"
također se boje ljudi: boje se da će slobodnim protokom informacija njihova manipu­
lacija bit razotkrivena. Način na koji je umovima Židova tako žestoko manipulirala
židovska vrhuška tijekom stoljeća imao je za posljedicu nešto drugo. Poput Rimoka­
toličke crkve te drugih vjerskih i rasnih tiranija, Judaizam, a u novije doba cionizam,
koristili su se strahom i krivnjom kako bi zadržali kontrolu nad vlastitim narodom.
Prisiljavali su svaki naraštaj da se prilagodava onome što mu one govore da mora
vjerovati te su im programirali umove na način da na sebe gledaju kao na narod koji
je uvijek bio, i koji će uvijek biti žrtvom ugnjetavanja i predrasuda od strane drugih
dijelova društva. Brošura 1 2 u kojoj se traži financijska podrška za Odbor predstavni­
ka britanskih Židova na naslovnoj strani ima sliku neprijateljski raspoloženih neo­
nacista. Unutar brošure se kaže da Odbor predstavlja jedan vid „zaštite" židovske
zajednice od rasizma i „poricanja Holokausta" u vrijeme kada su „glasovi fašista sve
jači". Sve je to samo strah, strah, strah, i kontrola, kontrola, kontrola. Mnogi su Židovi
ujedno programirani da same sebe doživljavaju Božjim „izabranim narodom", iznad
svih ostalih, a čitajući neke dijelove židovske literature i zakona, ustanovit ćete da su
nevjerojatno rasistički, u tolikoj mjeri daje to upravo zapanjujuće. Talmud, židovska
knjiga zakona, sadrži (među ostalim biserima) i sljedeće: „Samo su Židovi ljudi, neZidovi nisu ljudi, već stoka" (Kerithuth 6b, strana 78, Jebhammoth 61); „Ne-Židovi su stvoreni da bi Židovima služili kao robovi" (Midrasch Talpioth 225); „Spolno
općenje s ne-Židovima je poput spolnog općenja sa životinjama" (Kethuboth 3b);
»Ne-Židove treba izbjegavati, čak i više od bolesnih svinja" (Orach Chaiim 57, 6a);
»Natalitet ne-Židova mora se energično obuzdati" (Žohar II, 4b); „Kao što izgubljene
krave i magarce nadomještate novima, tako ćete nadomjestiti i ne-Židove" (Lore Dea
377,1). I sve u tom stilu. Upitajmo se, koliko su često takvi „antirasistički" prosvjedi
u suprotnosti s talmudskim uvjerenjima? Nikada. Naravno.
Ironija je u tome što se i rasizam ekstremnih Židova i rasizam Adolfa Hitlera teme­
lje na jednom kolosalnom mitu. Kao stoje rekao Alfred M. Lilienthal, židovski pisac
i istraživač:
/
istina
ce
vas
osloboditi
„Niti jedan istaknutiji antropolog ne bi osporio da je židovski rasizam isto takva
budalaština kao što je to i arijevski rasizam. Još je 1938. godine Američko antropo­
loško udruženje na svojoj godišnjoj konferenciji u NewYorku arijanizam proglasilo
tlapnjom te je ustvrdilo da su i 'arijevski' i 'semitski' lingvistički pojmovi bez ikakvog
rasnog značenja...
...Antropološka znanost svrstava čovječanstvo u tri prepoznatljive rase: crnu,
mongolsku i orijentalnu, te kavkasku ili bijelu (iako neki stručnjaci govore i o če­
tvrtoj rasi - australoidskoj)... Pripadnika židovske vjere ima u svim trima rasama
i podrazredima."13
Uvjetovani misaoni obrasci u kolektivnom židovskom umu uvijek iznova stvaraju
fizičku zbilju prepunu tlačenja, predrasuda i rasizma koja odgovara obrascu - očeki­
vanju - programiranom u njihovu kolektivnu svijest. Oni ga očekuju, oni ga stvara­
ju. Kada se židovski narod kao cjelina oslobodi umne kontrole svojih hijerarhijskih
struktura i riješi se osjećaja straha i predrasuda, tada će si prestati privlačiti takva
iskustva. Kada budu otvoreno odbacili naslijeđeno stajalište o rasnoj nadmoći, ti će se
obrasci rastvoriti i nestati iz njihovog magnetskog plašta/aure i tada će samima sebi
prestati privlačiti rasizam. K tome, poput ljudi koji su odgajani u okviru ekstremnih
verzija Katoličanstva, Židovi kao narod sebe trebaju voljeti i odbaciti krivnju koju im
njihovi kontrolori vječno nameću. Od svih ljudi koje susrećem, oni odgajani u okviru
rimokatoličke i židovske vjere nalaze se medu onima koji su najviše dezorijentirani,
kako mentalno tako i emocionalno. To nije slučajno. Od najranije dobi obje te vjere
djeci ispiru mozak strahom i krivnjom. Pripadnici židovskog naroda jednostavno su
predivni kada si dopuste bili ono što jesu. Sviđa mi se njihova duhovitost i energija. U
mnogočemu bi mogli doprinijeti dobrobiti svijeta. Ali rijetko sam kada sreo i jednoga
koji sebe uistinu voli i koji ne nosi teret naslijeđene krivnje. Prijatelji dragi, tu vam se
radi o kontroli. Vrijeme je da se toga riješimo.
Pripadnici židovskog naroda (koji su, poput svih nas, svijesti u razvoju, samo što u
ovom životu iskustva prikupljaju u obličju Židova), nikada neće biti slobodni ukoliko
ne iskorače iz mentalne i emocionalne kontrole te malobrojne klike, koja ih koristi na
najbezdušnije načine pri ostvarivanju svojih bolesnih i đavolskih ambicija, u savezu s
jednako tako bolesnom klikom ne-Židova.
Službena je povijest izvanredno izmanipulirana, a mi na svijet i dalje gledamo u
okviru djetinje pojednostavljenih kategorija dobra i zla, junaka i zlikovaca. Stvari su
rijetko kada baš takve. Nakon rata, na Nirnberškom se suđenju sudilo Nijemcima.
Zavirite li iza prepravljenih povijesnih udžbenika, vidjet ćete da su ta suđenja bila
lakrdija, proračunata primjena osvete i manipulacije, gdje se često kažnjavalo one
koji nisu imali većeg utjecaja, da bi se prikrili tragovi onih koji su ga imali... poput
Amerikanaca u upravama američko-nacističkih kartela i matičnih kompanija. Ta su
150
suđenja bila predstave na kojima se sudilo onim nacistima koji nisu smatrani dovolj­
no važnima ili nisu baratali dovoljnom količinom političkih i znanstvenih spoznaja
da bi ih se prebacilo u Sjedinjene Države i Južnu Ameriku gdje bi mogli nastaviti s ra­
1 1
dom za Elitu. ' U Nirnbergu se nije priznavala obrana na temelju izvršavanja naredbi
nadređenog časnika. Drugim riječima, ako su se oglušili na zapovijed tijekom rata,
bili su streljani, a ako su zapovijed izvršili u Nirnbergu su osuđeni na smrt vješanjem.
Presedan za oduzimanje mogućnosti obrane na temelju izvršenja zapovijedi nadre­
đenih učinilo je Ministarstvo rata u Londonu u travnju 1944., baš kada su se sasta­
vljali popisi nacističkih ratnih zločinaca i vršile pripreme za poslijeratna „suđenja". U
to je vrijeme promijenjena formulacija teksta iz stavka 443. XIV. poglavlja Britanskog
priručnika vojnog prava kako bi odražavala način formulacije jednog članka kojeg
je za Britanski godišnjak međunarodnog prava za 1944. godinu napisao dr. Hersch
Lauterpacht. Izmijenjeni stavak 443. glasi:
„Očigledno nezakonita narav zapovijedi - nezakonita u odnosu na općenito pri­
hvaćena načela međunarodnog prava koja se u tolikom stupnju poistovjećuju s
iskazivanjem čovječnosti da su bjelodana svakoj osobi prosječnog razumijevanja
- činjenicu naloga pretpostavljenih čini nebitnom."
Dr. Lauterpacht bio je bivši Austrijanac zanimljivog životopisa. Između dva rata
bio je predavač asistent na Londonskom ekonomskom fakultetu koji je bio pod utje­
cajem Okruglog stola. Potom, 1940. godine postao je gostujući profesor za Carnegiejevu zakladu za međunarodni mir koju je kontrolirala Elita, za koju se ispostavilo da
promiče rat. Nakon što se pomoću njegovih riječi željelo uništiti obranu temeljenu na
načelu vršenja naloga pretpostavljenih, dr. Lauterpacht je postavljen u britanski Izvr­
šni odbor za ratne zločine te u odbore niza međunarodnih pravnih časopisa i na ra­
zne funkcije, uključujući Komisiju za međunarodno pravo u okviru Ujedinjenih na­
roda. 15 Njegov sin, kraljevski savjetnik Elihu Lauterpacht, bio je savjetnik Nadzorne
skupine središnje politike pod okriljem britanske vlade tijekom mandata premijera
Edwarda Heatha (konzervativca) i Jima Callaghana (laburista), te mnogih međuna­
rodnih pravnih tijela. 16 Čelni čovjek Heathove politike bio je lord Victor Rothschild.
Nirnberško suđenje predstavlja uvredu prirodnom osjećaju pravde. Nije bitno što
se pretpostavljalo da su optuženi učinili. Ne primjenjuju li ljudi pravdu dosljedno,
tada ne mogu reći da su imalo bolji od onih koje osuđuju. Američki sudac, g. Wenersturm, predsjednik jednog od sudova, dao je ostavku i otišao kući zgrožen tamo­
šnjom nepravdom i manipulacijom. Drugi američki sudac, Edward L. van Rođen,
bio je jedan od trojice članova Simpsonovog vojnog povjerenstva koje je osnovano da
bi istražilo metode korištene na Nirnberškom suđenju za zločine u Dachau. Njegova
su otkrića u siječnju 1949. iznesena u Washington Daily Newsu i britanskom Sunday
Pictorialu. Opisao je načine na koji su „priznanja" dobivena:
151
/ istina će
vas osloboditi
„Pretvarali su se da su svećenici kako bi čuli ispovijedi i dali oproštenje grijeha; vršili
su mučenja prilikom kojih bi zapaljene šibice gurali pod nokte zatvorenika; izbijali
su im zube i lomili vilice; zatvarali ih u samicu i davali obroke na granici izgladnji­
vanja ... Izjave prihvaćene kao dokaz iznuđene su od ljudi koji su najprije držani u
samici po tri, četiri i pet mjeseci... Istražitelji su na glave optuženika stavljali crne
kapuljače, a potom ih mlatili po licu mjedenim bokserima, udarali ih nogama i tukli
gumenim cijevima ... Svi osim dvojice Nijemaca od 139 slučajeva koje smo istraži­
vali, toliko su udarani po testisima da su njihove ozljede bile neizlječive. Bio je to
uobičajeni operativni postupak naših američkih istražitelja ... Snažne muškarce bi
slamali i svodili na ljudske ruine, spremne da mucajući priznaju sve što bi njihovi
tužitelji tražili."
Eto kakvi su ljudi sjedili za sudačkim stolom i sudili drugima za ratne zločine. Je­
dnom kada nasjednete na trik pa dvije strane počnete doživljavati kao „dobre" odno­
sno kao „zle" bez imalo sivih nijansi medu njima tada postajete robot. Život nije film
u kojem glumi John Wayne. Nedugo nakon Falklandskog rata 1982. godine jedan
vojnik koji je ondje bio na zadatku rekao mi je kako ga je dotuklo kada je vidio svoje
suborce, britanske vojnike, kako probadaju bajunetama argentinske ratne zarobljeni­
ke koji su bili položili oružje i predali se. Opisao je kako su drugi britanski „heroji"
krali prstenje mrtvih Argentinaca odsijecajući im prste. Bio je toliko potresen i ogor­
čen da je napustio oružane snage. Godinama kasnije objelodanjeni su dokazi o istim
tim događajima koji su doveli do policijske istrage, ali njihovi su nalazi zanemareni a
britanske su vlasti odbile podnijeti tužbu protiv onih koji su u to bili umiješani. No­
vine su pisale kako bi bilo nečuveno da „naši momci" budu optuženi za takve stvari,
kada su se „samo borili za svoju zemlju". Vrijeme je da shvatimo kako neki od „naših
momaka" postupaju isto tako užasno kao i oni u Njemačkoj i Iraku. Štoviše, time bi
se rasplinula besmislica koju bismo tobože trebali prihvatiti: da Britanija, Amerika i
Zapad općenito jašu na bijelim bojnim konjima, „boreći se za slobodu", uz milozvu­
čne glasove anđeoskih zborova.
Možda tu simplicističku ideju o „Slobodnom svijetu" suprotstavljenom tiraniji
ništa ne ruši više od Hitlerovih genetskih eksperimenata u potrazi za jednom na­
dmoćnom rasom. Upitate li većinu ljudi o kompleksu više vrijednosti povezanom s
rasom, uprijet će prstom u Adolfa Hitlera i naciste. Ali, opet, nije sve baš tako jedno­
stavno. Plan dovođenja na scenu neke nadrase i uklanjanje „nižih" rasa nije nastao
niti se okončao u nacističkoj Njemačkoj. Plan je osmišljen mnogo prije, a provodi
se i danas. Sve što se dogodilo za Hitlerove vladavine bilo je moguće zato što je na
tu zemlju i njemačku psihu on imao takav utjecaj da je svoje težnje mogao otvoreno
promicati. Ovaj mentalitet nadmoćne rase još je jedan dio plana Elite za uvođenje
Novog Svjetskog Poretka. Kada pomislite da se Zatvorski Čuvari ozbiljno bave genet­
skim inženjeringom najnaprednije vrste, gotovo nimalo ne iznenađuje da to njihovi
slugani na Zemlji odražavaju u vlastitim stavovima. Nacisti su javno radili i govorili
152
nadrase
ono što je Elita u Britaniji i Americi govorila i financirala mnogo prije negoli se uopće
čulo za riječ „nacist".
Eugenika je, da citiramo Oxfordov kratki rječnik: „...stvaranje kvalitetnog potom­
stva poboljšanjem nasljednih osobina". Izraz „eugenika" skovao je Englez Francis
Galton krajem devetnaestog stoljeća. Pozivao je društvo da intervenira kako bi se
sačuvala rasna čistoća. Galton je htio da se „nesposobni" prisilno steriliziraju. Drugi
„pionir" tog mentalnog sklopa bio je Thomas Robert Malthus rođen 1766. Od njega
je potekla teorija o „opstanku najjačih" te je preko Herberta Spencera prenesena do
Charlesa D a m i n a . Malthus je bio opsjednut probiranjem stanovništva te je predla­
gao niz mjera protiv „teglećih rasa" (siromašnih) kako broj stanovništva ne bi bu­
jao i, prema njegovu viđenju, kako bi se spriječilo da ljudskom genetskom strujom
prevladaju takve „manje vrijedne" rasne odlike. U svom najpoznatijem djelu Ogled
(Essay) predlaže da ulice budu uže te da se u kuće zbije više ljudi, čime bi se potaknuo
povratak kuge. Sela bi se trebala graditi pored ustajalih bara a, iznad svega, primje­
ni sredstava za sprječavanje i liječenje bolesti trebalo bi se žustro protiviti, rekao je
Malthus. I nastavio:
„Pravda nas i čast obvezuju da službeno osporavamo pravo siromašnih na po­
tporu. U tu svrhu predlažem da se donese odredba po kojoj se niti jednom
rođenom djetetu ... nikada ne bi smjelo dati pravo na dobivanje župne pomoći
... [Vanbračno] dijete je, govoreći u relativnim kategorijama, od male vrijednosti
društvu, budući da će njegovo mjesto odmah nadomjestiti druga djeca ... Sva
djeca koja nadilaze broj nužan za održavanje stanovništva na toj [poželjnoj]
razini neizostavno moraju nestati, osim ako se, smrću odraslih osoba, za njih ne
17
načini mjesta."
Iz takvog je uma proistekla ideja o „opstanku najjačih" koja odonda dominira „zna­
nošću"! Pridodajte tome vjerovanje da je intelekt pojedinca genetski uvjetovan inte­
lektom roditelja i dobit ćete eugenički pokret koji je na tako sablažnjiv način izbio na
površinu za vladavine Adolfa Hitlera. Premda su s naprednim ezoterijskim znanjem
upoznate gornje razine Elite, neke od onih koji se nalaze na nižim razinama piramide
potiče se da vjeruju u svakojake gluposti. Jedna od njih je i genetska superiornost in­
telekta putem međusobnog križanja. Egu to, izgleda, prilično godi. Obratite također
pažnju na to kako Malthusovi prijedlozi za poticanje bolesti i nametanje nemogućih
uvjeta siromašnima još uvijek čine glavni dio Elitine politike u Trećem svijetu, ali i
unutar industrijaliziranih zemalja.
Ljudi čija su nam imena u ovoj knjizi sada dobro poznata, kao što su Harrimani i
Rockefelleri, eugeniku su objeručke prihvaćali. Majka Averella Harrimana financira­
la je formiranje pokreta o znanosti o rasi u Americi 1910. godine, te je dala izgraditi
Ured eugeničke dokumentacije kao ogranak Galtonovog nacionalnog laboratorija u
Londonu. Harrimani su vodili brigu o imetku obitelji Bush, a bili su vrlo bliski s još
/' istina će vas osloboditi
jednim podupirateljem obitelji Bush, Georgeom Herbertom Walkerom (u krvnom
srodstvu s Prescottom Bushom, temeljem braka s pripadnicom te obitelji, i djed Georgea Busha, koji će kasnije postati predsjednik Sjedinjenih Država). Već krajem de­
vetnaestog stoljeća neke mentalno bolesne ljude i djecu dužnosnici iz područja ja­
vnog zdravstva dali su sterilizati. Sterilizaciju psihički bolesnih i „nepoželjnih" država
Indiana je učinila obaveznom te je u državnom Kazneno-popravnom domu u Indiani
sterilizirano 475 muškaraca.
Nakon smjene stoljeća Harrimani i Rockefelleri potrošili su više od 11 milijuna
dolara na izgradnju eugeničkog istraživačkog laboratorija u Cold Springs Harboru na
Long Islandu u New Yorku, nedaleko imanja braće Dulles. Proučavanje eugenike po­
ticalo se na sveučilištima pod kontrolom Elite, kao što su Harvard, Columbia i Cor­
nell. U Njemačkoj istim je putem pošao Ernst Haeckel, mistik i promicatelj nadmoći
arijske rase, čije će ideje utjecati na Hitlera. Haeckel je ustvrdio da je dužnost države
da postavi uvjete razmnožavanja, a on i njegovi pristaše osnovali su Monističku ligu
kako bi u Njemačkoj promicali svoja bolesna uvjerenja. Prvi Međunarodni kongres
eugenike održan je 1912. u Londonu. Među njegovim direktorima bili su Winston
Churchill i Alexander Graham Bell, izumitelj telefona. Do 1917. već je petnaest ame­
ričkih država imalo zakone o eugenici, i gotovo su sve osim njih nekoliko ozakonile
obaveznu sterilizaciju padavičara, psihički bolesnih i mentalno zaostalih te pravih
kriminalaca.
Godine 1932., godinu dana prije nego su na vlast došli Hitler odnosno Roose­
velt, Harrimani su pomogli da se organizira Treći međunarodni kongres o eugenici u
američkom prirodoslovnom muzeju u New Yorku. Mary, sestra Averella Harrimana,
na tom je skupu ravnala reprezentacijom (čašćenjem uzvanika). Te bogate američke
obitelji, poput njihovih pandana u Britaniji, smatraju se rasno nadmoćnima te žele
sačuvati rasnu čistoću. To je - uz stjecane moći, bogatstva i utjecaja - razlog zašto
unutar tih obitelji dolazi do tolikog broja brakova između srodnika. Amerika možda
nema službenu kraljevsku obitelj ili aristokraciju kakva postoji u Britaniji, ali ima
neslužbenu, te se svojski trude povezati svoje podrijetlo, na često vrlo prevaran način,
s Vilimom Oranskim i britanskom kraljevskom obitelji ili s nekim krilom britanske
aristokracije.
Cilj eugeničkog pokreta bio je, i ostao, stvaranje jedne nadmoćne rase putem steri­
lizacije i nametnute kontrole rađanja onim rasama koje su smatrali „nižim". Međuna­
rodni kongres o eugenici u New Yorku 1932. godine dotaknuo se „problema" (kako
su ga oni doživljavali) razmnožavanja i povećanja broja Afroamerikanaca i drugih
„nižih" sojeva. Zaključeno je da se kao način uklanjanja te „opasnosti" po više rase
(tj. njih same) nameće sterilizacija i „podrezivanje loše loze". Kongres je bio posve­
ćen radu majke Averella Harrimana pa je njegovo zasjedanje Averell svojski podržao.
Osobno je sredio da parobrodska linija Hamburg-Amerika Shipping Line (pod njego­
vom kontrolom te Georgea Walkera i Prescotta Busha) preveze naciste iz Njemačke
do New Yorka kako bi mogli sudjelovati na kongresu. Najpoznatiji od njih bio je dr.
nadrase
Ernst Rudin, psihijatar sa Instituta Kaisera Wilhelma za rodoslovlje i demografiju u
Berlinu. Ondje je zauzeo čitav jedan kat sa svojim postavom eugeničkog „istraživa­
nja", a sve to zahvaljujući sredstvima koja su osigurali... Rockefelleri. 18
Dr. Rudin jednoglasno je izabran za predsjednika Međunarodnog saveza eugeničkih društava na njujorškom kongresu, što je jednim dijelom bilo priznanje njego­
vom radu kao osnivaču Njemačkog društva za rasnu higijenu. Eugenički je pokret
pozivao na steriliziranje psihičkih bolesnika (društva za psihičku higijenu); usmrćivanje kriminalaca, umobolnih osoba i smrtno bolesnih (društva za eutanaziju); i na
pročišćenje rase putem sterilizacije i sprječavanja začeća kod onih koje se smatralo
da imaju manje vrijednu krvnu lozu (društva za kontrolu rasta stanovništva). Sve je
to bilo u pogonu mnogo prije negoli je itko čuo za Adolfa Hitlera i naciste. Hitlerova
Njemačka bila je samo sredstvo za promicanje ciljeva pokreta, nije predstavljala po­
kret u cjelini.
Nedugo nakon što je Hitler ukinuo izbore i 1933. godine postao diktator Njema­
čke, od Rockefellera financirani dr. Rudin zaduženje da napiše Zakon o sprječavanju
nasljednih bolesti u potomstvu, prema kojem prisilno treba sterilizirati sve koje se
smatra genetski manje vrijednim. Četvrt milijuna ljudi koji su bili psihički bolesni,
slijepi, gluhi ili alkoholičari, sterilizirani su ukazom posebnih eugeničkih sudova.
Rudin je nadzirao tu politiku i obučavao psihijatre i liječnike da propisuju i vrše ste­
rilizacije. Ali odakle je nacist Rudin crpio nadahnuće za formulaciju svojih rasnih
zakona? Iz Predloška zakona o eugeničkoj sterilizaciji iz 1922. kojeg je predstavio
H. H. Laughlin, „stručnjak" za eugeniku iz Zastupničkog doma američkog Kongre­
sa tj. njegovog Odbora za useljavanje i nacionalizaciju, kojeg su prihvatile mnoge
američke države. Eugenika nije bila svojstvena samo nacističkoj Njemačkoj. Godine
1942. američki „psihijatar" Foster Kennedy pozivao je na usmrćivanje zaostale djece,
a između 1941. i 1943. u Americi je sterilizirano više od 42.000 ljudi.19
No, premda je Hitlerova Njemačka 1945. propala, poistovjećivanja s nadrasom nije
nestalo. Očito, govor o nadmoćnim rasama, rasnoj čistoći i sterilizaciji kao sredstvu
za poboljšanje krvne slike nacije bilo je loš PR, čim su na vidjelo počele izlaziti priče o
nacističkim projektima. No, dogodilo se samo to da su promijenjeni nazivi strategija
za stvaranje nadrase kako bi se pravo značenje prikrilo. Tako smo slušali o eutanaziji
i kontroli broja stanovništva umjesto o eugenici i pročišćavanju rase, ali sve je to
zapravo ista stvar. Ono što su Harrimani, Rockefelleri i ljudi poput Prescotta Busha
financirali i podupirali prije i tijekom rata, njihovi su nasljednici nastavili promicati
pod krinkom „prihvatljivog" jezika. Na primjer, jedan od ljudi koji je radio s Harrimanima i Prescottom Bushom na financiranju Hitlera bio je William H. Draper mla­
đi, čovjek koji je pripomogao financirati nacističke kartele, a Roosevelt ga je nakon
r
ata zadužio da odluči o njihovoj sudbini.
Draper, bliski suradnik Averella Harrimana, bio je jedan od većih sponzora Me­
đunarodnog kongresa o eugenici prije rata i jedan od odgovornih za postavljanje dr.
Ernsta Rudina na čelo svjetskog eugeničkog pokreta. Godine 1958. Draper je ime-
/' istina će vas osloboditi
novan predsjednikom odbora koji je savjetovao predsjednika Dwighta Eisenhowera (CFR) o raspodjeli vojne pomoći drugim zemljama. To je imenovanje omogućio
Prescott Bush, tadašnji američki senator koji je predstavljao državu Connecticut.
Bush je redovito igrao golf s predsjednikom i savjetnikom za nacionalnu sigurnost
Gordonom Grayom (svojim prisnim prijateljem i zagovornikom eugenike). Do tada
John Foster Dulles (Bushov bivši odvjetnik tijekom financiranja Hitlera) postao je
ministrom vanjskih poslova, a njegov brat Allen Dulles (ranije je radio sa Schroderom, Hitlerovim osobnim bankarom) bio je ravnatelj CIA-e. Blago rečeno, oko gor­
ljivog pristaše eugenike poput Drapera bilo je mnogo ljudi sličnih uvjerenja. To mu
je omogućilo da preusmjeri djelovanje svog odbora sa savjetovanja o vojnoj pomoći
na agitiranje o prijetnji koju predstavlja buduća „eksplozija stanovništva". Njegov je
odbor izradio planove za smanjenje stanovništva siromašnijih zemalja tj. onih ljudi
koji nemaju bijelu kožu. Širenje takvih naroda, rekao je Draper, bilo je prijetnja naci­
onalnoj sigurnosti Sjedinjenih Država. 20
Eisenhower je odbacio Draperove prijedloge ali je ovaj, uz podršku svojih istomi­
šljenika tj. revnosnih pristaša rasne čistoće, osnovao Odbor za populacijsku krizu
/„Draperovu zakladu" koji su - zajedno s obitelji Rockefeller i DuPont - nastavili
promicati eugeniku pod krinkom kontrole rasta stanovništva. Draper je bio savje­
tnik predsjednika Lyndona Johnsona za takva pitanja, čija je administracija počela
koristiti inozemni program pomoći za financiranje kontrole rađanja u nebjelačkim
zemljama.
Još jedan Draperov 21 istomišljeniku američkoj politici bio je Prescottov sin George
Bush, glasni pobornik politike generala Drapera. Bush je već 1969. organizirao javne
rasprave o prijetnjama koje predstavlja rađanje prevelikog broja crnih beba. Drape­
rov sin i nasljednik, William H. Draper III, bio je su-ravnatelj za financijska pitanja i
voditelj akcije prikupljanja sredstava u predsjedničkoj kampanji Georgea Busha 1980.
godine. Nešto kasnije istog desetljeća Bush je uvjerio Ronalda Reagana da mlađeg
Drapera postavi na mjesto administratora Programa Ujedinjenih naroda za razvoj,
organizacije povezane sa Svjetskom bankom i zadužene za kontrolu rasta svjetskog
stanovništva!
Strategije eugenike i stvaranja nadrase prenosile su se tijekom mnogih naraštaja
vladajućih obitelji Elite. Tijekom mandata Georgea Busha u Bijeloj kući, unutar pro­
računa za pružanje pomoći prilično se izdvajao element kontrole rasta stanovništva.
Pravni mu je savjetnik od 1980. bio Boyden Gray koji je postao glavni pravni savje­
tnik predsjednika tijekom Bushove administracije. Gray mu je mogao dati pregršt
savjeta o kontroli rasta stanovništva. Nakon rata, dok je Boyden još bio dječak, nje­
gov otac Gordon Gray (bliski prijatelj Prescotta Busha), pokrenuo je projekt koji je
pružao osnovu za današnji program globalne sterilizacije. Godine 1946. eugenički se
pokret nastojao ponovno izgraditi nakon prilično zlosretnog publiciteta kojeg je iza­
zvao jedan od njegovih glavnih zagovornika, Adolf Hitler. Tijekom rata Sterilizacijska
liga Amerike promijenila je naziv u Birthright Inc. i sada je tražila načina da se vrati
IIUUIU5C
svojem glavnom djelovanju. Pokušaji da se Liga ponovno aktivira u Iowi okončani su
kada je tijekom sterilizacijske operacije umro jedan dječačić, a zbog lošeg publiciteta
od plana se odustalo. Umjesto toga, preselili su se na teritorij obitelji Gray u Sjevernoj
Karolini. Gordon Gray utemeljio je Memorijalni medicinski fakultet Bowman Gray u
Winston-Salemu. Nazvan je po Boydenovom djedu, koji je posjedovao poduzeće R. J.
Reynolds Tobacco Company. Taj je fakultet postao jedan od centara eugenike. U nje­
mu je prikupljana opsežna dokumentacija o obiteljima koje nose „nasljedne bolesti",
a započet je i projekt kojim su... pazite ovo... prisilno sterilizirana mala djeca za koju
se smatralo da nemaju dovoljno visok kvocijent inteligencije. Ne, ne, ne govorim o
nacističkoj Njemačkoj za vrijeme rata, govorim o Sjedinjenim Američkim Državama
1946.-1947.! Pratetka Boydena Grava, Alice Shelton Gray, osnovala je Ligu za usavršenje čovjeka (sjeverno-karolinški ogranak nacionalnog pokreta za eugeničku steri­
lizaciju), te je bila službena nadzornica eksperimenta stvaranja nadrase započetog na
Grayovom „medicinskom fakultetu". U to su bili uključeni dr. Claude Nash Herndon,
pomoćnik direktora „medicinske genetike" na tom fakultetu, i dr. Clarence Gamble
(nasljednik deterdžentskog carstva Proctora i Gamblea), koji je bio šef „nacionalnih
terenskih operacija". Djeci upisanoj u školskom okrugu Winston-Salema davani su
„testovi inteligencije", a djeca čiji su rezultati bili ispod granice koju su ti bizarni ljudi
smatrali prihvatljivom bivala su sterilizirana. Njihove preporuke prenesene su Drža­
vnom eugeničkom odboru koji je imao ovlasti naložiti sterilizaciju na temelju zakona
države Sjeverne Karoline. Dr. Claude Nash Herndon govorio je o svom radu u razgo­
voru vodenom 1990., a objavljenom u knjizi George Bush, neautorizirana biografija:
„...Testovima inteligencije podvrgnuta su sva djeca u školskom sustavu WinstonSalema. [Za sterilizaciju su predviđena] samo ona djeca koja su postigla vrlo loše
rezultate, ispod 70 bodova. Jesmo li vršili sterilizaciju male djece? Jesmo. Bila je
to razmjerno bezopasna operacija ... Obično se [obavljala] tek kada je dijete na­
vršilo osam ili deset godina. Kod dječaka samo načinite rez i podvežete cijev ...
Operaciju smo češće izvodili nad djevojčicama negoli nad dječacima. Naravno,
morate zarezati i otvoriti trbušnu šupljinu, ali, ponavljam, operacija je razmjerno
bezopasna." (str. 59)
Aha, onda je to O.K. Što su radili mediji dok se sve to zbivalo? Ne mnogo, kako
se čini. Dr. Herndon govorio je o njihovim „dobrim odnosima" s tiskovnim mediji­
ma. Ne iznenađuje to previše kada uvidite da je Gordon Gray bio vlasnik časopisa
Winston-Salem Journal, novina Twin City Sentinel i radio postaje WSJS. Eugenika je
naširoko promicana nakon rata pod maskom kontrole rasta stanovništva, baš kao i
danas. Početkom 1950-ih, kada je John Foster Dulles bio predsjednik one fasade No­
vog Svjetskog Poretka izuzete od plaćanja poreza - Rockefellerove zaklade, odlazio je
s Johnom D. Rockefellerom III na brojna putovanja svijetom agitirajući za uvođenje
strategije za sprječavanje širenja nebjelačkog stanovništva. U studenome 1952. Dulles
157
/ istina će vas osloboditi
i Rockefeller osnovali su Populacijsko vijeće uz desetine milijuna dolara koje im je
osigurala obitelj Rockefeller. Američko eugeničko društvo napustilo je svoje staro
sjedište na Sveučilištu Yale, osnivačkom mjestu zlokobnog Društva lubanje i kostiju,
pridruživši se Populacijskom vijeću. Te dvije organizacije praktički su postale jedna.
Prvi predsjednik Populacijskog vijeća bio je Frederick Osborne, dugogodišnji tajnik
Američkog eugeničkog društva. Sterilizator djece u Sjevernoj Karolini, dr. Claude
Nash Herndon, izabran je 1953. za predsjednika Eugeničkog društva.
Kada je George Bush 1972. postao veleposlanik u Ujedinjenim narodima, on i nje­
gova klika u Američkoj agenciji za međunarodni razvoj pripremili su prvi službeni
sporazum između američke vlade i Sterilizacijske lige Amerike, koja je, i opet, pro­
mijenila naziv u Udruženje za dobrovoljnu kiruršku kontracepciju. Na temelju tog
sporazuma američka vlada (porezni obveznici) počela je financirati tu organizaciju
kako bi ova u nebjelačkim zemljama svijeta provela ono što je već učinila djeci u
Sjevernoj Karolini. Godine 1988. kada je George Bush izabran za predsjednika potpi­
san je drugi ugovor koji je za sobom povlačio ulaganje 80 milijuna dolara američkih
poreznih obveznika tijekom razdoblja od pet godina u širenje tog posla u 58 zemalja
Azije, Afrike te Srednje i južne Amerike. Sterlizirani su milijuni ljudi, što je finan­
cirano sredstvima poreznih obveznika. Isto čine i druge zemlje. I, usput rečeno, dr.
Clarence Gamble, vatreni zagovornik sterilizacije iz sapunske obitelji Proctor i Gam­
ble te s Medicinskog fakulteta Bowmana Grava, također se počastio sredstvima iz
proračuna Američke agencije za međunarodni razvoj (USAID). Njegova takozvana
Zaklada krčitelja (Pathfinder Fund) plaćena je da se uvuče u nebjelačka društva i da
slama opiranje steriliziciji.
Savez planiranog roditeljstva, kojeg u svakoj prilici podržavaju George Bush i manipulirajuće Elite, zapravo je osnovan u Londonu, u prostorijama Britanskog euge­
ničkog društva. Kao što možete vidjeti, iako se nazivi mijenjaju a retorika zaodijeva
izrazima koji su smatrani prihvatljivi tadašnjem javnom mnijenju, pred nama je isti
neumitni program koji se, na prijašnjim i sadašnjim naraštajima provodi desetljeći­
ma. Nacistička je Njemačka bila tek najpoznatiji primjer njegove provedbe. Globalna
centralizacija moći, temeljita kontrola uma i tijela golemog broja ljudi, i stvaranje
jedne nadrase. To su teme koje povezuju mnoga stoljeća a još uvijek prevladavaju u
tajnim planovima, kojima se manipuliraju naši životi.
No, koliko ljudi na ovome svijetu vjeruje da su rasno nadmoćni ostalima? Brojka je
toliko velika da vas može zaboljeti glava. Koje li ironije, mnogi ljudi koji su propatili
zbog uvjerenja jedne rase da je nadmoćna drugima, zapravo vjeruju da su oni sami
genetski vredniji od drugih. Takav stav, takav misaoni obrazac, odašilje se u kolekti­
vni um koji stvara kolektivnu verziju te stvarnosti.
Ako smo takvog mentalnog sklopa da vjerujemo kako smo rasno nadmoćni dru­
gima mnogo je vjerojatnije da ćemo ljude sličnog načina razmišljanja privući sebi.
Osjećaj rasne nadmoći jest neuravnoteženost, neka vrsta poremećaja, a naša nam
podsvijest privlači vlastite poremećaje u vidu fizičkih iskustava kako bismo se s njima
uhvatili u koštac. Iz takvih bismo iskustava nešto naučili, a poremećaje proradili i
nadišli. Takvi poremećaji često su povezani s misaonim obrascima kojih se držimo
iz prijašnjih života kao i iz ovog sadašnjeg. Iz tog razloga netko tko na svjesnom
planu nema osjećaj rasne nadmoći ipak si može privlačiti nekakvo rasom obilježeno
iskustvo. Vlastitu zbilju stvaramo i podsvjesno. Mislima smo - čovječanstvo u cjelini
- oživotvorili globalni mentalitet nadmoćne rase/zbilju, a sada je možemo mislima
i ukloniti, ukoliko sve boje i vjere budemo smatrali jednako vrijednima, što one i
jesu.
Elita uspijeva u svojoj obmani zato što ima toliko mnoštvo lica i zato što djeluje
kroz mnogo različitih skupina i organizacija. U sljedeća tri poglavlja njihovu ću stru­
kturu donekle razmrsiti, a onima koji se prvi put susreću s ovom temom nastojat ću
olakšati uvid u sposobnost Elite da ostane skrivena od pogleda većine i da potajno
kuje našu kolektivnu sudbinu.
IZVORI
1 Jewish Chronicle (7. travanj 1995.).
2 Bojnik Alojzy Dziurski, Freedom Fighter (J. A. Dewar, Portland, Victoria, 1983.).
3 Noam Chomsky, World Orders, Old And New (Pluto Press, London, 1994.), str. 205206.
4 Ibid., str. 205-206.
5 World Orders, Old And New, str. 258-260. Ovdje je citirao YossijaTorpshteina, dopisnika
novina Ha'aretz, i druge svjedoke.
6 establishment Fakes Rabin's History", The Spotlight (20. studeni 1995.), str. 1.
7 Ibid.
8 Ibid.
9 U vezi dokumentiranih dokaza središnje uloge Lanskog u financiranju i krijumčare­
nju oružja židovskih terorističkih skupina i države Izrael preporučam izvanredni ekspoze Michaela Collinsa Pipera, Final Judgement. The Missing Link in the JFK Assassination
Conspiracy. Vidi bibliografiju.
10 Israel Shahak, Jewish History, Jewish Religion - The Weight Of Three Thousand Years
(Pluto Press, London, 1994.).
11 John George i Laird Wilcox, Nazis, Communists, Klansmen And Others On The Fringe
(Prometheus Books, New York, 1992.), str. 285.
12 „The Board of Deputies is the Voice of the Jewish Community", objavio Odbor posla­
nika britanskih Židova, Tavistock Square, London WC1 OEZ.
13
What Price Israel?, str. 213-214.
14 Lako je moguće da je medu prebjezima koji su pobjegli u Južnu Ameriku bio i Hitler.
Dr. Robert Dorion, direktor forenzične odontologije u Montrealu, usporedio je zube na
159
.
/
istino ce
vos
osiooooiti
navodnom Hitlerovom„lešu"i zube samog Hitlera. Ustanovio je da među njima postoje
mnoge, vrlo uočljive razlike.
osmo poglavlje
15 Who's Who (1958.).
16 Who's Who (1987.).
17 Thomas R. Malthus,„An Essay On The Principle Of Population As It Affects The Future
Improvement Of Society" (Reeves and Turner, London, ponovljeno izdanje 1878.).
18 George Bush,
The Unauthorised Biography,
19
Casebook On Alternative 3, str. 86.
20
George Bush,
The Unauthorised Biography,
tajna vlada
str. 49.
S
vijet je, s ratom koji se bližio kraju, bio prepušten na milost i nemilost Svjetske
str. 56.
21 Godine 1971. William Draper usporedio je zemlje u razvoju sa „svjetski poznatim
Elite. Europa je bila opustošena, fizički, emocionalno, mentalno, duhovno i go­
spodarski, kao što je i bilo planirano.
rezervatom životinja - Kruger parkom u Južnoj Africi". „Tko će izdvojiti prekobrojne u
Dok okom obuhvaćate te beskrajne redove bijelih nadgrobnih ploča na ratnim
ovoj zemlji kada se pritisak zbog previše ljudi i premalo resursa pojača preko granica
grobljima Francuske, sva grozota obmane možda je teže pojmljiva, ali ti mladi ljudi,
izdržljivosti?", upitao je. Citirano u posebnom izvještaju „Global 2000, nacrt za genocid",
žene i muškarci, nisu poginuli za slobodu u onom pravom smislu. Dali su život da bi
kojeg je objavila novinska služba Executive Intelligence Review, New York. Moj primje­
se ostvario program Elite za svjetskom prevlašću i, na višoj razini, da bi se pojačala
rak distribuirao je Contact Network International, A. B. Gorredijk, Nizozemska.
kontrola od strane Zatvorskih Čuvara s Četvrte Dimenzije. Naravno, da su to vojnici
s obje zaraćene strane znali rata ne bi ni bilo. Umjesto toga, podastrta im je priča da
su nacisti iznimno opaka stvorenja koja moraju zaustaviti sile dobra, slobode i vrline.
Dakle, i opet je na djelu crno-bijela tlapnja. Nacistička filozofija bila je neizrecivo
grozna, ali bila je to ujedno filozofija onih koji su kontrolirali Saveznike. Iste sile su
financirale i manipulirale i jedne i druge.
Na kraju Drugog svjetskog rata Sjedinjene Države bile su najmoćnija država na
Zemlji. One su osigurale sredstva za rat i, kroz zajmovno-najmovni sustav opskrbe
oružjem na osnovi „dobiješ sada, platiš kasnije" Europa je zapala u dugove. Zadužila
se kod američkih - od Elite kontroliranih - bankara. Godinama ranije Roosevelt je
rekao Churchillu da se Britansko carstvo mora uništiti, a sada je to bilo sigurna stvar.
Britanska dominacija trajala je dugo, ali su ju pomela dva svjetska rata. Po meni, Bri­
taniji uopće nije ni trebalo „carstvo", ali pogled moramo usmjeriti na razloge njegove
propasti, odnosno zašto su ga priveli kraju oni koji su planirali vlastitu dominaciju u
svijetu. Pročitate li Protokole lluminata (koje sam umetnuo u Pobunu robota), vidjet
ćete da su korištenje dugova i ratova kao sredstava kontrole upravo ono što su manipulatori oduvijek imali u planu.
Ti su Protokoli objelodanjeni krajem pretprošlog stoljeća i, premda proglašavani
»krivotvorinom", dvadeseto stoljeće u njima je opisano izvanredno točno. Tko god da
ih je napisao, znao je što se sprema. Dugovi koje spominju trebali su još više narasti,
u situaciji gdje bi se europske zemlje u velikoj mjeri zaduživale kod Amerike kako bi
ponovno izgradile svoja sela i gradove nakon posljedica svekolikog i teškog bombar­
diranja.
Sjedinjene Države (Svjetska Elita) uvela je svoju strategiju Velikog područja u svr­
hu kontrole Zapadne Europe, cijele zapadne polutke, Srednjeg i Dalekog istoka i biv­
šeg Britanskog carstva. Za uspjeh takve politike vrlo je bitan Treći svijet. Kako je to
navedeno u jednom dopisu američkog Ministarstva vanjskih poslova iz 1949., Treći
160
161
/'
istina
će
vas
osloboditi
svijet će „...ispuniti svoju glavnu funkciju kao izvor sirovina i tržišta za industrijska
1
kapitalistička društva". Drugim riječima, Treći svijet će biti mentalno, emocionalno
i fizički silovan.
George Kennan iz Ministarstva vanjskih poslova tada je čak smatrao da bi ek­
sploatacija Afrike mogla djelovati kao „psihološki stimulans" Europi, što otkrivaju
dokumenti s kojih je skinuta oznaka tajnosti. 2 Za uspješno provođenje tog plana naj­
važnije je bilo osigurati da niti jedna zemlja, posebno u Trećem svijetu, ne bude u
stanju prekinuti ekonomsku prevlast Elite i voditi gospodarstvo za dobrobit naroda.
Ova takozvana „prijetnja dobrog primjera", kojeg bi mogli slijediti i ostali, dovela je
do pokolja širom južne i Srednje Amerike i Istoka, uključujući i Vijetnam. Uvođenje
društvenih i ekonomskih reformi u zemljama Trećeg svijeta Henry Kissinger (Kom.
300) će nazvati „virusom" koji će, bude li mu omogućeno da buja, „zaraziti" mnogo
šire područje. 3 Ili, kao što je krajem 1940-ih rekao ministar vanjskih poslova Dean
Acheson (Kom. 300): „Od jedne trule jabuke u bačvi istrulit će sve". U Elitinoj bačvi.
Što se više terora bude provodilo nad vodama i narodima koji žele dokinuti ovi­
snost o Elitinim bankarima i multinacionalnim kompanijama, manja je vjerojatnost
da će njihovim stopama poći netko drugi. To je temeljna, poglavita motivacija što
stoji iza strategije Sjedinjenih Država (Elite) kojom su počinjene strahote u Vijetna­
mu, Gvatemali, Nikaragvi, Salvadoru, Brazilu, Italiji, Čileu, Dominikanskoj Republi­
ci, Laosu, Grenadi, Honduras, Iranu i Indoneziji. Kada bismo ih sve naveli, ispunili
bismo zemljopisnu kartu svijeta. U pozadini tih događaja i svrgavanja demokratski
izabranih vlasti stajali su mnogi nacisti koje je diljem svijeta uposlila CIA. Časnika
SS-a i šefa Gestapa Klausa Barbieja, „Krvnika iz Lyona", angažirali su Amerikanci da
špijunira Francuze. Za stotine, ako ne i tisuće Hitlerovih ljudi koje je financirala CIA
značilo je to „stanje redovno" nakon „poraza" nacizma. Manipulacija se odvijala na
mnogim razinama, ali najvažniji je cilj bio da se izazove toliko sukoba između nacio­
nalnih država (problem), kako bi javnost zatražila da se nešto poduzme (reakcija),a
Elita bi tada mogla objelodaniti svoj dugoročni plan centralizacije svjetskih instituci­
ja pod kontrolom malobrojne klike (rješenje).
Ukratko, temeljne teme Elitinog plana netom poslije rata bile su sljedeće:
. Uvesti na scenu svjetsko upravno tijelo pod nazivom Ujedinjeni narodi (s pri­
druženim organima poput Svjetske zdravstvene organizacije - WITO koji bi se mo­
gli razviti u jednu svjetsku vladu, dovoljno moćnu da kontrolira živote svih ljudi na
Planetu.
• Nastaviti potpirivati sukobe diljem svijeta i poslužiti se strahom od Sovjetskog
Saveza kao izgovorom za golemo povećanje ulaganja u razvoj nuklearnog i „konven­
cionalnog" oružja. Time će se povećati bojazan od nuklearnog rata, što će rezultirati
zahtjevima za očuvanje sigurnosti u svijetu. Uspostaviti američko-europski obram­
beni savez (nazvan Sjevernoatlantski pakt - NATO) i „mirovne" snage Ujedinjenih
tajna
vlada
naroda koji će se, pomoću isplaniranih sukoba, naposljetku stopiti u jednu svjetsku
vojsku.
. Stvoriti tri područja „slobodne trgovine" u Europi, Amerikama i Aziji, koja će
ljudima isprva biti prikazana kao obične ekonomske grupacije. Postupno, međutim,
razvit će se u centralizirane političke zajednice s jednom središnjom bankom i je­
dnom valutom. To će biti odskočna daska za uvođenje istih takvih institucija u svjet­
skim razmjerima. Europska ekonomska zajednica, sada Europska unija, bila je prva
na redu, ali sada su na putu i druge dvije.
• Unaprijediti kontrolu javnog mnijenja te istraživati i proširivati spoznaje o tome
kako manipulirati ljudskom psihom, pojedinačno i kolektivno. Danas taj plan uključuje
mikročipiranje ljudi i njihovo trajno povezivanje s jednim globalnim računalom.
• Stvoriti jednu socijalnu državu i istovremeno uništiti alternative tom ekonom­
skom sustavu i, kada se postigne željena ovisnost, likvidirati taj sustav socijalne po­
moći, stvarajući tako golemu obespravljenu klasu bez pomoći ili nade.
• Zaraditi fantastične svote novca tijekom ostvarivanja svih tih ambicija preko
kompanija i banaka pod kontrolom Elite.
• Neprestano povećavati dužnički teret ljudi, poduzeća i države, povećavajući time
nadzor koji se nad njima provodi.
Pristup kojeg su primijenili da bi obmanuli javnost bio je bolno predvidiv, ali ve­
oma učinkovit: okrnjiti ugled nacionalne države. Izložio je to tijekom Rata njemački
ekonomist i izbjeglica Hans Heymann, predočivši svoj „Plan za trajni mir" potpomo­
gnut sredstvima... Carnegiejeve zaklade za međunarodni mir. U tom je djelu kazao:
„Nacije su stvorile međunarodni nesklad u taštom uvjerenju da se sklad u na­
šem društvu može postići na nacionalnoj osnovi ... Takav ograničeni pristup
ostavlja nam i jednu nadu; naime, da se taj varavi koncept može održati samo
tijekom prijelaznog razdoblja ... Nakon onakvog neuspjeha [Drugog svjetskog
rata] jedna međunarodna organizacija bit će prijeko potrebna za dobrobit
1
društva u cjelini.'"
Bio je to klasičan primjer primjene metode problem-reakcija-rješenje'. Godine
1945. prvobitno tajno društvo Okrugli stol imalo je dva glavna ogranka - Kraljev­
ski institut za međunarodne poslove (RILA) u Chatham Houseu u Londonu (s po­
družnicama u mnogim drugim dijelovima svijeta), i RIIA-in ogranak u Sjedinjenim
Državama, Vijeće za vanjske poslove (CFR) u New Yorku (s podružnicama širom Sje-
/ istina će vas osloboditi
dinjenih Država). Poslijera­
tnih godina pridružit će im
se Bilderberška skupina (Bil.),
Trilateralna komisija (TC)
i Rimski klub (CR), tvoreći
tako visoko učinkovitu mrežu
manipulacije koja predstavlja
vrlo značajan element tajne
svjetske vlade - vlade koja je
daleko moćnija od ijedne iza­
brane vlasti (slika 7).
Članove tih organizacija
naći ćete među elitnim sloje­
vima svjetske politike i politi­
čkih „savjetnika", bankarstva,
naftnih kompanija, multina­
cionalnih korporacija, vlasni­
ka medija (izvršnih struktura
i novinara), vojske, pravnih
struktura i obrazovanja. Oni
djeluju kao organizacije unu­
tar organizacija; ubacuju se u
sfere utjecaja i tajno promiču
plan globalne Elite. Većina njihovih kolega i zaposlenika nemaju pojma što se doga­
đa ili na koji ih se način iskorištava. Kao i kod Okruglog stola, unutar tih isturenih
skupina postoje posebni krugovi ljudi. Imamo elitnu jezgru koja radi punom parom
na ostvarenju svog cilja; jedan krug članova upoznatih s planom koji rade unutar nji­
hovih vlastitih organizacija kako bi ga sproveli i vanjski krug članova koji nisu svjesni
pravih i dalekosežnih posljedica plana, ali su korisni manipulatorima na kratke staze.
Nisu svi pripadnici tih organizacija svjesni manipulatori pa trebamo, pomoću intu­
icije i informacija koje nam podastiru istraživači, procijeniti tko je u sve upućen a
koga se koristi bez njegova znanja i razumijevanja o tome u što je zapravo upleten. U
ovom poglavlju u glavnim ću crtama izložiti pozadinu i utjecaj tih grupacija i njima
pridruženih blokova moći, Ujedinjenih naroda i Europske zajednice.
Kraljevski institut za međunarodne poslove (RIIA)
Pripadnici anglo-američke Elite koji su se sastali na Versajskoj mirovnoj konferenciji
u Parizu 1919. godine oformili su RIIA-u i Vijeće za vanjske poslove 1920. odnosno
1921. godine, o čemu smo govorili ranije. Takozvani „posebni odnos" između Bri­
tanije i Amerike je, u stvari, odnos između RIIA-e i Vijeća za vanjske poslove. Kra­
ljevski institut danas, uz pokroviteljstvo kraljice, ima ogroman utjecaj na britansku i
164
tajna
vlada
svjetsku politiku. To je praktički britansko Ministarstvo vanjskih poslova. S pravom
se, dakle, možemo zapitati zašto je potkresana britanska ekonomska i politička moć?
Odgovor: zato što britanske manipulator daleko više zanima stvaranje jedne svjetske
vlade nego unaprjeđenje Britanije kao države. Ako za ostvarenje tog šireg plana treba
potkresati britansku ekonomsku moć i carstvo - ha, potkrešimo je. Kao i „židovska"
klika, i oni se rukovode idejama kulta Svevidećeg Oka, a ne interesom naroda.
U vrijeme pisanja ove knjige RIIA-ina trojica supredsjednika su: lord Carrington
(Kom. 300), bivši konzervativni ministar tj. član kabineta (uključujući i funkciju mi­
nistra vanjskih poslova), glavni tajnik NATO-a, član Trilateralne komisije i, od 1991.
predsjednik Bilderberške skupine; lord Callaghan od Cardiffa, bivši laburistički pre­
mijer, ministar (član kabineta, uključujući i funkciju ministra vanjskih poslova), a
prisustvovao je i sastancima Bilderberške skupine; i lord (Roy) Jenkins od Hillheada, osnivač Trilateralne komisije u Europi, bilderberger, te bivši laburistički ministar
(član kabineta) i ministar financija. Lord Jenkins je bio pripadnik „Skupine četvori­
ce", zajedno s bivšim laburističkim ministrom vanjskih poslova, lordom (Davidom)
Owenom ( T C ) , koji su 1981. rascijepili Laburističku stranku pokretanjem vlastite
Socijalno-demokratske partije (SDP). Takoder je bio predsjednik Europske komisije
i, zajedno s ljudima poput bivšeg konzervativnog premijera Edwarda Heatha (Bil.,
T C ) , vatreni je pristaša Europske unije. Predsjednik RIIA-e je bivši konzervativni
član parlamenta, Christopher (sada lord) Tugendhat, predsjednik Nacionalnog gra­
đevinskog društva Abbey i ravnatelj Zaklade Ditchley, koja je paravan za Novi Svjet­
ski Poredak po mišljenju mnogih istraživača i prema podacima iz objavljenih djela.
Europsku uniju Tugendhat opisuje kao „jedan od najoptimističnijih i najkorisnijih
političkih projekata u ovome dijelu svijeta, u ovome stoljeću ... to je smion i uzvišen
[sic] pothvat te sam ponosan što mu mogu služiti".5 Kao „počasne predsjednike" In­
stitut navodi „predsjednike i premijere Ujedinjenog Kraljevstva te drugih zemalja
Commonvvealtha"." Govore na Institutu drže predsjednici, premijeri i politička elita iz
cijeloga svijeta, uz često pozivanje na „Pravila Chatham Housea" koja nalažu tajnost.
Pa kažu:
„Kada se sastanak, ili neki njegov dio, održava prema Pravilu Chatham Housea,
sudionici se slobodno mogu koristiti dobivenim informacijama, ali ne smiju
se otkrivati ni identitet ni politička pripadnost govornika, niti ijednog drugog
sudionika; niti se smije spominjati da informacije dolaze sa sastanka u okviru
7
Instituta."
Toliko o transparentnom vladanju. Institut je jako tajnovit i ne otkriva identitet
svojih članova iz redova vladajućih struktura. Zašto ne, ako je to samo „trust mozgo­
va"? Sto se tu ima skrivati? Kada sam nazvao i upitao ih mogu li dobiti popis članova
britanske Vlade i vlade u sjeni, tajnik za članstvo mi je rekao da se imena pojedina­
čnih članova nikada ne obznanjuju. Da biste se učlanili moraju vas nominirati dva
/ istina će vas osloboditi
člana koja vas dobro poznaju, ali nitko vam ni tada ne jamči da ćete, po obavljenom
postupku odabira, biti primljeni. Pored ovih članova ima i onih drugih kojima je
dopušten jedino pristup u knjižnicu Instituta. Ovim drugim oblikom članstva zama­
gljuje se ono što se zbiva na drugim razinama te organizacije. Danas Institut financi­
raju, kao i na samom početku, najveće svjetske kompanije i banke. Njegov „Program
za očuvanje energije i okoliša" plaćaju glavne naftne kompanije, proizvođači ugljena
i struje te Uprava za atomsku energiju. Posve nepristrano, mogu se kladiti. Glavni
korporacijski članovi RIIA-e su: Morgan Guaranty Trust Company iz New Yorka (J.
P. Morgan); S. G. Warburg Group plc (prije preuzimanja); 8 Barings plc (prije njegove
zagonetne i medijski dobro popraćene propasti); 9 britansko Ministarstvo za vanjske
poslove i Ministarstvo za Zajednicu naroda (Commonwealth); Ministarstvo obrane;
Veleposlanstvo Sjedinjenih Država; RTZ Corporation; Anglo-American Corporation
of South África; British Petroleum; Shell International; Bank of England; Barclays
Bank; Lloyds Bank; National Westminster Bank; Lazard Brothers; T S B Group; Abbey
National; Midland Montagu; Coopers and Lybrand; Unilever; British American To­
bacco Industries; British Aerospace; The Economist; Gerard Atkins and Co Ltd; John
Swire and Sons Ltd; i Ente Nazionale Idrocarburi (ENI).
Druge korporacijske članove nalazimo na popisu vodećih svjetskih kompanija i
medija. Ondje je čak i Engleska crkva, zajedno s Afričkim nacionalnim kongresom
(ANC) i Amnesty Internationalom. Zašto Amnesty International podupire organi­
zaciju čije strukture provode manipulaciju koja uvelike doprinosi povećanju broja
političkih zatvorenika? Među medijskim organizacijama koje podržavaju RILA-u
su ABC News Intercontinental Ine; CBS News; NBC News Worldwide Ine; Britain's
Channel Four TV i Independent Televisión News (ITN); Fuji Televisión; DerSpiegeh
The European; lite Financial Times; The Guardian; The Independent i Independent
On Sunday; The Observen Daily Telegraph; The Times; Trie Scotsman; The Yorhhire
Post; Reuters, međunarodna novinska agencija; The New York Times; The Washing­
ton Post; The Wall Street Journal; The Reader's Digest; i, što je nečuveno za organiza­
ciju koja za sebe tvrdi da je neovisna, B B C World Service; B B C Monitoring Service
i B B C Radio.
Novac poreznih obveznika i potporu RIIA-i daju ne samo Ministarstvo unutarnjih
poslova i Ministarstvo za Zajednicu naroda (Commonwealth) i Ministarstvo obrane,
već i Ured premijera, Ministarstvo financija, Ministarstvo okoliša, Ministarstvo trgo­
vine i industrije, Vladin ured za carinu i trošarine i mnogi drugi izvori. Međunaro­
dni odjel britanske Laburističke stranke je korporacijski član, zajedno s Kongresom
strukovnih sindikata (Trades Union Congress - T U C ) , kao i druga imena na koja
nailazimo u ovoj knjizi. To su, medu ostalima, Chase Manhattan Bank (poslijeratna
udružena banka nastala spajanjem Rockefellerove Chase Bank i Rothschildove/Warburgove Bank of Manhattan), Morganove i Warburgove kompanije i fuzionirana po­
duzeća, N. M. Rothschild and Sons Ltd, J. Henry Schroder (koji također djeluju kao
bankari BBC-jevog dobrotvornog društva, Children in Need Appeal), Ford Motor
tajna
vlada
Company i, ona organizacija posvećena kontroli rasta stanovništva koju George
Bush toliko voli, Savez planiranog roditeljstva [Planned Parenthood Federation). Još
jedno ime koje se svako malo javlja u mojim istraživanjima je Hambros Bank Ltd,
koja je također korporacijski član RIIA-e. Stvaranje Sjedinjenih Europskih Država
pod centraliziranim nadzorom glavna je odskočna daska za plan uvođenja Novog
Svjetskog Poretka, te je stoga prikladno i nimalo iznenađujuće što RILA-u podupi­
ru Komisija europskih zajednica, Britanski ured Europskog parlamenta, European
Policy Advisers ( U K ) Ltd, europski Okrugli stol (vrlo primjereno!) industrijalaca te
Europska banka za obnovu i razvoj.10 Institut se koristi kao privatni forum preko ko­
jeg Elita prodaje svoje ideje o Novom Svjetskom Poretku pozvanoj publici i onima s
utjecajem u medijima, politici, obrazovanju i trgovini. Ta organizacija u stvari lobira
za Novi Svjetski Poredak i sredstvo je (izvan „službene" državne mašinerije) kroz
kojeg se mogu sklapati poslovi i dogovarati događaji bez znanja bilo javnosti bilo
izabranih parlamenata. No, ona je i više od toga. To je središnja i moćna osovina u
mreži tajne vlade, uz vrlo čvrste veze s britanskom kraljevskom obitelji i britanskim
obavještajnim službama. I opet, većina ljudi povezanih s RIIA-om ne shvaća kako
ona djeluje.
Vijeće za vanjske odnose (CFR) i Ujedinjeni narodi (UN)
CFR je američki ogranak Kraljevskog instituta. Jedina veća razlika između njih je
ta što je popis članova CFR-a šire dostupan te što su neki njegovi članovi bih toliko
potreseni onim što su vidjeli i čuli da su se otvoreno tome usprotivili. Takvih nema
mnogo, ali ih ipak ima. Kad bi to barem bio slučaj i u Britaniji gdje bi, govorimo li o
tajnovitosti, Amerikanci bili pioniri maleni! Većina „tajni" koje izrone na površinu u
Britaniji su one koje namjerno procure kako bi se narušio ugled pojedinog političara,
osobe od utjecaja, ili skupine, u svrhu postizanja nekog željenog, manipulativnog
cilja. Ovo općenito pravilo također vrijedi i za SAD, ali britanski establišment imao
je više vremena za usavršavanje svojih tehnika brtvljenja rupa kroz koje informa­
cije cure. Od osnivanja CFR-a svaki predsjednik Sjedinjenih Država bio je njegov
član osim Ronalda Reagana. Reagan, u biti, i nije bio predsjednik; predstavu je vodio
član CFR-a, njegov potpredsjednik George Bush. Upravo je Vijeće za vanjske poslove,
nesumnjivo uz RIIA-ine smjernice i koordinaciju, uvelo na scenu Ujedinjene naro­
de (nasljednika Lige naroda). Bio je to biser poslijeratnih manipulatora i jedan od
glavnih razloga krojenja Drugog svjetskog rata. Do 1945. godine svijetu je rat, razu­
mljivo, dodijao, a javnost je bila otvorena za sve što bi moglo spriječiti daljnja krvo­
prolića. Metoda problem-reakcija-rješenje iznjedrila je Ujedinjene narode. Povelju
UN-a službeno su prihvatili predstavnici pedeset država na susretu u San Franciscu
26. lipnja 1945. No, bio je to očitovani vrhunac dugogodišnjeg manevriranja iza scene
od strane Vijeća za vanjske poslove koje je kontroliralo administraciju Franklina D.
Roosevelta. Pisac James Perloff otkrio je pozadinu nastanka UN-a u svojoj knjizi iz
1988. Vlast iz sjene: Vijeće za vanjske poslove i rasap Amerike (The Shadows Of Power:
i
istina
će
vas
osloboditi
The Council On Foreign Relations And The American Decline):
„U siječnju 1943. ministar vanjskih poslova Cordell Hull oformio je upravni
odbor sastavljen od Lea Pasvolskog, Isaiaha Bowmana, Sumnera VVellesa, Nor­
mana Davisa, Mortona Tavlora, ali je i sam bio njegov član. Svi ti ljudi - izuzev
Hulla - bili su u CFR-u. Poznatiji, kasnije, kao Neformalna programska skupina
(Informal Agenda Group), sastavili su izvorni prijedlog za Ujedinjene narode.Taj
koncept prvi je iznio Bowman - osnivač CFR-a i član stare 'Istrage' pukovnika
Housea. Zatražili su mišljenje troje odvjetnika, odreda CFR-ovih ljudi, koji su
procijenili da je koncept ustavan. Zatim su 15. lipnja 1944. razgovarali o tome s
Franklinom D. Rooseveltom. Predsjednik je odobrio plan i istoga dana objavio
ga javnosti.""
U svojoj knjizi Američki jezik (The American Language) H. L. Mencken iznosi pre­
tpostavku daje izraz „Ujedinjeni narodi" odabrao predsjednik Roosevelt tijekom su­
sreta s Winstonom Churchillom u Bijeloj kući u prosincu 1941., nedugo prije napada
na Pearl Harbor. 12
Sastav američke delegacije na osnivačkom sastanku UN-a nalikovao je prozivci
CFR-a. Medu inima bili su tu i Isaiah Bowman, Hamilton Fish Armstrong, Sumner
Welles, Norman H. Davis, James T. Shotwell i čovjek ruskih korijena, Leo Pasvolsky.
Svi su oni bili članovi CFR-a koji su tijekom rata služili u Roosevellovom „Savjetoda­
vnom odboru za poratnu vanjsku politiku". Sve u svemu, u delegaciji se nalazilo se­
damdeset i četiri člana CFR-a. Bilo je to sredstvo pomoću kojega se manipulacijama
došlo do stvaranja Ujedinjenih naroda.
U američkoj delegaciji na konferenciji u San Franciscu bili su još: John J. McCloy
(predsjednik CFR-a od 1953.-70., član Komiteta 300, predsjednik Fordove fondacije
i Rockefellerove Chase Manhattan Bank, te prijatelj i savjetnik devetorice predsje­
dnika, od Roosevelta do Reagana); John Foster Dulles (Hitlerov podupiratelj, osni­
vač CFR-a i skorašnji ministar vanjskih poslova); i Nelson Rockefeller (manipulator
bez premca, četiri puta izabran za guvernera države New York i potpredsjednik u
administraciji predsjednika Geralda Forda). Stajališta Johna J. McCloya gotovo su
navlas ista stajalištima manipulatora koji su stvorili UN. Bio je financijski savjetnik
talijanske fašističke vlade Benita Mussolinija, a odigrao je i značajnu ulogu u nacisti­
čkoj Njemačkoj za Harrimanovu/Bushevu banku koja je financirala Hitlera. McCloy
je sjedio u privatnoj Hitlerovoj loži na Olimpijadi u Berlinu 1936. godine na poziv
Rudolfa Hessa i Hermanna Goringa." McCloy je također bio član Upravnog odbora
Bilderberške skupine.
Generalni tajnik konferencije bio je dužnosnik Ministarstva vanjskih poslova i
član CFR-a Alger Hiss koji je kasnije raskrinkan kao tajni agent u službi Sovjetskog
Saveza. Hiss je bio izvršni tajnik konferencije u Dumbarton Oaksu 1944. godine, gdje
je sa Staljinovim čovjekom, Vjačeslavom Molotovom, razrađivao pojedinosti Pove-
lujnu
viaau
lje UN-a. Opisan je kao „glavni stručnjak za međunarodne organizacije" predsje­
dnika Roosevelta na konferenciji u Jul ti na Krimu u veljači 1945., kojoj su također
prisustvovali i Churchill i Staljin. Nakon što je pripomogao da na svjetsku političku
pozornicu stupi UN, Hiss je imenovan predsjednikom ozloglašene Carnegiejeve za­
klade za međunarodni mir. Ondje ga je postavio John Foster Dulles koji je zanemario
informacije o Hissovoj špijunskoj aktivnosti kada je o njoj obaviješten 1946. godine.
Kasnije je Hiss razotkriven te je proveo 44 mjeseca u zatvoru.
Prilikom osnivanja UN-a u američkoj delegaciji u San Franciscu bili su i drugi pri­
tajeni članovi Komunističke partije unutar CFR-a. Medu njima je bio i Dexter White,
koji je također razobličen kao sovjetski agent. Politikom Sjedinjenih Država upravlja
Vijeće za vanjske poslove, bez obzira koja je „stranka" službeno na vlasti. Kao što
je jednom rekao John J. McCloy: „Kada god smo trebali čovjeka [za neki položaj u
vladi] prolistali smo popis članova vijeća i okrenuli izvjesni telefonski broj u New
Yorku" (tj. sjedište CFR-a na adresi Harold Pratt House, 58 East 68th Street). 1 4 Unuka
bivšeg predsjednika Theodorea Roosevelta, novinska kolumnistica Edith Kermit Ro­
osevelt, sažeto je prikazala utjecaj takozvanog „Istočnog establišmenta" koji djeluje
preko CFR-a:
„Koje je stanovište Esablišmenta? Njegova je ideologija - kroz Rooseveltovu, Trumanovu, Eisenhowerovu i Kennedyjevu administraciju - postojana: najbolji način
borbe protiv komunizma jest Jedna Svjetska Socijalistička Država kojom će upra­
vljati'stručnjaci'poput njih.
Rezultat toga je politika naklonjena nastanku naddržave i postupnom gubitku su­
vereniteta Sjedinjenih Država..."11*
Robert W. Lee, pišući 1992. godine u rujanskom broju The New Americana, ista­
knuo je da su najmanje četrnaest od osamnaest američkih ministara vanjskih poslova
od osnutka CFR-a 1921. godine bili članovi te organizacije, uključujući vršitelja du­
žnosti vanjskih poslova u vrijeme pisanja članka, Lawrencea Eagleburgera. Zadnjih
osam ravnatelja CIA-e, uključujući Georgea Busha, bili su članovi CFR-a, a tijekom
prethodna četiri desetljeća, demokratski ili republikanski kandidati za predsjednika
ili potpredsjednika koji su bili (ili postali) članovi CFR-a bili su Dwight D. Eisenho­
wer, Adlai Stevenson, John F. Kennedy, Henry Cabot Lodge, Richard Nixon, Flubert
Humphrey, Edmund Muskie, George McGovern, Jimmy Carter, Walter Mondale,
Gerald Ford, Nelson Rockefeller, George Bush, Michael Dukakis, Geraldine Ferraro
i Bill Clinton.
To je, dakle, organizacija koja je stvorila Ujedinjene narode. 16 UN je čak izgradio
svoje sjedište u New Yorku na tlu kojeg su mu bez ikakve naknade ustupili Rockefelleri. Pored Rockefellera u pozadini su, iza političara i savjetnika, manipulirale osobe
kao što su Morgan, Warburg, Schiff i Marburg. Ujedinjeni narodi javnosti su prodani
kao sredstvo koje će svijetu donijeti mir, a međusobne će razlike rješavati dogovorom
169
/ istina će vas osloboditi
umjesto ratom. Većina ljudi koji rade za UN iskreno vjeruju da je to njegova svrha.
Bojim se da će se po tom pitanju uskoro razočarati. UN nije ništa drugo doli „Trojan­
ski konj" svjetske fašističke/komunističke tiranije poznate kao Novi Svjetski Poredak.
Sredstvo pomoću kojeg se manipulacijom uspostavljaju jedna svjetska vlada i svjet­
ska vojska te pomoću kojeg se omekšavaju stavovi javnosti, preko sukoba i propagan­
de, kako bi ova prihvatila tu politiku kao jedini način uspostave mira i stabilnosti u
ljudske odnose. Takvo razmišljanje prihvatilo je svih sedam glavnih tajnika UN-a od
1945. naovamo, jedan od nositelja te funkcije bio je dr. Boutros Boutros-Ghali, koji je
karijeru započeo za vladavine egipatskog diktatora Gamala Abdela Nassera. BoutrosGhali je tražio da se formira trajna Vojska UN-a (svjetska vojska) i da UN ima pravo
nametanja poreza (svjetska vlada). Njegov nasljednik Kofi Annan želio je isto.
Prvotni Ujedinjeni narodi iznjedrili su niz povezanih organizacija koje koordini­
raju plan Novog Svjetskog Poretka u područjima kao što su zdravlje (Svjetska zdrav­
stvena organizacija), kontrola rasta stanovništva ili - točnije - eugenika (UN-ov
Populacijski fond - UNFPA), ekonomski razvoj i okoliš (UN-ov Program očuvanja
okoliša - UNEP), obrazovanje, znanost i kultura (UNESCO), a popis stalno raste. Te
su organizacije osmišljene da globaliziraju kontrolu svih područja naših života, i zato
se pod hitno moramo probuditi. UN je paravan za hijerarhiju Iluminata/Slobodnih
zidara. U govoru 1970. godine Robert Welch, osnivač Društva Johna Bircha u Ame­
rici, izvanredno je točno predvidio što će Ujedinjeni narodi postati:
„Ujedinjeni narodi se nadaju i planiraju - ili, da budemo točniji, tome se nadaju i
to planiraju insajderi, urotničke glavešine iznad njih - vršiti kontrolu rasta stano­
vništva, kontrolu nad znanstvenim i tehnološkim razvojem, kontrolu nad oružjem
i vojnom moći pojedinačnih naroda, kontrolu nad obrazovanjem, kontrolu nad
zdravljem i svaku moguću kontrolu koje se postupno mogu domoći pod razno­
raznim izlikama za primjenu međunarodne nadležnosti kojih se mogu domisliti.
Te šarolike i zasebne vrste kontrole trebaju postati sastavnice postupno nastajuće,
sveobuhvatne kontrole koju oni očekuju postići prijetvomošću, prijevarama, uvje­
ravanjem, obmanama i izmišljotinama, dok istodobno u pričuvi drže grubu silu I
teror, kao moguća sredstva provođenja takve kontrole."'7
Ujedinjeni narodi su i osmišljeni da bi to činili, stvoreni su da bi to činili; a upravo
to sada i čine.
Europska ekonomska zajednica - sada Europska unija
Plan stvaranja tri svjetska trgovinska bloka koji bi se naposljetku spojili u jedan nije
od jučer. Dugoročni je to plan centraliziranja moći u Europi, Amerikama i azijskoaustralskom području, preko grupacija koje su prvotno promicane kao područja slo­
bodne trgovine, ali su se kasnije razvile u Europsku uniju, Američku uniju i Pacifičku
uniju. Prvo je stvorena Europska ekonomska zajednica, za kojom je uslijedio Sjever-
tajna
viaaa
noamerički ugovor o slobodnoj trgovini (engl. North American Free Trade Agreement
- NAFTA) kojim su obuhvaćeni SAD, Kanada i Meksiko. Ugovor je 12. kolovoza
1992. potpisao predsjednik George Bush. U desetinama svojih javnih nastupa tije­
kom čitave 1994. govorio sam da će se taj Ugovor na koncu proširiti i obuhvatiti sve
tri Amerike, tj. Sjevernu, Srednju i Južnu. Nije to bilo proročanstvo, već obično po­
znavanje glavne strategije. Nije bitno koji je predsjednik nominalno na vlasti: bio on
republikanac ili demokrat, plan se nesmetano odvija. Što je ono rekao George Bush,
republikanac, kada je uspostavljena NAFTA? Da želi vidjeti zonu slobodne trgovine
koja će se protezati od vrha Sjeverne Amerike do dna Južne Amerike. Što je ono rekao
Bill Clinton, demokrat, na jednom skupu voda s cijelog američkog kontinenta 10.
prosinca 1994?
„Narodima Amerike povijest je dala priliku da izgrade zajednicu naroda, s vizijom
slobode i očekivanim blagostanjem ... početkom sljedećeg stoljeća [želim vidjeti]...
ogromnu zonu slobodne trgovine od Aljaske do Argentine."
Jeste li uočili neku razliku? Niste? Nisam ni ja. Drugu stvar koju sam predviđao
tijekom 1994., i opet na temelju saznanja o planu Elite, bilo je stvaranje treće „zone
slobodne trgovine" koja bi obuhvaćala Aziju i Australiju. Dana 16. studenoga 1994. u
London Daily Telegraphu pročitao sam da je o tome postignut dogovor prethodnoga
dana. Grupacija pod nazivom Azijsko-pacifička ekonomska suradnja (engl. Asia-Pa­
cific Economic Cooperation - APEC) prihvaćena je na sastanku na vrhu održanom
nedaleko Džakarte u Indoneziji, u prisutnosti Billa Clintona, Paula Keatinga (australijskog premijera) i čelnika azijskih vlada. Keating je ili kotačić u toj prevari ili ga je
lako prevarili. Sada je mogao početi proces razvoja dva posljednja trgovinska bloka u
model korišten u Europi, da bi se na kraju svi oni stopili u jedan.
Plan stvaranja Sjedinjenih Europskih Država pod centraliziranom kontrolom
nastao je prije mnogo stoljeća. Bio je to jedan od ciljeva Vitezova templara. Kada
su templare u njihovom uporištu u Francuskoj uništile udružene snage francu­
skoga kralja i pape, mnogi od onih koji su preživjeli napad regrupirali su se u
Škotskoj, a templari su se obnovili pod drugim imenom: Škotski obred Slobo­
dnog zidarstva. Veliki broj svojih članova to društvo ima na visokim i utjecajnim
položajima u svijetu, a nemali ih je broj u Sjedinjenim Državama. Ljudi koji su
stajali u pozadini Europske zajednice, danas Europske unije, bili su Jean Omar
Marie Gabriel Monnet (Kom. 3 0 0 ) , sin francuskog trgovca žestokim pićima; grof
Richard N. Coudenhove-Kalergi (Kom. 300) iz Austrije; i Joseph Retinger (Kom.
300), poljski socijalist, koji je oformio organizaciju pod nazivom Europski pokret
koja se zalagala za uvođenje centralizirane kontrole u Europi. Bio je i izuzetno
utjecajan u stvaranju Bilderberške skupine, jednog od ključnih instrumenata ma­
nipulacije u rukama tajne vlade. No, u Europskoj uniji najvažnija figura bio je
Jean Monnet.
. / istina će vas osloboditi
Monnet je 1910. - sa svega dvadeset godina - otišao u Kanadu, tražeći nova trži­
šta za svoju obiteljsku kompaniju koja se bavila prodajom pića. Ondje se povezao s
tvrtkom Hudson Bay Company i bankarskim poduzećem Lazard Brothers, postavši
dijelom anglo-američke scene, iako je bio Francuz. Postao je osoba od povjerenja
predsjednika i premijera, što mu je priskrbilo visoko unosan posao prevoženja mate­
rijala iz Kanade u Francusku tijekom Prvog svjetskog rata. Kada je rat završio posta­
vljen je u Zajedničko vrhovno ekonomsko vijeće i postao savjetnik skupine oko lorda
Milnera (Kom. 300) i pukovnika Housea (Kom. 300) koja se pripremala za Versajski
sporazum i stvarala Ligu naroda. Njegov utjecaj i ugled medu manipulatorima do
1919. bili su takvi da je imenovan zamjenikom glavnog tajnika Lige naroda. I opet
ista imena. Šest godina kasnije preselio se u Ameriku i postao potpredsjednik kom­
panije u vlasništvu Američke banke (Bank of America) pod nazivom Transarnerica.
Monnet se sada našao u savršenoj poziciji da koordinira američko-europsku zavjeru
s ciljem stvaranje Europske zajednice.
Grof Richard N. Coudenhove-Kalergi 1923. godine napisao je knjigu u kojoj pozi­
va na uspostavu Sjedinjenih Europskih Država. Ime je dobio po Richardu Wagneru
0 kojem je Hitler rekao otprilike ovo: da bi se razumjelo nacističku Njemačku treba
poznavali Wagnera. Bliski prijatelj grofovog oca bio je Theodore Herzl, utemeljitelj
cionizma. Naslov grofove knjige bio je Pan Europa, te je on počeo raditi na stvaranju
Paneuropske unije s ograncima preko cijelog kontinenta, uz podršku vodećih eu­
ropskih političara, anglo-američkog establišmenta, uključujući pukovnika Housea i
Herberta Hoovera i onog uobičajenog, svugdje prisutnog društvanca. U svojoj auto­
biografiji grof je zapisao:
„Početkom 1924. nazvao nas je baron Louis de Rothschild. Jedan od njegovih
prijatelja, Max Warburg iz Hamburga, pročitao je moju knjigu te nas je pože­
lio upoznati. Na moje veliko iznenađenje [svakako!] Warburg nam je spontano
[svakako!] ponudio 60.000 zlatnih maraka kako bi pokret prebrodio svoje prve
tri godine ... Max Warburg, jedan od najuglednijih i najmudrijih ljudi koje sam
ikada susreo, takve je pokrete neizostavno financirao. Čitavog je svog života
ostao iskreno zainteresiran za Pan-Europu. Max Warburg je 1925. organizirao
put u Sjedinjene Države kako bi me upoznao s Paulom Warburgom i Bernar­
dom Baruchom."18
Medu pobornicima paneuropskog pokreta bio je i Winston Churchill (Kom. 300)
koji je 1930. napisao članak za američke novine The Saturday Evening Post naslovljen
„Sjedinjene Europske Države". Bilo je to devet godina prije Drugog svjetskog rata za
kojeg je Churchill tako žustro agitirao - rata zahvaljujući kojem je stvorena Europska
zajednica. Grofa Coudenhove-Kalergija oduševljeno su podupirali takvi „nepristra­
ni" izvori kao što su John Foster Dulles, Nicholas Murray Butler, predsjednik SveučUišta Columbia i Carnegiejeve zaklade za međunarodni rat (pardon, „mir") i dr.
tajna
vlada
Stephen Duggan, osnivač i prvi predsjednik Instituta za obrazovanje koji je bio pod
stopostotnom kontrolom Vijeća za vanjske poslove. Oni koji su financirali boljševi­
čku revoluciju i obje strane u dva svjetska rata, uključujući Adolfe Hitlera, krojili su
planove za uspostavu Europske zajednice kao i Ujedinjenih naroda.
U međuvremenu Monnet je bio blizak i s Franklinom D. Rooseveltom, zahvaljuju­
ći svojem odnosu s predsjednikovim utjecajnim savjetnikom Harryjem Hopkinsom,
koji je Rooseveltu bio ono što je pukovnik House bio predsjedniku Wilsonu. Hopkinsa su financirali Rockefelleri, on je bio njihov čovjek u Bijeloj kući. Unovačio ga
je Nelson Rockefeller da radi na „New Dealu" kojim se depresija Sjedinjenih Država
u biti produžila.1'' I Monnet i Hopkins bili su pristaše Sovjetskog Saveza, a Monnet
je bio duboko upleten u politiku zajma-najma kroz koju su ogromne količine oružja,
drugih materijala i znanja o američkoj nuklearnoj tehnologiji prebačene u komuni­
stički svijet. Utemeljene su organizacije poput Saveznog pokreta za ujedinjenje - ka­
snijeg Odbora atlantskog ujedinjenja i Atlantskog vijeća Sjedinjenih Država - preko
kojeg se željelo požuriti ujedinjenje Amerike i Britanije. U takvim su tijelima prevla­
davali članovi CFR-a.
Medu ravnateljima Atlantskog vijeća tijekom 1970-ih bili su George Bush (Kom.
300) i jedan od najutjecajnijih i najustrajnijih svjetskih manipulatora - Henry Kissin­
ger (Kom. 300), o kojem ćemo više toga otkriti u kasnijim fazama naše priče. Pritisak
i propaganda u korist Europske unije veće su razmjere dosegli u svibnju 1948. kada
je Pokret za ujedinjenu Europu održao svoj Europski kongres. Vodeći zagovornici
Pokreta bili su Winston Churchill i njegov zet, britanski političar Duncan Sandys, a u
pozadini su marljivo radili Jean Monnet i tvorac Bilderberške skupine Joseph Retin­
ger. Na kongresu je prihvaćeno sedam rezolucija o političkom ujedinjenju Europe. U
jednoj od njih se kaže: „Stvaranje jedne Ujedinjene Europe mora se promatrati kao
jedan od najvažnijih koraka prema stvaranju jednog Ujedinjenog Svijeta" [svjetske
vlade]. Monnet je također ravnao Odborom za Sjedinjene Europske Države koji je
20
imao isti cilj.
Poslijeratni američki zajmovi Europi, poznati kao Marshallov plan ili Plan
obnove Europe (engl. European Recovery Programme - ERP), korišteni su ne samo
da bi se osigurala sredstva za pokret Ujedinjene Europe već i da bi se potkopala
nezavisnost suverenih država i pojačao pritisak pomoću kojeg se želi uspostaviti
centralizirana kontrola Europe. Taj plan pružanja pomoći navodno je bio plod
nastojanja generala Georgea C. Marshalla, ministra vanjskih poslova u vrijeme
vladavine predsjednika Trumana, no sada se zna da su glavni arhitekti bili Jean
Monnet i Vijeće za vanjske poslove. 21 Tijekom 1946.-1947. oformljena je radna
skupina CFR-a sa zadatkom da načini izvještaj o europskoj obnovi. Skupinu je
vodio odvjetnik Charles M. Spofford, a tajnik je bio David Rockefeller (Kom.
300) koji će kasnije postati upravitelj banke Chase Manhattan, predsjednik CFRa, jedan od ljudi s najvećim utjecajem u Bilderberškoj skupini i tvorac još jednog
paravana Elite - Trilateralne komisije.
/ istina će vas osloboditi
Za nešto više od godinu dana ta je „radna skupina" CFR-a promijenila naziv u
Marshallov plan, prikazujući se kao oruđe vladine politike. Čovjek izabran da pro­
vodi Marshallov plan u Europi bio je... Averell Harriman (Kom. 300) koji se smjestio
u Rothschildovoj pariškoj rezidenciji, u hotelu Talleyrand. Prijedlozi iz Plana nisu
prihvaćeni iz prve jer mnogo je kongresnika ipak proniknulo kroz dimnu zavjesu.
Stoga je C F R pokrenuo propagandnu ofenzivu pomoću Elitinih organizacija kako
bi osigurao da spomenuta politika bude prihvaćena. Propagandu su vodila tijela tr­
govačkih društava i sindikata pod nadzorom Elite i, dakako, mediji pod nadzorom
CFR-a. Politika stvaranja Sjedinjenih Europskih Država dobila je iskrenu podršku
CFR-ovih New York Timesa i Washington Posta.
Elita je osmislila i „Hladni rat" koji će se pokazati vrlo korisnim, kao uostalom
i u mnogim prilikama narednih desetljeća. Nužnim se pokazalo i davanje zajmova
Europi kako bi se nadvladala prijetnja komunizma (kojeg je stvorila Elita), što je
iskorišteno da se ishodi odobrenje Kongresa za provedbu Marshallova plana. John
J. McCloy (Kom. 300), predsjednik CFR-a u razdoblju od gotovo dvadeset godina,
kaže da ga je vrijeme provedeno na funkciji američkog visokog povjerenika u Nje­
mačkoj nakon rata naučilo kako se stvari mogu srediti pomoću straha od komuni­
zma. „Svaki puta kad bi se spomenula prijetnja koju predstavljaju Sovjeti, ljudi bi
naćulili uši",'2 rekao je. Kada su prijedlozi bili prihvaćeni, u izvršnom odboru Marshallovog plana bili su i Allen W. Dulles, tadašnji predsjednik CFR-a; Philip Reed,
predsjednik uprave General Electrica; bivši ministri rata Henry T.. Stimson i Robert
P. Patterson i bivši državni podtajnik Dean Acheson (Kom. 3 0 0 ) , član CFR-a koji se
nalazio u sastavu američke delegacije prilikom osnivanja Ujedinjenih naroda.
Prvi korak u stvaranju Europske zajednice bilo je uvođenje Europske zajednice
za čelik i ugljen, počevši od srpnja 1952., kojom su spojene industrije ugljena i
čelika Zapadne Njemačke, Francuske, Italije, Belgije, Nizozemske i Luksemburga
pod jednim središnjim nadzorom. Ona je imala ovlasti da odlučuje o cijenama,
ulaganjima, podizanju novca i da donosi odluke većinskim glasanjem. Formirana
je pod nazivom „Schumanov plan" (po francuskom socijalistu, ministru vanjskih
poslova i kasnijem premijeru Roberti! Schumanu), no osoba koja je stajala iza stva­
ranja Zajednice i opet je bio jean Monnet, tadašnji šef francuske Komisije za opće
planiranje. Ideja je pohvaljena od strane CFR-ovih članova poput johna Posterà
Dullesa i Deana Achesona, a Monnetu je dodijeljena „VVatelerova nagrada za mir
u visini od dva milijuna franaka u znak priznanja za „duh međunarodnog jedinstva
kojeg je iskazao osmislivši Zajednicu ugljena i čelika..." Tko je nagradu omogućio?
Carnegiejeva zaklada! Dvoje Monnetovih obožavatelja, Merry i Serge Bromberger,
iznijeli su taj plan u svojoj knjizi Jean Monnet i Sjedinjene Europske Države:
„Smatralo se da će nadnacionalne vlasti postupno, pod nazorom Europskog vijeća
ministara u Bruxellessu i Skupštine u Strasbourgu preuzeti upravljanje svim akti­
vnostima na Kontinentu.
tajna
vlada
Doći će dan kada će vlade biti primorane priznati kako je objedinjena Europa go­
tova činjenica, a da neće imati nikakvog utjecaja pri uspostavi njenih temeljnih
načela. Tada će sve te autonomne institucije samo trebati spojiti u jednu saveznu
23
administraciju i proglasiti Savezne Europske Države."
Monnet i njegovi urotnici pokušali su uvesti europsku vojsku pod svojim sredi­
šnjim zapovjedništvom. Tražili su da se države razoružaju te da se formira jedna voj­
ska. Isto se događa i danas u svjetskim razmjerima. Šest članova Zajednice za ugljen
i čelik potpisali su 1952. o ovome sporazum, ali do realizacije istoga nije došlo jer ga
je francuski parlament odbio prihvatiti. No, 25. ožujka 1957. šestorica su ipak potpi­
sala dva Rimska ugovora o stvaranju Europske ekonomske zajednice ili Zajedničko
tržište, te Europsku zajednicu za atomsku energiju (Euratom). Pregovore o Rimskim
ugovorima nadzirao je Monnet uz stalnu podršku CFR-ove mreže u Sjedinjenim Dr­
žavama. To je potvrdio predavač s Harvarda, Ernst H. van der Beugel, počasni glavni
tajnik Elitine Bilderberške skupine i član Trilateralne komisije. U svojoj knjizi Od
Marshallove pomoći do Atlantskog partnerstva (From Marshall Aid To Atlantic Partnership), uz predgovor njegovog prijatelja Henrvja Kissingera, on kaže:
„Monnet i njegov akcijski odbor neslužbeno su nadzirali pregovore i, čim su se po­
javile prepreke, pokrenuta je diplomatska mašinerija Sjedinjenih Država, uglavnom
preko veleposlanika Brucea ... koji je imao neposredan pristup najvišim razinama
Ministarstva vanjskih poslova...
U to je vrijeme bilo uobičajeno da se, ako je Monnet smatrao da određena drža­
va stvara poteškoće u pregovorima, američki diplomatski predstavnik u toj zemlji
obrati tamošnjem Ministarstvu vanjskih poslova i priopći stajalište američke Vlade
koje se, u praktički svim slučajevima, podudaralo s Monnetovim stajalištem."24
Monnet = Svjetska Elita. Jedinstveni europski akt, koji je od 1992. maknuo trgovin­
ske prepreke diljem Europe, i Sporazum iz Maastrichta o europskoj uniji, tek su još
tri odskočne daske na putu prema Sjedinjenim Europskim Državama pod nadzorom
Elite. Pristup odskočnih dasaka rabi se svakodnevno u zavaravanju javnosti. Manipulatori znaju da kada bi se od nas zatražilo da se jednim skokom prebacimo s pozicije
suvereniteta nacionalnih država do svjetske vlade, tada bi se čak i smušeno stado moglo
zapitati što se to zbiva, pa bi se moglo suprotstaviti. Stoga nam prodaju niz prijelaznih
faza koje promiču kao izdvojene i nepovezane događaje. Čim prihvatimo jednu fazu,
uvodi se druga, sve dok se, kradomice, ne postigne konačni cilj. To je kao da nekoga
stavite u kadu hladne vode te ju polagano zagrijavate dok ne postane kipuća. Žrtva
će tek u posljednjim fazama shvatiti što se zbiva, no tada će vjerojatno biti prekasno.
Josif Staljin, okrutni diktator u Sovjetskom Savezu, pojašnjava taj proces u svojoj knjizi
Marksizam i nacionalno pitanje, objavljenoj 1942. kada mu je očito bila dobro poznata
anglo-američka komunistička strategija. Između ostaloga, on piše:
175
/
istina
ce
vas
osioooaiii
„Svijet treba podijeliti u regionalne skupine kao prijelazni stadij ka svjetskoj vladi.
Svoju odanost prema naciji stanovništvo će prije zamijeniti odanošću prema nekoj
neodređenoj regionalnoj tvorevini negoli bi to učinili za neku svjetsku vlast. Kasni­
25
je, regionalni savezi se mogu staviti pod jednu kapu svjetske diktature."
A upravo se to i događa. Godine 1984. prebjeg iz redova sovjetskog KGB-a Anatolij
Golitsin upozorio je da će doći do „lažne liberalizacije" u Sovjetskom Savezu i isto­
čnoj Europi. Rekao je da će Zapad to pozdraviti, što će pak dovesti do spajanja Europ­
ske zajednice i zemalja bivšeg Sovjetskog Saveza. Istog vikenda u prosincu 1994. kada
je Bill Clinton objavio planove o proširenju zone slobodne trgovine, NAFTA-e, preko
sve tri Amerike do Argentine, europski su čelnici izložili planove kojima bi se zemlja­
ma bivšeg Sovjetskog Saveza omogućilo da se pridruže Europskoj uniji. Događaji se
sada odvijaju velikom brzinom. U radnoj verziji ovog poglavlja bio sam napisao kako
je planirano da se Sovjetski Savez s vremenom stopi sa Sjedinjenim Europskim Drža­
vama i, prije negoli sam ovu knjigu završio, to je i službeno najavljeno.
Pogledajte dokle je, od uvođenja Europske ekonomske zajednice ili Zajedničkog
tržišta, dospjelo iskorištavanje našeg povjerenja. Rečeno nam je da se Zajednici mo­
ramo pridružiti ili će britansko gospodarstvo propasti. Ma haj'te? Tekući britanski
deficit u doprinosima europskoj trgovini i članstvu, od kada smo postali pridružena
članica, približava se brojci od 100 milijardi funti! 26 Čim su narodi Europe zagrizli
udicu i povjerovali podvalama o tome da će se, ne pridruže li se Zajednici, suočiti s
katastrofom, riječ „ekonomska" maknuta je iz naziva te smo dobili Europsku zajedni­
cu (odskočna daska). Kasnije je ime opet promijenjeno u Europsku uniju (odskočna
daska). Ujedno imamo i pomak prema centralizaciji političke moći u zajednici i po­
lagano oduzimanje mogućnosti pojedinačnim državama da donose odluke (odsko­
čna daska). Potom je uslijedio pritisak kako bi se formirala jedna središnja europska
banka i jedna europska valuta (odskočna daska).
A koncept Europe s centraliziranom kontrolom u rukama središnje europske ban­
ke, s jednom valutom, regionalnom upravom i zajedničkim tržištem rada, te tran­
sportnim i industrijskim sustavom, točno je ono što su za Europu planirali Hitler i
nacisti. Svoj su plan čak i nazvali Europska ekonomska zajednica (Europaische Wir­
tschaft = gemeinschaft). 27
U svojoj knjizi iz 1966. godine Tragedija i nada ('Tragedy And Hope) Elitin „insajder" Carroll Quigley objašnjava kako se proces europske integracije na svim razinama
trebao provoditi u fazama; Richard N. Gardner (Kom. 300) iz CFR-a kasnije će reći
kako su planirah „nagrizati ga [suverenitet] malo po malo".28 Dana 9. studenog 1988.
europski vođe okupili su se u Pantheonu u Parizu povodom proslave stote obljetnice
rođenja Jeana Monneta, čovjeka prozvanog „ocem Europe". Ali što se to ima slaviti u
vezi Monnetove kreacije? To što je očuvan mir u Europi od 1945.? Ne, nikako. Elita
je dopustila da se to dogodi kako bi došlo do europske integracije. Uostalom, da nije
176
bilo manipulalora u ovom se stoljeću ne bi vodio niti jedan pan-europski rat. Monnel
je stvorio čudovište koje se nalazi u procesu proždiranja slobode. Integracija Europe
još je jedan važan instrument za uvođenje Novog Svjetskog Poretka.
Bilderberška skupina (BIL) 29
Stvaranje Europske zajednice i Bilderberške skupine napose je povezano s prisustvom
jednog čovjeka, poljskog socijalista Josepha Retingera, osnivača Europskog pokreta i
su-urolnika jeana Monneta. Upravo su Relinger i nizozemski princ Bernhard predla­
gali redovne sastanke europskih ministara vanjskih poslova. Ti su susreti iznjedrili
carinsku uniju poznatu kao Zemlje Beneluksa (Belgija, Nizozemska i Luksemburg),
preteču Europske zajednice. U govoru u Chatham Houseu pred Kraljevskim institu­
tom za međunarodne poslove (vrlo prikladno), Retinger je izložio svoju viziju Eu­
rope u kojoj će se države „odricati dijela svog suvereniteta".30 U Londonu se susreo s
Averellom Harrimanom, tadašnjim američkim veleposlanikom u Engleskoj. Harriman mu je sredio da posjeti Sjedinjene Države i prikupi podršku za Nezavisnu ligu
ekonomske suradnje, poznatu i pod nazivom Ekonomska liga za europsku suradnju,
koju je organizirao Retinger. U Americi Retingerove su planove (prema njegovim
vlastitim riječima) objeručke podupirali Russel C. Leflingvvell, viši partner u banci J.
P. Morgana i službenik CFR-a; David Rockefeller, predsjednik CFR-a od 1946.-1953.;
Nelson Rockefeller (CFR); sir William Wiseman (Kom. 300), partner u Rothschildovoj kompaniji Kuhn, Loeb; George Franklin, izvršni direktor CFR-a od 1953.-1971. i
„srodnik po tazbini" obitelji Rockefeller; John Foster Dulles te mnogi drugi poznati
likovi." Retinger je do tada već formirao Američki odbor za ujedinjenu Europu s Allenom Dullesom, prvim ravnateljem CLA-e, i Williamom Donovanom, ravnateljem
CIA-ine preteče OSS-a.' 2 Iz tih i drugih rasprava proizašla je zamisao o grupiranju
vodećih političara, političkih savjetnika, vlasnika i upravljačkih tijela medija, izvr­
šnih odbora multinacionalnih kompanija i banaka, vojnih vrhovnika i prosvjetnih
radnika koji bi se sastajali i odlučivali o budućnosti svijeta. Grupacija će biti poznata
kao Bilderberška skupina, nazvana po Hotelu Bilderberg u Oosterbeeku u Nizozem­
skoj, gdje je od 29. do 31. svibnja 1954. održan prvi susret. Idejni tvorci Bilderberške
skupine bili su Rothschild i i ljudi kao što su Retinger, princ Bernhard iz Nizozemske,
Paul Rykcns (predsjednik sapunskog i prehrambenog giganta Unilevera) i, opet taj
isti čovjek, Averell Harriman. Harrimanov utjecaj na ovo stoljeće teško da bi se mo­
gao dovoljno naglasiti iako većina ljudi za njega uopće nije čula. Harriman je bio taj
koji je dogovorio opskrbu Britanije i Sovjetskog Saveza po načelu zajma-najma; bio
je vodeći provoditelj Marshallovog plana u Europi (koji je usmjeravao politiku zema­
lja primateljica pomoći); uveo je postupke usvajanja proračuna za obranu s Jeanom
Monnetom i britanskim državnim službenikom Edwinom Plowdenom, za Sjevernoatlantski pakt (NATO) koji se koriste i danas; ravnao je Upravom za zajedničku sigur­
nost koja je ponovno naoružavala Europu tijekom Hladnog rata. Takav je bio čovjek
čije su obiteljske tvrtke podržavale pojavu Adolfa Hitlera i eugeničkog pokreta. Princ
/
istina
ce
vas
osloboditi
Bernhard, bivši njemački SS-ovski časnik, njemački špijun preko kompanije I. G.
Farben, 33 a kasnije i jedan od glavnih dioničara uz lorda Victora Rothschilda u Shell
Oilu, otputovao je u Ameriku da utaba stazu za primanje američkih članova u Bilderberšku skupinu. Princ Bernhard rođen je 1911. kao njemački princ od Lupp-Biesterfelda, a tijekom života je radio za obavještajni odjel „NW7" I. G. Farbena. Oženio se
nizozemskom princezom Julianom (Kom. 300) 1937. godine. Nakon nacističke oku­
pacije Nizozemske prognani su u London, a taj „bivši" njemački obavještajac radio je
kao jedan od najviše pozicioniranih ljudi za vezu sa savezničkim snagama.3'1 Čovjek
koji je uvjerio Bernharda da postane paravan bilderbergera bio je onaj nenadmašni
manipulator... lord Victor Rothschild. Godišnji susret anglo-europsko-američke Elite
znane kao Bilderberška skupina postat će jedan od ključnih sastavnih dijelova Elitine
mreže koja danas tvori svjetsku vladu u sjeni. Među onima koji su prisustvovali tom
prvom susretu u Hotelu Bilderberg 1954. bili su David Rockefeller ( C F R ) ; Dean Rusk
(CFR, TC, Rhodesov stipendist), ravnatelj Rockefellerove zaklade i ministar vanjskih
poslova za vladavine Johna F. Kennedyja; Joseph E. Johnson ( C F R ) , ravnatelj Carnegiejeve zaklade za međunarodni mir i „američki tajnik bilderbergera"; Denis Healey
(TC, RILA, Kom. 300), britanski ministar obrane iz redova Laburističke stranke od
1964.-1970. i ministar financija od 1974.-1979.; Hugh Gaitskell, budući voda britan­
ske Laburističke stranke prije svoje smrti početkom 1960-ih; i lord Boothby, koji je
radio s Winstonom Churchillom na objedinjenju Europe. 35 Denis Healey je od 1954.
bio prisutan na više susreta bilderbergera od ijednog drugog političara Ujedinjenog
Kraljevstva. Također je postao predsjednik još jedne tvorevine Elite, Prijelaznog
odbora Međunarodnog monetarnog fonda, te je dobio dotaciju Fordovog fonda 36 u
svrhu pokretanja Elitinog Instituta za strateško istraživanje koje je počelo djelovati u
Londonu 1958. godine. 37 Healey, jedan od vodećih članova Fabijanskog društva, 12
je godina sjedio u vijeću Kraljevskog instituta za međunarodne poslove te je 1979.
postao član Rockefellerove Trilateralne komisije.
Bilderberška skupina sastoji se od malobrojne elitne jezgre, poznate kao Upravni
odbor. Članovi odbora se ne biraju, a na čelu mu je princ Bernhard, prisni prija­
telj britanske Kraljevske Obitelji. Na položaju predsjednika ostao je do svoje ostav­
ke 1976. kada je bio upleten u skandal s podmićivanjem u Lockheedu. Lord Home
(Kom. 300), bivši britanski premijer, preuzeo je funkciju predsjednika, a od 1991. taj
je položaj držao lord Carrington. On je iznimno blizak suradnik Henryja Kissingera.
Carrington je bivši ministar (član kabineta), glavni tajnik NATO-a, član Komiteta
300 i sadašnji predsjednik Kraljevskog instituta za međunarodne poslove. Peter Ru­
pert Carrington dolazi iz obitelji koja se obogatila radeći u sferi bankarstva. Carring­
ton je bio član odbora banke Hambros (preporučen od strane Komiteta 300) poveza­
nog s financijskim skandalom oko Michela Sindone u Italiji. To je, pak, povezano sa
zloglasnom slobodnozidarskom Ložom P2 koja je raskolila talijansku politiku. Među
drugim poslovnim interesima lorda Carringtona su položaj direktora u Rio Tinto
Zincu, banci Barclays, Cadbury Schweppesu, Amalgamated Metalu, British Metalu,
tajna
vlada
Christiesu (aukcionari) i mjesto predsjednika banke Australian New Zealand Bank.
U svojoj knjizi Engleski Rothschildi (Vie English Rothschilds) Richard Davis iz­
vješćuje da je Lionel Rothschild često navraćao u Carringtonov dom u Whitehallu.
Te dvije obitelji rodbinski su povezane posredstvom braka petog grofa Roseberyja i
Hannah Rothschild, Mayerove kćeri, sklopljenog 1878. godine. Na svadbi ju je pre­
dao, kako to Britanci kažu, premijer Disraeli.
Bilderberška Elita, poput Carringtona i osoba u upravnom odboru, koordinira
redovnim sudionicima bilderberških susreta (koji su upućeni u stvarnu strategiju)
i onima koje se poziva rijetko ili jednokratno (koji možda ne znaju pravi plan te or­
ganizacije, ali kojima se serviraju stranačke smjernice o tome kako su svjetske insti­
tucije put do mira i blagostanja). Pripadnici Elite također su vrlo vješti manipulatori
ega pa mnogi političari, ako ih se pozove na sastanke te skupine, misle da su napokon
„kročili" na međunarodnu pozornicu.
Bilderberška skupina sastaje se jednom godišnje, uvijek u najstrožoj tajnosti. U
takvim se prilikama hoteli prazne od svih gostiju, osim bilderbergera i hotelskog
osoblja. Na sastancima se raspravlja o strategiji promicanja ciljeva Novog Svjetskog
Poretka za narednih dvanaest mjeseci, a priprema se i suradnja s drugim pridruže­
nim organizacijama. Niti jedna riječ s rasprava ne smije dospjeti u središnja novinska
izdanja, usprkos prisustvu glavnih medijskih figura poput Katharine Graham (Bil.,
CFR, T C ) , sadašnje vlasnice Washington Posta, i Conrada Blacka (Bil., T C ) , vlasnika
poduzeća Hollinger Group koje kontrolira londonski Daily Telegraph, Jerusalem Post,
Spectator i desetke drugih medijskih organizacija širom svijeta. Graham je također
supredsjednik (s Arthurom Ochsom Sulzbergerom iz New York Timesa) u zajednički
stvaranom International Herald Tribuneu, još jednom propagandnom listu Svjetske
Elite. Graham je povezan i s časopisom Newsweek i novinskom agencijom Associa­
ted Press (AP), koja informacijama opskrbljuje bezbrojne medijske agencije diljem
svijeta, ali ne i informacijama o Bilderberškoj skupini, ili o CFR-u, ili Trilateralnoj
komisiji.
Tri člana odbora u carstvu Conrada Blacka, kompaniji Hollinger, i/ili Daily Telegraphu, su Henry Kissinger, lord Carrington i sir Evelyn de Rothschild. Black je bio
član Upravnog odbora Bilderberške skupine. Njegova Hollinger Group ima zanimlji­
vu povijest. Ranije je bila poznata kao Argus Corporation, a razvila se iz kompanije
koju je uspostavio elitni britanski obavještajni odjel iz Drugog svjetskog rata, pod
nazivom Izvršno tijelo posebnih operacija (engl. Special Operations Executive - SOE),
zahvaljujući vodećem stručnjaku za ekonomsko ratovanje Edwardu Plunketu Tayloru. On je bio poslovni partner Georgea Montegua Blacka, Conradovog oca. Obojica
su se bavila pivarstvom u Kanadi, a njihov razvitak nalikovao je razvitku Bronfmana,
obitelji kanadskog gangstera iz doba prohibicije. Danas su Bronfmani tijesno poveza­
ni s onom zloglasnom organizacijom Elite, Anti-klevetničkom ligom. U Izvršno tije­
lo posebnih operacija Edwarda Plunketa Taylora 1940. postavio je osobno Winston
Churchill. Kao fasada poslužila mu je funkcija predsjednika uprave privatne kom-
.
/
istina
će
vas
osloboditi
parije pod nazivom War Supplies Ltd koju je stvorio SOE. Taylor i George Montegu
Black preko te su kompanije stekli ogroman imetak, a nakon rata naziv je promije­
njen u Argus Corporation, što je pak današnji Hollinger Group. Taylor je kompaniju
napustio 1970. i posvetio se izradi nacrta za bankovne zakone za Kajmanske otoke i
Bahame koji su, slijedom toga, postali „inozemna" utočišta za utaju novca. Pod ru­
kovodstvom Conrada Blacka, niz bilderbergera i drugih osoba spomenutih u ovoj
knjizi postavljeni su u uprave novinskih izdanja Telegrapha i Hollinger Group. Lijepo
je znati da imamo slobodno novinstvo, zar ne?
Jedan od članova Upravnog odbora Bilderberške skupine je Andrew Knight, jedan
od bivših čelnih ljudi Economista, Blackovog Daily Telegrapha, a kasnije i izvršni pred­
sjednik grupacije News International Ruperta Murdocha, koja u Britaniji posjeduje
Sun, Today, News of the World, Times i Sunday Times. Knight je i danas u upravnom
odboru te organizacije. Od 1982. član je Vijeća uprave Zaklade Ditchley sa sjedištem
u Ditchley parku nedaleko od Oxforda, u zamku izgrađenom za grofa od Lichfielda
u šesnaestom stoljeću. Zaklada Ditchley dobila je taj posjed od Romilda i Mariette
Tree. Nekoć je Ronald bio vrlo uspješni operativac britanske obavještajne službe.38
U tom zamku svoje mjesečne sastanke često održava Upravni odbor Bilderberške
skupine. Zaklada Ditchley je paravanska organizacija Novog Svjetskog Poretka koja
blisko surađuje s Tavistockovim institutom za ljudske odnose iz Londona, za kojeg
brojni istraživači tvrde (što je vidljivo i u mnogim objavljenim radovima) daje sredi­
šte za istraživanje masovne manipulacije umom. Nekoliko imena spomenutih u ovoj
knjizi povezano je s Ditchleyem, uključujući Christophera (lorda) Tugendhata, pred­
sjednika Kraljevskog instituta za međunarodne poslove. Američki ogranak Zaklade
Ditchley vodi Cyrus Vance (CFR, TC, Bil., Kom. 300), ministar vanjskih poslova u
doba Čartera i direktor Rockefellerove zaklade. Broj izvjestitelja i medijskih čelnika
u Bilderberškoj skupini te u drugim nitima te mreže vrlo je visok, ali pokušajte o tim
susretima pronaći makar i jednu riječ u središnjim medijima.
Iza bilderbergera stoje Rothschildi i Rockefelleri. Jedan od glavnih manipulatora
danas je Henry Kissinger, iako je i on samo marioneta onih koji njega nadziru. Kis­
singer je jedan od elitinih članova Bilderberške skupine, Trilateralne komisije i Vijeća
za vanjske poslove, a povezan je s Kraljevskim institutom za međunarodne poslove,
Rockefellerovom/Rothschildovom bankom Chase Manhattan i Rockefellerovom za­
kladom. Ujedno vodi svoju vlastitu organizaciju Kissinger Associates, među čijim
direktorima-osnivačima ćete naći... lorda Carringtona! Kissinger i Carrington imaju
bliske veze s lordom Rollom od Ipsdena, još jednim bilderbergerom, trilateralistom,
članom Komiteta 300 i članom odbora organizacije Kissinger Associates. Lord Roll
(ranije sir Eric Roll) bio je predsjednik trgovačke banke S. G. Warburg. Još jedan od
bliskih Kissingerovih prijatelja u Engleskoj bio je i operativac britanske obavještajne
službe i špijun, lord Victor Rothschild.
Novine The Spotlight iz Washingtona (samoprijegorno objavljuju materijale o koji­
ma središnji mediji ne žele izvještavati) neprestano se pokušavaju ubaciti na sastanke
180
tajna
viaaa
bilderbergera. Plodna im je godina bila 1991. godina, kada su pribavili popis gostiju
na sastanku održanom u Baden-Badenu u Njemačkoj. Medu imenima bili su i David
Rockefeller i niz američkih administratora, političara i kompanijskih rukovoditelja.
Ondje je bio i Bill Clinton, tada kao guverner države Arkansas, ali uskoro je postao
predsjednik Sjedinjenih Država. Clinton je također član Vijeća za vanjske poslove i
Trilateralne komisije, što su dvije stvari zajedničke tom demokratu i njegovom pre­
teči u Bijeloj kući, republikancu Georgeu Bushu. Kao i uvijek, tamo je bio i Conrad
Black, kao i još jedan elitni bilderberger, dugogodišnji čelnik Eiata Giovanni Agnelli
(Kom. 300). On je najbogatija i najmoćnija figura talijanskog društva, a poslovno je
angažiran u bankarstvu, osiguranju, zatim u kemijskoj, tekstilnoj, izdavačkoj indu­
striji, te u trgovini oružja, i navodno je „težak" 60 milijardi dolara. Njegovim izda­
vačkim carstvom obuhvaćene su dvije od triju vodećih novina u Italiji: La Štampa i
Corriere dela Sera.
Kladim se da one ne spominju kako je njihov vlasnik jedan od vodećih glasova
Bilderberške skupine. Henry Kissinger ga je opisao kao „jednog od meni najdražih
ljudi na svijetu".1"
Europsku kraljevsku lozu predstavljalo je dvoje redovnih sudionika, nizozemska
kraljica Beatrix (Kom. 300), kći princa Bernharda, i španjolska kraljica Sophia. U
britanskoj delegaciji bili su John Smith, 10 kasnije čelnik Laburističke stranke, koji je
također bio trilateralist; Gordon Brown, ministar iz sjene iz redova laburista; Andrew
Knight; lord Roll od Ipsdena; Lawrence Freedman, ravnatelj Odsjeka za ratne studije
na Kings Collegeu; Christopher Hogg, predsjednik kompanije Courtaulds; i Patrick
Wright, stalni državni podtajnik i šef diplomatske službe. Ondje je bio i Manfred
Worner, prijašnji glavni tajnik NATO-a, kao i John R. Galvin, vrhovni zapovjednik
savezničkih europskih snaga u Vrhovnom stožeru te organizacije (engl. Supreme He­
adquarters Allied Powers Europe - SHAPE). Galvin je zagovarao provođenje NATOvih operacija izvan njegove sfere utjecaja. Glavnog tajnika NATO-a na tu funkciju
postavlja Bilderberška skupina. Većina njih, ako ne i svi, bili su bilderbergeri. U novije
vrijeme bilderbergera Josepha Lunsa zamijenio je lord Carrington, kojega je naslije­
dio Manfred Worner, a nakon njegove smrti 1994. na taj položaj dolazi još jedan pra­
vi bilderberger, Willy Claes, belgijski ministar vanjskih poslova (nad kojim je kasnije
vršena policijska istraga u vezi korupcije). Najnoviji čelnik NATO-a, Španjolac Javier
Solana (Bil.), ustrajno provodi plan Bilderberške skupine kojim se želi uspostaviti
jedna europska vojska, proširiti NATO u zemlje bivšeg Sovjetskog Saveza i omogućiti
NATO-u da djeluje izvan svog područja utjecaja. Prema navodima u novinama The
Spotlight, uvođenje svjetske vojske bio je jedan od prioriteta na sastanku u Baden-Ba­
denu, gdje je Henry Kissinger, najednom od svojih bilderberških foruma, rekao:
„Vojska UN-a mora biti sposobna djelovati trenutačno, bilo gdje u svijetu, bez ote­
zanja koja proistječu iz činjenice da svaka zemlja donosi odluke temeljene na ma­
lograđanskim prosudbama."4'
181
.
/
istina
ce
vas
osloboditi
Uostalom, dragi moj Henry, ukoliko i bude mnogo sukoba u kojima se Mirovne
snage UN-a pokažu neadekvatnima i nedjelotvornima, kao npr. u Bosni, Ruandi itd.,
ogorčenost javnosti može se ublažiti ovako: „Znate, kada biste pristali da snage UN-a
dobiju veće ovlasti, one bi mogle reagirati brže te bi bile upravo onoliko učinkovite
kao što vi želite". Problem-reakcija-rješenje. Kissinger je također rekao da ga je veo­
ma obradovao način na koji je George Bush objavio rat Iraku - obrativši se izravno
Ujedinjenim narodima iako, prema američkom Ustavu, jedino Kongres ima pravo
objaviti rat. Kada bi se Amerikance uspjelo uvjeriti da donošenje odluka o ratu pre­
puste UN-Li te kada bi njihova mladež ginula noseći odoru UN-a, boreći se pod UNovom zastavom, „malograđanski nacionalizam" u Britaniji, Francuskoj i drugdje u
svijetu bi nestao, govorahu bilderberški govornici, prema informacijama doušnika
Spotlighta. Bill Clinton se svojski zalagao upravo za takvu politiku u Bosni, a slična
nastojanja u tom smjeru vidjet ćemo kod drugih UN-ovih operacija.
Ista imena koja se neumorno javljaju posvuda prisustvovala su sastanku bilderbergera u lipnju 1994. u Finskoj. Medu pozvanim veličinama bio je Peter D. Sutherland
(TC, Kom. 300), generalni direktor GATT-a, Općeg sporazuma o carinama i trgovini
(engl. General Agreement on Tariffs and Trade), što je paravan Elite za ukidanje trgo­
vinskih barijera i stavljanje svili zemalja na milost svjetskog ekonomskog sustava ko­
jim upravlja Elita. Ta je funkcija Sutherlandu savršeno pristajala jer je ranije bio član
Komisije europske zajednice. Prije negoli je postao čelni čovjek svjetske trgovine, bio
je bilderberger. Njegov nasljednik na položaju predsjednika Svjetske trgovinske organi­
zacije, Talijan Renato Ruggiero, također je bilderberger. Još jedan postojani bilderber­
ger, nizozemski premijer Ruud Lubbers, također je bio na sastanku u Finskoj, zajedno
s bankarima kao što su J. Martin Taylor, izvršni direktor banke Barclays. Druga dva
imena od većeg značaja britanskim glasačima su Tony Blair (laburist) i Kenneth Clar­
ke (konzervativac). Oni su prisustvovali sastanku Bidlerberške skupine 1993. godine u
Voiiliagmentu u Grčkoj, gdje je David Owen (TC) govorio o Jugoslaviji i budućnosti
Europe. Tony Blair, tadašnji oporbeni glasnogovornik za pitanja unutarnjih poslova,
kasnije će postati vođa laburista i premijer, dok će Kenneth Clarke postati ministar
financija. Obojica podržavaju savezno ustrojenu Europu.
U lipnju 1995. Bilderberška skupina održala je sastanke u tri ekskluzivna hotela,
Grand, Park i Palace, na jednom planinskom obronku u Burgenstocku u Švicarskoj.
Rijetko bi se kada sastajali na istom mjestu dvaput. Slučajno sam u Švicarskoj bio na
odmoru u vrijeme kada se održavao susret bilderbergera o kojem sam saznao iz novina
Spotlight nekoliko dana prije svog dolaska. Burgenstock sam posjetio prije sastanka i
opet zadnjeg dana bilderberških razgovora. Kakve li razlike između mog prvog i dru­
gog posjeta!
Ceste i staze do hotela blokirali su švicarska policija i vojne promatračke postaje
raspoređene duž čitave planine. 1 sve to prigodom privatnog susreta organizacije koja
djeluje onkraj „demokratskih" postupaka.
182
tajna
viaaa
Policajca na nadzornoj točki upitao sam što se zbiva. Odgovorio je samo: „Strogo
povjerljivo, strogo povjerljivo". Mnogo više i nije znao. Bila je to vrlo neobična si­
tuacija. Policajcu sam ja mogao reći nad čime on to stražari, a on sam to nije znao!
Izvrsno to oslikava način na koji djeluje globalna piramida moći. Po svemu sudeći, taj
je policajac bio vrlo ljubazan čovjek. Nesumnjivo je imao djecu i unuke te im nije na­
mjeravao ostaviti u nasljeđe jednu globalnu fašističku državu. No, stajao je ondje, na
obronku jedne švicarske planine sudjelujući (ali ne znajući) u skrivanju od bijesnog
pogleda javnosti istih onih ljudi koji urotnički snuju stvaranje upravo takve svjetske
diktature.
Europsko-atlantska skupina (EAG) i Atlantsko vijeće (AC)
Godine 1954., kada je osnovana Bilderberška skupina, uspostavljena je još jedna or­
ganizacija: Europsko-atlantska skupina. Njezino sjedište nalazi se na adresi 6 Ger­
trude Street, Chelsea u Londonu. Skupinu je oformio pokojni lord Layton, tadašnji
potpredsjednik Europskog vijeća, a okuplja članove parlamenta iz svih stranaka, in­
dustrijalce, bankare, ekonomiste i novinare (zvuči poznato?) koji trebaju promicati
bliskije odnose između „europskih i atlantskih zemalja putem uspostave foruma (u
Britaniji) za raspravu upućenih sudionika o svojim problemima i mogućnostima za
bolju ekonomsku i političku suradnju međusobno te s ostatkom svijeta".42 To znači,
da se poslužimo njihovim vlastitim riječima, povezivanje s međunarodnim organi­
zacijama, uključujući Europsko vijeće, NATO, Organizaciju za europsku suradnju
i razvoj (engl. Organisation for European Co-operation and Development - OECD),
Zapadnoeuropsku uniju, Europsku uniju, Europsko udruženje slobodne trgovine,
GATT - svjetsku organizaciju „slobodne" trgovine i Ekonomsku komisiju za Eu­
ropu. I, mogli bi oni dodati, svaku organizaciju koja želi uspostavu svjetske vlade i
koja se u tu svrhu može iskoristiti. Njezinom hijerarhijom vladaju članovi Gornjeg
doma, uključivši i predstavnika američkog paravana Novog Svjetskog Poretka, Vijeća
za vanjske poslove. Među potpredsjednicima na tom popisu iz 1990-ih, kojeg sam
pribavio, su: lord Carrington, predsjednik Bilderberške skupine; lord Chalfont, pred­
sjednik „Odbora za obranu" u nadleštvu Gornjeg doma; Graham Dowson, supredsjednik Europske lige za europsku suradnju; Douglas Fairbanks, Vijeće za vanjske
poslove; lord Gladwyn, predsjednik Europskog pokreta; Robert Maxwell (pokojni),
pronevjeritelj, Mossadov agent i izdavač novina Daily Mirror; sir David Nicholson,
predsjedatelj Europskog pokreta; Derek Prag, predsjedatelj Londonskog europskog
društva; lord Pym koji je preuzeo funkciju ministra vanjskih poslova nakon lorda
Carrington u vrijeme Falklandskog rata i lord Shawcross.
Atlantsko vijeće (nekadašnje Britansko atlantsko vijeće) slična je organizacija, čak
i na razini samog osoblja. Medu njegovim potpredsjednicima su: lord Carrington;
lord Gladwyn; lord Pym; lord Shawcross; grof od Bessborougha, bivši predsjednik
Europsko-atlantske skupine; lord Home, bivši premijer iz redova konzervativaca i
prijašnji predsjednik Bilderberške skupine; Edward Heath, bivši premijer konzerva-
183
/' istina će vas osloboditi
tivac, bilderberger, trilateralist i opsesivni pobornik Europske unije; Denis Healey;
William Rogers, bilderberger, bivši laburistički ministar, i jedan iz "bande četvorice"
koji je oformio otpadničku Socijaldemokratsku stranku, sadašnju Liberalno-demokratsku stranku.
Da Kraljevski institut za međunarodne poslove nije tako plah glede popisa svojeg
članstva, mnoga imena aktivna unutar tih dviju organizacija našli biste također i u
RIIA-i, u to sam siguran. Europsko-atlantska skupina i Atlantsko vijeće dijelovi su
mreže Novog Svjetskog Poretka.
Trilateralna komisija43
Sljedeći element mreže tajne vlade otkrio je 1972.-1973. David Rockefeller (Kom.
300), direktor banke Chase Manhattan, vodeći bilderberger i vodeći manipulator iz
Vijeća za vanjske odnose, u kojem je bio dugogodišnji predsjedatelj. David Rockefel­
ler jedan je od najistaknutijih, i najočitijih, manipulatora pod okriljem Novog Svjet­
skog Poretka na Planeti, premda je i on samo lutak onih koji se u piramidi nalaze
iznad njega. Stvorio je Trilateralnu komisiju koju, kao što se dade zaključiti iz njenog
imena, čine tri grupacije: Sjedinjene Države, Europa i Japan. Za ostvarenje takve ideje
Rockefellera je djelomično nadahnuo Zbigniew Brzezinski (TC, CFR, Bil.), profesor
na Sveučilištu Columbia, kojeg nadzire Elita. Brzezinski je također bio istraživao
potrebu za američko-europsko-japanskom suradnjom radeći pri „trustu mozgova",
opet pod kontrolom Elite, Brookingsovom institutu u Washingtonu.
Brzezinski je napisao knjigu pod nazivom Između dva doba: Uloga Amerike u tehnotronskoj eri (Between Two Ages: Americas Role In Vie Teclmotronic Era), u kojoj
opisuje jedno novo društvo „...koje kulturno, psihološki, društveno i ekonomski obli­
kuje utjecaj tehnologije i elektronike - naročito u sferi računala i komunikacija".44 U
knjizi kaže da „državni suverenitet više nije održiv koncept" i predlaže kretanje - u
fazama - „prema jednoj većoj zajednici razvijenih nacija ... preko raznoraznih posre­
dnih veza i već nastajućih ograničenja državnog suvereniteta". Godine 1990. napisao
je u New York Timesu, glasilu Elite, da Europa treba slijediti politiku „utemeljenu na
veličanstvenom konceptu trans-europske zajednice naroda s Europskom zajednicom
u svojem ishodištu. No, moramo prigrliti i Središnju Europu i ujedno se moramo
otvoriti mogućem udruživanju sa Sovjetskim Savezom". Jasno vam je odakle tip dola­
zi. Davida Rockefellera Brzezinski se tako dojmio da ga je ovaj postavio za direktora
Trilateralne komisije, koja je novačila članove iz svih područja utjecaja i moći u Sje­
dinjenim Državama, Europi i Japanu. Mnogi od unovačenih već su bili članovi Vijeća
za vanjske poslove; neki su istovremeno bili bilderbergeri, a drugi, poput Henryja
Kissingera, bili su povezani sa svima njima a ujedno i s Kraljevskim institutom za
međunarodne poslove. Među sedamnaestero ljudi koji su se sastali na Rockefellerovom imanju (Pocantico Hills u Tarrytownu u državi New York) gdje su osmišljavali
Trilateralnu komisiju 23. i 24. srpnja 1972., bili su C. Fred Bergsten (CFR, Bil.), viši
znanstveni suradnik na Brookingsovom institutu i bivši savjetnik Henryja Kissingera
tajna
vlada
a međunarodne ekonomske odnose; i McGeorge Bundy (CFR, Bil.), predsjednik
Fordove fondacije i ravnatelj Vijeća za nacionalnu sigurnost za vladavine Johna Kennedyja, a potom i Lyndona Johnsona. Prva financijska potpora Trilateralnoj komisiji
došla je od Davida Rockefellera, Fordove fondacije, Zaklade Kettering, Zaklade Lilly,
Fondacije Rockefeller Brothers i Thyssenove fondacije, uz manje iznose koje su donirale organizacije kao što su General Motors, Exxon, Coca Cola, časopis Time, CBS i
banka Wells Fargo. 45 Svoje sjedište Komisija je smjestila na adresi 345 East 46th Street
u New Yorku.
z
Jedno od prvih nastojanja Davida Rockefellera i njegove Trilateralne komisije bila
je postavljanje jednog člana Komisije u Bijelu kuću na funkciju predsjednika Sjedi­
njenih Država stoje prije moguće. U tome je uspio prilikom narednih izbora kada je
Jimmy Carter, demokrat i uzgajivač kikirikija iz Georgije, pobijedio Geralda Forda.
Kao predsjedničkog kandidata, Čartera su odabrali Rockefeller i Brzezinski te je ko­
rištena čitava Elitina mreža novca, medija i prljavih trikova kako bi se osiguralo da
bude izabran. Carter je bio još jedan marionetski predsjednik kojeg je kontrolirala
Elita. Njegove govore u izbornoj kampanji pisao je Brzezinski, a njegov pristupni go­
vor kao kandidata Demokratske stranke predstavlja najveću uvredu istini. U svijetu
politike ljudima nećete reći za što se točno zalažete, reći ćete im ono što žele čuti, tj.
za što oni žele da se zalažete. Pogledate li odakle Carter dolazi, ima li boljeg primjera
za ovo što opisujem od njegovih rečenica kada je govorio o:
političkoj i ekonomskoj eliti koja je krojila odluke i nikada nije morala odgovarati
za učinjene pogreške, niti je morala trpjeti nepravdu. Kada zavlada nezaposlenost,
oni nikada ne čekaju u redu za posao. Kada oskudica proistječe iz zbrkanog susta­
va socijalne skrbi, oni nikada ne ostaju bez hrane ili odjeće ili prenoćišta. Kada su
državne škole manje kvalitetne ili su razdirane gloženjem i neslogom, njihova djeca
pohađaju ekskluzivne privatne škole. A kada birokracija nabuja i počne ometati
normalno funkcioniranje sustava, oni koji imaju moć uvijek uzmognu otkriti i zau­
zeti niše posebnog utjecaja i povlastica."46
Svakako, Jimmy, svakako. Na kraju je mogao dodati: „A tako i treba".
Carterova administracija vrvjela je članovima Trilateralne komisije. U njenim su
redovima bili Walter Mondale, potpredsjednik; Cyrus Vance, ministar vanjskih poslo­
va; Warren Christopher, zamjenik ministra vanjskih poslova; Harold Brown (CFR),
ministar obrane; W. Michael Blumenthal ( C F R ) , ministar financija; C. Fred Berg­
sten (CFR, Bil.), savjetnik ministra financija za međunarodna pitanja; Henry Owen
(CFR), putujući ambasador i posebni predstavnik predsjednika za ekonomske sami­
te; Paul C. Warnke ( C F R ) , glavni pregovarač za razoružanje; Andrew Young ( C F R ) ,
veleposlanik u Ujedinjenim narodima, Paul A. Volcker (CFR, Bil.), predsjednik
Uprave Federalnih rezervi, i... Zbigniew Brzezinski (CFR, Bil.), Carterov savjetnik
za nacionalnu sigurnost. Bila je to trilateralna administracija. Kao vječita šala među
i istina
će
vas
osloboditi
upućenima uvriježila se situacija u kojoj bi Carter, kada god bi bio suočen s odlukom
ili dokumentom u vezi vanjske politike, rekao: „Provjeri to kod Brzezinskog" ili , J e li
47
to vidio Brzezinski?" Paula Volckera na mjesto upravitelja Federalnih rezervi posta­
vio je Carter po naputku Davida Rockefellera. To je jedan od najutjecajnijih položaja
u Elitinoj mreži odakle možete kontrolirati američko gospodarstvo. Volcker je po­
stao sjevernoamerički predsjednik Trilateralne komisije, a bio je i bilderberger i član
Vijeća za vanjske poslove. Upraviteljem „Feda" ostao je dok nije zamijenjen tijekom
Reaganove administracije sadašnjim nositeljem te dužnosti, Alanom Greenspanom,
koji je također član TC-a, CFR-a i Bilderberške skupine. Naravno, čista slučajnost.
Utjecaj Trilateralne komisije proširio se po cijelom svijetu, uz članstvo koje je uklju­
čivalo američku, europsku i japansku elitu. Irska je bila dobro zastupljena u izvršnom
odboru TC-a u Europi preko premijera Garreta Fitzgeralda (Bil.) i tada malo poznate
Mary Robinson koja će kasnije postati prva predsjednica Irske. Nakon što sam govo­
rio o tim stvarima na susretu u Totnesu na jugozapadu Engleske pristupila mi je jedna
gospođa iz publike. „Ovo je prvi puta da čujem kako netko govori o tome od kada mi
je muž (koji je radio za južnoafričku vladu) pokazao dokument u kojem stoji da je
Trilateralna komisija naredila Britaniji da se povuče iz Rodezije", rekla je. Ta gospođa,
poput većine u svijetu, u doba kada je čula za taj dokument nije bila čula za Trilateralnu komisiju. Tko je bio britanski ministar vanjskih poslova u to vrijeme, razmišljao
sam, tijekom administracije Margaret Thatcher (Bil.), kada je Britanija napustila Ro­
deziju, sadašnji Zimbabve? Bio je to... lord Carrington, bilderberger i član Trilateralne
komisije. On je nastavljao s politikom koju je započela prijašnja laburistička vlada
Jima Callaghana (Bil.), sada predsjednika, zajedno s lordom Carringtonom i lordom
Jenkinsom (TC, Bil.) sa Kraljevskog instituta za međunarodne poslove. A tko je bio
Callaghanov ministar vanjskih poslova? David Owen, skorašnji član Trilateralne ko­
misije koji je blisko surađivao s Andrewom Youngom, Carterovim veleposlanikom
pri Ujedinjenim narodima i članom Trilateralne komisije. Također sam se sjetio daje,
kada je Europska zajednica trebala poslati „ambasadora" da pregovara o miru u Bo­
sni, odabran... lord Carrington. Kada on „nije uspio" poslali su... Davida Owena. Na
prizorište sukoba kasnije je došao „nezavisni" pregovarač iz Amerike - Jimmy Carter.
I, nastavili mozgati, tko je bio ministar vanjskih poslova kada se odlučivalo o politici
koja je 1982. godine dovela do Falklandskog rata između Britanije i Argentine? Lord
Carrington. Poslije onoga što se dogodilo on je dao ostavku, a nagrađen je mjestom
glavnog tajnika NATO-a! Također duboko umiješan u pregovore o Rodeziji i prela­
sku od bjelačke diktature ka diktaturi Roberta Mugabea bio je lord Soames, jedan od
direktora kompanije N. M. Rothschild do 1979. Siguran sam da sve te podudarnosti
imaju neko bezazleno objašnjenje. Samo što se nijednog ne mogu sjetiti.
Rimski klub i Ekološki pokret
Rimski klub javno je utemeljio 1968. talijanski Slobodni zidar Aurelio Peccei (Kom.
300) koji je svome prijatelju, bivšem američkom ministru vanjskih poslova Alexan-
lajna
viaaa
deru Haigu (TC) jednom rekao da se osjeća kao ponovno utjelovljeni Adam Weisha18
upt.' Weishaupt je bio čovjek koji je stajao iza novodobnih Iluminata. Peccei je bio
glavni direktor tvrtke Fiat Motor Company u vrijeme njenog predsjednika i istaknu­
tog bilderbergera Giovannija Agnellija (Kom. 300). Rimski klub je nastao tijekom
49
sastanaka na privatnom imanju obitelji Rockefeller u Bellagiu u Italiji. Tadašnja i sa­
dašnja uloga Rimskog kluba bila je da širi propagandu o ekološkoj krizi te da se time
posluži kao opravdanjem za centralizaciju moći (problem-reakcija-rješenje) i obuzdavanje industrijskog razvoja, kako na Zapadu tako i u takozvanom Trećem svijetu.
Ujedno je to još jedno „opravdanje" za kontrolu rasta stanovništva (eugenika). Peccei
je bio gorljivi zagovornik svjetske vlade, a njegov Rimski klub razradio je planove za
preustroj svijeta u pet regija pod kontrolom središnje svjetske vlasti. Klub je obja­
vio brojne „izvještaje", uključujući Granice razvoja (Limits to Growth) 1972. godine,
kojeg su sponzorirali Rockefelleri. Distribuiran je u obliku sveska mekih korica od
197 stranica i objavljen u 18 izdanja na 23 jezika. Granice razvoja naširoko su citirali
pripadnici ekološkog pokreta kao potkrepu svojih tvrdnji, no trebali bi uzeti u obzir
činjenicu da je sve što dolazi iz Rimskoga kluba dio plana kojim Elita želi usmjeravati
rasuđivanje ljudi i uvjeriti ih da prihvate ciljeve Novog Svjetskog Poretka. Isto to čini i
„duhovni/umjetnički" izdanak Kluba - Budimpeštanski klub - pod vodstvom Ervina
Laszla, suradnika Aurelija Pecceia. Također bi trebali razmisliti o činjenici da je Pec­
cei kasnije priznao kako je računalo koje je iznijelo njihove podatke i opravdanja bilo
pretprogramirano da proizvede željene rezultate. Rekao je da je to napravljeno zato
što državama treba ,,šok-tretman" kako bi prihvatile mjere kontrole rasta stanovniš­
tva.50 O metodama Rimskog kluba uvaženi ekonomist Gunnar Myrdal kaže:
„Upotreba matematičkih jednadžbi i ogromnog računala, koje bilježi alternative
apstraktno koncipiranih politika unutar'simulacijskog modela svijeta', mogu impre­
sionirati prostodušnu širu javnost ali ima vrlo malo, ima li je uopće, znanstvene
valjanosti. Tvrdnja da je ta 'vrsta modela zapravo jedno novo oruđe čovječanstva'
nažalost nije točna. Ona predstavlja kvaziučenost one vrste koje, već jako dugo,
51
imamo i previše..."
Upravo je pod utjecajem Rimskoga kluba i njegovih „podataka" objavljen još jedan
izvještaj koji je imao presudni učinak na pospješivanje „svjesnosti o potrebi očuvanja
okoliša". Studiju je naručila Carterova administracija koja je bila pod nadzorom Tri­
lateralne komisije. Dana 24. srpnja 1980., posljednjih mjeseci Carterove vlasti, njegov
ministar vanjskih poslova Edmund Muskie (TC, CFR) predsjedniku je predstavio
izvještaj „Global 2000". U njemu je iznesena globalna slika prekomjernog broja stano­
vništva, nestašice resursa i hrane te prijetnji okolišu koje će, prema navedenim pro­
cjenama, do 2000. godine uzrokovati smrt najmanje 170 milijuna ljudi. Šest mjeseci
kasnije objavljen je drugi izvještaj pod naslovom „Svjetska budućnost: Vrijeme je za
akciju", djelo Vijeća za kvalitetu okoliša pod okriljem Bijele kuće. U njemu se poziva
187
. / istina će vas osloboditi
na niz mjera kao odgovor na krizu spomenutu u izvještaju „Global 2000", a pri vrhu
popisa takvih odgovora bila je... kontrola rasta stanovništva putem sterilizacije i dru­
gih sredstava. U oba se izvještaja poziva, u stvari, na sprječavanje znanstvenog razvo­
ja i prijenosa tehnologije u zemlje u razvoju. Ubrzo je takva politika naišla na pohvale
širom svijeta. Cyrus Vance (TC, CFR, Bil., Kom. 300), Carterov ministar vanjskih
poslova prije Muskieja, u tu je svrhu predsjedao „Odborom za 2000. godinu". Van­
ce je bio taj koji je potaknuo izradu izvještaja „Global 2 0 0 0 " i „Svjetska budućnost"
tijekom svog mandata u Carterovom Ministarstvu vanjskih poslova. U svom prvom
službenom govoru u Ujedinjenim narodima 1977. Vance je odbacio pozive zemalja
u razvoju da se izvrše promjene u Međunarodnom monetarnom fondu i promijeni
nepravedni ekonomski sustav. Umjesto toga predložio je „...novi svjetski poredak te­
meljen na brizi za okoliš". Što se mene tiče, imao bih više povjerenja u probleme i rje­
šenja koje su iznijeli Rimski klub i ta dva američka izvještaja da ljudi koji iza njih stoje
nisu oni isti političari, bankari, industrijalci i akademici koji podržavaju i promiču
politiku institucija pod kontrolom Elite: Međunarodnog monetarnog fonda (MMF),
Banke za međunarodna poravnanja i Svjetske banke, koje su pak odgovorne za smrt,
izgladnjivanje i patnje milijardi ljudi na čitavom našem planetu. Jedan od arhitekata
izvještaja „Global 2000" bio je Robert McNamara (TC, CFR, Bil.), bivši predsjednik
Svjetske banke, čija je politika dala maha genocidu okoliša i ljudi u Trećem svijetu!
Imao bih više povjerenja da ti »ekološki spasitelji" nisu isti oni ljudi koji priječe
uvođenje sada znanih tehnologija, kao što je tehnologija besplatne energije. 52 Takva
bi tehnologija u nekoliko godina mogla zamijeniti današnja fosilna goriva čijim se
izgaranjem pridonosi ekološkom masakru. Ne slažem se s onima koji kažu da kriza
okoliša ne postoji i da je sve to samo izmišljotina i propaganda. Mislim da planetu
Zemlji nanosimo grozne rane, a nastavimo li to činiti doći će do katastrofalnih po­
sljedica koje se zapravo već i osjećaju. Smatram, međutim, da te rane svjesno zadaje
Elita te ih u određenim područjima nesumnjivo preuveličava u propagandne svrhe,
kako bi se stvorio još jedan u nizu globalnih scenarija problem-reakcija-rješenje'.
Kada bi oni koji stoje iza svega ovoga uistinu marili za okoliš i živote onih koji u
sadašnjem sustavu tako strašno pate, objelodanili bi zataškane tehnologije čijom bi se
primjenom uvelike smanjile štete koja se Zemlji bezobzirno nanosi. Izvještaji poput
„Global 2000", „Svjetska budućnost" i oni koje je izradila Elita/Rimski klub svoje na­
laze zasnivaju na onome što nazivaju „sadašnjim trendovima".
No, što su to „sadašnji trendovi"? Oni su samo rezultat sadašnje politike manipulatora iz redova Elite. Promijenite li politiku, promijenit ćete i „trendove" i preporuke
o tome kako reagirati na te „trendove". Silovanjem okoliša Trećeg svijeta stvara se
ovisnost milijardi ljudi o ekonomskom sustavu pod kontrolom Elite jer se uništava
njihova sposobnost održivog življenja bez vanjske „potpore". Prema tome, od štete
nanesene okolišu užasno trpi velika masa čovječanstva, ali je to odličan instrument za
ostvarenje težnji Elite. Promijenite li takvu politiku i promijenite „trendove" (ovisnost
stvorenu zadiranjem u okoliš), učinit ćete bespredmetnima „rješenja" predložena u
izvještajima Rimskoga kluba. No, zanimljivo da takvi izvještaji nikada ne pozivaju na
obustavu Elitine politike, jer su objavljeni uradci dio te politike.
Većina boraca za očuvanje okoliša iskreno agitiraju za ono što vjeruju da je ispra­
vno, ali ima i onih koji svjesno rade po planu Novog Svjetskog Poretka. Moram reći
da nisam pretjerano uvjeren kada čujem da se ljudi poput Ala Gorea (CFR), Clintonovog potpredsjednika (TC, CFR, B i l ) , predstavljaju kao „borci za očuvanje okoliša".
Njegovu zabrinutost za okoliš i čovječanstvo uzimao bih malo ozbiljnije da nije bio
jedan od Demokrata koji je glasao s Republikancima Georgea Busha za pokretanje
Zaljevskog rata 1991., kao i da njegova politika za očuvanje okoliša nije sišla ravno
sa stranica izvještaja Rimskoga kluba i „Global 2000". Tijekom 1980-ih sudjelovao
sam u kampanjama za zaštitu okoliša i postao nacionalni glasnogovornik britanske
Stranke zelenih pa znam da su mnoge reakcije ekološkog pokreta proizašle iz pristu­
pa Rimskoga kluba i izvještaja „Global 2000", kako problemima tako i rješenjima. Još
uvijek se borim za očuvanje okoliša, ali sada iz jedne daleko, daleko šire perspektive
i jasno mi je kako se „zelenim pokretom" manipulira na način da on sam promiče
Novi Svjetski Poredak. Kada, na primjer, zeleni pokret predstavlja energiju dobivenu
vjetrom i valovima kao alternativne oblike energije koji će zamijeniti fosilna goriva
nisu nimalo uvjerljivi, pa se čini kako nemamo drugog izbora nego da nastavimo
eksploatirati Planetu i zagađivati je. Time se dodatno prikriva činjenica da besplatna
energija odavno postoji. Danas također uviđam kako je pritisak za kontrolu rasta
stanovništva vršila, i oduvijek vrši, Elita, kako bi opravdala politiku eugenike.
Glavna tema raznoraznih izvještaja o stanju okoliša jest to da se gospodarski rast
mora zaustaviti, s čime bi se veći dio ekološkog pokreta složio. Složio bih se, zapravo,
i ja. Kao i kod svega ostalog smatram da, želimo li u bilo kojoj situaciji proniknuti
istinu, moramo dobro proučiti nijanse sive boje. Na jednoj strani imate borce za oko­
liš koji se protive rastu, a na drugoj imate neke od onih što proučavaju zavjeru oko
Novog Svjetskog Poretka, koji kažu da su ekološki problemi jedna velika prijevara.
Istinu nazirem negdje u sredini. Da, ekoloških problema ima, ali pitanja koja mo­
ramo postaviti su ova: Jesu li ekološki problemi stvoreni namjerno, uglavnom da bi
proizveli situaciju 'problem-reakcija-rješenje? I da li se barem neki aspekti „ekološke
krize" namjerno ističu i preuveličavaju kako bi se ubrzala reakcija javnosti u obliku
problema-reakcije-rješenja? Uvjeren sam da odgovor na oba pitanja glasi: da. Na isti
način možemo promatrati i gospodarski rast. Neki kažu da se mora zaustaviti, a drugi
kažu da rastu nema granica. Ali, što je rast? To je tek mjerilo količine novca koja se
godišnje troši na robu i usluge. To je ona brojka koju zovemo bruto nacionalnim pro­
izvodom (BNP) ili bruto domaćim proizvodom ( B D P ) . „Rast" je, dakle, ukupni iznos
svih pozitivnih i svih negativnih događaja u svijetu po pitanju trošenja novca, i to je
sve. Novac utrošen na poboljšanje života ljudi i onaj potrošen na ratove, prometne
nesreće i reagiranje na katastrofe tankera s naftom - računaju se, pri takvom sustavu
mjerenja, potpuno isto, budući da svi ti iznosi pridonose ukupnom iznosu gospodar­
skih kretanja - BDP-u. To je čista lakrdija. Ono što zovemo rastom ne kazuje nam
189
ništa, osim da su naši gospodarski pokazatelji besmisleni. Kada govorimo o zastoju
rasta ili kada kažemo da rastu nema granica, moramo se zapitati: „Kakvog to rasta? \
- rasta čega?" Naravno, govorimo li o stalnom širenju onoga što uzimamo od Planeta
a vraćamo mu u vidu zagađenja, takav rast ima svoje granice. Ali, kada se objelodane
sva istinska dostignuća rizike i tehnologije i kada postanu dio našeg svakodnevnog
života, tada ćemo vidjeti da nam to zataškano znanje može pružiti toplotu i energiju
potrebnu za ugodan život svih naroda svijeta, i sve to bez ogoljivanja našeg plane­
ta. Unutar tog sustava rast onoga što bismo mogli nazvali „uzmi-napravi-odbaci" i
„kopaj-spali-zagadi" doista se može usporiti pa čak i zaustaviti, i svatko na ovome
svijetu imat će - istovremeno - bolji, ali ne i tehnološki nazadan život. Prestanak ra­
sta sustava „uzmi-napravi-odbaci" i stvaranje boljih uvjeta života za sve ljude nisu u
proturječju. To će biti moguće stanemo li na kraj zataškavanju znanstvenih spoznaja,
a one će nam pomoći da riješimo „probleme" okoliša i čovjekova življenja koji su
isplanirani kako bi nas se lakše kontroliralo. Jasno je da briga o okolišu sve češće služi
kao opravdanje za uvođenje centralizirane kontrole. Na tome rade, uz Rimski klub,
i Ujedinjeni narodi. U veljači 1972. u The Humanistu, časopisu Američkog humani­
stičkog (ovaj-svijet-je-sve-što-postoji) udruženja objavljen je oglas sponzoriran od
strane Svjetskog udruženja svjetskih federalista 53 (engl. World Association of World
Federalists - WAWF) koje je pod kontrolom Rockefellera/CFR-a. Obratite pažnju na
upotrebu riječi kao što su „problem" i „rješenje". U oglasu stoji:
„Svjetski federalisti smatraju daje ekološka kriza s kojom se suočava planeta Zemlja
globalni problem i da stoga zahtijeva 'globalno' rješenje - svjetsku Agenciju Uje­
dinjenih naroda za okoliš koja će usvojene odluke moći i provesti. WAWF je iznio
prijedlog da se osnivanje upravo takve agencije razmotri na Konferenciji UN-a o
okolišu koja će se 1972. održati u Stockholmu."
Ovdje je zanimljiv odabir trenutka: 1972. godine objavljen je izvještaj Rimsko­
ga kluba pod nazivom „Granice rasta". Postrojbe su se pripremale za bitku. U toj je
bitci trebalo uvjeriti javnost da imamo globalni problem s okolišem i da nam treba
globalno - centralizirano - rješenje. Ta UN-ova Konferencija o okolišu urodila je
stvaranjem UN-ovog programa za zaštitu okoliša (UNEP). Prvi izvršni direktor bio je
Kanađanin Maurice Strong (Kom. 300), milijunaš, naftaš i bivši punomoćnik Rockefellerove zaklade. Na štokholmskoj konferenciji bio je glavni tajnik, a njegov je glas
vrlo utjecajan u Rimskom klubu. Strong i David Rockefeller napisali su predgovor
knjizi Trilateralne komisije Onkraj međuovisnosti: Preplitanje svjetske ekonomije i Zemljine ekologije (Beyond Interdependence. The Meshing Of The Worlds Economy And
The Earths Ecology.51 Među suautorima je bio Strongov prijatelj i zemljak, Kanađanin
Jim MacNeill koji mu je u Stockholmu bio savjetnik. Obojica su bila i članovi Svjet­
ske komisije o okolišu i razvoju, a MacNeill, kao glavni tajnik te organizacije, imao je
jednu od vodećih uloga pri pisanju izvještaja pod nazivom „Naša zajednička budu-
190
ćnost" još jedan svezak kojeg ekološki pokret neumorno citira. Također je poznat i
kao Izvještaj Brundtland, po norveškoj premijerki Gro Harlam Brundtland koja je
taj izvještaj potpisala. Ona zdušno podržava Europsku uniju i mjere obuzdavanja
rasta stanovništava. Njen suprug Arne Olav Brundtland je bilderberger.
Godine 1992. u Rio de Janeiru u Brazilu održan je dugo najavljivani Samit Uje­
dinjenih naroda o Zemlji koji je okupio čelnike svjetskih vlada i najpoznatije zago­
vornike očuvanja okoliša, poput Britanca Jonathana Porritta, bivšeg predsjednika
britanske udruge Prijatelji Zemlje a sada savjetnika princa Charlesa. Glavni tajnik
samita u Riu bio je, ma vidi ti to... Maurice Strong, zeleni prijatelj Davida Rockefellera. Strongov savjetnik bio je još jedan Rockefellerov zeleni pajdaš... Jim MacNeill.
Knjiga Onkraj međuovisnosti, prilog Trilateralne komisije razmatranjima o okolišu,
izdana je dok se pripremao samit u Riu, a tada je i Vijeće za vanjske odnose obja­
vilo knjigu Svjetsko gospodarstvo i okoliš (Global Economic and the Environment).
Tema je bila... centralizacija kontrole s ciljem da se zaštititi svijet. Maurice Strong
je predsjednik Svjetskog saveza udruga Ujedinjenih naroda, supredsjedatelj Svjet­
skog gospodarskog foruma i član Rimskoga kluba, između bezbroj drugih tijela
zadojenih Novim Svjetskim Poretkom. Strong se služi okolišem kako bi opravdao
centralizaciju moći.
Još jedno dobro poznato zeleno lice iza samita u Riu bio je Lester R. Brown,
„anti-establišmentski" predsjednik Instituta Worldwatch u Washingtonu. Njegovo
ga zaziranje od establišmenta, međutim, ne sprječava da bude članom CFR-a. Nje­
gov Institut objavljuje godišnje izvještaje o „Stanju u svijetu" u kojima se potanko
opisuje uništavanje svjetskog okoliša. Njihova verzija iz 1989. koju imam na vlasti­
toj polici s knjigama obavještava me da: „Fond braće Rockefeller, Zaklada Wint­
hrop Rockefeiler i Fondacija George Gund pružaju glavninu financijske potpore za
izvještaje iz serije „Stanje u svijetu". Ne mogu reći da sam time iznenađen. U svojem
izvještaju „Stanje u svijetu" iz 1991. godine Brown kaže:
„...bitka za spas Planeta zamijenit će bitku za ovu ili onu ideologiju, kao okvirnu
temu novog svjetskog poretka... [a] okončanjem ideološkog sukoba koji je prevla­
davao u čitavoj jednoj generaciji međunarodnih odnosa pojavit će se jedan novi
svjetski poredak, uobličen jednim novim planom."55
Elita je očigledno mobilizirana da progovara istim glasom i da koristi iste zago­
vornike očuvanja okoliša - ali, naravno, ne sve - koji ne znaju da su manipulira­
ni. David Rockefeller (Kom. 300), Henry Kissinger (Kom. 300), Francois Mitterand
(Kom. 300), Willy Brandt (Kom. 300), Mihael Gorbačov i još mnogo njih ponavljali
su poput papiga partijski stav o okolišu koji glasi, jezgrovito rečeno, globalna kriza =
globalno rješenje. Gorbačov, kojeg su dobro istrenirali njegovi prijatelji Rockefeller i
Kissinger, odjednom je počeo strastveno pričati o okolišu. Te je rekao:
191
.
/
/JI/MU
LC
VUD
U J I U U U U / l l
„Ekološka kriza koju danas proživljavamo - od iscrpljivanja ozona do sječe šum
i katastrofalnog zagađenja zraka -tragičan je ali uvjerljiv dokaz da su djelići s«
jeta u kojem svi mi živimo međusobno povezani i međusobno ovisni. To znači
da nam na polju ekologije treba odgovarajuća međunarodna politika. Jedino
ćemo osmišljavanjem takve politike izbjeći katastrofu. Istina, razrada takve po­
litike predstavlja neuobičajene i teške probleme koje će utjecati na suverenitet
država u svijetu."56
pročitate li što stoji u izvještajima Rimskoga kluba i drugima kao što su „Global
2000", i pogledate li ljude koji stoje iza njih, te njihovu dosadašnju potporu eugenici, vrlo će vam brzo biti jasno da su ti izvještaji samo izgovor za istrebljivanje onih
područja u svijetu čije stanovništvo Elita smatra genetski manje vrijednim, tj. nebjelačke narode pa čak i one koje smatraju manje vrijednima među bijelcima. Rečeno
političkim žargonom, to otprilike glasi: „...temeljno pitanje koje zaokuplja američku
vanjsku politiku je prenapučenost". 58 Te je riječi izgovorio Robert McNamara (CFR,
TC, Bil.), jedan od ljudi koji stoje iza izvještaja „Global 2000".
Kolumnistica New York Timesa Flora Lewis (CFR) pozdravila je Gorbačovljev po­
ziv na donošenje „plana globalnog kodeksa ponašanja u sferi okoliša ... [koji bi] imao
značajke svjetske vlade jer bi omogućio da Svjetski sud sudi svjetskim državama".57
Mreža tajne vlade ima toliki broj članova unutar medija da joj uopće ne predstavlja
problem osigurati njihovu podršku za vlastite manevre. Problemi s okolišem posto­
je, a većinu je izazvala politika Elite, ali budite vrlo oprezni prije nego što prihvatite
propagandu onih koji žele centralizaciju politike koja se bavi okolišem. Oni se žele
dočepati vašeg uma. Mislim da ne bi bilo zgorega zaviriti u glavne financijere ekolo­
ških organizacija i pozadinske informacije o njihovim istaknutim ljudima pa vidjeti
postoje li kakve veze s mrežom Elite.
U središtu svega toga opet nailazimo na ime Rockefeller. Godine 1952., nakon de­
setljeća financiranja i podržavanja eugenike, John D. Rockefeller III ustanovio je svo­
je Populacijsko vijeće koje postoji i danas. Ovaj paravan Elite pozivao je na nulti rast
stanovništva u Sjedinjenim Državama i, kako je to sročeno u njegovom godišnjem
izvještaju iz 1979.: „širenje od vlade podržanih programa za planiranje obitelji diljem
sektora u razvoju [tj. nebjelačkog]" te „širenje pokreta za nulti rast stanovništva i
maltuzijanstvo Rimskoga kluba u razvijenim zemljama".59 Maltuzijanstvo je dobilo
ime po Thomasu Robertu Malthusu, tipu kojeg sam spomenuo u zadnjem poglavlju.
On je bio plaćeni agent britanske Istočnoindijske kompanije koji je Kineze navukao
na opijum. Njegove populacijske teorije osmišljene su kako bi se opravdalo suzbijanje
rasta genetski slabijih naroda, koje je smatrao tek nešto vrednijima od životinja. Do­
stojanstvenici Populacijskog vijeća bili su dobro zastupljeni medu „vanjskim savjetni­
cima" koje su pozvali autori izvještaja „Global 2 0 0 0 " i „Svjetska budućnost".
Rimski klub i kontrola rasta stanovništva
Još jedan zlokobni aspekt Rimskoga kluba i genijalaca koji osmišljavaju Elitine „zele­
ne" kampanje njihovo je manipuliranje okolišem u svrhu promicanja kontrole rasta
stanovništva - eugenike. Sasvim je jasno, kao što kažu promicatelji Novog Svjetskog
Poretka, da je broj ljudi koje bi ova Planeta mogla hraniti ograničen. To je neosporno,
jer kada svaki kvadratni metar Zemlje budu zauzimala po tri čovjeka bit će nas očito
previše. Granice dakle postoje. Ali, ovdje si opet moramo postaviti neka pitanja.
Što znači - previše?
Ne bi li noseći kapacitet Zemlje (gdje bi se moglo živjeti komotno, bez prenapuče­
nosti) bio daleko veći da industrijske i bankarske elite ne pustoše potencijale za pro­
izvodnju hrane u Trećem svijetu i da su dosad zataškavane znanstvene i tehnološke
spoznaje dane na uvid svima?
Da li se predviđanja o brojčanom slanju stanovništva u budućnosti namjerno preu­
veličavaju kako bi se opravdala politika globalne eugenike7.
Odgovori na ta pitanja, kako mi se čini, redom su ovi:
Više negoli nas ima sada;
Da; i
Da.
192
Na čelu radne skupine za izradu izvještaja „Global 2 0 0 0 " koju je imenovao Cyrus
Vance bio je Gerald O. Barney, nadzornik jednog drugog Rockefellerovog istraživa­
nja o okolišu/kontroli rasta stanovništva, pod nazivom „Nedovršeni program". Medu
agencijama koje su podupirale pripremu izvještaja bile su: Svjetska zaklada za zaštitu
60
prirode pod ravnanjem princa Philipa (Bil.) uz podršku princa Charlesa (Bil.), prin­
ca Bernharda (Bil.), i obitelji Habsburg; Institut za svjetski poredak, kojeg je osnovao
C. Douglas Dillon prema uputama Bertranda Russella (Kom. 300); i Draperova zaklada-Odbor za populacijsku krizu koje je oformio promicatelj eugenike, William
Draper; i Institut Aspen koji je pod kontrolom Elite. Godine 1965. pokrenuta je or­
ganizacija nadahnuta Vijećem za vanjske poslove nazvana „Plan 2000". U suradnji s
Zbigniewom Brzezinskim (TC, CFR, Bil.) izradila je izvještaj u kojem se poziva na
zaustavljanje rasta stanovništva u Trećem svijetu. Iste godine George Ball (TC, CFR,
Bil.)> tadašnji državni podtajnik za ekonomska pitanja u Johnsonovoj administraciji,
sastavio je radnu skupinu koja će ispitati „problem" rasta stanovništva. U tu su radnu
skupinu, koja je kasnije postala Ured za populacijska pitanja, postavljeni ... Cyrus
Vance (TC, CFR, Bil., Kom. 300), koji je potaknuo Predsjednika da naloži izradu
izvještaja „Global 2000", te Richard Gardner (TC, CFR, Kom. 300), koji će kasnije po­
stati veleposlanik u Italiji u doba vladavine Jimmyja Čartera i savjetnik predsjednika
pila Clintona za odnose s Ujedinjenim narodima. Kao što možete vidjeti, oni koji
zahtijevaju centraliziranu globalnu političku i ekonomsku kontrolu u okviru Novog
i
istina
ce
vas
osloboditi
Svjetskog Poretka ujedno su isti oni ljudi koji zahtijevaju kontrolu rasta stanovniš­
tva, tj. primjenu eugenike. Takvim razmišljanjem ravna se Rimski klub i izvještaj
„Global 2 0 0 0 " koje tako često citira ekološki pokret!
U cilju kontrole rasta stanovništva u nebjelačkim zemljama bezobzirno su i ne­
milosrdno korišteni ratovi. Dvojica glavnih američkih vojnih zapovjednika u Vije­
tnamu bili su Maxwell Taylor i William Westmoreland, obojica članovi Odbora za
populacijsku krizu-Draperove zaklade, posvećeni obuzdavanju rasta stanovništva.
Genocid kojeg je počinio Pol Pot u Kambodži jedan je od najočitijih primjera uni­
štavanja nebjelačkog stanovništva. Procjenjuje se da je pobijeno nekoliko miliju­
na ljudi, odnosno 32% kambodžanskog stanovništva. 61 Za taj su zločin odgovorni
mnogi, uključujući Henryja Kissingera, dobitnika Nobelove nagrade za mir. Kis­
singer, legendarni podupiratelj kineskog komunističkog režima, jedna je od klju­
čnih figura u američko-kineskim odnosima od vremena Richarda Nbcona. Njegove
pokušaje podrivanja ustaljenog poretka moglo se prepoznati 1969. kada su on i
njegov predsjednik odobrili nezakonito bombardiranje Kambodže. Opravdavali su
se time da žele napasti sjever no vijetnamske postrojbe razmještene ondje tijekom
Vijetnamskog rata.
Taj je genocid bio temom predloženih „propisa o smjenjivanju" Nixona, iznijetih
pred Pravosudni odbor Kongresa 1974. godine nakon Watergatea, ali optužbe su
odbačene. Kissinger je uvijek tvrdio da su Crveni Kmeri podružnica Sjevernovijetnamaca iako je, u stvari, iza njih stajala komunistička Kina. Uz izliku da napadaju
Crvene Kmere kako bi ovi prestali s napadom na kambodžanski glavni grad Pnom
Pen, američke su snage započele sa strahovitim bombardiranjem te zemlje. Slu­
žbeno je potvrđeno polijetanje gotovo 80.000 letećih tvrđava B-52 i jurišnih bom­
bardera F - l l l koji su izbacili 539.129 tona eksploziva. Procjene broja poginulih
Kambodžanaca kreću se između 30.000 i 500.000. 6 2 Međutim, najgore se krvoproliće
tek spremalo jer je razaranje prouzročeno politikom Kissingera i Nixona preuzimanje
vlasti od strane Pola Pota i Crvenih Kmera učinilo neizbježnim. Američki „velepo­
slanik" u komunističkoj Kini tijekom tog razdoblja, čovjek koji je posredovao izme­
6
đu komunističkog režima i svoga šefa Henryja Kissingera, bio je George Bush. Po
mojem mišljenju, zbivanja u Kambodži isplanirana su, barem djelomično, u svrhu
selekcije stanovništva.
Ulogu „letećega diplomata" Elite Kissinger je preuzeo od Averella Harrimana. Kis­
singer neprestano leti amo-tamo, manipulirajući američkom administracijom i stra­
nim vladama. Godine 1969. bio je na čelu Ministarstva vanjskih poslova i Vijeća za
nacionalnu sigurnost u Nixonovoj administraciji. Predsjednik je službeno bio Nixon,
ali vladom je upravljao Kissinger. Na njegov prijedlog Nixon je postavio Laurancea
Rockefellera (TC, CFR, Bil.) da vodi posebnu komisiju o rastu stanovništva. Ista je
1972. preporučila da se u Americi počnu provoditi mjere kontrole rasta stanovništva
(tj. „manje vrijednog" dijela populacije). Nakon razgovora s Rimskim klubom, ciji
je i sam istaknuti član, Kissinger je kasnije osnovao još dvije organizacije sa zada-
194
tajna
vlada
¿0111 obuzdavanja rasta stanovništva unutar ministarstava kojima je upravljao čeli­
čnom rukom. Od 1968. do 1977. godine proračun USAID-ovog programa izdvajanja
zdravstvene projekte smanjen je za 40 milijuna dolara, dok su budžeti programa
za
usmjerenih na obuzdavanje rasta stanovništva povećani za 100 milijuna dolara. Go­
dine 1974. Kissinger i Rhodesov stipendist Brent Scowcroft (CFR, T C , Bil.) nadzira­
li su izradu „Memoranduma 200: istraživanje nacionalne sigurnosti", pod nazivom
„Posljedice rasta svjetskog stanovništva po sigurnost SAD-a i njegove interese u ino­
zemstvu". Sada je sa spisa skinuta oznaka tajnosti te su otkrivene neke od pravih po­
buda američke gorljivosti po pitanju smanjenja stanovništva u zemljama u razvoju.
Daljnjim rastom stanovništva u tim regijama, navodi se u dokumentu, povećala
bi se politička, ekonomska i vojna moć brojnih tamošnjih zemalja što bi dovelo do
učestalijih zahtjeva za samostalnu kontrolu resursa i do pojave antiimperijalističkih
pokreta. Ovo je suhoparniji način da se kaže kako bi te zemlje poželjele voditi svoje
gospodarstvo za vlastitu, a ne američku, dobrobit. U dokumentu se kaže da, stoga,
treba iznaći načina da se otpori populacijskoj kontroli slome. U Kissinger-Scowcroftovom memorandumu istaknute su zemlje kojima se treba posvetiti posebna pozor­
nost: Indija, Bangladeš, Pakistan, Nigerija, Meksiko, Indonezija, Brazil, Filipini, Taj­
land, Egipat, Turska, Etiopija i Kolumbija. Pogledajte što se dogodilo u tim zemljama
od 1974. naovamo. U Memorandumu Kissinger kaže da je istinu koja stoji iza pobuda
za obuzdavanje rasta stanovništva trebalo skrivati od vođa spomenutih zemalja:
„Veoma je bitno postići da nastojanja kojima se želi razviti i jačati osjećaj obve­
ze manje razvijenih zemalja, ne budu shvaćena od strane istih kao politika neke
industrijalizirane zemlje kojom se snaga tih zemalja namjerava zadržati na niskoj
razini ili se njihove resurse želi sačuvati za eksploataciju od strane 'bogatih'država.
Stvaranje takvog dojma moglo bi dovesti do ozbiljne protureakcije, pogubne po
populacijsku stabilnost."
Početkom 1970-ih Kissinger je zatražio od Ureda za populacijska pitanja u okviru
Ministarstva vanjskih poslova da izradi studiju o Srednjoj/Južnoj Americi i Africi. U
velikoj je to mjeri vodilo ka režiranju „građanskih ratova" u zemljama Srednje Ame­
rike i Afrike, rezultat čega su bili strašna glad i umiranje te nezamisliva patnja. Bilo
je to sredstvo da se svjetsko stanovništvo ciljano smanji, kao što su to i laboratorijski
proizvedene bolesti. Politiku Sjedinjenih Država-Kissingera (Elite) iznio je Thomas
Ferguson, mentor obavještajnih agenata u Latinskoj Americi za potrebe Ureda za
Populacijska pitanja. On je rekao:
»Sav naš rad obilježava samo jedna tema - moramo smanjiti razinu svjetskog sta­
novništva. Ili će to one [vlade] učiniti na naš način, urednim i čistim metodama,
ili će upasti u takav kaos kakvog imamo u Salvadoru, Iranu ili Bejrutu [sve u režiji
Kissingera]. Rast stanovništva je politički problem. Kada stanovništvo izmakne nad-
. i istina će vas osloboditi
tajna
vlada
zoru smanjiti mu broj može samo jedna autoritarna vlast, pa čak i fašizam. [Bolje
rečeno, treba vam 'problem'da opravdate fašizam.]
pustiti da samo liječimo simptome kancerogenog rasta stanovništva; sam taj rak
66
jednostavno moramo odsjeći."
...Profesionalce ne zanima smanjivanje broja stanovnika iz humanitarnih razloga
... Mi procjenjujemo ograničenja resursa i okoliša. Procjenjujemo naše strateške
potrebe i tvrdimo da ova zemlja mora reducirati svoje stanovništvo ili ćemo upa­
sti u nevolje. Stoga su poduzeti određeni koraci. Salvador je primjer gdje je naš
neuspjeh da smanjimo broj stanovnika jednostavnim metodama stvorio temelje
za krizu nacionalne sigurnosti. Salvadorske vlasti nisu primijenile naše programe
reduciranja stanovništva. Zato sada imaju građanski rat.... Očekuju ih raseljenost
stanovništva i nestašica hrane. Ondje je još uvijek previše ljudi."64
Ehrlich je bio biolog na Sveučilištu Stanford pod nadzorom Elite, a njegova su­
67
pruga Anne bila je članica Rimskoga kluba. On je izjavio da bi obaveznu kontrolu
rađanja vlasti mogle nametnuti tako da dodaju „provizorne sterilizatore u vodovod
ili u osnovne namirnice". 68 Ubrzo, kada dođemo do „Izvještaja iz Iron Mountaina"
uvidjet ćete još veću težinu te izjave. „Surove i beskompromisne" odluke za koje je
Ehrlich rekao da će biti potrebne zorno su vidljive u obožavanom prebivalištu Henryja Kissingera, u Kini. Ondje je provedena politika „jedno dijete po obitelji" koju su
izravno, ili neizravno, platili Ujedinjeni narodi. Zapadni i kineski promatrači kažu da
su vidjeli kako vlasti „grupiraju [tisuće žena] i prisiljavaju ih na pobačaj"; zatim su
vidjeli žene „zaključane u zatvorima ili odvučene prije početka masovnih skupova,
koje se ustrajno nagovara da pristanu na pobačaj"; pa „vigilante (pripadnike skupina
samozvanih djelitelja pravde ili osvetnika; op. prev.) koji otimaju trudnice na ulicama
te ih prebacuju, ponekad s lisicama na rukama i svezane, na klinike za pobačaj". No,
ima i mnogo gorih priča od ovih.
Evo još nekih bisera g. Fergusona:
„Kako biste brzo reducirali stanovništvo sve muške pripadnike tog naroda mo­
rate uvući u borbu te morate pobiti popriličan broj plodnih osoba ženskog
roda u dobi kada mogu zatrudnjeti... [Reče on, govoreći o građanskom ratu u
Salvadoru]. Trenutno, vi ubijate vrlo malo osoba muškog spola i nedovoljno
plodnih osoba ženskog roda, pa će se tako izjaloviti zadatak reduciranja stano­
vništva ... Kada bi ovakav rat potrajao 30 do 40 godina, tada bi se nešto moglo
postići. Nažalost [sic], ovakvih primjera za proučavanje nemamo mnogo."65
Znam kako je grozno znati da bilo tko može ovako gledati na život, ali g. Ferguson vrlo dobro opisuje, u glavnim crtama, stav Elite, njezinog Ministarstva
vanjskih poslova SAD-a i Rimskoga kluba. Kada istaknuti borci za očuvanje oko­
liša stoje ispred mnoštva nebjelačkih ljudi u zemljama Trećeg svijeta i pred televi­
zijskim kamerama izjavljuju da moramo uvesti mjere za kontrolu rasta stanovniš­
tva, oni tada navode vodu na mlin Elite i njenoga plana. Neki će to znati, mnogi
neće, ali učinak je isti. Ja sam za to da svi narodi slobodno biraju hoće li imati
djece ili neće, ako im je to želja. Izbor, međutim, nije riječ koju bi manipulaton
znali sricati. I, opet, pogledajte odabir trenutka za pokretanje silnih inicijativa
za obuzdavanje rasta stanovništva od strane Kissingera i ostalih: potkraj 1960-ih
i početkom 1970-ih, baš kada je na scenu stupao Rimski klub. Podudarajući se
s počecima Kluba 1968. godine, pojavila se knjiga profesora Paula R. Ehrhcha
Populacijska bomba (The Population Bomb) koja je prodana u preko 20 milijuna
primjeraka. Profesor u knjizi piše:
„Naš položaj zahtijeva da poduzmemo trenutačnu akciju u našoj zemlji i da pro­
mičemo djelotvornu akciju u svijetu. Na domaćem teritoriju kontroli rasta stano­
vništva moramo pristupiti, nadajmo se, kroz sustav poticaja i kazni, ali i prisilnim
mjerama ako metode dobrovoljnog pristupa podbace ... Više si ne možemo do-
Mreža organizacija Ujedinjenih naroda preplavljena je međusobno povezanim
metodama kontrole rasta stanovništva i eugenikom. Iza svih njih stoji Elitina vlada
u sjeni. Kada je glavni tajnik UN-a U Thant pokrenuo UN-ov Fond za populacijske
aktivnosti vodio ga je stanoviti Paul Hoffman (CFR, Bil.), šef američkog programa
pomoći stranim zemljama, punomoćnik Instituta za pacifičke odnose i upravitelj
fondova Fordove fondacije. Bio je i član financijske klike Londona i Wall Streeta. Pro­
fesorica Jacqueline Kasun, koja se otvoreno protivi UN-ovoj populacijskoj politici,
r
u svojoj je knjizi Rat protiv stanovništva ( T\\e War Against Population) otkrila mrežu
agencija povezanih s UN-ovom Zakladom za stanovništvo:
„Primajući sredstva od Sjedinjenih Država i drugih vlada, ona pruža podršku broj­
nim 'nevladinim organizacijama', uključujući [Rockefellerovo] Populacijsko vijeće,
Vijeće populacijske akcije, Worldwatch, Odbor za populacijsku krizu i Draperovu
zakladu i Centar za populacijske aktivnosti. Te organizacije, pak, dodjeljuju potpore
jedna drugoj i drugim organizacijama."69
Elitina Svjetska banka, koja bi trebala dodjeljivati potpore i poticati razvoj siroma­
šnijih zemalja, pri vrhu svojih prioriteta ima i kontrolu rasta stanovništva. Godine
1992. predsjednik Svjetske banke Lewis Preston (CFR) na Skupu o Zemlji u Riu rekao
je da će značajno povećati Bančine potpore kontroli rasta stanovništva, obvezavši se
kasnije da će udvostručiti iznos novca u te svrhe. Međunarodna inicijativa sigurnog
majčinstva pod okriljem te banke zajednički je projekt s Međunarodnim savezom
planiranog roditeljstva, s udrugom Family Care International, Populacijskim vijećem
(financiranim od strane američke vlade i programa pomoći) i s drugim agencijama.
/
istina
će
vas
osloboditi
tajna
Među njima je nekoliko UN-ovih, kao što su Dječji fond (UNICEF) i Svjetska zdrav­
stvena organizacija (WHO). Ta „inicijativa" obuhvaća prisilnu kontrolu rađanja, uz
prijetnju poduzimanja ekonomskih protumjera. Kao što je rekao predsjednik Preston
plan Sigurnog majčinstva će se „uklopiti u politiku Bančinog dijaloga sa zemljama u
razvoju". Dragi gospodine Preston, mogli ste si uštedjeti trud i reći to jednostavnije:
„smanjite stanovništvo ili nećete dobiti novac". Eto.
Robert McNamara (TC, CFR, Bil.), direktor Svjetske banke 1970-ih, žestoko zago­
vara kontrolu rasta stanovništva. „Opasnost od nesavladivih populacijskih pritisaka
umnogome je nalik opasnosti od nuklearnog rata", izjavio je za Boston Globe 1982. go­
dine. Takav je svjetonazor organizacije koja upravlja financiranjem „razvoja" u zemlja­
ma Trećega svijeta.
Dakle, uloga Rimskoga kluba i pridruženih mu organizacija unutar Ujedinjenih na­
roda, Svjetske banke, Međunarodnog monetarnog fonda i nacionalnih vlada jest da
promiče korištenje okoliša kao sredstva pritiska za uvođenje centralizirane kontrole
i eugenike. Rimski klub javno je ustanovljen 1968., tek nekoliko godina nakon što se
jedna skupina pozvanih „stručnjaka" sastala u Sjedinjenim Državama da pripremi iz­
vještaj koji će, sasvim je očito, nadahnuti onu vrstu politike koju sam upravo opisao.
Izvještaj iz Iron Mountaina70
To je tajni izvještaj Posebne studijske skupine od petnaest ljudi okupljenih u doba Kennedyjeve vlasti. Prijedlog za formiranje te studijske skupine iznesen je otprilike 1961.
godine, a skupina je formirana u kolovozu 1963. Neki istraživači tvrde da je među oku­
pljenima bio i John Kenneth Galbraith (CFR), kejnzijanski ekonomist. Prvi i posljednji
susreti održani su u Iron Mountainu, podzemnom postrojenju nedaleko grada Hudsona u državi New York. To je mjesto gdje su pohranjeni važni dokumenti, a istodo­
bno i krizna baza korporacijskih središnjica za korporacije kao što su Standard Oil iz
New Jerseya (Rockefelleri, Exxon), Manufacturers Hanover Trust (Rothschildi) i Shell.
Sadržaj izvještaja objelodanio je jedan od članova skupine koji je smatrao da javnost
treba znati što sadrži. Kodno ime tog člana skupine bilo je „John Doe", a njegov prijatelj
Leonard C. Lewin predočio je dokument sa sažetkom izvještaja iz Irona Mountaina.
Jedan primjerak se nalazi kod mene. 71 U njemu se kaže da je zamisao o studiji potekla
od članova Kennedyjeve administracije kao što su Robert McNamara (TC, CFR, Bil),
McGeorge Bundy (TC, CFR, Bil.) i Dean Rusk (TC, CFR, Bil.). Ukratko, cilj studije bio
je proučiti popratne pojave svijeta bez ratova uz istodobno održavanje kontrole rasta
stanovništva, posluživši se ratom i strahom od rata. U jednom dijelu izvještaja stoji:
„Nema nikakve sumnje [da] bi sveopći zahtjev da se razmnažanje ograniči na
proizvode umjetne oplodnje pružao sasvim odgovarajuću zamjensku kon­
trolu broja stanovnika. Takav reproduktivni sustav imao bi, dakako, dodatnu
prednost: dopuštao bi izravno eugeničko upravljanje. Njegov predvidiv daljnji
razvoj - začeće i rast embrija odvijali bi se u potpunosti u laboratorijskim uvje-
vlada
tima - proširio bi te metode kontrole do njihovog logičnog završetka. Ekološka
funkcija rata ne samo da bi pod tim uvjetima bila istisnuta već i, po djelotvor­
nosti, nadmašena.
Nagoviješteni neposredni korak - potpuna kontrola začeća preko jedne ina­
čice sveprisutne'anti-bebi pilule', preko opskrbe vodom ili određenih živežnih
namirnica, uz protutežu u vidu kontroliranog 'protuotrova' - već se naveliko
pripremao."
Ne smijemo zaboraviti da su to 1960-e. Od tada je prošlo više od trideset godina
i takav „nagoviješteni neposredni korak" već se bio „naveliko pripremao". Možemo
se stoga zapitati: „Što se to, k vragu, zbiva s našom opskrbom vodom i s osnovnim
živežnim namirnicama koje u velikoj mjeri kontroliraju kompanije Elite? Također,
osvrnite se samo na ono što je profesor Paul Ehrlich rekao u svojoj knjizi Populacijska
bomba, objavljenoj dvije godine nakon stoje 1966. tajni izvještaj dovršen. Rekao je da
bi vlasti mogle provesti kontrolu rađanja dodavanjem „provizornih sterilizatora u vo­
dovodni sustav ili osnovne živežne namirnice..." Još jedna zapanjujuća podudarnost.
„Izvještaj iz Iron Mountaina" iznio je one funkcije rata koje će nova politika trebati
nadomjestiti:
1
Ekonomske. I drevnim i suvremenim društvima rat je pružao pouzdani sustav za
stabiliziranje i nadziranje nacionalnih gospodarstava. Do sada još nije iskušana dru­
gačija metoda kontrole u složenoj suvremenoj ekonomiji koja bi se pokazala makar
i približno usporedivom u smislu domašaja ili djelotvornosti.
2 Političke. Stalna mogućnost rata temelj je stabilne vladavine; ona pruža osnovu
za opće prihvaćanje političke vlasti. Omogućila je društvima da održe neopho­
dne klasne razlike, a i osigurala je podređenost građana državi, preko rezervira­
nih ovlasti za vođenje rata svojstvenih konceptu državnosti. Niti jedna današnja
politička skupina na vlasti nije uspjela održavati kontrolu nad svojim biračima
nakon što bi zakazala u stalnom uvjeravanju stanovništva o postojanju vanjskih
neprijatelja.
3 Sociološke. Rat je, posredstvom vojnih institucija, na jedinstven način služio
društvima tijekom čitave znane nam povijesti, kao nezaobilazan nadziratelj
opasnog [slobodoumnog] socijalnog odmetništva i razarajućih antidruštvenih
kretanja.
4
Ekološke. Rat je glavno razvojno sredstvo za održavanje zadovoljavajuće ekološke
ravnoteže između sveukupnog svjetskog stanovništva i resursa potrebnih za op­
stanak. Svojstven je jedino i isključivo ljudskoj vrsti.
.
/ istina
će
vas
IUJIIU
osloboditi
Krasno, nema što. Što su, dakle, ti „stručnjaci" predlagali kao alternative budućim
VIUUU
IZVORI
svjetskim ratovima? Po njima, ljude treba ujediniti pod vlašću kontrolora, uz prije­
tnju rata ili neki drugi oblik razaranja, te ih držati u trajnom stanju straha, zbog čega
će biti ovisni o svojim zamišljenim „spasiteljima". U svjetlu te nužde da se kontrola
vrši bez pribjegavanja svjetskom ratu, Izvještaj iz Iron Mountaina predlagao je da se
razmotri sljedeće:
J e d n e svugdje prisutne, praktički svemoćne, međunarodne policijske snage
[jedna svjetska vojska koja se sada zove Mirovne snage Ujedinjenih naroda i
NATO]; utvrđena i prepoznata vanzemaljska prijetnja [koja se sada osmišljava s
temama strašnih vanzemaljaca i moguće invazije Zemlje?]; pozamašno svjet­
sko zagađenje okoliša; izmišljeni alternativni neprijatelji; suvremeni, sofisticira­
ni oblik ropstva; nove religije i nove mitologije; opsežan program primijenjene
1 Noam Chomsky, What Uncle Som Really Wants (Odonian Press, peto izdanje, Berkeley,
Kalifornija, 1993.), str. 12.
2 Ibid.
3 Ibid., str. 24.
4 Hans Heymann, Plan For Permanent Peace (Harper & Brothers, New York, 1941.), str.
78.
5 „Vrijeme je da svi dobri Europljani pripomognu našem poduhvatu". The European (7.13. srpanj 1995.), str. 6.
6 RNA, Godišnji iizvještaj, 1992.-93.
7 Ibid.
eugenike."
8/9 U mojem istraživanju globalne manipulacije Barings i S. G. Warburg se pojavljuju
Sve gore navedeno pojavilo se, na ovaj ili onaj način, od vremena kada je izvještaj
slučajno. Pomisao da bijednom trgovcu na tržištu Dalekog istoka, Nicku Leesonu, bila
napisan. Ovdje vidimo prijedlog scenarija ekološke prijetnje/eugenike koji će uslije­
diti vrlo brzo nakon toga. U izvještaju se traži osnivanje tajne Agencije za istraživanje
rata/mira koja će koristiti „sredstva nepoznatog podrijetla" te istraživati opcije i rata
i mira. U izvještaju se napominje kako tema istraživanja treba, između ostalog, biti i
mnogo puta, a ne vjerujem da je krah jednog i preuzimanje drugog 1995. godine bilo
dana moć dovoljna da uništi Barings je smiješna. Uvjerenja sam da je u taj krah bila
upletena Engleska banka. A Engleska banka je oruđe Svjetske Elite.
10 Svi ti podaci dolaze iz Godišnjeg izvještaja RIIA-e, iz 1993.-94.
11 The Shadows
Of Power:
The Council On
Foreign
Relations And The American
„...utvrđivanje najmanjih i optimalnih razina uništavanja života, imovine i prirodnih
str. 71.
resursa, što je preduvjet za uvjerljivost prijetnje izvana, koja je bitan dio političkih i
12 Navedeno u The World Order, Our Secret Rulers, str. 2.
Decline,
molivacijskih funkcija" te „učestalost događanja, dužina faze, silina fizičkog razara­
13 Walter Isaacson i Evan Thomas, The Wise Men: Six Friends And The World They Made
nja, geografska raširenost rušilačkih djelovanja i optimalni prosječni gubici ljudstva".
- Acheson, Bohlen, Harriman, Kennan, Lovett, McCloy (Simon and
Eto kakvo duboko poremećeno stanje uma krasi one koji promiču i manipulacijama
1986.), str. 122, 305.
uvode Novi Svjetski Poredak, te izazivaju sukobe koji će se uklopiti u taj plan. Drugi
14 Citirao J. Anthony Lukas u„The Council On Foreign Relations: Is It A Club? Seminar?
primjer je rat u bivšoj Jugoslaviji.
Presidium? Invisible Government?" časopis New York Times (od 2 1 . studenog 1971.), str.
U ovom sam poglavlju opisao mrežu Okruglog stola-Kraljevskog instituta za me­
đunarodne odnose-Vijeća za vanjske poslove-Bilderberške skupine-Trilateralne ko-
Schuster, New York,
125-126.
15 „Elite Clique Holds Power In US", Indianapolis News (od 23. prosinca 1961.), str. 6.
misije-Ujedinjenih naroda-Europske unije-Rimskoga kluba koji zajedno čine jednu
16 Preporučio bih odličnu knjigu Williama F. Jaspera o UN-u: Global Tyranny... Step By
tajnu svjetsku vladu koja djeluje izvan i iznad onoga što bismo, jedino šaleći se, mogli
Step. The United Nations And The Emerging New World Order (Appleton, Wisconsin, W e ­
nazvati „demokratskim procesom". Nadalje sam pokazao da članovi tih skupina sli­
stern Islands, 1992.).
jede dugu tradiciju manipulatora koji rade na istom planu stvaranja svjetske vlade,
17 „Which World Will It Be?", American Opinion, Reprint Series (The J o h n Birch Society,
središnje banke, valute i vojske, te genetski oblikovanog, mikročipiranog stanovniš­
Appleton, Wisconsin, 1970.).
tva. Ali organizacija koja leži iza prevrata Novog Svjetskog Poretka daleko je šira i
18 Navedeno u The World Order, Our Secret Rulers, str. 248.
složenija od te mreže isturenih organizacija. One su bitan dio, ah samo dio, Piramide
19 Gary Allen, The Rockefeller File (76 Press, Seal Beach, California, 1976.) str. 156.
Obmane.
20 Treason At Maastricht,
str.
15.
21 Global Tyranny...Step By Step. The United Nations And The Emerging New World Order,
Sada ćemo reflektore usmjeriti upravo na tu piramidu.
str. 241.
22 Walter Isaacson i Evan Thomas, The Wise Men, str. 289.
201
... /' istina će vas osloboditi
23 Merry i
Serge
tajna
Bromberger, Jean MonnetAnd The United States Of Europe, str.
123.
viada
42 Promotivni materijali, European-Atlantic Group, 6 Gertrude Street, Chelsea, London
24 Ernst H. van der Beugel, From Marshall Aid To Atlantic Partnership (Elsevier Publi­
SW10OJN.
shing, Amsterdam, New York, 1966.), str. 245.
43 Ondje gdje nakon osobnih imena stavljam izraz (TC) ili (CFR) to označava nekoga
25 Naveo James J. Drummey u The Establishment's Man (A Profile Of George Bush), (Ap-
tko jest član tih organizacija, ili je bio član, ili će to postati kasnije. Kao i u slučaju Bil­
pleton, Wisconsin, Western Islands, 1991.), str. 92.
derberške skupine, to nužno ne znači da svi ti ljudi znaju što se događa. Mnoge se od
26 Treason At Maastricht, str.
njih vjerojatno iskorištava bez njihova znanja. Prilično je jasno tko su osobe upućene u
52.
27 Više o toj temi u Treason At Maastricht, str. 118-125.
pravu strategiju.
28 Richard N. Gardner „The Hard Road To World Order", Foreign Affairs (časopis CFR-a),
44
od travnja 1974., str. 558-559.
king Press, New York, 1970.), str. 9.
29 Na mjestima gdje koristim izraz„Bil.", to se odnosi na ljude za koje se zna da prisu­
45
stvuju sastancima Bilderberške skupine. Neki su upoznati s pravim nakanama te skupi­
46 Navedeno u Trilateralism, str. 197.
ne, ali drugi im se pridružuju iz neznanja, te im Elita prodaje priču o tome da je Svjetska
47 Los Angeles Times (od 23. siječnja 1977.), str. 1.
Vlada vrlo dobra stvar. U slučajevima gdje su ljudi prisustvovali nizu sastanaka bilder-
48
bergera, ili su na položaju predsjednika ili sjede u upravnom odboru, oni znaju pravu
Of300 (America West Publishers, Bozeman, MT, SAD, 1992.), str. 15.
situaciju.
49 Gary Allen, The Rockefeller File (76 Press, Seal Beach, California, 1976.), str. 152.
30 Joseph Retinger, The European Continent? (Hodge, London, 1946.).
50 Poseban izvještaj Izvršne obavještajne revizije Global 2000: Blueprint For Genocide,
31 Ibid.
str. 16.
Treason At Maastricht,
33
Wall Street And The Rise Of Hitler, str. 39, i Trilateralism, The Trilateral Commission And
17.
The Elite Planning For World Management (uredila Holly Sklar, South End Press, Boston,
SAD, 1980.), str. 182.
34
Naveo dr. John Coleman u The Conspirators' Hierarchy: The Story Of The Committee
bal 2000 (Basil Blackwell Inc., New York, 1984.), str. 34- 35.
52 Tehnologija besplatne energije koristi snagu Zemljinog polja magnetske energije
i pretvara ga u iskoristivu toplinu i energiju. Brojne su njene inačice i sve su zataškane.
Trilateralism, str. 183.
Takva energija praktički ne stvara troškove i ne zahtijeva električne stupove ili nacional­
35 Trilateralism, str. 166-167.
36
Trilateralism, str. 78.
51 Julian L. Simon i Herman Kahn (urednici), The Resourceful Earth: A Response To Glo­
32
str.
Zbigniew Brzezinski, Between Two Ages: America's Role In The Technotronic Era (Vi­
nu elektroenergetsku mrežu. Vidi The Robots' Rebellion.
Washington Observer Newsletter (od 1. srpnja 1971.).
53 Pokret Svjetskih federalista ustanovila su 1947. godine dva stupa CFR-a: James P.
37 Kasnije Međunarodni institut za strateška pitanja. U tri godine, Fordova fondacija je
Warburg i Norman Cousins. Krilatica pokreta bila je „jedan svijet ili nijedan". Ujedinjeni
dala 150.000 dolara, {Trilateralism, str. 187.).
svjetski federalisti objedinjuju tri skupine: Svjetske federaliste, Studente federaliste i
38
Ujedinjene Amerikance za svjetsku vladu.
The World Order, Our Secret Rulers, str. 267.
39 The Sunday Times (od 17. prosinca 1995.), str. 1, odjeljak 3.
54 Jim MacNeil, Pieter Winsemius i Taizo Yakushiji, Beyond Interdependence: The Me­
40 John Smith je prisustvovao travanjskom susretu Bilderberške skupine 1986. u Gle-
shing Of The World's Economy And The Earth's Ecology (Oxford University Press, New York,
neaglesu u Škotskoj, pod predsjedanjem lorda Rolla od Ipsdena. Ondje su bili i David
1991.).
Steel, tadašnji vođa britanske Laburističke stranke; Denis Healey; lord Home; Garret Fit­
55
zgerald, irski premijer; lord Young, britanski državni tajnik za zapošljavanje; Malcolm
Toward A Sustainable Society (W. W. Norton, New York, 1991.), str. 3.
Rifkind, državni tajnik za Škotsku i kasnije ministar obrane i vanjskih poslova; Helmut
56 Iz govora Mihaela Gorbačova 1990. na moskovskoj „Konferenciji svjetskoga foru-
Lester R. Brown, State Of The World 1991: A WorldWatch Institute Report On Progress
Schmidt, bivši njemački kancelar [Helmut Kohl, sadašnji kancelar, također je bilder-
ma"gdje su se u siječnju 1990. okupili duhovni i politički vođe.
berger]; lord Boardman, direktor uprave banke National Westminster; Henry J. Heinz
57 „Gorbachev Turns Green", New York Times (od 14. kolovoza 1991.).
II, predsjednik tvrtke Heinz and Co; Paul R. Jolles, direktor Nestle S. A.; J o h n Sainsbury,
58
Navedeno u Posebnom izvještaju Izvršne obavještajne revizije Global 2000, Blue­
predsjednik javnog dioničkog društva J. Sainsbury pic; Conrad Black; Andrew Knight; i
print for Genocide, str. 3.
Paul A. Volcker, direktor američkih Federalnih rezervi, također jedan od čelnika CFR-a i
59 Ibid., str. 15.
Trilateralne komisije.
60 Sadašnji Svjetski fond za prirodu (World Wide Fund for Nature).
41
The Spotlight,
Special Report on
(ponovljeno izdanje, rujan 1991.).
the
Bilderberg
Group
and
the
Shadow
Government
61 Russell R. Ross, Cambodia: A Country Study (G. P. O., Washington, SAD, 1990.), str. 51.
62
Cambodia: A Country Study,
str. 46.
...
/ istina će vas osloboditi
63 U to vrijeme SAD nije imao diplomatske odnose s Kinom, a „veleposlanik" Bush je
ondje, zapravo, vodio američki Ured za vezu. Američko veleposlanstvo nije postojalo.
64 Posebni izvještaj Izvršne obavještajne revizije, str. 28-30.
65
66
Ibid.
Dr. Paul R. Ehrlich, The Population Bomb, 1. izdanje (Ballantine Books, New York,
1968.), Predgovor.
67 William Cooper, Behold A Pale Horse (Light Technology Publishing, Sedona, Arizona,
The Population Bomb, str. 88 i
135.
69 Profesorica Jacqueline Kasun, The War Against Population (Ignatius Press, San Fran­
cisco, 1988.), str. 200-201.
70
piramida moći
S
krovita mreža kontrole tek je fizička inačica višedimenzijskog zatvora unutar ko­
1991.), str. 71.
68
deveto poglavlje
Izvještaj iz Iron Mountaina o Mogućnosti i poželjnosti mira. Uz uvodni materijal
jeg je naša niža svijest, tijekom stotina tisuća godina, dosad bila zarobljena.
Oni na višim razinama Bratstva Elite-iluminata su, vjerujem, sredstva za mani­
pulaciju fizičkog svijeta od strane Zatvorskih Čuvara s Četvrte Dimenzije. Brojne
su poveznice između Elite-Bratstva i crne magije, a počnete li to prakticirati svijest
Leonarda C. Lewina (Pirate Press, Engleska).
vam vrlo lako može zaposjesti jedna krajnje negativna sila. Takvim se ceremonijama
71
i obredima mogu dozvati vrlo mračne i zlokobne energije koje mogu opsjednuti u
Prema predgovoru dokumenta kojeg sam nabavio, „John Doe" je profesor na je­
dnom velikom sveučilištu američkog Srednjeg zapada. Njegovo polje rada jedna je od
to uključene ljude. Većina Slobodnih zidara naučila je zazive tih ceremonija pa vrše
društvenih znanosti.
obrede i ne znajući s čime se poigravaju i što sebi privlače. Većina ih misli da su čla­
novi nekakvog gospodskoga kluba, ali takav je ritual osmišljen da bi privukao krajnje
negativne energije koje negativnim elementima s Četvrte Dimenzije omogućuju da
sudionike „opsjednu".
Kada sam govorio na duhovno-iscjeliteljskom sajmu u Birminghamu iznenadi­
lo me to što se sajam održava u glavnom slobodnozidarskom centru, u drugom po
veličini britanskom gradu. Slobodni zidari iznajmljuju dio tog kompleksa drugim
organizacijama kako bi zaradili novac. Bilo mi je jako drago jer sam tu temu mogao
proučavati u samom središtu jednog od najvećih centara Slobodnog zidarstva u Uje­
dinjenom Kraljevstvu. Šećući onuda, „slučajno" sam uspio zaviriti u unutrašnjost ne­
kih od hramova zatvorenih za javnost. Taj kompleks, pod nazivom Clarendon Suites,
izgrađen je praktički bez prozora, što ćete zamijetiti prođete li kroz glavni ulaz. To na
prikladan način simbolizira, kako mi se čini, zatiranje Svjetla. Ušao sam u hram tzv.
Kraljevskog svoda (Royal Arch), ogranka Slobodnog zidarstva gdje je javnosti zabra­
njen pristup, i nikad neću zaboraviti kako me zapahnula izuzetno negativna energija
čim sam prešao preko praga. Bog zna što su ondje radili da bi privukli toliku količinu
zloćudnosti! Ostao sam bez daha. A većina njihovih članova ne shvaćaju što čine.
Jednom kad se vibracijski uskladite s takvom vrstom energije ona vas može obuzeti
i vama upravljati, osobito ako ne razumijete u što se upuštate. I ne znajući, možete
postati umni robot Zatvorskih Čuvara. Tako se ljude hvata u stupicu i uvlači u mrežu.
Dakako, neće se to dogoditi svakom Slobodnom zidaru jer to ovisi o njegovim na­
kanama i njegovoj vlastitoj vibracijskoj frekvenciji u danom trenutku, ali se događa
onima čije je duševno stanje pogodno za takvu opsjednutost.
Slobodno zidarstvo, poput mreže Elite općenito, može manipulirati i zavarati
većinu svojih članova zato što je ustrojeno kao piramida. Pogledate li u bilo koju
organizaciju, od malih poduzeća do multinacionalnih korporacija, vidjet ćete istu
... / istina će vas osloboditi
piramida
moći
Svjetska Elita
Sliko 8
piramidnu strukturu. Na vrhu će biti vrlo malo ljudi koji znaju sve što se može znati
0 odnosnoj organizaciji, onome što ju pokreće, njene ciljeve i pravac kojim želi ići.
Spuštajući se od vrha nadolje, susrećete sve više ljudi koji o sveukupnoj slici sve ma­
nje znaju. Upoznati su samo sa svojom ulogom u organizaciji, a o drugima ne znaju
ništa. To je san snova svakog manipulatora a ujedno i sredstvo pomoću kojeg Elita
može kontrolirali tako velik broj ljudi i organizacija širom svijeta.
Većina onih koji rade na provedbi plana Novog Svjetskog Poretka ne znaju da to
čine. Zavjera ne bi ni mogla postojati kada bi svatko od uključenih za nju znao. Ma­
nipuliranje manipulatorima i nadziranje nadziratelja suštinski je važno za uspješnost
zavjere. Uzmimo, na primjer, ClA-u. Ona ima politiku „segmentiranja". Ili, jedno­
stavnije rečeno, metodu „upućenosti u najnužnije". Pri vrhu CIA-e su oni koji znaju
pravu narav njenog programa. Što niže silazimo, to su uposlenici CIA-e manje svjesni
šire slike. Unutar CIA-e ima mnogo onih koji svoje svakodnevne zadatke obavljaju
bez ikakvih skrivenih namjera, bezazleno. Oni misle da radeći u CIA-i služe svojoj ze­
mlji, Sjedinjenim Državama, i da tu nema ničega što bi bilo sporno, a kamoli opako.
Ali ne znaju kako su njihove zadaće povezane sa zadaćama drugih poput njih unutar
piramide te da cjelokupna slika nije nimalo dopadljiva. To znade samo šačica onih na
vrhu. Ehta na taj način kontrolira i manipulira. Svaki od različitih elemenata: Vijeće
za vanjske poslove, Slobodno zidarstvo itd. također su ustrojeni poput piramide te su
1 sami dio ogromne svjetske piramide s Elitom na vrhu. Ona može izgledali kao masa
nepovezanih organizacija i ljudi, ali njima upravlja središnja nadziruća sila koja tu
strukturu održava te ju objedinjuje zajedničkim ciljevima i politikom (slika 8).
206
Na samom vrhu tog svjetskoga carstva je Elita a ona je, uvjeren sam, čvrsto ispre­
pletena sa sviješću Zatvorskih Čuvara s Četvrte Dimenzije koja odlučuje o politici i
nadzire njenu provedbu. Ne znam kako je točno moć ondje raspoređena, ali pouzda­
no znam kako su uključeni barem neki od tih elemenata. Smatram da su na najvišim
razinama Svjetske Elite ljudi iz sjene, javnosti nepoznati. Rekao bih da je sila koja stoji
iza dinastije Rothschild baš tamo gore, ali ne vjerujem da su na samome vrhu. I oni
dobivaju naredbe od nekoga drugoga, a možda je u hijerarhiji Habsburška dinastija
iznad njih. Moć Elite proizlazi iz njihove zloporabe ezoterijskog znanja i svjesne po­
vezanosti s njihovim „bogovima" - Zatvorskim Čuvarima. Možda nitko od onih koje
spominjem u ovoj knjizi nije na toj razini. Ljudi poput Henryja Kissingera poslušnici
su i savršena potrkala, mada vrlo moćna potrkala. Mnogi drugi bit će iskorišteni bez
njihova znanja, ili potpunog znanja, o tome čega su dio. Navest ću imena pijuna, po­
trkala i savršenih potrkala te male skupine ljudi koju nazivam Super Elitom, Crnim
Čarobnjacima. To su nadziratelji kulta Svevidećeg Oka, tj. sile koja stoji iza Svjetske
Elite i onih koji manipulacijama rade na uspostavi Novog Svjetskog Poretka. Neki
istraživači vjeruju da su na vrhu Piramide Rothschildi (osobno u to ne vjerujem) a da
je ispod njih Vijeće trinaestorice, Vijeće tridesetitrojice, a zatim Komitet 300, znan i
pod imenom Olimpijci. 1
U cjelini, Svjetska Elita je skupina ljudi odabranih i upućenih u više, a ponekad i
najviše razine znanja unutar čitavog sustava čovječanstva. I dok danas rade na tome
da ubrzaju stvaranje Novog Svjetskog Poretka, ujedno traže druge za koje procjenju­
ju da su pravoga kalibra. Zatim, kada aktualno osoblje ode u „mirovinu" ili umre,
uzde zavjere predaju se sljedećem naraštaju Elite, baš kao što je Averella Harrimana
u njegovoj ulozi zamijenio Henry Kissinger. Na isti se način Umberto Agnelli (Bil.)
priprema zamijeniti svog ostarjelog oca Giovannija Agnellija u Elitinoj hijerarhiji.
Dakle, iako se „oni" - stvarno osoblje -tijekom mnogih naraštaja mijenjaju, program
po kojem rade ostaje u suštini isti. To je poput predaje palice u trci štafeta i, zbog
prirode obiteljskog ustroja velikog dijela Ehte, palica se često predaje kroz mnoge
naraštaje određenih obitelji. To ćemo lakše shvatiti znamo li da roditelji djecu počnu
indoktrinirati u najranijoj mogućoj dobi te ih kasnije uvode u ista ona tajna društva i
obrede koji ih usklađuju s vibracijom Zatvorskih Čuvara.
Iluminati
Naravno da baš svaki član nekog tajnog društva ili neke druge organizacije koje navo­
dim nije dio Elite. Postoji razlika između Slobodnog zidarstva i onoga što ću nazvati
»Prosvijetljeno" Slobodno zidarstvo, onih dijelova Reda u koje su ubačeni agenti Iluniinata. Riječ Iluminati - „oni koji su prosvijetljeni" - datira još iz drevnoga svijeta.
To je skrovita sila koja je stvorila ili preuzela skupine i organizacije preko kojih svijet
usmjerava u željenom pravcu. Najjače oružje Iluminata napredno je ezoterijsko zna-
/
istina
ce
vas
osloboditi
nje koje se prenosi kroz inicijacijske obrede te zloporaba ili krivo korištenje tog zna­
nja. Najočitiji izraz takve prosvjećenosti bili su Bavarski iluminati koje je u svibnju
1776. službeno ustanovio njemački profesor Adam Weishaupt, a kontrolira ih dina­
stija Rothschild, bankari koji su financirali bezbrojne revolucije i ratove. Upravo se
Weishaupt iz svoga krila Iluminata ubacio u Slobodno zidarstvo i stao mu na čelo.
Weishaupt je obučavan kao jezuit, što je skraćeni izraz za „Isusovo društvo". Osni­
vač jezuita, Španjolac Ignatius Loyola osnovao je tajno društvo unutar tog po svemu
sudeći katoličkog reda, a inicijati su se zvali «Alumbrados", što znači „prosvijećeni"
„obasjani". Uslijedio je sukob između jezuitskog „prosvjetljenja" i Weishauptove nje­
mačke verzije, a bitke je uglavnom dobivala Weishauptova struja iako je jezuitska
mreža još uvijek, u velikoj mjeri, dio Elite. U svojim Iluminatima Weishaupt je stvo­
rio 13 stupnjeva inicijacije, a ključne figure trebale su biti u najviših devet stupnjeva.
Iluminati su također ustrojeni po načelu piramide. Članovima su dana posebna iluminatska imena, nadahnuta drevnim Rimom i Grčkom. Weishaupt se nazivao Spartakom. Ti su ljudi postajali članovi drugih tajnih društava poput Slobodnih zidara
koje su „prosvijetlili"; nakon njihova preuzimanja, njima bi se poslužili da destabili­
ziraju države i poguraju Novi Svjetski Poredak. Isto su, u korist Elite, činili u vladama,
bankarstvu, trgovini, vojsci i medijima.
Imamo, dakle, Slobodno zidarstvo i Prosvijetljeno Slobodno zidarstvo. Ovo prvo
vrši manipulacije na jednoj razini, ali i njime manipulira druga skrivena sila, Ilu­
minati, koji pak služe svojoj Svjetskoj Eliti. Postoje organizacije unutar organizacija
(recimo, mreža Slobodnog zidarstva unutar vlasti neke države) i druga organizacija
unutar tih organizacija (članovi Iluminata unutar Slobodnih zidara). Taj prosvijetlje­
ni oblik Slobodnog zidarstva postao je poznat pod nazivom Lože velikog orijenta.
Slijedio je preinačenu hegelijansku tradiciju infiltracije unutar dvije krajnosti te izazi­
vanja njihovog sukoba da bi se proizvela željena promjena. Služeći se tim metodama,
takvi Slobodni zidari zavjetovali su se da će svrgavati vladavinu monarhija, podrivati
vjeru u Boga, stali na kraj domoljublju i nacionalnim državama, ukinuti vlasništvo
nad imovinom i srušiti tradicionalni društveni poredak.
Crno plemstvo
Unutar Svjetske Elite Iluminati su međusobno povezani s takozvanim Crnim plem­
stvom, drevnom grupacijom „onih što imaju plavu krv". Baza mu je u Italiji, ugla­
vnom u Veneciji i Đenovi. Obojica, i John Cabot (pravim imenom Giovanni Cabotto)
i Kristofor Kolumbo živjeli su u Đenovi prije no što su, u razmaku od četiri godine,
„otkrili" različite dijelove Amerike. Deseci istraživača danas tvrde da jedan drugi Gi­
ovanni dolazi iz jedne od obitelji Crnog plemstva. To je Giovanni Agnelli, dugogo­
dišnji direktor automobilske kompanije Fiat sve do 1996. i jedan od vodećih bilderbergera. Italijom vlada obitelj Agnelli te se, samo napola šaljivo, priča da se glavna
odgovornost talijanskog premijera sastoji u „laštenju kvake na Agnellijevim vrati­
ma".2 Agnelli je imao medijski dobro popraćen odnos s Pamelom Churchill, Winsto-
208
piramida
moći
novom snahom, prije nego što se udala za... Averella Harrimana. Ona je bila glavna
skupljačica novčanih sredstava za Billa Clintona te je postala američka veleposlanica
u Parizu. Obitelj Agnelli bila je vrlo prisna s Mussolinijem, a Giovannijevog djeda
taj fašistički vođa učinio je doživotnim senatorom. Neke obitelji Crnog plemstva u
Veneciji i Rimu tvrde da potječu od rimskoga cara Justinijana, čovjeka koji je 553.
godine navodno izbacio dijelove teksta iz biblijskih spisa u kojima se spominje rein­
karnacija. Oni se žele vratiti u sustav kojeg je simboliziralo Rimsko carstvo i jedna
su od značajnijih sila unutar Svjetske Elite. Ta „plemićka" loza datira, čini se, barem
iz desetog stoljeća, a vjerojatno iz još ranijeg doba. Djelomično se pojavila tijekom
sukoba Guelfa i Ghibelina u Italiji u dvanaestom i trinaestom stoljeću.
Guelf dolazi od 'Weif, njemačkog kraljevića koji se borio za prevlast u Svetom
Rimskom Carstvu, a Ghibelin dolazi od naziva zamka njihovih protivnika, obitelji
Hohenstaufen. Guelfi su podupirali papu, a Ghibelini su podržavali vladavinu obitelji
Hohenstaufen. Uslijedio je veliki sukob u kojem su na kraju pobijedili Guelfi. Guel­
fi (Crno plemstvo) su postali iznimno bogati jer su kasnije kontrolirali bankarstvo
i međunarodnu trgovinu. Uspostavili su velika financijska središta u Lombardiji i
tom su scenom dominirali u tolikoj mjeri da je Lombard postalo ime koje se daje
svim talijanskim bankarima u Firenci, Đenovi, Veneciji i Milanu. Naposljetku su svoj
utjecaj proširili na sjever prema Hamburgu, Amsterdamu i Londonu. Danas Crno
plemstvo kontrolira i financijske centre u Švicarskoj gdje se, pod plaštem švicarskog
ugleda, pere novac stečen trgovinom drogom i drugim nezakonitim aktivnostima.
Crno plemstvo bilo je pokretač trgovine robljem kojom su se obogatile mnoge vo­
deće američke i britanske obitelji te je stajalo iza Narančastog reda koji je postavio
Vilima Granskog na britansko prijestolje, što je dovelo do osnivanja Engleske banke
i Državnog Duga. U novije vrijeme, Narančasti red stoji iza protestantskoga krila u
sukobu u Sjevernoj Irskoj.
U Crno plemstvo spada, ili je s njime barem povezana, nizozemska kraljevska obi­
telj princa Bernharda, jednog od osnivača Bilderberške skupine. Njene veze sežu sve
do Londona i britanskih obitelji iz „establišmenta" i stare aristokracije te nove „nov­
čane" aristokracije. Tu su i članovi europskih obitelji plave krvi koji su blisko poveza­
ni s britanskom kraljevskom obitelji. Na susretima bilderbergera često se pojavljuju
švedska, nizozemska i španjolska kraljevska obitelj. U Ujedinjenom Kraljevstvu sa­
stancima Bilderberške skupine prisustvuju princ Philip i princ Charles, a kraljica Eli­
zabeta II spominje se kao članica Komiteta 3Ö0.3 Istraživači koji su proučavali Crno
plemstvo smatraju da je na toj razini britanska kraljevska obitelj podčinjena talijan­
skim članovima koji podrijetlo vuku od prvotnih Guelfa te iz još ranijih vremena.
Mislim da žestoki osobni napadi na princa Charlesa i prisluškivani telefonski razgo­
vori objavljeni u javnosti, koji su mu nanijeli popriličnu štetu, nisu slučajnost. Je li to
dio koordinirane kampanje da ga se ocrni? Je li on buntovnik kojeg oni žele uništiti?
Vrlo lako moguće. Charles i njegov brat Andrew odbili su ponudu da postanu Slobo­
dni zidari, čija organizacija ima dugogodišnje bliske veze s britanskom monarhijom.
/ istina će vas osloboditi
piramida
moći
druge. Na svakoj sljedećoj stepenici inicijatu se otkriva sve više znanja o pravoj naravi
Slobodnog zidarstva i njegovoj pravoj strategiji. U usporedbi sa Slobodnim zidarima
najniže tri razine (u smislu primljenoga znanja), oni koji su dostigli 33. stupanj kao
da dolaze s nekog drugog planeta. Joseph Smith, „prorok" koji je osnovao grozomor­
nu Mormonsku „crkvu", bio je Slobodni zidar 33. stupnja. Ljudi koji odlaze u lokalnu
slobodnozidarsku ložu u vašem mjestu ili gradu nemaju pojma za što se njihova or­
ganizacija koristi. Da bi se plan ostvario mora ih se držati u mraku, tj. neznanju, što
se najbolje postiže primjenom tih razdvojenih razina upućenosti. Jedino oni koje se
smatra da su „prihvatljivi" napreduju do viših razina na kojima mogu saznati o čemu
se doista radi. Velika većina Slobodnih zidara nalaze se na najniže tri razine. Oni su
topovsko meso i fasada. Između 4. i 33. stupnja nalazimo „čestite" osobe od utjecaja u
društvu, među kojima su i predsjednici država. Zatim imamo razine Iluminata, koje
nećete susresti ni u jednom vodiču o Slobodnom zidarstvu. To su ljudi koji doista
drže konce u rukama i agenti su kulta Svevidećeg Oka. Svjetsko Slobodno zidarstvo
ogromna je piramida manipulacije.
Slika 9
Nastojeći nametnuti svoju globalnu tiraniju, Iluminati/Crno plemstvo/Svjetska Elita
koriste mnoge tajne i manje tajne organizacije, od kojih je najprisutnija i sveprožimajuća Slobodno zidarstvo. Prosvijećeno Slobodno zidarstvo prva je razina ispod Iluminata/Crnog plemstva, a njegove ćete članove pronaći uključene u sve organizacije u
mreži koju sam opisao u posljednjem poglavlju: Kraljevski institut za međunarodne
odnose, Vijeće za vanjske poslove, Bilderberšku skupinu, a tu su i pripadnici raznih
bratstava, njihovih istomišljenika.
Slobodno zidarstvo
Golema većina Slobodnih zidara u svijetu nikada ne prijeđe donje tri stupanjske ra­
zine (Slika 9). Ali iznad njih je drugih trideset viših razina u Škotskom obredu Slobo­
dnog zidarstva, koja svoje nadahnuće duguje drevnim Vitezovima templarima. Čak
ni 33. stupanj ne predstavlja sam vrh jer slobodnozidarske razine postoje i iznad nje­
ga, a 33. stupanj neslužbeno se dijeli na dvije struje, od kojih jedna zna daleko više od
No, stvari nisu uvijek bile takve. Kažu da je Slobodno zidarstvo nekoć bilo druš­
tvo isključivo onih koji su radili kao klesari i graditelji na crkvama i katedralama.
Tada se zvalo Zidarstvo (masonstvo). Njihove su lože bile, kao što tvrde neki po­
vjesničari, poput trgovinskih organizacija, a tajnošću i obredima svoju su profesiju
nastojali zaštititi od nekvalificiranih pridošlica. Većinu poslova masonima je priba­
vljala Katolička crkva kojom se upravljalo iz Rima. Crkva je svojim neizmjernim bo­
gatstvom, većinom stečenim (izravno ili neizravno) pljačkom, plaćala za izgradnju
veličanstvenih katedrala o kojima je dohodak zidara uglavnom ovisio. No, velika ih
je nevolja snašla kada je 1534. Henrik VIII raskinuo odnose s Rimom i oformio vla­
stitu Englesku crkvu nakon što mu papa nije odobrio razvod. Taj je događaj imao
mnogostruke posljedice po budućnost (vidi Pobunu robota) i uzrokovao otkazivanje
broj ih zidarskih poslova. Ne samo da nije nastavio raditi na programima izgradnje
pod okriljem Rima, Henrik je pljačkao samostane i sve čega se mogao dočepati. Za­
pravo je bio u bankrotu, a morao je namaknuti sredstva za brojne ratove koje je vodio.
Jedna od njegovih meta bila su sredstva „bratovština, bratstava i cehova". Zidarska
su društva propadala što zbog te kraljevske otimačine što zbog beznadnog manjka
posla za njihove članove. Mnoge su lože nestajale, zajedno sa svojim drevnim arhi­
vima, pa se o njihovoj pravoj povijesti malo toga zna. Lože (ogranci) koje su opstale
u tome su uspjele jer su u svoje redove primale ljude koji nisu bili klesari, barem je
tako zabilježeno u povijesnim knjigama. Te pridošlice - poslovni ljudi, trgovci, ze­
mljoposjednici i aristokracija - zvali su se „spekulativni" zidari te su uskoro daleko
brojčano nadmašili prvobitne članove. To su se Vitezovi templari/Iluminati očitovali
na javnoj pozornici pod krinkom Slobodnog zidarstva. Prva zabilježena inicijacija
nekog spekulativnog zidara u Engleskoj obavljena je 1646. kada je Elias Ashmole
(nemojte mu ime izgovarati prebrzo) pridružio loži u Warrington. Bio je astrolog,
a ezoterijsko znanje doista će postati važan dio novog Zidarstva na višim razinama
/
istina
će
vas
osloboditi
inicijacije. Zidarstvo je postalo Slobodno zidarstvo, a tijekom godina jedina preostala
veza s klesarima bile su simboličke parafernalije i nazivi pojedinih razina incijacije
kao što su šegrt, pomoćnik i glavni zidar. Radni alat klesara - kutomjer, kompasi,
libela, olovnica, baždarska mjera, drveni čekić i dlijeto - još uvijek se rabi u čudnim
ceremonijama i obredima, dok je pregača Slobodnih zidara još jedan podsjetnik na
klesare. Ali Slobodno zidarstvo sada je imalo sasvim drukčije ciljeve.
Tijekom obreda koje su uveli osnivači novog Slobodnog zidarstva, inicijalima golih
grudiju stavljao se povez preko očiju, omča oko vrata, a uza srce se prislanjao bodež.
Morali su se zakleti da će služiti Redu i čuvati njegove tajne, uz prijetnju groteskne
obredne smrti. Kazna za odavanje tajni Drugog stupnja (Zidar pomoćnik) bila je ova:
„Rasparat će mi se lijeva strana prsa, iščupati odande srce i bacit će se proždrljivim
pticama u zraku ili halapljivim zvijerima na kopnu kao plijen". Na Trećem stupnju
(Glavni zidar), značilo je to da „ću biti rastrgan na dva dijela, moja će utroba biti
sažgana, a pepeo razasut preko lica Zemlje i odnesen snagom četiri vjetra nebeska,
da u glavama ljudi, a posebno Glavnih zidara, ne ostane ni trunka sjećanja na tako
kukavnog bijednika".1 Dražesno. Takve vrste obreda prizivaju zlokobne energije. U
javnosti se istovremeno tvrdi da je Slobodno zidarstvo škola ćudoređa te da govori o
bratstvu i „bratskoj ljubavi"! Javni apologete Slobodnog zidarstva reći će vam da su ti
obredi samo simbolični, ali pregršt je dokaza da tako ne misle svi. Jedan od onih koji
zasigurno nije tako mislio bio je Slobodni zidar poznat pod imenom Jack Trbosjek.
Čvrste spone lojalnosti (i straha, kada je potrebno) usađene u članove jamče da će se
vrlo malo njih usuditi odavati tajne, čak i nakon napuštanja ceha. Uostalom, mada
ljudi mogu prestati plaćati članarinu ili prestati dolaziti u ložu, prisege i dalje vrijede.
Ne postoji mehanizam pomoću kojega neki mason, jednom kad je već iniciran, pri­
segu može raskinuti.
Takve su prisege osmišljene s ciljem usadivanja straha i nametanja kontrole. One
nisu bile dio obreda klesara, kao što dokazuju njihovi malobrojni preostali pravilnici,
takozvani „Gotički statuti". U ta vremena kazna za otkrivanje tajni bila je izbacivanje
iz lože. Jamačno je to mnogo bolje od toga da vam utrobu spale do pepela. Obredi i
prisege Slobodnog zidarstva temelje se na jednoj izmišljotini iz osamnaestog stoljeća
- slobodnozidarskoj priči o Hiramu Abifu. Prema toj slobodnozidarskoj izmišljoti­
ni, Hiram Abif je bio arhitekt Salomonovog biblijskog hrama. U Gotičkim statutima
klesara takva se osoba uopće ne spominje, no bez obzira na to postao je mučeničkom
figurom Slobodnih zidara. U toj se bajci kaže da je Hiram odbio odati tajne trojici
kolega zidara oboružanih zidarskim alatom. Budući da im tajne nije htio otkriti, oni
su ga, kako u tom mitu stoji, ubili, a nakon njegova nestanka kralj Salomon je naredio
da se za njim organizira potraga. Hiramovo tijelo je nađeno „nedolično zakopano
te je ponovno zakopan uz „sav pijetet i poštovanje". Salomon je naložio da se odgo­
vorne za to ubojstvo smakne, a u nekim verzijama priče su ubojice (Jubela, Jubelo
i Jubelum) bili toliko izjedani grižnjom savjesti da su sami tražili da ih se usmrti.
Jubela je zatražio da mu se prereze grkljan i iščupa jezik; Jubelo je odabrao da mu se
212
piramida
moći
razreze lijevi dio prsa a srce baci strvinarima; dok je Jubelum bio taj koji je tražio da
nui utroba bude sažgana a pepeo prosut, da ga rasprše četiri vjetra nebeska. Sada vi­
dimo odakle potječu obredi i zaldetve Slobodnih zidara. Njihovi se obredi naslanjaju
na priču o Hiramu Abifu i njegovoj smrti, te si razdrljuju prsa i zavrnutih nogavica
5
ogoljuju koljena.
Priča o Hiramu Abifu je maštarija. Slobodnozidarski kontrolori misli udarili su na
sva zvona o davnašnjoj povezanosti sa zdanjem Hrama kralja Salomona u Jeruzale­
mu. Trude se proturiti sliku o Hramu kao o masonskom Vatikanu, u najmanju ruku.
Ali Biblija iz koje je preuzet Hiramov lik opisuje sasvim drugačijeg čovjeka. Kao prvo,
zvao se samo Hiram. Nastavak „Abif" dodali su tvorci masonskog mita. Mogli bismo
reći da Abif predstavlja „lagani" otklon od istine. A što Biblija kaže o tom čovjeku?
Navodi li da je on bio „najvještiji zidar na Zemlji", kao što tvrde Slobodni zidari? Ne
baš. U njoj se kaže da nije bio niti zidar niti arhitekt, već da je radio s mjedi. Prema
Knjizi kraljeva, doputovao je iz Tira nakon što je Hram već bio sagrađen. U Knjizi
ljetopisa stoji da je stigao prije negoli je Hram izgrađen te da je izrađivao metalne
ukrase. Ukoliko je i bio verziran u oblikovanju kamena, odnosilo se to na ukrašavanje
a ne na gradnju. U Bibliji postoji i jedan drugi Hiram, kralj Tira, ali to nije ta osoba.
No, Slobodno zidarstvo visoko ga poštuje zato što je Salomonu navodno dopremio
libanonsku cedrovinu za gradnju Hrama. Što je još jedan kamen spoticanja. U Bibliji
piše da je Hram izgrađen uglavnom od drveta te da nije bio veći od današnje crkvene
dvorane (10 puta 30 metara). Od svih mogućih majstora najmanje su trebali klesare
i arhitekte. Premda je priča o Hiramu Abifu besmislica, moguće je da motiv potječe
iz drevnog Egipta kada je kralj Seqenenre ubijen zato što je odbio otkriti najtajnije
ezoterijsko znanje jednom od suparnika. U tom slučaju, ovo je daljnja potvrda da ista
struja znanja i manipulacija seže od davnina do suvremenog Slobodnog zidarstva i
današnjeg svijeta. Dojma sam da su silu koja se pojavila u vidu Slobodnog zidarstva
predstavljali, a predstavljaju je još uvijek, Vitezovi templari koji su do tada djelovali u
ilegali, nakon čistke koju je proveo papa. Piramidni ustroj omogućuje Eliti, manjini
s vrha Slobodnog zidarstva, da kontrolira većinu pomoću obmana i držanja ljudi u
spoznajnom mraku. U Protokolima Iluminata, otkrivenim u pretprošlom stoljeću,
ipak je - bez obzira na moguća sporenja o njihovom podrijetlu - sjajno opisano kako
se Slobodnim zidarima manipulira:
„Stvorit ćemo i umnožiti slobodnozidarske lože u svim zemljama svijeta, primiti
u njih sve koji bi mogli postati ili već jesu istaknuti u javnom djelovanju jer će
nam te lože biti glavni izvor podatka i sredstvo utjecaja. Sve te lože okupit ćemo
pod jednom središnjom upravom [lluminati], poznatom isključivo nama, koja će
svima drugima biti posve nepoznata, a bit će sastavljena od naših učenih starje­
šina ... U tim ćemo ložama povezati sve revolucionarne i liberalne elemente. Činit
će ih sve razine društva. Bit ćemo upućeni u najtajnije političke spletke te ćemo
ih usmjeravati po želji, od prvoga dana njihova nastanka. Među članovima loža
213
.
/' istina
će
vas
piramida
osloboditi
bit će gotovo svi agenti međunarodne i nacionalne policije jer njihova je služba
nama nezamjenjiva, s obzirom na to da policija ne samo da može koristiti vlastite
konkretne mjere protiv neposlušnih, već može prikrivati naše aktivnosti i pružati
izlike za izbijanje nezadovoljstva..."
Protokol 15
Protokoli opisuju Slobodne zidare na nižim stupnjevima - veliku većinu - kao dio
„paradne vojske" čija je jedina svrha da „bacaju prašinu u oči svojih bližnjih". Svatko
svakim manipulira. Ukoliko ne znamo ništa o povezanosti ljudi na vlasti s tajnim
društvima, odnosno o vezama ljudi zaposlenih u institucijama nadzora - bila to poli­
cija, političari, liječnici, vojni časnici, urednici i novinari ili državni službenici - i uko­
liko ne znamo što njihovo tajno društvo doista zastupa, kako uopće možemo znati po
kojem planu rade oni koji upravljaju nekom zemljom ili zajednicom?
U takvim obredima i ceremonijama ti se ljudi zavjetuju na posvemašnju odanost
svom tajnom društvu. Što se, dakle, događa s njihovom odanošću javnosti kojoj bi
trebali, budući da su izabrani ili imenovani, služiti? Sve dok ljudi u tajnim društvima
budu postavljani na takve kontrolne i utjecajne položaje bez ikakve obaveze da na­
vedu kojih su društava članovi, cjelokupni je sustav izložen neviđenoj korupciji. Što
se upravo i događa. Sustav je neviđeno korumpiran. Naravno, nisu korumpirani svi
članovi, većina nije. Ali za strahovit utjecaj na društvo ne treba vam mnogo ljudi.
Čim Slobodni zidari zauzmu rukovodeće položaje, gdje mogu odlučivati koji će
ljudi biti primljeni ili promaknuti u nekoj organizaciji, možete poduzeti korake da
vaši kolege Slobodni zidari dođu na ključne položaje moći. Dok štafetna palica pre­
lazi iz ruke u ruku, jedan naraštaj Slobodnih zidara slijedi za drugim. Kada to posti­
gnete, organizacije ili države možete voditi gotovo kako vam se prohtije. Ili možete
voditi svijet. Slobodni zidari također se obvezuju da će se u nevolji međusobno po­
magati. To zvuči jako simpatično, ali što je s onima koji nisu dio kluba, sa „svjetinom,
kako nas nazivaju? Znači li to da nas, kada se obratimo nekom Slobodnom zidaru na
vlasti, on neće naročito pomno saslušati? Barem u većem broju slučajeva odgovor je
zasigurno: „Da". Slobodni zidari imaju niz znakova i riječi koji im omogućuju da se
međusobno prepoznaju, uključujući ono smiješno rukovanje. Među njima su i slobodnozidarski znak za „nedaću i jad" (tj. 'Izbavi me iz nevolje), čija je verbalna verzija:
„Hoće li itko pomoći udovičinu sinu?" Udovičin sin je Hiram Abif.
Ti znakovi i signali vrlo dobro dođu ako vas uhite slobodnozidarski policajci ili
ako se morate pojaviti na sudu kojim predsjeda slobodnozidarski sudac. Naravno da
se stvari ne odvijaju uvijek tako, ali zavaravamo se ako mislimo da toga nema. Poli­
tička volja da se vlasti pozabave s tom opasnom nepravdom jednostavno ne postoji,
bilo zato što su ti političari (iz svih stranaka) i sami Slobodni zidari ili su sa širom
mrežom povezani - ili zato što se boje nešto poduzeti jer njihov položaj ovisi o tome
da ne uznemiruju elite iz tajnih društava. Neki od vodećih političara visoko su ran­
girani Slobodni zidari. Lord Palmerston, britanski premijer u doba Opijumskih ratova
moći
uperenih protiv Kine, bio je Velilo patrijarh unutar verzije tog reda koji uključuje Ložu
Velikog orijenta [IluminatiJ. Bivši francuski predsjednik Francois Mitterand (Kom.
6
300) također je bio Veliki patrijarh Velikog orijenta.
Većina imena koje sam spomenuo u ovoj knjizi, oni koji su povezani s Trilateralnom
komisijom, Vijećem za vanjske poslove, Bilderberškom skupinom i sličnim organiza­
cijama također su Slobodni zidari ili članovi s njima povezanih tajnih društava. Ah
svi oni odgovaraju istom gospodaru - Svjetskoj Eliti. U većini zemalja postoje elitne
slobodnozidarske „ćelije" koje su osobito moćne i možda nepoznate čak i nekim visokorangiranim Slobodnim zidarima. Postoji mnogo ćelija povezanih s onim oblicima
Slobodnog zidarstva kojima upravljaju Iluminad, a to su Lože Velikog orijenta. Fran­
cusku revoluciju djelomično je iznjedrila i koordinirala Loža Velikog orijenta u Parizu.
U Britaniji imamo, prema nekim izvorima, elitnu ćeliju pod imenom Salonski klub
(Parlour Club) te europsku elitnu skupinu nazvanu Klub Otočja (Club of the Isles). 7
U SAD-u imaju Društvo lubanje i kostiju koje je čvrsto povezano sa Slobodnim zidar­
stvom, kao što je to i Narančasti red koji je duboko upleten u sukobe u Sjevernoj Irskoj.
Okrugli stol je osmišljen u skladu sa slobodnozidarskim načelima i uklapa se u mrežu.
Zloglasni Malteški vitezovi još su jedna elitna organizacija koja svoje tajne aktivnosti
koordinira s Prosvijećenim Slobodnim zidarstvom te ima ogroman utjecaj unutar tog
sustava. Njen službeni čelnik je papa! Najpoznatija od elitnih ćelija Slobodnog zidar­
stva je Loža Propaganda Masónica Due (P2) sa sjedištem u Italiji, ali djeluje i u drugim
zemljama. Kada je to razotkriveno, došlo je do jednog od najvećih političkih skandala
u povijesti. Zavirimo li u pozadinu Lože P2 postat će vam jasnije kako te elitne slobo­
dnozidarske ćelije djeluju u zemljama diljem svijeta i kojim se metodama služe.
Propaganda Masónica Due (P2)
Loža P2 iz Rima osnovna je 1877. za one Slobodne zidare koji su posjećivali glavni
grad iz drugih dijelova Italije. Sredinom 1960-ih imala je samo četrnaest članova, ali
postala je zapažena u svijetu kada ju je „preustrojio" Licio Gelli na zahtjev Velikog
majstora Italije Lina Salvinija. Čim je Gelli preuzeo vlast broj članova u Loži P2 za ne­
koliko se godina popeo na gotovo tisuću, iako je on skoro sigurno bio sredstvo drugih
sila iza P2 koje su kontrolu vršile tajno. Neki istraživači smatraju da tu skrovitu kon­
trolu provodi Alpska slobodnozidarska loža iz Švicarske medu čijim su članovima
Henry Kissinger i osnivač Rimskoga kluba Aurelio Peccei (Bil). Drugi kažu da je on
bio samo „posrednik" između P2 i njezinih stvarnih kontrolora, bankarskih interesa
iz dinastije Rothschild. Inicijacijski obredi P2 održavali su se u njenom sjedištu u ho­
telu Excelsior pod nadzorom bivšeg Velikog majstora Italije Giordana Gamberinija,
ali ime koje se najčešće povezuje s P2 je Gelli.
Gelli je bio fašist i podupirao je Mussolinija za Drugog svjetskog rata te je pripo­
mogao da se organizira tzv. „tajni prolaz" kojim se izvlačilo naciste kada su Njemačku
napali Saveznici. Nekoliko godina kasnije, kada je na vidjelo izašao njegov socijalni
milje, pobjegao je u Argentinu gdje je stekao mnogo prijatelja iz sfere politike, uklju-
/ istina ce vas osioooaiti
ćiijući diktatora Juana Perona (kojem je postao ekonomski savjetnik) i Josea Lopeza
Regu, čovjeka odgovornog za osnivanje eskadrona smrti pod nazivom „Trostruko A"
koji su ubili tisuće ljudi. Rega je zarađivao izdašne svote novca krijumčareći kokain u
Sjedinjene Države. Kada je Peron došao iz progonstva da po drugi put preuzme vlast,
Gelliju se javno zahvaljivao klečeći. Nakon rata mnogi su nacisti pobjegli u južnu
Ameriku, a P2 je blisko povezana s organizacijom nazvanom Nacistička internacionala. Kao predani fašist, Gelli se u tom društvu osjećao kao kod kuće. Upravo je on
pomogao mnogim nacistima, kao stoje Claus Barbie, da pobjegnu u južnu Ameriku
(koja je postala nešto veća verzija Njemačke kakva je bila pod Hitlerom). Gelli je
bio blizak s nacističkim diktatorom u Nikaragvi Somozom, a također je bio povezan
s nacističkom paravojnom organizacijom koja je djelovala u Italiji pod nazivom U
Gladio (paravan CIA-e).
Gelli se sredinom 1960-ih vratio u Italiju kao argentinski počasni konzul. Oko sebe
je izgradio mrežu kontakata, ljudi na visokim položajima, nakon što je 1965. postao
Slobodni zidar Velikog orijenta. Pri tome mu je pomoglo njegovo članstvo u Malte­
škim vitezovima, čime mu je omogućen pristup najvišim razinama Vatikana, što će
on i P2 vrlo uspješno iskoristiti. Gellijevi prijatelji iz američke Republikanske stran­
ke pozvali su ga na inauguraciju predsjednika Reagana. (Reagan će kasnije položiti
vijenac na grobove SS jurišnika tijekom ceremonija 40. obljetnice Drugog svjetskog
rata, čija je upečatljiva simbolika savršeno odgovarala nacističkom mentalitetu CIA-e
i Svjetske Elite, pravim kontrolorima P2.) Gelli je, osim toga, prisustvovao inaugura­
cijama predsjednika Čartera i Forda, te je sebe nazivao prijateljem Georgea Busha.
U srpnju 1981. Gelli)eva je kći zaustavljena u rimskoj zračnoj luci te su zaplijenjeni
dokumenti iz skrivenog pretinca njenog kovčega. Bile su to kopije američkog doku­
menta pod nazivom Dodatak B (Supplement B ) . Radilo se o dodatku američkom
terenskom vojnom priručniku FM 30-31 s datumom 18. ožujka 1970. i potpisom ge­
nerala VVestmorelanda. U njemu se opisuje kako se neku državu može destabilizirati
ubacivanjem kontrolnih organizacija i korištenjem agenata provokatora. 8 Upravo to
su radili Gelli i njegovi kontrolori.
Gelli je uspješno radio na tome da talijansko Slobodno zidarstvo bude službeno
priznato od strane središnje masonske organizacije, Ujedinjene Velike lože iz Lon­
dona. Talijansko Slobodno zidarstvo ima dugu tradiciju kontroverzi i miješanja u
politiku. Zabranio ga je Mussollini, kao što je njemačke Slobodne zidare zabranio
Hitler, a jedan od važnijih razloga bio je taj što su tajna društva obojici pomogla da
dođu na vlast, pa su bili svjesni toga koliki utjecaj takva društva imaju. Nakon rata
američki OSS, preteča CIA-e, izvršio je pritisak na očajne talijanske vlasti da dopuste
Slobodnom zidarstvu povratak u zakonske okvire, a Matična loža iz Londona udije­
lila mu je službeno priznanje. Učinivši to, službeno su priznali organizaciju najtješnje
povezanu s mafijom. Te veze potječu još od „Carbonara", objedinjene grupacije Slo­
bodnih zidara, mafije i vojske, osnovane u devetnaestom stoljeću s ciljem suprotsta­
vljanja Napoleonu. Carbonari su ujedno bili blisko povezani s guelfskim vitezovima
216
piramida
moći
_ Crnim plemstvom. Tijekom 1970-ih Gelli je u P2 novačio neke od najmoćnijh ljudi
u talijanskom društvu, sve dok nije stvorio državu unutar države koja radi na za­
jedničkom cilju. Imena članova bila su poznata samo njemu, možda još jednoj ili
dvjema osobama. Čak niti drugi članovi nisu znali sva imena na popisu članova P2.
posluživši se dobro prokušanim ustrojem Elite, članove je razdijelio na dva sektora
koje je potom podijelio na niz podskupina. Jedino su vođe skupina znale identitet
svojih članova, a i tada samo članova vlastite skupine. Članovi P2 kontrolirani su
uz pomoć straha; predočene su im zastrašujuće kazne ne učine li kako im je rečeno.
Kada je u ožujku 1981. izvršena policijska racija na Gellijeve poslovne prostorije, u
sefu u njegovom uredu i kovčegu otkrili su 962 imena na popisu članstva P2. Među
njima su bila i trojica ministara iz kabineta, četrdeset drugih članova parlamenta, če­
trdeset i tri generala, osam admirala i stotine državnih službenika i diplomata, šefova
službi sigurnosti, ravnatelja policije u četiri najveća talijanska grada, industrijalista,
financijera, TV zvijezda te dvadeset i četiri novinara. Čvrsto sam uvjeren da se nešto
slično događa u Ujedinjenom Kraljevstvu i mnogim drugim zemljama, što odražava
metode i ciljeve P2. Neki smatraju da je Henry Kissinger član Lože P2 ili barem jedan
od vodećih provoditelja njene politike i metoda. Članovi P2 nedvojbeno su moćne
osobe iz inozemstva, što joj daje ogroman utjecaj unutar europskih i američkih oba­
vještajnih službi i bankarstva. Talijanski premijer Giulio Andreotti bio je u bliskim
odnosima s Gellijem. Kada je Andreotti optužen za šurovanje s mafijom, kao svog
moralnog svjedoka naveo je bivšeg glavnog tajnika Ujedinjenih naroda Pereza de
Cuellara (navodnog člana P2) i... Henryja Kissingera. 9 Novinar Mino Peccorelli, član
P2, izjavio je da tu ložu vodi CIA. No, nisu mu dali da puno priča. Peccorelli je ubijen
u obredu smrti kojeg, kako se ustanovilo, mafija izvrši nad onima koji govore previše.
Daljnje dokaze o upletenosti CIA-e pružio je bivši CIA-in unajmljeni agent Richard
Brenneke u intervjuu za talijansku televiziju 2. srpnja 1990. u kojem je izjavio:
„Uz pomoć tih ljudi [P2], mi [CIA] smo unosili u Sjedinjene Države i iznosili iz
njih drogu i novac, a isto smo činili i u Italiji. Iskoristili smo te ljude da stvorimo
situacije pogodne za rasplamsavanje terorizma u Italiji i drugim europskim ze­
mljama početkom 1970-ih. P2 je još uvijek živ i još uvijek se koristi za iste ciljeve
kao i početkom sedamdesetih. CIA je financirala P2 iznosom od oko 1 do 10
milijuna dolara mjesečno ...Taj CIA-in novac koristio se za razne svrhe, od kojih
je jedna bila terorizam. Osim toga, željelo se osigurati potporu za krijumčarenje
droge koja je iz drugih zemalja stizala u SAD. Oduvijek je postojala veza između
P2 i CIA-e."
Između ostalih i Brenneke je rekao daje Ličio Gelli bio tek nominalni čelnik P2, a
da se stvarna kontrola vršila iz Švicarske i Sjedinjenih Država. Italija će sedamdesete
i rane osamdesete pamtiti kao godine opasnog življenja. Terorizam je sponzorirala
Loža P2 rezultat čega je i podmetanje bombi na bolonjskoj željezničkoj postaji, pri
i istino
će
vos
osloboditi
čemu je 1980. poginulo osamdeset i petoro ljudi. Teroristička skupina pod nazivom
Crvene brigade držana je glavnim krivcem za većinu zlodjela, uključujući i otmicu te
ubojstvo vode kršćanskih demokrata i bivšeg talijanskog premijera Alda Mora 1978.
godine kada su ubijena i petorica njegovih tjelohranitelja. Terorističke skupine poput
Crvenih brigada i družbe Baader-Meinhoff u Njemačkoj nisu sasvim onakve kakve
se čine. Kao što je slučaj s te dvije skupine, njihove je pripadnike često obučavala CIA
ili druge organizacije Elite. One su dio procesa 'problem-reakcija-rješenje', pokriće
za likvidaciju „problematičnih" ljudi i sredstvo destabilizacije društva. Na saslušanju
prilikom suđenja za ubojstvo Alda Mora nekoliko članova Crvenih brigada reklo je
da su znali za upletenost visokih političkih krugova SAD-a u njegovo ubojstvo. Dana
10. studenog 1982. sud je čuo zaprepašćujuće svjedočenje bliskog Morovog suradni­
ka Gorrada Guerzonija. On je ustvrdio da je Moru prijetio jedan visoki američki poli­
tičar: ne promijeni li svoju politiku, s njime će se morati posebno pozabaviti. Moro je
želio stabilnu Italiju, dok ju je američki političar želio nestabilnu. Supruga Alda Mora
u svojem je iskazu ponovila da je jedna „visokorangirana politička figura Sjedinjenih
Država" njenom suprugu kazala: „Ne prestanete li provoditi takvu politiku skupo
ćete platiti". Tko je bio čovjek čije je ime Gorrado Guerzoni naveo na sudu?
Henry Kissinger.
U Italiji se o tome naširoko pisalo, ali nijednom riječju nije spomenuto u New York
Timesu ili Washington Postu, premda je za umiješanost u ubojstvojednog od vo­
dećih stranih političara - otetog i usmrćenog od strane terorističke družbe - pred
sudom optužen jedan od najpoznatijih Amerikanaca. Slobodno novinarstvo? Da,
sve u šesnaest. Kada je izvršena otmica Mora, talijanske su vlasti odbile pregovara­
ti o njegovom oslobađanju. Krajnje neobično jer su u drugim slučajevima otmica
pregovarale s otmičarima. Njegova obitelj tada to nikako nije mogla shvatiti. Kao
da vlasti nisu željele da bude oslobođen. Istina je da to zaista nisu željele. Zavjere­
nička Elita nije odana niti jednoj državi niti političkom sustavu. Njeni su članovi
u svim strankama i zemljama te surađuju na ostvarenju svojih zajedničkih ciljeva.
Granice i države za njih ne postoje, osim kao sredstvo da se jednu stranu nahuška
protiv druge.
Dva značajna imena otkrivena na popisu članova P2 bili su financijeri Roberto
Calvi i Michele Sindona. Gellijevu aferu s P2 policija je otkrila dok je istraživala
lažnu otmicu Sindone i njegove aktivnosti u funkciji financijskog savjetnika Vati­
kana i mafije. Rimokatolička crkva odavno je izopćila Slobodno zidarstvo iz svojih
redova, premda su mnogi njeni svećenici i predstavnici njegovi članovi. Međutim,
za vrijeme Gellija, kada je službeno neslaganje Vatikana sa Slobodnim zidarstvom
značajno ublaženo, Loža P2 je preuzela uzde u papinskoj državi ubacivši u njene
strukture Gellija, Calvija i Sindonu. Tijekom tih godina infiltracije P2 papa je bio
Pavao VI; upravo je on smanjio neslaganja sa Slobodnim zidarstvom unutar Rimo­
katoličke crkve. Zanimljivo, kanadski izdavač Daniel Scallen unajmio je Pinkerto-
piramiaa
moa
ovu detektivsku agenciju iz New Yorka da istraži papine postupke. Jedan je detektiv
1973. otišao u Rim te je izvijestio da u Vatikanu postoje dvojica pape Pavla! Prema
njegovoj pretpostavci, lažni je papa plastičnom kirurgijom postigao izgled pravog
pape. Pogledate li slike pape iz tog vremena u krupnom planu, takva se pretpostav­
ka čini prilično utemeljenom. Po svemu sudeći, doista postoje nedvojbene razlike.
FBI je analizirao snimke papinih govora prilikom Božića i Uskrsa te je ustanovljeno
da glasovi pripadaju različitim osobama. Tijekom istrage papina je nećakinja de­
tektivu priznala da lažni papa doista postoji, te da njegova obitelj (koja je redovito
posjećivala pravog papu u Vatikanu) to zna, rekla je ona. Istraga je okončana kada
je spomenuti detektiv uhićen u Rimu i osuđen na četiri godine zatvora. Kasnije je
deportiran, nakon čega je jednostavno „nestao". Kada sam u knjizi Pobuna robo­
ta govorio o tome da pojedine javne osobe zamjenjuju dvojnici, neki su čitatelji
tu teoriju doživjeli prilično nategnutom. No, osobno je takvom ne smatram. Sada
se pokazalo da Saddam Hussein kojeg smo vidjeli u Zaljevskom ratu nije bio isti
čovjek kojeg smo imali prilike vidjeti prije rata. Bio je to plastičnom kirurgijom
stvoreni dvojnik. 10
n
Kada je izbila afera s P2 u to su bili umiješani najviši dužnosnici Vatikana, uključu­
jući državnog tajnika, kardinala Villota. Prema navodima u knjizi Bratstvo (The Brot­
herhood) Stephena Knighta, mnogo je onih koji smatraju da je Villot izvršio pritisak
na rimokatoličku hijerarhiju da smanji svoj otpor Slobodnom zidarstvu. Spominje ga
i David Yallop u svojoj istrazi pod nazivom ,,U Božje ime" kao glavnog osumnjičenog
za ubojstvo pape Ivana Pavla I koji je umro 1978. nakon svega 33 dana provedena
na dužnosti. Taj je papa vjerojatno nešto znao o onome što se događa, kako u smislu
infiltracije Slobodnih zidara tako i u smislu pljačke vatikanskog blaga. „Kršćansko"
krilo kulta Sveviđećeg Oka želi se ubaciti u kršćanske redove i uništiti ih, na isti način
na koji njihovi članovi iz redova Židova rade na podrivanju judaizma. Možda je papa
Ivan Pavao I bio odlučio stati na kraj toj manipulaciji, premda pojedinci govore da
je bio iluminatski papa. Kako bilo da bilo, pronađen je mrtav. Ubili su ga agenti P2,
iako je to zabašureno lažima o „prirodnoj smrti". Liječnici koji su dobili dopuštenje
da ga pregledaju doimali su se zbunjenima, svaki od njih iznosio je drukčiju pretpo­
stavku o uzroku smrti: srčani udar, rak i tumor na mozgu. Birajte. Mnogi smatraju
da je otrovan, ali vlasti nikada nisu provele doličnu istragu. Pronađen je mrtav u 5.30
ujutro. Već u 9.30 prijepodne njegovo je tijelo balzamirano, a utroba izvađena i spa­
ljena. Obdukcije nije bilo. Standsfield Turner ( C F R ) , bivši direktor CIA-e, rekao je da
je osobni liječnik pape Ivana Pavla, jedan od prvih koji je pregledao njegovo truplo,
radio za CIA-u. Sam kardinal Villot umro je 1979., prije negoli je priča o P2 objelo­
danjena. Nedugo prije smrti rekao je da će otkriti pojedinosti o papinoj smrti, ali to
nije stigao učiniti. Liječnici kojima je dopušteno pregledati Villotovo tijelo kao uzrok
smrti naveli su bronhijalnu upalu pluća... pardon, probleme s bubrezima... ne, čekaj­
te, hepatitis... ne, ovaj... unutarnje krvarenje. Ako mi ikada zatreba liječnik, podsjetite
me da nikako ne zovem one vatikanske.
219
/ istina će vas osloboditi
Michele Sindona, član P2, financijski prevarant, perač novca koji je kasnije osu­
đen za ubojstvo, počeo je poslovati s vatikanskom bankom L'Istitulo per le Opere
di Religione (IOR) te je svog partnera Roberta Calvija predstavio direktoru banke,
biskupu Paulu Marcinkusu. Calvi je imao i vlastitu banku, Ambrosiano, u kojoj je ta
vatikanska banka postala jedan od glavnih dioničara zahvaljujući slobodnozidarskim
vezama i Gellijevom bliskom odnosu s najvišim dužnosnicima i s papom. Počinjena
je velika prijevara, pa kada je Banco Ambrosiano 1982. krahirala imala je dugove u
iznosu od 800.000.000 funti. Vatikanska je banka vjerovnicima isplatila 164.000.000
funti, što je u Rimokatoličkoj crkvi izazvalo novčanu krizu sličnu onoj u koju je ne­
davno zapala protestantska Engleska crkva.
Bilo bi lijepo misliti kako je afera oko P2 bio samo izdvojen slučaj, no ja u to ne
vjerujem. U većini zemalja (a zasigurno u najutjecajnijim) tek se trebaju otkriti (u
što nimalo ne sumnjam) slične ćelije elitnih Slobodnih zidara koji stvaraju i nadziru
državu unutar države. Ujedno ne prihvaćam teoriju da je P2 prestao postojati, niti da
je Vatikan očistio svoje redove od ubačenih elemenata Elite koji njime žele upravljati.
Osim toga, sam po sebi zanimljiv je i naziv - P2. Ukazuje da negdje mora postojati
nekakav P I . Ali gdje? Gotovo sigurno u Sjedinjenim Državama ili u Ujedinjenom
Kraljevstvu, a lako moguće u obje zemlje.
Roberto Calvi, koji je postao poznat (poput Sindone) kao „Božji bankar", pobjegao
je u Austriju a odatle u Englesku, gdje je stigao 15. lipnja 1982. Dva dana kasnije nje­
gova tajnica Graziella Corrocher, koja je vodila poslovne knjige za P2, „pala" je s pro­
zora četvrtoga kata banke Ambrosiano. Dan kasnije bio je mrtav i Calvi. Pronađen
je obješen na skelama ispod mosta Blackfriars u Londonu, džepova punih zidarskih
predmeta, 6,5 kilometra od samostana Chelsea gdje je bio odsjeo.
U doba Križarskih ratova u dvanaestom i trinaestom stoljeću, kada je papa pokušao
odagnati muslimane iz Jeruzalema, pojavili su se brojni redovi „Vitezova". Među ini­
ma bijahu Vitezovi templari (Vitezovi Hrama) i Red vitezova hospitalaca sv. Ivana od
Jeruzalema. Nakon neuspjeha križara i jedni i drugi bili su proganjani, ali Vitezovi
templari su opstali do dandanas, a njihova je vjera činila osnovu Škotskog obreda Slo­
bodnog zidarstva s njegova 33 stupnja. Red sv. Ivana od Jeruzalema mijenjao je svoj
naziv u skladu s promjenom lokacije. Dobivši od pape otok Rodos postali su Vitezovi
Rodosa, a potom i Vitezovi Malte (tj. Malteški vitezovi) kojom su vladali kao suve­
renom državom sve dok 1798. godine Napoleon nije Red ukinuo. Poslije razdoblja
nomadskog življenja, barem se tako navodi u njihovim službenim povijesnim izvo­
rima, papa Leo X I I (dogmatski katolički ekstremist) 1834. godine utemeljio je novo
sjedište Reda u Rimu. Danas se nazivaju Suvereni vojni Malteški red te uživaju sva
diplomatska prava kakva imaju čelnici država. Njihovu suverenost priznaje više od
četrdeset država koje imaju pune diplomatske odnose s tom službeno, o-tako-točno
opisanom, državom unutar države. Papinskim ukazom međunarodni čelnik Reda,
Veliki majstor, ima rang princa, važnost kardinala i naslov „Najeminentnija visost".
Posvemašnji šef, barem službeno, je papa. Malteški vitezovi su glavni politički me­
šetari unutar mreže Elite, uz čvrste veze s Crnim plemstvom i svjetskom politikom,
između ostalog i u Sjedinjenim Državama. Alexander Haig (CFR), ministar vanjskih
poslova za Reaganove vladavine, njihov je član, a neki smatraju da je to bio i Rea­
gan. Valerie Giscard d'Estaing, bivši francuski predsjednik, također je bio njihov član.
Upravo su d'Estaing (Bil.) i bivši njemački kancelar Helmut Schmidt (Bil.) zajednički
ustrajno radili na promicanju združene Europe." Taj Red ima posebno tijesne veze sa
sigurnosnim službama kao što je CIA. Godine 1948. jednu od svojih najprestižnijih
počasnih nagrada Red je dodijelio generalu Reinhardu Gehlenu koji je bio šef protusovjetske špijunaže u vrijeme Hitlerove vlasti.
Još dok je sastavljan izvještaj o pronađenom tijelu, talijanska policija i drugi pred­
stavnici vlasti unajmljivali su zrakoplov za let do Engleske. Nisu se trebali toliko žu­
riti jer je u redovima londonskih vlasti bilo napretek Slobodnih zidara koji su mogli
prikriti tragove o njegovom ubojstvu. Nakon istrage kao uzrok smrti londonska je
policija navela samoubojstvo, stoje upravo nevjerojatno. Čovjek koji se želi ubiti čini,
dakle, sljedeće: odlazi iz svoga stana gdje je to mogao na miru učiniti, putuje do mo­
sta Blackfriars i unatoč iznimno snažne vrtoglavice spušta se do skela pod lukovima
mosta za koje nije mogao znati da se ondje nalaze, zatim nekako namješta uže, puni
džepove krhotinama i potom se vješa. Nadasve uvjerljivo, nema što! Druga istraga u
lipnju 1983. ostavila je uzrok smrti nedefiniranim, što je predstavljalo kakav-takav
pomak, iako daleko od ishoda kojeg su nametali dokazi.
Njegova je smrt nesumnjivo obilježena slobodnozidarskim simbolima, a Slobodni
zidari se obožavaju poigravati simbolikom. Blackfriars je nekoć bilo mjesto gdje je
podignut fratarski samostan kojeg je vodio Dominikanski red, čiji su članovi nazi­
vani Blackfriars (crni fratri; op. prev.) zbog crnih halja koje su nosili. Upravo su oni
proširili upotrebu propovjedaonica, zbog čega su propovjedaonice jedan od motiva
kamenih ukrasa na mostu Blackfriars. Pri izvođenju svojih obreda članovi Lože P2
odijevali su se poput „crnih fratara". Osim toga, kao jedna od slobodnozidarskih mje­
ra kažnjavanja spominje se „...zakapanje [žrtve] u morski pijesak pri niskom vodo­
staju, ili oko 200 metara od obale, gdje se plima i oseka redovito izmjenjuju dvaput
u dvadeset i četiri sata..." Na jednoj od karata tarota smrt se prikazuje kao čovjek
obješen pored vode. Bez obzira kakve bile pojedinosti njegove smrti, jasno je da je
Calvi ubijen, bilo zbog onoga što je učinio ili zbog onoga što je znao da je učinjeno.
Vjerojatno je u pitanju oboje. A to je kazna koja se izvršava nad mnogim Slobodnim
zidarima koji onima s vrha piramide prestaju biti od koristi.
220
Malteški vitezovi
Nakon rata Gehlena je unajmila novostvorena CIA da organizira njene operacije u
Europi! Direktori CIA-e za koje se zna da su bili Malteški vitezovi su John McCone i
William Casey, kao i George Rocca, zamjenik šefa CIA-ine protuobavještajne službe.
Gotovo je sigurno da su Malteški vitezovi bili umiješani u aferu Iran-Contra, oružjeza-drogu, u Sjedinjenim Državama, čime je pozornost svjetske javnosti usmjerena
221
/ I J il I I U
l_C
VUJ U J I U l / U U I l l
na Olivera Northa. Na saslušanjima je Northa zastupala odvjetnička tvrtka Bennetta
Williamsa, Malteškog viteza. Jedan od Amerikanaca koji se založio da odabrani naci­
sti nakon rata pobjegnu iz Njemačke u Sjedinjene Države bio je industrijalac J. Peter
Grace, nekadašnji glavešina Malteških vitezova u Americi.
Taj Red je krajnje desna, autoritarna organizacija povezana s najvišim razinama Elitine mreže. Istraživanje autorice Betty Mills za njenu knjigu iz 1990. Pukovnik North,
William Cassey i Malteški vitezovi (Colonel North, William Casey, And The Knights Of
Malta) pokazuje da je 1930-ih u Americi pokušan prevrat u režiji tog Reda. Glavnu je
ulogu pri tome imao Malteški vitez John J. Raskob, ali je puč propao kada je mornarički
general Smedley Butler odbio u tome sudjelovali, objelodanivši dokaze o planu prevra­
tnika. Kao jednog od umiješanih spomenuo je Raskoba, predsjednika uprave General
Motorsa (pod kontrolom J. P. Morgana) i jednog od trinaest osnivača Malteških vitezo­
va u Sjedinjenim Državama. Održana su saslušanja pred Kongresom, ali iznenađujuće
je, ili možda nije, da Raskob nikada nije pozvan kao svjedok. I, kao što kaže Betty Mills:
„Zanimljivo je i istodobno zabrinjavajuće kada ustanovite da se, koliko je nama pozna­
to, urota iz 1930-ih za preuzimanje moći u Bijeloj kući ne spominje u povijesnim knji­
gama ili enciklopedijama".12 Tko kontrolira medije i službene verzije povijesti? Točno.
Još jednom vidimo kako se Malteški vitezovi uklapaju uz druge dijelove slagalice,
uključujući i medije. William F. Buckley, izdavač i naftni magnat, član je Društva lu­
banje i kostiju, Vijeća za vanjske poslove i Mateških vitezova. Frank Shakespeare, još
jedan Vitez, bio je ravnatelj televizijske kuće CBS, potpredsjednik RKO-a i veleposlanik
Sjedinjenih Država u Vatikanu. Shakespeare je također bio član od Elite kontrolirane
Baštinske zaklade (engl. Heritage Foundation) pod predsjedanjem krajnjeg desničara
Paula Weyricha. Ona je povezana s obitelji Habsburg, jedne od pokretačkih sila iza Paneuropskog pokreta koji je doveo do stvaranja Europske zajednice, i jedna od ključnih
obitelji unutar Svjetske Elite. Povjesničar društva Stephen Birmingham kaže: „Malteški
vitezovi predstavljaju ono što je možda najeksluzivniji klub na svijetu. Iznad su kato­
ličke aristokracije ... [oni] telefonom mogu nazvati papu i s njime čavrljati".13 Otišao
bih korak dalje i rekao da kontroliraju Vatikan u dosluhu s ostalim elementima Elite
koji uopće nisu katolici, a kamoli katolička aristokracija. To je samo fasada za njihove
aktivnosti, a oni štuju jednu sasvim različitu inačicu „boga" - Lucifersku Svijest koju
simbolizira Piramida i Svevideće Oko. Vatikan je kontrolirala Elita preko Malteških
vitezova prije nego se umiješao Gellijev P2.1 doista, Gelli je bio član Malteških vitezova.
Sadašnji papa i službeni čelnik Malteških vitezova je Poljak Karol Wojtyla, bivši glumac
i uposlenik I. G. Farbena. Na njega je izvršen neuspjeli atentat koji je možda bio upozo­
renje: „Radi što ti se kaže ih...". Teško je reći.
Neupitno je da sa sobom nosi iskrivljeni ili slomljeni križ koji prikazuje izobličen
lile Isusa. U petom stoljeću osmislili su ga sotonisti, kasnije rabili crnomagijaši, a izvan
zakona je stavljen u srednjem vijeku. Godine 1978. kada je ubijen papa Ivan Pavao I,
a papa Ivan Pavao II preuzeo papinsku vlast, izdan je set vatikanskih maraka s nacrta­
nom piramidom i svevidećim okom.
222
Narančasti red i Sinn Fein
TJ pozadini sadašnjih sukoba u problematičnim područjima u svijetu naći ćete mrežu
tajnih društava Svjetske Elite koja manipulira objema sukobljenim stranama. Vijesti
su pune priča o „borcima za slobodu" i „oružanim okršajima" širom svijeta. Većina
ljudi u zemljama zahvaćenim sukobom vjeruju kako se u svojoj zemlji ili zajednici
bore za „slobodu", iako ih se zapravo koristi kao djeliće koordinirane svjetske re­
volucije koja treba uništiti zajednice i nacionalne države, na putu prema svjetskoj
vladi. Na obje „strane" takozvane Razdjelnice katolika i protestanata u Sjevernoj Ir­
skoj oružani okršaji koštali su života 3000 ljudi. Nema nikakve sumnje da, na nižim
razinama, obje zamišljene „strane" postoje samo u umovima sukobljenih ljudi. No
protestantske i paravojne skupine podupire jedno tajno društvo - Narančasti red. Isto
je to tajno društvo (pod nadzorom Crnog plemstva) koje je postavilo kralja Vilima
Oranskog na britansko prijestolje i prenijelo nizozemski središnji bankarski sustav u
Britaniju u formi Engleske banke (Bank of England). Katolička politička i paravojna
krila također su dio mreže tajnih društava i, ne samo što nemaju veze s „borbom za
slobodu", ona čine zločinačku udrugu u stilu Meyera Lanskog. Zašto bi, na najvišim
razinama, bilo nemoguće da cijelo vrijeme zajednički rade na suprotstavljanju jedne
strane drugoj prema klasičnom ali prilagođenom hegelijanskom modelu, dok isto­
vremeno javnost žele uvjeriti da se radi o dvije krajnje neprijateljske sile? U knjizi
Tajna društva Irske (The Secret Societies Of Ireland) njen autor Pollard kaže da je sila
koja stoji iza revolucija u Europi na nišanu imala Irsku:
„Ti poklisari iz Francuske namjeravali su oslabiti Englesku širenjem doktrine o svjet­
skoj revoluciji putem savezništva između katoličkih nezadovoljnika s Juga i republi­
kanskih prezbiterijanaca sa Sjevera."
Jedno od oruđa irske inačice svjetske revolucije bila je organizacija Irsko bratstvo
koje je kasnije promijenilo ime u Ujedinjeni Irci. Osnovali su je Slobodni zidari - Wolfe
Tone i Napper Tandy - 1791. godine. Pisac i istraživač iz osamnaestog i devetnaestog
stoljeća Robert Clifford piše da je irska revolucionarna mreža održavala veze sa sličnim
međunarodnim pokretima preko Kluba prosvijetljenih jakobinaca u Parizu (sila u po­
zadini Francuske revolucije), Revolucionarnog društva u Engleskoj i Škotskog odbora
za reformu. Fenijansko društvo, čiji je naziv kasnije promijenjen u Irsko republikansko
bratstvo, osnovano je između 1857. i 1858. pod vodstvom Jamesa Stephensa koji je od
početka to Bratstvo doživljavao kao dio mnogo šireg, europskog revolucionarnog po­
kreta. Fenijanci su odlazih u Pariz gdje su proučavali metode Carbonara, mreže talijan­
ske Elite-Bratstva, vrlo blisko povezane s Crnim plemstvom. Godine 1865. fenijanci su
se pridružili mreži tajnih društava koju je vodio Karl Marx pod nazivom Međunarodno
udruženje radnih ljudi, a 28. rujna 1864. u Londonu su, uz pomoć Američkog fenijanskog društva, osnovali Irsko bratstvo kojem glavni cilj nije bio osiguranje demokracije,
slobode i pravde irskom narodu. Ono je stvoreno zato da se iskoristi njihov sasvim
razumljiv osjećaj nepravde
kako bi se pripremio teren
za svjetsku (Elitinu) revo­
luciju. Irsku je Marx sma­
trao važnim instrumentom
za podrivanje Engleske koji
se, od tada naovamo, kori­
sti upravo na takav način,
pri čemu su Irci samo pi­
juni manipulatora s obje
„strane". Robert Clifford
piše:
Slika 10
„Nesretnih li i zavedenih ljudi,
tih nižih suradnika, koji nisu
bili upućeni ni u što, a trebali
su biti tek obični pokretači
pobune i ubojstava. U ponor
strahota guralo ih je nekoli­
ko političkih besramnika koji
su se jagmili za vlast, kaneći kročiti ka kormilu države kroz krv svojih sunarodnjaka!
... U onim krajevima gdje je čitavo stanovništvo bilo katoličko, dijeljeni su leci na
kojima je tobože prikazan Statut narančastih, tj. propast i smrt svakom katoliku;
jer, jednom kada se obični puk potakne na pobunu, tada je lako okrenuti ga protiv
vlasti, kao središta Narančastih."
U međuvremenu, nešto slično kažete protestantima o katoličkim čelnicima i
- bingo! - previranja i strahota u Irskoj imat ćete koliko vam srce želi u čita­
vom dvadesetom stoljeću. To je klasični preinačeni hegelijanizam ili, moglo bi
se također reći, kisindžerizam ili harimanizam (Slika 10). Za zemlju s tako malo
stanovnika mreža tajnih društava u Irskoj neviđeno je razgranala. Ona je dovela
do stvaranja Sinn Feina 1905., političkog krila Irske republikanske vojske (Irish
Republican Army - IRA). Ta je mreža, pak, povezana s mrežom koju kontrolira
Svjetska Elita, a preko nje se koordiniraju veze između IRA-e i drugih terori­
stičkih skupina, što je izuzetno dobro dokumentirano. U izdanju časopisa New
Covenant Times od siječnja/ožujka 1994. piše da je lojalistički paravojni pokret
hotimično podupirala obavještajna služba MI5 svojom operacijom „Tara", namje­
ravajući izazvati toliko nasilja i ubojstava tipa „ti mene, ja tebe" od strane ne
samo IRA-e već i protestantske lojalističke paravojske, da parlament Ujedinjenog
Kraljevstva ne bude imao drugog izbora doli dopustiti Sjevernoj Irskoj sjedinje­
nje s Republikom Irskom.
>4
Djelomičnu povijesnu pozadinu svega ovoga imamo u priči o Colimi Wallaceu,
temi knjige novinara Paula Foota pod nazivom Tko je smjestio Collimi Wallaceu (Who
Framed Colin Wallace?). On je bio honorarni vojnik i izvanredno sposoban časnik za
odnose s javnošću u vojnom stožeru u Sjevernoj Irskoj. Kasnije je premješten u drugi
odjel pod kontrolom službe MI5. Bio je to odjel koji se bavio promicanjem dezinfor­
macija. Ondje je Wallace saznao za operaciju „Tara" i njenu povezanost sa zataškava­
njem, koje se odvijalo više od 20 godina, o historijatu seksualnog zlostavljanja djece
u „Domu za dječake Kincora". Kada je Wallace zatražio da ga se s projekta makne
smjesta je poslan u Englesku i optužen za „narušavanje sigurnosti". Kasnije je optu­
žen za ubojstvo. Ne dijelim inače ništa zajedničkog s većinom stavova koje godinama
iznosi član parlamenta Enoch Powell (Bil.), ali u jednom je po meni sasvim u pravu:
ne samo da je Wallaceu podvaljeno od strane establišmenta - postupak protiv njega
ukazuje na umiješanost pojedinaca na svima razinama, od ureda premijera do niže
rangiranih policajaca i državnih službenika. Sukob u Sjevernoj Irskoj ima mnogo du­
blju pozadinu od one kakva se želi prikazati 14 , a jedan moj izvor iz redova britanskog
establišementa koji je radio na projektima povezanim sa Sjevernom Irskom rekao
mi je da se katolički i protestantski čelnici redovito sastaju i dogovaraju o strategiji!
Siguran sam da se nešto slično zbiva na Srednjem istoku gdje su „mirovni" pregova­
rači, Arafat i pokojni premijer Rabin, Palestincima zajednički ponudili „dar" u obliku
dugotrajnog ropstva upakiranog kao „sloboda".
Društvo lubanje i kostiju
Unutar Elitine piramide to je važno društvo s ogromnim utjecajem unutar Sjedinje­
nih Država. Vođeno je u najstrožoj tajnosti iz njegova sjedišta na Sveučilištu Yale, u
jednoj grobnici bez prozora prikladno nazvanoj „Grobnica", gdje se tijekom semestra
članovi sastaju dvaput tjedno. Detaljna povijest Društva lubanje i kostiju obavljena
je tajnom, ali smatra se da je uvedeno u SAD prije više od 150 godina kao Ogranak
322 jednog njemačkog tajnog društva, a svojevremeno je bilo znano i kao Bratstvo
smrti. Iluminati pod krinkom. Čini se da simbolika inicijacijskog obreda, ako ništa
drugo, ukazuje na čvrste veze sa Slobodnim zidarstvom. Pokrenuli su ga 1832.-1833.
general William Huntington Russell i Alphonso Taft (potonje je slavno obiteljsko ime
u Americi). Godine 1876. Taft će postati ministar rata u Grantovoj administraciji,
a njegov sin William Howard Taft bio je jedini čovjek s funkcijom predsjednika i
predsjednika Vrhovnog sudskog vijeća Sjedinjenih Država. Društvo lubanje i ko­
stiju izuzetno je rasističko, a utemeljeno je pomoću imetka stečenog prodajom dro­
ge. Registrirano je 1856. kao Zaklada Russell, a posebnom zakonskom odredbom
njegovi punomoćnici su izuzeti od obaveze podnošenja korporacijskih izvještaja
vlastima države Connecticut.
Inicijacijski obredi Društva lubanje i kostiju i danas se vrše na otoku Deer na rijeci
St. Lawrence. Otok je u vlasništvu Udruge Zaklade Russell, uz najveći dio zemljišta
na kojem stoji Sveučilište Yale. Svoje golemo bogatstvo obitelj Russell je izgradila na
/ istina će vas osloboditi
piramiaa
moći
trgovini opijuma u devetnaestom stoljeću posredstvom udruge za prodaju droge pod
nazivom Russell and Company. Njezino se poslovanje sastojalo u tome da pokupi
opijum iz Turske i ilegalno ga prebaci u Kinu. Njihov jedini suparnik bila je Perkinsova udruga sa sjedištem u Bostonu, čiji su se članovi međusobno ženili s drugim
obiteljima britanske genetske loze otprije uključenim u trgovinu robljem.
ravnatelja CIA-e i funkciji predsjednika Sjedinjenih Država. Pat Buchanan, jedan od
Bushovih suparnika na predsjedničkim izborima, optužio ga je da „državu vodi po­
put Društva lubanje i kostiju". Sveučilište Yale te Lubanja i kosti također su izvor
kadrova za CIA-u, a karijeru sa špijunskom agencijom pod kontrolom Elite Bush je
gotovo sigurno započeo za svojih studenskih dana.
Russelli su naposljetku otkupili Perkinsov posao s opijumom i postali središte
američke trgovine tom drogom, u savezu s drugim obiteljima „plave krvi" kao što su
Coolidge i Delano (obitelji-kandidatkinje za Komitet 300), a obje su iznjedrile pred­
sjednike Sjedinjenih Država. U vrijeme rabote s drogom direktor tvrtke Russell and
Co. u gradu Cantonu bio je Warren Delano mladi, djed Franklina Delana Roosevelta.
Te američke obitelji također su bile povezane s britanskim obiteljima uključenima
u trgovinu opijumom, kao što je obitelj Keswick (Jardine Matheson) i mnoge druge
koje je podržavala britanska vlada u doba lorda Palmerstona, simboličkog čelnika
Lože Velikog orijenta. Članovi obitelji Keswick i Jardine Matheson su članovi Komi­
teta 300. Dakle, s obzirom na genezu nastanka Društva lubanje i kostiju nije nikakvo
čudo da je simbol te organizacije piratska zastava.
Među članovima Reda njegov otac Prescott Bush najpoznatiji je po pljački groba
indijanskog poglavice iz plemena Apača, Geronima. U svibnju 1918. Bush i još pet
članova Lubanje i kostiju ispreturali su njegov grob u Fort Sillu u Oklahomi. Naiz­
mjence su čuvali stražu dok su drugi pljačkali grob i otimali artefakte i Geronimovu
lubanju. Odnijeli su je u sjedište Lubanje i kostiju na Yaleu gdje se sada koristi u nji­
hovim bolesnim obredima i ceremonijama. Ta grozna priča prepričava se u okviru
unutarnjeg historijata Društva lubanje i kostiju. S njom je upoznat i Ned Anderson,
plemenski glavešina plemena San Carlos Apača, kada je pregovarao da se Geronimovi ostaci vrate pod skrbništvo plemena. U članku New Yorkera iz 1989. piše kako
se „jedan član Društva lubanje i kostiju ... prisjeća da je tijekom ranih 1970-ih vidio
otprilike 30 lubanja, iako sve nisu bile ljudske, razbacanih oko Grobnice".
Veze između Lubanje i kostiju te obitelji Istočnog establišmenta navedenih u ovoj
knjizi održale su do današnjih dana imena kao što su... Bush, Rockefeller, Harriman,
Whitney, Payne, Vanderbilt, Bundy i tako dalje. Autor Anthony C. Sutton pribavio je
primjerke popisa članstva Lubanje i kostiju koji sežu do 1832. godine. 1 5 Između 20 i
30 obitelji, u velikoj većini s Istočne obale, vode u tom Redu glavnu riječ. Većina ih
tvrdi da podrijetlo vuku od britanske aristokracije ili da njihova genetska linija seže
unatrag do engleskih puritanskih obitelji koje su u Ameriku došle oko 1630.-1660..
Te obitelji ili su same stekle financijsku moć ili su bogatstvo osigurale ženidbom sa
sinovima mogula kao što su Rockefelleri i Harrimani. Jedna je strana imala novac,
druga je imala gene tobože elitnih krvnih loza „Postojbine". Kao što vidimo, unapri­
jed dogovorenih brakova ima i drugdje a ne samo u Aziji. U tim anglo-američkim
obiteljima brakovi se utanačuju kako bi se zaštitile ili „poboljšale" genetske linije nadri-plavokrvnih koji podrijetlo svojeg naslijeđenog bogatstva i utjecaja duguju švercu
drogom, robovlasništvu i pomno odabranim bračnim partnerima. Te isprepletene
obitelji pomažu se i međusobno podržavaju u svojoj potrazi za financijskom, politi­
čkom i genetskom nadmoći.
Takav je mentalni sklop onih koji zauzimaju položaje moći unutar američkih vlasti
- u slučaju Georgea Busha, one predsjedničke. Da ponovim, to je metalni sklop, ili
vibracijsko stanje, koje se može uskladiti s frekvencijom Zatvorskih Čuvara. Petnaest
studenata godišnje vrlo se pomno odabire, da bi kasnije postali članovi Lubanje i ko­
stiju. Odabrani su već na prvoj godini studija, ali članovima postaju tek na završnoj
godini, prije odlaska u vanjski svijet. Zatim mogu nastaviti potajno promicati ciljeve
Lubanje i kostiju u svijetu politike, poslovanja, bankarstva, medija, obrazovanja i svih
drugih sfera utjecaja.
Jedna od većih obitelji čiji članovi pripadaju Društvu lubanje i kostiju je obitelj
Lord koja drži poznatu njujoršku odvjetničku tvrtku Lord, Day and Lord. Medu nji­
hovim aktualnim klijentima su New York Times i Zaklada Rubin koja financira Elitin
Institut za proučavanje politike u Washingtonu. Winston Lord (TC, Bil.) postao je
predsjednik Vijeća za vanjske poslove 1983. godine. U Lubanji i kostima dobro je
zastupljen i klan Bush. Prescott Bush je primljen za člana 1917., a potom se priženio u
obitelj financijera i mahera Walkera. 16 George Herbert Walker mladi također pripada
lubanji i kostima. Godine 1948. Redu se pridružio Prescottov sin George Herbert
Walker Bush, što će se pokazati izuzetno korisnim potezom pri usponu ka mjestu
226
Strah, prijetnje i ucjene oružje su kojim se to društvo služi da bi svoje članove dr­
žalo poslušnima. Dio incijacijskog obreda je i ovo: kandidati leže goli u mrtvačkom
sanduku s vrpcom privezanom za intimne dijelove tijela te masturbiraju i izvikuju
pojedinosti svojih seksualnih iskustava. Moram priznati da, otkada sam to saznao,
Georgea Busha više ne gledam istim očima. Navodno se te seksualne rasprave na­
stavljaju voditi tijekom života članova Društva, premda se jedino pri inicijaciji oba­
vljaju u lijesu. Nakon inicijacije student dobiva ime koje će se koristiti samo u okviru
Društva lubanje i kostiju. On postaje „vitez" po ugledu na druga tajna društva kao
što su Malteški vitezovi. Stariji vitezovi u Društvu nazivaju se patrijarsi, a nas koji se
nalazimo vani - tj. mase - nazivaju poganima, barbarima i vandalima.
Pogledate li samo razdoblje koje je trajalo od Ruske revolucije pa do kraja Drugog
svjetskog rata možete uočiti kako je Društvo lubanje i kostiju bilo okvirna tema tije­
kom tih godina sukoba i manipulacije. U upravi Morgan Guaranty Trust Company
koja je pripomogla da se financira boljševička revolucija, održi sovjetska diktatura i
financiraju obje strane u dva svjetska rata pronaći ćete devet članova Društva lubanje
i kostiju, uključujući W. Averella Harrimana, Harryja P. Whitneya, Knighta Woolleya
i Percyja Rockefellera. U upravi tvrtke W A. Harriman (Brown Brothers, tj. Harri-
...
/ istina će vas osioooaiti
man od 1933.) bilo je osam članova Lubanje i kostiju, a medu njima W. A. Harriman,
E. Roland Harriman, Knight Woolley i Prescott Bush. Više nego očigledno, Društvo
lubanje i kostiju bilo je, i jest, važno sredstvo usklađivanja Elitinih operacija. Pri­
mjer Averella Harrimana najbolje pokazuje kako su članovi Lubanje i kostiju odredili
smjer Sjedinjenih Država i svijeta, ali mnogi Amerikanci koje spominjem u ovoj knji­
zi također su članovi Društva. Njegovi članovi stoje iza eugeničkog pokreta, stvaranja
Svjetskog vijeća crkava i izazivanja američkog Građanskog rata (u kojem su lubanje!
radili s Rothschildima, koji su po jednog agenta imali na obje zaraćene strane, Judaha
Benjamina i Augusta Belmonta).
Na SUci 11 prikazao sam sveukupnu strukturu globalne piramide kontrole. Ne
tvrdim da je 100% točna. Na koncu konca, govorimo o sili obavijenoj lajnošću i de­
zinformacijama. No, dobit ćete određeni uvid kako se elementi uklapaju u mrežu.
Osmislila ju je Elita kaneći kontrolirati: vlade i političare; političke stavove svih boja;
gospodarski sustav; svjetsku vojsku; medije; obavještajne agencije; manipulaciju ja­
vnim mnijenjem; „zdravlje" - farmaceutsku industriju; mrežu opojnih droga; kon­
trolu rasta stanovništva - eugeniku; obrazovanje; proizvodnju hrane i tako dalje. Ti
međusobno povezani elementi drže se zajedno u sustavu kontroliranom od vrha. Elitini ljudi ubacuju se u strukture vlasti, upravljajući smjerom kojim kreće društvo, a
iz ključnih Elitinih oruđa u središtu strukture - kao što su Okrugli stol i Kraljevski
institut za međunarodne poslove - prikriveno se manipulira i koordinira događaji­
ma. Sve te niti i zapovjedne linije vode do Ujedinjenih naroda i njegove postojano
bujajuće mreže agencija i moći. Ne bih želio da steknete dojam kako je ta mreža
svemoćna, niti da manipulira bez ikakvih unutarnjih pritisaka i trvenja. Mnoštvom
ljudi mreža može manipulirati i nadzirati ga jedino ako joj u tome sami pomažemo.
Prestanemo li se odricati vlastitog prava da mislimo svojom glavom i prekinemo su­
radnju s kontrolorima, njihova će „moć" ispariti. Osim toga, u mnogim stvarima Eli­
ta uopće nije složna. Jedan dugogodišnji istraživač projekta Novog Svjetskog Poretka
rekao je da su pripadnici Elite poput bande pljačkaša banaka. Slažu se u tome koje će
zlodjelo počiniti, ali se spore oko metoda i podjele plijena. Mislim da će takvi pritisci
odigrati jednu od glavnih uloga u njihovoj neizbježnoj propasti. Ime iz tog prikaza
za koje možda niste čuli je Tavistockov institut za proučavanje ljudskih odnosa na
adresi 120 Belsize Lane, London NW3 5BA koji, prema mnogim knjigama i istraživa­
čima, stoluje na vrhu mreže istraživačkih ustanova za masovne manipulacije umom,
a njegova se otkrića koriste pri usmjeravanju politike koju vodi mreža Svjetske Elite.
Godine 1921., baš kada su se osnivali Kraljevski institut za međunarodne poslove
i Vijeće za vanjske poslove, vojvoda od Bedforda, markiz od Tavistocka, jednu od
svojih zgrada ustupio je istraživačkom timu koji je proučavao posljedice borbene
traumatske neuroze kod britanskih vojnika u Prvom svjetskom ratu. Istraživanje je
provedeno pod okriljem Ureda za psihološko ratovanje britanske vojske pod ravna­
njem sir Johna Rawlingsa-Reecea (Kom. 300). Jedan od studenata sir Johna Rawlingsa-Reecea bio je Henry Kissinger. Upravo je Tavistock, prema mišljenju istraživača
228
/
istina
ce
vas
piramida
osloboditi
poput Eustacea Mullinsa i drugih, 1960-ih godina uveo kulturu droge; i osmislio ma­
sovna bombardiranja civila tijekom Drugog svjetskog rata kako bi se ljudima slomio
duh. Manipulacija umom i ispiranje mozga također će biti korišteni na ljudima koji
17
su Svjetskoj Eliti korisni te će ih se „ohrabrivati" da svijet vide na zadani način.
Tavistockovi pipci sežu na sve strane, doprli su i do Rimskoga kluba i bilderberške
mreže. Tavistock je povezan sa Zakladom Ditchlev koju je 1957. osnovao sir Philip
Adams, dugogodišnji namještenik britanskog Ministarstva vanjskih poslova, kojega
pak kontrolira Kraljevski institut za međunarodne poslove i Bilderberška skupina.
U Sjedinjenim Državama Tavistockova mreža obuhvaća Institut Stanford, Institut za
društvene odnose, Institut Hudson, Baštinsku zakladu, Hooverov zavod, Centar za
strateške studije u Georgetovvnu, i ustanovu pod nazivom Rand Corporation (među
čijim članovima je i Zbignievv Brzezinski). Sama ta mreža kontrole uma zadire (preko
zaklada oslobođenih poreza) u obrazovni sustav, uključujući poslovne i bankovne
škole koje razvijaju metode kontrole ljudi kroz financijski sustav. I opet, golema veći­
na ljudi u to uključenih neće imati pojma odalde politika i direktive izvorno dolaze.
Zavod Brookings u SAD-u, kao i Društvo Mont Pelerin, odgovorni su za razvoj po­
stupaka za manipuliranje stanovništvom putem novčanog sustava. Zvijezda vodilja
takvih metoda i Zavoda Hoover je ekonomist Milton Friedman, glavni mozak iza
monetarne katastrofe koju su 1980-ih uvele one političke marionete: Margaret Thatcher i Ronald Reagan. Također možete vidjeti da se čitava struktura povezuje ne samo
od vrha nadolje, različiti elementi vezuju se i poprijeko. Daleko je više poveznica i
organizacija u to uključenih nego što sam iznio u prikazu. Unutar većine tih organi­
zacija, niže razine neće znati u koju se svrhu koriste, a također je važno shvatiti da su­
stav segmentacije i načela „ograničenog pristupa podacima" znači da različite razine
slijede različite programe. Na nižim razinama unutar CIA-e, Britanske obavještajne
službe i KGB-a ljudi su doista vodili Hladni rat. Njihovi agenti na terenu špijunirah
su jedni druge, čvrsto uvjereni da su Istok i Zapad zaldeti neprijatelji. Ali oni na višim
razinama imali su drukčije planove jer su znali da je Hladni rat varka kojom se Elita
služi pri ostvarenju svojih ambicija. Ti višedimenzijski planovi kontrolirani od strane
sveznajuće Elite nastavljaju se provoditi unutar današnjih ekonomskih, političkih i
vojnih sustava, a dok većina ljudi upletenih u Globalnu Piramidu ne shvaćaju čega
su dio, koncepcija formirana na vrhu širi se nadolje i doseže sve razine piramide. To
bismo mogli nazvati „kulturom korupcije" koju tako često viđamo u društvu, čak i u
nižim ešelonima biznisa, policije i politike. Sve segmente piramide prožima jedna te
ista sila, pokretana jednom te istom motivacijom. Ona odlučuje o politici i drži kon­
ce onih koji manipuliraju našim životima. Ta sila je svjetiost vodilja ili, bolje rečeno,
tama vodilja koja upravlja mišljenjem i potezima onih na vrhu te Piramide Obmane.
Svijest je to Zatvorskih Čuvara, a njeno glavno sredstvo poznato nam je pod nazivom
crna magija.
moći
Dopuna izdanju za 21. stoljeće
Na predsjedničkim izborima 2004. oba kandidata, i George W. Bush i John Kerry,
bili su inicijati Društva lubanje i kostiju: dvije maske na istom licu, kao i obično. A
incijat slobodnozidarske Lože P2 Licija Gellija u Rimu bio je čovjek po imenu Silvio
Berlusconi. Kasnije je postao talijanski premijer i najveći medijski mogul te zemlje.
Čista slučajnost, nema mjesta zabrinutosti!
IZVORI
1 Secret Societies, str. 294-295. Vidi također Conspirators Hierarchy. The Story Of The Com­
mittee Of300, dr. Johna Colemana.
2 The Sunday Times (17. prosinca 1995.), str. 1, odjeljak 3.
3 Conspirators Hierarchy. The Story Of The Committee Of300. Vidi također Who's Who Of
The Elite Roberta Gaylona Rossa, starijeg. (RIE, Spicewood, Texas, 1995.).
4 Nakon 1986. opisivati takvo grozno kažnjavanje tijekom ceremonija nije više morao
inicijat već je to činio Starješina. U čemu je poanta, tj. razlika, nije mi baš jasno. Promje­
na je čisto kozmetičke naravi.
5 Toplo preporučam knjigu Inside The Brotherhood Martina Shorta (Grafton Books, Lon­
don, 1990.). Navod se nalazi na strani 60.
6 Secret Societies,
str.
282.
7 Ukoliko imate bilo kakve informacije o tim skupinama, molim vas da mi javite.
8 Alternative Press Review (Jesen, 1994., USA), str. 53.
9 ,,A State Of Terror", Ben C. Vidgen, časopis Nexus (veljača/ožujak 1996.), str. 18.
10 „Saddam Double Fools The World", Sunday Times (22. siječanj 1995.), str. I te treći
odjeljak, str. 1.
11 Treason A t Maastrich t, st r. 140.
12
Betty Mills, Colonel North, William Casey And The Knights Of Malta (Private Printing,
1990.), str. 4.
13 Navedeno u američkom časopisu Matrix III, str. 680.
14 Zahvaljujem časopisu On Target na informacijama o pozadini tajnih društava u Sje­
vernoj Irskoj. Vidi bibliografiju.
15 Vidi seriju knjižica Anthonyja C. Suttona, The Order (Veritus Publishing Company,
Bullsbrook, Western Australia, 1985.). Tri su knjižice: Introduction To The Order, How The
Order Creates War And Revolution i How The Order Controls Education.
16 Poznati trofej u golfskim natjecanjima, Walkerov kup, nazvan je po Georgeu Herbertu Walkeru, djedu bivšeg predsjednika.
17 Više o nastanku Instituta Tavistock možete pročitati u knjizi dr. Johna Colemana
Conspirators Hierarchy: The Story Of The Committee Of 300 (uz brojna spominjanja Tavi-
stocka); Eustace Mullins, The World Order, Our Secret Rulers, str. 262-265.
230
deseto poglavlje
super Elita - crnomagijaši
P
o mojem mišljenju, oni s najviše razine Elitine ljudske piramide znaju da imaju
posla sa sviješću s Četvrte Dimenzije koju simbolički znamo pod mnogim ime­
nima (kao što su Sotona, Set, Lucifer, vrag i - u ovoj knjizi - Zatvorski Čuvari). Na
toj najvišoj razini oni svjesno ulaze u interakciju sa silom koja se vjerojatno javlja u
mnogim oblicima. Određeni dokazi pokazuju da su mnogi u to umiješani ljudi bili
uvjereni da rade za vanzemaljske „nadljude". Neki od njih možda su imali bliski su­
sret, licem u lice, s nekom negativnom skupinom s Četvrte Dimenzije.
Da bismo razumjeli pravu narav ove zavjere moramo uzeti u obzir njenu ezoterijsku pozadinu. Ezoterijsko znanje, često zvano i „okultno znanje", samo po sebi nije
negativno. To je samo znanje o mogućnosti da se stvaralačke sile upregnu u pravcu
dobra ili zla, te razumijevanje ljudske psihe tj. kako ju se može uravnotežiti, iscijeliti
ili kako se pak njome može manipulirati. Znanje nije niti dobro niti loše, ali svaka­
ko je način na koji ga koristimo. Ljudi na najvišim razinama mreže Elite-IluminataBratstva često su članovi ekstremnih sekti s uporištem u drevnim obredima i štovanju
Lucifera/Sotone. Da, sotonisti vladaju svijetom. Kada biste se ubacili na neke od tih
bizarnih okupljanja siguran sam da biste prepoznali neka vrlo poznata lica. Sigurno­
sne službe kao što su CIA i američka Vojna obavještajna služba duboko su infiltrirale
sekte koje štuju ta različita imena svijesti Zatvorskih Čuvara. Potpukovnik Micha­
el Aquino, viši časnik unutar američke Vojne obavještajne službe, osnovao je Setov
hram, ali kada je javnost to razotkrila, vlasti su odgovorile da u tome ne vide nika­
kav problem. Tijekom Drugog svjetskog rata Elitina ezoterijska tradicija prožimala je
obje sukobljene strane.
Predsjednik Roosevelt, Slobodni zidar 33. stupnja, imao je i ezoterijsko ime, Vitez
Pitije, te je nosio crveni fes drevnog arapskog Reda plemenitaša mističnog svetišta.
Tvrdilo se daje ta organizacija povezana s Iluminatima. 1 Winston Churchill, britanski
premijer, bio je Slobodni zidar i nekoliko se puta sastajao sa sotonistom Aleisterom
Crowleyem, još jednim ezoterijskim guruom i visokim inicijalom mnogih redova,
uključujući Red zlatne zore i Red orijentalnih templara (više o njemu kasnije). Churchillovi susreti s Crowleyem ne predstavljaju, naravno, dokaz da je britanski premijer
bio sotonist, ali pokazuju da se iza kulisa ezoterijsko znanje u svim svojim oblicima
uzima daleko ozbiljnije negoli ga uzima javnost. Tako je bilo tijekom elizabetanskog
doba i tijekom cijele ljudske povijesti.
Dvije najveće tvorevine crnih magova u dvadesetom stoljeću bili su Sovjetski Sa­
vez i nacistička Njemačka. Uzmemo li kao primjer Adolfa Hitlera i naciste, imat ćete
233
/ istina će vas osloboditi
približnu sliku o mentalnom sklopu onih koji danas kontroliraju Elitu. Ta se priča ne
odnosi samo na Hitlerovu Njemačku. Iza lica poznatih javnosti, njezine su teme pri­
sutne uvijek iznova unutar raznih režima, kako autoritarnih tako i „demokratskih"
diljem svijeta. Njemačka je već dugo jedno od središta ezoterijskih spoznaja i tajnih
društava koja iz takvog znanja niču. Iz te filozofske struje iznikli su Hitler i njego­
vi zaluđeni sljedbenici, jedan od pret-hitlerskih „proroka" bio je skladatelj Richard
Wagner u devetnaestom stoljeću. Wagnerova skladba Let Valkira uprizoruje njegovu
opsesiju s nadirućim silama zla, a njome je navijestio skori dolazak Nadrase. Njegovo
djelo Prsten bilo je glazbeni izraz vjerovanja u njemačke superljude koji se uspinju na
svjetsku pozornicu poput drevnih poganskih bogova Wotana i Thora. Hitler će ka­
snije reći da za razumijevanje Njemačke treba poznavati Wagnera. Jedan od učenika
tog fanatičnog vjerovanja u nadrasu bio je Gustav Mahler, čiji je nauk kod Wagnera
financirao barun Albert de Rothschild.
Adolf Hitler službeno je rođen u Braunau-am-Innu, na granici Njemačke i Austro­
ugarskog carstva, ali zapanjujuću priču o tome tko je on zapravo ispričat ću u jednoj
od sljedećih knjiga kada prikupim sve podatke. Ezoterija će Hitleru postati ogromna
strast, naročito pri njegovom usponu na vlast. Na njega su snažno utjecala djela He­
lene Petrovne Blavalsky koja je rođena 1831. u Ukrajini. Neki istraživači tvrde da je
bila povezana s tajnim društvom talijanskih revolucionara, Carbonarima, koji su bili
blisko povezani s Crnim plemstvom, a bila je i članica egipatskog društva, Bratstva
I.uksora, koje je kasnije optužila da je „leglo odvratnog nemorala, pohlepe za sebi­
čnom vlašću i lova na zaradu". Madam Blavatsky 1873. stigla je u New York, a dvije
godine kasnije, uz pomoć pukovnika Henryja Olcotta osnovala je Teozofsko društvo
koje postoji i danas. Njegova se učenja zasnivaju na Blavatskyinim knjigama kao što
je Otkrivena Izida, napisana 1877. te Tajna znanost objavljena 1888. godine. Ona je
tvrdila da komunicira s Tajnim majstorima ili Superljudima. Ti Tajni majstori, tvrdila
je, žive u Srednjoj Aziji, a oni koji poznaju tajne ezoterijskih misterija mogu s njima
stupiti u telepatski kontakt. Danas takav postupak komunikacije nazivamo „kanalizi­
ranje". Brojna viđenja NLO-a i mnoga istraživanja ukazuju da diljem svijeta, pa tako
i u srednjoj Aziji, postoje podzemne i podvodne baze vanzemaljaca. Ne kažem da je
Blavatsky bila negativna, već samo da su njena djela utjecala na Hitlera.
Vjerovanje u Majstore i Veliko bijelo bratstvo bestjelesnih bića, što su promicali
ljudi poput teozofskih vidovnjaka iz razdoblja nakon Blavatsky, recimo Alice Baile2
y, dobro je ušančena tema u nekim dijelovima onoga što danas znamo kao pokret
Novog doba (engl. New Age). Alice Bailey je tvrdila da „kanalizira" biće kojeg je zvala
„Tibetanac", a napisala je brojne knjige uključujući Hijerarhiju majstora, Sedam zra­
ka, Novu skupinu služitelja svijetu i Novu svjetsku religiju. Navela je kako joj je njen
tibetanski učitelj rekao daje Drugi svjetski rat nužan za obranu Božjeg plana. Meni to
zvuči smiješno, ali unutar pokreta Novog doba ima mnogo onih koji vjeruju da je sve
ionako zacrtano, i da je takva Božja volja, pa čak i svjetski holokaust. Zvuči mi to kao
dobar izgovor da se ne poduzima ništa i kao rezignacija mega razmjera.
234
super
elita
-
crnomagijaši
Po mojem mišljenju, te „Majstore", Veliko bijelo bratstvo" i čitav taj koncept treba
uzimati s dozom opreza. Kada god čujem izraz „majstor" lagano se naježim. Orga­
nizacije povezane s djelovanjem Alice Bailey, Zaklada Lucis i organizacija Svjetska
suradnja, obje žustro promiču Ujedinjene narode: gotovo da su „obožavateljice" UNa, tolika je njihova odanost. O njima nešto više u jednom od narednih poglavlja. Što
to dulje proučavam, to mi je zanimljivije vidjeti kako je tijekom mnogih desetljeća
Novo doba naslijedilo „istine" na isti način na koji to radi tradicionalna religija sto­
ljećima. Kako su sljedbenici kršćanstva naslijedili izmanipuliranu verziju Isusa, tako
su i „novodopci" naslijedili „Majstore". Mislim da se premalo provjeravaju izvori,
a olako prihvaćaju naslijeđena vjerovanja. Ne budu li pobornici Novog doba opre­
zni ono bi moglo postati novo kršćanstvo. Što već i postaje. Smatram da taj koncept
o Majstorima može biti sredstvo pomoću kojeg um onih koji su (po meni, sasvim
opravdano) odbacili start/s quo religije i znanosti i dalje mogu kontrolirati Zatvorski
Čuvari s Četvrte Dimenzije.
Veliki utjecaj na Hitlera imao je roman Rasa koja dolazi (The Coming Race) En­
gleza lorda Edwarda Bulwera-Lyttona (Kom. 300), britanskog kolonijalnog ministra
duboko upletenog u nametanje opijumske ovisnosti Kinezima. Bio je blizak prijatelj
Disraelija i Dickensa, te Veliki pokrovitelj engleskog Rozenkrojcerskog društva čiji
su raniji članovi bili Francis Bacon i John Dee. Bulwer-Lytton je najpoznatiji po djelu
Posljednji dani Pompeja (The Last Days Of Pompeii), ali strast mu je bio svijet ezoterijske magije i, kao britanskom kolonijalnom ministru, dobavljanje opijuma Kinezima.
U Rasi koja dolazi pisao je o velikoj civilizaciji unutar Zemlje, bitno naprednijoj od
naše. Tamošnji su ljudi otkrili silu zvanu vril koja bi se mogla, pomoću uma, iskori­
stiti pri vršenju „čuda". Ti podzemni superljudi će, prema romanu Bulwer-Lyttona,
jednoga dana izaći na površinu i zavladati svijetom. U to su vjerovali mnogi nacisti.
Lorda Bulwera-Lyttona često spominje madam Blavatsky u svojoj knjizi Otkrivena
Izida. Tema o podzemnim superljudima ili tajnovitim majstorima ima u većini ezote­
rijskih tajnih društava, a takav je slučaj i s Redom zlatne zore kojeg su 1888. osnovali
Slobodni zidar dr. Wynn Westcott i S. L. Mathers. Svoje su „majstore" zvali „tajnim
šefovima". Tema vanzemaljaca koji žive pod zemljom poklapa se s anketom iz 1960ih, provedenom na pojedincima koji su bili u kontaktu s vanzemaljcima. Ispitanici
opisuju čistu melkedešku rasu čiji pripadnici imaju plavu kosu i plave oči. I žive,
navodno, u utrobi Zemlje.
Mathers je osmislio niz obreda i inicijacija, razradivši ih na način da njegovim
članovima pomognu u realizaciji njihova punog psihičkog i fizičkog potencijala. On
je, međutim, smatrao da je taj dar namijenjen samo nekolicini te je zagovarao auto­
ritarni oblik vladavine. Ti su obredi, nesumnjivo, mogli privlačiti i mračne energije
koje su omogućavale vibracijsko usklađivanje s Čuvarima, tj. opsjednutost. Sredinom
1890-ih hramovi tog reda postojali su Londonu, Edinburghu, Bradfordu, WestonSuper-Mareu i Parizu, gdje je Mathers svio gnijezdo. Unutar Reda zlatne zore također
se spominjala sila vril, a jedan od tajnih znakova Reda bio je pozdrav kojim su se ko-
/
istina
ce
vas
osloboditi
ristili nacisti kada su izgovarali „Hcil Hitler". Ezoterijski temelji na kojima je sazdan
nacizam bili su vrlo čvrsti. Mathers je poznavao madam Blavatsky, kao i majstor Reda
Londonskog hrama, pjesnik William Butler Yeats, kasniji dobitnik Nobelove nagra­
de. Yeatsovo viđenje Utopije poklapalo se s onim Adolfo Hitlera ili Josefa Staljina.
Pjesnik je govorio o:
„...aristokratskoj civilizaciji u svojem najcjelovitijem obliku, gdje je svaka pojedinost
u životu hijerarhijska, gdje se na vratima svakog velikana ranom zorom natiskuju
molitelji, a veliko bogatstvo posvuda je u rukama nekoliko ljudi. Svi su ovisni o
nekolicini, i na kraju o samom Caru, koji je Bog podložan jednom većem Bogu, a
svugdje: na Dvoru, u obitelji, vlada nejednakost."'
Određeni oblici Reda zlatne zore prisutni su i danas, ali izvorna se skupina raz­
dvojila nakon svađe između Yeatsa, Mathersa i Aleistera Crowleya, čime se članstvo
raštrkalo u zavađene struje. Medu drugim značajnim misliocima i skupinama koje su
utjecale na nastajuću nacističku filozofiju bili su Red orijentalnog hrama, na čijim se
obredima koristio seks za stvaranje i obuzdavanje energije znane pod nazivom vril,
i dvojica njemačkih ezoterijskih „čarobnjaka", Guido von List i Lanz von Liebenfels.
Prilikom svetkovina ljetnog suncostaja List bi na tlu poredao vinske boce u obliku
simbola Hermetičnog križa, poznatog i kao Hammerov Thor. U Redu zlatne zore to
je bio Znale moći, a nama je taj simbol poznat kao svastika. Lanz von Liebenfels (pra­
vim imenom Adolf Lanz) prišio je svastiku na zastavu koja se vijorila iznad njegova
„hrama" s pogledom na Dunav. Tom crnomagijaškom dvojcu svastika je simbolizira­
la svršetak kršćanstva i svitanje doba arijskih nadljudi. One koje su nazivali „izdanci­
ma mračnih sila" - kao što su Židovi, Slaveni i crnci - smatrali su rasno inferiornima.
Liebenfels se zalagao za kastraciju pripadnika tih naroda. Dvojica vonova - List i Li­
ebenfels - kasnije će imati vrlo velik utjecaj na Adolfa Hitlera. Godine 1932. kada je
Hitler bio nadomak vlasti jednom od svojih istomišljenika Liebenfels je napisao:
„Hitler je jedan od naših učenika ... Doživjet ćete i dan kada će on, a preko njega i
mi, odnijeti pobjedu i razviti pokret od kojega će zadrhtati svijet...""
Druga dvojica koji su utjecali na uvjerenja i ideje Adolfa Hitlera bili su Englezi Aleister
Crowley i Houston Stewart Chamberlain. Crowley je rođen 1875. godine u Warwickshireu. Bunio se protiv strogog vjerskog odgoja te je iniciran u Red zlatne zore 1898. nakon
odlaska sa Sveučilišta Cambridge. Red je napustio poslije svađe s njegovim osnivačima, a
zatim je putovao po Meksiku, Indiji i Cejlonu gdje se upoznao s jogom i budizmom. Po­
stao je i planinar koji je kasnije obarao sve rekorde. Neko ga je vrijeme budizam zanimao
više od okultnog, sve do jednog iskustva u Kairu u travnju 1904. godine. Njegova ga je
žena Rose zamolila da izvrši jedan ezoterijski obred kako bi vidjela hoće U se išta dogoditi.
Tijekom obreda, ušla je u stanje transa i počela kanalizirati riječi.
236
super
elita
-
crnomagijasi
„Čekaju te", kazala je Crowleyu. Pod „oni" kako je navela, mislila je na Horusa koji
je prema drevnom egipatskom vjerovanju bio bog rata i Ozirisov sin. Crowleya se to
nije nimalo dojmilo, pa je svojoj ženi postavljao niz detaljnih pitanja želeći je navesti
da pogriješi i razotkrije se. Ali Rose, koja je o ezoteriji znala vrlo malo, svaki je puta
dala točan odgovor. Kako mi se čini, na liniji su opet bili Zatvorski Čuvari.
Crowleyu je priopćeno da bude za radnim stolom u hotelskoj sobi između podne­
va i jedan poslijepodne u tri određena dana. Pristavši, Crowley je tada napisao, auto­
matskim pisanjem, dokument kojeg je naslovio Knjiga zakona. Automatsko pisanje
označava stanje u kojem vašu ruku vodi neka vanjska sila, a onime što je napisano
često je najviše iznenađena upravo osoba koja piše. Crowleyju je saopćeno da se staro
doba Ozirisa primiče kraju i da će ga zamijeniti novo doba Horusa. No, rečeno mu
je da se staro doba prvo mora okončati divljaštvom i da će Zemlja biti okupana kr­
vlju. Doći će do svjetskog rata, stoji u poruci. U Knjizi zakona govorilo se o jednoj
rasi nadljudi, a osuđivale su se stare religije, pacifizam, demokracija, suosjećanje i
čovječnost. „Moje sluge neka su malobrojne i skrovite: vladat će mnogobrojnima i
znanima" nastavljao je „nadčovjek". U poruci dalje piše:
„Nemamo mi ništa s izopćenima i nesposobnima; neka umru u bijedi, jer oni ne
osjećaju. Suosjećanje je porok kraljeva; zgazite bijedne i slabe: to je zakon jačega:
to je naš Zakon i radost svijeta ...Volite jedan drugoga sa žarom u srcima; na dan
vašeg gnjeva gazite preko slabih u gorućoj požudi vašeg ponosa ... Ne žalite po­
srnule! Nikad ih nisam poznavao. Ja nisam za njih. Ja ne tješim; mrzim utješene i
tješitelje...
Ja sam jedinstven i osvajač. Nisam jedan od robova koji ginu. Neka budu prokleti
i mrtvi. Amen ... Stoga, udarite snažno i nisko, i dovraga s njima, gospodaru ...
Vrebaj! Povlači se! Na njih! To je zakon osvajačkog boja: tako će me se štovati
u mojoj tajnoj kući ... Štujte me vatrom i krvlju; štujte me mačevima i kopljima.
Neka se ženi mačem raspori utroba preda mnom; neka krv teče u moje ime. Zga­
zite nevjernike; bacite se na njih, o ratnici, podarit ću vam obrok od njihova mesa
... Žrtvujte stoku, sitnu i krupnu; nakon djeteta ... ubijajte i mučite; bez milosti;
navalite na njih!"5
Ukoliko vas to neodoljivo podsjeća na neke od izjava gnjevnoga Boga u Starom
zavjetu, to je zato što se gotovo sigurno radi o istoj sili s Četvrte Dimenzije koja je
saobraćala s ljudima iz davnine, s Crowleyjem i sa svakim na toj vibraciji tko bi pri­
pomogao raspirivanju sukoba i energije ljudske nevolje kojom se Zatvorsld Čuvari
hrane. To je sila koja upravlja sviješću onih koji upravljaju Svjetskom Elitom-Iluminatima-Bratstvom, to je žarište štovanja u kultu Svevidećeg Oka koja seže unatrag
do drevnih vremena. Priopćitelj je rekao da je upravo Crowley „Zvijer 6 6 6 " koja je
došla uništiti kršćanstvo, a to mu je, ranije u životu, rekla i njegova majka. Nastojao je
237
. /* istina će vas osloboditi
ignorirati ono što je napisao vodenom rukom, no stvar ga nije napuštala pa ju je od
1909. počeo uzimati ozbiljno. Vrlo ozbiljno. Zapisao je:
„Nakon pet godina lakomislenosti i slabosti, promašene uljudnosti, takta, obzi­
ra, skrbi za tuđe osjećaje, svega mi je dosta. Danas kažem: do vraga s kršćan­
stvom, racionalizmom, budizmom i drugom stoljetnom starudijom. Donosim
vam pozitivnu i prastaru istinu, magija joj je ime i njome ću si izgraditi novo
Nebo i novu Zemlju. Ne želim vaše malodušno odobravanje ili plahu pokudu;
želim svetogrđe, ubojstvo, silovanje, revoluciju, bilo što, loše ili dobro, samo
nek'je vatreno."
Crowley je protiv svog nekadašnjeg tutora Mac Gregora Mathersa poveo psihički
rat, što je potonjeg sasvim iznurilo i učinilo tek sjenom nekadašnjeg čovjeka. Obojica
su prizivali „demone" kojima su jedan drugoga napadali, ali Mathers je izvukao deblji
kraj. Takvi parapsihološki ratovi uvelike su dio današnjeg arsenala Bratstva. Crowleyevi priopćitelji, ta svijest Četvrte Dimenzije, također će zaposjesti psihu Adolfa
Hitlera i drugih tvoraca nacizma. Mnogo vremena nakon smrti, 1960-ih Crowley
će postati junak mnogih pripadnika pokreta „Djece cvijeća", kada su mladi pozivali
na mir i ljubav. Koje li ironije. Crowley je pozdravljao Prvi svjetski rat, smatrajući
ga metlom koja će pomesti staro i uvesti novo doba. Objelodanivši svoja otkrića,
Crowley je postavljen za svjetskog glavara Reda orijentalnog hrama (Order of the
Oriental Temple - O T O ) sa sjedištem u Njemačkoj, čime je povećao utjecaj na svoje
istomišljenike u Njemačkoj.
Houston Stewart Chamberlain (Kom. 300) roden j e l 8 5 5 . u Engleskoj, ali se 1882.
preselio u Njemačku. Godine 1908. oženio je Evu, kćer Richarda Wagnera i postao
cijenjeni pisac. Njegovo najpoznatije djelo bilo je Temelji devetnaestog stoljeća (Fo­
undations Of The Nineteenth Century) na tisuću i dvjesto stranica, koje je prodano u
preko 250.000 primjeraka. Postao je poznat diljem zemlje. No, bio je tjeskoban čovjek
i mnogo je puta doživio živčani slom. Vjerovao je da su ga opsjeli demoni, a njegove
knjige napisane su u transu i groznici, što daje naslutiti da se prikopčao na jednu
vrlo negativnu svijest. Eto je opet, svijest Zatvorskih Čuvara. U svojoj autobiografiji
kaže da većinu onoga što je napisao ne prepoznaje. Teme njegova djela već su dobro
poznate: sve civilizacije potječu od arijske rase, a Nijemci su najčišći od svih; Židovi
su neprijatelji koji će onečistiti arijsku krv. Zijev.
Kaiser Wilhelm II i Adolf Hitler rekoše da je Chamberlain prorok. Chamberlain je
postao glavni savjetnik Kaisera Wilhelma te je kralja nagovarao da 1914. povede Nje­
mačku u rat kako bi se ispunilo proročanstvo o njemačkoj prevlasti u svijetu. Kada je
rat završio a Wilhelm odstupio s prijestolja i sklonio se na jedno imanje u Nizozem­
skoj, shvatio je da je bio žrtva manipulacije. Nabavio je gomilu knjiga o okultnome i o
njemačkim tajnim društvima te je bio uvjeren da su se ona urotila da bi izazvala Prvi
svjetski rat i dovela do poraza Njemačke. Chamberlain, kojemu je Kaiser dodijelio
238
super
elita
-
crnomagijasi
Željezni križ, umro je 1927. nakon godina provedenih u invalidskim kolicima, shr­
vanog duha i tijela. No, njegov je utjecaj ostao živjeti u glavi Adolfa Hitlera. Usput go­
voreći, Chamberlaina je Hitleru predstavio Alfred Rosenberg, izbjeglica iz Rusije, još
jedan sotonski lik. „Sotonizam" nije ništa drugo doli štovanje negativnih manipulatora s Četvrte Dimenzije koji čovjeka potom opsjednu. Rosenberg je, usprkos svom ži­
dovskom podrijetlu, dao primjerak Protokola sionskih mudraca Hitleru posredstvom
jednog drugog okultista, Dietricha Eckarta. 6 1 opet je u akciji kult Svevidećeg Oka.
Spomenuo sam neke od ljudi i uvjerenja što su oblikovali svjetonazor mladog Au­
strijanca, kako je za sebe tvrdio, po imenu Schicklgruber, koji je kasnije, međutim,
postao poznatiji kao Adolf Hitler. „Heil Schiklgruber" nekako ne bi dobro zvučalo.
Mrzio je školu, glasi službena priča, i želio je postati umjetnik, pa ga je ta ambicija
odvela u Beč. Sate i sate provodio je po knjižnicama čitajući knjige o astrologiji, mi­
sticizmu i istočnim religijama. Oduševile su ga knjige Blavatske, Chamberlaina, Lista
i Liebenfelsa, pa je iz svake izabrao ponešto i proizveo mješavinu po vlastitom ukusu
- koktel užasa i mržnje zvan nacizam. Njegova strast bila je moć volje. Moć volje da
postigne sve što želi bit će u središtu njegova interesa i voditi ga do kraja života. Dru­
gim riječima, radi se o stvaranju vlastite zbilje.
Vježbao je ezoteričke vještine nastojeći pristupiti razini svijesti za koju je bio
uvjeren da će ga pretvoriti u jednog od nadljudi o kojima je toliko čitao i u koje je
toliko vjerovao. Njegova se psiha prikopčala na vibraciju Zatvorskih Čuvara sna­
žnije nego prije. Bio je opsjednut, najvjerojatnije za vrijeme nekog obreda crne ma­
gije koji je do kraja otvorio njegovu psihu za opake vibracije. Da biste se uvjerili da
je imao odličan potencijal za „vibracijsku kompatibilnost" s tom sviješću dovoljno
je pogledati njegova uvjerenja. Sada je, nakon opsjedanja, jedan nekarizmatičan i
nesposoban čovjek mogao početi isijavati karizmu i magnetizam kojim će opčiniti
i zaraziti naciju.
Često kažemo da neki ljudi posjeduju magnetizam ili „magnetičnu, privlačnu
osobnost". Točno o tome se radi. Svi mi proizvodimo magnetsku energiju koja
nam privlači energije (ljude, mjesta itd.) sukladne onome što se zbiva u našoj pod­
svijesti. Neki ljudi isijavaju snažniji magnetizam, a neki manje snažan. Negativne
energije jednako su magnetične i privlačne kao i pozitivne. Oni koji su spojeni na
ekstremnu vibraciju Zatvorskih Čuvara pa je stoga i generiraju, bit će vrlo magne­
tični. Za osobito negativne ljude često se kaže da posjeduju magnetičnu osobnost
ili „fatalnu privlačnost". Eto zašto. Odatle su se odjednom pojavili i magnetizam i
karizma Adolfa Hitlera. Kada bi stajao na govorničkoj tribini, s tim zgrčenim licem
i manijakalnim načinom izlaganja, u stvari je kanalizirao svijest Zatvorskih Čuva­
ra/Lucifera s Četvrte Dimenzije i golemim mnoštvima prenosio njezinu vibraciju.
To je utjecalo na vibracijsko stanje ljudi i pretvorilo ih u sluđene posrednike mr­
žnje. To je načelo čarobne frule, korištenje vibracijskih frekvencija umjesto frule.
Kao što je pisac Alan Bullock napisao o Hitleru:
i istina
će
vas osloboditi
„Njegova moć da očara publiku mogla se usporediti s vještinom nekog afričkog
vrača ili azijskog šamana; drugi su je uspoređivali s osjetljivošću medija i magneti7
zmom hipnotizera."
A Herman Rauschning, Hitlerov pomoćnik, u svojoj knjizi pod naslovom Hitler
govori (Hitler Speaks) piše:
„Čovjek se ne može oteti dojmu da je Hitler bio medij. Većinu vremena mediji
su obični, nevažni ljudi. Onda odjednom bivaju obdareni, kako se čini, nadnara­
vnim moćima koje ih odvajaju od ostatka čovječanstva. Medij je opsjednut. J e ­
dnom kada kriza prođe, ponovno se vraća u osrednjost. Nema nikakve sumnje,
Hitlera su bile opsjele sile izvan njega samog - praktički đavolje sile. Čovjek
zvan Hitler bio je samo njihovo privremeno sredstvo izražavanja. Mješavina ba­
nalnog i nadnaravnog proizvodila je tu nepodnošljivu dvojnost koja se osjećala
u njegovoj prisutnosti ...To je bilo poput gledanja bizarnog lica čiji izraz kao da
je odražavao neuravnoteženo stanje uma, zajedno s uznemirujućim dojmom
skrivenih moći."8
Hitler je bio pod kontrolom Zatvorskih Čuvara i činilo se da je živio u nepresta­
nom strahu od „nadljudi". Rauschning je rekao daje Hitler imao užasne noćne more,
budio se prestravljen i vrištao o bićima koja su bila nevidljiva svima osim njemu.
Svom je pomoćniku Hitler jednom rekao:
„Kakav će biti društveni poredak budućnosti? Prijatelju, reći ću ti. Postojat će sta­
lež vrhovnih gospodara, ispod njih će biti obično stranačko članstvo, hijerarhijski
ustrojeno, zatim veliko mnoštvo anonimnih sljedbenika, doživotnih sluga i radnika,
a na samom dnu bit će pobijeđeni strani narodi, moderni robovi. Svima njima vladat će novo, uzvišeno plemstvo o kojem ne mogu govoriti... Međutim, militantni
članovi neće znati ništa o svim tim planovima ... Sada među nama živi novi čovjek!
On je ovdje. Je li ti to dovoljno? Odat ću ti tajnu. Vidio sam novog čovjeka. Neustra­
šiv je i okrutan. Bojao sam ga se."9
Preselivši se u Njemačku, Hitler je mnogo vremena provodio u Bavarskoj odakle
su potekli VVeishauptovi Iluminati i vratio se tamo 1918. nakon sudjelovanja u Prvom
svjetskom ratu. Barem tako glasi službena priča. Sljedeće godine povezao se s malom
i prilično jadnom političkom strankom zvanom Njemačka radnička stranka. To je bio
ogranak krajnje nacionalistički i antižidovski nastrojenog ezoterijskog tajnog društva
po imenu Njemački red. Iz tog su društva proistelda druga slična društva, među ko­
jima i zloglasno Društvo Thule. Thule je navodno bila davno nestala civilizacija Nordijaca plave kose i plavih očiju. Kako vidimo, još jedan od temelja nacističkog sustava
vjerovanja počiva na ezoteriji, kao što je počivala i svastika, hitlerovski pozdrav, ideja
240
super
elita
-
crnomagijasi
0 arijskoj nadrasi i stav o Židovima. Utemeljitelj Društva Thule bio je Rudolf Glauer,
astrolog, koje je svoje ime promijenio u mnogo zvučnije Barun von Sebottendorff.
Zbog njegovih poziva na revoluciju protiv Židova i marksista Društvo Thule je po­
stalo stjecište antižidovski i antimarksistički nastrojenih njemačkih „Ubermenscha".
Iz toga je proistekla Njemačka radnička stranka koja će jednoga dana postati Nacisti­
čka stranka. Ovdje vrlo važan postaje jedan drugi predani okultist i Sebottendorffov
prijatelj - Dietrich Eckart, pijanica i uživatelj narkotika koji je vjerovao da je njegov
životni zadatak pripremiti put diktatoru Njemačke. Godine 1919. upoznao je Hitlera
1 procijenio da je on taj koga traži tj. „mesija". Upravo je Eckart zaslužan za Hitlerovo
napredno ezoterijsko znanje, a vjerojatno i za crnomagijske obrede koji su ga do kraja
prikopčali na vibraciju Zatvorskih Čuvara. Od tog trenutka nadalje Hitlerova spo­
sobnost privlačenja masa strelovito je rasla. Godine 1923. Eckart je jednom svojem
prijatelju napisao:
„Slijedi Hitlera! On će plesati, noja sam odredio melodiju. Dali smo mu sredstva za
komunikaciju s Njima. Ne žali me: utjecao sam na povijest više nego ijedan drugi
Nijemac."'0
Hitler je bio član još jednog ezoterijskog tajnog društva - Blistave lože ili Društva
Vril. Vril je naziv kojeg je engleski pisac lord Bulwer Lytton nadjenuo sili koja prebiva
u ljudskoj krvi i, kako je tvrdio, budi u ljudima njihovu istinsku moć i potencijal da
postanu nadljudi. Godine 1933. stručnjak za projektile Willi Ley pobjegao je iz Nje­
mačke te razotkrio postojanje Društva Vril i nacističko vjerovanje da će preko ezoterijskih učenja i širenja uma postati jednaki nadljudima u utrobi Zemlje. Smatrali su
da će nanovo probuditi silu vril koja uspavana počiva u kivi. Medu inicijatima Druš­
tva Vril bila su dva čovjeka koji će kasnije postati zloglasni nacisti: Heinrich Himmler
i Hermann Goering. Članovi Vrila bili su uvjereni da su u savezu s tajnovitim ezoterijskim ložama u Tibetu i jednim od takozvanih „nepoznatih nadljudi" kojeg su zvali
Kralj straha. Rudolph Hess," Hitlerov zamjenik sve do zlosretnog leta u Englesku
1941. godine, bio je predani okultist i član, zajedno s Hermannom Goeringom, Druš­
tva Edelweiss, mračne sljedbe koja je vjerovala u nordijsku superiornu rasu (Melkedekance?). Hess je štovao Hitlera kao mesiju, iako nije jasno kako mu je to polazilo za
rukom s obzirom da Ftihrer nije bio nimalo plavook, kao ni plavokos. Isti je problem
s pomirbom tih proturječnih činjenica imao i Hitler, no siguran sam da je pronašao
neko smiješno objašnjenje. Još jedna od Hitlerovih opsesija bilo je takozvano „Koplje
sudbine", oružje kojim je navodno proboden Ješuin (Isusov) bok prilikom raspeća.
Godine 1938. kada su nacisti anektirali Austriju, Hider je ukrao artefakt za kojeg se
vjerovalo da je „Koplje sudbine" i otpremio ga u Nuremberg. Legenda govori da će
onaj tko to koplje posjeduje i dešifrira njegove tajne imati vlast nad čitavim svijetom,
za dobro ili zlo. Koplje koje je Hitler bio ukrao sada se nalazi u muzeju Hofburg u
Beču gdje je u studenom 1992. izbio velik požar, sedam dana prije nego stoje vatrena
/ istina će vas osloboditi
stihija uništila dio Windsorske palače. Još jedan predani okultist Trećeg reicha bio je
Heinrich Himmler. Bavio se brojnim, različitim vidovima ezoterije i primjenjivao ih
na najgore moguće načine. Himmlera su posebno zanimali kamenčići s rimama, su­
stav proricanja u kojem se kamenčići na kojima su ispisani simboli bacaju ili odabiru,
a izbor ili kombinaciju zatim tumači „stručnjak". Himmler je oformio zloglasni SS i,
kao što je slučaj sa svastikom, za tu grozomornu organizaciju odabrao je ezoterijski
simbol dvostrukog S, odnosno runu s/gkoja izgleda poput dvije munje. SS je bio pra­
ktički samostojno tijelo i ishodište cjelokupnog ezoterijskog znanja u koje su nacisti
tako strastveno vjerovali. U SS su primani isključivo pojedinci koje se smatralo rasno
besprijekorno čistima, a sastavni dio obuke pripadnika SS-a bio je učenje ezoterijskih
vještina, uključujući uporabu runa. SS-om se upravljalo kao crnomagijskim tajnim
društvom. Njegovi rituali preuzeti su od drugih društava poput jezuita i Vitezova
templara. Najviši incijati bila su trinaestorica (evo ga opet) članova Velikog viteškog
vijeća (na čelu s njihovim Velikim majstorom Heinrichom Himmlerom), a crni su se
obredi izvodili u drevnom dvorcu Wewelsberg u Westphaliji. Vršili su obrede nordij­
skih pogana i slavili ljetni solsticij. Na tim su obredima štovali Sotonu, Lucifera, Seta
itd. (kojegod vam se ime sviđa), što je svijest nekadašnjih nacista i današnje Elite.
Princ Bernhard, jedan od osnivača Bilderberške skupine, bio je pripadnik SS-a. Crna
magija i ezoterijska znanja prožimali su sve što su Hitler i nacisti činili, što je sezalo
dotle da su položaj neprijateljskih jedinica otkrivali držeći nad kartama visak. Izvorni
simbol svastike bio je okrenut nadesno, što u ezoteriji označava svjetlost i stvaranje,
nešto pozitivno. Hitler je inzistirao da se obrne, kako bi simbolizirala crnu magiju i
uništenje. Masovni skupovi koje je Hitler tako učinkovito koristio bili su osmišljeni
uz primjenu znanja o ljudskoj psihi i o tome kako njome manipulirati. U knjizi Soto­
na i svastika (Satan And Swastika) Francis King piše:
„Hitlerovi javni nastupi, posebno oni na mitinzima Nacističke stranke u Nurembergu, bili su izvrsni primjeri te vrste magijske ceremonije. Fanfare, vojni marševi i vagnerijanska glazba, sve je to isticalo ideju njemačke vojne slave. Mnoštvo zastava
sa svastikama u crnoj, bijeloj i crvenoj boji ispunjavalo je svijest sudionika mitinga
nacional-socijalističkom ideologijom. Poput baleta, precizne i savršeno usklađene
kretnje uniformiranog stranačkog članstva prizivale su iz podsvijesti načela rata i
nasilja koja su drevni narodi simbolizirali Marsom. Glavni obred na mitinzima - Hitlerovo posvećivanje novih zastava'krvavom zastavom'što je bila nošena u propa­
lom minhenskom puču 1923. godine - bio je kvazimagijska ceremonija osmišljena
da poveže umove živih nacista s arhetipskim slikama koje su simbolizirali mrtvi
nacional-socijalistički junaci prošlosti.
Religijsko-magijski aspekti mitinga naglašavani su činjenicom da su svoj vrhunac
dosezali nakon sumraka i održavali se u 'Katedrali svjetlosti' - na otvorenom pro­
storu okruženom stupovima nosačima na kojima su bili reflektori okrenuti u nebo.
242
super
elita
-
crnomagijaši
Da najstručniji suvremeni obredni vrač želi prirediti obred čija je svrha 'invocirati
Mars', ne bi mogao smisliti ništa efektnije od ceremonija koje su se održavale u
Nurembergu."
A što je vrijedilo tada, vrijedi i danas - ezoterijsko znanje što su ga nacisti koristili
za masovnu hipnozu njemačkog naroda danas se rabi za produbljivanje globalne hi­
pnoze čovječanstva. Simboli, riječi, boje, zvukovi i tehnike kojih javnost uopće nije
svjesna koriste se u medijima i reklamama kako bi nas se hipnotiziralo. Ministarstvo
propagande Josepha Goebbelsa bilo je zasnovano na ezoterijskom znanju o ljudskoj
psihi. Znao je da će ljudi povjerovati u sve ako im to dovoljno često ponavljate i ako
možete režirati događaje koji kod javnosti izazivaju osjećaj da se „nešto mora podu­
zeti". Goebbels je vrlo učinkovito koristio boje, simbole i slogane. Slogani su korišteni
kao mantre, uvijek iznova ponavljane, hipnotizirajući kolektivnu psihu. Sva drukčija
gledišta i informacije bili su cenzurirani, a ljudi programirani da reagiraju po želje­
nom obrascu. Kakva je razlika između toga i plasiranja netočnih i pristranih infor­
macija kojima danas neprestano pune naše glave i glave naše djece? Možda nema sva­
stike, no svejedno se radi o kolektivnoj hipnozi. Na prvi pogled se čini proturječnim
to što je Hitler nastojao uništiti tajna društva poput Slobodnih zidara i spriječiti pri­
mjenu ezoterijskih znanja u njemačkom društvu, međutim proturječja nema. Itekako
je dobro znao za moć dostupnu onima koji posjeduju znanje ezoterije, pa ga je želio
zadržati za sebe. Jedan od onih koje su nacisti kanili uništiti bio je Slobodni zidar 33.
stupnja dr. Rudolf Sterner, Austrijanac koji je imao dublje spoznaje o stvaralačkim
silama kao i o načinima na koje se mogu koristiti za postizanje dobra ili zla. O Steinerovim nakanama čuo sam mnoga proturječna mišljenja i tvrdnje te još nisam siguran
kakve su one uistinu bile. Slutim, međutim, da nije bio tako pozitivna ličnost kakvim
ga se smatra. Steiner se bio pridružio Teozofskom društvu i Redu orijentalnog hrama,
ali je kasnije osnovao vlastito Antropozofsko društvo. Njegova predavanja prekidale
su naoružane bande koje su prijetile da će pobiti one koji ga slušaju. Pobjegao je u
Švicarsku gdje je 1925. i umro, godinu dana nakon što su njegov centar u Dornachu
spalili nacisti. Godine 1934. u Berlinu su zabranjeni svi oblici gatanja, a kasnije napi­
sane ezoterijske knjige zabranjene su u cijeloj Njemačkoj. Tajna društva su raspušte­
na, a na meti su bili čak i Društvo Thule i Njemački red (koji su zajednički osnovali
nacizam). Astrolozi su bili napadani, a taj je progon imao dva glavna motiva: u očima
domaće i inozemne javnosti udaljiti Hitlera i naciste od okultnog te, ono najvažnije,
zavrnuti slavinu i spriječiti sve ostale da koriste ezoterijska znanja protiv njih na na­
čin kako su ih oni upotrebljavali protiv drugih. To je također jedan od razloga da je
takvo znanje zataškavano i ismijavano diljem zapadnog svijeta i skrivano iza dimnih
zavjesa tipa onakve znanosti koja ne priznaje druge svjetove osim ovoga, i religije
koja drži da živimo samo jednom, nakon čega odlazimo u raj ili pakao.
Uloga ezoterije u usponu nacista jako se podcjenjuje ili čak zanemaruje, osim u ne­
kolicini izvrsnih knjiga kao stoje Hitler i doba Horusa (Hitler And The Age OfHorus)
/ istina će vas osloboditi
Gemida Sustera. Zavirite li dublje u bilo koju povijesnu situaciju obično ćete pronaći
nešto ezoterijsko. I na samog Johna Ruskina, čovjeka koji je nadahnuo Cecila Rhodesa, Alfreda Milnera i one koji su uspostavili tajno društvo Okrugli stol, utjecaj su ima­
li ezoterijska djela Platona i madam Blavatsky, knjige lorda Edwarda Bulwera-Lyttona
i tajna društva nastala po ugledu na Red zlatne zore. Po mišljenju nekih istraživača,
ubojstvo američkog predsjednika Abrahama Lincolna bio je rezultat trvenja između
konkurentskih tajnih društva, no s time se ne bih složio. Jedan od njegovih bliskih
prijatelja, Pascal Beverly Randolph, iznio je na vidjelo da je Lincoln bio član društva
zvanog Bratstvo Eulisa, nakon što je iniciran u tajne „seksualne magije" na Srednjem
istoku. Smatralo se da je Lincoln i visoko rangirani član Hermetičkog bratstva Luxora ili Svjetla." Mnoga poznata lica iz svijeta politike i ekonomije iz prošlosti i danas
su maske koje skrivaju njihovu pravu narav i motivaciju. To su naizgled „različita"
lica iz mreže Svevidećeg Oka. Mi gledamo glumce na pozornici čije uloge piše netko
drugi. Rasputin, takozvani ludi redovnik iz povijesnih knjiga, niti je bio lud niti je bio
redovnik u uobičajenom smislu. Bio je mistik koji je prošao kroz snažno duhovno
iskustvo „tragajući za Bogom" u Aziji. Njegova se psiha otvorila nekoj višoj - ili nižoj
- svijesti i odjednom je taj ruski seljak postao posve druga osoba. Imao je iscjeljujuće
sposobnosti, snažan magnetizam i legendarni seksualni nagon. Nekoliko godina po
povratku u Rusiju na cara je imao takav utjecaj da je zemljom, u stvari, vladao on. Na
svjetlo dana izašle su priče o crnim ezoterijskim temeljima KGB-a u bivšem Sovjet­
skom Savezu. Danas KGB pod drugim nazivima igra istu takvu ulogu u „slobodnoj"
Rusiji. Jedino se ime promijenilo. U jednom se izvještaju ukazuje na manipulaciju
unutar Kremlja od strane generala Georgija Georgijeviča Rogozina koji se navodno
služio crnom magijom da programira psihu onoga kime želi upravljati.11 Rukovodio
je vrlo tajnovitom obavještajnom skupinom u predsjedničkom timu Borisa Jeljcina.
Svjetska obavještajna mreža počiva na zloupotrebi ezoterijskog znanja. Svjetska Elita
i oni koji zlorabe ezoterijsko znanje također znaju da ako kontrolirate ključne ener­
getske točke (akupunkturne točke i energetske vrtloge - čakre) na Zemljinoj energet­
skoj mreži, tada možete utjecati na kolektivnu ljudsku svijest, budući da čovjekov um
saobraća s energijama te mreže, koje predstavljaju Zemljin um.
Vidjeli smo kako temelji Sjedinjenih Država počivaju na ezoterijskim načelima i
znanju. Na velikom pečatu Sjedinjenih Država nalazi se gomila ezoterijskih simbola,
znakova i brojki, uključujući piramidu i svevideće oko. Na dolarsku novčanicu taj je
simbol stavljen tijekom predsjednikovanja Slobodnog zidara Franklina D. Roosevelta. Nije slučajno ni to što je do Deklaracije o nezavisnosti i osnutka Bavarskih Iluminata Adama Weishaupta došlo 1776. godine. Brojke i godine predstavljaju vibracije
energije, kao što je slučaj i s planetima, zvukovima, bojama i simbolima. Neke od tih
simbola nalazimo u krugovima i drugim oblicima u žitu. Oni pravi (koje nam nisu
podvalile sile dezinformacije), govore našoj podsvijesti i pomažu nam da se probu­
dimo na način koji još ne možemo dokraja razumjeti. Na višim razinama Svjetske
Elite to ezoterijsko znanje koristi se pri određivanju vremena i mjesta isplaniranih
244
super
elita
-
crnomagijaši
događaja kako bi isti imali najveći učinak. Iste ćele brojeve i nizove pronaći u mno­
gim drevnim spisima i vjerovanjima. Popisi sedmica u Otkrivenju imaju ezoterijska
a ne doslovna značenja. Biblija je krcata takvom numerologijom koju je Crkva uzela
u doslovnom smislu. Trinaest, ili „dvanaest plus jedan", ima veliki ezoterijski značaj
prema zakonima numerologije i prema vibracijama koje te brojke predstavljaju, kao
i iz drugih povijesnih razloga. To znači preobražaj, novo rođenje, novi poredak. Zato
imamo Isusa i dvanaest učenika te Velikog majstora Himmlera i dvanaest drugih
„vitezova" u Velikom vijeću SS-a. To je jedno te isto znanje, korišteno s drukčijom na­
mjerom. Oziris, egipatsld bog, imao je, prema legendi dvanaest sljedbenika, Buddha
je imao dvanaest učenika, kao i aztečki bog Quetzalcoatl. Tu su još i dvanaest vitezo­
va Okruglog stola kralja Arthura, dvanaest Jakovljevih sinova, dvanaest Išmaelovih
prinčeva, dvanaest plemena izraelskih, dvanaest znakova zodijaka. Upravni odbor
Bilderberške skupine ima 39 članova (13 + 13 + 13), a svoje lokacije odabire prema
načelima ezoterije. 15 Isti je slučaj sa svjetskim institucijama. Ženevu, dom Lige naro­
da i mnogih drugih fasada Svjetske Elite, tajna društva drže jednim od najvažnijih
energetskih središta Zemlje.
Brojeve 13 i 33 naći ćete u simbolima i logoima mnogih institucija i kompanija
navedenih u ovoj knjizi. Ezoterijski „kodni" broj Francisa Bacona bio je 33, koji se
koristi kao šifra u Shakespeareovim dramama te je pokazatelj daje njihov pravi autor
Bacon (vidi djela Manlyja P. Halla). Broj 33 predstavlja stupnjeve Škotskog obreda
u Slobodnom zidarstvu. Na Velikom pečatu Sjedinjenih Država i njegovom prikazu
na dolarskoj novčanici imate 13 stepenica na piramidi, 13 stupnjeva Iluminata. Ta
piramida ima 33 kamenova. Na velikom pečatu ćelavog orla (feniks do 1841.) nalazi
se po 13 pera na svakom krilu, 13 strijela na desnoj kandži i maslinova grančica s 13
listova s lijeve strane. U kljunu drži svitak s 13 slova natpisa ,,E Pluribus Unum" tj. Tz
mnoštva, jedno'. Okružen je s 13 zvijezda u obliku Davidove zvijezde. Tu je i štit s 13
pruga koje predstavljaju prvotnih 13 država. Na logu Ujedinjenih naroda karta svi­
jeta raspodijeljena je na 33 dijela unutar 13 ldipova kukuruza, a zgrada Ujedinjenih
naroda smještena je na jednom od najsvetijih izvora (energetskih točaka) američkih
domorodaca. Logo Proctora i Gamblea starije masonski simbol s bradatim čovjekom
u krugu s 13 zvijezda. Pripojena slova ,,x" u Rockefellerovom naftnom divu Exxonu
(Essu) još su jedan simbol Škotskog obreda. 1 " Njihovi su simboli posvuda. „Razmi­
šljanja" i temeljna uvjerenja prisutna u nacističkoj Njemačkoj, koje sam u glavnim
crtama iznio, samo su otvoreni izraz onoga što se i nadalje zbiva u tajnom svijetu da­
našnje Elite koja štuje Svevideće Oko - lucifersku svijest s Četvrte Dimenije. Nakon
rata nacisti su svoju bazu premjestili u Južnu Ameriku i Sjedinjene Države, na poziv
financijera nacista Allena Dullesa, a oni su mu pomogli osnovati Središnju obavje­
štajnu agenciju (engl. Central Intelligence Agency - CIA). To je ključni dio današnjeg
svjetskog gestapa. Isto to mračno korištenje ezoterijskog znanja i štovanja vanzemaljskih „bogova" i „nadljudi" ostaje u srži CIA-e i Svjetske Elite do dandanas. Što je
vrijedilo u slučaju Hitlera, vrijedi i u slučaju gornjih dijelova mreže Bratstva, sve do
Claudeu bio bi neprimjeren ušima mlade publike. Rael (mesija, Vodič Vodiča), kaže da
se Elohim pripremaju vratiti i preuzeti vlast u svijetu. To je neobično slično nacističkom
vjerovanju u povratak nadljudi. A što ono Rael kaže da Elohim žele? Svjetsku vladu i
valutu; da se vojske prestaju međusobno boriti i da se udruže pod stijegom svjetskih
policijskih snaga; te da se samo onima za koje se znanstvenim metodama utvrdi da su
intelektualno najbistriji dopusti kandidiranje za političke položaje. Ne samo to, glasat
će moći isključivo oni koji prođu test inteligencije kojeg su osmislili znanstvenici, a
mase jednostavno trebaju činiti što im se kaže, bez prava da odlučuju o onima koji će
njima vladati. Ni za Raela ni za njegove sljedbenike nisam bio čuo sve dok mi izvor
blizak britanskoj obavještajnoj mreži nije rekao da su neki koji stoje iza kampanje da
me se oblati kao ,,neo-nacista" nakon prvog izdanja ove knjige povezani sa Zakladom
Rael u UK-u. Istoga dana netko mi je dao knjigu Claudea Raela pod naslovom Poruka
koju su mi dali vanzemaljci kada su me odveli na svoj planet (The Message Given To Me
By Extra-Terrestrials. T\iey Took Me To Tlieir Planet).17
Zaklada Rael odjednom je postala vrlo plaha što se tiče simbola na koricama knjige za
kojeg je Rael rekao daje simbol Elohima. Prvotni znak na koricama prekriven je jednim
zastrašujućih genetskih eksperimenta koji se i dalje provode u podzemnim bazama u
drugim simbolom. Možda će vam biti jasnije zašto kada pogledate Sliku 12. Ezoterijsko
Sjedinjenim Državama (ali i u drugim zemljama, uključujući UK). Dok mi slušamo
znanje i teme vanzemaljskih nadrasa prožimaju piramidu Elite već tisućama godina,
lakrdije od „javnih rasprava" o etičnosti genetskog inženjeringa, uvjeren sam da se za
sve do današnjih dana. No, uvijek iznova naglašavam da je ezoterijsko znanje neutral­
to vrijeme kradom izvode najstrašniji eksperimenti na ljudima (uključujući i djecu)
no. Ne trebamo se protiviti tom znanju već njegovom negativnom korištenju. Ono se
koji se vode kao nestali. Nakon prvog izdanja ove knjige jedan mi je čitatelj napisao
može rabiti, i rabi se, u vrlo pozitivne svrhe. Kada čujem kršćanske istražitelje Novog
da mu je njegov prijatelj iz Argentine rekao kako je Josefu Mengeleu, zloglasnom na­
Svjetskog Poretka kako osuđuju sve ezoterijske mislioce i skupine kao „zle okultiste" i
cističkom genetičaru, nakon rata dodijeljen čitav jedan otok kako bi mogao nastaviti
„štovatelje vraga" to, po mojem mišljenju, otkriva ozbiljno nerazumijevanje stvarnosti
sa svojim bolesnim eksperimentima. Otok se nalazi na ušću rijeke u području zva­
i zadrto pobožništvo koje im ne priliči. Kao što ću izložiti detaljnije u završnim pogla­
nom Tigre, oko 50 kilometara od Buenos Airesa. Na vrhu Elitine piramide svjetske
vljima knjige, pozitivno korištenje duhovnog znanja ključno je da bismo izgradili bolji
manipulacije ezoterijsko se znanje rabi u mračne svrhe pod uplivom svijesti Zatvor­
svijet kojem težimo i kojeg, ipak, pretvaramo u stvarnost, budite bez brige. Gradimo
skih Čuvara. Mislim da su ljudi poput Hitlera bili samo marionete koje se koristilo za
ga na temeljima ljubavi i poštivanja, a to su emocije - energije - koje će raspršiti mrak
izazivanje sukoba s drugim marionetama poput Staljina, kako bi se došlo do željenog
mržnje i nerazumijevanja. U ova posljednja tri poglavlja u glavnim sam crtama iznio
poslijeratnog stanja. U toj piramidi najviša Elita dobrano je iznad razina ljudi kao što
strukturu unutar koje se manipulacija koordinira, sredstva kroz koja mračne sile njome
su Hitler i Staljin. S obzirom na pozadinu nacističkog vjerovanja u ezoteriju, „arijske
upravljaju i mentalni sklop koji takvo ponašanje potiče. Sada možemo pobliže pogleda­
nadljude" i moguću povezanost s pričama o Melkedekancima, moje zanimanje po­
ti kako se to očituje u svijetu oko nas i kako to utječe na naš svakodnevni život.
budila je organizacija zvana Raelijanska zaldada (engl. Raelian Foundation). Sjedište
joj je u Ženevi u Švicarskoj, s ograncima raspršenim diljem svijeta. To je kreacija Claudea Vorilhona Raela, bivšeg francuskog novinara koji je pisao o motociklizmu. On
tvrdi da je stupio u dodir s jednom skupinom vanzemaljaca za koje kaže da su Elohim
IZVORI
iz Starog zavjeta. Rael kaže da su ga odveli na njihov planet i rekli mu da su Elohim
genetski proizveli ljudsku rasu. Prema pričama iznijetima u anonimnoj anketi pro­
vedenoj 1960-ih godina - anketi osoba koje su stupile u dodir s vanzemaljcima - oni
koje znamo pod imenom Elohim bili su Melkedekanci. Rael tvrdi da je on „mesija"
Elohima, „vodič vodiča", a oni su mu naložili, navodi on, da ljudima kaže kako trebaju
činiti sve što im kaže da čine. Ti to ozbiljno, Rael? Moj odgovor namijenjen Elohim i
1 Enrique De Vicente, „The Occult Roots of the New World Order", časopis Exposure,
svezak 1, br.2, str. 10.
2 Alice Bailey utemeljila je Školu misterija. I da ponovim, ne kažem d a j e ona bila neka
negativna sila, ali mislim da su se njenim imenom poslužili neki od njenih „sljedbenika"
u svrhu manipulacije.
247
/
istina
će
vas
osloboditi
3 Naveo Francis King u knjizi Satan And Swastika (Mayflower Books, London, 1976.).
4 Naveo J . H. Brennan u knjizi Occult Reich (Futura, London, 1974.) i Francis King u knjizi
Satan
And
Swastika.
5 Stihovi iz knjige Book Of The Law. Citirao George C. Andrews u knjizi Extra-Terrestrials
Among Us, str. 159-160.
6 Naveo Trevor Ravenscroft u knjizi The Spear Of Destiny, str. 106.
7 Alan Bullock, Hitler, A Study In Tyranny (Pelican Books, London, 1960.).
8 Hermann Rauschning, Hitler Speaks (London, 1939.).
9 Ibid.
jedanaesto poglavlje
prijevara s dugovima
N
emoguće je shvatiti svjetsku zavjeru ukoliko ne upoznamo pozadinu svjetskog
novčanog sustava. O n a se ne uči u školama, niti će v a m istinu reći neki ekono­
10 J. H. Brennan, Occult Reich.
mist u elegantnom odijelu ili izvjestitelj s televizijskih vijesti. N e k i od njih ne znaju
11 Rudolph Hess je navodno bio zatočen u zatvoru u berlinskoj četvrti Spandau do
što se događa jer su programirani da vjeruju u besmislice obrazovnog sustava, dok
svoje smrti 1987. godine. No, dr. Ewen Cameron, koji je postao CIA-in „liječnik za um",
drugi jednostavno ne žele da to saznate. Temelji manipulacije kojom se želi uvesti
rekao je da mu je ravnatelj CIA-e Allen Dulles rekao da je„Hess"u Spandauu bio Hessov
svjetsku vladu, vojsku, banku i valutu leže na neviđenoj lopovštini koju zovemo ban­
dvojnik. Kada je Cameron pokušao ustanoviti pravi identitet zatvorenika pregledom
karski sustav. J e d n o m kada shvatimo na koji način on funkcionira, lako ćemo uvidjeti
,,Hessa"i lociranjem njegove povrede iz Prvog svjetskog rata, to mu nije dopušteno.
kako nekolicina može upravljati životima svih ostalih. Ovdje bi vrijedilo ponoviti i
12 Gerald Suster, Hitler And The Age Of Horus (Sphere, London, 1981.).
podrobnije iznijeti ono što sam rekao u trećem poglavlju.
13 Enrique De Vicente, „The Occult Roots of the New World Order", časopis Exposure,
svezak 1,br. 2,(1993.), str. 7.
Bankama je dana m o ć da „stvaraju" novac, pod čime se misli na „stvaranje" nepo­
stojećeg novca znanog kao zajam. Njih to ne košta ništa, ali istog trena kada taj zajam
14 „Black Magic Holds Sway Over A Paranoid Kremlin", The European (izdanje od 11.-15.
teoretski nastane, banke na nj mogu zaračunavati kamate. To je sustav koji upravlja
svibnja 1995.), str. 4.
životima svih nas. N o , zadire on i dublje. Kada podignete zajam banka „stvara" kredit
15 Godine 1965., na primjer, bilderbergeri su se sastali pokraj jezera Como u Italiji,
u veličini tog zajma, recimo 20.000 funti. To je „ n o v i " novac, makar postojao samo
drevnom stožeru Reda Comocinea, preteča srednjovjekovnih Slobodnih zidara. Dosta
u teoriji. A l i vi nećete otplatiti samo 20.000 funti zato što na taj zajam morate platiti
sam vremena proveo na jezeru Como 1995. prije nego što sam, tek kasnije, uvidio nje­
kamate. Kamate nije „stvorila" banka, ali negdje ih se mora pronaći. G d j e dakle? U
gov ezoterijski značaj. Među onima koji su prisustvovali bilderberškom skupu na jezeru
bogatstvu i zajmovima koji već kolaju svijetom.
Como 1965. bili su princ Philip i lord Mountbatten iz britanske kraljevske obitelji.
Na taj n a č i n , otkad je nastao taj ludi bankarski sustav, pravo bogatstvo ove pla­
16 Secret Societies, str. 325.
nete usisava bankarski sustav putem kamata plaćenih na svaku pozajmicu svakoj
17 Claude Vorilhon Rael, The Message Given To Me By Extra-Terrestrials. They Took Me To
osobi, poduzeću ili vladi. To im omogućuje da pozajmljuju još više nepostojećeg
Their Planet (AOM Corporation, Tokio, Japan, 1986. Peto izdanje, 1992.).
novca p o v r h o v o g već pozajmljenog, č i m e svijet još dublje guraju u dugove. N j i ­
hovo nagomilano bogatstvo i povećanu sposobnost davanja zajma teško je u o ­
pće pojmiti, ali i j e d n o i drugo daleko nadmašuje kapacitete Sjedinjenih Država,
najbogatije zemlje svijeta. U stvari, banke posjeduju Sjedinjene Države, kao što
posjeduju gotovo svaku zemlju na svijetu. B a n k a r i su to nagomilano bogatstvo i
kreditne mogućnosti iskoristili da kupe i kontroliraju svjetske naftne kompanije,
multinacionalna poduzeća svih vrsta, medije, proizvođače oružja, proizvođače
lijekova, političare, političke „savjetnike" i praktički sve ostalo što im treba da
bi upravljali svijetom. Istih nekoliko ljudi i obitelji posjeduju sve što je vrije­
dno posjedovati! Tu istinu skrivaju iza paravanskih organizacija, niza kompanija
i marionetskih direktora, a njihovu želju za tajnošću podržavaju prezira v r i j e d n i
mediji i obrazovni sustav. Rockefelleri i R o t h s c h i l d i sami kontroliraju divovsku
mrežu banaka, naftnih kompanija, m u l t i n a c i o n a l n i h korporacija, zrakoplovnih
kompanija i desetke d r u g i h organizacija.
.
/
istina
ce
vas
osloboditi
Sama Rockefellerova/Rothschildova banka Chase Manhattan ima dovoljnu moć da
izazove svjetsku financijsku psihozu. Godine 1995. banka Chase se udružila s Chemi­
cal Bank koja je sebi već pripojila kompaniju Manufacturers Hanover. Koncentracija
moći je nevjerojatna. Međutim, pravi upravljači tih carstava skriveni su od pogleda
javnosti posredstvom raznoraznih predstavnika, zaklada, fondacija i kompanija. Spo­
sobnost Rockefellera da prikriju razmjere svoje moći upravo je izvanredna. No, ista ta
sposobnost kod Rothschilda graniči s genijalnošću. O sebi se trude promicati sliku,
napose poslije Drugog svjetskog rata, sile čija moć opada i koja više ne igra u „prvoj
ligi". Glupost. Oni su ta „prva liga", uz druge elemente Svjetske Elite.
Prema istraživaču Novog Svjetskog Poretka Eustaceu Mullinsu, 1 Rothschildi ši­
from ,,City" i „First City" (engl. „first" znači „prvi"; op. prev.) u Sjevernoj Americi
označavaju banke pod njihovim utjecajem iz londonskog Cityja. On kaže da su
među njima First City Properties, First City Financial Corporation iz Vancouvera,
First City Trust iz Edmontona i First City Development Ltd, a svima rukovodi Sa­
muel Belzberg. Koordinacija se u najvećem dijelu vrši preko kompanije Rothschild
Inc., iz Rockefeller Plaze u New Yorku, prema Mullinsovim navodima. Rothschildi
također djeluju preko kanadske kompanije znane kao PowerCorp koja je pak po­
vezana s tvrtkom Hollinger Group, kanadskim izdavačkim carstvom u vlasništvu
elitnog bilederbergera Conrada Blacka. Hollinger Group upravlja nizom svjetskih
publikacija, uključujući novine Telegraph sa sjedištem u Londonu, a njezini među­
narodni savjetnici su Henry Kissinger i lord Carrington, predsjednik Bilderberške skupine, bivši britanski ministar (član kabineta) rodbinski povezan s obitelji
Rothschild. (Njih su dvojica osnovali svoju vlastitu kompaniju Kissinger Associa­
tes.) Ovo skrovito umrežavanje moći u bankarstvu, politici i medijima omogućuje
istoj nekolicini pojedinaca da promiču istu politiku kroz mnoštvo naizgled nepo­
vezanih institucija i organizacija.
Nadzirući odobravanje kredita, bankari mogu izazvali privredni procvat ili pro­
past, u tuzemstu i inozemstvu, kada god požele ostvariti svoje ambicije. Gospodar­
sku depresiju ne uzrokuje pad potražnje roba i usluga. Pa, nisu valjda ljudi odlučili
da ne žele raditi ili proizvoditi? Gospodarska depresija nastaje kada nema dovoljno
komada papira i elektronskog „novca" u optjecaju za plaćanje roba i usluga. A tko
nadzire količinu novca-zajma u optjecaju? Banke. Žele li izazvati depresiju iz nekih
skrivenih motiva, kao u predratnoj Njemačkoj i SAD-u, one poduzimaju mjere za sma­
njenje novca u optjecaju. Smanjuju broj zajmova koje daju i podižu kamatne stope.
Glavne banke (u vlasništvu Svjetske Elite) na taj način ubiru bogate plodove.
Ljudi još uvijek moraju platiti kamate na zajmove podignute prije iskonstruiranog
gospodarskog sloma, a ako u tome ne uspiju banke plijene njihovu imovinu i pove­
ćavaju, za stotine tisuća, broj farmi, poduzeća i kuća koje su u njihovom posjedu. A
sa svakim plaćanjem kamata od strane onih koji nastave otplaćivati svoje zajmove
tijekom krize iz optjecaja se povlači još više novca koji se tako ne vraća natrag u
gospodarstvo, čime se kriza samo produbljuje.
250
Postupku smanjenja novca u optjecaju i izazivanja ekonomske depresije nepresta­
no smo svjedoci. Ekonomisti i njihova vjerna publika, političari i izvjestitelji o pri­
vrednim pitanjima sve to nazivaju dijelom „konjunkturnog ciklusa". Bedastoća. Onu
strašnu depresiju iz 1930-ih godina kada su žene, djeca i muškarci gladovali u svijetu
obilja, uzrokovale su banke koje su povlačile novac iz optjecaja tako što su odbijale
davati zajmove. Pa, nisu valjda ljudi odlučili da više neće jesti: jednostavno nisu imali
čime kupovati hranu zato što je novac na umjetan način povučen iz optjecaja. Pre­
pustit ću jednom „insajderu" da ukratko izloži situaciju koju sam opisao. Robert H.
Hemphill, voditelj kreditnog poslovanja u banci Federalnih rezervi u Atlanti, kaže:
,,U potpunosti smo ovisni o poslovnim bankama, stoje nevjerojatna i vrlo zabrinja­
vajuća činjenica. Netko mora posuditi svaki dolar kojeg imamo u optjecaju, u goto­
vini ili putem zajma. Ako banke stvore obilne količine nepostojećeg novca živimo
u blagostanju; a ako ga ne stvore, gladujemo. Nemamo nikakav pouzdan i trajan
novčani sustav. Kada čovjek sagleda cjelokupnu sliku na površinu izranja gotovo
nezamisliv ali tragičan besmisao našeg beznadnog položaja. To je najvažnija tema
koju inteligentna osoba može istraživati te o njoj promišljati. Ona je toliko važna
da čitava naša sadašnja civilizacija može propasti ukoliko se s tom situacijom ne
upozna veći broj ljudi i ukoliko se greške ubrzo ne isprave."2
Nema novca, rečeno je ljudima, da se izgrade kuće i nahrani stanovništvo.
No, odjednom, kada je sazrijelo vrijeme za rat Svjetske Elite, novac dostupan za
financiranje Hitlera, Japana i ratne industrije u Sjedinjenim Državama i Velikoj Brita­
niji slijevao se u potocima. Ljudi često kažu kako za vođenje ratova, po svemu sudeći,
uvijek ima dovoljno novaca. Naravno da ima, jer te ratove žele bankari koji nadziru
svjetski gospodarski sustav. Oni ne žele da ljudi imaju primjerene uvjete stanova­
nja, pun želudac i dobro obrazovanje jer tada bi ljude bilo mnogo teže kontrolirati.
Ekonomsku depresiju iz 1930-ih nije okončala toliko hvaljena politika ,,New Deala"
Franklina Roosevelta, već banke koje su novac vratile u optjecaj da bi financirale rat
kojeg su upravo bile osmišljavale. Evo jedne od mogućih verzija života na Zemlji:
Nema nikakve potrebe da bilo tko živi u neimaštini, gladi, hladnoći ili bez krova
nad glavom. Sve pobrojano dovodi do smanjenog optjecaj komada papira i elektron­
skih brojki zvanih novac koji cirkulira svijetom i zaračunavanja kamata na iste. Kada
bi želja za promjenom postojala mogli bismo to promijeniti već danas.
Svjetskim financijskim sustavom i politikom procvata ili propasti upravlja samo
trinaestoro ljudi - članovi Međunarodne bankovne komisije (engl. International
Banking Commission) u Ženevi u Švicarskoj koju je 1972. u ime Elite ustanovio David
Rockefeller. Komisija je sastavljena od po dva člana iz američkih Federalnih rezervi,
Engleske banke, središnjih banaka Njemačke, Francuske i Švicarske te po jednoga
i istina
će
vas
osloboditi
Nakon stupanja novog laburističkog ministra financija Cordona Browna (Bil.) na
dužnost u svibnju 1997., njegov prvi potez bio je dopuštanje Engleskoj banci da ka­
matne stope određuje poput Federalnih rezervi, s t o j e najavljivao dvije godine ranije. 1
Nekoliko dana nakon preuzimanja funkcije upravo je to i učinio. Eddie George, gu­
verner Engleske banke, bivši je član izvršnog odbora od Elite kontrolirane Banke za
međunarodna poravnanja i Međunarodnog monetarnog fonda (MMF-a).
Sliku n
člana iz Nizozemske, Austrije i Skandinavije. Ta skupina ima vlastitu obavještajnu
agenciju poznatu kao Four-I tj. Četiri-I: International Intelligence Information In­
stitute tj. Međunarodni institut za obavještajne podatke. Tom bankarskom Elitom
upravljaju obitelji kao što su Rothschildi, Rockefelleri (Rockenfelderi), Bilti i Goldberzi. S Komisijom je povezana Banka za međunarodna poravnanja (engl. Bank
oj International Settlements - BIS), također u Švicarskoj, zemlji u središtu Elitine fi­
nancijske mreže. BIS pomaže pri koordinaciji politike nacionalnih središnjih banaka,
poput Federalnih rezervi, privatnog bankarskog kartela koji odlučuje o gospodarskoj
politici i kamatnim stopama u Sjedinjenim Državama, bez obzira što o tome mislili
marionetski predsjednici i političari (Slika 13). U „Fedovom" upravnom odboru ne
sjede zvjerke kalibra onih iz BIS-a, no ionako je bitna koordinacija koja se odvija
iza kulisa. Federalne rezerve šalju svoje predstavnike na sve susrete BIS-a i upisuju
3
njegove dionice. Većina ljudi u Americi uopće ne zna da su Federalne rezerve priva­
tna organizacija. Oni misle da (a) vlada nije tako glupa ili pokvarena da privatnom
bankovnom kartelu dopusti da upravlja zemljom (krivo!) ili (b) da riječ „Federalne"
znači da su one dio vlade (također krivo).
Izraz „Federalni" koristi se za mnoge Elitine organizacije u SAD-u kako bi se stvo­
rio privid državnog vlasništva. U Ujedinjenom Kraljevstvu prodaje nam se tlapnja
da je Engleska banka nacionalizirana i da je stoga pod kontrolom države. Engleska
banka je jedna od žarišnih točaka Elitine financijske mreže. Dok je službeno djelovala
kao privatna banka nalazila se pod kontrolom Rotšildskog carstva, a otkad ju je naci­
onalizirala poslijeratna laburistička vlada i nadalje je pod kontrolom Svjetske Elite te
je postala neslužbena privatna banka.
Cijela kula od karata, i kontrola nad čovječanstvom, sagrađena je na zaračuna­
vanju kamata na novce. Pitanje kamata pri tome je ključno. Novac je sasvim u redu
ako se rabi samo kao mjera razmjene za robu i usluge. No, kada zaračunate kama­
te na novac, kojeg većina fizički ne postoji, javljaju se goleme opasnosti. Tada više
novca možete zaraditi manipuliranjem komadima papira i elektronskih brojki negoli
proizvodnjom prijeko potrebnih roba i usluga za ljude kojima su one potrebne. Uz
zaračunavanje kamata novac se lijepi na one koji ga već imaju, a zaobilazi one koji
ga nemaju. Kataklizmične društvene i financijske podjele posljedica su naplaćivanja
kamata na novac. Proizvodnja se prilagođuje pohlepi umjesto potrebama, pa bogati
postaju još bogatiji a siromašni još siromašniji. Ono što ljude najčešće sprječava da
kupe kuću nije cijena već činjenica da otplaćujemo tri ili četiri kuće kako bismo mo­
gli živjeti u jednoj!
U brošuri o hipotekama koju je izdala banka National Westminster stoji da ću, po­
dignem li kredit od 50.000 funti, zapravo otplatiti 152.000 funti, stoje cijena tri kuće
da bi se kupila jedna. Toliko su drski da su na koricama brošure napisali: „Banka Na­
tional Westminster. S nama je život lakši". Zamislile preobrazbu koja bi se zbila kada
bi ljudi trebali otplatiti samo glavnicu (bez kamata) za svoju kuću u razdoblju od 25
do 30 godina. Troškovi hipoteke i osnovnog čovjekovog prava (na krov nad glavom)
smjesta bi pali za dvije trećine. Graditelji bi svejedno bili plaćeni jer ih se plaća iz
cijene kapitala. Dobavljači materijala također bi bili isplaćeni, iz istog razloga. Jedini
tko bi ostao bez pozamašnog plijena bio bi bankar koji trenutno zgrće čitavo bogat­
stvo od svake stambene kupnje. Graditelji propadaju a ljudi spavaju na cesti kako bi
se šačica bankara mogla debljati i bogatiti, postajući sve moćnija. Nema apsolutno
nikakvog razloga da država ne tiska svoj novac i da ga pozajmljuje ljudima bez kama­
ta za kupnju mjesta za stanovanje, uz možda malu, jednokratnu naplatu za pokriće
administrativnih troškova. To se ne događa samo iz jednog razloga: kod političara
svih stranaka ne postoji volja da se to učini jer su pod izravnim nadzorom Elite ili
njenih ekonomskih manipulacija. Pogledajte kako bi se oporezivanje moglo uvelike
smanjiti, ili čak ukinuti, kada naše vlade - drugim riječima, ljudi - ne bi otplaćivali
basnoslovne svote kamata na novac posuđen" od banaka. Jedan moj prijatelj iz finan­
cijskih krugova računa da za svaku funtu ili dolar koji postoji u gotovini, drugih 30
milijuna postoji (ili, bolje rečeno, ne postoji!) u vidu elektronskog „kredita". Takav
sustav stvaranja duga od strane države vrlo je dobro opisao pastor Sheldon Emery u
svojoj knjizi Bankarima milijarde, narodu dugovi (Billions For The Bankers, Debts For
r
T\\e People:
253
„Saveznoj vladi, budući da je potrošila više od onoga što je uzela od svojih građana
putem poreza, treba, recimo za ilustraciju, 1 milijarda dolara. Kako ona tog novca
nema, jer Kongres ju je lišio prava da ga„stvara", tu 1 milijardu dolara Vlada mora tra­
žiti od „tvoraca". Ali Federalne rezerve, privatna korporacija, ne poklanja novac tek
tako! Bankari su spremni saveznoj vladi predati 1 milijardu dolara u novcu ili kreditu
u zamjenu za vladin pristanak da ga otplati - s kamatama! Tada Kongres ovlašćuje
Ministarstvo financija da tiska 1 milijardu dolara u američkim obveznicama, koje se
potom isporučuju bankarima iz Federalnih rezervi.
Federalne rezerve zatim plaćaju troškove tiskanja 1 milijarde dolara (oko 1000 do­
lara) i vrše razmjenu. Vlada taj novac sada koristi za plaćanje svojih obveza. Kakvi
su rezultati te fantastične transakcije? Pa, 1 milijarda dolara u državnim novčani­
cama doista je plaćena, ali Vlada je sada zadužila svoje građane kod bankara za 1
milijardu dolara na koje građani moraju platiti kamate! Od 1913. [kada su stvorene
Federalne rezerve] obavljeno je na desetke tisuća takvih transakcija, tako da je do
1980-ih godina dug američke Vlade bankarima narastao na preko 1 bilijun dolara
na koje građani godišnje moraju plaćati 100 milijardi dolara godišnje samo za ka­
mate, bez ikakve nade da će ikada moći otplatiti glavnicu. [Današnji dug daleko je
veći]. Dugove će otplaćivati naša djeca i nadolazeći naraštaji, do u beskraj!
Reći ćete: 'Pa to je strašno!' Da, jest, ali otkrili smo vam samo dio te prljave priče.
Na osnovu takvog groznog sustava te obveznice američke države sada su postale
'imovina'banaka u sustavu rezervi koje one tada koriste kao'rezerve'da bi'stvorile'
još više'kredita'za pozajmljivanje. Sadašnje odredbe o'rezervama'omogućuju im
da tu 1 milijardu dolara iskoriste u vidu obveznica kako bi'stvorile'čak 15 milijardi
dolara 'kredita' koje mogu posuđivati državama, općinama, pojedincima i podu­
zećima. Osim prvotne 1 milijarde dolara mogu imati 16 milijardi dolara'stvorenog
kredita'izdanog u zajmovima na koje naplaćuju kamate, a njihov jedini trošak je
onih 1000 dolara za tiskanje prvotne 1 milijarde dolara! Budući da Kongres nije
izdao statutarni novac od 1863. ljudi su prisiljeni, da bi imali novac za poslovanje
i trgovinu, posuđivati'stvorene kredite'monopolističkih bankara i otplaćivati im li­
hvarske kamate!"5
Izraz „statutarni novac" odnosi se na Ustav Sjedinjenih Država koji kaže: „Kongres
je ovlašten da tiska novac i određuje njegovu vrijednost". Nažalost, bilo slučajno ili
namjerno, u Ustavu ne stoji da će Kongres uvijek tiskati novac i određivati mu vri­
jednost, i da to nitko drugi ne može učiniti. Posljedice toga bile su prilično pogubne
po Ameriku i po svijet: godine 1910. savezni je dug iznosio samo 1 milijardu dolara
ili 12,40 dolara po osobi. Dugovi države i lokalnih zajednica bili su vrlo mali ili ih
uopće nije bilo; do 1920., samo sedam godina od uspostave Federalnih rezervi, dug
američke vlade iznosio je 24 milijarde dolara, 228 dolara po stanovniku; godine 1960.
nacionalni dug bio je 284 milijardi ili 1575 dolara po glavi stanovnika; do 1981. dug
je premašio 1 bilijun dolara i otada stalno raste. Kada bi čitave Sjedinjene Države bile
predane bankarima u svrhu otplate dugova, građani bi bankarima dugovali još dvije,
6
a možda i tri Amerike! Nije bez razloga Thomas Jefferson, jedan od osnivača SAD-a,
rekao:
„Ukoliko američki građani ikada dopuste privatnim bankama da upravljaju izdava­
njem njihova novca, prvo inflacijom a zatim deflacijom, banke i korporacije koje će
oko... [banaka]... izrasti, oduzimat će ljudima imovinu, a njihova će se djeca jednoga
dana probuditi na kontinentu kojeg su osvojili njihovi oci, bez krova nad glavom."'
U Ujedinjenom Kraljevstvu krajem 1960-ih vlada je plaćala milijardu funti godi­
šnje u vidu kamata za zajmove. Do 1993. kamate su narasle na 24,5 milijarde funti.
Vlada je posuđivala da bi otplatila kamate na prijašnje zajmove, dok je glavnica osta­
la neotplaćena. Usporedite te 24,5 milijarde dolara za otplatu kamata s 33 milijarde
funti utrošenih te godine za zdravstvo i 11 milijardi funti dodijeljenih obrazovanju. 8
Imajte obzira, pa se nemojte žaliti na manjak školskih udžbenika ili na dotrajale zgra­
de. Pa i bankari moraju jesti.
Osim toga, stvaranjem duga kroz zaračunavanje kamata uspostavlja se struktura
kroz koju preuzimanje vlasti u svijetu od strane nekolicine postaje moguće. Banka­
ri mogu preuzimati poduzeća i njima manipulirati odobravanjem ili uskraćivanjem
zajmova. Prema jednom od uobičajenih scenarija, bankari iz redova Elite, u među­
sobnom suglasju, uskraćuju zajmove ciljanoj tvrtki ili multinacionalnoj korporaciji.
Time se na burzama obara njihova vrijednost. U trenutku kada cijena dionica pada,
bankari kupuju velike blokove dionica po najnižim cijenama. Bankari odjednom mi­
jenjaju stav i odobravaju zajam, povećavajući tako dioničku vrijednost kompanije.
Banke ili prodaju dionice i ostvaruju pozamašnu dobit ili povećavaju svoju moć, tj.
kontrolu u upravnom odboru. Kada banke zadobiju kontrolu, što čine? Čine sve kako
bi kompanija od banke posuđivala sve više i više, sve dok ne zapadne u tako velike
dugove da banke postaju vlasnici cjelokupne njihove imovine.
Na taj je način istih nekoliko ljudi došlo u posjed svih značajnijih poduzeća, medija
i ostalog. Naravno, čim su postali vlasnici medija bilo im je lako skrivati istinu od lju­
di i servirati nam laži kojima nas obmanjuju i zbunjuju. Ako ste vi, čitatelju, novinar
ili zaposlenik banke stanite pred ogledalo i postavite nekoliko pitanja. Ukoliko se ne
probudite vaša djeca će se, kao i djeca svih drugih ljudi suočiti s posljedicama Novog
Svjetskog Poretka. Život ljudi najbrže bi se poboljšao kada bi se stalo na kraj obraču­
navanju kamata na novac i kada bi države tiskale vlastiti novac, bez kamata, ili kada
bi banke plaćale kamate državi. Nešto slično počeo je uvoditi predsjednik Abraham
Lincoln s dolarskim novčanicama zelene poleđine (takozvani ..greenbacks"). Nedugo
nakon toga ubio gaje 1865. John Wilkes Booth, navodno agent dinastije Rothschild.
Predsjednik John F. Kennedy također je predlagao da se to učini i neke od njegovih
255
/' istina će vas osloboditi
beskamatnih novčanica još uvijek su u optjecaju. Smaknuta ga je Elita u Dallasu u
državi Teksas 1963. godine.
Još jedna od podvala zloupotrebom tuđeg povjerenja je inflacija. Rečeno nam je
da inflaciju uzrokuje previše novca u optjecaju kada je na tržištu premalo roba. To se
koristi za povlačenje novca iz optjecaja što pak vodi ka gospodarskoj „depresiji". Tom
se lukavštinom poslužio trio Volcker-Reagan-Thatcher početkom 1980-ih kada je
popularna fraza bila „inflacija se mora istjerati iz sustava". Kako je moguće da infla­
ciju uzrokuje previše novca za kupnju premalo robe kada su u svakom ekonomskom
procvatu ili depresiji police u trgovinama pune neprodane robe? Osim toga, ako se
prodaje više robe a proizvodnja povećava, zašto takozvana ekonomija razmjera ne
dovede do snižavanja cijena? Dio svega toga svakako je pohlepa, ali imamo zapravo
situaciju u kojoj se previše robe natjeruje s premalo novca u optjecaju. Kamate na
novac dovode do umjetnog podizanja cijena, a istodobno se cementira stanje u kojem
je raspoloživo premalo novca za kupnju robe.
Svaki puta kada banka odobrava zajam ona stvara više duga negoli je sam iznos
zajma. Uzmimo kao primjer ranije spomenuti zajam od 50.000 funti iz banke Wes­
tminster. Vrijednost zajma je 50.000 funti, ali istovremeno stvoreni dug iznosi 102.000 funti. Da bi zajam otplatio, zajmoprimac mora pronaći više novca - dvostruko, u
ovom slučaju - negoli je posudio. Jedini način da to učini je da zaradi novac kojeg
je posudbom stvorio netko drugi. Dugovi građana i države na taj će se način vinuti
do neba, ali novca za kupnju robe još uvijek će manjkati jer se vrlo mnogo novca u
optjecaju troši za servisiranje duga.
U takvim okolnostima, kako nam biva rečeno, novčana masa u optjecaju mora se
smanjiti jer dolazi do povećanja cijena zbog previše novca u sustavu. Glavni razlog
povećanja cijena je to što one odražavaju iznos duga kojeg treba servisirati. Što je
dug veći, to su više cijene unutar sustava, od materijalnih dobavljača, preko prije­
voza, do oglašavanja i trgovina. Kumulativni efekt sveg tog dugovanja odražava se
u cijeni proizvoda na policama. Svaki puta kada nešto kupite, od štruce kruha do
Rolls Roycea, vi otplaćujete tuđi dug bankama. Kako ekonomski „stručnjaci" rea­
giraju na više cijene uzrokovane potrebom servisiranja duga? Oni podižu kamatne
stope kako bi odvratili ljude od daljnjeg zaduživanja i smanjili količinu novca u
optjecaju. I kakav se učinak time postiže? Stvara se još veći dug medu onim ljudima
koji već servisiraju zajmove. Istovremeno se postiže i to da bude još manje novca
dostupnog za kupnju robe. Koju god situaciju imali, nikada se ne događa da kola
previše novca za premalo robe, osim u slučaju nekih proizvoda i potrepština, s vre­
mena na vrijeme, zbog mnoštva drugih čimbenika, uključujući pohlepu. Općenito
je situacija obratna: premalo je novca za previše robe. U ovakvoj situaciji, između
procvata ili propasti jedina je razlika u stupnju. Prestanak zaračunavanja kamata
na novac snizit će cijene i preobraziti živote svih ljudi na ovoj planeti. Pa, što onda
čekamo?
256
prijevara
s
dugovima
Brdo od zlata
Stvar koju treba naglasiti su razmjeri bogatstva kojeg je nagomilala Elita putem susta­
va dugovanja i kamata, kao i krađom svjetskog zlata. Jedan moj izvor koji proučava
svjetski financijski sustav radeći unutar istoga, kaže da količina zlata kojeg je ukrala
Elita, poslije rata u Rusiji i u Japanu, SAD-u i drugim zemljama, iznosi ukupno oko
60 trilijuna dolara. Blago se, kaže on, čuva u riznici plemenitih metala u Cloutenu
nedaleko Zuricha i u sličnim riznicama u Umbreai blizu Ženeve, u Beču te u Rheinu
- glavnoj zračnoj bazi u Frankfurtu. Tijekom rata Elitino zlato pohranjeno je u ame­
ričkoj vojnoj bazi u Melinomu blizu Džakarte u Indoneziji, gdje ga je čuvalo 20.000
vojnika. Moj izvor posjeduje papire koji potvrđuju mnoge od spomenutih tvrdnji.
Novčana policija
Nakon Drugog svjetskog rata, kada su europske nacije bile opustošene sukobom i
dugovanjima prema Elitinim bankarima, sljedeća faza u svjetskoj dominaciji novca i
kredita uvedena je preko grupacija kao što su Organizacija za gospodarsku suradnju
i razvoj (OECD), Svjetska banka, Međunarodni monetarni fond (MME) i Opći spo­
razum o carinama i trgovini (GATT). O uvođenju Svjetske banke, MME-a i GATT-a
dogovorili su se britanski i američki pregovarači na konferenciji u Bretton Woodsu u
državi New Hampshire 1944. godine. Najutjecajniji u tim pregovorima bili su britan­
ski ekonomist lord Keynes i američki ministar financija Harry Dexter White (CFR)
koji će kasnije, s Algerom Hissom, glavnim tajnikom novonastalih Ujedinjenih naro­
da, biti razotkriven kao komunistički špijun. Tehnički tajnik u Bretton Woodsu bio je
Virginius Frank Coe, službenik američkog Ministarstva financija. Imenovan je tajni­
kom novog MMF-a da bi tijekom svjedočenja pred Kongresom 1952. bilo otkriveno
daje također i pripadnik komunističkog kruga oko Dextera Whitea! To su bili tipovi
koji su stvorili MMF, Svjetsku banicu i GATT.
Uloga Svjetske banke (koju ne smijemo brkati sa središnjom svjetskom bankom)
sastoji se u tome da odobrava zajmove državama za velike kapitalne projekte. Njima
se, što im i jest izvorna svrha, financiraju projekti u siromašnim zemljama, osmišljeni
da zadovolje potrebe multinacionalnih kompanija. U okviru tih projekata provodi se
politika protjerivanja ljudi s njihovih ognjišta, čime se uništava samodostatni način
života i stvara ovisnost o Elitinoj globalnoj ekonomiji. Uništavanje kišnih prašuma u
velikoj je mjeri počinjeno uz pomoć zajmova Svjetske banke, a uvijek ga vode, kao što
smo vidjeli, osobe imenovane od strane skupina kao što su CFR, TC, bilederbergeri
i establišment, s eugenikom kao nosećim stupom svoje politike. To subvencionirano
uništavanje okoliša ima dodatnu prednost za Elitu. Globalnu kontrolu tako lakše pra­
vdaju potrebom da se „spasi naša planeta"
Jedna od uloga Svjetske banke i drugih svjetskih ekonomskih „agencija" jest da
omoguće bogaćenje multinacionalnih građevinskih kompanija kao što je Bechtel
Group. Obično se to postiže davanjem zajmova zemljama Trećeg svijeta za mega gra-
/ istina će vas osloboditi
devinske projekte koji lokalnom stanovništvu ne donosi nikakve koristi nego, najče­
šće, neizmjernu štetu. U travnju 1995. predsjednik Bill Clinton uspješno je nominirao
Jamesa Wolfensohna 9 na mjesto novog predsjednika Svjetske banke. Wolfensohn, na­
turalizirani Amerikanac austrijskog podrijetla, ima savršen životopis za tu funkciju.
Tijekom 1960-ih radio je za banku J. Henry Schroder u Londonu, odakle je prešao u
Populacijsko vijeće, Rockefellerovu organizaciju zaokupljenu „kontrolom rasta sta­
novništva". Medu ostalim grupacijama Svjetske Elite kojih je bio član su Rockefellerova zaklada, Institut za napredna istraživanja u Princetonu i Brookingsov institut.
Tomu dodajte položaj u upravnom odboru Bilderberške skupine te njegovo članstvo
u Vijeću za vanjske poslove i Trilateralnoj komisiji, i imate savršenu osobu za mjesto
direktora Svjetske banke, pod kontrolom Svjetske Elite. Siguran sam da ništa od toga
nije utjecalo na „odluku" Bilia Clintona da ga nominira! Godine 1992. Wolfensohn je
udružio snage s lordom Rodischildom i osnovao konzultantsku tvrtku J. Rothschild,
Wolfensohn. Na funkciju upravitelja postavili su Paula Volckera, 10 bivšeg predsje­
dnika uprave Federalnih rezervi i vodećeg člana Vijeća za vanjske poslove, Trilateralne komisije i Bilderberške skupine. Volcker je bio čovjek koji je tijekom 1980-ih
pokrenuo katastrofalnu ekonomsku politiku u Sjedinjenim Državama i UK-u, čiji su
predvodnici bili Ronald Reagan i Margaret Thatcher.
Međunarodni monetarni fond (MMF) ustanovljen je zato da intervenira kada si­
romašne zemlje u Africi, Aziji i ostatku svijeta u razvoju dospiju u financijske teškoće
isplanirane od strane Elite. Željelo se potaknuti i podmititi političare u tim zemljama da
se odreknu samodostatnosti u sferi proizvodnje hrane te da svoje zemlje otvore ulasku
multinacionalnih divova u proizvodnji hrane i čokolade. Te su zemlje počele izvoziti
izobilne komercijalne kulture bogatim državama, a potom su tim novcem plaćale uve­
zenu hranu iz istih tih bogatih zemalja. Također, zemlje u razvoju izvozile su prirodne
resurse u bogate zemlje po najnižim cijenama, a zatim su natrag kupovale (po najvišim
cijenama) luksuzne proizvode koje su industrijalizirane zemlje proizvodile s tim pri­
rodnim resursima. Međutim, ta luksuzna roba odlazi samo malobrojnoj, pokvarenoj
političkoj i ekonomskoj kliki u tim zemljama u razvoju. Većina stanovništva gladuje
jer su plodnu zemlju na kojoj se mogu uzgajati prehrambene kulture zaposjele multi­
nacionalne korporacije. Elitina taktika bila je da gurnu siromašne zemlje u dugove te
da preuzmu njihove resurse na isti način na koji su to učinili s multinacionalnim kom­
panijama i industrijaliziranim zemljama. Kada se te države nađu u financijskim teško­
ćama i kada nisu u stanju otplaćivati dugove na scenu stupa M M F koji „restrukturira
plaćanje duga ili nudi nove zajmove kako bi se otplatile kamate na ranije zajmove. Ali,
nametnuvši nove dugove, M M F zauzvrat traži da se slijedi njegova (Elitina) ekonom­
ska politika, tj. kresanje potpora za prehrambenu industriju, zdravstvo i obrazovanje,
te uvoz više resursa i tržišnih kultura. M M F to nalaže svim zemljama u razvoju, čime
se stvara zasićenje svjetskih tržišta takvom robom pa cijena pada. Izvoz raste, na štetu
obradive zemlje i siromašnih ljudi, ali zarada nije nimalo veća. Pobjednici su bogate
države koje svoje izvore i potrepštine dobivaju jeftinije. Posljedica toga je da stotine
258
ui
IJCVUI
u
i
uuyuvimu
tisuća brazilske djece umiru zbog bolesti povezanih s neishranjenošću, iako je Brazil
drugi najveći izvoznik hrane na svijetu. Kojeg li čudesnog načina primjene eugenike i
selekcije nebjelačkog stanovništva! Trećina brazilskog stanovništva živi ispod granice
siromaštva, a sedam milijuna napuštene djece na ulicama prosjaci, krade i snifa ljepilo.
I sve to u zemlji koja bi trebala biti medu najbogatijima na svijetu, koja bi se sama mogla
prehranjivati bez imalo problema. Njezini problemi nemaju prirodne uzroke. Oni su,
poput problema diljem Trećeg svijeta, izazvani zato da bi korist izvukla Elita. Ne dajte
da vas zavaraju sve te priče o suosjećanju i „pomoći prekomorskim zemljama".
Svake se godine daleko više bogatstva iz siromašnih zemalja prenosi u bogate negoli
obratno. Mi ih iscrpljujemo do smrti. A raspoloživa pomoć prekomorskim zemljama
nije namijenjena pomaganju zemljama u razvoju. Koristi se za podmićivanje korum­
piranih političara, za gradnju infrastrukture potrebne multinacionalnim korporacija­
ma ili za subvencioniranje industrije u bogatim zemljama, primjer čega je Bechtel koji
izvodi građevinske radove kao dio dogovora o pružanju pomoći. Još jedna činjenica o
mogućem životu na Zemlji:
Nema nikakvog opravdanog razloga za gladovanje i strašne patnje stanovništva
u Africi, Aziji i Latinskoj Americi. One nisu posljedica „prirodnih katastrofa" već
hladnih i sračunatih planova.
„Slobodna" trgovina
GATT vodi politiku stvaranja ovisnosti o svjetskom gospodarskom sustavu prisilja­
vanjem zemalja da uklone trgovinske prepreke. Tu koncepciju „slobodne trgovine
zagovarao je u pretprošlom stoljeću škotski ekonomist Adam Smilh, a osmišljena
je, barem jednim dijelom, zato što se željelo opravdati odbijanje Britanije da prekine
izvoz opijuma u Kinu. Pritisak da se prihvati gledište Adama Smitha - kojeg je po­
državala Elita - dovelo je do opoziva Zakona o žitaricama u svibnju 1846. čime je
britanska poljoprivreda ostala nezaštićena od uvoza iz prekomorskih zemalja. Bila
je to katastrofalna politika, baš kao što su njezini tvorci (poput od Elite kontrolirane
Engleske banke i Poslovne banke Baring Brothers) i namjeravali. „Slobodna" trgovi­
na odonda je prešla dugi put. GATT-om koordinira Elitina Svjetska trgovinska orga­
nizacija, sa sjedištem u svom uporištu u Švicarskoj. Pretpostavljam da je logično da
se koordinacija Elitinih banaka i trgovinske politike vodi iz iste zemlje. Zemlje koje
uvode carinske pristojbe na uvezenu robu kako bi se zaštitili domaći proizvođači loša
su vijest za Novi Svjetski Poredak. Takve su zemlje daleko manje ovisne o globalnom
sustavu jer za sebe proizvode ono što njenom stanovništvu treba. Trgovina se, u tom
smislu, temelji na zajedničkoj koristi, a ne na načelu „pobjednik dobiva sve".
U prvim godinama postojanja Sjedinjenih Država, država je glavni prihod ostva­
rivala od carinskih pristojbi, 'lađa se smatralo da bi, ako se roba već uvozi, svi od
toga trebali imati koristi. GATT, Europska unija, Sjevernoamerička zona slobodne
trgovine i nova Azijsko-pacifička zona slobodne trgovine (APEC) osmišljene su zato
da unište tu zaštitu i stvore ovisnost o globalnom sustavu kojeg kontrolira Elita. Po-
259
. /' istino će vas osloboditi
sljednjih je godina sve očitija težnja Elite da uništi raznovrsnost proizvodnje u svim
zemljama te da ih učini ovisnima o uvozu osnovnih proizvoda.
prijevara
s
augovima
političari i novinski izvjestitelji govore da nam očajnički treba još više. Riječ koja mi
je sada pala na pamet ipak ću zadržati za sebe.
Britanske konzervativne vlade Margaret Thatcher i Johna Majora svoju su ulogu
u tome savršeno odigrale. Samoubilački „monetarizam" iz doba Thatcher i Reagana
upropastio je raznorodnost domaće proizvodnje, dok je valom „privatizacija" u UKu i drugdje vlast nad osnovnim uslugama poput opskrbe vodom, strujom i plinom
prebačena u Elitine ruke, počesto i uz velike državne dotacije. Posljedice su sada vi­
dljive svima osim najzagrižljivijim tupanima. Mediji, međutim, promiču „slobodnu
trgovinu" kao dobru stvar, a „protekcionizam" kao lošu. Progutali su priču koju im
prodaju ekonomisti, političari i sveučilišni profesori, a oni ju prodaju svima drugima,
odnosno javnosti.
Sjećam se, kada se pregovaralo o najnovijem sporazumu GATT-a (takozvani „uru­
gvajski krug razgovora"), kako su u Britaniji poznati spikeri večernjih TV-vijesti
priopćavali publici, govoreći svojim najzabrinutijim i najzloslutnijim glasom, da su
pregovori prekinuti. Svi bismo se, kako nas se nastojalo uvjeriti, trebali zabrinuti jer
ako se ne postigne novi GATT - Opći sporazum o carinama i trgovini, uslijedit će
gospodarska noćna mora. Istina, ali noćna mora za Svjetsku Elitu, a ne za obične
ljude. Glavnog ravnatelja GATT-a, Petera D. Sutherlanda (Bil., T C , Kom. 300) posta­
vili su pred kamere da svijetu priopći kako je od presudnog značaja da šefovi država
postignu sporazum.
Sutherlanda, bivšeg člana Europske komisije i predsjednika od Elite kontroliranih
Združenih irskih banaka (Allied Irish Banks), Bilderberška je skupina dobro podu­
čila svojim stajalištima po tom pitanju. Njihovom je sastanku prisustvovao u lipnju
1994. u Finskoj, a zatim i u Švicarskoj 1995. Naravno, na koncu je GATT dogovoren
i usvojen u Kongresu i parlamentima država, kako od strane vlađajućih struktura
tako i od „oporbe" jer golema većina političara svih stranaka ili su suviše naivni da
bi vidjeli dalje od svoga nosa (većina njih), ili im je glavna strategija poznata (raz­
mjerno malo njih). Svjetska trgovinska organizacija ovlaštena je da nameće sankcije
zemljama koje podižu barijere protoku „slobodne trgovine". Kada je takav sporazum
napokon postignut, Elita je jamačno doživjela orgazam. Kojeg li sredstva za kontrolu
svijeta!
„Slobodna" trgovina je sloboda jačega da iskorištava slabije. To je sredstvo po­
moću kojega multinacionalne korporacije, potpomognute svojim vladama preko
inozemnih proračuna za pomoć i drugih tajnih kanala, provode „kartelizam" protiv
interesa općeg stanovništva. To je sloboda da se stvori ovisnost o sustavu kojim upra­
vlja nekolicina, i da se tom ovisnošću manipulira po volji. Sloboda da se proizvodnja
premjesti iz industrijaliziranih zemalja s visokim nadnicama u radionice Trećeg svi­
jeta s teškim radnim uvjetima gdje se bezobzirno eksploatira domaće stanovništvo.
Sloboda da im se otima plodna zemlja i da se, također, uništava industrija i dohodak
ljudi u razvijenom svijetu. Čineći to, Elita izaziva gnjev, očaj i podjele, savršeni spoj za
manipulaciju. To vam je, prijatelji dragi, „slobodna" trgovina o kojoj nam ekonomisti,
Naftni kartel pod nazivom Sedam sestara
Osim banaka, tu su i naftne kompanije koje su u vlasništvu istih ljudi. One su odgo­
vorne za nebrojene državne udare i sukobe te za grotesknu manipulaciju suverenih
država. Nafta je, još 1882. godine, imala malu komercijalnu vrijednost. Osim u svje­
tiljkama njena je primjena bila vrlo ograničena. William „Doktor" Rockefeller tako­
đer je propagirao naftu, za 25 dolara po pinti (oko pola litre; dp. prev.) kao „lijek pro­
tiv bradavica, zmijskih ugriza, raka i spolne nemoći". Njegov sin John D. Rockefeller
1853. je osnovao kasnije zloglasnu tvrtku Standard Oil Company kako bi gorivom
opskrbljivao rastuće tržište parafinskih svjetiljki i eksploatirao mnogo veće mogu­
ćnosti, kako se tvrdilo, tvari koja curi kroz stijene i procijepe na Zemlji. S pojavom i
razvojem motora s unutarnjim izgaranjem vrijednost nafte stubokom se promijenila.
Kao i svjetska ekonomija i politika. Britanski admiral lord Fisher bio je jedan od
prvih koji je uočio značaj nafte za vojsku a kasnije, kao Prvi pomorski lord, poveo
je raspravu o tome kako pribaviti naftu za britansku mornaricu u zemlji koja u to
vrijeme nije imala vlastitu naftu. Kao i obično, odgovor je bio: ako nemamo svoje,
uzet ćemo tuđu. Australski inženjer, geolog i predani kršćanin po imenu William
Knox dArcy pronašao je naftu sjeverno od Perzijskog zaljeva, na području današnjeg
Irana. Od iranskog je šaha otkupio prava na eksploataciju nafte za 20.000 dolara te je
utanačio dogovor da će plaćati 16% tantijema od prodaje. Prema ugovoru, dobio je
(on i svi njegovi „nasljednici, baštinici i prijatelji") isključiva prava na eksploataciju
perzijske nafte sve do 1961. godine. Britanska tajna služba, u ime vlade, otpravila je
„špijunskog asa" Sidneya Rcillyja sa zadatkom da smicalicama navede dArcyja da
svoja prava prenese na Britance. Reilly (pravim imenom Sigmund Georgijevič Rosenblum iz Odesse u Rusiji) predstavio se kao svećenik te je dArcyja uvjerio da svoja
isključiva prava na perzijsku naftu prepiše na jednu „kršćansku" organizaciju pod na­
zivom Anglo-Persian Oil Company. Početkom 1913. na nagovor Winstona Churchilla, Fisherovog nasljednika na položaju Prvog pomorskog lorda, Asquithova je vlada u
tajnosti kupila većinsko vlasništvo u Anglo-Persian Oilu. Danas nam je ta kompanija
poznatija po imenu British Petroleum - BP. Bogatstvo te kompanije počiva na djelo­
vanju agenta Britanske tajne službe, zloglasnog špijuna Sidneyja Reillyja koji je lagao
jednom lakovjernom čovjeku i obmanuo ga manipulirajući njegovim bogobojaznim
kršćanskim uvjerenjima. No, takvo ponašanje nimalo ne odstupa od ponašanja BP-a
tijekom svih ovih godina.
Između naftnih kompanija i naftom bogatih zemalja godinama se vodi bitka za
prevlast nad naftnim resursima, što je dovelo do sukoba širom Europe i Srednjeg
istoka. Britanija je odgovorna za poticanje ratova na Balkanu, u Turskoj i Bugarskoj
prije 1914., čime je željela onemogućiti i sabotirati izgradnju njemačke željezničke
trase od „Berlina do Bagdada" jer bi ova ugrozila britansku moć na Srednjem istoku.
. / istino će vas osloboditi
Britanci su, posredstvom svoje kontrole nad Kuvajtom, nastojali spriječiti dovršenje
željezničke pruge od Bagdada do Perzijskog zaljeva. Posluživši se silom i korumpira­
nim šeicima, britanska je vlada nesmiljeno prigrabila kontrolu nad arapskim zemlja­
ma i njihovim zalihama nafte. Time je na Srednjem istoku utrt put sukobu kojem
smo otada svjedoci, a stvaranje države Izrael bilo je dio strategije „zavadi pa vladaj"
utemeljene na kontroli nafte. Razumijete li sada zašto su danas Arapi tako gnjevni
na ono što s punim pravom doživljavaju kao zapadnjački imperijalizam? Toga im je
preko glave.
Druga naftna kompanija kojom je upravljala britanska vlada bila je Royal Dutch
Shell 1 2 koju je, gledano izvana, vodio sir Henry Deterding (Kom. 300), naturalizira­
ni Britanac nizozemskog podrijetla. U stvari, njome je upravljala skupina stranaka
koje su glasale u korist britanske vlade. Prikrivenom podrškom i vodstvom od strane
britanske vlade, Shell se preobrazio u svjetsku kompaniju koja je ugrozila Rockefellerov Standard Oil, čak i u njegovom vlastitom dvorištu, u Americi. Deterding je još
jedna osoba koju se često povezuje s potajnim financiranjem Adolfa Hitlera, a jedan
od većih budućih dioničara Shell Oila bit će princ Bernhard, jedan od predsjednika
i utemeljitelja Bilderberške skupine. U svibnju 1933. Deterding je ugostio Hitlerovog izaslanika Alfreda „Protokola" Rosenberga na svom posjedu nedaleko od dvor­
ca Windsor. Istraživač Oswald Dutch tvrdi da su 1931. godine Deterding i njegovi
podupiratelji (obitelj Samuel) Hitleru dali 30.000.000 funti. Naposljetku su - potkraj
1920-ih - „ratovi za naftu" između suparničkih kompanija okončani sporazumom
potpisanim u Achnacarryju, škotskom zamku sir Henryja Deterdinga. Tako je nastao
anglo-američki naftni kartel koji je kasnije bio poznat pod nazivom Sedam sestara.
Sastanak između Deterdinga, Johna Cadmana iz Anglo-Persian Oila (BP-a) i dobrog
prijatelja Franklina D. Roosevelta Waltera Teaglea iz Rockefellerovog Standard Oila
(Exxona) održan je u tajnosti, pod krinkom lova na tetrijebe. Otada je kartel Sedam
sestara radio kao jedna cjelina, želeći nadzirati cijene i zalihe te zadovoljiti vlastite
gnjusne ambicije. Ona krajnja kontrola u rukama je Elite. Sedam sestara danas čine
Shell, BP, Esso/Exxon (Standard Oil iz New jerseyja), Gulf, Mobil, Standard Oil of
California (SOCAL) i Texaco. Ovo vidljivo spajanje interesa i strategija odražavalo
je u određenom stupnju poratne integracije banaka, čime su stvoreni divovi poput
Rockefellerove banke Chase Manhattan, nastale fuzioniranjem s Bank of Manhattan
Kuhna Loeba (Rothschiida). I naftna je industrija bila podijeljena između Rockefellera (Rockenfeldera) i Rothschilda.
Shell i BP bih su, i do danas ostali, dio strukture moći koja je uključivala britansku
vladu, Ministarstvo vanjskih poslova i obavještajne agencije. Primjera ove međupovezanosti vlade, naftnih kompanija i obavještajne agencije ima bezbroj. Godine 1941.
Britanci i Rusi napali su neutralni Iran pod besmislenom izlikom da se ondje nalazi
nekoliko njemačkih inženjera. Nema to nikakve veze s kontrolom naftnih zaliha Ira­
na. Ma kakvi. Vojne postrojbe, potpomognute manjim indijskim i američkim snaga­
ma, preuzele su nadzor nad zalihama živežnih namirnica te zemlje, zbog čega je de-
prijevoro
s
dugovima
setke tisuća Iranaca umrlo od gladi. Broju mrtvih pridonijeli su i tifus te crijevni tifus,
kao i korištenje željezničkog prijevoza za otpremanje zaliha dogovorenih po načelu
zajma-najma u Rusiju, zbog čega naftno gorivo nije doprlo do iranskog stanovništva
tijekom strašne zime na prijelazu 1944. na 1945. godinu. Takve su države donosile
presude o ratnim zločinima u Nurembergu.
Kao odgovor na to, Iranci su u travnju 1951. za premijera izabrali dr. Mohammeda
Mossadegha, vodu nacionalista. On je uspostavio politiku nacionalizacije cjelokupne
proizvodnje nafte, uz odgovarajuću naknadu stranim naftnim kompanijama. Iranska
je vlada zajamčila Britaniji opskrbu u dotadašnjem opsegu, kao i upošljavanje britan­
skih radnika u Iranu. A britanska je vlada odgovorila nametanjem ekonomskog guše­
nja Irana, zamrzavanjem njegove imovine u britanskim bankama, uvođenjem punih
sankcija i embarga na iransku naftu. Ovo su podržale i ostale članice kartela Sedam
sestara. Mossadegh se 1953. uputio u Ujedinjene narode gdje je prosvjedovao protiv
takve politike, ali Vijeće sigurnosti, uglavnom sastavljeno od Amerikanaca i Brita­
naca, o prosvjede se oglušilo. Pomoć je potom pokušao potražiti u Washingtonu, no
opet bez uspjeha. SAD je u Iran poslao „posrednika" s delegacijom prepunom ljudi
povezanih s američkim naftnim kompanijama. A tko je taj „posrednik" bio? Opet
onaj isti tip... W. Averell Harriman. On je smatrao da Iran treba prihvatiti britanska
stajališta, tj. stajališta premijera Winstona Churchilla, njegovog starog prijatelja. Ma
da? Ne bih to nikada pogodio, a vi?
Premda su se britanski i američki tisak dohvatili blaćenja Mossadeghove ličnosti i
grubog iskrivljavanja situacije, Iran je ipak dobio taj slučaj, zahvaljujući Mossadeghovoj rječitosti pred Svjetskim sudom, lanovi za njegovu propast, međutim, već su bili
načinjeni. Njegove molbe SAD-u za ekonomsku pomoć odbio je predsjednik Dwight
Eisenhower (CFR) na savjet svog ministra vanjskih poslova Johna Fostera Dullesa
(CFR), i njegova brata, šefa CIA-e Allena Dullesa ( C F R ) . Braća Dulles, u dogovoru
s Britanskom obavještajnom službom, uvjerila su Eisenhowera da Mossadegha treba
svrgnuti. Sedamnaest glavnih članova Eisenhowerove administracije bili su članovi
Vijeća za vanjske poslove.
Norman Schwartzkopf, stariji, otac „Bijesnog Normana" proslavljenog u Zaljevskom ratu, učvrstio je veze s brojnim pripadnicima iranske vojske kada je tijekom
rata obučavao neke od njihovih generala. Nudio je tim ljudima moć ako Mossadegha
zbace s vlasti. Državnim udarom, kojeg su organizirali Britanska obavještajna služba
i CIA, uz kodni naziv Operacija AJAX, Mossadegh je u kolovozu 1953. svrgnut. Bri­
tanija i SAD postavile su, kao svoju marionetu, iranskoga šaha, da bi ga iste te sile
uklonile s vlasti dvadeset i pet godina kasnije i zamijenile ga ajatolahom Homeinijem.
To je bio dio Elitine strategije „svoda krize" na Srednjem istoku kojom je zajamčeno
da će arapske države ostati podijeljene kako bi se njima lakše vladalo. Šah je obrnuo
Mossadeghovu politiku i denacionalizirao iransku naftnu industriju. On i C1A ta­
kođer su oformili SAVAK, jednu od najokrutnijih obavještajnih agencija na svijetu.
Njegove operativce obučavala je CIA, a svoje su žrtve podvrgavali gnjusnim mučenji-
. /' istino će vos osloboditi
ma i utamničenju bez suđenja. Negdje od 1957. SAVAK je uspostavio bliske odnose
s obavještajnom rukom Izraela/Svjetske Elite, Mossadom, koji je također obučavao
SAVAK-ove ljude. A vi ste mislili da su Izrael i Iran na suprotnim stranama? Ne, na
samom vrhu hijerarhije nisu.
Još jedan hrabar čovjek koji se suprotstavio kartelu Sedam sestara bio je Enrico Mat­
tel, vođa najveće talijanske ne-komunističke organizacije u Drugom svjetskom ratu.
Upravo je Mattei skovao izraz Sedam sestara. Želio je da Italija bude samodostatna,
neovisna od anglo-američkog naftnog kartela. Kao direktor državne energetske tvrtke
ENI razgranao je mrežu benzinskih crpki širom Italije koje su konkurirale Shellu i Essu.
Uskoro je slično postupio s rafinerijama, jednim velikim kemijskim pogonom, tankerskom flotom i podružnicom jednog inženjerskog poduzeća. Počeo je pregovarati s egi­
patskim predsjednikom Gamalom Abdelom Nasserom i iranskim šahom, kojima je
ponudio 7 5 % sveukupne dobiti. Mattei je ugrozio monopol Sedam sestara kao nitko do
tada, a veća konkurencija dovela je do sniženja cijena benzina u Italiji za četvrtinu. Kap
koja je za Sedam sestara prelila čašu bio je odlazak Matteija u listopadu 1960. u Moskvu
na pregovore o mogućnosti iskorištavanja golemih naftnih polja u Sovjetskom Savezu.
Istog mjeseca dvije godine kasnije, u jeku izgradnje cjevovoda kojim bi potekla nafta iz
sovjetskih naftnih izvora, Enrico Mattei je poginuo kada se njegov privatni zrakoplov
srušio, leteći sa Sicilije, postojbine mafije, u Milano. Optužbe o namjernoj sabotaži čuju
se i danas. Čelnik CIA-inog ureda u Rimu Thomas Karamessines koji će kasnije pomoći
pri organiziranju udara protiv čileanskog vođe Salvadora Allendea odmah nakon te ne­
sreće otputovao je iz Italije bez ikakvog objašnjenja. Tadašnji direktor CIA-e, Malteški
vitez John McCone posjedovao je dionice Standard Oil of California, poznatijeg kao
Chevron, u vrijednosti od preko milijun dolara. U vremenu koje je prethodilo njegovoj
smrti, Mattei je dogovarao sastanak s predsjednikom Kennedyjem koji je, prema nekim
istraživačima, vršio pritisak na naftni kartel da zaključi sporazum s Talijanima. Godinu
dana kasnije ubijen je i sam Kennedy.
Naftne kompanije, vlade, obavještajne agencije, banke, multinacionalne korporacije,
mediji nerazdvojivi su jer su svi u posjedu ili pod nadzorom iste sile. Obavještajne agen­
cije rade za interese naftnih kompanija i obratno. Znalo se da je sir Henry Deterding
bio povezan s Britanskom obavještajnom službom, kao i Weetman Pearson (kasnije
lord Cowdray) koji je svoje naftne interese u Mexican Eagleu prodao Deterdingovom
Shellu. Pearson (Kom. 300) je pomoću te dobiti osnovao Zakladu Pearson koja u svom
vlasništvu drži časopis The Economist i London Financial Times. Također ima i znatniju
količinu dionica međunarodne poslovne banke Lazard Freres. Pokretanjem The Eco­
nomista 1843. godine željelo se izvršiti pritisak za ukidanjem Zakona o žitu i uvođenje
„slobodne" trgovine.
Potresi na tržištu nafte
Elita je koordinirala jedinstvenu sveobuhvatnu politiku preko mnogih a različitih
elemenata u piramidi. U kakvom suglasju djeluju banke, naftne kompanije i poli-
pnjevuru
s
uuyuvimu
tičari najbolje pokazuju skokovi cijena nafte tijekom 1970-ih. Prema jednom dije­
lu Sporazuma iz Bretton Woodsa iz 1944. godine, dolar je trebalo učiniti glavnom
svjetskom valutom i povezati njegovu vrijednost sa zlatom. Odlučeno je da 35 dolara
ima vrijednost unce zlata i da se američko zlato može otkupiti za dolare. No, tijekom
1970-ih vlada Sjedinjenih Država se našla u velikim teškoćama jer se tolika količina
dolara razmjenjivala za zlato da američke rezerve nisu bile dostatne. Jedan moj pri­
jatelj, američki financijaš koji ima brojne veze na visokim položajima u SAD-u, kaže
da od tog vremena zlata u Fort Knoxu ima malo ili ga uopće nema, mada se to očito
zataškava. Predsjednik Richard Nixon odlučio je obustaviti politiku razmjene dolara
za zlato. Time je u svjetski financijski sustav (tj. one njegove kotačiće koji za to nisu
saznali ranije) unesena pomutnja. Nixon je donio takvu odluku poslušavši savjete
svog glavnog savjetnika za državni proračun Georgea Shultza (CFR, TC, Bil., Kom.
300 i kasnije Kissinger Associates), Paula Volckera (CFR, TC, Bil. i budući ravnatelj
Federalnih rezervi) i Jacka F. Bennetta, budućeg direktora Rockefellerovog Exxon
Oila. Naravno, u to je vrijeme Nixonu za vrat puhao Henry Kissinger. Drugi arhitekti
Nixonove politike bile su financijske institucije i poslovne banke iz Cityja, poslovnog
središta Londona.
„City" je preplavljen Slobodnim zidarstvom i nije nikakva slučajnost da tako mala
zemlja ima tako velik utjecaj, putem institucija Cityja, na svjetsko gospodarstvo. Slo­
bodni zidari, osobito oni iz redova Prosvijetljenog Slobodnog zidarstva, upravljaju
Cityjem i britanskom vladom, bez obzira koja je stranka nominalno „na vlasti". Među
glavnim likovima u manipulaciji Nixona u to doba bili su poslovni bankari, sir Siegmund Warburg, Edmond de Rothschild i Jocelyn Hambro (Kom. 300). 1 3 Dolar je
revaloriziran na 38 dolara za uncu zlata, ali sada je to bilo samo teoretski, zato što se
dolare nije moglo otkupiti za zlato. Ovime je stvoreno takozvano eurodolarsko tržište
kako bi se lakše nadzirala ulaganja dolara koji su u ogromnim količinama pritjecali
u Europu, a kojima se ranije kupovalo američko zlato. Eurodolarsko tržište temeljilo
se na londonskim financijskim centrima koji su ostvarivali goleme prihode od svoje
„slučajne" dobiti. Lord Roll od Ipsdena (tadašnji sir Eric Roll), bio je jedan od onih
što su tu situaciju iskoristili do maksimuma i uprihodili ogromne svote novca za S. G.
Warburg. Roll je bivši predsjednik Bilderberške skupine, trilateralist, član Komiteta
300 i član odbora tvrtke Kissinger Associates.
Ti su događaji izazvali pad vrijednosti američkog dolara, ali razdvajanje dola­
ra od njegove razmjene za zlato bila je samo prva faza Elitine strategije. U svibnju
1973. članovi Bilderberške skupine sastali su se na jednom otoku kod Saltsjoebadena u Švedskoj u vlasništvu švedske bankarske obitelji Wallenberg (Kom. 300). Pod
predsjedanjem princa Bernharda sastanak je okupio 84 vodeća financijska i politička
manipulatora. Među njima su bili: lord Roll od Ipsdena iz S. G. Warburga; Henry
Kissinger; Robert O. Anderson, vlasnik Atlantic Richfield Oila; sir Eric Drake, pred­
sjednik BP-a; Sir Dennis Greenhill, direktor BP-a; Rene Granier de Lilliac, iz French
Petroleuma; Gerrit A. Wagner, predsjednik Royal Dutch Sheila; Olof Palme (Kom.
/ istina će vas osloboditi
300), švedski premijer koji će kasnije biti ubijen; George Ball iz Lehman Brothersa;
David Rockefeller iz banke Chase Manhattan; Zbignievv Brzezinski, direktor novo­
stvorene Trilateralne komisije i budući savjetnik za nacionalnu sigurnost Jimmyju
Čarteru; Giovanni Agnelli, vlasnik Fiata; Helmut Schmidt, njemački ministar finan­
cija; Otto Wolff von Amerongen iz njemačke Trgovačke komore; i barun Edmond
de Rothschild. Britaniju su ondje predstavljali Denis Healey iz Laburističke stranke i
konzervativac Reginald Maudling, još jedan redovni bilderberger tijekom 1960-ih i
70-ih. Sastanak je organizirao Robert D. Murphy koji je 1920-ih godina, kao američki
konzul u Miinchenu, pisao pozitivne izvještaje o Adolfu Hilleru."
Na tom sastanku jedno će izlaganje imati utjecaja na cijeli svijet.
Walter Levy, službeni ekonomist američke vlade za naftna pitanja u Marshallovom
planu nakon rata, iznio je prijedlog da se cijena nafte poveća za 4 0 0 % . S a m o pet
mjeseci kasnije, u listopadu 1973., izbio je Jomkipurski rat 16 , kada su Egipat i Sirija
neuspješno napali Izrael. Arapima je to poslužilo kao izlika da uvelike povećaju ci­
jenu nafte, smanje proizvodnju i najave naftni embargo protiv SAD-a zbog njegove
podrške Izraelu. Svjetsko gospodarstvo iznova je bačeno u vrtlog boli i previranja. U
Britaniji se prešlo na trodnevni radni tjedan kako bi se sačuvale zalihe goriva, a mili­
juni ljudi širom svijeta izgubili su posao i sredstva za preživljavanje. Siromašne zemlje
Trećeg svijeta bile su očajne što ih je činilo otvorenima za sljedeću fazu strategije
- neotplativi dug. Planer Jomkipurskog rata bio je američki savjetnik za nacionalnu
sigurnost i ministar vanjskih poslova Henry Kissinger. „Naizmjenična diplomacija"
(engl, shuttle diplomacy) po kojoj je postao poznat i vrlo cijenjen bila je, zapravo, poli­
tika pogrešnog prikazivanja položaja jedne strane drugoj, čineći tako rat neizbježnim.
Upravo je to Kissinger učinio posredstvom izraelskog veleposlanika u Washingtonu
Siniche Dinitza i njegovih diplomatskih veza u Egiptu i Siriji. 17 Pogledajte za koje je
ratove i teror odgovoran Kissinger i potom se prisjetite da je iste te godine, 1973.,
Kissinger dobio Nobelovu nagradu za mir! Nema ničeg boljeg od Nobelove miro­
vne nagrade da se sakrije pravo stanje stvari. Pogledajte neke od drugih dobitnika te
nagrade i odabir trenutka da se nagrada dodijeli. Kako doći do Nobelove nagrade?
Jednostavno, potajnim manipulacijama izazovete neki rat, a potom primite pohvale
što ste ga zaustavili. Kako li je prikladno da se Alfred Bernhard Nobel, po kojemu je
ta nagrada nazvana, obogatio nakon stoje otkrio dinamit i proizvodio eksplozive!
Bilderberška je skupina postigla svoj cilj: ogroman rast cijena nafte, a sve sku­
pa je tako dobro izvedeno da su manipulatori za to mogli okriviti nekoga drugoga
- arapske zemlje proizvodačice nafte. To je prijeko potreban sastojak u svakoj stra­
tegiji Elite. Izazovite ovakve ili onakve događaje, ali pronađite nekoga drugog kao
krivca tako da vi, „nedužna strana", možete istupiti s „rješenjima" za probleme koje
ste sami potajno stvorili. Sve je to odavno isplanirano. Pogledajte slijed događaja:
tijekom 1972. i 1973., prije izbijanja Jomkipurskog rata, multinacionalne kompanije
u SAD-Li, poput Rockefellerovog Exxona, smanjivale su opskrbu i proizvodnju siro­
ve nafte na domaćem tržištu, snižavajući vrijednost dionica na alarmantnu razinu u
prijevara
s
dugovima
trenutku arapskog naftnog embarga i velikog povećanja cijena za koje su znali da se
planiraju krajem 1973. godine. Odriješene ruke da to učine naftnim je kompanijama
dao Nixon na savjet svojih pomoćnika, medu kojima su bili Henry Kissinger i George
Shultz. U veljači 1973. Kissingera, Shultza i Johna Ehrichmana (koji je bio umiješan
u aferu Watergate) Nixon je imenovao „energetskim triumviratom", a oni su kasnije
učinkovito kontrolirali američku energetsku strategiju. Tri mjeseca kasnije održan
je onaj sastanaka bilderbergera na kojem je odlučeno o 400-postotnom povećanju
cijena nafte. Pet mjeseci kasnije dogodio se Jomkipurski rat te rast cijena i naftni em­
bargo protiv SAD-a. Uz vrlo oskudne zalihe domaće nafte američko je gospodarstvo
doživjelo slom. Svi ti događaju savršeno su se jedan s drugim poklapali.
Ne smijemo podcijeniti ulogu Britanije u ovoj priči. Diplomatski izvori citirani
u knjizi Stoljeće rata ("engl A Century Of War) kažu da su Britanci i Kissinger radili
rukom pod ruku u nebrojenim tajnim projektima kojima su manipulirali događajima
u drugim suverenim državama. „Britanci su, znate, bili vrlo promućurni", navode
ti izvori. „Kanili su pustiti Amerikance da za njih obave prljave poslove i preuzmu
krivicu, dok su oni vrlo učinkovito radili na jednoj diskretnijoj razini... (preko)...
Chatham Housea..."18 Pogledajte također stoje sam Kissinger rekao u govoru u Kra­
ljevskom institutu za međunarodne poslove u Chatham Houseu 10. svibnja 1982.
Govoreći o posebnoj naravi anglo-američkog odnosa rekao je:
„Naša poslijeratna diplomacija prepuna je anglo-američkih 'dogovora' i 'sporazuma',
ponekad o ključnim pitanjima koja nikada nisu unesena u službene dokumente...
Britanci su bili tako neusiljeno susretljivi da su postali sudionici u unutarnjim ame­
ričkim raspravama u razmjerima kakvi dosad, između suverenih nacija, vjerojatno
nisu zabilježeni. U vrijeme moga mandata Britanci su igrali jednu od vodećih uloga
u određenim američkim bilateralnim pregovorima ... Dakle, za moga boravka u Bi­
jeloj kući britanskom Ministarstvu vanjskih poslova davao sam potpunije obavijesti
i bolje sam s njim surađivao nego s američkim Ministarstvom vanjskih poslova.
Tijekom pregovora koje sam vodio oko Rodezije radio sam na temelju britanskog
nacrta sporazuma s britanskim pravopisom, čak i kada nisam dokraja shvaćao ra­
zliku između radne verzije dokumenta i onoga kojeg je odobrio kabinet. Takva se
bogata suradnja nastavila sve do današnjih dana..."'9
Britanski ministri vanjskih poslova uključeni u pregovore o povlačenju Ujedinje­
nog Kraljevstva iz Rodezije bili su David Owen, tada jedan od vodećih ljudi Laburi­
stičke stranke i član Trilateralne komisije godinu dana nakon odlaska s dužnosti te...
lord Carrington, sadašnji predsjednik Bilderberške skupine, trilateralist i član upra­
vnog odbora te jedan od osnivača tvrtke svog prisnog prijatelja Kissinger Associates.
Vrijedi zabilježiti još jednu posljedicu: zbog skokovitog rasta cijena nafte odjednom
je BP-u, Royal Dutch Shellu i ostalima postalo daleko isplativije eksploatirati britan
/ istina će vas osloboditi
prijevara
s
dugovima
ske naftne rezerve u Sjevernom moru. U siječnju 1974. Kissingerova marioneta koja
naravi „dug" koji je prouzročio neizrecivu glad, siromaštvo i smrt u onome što zove­
to nije željela biti, iranski šah zahtijevao je i postigao još jedno 100-poslotno poveća­
mo Trećim svijetom. To je kredit koji, u stvarnosti, ne postoji. A evo i treće činjenice
nje cijena nafte od strane Organizacije zemalja izvoznica nafte (OPEC). Povećanje od
života na planeti Zemlji:
4 0 0 % kojeg je ranije izglasala Bilderberška skupina je ostvareno.
Dug Trećeg svijeta
Što su to Elitini bankari i naftne kompanije dobili udarom na cijene nafte?
Novac, moć i umjetno izazvanu ovisnost za veliki dio čovječanstva. Gospodarski
slom omogućio je bankama da steknu još veće količine zemlje, poduzeća, ljudi i još
veću kontrolu, a njihove naftne kompanije poslovale su s ogromnom dobiti. Go­
dine 1974. Exxon, u vlasništvu Rockefellera, preuzeo je primat General Motorsu i
postao najveća američka korporacija. Ali prava motivacija krila se mnogo dublje.
Prema jednom dijelu zakulisnog dogovora s arapskim proizvođačima nafte, veli­
ki se postotak milijardi dolara koje su Arapi dobivali u vidu izvanrednih prihoda
trebao ulagati u Elitine svjetske banke. Glavni primatelji takve dobiti bile su ban­
ke Chase Manhattan, Citibank, Manufacturers Hanover Trust, Bank of America,
Barclays, Lloyds i Midland. Potom su se latili „ulaganja" tih ogromnih prihoda u
siromašne zemlje u Aziji, Africi i Južnoj Americi koje su bile prisiljene posuđivati
kako bi spriječile pojavu gladi nakon udara na cijene nafte. U tome je prednjačio
Manufacturers Hanover Trust iz New Yorka, inače pod kontrolom Rothschilda. 2 0
Milijuni žena, djece i muškaraca patili su i umirali zbog te bešćutno stvorene eko­
nomske depresije.
Ti zajmovi što su uzrokovali dužničku krizu 70-ih, 80-ih i 90-ih predstavljali su
bilđerberšku strategiju „recikliranja petrodolara" na djelu. S Arapima je dogovoreno
da će se nafta kupovati samo za dolare, još jedan financijski uspjeh ljudima u posjedu
dolara i eurodolara u SAD-u i Londonu. Kissinger se pobrinuo da Saudijski Arapi
budu dobro nadzirani. David Mulford, rukovoditelj eurodolarske ispostave tvrtke
White Weld and Company u Londonu, postavljen je za direktora i višeg investicij­
skog savjetnika Saudijskoarapske novčane agencije (engl. Saudi Arabian Monetary
Agency), središnje banke te zemlje. Godine 1974. 7 0 % OPEC-ove dobiti uloženo je u
prekomorske dionice, obveznice i zemlju. Od toga je, u samo jednoj godini, šezdeset
posto (57 milijardi dolara) otišlo u financijske institucije smještene u New Yorku i
Londonu.
No čak i te nevjerojatne svote bile su ništa naspram iznosa koje su banke primate­
ljice praktički posuđivale zemljama Trećeg svijeta. Bankama je dopušteno da „stvo­
re" novi novac (nepostojeći kredit) u iznosu mnogo puta većem od bogatstva kojeg
su pohranile u svoje trezore i na zaslone računala. Ako su posudile barem desetinu
novca kojeg su primile od Arapa samo u jednoj godini - toj 1974. - to bi značilo da
su posudile (i zaračunale kamate na) 570 milijardi dolara. Ali zahvaljujući bankovnoj
prijevari pod nazivom kreditiranje putem rezervi nekome su mogle posuditi 26 puta
više sredstava negoli su imale deponiranih a, u nekim slučajevima, 66 puta! Takve je
268
Takozvano dugovanje zemalja Trećeg svijeta koje mori velike dijelove čovječanstva,
naše bližnje širom Afrike, Azije i Latinske Amerike, uzrokujući nezamislivu bijedu,
jest dugovanje nastalo posudbom novca koji nikada nije postojao, koji ne postoji sada
i koji nikada neće postojati!
Banke su diljem Trećeg svijeta hrpimice odašiljale svoje predstavnike koji su no­
vac posuđivali poput konfeta, posebno se usmjerivši na korumpirane i nesposobne
političare za koje su znali da će novac proćerdati. Zašto su to činile? Zato što su
znale da se Elita nameračila na zemlju i prirodne resurse tih država. Banke zapravo
žele da te zemlje ne podmire svoje dugove jer tada bi, prema njihovu planu, tim
zemljama ponudile oprost duga, a zauzvrat bi tražile pravo na neograničeno isko­
rištavanje prirodnih resursa tih zemalja. To se danas događa, a čelnici koji ponudu
odbiju uklanjaju se putem „narodnih revolucija" i atentata. Nepostojeći novac ban­
ke su posuđivale Trećem svijetu po promjenjivim kamatnim stopama. Ukoliko bi
svjetske kamatne stope porasle, rate za otplatu duga bi se povećale. Dakle, posudi
im novac kada su kamatne stope razmjerno niske, a zatim ih opali naglim skokom
cijena.
Tijekom 1980-ih na pozornicu stupaju Paul Volcker, Margaret Thatcher i Ronald
Reagan točno u pravom trenutku da pokrenu ludilo nazvano monetarizam. Njime
su kamatne stope, a time i dug Trećeg svijeta, lansirane nebu pod oblake. Ta poli­
tika, uvedena od strane Elitine Međunarodne bankovne komisije u Ženevi, koja se
1980-ih iz Londona i Washingtona proširila svijetom, započela je kada je predsjednik
Čarter postavio Paula A. Volckera za predsjednika odbora Federalnih rezervi. Pravo
predsjednika da imenuje ravnatelja „Feda" još je jedan mali trik kojim se žeh navesti
ljude da pomisle kako su Federalne rezerve jedno od državnih tijela. Da na taj polo­
žaj imenuje Volckera Čarteru je naložio čovjek koji je njegove konce držao u svojim
rukama - David Rockefeller. Tijekom svoje predsjedničke kampanje Reagan je rekao
da će Volckera zamijeniti nekim drugim. Reagan je naposljetku izabran, ali Volcker
je ostao na položaju. Volcker je visokorangirani član CFR-a, Trilateralne komisije i
Bilderberške skupine. Kao i njegov nasljednik, Alan Greenspan. Uviđate li polako što
se događa? Monetarizam, udari na cijene nafte, Jomkipurski rat i dugovanje zemalja
Trećeg svijeta međusobno su povezani i dio su koordinirane Elitine politike da preu­
zme vlast na našoj planeti u korist Zatvorskih Čuvara.
Tijekom 1980-ih primjena odredbi o tržištima dionica, bankama i financijskim
centrima diljem svijeta ukinuta je u ime „slobode". Elitina kontrola svjetskog financij­
skog sustava prešla je na višu razinu. Kompanije koje su služile zajednici stotinu go­
dina i pružale sigurno zaposlenje tisućama ljudi prešle su u tuđe ruke pomoću posu-
i istino će vos osloboditi
đenog novca, kroz manipulaciju cijenama dionica, te je njihova imovina raspro­
dana a one ugašene. Imali smo prilike čuti nova mudroslovlja tipa „Ne možete
se oduprijeti tržištu" i „Ljudima treba dati odriješene ruke". Zaboravili su dodati
,,...i predati ih u ruke Elitinih kartela" U Sjedinjenim Državama Ronald Reagan
je smanjio vladinu kontrolu (tj. uveo je deregulaciju) nad sustavom štedno-kreditnog sustava donošenjem Garn-St. Germainovog zakona 1982. godine. Tako su
vrata širom otvorena za pljačku sredstava tih poduzeća od strane CIA-e, mafije
i drugih oblika organiziranih kriminala. Jedan od njih, Štedno-kreditna banka
Silverado (engl. Silverado Savings and Loan), bila je CIA-in operacija. 2 1 Banka je
propala, a s njom i milijarde dolara koje će morati nadomjestiti američki porezni
obveznici. U upravi banke Silverado sjedio je, a ujedno bio i njen najistaknutiji
direktor, Neil Bush, sin Georgea Busha (koji je predvodio deregulaciju).
To je bilo doba „vuppija", mladih ljudi koji su u tjedan dana znali zaraditi sto­
tine tisuća dolara i više, predviđanjem budućih cijena roba koje su očajnički pro­
izvodile izgladnjele zemlje Trećeg svijeta. U Africi, Aziji i Latinskoj Americi po­
sljedice su bile neizrecive. Sa svakim postotnim rastom kamatnih stopa u svijetu
otplatne rate i sami dugovi visoko bi narasli. Sve to i više od toga nastavlja se i
danas. No, unatoč svoj toj patnji, strategija kamatnih stopa Elite i njenih politi­
čkih slugu značila je da su krajem svake godine u kojoj bi očaj sve više rastao, te
zemlje dugovale više negoli su dugovale dvanaest mjeseci ranije, ne posudivši niti
jedan jedini cent. U međuvremenu Elitine banke kao što su Citicorp, Rockefellerova/Rothschildova banka Chase Manhattan i glavne britanske banke izvještavale
su o rekordnim profitima.
Nastojao se izazvati dojam da su sve te dugove prouzročili glupi i korumpi­
rani političari u tim zemljama. Da, u Trećem svijetu ima glupih i korumpiranih
političara, kao što ih ima u britanskom Donjem domu i u američkom Kongresu,
a Elita će ih smjesta prepoznati i često promaknuti na položaje moći. No mnogi
političari u Trećem svijetu nisu ni korumpirani niti glupi. Njihova je nevolja, po­
novimo to opet, ta što banke, multinacionalne kompanije, obavještajne agencije,
mediji i vlade funkcioniraju kao jedno tijelo - prema dogovorenoj strategiji. Zbog
metode segmentiranja, većina ljudi uključenih u rad tih organizacija čak niti ne
shvaćaju da se to zbiva. U kolovozu 1976. čelnici 85 nestvrstanih zemalja (onih
koje se nisu priklanjale ni SAD-u ni SSSR-u), sastali su se u Colombu u Šri Lanki
kako bi pokušali iznaći rješenje za rastuću dužničku krizu. U svojoj su deklaraciji
pozivali na preustroj svjetskog gospodarskog sustava i na uklanjanje ukorijenje­
ne, usađene podložnosti zemalja u razvoju industrijaliziranom svijetu. Ujedno su
zahtijevali razrješenje dužničke krize koja je te zemlje bacala u glib gladi i bolesti.
Ujedinjeni narodi nisu poduzeli ništa. A jedan po jedan, čelnici koji su potpisali i
promicali Kolombošku deklaraciju micani su s vlasti. Među njima je bio i Frede­
rick Wills, predstavnik Gvajane. Autoru knjige Stoljeće rata je rekao:
270
pnjevuiu
i
uuyuvimu
Jedina sirovina iz Trećeg svijeta koja je dobro kotirala u ekonomskoj areni bila je
nafta, ali velike naftne rezerve uglavnom su se nalazile na Srednjem istoku, a ma­
nipulacije unutrašnjo-arapskim i arapsko-izraelskim sukobima zajedno s usađivanjem sklonosti ka prestižnim projektima, značilo je da se naftne rezerve Trećeg svi­
jeta ne mogu koristiti kao čimbenici u razvoju Trećeg svijeta. U jednoj za drugom,
u zemljama Trećeg svijeta zavladale su inflacija i glad, kratki životni vijek i visoka
stopa smrtnosti djece. Stari poredak Canninga, Castlereagha, Pitta i Disraelija živi i
dalje."22
Zanimljiv je i drugi razlog vođenja takve politike. Selektivno smanjivanje broja
nebjelačkih naroda iz Trećeg svijeta. Eugenika. Castlereagh je spomenuo da je jedan
britanski premijer iz devetnaestog stoljeća predao Europu bankarima Novog Svjet­
skog Poretka, u prvom redu dinastiji Rothschild, na kongresu u Beču 1815. Preda­
ni proučavatelj metoda tog čovjeka bio je... Henry Kissinger. Kissinger je taj koji je,
ucjenama i prijetnjama, natjerao druge razvijene zemlje da se ogluše o molbe Trećeg
svijeta. On je također taj koji je pokrenuo događaje kojima će ti vođe, među njima i
Indirà Gandhi u Indiji, biti uklonjeni. Kao i u mnogim drugim slučajevima, radilo
se to tako da se u odnosnu zemlju pošalje M M F koji je ondje nametao provedbu
izuzetno oštrih mjera za koje bi onda bio optužen, i ubrzo svrgnut, vođa te zemlje.
Veliki manipulator je do tada bio osnovao svoje vlastito „konzultantsko" poduzeće
Kissinger Associates, u čijem su upravnom odboru sjedili on, lord Carrington, lord
Roll od Ipsdena i Robert O. Anderson iz tvrtke Atlantic Richfield. Sastanku Bilderberške skupine u Švedskoj, kada je dogovoreno 400-postotno povećanje cijene nafte,
prisustvovali su svi osim Carringtona. Stručni MMF-ov izraz „restrukturiranje duga"
postao je sinonim za povećanje dugova bez pozajmljivanja ijednog dolara. Posljedi­
ca toga je da ljudi iz Trećeg svijeta i dalje pate, što neće promijeniti svi dobrotvorni
koncerti tipa Live Aida na svijetu ukoliko se ne pozabavimo glavnim uzrokom - ek­
sploatacijom koju vrši Elita s namjerom da zavlada našom planetom i svega što se na
njoj nalazi, te načinom na koji su ljudi iz Trećeg svijeta programirani da takvu zbilju
očekuju i stvaraju. Dobrotvorne priredbe poput Live Aida, Band Aida i Comic Reliefa
su krasne po tome što nam pomažu da osvijetlimo težak položaj zemalja u razvoju.
Ali moramo istražiti uzroke i potom učiniti sve kako takva milostinja ne bi više bila
potrebna. Dobrotvorne ustanove simbol su svjetske neravnoteže. One i postoje samo
zbog te neravnoteže. Zemljama Trećeg svijeta ne trebaju nužno milodari dobrotvor­
nih organizacija, već ukidanje sustava u kojem preostali dio svijeta živi na njihovoj
grbači, u kojem se novac i resursi svake godine odlijevaju u industrijalizirane zemlje
(čitaj banke). Najveći dar kojega tim ljudima možemo dati je nova vizija onoga što bi
mogli postići i kakav bi život mogao biti ako tu viziju i takvu zbilju odluče ostvariti.
Da ste vi rođeni u nezamislivom siromaštvu i očaju te u naizgled beznadnoj situ­
aciji i vi biste, poput svih ostalih, smatrali da vam se život nikada neće promijeniti
nabolje. Svakodnevna je to borba za preživljavanje. Takav će mentalni sklop, uvijek
;
istinu
ce
vus
usiuuuuui
iznova, stvarati upravo takvu zbilju. Za stvaranje drugačije, pozitivne zbilje nužno je
prekinuti spiralu očaja. To se može postići na razne načine, no ljudima treba usaditi
vjeru u vlastite sposobnosti i viziju da svoje živote mogu promijeniti nabolje, što je
bit svakog pravog rješenja.
Preuzimanje Planete
Pred nama se danas odvija sljedeća faza u Elitinoj strategiji manipuliranja dugom
Trećeg svijeta: opraštanje ili restrukturiranje duga u zamjenu za zemlju i resurse. U
tome, uglavnom nesvjesno, stanovitu ulogu igra i ekološki pokret. Jedna od inicijativa
koju podržavaju mnogi iz ekološkog pokreta znana je pod nazivom „dug za glavnicu".
Prema predloženom modelu, međunarodni dug zemalja Trećeg svijeta se oprašta u
zamjenu za ustupanje predjela netaknute prirode i „ekološki osjetljivih" područja. To
se promiče kao sustav gdje su obje strane na dobitku. Dugovi siromašnih zemalja se
tako smanjuju, a netaknuta priroda i drugi krajevi bivaju zaštićeni. Nažalost, zeleni
pokret općenito je vrlo nemušt, da ne kažem kratkovidan, kada treba pogledati iza
dimne zavjese koju diže društvance koje zagovara Novi Svjetski Poredak. Kao prvo,
tom se shemom dug ne bi smanjio, promijenila bi se samo njegova priroda i ugrabila
područja tih zemalja. I drugo, tko stoji iza te zamisli? Dame i gospodo, molim veli­
ki pljesak za... Davida Rockefellera i baruna Edmonda de Rothschilda! Kao primjer
može poslužiti nešto što se naziva Svjetska banka za zaštitu okoliša (engl. World Con­
servation Bank - WCB), a zamisao o njoj očito se rodila na Četvrtoj svjetskoj kon­
ferenciji o prirodi održanoj 13. rujna 1987. u Denveru u Coloradu, koja se tijekom
naredna četiri dana nastavila na zloglasnom Aspenskom institutu humanističkih stu­
dija. James Baker, američki ministar financija i dugogodišnji pajdaš Georgea Busha,
održao je govor podrške Svjetske banke za zaštitu okoliša. Službeni domaćin Svjetske
konferencije o prirodi bio je George W. Hunt, računovođa i savjetnik za ulaganja,
koji je ponešto ipak pročitao o svjetskim „teorijama" zavjere. To mu je pomoglo da
shvati što se odvija pred očima nekih iskrenih boraca za očuvanje okoliša koji nisu
imali pojma da su manipulirani. Intervju s Georgeom Huntom izašao je u časopisu
Moneychanger u Sjedinjenim Državama. Pritom je objasnio kako je Svjetska banka za
zaštitu okoliša osmišljena kao središnja svjetska banka koja će povećavati dug Trećeg
svijeta i otimati zemlju siromašnima, a istodobno će se hvaliti kako vrlo učinkovito
smanjuje taj dug i „spašava okoliš". Rekao je i ovo:
„...bankar barun Edmond de Rothschild pratio je sastanak šest dana. Edmond de
Rothschild osobno je rukovodio monetarnim pitanjima i stvaranjem te Svjetske
banke za očuvanje okoliša, zajedno s I. Michaelom Sweatmanom iz Royal Bank of
Canada.Ta su dvojica bili poput sijamskih blizanaca i zato kažem da se čini kako su
vodili barem novčanu stranu ove konferencije, a rekao bih daje svrha konferencije
dobivanje novca. Također, ondje je bio i David Rockefeller (iz banke Chase Manhat­
tan) koji je u nedjelju održao govor..."23
272
fjl
IJCVUI
U
J>
UUt/VV
IIIIU
Prijevara se sastojala u tome da se dugovi zemalja Trećeg svijeta prebace na Svjet­
ske banke za zaštitu okoliša (WCB-a) a ove bi, zauzvrat, dijelove svoje zemlje dale
WCB-u. Ukoliko bi W C B propala ili zapala u teškoće oko otplate dugova, u tom bi
slučaju svoju imovinu dugovala svjetskim bankarima koji bi tada nesmetano mogli
zaplijeniti pojedina područja zemalja Trećeg svijeta. Ili, unutar sve prisutnije cen­
tralizacije, moglo bi doći do „preuzimanja" WCB-a od strane Ujedinjenih naroda,
čime bi kontrola nad tim područjima prešla u ruke tom paravanu Novog Svjetskog
Poretka. Kao što stoji u listi s podacima koju je objavilo Tajništvo konferencije o ne­
taknutoj prirodi:
„...planovima za WCB predviđa se da on djeluje kao posrednik između određenih
zemalja u razvoju i multilateralnih ili privatnih banaka za prebacivanje nekog kon­
kretnog duga VVCB-u, gdje bi se postojeća 'nenaplativa potraživanja' u bilanci za­
mijenila za novi zajam VVCB-u. U zamjenu za činjenicu da je oslobođena dužničke
obveze, zemlja dužnik će VVCB-u prebaciti svoje prirodne resurse'iste vrijednosti'."
'Problem-reakcija-rješenje'. U slučaju da takvo rješenje bude prihvaćeno, Svjetska
banka za očuvanje okoliša zadobila bi kontrolu nad 3 0 % kopnene površine Zemlje
isključivo tom metodom, što je tek jedno od oružja iz Elitinog arsenala. Kada je Geor­
ge Hunt uručio pismeni prosvjed Davidu Rockefelleru preko tjelohranitelja tog „veli­
kog čovjeka", Hunt kaže da je iz Rockefellerovog ureda primio upozorenje u kojem je
stajalo: „Bolje vam je da se manete politikanstva. U suprotnom, mogli biste požaliti."
Valja također primijetiti da mada su manipulatori sasvim sretni da se zajmovi dru­
gih zemalja, praktički, zaborave - da se „sačuvaju unutar zemlje" i namijene proje­
ktima za zaštitu okoliša - zajmovi Elitinih banaka neće se zaboraviti. Prebacit će se
iz zemalja Trećeg svijeta („nenaplativa potraživanja") u Svjetsku banku za očuvanje
okohša koja bi jamčila otplatu duga u novcu ih u zemljištima Trećeg svijeta. Još je­
dno dobro poznato lice na toj konferenciji kojom je pokrenut W C B bila je premijerka Norveške iz redova Socijaldemokratske stranke Gro Harlem Brundtland. Bilo je
to nadasve prikladno jer je ona preporučila organizaciju poput WCB-a u Izvještaju
Brundtland, izrađenom uz potporu UN-a, pod naslovom „Naša zajednička budu­
ćnost".
Izvještaj je sastavljen u suradnji sa „zelenim" suradnicima Davida Rockefellera,
Mauriceom Strongom (Kom. 300) i Jimom MacNeillom, dvjema zvijezdama vodilja­
ma UN-ove Komisije o okolišu i razvoju te Samita o Zemlji održanog 1992. u Brazilu.
Ista imena, isti program, i tako uvijek iznova. Da nije tragično, bilo bi smiješno. U
stvari, ponešto od svega toga i jest smiješno. U jednom članku iz časopisa Moneyc­
hanger George Hunt izvještava o doprinosu raspravama o okolišu od strane baruna
de Rothschilda:
/
isiina
ce
vas
osioooam
„On kaže da su inovacije ključ problema zagađenja. Rast i razvoj nama su prijeko
potrebni. Na primjer, imamo problem s C02. [Barun de Rothschild je predložio]
da načinimo velike uređaje sa suhim ledom koji će apsorbirati C02 iz atmosfere i
da potom suhi led kojeg ćemo stvoriti odnesemo do polarnog ledenog pokrova i
tako spriječimo otapanje leda."
Moneychangerov novinar (voditelj irtervjua):„Ma, šalite se."
„Ne, ne šalim se. Rekoh u sebi, ovaj tip ili je pobenavio ili...
(Ne mogavši se više suzdržati, Moneychangerov novinar valja se od smijeha)
„...ili nam se naprosto ruga. Čovjek danas može čuti svašta. Usput budi rečeno, čita­
vu sam konferenciju snimio."
Svjetskoj banci za očuvanje okoliša pokušao sam ući u trag 1995. godine, ali činilo
se da za nju nitko nije čuo. Zvao sam Prijatelje Zemlje, Greenpeace i Ministarstvo
okoliša u okviru britanske vlade, no svi su se samo počešali po glavi. Nazvao sam
Agenciju Ujedinjenih naroda za okoliš i isprva su prepoznali to ime, da bi se malo
zatim njihov službenik vratio do telefona i rekao da ni oni za takvu banku nikada nisu
čuli. Možda nije niti počela raditi, a možda radi u tišini, podalje od očiju javnosti, ne
znam. Nadam se da se radi o onom prvom. Ako znate što se dogodilo s WCB-om,
molio bih vas da mi javite.
„Žalac" nuklearne energije
Jedna od posljedica skokovitih cijena nafte koju su Elitini naftni karteli morali pre­
broditi bilo je okretanje ka nuklearnoj energiji. Ne mogu reći da nuklearnu energiju
bezrezervno podržavam, smatram da je ona samo srednji stadij prije nego što uvidimo da je moguće ukrotiti prirodne energije planete Zemlje koje će nam dati svu
sigurnu, čistu toplinu i energiju koja nam je potrebna. No, očito je na djelu dobro
organizirana kampanja naftnih kartela da se pouzdanost nuklearne energije, kao al­
ternative nafti, ospori i odbaci. Ono što slijedi natjerat će članove ekološkog pokreta
na razmišljanje i dati vam još jedan primjer kako segmenti mreže bankarskih/naftnotrgovačkih/političkih interesa zajednički rade na obmanjivanju i iskorištavanju ljudi
iskrenih namjera.
U prosincu 1971. McGeorge Bundy (CFR, TC, Bil.), upravitelj Fordove fondacije,
osigurao je 4 milijuna dolara za financiranje studije naslovljene „Trenutak odluke:
Energetska budućnost Amerike". Izvještaj je načinjen 1974., u vrijeme rasprave o
energiji potaknute porastom cijena nafte u režiji Henryja Kissingera. Bundy je bio
nekadašnji Kissingerov dekan na Harvardskom sveučilištu i kraće vrijeme njegov šef
kada je Kissinger bio savjetnik Vijeća za nacionalnu sigurnost za mandata Johna F.
274
prijevara
s
dugovima
Kennedyja. U izvještaju Fordove fondacije forsirali su se „alternativni" izvori energije
poput vjetrene i sunčeve energije, a zanemarivala nuklearna energija. Naftni kartel
jako je sretan s uobičajenim zelenim „alternativama" zato što nisu dovoljno pouzda­
na zamjena za naftu. No, oni se boje drugih alternativa poput nuklearne energije i,
osobito, tehnologije besplatne energije koja se koristi energetskim poljem Zemlje. Iz
tog se razloga potonja tako svojski zataškava.
Širenje nuklearne energije bio je drugi razlog za igranje ne kartu ekologije koje je u
tom istom razdoblju poticano preko Rimskoga kluba i drugih Elitinih fasada. Ovdje
ponovno susrećemo jednog od naftaša na tom ozloglašenom sastanku Bilderberške
skupine čiji su se članovi dogovorili o skokovitim cijenama nafte, Roberta O. Andersona, vlasnika kompanije Atlantic Richfield Oil i člana uprave tvrtke KissingerAssociates. On je velike svote novca prebacio kroz svoju Zakladu Atlantic Richfield orga­
nizacijama koje se protive nuklearnoj energiji. Jedna od njih, Prijatelji Zemlje, postat
će jednom od predvodnica ekološkog pokreta. Osnovana je uz pomoć Andersonove
darovnice u iznosu od 200.000 dolara.2'1 Novčano je također pomagao kampanje Pri­
jatelja Zemlje u borbi protiv njemačkog nuklearnog programa sredinom i krajem
sedamdesetih koje su vodili ljudi poput vode Prijatelja Zemlje Holgera Strohma. Fordova i Carnegiejeva zaklada koje su bile pod kontrolom Prijatelja Zemlje/Rockefellera slijevale su milijune u ekološke kampanje i interesne skupine, kao što su činili i
Zaklada Rockefeller Brothers, Rockefellerova zaklada, Zaklada obitelji Rockefeller i s
Rockefellerom povezana Zaldada Mellon (zaljevska nafta). 2 5
Direktor francuske podružnice Prijatelja Zemlje Brice LaLonde radio je kao par­
tner u Rockefellerovoj odvjetničkoj tvrtki Coudert Brothers u Parizu. LaLondea je na
položaj ministra okoliša 1989. imenovao Slobodni zidar Francois Mitterand (Kom.
300). Robert O. Anderson, multimilijunaš i naftaš, bio je predsjednik vlastite tvore­
vine, Aspenskog instituta za humanističke studije. Gdje je održan najveći dio Kon­
ferencije o netaknutoj prirodi na kojoj se raspravljalo o Svjetskoj banci za očuvanje
okoliša? ...Na Aspenskom institutu. Anderson se poslužio Aspenom kao dijelom svo­
je strategije protiv nuklearne energije kao i da bi istaknuo okoliš kao globalni pro­
blem koji zahtijeva globalno - centralizirano - rješenje. Aspen djelomično financira
Zaklada Rockefeller Brothers.
Neki od punomoćnika Aspenskog instituta bili su Robert McNamara (CFR, TC, Bil.
i predsjednik Svjetske banke), Richard Gardner (CFR,TC, Bil., Kom. 300), lord Bullock
sa Sveučilišta Oxford, Russell Paterson iz tvrtke Lehman Brothers, Kuhn, Loeb Inc., i
rukovoditelji Exxona, Guifa i Mobila. Anderson je za predsjednika Aspena postavio
Josepha Slatera iz Fordove fondacije. Tu smo imali usko povezanu i bezbrižnu skupinu
pronaftaških manipulatora koji rade na uvođenju Novog Svjetskog Poretka. U takvom
društvu zasigurno nećemo naći nekog borca za očuvanje okoliša!
Ali čekajte, koje to ime vidim na popisu članova Odbora Aspenskog instituta? Ma­
urice Strong. Ma, nije moguće da je to onaj Mamice Strong kojeg sam spomenuo
ranije kao prijatelja Davida Rockefellera? Onaj Maurice Strong koji je postao prvim
275
/ istina će vas osloboditi
s
uuyuvmiu
ravnateljem UN-ove Agencije za zaštitu okoliša i ,,g. Zeleni" na Samitu o Zemlju
iz 1992. godine? Naravno da je moguće. Uzmemo li u obzir da je taj „borac za
okoliš" kanadski naitaš, zasigurno ima mnogo zajedničkoga sa svojim kolegama
direktorima.
Navodni KGB-ov špijun Donald Maclean slao je, u stvari, geološke izvještaje Guyu
Rothschildu u Francusku, s detaljnim prikazima lokacije resursa, uključujući i uran.
Maclean je imao pristup tim izvještajima dok je radio u Ministarstvu vanjskih poslo­
26
va. Prema dr. Littleu, Rothschildi sada kontroliraju 80% svjetskih zaliha urana.
Aspen je financirao međunarodnu mrežu povezanu s UN-om pod nazivom Među­
narodni institut za okoliš i razvoj u čijem su odboru sjedili Anderson, Strong, McNamara te Roy (lord) Jenkins, iz Britanije, laburistički ministar (u kabinetu), osnivač
Socijaldemokratske stranke, čelnik Europske komisije, bilderberger, član Triialeralne komisije i predsjednik Kraljevskog instituta za međunarodne poslove. Anderson
je svoju strategiju tempirao tako da industriju nuklearne energije napadne kada se
opravdanost njena uvođenja činila neupitnom - u razdoblju nakon skoka cijena na­
fte. Atlantic Richfield i Rockefelleri financirali su anti-nuklearni „zeleni" lobi, uklju­
čujući Svjetsku zakladu za netaknutu prirodu, World Wildlife Fund - W W F pod
predsjedanjem princa Bernharda iz Bilderberške skupine, a kasnije trilateriste i Rockefellerovog suradnika Johna Loudona, rukovoditelja kompanije koje je Bernhard
bio značajniji dioničar - Royal Dutch Shell.
Naglašavam da ne napadam Prijatelje Zemlje, Greenpeace i ekološki pokret opće­
nito. Oni su, sveukupno uzevši, uradili dosta dobrih stvari. Jednostavno ukazujem
na to da su možda bili, i da jesu, iskorišteni u svrhu promicanja Novog Svjetskog
Poretka, uglavnom (no zasigurno ne uvijek) bez njihova znanja. Ponavljam, Elita nije
niti „za" niti „protiv" ekološkog pokreta. Njime se služi kada ovaj postupa u skladu
s njenim interesima, ili mu podmeće Idipove kada taj pokret čini suprotno. Direktor
kampanje Prijatelja Zemlje u Britaniji Andrew Lees, čovjek koga sam upoznao i kojeg
sam izuzetno poštovao, pronađen je mrtav na Madagaskaru u siječnju 1995. gdje je
snimao lokaciju rudnika čija je vrijednost procijenjena na dvije milijarde funti, zaje­
dnički pothvat podružnice multinacionalne kompanije sa sjedištem u Londonu, Rio
Tinto Zinc (RTZ) i madagaskarskih vlasti. „Srčani napad" - kao službeno mišljenje o
uzroku smrti - zvuči mi vrlo prikladno i podudarno. Kada se borce za zaštitu okoliša
uspije navesti da podržavaju program Novog Svjetskog Poretka tada ih se podržava,
tapše po ramenima i čestita. Kada postupaju protivno planovima vlastodržaca, za
njih se priprema sasvim drukčiji pristup. Tako se odnose prema svim ljudima na svim
tematskim područjima.
Na čelu WWF-a, koji se sada zove Svjetska zaklada za prirodu (engl. Worldwide
Fund for Nature), danas je princ Philip (Bil.), zaštitnik okoliša koji obožava ubijati
ptice u letu. Princ Philip nije jedini kojeg se može vidjeti s puškom iz koje se dimi.
Tu su i mnogi koji su krojili raspravu o okolišu i „rješenja" za dugove Trećeg svijeta.
Krajnje je vrijeme da se oni iz zelenog pokreta koji se brinu o našoj planeti - što je
većina - probude i malo bolje pogledaju u što su uvučeni. Svjedoci smo vraški učin­
kovite podvale.
Istraživačica dr. Kitty Little iznosi drugu pretpostavku o Elitinom napadu na nu­
klearnu energiju. Dr. Little je radila u Britanskom zavodu za atomsku energiju u Harwellu između 1949. i 1958., i dala je brojne iskaze u javnoj istrazi o nuklearnim
postrojenjima u Windscaleu (sadašnji naziv je Sellafield) i Hinkley Pointu. Njena
istraživanja i pouzdani izvori tijekom više od 50 godina naveli su je na zaključak
kako francuski ogranak dinastije Rothschild nastoji monopolizirati tehnologiju obra­
de urana i nuklearne energije, zajedno s tehnologijom za preradu potrošenog goriva.
Dr. Little kaže da oni planiraju ostvariti taj monopol prije negoli presuše izvori nafte
i plina. Kako bi to postigli, pod izlikom da su zabrinuti za stanje okoliša, političkim
manevrima nastoje uništiti industriju ugljena i spriječiti nacionalne države da ra­
zvijaju nuklearnu energiju i njenu preradu. Tog se znanja sami žele dočepati kako bi
prebrodili doba kada svijet iscrpi dosad poznatu energiju. Dr. Little kaže da je dio te
strategije kontrohranja energetskih izvora bila privatizacija britanske industrije stru­
je. Tko je privatizirao britansku struju i pripomogao uništenju industrije ugljena?
Lord Wakeham. Za koga je bio radio po odlasku iz vlade? Za N. M. Rothschilda. Tko
je vladu savjetovao o privatizaciji električne struje, ugljena i plina? N. M. Rothschild.
Tko je savjetovao multinacionalnu kompaniju Hanson u njenim naporima da pre­
uzme privatiziranu tvrtku Eastern Electricity u kolovozu 1995.? N. M. Rothschild.
:
prijevara
2Z6.
Kada je pakistanski premijer Ali Bhutto predložio širenje programa nuklearne
energije svoje zemlje, na njega je u kolovozu 1976. strahoviti pritisak izvršio Henry
Kissinger. Samostalna opskrba energijom bilo koje vrste ne odgovara onima koji žele
nametati kontrolu te se, više od svega, Elita plaši da se netko ne izdvoji nekim dobrim
primjerom za kojim bi se mogli povesti i drugi. Ono što se dogodilo Bhuttu također
se poklapa s tvrdnjom dr. Little o monopolu nuklearne tehnologije. Prema nekim
pakistanskim izvorima, Kissinger je rekao da će od Pakistana učiniti, ukoliko ovaj
ne promijeni svoju politiku, „jedan strašan primjer drugima." 27 Međutim, Bhutto je
svoju politiku odbio promijeniti te ga je 1977. vojnim pučem svrgnuo general Zia UlHaq koji se odrekao pakistanske politike nepodložnosti SAD-u. Kao čovjeka koji stoji
iza puča Bhutto je prozvao Kissingera a, budući da je znao previše te je bio spreman
to i reći, nadziruća svjetska zajednica sjedila je prekriženih ruku dok se nad Bhuttom
vršila smrtna kazna vješanjem. U svojoj zatvorskoj ćeliji Bhutto je napisao:
„Dr. Henry Kissinger, ministar vanjskih poslova Sjedinjenih Država, čovjek je briljan­
tnog uma. Rekao mi je da ne bih smio vrijeđati inteligenciju Sjedinjenih Država
govoreći da Pakistanu za njegove potrebe treba postrojenje za preradu nuklearne
energije. Odgovorio sam mu da neću vrijeđati inteligenciju Sjedinjenih Država ra­
spravljajući o energetskim potrebama Pakistana, ali da, na isti način, on ne bi smio
vrijeđati suverenitet i samopoštovanje Pakistana raspravljajući o takvom postroje­
nju. Za to sam dobio smrtnu kaznu."28
277
...
/
istina
ce
vas
osloboditi
Popis je sve duži. Čak i kampanja protiv nuklearne energije vodi do istih ljudi i do
istog plana. I, usput govoreći, za izazivanje rata u Afganistanu iskorišteno je Elitino
potrkalo, general Zia Ul-Hag.
Što je sljedeće na redu?
Sto možemo očekivati da manipulatori iz bankarskog biznisa učine sljedeće?
Elita želi uvesti središnju svjetsku banku koja bi upravljala ovom planetom kao što
Federalne rezerve sada upravljaju Amerikom. Sve banke i novčane tokove nadzirala bi
šačica ljudi koji bi nadzirali i Središnju svjetsku banku. Prema njihovoj zamisli, moć bi
se koncentrirala u područnim središtima, kao što je slučaj sa Središnjom europskom
bankom, a zatim bi ih se spojilo u jedno središte. Sadašnja Svjetska banka i MMF bile
bi sastavni dio te centralizirane svjetske financijske diktature. Na isti način, predložena
europska valuta je odskočna daska za planiranu valutu, jedinstvenu za cijeli svijet. Kre­
tanje ka takvoj centralizaciji pospješit će se povećanjem pritiska kako bi se Ujedinjenim
narodima omogućilo da nameću poreze preko pristojbi na sveukupni zračni promet,
prekograničnu trgovinu ili drugim sredstvima, čime bi UN dobio dohodak neovisan o
suverenim državama kojima bi trebao služiti, lađa bi mogao financirati svoje vlastito
carstvo i svjetsku vojsku koja se upravo stvara spajanjem NATO-a s „mirovnim" sna­
gama UN-a. Zadaća svjetske vojske sastojala bi se u tome da svaku državu onemogući
u suprotstavljanju svjetskim diktatorima. Manipulacijom se kani ispreplesti sva gospo­
darstva i sve vlade u jedinstveni svjetski sustav, iz kojeg će i oni koji eventualno vide što
se događa teško izaći. Da biste vidjeli što se sprema, trebate samo čitati novine i Elitine
časopise. Godine 1984. profesor Richard N. Cooper (CFR, TC) je rekao, na vanjskoposlovnoj propagandnoj listi CFR-a, da svijetu treba novi monetarni sustav:
„...predlažem korjenito drukčiju shemu za sljedeće stoljeće; stvaranje zajedničke
valute za sve industrijske demokracije [sic], sa zajedničkom monetarnom politi­
kom i zajedničkom emisijskom bankom koja bi tu monetarnu politiku određivala.
... Ključno je to da bi monetarna kontrola - emisija valute i rezervnog kredita - bila
u rukama te nove emisijske banke, a ne u rukama bilo koje nacionalne vlade....
Jedinstvena valuta moguća je jedino ako postoji jedinstvena monetarna politika
te jedno tijelo koje bi izdavalo valutu i usmjeravalo monetarnu politiku. Kako da
to nezavisne države postignu? Tako da određivanje monetarne politike prepuste
jednom nadnacionalnom tijelu."29
Takvu strategiju Svjetska Elita provodi stoljećima. Manevriranju i proračunatim
govorima svjedoci smo svakoga dana. Pogledajte što su predsjednik Bili Clinton i
druge glavešine iz elitne Skupine sedmorice (industrijskih država) rekli u ljeto 1994.
Pod naslovom ,,G7 se okreće novom poretku - traže se reforme UN-a i financijskih
sustava", London Guardian je 11. srpnja izvijestio:
278
\Jl
I J C V U I
U
S
U U U U V I I I I U
„Vodeće industrijske države Zapada jučer su poduzele prve eksperimentalne mjere
pri stvaranju ekonomskog i političkog poretka nakon Hladnog rata, pozivajući na
drugačiji, sasvim nov pogled na financijske ustanove Bretton VVoodsa i na revitalizirane Ujedinjene narode...
...Na poticaj predsjednika Clintona te uz podršku predsjednika Mitteranda, Skupi­
na sedmorice obvezala se da će raditi na preustroju Međunarodnog monetarnog
fonda, Svjetske banke i G7 samog. Svijetu trebaju.nove svjetske ekonomske insti­
tucije kako bi se'osiguralo buduće blagostanje i sigurnost naših naroda', rečeno je
u subotnjem priopćenju."
Svjetsku valutu neće činiti fizički novac. Bit će to isključivo kredit, brojke na zaslo­
nu računala. Planira se zamijeniti sav papirnati novac i kovanice, pa čak i kreditne
kartice bar-kodom umetnutim pod kožu svakog ljudskog bića. Takvi bi bar-kodovi
bili programirani sa svim pojedinostima o nama, uključujući naše financijsko stanje.
Otišli biste u trgovinu te biste robu platili držeći bar-kod, vjerojatno u vašem zapešću,
iznad svjetlosne zrake na blagajni. Ona će očitati bar-kod, provjeriti imate li dovoljno
kredita, reprogramirati vaš potkožni bankovni izvještaj i skinuti iznos koji ste upravo
potrošili.
Time se pružaju ogromne mogućnosti kontrole. Danas, kada odete u trgovinu a
računalo odbije vašu kreditnu karticu možete platiti gotovinom. No, što će se dogo­
diti kada fizički novac više ne bude postojao, a računalo kaže „ne" vašem bar-kodu?
Tada nećete imati nikakvih sredstava da bilo što kupite. I, prirodno, oni koji prosvje­
duju protiv (tada već uvedene) svjetske fašističke/komunističke diktature, otkrit će
da računalo ne želi znati zašto novca nemate. Mislite da je to prenategnuto? Nije, ni
najmanje. Takva tehnologija već postoji i jedino još treba navesti javno mnijenje da
ju prihvati. Uvjeravat će nas da se tim sustavom staje na kraj utaji poreza (neće biti
gotova novca spremnog za utaju), sprječavaju prijevara kreditnim karticama i da po­
maže u „ratu protiv droga", što je ldasični scenarij 'problem-reakcija-rješenje', budući
da Elita vodi ilegalno tržište droga. Kredite kartice jedna su od odskočnih dasaka ka
uvođenju takvih bar-kodova i ukidanju gotovine, baš kao što su mikročipirane oso­
bne iskaznice također jedna od odskočnih dasaka prema potkožnim mikročipovima
koji će nas trajno spajati sa središnjim računalom - ukoliko se ne probudimo i takve
strahote spriječimo.
Kada sam dovršio grubu verziju ovog poglavlja, ili sam bar mislio da jesam, otišao
sam u drugu sobu pročitati novine. Uzevši primjerak London Timesa od 6. siječnja
1995. naišao sam na članak autora Paula Penrosea naslovljen „Hoće li plastične pa­
metne kartice biti zajednička europska valuta?" Preda mnom je bilo sve ono o čemu
sam toga dana pisao, a ukratko iznio u knjizi Pobuna robota. U članku je pisalo da
najbolji bankovni mozgovi Europske unije rade na stvaranju novca budućnosti. Pose-
279
... /' istina će vas osloboditi
bno je istaknuto da bi uvođenje planirane europske valute, uz sve te nove novčanice
i kovanice, državama i poduzećima bilo vrlo skupo. Dakle, tu nastaje problem. Što bi
moglo biti rješenje, pitate se nadobudno? Ma nije vrag da bi to moglo biti...? O da,
moglo bi. Citiram:
J e d n o inovativno rješenje bilo bi postupno ukidanje sveg fizičkog novca. Prema
tom scenariju, elektronski novac [kredit] zapisan na mikročipu utisnutom u plasti­
čnu karticu postao bi simbolična zajednička valuta ujedinjene Europe. U saveznoj
naddržavi sljedećeg tisućljeća možda nećemo čuti šuštanje euro-novčanica, niti
zveckanje euro-kovanica, nego samo baterijski zvučni signal prebacivanja strojno
čitanih podataka iz jednih ruku u druge."
I, dakako, nakon što se sustav uvede a novac ukloni, ustanovit će se da nije sve baš
tako savršeno. Rješenje tog „problema" bit će barkodirano ljudsko biće. Kako bi se što
prije uvela središnja svjetska banka i jedinstvena svjetska valuta želi se, očito, izazvati
globalni gospodarski kolaps i financijski kaos - stare i prokušane metode. Da bi stvar
uspjela i da bi se javnost obmanula, Elita će za taj kolaps morati pronaći žrtvenog jar­
ca kako bi se na obzoru mogli pojaviti bankari i političari na bijelim konjima, nudeći
svoje rješenje.
Englez po imenu Jonathan May, koji je godinama radio unutar financijskih i naftaških krugova, shvatio je što se događa te je svima koji su ga htjeli saslušati počeo o
tome govoriti. Pokušao je oformiti skupinu bogatih ljudi koji bi osmislili novčani su­
stav alternativan onome kojim upravlja Elita. U Engleskoj mu se prijetilo smrću te je
svoj naum nakanio ostvariti u Americi. Kada je pokušao uvesti beskamatni kreditni
sustav za farmere iz Minnesote pritisnute golemim dugovima, napale su ga Federalne
rezerve. Optužen je za prijevaru i osuđen na 45 godina zatvora.
May kaže da taj zločin ne samo da nije počinio, nikakav zločin nije se uopće
ni dogodio! Prema Mayovom mišljenju, skokovite cijene nafte tijekom 1970-ih
i plimni val petrodolara prebačen od Arapa preko Elitinih banaka u Treći svi­
jet bili su dio plana da slom svjetskoga gospodarstva nastane u nekom kasnijem
trenutku. Arapski proizvođači nafte, posebno Saudijska Arabija, nisu znali za što
ih se koristi, kaže May, niti to da su svjetski naftni i bankarski karteli u rukama
istih ljudi. On smatra da u povoljnom trenutku planiraju oprostiti dug zemljama
Trećeg svijeta u zamjenu za ustupanje prava na beskonačno iskorištavanje njiho­
vih prirodnih resursa. To bi, kaže May, značilo da bi Arapi izgubili svoje oročene
petrodolare u svjetskim bankama (ili, bolje rečeno, držane od strane kompanija
oformljenih nadomak tih banaka kako bi ih se zaštitilo od posljedica takvog postu­
pka). Potom bi arapske države morale pojačati novčani tok rasprodaj ući ogromne
količine svojih dionica, zakupljenih zemljišta, imovine i poduzeća širom Sjedinje­
nih Država i industrijaliziranog svijeta. Time bi, nastavlja se u Mayovom scenari­
ju, došlo do sloma svjetskog gospodarstva, za što bi se okrivilo „pohlepne" Arape.
7R()
prijevara
s
dugovima
Usred meteža i previranja, naprijed bi istupili bankari i političari iz redova Elite i
mahali svojim rješenjem... ukidanjem gotovine i uvođenjem jedinstvene svjetske va­
lute upravljene iz središnje svjetske banke.
Ne znam je li to sasvim točno, ali Jonathan May je očigledno govorio nešto što Elita
nije željela da ljudi čuju. Siguran sam da su planirali događaje sa sličnim ishodom, uz
male razlike u pojedinostima. May također otkriva da je čitava ta prijevara zloupo­
trebom tuđeg povjerenja moguća zbog jedinstvenih povlastica koje uživaju bankarski
trustovi koje je izvorno uspostavio John D. Rockefeller. Takvi trustovi odonda su po­
stali nezakoniti, ali onima koji su već stvoreni dopušten je nastavak djelovanja. May
kaže da je vlasništvo nad tim trustovima raspoređeno u trinaest starih bankarskih
obitelji, većinu kojih spominjem u ovoj knjizi.
Banka hrane
Još jedan od ciljeva Elite je kontrola nad zemljištem i proizvodnjom hrane na svim razina­
ma tog procesa. Prirodne biljne vrste sustavno se uništavaju i zamjenjuju genetski modifi­
ciranim sjemenjem koje patentira šačica multinacionalnih kompanija pod nadzorom Eli­
te. Prema odredbama o Pravima uzgajivača bilja, svatko tko koristi takvo sjemenje mora
tim kompanijama platiti licencijsku naknadu ili ga čekaju šestomjesečni zatvor ili pak
kazne i do 250.000 dolara. To se odnosi na sve, od zapadnjačkog farmera do siromašnog
seljaka u Bangladešu. Isti „patenti" primjenjuju se kod svih biljaka, životinja, gljiva, gena i
virusa na kojima su vršene genetske promjene. Urugvajskim krugom sporazuma GATTa povećan je utjecaj kojeg kompanije poput britanskog ICI-a (poduprtog od strane BP-a)
i američki divovi imaju nad svjetskim sjemenskim vrstama. Time mogu nadzirati ono što
jedemo i jedemo li uopće. Takav je bio sporazum GATT za kojeg su nam političari, mediji
i ugledni spikeri govorili da je tako bitan za našu gospodarsku dobrobit!
„Zelena revolucija" iz 1960-ih i 1970-ih, slavljena kao sredstvo da se nahrani stano­
vništvo siromašnih zemalja u svijetu, bila je u stvari sredstvo kojim se kradu tamošnje
prirodne biljne vrste i zamjenjuju hibridima ovisnim o kemijskim tvarima koje te iste
kompanije monopoliziraju. Kemijski sastojci ubijaju zemlju i čovjekovo tijelo u jednom
drugačijem obliku kontrole stanovništva. Planirano je nametanje kontrole i ovisnosti. Rockefellerova zaklada skupila je sjemenje 95% glavnih svjetskih usjeva žitarica u godinama
koje su prethodile Sporazumu GATT i Zakonima o pravima uzgajivača biljaka. Multi­
nacionalne kompanije postupno ukidaju vrste na koje nisu pribavile prava i čine svijet
ovisnim o vrstama na koje su pravo pribavile. Prema UN-ovim statistikama, procjenjuje
se da je u ovom stoljeću izgubljeno 75% genetske raznolikosti poljoprivrednih kultura, a
ono što je preostalo sada je jako ugroženo. U Engleskoj u prvih nekoliko godina nakon
izrade popisa „odobrenih vrsta" iz upotrebe je povučeno više od 1500 vrsta povrtnog
sjemenja.
Troškovi registriranja sjemenih vrsta tako su visoki da to mogu učiniti jedino mul­
tinacionalne kompanije, no genetski izmijenjene vrste nametnute zemljama Trećeg
svijeta u njihovom su vlastitom okolišu često neupotrebljive. Time se povećavaju du-
/' istina
će
vas
prijevara
osloboditi
govi i glad. U Indiji na ulice je izašlo milijun poljoprivrednika nakon što je odobren
američki patent za aktivne gene drveta tlima koje se stoljećima koristi kao biljni lijek.
Nitko ne bi trebao imati patent na bilo koje sjeme ili životinju, a posebno ne oni koji
s
dugovima
svojoj ćemo djeci moći ostaviti svijet koji je doista, stvarno slobodan. Ništa nas i nitko
ne može zaustaviti ako dovoljno ljudi zatraži okončanje te manipulacije i ako su spremni
neumorno raditi na
postizanju tog cilja. Ne, tada nas ne bi zaustavila ni Svjetska Elita.
p o d sobom drže multinacionalne kompanije.
Poljoprivredna strategija Europske zajednice i ona koju zahtijeva G A T T osmišljene
su da unište male i srednje poljoprivrednike i omoguće da širom svijeta zemljišta i trži­
IZVORI
šte gotovo u cijelosti preuzmu multinacionalne korporacije. Prekomjerna proizvodnja,
brda maslaca i propadanje malih vinarija nisu posljedica gluposti. Sve je to sračunato
kako bi se uništilo manja seoska gospodarstva. O n o što se događa sitnim poljoprivre­
1 The World Order, Our Secret Rulers, str. 60-61.
dnicima u industrijaliziranim zemljama samo je nastavak i proširenje strategije kojom
2 Sheldon Emery, «Billions for the Bankers, Debts for the People" - reizdanje novina
Spotlight, (3. veljače 1986.), str. 8. U članku je iznijet sažeti prikaz Emervjeve knjige istog
naslova.
se poljoprivrednicima iz Trećeg svijeta želi ugrabiti zemlja. Devedeset posto trgovine
hranom na ovoj planeti u rukama je pet multinacionalnih kompanija. Polovinu naših
živežnih namirnica kontroliraju dvije: anglo-nizozemski div Unilever (pod kontrolom
3 Izvor: Veleposlanstvo Sjedinjenih Država, London.
klonova Bilderberške skupine) i korporacija Nestle u Švicarskoj, Elitinom uporištu,
4 «Labour Hints At Bank Freedom", The Times (18. svibanj 1995.).
još jednom vidimo da je „slobodna trgovina" u biti kartelizam, sredstvo kojim veliki
5 Sheldon Emery, Billions For The Bankers, Debts For The People, str. 2-3.
uništavaju malene i za to bivaju plaćeni javnim novcem. K a o što jednom reče John
6 Brojke iz knjige Billions For The Bankers, Debts For The People.
D. Rockefeller mladi: „Konkurencija je grijeh." 10 Procjenjuje se da u Europskoj uniji
7 Ibid., str. 1.
multinacionalne kompanije svake godine dobivaju između 10 i 12 milijardi njemačkih
maraka, samo za prijevoz robe i sirovina preko državnih granica gdje ih prepakiravaju
8 Dr. Kitty Little, podnesak Odboru o standardima u javnom životu (siječanj 1995.), str.
15, odjeljci 53 i 54.
i robi daju „nacionalni imidž". Najveću korist ubire Unilever koji ima bliske obiteljske
9 Jewish Chronicle (17. travanj 1995.).
veze s carstvom samoposluga Sainsburv. U jednoj je godini Unilever povećao dobit za
10 The Financial Times (3. ožujak 1992.)
25,6%, a istovremeno su prihodi u poljoprivredi u Danskoj pali za 35,3%, a u Njema­
11 Gary Allen, The Rockefeller File, str. 20.
čkoj za 27,5%. Očekuju se toliki profiti korporacija da su čak i automobilske kompanije
12 Royal Dutch Shell je poduzeće nastalo spajanjem Deterdingove Royal Dutch Oil
Company i Shell Transport and Trading Co., čiji je vlasnik bio brodarski magnat Marcus
Samuel (lord Bearsted).
poput Volksvvagena i Daimlera Benza ušle na tržište uzgajivača stoke, stoje biznis koji
je doveo do uništavanja golemih dijelova kišnih prašuma.
nam se kaže, a bankarski/poslovni sustav je potporanj te strategije. K a o što je to slučaj
13 F.William Engdahl, A Century Of War (dr. Bottiger Verlags-GmbH, Njemačka, 1993.),
str. 147. Izvanredno razotkrivanje anglo-američke naftne strategije i njenog mjesta u
Novom Svjetskom Poretku.
sa svim ratovima i sukobima, nadam se da uočavate kako nema nikakve potrebe za
14 A Century Of War, str. 150.
Sve se to uklapa u svjetski plan za uvođenje podređenosti i kontrole svakog aspekta
naših života. O n i žele da doslovno postanemo roboti, programirani da radimo kako
svim tim siromaštvom i ekonomskom patnjom koje zgroženi gledamo na svojim tele­
15 Ibid., str. 149.
vizijskim ekranima. To se ne mora događati. Mi sami dopuštamo da se to događa. Svega
16 Prije izbijanja prethodnog Arapsko-izraelskog rata 1967. viđeno je mnogo NLO-a
na nebu iznad Izraela i Golanske visoravni. Općenito se „leteći tanjuri" često spominju
u izvještajima iz ratnih zona prije i tijekom sukoba. Vidi Extra-Terrestrial Friends And Foes
Georgea C. Andrewsa.
ima dovoljno za sve - dovoljno hrane, dovoljno topline, dovoljno svega što nam treba
za dobar život - da, čak i uz toliki broj ljudi koji sada žive na planeti Zemlji. Patnja i
bijeda su isplanirani sa svrhom da nas se time kontrolira, da nas se razdvoji i nad nama
vlada i da se u nas posije strah: ne pokorimo li se i ne igramo po pravilima vladara Elite
17 A Century Of War, str. 150.
i sami ćemo upasti u gadan škripac. Svatko za sebe. Pobjednik dobiva sve. To je bitka
18 A Century Of War, str. 180-181.
za opstanak, bitka do smrti. Kolektivni ljudski um prisvojio je te misaone obrasce i
19 Henry A. Kissinger, Reflections On A Partnership: British And American Attitudes To
stvorio ovakvu zbilju.
Postwar Foreign Policy (Kraljevski institut za međunarodne poslove, Chatham House,
A l i zapamtite, zapamtile i još jednom - zapamtite: to tako ne mora biti. To ne mora
biti naša budućnost. Budućnost stvaramo svakom mišlju i djelom. Promijenimo li ono
što mislimo i radimo, promijenit će se i budućnost. Ako se ohrabrite i prestanete klečati
London, 10. svibanj 1982.). U lipnju 1995. britanska je kraljica Kissingeru dala naslov
„počasnog viteza"za„doprinos anglo-američkim odnosima"! Postao je Počasni vitez za­
povjednik u Najuzvišenijem redu sv. Mihaela i sv. Jurja (KCMG) u ceremoniji u dvorcu
.
/ istino
će
vas osloboditi
Windsor. Počast je dodijeljena na preporuku ministra vanjskih poslova Douglasa Hurda
{London Daily Telegraph, 14. lipanj 1995.).
dvanaesto poglavlje
20 A Century Of War, str. 206.
21
Rodney Stich,
Defrauding America, A Pattern Of Related Scandals
(Diablo Western
Press Inc., Alamo, Kalifornija, 1994.), str. 176.
22 A Century Of War, str. 179.
23 Časopis Moneychanger (prosinac 1987., Memphis, Tennessee).
24 A Century Of War, str. 159.
25 Gary Allen, The Rockefeller File, str. 146-147.
skrivena ruka
„Onaj tko od zločina ima najviše koristi,
najvjerojatnije ga je i počinio."
Seneka, rimski dramatičar
26 Podnesak Nolanovom odboru o standardima u javnom životu, str. 37-38, odjeljci
130-134.
27 A Century Of War, str. 182.
28 Benazir Bhutto, Tochter Der Macht: Autobiographie (Droemer Knaur, Minhen, 1989.)
29 Časopis Foreign Affairs (izdanje od jeseni 1984.).
30 Gary Allen, The Rockefeller File, str. 19.
T
ajna sila odgovorna za sve te naizgled nepovezane ekonomske događaje također
je prisutna u nacionalnim i globalnim političkim krugovima. Može se dokazati
da skrivena ruka Elite i njene piramide obmane stoje iza niza službeno nepovezanih
političkih atentata i skandala.
Na primjer, kakva bi očigledna veza mogla postojati između atentata na predsje­
dnika Johna F. Kennedya 1963., podmetanja bombe u Oklahomi 1995., Vijetnam­
skog rala, i operacije droga-za-oružje za vrijeme Reaganove i Bushcve administracije
1980-ih, poznate kao Iran-Contra? Što bi moglo povezivati atentat na Martina Luthera Kinga i Malcolma X-a, skandal Watergate koji je srušio Richarda Nixona, invaziju
u Zaljevu svinja protiv Castrove Kube 1961. koja je velikim dijelom diskreditirala
Johna F. Kennedya, uklanjanje Margaret Thatcher s mjesta premijerke Velike Brita­
nije 1990. i zataškavanje informacija 0 fenomenu NLO-a koji se pojavio nakon rata?
Odgovor je: Elita i kult Svevidećeg Oka.
Ista sila stoji iza svih tih događaja i bezbrojnih drugih koji, na prvi pogled te u
medijima, nisu povezani ni na koji način. U ovom poglavlju pokazat ću kako su ti po­
litički atentati i događaji bili dio istog tekućeg plana koji uklanja svakoga tko se nađe
na putu, bilo fizičkom likvidacijom, bilo blaćenjem ugleda. Važno je to razumjeti zato
što je jedna od metoda kojima se ljudskom umu odvraća pažnja od ovih veza ta da
se svaki događaj prikazuje kao zaseban slučaj. To se postiže pristupom „samostalni
ubojica/nema zavjere". Ista strategija koristi se kada se za svaki nacionalni građanski
rat i revoluciju govori da su ograničeni samo na odnosnu zemlju i da nisu dio svjetske
revolucije koja potiče probleme širom planete radi postizanja istog cilja.
Vijetnamski rat
Rat u Vijetnamu potaknuo je brojne događaje i implikacije. Sjedinjene Države uklju­
čile su se u taj debakl, kako je rečeno javnosti, da bi se suprotstavile širenju „komu­
nizma". Već smo vidjeli da je „komunizam" bio djelo te iste Elite koja javno promiče
»kapitalizam". Stoga postoji još jedan razlog iza rata u kojem je pobijeno tako mnogo
ljudi na objema „stranama". Umirovljeni pukovnik Američkog ratnog zrakoplovstva
L. Fletcher Prouty bio je šef specijalnih operacija za Združeni stožer tijekom Kenne285
dyevih godina i izravno je zapovijedao globalnim sustavom za pružanje vojne podr­
ške tajnim aktivnostima CIA-e. Napisao je knjigu pod naslovom Tajni tim (lhe Secret
Team), a čini se da se lik u filmu fFK, pukovnik X, temeljio na Proutyu koji je davao
savjete režiserima filma.' Prouty je 13. travnja 1995. na radiju Free America govorio
o pozadini Vijetnamskog rata. Rekao je da je 29. siječnja 1954. direktor CLA-e Allen
Dulles tijekom sastanka u Bijeloj kući dobio odobrenje za osnivanje organizacije zva­
ne Saigonska vojna misija. Čovjek izabran da bude na čelu te „misije" bio je Edward
Lansdale, u to vrijeme pukovnik, koji je radio s CIA-om na rušenju vlade filipinskog
predsjednika Ramona Magsaysaya. Ideja je bila ubaciti Lansdalea u Vijetnam kako bi
tamo odradio sličan posao. Vijetnam je u to vrijeme bio podijeljen 17. paralelom na
Sjeverni i Južni Vijetnam nečim što se zvalo Ženevski sporazum. Trebali su se održati
izbori, i Ho Chi Minh iz Sjevernog ili Ngo Dinh Diem iz Južnog Vijetnama bili bi
izabrani da vladaju cijelom zemljom. Barem je takva bila teorija.
Elita je umjesto toga htjela rat. To bi osiguralo ogromne profite bankama i proizvo­
đačima oružja (istim ljudima), pomoglo destabilizirati američko društvo, podijelilo
bi se Daleki istok i njime zavladalo, te bi se pružilo paravan za enormnu trgovinu
teškim drogama. Prouty je rekao daje radi stvaranja prividnog neprijatelja, kako bi se
opravdao rat, Saigonska vojna misija (Allen Dulles i CIA) pokrenula „psihološko ra­
tovanje" - terorizam. Između 1954. i 1955. preselili su preko milijun Vijetnamaca sa
Sjevera na Jug. Od toga su transporteri Američke mornarice prebacili preko 657.000,
a CIA-ine zračne linije oko 300.000. Stotine tisuća drugih nagovorili su da idu pješi­
ce. Ti ljudi nisu imali ni hrane ni novca i počeli su se organizirati u pljačkaške bande
kako bi krah ono što im je trebalo da prežive. Kada se stvar omasovila, Amerikanci
koji su namjerno stvorili problem te su skupine bandita proglasili „pobunjeničkim
pokretima" sa Sjevera i dali im naziv „Vijetkong". Tako je stvoreno „opravdanje" (problem-reakcija-rješenje) za Vijetnamski rat.
Robert McNamara (CFR, TC, Bil.), Kennedyev ministar obrane u vrijeme Vije­
tnamskog rata i kasnije predsjednik Svjetske banke, sada je javno priznao da je Vi­
jetnam bio rat koji se nikada nije trebao voditi. Rekao je da je to bio rat u kojem
Sjedinjene Države nisu mogle pobijediti i nikada nisu ni pokušale pobijediti. U stvari,
mogao je dodati i da je to bio rat koji nikada nije bio službeno proglašen. McNamarino srednje ime je „Strange,, („Čudan"; op. prev), što je vrlo nadahnut izbor imena s
obzirom na njegovu bogatu povijest manipuliranja. On je stajao iza uništavanja džun­
gle korištenjem zloglasnog Narančastog praha. Zastoje sada odlučio „sve otkriti" nije
potpuno jasno. I McNamara i Prouty slažu se da je predsjednik Kennedy želio povući
vojsku iz Vijetnama i okončati rat. Prouty kaže da je Kennedy odobrio dokument pod
nazivom „Akcijski memorandum o nacionalnoj sigurnosti 263". U njemu je pisalo da
će se svi američki vojnici i drugo osoblje povući iz Vijetnama do 1965. Uslijedio je
nakon niza sastanaka koje je sazvao predsjednik radi rasprave o Vijetnamu, od kojih
je većina zabilježena u publikaciji Vladinog ureda za tisak, Vanjski odnosi Sjedinjcnili
država 1961.-1963. (Svezak IV): Vijetnam (od kolovoza do prosinca 1963.). McNamara
286
kaže da je Kennedy također odbio odobriti slanje američkih vojnih snaga u Vijetnam.
Elita, međutim, nije htjela da rat završi tako brzo, i nakon što je Kennedy likvidiran
1963., do povlačenja nije došlo. Prema McNamari, Kennedyev nasljednik Lyndon
Johnson objavio je lažne izvještaje o sjevernovijetnamskim napadima na američke
razarače u Zaljevu Tonkin. Takav napad nikada se nije dogodio, kaže McNamara, ali
zahvaljujući poslušnom izvještavanju o toj „činjenici" u medijima, time je dodatno
„opravdana" eskalacija rata. 2 Tijekom 1960-ih zaposlenici Morganovog bankarskog
carstva bili su dužnosnici u vojnim organima vlasti.
Skupina mladih Amerikanaca okupila se 4. srpnja 1971. u Detroitu, u državi Mic­
higan, kako bi sastavili formalnu optužbu protiv popisa ljudi za koje su tvrdili da su
odgovorni za vijetnamski pokolj. Ljudi čija su imena naveli bili su: William E. Buc­
kley ml.; Daniel Ellsberg; Henry Kissinger; Henry Cabot Lodge; Robert McNamara;
Andre Meyer; David Rockefeller; Nelson Rockefeller; Dean Rusk; Walt W. Rostow;
i Maxwell D. Taylor. Vijeće za vanjske poslove i Bilderberška skupina vrve tim ime­
nima. Istinu govoreći, taj bi popis trebao biti daleko duži. Vijetnam je bio samo još
jedna isplanirana ljudska katastrofa. Dogodila se samo zato što se trebala dogoditi
u stvaranju Novog Svjetskog Poretka. Ipak, ako se sjećate, boksač Muhammed Ali
završio je u zatvoru zbog „zločina" koji se sastojao od odbijanja sudjelovanja u Vi­
jetnamskom ratu, a na američke se muškarce još i danas gleda s prezirom ako su
„izbjegli novačenje" za Vijetnam. Biti tuđe topovsko meso čini vas „muškarcem", zar
ne? Druge su tretirali kao gubavce kad su se vratili iz Vijetnama zbog načina na koji
je američki „ponos" povrijeđen neuspjehom u ratu. Moj Bože. Moj Bože.
John F. Kennedy
Navodni „samostalni ubojica" predsjednika Kennedya, Lee Harvey Oswald, bio je
agent CIA-e kojem su namjestili da preuzme krivnju. On je bio „naivčina", kako
kažu u Americi. Istraga okružnog tužitelja New Orleansa, Jima Garrisona, poka­
zala je da Oswald nikako nije mogao biti odgovoran. U svakom slučaju, kao što
dokazuje filmska vrpca koju je snimio promatrač Abraham Zapruder, Kennedy je
bio ubijen hicima koji su došli sprijeda, a ne odostraga odakle je Oswald navodno
3
pucao iz skladišta knjižnice. Atentat nije bio djelo jednog čovjeka nego dobro
uvježbane i koordinirane skupine profesionalaca. Oswalda, koji je shvatio da mu
je namješteno te je bio spreman reći to na sudu, sproveli su kroz javno mjesto gdje
ga je ubio Jack Ruby, vlasnik noćnog kluba. I sam Ruby kasnije je vrlo prikladno
umro, ili je barem nestao. Plan je proveden do kraja. Imamo samostalnog uboji­
cu, i taj samostalni ubojica sada je mrtav. Kraj priče. Živio predsjednik Johnson.
Okružni tužitelj Jim Garrison, prikazan u filmu JFK, j o š uvijek je jedina osoba
koja je vodila sudski postupak protiv nekoga optuženog za ubojstvo predsjedni­
ka. To je bio Clay Shaw. Garrisonovom slučaju protiv Shawa ozbiljno su naštetila
zastrašivanja i ubojstva njegovih glavnih svjedoka, i Shaw je proglašen nedužnim.
Kasnije se saznalo da je Shaw cijelo vrijeme radio za CIA-u. Shaw je također bio
.
/
istina
će
vas
osloboditi
direktor Permindexa, Mossadove paravanske kompanije koja je služila kao biro za
likvidacije.
Garrison je utvrdio da se svjedocima atentata prijetilo ako su iznijeli verziju do­
gađaja koja se nije slagala sa službenom pričom. Mnogi ljudi koji su svjedočili pred
Warrenovom komisijom koja je vršila „istragu" o atentatu rekli su da su njihove izja­
ve bile izmijenjene u izvještaju i da su u nekim slučajevima bili krivotvoreni njihovi
potpisi na izjavama koje oni nisu dali. Bilo je mnoštvo očiglednih znakova da se radi
0 službenom ubojstvu i službenom zataškavanju. Kennedyevo tijelo na brzinu je pre­
bačeno iz Dallasa na „obdukciju" u Washington, pod nadzorom vojske. Dok je trajao
pregled, patolog je bio okružen dužnosnicima koji su mu govorili što treba otkriti.
Predsjednikov mozak, čija bi analiza pokazala iz kojeg je smjera došao metak koji ga
je usmrtio, „nestao" je i nikada nije pronađen. Brojni drugi ljudi koji su očigledno
znali nešto o atentatu rano su završili život u automobilskim nesrećama, pucnjavama
ili u (Svjetskoj Eliti tako dragim) lažnim samoubojstvima. Događaji u Dallasu, u Teksasu, tog tragičnog dana 22. studenog 1963. bili su državni udar Elite na Sjedinjene
Države. Bio je tako dobro izveden da je jako malo ljudi uopće i primijetilo da se dr­
žavni udar stvarno dogodio.
Beskrajno se spekulira o tome tko je ubio Kennedya. Je li to bila CIA? Mafija?
Tko? Kao i obično, širile su se mnoge dezinformacije radi zbunjivanja i odvraćanja
pažnje, ali kada pogledate piramidalnu prirodu manipuliranja, vjerojatno je u to bilo
uključeno mnogo raznih agencija pod kontrolom Elite. Tako je mogla postojati ko­
ordinacija između elemenata unutar CIA-e, FBI-ja, organiziranog kriminala, policij­
ske uprave Dallasa, vojske, ministarstva „pravosuđa", medija, budućeg predsjednika
Johnsona i mnogih drugih. I Slobodni zidari u tome su zasigurno imali prste. Blizu
mjesta ubojstva danas se nalazi spomenik Slobodnom zidarstvu u obliku obeliska s
Luciferovim plamenom na vrhu. Vjerujem da su Mossad i CIA bili glavne umiješane
agencije, sve do vozača Kennedyevog automobila, agenta Williama Greera. Osnovna
obuka svih vozača u obavještajnim agencijama i zaštitarskim tvrtkama u cijelom svi­
jetu je: ako čuješ pucnjeve, stisni gas do daske i odjuri s tog mjesta najvećom brzinom
koju automobil može postići. No, Greer je stao! Možda je bio reinkarnacija tipa koji
je vozio nadvojvodu Ferdinanda.
John i Bobby Kennedy očito su bili loša vijest za Elitu iz nekog razloga, vjerojatno
ne samo jednog. Za vrijeme JFK-a, na vlasti je bila Bilderberška skupina, baš kao što
je u Carterovo vrijeme administraciju činila Trilateralna komisija. Kennedy, koliko
mi je poznato, nije bio bilderbergovac, ali mnogi od vodećih članova njegovog oso­
blja jesu. Dean Rusk, George W. Ball, McGeorge Bundy, Arthur Dean, Walter Roscow, George McGhee, Robert McNamara i Paul Nitze bili su bilderbergovci. Njegov
pomoćnik tajnika i državni podtajnik bio je... Averell Harriman, jedan od glavnih
arhitekata Vijetnamskog rata. Kennedy je tražio od Harrimanovog partnera iz Brown
Brothers Harrimana, Roberta Lovetta, da mu da popis mogućih kandidata za njegov
kabinet! Također je prihvatio savjet Nelsona Rockefellera da za svog državnog tajnika
288
skrivena
ruka
imenuje Deana Ruska, čovjeka kojeg nikada nije ni upoznao:' Rusk je uzeo dopust na
položaju direktora Zaklade Rockefeller kako bi prihvatio posao. Kennedy (Vijeće za
vanjske poslove) također je „izabrao" Douglasa Dillona (Vijeće za vanjske poslove) za
ministra financija. Dillon je bio član upravnog odbora zaklade Rockefeller Brothers.
Rockefellerovi ljudi također su bili ministri financija pod Eisenhowerom, Johnsonom
i vjerojatno svim ostalim predsjednicima u novije vrijeme.
Kennedyevo ubojstvo vrijedi detaljnije proučiti zato što je ono izvrstan primjer
metoda koje koristi Elita i opsega njihovog utjecaja na događaje. Za neke stvari koje
ću iznijeti u ovom poglavlju moram zahvaliti briljantnoj knjizi Michaela Collinsa
Pipera pod naslovom Posljednji sud, karika koja nedostaje u zavjeri oko ubojstva JFKa (Final Judgement, The Missing Link In The JFK Assassination Conspiracy). John F.
Kennedy bio je sin Josepha P. Kennedya, ambasadora SAD-a u Londonu u vrijeme
kad je Tyler Kent bio u zatvoru zbog toga što je razotkrio šokantne predratne telegra­
me između Roosevelta i Churchilla. Joe Kennedy bio je mračan tip koji je operirao
u kriminalnom podzemlju i obogatio se trgujući alkoholnim pićima u vrijeme pro­
hibicije. Čini se da, blago rečeno, nije baš volio židovski narod, i postao je ogorčeni
neprijatelj Meyera Lanskog, šefa mreže organiziranog kriminala. U organiziranom
kriminalu postojale su dvije glavne skupine, La Cosa Nostra, poznatija kao talijanska
Mafija, i židovska operacija prozvana „Kosher Nostra". Lansky je bio vođa ove druge
i, suprotno od popularnog mita i medijskih priča, on je, a ne Talijani, bio šef šefova u
organiziranom kriminalu. Neprijateljski odnos Joea Kennedya i Lanskog se, izgleda,
dodatno pogoršao nakon što su Lanskyevi ljudi oteli jednu od Kennedyjevih pošiljki
ilegalno proizvedenog viskija iz Irske. 5 Prema obitelji šefa čikaške Mafije, Sama Giancane, „židovska mafija" u Detroitu, takozvana Ljubičasta banda, naručila je ubojstvo
Joa Kennedya zato što je obavljao svoje aktivnosti s alkoholnim pićima na njihovom
teritoriju. Kennedy je, kažu Giancane, otišao u Chicago moliti za svoj život kod šefo­
va Mafije, i njihov utjecaj ga je spasio.6 Iz takve je sredine potekao John F. Kennedy,
35. predsjednik Sjedinjenih Država.
Kad je JFK bacio oko na položaj predsjednika, imao je više prepreka koje je trebao
svladati, posebno duboku nesnošljivost između Kennedya, židovskog lobija u SADu i gangsterske organizacije Meyera Lanskog. Kennedyu je trebao novac i podrška
židovskog lobija i organiziranog kriminala ako je želio imati ikakvu šansu za pobje­
du. Godine 1957. dodatno je razbjesnio Izrael (Rothschilde/Svjetsku Elitu) i njihovu
golemu mrežu u SAD-u kada je, kao mladi senator, podržao zahtjeve Alžira za ne­
ovisnošću od Francuske. Izrael se tome ogorčeno usprotivio. Ali otac Joe Kennedy
odlučio je progutati ponos i staviti po strani svoje osjećaje kako bi osigurao da mu sin
postane predsjednik. Prema DeWestu Hookeru, njujorškom uredniku zabavnog pro­
grama, on je jednom pristupio Joeu Kennedyju s poslovnim prijedlogom da osnuju
televizijsku mrežu koja će biti neovisna o židovskom novcu i kontroli. Hooker je o
sastanku rekao sljedeće:
289
...
/ istina ce vas osioooani
J o e je priznao da je bio naklonjen Hitleru dok je bio ambasador u Engleskoj. Me­
đutim, prema Kennedyevim riječima, 'mi' smo izgubili rat. Pod 'mi' nije mislio na
Sjedinjene Države. Kad je Kennedy rekao'mi', mislio je na ne-Židove. Joe Kennedy
vjerovao je da su Židovi bili ti koji su pobijedili u Drugom svjetskom ratu.
Kennedy je rekao:'Činim sve što mogu da suzbijem židovsku vlast nad ovom ze­
mljom. Pokušao sam zaustaviti Drugi svjetski rat, ali nisam uspio. Zaradio sam sav
novac koji mi je potreban i sada prenosim sve što sam naučio mojim sinovima'.
'Ne stajem uz gubitnika', rekao mi je Kennedy. 'Pridružio sam se pobjednicima.
Radit ću sa Židovima. Učim moje dečke kakvo je stanje i oni će raditi sa Židovi­
ma. Učinit ću Jacka prvim irskim katoličkim predsjednikom Sjedinjenih Država,
i ako to znači suradnju sa Židovima, neka bude tako. Podržavam to što ti radiš,
Hookeru', rekao je Kennedy,'ali neću učiniti ništa što bi uništilo Jackove šanse da
postane predsjednik'."7
Događaji su svakako potvrdili Hookerove tvrdnje. Joe Kennedy uredio je da se
pojave podmetnute „vijesti" o tome kako nacisti podržavaju suparnika njegovog sina,
Richarda Nixona, i JFK je započeo niz sastanaka sa židovskim lobijem, posebno Abrahamom Feinbergom, predsjednikom organizacije Izraelska veza koji je, što Kennedy
u to vrijeme nije znao, prikupljao privatan novac za izraelski tajni nuklearni program
na čelu s Victorom Rothschildom. 8 Kennedy ga je uvjeravao da će on biti od koristi
za Izrael i židovski lobi u Americi. Feinberg je o Kennedyu rekao: „Moj put do moći
bila je suradnja glede onoga što je njima bilo potrebno - novcem za kampanju".9 Čini
se da je Feinberg uplatio donaciju od 500.000 dolara iz židovskih izvora. Privatno je,
međutim, Kennedy bio zgranut onim što je vidio. Novinski kolumnist, Charles L.
Bartlett, rekao je da se Kennedy, njegov blizak prijatelj, dovezao njemu u posjet na­
kon sastanka s Feinbergom i društvom. Bartlett je rekao: „Kao američki građanin bio
je ogorčen što mu je cionistička skupina prišla i rekla: 'Znamo da je vaša kampanja u
problemima. Spremni smo plaćati vaše račune ako dopustite da mi imamo kontrolu
nad vašom bliskoistočnom politikom'."10
Barlett je rekao kako je Kennedy dao svoju riječ da će, ako postane predsjednik,
okončati moć interesnih skupina, posebno onih stranih, da diktiraju ishode izbornih
kampanja i vanjske politike kroz svoje financijske i političke manipulacije. U među­
vremenu je očito odlučio da mu je trebao njihov novac da uopće može osvojiti vlast,
kao što je učinio s Meyerom Lanskym i Mafijom. Joe Kennedy otišao je natrag Samu
Giancani iz čikaške Marije, koji mu je spasio život kad su židovski gangsteri bili naru­
čili njegovo ubojstvo. Obitelj Giancana kaže da je otac Kennedy preklinjao Giancanu
da podrži njegovog sina na izborima i sklopio dogovor. Kad je Giancana rekao da nije
uvjeren da mu Kennedy išta može dati kao naknadu za njegovu pomoć, otac Kenne­
dy je navodno odgovorio:
290
J A I I VCIfu
' u/\u
„Mogu. I hoću. Pomozite mi sada, Sam, i pobrinut ću se da netko iz Chicaga - da vi
- zasjednete u prokleti Ovalni ured ako hoćete. Pobrinut ću se da predsjednik uslišava vaše želje. Ali samo mi treba vremena... Moj sin, predsjednik Sjedinjenih Drža­
va, dugovat će vam život svoga oca. Nikad vas neće odbiti. Imate moju riječ.""
U međuvremenu, JFK je sldapao vlastite dogovore s gangsterima. FBI-evi telefon­
ski prisluškivači i dokumenti otkrivaju da je John „Jack" Kennedy imao „izravan kon­
takt" s Meyerom Lanskym tijekom predsjedničke kampanje I 9 6 0 . 1 2 Tako smo imali
situaciju u kojoj su Kennedyevi sklopili paktove s izraelskim lobijem (to jest s Izrae­
lom i Rothschildima) i organiziranim kriminalom. Za uzvrat su Izraelci/Rothschildi
željeli kontrolu nad bliskoistočnom politikom predsjednika Kennedya, a gangsteri
su htjeli na miru upravljati svojom međunarodnom kriminalnom mrežom, na čelu s
Meyerom Lanskym, bez miješanja vladinih redarstvenih organa. I jedne i druge če­
kao je šok. Kennedy ih je prevario i bili su izvan sebe od bijesa i ogorčenosti. I jedni i
drugi bit će umiješani u atentat na Kennedya.
Kao što Michael Collins Piper tako sjajno otkriva u svojoj knjizi Konačni sud (Fi­
nal Judgement), u priči o Kennedyu postoje ključni elementi koji su bili zataškani
zbog onoga kamo bi te spoznaje odvele - do Izraela. Kennedy je na izborima 1960.
pobijedio za samo 100.000 glasova, najmanjom razlikom u američkoj povijesti, što
potvrđuje koliko je presudna bila financijska i politička podrška izraelskog lobija i
organiziranog kriminala. Ali JFK im, čini se, nije imao namjeru dati ono što su platili.
Upravo suprotno. Gotovo odmah nakon svoje inauguracije Kennedy je vodio tajni rat
s Izraelom i njegovim premijerom, Davidom Ben-Gurionom, oko američke politike
na Bliskom istoku i izraelskog programa nuklearnog oružja. 13 Kennedy se odlučio za
politiku „bez favorita" na Bliskom istoku kako bi osigurao američki utjecaj u svim
tim zemljama i bio je užasnut čuvši da Izrael razvija nuklearnu bombu. Ben-Gurion
je poricao da njegova zemlja ima takav program, ali kao što je pokazala povijest, la­
gao je. Abraham Feinberg, koji je dogovorio financiranje Kennedyeve kampanje od
strane izraelskog lobija, rekao je predsjedniku da bi njegovi zahtjevi za inspekcijama
izraelskog nuklearnog postrojenja u Dimoni mogli „rezultirati slabijom podrškom
na predsjedničkim izborima 1964".1'' Godine 1962. i '63. Kennedy je također Kon­
gresu predstavio ukupno sedam zakonskih prijedloga kojima bi se reformirali zakoni
0 financiranju kampanja od strane interesnih skupina. Sve prijedloge porazilo je lobiranje tih istih skupina. Kennedy je postajao vrlo nepopularan među kriminalcima
1 teroristima koji su kontrolirah i još uvijek kontroliraju Izrael, na štetu Židova kao
naroda u cjelini.
Kennedy je dodatno povećao napetost time što je podržao pravedno rješenje pro­
blema Palestinaca koje je prognao Izrael. Izvršio je pritisak na Izrael u Ujedinjenim
narodima da se pokori UN-ovoj rezoluciji kojom se traži pravda za izbjeglice, ali izra­
elska ministrica vanjskih poslova, Golda Meir (kasnije premijerka) iskazivala je „bijes
/' istina će vas osloboditi
i zapanjenost" Kennedyevom politikom. Sve je to uvelike doprinijelo neprijateljstvu s
Ben-Gurionom i, barem s izraelske strane, animozitetu koji se razvio u ljutu mržnju
prema Kennedyu. Ben-Gurion je 16. lipnja 1963. odstupio s položaja premijera i mi­
nistra obrane. Iako su objavljeni drugi službeni razlozi za njegovu odluku, iza kulisa
on je vjerovao da je Kennedyeva nepristrana politika na Bliskom istoku prijetila sa­
mom opstanku njegovog voljenog Izraela. On nije mogao promijeniti Kennedyeve
stavove pa je želio da to pokuša učiniti netko drugi. U jednoj od svojih posljednjih
komunikacija s Kennedyem, rekao je: ,,G. predsjedniče, moj narod ima pravo posto­
jati... i to je postojanje ugroženo." 15 Prema istraživanju Michaela Collinsa Pipera u
knjizi Konačni sud:
,,...u svojim posljednjim danima na premijerskom položaju, [Ben-Gurion] je naredio
izraelskom Mossadu da organizira atentat na Johna F. Kennedya. Na temelju doda­
tnih otkrivenih dokaza, vjerujemo da je Mossad poduzeo nužne korake i postigao
taj cilj."'6
Mossad je svakako imao mnoge bliske veze s drugima koji su htjeli vidjeti Kenne­
dyev kraj, posebno CIA-om i Meyerom Lanskym. Kennedy je obojicu držao na oku.
Iako je Kennedy bio prihvatio novac za kampanju od Lanskog i Mafije, zapravo ih
je želio uništiti. Kad je osvojio položaj, imenovao je svog brata Bobbya ministrom
pravosuđa i on je započeo masovnu akciju protiv mreže organiziranog kriminala.
Lansky i Mafija bili su ogorčeni onim što su doživljavali kao prevaru. Zahvaljujući
svojim bliskim vezama s CIA-om i Mossadom, Lansky je dotad bio nedodirljiv, ali
sada su on i njegova međunarodna operacija postali ugroženi. Kennedy je također
shvatio daje CIA izvan kontrole i da provodi vlastiti plan. Katastrofa u Zaljevu svinja,
propali pokušaj uklanjanja Castra iz Kube, dovelo je do strahovitih kritika na njegov
račun. Lanskyeva kriminalna mreža također je u to bila umiješana zato stoje Castrov
dolazak uništio njihove poslove s kockarnicama i prostitucijom na Kubi. Kennedy je
otpustio Allena Dullesa, direktora CIA-e i financijera Adolfa Hitlera, i zakleo se da će
„smrviti CIA-u u tisuću komadića koje će raspršiti vjetar".17 CIA je, poput Lanskog i
izraelskog lobija, znala da su John i Bobby Kennedy zaprijetili opstanku njihove stru­
kture moći. Svaka od tih skupina imala je moć i organizaciju da ukloni Kennedya, a
on se bio okomio na sve tri.
Štoviše, odlučio je povući Sjedinjene Države iz Vijetnamskog rata, na veliki očaj
Lanskog, Mossada i CIA-e, koji su taj sukob koristili kao paravan za svoje operacije
krijumčarenja droge u jugoistočnoj Aziji, i Izraela koji je vjerovao da SAD ne može
posvećivati veliku pažnju onome što se događa na Bliskom istoku dok je usredotočen
na Vijetnam. Proizvođači oružja i svjetske banke također su, dakako, željeli nastavak
rata. A postojao je još jedan razlog zašto je Kennedy bio vrlo nepopularan medu
Svjetskom Elitom kad su njegove predsjedničke politike postale jasne. On je želio
uništiti moć Odbora Federalnih rezervi izdavanjem nekreditnog novca. U stvari, već
SKrivena
ruKa
je bio započeo s time prije svoje smrti, a neke od njegovih nekreditnih novčanica u
opticaju su još i danas. Bila je to Elitina najgora noćna mora. Posljednji predsjednik
koji je izdao nekreditni novac bio je Abraham Lincoln, i poznato je što mu se dogodi­
lo. Snage koje su se do 1963. okrenule protiv Kennedya bile su jednostavno enormne.
Zapravo, kad se pogleda iza kulisa, sve su one bile ista organizacija koju kontrolira
šačica ljudi. To će postati jasno kada pogledamo koje su organizacije radile zajedno
na ubojstvu Johna F. Kennedyja (Slika 14 na sljedećoj stranici).
Izrael, Mossad i Antiklevetnička liga
Izrael nije dom židovskog naroda. Nemojmo ovdje birati riječi. Nemamo više vre­
mena za okolišanje. Izrael je baza za teroriste koji su stvorili i kontroliraju tu državu
kako bi, u korist kuće Rothschild i Elite, upravljali svjetskom mrežom terorizma i
manipulacije. To je razlog zašto je stvorena nakon rata, i utjecaj njenog obavještajnog
organa, Mossada, toliko je ogroman (za tako malenu zemlju) zato što je Mossad za­
pravo obavještajna agencija Rothschilda-Rockefellera-Svjetske Elite, dok se pošteni
židovski narod koji živi u Izraelu (ogromna većina) iskorištava za to kao nedužan
paravan, dimna zavjesa.
[sto je, također, vrijedilo i za patnje Židova u nacističkoj Njemačkoj, što je bilo
rezultat dovođenja nacista na vlast manipuliranjem koje su, pored ostalih, provele
„židovske" financijske i političke sile. Način na koji je židovskom narodu smješteno
da izgleda kriv upravo je nevjerojatan. Nepravedno je opisivati cijelu stvar kao Židov
sku zavjeru, kao što rade neki autori. Ona to nije. Golema većina židovskog naroda
žrtve su, a ne počinitelji, događaja koje opisujem. Oni koji kontroliraju Izrael, a ne
Židovi kao narod, medu onima su koji stoje iza zavjere, na što neki hrabri rabini i
drugi Židovi imaju hrabrosti ukazivati.
Mossad su poput, same države Izrael, stvorile skupine kao što je Sternova banda i
druge, koje su terorizmom zatirale Palestince nakon rata, pod financijskim i politi­
čkim vodstvom dinastije Rothschild. Na čelu toga bio je Lord Victor Rothschild, bivši
britanski tajni agent i špijun KGB-a. Prema knjizi Simona Schame Dvojica Rothschilda i zemlja Izrael (Two Rothschilds And Vie Land Of Israel; Collins, London, 1978.),
dinastija Rothschild bila je kupila 80% teritorija Izraela. Oni su također platili tro­
škove ranih naseljenika, manipuliranjem doveli do Balfourove deklaracije iz 1917.
kojom je Izrael priznat kao židovska domovina, financirali naciste i stvorili Mossad
i terorističko podzemlje u Palestini. Izrael su osnovali, i cijelo vrijeme kontroliraju,
Rothschildi i ostatak Elite. Prevara sa „židovskom domovinom" samo je dimna zavje­
sa, a židovski narod je pijun u igri. Vođe i sudionici u toj terorističkoj mreži kasnije
su postali vode i premijeri novog Izraela. To su ljudi poput Davida Ben-Guriona,
Menachema Begina, Yitzhaka Rabina, i Yitzhaka Shamira, vode Mossadovog odre­
da za atentate u vrijeme Kennedyjevog ubojstva. Antiklevetnička liga je Mossadova
(Rothschildova) fasada u Sjedinjenim Državama i šire. Kao što smo vidjeli, razvila se
iz organizacije osnovane prije Prvog svjetskog rata kako bi kao „antisemita" oznaci
/
istina ce
vas osioooani
skrivena
ruka
1843. Mnogi od njegovih govornika otvoreno su podržavali ropstvo tijekom Ameri­
čkog građanskog rata, i on potajno podržava i kontrolira Ku KIux Klan. Danas taj isti
18
B'nai B'rith nastoji etiketirati crnačke vođe kao „antisemite" i rasiste!
Kriminalna mreža Meyera Lanskog
Meyer Lansky bio je odan Izraelu, a time i Rothschildima. Njegova mreža odigrala je
ključnu ulogu u opskrbljivanju oružjem i financijskim sredstvima terorističkih sku­
pina Rabina, Begina, Ben-Guriona, Shamira i drugih, dok su oni puškama i podme­
tanjem bombi stvarali državu Izrael. Kasnije je postao veliki dobavljač iste robe za
Izrael. Lansky, Mossad, Antiklevetnička liga i Izrael bili su kao jedno. Morris Dalitz,
intiman prijatelj Lanskog u njegovoj gangsterskoj mreži, dobio je godišnju nagradu
„Baklja slobode" Antiklevetničke lige. Njegove terorističke aktivnosti nisu smatrali
toliko važnim kao njegove doprinose Izraelu i Antiklevetničkoj ligi. U stvari, njegove
terorističke aktivnosti u korist ADL-a možda su mu donijele odlučujuće glasove.
la jednog njujorškog policijskog komesara odlučnog u namjeri da uništi gangstere.
Do današnjeg dana Antiklevetnička liga (ADL) radi, uglavnom u tajnosti, na osu­
di vanj u kao „antisemita" svakoga tko se približi istini. Bivši Mossadov agent Victor
Ostrovsky potvrdio je sve to u svojim knjigama Pomoću obmane (By Way Of Decepti­
r
on) i Druga strana obmane ( Ihe Other Side Of Deception), koje opsežno razotkrivaju
razmjere Mossadovih operacija širom svijeta i, kako ih on zove, „judeonaciste" koji
kontroliraju Izrael i Mossad. ADL ima strahovit utjecaj, pa čak i kontrolu, nad srednjostrujaškim medijima putem drugih dijelova Elitine mreže. Kao i Mossad, radije
koristi druge ljude i organizacije kao fasade za svoje aktivnosti, kako nitko ne bi znao
odakle zaista potječe motivacija za priče, napade i atentate. Mossad („Institucija za
obavještajni rad i specijalne zadatke") je briljantan u odvraćanju pažnje od vlastite
odgovornosti stvaranjem žrtvenih jarčeva koji će preuzeti krivnju - „lažnih zastava
kako ih zovu rječnikom obavještajaca. ADL, koji je dio B'nai B'ritha, ima sjedište na
Trgu Ujedinjenih naroda u New Yorku. B'nai B'rith znači „Sinovi zavjeta" i osnovan je
294
Svaki put kad bi u Sjedinjenim Državama zagustilo, Lansky bi pobjegao u Izrael, i
na kraju se tamo trajno naselio. Lansky (Izrael) je dugo tajno pratio Johna Kennedya
i, naravno, Lansky je mrzio obitelj Kennedy zbog svog sukoba s ocem Joeom. Lanskyev pomoćnik sa Zapadne obale po imenu Mickey Cohen stajao je iza upoznavanja
Kennedya s filmskom zvijezdom Merilyn Monroe, nakon čega su oni započeli vezu
o kojoj se danas mnogo govori. Posrednik u tom sastanku bio je Cohenov bliski pri­
jatelj, zabavljač Joey Bishop, koji je bio član klike Franka Sinatre poznate kao „Čo­
por štakora". Ideja je bila iskoristiti Monroe za izvlačenje informacija od Kennedya
o njegovom stavu prema Izraelu, ako postane predsjednik. Ona je kasnije, naravno,
ubijena, iako je sređeno da to izgleda kao „samoubojstvo". Oni koji su je ubili tako­
đer su ubili Kennedya. Mickey Cohen bio je Lanskyev čovjek u Hollywoodu, gdje je
filmska industrija odavna bila propagandna mašinerija za plan Elite i njenu verziju
„povijesti". Tako je i danas, promijenila su se samo imena. Cohen se također bio spe­
cijalizirao za seksualno kompromitiranje filmskih zvijezda i njihovo ucjenjivanje. Fin
čovjek. On je bio još jedan od financijera i političkih manipulatora u korist židovskih
terorističkih skupina i države Izrael. Ipak, siguran sam da bi „Bog" to odobrio.
Jedan od Cohenovih bliskih suradnika bio je... Menachim Begin tadašnji vođa te­
rorističke skupine Irgun. Jimmy „Lasica" Fratianno, vođa Mafije sa Zapadne obale,
ispričao je o sastanku kojem je prisustvovao u Bel Airu za prikupljanje novca za
Beginove teroriste:
„Nakon (Cohenovog) malog govora, počinjemo se vrzmati po sobi i Mickeyev rabin
upoznaje nas s tipom po imenu Menachim Begin, koji je vođa Irguna, podzemne
organizacije u Palestini. Taj tip nosi crnu traku oko ruke i priča nam da je tamo
tražen zato što je podmetnuo bombu u hotel od koje je poginulo gotovo stotinu
ljudi. On je jebeni bjegunac."19
... / istino će vos osloboditi
Begin je, kao izraelski premijer, kasnije dobio Nobelovu nagradu za mir! Gary
Wean, policijski inspektor u Policijskoj upravi Los Angeles, bio je zadužen za pra­
ćenje Cohenovih aktivnosti. U svojoj knjizi Evo ribe u sudnici {There's A Fish In The
Courthouse, Wean potvrđuje priču o Marilyn Monroe te vezi Cohena i Begina:
„U to vrijeme rabini su ih pritiskali svom snagom da iz Hollywooda izvuku svaki
novčić koji mogu za Izrael. Begin je provodio više vremena viseći oko Cohena u
Hollywoodu nego u Izraelu. Begin je očajnički želio znati kakvi su bili Kennedyevi
planovi za Izrael ako postane predsjednik."20
skriveno
ruko
tada, kao i danas, kontrolirao velik dio CIA-inog djelovanja. Wilbur Crane Eveland,
bivši savjetnik CIA-e i član osoblja za planiranje politike u Bijeloj kući i Pentagonu,
rekao je:
„Na temelju svojih ratnih veza izOSS-a sa židovskim skupinama otpora smještenim
u Londonu, James Angleton dogovorio je sporazum o operacijsko-obavještajnoj
razmjeni s izraelskim Mossadom, na kojeg se CIA velikim dijelom oslanjala u pogle­
du svojih obavještajnih podataka o arapskim zemljama."21
Tako mi svega, Idadim se da su ti obavještajni izvještaji bili sasvim nepristrani!
Još jedan od Cohenovih suradnika i glavni teklić i agent Meyera Lanskog bio je
Jack Rubinstein. On je danas poznatiji kao... Jack Ruby, čovjek koji je ubio Kennedyevog „žrtvenog jarca", Leeja Harveyja Oswalda.
CIA
Veze između ClA-e, mreža organiziranog kriminala i Mossada bezbrojne su, posebno
među globalnim operacijama krijumčarenja druge u kojima to troje surađuju. Tije­
kom rata Amerikanci su iskoristili Meyera Lanskog i Mariju u planu poznatom kao
Operacija podzemlje, i opće je poznato da su također bili iskorišteni u zavjerama za
uklanjanje Fidela Castra s Kube, operaciji u kojoj je Jack Ruby također imao ulogu.
Elementi Svjetske Elite unutar CIA-e i podružnica u 100%-tnom vlasništvu Svjet­
ske Elite, Mossad, ista su organizacija. Prije, za vrijeme i nakon atentata na Johna i
Bobbyja Kennedya ključni koordinator tih veza bio je izvjesni James Jesus Angleton,
koji se u svojim ranim godinama obrazovao u Engleskoj u Chartridge Hali Houseu
u Buckinghamshireu i Malvern Houseu u Worcestershireu. Unovačio ga je CIA-in
prethodnik, Ured za strateške usluge (OSS), nakon što je otišao sa Sveučilišta lubanje
i kostiju, Yalea. Godine 1947. pridružio se novoj CLA-i i napredovao do vrlo osjetlji­
vog i ključnog položaja šefa CIA-ine protuobavještajne djelatnosti. Prema njegovom
biografu Tomu Mangoldu, njegovi glavni pokrovitelji bili su Allen Dulles, CIA-in di­
rektor kojeg je Kennedy otpustio, i Richard Helms, kojeg je direktorom CIA-e imeno­
vao Lyndon B. Johnson nakon Kennedyevog ubojstva. Mangold kaže daje, praktično,
Angleton imao toliko slobodne ruke da provodi svoje planove da nije bilo gotovo
nikakvog nadzora ili kontrole nad njegovim aktivnostima. Sam je sebi bio zakon. To
postaje vrlo važno za priču kada shvatimo da je jedna od Angletonovih glavnih uloga
bila službena veza CIA-e sa združenim stranim obavještajnim službama... posebno s
Mossadom (Rothschildima). Bio je šef CIA-inog ureda za komunikaciju s Izraelom!
Pored toga, imao je duge u intimne veze s Davidom Ben-Gurionom, izraelskim pre­
mijerom, koji je prezirao Kennedya i doživljavao ga kao prijetnju postojanju Izraela.
Kennedyev rat s CIA-om također je bio prijetnja postojanju Angletonovog položaja
i političkog uporišta. Angleton je imao mnogo razloga da želi maknuti Kennedya s
puta, ali najvažniji je bila njegova veza i vjerojatno kontrola od strane Izraela, koji je
296
Lord Victor Rothschild
Ovdje također postoji i britanska veza koju treba uzeti u obzir. Dok je radio u Lon­
donu za OSS, James Angleton postao je blizak prijatelj špijuna Kima Philbya, i radio
je s lordom Victorom Rothschildom, „petim čovjekom" u špijunskoj mreži Philbyja,
Burgessa, Macleana i Blunta. Lord Rothschild, prijatelj Winstona Churchilla, bio je
u stvari daleko više od „petog čovjeka". On je povlačio konce britanske obavještajne
službe, te je kontrolirao i bio agent Mossada 22 i predani manipulator u korist kuće
Rothschild i Svjetske Elite. Kad je OSS 1944. Angletona rasporedio u Rim, Rothschildi su mu dali kontakte u tamošnjem židovskom podzemlju. 23 Angleton je tako­
đer bio prijatelj britanskog obavještajnog agenta Petera Wrighta, čovjeka iza knjiga
Njihov posao je varanje (Their Trade Is Treachery) i Hvatač špijuna (Spycatcher), koje
je predložio i organizirao lord Rothschild. Knjige su kao „petog čovjeka" imenovale
bivšeg šefa MI5, sir Rogera Hollisa, odvlačeći tako pažnju od Rothschilda. Wrightovu
tvrdnju daje Hollis bio sovjetski špijun, Angleton je potvrdio u Rothschildovu korist.
Angleton je bio Rothschildov dužnik zbog ranijih usluga i podrške. Veza Britanaca
(Rothschilda) s Angletonom i klikom CIA-e/Mossada bila je od temeljne važnosti.
Rothschild je imao snažne veze sa svim uključenim stranama; britanskom obavještaj­
nom službom, Mossadom, CIA-om s njenim direktorom protuobavještajnog odjela
Jamesom Jesusom Angletonom, i drugim kontaktima na najvišim razinama Elite u
Sjedinjenim Državama.
Lord Victor Rothschild bio je glavni pokretač i organizator izraelskog programa
nuklearnog naoružanja koji je Kennedy želio zaustaviti. Nekoliko mjeseci nakon na­
stanka Izraela, Rothschild i njegov bliski prijatelj, Chaim Weizmann, osnovali su po­
seban odjel za nuklearnu fiziku u Rehovothu. Nazvan je po Weizmannu, vodi britan­
skog cionizma i prvom predsjedniku novog Izraela. Weizmann je također bio ključni
manipulator iza Balfourove deklaracije, pisma koje je britanski ministar vanjskih
poslova Arthur Balfour 1917. poslao stricu Victora Rothschilda, Walteru, potvrdivši
britansku podršku židovskoj državi u Palestini. Victor Rothschild u tajnosti je pri­
kupljao informacije za nuklearne znanstvenike u Weizmannovom institutu od istra­
živača i stručnjaka iz cijelog svijeta, uključujući Alberta Einsteina, člana Britanskog
skrivena
udruženja atomskih znanstvenika, te matematičara i filozofa Bertranda Russela, koji
je, zajedno s Einsteinom, pomogao u stvaranju Konferencija u Pugwashu o nuklear­
21
nom oružju. U svojoj knjizi Peti čovjek, Roland Perry piše:
„San o izraelskoj bombi bio je zaista ambiciozan, ali je poticao Rothschilda da bude
u toku sa svim nuklearnim stvarima, kako bi mogao prenositi podatke Weizmannovom institutu, koji je planirao nuklearni reaktor u Dimoni u pustinji Negev. Pod
izmijenjenom izlikom zabrinutosti zbog širenja i opasnosti od nuklearnog oružja,
bio je u mogućnosti održavati kontakte s odgovarajućim znanstvenicima širom
svijeta."25
Na taj način, Rothschild je imao pristup Projektu Manhattan koji je doveo do
atomskog napada na Japan, i bio je suradnik Klausa Fuchsa, njemačkog fizičara koji
je kasnije smješten u zatvor zato što je odavao nuklearne tajne Sovjetskom Savezu.
Rothschildi, koji su radili istu stvar, izvukli su se nekažnjeno. Njegova vodeća uloga,
s novcem i informacijama, u stvaranju izraelskog nuklearnog oružja javno je nagra­
đena 1962. kada je Rothschild proglašen počasnim članom Weizmannovog instituta.
Shimon Peres, koji je postao izraelski premijer nakon ubojstva Yitzhaka Rabina 1995.,
radio je s Rothschildom na uvjeravanju Francuza da sagrade nuklearno postrojenje
u Dimoni. Francusko krilo dinastije Rothschild imalo bi golem utjecaj na francu­
sku vladu. Peres, koji je tada bio ministar obrane, obećao je da će zauzvrat podrža­
ti Francuze i Britance u njihovim naporima da povrate Sueski kanal od egipatskog
predsjednika Nassera, nešto što je Izrael ionako želio da se dogodi! 2 6 Peres i Asher
Ben-Natan, Mossadov agent u ministarstvu obrane, potpisali su supertajni sporazum
s Francuzima i francuskim premijerom Bourgès-Maunouryem. Roland Perry piše:
27
,,U njemu, Francuzi su obećali da će izgraditi moćan reaktor od 24 megavata i pru­
žati tehnička znanja o njegovom upravljanju i nešto uranija. Za tajni dogovor znalo
je samo oko dvanaest ljudi, uključujući Rothschilda, i s dobrim razlogom. Sitnim
slovima u dokumentu dopušteno je uključivanje opreme koja će Izraelcima omo­
gućiti proizvodnju nuklearnog goriva upotrebljivog za oružja.
Francuski građevinski inženjeri započeli su 1957. gradnju dvokatnog reaktora u Di­
moili na rubu pustinje Negev, koji se tajno nastavljao još šest katova ispod zemlje.
Podzemna konstrukcija bila je mjesto na kojem će se izrađivati nuklearna oružja."28
To je bio nuklearni program, Rothschildovo djelo koje je predsjednik Kennedy že­
lio okončati. Tako imamo lorda Victora Rothschilda (čovjeka koji je stajao iza primje­
ne Uredbe 18b pri zatvaranju ljudi bez suđenja zbog razotkrivanja Drugog svjetskog
rata kao prevare) s nizom razloga da želi maknuti Kennedya s puta. Također je bio
blisko povezan sa svim ljudima i organizacijama koje su izvršile atentat na predsje-
298
ruka
dnika. U vrijeme Kennedyeve smrti Rothschild je radio za Shell Oil, ali to je mjesto
bilo fasada za njegove tajne manipulacije i smicalice unutar britanske obavještajne
mreže u korist Elite. Kuća Rothschilda bila je duboko umiješana u atentat na Kenne­
dya, u što nimalo ne sumnjam.
Permindex
Ta kompanija bila je središnji dio u koordinaciji između Mossada, CIA-e i Lanskyeve
mreže. U njenom upravnom odboru bio je Clay Shaw, CIA-in operativac kojeg je za
atentat na Kennedya optužio okružni tužitelj New Orleansa, Jim Garrison, kao što je
prikazano u filmu JFK. Zbog toga što je Shaw bio povezan s Permindexom, osovinom
cijele zavjere, Garrison je bio izvrgnut neviđenom blaćenju. Shaw je također bio dire­
ktor International Trade Marta, i u odboru te kompanije bio je Edgar Stern ml., čiji su
roditelji bili glavni financijski podupirači izraelskog lobija u SAD-u. 2 9 Sternovi su bili
među Shawovim najbližim prijateljima, i on je također bio povezan s Lanskyevom
kriminalnom mrežom.
Permindex (skraćeno od Permanent Industrial Expositions) bio je tvrtka-kći kom­
panije zvane CMC, koju je 1961. osnovao istočnoeuropski Židov Georges Mandel,
koji je sebe zvao Giorgio Mantello. Njena paravanska djelatnost, kao i Permindexa,
bila je predstavljanje poslovnih izložbi. Jedan od njegovih najvećih dioničara bila je
Banque De Credit International (BCI) sa sjedištem u Elitinom uporištu Ženevi. Tu
je banku osnovao rabin Tibor Rosenbaum, dugogodišnji direktor Mossada 3 0 za fi­
nancije i opskrbu. Rosenbaum je također bio međunarodni potpredsjednik Svjetskog
židovskog kongresa, suosnivač Svjetskog cionističkog kongresa i direktor Židovske
agencije u Ženevi, nasljednice Ureda za oslobođenje Palestine, koordinatora židov­
skog terorizma protiv Arapa i Britanaca u Palestini. Dnevni list Haaretz, jednom je
objavio „Tibor Rosenbaum je Izrael". Blisko je surađivao s Rothschildima (uključu­
jući, nesumnjivo, i lorda Victora), i zajedno s barunom Edmondom od Rothschilda,
francuskim aristokratom, osnovao je Israel Corporation koji je u inozemstvu tražio
novac za izraelske razvojne projekte, tako omogućujući da se njegov porezni novac
31
troši na financiranje vojske.
Među imenima koje je Rosenbaum sponzorirao bio je „financijer" i Lanskyev pe­
rač novca od droge, Bernie Cornfield. 32 Kroz Rosenbaumovu banku Lanskyeva je
kriminalna mreža prala većinu svog novca u Europi. Tako su radili i Mossad i CIA. 3 3
Predsjednik uprave Permindexa bio je bojnik Louis M. Bloomfield, predani podu­
pirač Izraela. Sjedište Permindexa bilo je u njegovom rodnom gradu Montrealu u
Kanadi, prije nego što je preseljeno u Rim, gdje je CIA-in James Angleton imao be­
zbrojne veze u obavještajnim krugovima i podzemlju. Bloomfield je bio uključen u
Operaciju podzemlje, zajedničku operaciju američke obavještajne službe s Lanskim i
Mafijom, dok je on radio za britansku protuobavještajnu elitu za vrijeme rata, Upra­
vu za specijalne operacije (SOE). Operacija podzemlje bila je vođena iz Rockefeller
centra u New Yorku. Bloomfieldov šef bio je sir William Stephenson, koji je organi-
.
i istino će vos osloboditi
zirao britanske obavještajne operacije u Sjedinjenim Državama prije rata i također
3 1
je bio povezan s Lanskim, Mossadom i Rockefellerima. ' Priča se da je Stephenson
lik na kojem se temeljio James Bond. Operacija podzemlje kasnije je postala središte
za operacije krijumčarenja oružja židovskom terorističkom podzemlju u kojem su
Stephenson, Bloomfield i Victor Rothschild igrali ključne uloge. S Bloomfieldom su u
tome radili Meyer Lansky i Samuel Bronfman iz obitelji kanadskog podzemlja.
Kompaniju koju je osnovala Uprava za specijalne operacije Williama Stephensona
danas znamo kao Hollinger Grupu, i kontroliraju Kanađanin i vodeći bilderbergovac
Conrad Black, vlasnik globalnog medijskog carstva koje uključuje novine London
Telegraph i Vie Jerusalem Post. U upravi Hollinger Grupe nalazi se niz bilderbergovaca i članova CFR-a/TC-a, uključujući Henrya Kissingera i lorda Carringtona. To
je još zanimljivije kada znamo da je Permindexov predsjednik uprave i agent SOE,
Louis Bloomfield, zapravo bio frontmen i odvjetnik za kanadsku obitelj Bronfman,
koja se obogatila krijumčarenjem alkoholnih pića za vrijeme prohibicije i općenito
gangsterskim aktivnostima. Banda Bronfman bila je bliska s ocem Conrada Blacka,
još jednim trgovcem pićima i obavještajnim agentom SOE, a Bronfmani su stari fi­
nancijski podupirači i članovi Mossadovog paravana, Antiklevetničke lige.
Bloomfield je Clava Shawa upoznao dok je ovaj drugi služio u Uredu za strateške
usluge (OSS) za vrijeme rata, organizaciji kojoj je Bloomfield također bio dodijeljen.
Shaw je živio u Londonu i postao je prijatelj premijera Winstona Churchilla (Kom.
300), čiji je osobni savjetnik bio... sir William Stephenson. Za OSS je u Londonu u to
vrijeme također radio James Jesus Angleton, šef CIA-ine protuobavještajne djelatno­
sti i ureda za komunikaciju s Izraelom u vrijeme kad je Kennedy ubijen. A tko je bio
čovjek koji je kontrolirao britansku obavještajnu službu u tom istom razdoblju? Lord
Victor Rothschild, još jedan blizak prijatelj Churchilla, čovjek iza izraelskog projekta
nuklearnog oružja i jedan od ključnih ljudi iza stvaranja Izraela. Rothschild je pozna­
vao Shawa, Bloomfielda, Stephensona, i Angletona, koji su bili dio urotničkog tima za
atentat na Kennedya. Bilo izravno ili preko te grupe, Rothschild je morao znati Meyera Lanskog ili imati načina da s njime komunicira. Rothschildove veze s Mossadom
i Izraelom bile su od temeljne važnosti. On je bio u središtu židovskih terorističkih
i obavještajnih skupina koje su stvorile Izrael. Jedna od tih obavještajnih skupina,
Hammah ili Hammah „B", terorističko krilo, postala je ono što znamo pod imenom
Mossad. 35 Interna obavještajna agencija samih Rothschilda, koja je djelovala od ranih
dana dinastije Rothschild, također se ujedinila s Mossadom.
Bloomfield i Shaw još jednom su se našli zajedno u upravi Permindexa i zajedno
su radili na njegovoj paravanskoj djelatnosti, postavljanju poslovnih izložbi širom
svijeta. Predsjednik Kennedy je 22. studenog 1963. bio na putu da održi govor u novootvorenom trgovačkom centru Dallas Trade Martu, no tada je ubijen. Taj zakazani govor
u trgovačkom centru bio je razlog zašto je njegova automobilska povorka prošla kroz
Dealeyev trg gdje su ispaljeni fatalni hici. Slučajnost? Nekako mi se čini da ne.
skriveno
ruko
Francuska obavještajna agencija
Smrt predsjednika Kennedya i brojne pokušaje atentata na francuskog predsjednika, ge­
nerala Charlesa DeGaullea, organizirala je ista organizacija pod kontrolom Rothschilda
- Mossad. Jedan od pokušaja atentata na DeGaullea ovjekovječen je u „romanu" Fredericka Forsytha, Dan šakala (The Day Of The Jackal). Zanimljivo, u tom istom razdoblju
postojala je teroristička skupina poznata kao Židovska protukomunistička liga ili JACL, 36
i ta je skupina surađivala s odmetnutom „ćelijom" unutar francuske obavještajne službe
zvanom OAS.
OAS, koji je uživao podršku Izraela i ClA-e, bila je skupina koja je izravno stajala iza
pokušaja ubojstva DeGaullea. Suprotstavljali su mu se zbog davanja nezavisnosti Alžiru,
što su oni shvaćah kao izdaju Francuske. Tome su se također protivili Izrael i Mossad, i
oko toga su se pitanja često sukobljavali s Kennedyem, koji je kao mladi senator podr­
žavao alžirsku neovisnost. Još jednom se razotkrivaju bezbrojne povezanosti. Tijekom
Drugog svjetskog rata CIA-in šef ureda za komunikaciju s Izraelom, James Jesus Angle­
ton, služio je kao američki časnik za vezu s francuskom obavještajnom službom SDECE, i
održavao je brojne kontakte s njihovim operativama koji su dijelili njegovu ljubav prema
Izraelu. Također je imao jake veze s korzikanskom Mafijom u Francuskoj koja je surađi­
vala s Lanskyevom kriminalnom mrežom. Droge koje je korizikanska Mafija proizvodila
u marsejskim laboratorijima Lansky i Angletonova CIA dopremali su do američkih ulica.
Izrael i Mossad rijetko sami radi svoje prljave poslove a, kad smo već kod toga, niti CIA.
Bivši francuski obavještajni agent i diplomat rekao je Michaelu Collinsu Piperu, autoru
knjige Konačni sud, da je Mossad iskoristio francuski tim za atentat na Kennedya:
„Čak i CIA kupuje usluge obavještajne zajednice (sviđa im se francuski stil) za svoje
prljave poslove. Desnica ne zna što radi ljevica.Tim za zataškavanje ne zna tko izvr­
šava. A izvršitelje ne zanimaju posljedice njihove misije. Uopće ih nije briga."3'
Obavještajni agent rekao je da je Yitzhak Shamir, tadašnji vođa Mossadove jedini­
ce za atentate i kasnije izraelski premijer, dogovorio da francuski tim ubije Kennedya
u suradnji s pukovnikom Georgesom deLannurienom, zamjenikom direktora fran­
cuske obavještajne službe. Kako je Collinsov doušnik rekao:
„Nije slučajno, na sam dan kad je francuski tim likvidirao predsjednika, da je u Langleyu (središnjici CIA-e), na sastanku s Jamesom Jesusom Angletonom, Mossadovom krticom - bio de Lannurien."38
Zanimljivo, Shamir ništa od toga nije spomenuo u svojoj „autobiografiji" Rezimi­
ranje (Summing Up). U njoj kaže da je Mossad predstavljao „poštenje" i „moralne
standarde".39 Ne, ne šalim se. Shamir također kaže da je za atentat na Kennedya sa­
znao „sa zapanjenošću i nevjericom" te je nekako znao da će odsad sve biti drugači­
je. 4 0 Hm, oprosti Yitzhak, ali zar to nije i bio cilj?
...
/'
istina
će
vas
New Orleans
U zavjeri je važan bio i grad New Orleans. U njemu je čovjek po imenu Guy Banni­
ster, bivši agent FBI-a i Mornaričke obavještajne službe, vodio „detektivsku agenciju",
paravan za CIA-in obavještajni rad. Prema bivšem CIA-inom unajmljenom agentu
Robertu Morrowu, koji je bio u blizini operacije u New Orleansu, Bannisteru je izra­
vno bio nadređen... Clay Shaw, direktor Permindexa i jedini čovjek optužen na sudu
za Kennedyevo ubojstvo. Optužbe je oslobođen zahvaljujući ubojstvima i zastrašiva­
nju ključnih svjedoka, jedan od Bannisterovih bliskih prijatelja bio je A. I. Bosnick,
glavni lik u njuorlinskom uredu Mossadove fasade, Antiklevetničke lige. Bannisterov
ured na adresi 544 Camp Street u New Orleansu također je bio neformalan ogranak
odmetnute francuske obavještajne ćelije, OAS-a, koji je dao ubojice za Mossad i CIAu u Dallasu. OAS-ov predstavnik koji je djelovao iz Camp Streeta bio je plaćenik
Jean Souetre, koji je imao veze sa saveznicima Meyera Lanskog u korzikanskoj Mafiji.
Jedan CIA-in dokument koji je 1977. otkrila istraživačica Mary Ferrell iz Dallasa,
otkrio je da je francuska obavještajna služba pokušavala locirati Souetrea, OAS-ovog
terorista, zato što su ga smatrali prijetnjom po život Charlesa DeGaullea. U doku­
mentu datiranom 1. travnja 1964. navedena su neka od mjesta na kojima je viđen So­
uetre. Tvrdi se da je bio u Fort Worthu ujutro 22. studenog 1963. (kao i Kennedy) i da
je također bio u Dallasu to isto poslijepodne kad je Kennedy ubijen. Unutar 48 sati od
atentata, tvrdi se u dokumentu, Souetre je uhvaćen u Teksasu i izbačen iz Sjedinjenih
Država. 41 Souetre je rekao daje čovjek o kojem govori dokument zapravo drugi fran­
cuski ubojica, imenom Michel Mertz, koji je, tvrdi Souetre, koristio njegovo ime.
Preko Bannisterovog je ureda Leeju Harveyu Oswaldu, koji je i sam bio CIA-in
tajni agent, bez njegovog znanja namješteno da bude žrtveni jarac. CIA mu je ispri­
čala lažnu priču i naložila mu da se izdaje za prokastrovskog komunista, bez ikakva
objašnjenja. Čini se da je plan A bio uvjeriti javnost kako je Oswald ubio Kennedya
iz podrške Castru. Moguće je da je Oswalda financirala Antiklevetnička liga. Sigurno
je da je plan da se Oswalda javnosti predstavi kao Castrovog pristalicu imao podr­
šku medija pod ADL-ovom kontrolom. Podružnica NBC televizije i radija u New
Orleansu, WDSU, intervjuirala je Oswalda o njegovim „prokumunističkim, prokastrovskim" gledištima u kolovozu 1963. i onda predala snimku FBI-ju. Također su ga
pozvali na raspravu o Castru i snimili kako dijeli prokastrovske letke u Dallasu. Zašto
je Oswald uživao toliku medijsku pažnju u mjesecima prije atentata na Kennedya?
Možda odgovor leži u činjenici da je WDSU bio u vlasništvu obitelji Stern, vrlo bli­
skih prijatelja Claya Shawa i velikih podupirača Izraela i Antiklevetničke lige. Nakon
atentata, WDSU-ove intervjue s Oswaldom odmah je na nacionalnoj razini objavio
NBC, pruživši tako podršku ideji da je Oswald bio „samostalni luđak" koji je ubio
Kennedya iz podrške Castru. (Johann Rush, mladi kamerman koji je snimio Oswalda
kako dijeli letke, pojavio se 30 godina kasnije kao „stručnjak" čije je „izoštrenje" Zapruderovog filma navodno „dokazalo" da je Oswald bio jedini ubojica!)' 12
302
sKnvena
osloboditi
ruKa
Policijska klopka
Na temelju izvrsnog istraživanja u knjizi Final Judgement, čini se da su Dallas i Dealeyev trg bili puni različitih ljudi i skupina koje su, nakon događaja, istražitelji mogli
povezati s atentatom. To je učinjeno kako bi se pružilo što više mogućih ubojica i
scenarija za istražitelje, kako bi se voda što više zamutila. Radi se o klasičnoj taktici
odvraćanja pažnje. Samo je šačica njih na mjestu događaja, ubojice Mossadovog/CIAinog/OAS-ovog ZR-Rifle tima, znala da je plan ubiti Kennedya. Ostali su bili tamo iz
drugih razloga, i među tim skupinama, čini se, bio je CIA-in tim koji je vjerovao da se
planira izvesti lažan pokušaj atentata na predsjednika. Zamisao je, kako su oni mislili,
bila da se za pokušaj okrivi Castro i u Americi izazove toliki bijes da bi Kennedy mo­
rao odbaciti svoj plan za postizanje neke vrste mira s Kubom ili bi, u idealnom razvo­
ju događaja, mogao čak biti prinuđen pokrenuti invaziju i ukloniti Castra. Vjerojatno
je da je CIA-in E. Howard Hunt, sa svojom povezanošću s katastrofom u Zaljevu
svinja i kubanskim skupinama otpora protiv Castra, bio u jednom od tih CIA-inih
timova za „lažni atentat", možda čak i njegov vođa. Ako je ta priča istinita, nitko nije
bio iznenađen više od Hunta i njegovih suradnika kada je Kennedy stvarno ubijen, i
u CIA-in Huntov tim gotovo je sigurno bio uključen Lee Harvey Oswald. To je misija
koja je Oswaldu navodno bila dodijeljena prije nego što se počeo javno predstavljati
kao prokastrovski komunist, iako to nipošto nije bio. Priča o CIA-inom timu za „la­
žni atentat" u Dallasu ispričana je Garyu Weanu, bivšem pripadniku kriminalističke
obavještajne skupine odreda policije u Los Angelesu. Wean je svog doušnika upoznao
preko dalaskog šerifa Bilia Deckera, koji je rekao:
,,U Dallasu je čovjek kojeg već dugo poznajem. On zna cijelu istinu o Oswaldovoj
umiješanosti. Nasmrt se boji otići u policijsku upravu u Dallasu ili FBI. Negdje je
došlo do strašne prevare i svi se boje svih ostalih.
Ne bi vjerovao kakvim su ludim sumnjama i optužbama imbecili iz D. C.-a zasuli sve
43
policijske organe na Jugu i kakav je kaos to izazvalo."
Kasnije je Wean upoznao Deckerovog doušnika, ali ga je spominjao samo kao ,,Johna". Weanu je rekao da je E. Howard Hunt (koji je kasnije postao jedan od proval­
nika u Watergate) informirao Oswalda da sam Kennedy nije svjestan plana lažnog
atentata, ali da su visoko rangirani pripadnici kabineta za njega znali. Oswaldu je
rečeno da će pobjeći iz zemlje nakon lažnog „atentata", ali da će mu biti dopušten
povratak nakon što Castro bude uklonjen. 44 Tako je Oswald mislio da je atentat bio
zamišljen tako da propadne i sigurno je odmah nakon što je Kennedy ubijen shvatio
da mu je namješteno da preuzme krivnju. Obavještajne agencije ne djeluju kao jedan
entitet, koriste podjelu na ćelije kako bi osigurale da različiti elementi nemaju pojma
što rade drugi. Gary Wean nije otkrio „Johnov" identitet iz očiglednih razloga, ali
nakon 1991. mogao je to učiniti bez opasnosti. „John" je bio senator John Tower, koji
303
.
/
istina
ce
vas
osioooaiti
je 1961. postao prvi republikanac u tom stoljeću koji je u Teksasu osvojio mjesto u
senatu. Tower je bio čvrsti podupirač i saveznik CIA-e tijekom cijele svoje karijere, i
kasnije je pomogao u zataškavanju duboke umiješanosti Georgea Busha u Iran-Contra skandal razmjene oružja za drogu. Dana 5. travnja 1991. John Tower je poginuo u
eksploziji svoga zrakoplova.
Zataškavanje
Zataškavanje je počelo od trenutka kad su ispaljeni fatalni hici, a zapravo su lažne pri­
če bile dogovorene davno prije. Oswald je širom svijeta predstavljen kao samostalni
ubojica koji je to učinio za Castra i Kubu. Oswald je, međutim, nakon svog uhićenja
rekao da mu je bilo namješteno. Nije namjeravao otići tiho, pa ga je trebalo fizički
ukloniti. Na scenu stupa Jack Ruby (Rubenstein), koji je upucao Oswalda iz nepo­
sredne blizine dok ga je policija „pratila" kroz javno mjesto nakon njegovog uhiće­
nja. Ruby je prikazan kao dalaski vlasnik noćnog kluba koji je ubio Oswalda kako bi
osvetio Kennedyevu smrt. Hm, ne bih baš rekao. Rubyev prvi telefonski poziv nakon
njegovog uhićenja bio je upućen Alu Gruberu, bliskom suradniku Mickeya Cohena,
pomoćniku Meyera Lanskog u Hollywoodu. Cohen je s Menachimom Beginom ra­
dio na stvaranju veze između Johna Kennedya i Marilyn Monroe koja je završila tako
što je filmsku zvijezdu ubila ista ekipa. Gruber je stigao u Dallas kratko prije atentata
na Kennedya kako bi posjetio Rubya, čovjeka kojeg nije bio vidio deset godina.'15 Ru­
byev odvjetnik na njegovom suđenju bio je Melvin Belli, prijatelj i odvjetnik Mickeya
Cohena. 4 6 Potvrđen je barem jedan sastanak između Bellija, Cohena, i Begina. 4 7
Jack Ruby je radio za Ala Caponea i proveo je veći dio svog života djelujući unu­
tar mreže organiziranog kriminala, posebno za njenog šefa šefova, Meyera Lanskog.
Ruby je bio prikazivan kao Mafijin čovjek kako bi se odvratila pažnja od njegovog
pravog poslodavca - Lanskog. Njegova povezanost s Lanskim dovela je do Rubyevih
veza s CIA-om, Izraelom i skupinama koje su se borile protiv Castra. Marita Lorenz,
bivša agentica CIA-e, rekla je na saslušanju zbog klevete u koje su bili uključeni E.
Howard Hunt iz CIA-e i novine The Spotlight, da se dan prije atentata na Kennedya
u Dallasu sastala s Huntom i grupom drugih CIA-inih operativaca uključujući... Jacka Rubya. Hunt je, kako je rekla, financirao strogo povjerljivu operaciju o cilju koje
48
ona nije znala ništa. Rečeno joj je da je njena uloga da služi kao „mamac". No, ona
je napustila Dallas i nije u tome sudjelovala. Čini se vjerojatnim da je Ruby, poput
Oswalda, na kraju shvatio da mu je bilo namješteno. Njegova obitelj otpustila je nje­
govog odvjetnika, Melvina Bellija, nakon što je Ruby proglašen krivim i osuđen na
smrt. Ali prije nego što se mogla čuti njegova žalba, Ruby je u zgodno vrijeme umro
u zatvoru.49 Rubyeva smrt, ili barem nestanak, dogodila se nakon što je jasno dao do
znanja da ima neke vrlo važne stvari za reći o Kennedyevoj smrti. Zatražio je od Earla
Warrena, voditelja komisije koja je istraživala atentat, da ga se zbog njegove sigurno­
sti premjesti iz Dallasa u Washington kako bi ispričao svoju priču. Warren je odbio i
priča nikada nije ispričana. Pitam se zašto.
304
sKrivena
ruKa
U svjetlu onoga što ste pročitali u ovoj knjizi, a posebno na posljednjih nekoliko
stranica, pogledajmo sastav Warrenove komisije koja je zaključila da je Lee Harvey
Oswald zaista radio sam. Warrenovu komisiju imenovao je Lyndon Baines Johnson,
čovjek koji je postao predsjednik nakon Kennedyeve smrti. Primijenite li pitanje:
„Tko je imao koristi?" na Kennedyevo ubojstvo, onda je Johnson visoko na popisu.
Osim toga, bio je blisko povezan sa svim drugim igračima koji su tim ubojstvom
obilno profitirali. Johnson je imao dugogodišnje veze s Meyerom Lanskim i uzimao
je mito od gangstera kao naknadu za političke usluge otkad je postao teksaški sena­
tor. Johnson je, kao što pojašnjava Final Judgement, bio megakorumpiran, i samo
je zahvaljujući Elitinoj mreži izbjegao odlazak u zatvor na vrlo dugo vrijeme. Kad
je Johnson zamijenio Kennedya, rat administracije protiv organiziranog kriminala
odmah je bio ukinut. Johnson je također bio favorit i gorljivi podupirač Izraela. Opet,
nakon što je Kennedy uklonjen, Johnson je brzo izmijenio američku neutralnu poli­
tiku na Bliskom istoku u politiku gotovo neograničene financijske i političke podrške
Izraelu. Istraživač i autor Stephen Green u svojoj je studiji američko-izraelske politike
o Johnsonovom razdoblju napisao sljedeće:
„...tijekom tog vremena financijska podrška SAD-a Izraelu daleko je premašivala po­
tpore bilo kojoj drugoj naciji u svijetu, po glavi stanovnika. A američka diplomatska
podrška Izraelu u UN-u i drugdje nije bila ništa manje velikodušna."50
Johnson je također obrnuo Kennedyevu politiku povlačenja iz Vijetnama i taj je rat
eksalirao, stoje uvelike koristilo operaciji krijumčarenja droge Lanskya, CIA-e i Mossada u jugoistočnoj Aziji i blagajnama proizvođača oružja i bankara. Johnson je brzo
zaustavio Kennedyev plan izdavanja nekreditnog novca i obuzdavanja moći banko­
vnog kartela Saveznih rezervi. Lyndon Johnson, još jedan korupcionaš na položaju
u Bijeloj kući, svim je sudionicima u Kennedyevom ubojstvu dao sve što su tražili
kada je postao predsjednik nakon JFK-ove smrti. Johnson je bio čovjek čije je samo
preživljavanje ovisilo o tome da istina o atentatu (i njegovoj umiješanosti) nikada ne
postane poznata javnosti. To je bio isti čovjek koji je imenovao Warrenovu komisiju
da utvrdi tko je ubojica! Među njenim članovima bili su:
Predsjednik Vrhovnog suda SAD-a Earl Warren: Mason 33. stupnja i čovjek pod kon­
trolom mreža organiziranog kriminala, prema nekim istraživačima.To bi se svakako
uklopilo u sliku. Warren je također bio blizak prijatelj istaknutog novinskog kolu­
mnista Drewa Pearsona i, preko njega, još jednog kolumnista, Jacka Andersona.
Pearson je pisao priče s ciljem odvraćanja pažnje od pravih ubojica. On je kroz svo­
je kolumne servilno podržavao Izrael, a njegov je biograf napisao:„Tijekom godina,
Antiklevetnička liga pružila je ogromnu pomoć Pearsonu. Pružala mu je informaci­
je koje nije mogao dobiti drugdje, podupirala njegove predavačke turneje, čak je i
pomagala u širenju njegovog tjednog biltena".
. / istina ce vas osloboditi
Allen Dulles: Direktor CIA-e kojeg je Kennedy otpustio. Dulles je pomagao u fi­
nanciranju i podršci boljševicima i Adolfu Hitleru, a Dullesova odvjetnička tvrtka
pomagala je u rješavanju američkih poslova nacističkog kartela, I. G. Farbena. Bio
je na čelu CIA-e tijekom njenog jezivog projekta kontrole uma MK Ultra, i bio je
član Vijeća za vanjske poslove i Bilderberške skupine. Dulles je bio nacist po svojim
stavovima i oduševljeno je podržavao eugeniku.
John J. McCloy: U vrijeme Kennedyeve smrti i Warrenove komisije, on je predsjedao
Vijećem za vanjske poslove. McCloy je također bio predsjednik Fordove zaklade i
Chase Manhattan banke Davida Rockefellera. Bio je američki izaslanik na osnivanju
Ujedinjenih naroda, član Komiteta 300, i pomogao je Jeanu Monetu (Kom. 300) u
stvaranju Europske zajednice. Tijekom rata protivio se politici prihvaćanja predaje
Japana bez bacanja atomskih bombi. Nakon rata, naredio je oslobađanje Hitlerovog bankara, Hjalmara Shachta, od njegove kazne za ratne zločine, kao stoje učinio
i s drugim nacistima.
Gerald Ford: Slobodni zidar 33. stupnja, član CFR-a, Bilderberške skupine i istočnog
establišmenta (pod kontrolom Rockfellera i Elite). Bio je Nixonov potpredsjednik u
vrijeme Watergatea. Nixonova prisilna ostavka dala je Fordu mjesto predsjednika
i on je imenovao Nelsona Rockefellera na čelo „komisije" o sigurnosnim službama
nakon Watergatea kako bi osigurao da se ništa konkretno ne poduzme. I nije. Dok
je bio predsjednik, Ford je pisao senatoru Franku Churchu, predsjedniku Senatskog
odbora za obavještajne službe, zahtijevajući da izvještaj odbora o zavjerama oko
atentata u SAD-u, uključujući onu s JFK-om, ostane u tajnosti.51
Još jedan čovjek uključen u „istragu" o atentatu na Kennedya bio je J. Edgar Hoo­
ver, Slobodni zidar 33. stupnja i legendarni direktor i manipulator FBI-a. On je mrzio
Kennedya, koji ga je namjeravao smijeniti nakon izbora 1964. Hoover je bio povezan
i s Lanskim i s Antiklevetničkom ligom. Michael Milan, bivši Lanskyev suradnik i
tajni agent FBI-a, rekao je: „Također sam znao da su J. Edgar Hoover i Meyer Lansky
ponekad zajedno ručali. Gospodinu L.-om nikada nisu pravili racije, rijetko je dobi­
52
vao pozive na savezni sud i općenito su ga puštali da na miru radi svoje poslove."
Hoover je imao vrlo jake veze s Mossadovim paravanom, Antiklevetničkom ligom.
Godine 1947. osnovana je zaklada u njegovo ime zahvaljujući novcu ADL-a. Prvi
predsjednik Hooverove zaklade bio je rabin Paul Richman, vašingtonski direktor
ADL-a. 5 3 Hoover je također bio blizak prijatelj Louisa Bloomfielda, predsjednika pa­
ravana za Mossadove likvidacije, Permindexa!
To su, dakle, ljudi koji su zaključili da je Oswald bio jedini ubojica! Štoviše, CIA-in
odjel zadužen za suradnju s Warrenovom komisijom na istrazi bio je kontraobavještajni odjel pod kontrolom... Jamesa Jesusa Angletona, Mossadove krtice i glavnog
skrivena
ruka
organizatora atentata. Koordinator suradnje FBI-a i Warrenove komisije bio je Willi­
am Sullivan, blizak prijatelj... Jamesa Jesusa Angletona.
Zataškavanje se nastavilo do današnjeg dana knjigama i časopisima koje su finan­
cirali ubojice i njihovi nasljednici tvrdeći da su Kennedya ubili Mafija, Castro, KGB
itd., itd. Svi oni služe kako bi dodatno zamaglili prave krivce, mrežu Izrael-CIA-Mey­
er Lansky-OAS koji su djelovali zajedno pod središnjim zapovjedništvom, vjerojatno
pod dinastijom Rothschild. Mislite li da mediji nisu dovoljno kontrolirani da se istina
može skrivati od javnosti duže od trideset godina? Kao što kaže bivši Mossadov agent
Victor Ostrovsky:
„(Shvatio sam) daje okupacija medija u Sjevernoj Americi završena. U temama koje
se tiču Bliskog istoka općenito, a posebno Izraela, više ne postoji slobodni tisak...
Oduvijek sam znao da postoje dvostruki standardi kada se radi o pokrivanju tema
koje su važne židovskoj zajednici. Međutim, nisam znao koliko licemjerna ta zaje­
dnica i mediji koji joj leže pred nogama mogu biti. Znao sam da su gotovo sasvim
zavladali filmskom industrijom i da drže Washington u čvrstom stisku... Sada su,
kroz zastrašivanje i dvoličnost, očigledno preuzeli velike dijelove američkih medija.
Svi vi koji ste to cijelo vrijeme znali, a šutjeli ste, i vi koji sada šutite - sramite se."5'1
Urednik časopisa Life, Richard Billings, vodio je žestoku kampanju diskreditiranja
istrage Jima Garrisona o atentatu, kao što je Garrison dokumentirao. Billings je ka­
snije bio u Odboru Zastupničkog doma za atentate, zajedno s njegovim direktorom,
G. Robertom Blakeyem, suradnikom prijatelja Meyera Lanskog, Morrisa Dalitza.
Zaključak odbora: „to je učinila Mafija". Organizacija Time-Life kasnije se ujedinila
s Warnerom i stvorila medijsko carstvo Time-Warner. To je organizacija pod kon­
trolom Elite koja je sada vlasnik Turner Broadcastinga i njegovog kanala za globalne
„vijesti", CNN-a. Warner Brothers je preuzela kompanija pod nazivom Seven Arts
koju je osnovao agent Meyera Lanskog, Louis Chesler, koristeći ju za pranje gang­
sterskog novca. Kad je Seven Arts dobio kontrolu nad Warnerovim studijima, velike
blokove dionica te kompanije bili su u vlasništvu Investors Overseas Servicea Berniea Cornfielda, frontmena za Rothschilde i Mossadovog rabina Tibora Rosenbauma,
pokrovitelja Permindexa. Godine 1993. Bronfmani (gangsterska obitelj koja je kon­
trolirala šefa Permindexa, Louisa M. Bloomfielda) kupili su kontrolni paket dionica
Time-Warnera. Kako je, onda, fascinantno što je film JFK Olivera Stonea, kojim je
„razouoivena" istina o atentatu na Kennedya, distribuirao Warner Brothers. Stoneov
film, mješavina činjenica i fikcije, optužio je vojnoindustrijski kompleks i CIA-u, a
ne prave zavjerenike, Mossad. Stone je kasnije izveo slično odvlačenje pažnje u vezi
s Richardom Nixonom. Izvršni producent JFK-a, čovjek odgovoran za pronalaženje
novca za film, bio je Arnon Milchan, koji je identificiran kao važan opskrbljivač oru­
žjem i tajni agent Izraela. Novinar Alexander Cockbum napisao je u The Nationu 18.
svibnja 1992. daje Milchan ,,u jednom izraelskom izvještaju iz 1989. identificiran kao
307
skrivena
. /' istina će vas osloboditi
'vjerojatno' (izraelski) najveći opskrbljivač oružjem. Kompanija koju je nekada posje­
dovao uhvaćena je kako Iraku krijumčari detonatore za nuklearna oružja". Kompanija
za odnose s javnošću koju je Stone unajmio da vodi promidžbu za film JFK bila je Hill
and Knowlton iz Washington D.C.-a, tvrtka koja je koordinirala propagandu u korist
američke uključenosti u Zaljevski rat. Direktor Hill and Knowltona koji je vodio pro­
midžbu JFK-a bio je Frank Mankiewicz. Karijeru je bio započeo u Antiklevetničkoj ligi
u Los Angelesu.
Do dana današnjeg, Kennedyevo ubojstvo i dalje smrdi. John Kennedy znao je iz
vlastite obiteljske sredine i svojih iskustava u politici da Skrivena ruka kontrolira Sjedi­
njene Države. Pročitao sam mnoge izvještaje prema kojima je na Sveučilištu Columbia,
deset dana prije svoje smrti, rekao sljedeće:
„Visoki položaj predsjednika koristio se za kovanje spletke protiv američkog naroda.
Prije nego što napustim ured, moram obavijestiti građane o njihovoj nevolji."55
Nikada nisam uspio potvrditi ovaj citat i gotovo je sigurno da se radi o urbanom
mitu, ali ono što kaže o predsjedničkom položaju očigledno je točno.
U svojoj knjizi Varanje Amerike (Defrauding America), Rodney Stich također otkriva
nove dokaze o CIA-inoj umiješanosti u atentat na Kennedya i zataškavanje istog. Stich,
bivši inspektor, koristi vlastito znanje, iskustvo i doušnike iz obavještajnih krugova za
razotkrivanje mreže međusobno povezanih korupcija širom američke vlade. Jedan od
njegovih kontakata bio je pukovnik Trenton Parker, bivši visoki operativac CIA-e, koji
je bio povezan s agencijinom protuobavještajnom jedinicom poznatom kao Pegaz. Par­
ker je rekao da je skupina Pegaz imala vrpce sa snimkama na kojima ljudi planiraju
atentat na Kennedya. Također ih je imenovao: ..Rockefeller (koji, pitam se), Allen Dul­
les, Johnson iz Teksasa, George Bush i J. Edgar Hoover". Parker dalje kaže:
„Sada nemam vrpce, jer su sve snimke bile predane [kongresniku] Larryu McDonaldu. Ali čuo sam snimke i na njima su bili razgovori između Rockefellera i Hoovera,
u kojima je Rockefeller pitao: 'Hoćemo li imati kakvih problema? Provjerio sam s
Dullesom. Ako oni obave svoj posao, mi ćemo obaviti svoj.' Postoji cijela gomila
vrpci, jer Hoover nije znao da mu prisluškuju telefon."
Parker je rekao daje skupina Pegaz kongresniku McDonaldu također predala do­
kumente o CIA-inim kriminalnim aktivnostima između 1976. i 1982. McDonald,
član Združenog odbora oružanih snaga, dao je na znanje da će objaviti zapanjujuće
dokaze o korumpiranosti CIA-e i vlade nakon što se vrati s puta na Daleki istok. Ali
nije se vratio. Bio je na letu 007 Korean Airlinesa kojeg je srušio „Sovjetski Savez".
Letno računalo aviona bilo je reprogramirano da skrene zrakoplov u ruski zračni
prostor, a oni su čekali da ga obore. 5 6 Dvije „strane" - isti gospodari.
ruka
Bobby Kennedy
JFK-ova smrt potaknula je bujicu političkih atentata u Sjedinjenim Državama tijekom
1960-ih dok se nametao Novi Svjetski Poredak. Njegov brat Bobby Kennedy, ministar
pravosuđa koji je predvodio borbu protiv Lanskyeve mreže, ubijen je 1968. nakon što
je održao govor u Hotelu Ambassador u Los Angelesu u sklopu svoje kampanje za
demokratsku predsjedničku nominaciju. Tvrdi se da ga je ubio još jedan „samostalni
ubojica" Sirhan Sirhan. Od Bobbyeve smrti imao je koristi Richard Nixon, kojeg je
u njegovoj političkoj karijeri podržavao Prescott Bush, Georgeov otac. Nixon je ka­
snije postao predsjednik na izborima na kojima bi mu Bobby Kennedy bio ozbiljan
protivnik. Nixonov direktor osiguranja na njegovoj izbornoj kampanji 1968. bio je
James Golden, koji je uzeo dopust od svog mjesta direktora osiguranja u korporaciji
Lockheed. Slučajno je čuvar iz Lockheeda, Thane Eugene Caesar, stajao odmah uz
Bobbya Kennedya kad je ovaj ustrijeljen. Caesar, zaposlenik Lanskyeve mreže, radio
je u Lockheedovom centru u Burbanku na tajnom području rezerviranom za CIA-in
projekt špijunskog aviona U-2. Lee Harvey Oswald također je bio povezan s U-2. Još
jedan Lockheedov zaposlenik bio je Richard Gernt Butler, suradnik neonacista Keitha Gilberta. Taj isti Keith Gilbert bio je optužen za propali pokušaj atentata na vodu
borbe za građanska prava crnaca, Martina Luthera Kinga, u veljači 1965., četiri dana
nakon što je ubijen još jedan crnački voda, Malcolm X. Gilbert je u zatvoru rekao
da su ga podržavale neke jake sile, i kasnije se doznalo da ga je financirao još jedan
bijeli rasist, Loren Eugene Hall. Hall je, pak, bio svjedok Edwinu Meeseu, pravnom
savjetniku Ronalda Reagana (tadašnjeg guvernera Kalifornije), u slučaju povezanom
s atentatom na JFK-a. Okružni tužitelj Jim Garrison poslao je Reaganu zahtjev za
izručenje kalifornijskog građanina Edgara Eugenea Bradleya, u vezi sa smrću JFK-a,
i Reagan je zatražio od Meesea da to riješi. Za to je vrijeme Loren Hali bio jedan od
njegovih doušnika. Reagan je odgađao Garrisonov zahtjev dok Nixon nije postao
predsjednik, a onda ga je odbio bez komentara. Meese je kasnije postao američki mi­
nistar pravosuđa, najviši predstavnik zakona, pod predsjednikom Reaganom. Loren
Hali i njegovi sin Loren mladi bili su optuženi za vođenje narko-lanca u Oklahomi
1989. godine. Loren mlađi sazvao je konferenciju za tisak kako bi rekao da su se po­
slovi s drogom koristili za prikupljanje sredstva za kontraše u Nikaragvi, tako drage
Ronaldu Reaganu i Georgeu Bushu.
Iza scene, oni koji su ubili JFK-a također su ubili Bobbya. Postajalo je sve vjeroja­
tnije da bi Bobby osvojio demokratsku nominaciju i imao izvrsne izglede da postane
predsjednik. Time bi se obnovila JFK-ova politika prema Bliskom istoku i organizi­
ranom kriminalu. Što je jednako važno, s Bobbyem u Bijeloj kući postojala bi prilika
da se razotkrije JFK-ovo ubojstvo. Zato je Bobby ubijen uz pomoć umno kontrolira­
nog ubojice, i ako je vjerovati bivšem CIA-inom agentu Robertu Morrowu, Mossad i
CIA taj su put iskoristili SAVAK, Iransku (Mossad-CIA) tajnu policiju, za obavljanje
njihovog prljavog posla. 57 U svakom je slučaju istina da se u tjednima prije ubojstva,
u kampanju Bobbya Kennedya infiltrirao Khyber Khan, visoko rangirani pripadnik
/ istina će vas osloboditi
SAVAK-a, koji je koristio lažnu priču o svađi sa šahom. Nakon prethodnih iskustava
s Khanom, Bobby Kennedy mu je vjerovao, ali Khan je doveo druge SAVAK-ove
agente koji su mu se pridružili u Kennedyevom izbornom stožeru.
Lord Victor Rothschild, koji je bio blizak prijatelj šaha, zajedno s CIA-inim Jamesom Jesusom Angletonom, bio je umiješan u svrgavanje iranskog vođe Mohammeda
Mossadegha 1953., koje je dovelo do stvaranja SAVAK-a. Žrtveni jarac kojeg su isko­
ristili za atentat na Bobbya Kennedya bio je jedan Arapin, Sirhan Sirhan. U tjednima
prije nego što je ubio Kennedya, Sirhan Sirhan se pridružio Drevnom mističnom
redu ruže i križa i slijedio je njihov dopisni tečaj o „kontroli vlastitih moždanih va­
lova". Naučio je kako sebe dovesti u trans zureći u vlastite oči u zrcalu. Tijekom tih
transeva počeo je pisati nesuvisle prijetnje nasiljem i ubojstvima. Nije se sjećao da je
to činio, ali kasnije je prepoznao rukopis kao vlastiti. Čini se da je Sirhan obožavao
Bobbya Kennedya, ali se, navodno, osjetio izdanim kada je Kennedy podržao slanje
50 borbenih aviona u Izrael. Prema pričama, Sirhan je mrzio Židove otkad su ga kao
arapskog dječaka Izraelci gađali bombama i granatama u Palestini 1948. Nakon što se
osjetio izdanim, dva tjedna prije nego što je pucao na Kennedya Sirhanova iskustva u
transu postajala su sve ekstremnija. Mislio je da je vidio Kennedyevo lice kako izlazi
iz zrcala prema njemu te je u svoj dnevnik o svojim stanjima transa zapisao: „Ubij
Kennedya". Također je zapisao: ,,Kennedya treba ubiti prije 5. lipnja 1968." Taj datum
je obljetnica izraelske pobjede nad Arapima. Pitanje glasi: Tko je kontrolirao Sirhanov podsvjesni um? On sam ili netko drugi? Prema mišljenju Sirhanovog psihijatra,
Bernarda L. Diamonda, on je sam sebe programirao da ubije Kennedya. 58 Molim?
Da, kako da ne.
Razmotrimo izvanredne „slučajnosti" koje su omogućile tom „samoprogramiranom" čovjeku da izvrši zadatak. Na noć ubojstva, 4. lipnja, Sirhan je rekao da se na
ručku našao s prijateljem i da je namjeravao otići na sastanak rozenkrojcera. Ali nje­
gov „prijatelj" imao je novine u kojima je Sirhan vidio oglas za paradu kojom će biti
proslavljena godišnjica izraelske pobjede. U oglasu je pisalo da će se događaj održati
„večeras", ali ono čega Sirhan nije bio svjestan jest to da je nekako dobio primjerak
sutrašnjih novina. Parada je zapravo bila naredne noći, 5. lipnja. Nesvjestan toga, Sir­
han je promijenio svoje planove za tu večer i otišao na paradu. Naravno, od parade ni
traga. Prema priči koju ju Sirhan pod hipnozom iznio Bernardu L. Diamondu, 5 9 tada
se osjetio usamljeno i jednostavno mu je pala na pamet djevojka koju je poznavao u
srednjoj školi i za koju je vjerovao da se nalazi u hotelu Ambassador gdje se, igrom
„slučaja", te iste noći održavao događaj na kojem je bio Bobby Kennedy. Sirhan je
tumarao oko hotela nekoliko sati, opijajući se. Otprilike oko jedanaest sati odlučio je
otići kući - to je bilo zadnje čega se svjesno sjećao iz te noći. Pod hipnozom je opisao
kako je nakon toga otišao do svog automobila, ali se osjećao previše bolesno i pijano
da vozi. Primijetio je svoj pištolj na stražnjem sjedalu i, zabrinuvši se da bi ga netko
mogao ukrasti, sakrio ga je za pojasom hlača. Vrativši se u hotel, popio je kavu s „cr­
nom, privlačnom" (nikada identificiranom) ženom. Na putu po još jednu kavu, rekao
310
skrivena
ruka
je da se zatekao u maloj prostoriji sa „zasljepljućim svjetlima i ogledalima". Osjetio
se ošamućeno i zbunjeno. Vrata prekrivena ogledalom vodila su do hotelske kuhinje,
ali prošao kroz njih nije prošao. Umjesto toga je otišao do kuhinje dužim putem.
Sirhan se našao u hipnotičkom transu poput onih koje je doživljavao na rozenkrojcerskom tečaju. Ispričao je Diamondu kako se naslonio na stol osjećajući se pospano
i izgubljeno. Iznenada je podigao pogled i vidio kako prema njemu ide skupina ljudi.
Primijetio je da je jedan od njih Bobby Kennedy i u svom svjesnom umu odlučio se
s njime rukovati. Umjesto toga, izvukao je pištolj i počeo pucati. Kako je rekao psi­
hijatar Diamond: „Sirhan je počinio zločin u pomračenom stanju, ne znajući gotovo
ništa o onome što se događalo".60
Kako to da je Bobby Kennedy prolazio kroz hotelsku kuhinju upravo u krivo vri­
jeme? Želio je proći kroz gomilu nakon svog govora, ali njegovi „čuvari" inzistirali
su da ode kroz kuhinju kako bi izbjegao moguću opasnost! Čovjek koji je najviše
inzistirao da Kennedy prođe kroz kuhinju bio je... Frank Mankiewicz, bivši stručnjak
za odnose s javnošću Antiklevetničke lige koji je vodio promidžbu za film Olivera
Stonea, )FK\bl Pored Kennedya je bio i Thane Eugene Caesar, „zaštitar" zaposlen u
posljednjem trenutku, i čovjek povezan s kriminalnom mrežom Meyera Lanskog.
Samostalni ubojica? Nema zavjere? Sigurno se šalite. Kako bi bili sigurni da neće
biti nikakve greške, prema CIA-inom Robertu Morrowu, jedan američki Pakistanac
također je pucao u Kennedya CIA-inim pištoljem zamaskiranim u kameru. U svojoj
knjizi Senator mora umrijeti (Senator Must Die), Morrow je objavio sliku Pakistanca
s njegovom „kamerom" nekoliko sekundi prije negoli je Kennedy ubijen. Drugi istra­
živači iznose mišljenje da nijedan od metaka koje je ispalio Sirhan Sirhan nije stvarno
pogodio Kennedya i daje pravi ubojica zapravo bio Thane Eugene Caesar.
Sto god da se točno dogodilo, Bobbya Kennedya ubile su iste sile koje su ubile
njegovog brata, i iskoristile su umno kontroliranog ubojicu koji je nakon toga ostao
zauvijek programiran i mentalno poremećen. Od te su iste metode hipnotičke kon­
trole uma mnogi računalni programeri u obrambenoj industriji Ujedinjenog Kra­
ljevstva poginuli u čudnim „samoubojstvima" i na druge načine. Mnoge žrtve radile
su za kompaniju General Electric i njenu tvrku-kći Marconi, pa ipak je, još jednim
zataškavanjem, istina potisnuta.
Još jedno ime za koje vjerujem da je bilo povezano s ubojstvima i Johna i Bobbya
Kennedya bio je grčki brodarski magnat Aristotel Onassis, koji je stekao nevjerojatno
bogatstvo koristeći svoje brodove za transport droge. Zanimljivo je da se, prema gr­
čkom običaju - ubijete li čovjeka, morate brinuti o njegovoj ženi i obitelji. Onasis je
oženio Jackie, udovicu Johna Kennedya.
Malcolm X
Malcolm X je ubijen dok je držao govor u Audubon Ballroomu u New Yorku. Svi
drugi govornici na tom događaju povukli su se u posljednji trenutak. Prekoputa se
nalazila Prezbiterijanska bolnica Columbia, ali oni su odbili reagirati. Na kraju su
. / istina će vas osloboditi
skrivena
Malcolmovi pomoćnici morali otrčati u bolnicu, uzeti nosila i sami ga tamo odnijeti.
Jedan od njegovih bliskih pomoćnika, Leon 4X Ameer, otišao je u FBI reći kako su u
to umiješani elementi unutar vlade i crnačke organizacije, Nacija islama. Par dana ka­
snije, u dobi od 32 godine, on je umro. Objavljeno je da je uzrok smrti samoubojstvo,
pa onda predoziranje drogom, i na kraju prirodni uzroci. Pitam se nije li se njegov
liječnik možda školovao u Vatikanu! U pokrete za crnačku osviještenost odavno su se
bili infiltrirali FBI i CIA, i atentati su mogli biti organizirani iznutra, kao i izvan tih
crnačkih organizacija. Ta operacija FBI-ja zvala se Cointelpro, i na njenom čelu bio
je... William Sullivan, prijatelj Mossadove krtice u CIA-i, Jamesa Jesusa Angletona!
Sullivan je bio časnik za vezu između FBI-ja i Warrenove komisije, i njegova operaci­
ja Cointelpro uvelike se oslanjala na informacije dobivene od Antiklevetničke lige.62
(Elitina kontrola i manipuliranje crnačkim skupinama jednako vrijedi i za protucrnačke skupine poput Ku Klux Klana. Klan je stvorila Elita, osnovao ga je sotonist Albert
Pike, Vrhovni veliki zapovjednik Drevnog i priznatog obreda škotskog masonstva na
američkom Jugu. On je bio kolega Giuseppea Mazzinija, vode bavarskih Iluminata
nakon smrti Adama Weishaupta. 63 Pikeov kip i danas stoji u Washingtonu D.C. u
čast njegovog rada u korist Elite.) FBI je iskoristio protukomunističku skupinu zvanu
BOSSI za infiltraciju u Naciju islama i odcijepljenu grupu Malcolma X-a, Organizaci­
ju afroameričkog jedinstva. Voda BOSSI-ja bio je Anthony Ulazowitz, a njegov glavni
agent bio je John Caulfield. Obojica su tijekom skandala Watergate bila razotkrivena
kao glavni likovi u odjelu za prljave trikove Richarda Nixona. Warrenova komisija je
Caulfieldu dala da „istraži" jednu protukastrovsku skupinu. Između ubojstava braće
Kennedy, Malcolma X-a i Martina Luthera Kinga, skandala Watergate te niza manje
poznatih ubojstava i događaja, mogu se identificirati zajednička imena i veze.
Martin Luther King
Kampanja Martina Luthera Kinga za crnačka prava i protiv Vijetnamskog rata ko­
štala ga je života 4. travnja 1968. Jedan bivši agent FBI-a kasnije je rekao Odboru
Zastupničkog doma za atentate da je osoblje FBI-jevog ureda u Atlanti klicalo kad su
objavljene vijesti o ranjavanju. „Sredili su ga", rekao je jedan od njih, „sredili su Zorroa" - što je bilo FBI-jevo kodno ime za Kinga. „Nadam se da će umrijeti, kurvin sin",
rekao je netko drugi. Prisjećajući se te priče, bivši agent je briznuo u plač . Dr. King
je također bio meta operacije Cointelpro Williama Sullivana u FBl-ju. Ista imena, isti
ljudi, ista sila.
Prije dolaska dr. Kinga u motel Lorraine u Memphisu, u državi Tennessee, jedan
čovjek prišao je recepcijskom pultu i rekao da je „prethodnik" dr. Kinga. Inzistirao
je da se Kingova soba promijeni zato jer bi, kako je rekao prethodnik, „on želio imati
sobu na drugom katu s pogledom na bazen".61 Osoblje motela reklo je da im se činilo
da on nije bio crnac, nego bijelac lica obojenog crnom šminkom. To je trik koji ko­
riste obavještajne službe za agente provokatore koji izazivaju probleme na crnačkim
demonstracijama i za to svaljuju krivicu na crnce. Ta osoba u svakom slučaju nije
312. .
^
—
^
ruka
imala nikakve veze s Martinom Luterom Kingom jer on nije imao nikakvog „pretho­
dnika". King je smrtno pogođen kad je izašao na balkon kako bi razgovarao sa svojim
vozačem.
Crni policajac zadužen za sigurnost dr. Kinga bio je poslan kući protiv svoje volje
par sati prije nego što je King ubijen, i dotad je tim osiguranja bio sveden s osam ljudi
na jednog jedinog policajca. Jedina dva crna vatrogasca u postaji pored motela bila su
poslana, samo na taj dan, u druge postaje. Kad je King pogođen, kola hitne pomoći
su kasnila zato što je prolaz bio blokiran opremom te iste vatrogasne postaje. Kao što
je rekao umirovljeni pukovnik Ratnog zrakoplovstva L. Fletcher Prouty: „Nitko ne
treba organizirati atentat - on se dogodi. Aktivna uloga igra se u tajnosti tako što mu
se dopusti da se dogodi... To je najveći pojedinačni trag ... tko ima ovlasti otkazati ili
smanjiti uobičajene mjere sigurnosti...".65 To je ono što se dogodilo Martinu Lutheru
Kingu, kao i izraelskom premijeru Yitzaku Rabinu 1995. Prema izraelskom tisku, Ra­
bin je, u tjednima prije atentata, imao više tajnih sastanaka s Henryem Kissingerom.
Izraelsko osiguranje je fantastično, kao što sam se i sam uvjerio na aerodromu u Tel
Avivu, i nitko ne bi mogao ubiti izraelskog premijera onako kako se to dogodilo ako
nije bilo dopušteno da se to dogodi.
Svjedoci su rekli da su bili sigurni kako su hici koji su ubili dr. Kinga došli iz pri­
zemlja, a ne s drugog kata kuće sa stanovima za iznajmljivanje u kojoj je odsjeo još
jedan „žrtveni jarac", James Earl Ray. Točke ulaska i izlaska metka iz dr. Kinga to su
i potvrdile. James Earl Ray to nije mogao učiniti. Bivši FBI balistički stručnjak rekao
je da je dio puške morao biti ukopan 15 cm u zid da bi Earl Ray mogao pogoditi dr.
Kinga s mjesta gdje je navodno bio. Ali James Earl Ray je ipak osuđen. Još jedan sa­
mostalni ubojica. Nema zavjere. Naravno.
Čini se daje središnji lik u Kingovom ubojstvu bio Jack Youngblood, obavještajni
agent SAD-a kojeg su neki istraživači nazvali „čovjek od jaja i kobasica" jer se počeo
redovno pojavljivati u restoranu blizu kuće u kojoj je boravio James Earl Ray. Kad su
mu pokazali Youngbloodovu sliku, James Earl Ray potvrdio je da je to čovjek koji ga
je pratio prije Kingovog ubojstva. Jedan od Youngbloodovih suradnika bio je Frank
Fiorini, koji je kasnije promijenio ime u Frank Sturgis. Taj je čovjek bio jedan od pro­
valnika spomenutih u aferi Watergate. 66
Novinar Lewis Loman istražio je ubojstva Kinga i Malcolma X-a i napisao knjigu
Ubiti crnog čovjeka (To Kili A Black Man). Otkrio je da je John Ali, blagajnik organi­
zacije Nacija islama s kojom je Malcolm X neko vrijeme bio povezan, radio za FBI.
U jednom razdoblju Ali je bio najmoćniji čovjek u Naciji islama. Lomas je slijedio
tragove koji su mogli povezati ubojstva JFK-a i Martina Luthera Kinga, posebno pre­
ko „detektivske" agencije Guya Bannistera u New Orleansu koja je odigrala ključnu
ulogu u atentatu na JFK-a. Lomas je namjeravao optužiti obavještajne agencije za
umiješanost u smrt dr. Kinga u filmu koji je bio unajmljen da snimi. Par dana nakon
početka snimanja, njegovom su automobilu otkazale kočnice i on je poginuo. Slje­
dećeg ljeta nakon ubojstva u Memphisu, brat dr. Kinga zagonetno se utopio u svom
313
.
/
istina
će
vas
osloboditi
bazenu. Susjedi su čuli vrisku, pljuskanje po vodi, i onda tišinu. Dvije godine nakon
toga, majka dr. Kinga ubijena je kada je „jedan luđak" ušao u njenu crkvu i otvorio
vatru. Svatko može provjeriti da su se svi ti događaji odigrali u vrijeme dok je FBI J.
Edgara Hoovera tajno radio na zaustavljanju pokreta za crnačka prava i sprečavanju
onih koji se protive Vijetnamskom ratu. Isto je radila i Antiklevetnička liga u korist
terorista koji kontroliraju Izrael.
Ovdje se pojavljuje još jedno slavno ime, Jesse Jackson. On je postao najpoznatiji
crni čovjek u Americi, i na prvi dan Božića 1994. britanska mrežna televizijska posta­
ja Channel Four objavila je njegov „alternativni kraljičin govor", istovremeno s onim
koji je kraljica Elizabeta II održala na drugim kanalima. To je bila prilično velika
čast, ako volite takve stvari. Jackson je bio u družini dr. Kinga kada je King ubijen,
iako je King svojim pomoćnicima bio rekao da se s njime namjerava razići. Odmah
nakon ubojstva, Jackson se pojavio na konferenciji za tisak u košulji umrljanoj krvlju
i ispričao priču kako je držao umirućeg dr. Kinga na rukama. Jackson je zahvaljujući
tome postao slavan. To je jako razbjesnilo druge ljude s mjesta događaja koji su znali
da to nije istina. Gotovo dvadeset godina kasnije, Jackson je na televizijskoj govornoj
emisiji Phila Donahuea priznao da je lagao. Uopće nije bio držao Kingovu glavu na
svojim rukama. Otkud je potjecala krv s njegove košulje nikada nije uvjerljivo obja­
šnjeno. Nakon što je George Bush (CFR) 1988. izabran za predsjednika, on i Jackson
(CFR) održali su zajedničku tiskovnu konferenciju u kojoj je Jackson podržao mi­
šljenje da Jamesa Earla Raya ne bi trebalo pustiti iz zatvora na uvjetnu slobodu. To je
rekao čovjek koji je bio tamo kad je dr. King umro i koji je mnogo puta rekao da to
nije djelo samostalnog ubojice? Tko je tu lud?
Te 1960-e bile su posebno krvavo razdoblje za atentate u Sjedinjenim Državama,
ali oni se nastavljaju i danas širom cijelog svijeta, kako bi se uklonilo osobe koje ne
igraju Elitinu igru i zamijenilo ih onima koji to hoće. Postoje deseci lažnih priča ko­
jima se skrivaju pravi poticatelji tih ubojstava. To je mogao biti „samostalni luđak",
„teroristička" skupina koju kontrolira Elita, pad aviona (lako je destabilizirati mah
avion pomoću tehnologije koju oni danas imaju), samoubojstvo, izazvani srčani udar,
i mnoštvo drugih malih „nesreća".
VVatergate
Na svjetskoj sceni, jedan od najboljih eksponenata umijeća političkog manipuliranja
u modernim vremenima je Elitin putujući ambasador, Henry Kissinger, koji je za
svoje poslove koristio niz paravana. Jedan od najpoznatijih je George Bush. Od Watergatea i ranih 1970-ih, ta su se dva imena počela pojavljivati posvuda. Kissinger se
nije rodio i odrastao u Sjedinjenim Državama. Rođen je u Njemačkoj 1923. i odrastao
je kao Židov pod Adolfom Hitlerom. Došao je u Sjedinjene Države 5. rujna 1938., i
kasnije je postao naturalizirani Amerikanac. Poljski agent KGB-a Michael Goleniewski je 1972. rekao britanskoj vladi da su KGB-ovi dokumenti koje je vidio prije negoli
je, 1959., prebjegao, sadržavali ime Henry Kissinger na popisu tajnih agenata Sovjet-
SKnvena
ruKa
skog Saveza. Prema Goleniewskom, KGB je Kissingera unovačio u špijunsku ćeliju
zvanu ODRA. Dobio je kodno ime B O R ili PUKOVNIK BOR, tvrdio je Goleniewski.
Kissinger je svoje političko uporište i ugled izgradio na Flarvardu prije nego što je
postao vodeća figura u Novom Svjetskom Poretku.
Američka vanjska politika pod Kissingerom slijedila je isproban i pouzdan pristup
koji su stoljećima koristili Britanci - održavaj ravnotežu snaga po pravilu koje kaže
„neprijatelj moga neprijatelja moj je prijatelj". Taj je pristup, dijelom, stajao iza stra­
tegije Kissingerove-Nixonove administracije koja je gradila veze s komunističkom
Kinom. U to je vrijeme, prije i nakon Watergatea, Kissinger (Kom. 300) bio u bliskom
kontaktu sa svojim prijateljima u britanskim obavještajnim krugovima s kojima je
surađivao tijekom desetljeća. Medu njima su bili drugi članovi Komiteta 300 poput
sir Erica Rolla (lorda Rolla od Ipsdena) i lorda Victora Rothschilda, manipulatora
britanske obavještajne službe i Mossada, te sovjetskog špijuna zajedno s Philbyem,
Burgessom, Macleanom i Bluntom. Blunt je otišao s mjesta nastavnika u institutu
Warburg kako bi radio za M I 5 . 6 7 Kissinger je imao bliske veze s Britanijom i nimalo
ne sumnjam da su britanski elementi, uključujući Victora Rothschilda, bili uključeni
u atentate na Kennedye, Watergate i smjenjivanje Richarda Nixona. U svom govoru
u Chatham Houseu, koji je trebao ostati privatan, Kissinger je i sam priznao da je
često bio bliži britanskom Ministarstvu vanjskih poslova nego vlastitom Ministarstvu
vanjskih poslova SAD-a. 6 8
Kissinger je imao golem utjecaj na Georgea Busha, kojeg neki Bushovi biografi opi­
suju kao tek malo više od „Kissingerovog klona". Bush je rođen u srcu zavjere za Novi
Svjetski Poredak kao sin Prescotta Busha, i dobio je svo zaleđe i iskustvo koji su mu
trebali da postane njegov frontmen. Bio je član Društva lubanje i kostiju, Slobodni
zidar 33. stupnja, član Komiteta 300, Vijeća za vanjske poslove i Trilateralne komisije,
naftaš, ambasador u Kini i Ujedinjenim narodima (ijedno i drugo pod Kissingerom),
predsjednik Nacionalnog odbora Republikanske stranke, direktor CIA-e, potpredsje­
dnik, a nakon toga - premija za koju je bio pripreman od dječje dobi - predsjednik
Sjedinjenih Država.
Nakon stoje u studenom 1972. Richard Nixon vraćen na položaj, postavio je Busha
na položaj predsjednika Nacionalnog odbora Republikanske stranke. Bush je preu­
zeo položaj „slučajno", u siječnju 1973., tijekom suđenja provalnicima u Watergate.
Oni su bili ušli u sjedište Demokratske stranke u zgradi Watergate u Washingtonu
lijekom noći 17. lipnja prethodne godine. To su bili takozvani „Vodoistalateri", nad­
zorni tim Bijele kuće koji je špijunirao Demokrate u predizbornom razdoblju. Ili nas
žele navesti da u to vjerujemo. U stvari, oni su traljavo obavili posao zato jer je bilo
planirano da budu uhvaćeni. To je bio cilj.
Mnogi istraživači danas vjeruju, a ja se s njima svakako slažem, da je iza tog „skan­
dala" stajao Henry Kissinger, frontmen Rockefellera i Rothschilda. Kissinger je napu­
stio direktorski položaj u Vijeću za vanjske poslove kako bi se pridružio Nixonovoj
administraciji, koja je sadržavala preko 115 članova CFR-a. 6 9 Nelson Rockefeller, koji
/ istina
ce
vas
osioooaizi
je (kao rezultat Watergatea) postao potpredsjednik, rekao je da je Kissinger prihvatio
7
taj posao jer mu je to on naložio. " Watergate je bio namještaljka kako bi apsolutna
moć prešla u ruke Kissingera, a time i Elite. To je bilo ključno razdoblje u globalnim
manevrima manipulatora Novog Svjetskog Poretka kojim su se uklonili posljednji
tragovi vlade „za narod, od naroda". Watergate i uklanjanje Richarda Nixona bili su
još jedan državni udar na Ameriku. Nixon nije bio politički anđeo, ali je bio samo
još jedna marioneta. George Bush postao je predsjednik Nacionalnog odbora Re­
publikanske stranke točno u vrijeme kad se priča o Watergatu stvarno pročula, a
njegov mentor, Henry Kissinger, bio je i savjetnik za nacionalnu sigurnost i državni
tajnik, jedini čovjek u američkoj povijesti koji je istovremeno bio na ta dva položaja.
Bob Woodward i Carl Bernstein, novinari iz Washington Posta koji je pod Elitinom
kontrolom, dobili su „tragove" za Watergate od svog doušnika, tzv. „Dubokog grla",
i pretvorili ih u udarne naslove. Vlasnica Posta, Katharine Graham (CFR, TC, Bil.),
sigurno je bila ushićena njihovim dobro informiranim novinarstvom. Njihove priče
stvorile su toliki pritisak na Nixona da on nije imao vremena nadgledati državnu vla­
du. Zato je to umjesto njega učinio prijatelj Katharine Graham, Henry Kissinger.
Opće je poznato da je Kissinger bio taj koji je nagovorio Nixona na stvaranje Je­
dinice Bijele kuće za posebne istrage (Vodoinstalateri) čiji je zadatak bio spriječili
curenje informacija iz Bijele kuće. Kissinger je Nixonu naveo curenje „Pentagonovih
dokumenata" iz 1971. kao opravdanje za osnivanje takve jedinice. Kasnije se otkrilo
da je jedan od provalnika u Watergate, E. Howard Hunt, CIA-in planer invazije na
Zaljev svinja koja je diskreditirala Kennedya, čovjek koji je na nekoj razini bio umi­
ješan u operaciju na Dealeyevm trgu, bio u CIA-inoj postaji u Miamiju kako bi uno­
vačio ljude za Kissingerovu Jedinicu Bijele kuće dva mjeseca prije nego što procurili
dokumenti iz Pentagona. 71 Stvorite problem, i onda ponudite rješenje. Jedinica Bijele
kuće bila je puna CIA-inih i drugih obavještajnih agenata, a financirao ju je Bili Liedtke, predsjednik Busheve kompanije Pennzoila i blizak prijatelj Georgea Busha, pred­
sjednika Republikanske stranke. Wright Patman, predsjednik Odbora Zastupničkog
doma za bankarstvo i valutu, potvrdio je daje predsjednik teksaškog odbora Kampa­
nje za ponovni izbor predsjednika, poznate, prikadno, kao CREEP (engl. jeza, gnjida;
op. prev.) poslao 100.000 dolara jednom od provalnika u Watergate. Provalnik koji je
primio novac bio je Bernard Barker, CIA-in čovjek od invazije u Zaljevu svinja. Čo­
vjek koji je poslao novac bio je... Bili Liedtke, poslovni partner Georgea Busha i jedan
od njegovih najboljih prijatelja.7- Kongresni istražitelj Wright Patman utvrdio je da
je 100.000 dolara zapravo donirao Robert H. Allen, Liedtkeov glavni financijski slu­
žbenik u teksaškom CREEP-u. Novac je prebačen iz Houstona u Meksiko na pranje
i onda natrag preko Liedtkea provalniku iz Watergatea, Bernardu Barkeru. 7 3 Robert
H. Allen je 1982. primio nagradu Baklja slobode od Antiklevetničke lige (ADL), stra­
šnog paravana Elite-Mossada kojeg je tako energično podržavao Henry Kissinger.
Još jedan poslovni partner i blizak prijatelj Busha, Robert Mosbacher, također je
bio umiješan u CREEP-ovu politiku pranja novca. Pa ipak je Bush rekao da nije znao
ništa o svemu što se događalo! Zar se od nas zaista očekuje da vjerujemo kako Ge­
orge Bush, predsjednik republikanskog Nacionalnog odbora, čovjek s prstima u više
pita od udruženja pekara, nije znao da su njegovi najbliži prijatelji i poslovni sura­
dnici uključeni u pranje donacija CREEP-u i njihovo kanaliziranje provalnicima iz
Watergatea? Stvarno bismo to trebali vjerovati? Senator Patman bio je blizu toga da
optuži neka slavna imena za umiješanost u provalu u Watergate, ali nije bio u stanju
nastaviti svoju istragu. Njegov odbor, koji je imao demokratsku većinu, naredio mu je
da stane, i plan da se pozovu dvadeset tri službenika CREEP-a radi svjedočenja pred
Kongresom je otkazan. Zašto su to učinili? Možda je demokrat iz Kentuckya, William
Curlin, dao odgovor kad je rekao:
„...određene članove odbora podsjetili su na razne političke indiskrecije iz prošlosti,
ili na rođake koji bi mogli trpjeti ako oni glasaju za poziv pred Kongres."74
Žestok napad na Patmana i njegovu istragu predvodio je voda republikanskih za­
stupnika, Gerald Ford (CFR, Bil.), Slobodni zidar 33. stupnja, član Warrenove ko­
misije i marioneta carstava Rockefeller-Morgan-Harriman-Mellon Istočnog establišmenta. Kad je Nixon bio prisiljen odstupiti s položaja zbog Watergatea, predsjednik
je postao Gerald Ford. Nixonu je sudbina bila zapečaćena nakon objavljivanja zlogla­
sne „dokazne vrpce", snimke razgovora između njega i njegovog šefa osoblja, H. R.
Haldemana od 23. lipnja 1972., u kojem on raspravlja o načinima da se osujeti istraga
Watergatea. Kad je Bush čuo da je vrpca objavljena, bio je izuzetno uznemiren. Znao
je da se „Teksašani" spomenuti na vrpci odnose na njega i njegove bliske suradnike,
Bilia Liedtkea i Roberta Mosbachera. U knjizi Woodwarda i Bernsteina Posljednji
dani (Final Days), iznesen je razgovor o Bushevoj reakciji između Williama Timmonsa, časnika za vezu Kongresa i Bijele kuće, i Deana Burcha, savjetnika Bijele kuće:
„Dean, zna li Bush već za (dokazni) transkript?"
„Da."
„Pa, stoje učinio?"
„Počeo je vikati da su šupci i nasmrt se usrao."
Ali Bush je mogao odahnuti. Vrpca ga nije razotkrila široj javnosti. Robert Mos­
bacher je također preživio neozlijeđen, i kasnije je postao ministar trgovine pod Bushevim mandatom. Kissingerovi razgovori u Bijeloj kući nisu bili snimani, ali Nixonovi uvijek jesu. Čovjek zadužen za snimanja i vrpce koje su osudile Nixona bio
je David Young, odvjetnik s Wall Streeta kojeg je postavio Kissinger i čovjek koji je
radio za Rockefellere. Postojanje „dokaznih vrpci" razotkrio je Alexander Butterfield,
časnik za vezu Bijele kuće s tajnom službom. Vrhovni šef tajne službe bio je Kissinger.
Još jedan čovjek kojeg je postavio Kissinger i koji je imao vrlo važnu ulogu u odlasku
Nixona bio je Rockefellerova marioneta i malteški vitez Alexander Haig (TC, C F R ) ,
317
kasniji vojni zapovjednik NATO-a i državni tajnik Ronalda Reagana. Nixon je i dalje
odbijao povući se usprkos vrpcama, i noćna mora Kissingera, Haiga i ostalih zavjere­
nika bila je da će se Nixon pojaviti na postupku za opoziv gdje bi se mogla razotkriti
cijela spletka. Na kraju su ga Bushov i Kissingerov pritisak prisilili da popusti.
Ford (CFR, Bil.) je preuzeo položaj kao Kissingerov frontmen (koristeći titulu
predsjednik Sjedinjenih Država), i dao je Nixonu oprost za sve prijestupe koje jemogao počiniti, time izbjegavši daljnje istrage ili suđenja. Ford je imenovao Nelsona
Rockefellera (CFR, Bil.) za svog potpredsjednika i postavio ga na čelo „istrage" o
aktivnostima obavještajnih agencija u svjetlu Watergatea. U Rockefellerovoj komisiji
bio je i Ronald Reagan. Ona nije otkrila ništa značajno. Elita je sada imala potpuni
kontrolu nad administracijom Sjedinjenih Država. Uz pomoć Forda i Rockefellera, i
pod Kissingerovim nadzorom, vladino upravljanje pretvorilo se u potpunu diktaturu.
To traje do današnjeg dana, kroz političke i ekonomske kartele koji su birali i kontro­
lirali kasnije predsjednike: Čartera, Reagana, Busha i Clintona. Tko god došao nakon
Clintona, bit će izabran na isti način. Watergate je bio više od obične provale. To je
bilo uništenje onoga što je bilo preostalo od demokratskog procesa i svi glavni ljudi
koji su bili iza toga izbjegli su sudski progon.
Iran-Kontra
Nakon razdoblja u kojem je bio predstavnik Sjedinjenih Država u Kini dok su Kinezi i
Henry Kissinger podržavali Pola Pota u Kambodži, George Bush se 1975. vratio kući.
Primio je telegram od Kissingera s porukom da ga je Ford (Kissinger) nominirao za di­
rektora CIA-e. To je važna Elitina organizacija, kao i britanska obavještajna služba, koja
je vjerojatno iznad CIA-e u Elitinoj piramidi. Britanska obavještajna služba pomogla je
u osnivanju CIA-e nakon rata. Opet se javljaju poznata imena. Ključna figura iza osni­
vanja Ureda za strateške usluge, kasnije CIA-e, bio je general William J. Donovan. On je
studirao pravo na sveučilištu Columbia pod profesorom Harlandom F. Stoneom, koji je
kasnije postao američki ministar pravosuđa i imenovao Donovana za svog pomoćnika.
Još jedan od Stoneovih štićenika bio je J. Edgar Hoover, koji je došao na čelo FBI-a, a
jedan od Donovanovih drugova iz razreda bio je Franklin D. Roosevelt, budući predsje­
dnik SAD-a. Tijekom Prvog svjetskog rata i između ratova Donovan je prihvatio brojne
obavještajne zadatke od krugova Novog Svjetskog Poretka, uključujući J. P. Morgana,
Rockefellere i Rothschilde, a jednom je prilikom proveo večer s Adolfom Hitlerom. Go­
dine 1941. njegov prijatelj s Columbie, Franldin Roosevelt, imenovao gaje direktorom
nove obavještajne agencije, OSS-a. Donovanov pomoćnik bio je James Paul Warburg,
sin Paula Warburga. James Warburg je bio taj koji je rekao: „Imat ćemo svjetsku vladu
sviđalo se to vama ih ne - osvajanjem ili uz dobrovoljni pristanak."75 Međutim, čini se
da Donovan zapravo nije upravljao OSS-om. Prema Eustaceu Mullinsu, u knjizi Svjetski
poredak, naši tajni vladari (The World Order, Our Secret Rulers), u rujnu 1941. bojnik
Desmond Morton Church, premijerov časnik za vezu s britanskom obavještajnom slu­
žbom, rekao je vojnom tajniku Winstona Churchilla, pukovniku E. I. Jacobu:
318
J o š jedna vrlo tajna činjenica koje je premijer svjestan jest da američku sigurnost,
na predsjednikov zahtjev, za njih praktički vode Britanci. Iz tog razloga, jedan bri­
tanski dužnosnik sjedi u Washingtonu s g. Edgarom Hooverom i generalom Billom
Donovanom. Naravno, nužno je da ta činjenica ostane u tajnosti."
Vodeći britanski koordinator OSS-a i njegove politike bio je William Stephenson,
direktor Specijalnog obavještajnog odjela Tajne obavještajne službe (SIS-a), koji je
dobio na raspolaganje čitav kat Rockefellerovog centra bez najamnine. Odatle je
upravljao mrežom britanskih agenata u Sjedinjenim Državama koja je, prema Mul­
linsu, bila umiješana u ubojstva njemačkih mornara u New Yorku, s namjerom da
se Hitlera potakne da objavi rat Americi. Stephenson i Louis Bloomfield, predsje­
dnik Permindexa, također su vodili operaciju Podzemlje s Lanskyevom kriminalnom
mrežom. Mullins smatra da su ostala trojica britanskih načelnika stožera koji su sta­
jali iza stvaranja OSS-a bili: lord Louis Mountbatten (Kom. 300, Bil.), Kingov bratić
(u rodu s frankfurtskim bankarskim obiteljima, Rothschildom i Casselom); Charles
Flambro, direktor Hambros banke i Uprave za specijalne operacije; i pukovnik Stew­
art Menzies, šef Tajne obavještajne službe (SIS-a). U središtu toga bio je i lord Victor
Rothschild.
OSS-ovi agenti u Europi obučavali su se u sjedištu britanske špijunaže u Bletchley
Parku, blizu Woburn Abbeya, odakle je Sefton Delmer (agent novinskog tajkuna iz
Komiteta 300, lorda Beaverbrooka) upravljao britanskim odjelom za prljave trikove.
Woburn je bio dom vojvode od Bedforda, markiza od Tavistocka. Britansld Ured za
psihološko ratovanje postao je poznat kao Institut Tavistock. Donovan je nakon rata
bio posebni pomoćnik američkog tužitelja na Nirnberškim procesima kako bi se osi­
guralo da se ne razotkrije britanska i američka povezanost s nacistima. Predsjednik
Truman ukinuo je OSS 1945., ali je 1948. ponovno formiran kao CIA pod kontrolom
Allena W Dullesa, velikog financijera Adolfa Hitlera. Prikladno, Dulles, direktor Hiderovih bankara, korporacije J. Henry Schroder (Kom. 300), izabrao je njih za upra­
vljanje CIA-inim novcem. CIA je organ mreže zaklada oslobođenih plaćanja poreza
pod kontrolom Rockefellera/Rothschilda, poput Zaklade Rockefeller, Fordove fon­
dacije i organizacije Carnegie, kroz koju se odlučuje velik dio CIA-ine politike.
Ali iako je CIA izuzetno važna za Novi Svjetski Poredak, pravu moć u američkim
obavještajnim krugovima ima Agencija za nacionalnu sigurnost (NSA), organizacija
koja ostaje pritajena dok CIA radi njen prljavi posao. Tako je Bush, dok je bio na čelu
CIA-e, pa čak i dok je bio predsjednik, bio podređen višim gospodarima unutar Elite.
U svojoj knjizi The Matrix Valdamar Valerian iznosi sljedeći razgovor s čovjekom koji
je tvrdio da je agent CLA-e:
„Nemojte se zavaravati... CIA je samo dežurni krivac. NSA je ta koja ima timove za
likvidacije. Pogledajte njihove dosjee - nećete naći ništa. Pogledajte njihov budžet
319
/
íM/nu
ce
veo
usiuuuuiu
- ne možete. CÍA je samo obična figura, ali što se obavještajnog rada tiče, NSA im
je daleko nadređena - daleko naprednija u 'crnim vještinama'. CIA-u se optužuje za
stvari koje radi NSA. NSA je daleko podmuklija i daleko vještija u svojim operacija­
ma... CIA dobiva informacije, ali vojska vodi predstavu...
Ovu zemlju vodi oko 18 do 20 ljudi. Oni nisu bili izabrani. Izabrani ljudi samo su figure
za tipove koji imaju daleko više moći čak i od predsjednika Sjedinjenih Država.
[Valerian]:'Hoćete reći daje predsjednik nemoćan?'
'Ne baš nemoćan. Ima moć donositi odluke o onome što mu se predstavi. Obavje­
štajne agencije govore mu samo ono što mu žele reći'"''6
Bush nije bio na čelu nezavisne CIA-e, nego elementa unutar takozvanog „Unu­
tarnjeg saveza" tajne vlade koji se sastoji od CIA-e, NSA, FBI-ja, NASA-e i Saveznih
rezervi. Velik dio novčanih sredstava za taj manipulacijski kartel potječe od njegove
umiješanosti u trgovinu teškim drogama.
Mnoge od ljudi uključenih u invaziju u Zaljevu svinja početkom 1960-ih, koji su se
također pojavili 1980-ih u skandalu Iran-Contra, razmjeni oružja za novce, zaposlio
je George Bush tijekom svog razdoblja u CIA-i. Bush nije bio nov u obavještajnoj igri,
i vjerujem da njegove veze s CIA-om sežu u prošlost do 1950-ih. U knjizi Bezgrešna
obmana (The Immaculate Deception)77 Russell S. Bowen navodi ga kao visokog agen­
ta CIA-e još od vremena prije invazije u Zaljevu svinja, kada je radio s Felixom Rodriquezom i drugim protukastrovskim Kubancima. Zanimljivo je da je tajno kodno
ime za invaziju u Zaljevu svinja bilo „Operacija Zapata".78 Busheva naftna kompanija
zvala se Zapata Oil.
Rodriquez se tijekom administracije Reagana-Busha ponovno pojavio u skandalu
Iran-Contra, koji je mladim ljudima u Sjedinjenim Državama učinio dostupnim više
teških droga. Kada pogledate članove Vodoinstalaterske skupine koja je bila umije­
šana u provalu u VVatergate, možete vidjeti da je zapanjujući broj njih također bio
umiješan u Zaljev svinja. CIA-in koordinator William Buckley izjavio je da kada bi
rekao što zna o Zaljevu svinja i atentatu na Kennedya, „to bi bio najveći skandal koji
je ikada potresao naciju".79 Buckley je kasnije ubijen u atentatu na Bliskom istoku. Po­
stoji obilje dokumentiranih dokaza daje George Bush bio dugogodišnji agent CIA-e,
od vremena prije Kennedyevog ubojstva kad je obiteljski prijatelj, Alien Dulles, bio
na čelu CIA-e. Ima dokaza da je Bush bio bliži Kennedyevom ubojstvu nego što su
ljudi mislili ili misle. 80
Iz svog ureda u sjedištu CIA-e u Langleyu, u Virdžiniji, Bush je sastavio svoj tim.
U njemu je bio zloglasni Theodore Shackley, kojeg je Bush imenovao za CIA-inog
pomoćnika zamjenika direktora za tajne operacije. Shackley je tijekom ranih 1960ih bio na čelu CIA-ine postaje u Miamiju, odakle su došli E. Howard Hunt i njegovi
provalnici u VVatergate. Shackley je kasnije došao na čelo CIA-ine postaje u Saigonu
320
za vrijeme Vijetnamskog rata, gdje je bio mozak operacije Feniks. To je uključivalo
smrt desetaka tisuća vijetnamskih civila za koje se „sumnjalo" da rade za Vijetkong.
Samo ako ste znali čitati i pisati, to je, čini se, bilo dovoljno da budete sumnjivi. Oli­
ver North, „zvijezda" Iran-Contre, radio je sa Shackleyem u operaciji Feniks, u kojoj
je navodno ubijeno 40.000 južnovijetnamskih seljaka za Meyera Lanskog i CIA-u.
Shackley je vodio golemu operaciju likvidacija i trgovine drogom u jugoistočnoj Aziji
1970-ih, u koju su bila uključena još dvojica Bushevih ljudi, Donald Gregg (Bil.) i
Felix Rodriquez. Toj je operaciji zaprijetio Kennedyev pokušaj povlačenja iz Vije­
tnama. Taj isti Theodore Shackley sada je bio imenovan na važan položaj u Bushevoj
CIA-i, a kasnije ga je Bush unovačio za svog „pisca govora" tijekom izborne kampanje
1979-80.
Ideja da se nekoga poput Shackleya unajmi da Bushu piše govore nema veze s
pameću. Nema sumnje da su pravi razlog za njegovu prisutnost bili njegovi drugi „ta­
lenti". Danas Shackley živi, navodno, u Medellinu u Kolumbiji, sjedištu narko-kartela.
Kako prikladno. Thomas Clines, bivši zamjenik šefa CIA-ine postaje u Miamiju, još
je jedan od ljudi koje je Bush postavio u svoju CIA-inu administraciju i koji je kasnije
bio umiješan u Iran-Contra, skandal za koji je Bush tvrdio da o njemu ne zna ništa.
Tijekom Bushevog službovanja u CIA-i agenti su znali da mogu raditi gotovo što god
im se hoće, jer je njihov direktor imao dar za gledanje na drugu stranu. Vlast nad
američkim obavještajnim operacijama bila je koncentrirana u Bushevim rukama kao
rezultat niza mjera predsjednika Forda. Prema riječima Elitinog New York Timesa,
Ford je: „...centralizirao više moći u rukama direktora Središnje obavještajne agencije
nego što je imao bilo koji direktor od osnutka CIA-e."81
Bush je vršio pritisak na novinare koji su postavljali neugodna pitanja dok je, isto­
vremeno, plaćao drugim „novinarima" da budu CIA-ini doušnici, jedan od reportera
koji su osjetili Bushev gnjev bio je Daniel Schorr (CFR) iz CBS-a. Bush je prikazan na
naslovnoj stranici Washington Stara kako bijesno kritizira Schorra na Capitol Hillu
zbog objavljivanja informacija koje su CIA-u prikazale u ne baš najboljem svjetlu.
Schorr, koji je bio na Nixonovom popisu „neprijatelja" tijekom afere VVatergate, dobio
je otkaz u CBS-u. Pokojni vlasnik CBS-a, William Paley (Kom. 300), mnogo je dugo­
vao obitelji Bush. Kredit koji mu je omogućio da kupi TV mrežu osobno je dogovorio
Prescott Bush, koji je bio direktor CBS-a tijekom 1950-ih.
Kontakti koje je George Bush ostvario u CIA-i bili su mu neprocjenjivi kad je 21.
siječnja 1981. postao potpredsjednik Ronalda Reagana. Reaganovo osobno bogatstvo
potječe iz vremena nedugo nakon što je postao kalifornijski guverner, kad je jeftino
kupio neku zemlju i prodao ju uz ogroman profit skupini dobrotvora koji nikada nisu
javno identificirani. 82 (Kladim se da ne bih trebao puno pogađati tko su oni bili!) Sa
svojih 70 godina bio je najstariji čovjek ikada inauguriran za predsjednika. Um mu
je otkazivao i bila su mu potrebna svakodnevna duga popodnevna spavanja. Gotovo
svaku riječ koju bi trebao reći, čak i u relativno neslužbenim situacijama kod pozdra­
vljanja stranih voda, njegovi su mu pomoćnici pisali na kartice. George Bush je bio
/
istina
će
vas
osloboditi
faktični predsjednik, ako već ne i nominalni. Nakon pokušaja atentata na Reagana
koji je izveo još jedan „samostalni luđak", John Hinckley," oštrina njegovog uma do­
datno je oslabila i njegova potreba za snom se povećala. To je Georgeu Bushu dalo
gotovo potpunu kontrolu nad poslovima, a u pozadini je stalno stajao njegov mentor,
Henry Kissinger.
Bush je unutar vlade izgradio mrežu organizacija na čijem je čelu bio on sam.
To su bile Stalna skupina za predplaniranje kriza, Centar za upravljanje krizama,
Radna skupina za terorističke incidente, Radna skupina za suzbijanje terorizma, i
Podskupina za operacije. Sve su one bile podređene, i pod kontrolom, Skupine za
posebne situacije čiji je predsjednik bio Bush. Ako je ikada postojao zbor organi­
zacija za problem-reakciju-rješenje i „upravljane krize", to je bilo ovo. Kroz tu je
mrežu organizirana operacija oružja-za-drogu, Iran-Contra.
Bush je unajmio svog bivšeg suradnika iz CIA-e, Donalda P. Gregga, za svog gla­
vnog savjetnika za nacionalnu sigurnost, a Gregg je sa sobom doveo „bivšeg" CIAinog direktora za atentate, Felixa I. Rodriqueza, kojeg je Bush poznavao od vremena
invazije u Zaljevu svinja i tijekom svog razdoblja na čelu CIA-e. Gregg i Rodriquez
su s Theodoreom Shackleyem bili umiješani u operaciju ubojstava i trgovine dro­
gom u jugoistočnoj Aziji, a sad su ta dvojica radila iz ureda Georgea Busha! Prema
američkim zakonima bilo je strogo protuzakonito da vlada opskrbljuje oružjem
Iran ili da opskrbljuje nikaragvanske „borce za slobodu", kontraše, u njihovom ratu
protiv sandinističke vlade. U svakom je slučaju bilo protuzakonito prihvatiti plaća­
nje u drogi. Reaganova-Busheva administracija radila je sve te stvari.
Jedan od načina na koje je vlada SAD-a tajno iscrpljivala sandiniste bilo je mi­
niranje luka u Nikaragvi. To je radila kompanija pod nazivom Continental Shelf
Associates Inc. sa sjedištem u Jupiter Islandu, Florida. Jupiter Island je zanimljivo
mjesto. Postao je posjed Harrimanove klike... uključujući Georgea Busha, koji tamo
ima kuću. Jupiter Island je bio baza generacijama obitelji Novog Svjetskog Poretka.
Na popisu klijenata Continental Shelf Associatesa (CSA) nalaze se mnoge naftne
kompanije i vladine agencije. To uključuje Exxon obitelji Rockefeller i Pennzoil
Busha-Liedtkea.
Američka vojska koristila je CSA za kartiranje obale i izviđanje terena u Grenadi
prije invazije u listopadu 1983. i tijekom američkih operacija u Libanonu. Kompa­
niju je vodio Robert „Stretch" Stevens, bliski suradnik Theodorea Shackleya i Felixa
Rodriqueza iz vremena kada su svi bili umiješani u Vijetnam i Zaljev svinja. Na
istoj adresi nalazi se CSA-ina kompanija Acta Non Verba, što znači „djela, ne riječi".
Jedan visoki službenik CIA-e, citiran u George Bush, neslužbena biografija (George
Bush, The Unofficial Biography), o toj je tvrtki-kćeri rekao sljedeće:
„Kompanija za operacije likvidacije i obuke, pod kontrolom Teda Shackleya, pod
maskom privatne korporacije s regularnim upravnim vijećem, dioničarima itd.,
smještena u Floridi. Oni potajno dovode ilegalne imigrante iz Haitija i jugoistočne
322
_> | \ I I V L M U
I
U A U
Azije za novake, kao i Korejce, Kubance i Amerikance. Pružaju usluge likvidacija i priku­
84
pljanja obavještajnih podataka vladama, korporacijama i pojedincima..."
Bombe postavljene u lukama Nikaragve digle su toliku prašinu u SAD-u da su zakoni
protiv takvih akcija, takozvani Bolandovi zakoni, bili dodatno pooštreni. Ah na tajnom
sastanku Nacionalne grupe za planiranje od 25. lipnja 1984., Reagan, Bush, Casey i ostali
najviši dužnosnici odlučili su ignorirati zakon. Odlučili su da će financirati kontraše pre­
ko Hondurasa, baš kao što su koristili El Salvador protiv sandinista. Bush i Oliver North,
član Vijeća za nacionalnu sigurnost, zajedno su otputovali u El Salvador. Dok je Bushu u
javnosti tako strastveno stalo do „Rata protiv droga", krijumčarenje teških droga stalno se
odvija neugodno blizu njega. Poznato je da se 18. siječnja 1985. Felix Rodriquez sastao sa
svojim prezimenjakom (smatra se da nisu u rodu) Ramonom Milianom Rodriguezom,85
računovođom i peračem novca koji je radio za kokainski kartel iz Medellina u Kolumbiji.
Iz svoje zatvorske ćelije u Burneru, u Sjevernoj Carolini, Ramon je istraživačkoj novinarki
Marthi Honey rekao:
«...[Felix je ponudio] da će u zamjenu za novac za borbu kontraša iskoristiti svoj utjecaj
na visokim mjestima da [kokainskom] kartelu nađe klijentelu u SAD-u ... Iskreno, jedan
od aduta bilo mu je to što je mogao razgovarati izravno s Bushom. Pitanje klijentele
nije bilo nešto što bi išlo preko 27 birokratskih ruku. To je bilo nešto što se dogovaralo
izravno između njega i Busha."86
To se moglo jednostavno učiniti, s obzirom da je Felix Rodriquez radio iz Bushevog
ureda. Dopis koji je početkom rujna 1986. Oliveru Northu poslao umirovljeni generalbojnik John K. Singlaub, kaže da je Rodriquez pričao da ima „svakodnevne kontakte" s
Bushevim uredom i da je to, stoji u dopisu, moglo naštetiti predsjedniku Reaganu i Re­
publikanskoj stranci. Oliver North je također zapisao u svoju bilježnicu da ,,Felix previše
priča o PP-u [potpredsjedniku]".87 U svojoj knjizi iz 1987., Izvan kontrole (Out Of Control),
Leslie Cockburn predstavlja šokantne dokaze o Bushevoj umiješanosti u aferu Iran-Con­
tra i trgovinu drogom. On kaže da su avioni puni kokaina koje je unajmila CIA letjeli
izravno u Zrakoplovnu bazu Homestead na Floridi koristeći CIA-in kodni signal.
Reaganova-Bushova administracija je 1986. priznala da su kontraši Adolfa Chamorra,
koje je podržavala CIA, pomagali kolumbijskom krijumčaru droge pri transportu droge
u Sjedinjene Države. Svjedočenje Johna Stockvvella, bivšeg visokog dužnosnika CIA-e,
otkrilo je da je krijumčarenje droge bilo važan dio CIA-ine operacije s kontrašima. Ge­
orge Morales, jedan od najvećih južnoameričkih krijumčara, svjedočio je da je 1984. od
njega zatraženo da zračnim putem prebaci oružje kontrašima. Zauzvrat, kaže, CIA mu
je pomogla da prokrijumčari tisuće kilograma kokaina u Sjedinjene Države preko im­
provizirane piste na rancu Johna Hulla, agenta CIA-e po vlastitom priznanju i suradnika
Olivera Northa. U to vrijeme George Bush vodio je rat protiv droga - samo za javnu
upotrebu.
323
/
lòllllU
ce
V U J
U Ò I U U U U I I I
U međuvremenu, drugo krilo Iran-Contre nastavljalo je voditi razmjenu oružja
za zarobljenike s Iranom. Oliver North bio je duboko umiješan u opskrbljivanje Ira­
na oružjem preko Izraela, u zamjenu za taoce. Oslobađanje talaca bilo je službeno
objašnjeno, jednim dijelom, naporima Terrya Waitea, predstavnika canterburyskog
nadbiskupa. Waitea je bez njegovog znanja iskoristio North, koji je bio vrlo sretan
što si je Waite pripisao zasluge za oslobađanja koja su, zapravo, bila rezultat prodaje
oružja preko Izraela. Waite je na kraju i sam postao talac. Bush, koji je, kao što je
George Shultz javno potvrdio, podržavao politiku oružje-za-taoce, naciji je govorio:
„Nećemo pristati na ustupke teroristima". Novac i droge uključene u transfer oružja
Iranu bili su prani preko Švicarske, tog centra aktivnosti Svjetske Elite, jean Ziegler,
član švicarskog parlamenta, piše u svojoj knjizi Švicarska pere bjelje (Switzerland Wa­
shes Whiter):
„Trgovina koju su razvili North i njegovi ortaci bila je jednostavna koliko i unosna.
Uz stručnu pomoć švicarskih magnata, kao i određenu diskretnu pomoć Švicarske
tajne službe, isporučivali su američko i izraelsko oružje imamu Homeiniju. Imam je
dio oružja platio u dolarima, ali veći dio platio je u drogama [baza za morfij i hero­
in).'Kumovi'turskih i libanonskih mreža sa sjedištem u Zurichu pretvorili su droge
u gotovinu na međunarodnom tržištu. Nakon što su uzeli svoj dio profita, kumovi
su ostatak položili na numerirane račune koji su bili otvoreni u glavnim bankama i
financijskim institucijama Ženeve i Zuricha."
U intervjuu za talijansku televiziju u svibnju 1990., CIA-in agent Ibrahim Ražin
rekao je da je od vodećeg šefa Mafije saznao da je Ličio Gelli iz masonske lože P2 u
veljači 1986. poslao telegram Philu Guarinu, bliskom suradniku Georgea Busha. Pre­
ma Razinu, u telegramu je pisalo: „Reci našem dobrom prijatelju Bushu da će švedsko
stablo biti posječeno". Tri dana kasnije švedski premijer i bilderbergovac, Olof Palme,
bio je ubijen. Ražin, koji se počeo skrivati bojeći se za svoj život, rekao je da je Palme
ubijen zato jer je znao previše o američkom krijumčarenju oružja Iranu u koje je,
kako je rekao Ražin, bio umiješan P2. Dio razloga za slanje oružja Iranu, rekao je, bilo
je to što su se Bush i njegovi kolege time odužili Homeinijevom režimu za odgađanje
oslobađanja američkih talaca u takozvanom „Listopadskom iznenađenju". Bilo je to
u vrijeme Reaganove-Busheve kampanje i dogovora s Irancima da ovi ne oslobode
američke taoce dok ne prođu izbori na kojima su se natjecali protiv jimmya Čartera,
kako bi spriječili da Carter dobije zasluge, a time i glasove, za njihovo oslobađanje. U
trenutku inauguracije Reagana i Busha, zrakoplov kojim je 51 od 52 taoca prebačeno
kući upravo je bio napuštao Iran.
Iako su svi vodeći političari umiješani u Svjetsku Elitu ili su pod njenom kontro­
lom, među nekima od njih postoji veliko suparništvo, i to omogućuje Eliti da ih drzi
u sukobu kako bi ih bolje kontrolirala. Čak i na višim razinama piramide, ljudima
manipuliraju oni koji su vrhu još bliže. George Bush odletio je u Pariz kako bi se sa-
324
^rivelici
ruKU
stao s iranskim dužnosnicima, uključujući ajatolaha Mehđija, u hotelu Ritz 19. listo­
pada 1980. U Bushevoj pratnji bili su William Casey, koji je nedugo nakon toga po­
stao direktor CIA-e; Donald Gregg, CIA-in agent; Robert McFarlane, koji je bio član
Vijeća za nacionalnu sigurnost u doba predsjednika Čartera; senatori John Tower i
John Heinz; i dugogodišnji agent CIA-e i Obavještajnog ureda Američke mornarice,
Gunthar Russbacher. John Tower, teksaški senator u vrijeme atentata na Kennedya,
ispričao je CIA-inom policijskom detektivu Garyu Weanu o CIA-inoj spletki oko
„lažnog" atentata u koju je bio uključen E. Howard Hunt. Russbacher je događaj de­
taljno opisao Rodneyu Stichu, bivšem saveznom inspektoru i autoru knjige Varanje
Amerike. Russbacher tvrdi da je prebacio Busha natrag u Sjedinjene Države u avionu
dvosjedu SR-71, što je Bushu omogućilo da stigne na vrijeme i održi govor u vašingtonskom Hiltonu. Taj je događaj iskorišten kako bi se opovrgnuo sastanak u Parizu
na temelju vremena i logistike. Ali Ari Ben-Menashe, agent izraelskog (i rotšildskog)
Mossada, također potvrđuje da se sastanak odigrao. On je bio tamo zato što je Izrael
bio posrednik u trgovini oružjem između SAD-a i Irana. Bush je uvijek poricao daje
bio u Parizu i da je išta znao o Listopadskom iznenađenju i slanju oružja Iranu. Knji­
ga Varanje Amerike sadrži kopije brojnih pisama iz Agencije za nacionalnu sigurnost
koja opisuju operaciju s Iranom. Svako je označeno s „Kopija za potpredsjednika
Georgea Busha"». Jadni stari George trebao bi potražiti savjete iz one knjige Kako
poboljšati
pamćenje.
Možda izgleda teško povjerovati da se operacija droga-za-oružje koja je ilegalno
vođena iz ureda Georgea Busha mogla tako dobro zataškati da je on nakon toga iza­
bran za predsjednika, ali ne smijemo podcijeniti razmjere kontrole nad medijima.
Zataškavanja su Elitin kruh svagdašnji. Ne mogu sve zataškati, baš kao što ne mogu
sve kontrolirati, i imali su neke spektakularne neuspjehe na oba polja. Ali u pravilu su
izuzetno djelotvorni u skrivanju od javnosti onih informacija koje bi igru razotkrile.
Krajem 1986. izbio je skandal Iran-Contra. Jedan je avion 5. listopada poletio iz
zračne baze Ilopango u El Salvadoru s oružjem i municijom za kontraške teroriste u
Nikaragvi. Let su koordinirali službenici iz ureda Georgea Busha. Kad je avion sma­
njio visinu kako bi izbacio teret, srušen je sandinističkom raketom. U padu su po­
ginule tri osobe, ali rukovatelj teretom Eugene Hasenfus prizemljio je padobranom
u ruke sandinista. Krijumčar droge Felix Rodriguez uzbunio je Busha nazvavši ga u
njegov ured. Istina je izbila na vidjelo. Ili barem dio istine.
Moć Elilinih kanala može biti jedino objašnjenje kako je, usprkos neoborivim do­
kazima protiv njega - daleko, daleko više od onoga što sam ovdje spomenuo - Bush
izbjegao krivični postupak, iako je utvrđeno da je Buz Sawyer, pilot srušenog avio­
na, u svom džepu imao broj privatnog telefona ureda Georgea Busha! Hasenfus je
također ustvrdio da je George Bush znao za cijelu stvar. Ali Bush je poricao svaku
umiješanost ili znanje o onome što se događalo, i kola su se prelomila na njegovim
podređenima poput Dona Regana, admirala Johna Poindextera, Olivera Northa i general-bojnika Richarda Secorda. Oni su bili duboko umiješani, u to nema sumnje, ali
325
/ istmo ce vub usiuuuuní
Bush se s time izvukao, kao i Reagan i njegov ministar obrane, Casper Weinberger
(CFR, T C ) . North, koji je bio do grla u spletki, suočio se sa saslušanjima i, s obzirom
na dokaze, bilo je zapanjujuće da ne samo što je izbjegao kaznu, nego je gotovo ispao
američki junak. Od svih naroda na svijetu, neke aspekte američke psihe najlakše je
nasamariti. Drugi uključeni u aferu, poput direktora ClA-e Williama Caseya, imali su
zdravstvenih problema. Nakon razotkrivanja Iran-Contre, Casey (koji je znao cijelu
priču) doslovno nije mogao govoriti nakon operacije „tumora na mozgu" koja mu
je oduzela sposobnost govora. Dva mjeseca kasnije je umro. U svojoj predsjedničkoj
izbornoj kampanji, Bush je obećao da će izgraditi „ljubazniju, obzirniju" Ameriku.
Za istragu o aferi Iran-Contra imenovana je Towerova komisija, čiji je predsjeda­
telj bio naš stari prijatelj, teksaški senator john Tovver. To je isti john Tower koji je,
prema CIA-inom čovjeku Guntharu Russbacheru, bio u avionu s Bushem kad je ovaj
odletio u Pariz na sastanak o Listopadskom iznenađenju s Irancima! John Tower koji
je znao pravu priču o Leeju Harveyu Oswaldu. U Towerovoj komisiji također su bili
Brent Scowcroft (CFR, T C , Bil.), Kissingerov poslušnik i direktor Kissinger Associatesa; i Ed Muskie, još jedan radi-kako-ti-se-kaže političar kojeg se moglo stisnuti
kako bi se suzbila istina. Muskie je i sam bio umiješan u listopadsko iznenađenje i
Iran-Contru. Kao što možete vidjeti, komisija je bila stvarno nezavisna. Oslobodila je
Georgea Busha svake krivnje i umiješanosti. Kad je Bush postao predsjednik, posta­
vio je Johna Towera za svog ministra obrane. Novinari su upitali Towera da li mu se
tim imenovanjem Bush odužio. Njegov odgovor?
„Budući da se Komisija sastojala od trojice ljudi, Brenta Scowcrofta i Eda Muskiea
pored mene, to bi na neki način bio napad na integritet Brenta Scowcrofta i Eda
Muskiea ... Nismo otkrili ništa što bi ukazivalo na umiješanost potpredsjednika...!
Pitam se kakvu će oni nagradu dobiti?"88
Mogu muja reći. Bush je Brenta Scowcrofta imenovao svojim savjetnikom za nacio­
nalnu sigurnost. Senat je odbio prihvatiti Towerovo imenovanje i on je počeo govoriti
o nepravdi za koju je vjerovao da mu je učinjena. Poginuo je u padu aviona 5. travnja
1991. godine. Kad je Senat odbio Towera, što je odluka koju je vjerojatno namjestio
Bush, on je izabrao Dicka Cheneya (CFR) za ministra obrane. Cheney je bio visoki
predstavnik republikanaca u još jednom odboru koji je oslobodio Busha sumnje u
umiješanost u Iran-Contru, Izabranom odboru Zastupničkog doma za istraživanje
tajnog prodavanja oružja Iranu. Drugoj skupini ljudi, u kojoj je bio i bivši ministar
obrane Casper Weinberger, Bush je dao oprost za njihovu umiješanost u aferu IranContra. To se dogodilo na Badnjak 1992., par tjedana prije nego što su se oni trebali
suočiti sa suđenjem koje bi razotkrilo Bushevu umiješanost. U siječnju 1993. predao
je dužnost predsjedniku Billu Clintonu, koji je nastavio sa zataškavanjem zato što je
- kao što ćemo vidjeti u sljedećem poglavlju - i on bio umiješan! The Washington
Post i ostali mediji glavne struje koji su od relativno beznačajne provale u zgradu Wa-
skrivena
ruka
tergatea napravili skandal koji je svrgnuo Richarda Nixona, držali su pognute glave
dok je vlada Sjedinjenih Država prodavala oružje teroristima u zamjenu za drogu za
američku djecu. Zaista je moguće koordinirati operaciju trgovine drogom i oružjem
iz Bijele kuće. I proći nekažnjeno. Nevjerojatno, možda, ali svejedno istinito.
Bomba u Oklahomi
Vjerujem daje 19. travnja 1995. Svjetska Elita, preko elemenata iz vlade SAD-a, CIAe i Mossada, ubila oko 168 muškaraca, žena i djece u bombaškom napadu na Saveznu
zgradu Alfreda P. Murraha u Oklahoma Cityu.
Ne slažem se s pristupom „narodnih paravojnih skupina" koje su se uvelike pro­
širile po Sjedinjenim Državama, u svjetlu dokaza da plan Novog Svjetskog Poretka
uključuje državni udar protiv disidenata koji se suprotstavljaju tiraniji. Paravojne
skupine se naoružavaju i obučavaju kako bi bile spremne za, kako smatraju, neizbje­
žan dan kada će vojska Novog Svjetskog Poretka doći na njihov prag. Ja nisam za
suprotstavljanje nasilju nasiljem. Okidač ne bih povukao ni da mi o tome ovisi život.
Koji bi bio smisao? Želim vidjeti kraj nasilja, a ne provoditi nasilje, a moj vlastiti po­
gled na život i stvaranje teško bi mogao biti u većoj suprotnosti s onim „kršćanskog
domoljublja" koje je u središtu sustava vjerovanja ovih paravojski. Ali mjesecima prije
bombe u Oklahomi čitao sam izvještaje iz Amerike o tome kako vlada napada i pro­
goni te paravojske, ponajviše zato što su imale znatnog uspjeha u širenju informacija
o planovima Svjetske Elite. Onda se, iznenada, dogodila ta strašna bomba i krivnja je
svaljena ne samo na nekoliko ljudi nego na čitav pokret paravojnih skupina.
Koji je bio odgovor Billa Clintona i njegove ministrice pravosuđa, Janet Reno, pre­
dmeta mnogih kritika koje su upućivale paravojne skupine? Iskoristili su napad kao
izgovor da povećaju ovlasti FBI-ja da se infiltriraju i napadnu te skupine i, kako se
Clinton izrazio, „ublaže restrikcije uključivanja vojske u provedbu zakona u zemlji".
To je slično politici premijera Ujedinjenog Kraljevstva Johna Majora, kad je dopustio
obavještajnoj agenciji MI5 da se umiješa u provedbu zakona u zemlji. Zamisao je pre­
tvoriti obavještajne agencije i vojsku u svjetsku policiju koja će održavati Novi Svjetski
Poredak. Clinton je također iskoristio Oklahomu da pozove medije da „protuvladinim ekstremistima" zabrane pristup do svojih novina, ekrana i mikrofona. Također je
napao radijske govorne emisije otvorene za javljanje slušatelja, jer one pružaju rijetku
priliku za objavljivanje informacija različitih od službene priče. Jedan bivši službenik
Ureda za alkohol, duhan i vatreno oružje (BATF) postao je meta harange i optužbi da
je poticao stavove koji su doveli do Oklahome. Kako je taj čovjek to navodno učinio?
Time što je rekao da je BATF, koji je bio odgovoran za masakr u Wacu, bio truo do
srži dok je on radio za njega i da je ostao takav do danas.
Pitam se koliko je Amerikanaca vidjelo ironiju u tome što je predsjednik poricao
da Amerika postaje autoritarna država dok je istovremeno koristio bombaški napad
da ju još više učini upravo takvom. A tko je u tome podržao „demokratskog" pred­
sjednika? Njegov glavni „protivnik", Newt Gingrich, „republikanski" predsjednik Za-
327
/' istino će vos osloboditi
stupničkog doma. Kakvo iznenađenje. Ford, Carter, Reagan, Bush, Clinton, Gingrich,
svi su oni sluge iste Jednostranačke države u kojoj ista sila kontrolira i republikance i
njihove „protivnike" demokrate.
Bombaški napad u Oklahomi lako je mogao biti problem-reakcije-rješenje naj­
grotesknije vrste. Mislite li da sila koje pokreće ratove koji odnose desetke miliju­
na života, ubija predsjednike i raznosi putničke avione ne bi žrtvovala živote dje­
ce za svoje bolesne ambicije? Da je barem tako. FBI i ministarstvo pravosuđa Bula
Clintona/Janet Reno tvrde da je jedna eksplozija razorila Saveznu zgradu Alfreda R
Murraha i da su bombu izradili bivši vojnici Timothy McVeigh i Terry Nichols od
umjetnog gnojiva i loživog ulja. McVeigh je rekao da su ga mikročipirali dok je služio
u američkoj vojsci. To se radi mnogim američkim vojnicima i, kao što ćete vidjeti
u kasnijim poglavljima, mikročipirana osoba može se iskoristiti da učini skoro bilo
što. Međutim, za događaj kao što je bio bombaški napad u Oklahomi, trebala bi im
podrška moćnih izvora. Ted Gunderson iz Santa Monice, Kalifornija, čovjek koji ima
28 godina iskustva u FBI-u, vjeruje da je službeno objašnjenje o bombi smiješno i
nemoguće. 8 '' Gunderson i drugi kontakti iz FBI-a vjeruju da je eksploziju uzrokovao
elektrohidrodinamički uređaj na plinovito gorivo poznat kao barometarska bomba.
Da biste znali napraviti takvu bombu trebala bi vam odobrenja za pristup najvišim
razinama vlade/vojske i trebali biste imati na raspolaganju širok raspon kemikalija i
elektroničke tehnologije. Barometarska bomba ima razinu pristupa „Q", što ju stavlja
na istu razinu sigurnosti i tajnosti s komponentama nuklearnog oružja. Ako je Gun­
derson u pravu, netko poput McVeigha i drugih koji su bili optuženi s njim nikako
nisu mogli imati takva znanja ili sredstva. Sama ta ideja bila bi apsurdna.
Gunderson kaže daje razgovarao s jednim od izumitelja barometarske bombe koji
mu je rekao daje razaranje nastalo na zgradi točno u skladu s onim što bi takav uređaj
postigao. Bomba funkcionira na sljedeći način. Postoji početna eksplozija uzrokova­
na eksplozivom poznatim kao PETN, i ona oslobađa smrtonosni oblak kemikalija,
amonijevog nitrata i aluminijevog silikata. Oblak je, kaže Gunderson, energiziran
„elektrostatičkim poljem visokog potencijala". Nakon toga slijedi druga detonacija
nekoliko sekundi kasnije korištenjem drugog eksploziva zvanog P D T N koji zapali
taj oblak i izazove eksploziju veće snage od TNT-a. Kako bi se potvrdilo da je tajna
barometarska bomba bila upotrijebljena u Oklahomi trebali bi biti prisutni tragovi
odgovarajućih kemikalija, i morale su se dogoditi dvije eksplozije u razmaku od ne­
koliko sekundi, a ne samo jedna, kao što tvrde Clintonova administracija i FBI. Na
sudskom saslušanju u El Renu, u Oklahomi, 28. travnja 1995, specijalni agent FBI-a
John Hersley rekao je da su na majici koju je McVeigh nosio kad je uhićen pronađeni
tragovi eksploziva PDTN. 9 0 A kad je Gunderson provjerio seizmografske zapise na
Geološkom zavodu Oklahoma na Sveučilištu u Oklahomi, pokazalo se... da su bile
dvije eksplozije, u razmaku od deset sekundi. Prva se dogodila u 9.02 i 13 sekundi
ujutro, a druga je uslijedila u 9.02 i 23 sekunde ujutro. To se nikako nije moglo do­
goditi s bombom od umjetnog gnojiva, za koju ionako nema nikakvih uvjerljivih
skriveno
ruka
dokaza. Drugi stručnjaci za bombe predložili su drugačije naprave od one koju je
opisao Gunderson, ali slažu se s njim da je vladino „objašnjenje" smiješno. Krhotine
s Murrahove zgrade bile su nagomilane uz zgradu općeg arhiva preko puta, s druge
strane kamiona u kojem je navodno bila bomba od goriva i gnojiva koja je eksplo­
dirala. Jedini način na koji su krhotine mogle biti odbačene u tom smjeru je ako se
eksplozija dogodila unutar Murrahove zgrade. Vrlo zgodno, vlasti su srušile zgradu i
uklonile krhotine prije nego što je mogla biti primjereno istražena.
Postoje vrlo veliki izgledi da su elementi vlade SAD-a i njenih agencija digli u zrak
vlastitu zgradu i ubili oko 168 muškaraca, žena i djece radi ostvarivanja ciljeva No­
vog Svjetskog Poretka po modelu problem-reakcija-rješenje. Zapanjeni ste? Tko ne
bi bio? Ja, međutim, mislim da je Elita ovom bombom otišla predaleko. Vjerujem da
će istina s vremenom izaći na vidjelo i razotkriti daleko širu sliku.
Vlada je neprestano povećavala veličinu „bombe od gnojiva" za koju tvrdi da su je
izradili McVeigh i društvo, zato što su veličina bombe i razmjeri uništenja u očigle­
dnom raskoraku. Prvo je objavljeno da je „bombe od gnojiva" bila teška 454 kg, ali
to je u međuvremenu postupno raslo dok nije dosegnulo oko 2180 kg. Kao rezultat
toga, opis vozila u kojem je prevožena morao se mijenjati u skladu sa sve većom
težinom. Bomba je prvo bila dovezena u dostavnom kombiju, prema vladinim obja­
vama, ali sad se pretvorio u kamion za selidbe. Još malo pa će se pojaviti šleper s
prikolicom! Kao što je rekao Michael J. Riconosciuto, tvorac barometarske bombe,
bomba od gnojiva razbacala bi gnojivo po čitavom mjestu događaja. To se nije dogo­
dilo u Oklahomi. 9 1 Mnogi vladini službenici koji su toda dana normalno trebali biti u
zgradi - tamo nisu bili, uključujući neke iz Ureda za alkohol, duhan i vatreno oružje
(BATF) koji su navodno bili meta bombe zbog njihovog genocida u Wacu. Također,
Michael J. Riconosciuto je za The Spotlight otkrio da su dokumenti i komponente za
njegovu barometarsku bombu ukradeni u dvjema provalama u dobro čuvano skla­
dište u Aberdeenu, u državi Washington, 1988. U prvom slučaju, rekao je, policija
je umiješane pustila bez optužbi, a drugi put je gledala kako lopovi provaljuju i nije
učinila ništa! 9 2 Cijela ta stvar smrdi, pa ipak si je američki narod dopustio da ga toliko
nasamare da dopusti, pa čak i traži, da se vladi povećaju ovlasti kako bi mogla otvarati
poštu, prisluškivati telefone, pretraživati domove i oduzimati isprave i dokumente po
volji. Te su ovlasti postignute tako što je kao izgovor iskorištena bomba za koju su
gotovo sigurno odgovorni elementi iz vlade. Problem-reakcija-rješenje. Vjerujem da
će se pokazati kako je Antiklevetnička liga ozbiljno umiješana, i možemo očekivati
još „namještaljki" takve prirode kako bi se diskreditirali oni koji razotkrivaju istinu.
Probudi se Ameriko... Probudi se svijete!
Sve se to dogodilo i ranije već mnogo puta. Atentat na Kennedya iskoristio je nje­
gov nasljednik, Lyndon Johnson, za povećanje ovlasti države, kao i u drugim takvim
režiranim događajima i „problemima". CIA je, često u suradnji s Mossadom, odgo­
vorna za neke stravične terorističke napade u inozemstvu u koje su uključena uboj­
stva djece, i to tisuća njih, ako ćemo reći cijelu istinu. U Bejrutu je 1983. eksplodirao
i istina
će
vas
osloboditi
automobil-bomba koji su postavili C1A i Mossad. Nije ubio željeni cilj, jednog musli­
manskog svećenika, ali je umjesto toga ubio 91 prolaznika, što je priča koju je kasnije
razotkrio bivši CIA-in analitičar operacija u Vijetnamu i Latinskoj Americi, Gordon
Thurlovv.9'
Svijesti s kojom imamo posla i koja djeluje kroz te ljude ništa nije toliko stravično
da to ne bi iskoristila za postizanje svojih ciljeva, i kao što smo vidjeli u Oklahomi,
ima podršku medija u kojima radi kombinacija malobrojnih koji znaju što se događa
i velikog broja onih koji nisu ništa više od glasnogovornika svojih manipulatora, uo­
pće nemajući pojma da je tako. Način na koji su „novinari" i televizijski „izvjestitelji"
samo ponavljali vladinu verziju događaja bio je nevjerojatan. Svatko tko je natuknuo
da se događa Novi Svjetski Poredak bio je odbačen kao „paranoičan", pa ipak barem
99,9% tih izvjestitelja nikada nije pročitalo nijednu riječ o zavjeri. Lijepo je znati da
su oni koji nas informiraju jako dobro informirani!
Margaret Thatcher
Metode tajnog manipuliranja i zataškavanja koje sam ovdje spomenuo događaju se
širom svijeta svakog dana. Čak je i odlazak Margaret Thatcher s mjesta premijerke
Ujedinjenog Kraljevstva 1990. povezan s pričama koje sam ovdje iznio.
Atentati mogu postati problem ako ih istražitelji ne žele pustiti na miru, kao što
je posebno bio slučaj s ubojstvom JFK-a, a iz perspektive Elite lakše je i „čišće" uklo­
niti ljude na suptilnije načine stvaranjem događaja, često ekonomske prirode, koji
podrivaju lidere i dovode do njihovog uklanjanja „demokratskim" putem. Margaret
Thatcher, koja je prisustvovala sastancima Bilderberške skupine, bila je izbor Elite
koji je ekonomski dobro služio njihovim ciljevima tijekom 1980-ih kad su ona i Ronald Reagan oblikovali događaje desetljeća pod kontrolom Patila Volckera, direktora
Saveznih rezervi i Međunarodne bankarske komisije, jedan od ljudi koji su napravili
najviše kako bi osigurali da Margaret Thatcher postane vođa konzervativne stranke
1970-ih bio je sir Alfred Sherman, koji je kasnije postao savjetnik srpskog lidera Ra­
dovana Karadžića, čovjeka odgovornog za tako brojne patnje i užase u građanskom
ratu u bivšoj Jugoslaviji. Thatcher je bila izabrana od Elite, možda i bez njenog znanja
o tome što se stvarno događalo. Ali političari su tu samo kako bi ih se iskoristilo u
skladu s planovima Svjetske Elite, a ona je prestala biti poželjna kada se ustrajno pro­
tivila ukidanju nacionalnog suvereniteta od strane Europske zajednice kroz europsku
valutu i središnju banku. U svibnju 1989. novine rLhe Spotlight izvijestile su daje tog
mjeseca, na sastanku skupine Bilderberg održanom na otoku La Toja blizu Španjol­
ske, odlučeno da ona mora otići. Godinu dana kasnije smijenili su je vlastiti članovi
parlamenta dok je još bila u uredu.
Gđa Thatcher nije bila uklonjena tako što su ljudi otišli do konzervativnih članova
parlamenta i rekli: „Hej, Bilderberška skupina kaže da ona mora otići." To se radi
puno skrovitije. Mediji se koriste za podrivanje mete kap po kap, i potiču se nemiri,
sumnje i strahovi među ministrima i članovima parlamenta koji žele zadržati svoje
330
skrivena
ruka
položaje. Prijetnja da će izgubiti svoje povlastice zato jer „Nikada nećemo dobiti slje­
deće izbore s Margaret Thatcher kao vodom" odličan je način da se umovi političara
usmjere na uvjerenje da se „nešto mora poduzeti". Pokreće se lavina koja, na koncu,
uklanjanje ciljanog političara čini neizbježnim. Kada u Britaniji čujemo o „ljudima
u sivim odijelima" koji odlučuju kada će vođa Konzervativne stranke doći i otići, to
se odnosi na predstavnike Elite/Bratstva unutar te stranke. Ne ljude s vrha piramide,
ili bilo što tome slično, nego one koji rade kako im se kaže kad se naredi promjena.
Isto je i s drugim strankama u drugim zemljama. Mogao bih nabrojati tako mnogo
događaja koji su se odigrali u svijetu u posljednjih 40 godina čije bismo uzroke mogli
pratiti do iste skupine ljudi.
Zataškavanje NLO-a
Kroz čitavo razdoblje od rata naovamo vlasti su neprekidno odbacivale sve izvještaje
javnosti o NLO-ima. Oni ne postoje, kažu nam. Otprilike u isto vrijeme kad je VVarrenova komisija objavila svoju zataškanu verziju atentata na Kennedva, objavljen je
Condonov izvještaj koji je obavio sličan posao s NLO-ima. U njemu je pisalo da u
tom fenomenu nema ničega što bi bilo vrijedno istražiti. Ako je tako, zašto su dosjei
s izvještajima o NLO-ima označeni kao „iznad strogo povjerljivog"? Zato što je to
vjerojatno najveće od svih zataškavanja, eto zašto. Zataškavanje istine da američka
Elita ima leteće tanjure, antigravitacijsku tehnologiju pored koje raketoplan izgleda
kao antikvitet, i kako bi se prikrila činjenica da vanzemaljci posjećuju ovaj planet
iz Četvrte Dimenzije. Cijelo to područje je minsko polje dezinformacija i tu mora­
mo zadržati vrlo otvoren i fleksibilan um, posebno zato što su se u polje istraživanja
NLO-a ozbiljno infiltrirali oni koji nas žele zavesti na krive tragove. Ali danas se u
prosjeku prijavljuje 150 viđenja NLO-a dnevno. Prihvatite li tvrdnju da se prijavljuje
samo deset posto viđenja, to je blizu brojke od 1500 na dan, širom svijeta. Nemogu­
će je da svima upravljaju ljudi sa Zemlje, i iako Elita možda koristi svoje letjelice za
pokretanje određenih događaja radi manipuliranja ljudskim umom, također je, po
mom mišljenju, sve više pravih vanzemaljaca koji djeluju u ovoj dimenziji. Neki su
ovdje kako bi nam pomogli, drugi kako bi spriječili preobrazbu čovječanstva i planete
Zemlje. Ovi drugi povezani su sa Svjetskom Elitom, bilo kontaktom lice-u-lice, ili
kroz kanaliziranje i kontrolu svijesti. Predstavio sam mnoge dokaze u vezi s NLOima u Pobuni robota, ali mnogo je više toga na raspolaganju onima koji žele istraživati
dublje. Ono što je sigurno jest da postoji čitava knjižnica informacija o NLO-ima
i vanzemaljcima o kojoj se javnosti ne govori, uključujući pozadinu otmica ljudi i
sakaćenja stoke i drugih domaćih životinja širom svijeta, na načine koji su mogući
samo pomoću tehnologije koja nije poznata u javnosti. Ili se radi o djelu vanzemalja­
ca, ili to rade ljudske znanstvene elite u podzemnim bazama u Sjedinjenim Država­
ma (na mjestima kao što su Područje S-4 blizu Groom Lakea u Nevadi i postrojenja
Dulce u Novom Meksiku). John Lear, nekadašnji pilot CIA-e, rekao je jednoj skupini
istraživača NLO-a iz Dallasa:
/' istina će vas osloboditi
„Naciji je mozak isprala CIA-ina operacija kontrole uma koja se temelji na strahu od
ismijavanja. U SAD-u je od 1947. bilo najmanje milijun otetih osoba. U posljednjih
13 godina u SAD-u je bilo preko 40.000 slučajeva sakaćenja stoke. Postoji otprilike
70 vanzemaljskih civilizacija za koje se zna da nas u ovom trenutku posjećuju.
Gordon Cooper, jedan od naših najboljih astronauta, izgubio je priliku da ode na
letove Apolla zato što se usudio progovoriti o NLO-ima u pismu Ujedinjenim naro­
dima. Tijekom zadnjih nekoliko godina dolazi do naglog povećanja broja nestalih
osoba. Procjenjuje se da postoji oko deset milijuna Sivih [navodna rasa izvanzemaIjaca] u bazama na Zemlji i Mjesecu, ali nije poznato jesu li u stanju vratiti se u svoju
matičnu bazu. Oni ulaze i izlaze iz svojih podzemnih baza pomoću međudimenzionalnog prijenosa, hiperprostornim manevrom koji je objašnjenje za naizgled
besmislene priče svjedoka NLO-a koji kažu da su vidjeli kako NLO-i ulaze ili izlaze iz
planina. Ti svjedoci istinito opisuju manevar koji je u ovom trenutku našoj znanosti
neshvatljiv.
Predsjednik Eisenhovver bio je taj koji je dopustio da vlast pređe iz ruku predsje­
dnika pod kontrolu Pentagona. Cijelo vrijeme nakon Eisenhovvera pravi vladar ove
nacije je vojna hunta."9'1
Learove tvrdnje opet bi mogle biti dezinformacije. Ali te teme u skladu su s ogro­
mnim brojem drugih izvještaja (koji bi, naravno, također mogli biti dezinforma­
cije), ja sam osobno danas siguran da su ljudski oblik stvorili vanzemaljci; da su
negativno motivirani vanzemaljci iz Četvrte Dimenzije nastojali kontrolirati ovaj
planet kroz čitavu poznatu povijest svojim pojavljivanjem i (češće) kontrolom svi­
jesti onih ljudi koji djeluju unutar negativnog raspona frekvencija; da su oni koji su
se urotili da uvedu Novi Svjetski Poredak od drevnih vremena marionete tih bića
(koja bi, dijelom, mogli biti „Melkedekanci" ili „Elohim"), a isto vrijedi za današnju
Svjetsku Elitu. Smatram da se kontakt vjerojatno dogodio između Elite i određenih
negativnih vanzemaljskih rasa, a neopisivo grozni genetski eksperimenti provo­
de se u podzemnim bazama širom svijeta, posebno u Sjedinjenim Državama, na
onima koji su otpisani kao „nestale osobe". Nacistički mentalitet živ je i zdrav, i
kontrolira Ameriku pod ravnanjem vanzemaljske svijesti koja je nacistički mentali­
tet. Vjerujem da se ti vanzemaljci iz Četvrte Dimenzije hrane negativnim ljudskim
emocijama. Hrane se energijama straha, krivnje i jada, i zato nastoje povećati našu
patnju te osjećaj straha i beznađa, kako bi se hranili i kako bi umanjili naš osjećaj
vrijednosti i potencijala, da bi mogli lakše kontrolirati ovaj vibracijski zatvor. Kada
volimo i poštujemo sami sebe, prekidamo njihovu opskrbu hranom i otvaramo
naše umove i srca, čime razbijamo blokirajuću vibraciju. Mi to možemo učiniti i
učinit ćemo.
skrivena
ruka
Razlog za zataškavanje NLO-a je kako ne bismo saznali informacije o drugim ci­
vilizacijama i svjetovima koje bi otvorile ljude za daleko širi pogled na život i univer­
zum, i kako bi i dalje ostala skrivena globalna piramida manipulacije koja je (na svo­
jim najvišim razinama) svjesno u kontaktu - i pod vodstvom -negativne sile iz druge
dimenzije. Broj znanstvenika i računalnih programera u UK-u i SAD-u koji rade s
naprednom tehnologijom i koji su umrli na čudne, neobjašnjene načine je apsurdan.
Takvi su slučajevi većinom bili otpisani kao... „samoubojstva". Umiru jedan za dru­
gim, a mnogi od njih povezani su s projektom Zvjezdanih ratova i Marconijem, po­
družnicom General Electrica u Ujedinjenom Kraljevstvu. Ako Elita zaista ima „leteći
tanjur", antigravitacijsku letjelicu (a ja vjerujem da svakako ima), ili tehnologiju iz
polja „obrane" za koju ne žele da itko sazna, upravo bi takvi znanstvenici i računalni
programeri mogli znati o tome, bilo slučajno ili namjerno. Možda su saznali previše
o tome ili o tehnologiji povezanoj sa Zvjezdanim ratovima, koja bi zapravo mogla
biti dio globalne elektronske komunikacijske mreže namijenjene nadziranju milijardi
mikročipiranih ljudi. Za svaku zagonetnu smrt tvrdilo se da nije povezana s ostalima,
po poznatom pristupu: samostalni ubojica - nema zavjere. Tajna tehnologija sastavlja
se prema pravilima razdvajanja na odjele. Svaka kompanija ili znanstvenik rade samo
na dijelu projekta. Vrlo mali broj ljudi zna kako se svaki dio uklapa s ostalima kako
bi dao gotov proizvod. 95
Jedna od najpoznatijih znanstvenih žrtava Elite bio je dr. Wilhelm Reich, koji je
umro u saveznom zatvoru 1957. dok su vlasti uništile sve njegove radove koje su mo­
gle naći. Na „obdukciji" su mu uklonili organe koji nikada više nisu viđeni. Reichova
zadnja knjiga nosila je naslov Kontakt sa svemirom (Contact With Space), u kojoj je
iznio detalje svojih istraživanja o NLO-ima. On je shvaćao kako Zemlja odražava
ljudski um i smatrao je da su pustoš i dezertifikacija nekada prekrasnih krajolika po­
sljedica emocionalne praznine čovječanstva. Identificirao je energije životne sile, koje
je nazvao orgonskom energijom. Pozitivnu energiju označio je kao ,,OR", a negativnu
,,DOR". Reich je vjerovao da posebno štetan oblik negativne energije, koji je zvao Melanor, emitiraju neke od vanzemaljskih letjelica za koje je tvrdio da posjećuju planet.
Taj Melanor poprimao je oblik crne praskaste tvari koja je „smrdjela poput mrtvih
tijela". To se spominje u mnogim pričama ljudi koji tvrde da su vidjeli NLO.
Reich je rekao da su koristeći znanja o pozitivnoj orgonskoj energiji, životnoj sili,
on i njegov tim uspjeli uzgojiti travu visoku do koljena u pustinji Arizona, gdje ni­
kada prije toga nije rasla u moderno vrijeme. On je također otkrio da se ta energija
može iskorištavati kako bi se osigurala „slobodna energija" za svu toplinu i struju
koja nam je potrebna, bez zagađenja i (praktički) besplatno.
To bi se moglo događati širom svijeta kada znanje o tome kako to ostvariti ne bi
bilo suzbijano. „Nerješivi" problemi ovog svijeta nerješivi su samo zato što se rješenja
od nas čuvaju. Tijekom cijele njegove karijere u Sjedinjenim Državama nakon što je
pobjegao iz nacističke Njemačke, Reicha su zlostavljali oni koje je nazivao „siledžije
iz vlasti". On je razvio oružje koje je, kako je tvrdio, činilo da NLO-i nestanu te je ot-
. i istina će vas osloboditi
krio kako može mijenjati vremenske prilike i izazivati kišu u pustinji. To je bio samo
tehnološki nastavak onoga što su američki Indijanci mogli postići svojim plesovima
kiše. Oboje je koristilo istu energiju. U knjizi Kontakt sa svemirom, koja je ubrzala
kraj njegovog života, Reich se približio istini. Napisao je:
J e s a m lija svemirac? Pripadam li novoj rasi na Zemlji, koju su uzgojili ljudi iz svemi­
ra u zagrljaju sa zemaljskim ženama? Jesu li se pripadnici međuplanetarnog druš­
tva već asimilirali na Zemlji, kao što su se prije 190 godina u Sjedinjenim Državama
asimilirale sve nacije svijeta? Ili se ta misao odnosi na stvari koje će se dogoditi u
budućnosti? Zahtijevam svoje pravo i povlasticu da imam takve misli i postavljam
takva pitanja bez da mi bilo koja administrativna agencija društva prijeti da će me
smjestiti u zatvor... Kada smo suočeni s krutom, doktrinarnom, samozvanom, na
ubojstvo spremnom hijerarhijom znanstvene cenzure, čini se ludim objavljivati ta­
kve misli. Svatko tko je dovoljno zloban mogao bi ih bilo kako iskoristiti. Ipak, mora
se braniti pravo da se bude u krivu. Ne bismo se trebali bojati ući u šumu zato jer
u njoj ima divljih mačaka na stablima. Ne bismo trebali odustati od našeg prava na
dobro kontroliranu spekulaciju. Određena pitanja koja takve spekulacije povlače
ono su čega se upravitelji priznate znanosti boje... Ali ulazeći u svemirsko doba sva­
kako bismo trebali ustrajati na pravu da postavljamo nova, čak i budalasta pitanja,
a da nas se zbog toga ne zlostavlja."96
Nažalost, Reichu je sloboda za koju se s tolikom pravom zalagao bila uskraćena,
kao što je bilo i s mnogim drugima koji su ubijeni zbog zločina stjecanja znanja o
znanosti i NLO-ima za koje Elita i njihovi vanzemaljski/luciferski gospodari žele da
ostane skriveno. Njegovi kolege „znanstvenici" samo su gledali kako ga razapinju.
Čak se spekulira da je drugi razlog zašto je predsjednik Kennedy ubijen taj što je sa­
znao za vanzemaljce i zakleo se da će tu informaciju objaviti javnosti. Godine 1965.
vodeća novinarka Dorothy Kilgallen istraživala je zataškavanje NLO-a i atentat na
Kennedya. U svojoj kolumni u Los Angeles Examinent od 22. svibnja 1965. rekla je
da je upoznala „visokog britanskog dužnosnika iz ranga kabineta" u Londonu koji
joj je rekao da su britanski znanstvenici proučili srušeni NLO u kojem su bili mali
ljudi, niži od 120 centimetara. 97 Iste godine intervjuirala je jacka Rubya u dalaskom
zatvoru. Ruby, čovjek koji je ubio „žrtveno janje" Leeja Harveya Oswalda, rekao joj je
nešto što bi, kako je ispričala bliskim prijateljima, „od Kennedyevog slučaja napravi­
lo bombu." Nakon par dana pronađena je mrtva. Službeni zaključak: samoubojstvo.
Njeni prijatelji pretražili su njen stan želeći pronaći bilješke s njenog sastanka s Rubyem. Nisu našli ništa. 98
NLO scena prepuna je dezinformacija, a to znači da se događa nešto za što oni na
vlasti ne žele da javnost sazna. Vjerujem da postoji scenarij po kojem će Svjetska Elita
napuhati prijetnju od vanzemaljske sile do točke u kojoj će joj zastrašenost javnosti
omogućiti uspostavljanje svjetske vlade i vojske. To je bio jedan od prijedloga u Iz-
SKrivena
rum
vještaju iz Iron Mountaina. Osobno ne sumnjam, kao što sam rekao u Pobuni robota,
da barem neke od otmica koje se pripisuju „vanzemaljcima" provode ljudi u sklopu
operacije manipulacije umom i mikročipiranja. Rockefelleri su (preko milijardera
Laurancea Rockefellera) povezani s „istraživanjima" o vanzemaljcima.
U trenutku dovršavanja ove knjige primio sam informaciju o onome za što se
tvrdi da je politika masovne manipulacije uma koju nad narodom Ujedinjenog
Kraljevstva provodi Agencija za nacionalnu sigurnost u Americi uz blagoslov bri­
tanskih vlasti. To poreci ostalog uključuje insceniranje viđenja „NLO-a", „vanze­
maljske" otmice i mikročipiranje ljudi, uključujući neke od onih koji su povezani
s istraživanjem NLO-a. Volio bih saznati mnogo više o tome kako bih vidio je li
to istina. Ako znate nešto i želite popričati s otvorenim umom, molim vas da me
kontaktirate.
Iz moje perspektive, jedna je stvar sigurna: postoji podzemni objekt povezan
s RAF-ovim Rudloe Manorom u VViltshireu, Engleska, za koji bi britanski narod
morao znati, a isto vrijedi za mjesta kao što su tajni podzemni grad Mount Weather blizu gradića Bluemonta u Virginiji, oko 74 km zapadno od VVashingtona D.C.
Neke od stvari koje vidite u filmovima o Jamesu Bondu nisu potpuno izmišljene.
Nijedan od tih kompleksa, ili drugih, ne radi u interesu naroda. Mount VVeather
je vjerojatno centar iz kojeg paralelna vlada Sjedinjenih Država, ona koja zaista
upravlja zemljom, koordinira svoje operacije. To je također mjesto koje nadgleda
nadzor Amerikanaca koji se suprotstavljaju tiraniji. Kongresu, „izabranim" pred­
stavnicima naroda, uskraćene su sve informacije o tome što se tamo događa. Da,
dame i gospodo, to je slobodni svijet.
Ista Skrivena ruka koje je bila iza Zaljeva svinja, Vijetnama, atentata na Kennedya, Kinga i Malcolma X, VVatergatea, Iran-Contre, terorističkih bombaških napada
i smjene Margaret Thatcher, također je odgovorna za dezinformacije i zataškavanja
NLO-a i vanzemaljaca. Na prvi pogled se te često vrlo različite teme i događaji čine
nepovezanima, dok su zapravo bili - i jesu - koordinirani istom silom: Svjetskom
Elitom, koju kontroliraju Zatvorski Čuvari s Četvrte Dimenzije, luciferska svijest.
Ali istina o NLO-ima, kakva god ona bila, nije daleko od razotkrivanja, i veo se diže
s mnogo stvari koje su generacijama bile čuvane u tajnosti. Ovo je vrijeme kad će se
skriveno razotkriti i kad će se uzrok manipuliranja ukloniti.
Kad se, za naših života, Elitina mreža raspadne, kakav će to drugačiji svijet biti.
Jer to je ono što stoji iza svjetskih sukoba, prodaje teških droga mladim ljudima i
neprestane zloupotrebe onoga što zovemo demokracijom i slobodom. Pa ipak, masa
ljudi i dalje dopušta da im umovi budu zavedeni poput zečeva opčinjenih farovima
dolazećeg automobila.
Ovdje sam skicirao samo kostur (ili bih možda trebao reći lubanju i kosti) karijere
Georgea Busha do 1989. Nisam ni spomenuo njegove beskrajne poslovne aktivnosti,
ili broj slučajeva kada su njegovi poslovni suradnici imenovani na položaje s vladinog
platnog popisa. Samo bi mi za to trebalo mnogo poglavlja, ali sve su te informacije
335
/
istina
će
vas
osloboditi
sKrivena
dostupne. Ako želite saznati nešto više, preporučio bih knjigu George Bush, neautori­
ruKa
20 Gary L. Wean, There's A Fish In The Courthouse (Casitas Books, Oak View, California,
zirana biografija (George Bush, Tlie Unauthorised Biography). On je stalna tema u No­
1987.) str. 679.
vom Svjetskom Poretku već preko četrdeset godina. Pročitali ste dio njegove prošlosti
21 Wilbur Crane Eveland, Ropes Of Sand: America's Failure In The Middle East (W. W. Nor­
i kako je njegova ruka simbolično držala dimeći pištolj dok su se odvijali neki užasni
ton and Company, 1980.), str. 95.
događaji. I što je američki narod poduzeo u vezi s tim? Reći ću vam.
22 Roland Perry, The Fifth Man (Sidgwick and Jackson, London, 1994.), str. 223.
Izabrali su ga za predsjednika.
23 Ibid., 129.
24 Ibid., str. 222-223.
25 Ibid., str. 222.
IZVORI
26 Ibid., str. 224.
27 Ibid.
28 Ibid.
1 O filmu JFK i Oliveru Stoneu može se još mnogo toga reći, kao što ćemo uskoro vi­
29 Final Judgement,
djeti.
30 Ibid., str. 89.
2 The Spotlight (11. prosinca 1995.). str. 3.
31 /b/d.,str. 191.
3 Kad je CBS-ov voditelj vijesti Dan Rather prvi put vidio Zapruderov film, otrčao je
32 /6/d.,str. 187.
90.
u CBS-ov studio kako bi se uživo pojavio na vijestima i objavio naciji da on potvrđuje
33 Ibid.
službeni stav o događajima. U stvari, on potpuno očigledno čini upravo suprotno. Ili je
34 Za više detalja o vezi Lansky-Mossad, pogledati Final Judgement.
Ratheru (CFR) hitno trebao okulist, ili je imao drugi plan koji nije imao nikakve veze s
35 The Fifth Man, str. 79.
objavljivanjem istine njegovim gledateljima.
36 Ibid., str. 79-80.
4 The Rockefeller File, str. 157.
37 Final Judgement,
5 Michael Collins Piper,
Final Judgement, The Missing Link In
The JFK Assassination Conspi­
6 Sam
str.
245.
38 Ibid., str. 241 -242.
39 Yitzhak Shamir, Summing Up, An Autobiography (Weidenfeld and Nicholson, Lon­
racy (The Wolfe Press, Washington D.C., 1995.), str. 32.
i Chuck Giancana, Double Cross: The Explosive Inside Story Of The Mobster Who
don), str. 81.
Controlled America (Warner Books, New York, 1992.), str. 75.
40 /6/d.,str. 13.
7 Intervju s Michaelom Collinsom Piperom od 20. siječnja 1992. za Final Judgement.
41 Henry Hurt, Reasonable Doubt: An Investigation Into The Assassination Of John F. Ken­
8 Final Judgement,
nedy (Holt, Rinehart and Winston, New York, 1985.), str. 417- 419.
9 Citirao
Seymour
str. 35.
M.
Hersh,
The Samson
Option: Israel's Nuclear Arsenal And American
42 Final Judgement,
str.
255.
Foreign Policy (Random House, New York, 1991.). str. 94.
43 There's A Fish In The Courthouse, str. 695.
10 Ibid., str. 97.
44 Ibid., str. 699.
11 Double Cross: The Explosive Inside Story Of The Mobster Who Controlled America, str. 75.
45 Final Judgement,
12
C. David Heymann, A Woman Named Jackie (New American Library, New York,
13 Final Judgement,
str.
166.
46 Ibid., str. 178.
47 Ibid.
1989.), str. 151.
str.
48 /6/đ.,str.213.
46.
14 The Samson Option: Israel's Nuclear Arsenal And American Foreign
336
str.
Policy,
str.
108.
49 Ili možda nije? Barem jedna osoba koja je dobro poznavala Rubya rekla je da gaje vidjela
15 Dan Kurzman, Ben-Gurion: Prophet Of Fire (Simon and Schuster, New York, 1983.),
kako se ukrcava na avion za Izrael nakon stoje tobože umro {Final Judgement, str. 183).
str. 121.
50 Stephen
16 Final Judgement,
Morrow and Co, New York, 1984.), str. 243-244.
str.
57.
Green,
Taking Sides: America's Secret Relations With A Militant Israel (William
17 Mark Lane, Plausible Denial (Thunder's Mouth Press, New York, 1992.), str. 93.
51 Pismo koje je poslao Ford 31. listopada 1975. Sadržaj je objavila Crkva i kasnije je
18 Secret Societies, str. 128.
citiran u George Bush, The Unauthorised Biography, str. 291 -292.
19 Ovid Demaris, The Last Mafioso (Bantam Books, New York, 1981.), str. 32. Također
52 Michael
citirano u Final Judgement, str. 159.
(Shapolsky Publishers, New York, 1989) str. 206.
Milan,
The Squad: The US Government's Secret Alliance With Organised Crime
337
/' istina
će
vas
osloboditi
skrivena
ruka
53 Final Judgement, str. 81-82.
cijsku ceremoniju Ronalda Reagana 1981. Imao bi mnogo toga zajedničkog s drugim
54 Citirano u australskom magazinu za duhovnost/istraživanje zavjera New Dawn, (stu­
gostom, Liciom Gellijem iz masonske lože P2.
deni/prosinac 1995.), str. 20.
86 George Bush,
55 Citirano u Extra-Terrestrials Friends And Foes, str. 289.
87 Bilješka iz Northovog dnevnika od 9. siječnja 1986. godine. Objelodanjena na sud­
The Unoffical Biography, str.
399.
56 Rodney Stich, Defrauding America (Diablo Western Press, Alamo, Kalifornija, 1994.),
skom saslušanju u travnju 1988.
str. 316-317; 615.
88 The New York Times (2. ožujka 1989.).
57 Robert D. Morrow, The Senator Must Die: The Murder Of Robert F. Kennedy (Roundta-
89 The Spotlight (Washington D C , 15. svibnja 1995.), str. 1,12,13.
ble Publishing, Santa Monica, 1988.).
90 USA Today (28. travnja 1995.), str. 3A
58 Psychology Today (rujan 1969.), sv. 3, br. 2.
91 The Spotlight (5. lipnja 1995.), str. 5.
59 Ibid.
92 Ibid., str. 3.
60 Ibid.
93 Ibid., (8. svibnja 1995.), str. 4-5.
61 Privatni intervju za Final Judgement s jednim od dobrovoljaca iz Kennedyeve kam­
94 Sastanak dalaske grupe MUFON-a, 10. kolovoza 1988.
panje koji je bio prisutan kad je Kennedy pogođen.
95 Pogledati Open Verdict Tonya Collinsa, istragu o 25 zagonetnih smrtnih slučajeva
62 Final Judgement, str. 83.
ljudi koji su radili u obrambenoj industriji, (Sphere Books, London, 1990).
63 Secret Societies, str.
96 Contact With Space, citirano u Extra-Terrestrials Friends And Foes, str. 47.
125.
64 David Emery, Conspiracy Nation, sv. 1, br. 88.
97 Extra-Terrestrials Friends And Foes,
65 J i m Marrs, Crossfire: The Plot That Killed Kennedy (Carrol and Graf Publishers, New
98 Priča koju je iznio Richard Deacon u The Truth Twisters (MacDonald, London, 1987.).
York, 1989.), str. 582.
99 „Watching For Aliens", The Spotlight (25. rujna 1995,), str. 2. Razotkriva podršku Lau-
66 Conspiracy Nation, sv.
68 Chatham House, London, 10. svibnja 1982.
69 The Rockefeller File, str. I58.
70 Ibid., Str; 180.
The
Unauthorised Biography,
str.
250.
72 Ibid., str. 247.
73 Ibid.
74 Ibid., str. 249.
75 Svjedočenje pred Senatskim odborom za vanjske odnose, 17. veljače 1950.
76 Valdamar Valerian, The Matrix (Arcturus, 1988.).
77 Russell S. Bowen, The Immaculate Deception, The Bush Family Crime Exposed (Ameri­
can West Publishers, Carson City, SAD, 1991.), str. 30-31.
78 The World Order, Our Secret Rulers, str. 123.
79 The Immaculate Deception,
The Bush Family Crime Exposed,
str. 30-31.
80 Pogledati Final Judgement, str. 306-313.
81 The New York Times (18. veljače 1976.).
82 George C. Andrews, Extra-Terrestrials Among Us, str. 173.
83 Novinari i istražitelji utvrdili su da postoje barem posredne veze između obitelji
Hinckley i Bush.
84 George Bush,
238.
rancea Rockefellera Centru za proučavanje vanzemaljske inteligencije.
1, br. 88.
67 The World Order, Our Secret Rulers, str. 80.
71 George Bush,
str.
The Unofficial Biography, str. 397.
85 Taj sastanak potvrdio je Felix Rodriquez, izvijestivši o njemu Miami Herald 30. lipnja
1987. Ramon Rodriguez, ozloglašeni perač novca od droge, bio je pozvan na inaugura-
trinaesto poglavlje
jednostranačke države
P
rije dvije-tri godina gledao sam televizijsku emisiju o istraživanju ponašanja živo­
tinja u kojoj je prikazan prilično neugodan eksperiment u kojem su miša stavili
u mrežu staklenih cijevi. Svakih nekoliko sekundi došao bi do račvanja i mogao je ići
lijevo ili desno. Miš je mislio da je slobodan ići gdje god želi, ali izbori su zapravo bili
strogo kontrolirani. Njegova sloboda bila je privid. Ljudska vrsta danas si je dopustila
da bude poput tog miša u cijevima. Multidimenzionalni manipulatori vrlo su mudri
u korištenju pomodnih riječi. Povezuju ih zajedno kako bi stvorili prihvaćeno zna­
čenje koje je često suprotno stvarnoj situaciji. Ponavljate li nešto dovoljno često ljudi
će u to povjerovati. Riječ 'sloboda izjednačuje se s 'demokracijom', a demokracija se
izjednačuje s parlamentarnim sustavima u 'slobodnom svijetu*. Programirani smo da
vidimo tri elementa slobode-demokracije-parlamenta kao istu stvar, ali one to nisu.
'Demokratski' sustavi dio su dimne zavjese koja služi našem obmanjivanju. Ako ste
svjesni toga da živite u autoritarnom režimu koji kontrolira vaše misli i ponašanje,
medije i ekonomske uspone i padove, želja za slobodom u ljudskom će se srcu s vre­
menom protiv toga pobuniti. Ljude je daleko lakše nadzirati i obuzdavati ukoliko se
to radi dok oni misle da su slobodni. Takva je priroda naše 'demokracije'.
Možemo kao primjer uzeti Westminster, tu Majku parlamenata, da vidimo kakvu
lažnu demokraciju imamo. Većinu članova parlamenta nije izabrao narod nego odbor
ili članovi stranice njihovog izbornog kotara! Parlamentarni sustav Ujedinjenog Kra­
ljevstva sastoji se od izbornih kotara koji na općim izborima daju predstavnika u par­
lament. Međutim, relativno je malen broj tih izbornih kotara graničan u smislu da je
rezultat neizvjestan. U većini uvjerljivo prevladavaju konzervativci ili laburisti. Javnost
je umno kontrolirana da vjeruje kako bi njihove plaće trebale određivati za koga će
glasati. Konzervativci imaju 'imidz niskog oporezivanja, pa je glasanje za konzervativce
za velik broj ljudi - deprimirajuće velik broj ljudi - samo još jedan dio njihovog soci­
jalnog statusa. Samostojeća kuća, dva automobila, glas za torijevce (konzervativce, op.
prev.), U siromašnim i nerazvijenim područjima koja je u mnogim slučajevima uništila
stambena politika ljudi-su-brojke laburističkih vlada i vijeća, većina ljudi glasa za La­
burističku stranku zato što su oni «stranka radničkih klasa». Da, to je stranka koja vidi
ekonomski uspjeh u tome da više ljudi stoji osam sati dnevno pored tvorničkih strojeva
ili milju ispod zemlje u rudniku ugljena. Ti kruti načini razmišljanja znače da izborni
kotari u kojima prevladava obilje biraju konzervativne članove parlamenta, bez obzira
koliko osoba s plavom značkom bila kompetentna, dok će u siromašnim područjima
onaj s crvenom značkom, tko god on bio, postati član parlamenta.
.
/' istina
će
vas
osloboditi
jednostranačke
države
U tim izbornim kotarima - golemoj većini njih - kandidat za člana parlamenta
samo treba nagovoriti lokalne članove stranke da izaberu njega ili nju da se natječe
na izborima i mogu biti praktično sigurni da će biti izabrani u parlament. To znači
biti izabran za natjecanje u «sigurnom mjestu». Stoga, ako Elita želi da netko bude
izabran kako bi radio na jačanju Novog Svjetskog Poretka, to nije nikakav problem.
Nađite im jedno od bezbrojnih sigurnih mjesta i oni su unutra. Čak i ako se pojedini
članovi parlamenta koji koriste vlastiti mozak provuku kroz mrežu, njihova će im
stranka reći kako trebaju glasati ili će se suočiti s kaznenim mjerama poput blokiranja
njihovog napredovanja ili, kao u slučaju konzervativnih članova parlamenta koji su
se protivili daljnjoj integraciji u Europsku uniju, suspendiranja članstva u stranci. To
je demokracija u Elitinom stilu budući da su oni stvorili parlamentarnu strukturu
nakon što su 'narodne revolucije ograničile ili dokinule moć monarhija. Ukoliko naš
novi član parlamenta radi kako mu se kaže može napredovati do vlade ili čak postati
premijer. Štoviše, ako su ldonovi Elite napredovanje može biti iznimno brzo.
U Sjedinjenim Državama, koliko sam shvatio, još uvijek ima ljudi koji vjeruju da
predsjednika bira javnost. Kad bi to barem bila istina. Predsjednika biraju dvije stva­
ri: novac i mediji. Elita kontrolira oboje. Potrebne su vam fantastične količine novca
da se natječete za predsjedničku nominaciju unutar vaše stranke, da i ne govorim o
samim predsjedničkim izborima. Za to vam trebaju sulude svote. Samo bankarski/
trgovinski establišmenti imaju ta sredstva, a njihov novac ide onom kojeg oni žele.
Ponekad zna otići kandidatu za kojeg znaju da nema šanse pobijediti jer time osigu­
ravaju da će njegov suparnik - onaj kojeg stvarno žele - biti sljedeći stanovnik Bijele
kuće. Dodajte tome i medijsko praćenje koje podržava jednog kandidata a ometa
drugog i imate namještene izbore koji se promiču kao demokratski proces. Nakon
što je kandidat izabran vrijeme je za naplatu računa. Oni koji plaćaju svirača biraju
pjesmu.
Određeni zakoni i dogovor da se na glavne položaje unutar administracije biraju
određeni ljudi uređuju se prije nego što sredstva za izbore počnu pritjecati. Nazovite
Davida Rockefellera i pitajte ga tko će biti sljedeći predsjednik. Dosad će sigurno već
znati. Ljudi iz pozadine daleko su moćniji od premijera ili predsjednika djeluju li za­
jedno. Oni ne moraju biti popularni zato što javnost ne zna da postoje ili što u stvari
rade. No, političari moraju paziti na popularnost, posebno u vrijeme izbora. To ih
čini lakim plijenom za one iz pozadine. U Ujedinjenom Kraljevstvu imamo humori­
stičnu seriju zvanu Da, ministre u kojoj jedan državni službenik manipulira ministra
da radi točno onako kako on hoće. Vrlo je zabavna, ali u stvarnosti političkog sustava
takvo je manipuliranje smrtno ozbiljno.
Političari i mediji održavaju opsjenu i time odvraćaju pažnju od onih koji stvarno
upravljaju svijetom. Političari stvaraju dojam da oni imaju moć, a mediji podržavaju
taj gigantski mit izvještavajući o događajima i odlukama, kao da su političari ti koji
su donijeli najvažnije odluke. Iz sata u sat prikazuju se i citiraju predsjednici, pre­
mijeri i njihovi podređeni. Gledamo ih kako se sastaju na samrtima' i daju izjave o
događajima nad kojima imaju malo ili nimalo ovlasti. Mediji, međutim, moraju uvje­
ravati javnost da su 'izabrani' političari globalni donositelji odluka. Ne prihvaćamo
li tu iluziju počinjemo postavljati pitanja o tome tko u tom slučaju doista kontrolira
događaje. Mediji izvještavaju o svijetu kao da su političari na vrhu piramide dok su
oni zapravo marionete, izvršitelji i glasnogovornici onih koji su uistinu na vrhu. Kao
rezultat toga, oni koji nadziru naše živote mogu ostati u sjeni, dok su oni koji su samo
naizgled na vlasti neprestano u središtu pozornosti. Odvraćanje pažnje briljantno je
organizirano.
Za one među nama koji žive u 'demokracijama' od vitalne je važnosti da shva­
te kako u stvari žive u jednostranačkoj državi. Kada toga postanemo svjesni prestat
ćemo tražiti od političara da nam kažu što da radimo i počet ćemo sami misliti i
djelovati. Prestat ćemo vjerovati da glasanjem za drugu stranku u vrijeme izbora mo­
žemo išta važno promijeniti. Političari ili bilo koja stranka neće promijeniti svijet zato
što su oni samo pijuni. Svi mi moramo preuzeti tu odgovornost i prestati ju prepuštati
«njima», političarima, ekonomistima i svima koji je žele. Iluzija da možemo 'birali'
tko će nama upravljati nastavljat će nas uvjeravati da predajemo našu odgovornost
drugima, ne osvijestimo li činjenicu da taj izbor nemamo.
Sve političke pokrete kontrolira ista sila (slika 15). Ako imate dvije glavne stranke
iz kojih se svaki put bira vlada i one pritom glasaju jednako o svim zakonima koji su
stvarno bitni, za birača u tom slučaju ne postoji 'izbor'. To je slučaj s Demokratskom
i Republikanskom strankom u Americi. SAD, ta domovina 'slobode' kao što nam
predsjednici konstantno govore, jednostranačka je država. Isto vrijedi i za Ujedinje­
no Kraljevstvo. Nema bitne razlike između Laburističke i Konzervativne stranke. U
Britaniji je nemoguće glasati za stranku koja ima bilo kakve izglede formirati vladu
343
/
istina
će
vas
jednostranačke
osloboditi
a da se ne zalaže za daljnju centralizaciju moći u Europi, s jednom valutom i sredi­
šnjom bankom. Siguran sam da ćete na istu situaciju naići diljem svijeta. Kada ljudi
upozoravaju na druge, manje stranke koje nude prividnu alternativu promašuju bit
stvari. Ukoliko se stranke koje imaju bilo kakve izglede za pobjedu slažu oko temelj­
nih stvari izbori postaju nevažni, obična farsa.
Ono što ljude zbunjuje je način na koji se za političare koji rade za iste ciljeve u
javnosti, pa čak i privatno među njihovim kolegama i prijateljima, čini da promiču
posve različite, ponekad i suprotne stavove o životu. To im omogućuje da se prikazu­
ju kao protivnici dok su zapravo na istoj strani. Dr. Kitty Little, koja više od 50 godina
istražuje infiltraciju u britansku politiku i obavještajne agencije, objasnila je tehniku
u svojoj knjižici Treason At Westminster (Izdaja u Westminsteru):
«Vjerojatno je da su neki od onih infiltratora koji su u posljednjih 20 godina stigli
do vrha Laburističke i Konzervativne stranke prošli obuku iz vještine skrivanja svojih
pravih gledišta. Fuchs [njemački fizičar koji je radio na projektu atomske bombe]
opisao je svoju formalnu obuku iz onoga stoje zvao'kontrolirana shizofrenija', čak
se hvalio da i pijan može zadržati glumljeni lik s političkim mišljenjima onih s kojima
je radio. Slično tome, jedan drugi pripadnik [subverzivne] organizacije, Philby [Kim
Philby, špijun] napisao je:'Za kraj ću spomenuti faktor koji je nepotrebno zbunjivao
neke zapadne komentatore mog slučaja. To je liberalna dimna zavjesa iza koje sam
skrivao svoje pravo mišljenje. Jedan autor koji me znao u Bejrutu izjavio je da su
liberalna mišljenja koja sam izrazio na Bliskom istoku'sigurno'moja prava mišljenja.
Drugi komentar, od osobnog prijatelja, bio je da nisam mogao imati tako dosljedna
liberalno-intelektualna načela osim ako nisam zaista u njih vjerovao. Obje primje­
dbe vrlo su laskave. Prvi zadatak podzemnog radnika je da usavrši ne samo svoju
lažnu priču nego i lažnu ličnost.»'
države
Bush je s lakoćom pobijedio Michaela Dukakisa 1988. na plimnom valu elitinog
novca. Henry Kissinger opet je bio prisutan u središtu Bushove vlade s dvojicom
članova njegove kompanije Kissinger Associates na vodećim položajima. To su bili
Brent Scowcroft, direktor vašingtonskog ureda Kissinger Associatesa i Lawrence Eagleburger, predsjednik kompanije. Scowcroft je bio predsjednik Vijeća za nacional­
nu sigurnost, a Eagleburger podtajnik u Ministarstvu vanjskih poslova SAD-a. Član
osnivačkog odbora Kissinger Associatesa, lord Carrington, bio je generalni tajnik
NATO-aod 1984. do 1988. Kakav tim za jednu kompaniju! Bush je također promicao
Elitinu strategiju 'očuvanja' okoliša, baš kao što su radili i Bill Clinton (CFR, TC, Bil.)
i Al Gore ( C F R ) . S druge strane Atlantika, točno u isto vrijeme Margaret Thatcher
(Bil.) napravila je mentalnu piruetu i počela zagovarati potrebu za zaštitom okoliša
nakon što je borce za okoliš nekada zvala «unutarnjim neprijateljima«. Riječ «droge»
također je konstantna tema koja povezuje Bushove i Clintonove mandate. Droge su
ogroman izvor prihoda za Elitu i glavno oružje u destabilizaciji društva. Prvo ćemo
proučiti republikansko krilo Jednostranačke države u liku gospodina Georgea Busha.
Invazija na Panamu
Američka jednostranačka država
Bushov napad na Panamu 20. prosinca 1989. bio je povezan s drogama, iako ne na
način kako su to prikazali vlada i mediji. To je još jedan lijep primjer načina na koji
se istina o nekoj situaciji skriva političkom retorikom i medijskom kamuflažom. Pri­
općili su nam da su američke snage izvršile invaziju na Panamu i otele predsjednika
Manuela Noriegu zbog njegove trgovine drogom te kako bi spasile američku djecu
od zla droge. Postoji mogućnost da je istina bila upravo suprotna. Noriega je bio na
CIA-inom platnom popisu dok je Bush bio direktor: plaćali su mu oko 110.000 dolara
godišnje za njegove 'usluge', što je uključivalo krijumčarenje droge. Kad su od Busha
- nakon invazije na Panamu - zatražili da to objasni, odgovorio je da Noriegu nikada
nije sreo, ali onda se iznenada sjetio susreta. Noriega je bio umiješan u tržište droge
i namještanje izbora, a američka vlada i CIA su to znale kad su ga zaposlile. Na izbo­
rima u Panami 1984. pobijedio je Arnulfo Arias, vlast je međutim - kombinacijom
ekstremnog nasilja i prijevare - preuzeo Noriega. Predsjednik Ronald Reagan poslije
toga je poslao državnog tajnika Georgea Shultza (CFR, TC, Bil., Kom. 300) kako bi
dao legitimitet Noriegi. Štoviše, čak je objavio da su panamski demokratski principi
lekcija sandinističkoj vladi u Nikaragvi!
Nigdje to nije tako očigledno kao na primjeru Georgea Busha i Billa Clintona, dvojice prividnih 'protivnika. Jedan je Republikanac, a drugi Demokrat, ali
obojicu kontrolira ista skupina. Obojica su frontmeni Jednostranačke države, a
povezuju ih Vijeće za vanjske odnose, Trilateralna komisija, masonstvo, droge,
ubojstva, Iran-Kontra, Bank of Credit and Commerce International ( B C C I ) , nji­
hova podrška invazijama na suverene zemlje, centraliziranim institucijama, spo­
razumu GATT, Sjevernoameričkoj zoni slobodne trgovine (NAFTA), Zaljevskom
ratu... i tako dalje.
Prema Noriegi, odnos Busha i Noriege počeo se mijenjati tijekom razdoblja IranKontre, kad ga je 17. prosinca 1985. posjetio admiral John Poindexter, predsjednik
Vijeća za nacionalnu sigurnost. Poindexter je osuđen zbog svoje uloge u aferi IranKontra. Noriega je CBS-ovom izvjestitelju Mikeu Wallaceu rekao da je Poindexter
zahtijevao od njega da podrži američki rat protiv sandinističke vlade u Nikaragvi.
Kad je odbio, Poindexter je zaprijetio ekonomskim ratom i destabilizacijom Pana­
me. Poindexter je želio da Panama uz američku podršku izvrši invaziju na Nikara­
gvu, izjavio je Noriega. 3 Ni u jednom trenutku nije spomenuta Noriegina navodna
Kada promatramo naizgled 'različita politička gledišta često promatramo fasadu.
Niz ljudi koji nose maske kako bi prikrili svoje prave namjere i mišljenja. Iza maski
stoje globalna Elita i Svevideće oko, a ta 'demokratska' maskarada 2 služi kao dimna
zavjesa za Jednostranačke države.
/ istino ce vas osloboditi
umiješanost u droge. Ali američka Agencija za suzbijanje droga (DEA) zaista ga je
kontaktirala u vezi s drogom. Pisali su mu kako bi mu čestitali što im je pomogao u
sprječavanju da se Panama koristi kao centar za drogu i pranje narko-novca!' 1 Samo
mjesec dana kasnije Reaganova-Bushova administracija zahtijevala je da se Noriegu
ukloni zbog droge, korupcije i nedovoljne demokracije. Potreba za 'demokracijom'
u Panami je uvreda. Noriega, doduše, nikako nije bio svetac, ali CIA je podržavala
i nametala neke od najgrotesknijih ultradesničarskih diktatora širom svijeta kada je
to odgovaralo njihovim planovima, uključujući financiranje terorista da ubijaju na
tisuće žena i djece.
Nije lako razumjeti motive Agencije za suzbijanje droga zato što unutar nje posto­
je ljudi koji su predani suzbijanju priljeva droge u Ameriku i drugi koji su jednako
odlučni u namjeri da taj priljev povećaju. Više agenata CIA-e i DEA-e opisalo je kako
su neki službenici Agencije za suzbijanje droga umiješani u širenje dostupnosti teških
droga u Sjedinjenim Državama. Noriegin bivši glavni savjetnik Jose Blandon tvrdio
je da DEA štiti najveće igrače u narko-carstvima te da su DEA-ini službenici platili
Noriegi 4,7 milijuna dolara da šuti. U veljači 1988. Noriega je optužen zbog droge, a
sve točke optužnice osim jedne odnosile su se na aktivnosti od prije 1984. kad je on
bio na CIA-inom platnom spisku! Uslijedile su ekonomske sankcije protiv Paname
- ekonomski rat koji je obećao Poindexter. Da je Noriega pristao podržati američki
rat protiv Nikaragve, ili da se nije na neki način posvađao s Bushom, umjesto u ame­
ričkom zatvoru i dalje bi bio panamski diktator.
Kad je Bush postao predsjednik iznio je komičnu tvrdnju da Panama predstavlja
«neuobičajenu i izuzetnu prijetnju« nacionalnoj sigurnosti i vanjskoj politici SAD-a.
Magazin US News And World Report od 1. svibnja 1989. objavio je da je Bush CIA-i
odobrio 10 milijuna dolara za troškove projekata protiv panamske vlade. Dio nov­
ca predao je CIA-in Carlos Eleta Almaran, nedavno uhićen zbog trgovine drogom.
Bush je naredio odbacivanje tih optužbi nakon što je Noriega uklonjen. Dana 20.
prosinca 1989. s Noriegom koji je još bio tamo usprkos najboljim naporima CIA-e,
snage SAD-a izvršile su invaziju na Panamu. Ubijene su stotine, možda i tisuće civila,
uključujući djecu. Noriega je otet i odveden u Ameriku kako bi bio osuđen i zatvo­
ren zbog droge. Ostatak 'slobodnog' svijeta, uključujući britansku Margaret Thatcher,
nije uputio nijednu riječ prosvjeda. Sudac je na suđenju odbio da se pokaže bilo koji
CIA-in dokument koji bi išao njemu u prilog i on je osuđen na 40 godina zbog trgo­
vine drogom.
Koliko bi dobili vlada i CIA-ini službenici kad bi došli na suđenje! Morali bi se
više puta reinkarnirati da do kraja odsluže kazne. Kada gledate pozadinu Norieginog uhićenja izuzetno je važno znati da je čovjek kojeg je Bushov režim nametnuo
narodu Paname kao zamjenu za Noriegu bio blisko povezan s pranjem novca i tr­
govinom drogom. Novi predsjednik Guillermo Endara bio je službenik barem šest
banaka uključenih u pranje novca od droge. Novac koji se prao preko tih izvora po­
tjecao je od kolumbijskog narko-kruga na čelu s Augustom Falconom i Salvadorom
Maglutom koji je, prema izvještajima, od kraja 1970-ih do 1987. krijumčario tonu
kokaina mjesečno u Floridu. 5 Novi potpredsjednik Paname kojeg je postavio Bush
bio je Ricardo Arias Calderon, čiji je brat bio predsjednik First Internamericas Banka
u vrijeme dok je tu banku kontrolirao narko-kartel Cali. Službene brojke pokazuju da
su trgovina drogom i pranje novca u Panami nakon Noriege bili veći nego u vrijeme
dok je on bio na vlasti. Jedan od onih koje su američke snage zarobile prilikom inva­
zije bio je Mossadov agent Michael "Freddy" Harari koji je, s drugim agentima poput
Davida Kimchea, za Mossad s CIA-om surađivao s narko-kartelima Medellin i Cali.
Dopušteno mu je da pobjegne izraelskim avionom jer bi, da mu je bilo suđeno, cijela
operacija s drogom CIA-e i Mossada bila razotkrivena. 6
Rat protiv droge
George Bush postao je najveći američki borac protiv droge. Teško za povjerovati kada
pogledate kakvo mu je bilo društvo i u koje je operacije bio umiješan za vrijeme IranKontre i invazije na Panamu. Bush je globalni trgovac drogom!
Vodio je kampanje 'protiv droge' za vrijeme mandata Nixona i Reagana, i još jednu
za vlastitog mandata. Nijedna od njih nije bila uspješna, a prema riječima kongresnika Glenna Englisha, njegov rat protiv droga bio je «tek malo više od praznih riječi
priopćenja za tisak». U jednom od njih tvrdilo se da je njegova radna skupina za Ju­
žnu Floridu, osnovana pod Reaganom, okončala trgovinu marihuanom u Južnoj Flo­
ridi. To je bila besramna tvrdnja, ali kad je Francis Mullen mlađi iz Agencije za suzbi­
janje droga (DEA) to osporio, dobio je otkaz. Bush je čak koristio CIA-u za režiranje
zapljena droge koje su u javnosti trebale stvoriti dojam da je uspješan. CIA-in agent
Trenton Parker ispričao je kako su kolumbijski narko-dileri donirali kokain koji je
u ožujku 1980. avionom dopremljen na Međunarodni aerodrom u Miamiju i osta­
7
vljen na mjestu gdje će ga pronaći carinici. To se često radi kako bi se stvorio privid
uspješnosti. U drugim prilikama na meti se nađu sitne ribe dok se velikim igračima,
s njihovim vezama u najvišim razinama svjetske politike i obavještajnim krugovima,
dopušta da neometano rade svoj posao. Tek u rijetkim slučajevima pošteni službenici
uhvate važna imena. Čak i tada to može biti zato što su ovi manipulatorima prestali
biti korisni. Parker je, osim toga, opisao kako je CIA sazvala vodeće kolumbijske narko-dilere na dva sastanka krajem 1981. pod administracijom Reagana-Busha kako
bi formirali kartel radi poboljšanja slanja droge u Sjedinjene Države. Prvi se sasta­
nak, kako je rekao, održao u Hotelu International u Medellinu, a prisustvovalo mu je
dvjestotinjak narko-dilera. Danas zloglasni Medelinski kartel službeno je stvoren u
prosincu 1981. 8 CIA je osnivala kolumbijske narko-kartele? Da. Ali, opet, što bi nas
još moglo začuditi?
Ništa bitno od onoga što je Bush obećao u svojim raznim 'kampanjama' protiv
droge nikada nije ostvareno i, štoviše, sve se više razotkrivaju njegove veze s narkodilerima, kao što je slučaj i s Jimmyem Čarterom i Billom Clintonom. Već smo vidjeli
veze Shackley-Gregg-Rodriguez preko skandala razmjene oružja za drogu Iran-Kon-
347
/
I S L I I I U
L C
V U S
U
J I U
U U U 1 1 1
tra kada je više - a ne manje - teških droga dopremano u Sjedinjene Države kako bi
se dodatno destabiliziralo američko društvo. Bush je četrnaest godina također bio
prijatelj Dona Aronovva koji je (prema jednoj objavljenoj priči 9 i mnogim drugim
istraživačima) bio povezan s kriminalnom mrežom Mevera Lanskog i pranjem novca
od droge. Zatim je tu i Zapata Oil Corporation koju je osnovao George Bush. Ta je
kompanija bila paravan za CIA-u, a njena kompanija-kći, Zapata Offshore, bila je
umiješana u krijumčarenje druge dok je Bush bio na njenom čelu. Michael Maholy,
koji je dva desetljeća radio za američko Ministarstvo vanjskih poslova i CIA-u, izjavio
je da je droga bila dopremana morem do platformi Zapata Offshorea, iskrcavana i za­
tim transportirana do obale helikopterima koji su konstantno prevozili robu i osoblje
između platformi i američkog kopna. Rekao je da je vidio kako se to odvija. Maholy
je još ustvrdio da su brodovi kompanije Pacific Seafood korišteni za transport droge
između država."1
Znam da je velik mentalni skok prihvatiti da svjetsko tržište ilegalnih teških droga
kontroliraju i nadziru elementi Elite unutar organizacija kao što su CIA i britanska
obavještajna služba, koje navodno postoje zato da bi društvo štitile od posljedica ovi­
snosti o teškim drogama. Ali tako stvari stoje. Ništa nikada nije onako kako izgleda.
Poznato je da je CLA eksperimentirala s LSD-om prije nego što se on 1960-ih počeo
promovirati kao droga 'slobode'. Elita je već vrlo dugo umiješana u manipuliranje
društvom uz pomoć droga. To traje stoljećima a dosegnulo je novi vrhunac s Opi­
jumskim ratovima protiv Kine 1840. i 1858. kad je kineske napore da zaustave dotok
opijuma u njihovu zemlju osujetila moć Britanskog carstva. Premijer kraljice Victorie, koji je bio uključen u oba rata, bio je Lord Palmerston, Veliki patrijarh ili Majstor
masona Velikog Orijenta (Iluminata) i član Komiteta 300. Posrednik u toj trgovini
opijumom iz Indije u Kinu i drugdje bila je Istočnoindijska kompanija, skupina škot­
skih trgovaca koji su bili povezani s Vitezovima sv. Ivana Jeruzaleskog i Družbom
Isusovom (jezuitima). Neki istraživači vjeruju da su pravi gospodari kompanije bile
bankarske obitelji iz sjeverne Italije, Crno plemstvo."
Strategija koju su Britanci koristili u Kini postala je trajni obrazac za invazije po­
moću ovisnosti o drogama. Sponzorirali su masovnu ovisnost o opijumu sve dok
nisu potpuno slomili kinesko društvo i vitalnost. Britanska vlada koristila je mrežu
terorizma i organiziranog kriminala, poput Trijada, društva Hong i Asasina, koja je
za njih vodila trgovinu. Kad su kineski vladari reagirali kako bi opskrbu prekinuli,
Britanci su iskoristili svoju vojnu i pomorsku snagu da ih poraze. A 'mirovni' spora­
zum nakon sukoba Britancima je dao zajamčeno pravo da povećaju priljev opijuma,
da im se plati naknada za opijum koji su kineski vladari bili konfiscirali te da imaju
suverenitet nad strateškim lukama i priobalnim otocima. Tako je Hong Kong došao
pod britansku vlast. Koristili su ga kao središte dalekoistočne trgovine drogom, što je
njegova uloga i dan danas.
Većina transakcija u novcu i zlatu na hongkonškim financijskim tržištima isplate
su i pranje novca iz trgovine drogom. Nankinški sporazum iz 1842. dao je Britaniji
348
kontrolu nad Hong Kongom i 21 milijun dolara u srebru. Napisao ga je kolonijalni
ministar Edward Bulwer-Lytton (Kom. 300) čija su djela toliko nadahnula Hitlera,
naciste i druge poput gospode Blavatsky. Njegov je sin bio vicekralj Indije na vrhuncu
trgovine opijumom između Indije i Kine, razdoblju koje su kamuflirala djela Rudyarda Kiplinga o britanskom Radžu (Britanskim trgovcima drogom). U knjizi T1w
Opium Clippers (Opijumski kliperi) Basil Lubbock navodi imena vlasnika britanskih
brodova uključenih u trgovinu opijumom posredstvom Istočnoindijske kompanije:
jardine Matheson, Dent and Co, Pybus Bros, Russell and Co, Cama Bros, Duchess
of Atholl, the Earl of Balcarras, King George IV, The Prince Regent, The Marquis of
Camden, i lady Melville. Upravo je predak lady Melville, George, dočekao Williama
Oranskog na prijestolje i postao čuvar državnog pečata.
Nakon drugog Opijumskog rata koji je završio 1860. britanske poslovne banke i
trgovinske kompanije osnovale su Hong Kong and Shanghai Corporation kao sre­
dišnju banku dalekoistočne industrije droge. Prema svim istraživanjima koja sam
pročitao o narko-mrežama, Hong Kong and Shanghai Bank, sa svojim globalnim
vezama, ostala je financijsko središte industrije droge do današnjeg dana. 12 To je bila i
Nugan Hand Bank (sa sjedištem u Sydneyu u Australiji), još jedna CIA-ina/Mossadova operacija koju su vodili Francis Nugan i Michael Hand, pripadnik Zelenih beretki i
pukovnik Američke vojske dodijeljen CIA-i. Prema CIA-inom agentu Trentonu Parkeru, Hand je bio u čestom kontaktu s Georgeom Bushom nakon što je ovaj izabran
za potpredsjednika. 13
Pogledajmo neke od vodećih ljudi banke Nugan Hand: admiral Earl F. Yates, pred­
sjednik, načelnik stožera za strateško planiranje američkih snaga u Aziji i Pacifiku za
vrijeme Vijetnamskog rata; general Edwin F. Black, predsjednik havajske podružnice,
zapovjednik američkih snaga u Tajlandu tijekom Vijetnamskog rata; George Farris,
agent u podružnicama u Washingtonu i Flong Kongu, vojni obavještajni stručnjak;
Bernie Houghton, predstavnik banke u Saudijskoj Arabiji, tajni agent američke Mor­
naričke obavještajne službe; Thomas Clines iz Nugan Handa u Londonu, direktor
obuke u CIA-inoj tajnoj službi koji je bio uključen u Iran-Kontru i radio s Michaelom Handom i Theodoreom Shackleyem za vrijeme Vijetnama; Dale Holmgreen iz
tajvanskog ureda, direktor letne službe u Vijetnamu za Civilni zračni transport koji
je kasnije postao zloglasni CIA-in avioprijevoznik, Air America. Walter McDonald,
direktor podružnice u Annapolisu u Marylandu, bivši zamjenik direktora CIA-inog
Odjela za ekonomska istraživanja; general Roy Manor, filipinska podružnica, načel­
nik stožera američkog pacifičkog zapovjedništva i vladin časnik za vezu s predsjedni­
kom Ferdinandom Marcosom; William Colby, odvjetnik banke Nugan Hand, bivši
14
direktor CIA-e.
Baš tip ljudi od kojih biste očekivali da vode banku, zar ne? Pa, bili bi ukoliko
biste od menadžera svoje banke očekivali da vas savjetuje o vođenju tajnih operacija
i obučavanju terorista. Direktor Nugan Handa Donald Beazley bio je predsjednik
City National Bank of Miami koja je rukovala novcem Antiklevetničke lige. 15 Michael
349
Hand krajem 1970-ih pronađen je mrtav u svom Mercedes Benzu na jednoj zabače­
noj cesti izvan Sydneya. Navodno se ubio. Bilo je to nevjerojatno samoubojstvo jer
je povukao okidač i onda, prije nego što je umro, morao je obrisati sve svoje otiske
prstiju s pištolja budući da nijedan nije pronađen. Istraga australske vlade otkrila je
da milijuni dolara nisu bili zavedeni u knjige Nugan Handa i da je ta banka služila
za pranje novca trgovaca drogom. Te je profite CIA koristila za financiranje krijum­
čarenja oružja i ilegalnih tajnih operacija širom svijeta. Bilo je i dokaza da je CIA
koristila banku za plaćanje političkih kampanja protiv političara u raznim zemljama,
uključujući Australiju, kako bi osigurala da glasači podrže CIA-in izbor. Da, to je taj
'slobodni' svijet o kojem govorimo.
u plastičnim vrećicama skrivenim u tjelesnim šupljinama mrtvih vojnika koje su iz
Vijetnama vraćali kući na pokop. CIA-in operativac Gunthar Russbacher ispričao je
kako je nekim tijelima vadena utroba kako bi ih napunili drogom prije slanja natrag
u Sjedinjene Države. 17 Na tijelima koja su sadržavala drogu bile su ispisane tajne šifre
koje su omogućavale njihovo prepoznavanje po dolasku u zrakoplovne baze na Za­
padnoj obah, posebno u Zrakoplovnu bazu Travis u Kaliforniji. Droga je nakon toga
vađena i raspačavana mladima u Americi.
Iste obitelji i organizacije bile su odgovorne za trgovinu robovima i prohibiciju.
Ova potonja bila je sredstvo za stvaranje goleme mreže organiziranog kriminala u
Sjedinjenim Državama. Tako stvorena struktura bila je savršena - što je bio i cilj - za
trgovinu drogom nakon završetka prohibicije. Najvažnije medu grupama koje su se
zalagale za prohibiciju i kraj «zala od pića», skupine kao što su Kršćanska unija žena
za trijeznost i Liga protiv saluna, financirah su Rockefelleri, Vanderbilti i VVarburzi preko Rockefellerove zaklade, Zaldade Russel Sage i sličnih zaklada oslobođenih
plaćanja poreza. Prohibicija je bila još jedna prijevara Elite iskorištena za dugoročne
ciljeve. Usput, na njoj se obogatio i Joseph Kennedy, JFK-ev otac.
Jedan od ljudi kojima je sve to postalo jasno tijekom Bushovog mandata bio je
potpukovnik James «Bo» Gritz, jedan najodlikovanijih američkih vojnika sa šezdeset
i dvije pohvale za hrabrost, pet Srebrnih zvijezda, osam Brončanih zvijezda, dva Pur­
purna srca i Predsjedničku pohvalu. Moj pogled na život i onaj Boa Gritza teško da bi
se mogli više razlikovati, ali njegova iskustva trebaju čuti svi oni koji misle da je vlada
još uvijek - ili da je ikada bila - 'za' i 'od' naroda. U obraćanju američkom Liberty
Lunch klubu, snimljenom i objavljenom pod naslovom A Nation Betrayed (Izdana
nacija), Gritz opisuje kako je dvaput posjetio čovjeka po imenu Khun Sa koji je bio
priznati «gospodar» krijumčarenja droge u Zlatnom trokutu Dalekog istoka. Heroin
je derivat opijuma. Gritz se u to umiješao kad su mu rekli da oslobađanje američkih
ratnih zarobljenika (koji su ostali zarobljeni nakon sukoba u Laosu) blokiraju du­
žnosnici američke vlade umiješani u krijumčarenje droge. Utvrdio je da je to istina.
Vlada nije htjela da zarobljenici budu oslobođeni zato što su oni znali za umiješanost
njihovih dužnosnika u trgovinu drogom i mogli su progovoriti o tome nakon što se
vrate kući. Khun Sa i njegovi agenti u Zlatnom trokutu ispričali su Gritzu o nekima
od Amerikanaca s kojima su u prošlosti surađivali. Naveli su Theodorea Shackleya,
kojeg je George Bush imenovao na visoki položaj u CIA-i i koristio kao svojeg 'pi­
sca govora'. Također su naveli Richarda Armitagea, tadašnjeg službenika Američke
ambasade i kasnijeg člana osoblja u kampanji Ronalda Reagana koji ga je imenovao
pomoćnikom ministra obrane. Nije ni čudo što je pokazano tako malo zanimanja za
oslobađanje američkih ratnih zarobljenika koji su cijelu stvar mogli razotkriti. Armitage je navodno blizak prijatelj i savjetnik Colina Powella, američkog načelnika stože­
ra za vrijeme Zaljevskog rata, koji je predstavljen kao mogući predsjednički kandidat
18
koji će se natjecati kao samozvani «Rockefellerov Republikanac«.
Klasik profesora Alfreda McCoya iz 1972. pod naslovom The Politics Of Heroin In
South East Asia (Heroinska politika u jugoistočnoj Aziji) i njegov nastavak iz 1991.
The Politics Of Heroin - CIA Complicity In The Global Drug Trade (Heroinska politika
- umiješanost CIA-e u svjetsku trgovinu drogom) govore o tome kako su CIA-ini
helikopteri u Vijetnamu prevozili heroin od polja do distribucijskih točaka, dok je
američka javnost mislila da su tamo kako bi se borili protiv 'komunizma'. Opisuje
kako je za tu trgovinu iskorištena tvornica za punjenje boca Pepsi Cole i kako su
mediji gušili te informacije. U tom je sukobu poginulo 58.000 Amerikanaca i bogzna
koliko Vijetnamaca. Ništa ne opisuje bolje manjak poštovanja tog mentalnog sklo­
pa prema ljudskom životu od načina na koji je CIA krijumčarila drogu u Ameriku:
Elita se bavi drogama iz tri glavna razloga. Prvi: kako bi zgrtala nezamislive količi­
ne novca - milijarde godišnje - za financiranje tajnih operacija protiv izabranih vlada
i društva općenito. Profit od droge daje novac koji ne treba kanalizirati iz vladinih
izvora gdje bi mu se moglo ući u trag. Kao drugo, 'problem' droga izazvao je (razu­
mljivo) takvu reakciju - «nešto se mora poduzeti« - da ljudi pristaju na ograničavanje
prava i sloboda onako kako nikada ne bi pristali da nema potrebe za 'rješenjem' koje
će 'zaustaviti' priljev droga i njihov strašan utjecaj na strukturu društva. To SAD-u
(globalnoj Eliti) ujedno pruža izgovor da se upliće u poslove drugih zemalja. Kao
treće, imamo sindrom opijuma i Kine. Želite li zavaditi pa vladati i spriječiti ljude
da manifestiraju svoj puni potencijal koji je bolji način od toga da znatan dio mlade
Banke koje su poznate širom svijeta posrednici su u pranju novca od droge koji se
prebacuje s jednog računa na drugi dok mu se podrijetlo u mreži transakcija ne izgu­
bi. Industrije zlata i dijamanata, kojima kroz kompanije kao što je DeBeers upravljaju
Rothschildi i Oppenheimeri, također se koriste za pranje novca od droge. Novcem
se od tih kompanija kupuju zlato i dijamanti, a zatim se oni prodaju kako bi se dobio
'čist' novac. Međusobno isprepletene angloameričke obitelji u Elitinoj mreži mani­
pulacije, koje su odgovorne za organiziranje sukoba i ekonomskih depresija tijekom
niza naraštaja, ujedno stoje iza svjetskog tržišta ilegalnih droga. 10 Neke od najslavni­
jih osoba, poslovnih banaka i kompanija u svijetu dobar dio svog bogatstva izravno
ili neizravno stječu na ovisnosti mladih o drogama. Dolazi vrijeme kad će se ti ljudi
morati javno suočiti s tom odgovornošću u sklopu njihove vječne evolucije, pa će
javnost ostati zapanjena umiješanošću nekih od njih.
350
/
isana
ce
vas
osioooani
generacije (i mnoge druge pored toga) navučete na teške droge? Ono što su Britanci
dokazano radili Kinezima je ono što Elita nastoji raditi mladim ljudima svijeta, crpiti
njihovu prirodnu vitalnost, njihov osjećaj vrijednosti i znanje o njihovom beskraj­
nom potencijalu kako bi postigli sve što žele postići. Rat protiv droga još je jedan
lažni rat. Kao što je rekao Bo Gritz:
«Nijedan od predsjednika koji su objavili rat drogama nikada nije vodio takav rat.»19
A Michael Levine, bivši agent Agencije za suzbijanje droga, izjavio je daje rat pro­
tiv droga bio:
«...najveća, najdiplomatskija i najsmrtonosnija laž koju je građanima SAD-a njihova
vlada ikad servirala.«20
A tko su bila dvojica paravana za sve «ratove protiv droge» od Nixonove admini­
stracije naovamo? George Bush i Bili Clinton. O Clintonovim poslovima s drogom
govorit ću nešto kasnije.
Zaljevski rat
George Bush je naftaš. Velik dio njegovog kolosalnog bogatstva potječe od nafte. Te
kompanije osigurale su najveći dio sredstava za njegovu izbornu kampanju. Kad je
Bushova politika dovela do porasta cijene nafte, i njegova osobna zarada i zarada
naftnog kartela enormno su porasle. Isto je vrijedilo za još jednog naftaša, Jamesa
Bakera, Bushovog ministra vanjskih poslova. U širem smislu, što su arapski proizvo­
đači nafte podjeljeniji to Sjedinjene Države, Britanci i druge industrijske zemlje imaju
veću moć nad njima. Sukob na Srednjem istoku, koji podiže cijenu nafte i uzrokuje
previranje i neprijateljstvo unutar arapskog svijeta, dobar je za naftaše i za politiku
'zavadi pa vladaj'. Uspijete li urediti da u takav sukob bude umiješana skupina ze­
malja koje se bore pod zastavom Ujedinjenih naroda, ubrzavate prijelaz na svjetsku
vojsku pod središnjom globalnom kontrolom što je jedan od temeljnih ciljeva Novog
Svjetskog Poretka. Zaljevski rat postigao je sve navedeno. Ako Saddam Hussein, koji
je godinama bio blizak prijatelj Busha, nije bio uključen u zavjeru onda su mu bri­
ljantno smjestili.
U srpnju 1990. Bush je prisustvovao samitu NATO-a u Lancaster Houseu u Lon­
donu kojim je predsjedao NATO-ov generalni tajnik Manfred Vvorner, koji je (po­
put njegovog prethodnika, lorda Carringtona) bio bilderbergovac. Neki istraživači
utvrdili su da se raspravljalo o mogućnosti novog rata na Srednjem istoku, kao i o
raspoređivanju snaga NATO-a izvan njihovih dodijeljenih regija, takozvanom raspo­
ređivanju «izvan područja«. Na tom je samitu nastala Londonska deklaracija koja je
pozivala na bliskiju suradnju između NATO-a i zemalja bivšeg Sovjetskog Saveza. To
se u međuvremenu razvilo, kao stoje bilo i planirano, u politiku primanja tih zemalja
352
jednostranačke
države
u NATO u sklopu strategije stvaranja svjetske vojske. Elita očigledno silno želi da ta
politika primanja bude prihvaćena, jer kad se NATO počne širiti i djelovati izvan
Europe i Sjevernog Atlantika bit će sve bliže tome da postane svjetska vojska. Cilj je
širiti NATO-ovo područje operacija pozivanjem novih zemalja na priključenje i reži­
ranjem događaja kroz strategiju 'problem-reakcija-rješenje koji vode do ujedinjenja
NATO-a i UN-ovih 'mirovnih' snaga i formiranja svjetske vojske. To je pozadina u
sklopu koje Zaljevski rat treba promatrati.
Prepirke između Iraka i Kuvajta nisu nove. Kuvajt je bio pod kontrolom Britanaca
i Elite još od dana kada je otkriven ekonomski potencijal nafte. On je diktatura, i
to neugodna, i ideja da je cilj Zaljevskog rata bio osloboditi' Kuvajt jednostavno je
smiješna. Ako Kuvajt treba osloboditi, diktatori elite moraju se odreći svoje vlasti, i
britansko manipuliranje tom zemljom i njenim narodom treba prestati. Amerikanci
i Britanci poticali su Saddama Husseina da uđe u rat s Iranom 1980. Ako su otkrića
nekih istraživača točna, Saddama su britanske i američke obavještajne službe navele
da povjeruje da je Homeinijev režim u takvom kaosu da će rat biti brzo gotov. Bila je
to laž. Rastegao se na osam godina uz stravične patnje i gubitak života. Ali to je bilo
dobro za naftne kompanije, banke, proizvođače oružja i strategiju 'zavadi pa vladaj'.
Britanska vlada naoružavala je obje strane u tom sukobu, i dio (ali samo dio) tog
skandala izbio je na svjetlo dana kroz Scottovu istragu o ilegalnoj prodaji oružja Ira­
ku. Pitam se je li ta istraga čula za kompaniju Midland Industrial Trade Services,
koja je navodno tajna operacija trgovine oružjem Midland Banka. To se, kako mi je
rečeno, skriva iza fasade 'obične' podružnice Midlanda u Ulici Victoria, Westminster,
London SW1H ONJ. Također se pitam je li Scottova istraga čula za tvrdnje da je
Iračane s kompanijom Midland Industrial Trade Services povezala tvrtka Kissinger
Associates. Siguran sam da nema nikakve istine u tim glasinama iz vrlo dobro oba­
viještenih izvora. Da je Midland Bank, taj stup ugleda, uključen u tajnu trgovinu
oružjem? I sama pomisao je smiješna. Nije li?
Iračko-iranski rat groteskan je primjer modificiranog hegelijanizma. CIA se bri­
nula o Homeiniju tijekom njegovog izgnanstva u Parizu kako bi osigurala da bude
spreman preuzeti vlast kada šah, još jedna CIA-ina marioneta, prestane biti od kori­
sti. U isto vrijeme Wall Street Journal od 16. kolovoza 1990. izvijestio je da je upravo
CIA 1968. podržala stranku Baath u Iraku i postavila Saddama za diktatora. Sada je
Saddam bio iskorišten, svjesno ili ne, da započne još jedan rat u Zaljevu, još jedan rat
koji je bio odavno planiran. George C. Andrews izvještava u svojoj knjizi Extra-Ter­
restrial Friends And Foes (Izvanzemaljski prijatelji i neprijatelji):
«Nedovoljno poznata činjenica o Zaljevskom ratu je da je mjesec dana prije naše
objave rata, 15. prosinca 1990. državni tajnik James Baker potpisao izvještaj Ame­
ričke vojske iz 352. zapovjedništva civilnih poslova o Novom Kuvajtu [dokument
nije tajan i dostupan je onima koje zanima]. Taj izvještaj detaljno opisuje koliko će
Kuvajt biti razoren, kako će naftni izvori biti zapaljeni i kako će onda sve biti pono-
. / istina će vas osloboditi
vno izgrađeno'bolje nego ranije', s despotizmom umjesto demokracije, još čvršće
ukorijenjenim nego što je bio ranije. Izvještaj uključuje popis američkih korporacija
kojima će biti dodijeljeni unosni poslovi obnove Kuvajta i gašenja naftnih izvora,
kao i arapskih imena pod kojima će djelovati.
«Zasto nikom od njegovih političkih protivnika nije palo na pamet postaviti očigle­
dna pitanja: Što se događalo s imovinom Georgea Busha, predanom u tzv. 'slijepi
fond', tijekom vremenskog okvira Zaljevskog rata? Zašto javnost još uvijek nema pra­
vo saznati pojedinosti ogromnih poslovnih dogovora između Busha i Husseina?»21
Čitateljima ove knjige odgovori na ta pitanja bit će očigledni. Usput rečeno, 'slijepi
fond' je farsa koja inzistira da predsjednik za trajanja mandata mora prepustiti sve
svoje poslove na čuvanje svom predstavniku, čime bi se trebalo osigurati da ne mogu
donositi političke odluke koje će utjecati na njihove investicije i kompanije. Vjerujete
li da to doista tako funkcionira? Ne, ja ne. Bushov 'slijepi fond' kontrolirao je William
Farish III., njegov bliski prijatelj i unuk Williama Farisha, predsjednik Standard Oila
iz New Jerseya iz vremena kada su surađivali s I. G. Farbenom i opskrbljivali Adolfa
Hitlera. Uskoro ću se vratiti na Bushove poslovne veze sa Saddamom.
Američki izviđači su otprilike 16. ili 17. srpnja 1990. obavijestili predsjednika Bu­
sha da se iračke snage okupljaju uz granicu s Kuvajtom. Ništa se nije poduzelo. Dana
2 5 . srpnja Saddam Hussein sastao se s američkom ambasadoricom u Bagdadu April
Glaspie koja mu je rekla da djeluje prema uputama predsjednika Busha. Rekla je da
Bushova vlada nema «nikakvo mišljenje o arapsko-arapskom sukobu, poput vašeg
pograničnog spora s Kuvajtom.»" Pitam se jesu li argentinskoj vladi rekli nešto slično
prije invazije na Falklande? Glaspie je dodala da je dobila upute od predsjednika da
nastoji poboljšati odnose s Irakom. Nakon toga je otišla na ljetni odmor, s t o j e Saddamu bio još jedan znak da su Amerikanci nezainteresirani za cijelu stvar.
Taj datum - 25. srpnja - posebno je važan jer su u danima prije toga, prema CIA-i
i operativcu Mornaričke obavještajne službe Guntheru Russbacheru, George Bush,
Brent Scowcroft (Kissinger Associates) i drugi bliski savjetnici sastavili sporazum
za slanje predsjedniku Gorbačovu, kojim se on trebao složiti da neće intervenirati
ukoliko Sjedinjene Države izvrše invaziju na Irak. Sjetite se da je to bilo prije nego
što se Glaspie sastala sa Saddamom i dok je Bush ignorirao gomilanje iračkih trupa.
Russbacher kaže da su ga Scowcroft i Bushov šef CIA-e, William Webster, obavijestili
o planu sredinom srpnja. Russbacher je bio jedan od pilota četiriju CIA-inih aviona
SR-71 koji su 26. srpnja odletjeli za Moskvu iz mornaričke zrakoplovne baze Crows
Landing u Kaliforniji, uz dva punjenja gorivom na putu. U zrakoplovima su bili Sco­
wcroft and Webster. Rusbacher, koji je govorio ruski, sastao se s Gorbačovom koji je
potpisao sporazum. 23
Dok se sve to događalo Bush i dalje nije imao ništa za reći u javnosti o gomila­
nju vojnih snaga duž kuvajtske granice. Do 31. srpnja u to je bilo uključeno možda
100.000 vojnika. Bush je i dalje šutio. Dva dana prije invazije Johna Kellya ( C F R ) ,
354
jcu/iyji/u/iuunc
UIZ.UVC
pomoćnika ministra vanjskih poslova, na kongresnom saslušanju upitali su hoće li
SAD branili Kuvajt u slučaju napada. On je odgovorio: «Nemamo nikakav sporazum
21
o obrani s bilo kojom zaljevskom zemljom». Dana 2. kolovoza Saddam je napao
Kuvajt. Tog istog dana, i ponovno 6. kolovoza, Bush se sastao s Margaret Thatcher u
Aspenu u Coloradu, i u Bijeloj kući. Britanska premijerka se, kao i obično, ratoborno
zalagala da se Saddamu očita lekcija. Henry Kissinger je također bio iza kulisa, u obli­
ku Brenta Scowcrofta, savjetnika za nacionalnu sigurnost, dugogodišnjeg Kissingerovog pomoćnika još od dana Nixonovog mandata i direktora Kissinger Associatesa.
Scowcroft je poticao na vojnu intervenciju. Bush je počeo mijenjati ton. Amerikanci
su Saudijskoj Arabiji rekli da će njihova zemlja vjerojatno biti Saddamova sljedeća
meta - što je bila potpuna besmislica - i Bush je naredio američkim trupama da se
rasporede uzduž 'ugrožene' saudijske granice. Svijetu je poslana poruka da neće biti
intervencije. Američke snage bile su tamo samo radi zaštite Saudijske Arabije, go­
vorio je Bush. Oružje koje će se koristiti protiv Saddama bit će ekonomske sankcije.
Saudijce, Nijemce i Japance nagovorit će da velikim svotama novca doprinesu pokri­
vanju američkih troškova.
Ali nikada nije bilo u planu da sankcije budu pravo oružje. Retorika je postajala sve
oštrija. Bush je Saddama nazvao «novim Hitlerom» i rekao je daje Drugi svjetski rat
pokazao da popuštanje takvim ljudima nije rješenje. Mogao je dodati i da nije rješe­
nje novčano podupirati obje strane istovremeno i pomagati u financiranju hitlerove
ratne mašinerije kao što je činio njegov otac. Onima koji su razumjeli igru bilo je lako
prepoznati što se događa. Dana 23. kolovoza Kissingerov čovjek Brent Scowcroft re­
kao je sve: « Vjerujemo da stvaramo početak novog svjetskog poretka iz kraja američko-sovjetskih antagonizama». 2 5 Izraz Novi Svjetski Poredak počet će koristiti i Bush,
a izraz će postati zamorno čest u političkom jeziku diljem svijeta. Bush (Kom. 300)
je dobio oduševljenu podršku Margaret Thatcher i francuskog predsjednika, masona
Francoisa Mitterranda (Kom. 300) koji su u Zaljev poslali svoje snage kao podršku
Amerikancima. Predstavljali su se kao snage Ujedinjenih naroda. Praktički, svjetska
vojska. U svom govoru pred Kongresom 11. rujna Bush je rekao:
«Jasno je da diktator više ne može računati da će sukobi Istoka i Zapada bloki­
rati koordiniranu akciju Ujedinjenih naroda protiv agresije. Započelo je novo par­
tnerstvo nacija i danas se nalazimo u jedinstvenom i izvanrednom trenutku. Kriza
u Perzijskom zaljevu, koliko god bila teška, također nudi rijetku priliku da uđemo
u povijesno razdoblje suradnje. Iz ovih teških vremena može nastati naš peti cilj
- Novi Svjetski Poredak...»26
Umjesto 'peti' čitajte 'prvi'. Bush je 8. studenog objavio da će se snage u Saudijskoj
Arabiji znatno povećati. 'Obrambene' snage sada su trebale biti prebačene u 'ofanzivni' način djelovanja. Tjedan dana kasnije Bush je krenuo na turneju po Europi i
Srednjem istoku s ciljem prikupljanja podrške za invaziju. Tri je sata razgovarao sa
355
. / istina ce vas osioouuui
sirijskim predsjednikom Assadom, instrumentom Elite, koji je obećao da će povećati
svoj doprinos Bushovim snagama na 20.000 ljudi. Bushove 'UN-ove' snage započele
su napad u srijedu 16. siječnja. Na Irak je poslano 120.000 borbenih letova, ugla­
vnom, kako se pokazalo, protiv civilnih područja. Na čelu operacije bio je Bushov
načelnik Združenog stožera Colin Powell, član Vijeća za vanjske poslove, koji ima
predačke veze s mnogim starim američkim i britanskim porodicama. Svi saveznički
vrhovni zapovjednici i američki ministri obrane od Drugog svjetskog rata naovamo
bili su članovi CFR-a. Broj poginulih i ozlijeđenih zbog bombardiranja Iraka, bolesti
koje su se zbog loga raširile i ekonomskih sankcija koje još traju nepojmljiv je. Uvjeti
u kojima žive nevini civili u Iraku grozni su zbog ekonomskog stiska, ali Zapad okre­
će glavu. Dalde, to su Ujedinjeni narodi u svom njihovom sjaju, to je bastion pre­
govora umjesto rata'. To su zagovornici mira. To je Novi Svjetski Poredak. Budući
predsjednik Bill Clinton podržao je Zaljevski rat i politiku Ujedinjenih naroda. U
svemu tome ima još jedna iznenađujuća stvar. Vlada Sjedinjenih Država financira­
la je Saddama Husseina u njegovom ratu protiv snaga Sjedinjenih Država i UN-a!
To su radili preko podružnice banke Banca Nazionale del Lavoro (BNL) u Atlanti.
Kongresnik Henry Gonzalez razotkrio je skandal s BNL-om 1991. nakon što je
primijetio da je ta mala podružnica talijanske vladine banke Iraku dala zajmove u
vrijednosti od 5 milijardi dolara. To se dogodilo nakon studenog 1989. kada je Bi­
jela kuća dala jamstvo na bankovne zajmove Iraku ako se oni koriste za kupovanje
američkih poljoprivrednih proizvoda. Ukoliko Saddam ne bi otplatio zajam teret bi
pao na američke porezne obveznike, a kako ih nikad nije otplaćivao od početka je
bilo jasno da će takav biti ishod i s ovim zajmom. Umjesto da kupi hranu, Saddam
je novac potrošio na oružje, uključujući narudžbe od Matrix Churchilla, engleskog
proizvođača alatnih strojeva (koji je bio optužen u sudskom predmetu u kojem je
pala sumnja i na britansku vladu, što je dovelo do Scottove istrage). Iako su mnogi
američki istražitelji Busha upozoravali da se novac koristi za oružje, zajmovi su se
nastavili.
Prijevara je bila više nego očigledna, pogledate li ostale dokaze. Sin George radio
je isto što je otac Prescott radio s Hitlerom. Financirao je agresora kako bi s njim
mogao započeti rat. Dio novca potrošen je na kupovanje otrovnog plina od CIAinog paravana zvanog Cardeon Industries iz Čilea. 2 7 Kad je počeo rat Saddam je
prestao vraćati zajmove i američki porezni obveznici sada otplaćuju novac koji je
Irak potrošio na borbu protiv njihovih sinova i kćeri. Zataškavanje toga je, kao i
obično, dovelo do žrtvovanja sitnih riba. Za cijeli slučaj optužen je menadžer po­
družnice BNL-a u Atlanti Christopher P. Drogoul, koji nikako nije mogao odobriti
toliki novac bez dozvole viših instancija. Američki okružni sudac Marvin Schoob
rekao je da je tvrdnja da je podružnica iz Atlante mogla odobriti zajmove u vrije­
dnosti od 5 milijardi dolara bez odobrenja središnjice u Rimu mogla poteći samo
iz «zemlje snova». Sudac je zaključio da su Drogoul i četvero ostalih zaposlenika
podružnice:
356
jeanosvranacKe
arzave
«...bili pijuni ili sporedni glumci u mnogo većoj i dalekosežnijoj, sofisticiranoj zavjeri
u koju je bio uključen rimski BNL, a možda i velike američke i strane korporacije te
vlade Sjedinjenih Država, Engleske, Italije i Iraka... Dim kulja iz svih prozora. Moram
28
zaključiti da zgrada gori.»
To je bila posljednja stvar koju su Bushova administracija i globalna Elita htjeli
čuti. Sudac Schoob maknut je sa slučaja. Zamijenio ga je sudac Ernest Tidwell koji je
odbio predstavljanje bilo kakvih dokaza o povezanosti CIA-e ili Bushove Bijele kuće
s bankom. Drogoula je njegov odvjetnik, suprotno njegovim željama, nagovorio da
prizna krivicu. Financiranje gomilanja iračkog oružja prije Zaljevskog rata i UN-ove
optužbe zbog toga bili su dio proračunatog plana za poticanje sukoba, u što su bili
uključeni Bushova administracija, britanska vlada Johna Majora, talijanska vlada, So­
vjetski Savez i druge vodeće vlade pod kontrolom svjetske Elite. Umiješano je bilo još
jedno poznato ime: Flenry Kissinger.
Još 1984. Kissinger Associates dogovarao je s BNL-om zajmove Iraku za finan­
ciranje kupovine oružja od slabo poznate kompanije-kćeri talijanskog proizvođača
automobila Fiata (na čijem je čelu vodeći bilderbergovac Giovanni Agnelli). Riječi
Charlesa Barlette, bivšeg istražitelja Ministarstva pravosuđa, citirane su s tim u vezi u
novinama Spotlight od 9. studenog 1992. Članak kaže:
«Barletta je dodao da su savezni istražitelji prikupili desetke takvih inkriminirajućih
povijesti slučaja o Kissingerovoj tvrtki [čiji je direktor lord Carrington]. Ali čini se da
Henry Kissinger ima posebnu vrstu imuniteta. Nisam siguran kako mu to polazi
za rukom, ali Kissinger danas ima jednaku moć nad vašingtonskom birokracijom
nacionalne sigurnosti kao u danima dok je bio car vanjske politike Nixonove admi­
nistracije. On pokupi vrhnje, ostali pokupe krivnju. Kissinger će ostati čist sve dok
Kongres ne pronađe hrabrosti za provedbu temeljite istrage protiv tog nedodirlji­
vog političkog mesetara.»
Upravo tako.
Bankof Credit and Commerce International (BCCI)
Bushovo (republikansko) i Clintonovo (demokratsko) krilo Jednostranačke države
imaju još jednu zajedničku vezu - Bank of'Credit and Commerce International - koja
je bila snažno povezana s talijanskim BNL-om. B C C I je osnovan početkom 1970-ih
i brzo se proširio na zadivljujućih 400 podružnica u 78 zemalja. Njegovo ime vrlo je
slično imenu Banque De Credit International (BC1), banke Mossadovog agenta ra­
bina Tibora Rosenbauma, koja je bila korištena za financiranje Permindexa i pranje
CIA-inog i Mossadovog gangsterskog narko-novca u vrijeme atentata na Kennedya.
Njen «nasljednik», B C C I , imao je važnu ulogu u mreži pranja narko-novca i za tu su
. / istina će vas osloboditi
ga svrhu koristili elementi Elite iz CIA-e, britanske obavještajne službe, izraelskog
(ili rotšildskog) Mossada i drugih službi koje kontroliraju svjetsko tržište ilegalnih
droga. Novac za financiranje tajnih operacija, terorističkih grupa kao što je Abu
Nidal, državnih udara po cijelom svijetu i za financiranje Iran-Kontre i Saddama
Husseina, također je išao preko BCCI-a. Novac se kroz tu mrežu mogao prebaciva­
ti između prividnih neprijatelja, kao što je bio slučaj sa saudijskim novcem koji je
završio kod Mossada. U tom je slučaju saudijski i ostali zaljevski novac bio opran
preko B C C l - j a i prebačen u CenTrust u Miamiju, koji su kasnije zaplijenili savezni
istražitelji. B C C I je imao 2 8 % vlasničkog udjela u CenTrustu. Pojavile su se optu­
žbe da je Robert Gates, čovjek kojega je Bush predložio za direktora CIA-e, sprije­
čio istragu o pranju novca u BCCI-u. Gates je odustao od svoje nominacije za dire­
ktora CIA-e, položaja na kojem je već ranije bio, kad je osumnjičen za umiješanost
u aferu Iran-Kontra. B C C I je 1991. propao u skandalu svjetskih razmjera. To je bio
najveći svjetski bankarski slom koji je investitore koštao milijarde dolara. Tri go­
dine prije sloma Robert Gates je opisivao B C C I kao banku lopova i kriminalaca. 2 9
B C C I je počeo s radom u Pakistanu 1972. i većinu njegovih sredstava osigurali su
Bank of America i CIA. Bank of America također je ljudima pozajmljivala novce
za kupnju BCCI-jevih dionica, vjerojatno kako bi sakrila razmjere njene kontrole,
a Bank of America znala je sve o pranju novca. Godine 1986. platili su kaznu od
7 milijuna dolara za 17.000 djela pranja prljavog novca. Neki istraživači kažu da
je Bank of America u vlasništvu Rothschilda. U središtu umiješanosti Rothschilda
u B C C I bio je dr. Alfred Hartmann koji je u isto vrijeme bio generalni direktor
švicarske podružnice BCCI-a; direktor ciriške rotšildske banke Bank A.G.; član
uprave N.M. Rothschilda u Londonu; i direktor... talijanskog BNL-a. 3 0 Poslušni
mediji nikada nisu spomenuli ili istražili umiješanost Rothschilda u samo središte
BCCI-a, kao ni navodnu umiješanost rotšildskog potrkala i deviznog špekulanta
Georgea Sorosa (Bil.). 3 1 1 George Bush i Bill Clinton imali su važnih veza s B C C I jem, među kojima je bila osoba po imenu Jackson Stephens, vlasnik Stephens Incorporateda, velike investicijske banke sa sjedištem u Little Rocku u Arkansasu,
domu Billa Clintona. Stephens je bio jedan od osnivača BCCI-a. Imao je veze s
kompanijom Harken Energy i dogovorio im je zajam od strane jedne švicarske
podružnice BCCI-a. To je moralo biti vrlo drago Georgu Bushu mlađem, predsje­
dnikovom sinu, koji je bio u upravi Harkena. Drugi sin, Jeb Bush, također je imao
brojne poslove s BCCI-jem. Bio je često viđan u podružnici te banke u Miamiju, 3 2
a zamjenik voditelja kampanje Gorgea Busha, James Lake, radio je za većinskog
vlasnika BCCI-ja u to isto vrijeme. Kad se Bushov protivnik' Bill Clinton natjecao
za predsjednika, njegov glavni financijski podupirač bio je Jackson Stephens koji
je slao donacije preko svoje banke Worthen National Bank koja je bila povezana s
B C C I - j e m . Stephens je bio umiješan u poslove u kojima je B C C I tajno i protuza­
konito preuzeo vašingtonsku banku First American Bank i druge. To je bio čovjek
koji je financirao predsjednika.
jednostranačke
države
Upletenosl Georgea Busha u B C C I bila je velika, prema čikaškom novinaru
Shermanu Skolnicku koji je napravio detaljnu analizu banke. On je javno tvrdio,
između ostalog i u intervjuu za Radio Free America, da su Bush, Saddam Hussein i
drugi iskoristili BCCI kako bi podijelili 250 milijardi dolara od naftnih «provizija»,
postotka od novca koji su plaćale zapadne naftne kompanije u Zaljevu. Tvrdi da su
dokumenti koji optužuju Busha za poslove sa Saddamom i Manuelom Ortegom bili
u rukama Bank of Englanda i da je novac bio kanaliziran kroz američke podružnice
banaka BCCI i Banca Nazionale del Lavoro (BNL). Henry Gonzalez, predsjednik
Odbora Zastupničkog doma za bankarstvo, utvrdio je veze između BCCI-a i BNL-a.
Skolnick je voditelju intervjua na Radio Free America Tomu Valentineu rekao slje­
deće:
«Vedna novca išla je preko BCCI-ja. Ta je banka osnovana 1970-ih s početnim ka­
pitalom iz Bank of America, čiji su najveći dioničari Rothschildi iz Chicaga, Pariza,
Londona i Švicarske... Banka je također povezana s financijskim aferama bivšeg
predsjednika Jimmya Čartera i njegovog prijatelja i nekadašnjeg direktora Ureda za
budžet, bankara Berta Lancea.
« Neki od... demokrata koji su bili umiješani u cijelu tu aferu objavljeni su, na primjer,
u časopisu Wall Street Journal od 3. svibnja. Osim toga, tijekom predsjedničke kam­
panje 1988. BCCI je bio jedan od glavnih financijera kampanje Michaela Dukakisa.
...BCCI je financirao Demokratsku stranku u Sjedinjenim Državama i dogovarao po­
slove za Republikance izvan Sjedinjenih Drzava.»33
Jimmy Carter osobno je svečano otvorio više BCCI-jevih poslovnica, a one su
dale donaciju od 8,5 milijuna dolara jednoj od njegovih najdražih dobrotvornih
organizacija. Carterova putovanja u inozemstvo nakon što je napustio Bijelu kuću
plaćao je B C C I , a njegovog prijatelja, bankara Berta Lancea iz velikih je financij­
skih teškoća izvukao čovjek po imenu Ghaith Pharaon, BCCI-ova fasada. 34 To bi
se slagalo s tvrdnjom jednog mog izvora da je čovjek koji je stajao iza BCCI-ja bio
Arapin Gaph Feherton, važan financijer predsjedničke kampanje Jimmya Čartera.
And rewu Youngu, Carterovom bivšem ambasadoru rpi Ujedinjenim narodima i
članu Trilateralne komisije, BCCI je otpisao zajam od 160.000 dolara te je bio pla­
35
ćen da reklamira tu banku pojedincima i vladama u Africi i Srednjoj Americi. Re­
publikanski senator Utaha Orrin Hatch držao je vatrene govore podrške BCCI-ju
čak i u vrijeme kad je ta banka bila optužena za pranje novca od droge. Demokrat
Clark Clifford i njegov partner Robert Altaian, BCCI-jevi odvjetnici, također su
bili u središtu priče. Price Waterhouse, BCCI-jevi revizori tijekom gotovo 20 godi­
na, uglavnom su banci davali pozitivnu ocjenu dok su sve te korupcije trajale. Skol­
nick je rekao da su spisi s detaljima navodnih poslova između Busha i Saddama bili
čuvani u čikaškoj podružnici BCCI-ja koju je Reaganova-Bushova administracija
/'
istina
će
vas
jednostranacKe
osloboditi
zaplijenila 1988. (zajedno s drugom BCCI-jevom imovinom u Sjedinjenim Država­
ma). Skolnick dalje kaže:
«lsta banka ima spise koji pokazuju zajednička poslovna ulaganja bivšeg panam­
skog diktatora, generala Manuela Noriege i Georgea Busha. U siječnju 1990. save­
zni tužitelj uTampi imao je na suđenju bivše članove uprave floridske podružnice.
Dopustili su im da se izvuku iz zatvora samo uz packu po prstima i male novčane
kazne. Evo zašto: rekli su Ministarstvu pravosuđa da odu li oni u zatvor, imaju do­
kumente iz svoje banke koji pokazuju da je George Bush imao privatna poslovna
ulaganja preko njihove banke s nizom diktatora, uključujući ne samo Saddama i
Noriegu, nego i druge...
«...Saddamova nafta bila je transportirana Texacu. Teksaški sud je 1985. na zahtjev
Pennzoila dosudio najveću odštetu u američkoj povijesti protivTexaca. Pennzoil je
tvrdio da ih jeTexaco oštetio u poslu s Getty Oilom.Tko je vlasnik Pennzoila? Geor­
ge Bush i njegovi prijatelji [braća Liedtke, ranije spomenuta u vezi s Watergateom].
...Kao rezultat toga Texaco je došao pod vlast i nadzor Pennzoila. Odakle je provizija
za Saddama navodno dolazila? Od poslova između Texacoa i njegovih kompanijakćeri koje su kupovale naftu od lraka.»36
Kad biste jedno za drugim poredali sva pitanja na koja George Bush treba odgo­
voriti ali neće, ona bi se protezala od Washingtona do Bagdada. Preko Panama Citya.
Naređena je službena istraga kojom bi se razotkrio skandal s BCCI-jem. Predsjednik
joj je bio demokratski senator John Kerry iz Massachusetsa. Nije razotkrila ništa.
Senator Kerry bio je predsjednik Demokratskog odbora za senatsku kampanju koji
je primao velike novčane priloge od BCCI-a. Senator Kerry također je član društva
Lubanja i kosti, kao i George Bush. Korupcija u čitavoj američkoj politici, medijima
i poslovnom svijetu zapanjujuća je, a isto je i u britanskom krilu operacije svjetske
Elite, gdje je B C C I imao svoje glavno uporište.
U izvještaju lorda vrhovnog suca Binghama o banci zaključuje se da je slom bio
posljedica «tragedije grešaka, nesporazuma i propusta u komunikaciji«. Zaboga, to
je bila jedna od najvećih operacija pranja novca od droge i ilegalne trgovine oružjem
koju je svijet vidio. U nju su bila umiješana neka od najvećih imena globalne politike,
bankarstva i poslovnog svijeta; CIA, Mossad i drugi pomoću nje su financirali tero­
riste, narko-kartele i tajne operacije. Bank of England dovršila je zataškavanje kroz
dogovor s većinskim vlasnicima banke u vrijeme sloma, Abu Dhabijem. Taj dogovor
omogućio je da važni dokumenti i svjedoci napuste Britaniju. Kako zgodno. U svojoj
analizi prljavog novca, knjizi o BCCI-u, novinar Robert Sherrill iznio je:
«Prljavi novac očigledno ostavlja dojam da mnogi službenici nisu baš zainteresirani
za dublje proučavanje skandala. Bi li to moglo biti zbog onog navodnog popi-
države
sa 100 političara koje je BCCI podmićivao? Ili zato što su 'ključni istražitelji'dali do
znanja da bi ih nastavak njihove istrage mogao dovesti 'do najviših razina političke
moći širom svijeta'na načine koji bi zasjenili i najluđe teorije zavjera? A joj! To nikako
37
ne bi bilo dobro.«
Time bismo završili s Georgeom Bushom i prešli na g. Bilia Clintona. On je pora­
zio Busha, uz podršku Washington Posta, pored mnogih drugih, i 20. siječnja 1993.
službeno postao 42. predsjednik Sjedinjenih Država. Georgea Busha (CFR, TC, druš­
tvo Lubanja i kosti, mason 33. stupnja i Republikanac) u Bijeloj kući zamijenio je Bili
Clinton (CFR, T C , bilderbergovac, Rhođesov stipendist, mason 33. stupnja i Demo­
krat). Imena su se promijenila, oni koji njima upravljaju nisu. Jednostranačka država
ide dalje.
Bill Clinton
William Jefferson Clinton roden je u Hopeu u Arkansasu, a odrastao je u Hot Springsu. Njegova Rhodesova stipendija za Sveučilište Oxford pružila mu je osnovna znanja
iz filozofije Svjetske vlade, pa je od mladosti znao što je potrebno za političko napre­
dovanje. U jednom intervjuu 1994. Clinton je rekao da je iz knjiga Carroll Quigley sa­
znao za postojanje trajne vlade u sjeni, sastavljene od bankara i vladinih dužnosnika,
koja iz zakulisja kontrolira provedbu političkog plana. Rekao je da je, još dok je bio
mladić, shvatio da je za njega nužno da dobije pristup tom unutarnjem krugu želi li
postati dio procesa donošenja odluka koji oblikuje svijet.38 Točno je to i učinio. Nje­
gova želja za predsjedničkim položajem nesumnjivo se rasplamsala kad se kao dječak
rukovao s Kennedyem. On je još jedan produkt globalne Elite s njihove proizvodne
linije za predsjednike: lako je njime manipulirati, zna raditi kako mu se kaže i imaju
gomilu neugodnih informacija o njemu koje čekaju da budu razotkrivene postane li
neposlušan. Gotovo da možete čuti kako manipulatori kažu: «Dat ćemo im demo­
kratskog predsjednika ovaj put, tek toliko da misle kako još uvijek imaju izbora.» Da­
vid Rockefeller, američki politički mešetar, sastao se s Clintonom sredinom 1980-ih u
39
Winrocku, farmi koju je izgradio Winthrop Rockefeller, bivši guverner Arkansasa.
Država Arkansas je Elitin centar. Ondje je sjedište južnog krila američke masonerije
Škotskog obreda, organizacije iz koje je nastao Ku Klux Klan. Grb Klana je malteški
križ, kao i kod Vitezova templara, Malteških vitezova i Vitezova zlatnog kruga koji
su igrali važne uloge u rotšildskoj manipulaciji Američkog građanskog rata. Ku Klux
Klan su zapravo stari Vitezovi zlatnog kruga pod drugim imenom, a kontrolira ih
40
ista sila. Danas ih navodno financira Mossad. Prema njemačkom magazinu Neue
Solidarität, guru i poočim Bilia Clintona bio je Parson Wo Vaught koji je bio iniciran
u 32. stupanj Škotskog obreda. 41
Ako mislite da je prošlost Georgea Busha nevjerojatna, pa, i stari Bill nam sprema
pokoje iznenađenje. U stvari, ta dvojica 'protivnika imaju mnogo toga zajedničkog.
On je politički napredovao i postao guverner Arkansasa. Na tom je položaju bio kad
i
istina
će
vas
osloboditi
g a j e David Rockefeller 1991. pozvao na sastanak grupe Bilderberg u Baden Badenu u 

prijava hrvatske tvrtke

dopis

Pedofilski skandali svjetske elite

O. S. Ivancevic, Adio kauboju, ulomci

Nova cool generacija

"Triptih od živog kreča" (PDF, 1.4mb)

- Bugenvila

Tuzla, 12.04.2012. godine ZAPISNIK Sa sjednice Upravnog odbora

TKO JE JAMIO, JAMIO!

Studeni