Samopregled – najbolja prevencija Mamografija i karcinom

Glasilo Udruge žena operiranih dojki NADA
A
B
Broj 1 • listopad 2014. • ISSN 1849-5486
Marija Petković
Samopregled – najbolja prevencija
Emina Grgurević-Dujmić
Mamografija i karcinom dojke
Ira Pavlović-Ružić
O onkološkom liječenju
Franjo Lovasić
Kirurško liječenje raka dojke
Inka Miškulin
Psihološka pomoć
Primorsko-goranska županija
Klub Nada Rijeka zahvaljuje na pomoći
Rijeka zdravi grad
Nakladnik
Udruga žena operiranih dojki
Nada – Rijeka
Milana Smokvine Tvrdog 5/1
51000 Rijeka
tel: 051 371 049, 371 062
e-mail: [email protected]
www.klub-nada-rijeka.hr
Za nakladnika
Katherine Trinajstić
Izvršni nakladnik
Naklada Kvarner
[email protected]
Uredništvo
Franjo Lovasić, Inka Miškulin,
Marija Petković, Katherine Trinajstić
Adresa Uredništva
Udruga žena operiranih dojki
Nada – Rijeka
Milana Smokvine Tvrdog 5/1
51000 Rijeka
tel: 051 371 049, 371 062
e-mail: [email protected]
www.klub-nada-rijeka.hr
Prilozi se ne honoriraju i ne vraćaju.
Glavna urednica
Katherine Trinajstić
Lektura
Veronika Grbac
Drage članice Nade,
Poštovani čitatelji,
Nakon niza godina djelovanja Kluba Nada, koji je 2010. godine preimenovan u Udrugu
Nada, udruga žena operiranih od raka-karcinoma dojke odlučile smo se predstaviti javnosti naše županije, ali i drugim zainteresiranim osobama. Upravo zato, evo, pripremile smo
glasilo simbolična naziva GLAS NADE.
Nada je vjera u ozdravljenje, vjera da ćemo s našim obiteljima dočekati još mnoga proljeća i nove godine, da ćemo gledati svoju djecu i unuke kako rastu, živjeti sa svojim muževima i obiteljima, prijateljima i rodbinom i biti sretne unatoč bolesti koja nas je zadesila.
Naravno da naše djelovanje ne bi bilo moguće bez pomoći šire društvene zajednice, bez
pomoći i podrške brojnih dobrih ljudi. Pomažući nam na različite načine: kupnjom božićnih
zvijezda i narcisa, podrškom na našim koncertima, kupnjom predmeta što ih izrađujemo
tijekom naših druženja i aktivnosti koje imamo u Udruzi Nada.
Pomoć koju nam pružaju lokalne vlasti – od općina i gradova do Županije primorsko goranske – nemjerljiva je i naša je zahvalnost isto tako nemjerljiva. Hvala svim dobrim ljudima,
hvala svim institucijama koje nam pomažu a uz ovu zahavalu ide i molba – podržite ovaj
naš GLAS NADE jer imamo iskustva i s bolestima i s ponašanjem u bolesti i mislimo da sigurno možemo pomoći onim ženama, ali i njihovim obiteljima koje se suočavaju s istim ili
sličnim problemima. Svijest da nismo same mnogo nam znači, a zajedništvo koje gradimo
daje dodatnu snagu da izdržimo sve nedaće s kojima se suočavamo.
U ovom prvom broju donosimo nekoliko tekstova iz pera naših uglednih liječnika s kojima godinama surađujemo. Dajemo i osnovne informacije o aktivnostima Udruge, te kratki
vodič kroz prava koja možemo ostvariti temeljem bolesti. Predstavljamo i srodne udruge,
donosimo i svjedočanstva naših liječenih članica Udruge. U svome glasilu obrađivat ćemo
različite teme i zato vjerujemo da će GLAS NADE potrajati. Budite s nama!
Računalna obrada
Ranko Žilić
Fotografija na naslovnici
Martin Hirtreiter
Tisak
AKD Zagreb
Predsjednica Udruge Nada Katherine Trinajstić
Sadržaj
Prof. dr. sc. Marija Petković
Samopregled kao mjera prevencije raka dojke . . . . . . . . . . . . . . . 2
ISSN
1849-5486
Emina Grgurević-Dujmić, dr. med., spec. radiologije
Karcinom dojke i mamografija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Važniji datumi
koje obilježavamo
5. listopada
Dan ružičaste vrpce
15. listopada
Dan zdravih dojki
14. studenoga
Humanitarni koncert
„Pjesmom za Nadu”
5. veljače
Sveta Agata
4
Prim. dr. sc. Ira Pavlović-Ružić, dr. med., spec. radioterapije i onkologije
Što trebam znati o onkološkom liječenju . . . . . . . . . . . . . . . . . . 6
Franjo Lovasić, dr. med., pročelnik Zavoda za opću,
plastičnu i rekonstrukcijsku kirurgiju KBC Rijeka
Kirurško liječenje raka dojke . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 7
Inka Miškulin
Psihološka pomoć ženama oboljelim od karcinoma dojke . . . . . . . . 9
O pravima oboljelih... . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
11
Osobna iskaznica Udruge žena operiranih dojki „Nada” – Rijeka . . . 12
22. ožujka
Dan Narcisa
Liga protiv raka Primorsko-goranske županije . . . . . . . . . . . . . . 15
17. svibnja
Duhovna obnova
Lovran
Miroslav Radić
Zdrav duh ozdravlja i tijelo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 15
Marija Blažina, rođena 1931. g.
Nisam gubila nadu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 16
Zorica Forko
Bolest ne pita . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 16
GLAS NADE – Glasilo Udruge žena operiranih dojki NADA
|
1
Prof. dr. sc. Marija Petković
Samopregled kao mjera prevencije
raka dojke
Z
a nastanak raka dovoljna je jedna jedina stanica do koje dovodi u prosjeku
12 mutacija. U današnje vrijeme taj se proces događa jednoj od tri osobe. Od karcinoma dojke oboljet će sedam do osam žena. Prema posljednjim objavljenim podacima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo
(HZZJZ) iz 2012. godine, u Hrvatskoj je
od malignih tumora 2010. godine oboljelo 20887 osoba, od toga 11203 muškaraca
i 9684 žena. Iste godine od raka je umrlo
13482 stanovnika, i to 7751 muškaraca i
5751 žena. Incidencija raka dojke za Hrvatsku iznosila je 2473 oboljelih, što predstavlja 26 posto svih tumora, a umrle su 902
osobe. Još uvijek zabrinjava visoka smrtnost u odnosu na zemlje Zapada, gdje je incidencija također visoka, ali je smrtnost sve
manja. Ovi podaci upozoravaju kako se problemu mora pristupiti ozbiljno, što se i čini
raznim mjerama od mamografskog probira
te, po dijagnosticiranju raka dojke, primjenom svih oblika onkološke terapije i rehabilitacije.
Čimbenici rizika za nastanak karcinoma
dojke su mnogobrojni, iako pravi uzrok (uzroci) nije ni do danas utvrđen. Neki od čimbenika rizika su: hereditet, rana prva menstruacija, mali unos voća i povrća, premalo kretanja, debljina, pušenje, alkohol, izlaganje zračenju, djelovanje toksina iz oko-
2
|
liša, nedojenje, te stres. Nažalost, u današnje smo vrijeme izloženi mnogobrojnim
okolišnim toksinima. To su, među ostalim, sve veće zagađenje zraka (uključujući
ispušne plinove automobila), zatim aditivi
i konzervansi u hrani, pesticidi i organski
zagađivači, teški metali npr. živa (u ribi),
željezo, aluminij, i dr. Velika je i izloženost
mikroorganizmima. Čak 85-90 posto svih
testiranih pacijenata pozitivno na neke od
mikroorganizama. Sve veći problem u nekim zemljama svijeta predstavlja onečišćenje vode, neodgovarajuće pripremljeno meso, a česti izvor je i loše oprano povrće.
Ovakvo kontinuirano štetno djelovanje
na tijelo rezultira preopterećenjem imunološkog sustava tako da on postepeno slabi, a remeti se i ravnoteža neuroendokrinog sustava, što u konačnici dovodi do povišenja incidencije ekspresije onkogena i
pojave raka.
Međutim, usprkos svemu navedenom, žena mora biti svjesna da sama može utjecati
na svoje zdravlje i da je velikim dijelom odgovorna za svoje zdravlje.
Osim uravnoteženja prehrane, održavanja normalne tjelesne težine i odgovarajuće
tjelesne aktivnosti, potrebno je redovito odlaziti liječniku, ali i samopregledom dojki i
pridruženih limfnih regija pratiti ev. promjene u tkivu.
GLAS NADE – Glasilo Udruge žena operiranih dojki NADA
Gotovo 80-90 posto svih promjena u
dojci otkriva sama žena, iako ih se svega
20 posto samopregledava. Samopregled bi
trebalo provoditi jednom mjesečno, pet do
sedam dana nakon menstruacije kod žena
u predmenopauzi. To isto vrijedi i za žene u
postmenopauzi.
Žene često navode kako ne mogu same
palpirati (pipati) dojku jer je to nešto što
može samo liječnik. Međutim, to nije točno.
Žena mora naučiti i zapamtiti strukturu svoje dojke i vrlo je dobro palpirati.
Kako je dojka organ građen od žljezdanog
i masnog tkiva te veziva i ligamenata, navedene strukture pod prstima daju osjet
mekših ili tvrđih kvržica. Budući da su žljezdane strukture ovisne o hormonalnom statusu, mijenjaju se tijekom menstrualnog
ciklusa. Stoga je važno samopregled dojki provoditi uvijek u istoj fazi menstrualnog ciklusa – pred kraj ili neposredno poslije menstruacije jer tada dojke omekšaju i
opuste se. Žene su kod pipanja dojki u boljem položaju od liječnika jer osjećaju svoju
dojku i u dubinu. Bit samopregleda jest da
žena zapamti građu svoje dojke. Ukoliko
bude upoma u tome, moći će uočiti gotovo
svaku promjenu u dojci. Treba napomenuti
kako većina promjena nisu karcinomi, ali
zahtijevaju pregled liječnika i, prema potrebi, dodatnu obradu.
Samopregled se sastoji od nekoliko faza
koje treba proći polako i pažljivo. Za takav
pregled je potrebno prosječno desetak minuta.
Slike 1, 2, 3 Inspekcija – Najprije treba
dobro pogledati dojke u ogledalu – gleda se
izgled kože i bradavica, pomičnost dojki pri
podizanju obiju ruku, posebno pomičnost i
izgled kože kada pojedinu dojku pomičemo
u raznim smjerovima. Kod pregleda desne
dojke, desna je ruka podignuta iznad glave,
a lijevom, koja je postavljena iznad bradavice kako ne bismo zaklonili kožu od pogleda, pomičemo donje dijelove desne dojke
u raznim smjerovima i pratimo hoće li se
bilo gdje na koži pokazati nekakva promjena, da li nešto kožu povlači i napinje. Isti postupak treba potom ponoviti s lijevom
dojkom.
Slike 4, 5, 6 Palpacija – Drugi dio samopregleda je pipanje dojki. Dojke treba pipati
i sjedeći i ležeći, jer se neke promjene bolje
uočavaju u sjedećem, a druge u ležećem
položaju. Osnovno je pravilo da desna ruka
uvijek pipa lijevu dojku, a lijeva ruka desnu.
Pritom je jako važno spojiti jagodice dva ili
još bolje tri prsta kako bi povećali površinu
Slikovni prikaz samopregleda dojki (Izvor: Wikipedia-Breast self examination)
pipanja i izbjegli mogućnost da male kvržice
’pobjegnu’ pred (raširenim) prstima. Dojka
se nikada ne pipa na suho, već je najbolje
dojke namazati kremom, uljem ili mlijekom
za kožu. Moguće je dio pregleda provesti
pod tušem koristeći šampon za tijelo. Kod
stojećeg ili sjedećeg pregleda pri samopre-
gledu desne dojke, desna ruka se najprije
postavi bočno uz tijelo, a nakon toga se podigne iznad glave kako bi se i dojka podigla,
eventualne tvorbe u dojci pomaknule i tako
postale bolje opipljive.
Kod ležećeg pregleda dojka se raširi, postaje tanja, pa se strukture u dojci lakše pal-
piraju. Dodatno se ruke podižu iznad glave
što pregled čini još boljim jer se postiže bolji raspored struktura. Pregled si možemo
olakšati podjelom dojki u četvrtine, vukući
okomice kroz bradavicu, pa tako razlikujemo gomji unutamji, gomji vanjski, donji
unutamji i donji vanjski kvadrant. Svaku
četvrtinu treba pažljivo ispipati, a potom
dodatno opipati cijelu dojku i to najprije u
smjeru kazaljke na satu a potom i u suprotnom smjeru.
Osim pregleda dojki, u samopregled treba uključiti i palpaciju limfnih čvorova, te
provjeriti izlazi li iz bradavice iscjedak.
Iscjedak iz dojki – Pojava iscjetka može
značiti ozbiljnu bolest dojke. Kada je iscjedak mliječan i obostran najčešće se radi o
hormonalnom poremećaju, ali i on zahtijeva dodatnu obradu: cijelu dojku nekoliko
puta stisnuti pokretima kao kod izdajanja
mlijeka – nije dovoljno samo stiskati bradavice.
Palpacija limfnih čvorova – Limfa najvećim dijelom otječe u pazušne jame, ali gomji
unutamji kvadrant drenira se dijelom iza
prsne kosti, a dijelom supraklavikulamo
(iznad gomjeg ruba ključne kosti i vrata).
Kod pregleda pazušne jame najprije treba
podići ruku iznad glave, te je potom pipati
jagodicama prstiju druge ruke. Nakon toga
ruku treba spustiti kako bi se opustili mišići
pazušne jame. Nakon toga jagodicama prstiju ulazimo pod mišiće prednjeg ruba, a
jagodicom palca pod mišiće stražnjeg ruba
pazušne jame. Ukoliko napipamo novi čvor,
koji dotad nismo osjetili pod prstima, obavezo treba potražiti mišljenje liječnika.
Pregled bi bilo dobro obaviti jednom u
tjednu kada za kupanje-tuširanje možemo
odvojiti nešto više vremena nego drugih dana.
Na kraju moramo naglasiti da samopregled dojke nije zamjena za klinički pregled liječnika, mamografski i ultrazvučni pregled
te druge dijagnostičke metode, ali on predstavlja dobru pomoćnu mjeru u otkrivanju
dobroćudnih i zloćudnih tvorbi u dojci.
GLAS NADE – Glasilo Udruge žena operiranih dojki NADA
|
3
Emina Grgurević-Dujmić, dr. med., spec. radiologije
Karcinom dojke i mamografija
K
arcinom dojke je heterogena bolest i
zapravo predstavlja niz bolesti koje se
bitno razlikuju u pogledu invazivnosti, pa time i prognoze i duljine preživljavanja. To je
najčešći rak u žena u svijetu, kako u razvijenim tako i u zemljama u razvoju, i vodeći je
uzrok smrti žena, osobito starije životne dobi i nakon menopauze. Kada se javi u mlađoj životnoj dobi obično se radi o vrlo invazivnom tumoru koji se relativno brzo širi po
organizmu.
Od karcinoma dojke u Hrvatskoj će tijekom života oboljeti jedna od 9,5 žena, a u
razvijenim zapadnoeuropskim zemljama i
SAD jedna od osam žena (u Nizozemskoj
čak i jedna od sedam žena). Značajan dio
oboljelih žena nažalost umire od metastatskog karcinoma dojke usprkos svim pokušajima i suvremenim metodama kirurškog
i onkološkog liječenja
Budući da liječenje i preživljavanje ovisi o
stadiju bolesti pri otkrivanju, rana dijagnostika raka dojke je od presudne važnosti.
Karcinomi su najvažnije lezije u dojci u dijagnostičkom i terapijskom smislu. Velika
većina invazivnih karcinoma nastaje iz karcinoma in situ. Karcinomi in situ su pokaza-
telji povišenog rizika za razvoj invazvinog
karcinoma. In situ karcinom je ograničen na
mliječne kanaliće dojke, ne probija tzv. bazalnu membranu mliječnog kanalića i mnogi
takvi tumori, osobito kod starijih žena, neće dovesti do smrti pacijentice. No s druge
strane i neki podtipovi in situ karcinoma će
s vremenom progredirati u invazivne karcinome i zaprijetiti širenjem po organizmu.
Razlikuju se duktalni i lobularni karcinomi in situ, dok su miješani oblici vrlo rijetki.
Mnoga istraživanja pokazuju da se većina
invazivnih duktalnih karcinoma dojke razvija iz duktalnog karcinoma in situ (DCIS).
Uvođenjem mamografije i organiziranog
skrininga, incidencija DCIS u biopsijskim
uzorcima se povećala, jer većina DCIS sadrži mikrokalcifikacije, koje se mogu uočiti jedino na mamografiji. U populaciji žena podvrgnutoj mamografskom skriningu postotak DCIS je oko 20-30, dok je kod žena s klinički palpabilnom tvorbom postotak DCIS
samo 3-5. Lobularni karcinom in situ (LCIS)
je difuzni proces, koji obično zahvaća veća
područja tkiva dojke. Žene s LCIS imaju visoki rizik za razvoj invazivnog karcinoma
dojke. Radi se o tumorima koji su klinički i
mamografski okultni, i općenito predstavljaju slučajan histološki nalaz u biopsijskom
uzorku. To su vrlo često multicentrični (50
posto) i bilateralni (30 posto) tumori.
Invazivni duktalni karcinom (IDC) je
najčešći i najsmrtonosniji oblik invazivnog karcinoma dojke. Incidencija IDC stalno raste. IDC čini 60-80 posto karcinoma
dojke, dok invazivni lobularni karcinom čini
oko 15 posto. Posebni tipovi IDC su medularni karcinom (3-4 posto), mucinozni
(oko 3 posto), papilarni (oko 2 posto) i tubularni (2-3 posto). Postoje i drugi vrlo rijetki tipovi karcinoma (adenoidno-cistični,
mukoepidermoidni, planocelularni, itd).
Invazivni karcinomi su u pravilu oni koji
mogu metastazirati i dovesti do smrti pacijentice; neki invazivni tumori niskog gradusa imaju nižu biološku agresivnost, dok su
tzv. triple negativni invazvini duktalni karcinomi vrlo agresivni.
Izlječenje i preživljavanje pacijentice ovise o dobi i tipu karcinoma koji žena ima,
vremenu i kvaliteti dijagnostičkog postupka, te o kvaliteti provedenog kirurškog i onkološkog liječenja. Logično je da se bez obzira na tip karcinoma može očekivati bolji
ishod liječenja ako se tumor otkrije u ranoj
fazi, kada se ne može napipati i kada nije
metastazirao izvan dojke.
Dijagnostika karcinoma dojke
Pristup pacijentici koja se javlja liječniku
jer je napipala neku tvorbu, ima iscjedak ili
druge promjene u dojci, (klinički simptomatske bolesnice), razlikuje se od tzv. skrininga ili mamografskog probira zdravih žena, (asimptomatske bolesnice), koje nemaju nikakvih simptoma, a pozivaju se na dobrovoljna mamografska snimanja u pravilnim
vremenskim razmacima, sa svrhom da se
tumor otkrije što ranije, kada nije palpabilan
ali se vidi na mamografiji, te se tada ranom
intervencijom može utjecati na ishod. Kod
asimptomatskih bolesnica jedina metoda
koja se danas upotrebljiva jest mamografija. Djelotovornost mamografskog skrininga u značajnom smanjivanju mortaliteta ranim otkrivanjem karcinoma dojke je dokazana u brojnim studijama. Skriningom se ne
obuhvaćaju žene sa znacima i simptomima
raka dojke, žene s rakom dojke u anamnezi
i muškarci. U Hrvatskoj je provođenje nacionalnog programa ranog otkrivanja raka dojke, (skrining program), započelo u
studenom 2006. godine na području cijele
Hrvatske. Svake dvije godine na mamografiju se pozivaju žene u dobi od 50 do 69 godina. U sklopu nacionalnog programa ranog
otkrivanja raka dojke mamografske snimke
obvezno očitavaju dva specijalista radiolo-
4
|
GLAS NADE – Glasilo Udruge žena operiranih dojki NADA
gije, a k tome, kontrolu kvalitete samih snimaka i točnosti nalaza provodi nezavisna
kontrolna komisija, što osigurava visoku
kvalitetu programa.
Kod klinički simptomatskih bolesnica
i pacijentica s abnormalnim nalazom pri
skriningu, indicirana je dodatna obrada koja
obuhvaća dodatne mamografske projekcije, magnifikaciju, ultrazvučni pregled, MRI,
perkutanu punkciju i/ili biopsiju. Treba
imati na umu da oko 10 posto palpabilnih
karcinoma nisu uočljivi na mamografiji te
da mamografski negativan nalaz nije dovoljan za isključenje maligniteta kod klinički
simptomatske pacijentice.
Slikovne metode omogućuju preoperacijsku procjenu proširenosti tumora u dojci,
što je važno jer je dio invazivnih karcinoma
multicentričan, što znači da u istoj dojci postoji više fokusa tumora, a manji dio karcinoma je i bilateralan, odnosno zahvaća obje
dojke. Tip i proširenost tumora izravno utječu na to kakvu vrstu operacije će kirurg
izvesti – poštednu operaciju (odstranjenje
samo dijela dojke koji sadrži tumor, kvadrantektomiju) ili odstranjenje cijele dojke
(mastektomiju, s mogućom rekonstrukcijom). O tipu tumora ovisi i daljnja onkološka terapija, zračenje i liječenje lijekovima.
Neki lijekovi su vrlo djelotvorni u liječenju
određenih invazivnih karcinoma, ali su potpuno nedjelotvorni u liječenju karcinoma
koji nemaju odgovarajuće receptore. Nakon
provedenog kirurškog i onkološkog liječenja
opet se u višegodišnjem praćenju pacijentica koriste slikovne metode, da bi se na vrijeme otkrili recidivi karcinoma u operiranoj
dojci, eventualno karcinom u drugoj dojci ili
udaljene metastaze, te se onda u skladu s
nalazima liječenje modificira.
Algoritimi uporabe različitih slikovnih metoda, mamografije, ultrazvuka i magnetske
rezonancije dobro su razrađeni u stručnim
smjernicama vodećih američkih i europskih
stručnih i znanstvenih radioloških društava,
poput američkog Society of Breast Imaging (SBI) i europskog European Society of
Breast Imaging (EUSOBI). Posljednjih godina na tržištu se pojavio niz značajnih tehnoloških unaprijeđenja, poput digitalne mamografije koja smanjuje doze zračenja u dijagnostici, mamografske digitalne tomosinteze koja omogućuje veću točnost u otkrivanju lezija u gustim dojkama, sonoelastografije koja omogućuje procjenu tvrdoće
lezija ultrazvukom, automatiziranog ultrazvuka cijele dojke, te niza tehnika magnetske
rezonancije koje omogućuju ne samo morfološki prikaz karcinoma, nego i mjerljivu
procjenu patološke prokrvljenosti. Najbolji
se rezultati dobivaju kada dijagnostiku provode posebno educirani radiolozi koji imaju
odgovarajuću edukaciju i iskustvo u interpretaciji mamografije, ultrazvuka i MRI i koji
izvode punkcije/biopsije dojke pod nadzorom slikovnih metoda. Za postavljanje točne dijagnoze ključna je uloga patologa ko-
ji biopsijom dobiveni tkivni uzorak pregledava pod mikroskopom i određuje niz tumorskih karakteristika što je od izuzetno
velike važnosti za nastavak liječenja.
Mamografija se koristi desetljećima, najstarija je i nezamjenjiva, do sada najbolje validirana radiološka slikovna metoda u otkrivanju malignih bolesti dojke, osobito ranih
stadija, otkriva većinu karcinoma 1.5-4 god.
prije kliničke detekcije. Danas su u rutinskoj
upotrebi uglavnom mamografski uređaji
kojima se dobiva visoka kvaliteta snimki uz
puno manju radijacijsku dozu. Kvalitetna
snimka uvelike ovisi o tehnici snimanja te je
nužno da radiološki tehnolog na odgovarajući način postavi dojku u aparat i odabere
optimalne parametre snimanja. Standardno
treba snimati kraniokaudalne i kose mediolateralne snimke svake dojke (četiri snimke
ukupno). Suvremeni uređaji omogućuju prikaz mikrokalcifikacija promjera 200-300
μm, koji predstavljaju najraniji detektabilni
znak karcinoma dojke i ne mogu se prikazati niti jednom drugom metodom oslikavanja. Izuzetno je važno da kvaliteta snimke
bude vrlo visoka te da snimke interpretira
dobro educiran i iskusan radiolog. Kod mladih žena dominira u dojkama žljezdani parenhim pa su dojke mamografski „guste”.
Maligni tumori se u tako gustim dojkama
ne mogu uvijek uočiti na mamografiji zbog
superpozicije okolnog gustog tkiva. Zato je
kod mamografski guste dojke potrebno učiniti komplementarni ultrazvučni pregled,
radi otkrivanja patoloških promjena koje se
ne vide na mamografiji.
Kod starijih žena s involutivno promijenjenim dojkama, u kojima dominira masno
tkivo, mamografija vrlo točno prikazuje tumore koji su gušći od okolnog tkiva pa se
mogu otkriti u vrlo ranoj fazi razvoja.
Važno je redovito snimati dojke i usporediti prethodne snimke s novim snimkama
te svaku novouočenu gustoću ili asimetriju dalje obraditi. Kada se na mamografiji uoči suspektna sjena moguće je snimiti
dodatne mamografske projekcije i ciljane
snimke, napraviti i ultrazvučni pregled dojke te punkciju i/ili biopsiju lezije pod nadzorom ultrazvuka ili tzv. stereotaksijsku
mamografsku biopsiju.
Mamografija je vrlo osjetljiva pri otkrivanju karcinoma koji sadrže mikrokalcifikacije, a takvih je oko 50 posto (30-40 posto
svih invazivnih karcinoma i 90 posto in situ
karcinoma). Također je specifična kod postavljanja dijagnoze benignih tvorbi kao što
su tipične uljne ciste, lipomi, ovapnjeli fibroadenomi. No kod većine mamografski
otkrivenih promjena nalaz je nespecifičan i
moguće je samo dati više ili manje vjerojatnu dijagnozu. Vjerojatnost da se radi o karcinomu vrlo je velika kod spikuliranih lezija,
kao i kod karakterističnih mikrokalcifikacija
malignog tipa. Međutim spikuliranu tvorbu
mogu stvarati i radijalni ožiljak, masna nekroza i ožiljci nakon operacije. Stoga je perkutana punkcija/biopsija vrlo važna za postavljanje odgovarajuće dijagnoze.
Točno je da je mamografija radiološka
metoda kojom se dojka izlaže zračenju. Doze zračenja kod mamografije su višestruko
manje nego kod npr. snimanja različitih
organa kompjutoriziranom tomografijom
(CT). Efektivna doza zračenja, (to je doza
koja ostaje u našem tijelu i izražava se u milisivertima/mSv), kod mamografije iznosi
0,4 mSv, što je ekvivavlent sedmotjednom
zračenju iz okoliša. Za usporedbu, zračenje
kod CT trbuha i zdjelice iznosi 15 mSv, CT
glave 2 mSv, CT pluća 8.0 mSv, rtg pluća 0.02 mSv, rtg torakalne kralježnice 0.7
mSv, rtg lumbalne kralježnice 1.3 mSv, denzitometrija 0.001 mSv.
Tkivo dojke je najosjetljivije na ionizirajuće zračenje (radiosenzitivno) u mlađoj
životnoj dobi, kada se mamografija niti ne
preporučuje (osim u iznimnim indikacijama). Tada je ultrazvuk dijagnostička metoda izbora.
Zaključno treba podcrtati da je mamografija pregled koji život znači, te da za rano otkrivanje raka dojke nema pouzdanije
metode od mamografije.
Osobno smatram da bismo u Hrvatskoj
trebali slijediti preporuke vodećih svjetskih stručnih i znanstvenih društava što se
tiče skrininga za rano otkrivanje raka dojke, a sva ta društva i dalje preporučuju provođenje skrininga. Skrining je dobrovoljan i
svaka žena sama odlučuje hoće li se odazvati pozivu, a o dobrim i o lošim stranama mamografije treba biti temeljito informirana.
GLAS NADE – Glasilo Udruge žena operiranih dojki NADA
|
5
Prim. dr. sc. Ira Pavlović-Ružić, dr. med., spec. radioterapije i onkologije
Što trebam znati o onkološkom liječenju
S
usret s dijagnozom zloćudne bolesti ili,
jednostavno rečeno, rakom, mijenja naš
svijet. Javljaju se mnoge nedoumice i nesigurnosti i postavljaju mnogobrojna pitanja.
Puno toga ne znamo i obavijeni smo strahom od onog što nam bolest nosi. Dodatno se javlja i strah od onkološkog liječenja.
Usprkos svim nastojanjima da se u medijima i kroz javne tribine i okupljanja što više govori o bolestima i liječenju, i unatoč
znatno poboljšanim rezultatima liječenja,
dok smo zdravi vrlo često bježimo od ikakvih informacija. Tek ako nažalost obolimo,
shvaćamo koliko malo uopće znamo o raku.
Kao i sama bolest, cijelo onkološko liječenje obavijeno je negativnom mistifikacijom
koja ne pomaže oboljelima. U društvu se rado prenose pretjerane priče o „otrovnim”,
„jakim” lijekovima, opasnostima radioaktivnog zračenja i zračenja uopće i nuspojavama liječenja, kao i negativna iskustva
nekih bolesnika ili neprovjerene priče „nekog, eto, kojega je netko naš baš znao” koje, u bolesniku kojima liječenje tek slijedi,
umjesto ohrabrenja i pomoći samo još više pojačavaju strah. Uzrok mnogim pričama i mnogim lošim osobnim iskustvima
upravo je neznanje, nerazumijevanje zašto
se to događa, ili nepripremljenost na liječenje. Naravno da liječenje nije jednostavno,
niti bolest nije jednostavna, no uz znanje i
podršku mnoge se pojave mogu spriječiti,
ublažiti. Stoga svakom budućem bolesniku
s kojim se susrećemo treba dobro razjasniti i pomoći, te prvenstveno davati savjete kao podršku, a ne dodatno raspirivati
strah i unaprijed stvarati još negativniji odnos prema liječenju. Aktivno prihvaćanje
liječenja i pozitivan doživljaj dokazano poboljšavaju i učinkovitost liječenja; dokazan
je utjecaj psihe na tjelesni doživljaj i proživljavanje nuspojava.
Valja najprije znati kako se, zašto se i s
kojim ciljem liječenje uopće poduzima, a
potom tek kako, kojim metodama, i što to
znači konkretno za oboljelu osobu.
Gledajući kroz vrijeme i postupke, liječenje zloćudnih bolesti, među kojima i tumora
dojke, provodi se u više faza, ovisno o raznim čimbenicima. Pri tome je važno istaći da
u svakoj fazi u donošenju odluke koji je oblik
liječenja najuputniji za pojedinog bolesnika,
sudjeluje cijeli niz medicinskih djelatnika
raznih specijalnosti. Događa se da se bolesnice čude jer, eto, imaju istu bolest a njih tri,
pet ili koliko ih se nađe zajedno, u razmjeni
iskustava uvide da se liječe baš svaka različito. Postoje pisani postupnici za liječenje
koji daju osnovne principe postupanja sa
predloženim dokazano učinkovitim meto-
6
|
dama liječenja koji se poštuju i provode u
cijelom zapadnom svijetu. Na temelju njih,
individualno liječenje se potom odabire za
svakog bolesnika ili bolesnicu osobno i pojedinačno prema baš njezinim (njegovim)
karakteristikama i situaciji. Odabir vrste liječenja ovisi o više čimbenika. Ponajprije o
veličini, vrsti i biološkim karakteristikama
tumora koji ta bolesnica ima i o stadiju proširenosti bolesti. Jednako je važno voditi računa o stanju i kondiciji oboljele osobe, o
biološkoj životnoj dobi i funkcijama organa
te o drugim bolestima od kojih boluje i koje
bi se mogle pogoršati ili negativno utjecati
na samo liječenje. U odabiru liječenja treba
uvijek aktivno sudjelovati i bolesna osoba.
Konačni odabir liječenja predlaže medicinski tim a odluku donosi oboljela osoba. Valja naglasiti da uz faktore bolesti i organizma treba poštovati i stav i želje bolesnika-bolesnice nakon što joj (mu) se priopće
sve činjenice.
Ciljevi liječenja drugačiji su ako se radi
o ranom ili uznapredovalom stadiju bolesti. Kod ranog stadija bolesti gdje je bolest
najvećim dijelom na mjestu ili tek u neposrednoj blizini mjesta gdje je i nastala, i
gdje nema dijagnostikom dokazanih vidljivih mjesta (sijela) udaljenog širenja po
tijelu (metastaza ili presadnica), provodi
se radikalno liječenje sa ciljem izlječenja.
GLAS NADE – Glasilo Udruge žena operiranih dojki NADA
To znači pokušati uništiti cijeli tumor i sve
tumorske stanice gdje god se nalazile. Prvi
nam je cilj što je moguće bolje i temeljitije
uklanjanje tumorske mase. U raka dojke to
se postiže korištenjem liječenja na mjestu
gdje se tumor nalazi: kirurškim zahvatom
(mehaničko uklanjanje vidljivog tumora i
sigurnosnog ruba) i radioterapijom (zračenjem sijela tumora i mikroskopskim mogućim zaostalim tumorskim stanicama).
Korištenjem sistemnih lijekova (kemoterapija, hormonalna terapija i biološka terapija) koji djeluju na cijeli organizam
pokušavamo uništiti moguće nakupine
„odlutalih” stanica u tjelesnim tekućinama
i tkivima. Sistemnom terapijom, ponekad
uspijevamo smanjiti tumor i prije operacije, tako da kirurg treba odstraniti što manje tkiva. To se zove neoadjuvantno liječenje.
Primjenom onkološkog liječenja osim
samog fizičkog uklanjanja mikroskopskih
zaostataka već postojećeg tumora vršimo
i prevenciju (prevenirat = preduhitriti, unaprijed spriječiti) povrata bolesti. Tome služi
zračenje te sistemsko adjuvantno liječenje
raznim lijekovima poslije kirurškog zahvata.
Pri takvom radikalnom liječenju, s obzirom
na to da želimo postići izlječenje, koristimo
sve dostupne oblike liječenja u punom obimu (ili jakosti).
Kod uznapredovalog, odnosno metastatskog raka dojke (ali i drugih tumora), bolest
je proširena po tijelu i uglavnom se ne može
postići trajno izlječenje. Prvenstveni je cilj
zaliječiti ili usporiti napredovanje bolesti i
tegoba koje bolest nosi (smanjenje simptoma), te održati kvalitetu života. Takav se
oblik liječenja zove palijativno liječenje. Svi
oblici liječenja mogu biti primijenjeni palijativno: kirurški zahvat, zračenje i sistemno
liječenje svih vrsta. Naravno, i metastatska
se bolest danas može uspješno kontrolirati
ponekad i duže vrijeme, pa čak i godinama,
posebice kod nekih oblika raka dojke (ali i
drugih tumora). Pri tome, za razliku od adjuvantnog liječenja vrijedi princip da treba
primijeniti što je moguće manje uz dobar
učinak, a da se postigne najbolji odnos kontrole bolesti i kvalitete preostalog života.
Osim onkološkog liječenja, ili u jako uznapredovaloj fazi bolesti kada onkološka terapija više nema učinka i dapače može samo pogoršati stanje bolesnika, provode se
mjere potporne palijativne skrbi.
Kako se provodi liječenje? Kako je već
napomenuto, u fazama ili ciklusima, uz
dane primjene lijekova ili zračenja i dane
odmora, kroz dulji period vremena. U prvoj fazi, ako ne računamo operaciju, već
samo kemoterapiju i zračenje, trajanje liječenja ranog raka dojke jest oko 8-9 mjeseci (približno 6 mjeseci traje kemoterapija i još oko 6-7 tjedana zračenje). Kod
određenog tipa tumora dojke ako treba
davati biološku terapiju liječenje se produljuje za godinu dana, ako je bolest ovisna
o hormonima, liječenje u svrhu zaštite traje još pet do deset godina. Kad se plan liječenja objašnjava bolesnici, ali i kasnije,
često nas užasava tolika duljina liječenja.
Treba znati, upravo je takvo produljeno
(postupno) liječenje najbolje za učinkovito
djelovanje na tumorske stanice. Istovremeno se omogućava zdravom tkivu da se
u pauzama (odmorima) oporavi i organizam regenerira (obnovi). Time se i liječenje
bolje i lakše podnosi. Velike doze ili zgusnuto liječenje nisu dali bolje rezultate, već
bi prouzročili prejake nuspojave i ugrozili
organizam, pa i život bolesnika.
Nakon dovršenog liječenja slijede kontrole, u redovitim razmacima, doživotno, prvo
vrijeme češće, no s vremenom, ako nema
povrata bolesti, razmaci između kontrola se
povećavaju.
Kod uznapredovale bolesti, što jednostavnije liječenje se provodi u ciklusima, do
učinka koji želimo postići (npr. smanjenje
boli, prestanak rasta metastaza, očvrsnuće
kosti i sl.) i u mjeri koliko to bolesnik podnosi, što je obično znatno kraće nego radikalno liječenje.
Danas je vrlo širok odabir raspoloživih
oblika sistemne terapije lijekovima koji su
učinkoviti protiv raka i vrlo je teško sažeti ih
u nekoliko rečenica, kao i njihove nuspojave
i kako si pomoći da ih ublažimo.
Franjo Lovasić, dr. med., pročelnik Zavoda za opću,
plastičnu i rekonstrukcijsku kirurgiju KBC Rijeka
Kirurško liječenje raka dojke
R
ak dojke je najčešća maligna bolest u
žena s incidencijom u Republici Hrvatskoj od više od 2500 novooboljelih žena godišnje i više od 900 umrlih godišnje. U Primorsko-goranskoj županiji 2010. godine bilo je 195 novooboljelih od raka dojke (193
žene i 2 muškarca) i 61 umrlih. Smatra se da
danas svaka osma žena u razvijenim zemljama (Zapadna Europa, Sjeverna Amerika,
Australija) oboli od raka dojke. Učestalost
obolijevanja od raka dojke raste s dobi. Tako
je vjerojatnost da će oboljeti od raka dojke
u žena mlađih od 30 godina života manja
(1:2000), a u žena do 39. godine života veća
(1:200). Incidencija obolijevanja od raka
dojke u žena raste značajnije nakon 45. godine, a najčešće obolijevaju žene starije od
50 godina. Više od 90 posto bolesnica s karcinomom dojke može se izliječiti ako se dijagnoza bolesti postavi u ranom stadiju i ispravno liječi. Mamografijom, koja se preporučuje kao metoda za probir, može se otkriti
rak dojke do dvije godine ranije nego što tumor postane dovoljno velik da se može napipati. Metode ranog otkrivanja raka dojke
obuhvaćaju pregled dojki (liječnički pregled, samopregled) i mamografiju. Probirna
(screening) mamografija omogućava dijagnozu raka dojke i liječenje u ranoj fazi bolesti poslije probira mamografijom → smanjeni mortalitet za žene ≥50 godina. Klinički
pregled dojki – uključuje inspekciju i palpaciju dojki i regionalnih limfnih čvorova (axilarni, supraklavikularni, infraklavikularni).
Najčešći klinički znakovi raka dojke su:
tvrda, bezbolna tvorba u dojci koja se s vremenom povećava, asimetrija dojki, promjene na koži dojke (namreškana i lagano uvučena koža iznad tvorbe; koža dojke poput
narančine kore), pojava uvučene bradavice
(ako nije postojala ranije) i krvavi ili sukrvavi iscjedak iz dojke. Rak dojke najčešće je
smješten u gornjem vanjskom kvadrantu
dojke, a najvažniji prognostički pokazatelj
invazivnog raka dojke nakon operacije jest
broj zahvaćenih limfnih čvorova u pazuhu.
Što je više limfnih čvorova zahvaćeno, to je
lošija prognoza bolesti.
Kirurško liječenje raka dojke može biti
radikalno ili poštedno. Liječenje raka dojke
najčešće započinje kirurgijom. U slučajevima uznapredovalog raka dojke, tumora promjera većeg od 5 centimetara, inflamatornog ili metastatskog raka dojke prije kirurgije provodi se sistemsko liječenje.
Radikalno kirurško liječenje znači – odstranjenje cijele dojke (mastektomija) a
poštedno – odstranjenje dijela dojke uz
očuvanje preostalog tkiva dojke. Kod invazivnog raka dojke (i u većini slučajeva kod
neinvazivnog) nakon poštedne operacije
dojke obvezno je zračenje preostalog dijela dojke.
U radikalno kirurško liječenje koje se danas najčešće primjenjuje u kliničkoj praksi ubraja se: jednostavna mastektomija
(mastektomija s odstranjenjem fascije velikog prsnog mišića), modificirana radikal-
GLAS NADE – Glasilo Udruge žena operiranih dojki NADA
|
7
na mastektomija (= jednostavna mastektomija + odstranjenje limfnih čvorova prve
dvije etaže istostrane pazušne udubine),
mastektomija s poštedom kože (ili “skin
sparing” mastektomija = jednostavna mastektomija, uz poštedu kože dojke, ali ne i
bradavice i areole) i mastektomija s poštedom kože, bradavice i areole (ili “nipple
sparing” mastektomija = jednostavna mastektomija s poštedom kože dojke i bradavice i areole). Nakon “skin sparing” mastektomije i “nipple sparing” mastektomije kao
dio operacije radi se istovremeno i rekonstrukcija dojke. Rekonstrukcija dojke nakon mastektomija može se učiniti ili sa silikonskom protezom ili s vlastitim tkivom
(=autologna rekonstrukcija, danas se najčešće radi autologna rekonstrukcija TRAM
režnjem).
U poštedno kirurško liječenje raka dojke
ubrajaju se: tumorektomija ili lumpektomija, segmentektomija i kvadrantektomija. U
kliničkoj praksi kod poštedne operacije tumora dojke za koji se zna ili se sumnja da
je karcinom, nastoji se odstraniti najmanje
jedan centimetar zdravog tkiva oko tumora
da bi se dobilo adekvatan (nezahvaćen tumorom, i na adekvatnoj udaljenosti) kirurški rub resekcije. Najveća poštedna operacija dojke je kvadrantektomija (odstranjenje 2-3 cm tkiva dojke oko tumora uz odstranjenje kože iznad tumora i fascije velikog prsnog mišića ispod tumora). Osim
klasične poštedne kirurgije dojke postoji i
onkoplastična kirurgija dojke. Onkoplastična kirurgija dojke omogućuje odstranjenje
do 30 posto tkiva dojke uz zadovoljavajući
estetski rezultat poštedno operirane dojke.
Ona se uglavnom koristi pri operacijama većih tumora (promjera većeg od 3 cm). Poštedna kirurgija dojke (Breast Conserving
Surgery – BCS) danas je najčešće terapija
izbora u kirurškom liječenju ranog invazivnog raka dojke stadija I. i II. Osim poštedne
operacije dojke, kod ranog invazivnog karcinoma, BCS se sastoji i od biopsije limfnog
čvora čuvara (Sentinel Lymph Node Biopsy
– SLNB) i/ili disekcije limfnih čvorova prve
dvije etaže ipsilateralne pazušne udubine
(Axillary Lymph Node Dissection – ALND),
radi procjene stanja zahvaćenosti regionalnih limfnih čvorova. Budući da su glavni
ciljevi kirurgije raka dojke lokalna kontrola bolesti, dobivanje informacija o bolesti
(stupnjevanje, “Staging”) i dobar estetski
rezultat, BCS je indicirana ako se operacijom mogu dobiti rubovi reseciranog preparata tkiva dojke nezahvaćeni tumorskim tkivom, ako se može učiniti poslijeoperacijsko
zračenje poštedno operirane dojke, te ako
se poštednom operacijom može postići zadovoljavajući estetski izgled. Biopsija limfnog čvora čuvara (SLNB) radi se onda kada
se smatra da limfni čvorovi pazuha nisu
zahvaćeni tumorskim tkivom, odnosno ako
su kliničkim pregledom i dijagnostičkom
obradom (najčešće ultrazvuk) negativni.
8
|
Limfni čvor čuvar ili limfni čvor stražar ili
“sentinel” limfni čvor (može ih biti više,
najčešće ih ima 1-3) jest čvor koji je prvi na
limfnom putu u pazuhu od tumora. Ukoliko
je on nezahvaćen smatra se da su i ostali
limfni čvorovi u pazuhu nezahvaćeni, pa se
za procjenu stanja regionalnih limfnih čvorova u pazuhu ne mora učiniti aksilarna disekcija. Tako se izbjegava najteža komplikacija limfadenektomije pazušne udubine –
limfedem, koji se nakon aksilarne disekcije
događa u oko 5-6 posto slučajeva. Prema
sadašnjem stavu većeg broja ustanova koje
se bave kirurgijom raka dojke kao i stavu
Kirurške klinike Kliničkog bolničkog centra
u Rijeci, adekvatnim rubom (u većini slučajeva uz određene izuzetke) smatra se rub
zdravog tkiva udaljen 3 i više mm od tumora
kod invazivnog raka dojke i rub zdravog tkiva udaljen 5 i više mm od tumora kod neinvazivnog raka dojke. Neinvazivni duktalni
rak dojke češće je proširen u većem području dojke, i njegovim potpunim odstranjenjem rezultat liječenja je potpuno izlječenje
te je zato propisani adekvatni kirurški rub
resekcije veći. Ukoliko se kod neinvazivnog duktalnog karcinoma ne učini adekvatna resekcija nakon određenog vremena pojavi se lokalni recidiv, odnosno povrat maligne bolesti, koji je u 50 posto slučajeva
kod neinvazivnog duktalnog karcinoma invazivni karcinom (a onda rezultat liječenja
nije više stopostotno izlječenje). Stavovi o
adekvatnom rubu resekcije kod raka dojke
nisu potpuno usuglašeni. Veliki broj ustanova smatra adekvatnim rubom negativan
GLAS NADE – Glasilo Udruge žena operiranih dojki NADA
rub resekcije (kada nema tm stanica na
obojenom rubu reseciranog preparata tkiva
dojke), budući da je danas sistemsko liječenje raka dojke (kemoterapija citostaticima,
biološka terapija i hormonska terapija) uz
zračenje puno učinkovitije nego nekada.
Danas se smatra da samo 25-30 posto
primarno dijagnosticiranih karcinoma dojke
zahtijeva mastektomiju. Udio poštedne kirurgije dojke različit je, u SAD iznosi 67 posto, a u Velikoj Britaniji 58 posto. Na Kirurškoj klinici KBC-a Rijeka godišnje se operira oko 300 bolesnica sa karcinomom dojke,
udio poštedne kirurgije dojke je 60 posto, a
udio biopsije limfnog čvora čuvara (SLNB)
oko 45 posto.
Najčešća indikacija za mastektomiju je
multicentričnost (dva ili više tumora u različitim kvadrantima dojke). Mastektomija je
osim kod multicentričnosti terapija izbora
i kod ekstenzivnih malignih mikrokalcifikata uočenih na mamogramu, zatim ukoliko
postoji kontraindikacija za lokalnu radioretapiju dojke (trudnoća, prethodno zračena
dojka, bolest vezivnog tkiva (sistemski eritematozni lupus, sklerodermija), kod karcinoma muške dojke, te ukoliko je odnos veličine tumora nasuprot veličini dojke takav
da se poštednom operacijom ne bi mogao postići zadovoljavajući estetski rezultat, te ako postoji motiviranost bolesnice
za radikalnijim zahvatom. U slučaju perzistentno pozitivnih rubova resekcije nakon
više (obično 2, rijetko 3) pokušaja reekscizije, mastektomija je također apsolutno indicirana.
Inka Miškulin
Psihološka pomoć ženama oboljelim
od karcinoma dojke
Radno vrijeme psihološkog savjetovališta je utorkom od 9,30 do 11,00 sati i četvrtkom
od 16,30 do 19,00 sati u prostorijama Udruge Nada na adresi Milana Smokvine Tvrdog 5/1, Rijeka.
L
judska je potreba razumjeti stvarnost i dobiti neki smisao. To
je upravo ono pitanje s kojim se suočavaju pacijenti oboljeli od
malignih bolesti: “Koji je smisao ove moje bolesti? Koji je smisao
života uopće?”.
Smisao koji pacijent traži u samoj bolesti je na nekom za njega
nepoznatom, neosvijetljenom mjestu. Psihološka pomoć u tom trenutku sastoji se od traženja tog odgovora. Von Foerster, fizičar i
filozof, na pitanje “Koji je smisao Svemira?” odgovara da je to u
principu neodgovorljivo pitanje; smisao je što god vama daje smisao. Isto je sa smislom bolesti; što god pacijentu daje smisao jest
odgovor na to pitanje. Jedina osoba koja može dati odgovor na to
pitanje je sam pacijent. Za svakog pacijenta s teškom bolešću postoji njegov način suočavanja. Koliko god je bolest ograničenje i
nemogućnost da se vodi uobičajeni način života, te unosi nesigurnost, ipak psiholog s pacijentom radi na ishodima budućnosti.
Citirat ću riječi moje klijentice s teškom bolešću nakon nekoliko
psihoterapijskih susreta:
“Ne dajem si dozvolu da plačem, jer imam važnijeg posla. To mi
daje osjećaj moći, da nešto činim. Kad sam se pomirila sa situacijom to mi je dalo osjećaj za dragocjenost trenutka. Patnja i nesreća
su za mene samo riječi, ali kad se to dešava u životu ti svejedeno
živiš, jedeš, vidiš prirodu, čuješ ptice i to te i dalje ispunjava. U životu mi se nikad nije dogodilo ono čega sam se bojala. To sve daje
nadu!”
Psihoterapeut koristi i sebe kao instrument u terapiji, kao metaforu za nadu. Pacijenti postavljaju pitanja koja su vrlo osobna i s velikom pozornošću slušaju o tuđim iskustvima s teškim bolestima.
Tako nalaze odgovore za sebe koji im daju nadu. U razgovoru s psihoterapeutkinjom, predsjednicom Udruge žena operiranih od raka
dojke Slovenije, saznala sam da je prvo pitanje koje terapeutkinja
s osobnim iskustvom liječenja od raka dojke postavlja pacijentici u terapijskom razgovoru bilo: “Što je ta bolest dobro donijela?”
To nije cinično, nije površno pitanje. To je duboko, temeljno pitanje koje kreira odgovor u tom odnosu terapeut-pacijent. I uvijek
se dobije odgovor i to više njih. Najvažnije je što to pitanje mijenja rakurs, perspektivu, ponekad iznenađuje da uopće postoje pozitivne stvari, a odgovori se stvaraju od tog trenutka na dalje. Ovo
pitanje je sjeme iz kojeg biljka izraste s vremenom. Plod te biljke je
bolje održavanje raspoloženja, unapređenje nivoa dnevnih aktivnosti, bolje razumijevanje same bolesti, poboljšanje odnosa s obitelji,
pouzdanje u budućnost.
Navest ću neke odgovore pacijenata suočenih s teškom bolešću,
mojih klijenata, na spomenuto pitanje:
• Usudim se činiti stvari koje prije nisam.
• Nemam više strahove, osjećam se slobodno.
• Više cijenim svaki trenutak, svaki dan.
• Ne stvaram probleme iz nevažnih stvari.
GLAS NADE – Glasilo Udruge žena operiranih dojki NADA
|
9
• Doslovce više uživam u životu i ne ostavljam zadovoljstva
za sutra.
• Postao sam bolja osoba.
Pacijenti oboljeli od karcinoma prolaze kroz veliki stres prije, za
vrijeme i nakon tretmana.
Mnogi znanstvenici zastupaju hipotezu da pružanje psihološke
pomoći uz medicinski tretman može unaprijediti pacijentovo zdravlje i čak utjecati na produljenje života.
Dr. Barbara L. Andersen i kolege (Ohio State University) testirali su tu hipotezu i napravili opsežno istraživanje s novooboljelim
ženama od raka dojke. Propitivali su može li dobivanje psihološke
pomoći reducirati negativne efekte stresa i utjecati na ozdravljenje. Prijašnja istraživanja već su pokazala da psihološka pomoć pridonosi poboljšanju psihičkog i ukupnog zdravstvenog stanja oboljelih, te da pozitivno utječe na imunitet. Znanstvenici s Ohio State
University’s Comprehensive Cancer Center došli su do podatka da
pacijenti liječeni od raka dojke koji su sudjelovali u programu psihološke pomoći imaju snižen rizik od smrtnosti za 56 posto u razdoblju od jedanaest godina.
Otprije se znalo da psihološka pomoć pomaže ženama oboljelim
od raka dojke, da smanje stres prigodom liječenja, podigne kvalitetu života i poboljša zdravlje, a sada znamo i jedan korak više. Rezultati pokazuju da je pružanje psihološke pomoći od izuzetnog
značenja ne samo za podizanje kvalitete života nego i za produljenje života.
Pri tome je važno psihološku pomoć pružiti što prije jer, kažu
znanstvenici, tada pomaže unaprjeđenju mentalnog zdravlja, zdravlja općenito i povećava šanse za preživljavanje.
U početnoj fazi važno je ostvariti odnos povjerenja pacijenta s
osobom koja pruža medicinsku pomoć i koja je dio tima. Pritom nije
presudno je li to liječnik ili medicinska sestra. Od izuzetne je važnosti
da se taj odnos postigne na samom početku boravka u bolnici, jer su
tada pacijentice najspremnije za uspostavljanje odnosa povjerenja, i
prijemčljive za sugestije vezane uz liječenje i ozdravljenje.
Istraživanja (Effects of Psychosocial Treatment in Prolonging
Cancer Survival May Be Mediated by Neuroimmune Pathways, D.
Spiegel, S. E. Septhon, A. 1. Terr, D. P. Stites) nadalje potkrepljuju i
tvrdnju da postoji povezanost između društvenog okruženja i progresije raka. Socijalna podrška osobe od povjerenja također može
imati zaštitnu funkciju u tom smislu. Supresivni efekti stresa na
imunološke funkcije su dobro dokumentirani istraživanjima i pokazalo se da su ti efekti pod utjecajem socijalne podrške. Stoga je racionalno pretpostaviti da su podržavajući socijalni odnosi važni za
podizanje imuniteta.
Komunikacija je dio svake terapije i samo komunikacijom se može doći do uspjeha. Ukoliko ja znam da me druga osoba opaža i zna
da ja isto tako opažam, ova obostrana svijest o tome postaje dio koji
oblikuje sve naše postupke i interakcije.
Posebno je dragocjena suradnja koju udruga Nada ima s Klinikom
za kirurgiju KBC-a Rijeka koja nam je omogućila da na Odjelu već
prije operacije uspostavimo kontakt s pacijenticama. Informacije
koje tada pacijentice dobivaju od naših volonterki i kontakt koji s
njima uspostavljaju imaju snažan utjecaj na stabilnost pacijentica
i pouzdanje u medicinski tretman i povjerenje u vlastite sposobnosti ozdravljenja.
Dolaskom u bolnicu dan prije operacije i razgovorom s našim volonterkama koje su prošle kroz sve faze liječenja, pozitivno djeluje
na pacijentice i ulijeva im nadu u ozdravljenje. Volonterka može
odgovoriti na brojna pitanja i sumnje pacijentica, jer je i sama sve
to proživjela. To direktno utječe na smanjenje napetosti i anksioznosti. Istraživanja pokazuju da već samo smanjivanje napetosti ima
pozitivan utjecaj na ozdravljenje. Nadalje, Psihološko savjetovalište
osnovano u Udruzi za žene oboljele od raka dojke i članove njihovih obitelji pruža psihološku potporu oboljelim ženama i njihovim
obiteljima na samom početku liječenja, s ciljem uspostavljanja suradnje sa svakom ženom u samom početku njenog suočavanja s
bolešću, a u nekoj ljepšoj budućnosti, da psiholog bude stalni dio
tima, što je već godinama uobičajena praksa u zemljama EU.
U prostorijama Udruge Nada organizirana je tjelovježba – postoperativne vježbe,
ponedjeljkom od 16,00 do 17,00 sati pod vodstvom fizioterapeuta Maje Maržić.
10
|
GLAS NADE – Glasilo Udruge žena operiranih dojki NADA
O pravima oboljelih...
Obratili smo se HZZO, područna služba u Rijeci da za naše članice i sve ostale onkološke bolesnike navedu osnovna prava koja oboljele
i operirane žene imaju. Dobili smo opširne odgovore koje donosimo u skraćenoj verziji, ali dajemo i kontakte putem kojih zainteresirane
članice Udruge Nada mogu dobiti detaljnije informacije i više podataka o ostvarivanju određenih prava.
Poštovana,
Veća prava onkoloških bolesnika u odnosu na prava drugih osiguranika koji ne boluju od onkoloških bolesti, između
ostalog, sadržana su u Zakonu o obveznom zdravstvenom osiguranju, a u Pravilniku o ortopedskim i drugim pomagalima.
U popisu pomagala navedena su pomagala na koje onkološke
bolesnice-žene operirane od karcinoma dojke ostvaruju pravo,
temeljem ovjerene potvrde o ortopedskim i drugim pomagalima, a na prijedlog ovlaštenog specijalista.
Što se tiče prava koje onkološki bolesnici ostvaruju na temelju same dijagnoze, na koje osigurane osobe koje su oboljele od
drugih bolesti nemaju pravo, odnose se na:
• oslobođenje od plaćanja doplate (sudjelovanja u dijelu
troškova zdravstvene zaštite) bez obzira na to što eventualno osigurana osoba nema dopunsko zdravstveno
osiguranje;
• ostvarivanje prava na naknadu plaće koja nije umanjena
nakon isteka razdoblja od 18 mjeseci po istoj dijagnozi
na koje drugi bolesnici ne ostvaruju pravo;
• naknada troškova prijevoza bez obzira na kilometražu
(inače za ostale osigurane osobe udaljenost od mjesta
prebivališta/boravišta do zdravstvene ustanove mora
biti 50 km i više).
Naime, čl. 19. st. 2. toč. 11. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („NN”, br. 80713, 137/13), propisano je da
oslobođenje od plaćanje doplate u svezi s korištenjem zdravstvene zaštite (sudjelovanje u dijelu troškova zdravstvene zaštite) osigurava Zavod, odnosno propisano je plaćanje zdravstvenih usluga u cijelosti za cjelokupno liječenje zloćudnih bolesti.
Nadalje, čl. 52. od st. 1. do st. 3. prednje citiranog Zakona,
propisano je da nakon isteka roka od 18 mjeseci privremene
nesposobnosti za rad bez prekida (neprekidnog bolovanja po
istoj dijagnozi), osiguranik nakon isteka tog roka ostvaruje
pravo na naknadu plaće u iznosu od 50% zadnje isplaćene
naknade plaće na ime te privremene nesposobnosti za rad,
dok se spomenuta odredba ne odnosi na osiguranika kojem
je utvrđena privremena nesposobnost za rad zbog liječenja
od zloćudnih bolesti.
Nadalje, pravo na naknadu troškova prijevoza osigurana
osoba koja koristi z.zaštitu u svezi radioterapije i kemoterapije ima pravo bez obzira na udaljenost od mjesta prebivališta/
boravka do zdravstvene ustanove u koju je upućena, odnosno
ne treba biti ispunjen uvjet kilometraže od 50 km i više.
Ukoliko imate još dodatnih pitanja slobodno se obratite.
S poštovanjem,
Ankica Šajbić-Šukunda, dr. med.
Voditeljica Regionalnog ureda Rijeka
Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje RU
Rijeka, Slogin kula bb, 51000 Rijeka
C
entar za socijalnu skrb Rijeka je pravna osoba s javnim
ovlastima koja obavlja poslove u okviru djelokruga i nadležnosti utvrđenih Zakonom o socijalnoj skrbi.
Sjedište Centra za socijalnu skrb Rijeka je u Rijeci, na adresi
Laginjina 11a.
Za obavljanje nekih djelatnosti Centra postoje četiri
podružnice:
Podružnica Delnice, sa sjedištem u Delnicama, Trg 138.
brigade HV 4, obavlja djelatnost za područje Grada Delnice,
Općine Brod Moravice, Općine, Fužine, Općine Lokve, Općine Mrkopalj, Općine Ravna Gora i Općine Skrad. Podružnica
obavlja djelatnost i posluje u pravnom prometu pod nazivom
– Centar za socijalnu skrb Rijeka, Podružnica Delnice. Sjedište
Podružnice je u Delnicama, Trg 138. Brigade HV 4.
Podružnica Čabar, sa sjedištem u Čabru, Narodnog oslobođenja 2, obavlja djelatnost za područje Grada Čabar.
Podružnica obavlja djelatnost i posluje u pravnom prometu
pod nazivom – Centar za socijalnu skrb Rijeka, Podružnica Čabar.
Sjedište Podružnice je u Čabru, Narodnog oslobođenja 2.
Podružnica Vrbovsko, sa sjedištem u Vrbovskom, Dobra 6,
obavlja djelatnost za područje Grada Vrbovsko. Podružnica
obavlja djelatnost i posluje u pravnom prometu pod nazivom
– Centar za socijalnu skrb Rijeka, Podružnica Vrbovsko. Sjedište
Podružnice je u Vrbovskom, Dobra 6.
Podružnica Obiteljski centar, sa sjedištem u Rijeci, Franje
Čandeka 23b, obavlja djelatnost za područje jedinice područne
(regionalne) samouprave. Podružnica obavlja djelatnost i
posluje u pravnom prometu pod nazivom – Centar za socijalnu
skrb Rijeka, Podružnica Obiteljski centar.
Ravnatelj
Karlo Balenović, dipl. soc. radnik 499-102
Računovodstvo
499-105
Stručni djelatnici:
Odjel za odrasle
499-153, 499-145
Odjel za djecu, mlade i obitelj
499-117, 499-159, 499-111
Odjel za novčane naknade
499-150, 499-135, 499-169
Fax
226-425
GLAS NADE – Glasilo Udruge žena operiranih dojki NADA
|
11
Osobna iskaznica Udruge žena
operiranih dojki „Nada” – Rijeka
U
druga žena operiranih dojki Nada – Rijeka osnovana je u lipnju 1996.g. sa ciljem okupljanja i pomoći ženama nakon
operacije od malignih bolesti dojke. Osnivači kluba bili su gđa Nadia Blašković-Morankić (prva predsjednica) i gđa. Elda Zamlić (tajnica). Radu Kluba volonterski se pridružio neuropsihijatar dr. Gino di LeonardiZamlić i pokrenuo grupu za psihološku pomoć. 2003.godine za predsjednicu je izabrana gđa Katherine Trinajstić koja sada u
trećem mandatu obnaša dužnost predsjednice. Početkom 2008. godine Udruga Nada
Rijeka preselila je u nove prostorije na adresi
Milana Smokvine Tvrdog 5 na prvom katu,
veličine 99,00 m2 u najmu Grada Rijeke.
Cilj udruge je kroz svoj rad okupiti, educirati i pružiti psihološku, pravnu, logističku,
humanitarnu pomoć i fizioterapiju što većem broju žena oboljelih i liječenih od raka
dojke kao i njihovim obiteljima i drugim zainteresiranim osobama. Udruga provodi
sveobuhvatni program pod nazivom „Nadom do zdravlja“ a cilj je pružiti oboljelima
od malignih bolesti permanentnu psihološku pomoć i podršku kroz grupnu terapiju, individualnu terapiju, te obiteljski suport. Podizanje kvalitete njihova življenja, kroz organiziranje različitih aktivnosti kao što su fizikalna terapija, limfna drenaža, joga, likovne
radionice, parlaonice, predavanja, susreti,
izleti, promoviranje zdravog načina života
i prehrane, i ostalo. Senzibilizacija javnosti
za sveukupne probleme oboljelih od malignih bolesti kroz program Prevencije teških bolesti.
Trenutno provodimo slijedeće aktivnosti.
Prevencija i rano otkrivanje raka dojke
Voditeljica projekta je prof.dr.sci. Marija
Petković, dr.med – dopredsjednica udruge.
Glavni cilj projekta je organizirano, kontinuirano, i što masovnije educirati žensku
populaciju za samopregled dojki radi prevencije tj. proširiti preventivno djelovanje i
utjecati na rano otkrivanje raka dojki. Otkriti
tumor što ranije; ukazati na potrebu brzog
reagiranja u slučaju pronađenih promjena
na dojci; razviti naviku redovitog samopregleda dojki; smanjiti smrtnost; trajno educirati sve djevojke i žene naše županije pa i
šire, koje to budu željele o zdravlju dojki i
sve češćem oboljenju od raka dojke.
Radionice prevencije organizirane su u
suradnji sa srodnim udrugama, Općinama
i Gradovima Primorsko-goranske županije,
kao i mjesnim odborima Grada Rijeke. Projekt je financiran od strane Primorsko-goranske županije, Grada Rijeke, Grada Krka,
Općine Dobrinj.
12
|
Psihološka podrška – pomoć oboljelima i
njihovim obiteljima
Voditeljica projekta je Inka Miškulin,
prof. psiholog. Glavni cilj projekta jest pružiti ženama i njihovim obiteljima oboljelima od maligne bolesti važnu emocionalnu,
praktičnu i psihološku podršku prije i nakon
operacije raka dojke te tijekom oporavka.
Kroz svakodnevno otvoreno savjetovalište,
educiramo oboljele i njihove članove obitelji o raku dojke, tijeku liječenja, prognozama,
te informacijama o ostvarivanju socijalnih i
zdravstvenih prava, kao i važnosti psihološke podrške za sve osobe u sistemu;
Na grupama podrške razmijeniti iskustva s naglaskom na emocije koje je nova situacija proizvela kod oboljelih i kod njihovih članova obitelji, u svrhu normalizacije i
lakšeg prihvaćanja istih savladati osnovne
tehnike nošenja sa stresom, tehnike relaksacije i kontrole impulsa; Poboljšati kvalitetu komunikacije unutar obitelji. Pružiti individualnu psihološku pomoć i potporu ženama oboljelima od raka dojke, njihovim partnerima i djeci. Financiran od strane Ministarstva zdravlja RH.
Žena – ženi ( volonterke)
Interesna grupa za podršku oboljelih od
raka dojke - uz pomoć psihologa, volonte-
ra Udruge „Nada”, naše članice uključile su
se u nemedicinski rehabilitacijski program
osmišljen da pomaže ženama oboljelim od
raka dojke u ranim fazama liječenja i rehabilitacije. Program je osmišljen na način da
žena koja je prošla operaciju raka dojke, te
je psihički i fizički rehabilitirana i ima diplomu o završenoj edukaciji , pruža emocionalnu i praktičnu pomoć novim bolesnicama kroz direktne kontakte i distribucijom
pisanih informacija (brošure, letci i dr.).
Naše volonterke jednom tjedno posjećuju
Odjel opće kirurgije KBC Rijeka (srijedom
između 17-18,30 sati) gdje kontaktiraju zainteresirane bolesnice sa područja cijele Primorsko-goranske županije a sve češće i susjednih županija.
Vježbam sa Nadom - fizikalna terapija
Uz nadzor fizioterapeuta - Maja Maržić
odvijaju se postoperativne vježbe u svrhu
smanjenja edema kao i poboljšanja fizičkog
stanja članica. Provodi se limfna drenaža na
aparatu i ručna limfna drenaža članicama,
prema preporukama doktora. Održavaju
se edukativne radionice o ponašanju nakon operacije, kako svojim odgovornim ponašanjem doprinjeti što bržem i boljem oporavku. Aktivnosti su dostupne svim članicama kao i svim zainteresiranim osobama.
Operiranim ženama na raspolaganju je u prostorijama Udruge Nada
aparat za limfnu drenažu u cilju smanjenja limfnog edema ruku.
GLAS NADE – Glasilo Udruge žena operiranih dojki NADA
Ruke Nade - Kreativne radionice
Voditeljica radionica Katherine Trinajstić
– predsjednica Udruge.
Udruga redovito organizira likovne-kreativne radionice u kojima članice izrađuju
predmete iz raznih materijala, kao oblik terapije - poticanje na jednako korištenje ruku, smanjenje edema, te mogućnost prekvalifikacije i pronalaska zaposlenja na zahtjevnom tržištu rada. Uradci su namijenjeni
za humanitarnu prodaju i prikupljanje sredstava kako bi omogućile nesmetani, daljnji
rad Udruge i samofinanciranje-oblik socijalnog poduzetništva. Projekat je financiran
od strane PGŽ – Odjela socijalne politike i
mladih.
Humanitarne akcije
Udruga žena operiranih dojki Nada Rijeka
je članica koalicije protiv raka dojke Europa
Donna neovisne i neprofitne organizacije
čiji su članovi grupe i podružnice iz zemalja diljem Europe. U suradnji s organizacijom Europa Donna Hrvatska uključeni smo
u humanitarnu akciju Dan narcisa kojom se
kroz prodaju narcisa prikupljaju sredstva
namijenjena prevenciji i ranom otkrivanju
raka dojke. Manifestacija se svake godine
održava u više od 50 gradova diljem Hr-
Sveti Vid 2014. godine - štand uradaka kreativnih radionica „Ruke Nade”
vatske. Brojnim humanitarnim akcijama Udruga Nada prikuplja sredstva za svoje djelovanje, ali i za opremanje Klinike za kirurgiju i Odjela onkologije KBC Rijeka.
Naše akcije:
• Dan narcisa u ožujku
• Dani svetog Vida u lipnju
• Dan ružičaste vrpce, Dan zdravih
dojki – u listopadu
• Humanitarni koncert „Pjesmom za
Nadu“ u studenom
• „Božićna zvijezda“ – humanitarna
prodaja u prosincu
Prijem kod Predsjednika Republike Hrvatske Ive Josipovića
GLAS NADE – Glasilo Udruge žena operiranih dojki NADA
|
13
Donacija UTZ aparata sa linearnom sondom - 2014. KBC-u Rijeka odjel kirurgije.
Dr. Renata Dobrila Dintinjana, gradonačelnik Vojko Obersnel,
predsjednica Udruge Nada Katherine Trinajstić, dožupanica Marina Medarić i dr. Miljenko Lukanović.
U
svom dugogodišnjem postojanju i djelovanju Udruga Nada,
zahvaljujući mnogim darovateljima, prikupila je novčana sredstva i namijenila ih kupnji predmeta i opreme kojima se olakšavaju
liječenje i oporavak oboljelih osoba. Tako su kupljeni:
• dva klasična tlakomjera za Odjel onkologije i radioterapije,
riječkog KBC-a (1998.);
• dva klima uređaja (2006.);
• tri stola i 20 stolica za dnevni boravak na starom odjelu onkologije KBC-a Rijeka (2007.);
Gradonačelnik Vojko Obersnel, predsjednica Udruge Nada Katherine Trinajstić,
zamjenik sanacijskog uprvitelja. prof. dr. sc. Renata Dobrila Dintinjana,
dožupanica Marina Medarić, dr. Ira Pavlović-Ružić i dr. Miljenko Lukanović.
14
|
GLAS NADE – Glasilo Udruge žena operiranih dojki NADA
• Klinici za kirurgiju KBC-a Rijeka 28 madraca u vrijednosti od
osam tisuća kuna, kao i pištolj za core biopsiju (2007.);
• Zavodu za onkologiju i kemoterapiju KBC-a Rijeka fotelju za
kemoterapiju u vrijednosti od 22 tisuće kuna (2008.);
• još jednu takvu u vrijednosti od 26 tisuća kuna (2010.);
• kupljena su dva televizora (2012.);
• te UZT aparat KBC-u (2014.).
Uz pomoć Udruge, također su oličene prostorije onkologije i kirurgije, te uređen park na onkologiji. (2009.).
Miroslav Radić
Pozivamo čitatelje da se pridruže
humanitarnom koncertu
”Pjesmom za Nadu"
14. studenog 2014. godine s početkom
u 18,30 sati u HKD na Sušaku.
U programu nastupaju:
Ženska klapa Kastav
Muška klapa Kastav
Ženska klapa Luka
Muška klapa Grobnik
i gost večeri
Danijel Načinović
Od 15. prosinca 2014.
humanitarna prodaja božićnih zvijezda
na riječkom Korzu.
Zdrav duh ozdravlja
i tijelo
U
druga sv. Vinka Paulskog iz Rijeke već dugi niz godina priprema
razne duhovne sadržaje za članice kluba Nada. Najčešće su to
jednodnevne duhovne obnove. Posljednja je održana u subotu 17.
svibnja 2014. godine u Lovranu, u Domu za duhovne vježbe Riječke
nadbiskupije.
Na početku je nazočne pozdravila, dala kratki duhovni nagovor i
predvodila molitvu krunice č. s. Renata Vugdelija, a zatim je slijedila
sveta misa. Predvodio ju je vlč. Mario Tomljanović koji je u nadahnutoj propovijedi pozvao sve na svakodnevno obraćenje i vjeru uz
pomoć koje možemo činiti čuda. Nakon mise bio je ručak te šetnja
i druženje u prekrasnom okruženju s pogledom na more.
Popodnevni je program započeo projekcijom filma Četvrti zavjet o životu č. s Slave koja je cijeli život provela kao misionarka u
Paragvaju gdje je i umrla na glasu svetosti. Iza toga smo se pomoću
ppt prezentacije upoznali s djelovanjem Udruge sv. Vinka u proteklih pet godina. Duhovna obnova je završila predstavljanjem nove
knjige meditacija Milosno vrijeme autora Miroslava Radića, koji ju je
sam predstavio i čitao odabrane dijelove.
Hvala svim građanima dobre volje koji
kupnjom naših uradaka,
božićnih zvijezda, narcisa i
ulaznica za koncerte pomažu onima
kojima je pomoć potrebna.
Hvala PGŽ, gradovima, općinama i svim
institucijama u PGŽ.
Svi dobročinitelji čine mozaik ljepote,
dobrote i davanja.
Veliko hvala!
Duhovna obnova – susret u Lovranu
Liga protiv raka Primorsko-goranske županije
L
iga protiv raka, dragovoljna udruga utemeljena
na volonterskom radu, u Hrvatskoj djeluje od
1966. godine, a u Primorsko-goranskoj županiji
od 1967. Ciljevi Lige su osvješćivanje javnosti o
važnosti prevencije i liječenja raka i zloćudnih
oboljenja, te upoznavanje sa svim oblicima liječenja, načinom života i boravkom oboljelih u zdravstvenim ustanovama, o trajanju dijagnostike i liječenja, nužnoj medicinskoj i ostaloj opremi te s pomoći u rehabilitaciji nakon liječenja/izlječenja.
Dežurstva Lige su utorkom od 18 do 19 sati u
prostorijama na Jadranskom trgu.
Adresa za pisani kontakt: liga.protiv.raka.pgz@
gmail.com, te Facebook stranica Lige protiv raka.
U istim prostorijama smješteni su i klubovi bolesnika liječenih od različitih oblika oboljenja.
Svaki od klubova ima utvrđene termine korištenja prostorija Lige za svoje druženje.
Evo toga rasporeda:
Klub liječenih od leukemije i limfoma
sastaje se drugi i četvrti četvrtak u mjesecu
od 18 do 19 sati;
Klub žena operiranih
od ginekoloških tumora „Mirta”
sastaje se prvu i treću srijedu u mjesecu
od 18 do 19 sati;
Sekcija za psihološku pomoć i podršku
svaki prvi i treći ponedjeljak u mjesecu
od 16.30 do 19.30 sati.
Jadranski trg 4/III
Klub laringektomiranih
sastaje se prvu i treću srijedu u mjesecu
od 16 do 17 sati,
ali na Klinici za ORL KBC Rijeka.
51000 Rijeka
tel./fax 051 338 091
[email protected]
GLAS NADE – Glasilo Udruge žena operiranih dojki NADA
|
15
Marija Blažina, rođena 1931. g.
Zorica Forko
Nisam gubila nadu
Bolest ne pita
P
Č
rošle su dvadesetitri godine odkad sam radikalno operirana. Kako i kada sam osjetila da s desnom dojkom nešto nije u redu?
Za vrijeme tuširanja, 9. prosinca 1989. napipala sam u gornjem dijelu dojke nešto okruglo, veličine i oblika loptice za stolni tenis. Suprugu je bilo smiješno što sam to usporedila s lopticom, ali mene
je prilično zabrinulo. Već sam nakon dva dana bila na pregledu u
bolnici na Kirurgiji kod dr. Kučana. Rekao mi je da se radi o cisti,
te je dva dana za redom obavio punkciju tkiva novotvorine. Nakon
toga je rekao da će trebati operirati, jer je cista upaljena. Rekao je
neka dođem poslije blagdana (Božića, Novine godine). Tako sam
poštedno operirana 16. siječnja 1990. Primila sam dvije infuzije a
da nisam znala da je to kemoterapija. Sestra mi je rekla da će mi,
možda, kosa prestati rasti, da ovo nije bila najjača doza, pa možda
neću ostati bez kose, Ali, ipak se to dogodilo. Bila sam potpuno ćelava. Sin me je fotografirao, tako sada imam uspomenu, a rekao je
da sasvim zgodno izgledam ćelava. Imala sam od ranije periku od
prave kose i nosila je kad sam išla raditi ili izlazila iz kuće. Perika
je bila boje moje kose i frizirana kako se ja inače friziram, a nosila
sam je ponekad i prije ovog „događaja”. Mnogi moji znanci nisu ni
primijetili da je to perika, tj. da sam zapravo bez kose. Mene to nije
zabrinjavalo. Bila sam mirna, raspoložena i nisam izgubila nadu da
će sve biti dobro. Krizu sam brzo prebrodila.
Prošla sam 36 zračenja. To nije bolno. Kosa mi je narasla kovrčava
kao da sam imala trajnu, ali bila je potpuno sijeda. Prvi put sam
se, eto, farbala mislim sa četrdeset godina. Moja prirodna kosa je
smeđa, a ja sam je posvjetljavala. Redovito sam odlazila na kontrole, a nakon nekoliko mjeseci dr. Kučan me je pozvao na razgovor
i rekao da trebam ponovno na operaciju i to na odstranjivanje cijele dojke. Nisam išla. Bilo je to u ožujku mjesecu, a ja nisam željela
u tako kratkom vremenu opet pod narkozu radi oslabljenog imuniteta. Radikalna operacija dojke izvedena je 19. studenoga 1990.
Više nije trebala nikakva terapija. Na protezu sam se navikla i bila
sam zadovoljna.
Radovala sam se druženju u Klubu, u kojeg sam se učlanila čim je
osnovan, tj. član sam ovog Kluba od dana osnivanja 10. lipnja 1996.
g. i upoznala druge članice s kojima rado razgovaram. Šalimo se i
nastojimo pozitivno misliti. Mi zapravo više nismo bolesne.
„Hrvatska sekcija žena volonterki s operiranom dojkom – Zagreb” organizirala je edukativni seminar – Vrijeme oporavka – pogled
u budućnost – kojega smo pohađale i završile nas tri članice ovoga
Kluba, Zvjezdana, Ana i ja. Nakon toga seminara sam volontirala u
Riječkoj bolnici na Kirurgiji, od 2001. god. do 2011.
Kako sam navršila osamdeset godina, a do tada sam mislila volontirati, sada više ne idem na odjel, ali druge članice Kluba redovito idu i dalje volontiraju. Na Kirurgiji su nam vrlo susretljive medicinske sestre. Ja se dobro osjećam i sve ove dvadesetitri godine
sam dobrog zdravlja.
Dodjela nagrade za „Naj volontera” gospođi
Mariji Blažina volonterki Udruge Nada.
16
|
GLAS NADE – Glasilo Udruge žena operiranih dojki NADA
ini mi se da je to davno bilo,
teče sedamnaesta godina od
moje prve operacije. Tada sam
imala 70 godina. Vratila sam se
s godišnjeg odmora gdje sam s
obitelji na otoku Unijama provela mjesec i pol. Puna volje i planova vratila sam se kući. Djeca su
otišla za svojim brigama i poslom
(žive u Italiji), a suprug i ja ostali
smo sami, po običaju. Sve je bilo
u redu.
U rujnu sam išla na redovni
kontrolni pregled kod ginekologa.
Moja draga doktorica me pregledala i rekla da je ginekološki sve u redu, ali bih trebala ići na mamografiju. Nikad nisam bila na tom pregledu pa sam kroz par dana
otišla. Tada me doktor zvao u sobu i pokazao zasjenjenje na lijevoj
dojci od 18 milimetara. Prije toga nisam ništa primijetila, niti sam
išta loše slutila.
Ultrazvuk, odlazak kirurgu i nakon nekoliko dana operacija. Nisam ni stigla razmišljati, bila sam pokošena, a da ne govorim o suprugu i djeci. Dotad nikad nisam bila ozbiljnije bolesna, osim gripe,
prehlade i artroze koljena koju imam već trideset godina. Slijedilo
je 36 zračenja, mučan odlazak u bolnicu autobusom jer mi se i suprug istovremeno razbolio pa sam na zračenja išla sama. No, i to je
prošlo. Za godinu i pol pojavio se novi problem, morala sam na operaciju maternice i jajnika. Kratko vrijeme zatim opet sam morala na
operaciju iste dojke. Sve se to događalo kroz dvije i pol godine. Ne
volim se prisjećati tih dana, bilo je jako teško, a zaredale su i druge
nevolje. Suprug je bio često bolestan i u međuvremenu je umro.
Djeca su bila daleko, ja sam bila sama. Želim potisnuti sve ružne
uspomene i idem dalje.
Ne sjećam se tko mi je iza prve operacije, početkom 1997. godine, rekao da u Rijeci postoji Klub žena operiranih dojki. Odmah
sam se povezala s njima i počela dolaziti na prve sastanke. Svidjelo mi se druženje sa ženama s kojima sam dijelila istu patnju i
probleme. Nisam bila upućena u svoju bolest, nisam puno znala, ali
pričajući s njima i preko raznih predavanja, saznala sam nešto više.
Tada, 1996. godine, Klub je tek bio osnovan, nismo još imali vlastite prostorije. Dijelili smo ih s Ligom za borbu protiv raka na Jadranskom trgu. Osnivačica Kluba bila je Nadia Blašković-Morankić,
a tajnica Elda Zamlić. Nedugo zatim umrla je draga Nadia, a potom
i Elda. Nekoliko godina predsjednica je bila Ivanka Penko, a iza nje
Katherine Trinajstić koja se jako zauzela za naš klub, koji se danas
zove Udruga žena operiranih dojki Nada. Pronašla je nove prostorije u Ulici Milana Smokvine Tvrdog 5, u koje smo uselili 21. prosinca 2007.
Prostorije su, uz veliki trud, lijepo uređene i prilagođene našim
potrebama. Imamo sve što je potrebno za ugodno druženje zahvaljujući našoj predsjednici koja se brine da nam boravak u Udruzi
bude ugodan i koristan. Okupljamo se tijekom cijelog tjedna, imamo
druženja, jogu, tjelovježbu, vježbe za osteoporozu, radionice...
Okupljamo se i za blagdane, slavimo rođendane, pred Božić prodajemo Božićne zvijezde, u ožujku narcise, božićne zvijezde, idemo na
izlete... Nažalost, mnogo naših članica nije više među nama. Često
ih se s tugom sjetimo.
Rado odlazim u Udrugu od samog početka iako sam po godinama
(87) najstarija članica kao i po “stažu”. Ugodno mi je boraviti tamo i
susretati se s našim dragim članicama. Imala bih još puno toga reći,
ali neka to za ovaj put bude sve.
Prijem kod župana Primorsko-goranske županije Zlatka Komadine povodom
dodjele Državne nagrade za humanitarni rad – nagrada za životno djelo K.
Trinajstić. Đulija Malatestinić – pročelnica Upravnog odjela za zdravstvo, Marina
Medarić – dožupanica PGŽ, Katherine Trinajstić – predsjednica Udruge Nada –
Rijeka, Zlatko Komadina – župan.
Gradonačelnik Rijeke Vojko Obersnel i predsjednica Udruge Nada Katherine Trinajstić
prilikom uručenja donacije ultrazvučnog
aparata s linearnom sondom KBC-u Rijeka
REKLAMA GRAD RIJEKA

Download Report