RASCVILJENA MAJKA STAŠE - Vrhbosanska nadbiskupija

P
RASCVILJENA MAJKA STAŠE
Uvodne napomene
oznata marijanska sekvenca „Stabat Mater dolorosa“ u originalnom prijevodu u Bosni
nosi naslov „Rascviljena Majka staše“. Činjenica, da je ta latinska sekvenca preživjela
vrlo strogu tridentsku liturgijsku reformu (1545.-1563.) i sa svojih više od sedam stotina
godina postojanja održala se sve do danas, ukazuje na njezinu neprolaznu, i literarnu i duhovnu,
odnosno mariološko-kristološku i liturgijsku vrijednost. O toj vrijednosti, o duhovnoj i literarnoj
ljepoti ove kod svih naroda i danas omiljele marijanske sekvence ukratko u sljedećem napisu.
Što je sekvenca?
Naziv sekvenca dolazi od latinske riječi sequentia (francuska skraćenica prosa od prosequere),
a znači slijed (nota, tonova), odnosno proslijediti (nastaviti pjevati). Riječ je o ponekad veoma
Piše: dr. fra Slavko Topić dugačkoj melodiji koja se pjevala samo na jedan slog, a to je zadnji slog ili slovo „a“ u riječi
„Alleluia“ u Misi (neposredno prije Evanđelja). Ta upadljivo raspjevana i oduševljena melodija ima i svoje posebno ime:
jubilus (radosno oduševljeno pjevanje i klicanje). Da se te lijepe i zanosne melodije (jubilusi) lakše pamte i pjevaju i tako
sačuvaju, netko je došao na ideju da pod tu dugu melodiju potpiše neke pobožne riječi, ne dajući ispočetka posebnu važnost
pjesničkom izgledu tih svojih riječi. Prvi su počeli s tom praksom benediktinci u sjevernoj Francuskoj, u prvoj polovici 9.
stoljeća. U narednim stoljećima (posebno u 12. stoljeću) počinje se zapažati sam tekst: on počinje privlačiti na sebe pažnju
i pjesnički se usavršava, te po uzoru na crkveni himan iz prvih stoljeća kršćanstva, zadobiva pučki strofni oblik, odvaja
se od melodije jubilusa i postaje nova pučka crkvena pjesma, sa svojom vlastitom melodijom. Službeni naziv za sekvencu
u hrvatskim liturgijskim knjigama jest posljednica, izraz koji više aludira na samu postojeću pučku crkvenu pjesmu i
njezino mjesto u Misi, a manje na njen izvor i povijesni razvoj.
Dramatična povijest
Sekvenca, kao crkvena pjesma namijenjena puku, ispočetka je bila pravo obogaćenje i duhovno osvježenje u liturgiji.
Ali upravo zbog svoje široke pučke otvorenosti i poetske slobode potpuno je zaboravila na svoju bitnu povezanost sa
svetom liturgijom, otuđila se od nje i potpuno „posvjetovnjačila“. Pisci su mirne duše doslovce uzimali melodije ili motive
ljubavnih pjesama za svoje sekvence, koje su se i dalje pjevale u Misi, unoseći tako u sveti misni Obred svjetovni duh.
Takve sekvence preplavile su Evropu. Do Tridentskog sabora dospjelo ih je oko pet tisuća. Taj Sabor je sve te profane
sekvence zabranio i isključio iz svete liturgije. Misal sv. Pija V. (1570.) zadržao je samo četiri: Žrtvi uskrsnici (11.
stoljeće, autor Wipo iz Burgundije), Dođi Duše presveti (autor još nije utvrđen, spominje se kralj Robert Pobožni, umro
1031., papa Inocent III., umro 1216., kenterberijski nadbiskup, S. Langton, umro 1228.), Hvali, Sion, Spasitelja (autor
sv. Toma Akvinski, 13. stoljeće) i mrtvačka sekvcenca Dies irae, dies illa – U dan onaj, u dan gnjeva (13. st., pripisuje se
sv. Tomi Celanskom). Ovim četerima liturgijskim sekvencama dodana je istom 1727. naša marijanska sekvenca Stabat
Mater dolorosa – Rascviljena Majka staše, za koju se ovdje zanimamo.
Autor
Prema dosadašnjem tradicionalnom mišljenju autor ove naše sekvence Stabat Mater dolorosa jest Jacopone da Todi
(u novije vrijeme neki spominju i sv. Bonaventuru kao autora, ipak, jako tradicionalno pamćenje čvrsto stoji uz Jacoponea).
Taj poznati talijanski pjesnik rođen je u Todiju (odatle prezime da Todi) u Umbriji u srednjoj Italiji (vjerojatno 1230.;
1236.?). Recimo odmah ovo. Jacopone je poznat prije svega kao pjesnik, i to najveći talijanski pjesnik neposredno prije
Dantea Alighierija (1265.-1321.). Stručnjaci ga smatraju pretečom Dantea. Naš Krleža je rekao da su mu Jacoponeovi
stihovi draži od Danteovih. Duhom i životom sasvim su slični: oba u Franjevačkom redu - Jacopone u Prvom, Dante u
Trećem, progonstvo i dramatičan život obojice.
U svom Laudariju Jacopone je pjesnički oblik pučke laude, koju je prvi započeo sv. Franjo Asiški (1183.-1226.)
neodoljivom i nezaboravnom svojom Pjesmom bratu suncu, pretvorio u najsnažniji pjesnički govor, koji Danteu nije bio
nepoznat. Jacopone potječe iz obitelji plemića, po zvanju pravnik i izvrstan odvjetnik, bogat i vrlo poštovan. U četrdesetoj
godini iz čiste ljubavi oženio se sa Vannom (Giovannom), s kojom je živio samo godinu dana. Za vrijeme neke svadbene
svečanosti dogodila se nesreća: provalio se pod plesne dvorane i Vanna je smrtno nastradala. U toj prilici zadivljujuće i
neočekivano otkriće: Jacopone je na tijelu svoje ljubljene žene, ispod lijepih svečanih haljina, otkrio oštar i grub pokornički
pojas. Ta iznenadna smrt i to neobično zadivljujuće otkriće potresli su poznatog todijskog odvjetnika do u dno duše.
Odlučio je promijeniti život. Rasprodao je i sirotinji razdijelio sve što je imao, obukao se u vrlo bijednu odjeću i time
svjesno izvrgao ismijavanju i preziru sugrađana koji su ga do tada vrlo cijenili i poštovali. Ali u toj dubokoj poniženosti
pred svijetom izrasla je nova velika ljubav prema Kristu raspetome i prema ljudima, prema siromaštvu, čistoći i kreposti.
Iz tog stanja njegove duše proistekli su najljepši duhovni stihovi koji su se ikada čuli na talijanskom jeziku, upravo čudesno
rimovani i neodoljivi. Jacopone, veliki odvjetnik i pjesnik, pokucao je na vrata franjevačkog samostana u Todiju i tu
obukao pokorničko odijelo. U Franjevačkom redu, duboko pobožan i gorljiv, uvijek je slijedio onu strožu stranu svoga
Reda, nepomirljiv s bilo kakvim popuštanjem u Franjinom pokorničkom duhu. Jakim pjesničkim stihovima sudio je i
osuđivao sve što nije bilo dobro u društvu i Crkvi svoga vremena. Zbog toga je bio ekskomuniciran i zatvoren. Kad je,
nakon nekoliko godina, pušten iz zatvora, napisao je svoje životno remekdjelo Il pianto della Madonna – Gospin plač i
našu sekvencu Stabat Mater dolorosa – Rascviljena Majka staše. – Umro je na Božić, 1306. godine, zazivajući Presvetu
Djevicu.
4
________________________________________ Magnificat - god. VI. br. 11 / 2012. __________________________________________
U povijest je ušao kao veliki pjesnik, a manje je svjetskoj javnosti poznata njegova duhovna i svetačka veličina. U
Crkvi je proglašen blaženim i spomen mu je na sam Božić, dan njegove smrti (25. prosinca). U Franjevačkom redu
Jacopone da Todi slovi kao jedan od poznatih franjevačkih mistika 14. stoljeća.
Rascviljena Majka staše
Glavni razlog da je poznata sekvenca Stabat Mater dolorosa – Rascviljena Majka staše nadživjela minule vjekove
svakako je, kako smo gore istakli, njezina unutarnja , književna i duhovna vrijednost. Ali, velik razlog njezine proširenosti
u cijelome svijetu i njezine obljubljenosti sve do danas jest njezina tijesna povezanost s dirljivom pobožnošću Križnoga
puta. Kao da je nadahnuta i napisana upravo za tu pobožnost: njezin je sastavni dio i s njom tvori jednu cjelinu. Kao i Križni
put, postala je simbolom korizme, jednim od najvažnijih dijelova liturgijske godine. Sekvenca ima 20 kitica. Na završetku
svake postaje pjeva se po jedna kitica (14 kitica), a iza nje pripjev. Prva postaja ima i uvodnu kiticu (to je 1. kitica
Sekvence), dok je 11. kitica uzeta kao pripjev, svega 16 kitica (4 kitice Sekvence su ispuštene u današnjem Križnom putu
u Bosni (to su 2., 3., 10., i 19. kitica). Pripjev se ponegdje ispušta, u Bosni je u većini župa čvrsto ukorijenjen. Evo te
originalne latinske sekvence i njezinih hrvatskih prijevoda, najstariji i najnoviji.
1. Stabat Mater dolorosa
Iuxta crucem lacrimosa
Dum pendebat Filius
2. Cuius animam gementem
Contristatam et dolentem
Pertransivit gladius
3. O quam tristis et afflicta
Fuit illa benedicta
Mater unigeniti!
4. Quae moerebat et dolebat,
Pia Mater, dum videbat
Nati poenas incliti
1. Rascviljena Majka staše,
Blizu križa te plakaše
Muke Sina jedinog.
4. Tko se ne bi ražalio,
Majku Božju promislio
U tolikoj žalosti!
6. Tko protužit neće s čistom,
Kada vidi gdje za Kristom
Razdire se srce njoj?
6. Gleda Sina preljubljena,
Umirući zapuštena,
Kako gorko uzdahnu.
8. Gleda svoga milog Sina,
Ostavljena sred gorčina,
Gdje se s dušom podjeli.
7. Pro peccatis suae gentis
Vidit Iesum in tormentis,
Et flagellis subditum.
5. Zarad grijeha svoga puka,
Vidi Sina sad u muka
Oštrim bičem podložna.
9. Eia Mater, fons amoris
Me sentire vim doloris
Fac, ut tecum lugeam
7. Vrutče živi od ljubavi,
Srce moje daj da živi,
I da s tobom proplače.
11. Sancta Mater, istud agas,
Crucifixi fige plagas
Cordi meo valide.
11. O žalosna Majko sveta,
Rane Sina tvog propeta
Nek’ nam budu u srcu.
13. Fac me tecum, pie, flere,
Crucifixo condolere,
Donec ego vixero.
9. Čin’ da s tobom, Majko, tužim,
Propetome vjerno služim,
Dokle budem živjeti.
10. Fac, ut ardeat cor meum
In amando Christum Deum
Ut sibi complaceam
12. Tui nati vulnerati,
Tam dignati pro me pati,
Poenas mecum divide.
3. O koliko ucviljena
Bješe ona uzvišena,
Majka Sina jedinog!
4. Bol bolova sve to ljući
Blaga Mati gledajući
Muke slavnog Sina svog.
3. Koji čovjek neb’ plakao,
Kad bi Majku ugledao
U tolikoj žalosti?
8. Vidit suum dulcem natum
Moriendo desolatum
Dum emisit spiritum
2. Dušom njenom razboljenom,
Rastuženom, ražaljenom,
Prolazio mač je ljut.
2. Tad tužaše i plakaše
I drhtaše kad gledaše
Muke Sina jedinog.
5. Quis est homo qui non fleret,
Matrem Christi si videret
In tanto supplicio?
6. Quis non posset contristari,
Christi Matrem contemplari
Dolentem cum Filio?
1. Stala plačuć tužna Mati,
Gledala je kako pati
Sin joj na križ uzdignut.
8. Tvoga Sina ranjenoga,
Za me vele mučenoga
Muke sa mnom razdijeli.
5. Koji čovjek neb’ plakao
Majku Božju videć’ tako
U tjeskobi tolikoj?
7. Zarad grijeha svoga puga
Gleda Njega usred muka
I gdje bičem bijen bi.
9. Vrelo milja, slatka Mati
Bol mi gorku osjećati,
Daj, da s tobom procvilim.
10. Neka ljubav srca moga,
Gori sveđ za Krista Boga,
Da mu u svem omilim.
11. Rane drage, Majko sveta
Spasa za me razapeta
Tisni usred srca mog.
12. Neka dođu i na mene
Patnje za me podnesene
Sina tvoga ranjenog.
13. Daj mi s tobom suze livat,
Raspetoga oplakivat,
Dok na svijetu budem ja.
____________________________________ Magnificat - god. VI. br. 11 / 2012. ___________________________________________
5
14. Iuxta crucem tecum stare,
Et me tibi sociare
In planctu desidero
10. Blizu križa s tobom stati,
Mene tebi združivati,
U žalosti ja želim.
15. Virgo virginum praeclara,
Mihi iam non sis amara
Fac me tecum plangere
11. Djevo djeva, ti si dika,
Već mi nemoj biti gorka;
Daj da s tobom proplačem.
17. Fac me plagis vulnerari,
Fac me cruce inebriari,
Et cruore Filii
13. Čin me ranam’ izraniti,
Krvlju Sina napojiti,
I križ njegov nositi.
16. Fac, ut portem Christi mortem
Passionis fac consortem,
Et plagas recolere.
18. Flammis ne urar succensus
Per Te, Virgo, sim defensus
In die iudicii
19. Christe, cum sit hinc exire,
Da per Matrem me venire
Ad palmam victoriae
20. Quando corpus morietur,
Fac, ut animae donetur
Paradisi gloria. Amen
Prijevodi
14. U tvom društvu uz križ stati,
S tobom jade jadovati
Želja mi je jedina.
12. Čin’ me Sinka križ nositi
Dionikom muke biti,
Rane svete štovati.
14. Da me plamen ne opali,
Sveta Djevo ti me brani,
Na dan suda strašnoga.
15. Kada umrem ja, Isuse,
Nek’ mi Majke tvoje suze
Dušu rajem obdare.
15. Kada dođu smrtni časi,
Kriste Bože, nek’ me spasi
Majke tvoje zagovor.
16. Kad mi zemlja tijelo primi,
Dušu onda uzmi ti mi
U nebeski blažen dvor.
Hrvatski prijevodi latinske sekvence Stabat Mater dolorosa relativno se kasno pojavljuju. Daljnja istraživanja će
vjerojatno unijeti više svjetla u to pitanje. Kako smo već napomenuli, ti su prijevodi povezani uz pobožnost Križnoga puta,
pa će traženje najstarijih hrvatskih prijevoda svakako ići u tom pravcu. Zasada pretpostavljamo da bi najstariji prijevodi
mogli sezati do u 16. stoljeće.
Koliko nam je poznato, najstariji hrvatski prijevod Sekvence zapisan je u knjizi fra Matije Divkovića Nauk karstijanski
(Mali nauk) iz 1616. godine (Nikica Kolumbić, Zbornik o Jeronimu Filipoviću, Zagreb, 2005., str. 37). Divković se vrlo
vjerojatno služio starijim rukopisima koji su mu bili na raspolaganju i napravio taj svoj prijevod, čija prva kitica glasi:
Rascviljena Majka staše / polak križa ter plakaše / Propetoga žaljaše. Kasniji prijevodi više-manje slijede ili se nadahnjuju
na Divkovićevu tekstu, neznatno ga mijenjajući. Taj prijevod prepoznatljiv je po prvome stihu: Rascviljena Majka staše i
možemo reći da se, jezično prilagođen, u Bosni održao sve do danas. Prepoznatljiv je i u prijevodu fra Lovre Bračuljevića
u knjizi Uzao scerafinske goruzchie gliubavi – Uzao serafinske goruće ljubavi (Budim, 1730.), kod kojega prva kitica
ovako glasi: Rascviljena Majka staše / polak križa i plakaše / kad pridragi Sin visaše. Napominjemo da pjevanje ove
marijanske sekvence kod pobožnosti Križnoga puta u praksi slijedi (dramski) način pripjevnoga psalma, koji predviđa
nastup pjevača (kantora), koji izvodi pojedine kitice, i puka, koji pjeva svoj pripjev. Taj se način i danas održava, iako je
puk s vremenom naučio ili čita iz molitvenika sve kitice i uključuje se u cijelom pjevanju. Predpjevač ima ulogu da započne
pojedine kitice i da predvodi pjevanje. Kako se svi kasniji prijevodi, koji se slobodno služe tuđim tekstovima, polagano
mijenjaju, pokazat će nam i fra Lovrin pripjev za puk, koji glasi: Sveta Majko ovo stvori / rane Sina ti otvori / u mojemu
moćno srcu.
Prijevod koji se danas upotrebljava u Bosni, s vrlo neznatnim, uglavnom jezičnim promjenama, jest prijevod fra Filipa
Lastrića, tiskan u njegovoj knjižici Put križa (Rim, 1758.). I tekst svoga Križnog puta i prijevod Sekvence, kako sam kaže
na samom kraju spomenute knjižice (str. 35), „izvadio je iz raznih knjižica domaćih i talijanskih“. Od domaćih uzora
prijevoda, odnosno prepjeva sekvence Stabat Mater dolorosa poslužio mu je tridesetak godina stariji spomenuti fra Lovrin
prijevod. Taj prijevod fra Filip je tečno pjesnički i jezično sročio, tako da i mi danas u njemu uživamo. Prva kitica glasi:
Rascviljena Majka staše, / blizu križa ter plakaše, / Sin kad propet visaše. Pripjev za puk glasi: Od bolesti Majko sveta, /
rane Sinka tvog propeta, / nek’ nam budu u srcu. U Biserju sv. Ante (Sarajevo, 2006.) u tekstu Križnog puta, godinama se
tiska i prenosi fra Filipov prijevod sekvence Rascviljena Majka staše. U prvoj kitici je promijenjen treći stih „Sin kad
propet visaše“, u „Muke Sina jedinog“, a tek nedavno prvi stih pripjeva „Od bolesti Majo sveta„, u „O žalosna Majko
sveta“. Ostalo je uglavnom sve isto. Fra Filip je u Knjižici tiskao svoj cjeloviti prijevod latinske Sekvence, od koje danas,
iz praktičnih razloga, ispuštamo 4 kitice, kako smo već istakli.
Dakle, najstariji, do sada poznati hrvatski pisani prijevod latinske marijanske sekvence „Stabat Mater dolorosa“ ide
svojom povijesnom linijom Divković (1616.) – Bračuljević (1730.) – Lastrić (1758.). Mili i ugodni, pobožni i osjećajni
stihovi fra Filipa Lastrića „Rascviljena Majka staše“, koje i danas pjevamo, poput spomenika, čuvaju i prenose ljepotu
ugodnog starog hrvatskog jezika i, poput nepresušna izvora, napajaju pobožnu kršćansku dušu i srce.
Autor najnovijega, također lijepog i milozvučnog, originalnoga hrvatskoga prijevoda ove Sekvence jest hrvatski
isusovac, P. Milan Pavelić. On je preveo, zapravo vrlo lijepo prepjevao sve latinske himne i sekvence („Crkveni himni“,
Glasnik Srca Isusova, Zagreb, 1935.). Njegov prijevod uzet je u liturgijske knjige. U nekim bosanskim župama danas se
upotrebljava taj prijevod, čiji prvi stih glasi: Stala plačuć tužna Mati (vidi gore).
6
_______________________________________ Magnificat - god. VI. br. 11 / 2012. ___________________________________________
Napjevi
Prastari gregorijanski napjev sekvence „Stabat Mater dolorosa“ pjeva se po cijelome svijetu. U Bosni su veoma zanimljivi
i lijepi „bosanski“ narodni napjevi sekvence „Rascviljena Majka staše“. Gotovo da svaka župa, ili barem regija, ima svoj
napjev, ili originalne varijante napjeva udomaćenoga u jednome kraju (regiji). Osjeća se velika potreba da se prikupe svi
ti napjevi u jednoj knjizi, zajedno s drugim „bosanskim“ crkvenim napjevima, da se obrade, harmoniziraju i tiskaju – ne
samo u znanstvene svrhe, već još više za praktičnu uporabu u liturgiji. – Ovdje ćemo donijeti najprije poznati gregorijanski
napjev. Zatim vrlo star i zanimljiv napjev, koji smo pronašli u knjižnici u Kraljevoj Sutjesci. Napjev je rukom ispisan na
posebnom listiću i prilijepljen po jednoj stranici knjižice s naslovom „Krunicza na posctegnie Blaxene Divicze Marie –
Krunica na poštenje Blažene Divice Marije“, u kojoj se nalazi i tekst za Križni put. Knjižica (sa signaturom II/17) je u
takvom stanju, da nije uočljiv autor niti godina tiskanja. Vidi se da se njome puno služilo u praksi. Iz rukopisa i iz prijevoda
prve kitice (Rascviljena Majka staše) i pripjeva (Od bolesti Majko sveta) sigurno je da je napjev i tekst na tome listiću
svojom rukom ispisao fra Filip Lastrić. Radi se o laganom i vrlo ugodom gregorijanskom napjevu, napisanu na
gregorijanskom crtovlju u F-ključu. – Donosimo također pučke napjeve koji se danas pjevaju u tri najstarija samostana u
Bosni: u Kreševu, Fojnici i Kraljevoj Sutjesci. Evo redom tih napjeva:
Michelangelo: Pietà
________________________________________ Magnificat - god. VI. br. 11 / 2012. __________________________________________
7

Download Report