“Riječ za tebe” listić policijske kapelanije sv. Vida

RIJEČ ZA TEBE
Policijska kapelanija „SVETI VID“
PU primorsko-goranska
Godina: II. (2012.) broj 47.
SADRŽAJ
1. TREĆA NEDJELJA DOŠAŠĆA
3
2. KOMENTAR EVANĐELJA; DR. MATO ZOVKIĆ
5
3. DANI KROZ TJEDAN
7
4. ISPOVIJSET KRŠĆANSKE VJERE; VJERUJEM U
DUHA SVETOGA: ČLANAK 12.- »VJERUJEM U
ŽIVOT VJEČNI« NEBO: KKC
9
5. RAZMATRANJE O MOLITVI OČENAŠ: OČENAŠ
11
6. KRUH NAŠ SVAGDANJI DAJ NAM DANAS: FRA
ZVJEZDAN LINIĆ
6. KRATKA PRIČA –DUŠA KAO MORE
13
7. POSTATI LJUBAV: DR TOMISLAV IVANČIĆ
14
8. KAKO SMO MANIPULIRALI JAVNO MIŠLJENJE
15
9. N
NA
PA
AČ
AP
ČE
PA
ELLA
A
AO
OK
KO
OJJIIM
MA
AS
SE
EN
NE
ER
RA
AS
SP
PR
RA
AV
VLLJJA
A:: P
B
BE
EN
NE
ED
DIIK
KT
TX
XV
VII
118
10. LJUBAV: BL MAJKA TEREZIJA
19
11. DUHOVITOŠĆU DO DUHOVNOG ZDRAVLJA
20
12. MOLITVA
21
13. KALENDAR DOGAĐANJA 2012.
22
14. KONTAKT
23
T
TR
RE
EĆ
ĆA
AN
NE
ED
DJJE
EL
LJJA
AD
DO
OŠ
ŠA
AŠ
ŠĆ
ĆA
A
1
16
6.. P
PR
RO
OS
SIIN
NC
CA
A2
20
01
12
2..
U TREĆOJ NEDJELJI DOŠAŠĆA slijedeća su čitanja iz SVETOG PISMA U SLAVLJENJU EUHARISTIJE: PRVO ČITANJE: ČITANJE KNJIGE PROROKA SEFANIJE (Sef 3, 14‐18a),PSALAM (Iz 12, 2‐3.4b‐6), DRUGO ČITANJE: ČITANJE PRVE POSLANICE SVETOGA PAVLA APOSTOLA FILIPLJANIMA (Fil 4, 4‐7), SREDIŠNJE ČITANJE: navještaj iz EVANĐELJA PO LUKI (Lk 3, 10‐18). P
PR
RV
VO
OČ
ČIIT
TA
AN
NJJE
E S
Se
eff 3
3,, 1
14
4--1
18
8a
a
Č
ČIIT
TA
AN
NJJE
EK
KN
NJJIIG
GE
EP
PR
RO
OR
RO
OK
KA
AS
SE
EF
FA
AN
NIIJJE
E
Klikći od radosti, Kćeri sionska, viči od veselja, Izraele! Veseli se i raduj se iz sveg srca, Kćeri jeruzalemska! Gospodin te riješio tvoje osude, neprijatelje tvoje uklonio! Gospodin, kralj Izraelov, u sredini je tvojoj! Ne boj se više zla! U onaj dan reći će se Jeruzalemu: »Ne boj se, Sione! Neka ti ne klonu ruke! Gospodin, Bog tvoj, u sredini je tvojoj, silni spasitelj! On će se radovati tebi pun veselja, obnovit će ti svoju ljubav, kliktat će nad tobom radosno kao u dan svečani.« O
OT
TP
PJJE
EV
VN
NII P
PS
SA
AL
LA
AM
M IIzz 1
12
2,, 2
2--3
3..4
4b
b--6
6
Pripjev: Kličite i radujte se jer je velik među vama Svetac Izraelov! Evo, Bog je spasenje moje, uzdam se, ne bojim se više, jer je Gospodin snaga moja i pjesma, on je moje spasenje. I s radošću ćete crpsti vodu iz izvora spasenja. Hvalite Gospodina, prizivajte ime njegovo! Objavite narodima djela njegova, razglašujte uzvišenost imena njegova! Pjevajte Gospodinu jer stvori divote, neka je to znano po svoj zemlji! Kličite i radujte se, stanovnici Siona, jer je velik među vama Svetac Izraelov! D
DR
RU
UG
GO
OČ
4,, 4
ČIIT
TA
4--7
AN
7
NJJE
E FFiill 4
Č
ČIIT
PO
OS
TA
ST
AN
TO
NJJE
OL
LA
E P
A
PO
OS
SL
LA
AN
NIIC
CE
ES
SV
VE
ET
TO
OG
GA
AP
PA
AV
VL
LA
AA
AP
F
FIIL
LIIP
PJJA
AN
NIIM
MA
A
Braćo: Radujte se u Gospodinu uvijek! Ponavljam: radujte se! Blagost vaša neka je znana svim ljudima! Gospodin je blizu! Ne budite zabrinuti ni za što, nego u svemu – molitvom i prošnjom, sa zahvaljivanjem – očitujte svoje molbe Bogu. I mir Božji koji je iznad svakog razuma čuvat će srca vaša i vaše misli u Kristu Isusu. E
EV
VA
AN
NĐ
ĐE
EL
LJJE
EL
Lk
k3
3,, 1
10
0--1
18
8
Č
ČIIT
TA
AN
NJJE
ES
SV
VE
ET
TO
OG
G E
EV
VA
AN
NĐ
ĐE
EL
LJJA
AP
PO
O L
LU
UK
KII::
U ono vrijeme: Pitalo je Ivana mnoštvo: »Što nam je dakle činiti?« On im odgovaraše: »Tko ima dvije haljine, neka podijeli s onim koji nema. U koga ima hrane, neka učini isto tako.« Dođoše krstiti se i carinici pa ga pitahu: »Učitelju, što nam je činiti?« Reče im: »Ne utjerujte više nego što vam je određeno.« Pitahu ga i vojnici: »A nama, što je nama činiti?« I reče im: »Nikome ne činite nasilja, nikoga krivo ne prijavljujte i budite zadovoljni svojom plaćom.« Narod bijaše u iščekivanju i svi se u srcu pitahu o Ivanu nije li on možda Krist. Zato im Ivan svima reče: »Ja vas, istina, vodom krstim. Ali dolazi jači od mene. Ja nisam dostojan odriješiti mu remenje na obući. On će vas krstiti Duhom Svetim i ognjem. U ruci mu vijača da pročisti gumno svoje i sabere žito u žitnicu svoju, a pljevu će spaliti ognjem neugasivim.« I mnogim je drugim pobudama Ivan narodu navješćivao evanđelje. KOMENTAR EVANĐELJA
Ivan je narodu navješćivao Evanđelje (Lk 3, 10‐18) U evanđelju imamo nastavak Krstiteljeve propovijedi. Ljude različitih staleža on zove na plodove dostojne obraćenja ističući dužnost pravednosti (reci 10‐14) te najavljuje dolazak Jačega koji će krstiti Duhom Svetim i ognjem (r. 15‐17). Luka ovakvo djelovanje Krstitelja naziva naviještanjem radosne vijesti koja se tiče svih ljudi euangelizesthai (r. 18). U odlomku koji prethodi našemu Krstitelj je pozvao mnoštvo hodočasnika koji su došli na Jordan da prime obraćeničko krštenje: "Donosite plodove dostojne obraćenja!" (r. 8). To mnoštvo pita ga u današnjem odlomku, što treba činiti. Čisto povijesno, "dvije haljine" se odnosilo na pokornike koji su se spremali da hladnu noć provedu u Jordanskoj dolini. "U koga ima hrane" odnosilo se na one koji su ponijeli za put. Međutim, Luka voli prikazivati Isusa kao Božjeg siromaha i prijatelja siromašnih. Zato je za njega Krstitelj preteča Isusa i u tome. On zove na obraćenje Bogu i bližnjemu koji je u oskudici. Carinici su bili ovlašteni za skupljanje poreza te državi unaprijed isplaćivali traženi doprinos a kasnije često "ugonili" i više nego što je bilo potrebno. Njima Krstitelj govori da ne budu gramzljivi i ne traže "više nego što je određeno". "Vojnici" o kojima je ovdje riječ nisu profesionalni rimski vojnici nego Židovi u četama Heroda Antipe o kojem Josip Flavije svjedoči da je imao vlastitu vojsku. Vojnici su u Palestini Isusova i Krstiteljeva vremena imali priliku ucjenjivati građane, od njih tražiti novac i lažno ih prijavljivati. Krstitelj od njih traži da ne zloupotrebljavaju svoju službu i da budu zadovoljni plaćom. U vremenu kad je Luka zapisivao za Crkvu ovu Krstiteljevu propovijed sva pitanja upravljena Krstitelju ticala su se krštenih vjernika. Ovom staleškom propovijedi Luka pokazuje da je kršćanstvo religija za sve staleže. Nitko ne treba napustiti svoje zemaljsko zanimanje da bi se pridružio Isusovu pokretu. Dovoljno je da ondje gdje ga je zatekao poziv na vjeru nastavi živjeti dostojno obraćenja (usp. 1 Kor 7, 17‐21). Crkva Lukina vremena ne osjeća se zaduženom da potkopava nepravedne "strukture" nego da ljudima gdje jesu i što jesu navijesti spasenje ponuđeno u Kristu. Slušajući Krstiteljevu "stalešku" propovijed, mnoštvo se pita: "Nije li on Mesija?" Ivan odgovara neizravno najavljujući Mesiju koji će krstiti Duhom Svetim i ognjem te koji je Jači. Time pokazuje četverostruku prednost Mesije: ‐ dolazi "nakon" njega u kronološkom smislu; neće ići "za" njim, ne će biti Pretečin učenik; ‐ Preteča mu nije dostojan učiniti najnižu uslugu kao što je odvezivanje remenja na obući, jer tu su uslugu vršili robovi; ‐ Mesija će krštavati Duhom i vatrom; njegovo će krštenje zbiljski preporađati ljude, a Pretečino je samo potvrda kajanja pokornika; ‐ Mesija je Jači koji će "pročistiti gumno svoje" o eshatonskom nastupu; razvrstat će ljude po njihovoj zbiljskoj vrijednosti, a Preteča mu samo pripravlja put. Slika o lopati i sabiranju žita uzeta je iz palestinske poljoprivrede onog vremena. Ratar je mlatio motkom pokošenu pšenicu ili se vodila životinja u krug i gazila po žitu. Zatim je "vijao" bacanjem slame u zrak pomoću rogulja ili lopate. Vjetar je bacao slamu i pljevu na stranu a ostajala je na mjestu ovršena pšenica. Ovom slikom Preteča najavljuje Mesiju kao eshatonskog suca svih ljudi. Kao što ratar podiže slamu i pljevu da bi ih odvojio od zrnja, tako će i Mesija razdvojiti dobre ljude od zlih. Ovdje je prvenstveno naglasak na spasenju koje donosi eshatonski sudac. Krstitelj i prijetnjama najavljuje spasenje koje donosi Jači. U noći Isusova rođenja Luka je anđelu u usta stavio riječ: " Evangelizaram vam veliku radost za sav narod" (2, 10). Ovdje za Pretečinu propovijed o Mesiji kaže: "I mnogim je drugim pobudama evangelizirao narod" (r. 18). Na građanskom području Lukina vremena "evangelizirati" znači razglašavati radosnu vijest koja se tiče svih građana. Ivan je evangelizirao pobudama. To znači da je poticao, hrabrio, podržavao pokornike u odluci o obraćenju, ulijevao im volju da se obrate. Iako najavljuje Mesiju koji će biti sveopći sudac, Krstitelj ostaje Preteča Mesije koji spašava. A spasenje koje Mesija nudi je evangelion, zbiljska radosna vijest za sve ljude. Odazivajući se današnjim misnim čitanjima, pitajmo se, da li se znamo vjernički radovati? Da li naša radost "u Gospodinu"? Znademo li pjevanjem i misnim poklicima izražavati svoju vjerničku radost? DR. MATO ZOVKIĆ
Preuzeto iz knjige: LUKINO EVANĐELJE U NAŠOJ MISI: Biblijski komentar misnih čitanja u godini C DANI KROZ TJEDAN
PPO
ON
NEED
DJJEELLJJA
AKK 1177.. 1122.. 22001122.. Tko se moli,taj ne polaže svoje ruke u vlastito,već u Božje krilo.‐ Biskup Klaus Hemmerle U
UTTO
ORRA
AKK 1188.. 1122.. 22001122.. ‐‐ OČEKIVANJE PORODA BLAŽENE DJEVICE MARIJE Ovaj se blagdan slavi od 657. godine i uveden je u Španjolskoj. Blagdan Očekivanja poroda Blažene Djevice Marije posebnim pismom potvrđuje papa Grgur XIII. 1573. godine. Veliku zaslugu u širenju ovoga blagdana ima toledski nadbiskup Ildefonz koji je ustrajno branio Marijino djevičanstvo. U zadnjim godinama svoga života jednom je u procesiji ušao u svoju katedralu 17. prosinca da uoči Gospina blagdana sa svećenicima moli. Katedralu je najedanput posve ispunila neobična svjetlost, a na biskupskom tronu opazili su Mariju, okruženu anđelima i svecima. Tada je Ona ljubazno pozvala Ildefonza da joj se približi. Kad je on to učinio, Gospa je pohvalila njegovu vjernost u biskupskoj službi te mu stavila na ramena plašt koji neka obuče na sutrašnji njezin blagdan. Za nas ce biti dobro da na današnji blagdan obnovimo vjeru u ulogu Majke Marije. ‐ www.zupa‐vela‐luka.hr SSRRIIJJEED
DA
A 1199..1122..22001122.. ‐ BLAŽENI URBAN V. PAPA (+ 1370) Razdoblje Avignonskog sužanjstva povjesničari uglavnom negativno ocjenjuju, ali je i u tom vremenu, među avignonskim papama bilo i onih koji su proglašeni blaženim. To je papa Urban. Prije stupanja na papinsko prijestolje bio je redovnik benediktinac i obnašao visoke službe u svom redu. Za papu je izabran 1362. godine i vladao je 8 godina. Odmah na početku odlučno nastupa protiv raznih zlouporaba u crkvenom životu. Pokreći i križarsku vojnu 1365. god. kada je osvojena Aleksandrija. Najvažniji događaj u pontifikatu Urbana V. je što se, unatoč opiranju francuskog dvora, odlučio vratiti u Rim. Papa je svečano ušao u Vječni grad 16. listopada 1367. godine. No, kako je 1370. god. u Rimu nastala buna, papa Urban V. nagovoren od francuskih kraljeva opet se vratio u Avignon. Sveta Brigita mu je prorekla da će, ako se vrati, još iste godine umrijeti, a to se i dogodilo. Umro je na glasu svetosti. Papa Pio XI. potvrdio je štovanje Urbana V. kao blaženika ‐ www.zupa‐svkriz.hr ČČEETTVVRRTTA
AKK‐‐ SSU
UBBO
OTTA
A 2200 ‐‐ 2222.. 1122.. 22001122.. Katkad smo skloni jadikovati zbog zlih vremena, ali vremena su zla samo ako su ljudi zli. Dobra vremena ne padaju s neba. Dobra vremena možemo sami stvoriti, nipošto novcem i tehnikom, nego dobrotom i srcem. Samo dobri ljudi stvaraju dobra vremena: kad vlada blagostanje; kad je gotovo s nasiljem; kad se dijele viškovi; kad se ljudi međusobno poštuju; kad se nađe mjesta za stručak cvijeća i slobodna vremena za prijateljsku riječ. Vrijeme je novac, glasi poslovica, a novac je nerv života, gnoj na kojemu sve raste. Ali to je velika laž. Možda najveća laž 20. stoljeća. Nije čudno da je nebrojeno mnoštvom ljudi ostalo bez živaca. Ti ljudi ne nalaze nikakvu radost. Oni traže novac kako bi njime kupili sreću. Htjeli bi sve više novca i nikad ne znaju kad im je dosta. Oni se upropaštavaju u neumoljivim kotačima stroja koji se zove „Vrijeme je novac“. Isključi taj stroj,zaustavi sat. Osjećaj vrijeme s ljubavlju! Živi puninu života! Phil Bosmans IIS
EM
SP
MU
PO
OV
UD
VIIJJS
DU
UH
SE
HA
ET
A
TK
KR
RŠ
ŠĆ
ĆA
AN
NS
SK
KE
EV
VJJE
ER
RE
E;; V
VJJE
ER
RU
UJJE
J
E
R
U
J
E
M
U
Ž
S
I
V
V
E
O
T
T
O
G
V
A
J
:
E
Č
Č
N
L
A
N
A
K
1
2
.
»
V
SVETOGA: ČLANAK 12.- »VJERUJEM U ŽIVOT VJEČNII«
«
N
NE
EB
BO
O
1023 Oni koji umiru u Božjoj milosti i prijateljstvu, i koji su posve očišćeni, žive zauvijek s Kristom. Zauvijek su slični Bogu, jer ga gledaju "kao što jest" (1 Iv 3,2), licem u lice:584 Našom apostolskom vlašću definiramo da, prema općem Božjem određenju, duše svih svetih, koji su otišli s ovoga svijeta prije Muke Gospodina našega Isusa Krista, (...) i svih drugih vjernika koji su umrli pošto su primili sveto Kristovo krštenje, u kojih u času smrti nije bilo ništa za čišćenje (...) ili, ako je nešto bilo ili nešto bude što treba očistiti, čim, poslije svoje smrti, budu očišćene (...) i prije uskrsnuća njihovih tjelesa i općeg suda ‐ i to nakon uzašašća Gospodina i Spasitelja Isusa Krista na nebo ‐ bile su, jesu i bit će u nebu, u kraljevstvu nebeskom i raju nebeskom s Kristom, u društvu svetih anđela. One su poslije muke i smrti našega Gospodina Isusa Krista, ugledale i gledaju Božju bit neposrednim gledanjem, i to licem u lice, bez posredovanja ikakvog stvorenja.585 1024 Taj savršeni život, to zajedništvo života i ljubavi s Presvetim Trojstvom, s Djevicom Marijom, anđelima i svim blaženicima ‐ zove se "nebo". Nebo je čovjekov krajnji cilj i ostvarenje njegovih najdubljih težnja, stanje najveće i konačne sreće. 1025 Živjeti u nebu znači "biti s Kristom".586 Izabranici žive "u njemu", ali čuvajući, dapače nalazeći u njemu svoj pravi identitet i vlastito ime:587 Život znači biti s Kristom; stoga gdje je Krist, tu je život, tu je kraljevstvo.588 1026 Isus Krist nam je svojom smrću i uskrsnućem "otvorio" nebo. Život se blaženih sastoji u potpunom posjedovanju plodova Kristova otkupljenja; svojoj nebeskoj proslavi on pridružuje one koji su u nj vjerovali i ostali vjerni njegovoj volji. Nebo je blažena zajednica svih koji su njemu savršeno pritjelovljeni. 1027 To otajstvo blaženog zajedništva s Bogom i sa svima onima koji su u Kristu nadilazi svako poimanje i svako predočenje. Sveto pismo nam o tome govori u slikama: život, svjetlost, mir, svadbena gozba, vino (vječnog) Kraljevstva, kuća Očeva, nebeski Jeruzalem, raj: "Što oko ne vidje, i uho ne ču, i u srce čovječje ne uđe, to pripravi Bog onima koji ga ljube" (1 Kor 2,9). 1028 Bog se, zbog svoje transcendencije, može vidjeti onakav kakav jest samo kad on sam svoju Otajstvenost otvori neposrednom promatranju čovjeka i kad mu za to dade sposobnost. To promatranje Boga u nebeskoj slavi Crkva naziva "blaženim gledanjem": Kakva će biti tvoja slava i tvoja sreća: bit ćeš pripušten da gledaš Boga, imat ćeš čast da sudjelujes u radostima spasenja i vječnoga svjetla zajedno s Kristom, Gospodinom tvojim Bogom, (...) da uživaš u Kraljevstvu nebeskom, u društvu pravednika i Božjih prijatelja, radost postignute besmrtnosti.589 1029 U slavi nebeskoj, blaženici s radošću nastavljaju ispunjati volju Božju u odnosu prema drugim ljudima i cijelom stvorenju. Oni već kraljuju s Kristom; s njim će "kraljevati u vijeke vjekova" (Otk 22,5).590 584 Usp. 1 Kor 13,12; Otk 22,4. 585 BENEDIKT XII., Konstitucija Benedictus Deus, DS 1000; usp. II. VATIKANSKI SABOR, Lumen gentium, 49. 586 Usp. Iv 14,3; Fil 1,23; 1 Sol 4,17. 587 Usp. Otk 2,17. 588 SV. AMBROZIJE, Expositio Evangelii secundum Lucam, 10,121: PL 15, 1834A. "Vita est enim esse cum Christo; ideo ubi Christus, ibi vita, ibi regnum." 589 SV. CIPRIJAN KARTAŠKI, Epistulae, 56,10, 1: PL 4, 357B. 590 Usp. Mt 25,21.23. KATEKIZAM KATOLIČKE CRKVE
RAZMATRANJE O MOLITVI OČENAŠ
O
OČČEEN
NA
AŠŠ 66.. KKRRU
UH
H N
NA
AŠŠ SSVVA
AG
GD
DA
AN
NJJII D
DA
AJJ N
NA
AM
M D
DA
AN
NA
ASS Isus svoje učenike, a potom i nas, hrabri da smijemo nebeskog Oca moliti i za naš svagdanji kruh. Kao da nas želi prizemljiti i povezati naše molitveno uzdignuće s potrebama tijela, potrebama svakodnevnog života. Molimo za kruh svagdanji. Čovjek se grčevito bori za kruh. Znajmo i moliti za taj kruh. Ljudi idu svijetom da zarade za koricu kruha. Otac obitelji radi kako bi osigurao kruh svojima u kući. Sve su to naše redovite ljudske situacije u kojima osjećamo potrebu za sigurnijim i mekšim kruhom, za boljim i stabilnijim životnim standardom. U tom kruhu za koji se borimo i oko kojeg se mučimo je i sve ono drugo što nam je potrebno za život. Tu spada i pristojan stan i odjeća koju nosimo. U taj kruh spada i kutak gdje se možemo odmoriti i vrijeme godišnjeg odmora. Međutim, na osobit način potrebni su nam ljudi, osobe, bića koja znaju ljubiti. Drage osobe u našoj blizini su kao kruh. Riječ prijatelja je dragocjena i može nahraniti dušu, a onda i pridignuti tijelo bolje od materijalne sigurnosti i punog stola. Svakog dana trebamo hranu, ali isto tako i ljubav, prijateljstvo, lijepu riječ, mir duše, osmijeh djeteta. To sve i mnogo drugog potrebnije nam je od korice kruha. Zato je i to naš kruh svagdanji. Dok molimo Očenaš, molimo i da nam svega toga ne ponestane. Zapravo pritom molimo da nam Bog pomogne kako bismo obilovali u duhovnim dobrima, te nam kruh na stolu ne bi bio gorak i tvrd. Takvu hranu očekujemo od Boga koji je Otac. On daje da kiša pada i sunce grije ovu zemlju. On daje ovoj zemlji plodnost te niče potrebna hrana. On je napučio ovu zemlju svime što nam je potrebno za tjelesno uzdržavanje. Jednako tako on je ljudima darovao srce otvoreno za ljubav. On je u čovjeka usadio čežnju za drugim bićem, potrebu za ljubavlju, tj. ljubiti i biti ljubljen. Sve to čovjeka čini čovjekom. Sve je to dio naše svakodnevne potrebe, našeg svagdanjeg kruha. Bože, Oče, koji želiš da budemo sretni, daj nam dovoljno hrane za tijelo, ali ne uskrati nam onu hranu duše i srca bez koje ne bismo mogli nikada biti sretni! I dok danas budeš izricao svoj Očenaš, misli na sve one koji ti omogućuju da svakog dana nahraniš svoje tijelo. Moli i za one koji su ti darovani da obogate tvoj život i bez kojih više svoj život ne bi mogao zamisliti. Ali na osobit način moli da i ti budeš kao kruh koji se daje, da i ti mogneš biti nekome dar neba, svagdanja hrana koja grije srce i dušu. Moli da Bog i po tebi i preko tebe nahrani one koji su gladni riječi, gladni srca. Fra Zvjezdan Linić Preuzeto iz knjige: Očenaš; Razmatranje o molitvi Očenaš KRATKA PRIČA
DUŠA KAO MORE "Neki se čovjek stalno osjećao pritisnut tegobama svagdašnjeg života, pa se potužio duhovnom učitelju: ‐ Ne mogu više! Život mi je postao nepodnošljiv! Učitelj je uzeo malo pepela među prste i usuo ga u čašu vode. Dok se pepeo miješao s vodom reče: ‐ Ovo su tvoje tegobe. Voda je upila pepeo i potamnila. Učitelj je ponovo uzeo istu mjeru pepela i sasuo ga u more. More nije potamnilo, štoviše, pepeo gotovo da nije ostavio nikakvog traga. ‐ Vidiš li? ‐ upitao je učitelj svog začuđenog učenika ‐ svakog dana moraš odlučiti hoćeš li biti kao čaša vode ili kao more." www. nadbiskupija-split.com
POSTATI LJUBAV
Čovjeka je Bog stvorio slobodnim. Ta sloboda doduše nije apsolutna, jer je samo Bog apsolutno slobodan, ali je relativna. Čovjek se slobodno opredjeljuje za svoj spas ili protiv njega. Bog ne spašava čovjeka bez njegova sudjelovanja. Bog je svemoguć. Ali on poštuje relativnu čovjekovu slobodu. Ne može čovjeka prisiliti da ga ljubi (a u tome je spas), jer bi tada dokinuo čovjekovu slobodu i od njega napravio stroj i nagonsko a ne slobodno biće. Bog tako svuda prebiva osim nekako u čovjekovoj slobodi (ako mu čovjek to ne dopusti). Bog može sve, ali ne može mijenjati čovjekovu slobodu. Time se, međutim, ne dokida nego još više afirmira Božja svemoć i sloboda. Bog, naime, čovjeka spašava unatoč njegovoj slobodi ili baš po njoj i to jedino po ljubavi. On ga zove i privlači. Zato se možemo darovati Bogu ili se zatvoriti u egoizam. Prvo što Bog hoće od čovjeka jest da se daruje. Ljudima i Bogu. On najprije pita: Što mi imaš dati? Da bismo od Boga nešto dobili, najprije treba darovati. Obratiti se, okrenuti se Bogu, darovati mu svoje grijehe i nemoć. Postati ponizan, dati slobodu da bismo dobili sve i još veću slobodu i samog Boga. Jer, spas je u sjedinjenju s Bogom. Rješenja svjetskih problema također. To znači, ljubav je osnovna potreba i najveća težnja čovjeka i svijeta. Molitva je prava samo ako je u ljubavi. To znači da je prvi korak molitve darivanje Bogu i ljudima. A to znači najprije prihvatiti svoju slobodu, svoje siromaštvo, ograničenost, nemoć, grijehe, prokletstvo, čitavoga sebe baš onakvoga kakav jesam i onda to donijeti pred Boga. Oprostiti drugima, sebi i Bogu. Samo tako Bog može to otkupiti, preobraziti i učiniti bogatim da budemo kao Otac naš čija smo posinjena djeca. Ne zatvarati se ni pred jednim čovjekom, ni istinom, ni pred najtragičnijim i najočajnijim stanjem. Jer, Bog je svemoguć. TOMISLAV IVANČIĆ
Preuzeto iz knjižice: 33 meditacije:na putu do smisla-Tomislav Ivančić
KAKO SMO MANIPULIRALI JAVNO MIŠLJENJE Liječnik Bernard Nathansonn, koji je godinama zagovarao pravo pobačaja i sam vlastoručno izveo 15 000 pobačaja, govori o načinu propagiranja protu‐životnog stava u Americi i o stravičnim brojkama koje pokazuju razmjer zla pobačaja. Bio sam jedan od osnivača nacionalne udruge za ukidanje zakona o pobačaju NARAL (National Association for Repeal of Abortion Law), koja je kasnije bila preimenovana u Akcijsku ligu za pravo na pobačaj (National Abortion Rights Action League). To je bila prva politička akcijska skupina za pobačaj u SAD‐u. Osnovali smo je Laurence Lader, ja, feministkinja Betty Freedan i političarka Carol Brightcer. A osnovana je bila 1968. godine. Bilo je nevjerojatno smjelo utemeljiti takav pokret, takvu političku akcijsku skupinu. Bili smo sićušna skupina s budžetom od 7.500 dolara za prvu godinu naše djelatnosti; i kao što sam već rekao bila je potrebna znatna mjera drskosti, da bi se uopće samo i govorilo o reformi zakona o pobačaju. Da se tada provelo reprezentativno ispitivanje javnog mnijenja, bilo bi možda oko 99,5% protiv legalnog pobačaja. Ali mi, ta mala skupina sa sitnim budžetom i samo četvoro aktivnih članova, postigli smo u kratkom vremenskom razdoblju od dvije godine da je u državi New Yorku bio ukinut 140 godina star zakon o pobačaju i time učinili New York glavnim gradom pobačaja u Americi. Tri godine kasnije uvjerili smo Vrhovni sud, tako da je bila donijeta sramotna sudska odluka koja je legalizirala pobačaj u svih 50 država. A kako smo to učinili? Za moje je slušatelje veoma važno da shvate koje su taktike bile primjenjivane, jer se te taktike, uz pokoju malu preinaku, primjenjuju u čitavom zapadnom svijetu. Nijedno društvo nije otporno na tu pošast. Naša je skupina, NARAL, znala one 1968. godine kako bismo, da se provelo brižljivo, savjesno ispitivanje javnog mnijenja Amerikanaca o pobačaju, pretrpjeli jasni, poražavajući neuspjeh. Stoga smo postupili ovako: Dali smo medijima i javnosti brojke uz objašnjenje da smo proveli ispitivanje i da je doista 50 ili 60% Amerikanaca za legalizaciju pobačaja. To je bila dakako veoma korisna i veoma uspješna taktika proročanstva koje je samo sebe ispunjavalo. Jer kad se javnosti dosta dugo govori da je svatko za legalizaciju pobačaja, tada je automatski s vremenom doista svatko za pobačaj. Tek je malo ljudi rado u manjini. Bila je to jedna od naših veoma korisnih taktika, uporaba izmišljenih anketa, i želio bih svojim slušateljima svakako savjetovati da budu veoma oprezni i veoma kritični prema svim anketama o kojima čitaju u tisku i o kojima slušaju u vijestima. To je, kao što sam već rekao, još i danas korištena taktika u pokretu za pobačaj. Mi smo isto tako znali: budemo li dovoljno dramatizirali situaciju, pobudit ćemo dovoljno simpatije, te ćemo tako moći prodati naš program legalizacije pobačaja. Zato smo činili sljedeće: krivotvorili smo broj ilegalnih pobačaja što su bili godišnje izvršeni u SAD‐u. Znali smo da je stvarni ukupni broj ilegalnih pobačaja u SAD‐u iznosio oko 100.000 godišnje. Ali broj što smo ga mi opetovano davali javnosti i medijima bio je jedan milijun. Ponavlja li se velika laž dovoljno često, uvjerit će se javnost, kao što je to dokazao naš „prijatelj" gospodin Hitler u Njemačkoj. Mi smo isto tako znali da je broj žena koje su u SAD‐u godišnje umirale pri ilegalnim pobačajima, iznosio između 200 i 250. A broj što smo ga mi uporno davali medijima bio je 10.000. Ti su brojevi počeli utjecati na javnu svijest u Americi i ti su brojevi bili najbolje sredstvo da se Ameriku uvjeri kako se postojeći zakoni o pobačaju moraju ukinuti. Ako se zna da smo te brojeve krivotvorili, osobito broj godišnjih ilegalnih pobačaja u SAD‐u, nameću se neki zaključci; a ukoliko se broj od 100.000 pobačaja prije legalizacije usporedi s 1,55 milijuna poslije nje, mogu se prozreti bajke, izmišljotine i laži što smo ih širili u američkoj javnosti. Druga taktika kojom smo se koristili, kako bismo uvjerili javnost, bila je tvrdnja da bi se i uz zabranu pobačaja još uvijek izvršavalo jednako toliko pobačaja, ali ilegalno. A to jednostavno nije točno! Kad bismo danas zabranili pobačaj, ne bismo više imali 1,55 milijuna pobačaja. Važna se taktika sastoji u tome da moramo poricati znanstveni dokaz koji nepobitno dokazuje da život počinje začećem. Moramo ustrajati pri tome da je pitanje kada počinje ljudski život teološko, pravno, etičko, pa i filozofsko ‐ samo ne znanstveno. Ovo je još jedna omiljena taktika skupina koje se zalažu za pobačaj: one ustraju pri tome da je nemoguće definirati kada počinje život, da to ne možemo znati. Život moramo čak definirati. To je potrebno kako za znanstvene svrhe, tako i za pravne i moralne! Život se uistinu može jasno definirati. On počinje začećem, oplodnjom, i otada je začeta osoba ljudsko biće. Ne postoji točka na kojoj bi se dogodila promjena; od ništa u nešto: od neosobe u osobu. Pri razvoju u maternici nema naglih promjena i zbog toga je život neprekidni spektar, od svoga početka do završetka. Vjerujem da dopuštanje pobačaja znači plansko uništavanje onoga što je jasno i nepobitno ljudski život. Vjerujem da je to neoprostiv čin smrtonosnog nasilja. Mora se priznati da je neželjena trudnoća veoma teška dilema. Ali tražiti rješenje u hotimičnom, aktivnom uništavanju znači odbacivati veliko bogatstvo domišljatosti ljudskog uma; i još gore: to znači predaju javnog vladanja pred klasičnim odgovorom svrhovitog mišljenja na teške socijalne probleme. Sramotno prihvaćanje nasilja. Kao znanstvenik znam ‐ ne mislim, nego znam ‐ da ljudski život počinje začećem. Iako formalno nisam vjernik, vjerujem svim srcem da postoji božansko Biće koje od nas zahtijeva da konačno i neopozivo zaustavimo to beskrajno tužno i neizrecivo sramotno zlodjelo. Izvaci iz govora nekadašnjeg liječnika za pobačaje dr. med. Bernarda Nathansonna o taktikama zagovornika pobačaja, koji je održan u Dublinu povodom promjene irskog Ustava www.palotinci.hr N
NA
AČ
ČE
EL
LA
AO
OK
KO
OJJIIM
MA
AS
SE
EN
NE
ER
RA
AS
SP
PR
RA
AV
VL
LJJA
A
ŠŠttoo ssee ttiiččee KKaattoolliiččkkee CCrrkkvvee,, oonnoo ggllaavvnnoo zzaa ššttoo ssee uu ssvvoojjiim
m jjaavvnniim
m iissttuuppiim
maa zzaauuzziim
maa jjeesstt sskkrrbb zzaa ddoossttoojjaannssttvvoo oossoobbee ii nnjjeezziinnoo pprroom
miiccaannjjee,, ddaakkllee ppoosseebbnnuu ppoozzoorrnnoosstt oonnaa ssvvjjeessnnoo ssvvrraaććaa nnaa nnaaččeellaa oo kkoojjiim
moožžee rraasspprraavvlljjaattii.. M
maa Meeđđuu ttiim
maa ssee nnee m
m nnaaččeelliim
ddaannaass ssee oossoobbnnoo iissttiiččuu sslljjeeddeeććaa:: ‐‐ zzaaššttiittaa žžiivvoottaa uu ssvviim
m ffaazzaam
maa,, oodd pprrvvooggaa ttrreennuuttkkaa m nnjjeeggoovviim
zzaaččeeććaa ssvvee ddoo nnaarraavvnnee ssm
mrrttii ‐‐ pprriizznnaannjjee ii pprroom
miiccaannjjee pprriirrooddnnooggaa uussttrroojjaa oobbiitteelljjii kkaaoo zzaajjeeddnniiccee m
muušškkaarrccaa ii žžeennee zzaassnnoovvaannee nnaa bbrraakkuu,, ii nnjjeezziinnaa oobbrraannaa oodd ppookkuuššaajjaa ddaa jjee ssee pprraavvnnoo iizzjjeeddnnaaččii ss rraaddiikkaallnnoo rraazzlliiččiittiim
m oobblliicciim
maa zzaajjeeddnniiccee,, kkoojjii jjoojj zzaapprraavvoo nnaannoossee šštteettuu ii pprriiddoonnoossee nnjjeezziinnuu ddeessttaabbiilliizziirraannjjuu,, zzaattaam
mnnjjuujjuuććii nnjjeezziinn oossoobbiittii kkaarraakktteerr ii nnjjeezziinnuu nneezzaam
mjjeennjjiivvuu ddrruuššttvveennuu uulloogguu ‐‐ zzaaššttiittaa pprraavvaa rrooddiitteelljjaa nnaa ooddggoojj vvllaassttiittee ddjjeeccee.. O
maajjuu Ovvaa nnaaččeellaa nniissuu vvjjeerrsskkee iissttiinnee,, pprreem
mddaa oodd vvjjeerree pprriim
ddooddaattnnoo ssvvjjeettlloo ii ppoottvvrrdduu.. O
Onnaa ssuu uuppiissaannaa uu lljjuuddsskkuu nnaarraavv ppaa ssuu pprreem
maa ttoom
mee zzaajjeeddnniiččkkaa ččiittaavvuu ččoovvjjeeččaannssttvvuu.. PPrreem
maa ttoom
mee,, ddjjeelloovvaannjjee CCrrkkvvee ookkoo nnjjiihhoovvaa pprroom
miiccaannjjaa nneem
maa kkoonnffeessiioonnaallnnoo oobbiilljjeežžjjee,, nneeggoo jjee uupprraavvlljjeennoo ssvviim
maa,, bbeezz oobbzziirraa nnaa nnjjiihhoovvuu m oossoobbaam
rreelliiggiijjsskkuu pprriippaaddnnoosstt.. N
mee Naapprroottiivv,, ttaakkvvoo jjee ddjjeelloovvaannjjee ttiim
ppoottrreebbnniijjee ššttoo ssee oovvaa nnaaččeellaa vviiššee oossppoorraavvaajjuu iillii kkrriivvoo sshhvvaaććaajjuu jjeerr jjee ppoovvrrjjeeddaa iissttiinnee oo lljjuuddsskkoojj oossoobbii,, tteešškkaa rraannaa nnaanneesseennaa ssaam
moojj pprraavveeddnnoossttii.. Preuzeto iz knjige: MISLI O OBITELJI‐ Benedikt XVI LJUBAV
Danas svijet gladuje za ljubavlju, gladuje za onom najvećom ljubavlju kao odgovorom na osamljenost i najtežu bijedu. Zato možemo obilaziti Englesku, Ameriku, Australiju i vidjeti da tamo nema toliko ljudi gladnih kruha. Ali zato tamo ljudi na strahovit način pate od osamljenosti, očaja, mržnje, otuđenja, bespomoćnosti. Ne znaju se više nasmijati, zaboraviše ljepotu ljudskih odnosa. Zaboravljaju što je ljudska ljubav. Osjećaju potrebu da ih netko razumije i poštuje. Bl. Majka Terezija Preuzeto iz knjige: TAKO JE GOVORILA MAJKA TEREZIJA: BOG TE LJUBI D
DU
UH
HO
OV
VIIT
TO
OŠ
ŠĆ
ĆU
UD
DO
OD
DU
UH
HO
OV
VN
NO
OG
GZ
ZD
DR
RA
AV
VL
LJJA
A
GDJE JE MUŽ? Koja žena uvijek zna gdje joj se nalazi muž? ‐ Udovica. DOVEDITE IH U RED, KRADU… Majka je bila na rubu snaga ne mogavši utjerati u red svoja dva sina. Imali su naviku krasti. Obrati se za pomoć svećeniku. Svećenik pozove jednoga i upita ga: ‐ Dječače… kaži mi… gdje je Bog? Dječak šuti… čudi se kakvo je to pitanje. Svećenik ponovi malo jačim tonom: ‐ Gdje je Bog? Dječak šuti. Gdje je Bog, pitam te… svećenik ponovi još glasnije… Dječak se skoči i pobježe. Pronađe brata pa će mu: ''Brate, u gadnoj smo nevolji. Vjernici su izgubili Boga i sad nas okrivljuju. Bježimo!'' EGOIST Jedna lijepa stvar o egoistima: ‐ Oni ne pričaju o drugim ljudima. VRIJEME, u Božjim očima Čovjek je sanjao da razgovara sa Bogom. ‐ Bože, koliko je tebi dugo milijun godina? ‐ pitao je čovjek ‐ Kao jedna sekunda ‐ odgovorio je Bog ‐ A koliko tebi znači milijun kuna? ‐ Kao jedna lipa. ‐ Možeš li mi onda dati jednu lipu? ‐ zatražio je čovjek ‐ Svakako, pričekaj sekundu! www.palotinci.hr MOLITVA
Gospodine Bože naš! Pripravi nam srce svojom božanskom moći da dočekamo Krista, tvoga Sina: da nas nađe dostojne svoje gozbe te nas posluži za nebeskim stolom. Po Gospodinu našem Isusu Kristu, Sinu tvome, koji s tobom živi i kraljuje u jedinstvu Duha Svetoga, Bog, po sve vijeke vjekova. Amen. K
KA
AL
LE
EN
ND
DA
AR
RD
DO
OG
GA
AĐ
ĐA
AN
NJJA
A2
20
01
12
2.. 1. Sv. Mise zadušnice za poginule Hrvatske branitelje, preminule
djelatnike te za članove njihovih obitelji.
2. Sv. Mise povodom svetkovina i blagdana: Uskrsa, Božića,
Dušnog dana, … zaštitnika Policijske kapelanije „Sv. Vid“,
nacionalnih blagdana i zaštitnika hrvatske policije Sv. Mihaela.
3. Pripreme za sakramente kršćanske inicijacije za djelatnike i
njihove članove obitelji.
4. Sakrament pomirenja i pokore-sv. Ispovijed ( prije sv. Mise i
po potrebi).
5. Hodočašća
6. Blagoslov osoba i prostorija u mjesecu prosincu
2012.
7. Molitveni susret: 18. prosinca od 19.20. sati
8. Izrada i izdavanje lista RIJEČ ZA TEBE.
9. Predavanja po dogovoru.
10. Osobni susreti s dušobrižnikom i njegovim pomoćnikom na
zahtjev djelatnika i njihovih članova obitelji.
11. Policijska kapelanija „SVETI VID“ posjeduje knjižnicu sa 759.
naslova knjiga, uglavnom duhovnog i vjerskog karaktera.
KONTAKT
p. Mirko Vukoja
dušobrižnik za Policijsku kapelaniju „SVETI VID“
mob. 0996226236
e-mail: [email protected]
Branko Mustapić
pomoćnik dušobrižnika za Policijsku kapelaniju
„SVETI VID“
tel. 30 495
mob. 0914563992 (82 992)
e-mail: [email protected]

Download Report