close

Enter

Log in using OpenID

30.IV.1671 (1) - Gradska i sveučilišna knjižnica Osijek

embedDownload
ZA NAROD ŽIV! T K O J E UMRO ZA N i!
PETAR ZRINSKI i KRSTO FRANKOPAN
30. IV. 1671,;
IZ DA O
O D B O R Z A P R O S L A V U Z RI NS KI H I F R A N K O P A N A
U OSIJEKU
U R E D I O
R.
F.
M f l O J E R
iíw j í
ADRIANSZKOGA
M O R A
SY R E N A
CFfí¡>
GROFF ZRINSZKI
P E T A R
X I< n
JL
g jg g tg g g g
GRADSKA i SVEUČILIŠNA KNJIŽNICA
OSIJEK
■li |||íi|
GRADSKA I SVF-UttUéNA KNJIŽNICA
Signatura:
871311612
'cw aJ
LIŠTE
3a s t r o s s m a y e r a
U O S IJE K U
S í* »
Š T A M P A N A
ú B E N E C Z lH .i
Pri Zamarij Turrinu. Leta M .DC.LX.
Dopuíchenicm Obchinízkim.
NASLOVNA STRANA ,, ADRIANSKOGA MORA SIRK N E"
^
30. IV. 1671
S P O M E N SPIS
IZ D A N O l T l'.ORIST: osnutka Javne pučke knjižnice i čitaonice
u Osijeku i spomenika Zrinskih i Frankopana u Zagrebu po
odboru za proslavu Zrinskih i Frankopana u Osijeku, zaključ­
kom izaslanika ovih društava: „hrvatska Čitaonica“ (Vražić,
Ritezer, Schmidt), „Lipa“ (dr. Michl, Suchanek), „Gusle“ i „Srpski
Sokol“ (dr. Belajčić ), „Zrinjski“ (Kristič, Knopp, Hartl, D. Hafner), ,,Braća hrvatskog Z m aja“ (Mayer), „K lub hrvatskih književ­
nika“ (Magjer), „Jugoslavenski omladinski klub“ , tfMepokoj. R.
Neuman), ,,Savez trgovaca“ (Eisner) „Zajednica“-' (Glembay),
Hrvatski Sokol“ iz Donjega grada (Turkalj, Škrinjarić), „Javna
pučka knjižnica i čitaonica“ (Trohar), „Prosvjeta“ (Fichtner,
riml-Hntunović), „Zabavni odbor -SHS željezničara“ (Mešeg,
Capić) i „Hrvatsko narodno kazalište“ (Bublik) na sastanku
15. i 22. 111. i 22. IV. 1919.
U K I: D 1 O
RDDOLFO
FKflNJIM
Svijetao primjer najbolji je poticaj.
M H O J F. R
MAČ, KOJIM SU O D R U B L J E N E GLAVE
PETRA ZR 1N SK O O A I KRSTE FR A K O P A N A
M n o g e svoje slavne i neslavn e u s p o m e n e n a sto ja o
je g rad W ie n e rn e u sta d t usčuvati u s v o m m uzeju, koji
se nalazi u g rad sk o j vijećnici, z aje d n o s g ra d sk im arkivom. Taj muzej ima i za nas H rvate važnost. U
n je m u se naim e p o k a z u je mač, kojim s u o d r u b lje n e
glave Petra Z rin s k o g a i Franje Krste F ra nk opa n a . Taj
m ač je ravan, nešto dulji o d metra, na obje strane
oštar, a na b ridu zaokru žen , a ima ove napise :
N a je d n o j s tr a n i:
G ott allein die E h r Nix m e r d u e ich b e g e r.
Karl H a sc h vo n d e r N eustadt.
Za tim slijedi urezani kotač :
Hicce rebelle c ap u t v ind ex d e m e s s u it ensis
F r a n g o p a n e tibi, Petre tibipue Zrini.
(O vaj osvetnički m ač o d r u b io je glavu urotničku
tebi F r a n k o p a n e i tebi P e tre Zrinski.)
Na drugoj stran i:
D e r find es v e rlorn wird,
D e r kauft es feil wird
D e r stirbt eh d asz er krank wird.
A nno 163
(Iza to g a urezana vješala.)
F r a n g e p a n et P e tru s gladio cecidere su b isto
Zrinio iste com es, m arch io et alter erat.
( F ra n k o p a n i Petar Zrinski p a d o š e p o d tim m ačem ,
ovaj je bio grof, a onaj markiz.)
U m uzeju čuva se jo š slika, koja prikazuje s m a k ­
nuće, te dva p u c eta Z rin s k o g a d o lm ana.
T rid eseti tra va n j od sad treba da bude da n osvetne slave za s m r t Z rin ­
skoga i F ra n ko p a n a '
HRVATSKI M U Č E N I C I BAN PETAR
ZRINSKI I FRA N JO K R S T O F R A N K O P A N
■Vjerna u Hrvatskoj po ro dica, čija bi im ena većim
sjajem sjala na o b z o rju h rvatske prošlosti kao što
su sjala im ena starih hrvatskih r o d o v a knezova ŠubićaZrinskih i F ra n k o p a n a . D ične te p o r o d ic e p re k o šest
stoljeća s u d je lo v a h u u političkom i kulturnom životu
h rv a ts k o g a n a ro d a . O v e su p o d a le hrv atsko m n a ro d u
dvanaest b a n o v a , o d kojih su neki zaista odlučivali
u d e s o m h rv a tsk o g a kraljevstva. T k o se ne sjeća s a m o
slavnoga p r im o r s k o g a b a n a Pavla 1. S ub ića-B ribirsk og a
(1272— 1312), koji je ustao protiv zad n je g a A rp ad ovića
Andrije III. »Mlečanina« ? T k o se ne sjeća to g a diva,
koji je svojim patriotskim r a d o m i nastojanjem sp rije ­
čio z lo n a m je rn e o sn o v e Andrijine matere, p o d le i lu ­
kave M lečanke To m asine M orosini i njezinoga brata
Albertina Morsini, koji su htjeli da divnu hrvatsku zemlju
i m o dri hrvatski Jad ran p o s v e m a s p r e m e p o d vlast
gra b e ž ljiv o g a krilatog lava sv. M arka? A što da r e ­
k n e m o tek o najvećem junaku svih vjekova i v rem ena,
sig e tsk o m e lavu i hrvatskom Leonidi Nikoli SubićuZ rinjskom e, to m e uzoru viteštva, junaštva i z a d a n e
riječi? T o sv e bijahu muževi, koji su ostavili časnu
Muškarcu je rad životna potreba, a ženi: ljubav.
uspom enu, svim poznijim hrvatskim naraštajima i p o ­
dali im svijetao i sjajan primjer, kako se bori za nje­
zinu i našu dragu i slatku s lo b o d u !
11.
Hrvati
izabravši
Ferdinanda
Cetinu za kralja hrvatskoga,
Habsburgovca
nadahu se, da će
na
im on
biti čvrsta potpura i obrana u boju protiv Turaka. Ali
nažalost, njegovim izborom , slabo bi pom oženo H r­
vatskoj. Ne samo da se nijesu riješili
raka, već si naprtiše na
krvoločnih
T u­
vrat i drugo, još i veće zlo,
koje im posla bečki dvor kao nagradu za njihove to
like žrtve. Surove čete njemačke soldateske, te njemački
oficiri i generali poplaviše doskora
vagjahu
na
jadnom u narodu
naše
krajeve i iz-
gore i teže zulum e
od
samih Turaka, od kojih nije patio, samo prosti puk
već i velikaši, koji su uzalud slali u Beč tužbe i ja d i­
kovke na zulum e njemačke soldateske. Po svojim po
uzdanicim a slali su njemački časnici neprestano u Beč
lažne poruke, da su hrvatska gospoda ponajviše kriva,
što Turci često provaljuju u hrvatske krajeve, jer da
oni upravo hotim ično izaziviju kavge s njima. Naročito
su karlovački generali mrzili odlične rodove Zrinjskih
i Frankopana* koji su po cijeloj Hrvatskoj imali svoje
kićene gradove i bogate posjede. Divni gradovi i zamc'
bijahu trn u oku njemačkim generalima i njihovim p o ­
magačima u Beču, koji su neprestano snovali, na koji
način da se dokopaju toga bogatstva. Decenije šurovali
su potajno
s Turcima i ove huškali, da
provaljuju u
krajeve, gdje su Zrinski i Frankopani imali
svoje p o ­
sjede. Razum ljivo je, da predstavnici tih rodova nijesu
Najljepši su oni dani, koje smo posvetili kojim dobrim djelom .
5
mogli skrštenih ruku gledati, kako im
bogate posjede,
žanjstvo.
Turčin
uništava
a bijedni narod kolje i odvodi u su
Uslijed
tih neprestanih
i krvavih
bojeva s
Turcima, počela se slava roda Zrinjskoga pronositi cije­
lim zapadom , a Turci počeli su sve jače strepiti pred
njihovim
junaštvom. Nikola
VII. Zrinski,
praunuk
si-
getskoga junaka Nikole IV., kao i njegov kršni brat
Petar IV. Zrinski, bijahu proslavljeni junaci, koje su
poštivali
svi
zapadno-evropski
vladari i odlikovali
ih
m nogim častima. Sam Nikola VII. piše u jednom svom
listu o svom srećnom ratovanju s Turcima
krat gospodin Bog da nam se turske
dati«. ...
A slično
postupao
je
»ar gusto
sramote
nagle­
s Turcima i njegov
Petar, koji je u svojoj dokolici provodio
brat
srećne dane
u krugu svoje umne žene Katarine Frankopanke, te
velike i oduševljene Hrvatice, koja je svim srcem lju ­
bila svoju dom ovinu, koja je od tadanjih hrvatskih
velikašica jedina iskreno ljubila i narodni hrvatski jezik
i u njemu pisala nabožne i ostale knjige. Zaista svijetla
ženska pojava u ono tužno doba ! Petar bijaše »strah
i trepet Bosne i Hercegovine«, a podjedno u vječnoj
borbi i kavgi s njemačkim krajiškim časnicima i s kar­
lovačkim generalom grofom Herbartom Auerspergom.
Na njegove
podle
spletke slavni je
Petar svaki čas
primao iz Beča zabrane i poruke, da ne smije ratovati
s Turcima, jer da ih time vrijegja i izazivlje.
Ali kada su u Beču počeli ozbiljno
pomišljati o
lome, kako da Ugarsku i Hrvatsku pretvore u austrijske
provincije, tada planuše braća Zrinski.
Rogjenu
svoju
grudu bili su spremni braniti i oružanom rukom pro-
Kasno kajanje izgubljeno ne vraća.
$
6
tiv svakoga pokušaja bečkoga dvora. U to umre
upravo kralj i car Ferdinand III. dana 2. travnja i 657.,
a naslijedi ga njegov 17 godišnji sin L e o p o l d I
On bijaše ružan i mlitav. U vladarske poslove slabo
se razumio. Tu nije mislio svojom glavom, već glavom
svojih prepredenih i neiskrenih savjetnika, megju ko
jima su se osobito isticali: grof Ivan Porcija, knez Ivan
Auersperg, stariji brat karlovačkoga generala Herbarta
i knez Većeslav Lobkovitz.
To bijahu ljudi slaba značaja, kojima je glavna i
jedina briga bila, kako da se lakše i brže zabogate.
Ivan Auersperg bijaše megju njima najgori i najpodliji.
Preko mjere tašt i bezumno slavohlepan bijaše opće­
nito omražen, naročito megju Hrvatima i Ugrima.
Većeslav Lobkovitz bio je odličnoga držanja i
vanjštine, a uz to vanredno duhovit. Radi porugljivih
i peckavih primjedaba postao je takogjer dosta omra­
žen. Uz to bio je takogjer »nemilosrdan i bez ikakvoga
pravnog ¡moralnog osjećaja'. Vazda je imao pred
očima samo vlastite interese kao i njegov predčasnik
Auersperg. Leopold se u njega silno pouzdavao. On
je bio onaj, koji je dlične prvake roda Zrinskoga i
Frankopana doveo na stratište i prikazao ih Leopoldu
kao najveće veleizdajnike i buntovnike.
Uz takove „tajne savjetnike“ nije nikakvo čudo
da je Leopold u hrvatskim velikašima gledao same
buntovnike, koji rade na zator bečkoga dvora. Pogo­
tovo je to izbilo u jačoj mjeri iza Vašvarskoga mira,
koji je sklopljen 10. kolovoza 1664. — Premda je
Leopoldu vojskovogja general Rajmund Montecuccoli
pomoću francuskih pomoćnih četa održao kod Sv.
Pjesmu, koju ti pjevaš, pjevat će i tvoja djeca.
I
7
Gottharda na rijeci Rabi sjajnu pobjedu nad velikim
vezirom Ahmedom Koprolijem (Čuprilićan), to ipak
bečko dvorsko ratno vijeće sklopi tako sramotan mir
na 20 godina, da su pobjegjenim Turcima ostale ne
samo sve zemlje, koje su dosele imali u rukamama, već
im se Leopold obvezao platiti još i 200.000 talira ratne
odštete !
Ovaj sramotni mir nakon ovako sjajne pobjede
presenetio je sav kršćanski svijet. Hrvatska i Ugarska,
koje su najviše stradavale od turskoga zuluma, htjele
su da se rat za oslobogjenje svom snagom nastavi,
jerbo je svetogotthardska pobjeda bila prva sjajna
pobjeda kršćanstva, koja je potkopala temelje silnoga
i dosele nepobjedivoga osmanlinskoga carstva. — Ali
time, što je u Vašvaru sklopljen onaj sramotni mir, bile
su sve lijepe nade Hrvatske i Ugarske pokopane.
Pošto bečki dvor nije nikako htio dozvoliti, da se
redovito sastanu sabori, na kojima bi se iznijele na
javu sve tegobe i nevolje s kojih pati Hrvatska i Ugar­
ska, planuše mnogi velikaški rodovi, da prava svoja i
svoga naroda zaštite pred nasiljima bečkoga dvora.
U prvi mah pomišljali su nezadovoljni velikaši, da
potraže pomoć u Poljske i Švedske. No doskora uvidješe, d > im od njih ne može biti mnogo pomoći.
Pomišljalo se i na Veneciju, ali jer je ova sama bila u
ratu s Turcima, odustalo se brzo i od nje. Preostade
samo još Francuska, čiji je vladar Ljudevit XIV. iz svih
sila nastojao, da uskoleba svjetski položaj Hapsburgovaca.
f rancuski poslanik u Veneciji, Petar de Bonzy, biskup
bozierski, bio je posrednikom izmegju nezadovoljnih,
hrvatskih i ugarskih velikaša, koje je nepravda bečkoga
Hrvatski narod, dočekat će skoro bolju sreću, ako mu muževi budu valjani na­
predni gospodari, a žene dobre kućanice.
d v o r a v iše zbližila n e g o d o s e le , n a r o č ito N ik o le i P etra
Z r i n js k o g a , palatin a F r a n je W e s s e le n y i, a o s t r o g o n s k o g a
nadbiskupa
D ju r e
L ip p a y a, d r ž a v n o g s u c a ( i u d e x cu-
riae) F r a n je N a d a s d y - a i d r u g i h , k o je je p o d u p i r a l a u
n j ih o v i m n a s to ja n jim a i u m n a P e t r o v a ž e n a K atarina s a
s v o j i m m l a g j a h n i m b r a to m F r a n j o m K rs to m F r a n k o p a n o m T r ž a č k im . D u š a s v e g a p o k r e t a bio je b a n Ni
k o l a Z rin s k i, koji s e n a k o n v a š v a r s k o g a m ira s a s ta o u
B e č u s n e k im o d lič n im F r a n c u z i m a i s k lo p i o lična pri
jateljstva.
N jim a je
n e v o l je
N ik o la
hrvatsk o g a
živim
r ije čim a o p i s a o p a t n j e i
i ugarskog
naroda
tako,
da
je
m a rk iz G n itry, j e d a n o d L j u d e v ito v ih d v o r a n i k a iz.avio
d a bi n a j b o lje b ilo , d a H rvati i M a d ž a ri i z a b e r u L j u d e ­
vita XIV. z a s v o g a kralja. Kao m o ć a n i u g l e d a n v la d a r
o n bi b e z u v j e t n o u z e o u zaštitu o v e dvije z e m lj e i
d o s k o r a ih o s l o b o d i o i b e č k o g a i t u r s k o g ja rm a. —
D a k a k o d a je b a n , k a o i n j e g o v b r a t P e ta r, o b j e r u č k e
p rih v a tio o v u p o n u d u ta k o , d a je v e ć s r e d i n o m r u jn a
166'4 k n e z P e t a r p o s l a o s v o j u ž e n u K ata rin u u V e n e ­
ciju
da
P etro m
o n d je
de
o d uševljen
stu p i u d o d i r s p o s l a n i k o m b i s k u p o m
Bonzy.
za
o so b n i doći u
D apače
knez
P e ta r b i o
je ta k o
s a v e z s fra n c u s k im kraljem , d a je htio
V e n e c iju d a v o d i
slanik d e B o n z y ,
p o sav jetu
pregovore.
sam oga
kralja
No
XIV., p o r u č i P e t r u n e k a n e do la zi
u V eneciju ,
to m o g lo
neka
kome
pasti
u
oči, v e ć
bude
k o ja
p o v je rljiv a lič nost.
B o n z y ju p is m e n i sa stav a k, d a je
nezadovoljna
pod
sv. S tje p a n a n u d e
nje m ač k p m
L ju d e v itu
je r
bi
po sred n ik o m
Z rinski
p red lo žiše
H r v a ts k a i U g a r s k a
upravom
XIV.
po­
L jn d e v ita
Sa
i da
sv o jim
krunu
če ta m a,
U ovome rata požalili su muogi, što su u svojoj mladosti odnemarili školu, te
zato pored svojih zdravih očiju ostali slijepi.
/
9
kao i s a p o m o ć n i m č e ta m a fra n c u s k im
provalili bi na
■tursko zem ljište, z e p o č e li rat za o s l o b o g j e n j e i u isto
vrije m e d e tro n iz ira li L e o p o l d a , izabrali L ju d e v ita XIV.
M e g ju tim d o g o d i s e velika n e s r e ć a . N a 18. s t u d e ­
n o g a 1 6 6 4 . p o g i b e b a n N ik o la u lo v u u K u r š a n e č k o m
lu g u n e d a l e k o o d
Čakovca.
Vele,
d a g a je r a z d e r a o
divlji v e p a r koji je b io ran je n . N eki u to s u m n j a j u i
d rž e , d a je iz z a s je d e n a p a d n u t i ubit. Č u d n o je s v a ­
k a k o d a ta k a v ju n a k , kakav je bio b a n N ikola, nije ni
p u c a o ni s je k a o , p r e m d a je im a o u z a s e i m a č i p u š k u .
S m rt n j e g o v a b ija še za n e z a d o v o l j n i k e velik u d a
rac, d o k z a T u r k e n e o p i s iv a r a d o s t. Kaniški
na pr. dali o d veselja
pucati,
a n ekoji
bečki
su
T u rc i
m inistri
nijesu t a k o g j e r tajili, d a isto o s je ć a ju k ao i T u rc i.
po ld
24
Nakon
kneza
s ije č n ja
d ip lo m i
d v o m j e s e č n o g a k r z m a n ja i m e n o v a L e o P e tr a Z r i n j s k o g a h rv a tsk im b a n o m i to
1665.
ju n a k o m
Da m u
ra z n im
p o la z k a
sta rim
Zelimiru, Z v o n i m i r u i K re šim iru .
k r š ć a n s tv a a stra š ilo m T u r a k a « .
O vo
la sk a v o
p r iz n a n je
kralj, n a z v a g a u
h r v a tsk im
j u n a c im a
N a z v a o g a i »štitom
i im enovanje
ip a k nije
P etra o d v r a ti lo o d n je g o v ih o s n o v a . U s v o jo j du ši
o s ta o je p r o tiv n ik b e č k o g a d v o r a . N a r o d n e n e v o l je i
u sta v n e p o v r e d e bile
s u p re v e lik e , d a
bi g a o d v ratile
o d d o b r o p r o m iš lj e n e o s n o v e . U to v rije m e u d a d e
s v o ju k r a s n u k ć e r J e le n u za k n e z a F r a n ju R a k o c z y ja u
T r e n č i n s k im T o p l i c a m a i p o d j e d n o sk lo p i s n jim e pis
m eni u g o v o r n a s p a s U g a r s k e i H rv a tsk e . U r u jn u
1667. n a g j e n o v o g a s a v e z n ik a u b o g a t o g š t a j e r s k o g
u p ravitelja E r a z m a T a f te n b a c h a , koji je t a k o g j e r bio
n e z a d o v o l j a n s politik o m b e č k o g a d v o r a .
V stara vretneua mnogo se pata reklo: „Dat će Bog.f<‘ al iskustvo naučilo nas,
da on daje satno radiš/.
10
1 u p r a v o u- času , k a d a je b a n P e ta r m islio d a će
n a jla k š e p r o v e s t i o s l o b o g j e n j e s v o je d o m o v i n e , s n a g j e
g a osjetlivi u d a r a c . L ukavi fra n c u s k i kralj L ju d e v it XIV.
n a k o n o d u l j e g a š a ra n ja izjavi, d a m u n e m o ž e p o m o ć i
i d a g a o sta v lja »zauvijek«. T o n a p u š t a n j e u slijedilo je
n a j e d n o m zato, je r s e
L ju d e v it ta jn o
p o ld o m z b o g d io b e španjolske
n a g o d io s Leo-
baštin e i p o l u č i o o n o ,
z a čim je toliko težio.
1 ta k o o s t a d e P e ta r Z rinski n a cjed ilu. Niti P o l j ­
sk a niti V e n e c ija n e h t j e d e g a p o d u p r ije ti, b u d u ć i s e
o v a p o s l j e d n j a izmirila s T u r s k o m . Ali htijući p o š t o
p o t o p r o v e s t i s v o je n a m je r e , o d lu č i najviše, p o n a g o ­
v o r u s v o g a lju b i m c a k a p e ta n a F ra n je B u k o v a č k o g a
sk lo p iti s a v e z i sa s a m o m
T urskom .
U to
im e p o s la
s a m o g a B u k o v a č k o g a u S o lu n k s u lt a n u M e h m e đ u IV.,
koji g a v r lo lijep o prim i na s a m B a d n ja k 1669. Uvjeti
s a v e z a b i j a h u : d a U g a r s k a i H r v a ts k a d o la z e p o d p o ­
k ro v ite ljstv o s u lt a n o v o i p la ć a ju g o d iš n ji d a n a k o d
12.000 talira, koji s e n e m o ž e n ik a d a p o v eć ati. Sultan
će o b i m z e m lj a m a o ču v a ti u s ta v i n jih o v e sta re s l o b o ­
štine.
P e ta r
H rv atsk o m
Z rin sk i
i
i U garskom ,
P a š a sa 3 0 .0 0 0
v o jsk e .
n je g o v i
a
p o to m ci
p o m a g a t će
G radove,
v la d a t
ga
k o je bi
će
b u d im s k i
T u rc i oteli
N ije m c i m a , p r e d a t će H rv a tim a i U g rim a.
Ali ta d an ji veliki vezir A h m e d K6pr61i b ija še
p r o tiv t o g a u g o v o r a , jer nije im a o v o lje d a s e zarati
s L eopoldom ,
Z rinskom u.
No
a valjd a nije
p r a v o ni
B u k o v a čk i, drže ći
da
v jerovao
P e tr u
će sa
s a m im
s u l t a n o m u t a n a č e n i s a v e z u spjeti, d o ja v i b a n u p o s v o m
d r u g u k a p e t a n u P o g l e d i ć u t o b o ž n ji p o v o ljn i rezultat
p o s la n s tv a . N a tu vijest u z e s e b a n s p r e m a ti sa šu rja-
Ko ne prolazi stazom poštenja, zabasat će na stranputici zla.
11
kom
F ran jo m
K rs to m
F rankopanom
n a u s ta n a k . S v e
n<i P r i m o r j u i u G o r s k o m
s v o je k m e t o v e
k o ta r u p o ­
z o v e n a o r u ž je i o b e ć a š e im o s l o b o g j e n j e , a k o s e za
njih. d ig n u . P o u z d a n i k p a k o K rs te F r a n k o p a n a , k a p e ta n
G a š p a r Č o ln ić, p o g j e o p e t s 30 k o n ja n ik a u Z a g r e b i
na M ark o v o m trg u
p o z v a g r ič k e
ključe
Z rinskom u,
banu
učiniše,
P e tr u
ali
z a g r e b a č k i K a p to l
g r a g ja n e , d a s e p r i ­
što
ovi
v e s e lj e m
i
b ijaše p ro tiv a n . Č o l n ić
o d e p r e k o S a v e u B r e z n ic u i p o z v a h r v a t s k o p l e m ­
stv o d a s e p riključi b a n u i d a s e ta k o o s l o b o d i n j e ­
m a č k o g a nasilja.
D o k s e to s v e z b iv a lo u H rv a ts k o j, d o z n a b e č k a
v la d a k r o z s v o g a r e z id e n ta k o d p o r t e Ivana C a s a n o v e
što je Z rin sk i u ta n a č io p r e k o B u k o v a č k o g a s a s u lt a ­
nom, pa
udarac
se
u z e | o z b iljn o
s p r e m a ti
da
odbije
taj
M e g ju tim u b r z o o p a z i b a n P etar, d a g a i T u rc i
vara ju , p a n a š a v ši s e o d sv iju h n a p u š t e n i s lo m lje n ih
krila, o d lu č i d a s e k o n a č n o izmiri s b e č k im d v o r o m ,
te u tu s v r h u p o s la z a g r e b a č k o g a b i s k u p a M a rtin a
B o r k o v ić a
u
s v o g a sin a
je d in c a
li je
ban
Beč
P e ta r
da p o sred u je ,
Ivana A n tu n a .
d o b io
a m a lo
iza n j e g a i
N o jo š prije n e g o
b ilo k akovi
p o v o ljn i g la s iz
Beča, o d n o s n o z a tr a ž e n o o p r o š t e n j e , p ro v ali u j e d a r e d
c a r s k a v o j s k a u M e g j u m u r j e i u d a ri n a Č a k o v a c , g d j e
s u u to d o b a boravili
P e ta r Z rinski s a obitelji i k n e z
F ra n jo K rsto F r a n k o p a n . B a n je u prvi m a h h tio d a
se o p r e c a r s k o j vojsci, ali g a j e d a n o d n j e g o v ih k a p e ­
tana je d v a o d g o v o r i o d to g a . O n s a m n e h t je d e s e s a ­
stati s n je m a č k im g e n e r a lim a
k o je je iz d n a d u š e m r
zio, v e ć iste n o ć i u 1 1 sati
o p r o s t i se o d ž e n e Kata-
,
Ako želimo, da narodna naša budućnost bude sretnija moramo svo/u djecu uz­
gajati tako, da postanu bolji ljudi, nego što smo m i sami.
12
r ine i sa š u r j a k o m F r a n j o m F r a n k o p a n o m i s p r a t n j o m
o d nekih
25. ljudi
ni u s n u
slutio,
krene na
d a se
k s v o j o j l j u bl je no j
put
u
Beč. Ja dnik, nije
n i k a d a više
Katarini,
niti
živ
ne
će n j e g o v e
će vratiti
oči
više
ug l e dat i d r a g e h r v a t s k e d o m o v i n e . . .
Megjutim
surova
njemačka
soldateska
u ša vši u
Č a k o v a c , stala je n e m i l o p o n j e m u harati. N a j p r i j e se
bacila n a i z vr sn a vi na u p o d r u m u č a k o v a č k o g a g r a d a
1 opijala s e u tolikoj mjeri,
d a s u časnici mor al i i z b i ­
jati d n a o d b a č a v a i prolijevati vino, s a m o d a ih o d ­
v u k u o d n j e g i . Iza t o g a usli jedi lo je p lj ačka n j e . L a ­
k o mi časnici p r ed nj a či l i s u u s v e m u . D i v n o p o k u ć t s v o .
sj a jn o
o r užj e ,
skupocjeni
p et pari k o n j a i koči je
sagovi,
kuhinjske
s opremom
sprave,
o d v u k o š e iz Č a ­
ko vca . G e n e r a l S p a n k a n p r i s v oj i o si je k o n j e i kočiju,
2 ure, m n o š t v o s a g o v a , 1 s r e b r n i m a č i 12 velikih
s r e b r n i h v r če va. P u k o v n i c i G r a n a i Leslie o r u ž j e i
ost a l e k onj e , k a p e t a n Kanicki 12 s r e b r n i h tasa i s t onjaka, a d r u g i s k u p o c j e n e
vel ike
srebrne
s vij ećnjake,
u o p ć e sve, što s e d al o odnijeti ta ko , d a k a d a je p o ­
sl a ni k r a t n o g vijeća F r a n j o b a r u n Wi l d e n s t e i n d o š a o
d a u c a r e v o i me plijeni u Č a k o v c u , nije v e ć ništa n a ­
š a o a carski časnici stavljali s u m u s v e m o g u ć e z a ­
preke.
Banici
Katarini
nije o st a lo
nigdje
ništa, p a se
p u n i m p r a v o m p ot u ži l a caru, d a s u joj carski vojnici i
časnici s v e odnijeli, n e ostavivši joj »ni zdj ele, ni r a ž ­
n j a - — A sl i čn o z bi va l o s e i p o ostalim Z r i n s k o
F r a n k o p a n s k i m g r a d o v i m a (Svarča, Ozalj, R i bni k, N o v i ­
g r a d , Sever i n, Bo s i l j e vo itd.), g d j e j e o p e t h a r a č i o
H e r b e r s t e i n . N a O z l j u g r a d u istrgali su vrata i p r o z o r e
i p os k i d a li iste b r a v e . . . .
Z a fu d je m a n e v a zd a s m o s tr o g i s u d ija , z a svo je r je č iti b r a n ite lj.
13
U to isto v r i j e me st i goše
P e t a r Zri nski
i Franjo
Krs t o F r a n k o p a n u Beč, d a se l ično p r e d L e o p o l d o m
opravdaju . . .
1 1 !.
I s p r v a p o s t u p a l o s e s P e t r o m Z r i ns k i m i F r a ­
n j o m F r a n k o p a n o m n a o k o lij epo i u d v o r n o . O s o b i t o
se u t o m l j ub ež l j i v o m s u sr e t a ju isticao mi ni star L o b ko ic. N a n j e g o v n a g o v o r n a p i s a o je Pet a r Zri nski
o d u l j e p i s m o s v o m e zetu R a k 6 c z y j u i kćeri Jeleni,
n e k . o d u s t a n u o d d a l je g a p o k r e t a p r ot i v Beča, j e r da
je T u r č i n p r o s t a v a r a l i c .
Ova
U s t a n ak
pisma
zoistd
u sjevernoj
su
pomogla
Ugarskoj
odmah
bečkom
je
dvoru.
p r es t a o, ali
Z r i n s k o m u i F r a n k o p a n u nije b il o ništa p o m o ž e n o .
Ne s a m o d a se n i j e s u “smjeli više m e g j u s o b n o s a s t a ­
jati v e ć n i j e su ni n i k o g a d r u g o g k n ji m a puštali. Sta
više. ih p o d oštri n a d z o r i p a s k u . P r e d n j i h o v e s o b e
staviše ja ke v oj n i č k e straže š g o l i m s a bl j a ma .
L o b k o v i c je tro r uk e o d r adost i , d a se na ovaki
laki n ač i n d o m o g a o Z r i n s k o g a i F r a n k o p a n a , za k o j e
je ve ć
unaprijed
st vor i o
osnovu,
k a k o će
ih
mimo
■vakoga z a k o n a i p r o p i s a k r al j evs t v a h r v a t s k o g a staviti
p r e d tugji b e č k i sud, koji nije u n i k o j e m s l u č aj u b i o
kompetentan
d a su d i h r v a t s k i m velikašima. I str aga
vukla se p r e k o r e d a d u g o tako, d a je j e d n o m z g o d o m
l' et ar Zri njski izjavi j s u c u istražitelju H o c h e r u „ d a n e
vjeruje, d a ć e g a i na s u d n j e m d a n u o v a k o t e š k o
mučiti“. . .
Zlobni
neprijatelji njihovi sl ož i še se k o n a č n o
j e d n o g l a s n o u s u d u , da s u Zri nski i F r a n k o p a n p o £to nam providnost dosudi, vazda j e 'z a nas najbolje i onda
rani, dušu hi da i glavu obori.
—
k a d nam srce
14
činili ziočin veleizdaje, koji im je nedvojbeno i do­
kazan, pa da se mogu staviti pred sud.
Parnicu Frankopanovu uzeo je sud u raspravu
dne 9. i 10. travnja, ustanovivši najprije svoju tobož
nju kompetentnost, odbivši dakako jednoglasno pri­
govor Frankopanov protiv te kompetentnosti. Na 11.
travnja bude Frankopan odsugjen na smrt, jer je kri­
vac, što nije bečkom dvoru prijavio savez Petra Zrinskoga s Turčinom, već mu se još piidružio i u svemu
ga podupirao.
Protiv Zrinskoga sastao se sud na 18 travnja.
Sudac Abele uložio je svu snagu svoga uma, znanja
i mržnje, samo da dokaže, kako je Zrinjski prvi i
glavni vjerolomac, buntovnik i lupež, pa ga stoga
treba osuditi na smrt i to tako, da mu se pored glave
odsiječe još i desna ruka, sva imanja zaplijene, a od­
sječena glava nabije na kolac i istakne u Megjumurju.
Takova teška kazna zato, jer je htio da bude ono isto
što je Njegovo Veličanstvo, t. j. vladar FIrvatske, pa
stoga neka se mjesto krune takne kobac njegove glave.
1 zaista još istoga dana bi Petar Zrinjski odsugjen na
smrt i to da mu se odsiječe glava i desna ruka, dok
je nabijanje glave na kolac zabačeno.
Na 21. travnja skupiše se u Lobkovićevom stanu
tajni savjetnici u vijeće, kako da se caru Leopoldu pred
loži pravorijek suda. Lobkovic je sve sile upeo, da se
onako osuda predloži, kako je to sud izrekao. »Dok
je god Zrinski živ, car nije pred njim siguran I* go
vorio je i uvjerao Lobkovic. Konačno nakon dugog
vijećanja bi zaključeno, da je parnica provedena u redu
i korektno i car se umoljava, da potvrdi smrtnu osudu.
Rod Zrinjskih i Frankopana nije samo tvrdio, već i djelom dokazao, da ban
Hrvatima ima biti isto što i kralj.
15
28. travnja oko 4 sata poslije podne proglasiše
carski komisari Krsto Abele i dr. Leopold Molitor, Petru
Zrinjskome i šurjaku mu Franji Frankopanu smrtnu
osudu.
Drugi dan 29. travnja Zrinjski i Frankopan provedoše zadnji dan u pripravi za smrt i vječnost. O bo­
jica napisaše još oprosna pisma svojim dragim drugaricama. jedno i drugo pismo puno je ljubavi i
nježnosti. Petar Zrinjski, kao ban i Hrvat, napisao je
svojoj dragoj Katarini u hrvatskom jeziku, dok je
Irankopan svojoj ljubljenoj mlagjahnoj ženi Juliji Naro,
Talijan ki, jedan u talijanskom jeziku.
Napokon osvanu kobni dan 30. travnja 1671.
Zrinski i Frankopan slušahu oko 6 sati u jutro svetu
misu i ostadoše u molitvi do 8 sati U to doba pri­
premahu carski povjerenici sve za smaknuće. Oko 9
sati uvedoše najprije kneza Petr3* u prvo dvorište car­
ske oružane, gdje su već čekali povjerenici Smrtna
osuda bi još jednom pročitana sa svim njezinim raz­
lozima.
U zadnji još čas stiže vijest da je car Zrinskoga
pomilovao, te mu se oprašta siječenje desne ruke.
lađa se uspne na uzvišeno mjesto, koje je bilo pre­
kriveno crnim suknom, sam si skine gornju haljinu,
t e ju predade svome komorniku Teodoru, razgali sebi
odjeću i izvadi zlatom vezeni rubac za oči, koji mu
sveza komornik. Dignuvši bujnu podulju kosu i ne
ickaši ni riječi, spusti se na koljena i prigne glavu.
( hlbivši ura deveti sat, zamahne krvnik, dok Zrinjski
zavapi: >U Tvoje ruke, Gospode, predajem duh svoj! «
Prvi uda:ac ne odrubi glave, već istom drugi. Truplo
N ajveći ju n a c i p r i Čaši, često su kukavice na djelu.
16
Petrovo odnesoše četvorica ljudi na stranu i pokriše
ga crnim suknom . . .
Zatim ođoše povjerenici u drugo dvorište, gdje
se imalo obaviti smaknuće Franje Frankopana. Dove­
den na stratište, Frankopan je slabo slušao čitanje osude,
već se neprestano usrdno molio Bogu i nekoliko puta
poljubio raspelo. Uspeo se na stratište, sam si je takogjer razgalio vrat i po sluzi Bernardinu dao si zave­
zati oči. Uskliknuvši „isuse i M arijo!" primi prvi uda­
rac ali tako nesrećno, jer ga je krvnik zahvatio po
desnom ramenu i bacio svom silom na tle. Nesrećni
knez ht ede da ustane, no u tom ga zapriječi drugi
udarac, koji mu konačno odrubi glavu . .. Prisutni na­
rod nije mogao da gleda toliko mrcvarenje, uzbuni se,
a krvnik bi zatvoren.
Trupla obojice mučenika smjestiše u lijesove,
prekrivene crnim suknom, te ih odvezoše u crkvu i
ondje sahraniše. Petru Zrinskom bijaše pedeset, a
Franji Frankopanu tek trideset godina . . .
S banom Petrom Zrinskim leše u grob »odu­
ševljeni Hrvat u misli i u radu. Kome bijaše samo
stalnost njegove domovine i naroda glavno načelo i
težnja« . . . , dok s mlagjahnim Franjom Krstom Fran
kopanom pade u grob posljednji svoga roda, koji je
oduševljeno pristao uz svoga svaka Petra Zrinskoga, da
bijednoj i ispaćenoj svojoj hrvatskoj otadžbini pribavi
oslobogjenje ispod iugjinskoga jarma. . .
*
*
*
I nakon 247 godina, kako kosti hrvatskih veii
kana i narodnih mučenika počivaju u tugjini dopriješe
do njihovoga dragog groba u tugjini gromovni gla
Da hrvatski narod još živi, ima da zahvali domoljublju i požrtvovnosti svojih
sinova
17
sovi njihovoga ispaćenog naroda . . . Dopre do njih
osvetnički ali pobjedonosni krik: Divovi naroda hr­
vatskoga, mučenici roda svoga, vi ste osvećeni! Gra­
bežljivi dvoglavi orao svladan je i hrvatski narod p o ­
laže ga otkinutih pandža i slomljenih krila na Vaš
dragi grob, s kojega se ne će više nikada vinuti u
visine, da odanle i opet zaokruži nad Vama i Vašim
plemenitim i junačkim narodom . . . 1 nije daleko onaj
čas, kada ćemo Vaše drage ostanke prenijeti u domo­
vinu Vašu, da ih položimo u p e t i n o v i grob, ko
jem će hodočastiti zahvalni Vaš narod.
Na tom dragom grobu kazivat će očevi hrvatski
i majke hrvatske djeci svojoj patnje Vaše, boli i borbu
Vašu . . . Ali kazivat će im i to, da ste Vi nakon dva
i p6 vijeka ipak slavno pobijedili nepravdu i silu . . .
Vaš hrvatski narod još živi, kao što još stoje i Vaši
ponosni gradovi, u kojima ste snovali i radili za slo­
bodu Vašega naroda. Vaša uspomena živi i živjet će
u vjekove, živjet će dotlije, dok bude hrvatskoga imena
i plemena, koga ne će nekažnjeno nitko maknuti sa
svjetskoga poprišta!
Alilutin Mayer
,
Sve što prevrši pravu mjeru ruši se samo od sebe.
Z A D N JE P ISM O PETRA ZR 1N SK O G A
SV O JO J ŽEN I KATARINI*)
»M o je drag o srce ! N e m o j se žalostiti svrhu o v oga
m oga
pism a,
sutra o deseti
n a u ku p e
niti burkati.
uri
tvojem u
g o g a srčeno
budu
P o la g b o žje g a đ o k o n č a n ja
m ene
bratcu.
glavu
D anas
sekli i tulikajše
sm o jedan o d d ru ­
p rošćenje uzeli. Z ato jem ljem ja sada p o
o v o m listu i o d tebe jedan vekovečni valete, tebe p r o ­
šeci, ako sam te u čem zbantuval, ali ti se u čem zam eril
(koje ja d o b ro znam ) i oprosti
hvaljen,
šim,
ufam
B u di
Bog
niti se pla
ja se ufam u b o g a v sve m o g u će g a , koji me je n a
o v o m svitu p onizil,
vati,
mi.
ja sam k smrti d o b ro pripravan,
da se tulikajše m ene h o će smilo-
i ja ga b u d e m m olil i prosil
se),
da se mi n a u k u p e
(k o m u
pred
tronušem u diki vekivečne sastanem o.
znam ti pisati,
niti za sina,
niti za
sutra
n je g o v im
dojti
svetim
Veće ništar ne
d ruga đ o k o n č a n ja
našega siromaštva, ja sam sve na volju b o ž ju ostavil«.
*) Kao b an hrvatski i pisac hrvatski on je svojoj ženi b a ­
n ic i i spisateljici hrvatski pisao.
N e zaboravimo nikada, da su se za narodna slobodu, koju smo mi doživjeli
boriili kroz vjekove najbolji naši sinovi.
ZA D N JE P ISM O KRSTE FR A N K O P A N A
SV O JO J ŽENI JULIJI N A R O *)
P redraga i preljubljena Julijo, m o ja d ra g a ! P ošto
mi je v o ljo m neba i b o ž jo m o d re d b o m prijeći iz o v o g a
svijeta u drugi,
da tako dadem zadov oljštinu za p o č i­
njene uvrede proti carskom Veličanstvu p rem ilostivo ga
gosp odara, h tje d o h te iz srca da zagrlim ovim redcim a
i reći ti p o slje d n ji s B o g o m , m oleći te, m o ja Iju bezna
Julijo,
da m i za b o žije m ilosrgje oprostiš kršćanskom
b la g oh otnosti,
b u d e š li radi m o je neobzirnosti m orala
trpjeti uvreda i m uka. Isto te tako m o lim , draga Ju lijo ,
da
mi
oprostiš svaku i n a jm a n ju uvredu koju <8am ti
nanio, otkad sm o se uzeli
svega
povod
srca i sa svom
Ja ti sa svoje praštam od
d u šo m
n espo razum ljen ja,
i zaboravljam na svaki
što si ga m eni nrouzročila,
ma da i jest b io tek posljedica tvoje čiste i prave lju ­
bavi spram m ene. O p raštam se o d svih rogjaka i prijatelja m o jih i p rep o ručam ti se za jedne zadušnice za
m o ju dušu. N a d a m se, da će on a za nekoliko sati u ž i­
vali božanski p o g le d m ilo šću i p o m o ć u bo žjo m . M o ja
draga Julijo !
ustaviti
Želio bih iz sve duše, da ti u z m o g n e m
p o sje d n ji sp o m e n svoje na jd u b lje lju b a v i,
ali
sam go i sirom ah. N o zam olio sam N je g o v o V e lič a n ’ ) O v o po sm rtno pism o pisao je Frankopan na talijanskom
jeziku, b u d u ć i da m u je žena bila Talijanka.
Slobode vrijedan je s t samo onaj narod, kojim si je mole izvojstiti i iisčuvatL
20
stvo, da se napram tebi iskaže veledušnim po svojoj
prirogjenoj dobroti i milosti, kao dokaz moje zahval
nosti prema tvojoj vjernosti, pa s toga ni ne sumnjam,
da ćeš osjetiti dokaze slavnoga veledušja. Opraštam se
takogjer s Orfejom i molim ga, da mi oprosti, štogod
sam mu na žao učinio, te ga zakiinjem ljubavlju, koju
mi je vazda iskazivao, da zamoli oproštenje najponiznijom molbom od Njeg. Veličanstva cara, ako ga je
čim god uvrijedio, što bi dalo povoda srdžbi. Vrata
milosti ne će mu biti zatvorena, a može dapače da
bude dionikom koje carske blagodati, za što smjerno
zamolih Njeg. Veličanstvo. Neka mi ne zamjeri, što mu
ne ostavljam nikakove uspomene, jer nerm m ništa
njega dostojna. Tijem, draga moja Julijo, s Bogom !
Ja sam ti na ovom svijetu bio odan muž, a na drugom
bit ću ti najvjerniji posrednik kod Boga. Ostajem za
uvijek, moja draga Julijo, tvoj najljubljeniji i na vjer­
niji muž Franjo Frankopan. U Wiener Neustadtu 20.
aprila 1671. P. S. Ako bi sluga Bernardin došao k tebipreporučam ti ga, moja draga Julijo, za ljubav moju
i za vjernosl, kojom mi je služio«.
Vrijedni smo sinovi domovine samo onda, kad živimo njoj u korist i čast.
NAPIS NA GROBNOJ PLOČI PETRA ZRINSKOGA 1KRSTE FRANKOPANA U W1ENERNEUSTADTU*)
H O C IN T V M V L O
IA C EN T
C O M E S P E T R V S Z R IN IV S
B A N V S C R O A T IA E
ET
M A R C H IO FR A N C ISC . F R A N G iP A N
V L T IM V S F A M ILIA E
Q V I Q V IA
C A E C V S C A E C V M D V X IT
A M BO IN H A N C F O V E A M C E C ID E R V N T .
Izpod toga krvnički mač s dvije mrtvačke gla^e
i riječima :
I »ISCITE M O R T A L E S E T C A SV DISC1TE N O S T R O
O B S E R V A R E FID FM , R E G IB V S A T Q V E D EO
A N N O DOM . M D C L X X I
D IE X X X . APR. H O R A iX.
AM B1TIONIS M ETA E S T T V M BA .
(•U ovom grobu počivaju grof Petar Zrinski, ban
Inv,liski i markez Franjo Frankopan, posljednji od pomulice, koji, jer je slijepac vodio slijepca, oba u ovu
ii.uliiie jamu“ . Pod mačem: „Učite se smrtnici i po
n.ivcm se učite slučaju uzdržavati vjernost kraljevima i
I'. o j m i . God Gosp. 1671. dana X X X . Apr. ure 9 Cilj
l istine je grob*.)
) Ploča se nalazi na vanjskom južnom zidu gradske župne
i'rkvt!.
sretau je onaj narod, u koga su muškarci pravi rodoljubi, a žene dobre matere.
ZRINSKI I FRANKOPANl KAO KNJIŽEVNICI
NIKOLA I PETAR ZRINSKI
Petar Zrinski rodio se god. 1621. u Vrbovcu, a
brat njegov Nikoia 1620. u Čakovcu. Nauke su izučili
kod Isusovaca u Gracu i Trnavi. Odgoja njihova zavr­
šila se putom u Italiju, naročito u Rim, gdje je papa
Urban Vili. primio braću veoma ljubazno i poklonio
im svezku svojih pjesama.
Nikola Zrinjski izdao je svoja pjesnička djela pod
naslovom „Adriai Tengernek Syrenaia“ (Beč, 1651.),
u kojoj knjizi pored lirskih pjesama ima heroičko ro
mantički ep u XV. pjevanja o sigetskom junaku. Pored
ove knjige ostala nam je njegova dirljiva „Elegia fia
halalara“ (U smrt moga sina), koja se smatra biserom
madžarske lirike XVII. stoljeća.
Petar Zrinski pisao je u latinskom jeziku o latin­
skim riječima, a u svoje je gradove sabrao velike bi­
blioteke i umjetnička djela. U Mlecima je 1660. izdao
u hrvatskom prijevodu madžarsko djelo svojega brata
Nikole pod naslovom „ Adrianszkoga mora Syrena“ .
Knjiga je štampana u folio obliku, a ukrašena origi­
nalnim drvorezima, što ih je izradio Jac. Piccinus, i to
je najraskošnije i opremljeno i izdano pjesničko djelo
u starijoj hrvatskoj književnosti. Rečeno djelo sadrži:
1.) „Pisan II. v kojoj se spočita velika okornost Viole“ ,
K a d n a s s u d b in a p o f/odi sv o jo m p je s n ic o m , n e ž v li sv a k i p u t d a n a s sm rvi,
v e ć p o n a jv iše sa m o to, d a n a šu s n a g u r a z b u d i i volju, p o tič e n a k o r is ta n r&d.
23
ii 56 tercina. 2.) „Pisan 11. v kojoj se spoznaje tužba
/virarova“ , u 36 kvartina.'3.) „Obsidu Sigecku“, epsku
pjesan u 15 „delova“ ili pjevanja. 4.) „Plač Ariane“ u
polemetrima 5.) „Žalost Orfeusa za Euridicom“, takogjer
/,) „Epigramata“ svojim junacima. 8 ) „Vzdihanje k odKupitelju na križu razpetom. 9.) „Izpivanje“ , u pet
l vartina. 10) „Tumačenje imen i riči neznanih“.
Petar Zrinski posvećuje knjigu „plemenito i dobro
mienini, svake hvale i časti dostojnim, virnim i vridnim
innakom, vse horvacke i primorske krajine hrabrenim
i te/ovom“ , a preveo je knjigu „iz ugrskoga na hrvatski
naš jezik . . . starijih mojih u svakom kripostnom činu
ntc nasliđujući“ . Hrvatskim vitezovima poklanja svoje
l|do: prvo, „da svit vidi, kakove sini i viteze ov naš
n r.a g (hrvatski), zdrži, redi i poštuje, premda od vnoili /.apuščeni i skoro zanemar vrženi jesmo“ ; drugo,
•ila se mi u slavna ova dila kako u zrcalo nagledaju|;i
pn/nati moremo“ , i treće, „da se diče tijem potomci
onih (Hrvata), koji su slavno pali kod Sigeta"
Rad Petra Zrinskoga može se prije nazvati para­
li. i/om nego li prijevodom, jer na mnogo mjesta ide
'.vo|im samostalnim putem, slaveći djela junaka siget■.ki>)>;«. Petar je mnogo ljepše izrekao svoju nakanu u
pu-ilgovoru, nego li brat mu Nikola u madžarskom;
onaj je posve skroman, ne će se taknuti o slavu s bralom Nikolom, koji nekako dosta smjelo izriče svoje
mrili; Petar se ponosi svojim patriotizmom, čega u
Nikole nikako nema; Petrova je pjesma smjera hrvatkoj-a, namijenjena narodu hrvatskomu, da mu u uspo­
meni sačuva slavu na borioce pod Sigetom. Petar je
po griješto izostavljao iz madž. originala (u „Opside
/ ’ i'i/f/f
je pravi, čas, d a s v a k i H rv a t d je lo m doleaže, da j e v rijed a n
m a k s la v n ih sv o jih d jed ov a.
4
-poto­
24
sigetske' 34 strofe), a gdješto opet i dokazao (111
novih strofa) od svoga i preragjivao original. Jezik je
čakavski pomiješan s kajkavskim. O b lik pjesme poka
zuje, da je poznavao knjigu dubrovačku. N jegovo je
i latinsko stručno djelo ,,De beliica disciplina restituenda“ .
FRAN JO KRSTO FRANKO PAtf
Fo.slije smrti svojega oca Vuka Krste (1652), po •
vjeren je zagrebačkom Kaptolu nadzor nad baštinom
Franje Krste Humanističke nauke svršio je na isuso
vačkoj gim naziji u Zagrebu, a god 1656. pošao je u
Italiju, radi dalje naobrazbe, i to — čini se — u Maceratu, gdje je još iste godine izdao jednu latinsku
pjesmu, koja je kasnije izašla u talijanskom prijevodu
(„D iv o to pianto composto in versi latini del conte
Francesco C ristophoro Frangipani“ , Loreto 1794). U
Italiji se oženio plemenitom Rimljankom Julijom de
Naro. Tu je zavolio i savremenu talijansku poeziju u
kojoj je prevladalo pastirstvo i anakreontika, pa je prvi
prenio poeziju ove ruke u hrvatsku književnost, s ovu
stranu Velebita i najbolji hrvatski lirik do potkraj XVIII.
stoljeća.
Frankopan je za tamnovanja pjevao ljubavne
pjesme u duhu savremene galantne lirike, prpošne i
raspasane, ali refleksivnu njegovu liriku zalio je ipak
m rtvi val tuge utamničenika. Kao takav priredio je p o ­
sve za tisak zbirku lirike pod naslovom „G artlic za čas
kratki“ , koju je kasnije nepotpuno izdao Ivan Kostrenčić pod naslovom „V rtić “ (1871). U „G artlicu“ (Gartenvrl) nalaze se „cvitja vsakojačkih popivak“ , ali pjesnik
Ako se ugledan, o u nesebičnosti i požrtvovnost naših najvećih muževa, kojima
ime povjesnica čuva, bit će nam nova država skoro ujedinjena.
25
se boji, da će mu cvjetovi biti maganjasti, ne će lijepo
izacvasti, ,,az moja meštrija ni vrtlarija“ . ,,K tom u za
sadit cvitja —
kaže dalje u predgovoru — triba je
vrime povoljno, srce zadovoljno. O vi pako gartlic je
zasadjen o oblačnih dnevih v urah nesrićnih, srcem tu­
robnim, mislih n epriličn ih“ .
Osobito valja istaknuti, da se u „G artlicu" opaža
utjecaj narodne poezije, njenih motiva i dikcije, te se
on, uopće bogat pjesničkim oblicim a, služi i narod­
nim desetercem i dikcijom narodne pjesme. Frankopan
je prema tvrdom e značaju Petra Zrinjskoga mekan,
nježan i osjećajan, premu njemu epiku on je čisti li
rik. Osjećaj mu je mekan i nježan, ali nije raznježen ;
topao je, ali se ne rastapa; teče, ali se ne razliva. Ima
u njegovim pjesmama i duševne vedrine, pa i u očaju
dosta samoprijegora, postojanosti i muževnosti.
Pisao je i prozom . O d ovoga rada važan je u l( /
mak jedne kom edije bez naslova, čiju je radnju lokalizovao na domaćem tlu. Ta je komedija prijevod
M olierova „G eorge Dandiria“ , koji je izišao 1668., pa
će to jamačno biti uopće prvi prijevod ove savremene
ko.i edije.
KATARINA ZRINSKA
Sačuvao se rukopis „S ib ile“ , knjige gatalice u
stihovima, ukrašen©' slikama, koja bijaše vlasništvo
Katarine Zrinske, kćerke Vuka Krste Frankopana i
žene Petra Zrinskoga. Proučavanjem jezika dokazano
je, kao vrlo vjerojatno, da je to djelo Petra Zrinskoga.
A li ni ta „S ibila“ nije izvorno pjesničko djelo već
Ne propada narod u koga j e narodni ponos jak, a samosvijest živa.
26
prijevod „F o rtu n e 1, što je
izašla na
m a d žarsk o m
je ­
ziku g o d . 1594
Katarina Zrinska istakla se književ nim rado m time,
što je izdala „P utni to v a ru š “ (Mleci, ¡661.), m olitvenik
„iz
sa
nim šk o g a na hrvatski jezik istom ačen i sp ra v lje n “ ,
drvorezim a
Elisabete
hrvatskoga i slo v insk o g a
lju d e m o b n je g a
Piccini,
a nam ijenjen „vsega
orsaga g o s p o d i i poglavitim
spola, vsake
vrste i fele d o b rim krš-
č e n ik o m “.
K njiga (prvo izdanje)
je u
12-tini.
N aslov
im a 441
je o v a j:
„Putni
v n o g im i lipim i, n o vim i i p o b o s n im i
skoga na liervaczki
m eni
groff
Petra
Z rinsk o g a
štam pi na
jezik
F ra n k o p a n
h isn o m
suitlo
stranu, štam pana
T ovaruš (d rug )
m o litvam i iz nim-
isztom achen i szpraulen po
C atharini
g o s z p o d in a
tovarussu.
dan i v n o g im
Pernich
groffa
szada
u
p o b o s n im ly ud em na
vsivanju i tovaristno v d ily e n “ .
*
Katarina,
Brankovićeve,
kći
F erdinanda
p ra u n u k a
F ra nk op ana
despota
i
Marije
G ju rg ja Brankovića,
a žena sigetskog junaka N ikole Z rin sk o g , napisa i izda
„M olitvene
knjižice,
b o ž n im i nauki
i
on koterich
m olitvam i
je m ed d ru g im i po-
M arijanski i m rtvečki offi-
c iu m “ (1560.)
HRVATSKI PISCI I PJESNICI PREMA Z RIN SKIM A I
F R A N K O P A N iM A
Jurju Z rinsk om e, sinu
sigetskoga junaka N ikole,
p o sv e ću ju svoja djela P ergo šić u
H rvatskoj, Karnautić
iz Z a dra i Zlatarić iz D ub ro v n ik a.
N ikoli i Petru Z rjnsk om ,
do k su
jo š
bili nejaka
V e lik a tr p i, a k o j u s u d b in a p r ik u j e uz la n a c s itn ih d u šic a .
27
dieča, p osvećuje F ranjo G la vinić svoje hrvatsko djelce
„Četiri p o slid n ja
kanonik
člo v ik a “, (M leci, 1628.). Juraj
zagrebački,
p osvećuje
regum et b a n o ru m D alm atiae,
(Beč, 1652.) m la d o m e
i Petru Z rin sk o m e
M enčetić
pjeva
svoje
Croatiae
et
S lav on iae“
kralju F e rd in a n d u IV. te N ikoli
Ne zadugo
panegirik
kao bojnika i u m nika,
Ratkaj,
djelo „M em oria
D u b ro v č a n in Vladislav
Petru
koji bi
Z rin sk o m e i slavi ga
b io
dostojan
,kra!jevat
svijet1.
*
Franjo G la v in ić
p anu svoje djelo
vec izdao
posvetio
je V u ku Krsti Franko
,C vit svetih“’ (1 (>28), a Baltazar M ilo
je troškom
Katarine
knjigu „D v o j dušni kinč'
Zrinske i posvetio jo j
(Beč, 1661.).
Z a n im iv o je, da je Katarina, kći Ivana Frankopana
Cetinskoga, udata za M adžarina G a v ru Pereny a još g.
1533. dala štam pati p o s la n ic u sv. Pavla, prijevod svoga
dv orsk og a k apelana Benka
K o m ja tia i n joj je p osve*'
ćena ova prva m adžarska štam pana knjiga.
Š to u is t in u h o će m o , o d toga n a s n iš ta o d v r a titi n e će.
IZ „SIRENE“ (ADRIANSZKOGA MORA
SYRENA) PETRA ZRINSKOGA
Ali te prisega more bit zdržava
Cesara nimškoga, ka se kod vas đava;
Z n a j da te od t o g a s a m B o g r a z v r g a v a
n e m o g u ć n o s t sv o g a kada oprošćava.
Ako se pak ufaš, bane v pom oć nimšku
da od nje prijimaš tvoju sriću Z iin s k u :
v e r u j Ni mc u , da znaš, k a k o s u n c u z i ms k u ,
od njega moć imaš kad primeš smrt tminsku.
Još i sam to bolje moreš razumiti,
da b i te rad g lj u b i j e p o d z e m l j o m v i d i t i
11 e g d a ž i v a s a b l j e m o r a j u s l i d i t i . t a k e j' N i m a c v o l j e t e b i u g o d i t i
M a l o j’ k i p r i j a z a n j u r n i m š k u n e s p o z n a
Ugrom je protivan i kruto dotožna;
Hrvat ki j’ već viran tomu j’ već nazlobna
vnoga j’ za to vsalc dan vsud prilika složna
Nimcu li veruješ ti razumni bane ?
O d njega šćekuješ pomoći poslane?
Ki, s kimi vojuješ, želi zakopane,
prij’ neg, ku ziskuješ, u pom oć se gane.
Prijaznosti Nimške gdo b’ ne znal poznati,
kako s Ugri zlizke znadu baratati,
katane ugrske za ništar držati;
hiljad znam istinske na te elde dati
A 1 po ričah tvojih neka t’ Nimac priđe:
Na nogah rakovih znaš li da on ide?
Potle duši. vas vsih ’z mrtvih tel izide
Siget grad ruk svojih već Nimci ne vide.
I z o v o g a se v id i, kam o j e cilja o p je s n ik o vo m » h isto rijo m « : p r i­
k a z a ti z a s lu g e H rv a ta i n e v je r u N im aca. A da to g a u n a p r j e d n e b u d e ,
h r v a ts k i ep o s is tiče , e d je sam o m ože, h r v a ts k u h ra b ro st, h r v a ts k o ju n a š tv o
h r v a ts k i n aro d n i K a ra k ter.
Tko sebi dobro želi, ne smije ni drugomu učiniti krivo.
POZVANJE NA VOJSKU
Na vojsku, na vojsku, vitezi zibrani,
kog god majka junačka o th ra n i!
Jur bubni, herpauke p osvuda se čuju,
sipi, irumbite na dalek glasuju,
dični šeregi skup se zastaju.
Na noge, na noge, vi jalni l e ž a c i !
U vojsku, u vojsku, hranbreni junaci !
Sablje i puške nabrzom priprav’te,
sabe i konje viteški op ra v’te,
vreda pot'ež’te k slavnom dundaru !
Stirajte od srca vsak oblak plahosti,
vazmite na se šćit batrivosti!
Dražje nam budi glas, ime, poštenje
neg hip, magnutje, sramotno živlenje:
navik 011 živi, ki zgine pošteno.
Ni moć izmislit hvalnije skszanje
n eg na mejdanu vridno držanje,
gdi gromi od pušak i sablje se viju,
vnoga gospoda krv svoju preliju
za domovinu, za veru kršćansku.
Boga višnega na pom oć z a z o v ’te,
vaših starih glas, ime p o n o v ’ te,
na svoje sprotivne naval’ te ognjeno,
jedan drugoga izruč’ te ljubleno,
živ'te bratinski, pogin ’ te v i t e š k i !
U svjetlu vanrednih životnih p r ilik a -pokazuje svaki narod tko j e i k olik o
vrijed i u u ta k m ici svjetske arene.
30
K a da v a m s r i ć a n a r u k u p o te g n e ,
t e r n e p rijate lj iz m e s ta okrene,
oh, k a k v o p o š t e n j e , p a jd a ši b o g a ti,
sa blje , p a lo š i i konji b a h ati,
s p r a v e k o v a n e , sv ite g o s p o d s k e !
N u b r a ć a iju b le n a, n a nog e , n a noge,
t u r s k o m m is e c u d a tla č im o r o g e !
Z a v e r u k r š ć a n s k u , v i te š t v a zlam enje,
sv itu n a h a sa n a n a m n a p o š t e n je
naj n a m n e b u d e p r e m i i o živ lenje!
Franjo Krsto Frankopan
EPIGRAM
Najgušće žesto k e
Jele vjetri viju,
Višnji turnji g o r k e
Već m a h e p ojim lju ,
1 g o re visoke
N a jv eć strieli biju,
U d o lin e n i z o k e
T r ie s k i n e d o sp iju .
Petar Zrinski
Do slave vo d i: duh, h rabrost i vještina.
U SLAVU ZR IN JSK O M 1 F R A N K O P A N U
B ije sn o zvijere, ć e s a r podli,
N e v j e r a n stiže z lo ć o m ku gu,
Krv j u n a k a sigetskih p ro li
I la n c e sk o v a n a š e m Ju gu.
T m i n a , p r o k l e t s t v o s v u d z av iad a ,
P o n o r r o p s t v a i tug ja sila,
A viš k u le Sigeta g r a d a
Savi se u cviljen a vila.
N a b e d e m klo n u sirotica,
P l a č e i jeca, s u z e r o n i ;
K o s a joj p a la p r e k o lica,
D a g a o d zvijeri silnih sk loni.
N e v o l je t e š k e t a r u r o b a ,
G i n e ž iv o t bijednih sin o v a ,
P a d a ju ž rtv e , p a iz g r o b a
O s v e t u t r a ž e p r a d je d o v a .
P r o l a z e teški, crni dani,
D o k vje č n a m ije n a i t u siiu
U z d r m a , sruši, u ta mani,
S l o b o d u Braći vrati milu.
U s ta d e vila i p o z iv a
Z d r u ž e n i n a r o d , Sinke Ju ga,
S p a s t e g ro b n i c u , gd je p o č i v a
J u n a k P e t a r p o k ra j s v o g d r u g a .
T o z a č u Z rinski u tugjini,
G d j e g a vijek teški la n a c prati,
T e kliče g r o m k o D o m o v i n i:
S r e ć n a n a m b u d i V je čn a Mati.
J u g o s l a v e n e p o z d r a v i m ile
i s p r e d r o b o v a u g r o b u sv o m ,
G d j e s n o s e t e r e t t u g je sile,
P o v r a t a k čeka juć i u d o m !
Beorpafi 2 |ll ki9l9.
C. C. X
Tajni dušmanin opasniji je od očita neprijatelja, je r ovaj se pošteno bori, dok
onaj. nišani podlo iza busije.
R U K O V ET EPIGRAMA
DVOGLAVI O R O
N e b u p o d o b l a k e d i z a o je krila,
O č i bile o gan j, u p a n d ž a m a sila,
K lju v a o je b i s e r s v a k o m u sa v ra ta ;
O n d a d o š la P r a v d a s r e d p o n o ć n o g sata,
M a h n ito j aždaji o p rž ila p e rje ,
P a s a d v je ta r vitla š i š a v o iverje
I ko b u g a c d a n e s a m r tn i č k e trati . . .
— — T a k o b iv a s v a k o m , k a d N e m e z a p la ti.
SLOBODA
S l o b o d a k a d sine d o n e b a z a h v a ć a ,
A1 joj z ato i je s t c ije n a n e iz m je r n a .
N i š t joj nije z la to i z r n a b i s e r n a ;
S l o b o d a se k rvlju z n a č a j e v a p laća.
MAV
P rim ali ste n o v a c , n a m a da li čagju,
P o g r d u i p s o v k u n a n a s ste sipali
I kidali sla v u k r a lje v s tv a n a m lagju,
Koja v a s s a d u s v o m b ije su tek . . . žali.
KROZ G O D I N E . . .
Slagali s m o u s e j e d i o tro v ljuti,
T aložili na d n u m n o g u g o r k u s u z u
I gutali s r d ž b u . O k o v a n u u z u
R a strg li s m o o n d a i n a ši su pu ti
P la n u li u tili č a s ko v a tr a s a m a ;
Platili sm o h a ra č b iče m a ž d a ja m a .
D o s a ? n o s ta ln o s ti n e m o že d o ć i n a r o d , k o ji n e m a s a m o p o u z d a n ja n v la ­
s titu s v o ju s n a g u , veo se vječn o p r iš iv a v a s u s je d u o s k u t.
33
MADŽARSKOM VLASTO DRŠCI!
/
D o k su d o tri b r a t a trli se i klali,
Ti si u š u r b r a o , d ra g i m oj g o lu b e,
I u m u t n o m h vato. U t o su si dali
B r a ć a t v r d u vjeru. S a d ti č a č k a j z u b e !
29. X. 1918.
I taj čas je d o š o d u g o ž eljko van i,
1 taj čas je d o š o i n e b o se d a n i;
1 taj č as je d o š o : S l o b o d n a tri brata
O s n o v a š e d o m svoj. P r e d n j ih o v a v rata
S in u lo je s u n c e i d r u ž b a se b r a t i ;
J e d n o s a d su : S rb in , S lo v e n ac , H rv ati.
SH S
Z a g r l j e n a d o tri b r a t a d o m o m jezde,
Ko m o d r o m na n e b u d o tri svijetle z vije zde ,
Š t o ć e R o d u cijelom d a sja je i k rije pe
S v a k o g p u t e m n a še b u d u ć n o s t i lijepe,
O d j e su d o tri b r a t a o d s a d tijelo jed no,
Š to s l a v o m v je n č a v a c a r s t v o n e p r e g l e d n o .
*
D o tri slo v a sa m o , al s v i m a s u d raga,
A m a n e t n a š to je, što n a s k cilju vod i,
P a u s t r e b a 1’ : p o ć i ć e m o i p r o t 'v r a g a ,
J e r to sv e t je z a lo g sv a n u lo ] slo b o d i.
*
^
S a m o d o tri slova, ali m n o g o m dosta,
D a m a m e n p o b jesni. P a n e k a ih ! N a m a
S v e tin ja su, što će n a v ije k e o sta t
A m a n e t , k oj’ svijetli p o p u t a le m - k a m a .
O S A M S TO G O D IŠN JEM SUSJEDU
V j e r o v a o n isi ni su z i i kletvi,
Ni p o š t e n j u n a še m , ni d elii ni htijenju ,
P a e t o : što si n a m sm islio u sjetvi,
P o ž n j e o k s i u sv o m p a d u , p o n iž e n ju .
A k o n a m je
č a st u o p a s n o s ti, tr e b a s m je s ta s k o č iti n a s a m o o b r a n u
in a č e o s ta t će lja g a n a n a m a .
—
34
DU G O Si N A M . . .
Dugo si nam oči dim io i čagjti
Sipao u lice. Gutali smo sve to
l snosili mirno, dok nam nije sveto
Pramaljeće ćošlo, pa nam našu lagju
Slavom ovjenčalo. 1 sad brza ptiče — —
— — Sa tvog groba Rodu cijelom život sviće.
%
KRUNI N A G N U T IM K RIŽEM
Dugo si nam. dugo život teretila
1 1(6 teška pala svu sudbinu vila :
U to zasvjetlila naše krvi kruna,
A ti si u bezdan pala s tvojeg truna.
O SIJEK U .
Lijepi ti moj grade, pun riječi i fraza,
Ti si za lihvare vazda bio maza,
A ratnim bankarom . . . prepuna magaza.
*
Skinuli su table i napise tugje,
Al ti osta opet tugjincu . . . orugje.
Dosta da se k aže: govori hrvatski,
A kolje i svagja k6 i prije — bratski.
*
Na oko si lijep, svjež i mlad ko neva,
Tek svirala tvoja staru pjesmu pjeva,
Pa mi često puta muti se i gruša,
Jer ti srce hladno, još praznija duša. . .
R. F M.
SVćU ĆIUŠTE
JOSIPA JURJA S fROSSMAYERAU OSIJEKU
'
G R ADSKA ! SVEUČILIŠNA
K N JIŽ N IC A O SIJEK
Uspjehom će sve u rodili, što j e zasnovao zanos, a ostvarila nesebičnost.
37
*1
-
i pl / .A J C ■ » Z r in s k o F r a n k o p a n k a . P je v a » L ip a «
»Z rin ski«
I
K U M IČ IĆ :
„Petar
Z r in js k iH is t o r ič k a
'.id n ji (5.) čin p r ik a z u ju č la n o v i
H r v a ts k o g
ii.i;' k azališta u O s ije k u n a s to la n je m
i
d ra m a ,
narod-
kazal. rav n atelja
V la d im ira B u b lik a , a u režiji A. V . Beka. L ic a : Petar
Z rin s k i : V a s o V e s e lin o v ić, K rsto F r a n k o p a n :
^
l'.ek, Juraj T a r d ić :
V atro slav
Jele na S tanić, o p a t O t o n
I.e o p o ld
A. V.
H la d ić , p a ž B e n a r d in o :
K a p u c in : M a rk o
V eble , d r.
M o lit o r : Ivan R o c h .
#
III. P o slije
iz v e d e n o g a
ra s p o re d a
u
k azalištu
b it
će
k o m e rs u s p o m e n Z . i F. u v e lik o j d v o r a n i H ote lR o y a la ,
n a k o je m
s u d je lu ju
svi su d je lo v a te lji sam e
p ro sla v e i č la n o v i kul. pro sv . d ru šta v a d e k la m o v a n je m ,
p r e d a v a n je m , p je v a n je m , m u z ic ir a n je m
ild.
* Č I J I , N I : : I. za p r o s la v u u k azalištu ( lo ž e : o p e r n e cijiMie, parket i g a le r ija : dra m sk e cijene). II. za k o m e rs u
I io te l- R o y a lu : p o o s o b i 3 K, g ja c i i u č e n ic e 2 K , a
' o b ite lj sa četiri č la n a 10 K. S p o m e n s p is : 2 K R o đ o jn e d o p is n ic e 50 fii. Č is t u trža k n a m ije n je n je o s n u tk u
ne p u č k e k n již n ic e i čita o n ic e u O s ije k u i za sponik Z r in s k o g i F r a n k o p a n a u Z a g re b u , p a se p r e ­
li: i n o v č a n i izn o s i p r im a ju z a h v a ln o š ć u i ob jelo (l.m ii će se ja v n o . P o s e b n i arci za sa b ira n je p r ir o s a za
i s p o m e n ik Z . i F. bit će iz lo ž e n i n a b la g a jn i u k azalištu
l i H ote l- R o y a lu . P o š to m se šalju , k ao i p rep late, Jo s ip i
I ( ile m b a y . O s ije k I. P e ja č e v ić e v a 3 4 , a svi d o p is i i
i upiti tajn ištv u o d b o r a za p r o s la v u Z . i F. u O s ije k u 1. ( G a
] jev trg. 4.), g d je će se d o b iv a ti s p o m e n spis i d o p is n ic e .,
j
i
t
|
N a 30. IV. 1919. k ao d a n N a r o d n o g a b la g d a n a
j treba da sv a k i s v o ju k u ć u okiti tr o b o jk o m !
I
I
UŽI O D B O R ZA PROSLAVU Z. i F. U OSIJEKU:
S. T ro h a r, M . M ayer. M . K ristić, V . B u b lik , R. F. M a g je r,
T. K n o p p .
(Svi izaslanici hrv. kult.-prosvj. društava, označeni na l.s tr .
4 „Spoinen-spisa% članovi su odbora za proslavu Z. i F u Osijeku
j uz M. Pinterovićev i B. Šrama, ko,i tamo liijesu spomenuti).
J EKA od OSIJEKA
ILUSTROVAN! KNIŽEVNO-UMJETNIČKI A LM A ­
NAH I VELIKI KALENDAR ZA GODINU 1920.
Izdaje
Klub
Hrvatskih
Književnika u Osijeku.
Naslovni list po narodnim motivima sa starohrvatskog
veza izradila D. D R U O O V IĆ E V A
C IJEN A 7 K, POŠTOM 8 K. N O V A C V A L J A P O S L A T I UN APRIJED
N A U PR AVU K. H. K. OSIJEK ( G A JE V TR G 4.)
P RE PLA T E O B JEL O D A N IT ĆE SU U » JE K I OD O SIJEK A «. TKO
M OŽE NEKA NARUČI V IŠE KOMADA JE K E
I R A Z D IJ E L I
M E G JU M LADEŽ, S E L JA K E I RA D N IK E.
»Jeka od Osijeka« sadržavat ee vrlo mnogo zabavnih i poučnih
prinos« (pripovijedaka, pjesama, crtica, aforizama, rasprava i t. d.
od V. Dukata, Š. Petranoviea, M. Lazarića, Ts7. Vlašiea, Patila BelićMaroševićeve, dra. R. Horvata, Gj. Arnolda, dr. I Kršnjavoga, Stj.
Djakoviča, A. Morića, dra. F. Nikolića,M. Mayera, dra. Ja n Magiere,
Josipe Glembayeve, B. Šrama, J . Lovretića, o. M. Barbarića, Lj.
Dlustiiša, Ive Rod. R. F. Magjera, 15. A. Servaeija, T. Tomusovića,
M. Vežića, De Gore, J . Žerava, I. Crepića, dra Higy-Manđića, J
Medveda, I. Rabara, M. Pavlovića, V. A. Kulundžića itd., a od sli­
kara: prof. Orlića, Leovića, Filakovca D. Renarića, Š. Šantel.4, S.
Tomerlina i drugih.
Za god. 1920 izdat će K.H.K. u 0 . po treći puta alm a­
nah i kalendar „Jeku od O sijeka“ i već od prije naumljeni pučki kalendar sa kalendariumom, adresatorom
grada Osijeka, sajm ovnikom i t. d. Bit će u njim a po
prvi puta zastupana ćirilica. Uz hrvatske i srpske pisce
bit će u rečenim djelima zastupani i slovenački, češki i
poljski pisci, koji obećaše svoje suradništvo.
ČIST UTRŽAK NAMIJENJEN JE STRO SS.VIAYER OV O M
D O M U U OSIJEKU.
Kako je »Jeka« patriotski pothvat, ne bi smjelo b ti be'. njt* SI IS. doma.
Nek:\ se uvaži, d i je baš osnutkom »JEKE« prestao i/l.i/iiiti Mnogo­
godišnji »Esseker 13o'e<.
PREDRADNJE ZA PROSLAVU NARODNOGA
BLAGDANA NA DAN SV. ĆiRILA ! METODA
(5. SRPNJA 1919.)
valja p ostep eno udešavati
odm ah p o ­
slije Z rinsk o - Frankopanske
Isto će se
p r ig o d u
seriju
učiniti i u O sije k u
izdati
p o se b an
ro d o lju b n ih
proslave.
i za tu
sp o m e n spis,
dop isnica
i
koju
s k la d b u u rečenu svrhu, pa da se od
utrška nam ak nu potrebna
m jesne
potrebe
sredstva
za
kulturno - prosvjetnih
društava ■
PROBFSAne KfSflNjčE\?iće\?E pjesme
izašle su u lijepoj o p re m i K > H . K.
u O . sa slikom i p o tp iso m pjes­
n ikov im . Tu se nalaze na ok u p u
iz svih
njego vih knjiga
najljepše
sa m o m
uz
iscrpivu
K ranjčeviću
pjesam a
studiju
iz
o
pera Lj.
D lustuša. K njizi su d o d an i b ib lio ­
grafski podaci, koji p ru ža ju pre­
gled o Kr. pjesnikovanju i životu.
Cijena je 3 K 60 f.
HRVATSKI I S I J H I I KNJIŽEVNICI Nil PROPIITOVMJD m OSIJEK
d o b r o će uraditi, a k o s v o j d o l a z a k n a j a v e K .H .K .
u O. n e k o lik o d a n a prije, pa da z a s v o g
u O s i je k u
o d r ž e k o j e in f o r m a t iv n o
boravka
p re d a v a n je o
k u lt u r n o - s o c i ja l n im t e č e v i n a m a i prilikama, pa tako
d je l o t v o r n o
porade
oko
hrvatske i sveslav enske
u z a ja m n o s t i.
S V E P O Š I L J K E 1 U P I T E , k o ji s e o d n o s e n a h r v a t ­
sk u k n ji ž e v n o s t , n a b a v u knjiga, d op isn ic a , skladbi,
slika i dru go, k a o i prire db u k u ltu rn o - p r o s j e t n i h
p r o s l a v a v a l ja upraviti na n a s l o v :
k n již ev n ik a u O sijek u, I
Klub hrv a tsk ih
G a j e v trg 4.
NAKLADNICIMA, N AK LA D N IM
KNJIŽARAMA
I O D B O R I M A K U LT. - P R O S V J E T N I H P R O S L A V A ,
k o je p o tr e b u ju izvornih ru kopisa , sk la d b a i valjanih p r i j e ­
v oda iz slav en sk e i sv je t s k e k njiž evno sti, p re p o r u č a m o
da se ob ra te, u s lu č a ju p o tr e b e , na K .H .K . u O , koji će
rad o b e sp la tn o p o sred ov a ti i z m e g ju k njiževnik a i v l a s n ik i
a u to rsk og prava, a b u d e li od p o t r e b e staviti se u s p o ­
razum, sk ladate ljim a , sl ik a rim a i kiparim a u svrhu re p ro
dukcija njiho vih slika i skulptura.
IZDANJA
K. H. K.
U
OSIJEKU
U ZAMJENU
d obiv a svako u red n ištvo, ako ih zatraži i š a lje s v o j list
b e sp la tn o K.H.K. u O , k o je p r i m l je n e k n jig e, n o vine i
č a s o p i s e s p r e m a i u stu plju je jav n o j p u č k o j k n již nici i č i ­
t a on ic i, koju re č e n i Klu b rukovodi.
KNJIŽEVNICI
I JAVN!
KULTURNI
RADNICI
d obiv a ju u sv r h e n a u čn e i k n již e v n e s v a iz da n ja K.H.K.
u O ., ako zatraže, b e sp la tn o, ali su dužni sa r a d n jo m , d o ­
p isiv a n je m i ja v n im p r e d a v a n jim a p o tp o m o ć i rad i n a ­
s t o ja n je K .H .K . u O.
JUGOSLAVENSKA HIMNA
S K L A D B A ZA K L A V I R I P J E V A N J E
UGLAZBIO :
VALERE
RIJEČI: RUDOLFA
F.
ANTUNOVIĆ
FRANJIN A MAGJERA.
CIJENA 3 K
I S T A S K L A D B A K A O D O P I S N I C A 5 0 F1L1RA
,,D A V O R I J A Z R I N S K O - F R A N K O P A N S K A “ O D
I S T O G A S K L A D A T E L J A K A O D O P I S N I C A 50 f
R. F. M A G J E R
inOJ PUT
E R O T IK A
PJESME
Za svaku knjigu na c rta o j e u d v ije b o j e naslovni list s l o veiiačkl
slik ar pro f.
Šaša
Ša ntel.
C i je n a
sv ak o j
k oje su t is k a n e u ob lik u albu m a, 2 K. D o b iv
žara m a
H rvatskog
šta m p a rsk o g za v o d a
knjizi,
se u k n j i ­
d. d. u Osijeku.
P R E G LE D A J TE S V O J E KNJIŽNICE,
pa
su v išn e
knjige
d ajt e
za
osnu tak
j a v n e p u č k e k njižnice i Čitaonice, koju
o s n iv a Kiub hr vatskih književ nika u
O s i j e k u u sv o jim
p ro s t o r ija m a
(soba
23 .) u pri zem lju niže p u č k e šk o le u
Jiig e ro v oj ulici. Im ena d a rov atelja o b j e ­
lod aniti
će
se
u
„ J e k e od O s i j e k a “
n ared n om
godištu
i drugim o s je čk im
no vinam a .
S L IK n R S K H J Š K O L n HKPiD. S LIK R R H
Slciv^a Tomcrlina
P o d u č a v a se u c rta n ju i S lik a n ju po
n a ra v i, kom poziciji, p o rtre tira n ju
u svim te h n ik a m a .
Prijaviti s e m o ž e s v a k e srijede
i č etv rtk a od 3 — 5 s a ti poslije
podne u prostorijam a javn e puč­
ke k njižnice i č ita o nic e K lu b a
h rv a ts k ih kn jiževnika u Osijeku
( P u č k a š k o l a u Jd g e ro v o j ulici,
prize m no , d e sn o , s o b a broj 23.)
D R AG U TIN HAFNER, O SIJEK
Agenturni i kom isionalni posao. — Zastupnik prvorazrednih
domaćih i čeških tvornica i trgovačkih kuća.
N u g ja p ra v e dalm atinske proizvode, i to v in a : o p o lo ,
sto ln o c rv e n o , c rn o -ta m n o , b ije lo ž u tk a s to , lik ere P ro š e k
i V u g a v a , č i s t i m a slin o v a u lja , s r d je le , sm o k v e, b ad e m e
i s u h e v i š n j e ; n a d a lje ra z n e p a rfu m e rije , kem ik alije,
g r a g je v n o g m a te rija l , g o riv ih d rv a i u g lje n a , sv e uz
p o v o ljn e ,c ije n e i u v je te.
N a s l o v za p i s m a : O si j e k ,
I . , I l i r s k a ul . 1 1.
B r z o j a v i : D R A G U T I N H A F N E R , O si je k.
F IL A T E L IS T E !
Poduprite
V a šu
A b o n ira jte V aš sa m o s ta ln i i n e o v isn i o rg a n
dom aću stručnu
š t a m p u , j e r t o je i
u in t e r e s u lia š e m
i rip l ik iin n p
7 .,
,
fila te lije !
i
JUGOSLAVENSKI FILATELISTA*
Frvorazredna oprem a i sadržaj!
q ° d iš n i;i p r e t p la t a K ir i-
A d re s a za sv e p o š iljk e :
„JU G O S L A V E N S K I F IL A T E L IS T A “
, S lav o n ija S H S O S IJE K I. p o št. p re tin a c 48.
TRCjO VACK l DOM
F lorijana S tahettija B astinici
T E L E F O N 240.
O S I J K K I.
T E L E F O N 240.
B o g a to s o r t i r a n o s k l a d iš te sv ih v u n e n ih , p a ­
m u č n i h i svilenih tk an in a f r a n c u s k e i e ng le sk e
p r o v e n ije n c ije . P l a tn e n a i k ra tk a r o b a u svim
v r s t a m a i cijenam a. U o d j e l e n ju z a k o n f e k ­
ciju su najnov iji m o d e l i k u ć n ih o p r a v a iz
vlas tito g k r o j a č k o g ateliera.
Veliki izbor bosanskih narodnih veziva, Poznato solidna
podvorba i umjerene cijene.
Moderno i najveće
S vratište,Royal‘
Osijek /.
ističe se svojom elegantnom
kavanom te izvrsnim restaurantom.
Kinokazalište „Royal* do­
nosi stalno najbolje filmove.
UMJETNA
KLESAONA
K O S T E NANAY-a I D R U O
Iz rad ju je sv e vrsti klesarskih, kiparskih
i b e to n s k ih rad nja , n a d g r o b n e s p o m e ­
nike, g r o b n i c e , s p o m e n p l o č e i t. d.
NASLOV: OSIJEK 1., Nova ulica br. 43.
I Zavod za iimjetno
1 svjetloslikanje
O S I J E K III
Široka ulica 1. =
LAVOSLAV K O Z M A R
O S IJE K
KAPUCINSKA ULICA 4.
Vazda veliki izbor cipela svake
vrsti. Po m jeri izragju ju se n a ­
rudžbe brzo. Cijene prim jerene.
VELIKO SK LA D IŠT E
= =
CIPELA
V' _
i svih vrsti slamnatih S E S IR A
za gospodu, gospodjice, dječake i djecu
od n ajedn ostavn ije do n ajfin ije iz­
ra d b e n a veliko i n a m alo p r o d a je :
TRGOVAČKA KUĆA CIPELA
ALEX. BÜCHLER
Osijek I. D eszathycina u lica 4.
Telefon br. 212.
—
.............
.
-
—
Telefon br. 212.
Narode!
Potpisaj prvi
Narodni 4°0 zajam
Prvorazredno svratiste, kavana i restauracija
H OTJE L C E N T R A L
OSIJEK I. Trg Khuen Hedervarya 3.
Izvrsna pića i dobra kuhinja. Svake večeri koncert
gospojinske glazbe. Sobe u 1. i II. katu lijepo
uregjene i udobne. Podvorba savjesna
Vlasnik VJEKOSI.AV OŽANIĆ
SRIJEMSKI
PO DRUM
OSIJEK I. Pejačevićeva ulica 4.
Ročište osječkog gragjanstva i svih Hrvata iz oko­
lice. Prostorije prijane. Vrt lijepo uregjen. Toči se
izvrsno iločko vino. Dobra kuhinja. Podvorba i :vrsna. Cijene umjerene
Vlasnik NIKOLA KARLOVIĆ
JOSIP ZIMERMANN
tr g o v in a žita i dom aćih plodina
Kupuje i prodaje svaku količinu robe, kojom trguje.
PISARNA: Osijek I. Deszathyčina ul 13 Telefon
pisarne: 238—612. STAN: Preradovićevo šetalište
broj 4. Telefon stana: 612.
O S IJE K I. Županijska ulica 8.
M e h a n ič a r * u vlastitoj kući. Preporuča svoje
veliko skladište šivaćih strojeva i njihovih dijelova
kao i vlastita radionica istih.
Eligius Gregor
urar i zlatar
Osijek: i. Trg Khuen-Hedervarya
N ajveći iz b o r u alem ina, zlatu, srebru i kina-srebru.
B ogato skladište svih vrsti satova
F O T O G R A F S K I A T E L IE R
Franjo Svirče vic
izragjuje slike u svakoj veličini. Izradba fina s lič ­
nost zajam čena.
O S IJE K 1. K apucinska ulica broj 14
Telefon broj 446.
—Biser kosa —
Tko još ne poznaje glasovitu „Biser ko su“ i orugje,
neka odm ah naruči kod Središne otprem ne kuće „B i­
ser k o sa“ O sije k 1. Strossm ayerova ulica 2.
ADOLF
G O L D S T E IN
P rim am iz svakog sela zastupnike za m oje kose uz
visoku pro viziju . — C ije n ik badava.
D roge rija i parfum erija C rv e n o m Križu
ALADAR GOBETZKY
O sije k 1. Ž u p anijska uiica.
Bogato skladište parfum erija toaletnih sapuna i kosmetičkih sredstava. Crem Ideal. Z a rekonvalascente Samatose, Sam atogen, D rouge, kem ikalije, kirurgičke sprave,
bandaže. Sve potrepštine za njegu bolesnika. Sva hraniva
sretstva za djecu. Fotografičke sprave i potrepštine P o ­
sluga brza i solidna.
Telefon 203.
T elefon 203.
•94(4gy.5)
Ašl
TR
kao središnja zadruga
u
O
s
i
j
e
k
i
v
a
.
Utemeljene godine 1875., preustrojeno godine 1911.
Zadatak društva.
Z adatak je društva, da un apre djuje cjelokupno
dom aće gospodarstvo n opće i svaku granu gos­
podarstva napose, naročito, da na tem elju u z a ­
jam nosti u n apre djuje vjeresiju, štednju, privredu
i gospodarenje svojih članova ; njegova je još i
ta zadaća, da kr. hrv.-slav.-dalm. zem aljskoj vladi
i zem aljskom zastupstvu stoji u z bok kao savjttu ju ć i organ u svim a odnošajim a, koji se tiču
zem ljišne kultuj-e. (§ 1. društvenih pravila.)
Članovi.
Č lan o vim a društva m o g u b i t i :
1. gospodarska društva kao zadruge, ustrojena
radi provedbe zadataka d ru š tv e n ih ;
2. izravno sam ostalni i m oralno n eporočni
po je dinci, jurističke osobe ili zadruge, ako se
d otičnici, odnosno članovi zadruge, bave p o ljo ­
privredom .
O prim itku članova o d lu ču je up ravn i odbor
društva. (§ 4.)
Brodska hrvatska eskontna i mjenjačna banka
(D IO N IČ A R S K O D R U ŠTVO)
P O D R U Ž N IC A O S IJ E K I.
Središnjica : Brod n. S.
Podružnice: Zagreb i Djakovo®
Dionička glavnica K 6,00°.000’—
Pričuve preko
K 2,500.000*—
Obavlja sve bankovne transakcije najkulantnije.
Finansira trgovačka i industrijska poduzeća.
/
Author
Document
Category
Uncategorized
Views
4
File Size
2 833 KB
Tags
1/--pages
Report inappropriate content