KEMOTERAPIJA - EuroVita BiH

KEMOTERAPIJA
Kemoterapija je „najmlađi“ način liječenja zlodudnih bolesti , koji se svojim sistemnim antitumorskim
učinkom razlikuje od lokalnog liječenja kirurškim zahvatom i zračenjem. Era moderne kemoterapije
započinje slučajnim otkridem mijelosupresivnog učinka bojnog otrova iperita ili dušikovog plikavca
tijekom dvaju svjetskih ratova. On se kao prvi citostatik počeo primjenjivati 1943.g. u liječenju
Hodgkinove bolesti. Danas se 60-70% bolesnika sa zlodudnom bolesti liječi kemoterapijom.
Prema vremenu kad se primjenjuje i prema terapijskom cilju, razlikuje se :
1. ADJUVANTNA KEMOTERAPIJA je oblik sistemnog liječenja zlodudne bolesti nakon
provedenog lokalnog liječenja (najčešde kirurškog). Cilj joj je uništiti moguda
mikrometastatska žarišta bolesti.
2. NEOADJUVANTNA KEMOTERAPIJA početni je oblik liječenja bolesnika s lokalnom ili lokalno
uznapredovalom bolešdu koja nije operabilna ili je granično operabilna. Cilj ove terapije je
postidi sniženje stadija bolesti, učiniti je operabilnom, odnosno omoguditi uspješniji i/ili
poštedniji kirurški zahvat.
3. PRIMARNA KEMOTERAPIJA se rabi u liječenju bolesnika s raširenom bolešdu, koji se zbog
toga ne mogu uspješno liječiti lokalnim oblicima terapije.
Citostatici
Naziv kemoterapija koristi se zbog toga što se koriste kemijske tvari prirodnog ili sintetskog
podrijetla, a još se nazivaju antitumorski lijekovi, citotoksični lijekovi ili citostatici.
Postoji više skupina citostatika koji na različite načine dovode do smrti tumorske stanice. To se
najčešde postiže remedenjem sinteze i/ili funkcije proteina-RNA ili DNA ili remedenjem funkcije
aparata unutar tumorske stanice koji joj omoguduje diobu. Citostatici se mogu primjenjivati kao
monokemoterapija(primjena samo jednog citostatika u liječenju raka) ili kao polikemoterapija
(primjena više citostatika zajedno). Tada se kombiniraju citostatici čije se neželjene posljedice i
mehanizmi djelovanja ne preklapaju, što omoguduje njihovo davanje u učinkovitim dozama, a
smanjuje se i mogudnost istodobne otpornosti tumorskih stanica na primijenjene citostatike.
Cistostatici se mogu primjenjivati na više različitih načina:
 venskim putem - najčešdi način primjene citostatika , duljina primjene varira od intravenskog
bolusa do kontinuiranih višednevnih infuzija
 peroralno-na usta, bolesnicima je najprihvatljiviji takav način uzimanja lijeka, a broj
citostatika koji se tako uzimaju sve je vedi
 Intraperitonealno(unutar trbušne šupljine)- npr. u liječenju karcinoma jajnika
 Intraarterijski-kod karcinoma ili metastaza na jetri
 Intraperikardijalno- unutar srčane maramice koja obavija srce, kod postojanja malignog
izljeva
 Intrapleuralno- unutar pludne maramice u liječenju mezotelioma
 Intravezikalno-u liječenju karcinoma mokradnog mjehura

Intratekalno-u spinalni kanal između kralježaka u na donjem dijelu leđa, u liječenju leukemije
koja se proširila na moždane ovojnice.
Pri uobičajenoj venskoj primjeni citostatika uporaba perifernih vena često stvara poteškode, osobito
ako se često ponavlja ili se daju kontinuirane infuzije. U tom slučaju je znatno prihvatljivija uporaba
centralnog venskog katetera. Postavljanje tog katetera vrlo je jednostavan kirurški zahvat i izvodi se
ambulantno. Dio u koji se stavlja terapija izgleda kao injekcija i smješten je potkožno i otuda cjevčica
ide kroz venu do pred srce. Sustav omoguduje konstantan, vrlo spori protok citostatika,pacijenti
mogu terapiju primati u svom domu obavljajudi uobičajene aktivnosti.
Nuspojave ili neželjene posljedice kemoterapije
Obično, kad se govori o kemoterapiji, ljudi prvo pomisle na sve one ružne stvari koje prate
kemoterapiju , vedini je prva asocijacija opadanje kose, povradanje i sl. Neželjene posljedice
kemoterapije nastupaju zbog neselektivnog djelovanja citostatika, što znači da osim učinka na
tumorske stanice, djeluju i na normalne stanice, osobito one koje se brzo dijele. Zbog toga su
neželjene posljedice kemoterapije najizraženije na koštanoj srži, sluznici probavnog trakta i folikulima
dlaka. Neželjene posljedice ili nuspojave koje određeni citostatik može izazvati treba dobro
poznavati, pratiti bolesnika , rano ih uočiti i samo tako ih možemo spriječiti uvođenjem prikladne
premedikacije. Vrlo je važna i dobra informiranost pacijenta. Važno je napomenuti da su se
normalne stanice pogođene kemoterapijom sposobne regenerirati. Tako de neželjene posljedice
obično biti privremene. Zbog toga bih sada opisala najčešde neželjene posljedice kemoterapije:
 Supresija (potiskivanje ) koštane srži
U koštanoj srži nalaze se matične stanice svih glavnih krvnih stanica(leukociti, eritrociti, trombociti).
Zbog velike frakcije rasta koštana srž je tkivo s najizraženijim toksičnim učinkom citostatika. To
rezultira niskim vrijednostima staničnih elemenata u perifernoj krvi (pad vrijednosti leukocitaleukopenija, eritrocita-anemija, trombocita-trombocitopenija, granulocita-granulocitopenija).
Maksimalno potiskivanje koštane srži nastupa u roku od 7-14 dana i tada obvezno treba kontrolirati
krvnu sliku (KKS,DKS). Posebno treba paziti na porast tjelesne temperature što ukazuje na infekciju.
 Mučnina i povradanje
To su najčešde neželjene posljedice kemoterapije. Nastaju zbog podražaja receptora za povradanje u
središnjem živčanom sustavu i probavnom sustavu. Tegobe su obično kratkotrajne, umjerenog
intenziteta, a dobro reagiraju na simptomatsku terapiju. Mogu se javiti prije same kemoterapije
(anticipatorne), unutar 24 sata od primjene terapije(rane) i nakon 24 sata (kasne ili odgođene). Prije
primjene vedine citostatika pacijentima se daju lijekovi protiv povradanja (antiemetici).
 Stomatitis (upalne promjene sluznice usne šupljine)
Javlja se obično 5-7 dana nakon primjene lijeka, izaziva neugodnost, bol,otežano ili onemogudeno
gutanje , može dovesti do infekcije i sepse posebno kod bolesnika sa niskim vrijednostima leukocita.
Smatra se vrlo ozbiljnom neželjenom posljedicom kemoterapije.
 Proljev
Proljev nastaje djelovanjem citostatika na sluznicu i pokretljivost probavnog trakta.
 Alergijske reakcije
Najčešde je riječ o blažim oblicima preosjetljivosti kao što su crvenilo i osip na koži, lagani pad krvnog
tlaka, no mogu se javiti i ozbiljnije reakcije kao bronhospazam, kardiovaskularni kolaps i anafilaktički
šok. Prije primjene kemoterapije za koju se zna da može dovesti do ovih reakcija daju se lijekovi koji
to mogu spriječiti ( premedikacija ).
 Ispadanje kose
Sa psihološkog aspekta to je jedna od najtežih neželjenih posljedica kemoterapije, pa je prije terapije
pacijenta potrebno dobro pripremiti i informirati. Gubitak kose javlja se 2-3 tjedna nakon početka
terapije i najčešde je privremen. Kosa počinje rasti 1-2 mjeseca nakon završetka kemoterapije , a
obično nema isti kvalitet i gustodu kao prije terapije.
 Srčana toksičnost
Ozbiljnost srčanih poremedaja može varirati od prolaznih promjena u EKG-u (poremedaji ritma) do
ozbiljnog zatajenja srca. Najčešde je uzrokovana velikom dozom citostatika iz grupe antraciklina
(doksorubicin, epirubicin). Tijekom terapije potrebno je budno pratiti pacijenta.
 Pludna toksičnost
Obično se manifestira kao pludni edem, pludna fibroza ili akutni hipersenzitivni pneumonitis
 Bubrežna toksičnost
Oštedenja bubrežne funkcije mogu biti različitog stupnja, od povedanja vrijednosti kreatinina bez
simptoma, akutnog zatajivanja bubrega s anurijom (smanjeno stvaranje i lučenje urina) sve do
nepovratnih oštedenja koja zahtijevaju dijalizu.
 Neurološka toksičnost
Manifestira se kao periferna neuropatija ili oštedenje živaca koja se karakterizira gubitkom dubinskih
tetivnih refleksa, parestezijama, motoričkom slabošdu, rjeđe bolovima u području čeljusti. Neki
citostatici mogu uzrokovati i encefalopatiju (oštedenje mozga)koja je obično privremena, ali kod
nekih pacijenata može ostati slabije pamdenje ili vrtoglavica kao trajna nuspojava.
 Oštedenje funkcije spolnih žlijezda
Ova oštedenja se mogu javiti tjednima pa i godinama nakon primjene citostatika. Mogu ih uzrokovati
mnogi citostatici (najčešde alkilirajudi spojevi-vinblastin i prokarbazin). Stupanj oštedenja ovisi o vrsti
citostatika, dozi i o dobi bolesnika. Stariji od 40 godina pokazuju vedu sklonost nepovratnim
oštedenjima. Kod muškaraca može dodi do atrofije testisa, oligospermije(nizak broj spermatozoida) ili
azospermije (nema spermatozoida) te neplodnosti. Vrijednosti testosterona(muški spolni hormon)
ostaju normalne. Oporavak spermatogeneze (sazrijevanje spermija) može se očekivati 1-4 godine
nakon završenog liječenja.
Kod žena se javlja slabljenje funkcije jajnika sa sniženom razinom estrogena, oštedenjem folikula,
gubitkom menstruacije i menopauzalnim tegobama. Kod mlađih bolesnica menstruacijski ciklus se
normalizira unutar 6 mjeseci od završetka liječenja.
Za kraj bih preporučila svima koji idu na kemoterapiju da se dobro kod svog onkologa informiraju o
kakvoj vrsti terapije je riječ,koliko de trajati, što mogu očekivati tijekom terapije, pogotovo u smislu
neželjenih posljedica. Liječnik de ih savjetovati kako se te nuspojave mogu spriječiti ili ublažiti, dat de
im određene lijekove za ublažavanje nuspojava i pratit de njihovo stanje tijekom terapije. Bitno je u
tijeku terapije obavještavati liječnika o svim promjenama i tegobama koje se pojave .

Download Report