close

Enter

Log in using OpenID

Blagdan ljubavi i mira

embedDownload
broj 41-42 • Zagreb • 21. prosinca 2010.
Zašto su u
PISA testiranju
hrvatski učenici
ispodprosječni?
aktualno
Predškolski odgoj
Kreativni
Božić u
obiteljskom
okruženju
Naši
osnovci
štrebaju
nepotrebne
stvari
Str. 5
Broj 41-42 (2781-2782) • Godina LXI.
Zagreb, 21. prosinca 2010.
1
www.skolskenovine.hr
Str. 7
TJEDNIK ZA ODGOJ I OBRAZOVANJE
ISSN 0037 - 6531
UDK 37 (05)’’530.1’’
POSEBAN PRILOG:
USUSRET BOŽIĆU
Snimio Ivan Rodić
Blagdan
ljubavi
i mira
Jaslice u Osnovnoj školi Ivana Perkovca u Šenkovcu
Svim čitateljima i suradnicima želimo
sretan Božić i uspješnu 2011. godinu
Sljedeći broj Školskih novina izlazi 11. siječnja 2011.
aktualno
2
www.skolskenovine.hr
IZ SADRŽAJA
Učilište za obrazovanje
odraslih udruge IDEM
KAKO PODUČAVATI
DJECU S TEŠKOĆAMA
Str. 6
Brain Gym metoda u OŠ
kralja Tomislava Našice
RAVNOTEŽA UMA, SRCA
I TIJELA
Str. 9
Obljetnica berlinske
visokoobrazovne
institucije
DVA STOLJEĆA
HUMBOLDTOVA
SVEUČILIŠTA
Str. 14
broj 41-42 • Zagreb • 21. prosinca 2010.
MEĐU
NAMA
piše Marijan Šimeg
[email protected]
Kakva nas budućnost
čeka
T
rebalo bi nešto reći na kraju godine, podvući
crtu, pa zbrojiti kao što su to nekad davno, kad sam
bio mali, zbrajali trgovci na škrniclu. Nije tad bilo
kompjutoriziranih blagajni niti bar-kodova na artiklima. Što reći, a da se čovjek ne ponavlja? Bila je to
duga, teška, a i krizna godina, godina u kojoj nam se
na kratko vratio i s malo vitra objegli bivši premijer,
zasjeo u saborsku magareću klupu, a ubrzo nakon
toga završio na međunarodnoj Interpolovoj tjeralici i na punom pansionu tamo negdje u Mozartovu
gradu. Neću likovati zbog toga niti se na njegovoj
muci iživljavati i šutirati ju k'o mrtvu kobilu nogom
u rebra. Rekao sam svoje prije nepune dvije godine
nakon što je objelodanio svoju imovinsku karticu na
kojoj je najvrednija imovina bila neregistrirani renault major iz 1967. godine. Savjetovali su mi tada
najdobronamjernije neki da baš ne mogu premijera
uspoređivati s lopovom, ali vidim da se moja tadašnja konstatacija obistinila.
N
o, u tom slučaju svatko od nas je mogao biti prorok. Trebao bi nam i danas barem jedan kvalificiran
Četvrt stoljeća OŠ Ante
Kovačića u Zagrebu
ZNANJE I DOBROTA DOMOVINI LJEPOTA
Str. 20-21
OBAVIJEST PRETPLATNICIMA
Poštovani pretplatnici,
zbog propusta službi koje adresiraju i distribuiraju Školske novine (što je izvan naše redakcije), moguće ja da
pogreškomu dobijete veći ili manji broj primjeraka našega tjednika, da ga ne dobijete na vrijeme ili da uopće do vas ne dođe. Ako ste primijetili da s dostavom
Školskih novina nešto nije u redu, ispričavamo vam se i
molimo da o tome svakako izvijestite naš odjel pretplate (tel. 01/4855-824 ili na [email protected]).
Redakcija Školskih novina
za gledanje u kristalnu kuglu ili u razbacane kosti
da nam kaže kakva nas budućnost čeka. Ne samo
kao državu, koja je već gurnula nogu kroz odškrinuta vrata Europske Unije i trpi bolove, ali ne dopušta
da ih oni s druge strane ponovno zatvore i koja je u
još dubljoj krizi nego što je bila tamo negdje početkom siječnja. Da nam kaže kakva budućnost čeka i
obrazovanje u cjelini, budući da se u proračunu za
2011. godinu ne naziru bolji dani za ovu djelatnost,
ali unatoč tomu oni koji su ga izglasali tepaju mu
da je razvojan, premda je teško vidjeti razvojnost u
obrazovnoj djelatnosti koja je okljaštrena gotovo do
kosti. I ne samo u projekcijama za iduću godinu nego
joj se to događa već dvadeset godina u ovoj državi, a
o desetljećima u onoj bivšoj da i ne govorim.
D
onesene su ljetos i prve izmjene i dopune dvije godine starog Zakona o odgoji i obrazovanju u
osnovnoj i srednjoj školi koje nisu donijele ništa
dobra ravnateljima osnovnih i srednjih škola, jer će
oni novoizabrani i dalje biti jedini ravnatelji u državi s ugovorom o radu na određeno vrijeme nakon
čijeg isteka, ako ne budu ponovno izabrani, imaju
još tri mjeseca ravnateljsku plaću, a potom ih čeka
burza rada ili ulica. Doneseni su i pravilnici o normi
te o praćenju i ocjenjivanju, ali svakako najvažniji
usred ljeta doneseni dokument je prilično kritizirani i s mnogih strana osporavani Nacionalni okvirni
kurikulum. Zasigurno će još puno Save proteći ispod savskog mosta prije nego što se smire rasprave
o njegovu nazivu, opravdanosti ili neopravdanosti
sufiksa -um ili, pak, prevođenju kurikuluma u neku
hrvatsku inačicu, ali i do donošenja predmetnih kurikuluma.
D
osadno, siguran sam, neće biti. A u kreiranju
kurikuluma, definiranju kompetencija, znanja, vje-
ština i obrazovnih ishoda onima koji će na svim tim
projektima raditi pomoći će i spoznaje do kojih se
došlo na temelju prošlogodišnjeg PISA istraživanja.
Otkako su objelodanjeni rezultati, a oni kazuju da su
hrvatski petnaestogodišnjaci ispodprosječni u čitalačkoj, matematičkoj i prirodoslovnoj pismenosti te
da zauzimaju 36. ili 37. mjesto između 65 država,
koliko ih je bilo u posljednjem PISA istraživanju, ne
prestaju interpretacije ovih rezultata. Jedni kažu da
je to katastrofa, a drugi samo da je rezultat gotovo
identičan onome od prije tri godine. No, svakako nas
mora zabrinuti temeljna spoznaja, a to je da su naši
petnaestogodišnjaci u prosjeku nepismeni, odnosno
da više od petine njih nema ni minimum čitalačke
pismenosti.
H
oćemo li i dalje inzistirati na enciklopedijskim
znanjima i na bubanju faktografije ili ćemo se okre-
nuti odgoju i obrazovanju budućih generacija na
način da ih kroz školski sustav opremimo znanjima
koja imaju upotrebnu vrijednost, da ih osposobimo
za cjeloživotno učenje, za rješavanje životnih situacija, pitanja su na koja bi odgovor morali dati oni koji
će raditi na daljnjoj preobrazbi hrvatskoga školstva.
No, to je malo preteška tema za zadnji ovogodišnji
uvodnik, jer kraj je godine, a i prvog polugodišta.
Bit će dana za ozbiljne diskusije.
S
toga, odmorite se, dragi čitatelji. I ne pretjeravajte na skijalištima! U ime redakcije Školskih novina,
želim vam puno sreće i svako dobro u novoj godini.
GOVOR STATISTIKE
NAKLADNIK Školske novine d.o.o., Hebrangova 40
10000 Zagreb
DIREKTOR Ivan Vavra ([email protected])
GLAVNI I ODGOVORNI UREDNIK Marijan Šimeg
([email protected])
UREDNIŠTVO ([email protected]), Marijan Šimeg,
Ivan Rodić ([email protected]), Vjekoslav Welle
([email protected]), Branko Nađ (branko.nadj
@skolskenovine.hr), Ivica Buljan ([email protected])
GRAFIČKI UREDNIK Nenad Pejušković
Tajništvo redakcije ([email protected])
Tel. 01/4855-709, 01/4855-720; Telefaks 01/4855-712
Računovodstvo, PRETPLATA ([email protected]) i
OGLAŠAVANJE ([email protected])
Tel. 01/4855-824; Telefaks 01/4855-712
ŽIRO RAČUN 2360000-1101381687 / Zagrebačka banka
2340009-11101681174 / Privredna banka
DEVIZNI RAČUN IBAN HR6723600001101381687 (2100055635)
TISAK Tiskara Zagreb d.o.o., Radnička cesta 210, Zagreb
CIJENA Pojedinačni broj: 10 KN / Polugodišnja pretplata za
Hrvatsku: Ustanove - 300 KN / Pojedinci - 160 KN / Studenti i
umirovljenici - 130 KN
Cijena godišnje pretplate za inozemstvo Slovenija, BiH, Srbija,
Crna Gora, Madžarska, Italija, Austrija i Makedonija - 90 € / Ostale
europske zemlje - 100 € / Izvaneuropske zemlje - 110 €
Cijena oglašavanja (bez PDV-a):
1/1 str. 7.000 KN (zadnja 8000 KN), 1/2 str. 4.000 KN (zadnja 4500
KN), 1/3 str. 3.000 KN, 1/4 str. 2.000 KN, 1/8 str. 1.500 KN
PODCRTANO
Mi smo, nažalost, zemlja u kojoj se politika miješa u školske odbore i imenovanje direktora osnovnih škola, a sad je interes politike da pod svoju kontrolu
stavi zagrebačko i ostala sveučilišta. Takvo stavljanje sveučilišta pod političku
kontrolu ne bi urodilo ni sa čime dobrim.
Prof. dr. sc. Željko Potočnjak, dekan Pravnoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu
Novi list, 16. prosinca 2010., str. 26.
aktualno
broj 41-42 • Zagreb • 21. prosinca 2010.
3
www.skolskenovine.hr
Otvorenje Područne škole Pavla Štoosa u Dubravici
Ulaganje u mlade, ulaganje
u budućnost
U
nedjelju 12. prosinca 2010., u Dubravici blizu
Zaprešića, s razlogom je bilo toplo i nadasve
veselo. Na stotu godišnjicu postojanja škole u
tome mjestu predsjednica Vlade Republike Hrvatske
Jadranka Kosor otvorila je novu zgradu škole koja je izgrađena suradnjom općine Dubravica s Ministarstvom
znanosti, obrazovanja i športa RH i Zagrebačkom županijom. Vrijednost izvedenih radova iznosi 14 milijuna
kuna. Za nešto manje od dvije godine ostvario se san
učenika i roditelja Općine Dubravica. Kamen temeljac
za izgradnju nove školske zgrade i sportske dvorane položen je 10. ožujka 2009., a od 15. studenoga 2010. učenici su već sjedili u klupama nove škole koja nosi ime
Pavla Štoosa i djeluje kao područna škola OŠ Pušća.
Nova školska sportska dvorana, gdje je bio upriličen
program svečanog otvorenja nove škole s pripadajućom školskom dvoranom, bila je prepuna mještana,
učenika i gostiju.
,,Nakon punih stotinu godina, koliko je proteklo od
osnutka škole u Dubravici, dočekali smo da naša djeca
pohađaju jednu od najljepših i najmodernijih škola u
Zagrebačkoj županiji. Ali, djeca Dubravice to su i zaslužila i ona će to znati cijeniti. U današnje vrijeme,
kada su moralne vrijednosti marginalizirane, poseban
je izazov, ali i čast odgajati i podučavati takvu djecu.
Podučavajući njih, mi puno učimo o sebi i u tom procesu zajedno rastemo i razvijamo se, postajemo bolji sebi
da bismo bili bolji drugima” – kazao je u pozdravnom
slovu ravnatelj škole Arsen Šarunić, dodavši tim riječima dobrodošlice i zahvalu svima koji su dali svoj doprinos da snovi mještana Dubravice, tamošnjih učitelja
i učenika postanu stvarnost.
Na veličinu trenutka upozorio je i načelnik općine
Dubravica Franjo Štos, čijim je i osobnim zalaganjem
ostvarena vrlo uspješna suradnja općine s Ministarstvom i Županijom i koji je, među ostalim, kazao: „Danas je iznimno važan dan za sve stanovnike naše općine, a posebice one najmanje. Posebno mi je zadovoljstvo što novu školu i dvoranu otvaramo u ovo božićno
vrijeme darivanja, ali i u vrijeme rođenja književnika,
svećenika i narodnog preporoditelja Pavla Štoosa čije
ime škola nosi.”
Predsjednica Vlade Jadranka Kosor u svome je govoru istaknula da je ulaganje u mlade i djecu ulaganje
u budućnost te u konačnici ulaganje u hrvatsko gospodarstvo i boljitak svih. Podsjetila je kako s tim ciljem
Vlada želi završiti pregovore s Europskom Unijom iduće godine. To će, naglasila je, otvoriti nove mogućnosti
mladim ljudima te otvoriti novi prostor za obrazovanje, razvoj tržišta i gospodarstva. Drugi je cilj, kazala
je Kosor, borba protiv krize i recesije i za gospodarski
Nova zgrada Područne škole Pavla Štoosa u Dubravici
D
Predsjednica Vlade
Jadranka Kosor u
predbožićnom ozračju s
dubravičkim učenicama
oporavak, a to znači otvaranje novih radnih mjesta, kao
i borba protiv korupcije i kriminala koja danas predstavlja borbu za temeljna ljudska prava.
Slijedio je potom zanimljiv i veseo program koji su
pripremili učenici i učiteljice dubravičke škole. Svečanosti u Dubravici nazočili su i ministar pravosuđa
Dražen Bošnjaković, župan Zagrebačke županije Stjepan Kožić, zastupnici u Hrvatskom saboru, načelnice
i načelnici susjednih općina, ravnatelji škola, župnik
Stjepan Tenšek te učenici i njihovi roditelji.
R. I.
Maštovito poigravanje
starim i novim mitovima
Anka Došen Dobud
Kvalitetninijim
sadržajima do
uklanjanja
predrasuda
Manjine nisu samo „drukčiji jezik”, već i kultura koju treba upoznati, povijest, geografske
znajačke. Toga nedostaje u našim školama,
ali i kod obrazovanja nastavnika koji rade s
manjimama
Prvi dječji roman Anke Došen Dobud
ugogodišnja ugledna profesorica na studiju predškolskog odgoja u Puli i Zagrebu, autorica brojnih
nezaobilaznih udžbenika za buduće odgojitelje
i priručnika za igru i rad s djecom jasličke i predškolske
dobi Anka Došen Dobud, uoči svoga 91. rođendana ponovno nas je ugodno iznenadila novim autorskim iskorakom.
Prvo iznenađenje priredila nam je prije nekoliko godina
objavljivanjem uspješnih povijesnih romana, koji plijene
pripovjedačkom vještinom. No, još je veće iznenađenje
uslijedilo ove godine kad se odlučila ogledati kao autorica
dječjeg romana, za čiju je temu odabrala djeci danas osobito omiljene čarobnjačko-vještičje-vampirske zgode.
U svojoj najnovijoj knjizi U potrazi za vješticom Makrom, koju je objavio nakladnik Alinea, ona se maštovito
i duhovito poigrava ovom temom, nalazeći u njoj prostora
za priču o plemenitosti i prijateljstvu i za bespoštednu kritiku zlobe i sebičnosti. Kao u svakoj bajci, dobro pobjeđuje
OBRAZOVANJE
NACIONALNIH MANJINA
na kraju, pa dvojica dječaka, Nikan i Petar zvani Perilica,
uspijevaju zločestu vješticu Makru pridobiti na svoju stranu u borbi protiv vampira. Na tom svojem važnom zadatku
Nikan i Perilica susreću začarane stanovnike bajkovitoga
šumskog svijeta koji također trebaju vještičju pomoć da bi
se oslobodili zlih čarolija. Tako doznajemo da vještica ima
raznih, čak i takvih s kojima se može pregovarati i privući
ih, makar privremeno, na stranu dobra.
Dječji roman U potrazi za vješticom Makrom, novo izdanje nakladnika Alinea, predstavljen je 17. prosinca 2010.
u Hrvatskom centru za dječju knjigu u Gradskoj knjižnici u Zagrebu. O autorici i različitim aspektima njezina
stvaralaštva govorila je Vanja Monti Graovac, direktorica
Alinee. Koordinatorica Odjela za djecu i mladež Gradske
knjižnice Hela Čičko istaknula je svježinu, profinjeni humor i razigranost pripovijedanja Anke Došen Dobud, koja
se i tim djelom iznova predstavlja kao osoba mladoga duha
i fascinantne životne energije. Profesorica na Učiteljskom
fakultetu u Zagrebu dr. Dijana Zalar usporedila je roman sa
sličnim djelima hrvatske književnosti za djecu i mladež, u
kojima ne manjka vještica, vještaca, vampira i čarobnjaka,
nalazeći u njemu poveznice s likovima narodnih bajki, a i
s danas u svijetu vrlo popularnim trendovima.
Autorica Anka Došen Dobud i sama je priznala da je
njezin dječji roman nastao iz želje za igrom. Poigrala se
riječima i fantastičnim likovima te odlučila rezultat te igre
ponuditi onima koji odrastaju, ali i onima „koji su se već
umorili od odrastanja”. Ovi drugi će zacijelo kao pravu
poslasticu prihvatiti karikirane opise likova i sukoba iz
vještičjega svijeta i rasprave s vještičjega zbora, koji jako
podsjećaju na neka suvremena zbivanja.
Maja Flego
O
važnosti uključivanja kulturnih sadržaja i identiteta nacionalnih manjina u redovite nastavne programa raspravljalo se na ovotjednom
okruglom stolu u Ministarstvu znanosti, obrazovanja
i športa. Sudionici skupa složili su se da je Hrvatska
napravila ogroman iskorak u poštivanju ljudskih prava, poglavito pripradnika nacionalnih manjina, ali ponajviše u zakonodavnom smislu, dok sama provedba
donesenih zakona, pravilnika i strategija još uvijek
”šepa” na terenu.
Aleksandar Tolnauer, predsjednik Savjeta za nacionalne manjine, naglasio je da je još uvijek, naročito
među mladima, prisutno niz predrasuda o položaju i
pravima manjima. Spomenuo je nedavno istraživanje
među hrvatskim srednjoškolcima, prema kojemu 37
posto ispitanika smatra kako udruge civilnog društva
nacionalnih manjina rade protiv Hrvatske, 36 posto
smatra da je NDH pozitivna baština hrvatskog naroda,
a 40 posto mladih smatra da bi Hrvati trebali imali
veća prava od pripadnika nacionalnih manjina.
- Zbog takvih nevjerojatnih stavova i tvrdnji presudno je čim prije kvalitetno u nastavne programe
uvesti sadržaje o kulturi i identitetu nacionalnih manjina. Nacionalne manjine najzainteresiranije su da se
u školama pojačaju sadržaji iz povijesti. Ako se povijest ove zemlje, pa onda i povijest nacionalnih manjina, ne prezentira onakvom kakva je zaista bila, to
generira sve druge poteškoće u integraciji manjina u
cjelokupno društvo. Ako pojačamo povijest, onda se
neće događati da nam 38 posto ispitanih srednjoškolaca Strossmayera smatra njemačkim predsjednikom,
a 32 posto Nikolu Teslu nekim tamo srpskim političarem.
Saborska zastupnica češke i slovačke nacionalne
manjine Zdenka Čuhnil samo za Školske novine otkrila je da s terena dobiva najviše pritužbi na nedostatak stručnog nastavnog kadra. Dodaje da manjine
ne znače samo „jezik”, a zasad se nastavnici za rad s
manjinama obučavaju samo u području jezika.
- Za kvalitetan obrazovni rad s nekom manjinom
potrebno je poznavati i njihovu kulturu, povijest, zemljopis i brojne druge karakteristike kako bi se manjinu razumijelo da bi se je moglo podučavati, zaključila
je Čuhnil.
Branko Nađ
1433 učeničke i studentske stipendije osigurao je za 2010./2011. fond
Hrvatska za djecu
Ako nam „sudbinu kroje” toliki koji
nisu znali (ili su govorili krivo), kako
da Hrvatska bude zemlja znanja?
aktualno
4
www.skolskenovine.hr
broj 41-42 • Zagreb • 21. prosinca 2010.
U Zagrebu održani šesti Dani Agencije za odgoj i obrazovanje
V
Stručno usavršavanje
savjetnika
eć šest godina zaredom
okupljaju se otprilike u
ovo vrijeme svi zaposlenici Agencije za odgoj i obrazovanje kako bi održali Dane
Agencije, svojevrstan stručni
skup posvećen vlastitom stručnom usavršavanju, a sve s ciljem
da se viši savjetnici i savjetnici
što bolje informiraju, upoznaju s
najnovijim događanjima u obrazovnom sustavu, da razmijene
iskustva s kolegama. Ovogodišnji šesti Dani Agencije održani su
od 15. do 17. prosinca u Zagrebu,
a na njima su posebni gosti bili
veleposlanik Republike Francuske u Hrvatskoj Jérôme Pasquier
te Bruno Boddaert s Akademije
u Grenoblu i Xavier Bocquel,
ravnatelj Hektor Berlioz Gimnazije u Grenoblu, dviju ustanova
s kojima Agencija u posljednjih
nekoliko godina ima uspješnu i
kvalitetnu suradnju i koji su na
ovom skupu imali plenarna izlaganja.
Pozdravljajući nazočne francuski veleposlanik izrazio je
zadovoljstvo činjenicom da se
suradnja Francuske i Hrvatske u
zadnje dvije godine intenzivirala
u području obrazovanja. „Izgraditi Europu znanja i vještina te
podučiti naše najmlađe demokratskom građanstvu istodobno
je izazov i uvjet za uspostavljanje europskog tržišta. U trenutku
kad Hrvatska provodi reforme
potrebne za pridruživanje Europskoj Uniji, ovaj skup približava
sustave obrazovanja naših dviju zemalja, a tijekom ovih dana
potpisan je i ugovor o suradnji
između Agencije za odgoj i obrazovanje i Akademije u Grenoblu
kojim će se dosadašnja suradnja
još intenzivirati na obostrano zadovoljstvo.
Više od zajedničkih stručnih
skupova, stručnog usavršavanja
ili zajedničke organizacije skupova o nasilju u sportu, veseli spo-
U proteklih godinu dana djelatnici
Agencije organizirali su na stotine
stručnih skupova, smotri, natjecanja,
sudjelovali su djelatno u provedbi
državne mature i kreiranju Nacionalnog
okvirnog kurikuluma i dali velik i
pozitivan doprinos svim događanjima
unutar odgojno-obrazovnog sustava
znaja da se veze između hrvatskih učenika koji uče francuski
i francuskih učenika pojačavaju,
da surađuju i škole, organiziraju
se razmjene u područjima od zajedničkog interesa i moramo biti
zadovoljni ovakvom suradnjom
koju u budućnosti valja unapređivati” – naglasio je francuski
veleposlanik.
Otvarajući skup ravnatelj
Agencije Vinko Filipović naglasio je da je savjetodavni rad
konstanta koja vuče korijene još
iz 19. stoljeća i kojom je danas
obuhvaćeno oko 65 tisuća sudionika u cijeloj vertikali odgojnoobrazovnog sustava.
– Sudjelovali smo kao agencija
i participirali u državnoj maturi i
brojnim poslovima vezanima za
Nacionalni okvirni kurikulum
pa i to ponekad možda izaziva
neravnotežu u našim svakodnevnim poslovima i zaduženjima, ali
valja priznati da radite iznimno
odgovoran posao, u stalnoj ste
komunikaciji s učiteljima i svim
ostalim dionicima odgojno-obrazovnog sustava, ali ste odgovorni
i za 550 tisuća učenika iza kojih
stoji gotovo milijun roditelja.
Saznali smo i rezultate PISA
istraživanja i mnogi nisu zadovoljni. Raspravljamo o tome je-
smo li bolji ili lošiji od prijašnjeg
ciklusa. Nema jedne istine, ali je
činjenica da uvijek možemo biti
bolji. Ne ovisi to samo o opremljenosti škola ili društvenom
bogatstvu, jer godinama se pokazuje da zemlje poput Švicarske ili neke druge, koje su puno
bogatije od Hrvatske na PISA
istraživanju postižu puno lošije rezultate od nas. Ovisi to i o
obrazovanju budućih učitelja i
nastavnika. Moramo shvatiti da
imamo određene vrijednosti, ali
isto tako i da moramo sami na
sebi nešto imijenjati – zaključio
je Vinko Filipović.
Državna tajnica u Ministarstvu
znanosti, obrazovanja i športa
održala je uvodno predavanje na
temu Nacionalni okvirni kurikulum – uloga Agencije za odgoj i
obrazovanje u izradi i implementaciji predmetnih kurikuluma.
– NOK za predškolski odgoj,
osnovno i srednje obrazovanje
dokument je koji pokriva tri razine i čini okvir u kojemu svatko
treba naći svoje mjesto i u kojemu svatko za svoju razinu treba
razraditi odgojno-obrazovnu djelatnost prema kompetencijama te
odrediti u kojem vremenu može
odraditi zacrtani plan i program,
odnosno da vrijednosti i postav-
ljeni ciljevi budu postignuti. Ne
treba se zavaravati pitanjima je
li dokument objavljen u knjizi s
kožnatim uvezom ili je objelodanjen na mrežnim stranicama
ministarstva. Prema Zakonu o
odgoju i obrazovanju ministar
donosi nacionalni kurikulum na
kojemu se odgoj i obrazovanje
temelje, onda je onoga trenutka kad je dokument objavljen
na mrežnim stranicama postao
i pravovaljan – rekla je državna
tajnica i istaknula da je to prvi
dokument u Hrvatskoj koji je donesen nacionalnim konsenzusom
nakon široke javne rasprave.
– Kad god se nešto radi ili se
uvode promjene, svatko očekuje da to budu veliki koraci,
epohalne ideje, a sustav odgoja
i obrazovanja je redovito bio obnavljan i mnogo puta reformiran.
Kad se prišlo na kurikulumski
pristup, željelo se da svi od škola, znanosti, prakse, udruga, akademija vide vrijednosti sustava
na svim razinama, vide njegove
pukotine te da se vidi koji su to
ciljevi u odnosu na povijest hrvatskoga školstva, da vidimo što
nas čeka u Europi i da budemo
konkurentni. I zbog toga NOK
nije nikakva senzacija nego normalan korak u mijenjanju našeg
obrazovnog sustava.
Do sada su odgoj i obrazovanje
bili temeljeni na nastavnom planu i programu čije je težište sadržaj. U kurikulumskom pristupu
težište je na jasnom izražavanju
i definiranju očekivanja razvoja
djeteta. Dakle, što očekujemo da
petogodišnjak treba znati, u čemu
treba biti vješt, za što sposoban
i koje su njegove predispozicije
da to postigne. Jednaka je logika
za bilo koji uzrast djeteta. Ne da
tražimo da zna određenu pjesmu,
određeno štivo ili matematičku
formulu nego da kažemo koje su
kompetencije kojima mora ovladati, a onda će nastavnici smisliti
najbolji način, metode, sadržaje i organizaciju rada kojima će
to postići. Ni međupredmetne
teme nisu posebna inovacija niti
senzacija, jer ako su vrijednosti
osnova, onda su one potka obrazovnog sustava. Imaju jasno postavljene ciljeve i razradit će se
u posebnim kurikulumima koji
će obvezivati svakoga. Dokument je okvirni, jer nakon što je
cijeli sustav snimljen i uzeti su u
obzir mnogi čimbenici, shvatilo
se da je najbolja forma koja će
osigurati ostvarenje i najbolju
primjenu kurikulumskog pristupa upravo okvirni kurikulum, jer
on daje puno prostora za izradu
plana, za izbor metoda i načina
poučavanja kojima ćemo doći do
željenih ciljeva. U svim tim poslovima značajnu ulogu imat će
i djelatnici Agencije za odgoj i
obrazovanje – rekla je dr. Vican.
O državnoj maturi i analizi njezinih rezultata govorio je Goran
Sirovatka, ravnatelj Nacionalnog
centra za vanjsko vrednovanje
obrazovanja, a o temi Moguća
uloga Agencije i savjetnika u
razvoju kompetencija škola za
ispunjavanje zadaća u osposobljavanju budućih generacija
i ispunjavanje njihove uloge u
promijenjenom društvu temeljnom na znanju kao dijelu globalnog društva mr. sc. Predrag Pale
(Fakultet elektrotehnike i računarstva, Zagreb). O mogućnosti
stručnih usavršavanja u međunarodnoj suradnji kroz programe
EU-a govorila je Tina Šarić, ravnateljica Agencije za mobilnosti
i programe EU, Pestalozzi – Program Vijeća Europe za profesionalni razvoj učitelja i stručnjaka
u obrazovanju predstavila je viša
savjetnica Renata Ozorlić Dominić, a aplikaciju za elektroničko
prijavljivanje na stručne skupove
Darko Tot, pomoćnik ravnatelja
Agencije.
Marijan Šimeg
vrednovanje obrazovnIH POSTIGNUĆA
Piše Višnja Francetić
načelnica Odjela za organizaciju i provođenje ispita
u Nacionalnom centru za vanjsko vrednovanje obrazovanja
Prva državna matura u
cijelosti je završena
Sada možemo reći kako je
prva državna matura u cijelosti završena, budući su u prvoj
polovici prosinca uspješno provedeni i ispiti državne mature u
zimskome roku. Nažalost, još
postoji dio učenika gimnazija
koji nisu pristupili ispitima, unatoč činjenici da bez položene
državne mature nemaju stečenu školsku spremu. Istodobno,
u Nacionalni centar za vanjsko
vrednovanje obrazovanja pristižu upiti škola, članova školskih
odbora i roditelja o rezultatima
državne mature njihovih učenika, odnosno u kojoj se mjeri
rezultati mogu prezentirati i na
taj način poduzeti mjere za poboljšanje. I to je dobro. Najviše
zabrinjavaju saznanja kako se
u školi ne znaju rezultati, jer su
tajni.
Na sve takve upite u Centru
odgovaramo uvijek isto: tajni su
rezultati pojedinog učenika, koji
su poznati samo njemu, ravnatelju i ispitnomu koordinatoru te
se ne smiju objavljivati, odnosno škola ne smije objaviti popise učenika s njihovim imenima i
rezultatima na ispitima državne
mature. Ono što škola smije i što
je preporuka Centra jesu analize uspješnosti učenika škole,
odnosno generacije četvrtih razreda koja je pristupila ispitima
državne mature u odnosu na
rezultate postignute na državnoj razini. Naime, nakon prove-
denih ispita i obrade rezultata
Centar svim školama dostavlja
rezultate škole za svaki ispit, i
to: prosječni rezultat škole, prosječni rezultat razreda u odnosu
na rezultate na državnoj razini
te u odnosu na program škole
(opće, jezične, matematičke i
prirodoslovne gimnazije ili programi strukovnih škola unutar
pojedinog sektora).
Osim toga školama dostavljamo i rezultate svakoga razreda
u odnosu na rezultate ostalih
razreda u školi te grafički prikaz
distribucije rezultata škole u odnosu na distribuciju rezultata na
državnoj razini. Istodobno, na
mrežnim stranicama za ispitne
koordinatore škola objavljuju
se i upute za način tumačenja
rezultata i grafičkih prikaza.
Ne treba napominjati da su ovi
podaci dragocjeni svakoj školi, odnosno ravnatelju i stručnim vijećima za njihov budući
rad, analizu postojećeg stanja
i izradu planova za poboljšanje rezultata. Škole su ovakve
analize dobivale i nakon održanih nacionalnih ispita i probne
državne mature, no činjenica
je da su ispiti državne mature,
za razliku od nacionalnih, visokog rizika i da je pristup učenika
posve drugačiji, odgovorniji te,
među ostalim, na ispite ne dolaze nespremni kao što je to bio
slučaj s nacionalnim ispitima i
ne može se tvrditi da ne pokazuju stvarno znanje učenika.
Istina, nisu ispiti državne mature jedini kriterij po kojemu se
može suditi o uspješnosti neke
škole, ali su vrlo dobar pokazatelj trenutnoga stanja. Osim
toga, nikada do sada škole nisu
imale mogućnost usporedbe temeljene na ovakvim podacima
i analizama koje omogućavaju
usporedbu svakoga razrednog
odjela unutar škole, a naročito nikada nisu imale saznanja
o tome kakve rezultate u strukovnim školama postižu njihovi
učenici u određenome zanimanju u odnosu na učenike istoga
zanimanja na državnoj razini.
Dakle, nema usporedbi između učenika gimnazija i učenika
strukovnih škola, štoviše uspoređuju se isti programi.
Zbog toga je ovo dragocjeno
školi, koja se mora ovim rezultatima poslužiti i vidjeti i dobre
i loše strane i nakon toga započeti daljnje korake. To istodobno
ne znači i optuživati nastavnike,
a ni učenike za rezultat koji nije
u skladu s očekivanjima, već
sasvim kritički analizirati što se
može učiniti da rezultat sljedeće mature bude još bolji. Jer,
tek će rezultati državne mature
2010./2011. omogućiti usporedbu i pokazati jesu li se pokrenuli
mehanizmi poboljšanja i što se
dogodilo ove školske godine u
odnosu na prethodnu. U očekivanju poboljšanja kvalitete rada
i života škole želim vam sretan
Božić i uspješnu novu godinu.
aktualno
broj 41-42 • Zagreb • 21. prosinca 2010.
5
www.skolskenovine.hr
Zašto su u PISA testiranju hrvatski učenici ispodprosječni?
Čak petina testiranih petnaestogodišnjaka nema ni minimalne čitalačke
kompetencije. Drugim riječima, nepismeni su u prvom ili drugom razredu
srednje škole! Očito ih se u osnovnoj
školi uči potpuno pogrešnim stvarima.
Vrijeme je da se naše školstvo probudi iz
višegodišnjeg sna
Većina ravnatelja očekivala je loše rezultate
Naši osnovci
štrebaju
nepotrebne stvari
V
eliku je buru, barem
u dnevnim medijima,
izazvala nedavna objava rezultata najnovijeg ciklusa
PISA istraživanja, prema kojima su hrvatski petnaestogodišnjaci i dalje ispodprosječni
u čitalačkoj, matematičkoj
i prirodoslovnoj pismenosti
u odnosu na zemlje članice
Organizacije za ekonomsku
suradnju i razvoj (OECD).
Međutim, voditeljica ovog
projekta za Hrvatsku Michelle
Braš Roth prošlog je četvrtka
rezultate predstavila ravnateljima hrvatskih srednjih škola
i pritom napomenula da rezultati nisu bitno drugačiji u odnosu na prethodni PISA ciklus
iz 2006. godine. Točnije, naši
su učenici postigli bod manje.
Trebamo li taj rezultat doživjeti katastrofično? Većina nazočnih ravnatelja očekivala je tako
„loše” rezultate.
PISA (Programme for International Student Assessment)
trenutačno je najveća međunarodna procjena znanja i vještina učenika u dobi od 15 godina. Provodi se u trogodišnjim
ciklusima (2000., 2003., 2006.,
2009.) u zemljama članicama
OECD-a i partnerskim zemljama, a obuhvaća tri područja:
čitalačku, matematičku i prirodoslovnu pismenost. Testiranje
predstavlja instrument praćenja
obrazovnih postignuća i pripremljenosti mladih za život,
jer nije orijentirano na kurikulumske sadržaje, nego više na
praktičnu primjenu znanja koje
djeca stječu tijekom obveznog
osnovnog školovanja.
Pametne zemlje
pametno koriste
PISA rezultate
Procjenjuju se sposobnosti
učenika da kreativno primijene
već stečena znanja i na temelju toga donose odluke u nekim
novim situacijama. Istodobno
se provodio i anketni upitnik
za roditelje, kao i za ravnatelje
škola, nama u društvu.
Najbolje rezultate postigle
su zemlje istočne Azije: Šangaj-Kina, Hong Kong i Koreja, a pri vrhu je i tradicionalno
uspješna Finska. U hrvatskom
je segmentu istraživanja sudjelovao 5471 učenik iz 157
srednjih škola iz svih županija,
rođenih 1993. godine, a iz svake je škole slučajnim odabirom
izabrano 35 učenika.
PISA svojim inovativnim
konceptom ne mjeri reproduktivno učeničko znanje, nego
ono što se s tim znanjem može
učiniti u budućnosti. Glavni je
naglasak zadnjeg ciklusa testiranja bio na čitalačkoj pismenosti. Procjenjivalo se kako
djeca čitaju, jesu li sposobna
pronaći neki podatak u tekstu,
mogu li ga dobro protumačiti,
kako ga kritički procjenjuju,
mogu li zaključiti što je točan
podatak, koliko se pritom oslanjaju na vlastito iskustvo i neko
predznanje, kao i sve ostale informacije koje se tiču njihovih
čitalačkih navika, a koje utječu
na čitalačku pismenost u cjelini.
– Čitalačka je pismenost temeljna vještina za uspjeh u
životu, kazala je Braš Roth.
Razina čitalačke pismenost bolji je prediktor gospodarskog
rasta od bilo kojih drugih nacionalnih testova i ocjenjivanja
obrazovnog sustava. Ako dijete
nije pismeno na taj način, teško
da će biti uspješno i u drugim
nastavnim područjima, ali i
kao radnik, budući građanin u
društvu, u svijetu rada.
Uzrok relativno lošim, točnije ispodprosječnim rezultatima
hrvatskih petnaestogodišnjaka
vjerojatno leži u samome nastavnom programu. Naime, kod
nas u nastavi hrvatskog jezika
prevladavaju književno-umjetnički tekstovi, dok u stvarnom
životu, u svakodnevnici, djeca
nailaze većinom na mješovite
tekstove. Za svakodnevni nam
je život važnije znati se koristiti tzv. isprekidanim tekstovima, poput reklama, grafikona,
plana, putokaza, tablica, nego
pravilno izvući poruke iz Šenoina romana.
Posljedica lošeg
rada osnovnih škola
Hrvatska je, dakle, po čitalačkoj pismenosti značajno
ispod prosjeka zemalja OECDa. Doduše, u ovome ciklusu
imamo svega bod manje nego
2006. godine i sama ljestvica
nije važna. Puno je važnije kolike su razlike između zemalja.
Razlika između najuspješnije
Michelle Braš Roth, voditeljica
projekta za Hrvatsku
Šangaj-Kine i najslabijega Kirgistana jest 180 bodova, što
je ekvivalent za šest godina
školovanja. Hrvatska je po čitalačkoj pismenosti u okruženju Češke, Slovačke, Izraela i
Luksemburga.
Zabrinjava to što je mnogo
učenika još ispod razine 1b na
PISA tablici, dakle ispod svih
minimuma pismenosti, zatim
na 1a, pa čak i na 2, što se tek
smatra početkom čitalačke pismenosti. Učenici s rezultatom
ispod 1b ne posjeduju nikakve
kompetencije u smislu čitalačke pismenosti i zapravo čudi
kako su dospjeli do srednje
škole.
– Primjerice, na razini 1b
zadatak glasi: „Pronađi samo
jedan eksplicitno navedeni i
istaknuti podatak u kratkom i
jednostavnom tekstu s poznatim kontekstom.” Dakle, pitanja poput „napiši tko je autor
teksta” ili „gdje se događa radnja priče”. To se uči u nižim razredima osnovne škole, a među
hrvatskim 15-godišnjacima još
je uvijek šest posto učenika na
toj razini ili čak ispod nje, upozorila je Braš Roth.
Nesretni ako dobiju knjigu na poklon
Čitalačka pismenost ne obuhvaća samo rezultate kognitivnog testa, nego i motivaciju, stavove i ponašanja, i ti su podaci dobiveni iz upitnika koje su učenici ispunjavali. A rezultati su zaista
porazni:
- više od četvrtine učenika smatra da je čitanje gubitak vremena
- 46 posto učenika čita samo ako mora
- 60 posto učenika ne voli ići u knjižnicu
- 26 posto učenika ne može mirno sjediti i čitati dulje od nekoliko minuta
- 36 posto priznaje da im je teško knjigu pročitati do kraja
- 60 posto ih nije sretno ako dobiju knjigu
- 51 posto učenika nekoliko je puta dnevno na „chatu”.
Jasno je, dakle, da naša djeca ne vole čitati, nemaju potrebu za čitanjem, pa se postavlja logično pitanje; zbog čega se ulaže u školske knjižnice, opremu i nabavku fundusa, a čak 60 posto učenika ne
voli ići u knjižnicu?! To je najvjerojatnije stav i razmišljanje koje je posljedica i kućnog odgoja. Jer, ako
roditelji ne čitaju i ne vole čitati, unatoč solidnom socijalnom standardu, onda takve navike neće steći
ni učenici. Prema rezultatima upitnika koji su ispunjavali roditelji, a koji se tiču standarda i uvjeta u
kojima djeca žive, doznalo se da im je standard relativno visok, ali se jasno pokazuje da je čitanje na
zadnjem mjestu. Naime, 82 posto učenika ima svoju sobu, 93 posto učenika ima računalo, 40 posto
obitelji ima dva ili više automobila, 36 posto obitelji ima dvije ili više kupaonica,
ali – 47 posto obitelji u domu ima manje od 25 knjiga.
Točnije, 16,5 posto naših je
učenika na razini 1a, odnosno
prizemnoj razini čitalačke pismenosti, a 27,4 posto učenika
na početnoj razini 2. Razinu 3
dostiglo je 30,6 posto, razinu 4
16,4 posto, na razini 5 jedva je
3,1 posto, dok na razini 6 imamo samo 0,1 posto učenika.
Odnosno, samo je jedan učenik
od tisuću ispitanih pismen na
najvišoj razini. To je porazan
podatak, jer je to razina čitalačke kompetencije koju bi petnaestogodišnjaci trebali imati razvijenu u mnogo većoj mjeri.
– Kada se sve zbroji, 22,5
posto naših učenika ne dostiže
razinu 2, odnosno niti minimum čitalačke pismenosti i to
je zaista loš rezultat, s kojim
naše školstvo ne može biti zadovoljno.
Pogledamo li rezultate prema
spolnoj razlici, djevojčice su
ponovno postigle bolji rezultat.
Vjerojatno zato što su po karakteru mirnije, više vole čitati
i više pohađaju programe gdje
se razvija čitalačka pismenost. I
to je jedinstveno za sve zemlje
sudionice, dok su dječaci u globalu uvijek bolji u matematičkoj pismenosti. U Hrvatskoj su
djevojčice prosječno postigle
503 boda u čitalačkoj pismenosti, a dječaci 452 boda.
Najslabije rezultate po obrazovnim programima postizali
su učenici obrtničkih zanimanja, gdje tri četvrtine predstavljaju dječaci koji su dostigli
razinu 1a i oni su praktički nepismeni!
Spomenuli smo da se uz glavnu temu, čitalačku pismenosti,
i u ovom PISA ciklusu ispitivala matematička te prirodoslovna pismenost. No, ni tu nismo
mnogo bolji. Tako čak 33 posto
hrvatskih petnaestogodišnjaka
nije doseglo minimalnu matematičku pismenost, razinu 2,
dok je kod prirodoslovlja 18
posto učenika s neusvojenim
takvim kompetencijama.
Iako su rezultati PISA istraživanja 2009. prezentirani
uglavnom
ravnateljima
srednjih škola, Braš Roth
poručila je da ovo nisu njihovi rezultati, već rezultati i posljedica rada osnovnih
škola.
– Različite zemlje na
razne načine koriste ove
rezultate i pokazatelje. Nažalost, izgubila sam nadu
da će kod nas PISA rezultati pokrenuti ikakve reforme u
obrazovanju. Naročito žalosti
što od prošlog ciklusa iz 2006.
godine nismo dobili niti jedan
poziv ravnatelja, nastavnika,
roditelja, osoba iz prosvjetne
politike. Sve osnovne i srednje
škole dobile su naše publikacije i rezultate. A dobili smo
samo jedan povratni poziv, i to
od učenika, zaključila je Braš
Roth.
Branko NAĐ
aktualno
6
www.skolskenovine.hr
broj 41-42 • Zagreb • 21. prosinca 2010.
Učilište za obrazovanje odraslih Udruge IDEM
Kako podučavati djecu
s teškoćama
Delikatno je što djeca s disleksijom, disgrafijom ili samo poremećajem pažnje, bez dijagnosticiranog ADHD-a, često budu neprepoznata kao djeca s teškoćama. I zbog toga
određene sredine misle da toj djeci ne treba
asistent u nastavi, da su to zločesta djeca,
lijena djeca, „kad bi htio, mogao bi„ i slične
definicije. To je odraz loših stavova i predrasuda društva o djeci i njihovim potrebama!
H
rvatska udruga za stručnu
pomoć djeci s posebnim
potrebama IDEM postoji šesnaest godina, a osnovana je 1994.
godine na inicijativu stručnjaka
Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i roditelja djece s posebnim potrebama
polaznika redovite škole. Kroz edukacijske programe udruge IDEM
do danas je prošlo više od 10.000
korisnika. Osim djece i roditelja, tu
je čitav niz stručnih suradnika, odgojitelja, učitelja, zapravo svih dionika obrazovnog procesa koji rade
s djecom s teškoćama. Sada je, pak,
udruga osnovala Učilište za obrazovanje odraslih IDEM, koje će nuditi
certificirana usavršavanja, dokvalifikacije ili prekvalifikacije.
– Provodit ćemo programe obrazovanja odgojitelja, učitelja, nastavnika, stručnih suradnika u vrtićima i
školama, stručnih timova podrške,
pomoćnika u nastavi i drugih koji
sudjeluju u programu obrazovanja u
svrhu stjecanja znanja i sposobnosti
radi unapređenja procesa integracije i uključivanja djece i mladih
s posebnim odgojno-obrazovnim
potrebama u redovne odgojne-obrazovne ustanove primjenom znanja i
iskustva temeljenih na znanstvenom
istraživanju u Hrvatskoj, posebno
pri Edukacijsko-rehabilitacijskom
fakultetu Sveučilišta u Zagrebu te
primjenom svjetskih znanja i iskustava s tog područja, kazao nam je
prof. reh. Darko Kobetić, v. d. ravnatelja učilišta IDEM.
Udruga IDEM specijalizirala se
tijekom godinama za osposobljavanje asistenata u nastavi za rad u
osnovnim i srednjim školama, osposobljavanje „trećih„ odgojitelja
odnosno asistenata u vrtićima, podizanje kompetencija odgojitelja i učitelja za rad s djecom s teškoćama i
podizanju kompetencija stručnih suradnika u vrtićima i školama za rad
u mobilnim stručnim timovima.
Negativni stavovi,
neznanje i predrasude
Upitali smo Kobetića ima li potrebe za još jednim učilištem odraslih u
Hrvatskoj i po čemu se učilište udruge IDEM razlikuje od ostalih?
– Ovo je prvo takvo učilište kod
nas koje je specijalizirano za sustavno provođenje programa cjeloživotnog učenja za osobe koje rade s
djecom s posebnim potrebama. Jer,
u tom se sektoru obrazovanja stalno
pojavljuju određene teškoće. Generalno, još su dominantni problemi
stavova, neznanja, rekao bih i predrasuda. Kada, primjerice, govorimo o asistentima u nastavi, osiguraju se financijska sredstva, educira se
osoba za rad s učenikom ili djetetom
u vrtiću, osoba treba početi raditi,
a onda nastaje problem i tisuću pitanja: „Tko je asistent u nastavi?”,
„Zašto meni dolazi na nastavu ili u
grupu?”, „Imam li ja ikakvu korist
od toga?”, „Što da radim s njim,
trebam li mijenjati metode svog
rada?”, itd. Znači, prvi su problem
stavovi. Potom slijede nedovoljno
razvijanje kompetencije odgojitelja
i učitelja da uopće rade s djecom s
teškoćama u redovnom sustavu. Jer,
budimo toga svjesni, niti program
obrazovanja odgojitelja ni programi
obrazovanja učitelja odnosno profesora ne sadrže kvalitetnu edukaciju
za rad s djecom s teškoćama. To se
obično svodi na jedan ili dva kolegija, što u svakom slučaju nije dovoljno kada se nakon studija počne
raditi u redovnom sustavu.
Podsjetimo, nedavno je na Pučkom otvorenom učilištu u Zagrebu
održan okrugli stol posvećen obrazovanju odraslih (o čemu su pisale
Školske novine kroz temu u broju
39 od 7. prosinca). Zajednički je zaključak svih sudionika bio kako je
sazrijelo vrijeme za samostalni sveučilišni studij andragogije, koji treba
emancipirati i odvojiti od postojećih
studija pedagogije. Kobetić se donekle slaže s time, a prvi bi korak
trebao biti omogućavanje kvalitetnijeg umrežavanja fakulteta, koji bi
omogućavali mobilnost i fluktuaciju
ljudi koji studiraju, primjerice na
Učiteljskom fakultetu, pa da na neke
kolegije mogu otići na Edukacijskorehabilitacijski fakultet.
– Treba li nam poseban studij?
Možda prije specijalizacija pri određenim fakultetima, ne nužno zaseban novi studij. Potrebno nam je da
ljudi koji u struku dolaze s drugih fakulteta imaju mogućnosti određenih
specijalizacija te da postoji što više
programa ustanova za obrazovanje
odraslih, poput Učilišta IDEM, koje
će nuditi dodatne obrazovne pake-
Budimo svjesni,
niti program
obrazovanja
odgojitelja ni
programi obrazovanja učitelja odnosno profesora ne
sadrže kvalitetnu
edukaciju za rad s
djecom s teškoćama. To se obično
svodi na jedan ili
dva kolegija, što
u svakom slučaju
nije dovoljno kada
se nakon studija počne raditi u
redovnom sustavu,
ističe prof. reh.
Darko Kobetić,
v. d. ravnatelja
Učilišta IDEM
te. U podlozi svega opet su stavovi.
Imam li ja kao stručnjak, učitelj,
odgojitelj želju dodatno se educirati
u nekom području ili imam stav da
sam diplomom stekao sve kompetencije koje su mi potrebne, pa mogu
do mirovine raditi u određenom zanimanju bez ikakvog dodatnog usavršavanja? Zbog toga se ovaj proces
i zove cjeloživotno učenje.
Imamo 300 asistenata,
treba nam 6000
Predavači Učilišta IDEM bit će
stručnjaci različitih područja. Od
socijalne pedagogije, rehabilitacije,
logopedije, pedagogije, od sveučilišnih profesora do ljudi iz prakse
koji već nekoliko godinama rade,
primjerice, u mobilnim stručnim
timovima. Neki od predavača zasigurno će biti i roditelji, da doprinos
edukaciji daju iz svoje perspektive.
Osim Učilišta, udruga IDEM radi
na nizu drugih projekata, a sve u konačnom cilju poboljšanja životnih
(pa onda i obrazovnih) uvjeta djece
s posebnim potrebama. Možda su
najpoznatiji i najafirmiraniji projekt
asistenata u nastavi, koje je udruga
IDEM preuzela iz Velike Britanije
i razvila kao sustavnu pomoć školovanju djece s teškoćama. Dosad
je educirano tristotinjak asistenata
u nastavi i svi su angažirani diljem
Hrvatske.
Unatoč redovitim problemima s
financiranjem, Kobetić ističe da je
ove godine potpisan ugovor s još
nekim općinama i županijama, koje
su time pristale biti financijeri asistenata na svome području.
– Poglavito Zagrebačka županija,
ali i Hrvatski zavod za zapošljavanje
pripomogao je u svome dijelu. Stoga
priča s asistentima definitivno ide u
dobrom smjeru. Jasno, tih je tristotinjak asistenata još uvijek premalo.
Jer, stvarne su potrebe u Hrvatskoj
oko 6000 asistenata!
Statistika, naime, govori da je u
ukupnom broju djece neke države
od 10 do 15 mališana s teškoćama
u razvoju, vrtićke, osnovnoškolske
ili srednjoškolske populacije. Hiperaktivnost odnosno ADHD možda
je najučestaliji poremećaj, naročito
kad govorimo o djeci u redovnim
obrazovnom sustavu. Tu su i djeca
s Downovim sindromom, jer za rad
s njima itekako treba prilagoditi metode i sadržaj odgojno-obrazovnog
rada. Sve je više i djece s poremećajima nekog oblika autizma, djece
s intelektualnim teškoćama.
– Delikatno je što djeca s disleksijom, disgrafijom ili samo poremećajem pažnje, bez dijagnosticiranog
ADHD-a, često budu neprepoznata
kao djeca s teškoćama. Zbog toga
određene sredine misle da toj djeci
ne treba asistent u nastavi, da su to
zločesta djeca, lijena djeca, „kad bi
htio, mogao bi” i slične definicije.
To je odraz loših stavova i predrasuda društva o djeci i njihovim potrebama, upozorava Kobetić.
Recesija ugrožava
provođenje projekata
Sustavnu izobrazbu asistenata
provodi samo udruga, odnedavno i
Učilište IDEM, stoga je jasno da taj
posao neće moći odraditi sami, bez
konkretne podrške sustava, resornih
ministarstava odnosno države. U
Velikoj Britaniji taj sustav podrške asistenata funkcionira na razini
države već dvadesetak godina. Asistente je udruga IDEM u Hrvatsku
uvela kao potrebu društva, potrebu
struke, poglavito na traženje i potrebe roditelja, s kojima rade proteklih
šesnaest godina.
– Udruga IDEM ne može sama
educirati sve asistente koji su potrebni hrvatskoj djeci s teškoćama u
razvoju. A treba ih oko šest tisuća.
Mi smo pokazali što sustavu treba.
Sada je na sustavu i državi da reagiraju. Nije da uopće ne reagiraju, ali
očito nam treba još puno pozitivnih
promjera i prije svega rada da bismo
dostigli brojku od šest tisuća stručno
educiranih i angažiranih asistenata.
Problem je i u tome što javnost ili
sustav misli da podršku treba samo
tih 10 – 15 posto djece s teškoćama.
No, stvarnu podršku trebaju i njihove obitelji, roditelji, braća i sestre,
što je onda mnogo više ljudi s potrebom za podrškom i raznim oblicima
pomoći.
Za kraj, zanimalo nas je kako
udruga IDEM financira sve svoje
programe i koliko je gospodarska
kriza i hrvatsko stezanje remena
utjecalo na njihov rad. Kobetić odgovara:
- U posljednje vrijeme financiramo se većinom preko europskih
projekata. Tako smo lani sudjelovali u projektu fonda Phare 2006,
ove godine u fondu IPA, njegovoj
četvrtoj komponenti. Dio sredstava
dobivamo preko natječaja koje raspisuju hrvatska ministarstva i kod
toga su nam najveći financijeri Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi
te Ministarstvo obitelji, branitelja
i međugeneracijske solidarnosti.
Naše će se učilište za obrazovanje
odraslih većim dijelom samofinancirati kroz prodaju usluga odnosno
edukacijskih paketa, dijelom kroz
fondove EU, kao i kroz projekte
nevladina sektora u suradnji s lokalnim upravama i samoupravama.
Dakako, kriza se održava na naš rad,
iako nas najgore tek čeka. Jer, po
našim spoznajama tek bismo iduće
godine mogli osjetiti veće probleme
u provedbi nekih naših projekata. A
navodno izlazimo iz krize, poručuju
iz Banskih dvora...
U udruzi IDEM stalno je zaposlenih pet osoba, ali sa svim suradnicima i podružnicama ovom se problematikom bavi stotinjak stručnjaka.
Kobetić naglašava da treba pohvaliti
aktivnosti podružnice Dubrovnik,
koji su u samo dvije godine postigli
zavidne rezultate, imaju svoje asistente u nastavi, zatim podružnicu
udruge u Rijeci, gdje izvrsno surađuju s gradskom upravom, te podružnicu u Samoboru.
Branko NAĐ
broj 41-42 • Zagreb • 21. prosinca 2010.
PREDŠKOLSKI
ODGOJ
BOŽIĆ
U OBITELJI
P
aktualno
aktualno
7
www.skolskenovine.hr
Kreativni Božić u
obiteljskom okruženju
rosinac je zasigurno jedan od najljepših i najbajkovitijih dijelova godine za mališane, ali i odrasle.
Tome svakako pridonosi i idilična obiteljska atmosfera kada
su svi na okupu u toplom domu,
dok vani snijeg pada i hladnoća
tjera zeku da traži potočić, kako
kaže priča. Već od Svetog Nikole započinje veselje darivanja, a svi, od odgojitelja do roditelja, upozoravaju da ne treba
pretjerivati s poklonima, ali su
mališanima dragi. Na Dan svetog Nikole ustaje se rano, a na
prozorima su obješene čizmice
i u njima brojni pokloni. No, to
je samo početak darivanja i veselja mališana u prosincu. Tek
trebaju stići Djed Mraz s vrećom poklona, a i za Novu godinu roditelji djecu često razvesele pokojim darom. Tako pred
roditeljima ostaje velika dilema
- kada prestati poklanjati.
Skromno darivanje
Obitelj Barišić, mama Marta
i tata Ranko, kažu da je najbolje rješenje da se pokloni doziraju te će njihov šestogodišnji
Marko i trogodišnja Vera dobiti
skromne poklone samo za Svetog Nikolu i Božić.
– S prijateljima i rodbinom
smo se dogovorili da darivanje
bude vrlo skromno i po mogućnosti da poklon bude edukativan, što ne uključuje slatkiše.
Nama je prije svega važno obiteljsko ozračje. Prošle je godine Marko baš oko Božića bio
bolestan i morao je u bolnicu pa
zato ovaj Božić želimo provesti
kod kuće, uz jelku, kolače i pjesmice, koje je Marko već naučio, a s njime pomalo pjevuši i
Vera – kaže mama Marta.
No, Božić je i vrijeme iskušenja za djecu, jer mnogo
toga treba obaviti i napraviti,
u čemu djeca žele sudjelovati,
ali im se ne može sve dopustiti pa se moraju uvesti pravila.
Gomile poklona za mališane su
izazov i oni bi ih stalno dirali,
otvarali, dijelili... Također, tu
su i božićni ukrasi, s kojima se
djeca vole igrati, pa im je često teško objasniti da to nisu
igračke, da su lomljivi, pa čak
i opasni. Roditelji su stoga ponekad prisiljeni uvesti još stroža pravila svojim mališanima
za vrijeme božićnih blagdana.
Dijete zbog toga može postati
vrlo nervozno i stvarati još više
problema.
Dječji psiholozi preporučuju
da se djecu uključi u sve aktivnosti u kojima mogu ravnopravno sudjelovati, kako bi im
božićno doba moglo biti puno
zabave i radosti. Preporučuje se
da ih se uključi u ukrašavanje.
Ako su kuglice i drugi ukrasi
preosjetljivi i lomljivi, treba ih
ukloniti. Umjesto toga, drvce
treba ukrasiti slatkišima i ostalim jestivim ukrasima, malim
plišanim igračkama i sličnim
ukrasima koje malo dijete ne
može oštetiti. Neka se koriste
igračke koje su drage vašoj djeci, kako bi se osjećali ugodnije
i opuštenije među svim dekoracijama. Zajedno s djecom
izradite ukrase od svjetlucavog
papira i dozvolite im da ih sami
vješaju. Pazite gdje postavljate
svijeće. Njihov će bljesak fascinirati najmlađe, mogli bi doći
u iskušenje da ih diraju. Još je
nezgodnije ako su na mjestu
gdje ih mogu srušiti. Ako ove
godine ne idete na zimovanje,
nađite neku drugu zabavu za
djecu.
– Djeca nisu mogla dočekati
Božić da okite prozore. Dosad
smo stan i jelku ukrašavali neposredno pred Božić, ali sada
moramo započeti ranije, jer su
oni nestrpljivi. Njih su dvoje
ukrasili prozore, postavili lampice odnosno nama „naredili”
gdje da ih postavimo, objesili
čizmice. Kada je sve bilo gotovo, pozvali su nas da vidimo
kako su to lijepo uredili – navode roditelji Barišić.
Ljubav i zahvalnost
Kako bi dijete osjetilo zadovoljstvo uključivanja u božićne
aktivnosti, preporučuje se da
mu se dopusti da umotava i neke
Dječji psiholozi preporučuju da se djecu uključi u sve aktivnosti u kojima oni
mogu ravnopravno sudjelovati kako bi
im božićno doba moglo biti puno zabave
i radosti
simbolične poklone za članove
obitelji, u čemu će ono istinski
uživati. Kako biste usrećili svoje mališane, treba im u vrijeme
božićnih blagdana pripremiti i hranu koju vole, s time da
ne pretjerujete i da se koristite
što zdravije namirnice. Bilo bi
dobro i da se za djecu i njihove
prijatelje organizira mala kućna
božićna zabava, po mogućnosti
s Djedom Mrazom ili vilenjakom. Djeca osjećaju i pozitivno raspoloženje roditelja, koji
tada imaju mnogo više vremena za njih i s kojima se tih dana
mogu družiti kao s prijateljima
iz vrtića. To je druženje važnije
od kupnje poklona, koji trebaju
biti skromni i od srca. Stoga se
ne zabrinjavajte ako ove godine nećete moći djetetu kupiti
Uljepšati Božić drugima
Božić je prije svega vrijeme kada ljudi trebaju pokazati humanost i pomoći onima koji nemaju ili imaju manje. U obitelji Barišić
svake se godine sprema paket s odjećom koja im više ne treba,
za Caritas.
– Mnogo stvari, odjeće, obuće i igračaka dobijemo, a one su
malo korištene i skoro nove. Stoga pred Božić odvojimo jednu
ili dvije večeri i s djecom dogovorimo što im ne treba od odjeće i
igračaka. Oni su vrlo darežljivi i sve bi ugurali u paket, ali im tada
kažemo da bi oni iduće godine mogli hodati goli i bosi ako darujemo sve što imamo. Marko bi to učinio sa zadovoljstvom, ali
kada mu kažemo da bi se zimi smrznuo, onda se sjeti hladnoće
i ipak vrati neke stvari koje je već dao. Osim toga, svake godine
izaberemo neku humanitarnu akciju za koju doniramo određeni
novčani iznos. Žao nam je što ne možemo dati više, ali to činimo
iz ljubavi i nadamo se da će i naš proračun idućih godina biti veći
pa ćemo moći i donirati više – navode Marta i Ranko Barišić.
skupi dar, ono će vjerojatno biti
zadovoljnije ako mu nešto sami
napravite, a ponajviše ako mu
dozvolite da i ono pridonese
svečarskoj atmosferi.
Odmalena treba njegovati da
se darovi i daju, a ne samo primaju. Djetetu treba dopustiti da
s vama peče kolače, pri čemu
odijelite dio tijesta samo za njega. Bezgranično će se veseliti
kad se ispeku i njegove rukotvorine. Naravno, mora shvatiti
da sve mora biti higijenski. Ako
je malo veće, prepustite mu
potpuno kićenje božićnog drvca. Možete otići na klizanje ili
sanjkanje. Priuštite mu barem
kazališnu predstavu, da blagdane po nečemu pamti.
Imajte na umu da se mora
nečime korisnim baviti. Budući
da su blagdani ujedno vrijeme
školskih praznika, dozvolite
djetetu da dulje gleda televizijski program i kasnije liježe u
krevet. No, neka ne pretjeruje.
Ovo je razdoblje u godini kad
vas reklame na televiziji i radiju i po gradu samo nagovaraju
da kupujete. Lako se ponijeti
željom da svima kupite savršen
poklon. No, ono što biste trebali davati jest ljubav i iskazivati
zahvalnost.
Radost pisanja
čestitki
U obitelji Barišić tradicija je
pred Božić pisanje čestitki, u
čemu djeca uživaju, osjećajući
se važnom karikom u obiteljskom krugu.
– Marko i ja smo kupovali
čestitke i moram priznati da
me to pomalo iscrpilo, jer je
on s toliko entuzijazma pomno
birao čestitke, pa je potrajalo.
Srećom, nije bilo hladno pa
smo izdržali. A kada smo ih
kupili, vidjevši da sam pomalo
nervozna i umorna, rekao mi
je: „Mama, sada te vodim na
kuhano vino.” Tada sam osjetila da moj mališan raste, jer
osim toga što je zaigran postaje odgovoran i misli na druge.
Za vikend smo pisali čestitke i
istinski uživati u tome. Oni su
sretno i veselo zaspali, jer su
ostvarili želje, a pritom su bili
ravnopravni i uljepšali Božić
svojim prijateljima i rodbini –
prepričava mama Marta.
U obiteljskom okruženju treba pričati s djecom o lijepim
stvarima pa im tako treba opisati neko sjećanje vezano uz
voljenu osobu koja vam mnogo
znači – kako je utjecala na vaš
život ili kako vam je pomogla
kad vam je bilo najpotrebnije.
Uz to, pošaljite zajedničku fotografiju. Treba se sjetiti i starih
prijatelja koji nisu tu, osim toga
što ste im poslali razglednicu
treba i nazvati ljude koje dugo
niste vidjeli. U obitelji Barišić
ove godine imaju sreće da su
roditelji dobili dulji godišnji
odmor, pa će čak dva tjedna
provesti s mališanima. Za Božić će uživati kod kuće, a Novu
će godinu proslaviti u Gorskom
kotaru. Tata Ranko je organizator tog dijela praznika, on se
tome posebno raduje, jer mu,
kako kaže, snježna idila puni
baterije, a provoditi vrijeme na
tome mjestu s obitelji i prijateljima nešto je što bi želio činiti
svake godine.
Nova Godina u
snježnoj idili
– Nakon Božića, pakiramo
stvari i na pet dana odlazimo u
Vrbovsko, u toplu drvenu kućicu s peći na drva i snijegom
svuda oko nas. Moj Marko već
je bio tamo prije tri godine, a
Veri će ovo biti prvi puta. Tamo
će sigurno biti lijepo kao i kod
kuće, jer je najvažnije od svega
da smo na okupu i da se malo
odmorimo od posla, vrtića i
svakodnevne strke po Zagrebu.
Meni je razdoblje neposredno
pred Božić i do Nove godine
najljepše u godini. Tako se i
moja djeca osjećaju, a pokušavamo to ugodno razdoblje provesti optimalno i eliminirati sve
konzumerističke elemente koji
su postali neminovnost obilježavanja Božića. Djecu učimo
da nije sve u poklonima i da se
oko njih treba potruditi, svojim
ih rukama napraviti, a ne kupiti. Naravno, to iziskuje više truda i vremena, počesto ga neki
roditelji i nemaju pa su prisiljeni sve rješavati na brzinu kupnjom, ali ipak se treba truditi i
pokušati osmisliti ljepši Božić
s istinskim sadržajem – zaključuje tata Ranko.
Ivica Buljan
aktuakno
aktualno
8
www.skolskenovine.hr
UKRATKO
Koncert za djecu u
Spaladium Areni
SPLIT – I ja imam vrtić naziv je koncerta u splitskoj
Spaladium Areni, koji je za 7000 splitskih vrtićkih
mališana organizirao Grad. Ovaj se projekt provodi
drugu godinu zaredom, a u Gradu ističu zadovoljstvo
činjenicom da su svu djecu upisali u vrtiće. „Tijekom
prošle godine realizirali smo otvaranje novih vrtića, a
ove smo u privatnim vrtićima osigurali sniženje cijena
te smo mališanima čija oba roditelja rade našli mjesta u desetosatnim programima”, kazala je Anđelka
Visković, zamjenica splitskoga gradonačelnika. Na
koncertu su, među ostalima, nastupile četverogodišnja
Anamarija Tešija i Flora Bašić, koje su recitirale
pjesmu Ide zima Vesne Parun. Skupina Perlice Gradskoga kazališta nastupile su sa solisticom Antonijom
Dorom Pleško, a mlađe Perlice su pjevale Moja barby
cura. Splitskim je mališanima pjevao i Jole, od kojeg je
splitski gradonačelnik Željko Kerum prošle godine doznao da u vrtićima nema mjesta za svu djecu, a također
su nastupili Dino Jelušić, Lorena Jelušić i zbor Josipa
Hatzea. Djecu su u Spaladium Areni zabavljali i likovi
iz crtića, i to Ben Ten, Gormit, Ljubica te Šiljo.
Vježbe iz didaktike
broj 41-42 • Zagreb • 21. prosinca 2010.
Šesti susret dječjih vijeća Hrvatske
Djelotvorni oblici dječje
participacije
U
organizaciji Saveza društava Naša djeca Hrvatske,
Društva Naša djeca Tuhelj
i Koordinacijskog odbora akcije
Gradovi i općine – prijatelji djece u
Tuhlju je 10. i 11. prosinca održan
šesti Susret dječjih vijeća Hrvatske
te Seminar za voditelje osnivače
novih dječjih vijeća u gradovima
i općinama na kojem je educirano
desetak novih voditelja o tome kako
potaknuti djecu na aktivno sudjelovanje u životu lokalne zajednice i
kako oformiti nova gradska i općinska dječja vijeća. Voditelj seminara
bio je Emil Paravina, tajnik Saveza
DND-a, a predavačice Sanja Škorić
iz Opatije i Zdenka Novak iz Čakovca.
Ovogodišnji 6. susret dječjih vijeća Hrvatske održan je u prostoru Osnovne škole Lijepa naša u
Tuhlju. Sudjelovalo je šezdesetak
učenika te 22 voditelja iz trenutačno aktivnih 15 dječjih vijeća (Čakovec, Čazma, Koprivnica, Krapina, Križ, Nova Gradiška, Opatija,
Osijek, Pleternica, Prelog, Sisak,
Tuhelj, Varaždin, Velika Gorica i
Zabok) kao i mnogo stručnih surad-
nika i uzvanika koji podržavaju ovu
značajnu aktivnost za djecu.
Na početku događanja sudionike
su pozdravili predstavnici domaćina, Društva Naša djeca Tuhelj,
općine Tuhelj, Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske
solidarnosti, Obiteljskog centra u
Krapini, Krapinsko-zagorske županije kao i Saveza Društva Naša djeca Hrvatske. Pročitano je i pismo
pravobraniteljice za djecu Mile
Jelavić, u kojemu je istaknuto da
Ured pravobraniteljice podržava i
cijeni predani rad i aktivnosti koje
pridonose promicanju dječjih prava
u društvu i afirmaciji dječje participacije te poziva djecu iz dječjih
vijeća da se pridruže Mreži mladih
savjetnika dječje pravobraniteljice,
čija je uloga savjetovati pravobraniteljicu, upozoravati na teškoće
ostvarivanja dječjih prava te poticanju vršnjaka da aktivno sudjeluju
u donošenju odluka.
Dječji vijećnici, članovi komisije za prosudbu projekata u okviru
akcije Naj-projekti dječjih vijeća
Hrvatske Leon Žganec Brajša iz
Dječjeg vijeća Varaždina i Perica
ZAGREB – U vijećnici Hrvatske gospodarske komore 14. prosinca je predstavljena knjiga Vježbe iz didaktike, koju su napisali dr. sc. Marko Mušanović, dr.
sc. Mario Vasilj i dr. sc. Sonja Kovačević. Objavljena
u nakladi Hrvatskoga futurološkog društva iz Rijeke,
ova je knjiga zapravo priručnik koji se na moderan i
poticajan način bavi nekim ključnim pitanjima nastave,
učenja i poučavanja, u prvom redu na visokoškolskoj
razini, a didaktički modeli koje zagovara primjenjivi su
na svim razinama odgojno-obrazovnog sustava. O tim
su obilježjima knjige uvodno govorili dr. sc. Slobodan
Uzelac i dr. sc. Dijan Vican, a knjigu su predstavili dr.
sc. Milan Matijević i Suzana Hitrec te suautor dr. sc.
Marko Mušanović. (aj)
Studenti u akciji s
beskućnicima
RIJEKA – Ulične svjetiljke, božićni broj časopisa
o beskućništvu i srodnim društvenim temama, predstavljen je ovih dana u središtu Rijeke. Na nekoliko
je lokacija prve primjerke ove vrlo zanimljive i pomalo
jedinstvene tiskovine prodavalo 14 korisnika riječkog
Prihvatilišta za beskućnike Ruže sv. Franje te isto toliko djelatnika i studenata Sveučilišta u Rijeci. Na taj
način je nastavljena akcija Sveučilištarci volontiraju, u
suradnji sa Zakladom Sveučilišta i Franjevačkoga svjetovnog reda s Trsata, koji provodi ove projekte pomoći
socijalno najugroženijim građanima, tijekom koje je
pedesetak volontera sudjelovalo u kreativnim radionicama volontera i korisnika Prihvatilišta, kao i ličenju
budućeg prostora Socijalne samoposluge uz sredstva
kako Zaklade tako i donaciju MD Profila. Sudjelujući u
prodaji prvoga hrvatskog uličnog časopisa o ljudima
s margine društva, sveučilištarci su se imali prilike
uvjeriti da ima i dobrih ljudi koji će izdvojiti osam kuna
za primjerak lista ili onih koji barem imaju toplu riječ
za takvu akciju, iako nemaju novca, ali i osjetiti drugu
stranu, kada prolaznici često okrenu glavu.
Vrijedna donacija
knjiga iz Makedonije
OSIJEK - Filozofski fakultet u Osijeku bogatiji je za
130 tomova makedonske književnosti – od Klimenta
Ohridskog do danas. Na Blagdan sv. Klimenta u Makedoniji Makedonsko kulturno društvo Braća Miladinovci
iz Osijeka u okviru manifestacije Dani makedonske kulture, osim uručivanja ove vrijedne donacije, organiziralo
je i predavanje o knjigama i makedonskoj književnosti.
Veleposlanik Republike Makedonije u Hrvatskoj Dančo
Markovski nazočnim je studentima zaželio da ove knjige
pridonesu proširenju njihova znanja te da se na Filozofski fakultet vrati makedonski jezik kao izborni predmet. Predsjednica makedonskog društva, prof. Jagoda
Treneska Cvetičanin, kao moderatorica ovog predavanja, informirala je o mogućnosti izučavanja makedonskog
jezika u prostorijama Društva, a za mlade Osječane kao
izborni predmet u Osnovnoj školi Vijenac u Osijeku. U
sklopu svečanosti na Filozofskom fakultetu održan je i
koncert makedonskih umjetnika, Vasila Atanasova na
oboi i Todora Svetieva na klaviru.
Ivica Buljan
Meštrović iz Dječjeg vijeća Velika
Gorica osvrnuli su se na kvalitetu
pristiglih projekata te izvijestili da
je povjerenstvo od deset projekata
odabralo i posebno nagradilo dva
najoriginalnija. To su projekt Dječjeg vijeća Čazme, edukativni film o
sigurnosti djece na internetu Licem
u lice i humanitarni projekt Dječjeg
vijeća Zabok kojim se prikupljaju
sredstava za računala i internet za
siromašnu djecu pod nazivom Darujmo srcem i izmamimo osmijeh
na lice. Ostalim sudionicima dodijeljena su priznanja za sudjelovanje
na natječaju, jer su ispunili postavljene kriterije.
Tijekom susreta djeca i voditelji
razgovarali su o primjerima dobre
prakse aktivnog sudjelovanja djece
u lokalnim zajednicama. Predstavljeno je deset projekata prijavljenih
na ovogodišnji natječaj za naj-projekte dječjih vijeća te organizirane
radionice za djecu i odrasle voditelje o djelotvornim oblicima dječje
participacije, ulozi dječjih vijeća u
lokalnoj zajednici, partnerstvu djece i odraslih te komunikaciji i nenasilnom rješavanju sukoba.
O radu dječjih vijeća i dječjoj
participaciji raspravljali su voditelji
dječjih vijeća s voditeljicom radionice Sanjom Škorić te zaključili da
su za organizaciju rada dječjeg vijeća i komunikaciju između djece i
gradskih/općinskih struktura važni
stručni suradnici u gradskim i općinskim odjelima zaduženi za programe i projekte za djecu. Dječji su
vijećnici u radionici koju je vodila
Ana Kola osmišljavali nove aktivnosti kojima se ostvaruju dječja prava i potiče na aktivnosti u lokalnim
sredinama, a u radionici Snježane
Romić razgovaralo se o aktivnom
slušanju i kvalitetnoj komunikaciji
pogotovo s odraslima, načinima na
koje djeca mogu izražavati osjećaje
te o argumentima za i protiv međuvršnjačkog nasilja.
R. S.
Svečanost Hrvatskoga sveučilišnoga športskog saveza
U
Promicatelj sporta na
sveučilištima
auli Rektorata Sveučilišta u
Zagrebu u srijedu je održana godišnja svečanost Hrvatskoga sveučilišnoga športskog
saveza (HSŠS) na kojoj je, među
ostalim, predstavljen Almanah
HSŠS-a od 2001. do 2010. godine, u
kojem se nalaze rezultati hrvatskih
studenata sportaša na domaćim,
europskim i svjetskim prvenstvima
te univerzijadama tijekom zadnjeg
desetljeća. Održana je također prezentacija dva nova projekta Saveza
– izdanje prvog broja novog e-glasila HSŠS-a Sportisimus te početak
rada novog internetskog portala
www.studentskisport.com. Projekte
je predstavio glavni tajnik Hrvatskoga sveučilišnoga športskog saveza Ronald Štrumberger.
Nazočnima su se, među ostalima, obratili predsjednik HSŠS-a
Zrinko Čustonja te prorektor za
prostorni razvoj i međuinstitucijsku
suradnju Sveučilišta u Zagrebu dr.
sc. Bojan Baletić, ravnatelj Uprave
za šport pri Ministarstvu znanosti,
obrazovanja i športa Željko Klarić
te dopredsjednik Europskoga sveučilišnoga sportskog saveza i član
Izvršnog odbora Svjetskoga sveučilišnoga sportskog saveza Siniša
Jasnić. Godišnja svečanost HSŠS-a
završila je svečanom dodjelom zahvalnica i priznanja institucijama
i pojedincima koji su dali izniman
doprinos promicanju studentskog
sporta te unaprijedili rad Hrvatskoga sveučilišnoga športskog saveza.
Na svečanosti su dodijeljene zahvalnice bivšim predsjednicima
HSŠS-a, mr. sc. Spasoju Jančiću, dr.
sc. Fedoru Valiću, prof. dr. sc. Viktoru Šnajderu, prof. dr. sc. Draganu
Milanoviću i prof. dr. sc. Hrvoju
Sertiću. Također je dodijeljeno priznanje i reprezentaciji futsala Sveučilišta u Zagrebu kao najuspješnijoj
studentskoj sportskoj ekipi od 2001.
do 2010. godine. Sudjelovala je na
šest od ukupno sedam održanih
europskih prvenstava u malom nogometu te osvojila pet medalja, od
čega zlatnu, tri srebrne i brončanu.
Za iznimne sportske rezultate
tijekom studiranja te promociju
studentskog sporta Hrvatski sveučilišni športski savez dodijelio je
priznanja i Hrvoju Penavi, Marcu
Franjulu i Šimi Fanteli. Priznanja
su, pak, dobili Sveučilište u Zagrebu, Sveučilište J. J. Strossmayera
iz Osijeka, Sveučilište u Splitu i
Sveučilište u Rijeci te Veleučilište
Karlovac kao i Grad Vinkovci, svi
u znak potpore i razvoja sporta na
sveučilištima i veleučilištima.
Hrvatski sveučilišni športski savez krovna je organizacija studentskog sporta u Republici Hrvatskoj.
Osnovan je u Zagrebu 14. prosinca
1991. godine, a glavna mu je zadaća
organiziranje državnih studentskih
prvenstava, zasad u devet sportova.
Pobjednici sveučilišnih državnih
natjecanja stječu pravo sudjelovanja na europskim studentskim prvenstvima. HSŠS član je svjetske i
europske organizacije studentskog
sporta – Federation Internationale
du Sport Universitaire (FISU) i European University Sports Federation (EUSA).
Ivica Buljan
broj 41-42 • Zagreb • 21. prosinca 2010.
Brain Gym (Gimnastika za mozak),
metoda koja već nekoliko godina živi u
OŠ kralja Tomislava
u Našicama, temeljno
je program edukacijske kineziologije
koji uključuje vježbe kojima potičemo
integraciju moždanih
funkcija, što rezultira djelotvornijim
učenjem. Vježbama
se potiče integrirano
djelovanje cijeloga
mozga i tijela
Đurđica Zailac
pedagoginja
B
rain Gym, koji u drugoj
polovici prošloga stoljeća
razvio edukator i znanstvenik dr. sc. Paul Dennison, vrlo je
jednostavan način vježbanja koji
omogućuje svojim učenicima
učenje s užitkom i lakoćom. Brain Gym temelji se na kombinaciji
tradicionalnih kineskih metoda
Joge i Tai-chi-chuana. Ona uravnotežuje um, otvara srce i aktivira
tijelo. Usporava starenje. Onako
kako maja djeca prirodno uče u
odgojno-obrazovna
aktualno praksa
9
www.skolskenovine.hr
Brain Gym metoda u OŠ kralja Tomislava Našice
Ravnoteža
uma, srca i tijela
dinamičnom kontinuitetu ravnoteže, neravnoteže i kretanja, Brain Gym aktivnosti na specifičan
način stimuliraju mozak otvarajući pojedincu pristup lakom i
ugodnom učenju.
Uz njega je važno poznavati jedinstveni stil svake osobe koji joj
je urođen.
Stilom učenja i profilom dominacije svake osobe bavila se
znanstvenica Carla Hannaford,
što je obradila u svojoj knjizi Očima i ušima, rukama i nogama.
Vrlo uspješno i učinkovito
Brain Gym metodu u OŠ kralja
Tomislava provodi učiteljicamentorica Anica Janković, koja
smatra da učitelji ne moraju biti
biolozi, liječnici ili psiholozi da
bi neke praktične savjete mogli
primijeniti u praksi. Potaknuta
brojnim knjigama koje pročitala
o toj temi pokušala je spoznaje iz
tih knjiga pretočiti u praksu.
– Najpije sam upoznala stručnu službu škole s programom
koji sam željela provesti u svom
razredu u okviru izvannastavne
aktivnosti – objašnjava učiteljica
Janković. – Zatim sam u razre-
Osobni profil dominacije
Učiteljica je odredila i profil
dominacije za svakog pojedinog učenika i dala mu kao
podsjetnik.
Primjer takvog podsjetnika
du, zajedno s učenicima odradila
profile dominacije svakog učenika. Bilo im je jako zanimljivo
otkriti nešto o sebi, vidjeti koliko
su slični i različiti među sobom.
Naglasak je bio na činjenici da su
svi profili dobri i da nam pomažu da bolje i lakše učimo. Svaki
učenik ima svoju karticu u razredu. Nakon toga su prema glavnom stilu učenja i razmješteni u
učionici. Pokazalo se da je među
učenicima najviše kinestetičkih
profila dominacije izgleda
ovako (donosimo samo jedan
ulomak):
Učenik XY
Potrebna ti je tišina kad učiš.
profila, tj. učenika koji najlakše
uče dodirom i pokretom. Poslije
davanja osnovnih informacija o
Brain Gym metodi, na roditeljskom sastanku razgovarala sam
s roditeljima o profilu dominacije njihove djece. Tako su i sami
roditelji mogli otkriti nešto novo
o sebi.
Već od prvog razreda ona često s učnicima radi vježbe vizualizacije, vježbe koje potiču kreativnost svih učenika. Nakon njih
Slika razreda prema
profilima dominacije
Evo kako izgleda slika razreda poslije testiranja učenika za
profile dominacije:
UČI U TIŠINI: 12 učenika
Reagira na SVJETLO: 9 učenika
TEMPERATURA: 4 učenika
PROSTOR (FORMALNO): sjedenje na stolici 5 učenika
MOTIVACIJA (UNUTARNJA): 13 učenika
USTRAJNOST: analitički 6 učenika, globalno 4 učenika, neustrajni 6 učenika
KONFORMIZAM I ODGOVORNOST: konformist 9 učenika, ,
ne 4 učenika, odgovorni tip 1 učenik, neodgovorni 3 učenika.
STRUKTURA: usmjeravanje učenika 11, samoorijentirani 3
učenika.
UČENJA U GRUPAMA: samostalno uči 1 učenik, u paru 8
učenika, u timu 7 učenika, s učiteljem 3 učenika.
OSJETILA:
Auditivno: 1 učenik
Vizualno (gledanje riječi): 7 učenika
Vizualno (gledanje slika): 2 učenika
Taktilno (dodirivanjem): 3 učenika
Kinestetički (učenje kretanjem): 5 učenika
Hrana potrebna dok uči: 9 učenika
Doba dana za učenje: voli učiti ujutro 6 učenika, poslijepodne 8
učenika, noću 2 učenika
Potrebno kretanje: 15 učenika da, 3 ne
Globalni tip: 13 učenika
Analitički: 3 učenika
Učiteljica u okviru ovog profila dominacije navodi i imena učenika tako da točno zna u okviru kojeg predmeta kojem učeniku
je potreban kakav pristup, što znatno olakšava rad i učenicima
i učiteljici, a učenici postižu puno bolje rezultate iz svih predmeta.
Što kažu učenici
Laura:
„Meni Brain Gym pomaže oko urednosti jer ponekad jako neuredno pišem. Pomaže mi u pisanju sastavaka jer tako imam
više ideja.“
Kristijan:
„Meni je pomogao na priredbi kada sam zaboravio riječi teksta
koji sam trebao recitirati. Nastavit ću ga raditi jer me smiruje i
pomaže mi u radu.“
Marta:
„Radim ih kad sam uznemirena ili jako tužna i to mi jako koristi.“
Lea:
„ Dok sam kod kuće učila predivnu pjesmicu o mojoj Slavoniji,
nisam ju mogla zapamtiti. Kada sam napravila Brain Gym vježbu zapamtila sam pjesmicu u roku od pet minuta. Od kad radim
vježbe imam ljepši rukopis i ideje su mi mnogo originalnije“
Vedran:
„Meni je Brain Gym pomogao da svaladam neke poteškoće
u čitanju. Kada me je učiteljica ispitivala u prvom i drugom
razredu morala je rastavljati riječi npr.: a-u-t-o. Bez obzira na to
ja sam čitao drugu riječ, npr. stol. Uz pomoć Brain Gyma sam
naučio čitati. Presretan sam!“
Venija:
„. Kada napravim Brain Gym vježbu, ne sanjam ružne snove.“
Uči u tihim prostorijama, u
školi, u knjižnici…
Svjetlo ti nije jako važno.
Ispitaj kada voliš više svjetla
dok učiš. Potrebno ti je manje
topline. Smanji grijanje dok
učiš. Otvori prozor. U školi se
odijevaj slojevito da ti bude
udobnije.
Nije ti važno kako učiš (sjediš
ili ležiš). Ispitaj ovisi li to o
težini gradiva koje učiš.
Pokreće te unutarnja motivacija. To je odlično, Istražuj, piši,
govori drugima što si otkrila.
Zadatke podijeli na manje cjeline dok učiš. Pravi pauze između učenja. Voliš dobiti detaljne
upute za rad. Pokušaj ponekad
sama smisliti kako riješiti zadatak. Voliš raditi samostalno.
Razgovaraj s učiteljicom o
nekim svojim postupcima koje
želiš promijeniti u radu..
puno se lakše radi. koncentracija
je bolja, a učenje učinkovitije.
Vježbe Brain Gyma uvodila je
postupno.
– Prvo smo radili vježbe za poboljšanje općih sposobnosti. Željela sam provjeriti kakvu korist
od tih vježbi može imati učenik
s ADHD-om. Nakon upornog ponavljanja, koje traje i danas u četvrtom razredu, rezultati su vidljivi. Za znatan napredak u radu
dijelom su zaslužne i ove vježbe
kod učenika koji ide po prilagođenom programu – kaže učiteljica Janković.
Na sljedećem roditeljskom
sastanku u trećem razredu učenici su sami roditeljima objasnili
Brain Gym i demonstrirali ga.
Roditelji su bili jako zadovoljni.
Sada su ti učenici u četvrtom razredu i prihvatili su Brain Gym
kao redovitu aktivnost na početku svakog radnog dana. Kad
nema učiteljice s njima, sami
rade sve do sada naučene vježbe
(križno gibanje, lijene osmice,
slon, misli na X, aktivacija ruke,
lisna pumpa..).
Na dopunskoj nastavi rade se
vježbe koje poboljšavaju vještine
čitanja i pisanja, razumijevanja,
matematike. Na ostalim predmetima i izvannastavnoj aktivnosti postupno se uvode vježbe za
poticanje fizičkih sposobnosti.
Učenik tijekom sata ili pred neki
test samostalno, samoinicijativno
uradi vježbu za koju osjeća da mu
je potrebna u danom trenutku.
A kako dalje? Provedena je
anketa s učenicima o stilovima
učenja, kako u školi tako i kod
kuće. Roditeljima je najavljen roditeljski sastanak gdje će zajedno
analizirati općenite stilove učenja
njihove djece. Cilj je, objašnjava
učiteljica Janković, da roditelji
prihvate stil učenja svoje djece
koji se ponekad može bitno razlikovati od njihova stila učenja.
Na taj način pokušat će se izbjeći neki nesporazumi vezani za
učenje, a učenici će naučiti kako
učiti, što će im uvelike olakšati
prijelaz u peti razred.
A učiteljica Janković je sigurna
da će i slijedeća generacija njezinih učenika, uz pisanje prvih slova, vježbati Brain Gym.
aktualno praksa
odgojno-obrazovna
10
www.skolskenovine.hr
broj 41-42 • Zagreb • 21. prosinca 2010.
Projektna nastava u OŠ Josipa Jurja Strossmayera u Trnavi
Mlijeko savršena
prirodna hrana
Izbor za najlješi mliječni brk
Projekt je pokrenut sa željom da se na drukčiji način obilježe Dani kruha i zahvalnosti za plodove zemlje.
Cilj je bio istražiti važnost mlijeka i mliječnih proizvoda u ljudskoj prehrani, osobito tijekom prvih dana
života. Zanimljivo je da su, iako žive na selu, mnogi učenici neke predmete vidjeli prvi put u životu
Piše Vesna Karalić Kladarić
knjižnjičarka
„Jeste li jutros pojeli pahuljice
s mlijekom? Popili jogurt? Niste!? Dobro, mliječni obrok nadoknadit ćemo kasnije” – ovim
je riječima počelo predstavljanje rezultata školskoga projekta
„Mlijeko”. Projekt se tijekom
rujna i listopada ove školske godine provodio u OŠ Josipa Jurja
Strossmayera u Trnavi. Pokrenut
je sa željom da se na drukčiji
način obilježe Dani kruha i zahvalnosti za plodove zemlje. Cilj
projekta bio je istražiti važnost
mlijeka i mliječnih proizvoda u
ljudskoj prehrani, osobito tijekom prvih dana života.
Na sjednicama Učiteljskoga
vijeća dogovaralo se i planiralo što će tko, kada i gdje raditi.
Odmah se pokazalo da će i kod
ovoga projekta biti razvijena
korelacija i integracija mnoštva
nastavnih predmeta i učeničke
svakodnevice. Sudjelovali su
svi učenici razredne nastave te
većina učenika i učitelja predmetne. Naravno, uključili su se
i ostali djelatnici škole. Posebno
treba istaknuti dobru suradnju s
roditeljima i mještanima Trnave
i ostalih općinskih sela.
Najljepši mliječni brk
Rezultate rada posebno su predstavili učenici razredne nastave, a
posebno predmetne. Učenici područnih škola posjetili su obiteljske farme u Dragotinu i Lapovcima, gdje su saznali kako se muze
te kako se prave svježi i tvrdi sir.
Učenici trećeg i četvrtog razreda matične škole istraživali su u
kojim se slatkišima nalazi mlijeko. Otpjevali su i pjesmu koja je
nastala na satu glazbene kulture
kada su na poznatu melodiju napisali stihove o mlijeku. Dani su
i brojni mliječni savjeti. Sviralo
se, recitiralo, glumilo i plesalo,
sve mlijeku u čast. Najzanimljiviji dio ipak je bilo biranje mliječnoga brka. Predstavnici svih
razreda razredne nastave ispili su
čašu jogurta. Ostali učenici glasačkim su listićima odlučili čiji je
brk najljepši. Pobjednik je dobio
mliječnu čokoladu i bombone.
Prezentacija projekta za najmlađe završena je degustacijom pudinga, palačinki i sira koje su u
školskoj kuhinji priredili učenici
viših razreda uz pomoć učitelja,
kuharice i mještana.
Od frazema
do laktoze
Dan kasnije svoj su trud i rezultate pokazali učenici predmetne
nastave. Predstavljanje projekta
ovaj se put sastojalo uglavnom od
Powerpoint prezentacija i izlaganja uz plakat. Snimljen je i prikazan film „Od teleta do mlijeka”.
Obrađene su sljedeće teme: Mlijeko tijekom povijesti (PO), Dojenje
– kod ljudi i ostalih sisavaca (BI),
Kemijski sastav mlijeka (KE),
Mliječni proizvodi (BI), Mliječna industrija u Hrvatskoj (GE),
Trapist(i) (VJ). Na dodatnoj nastavi hrvatskoga jezika proučena
je porodica riječi od riječi mlijeko
te frazemi u kojima se spominju
mlijeko i mliječni proizvodi.
Premda je mlijeko zdravo, postoje ljudi koji se, konzumirajući
ga, razbole. Bolest se zove intolerancija laktoze. Učenici su istražili zašto do nje dolazi i kako se
liječi. Na nastavi likovne kulture
nastalo je mnoštvo likovnih radova različitih motiva i tehnika vezanih uz mlijeko i mliječne proizvode. Vođeni učiteljicom matematike, učenici su proveli anketu
o potrošnji mlijeka u Općini Trnava. Obišli su sva mjesta Općine
(Dragotin, Hrkanovci, Kondrić,
Lapovci, Svetoblažje i Trnava) i
popisali broj krava i koza te izračunali koliko se mlijeka potroši dnevno i godišnje. Zanimljiv
je podatak da stanovnik Trnave
dnevno popije više mlijeka nego
stanovnik Hrvatske. (Mnogi su
priznali da prosjek popravljaju
kućni ljubimci!).
Umjetnički začin projektu dali
su recitatori (Oda majčinom mli-
Ekološki projektni dan u SŠ Mate Balote Poreč
U potrazi za načelima zdravoga
Važno je istaknuti
da se ovaj pristup
rada s mladima
pokazao vrlo zanimljivim i korisnim. Prihvatili su
ga upravo zato što
kreativnost i interesi mladih više
dolaze do izražaja
nego u klasičnoj
nastavi
Piše Branka Kalčić
SŠ Mate Balote Poreč
Maketa ekonaselja s ekoparkom
T
ema ovogodišnjeg ekološkoga projektnoga dana u
Srednjoj školi Mate Balote u
Poreču Suvremena proizvodnja, potrošnja i održiv razvoj bila je obrađena interdisciplinarno. Učenici su
mogli izabrati radionice, terensku
nastavu, predavanja, sportska natjecanja, ukupno tridesetak aktivnosti.
U to su bili uključeni i suradnici
Zdravoga grada Poreča i u njihovu
prostoru održan je okrugli stol na
temu Prevencija ovisnosti mladih,
koji su vodili terapeuti dr. Ivan Jovanović i Mirjana Smodek. Osnovni je cilj bio osvijestiti posljedice
koje izaziva pijenje alkohola, uzimanje droge, pušenje i kocka.
Konstatirano je da je prevelika
dostupnost alkohola i drugih sredstava koje izazivaju ovisnost te da
je problem početak pušenja i ispijanja alkohola u ranim godinama.
Osim toga, kad osoba, prije svega maloljetnik, ode u ovisništvo,
otežava život sebi i bližnjima koji
mu žele dobro. Nakon kratkog izlaganja povedena je rasprava o tome
što znači uzeti prvu čašu alkohola,
o odnosu društva prema ovisnicima, kako pomoći prijatelju. Na kraju je izveden zaključak da se taj veliki problem može riješiti tek ako se
prepozna na vrijeme te ako ovisnik
shvati i prihvati da mu je potrebna
pomoć.
Brzom hranom
do bolesti
U radionici Suvremeni način prehrane pod vodstvom psihologinje
Marijane Rajčević raspravljalo se
o utjecajima brze hrane. Prisutni su
najprije odgovarali na pitanja iz ankete kojom se htjelo saznati kakav
je njihov način života i prehrane i
analizom pitanja pokušalo se dobiti
uvid u suvremeno hranjenje mladih.
Uslijedila je prezentacija o brzoj
hrani, nekim činjenicama vezanima
Linearno programiranje
uz nju, štetnim utjecajima i slično.
Najzanimljiviji je dio sigurno bio
kratki dokumentarac o čovjeku koji
si je dao zadatak da se svaki dan tijekom jednog mjeseca hrani u McDonaldsu. Supersize me pokazao je
šokantne posljedice, gdje je nakon
samo mjeseca dana imao problema
s jetrom, krvnim tlakom, srcem...
Na kraju se potaknuto time govorilo o zdravoj prehrani. Psihologinja
je navodila učenike da zajednički
pronalaze savjete i načela zdravog
života, što je bilo vrlo zanimljivo.
Bilo je primjera tijekom aktivnosti gdje su učenici pokazali zrelost
i samostalnost u kreiranju nastave,
što bi svakako trebalo poticati. U
tome su prednjačili učenici četvrtog
razreda jezične gimnazije i četvrtog
razreda komercijalista.
Maturanti četvrtog razreda jezične gimnazije sami su, na poseban
način, organizirali radionicu pod
nazivom Reklame. Radionica je
osmišljena na zabavan, ali i poučan način. Učenici su prezentirali
reklame od povijesnog razvitka do
danas, uspoređujući starije i novije,
stereotipe u reklama, a zatim pokazali primjere najsmješnijih, najzanimljivijih i najgledanijih reklama.
Održali su i parlaonicu, koju je
vodila Simona Tomić o temi Reklamiranje alkoholnih pića ne treba
zabraniti u našoj državi. Pobijedila
je negacijska ekipa. Na kraju, razred je osmislio tri vlastite reklame.
Na svoj način reklamirali su stolac,
olovku i svoj razred, četvrti razred
jezične gimnazije. Radionicu je vodila učenica Mija Matasović.
Reklame i modni
trendovi
Učenici četvrtog razreda komercijalista osmislili su i danima
izrađivali maketu ekonaselja s
ekoparkom, gdje su koristili razne
prirodne materijale i obnovljive
Jedna stranica obiteljskoga albuma
broj 41-42 • Zagreb • 21. prosinca 2010.
aktualno praksa
odgojno-obrazovna
11
www.skolskenovine.hr
UpoznajMO sebe!
(16)
Motivirane
učiteljice i učitelji
Mali Lapovčani prave svježi sir na obiteljskom gospodarstvu
jeku i Moja sestra nosi mlijeko
u grad – D. Tadijanović), te zboraši (U mliku mati me umiva i
Kora kruha).
I učenici predmetne nastave
imali su mliječno-slatku evaluaciju projekta. Sav pripremljen
puding, sir i palačinke nestali su
u kratkom vremenu.
Stara seoska kuhinja
Poseban dio projekta bilo je
postavljanje izložbe Stara seoska kuhinja. Tijekom cijeloga
listopada u školskom holu učenici su mogli proučavati kako se
nekada živjelo i radilo na selu.
Stara muzlica, cidiljka za mliko,
ćupovi za kiseljenje mlika i kanta za mliko eksponati su koji su
neposredno vezani uz projekt.
Bilo je izloženo i drveno korito puno brašna, krušne korpice,
stari šporet na drva s dudom,
šape s pekmezom... Na stelaži
su se našli kiseli krastavci, pekmez od šljiva i kajsija, flaša s
paradajz-supom, a u stoljetnom
kredencu rajlike, tepsije, stare
života
izvore energije. Maketa je još izložena u školskom holu. Uz maketu
naselja, bile su izložene slike, crteži i skice arhitekture nekad i danas te ekoparkova. Napravili su i
PowerPoint prezentacije o vodi i
jami Baredine koje su imali prilike
pogledati i drugi učenici na prezentaciji rada.
Reklamama i modnim trendovima bavilo se još nekoliko skupina
učenika po radionicama. Jedni su
proučavali reklame danas i u prošlosti, drugi su anketirali građane o
potrošnji i reklamama, treći su proučavali mobitele, a četvrti važnost
njemačkih i austrijskih banaka za
građane Poreča.
Hvale su vrijedni i brojni posjeti
učenika gdje su razgledali Akvarij
u Trstu, bogat raznim morskim organizmima, jamu Baredine, podzemni svijet bogat stalagmitima,
stalaktitima, rijetkim živim organizmima kao što je čovječja ribica,
a tu je i Muzej starih traktora.
Neki su učenici bili nazočni na
manifestaciji Šesti dani mladoga
maslinovog ulja u Vodnjanu, gdje
se moglo kušati i degustirati mlado
maslinovo ulje raznih proizvođača si druge proizvode kao što su
pršut, sir, suhe smokve... Osim
izložbe maslinova ulja, učenici su
posjetili uljaru Grubić u Balama,
dok je druga skupina učenika bila
na farmi OPG Kukić i upoznala
uzgoj istarskog podolca i simentalskoga goveda. Nakon toga su obišli kulturno-povijesne znamenitosti
Gračišća. Kao i uvijek, zanimljiv
je bio obilazak staroga grada Poreča i njegovih znamenitosti, uz prat-
šajlice i tacne, aluminijske žlice
i vilice, drvene kuvače. Uz umivaonik s lavorom visili su otarci
od konoplje. Trenutke odmora
učenici su provodili ležeći na
otomanu prekrivenom tkanom
ponjavom s necanim jastukom
ispod glave. „Zidove” kuhinje
ukrašavali su staro raspelo i svete slike te velik broj zidni’ kuvarica s porukama poput: „Koja
žena muža čuva, dobar ručak
njemu kuva” ili „Dobar objed
mužu daj, pa će bit’ u kući raj”,
a našla se i jedna dječja: „Naša
djeca, naša radost, neka znadu
što je mladost.”
Popisivanje i opisivanje svega
što je bilo izloženo oduzelo bi
dosta vremena i prostora. Zanimljivo je da su, iako žive na selu,
mnogi učenici neke predmete vidjeli prvi put u životu.
Idejni pokretač projekta i
izložbe bila je knjižničarka, no
sve vrste radova (istraživački,
praktični, umjetnički, fizički)
karakterizirao je timski rad i suradnja svih sudionika.
nju profesora i uvaženih stručnjaka
Ivana Matejčića, Elene Uljančić
Vekić i Vltave Muk.
Bilo je radionica koje su proučavale šund, kič, treš, gdje su učenici
sami pronalazili i prepoznavali primjere treša ili su pak htjeli pokazati
da svaka životna aktivnost iziskuje
utrošak energije koja se proračunava u postotku CO2 - otisak CO2
za svakog čovjeka i kako smanjiti
količinu CO2 u našem okolišu.
Kreativnost i
interesi mladih
Napravljena je PowerPoint prezentacija anketnih rezultata, koju je
proveo bivši učenik Kemal Pršeša.
Anketirano je 2000 ispitanika, turista o uslugama u turističkim objektima Poreštine. Slajdove s podatcima iz ankete učenici su obogatili
zanimljivim slikama porečkih hotela i okoliša.
Veća skupina učenika bavila se
obiteljskom problematikom te je
napravljen zanimljiv obiteljski album. Prikazana je obitelj s različitih aspekata. U obiteljskom albumu
pokazan je razvoj obitelji kroz povijest, počinje porijeklom čovjeka,
prikazom obitelji hominida, nadalje slijede stranice: genetika (kakav
genetski materijal tražimo, ljepota
odraz gena), žena kao izvor života,
obiteljski odnosi, roditelji i djeca,
jabuka ne pada daleko od stabla,
tradicionalna obitelj u modernom
svijetu, moderna obitelj.
Na kraju je važno istaknuti da se
ovaj pristup rada s mladima pokazao vrlo zanimljivim i korisnim.
Prihvatili su ga upravo zato što
kreativnost i interesi mladih više
dolaze do izražaja nego u klasičnoj
nastavi.
O motiviranosti odgojitelja i učitelja i te
kako ovise odnosi i komunikacija, emocionalna klima i uspješnost, utjecaj i prihvaćanje poruka koje im upućujemo. Motiviranost za rad s djecom ne može se glumiti.
Djeca brzo prepoznaju unutarnju demotiviranost i prema van hinjenu motiviranost
našeg rada s njima
R
einhard Sprenger u svojoj provokativnoj knjizi Mit o motivaciji
definira motivaciju kao ono što nas
u nama ili oko nas pokreće da se ovako,
a ne drugačije ponašamo. To je spremnost
na određeno ponašanje i prihvaćeni razlozi
ponašanja. Daje nam odgovor na „zašto”
nekog ponašanja. Razlikuje vanjsku i unutarnju motivaciju. U prvoj poticaj, usmjeravanje dolazi izvana, a u drugoj iznutra.
U knjizi se okomljuje na vanjsku motivaciju, jer razara unutarnju, više šteti nego
koristi i mijenja samo vanjsko ponašanje.
Ona se sastoji od nagrada, pohvala, podmićivanja, prijetnji, kazni, prisile, mamljenja,
indirektnog nagrađivanja i kažnjavanja,
ustezanja od plaće, zavođenja. To je ugrađivanje vanjskih ciljeva u ličnost učitelja,
inzistiranje na deklarativnoj odanosti školi
s ciljem motivacije da rade i što sami ne
žele. Rezultat i posljedice su demotiviranost, obezvređivanje i nestajanje radosti u
radu; razgradnja samouvažavanja i samopoštovanja, oduzimanje vlastitog dostojanstva i određenja te sustavno potkopavanje
ličnost učitelja iznutra. Vanjsko se motiviranje često pretvara u manipuliranje,
prikriveno utjecanje na nečije ponašanje,
pokretanje bez izazivanja otpora. Nastoji se navesti drugoga da radi, što želimo,
kada želimo i kako želimo, „jer on ili ona
to sami hoće”. Tu se koristi dobro poznavanje prikrivenih težnji, potreba i slabosti
žrtve. Posljedica je njezin unutarnji otkaz i
prikrivena nelojalnost.
Unutarnji otkaz navedeni autor definira
kao mentalno emigriranje, gubitak interesa za posao, „prihvaćanje” svih prijedloga,
preuzimanje tuđih odluka. Slijedi unutarnje
samopenzioniranje. Radi se samo najnužnije s pola snage. Možda bismo neke škole
mogli i nazvati školama u unutarnjem otkazu. Uzrok su nedovoljni i nekvalitetni
poticaji, a ne teški rad i preveliki zahtjevi.
Učitelji samo s vanjskom motivacijom
demotivirani izbjegavaju neuspjeh. Imaju
sve više zahtjeva, a sve manje vlastite inicijative. Čekaju na nagradu umjesto preuzimanja samoodgovornosti. Vanjski podražaj
se povećava, a vlastita energija sve manje
koristi. Ostaje frustracija, agresivna dosada
uz prigovaranje i jadikovanje.
Piše prim. dr. sc. Pavao Brajša
psihoterapeut i komunikolog
U okviru takvoga vanjskog motiviranja
susrećemo manipuliranje pohvalama čija
vjerodostojnost nestaje, a pohvale prelaze
u manipuliranje, izrugivanje. Pohvaljeni
stoji bespomoćno posramljen i lišen svoje slobode. Pohvala nije vezana za osobu
kao takvu nego za nešto što je učinilaPod
uvjetima moći iluzija su pohvale bez manipuliranja. Kvalitetna pohvala je moguća
samo uz recipročnost. U očekivanju da nas
drugi usreći ostajemo razočarani. Postajemo ovisni o pohvalama i u strahu smo da
ih nećemo dobiti. Kada ih ne dobijemo gubimo osjećaj vlastite vrijednosti, a kada ih
dobijemo gubimo poštivanje i uvažavanje.
Često nas tretiraju kao djecu, a ne odrasle,
pretvaraju u maloljetnike koje se hvali, nagrađuje, podmićuje, prijeti i kažnjava. Čim
više inzistiramo na vanjskom motiviranju,
tim dublje padamo u demotiviranje, nepovjerenje, neuočavanje, previđanje, neslušanje, ponižavanje, ne uzimanje za ozbiljno,
nepouzdanost. Ovisnosti o vanjskim poticajima, motiviranju prelazi u omalovažavanje nas i našeg rada. Ako sve to primijenimo na problematiku odgojiteljica i
odgajatelja, učiteljica i učitelja na području
odgoja i obrazovanja, lako uočavamo povezanost sa svakodnevnim radom s djecom
i učenicima u našim vrtićima i školama.
O motiviranosti ili demotiviranosti odgojitelja i učitelja ovise itekako odnosi i
komunikacija, emocionalna klima i uspješnost, utjecaj i prihvaćanje poruka, koje im
upućujemo. Motiviranost za rad s djecom
ne može se glumiti. Djeca brzo prepoznaju unutarnju demotiviranost i prema van
hinjenu motiviranost našeg rada s njima.
Njih se ne može varati. Njihovo šesto čulo
prodire u nas i našu unutarnjost i ona reagiraju na ono što mislimo i osjećamo, želimo i maštamo. Ono što im prešućujemo i
pokušavamo sakriti djeluje jače nego ono
što im govorimo. Ako ih u sebi ne volimo,
tada nam uzalud sve deklamacije naše ljubavi prema njima. S unutarnjim otkazom
i samo prem van motivirani ne možemo s
njima uspješno raditi. Rezultati neće ovisiti o onome što im tumačimo nego više
od onoga što se događa mimo toga i ispod
toga u nama.
Samo iznutra iskreno motivirani i oduševljeni u stanju smo uspješno prenositi djeci i učenicima
odgojne i obrazovne poruke.
Moramo u njih i u ono što govorimo vjerovati. Ako nam to
uspije, rezultati se ne vide samo
na njima nego i u nama. Djeca
postaju naši unutarnji motivi,
unutarnje pohvale i nagrade,
unutarnje zadovoljstvo i sreća.
Samo tako ne dolazi do unutarnjeg otkaza, demotiviranosti,
nepotrebnog izgorijevanja, pa
i preranog vanjskoga stvarnog
penzioniranja.
(U sljedećem broju:
Priznavanje i uvažavanje
mjesto vanjskog motiviranja)
12
www.skolskenovine.hr
odgojno-obrazovna
aktualno praksa
broj 41-42 • Zagreb • 21. prosinca 2010.
(2)
Projektna nastava - Likovna kultura kao poveznica različitih sadržaja (1)
Saznati, istražiti i povezati
skriveno
Cilj je ovoga projekta, koji je pokrenula Udruga za
promicanje vizualne kulture OPA, pokazati da likovna
kultura može ujediniti i povezati različita područja. U
prošlome smo broju prikazali tri prvonagrađena projekta, a u ovom broju predstavljamo ostale nagrađene i
pohvaljene projekte
Piše Jelena Bračun
I
ako je natječaj prvotno bio zamišljen za projekte osnovnih škola,
pokazalo se potrebnim prihvatiti i
projekte i srednjih škola i vrtića zbog
njihove iznimne kvalitete. Kriteriji za
ocjenjivanje i kategorije bili su isti kao
za osnovne škole. Tražilo se da nagrađeni projekti zadovolje kriterije: originalnost, kvalitetnu metodičku izvedbu,
dobru prezentaciju projekta i izvrsne
rezultate projekta u četiri kategorije
materijalna ili nematerijalna kulturna
baština, znanost (prirodne ili društvene grupe predmeta u školi), suvremena
umjetnost i društvo, humanitarne akcije.
U kategoriji znanost (prirodne ili
društvene grupe predmeta u školi)
nagrađen je projekt Zlatni rez XV. gi-
mnazije, Zagreb, voditeljice Kristine
Rismondo (likovna umjetnost).
Projekt je proveden u 1. razredu, u
dva sata učioničke nastave i uz dodatak
on-line nastave, a cilj mu je bio „prepoznavanje i objašnjenje pojma zlatni
rez“.
Projektom su obuhvaćeni matematika i likovna umjetnost.
Ključni pojmovi obrađeni kroz projekt jesu zlatni rez i simetrije, a projektom su obuhvaćene nastavne teme
(prema planu i programu pojedinog
predmeta): skulptura – svojstva i odnosi: ritam i simetrije, arhitektura – svojstva i odnosi: ritam i simetrije.
Povjerenstvo je bilo impresionirano
rezultatima on-line nastave u kojoj su
učenici, uz mentorsko vodstvo prof.
Rismondo, pokazali visoke rezultate,
kako kreativne tako i stručne, a posebno je pohvaljena upotreba novih tehno-
logija na konstruktivan način u kojemu
učenici uče istraživati i prezentirati
svoje zaključke.
U kategoriji suvremena umjetnost i
društvo nagrađen je projekt U krugu
škole, Škole za primijenjenu umjetnost
i dizajn u Zagrebu, voditelja Filipa Pintarića (d.i.a., konstrukcije i materijali,
računarstvo) i Udruge bivših učenika
UBU-a.
Za izvođenje projekta predviđeno je
30 sati u izvannastavnim radionicama,
a cilj mu je da se šira javnost upozna s
radom ŠPUD-a putem izložbe u izlozima trgovina u užem središtu grada.
Projekt U krugu škole definira uže središte kao dio u kojemu se ŠPUD nalazi
127 godina te postavljanjem izložbe
po ustaljenim rutama učenika i profesora za vrijeme pauze, odmora i nakon
nastave, afirmira učenike i školu kao
aktivne sudionike života grada. Projekt
je potaknut i raspravama o preseljenju
škole u novu zgradu izvan gradskog
središta.
Projektom su obuhvaćeni strukovni predmeti odjela, a ključni pojmovi
obrađeni kroz projekt jesu: tradicija,
akcija, urbano tkivo, interpoliranje.
Povjerenstvo je nagradilo ovaj projekt zbog aktivnog uključivanja učenika u društveno osviještenu akciju kojoj
je cilj bio prezentirati problem koji se
tiče njih samih i škole koju pohađaju.
Tako učenici uče kakva može i treba
Nagrađeni projekt Zlatni rez XV.
gimnazije, Zagreb (sl. gore)
Nagrađeni projekt U krugu škole,
Škole za primijenjenu umjetnost i
dizajn u Zagrebu (sl. dolje)
Među pohvaljenim projektima našao se i projekt Barok, OŠ Petra Kanavelića, Korčula
biti uloga intelektualaca i umjetnika u
društvu – aktivna, kreativna, hrabra.
Povjerenstvo je pohvalilo osam projekata:
– za najbolje radionice pohvala projektu U krugu škole, OŠ I. G. Kovačića, Zagreb, voditeljice Stele Perić
(učiteljica likovne kulture) te projektu
Barok, OŠ Petra Kanavelića, Korčula,
voditelja Abela Brčića (učitelj likovne
kulture). Povjerenstvu su se svidjele
ideje i realizacije obje radionice, ali im
nedostaje više povezivanja i istraživanja različitih područja.
– za primjenu suvremenih didaktičkih metoda (vršnjačko učenje) pohvala
projektu Ljepota je u oku promatrača,
OŠ I. G. Kovačića, Gornje Bazje, i OŠ
Gradina voditelja Igora Fučkara (učitelj razredne nastave). Čini nam se da
se metoda vršnjačkog učenja prerijetko
upotrebljava u školama te da ovaj proMeđu pohvaljenim projektima našao se i projekt Barok, OŠ Petra Kanavelića, Korčula jekt-radionica, unatoč tome što mu nedostaje objedinjujući cilj istraživanja,
može služiti kao primjer dobre prakse.
– za međuinstitucionalnu suradnju
pohvala projektu Renesansni kostimi,
OŠ Dragutina Kušlana iz Zagreba,
voditeljici Zdenki Kožić (učiteljica
razredne nastave), suradnici Branki
Dubovac (akademska slikarica, učiteljica likovne kulture) te Malini Zuccon
Martić (muzejskoj pedagoginji u Muzeju za umjetnost i obrt). Povjerenstvo
pohvaljuje ovu suradnju škole i muzeja
zato što su se obje institucije aktivno
uključile kako bi povezale sadržaje
obrađene na različitim predmetima, a
ujedno posjet muzeju učinili zabavnim
i kreativnim iskustvom.
– za razvoj poduzetničke inicijative
pohvala projektima Koprivnica, grade
moj, OŠ A. Nemčić Gostovinski, Koprivnica, voditeljice Sanje Brkić (učiteljica razredne nastave), i projektu
Grobnička slikovnica, OŠ Čavle, voditeljica Monike Sabol (učiteljica likovne kulture) i Katarine Badurine (učiteljica hrvatskog jezika). Povjerenstvo
pohvaljuje ove projekte, jer je u njima
obuhvaćeno sve, od ideje i realizacije
do promocije. Bilo bi dobro kada bi se
učeničko poduzetništvo ponekad ujedinilo i s humanitarnom djelatnošću na
razini škole ili lokalne zajednice.
– za humanitarnu akciju pohvale projektu Origami prijateljstva, OŠ Svete
Ane, Osijek. Iako nema snažno izraženu likovnu komponentu, pohvaljujemo
trud i namjeru škole i učenika da ovim
projektom povežu djecu i umirovljenike iz doma za starije osobe.
– za implementaciju e-učenja u redovnu i projektnu nastavu pohvale prof.
Kristini Rismondo, XV. gimnazija. Povjerenstvo je prepoznalo izniman trud i
znanje koje prof. Rismondo godinama
ulaže u implementaciju e-obrazovanja.
Smatramo da njezin trud ne unapređuje samo svladavanje sadržaja likovne
umjetnosti kroz nove medije, već pruža
učenicima mogućnost razvijanja mnogih vrlo važnih sposobnosti koje su im
potrebne u suvremenom svijetu.
Zaključak je povjerenstva da se na
natječaj prijavilo mnogo projekata
koji mogu pokazati put za daljnji razvoj projektne nastave u hrvatskim
školama. Nagrađeni projekti imali su
sve tražene odlike: jasnu problemsku
ideju (što se istražuje), cilj (što učenici dobivaju kroz istraživanje i nakon
njega) te razrađene faze projekta (kako
motiviramo i vodimo učenike kroz
istraživanje i rad). Projektna nastava
u Hrvatskoj još je u povojima i treba
cijeniti svaki trud, ali i nadati se da će
svi učitelji učiti od svojih najuspješnijih kolega. Nagrađeni projekti trebaju
služiti kao uzor drugim školama, a pohvaljeni projekti i radionice mogu dati
mnoge ideje za razvoj novih. Nadamo
se da će škole prepoznati važnu, čak
i neizostavnu ulogu likovne kulture u
školskim projektima te da će učiteljima
likovne kulture dati dovoljno prostora
da svojim stručnim mišljenjem pridonesu kvalitetnom i kreativnom ostvarivanju projekata. Želja je udruge OPA,
kao i članova povjerenstva, da škole i
nastavnici ponukani primjerima nagrađenih i pohvaljenih projekta tijekom
sljedeće godine ostvare nove, originalne projekte koji će na kvalitetan način
objedinjavati likovnu kulturu, odnosno
umjetnost, s drugim područjima. Nadamo se da će kroz projekte mnoga djeca
saznati, istražiti i povezati ono što bi
kroz druge oblike nastave ostalo skriveno.
(Kraj)
aktualno
regija
broj 41-42 • Zagreb • 21. prosinca 2010.
SLOVENIJA
13
www.skolskenovine.hr
Prijedlog nacionalnog programa
za financijsko obrazovanje
Promicanje partnerstva i otvorene
komunikacije s potrošačima
O
rganizacija za gospodarsku suradnju i razvoj
(OECD) pridaje veliku
važnost financijskom obrazovanju i stoga je još 2005. godine
donijela Preporuku o načelima i
dobroj praksi financijskog obrazovanja i svijesti. Sve zemlje
članice OECD-a prihvatile su
preporučena načela i preporuke,
pa tako i Republika Slovenija,
koja je nedavno objavila Prijedlog nacionalnog programa za
financijsko obrazovanje.
Opsežne europske
studije
Nacionalni program financijskog obrazovanja (u daljnjem
tekstu: NPFI) sadrži sustavne i
koordinirane aktivnosti u svrhu financijske edukacije. Naime, Slovenija je rješenjem o
Nacionalnom programu zaštite
potrošača 2006. – 2010. i pristupanjem OECD-u prihvatila
obvezu provoditi NPFI. Opsežne europske studije dokazale su
da pojedinci ne znaju kome se
trebaju obratiti kad im je potrebna financijska pomoć te se često
oslanjaju na savjete obitelji i
prijatelja, umjesto da zatraže
konkretne odgovore od financijskih stručnjaka.
Organizacija koje se bavi zaštitom potrošača ističe da je bez
obzira na veliku važnost financijske edukacije također važno
da pružatelji financijskih proizvoda/usluga nude jasne i pot-
pune informacije, jer se na taj
način ispravljaju tržišni nedostaci. Čak i financijske udruge
(npr. Europske udruge banaka –
EBF i Europsko udruženje društava za upravljanje – EFAMA)
naglašavaju važnost partnerstva
i otvorene komunikacije s potrošačima, kao i promicanje financijskog obrazovanja. NPFI
po uzoru na postojeće europske
prakse potiče suradnju s neprofitnim organizacijama, javnim
sektorom, kao i društvima,
udrugama i gospodarskom komorom, nevladinim organizacijama, itd.
Kako bi se postigao cilj ovog
programa i uzeo u obzir princip izrade modela financijskog
obrazovanja za sve sudionike,
važno je da korisnik usluga
bude u stanju jasno izraziti svoje potrebe, odnosno da mu budu
dostupne prave informacije
koje će biti razumljive i koje
će se moći usporediti s drugim
informacijama. NPFI bi trebao
identificirati probleme i predložiti rješenja koja bi omogućila
pojedinačni odabir relevantnih
informacija o financijskim proizvodima/uslugama, od savjeta
za oglašavanje do rješenja koja
će osigurati dostupnost nepristranih, poštenih, konkretnih,
visoko kvalitetnih i lako razumljivih informacija koje unapređuju sposobnost korisnika
usluga da donese odgovorne
odluke.
Osnovna financijska
obrazovna shema
Nacionalni program financijskog obrazovanja sadrži sustavne i koordinirane aktivnosti u svrhu financijske edukacije
U mnogim europskim zemljama, kao što su Njemačka,
Velika Britanija, Austrija, Nizozemska i Francuska, osnovna
financijska obrazovna shema
uzima u obzir različite potrebe
pojedinaca, ovisno o dobi, razini dohotka, statusu, obrazovanju, stavovima, interesima i
njihovu djelokrugu rada. NPFI
koristi upravo taj pristup, koji
uključuje rješenja ciljanoga financijskog obrazovanja koji je
pogodan za Sloveniju. On također sadrži upute za redovno
sustavno praćenje njegove provedbe, evaluaciju individualnog
obrazovnog napretka i ostvarivanja ciljeva njegove sheme u
BOSNA I HERCEGOVINA
P
Europska računalna
diploma u funkciji
digitalne pismenosti
redstavnici Federalnog ministarstva
obrazovanja i znanosti (FMON) sudjelovali su početkom prosinca u Sarajevu
na Regionalnom forumu ECDL-a (European
Computer Driving Licence – Europska računalna diploma) o temi ECDL u funkciji digitalne pismenosti, čiji je organizator i domaćin bila
Udruga informatičara u BiH, koja je nosilac
ECDL-ove licence za Bosnu i Hercegovinu.
Fondacija ECDL-a osnovana je odlukom Europske komisije i CEPIS-a (Vijeće europskih
profesionalnih informatičkih društava) kao nezavisno tijelo, čija je misija kreirati standarde
u području informacijskih tehnologija, koordinirati aktivnosti na njihovoj implementaciji i
nadgledati kvalitetu provođenja tih standarda.
U uvodnom je obraćanju istaknuto da je Federalno ministarstvo obrazovanja i znanosti
potpisnik memoranduma o razumijevanju s
Microsoftom BiH, a kroz to i aktivni sudionik inicijative Parteri u učenju, putem koje su
Ministarstvo i Microsoft BiH postali poticajni
i efikasni partneri u produbljivanju suradnje
inovativnih škola, podizanju njihove tehnološke spremnosti, organiziranju natjecanja o
primjerima dobre prakse u procesu upotrebe
informacijsko-komunikacijskih tehnologija u
osnovnim i srednjim školama.
„Federacija Bosne i Hercegovine postala
je karika neraskidivog lanca partnera koji su
svjesni da se nove generacije rađaju u digitalnom svijetu, da se obavlja brza transformacija podataka, informacija i znanja u digitalni
oblik i da im treba omogućiti efikasniji i brži
pristup umreženim informacijama. FMON je
snažnim djelovanjem u prošle četiri godine
opremio mnogo škola kabinetima informatike, u svim sveučilišnim studentskim centrima
otvorio multimedijalne centre, opremljene suvremenom informacijskom opremom i osigurao besplatan pristup međunarodnim bazama
podataka Web of Science i CurrenContent za
akademsku i znanstvenu javnost te studente u
Federaciji Bosne i Hercegovine”, rekla je federalna ministrica te uputila apel obrazovnim
vlastima na svim razinama da intenziviraju
aktivnosti na osiguranju potrebnih sredstava i
ljudskih resursa, edukacije i ambijenta za implementaciju i održivi razvoj informacijskog
društva.
S obzirom na potpisani Memorandum, kao
i činjenicu da su ECDL-ovi moduli isključivo
temeljeni na Microsoftovim alatima, tim više
je Federalno ministarstvo obrazovanja i znanosti zainteresirano za promoviranje ovoga
projekta i njegovu podršku. Na Regionalnom
forumu sudjelovali su predstavnici Ministarstva prosvjete i kulture iz RS-a, predsjednik
CEPIS-a, predsjednik Fondacije ECDL-a,
predstavnici Austrije, Slovenije, Srbije, Hrvatske i Crne Gore, direktori Agencije za državnu
službu BiH, Agencije za državnu upravu RS-a,
Agencije za državnu službu FBiH i Agencije
za informacijsko društvo RS-a.
Prema FMON
Priredio I. Buljan
cijelosti. NPFI također omogućuje pristup Europskoj bazi podataka – EDFE, koji omogućuje
uvid u najbolje europske prakse
iz iskustava onih koji su već razvili takve programe.
Prema RIPE
Priredio I. Buljan
SRBIJA
Najviše sredstava za
obrazovanje
N
ajvažnija je točka 9. sjednice Izvršnog odbora Hrvatskoga nacionalnog vijeća bila donošenje plana proračuna ovoga državnog i krovnog tijela hrvatske nacionalne zajednice u Srbiji za sljedeću godinu.
U prethodnom su razdoblju usvojeni financijski planovi resornih odbora
vijeća te su stečeni uvjeti za donošenje plana proračuna za sljedeću godinu.
Prilikom izrade plana proračuna poštovana je preporuka resornog ministarstva da za operativne troškove vijeća iz proračuna ne bude izdvojena svota
veća od 35 posto. Prema novom su proračunu sredstva izdvojena za ove
namjene oko 32 posto, a sva ostala sredstva raspodijeljena su po resornim
područjima, kaže tajnik HNV-a Željko Pakledinac.
„Najviše je sredstava pripalo obrazovanju, potom za kulturu, informiranje
i na kraju za službenu uporabu jezika i pisma. Vodili smo računa da sredstva
budu raspodijeljena tako da se odvoji 40 posto za obrazovanje, 30 posto za
kulturu, 20 za informiranje i 10 posto za službenu uporabu jezika i pisma.”
Potrebe i želje koje su iskazali odbori prelaze financijske mogućnosti proračuna, doznajemo od tajnika Pakledinca.
„Morali smo korigirati zahtjeve u pojedinim segmentima, jer su iznosi
koje su dostavili odbori bili veći od planiranih. Korekcije su izvedene uz
suglasnost čelnika resornih odbora.”
Ipak, postoji mogućnost da se dođe do dodatnih sredstava, navodi Željko
Pakledinac.
„Na sjednici je posebno istaknuto i dogovoreno da će se strogo voditi
računa o tome da sredstva budu utrošena točno na ono za što su tražena.
Vijeće također planira donijeti odluku o raspisivanju natječaja za dodjelu
sredstava. Bit će pripremljeni normativni akti i odredit će se uvjeti i kriteriji
kako se može doći do tih sredstava.”
Također se planira jedan rebalans ili najviše dva, ali plan koji odobri Izvršni odbor i na kraju Vijeće strogo će se poštovati, kaže Pakledinac. Svi članovi resornih odbora tijekom sljedećeg tjedna trebaju obrazložiti predložene
zahtjeve kako bi na sljedećoj sjednici Izvršnog odbora bio formiran konačni
financijski plan o kojem će se na predstojećoj sjednici Vijeća raspravljati i
donijeti konačna odluka o usvajanju. Za utorak je zakazana sjednica Odbora
za financije koji će dati svoje mišljenje o planu proračuna, tako da će on još
jednom biti provjeren i potvrđen prije nego što bude proslijeđen na daljnje
razmatranje, rekao je na kraju tajnik HNV-a Željko Pakledinac.
Prema Subotica Danas
Priredio I. Buljan
aktualno
svijet
14
www.skolskenovine.hr
NJEMAČKA
S
broj 41-42 • Zagreb • 21. prosinca 2010.
Obljetnica berlinske
visokoobrazovne institucije
Dva stoljeća
Humboldtova sveučilišta
pomenik pred glavnom
zgradom berlinskog sveučilišta prikazuje Wilhelma
von Humboldta kao opuštenog i
samouvjerenog. Sjedi na svojoj
kamenoj fotelji i ponosno s visine gleda na studente. Kao da
pruski reformator obrazovanja
i utemeljitelj sveučilišta i danas
zahtijeva da se njegovo životno
djelo respektira. Jer, on je bio
uvjeren da je s njime obrazovanje u Njemačkoj dobilo novi
polet.
Tek nakon što je s krajem rata
1945. završilo to tamno poglavlje Humboldtova sveučilišta,
došla je nova kriza. Sukob Istoka i Zapada u poslijeratnoj Njemačkoj doveo je do sve jačega
komunističkog utjecaja na Sveučilištu. Između 1945. i 1948. bilo
je uhićenja, odvođenja i ubijanja
studenata koji su zahtijevali slobodu sveučilišta u Humboldtovu
smislu.
U zapadnom dijelu grada studenti su uz pomoć SAD-a osnovali Slobodno sveučilište Berlin.
A DDR je 1949. svoje Berlinsko
sveučilište nazvao Humboldtovim imenom, ali bez njegovih
ideala. S ponovnim ujedinjenjem
Njemačke oni su opet došli u prvi
plan, ali ravnopravnost teorije i
prakse teško je ostvariti s 34.000
studenata i oko 950 profesora,
kaže Uwe-Jens Nagel.
Mit Humboldt privlači
inozemne studente
Doista, Humboldt je svojim
Berlinskim sveučilištem u njemački obrazovni sustav uveo
novu ideju u koju su se ugledali
mnogi u svijetu: da visoke škole
ne bi trebale samo prenositi teoretsko znanje, nego se baviti i
praktičnim istraživačkim radom.
Humboldtove planove podržao
je pruski kralj Friedrich Wilhelm
III., iako je svota koju je 1809.
stavio na raspolaganje za osnutak sveučilišta bila skromna:
„Nije bilo ni stolova ni stolaca,
a po zidovima je bilo plijesni”,
stoji u zapisima na koje podsjeća današnji predsjednik Sveučilišta Christoph Markschies.
Kao zgrada Sveučilišta služila
je palača princa Heinricha na berlinskom bulevaru Unter den Linden. Tu je 1810. godine započeo
prvi semestar – s 256 studenata
i 52 docenta. Najprije su utemeljeni klasični studijski smjerovi:
pravo, medicina, filozofija i teologija. Danas sveučilište ima
jedanaest fakulteta, više od 250
studijskih smjerova, od afrikanistike do zubne medicine, te neko-
Berlinsko Humboldtovo sveučilište dalo je brojne nobelovce i
druge vrhunske znanstvenike. Osnovano je prije 200 godina
kako bi povezalo teoretsku poduku i praktična istraživanja,
što je bilo revolucionarno
liko centara i središnjih instituta
koji su raspoređeni u više od 300
zgrada.
Od 34.000 studenata 13 posto
ih je iz inozemstva, iz više od
100 zemalja. Mit Humboldt i danas privlači, kaže dopredsjednik
zadužen za međunarodne veze
Uwe-Jens Nagel. „Pod geslom
Moderni original prenijeli smo
njegov obrazovni ideal u 21.
stoljeće”, kaže on, naglašavajući
da nema teoretske poduke bez
praktičnog istraživanja i obrnuto.
Mračno poglavlje nacionalsocijalizam
Do 1933. godine Humboldtovo sveučilište bilo je među
vodećima u Njemačkoj. U svojoj 200-godišnjoj povijesti to je
sveučilište dalo 29 nobelovaca,
među ostalima Alberta Einsteina
i Maxa Plancka. Tu su studirali
i Otto von Bismarck, Heinrich
Heine, Karl Marx i Kurt Tucholsky. A onda je došlo mračno
razdoblje. Otpuštani su židovi,
socijalisti, komunisti. Slike spaljivanja knjiga 10. svibnja 1933.
obišle su svijet.
„Stajao sam ispred sveučilišta stiješnjen između studenata
u nacističkim uniformama, tog
cvijeća nacije, i gledao kako naše
knjige lete u rasplamsalu vatru”,
pripovijedao je njemački književnik Erich Kästner.
Elitno sveučilište
„Treba nam više osoblja, ali
to nije moguće ostvariti u siromašnom Berlinu”, kaže Nagel.
No, ideja kojom se to nastoji
nadoknaditi jest model mentora. Studente se osposobljava da
rade kao demonstratori s mlađim
kolegama, ali za to ne dobivaju
nikakav honorar nego studijske
bodove.
Sveučilište se nada da bi moglo doći do više novca ako dobije
naslov elitnog sveučilišta. To mu,
doduše, nije uspjelo 2007. godine. Ako to ne uspije ni iduće godine, uzor modernih sveučilišta
mogao bi izgubiti značenje. Jer,
samo od Humboldtova mita ne
može se živjeti.
Prema Deutsche Welle
Priredila Ivana Čavlović
Kad su Nijemci u njemačkim
školama manjina
Njemačkoj treba više
kvalificiranih doseljenika
Za vrijeme velikog odmora u jednoj berlinskoj školi njemački učenik stoji po
strani, a turski i arapski dječaci ga guraju. O takvim scenama priča i Salahdin
Said, maturant iz Berlina, koji je rođen u njemačkom glavnom gradu, no ne želi
reći odakle njegova obitelj potječe, jer želi da ga se smatra Nijemcem. Autsajder u školi postaje svatko tko se trudi aktivno sudjelovati u nastavi, a suočava
se s pogrdnim komentarima, podbadanjima i prije svega izolacijom. Wilfried
Seiring, bivši direktor službe za berlinske škole, govori kako mnogo migranata
na taj način jača svoje samopouzdanje i osjećaj vrijednosti.
„Oni loše govore njemački, vjerojatno neće završiti školu, a to znači da ne mogu
nastaviti profesionalnu izobrazbu, pa je njihova perspektiva vrlo ograničena.
No, u školskom su okruženju članovi grupe koja ima moć izolirati druge. To
je proganjanje manjina”, smatra Seiring, a njemačka ministrica obitelji Kristina
Schröder nalazi za to mnogo oštriju riječ - rasizam.
Za mnoge je vršnjačko nasilje među učenicima postao skandal tek kada je
izašlo na vidjelo da su žrtve i Nijemci. Učiteljica Michaela Ghazi potvrđuje porast
agresije učenika stranog porijekla prema njemačkim učenicima i nastavnicima.
U najgorim slučajevima, kaže, riječ je o verbalnim napadima i primjeni nasilja u
obliku naguravanja. Ali uvijek je prisutno odbacivanje.
Mišljenja se razilaze oko toga kako bi škole trebale postupati prema učenicima
stranog porijekla. Seiring smatra da je rješenje u jačanju osjećaja pripadnosti
školi: „Mi zato pružamo potporu muslimanima koji se školuju u Njemačkoj i
pohađaju islamsku nastavu na njemačkom jeziku. Cjelodnevne bi škole djecu
maknule s ulice, iskoristile bi njihove interese za određene stvari i mogle bi im
dati osjećaj uspjeha. A to bi sigurno pomoglo u njihovoj integraciji.”
Učeniku Salahdinu ne sviđa se stara podjela – na jednoj strani Nijemci, a
na drugoj „stranci”. Zahtijeva i veći senzibilitet učitelja, jer smatra da djecu
stranog porijekla ne bi smjeli zvati strancima, već im pomoći da se osjećaju
prihvaćenima. Jer, ako neki učenik stalno sluša da je stranac, onda se s vremenom tako počne i ponašati. (IČ)
Vodeći njemački gospodarstvenici ponovno su zatražili da njemačke vlasti osiguraju
veće useljavanje kvalificiranih stranaca, usred užarene rasprave o migrantima i njihovoj integraciji među njemačkim strankama. Ministar gospodarstva Reiner Brüderle
izjavio je da je Njemačka prošle godine izgubila 15 milijardi eura zbog nedostatka kvalificirane radne snage. Prema vladinim navodima, Njemačkoj trenutačno nedostaje
36.000 inženjera i 66.000 računalnih stručnjaka.
Šef Saveza njemačke industrije Hans-Peter Keitel izjavio je da Njemačkoj godišnje
nedostaju tisuće građevinskih inženjera, a predsjednik Njemačkog instituta za privredna istraživanja (DIW) Klaus Zimmerman čak je ocijenio da je godišnje potrebno najmanje 500.000 kvalificiranih ljudi želi li Njemačka očuvati sadašnji standard i poziciju na
svjetskom tržištu. Naveo je da se u Njemačku godišnje useljava oko 700.000 ljudi, ali
se odseljava više od toga, što je opasan razvoj koji će u idućih 20 – 30 godina dovesti
do velikih teškoća.
Šef industrijalaca Keitel upozorio je da se godišnje umirovi više ljudi nego što s fakulteta i visokih škola dođe na tržište rada. Time nastaje praznina koja se ne može popuniti niti popravljanjem kvalifikacija, niti smanjenjem broja ljudi koji napuštaju studije,
niti zadržavanjem stranih studenata. „Potrebno nam je više kvalificiranih doseljenika,
a prije svega promjena mentaliteta”, rekao je Keitel.
Vlada je najavila da će, kao jedan od prvih koraka u rješavanju ovog problema,
ubrzati i pojednostaviti postupak za priznavanje inozemnih kvalifikacija u Njemačkoj.
Između 300.000 i 500.000 doseljenika ima znatno višu kvalifikaciju od one koja se
traži na radnim mjestima na kojima su zaposleni te tako nije rijedak slučaj da farmaceuti s inozemnim diplomama rade kao bolničari, a inženjeri kao priučeni majstori u
tvornicama.
Konzervativna ministrica obrazovanja Annette Schavan najavila je da će brzim priznavanjem inozemnih kvalifikacija njemačko gospodarstvo dobiti najmanje 300.000
kvalificiranih ljudi. Ministar Brüderle je, pak, najavio da bi već u mandatu ove vlade
mogao biti usvojen sustav bodovanja za useljavanje, sličan onome kakav imaju Kanada ili Australija. (IČ)
broj 41-42 • Zagreb • 21. prosinca 2010.
poseban prilog:
ususret BoæiÊu
aktualno
15
www.skolskenovine.hr
Vincent od Kastva, Kristovo rođenje, kopija freske, crkva sv. Marije na Škriljinama, Beram, Istra, kraj 15. st.
Blagdan ljubavi i mira
D
olazi nam još jedan Božić. I opet,
kao i svake godine – a čini se iz
godine u godinu i sve više – o
Božiću svatko priča svoju priču. Za vjernike i za mnoge ljude dobre volje Božić
je, ako ne i najveći (u teološkom smislu
to je Uskrs), a ono svakako najljepši
blagdan kroz godinu. Za one druge, koji
u Božiću ne gledaju toliko vjerničku
dimenziju, ostaje ona druga vrijednost
Božića koja je zajednička i vjernicima i
nevjernicima: Božić je najveći obiteljski
blagdan u godini i nadasve – blagdan
ljubavi i mira.
Riječ Božić umanjenica je riječi Bog,
u značenju, dakle, mali Bog, tj. dijete
Isus i Božić je blagdan njegova rođenja.
Biblijski izvještaj Isusovo rođenje tumači kao događaj koji se zbio na slavu
Bogu na visini i za mir ljudima dobre
Pripremio Ivan Rodić
volje. Tu vjerničku, teološku dimenziju
možda je najbolje izrazio s. Augustin kazavši kako se „Bog (se) počovječio da
se čovjek može pobožanstveniti”. Tako
sam naziv Božić podsjeća da je blagdan
Božića evanđeoska škola ljudskosti i
čovječnosti. Na Božić „svi se osjećamo
jedni drugima bliži, bližnji, domaći svoji,
pristupamo jedni drugima bliže, želimo
biti zajedno više nego i u jednome danu
u godini” – zapisao je prigodom jednoga
Božića fra Bonaventura Duda.
Tek malo povijesno podsjećanje: Božić
se do pred kraj IV. stoljeća obilježavao 6.
siječnja, da bi potom bio premješten na
25. prosinca kako bi se potisnula rimska
svetkovina Natalis Solis Invicti (Dan rođenja nepobjedivog Sunca), koju je uveo
još car Aurelije (270. ‡ 275.), a koja je
padala u vrijeme zimske obratnice.
Kršćani su vrlo rano taj dan Isusova rođenja smatrali i početkom nove godine. I
hrvatska božićna pjesma Narodil nam se
kralj nebeski sa stihom „na tom mladom
letu veselimo se” upućuje na Božić kao
prvi dan nove godine. Tek je 1691. Crkva
prihvatila 1. siječnja kao Novu godinu.
Kršćanstvo je doduše uspjelo potisnuti
rimsku svetkovinu rođenja nepobjedivog
sunca, ali nije moglo spriječiti da se mnogi
poganski običaji iz pretkršćanskog razdoblja zadrže u puku i do današnjih dana –
zelenilo u kući i oko kuće, sijanje pšenice,
kićenje pročelja kuća zelenim granama,
paljenje „badnjaka” i obilje svjetlosti, darovi i čestitanja i nadasve bogat blagdanski
stol – a sve kao izraz želje za budućim rastom, vitalnošću, napretkom i svekolikim
obiljem, ponekad i pretjeranim, pri čem se
često gubi temeljni smisao Božića.
„Kršćanska kultura Božića preživjela
je izvanjsko društveno nasilje (totalitarizma), upravo onako kako je i rođena u
betlehemskoj neuglednosti, pod prijetnjama, ali i u potrebi da Ljubav preživi. Stoljećima je snažno protkala mnoge visoke
umjetničke izraze, ali i kulturu običnoga
puka koji je čuvao srž Radosne vijesti u
svojim običajima” – naglasio je, među
ostalim, zagrebački nadbiskup kardinal
Josip Bozanić u svojoj prošlogodišnjoj
Božićnoj poruci.
Kratki izbor iz toga obilja umjetničkoga izraza i kulture običnoga čovjeka,
tek kao podsjetnik na to što bi nam Božić trebao značiti, bez obzira na to jesmo li vjernici ili nevjernici, donosimo
i u ovom posebnom prilogu posvećenom
najljepšem i najradosnijem blagdanu u
godini.
16
www.skolskenovine.hr
poseban prilog:
ususret BoæiÊu
aktualno
broj 41-42 • Zagreb • 21. prosinca 2010.
BILOGORSKO BADNJE VEČE
„Bilogorsko Badnje veče” naziv je božićne svečanosti koju je je početkom prosinca pred prepunim Domom kulture u Bjelovaru održao Dječji vrtić Ciciban i koja je bila posvećena njegovanju
bilogorskih običaja i tradicije. Ovim projektom koji se u vrtiću radi već deset godina djeci je pružena
mogućnost da se igraju onako kako su živjeli njihovi preci – bake i djedovi, prabake i pradjedovi.
Djeca, odgajateljice, ravnateljica i jedini muški član kolektiva vrtića Ciciban nastupali su u narodnim nošnjama. Sviralo se na klasičnim udaraljkama, ali i na rifljačama, „prdama“ („mrgudalima“) i
„šefu“, a tradicionalne dječje pjesme i plesove izvela su djeca glazbeno-folklorne igraonice. Scena
je imitirala staru bilogorsku kuću u kojoj cvate granje voćaka posađeno za sv. Andriju i pšenica
posijana na sv. Luciju. Kuća je okićena tradicionalnim nakitom od „pucanaca“ (kokica), slame, krep
papira, a na prozoru je i zvijezda. Izrađenim nakitom kitila se jela. Bilogorci su za Badnjak blagovali
skromno, ali je stol bio bogato aranžiran. U svakoj od ovih aktivnosti sudjelovala su djeca proigravajući važne događaje Badnjaka.
Branka Biketa Caktaš
„Žive jaslice” iz Crnog
Već šestu godinu zaredom u prigradskom zadarskom naselju
Crno održava se vjerno uprizorenje Isusova rođenja „Žive jaslice”. Interpretacija ovog središnjeg prizora božićne tradicije odvija
se pod pokroviteljstvom Grada Zadra, u organizaciji Mjesnog odbora Crno, KUD-a Crno i Župe svetog Nikole. Predstava koju je
režirala Patricija Novačić puna je poleta, obogaćena je glazbom
i sjajnom scenografijom i kostimografijom, plesom, svjetlosnim
efektima, bakljama...
Crničke božićne jaslice predstavljaju figurativni prikaz Isusova
rođenja koji je mješavina iskaza iz Evanđelja po Luki i po Mateju. Betlehemska scenografija postavljena je u prirodni ambijent, u
blizini mjesnog bunara okruženog suhozidom, snopovima slame i
stablima masline, smjestene su jaslice, a postojeće kuće odigrale
su ulogu „Marijine kuće” u kojoj se zbilo navještenje, svratišta i
ostalih betlehemskih objekata.
(Izvor: Zadarski list)
Silvije Strahimir Kranjčević
Prvi snijeg
Olovna, siva mrena je neba – ko oko u lude,
Sinji ko pepeo zgasli kroz mliječnu maglicu dima;
Snijeg – to smrzle suze su, iz oka toga što blude.
Vjetar ih vitla… zima je… zima!
Padaju guste poljanom širnom, a velike grane
Šire se spram njih ko naručaj mekan. Upravo eto
Anđeo smrti silazi s njima, baš će da pane
Gorde na glave, što umiru sveto.
Prirodu gledam – jadnika kao što – komu će zorom
Nasilna mišica oči zaklopit. Zbogom, o liste,
Brbljava lasto, o zbogom ti, blijedo sunce za gorom,
Zima je, zima; ljetni već niste!
Sada se cari vila ledena, a njojzi pred dahom
Zelen se žuti i nabire suha, okom je koči;
S maglena tkiva je oprava njena, suhim nad mahom
Injem vezenom obućom kroči…
Za njom se voze lakim na sanama vesele šale:
Plesovi, šaptaj i drhat i stiskaji ruke na samu,
Salon i plazače glatke i maske što očima pale
Žarče neg sunce o Petrovdanu.
Leti nad svime badnjački anđeo, dižuć visoko
Božićno drvce, stostruke darke pod njega meće;
Osmijehom rajskim gleda u radosno dječinje oko:
Badnje je veče – veče je sreće.
Uza nj se bijeda povlači, snijegom njuška ko zvijer,
Šesnaestljetnoj pastorci nosi božićna hljeba:
Zvona će pjevat Hosana! i s mraza će venut joj lijer…
Zima je, zima – grijat se treba!
(1897.)
Jaslice u crkvi svetog Ivana Kapistrana u Iloku
Sveta tri kralja nose darove, sarkofag iz 4. stoljeća u Rimu
Tin Ujević
Božić
Tugo svetih dana, kad se prosipa
kao silan slador bijelo snježno inje,
kada iz jasala čedo Josipa
nudi čudu svijeta bolne oči sinje;
pa dok vatra pali našu žarku krvcu,
od krvave rijeke što je prolismo
kao žižak gori na božićnom drvcu
plamen prve vjere što zavolismo,
i dok tako snužden u kavanskom kutu
glođem crnu sumnju srca ranjena,
mutni danak vije neku maglu žutu,
dotle znam da zvona, bolna zvona
povrh pala čela muža smanjena
u tišini sela crno bugare,
te da stalnom čamom dona-dona-dona
tješe jad ognjišta, mrtve ugare.
I ja tada kličem: Bolni Božiću,
nemam peći, ali duh naložit ću,
sveti oganj i svoju dušu složit ću
u zvonku zvučnu slavu Božiću,
u česmu pjesama,
pjesmu česama;
no mrak iz mene
biva crn i težak – i crnji i teži –
ko mrak oko mene
što steže u mreži.
Sam na svijetu, a nigdje nikoga.
Čeljadi je smiješno moje gnusno – rublje,
dokle moje oči posmatraju Boga,
dokle moje uho čuje čiste trublje
bolje vasione, duha sakritoga;
da sklonim glavu, nemam dobra duplja,
naokolo svuda nemilosne laži;
naokolo srca šuplja
i draži bez draži.
Putuje se svijetom sudbonosno sam.
A sitna djeca ruke pružaju
za dragovoljan bakar otkupljenja,
dlan na kojem gori crven plam.
I kroz osvit tihih Pozdravljenja
te će male ruke da nas razoružaju.
Nego evo govori mi glas:
„Bijela čela koja padate
sa gvožđem kletve oko tjemena,
što ne kruni krunu, niti klas,
okrvavljena srca što se jadate,
počekajte koru vremena,
svjetliji nam ili čišći čas;
optuženici duša potonulih,
i čela klonulih,
vi oronuli,
počekajte
Spasiteljski Čas.
Ne teku čiste suze uzaludu.
S vašeg oka one će da budu
bistri sjajni žišci;
vas će spasti, vas će spasti, vas će spasti,
o Ikonoklasti,
vaši vrisci,
o popljuvani
i ugnjetavani,
što kroz zadnju bijedu
motrite val u ledu
za dubljinu modru
dubokomu, spokojnome odru. –
Kada će da viknu trube crvene,
crvene,
– u crvenoj boji, u plamenom tempu –
kada će da kriknu mrtvi kameni?
Moje ruke dvije su štake drvene,
drvene;
pružaju se ruke poleta
talogu božanskoga poletarca;
nečujno se gase zadnji plameni,
zadnji ameni
na meni.
(1919)
broj 41-42 • Zagreb • 21. prosinca 2010.
poseban prilog:
ususret BoæiÊu
aktualno
Ivan Goran Kovačić
Dragutin Domjanić
Na Badnju večer
Božić
Posipal bi snegom
vse pute
i spunil z veseljem
vse kute,
da smeh i popevka zvoni,
da brigah i tugah
ni,
da suza već oko ne muti,
da vsaki si v srcu
oćuti:
Božić je došel nam vesel,
vsakomu sreće donesel
v sela i grade i gaj,
meni takaj!
(1925.)
Vlado Vlaisavljević
Dobrota
Badnjaka
Na Badnjak su duše rasvijetljeni oltari.
U kuće ulazi anđela duh.
Mirtom i tamjanom mirišu stvari
Čovjek je čovjeku dobar ko kruh.
Zvijezde raspletu srebrne kose.
Zadrhće zemlja od svetačkog sjaja.
Na ponoćku ljudi u srcu nose
Bijele ruže iz vrtova raja.
I svi u znaku radosti velike
Muziku neba pjevanjem prate,
Upirući pogled u tajanstvene vidike,
Gdje malog se Isusa kose zlate.
Smiluj se svijetu, o drago dijete!
Duša je tvoja besmrtna sila.
Smilu se, smiluj, ruke ti svete
Nek posvete mir iz majčina krila.
(1939.)
17
www.skolskenovine.hr
Božićni običaji u Hrvatskoj Etnografski muzej Zagreb
Ivo Kozarčanin
Božićna slutnja
Ko je to, mati, večeras, o prozor kucnuo tako
tiho i svileno meko,
ko da je – dobar i mio – u našu sobicu malu
u goste došao neko?
I zašto turobno tako pjevaju mekana zvona,
kakvu to ariju tuže?
Putnik je neki ljubazni u ovu božićnu večer
donio smrznute ruže.
Osjećam sve više kako mi drhtavo grči se srce
kao uplašeno ptiče,
i sve polako, polako – kao da se boji doći –
prastara poema niče.
O, to je ona božićna presveta, predobra večer,
kad sobe mirišu medom,
kada su ulice meke, kada je sve kao bajka;
o Bogu s kosom sijedom.
Uvire, uvire u me saneno blaženstvo neko,
ko mi to donese sreću?
Pucketa intimno vatra, plamsaju plameni plavi,
sjene se po zidu šeću.
Slutim: zanosne to su iz davnog djetinjstva sjene,
pune radosne sjete.
Zašto sam večeras, mati, nujan i veseo tako
kao maleno dijete?
Poći ću u noć kasnu – kroz ćilim mekanih ulica –
dok pada plašljivi snijeg,
da navrh jablana golog, što noći beskrajno šuti,
bijeli izvjesim stijeg.
No ko to kuca, kuca svu večer o smrznut prozor
tiho i svileno meko,
zar je zaista večeras u našu sobicu malu
u goste došao neko?
(1930. – 1931.)
Na nebu se obesil –
kak črni i podrapani
pun lukni škrlak –
jen velik i ves od snega
oblak...
Z vetrom se je boril –
na hiže je sipal sneg,
gda se naglo vmoril;
zabelil se dol i breg...
Sigde su zvezdice bele, i bleskale su se...
a zemlja je bila lepa kak pun biserja
dlan;
Mesec se smeškal, i ni bil žut
vre zlat –
gda denes je Bajdni dan...
Rodil se brat,
rodil se Boži Sin –
zato zvoniju zvoni vsi,
na ves glas...
..................................................
Po putu dečica gredu – su bleda,
i dršću od zime lute,
a jedno okno se svetli i gleda
na snežne pute...
Bratec je stal na štengu,
je drhtal i zapopeval,
a sestrica mu je pomogla,
i z nom je suze proleval...
Lepo su, lepo popevali
o detešcu malom vu štali;
na slami
se rodil...
i kako je zlatni trak zvezde
tri krala k Njemu sprovodil...
i javil se onda angelov glas
pastirima z popevkom:
Rodil se Spas...
... Onda su dečica stala,
najmanja je seka zaspala. –
Vu čudu su gledali v sobu;
na oknu je bor
i čuli su ajngela kor
da popeva onu istu popevku...
Kako bi bili sretni da su vu hiži,
da su nutri, kaj im za Isusom malim
za popevkom pod borom dušica teži...
I onda bi sretni bežali doma,
i nosili bi Bože dare mami,
kaj betežna leži...
Vu hiži je bakica jena,
i dedek stari i beli,
pa su spružili kolena,
se digli – i vun črez okno gledeli...
Z rukami su mahali
i dečicu ozeblu zvali –
pa su ih grejali, kuševali
i darov im puno dali...
I mamicu su dopelali,
i srećni onda popevali...
Starci su blaženi bili,
Isus se i njih je setil;
hižicu slamom pokritu
z dari, z decom posvetil...
A dečica su pak popevala
z mamom, bakom i z dedom
... o detešcu malom vu štali,
na slami
se rodil...
i kako je zlatni trak zvezde
tri krala k Njemu sprovodil...
i javil se onda angelov glas
pastirima s popevkom:
Rodil se Spas...
(1930.)
Plutej sa
scenom
Kristova
rođenja,
replika,
crkva sv.
Nedjeljice
kod Zadra,
11. st.
Hrvatski Božić na starim razglednicama
Učenici i učitelji Osnovne škole „Ivan Goran Kovačić”, iz Đakova, krenuli su ususret
Božiću organiziranjem brojnih aktivnosti u nastavi i izvan nastave. Uz projekt nazvan
Otvorimo Božiću vrata, kojemu je cilj bio da kroz radionice, igraonice i projektnu nastavu približi učenicima, njihovim roditeljima i svim zainteresiranima Božić i božićne
blagdane te već tradicionalni predbožićni koncert u Hrvatskom domu, ovogodišnji božićni ugođaj upotpunjen je i zanimljivom izložbom starih razglednica s motivima hrvatskih božićnih običaja na internetskoj stranici škole. Razglednice su iz privatne zbirke
Valentina Markovčića, a neke od njih, uz dopuštenje vlasnika zbirke, objavljujemo i u
Školskim novinama (u suradnji s Vinkom Pilipovićem, učiteljem informatike u školi,
koji je razglednice skenirao i digitalno obradio)
voniji
Badnjak u Sla
bođenja u roditeljskom domu
Radišin pitomac prvi put nakon oslo
(Šestine kod Zagreba)
Molitva prije jela na Božić
(Konavli Dalmacija)
18
www.skolskenovine.hr
aktualno
poseban prilog:
ususret BoæiÊu
broj 41-42 • Zagreb • 21. prosinca 2010.
Božićna zvijezda
Mirela je stala iza svoje prtljage da bi se barem malo zaklonila od uprtih očiju i nije znala što bi rekla, kome bi se predstavila
Piše
Marija DROBNJAK POSAVEC
Narodi nam
se Kralj
nebeski
Narodi nam se Kralj nebeski
Od Marije, čiste Djevice.
Na tom mladom ljetu
veselimo se,
Mladoga Kralja mi molimo.
Po njemu slijedi sveti Stjepan
Prvi mučenik Gospoda Boga.
Na tom mladom ljetu
veselimo se,
Mladoga Kralja mi molimo.
Daj nam Bog zdravlje, k tomu veselje
Na tom mladom ljetu svega obilja
Na tom mladom ljetu
veselimo se,
Mladoga Kralja mi molimo.
NAPOMENA: Za božićnu pjesmu
Narodi nam se Kralj nebeski fra Bonaventura Duda tvrdi da je najtipičnija
hrvatska božićna pjesma koju mnogi
rado nazivaju i hrvatskom božićnom himnom. Stihovi Na tom mladom ljetu veselimo se, / Mladoga Kralja mi molimo
podsjećaju, po nekim povjesničarima,
na ono vrijeme poslije tragične 1102.
godine, kada je svaki ugarski kralj, da
ugodi Hrvatima i da im potvrdi njihovu
državnost, nastojao što prije okruniti
svoga prvijenca za hrvatdskoga kralja.
N
a blatnjavi put samo bi ponegdje pao trak treperave svjetlosti petrolejke. Gusti mrak kao da je
obgrlio čitavo selo, samo se na brežuljku naziralo osvijetljeno zdanje koje je izgledalo kao da lebdi
iznad tame. Spotičući se po neravnom drumu nasutom
krupnim šljunkom, Mirela je jedva stizala dugonogoga
seoskoga momka koji je nosio njezin starinski kofer i
grabio krupnim koracima preskačući blatne lokve. Nisu
razgovarali mnogo, momak je bio škrt na riječima, a
mlada učiteljica bila je zdvojna i nesretna što njezin životni put započinje tako sumorno u dalekom selu koje
nema ni puta, ni električne struje i koje je daleko od željezničke stanice više od sedam kilometara. Samo joj je
mladenačka hrabrost i životna volja da bude učiteljica
pomagala da ne zaplače, kao što je plakala hladna zimska kiša i ledila se na cesti. Gladna, hladna i promrzla,
nije više imala druge želje, jedino da stane negdje gdje
nije mokro i studeno.
– Evo nas, tu smo! – reče momak i stane.
Mirela ugleda stepenice koje ne vode nikamo.
– Nije to škola, to će biti ubuduće ambulanta, to nije
još dovršeno, s druge strane je škola, zadružni dom, prodavaonica i učiteljski stan – objasni momak i krene po
utabanoj stazi na drugu stranu toga čudnoga zdanja koje
je sad već djelomično bilo osvijetljeno.
Ulazna vrata nisu morali otvarati, jer ih nije ni bilo,
a hodnik je bio popločen ciglama. Iz hodnika se vidjela
velika osvijetljena dvorana iz koje se čuo glasan razgovor. Tu je bilo toplo i veselo. Dvorana je bila osvijetljena s nekoliko velikih petrolejskih lampi. Drvene klupe
bile su postavljene uza zid, nekoliko stolaca i stol bili su
na sredini. Oko peći u kojoj je hučala razbuktala vatra
stajali su stariji ljudi i poneka žena, a nekoliko mladića
pokušavalo je postaviti božićno drvce na drveni stalak.
– Vite da vam to tak ne bu išlo, to mora biti drugač! –
savjetuje stariji čovjek.
Mirela je stala iza svoje prtljage da bi se barem malo
zaklonila od uprtih očiju i nije znala što bi rekla, kome
bi se predstavila.
Josip Generalić, Naš Božić, ulje na lesonitu, Hlebine, 1977.
– Gle, si ti morti naša nova učiteljka? – zažagori starija
baka i pljesne rukama.
– Je, da, ja sem ju dopeljal, ne bi znala nikak sama
dojti po noći – veli sav sretan momak.
Odmah se oko njih sjate sve žene, a muški su prilazili
sporije mjerkajući to žensko čeljade pokislo i ozeblo sa
sažaljenjem i oprezom. Žensko je žensko i nikad se ne
zna kakve su joj namjere i planovi.
– Ja sam elektroinstalater, ako vam zatreba, tu sam –
predstavi se ljubazno naočit muškarac.
– Jedino kaj još nemamo struje – dopuni mlađa žena.
– Ja bih molila da mi netko pokaže stan – konačno
prozbori Mirela.
Jedno tanko i vižljasto djevojče ponudi se ljubazno da
pomogne učiteljici, a za njom krenu još dvije žene. To
što se zvalo učiteljski stan bile su dvije prostorije, jedna
veća bila je ugodno zagrijana, velika željezna peć, kraljica bila se dobro razgorjela i vatra je veselo pucketala.
Ne bi se moglo reći da je stan zračio s mnogo raskoši, ali
je mirisalo po svježini i imalo se gdje sjesti.
– Curička vam pomore kaj bu treba pospraviti, a onda
dojdete k nami da si malko prigriznemo. Znate, mi vu
Prepunčecu Srednjem držimo do svetkov, makar to neje
svakom prav. Dečki budu postavili bora, cure ga nakite,
pak nam se bude nekak lepše vidlo.
Umiljata djevojka gledala je Mirelu s divljenjem i i
pričala joj s ljubavlju o svojem selu.
– Ono što jako svijetli to je paromlin, imaju i crkvu
na brijegu, staru i poznatu, ali nemaju velečasnoga.
Ujesen je najljepše kad svi brežuljci mirišu po moštu i
pečenim kestenima. Lijepo je sada kad imaju dom, tu
se sastaju mladi, pjevaju i plešu subotom. A i prije se
plesalo kolo, vani, pred crkvom i pucalo se s karabitom. Cure će sad kititi bor i nadaju se da će im i učiteljica pomoći, čim se odmori. Najteže im je napraviti
božićnu zvijezdu.
Poziv na božićni domjenak nije baš očekivala, a nije
sigurna da će biti baš spretna u izradi božićne zvijezde.
U učiteljskoj školi naučila je mnoge stvari iz teorije i iz
praktičnog života, ali nije mislila da će joj prva zadaća
biti izrada božićne zvijezde. Sjetila se svoje bake Jane,
ona je imala vješte ruke, radila je nakit od raževe slame,
lančiće, zvjezdice, svjećice.
– Došlo je jelo, dojdite si nekaj prigristi! – pozove ih
srdačna žena i Mirela sa svojom pratiljom pridruži se
blagovanju.
Po stolu su bile naredane tepsije, tanjuri i zdjele iz kojih se pušilo još toplo pripremljeno jelo. Jelo se, uglavnom, rukama, svatko je uzimao ono što mu prija, a svima
je prijalo pa i mladoj učiteljici. Pogače i pogačice, štrudli, makovnjače, orehnjače, bazlamače, kovrtanji, kukuružnjače, licitarski kolačići, sve se to pušilo i mirisalo.
Kad je nakon svega popila i lončić kuhanoga vina, Mireli se povratila izgubljena snaga. Ipak, malo se zabrinula
i upitala samu sebe je li pijenje vina bio dobar pedagoški
postupak.
Bor je bio već pun raznolikoga nakita, od domaćih jabuka božićnica i svježih češera do sjajnih kuglica koje
su čudnim putovima stigle iz austrijskih i talijanskih dućana. Na vrhu još nije bila postavljana božićna zvijezda.
Taj je posao čekao učiteljicu.
Sa zvijezdama nije nikad lako, a osobito s ovom koja
se očekivala od učiteljice. Najprije su poslali nekoga da
po selu traži raženu slamu, a nje nije nigdje bilo. Raž se
odavno nije sijalo u selu. Nije se nigdje našlo ni kartona
od kojeg bi se mogla izrezati zvijezda. Dosjetljivi elektroinstalater riješio je slučaj, donio je iz mlina žice i od
nje su napravili veliku zvijezdu koju su izdašno ukrasili
sjajnim papirom. Stavili su je na vrh bora i dodali joj
još i rep. Baš kao prava zvijezda repatica koja pokazuje
put pastirima. Kiša je prestala, a kroz odškrinut prozor
ulazio je oštar zimski zrak, jelka bi zamirisala i zvijezda
bi zatreperila.
– Gle kako naša zvijezda svjetluca i treperi! Da nije
bilo učiteljice, ne bismo imali zvijezdu! – reče djevojka.
Ne može se baš reći da učiteljice donose zvijezde, ali
svjetlost svakako donose.
broj 41-42 • Zagreb • 21. prosinca 2010.
savjetnici
aktualno
PSIHOLOGIJA
PEDAGOGIJA
Piπe Sanja Reæek
Piše Azra Rađenović
prof. psiholog, Osnovna πkola A. G. Matoπa, Zagreb
Čokolada za kraj polugodišta
Bliži se kraj prvog polugodišta, neki
su se učenici tek sad „probudili” i žele
odgovarati. U školama sve „ključa” od
različitih aktivnosti: zaključivanje ocjena, pripreme za božićni tjedan, božićnu priredbu i slično.
Zasladite se čokoladom! Pročitajte
kako temu o čokoladi realiziram sa
skupinom darovitih učenika četvrtih
razreda u svojoj školi. Tema o čokoladi vrlo je popularna među učenicima.
Uvod u proučavanje čokolade su Velika zemljopisna otkrića, Magellan - put
oko svijeta, Slučajno Kolumbovo otkriće i Iz Kolumbova dnevnika, zatim
govorimo o kakaovcu, kako je čokolada dobila ime, put kakaova zrna do
čokolade, vrste čokolade, čokolada u
vojskama svijeta, čokolada u svemiru.
Izvodimo i pokus filtriranja čokolade u
kojem učenici moraju opažati vanjske
karakteristike čokolade, opisati razlike
u bojama i slatkoći, koja je najslađa,
koja se najlakše topi u ustima i još
puno drugih malih zadataka.
Učenici prema svojim interesima
izrađuju dizajn za omot nove čokolade, osmišljavaju ime za tu čokoladu ili
izrađuju knjigu o čokoladi. Neki izrađuju jelovnike prije, dok drugi poslije
Kolumbova otkrića (uzimajući u obzir
što nam je u Europu došlo iz Novoga svijeta). Uvijek je zanimljivo dizajnersko rješenje takvih jelovnika. Oni
koji uživaju u likovnom izrazu crtaju i
brodove kakvim je Kolumbo putovao.
Također, organiziramo kvizove o čokoladi. Skupljamo čokoladne recepte i
na kraju kao kruna našeg proučavanja
čokolade slijedi posjet tvornici čokolade.
Zanimljivosti o čokoladi
Mnogim je osobama čokolada užitak kojeg se ne mogu ili ne žele odreći.
Prvi čokoholičari na svijetu bili su prastari narodi Maje i Asteci koji su živjeli
u Južnoj i Srednjoj Americi. Oni su još
prije 3000 godina uživali u xocolatlu,
gorkom napitku koji je bio dostupan
samo vladarima i najvišim slojevima
društva. Spremali su ga od praha prženih i mljevenih plodova biljke kakaovac, pomiješanog s malo kukuruznog
brašna i začina, čilija, papra ili cimeta,
pjenasto razmućenog u vreloj vodi.
Kakaov prah i čokolada prave se od
sušenih sjemenki koje rastu u mahuni
na kakaovu stablu koje se zove Theobroma cacao, što znači hrana bogova.
Španjolska se u 16. stoljeću prva u Europi domogla zrna kakaovca i recepta
za čokonapitak. Španjolci su prvotno
Tema o čokoladi vrlo je
popularna među učenicima i primjer je dobre
prakse koji može biti poticaj vašoj kreativnosti u
predmetu koji predajete
ili izvannastavnoj aktivnosti koju vodite, da
s učenicima učinite čuda
na obostrano uživanje i
zadovoljstvo
bili jako razočarani njegovim okusom,
na sreću nisu odustali, već su mu dodali šećer, med i vaniliju te ga tako
učinili slatkim i ukusnijim. Čokolada je
osvojila europsko plemstvo i visoke crkvene krugove. Nakon gotovo dvjesto
godina, sredinom 19. stoljeća čokolada se konačno mogla jesti, a ne samo
piti. Godine 1849. Englez Joseph Fry,
vlasnik tvornice čokolade, nakon višegodišnjeg eksperimentiranja proizveo
je prvu jestivu krutu čokoladu.
Ako osjećate da vam čokolada daje
krila, može biti da baš to i čini. Prema
jednoj teoriji, mozak otpušta b-endorfin dok se jede čokolada. B-endorfin
je opioidni peptid koji je vodeći uzrok
ugodnom učinku čokolade. Iako je čokolada hrana za kojom ljudi najčešće
imaju žarku želju, nije dosad pronađena veza između moguće ovisnosti
o čokoladi i njezinih dokazivih psihoaktivnih sastojaka. Visoke su u njoj i
količine antioksidansa, koje pridonose
smanjenju rizika od najrazličitijih bolesti, pa i raka. Poznato je da je čokolada, pogotovo tamna, izvor različitih
kemijskih spojeva od kojih neki djeluju
na središnji živčani sustav te potiču
lučenje hormona koji izaziva osjećaj
sreće. Najviše čokolade na svijetu potroše Švicarci.
Vjerujem da ste došli na još mnogo ideja vezanih za ovu temu. Ovo
je primjer dobre prakse koji može biti
poticaj vašoj kreativnosti u predmetu
koji predajete ili izvannastavnoj aktivnosti koju vodite, da s učenicima
učinite čuda na obostrano uživanje i
zadovoljstvo. Sretna i kreativna nova
godina!
PRAVO
Piπe Olivera Marinković
dipl. iur., Hrvatska zajednica osnovnih πkola
Ponovljeni natječaj za radno mjesto učiteljice
Bila sam zaposlena u školi bez natječaja, zbog žurne potrebe za zamjenom, a najduže do 60 dana. Mojim je
radom ravnatelj bio zadovoljan, a i
roditelji učenika. Prema raspisanom
natječaju, ravnatelj me predložio za
sklapanje ugovora o radu na neodređeno vrijeme, budući da je osoba
koju sam zamjenjivala otišla iz škole.
Školski odbor nije dao prethodnu suglasnost za sklapanje ugovora o radu
sa mnom, željeli su da posao dobije
druga osoba. U međuvremenu su tri
člana školskog odbora razriješena, a
imenovani su novi članovi. Natječaj
za ovo radno mjesto bit će ponovljen.
Mogu li se ponovno javiti na natječaj
i može li me ravnatelj opet predložiti
za sklapanje ugovora o radu?
Zakon o odgoju i obrazovanju u
osnovnoj i srednjoj školi (NN br. 87/08.,
86/09., 92/10., 105/10.), kao ni podzakonski propisi koji propisuju djelatnost
školstva, ne propisuju ograničenje prema kojemu osoba za koju je uskraćena suglasnost od školskog odbora za
zasnivanje radnog odnosa ne može
biti ponovno predložena za zasnivanje
radnog odnosa. Stoga se možete javiti
na natječaj kada bude ponovljen i kada
prethodnu suglasnost prije sklapanja
ugovora o radu bude davao školski
odbor u izmijenjenom sastavu. Ravnatelj vas kao kandidatkinju prijavljenu na
19
www.skolskenovine.hr
natječaj može ponovno predložiti školskom odboru radi dobivanja prethodne
suglasnosti za zasnivanje radnoga odnosa i sklapanje ugovora o radu na neodređeno vrijeme.
Može li se učiteljicu koja će u školi
raditi kraće vrijeme, na zamjeni za bolovanje, prijaviti samo na mirovinsko
osiguranje, a da zdravstveno i dalje
bude osigurana preko supruga? Učiteljica je takvu zamolbu uputila školi.
Sukladno članku 12. stavak 5. Zakona
o radu (NN br. 149/09.), poslodavac je
dužan radniku dostaviti primjerak prijave na obvezno mirovinsko i zdravstveno
osiguranje u roku 15 dana od dana sklapanja ugovora o radu ili dostave pisane
potvrde o sklopljenom ugovoru o radu,
odnosno početka rada. Iz navedenoga
proizlazi da je poslodavac dužan svaku
osobu koja je kod njega zasnovala radni
odnos obvezno prijaviti i na mirovinsko i
na zdravstveno osiguranje, a u roku 15
dana od sklapanja ugovora o radu odnosno početka rada ili dostave pisane
potvrde o sklopljenom ugovoru o radu
radniku dostaviti primjerak prijave na
mirovinsko i zdravstveno osiguranje.
Na neplaćenom sam dopustu do
treće godine života djeteta. Nisam
dobila dar za dijete prigodom Blagdana svetog Nikole. Je li škola ispravno
postupila?
Za vrijeme neplaćenog dopusta prava
i obveze iz ugovora o radu miruju. Stoga
niste niti mogli ostvariti pravo na dar za
dijete u prigodi Blagdana svetog Nikole
sukladno članku 70. stavak 1. Temeljnoga kolektivnog ugovora za službenike i
namještenike u javnim službama (NN
br. 115/10.). Povjerenstvo za tumačenje Temeljnoga kolektivnog ugovora
za službenike i namještenike u javnim
službama također je dalo tumačenje
prema kojemu radnica koja koristi pravo
na mirovanje radnog odnosa iz članka
62. Zakona o radu ne ostvaruje pravo
na naknadu za dar za djecu prigodom
Blagdana svetog Nikole.
Učiteljica na vlastiti zahtjev odlazi
u mirovinu krajem veljače 2011. godine. Može li se sporazum o prestanku
ugovora o radu sklopiti unaprijed,
tijekom prosinca 2010. godine, kako
bi škola pravodobno mogla zatražiti
i dobiti suglasnost Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa za zasnivanje radnog odnosa na neodređeno
vrijeme na tome radnom mjestu?
Nema nikakvih zakonskih zapreka
da se sporazum o prestanku ugovora o
radu sklopi tijekom prosinca 2010. godine, a u tome sporazumu odredi da ugovor o radu prestaje krajem veljače 2011.
godine. Sporazum o prestanku ugovora
o radu mora biti zaključen u pisanom
obliku sukladno članku 105. Zakona o
radu (NN br. 149/09.).
pedagoginja, ravnateljica,
Osnovna škola 22. lipnja, Sisak
Pravilnik o načinima,
postupcima i
elementima
vrednovanja učenika(5)
U posljednjem nastavku o temi ocjenjivanja
učenika koju regulira Pravilnik o načinima,
postupcima i elementima vrednovanja učenika trebamo se podsjetiti zašto je ovakav
pravilnik potreban. Nakon petnaest godina
koliko je u primjeni bio Pravilnik o načinu praćenja i ocjenjivanja
učenika u osnovnoj i srednjoj školi
te niza primjedbi
struke i javnosti na
njega, okolnosti su
zahtijevale
novi.
Nakon donošenja
Zakona o odgoju i obrazovanju u
osnovnoj i srednjoj
školi iz 2008. godine, u kojem se u
članku 72. najavljuje, dobili smo 2010.
godine
pravilnik
kojim se utvrđuju
načini, postupci i
elementi vrednovanja odgojno-obrazovnih postignuća
učenika prema kojima se zaključuje
brojčana ocjena odnosno utvrđuje opći
uspjeh učenika.
Iz svih elemenata procesa ocjenjivanja učenici trebaju dobiti podatke o stvarnom znanju i
napredovanju, procijeniti daju li rezultat njihove strategije učenja te otkriti područja u koje
trebaju uložiti dodatne napore. Učenicima je
ocjena usko vezana uz motivaciju, jer povratna informacija o postignutom rezultatu može
djelovati poticajno. Na kraju, ocjena ima ekstrinzičnu motivaciju, jer je dobra ocjena pokazatelj njihova uspjeha. Ukoliko mu povratna
informacija potvrdi da je njegov cilj postignut,
učenik će se osjećati zadovoljno, ponosno i
kompetentno.
Uvijek aktualno pitanje i problem nastavnika koji se istodobno javlja u ulozi mjeritelja i
mjernog instrumenta pravilnik ne može riješiti. Ipak različiti postupci vrednovanja omogućuju nastavniku važnu povratnu informaciju o
poučavanju kako bi mogao donositi obrazovne odluke i prilagođavati ciljeve i poučavanje
predznanju učenika.
U ovom se dijelu treba osloniti na školsku
dokimologiju, jer se bavi pitanjima ispitivanja
i procjenjivanja učeničkih odgojno-obrazovnih
postignuća u školi. Ocjena je važna povratna
informacija o napredovanju njihova djeteta i
za učenikove roditelje, na temelju koje roditelj može pravodobno reagirati i pomoći svom
djetetu, npr. u slučaju uočavanja da se dijete
trudi, ali da uspjeh izostaje. Roditeljska reakcija može biti učinkovita ako je pravodobna,
a to je moguće samo uz kontinuirano praćenje ocjenjivanja učenikova znanja i po potrebi
ostvarena suradnja s nastavnicima. Potreba
postojanja ovakvog pravilnika ogleda se i u
činjenici da je ocjena selekcijsko sredstvo za
upise u srednje škole, odnosno nastavak školovanja.
Stručna javnost već je komentirala i procjenjivala mnoge odrednice novog pravilnika. Dio
navedenih problema u procesima vrednovanja učenika ovakav pravilnik može predvidjeti
i regulirati, no tek praktična primjena pokazat
će njegovu pravu vrijednost.
Iz svih elemenata procesa ocjenjivanja učenici
trebaju dobiti
podatke o stvarnom znanju i
napredovanju,
procijeniti daju
li rezultat njihove strategije
učenja te otkriti
područja u koje
trebaju uložiti
dodatne napore
reportaæa
aktualno
20
www.skolskenovine.hr
broj 41-42 • Zagreb • 21. prosinca 2010.
Znanje i dobrota
A
OLJEĆ
T
S
T
ČETVR NE ŠKOLE
V
OSNO OVAČIĆA
K
ANTE GREBU
U ZA
Uvijek smo se držali jednostavnih postulata - „Učenjem se domovina voli” i
„Znanje i dobrota - domovini ljepota”
- pa smo spajajući rad, ljubav i dobrotu
gradili i još uvijek gradimo temelj koji je
jamstvo i put prema boljem i sretnijem
životu
P
rije više od četvrt stoljeća,
točnije 21. prosinca 1984.
godine u Večernjem listu
objavljena je skromna fotovijest u kojoj je pisalo: „Svečano
je otvorena nova osnovna škola
s 18 učionica u naselju Špansko – sjever. U njoj se školuje
1140 učenika u dvije smjene.”
Taj je dan rođendan Osnovne
škole Špansko – sjever koja se
od 1987. godine zove Osnovna
škola Ante Kovačića. Točno 26
godina kasnije pišemo o školi
koja je dobrano zagazila u svoju punoljetnost, o školi koja ima
svoju prepoznatljivost ne samo
u naselju Španskom ili gradu
Zagrebu, nego i mnogo šire.
Reportažu o Osnovnoj školi
Ante Kovačića u Zagrebu mogli bismo početi i drukčije, poetskije. Primjerice ovako: u zapadnom dijelu grada Zagreba,
u naselju Špansko ističe se dugačka ciglasta zgrada osnovne
škole. Okružena je zelenilom,
uređenim i čistim travnjakom, s
puno cvijeća i drveća. Okolišem
s južne strane dominira velika
livada i školsko igralište. Taj
okolišni školski prostor oaza je
mira i mjesto za igru, druženje i
uživanje stanovnika škole, učenika i roditelja.
Prva je ravnateljica škole do
1989. godine bila Ljerka Draganić, a do 1991. Ivan Jelić. U teškim, za Hrvatsku presudnim danima Domovinskog rata, 1999.
godine ravnateljem je imenovan
sadašnji ravnatelj Jozo Hrga.
Čim je otvorena, škola je radila u tri smjene, a koliko je puno
djece bilo u tom novom zagrebačkom naselju 1984. godine
kada je otvorena najbolje govori podatak da je škola radila u tri
smjene i da su i pored takvoga
zgusnutog rasporeda rada zbog
nedostatka prostora učenici i
učitelji putovali na još četiri
lokacije u gradu. Zbog useljenja u novosagrađene stanove
sljedećih pet godina broj učenika stalno se povećavao da bi
u školskoj godini 1990./1991.
dostigao rekordan broj od 1909
učenika u 65 razrednih odjela,
dakle čak dvostruko više od prostornih uvjeta škole građene za
32 odjela. Izgradnjom Osnovne
škole Malešnica skoro trećina
učenika i učitelja preselila je u
novu školu pa je to malo rasteretilo školu Ante Kovačića, no
Mladi ekolozi ma jarunskom jezeru
situacija se ubrzo promijenila
na lošije s početkom Domovinskog rata.
Rad u ratnim
uvjetima
Radilo se u ratnim uvjetima,
pod uzbunama i u skloništu, a
škola je prihvatila i zbrinula nekoliko stotina prognanih i izbjeglih učenika. No, i tada se radilo
uspješno, iako otežano. Krajem
Domovinskog rata broj učenika
se smanjivao, jer su se prognanici i izbjeglice postupno vraćali na svoja ognjišta, svojim domovima. Nakon silne prenapučenosti, tada je škola malo lakše
disala, a učenici i djelatnici
osjećali su olakšanje, ali i zadovoljstvo i mir u duši znajući da
su udomljujući male Vukovarce
i ostale učinili nešto humano,
dobro i ljudski korisno.
Prema riječima ravnatelja
Joze Hrge, nakon Domovinskog
rata u slobodnoj i neovisnoj Hrvatskoj radilo se s više elana i
domoljubnog zanosa, s osjećajem da imamo našu hrvatsku
školu i da smo svoji na svome.
– Novi slogan u školi „Učenjem se domovina voli” dodan
je ranijem sloganu koji se ističe u predvorju škole „Znanje i
dobrota – domovini ljepota”.
Rado smo ga se držali svi, napose naši učenici koji su bolje
učeći dokazivali ljubav prema
Lijepoj Našoj. Radili smo, trudili se i rezultati nisu izostali
kako u obrazovnom tako i u
odgojnom radu naše škole. Naši
su učenici redovito postizali zapažene rezultate na natjecanjima, od općinskih do državnih.
O tome svjedoče mnogobrojna
priznanja, diplome, odličja i
zahvalnice za postignuća u znanju, športu, ekologiji, humanitarnim i drugim akcijama, koja
krase hodnike ove velike škole” – kaže ravnatelj Hrga, koji,
mora se to priznati, zna najviše
o svojoj školi, njezinim učenicima i djelatnicima.
Taj dugogodišnji učitelj, ravnatelj je gotovo dva desetljeća, ambiciozan i poduzetan, s
neskrivenim zadovoljstvom i
ponosom na uspješan rad škole
hvali i ističe marljive učenike,
radišne i stručne učitelje kao i
odgovorne roditelje, dobre školske suradnike. Danas škola ima
Ravnatelj Jozo Hrga
803 učenika raspoređena u 36
razrednih odjela. U njoj radi 81
djelatnik: 23 učitelja razredne
nastave, 36 učitelja predmetne
nastave, četiri stručna suradnika
i 18 djelatnika administrativnotehničkog osoblja.
– Škola je dobro opremljena
učilima i pomagalima, iako ne
zadovoljava potpuno propisane
pedagoške standarde. Učiteljski kadar je stručan, uglavnom
s visokom stručnom spremom.
Imamo i jednog magistra, tri
učitelja mentora, dva učitelja
savjetnika, a u zbornici imamo i
pet autora udžbenika. Broj učenika nam pada, ali se nažalost
povećava broj učenika s posebnim potrebama i teškoćama u
ponašanju i učenju. Timski radeći i surađujući dobro s roditeljima, nastojimo ih educirati da
neprihvatljivog ponašanja svih
vrsta, pa i nasilja u školi bude
što manje. Svjesni smo da je
teško nadoknaditi odgojne propuste roditelja koji se sve teže
nose s negativnim utjecajima
u društvu, koji sve više premašuju one pozitivne. O učenju,
učenicima i njihovim postignućima, o učiteljima i ostalim djelatnicima škole mogu reći da su
vrijedni, odgovorni, stručni i da
se ponosim našim zajedničkim
uspjesima. Uostalom neka o tim
rezultatima govore mnogobrojna priznanja, diplome, nagrade,
odličja, pokali, zahvalnice koji
ukrašavaju predvorje, zidove
i vitrine škole – kaže ravnatelj
Hrga i nastavlja:
– U novo tisućljeće ušli smo
poneseni ranijim postignućima,
zadovoljni i ponosni na naše
istaknute učenike koji su svo-
Likovna radionica
jim znanjima nastavili pronositi
ugled škole. Uz navedene uspjehe u odgojno-obrazovnom radu
bilo je, naravno, i teškoća koje
su se javljale zbog povećanja
broja učenika s posebnim potrebama i učenika s razvojnim
teškoćama, zbog težih materijalnih i prostornih uvjeta i rada
u tri smjene.
Nedostaje sportska
dvorana i četiri
učionice
Sportska dvorana je mala i neupotrebljiva, a pomalo i opasna.
Nedostaje nam, dakle, sportska
dvorana i još barem četiri učionice da bismo mogli raditi u dvije smjene. Imamo dva od ukupno
37 odjeljenja odjeljenja u međusmjeni, a da samo riješimo međusmjenu za nas bi to bio velik
uspjeh. Problem je i u tome što
sve više djece ide u boravak. U
početku su bila samo dva odjeljenja, a danas ih imamo čak šest,
po dva u prvom, drugom i trećem
razredu i roditelji još pokazuju
interes za takav oblik odgojnoobrazovnog rada, jer sve je više
potrebe da djeca i nakon nastave
budu u školi, a ne da lutaju naseljem ili da budu sami u roditeljskom domu. Ovakvim oblikom
rada škola preuzima veću ulogu
u brizi, odgoju i obrazovanju
učenika zbog zaposlenosti roditelja. To je dobro razrađen i
uravnotežen oblik rada s ciljem
cjelovitog razvoja učenika, oblik
organizirane i kvalitetne skrbi za
učenike, a u biti i prijelazni oblik
prema cjelodnevnoj nastavi kojoj
težimo želimo li u Europu. Rad u
produženom boravku nije igra,
zabavljanje, čuvanje i hranjenje
djece. To je vrlo složen, naporan
i odgovoran posao koji, ako se
pravilno obavlja, nije niti lakši
niti manje zahtjevan od klasične
nastave.
Zbog svih prostornih problema još smo u školskoj godini
2003./2004. pokrenuli akciju i
Sadnja drveta u školskom dvorištu
broj 41-42 • Zagreb • 21. prosinca 2010.
reportaæa
aktualno
21
www.skolskenovine.hr
‡ domovini ljepota
Dani kruha
Bogata međunarodna
suradnja
– Posebno smo zadovoljni postignutim uspjehom u odgojnom
i obrazovnom pogledu u ovoj
jubilarnoj 25. godišnjici rada.
Osam se naših učenika, nakon
izvrsnih rezultata na županijskim natjecanjima, plasiralo na
državna natjecanja iz hrvatskog
jezika, informatike, geografije i
tehničke kulture. Mi smo škola
rada, stvaranja, samoučenja, a
ne škola slušanja. Naši učitelji
u radu primjenjuju suvremene
metode poučavanja. Cilj nam je
da škola bude mjesto gdje će se
učenici osjećati dobro i sigurno,
Odbojkašice - prvakinje države
peticiju za dogradnju škole, izgradnju aneksa sa šest učionica,
školske dvorane i igrališta, da
bismo poboljšali radne uvjete i
prestali raditi u tri smjene. Nakon tri godine upornosti i borbe
za životni i radni školski prostor,
uspjeli smo nadograditi šest učionica i tako pomislili da će rad
u tri smjene otići u zaborav, no
ostali su problemi s proširenjem
škole za još četiri učionice bez
kojih nije moguće raditi u dvije smjene, izgradnja dvorane i
školskih igrališta. Iako je rješenje bilo blizu, zbog krize, to je
ostavljeno za neka bolja vremena koja će, nadamo se, ubrzo
doći – optimistički se nada ravnatelj Hrga.
Škola ovih dana obilježava i
proslavlja 26 godina uspješnoga
rada. Prije šest godina, u povodu
dvadesete godišnjice, tiskana je
prigodna monografija „Naših 20
ljeta”. U njoj je zorno, riječju i
slikom prikazano najvažnije,
najzanimljivije i najljepše što se
Terenska nastava
dana stići naši mađarski Hrvati
da bi ih ugostili i upoznali s lijepim krajevima njihove matične
domovine. Škola je kao članica Pokreta za mir surađivala
sa školama u Trstu, Stuttgartu,
Mostaru i Dragaliću, pa čak i sa
školama u Tokiju i Hirošimi u
dalekom Japanu.
Što kažu nositelji cjelokupnog
odgojno-obrazovnog procesa,
teškog, odgovornog, humanog
ali lijepog, iako stresnog posla?
Ravnateljeva desna ruka, pedagoginja Irena Koren i njezine
dvije kolegice defektologinje
slažu se sa svojim pretpostavljenim. Pedagoginja tek dodaje:
„Zahtjevi suvremene nastave
nisu uvježbavanje pamćenja,
nego razvijanje moći rasuđivanja, zaključivanja, ali i razvijanja
socijalnih kompetencija.” Dopunjavaju je kolegice Vedrana Vitez i Sanja Čulina, koje kažu da
je u radu s djecom s posebnim
potrebama važno znati i moći razumjeti i shvatiti, ali i prihvatiti
saslušati i čuti i takve učenike
koji često imaju i nečujne poruke, jer Tišina može mnogo toga
reći. Dužni smo ih čuti i prihvatiti kao takve – kažu obje.
Za hrvatski jezik zadužene,
glavne za literarno nadarene
lidranovce su Vesna Čondić,
Marina Šarušić i Marija Bilić. S
njima u učenju sudjeluju Marcela Kučeković (scenski izraz)
i Zdenko Lovrić (medijska
kultura), a knjižničarka Ivanka
Brađašević radi na monografiji škole i uređuje školski list
Španček.
Jedan od težih predmeta, matematiku, predaju Zdenka Zeba,
mentorica uspješnih učenika
matematičara, Milan Bogojević, Mara Jakovljević i nedavno umirovljena Nada Bokulić.
Zahvaljujući njima, škola je
imala nekoliko izvrsnih učenika
matematičara, državnih prvaka,
među kojima se ističu Nikola
Adžaga i Andrijana Brkić.
Od sporta do
znanosti
Plesna skupina
u školi radilo, događalo, gdje se
boravilo, što se činilo u proteklom razdoblju od dva desetljeća. Sada nema monografije, ali
je puno živih svjedočanstava o
tome što se i kako u školi radi.
biti zadovoljni, u školu rado dolaziti i u njoj učiti, jer im je zanimljiva i potrebna, dovoljno ih
motivira da pokažu svoje sposobnosti, nadarenosti, interese
i mogućnosti. Na učiteljima je
da ih svojim stručnim radom i
kreativnošću motiviraju na način kako njima odgovara te im
pomognu da pokažu što i koliko mogu – naglašava ravnatelj
Hrga.
Nipošto, pak, ne zaboravlja
istaknuti ono zbog čega je njegova škola posebna i prepoznatljiva, a to je međunarodna
suradnja. Ne krije da je on jedan od inicijatora i promicatelja
te suradnje koja traje već petnaest godina. Ističe najbolju dugogodišnju suradnju s Hrvatskom
osnovnom školom i gimnazijom
u Budimpešti. Redovita razmjena i posjeti učenika i učitelja
traje godinama i upravo će ovih
Svake godine brojni učenici
uspješno sudjeluju u natjecanjima i postižu zavidne rezultate, a najuspješniji su u znanju hrvatskog jezika, Lidranu,
matematici, fizici, biologiji,
informatici, tehničkoj kulturi i
geografiji. Tako su posljednji
učenici s najboljim plasmanom
na državnom natjecanju bili Tomislav Bićanić i Antonija Šimić
iz hrvatskog jezika, Nika Radošić iz geografije, Tomislav Bićanić, Zvonimir Plantarić i Ivan
Vukelić iz informatike i Albin
Taletović iz tehničke kulture.
Rezultati i uspjesi u šahu
posebna su priča. Već nekoliko godina zaredom učenici,
šahovska obitelj Iveković kao
da su pretplaćeni na vrhunske
uspjehe. Petero braće i sestara
donijeli su školi desetak pokala, diploma i priznanja sa šahovskih natjecanja – od općinskih do državnih. Mali šahisti
Ivekovići dugogodišnji prvaci,
pronijeli su ime škole diljem
Hrvatske, a i šire.
Školski sportski klub Španček desetak godina okuplja
male sportaše. Njih tristotinjak
uključeno je u razne sportove,
a prevladavaju nogomet, rukomet, košarka i odbojka u koji-
ma su upravo učenici ove škole
bili prvaci Zagreba. Puno učenika koji vole sport uključeno
je i u program „Vikendom u
športske dvorane”. Tamo pod
vodstvom učitelja Zdravka Zukole treniraju i igraju nogomet,
odbojku, košarku, ali i atletiku,
badminton i gimnastiku.
Uvjeti rada za nastavu tjelesne
i zdravstvene kulture i sportske
aktivnosti učenika nisu baš najbolji. Dvorana je premala i nedostaju igrališta. Bilo je izgleda
za poboljšanje stanja, ali su kriza i recesija učinili svoje. Bit će
bolje, nadaju se...
Likovnu kulturu predaje Goran Vilić, akademski slikar.
Likovni radovi učenika ukrašavaju hodnike, predvorje i zidove škole. Zahvaljujući učitelju Goranu Viliću i kreativnim
crtačima i malim slikarima,
estetski izgled škole za svaku je
pohvalu.
Svakako treba nešto reći i o
mlađim učenicima i njihovim
učiteljicama u razrednoj nastavi.
Posebno je izražena kreativnost
učitelja razredne nastave u skupinama izvannastavnih aktivnosti. Folklor Snježane Ivanović,
mažoretkinje Ane-Marije Barić,
sportski klub Ljiljane Kahlina,
humanitarni rad Gordane Dimić, Dubravke Gudek i Ruže
Radišić imaju veliki značaj u
odgojnom i obrazovnom razvoju učenika.
Osim nastave, kao osnovne
djelatnosti škole puno je učenika uključeno u izvannastavne i
izvanškolske aktivnosti: dramsku, literarnu, likovnu, glazbenu, kreativne radionice, u glazbenu školu i sportske aktivnosti.
Uz redovnu nastavu, nadareni
učenici pohađaju dodatnu nastavu i pripremaju se za razna natjecanja iz svih nastavnih predmeta. Biologinja Vesna Bošnjak
s brojnim ekolozima i čuvarima
prirode brine o okolišu, uređenju zelenila, cvjetnjaka i priprema učenike za sudjelovanja i
natjecanja na raznim smotrama,
manifestacijama, kvizovima,
akcijama čuvara prirodnih ljepota i drugih bogatstava. Učitelj
biologije Gojko Čupić uspješno
vodi Prvu pomoć, a ekipa prve
pomoći redovno je visoko plasirana na natjecanjima zagrebačkih škola.
Katolički vjeronauk polazi
većina učenika, a predaju ga
vjeroučitelji Mato Balić, Marko
Sladoljev, Suzana Čižmek Barlović i Ljiljana Mikelić. Osim
nastave vjeronauka, učenici
sudjeluju u karitativnom radu,
vjeronaučnim kvizovima i vjeronaučnoj olimpijadi, surađuju
sa župom u vjerskom životu te
hodočaste u svetišta u okolici
Zagreba.
Informatika kao trend i potreba današnjeg vremena predmet
je za koji u školi vlada vrlo veliko zanimanje, zbog sveopće informatizacije društva. Naš mladi informatičar Mladen Ćurić
ove je godine sa svoja tri učenika sudjelovao na državnom
natjecanju i postigao izvrstan
uspjeh. Učitelj tehničke kulture
Zdravko Mihaljević s uspjehom
vodi prometnu patrolu, a njegov
jedan učenik predstavlja našu
školu na državnom natjecanju.
Na kraju priče o školi valja
reći da svi njezini djelatnici i
učenici ističu da su se uvijek
držali tih jednostavnih postulata
te da su spajajući rad, ljubav i
dobrotu gradili i još grade temelj koji je jamstvo i put prema
boljem i sretnijem životu.
Priredili Ivan Ivanović
i Marijan Šimeg
22
www.skolskenovine.hr
UKRATKO
KLENOVNIK Kad se male ruke slože
Voditeljice Snježana Kruhoberec i Karmelka Car te učenici
karitativne i mješovite grupe Osnovne škole grofa Janka
Draškovića iz Klenovnika organizirali su izradu adventskih
vjenčića. Njima su se priključili učenici i učitelji koji su
željeli pokazati svoje kreativne sposobnosti. Od prirodnih
materijala skupljenih u okolici škole začas je ukrašeno tridesetak vjenčića koje su učenici prodavali. Sav prikupljeni
novac od prodaje iskoristit će se u karitativne svrhe. Dio će
biti poslan UNICEF-u za projekt Škole za Afriku, a od drugog dijela kupit će se namirnice koje će učenici podijeliti
siromašnim obiteljima. Djelić atmosfere s radionice najbolje
dočarava pjesma učiteljice Đurđice Oreški Adventski vjenčić: Adventske vjenčiće izradili smo „Mi“/ Maleni i veliki!/
U svaki vjenčić utkano je/ naše srce za dane/ dolazeće./
Neka svaki vjenčić bude/ svjetlost, radost i veselje./ Božićni
dani slijede,/ neka Vam odnesu sve slike blijede!/ Odagnajte
tugu, zagrlite sreću/ neka Vam Isusovo rođenje/ donese mir
i ljubav/ veću, najveću! (S. K.)
TORDINCI Božićni sajam u Osnovnoj školi
Tordinci održali su učenici i učitelji razredne nastave.
Sajam je imao humanitarni karakter i sva prikupljena sredstva idu u projekt „Škole za Afriku” tako da će sva prikupljena sredstva biti donirana za izgradnju i opremanje škola
za djecu iz Etiopije. U tu svrhu je vjeronaučna skupina na
svom štandu dijelila edukativne materijale. Osim filmova o
radionicama s učenicima i njihovim roditeljima predstavljena su i tri kratka filma o životu afričke djece uz prigodnu
glazbu. Na ulazu u školu svim je posjetiteljima dobrodošlicu zaželio veliki snjegović, a u predvorju su ih dočekali
štandovi s različitim proizvodima - božićnim ukrasima,
čestitkama, sobnim biljkama, vrećicama lavande, oslikanim bočicama, ukrasnim svjećnjacima. Ove godine najmlađim učenicima su se pridružile i vjeronaučna, likovna i
eko-skupina te cvjećari pa se osim božićnih rukotvorina
moglo kupiti i zanimljive ogrlice i narukvice te eko proizvode. Bilo je tu i nekoliko vrsta kolačića koje su učenici i
učitelji vrijedno pripremili. Nakon „naporne” kupovine
mogli su se odmoriti u božićnom kafiću uz toplu okrijepu
ili obići jaslice sa živim Josipom i Marijom. Školski zborovi uveseljavali su posjetitelje božićnim pjesmama, a
učenici tećeg razreda izveli su prigodni božićni igrokaz.
(Ivana Vinkler)
VELIKI BUKOVEC Projekti eTwinning
omogućili su učenicima Osnovne škole u Velikom Bukovcu
da se ove školske godine uključe u projekte međunarodne
mreže škola. Tako eTwinning omogućuje školama zemalja
Europske Unije i njezinim kandidatima povezivanje i
zajednički rad na projektima, a dostupan je na stranicama
www.etwinning.net. Učenici iz Velikoga Bukovca vrlo
aktivno sudjeluju na projektima Arhitektura moga mjesta,
Twinnijeve pustolovine i Igrajmo se i učimo. Tako su učenice Sara, Viktorija, Maja, Petra, Patricija, Stela i Aleksandra
razgovarale s vršnjacima iz francuske škole St. Anne iz
Bresta. Taj je razgovor bila jedna od uvodnih aktivnosti
projekta Arhitektura moga mjesta, kroz koji će učenici na
matematički način opisivati i modelirati zanimljive građevine svoga mjesta. Tijekom online razgovora atmosfera i u
Velikom Bukovcu i u Brestu bila je vrlo vesela. Uz puno
smijeha i različitih radoznalih pitanja, učenici su naučili
prve riječi francuskoga, odnosno hrvatskoga te u sigurnom
online okružju stekli nove prijatelje. Učenike i učitelje kroz
međunarodne projekte vodi Lidija Kralj, veleposlanica
eTwinninga za Hrvatsku. Više o tim projektima može se
naći na mrežnim stranicama škole www.os-veliki-bukovec.
skole.hr. (K. L.)
suradnici
javljaju
aktualno
SPLIT
broj 41-42 • Zagreb • 21. prosinca 2010.
Muzej
grada
Izložba o Vidu Morpurgu
Njegova je knjižara
godinama bila kutić
kulturne Europe u
tada dalekoj, prometno izoliranoj
austrijskoj pokrajini,
opterećenoj siromaštvom, nepismenošću i
političkim borbama
M
uzej grada Splita prikazao
je u studenome i prosincu
2010. izložbu naslovljenu Vid Morpurgo i njegovo doba
(1838. - 1911.), a u okviru izložbe
prikazan je i petnaestominutni dokumentarni film o Vidu Morpurgu
kojeg je snimio i režirao Kaja Raca
Rošin, maturant Škole likovnih
umjetnosti. Muzej baštini dio Morpurgove ostavštine pa mu se odužio
izložbom, a neki tvrde da je njegova
knjižara najstarija u svijetu, no ako
je to i dio domoljubnoga pretjerivanja, sigurno je među najstarijima pa
je i to dovoljan razlog da se na to
vrijeme podsjeti poklonike očuvanja kulturne baštine.
Vid Morpurgo rodio se u Splitu
1838. Nakon osnovne škole pohađao je Carsku kraljevsku gimnaziju,
a zadnja dva razreda završio je u
Nadbiskupskom sjemeništu. Među
uglednim učiteljima bio mu je i
Andrija Stazić, promicatelj narodnoga jezika u školama. Kad mu je
bilo četrnaest godina, njegov otac
je, zajedno sa splitskim poduzetnikom Petrom Savom, otvorio skladište knjiga. Ono je ubrzo preraslo u
knjižaru i djeluje već 160 godina u
istoj zgradi (Tomašić) na Narodnom
trgu, Pjaci. Vid počinje samostalno
voditi posao u knjižari, otkupljuje
ugovor od Save i povezuje se s izdavačima i knjižarima. Morpurgova
knjižara bila je najuže povezana za
početke narodnog pokreta, jer su
se u njoj sastajali narodnjaci, jav-
Očuvana tradicija
ni djelatnici i splitska inteligencija
na razgovor i izmjenu mišljenja.
Knjižara je godinama bila maleni
kutić kulturne Europe u tada dalekoj, prometno izoliranoj austrijskoj
pokrajini, opterećenoj siromaštvom,
nepismenošću i političkim borbama
narodnjaka i autonomaša.
Vođenje knjižare, nakon Vidove
smrti, nastavio je njegov nećak, a
onda je nakon Drugoga svjetskog
rata dobila ime po književniku Luki
Botiću. Prije dvadeset godina knjižara je privatizirana i vraćen joj
je stari naziv. Kad je Vid imao 18
godina pokušao je osnovati posudbenu biblioteku. Do tada je u Splitu
postojala samo posudbena knjižnica
pri Nadbiskupskom sjemeništu. No,
Morpurgova posudbena knjižnica
kratko je djelovala, jer je narod bio
relativno nepismen i nije se zanimao
za knjigu. Arhiva obitelji Morpurgo
čuva deset brojeva satirične rukom
pisane novine Il Bombista koju je
Vid kao mladić izdavao za uski obiteljski krug.
Sanjao je o časopisu, dalmatinskom godišnjaku, oko kojeg bi se
okupile javne osobe da kulturu probude iz mrtvila. U tom je smislu počeo izdavati Dalmatinski godišnjak
(Annuario Dalmatico) koji u hrvatskoj publicistici ima iznimno značenje. Prva dva broja tiskana u Italiji
sadrže tekstove javnih i kulturnih
djelatnika te bogatu bibliografiju.
DRAGANIĆI
O
Treći je broj, prema najavama, trebao biti tiskan na hrvatskom jeziku,
ali nikad nije izašao, jer je u Zadru
počeo izlaziti Narodni list (Il Nazionale). I u njemu je, kao i u drugim
novinama, Morpurgo objavljivao
feljtone, ali ih je zbog potpisivanja
pseudonima teško identificirati. Nakon Vidove smrti knjižara je imala
nekoliko zanimljivih izdavačkih
projekata: almanasi, kalendari, razglednice te djela dalmatinskih književnika i povjesničara.
Iako se Morpurgovo ime u otvaranju Narodne (Slavjanske) čitaonice izrijekom ne spominje, može
se pretpostaviti da je i u tome imao
određenu ulogu. Osim toga, obavljao je i brojne druge javne dužnosti,
primjerice bio je kandidat Narodne
stranke za Dalmatinski sabor. Ali
kada su počele trzavice između starih i novih generacija narodnjaka,
Morpurgo se povukao iz politike i
posvetio gospodarstvu. Osnovao je
banku iz želje da težacima i obrtnicima pomogne u osamostaljivanju,
potaknuo je osnivanje prve tvornice opeka, surađivao s dalmatinskim
vinarima i vinogradarima, otvorio
destileriju, izvozio vino i likere.
Uzvišen umom, plemenit duhom
cijeli život misaonog rada posveti oslobođenju puka od duševnog i
materijalnog ropstva zapisano je na
njegovoj nadgrobnoj ploči.
Vanja Škrobica
Osnovna
škola
Čini li odijelo čovjeka
snovna škola u Draganićima uključila se 2005. u
UNICEF-ov program Za
sigurno i poticajno okruženje u
školama, uspješno ga završila te
2006. stekla naziv Škola bez nasilja. Nakon tri godine provođenja,
2009. godine potvrdila je taj status. Budući da se s ponosom ubrajaju u UNICEF-ove škole bez nasilja, ove su godine po treći put u
školi obilježili 11. prosinca – Dan
UNICEF-a. U obilježavanje su
bili uključeni svi učenici. Najprije
je organizirana parlaonica na temu
Da li odijelo čini čovjeka na kojoj
su stavove i mišljenja suprotstavile afirmacijska i negacijska grupa
8.a i 8.b razreda. Za parlaonicu su
učenike pripremale vjeroučiteljica
Valentina Katolik Krajačić i učiteljica njemačkog jezika Mirjana
Kovačić.
Nakon parlaonice, učenici su
prisustvovali forumskom teatru
kojega su pripremile učiteljica hrvatskog jezika Matilda Marković
i pedagoginja Dušanka Mihalić,
koja je ujedno koordinatorica programa škole bez nasilja. Dramska
Učenici su vrlo dobro uključili u program
U parlaonici razmijenile su mišljenja i
stavove afirmacijska i
negacijska grupa
skupina uprizorila je četiri teme
prikaza nasilničkog ponašanja
među učenicima: iznudu novca,
verbalno zlostavljanje odlične učenice, proslavu rođendana na kojem
se pokuša podmetnuti drogu i situaciju u školskom autobusu.
Iako su obje ove forme prvi put
primijenili u školi, učenici su vrlo
dobro reagirali pa će ih i dalje primjenjivati u radu i rješavanju problema. U postavljanju forumskoga
teatra najviše su se angažirali Antonija Dotlić i Marko Marinović,
učenici koji će zastupati školu na
3. i 4. susretu Mreže škola bez nasilja u Opatiji i Zagrebu.
Marica Jurčić
suradnici
javljaju
aktualno
broj 41-42 • Zagreb • 21. prosinca 2010.
ZAGREB
Centar za
kulturu
NA©A SVAKIDA©NJICA
Djeca s litavskim književnikom
P
osjetitelji Interlibera imali
su priliku uživati u druženju
s litavskim piscem Kęstutisom Kasparavičiusom. Taj pisac
za djecu i autor višestruko nagrađivanih ilustracija, koje su neizostavni i ravnopravni dio njegovih
priča, već je poznat hrvatskom
čitateljstvu po knjizi Budalaste
priče, koje su u Litvi 2005. proglašene najboljom dječjom knjigom.
Ove je godine nakladnička kuća
Ibis grafika d.o.o. predstavila prijevod njegove druge knjige koju
objavljuje u Hrvatskoj pod naslovom Kratke priče.
Veza između izdavača i pisca
je profesorica francuskog i ruskog jezika Mirjana Bračko, koja
je pisca upoznala u Litvi, gdje je
četiri godine radila na Sveučilištu
u Vilniusu kao lektorica hrvatskoga jezika. Oduševljena osebujnim
umjetnikom, odlučila je prevesti
Budalaste priče, još dok nije znala
hoće li uopće naći izdavača u Hrvatskoj. Mirjanu Bračko oduševile
su kratke duhovite, začudne priče
o neobično običnim predmetima i
životinjama (čajnik, budilica, četkica za zube, medvjedić, krt, mišica, patke) i očaravajuće ilustracije
o čemu i sâm autor kaže:
- Dobra slikovnica je ona koja je
koncipirana tako da privuče dijete
već od prve stranice, a istodobno
je primamljiva za odrasle. ‘Budalaste priče’ upravo su takve. Šaljive su, poučne, iznenađuju svojom
tematikom, a sa zanimanjem ih
mogu čitati i odrasli.
Ilustracije i priče ovog umjetnika oduševljavaju već desetljećima
djecu širom svijeta. Prevedene su
na 14 jezika, uključujući i kineski,
japanski, korejski, katalonski, hebrejski. Odišu starinskom patinom
i uvode čitatelja u naivni i jednostavni svijet djetinjstva čistoćom
crteža i toplom paletom boja. Prikazi likova i predmeta (a upravo
su predmeti česti likovi kod Kęstutisa) u skladu su s toplom porukom
koju nam autor nudi u predgovoru
svoje knjige:
U knjigama se najčešće piše o
Umjetnik Kasparavičius nacrtao je na podu
obris žirafe, a djeca su oslikavala njezinu tri
metra visoku figuru
POREČ
ljudima. Ljudi tamo jako mnogo
pričaju, prepiru se, a ponekad se,
braneći svoje mišljenje, čak i naguravaju. Međutim, kad pročitate
takvu knjigu svejedno ostaje nejasno zašto se prepiru i gurkaju. Ova
knjiga nije toliko o opredmećivanju ljudi, koliko o očovječivanju
stvari. Osim toga, ona nije neprirodna. U njoj je od početka jasno,
čim počnete čitati, a prema završetku potpuno je jasno tko je tko.
Ponekad čak postaje jasno i tko je
za sve kriv.
Kęstutis Kasparavičius gostovao
je od 11. do 16. studenoga 2010. u
Zagrebu, Splitu, Varaždinu, Ivancu i Karlovcu. Svaki su put, osim
predstavljanja knjiga i razgovora
s posjetiteljima, održane i likovne
radionice za djecu na kojima su
oslikavali zajedno s umjetnikom
likove iz njegovih slikovnica – žirafe i slonove. Voditeljica knjižnice u Centru za kulturu u Zagrebu
Mirna Vukotić pozdravila je učenike osnovnih škola i njihove učiteljice, koji su i inače česti gosti ove
knjižnice. U predstavljanju književnika sudjelovala je i direktorica
izdavačke kuće Ibis grafika d.o.o.
Saša Krnic te prevoditeljica Mirjana Bračko. Slušateljstvo je saznalo
da je Kęstutis 11 godina posvetio
glazbi i dirigiranju, ilustrirao je
oko 50 knjiga, a tek 2002. počeo
je i pisati. Pročitano je nekoliko
priča, a zadnja, pod nazivom Peciva, bila je inspiracija za natjecanje
dviju učeničkih ekipa u tome tko
će brže sastaviti ime književnika
od kiflica i slanih prutića.
Na hodniku ispred knjižnice odvijao se zatim pravi likovni doživljaj. Umjetnik je na podu nacrtao
obris žirafe, a djeca su oslikavala
njezinu tri metra visoku figuru.
Interakcija djece i ilustratora bila
je vrlo živahna i izravna pa ih ni
jezična barijera nije spriječila u
živoj i kreativnoj komunikaciji.
Na kraju su svi slikari, dizajneri
i stilisti, koji su žirafu opremili i
modnim dodacima, pozirali uz
njezinu oslikanu figuru, zajedno sa
šarmantnim i svestranim umjetnikom iz Litve.
Zdenka Kožić
Srednja škola
Mate Balote
Predavanje o seksualnom
zlostavljanju
U
povodu Mjeseca borbe protiv ovisnosti, psihologinja
Gorana Hitrec, voditeljica
CAP-ova programa za prevenciju
zlostavljanja djece i članica udruge
roditelja Korak po korak, održala
je predavanje maturantima Srednje škole Mate Balote u Poreču o
temi Tinejdžeri – nesavršene žrtve.
Maturanti su upoznati s kampanjom Vijeća Europe za zaustavljanje seksualnog nasilja nad djecom
pod nazivom One in five. Naime,
prema nekim podacima svako je
peto dijete izloženo seksualnom
zlostavljanju. Sve više djece zlostavljaju njihovi vršnjaci, a sve
je učestalija metoda zlostavljanja
seksualno uznemiravanje.
Psihologinja Gorana Hitrec uputila je mlade na problem seksualnog zlostavljanje i na sve posljedice koje ono nosi. Pod seksualnim
se zlostavljanjem smatra svaki
seksualni čin ili njegov pokušaj
ostvarenja, neželjeni seksualni
Prema nekim podacima svako je peto dijete
izloženo nekoj vrsti
seksualnoga zlostavljanja
komentar ili prijedlog usmjeren
protiv osobe i njezine seksualnosti. Seksualno zlostavljanje najčešće karakterizira uporaba sile,
prijetnje ili ucjene kroz ugrožavanje dobrobiti ili života same žrtve.
Iako se smatra da su žene izloženije seksualnom zlostavljanju, to
nije točno, jer je podjednak broj
ženskih i muških žrtava. Problem
je u tome što muškarci manje prijavljuju zlostavljanje. Bitno je
osvijestiti žrtve da nisu krive za
seksualno nasilje, bez obzira na
način ponašanja, odijevanja ili kasne izlaske.
23
www.skolskenovine.hr
Nitko ne želi biti silovan. Odgovornost i krivnja uvijek su na
počinitelju. Važna je i činjenica
da najviše silovanja i drugih oblika seksualnog nasilja počine žrtvi
poznate osobe u koje ima povjerenje, a u 45 posto slučajeva radi
se o žrtvinu partneru. Seksualno
nasilje ostavlja brojne posljedice,
prije svega na psihičko i fizičko
zdravlje, a to može biti i smrt.
Nasilje ruši ljudsko dostojanstvo, koje je najvažnije svakom
čovjeku. Žalosno je što je stopa
nasilja u stalnom porastu. Psihologinja Gorana Hitrec pokušala
je podići svijest o tome porečkim
srednjoškolcima. Hoće li učenici
reagirati i poduzeti nešto u vezi sa
seksualnim zlostavljanjem u njihovoj zajednici, ovisi mnogo i o
njima samima. Valja se boriti zajednički protiv svake vrste nasilja,
promičući prave ljudske vrijednosti!
Mija Matasović
Na tom Mladom
letu
Piπe Marija DROBNJAK POSAVEC
N
a tom Mladom letu veselimo
se! – tako su nekad pozdravljali čestitari ukućane kad bi
dolazili čestitati Božić i Novu godinu. Mir, zdravlje
i veselje bile su vrijednosti koje je čovjek uvijek prizivao kao najveće bogatstvo. Za blagdane se iz starih
škrinja izvlačilo najbolje i najsvečanije ruho, uređivala
se kuća i okućnica, darivalo se i praštalo svima za počinjenu nepravdu, smirivale se nesuglasice i blagovalo
se u krugu obitelji i bližnjih.
U duhu te tradicije i dobrih starih običaja mislim
da bi bilo dobro prekopati našu ovogodišnju škrinju
i iz nje izvući ono što je
bilo lijepo i vrijedno u
minuloj godini, a spremiti i zaboraviti nedaće
koje smo pregrmjeli. Po
onoj staroj uzrečici –
sram za tram, a špot za
plot – sjetimo se samo
svijetlih trenutaka kojih
je bilo i zaželimo da ih
u novoj godini bude što
više. Veselimo se što
su otvoreni novi vrtići,
parkovi igrališta i što u
njima ima onih koji se
igraju sretni jer samo
sretna djeca su zalog
naše sretnije budućnosti. Radujmo se što su
otvorene nove škole,
dvorane, kabineti i što u
njima ima pametne i vrijedne djece koja su se natjecala
ne samo u znanju, vještinama, sposobnostima, nego i u
dobroti, ljubavi, solidarnosti, toleranciji.
Koliku su nam slavu pronosili po svijetu naši mladi
matematičari, fizičari, informatičari, sportaši, umjetnici. Sjetimo se kako su nam zatreperila srca kad su naši
učenici, naša djeca donosila zlatne i srebrne medalje,
priznanja diplome, pohvalnice. Koliko je bilo napisanih pjesama, priča, reportaža, putopisa, koliko naslikanih slika, školskih novina, izložbi, natjecanja, turnira,
susreta, školskih izleta gdje se moglo vidjeti i doživjeti
nešto lijepo i vrijedno. Veliki Grđevac, Zelina, Zapršić, Novigrad, Šibenik, Slavonski Brod, Vrgorac, Ogulin bila su mjesta gdje su se okupljala naša talentirana i
nadarena djeca. Mnogi su već slavni i poznati, a stotine
i tisuće su nepoznati, ali ustrajni u svojim naporima i
željama da afirmiraju ono svjetlo i plemenito u čovjeku, da ima cilj u životu i da taj cilj postigne, da se natječe i da postigne maksimum, na radost sebi, svojim
roditeljima i odgajateljima.
Zamislite jedan veliki bor pod koji bismo stavili sve
dobijene, a i one nedobijene diplome, nagrade i priznanja koja su naši učenici zaslužili, kako bi to bio velik
i vrijedan dar svima. Kakva je to ljepota i vrijednost!
Nema tih dragulja i sjaja koje bi ljepše i bolje sjalo na
blagdanskom drvcu kao što sja naša mladost kad joj za
to damo priliku. Priznanja i diplome zaradili su i naši
učitelji, odgajatelji, znanstvenici i to je vrijedno hvale
i razlog za veselje. Otkinulo se odnekud nešto novca
i za priznanja i pohvalnice onim ustrajnim i radišnim
prosvjetarima koji su godinama ulagali sebe i svoj trud
u zajedničko i najveće dobro, našu djecu. Nažalost, ne
mogu ovdje spomenuti sve one koji su se odricali svoga slobodnoga vremena, marljivo radili i stvarali da se
na kraju godine sada svi imamo čime dičiti i ponositi.
Priredbe kao božićni sajmovi, dani kruha, izbor najljepših školskih vrtova, humanitarne akcije, pomoć
gladnoj djeci u nerazvijenim zemljama, pomoć starim
i nemoćnim, sve su to ove godine radili naši učenici uz pomoć i organizaciju naših učitelja. Radilo se u
školama mnogo i na očuvanju i njegovanju tradicije,
narodnih običaja, folklora, jezika, očuvanju prirodnog
okoliša, organizirale se radionice o nenasilju, sigurnosti u prometu, očuvanju zdravlja, zaštiti obitelji, borbi
protiv ovisnosti.
Sve to su hvalevrijedni darovi svima nama i zbog
svega toga imamo pravo i čak dužni smo radovati se,
pohvaliti se te s radošću i nadom ispratiti Staro leto i
dočekati Novo. Bili zdravi i veseli, sretni i debeli!
U duhu dobrih
starih običaja
mislim da bi bilo
dobro prekopati
našu ovogodišnju
škrinju i iz nje
izvući ono što je
bilo lijepo i vrijedno u minuloj godini, a zaboraviti
nedaće koje smo
pregrmjeli
suradnici
javljaju
aktualno
24
www.skolskenovine.hr
UKRATKO
VARAŽDINSKE TOPLICE Mjesec borbe
protiv ovisnosti, koji je trajao od 15. studenoga do
15. prosinca, obilježili su i u Osnovnoj školi Antuna i Ivana
Kukuljevića u Varaždinskim Toplicama predavanjima i
radionicama namijenjenima roditeljima i učenicima. Pritom
su predavači i voditelji radionica upućivali učenike i njihove roditelje na problem ovisnosti, uzroke i posljedice te na
kraju savjetovali kako reći ne i kako pomoći onima koji
imaju problem ovisnosti. Dr. Irena Stipešević-Rakmarić iz
Odjela za prevenciju i izvanbolničko liječenje održala je
predavanje roditeljima učenika viših razreda na temu Kako
prepoznati rane znakove ovisnosti i što učiniti, a predstavnica PU varaždinske iz Linije rada maloljetničke delinkvencije Ruža Levačić prikazala je roditeljima list biljke
kanabisa, osušenu marihuanu za konzumiranje, filtre, sliku
nargile i sličan ovisnički pribor. Ravnatelj Obiteljskog centra iz Varaždina Robert Ćusek predstavio je na kraju tribine
stilove roditeljstva. Učenici viših razreda također su sudjelovali na predavanjima i radionicama u organizaciji PU
varaždinske. (Ana Vnučec)
ŽRNOVO Božićna radionica održana u
Osnovnoj školi Ante Curać-Pinjac u Žrnovu okupila je
šezdesetak učenika i njihovih roditelja, koji su zajedno s
učiteljicama razredne nastave ukrašavali staklo i keramiku
decoupage salvetnom tehnikom i akrilnim bojama. Radno
je ozračje tijekom cijele radionice bilo vrlo kvalitetno.
Ovakvim načinom suradnje djece, roditelja i učitelja svi
zajednički pridonose većoj kvaliteti školskoga rada.
Oslikane predmete izložit će na završnoj školskoj priredbi
u Domu kulture u Žrnovu, a novac od prodaje uradaka
namijenjen je novoosnovanoj Učeničkoj zadruzi Žardin.
Riječi zahvalnosti za odaziv i kvalitetan rad u školi zaslužili su svi učenici, ali i njihovi roditelji, kao i učiteljice. (J.
Š.)
Z AG R E B
Mali poduzetnici velikoga srca bili
su maturanti Prve
ekonomske škole
iz Zagreba pod
vodstvom profesorice marketinga
Romane Rusek na
tradicionalnom
božićnom sajmu
održanom 8. prosinca. Oni su u
sklopu predmeta
marketing radili marketinški splet za proizvod koji su
sami izrađivali i prodavali na sajmu namijenjenom prikupljanja novca za Dječji dom sv. Ane u Vinkovcima, da bi
ta djeca imala topao i bezbrižan Božić. Na štandovima se
moglo pronaći domaćih kolača, ali i drugih ručno izrađenih proizvoda. Sajam je otvorio ravnatelj Slavko Trupeljak
te su nakon nekoliko sati na opće oduševljenje rasprodani
svi proizvodi. Proizvode su kupovali profesori, učenici i
ostali školski djelatnici, ali i roditelji koji su također došli
vidjeti izložbu i kupiti nešto za uspomenu. Na jednom su
se štandu skupljale igračke i slatkiši, koje će također
poslati u Vinkovce. Prikupljenih 2477 kuna uplaćeno je
na žiro-račun doma, a igračke i ostale donacije bit će
poslane dječici. Bilo bi dobro kad bi ovaj primjer potaknuo i druge da organiziraju slične projekte, jer bez obzira na to što su to mali poduzetnici, oni imaju veliko srce.
(S. T.)
broj 41-42 • Zagreb • 21. prosinca 2010.
DONJA VOĆA
Osnovna škola
Andrije Kačića Miošića
Radionica filcanja vune
Prerada vune temelji se
na svojstvu vlakana da
se mehaničkim i toplinskim djelovanjem uz
pomoć sapuna, upletu
u čvrstu strukturu
S
vake godine Učenička zadruga Hižica u suradnji s ravnateljicom Rahelom Blažević,
učiteljima, roditeljima i vanjskim
suradnicima organizira za učenike Osnovne škole Andrije Kačića
Miošića iz Donje Voće i Područne
škole Antuna Gustava Matoša iz
Gornje Voće niz adventskih radionica. Učitelji i voditelji školske
zadruge trude se da bi radionice
bile raznovrsne te da bi učenicima,
osim tradicijskih tehnika izrade
cvijeća i lutkica od komušine, zagorskih hižica u terakoti, nakita i
cvijeća od krep papira, ponudili i
nove tehnike oslikavanja stakla,
vezenja čestitki, fuzije stakla, marmoriranja, kaširanja te salvetne
tehnike. No, posvećuju pozornost
i tradicijskim tehnikama koje nisu
karakteristične za njihovu regiju.
Tako su u suradnji s udrugom
Era slobodnih ruku, čija je članica
i njihova učiteljica Sandra Ljubljanović, organizirali radionicu filcanja vune. Filcanje je tehnika prerade vune koja se temelji na svojstvu
vlakana da se uslijed mehaničkog i
toplinskog djelovanja, a uz pomoć
sapuna, međusobno upletu u čvrstu
strukturu. Vuna se nakon češljanja
Ovako se to radi
ne prede u nit, nego se moči vodom
i sapunom, a zatim gnječi i valja.
Zahvaljujući građi vunene niti,
koja je prekrivena krljušti sličnoj
ribljoj, vlakna se u postupku sve
čvršće međusobno isprepliću, zapinju i upliću. Na kraju dobije se gust
i neraskidiv materijal, filc ili pust.
Pradomovina filca je vjerojatno
Srednja Azija. Ondje Mongoli i
sada svoje jurte proizvode filcanjem
devine dlake. U Europu su tehniku
donijeli Avari i Huni tijekom svojih prodora na zapad. Tome u prilog
govori činjenica da je filcanje najsnažnija tradicija baš u ugro-finskim
zemljama, Mađarskoj i Finskoj, no
tehnika je sada poznata svuda gdje
se uzgajaju ovce, jer na jednostavan
način, izvediv i u kući, omogućava
iskorištavanje vune. U Hrvatskoj
filcanje nije izrazita tradicija već,
osim pustenih šešira, tek postupak
u dodatku pletenju. Slavonske se
duge veste nakon pletenja gnječilo
HUM NA SUTLI
U
i valjalo da bi očvrsnule. Nekada
pojam na sjeveru Jadrana, creske
vunene čarape također su se nakon
pletenja ufilcavale, jer je za njih bila
još važnija čvrstoća. U Hrvatskoj se
filcanjem vune uspješno bave udruge Ruta s otoka Cresa, Goranske
vunarice iz Ravne Gore te Era slobodnih ruku iz Varaždina.
Finoća filcanog materijala ovisi
dakako i o vrsti ovaca pa nemamo
najkvalitetniju merino vunu, no oštru i dugu vunu creske pramenke,
nepogodnu za predenje i pregrubu
za fine tkanine, baš te kvalitete čine
iznimno zahvalnom za oblikovanje
ovom tehnikom. Udruga Era slobodnih ruku rabi vunu privatnog
proizvođača iz Virja te je tu vunu
upotrijebila i u školskoj radionici.
Voditeljima školskih zadruga
i učenicima koji žele raditi nešto
slično u Hižici su spremni pružiti
detaljnije upute i pomoći u izradi.
Biljana Jurić
Osnovna škola
Viktora Kovačića
Zapažen ekološki dan
Osnovnoj školi Viktora
Kovačića u Humu na Sutli
održan je zapažen ekološki tematski dan posvećen zdravom
životu, a mnoge aktivnosti bile su
vezane i uz obilježavanje Mjeseca
borbe protiv ovisnosti. U središnjoj
i na svim područnim školama rad se
održavao u radionicama s temama
vezanima za zdrav život. Rad je bio
usredotočen na pravilne prehrambene navike, savjete za zdravu prehranu, hranu iz prirode, jestive plodove
i njihovu vrijednost, prehrambene
poremećaje, bulimiju i anoreksiju
te odgoj nepušača. Učenici viših
razreda problemu zdravog života
prišli su sa stajališta ergonomije, a
najmlađi su izrađivali prigodna jela
od jabuka.
Projektni je dan počeo uvodnim
prezentacijama u sportskoj dvorani.
U središnjoj i na svim područnim školama rad se
održavao u radionicama s temama vezanima za
zdrav život
U prikazu Zašto nam treba ekologija
učenici su se upoznali sa svjetskim
problemima u očuvanju okoliša, dobili informacije o negativnim i pozitivnim primjerima brige o okolišu
na svjetskoj, ali i školskoj razini.
U drugoj prezentaciji učenicima je
prikazana analiza provedene ankete
o razini ekološke svijesti i o ekološkom ponašanju učenika te rezultati
upitnika Jesam li ekološka faca.
U završnom dijelu ekološkog
dana učenici su prikazali svoj rad
kroz powerpoint prezentacije,
plakate, likovne i literarne urat-
Kako do zdrave prehrane
ke, pjesmu i pripremljena jela.
Da bi dodatno razigrali dan,
školska stručna služba pripremila
je igru Lov na ekološko blago, koje
se tražilo po školi, kod svih djelatnika i u svim školskim prostorima,
a rezultiralo je slaganjem ekoloških
poruka kojima je i završen tematski
nastavni dan. Otkriveno je blago u
obliku zajednički izvedene poruke Živi zdravije danas za zdravo
sutra. Učitelji su iskoristili taj dan
i podsjetili učenike da je od 20. do
28. studenoga 2010. trajao Europski
tjedan za smanjenje otpada – projekt Europske komisije s potporom
programu LIFE+. Radi se o projektu EU namijenjenom sprječavanju
nastajanja otpada, s naglaskom na
razvoj svijesti o okolišu i smanjenju količine otpada s promišljenom
kupnjom i odabirom materijala s
duljim životnim trajanjem.
Po mnogim reakcijama učenika moglo se zaključiti da je to bio
dobro pogođen i izveden tematski
ekološki dan i da su učenici uživali i aktivnim sudjelovanjem u svim
aktivnostima, otkrili i naučili mnogo informacija koje će im koristiti u
očuvanju zdravlja. Podsjećamo da
Osnovna škola Viktora Kovačića u
Humu na Sutli pripada petoj generaciji ekoloških škola u nas i po treći
put obnavlja taj međunarodni status.
Marijana Košutić
mediji
aktualno
broj 41-42 • Zagreb • 21. prosinca 2010.
U»ENICI
PJESNICI
Kad ča i kaj
tako složno
zvone (2)
U dvobroju časopisa Kaj 1-2/2010.,
časopisa za književnost, umjetnost,
kulturu, objavljeni su najbolji radovi s
ovogodišnjeg zajedničkog i uspješno
provedenog 8. natječaja za kajkavske i
1. natječaja za čakavske književne radove učenika srednjih škola Republike
Hrvatske.
Prema općoj ocjeni, i ovogodišnji su
literarni tekstovi znatno pridonijeli poticanju mladenačke kreativnosti srednjoškolaca na materinskom jeziku.
U suradnji s uredništvom časopisa
objavljujemo izbor iz nagrađenih pjesničkih uradaka.
Zima
Zima je i ščipa
Za obraze i vuha.
V daljine zavija lesica.
I mene ščipa ta zima.
I kak god liepa bila,
pobijegla bom
matere v toplo krilo
i čez oblok glediela
snijeg, noč i zijzde...
Izložba radova profesora Škole primijenjene umjetnosti i dizajna, Zagreb
U
Profesori „na ispitu”
pred učenicima
izložbenom salonu „Izidor Kršnjavi”, u Školi primijenjene umjestnosti i dizajna, u Zagrebu, otvorena je u
četvrtak, 9. prosinca, godišnja izložba radova profesora
te škole. Izložba je bila i svojevrstan uvod u Otvoreni dan škole
koji je održan sutradan, 10. prosinca, kada su posjetitelji mogli
razgledati školu, pa i ovu izložbu, a održane su i brojne zanimljive radionice za
učenike.
Damir Brčić, Kronologija jedne bolesti Na izložbi je predspoznaja, tuš, kolaž, 2010.
stavljeno 40–ak radova a svaki je profesor
zastupljen po jednim
radom. Izloženi radovi rađeni su u svim
tehnikama koje se predaju u Školi – tuš kolaž, akril, bijela glina,
keramika, terakota,
linorez, bakropis, ulje
na platnu, akvarel, pastel, ručno tkanje, filcana vuna, računalna
grafika te umjetnička
fotografija, a izložbu su postavili Anita
Parlov i Igor Modrić,
čiji su radovi također
izloženi.
Brek
Ivan Karlić
Srednja škola “Vladimir Gortan” Buje
Mentor: Dunja Janko, prof.
(Buzetski idiom)
Zelene oči
Kameno lice zatvorilo oči, a tek san vidila
da su zelene,
ka ća su prami o bršljana ki miluju nagrišpani
obrazi.
Jesu li starije od oči moga dida?
Kako ih nisan prin vidila? Mislin da znan.
Ova usta o’ zlata pojubila su oči ke je misec učinija slebrenin.
U našin očiman ne spi noćna zvizda, ali zinice
staklene
budi svitlost te zvižde ka’ se lipe oči otvoru.
A nebo ka’ zaplače suza će pasti niza lice
rođeno iz stine
i friži ća govoru koliko je nebeskih suz isplakalo.
Filip Pintarić i Benarda Cesar, Klupa za ‘Kadriranje’ sa rasvjetnim
tijelom, Nagrađeni natječajni rad ”Sit down Zagreb”, 2010.
Marija Krstić Lukač, Veza, terakota, 2010.
Vanja Turčin, 2.d
Medicinska škola Varaždin
Mentorica: Nataša Sajko, prof.
(Mjesni govor: Gečkovec)
Ja iman enega breka ča vajk laje,
on stoji poli moju hižu i gleda ča ja delan.
Kad priden blijže njemu, on se heheta,
ako ga ne zamen s lanca kad gren u kampanju,
on se razbija i zavija.
25
www.skolskenovine.hr
Morana Kukec, Plava ptica, fotografija, 2010.
Ovom i ovakvom izložbom, koje se inače priređuju svake godine, profesori iznose pred učenike svoje radove na ogled, pa izložba ima i edukativni karakter jer učenici na „licu mjesta” mogu
naučiti kako u praksi, na konkretnom likovnom uratku, izgleda
sve ono čemu ih njihovi profesori uče tijekom cijele godine. Na
tu dimenziju izložbe upozorila je i autorica predgovora Zrinka
Tatomir, istaknuvši kako je nastavnički poziv usprkos svim propisima i normama „subjektivan, ljudski i kreativan čin; svaki je
sat drugačiji od prethodnog i bez obzira na pripreme, svaki je sat
osobna kreacija (nastavnika)...”. Izlagači na ovoj izložbi „izložili
(su) najprivatniji dio sebe malodobnima i odraslima na kritiku/
pohvalu/ironiju/divljenje i čestitam im što su se hrabro stavili u
nezavidnu situaciju“ – naglasila je Zrinka Tatomir.
Ivna Dorić
Božićni koncert Mješovitog zbora Filozofskoga fakulteta
B
Dan (i večer) za pamćenje
ožićnim koncertom novoosnovanoga Mješovitog zbora Filozofskoga fakulteta u Zagrebu, u srijedu, 15. prosionca 2010., otvorena je još
jedna povijesna stranica ovoga Fakulteta
u njegovoj bogatoj tristogodišnjoj povijesti – započeo je život velikoga mješovitoga pjevačkog zbora o kojemu će se,
sudeći barem prema ovacijama koje su
zboraši dobili na svom premijernom nastupu u Velikoj dvorani (glasovitoj ”Sedmici”) još i te kako čuti. Ako i ostavimo
po strani činjenicu da su publiku sačinjavali uglavnom kolege članova Zbora te,
u manjem broju, roditelji i rodbina, uz
tek ponekog (na žalost) profesora s Fakulteta, te da je riječ o prvome pravom
službenom velikom koncertu Zbora, iako
su zboraši već prije ovoga koncerta zabilježili nekoliko nastupa, primjerice nedavno u Leoglavi na proslavi Dana grada ili pak proljetos na samome Fakultetu
prigodom proslave Dana Fakulteta, što
je u svojoj pozdravnoj riječi na početku
koncerta istaknuo i dekan Damir Boras
– pa je, razumljivo, i pljesak bio srdačniji i jači – ostaje ipak upečatljiv dojam o
objektivno velikim glasovnim potencijalima koje će voditelji Zbora, nadamo se,
znati iskoristiti, za što će biti potrebna i
Ako nisu zažete čvrsto, ka’ u stravu, bura svojin
ledenin prstiman
začne sviriti po nevidlivin žican najlipšu uspavanku,
da se smiru špeći od duše, od mirisa i lavonde.
I ako ikad pogledaš u škure, dokle svitli svića
noćnog neba
razumit ćeš da digod funestre govoru o onom
ća će biti i dok spu zatvorene.
Marta Torić
Srednja škola Biograd na Moru
Mentorice: Nives Pedisić, prof.
i Mirjana Jurišić, prof.
(Govor: otočki, Vrgada)
Premijerni nastup
novoosnovanoga
Mješovitog zbora
studenata Filozofskog
fakulteta
popuna zbora dodatnim, u prvome redu
muškim članovima.
Zbor je osnovan početkom 2010. „Fakultet poznat po svestranosti, otvorenosti
i talentiranosti svojih sudenata time je
ostvario dugogodišnje težnje za osnivanjem ovakva ansambla. Njime su studenti napokon dobili priliku za ostvarivanje
svojih glazbenih ambicija unutar matičnoga Fakulteta” – stoji u prigodnom promidžbenom tekstu uz program njihova
prvoga službenog nastupa.
Studenti su pokazali iznimno veliko
zanimanje za zborsko pjevanje, pa su u
velikom broju pristupili audiciji, a dobar
glas daleko se čuje pa su svoju želju da
pristupe „filozofima” pokazali i glazbeno
nadareni studenti s nekih drugih fakulteta, što sve skupa Zboru jamči sigurnu i
uspješnu dugovječnost. Zbor trenutno
broji oko pedesetak članova.
Premijerni božićni nastup sastojao se
od tri djela. Prvi, folklorni dio, činio je
splet tradicionalnih napjeva koje je priredio naš poznati etnomuzikolog Joško
Čaleta. Drugi dio činili su klasici zborske
literature: svjetske (Adeste fideles, Joy to
the World) i domaće (Oj djetešce moje
drago i dr.). Trećim dijelom, popularnim
skladbama, poput Jingle Bells, htjeli su
zadovoljiti najšire ukuse i afinitete i pjeveča i slušatelja.
Opći je dojam da su to učinili vrlo
uspješno.
Tekst i snimka: Ivan Rodić
mediji
aktualno
26
www.skolskenovine.hr
broj 41-42 • Zagreb • 21. prosinca 2010.
KAZALIŠTE
WEB
Lijepa naša kajkavica
Dubravko Torjanac, Stolek, stolek, u
vlastitu redateljstvu, Dječja i lutkarka
scena Hrvatskoga narodnoga kazališta u Varaždinu, 2010.
T
Evo i Cuvaja, digitaliziranog
i internetski dostupnog
http://library.foi.hr/knjige
Tko se god bavio poviješću hrvatskoga školstva, zna da se bez
Cuvaja ne može, što će reći da je za
svakoga istraživača naše školske
baštine nezaobilazno jedno djela
Antuna Cuvaja (1854. – 1927.),
učitelja, školskog ravnatelja, zemaljskog školskog nadzornika…
Jedanaest opsežnih svezaka (ukupno više od 7000 stranica) drugog
izdanja njegove Građe za povijest
školstva kraljevinȃ Hrvatske i Slavonije od najstarijih vremena do
danas (1910. – 1913.) doista su temeljno i monumentalno djelo hrvatske školske historiografije, po opsegu i karakteru rijetkost i u svjetskim
razmjerima.
Obilazak knjižnica u potrazi za
Cuvajevom Građom odnedavno
može biti zamijenjen internetskim
pristupom digitaliziranoj inačici toga
djela. To omogućuje varaždinska
HTV
firma Point d.o.o. u čijoj Digitalnoj
knjižnici METELwin svim su „internautima” dostupni svesci Građe.
Skenirane stranice izvornika odande možemo pregledati te knjige u
novom mediju na svom zaslonu
„prelistavati” uz pomoć FPF-a; sa
slike pak svake stranice jednostavno je prebacivanje na tekst čije dijelove možemo preuzimati (copy) kao
citate i njima se dalje koristiti.
Nakon digitalizacije školsko-pedagoškog časopisa Napretka (godišta 1858. – 1894.), ovo je drugi, veliki i hvalevrijedan projekt korištenja
mogućnosti suvremenih tehnologija
i alata za dobrobit i afirmaciju hrvatske školske baštine. Bude li po onoj
da se po jutru dan poznaje, realno
je očekivati nove digitalne inačice
vrijedne spomeničke građe našeg
odgoja i obrazovanja.
A. Jelin
Izbor iz programa
najavljujemo
KULTURNA BAŠTINA SAMOSTAN MALE BRAĆE
PRVI PROGRAM, SUBOTA, 25.12. 2010., u 13.25
Nedaleko od Vrata od Pila, na početku Straduna, smjestio se franjevački samostan i crkva. Jednostavno kameno zdanje prema ulici
se otvara kićenim gotičkim portalom kojim dominira Pietà, djelo
Leonarda i Petra Petrovića, jedno od najvažnijih kiparskih ostvarenja s kraja 15. stoljeća na području Dubrovačke Republike. Crkva,
posebno draga Dubrovčanima, samo je dio samostanskog sklopa.
Franjevci, manja braća - fraters minores ili mala braća kako ih u
Dubrovniku nazivaju, ovamo su stigli u prvim desetljećima 13. stoljeća, još za života sv. Franje Asiškog.
Scenaristica: Edda Dubravec
Redatelj: Luka Marotti
Urednica: Edda Dubravec
VLAK U SNIJEGU - hrvatski film
DRUGI PROGRAM, SUBOTA, 25. 12. 2010., u 9.15
Nakon što su osnovali zadrugu, učenici i njihov domaćin Ljuban
(Slavko Štimac) s učiteljem odlaze na izlet u grad. U gradu se učitelj razboli i ostaje u bolnici te se učenici kući moraju vratiti sami.
Snježni nanos blokirao je prugu i tu počinju problemi. Uz njih je
brižni kondukter (Eduard Peročević) koji ih ohrabruje. Kako će se
snaći mali zadrugari? Hoće li nakon oštrih svađa prevladati sloga?
Vrlo uspješna ekranizacija lektire popularnog dječjeg pisca Mate
Lovraka.
Fim je snimljen 1976. godine.
Uloge: Edo Peročević, Antun Nalis, Slavko Štimac, Ratko Buljan,
Branko Matić, Željko Malčić
Redatelj: Mate Relja
ri su inačice u bajkama braće Grimm o tome
kako siromah „ode k vragu”: Kokoš sa zlatnim jajima, Kaput iz kojega iskaču vojnici
i Stoliću, prostri se, a Dubravko ih je Torjanac
objedinio u novu, svoju inačicu Stolek, stolek koja
je praizvedena na pozornici varaždinskoga HNK
28. studenoga, a pogledao sam je na matineji dan
kasnije.
Predstava traje sat i pol, predugo za dječju pažnju. Mogla bi se skratiti kada bi se izbacile neprimjereno, trendovski, primitivnom „animacijom”
ubačene lutke, dok one koje kao rekvizit, ali i slika
pozornice, pokazuju vojnike i siromahovu dječicu
– trebaju ostati.
Dakle, bahati mesar svojega pomoćnika Jožu
potjera k vragu i dobaci mu neku žlundru, nakon
čega ga i vlastita žena također pošalje tamo te
on – k vragu i ode – preko Drave! Vrag i njegova
puca, nasmijani mladi i simpatični, obraduju se
žlundri, a zauzvrat mu daju „penezonoseču kokoš”, no gostioničar mu je prijevarom zamjeni za
običnu, nakon čega žena siromaha ponovo pošalje k vragu. Skelar ga zamoli da pita vraga kako
da se riješi uvijek istoga dosadna posla, ali Joža
to zaboravi. Od vražje puce i vraga sada dobije
stol na kojemu je jela i pića po želji, samo ako
triput o nj kucneš, no i to mu gostioničar zamijeni za običan stolić, a žena ga i treći put pošalje „k vragu”. Sada mu vražji par daruje kaput
iz kojega iskaču vojnici te oni spriječe gostioničara u novoj prijevari, ali ovaj se polakomio za
vražjim darovima. No, Joža se sada sjetio pitati
vraga kako da se splavar riješi splavi; tako da
pohlepnog gostioničara zauvijek ostavi na njoj,
a prostodušni se mesarski pomoćnik vrati kući,
ženi i dječici: bajka o vječnoj čežnji siromaha za
punim stolom!
Najveća je vrijednost predstave što je priča
smještena u Varaždin (i „prek Drave, v Megjimorje”) tako da je na pozornici bilo čuti lijepu našu
kajkavicu u punini njezine dojmljivosti i jezične
izražajnosti.
Druga je velika vrijednost slika pozornice,
izvanredno uspjela, likovno domišljena i usuglašena sa sadržajem, a Ivan Duić je zadivljujuće i
cjelovito osmislio i glumačku odjeću i lutke. Treća je glazba Dragutina Novakovića Šarlija koja se
predaje predstavi i skupa s njom promišlja njezinu
slušnu sastojnicu.
Sven Jakir (Joža) predvodi odličnu glumačku
družinu: Dunja Fajdić (žena i baka), Darko Plovanić (mesar i splavar), Matija Kezele (Vrag), Beti
Lučić (vražja puca) i Zdenko Brlek (gostioničar, i
jezični stručnjak!).
Predstava je „za djecu i odrasle”, doista je tako,
dakle i roditelji i nastavnici... svi u kazalište!
Stijepo Mijović Kočan
GLAZBA
Koncert studenata Muzičke akademije u Zagrebu
S
Mladi nisu samo
budućnost već i
sadašnjost
večanim koncertom u Hrvatskom glazbenom zavodu 12. prosinca obilježeno
je 10 godina ciklusa Virtuoso.
Od prvih godina nastajanja pa
do danas ovaj ciklus koncerata
prati entuzijazam studenata, pomoć profesora i svesrdna podrška publike. Virtuoso je pokrenut
kao ciklus studenata klavira,
a danas u Virtuosu nastupaju i
razni instrumentalisti i pjevači. Do pete sezone Virtuoso se
održavao samo u Hrvatskom
glazbenom zavodu. Posljednjih
je sezona Virtuoso imao i po 30
koncerata po sezoni u nekoliko
hrvatskih gradova.
Na svečanom koncertu, koje-
mu je prisustvovao i prof. dr. sc.
Aleksa Bjeliš, rektor Sveučilišta u Zagrebu, odabran je i vrlo
profesionalno izveden vrhunski
program u kojemu je sudjelovalo 17 izvođača, a izvođena su
djela Šostakoviča, Beethovena,
Rahmanjinova, Chopina, Dvoraka i drugih velikih skladatelja. Iz obilja izvrsnog programa
izdvojimo neke izvedbe. Dojmljiva je bila skladba M. Glinke Somnenie (Sumnja), koju je
sjajno otpjevao Marko Mimica,
bas, uz pratnju Marca Grazianija, violina, koji je u ovoj godini,
kad je navršio 22, već stekao
zvanje magistra muzike i postao
asistent na Muzičkoj akademiji
MEĐU NAMA - Znanost i
hrvatski kulturni identitet
PRVI PROGRAM, UTORAK, 28. 12. 2010., u 14.20
Na koji način znanost promiče hrvatski kulturni identitet u svjetskim razmjerima, kako neka tradicijska vrednota i običaj postaje
dio zaštićene svjetske nematerijalne kulturne baštine, čut ćemo u
današnjoj emisiji.
Nakon drevne tradicije izrade drvenih igračaka, nakon impresivne
paške čipke, ovih je dana u popis svjetske zaštićene kulturne baštine uvrštena i drevna tradicijska viteška igra – Sinjska alka. Zašto
je ljepota Alke tako fascinirala UNESCO-ove eksperte za svjetske
vrednote, hoće li ovakvo priznanje biti dobar impuls za razvitak kulturnoga turizma, te koje još hrvatske kulturne vrednote trebaju biti
zaštićene kao svjetska nematerijalna baština, govorit će gost etnolog, dr. sc. Tvrtko Zebec s Instituta za etnologiju i folkloristiku.
Urednica i voditeljica: Jasna Burić
Marko Mimica, bas, jedna od novih nada hrvatske glazbe
u Zagrebu. Mimicu je pratila i
Mia Miljković, klavir, koja je
trenutačno na usavršavanju na
Akademiji za glasbo u Ljubljani
u klasi Dubravke Tomšič-Srebotnjak.
Šostakovičev romantični Klavirski trio u c-molu, op. 8 br. 1,
s osjećajem za sentimentalnost
svirali su Marin Maras, violina,
Smiljan Mrčela, violončelo, i
Krešimir Starčević, klavir. Maras je student pete godine violine
na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u klasi Leonida Sorokowa.
Mrčela je bio učenik prof. Dobrile Berković-Magdalenić na
Glazbenom učilištu Elly Bašić,
a zatim u klasi Valtera Dešpalja
na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, kod kojeg je diplomirao
2010. godine. Stalni je član Zagrebačkih solista. Starčević je
student četvrte godine klavira
na Muzičkoj akademiji u Zagrebu (Đorđe Stanetti).
Veliki majstori glazbe, skladatelji koje smo naveli, zajamčili su uspjeh novoga koncerta,
a mladi glazbenici pokazali su
visoki stupanj interpretacije.
Spomenimo da je goruća želja
mladih da iduću sezonu ciklusa
Virtuoso prati i useljenje u nove
prostore Muzičke akademije.
Želimo im da se to konačno i
ostvari!
Milica Jović
broj 41-42 • Zagreb • 21. prosinca 2010.
mediji
aktualno
27
www.skolskenovine.hr
KNJIGE
ČASOPISI
Prepoznati dobrotu
djeteta
P
Silvestar Ištuk
Buđenje Maloga princa
vlastita naklada
Mostar, 2010.
Klasična lektirska priča
za učenike
predškolskog
odgoja i osnovnoškolce nižih
razreda koja se
tematski naslanja na poznati
odgojni obrazac u kojemu
prevladavaju
razum i tolerancija
rosvjetni djelatnik (u mirovini) i književnik Silvestar
Ištuk, nakon mnogih uspješnica u književnosti, napisao je i
objelodanio slikovnicu za najmlađe Buđenje Malog princa, u vlastitoj nakladi (2010. godina), uz
dojmljive ilustracije Ante Ivankovića. Kao recenzenti ovoga ljupkog djela potpisuju se profesori
Ilija Drmić i Krešimir Šego.
Priča govori o dobroti učiteljice
koja oprašta učeniku i nagrađuje
ga smiješkom i pohvalnim riječima. Čitajući ovo kratko djelce,
ne možemo se oteti dojmu kako
svima nama na ovom planetu nedostaju lijepe riječi. Kao da smo
ih zaboravili i kao da jedva čekamo pogrešku drugoga kako bismo
ga ukorili, narugali mu se. U odgojno-obrazovnom smislu ovo je
klasična lektirska priča za učenike
predškolskog odgoja i osnovnoškolce nižih razreda.
Tematski, priča je naslonjena na
poznati odgojno-obrazovni obrazac u kojemu prevladavaju razum
i tolerancija. Učiteljica prepoznaje
dobrotu, prepoznaje dijete u svim
njegovim potrebama, pa i snu, jer
je dječak zaspao na satu, ali, oprostiti – vječita tema ljudske dobrote
– oslobađa stresa i dječaka i učiteljicu, pa ona blagonaklono gleda
na učinjeno. To je čin koji treba
zapamtiti za sva vremena.
Književnik Silvestar Ištuk rođen
je kao deseto dijete na Silvestrovo,
31. prosinca 1944. godine u Donjoj
Drežnici kod Mostara. Završio je
učiteljsku školu u Mostaru, a potom i Filozofski fakultet Sveučilišta
u Zagrebu na kojemu je diplomirao
pedagogiju i sociologiju, nakon
čega je radio u OŠ Vladimira Nazora u Postirima na otoku Braču,
a zatim u mostarskoj Ekonomskoj
školi. Njegov književni opus naišao
je na nepodijeljenu recepciju kritike, samosvojan i uspješan, čije se
stvaralaštvo može podijeliti na početnice od Drugoga svjetskog rata
do početka Domovinskoga rata.
Domoljubni poziv odveo ga je
u obrambeni rat, među prvima, a
1994. objavio je svoju prvu zbirku
pjesama, S akordima života kroza
rat. Nakon svega, umirovljen je
kao viši prosvjetni savjetnik u Zavodu za školstvo HZ HB Mostar.
Njegov književni opus na određeni je način i dug spram domovine,
spram mlađih, kojima treba svjetla
na teškom putu kroz život. Njegov
književni rad je vrednovan najvišom ocjenom u korpusu hrvatskoga književnog stvaralaštva.
Ilustrator Ante Ivanković rođen
je 1941. godine u Bijelom Polju
kod Mostara. Umirovljeni je likovni pedagog. Bavi se karikaturom i ilustracijom. Trenutačno
je ilustrator u dječjem časopisu
Cvitak iz Međugorja. Živi u Mostaru. Objavljivao je u dnevnim i
nedjeljnim listovima, a dulje vrijeme bio stalni karikaturist u mostarskom Dnevnom listu.
Fabijan Lovrić
Punina životnog
iskustva
A
Stipe Golac
Život koji to nije
Mtg-topograf d.o.o.
Velika Gorica, 2010.
Slikar, pedagog
i pisac Stipe
Golac nastupa
kao promatrač
i opisivač života koji u mrak
svijeta unosi
svjetiljku mudrosti...
forizam je u pravilu sažeta
misao, rečenica koja upozorava duhovito, ozbiljno
ili humorističko-satirički na neku
životnu istinu ili spoznaju. Lički
slikar i aforističar Stipe Golac u
svojoj najnovijoj knjizi od gore
navedenog najčešće se obraća
čitatelju ozbiljno i satirički. Predgovore ovakvim knjigama obično
pišu humoristi koji su se i sami
okušavali u aforističkim tekstovima. S Golčevom knjigom to nije
slučaj. Njemu je predgovor napisao gospićki svećenik, poznati
bloger don Anđelko Kaćunko.
Predgovor je vrlo ozbiljan, produhovljen i prožet biblijskim promišljanjima.
S obzirom na to da je u naslovu
knjige istaknuta riječ život, don
Kaćunko polazi od te imenice: „...
Biblija nas uči da svaki život dolazi od Boga, jer Bog je živi, i on
nas zove na vječni život... Slikar,
pedagog i pisac Stipe Golac nastupa kao promatrač i opisivač života
– ali ne kao nezainteresirani motritelj, već kao čovjek koji u mrak
svijeta unosi svjetiljku mudrosti”
– ističe, među ostalim, Kaćunko.
U ovoj pozamašnoj knjizi (180
stranica) nema obrojčanih poglavlja ni posebno naglašenih tema.
Pojedini, deblje otisnuti aforizmi,
kao neka vrsta naslova, predstavljaju tematske naznake. Iza tih naslova nižu se misli o sličnim problemima, npr. o odgoju, školstvu,
ljubavi, mržnji, zdravlju, ekologiji, politici i sl. Puno je odužih tekstova u kojima se Golac predstavlja kao mudri starac pun životnog
iskustva i kao takav daje savjete
mladima kako da se ponašaju u
životu, koje su temeljne životne
vrijednosti, čega se treba pridržavati, a što odbacivati. Ti tekstovi
nisu aforizmi, to su jednostavno
savjeti kojima Golac kao dugogodišnji prosvjetni djelatnik nije
odolio pa sada kao sedamdesetogodišnjak u zasluženoj mirovini
osjeća potrebu da svoje bogato
životno iskustvo prenese mladima
i neiskusnima duboko uvjeren da
će barem neki od tih savjeta pasti
na plodno tlo.
U knjizi ipak prevladavaju kratki, jezgroviti i „otrovni” ubodi,
naročito u onim aforizmima koji
se odnose na politiku, političare, privredu, svakodnevni život i
uopće na stanje u Lijepoj Našoj:
Lijepu našu podobni su ogolili,
sramota joj se vidi; Kome se ne
isplati na vlasti, ili je blesav ili
pošten...
I tako Golac reda svoje aforizme, neki su duhoviti, neki manje
duhoviti; u pojedinim segmentima
knjige dobivamo dojam da razgovaramo s didaktičkim piscem koji
nam daje savjete kako odgajati
djecu, a u ponekima da imamo
posla s mrzovoljnim starcem kojemu je prije sve bilo bolje i ljepše. Sam priznaje da mu pisanje
aforizama predstavlja užitak kao i
slikanje: „Dok slikam, prepuštam
se sebi iznutra i izvana. Uživam u
svakom potezu kista... Kad pišem
aforizme osjećam se gotovo kao
kad slikam. Kad napišem dobar
aforizam, nije mi nitko ravan.”
Ima u ovoj knjizi podosta dobrih aforizama.
Jure Karakaš
Modra lasta
Poučno-zabavni časopis
za učenike osnovne
škole
broj 4., Školska knjiga,
Zagreb, 2010./2011.
P
rvi članak na koji će čitatelj
naići u novom broju Modre
laste iz područja je numizmatike.
Govori o prikazivanju povijesnih
motiva na novčiću, a svima je
zajedničko da je novac posjetnica svake države, pokazuje
njezino državno uređenje, nacionalni identitet i kulturu... U rubrici
Moć znanja predstavljen je mladi
znanstvenik, kemičar Marko Košiček, osvajač prvoga mjesta na
međunarodnom natjecanju Laboratorij slave. Drugi prilog u toj rubrici vodi nas u kamp znanosti za
mlade u Višnjanu. U novoutemeljenoj rubrici Mala škola dječjeg
poduzetništva govori se o tome
što je potrebno imati da bi se zaradio novac – potrebni su ideja,
cilj i plan. Gosti urednici u ovome
broju su učenici sedmog razreda
OŠ J. J. Strossmayera iz Zagreba
koji su donijeli prilog o terenskoj
nastavi u Slavoniji.
Časopis donosi i sjećanje na
nedavno preminulu hrvatsku pjesnikinju Vesnu Parun, a u Glazbenoj čitaonici upoznajemo se s
meksičkom glumicom i pop-zvijezdom Anahi koja 19. prosinca
nastupa u Zagrebu. Tu je i kraći
razgovor s glumicom Darijom
Knez, a u rubrici o modi ovaj put
riječ je o frizuri.
Uz priču u nastavcima Mladena
Kopjara Nikolin književni laboratorij priče u ovome broju objavljuju još Mirjana Smažil Pejaković i Vjekoslava Huljić, a tu je po
običaju i obilje literarnih i likovnih
uradaka mladih suradnika Modre
laste te novi nastavci stalnih stripova.
Smib
Smilje i bosilje, poučnozabavni list za djecu
broj 4., Školska knjiga,
Zagreb, prosinac 2010.
M
eđu Smibove radoznalce, u
istoimenoj rubrici, u ovome
broju Smiba došla je Ivana Guljašević sa svojom pjesmom Amotamo, koja je posvećena pingvinima. Na posebnom CD–u koji
Smib daruje čitateljima uz ovaj
broj nalazi se crtić istoga imena
te tri originalne Smibove igrice, a
sve su osmislile i priredile Ivana
Guljašević i Snježana Marić. Marica Milčec predškolcima posvećuje svoju pričicu pod naslovom
Kućni ljubimac, a o tome kakvoga
bi kućnoga ljubimca oni sami htjeli govore na svoj simpatičan način
djeca iz DV Različak iz Zagreba.
Ljerka Pukec autorica je kratkoga
Smibova igrokaza Želja Božićnoga drvca, a Željka Horvat-Vukelja
javlja se sa svojom novom slikopričom Promukli pijetao, koju je
ilustrirala Sanja Pribić. Rubrika
Matematika u stihovima posvećena je tablici množenja, a u rubrici
Navade i običaji saznajemo kako
djeca slave blagdane u njima najdražemu mjesecu, mjesecu radosti – prosincu. Rubrika Etno(s)vijest donosi prilog iz Muzeja Staro
selo u Kumrovcu, s radionice na
kojoj su se djeca učila izrađivati ukrase od papira. U Lektirinim
putovanjima Branko Pilaš piše o
francuskom književniku, poznatom sakupljaču starih priča i bajki Charlesu Paraultu. Abeceda
Lijepe Naše govori o mjestima i
krajevima koji počinju slovom P,
među ostalim tu su Plitvička jezera, Pag, Poreč i dr., a uz brojne
dječje likovne i literarne uratke tu
su još pjesme i kraći prozni zapisi
odraslih pisaca Milijane Kovačević, Tina Kolumbića, Mladena Kušeca i drugih.
Drvo znanja
Enciklopedijski časopis
za mlade
godina XIV., broj 139.,
studeni 2010.
G
lavna tema u ovome broju
Drva znanja govori o živčanom sustavu. To je najsloženiji
organski sustav koji se, kao što
znamo, sastoji središnjega živčanog sustava (mozak i leđna
moždina) i perifernoga živčanog
sustava. O svemu tome čitatelji će saznati u prilogu autorice
Ivane Horvat, uz odlične ilustracije, a ista autorica napisala je i
članak Kisik na Zemlji. Člankom
Anatomija gmazova, kukaca i
riba, autorice Natali Mičić, nakon
priloga u prošlome broju u kojemu je bilo riječi o anatomskim
i fiziološkim karakteristikama
sisavaca i ptica, zaključuje se
priča o sličnostima i razlikama u
životinjskom svijetu.
Vedran Kursar autor je priloga
o plovećim grdosijama, nosačima
aviona, a autor se usredotočio na
prikaz nosača aviona iz klase Nimitz. Težnja za nečim boljim može
biti realno ostvariva, a može biti i
samo pusta želja. Često za nešto
što smatramo neostvarivim kažemo da je „čista utopija”. O utopiji
u ovome broju piše prof. Sanja
Beslać, dajući povijesni presjek
utopističkih ideja i njihovih glavnih
protagonista. Prof. Marin Somborac podsjeća nas na moskovsku
talačku krizu od prije osam godina
kada su čečenski teroristi zarobili
gledatelje u jednome moskovskom kazalištu, od koji su mnoge
pobili. Vedrije tonove, kako je i red
kada se govori o ljepotama prirode, naći ćemo u prilogu o Kopačkom ritu, o kojemu piše Tamara
Vrdoljak, da bi nas na kraju Matej
Crnogaća upoznao s radom i tehničkim karakteristikama mlaznih
motora.
Pripremio Ivan Rodić
izaktualno
proπlosti
28
www.skolskenovine.hr
PRIJE
150
Dne 18. Studena 1860. bjaše u Stenjevcu novo sazidana učiona blagosivana. Ova učiona je najviše nastojanjem tamošnjega župnika g. Ignjata Vrbanića i obćine
glavara gosp. Dragutina pl. Jellačića iz obćinskih dohodakah sagradjena. Ove obćinske dohodke jest vrli glavar obćine gosp. Drag. Jellačić tako znao urediti, da su
se toliki troškovi zidanja i pokućstva školskog namiriti
mogli. Bog dao, da se po njegovu primjeru i ostali glavari obćinah povedu. – Prečastni gosp. kanonik Marić,
kao okružni nadziratelj školah služio je svetu podnevnu
misu sa „Dojdi duše sveti”, kojom prigodom pucalo se
iz mužarah. Kod svete mise bilo je izvan mnogobrojnih
župljanah vidjeti takodjer g. c. k. dvorskog savjetnika
Rubidu sa svojom gospodjom groficom; g. Drag. Jellačića obćinskog glavara takodjer sa svojom gospodjom
groficom. Po dovršenoj službi božjoj krene procesija iz
crkve u novo školsko zdanje uz pratnju gorenavedene
slavne gospode i gospodjah groficah. Kada je procestika
u školsko zdanje došla držao je preč. g. kanonik kratki
govor na župljane, u kom ih liepo pohvali, što su nežaleć nikakova truda za svoje potomke položili temelj
naobraženja, pa da takodjer marljivo svoju mladež u
učionu šalju, kako će zbilja danas sutra odovud korist
crpiti; poslje toga bijaše blagoslov, a zatim otidjoše svi
odlični gosti gospodinu glavaru, kod koga bjahu počašćeni kako treba.
Napredak
Br. 6 / 15. prosinca 1860.
PRIJE
100
OBLJETNICE
GODINA
Blagoslov nove škole
GODINA
Akademija u slavu Stanku
Vrazu
U Ljubljani održana je povodom stote godišnjice rođenja Stanka Vraza dne 11. prosinca o. g. svečana akademija, na koju je „Matica Slovenska” pozvala sva kulturna društva na slavenskom jugu. Uoči akademije dne 10.
prosinca u 3 sata poslije podne održana je konferencija
zastupnika kulturnih društava, koji su izvješćivali o tom,
što su pojedina društva radila u zajednici s ostalim jugoslavenskim društvima. „Hrvatski pedagoško-književni
zbor” zastupali su tom prigodom Josip Medved i tajnik
Josip Škavić.
Hrvatski učiteljski dom
Priredila
Štefka Batinić
Matičevićevi su
suvremenici vrlo
dobro znali da je
njegov odlazak
veliki gubitak
za hrvatsku
pedagogiju, no
vjerojatno nisu
mogli znati
da će ubrzo uslijediti „nepodnošljiva lakoća”
etiketiranja
zbog koje će
njegovo djelo
gotovo pasti u
zaborav. Vrijeme
je za povratak
Matičevića
kao metafore
za intelektualnu snagu,
suptilnost misli,
analitičnost,
kritičnost,
visoku kulturu,
široke poglede
i opsežnu
naobrazbu
Učitelj treba biti uzor
Br. 10 / prosinac 1910.
I žene na sveučilište
Ruski ministar nastave podastro je nedavno „Dumi”
zakonski prijedlog, po kojemu bi žene, koje su svršile
visoke škole bilo u Ruskoj, bilo u inozemstvu, dobivale
pravo, da mogu polagati sveučilišne ispite i da mogu biti
namještene jednako kao i muškarci.
Domaće ognjište
Br. 12 / prosinac 1910.
Stjepan Matičević
(1880. – 1940.)
Matičević redivivus
U
Br. 24 / 20. prosinca 1910.
Ako dakle hoćemo, da škola vrši s uspjehom svoju
veliku dužnost, onda učitelj ne smije da bude samo
učitelj, činovnik ili birokrat, nego uistinu sve ono činom i riječi, čemu uzgaja svoje učenike. Učitelj treba
da se uzgoji tako, da bude valjan radnik u socijalnom
pogledu, pa da u istom duhu uzgaja i mladež. Učiteljeva
zadaća nije da dresira nove učitelje, pisare i ljude za
pisarnicu, nego da uzgaja i obrazuje ljude za život, za
sva zvanja, pa treba da bude radnik i borac, da bude na
selu vrstan gospodar, da je uzor svojim seljacima i kao
vrtlar, voćar, pčelar, a svojim učenicima pravi majstor.
Gradski učitelj treba da je uz to stolar, bravar, kemičar,
fotograf i slično. Kad učitelj sam radi; kad je svojim
učenicima uzorom radljivosti; kad ga sve ono veseli, u
što upućuje svoje učenike; i kad radi sa svojim učenicima: onda on svojom uzgojnom moći utječe na svoju
mladež. (D. Trstenjak)
Napredak
broj 41-42 • Zagreb • 21. prosinca 2010.
Stjepan Matičević
razdoblju između dvaju svjetskih
ratova pedagogijska znanost u Hrvatskoj dobiva jednu novu kvalitetu.
Ona se ogledala kako na formalnoj tako i na
sadržajnoj razini. Pedagogija kao disciplina
konačno u većoj mjeri postaje predmetom
bavljenja akademske zajednice, osobito
nakon što je 1928. godine postala jedna od
studijskih grupa na Filozofskom fakultetu u
Zagrebu. Sklonost pedagoškim temama razumljivo najviše pokazuju filozofi, kao što
su Albert Bazala, Pavao Vuk Pavlović, Marijan Tkalčić i Stjepan Pataki. Tom nizu nedostaje još jedno iznimno važno ime – Stjepan Matičević. Zbog svih su njih tridesete
godine 20. stoljeća bile iznimno potentno
razdoblje hrvatske pedagogije.
U lipnju ove godine navršila se 70. obljetnica smrti, a 19. prosinca je 130. obljetnica
rođenja Stjepana Matičevića, profesora pedagogije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i jedinog hrvatskog pedagoga akademika. U povodu njegove smrti njegov kolega
Stjepan Pataki, koji je inače 1937. godine
napisao zanimljivu studiju o Matičevićevoj
pedagogiji, u Napretku je među ostalim, napisao sljedeće:
Kritičan iznad svega, on je bio, može
se to otvoreno reći, u našoj pedagogijskoj
sredini onaj koji je budnim okom razlučivao vrijedno od nevrijednog, pozitivno
od negativnog. Svaki od nas koji je radio
i koji radi na pedagogijskom polju, svaki,
siguran sam, radeći svoje, tajno se pitao
u sebi kako će to primiti prof. Matičević,
kako će to on ocijeniti. U kritici neumoljiv
i nepopustljiv, vodeći računa uvijek samo o
stvari, koju brižno i savjesno proučava, on
je bio beskompromisan, često do netrpeljivosti. Ta lična crta predstavlja živu metodu
njegova rada i djelovanja. Nije išao za tim
da razvija velike sisteme, da piše na široko
zasnovana djela; on se ograničio po svom
temperamentu više na studij bitnih pedagoških pitanja, koja u sažetoj formi izlaže
i raspravlja. Za njega se smije reći da je
jednakom voljom i ozbiljnošću uzimao kako
teorijska tako i praktična pitanja. Bilo da
raspravlja principijelna pitanja pedagoške
nauke, bilo da razmatra praktična i didaktička pitanja, on to čini s jednim uvjerenjem, koje kazuje da je teorija radi prakse
a praksa, da bi bila prava i dobra, treba da
se zasniva na teoriji.
Istom su prigodom Zlatko Pregrad i Marijan Petras u Nastavnom vjesniku dali sažet i
zanimljiv prikaz Matičevićeva djelovanja,
osvrćući se i na njegov rad kao sveučilišnog profesora:
Sam se odlikovao neobičnom intelektualnom snagom te često bijaše pravi intelektualni užitak pratiti njegova razlaganja,
napose u t. zv. specijalnom odjelu seminarskih vježbi na sveučilištu, gdje su prisutni
ostajali upravo zadivljeni dubinom i suptilnošću misli, kojima je prilazio problemima, analitičnošću i kritičnošću, kojom
je razlaganja pratio. Sve je to pak izvodio
lakoćom, jednostavnošću u izražavanju
i ležernošću, bez suvišnih gesta i patosa,
PRIJE
50
Nova zgrada Tehničke škole u
Varaždinu
Predviđa se da će Tehnička škola strojarskog smjera u
Varaždinu, koju polaze 182 učenika, drugu radnu godinu
započeti u novoj, vlastitoj zgradi.
Radovi na izgradnju jednokatne zgrade za Tehničku
školu započeli su u ljetnim mjesecima i dosada su dobro
napredovali. Kada zgrada bude gotova, raspolagat će sa 12
učionica i potrebnim nusprostorijama, crtaonicama, kabinetima, radionicama i sl. Tada će škola moći prići otvaranju novih odjela i moći će da primi veći broj učenika.
Školske novine
Br. 41 / 23. prosinca 1960.
kojega nije nikad volio, u gotovo jednoličnom tonu, iz kojega je izbijao klasični duh
čovjeka visoke kulture, širokih pogleda te
opsežne filozofijske i opće naobrazbe.
Klasični duh i široku filozofsku i opću
naobrazbu Matičeviću su pružili klasično
gimnazijsko obrazovanje, studij na zagrebačkom i bečkom sveučilištu te studijski
boravci u Leipzigu i Jeni. Rođen je 19.
prosinca 1880. godine u Velikom Gradištu, malom dunavskom pristaništu u sjeveroistočnoj Srbiji, gdje su mu se stjecajem
okolnosti zatekli roditelji. Gimnaziju je
započeo u Srijemskoj Mitrovici, a završio
1899. godine u Vinkovcima. Filozofiju i
klasičnu filologiju studirao je na sveučilištima u Zagrebu i Beču, gdje je 1907. godine i doktorirao. U međuvremenu je od
završetka studija 1903. godine radio kao
gimnazijski profesor u Osijeku, Senju i
Zagrebu, odakle 1908. odlazi na specijalni studij filozofije i pedagogije u Leipzig,
a zatim u Jenu. Učio je od Wundta, Bartha,
Reina, Euckena i drugih vrsnih njemačkih
znanstvenika.
Godine 1919. Matičević postaje profesorom na novoosnovanoj Višoj pedagoškoj
školi u Zagrebu, a godinu dana kasnije habilitira na Filozofskom fakultetu iz opće i
gimnazijske pedagogije. Nakon odlaska
Đure Arnolda u mirovinu, preuzima 1924.
godine njegovo mjesto na Katedri za praktičnu filozofiju i pedagogiju, najprije kao
izvanredni, a godinu dana poslije i kao redovni profesor. Uz nastavnu i znanstvenu
djelatnost, koja se ogledala u brojnim radovima objavljivanim u stručnoj i staleškoj
periodici, Matičević je bio aktivan u kulturnim i prosvjetnim društvima. Uređivao je,
od drugog do četvrtog godišta, omladinski
časopis Omladinu, što ga 1918. pokreće
Društvo hrvatskih srednjoškolskih profesora, u čijoj nakladi izlazi i časopis Nastavni
vjesnik, kojemu je Matičević urednik od
1920. do 1922. godine.
Vrhunac profesionalnog uspona bio je
prijem među redovne članove Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti 1930.
godine. Deset godina kasnije, u dobi od 60
godina i s planovima za pisanje sistematskog djela u kojem bi na jednom mjestu bila
prikazana njegova pedagogija, Stjepan Matičević umire u Zagrebu. Njegovi su suvremenici vrlo dobro znali da je njegov odlazak veliki gubitak za hrvatsku pedagogiju,
no vjerojatno nisu mogli znati da će zbog
„nepodnošljive lakoće” etiketiranja koja će
uslijediti desetak godina kasnije, njegovo
djelo gotovo pasti u zaborav.
Matičević je 1940. godine u Napretku pisao o povratku normi i oživljavanju Herbarta (Herbart redivivus). Vrijeme za povratak
Matičeviću svakako je već odavno došlo.
Doduše, o njemu i njegovoj pedagogiji se
od početka devedesetih povremeno piše i
govori u pedagoškoj zajednici. No, vrijeme
je za povratak Matičevića kao metafore za
intelektualnu snagu, suptilnost misli, analitičnost, kritičnost, visoku kulturu, široke
poglede i opsežnu naobrazbu.
GODINA
Srednja upravna škola u
Zagrebu
Savjet za opću upravu NOGZ-a odlučio je da se u Zagrebu osnuje Upravna škola kao srednja stručna škola
sa praktičnim radom. Zadatak je škole da spremi srednji
upravni kadar za rad u organima državne uprave i u drugim državnim organima te ustanovama i organizacijama.
Nastava u školi trajat će četiri godine. U prvi razred škole moći će se upisati kao redovni učenik osoba koja je
s uspjehom završila osnovnu školu, a nije starija od 18
godina.
Prva godina rada škole bit će školska 1961/62. godina.
Savjet je uputio prijedlog Narodnom odboru grada Zagreba da o tome donese odgovarajuće rješenje.
Školske novine
Br. 41 / 23. prosinca 1960.
πkolski
æivot nekoÊ
aktualno
broj 41-42 • Zagreb • 21. prosinca 2010.
Zbivanja i osobe iz stvarnog školskog života, zrcaljeni u pojedinačnom doživljaju i svijesti, često su bili
poticaj i tema raznovrsnih tekstova,
od beletrističkih opisa i memoarskih
zapisaka do publicističkih članaka
i analitičkih rasprava. Usporedno s
tim sadržajima, nerijetko i nasuprot
njima, oblikovale su se teorije i norme bolje škole, onakve kakva bi ona
trebala, mogla ili morala biti.
Da bismo osvijetlili bogatstvo, raznolikost pa i proturječja naše školskopedagoške baštine, za ovu rubriku
odabiremo ulomke tekstova koji ilustriraju stanje stvari kakvo je bilo, s
jedne strane – u zbilji i praksi, s druge strane – u teoriji i normama.
Priređuje Anđelko Jelin
Č
ovjek je već u davnini osjetio veličanstvo šume i neba, toga prirodnog
i najljepšeg Božjeg hrama. Prema
tomu uzoru stao je graditi hramove. Prema
njemu građene su u glavnom i naše crkve,
koje u ostalom imadu i tu svrhu, da nas
preporađaju i zadahnjuju najuzvišenijim
osjećajima i dižu nas do Boga. I što se više
dižemo u ta nebesa, to sličniji postajemo
Bogu, to ljepše hramove gradimo i to više
shvaćamo ljepotu i dragotu Božjega hrama,
što ga je podigla majka priroda. U takve
sam hramove rado vodio svoju mladež.
Šuma je na zlu glasu. Divljaštvo i šuma
kao da je jedno; ali nije. Velika je tu razlika. U šumi sakrivla se i u nas prije krvožedna zvjerad. S toga je šuma prije svojim
mrakom strašno režala na čovjeka, ali danas je nama taj sumrak tajinstven, prijatan.
Šuma dašto drugojačije utječe na čovjeka
obrazovana, komu dostaje vremena, lijepe
dokolice za estetički užitak, negoli na onoga ratara, na kom se znoj nigda ne osuši,
te koga taru dan i noć teške brige. Takvu
trudniku zaokuplja svu dušu, svu pamet
samo briga za život. Njemu je najpreči
kruh, a ono, što nama pribavlja najveći
duševni užitak, njemu se čini gospodska
bespolica. Tako patnik ne shvaća gospode,
a gospoda često ne shvaćaju njega. Zato su
crkveni blagdani već i stoga vrlo znameniti
u našem uzgoju, što se na blagdane ne rade
teški poslovi. Onda radnik opočine, prikupi snage, pa može mirnije uživati viši duševni užitak. Onda uživajući obilazi svoja
polja i šume, njive i livade, moli se Bogu
i razgovara sa svojima. A kad su veliki
blagdani, kad je svega u kući, kad je dobra
i blagosovena godina: onda se naš čovjek
sav preporodi. Ako patnik i djelatnik hoda
namrštena čela i tmurna obraza gledajući
u zemlju, pred veliki blagdan stane mu se
vedriti čelo, jer se dobru nada i jer zna da
će prestati teške muke i velike brige. U toj
nadi dopiru već traci one sreće u njegovu
dušu, što će je uživati na blagdan. Samo pazite, o čemu radi, misli i govori naš čovjek
dobrano pred Božić. Sprema se sa svom
brigom i ljubavi za Božić. Već odavna hrani pečenicu, zaoblicu. Zove je pečenicom,
a još je živa, a obla mora biti kao puce. O
njoj rado govore gospodari i gospodarice,
staro i mlado. Koliko se pak djeca raduju
Božiću?! Srce čovjeku raste od miline, kad
ih gleda onako srećnu i blaženu. S kakvim
blaženim čuvstvom pjevaju ona krasne
božićne pjesme već mjesec dana prije Božića?! Kako im srce igra, kako im se oči
krijese i kakvo ih srećno i sveto čuvstvo
obuzima! O braćo i sestre, dajte da nam
djeca već rano pred Božić pjevaju, i to što
češće, a ne samo onda, kad je određeno
vrijeme za pjevanje, nego i u drugo doba
dajte da pjevaju te svete i narodne pjesme!
Te su pjesme ne samo stvorene za velike
božićne blagdane, nego su uzete iz dubine
narodne duše; one dišu narodnim duhom,
pa zato se s tolikom snagom hvataju naše
duše.
Što je Božić Hrvatima, to pokazuju same
njihove krasne i mnoge božićne pjesme.
Ni za koju svetkovinu nemaju Hrvati toliko pjesama, koliko za blage božićne dane.
Zato pijmo i dajmo, da nam djeca piju iz
toga čistog i dubokog vrela, da se tako opojimo čuvstvom plemenštine i svetosti, i da
u takvu raspoloženju dočekamo najveće
blagdane u Hrvata. Žalosne li djece i škole,
gdje se tako ne radi! Propustiti tu najljepšu zgodu za uzgoj religijskoga čuvstva i za
oplemenjivanje dječje duše bio bi najveći
nemar i grijeh.
Nigda nije bolje prilike, da se djeci govori o porodu Isusovu i o vrlinama djeteta
Za crkvenih svetkovina
[Ulomci o Božiću]
Davorin Trstenjak
Dolazak blagdana i svetkovina, posebice Božića, oduvijek je i u
škole donosio posebno raspoloženje, radost i veselje, pa su ti dani
slavljem oplemenjeni ostavili trag u mnogim sjećanjima i zapisima iz
školskog života. O tome, o Božiću u školi i obitelji, početkom prošloga
stoljeća pisao je i hrvatski pedagog Davorin Trstenjak (1848. – 1921.)
u knjizi Druženje učitelja sa školskom mladeži.
Isusa kao o Božiću. Onda je dječja duša
najspremnija i najželjenija te nauke. Pa
zato braćo i sestre otvorajmo djeci svoje
srce o Božiću, pa im pričajmo i razlažimo,
toplo, lijepo, iskreno i slikovito o malenom
Isusu i njegovoj dobroti, s kojom dođe na
zemlju, da nas uči i spase. Ne pazimo na
to, što to nije naš predmet, nego činimo to,
da dademo oduška svomu srcu, pa da i mi
učinimo svoju dužnost na radost, uživanje i
Seoska djeca, ako i ne dobivaju takovih i
tolikih darova kao gradska, ali je njihov Božić tako isto pun čiste poezije, nabožnoga
duha, veselja i sreće kao i naš u gradu, pa
tako ima on isto toliko uzgojne snage. Na
Božić ima svega u kući, pa je od toga obilja
postala predobro poznata narodna poslovica. I najveća sirota stara se da ima svega na
Božić, i prosjačka je pače torba steona na
Božić. Naš čovjek drži, da bi mu bila naj-
29
www.skolskenovine.hr
Ako djeca na selu i ne dobivaju skupih
igračaka, ali imadu svega, što njihovo srce
poželjeti može: jabuka, oraha i drugoga
voća, pite i pogače, a mnogi dobije i novu
torbicu, haljetak, kapu i opanke. Osim toga
bez svake su brige i posla. Idu u crkvu i
mole se Bogu, a to je lijepo, ugodno i lako.
G
radska djeca vesele se Božiću isto
tako. Kolikim ga čeznućem očekuju! Mili Bože, slatke li ljubavi,
vjere i nade u malenoga Isusa! Kad se probude, prvo im je pitanje: „Majko, koliko
puta ćemo još spavati, dok dođe Božić?” O
kako se mala dječica milo mole malom Isusu! Ne znam, da li su igda poslušnija i bolja
nego u tom času. Ne znam, na koji bi se
drugi način malena djeca mogla zadahnuti
takvim lijepim osjećajem, kao tom lijepom
prigodom. Svi nauci i sve svete knjige ne
mogu imati toga utjecaja na djecu, kao božićni blagdani. Kolikoga veselja djeci, kad
u jaslicama namještaju oko djeteta crkve
i gradove, ovce i kozliće, tolike pitome i
divlje životinje, koje gledaju novorođeno
djetešce, malenoga Isusa. Isti ljuti lavovi i
tigri pitomi stoje pred djetetom kao blagi
golubovi. Djeca se stisnuše pred Betlehemom, pa mirno gledaju taj veliki događaj
i drže, da je to živ čin, koji se zbiva pred
njihovim očima. Kad mi odrasli ljudi gledamo tu dječju sreću, tu uzvišenu pjesmu,
onda se sjećamo, svoga srećnog djetinjstva,
pa smo srećni i blagi, kao anđeo, koji na
nebu pjeva: „Slava Bogu višnjemu!” Kad
okite bor svakovrsnim krasnim i sjajnim
uresom i kad namjeste svjećice, njihovo je
čeznuće na vrhuncu. Najsvečaniji duh ulazi
u svu djecu i u svu porodicu na Badnjak
uvečer, kad se zapale na boru svijeće, kad k
boru pristupi sva porodica i iz sve duše zapjeva: „Narodi se kralj nebeski”. Gledajući
to shvaćamo, da je obitelj svetilište čovječjega roda, i da je ona majka svih plemenitih
osjećaja, glavni izvor morala.
Kad majka stane ispod bora ogledati darove, da dade svakomu, što mu je donio mali
Isus, dječja se srca burno uskucaju, a koliko
sreće, kad vide, da im je Isus donio upravo
ono, za što su ga toliko pobožno milila.
S kolikom radosti prima dijete te darove!
Ono vidi i osjeća, kako je Isus dobar. Dobar je i malen kao i ono samo. To zbližuje
diete s Isusom i ujedinjuje ga u duhu. To je
druženje dječje duše s Isusom. To pobuđuje u djetetu ljubav, i ono se zakanjuje, da
bude dobro. Govorite djeci, koliko hoćete
o dobroti Božjoj, pokazujte na sav svijet,
što ga je Bog stvorio za nas, ono te dobrote
ne može da shvati, jer je to za nj prevelika
filozofija. Ali pod rasvijetljenim borom u
onakvu raspoloženju dijete srcem osjeća i
očima gleda božju dobrotu. Djetetu je ona
igračka više nego sunce na nebu.
B
savršenstvo svoje i svoje djece. Nigda tu ne
možemo učiniti dosta, a kamo li odveć. Tu
je lijepa prilika, da se duhom i srcem, mišljenjem i osjećajem ujedinimo i zagrlimo
s djecom svojom, pa da tako preporođeni
i bez grijeha jedni drugima u oči Badnjaka
poželimo čestit Božić. Bez te čestitke nemojmo se nigda rastajati s djecom pred Božić. Pa recimo također: „Djeco, pozdravite
lijepo svoje roditelje i sve u kući svojoj,
pa im recite, da im želim iz sve duše svoje
čestit Božić. Neka te božje dane sprovedu
pjevajući i slaveći Boga i uživajući božje
darove”.
P
osljednje moje riječi pred Badnjak
bile su uvijek ove: „Djeco moja! Veselite se i radujte! Pjevajte, slavite
Boga i častite se! Budite bez brige! Zato
nemate ovih blagih dana ništa za zadaću.”
Kako li su te riječi dobru i marljivu djecu
uvijek razigrale! Kako li smo se uvijek veselo rastali! Ali se i veselo sastasmo.
Krasnim li je duhom disala naša škola
osobito posljednjih četrnaest dana prije Božića!
veća sramota, da nema na Božić pečenice
i kapljice dobroga vina. To je djeci, a i narodu mnogo, koji krvavim žuljevima lomi
crn, suh i žalostan hljebac, a rijetko dolazi
do boljega zalogaja. Čega je čeljad toliko
željna, toga ima na Božić svatko do mile
volje i na pretek. Ta i oni, kojima je svaki
dan Božić, rado se časte i svakom prilikom
priređuje sjajne i raskošne gozbe, pa im bez
toga ne prođe ni jedno veselje, a kako da se
naš težak, koji nas sve hrani, ne veseli stolu,
na kom vidi barem jedanput u godini toliko
obilnih plodova svoga znoja i muke?!
Kako da se djeca ne raduju slami, koja
je zastrla kuću, koja tako prijatno miriše,
kao što je mirisala ljetos na guvnu, na kojoj
se tako ugodno valjuškati i spavati?! Tko
nije noćio na guvnu, na svježoj slami pod
vedrim nebom, ne zna, što je u kući slama
na Božić. O kako nam je tu dragotu i ljepotu krasno opisao naš Kozarac u svojim
„Mrtvim kapitalima”! Kakvi se pjesnički
osjećaji rađaju u čovjeku iz naroda za vedre ljetne noći na guvnu, gdje miriše tolika
množina svježe slame, takvi ispunjaju i djecu i ljude na Božić.
ožić je u Hrvata najveći blagdan. On
je prava i najveća obiteljska slava.
Sve su spoljašne prilike takve i sve
je tako udešeno, da sva obitelj slavi Božić u
svojoj kući. Ništa ne mami ljude od ognjišta.
Na polju je snijeg, studeno i sva je priroda
mrtva, a u kući sasvim je protivno. U kući je
toplo i voljko kao u proljeće. Tu je krasno!
Tu ima svega. Tu je sve srećno i veselo. U
toj sreći i slavi zaboravljaju se uvrede, kućna
se čeljad zbližuju i ujedinjuju, a ljubav Boga
i bližnjega se rasplamćuje. Nitko ne izlazi iz
kuće, osim kad polazi u crkvu, koja se čini
svečanija nego igda. U crkvi se daruje, koliko nigda inače. Čovječje je srce spremno, da
daruje sirotinju i da čini dobro.
U tim krasnim prilikama, gdje su vanjski poslovi prestali, gdje ima svega, a nikakvih briga, gdje se čovjek otrese svega,
što ga je tištilo, gdje je čovjek sio uz svoje
ognjište da živi duševnim životom: čovjek
se oplemenjuje i postaje bolji. Sreća je, što
ti blagdani traju više dana, te čovjek skupi
na pretek tjelesne i duševne eneržije, koju
troši kao luksus za svoj viši život.
Takva je božićna svetkovina, i u takvu
svjetlu treba da je učitelj gleda. Učitelj, koji
umije djecu za božićne blagdane pripraviti,
on i poslije Božića s njima postupa kako
valja. Gleda, da sve lijepe božićne uspomene obnovi, pročisti i ojača. Djeca obično
poslije Božića ranije dolaze u školu, jer im
je milo razgovarati o Božiću. I ja dolazim
ranije među djecu, pa ih pitam, što je komu
Isus donio, te s njima razgovaram kao otac
i veselim se njihovoj sreći. Dakako, da ne
sjedim „službeno” za stolom, nego sam bliže djeci.
30
www.skolskenovine.hr
Argumenti, a ne
paušalne ocjene!
U povodu članka Omalovažavanje
konstruktivne kritike NOK-a
(ŠN, br. 40⁄2010.)
Kad akademik Paar optužuje, a njemu
se uvijek vjeruje na riječ premda često
nema nijednog argumenta, onda mi ne
preostaje drugo do li priznati jedinu notornu činjenicu: da, napisao sam u ŠN broj 38
čak dva teksta o nacionalnom kurikulumu!
U velikom izvješću preko cijele stranice
prenio sam fragmente rasprave o rečenoj
temi i ne smatram da sam to učinio pristrano niti da sam svoje čitatelje uskratio
za bilo koju relevantnu informaciju. To što
uvaženi akademik vjeruje da svaki njegov
javni istup treba u tiskanim medijima prenijeti od riječi do riječi, ne znači pristranost
ili prikrivanje neke ključne informacije za
koju bi, naposljetku, bili zakinuti čitatelji
Školskih novina. Naime, novine ipak nisu
televizijska emisija uživo u kojoj i voditelj i
gledatelji moraju trpjeti nečije nepokraćene monologe već su takav medij u kojemu
se i rasprave skraćuju i sažimaju na razumnu i probavljivu mjeru.
U drugom tekstu na istu temu, uvodniku pod naslovom O kurikulumu da ti
pjevam dopustio sam sebi komentirati
aktualna događanja i besplodne rasprave
o kurikulumu koje svakodnevno slušamo
i u kojima se mnogo više govori o upotrebnim tehničkim terminima pa se čak
i u raspravama s gnušanjem namjerno
mijenja naziv službenoga dokumenta resornoga ministarstva, a tek neznatno o
sadržaju kurikuluma. Dakle, ne može se
omalovažiti konstruktivnu kritiku NOK-a,
kad je ustvari niti nema, već jednostavno
ironizirati činjenicu da uvijek jedni te isti
ljudi svemu prigovaraju, a da to ničime ne
argumentiraju vođeni valjda logikom da je
dovoljno da oni kažu da nešto ne valja pa
to onda postaje samorazumljivo.
Kao što je valjda samorazumljivo da se
15. rujna kao datum do kojeg škole trebaju napisati svoje školske kurikulume odnosi na ovu, a ne na 2017. godinu ili kao
što je samorazumljiv dopis HAZU-a, koji
je vjerojatno već i stigao do Banskih dvora
i do predsjednika Josipovića u kojemu se
kaže da dokument objavljen pod nazivom
Reagiranje
Fizički napad na
ravnateljicu škole
Ravnateljica sam škole od tristotinjak učenika u mjestu Adžamovci tek godinu dana.
Dok sam radila kao učiteljica, funkcija ravnatelja mi se nije činila posebno zahtjevna
no to je naša ljudska mana da uvijek mislimo
kako je onom drugom bolje i lakše. Pozitivni
ideali i želja da dam se angažiram u izgradnji
škole, te ohrabrenje ljudi iz mog okruženja
potaknuli su me da se kandidiram za mjesto
ravnatelja. U ovih godinu dana uživala sam
u mnogim lijepim trenucima uspjeha i zadovoljstva postignutim, ali bilo je tu i onih teških
iskustava, koja su sastavni dio svakog radnog mjesta. Jedno takvo iskustvo želim podijeliti s kolegama i kolegicama ravnateljima
i učiteljima kako bismo zajedno razmislili u
kakvom to društvu živimo i kako se možemo
zaštiti na svojim radnim mjestima.
Naime, 30. studenog oko 9 sati u moj ured
je ušao sumještanin I.M. Bio je vidljivo ljut
te me počeo prozivati za moj rad te zbog
neprimanja njegove snahe na radno mjesto
učiteljice razredne nastave. Pošto je bio vrlo
neugodan zamolila sam ga da lijepo razgovara ili napusti moj ured. U tom trenutku je
reagirao vrlo neočekivano, prišao mi, uhvatio me za vrat i počeo gušiti. Na moje zapomaganje i moljenje da me pusti to je i učinio,
ali mi je nakon toga prijetio da ću proći deset
puta gore ako bilo tko sazna za ovo ili prijavim policiji, jer je on u stanju svašta učiniti.
Uhvatila sam telefon kako bi pozvala pomoć,
ali I.M. mi nije dopustio da bilo koga zovem,
pisma
aktualno
Nacionalni okvirni kurikulum nije u skladu
s preporukama HAZU-a, da nije prihvatljiv
u svom općem i posebnom dijelu i da se
na temelju takvog dokumenta ne može
započeti sustavna preobrazba školstva u
RH. Ali se to ničime ne argumentira, osim
nekim općim politikantskim frazama o
tome da će kurikulum dovesti do snižavanja kvalitete hrvatskoga školstva.
Uvaženi akademik navodi da jezikom
podcjenjivanja i osobnih uvreda nastojim
omalovažavati konstruktivnu kritiku NOKa te da tako valjda vraćam u uporabu metode diskvalifikacija neistomišljenika koji
nemaju prava na odgovor, što ga sve skupa jako podsjeća na neka prohujala vremena (a akademikovo protestno pismo
objavljeno je u Školskim novinama u prvom mogućem izdanju, u broju 40, samo
s uklonjenim tipfelerom iz mog prezimena
koje se nije udostojio zapamtiti punih 27
godina!).
To je ta priča! Kad nemate snagu argumenata, najlakše je protivnika proglasiti
zagovornikom mrakobjesja i protivnikom
demokracije kao takve. Molio bih uvaženog akademika da me ne svrstava među
takve, jer ja nikada nisam bio političar
već samo novinar koji valjda smije misliti
svojom glavom, koji argumentirano smije
i kritizirati i lijeve, i desne, i sve ostale,
valjda u svemu tome imati i svoj stil pisanja, biti i ironičan, i ciničan pa si i time
smijem priskrbiti one koji moju kolumnu
uvijek rado čitaju, ali i one druge koji ju
čitaju samo onda kad njih ne dotičem u
svojim razmišljanjima na glas. Neka radije
razmisli o svom putu, svojim reformskim
angažmanima i služenju svim vladajućim
garniturama bilo kao savjetnik ili kao jedan od krojača epohalnih promjena u
školstvu, kako u vremenu prije osamostaljenja, tako i u slobodnoj, samostalnoj
i neovisnoj Hrvatskoj. On je dosljedno i
principijelno uvijek bio s pobjedničkom
garniturom, njegove su ideje nadživjele
više politika, ali malo ih je zaživjelo, no to
ne znači da mu ja kao glavni i odgovorni
urednik utjecajnog medija poput Školskih
novina moram nekritički iz broja u broj u
svojoj kolumni ispisivati panegirike diveći
se njegovim reformskim bljeskovima dok
tako suvereno i skrivajući se iza autoriteta
Akademije kojoj pripada na silu kruži hrvatskim prosvjetnim nebom.
Marijan Šimeg, glavni i odgovorni
urednik Školskih novina
jednostavno me zarobio u mom uredu.
Vani čujem, traje veliki odmor, učitelji prolaze kraj ureda, a da nitko ni ne sluti što se
događa iza zatvorenih vrata. U tome trenutku je sasvim slučajno vrata mog ureda otvorio jedan drugi gospodin. I.M. ga je tjerao
van, a ja sam ga molila da uđe te je u tom
trenutku nastalo naguravanje na vratima sve
dok iz zbornice nisu u pomoć priskočili učitelji i izvukli ga van. Naglasila bih još da se
snaha gospodina I. M. na zadnji natječaj koji
je raspisan radi traženja zamjene za porodiljni dopust nije ni javila.
I.M. nije bio u alkoholiziranom stanju, ima
status HRVI-a, ali bez dijagnoze PTSP. Cijeli
slučaj je prijavljen policiji. Od svega sam zadobila lakše tjelesne ozljede otiske na vratu
te akutnu fizičku reakciju na stres.
Danima sam se pitala što sam mogla bolje
učiniti u organizaciji ulaska „vanjskih” osoba
u školu. Zgrada je uvijek zaključana, na vratima je zvono, svatko tko ulazi u školu mora
pozvoniti, otvore mu se vrata i upiše se njegovo ime te svrha dolaska. Dotični gospodin
je to sve učinio. Primila sam ga na razgovor
kao bilo koju drugu stranku da bih se na koncu našla u takvoj neugodnoj situaciji.
Na kraju sam zaključila da se takva situacija mogla dogoditi bilo kome od nas ravnatelja, osobito ravnateljica, učitelja ili učiteljica
i zato sam to željela podijeliti sa svima vama.
I dok nam mnogi spočitavaju kako svako
malo imamo praznike možda bi im trebali objasniti ovu drugu stranu našeg poziva
koji je postao vrlo stresan i s pravom se sa
svojim kolegama pitam u kakvom psihičkom
stanju ćemo dočekati svoj 65. rođendan i
odlazak u mirovinu. Ovaj događaj je, prema
mom mišljenju, slika društva u kojem živimo
i kojem je hitno potrebna moralna i duhovna
preobrazba.
Poštovani kolege neka vam ovaj događaj
bude primjer da se pokušate što više sami
zaštiti, jer umjesto vas to nitko neće napraviti i da i dalje ostanete ljudi koji obrazuju i
odgajaju i trude se oko dobra. Tako sam i
sama nastavila dalje. S pozitivnim mislima,
željama i nadom da nam se svima dogodi
nešto bolje i ljepše u našoj prosvjeti želim
vam blagoslovljen Božić i uspješnu novu
2011. godinu.
Marija Petričević, ravnateljica Osnovne
škole „Vladimir Nazor”, Adžamovci
TRAGOM IZJAVE
Vjerodostojnost
D. Primorca
U prošlom broju Školskih novina (broj 40
/ 14. prosinca 2010., na stranici 2, u rubrici Podcrtano) navodi se izjava prof. dr. sc.
Dragana Primorca, bivšeg ministra znanosti, obrazovanja i športa, koja glasi: „Uostalom, ja sam se prvi usudio uključiti u PISA-u,
nitko drugi nije” (Novi list, 8. prosinca 2010.,
str. 3). To bi moglo prizvati pomisao da je,
eto, Dragan Primorac prvi i jedini koji je zaslužan za uključivanje Hrvatske u OECDovo međunarodno vrjednovanje obrazovnih
postignuća petnaestogodišnjaka u 2006.
godini. No, vjerodostojnost izjave bivšega
ministra poništava navod sa službene mrežne stranice projekta PISA u Hrvatskoj, što
(zajedno s bilješkom) potvrđuje da je Vlada
Republike Hrvatske 15. svibnja 2003. (dakle
sedam mjeseci prije Primorčeva imenovanja
ministrom) donijela odluku o uključivanju u
međunarodno vrednovanje obrazovnih postignuća. Ako se, unatoč tome, bivši ministar prije svibnja 2003. „prvi usudio uključiti
u PISA-u”, bilo bi doista zanimljivo saznati
kako je on to učinio (kad „nitko drugi nije”).
Navedena izjava D. Primorca traži reakciju radi istinitog informiranja prosvjetne javnosti, prije svega o tome što je prethodilo
donošenju odluke Vlade RH, kao i o provedbi te odluke. Što se tiče prvoga, činjenice su
sljedeće:
– Ministarstvo prosvjete i športa organiziralo je 15. svibnja 2002. (dakle godinu dana
prije donošenja Odluke) predavanje „PISA
studija – rezultati istraživanja odgojno-obrazovnog sustava u Njemačkoj” koje je održao dr. Hermann Lange, predsjednik PISA
savjeta za Njemačku (vidjeti: Predstavljeni
rezultati međunarodnog projekta PISA, Vjesnik, 16. svibnja 2002.).
– Vlada Republike Hrvatske usvojila je 28.
studenoga 2002. dokument Prioritetne mjere u odgojno-obrazovnom sustavu od 2002.
do 2004. u kojem se planira pripremanje
„projekta međunarodnog vrednovanja učenika” za što je određen rok – svibanj 2003.
– Radi provedbe planiranih mjera, u suradnji s Međunarodnom organizacijom za
ekonomsku suradnju i razvoj (OECD), organiziran je 12. i 13. ožujka 2003. znanstvenostručni skup o PISA programu. Stručnjaci
OECD tada su prezentirali sadržaj i organizaciju tog oblika međunarodnog vanjskog
vrednovanja postignuća učenika (vidjeti:
Hrvatsko školstvo na međunarodni test, Večernji list, 11.ožujka 2003.; Danas rasprava
o projektu PISA, Novi list, 12. ožujka 2003.;
Međunarodni stručnjaci predstavili PISA
projekt, Vjesnik, 13. ožujka 2003).
– Vlada Republike Hrvatske donijela je
15. svibnja 2003. Odluku o uključivanju u
program međunarodnog vrednovanja postignuća 15-godišnjih učenika 2006. godine.
Odluka, s objašnjenjem, objavljena je u posebnom letku namijenjenom školama, pod
nazivom Pripremanje za život: uključivanje
u međunarodni program provjere znanja.
Činjenice, dakle, govore da D. Primorac
nije imao bilo kakve veze s donošenjem Odluke iz svibnja 2003. Ako je, pak, riječ o provedbi te odluke, ostaje nejasno što bi imalo
značiti to da se D. Primorac „usudio uključiti
u PISA-u”. Da bismo se nešto usudili učiniti (ovdje ostvariti Odluku Vlade), morali
bismo biti suočeni s nekom preprekom ili
opasnostima. Objektivne opasnosti mogle
su biti novčana sredstva i institucionalna
broj 41-42 • Zagreb • 21. prosinca 2010.
podrška provedbi tog vrlo složenog projekta. Da su uklonjene te opasnosti govori i činjenica da je Hrvatski sabor, raspravljajući o
Konačnom prijedlogu Zakona o Zavodu za
školstvo Republike Hrvatske, 12. prosinca
2002. obvezao Vladu da predloži zakon o
osnivanju institucije koja bi obavljala vanjsko vrednovanje (PISA, državna matura,
nacionalni ispiti i dr.). Provodeći taj zaključak Ministarstvo prosvjete i športa uputilo je
Vladi RH 23. srpnja 2003. Prijedlog Zakona
o nacionalnom ispitnom centru obrazovanja
koji je kasnije usvojen pod nazivom Zakon o
nacionalnom centru za vanjsko vrednovanje
obrazovanja (NN, 151/2004). U obrazloženju prijedloga Zakona planirana su sredstva
za rad i imovinu te zapošljavanje, dok su još
2003. imenovane osobe za pripremu međunarodnog vrednovanja postignuća učenika.
Sve u svemu, izjava D. Primorca u kojoj
su naglasci na „ja sam se prvi usudio” i „nitko drugi nije” nije, kako smo ilustrirali, utemeljena na činjenicama. U čemu su, pak,
utemeljeni motivi te i takve izjave – time bi
se mogli baviti objektivni kroničari hrvatskoga školstva budu li im zanimljivi „lik i djelo”
Dragana Primorca.
Vladimir Strugar, Bjelovar
Akcija
Poruke o nenasilju
Svjedoci smo zabrinjavajućega
porasta različitih oblika nasilja pa se
zalažem za odgoj u duhu nenasilja
Udruga za promicanje medijske kulture djece i mladih Medioteka u suradnji s Narodnim
sveučilištem Dubrave i Dječjim kazalištem organizirala je završnu svečanost festivala priče
i Nagrade Jagoda Truhelka, na kojima su dodijeljena priznanja i darovi najboljim literarnim
uratcima. Učenici i učitelji primili su zaslužene
nagrade i priznanja za svoje poruke, slogane
i literarno stvaralaštvo. Među njima je bila i
učenica iz Osnovne škole Josipa Lovretića
iz Otoka Ivana Nuić, kojoj sam ja mentorica.
Svojim literarnim radom osvojila je treće mjesto u kategoriji eseja pod nazivom Nenasilje
u školi. Tom su prigodom škola i Ivana dobile
priznanje za aktivno i uspješno sudjelovanje
na Drugom festivalu priče.
Dodala bih da smo svjedoci zabrinjavajućega porasta različitih oblika nasilja među
djecom i mladeži: psihičkoga i fizičkoga međuvršnjačkoga nasilja. Namjera nam je zauzimati se za odgoj u duhu nenasilja kako
bismo pridonosili izbjegavanju nasilja kao
jednog od temeljnih problema hrvatskoga
društva. Stoga želimo slati poruke o nenasilju, što je i krilatica tog festivala priče koji
će na raznolike načine predstaviti ostvaraje.
Riječ je moćan put do njegovanja vrijednosti
kojima se možemo othrvati nasilju. Ona pridonosi osvješćivanju problema te promišljanju o svim lošim posljedicama nasilja.
Inače, na festivalu smo upoznali i družili se
sa Suzanom i Renom Ritz, roditeljima tragično
preminuloga Luke, koji su bili i počasni gosti.
Završila bih citatom Mairead Corrigan: Pri
pokušaju da odlučimo, što se to treba raditi
povodom ovih enormnih problema, možemo se katkada osjećati nemoćnim i reći sebi
da mi osobno ne možemo ništa učiniti, što
bi pokrenulo ili napravilo neke razlike. Ipak,
ja čvrsto vjerujem da je nenasilje ogromna
snaga, koju svatko treba njegovati u svom
životu i svatko od nas uz pomoć moći ljubavi
i istine može učiniti nešto pozitivno.
U tom smislu trebali bismo što više pridonositi izgradnji mira i tolerancije, konstruktivnom
rješavanju sukoba u osobnim, obiteljskim,
školskim, profesionalnim i drugim situacijama, razvijati razumijevanje i prihvaćanje
drugoga te aktivno djelovati u zaštiti ljudskih
prava. Potrebno je isto tako učiti i usvajati različite socijalne vještine i metode grupnoga
rada u području kulture mira i nenasilja, kao i
razvijati osjećaj vlastite vrijednosti i ljudskog
dostojanstva, osjećaj sigurnosti i uzajamnog
poštovanja, odgovornosti, solidarnosti i povjerenja među ljudima od lokalne razine, preko nacionalne do najšire ljudske.
Ljiljana Vranjković, Otok
Objavljeni tekstovi ne izražavaju gledišta uredništva. Zadržavamo pravo njihova kraćenja,
lektoriranja i redigiranja.
Author
Document
Category
Uncategorized
Views
8
File Size
3 944 KB
Tags
1/--pages
Report inappropriate content