close

Enter

Log in using OpenID

BOSNA I HERCEGOVINA

embedDownload
 Bosna i Hercegovina SUD BOSNE I HERCEGOVINE S A R A J E V O BROJ: S1 3 K 0000383 10 K Sarajevo, 01.11.2010. godine U IME BOSNE I HERCEGOVINE ! Sud Bosne i Hercegovine, i to sudija Hasija Mašović kao sudija pojedinac, u krivičnom predmetu protiv optuženog Kosovac Mirze zbog krivičnog djela ugrožavanje osoba pod međunarodnopravnom zaštitom iz člana 192. stav 4. u vezi sa stavom 1. istog člana Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine, povodom optužnice Tužilaštva Bosne i Hercegovine broj: KT‐268/06 od 10.05.2010. godine, izmijenjene dana 05.10.2010.godine, nakon održanog glavnog i javnog pretresa, u prisustvu tužioca Tužilaštva Bosne i Hercegovine, Miroslava Markovića, optuženog Kosovac Mirze i njegovog branioca Kamenica Idriza, dana 01.11.2010. godine, donio je i javno objavio sljedeću: P R E S U D U OPTUŽENI: KOSOVAC MIRZA, sin Kasima i Medihe, rođene Ljuca, rođen 07.09.1976. godine u Sarajevu, gdje je stalno i nastanjen u ulici Muhameda Hadžijahića broj 37, neoženjen, Bošnjak, državljanin Bosne i Hercegovine, radnik, bez zaposlenja, privremeno boravi u Javnoj ustanovi za zbrinjavanje mentalno invalidnih lica – „ZAVOD‐DRIN“, Fojnica , Na osnovu člana 389. Zakona o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine: UTVRĐUJE SE DA JE: Dana 07.07.2006. godine u Sarajevu, djelujući u stanju trajne duševne bolesti „Paranoidna Shizofrenia“, usljed koje su njegove mogućnosti da shvati značenje djela i upravlja svojim postupcima bile isključene, za vrijeme trajanja mandata Christian Schwartz Schiilling‐a, na mjestu visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini, Ureda visokog predstavnika u Sarajevu, putem telefona uputio poruku sljedeće sadržine: „...dosta je meni bilo tih švaba...je..ću ja njima mater...pobiću ih sve...šta oni misle ko su oni...znam ja koji BMW voze...“ 2
Dakle, ugrozio sigurnost osobe pod međunarodnom pravnom zaštitom, ozbiljnom prijetnjom da će je napasti. Čime je u neuračunljivom stanju počinio krivično djelo ugrožavanje osoba pod međunarodnopravnom zaštitom iz člana 192. stav 4. u vezi sa stavom 1. Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine. Na osnovu člana 188. stav 4. Zakona o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine, troškovi krivičnog postupka i paušala padaju na teret budžetskih sredstava Suda. ODBIJA SE prijedlog Tužilaštva BiH da se optuženom izrekne mjera sigurnosti‐
obavezno psihijatrijsko liječenje, iz razloga što se ista mjera izriče samo ukoliko je učinitelj krivično djelo učinio u stanju bitno smanjene ili smanjene uračunljivosti (član 71. stav 1. KZ‐a BiH). O b r a z l o ž e n j e Tužilaštvo Bosne i Hercegovine, optužnicom broj: KT‐268/06 od 10.05.2010. godine,potvrđene dana 17.05.2010. godine, izmijenjene dana 05.10.2010. godine, optužilo je Kosovac Mirzu da je počinio krivično djelo ugrožavanja osoba pod međunarodnopravnom zaštitom iz člana 192. stav 4. u vezi sa stavom 1. istog člana Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine. Na ročištu radi izjašnjenja o krivici, održanom 18.16.2010. godine, optuženi se izjasnio da nije kriv za djelo koje mu se optužnicom stavlja na teret, zbog čega je provedena procedura glavnog pretresa. U uvodnim riječima Tužilaštvo Bosne i Hercegovine je istaklo da će u toku postupka izvesti dokaze predložene u optužnici, pročitati nalaz i mišljenje vještaka Kaučić‐Komšić Marije, kompletnu medicinsku dokumentaciju o dotadašnjem liječenju, saslušati svjedoke službenike OHR‐a, Šebalj Draganu i Lukovac Ibrahima te uložiti ostale materijalne dokaze. Tužilaštvo je dalje iznijelo da ima dovoljno dokaza da je optuženi počinio predmetno krivično djelo. Odbrana je u uvodnom izlaganju istakla da dokazi na kojim se optužnica zasniva nisu osnov za ovakvu optužnicu te da se uračunljivost optuženog treba utvrditi na Klinici u Sarajevu. Odbrana je u uvodnim riječima predložila saslušanje neuropsihijatra Čemalović Omera, te da se u toku suđenja obezbijedi prisustvo 3
imenovanog neuropsihijatra, ističući da optuženi ne shvata događaje na onaj način i u onom smislu kako to shvataju zdrave osobe i da je nesposoban da se stara o sebi. U toku dokaznog postupka po prijedlogu Tužilaštva provedeni su dokazi optužbe i to saslušanje vještaka Kaučić‐Komšić Marije, pročitani su iskazi svjedoka Šebalj Dragane i Lukovac Ibrahima, službenika OHR‐a, datih u službenim prostorijama Ureda visokog predstavnika te izvršen uvid u sljedeću medicinsku dokumentaciju: Nalaz i mišljenje vještaka dr Kaučić‐Komšić Marije, Otpusnica Kazneno popravnog zavoda zatvorenog tipa‐Zenica: M.B. 12/2000 od 10.11.2000. godine., Potvrda Kazneno popravnog zavoda zatvorenog tipa‐Zenica broj: 05‐12/2000 od 05.10.2004. godine, Otpusno pismo Psihijatrijske klinike Kliničkog centra Univerziteta Sarajevo broj: 424/07 od 06.07.2007. godine, Otpusno pismo Psihijatrijske klinike Kliničkog centra Univerziteta Sarajevo broj: 107‐97 od 04.04.1997. godine, Otpusno pismo Psihijatrijske klinike Kliničkog centra Univerziteta Sarajevo broj: 45/00, Otpusno pismo Psihijatrijske klinike Kliničkog centra Univerziteta Sarajevo broj: 158‐98 od 04.03.1998. godine, Ljekarsko‐komisijski izvještaj KI broj: 260/00 od 31.10.2000. godine, zatim da se izvrši u dokumentaciju i to: Rješenje Suda BiH broj: KPP‐28/10 od 25.03.2010. godine, Pismo šefa sigurnosti OHR‐a (Head of Security Division‐OHR Sarajevo Resourreces Department od 07.07.2006. godine), Rješenje Kantonalnog Suda u Sarajevu broj: KV‐453/00 od 02.11.2000. godine, Rješenje Kantonalnog u Sarajevu broj: KV‐453/00 od 08.11.2000. godine, Rješenje Kantonalnog suda u Sarajevu broj: K‐
167/2000 od 10.11.2000. godine, Rješenje Kantonalnog suda u Sarajevu broj: KV‐
278/04 od 17.08.2004. godine, Potvrda o privremenom oduzimanju predmeta MUP‐a Kantona Sarajevo‐Uprava policije II policijska uprava broj: 02/3‐2‐3‐272/06 od 07.07.2006. godine, Ultra kartica tel. broja: 062/127‐911, Potvrda o privremenom oduzimanju predmeta Državne agencije za istrage i zaštitu broj: 17/14/1‐1‐21/06 od 07.07.2006. godine, Mobilni telefon marke „NOKIA“ ser. broja 350005/91/296141/9 sa baterijom serijskog broja: 067025411120038468, Listing telefonskih poziva za telefon broj: 062/127‐910 (3 str.) i Izvod iz kaznene evidencije broj: 02/KP‐1‐1‐
1393/06 od 10.07.2006. godine, za Kosovac Mirzu. Po prijedlogu odbrane, u toku dokaznog postupka sud je proveo dokaze uvidom u presudu Općinskog suda u Sarajevu od 07.05.2007.godine, rješenje istog suda od 30.03.2007.godine, o određivanju pritvora optuženom, rješenje Općinskog suda u Sarajevu od 20.04.2007.godine, pravomočno dana 07.05.2007.godine, kojim se optuženom oduzima poslovna sposobnost, rješenje JU „Kantonalni centar za socijalni rad” Sarajevo, Služba socijalne zaštite općine Novi grad, broj: 35/IV‐15‐545‐1102/07 od dana 13.07.2007.godine, zatim je izvršen uvid u nalaz i mišljenje vještaka neuropsihijatra Abdulaha Kučukalića (dat na zahtjev odbrane), od dana 27.09.2010.godine, kao i u medicinsku dokumentaciju na ime optuženog. 4
U toku završnih riječi, tužilac Tužilaštva Bosne i Hercegovine izjavio je da u cjelosti ostaje kod optužnice smatrajući da je u potpunosti dokazano da je optuženi počinio predmetno krivično djelo, te da je djelo učinjeno u stanju trajne duševne bolesti tj. neuračunljivosti, te da će, na osnovu člana 389. stav 3., predložiti da se posebnim rješenjem odredi prisilni smještaj optuženog u zdravstvenu ustanovu u trajanju od 6 mjeseci. Tužilaštvo je predložilo da se optuženom izrekne mjera sigurnosti, obavezno psihijatrijsko liječenje. U završnoj riječi odbrana je istakla da smatra da nema dovoljno dokaza da je optuženi počinio krivično djelo, da je optužnica neodređena i da optuženi treba biti oslobođen optužbe. Odbrana smatra da, ukoliko Sud utvrdi da je djelo učinjeno u neuračunljivom stanju, postupak treba biti obustavljen i da se obavijesti Centar za socijalni rad koji bi trebao voditi brigu o daljem liječenju optuženog. Sud je nakon provedenog dokaznog postupka, te svestrane ocjene svih izvedenih dokaza pojedinačno i u njihovoj međusobnoj povezanosti, donio odluku kao u izreci presude iz sljedećih razloga: Ocjenjući vjerodostojnost iskaza svjedoka Šebalj Dragane i Lukovac Ibrahima, Sud je našao da su isti istiniti te im je poklonio vjeru. Sud je ocijenio da su uvjerljivi navodi svjedoka Šebalj Dragane da je, dana 07.07.2006. godine, obavljajući redovne poslove, oko 10 časova na broj centrale primila telefonski poziv sa broja 062/127‐910. Prema njenim riječima, kada je podigla slušalicu, nepoznat muški glas osobe od 30 do 35 godina starosti, ljutitim glasom je rekao: ...dosta je meni tih švaba...je...ću ja njima mater...pobiću ih sve šta oni misle ko su oni...znam ja koji BMW voze..., nakon čega je spustio slušalicu. Kako je nepoznata osoba, koja je uputila poziv, bila dosta uzrujana i kako je pomenula vozilo BMW, svjedokinja je, znajući da se visoki predstavnik, gospodin Christian Schwartz Schilling vozi u istom vozilu, o navedenom je odmah obavijestila vođu smjene osiguranja zgrade, a tog dana je tu dužnost obavljao Lukovac Ibrahim. Sud je, zatim, cijenio iskaz svjedoka Lukovac Ibrahima prema čijem svjedočenju je tog dana 07.07.2006. godine oko 10 časova, dok se nalazio u svojoj kancelariji, telefonom nazvala službenica Dragana Šebalj te saopštila da je na telefonski broj OHR‐a 033‐283‐500 primila anonimni telefonski poziv od nepoznate muške osobe koja je saopštila prethodno citirano. Nakon toga, svjedok je pozvao Šebalj Draganu u svoju kancelariju te me je ona ponovo prepričala sadržaj poziva, nakon čega mu je saopštila i broj sa kog je upućen poziv. Tog dana je, prema iskazu svjedoka, visoki predstavnik bio na službenom putu, na području Bosne i Hercegovine, sa svojom pratnjom. Kako je nepoznato lice pominjalo BMW, kojeg visoki predstavnik koristi od dolaska na tu funkciju, svjedok ističe da je prijetnju ozbiljno shvatio te je sve naprijed navedeno 5
prijavio II Policijskoj upravi MUP‐a Kantona Sarajevo. O ovoj prijetnji je obavijestio i svog šefa, Edina Kovača, koji je o tome obavijestio lično obezbjeđenje visokog predstavnika. Nakon toga ga je Šebalj Dragana obavijestila da je izvršenim provjerama utvrdila da je tokom 2006. godine, sa pomenutog broja, prema OHR‐u upućeno nekoliko poziva u kojim se nepoznato lice žalilo na komšije, a pri jednom od poziva lice je reklo da se zove Kosovac Mirza. Svjedok navodi da je odmah po saznanju o navedenom o tome obavijestio službenike Državne agencije za istrage i zaštitu. U toku glavnog pretresa saslušan je vještak Kaučić‐Komšić Marija, koja je iznijela svoje mišljenje, a na osnovu uvida u medicinsku dokumentaciju i to otpusna pisma Psihijatrijske klinike Kliničkog centra Univerziteta Sarajevo iz 1997. godine, 1998. godine i 2000. godine te na osnovu rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj: Kv‐278/04 u kome se navodi da je obustavljena mjera sigurnosnog liječenja za Kosovac Mirzu koji je bio smješten u KPZ Zenica. Vještak je istakla da je optuženi duševno bolesna osoba, da je obolio od duševne bolesti „Paranoidna Shizofrenia“, te da je bitno smanjenih mogućnosti da upravlja svojim postupcima i da mu se može izreći mjera sigurnosti obaveznog psihijatrijskog liječenja na osnovu člana 71. Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine. Međutim, na glavnom pretresu odbrana optuženog je prezentovala vještaku sudsko‐
psihijatrijski nalaz za Kosovac Mirzu prof. Abdulaha Kučukalića od 27.09.2010. godine, prema kojem nalazu optuženi boluje od hronične duševne bolesti „Paranoidne Shizofrenie“. U nalazu se ističe da je bolest prvi put registrovana 1997. godine i da se optuženi od tada liječio u više navrata, da je bolest dovela do osiromašenja i propadanja ličnosti, dezorganizovanog ponašanja, čestih psihotičnih dekompenzacija praćenih psihomotornim nemirom i agresivnim ponašanjem trajnih kognitivnih oštećenja uz jasno prisutne negativne simptome(defekt simptome), te gubitka socijalne i radne funkcionalnosti. Dalje je istaknuto da optuženi nije u stanju da ispravno testira realnost, nekritičan je prema sebi i okolini. Zapada u stanja povišenog nemira, razdražljivosti i agresivnosti te je opasan prema sebi i okolini, te da učinio krivično djelo pod uticajem bolesti psihopatoloških simptoma te je njegova sposobnost da shvati značaj djela i upravlja svojim postupcima tempore criminis bila isključena te se smatra neuračunljivim ,pa da mu je neophodno izreći mjeru obaveznog liječenja u odgovarajućoj zdravstvenoj ustanovi. Odbrana optuženog je vještaku Kaučić‐Komšić Mariji prezentovala i Rješenje Općinskog suda Sarajevo 20.04.2007. godine po kom rješenju se Kosovac Mirzi oduzima poslovna sposobnost u potpunosti, i rješenje Kantonalnog centra za socijalni rad općine Novo Sarajevo, kojim je optuženi smješten u Zavod za zbrinjavanje mentalno invalidnih osoba „Drin“ Fojnica. Vještak je na glavnom pretresu, a nakon izvršenog uvida i čitanja prezentirane dokumentacije, navela da u vrijeme davanja svog pismenog nalaza i mišljenja nije raspolagala podacima koji su joj na pretresu predočeni. Istakla je da joj ne treba 6
dodatno vrijeme za analizu prezentirane dokumentacije, i da na osnovu te dokumentacije smatra da treba izmjeniti svoj nalaz i mišljenje u dijelu koji se odnosi na stepen uračunljivost optuženog u vrijeme izvršenja opisanog djela, te je dala konačno mišljenje da je optuženi predmetno djelo učinio u stanju neuračunljivosti. Istakla je da se u potpunosti slaže sa nalazom dr.Kučukalića da se radi o hroničnom duševnom bolesniku paranoidne šizofrenije te da smatra da je krivično djelo izvršio u stanju potpune neuračunljivosti, i da se radi o bolesti koja ima progresivan tok, da će bolest stalno ići u nekom negativnom smislu. Tužilaštvo je, nakon saslušanja vještaka, najavilo izmjenu optužbe, te je tužilaštvo u pisanom obliku, dana 05.10.2010.godine izmijenilo činjenični opis optužnog akta na način što je u činjeničnom opisu akta tužilac naveo da je optuženi djelo učinio u stanju trajne duševne bolesti „Paranoidne Shizofrenie“, te predložio da sud u toku postupka utvrdi da je optuženi krivično djelo učinio u stanju neuračunljivosti. Sud je kod ovakvog stanja stvari prvo utvrdjivao da li postoji dovoljno dokaza da je predmetno djelo učinjeno. Sud je cjenio iskaze svjedoka Šebalj Dragane i Lukovac Ibrahima pojedinačno i u međusobnoj vezi, te izveo zaključak da su iskazi uvjerljivi i saglasni u bitnim i odlučnim činjenicama. Oslanjajući se na materijalne dokaze, iskazi svjedoka upučuju na zaključak da je optuženi, sa navedenog broja, pozvao Ured visokog predstavnika u Sarajevu i uputio navedene riječi prijetnje i na taj način ugrozio sigurnost osobe pod međunarodnom zaštitom. Da je prijetnja bila moguća i izvjesna, i da je shvaćena ozbiljno, proizilazi iz reagovanja osobe (Šebalj Dragane) koja je prijetnju primila, kao i iz preduzetih radnji Lukovac Ibrahima, koji je, nakon što je prijetnju shvatio ozbiljno, obavjestio lično obezbjeđenje predstavnika i nadležne organe, koji su preduzeli radnje iz svoje nadležnosti. Nesporno je utvrdjeno da mobilni aparat navedenog broja, sa kojeg je upućena prijetnja, pripada optuženom, da je od njega oduzet radi vještačenja o čemu postoji potvrda koju je potpisao optuženi. Vrijeme evidentiranih dolaznih i odlaznih poziva u potpunoj je saglasnosti sa navodima svjedoka, a i ostala materijalna dokumentacija upučuje na isti zaključak. Dakle, optuženi je svojim radnjama ostvario sva bitna obilježja krivičnog djela ugrožavanje osoba pod međunarodnopravnom zaštitom iz člana 192. stav 4. u vezi sa stavom 1. Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine. Utvrdjujući stepen uračunjivosti optuženog u vrijeme izvršenja krivičnog djela, sud je sa pažnjom razmotrio sve medicinske nalaze na ime optuženog, ranije odluke suda, činjenicu da je optuženom oduzeta poslovna sposobnost, rješenje Kantonalnog centra za socijalni rad općine Novo Sarajevo, kojim je optuženi smješten u Zavod za zbrinjavanje mentalno invalidnih osoba „Drin“ Fojnica, a posebno je sud cjenio konačni nalaz i mišljenje vještaka neuropsihijatara Kaučić Komšić Marije koja se pred sudom izjasnila da je utvrdila da je optuženi djelo učinio u stanju neuračunljivosti, ‐ 7
pritom se oslanjajući na nalaz vještaka Kučukalić Abdulaha, kao i na ostalu dokumentaciju koju vještak nije imala u vrijeme izrade pismenog nalaza u toku istrage. Dato mišljenje vještaka sud je ocjenio kao argumentovano i ubjedljivo, i nije ničim dovedeno u sumnju, zbog čega je sud utvrdio da je optuženi predmetno krivično djelo učinio u stanju neuračunljivosti. Sud je odbio prijedlog Tužilaštva BIH da se optuženom, u smislu člana 71. Krivičnog Zakona Bih, izrekne mjera sigurnosti obaveznog psihijatrijskog liječenja. Odredbom člana 71. stav 1. KZ BIH jasno je određeno da se mjera sigurnosti obaveznog psihijatrijskog liječenja izriče učinitelju krivičnog djela koji je krivično djelo učinio u stanju bitno smanjene ili smanjene uračunljivosti (ako postoji opasnost da bi uzroci takvog stanja mogli i ubuduće djelovati na učinioca da učini novo krivično djelo). Obzirom da je sud utvrdio da je optuženi djelo učinio u stanju neuračunljivosti, onda se predložena mjera ne može izreći, niti bi njeno izricanje bilo svrsishodno u konkretnom slučaju. Na osnovu člana 188. stav 4. Zakona o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine, troškovi krivičnog postupka i paušala padaju na teret budžetskih sredstava Suda. Sud je ovakvu odluku donio imajući u vidu da se optuženi već duži vremenski period nalazi u Zavodu za zbrinjavanje mentalno invalidnih osoba „Drin“ Fojnica, da mu je ranije oduzeta poslovna sposobnost, i da bolest ima progresivan tok, zbog čega je sasvim jasno da u takvoj situaciji nije u mogučnosti snositi troškove krivičnog postupka. Zapisničar S U D I J A Radenka Luković Hasija Mašović PRAVNA POUKA: Protiv ove presude dozvoljena je žalba Apelacionom vijeću ovog suda u roku od 15 dana od dana prijema iste. Žalba se podnosi putem ovog suda u 3 /tri/ primjerka. 
Author
Document
Category
Uncategorized
Views
0
File Size
114 KB
Tags
1/--pages
Report inappropriate content