URBANIZAM I KOMUNALNE POLITIKE Problemski okvir Kanton Sarajevo se već dugi niz godina bori sa problemima degradacije urbanog standarda i prostora uopšte. Ova degradacija ima različite manifestacije i intenzitet kojima utječe kako na funkcionalnost, tako i na prihvatljivost sveobuhvatnog prostora u ekološkom i estetskom smislu. Odsustvo strateškog planiranja i učestale izmjene prostorno-planske dokumentacije na osnovu zahtjeva i vizija investitora, koje se najčešće kose sa općim interesom grada i njegovih građana, doprinosi uzurpaciji javnog prostora, a potom i ranije navedenoj općoj prostornoj degradaciji. Manjkavosti koje doživljavamo u Kantonu Sarajevo, a koje se odnose na problematiku prostora i okoliša u najširem smislu, proizilaze, dakle, i iz neodgovornog upravljanja, netransparentnog, ali zakonom „pokrivenog“ planiranja gdje se, blago rečeno, “sumnjivim” korekcijama planova ili stručnim mišljenjima bez učešća građana u procesima odlučivanja, prostor trajno mijenja, najčešće mešetareći društvenim zemljištem uz odsustvo društvenog interesa. Konstantnim radom na terenu i snažnim interesom za probleme koje stanovnici Kantona doživljavaju kao važne i kao “svoje”, iskristalisali su se sljedeći problemi, za koje možemo reći da su zapravo osnova svih ostalih koji su uočeni i unutar drugih oblasti: bespravna gradnja, neprikupljanje rente, upravljanje otpadom i komunalne usluge. Bespravna gradnja Problem bespravne gradnje svakako nije problem koji je skorijeg datuma, ali se čini da su problemi koje sa sobom nosi ovaj proces eskalirali u posljednjih nekoliko godina. Talas bespravne gradnje se prvenstveno vezuje za period nakon rata u BiH, a lokacijski se razlikuje po tome što počinje i uzurpacija svih drugih slobodnih gradskih zona (Osjek, Nedžarići, Briješće, i dr.) neštedeći pri tome ni vodozaštitnu zonu, poljoprivrdeno zemljište itd. Problemi koje sa sobom nosi bespravna gradnja u 21. vijeku  Uzurpacija zelenih površina koje su često planskom dokumentacijom planirane za drugu namjenu, što dalje vodi betonizaciji grada, koja opet dalje vodi do promjena u ekološkom otisku i do posljedica na životnu      okolinu na koju cijelo društvo polaže pravo. Posljedice bespravne gradnje u okolišnom smislu su više nego zastrašujuće. Pojava klizišta, pojava poplava usljed betonizacije i smanjenja zelenih površina za upijanje suvišne atmosferske vode, povećanje CO2 usljed neadekvatnog sistema toplifikacije ovakvih naselja, itd. Pojava legalizacije kao načina borbe protiv bespravne gradnje, što predstavlja potpuni promašaj društva nespremnog na donošenje odluka za dobrobit svih građana i građanki, nauštrb upravo onih koji se odlučuju na bespravnu gradnju. Nemogućnost provođenja planske dokumentacije usljed uzurpiranja prostora i dinamičnih promjena na terenu. Istovremeno, bespravna gradnja vrlo često je uzrok upravo tromog i neprimjenjivog sistema planiranja, tako da se u ovom slučaju može govoriti o uzajamnom odnosu planiranja i građenja bez planiranja. Preopterećenost budžeta saniranjem posljedica bespravne gradnje, kao što su: izgradnja infrastrukturnih sistema u naseljima gdje su oni skupi i neekonomični, saniranje klizišta, saniranje posljedica poplava i sl. Preopterećenost infrastrukturnih sistema usljed njihove prekapacitiranosti uzrokovane većim brojem priključaka. Isto se odnosi i na saobraćajni sistem i društvenu infrastrukturu općenito. Predviđena rješenja  Prvi i sveobuhvatni cilj koji bi riješio dosta navedenih problema bio bi moguć uspostavom ministarstva na državnom nivou, uz izradu zajedničke, sveobuhvatne i jedinstvene strategije razvoja. Ovakva mjera ne podrazumijeva potpuno novo ministarstvo i ono bi svoje kapacitete moglo imati upravo iz entiteskih ministarstava.  Izmjena Zakona o prostornom uređenju, posebno Član 46. i 81. ovog Zakona, te dopuna Jedinstvene metodologije za izradu planskih dokumenata, čime bi se stvorio povoljniji okvir za prostorno djelovanje.  Adekvatnije planiranje uz izradu strategija razvoja lokalnih zajednica i Kantona na način da te strategije prate stvarne razvojne mogućnosti i potrebe. Strategije razvoja kao ključni dokumenti moraju biti rađene ciljano i uz uključivanje eksperata iz različitih oblasti (urbanisti, ekonomisti, ekolozi, sociolozi, itd.), uz konstantne terenske opservacije i konslutacije sa građanima i građankama kao korisnicima/ama prostora ali i kao stručnjacima koji djeluju kroz različite relevantne organizacije civilnog društva i tzv. think-tankove. Participacija građana u procesima planiranja trebala bi spriječiti otuđenje građana od prostora kojem pripada i u kojem djeluje. Agilnije i ekspeditivnije planiranje dovelo bi do zaštite prostora i njegove adekvatnije upotrebe.  Zaustaviti procese legalizacije, na način da se u prvoj etapi pristupi usložnjavanju uslova legalizacije koja je do sada korištena kao alat u borbi protiv bespravne gradnje, što je više nego nelogično. Ovo usložnjavanje bi podrazumijevalo cijeli niz mjera i uslova koje objekat mora zadovoljiti da bi bio legalizovan. Usložnjavanje bi podrazumijevalo odgovarajuće urbanističko-tehničke uslove; cijena dozvola na način da se optimalan broj kvadrata (prema važećim standardima) po broju članova domaćinstva naplaćuje po nižoj tarifi dok bi se površine koje prelaze ovaj optimum naplaćivale znatno više čime bi se utjecalo na trenutni trend da su bespravno građeni objekti najčešće višespratnice zavidnih gabarita, ali jednako često bez fasade i adekvatnog sistema grijanja. Još jedan važan alat bila bi obaveza tehničkog prijema objekta prije konačnog rješenja o legalizaciji, što bi podrazumijevalo i završenost objekta u smislu energetske efikasnosti objekta uz poticaje sistema toplifikacije uz upotrebu solarnih panela pri legalizaciji.  Kao mjera borbe protiv bespravne gradnje nužno je olakšavanje procesa pribavljanja neophodnih dozvola i saglasnosti, što dalje podrazumijeva izdavanje svih dokumenata na jednom mjestu, digitalizaciju i elektroničku komunikaciju, strožu odgovornost administracije i jasnije propise o “šutnji administracije”, pristup informacijama o prostorno-planskoj dokumentaciji. Jak monitoring i redovniji rad inspektorata na terenu mora postati imeprativ. Renta Gradska zemljišna politika je sastavni dio ukupne razvojne politike grada. Cilj zemljišne politike je da omogući društvenu i ekonomsku maksimizaciju korištenja građevinskog zemljišta. Razvojnom politikom i odgovarajućim planskim dokumentima kao što su prostorni, urbanistički i provedbeni planovi, treba obezbijediti zemljište za gradski razvoj, a s druge strane instrumentima zemljišne politike omogućiti njihovu realizaciju. Razrađena zemljišna politika predstavlja osnovni uslov urbane politike uopšte. Pomoću zemljišne politike odgovarajućim regulativnim mjerama treba rješavati pitanja od strateškog značaja za razvoj grada. Šta je to renta?      društvena i ekonomska maksimizacija korištenja gradskog građevinskog zemljišta instrument usaglašavanja razvojne i zemljišne politike generator funkcionisanja gradskih sistema podsticaj razvoja materijalna osnova u stvaranju poboljšanja kvaliteta života uopšte, zadovoljavanja potreba stanovništva, kvaliteta životne sredine, stanovanja, rada, rekreacije i sl.  osnova za utvrđivanje kriterija smještaja i razmještaja djelatnosti u urbanom prostoru Polazeći od toga da je “grad preduzeće koje treba da posluje sa profitom” ono se mora tako i ponašati. Naime, zemljište i komunalna opremljenost pripadaju jedino gradu, pa što grad bolje gazduje njima, utoliko mu je veća zarada i mogućnost razvoja. Odlukom o građevinskom zemljištu visina naknade za korištenje gradskog građevinskog zemljišta po m2 korisne površine određena je u zavisnosti od toga da li se prostor koristi za stanovanje, proizvodnju ili poslovanje, kao i od pripadnosti prostora određenim zonama građevinskog zemljišta. Zone su utvrđene na osnovu kriterija, odnosno podobnosti korištenja za ove namjene. Građevinsko zemljište se dijeli na šest stambenih zona, pet proizvodnih i sedam poslovnih (extra i šest zona). Problem neprovođenja adekvatnog prikupljanja rente Naknada za korištenje građevinskog zemljišta ne plaća se za korištenje sopstvene parcele, već za korištenje ostalog građevinskog zemljišta, javnog i drugog, te za korištenje svih izgrađenih gradskih fondova. To je direktan prihod koji služi prvenstveno za održavanje komunalnih fondova. Prikuplja se mjesečno i u cijelom vijeku trajanja objekta. S druge strane, neubiranje naknade za korištenje gradskog građevinskog zemljišta slabi sistem rente te potom i kvalitet i standard grada i života koji se u njemu odvija. Sredstva koja su se u ranijem društvenom uređenju prikupljala preko rente obavezno su bila poticaj razvoja urbanog standarda i korištena su isključivo za svrhe njegovog poboljšanja. Slabim sistemom rente razvija se neodrživ sistem u kojem se uočavaju sljedeći problemi:  Budžetska sredstva se koriste za projekte koji bi se trebali finansirati iz rente  Kultura, gradsko zelenilo i uređenje grada u smislu parkovskih i rekreativnih zona, i sl. zbog nedostatka novca u budžetu redovno biva zanemareno  Slabljenje standarda društvene infrastrukture Predviđena rješenja Iskustva zemalja tržišne privrede upućuju da je najbolji regulator odnosa sučeljavanje ponude i tražnje i da se na slobodnoj utakmici graditelja ostvaruju najpovoljnije cijene i uslovi građenja. Zbog toga smatramo da naše odluke moraju biti usmjerene na te slobodne tržišne uslove, svakako uz strogo poštovanje elemenata iz Prostornog plana Kantona, kao i urbanističkih planova, ali i specifičnosti građevinskog zemljišta o čemu ćemo detaljno raspravljati. Mnogo pogodnije bi bilo da se oblast uređenja i korišćenja građevinskog zemljišta reguliše na tržišnim osnovama, a da se socijalna politika vodi preko posebnih, razgranatih čisto socijalnih kriterija, na primjer, preko socijalnih kartona za sve one kategorije građana koji to zaslužuju. Tek tada će moći da se vodi tržišna zemljišna politika očišćena od socijalnih elemenata. Posebna pogodnost naknade za korištenje građevinskog zemljišta je u tome što je ona instrument prvenstveno za finansiranje izgradnje i održavanje mreže i objekata zajedničke potrošnje (ulice, skverovi, trgovi, parkovi, ostalo zelenilo, obaloutvrde, parkinzi bez naplate i sl., gdje ne postoji mogućnost identifikovanja korisnika, niti mjerenja obima potrošnje, kao što se to mjeri kod individualne potrošnje brojilom). Iz svega proizilazi sljedeće:  Rentu treba prikupljati u zavisnosti od zone stanovanja  Prikupljanje rente mora biti diferencirano i za privredu mora biti viša, odnosno najveću rentu treba naplaćivati od poslovanja  Uspostava fonda koji će na odvojeni račun prikupljati novac od rente kao vanbudžetska sredstva, koji će potom biti plasiran isključivo za projekte poboljšanja uslova života.  Obezbijediti transparentnost i dati mogućnost javnosti/građanima da učestvuju u biranju projekata koji bi se realizirali iz ovih sredstava Da bi ovaj proces mogao zaživjeti nužno je izvršiti snažnu senzibilizaciju građana/ki i približiti im rentu i njene pozitivne strane kroz različite edukacije, prezentacije i uključivanje javnosti i u samo kreiranje konačnog sistema Upravljanje otpadom U vremenu kada je upravljanje otpadom aktivnost broj jedan, a rješavanje problema koje sa sobom nosi upravljanje otpadom imperativ svakog zdravog društva, mi živimo u regiji divljih deponija. Trenutno u Bosni i Hercegovini, kada je riječ o Federaciji, postoje samo dvije sanitarne deponije, koje osim zbrinjavanja otpada rade i na njegovoj ponovnoj upotrebi u smislu proizvodnje određenog energenta, te na rekultivaciji zemljišta na koje se otpad odlaže. Štetne posljedice neadekvatnog prikupljanja i upravljanja otpadom  Ekološka onečišćenja vidljiva na rubovima gradskih područja  Narastajuće površine pokrivene otpadom koje osim ekoloških imaju i estetske konsekvence na prostor, te predstavljaju opasnost po zdravlje ljudi i životinja  Neodrživ sistem upravljanja otpadom koji opterećuje budžete, budući da se prikupljanje otpada i njegovo upravljanje nalazi pod ingerencijom javnih komunalnih preduzeća o čemu će detaljnije biti riječi u dijelu Komunalna politika. Rješenja     Promjena sistema na način kako to definiše Komunalna politika Naše stranke Pristupi evropskim fondovima iz ove oblasti radi inovacije sistema Poticaj za lokalne firme koje se bave reciklažom Poticaj za selektivno prikupljanje otpada unutar građanstva, posebno kod kompostiranja u individualnim domaćinstvima  Uvođenje valorizacije otpada pri čemu će se otpad posmatrati kao resurs  Uključivanje javnost i njeno senzibiliziranje  Ciljana rekultivacija sa svrhom  Osnivanje resornog ministarstva na državnom nivou. Komunalne usluge Infrastruktura općenito, kao jedan od najvažnijih elemenata pravilnog funkcionisanja grada, trenutno može biti ocijenjena kao veliki teret i akutna tačka društva. Ranije pomenuti sistem upravljanja otpadom, koji je neodrživ i nezadovoljavajući, snabdijevanje vodom koje je u Kantonu Sarajevo i u Tuzlanskom kantonu više nego loše, loš i nefunkcionalan javni gradski prevoz uz slabu organizaciju saobraćaja u mirovanju i u smislu njihove prostorne organizacije i kapaciteta, utječu na sliku grada i njegovo funkcionisanje u najširem smislu. Svi problemi koje je moguće uočiti kada su infrastrukturni sistemi u pitanju, lako se mogu odnositi na bespravnu gradnju, a potom i na nepostojanje sistema rente. Komunalna politika Naše stranke Problemski okvir Problem komunalne privrede u Kantonu Sarajevo je dvojak: prvo, građani nemaju uslugu koju zaslužuju, a koja bi se ogledala u redovnom i kvalitetnom javnom prijevozu, neprekidnoj isporuci kvalitetne vode, te pravednijoj isporuci plina i toplotne energije; drugo, građani indirektno trpe zbog ogromnih gubitaka javnih komunalnih preduzeća koji dovode u pitanje funkcionisanje Kantona Sarajevo. Dugi niz godina nebrige prema komunalnim javnim preduzećima je većinu pretvorilo u hronične gubitaše. U posljednjih 10 godina, gubici u komunalnoj privredi se bliže iznosu od milijardu maraka. Otprilike pola tog iznosa su akumulisani gubici javnih preduzeća, a druga polovina ide na transfere i zaduženja iz kantona. Jedan dio gubitaka se pokriva smanjenjem kapitala, a drugi dio transferima iz kantonalnog budžeta. Štetne posljedice koje građani na taj način trpe su dvojake. Sa jedne strane je urušavanje kvaliteta života, zbog neadekvatnih komunalnih usluga, a s druge činjenica da se stalnim pokrivanjem gubitaka troši javni novac koji bi se mogao iskoristiti za subvencionisanje socijalno najugroženijih. Ovakva socijalna politika koju sprovode sve kantonalne vlade svodi se na to da se na račun ovih kantonalnih preduzeća i kantonalnog budžeta drže nerealno niske cijene usluga (voda, plin, grijanje). S druge strane, firme se koriste za udomljavanje velikog broja ljudi koji su postali nepodnošljivi teret (javni prevoz). Na kraju, postavljanjem uprava ovih firmi po kriteriju stranačke pripadnosti, umjesto sposobnosti, desilo se da imamo firme koje prave ogromne gubitke prije nego proizvod i stigne do kupca (gubitak vode u mreži) ili već pri samoj nabavci energenta (plin, grijanje). Predviđena rješenja Prije ulaska u pojedine komunalne firme, potrebno je urediti zakonski okvir u kojima one djeluju. Cilj izmjene je prije svega na nivou odgovornosti kantonalne vlade koja upravlja komunalnim sektorom. Sadašnja praksa prebacivanja odgovornosti sa uprave na ministarstvo, sa ministarstva na skupštinu mora prestati uvođenjem direktne odgovornosti nadležnih ministara za stanje u kantonalnim preduzećima. Uporedo sa time, potrebno je ukinuti praksu podjele komunalnih preduzeća strankama kao neku vrstu izbornog plijena. Ovo se može riješiti regulisanjem zapošljavanja u upravljačkim strukturama preduzeća isključivo po kompetencijama, a ne po stranačkoj pripadnosti. Zakonski je potrebno regulisati i, do sada, nekontrolisano zapošljavanje u javnim preduzećima, kao i obavezno postupanje po nalazu revizije uz krivičnu odgovornost nadležnog ministra i direktora preduzeća. Također, potrebno je ukloniti zakonske prepreke kako bi se cijene usluga formirale na ekonomskoj osnovi po principu samoodrživosti svakog pojedinog preduzeća. Uvođenje ekonomskih cijena neće biti implementirano prije nego što se pripremi sistem za subvencionisanje socijalno najugroženijih dijelova stanovništva. Za izradu jedinstvenog sistema subvencionisanja biće potrebno formirati kantonalnu bazu podataka, koja bi pored osnovnih demografskih podataka sadržavala i informacije o stvarnim ukupnim primanjima po domaćinstvu te o raspoloživoj i upisanoj imovini. Na osnovu informacija iz takve baze podataka napravila bi se analiza socijalne ugroženosti domaćinstava koja bi poslužila kao osnov za definisanje jedinstvenih kriterija prema kojima se određeno domaćinstvo kvalificira za subvencionisanje. Posjedovanje kvalitetnih i pouzdanih informacija omogućava da se po potrebi napravi i dodatna kategorizacija subvencionisanja gdje bi se, u ovisnosti o stepenu socijalne ugroženosti, klasificirale visine subvencija (veći stepen socijalne ugroženosti – veća subvencija) Nakon stvaranja povoljne poslovne klime gdje su jasno definisane odgovornosti vlade koja upravlja komunalnim sektorom, gdje se forsira izbor kompetentnih a ne politički podobnih upravljačkih struktura i gdje se, uz prethodno uspostavljen funkcionalan sistem subvencionisanja, cijene usluga formiraju na realnoj (ekonomskoj) osnovi, potrebno je pristupiti strateškom restruktuiranju pojedinačnih javnih preduzeća kako bi se pretvorila u samoodržive kompanije koje uspješno posluju na principima ekonomske efikasnosti i socijalne odgovornosti. Strateškim restrukturianjem javnih komunalnih preduzeća bi se, osim ekonomske efikasnosti (samoodrživosti), također podigle tehnološka i okolišna efikasnost. Unapređenje efikasnosti poslovanja, kao jedan od ciljeva restruktuiranja, podrazumijeva i mjere na smanjenju broja upslenika. Obzirom da je, zbog korupcije i neodgovornosti, prekobrojnost uposlenika jedan od značajnijih problema za unapređenje efikasnosti, jedna od mjera racionalizacije poslovanja biće i reduciranje broja uposlenih. Imajući u vidu veliki broj radnika, koji bi kao posljedica nove organizacije poslovanja, mogli biti proglašeni “tehnološkim” viškom, biće potrebno izraditi mjere zbrinjavanja prekobrojnih uposlenih koje bi uključivale prijevremeno penzioniranje, izradu programa prekvalifikacije za obavljanje drugih poslova i otpremnine radnicima. Zakonski okvir 1. Centralizacija odgovornosti 1.1 Uvođenje direktne odgovornosti Vlade i nadležnog ministarstva za poslovanje, uključujući mjesečnu finansijsku kontrolu 1.2 Ukidanje prakse po kojoj se javna preduzeća dijele među strankama kao izborni plijen 1.3 Uspostava mehanizma biranja uprava javnih preduzeća po osnov kompetencija 1.4 Krivična odgovornost za nepostupanje po nalazu državne revizije 2. Zakonska zabrana zapošljavanja u javnim preduzećima bez javnog konkursa 3. Uspostava novih tarifnih politika na principu samoodrživosti pojedinih preduzeća Kao neophodna mjera za uspostavljanje novih tarifnih politika je izrada socijalnih karata domaćinstava, kako bi se teret nastao uspostavom ekonomskih cijena komunalnih usluga rasporedio što je moguće pravednije. U okviru ovih mjera neophodno je uspostaviti jedinstvenu kantonalnu bazu podataka, koja bi se zasnivala na stvarnim prihodima i imovini domaćinstava i na osnovu koje bi se formirali kriterijumi socijalne ugroženosti i koji bi bili osnova za kvalifikacije za subvencije. 1. Socijalna karta a. Izrada jedinstvene kantonalne baze podataka zasnovane na stvarnim prihodima iupisanoj i zaposjednutoj imovini domaćinstava b. Formiranje jedinstvenih kriterija socijalne ugroženosti po kojima se domaćinstvo kvalifikuje za subvencije 2. Strateško restruktuiranje i Socijalni programi a. U skladu sa strategijom razvoja kantona/Grada, izrada strateških dokumenata za svako pojedino javno preduzeće u cilju stvaranja klime trajne održivosti njihovog poslovanja sa posebnim osvrtom na utjecaj na okoliš b. Uvođenje standarda u poslovanju c. Svođenje broja zaposlenih u javnim preduzećima na potrebnu mjeru d. Izrada i aktiviranje socijalnog programa, plana prekvalifikacije i otpremnina za višak zaposlenih u javnim preduzećima. Upravljanje vodosnabdijevanjem i otpadnim vodama u Kantonu Sarajevo (KJKP „Vodovod i kanalizacija“ d.o.o. Sarajevo i druga preduzeća) Problem U uslovima ubrzanog smanjenja svjetskih zaliha pitke vode, potrebno je učiniti maksimalne napore u racionalnom korišćenju vodenih resursa jer problem vode uskoro bi mogao postati važno ekološko, ekonomsko i političko pitanje globalnih razmjera. Problem sa vodosnabdijevanjem je višeslojan i nije nastao preko noći. Nezadovoljstvo građana sa uslugom vodosnabdijevanja se ogleda u neredovnim isporukama i količinama (redovne redukcije i vanredni prekidi, nedovoljan pritisak vode), upitnim kvalitetom isporučene vode, cijenama i tarifnim modelom za formiranje cijena proizvoda i usluga “ViK”-a. Pored niza objektivnih problema (ratna razaranja, zastarjela mreža vodovoda, nepovoljna ekonomska situacija), koje utječu na navedene probleme, postoje i subjektivni faktori koji su doveli do sadašnjeg stanja (nebriga nadležnih organa, loše upravljanje komunalnim preduzećem Vodovod i kanalizacija, nedostatak neophodnih investicija u redovno i preventivno održavanje mreže, neplanska gradnja, loša socijalna politika u definisanju cijena). Ovakva situacija je ekonomski neracionalna i socijalno nepravedna. Rješenje  Izrada projekta Studija izvodljivosti o sistemu vodosnabdijevanja i otpadnih voda kojim bi se odredile potrebne investicije za poboljšanje programa vodosnabdijevanja i sistema otpadnih voda, a čime bi se povećali operativna efikasnost i finansijska održivost ovog sistema. Studija izvodljivosti bi bila završna faza projekta, gdje bi se u uvodnoj fazi prikupili osnovni podaci, utvrdili kriterijumi i procjena infrastrukture, a nakon uvodne faze izradili tehnički proračuni, izvršila procjena troškova i utvrdila najpovoljnija rješenja.  Formiranje ekonomske cijene usluga koja će uključivati troškove proizvodnje i distribucije vode do krajnjih potrošača sa uračunatom amortizacijom, kako bi se smanjila/ukinula praksa izdvajanja iz budžeta za pokrivanje gubitaka ovog preduzeća, a finansirati subvencije za građane koji na osnovu imovinsko-prihodnog cenzusa ne mogu podnijeti ekonomsku cijenu usluge. Kod formiranja cijene potrebno je naći optimalan tarifni model koji će uvažavati prosječnu potrošnju po osobi. Realna ekonomska cijena se može formirati tek poslije restrukturiranja preduzeća.  Preduslove za mogućnost dobijanja kredita za investicije koje su neophodne za otklanjanje gubitaka i unapređenje poslovanja. Teret vraćanja kredita bi trebalo rasporediti na više zainteresovanih strana (kanton, potrošači, uštede u preduzeću, donacije) i prema odgovornosti za postojeće stanje.  Restrukturiranje preduzeća sa zadatkom unapređenja efikasnosti primjenom poznatih uspješnih modela, kroz promjene organizacije i ulaganja u unapređenje opreme i obuku radnika i sredstva za finansiranje socijalnog paketa za radnike koji su tehnološki višak. Okvir/metod Potrebno je, u okviru mogućnosti samog preduzeća i angažovanjem eminentnih domaćih i stranih stručnjaka za ovu oblast, izraditi Studiju izvodljivosti o vodosnadbijevanju i otpadnim vodama. Ova studija može biti izrađena prema metodologiji za dizajn programa za izračunavanje optimalnog nivoa neobračunate vode (Non-Revenue Water – NRW) kroz višegodišnju primjenu ili kroz bilo koji drugi uspješni model dokazan u svijetu. Pod pojmom neobračunata voda (Non-Revenue Water – NRW) misli se na:  nenaplaćenu očitanu potrošenu vodu i  gubitke vode koji mogu biti rezultat nelegalne potrošnje, netačnosti mjernih uređaja, curenja iz distributivne mreže, rezervoara za skladištenje vode itd. To je finansijski model koji izračunava optimalni nivo neobračunate vode i kombinaciju akcija za smanjenje komercijalnih gubitaka i fizičkih gubitaka vode. Ovaj program računa finansijske troškove i koristi od smanjenja i upravljanja fizičkim i finansijskim gubicima, kao i finansijske aspekte zavisno od potreba za proširenje kapaciteta za snabdijevanje vodom. Glavni koraci uključeni u primjenu modela uključuju sljedeće:        Pripremu vodnog bilansa u okviru kojeg se određuje odnos količina obračunate i neobračunate vode Definisanje mogućih akcija za smanjenje NRW Ocjena akcija prema troškovima po m³ ušteda Planiranje programa za smanjenje komercijalnih gubitaka Planiranje programa za smanjenje fizičkih gubitaka Sastavljanje višegodišnjeg programa Praćenje i dopunjavanje programa Definisanje mogućih akcija za smanjenje NRW Akcije za smanjenje komercijalnih gubitaka:  Zamjena i/ili kalibracija vodomjera (zajedničkih i pojedinačnih)  Dopuna baze podataka o kupcima  Regulisanje nelegalnih priključaka na mrežu (isključivanje sa mreže ili naplata usluga) Akcije za smanjenje fizičkih gubitaka:        Unapređenje sistema za reagovanje kod havarija na distributivnoj mreži Program za sistematsko otkrivanje curenja Program za kontrolu pritiska Sektorizacija mreže Mjerenja po sektorima Zamjena starih sekcija mreže Program planiranja glavnih zamjena Za svaku akciju je potrebno dostaviti informacije:       Proces primjene – radna snaga, materijali, itd. Tabela troškova po godinama Tabela ušteda vode po godinama Izračunata sadašnja neto vrijednost troškova Izračunata sadašnja neto vrijednost ušteda Izračunati troškovi ušteda po m³ za svaku akciju ZOI 84 Problem Kao firma nastala udruživanjem olimpijske infrastrukture na području Kantona Sarajevo, ZOI 84 je pored KJP Rad vjerovatno najperspektvnije preduzeće u kantonalnom vlasništvu. Prirodni resursi i uspostavljena infrastruktura pružaju osnove za omasovljenje sportske i turističke ponude za građane i posjetioce Kantona Sarajevo. Bjelašnica, Igman i bob staza na Trebeviću su resursi koji bi mogli ne samo opstati na samoodrživoj osnovi, već postati i značajan izvor budžetskih prihoda. ZOI 84 je pred kolapsom. Usljed kriminalnog upravljanja firma ima zapuštenu infrastrukturu, nagomilane obaveze i dvostruko veći broj zaposlenih od trenutno potrebnog. Održavanje firme u životu je dovedeno u pitanje neodgovornim odnosom Skupštine i Vlade Kantona Sarajevo koji su biranjem nestručnih uprava doveli Kanton u situaciju da mora raditi dodatne transfere sredstava kako bi se isplatile plate i spriječio štrajk. Ovo je trend viđen i kod drugih kantonalnih preduzeća koja gubitke pokrivaju iz kantonalnog budžeta. Kanton Sarajevo mora nametnuti princip samoodrživosti kao ključni kriterij budućeg upravljanja javnim preduzećima. Rješenje ZOI 84 ima dvije grupe problema. Prva proizlazi iz nestručnog upravljanja postojećim resursima. Firma je bila na ivici samoodrživosti čak i uz insistiranje da je su Igman i Bjelašnica isključivo zimska odredišta. Međutim, u posljednje dvije godine broj radnika je udvostručen iako nisu ponuđeni novi sadržaji. Pored toga, kantonalna kasa je presušila i više nije realno očekivati transfere kojima bi se premostio problem redovnog održavanja i ostalih fiksnih troškova. Drastičan zaokret na prihodovnoj i troškovnoj strani je neophodan u početnom periodu dok se ne pokrene dugoročni razvoj firme. Druga grupa problema proizlazi iz činjenice da skupština i vlada kantona, kao ni prethodne uprave ZOI 84, nisu izradili strategiju razvoja masovnog sporta, rekreacije i turizma u koju bi se razvoj ZOI 84 uklopio. Kada ne postoji jasna vizija šta želimo postati, teško je odrediti pravac kretanja. Ali čak i u odsustvu širih strategija, moguće je nametnuti ZOI 84 kao generator održivog razvoja kroz razvoj svake od pojedinih lokacija kojima upravlja: Bjelašnica, Igman, bob staza na Trebeviću i dvorana Zetra. Okvir/metod Uloga političkih stranaka na razvoj kapaciteta mora biti svedena na okvir djelovanja u smislu postavljanja dugoročne strategije i postavljanja modela djelovanja (JPP, koncesija, privatizacija, 100% državna firma, itd), ali politika nikako ne smije imati učešće u operativnom upravljanju što je do sada bio slučaj. Koraci za ulazak ZOI84 u JPP su:     Usvajanje prostorno-regulacione dokumentacije Izrada idejnog projekta sa studijom isplativosti putem međunarodnog tendera i uz javnu raspravu Izrada i revizija glavnog projekta putem međunarodnog tendera i uz javnu raspravu Raspisivanje međunarodnog tendera za dodjelu lokacije. Bjelašnica Pored postojeće infrastrukture u Babinom dolu, potrebno je integrisati šire područje, uključujući okolna sela. Cijelo područje je potrebno formirati kao destinaciju koja će ljeti nuditi integrisane i koordinirane sadržaje za mlađu urbanu populaciju:  Razvoj staza za planinski biciklizam, poligona za paraglajding, kao i drugih oblika ekstremnih sportova  Široka ponuda lokalne domaće hrane i rukotvorina  Proširenje smještajnih kapaciteta poticajnim mjerama koje kao uslov obavezuju vlasnike privatnih kuća i apartmana da veliki procenat dana u godini nude smještaj u najam  Izgradnja žičare/gondole od ciljne staze do vrha bjelašnice  Opremanje restorana i sadržaja na vrhu.  Finansijski i drugi poticaj privatnom sektoru iz oblasti turizma, sporta i ugostiteljstva u vidu nuđenja lokacija (parking sa turističke autobuse, mjesta za najam bicikla i opreme, štandovi za ponudu lokalnih proizvoda, itd)  Zimska ponuda bi bila obogaćena samom izgradnjom žičare/gondole do vrha, obnovom restorana i sadržaja na vrhu, kao i proširenjem ponude smještajnih kapaciteta. Dodatno opremanje postojećih i eventualno proširenje skijaških staza bi proizašlo iz ostvarenja gore nabrojanih koraka. Igman  Postojeće renovirane i spaljene smještajne kapacitete pretvoriti u hotele i rekreacione i wellness centre sa minimalno četiri zvjezdice.  Sagraditi sportske sadržaje za porodice sa teniskim terenima, stazama za biciklizam i šetnju, kao i sportskim terenima za vrhunske sportiste.  U zimskom periodu osposobiti i promovisati nordijsko skijanje. Postoji i mogućnost razvoja skakaonica u ljetnjem periodu za vrijeme trening sezone za takmičare iz regije i Evrope. Bob staza/Trebević  Izdvojiti projekat trebevićke žičare iz Grasa i pripojiti ga ZOI84. Sagraditi žičaru sa bob stazom kao međustanicom i Vidikovcem kao krajnjom stanicom.  Bob stazu osposobiti za spuštanje u ljetnom periodu za razne vidove ekstremnih sportova (skejt, ljetnje sankanje)  Prateće objekte prenamijeniti prvenstveno za potrebe mlade urbane populacije.  Potrebno je ispitati mogućnost da se Trebević kao zajedničko odredište uredi u saradnji sa Istočnim Sarajevom. Iako ne neophodno, koordinacija na razvoju Trebevića bi stvorila pretpostavke za značajno unapređenje sigurnosnog aspekta odlaska na Trebević. Posmatranje Trebevića kao jedinstvenog odredišta usprkos postojanju entitetske granice je model po kojem bi Sarajevo na brojnim drugim lokacijama moglo unaprijediti saradnju sa Istočnim Sarajevom. Zetra  Zetra u mnogo većoj mjeri mora najmlađoj populaciji ponuditi ledene površine za razvoj brzog i umjetničkog klizanja i hokeja.  Na velikom parkingu pored Zetre sagraditi montažnu ledenu površinu koja bi bila dostupna tokom cijele godine.  Zetru otvoriti srednjim i osnovnim školama za što masovnije učešće najmlađe populacije. Zaključak Ne treba puno mašte, već samo određena mjera zdravog razuma da bi se zaključilo da ZOI 84 može biti pokretačka snaga koja će u velikoj mjeri doprinjeti da Sarajevo postane regionalna i evropska sportska i turistička destinacija za sva godišnja doba. ZOI 84 uz ovakvu viziju, političku volju i stručnu upravljačku strukturu na transparentan način i u saradnji sa lokalnom zajednicom može biti i značajan izvor budžetskih sredstava. Uz malo sreće, može se postići trostruka pobjeda: 1. rast životnog standarda građana kroz bogatu ljetnju i zimsku ponudu sportskih i rekreativnih sadržaja; 2. značajno obogaćenje turističke ponude za posjetioce iz regije i svijeta; 3. rast budžetskih prihoda od koncesionih naknada i rasta komplementarnog privatnog sektora i zapošljavanja.